Anda di halaman 1dari 99

GIGA

HEDWIG COURTHS - MAHLER

GIGA

I
Dr Hermann Frensen i gospoa Claudine Steinbrecht sjedili su jedno nasuprot drugoga. Meu njima se nalazio masivni etverokutni stol. Dr Frensen je izvadio iz mape maleni paketi. - Evo fotografij a onih dj evoj aka koj e sam odabrao za ui izbor. Od nekih etrdeset kandidatkinja samo ove etiri dolaze u obzir. Molim vas, pogledajte slike. Gospoa Claudine Steinbrecht uzela je fotografije i pri tome duboko uzdahnula. Bacila je kratak, otar pogled na notara dra Frensena koji je ve godinama vodio njene poslove. - Dakle etiri? Naravno i opet neemo nikoga nai. - Cijenjena milostiva gospoo, ako ste ve unaprijed uvjereni uto... Gospoa Claudine je odmahnula. - Ostavimo to, dragi doktore. Vama se ini kako seja iz kaprica ne mogu priviknuti na novu drubenicu. No tko moe uiniti neto protiv svog temperamenta? S Elsom Graibow ivjela sam u miru tri godine. Ona je mogla ostati kod mene do kraja mog ivota. No, naravno, ta se simpatina osoba morala udati! A one tri koje su dole za njom - i sami znate da nisam mogla uspostaviti dodir s njima. Sve sam tri smjesta otpustila. Trait u i dalje dok ne naem drubenicu koja e mi biti dovoljno simpatina, a da bih je mogla uvijek trpjeti uza se. Dr Frensen je slegnuo ramenima. - Draga, milostiva gospoo, na taj ete nain jo dugo eksperimentirati. Kada biste imali bar malo strpljenja - ovjek se s vremenom privikne i mnogo toga vie ne opaa. - No, ta mi osoba mora biti simpatina - rekla je gospoa Claudine ivahno. Dr Frensen ju je pogledao, smijeei se. - One tri mlade dame bile su vam oito isprva takoer simpatine. Sada se i gospoa Claudine morala nasmijeiti. - Da, sa svakom od njih izdrala sam jedan dan. I one sa mnom. No tada me poelo smetati ovo i ono, preko ega nisam mogla prijei. Moda imam ja vie loih osobina nego sve te tri mlade dame zajedno. Nisam se do danas nauila svladavati svoj estoki temperament - ma koliko mi to boli ve nanijelo. Ove posljednje rijei kazala je Claudine Steinbrecht kao odsutna duhom. Zatim je smjesta bacila otar pogled na ozbiljno lice dra Frensena koji je spustio oi na papire pred sobom. Poznavao je svoju klijenticu ve itav jedan ivot i znao je da je bolje prijei preko takvih rijei. Claudine Steinbrecht bila je jedina ki i nasljednica milijunaa Klausa Steinbrechta koji je umro prije mnogo godina. On je bio najbogatiji ovjek velikog okrunog mjesta. Claudine se zapravo i nije zvala Steinbrecht, ve Lossen, jer je bila udata za slikara Heinza Lossena. Taj je brak, meutim, trajao samo dvije godine, a tada se Claudine rastavila od svog mua usprkos tome to gaje arko i strastveno ljubila. Protiv volje svog oca iznudila je brak s nepoznatim slikarom. Klausu Steinbrechtu bio bi mnogo miliji zet sposoban da naslijedi njegov posao. No, odvie je volio svoju ker, a da bi joj mogao odbiti njenu arku elju da se uda za Lossena. Sagradio je za mladi par draesnu vilu na svom vlastitom zemljitu, na vrhu brijega. Kad su se vratili sa svadbenog putovanja, Claudine i njen suprug uselili su se, prepuni sree, u tu krasnu kuu na brijegu. Posjed Steinbrechtovih bio je golem. Ve su stotine i stotine godina lanovi obitelji Steinbrecht kupovali zemljite oko tog posjeda. Na najstarijem su se dijelu nalazile tvornica i poslovna zgrada. U staroj kui obitelji Steinbrecht stanovao je sada direktor akcionarskog drutva. U to je naime Klaus Steinbrecht pretvorio svoje poduzee. Nova kua koju je on sagradio stajala je u dnu parka, odijeljena od tvornice visokom ogradom i velikim vrtom. U toj je kui stanovala gospoa Claudine nakon smrti svog oca posve sama. Svega dvije godine ivjela je u kui na brdu sa svojim suprugom.

GIGA

Tada je on jednoga dana nestao. U ono se doba mnogo prialo o svai meu branim drugovima. Nitko nije saznao nita sigurno, osim daje Heinz Lossen nestao, a njegova se mlada ena, blijeda i smetena, vratila u kuu svog oca. Kada se njen mu vie nije vratio uspjelo joj je provesti rastavu. Dr Frensen je tada vodio taj proces. On je bio jedini koji je znao pojedinosti toga sluaja. Claudine se opet zvala Steinbrecht. Trava je prekrila tu aferu i nitko vie nije mislio na Heinza Lossena, rastavljenog Claudinina supruga. Klaus Steinbrecht se umorio od rada i u to je vrijeme osnovao akcionarsko drutvo i povukao se od poslova. Divna uma, pretvorena u park, koja je pripadala Steinbrechtovima, prostirala se na jugu sve do ruba grada, na sjeveru do tvornice, na istoku do padina planina koje su se poput klina zabile u grad, a na zapadu do rjeice koja je protjecala gradom. Ovaj je park predstavljao znamenitost grada. U odreene je sate bio otvoren za publiku i tada su se po njemu etali mnogi etai. Neposredno prije smrti Klausa Steinbrechta ukazala se potreba da se zbog toga to su se novi dijelovi grada znatno rairili sagradi cesta koja bi prolazila kroz posjed Steinbrechtovih. Gradski su oci to saopili Klausu Steinbrechtu. Nakon dogovora s keri saopio je gradskim oima svoju odluku. Dopustio je ne samo besplatno polaganje ceste preko svog zemljita, ve je gradu poklonio i veliki dio parka. I to onaj dio koji je cesta razdvojila, dakle oko etvrtinu svog posjeda pokrivenog divnom umom. Sve je to uinio pod jednim uvjetom. elio je da se na tom zemljitu nita ne sagradi, nego da ga se pretvori u gradski park. Gradski su oci prihvatili taj velikoduni dar. Aleja koja se pruala uz rijeku ve se i dotad zvala Steinbrechtova aleja; sada su i novu cestu nazvali Klausovom ulicom. Uz tu novu cestu ogradili su Steinbrechtov park u koji su sada vodila samo uska vrata. Park je od tada bio zatvoren za publiku koja se za etnje mogla koristiti novim gradskim parkom. Godinu dana kasnije umro je Klaus Steinbrecht, a zahvalni mu je grad podigao spomenik usred parka. Budui da je Claudine Steinbrecht i sama dalje inila mnogo za siromahe, a i stoga stoje bila najbogatija ena u gradu, uivala je veliki ugled. Cesto je primala goste. No, kua na brijegu zjapila je prazna od godine do godine. Gospoa Stange, Claudinina domaica, nekoliko puta na godinu odlazila bi u kuu na brijegu s itavom etom istaica i veoma brino tjerala iz nje prainu, moljce i pauinu. Nekada prije, Claudine Steinbrecht je poput nemirnog duha lutala u te dane oko te kue, ali u nju nije ulazila. Nije bila osobito ugodna gospodarica ni u druge dane, no u te dane nitko joj nije mogao uiniti nita po volji. Gospoa Stange bi tada dobroduno klimala glavom i govorila ljudima: - Nemojte joj to uzeti za zlo. Znate daje gospoa danas loe raspoloena, no to e ve proi. Zla volja gospoe Steinbrecht postala je u tijeku godina ipak snoljivija, i svi su ostajali dugo u njenoj slubi. Jer usprkos njenom ne ba blagom odnosu, posluga se dobro osjeala u toj otmjenoj kui. Claudine Steinbrecht je s lornjonom pred oima promatrala etiri odabrane fotografije. Sve su to bila lijepa, mlada lica. I ve druga slika kao da je zaokupila gospou Claudinu. Dugo ju je promatrala, a zatim ju je oklijevajui, poloila na stranu. Kada je pregledala sve, uzela je opet onu jednu i kazala ivahno i brzo: - Dakle ovu, dragi doktore. - To sam i mislio - ree doktor. - Da, a zato? - Zato to je ova mlada dama svakako najljepa. A ja znam da vi volite sve stoje lijepo. Gospoa Claudine slegne ramenima.

GIGA

- Fotografije na alost esto varaju. - Dakle, hou li pozvati mladu damu? - Da, molim vas! Pod uobiajenim uvjetima. Ako mi se ne bude sviala, mogu je smjesta otpustiti. U tom e sluaju kao odtetu primiti tri mjesene plae i hranarinu. - Zapravo vae drubenice ne mogu uiniti povoljniji posao -primijeti notar. Zatim se Frensen nakloni. - Znam da ste usprkos svojoj osornosti nadasve plemeniti karakter, milostiva gospoo nastavi on s mnogo topline. Ona pocrveni i to je crvenilo poljepa i pomladi. - Komplimenti meu tako starim prijateljima, doktore? -odgovori mu ona odrjeito. - Ja sama najbolje znam kakav sam neugodan ovjek, na alost. Dobro ju je poznavao, pa se nije dao smesti. - Nisam vam laskao, samo sam konstatirao injenice - kazao je mirno. Nije bio povrijeen. Iako je ta ena bila zakopana, ipak bi ponekad, protiv svoje volje, razotkrila svoje bie. Ako ju je itko dobro poznavao, onda je to bio on. - Dakle, pozvat emo ovu mladu damu. Slika je obiljeena brojem dva, je li? - upita Frensen i izvue iz svoje mape kovertu s tim brojem. - Dopustite mi da vas upoznam s podacima o njoj. Ja sam sve to pregledao veoma povrno, jer je nadstojnik mog ureda pomnjivo prouio podatke. Claudine Steinbrecht stavi ruku na kovertu s pokretom odbijanja. - Potedite me toga. Nadstojnik vaeg ureda je sigurno sve najtonije ispitao prije nego to vam je predloio djevojke koje su ule u ui izbor. Za sada me to ne zanima. Meni je jedino vano to hoe li mi ta nova drubenica biti prihvatljiva. Dr Frensen je proitao nekoliko primjedaba nadstojnika svog ureda napisanih olovkom na koverti. - Na svaki nain ta je mlada dama, a to vi i elite, posve neovisna. Ona je siroe i posjeduje sjajnu svjedodbu svoje bive gazdarice. Ova je otputa samo zato to mora u svoju kuu primiti siromanu roakinju pa joj drubenica vie nije potrebna. - Dobro, dobro, to je dovoljno. Poduzmite, molim vas, sve potrebno, dragi doktore. Neka mlada dama to prije doe. Gospoa Claudine je ustala. - To je dakle dogovoreno. A sada morate otii, doktore. Moram hitno obaviti neke poslove u gradu i kola me ve ekaju. Dakle, do vienja! Vidjet emo se, je li, u subotu kod mene? Doi ete sa svojom dragom enom i s oba neaka. - Svakako u doi, milostiva gospoo - odvratio je Frensen, istodobno ustajui i stavljajui svoje papire u mapu. - Dovienja i lijepi pozdrav kod kue! I gospoa Steinbrecht napusti sobu. Frensen je jo u miru sredio svoju mapu. Vani mu je spretni sluga pomogao obui kaput. Pred vratima je stajala koija gospoe Steinbrecht, velika vrata parka bila su ve otvorena. Odmah nakon notara izala je i gospoa Steinbrecht. Vidjela je kako dr Frensen odlazi i viknula je za njim: - Uite u moja kola doktore! Odvest u vas do stana. Frensen se vratio i popeo se iza nje u koiju. Kola su krenula irokim poljunanim putem kroz vrata parka. Dr Frensen je izaao pred svojom kuom. U prizemlju kue nalazio se njegov ured, a u prvom katu stan. Najprije je uao u ured i pruajui nadstojniku ureda mapu rekao: - Broj dva je izabran, Reichel! Molim vas, obavite to smjesta! Mlada dama treba doi stoje mogue prije. Ja u je sam odvesti gospoi Steinbrecht. Zatim je dr Frensen otiao u svoj stan da pozdravi suprugu.

GIGA

II
Tri dana kasnije, u etvrtak poslije podne, stajao je dr Frensen s vitkom, visokom mladom damom na velikim ulaznim vratima parka Steinbrechtovih. Pritisnuo je na masivno mjedeno dugme zvonca. Mala vrata, koja su bila urezana u velika od kovanog eljeza, otvorila su se kao nekom arolijom i oslobodila ulaz. Dr Frensen je propustio mladu damu pred sebe. Oboje su hodali irokim, ljunkom nasutim putem prema ulaznim vratima kue. Mlada dama, odjevena u jednostavnu, ali dobro skrojenu haljinu, promatrala je velikim, tamnim oima punim iekivanja kuu koja se pred njom dizala u otmjenom miru. - Hou li ovdje ostati bar neko vrijeme? - razmiljala je ona s osjeajem punim straha kao stranac koji dolazi na novi posao znaajan za njegov ivot. Dr Frensen je gledao kriomice u to lijepo, mlado lice draesnih crta. Pogled mlade ene lutao je preko kue i parka. Puna divljenja upijala je u sebe ljepotu okoline. - Kako je ovdje lijepo - kazala je sjajnih oiju svom pratiocu. Dr Frensen je kimnuo smijeei se i veselio se tim lijepim, toplim djevojakim oima. - Prekrasan posjed, zar ne? - upitao je. - Divan! Kada bih bar mogla ostati ovdje! - odgovorila je tiho. - elim vam to iz sveg srca, gospoice. Va e poloaj u toj kui biti veoma ugodan, osim izvjesnih malih osobina vae budue gospodarice. No pametan ovjek moe uvijek to izbjei. A ja vas smatram takvom, usprkos naem kratkom poznanstvu. Lice mlade djevojke kao daje zasjalo. - Zahvalna sam vam za tako dobro miljenje, gospodine doktore. Htjela bih vam se takoer zahvaliti to ste izmeu tolikih kandidatkinja predloili ba mene gospoi Steinbrecht. - Oh, ja sam vas samo stavio u ui izbor. Gospoa Steinbrecht sama se odluila za vas branio se doktor. Ona ivahno podigne oi. - Niste li kazali daje gospoa Steinbrecht sve prepustila vama? - Da - no vau fotografiju je sama odabrala. I to je jedna od njenih malih osobina. Ona eli sama donositi odluke. Vae joj se lice svakako svialo. Mlada se dama nasmijeila. Dr Frensen ju je promatrao blagonaklono i razmiljao o tome kako prije jednoga sata jo nije znao treba li mladu djevojku odvesti svojoj klijentici. Prije jednoga je sata naime prvi put saznao njeno ime, i nije bio siguran nee li to ime smetati gospoi Steinbrecht. To se moglo dogoditi zbog njene osjetljivosti. No lijepe oi mlade djevojke nagnale su ga na to daje ipak povede u kuu Steinbrechtovih. - Sve ovisi o tome hoete li se pametno vladati, gospoice. Naravno i od jo nekih sitnica. Morate pokuati zadobiti simpatije gospoe Steinbrecht. Lice mlade dame postalo je gotovo tuno. - Moe li ovjek namjerno neto uiniti kako bi zadobio neije simpatije? - zapitala je tiho. Dr Frensen se pogladio po podbratku. - Moda moe. Samo nemojte izgubiti hrabrost, gospoice! - Ja sam veoma hrabra. No tako je teko nai mjesto koje vam odgovara. Naroito kada se ne moe dugo ekati. - Ne budete li se, mimo oekivanj a, svidj eli gospoi Steinbrecht ja u se pobrinuti za vas i nai vam drago mjesto. Moja ena i ja imamo mnogo poznanstava. Mlada djevojka pogleda s puno zahvalnosti starog gospodina. - Tako ste dobri sa mnom, gospodine doktore, a i vaa je supruga bila veoma ljubazna kada sam ekala na vas u vaem stanu. Dala mi je mnogo sitnih uputa kako da se ponaam pred

GIGA

gospoom Steinbrecht. Dr Frensen se tiho smijao u sebi. - Tako, tako, moja vam je ena kazala kako da se vladate? To je uspjeh, mlada gospoice. Moja ena ne obiava u prvim satovima poznanstva postati s nekim prisna. - To mi je tim drae i veoma sam joj zahvalna. U tom razgovora stigli su pod nadsvoeni ulaz kue. - Stigli smo - rekao joj je stari gospodin. Vrata su ve bila otvorena i jedan ih je sluga ekao u predvorju. Predvorje je bilo veoma otmjeno. Pod je bio od skupocjenog mozaika. U sredini se nalazio mramorni zdenac, bogato ukraen biljkama. U kutovima stajale su razliite skupine stolaca, a pod svakom se nalazio veliki, skupocjeni sag. Dva visoka prozora, divno oslikana, koja su se nalazila s obje strane portala, proputala su toplo, areno svjetlo. Mlada je dama trenutak oklijevala. Predosjeala je kako je iza tih zidova oekuje njena sudbina. Zatim je pola dalje. U pozadini je deset irokih, sagom obloenih stepenica vodilo do velike galerije. Odavde su se stepenice razdvajale i vodile s obje strane u prvi kat. Kuhinja i ostale pomone prostorije bile su smj etene u suterenu. Uprizemlju su se nalazile osim blagovaonice, jo i velika soba za primanje, dvorana za sveanosti, a kraj nje salon za glazbu. Na prvom su katu bile smjetene sobe za dnevni boravak, spavaa i radna soba vlasnice. Na dragom su katu bile sobe za goste, dvije sobe za drabenicu ijedna za gospou Stange. Dr Frensen zamolio je slugu da ga najavi gospoi Steinbrecht. Ovaj je bacio brz i znatieljan pogled na mladu damu i kazao: - Milostiva se gospoa izvezla i moli vas da joj oprostite. Nije mogla otkazati sjednicu odbora. Nareeno mi je da odvedem novu gospoicu gospoi Stange i daje upitam to eli. Milostiva gospoa vratit e se brzo. Dr Frensen je oklijevajui pogledao djevojku. - Na alost, ne mogu ekati, gospoice, teta, rado bih vas sam predstavio gospoi Steinbrecht. Gospoa Stange e se pobrinuti za vas. Dakle, mnogo sree! Friedrich, izruite pozdrave milostivoj gospoi i odvedite gospoicu do gospoe Stange. Naklonivi se, on je toplo stisnuo ruku mladoj djevojci i nakon toga otiao. Friedrich se s povjerljivim smijekom okrenuo k njoj. - Doite, gospoice! Ona se uspinjala kraj njega stubama pravei se da ne vidi njegov smijeak. Pribliavala im se neka debeljukasta ena, srednje visine. Nosila je preko pritegnute crne vunene haljine iroku bijelu pregau, a na prosjedoj, urednoj kosi bijelu kapicu. Imala je uza se koaricu s kljuevima. Bila je to domaica, gospoa Stange. Promatrala je ispitujui djevojku. - Nova gospoica, zar ne? - upitala je smijeei se. Djevojka je odahnula. Ljubazno lice stare ene inilo joj se kao neki dobar predznak. - Da, to je nova gospoica, gospoo Stange. Gospodin doktor je odmah otiao - ispriao je sluga. - Dobro je, Friedrich. Moete otii za svojim poslom. Sama u odvesti gospoicu gore. Djevojka se sada uspinjala uz debeljukastu gospou Stange u drugi kat. Ule su u veliku, ugodnu sobu. Bila je udobno namjetena bijelo lakiranim pokustvom s lijepim presvlakama od kretona. Od te iste tkanine bile su i zavjese na prozorima i vratima. Kraj ove se sobe nalazila spavaonica jednako tako ureena. Sve je bilo isto i puno udobne otmjenosti. Novoj se drubenici soba smjesta svidjela. - Ah, kad bih bar smjela ostati ovdje - pomislila je

GIGA

kada je stupila preko praga i naglo zaviknula, puna oduevljenja: - Kako lijepo - kako prekrasno! Gospoa Stange pogledala je sa smijekom ljupko, mlado lice. - To su dvije zgodne sobice, zar ne? Ve su stigle i vae stvari, gospoice. Ali - saekajte prije no to izvadite stvari iz kovega. Ove je rijei izrekla s nekim naroitim naglaskom i smee barunaste oi pogledale su u strahu to dobro, staro lice. Gospoa se Stange osjeala nekako udno pod tim pogledom. - Mislila sam samo kako biste se prvo morali osvjeiti, gospoice. Milostiva e se gospoa uskoro vratiti i tada morate s njom popiti aj. Poslat u vam kasnije djevojku koja e vam pomoi raspremiti stvari. Mlada se djevojka alosno nasmijeila i tiho kazala: - Sigurno ste mislili da priekam i vidim hoe li se uope isplatiti raspremiti stvari. Domaica se zacrvenjela, no ipak je odluno kazala. - Neu lagati, zaista sam neto slino htjela kazati, iako ne mogu zamisliti kako se vi ne biste sviali milostivoj gospoi. Sviate mi se mnogo vie od vaih prethodnica, zaista. Djevojka je naglo uhvatila njenu malu, okruglu ruku. - To j e velika utj eha - rekla j e smij eei se. - Dr Frensen mi j e kazao da su moje prethodnice bile ovdje samo nekoliko dana - i ja se bojim da u dijeliti njihovu sudbinu. - Moe se dogoditi i suprotno. Naravno, milostiva gospoa ima svoj vlastiti ukus. Ne moe zaboraviti gospoicu Elsu koja se udala. Ona se veoma teko moe nauiti na nova lica. No moda ete imati vie sree od ostalih. Mlada je djevojka uzdiui odloila eir i rukavice. - Smijem li vam poslati neto za osvjeenje? - upitala ju je gospoa Stange. - Hvala, gospoo Stange, nisam ni gladna, ni edna. - Ionako ete kasnije s gospoom piti aj. Ostavit u vas sada samu, gospoice, kako biste se mogli spremiti. Kada vas milostiva gospoa bude htjela vidjeti, pozvat u vas. - Velika vam hvala za vau ljubaznost, gospoo Stange -kazala je srdano djevojka. - Neka, neka, gospoice! Znam iz iskustva kako je to kada ovjek doe u novu slubu. Sada sam ve dvadeset godina u ovoj kui, no prije sam morala esto mijenjati namjetenja. Podignite glavu! Nadajmo se da e sve biti u redu. S tim je rijeima gospoa Stange napustila sobu. Nakon sat vremena gospoaje Stange opet dola u djevojinu sobu. Ona je stajala kraj prozora i gledala gore prema blijeteem krovu vile Claudine. Kada je gospoa Stange ula, ona se brzo okrenula. - Tako, a sada doite, gospoice. Milostiva vas gospoa oekuje na aj. Pri tome je ispitivaki gledala tu svjeu, vitku pojavu. Djevojka je samo uredila kosu i privrstila uski bijeli ovratnik. Izgledala je veoma otmjeno i lijepo. Gospoa Stange je zadovoljno kimnula. - Tako je dobro - to milostiva gospoa voli. To malo bjeline oko vrata. I ako vam smijem savjetovati, gospoice, nemojte odvie govoriti. Ona to ne voli. I nemojte se nekati kod jela i pila - budite to prisniji i prirodniji. Ne dajte da ona osjeti kako se vi bojite, alicu milostive gospoe morate dva puta napuniti. I u svaku samo kocku eera i nita vie. Osim toga - preko naslona njene stolice poloena je svilena marama. To joj stavite oko ramena kada sjedne. I pazite da sunce ne zasljepljuje milostivu gospou. U to vrijeme ba prodire u sobu. Zastor navucite toliko da joj sunce ne udara u lice. Inae ona voli sunce u sobi. I ne hodajte ustraeno po vrcima prstiju! Vano je da budete prirodni, posve slobodni, to e vam najvie koristiti. To je gospoa Stange usput priala djevojci dok ju je vodila u prvi kat. Sada je zautjela bez daha, jer su stigli pred vrata sobe u kojoj je gospoa Steinbrecht oekivala svoju drubenicu. Djevojka je brzo, s velikom zahvalnou stisnula ruku stare ene i dobro upamtila njene rijei. Nala se u lijepoj, skupocjeno ureenoj sobi. itav je pod bio prekrit debelim, svijetlosivim

GIGA

sagom. Stoli za aj bio je smjeten u udubljenju u zidu kraj prozora i bio je veoma lijepo prostrt. Kraj nogu su stajala engleska kolica za aj s potrebnim priborom. Gospoa Steinbrecht hodala je po sobi gore-dolje. Sada je stala i pogledala mladu djevojku. Nosila je svilenu haljinu sa sivim i bijelim prugama, ukraenu crnim ipkama. Haljina se u lijepim naborima sputala niz otmjenu pojavu bogate ene. Njena gusta, tamna kosa, sa tek nekoliko sijedih vlasi, bila je poeljana u jednostavnu, no ipak dopadljivu frizuru i u blagim je uvojcima padala na njeno visoko elo. U sobu je ula i gospoa Stange. - Evonovegospoice,milostivagospoo. Gospoa Steinbrecht lagano je kimnula. - Dobro je, Stange. Moe otii - odgovorila je ona. Ona je staroj eni koju je veoma cijenila uvijek govorila ti i Stange. Gospoa Stange je zbog tog povjerljivog tona bila veoma ponosna. Izala je i ostavila obje ene same. Djevojka se pristojno i ljupko naklonila pred enom koja ju je ve na prvi pogled zadivila. Nije pokazivala koliko joj srce lupa, nego je otvorenim, mirnim pogledom promatrala lice svoje nove gospodarice. Tamne oi gospoe Claudine gledale su ispitujui neko vrijeme mladu djevojku. - Kakva lijepa pojava - pomislila je radosno. - A istom ove oi! Kakve su to udne oi. I kao da ju je pogled mlade djevojke privukao, ona joj se nekoliko koraka pribliila. Nijemi pozdrav, pun potovanja, uzvratila je laganim naklonom. - ujem da vas je dr Frensen doveo u moju kuu. - Da, milostiva gospoo, gospodin doktor je bio tako ljubazan. - Ako se ne varam, vi dolazite iz Berlina? - Tako je, milostiva gospoo. - I do sada ste tamo radili? - Kod generala von Feldheima. - I mogli ste smjesta otii kad sam vas pozvala? - Da, milostiva gospoo. Generalova ena dopustila mi je da ostanem u njihovoj kui dok ne naem drugi posao. Za vrijeme tog presluavanja gospoa Steinbrecht neprekidno je promatrala djevojku i pri tome napeto razmiljala na koga je podsjeaju te smee oi. Te oi u kojima je igralo neko udno zlatno svjetlo, kao kada se suneve zrake odrazuju na smeem barunu. - Doktor Frensen vam je valjda saopio da jo niste definitivno primljeni na posao u ovoj kui? Djevojka je lagano pocrvenjela. Njena su se fina usta trzala od potisnutog uzbuenja. No ona je prividno mirno kazala: - Naravno, milostiva gospoo, doktor Frensen mi je to saopio. - Niste li se prenaglili kada ste zbog tako neizvjesnog izgleda za posao napustili kuu generala? - pitala je dalje gospoa Steinbrecht. - Ne, milostiva gospoo - odgovorila je djevojka, ne spustivi pogled pred otrim oima. Nisam vie htjela iskoritavati dobrotu moje poslodavke. Oni me vie nisu trebali, a jo sam, hvala Bogu, odvie mlada i zdrava a da bih jela kruh iz milosra. - A vjerojatno ste i odvie ponosni? - upitala je stara dama. Djevojka je nesvjesno podigla glavu i njene su oi zasjale zlatnim sjajem. - Da, i odvie ponosna - iskreno je priznala. I opet je pogled pun ispitivanja pao na nju. Gospoa Steinbrecht je neprekidno razmiljala na koga je podsjeaju oi mlade djevojke. - Popit emo aj - kazala je i pristupila stolu. Sjela je. Pri tome je ispruila ruku prema naslonu stolice. Tamo je visjela marama o kojoj je govorila gospoa Stange. Mlada se djevojka pourila i stavila joj maramu oko ramena. Gospoa Claudine pogledala ju je zaueno i zahvalno kimnula. Tada se djevojka sjetila i na

GIGA

stoli za noge i gurnula ga ispod nogu gospoe Steinbrecht. Njene su oi opet zasjale. Pogledala je djevojku koja je kleala pred njom. Zamijetila je njenu divnu kosu zlatnog sjaja koja joj je pokrivala u bogatim, debelim pletenicama potiljak. - Kakvo divno bie - pomislila je i osjetila iskreno divljenje prema toj ljepoti. Djevojka je brzo i spretno posluivala svoju gazdaricu kao da je ve dugo u njenoj slubi. Napunila je alicu i stavila u nju samo komadi eera, a da nije nita upitala. Da je to bilo upravo ono to je trebalo uiniti, odao je sjaj u oima gospoe Claudine. Nakon to ju je posluila, djevojka je uzela aj i za sebe uinivi to skromno i bez pretvaranja. itav se razgovor ograniio na to da je gospoa Steinbrecht uputila nekoliko openitih pitanja svojoj drubenici, a ona je na njih pristojno odgovarala. Kada je sunce ponovno zasjalo i osvijetlilo lice gospoe Steinbrecht, mlada je djevojka ustala i navukla do pola svilenu zavjesu. Tako je sunce jo uvijek prodiralo u sobu, ali nije smetalo staroj gospoi. Smijeak joj se pojavio na licu, ali je nestao jo prije nego to je djevojka sjela. No njen glas vie nije zvuao tako otro kada je kazala: - Veoma paljivo od vas, gospoice, ini se, vi ste se ve interesirali za ono to mije ugodno, a to nije. Djevojka je pocrvenjela, a tada joj se na licu pojavio smijeak, irom otvorenih oiju kazala je iskreno: - Gospoa Stange bila je tako ljubazna i dala mi nekoliko uputa, kako vam ne bih trebala dosaivati pitanjima. Ponovno se mali smijeak pojavio na licu gospoe Steinbrecht. - Tako, tako - gospoa Stange vas je pouila. Djevojka ju je moleivo pogledala. - To je bilo veoma ljubazno od gospoe Stange. Vidjela je koliko sam zabrinuta hou li vam se svidjeti. Tako bih vas eljela zadovoljiti, milostiva gospoo. Uinit u sve to budem mogla. Tamne oi gospoe Steinbrecht poivale su ispitivaki na njenu licu. - Zar vam je toliko stalo do toga? Onaj isti turobni smijeak koji je ve bio osvojio gospou Stange, pojavio se ponovno na djevojinu licu. - Bila bih veoma sretna kada bih mogla ostati u vaoj kui, milostiva gospoo. - Sretna? - upitala je starica zagriljivo. - Vjerojatno je srea za mladu djevojku neto posve drugo. Ne mogu vjerovati da bi za vas bila srea postati drubenica neke bogate, esto zlovoljne, stare ene. Djevojka ju je ozbiljno pogledala. - Milostiva gospoo, kada je ovjek siromaan, bez doma, prisiljen sam zaraivati svoj kruh, uvijek je srea nai sigurno utoite. Gospoa Claudine nije mogla odvratiti pogled od tih zlatno-smeih djevojakih oiju. - Kada ste izgubili svoje roditelje? - Moja majka je umrla kad sam tek pola u kolu. Otac je umro prije dvije godine. Posljednje dvije godine svog ivota bio je bolestan i nije mogao zaraivati. Potroili smo svu svoju uteevinu. Kada je umro ostalo je upravo toliko novca koliko je bilo potrebno za sprovod i da se ja prehranim dok nisam nala posao kod generala Feldheima. Te su rijei dirnule gospou Steinbrecht. Siromatvo je bilo neto to ona nije upoznala u svom ivotu. A ipak je u ovom trenutku shvatila koliko se tuge krije u toj rijei siromatvo. Usprkos svojoj velikodunosti prema siromasima, nikada to do sada nije tako dobro shvatila. Istodobno se ipak neto u njoj borilo protiv pomisli da je ta mlada, strana djevojka ve u prvim satima ne zarobi. Njena pomalo sebina priroda nastojala se odhrvati toj potajnoj sili. Sjela je udobnije i izigravajui dosadu kazala kratko i otro: - Tamo preko na stoliu lei knjiga. Vaa bi dunost bila da mi ponekad itate; naravno samo

GIGA

ako bi mi va glas bio ugodan. U protivnom radije odustajem. Sada emo pokuati. Pritom je promatrala lice mlade djevojke traei na njemu tragove povrijeenosti. Djevojka je mirno ustala i pola po knjigu. Bilo joj je teko zbog rijei bila bi vam dunost, a ne dunost vam je. To je bio dokaz kako se gospoa Steinbrecht jo nije odluila daje zadri. No na njoj se nita nije primjeivalo. Sjela je nasuprot gospoe Steinbrecht i otvorila knjigu na mjestu gdje se nalazio znak. - Smijem li ovdje nastaviti, milostiva gospoo? Stara dama je kimnula. Djevojka je poela itati. Njen je glas bio topao i mekan. Naglasak joj je bio dobar, a nain itanja zanimljiv. Gospoa Claudine je ugodno iznenaena sluala topli zvuk mladog glasa. To je bio pravi uitak. Naslonila se i nije isputala iz oiju lijepu, mladu djevojku koja joj je sjedila nasuprot. Prvi put, nakon to ju je Elsa Grabow ostavila, stara se dama osjeala zaista ugodno. Ona se u pravom smislu rijei zaogrnula u taj osjeaj ugodnosti. Kako je ugodno imati uza se tako lijepo, mlado bie. Izbor doktora Frensena bio je ovog puta zaista uspjean. Jedno je ve sada bilo sigurno: ukoliko se kod mlade djevojke ne bi pokazale neke skrivene mane, ona je sigurno nee otpustiti. Kako bi mlada djevojka bila sretna i zadovoljna da je mogla naslutiti misli koje su se krile iza ponosnog ela njene poslodavke. itala je gotovo jedan sat i dola do kraja knjige. Polagano ju je zaklopila i neko vrijeme utjela. To je gospoi Claudini bilo veoma ugodno. Tek nakon nekog vremena, mlada je djevojka skromno zapitala: - elite li da vam dalje itam? Stara je gospoa ustala. - Ne, za danas je dosta. Nije potrebno da se premarate -odgovorila je ljubazno. - Alija mogu i dulje itati, milostiva gospoo. - Ne, ne, dostaje. Smee su oi pune straha gledale u ponosno ensko lice. - Zar niste bili zadovoljni, milostiva gospoo? Doktor Frensen mi je kazao da polaete veliku vanost na dobro itanje. I opet se mali smijeak pokazao na licu gospoe Claudine. - Vi dobro itate i va mije glas simpatian. Smee su oi zasjale. - Oh, kako se tome veselim! U oima mlade djevojke kao da su zasjale zrake sunca. Lagani drhtaj proao je tijelom gospoe Claudine kada je to opazila. Kao da se naglo digla zavjesa s njenog sjeanja. Sada je znala: one oi, na koje su je podsjeale oi mlade djevojke, jednom su joj u ivotu mnogo znaile. Kao u snu upitala je djevojku, gledajui je zamiljeno: - Kako se vi zovete? ini mi se da jo nisam ula vae ime. - Zovem se Britta Lossen, milostiva gospoo - odgovorila je mlada djevojka. Stara se gospoa trgnula kao daje iznenada munja udarila pred njom u zemlju. Pogledala je nekim udnim, divljim pogledom Brittu Lossen. Njene su ruke obuhvatile grevito naslon stolice, kao da se eli zadrati. - Kako - kako se vi zovete? - istisnula je promuklim glasom i podigla se sa stolice. Djevojka ju je iznenaeno pogledala. - Brigitta, milostiva gospoo. No zvali su me Britta jer je to bilo krae - Britta Lossen! odgovorila joj je, pretpostavljajui da gospoa Steinbrecht nije razumjela njeno ime. Stara se gospoa uz veliki napor podigla sa stolca i sada je stajala kao okamenjena. Druim usnicama promrmljala je: - Lossen? Jesam li dobro ula - vi se zovete Lossen? - Da, milostiva gospoo - odgovorila je Britta, gledajui prestraeno u smeteno lice svoje

10

GIGA

gospodarice. Gospoa Steinbrecht pogladila se druom rukom po elu, nastojei se svim silama umiriti. - Meni - meni nije dobro. Lagana vrtoglavica - promucala je i ponovno sjela na stolac. Britta se pourila do stola i napunila au vodom. Pruila ju je zabrinuto staroj dami i rekla s mnogo suosjeanja: - Mogu li vam pomoi? Moda gutljaj vode? Smijem li vam navlaiti sljepooice? Gospoa Claudine je umorno odmahnula. - Tada u radije pozvati gospou Stange. Ja ne znam kako bi vam pomogla. Stara se dama opet uspravila iako s velikim naporom. - Ne, ne, ostavite. Mislim da mije ve bolje. Dakle - stoje bilo? Ah, da, vae ime. O tome smo govorili. Zovete se Lossen, zar ne? - Da, Britta Lossen - odgovorila je djevojka i stavila au na stol. - A va otac? Sto je bio va otac? - upitala je stara ena sa zagonetnim pogledom. - Moj je otac bio slikar. Moda ste uli za njega. Heinz Lossen, slikao je prirodu. Lice gospoe Steinbrecht problijedilo je kao da umire. - Odlazite - ostavite me - elim ostati sama! - jedva je izgovorila, a promukli uzdah pratio je njene rijei. Britta se nagnula nad nju. - Milostiva gospoo! - Napolje, elim biti sama! Te su rij ei poput strastvenog uzvika provalile iz nj enih blij edih, bolno stisnutih usana, a u njenim je crnim oima gorio plamen. Britta je uasnuta istrala iz sobe. Vani je nala slugu Friedricha i zamolila ga da pozove gospou Stange. Ova je smjesta dotrala uz stube. - to se dogodilo, gospoice? - upitala je zaueno. Britta joj je zabrinuto apnula da se gospoa ne osjea dobro i da joj je kazala neka napusti sobu. Stara je ena bacila pogled pun samilosti na blijedo lice mlade djevojke. - Milostivoj gospoi sigurno opet neto nije bilo pravo -pomislila je ne izgovorivi te rijei. Ipak je otila u sobu. Mogla je to uiniti pod izlikom da pospremi posue za aj. No soba je bila prazna. Claudine Steinbrecht otila je u svoj budoar. I tamo se zakljuala. Odana, stara sluavka nije mogla slutiti da njena gazdarica lei kao okamenjena na divanu. U njenoj je dui bjesnjela oluja kakvu ve dugi niz godina nije proivljavala. Slegnuvi ramenima gospoa Stange je opet otila k mladoj djevojci. - Sigurno nije nita ozbiljno. Gospoa se povukla. Inae bi ve pozvonila - kazala je. - Sto da uinim, draga gospoo Stange? - zapitala je Britta. - Poite samo mirno u svoju sobu i ekajte dok vas pozove. Ako gospoa eli biti sama, onda eli biti sama i tu se ne moe nita uiniti. - Nee joj se valjda neto dogodite? - Niti govora, dijete! To e brzo proi. A sada poite mirno u svoju sobu. - Nije potrebno da izvadim stvari iz kovega, zar ne? - upitala je tiho Britta. Stara ena nije imala dovoljno hrabrosti da joj zada smrtni udarac. Neka samo pospremi kovege, tako e bar imati posla i nee misliti na neugodnosti. - Naravno da ete raspremiti svoje stvari - rekla je dobroduno. Prividni mir gospoe Stange utjeio je Brittu. Polagano se popela u svoju sobu. Htjela je spremiti stvari. Napokon uvijek je opet mogla sve vratiti natrag u kovege. Tako je ona mislila, a i dobra gospoa Stange je pomislila: - Jo uvijek e moi staviti stvari natrag u kovege, ini mi se da se niti ona ne svia naoj gospoi. Za kratko vrijeme ona e pozvoniti i rei: Stange, moe gospoici saopiti neka

11

GIGA

otputuje. Doktor Frensen e joj isplatiti plau. Do sada se to tri puta dogodilo. Svaki put joj je to bilo teko, ali ovaj put bit e joj jo mnogo tee. - Gospoo Stange, ini se da e i ta nova opet letjeti? - upitao ju je u tom asu sluga Friedrich s podrugljivim smijekom, jer mu se Brittina suzdrljivost inila poput oholosti. Gospoa Stange se naglo okrenula. - Brinite se za to da vi ne letite, Friedrich - odgovorila mu je osorno i ostavila ga.

12

GIGA

III
Gospoa Claudine je dugo leala na divanu kao ukoena. Sada se pridigla i odmaknula kosu sa ela. Oi su joj bile pune neisplakanih suza. Tako je to bilo. Njegova ki! Ki ovjeka kojeg je jednom ljubila svim arom svog ponosnog srca. Ljubila ga je tako bezgranino i arko da se nije mogla zadovoljiti s onim to joj je pruao. Zahtijevala je od njega sve vie i vie u arkoj elji da mu ona bude sve. Bila je ljubomorna na ono stoje nosio u sebi - ak i na njegovu umjetnost, na njegov rad! I sada to su bile njegove oi koje su je promatrale s lica njegove keri. Njegove oi, te oi umjetnika koje su sjale poput zlata. Oi koje su za nju predstavljale blaenstvo i svu sreu svijeta. Oi koje su se zatim okrenule od nje u bijesu i u boli - zauvijek. On je bio mrtav. Mrtav ve dvije godine, to je kazala njegova ki. A ona to nije znala, nije slutila. Nestala je iz njegova ivota tako potpuno da do nje nisu doprli ni glasovi o njegovoj smrti. Zar nije i njeno srce trebalo prestati kucati, kad je njegovo zakucalo posljednji put? Njena je ljubav, usprkos svemu jo i sada bila tako velika i snana da joj se inilo nemoguim to nije osjetila njegovu smrt. Naravno - oni su bili razdvojeni - razdvojeni ve etvrt stoljea. Heinz, Heinz, zna li sada koliko sam propatila zbog tebe? -zajecala je u divljem bolu. Njena prevelika ljubav natjerala gaje u oaj. Ona gaje dovela do toga da je radije ivio u bijedi i siromatvu nego uz nju u bogatstvu. A sada je on bio mrtav. Umro je u bijedi i siromatvu. On, koga bi ona mogla nositi na rukama kad bi joj to njena bezgranina oholost dopustila. Heinz Lossen doao je u kuu njena oca kao siromaan, nepoznat slikar. Trebao je privrstiti veliku zidnu sliku na stubitu. Ona je pri tome duboko zavirila u sjajne oi umjetnika i izgubila svoje srce. Sve do tada sudbina joj nikad nita nije odbila - a sada je svojom tvrdoglavou zadobila i ovjeka koga je ljubila. Heinz Lossen nikada nije zaboravio daje siromah, a ona bogata nasljednica. Bio je otiao, ne pruivi ruku za njenim bogatstvom. Ona je to znala i nije ga htjela izgubiti. Priznala mu je da ga ljubi. Tim gaje priznanjem prisilila na odluujue rijei. No to je kasnije, nakon to su proli prvi opojni ljubavni trenuci, smetalo njenom ponosu i njenoj ljubavi. Bilo je trenutaka kada je sama sebe muila mislima o tome je li se on oenio njome samo zbog novca, ili zbog samilosti to ga je ljubila. Bila je sretna samo dok je on bio uz nju i dok je mogla gledati u njegove njene, sjajne oi. Kada bi se povukao u svoj atelje da radi, ona bi ga slijedila i ne bi ga ostavljala na miru sve dok ne bi odloio kist i zagrlio je. A kada bi je on molio da ga pusti raditi u miru, ona bi postala tako ljuta da bije on prestraeno pogledao i povukao se u sebe. Onda mu je jednoga dana bijesno spoitnula kako je ne ljubi i kako ju je uzeo samo zbog novca. On je problijedio i okrenuo se od nje. Pokajniki mu se bacila u zagrljaj i zamolila ga za oprotenje. Nije se vie mogao ljutiti na nju. Rekao joj je koliko je ljubi i zamolio je neka vie nikada ne izusti tako rune rijei. Ona je sve obeala i bila je sretna u njegovom zagrljaju. Sve dok jedna mala sitnica nije ponovno probudila njenu sumnju. Tada je dolazilo do novih scena, do suza i pomirbe. Heinz Lossen je patio zbog nerada na koji ga je ona silila, a jo vie zbog predbacivanja i optuaba koje su se neprekidno ponavljale. I tako je to ilo mjesecima. Izmjenjivali su se srea i oajanje. Claudinino ponosno srce patilo je zbog saznanja da se ona prva bacila muu oko vrata, i na tome je propala njihova srea. Jednom su pozvali u svoju lijepu malu vilu nekoliko prijatelja i poznanika. Meu njima i neku mladu veoma lijepu Amerikanku. Heinz Lossen je oima umjetnika nekoliko puta pogledao lijepu djevojku, a ova je s njim ivahno razgovarala. Claudine je gotovo poludjela od

13

GIGA

ljubomore. Jedva je doekala da gosti napuste vilu. im je ostala sama s muem izbila je njena ljubomora na zastraujui nain i gotovo izvan sebe od uzbuenja ona mu je dobacila: Lovac na miraz! Tada ju je on pun divljeg bijesa pograbio za ruke i prijetei je pogledao. - eno - nemoj da zbog tebe poludim! To se vie ne moe podnijeti! Ja ljubim tebe, a ne tvoj prokleti novac! Posluaj me - ovo ti kaem posljednji put: ja vie ne mogu podnijeti takav ivot! Kada te ne bih toliko ljubio, ne bih dopustio da tako sa mnom postupa! Ovo mora prestati! Uvreda koju si mi nanijela je beskrajna. Oenio sam se tobom zbog ljubavi, a ne zbog tvog novca. Kunem ti se svojom au: bude li jo jednom izustila te rijei, napustit u istog sata kuu i ti me nikad vie nee vidjeti! Neu prekriti svoju zakletvu, pa makar zbog nje propao. Claudine se, kao i uvijek poslije takvih scena, bacila muu u zagrljaj, kajui se i preklinjui ga da joj oprosti: - Muim tebe i sebe zbog toga to te tako beskrajno volim. Oprosti mi, oprosti, nikada to vie neu uiniti! Tako je ona govorila i ovaj put i sa strastvenom njenou postigla da on zaboravi na sve uvrede. A mogla je biti neodoljiva kad je bila meka i podatna! Uvijek bi ponovno privukla mua u svoju mreu i slijedili su dani puni beskrajnog blaenstva. Oni su se naime odvie ljubili, a da u takvim asovima ne bi na sve zaboravili. Jo su jednom doivjeli dane pune neizrecive sree. No Claudine je brzo zaboravila na njegovu zakletvu. Isprva zbog svoje sree, a zatim zbog novih sumnjienja; im bi joj mu poeo manje priati o ljubavi, a vie se baviti slikarstvom, u njoj bi se budile sumnje. I ponovno je svanuo dan kad nije mogla zatomiti svoju strast - i ponovno mu je stala predbacivati. Kao da se brani, preklinjui, on je podigao ruke pokuavajui uguiti rijei prije no to prijeu preko njenih usana. Ona u svom uzbuenju nije pazila na to i ponovno je zauo: Lovac na miraz! Sa smrtno blijedim licem on se okrenuo od nje i otiao. Nikad se vie nije vratio. Gledala je za njim kao okamenjena. Cijelu ga je no ekala, lutajui uzbueno i smeteno po kui. Uzalud, on je vjeran svojoj zakletvi otiao zauvijek. Nije htjela vjerovati u to. No strah joj je guio duu. Jo se uvijek nadala da je on eli samo kazniti dugom odsutnou. Njen je prkos bio izazivan saznanjem daje on toliko moe muiti. Zar ju je mogao ljubiti, a zadati joj toliku bol? Nije znala koliko je Heinz platio za taj mir, nije znala koliku mu je bol zadavao rastanak s njom. No nije htio potpuno izgubiti ponos pred samim sobom. Izvana hladna i ponosna, a u dui rastrgana od arke enje, oekivala je Claudine povratak svog mua. Mislila je na to kako e ga doekati kad se vrati. Uinit e sve za njegovu ljubav samo da se vrati. No Heinz Lossen je drao svoju zakletvu, iako je zbog toga gotovo propao. Poslije joj je preko njenog odvjetnika saopio svoju adresu. Ona je smatrala da on opet eli stupiti u vezu s njom. Oivjele su njene nade, ali i njen prkos. Njen ponos joj nije doputao da ga zamoli neka joj se vrati. - Neu mu se jo jednom baciti oko vrata, kao onda kad sam postala njegova zarunicapomislila je. Crvenilo srama udarilo joj je u blijedo lice kad se sjetila rijei koje mu je tada kazala: -Ako odete odavde, bit u veoma nesretna... I tako je i dalje prkosila i nije dopustila svom srcu da progovori, ekala je da ga njeno bogatstvo dovede natrag k njoj. No na tog ovjeka nije mogla djelovati mo bogatstva. Napokon je Claudine pokuala i posljednje sredstvo. Zatraila je rastavu. Mislila je da e se on sigurno predomisliti kad vidi da ona to smatra ozbiljnim. No on je pristao na rastavu.

14

GIGA

Koliko gaje to boljelo Claudine nije mogla slutiti. Nije znala da on taj pristanak pridonosi kao rtvu svom samopotovanju. Tako su ivjeli rastavljeno, udei jedno za drugim. I tako je njihov brak bio rastavljen rastalo se dvoje ljudi koji su se ljubili, a ipak se nisu mogli nai. Claudine nije znala za teku bolest koja je Heinza Lossena snala nakon rastave. Kad se oporavio, oenio se po drugi put prijateljicom iz djetinjstva koja gaje dugo nosila u srcu. Bila je sretna to moe dijeliti njegovu skromnu sudbinu. Claudine je pukim sluajem saznala za taj brak. I istom tada je umrla u njoj posljednja, skrivena nada. Udarac ju je teko pogodio. Kad je ponovno mogla mirno misliti, odbacila je njegovo ime i postala hladna, ogorena i muiava Claudine Steinbrecht. Nije mogla znati da se Heinz Lossen oenio samo zato da bi podigao branu izmeu sebe i svoje vlastite slabosti. Jer njegovo je srce jo uvijek pripadalo ponosnoj, svojeglavoj Claudine i on se bojao da jednoga dana nee moi odoljeti enji za njom. I stoga je spojio svoju sudbinu sa sudbinom skromne prijateljice iz mladih dana koja mu je bila vie prijateljica nego ljubavnica. Claudinin je otac svojoj voljenoj keri uvijek sve doputao. Nadao se da e rana s vremenom zacijeliti i da e Claudine nai mirnu sreu s drugim ovjekom. No njeno je srce poput kamena lealo u grudima i usprkos tome to su mnogi prosili tu lijepu, bogatu enu, ostala je slobodna. Iako je bila bogata, njen je ivot bio jadan i bijedan. U noima bez sna misli su joj traile jedinog ovjeka kome je pripadalo njeno srce. I tada bi se sjeala onih dana kad je bila tako beskrajno sretna. Sada, kad je bilo prekasno, njeno je srce izgaralo od kajanja. Veoma je malo ula o njemu. Znala je da sa svojom enom ivi gotovo bijedno. Znala je i to da mnogo radi i slike alje trgovcima umjetnina. No rijetko kad bi neto prodao. Njegov je ivot bila neprekidna borba za svakidanji kruh. I tada je u Claudini sazrio plan koji ju je ispunio trijumfom. Bez njegovog znanja htjela je sudjelovati u njegovu ivotu. Poela se dopisivati s trgovcem umjetnina kod kojeg je Heinz izlagao svoje slike. I kao posljedica toga poeli su u redovitim razmacima stizati veliki sanduci sa slikama, nakon to bi Claudine poslala novac trgovcu. Heinz Lossen se veselio to su mu slike napokon nalazile kupce i postizale pristojne cijene. Trgovac bi mu na njegovo pitanje o kupcima rekao da sve slike idu u Ameriku. Gore u vili, u bivem ateljeu Heinza Lossena vjeali su slike, jednu za drugom na zid. A Heinz Lossen se veselio to su Amerikanci povisili cijenu njegovim slikama. Tako je mogao pristojno ivjeti sa svojom obitelji i mogao je svojoj jedinici keri pruiti dobar odgoj. Claudinin je ivot sada opet imao sadraj koji ju je ispunjavao zadovoljstvom. Smirila se, no nikad vie nije bila sretna. Nekoliko posljednjih godina slike se vie nisu vjeale o zidove vile Claudine. Trgovac umjetnina zatvorio je svoj duan i povukao se u miran ivot. Claudine je sada naloila nekom drugom trgovcu da nabavlja slike za nju. On vie nije mogao nai slike onog slikara kojeg je ona eljela. Claudine je mislila da su je drugi kupci pretekli. Nitko joj nije kazao daje smrt ukoila ruku koja je naslikala sve slike u Vili Claudine. Sad je ona to znala. Sad je iznenada u njenu kuu dola ta djevojka koja ju je gledala oima svog oca. Ona je ponovno probudila sve stoje dugi niz godina tekom mukom bilo smireno. I ponovno se probudio bol zbog njenog izgubljenog, promaenog ivota. Ali u isti as i sjeanje na dane neizmjerne sree. I to sjeanje je iznenada zasjalo tako sjajno i toplo u njenu srcu kao daje neki zlatni odsjaj prekrio itav taj dan. Prkosno je htjela odagnati taj zlatni sjaj, jer je on zabljesnuo njene umorne oi koje su je pekle. - Ona ne smije ostati, ona mora otii. Ne mogu podnijeti njenu prisutnost - govorila je poluglasno.

15

GIGA

I ponovno je sjedila nepomino i zurila pred sebe. No to je bilo udno - to je vrijeme vie odmicalo, to je ona postala nemirnija. I taj nemir doivio je vrhunac u potajnoj elji da jo jednom pogleda u sjajne, zlatne oi Britte Lossen i nae u njima izgubljenog ljubljenog ovjeka.

16

GIGA

IV
Prolo je prilino dugo vremena otkad je Britta Lossen izvadila stvari iz kovega. Pao je sumrak, a nju nitko nije traio. Duboko je uzdahnula i prila prozoru. Pred njom se prostirao divan park utonuo u duboku utnju, a gore na brdu vidio se izmeu drvea odsjaj krova vile. Njen je pogled lutao po njoj, a da nije bila svjesna uloge koju je ta vila odigrala u ivotu njena oca. Naravno znala je da je njen otac bio oenjen drugom enom prije braka s njenom majkom, no nikad nije ula nita poblie o tome. Samo jednom, neposredno pred smrt, njen je otac o tome govorio s njom i tom prilikom joj je kazao: - Dijete, jednom u ivotu bio sam neizmjerno sretan i zbog tih sam asova mogao podnijeti sav ostali ivot. Ona gaje upitala: - Nee li mi vie o tome priati, oe? No otac je to odbio - Ne, moja Britto, o tome ne mogu govoriti. Sada sam star i umoran ovjek i ne bi mi priliilo kad bih ti nastojao doarati protekle dane. Kad me jednom ne bude nai e u mom pisaem stolu knjiicu sa zabiljekama. Te su rijei posveene eni koju sam ljubio. No ona nikad nee saznati to sam joj govorio u asovima najvee muke. Htio sam tu knjiicu ponijeti sa sobom u grob. Ali to bi bila ludost. Neizmjerno te volim, drago dijete i zato e ti, kad me vie ne bude, sudjelovati u mojoj srei i u mojoj boli. Tada mora odvojiti moje rijei od mog umornog, bolesnog tijela i od moje sijede kose. Pomisli na to kako sam ja sve to zapisao tada kad je jo ivot snano tekao u mojim ilama, kad je moja kosa jo bila smea, a tijelo zdravo. Tada e me razumjeti. Nakon njegove smrti ona je nala knjiicu i proitala je. Sve su te rijei bile upuene nekoj nepoznatoj eni koju je on uvijek zvao Dina, osim kad bi joj davao njeno laskava imena. Dina! Pod tim je imenom ona vidjela bie kojemu je pripadala prolost njena oca. Taje Dina bila neto neistinito za Brittu, neko bie koje je postojalo u oevom ivotu prije roenja Britte. Bila je posve sigurna kako je ta Dina mrtva. Nije ni asa pomislila da se sada nalazi u kui te ene, ene kojoj je pripadalo srce njena oca sve do posljednjeg daha. Ta on je ak i na samrtnoj postelji s njenim smijekom uvijek iznova aptao ime Dina, gladei ruku svog djeteta. U svom posljednjem grozniavom asu govorio je: - Sada je sve opet dobro, moja Dino. Ti i ja. Tvoje je srce bilo uz mene, kao i moje uz tebe. Ja to znam. To su bile njegove posljednje rijei. Kako ih ne bi zaboravila, Britta ih je vrstom rukom napisala pod posljednje zabiljeke svog oca kao da su one zavretak onoga to je on napisao. ivot Britte Lossen bio je teak, pa je ona rano sazrela. Razumjela je i shvatila mnogo toga to druge djevojke u njenim godinama ne bi mogle shvatiti. Nakon smrti majke jo se vie zbliila sa svojim ocem. On ju je nastojao nauiti jedno: Sve razumjeti, znai sve oprostiti. I ona je usvojila tu mudrost koja inae ne nalazi mjesta u mladim glavama. Zbog toga je ona uz svu svoju mladost djelovala veoma smireno. To je bio i dio onog cara kojim je djelovala na druge ljude. Sunce je ve bilo zalo, a sive sjene sumraka milile su iz svih kuteva, kad je gospoa Stange ula u sobu usamljene djevojke i javila joj daje gospoa oekuje na veeru. Britta je uzdahnula. - ini se kao daovdj e neuraditi nita drugo ve samo prisustvovati gospoinim obrocima ree ona s umornim smijekom. Gospoa Stange nije odgovorila. Vidjela je svoju gospodaricu kako silazi u blagovaonicu. Upalo joj je u oi da je ona blijeda i umorna. Oi su joj sjale kao u groznici, a usnice bile vrsto stisnute. - Neka gospoica doe na veeru - kratko je naredila. Gospoa Claudine je odluila da e jo veeras saopiti Britti da mora napustiti njenu kuu. Htjela joj je to sama kazati i pri tome jo jednom pogledati u barunaste smee oi koje su probudile u njoj patnju i bol. No kad je mlada djevojka sjela nasuprot nje i pogledala je zaklinjui i puna straha, rijei joj nisu mogle prijei preko usana, utei je progutala nekoliko zalogaja. Pri tome je uvijek

17

GIGA

iznova, kao daje tjera neka tajna sila, morala gledati u blijedo, mlado lice. U njemu je vidjela crte lica izgubljenog supruga. Britta je bila veoma slina ocu. Nisu samo oi podsjeale na njega, ve i dranje i njeno ponosno zabacivanje glave. A i karakteristino nabiranje ela, tamo gdje su oi bile razdijeljene samo uskim, finim hrptom nosa. Pri tome se svaki put stvarao udan trokut bora, uslijed ega je lice dobivalo neto bolno. Koliko je put gospoa Claudine bila poljubila taj mali trokut na elu svog mua kad se on ljutio na nju. I uvijek, kad bi taj trokut nestajao pod njenim poljupcima, bio je to siguran znak da se on vie ne ljuti. Na Brittinom elu bile su to samo njene linije, ne tako otre kao kod mukarca, no ipak je to bio potpuno isti znak. Sve to je steglo grlo gospoe Claudine i preko njenih usana nisu mogle prijei rijei kojima je htjela odstraniti Brittu iz svoje kue. Elektrino je svjetlo bacalo sjajne zrake po Brittinoj zlatnoj kosi. To nije naslijedila od svog oca, ija je kosa bila tamno smea. I protiv svoje volje gospoa Claudine ju je upitala: - Vaa je majka sigurno bila plavojka? Britta se trgnu. Upravo je bila pomislila: - Dragi Boe, ova je utnja strana. Sada je odahnula. - Da, moja je majka bila plavua. Njena je kosa bila svjetlija od moje. - Ona je rano umrla? - Kad mi je bilo est godina. - I otada ste ivjeli sami s ocem? - Tako je, milostiva gospoo. Gospoa Claudine je utjela neko vrijeme, a zatim je hrapavim glasom, oklijevajui nastavila. - ini mi se kao da sam ve ula za ime vaeg oca - ili sam ga moda vidjela na slici. Britta je podigla pogled s tanjura. - To je mogue, iako su slike mog oca sve prodane u Ameriku. - Va je otac prodavao slike u Ameriku? Zato? Britta se nasmijeila. - Isprva je imao slabu sreu sa svojim slikama, u Njemakoj ih nitko nije htio kupovati. A mi smo ivjeli u velikoj bijedi. No tada je trgovac slika prodao, jednoga dana, jesenski pejza nekom bogatom Amerikancu. I otada su sve njegove slike prodavane s one strane oceana. Netom je slika bila dovrena, bila je odmah i kupljena. Nama se to inilo kao pravo udo! - Tako, tako - a da li se va otac tome radovao? - Da, bio je veoma sretan zbog toga. Sada je mogao pruiti svojoj obitelji bezbrian, iako skroman ivot. - Zato skroman? Zar mu nisu dobro plaali za slike? Britta je uzdahnula. - Otac je bio veoma skroman kad se radilo o njegovoj umjetnosti. Tvrdio je kako njegove slike ne vrijede onoliko, koliko za njih plaaju. Trpio je zbog toga to je bio uvjeren da njegovoj umjetnosti nedostaje dua. Ne znam je li tako bilo. No veoma je lako mogue da mu je neko razoaranje u ivotu slomilo krila. U svakom sluaju on nije bio trgovac. Bio je sretan kad bi utrak od jedne slike dostajao za ivot, dok ne bi zavrio drugu. Gospoa Claudine prela je rukom preko ela kao da eli otjerati misli koje su je muile. Nije htjela misliti na to kako je ba ona kriva to su se Heinzu Lossenu polomila krila. Ujedno se u isti as rodila u njoj i neka sumnja. Nije li ova djevojka moda znala kod koga se nalazi? Nije li moda namjerno dola u ovu kuu? No tu je misao smjesta odbacila kad je pogledala u jasne Brittine oi. Ipak je eljela saznati sve to ta djevojka o njoj zna. - Nije li se va otac ponovno oenio kad je vaa majka rano umrla? Britta je odmahnula glavom. - Ne, na to moj otac nije ni pomislio. - Sigurno je vau majku veoma volio? - priupitala je Claudine Steinbrecht, a njene su oi gotovo plaljivo promatrale Brittino lice.

18

GIGA

Ova je trenutak oklijevala. Nije joj bilo po volji govoriti o ivotu svog oca. No nije htjela gospou razljutiti time to bi joj uskratila odgovor. - Moji su roditelji ivjeli vie u prijateljskim vezama. Majka je bila oeva prijateljica iz djetinjstva i postala je njegovom enom tek kad je otac doivio teka razoaranja u svom prvom braku. Sjeanje na to pomutilo je itav njegov ivot. Stara je gospoa zatvorila oi. Zatim je svoje srce koje je uzbueno kucalo nastojala smiriti. Htjela je saznati to vie, a pri tome ostati mirna. Umornim, tihim glasom pitala je dalje: - Ah tako, prvog je puta bio nesretno oenjen? - Ne, milostiva gospoo, on je naprotiv bio veoma sretan i ljubio je svoju prvu enu. No nain na koji ju je izgubio bolio ga je do kraja ivota. Gospoa Claudine stisnula je ruke u bolnom gru i ponovno se naslonila, blijeda i zatvorenih oiju. Ona bi mogla kriknuti, a ipak nije dopustila niti da joj glasak izae iz grla. Izgledala je tako bijedno i jadno da ju je Britta zaprepateno pogledala. - Milostiva gospoo, vama jo uvijek nije dobro. Zar zaista ne mogu nita za vas uiniti? upitala ju je toplo, s mnogo suosjeanja. - Uiniti za mene? - Te su rijei prodrle do srca te ogorene ene. Ki Heinza Lossena htjela je neto uiniti za nju. Kako je to bilo udno, kako joj je iznenada topla krv poela strujati prema srcu! Ne, ona je i odvie bila navikla skrivati se iza svog ponosa. irom rastvorenih oiju, naglo se podigla i kazala na svoj uobiajeni, grubi nain: - Ne brinite! To e ve proi, a meni nije drago kad se o tome govori. Razgovarajmo dalje, to e me rastresti. O emu smo to govorili? Ah, da - o prvoj eni vaeg oca - i kako ju je on izgubio. Kako znate da ga je sve do smrti to muilo? Britti je bilo neugodno govoriti o najintimnijim odnosima u svojoj obitelji i nije znala kako bi gospou Steinbrecht od toga odvratila. - To mi je poznato iz oevih zabiljeaka koje je on ostavio. Oi gospoe Claudine postale su velike i sjajne i ona je pomislila: - Dala bih imetak za te zabiljeke. Zatim je kazala prividno mirno - I prva ena vaeg oca je umrla, zar ne? - Ne, milostiva gospoo. Prije sam i ja u to vjerovala. No kasnije sam saznala daje prvi brak moga oca bio rastavljen. - Rastavljen, tako dakle - mehaniki je ponovila gospoa Claudina. - Dakle, prva ena jo ivi - upitala je ona, pogledavi Brittu. - To ne znam - odgovorila je ova iskreno i mirno. - To vi ne znate? Zar joj niste bar javili za smrt vaeg oca? - Ne, to nisam mogla, jer ja ne znam tko je ona. Ne znam gdje ivi. Moda se ona preudala ili je ve dugo umrla. Sve je to ve tako davno prolo. - A u zabiljekama vaeg oca, koje vi sigurno imate, niste nali nikakve podatke o tome? ispitivala je stara dama kao bez daha. Britta ju je zaueno pogledala i pomislila: - to si sve takva bogata ena ne doputa. to bi ona kazala kad bih je ja tako grubo ispitivala o njenim obiteljskim problemima? Iznenada se na tom mladom licu pokazala odbojnost i trokut na elu se poeo pokazivati. - O tome nema nita u njegovim zabiljekama. U njima se samo, uvijek ponovno, pojavljuje jedno ime. Ime te ene. Jer moj otac je te zabiljeke pisao u formi pisma. Sva su pisma naslovljena na tu enu. Gospoa Claudine se grevito uhvatila za naslon stolca. - Koje je to ime? - nepromiljeno je upitala. Britta se iznenada uspravila i trokut na elu postao je jo otriji. Bila je ozlojeena u dubini svoje due zbog te indikretne, znatieljne ene. - Oprostite, milostiva gospoo, no ja ne bih htjela s nekim stranim govoriti o onome stoje mog oca muilo sve do njegove smrti. S tim imenom na usnama umro je moj otac. Ne bih ga htjela povrijediti. I ako vam je pravo, molim vas, govorimo o neemu drugom.

19

GIGA

Te je rijei Britta u svom uzbuenju, govorila dosta otrim glasom. Ali sada, kad ih je bila izrekla, uplaila se same sebe. Gospoa Claudine je naglo ustala. Najradije bi pohrlila do mlade djevojke i poljubila je u trokut na elu i u ponosna, odrjeita usta. Ah, ta mlada djevojka joj je upravo bila poklonila kneevski dar. Ona joj je dala sigurnost, saznanje da ju je Heinz Lossen ljubio sve do svoje smrti i daje zaspao s njenim imenom na usnama. Nita na svijetu ne bije sada moglo uiniti bogatijom i sretnijom. I stoga stoje bila tako uzbuena, a nije to htjela odati, ona se okrenula i bez rijei napustila sobu. Jedina joj je elja bila da ostane sama i misli na rijei koje je upravo ula. Nije ni slutila u kakvom se stanju nalazila Britta. Ona je preneraeno gledala u vrata iza kojih je nestala njena gospoa. Sada joj je istom bilo jasno kako je otro prigovorila gospoi Steinbrecht. - Tako - kazala je poluglasno i ustraeno - ovo si dobro izvela Britte Lossen. Preostaje ti jedino brzo spremiti svoje stvari... Neko je vrijeme sjedila nepomino i zabrinuto kraj bogato prostrtog stola. Zato je bila tako glupa i gruba? Zato nije odala ono ime? Dina je mogla biti kratica velikog broja imena, stoje bilo u tome da ga izgovori ili ne? Kad je ve odgovorila na tolika znatieljna pitanja, tada vie ni to ime nije bilo vano. Sama je sebi predbacivala, iako nije uinila nita drugo ve je samo odbila odgovarati na neopravdana pitanja. Britta je polagano ustala ne znajui to da uini, to sada? Otii u sobu i ekati dok je ne pozovu? Ili saekati u ovoj prekrasnoj blagovaonici dok se neka milosrdna dua ne pojavi i ne dade joj neke upute. Oklijevajui, otilaje do prozora. Mjeseinaje obasjala park. Kakva divna, mirna slika! Kako se dalo divno ivjeti u ovoj lijepoj kui u kojoj se svaki komad pokustva uklapao tako savreno u cjelinu. Tada su se konano otvorila vrata i gospoa Stange je ula. Britta ju je prestraeno pogledala i inilo joj se kao pravo spasenje kad joj se stara ena ljubazno nasmijeila. - Gospoice, samo poite mirno u svoju sobu. Milostiva gospoa vas danas vie ne treba. Ve je pola na poinak. ini se kao da se ona zaista ne osjea najbolje. Britta je duboko uzdahnula. - Dakle, ja sam ovdje posve nepotrebna - kazala je puna straha. - Zato ste tako alosni? Pa za sada je sve bilo u redu. Britta je odmahnula glavom. - Nita nije u redu, draga gospoo Stange. Imam tu nesreu da se milostivoj gospoi ne sviam. Onaje otila veoma nezadovoljna sa mnom. Gospoa Stange stavila je srebrnu zdjelu s voem na veliki ormar koji se pruao du itavog jednoga zida i okrenula se mladoj djevojci. - Niti govora gospoice, to vi samo tako mislite. Ja svoju gospou bolje poznajem. Pa upravo sam s njom razgovarala - i ja znam to znam! Britta je uhvatila moleivim gestom punanu ruku stare ene. - Zaista mislite da se ona ne ljuti na mene? Molim vas govorite otvoreno sa mnom. Znam da sam je povrijedila nepromiljenim odgovorom. Gospoa Stange odmahnula je energino glavom i pogledala zauenim smijekom blijedo lice mlade djevojke koje joj se toliko svialo. - Niti govora, gospoice. Gospoa je malo prije kazala: -Stange, pobrinite se da gospoici bude udobno. elim da se ona u ovoj kui dobro osjea. Britta joj je sjajnim oima vrsto stisla ruku. - Zaista, zar je ona to zaista kazala? - Naravno, kad vam kaem! A kad ona tako sa mnom govori, znam to to znai. Ona to ne kae samo tako. Uvjerena sam, ostat ete kod nas.

20

GIGA

Britta je pritisnula ruku na srce. - Kad biste bar bili u pravu -ja bih bila tako sretna. Strano je kad ovjek opet mora dalje otii. Stara je ena dobroduno kimnula. - Da, to je sigurno teko. No naa gospoa nije ni pola tako zla, kako se nekad ponaa. To ete vi doskora i sami otkriti svojim pametnim oima. A danas poite rano u krevet. Sutra, kad bude zasjalo sunce, proeite parkom. Gospoa vas nee trebati prije devet sati. Ona u devet dorukuje i pri tome joj morate praviti drutvo. No vi ve moete u sedam sati popiti sa mnom alicu kave, inae neete moi tako dugo izdrati. Brittino je srce opet bilo puno nade. ak se i nasmijeila. Rijei gospoe Stange ohrabrile su je. Neto malo manje maloduna pola je u svoju sobu. Idueg je dana sunce rano prodrlo u Brittinu lijepu sobu, i skliznulo preko njenih dugih zlatnih pletenica koje su leale s obje strane njena lica na pokrivau. I tada je jedna suneva zraka pala na lijepo, ruiasto lice i ona se probudila. Zaueno se ogledala. Zatim je ustala i obukla se. Pogled na sat kazao joj je da se mora pouriti ukoliko eli u sedam sati popiti kavu s gospoom Stange. Stara ena ju je ve oekivala u udobnoj sobici kraj kuhinje u kojoj je obiavala obavljati svoje poslove u vezi s voenjem kuanstva. Britta nije htjela poi na etnju. - Zar zaista nema posla za mene, gospoo Stange? Nauila sam na svom prijanjem mjestu raditi od jutra do mraka, ini mi se kao pravi grijeh ve u rano jutro etati. - Ovdje u kui ne moete pomoi. Ima dosta sluinadi koja lako moe obaviti svoj posao. Kod nas nitko odvie ne radi. Imat ete dosta posla kad se gospoa naui na vas. A sada poite u park. Morate najprije sve dobro razgledati. Vratite se tono u devet. - S tim rijeima otpravila je gospoa Stange mladu djevojku iz kue. Smijeei se gledala je s vrata za Brittom. - Kakva lijepa djevojka - pomislila je zadivljeno. - Bilo bi pravo udo kad se ona ne bi svidjela gospoi. Britta je etala parkom s osjeajem velikog zadovoljstva. Osjeala se nekako sveano pod tim divnim starim bukvama. Oko jedne livade u parku prostirala se aleja kestenova. Kroz njihovo lie nije mogla prodrijeti ni zraka sunca, tako je bilo gusto. S vremena na vrijeme Britta bi zastala i udahnula mirisavi zrak. Njen je pogled lutao uokolo. - Lijepo! Lijepo! - govorila je glasno i nekako sveano. Kakav divan posjed! Kako je bogata morala biti gospoa! Ve samo uzdravanje parka moralo je stajati imetak. Nakon to se spustila niz padine parka, poela se uspinjati. Uvijek bi ponovno stala i oduevljeno pogledala natrag. to se vie uspinjala, to je pogled postajao ljepi. Kad je stigla na vrh, ula je ujedan paviljon. Odavde se pruao divan pogled na grad i na itavu nizinu. Boe moj - kako je ovdje bilo lijepo! ovjek bi mogao svata podnijeti od svoje gospodarice, samo ako bi mogao ostati ovdje. Ta je elja ispunila Brittu. I obeala je samoj sebi da e se u budue znati svladati. Ma kako gospoa Steinbrecht bila muiava, ona e to mirno podnositi. I smjesta kad je bude ugledala, zamolit e je za oprotenje zbog onih sinonjih rijei. Moda e joj uspjeti daje udobrovolji. Vjerojatno se jo uvijek na nju ljutila, iako to gospoa Stange nije htjela priznati. Dobra gospoa Stange, kako je bila ljubazna s njom. I ve je bila dvadeset godina u ovoj kui. Tada sigurno nije bilo nemogue da i ona ovdje ostane. Konano je Britta napustila paviljon. Ila je putem uz koji su rasle lipe i stigla na jednu istinu. Ugledala je pred sobom Vilu Claudinu. arobna zgrada leala je kao utonula u san usred zelenila. Zavjese na prozorima bile su sputene.

21

GIGA

Britta je uzviknula od oduevljenja. - Divno! Divno! To je poput dvorca iz bajke! - kazala je. - No tako je tiho i mirno. ini se da ovdje nitko ne stanuje. Pripada li i ta draesna kua mojoj gospoi? Nije mogla slutiti daje iza zavjesa te kue bila sahranjena srea njena oca i njegove Dine. Pogled na sat podsjetio je Brittu da je vrijeme povratku. Polagano se sputala uz ogradu koja je dijelila park od Klausove ulice. Pogledala je preko ceste u gradski park. Kad je Britta stigla na podnoje breuljka i skrenula u aleju kestenova, pojavila se eta vojnika, s kapetanom na konju i jednim oficirom koji je pjeaio. Britta je nehotice stala i pogledala na cestu. Mladi oficiri ugledali su djevojku i zaueno zastali. Porunik, lijep, vitak ovjek, pogladio je nehajno svoju elegantnu bradicu i pogledao Brittu. I kapetan je otro fiksirao djevojku. On je bio snaan, a lice mu je bilo opaljeno suncem, inilo se kao da obojica sada govore o njoj. Britta se brzo okrenula i nestala meu drveem. Kapetan je s konja doviknuo poruniku: Grom i pakao! Kakva je to plava ljepotica, Frensen? Ima li gospoa Steinbrecht posjet? Porunik Frensen pogledao je za djevojkom koja je odlazila. - Ja nita o tome ne znam, gospodine kapetane. Moda je to nova drubenica - odgovorio je nemarno. Kapetan Gorger podigao se u sedlu i tako se napadno okrenuo da su se vojnici sa smijekom stali gurkati. I oni su bili opazili lijepu djevojku. - To nije mogue, Frensen! Tako ne izgleda jedna drubenica. Theo Frensen slegnuo je ramenima. - Moj stric priao nam je sino udesa o ljepoti nove gospoice - dobacio je. - Ne pretvarajte se da ste tako nezainteresirani, Frensen! Va znalaki pogled je sigurno smjesta primijetio ove enske ari. Izvrsna figura i rasno lice! teta, a samo je drubenica. Moda je ak vie i neemo vidjeti bude li dijelila sudbinu svojih prethodnica koje nisu izdrale dulje od jednoga dana. Porunik je ponovno slegnuo ramenima. - Tko zna, ova bi mogla imati sreu. Gospoa Steinbrecht veoma voli lijepe ljude. - To vi vjerojatno znate iz iskustva? - nasmijao se kapetan. - Vi ste najljepi porunik u gradu, pa sigurno dobro stojite kod nje. Frensen se pogladio po bradici. - Tko bi ga znao? Stara dama o tome ne govori. - Kad bi ovu lijepu djevojku zadrala kod sebe, ovjek bi opet imao u to gledati - kazao je veselo Gorger. I dok je razgovor samo muno kretao prema nekoj novoj temi, obojica nisu mogla zaboraviti na vitki stas mlade djevojke koji se tako arobno ocrtavao na tamnom zelenilu kestenova. I usprkos svojim rijeima, lijepi je porunik Frensen, neak notara doktora Frensena, ve stvarao plan kako e je osvojiti. Pri tome se pobjedniki smjekao. Govorili su o njemu, i to s pravom, kako mu niti jedna ena ne moe odoljeti.

22

GIGA

V
Britta je vraajui se kui ponovno poela gubiti hrabrost. Plaila se susreta s gospoom Steinbrecht. Imala je tek toliko vremena da pred zrcalom uredi svoju haljinu i ve su je pozvali gospoi. Dorukovalo se u istoj sobi gdje su juer pili aj. Gospoa je Steinbrecht ve bila tamo. Njeno je lice bilo blijedo i odavalo je patnju. Britta je morala priznati samoj sebi da crte lica njene gazdarice nisu nipoto svjedoile o loem karakteru. Skupivi svu svoju hrabrost ona se pribliila staroj gospoi i zamolila je: - Milostiva gospoo bojim se da sam vas juer naljutila. Molim vas, oprostite mi. Sjeanje na oca koga sam veoma voljela, izbacilo me iz ravnotee. Nisam vie mogla govoriti o onome stoje mom ocu bilo najsvetije. Molim vas, oprostite! Na njeno veliko iznenaenje, gospoa Steinbrecht je poloila ruku na Brittinu i blago kazala: Vi ste bili u pravu, drago dijete. Dosaivala sam vam naizgled indiskretnim pitanjima i morali ste mi onako uzvratiti. Britta je puna zahvalnosti prinesla ruku gospoe Steinbrecht usnama. - Hvala vam to se ne ljutite na mene. Gospoa Claudine je smijeei se klimnula glavom. - Za to i ne bi bilo razloga. Ali i vi me ne smijete osuivati zbog onog sino. Nisam se dobro osjeala i bila sam veoma alosna. Neemo vie o tome govoriti. Poeli su dorukovati. Britta je posluivala gospou puna tihe radosti. - Vi ste ve bili u parku, kazala mije gospoa Stange? - upitala je stara gospoa. - Da, gospoa Stange je tvrdila da za mene nema nikakvog posla. Gospoa Claudine je s velikim zadovoljstvom promatrala arke Brittine obraze. - Da li vam se etnja sviala? - Bilo je krasno, kao u bajci - odvratila je oduevljeno. I nije se mogla nauditi koliko se gospoa danas promijenila. Nije mogla shvatiti kako je tu enu mogla smatrati znatieljnom i netaktinom. Gospoa Steinbrecht je razgovarala o svaem i bila je veoma ljubazna stoje godilo Britti i sve vie uvrivalo njenu nadu. Nakon doruka morala je gospoi opet jedan sat itati. Zatim ju je pratila na etnju po parku. I za vrijeme te etnje gospoa Steinbrecht je opet poela razgovarati o njoj. - Imate li smisla za glazbu? - upitala je kad ju je Britta upozorila na ptiji koncert u kronjama drvea. - Da, milostiva gospoo. Teno itam note, a jedno sam vrijeme uila i pjevati. - Vi ste sigurno alt? - Vie mezzosopran. I to tamno obojeni, kako su govorili moji uitelji. - To je lijepo. Ja volim meke, tamne enske glasove. A kuna glazba mije mnogo milija od koncerata koji me zamaraju. Moda biste mi danas naveer mogli prikazati svoje umijee. - Veoma rado, milostiva gospoo. Za to su vrijeme stigle do aleje kestenova kraj livade u parku. Gospoa je Steinbrecht pogledala na sat. - Moramo se vratiti. Naruila sam doktora Frensena za dvanaest sati - kazala je. Za vrijeme povratka jedva da su govorile. Stara je gospoa gledala zamiljeno pred sebe i inilo se kao da je zaboravila na Brittu. No to se samo tako inilo. Bilo joj je veoma ugodno to se mogla nasloniti na tu mladu ruku. Kad su ule u predvorje kazala je ljubazno: - Slijedei vas sat neu trebati. Kad zavrim razgovor s doktorom Frensenom pozvat u vas. U to Friedrich javi da doktor Frensen ve eka u radnoj sobi. Doktor Frensen je ustao kad je gospoa Steinbrecht ula. - Dobar dan, dragi doktore. Vi ste kao i obino zastraujue toni, pa ste morali ekati na

23

GIGA

mene. - Nisam jo ni pet minuta ovdje, milostiva gospoo. Smijem li pitati kako se osjeate? priupita on, pogledavi u njeno blijedo lice. Pokazala je na stolac i sjela nasuprot njega. - Ne osjeam se naroito dobro, dragi doktore. Loe sam provela no. No ostavimo to. Htjela bih vas neto pitali. Doktor Frensen se nakloni. Gospoa Claudine gaje promatrala svojim tamnim oima. Zatim ga naglo zapita: - Zato mi niste kazali da se mlada djevojka zove Lossen? Doktor Frensen je oekivao to pitanje. Njegovo je lice ostalo potpuno mirno. - Na to vam pitanje mogu brzo odgovoriti. Prvo, vi niste htjeli saznati nita poblie o toj djevojci... - Ali na to da se ona zove Lossen trebali ste me svakako upozoriti - prekinula gaje ona. Starije gospodin ostao posve miran i nastavio: - Drugo, ja sam saznao za njeno ime tek kad je stigla ovamo. Kao to vam je poznato itavu je prepisku obavio predstojnik mog ureda. Zbog olakavanja posla, koverte su bile oznaene brojevima. Znao sam samo da njena koverta nosi broj dva. Tek kad je stigla saznao sam za njezino ime. Ali i tada jo nisam tome pripisivao nikakvu vanost. To ime nije rijetko, a poto ste ga vi odbacili, to uope i nije vano. - Zaista - vi to mislite doktore? - upitala je gospoa Claudine znaajno. On ju je ozbiljno pogledao. - Neete valjda otpustiti mladu djevojku samo zato jer se tako zove? To bi mi bilo ao. Ovoga mi se put uinilo da sam naao onu pravu. Moja ena je naprosto oduevljena tom djevojkom. - I meni se ona veoma svia - ree gospoa Steinbrecht kratko. - To me raduje, a ime nije vano. Gospoa Claudine je vrsto stisnula ruke. - Znate li tko je Britta Lossen? - zapita ona, glasom hrapavim od uzbuenja. On se trgne i pogleda je smeteno. - Tko je ona? - opetovao je on tiho i neka se crna slutnja polagano poela buditi u njemu. Gospoa Claudine naglo ustane. - Ona je njegova ki - ki Heinza Lossena iz drugog braka -ree ona gotovo neujno. Sada se i Frensen dignuo. - Nemogue! - izusti on uplaeno. Stajali su jedno nasuprot drugome i gledali se utei. Tada se gospoa Steinbrecht iscrpljeno spustila na stolicu. - To vi niste ni slutili? On je kao u obrani podigao ruku. - Tada je ne bih ni pod koju cijenu doveo u vau kuu, milostiva gospoo! Stara gospoa je kimnula. - U to sam bila uvjerena, doktore. Ali i sami vidite kako sluajnost izvodi udne ale. Ili to moda i nije bila sluajnost? - Kako to mislite? - Kad sam juer ula ime mlade djevojke pomislila sam na trenutak nije li ona namjerno dola ba u moju kuu. - To nije mogue - odgovori doktor Frensen brzo i odluno. -Vae ime nije bilo spomenuto niti u oglasu, niti u prepisci. Njoj su samo kazali da se radi o poslu u kui jedne ugledne dame i da e sve potanje saznati kad stigne. Vae je ime ula tek u mom stanu. Bilo joj je potpuno nepoznato jer me na putu ovamo pitala glasi li ono Steinbriick ili Steinbrecht. Gospoa Claudine je kimnula.

24

GIGA

- Sumnja se samo asak pojavila u meni. No htjela sam biti posve sigurna, pa sam vas zamolila da doete. Jer - da budem kratka -ja usprkos tome imam namjeru zadrati je kod sebe. Frensen ju je zaueno pogledao. - To je novi dokaz vae irokogrudnosti - ree joj on pun divljenja. Njeno je lice udno zaigralo. - Moda je to i znak uskogrudnosti koji me tjera na to da keri Heinza Lossena pruim u svojoj kui kruh i plau. Doktor Frensen odmahne glavom. - To je ona ista uskogrudnost koja vas je natjerala otpremiti slike Heinza Lossena u Ameriku i platiti za njih viu cijenu no to je on zahtijevao. - Te sam slike kupovala jer su mi se sviale. A da sam plaala viu cijenu - Boe moj, sam slikar nije znao koliko te slike vrijede. Nisam se htjela obogatiti na njegov raun. No sada razgovaramo o neemu zbog ega gubim svoj mir. A od juer sam se ve dosta uzbuivala. Od onog asa kad sam otkrila koga mije sudbina poslala u kuu. Kao to rekoh, htjela sam se samo uvjeriti je li ju zaista poslala sudbina ili su tu postojale neke odreene namjere. - Nije mogue daje djevojka znala kamo dolazi. - Uvjerena sam u to. Ona jo ni sada ne sluti u kakvoj je vezi bio njen otac sa mnom. Ona zna samo da je on ve jednom bio oenjen. Nije znala ni toliko o meni da bi mi poslala obavijest o njegovoj smrti. - Heinz Lossen je mrtav? - uzvikne iznenaeno stari gospodin. udno gaje pogledala. - Bih li inae zadrala njegovu ker u svojoj kui? Ne, doktore, to ne bih mogla. Ali on je mrtav i to ve dvije godine. A budui je on mrtav nita me ne spreava primiti njegovu ker. Ne moram se plaiti da bi ona mogla saznati tko sam ja. - Neete joj kazati? - Neu. Samo je tako mogue da njeno ponaanje ostane prirodno. Neka bude tako kao da mi je ona posve strana. Inae bi na odnos bi veoma zamren. Moda - to danas jo ne znam moda u joj to jednom i kazati. No o tome u odluiti samo ja. I zbog toga vas, dragi doktore, molim za najstrou diskreciju. Smatrajte sve to slubenom tajnom. Molim vas, nemojte ni svojoj obitelji nita kazati. Hoete li mi to obeati? Frensen se naklonio. - Dajem vam asnu rije. Moj mi posao nalae uvati mnoge tajne. I vaa e mi biti sveta. - Hvala vam, dragi prijatelju. I ne smatrajte me muiavom. Frensen se fino nasmijeio. - Zbog toga se ne bojte, cijenjena gospoo. Rijetko kad sam upoznao enu u ijoj je muiavosti bilo vie metode nego u vaoj. A sada vam moram priznati kako se veselim to e gospoica Lossen ostati kod vas. Moja ena i ja ve smo je za to kratko vrijeme zavoljeli. Gospoa Claudine zadubljena u misli prisjetila se Brittinih oiju. - Da, ona je milo bie, a bila bi ostala kod mene i da se ne zove Lossen. Molim vas, kad je budete vidjeli, nemojte joj jo odati da e trajno ostati ovdje. To bih joj htjela sama kazati. Frensen se sa smijekom naklonio i poljubio joj na oprotaju ruku.

25

GIGA

VI
Kad je dr Frensen otiao, ostala je gospoa Claudine neko vrijeme nepomina u sobi. Izraz njenog lica bio je sanjarski i to joj je davalo neki posebni ar. Tada se trgnula i pozvonila. Kad je Friedrich uao, naredila je: - Moja kola! Neka se gospoica pripremi da poe sa mnom u grad u kupovinu. Nakon etvrt sata sjedila joj je Britta nasuprot u koiji. Stali su pred nekoliko duana. Britta je tom prilikom vidjela s koliko potovanja svuda dvore gospou Steinbrecht. U dva sata su opet bile kod kue i zajedno ruale. Prilikom ruka gospoa Steinbrecht dala je Britti jedan nalog. Za vrijeme poslijepodnevnog odmora stare gospoe trebala je Britta prema jednoj listi poeti popunjavati pozivnice za zabavu koja e se odrati u parku za nekoliko sedmica. Tu zabavu u parku prireivala bi gospoa Steinbrecht svake godine. I to uvijek krajem srpnja. A sada su bili posljednji dani lipnja. Kua gospoe Steinbrecht bila je uvijek otvorena za goste. Osim zabave u parku ona je zimi prireivala nekoliko sveanosti. Tko je imao bilo kakav znaajniji poloaj u drutvu, bio je pozvan na ta primanja. Ve su sada zapoele velianstvene pripreme za sveanost. Gradski trgovci raunali su sa sveanostima u kui gospoe Steinbrecht. Gospoa je naime sve potrebno kupovala u trgovinama svog grada. Uz vrtlare, slastiare, mesare i trgovce vinom, za primanja bile su zainteresirane gotovo sve struke i itav je grad znao kad se u Steinbrechtovoj kui neto dogaalo. A i u samom drutvu su te sveanosti bile veoma obljubljene. Bilo je uvijek sigurno da e kod gospoe Steinbrecht biti zabavno. Njene su zabave bile originalne i draesne. S njima su bili oduevljeni i oficiri u garnizonu, a i mlade dame. Brittu je zaudilo mnotvo pozivnica koje je morala nasloviti i kovertirati. Brzo i marljivo klizilo je pero po finom papiru koverata u kojima su se ve nalazile otmjene, tampane pozivnice. Za vrijeme dok je to radila Britta je neprekidno mislila: Hou li ja jo biti ovdje za vrijeme te sveanosti, ili u morati napustiti ovu kuu? aj je Claudine Steinbrecht ponovno pila sa svojom drubenicom. I danas je stara gospoa sjedila nasuprot mladoj djevojci prilino utljivo i doputala je daje ona dvori. No Britti se inilo da njene oi nisu vie tako stroge i hladne. Nakon aja morala je itati naglas. Zatim su pole u etnju parkom. No na brdo se nisu popele. Gospoa Claudine seje uvijek zadravala u donjem dijelu parka. Za vrijeme te etnje stara je gospoa malo govorila. Nije mogla slutiti koliko ta utnja uznemirava Brittu koja je ponovno stala gubiti nadu. Veerale su utei. Britta je zbog te utnje ve bila postala nervozna. Trgla se kad joj je gospoa kazala: - Kad biste sada htjeli neto svirati bilo bi mi to veoma ugodno. - I te kako rado, milostiva gospoo. Gospoa Steinbrecht obratila se Friedrichu koji je s jo nekim od posluge pospremao stol: - Neka rasvijetle salon za glazbu. Friedrich je bez rijei brzo izaao. Gospoa Claudine je ponovno stavila svoju ruku na Brittinu. - Doite, ja u vas odvesti. Zajedno su prole predvorjem do salona za glazbu. Britta je jedva suzdrala uzvik oduevljenja. Salon je bio neto manji od susjedne dvorane za sveanosti, no bio je jednako visok, zraan i prostran. Na originalan nain, veoma ukusno, bile su razmjetene grupe stolica. Ovdje se za vrijeme glazbenih priredaba moglo udobno smjestiti dosta ljudi. U sredini stajao je krasan glasovir, kraj njega stalak na kojem se nalazio velik broj, u zelenu kou umotanih nota. Troja velika vrata, koja su na gornjem dijelu imala staklene prozore, vodila su na terasu parka. Srednja vrata bila su otvorena i kroz njih je prodirao topli ljetni zrak. Salon je velikim vratima

26

GIGA

bio povezan s dvoranom za sveanosti. Gospoa Claudine sjela je kraj krasnog mramornog kamina. On je sluio samo kao ukras jer je kua imala centralno grijanje. Britta nije zaboravila najprije gurnuti svojoj gospoi klupicu pod noge i zapitati je nije li joj hladno, ako vrata ostanu otvorena. Ova je s ljubaznim smijekom to zanijekala i udobno se smjestila u naslonjau. Mlada djevojka pola je do stalka s notama, zatim se okrenula gospoi Steinbrecht i zapitala je: - to elite uti, gospoo? - Svirajte ono to vi volite - odgovorila joj je. - Ne znam hou li pogoditi va ukus. - A ja bih htjela upoznati va. Britta je izabrala neke note. Prvo je, kao uvod, odsvirala neku jednostavnu Griegovu skladbu. Pri tome je dobila volju za sviranjem. Glasovir je imao divan zvuk. Zatimje svirala Chopinov Nokturno. Okrenula se gospoi i pogledom je zapitala eli li svirati i dalje. Ova je samo kimnula. Sada je Britta bila u pravom raspoloenju. Ta lijepa soba, ena s ponosnim i bolnim izrazom lica, koja je paljivo sluajui sjedila kraj kamina, a Vani park u srebrnoj mjeseini - sve to nagonilo ju je da zasvira svoju najdrau skladbu. S razumijevanjem i na produhovljen nain ona je poela svirati Beethovenovu Mjeseevu sonatu. Udarac prstiju bio joj je lagan i graciozan, a u isto je vrijeme imao i snane nijanse. Gospoa Steinbrecht sluala je oduevljeno i zaueno. Meko i puni enje izvirali su tonovi ispod Brittinih prstiju. Neka vrst jeze prola je tijelom gospoe Claudine. Ti su tonovi izranjali kao iz neke davno nestale zemlje njenih snova. I Brittin je otac bio izvanredan pijanist, a upravo tu sonatu divno je svirao. Koliko je puta osamljena ena sluala te zvukove, koliko su puta oni djelovali kao melem na njenu duu. A sada je tamo sjedilo njegovo dijete, a to nije bilo i njeno. Kad bi to bila i njena ki, kakva bi to srea bila! Kao oarana sjedila je nepomino. Njene su se oi ovlaile. Bolno se sjeala svoje izgubljene sree. Izgubljene njenom krivnjom. Dvije ju je kratke godine uivala, a zatim je itav ivot alila za njom. Kako je bilo mogue da se taj zid podigao izmeu Heinza Lossena i nje? Sad joj se inilo kao da se taj uasan zid sruio. Iza njega ona je ugledala lik ljubljenog ovjeka. Njegove su joj ruke domahivale, njegove su je oi pozdravljale onim starim, zlatnim sjajem. inilo se kao da lebdi negdje na ovim arobnim zvucima. Nasmijeio se i njeno je srce zadrhtalo. Rukom je pokazao na svoje dijete koje je sjedilo kraj glasovira. Heinz, Heinz, jesi li mi poslao svoje dijete kao utjehu za moje osamljeno srce? Jesi li ti vodio njene korake? Jesi li mi konano oprostio, moj ljubljeni? Je li tvoje srce zaista uvijek bilo uz mene za vrijeme tih tekih godina? Kako ja to nisam znala, kako to nisam osjeala? Heinz, ja sam tako sama, tako sama. Daj mi svoje dijete, ispuni njegovo srce ljubavlju prema meni. Tako je mislila Claudine u svojoj uzburkanoj dui. Dui ispunjenoj njenou. Taj osjeaj bio je inae stran toj ponosnoj, svojevoljnoj eni. Zvui su utihnuli - slika se izgubila. No jo uvijek je osamljena ena zurila napolje u mjeseinom obasjan park. Britta je ostavila ruke na tipkama. I ona je bila uronila u tune uspomene. Koliko je puta morala ocu u njegovim posljednjim godinama svirati tu sonatu. Konano se sabrala : okrenula se prema svojoj gospoi. - elite li jo neto uti? Gospoa Claudine se trgla. Neko je vrijeme, kao odsutna duhom, gledala Brittu. Tada je brzo kazala: - Niste li kazali da i pjevate? - Da, milostiva gospoo, pomalo. No ne znam hoe li biti dosta dobro za vas. Imala sam

27

GIGA

veoma malo satova pjevanja i do sada sam pjevala jedino pred ocem. - Sudei po vaem savrenom sviranju glasovira, vi ste glazbeno veoma nadareni. Molim vas, otpjevajte mi jednu pjesmu. - Rado. Imate li neku naroitu elju? - Ne, ne, pjevajte bilo koju pjesmu koju ste pjevali i svom ocu. - Smijem li brzo poi po svoje note? - Da, da samo poite. Britta se pourila u svoju sobu i brzo se vratila s nekoliko knjiica nota. Instinktivno je osjeala da je glazba govor koji prodire do srca njene gospoe. Nije htjela ni pod koju cijenu pokvariti dobar dojam koji je ostavilo njeno sviranje glasovira. Pomalo bojaljivo sjela je opet kraj glasovira. Posegnula je za notama koje su ve bile dosta trone. To je bila pjesma koju je esto morala pjevati svom ocu. Pjevala ju je ak onog dana kad je umirao. Osjeala je kao da o toj pjesmi ovisi njena srea. Tiho je preludirala, a zatim poela pjevati svojim lijepim glasom. Glas nije bio jak, no oaravao je svojom mekoom. Pjevala je Proljetnu no od Schumanna. Kad je otpjevala prve rijei Claudine Steinbrecht se uspravila. Pogledala je Brittu pogledom punim ara. Stoje to bilo? Zar je danas sve trgalo njeno srce? Zar se prolost probudila i htjela joj oteti njen mir? Ovu pjesmu, ba ovu, pjevao je Heinz Lossen ono vee kad je postala njegova zarunica. Zanosno je tada odzvanjalo u njenom uhu: / s neba zvui jee: Ona je tvoja - samo tvoja. Njeno uho je pohlepno gutalo pjesmu koju je pjevao taj produhovljeni djevojaki glas. Svaka njena rije prodirala joj je do srca. Budila je u njoj sjeanje na dane iste sree. Ovu je pjesmu Heinz morao tako esto pjevati. Gotovo svi sretni sati njenih zaruka i njenog kratkog braka bili su obiljeeni tom pjesmom. Sa suzdranim dahom sluala je pjesmu, a njene su usne nijemo ponavljale rijei koje je Britta pjevala: ujem ptice koje odlijeu iznad vrta, kroz zrak. Proljetni se miris iri jer sada sve poinje cvasti. Klicala bih i plakati bih htjela Zar je mogue daje to sve tako, Stara uda opet se javljaju noena mjeseevim sjajem. Kae to mjesec, zvijezde kau -Grane drvea to apuu A slavuji pjevaju: Ona je tvoja - tvoja je! I druga je strofa bila zamuknula, a da se Claudina Steinbrecht nije ni pomakla u naslonjau. No suze su joj tekle niz lice. Nije ih mogla zadrati. One kao da su morale odnij eti sa sobom neizmjernu koliinu boli i jada. Ve mnogo godina nije tako plakala. Kad je Britta zavrila, okrenula se i veoma prestraila ugledavi svoju gospou u suzama. Nije znala da su te ponosne, tamne oi ve gotovo zaboravile plakati i da su te suze bile rijetkost. No neto u tom nesavladivom bolu stare ene duboko ju je potreslo. Skoila je i nemono stisnula dlanove. Htjela je neto kazati, ali nije mogla jer nije nala rijei koje bi joj se inile dovoljno njene. Claudine Steinbrecht se s mukom digla i uinila nekoliko koraka prema otvorenim vratima. Ruke je ispruila kao da neto pipa. No pri tome je posrtala. Britta je brzo potrala prema njoj i poduprla je. Claudine je, poduprta o Brittu, pola u mjeseinom obasjan vrt. Bio je to udan, lijep osjeaj, to se mogla nasloniti na to mlado, drago bie. Kao da joj je to bila ki. Pa ona joj i nije bila strana. One su pripadale jedna drugoj. I u Brittinim oima zasjale su suze kad je zavrila sa sviranjem. Sigurno je i nju pjesma podsjetila na oca i njihova su se srca nala u sjeanju na njega. Stara gospoa je neko vrijeme plakala. No konano se ipak smirila i sada je opet mogla

28

GIGA

govoriti. - Dijete, ne udite se ludoj, staroj eni. Ova pjesma, upravo ova pjesma, probudila je u meni neka sjeanja. Ne smijete se uditi mojim suzama. - To sigurno ne inim, milostiva gospoo. No menije tako ao to vam je ta pjesma prouzrokovala bol. - Ne brinite zbog toga. Kad je ovjek gotovo zaboravio da takvi osjeaji postoje, prava je blagodat opaziti da jo sve u srcu nije zamrzio. Kako ste se sjetili ba te pjesme? Britta se zacrvenjela. Plaila se iznijeti one osjeaje koje je pjesma budila u njoj. I zato je samo kazala: - Cesto sam je morala pjevati ocu, pa sam mislila daje najbolje poznajem. - Va je otac volio ovu pjesmu? -upitala je stara dama udnim, jednolinim glasom. - Da, veoma ju je volio. I na sam dan njegove smrti morala sam mu je pjevati. Tek sam kasnije, iz njegovih zabiljeaka, saznala da ona u njemu budi bolna, no ujedno i draga sjeanja. esto sam u oevim oima vidjela suze kad je sluao tu pjesmu. Claudine Steinbrecht upijala je pobono njene rijei. Vlanim je oima gledala prema nebu punom zvijezda. Brittine rijei zvuale sujoj kao nebeska poruka. Heinz nije zaboravio tu pjesmu. Ona mu je tjerala suze na oi. Zar je trebalo drugog dokaza daje ona bila ljubljena usprkos svemu to se meu njima dogodilo? Sve je to ispunjavalo njenu ranjenu duu sreom, ali i dubokim bolom. Istom sada shvatila je stoje unitila svojom neizmjernom tvrdoglavocu. Nije unitila samo svoju sreu, ve i sreu ovjeka kojega je ljubila i poslije smrti. Obrisala je oi. - ini se da je va otac bio veoma osjeajan - kazala je u nastojanju da to vie sazna o njemu. - Da - odgovorila je toplo Britta. - On je izvana bio ponosan, tvrd, nagao i odluan, no pri tome je imao veoma meko srce. - Sigurno ste ga mnogo voljeli? - Neopisivo, on mi je bio sve. Majku sam rano izgubila - rekla je potreseno Britta. Danas ona nije osjeala rijei gospoe Steinbrecht kao puku znatielju. Toliko je topline bilo u njenu glasu. - Morate mi jo vie priati o njemu. Mislim uope o vaim roditeljima. To nije znatielja, dijete. Sudbina nekih ljudi toliko nas se doimlje da osjeamo simpatije za njih, iako ih ne poznajemo. Brittino je srce glasno zakucalo. Nije li kroz te rijei zvualo obeanje da e moi ostati. Brzo se sagnula i poljubila ruku gospoe Steinbrecht. - Zahvaljujem vam za vae rijei! Bolni smijeak proao je Claudininim licem. Kad bi ova mlada djevojka znala koliko joj ona zahvalnosti duguje. Tiho, gotovo plaljivo, pogledala je mjeseinom obasjanu plavu kosu. - Zar ne, drago dijete, sada vie ne vjerujete kao juer da elim vae najsvetije povrijediti znatieljnim pitanjima? Britta j e pocrvenj ela. - Milostiva gospoo...! - Ne, ne, nemojte nita kazati. Vae mlado lice se, hvala Bogu, jo ne zna pretvarati. Ja sam sino itala te misli s vaeg ela. - I stoga vam dvostruko zahvaljujem to se ne ljutite na mene. - Da se ljutim? Ne, pa vi ste bili u pravu. Svialo mi se to ste usprkos elji da mi se dopadnete smogli hrabrosti obraniti od znatieljnih pogleda ono to vam je najsvetije. Ali sada emo ui. Kasno je i ja sam umorna. Jo je dugo te veeri Britta stajala kraj prozora i promatrala divotu mjeseine u parku. Mislila je na gospou Claudinu.

29

GIGA

- Iako je tako bogata - njoj pripada taj divan posjed - ona, ini se, ipak nije sretna. Kako je teak ivot! Nikoga ne poteuje od boli i jada - mislila je ona.

30

GIGA

VII
Idui je dan bila subota. Tog je dana gospoa Steinbrecht uvijek primala goste. Od pet sati poslije podne do naveer njena se kua nikad ne bi ispraznila. Poslije podne servirali su male kolaie i ukusne toste, a za veeru je bila spremljena hladna zakuska. Kod zajednikog doruka, u subotu ujutro, upoznala je gospoa Steinbrecht Brittu s tim kunim obiajem. Stara je gospoa opet izgledala ponosno i mirno kao uvijek. Ovoj strogoj, suzdranoj prirodi nije bilo lako iznenada postati ljubazna i topla. Uvijek bi se iznova branila od svojih vlastitih osjeaja. Nitko ne bi mogao zamijetiti na njoj da ju je neto potreslo i daje njen mir samo maska. inilo se kao da se stidjela svojih sinonjih osjeaja. No Britta je zavirila u ovo ponosno ensko srce, i sada se vie nije dala zavaravati. Polagano se stara dama opet smekala pod moleivim pogledom barunastih smeih oiju. I tako je razgovor ipak nekako krenuo. - Meu mojim gostima nai ete i znance, gospoice Britto -rekla je gospoa Steinbrecht u tijeku razgovora. - Znance? Ja? - zaudila se Britta. - Da, doktora Frensena i njegovu enu. Brittine su oi zasjale. - To su tako mili, dobri ljudi! - Kako ste to tako brzo otkrili? - Tako neto ovjek instinktivno osjeti. Gospoa Claudina je uzdahnula. - Blago vama ako vas va instinkt nikad ne vara. Jeste li upoznali i oba Frensenova neaka? - Ne, milostiva gospoo. - Tada ete to veeras nadoknaditi. - Doktor Frensen nema djece? - Ne. I zbog toga je prihvatio svoja dva neaka. Jedan je oficir, on je sin njegove sestre. Sestrin je mu umro nesretnim sluajem, a na nju je to tako djelovalo da je veoma mlada umrla. Drugi je sin njegova brata. Taj je brat lijenik dobio trovanje krvi kad je lijeio nekog bolesnika od difterije. Umro je kao rtva svoga poziva. I njegova je ena isto tako veoma rano umrla. Taj drugi neak studirao je kemiju i sada je zaposlen u laboratoriju jedne ovdanje tvrtke. Interesira me hoe li vam va instinkt pomoi da pravilno ocijenite oba neaka. Britta se nasmijeila. - Kod mladih ljudi njihove osobine moda nisu tako naglaene. - Vidjet emo. Uostalom nadam se da ete svojim glazbenim talentom pridonijeti razonodi mojih gostiju. - Veoma rado, ako to budem mogla - kazala je Britta s oima punim straha. Je li gospoa Claudina razumjela taj strah? Ili je to bio samo sluaj kad je kazala: - Htjela sam vas pitati kako stojite s garderobom, gospoice Britta. Imate li lijepu haljinu za drutvo? Ne mislim za danas. Danas je dovoljna jednostavna, svijetla haljinica. Ali za zabavu u parku morate imati elegantnu haljinu. Britti je udarila krv u glavu. - Za sveane prilike imam samo jednostavnu bijelu haljinu od voala. Kod generala Feldheima bila sam za vrijeme sveanosti gotovo itavu veer uposlena kod glasovira ili kod stolia za aj. Nije mi bila potrebna elegantna haljina. - Ovih u vam dana naruiti kostim kod Schellendorfa. Britta je stisnula ruke i pogledala je u neprilici. Sjetila se svoje skromne uteevine. Hoe li ona dostajati za ono stoje ova bogata ena namjeravala naruiti? - Oprostite, milostiva gospoo, ali ja ne znam nije li ta tvrtka preskupa. Imam samo malo novca... a ako me vi opet otpustite ne znam kroz koje u vrijeme opet nai namjetenje.

31

GIGA

Gospoa Claudine je iznenada shvatila strah u Brittinim oima i nasmijeila se. - Niti ne pomiljam na to da vas otpustim - rekla je dobroduno. Brittine su oi zasjale tako da ih je stara gospoa gledala kao zaarana. Upravo su tako zasjale i oi Heinza Lossena kad se zbog neega radovao. Britta se iznenada digla i privukla ruku svoje gospoe usnicama. - Zaista ne? Ja smijem ostati? Kako vam mogu zahvaliti? - Zar biste tako rado htjeli ostati kod mene? - upitala je dirnuto stara ena. - Od svega srca! Ne samo to u se rijeiti velike brige ako smijem ostati, ve u meni ima i neto drugo to ne mogu objasniti. Vaa dobrota, vae zanimanje za one koje sam ja najvie voljela i koje sam na alost izgubila - sve je to tako divno. I gospoa generalica, je esto bila dobra prema meni. Ali ja ne znam - vi se tako ljudski odnosite prema meni, usprkos... Iznenada je u neprilici zautjela i pocrvenjela. Gospoa Claudine se nasmijeila. - Usprkos tome to ste me najprije smatrali hladnom, starom enom. To ste htjeli kazati? Britta je uplaeno sjela. Ona je htjela kazati - Usprkos vaem naizgled strogom i oporom biu. - No jo se u pravi as bila sjetila kako bi to njena gospoa mogla shvatiti kao nedozvoljenu kritiku. - Milostiva gospoo, molim vas, nemojte misliti da sam to htjela kazati! -jedva je prozborila. - Moda ste se u mislima neto blae izrazili. No ostavimo to. Na svaki ste se nain mene pomalo plaili. Pa uli ste kako sam prije vas ve tri mlade djevojke otpremila jer sam tako nesnosna. Frensen i moja dobra stara Stange sigurno su vas dobro uplaili - rekla je stara dama s blagom ironijom. - Ne, ne, samo su mi natuknuli kako se ne smijem odvie nadati da u ostati, jer... - Jer sam ja zlovoljna, stara ena kojoj nije lako ugoditi. Da, da, a tako to i jest. Ali zato kad jednom nekoga zavolim - no radije neu odvie obeavati. Ako opet jednom budem gruba i neljubazna, tada se sjetite, drago dijete, da se ja nalazim u veoma loem raspoloenju i da ni s kim nisam manje zadovoljna nego sa samom sobom. No vi zbog toga ne smijete trpjeti, to vam obeavam. Jer ja vas volim i elim da to dulje ostanete kod mene. Britta je sjala od sree. - Kako sam ja beskrajno sretna, presretna, milostiva gospoo! - Tome se veselim, dijete. I ako vam ne bude odvie teko, nastojte i vi mene malo zavoljeti. Meni je to potrebno, jer ja sam veoma siromana, iako sam bogata ena. A za to svoje siromatvo sama sam kriva. No vi to ne moete razumjeti. Vratimo se sada na pitanje vae haljine. Naravno da ja izdatke koje vi imate zbog probitaka moje kue, uzimam na sebe. Vaa vam plaa ne doputa da nabavljate elegantne toalete. A meni je drago kad su moje drubenice obuene lijepo i elegantno. Naroito kad su tako lijepe kao vi. Nije potrebno da pocrvenite. To vam jedna stara ena smije kazati. Jednom emo prilikom popisati to vam je potrebno: haljine, eire, rukavice i slino. Idueg emo tjedna otii do Schellendorfa i neto naruiti. To moete od mene primiti mirne due. Uvijek sam to radila kod svih drubenica. Posljednje rijei nisu ba posve odgovarale istini. Gospoa Steinbrecht je prema svojim drubenicama bila uvijek veoma dareljiva i poklanjala im kod izvanrednih prilika lijepe haljine. No kod Britte je to bilo drugaije. Njoj je od samog poetka htjela osigurati pravo na ono stoje kod drugih bila samo dareljivost. Mlada je djevojka sjedila kao utonula u lijep san. Njene su velike oi sjale od sree. Bila je tako draesna da gospoa Steinbrecht nije mogla skinuti pogled s nje. - Kako bi ovjek mogao biti ponosan kad bi imao takvu ker - pomislila je i tiho uzdahnula. Britta je bila kao omamljena. Po rijeima gospoe Steinbrecht njen je poloaj bio jo mnogo sjajniji no stoje to ona zamiljala. Njeno je srce bilo puno tople zahvalnosti prema toj plemenitoj eni. inilo joj se pravim udom to se odjednom rijeila svih briga, i to je moda za itav niz godina nala dom. Htjela je udovoljiti svim eljama koje je mogla proitati iz oiju gospoe Steinbrecht i time

32

GIGA

joj dokazati svoju zahvalnost. - Kad bih vam samo mogla objasniti svoje osjeaje - kazala je, ispunjena zahvalnou. Htjela bih vam se oduiti za vau dobrotu, noja to mogu samo beskrajnom odanou jer nita drugo ne posjedujem. Gospoa Claudine gledala ju je zamiljeno. I sjetila se kakvu dragocjenost Britta posjeduje u zabiljekama svog oca. Ona je beskrajno eljela zadobiti to blago. - Moram ih posjedovati, uz bilo koju cijenu - kazala je tiho. No trgnula se kad ju je Britta upitala: - to izvolite? Nisam vas razumjela. - Nita, nita, dijete. Ponekad sam rastresena. Ne obraajte pozornost na to.

33

GIGA

VIII
Kao to je to ve bilo uobiajeno, prvi su gosti stigli gospoi Steinbrecht oko pet sati. Gospoa Steinbrecht doekala ih je ukusno obuena u haljinu koja je odgovarala njenim godinama. Bila je napravljena od crne ipke i svile. Izgledala je veoma otmjeno, a njeno je ponosno lice bilo ozareno blagim sjajem. Gosti su iznenaeno promatrali lijepu, vitku djevojku s bogatim, plavim pletenicama i divnim oima. Britta je obukla svoju najbolju haljinu od bijelog voala jer je to eljela njena gospoa. Haljina je padala u lijepim naborima, a ovratnik je otkrivao samo malen dio njenog potiljka. Bila je tako krasna i draesna, a uz to i tako otmjena, daje privlaila poglede svih prisutnih. Britta i nije primjeivala kako je upadala u oi zbog svoje mladenake svjeine. Bila je sretna jedino stoga to je opet imala dom i tako se rijeila neprekidnih briga. Njene su se oi uvijek iznova vraale gospoi Steinbrecht kao da pita je li sve u redu. A ova je jedva mogla odvratiti pogled od draesne Britte. Uvijek bi opet otkrivala nove slinosti s njenim ocem. Kako je drala glavu, kako ju je ponekad nagnula na stranu kad bi neto promatrala i kako je s vremena na vrijeme pogladila desnom rukom lagano lijevu, sve je to bilo isto kao kod njena oca. A uz to jo i draestan trokut na elu i barunaste oi. Kerci Heinza Lossena nisu bile potrebne nikakve druge preporuke za ulazak u kuu i u srce Claudine Steinbrecht. Doktor Frensen i njegova supruga toplo su pozdravili Brittu. Ostali su je gosti zaueno gledali. Zar tako izgledaju drubenice? I kako su Frensenovi bili ljubazni s njom. Britta im je radosno saopila daje primljena u slubu. - Ve sam od svog mua ula daje sve proteklo u redu, dijete. Veselim se zbog vas. To je bila potpuna pobjeda, zar ne? - kazala je stara dama. - Za tu pobjedu moram zahvaliti i vama i gospodinu doktoru. Vi ste me tako ljubazno pripremili - odgovorila je toplo Britta. - Nije potrebno zanositi se iluzijama, draga gospoice. Sigurna sam kako je jedino vaa osobnost izvojevala tu pobjedu. U tom trenutku pristupio je neki mladi oficir damama. - Draga tetko, hoe li me upoznati s gospoicom? - kazao je on gledajui s udivljenjem Brittu. Ova je u njemu prepoznala porunika koji je s vojnicima prolazio kraj ograde parka. Njegov pogled, u kojem se osim divljenja nalazio jo i neki drugi izraz, natjerao joj je crvenilo u lice. To je promatrao neki drugi mukarac u civilu koji je takoer pristupio damama i sada stajao iza oficira. Iznenaeno je pogledao njeno lijepo lice i pomislio: - Evo, Theo je opet nekoga osvojio, udno da sve ene tako reagiraju na njegove... U meuvremenu gaje gospoa Frensen predstavila. - Moj neak, porunik Frensen - gospoica Lossen, drubenica gospoe Steinbrecht. Theo Frensen lupnuo je petama i naklonio se. A zatim je kazao sa smijekom koji nije bio na mjestu: - Ve sam imao tu sreu da izdaleka vidim gospoicu. Britta se ljutila zbog tog smijeka i kazala hladno, ponosno uzdignute glave: - ao mi je to se ne mogu sjetiti da smo se ve sreli, gospodine porunice. On je pogledao prema svojoj tetki koja se okrenula i razgovarala s nekom starijom gospoom, a zatim je odgovorio s povjerljivim smijekom: - Vae lijepe oi ne mogu lagati kao vae usne, gospoice. One su mi smjesta odale da ste me prepoznali. Britta ga je pogledala mirno i hladno iako su njeni obrazi postali jo rumeniji. Ve je bila nauena na to daje izvjesni ljudi u drutvu smatraju za divlja na koju je doputen lov. Ovaj je porunik oito pripadao toj kategoriji. - Na alost ne mogu vam zabraniti tako govoriti, gospodine porunice. No oprostite, ini se

34

GIGA

da sam potrebna gospoi Steinbrecht. Hladno se naklonila i htjela otii. No zadrala ju je gospoa Frensen. - Samo trenutak, draga gospoice. I moj drugi neak htio bi se upoznati s vama. Doktor Herbert Frensen - gospoica Lossen! Istom sada je Britta opazila mladog ovjeka koji je stajao iza porunika ve neko vrijeme. Pozdravila ga je hladno i suzdrljivo. Pri tome je pogledala njegovo rasno lice otrih crta. Imao je duboke, izraajne, sive oi. I na njegovom je licu bio lagan osmijeh, no taj nije bio ni nametljiv, ni drzak, ve pomalo podrugljiv i zagriljiv. Inae se doktor Frensen nikad nije rugao. Bio je to ivahan ovjek s otvorenim, asnim karakterom. No kad bi vidio kako i najljepe i najpametnije djevojke nasjedaju lijepom licu njegova bratia, njegovim bi licem preao podrugljiv osmijeh. Na alost, sam je predobro znao, kako Theo osim lijepog lica i dobre figure ne posjeduje nikakve druge vrline do velike doze samouvjerenosti. Herbert Frensen ni izdaleka nije bio tako lijep kao Theo. No zato je bio izrazito bolji karakter. Zato to ga ene nisu zamjeivale bila je kriva vie njegova povuenost nego njegova vanjtina. Nije teio za laganim osvajanjima. Usprkos svom prividno hladnom ponaanju, njegova je priroda bila duboka i imao je idealne poglede na svijet. Majke ije su keri bile sazrele za udaju ve su odavno stavile oba bratia na listu ozbiljnih enidbenih kandidata. No Theo je bio poput leptira koji je srkao sa svakog cvijeta, a Herbert jo nikad nije sreo djevojku koja bi bar donekle nalikovala njegovom idealu. A on se nikad ne bi oenio iz koristi. Kao i njegov brati, ni on nije imao imetka. Do prije kratkog vremena bio je ovisan o dobroti svog ujaka. Sada je naao posao u laboratoriju jedne velike tvornice boja. Njegova mu je plaa bila dovoljna za ivot. Osim toga imao je opravdane nade da e mu se poloaj jo i poboljati. Dok je Theo jo uvijek ovisio o novcu svog ujaka, Herbert nije od njega uzeo nita otkad je dobio namjetenje. Doktor Frensen i njegova ena voljeli su svoje neake kao vlastitu djecu. No u potaji su osjeali kako je Herbert vrjedniji iako dakako nisu mogli Thea smatrati nevrijednim. Znali su samo daje on povran, da nikad nije izlazio s novcem koji je dobivao od njih i daje usprkos svojoj izvanjskoj ljubaznosti mnogo nepouzdaniji od Herberta. Gospoa doktora Frensena je u potaji traila bogatu nasljednicu za Thea i nadala se kako e ona urazumiti njenog tako povrnog neaka. Za Herberta su se oboje starih manje brinuli. Znali su da e on sam moi svladati svoj ivotni put. Doktor Frensen je pomno zapisivao koliko je vie novca izdao za Thea nego za Herberta. Kako e obojica biti jedini nasljednici njegova malenog imetka, on nije htio da Herbert pri tome loije proe. Osjeaj pravednosti mu to nije doputao. Britta je iz pristojnosti izmijenila samo nekoliko hladnih rijei s Herbertom, a zatim se opet brzim koracima uputila prema stoliu za aj. Nadala se da e tamo moi neto pomoi. No tek stoje stala uz stoli, pristupila joj je gospoa Steinbrecht i stavila svoju ruku na Brittinu. - Prepustite ovo posluzi, gospoice Britta. Htjela bih da ostanete uz mene. Prvo u vas upoznati sa svojim gostima. Ve su me mnogi upitali za lijepu mladu damu u bjelini - kazala je ona sa smijekom. Britta ju je pogledala sretnim oima. - Tako bih rado pomogla, milostiva gospoo. - Ako me elite razveseliti, svirajte nam kasnije malo. Kod mene ne trebate svirati za ples, ali kad netko tako lijepo pjeva i svira mora time usreiti i druge. - Veoma u to rado uiniti. - Jeste li ve pozdravili Frensenove? - Da, i u svojoj sam im srei odmah ispriala kako smijem ostati kod vas.

35

GIGA

Gospoa Claudine se nasmijeila. Ovo slatko lice bilo je prelijepo kad je bilo ozareno sreom. - Tako, tako, ve ste im to ispriali? A jeste li upoznali i oba neaka? - Da, gospoa Frensen mi ih je obojicu predstavila. - Pa, kakav je va sud? Britta ju je ozbiljno pogledala. - Milostiva gospoo, o ljudima i knjigama trebalo bi suditi istom kad ih dobro upoznamo. - Kolika mudrost u tako mladoj glavi. No to vam kae va instinkt? Britta je pocrvenjela. No kad je vidjela kako je ozbiljno promatraju oi stare gospoe, upitala je tiho: - Smijem li biti iskrena? - Posve. - Moj mi instinkt nalae opreznost kad se radi o jednom od ta dva gospodina. O drugom mi nije nita kazao. - A taj jedan nosi uniformu, zar ne? - Da! - Izvrsno dijete! ini se da se moete osloniti na svoj instinkt. to se mene tie, ja mnogo vie volim Herberta. Theo osvaja. No to je lano. Kaem vam to ne bez odreene namjere. Britta joj je brzo poljubila ruku. - Zahvaljujem vam! Osim toga ja nikad ne zaboravljam na svoj poloaj. A na to sigurno nee zaboraviti niti porunik Frensen. Gospoa Claudina je gotovo s prezirom odmahnula. - Taj zaboravlja na sve to mu nije ugodno. Britta se ponovno uspravila. - Neu mu dati prilike za to. Stara gospoa je sada odvela Brittu grupi postarije gospode. Predstavila ju je - Gospoica Britta Lossen, moja nova drubenica. Nain na koji je predstavila Brittu, upao je u oi njenim gostima. A i to kako ju je htjela uvui u razgovor, odavalo je da ona eli za nju poseban poloaj. Zbog toga su i bili veoma ljubazni s tom lijepom djevojkom. Mnogima to i nije bilo teko. Lijepo lice je poput preporuke kojom se postie naklonost ljudi. A Brittina skromnost se svima veoma sviala. I tako se Britta malo po malo upoznala sa svim prisutnima. Meu njima se nalazio i kapetan Gorger. On nije bio tako netaktian kao Theo Frensen i nije spomenuo susret kod ograde parka, iako je Brittu smjesta prepoznao. Njegovo otro lice vojnika odavalo je jasno koliko mu se mlada djevojka svia. Kasnije se po obiaju muziciralo. Kapetan Gorger koji je bio veoma glazben i imao lijep bariton, otpjevao je nekoliko pjesama iz neke nove operete. Nakon tog laganog, razveseljavajueg nastupa, slijedila je pjesma o veernjoj zvijezdi Wolframa von Eschenbacha koju je otpjevao neki stariji gospodin s mnogo mladenakog ara. Bio je to savjetnik Habermann. Pratila gaje njegova ena, neka suha, blijeda plavua s dugim nosom i zagriljivim licem. Njene otre, hladne oi preletjele bi ponekad prijetei preko slualaca kao da pita da li oni s dovoljno panje prate ovaj otrcani, toliko puta ponavljani, nastup. inilo se da oni ba nisu veoma obljubljeni. Kad su ili prema glasoviru, uzdahnuo je neki mladi porunik: - Djeco, zaepite srce i ui. Habermanni se spremaju zlostavljati veernju zvijezdu. - Tiho, Biihlau, eli li izazvati bijes gospoe Habermann? - Boe sauvaj! Nije li netko od vas ponio vatu? - apnuo je Gorger. - Ne, ali doktor Streubel bi nas mogao kloroformirati. U narkozi se to moe podnijeti bez bola. - Sjajno, gdje je doktor Streubel? - Sjedi kraj nae drage domaice i udvara lijepoj drubenici. Djeco, pogledajte draesno lice te mlade dame. To je bolje od svake narkoze.

36

GIGA

- ujte, ujte, Gorger postaje romantian. - Smilujte se - Habermannova e nas probosti svojim pogledom. - Ne mari, to bi bila slatka smrt - rekao je mladi porunik s oduevljenim pogledom. Zbog toga su gotovo svi prasnuli u smijeh. No jedan pogled Habermannove uguio je taj smijeh u zaetku. Mlada su gospoda grevito zurila u vrke svojih izama i izigravala duboko ganue. Oni su i veoma glasno pljeskali kad je pjesma o veernjoj zvijezdi bila dovrena. Slijedei se nastup mladiima vie sviao. Theo Frensen odveo je do glasovira prekrasnu mladu enu, sjajnog pogleda. Bila je to supruga vlasnika tvornice Michelsa koji je bio najmanje dvadeset godina stariji od nje. Gospoa Susanna Michels veoma je voljela ivot i doputala je da joj udvaraju. Budui je njen mu bio milijuner mogao je dati dostojan okvir njenoj ljepoti. Doavi do glasovira, poela je polagano skidati prstenje i narukvice, neprekidno razgovarajui s Theom. Konano se s Theom oprostila arkim pogledom u kojem se mogao nazrijeti suspregnuti bijes. Gospoa Susanna Michels bila je naime ljubomorna jer se Theo upadljivo dugo zadravao kraj Britte. Upravo mu je to bila tiho prigovorila, no on je te prigovore suzbio neodoljivim pogledima. - Nije potrebno da se u drutvu zna kuda me moje srce vue, najdraa, oboavana gospoo Susanna - priapnuo joj je on. Samo upola umirena poela je lijepa ena svirati s mnogo strasti jednu Lisztovu rapsodiju. Njeno lijepo, izraajno lice odavalo je kako joj ta strast lei u krvi. Herbert Frensen sjedio je kraj otvorenih vratiju koja su iz salona za glazbu vodila na terasu parka. Za vrijeme pjesme o veernjoj zvijezdi inilo se kao da bi bio najradije pobjegao. Zatim mu je pogled zabrinuto poivao na Theu i lijepoj gospoi Michels. Strast, koju je ta lijepa ena tako otvoreno pokazivala za vrijeme sviranja, neugodno ga se dojmila. Ma kako briljantno ona svirala, njemu se ta vrsta glazbe nije sviala, jednako kao ni ene koje se nisu znale svladavati. Njegov se pogled sluajno sreo s Brittinim. Ona je sjedila skromno iza gospoe Claudine i iznenada sa zanimanj empogledala u ozbiljno Herbertovo lice. I sada su se dva para oiju u zanosu srela. Kako je ponekad udan takav pogled koji zaboravlja na sva uobiajena pravila. Kad se ovo dvoje ljudi srelo nije zadrhtala ona nevidljiva struna njihova bia. A sada kao daje iznenada dolo do nevidljive veze meu njima. Ta krijesnica preskoila je s jednoga na drugo kao daje htjela zapitati: - Tko si ti? Odmah zatim njihovi su se pogledi opet razdvojili, ali jo su se nekoliko puta sreli - no tada su oni ve povukli zavjesu ispred svoje due. U drutvu vie nije bilo nikoga tko bi elio izvesti neku glazbenu toku. Sada je gospoa Steinbrecht mogla pokazati svima ker Heinza Lossena. I to je uinila s velikim unutarnjim zadovoljstvom. Smijeei se, kazala je da bi gospoica Lossen rado pridonijela neto zabavi gostiju. Britta se malo zacrvenjela, no ustala je bez oklijevanja i pola prema glasoviru. Sve su oi pratile njenu draesnu pojavu. Gospoa Haber apnula je u uho gospoi Michels: to mislite, je li to prava kosa? Gospoa Susanna je nevoljko slegnula ramenima jer je vidjela da je Theo Frensen pristupio Britti i ponudio joj da e on listati note. Gotovo neprimjetno pojavio se na Brittinom elu onaj mali trokut. Najradije bi odbila Thea. Tada se sjetila kako joj ne dolii odbiti ljubaznu ponudu gosta svoje gazdarice. Ograniila se na to da mu zahvali nijemim naklonom glave. Herbert Frensen pratio je promjenu na Brigittinu licu. asak je zastao. Zatim je ustao i kao nenamjerno pristupio blie. Ova ga je djevojka poela zanimati jer je Theovo udvaranje

37

GIGA

vidljivo odbijala. Da lije to bila samo gluma ili iskreni osjeaj? Pogled na Thea natjerao joj je prilikom prvog susreta krv u lice - zastoje sada iznenada bila tako hladna i odbojna? To gaje pitanje muilo. Sjeo je blizu glasovira kako bi mogao bolje promatrati Brittu i Thea. Theo je sjeo kraj Britte i za vrijeme dok je ona traei listala po notama, on joj je neto tiho govorio. Sto je govorio to Herbert nije mogao razumjeti, no mogao se kladiti da se radilo o njegovim omiljenim laskanjima. S potajnim je zadovoljstvom vidio kako mlada djevojka ne obraa pozornost na to. I ubrzo nakon toga glasovir je poeo pjevati pod Brittinim rukama. Druge rij ei Herbert nij e mogao nai za ovu produhovlj enu igru koja gaje dovodila u sanjarsko raspoloenje potpuno strano ovom ozbiljnom ovjeku. Njegove su oi neprekidno gledale u fini Brittin profil. Kako su iste bile te crte, kako su lijepo leale tamne duge trepavice na draesno zaobljenim obrazima kad bi Britta spustila pogled. I kako bi divno zasjale oi nalik na smei barun kad bi podigla kapke. Za Herberta Frensena bila je ova ista ljepota pravo otkrie. U isti mu je as postalo jasno kako je ova djevojka osoba koju bi trebalo bolje upoznati. No Brittino sviranje nije osvojilo samo Herberta. I svi ostali gosti sluali su bez daha. To je bila glazba koja je dolazila iz srca i govorila srcu. Claudine Steinbrecht je zadovoljno promatrala kakav dojam ostavlja Brittina igra i na njenu se licu pojavio ponosan smijeak. inilo joj se kao daje i ona stvorila neto od te djevojke, kao da je vrsto vezana za nju. Britta Lossen pobijedila je brzo njeno ponosno ensko srce, jer je bila ki Heinza Lossena, ali i zbog svoje iste ljepote. Kad je Britta zavrila, odobravali su joj dugo i iskreno. Theo se sagnuo prema njoj i apnuo joj povjerljivo: - Ne znam emu bih se vie divio, vaoj majstorskoj igri ili vaoj velikoj ljepoti. Oko i uho se natjeu tko e imati vei uitak. Ja sam zadivljen, asti mi! Trokut na Brittinom elu postao je jo dublji, a izraz lica odbojniji. - Ne znam to bih s vaim udivljenjem, gospodine porunice. Molim vas ne zaboravite kakav je moj poloaj u ovoj kui. Ja sam potpuno bespomona pred uvredama. - Ali, draga gospoice, zato tako otro? Zar vam ne smijem izraziti svoje udivljenje? - C'est le ton, qui fait la musique, gospodine porunice. A budui imam sluha veoma dobro razlikujem tonove - odgovorila je ona veoma odrjeito. Oboje nije primijetilo da im se Herbert Frensen pribliio. On je uo posljednje Brittine rijei. Izraz njenog lica odao mu je da joj Theove primjedbe nisu bile ugodne. Ni sam nije znao zato je iznenada ustao i pristupio im. Inae ga Theovi galantni manevri nisu zanimali. No danas je zbog njih bio nemiran. - ini se da svoj posao nisi dobro obavio, Theo. Dopustite mi da umjesto svog bratia okreem za vas stranice - rekao je naizgled mirno. Britta je odahnula, no brzo je dodala - Hvala vam, gospodine doktore, noja sam navikla sama okretati stranice. Herbert se naklonio, stavio ruku na rame svog bratia i povukao ga za sobom. - to ti pada na pamet? - zasiktao je Theo bijesno. Herbert je ostao posve miran. - Doi, nismo potrebni gospoici Lossen. Theo gaje osorno pogledao. - Ti joj moda nisi potreban. - Ni ti joj nisi potreban, Theo. - Ostavi me, ne elim napustiti svoje mjesto - proaptao je Theo ljutito. Ali Herbert gaje priklijetio kao sa eljeznim pandama. - Ne zaboravi da veoma oteava poloaj gospoice jer ona zbog tvog udvaranja dolazi u sredite panje.

38

GIGA

- Gluposti! Samo zato jer okreem stranice nota? Pa to si htio i ti uiniti. Herbert se ironino nasmijeio. - Kad dvoje ini isto, to ipak nije isto. Ja nisam u sreditu panje kao ti. Tvoj posljednji flert, lijepa gospoa Michels, probadala vas je oima. Theo je pogledao svoju lijepu prijateljicu koja ga je pratila plamteim pogledom. - Hm! Ta mi dobra ena postaje s vremenom dosadna - rekao je. Kad bi mu neki flert dosadio ili postao neugodan mogao je biti nevjerojatno surov. Herbert gaje naglo napustio. Udaljio se od Thea i naslonio se na kamin, dok se njegov brati zlovoljno spustio na neki stolac. Britta je na sveopu elju poela svirati jo jedan komad. Herbert se nesmetano predao uitku. To je bila glazba, kakvu je on volio. Malu scenu meu bratiima i Brittom, osim ljubomorne gospoe Michels opazila je jo samo gospoa Steinbrecht. S velikim zadovoljstvom promatrala je zlovoljno Theovo lice. Poznavala je Thea i bila je ve unaprijed uvjerena kako e on pokuati oarati Brittu. I zbog toga ju je i upozorila. No ona je promatrala i Herberta. Kad je Britta na opu elju i zapjevala, opazila je kako Herbert, zaboravivi na sve ostalo, gleda Brittino lice. To ju je podsvjesno radovalo. Nakon to je Brittin nastup bio zavren, svi su gosti otili u blagovaonicu gdje ih je ekalo jelo. Gospoda su najprije opskrbila dame jelom i piem, a zatim su se pobrinula za sebe. Svi su posjedali oko malih stolova. Gospoa Claudine pozvala je Brittu k sebi. Sjedila je zajedno s gospoom Frensen i Herbertom. Kad je Theo vidio kuda je Britta sjela, poao je i on sa svojim tanjurom onamo i zamolio s najljepim smijekom smije li sjesti. Nita na Herbertovom licu nije odavalo da mu to nije ugodno. I gospoa Steinbrecht sakrila je neraspoloenje koje je osjetila u Theovom drutvu. Kod susjednoga stola sjedila je gospoa Michels sa svojim starim muem u drutvu branog para Habermanna. Gospoa Haberman toliko se nagnula prema gospoi Michels daje njezin iljati nos gotovo dodirivao njezino lice. - Ne ini li vam se da naa kuedomaica pridaje mnogo panje svojoj novoj drubenici? Gospoa Michels otro je pogledala Thea, a on ju je potajno pozdravio. Znao je da se takav flert ne moe prekinuti u roku od jednoga dana i uvao se da bez potrebe ne razdrai tu lijepu enu. Ova je sada odgovorila gospoi Habermann: - To sam ve i ja primijetila. I stoga mi je jo nerazumljivije zato ta mlada djevojka ne nastupa onako skromno kako to nareuje njen poloaj. - Smatrate je lijepom? - Pitala je dalje Habermannova. - ula sam malo prije kako neki od mlade gospode hvale njenu ljepotu. - To je pitanje ukusa! ini mi se da ima beznaajno lice. - Ona ima veoma lijepe oi - usudio se primijetiti gospodin Michels. Njegova mu je supruga dobacila bijesan pogled i on se iznenada skupio. Svima je bilo poznato kakav je papuar. - ini vam se? - zapitala je Habermanova i pogledala prijetei svog supruga. Wolfram von Eschenbach je upravo prinosio ustima porciju rakova s majonezom. Pri tome je zamumljao neto nerazgovijetno. - to kae, dragi Julius? - upitala je njegova ena, probadajui ga pogledom. Dragi Julius zagrcnuo se od straha i kad je majoneza konano sretno stigla u njegov eludac, rekao je: - Razumijem se u glazbu. Njezin je glas potpuno nekolovan. Gospoa Michels mu je ljubazno kimnula. - To sam i ja primijetila, gospodine savjetnie. - Kako je gospoa Steinbrecht mogla, nakon prethodnih nastupa, zamoliti tu diletantkinju da svira! - reklaj e Habermannova, nadajui se da e gospoa Michels odati priznanje Veernjoj

39

GIGA

zvijezdi. No ova je propustila priliku umiliti se Habermannovoj i njenom dragom Juliusu, zbog toga stoje upravo opet izmjenjivala poglede s Theom Frensenom. Kazna ju je smjesta stigla jer je Habermannova zagriljivo dodala: - udno je to bratii Frensen sjedaju za stol ba s tom drubenicom. Kao da ovdje nema dovoljno dragih mladih dama! Lijepi Theo zaista ne proputa niti jedno bar donekle zgodno lice. Tako - sada je ona pokazala gospoi Michels. A daje udarac pogodio, odavalo je crvenilo na tom lijepom, strastvenom licu. Gospoa Michels je gotovo umrla od bijesa i ljubomore, a ipak se morala svladati i glumiti ravnodunost, kako ne bi postala rtva otrog jezika svoje susjede. S usiljenim smijekom kazala je: - Zar zaista mislite da je porunik Frensen takav Don Juan? Habermannova je, pogledavi prema nebu, podigla ruke: -Molim vas, svata se pria! Svata! No vi to morate bolje znati, on esto zalazi u vau kuu. I to je bio novi udarac. - to ete, draga gospoo savj etnice, on j e tako dobar zabavlj a, a moj se mu rado smije. Zar ne, Heinrich? Gospodin Heinrich Michels je zapravo bio iznenaen kad je uo da se rado smije, no pourio se da to potvrdi, a njegova ga je ena nagradila slatkim smijekom i pogladila mu malu, debelu ruku. Britta nije ni slutila na kakav su se nain dame za susjednim stolom pozabavile njome. Sjedila je skromno, no i potpuno neusiljeno kraj gospoe Steinbrecht i govorila samo kad bi je neto zapitali. Ali gospoa Claudine, kao i gospoa Frensen uvijek bi je ponovno uvlaile u razgovor. I Theo bi joj ponekad uputio nekoliko rijei. Sada je on to inio pristojno i samo je njegov pogled, koji je prodirao tako esto i duboko u njene oi, bio neugodno povjerljiv. Herbert Frensen gotovo i nije razgovarao s Brittom. Samo bi se ponekad vidjelo neraspoloenje na njegovu licu kad bi uhvatio Theov pogled. Britta je pak mislila da je on ponosan i da mu nije drago to ona sjedi za stolom. Vjerojatno mu je i prije bilo neugodno to mu se brati zabavljao s drubeuicom. Ipak je morala uvijek iznova pogledati potajno njegovo rasno lice otrih crta. Visoko elo nad izraajnim oima, markantne crte oko ustiju i brade koja je bila izbrijana. Usta su mu bila lijepo oblikovana, a lice simpatino. Jednom se njegov pogled iznenada sreo s njenim - i ona se uplaila vidjevi kako su zasjale te ozbiljne, sive muke oi. Vie se nije usudila pogledati ga. No srce joj je snano lupalo - to je bilo prvi put da joj je zbog pogleda mukih oiju srce jae zaigralo. To ju je ispunilo potajnim strahom i u nesvjesnoj obrani punoj ponosa ona je zabacila glavu kao da se brani protiv neke tajne opasnosti. Kad su gosti te veeri napustili kuu, poloila je gospoa Claudina svoju ruku na Brittinu. - Veoma ste umorni, Britta? - Ne, milostiva gosipoo, uope nisam. - Tada me otpratite u moju sobu, pa emo jo malo razgovarati. Ne mogu odmah zaspati nakon to se toliko ljudi vrzmalo oko mene. Uli su u budoar gospoe Steinbrecht. To je bila soba osrednje veliine, udobno i elegantno namjetena. Gospoa Stange je upravo donijela svojoj gazdarici jo jednu au limunade. To je stara gospoa obiavala piti za umirenje ivaca svaki put nakon to bi gosti otili. Sobarica je dola na druga vrata i upitala eli li se gospoa presvui. - Priekajte me ovdje jo nekoliko minuta, molim vas, gospoice Britta. Htjela bih samo obui udobniju haljinu -rekla je gospoa Claudine i otila sa svojom sobaricom. Gospoa Stange upitala je Brittu eli li jo neto popiti. No ona se zahvalila. - Jeste li se veeras dobro zabavljali, gospoice? - upitala je, smijeei se. I Britta se smjekala. - Upoznala sam mnogo ljudi. Meu njima i nekoliko zanimljivih. A vi ste pritom imali toliko

40

GIGA

posla, draga gospoo Stange, a ja sam opet samo ljenarila. - Kad bih morala tako lijepo pjevati i svirati, i uvijek opet itati i pisati pisma, bio bi to za mene mnogo tei posao nego ovaj na koji sam nauila. U tom se asu vratila gospoa Claudine. Smijeei se kazala je gospoi Stange: -A sada brzo na spavanje, Stange! Sutra mora rano ustati. Dok je gospoa Stange izlazila, sjela je gospoa Steinbrecht, sada u udobnoj kunoj haljini, u duboki naslonja i mahnula Britti da sjedne nasuprot nje. One su najprije razgovarale o gostima, no doskora je gospoa Claudine navela razgovor na Brittu i na njene obiteljske prilike. Morala joj je tono opisati kako je izgledala njena majka i jeli li joj ona slii. Mlada djevojka izvukla je skroman, srebrni medaljon koji je nosila na uskom laniu oko vrata. - Od svoje sam majke naslijedila samo kosu. Inae sam nalik na oca. Ako vas zanima, u ovom se medaljonu nalaze slike mojih roditelja. Stara je gospoa druom rukom primila medaljon koji je Britta otvorila i pruila joj. Isprva je neto poput vela lebdjelo pred njenim oima i nije mogla razlikovati crte lica tih dviju osoba. No njen se pogled konano proistio. Kako bi dobila na vremenu, poslala je Brittu u susjednu sobu po maramicu koju joj je trebala donijeti sobarica. I sada je prvo pogledala u jedno blago ensko lice, koje se nije odlikovalo ni sa im osim s dva oka puna dobrote. S dubokim uzdahom njen se pogled upio u finu, karakteristinu umjetniku glavu Heinza Lossena i drhtaj je preao njenim tijelom. Kad ju je Heinz Lossen napustio imao je trideset i tri godine. Na ovoj je slici imao najmanje pedeset godina. No ipak je to bilo ono isto drago lice. Samo to su njegove crte postale neto dublje i produhovljenije. I njegove oi vie nisu gledale sretno i sa smijekom u svijet kao nekad. Ozbiljno, pune tihe rezignacije te su je oi gledale, kao oi ovjeka koji je prevladao ivot sa svom njegovom sreom i sa svim bolom. I u starosti je Heinz Lossen jo morao biti lijep ovjek. U srcu osamljene ene, prilikom pogleda na tu sliku, otvorili su se svi izvori sree mladih dana. Usprkos tome to se sada Britta vratila s maramicom ona se nije mogla potpuno svladati. Njena je ruka drhtala i Britta je zaprepateno opazila kako suze klize niz tu ruku. Nenadano, gotovo nesvjesno, Britta je maramicom obrisala tu druu ruku i stara je gospoa pogledala nesigurno u njeno zaprepateno lice. - Dijete, ne smijete se niemu uditi, moji ivci mnogo ne podnose. Za mnom je toliko tuge a to ovjeka slabi. A ova me slika podsjea na nekog dragog ovjeka koga sam izgubila. - Ah - kazala je Britta tiho - ao mi je to sam zbog te slike probudila u vama tune uspomene. - Njih ne treba probuditi, dijete. Suze olakavaju! Neka vam ne bude ao. Naprotiv - priajte mi mnogo o vaim roditeljima. I u licu vaeg oca ocrtava se bol i duevna borba. - Da, on je mnogo patio. Ja sam to naravno saznala tek iz njegovih zabiljeaka. - Ve ste mi priali o tome. uvajte dobro te zabiljeke. To je kao daje va otac jo uvijek s vama. - Ja ih uvam poput svetinje! - Va je otac bio veliki umjetnik, zar ne? - Ne znam. On u to nije vjerovao, iako su mu se slike dobro prodavale u Americi. Mislim da niti jedna nije ostala u Njemakoj, osim jedne male slike koju ja posjedujem. Od nje se moj otac nikad nije htio odvojiti. Govorio je kako ta mala slika vrijedi vie od svega ostaloga to je stvorio. Ako mi dopustite, pokazat u vam je jednom prilikom. Moj mi je otac jednom kazao: Dijete, kad sam ovo slikao, bio sam jo ovjek s duom. No tada su mi moju duu ukrali - a ono to sam zatim stvorio nije vie nita vrijedilo. Gospoa Claudina prela je maramicom preko vrueg ela.

41

GIGA

- Kakva je to slika? - upitala je, suhih usana. - To je krajolik Gornje Italije. Moj je otac napravio skicu kad je s prvom enom bio na svadbenom putovanju. Jo u prvoj godini braka dovrio je tu sliku. Bilo je to jedino to je naslikao za vrijeme svog prvog braka. Mislim da njegova prva ena, koja je vjerojatno bila bogata, nije eljela da on slika. Zbog toga je moj otac veoma patio. Kad se rastavio od nje, on u prvo vrijeme nije uope mogao slikati. Ono stoje kasnije stvorio nije ga nikad zadovoljilo. Naravno, tako lijepa kao ta mala slika nije poslije vie bila ni jedna. Jednom sam kazala: Oe, tvojim slikama nedostaje sunca. Samo na onom malom talijanskom krajoliku kao da si uhvatio suneve zrake. On me je pogladio po glavi i kazao: Da, da, dijete - sunca nedostaje. Takvi se dani nikad vie nee vratiti. Dani, koji su tako uronjeni u sunce i u ar kao taj talijanski krajolik. To se moe samo jednom doivjeti i samo jednom stvoriti. U sjeni se ne mogu stvarati sunane slike. Kad vie nije mogao slikati htio je trgovac umjetnina svakako kupiti i ovu sliku, no otac bi radije prodao i posljednji komad pokustva nego nju. Sigurno vam dosaujem svojom priom? Gospoa Claudine je odmahnula glavom. Nije mogla govoriti. Beskrajna bol zgrila je njene grudi. U ovom je asu osjetila s bolnom sigurnou da nije unitila samo svoju sreu i sreu svog mua, ve i njegovu umjetnost i stvaralaku elju. Slomila je njegova krila, a bol i ivotne brige nisu dopustile da ta krila opet ovrsnu. To je bilo gorko saznanje za ovu ponosnu ensku duu. Slomljeno je izrekla onu rije, zbog koje propadaju tolike elje: Prekasno. Obrisala je hladan znoj sa ela i s dubokim uzdahom pogledala Brittu. Je li zaista bilo prekasno? Nije li ovdje sjedilo njegovo dijete zbog ije budunosti su ga sigurno muile mnoge brige. Nije li mogla popraviti kod Britte ono, to je pogrijeila kod njenog oca? Sada je slobodnije disala. U ovom asu kad se slomio i posljednji ostatak njena ponosa, ona se zavjetovala. Pruila je svoje ruke prema toploj, vitkoj djevojakoj ruci. - Dijete, drago dijete, tako sam sretna to ste doli u moju kuu. Osjeam da u vas veoma voljeti. A sada poimo u krevet. Sutra emo dalje razgovarati. I nemojte nikad pomisliti da mi je bilo to od onoga to mi priate o svojim prilikama dosadilo. Kad je ovjek sam osjetio bol, tada razumije i bol drugih. A sudbina vaeg oca me veoma zanima. Britta se oprostila poljubivi joj ruku. Njeno meko srce vuklo ju je prema nesretnoj eni. Bilo joj je udno zato se gospoa Steinbrecht toliko zanima za nju. No zahvaljivala je sudbini za to. Nije mogla ni naslutiti zato stara gospoa eli toliko saznati o njenim obiteljskim prilikama.

42

GIGA

IX
Onoga dana kad se trebala odrati vrtna zabava, ve je od najranijeg jutra sve u kui bilo u pokretu. U parku je radila itava eta radnika. Vjeali su lampione, privrivali velik broj raznobojnih malih svjetiljaka koje su naveer trebale svijetliti. Iza kue, na velikoj livadi koja je bila dosta udaljena, vrile su se pripreme za veliki vatromet. Vidjelo se kako punana gospoa Stange tri kroz cijelu kuu. U velikoj dvorani za sveanosti postavljali su stolove. Ovdje e se nakon vatrometa veerati. Britta je stavila svjee cvijee u razliite vaze i zdjele koje su trebale stajati na stolu. Zatim je priredila u prekrasnim, velikim kristalnim zdjelama fine slastice i kandirano voe. Uz to je pomagala i gospoi Stange oko razliitih dobavljaa i davala je naloge posluzi. Kao dijete se veselila vatrometu. Nikad ga nije vidjela, a gospoa Stange joj je priala prava uda o tome. No neemu se Britta jo mnogo vie radovala. Bila je to haljina koju je gospoa Steinbrecht naruila za nju. Britta je za nekoliko tjedana koje je proboravila u toj kui, izgubila svaki strah pred svojom poslodavkom. Gospoa Steinbrecht je ve nakon nekoliko dana zamolila Brittu smije li joj kazati ti. To je opravdavala time to joj je to bilo ugodnije, i to je ak i mnogo starijoj gospoi Stange govorila ti. Mlada djevojka je rado na to pristala. Tako se jo mnogo prije udomaila. Kad je sino stigla draesna haljina za Brittu, ona ju je morala smjesta obui. Ostala je bez rijei od sree zbog te leprave ljepote. Ta draesna haljina bila je potpuno bijela, napravljena iz mekog, divnog svilenog krepa i ukraena ipkama. Rukavi i ramena bili su rupiasti i bogato izvezeni sitnim perlama. Oko vrata je bio malen izrez. Vitka mlada djevojka bila je neizrecivo draesna kad se arkih obraza i oiju sjajnih od sree pokazala svojoj gospoi. Ova se je nije mogla nagledati. A gospoa Stange koja je prisustvovala probi, sklopila je ruke i kazala divei se : - Izgledate poput princeze iz bajke, gospoice Britta! Britta nije znala to bi od sree, to vie to je uz haljinu dobila i cipele, arape, rukavice, lepezu i jedan lijepi, iroki svileni al. Uvijek je iznova ljubila ruke gospoi Steinbrecht i konano je puna oduevljenja zagrlila gospou Stange, jer se to nije usudila uiniti sa gospoom Steinbrecht. A ona bi bila tako sretna zbog tog zagrljaja. Gledala je svoju gazdaricu gotovo zavidno. Brittino je oduevljenje bilo tako iskreno i svjee da se gospoa Claudine morala od srca nasmijati. Ve se dugo taj smijeh nije bio uo. Kad ga je zaula, gospoa Stange ju je pogledala radosno iznenaena. Nakon toga otila je s Brittom u sobu da joj pomogne prilikom svlaenja. I tada je kazala Britti, smijeei se: - Dijete, vi ste prava mala arobnica! to ste to u etiri tjedna uinili s naom gospoom? Ona je kao preporoena! Danas se ak nasmijala! Britta ju je zamiljeno pogledala. - Da, sada sam se sjetila da u ova etiri tjedna nikad nisam ula njen smijeh - rekla je zamiljeno. - U etiri tjedna - ona se ve godinama nije smijala! Britta se tiho nasmijeila. - Draga gospoo Stange, ako je ovdje netko zaaran, onda sam to ja. ini mi se kao da bih u ovoj lepravoj, bijeloj divoti mogla odletjeti ravno u carstvo pria. Takvu divnu haljinu nisam jo nikad imala. I kako mije ovdje dobro! Jo se uvijek plaim da se jednoga jutra ne probudim i daje sve ovo samo san. - Ne gospoice Britta, vi ste potpuno budni. Naravno, ini se da se naoj milostivoj gospoi naroito sviate. Naruila je za vas jo tri nove haljine i dva eira. Ona je uvijek bila veoma dareljiva. I gospoica Elsa je svata dobivala, ali takva kao to je s vama nije jo bila ni s jednom drubenicom. A ti nije jo do sada niti jednoj govorila. Moete biti ponosni! I ja sam ponosna to mi ona govori ti. - Onaje tako beskrajno dobra-uzdahnulaje Britta sretno. -Prvih je dana bila esto tako udna

43

GIGA

da nisam znala to bih pomislila. - Da, prvog dana nije izgledalo da e zavriti dobro za vas. Nisam mislila da ete ostati ovdje. No sada je sve u redu. Nadajmo se da ete svojim vedrim biem jo vie raspoloiti nau gospou. Pa sada je ivot u kui posve drugaiji. Tako - raskopala sam vau lijepu haljinu, a vi je brzo svucite da sutra bude uredna. Mlada gospoda e vas i opet na veliko gledati. Britta je porumenjevi brzo svukla haljinu i paljivo je rasprostrta. - Mlada gospoda imaju drugog posla no brinuti se za siromanu drubenicu. A menije tako i drae, jer ako oni drugaije postupaju moe iz toga nastati samo ponienje za mene. Gospoa Stange odmahnula je glavom. - Na sreu nisu ba svi tako loi. Naravno, ima ih kojima je bolje sklanjati se s puta. Naroito je jedan takav. I bilo bi mi mnogo milije zbog vas kad se on ne bi kroz stranja vrata uljao u park i uhodio po svim putevima. Jer njega sigurno ne zanimaju lijepe oi gospoe Steinbrecht. A mene isto tako ne eli vidjeti, jer inae ne bi proli put tako brzo pobjegao kad me je ugledao. - Kad biste vi znali koliko mi je to neugodno! - uzbueno je kazala Britta. Gospoa Stange ju je ozbiljno pogledala i kimnula. - Dakle i vi ste to ve primijetili? Naravno, pa pred vama on ne bjei! Dijete, uvajte ga se! Posluga mi je svata priala o njemu. Ne sluam ogovaranja, ali gdje ima dima ima i vatre. Za tako neto ste vi i suvie dobri. Potajno sam se ve radovala da u posljednje vrijeme vie ne idete sami u park. Britta je uzdahnula. - A to je za mene veliko odricanje, jer ja bih najradije svaki slobodni as provodila u parku. Gospoa Stange se lukavo nasmijeila i poela eprkati po svojoj koarici s kljuevima. - Tada vam ja mogu pomoi. Pogledajte, ovo je klju od malih stranj ih vratiju koj a vode u park. Ona ne bi trebala biti otkljuana, ali ja sam ih zakljuavala samo naveer jer sam htjela naem potaru, starom Brinkmannu skratiti put. On iz nae kue odlazi u gornji grad kroz Klausovu ulicu i ja sam ga uvijek putala kroz park kako bi skratio put. Ali sada mu vie ne mogu pomoi, dijete. Evo vam klju i dobro zakljuavajte vrata. Nitko se neovlateno nee moi uuljati, i vi ete opet moi u miru etati parkom. Britta je radosno uzela klju i srdano stisnula ruku gospoi Stange. - Mila, dobra gospoo Stange, vi ste tako dobri! Ja zaista nisam znala kako da se spasim od tog nametljivog ovjeka. Nisam se htjela poaliti milostivoj gospoi zbog njegovih roaka. Oni su bili tako ljubazni prema meni. Ne bih ih htjela raalostiti. Takav ovjek nikad ne moe postati za mene opasan. On je ogavan usprkos svoje lijepe vanjtine. A sada u brzo zakljuati vrata. ao mi je starog Brinkmanna. No rado u ga svakog puta kad budem imala vremena pratiti i otvoriti mu vrata da mu skratim put. Veoma sam vam zahvalna za klju. Gospoa Stange ju je sa smijekom potapala po ruci. - Sve je u redu, gospoice Britta. Samo vi zadrite klju. A na veer stavit ete mi ga u koaricu - reda radi. Jer nou moraju svi kljuevi biti kod mene. Kako je Britta bila zahvalna dobroj gospoi Stange! Smjesta je nakon ruka otila i zakljuala vrata. I tada je opet mogla etati parkom koliko god dugo je to eljela. Gospoa Steinbrecht se naime odmarala nakon ruka. I dok je Britta punila tanjurie bombonima mislila je na to kako je sada poruniku Frensenu zatvoren put u park. Taj porunik Frensen bio je jedina tamna mrlja u njenoj tako sretnoj svakidanjici. ivjela je kao u raju. I jedina njena elja bila je i nadalje uiniti sve na zadovoljstvo svoje gospoe. Nadala se da e s porunikom biti sve u redu sada, kad se vie nije mogao uuljati u park. I bez toga on je dosta esto slubeno dolazio u kuu gospoe Steinbrecht i tada bi iskoristio svaki trenutak da izrazi Britti svoje divljenje. No ovdje mu se ona mogla sklonuti s puta. Osim toga primijetila je kako doktor Herbert Frensen nastoji prekinuti svaki njen razgovor nasamo s

44

GIGA

porunikom. Britta je bila uvjerena kako to Herbert Frensen ini samo stoga to se plaio da bi njegov brati mogao uiniti neku glupost. Vjerojatno se plaio da bi se Theo mogao ozbiljno zagrijati za siromanu drubenicu. Na svaki nain Britti je bilo ugodno to ju je doktor Frensen na taj nain spasio od mnogih neugodnih trenutaka. Svakako, pomalo je bila ogorena na pomisao da je samo njegova klasna svijest i briga za bratia uzrok svemu tomu. Puna ponosa pomislila je kako nije potrebno da se on brine za svog bratia. Za nju je on bio samo nametljiv ovjek. Kod posljednjeg ura upalo joj je u oi da se Herbert uope ne brine za svog bratia. Mirno je stajao podalje kad ju je porunik na spretan nain nekoliko puta uspio izdvojiti od ostalih i tako dobio nekoliko minuta nasamo s njom. Herbertov je pogled prolazio preko njih hladan i nezainteresiran i nije im priao kao inae s namjerom da im smeta. Britta nije ni slutila da je do tada Herbert potajno bdio nad njom, kao vjerna sjena, kad je zajedno s Theom bio u kui gospoe Steinbrecht. Jo je manje mogla slutiti da je u posljednje vrijeme prestao igrati tu ulogu iz straha da ga Britta ne bi smatrala nametljivim. Evo kako se to dogodilo. Herbert Frensen je jednoga dana silazio Klausovom ulicom na putu u svoj laboratorij. On je stanovao u gornjem gradu kod udovice nekog inovnika, a tamo je obiavao i jesti. Mogao je on, kao i do sada sii u grad Strmom ulicom, no u posljednje vrijeme silazio je Klausovom ulicom. Zato je to inio - o tome nije razmiljao. Kad je jednoga poslijepodneva prolazio uz ogradu parka ugledao je Brittu Lossen sa svojim bratiem Theom u aleji kestenova. Osjetio je otru bol. Ne vjerujui svojim oima on ih je promatrao. Vidio je posve jasno kako se Britta naglo okrenula i pola prema kui. Theo je pourio prema stranjim vratima. - Dakle ipak komedija! - pomislio je gorko. elio je da se na to ironino nasmijei - ali mu to nije uspijevalo. Neto gaje bolno bridilo u grudima. Poao je dalje i sreo se s Theom koji je izlazio kroz stranja vrata. Neko su se vrijeme bratii utei gledali. - Odakle dolazi, Herberte? zapitao je Theo kome je bilo neugodno. - Ja? Naravno od kue. Na putu sam u laboratorij. A ti? Odakle ti dolazi? - odvratio je hladno Herbert. - Kao to vidi, iz Steinbrechtovog parka - odgovorio je Theo s nadutim smijekom. - Kroz stranja vrata? Theo se tako bezobrazno nasmijeio da bi ga Herbert najradije zgrabio za okovratnik i stresao. On i onako nije volio Thea, a podnosio gaje samo iz obzira prema ujaku i tetki. - Tako si znatieljan, dragi moj - rekao je podrugljivo Theo. -ovjek kree ususret galantnim pustolovinama najradije kroz stranja vrata. A nije mu drago kad ga o tome ispituju. Oko Herbertovih usana pojavio se nervozni trzaj. - Ako eli tajanstvene pustolovine tad ne zaboravi da se kroz reetke parka dobro vidi. Theo se jo bezobraznije nasmijao. - Ah, ti si vidio da... - Da si razgovarao s jednom damom i nita vie - otro je odvratio Herbert. - Pa tada nije potrebno nikakvo dalje objanjenje. - I nije. No smatram da ba nije poteno od tebe mladu damu naruiti ovamo na sastanak. Poet e je ogovarati. Theo se i opet nadmeno nasmijao. - Zavist onih koji ne uspijevaju, dragi moj. Ti mi zavidi na mojoj srei kod ena. Herbert je pocrvenjeo od gnjeva. Ipak se svladao i mirno kazao: - Na tvojoj srei kod ena? Ne, na takvoj srei ja ti ne zaviam. - Ali moda ipak ba kod ove jedne. Neprekidno si me nastojao razdvojiti od nje im sam joj se pri bliio. Herbert je i opet pocrvenjeo. Nije mogao tvrditi da Theo lae.

45

GIGA

- Mislio sam do sada da te mlada dama izbjegava. No ovo to sam upravo vidio dokazalo mije suprotno. Neko su vrijeme hodali utei jedan uz drugoga, dok nisu stigli do raskra. Tada je Herbert jo jednom kazao ozbiljno, nastojei uvjeriti Thea: - Zaista te molim da bude paljiviji, Theo. Ako ne iz obzira prema mladoj djevojci, tada iz obzira prema samom sebi. Gospoa Miohels te neprekidno promatra, a to je ona sposobna uiniti u afektu, nije potrebno da ti kaem. Theo se ljutito ugrizao za usnice. - Kao daje sam avo opinio ovu enu! - kazao je grubo. Herbert ga je napustio s kratkim pozdravom jer mu se ova grubost gadila. Neprekidno je morao misliti na to kako e sad i Britta Lossen postati jedna od Theovih rtava. - Ona je to sama htjela - pomislio je i nastojao se pomiriti s time. I tako je on ostavio Thea na miru. Daje Britta znala kakva je runa sumnja pala na nju! Najvie bi je boljelo to je ba Herbert Frensen posumnjao u nju. Potajno, u dubini srca, ona se novoj haljini veselila stoga to je pomislila da e je Herbert Frensen vidjeti u njoj. Dok je marljivo pomagala u kui mislila je na to kako joj se nee htjeti pribliiti kao niti prole subote. Njegovo je lice bilo tako hladno i strogo. I inae je bio ponosan i suzdrljiv prema njoj, ali nikad neljubazan. A kad je svirala i pjevala ak je i vidjela kako su mu oi zasjale. Gospoa Steinbrecht obino je toplim rijeima govorila o Herbertu Frensenu. Veoma gaje cijenila i inilo se kao da ga voli. On je sigurno bio dobar i plemenit ovjek usprkos svom ponosu. - Dijete pogledajte vani u atorima je li sve u redu - prekinula je gospoa Stange Brittine misli. Ona se trgnula i istrala.

46

GIGA

X
Prvi gosti stigli su ve u pet sati. Britta je upravo ula u veliki salon za primanje kad su poele stizati prve koije. Prekrasno ljetno vrijeme izvanredno je odgovaralo vrtnoj sveanosti. Osvjeujua oluja isprala je prethodnog dana svu prainu. Sada se inilo kao da se park obukao u svjeu sveanu haljinu. Gosti su stizali brzo jedni za drugima. Stara ih j e gospoa doekala obuena u veoma lij epu, skupocj enu ipkastu haljinu. Oko vrata stavila je jedini ukras - niz divnih bisera, a u njenoj, jo uvijek lijepoj, bujnoj kosi svjetlucao se dijamantni dijadem. Ve dugo nije izgledala tako dobro i svjee, a njene su crne oi ivahno iskrile. Obrazi su joj bili ruiasti. Usprkos svojim godinama, ona je jo uvijek bila lijepa, otmjena pojava. Britta je stajala kraj nje kao iva slika proljea. Sve su oi zaueno pratile njenu profinj enu poj avu. Tko j e j o nij e poznavao, pourio se da to im prije nadoknadi. Mnogi su tada naravno bili veoma zaueni kad su uli daje ta lijepa, ponosna djevojka samo drubenica gospoe Steinbrecht. Ona zaista nije tako izgledala, a gospoa Steinbrecht je s njom postupala vie kao sa keri nego kao s namjetenicom. Oni koji su ee zalazili u kuu ve su se bili sprijateljili s tim hirom stare bogate ene. ak se i gospoa Frensen udila kako je Britti uspjelo osvojiti u toj mjeri srce stare dame. Jedino se doktor Frensen nije udio. On je znao zastoje Britta Lossen tako brzo prirasla srcu gospoe Steinbrecht. No bilo im to pravo ili ne, svi su gosti bili veoma ljubazni s Brittom, priznavajui joj onaj poloaj koji joj je dala i gospoa Steinbrecht. Prema Britti je ak i Habermannova bila prilino ljubazna, a i lijepa se gospoa Michels pretvarala da je s njom oduevljena. Nastojala je prii to blie Britti, a naroito onda kad se porunik Frensen vrtio oko nje. Ipak su te dvije ene esto zlobno ogovarale Brittu. Habermannova je to inila zbog toga to je bila zagriljiva i to je mrzila sve mlado i lijepo, a i stoga to je Britta nevjerojatno zasjenila sjaj Veernje zvijezde. Gospoa Michels bila je ljubomorna na Brittu. Osjeala je daje Britta njena suparnica. Supruga doktora Frensena tiho je uzviknula od oduevljenja kad je ugledala Brittu. - Dijete, nije doputeno biti tako draestan kao to ste vi! Vi ste zaista utjelovljenje mladenakog sna - kazala je zadivljeno. A njen je suprug nadovezao svojim finim smijekom: - Moja ena je u pravu, ovjek postaje mlad i sretan kad vas samo vidi. Brittino liceje sjalo. - Zar ne, moja je haljina divna? I sama se je ne mogu nagledati - kazala je smijeei se. - Da, da, haljina je draesna, ali ono stoje u njoj jo mi se vie svia - tvrdila je stara dama. Britta joj je poljubila ruku. esto je ve u posljednje vrijeme sa zahvalnou osjetila kako s tri strane postupaju s njom zaista s majinskom dobrotom. U prvom redu gospoa Steinbrecht, zatim dobra gospoa Stange i gospoa doktora Frensena. Svaka od tih triju ena pokazivala joj je majinsku naklonost na svoj nain, ali sve tri su je njeno i ljubazno zvale dijete. A to je ubogom siroetu tako godilo. Upravo joj je gospoa Claudine opet mahnula. - Doi, dijete, htjela bih te predstaviti naem gradonaelniku Langheinrichu. Nakon to su se gosti osvjeili, otili su napolje na terasu. Na velikoj poljani ispred terase igrale su se razliite igre. Na terasi i ispod lipa stajali su atori. Lijepe nagrade ekale su pobjednika u strijeljanju ili u nekim drugim vjetinama. Dame su obino dobivale bombonijere, a gospoda aljive darove. U jednom su atoru dijelili ohlaeni ampanjac i bowlu, a u drugom sladoled i slatkie. Na otvorenom podiju nasuprot terase svirala je vojna glazba najljepe melodije.

47

GIGA

Theo Frensen je nekoliko puta pokuao na samo razgovarati s Brittom. Njena suzdrljivost ga je sve vie zagrijavala. Kad ju je danas ugledao, ljepu nego ikad, zahvatila gaje strast koja ga je tjerala u ludilo. Saputo joj je najvatrenije rijei udvaranja im bi se naao u njenoj blizini, iako ga se ona nastojala otresti. No upravo to je drailo njega koji je bio nauen na pobjede, njega koji je inae tako lako oaravao enska srca. Jednom joj je kazao tiho, ali i s puno uzbuenja: - Koliko dugo u jo patiti zbog vas, draesna ledena djevice? Zar moja ljubav jo uvijek ne dira vae srce? Britta je zabacila glavu i htjela proi kraj njega. Ali on joj je stao na put. - Molim vas, propustite me, gospodine porunice - kazala je ona odrjeito. - Neu, dok me ne pogledate svojim lijepim oima, prekrasna arobnice. Zaista vam nije potrebno rasplamsavati vatru u mojim grudima. Oboavam vas - zaista - tako kao vas, nisam jo nikad ljubio ni jednu enu. Britta bi bila najradije zatvorila oi i ui. Svaki njegov pogled i svaka njegova rije bili su za nju uvreda. Ona je znala da se on s njom samo poigrava. Njeni su se obrazi zacrvenjeli. Na svoju sreu, tada je ugledala Friedricha koji je prolazio s posluavnikom, punim napitaka za osvjeavanje. - Friedrich, gospodin porunik eli neto popiti! - pozvala je slugu. Ovaj im je pristupio i Britta je mogla pobjei. No tek to je uinila nekoliko koraka stao je uz nju Herbert Frensen. Njegov je pogled bio tvrd. Sa gospoom Steinbrecht stajao je nedaleko i promatrao Brittu i Thea. Ne bi joj niti korak priao da ga gospoa Steinbrecht nije molila neka je dovede. Protiv volje joj je priao i sada je stajao ispred nje. - Gospoa Steinbrecht vas moli da doete k njoj - kazao je hladno. Preplaeno je pogledala u njegove ledene oi i nijemo prignula glavu. U njenim su se oima pojavile suze. Otri sjaj u njegovim oima malo se ublaio od pogleda na tu dirljivo-njenu osobu. Ona je poput djeteta. Ona ne zna to radi pomislio je on, saalivi se i gotovo protiv svoje volje ostao je kraj nje. A poto je neto morao kazati, upitao ju je ljubazno: - Nadam se da se danas dobro zabavljate? To nije bilo niti duhovito, niti zabavno, no njeno se lice smjesta razvedrilo, a oi su joj radosno zasjale. - Da, ovo je prekrasna sveanost - kazala je odahnuvi. Otjerala je pomisao na Theovu nasrtljivost kao neto neugodno. Herbert ju je ispitivaki promatrao. Njen isti profil inio mu se tako lijepim da ga je neprekidno htio gledati. Muila ga je pomisao to ovu djevojku mora u mislima vezati s Theom. Da ih nije na vlastite oi vidio zajedno u parku, on nikad ne bi mogao ni pomisliti daje ona tako lakomislena i da odlazi na takve sastanke. Ili je ona moda vjerovala u to da su Theove namjere potene? Ljutito je odbacio ove misli koje su ga muile i stao razgovarati s Brittom o nevanim stvarima dok nisu stigli do gospoe Steinbrecht. Zatim se, naklonivi se, udaljio od njih. Britta se obratila gospoi Steinbrecht. - Pozvali ste me? to izvolite? - upitala ju je usluno. - Nita mi nij e potrebno, dij ete. Vidj ela sam te samo ustraenu i u nevolj i izmeu atora i porunika Frensena. Poslala sam njegovog bratia po tebe, da te oslobodim. No on je doao prekasno. Bilo mi je drago kad sam vidjela da si pozvala Friedricha. Britta je pocrvenjela. - Hvala vam, ao mi je to ste zbog mene uznemirili doktora Frensena. - To je Herbert rado uinio. - Sigurna sam da vama rado ini usluge. No isto tako sam sigurna kako mu nije drago da se brine za jednu drubenicu. Gospoa Claudine odmahnula je glavom.

48

GIGA

- U ovom smislu u kojem ti to misli, sigurno ne. Ja ga bolje poznajem. I to jo iz djetinjstva. On je veoma povuen i sve u ivotu shvaa odvie ozbiljno. Ali upravo stoga je mnogo vrjedniji od svog bratia. Ali sada emo opet krenuti svojim gostima. I gospoa Claudina je odvela Brittu prema atorima. Theo je sjedio kraj gospoe Michels, nastojei je udobrovoljiti. Igrao se njenom lepezom i neto joj aputao. Uspjelo mu je umiriti je rijeima: - Kad biste znali, draga Susanna, kako je ova drubenica dosadna. - Ali zato onda uvijek elite biti kraj nje? - upitala ga je ona ljutei se jo uvijek pomalo. - Pa zar vi to ne shvaate? Potrebno je da drutvo navedem na krivi trag kako nitko nita ne bi naslutio o naim vezama. Zar ne primjeujete kako nas savjetnica neprekidno slijedi? Evo, opet dolazi ovamo! Recite mi brzo, Susanna, da se ne ljutite na mene! - Pa dobro, ja se ionako na vas ne mogu ljutiti, ali ne muite me nepotrebno, molim vas. Vi i ne znate to sam ja sve kadra uiniti ako me netko vara! - Ali, najdraa Susanna, kakva pomisao! - apnuo joj je moleivim glasom. - Tiho, savjetnica! - proaptala je ona i nastavila glasno -Posve sam sigurna, porunice, danas nee biti oluje. Vatromet e opet biti krasan kao i prole godine. - Draga moja, pronali ste tako udobno mjesto u sjeni! Smijem li vam malo praviti drutvo? Ili moda smetam? - kazala je tog trenutka slatkim glasom Habermannova. Pretvarali su se kao da su je istom tog asa ugledali. - Vi da smetate? Niti govora, draga savjetnice. Pomozite mi ohrabriti tog junaka. On se plai da e biti oluje - kazala je gospoa Susanna. Porunik je skoio i primaknuo Habermannovoj stolicu. Sjela je s milostivim smijekom. - Danas nee biti oluje - rekla je sigurnim glasom. - Zar ste u tako dobrim odnosima sa svetim Petrom? -upitao je Theo, dobacujui njean pogled Susanni preko glave savjetnice. - To ne, gospodine porunice, ali reumatino koljeno mog Juliusa je siguran barometar. Uostalom, gospodo, to kaete na to? Gospoa Steinbrecht je posve intimna sa svojom drubenicom! Neprekidno joj govori draga Britta. Zar to nije smijeno? - I ja sam to ve ula - odvratila je podrugljivo gospoa Susanna. - Stare dame imaju ponekad svoje muice. - Boe moj, nije jo tako stara a da bi trebala podjetinjiti! -uzviknula je ozlojeeno Habermannova. - Smijem li damama donijeti neto za osvjeenje? Moda sladoled ili au sekta? - skrenuo je Theo razgovor. Dame su to dopustile. Theo je bio sretan to moe otii. A naroito je bio zahvalan Habermannovoj da je skrenula njegov razgovor s gospoom Susannom. Kraj atora je sreo gospodina Michelsa. Smjesta gaje pozvao kao drugu zapreku. - Vaa vas ena ve dugo eljno oekuje, gospodine Michels. Molim vas, poite sa mnom do nje. Smijem li vas zamoliti da ponesete ovu zdjelicu sa sladoledom. I tako su njih dvojica krenuli prema damama i Theo se veoma brzo izgubio pod nekom izlikom.

49

GIGA

XI
Herbert Frensen je odluio da se vie ne brine za Brittu i Thea kako ne bi pokvario svoje dobro raspoloenje. Ipak nije uspijevao biti veseo i raspoloen poput drugih gostiju. Nakon to je sunce zalo, on se povukao iz veselog metea i krenuo u etnju tihim, naputenim putovima parka. On nije nikad volio drutvo, a danas mu je samoa naroito godila. Stoje dublje zalazio u park, to je oko njega postajalo sve tie. Konano je stao. Odahnuvi, naslonio se na neko deblo koje je stajalo kraj puta u gustoj umi. Ovdje je uivao u miru koji ga je okruivao. Razmiljajui, promatrao je sunce na zalazu. Njegove zrake probijale su se kroz guste kronje i bacale ogromne sjene. Tako je stajao dobrih pola sata i gledao kako sjene postaju sve vee. Kada je podigao pogled vidio je neku ensku priliku, odjevenu u bijelo, kako se pribliava istim putem kojim je i on doao. Vatreni odsjaj sunca bacao je crvenkastvo svjetlo na bijelu haljinu i na zlatnu kosu. inilo se kao da je itava ta prilika uronjena u tekue zlato. Herbertove su se oi rairile i nastojale upiti ovu divnu sliku. On je prepoznao Brittu Lossen i srce mu je stalo glasnije kucati. Nije ga mogla vidjeti jer je bio skriven iza grmlja. Promatrao ju je kroz granje. Koraala je dosta brzo kao da ide prema nekom tono odreenom cilju. Nije se ogledavala. Dok je jo razmiljao da li da napusti svoje skrovite i prie joj, ugledao je iznenada u njenoj neposrednoj blizini neku uniformu i smjesta zatim prepoznao Thea koji je brzim korakom slijedio mladu djevojku. Jo prije no to se Herbert odluio da li da ostane ili prie, da im se priblii ili se skrije jo dublje u park, Theo je ve dostigao djevojku. Posve blizu mjesta gdje je stajao Herbert, prepreio joj je put, rairio ruke i vidljivo uzbuen, zaviknuo: - Uhvatio sam vas, draesna vilo! Sada morate platiti cestarinu! Britta je naglo zastala i bijesno ga pogledala. Herbert se upravo htio neprimijeeno povui, kako ne bi postao svjedok tog njenog susreta, no iznenada se trgnuo, pogledavi u Brittino lice. Preko volje, uspravio se, zaboravljajui da on ovdje zapravo prislukuje. Kao opinjen zurio je u to ljutito djevojako lice. Sada je zauo i Brittin glas - no ona nije govorila njene ljubavne rijei. Njen je glas zvuao otro i odbojno. Osjetio je iznenada sreu pri spoznaji da se ovdje ne radi o dogovorenom sastanku. Bez daha sluao je to Britta govori. - Maknite mi se smjesta s puta gospodine porunice! Po nalogu svoje gospoe moram pirotehniarima prenijeti hitnu obavijest. Theo je gutao mladu, lijepu djevojku strastvenim pogledima. On je ve bio mnogo popio i bio je veoma uzbuen. - Neu vas prije propustiti dok mi poljupcem ne platite cestarinu. Britta se ponosno uspravila i kazala ogoreno: - Sada je dosta tih vaih uvreda, gospodine! Ne samo to me neprekidno progonite otkad sam dola u ovu kuu, nego sada izigravate i drumskog razbojnika. Vae ponaanje nije dostojno uniforme koju nosite. Oslobodite put! - Dosta tog junaenja, lijepa Britto! Vae odbijanje postiglo je svoj cilj - ja sam ludo zaljubljen u vas! Svojom hladnoom pomutili ste moj razum. Sada je dosta, djevojko! Moram poljubiti tvoje usne i neu te prije pustiti! - Samo pokuajte! - zaviknula je prijetei, Britta. Ali on ju je ve povukao u svoj zagrljaj. Ona je kriknula i oduprla se svom snagom svog mladog tijela. Glavu je maknula stoje dalje mogla. - Ostavite me ili u vas udariti - uzviknula je izvan sebe i pokuala se osloboditi. No on ju je bio vrsto zagrlio, a njegov vrui dah sve se vie pribliavao njenu licu.

50

GIGA

Herbert Frensen se na to trgnuo. Poput oluje provalio je kroz grmlje i jednim se skokom naao kraj ovo dvoje ljudi koji su se hrvali. Snano je potegnuo Thea i jedva se svladavajui, prijeteim sjajem u oima, kazao je: - alosno junatvo napadati nemone ene. Ti si poludio! Osvijesti se! to gaje taj prividni mir stajao, to je samo on znao. No uspjelo mu je duboko se nakloniti pred Brittom i pruiti joj ruku. - Gospoice, bit e mi ast da vas otpratim. Britta je drui pola s njim. Theo se runo nasmijao i pratio ih podrugljivim pogledom. - Dakle ja sam stigao i suvie kasno! Ti si taj sretnik! -procijedio je kroz zube. Britta se stresla kao da ju je netko udario. A i Herbert se trgnuo kao da eli potrati natrag i baciti se na Thea. No tihi, zakljinjui Brittin uzvik povratio mu je mir. Prezirno je pogledao svog bratia i nastavio s Brittom put. Theo se pjenio od bijesa. Nije vjerovao u to da izmeu Britte i Herberta postoje bilo kakve veze. Kazao je ono samo u bijesu. Dosta je dobro poznavao Herberta, a da ne bi znao kako bi u svakoj borbi s njim izvukao krai kraj. A da izazove guvu zbog jedne obine drubenice, bila bi prava ludost. Bilo je dosta drugih djevojaka koje se nee tako ponaati kao ova glupaa. Toliko vike zbog jednoga poljupca! Dobro to nitko drugi nije tome prisustvovao osim Herberta jer bi sigurno bilo dolo do skandala. Koliko god se Theo nastojao smiriti takvim mislima, ipak je njegov bijes na Herberta graniio s mrnjom. - ekaj samo, ti nesnosna potenjaino, ve u ti ja jednom pokazati! Ja mogu ekati. U osveti treba uivati - kazao je poluglasno. Zatim se polagano vratio u drutvo. Bio je zle volje, a njeni pogledi gospoe Michels djelovali su kao melem na njegov ranjeni ponos. Britta je kroz to vrijeme utei i drui pratila Herberta. On takoer nije progovorio niti rije, samo je s udnim izrazom lica promatrao djevojku. Vidio je kako njene usne poigravaju i kako mali trokut na elu postaje sve dublji. Njena je ruka leala poput uzdrhtale ptiice na njegovoj. Britta se u svom mladom ivotu morala braniti ve od mnogo nasrtljivaca, no Theo Frensen nadmaio je bezobraznou sve ostale. Sada kad je u sigurnosti hodala kraj Herberta postalo joj je istom jasno koliko je ona bespomona. Porunik bi sigurno bio izveo svoje sramno djelo da joj njegov brati nije pritekao u pomo. Ali to je taj morao pomisliti kad ju je naao na ovom osamljenom mjestu samu s porunikom. Ta pomisao ju je posve unitila. urno je povukla svoju ruku s Herbertove i sakrivi lice rukama poela je jecati i naglo je zastala. Izraz njegova lica se promijenio. - Cijenjena gospoice, molim vas, umirite se - kazao je on. Brzo je obrisala suze. - Molim vas, ostavite me sada samu. Ne bih vas htjela dulje zadravati - kazala je brzo. - Oprostite, no ja u i protiv vae volje ostati s vama dok ne budete na sigurnom mjestu odgovorio je on odrjeito i mirno. Pogledala gaje kroz suze i njen mu je pogled odavao svu muku njena srca. - to vi morate misliti o meni, gospodine doktore -promrmljala je. - Posve sam neduna zbog ponaanja vaeg bratia. Ve me sedmicama progoni, iako sam mu kazala kako me to vrijea i kako mi to nije drago. Slijedio me je ovamo bez mog znanja. Herbertove su je oi toplo gledale i pod tim pogledom njeno je lice blago porumenjelo. Kako su se te oi sada izmijenile! - Smirite se, gospoice. Bio sam svjedok itavog tog susreta. Morate mi oprostiti to se nisam prije pojavio. Nalazio sam se u zabludi - mislio sam da ste dopustili mom bratiu da vas

51

GIGA

slijedi. Zabunio sam se jer sam vas prije nekog vremena vidio sa svojim bratiem u parku. Sreo sam ga kraj izlaza iz parka i on nije nita kazao to bi pobilo moju sumnju u to da ste se s njim dogovorili za sastanak. Britta je poblijedila i pogledala ga. - To ste vi mislili o meni? Boe moj, kako da se opravdam? - To vie nije potrebno, gospoice. - Oh, da - kazala je ona brzo. - Vi morate sve uti. Va se brati nekoliko puta potajno uuljao kroz stranja vrata u park i tada bi iznenada banuo na moj put. Iz straha od tih susreta nisam se vie usudila sama poi u park. To je vidjela i gospoa Stange i ona mi je dala klju stranjih vrata tako da sam ih mogla zakljuavati. On zna koliko ja volim park, a i ona je ve primijetila kako se va brati potajno ulja puteljcima. Vrata su od sino zakljuana. Oh, Boe, to ste vi o meni mislili! Sada znam i zato ste me u subotu gledali tako ljutito. Herbertove oi su zasjale tako daje Britta zautjela. - Vi ste to primijetili, gospoice? Ona je kimnula. - Nisam vas gledao ljutito, ve samo alosno. ovjek ne voli rune sjene na jednoj lijepoj slici - kazao je on suzdranim glasom. Ona je brzim pokretom ruke odmaknula kosu s vrueg ela i odvratila pogled od njega. Zatim se trgnula iz slatkog osjeaja koji joj je proimao grudi i brzo kazala: - Vidim ondje pirotehniare kojima sam trebala neto poruiti. Hvala vam na pratnji, gospodine doktore... I prije no to joj je Herbert mogao odgovoriti ona je otila. U mislima gledao je za tom ljupkom, bijelom pojavom koja je poput zrake svjetla urila kroz sumrak. Iznenada je nestalo njegovog loeg raspoloenja. Bio je radostan kao da je upravo primio prekrasan dar. Nije sada htio misliti na to da ga eka jo jedan neugodan razgovor s Theom. Sve runo i prijavo bilo je sada daleko od njega. U njegovu je srcu bilo mjesta samo za veliku radost i on je bio veoma dobro raspoloen. Nije slijedio Brittu. ekao ju je dok se vratila. Pocrvenjevi, ona je s plahim pogledom prola pokraj njega. Sjetila se kako mu jo nije bila zahvalila na njegovoj pomoi. No ipak se nije usudila nagovoriti ga. Njena dua bila je puna strepnje pred njegovim pogledom, a i pred samom sobom. inilo joj se kao da joj izmie tlo pod nogama. Herbert ju je utei propustio. Slijedio ju je iz daljine sve dok se nije nala meu ljudima. Tada je jo trenutak zaostao ne elei da bilo kome upadne u oi da su doli istim putem. Kad je opet doao u drutvo pristupio mu je Theo s podrugljivim smijekom. - Jesi li imao vie sree od mene? - upitao gaje dvosmisleno. - uti - ili u te udariti! - uzviknuo je Herbert, izvan sebe od bijesa. - Zato tako dramatino? Pa to ova mala ala s tom djevojkom ne zavrjeuje. - Stidi se - rekao je Herbert mirnije jer je primijetio kako Theo sve ovo smatra alom. Htio je zbog ujaka i tetke izbjei svaki skandal. - Da se stidim? - rugao se Theo. - Pa nisam ja neki mali ak, ve veseli porunik. Herbert se okrenuo bez rijei. Vidio je daje Theo vie pio no to je trebalo. Potraio je strica i kazao mu: - Strie Henmann, mogao bi pokuati izlijeiti Thea kiselom vodom. Ako tako nastavi, bit e gotov jo prije plesa. Stari gospodin potraio je pogledom Thea. - Danas je tako vrue, a hladni ampanjac godi. Ne smije mu se zamjeriti ako malo vie pije kazao je, ispriavajui ga. - Da, da, strie. No bilo bi bolje kad bi se ti pobrinuo za njega. Mi smo ovdje u drutvu dama. - Naravno, Herbert. Pa gdje je on? Eno ga, stoji kraj Michelsa. Ne brini, ve u ja to urediti. Stari gospodin poao je polako i neupadljivo do Thea i stavio mu ruku na podlakticu. - Mogao bi me odvesti do atora s vodom. Zna - strahovito mije vrue od tog ampanjca. Theo je nakon one scene u parku bio malko potiten. Ipak nije izgubio svu nadu. Mogao je

52

GIGA

Britti objasniti napad u parku svojom prevelikom ljubavlju. Naravno nee mu biti lako osvojiti je, naroito stoga to ga je gospoa Michels smetala na svakom koraku. No upravo ta tekoa ga je draila. Uz to ga je muila pomisao kako sada mora istisnuti i Herberta. Taj je sigurno izigravao plemenitog viteza. No svejedno, za njega igra jo nije bila izgubljena. Ba sada ne. U meuvremenu se spustio mrak. Za vrijeme dok je glazba svirala potpuri iz najnovije operete, upalila su se svjetla i lampioni. Zatim su fanfare najavile poetak vatrometa. Svi su poli na livadu odakle se najbolje vidio. Theo se nastojao osloboditi drutva Habermannovih i branog para Michels. Htio se pod okriljem mraka pribliiti Britti i pred njom odigrati scenu pokajanja. Ali gospoa Susanna objesila mu se za ruku i on nije mogao pobjei. Kad je vidio da se Britta nalazi u drutvu domaice i njegove tetke, nije se dalje uzbuivao. Herbert se uvjerio da je Britta u dobrim rukama. Nije je htio dovesti u nepriliku, pa je stoga jo nije bio nagovorio. No ostao je u njenoj neposrednoj blizini tako da je za vrijeme vatrometa mogao promatrati njeno lice. Prve su rakete poletjele prema zvjezdanom nebu koje se divno uklapalo u itav ovaj ugoaj. Britta je sjajnih oiju gledala ovaj, za nju novi, prizor. Nekoliko puta nije mogla suspregnuti svoju radost i uzviknula bi oduevljeno. Njen uzvik se gubio meu uzvicima oduevljenja drugih gostiju, no Herbert gaje ipak uo i sa sretnim je smijekom gledao u njeno lice. Nije mnogo vidio od vatrometa. Vie ga je zanimala divna Brittina glava. Britti se sve to inilo kao bajka. Uivala je u prekrasnom prizoru. No njene su misli ipak bile kod dogaaja u parku. Srdba zbog Theove bezobraznosti jo je drhtala u njoj. No jo je vee bilo veselje to ju je Herbert tako viteki zatitio. U njoj je samo ostalo potajno pitanje kako e je on ubudue susretati. U svakom sluaju, za nju jo nikad u ivotu nije bilo tako vano kako e se netko vladati prema njoj. Ali u isti se as borila i protiv dubokih osjeaja koje je Herbert od samog poetka izazvao u njoj. Nije im se smjela predati. Dostaje dobro poznavala ivot, a da ne bi znala kako siromana drubenica nema pravo sanjariti o braku s doktorom Herbertom Frensenom. Za vrijeme dok su rakete u divnim bojama letjele prema nebu, a sretni ljudi uivali u tom sjajnom prizoru, Kupidove su strelice letjele izmeu dva mlada ljudska srca. Nakon vatrometa drutvo je polo u kuu. U velikom salonu ekala ih je veera. Brittino mjesto se nalazilo meu mladima na donjem kraju stola. Njen susjed za stolom bio je plavokosi mladi, slubenik Haller, koji je esto zalazio u kuu gospoe Steinbrecht. Britta se ve i prije bila veoma ugodno zabavljala s njim. On je uvijek bio veoma pristojan i prijazan, a ona je znala da e se on u najskorije vrijeme zaruiti s nekom mladom djevojkom iz susjednoga mjesta. Zbog toga joj je on bio veoma ugodan i oni su se dobro zabavljali. No njenu zabavu ometala su dva para oiju koja su s druge strane stola esto gledala prema njoj. Jedan je par pripadao poruniku Frensenu koji ju je svojim moleivim pogledom dovodio u nepriliku. A druge oi bile su oi doktora Frensena. U tim oima lealo je zabrinuto pitanje, ali i topli sjaj. Britta nije uvijek mogla izbjei te poglede i tako je njeno lice s vremena na vrijeme bilo osuto rumenilom. Pri tome je bila ljepa nego ikad. Gospoi Claudini uputili su mnogo rijei divljenja o njenoj drubenici, to vie to su primjeivali da te rijei gode staroj dami. Mlade je bila sretna kad se mogla dii od stola. Poli su razgovarajui u susjednu sobu ili pak na terasu, ekajui da dvorana bude pripremljena za ples. Kad su se zauli zvui glazbe, svi koji su bili mladi i sposobni za ples krenuli su u dvoranu. Gospoa Claudine je s nekoliko starijih dama sjedila u salonu za glazbu. Britta je stala iza

53

GIGA

njenog stolca. Tada se stara gospoa sa smijekom okrenula prema njoj. - Dijete, to radi ovdje? Tvoje mjesto je u dvorani meu mladima. Britti je bilo neugodno. - Dopustite mi, molim vas, da radije ostanem ovdje. Bila bih vam za to veoma zahvalna. Gospoa Claudine okrenula se smijeei gospoi Frensen: - Jeste li ovo uli, draga gospoo? Ovo se mlado stvorenje povlai kad treba plesati. Gospoa Frensen se nasmijala. - Toje samo osjeaj dunosti. GospoicaBrittarado e otii onamo ako joj vi to dopustite. Ili moda ne pleete rado, drago dijete? Britta se nasmijeila i pocrvenjela. - Veoma rado pleem, ali... ne bih htjela dovesti gospodu u neugodan poloaj. Ne zaboravljam to sam ja u ovoj kui. - Ne budite ludi, dijete. Kladim se, mladii se ve vesele plesu s jednom tako draesnom mladom damom. A i poneki od starije gospode. Gospoa Claudine je kimnula, smijeei se. - To i ja mislim. Veselila se Brittinoj draesti i njenoj skromnosti. - Moe me zamijeniti preko u dvorani. A ja u moi u miru ovdje razgovarati. Osim toga nema dosta plesaica. Zamijeni me prema tome i kod plesanja. Britta joj je poljubila ruku i pola oklijevajui u dvoranu. Nij e se pri tome ba dobro osjeala. Nj en ponos j e bio povrij eden na pomisao kako e morati ekati hoe li tko od gospode iz samilosti zaplesati s njom. Radije uope ne bi plesala. Trpjeli su je samo zbog gospoe Steinbrecht. To joj je danas dala naslutiti Habermannova svojim naizgled ljubaznim i slatkim rijeima, ali hladnim i probadajuim pogledom. Britta jo nije stigla ni do vratiju kad joj je pristupio njen susjed za stolom, slubenik Haller. - Ve sam vas svuda traio, gospoice. Ovaj ples pripada vaem susjedu za stolom. Poveo ju je rukom pod ruku u plesnu dvoranu. Haller je izvrsno plesao. I Britta je stala uivati u plesu zato to je tako rijetko imala za to priliku. Mnoge su oi poivale na draesnoj plesaici. I tek to je prestala plesati s Hallerom ve se pred njom naklonio kapetan Gorger. Kad je s njim u letu prola dvoranom, vidjela je Herberta koji je stajao naslonjen na stup. Njegove su se oi srele s njenima i u njima je bio udan izraz. Ona se pod tim pogledom arko zacrvenjela. Odmah zatim je Theo Frensen proplesao s gospoom Michels. Dobacio joj je moleiv, vatreni pogled. Ona je zatvorila oi kao pred neim runim i uzdahnula. Kapetan Gorger, pomislivi da je ona umorna, zastao je za trenutak razgovarajui s njom i promatrajui je s udivljenjem. Kad je zapoeo drugi ples - muzika je svirala valcer iz operete imi - pristupio je Britti porunik Frensen i zamolio za ples. Ona gaje prekasno primijetila a da bi ga mogla izbjei. Poeljela je da bude negdje daleko odavde. Zato ona nije smjela jednostavno odbiti tog ovjeka! Bila je kao uzeta zbog te Theove bezobraznosti. Veoma se uplaila kad je on stao pred nju, lupio petama i zamolio je za ples. Prije no to se mogla snai, zaula je kraj sebe miran glas: - Stigao si prekasno, Theo. Ovaj ples je gospoica ve obeala meni. Britta je podigla oi. Kraj nje je stajao Herbert Frensen i mirno joj pruio raku. Theo mu je dobacio ljutit pogled i gotovo je od srdbe lupio nogom o pod. Herbert je odveo Brittu. Ona je ila uz njega kao omamljena. - Nadam se da se ne ljutite to sam tako samovoljno postupio. No vidio sam kako bi vam bilo neugodno plesati s mojim bratiem.

54

GIGA

Britta gaje pogledala velikim, uplaenim oima. - Vi sigurno imate najbolje namjere, gospodine doktore. Ne bih htjela biti uzrok svae meu vama. Ako me on jo jednom zamoli za ples, ja mu to neu moi odbiti. Najradije uope ne bih plesala, no gospoa Steinbrecht je to htjela. Nabrao je elo i kazao odrjeito, prijeteim pogledom: - Zabranit u svom bratiu da vas jo jednom zamoli za ples. Britta se uplaila. - To nee dobro svriti, gospodine doktore. Molim vas, izbjegavajte bilo kakav skandal. Kad bi dolo do toga sigurno bih izgubila svoje mjesto. Srce mu je stalo snano kucati kad je pogledao u njene moleive oi. Kakve divne oi je imala ta djevojka! Oi u kojima se ocrtavala sva njena dua. Kako su plemenite bile crte njena lica! Sad vie nije mogao shvatiti kako je mogao posumnjati u istou ove djevojke! - Ne brinite, gospoice! Sve e ovo biti tako diskretno ureeno da vam nee ni najmanje smetati. Moj brati Theo veoma je lakomislen i... No on e se pokoriti mojim odredbama, a ja u ga u miru uvjeriti u opravdanost svog zahtjeva. Britta je potajno uzdahnula. - Ipak e doi do nesporazuma meu vama. A to se ne smije dogoditi. Radije u - radije u plesati s vaim bratiem. - Ali ja ne elim da vas on jo jednom dotakne! - uzviknuo je on uzbueno. Ona se trgla i problijedjela. On se brzo sabrao i mirno nastavio: - On vam se ne smije pribliiti i on to nee uiniti. Ne plaite se da e ovo poremetiti srdane veze meu nama. Ve smo godinama jedan drugome tui. Samo nas jo obzir prema tetki i stricu, kojima mnogo dugujemo, povezuje. No ne propustimo ovaj divan valcer - iako sam gaja nepravilno prisvojio. Letjeli su u plesu. Britta nije znala to joj je. Njeno je srce nemirno kucalo, a bilo snano lupalo. Najradije bi se u isti as smijala i plakala. Pred njenim je oima bila neka ruiasta magla i samo je jedno sigurno osjeala: elju da taj ples nikad ne zavri. I Herbert Frensen je izgubio za vrijeme plesa svoj mir. Neizmjerna gaje srea preplavila. Vitka bijela pojava u njegovu naruju inila mu se kao utjelovljenje svih njegovih ideala. Slijedei svoj poriv sprijeio je Thea da plee s Brittom. inilo mu se daje to nova uvreda mladoj djevojci stoje Theo htio plesati s njom. Kad je ples zavrio, dvoje mladih ljudi pogledalo se kao da su se probudili iz nekog slatkog sna. Zaboravivi na sav ostali svijet gledali su se nekoliko trenutaka. Zatim su se naglo trgli i Herbert je odveo svoju damu na mjesto. Uljudno joj se naklonio i pogledao gdje je Theo. On je stajao blizu izlaza na terasu i pun bijesa promatrao Herberta koji mu se pribliavao. - Samo nekoliko rijei, Theo - kazao je Herbert i pristupio svom bratiu koji je stajao na praznoj terasi. - to eli od mene? - upitao ga je otro Theo i izazovno ga pogledao. - To e smjesta uti. Htio bih te zamoliti da gospoicu Lossen vie ne zamoli za ples. Theo se podrugljivo nasmijao. - Kojim se pravom mijea u moje poslove? Ionako si mi jo duan objanjenje za ono malo prije. Ona se stvar ticala samo mene i gospoice Lossen. Herbert je ostao posve miran. - Vara se, ovo se tie svakog ispravnog ovjeka koji potuje ene. Niti jedan poten ovjek nee moi mirno gledati kako se brutalno napada nemona djevojka. - Ti! Pazi to govori jer bih mogao zaboraviti da si mi brati. - Ali ja to ne zaboravljam! Zbog toga se i svladavam preko svake mjere. Nekog drugog bih malo prije u parku i udario. Theo se i opet podrugljivo nasmijao. - Zato te velike rijei? Radije iskreno priznaj da si zaljubljen u tu djevojku i ljubomoran na

55

GIGA

mene. - Ljubomoran? Na tebe? Zar se ti misli oeniti njome? Ako je tako, onda si odabrao udan nain udvaranja. Uvredom se ne prosi ena kojoj se eli dati svoje ime. Theo gaje iznenaeno pogledao. Zatim se surovo i glasno nasmijao. - Oeniti se? Jesi li poludio? Oeniti se obinom drubenicom! - Tada joj nemoj dosaivati neeljenim njenostima. - A tko ti kae da su one bile neeljene? - Njeno odbijanje bilo je dovoljno jasno. - Sve se one isprva opiru. Da se ti nisi umijeao ve bih sada bio na cilju. - Ne vjerujem! Gospoica Lossen ne pripada onoj vrsti ena koje si ti do sada prouavao. Theo je slegnuo ramenima. - to ti zna o enama! - O takvim enama nita. Ali prave ene poznajem moda bolje od tebe, jer sam sauvao potovanje prema njima. - Kako si moralan! Ali zato te nepotrebne brbljarije! Ostavi me na miru! - Ostavit u te im mi dade svoju rije da gospoicu Lossen vie nee pozivati na ples i da e je ubudue ostaviti na miru. - Ne pada mi ni na kraj pameti! - Ipak e to uiniti, Theo. Ja te za to molim. - Ah, tako, sada ve i moli! - Zato da te ne bih morao prisiliti! - Prisiliti? To bih htio vidjeti. Niti ne pomiljam na to da ti dajem svoju rije. Mala je i suvie zgodna, a ja sam preko uiju u nju zaljubljen. Ve e ona popustiti. - uti! - uzviknuo je Herbert. - Zabranjujem ti tim tonom govoriti o mladoj dami! Theo gaje pogledao s bezobraznim smijekom. - Vidi, vidi - dakle ipak si zaljubljen. Herbert je stisnuo ake i ile su mu na elu nabrekle od bijesa. Promrmljao je: - Nije potrebno da ti odgovorim na to. - I nije. Neka samo doe do borbe meu nama - odvratio je Theo. - Kad bi ti imao ozbiljne namjere, tad ne bi uope dolazilo do borbe. Ve iz obzira prema gospoi Steinbrecht trebao bi izbjegavati remeenje kunog mira. - Kad mi bude sto godina moi e me plaiti starim damama. - Stidi se! - Ostavi me na miru! - Daj mi svoju rije! - Neu! - Molim te posljednji put! - Ne! Herbert se iznenada uspravio i otro kazao: - Ako mi sada ne dade svoju rije, tada u sutra traiti naplatu mjenice koju sam za tebe iskupio. - Theo je problijedio i povukao se nekoliko koraka. U svojoj beskrajnoj lakomislenosti bio je ve davno zaboravio na mjenicu. Morao je platiti neki kartaki dug i zato j e mj enicu na 3.000 maraka potpisao strievim imenom. Nadao se da e mjenicu moi iskupiti na vrijeme. No nije uspio nabaviti novac. U svom strahu povjerio se Herbertu. Taj je nabavio novac i iskupio mjenicu. Uz osobne rtve otplatio je dunu svotu. Niti jednom rijeju nije podsjetio Thea na ovu uslugu, niti nije zatraio da mu vrati 3.000 maraka. Spremio je krivotvorenu mjenicu u svoju lisnicu, a Theo je bez rijei smatrao daje stvar likvidirana. Samo mu se kratko zahvalio. Herbert mu je ve nekoliko puta pomogao u neugodnim situacijama jer je bio dobroduan. Naravno daje nakon prie s krivotvorenom mjenicom Herbert postao mnogo hladniji prema

56

GIGA

Theu. No ovaj to nije niti primijetio jer nije imao toplijih osjeaja za Herberta. Smatrao je prirodnim da Herbert poniti mjenicu. A sada ju je iznenada stao upotrebljavati kao oruje. Theo je maramicom obrisao elo. - Ti jo uvijek ima onu mjenicu? - promucao je. - Da! Pa ti je jo nisi otkupio. Platio sam za nju tri tisue maraka - odgovorio je Herbert hladno. - uti! Ne govori tako glasno - mogli bi nas uti - rekao je Theo zabrinuto. - Sami smo. Odlui se. - Boe, tebi je zaista jako stalo do te djevojke. Zbog nje me podsjea na tu lakomislenu alu. - Nisi mi dao druge mogunosti. Dakle, hoe li mi dati svoju rije? Theo je lupio nogom kao neodgojeno derite. - Zar mi ti daje drugu mogunost? Moram to uiniti! Inae e me unititi. No ne smatram potenim to to si mi pitolj uperio u grudi. Mogu to protumaiti samo tako da si zaista zaljubljen u tu djevojku. - Zaljubljen na onaj nain na koji ti misli - nisam. Za to je predobra. Theo gaje cinino pogledao. - Pa nee se valjda oeniti njome? No tebi bi se mogla dogoditi i takva glupost. - Ne, takva mi se glupost ne bi mogla dogoditi, bar ne tako dugo dok jo jedva sebe izdravam. Nisam dosta lakomislen za tako to. Theo se glasno nasmijao. - U tom sluaju mogu ti estitati to nisi lakomislen. Inae bi ti unitio svoj ivot povezavi se s tom bijednicom. - Zavrimo taj razgovor. Dao si mi asnu rije? - Jesam. - Dobro. Herbert se polagano okrenuo i zapalivi cigaretu poao u park koji je jo uvijek bio rasvijetljen. Theo je neko vrijeme gledao za njim ukoenim pogledom punim mrnje. Grizla ga je srdba to je iz tog dvoboja izaao pobijeen i on je promrmljao: - Ovo nee samo tako proi. Obraunat emo mi ve jednom. Zatim se okrenuo i poao u dvoranu. Herbert se sada nije mogao vratiti u kuu. Bilo mu je veoma teko podsjetiti Thea na mjenicu. Nikad to ne bi uinio bez velikog razloga. No nije vidio nikakve druge mogunosti da zatiti Brittu pred Theovom nasrtljivou. Ovaj neugodan razgovor pomogao mu je da otkrije i svoje vlastite osjeaje. Sada je znao da ljubi Brittu Lossen, i bilo mu je drago to gaje proimao taj snani osjeaj. Ali za sada nije mogao nita poduzeti jer jo nije mogao stupiti pred nju i rei: - Budi mi enom. Nudim ti bezbrian ivot. - Moda e se njegov poloaj poboljati. Imao je izgleda da e postati ef laboratorija. Ali do tada proi e jo dosta vremena. Moda e i bre stii do cilja nego to je mislio. Ako bi tada Britta htjela podijeliti s njim njegovu skromnu sudbinu, on bi bio veoma sretan. Kako je to divno biti zaljubljen i biti svjestan svoje ljubavi! Tako razmiljajui iznenada je osjetio elju za Brittom. Odbacio je ostatak cigarete i vratio se u dvoranu. Odmah kraj vrata sreo se s njom. Ona je opazila kako su oba bratia izala, a samo se Theo vratio. Proao je kraj nje a da je nije promjerio pogledom kao do sada. Iako je stajala sama nije joj uputio niti jednu rije. Iz toga je zakljuila da su se oba bratia razgovarala i sada ju je obuzeo neobjanjiv strah. Kad je ugledala Herberta, odahnula je. Velikim oima, u kojima kao da se ugasio sav ar, ona gaje uplaeno pogledala.

57

GIGA

Bacio joj je umirujui pogled i pristupio joj govorei poluglasno: - Sve je u redu, gospoice. Moj vam se brati nikad vie nee odvie pribliiti, i ja vas u njegovo ime molim za oprotenje. -Njene su ga oi jo uvijek promatrale ispitivaki i sa strahom. - Zaista vam se nije nita neugodno dogodilo, gospodine doktore? Bilo bi strano za mene kad bi vam vae viteko vladanje prouzrokovalo neprilike. On se nasmijeio. - Ne, ne, sigurno ne. Nemojte se plaiti. Sigurno nee biti prolivanja krvi i skandala. Ovu smo stvar uredili u potpunom miru. Moete biti mirni, moj vam se brati vie nikad nee odvie pribliiti. I njemu je veoma ao to se tako loe ponio prema vama. Ova mala la s kojom je htio potpuno umiriti Brittu bila mu je veoma teka. Brittine su oi zasjale. - Zahvaljujem vam - hvala - kazala je uzbueno. Osjetila je kako joj suze naviru na oi i brzo se okrenula i otila. On ju je slijedio oima. - Divno, drago bie, kako bi ti obogatila moj ivot kad bih te mogao zadobiti - pomislio je uzbueno. U toku veeri jo su se nekoliko puta sreli. Britta je mnogo plesala. Nitko nije htio propustiti priliku a da se ne priblii lijepoj drubenici. I Herbert ju je na kraju sveanosti jo jednom zamolio za ples. No oni su pri tome razgovarali samo o nevanim stvarima. Koliko god je njegovo srce bilo puno ljubavi, on se ipak svladavao. On nije bio ovjek kojim su nekontrolirano mogli ovladati osjeaji. Zabava je zavrila kasno nou. Gosti su odlazili raaloeni to se ti divni asovi nisu mogli produljiti. Meu njima nalazila su se i oba bratia. Theo se oprostio ukoeno i slubeno od Britte. Herbert je meutim pruio Britti ruku s toplim stiskom. - Je li sada opet sve dobro? - kao da su pitale njegove oi. Sa slatkim smijekom odvratila mu je stisak ruke. Gospoa Steinbrecht stajala je za vrijeme tog nijemog susreta kraj njih. Njene tamne oi otro su ih promatrale. Na njenu je licu bio blag izraz kad je naslonjena na Brittinu ruku pola uz stube. Britta ju je zapitala pred vratima njene sobe je li joj jo potrebna. Tada je gospoa Claudina uzela Brittinu glavu meu ruke i poljubila je u elo. - Jesi li se dobro zabavljala, Britto? - upitala ju je sa smijekom. - To je bila krasna sveanost - najljepa koju sam ikad doivjela - odgovorila je Britta s dubokim uzdahom. Gospoa Claudine je kimnula. - A sada emo poi na spavanje. Laku no, dijete. Britta ju je poljubila u ruku. - Laku no - i hvala vam za vau dobrotu. Stara gospoa je odmahnula. - Nemoj mi zahvaljivati, ve me radije voli - kazala je tiho i nestala u svojoj sobi. Britta je trenutak zastala i gledala u vrata. - Da te volim, oh, kako ja tebe volim, ti plemenita, dobra eno! - proaptala je i pola u svoju sobu. Tamo je jo dugo stajala u mraku kraj prozora i gledala u zvjezdano nebo. Mislila je na Herberta Frensena. Pri tome joj je srce bilo nekako udno teko. - Ne smijem se izgubiti, za mene takva srea ne postoji. Ali, dragi Boe na nebu, pomozi mi da odvie ne trpim. A to nije grijeh. Ja ne elim nita drugo nego da ga samo ponekad vidim. On je tako dobar - tako poten. Pomozi mi da ovladam ovom ljubavlju.

58

GIGA

XII
Brzo nakon zabave u parku pola je gospoda Steinbrecht s Brittom na more. Prije odlaska bio je prireen jo samo jedan domjenak. Theo Frensen nije bio prisutan, navodno stoga to je morao prihvatiti drugi poziv. Osim gospoe Michels nikome nije nedostajao. Herbert se zabavljao s Brittom jedva neto vie nego inae. Nije htio dati povoda za ogovaranje. Ali kad mu se pruila prilika izmijeniti s njom nekoliko rijei, a da to nikome ne upadne u oi, on bi to uinio na topao, srdaan nain. Veselilo ga je to su ga njene oi gledale s toliko povjerenja. Gledale su u njega kao u prijatelja ija je vjernost iskuana. Nitko nije mogao slutiti to se dogaa u srcima mladih ljudi. Samo su oi gospoe Claudine bile otrije. inilo se kao da je ona veoma zadovoljna s onim to je vidjela i da je s time sporazumna. Zatim su se oprostili na nekoliko sedmica. Na put nije pola samo gospoa Steinbrecht, ve i veoma mnogo njenih prijatelja i poznanika. Gospoa Steinbrecht putovala je s Brittom preko Berlina. Tamo su ostale nekoliko dana. Stara je dama tvrdila kako mora obaviti neke kupovine i kako eli posjetiti kazalita i operu. Zapravo se radovala to e pokazati Britti glavni grad njemakog carstva, jer za vrijeme svog boravka u kui Feldheimovih ona mnogo toga nije vidjela. Kad su jedne veeri bile u operi srele su u foajeu dva gospodina, jednoga u uniformi, a drugog u civilu. Oni su se trgnuli kad su ugledali Brittu koja je otmjeno odjevena hodala uz gospou Steinbrecht. Oficir je bio u nedoumici, nije znao odakle pozna ovu lijepu mladu damu. No u asu kad ju je gospodin u civilu pozdravio i on se naklonio. Britta je veoma hladno odzdravila. - Do vraga, Stetten, kuda da smjestim ovo interesantno bie? - upitao je oficir kad su se udaljavali. Gospodin u civilu se ironino nasmijao. - Ne uzbuujte se, Ramberg, to je samo bila biva drubenica moje tetke Feldheim. - Pomislio sam da je ona dama iz naih krugova. Veoma je otmjena i elegantna - nastavio je oficir. Okrenuli su se daj o jednom sretnu Brittu Stetten ju je pogledao ispitivakim pogledom. Njegovo runo, ali ne i nezanimljivo lice, steglo se kao daje zagrizao u limun. Britta je gledala hladno preko njega. - Poznaj e tu gospodu, Britta? - zapitala j e gospoa Steinbrecht i pogledala Brittu. Ova je tiho uzdahnula i u njenim se oima pojavio alostan pogled. - Gospodin u civilu je neak generala Feldheima - odgovorila je. - Ima neugodno lice. - Njegov je karakter jo mnogo neugodniji - kazala je tvrdo. - Siromano dijete - sigurna sam kako kraj svog izgleda i svog poloaja nisi imala ba najbolje iskustvo s mukarcima. - Nas siromane djevojke mnogi smatraju kao divlja za odstrel. Nas nitko ne titi. Stara gospoa stisla joj je ruku. - Ne misli vie na to, dijete, sada si ti pod mojom zatitom. Britta ju je pogledala s toplom zahvalnou. - Vi ste tako dobri, tako neizmjerno dobri - proaptala je. Odmor je zavrio i doskora je ar muzike Richarda Wagnera ovladao Brittom. Idueg su dana otputovale. Britta je prvi put vidjela more. Upoznala je ivot morskog kupalita. Sve je upijala s velikim

59

GIGA

zanimanjem. Najvie joj se svialo kupanje na otvorenu moru. Bila je odlina plivaica i nikad joj kupanja nije bilo dosta. Gospoa Steinbrecht ju je esto smijeei se grdila kad nije htjela izai iz mora. Oni, koji njih dvije nisu bolje poznavali, smatrali su ih majkom i keri. Veza tih dviju ena postajala je sve prisnija. Gospoa Claudina je sve vie mazila Brittu, a Britta joj je odvraala ljubav i dobrotu zahvalnou i potovanjem, to je vie gubila strah pred njom, to je vie rasla njena ljubav prema toj dobroj eni koja joj je pruila sretan ivot. Sve se vie pokazivao njen vedri temperament. Bila je ispunjena nekom unutarnjom sreom i gospoa Claudine sluala bi veselo njezin vedri smijeh. Stara se dama posve promijenila otkad je Britta bila kod nje. ivot joj je imao sadraj i njeno ju je bogatstvo veselilo jer je njime Britti mogla uljepati ivot. Britta je veoma voljela jedrenje. No gospoa Claudine nije podnosila amac. Jednom, kad ih je jedna vea grupa dama i gospode iz hotela pozvala na jedrenje, Brittine su oi radosno zasjale. - Dijete, ako eli poi, ne obaziri se na mene - rekla je smijeei se gospoa Claudine. - Ne bih vas htjela ostaviti samu. - Gluposti, dijete. Ve u se i sama zabaviti. Dakle prihvatit emo u tvoje ime. I Britta je zaista idueg jutra krenula na jedrenje. More je bilo neto nemirnije nego prethodnog dana, no valovi ipak nisu bili preveliki. Gospoa Claudina sjedila je sama na plai i gledala na more. Iznenada se osjetila nekako osamljena i naputena. Pomislila je kako bi joj teko bilo kad uz nju ne bi bilo tog mladog stvorenja. Nikad se vie nije mislila rastati s njome. Taj joj se dan inio neizmjerno dug. Kad se nakon etnje po umi ponovno vratila na plau vidjela je kako su se na nebu skupili gusti oblaci. Valovi su dobili bijele kreste. Odmahnakonrukanadolajestranaoluja.GospoaSteinbrecht je bila veoma uzbuena i zabrinuta. Stajala je uz hotelske goste na staklom pokrivenoj terasi i dalekozorom promatrala horizont traei jedrenjak koji se ve davno trebao vratiti. Neka stara dama, iji su sin i ki bili vani, zajauknula bi glasno prilikom svakog blijeska munje i udarca groma. Nevrijeme je tako iznenada izbilo da se nisu uspjeli vratiti na vrijeme. Dolje na plai ribari su u nepromoivoj odjei trali uzbueno uokolo. Na pristanitu stajala su dvojica s dalekozorom davajui onima na plai razliite znakove. Gospoa se Steinbrecht ukoila i drhtaj je za drhtajem prolazio njenim tijelom. Iznenada se na svim licima vidjelo olakanje. Jedrenjak se pojavio. Daleko Vani borio se s valovima. Dizao bi se visoko, a zatim kao bez traga nestajao u dubinama. Gospoa Claudine nije vie mogla izdrati na terasi. U tim asovima opasnosti ona je tek spoznala to Britta znai za nju. - Boe moj, nemoj mije oduzeti! Ostavi mi ovu djevojku koju ljubim - aptala je ona. Tada je poslala po svoju kinu kabanicu i pourila na plau ribarima usprkos kii koja je lijevala. Na sva pitanja dobivala je samo neodreene odgovore. Da su i sami bili zabrinuti zbog jedrenjaka to je i sama vidjela. Gledala je na more sve dok je oi nisu poele pei. Iz njene ustraene due dizala se topla molitva. Slijedilo ju je nekoliko gospode iz hotela. Sada je dola i ona majka koja je jecala i svi su zbog nje postali jo nervozniji. Jedrenjak je neko vrijeme posve nestao. Gospoa Claudina je osjetila kako joj se srce stisnulo. Maleni jedrenjak se polagano probijao kroz valove. Ribari nisu odvraali pogled od njega. Na njihovim opaljenim licima nije se moglo vidjeti emu se nadaju, a ega se plae. Nitko ih nije vie nita zapitkivao. Polagano je jo povremeno koji grom proao preko vode, a na obzorju bljesnula munja. No

60

GIGA

oluja je izgubila svoju snagu. Ipak su valovi jo bili visoki. Puna dva sata bila su potrebna jedrenjaku da se toliko priblii obali kako bi mu ribari mogli pomoi. Bojei se da se ne razbije o obalu, jedrenjak je pokuao pristati na pjeanoj plai. Sada su se ve mogla raspoznati i lica putnika, a gospoa Steinbrecht je zaplakala kad je ugledala blijedo Brittino lice. Ribari su se nastojali pribliiti jedrenjaku malenim amcima, no i to je dugo trajalo. Konano im je uspjelo smjestiti putnike u amac. U posljednjem su se amcu nalazila tri gospodina i Britta. Ona je dobrovoljno ostala posljednja. Oajna majka je ve grlila svoju djecu, jo uvijek glasno zapomaui, dok je Claudina Steinbrecht urila prema Britti. Obje su se ene pogledale bez rijei, zatim su se zagrlile i poljubile. Gospoa Claudine je druom rukom gladila mokru Brittinu kosu. Putnici su bili mokri do koe usprkos zatitnim kabanicama. Bez rijei odvela je gospoa Claudine Brittu u hotel da sa sebe to prije svue mokru odjeu. Iznenada je zastala i jo jednom vrsto zagrlila Brittu. - Dijete, a da se ti vie nisi vratila! - viknula je sva izvan sebe. Britta se udno osjeala. Bila je iscrpljena od tog silnog napora, jer se brod neprekidno borio s valovima. Svi putnici, osim dva gospodina i Britte dobili su morsku bolest. Posada je s njima imala mnogo muke. Gospoa Claudine je Brittu smjesta poslala u krevet i naruila joj vrui aj. Kad je Britta, pomalo se opirui, legla, gospoa Claudine je sjela uz njenu postelju i poput zabrinute majke stavljala joj liicu po liicu aja u usta. Sobarica je runikom suila Brittinu kosu, a zatim je odnijela mokru haljinu. - Sada e spavati nekoliko sati, dijete. Tako e se oporaviti -kazala je stara dama s puno ljubavi. Britta je uivala u toplom, mekanom krevetu i veselila se podjednako tome to je ivjela i to e opet vidjeti Herberta Frensena i tome to su je dva tamna enska oka gledala s toliko ljubavi. I nekoliko suza poteklo joj je niz obraze. Claudine ih je njeno obrisala. - Zar je tamo Vani bilo tako strano, moje drago dijete? Britta se nasmijeila suznih oiju. - Oh, ne - usprkos svemu to je bilo tako velianstveno. Bilo je strano jedino to to su svi zapomagali. Noja nisam plakala zbog protekle opasnosti, ve zbog vae dobrote. Meni se ini kao da mi je nebo poklonilo dragu majku. Za vrijeme veere kojoj su prisustvovali i Britta i ostali spaeni gosti hotela, ivo se prepriavao protekli dogaaj. Mukarci su jednogalasno hvalili Brittinu hrabrost. Ona je bila jedina ena koja nije izgubila prisutnost duha. I kad je ki one ene koja je neprestano jadikovala, dobila ivani slom i htjela skoiti u more, Britta ju je u tome sprijeila i smirila je. Njena majka je glasno kriknula kad je to ula, pritrala Britti i arko joj zahvalila. Tada je razdraljivo napala sina: zar on nije mogao pripaziti na svoju sestru?! Zbog toga je izbio smijeh spaenih koji im je pruio olakanje, iako su se smijali mladom ovjeku. On je naime patio od morske bolesti i nije mu bilo niti do ivota, a niti do smrti. Kad je njegova sestra htjela skoiti u more, on je samo promrmljao: - Elly, povedi me sa sobom! Na to su mislili sada kad je opasnost prola i smijali su se. Od toga je dana Britta postala ljubimica itavog hotela i uz njenu ljepotu sada su se divili i njenoj hrabrosti. Preostalo vrijeme boravka na moru proteklo je veoma ugodno. Ali jedriti Britta vie nije smjela. U drugoj polovini kolovoza vratile su se kui, a Britta se u potaji radovala prvom domjenku jer se nadala da e ponovno sresti Herberta.

61

GIGA

XIII
Britta se vratila u tihu, otmjenu kuu kao da se vraa u svoj dom. Gospoa Stange se radosno nasmijala kad joj se Britta bacila oko vrata. U svojoj je sobi nala mnotvo cvijea koje joj je stara ena donijela za dobrodolicu. I gospoa Claudina je od prijatelja i poznanika dobila prekrasno cvijee. Ve su prvih dana stizali razliiti pozivi. Michelsovi su pozivali na veliku veeru, a gospoa i gospodin doktor Frensen spremali su intimnu veeru. Svuda je bila pozvana i Britta. ak se i Habermannova, iako teka srca, odluila pozvati Brittu na jednu uinu za dame. Savjetnica se na veoma skroman nain oduila za sve pozive. Svake godine, poetkom rujna, ona bi pozivala na aj one dame iji je gost ona bila. U prosincu pak pozivala bi gospodu na doruak. Nitko se tome nije radovao - no moralo se prisustvovati tim sveanim priredbama. Gospoe bi pile blijedi aj i jele kolaie, a gospoda bi se hranila kobasicama uz pivo. Habermannova je dala naslutiti Britti kako je taj poziv za nju velika ast i kako se ona moe oduiti time da prilikom serviranja pomogne sobarici. Britta je to u svojoj skromnosti rado uinila, no gospoa Claudine se namrtila. Savjetnica je vidjela da se gospoa Steinbrecht ljuti. - Boe moj - pomislila je - stara dama zaista pretjeruje s tom djevojkom. Njen bijes na Brittu postajao je sve snaniji. Ve je esto govorila s gospoom Michels o tome kako ne vjeruje daje Brittina kosa prava. Ljutila ju je gusta zlatna Brittina kosa jer je ona imala veoma tanku. Gospoa Michels joj je dodue kazala: - Kad bi ta kosa bila lana, stajala bi itav imetak. Savjetnica meutim nije vjerovala u to da je kosa prava i veoma bi rado dovela Brittu u nepriliku. Danas joj se inila dobra prilika za to. - Draga gospoice, zamislite nama nije jasno kako vi moete imati tako gustu kosu. Zar je sve to doista vaa prava kosa? -upitala je Brittu. Mlada djevojka je pocrvenjela. - Naravno daje prava - kazala je ona mirno. - Htjela bih jednom vidjeti vau kosu raspletenu. Britta se nasmijeila. - To nije nita naroito. - Zar ne, moje dame, bilo bi lijepo vidjeti tu kosu raspletenu? -navaljivala je Habermannova. Brittino se elo namrtilo. Za nju je uvijek bilo veoma teko poeljati kosu. Nije niti pomiljala na to da je raselja samo zato da bi udovoljila neijoj znatielji. U to se gospoa Claudine digla. Stala je iza Brittinog stolca i ironino pogledala u zlobno lice savjetnice. - Hajde Britta, ja u ti pomoi. Stvar je asti obraniti se od tvrdnje da tvoja kosa nije prava. Pri tome je izvukla kope iz Brittine kose koju je nakon onog jedrenja ve vidjela raspletenu. Rasplela joj je i debele, zlatne pletenice tako da se kosa rasula kao u valovima. Uivajui rairila je zlatni ogrta koji je sada sezao do poda. - Sada vie ne sumnjate, gospoo savjetnice? - upitala je ironino gospoa Steinbrecht. Sve su dame stale udivljeno klicati, a gospoi savjetnici poblijedio je od srdbe vrak nosa. Gospoa Frensen vagala je smjekajui se Brittinu kosu. - Dijete, kakvo vi bogatstvo nosite sa sobom - uskliknula je oduevljeno. I naveer, kad su oba bratia dola na kratak posjet, priala je njima i svome muu o aju kod Habermannovih i o probi s kosom. Nije nala dosta rijei udivljenja za Brittinu kosu. Theo i Herbert sluali su tu priu s veoma razliitim osjeajima. Theo je odrao svoju rije. Britti je uvijek pristupao samo posve slubeno. No u njemu je jo uvijek vrelo. On nije ljubio Brittu, jer on i nije bio stvoren za pravu ljubav. No ona mu se jo uvijek inila poeljnom, to vie to je bila jedina ena koju nije mogao osvojiti. A to je vrijealo njegovu tatinu. Herbert nije svoje vladanje prema Britti uope promijenio. Ona je ipak osjeala da se rado

62

GIGA

zabavlja s njom i vidjela je kako njegove oi esto s toplim arom trae njene. Zbog toga je bila sretna. Svake bi subote Herbert dolazio u kuu gospoe Steinbrecht. Dolazio bi ponekad i u druge dane jer ga je gospoa Claudina pozivala. To su uvijek bili asovi puni uivanja. Ovo troje ljudi razumijevalo se i bez mnogo rijei. Tih bi veeri Britta pjevala svoje najljepe pjesme i svirala Sonatu mjeseini. Jedne kine jesenje veeri bilo je naroito udobno u salonu gospoe Claudine. Oni su razgovarali o jednoj novoj knjizi koju se sada mnogo italo i veselili su se istovjetnosti svojih pogleda. Tada je gospoa Steinbrecht poslala Brittu u biblioteku po tu knjigu. Htjela je da joj ona proita jedan odlomak. Kad je Britta izala iz sobe, Herbert ju je slijedio arkih pogledom, zaboravivi na sve ostalo. Iznenada je toga postao svjestan i uspravio se. Sada je gledao ravno u oi gospoe Steinbrecht. Njen pogled tjerao mu je krv u elo. Razumio je nijemo pitanje i prinoseci njenu ruku usnama osjetio je neodoljivu potrebu da joj kae: - Da - tako je kao to me vae oi pitaju. Ljubim gospoicu Lossen i kad u jednoga dana moi osnovati obitelj zamolit u je da mi postane enom. Gospoa Steinbrecht mu je stisnula ruku. - Drago mije to imate povjerenja u mene, Herbert. Uvjerena sam da je vae srce dobro odabralo, ali molim vas, ostavite mi Brittu jo neko vrijeme. Ona mije postala veoma draga. Herbert je smijeei se uzdahnuo. - To moram ionako uiniti. Sve dok ne postanem ef laboratorij a ne mogu uzdravati obitelj, inae bih ve odavno kazao gospoici to osjeam za nju. No ima izgleda da u taj posao dobiti, jer doktor Heinicke, koji je sada ef, odlazi. Ipak e do tada proi jo nekoliko mjeseci. Uto se Britta vratila i razgovor je bio prekinut. Britta i Herbert sretali su se i izvan kue prilikom posjeta kazalitu ili drutvima. Gospoa Steinbrecht je zakupila lou u kazalitu. Britta je oboavala kazalite i bila je sretna to ga moe esto posjeivati. Kad nisu imali drugih planova, odlazile bi u kazalite. Loa je imala etiri mjesta, pa su mlada gospoda koja su posjeivala kuu gospoe Steinbrecht esto koristila prazne stolice. I doktor Frensen i njegova ena dolazila bi ponekad u lou. Najei su gosti ipak bili Theo i Herbert. Theo je otro promatrao Brittu i Herberta kad ih je viao zajedno. Jo je uvijek ekao na svoju osvetu. Bila je ve prola i jesen. Divni park zaodjenuo se u svoje zimsko ruho. Britta se esto etala po njemu i bila oduevljena tom bijelom krasotom. Bio je jasan, svjetao dan u prosincu. Gospoa Stange je opet jednom vrila veliko spremanje u Vili Claudina. Ve je u rano jutro krenula onamo s itavom etom istaica. Britta i gospoa Steinbrecht stajale su kraj prozora i vidjele ih kako odlaze. Oi gospoe Claudine bile su pune nekog alosnog sjaja i duboko je uzdahnula. Jo uvijek nije priznala Britti daje ona prva ena njena oca. Odgaala je to iz dana u dan. Sad ju je Britta voljela i sa zahvalnou prihvaala njenu dobrotu i ljubav. Kako bi se meutim ona ponaala kad bi saznala da je ona ena koja je unitila ivot njena ljubljenog oca. Britta joj je bila prirasla za srce. Htjela ju je sauvati pod svaku cijenu. Hoe li ona htjeti ostati kad bude saznala daje ovo kua prve ene njena oca? Ponosna gospoa Claudine bila je puna straha. Iako je prieljkivala razgovor koji bi sve objasnio, nadajui se da e dobiti od Britte zabiljeke Heinza Lossena, ipak je to uvijek iznova odgaala. Poslije ruka, kad je gospoa Claudine kao obino pola na poinak, Britta je otila na etnju po snijegom pokritom parku. Uspela se uz brdo na kojem se nalazila Vila Claudina. Nosila je lijepu haljinu do glenja s kratkim kaputiem i zgodnu vunenu kapicu.

63

GIGA

Njeni su obrazi bili crveni od svjeeg, prozirnog zraka, a oi su joj sjale. Kako je lijep bio svijet! Mogla bi klicati od sree to ivi. Gipko i lagano uspinjala se. Kad je stigla na vrh, ula je iz Vile Claudine neko lupanje. Gospoa Stange je sa istaicama opraivala pokustvo. Pjevuei neku pjesmu, krenula je prema vili. Danas su svi zastori bili razgrnuti i neki su prozori bili otvoreni. Najednom se prozoru pojavilo vedro lice gospoe Stange. Britta joj se nasmijeila. - Mogu li vam pomoi, gospoo Stange? Stara ena je odmahnula glavom. - Niti govora, nije nam potrebna pomo. Za dva sata emo biti gotovi, dijete. Britta je u neprilici pogledala kroz otvoreni prozor. - teta. Rado bih jednom bila pogledala taj ukleti dvorac iz bajke. Kad su zastori navueni vila izgleda tako tajanstveno. Moja mata se ve bila razigrala. Gospoa Stange se nasmijala. - Pa uite, dijete. Ovdje ima svata lijepog. Kad ste ve ovdje moete ui. Zapravo ne bih smjela putati nikoga, to naa gospoa ne eli. Ali to za vas sigurno ne vrijedi. - Ono to mogu vidjeti istaice, mogu sigurno i ja. Kazat u gospoi da sam vas ja za to zamolila. - Dobro, samo uite. I povela je Brittu kroz kuu. Kakvo je to draesno gnijezdo bilo za sretan, mladi par. Sve su prostorije bile namjetene i to s mnogo umjetnikog osjeaja i ukusa. - Kakva teta to je ova draesna kua prazna! Kad bih ja bila gospoa Steinbrecht, stanovala bih ljeti ovdje - pomislila je Britta. Gospoa Stange ju je gledala s tajanstvenim izrazom na licu. - Nije to tako jednostavno, gospoice Britta. Ovdje je gospoa Steinbrecht stanovala sa svojim muem, kad je jo bila mlada i sretna. Sada nikad vie ne dolazi ovamo. Kad ja ne bih pazila, sve bi ovo unitila praina i moljci. Prije je gospoa jo ponekad dolazila ovamo svakog puta kad bi stigla jedna od onih mnogobrojnih slika koje vise gore u ateljeu. Britta se trgnula. - U ateljeu? Zar ovdje ima atelje? - I to kako lijep, dijete! - Smijem li ga pogledati? - Naravno. No najprije moramo svriti posao ovdje dolje, azatim emo poi gore. Da, i to sam jo htjela kazati - ako vas gospoa ba direktno ne upita, radije nemojte rei da ste bili ovdje. Britta je stisnula ruku na srce. - Sirotica, sigurno je svog pokojnog supruga veoma voljela i ne eli se podsjeati na dane svoje sree. Je li njen suprug ve dugo mrtav? - Da, dijete - to je tako udno - kazala je tiho gospoa Stange. - Kad sam prije dvadeset godina dola u ovu kuu, kazali su da je gospoa rastavljena. To vam kaem samo zato da ne biste o tome govorili. Jer to je i danas jo otvorena rana. udno ponaanje nae gospoe, sigurno je u vezi s time. Ali poite sada dalje, gospoice Britto. Mlada djevojka je uzbueno disala i irom otvorila sjajne oi. Tako se nekako udno osjeala kao da uje jednu priu koju je ve prije itala. Kad su dolje sve razgledale, popela se Britta s gospoom Stange jo jedan kat vie u atelje. - Tko je slikao u ovom ateljeu, gospoo Stange - zapitala je Britta. - To ne znam, gospoice Britta. Na svaki nain tamo se nalazi veliki broj slika koje je gospoa Steinbrecht vjerojatno kupila. Britta je jedva mogla svladati svoju nestrpljivost i potrala je uz stube. - Samo polagano, dijete. Ja ne mogu tako brzo - rekla je smijeei se gospoa Stange.

64

GIGA

Potraila je klju u svojoj koarici. Nije ga odmah nala. Britta je bila ki slikara i sve to je imalo veze sa slikarstvom veoma ju je zanimalo. Da se i gospoa Steinbrecht za to zanima bilo je Britti poznato. Kad joj je jednoga dana pokazala mali talijanski pejsa njenog oca, inilo se kao da se ona ne moe odvojiti od njega. ak je zamolila Brittu neka tu sliku ostavi nekoliko dana na zidu njene sobe. A budui je Britta opazila koliko joj se slika svia, ponudila joj je neka ostane visjeti kod nje tako dugo dok ona bude u kui. Njena se gospoa tome obradovala. Britta je sada morala na to misliti. Konano je pravi klju bio pronaen i okrenuo se u bravi. Vrata su se rastvorila i mnogo svjetla udarilo im je prilikom ulaska u oi. To svjetlo ju je toliko zabljesnulo da se Britta morala najprije na njega nauiti. I tada je pobono stala razgledavati sobu kao da se nalazi u kapeli. - Kako lijepo! - tiho je uskliknula. To je bila divna prostorija s krasnim sagovima, dekorirana skupocjenim brokatom. Brittaje sve razgledala oima ednim ljepote. Unjoj sebilaprobudila ki umjetnika. Gospoa Stange ju je promatrala sa smijekom. - Zar ne, ovdje je lijepo? Britta je kimnula. Okrenula se prema onoj strani ateljea gdje je itav jedan zid bio pokriven slikama. Njeno se tijelo naglo uspravilo. Oi su joj stale lutati sa slike na sliku nita ne shvaajui. I posljednja kap krvi nestajala je iz njena lica i poput mjesearke pribliila se slikama pruenih ruku. Ila je od jedne slike do druge kao da ju neto tjera i konano jecajui pala na koljena pred posljednjom slikom. Sve su j oj te slike bile tako poznate i drage. Vidj ela j e kako j edna za drugom nastaju. Jednu za drugom je njen otac, nezadovoljan svojim djelom, slao trgovcu umjetninama. Slike koje su ovdje visjele, bile su njegove slike, na svakoj se nalazio tako karakteristian potpis njenog oca u kojem kao da su se slova H i L stapala. Suznih oiju Britta je pogledala slike. Sve su je pozdravljale kao dobri, stari prijatelji. Svaka je imala svoju malu priu, ispred svake je u mislima vidjela ljubljenog oca s njegovim umornim, upalim oima i tako gorkim smijekom. Nije mogla sabrati svoje misli, ve je samo duboko dirnuta gledala ove drage prijatelje i kimnula im. Gospoa Stange je uplaeno pogledala mladu djevojku. - Boe moj, dijete, to vam je? - zapitala ju je nita ne shvaajui. Britta se trgnula. I tada je poput munje jedna misao proletjela njenom duom. Bilo joj je kao daje ta munja rastrgala zid od oblaka, i kao daje sada jasno lealo pred njom ono to su ti oblaci skrivali. Ovdje su visjele oeve slike za koje je on mislio da su sve prodavane u Ameriku. A gospoa Steinbrecht se zanimala za sve to je bilo u vezi s njenim ocem. U Brittinu sjeanju pojavila se ona prva veer koju je provela u kui gospoe Steinbrecht. Grozniavo ispitivanje gospoe Steinbrecht o njenim prilikama, njena elja da sazna ime ene koju je njen otac spominjao u svojim zabiljekama. Bila je tako zbunjena da nije znala to se s njom dogaa. Samo je neto instinktivno shvatila - ovdje se moda radilo o tajni koja nije bila samo njena. Nastojei se sabrati, ustala je i promucala: - Ne obazirite se na moje glupo ponaanje, draga gospoo Stange. Ja tako... tako volim slike..., a ove me slike podsjeaju na moju domovinu. Gospoa Stange je prijekorno kimnula glavom. - Uplaila sam se, dijete. Mislila sam da se neto uasno dogodilo kad ste pali na koljena. Jesu li te slike zaista tako lijepe? Ja to ne razumijem. Britta je drhtala od suzdranog uzbuenja. Uvijek iznova gledala je slike i itavu prostoriju. Tada je iza divana ugledala zavjesu od dragocjenog brokata koji je na zlatnoj podlozi imao neki udesan uzorak. Zurila je u tu zavjesu i iznenada se sjetila oevih rijei iz njegovih zabiljeaka:

65

GIGA

Vidim te u mislima, moja Dino, kako u ateljeu sjedi na divanu i gleda me svojim crnim oima punim privrenosti. Tvoje blijedo, lijepo lice i tvoja tamna kosa istiu se na zlatnom brokatu koji visi iza tebe. Britta je vrsto pritisnula ruku na srce kako ne bi glasno kriknula. Gledala je u zavjesu od brokata. Nije znala je li pri svijesti ili nije. Sad nije vie nita mogla kazati, pa je stoga izjurila iz ateljea niz stepenice i iz kue. - Moram govoriti s njom, moram je pitati kako su oeve slike dole onamo gore! - ta je misao nije naputala. Kad se pribliila kui vidjela je gospou Claudinu na prozoru sobe gdje su obiavale piti aj. Nije se sjetila da njena gospoa u to vrijeme obino jo spava. Danas se gospoa Claudina nije mogla smiriti jer se iznenada sjetila kako bi Britta eui parkom, mogla proi kraj vile Claudine. to bi bilo kad bi ona ula - i moda se ak popela u atelje? Ta joj pomisao nije dala mira i sada je stajala kraj prozora i nije se mogla odluiti da li da poe za Brittom ili ne. No ugledala je mladu djevojku kako uri prema kui. Britta je potrala u svoju sobu, odloila kapu i kaputi, pourila napolje i za as se nala pred gospoom Claudinom. Blijedog lica i velikih, ustraenih oiju gledala ju je i kazala hrapavim glasom: - Oprostite, vidjela sam vas kroz prozor, pa sam se usudila bez poziva doi k vama. Tako sam uzbuena... molim vas oprostite... Alija sam bila u Vili Claudini i zamolila sam gospou Stange za doputenje da razgledam kuu. Stara gospoa je trenutak zaklopila oi, problijedivi. No pogled na zbunjeno mlado lice vratio joj je mir. - A zatim?-upitala je tiho. - Zatim... oh, moj Boe... bila sam u ateljeu i... Molim vas, kako su slike mog oca dole onamo? - uzviknula je Britta kao izvan sebe. Neko vrijeme obje su se ene gledale arkim pogledom. Zatim je gospoa Claudine kazala druim glasom: - Dijete, znala sam da e mi jednogaa dana postaviti to pitanje. No to je dolo prebrzo, odvie brzo. Dijete, zar ti nita ne sluti? Nije li tvoj otac spomenuo ime Dina u svojim zabiljekama? Ja sam bila prva ena tvog oca, Britta. Mlada djevojka pala je na koljena i obujmivi staru gospou skrila je lice u njene haljine. Gospoa Claudina se sagnula i pridigla je. - Moje drago, dobro dijete, saberi se. Zar nisi osjetila to ti meni znai? Ja te toliko volim, tebe, ker Heinza Lossena. Moe li i ti mene bar malo zavoljeti? Ili vie nita ne eli znati o eni koja je unitila ivot tvog oca? Ah, dijete, platila sam za to godinama neizmjerne patnje. Plaui bacila se Britta u njen naruaj. Obje su se ene vrsto zagrlile i gledale se kroz suze. Plakale su od bola i od sree i dugo se nisu mogle umiriti. Konano je Britta podigla zaplakano lice. - Kako je to mogue? Vi - ena mog oca, vi ste njegova Dina. Gospoa Claudine ju je njeno pogladila po kosi. - Zar tvoje srce ne nalazi drugo ime za mene, Britta? Vidi, ja bih mogla imati drugu ker u tvojim godinama da se sve to nije dogodilo. Nemam li i ja pravo na tebe? Ne pripadamo li mi jedna drugoj, povezane ljubavlju za tvog oca? Moje ga srce nije nikad zaboravilo. Usprkos svemu. Kad bi ti htjela biti moje drago dijete... Ti i ne zna kako sam ja beskrajno osamljena bila prije nego to si ti dola u moju kuu. Sve je u meni bilo odumrlo. Tek preko volje dopustila sam da ti ovlada mnome. Ali tada sam ti dala svoje srce i neprekidno sam nastojala zadobiti tvoje u nadi da e jednoga dana biti moja. Britta ju je zagrlila i stavila svoj obraz na njen.

66

GIGA

- Oduvijek sam te voljela, jer si bila tako dobra prema meni... kao majka. Ti, moja draga, dobra majko! Plaui od radosti stara ju je gospoa vrsto privukla k sebi. - Moje dijete, ljubljeno moje dijete, sada me ponovo gleda oima svog oca. Dijete, ja sam ga tako beskrajno ljubila i tako beskrajno muila. Sve dok nije otiao od mene. Britta ju je naglo uhvatila za ruku. - No on te je ipak ljubio do posljednjeg daha. Moja majka mu je bila samo dobra prijateljica kojoj se sklonuo jer mu je dua bila puna nemira. Ta je dua ipak bila samo kod tebe. Ali to e ti on sam rei. Dobit e njegove zabiljeke jer su one tebi upuene. Ti e ih jo bolje razumjeti od mene. Gospoa Claudina je povukla Brittu do sebe na divan. - Dijete, ne moe zamisliti kako sam se osjeala kad si mi priala o tim zabiljekama. Pola svoga imetka bih dala za njih. Britta joj je djetinjski njeno gladila ruku. - Kako je to divno to ti ih sada mogu predati i to me sudbina dovela u tvoju kuu. - Da, dijete, to jepravo udo. O tome samja ve esto razmiljala. Sada te svakoga dana mogu pitati tisuu stvari o tvom ocu... - Mnogo toga e nai u oevim zabiljekama. Sve to ga je potreslo on bi zapisao. Je li ikad naslutio da e ta knjiica doi u tvoje ruke? - Tko to zna, dijete. Na svaki nain ti mi s tom knjiicom predaje veliku dragocjenost na kojoj ti ne mogu dovoljno zahvaliti. - Ti meni zahvaliti? Ti si mi toliko toga dala, toliko neizmjerno mnogo. To ti nikad neu moi naplatiti! Ali sada mi kai jedno -kako su slike mog oca dole u atelje? Gospoa Claudine je stala priati kako je preko posrednika kupovala slike za sebe da bar na taj nain sudjeluje u Lossenovom ivotu. Priala je tom djetetu priu o svojoj velikoj ljubavi koja je eljela svime ovladati, o svojoj tvrdoglavosti i beskrajnoj boli. A mlada djevojka je njeno, puna suosjeanja, plaui gladila njenu ruku. Na kraju je kazala Britti i to kako je istom sada, otkad je ona kod nje, spoznala u kojoj je mjeri unitila ivot Heinza Lossena. - Vidi dijete, tada sam se stala plaiti da bi se ti u bijesu mogla okrenuti od mene, im sazna tko samja. Htjela sam te privezati uza se svojom ljubavlju - a sada si ti odvie rano otkrila moju tajnu. Britta je odmahnula glavom. - Nije odvie rano. Ve te dugo volim, ti si uvijek bila prava majka za mene. Kad ne bih imala odvie veliko potovanje prema tebi, ve bih te odavno esto vrsto zagrlila. Gospoa Claudina ju je pogledala s ljubavlju. - Sad e nadoknaditi ono, to prije nisi uinila. I nikad me ne smije ostaviti, moje drago dijete. - Moja draga majko! Majko, kako je to divno to te smijem zvati majkom! Obje ene su jo dugo razgovarale. Zatim se Britta pourila u svoju sobu i donijela gospoi Claudini zabiljeke svog oca. Bila je to skromna, crna biljenica kakva se za nekoliko novia moe kupiti u svakoj knjigovenici. A ipak se bogatoj eni to inilo kraljevskim darom. Pritisnula je knjiicu na srce i suze su joj potekle. Britta ju je zagrlila i pokuala je utjeiti poljupcima. - Smiri se, moja draga. Sad se vie ne smije uzbuivati. Vrijeme je za aj i ti mora neto pojesti, zatim se malko odmoriti. Danas poslije ruka nisi spavala. Kao u snu sjedila je gospoa Claudina za stoliem za aj. Dopustila je da je Britta svojom njenou umata kao toplim ogrtaem. Na njenu krilu leala je skromna, crna biljenica i ona ju je tiho gladila. Obje ene bile sunamjeravale toga dana poi u kupovinu boinih darova. Sada gospoa

67

GIGA

Steinbrecht nije vie bila raspoloena za to. Htjela se s knjiicom povui u osamu svoje sobe. Britta je to dobro razumjela i kazala je da ona i sama moe poi kupovati. Gospoa Claudine se s time sloila. Dala je Britti potrebne upute i oprostila se s njom. - Neka ti upregnu koiju, draga - kazala je sa smijekom. - Radije bih pola pjeice. - Ali ve je tamno. - Ulice su osvijetljene i pune ljudi. Ve sam esto u to vrijeme izlazila. - Dobro, kako ti hoe, Britta. Britta je otila da se spremi za izlazak, a gospoa Claudina se povukla u svoju sobu. Istom sada kad je bila sama izvukla je knjiicu i zadubila se u nju. S vremena na vrijeme nije mogla dalje itati jer su joj suze zamutile pogled. Svu bol koju je osjeala zbog Heinza Lossena, isprale su te suze. Preostalo nije nita do duboka mira i tihe, iste sree. inilo se kao da je nala svu sreu svijeta u tim kratkim asovima dok je itala rijei Heinza Lossena. Kad je na kraju proitala njegove posljednje rijei koje je Britta dopisala svojim vrstim, jasnim pismom, sklopila je ruke nad knjiicom i zatvorila oi. I kao da se pred njom pojavio taj ljubljeni ovjek, gledajui je njeno i milo. - Heinz, ti si mi poslao svoje dijete. Znam, ono je sada nae dijete. Obeajem ti: moj e ivot odsada imati samo jedan cilj, a taj e biti srea naeg djeteta. Njemu u nadoknaditi ono to sam tebi sagrijeila. Jesi li zadovoljan, Heinz? - proaptala je, zatvorenih oiju kako ne bi odagnala ljubljenu sliku. I ona joj se nasmijeila, a zatim je nestala. Tada je otvorila uplakane oi da bi je jo jednom mogla vidjeti prije nego to potpuno nestane.

68

GIGA

XIV
Idueg jutra, nakon doruka, telefonirala je gospoa Claudine doktoru Frensenu i zamolila ga da je zbog neega vanog posjeti. Zatim je kazala Britti da e imati sve do doruka poslovne razgovore s doktorom Frensenom, a ona neka se kroz to vrijeme zabavlja kako eli. - Ako mi doputa, otila bih u Vilu Claudinu. Atelje me neizmjerno privlai. Juer ga nisam mogla u miru razgledati. Smijem li? - upitala je Britta. Gospoa Claudina se nasmijeila. - Ti smije sve to eli, dijete. Britta ju je smjeei se zagrlila. - Ne bih to na tvom mjestu rekla tako bez ogranienja -naalila se ona. - Moda je to iz egoistinih razloga. to ti vie slobode dajem, to te vie veem za sebe. Ali sada mi pozovi dobru Stange. Britta je uinila kako joj je bilo naloeno i doskora je ula gospoa Stange. - Reci Stange, je li gore u Vili Claudini sve u redu? Gospoa Stange ju je zaueno pogledala. Njena gospoa inae nikad nije pitala za vilu. - Naravno, juer sam dala sve oistiti. - A to je s peima? Jesu li u redu? Gospoa Stange se jo vie iznenadila. - Sve su pei u redu. Juer sam ih isprobala. - Dobro, onda smjesta poalji nekoga gore neka naloi u ateljeu. Zatim daj gospoici Britti kljueve. Neka ona u miru gore sve razgleda. Gospoa Stange je utei kimnula i izala. Pri tome je mislila: - ini mi se kao da je gospoa Steinbrecht zaista zavoljela gospoicu Brittu. Nekom drugom bila bi bez oklijevanja odbila tu molbu. Pri tome nije bila ljubomorna na Brittu zbog utjecaja koji je imala na gospou Steinbrecht. Naroito stoga jer je njena gospoa zbog toga postala blaa i njenija. Britta je zagrlila gospou Claudinu, smijeei se, kad je gospoa Stange izala. - Draga majice, dobra gospoa Stange je izgledala kao da vjeruje u arolije. Juer me nije htjela pustiti u kuu jer se plaila tvoje zabrane. A sada joj daje takav nalog. Gospoa Claudine ju je pogledala s mnogo ljubavi. - Dobra Stange e se jo vie puta zauditi. - to e tek kazati kad uje da te ja zovem majkom? - Doskora u joj sve objasniti, drago dijete. Gore e nakon nekog vremena biti ugodno. Ako na vrijeme obavim posao s doktorom Frensenom, doi u i ja tamo i s tobom odrati malu proslavu. Sada se vie ne plaim sjena koje okruuju Vilu Claudinu. Tvoje jasne oi su ih rastjerale. Kad je doktor Frensen stigao, otila je Britta u Vilu Claudinu. Gospoa Steinbrecht pola je s doktorom Frensenom u radnu sobu. - Dragi doktore - kazala je ona ozbiljno i sveano - pozvala sam vas da se o svemu s vama dogovorim. Prije svega htjela bih vam povj eriti kao svom starom prij atelj u i ovj eku mog povjerenj a, da sam juer razgovarala s Brittom Lossen. Doktor Frensen ju je sa zanimanjem pogledao. Gospoa Claudina mu je ukratko kazala to se dogodilo, a zatim je nastavila: - Dragi prijatelju, teko je priznati samom sebi u mojim godinama kako je ovjek bio lud. Svojom glupou unitila sam jednu veliku sreu. To sam tek sada shvatila. Iz biljeaka svog pokojnog supruga saznala sam da sam jedino ja kriva za svoju nesreu. Ja sam vie kriva za uniten ivot Heinza Lossena, nego on za moj. Sada se elim iskupiti. Morate mi pomoi da njegova ki pred zakonom postane i moja. Ukratko, elim usvojiti Brittu Lossen i uiniti je svojom jedinom nasljednicom. Doktor Frensen se pogladio po bradi. Zatim ju je zamiljeno pogledao. - Moje srce udi za tim da to dijete vidim sretno. Pritom gledam jo i malo dalje, dragi

69

GIGA

doktore, ali to jo neu odati. To nije moja tajna. Sada vie ne morate ni vi utjeti u vezi s Brittom. ak ete mi uiniti i uslugu budete li razglasili da je Britta ki mog rastavljenog mua. To e mi utedjeti mnoga objanjenja, a Britti e u drutvu dati onaj poloaj koji joj pripada. Sigurno se slaete s mojim odlukama. Frensen se nasmijeio i vrsto joj stisnuo ruku. - Budui da nemate roaka, nemam nita protiv vae odluke. I ja vas potpuno razumijem. - To me raduje, doktore. Dogovorili su se o mjerama potrebnim za usvajanje. Zatim je gospoa Steinbrecht izdiktirala na iroko svoju oporuku. Doktor Frensen ju je trebao konano sastaviti. Osim nekih legata i izvjesne svote u dobrovoljne svrhe, gospoa Claudina Lossen, roena Steinbrecht ostavljala je sav svoj imetak Britti Lossen. Nakon nekoliko sati marljivog rada oprostio se doktor Frensen od gospoe Steinbrecht. Prije no to se s njim oprostila, kazala je zamiljeno: - Jo neto, dragi doktore. Britta smije samo od mene saznati daje moja nasljednica. Frensen je odgovorio s finim smijekom: - Shvaam da joj to vi elite sami saopiti jer svu tu sreu duguje vama. Oi gospoe Claudine sretno su zasjale. Doktor Frensen morao je na putu kui neprekidno misliti na te sjajne oi. - Kako je udno ensko srce - kako zagonetno. No rjeenje te zagonetke je radosno - pomislio je on i pourio kui. Nije mogao doekati as kad e svojoj eni i svojim neacima kazati tu novost. Sigurno je i njih zanimao taj divan obrat sudbine Britte Lossen. Nasmijeio se i krenuo brzim korakom dalje. Mislio je na svoje neake koje je iskreno volio. Zar mu se moglo zamjeriti to je poelio da se lijepa, draga a sada i bogata Britta Losen uda za jednogaa od njih dvojice. Do sada nije nikome odao daje Britta Lossen ki rastavljenog mua Claudine Steinbrecht jer je tako obeao. Sada se smjekao, radosno to smije odati to i jo mnogo toga uz to. Kod kue je naao svoju enu. Neaci su dolazili tetki i stricu obino samo naveer i proveli s njima nekoliko sati. Gospoa Frensen je s uzbuenjem sluala priu svog mua. I ona je smjesta pomislila na neake i duboko je uzdahnula. - Pomisli, Hermann, kad bi Theo imao takvu sreu! Njemu bi to zaista bilo potrebno, on zna troiti novac. - A Herbert? - zapitao je, smijeei se, stari gospodin. Tada se i njegova ena nasmijala. - Naravno, bilo bi mi drago i za njega. Ali za Thea se neprekidno brinem. Herbert e uspjeti i bez novca. No mi smo zaista glupi. Sada kad je Britta bogata nasljednica ona e moi odabirati izmeu mnogo prosaca. Zato bi ba nai momci dobili najveu nagradu. Oni e zaista biti iznenaeni zbog te novosti.

70

GIGA

XV
Britta je u ateljeu provela radosne asove. Izmeu slika svog oca i sjeanja na ono to joj je donio jueranji dan, njeno je srce jedva moglo shvatiti sve doivljeno. Kasnije je za njom dola gospoa Claudine. Britta ju je vidjela kako dolazi i pourila joj ususret. Njeno zagrljene, stupile su obje ene u atelje. Sjetile su se ovjeka koji je nekad uzalud traio stvaralaki mir u ovoj prostoriji. Obje ene su paljivo promatrale svaku sliku. Niti jedna od njih nije postigla uspjeh kod publike. A ipak su one nekim bolnim arom djelovale na gledaoce. Moda slikar nije naao pravu publiku, moda su ti pejzai ipak bili vrjedniji no to se mislilo. Heinz Lossen nikad nije pokuao uiniti nita za svoj uspjeh i za uspjeh svojih slika. Toga se sada sjetila gospoa Claudina i stavivi svoju ruku na Brittinu kazala je sjajnih oiju: - Dijete, ja u izloiti slike tvog oca u Friedbergovom salonu. On je dobar poznavalac i kritiar. On neka donese sud o djelu tvog oca. Tko zna jesu li slike pravilno ocijenjene. A ako Friedberg donese povoljan sud izloit emo ih kasnije kod Schultea u Berlinu. Britta ju je sluala sjajnih oiju. Tada je, oklijevajui, kazala kao da se neega nejasno sjetila: - Kako je to bilo? Jednom je otac poslao sliku na neku veliku izlobu. Nisu je primili. Ali jedan lan irija osobno je pisao mom ocu. Sjela je na divan i poela se prisjeati. Nakon nekog vremena digla je glavu i kazala poluglasno: - Taj gospodin je pisao: Meni je osobno veoma ao to iri odbacuje vau sliku. Uzalud sam nastojao uvjeriti kolege da je vaa slika Jesensko jutro u Hartru puna umjetnike osebujnosti i cara, pa osjeajnim gledaocima tjera suze na oi. Tako nekako je taj gospodin tada pisao. Mislim da to pismo jo uvijek posjedujem. Moj otac ba nije mnogo drao do izjave tog velikog ovjeka, no pismo je ipak spremio. Oi gospoe Claudine zasjale su odluno. - To mi pismo mora dati, dijete. Moda emo se obratiti tom gospodinu. Ah, Britto, kad bih mogla doivjeti da tvog oca priznaju kao pravog umjetnika! To bi bila neka vrsta iskupljenja svih mojih grijehova. Britta juje njeno zagrlila. - Zato se mui s tim osjeajem krivnje, mila, draga majko? Ako si ikad i neto sagrijeila, to si ve okajala, moj ti je otac davno oprostio. - Alija to ne mogu oprostiti, moje drago dijete. Na svaki nain poduzet u sve da slike tvoga oca dobiju svu onu panju koju zavreuju. Sjedile su zagrljene jedna kraj druge i raspravljale o tome to sada treba poduzeti. Bile su oduevljene i jedna je drugu podsticala na jo vei zanos. Pri tome im se inilo kao da slike oko njih postaju ive, kao da se otvara zastor pred njihovim oima koji im je do sada skrivao pravu ljepotu ovih alosnih pejzaa. Zatim su se zajedno spustile niz brdo. Kod stola su raspravljale ivo o svom planu. Zatim je gospoa Claudine pisala trgovcu umjetnina Friedbergu i zamolila ga daje posjeti zbog rjeavanja nekih vanih pitanja. Kasnije je gospoa Claudina kazala: - Dijete, ti bi mogla mnogo toga nabaviti za mene, jer ja danas ne mogu izai. Pa ve smo sve dogovorile. Za moje siromahe mora samo u odreenim duanima naruiti pletene stvari, cipele, kape, pregae i marame. Moe odabrati i igrake za djecu i slatkie. A jer mije ove godine naroito radosna sveanost, moe svotu odreenu za kupovinu premaiti. Britta ju je zagrlila, klikui od radosti. - Divno, divno! To e biti pravo veselje! Ja to tako rado inim! arne, djevojice e dobiti lutke a djeaci konje, vojnike i topove? Kako se radujem! Smjesta u krenuti. - Samo poi, dijete. A ako ne moe tono stii na aj, onda to nije vano.

71

GIGA

Britta je svjeim i krepkim korakom hodala Steinbrechtovom alejom uz obalu rijeke. Snijeg je kripao pod njenim vrstim izmicama, a hladni, prozrani zimski zrak zacrvenio joj je obraze. Doskora je stigla u trgovaki centar. Ovdje su veliki duani bili jedan uz drugi. Tako je put meu njima bio kratak. Brzo je obavila svu kupovinu. Najdulje se zadrala u duanu s igrakama. Ovdje je paljivo birala, a veselje joj je sjalo iz oiju. U meuvremenu se spustio mrak. Na ulicama i izlozima duana zasjalo je svjetlo. Na uglu jedne ulice susrela ju je grupa oficira, meu njima kapetan Gorger i Theo Frensen. Oni su svi veoma pristojno pozdravili. - Ona je zaista najdraesnije stvorenje koje sam ikad sreo -kazao je Gorger poluglasno Theu. Ovaj je slegnuo ramenima. - Dosadna guvernanta - rekao je nemarno. - Ovo zvui pomalo kao pria o lisici i grou - nasmijao se Gorger. Theo je pripalio cigaretu. - Smijeno... kad bih ja samo htio! Alija to ne elim. Neu se uputati s njome. Britta je ve daleko odmakla. Morala je jo nabaviti slatkie. U trenutku kad je iz duana stupila na ulicu upravo je prolazio Herbert Frensen. Mladi ljudi pogledali su se, radosno iznenaeni. Kad su toga postali svjesni, pocrvenjeli su. Herbert je skinuo eir i uhvatio njenu djevojaku ruku koja mu se oklijevajui ponudila. - Cijenjena gospoice, ovo nazivam sreom! ini se da ovaj dan stoj i pod povolj nim znakom za mene - kazao j e on ivahnij e no stoje to obino bio njegov obiaj. Oi su mu radosno krijesile. Britta se brzo snala. - Iznenaena sam to vas u ovo vrij erne ovdj e vidim, gospodine doktore. - Neugodno iznenaeni? - upitao je sa smijekom. - Kad bi tako i bilo ne bih to iz pristojnosti smjela priznati -naalila se ona. - Dobro ste se snali! Dakle po vaem miljenju sada bih trebao biti u svom laboratoriju? - To bar pretpostavljam. - Danas je za mene sveanost! Stoga sam uzeo nekoliko sati dopusta. Danas sam postao ef laboratorija. A budui je to povezano sa znatno veim primanjima, osjeam se kao Krez. Naglo mu je pruila ruku. Neprekidno su se gledali. - Srdano vam estitam! Privukao je njenu ruku usnama. - Zahvaljujem vam! Za mene je dobar znak to ste mi vi prvi estitali. Britta je brzo povukla svoju ruku iz njegove. Herbertov pogled ju je uznemiravao. - Neu vas zadravati, gospodine doktore. A i ja se moram pouriti kui. - Smijem li vas malo otpratiti? Pogledala ga je neodluno, no njegove su oi bile tako pune molbe da ga nije mogla odbiti. I tako je on ostao kraj nje. Isprva su izmijenili samo nekoliko beznaajnih rijei, no uskoro su, a da i sami nisu bili svjesni toga, utonuli u utnju. Istom kad su napustili bune ulice i preko mosta krenuli u Steinbrechtovu aleju, koja se pruala tiha i prazna pred njima, trgli su se. - Ne bih vas htjela dulje muiti, gospodine doktore. Ja sam skoro kod kue - kazala je brzo Britta. On ju je pogledao. - Zar me elite kazniti i rijeiti me se jer sam vas tako loe zabavljao, gospoice Britta? Ona je odmahnula. - Pa i ja sam utjela. On je zastao iznenada i rekao, duboko uzdahnuvi. - Ja utim jer mi toliko toga lei na srcu. Bio je to zaista sretan sluaj to sam vas sreo. I to upravo danas... i...

72

GIGA

Od uzbuenja nije mogao dalje govoriti. Brittine oi su ga pratile pune nemira. On ju je uhvatio za ruku i pogledao je pogledom u kojem su se ocrtavali svi njegovi osjeaji. Ona je gledala kao opinjena u te sjajne oi i zadrhtala je. - Britta, Britta, pa vi ste morali ve prije osjetiti kako vas neizmjerno volim. Do danas vam to nisam smio kazati jer vam jo nisam mogao ponuditi svoju ruku za itav ivot. Ali danas vam mogu rei da svojoj eni mogu .ponuditi bezbrian, iako skroman ivot. Britta, hoete li se udati za mene? Britta je ponovno zadrhtala i poput jecaja provalilo je iz nje: -Udati se za vas, Boe moj, udati se?! - Da, Britta! Ljubi li me ti? Reci mi. U tvojim oima vidim odgovor na svoje pitanje. Tada su zasjala zlatna svjetla u njenim barunastim oima i ona mu je s dubokim uzbuenjem odgovorila: - Ja te ljubim, toliko te ljubim, ve dugo. A sada kad me ti eli priviti uz svoje srce, ja se ne, mogu oduprijeti. On je duboko uzdahnuo i privukao je k sebi. Uzbueno je pritisnuo njene ruke na svoje oi. Zatim je Brittu zagrlio i poljubio toplo i strastveno kao da je nikad vie nee pustiti. Oni su u ljubavnom zanosu zaboravili da se nalaze na ulici. Nitko ih nije smetao u tom blaenom asu. Sve je uokolo bilo tiho, samo se u njihovim srcima radovao suncem obasjani ivot. Nakon nekoliko trenutaka otili su, zagrljeni, polagano dalje gledavi se pri tome u oi opijeni sreom. Ponovno i ponovno njihove su se usne srele. - Draga, mila, kako si lijepa. Koliko me ti obogauje svojom ljubavlju! Uvijek u aliti to tvojoj ljepoti ne mogu dati dostojan okvir - aptao je Herbert, opijen sreom. Ona je bila kao utonula u plamen. - Daj mi samo onaj okvir u kojem ti se ja sviam. Ah, Herberte, moja je dua puna slatkog uenja. Ne mogu shvatiti da ti eli mene, siromanu Brittu Lossen, privinuti na svoje srce za sva vremena. - Reci jo jednom da me ljubi - zamolio je on. Ona se privila uz njega. - Ljubim te vie od svog ivota- i sretna sam zbog svog siromatva, jer to dokazuje tvoju veliku ljubav. Ali sada moram kui. - Ostani jo trenutak - zaklinjao je on - tko zna kad emo se opet tako nesmetano moi vidjeti. Moram ti jo toliko toga rei. - I ja tebi - kazala je ona sretno - ali ipak moram sada kui. On ju je privukao k sebi i poljubio. - Mora brzo postati mojom enom, najdraa. Veoma brzo. Sutra o podne doi u gospoi Steinbrecht i obavijestiti je o naim zarukama. A tada, Britta, tada e itav svijet paziti to radimo i neemo vie moi nesmetano razgovarati. Morat emo radosti ivota na brzinu krasti. Zna li kako je to strano? Ona se sretno nasmijala. - Da, to je strano. Ali istodobno i tako prekrasno. - To to te sada moram ostaviti - narugao se on. - Ne, nego to pripadamo jedno drugome. Strano je i to to mi nikad nije dosta tvojih poljubaca. - Zna li to, draga? Hoe li mi ispuniti jednu veliku elju? Ona je brzo kimnula. - Svaku - brzo reci koju! - Doi sutra ujutro na ulaz u park s Klausove ulice. Tako u te bar na trenutak vidjeti jer neu moi izdrati do ruka. I ponesi klju. Jo ga uvijek ima? Hoe li? Ona gaje sretno pogledala. - Hou, i to veoma rado. On ju je poljubio. - Draga, premila, samo nemoj doi kasno. Otet emo zavidnoj sudbini jedan sat. - Kad e ti doi?

73

GIGA

- U osam sati. Tada nam ostaje itav sat prije nego to moram u laboratorij. I gospoa Steinbrecht ne ustaje prije devet, zar ne? - Ne! Ali Herbert moram ti toliko priati o njoj. No sada nemam vremena za to. - Jo samo jedan poljubac - preklinjao je on. Ona mu je, porumenjevi, pruila usne. On ju je vrsto zagrlio. - Draga, kako mi je ao to sve ovo moram govoriti na ulici. Primila je njegovu glavu meu ruke i pogledala ga duboko u oi. - Menije bilo kao da se nalazimo u crkvi - rekla je, zadrhtavi pod njegovim pogledom. - Ti i ne zna koliko te ljubim! - kliknula je tiho i poljubivi ga jo jednom, otrgnula se i otrala. - Ne zaboravi, sutra ujutro! - viknuo je tihim glasom za njom. - Doi u! - zauo se odgovor. On je zastao i gledao za njom. Prije no to je stigla do kapije, okrenula se i mahnula mu. Pritisnula je ruke na srce i zatvorila oi. - Najdrai, ti moj najdrai Herberte! - apnula je duboko uzdahnuvi. Gospoa Stange dola joj je u predvorju ususret. - Gospoice, popijte sami aj. Milostiva gospoa se jo eli odmarati. Britta se uplaila. - Zar se ne osjea dobro? - Dobro joj je. Samo je umorna jer u noi nije spavala. Britta je stavila svoju ruku na ruku stare ene. - Zato me najednom zovete gospoica - upitala ju je iznenaeno. - Znam to se pristoji. Milostiva gospoa mi je kazala da ste u rodu s njom. Gospoice kako je Bog to udno uredio. Sada znam zato ste se ugledavi slike tako uzbudili. Britta je kimnula. - Da, draga gospoo Stange. ivot je iznenada postao tako dobar prema meni. Ali molim vas, ja sam jo uvijek siromana Britta Lossen. Nisam nikakva gospoica. - Znam to se pristoji. Vi sada spadate u gospodu. I pri tome je ostala. Britta se morala pomiriti s gospoicom. Te je veeri mogla nesmetano sanjariti o svojoj srei. Gospoa Steinbrecht se nije pojavljivala.

74

GIGA

XVI
Herbert Frensen se polagano vraao u grad. Njegovo lice je sjalo unutarnjom sreom. Brittu je sreo upravo na putu k svom stricu i tetki kojima je elio javiti o svom napredovanju u slubi. Sada je to elio nadoknaditi. Na kunim je vratima sreo Thea. Bratii su se veoma hladno pozdravili i uspeli se uz stube utei. Nali su strica i tetku u dnevnoj sobi. Tetka je smjesta dala donijeti osvjeujue pie, a stric je donio cigare. Ovdje u ovom ugodnom krugu ak se i blazirani Theo dobro osjeao. Ako je u njegovu srcu bilo mjesta za neki topliji osjeaj, taj je pripadao ovim starcima jer je njihova nesebina ljubav ipak utjecala i na njega. Njegova lakomislenost im je naravno ve bila zadala mnogo briga, no nisu slutili nita o njegovu pravom karakteru. U njihovoj prisutnosti nastojao je biti ljubazan. Meusobni odnos meu bratiima postao je srdaniji kad su oni uli u sobu. Obojica su nastojali prikriti hladan odnos koji je vladao meu njima. Herbertu to danas nije bilo teko. Bio je tako pun sree da se nije obazirao na male prepirke. Theo je meutim jo uvijek bio pun bijesa koji je graniio s mrnjom. Svaki put kad bi ugledao Brittu u njemu je porasla elja za osvetom. Znao je i to kako nikad nee biti zadovoljan dok se Herbertu ne osveti za pretrpljeno ponienje. Stari gospodin je s veselim smijekom gledao dvojicu mladia. - Danas imam jednu novost za vas koja e vas sigurno iznenaditi - kazao je. - Jesi li moda dobio glavni zgoditak na lutriji? - naalio se Theo. - Budui ne igram lutriju, to nije mogue. No sada ete se zauditi. Moja novost tie se Britte Lossen - kazao je stari gospodin polagano, promatrajui otro svoje neake. Kad su se ovi naglo uspravili i pocrvenjeli, on se nasmijao. - Gospoice Lossen? to je s njom? - zapitao je urno Herbert. - Ona je bogata nasljednica - rekao je doktor Frensen polagano. - Ali strie, danas nije prvi april. Kako bi siromana drubenica gospoe Steinbrecht dola do toga? - zaviknuo je Theo. - Gospoica Lossen postat e posvoje i nasljednica gospoe Steinbrecht. Iako za sada to i sama ne zna. Oba mladia su naglo skoila. Herbertovo se elo nabralo i oi su mu gotovo plaljivo gledale starog gospodina. - Ti se sigurno ali, strie? Stari gospodin se nasmijao. - Nisam li kazao da ete se zauditi! Ne, to nije ala. Sjednite i ja u vam sve ispriati. Sjeate li se prie o tome da se gospoa Steinbrecht zapravo i ne zove Steinbrecht? - ini mi se kao da sam uo neku romantinu priu o nesretnom braku i rastavi. Ali to se davno dogodilo - rekao je Theo. - Ona je roena Steinbrecht, ali njen suprug od kojega se rastavila prije dvadeset i pet godina zvao se Lossen... Heinz Lossen! - Brittin otac! - uzviknuo je Herbert. - Da, Brittin otac! Stan gospodin je sada sve opirno ispriao. Herbert i Theo sluali su kao bez daha. Gospoa Frensen mogla je iz izraza njihovih lica svata zakljuiti. Na kraju je stari gospodin rekao: - Kao to sam ve kazao, mlada dama o svemu tome jo nema pojma. Ne zna daje gospoa Steinbrecht eli usvojiti i uiniti je svojom nasljednicom. Molim vas stoga da ovo sauvate za sebe. elio sam vas sa svime upoznati jer mi se ini da ste zainteresirani za gospoicu Lossen. Ali tako dugo dok je bila siromana morali ste obuzdati taj svoj interes. Sada to vie nije potrebno. Dalje ne elim nita kazati.

75

GIGA

Herbert i Theo su ovo saopenje shvatili na razliite naine. Herbert je u prvi as bio mnogo vie uplaen nego sretan. Kazao je samom sebi kako bi se teko usudio zaprositi Brittu daje prije znao ono stoje saznao sada. I uzdahnuvi, on je pomislio: - Hvala Bogu to sam govorio s Brittom prije nego to sam ovo saznao. Theo je sjedio sav osupnut na svom mjestu i uzbueno mislio: - Dovraga, kakva smola! Da sam to prije znao, bio bih se posve drugaije ponaao prema lijepoj Britti. Lijepo sam se sam udesio. Nee biti lako urediti tu stvar. Ali ipak... kad ovjek poe u borbu nuajui vjenanje i matini ured stvar je mnogo laka. Sada se treba otarasiti Herberta. On e naravno isto tako brzo poi u lov za zlatnom ribicom. On ima prednost predamnom zbog svoje uloge plemenitog zatitnika. Ali neka bude... krenimo u borbu! Dao sam mu rije kako joj neu dosaivati. No doputene su mi potene namjere. I pogladio je poduzetno brkove. Theo je postao dobre volje. Bio je tako uvjeren u sebe daje vidio pred sobom laganu pobjedu. Promatrao je potajno Herbertovo ozbiljno lice. Zar je i njega Britta ve bila odbila? Skoro da je tako izgledalo. Herbert je upravo mislio na to, kako sada zapravo mora posve formalno zamoliti gospou Steinbrecht za Brittinu ruku. Sjetio se onog razgovora sa starom damom kad joj je priznao svoju ljubav prema Britti. Ostavite mi Brittu jo neko vrijeme. Ona mi je postala tako draga, kazala je ona tada. No odobravala je njegovu ljubav. Kako je bilo dobro to joj je ve tada o tome govorio, inae bi sutra izgledao poput lovca na miraz. Nemirno je ekao na to da se Theo udalji. Nije htio u njegovoj prisutnosti priati stricu i tetki o svojoj srei. Na sreu je Theo te veeri bio pozvan i brzo je otiao. im je Herbert ostao nasamu sa starcima priao im je prvo o svom napredovanju u slubi, a zatim o svojim zarukama s Brittom. To je bilo iznenaenje. Gospoa Frensenje plakala od sree stoje Herbert postigao takvu sreu, a ujedno i od alosti to Theo ne moe biti jednako sretan. Ona je to i kazala. Njen se mu nasmijao i pun sree stavio ruke na Herbertovo rame i stao ga tresti. - Pa obojica ne mogu dobiti tu divnu djevojku. No poto se ovaj vraji momak ovdje zaruio s njom, budimo sretni to ju je barjedan dobio. Pogledaj ga stara, on sav sjaji od sree! Ta ljubav mora zaista biti duboka kad se na, inae tako razboriti Herbert, odluio oeniti siromanom djevojkom. Zar ne, Herberte, sada si ipak sretan to se to dogodilo. Herbertovo lice bilo je ozbiljno. Tada je kazao: - Ne, ne veselim se to je Britta nasljednica gospoe Steinbrecht! Smatrao sam svojom najveom sreom pruiti sam Britti sve to joj treba. Starcima su se ovlaile oi. - Ima pravo, Herberte! Mladost je puna ideala. Realizam dolazi jo uvijek dosta rano. Lijepo je to ste se nali prije no to je novac poeo igrati neku ulogu. No neka ti ne bude ao to e i njega biti. - Na svaki nain, nee baciti sjenu na nau sreu. Ja ljubim Brittu, a sve ostalo nije vano. - Kakva teta to nam o tome nisi ve ranije priao, Herberte. Tako Theo to sada ne zna predbacila mu je gospoa Frensen. Herbert ju je njeno poljubio. - Htio sam da to danas samo vas dvoje sazna.

76

GIGA

- Ali i Theo je lan obitelji. - Sigurno, tetie. No neka to jo bude tajna za Thea, dok ne porazgovaram s gospoom Steinbrecht. - Kako god ti eli. Dragi moj, kako sam sretna to ta draga djevojka sada pripada nama. Volim je otkad sam prvi put ugledao njene lijepe zlatne oi. Herbert je morao ostati na veeri. Oboje staraca eljelo je jo svata uti od njega.

77

GIGA

XVII
Britta je idueg jutra ustala ranije nego obino. Ona je ve prije ugovorenog vremena pola u park. Bacila je pogled na Klausovu ulicu koja je bila gotovo potpuno prazna. Ali sada se na njenom gornjem dijelu pojavila visoka, vitka muka prilika. Osjetila je daje to Herbert. Pourila je do vrataca i otkljuala ih. Zatim je stala polagano etati pute ljcima pokrivenim snijegom, dok nije zaula kako se vrata tiho otvaraju. Tada se okrenula i zakoraknula prema svojoj srei. Dvoje mladih se pogledalo. Brzo je Herbert uzeo Brittu pod ruku i kazao joj s uzdahom olakanja: - Mila, draga, ova je no bila beskonana. Hvala ti to si dola. I povukao ju je dublje u park sve dok ih s ulice vie nisu mogli vidjeti. Sada su bili sami u tiini zimskog parka. On ju je zagrlio i stao ljubiti sve dok oboje nisu ostali bez daha. Tada su se pogledali duboko u oi i poeli se iznova ljubiti. - Draga, kako sam mogao tako dugo ivjeti bez tebe! Toliko sam te elio! A ti, draga, jesi li ti mene eljela? - zapitao je konano. Ona je poloila svoj obraz na njegovo rame i pogledala ga. - Morala sam obuzdati svoju elju. Morala sam biti okrutna prema samoj sebi jer se nikad nisam smjela ponadati da u ti postati enom. - Otkad me ljubi? - Ne znam, mislim od naeg prvog susreta. A ti? Otkad me ti ljubi? - Svjesno, od onog trenutka kad sam te oslobodio iz Theova zagrljaja. No mislim daje moja ljubav ve prije postojala jer sam osjeao neto poput ljubomore prema Theu. Ona se sretno nasmijala. - Jutros sam pomislila kako je sve to samo san. Iznenada, tolika srea! Nisam zadobila samo tvoje srce, otvorilo mi se jo jedno - majinsko. To sam ti htjela priati. Sada sluaj to se dogodilo. Ispriala mu je sve o gospoi Claudini i svom ocu. Budui je stricu obeao da nee nita kazati Britti o onome to mu je on rekao, Herbert se morao pretvarati kao da nita ne zna. A to mu je bilo zaista teko. - Sada sam nala i predobru majku. Toliko sam iznenada bogata ljubavlju. No ti si tako ozbiljan. On je poljubio njene oi i njene ruke. - Ja sam egoist, Britta. Najradije bih svu tvoju ljubav imao za sebe. Ljubomoran sam ak i na gospou Steinbrecht. Bacila mu se u zagrljaj. - Ne, nemoj to kazati! U meni je toliko ljubavi. A ti si ono najvee u mom ivotu. Ne smije misliti kako nee biti dovoljno ljubavi za tebe, budem li eni, koja je toliko patila zbog mog oca, pruila neto od toga. - Ali samo zbog svog vlastitog ponosa i tvrdoglavosti! -primijetio je on. Pogledala gaje ozbiljno: - Herberte, potpuno shvaam taj ponos i tu tvrdoglavost. Mora daje strano kad jedna ena sumnja u to je li je njen mu zaista voli. I kliui od veselja ona je nastavila: - To se meni, hvala Bogu, ne moe dogoditi. Koliko li sam sretna to nisam bogata! Po tome mogu prosuditi tvoju veliku ljubav. On ju je vrsto stisnuo uza se. - Draga, tako je nevano jesi li bogata ili nisi. Mi znamo da se ljubimo i to nam dostaje. Ona je uzdahnula, zabrinuta lica. - Samo kad ne bih postala teret za tebe, Herberte. Vidi li, ja sam nauena na skroman ivot. No bilo bi mi teko kad bi ti sebi morao neto uskratiti zbog mene. Pri tome je izgledala neizrecivo milo i ljupko i on je morao izraziti svoje oduevljenje. Kad su

78

GIGA

se opet jednom bili do sita izljubili, kazao je prividno ozbiljno: - Da, ti mora biti veoma njena i mila sa mnom kao naknadu za sve ono ega u seja morati odrei zbog tebe. To je na primjer moj neudobni momaki stan, divna jutarnja kava koja nikad nita ne valja, a da ne spomenem sve ostale obroke. Najdraa, nadam se da ti zna kuhati? Oboje se glasno nasmijalo. Tada je Britta brzo kazala: - Da, to sam nauila kod kue. Kad je moj otac jo ivio sama sam kuhala. Uope, ja sam veoma tedljiva domaica. A i svoje haljine ijem sama. On je oduevljeno promatrao izraz njena lica koji se neprekidno mijenjao. Nije niti mislio na to kako je Britta sada bogata nasljednica. Grlio je svoju milu, skromnu djevojku kojoj e sam moi od svoje zarade osigurati udoban dom. Ono to e kasnije biti nije ga se ticalo. Nestano ju je draio njenim umijeem kuhanja kako bi je jo jednom natjerao da govori. Na alost ljubavnika vrijeme je i odvie brzo proteklo. Britta je jo za vrijeme dok su se opratali kazala Herbertu da e pripremiti gospou Steinbrecht na njegovu pronju. Herbert e doi za vrijeme aja i tada razgovarati s njom. Herbert je jo na brzinu kazao Britti da su njegov stric i tetka sretni zbog zaruka. Zatim su se oprostili, a to je naravno dugo trajalo. Jedan je sat ve odavno proao kad je Britta, zakljuavi vrata urila prema kui. Gospoi Claudini je dugi odmor dobro inio. Na doruak je dola mnogo svjeija i snanija. Njeno je pozdravila svoju dragu kerkicu. Britta je osjeala da e pomalo rastuiti staru gospou zbog svog braka s Herbertom. Oklijevala je neko vrijeme prije nego stoje gospoi Claudini saopila vijest o svojim zarukama. Prvo je priala o onom to je nabavila i tada spomenula nesigurnim glasom daje srela doktora Herberta Frensena koji ju je otpratio i priao kako je postao ef laboratorija. Gospoa Claudine ju je pri tome otro promatrala. Tada je Britta duboko uzdahnula i kazala nesigurno: -A sada ti moram neto priznati. Gospoa Claudina je uzela Brittinu glavu u svoje ruke, kad je ona za trenutak zautjela, i sa smijekom promatrala njeno lice obliveno crvenilom. Njeno je poljubila sjajne djevojake oi i dirnuto kazala: - Tvoje oi sjaju poput onih u zarunica, dijete. Britta je jo vie pocrvenjela i zagrlila je. - Odakle ti to zna? ; - Ne znam, samo pogaam. Zar ne, pogodila sam? Zaruila si se s Herbertom Frensenom? - Da, majko, draga majko! - I ti ga ljubi? - Neizmjerno! Stara gospoa je srdano poljubila Brittu. - Budi sretna, moje milo dijete. A sada mi ispriaj kako se to dogodilo. Britta je bila sva izvan sebe. - Kako si ti to samo mogla znati, majko? Zar sam se tako loe svladavala? Gospoa Claudina se nasmijeila. - Dijete, ne zaboravi, meni tvoje oi vie kau nego drugim ljudima. Ja sam te itavo vrijeme pozorno promatrala. Britta je stala priati. Gospoa Claudinaju je sluala sa smijekom. No nije joj odala da joj je Herbert ve davno priao o svojoj ljubavi. Njeni osjeaji nisu joj doputali da kae Britti da je ona za Herbertovu ljubav znala prije nje. Nije govorila ni o tome kako je ona ve napravila planove za budunost mladog para. Neka se Britta privikne na pomisao da e joj Herbert pruiti samo skroman dom. Sigurno je bilo da se ona nee rastati od tek steene keri. Nikom drugome ona ne bi tako rado dala Brittu kao njemu jer je cijenila njegove izvanredne osobine. Oko jedanaest sati pojavio se trgovac umjetnina Friedberg. Gospoa Steinbrecht i Britta pole

79

GIGA

su s njim u Vilu Claudinu. Gospoa Steinbrecht mu je u nekoliko rijei razloila to eli. Friedberg, onizak ovjek pedesetih godina, markantnih crta lica, izgledao je pomalo nepovjerljivo. Prvo je pomislio na to kako e mu bogata gospoa za tu izlobu sigurno dobro platiti. Ali kad mu je gospoa Claudina pokazala pismo onog znamenitog ovjeka, poela gaje stvar zanimati. U ateljeu, prolazei od jedne slike do druge, on je isprva utio. Nakon to je pogledao sve slike kazao je obim damama: - udesno, zaista udesno! Svaki potez otkriva vlastiti osjeaj. I veoma smjela tehnika. To u prvi as zapanjuje jer se ne moe uklopiti niti u jednu ablonu. Zbog toga umjetnik i nije uspio. Nije naiao na razumijevanje. Ali onaj jedan gaje shvatio, onaj koji je napisao to pismo. Slikar je u stvaranju svojih slika pretekao svoje vrijeme. No mora doi netko tko ga razumije i tko e biti posrednik izmeu slike i gledaoca. Da budem iskren, bez pisma onog znamenitog ovjeka, vjerojatno bih i ja bio proao kraj tih slika uz misao kako takvo neto ne postoji u prirodi. No sada sam iznenada shvatio te ljubiaste tonove iznad sivila kinog dana. Toga ima, naravno da toga ima, samo to to ovjek obino ne zamjeuje. A ovdje na slici Jesenje jutro u Hartzu siva magla pokriva grane i zastire poput vela arke jesenske boje. To je istina... Kazao je to uzbueno i ponovno stao razgledavati slike. Od vremena na vrijeme stavio bi neku primjedbu. Pribliavao bi se i udavaljavao uzbueno gestikulirajui. Obje ene drale su se za ruke i promatrale napeto malenog, ivahnog gospodina. Konano se on odluno obratio gospoi Claudini. - Dakle dogovoreno, prvo emo izloiti slike u mom salonu. I to uz poviene ulaznice. To privlai publiku. Prije toga u se pobrinuti za lanak o njemu. Kad mene takva stvar zainteresira, tada e iz toga neto biti. A to e biti s istim prihodom te izlobe? Gospoa Claudina je pogledala Brittu. Zatim je brzo rekla: - Ne elim iz toga izvui kapital. Menije stalo do toga da se te slike procijene po njihovoj pravoj vrijednosti i da Heinz Lossen, pa makar i posmrtno, dobije ono priznanje koje mu je sudbina bila uskratila. Ako postignete neku istu dobit, ona e biti namijenjena u dobrotvorne svrhe. - Sjajno, sjajno! - uzviknuo je Friedberg. To potpuno odgovara mojim eljama. Objavit emo da je isti prihod od te izlobe namijenjen bolnicama za lijeenje plunih bolesti. S time moemo initi dobru propagandu. Gospoa Claudina je podigla ruku. - Ali, molim vas, gospodine Friedberg, nikakve bune reklame. - Jeste li ve uli daje umjetnik postao slavan bez reklame? Prepustite to meni, u to se ja razumijem. Za neku stvar koja ne vrijedi nisam jo nikad umoio svoje pero. Poslat u te slike u Berlin kad ovdje stvorim povoljno miljenje. Vidjet emo nee li se tada i mjerodavnim osobama otvoriti oi i nee li spoznati udesni, bolni ar tih slika. Kako udno - niti na jednoj slici nije prikazano sunce. - Molim vas, doite s nama, pokazat u vam jednu - kazala je Britta brzo. Krenuh su dolje i Fnedberg je pogledao mah talijanski pejza koji je visio u sobi gospoe Claudine. Nakon nekog vremena okrenuo se, smijeei se: - Lijepa slika, veoma lijepa. Puna sunca i topline. Ali one gore su mi ipak milije. Ovo je slika koju su mogli naslikati mnogi, ali one tamo gore ne. - Moj je otac ipak ovu sliku smatrao svojom najboljom - rekla je Britta. - Gospoice - odvratio je Friedberg - umjetnik rijetko kad pravilno sudi o svojim djelima. Ova osunana slika naslikana je kad je on bio sretan. Radio ju je s ljubavlju. Meutim one gore govore o patnji i bolu. Zbog kontrasta izloit emo ipak i ovu sliku. Friedberg se jo detaljno o svemu dogovarao s damama, a zatim se oprostio. Kad su gospoa Claudina i Britta ostale same, zagrlile su se bez rijei. Nisu od uzbuenja

80

GIGA

mogle govoriti. Malo kasnije najavio je Friedrich jo jednoga posjetioca - porunika Frensena. udan smijeak ocrtavao se na licu gospoe Claudine kad je naredila da gosta uvedu u sobu. Theo je uao, od glave do pete ureen i lijep poput mladog boga rata. Spremao se u bitku s najljubaznijim smijekom, najljepim pogledom i najslaim glasom. Za staru je gospou bilo veoma zanimljivo promatrati kako se on ponaa prema Britti. Ono to se meu njima dogodilo u parku, o tome joj Britta nije priala. Promatrala je meutim Thea koji se s glumljenom ravnodunou motao oko Britte. Iz toga je zakljuila kako ga je Britta sigurno morala energino odbiti. Danas je bio njean i pristojan prema njoj. Njegove su oi gledale u njene pune preklinjanja. I Britta je smjesta primijetila njegovo promijenjeno dranje. Njeno je srce bilo tako isto da je povjerovala kako je od Herberta saznao za njihove zaruke i kako sada nastoji popraviti sve uvrede njoj nanesene. Mislila je da on eli uspostaviti dobre rodbinske odnose. Stoga je bila manje hladna prema njemu, nastojei mu zbog Herberta olakati taj pokuaj. I tako je ona danas prvi put bila ljubazna s njim. Theovo samouvjerenje je zbog toga poraslo. Pomislio je: -Onu glupost u parku ispriat u svojom velikom strau za njom. To ene uvijek oprataju. Osim toga, moda joj to i nije bilo tako neugodno. Herbert se umijeao, pa je morala tako postupati. No bilo kako bilo, moram pouriti. Herbert e naime brzo baciti udicu za zlatnom ribicom. Bilo mu je drago kad je gospoa Steinbrecht morala izai na nekoliko trenutaka. Smjetaje uhvatio Brittinu ruku, privukao je s potovanjem na svoje usne i rekao s najljepim smijekom: - Cijenjena gospoice, ve mjesecima oekujem priliku da vam se ispriam to su me moji vrui osjeaji nagnali na nedolino ponaanje. Neizmjerno sam alio zbog toga. I danas mogu kao ispriku rei samo to da mi je ar vae osobnosti oduzeo razum. Molim vas, oprostite mi. Dopustite mi da ubudue ispravim svoj propust beskrajnom odanou. Britta je u njegovim rijeima vidjela samo pokuaj uspostavljanja rodbinskih veza. S ljubaznim smijekom pruila mu je ruku i kazala: - Oboje emo zaboraviti to se dogodilo. On joj je ponovno poljubio ruku i kazao uz svoj najarobniji pogled: - Najljepa hvala, draga gospoice! Sretan sam to ste mi oprostili. Gospoa Claudina se vratila i on vie nije mogao kovati vrue eljezo. Upitao je hoe li dame naveer biti u kazalitu i kad je to gospoa Steinbrecht potvrdila, zamolio je smije li i on doi u lou. S udnim smijekom stara gospoa mu je to dopustila. Ljubazno, viteki, s mnogo potovanja on se oprostio. Gospoa Steinbrecht gledala je za njim s ironinim smijekom i poloivi ruku na Brittino rame kazala je: - Na takvom bratiu ti se zaista moe estitati, Britta. Mlada djevojka ju je zamiljeno pogledala. - Moda nije toliko zao, koliko je lakouman. Gospoa Claudina je kimnula. - Mislim da je on vie zao nego lakouman. Smatram ga proraunatim. Znam o njemu vie nego to mi je drago. Budi pametna, drago dijete i dri tog bratia u pristojnoj udaljenosti. Na sreu, tebi se svia Herbert i tako dijeli moj ukus.

81

GIGA

XVIII
Kad je Herbert poslije podne doao, doekala gaje Claudina. Iskreno i otvoreno on joj je priznao daje sino, nakon to se rastao s Brittom, saznao od svog strica koliko e se promijeniti Brittine ivotne prilike. Bez suzdravanja ocrtao joj je svoje osjeaje. Kazao joj je kako mu je teko bilo jutros da nita ne otkrije Britti. . - Iako sve to ne moe utjecati na moju ljubav, ipak bi mi bilo milije da sam mogao kazati Britti kako stvari stoje. Zar je vama toliko stalo do toga da Britta ne sazna to je oekuje u budunosti? - upitao je na kraju. Gospoa Claudina je podigla ruke kao u obrani. - Ne, ne, dragi Herberte, Britta jo ne smije nita saznati. Znam da ste Brittu ljubili jo prije no to sam ja sama znala da e postati moja nasljednica. Brittina vjera u vas ne bi bila manja ni tada, kad biste joj rekli to ste sino saznali od svog strica. No mi ene smo suptilna bia. Znam iz vlastitog iskustva kako ovjek ponekad, kad se nalazi u nekom tmurnom raspoloenju, dolazi na najudnije misli. Britta nikad ne smije posumnjati u to da su njene promijenjene ivotne prilike bile povod za vau odluku. Vidite li, dragi Herberte, nepovjerenje je na alost nama bogatim enama u krvi. ak sada me posljednji ostatak nekog nepovjerenja tjera na to da Britti ne priznam kako e ona biti moja nasljednica. Htjela bih biti sigurna da me ona voli i bez mog novca. Vas dvoje smijete misliti samo na svoju ljubav. Herbert joj je poljubio ruku. - Uinit u to veoma rado jer sam uvjeren da ste vi svjesni toga koliko bih bio sretniji da sam mogao pruiti sam Britti sve potrebno za ivot. Ona mu je stisnula ruku. - Poznajem vas, dragi Herberte i osim vas i Britte ne mogu zamisliti nikog milijeg koji bi upravljao u budunosti mojim imetkom. A kako bih odagnala i najmanje preostale sumnje, kazat u vam danas da sam ve dugo jedan dio svog imetka namijenila vama. Drago mi je to ste se ba vi i Britta nali. Herbert je bio duboko dirnut. Kako je bila tankoutna ta stara gospoa. Svojim je rijeima uklonila svaki jo postojei trn. Brittino budue bogatstvo sada vie nije imalo za njega znaenja. Nije naao rijei da joj odgovori, samo je privukao njenu ruku svojim usnama. Ona gaje dobroudnim smijekom pogladila po elu. - A sada emo pozvati Brittu. Kad je Britta dola i pogledala ih, gospoa Claudina se nasmijeila. - Morate me ispriati na nekoliko trenutaka, draga djeco. Imam neki posao u kui - kazala je i izala iz sobe. Herbert je rairio ruke i Britta mu je poletjela u zagrljaj. - Moja... moja Britta! - proaptao je on gotovo nijem od uzbuenja. Kratko vrijeme koje im je dala gospoa Claudina dobro su iskoristili. Dobro raspoloeni sjedili su zatim kraj stolia za aj i dogovarali se kako e sutra objaviti zaruke i proslaviti ih u obiteljskom krugu. Herbert je ostao do naveer i otpratio dame u kazalite. Tek to su uli u lou doao je Theo. Bio je neugodno iznenaen ugledavi Herberta. Kad je htio sjesti na stolac koji se nalazio iza Brittinog mjesta, Herbert ga je pretekao. Theo ga je bijesno pogledao, no zatim se poeo zabavljati s Brittom. Herbert ga nije u tom sprjeavao. Britta je bila ljubazna s Theom jer je mislila da e i Herbertu biti drago ako zaboravi ono to se dogodilo. No niti Britta, niti Herbert, a niti gospoa Claudina nisu spomenuli zaruke mladog para. Britta je mislila kako je to Theu ve poznato, a Herbert i gospoa Claudine nisu vidjeli razloga da to saope Theu prije nego ostalima.

82

GIGA

I tako je Theo nastojao na sve mogue naine zadobiti Brittinu naklonost. To to se Herbert uope nije uplitao u njegov razgovor s Brittom jo gaje vie uvjeravalo da gaje ona ve prije odbila. Nakon predstave otpratili su dame do koije i oprostili se. Theo nije primijetio kako su si vrsto i znaajno Britta i Herbert stisnuli ruke. Nije vidio niti njihov njean pogled prilikom rastanka. Zatim su oba bratia krenula niz Kazalinu ulicu. Neko vrijeme nisu progovorili niti rijei. Konano je Theo nemarno kazao: -Dakle, Herberte, stoje? Daje li mi slobodan put? Herbert se trgnuo iz svojih sretnih snova. - Kako to misli? - upitao je rastreseno. - Mislim naravno pri tome na gospoicu Lossen. Ovime ti izjavljujem da imam najozbiljnije namjere s tom mladom damom. Herbert se uspravio i pogledao ga kao da ne vjeruje svojim oima. - To bi ti mogao uiniti nakon svega onoga to se meu vama dogodilo? - Ne uzbuuj se. Dala mi je potpuno oprotenje u vezi s tim, danas, kad sam je posjetio. Ja tu mladu djevojku ve dugo ljubim! Pogrijeio sam samo zbog ljubavi prema njoj. Sa aljenjem sam se povukao, jer si me ti na to prisilio. No budui da sada imam najozbiljnije namjere, ti nema pravo da me u tome spreava. Nadam se da emo se u miru o svemu dogovoriti i da neemo jedan drugome stajati na putu. Onaj koji e biti sretan, odvest e zarunicu kui. Posljednje rijei zvuale su tako pobjedonosno kao da je on siguran u to tko e biti pobjednik. Herbert gaje sluao vrsto stisnutih usnica. Sada je iznenada zastao, pogledao vrsto Thea, te mu kazao mirno i odluno: -Nije potrebno da se dalje trudi. Britta Lossen je od juer moja zarunica. Theo se trgnuo i pri svjetlu laterne zabuljio se u Herbertovo lice: - Sto to znai? Je li to loa ala? - procijedio je kroz zube. Herbert je mirno gledao u njegovo bijesno lice. - To nije ala. Gospoica Lossen je moja zarunica. Jo sino sam zamolio strica i tetku za njihovo odobrenje. Danas sam saopio i gospoi Steinbrecht daje Britta pristala da mi postane enom. Sutra emo u najuem krugu proslaviti zaruke kod gospoe Steinbrecht. I ti si to trebao istom sutra saznati. Pred Theovim se oima sruio dvorac iz mate. Mrnja mu se oitovala na licu. Sa cininim smijekom kazao je: - To je naravno iznenaenje. Tako si brzo osigurao zlatnu ribicu? Da, da, ovjek moe svata nauiti od tako prepredenog kreposnika. Herbertovo se lice trgnulo, no on je ostao miran i hladno kazao: - Ne moe me ti mjeriti svojim mjerilima. Rei u ti tek toliko da mladu damu ve dugo ljubim, iako sam je istom sada zaprosio. Tek sam juer postao ef laboratorija. Kad je ja ne bih ljubio, ne bih je zaprosio ma kakvo nasljedstvo ona oekivala. I opet se Theo podrugljivo nasmijao. - Naravno, uvijek si pun velikih rijei. Alija sam te progledao, dragi moj. Herbert je slegnuo ramenima. - Naravno, sada mi ne preostaje nita drugo nego da ti estitam kako je i red - rekao je Theo. Laku no, ja jo idem u kasino. Zatim se okrenuo i brzo otiao. Mrnja i neizmjeran bijes razdirali su njegovu duu. Zavidio je Herbertu na njegovoj srei. I to naroito jer je i on za njom bio pruio ruku. Od bijesa je krgutao zubima. - To e mi platiti, to i jo mnogo toga. Ja u obraunati s tobom. Herbert je polagano poao kui. Susret s Theom mogao je njegovu sreu pomutiti samo na nekoliko trenutaka. Brzo je prestao na to misliti. Brittina se slika pojavila u njegovim mislima. Kako je divna i mila bila veeras, s tim potajnim sjajem sree u zlatnim oima! Njegovo je srce zadrhtalo od duboke njenosti.

83

GIGA

XIX
Iduih su sedmica svi mnogo razgovarali u drutvu. Imena Steinbrecht, Lossen i Frensen nalazila su se u svaijim ustima. Prvo se pojavio Friedbergov lanak s najavom izlobe. Heinz Lossen - to je ime upadalo u oi. Stali su razmiljati i pitati se zato. Friedberg je bio spretno spomenuo da se slike nalaze u posjedu gospoe Claudine Lossen-Steinbrecht. Sada su se mnogi sjetili razvrgnutog braka gospoe Claudine. Sjetili su se jo i to da se drubenica stare gospoe zove Lossen. Tada su iznenada bile objavljene zaruke Britte i Herberta Frensena. Na svaki nain sada su svi smatrali pitanjem asti posjetiti Friedbergovu izlobu. Friedberg je znao tako dobro istai i objasniti odlike Lossenovih slika da su ih svi morali smatrati lijepima. Poviene cijene ulaznica privukle su otmjeno drutvo to vie stoje dohodak bio namijenjen u dobrotvorne svrhe. Sve su novine u svojim lancima hvalile slike. Te je lanke Friedberg pomno skupljao i poslao ih zajedno s pismom onog znamenitog ovjeka u Berlin. Sada su se i tamo poeli zanimati za slikara Heinza Lossena. Friedberg se dogovorio s jednom znamenitom berlinskom trgovinom umjetnina koja se nalazila u ulici Unter den Linden da e poetkom veljae prirediti izlobu svih slika Heinza Lossena. Gospoa Claudina i Britta pratile su razvoj tih dogaaja sa arkim interesom i veselile su se uspjehu. Nakon proslave zaruka u obiteljskom krugu, kojoj je nakon razmiljanja, prisustvovao i Theo, gospoa Steinbrecht priredila je jedne subote i slubenu proslavu. Iako se ta proslava odravala nekoliko dana prije Boia, ipak su se svi pozvani odazvali. Natjerala ih je znatielja. Britta i Herbert ba nisu bili oduevljeni to e tako javno morati slaviti. Ali gospoa Claudine htjela je tom prilikom osigurati Brittin poloaj u drutvu. Boine praznike provele su gospoa Claudina i Britta u drutvu branog para Frensen i Herberta. Theo je prihvatio poziv Michelsovih. Claudine Steinbrecht nakon svoje rastave s Heinzom Lossenom nije doivjela jo niti jedne tako sretne boine praznike. Njeno osamljeno srce prihvatilo je dijete ovjeka kojeg je neko toliko ljubila. Ona ne bi mogla voljeti Brittu vie ni kad bi joj bila roena ki. I s Herbertom se zbog Britte jo vie zbliila. Pod boino drvce stavila je za svoju djecu najdivnije darove. Nakon podjele darova servirali su izvanrednu veeru. Zatim su sjedili svi zajedno u salonu domaice i razgovarati o budunosti mladog para. I tada je gospoa Claudina otkrila svoje planove. Britta i Herbert trebali su se ve za Uskrs vjenati. S tim su se naravno zarunici rado sloili. Iz obzira prema gospoi Steinbrecht nisu htjeli sami odrediti datum vjenanja. - I da se ne bih morala odrei svoje kerkice nego da bih mogla uivati i dalje u njenu drutvu, odluila sam pokloniti vam kao vjenani dar Vilu Claudinu. Tamo ete, draga moja djeco, ubudue ivjeti. Nadam se da ete tamo gore znati sauvati bolje od mene svoju sreu. zavrila je gospoa Claudina. Britta je s nevjericom gledala u lice gospoe Claudine koje je odavalo uzbuenost. I Herbert je bio iznenaen, ali ne i naroito obradovan. Mnogo bi radije sagradio Britti skromno malo gnijezdo. No to lako neraspoloenje je nestalo kad mu se Britta jecajui bacila u naruaj. - Jesi li to uo, Herberte? Tamo gore, u onom draesnom dvorcu iz bajke, tamo emo mi stanovati! Moe li to shvatiti? Kad ju je on utei i s ushienjem privinuo k sebi, ona se brzo otrgnula i bacila se gospoi Claudini oko vrata. - Majice, najdraa majice, kako da ti zahvalim? - uzviknula je jecajui od radosti. Gospoa Claudina ju je poljubila.
84

GIGA

- To je samo zbog moje sebinosti, drago dijete. elim te imati u svojoj blizini. A da bi ti mogla tamo gore dobro i udobno gospodariti dat u ti i bogatu novanu pomo. Britta je stajala kao okamenjena, a zatim je opet poletjela prema Herbertu. - Herberte, sada neu doi k tebi praznih ruku. Sada si nee morati zbog mene uskratiti toliko toga. Ali zato si alostan? Zar je to tako zlo to e se sada, umjesto s ubogom siroticom, oeniti djetetom sree? Herberte, tako je lijepo biti bogat. Ne smije niti pomisliti kako ja ne bih rado s tobom ivjela u siromatvu i bijedi. No ipak je lijepo ivjeti bez svakodnevnih briga. Herbert nije mogao nita drugo, nego je promatrati s uivanjem, a zatim je poljubiti. Poslije je s puno zahvalnosti poljubio ruku gospoe Claudine. Ova mu se nasmijeila s mnogo dobrote. Zatim je Brittu privukla k sebi. - Budui da ti bogatstvo smatra neim divnim, odmah u ti kazati da e to odsada uvijek biti. Doktor Frensen, moj dragi prijatelj, sve je ve priredio. Ja u te usvojiti sa svim pravima roenog djeteta. Pred zakonom ti e biti moja ki, a nakon moje smrti i moja nasljednica. Britta je problijedjela i izgledala vie uplaeno no sretno. Znala je kako je gospoa Claudina bogata i shvatila je to te rijei znae. Sva izvan sebe bacila se gospoi Claudini oko vrata i poela jecati. Stara je gospoa takoer imala suzne oi. Gospoa Frensen jecala je i brisala suze. I oba gospodina su bila duboko dirnuta jer su osjeali koliko je neizmjerna morala biti ljubav koju je ta dobra ena sauvala za jednoga ovjeka jo i preko groba. - Drago dijete, zar iznenada vie nije lijepo biti bogat? Tada ju je Britta vrsto zagrlila i kazala joj tiho: - Mislila sam na svog siromanog oca, draga majko. Toliko je bio zabrinut zbog moje budunosti. A sada si mi ti pruila toliko dobra, a on to ne zna i ne moe osjetiti. Ne znam to bih sa svim svojim osjeajima. Oi gospoe Claudine bile su pune suza. Njeno je gurnula Brittu u Herbertov naruaj. - Ovamo, moje drago dijete. Ovamo se obrati sa svom sreom i svim patnjama svog ivota. Herbert je zagrlio vrsto Brittu i kazao joj s mnogo ljubavi: - Draga, kad bar nikad ne bi trebala plakati druge suze osim suza radosnica. Tada su Brittine divne oi zasjale. I dok se doktor Frensen pobrinuo za to da malo razonodi stare gospoe, Herbert je povukao svoju zarunicu u prozorsku niu i poljupcima joj skidao suze s trepavica. Pri tome joj je aptao one slatke, glupe njenosti kojima se znaju sluiti samo zaljubljeni ljudi.

85

GIGA

XX
Britta je proivljavala divno zaruniko doba. esto nije mogla shvatiti svu sreu koja ju je zadesila. Gospoa Claudinaju je mazila, a Herbert oboavao. Stric i tetka Frensen voljeli su je kao dijete. ivot joj se inio zlatnim snom. Uz to su jo i slike njenog oca pobudile pozornost i ljudi su stali shvaati njihovu pravu vrijednost. Jednoga je dana stigla vijest da kraljevski muzej eli otkupiti sliku Jesenje jutro u Hartzu. Gospoa Claudina i Britta uzbueno su se posavjetovale i odluile pokloniti sliku. Kako su obje ene bile ponosne i sretne zbog te ponude! Drugu sliku poklonila je gospoa Claudine muzeju svog rodnog grada. Sve ostale, ostale su u njenu vlasnitvu. Nakon to su bile izloene u gotovo svim veim gradovima, slike su se vratile vlasnici. Dohodak s izloaba uvijek je bio namijenjen dobrotvornim svrhama i tako je Britta imala i to zadovoljstvo da njen otac jo i u grobu bude dobrotvor ovjeanstva. Pune tuge razmiljale su obje ene o preminulom koji nije mogao uivati u plodovima svoje marljivosti. To je ujedno bila jedina sjenka koja je mutila Brittinu sreu. Inae je za nju ivot bio pun nepomuene sree. Njena osjeajna priroda plaala je toplom zahvalnou za sve dobro to su joj pruali. Tih nekoliko mjeseci do svadbe prolo je za mladi par kao u letu. Bilo je potrebno obaviti toliko priprema. Gospoa Claudina kao da se pomladila. S ljubavlju je odabirala svaki komadi miraza svojoj keri. Britta se nekad uplaeno branila kad je ula koliku svotu guta njena oprema. Jednom kad joj je gospoa Claudina bila kupila dvije divne jutarnje haljine sa ipkama, ona je uzdahnula i zagrlila gospou Claudinu: - Draga majice, kuda to vodi? Ti me mazi kao da sam neka princeza. Ponekad mislim kako e se i meni dogoditi kao onom kalfi s kojim se princ naalio i dopustio mu tri dana ivjeti kao on. etvrtog se dana opet probudio u svojim prnjama i mislio daje sve ono bio samo san. Gospoa Claudina se nasmijala. - Nisam ja tako okrutan princ. Ti se ne mora plaiti buenja. Britta je uzela u ruku jedno od onih ipkastih uda i stala plesati uokolo. - Divno je kad se ovjek moe tako lijepo oblaiti! Prije godinu dana nisam mogla o tome niti sanjati. Herbert je naravno dolazio svakog dana u posjet Britti. Vrijeme zaruka i nije bilo tako strano kako je on bio zamiljao. Gospoa Claudina je mladom paru uvijek doputala nekoliko trenutaka na samo, i tih nekoliko minuta usreili su ih za itav dan. Odnos izmeu gospoe Claudine i Herberta bio je veoma skladan. Oni su se natjecali tko e vie razmaziti Brittu. Herbert se bio priuio na pomisao da e s Brittom ivjeti gore u vili. U tom dvorcu iz bajke nije trebalo mnogo mijenjati. Sve je bilo spremno za dolazak mladog para. Po elji gospoe Steinbrecht, Herbert je uloio vei kapital u tvornicu boja. Sada on nije bio samo ef laboratorija nego i suvlasnik tvrtke. Herbert se isprva borio protiv toga, no gospoa Claudina gaje nagovorila: - Milije mije da bude to neovisniji na svom poloaju. Kapital koji u ti za to dati, bila sam ti ionako namijenila u nasljedstvo, ne raunajui da bi mogao postati Brittin suprug. Smatraj to za sada samo kao zajam, kamate e dati Britti za kuanstvo. Tako ete ve sada biti neovisni i ti e moi uz pomo ovog kapitala stei vlastiti imetak. To e osloboditi tvoj ponosni duh, jer ja jo uvijek osjeam kako tebe mui to se eni bogatom enom. Herbert joj je srdano zahvalio za tu velikodunu ponudu. Njemu su jedino novana sredstva nedostajala da ostvari novi nain proizvodnje boja. To je

86

GIGA

bio njegov vlastiti izum. Ova boja koja se mogla upotrijebiti za sve materijale, pa ak i za drvo, u mnogome bi olakala bojanje. Herbert je bio uvjeren kako e sada sam moi stei imetak. To saznanje pomoglo mu je pri pomisli da se on, siromah, eni bogatom enom. Prihvatili su ga kao suvlasnika i posao se neslueno razvio u veoma kratkom vremenu, zahvaljujui njegovom izumu. Na Uskrs proslavljeno je vjenanje Britte i Herberta. Svadba je bila tako sjajna kako je priliilo nasljednici gospoe Steinbrecht. Meu gostima nalazio se naravno i Theo Frensen. Njegovi osjeaji pri toj sveanosti nisu zaista bili lijepi. Jo je uvijek ekao na svoju osvetu. Iako je Herbert u korist Thea odustao od onog dijela nasljedstva koji mu je namijenio stric, iako je stari gospodin povisio njegov mjeseni deparac za polovinu, on je ipak jo uvijek smatrao kako to nije dovoljna naknada za gubitak bogate nasljednice. Bio je siguran u to da se Herbert eni Brittom samo stoga stoje od strica saznao za njeno nasljedstvo. Izvan svake sumnje bilo je za njega i to da bi Britta mnogo radije bila pola pred oltar s njim, lijepim i zgodnim Theom Frensenom, kad bi mu Herbert bio samo dao dovoljno vremena. Uz to se dogodilo jo i to da je Britta probudila u njemu strast koju jo nikad nije osjetio. Na svaki nain njegova je dua bila puna crnih misli kad je stajao iza branog para u crkvi. Bio je toliko pametan da to skrije. inio se veoma raspoloen na sveanosti, samo bi ponekad pogledao gotovo bolno nevjestu, koja kao daje u svojim sjajnim oima bila skupila sve suneve zrake. Kako je ona bila lijepa! Kako je zeleni mirtin vijenac i bijeli veo isticao zlaanu kosu! Kad joj je nakon svadbe zaelio sreu, poljubio joj je s dubokim poklonom ruku i rekao tiho, tako da gaje samo ona mogla uti: - Budi sretna, kad ja to ve nisam, i ne zaboravi, moje e ti srce biti vjerno sve do smrti. Britta gaje pogledala pomalo uplaeno. Toplo mu je stisnula ruku. - Bit emo vjerna braa, Theo. Ti e nam biti uvijek dobro doao kao dragi brat. Herbert je uo te Brittine rijei. U njegovim je oima zakrijesilo. Najradije bi istrgnuo Brittinu ruku iz Theove. Nije mu mogao oprostiti to je jednom zagrlio Brittu u neistoj strasti. Izmeu njega i Thea nikad vie nije moglo doi do bratskog odnosa. No on je utio. Nije htio pomutiti sreu svog svadbenog dana. Nakon to su Herbert i Britta poli na svadbeno putovanje, Theo je izigravao bezgranino veselje. Zabavljao je itavo drutvo svojim veselim dosjetkama. Svi su bili, kao i esto do sada, oduevljeni njegovim umijeem zabavljanja.

87

GIGA

XXI
Britta je stajala kraj prozora svog draesnog malog salona u vili na brijegu i gledala za svojim suprugom koji je upravo bio krenuo u laboratorij. Poslao joj je jo jedan njean pozdrav. Ona mu je mahnula i njihove su se oi srele u bezgraninoj srei. Britta je ve tri mjeseca bila ena Herberta Frensena. Nakon divnog svadbenog putovanja kroz francusku vicarsku, s duljim boravkom na Rivijeri, oni su se uselili u dvorac iz bajke. Niti jedan oblai nije mutio nebo njihove sree, njihove su se due sve vie povezivale. Jednom je Britta kazala Herbertu: - Ponekad se plaim tolike sree. Herbert ju je poljubio sa smijekom. - Zato si tako plaljiva, draga? Vjerujmo vrsto u nau sreu, tada e nam ona ostati vjerna. Britta mu se vrsto pri vinula u zagrljaj i pogledala ga. - Prije je bilo toliko dana u mom ivotu za koje sam mogla kazati da mi se ne sviaju. Sada mi je jedan ljepi od drugoga. - Sudbina ti je duna mnogo toga za one alosne dane u prolosti, a zapravo i meni. Moje je djetinjstvo bilo bez sunca, iako su stric i tetka, nakon smrti mojih roditelja, inili za mene sve to je bilo u njihovoj moi. Vjeruj vrsto u to da e nam sudbina odsada pruiti samo sreu. Britta je brzo stavila ruku na njegova usta. - Nemoj izazivati sudbinu, Herbert! Mi moemo mnogo izgubiti, jer mnogo posjedujemo. Poljubio je svaki pojedini njen ruiasti prsti i rekao njeno: - Najvanije je da sami sebe ne izgubimo. Sve drugo se moe podnijeti. Na te Herbertove rijei morala je Britta esto misliti. I danas ih se sjetila kad je gledala za njim. - Samo kad se ne bismo nikad razdvojili - proaptala je kao u molitvi i iznenada se stresla. - Njega izgubiti, to bi bilo isto kao i izgubiti ivot - pomislila je i pritisnula ruku na srce. Zatim je samu sebe stala karati. Zastoje uvijek mislila na takve gluposti? Valjda stoga to se jo nije bila priviknula na sreu. Tek je bila prola jedna godina otkad je kao siromana drubenica dola u kuu gospoe Steinbrecht. Brige i strah valjda su joj jo leali u krvi. Sa smijekom se okrenula od prozora i pola polagano kroz cijelu kuu. inilo joj se kao da uvijek ponovno osvaja svoje malo carstvo. Njene su noge lagano kroile preko debelih sagova. Njena bijela haljina padala joj je u naborima niz tijelo. Postala je jo mnogo ljepa u svojoj srei. Njene su oi jo jae sjale i i odavale njenu enju kad Herberta nije bilo i ogromno veselje kad bi se on vratio kui. Za vrijeme dok se uspinjala u atelje mislila je na svog oca i svoju novu majku. Ovo dvoje ljudi se isto tako jednoga dana uselilo u ovu kuu. Bili su sretni, a zatim... Gore u ateljeu sjela je u udobni kuti kraj kamina. To je bilo njeno najmilije mjesto kad je bila sama. Ovdje su leale knjige i asopisi, a Herbert bi svakodnevno stavljao cvijee u vitku vazu na malom stoliu, koji je stajao pred njenim stolcem. Udobno se smjestila u stolac iji je naslon bio vii od njene glave. Pruala je divnu sliku u svojoj mladenakoj ljupkosti i ljepoti. Prije no to je poela itati pogledala je na sat. Ostalo joj je jo vie od jednoga sata prije no to se morala spustiti i popiti aj sa svojom majicom. I prije podne bi uvijek odlazila gospoi Claudini dok je Herbert bio u laboratoriju. Kad bi se naveer vraao, on bi doao po nju i ostao jo koji sat s njom kod gospoe Steinbrecht za vrijeme dok bi ona veerala. A tada bi oni zagrljeni poli uskom tamnom stazom parka gore u svoj dom. Kad je Britta konano otvorila knjigu i htjela itati, uao je sluga i najavio gospodina porunika. Gospodin porunik bio je Theo Frensen koji je esto dolazio u Vilu Claudinu. Najee bi dolazio u vrijeme kad je znao da je Herbert u laboratoriju. Mnogo rjee kad bi on bio kod kue. Britta, u svojoj naivnosti, nij e u tome vidj ela nita zla. Theov posj et j oj nikad nij e bio naroito drag, i uvijek bi se ponovno silila na prisni ton s njime.

88

GIGA

Theo je dolazio namjerno u to vrijeme. Kad je Herbert bio prisutan, Theo se trudio da bude zabavan i prisan. Herbert je mislio da Theo zaista namjerava ukloniti sve nesporazume meu njima, pa gaje stoga ljubazno primao. Britta ga je zamolila neka doe u atelje. Ovdje je esto primala posjete. Kad je uao, ona se htjela dignuti i pozdraviti ga. On je njenu draesnu pojavu obuhvatio arkim pogledom i pourio se prema njoj. - Nemoj ustati, Britta, ne elim te smetati u tvom odmoru. Smijem li neko vrijeme sjediti uz tebe i razgovarati? Ili te moda smetam? - kazao je on i zavodniki joj poljubio ruku. - Ne smeta me, Theo. ak e mi pomoi da mi ovaj dosadan sat bre proe. Molim te, sjedni! Smijem li ti neto ponuditi? -odgovorila je ona ljubazno. On je primaknuo stolac u njenu blizinu i sjeo. - Ne, ne, hvala. Tvoje drutvo me samo po sebi osvjeava. Dakle, bilo ti je dosadno? Ima li uope neto takvo u mladom braku? - upitao je on. - Da, kad je ovjek sam. Zna i sam, Herbert vei dio dana nije kod kue. - A ti sati, kad on nije prisutan, za tebe predstavljaju pravu vjenost. Ona je uzdahnula i bacila pogled pun enje nekamo u daljinu. Theo je bio kao pijan. Iz njene kose i njenih haljina dizao se neki udan, opojan miris. Njen pogled pun udnje ispunjavao ga je ogromnom zaviu. Opet se u njemu pojavila elja za osvetom. Ta Herbert je bio otima njegove sree. U isto vrijeme osjetio je neizmjernu elju za tom lijepom, mladom enom, koja je svojom suzdrijivou uvijek ponovno rasplamsavala njegove osjeaj. Poluglasno, uz arki pogled on je tiho kazao: - Kako treba zavidjeti ovjeku kome je upuen taj uzdah pun enje! Britta se smjesta uspravila. Maleni trokut ponovno se pojavio na njenu elu. On gaje tako dobro poznavao. Njene su ga oi hladno gledale, no ipak je mirno kazala: - Ne govorimo vie o tome. On je ponovno duboko uzdahnuo i promjerio je od glave do pete. - Da, da, ne bih smio tako govoriti. Znam, to e te razljutiti -promucao je on. Zatim je opet uperio plamtei pogled u nju i nastavio: - Kad bi ti samo znala kako mi je teko utjeti. Ponekad mislim da to vie neu moi podnijeti. Ti i ne sluti koliko sam te ljubio, ne... koliko te jo ljubim! U njegovim se rijeima osjeala istinska strast. Britta je, problijedivi, ustala. - Osvijesti se, bratiu... inae u biti prisiljena da te izbacim. On je stisnuo zube i pogledao je strastveno s poudom. Zatim je rukom preao preko uznojenog ela. -Ne, ne, oprosti, zaboravi to sam kazao. No teko je promatrati kako netko grli ono za im si ti pruio svoje ruke. Herbert je bez truda zadobio tu sreu, koju ja moram udei promatrati iz prikrajka! Oprosti mi, priviknut u se s vremenom i mirno gledati na to. Okrenula je prema njemu svoje blijedo lice. Iskrenost njegova tona ju j e razoruala. - Ako jo nisi zadobio svoj mir, trebao bi se kloniti nae kue - kazala je ona tiho, bez srdbe. Niti jedna plemenita ena ne moe bez samilosti gledati kako netko zbog nje pati. Ipak su ga njene rijei pogodile poput udarca. - Zabranit e mi dolaziti u tvoju kuu? - kazao je, pri emu su se mrnja i strast borili u njegovoj dui. - Kaem ti samo ono to moram - odgovorila je to je mirnije mogue. - Ukoliko se ne moe svladati bolje je da bude to dalje od nas. Theo je stavio ruku na oi i duboko je uzdahnuo. - Nee se vise morati aliti na mene. Samo u te jo neto pitati. Treba li me osuditi zbog toga to na sve zaboravljam zbog ljubavi prema tebi? Jesam li za to manji u tvojim oima od Herberta? Jednom sam te uvrijedio jer sam na sve zaboravio zbog ljubavi. Ali ja te zaista ljubim. Moji osjeaji su bili uvijek iskreni, iako ih nisam znao obuzdati. Herbertu je bilo lake. Istom kad je saznao da si bogata nasljednica on te zaprosio. Prije toga mu ljubav prema

89

GIGA

tebi nije pomutila mir. No onoga dana kad je uo da e te gospoa Steinbrecht usvojiti, njegova se ljubav naglo probudila. Istoga dana kad je od strica saznao za to, on te je smjesta zaprosio kako ga netko dragi ne bi pretekao. Je li on vrjedniji tvoje ljubavi od mene? Britta je problijedjela poput mrtvaca i pogledala ga plamteih oiju. - Lae! Herbert me je zaprosio prije nego to je saznao da sam bogata nasljednica. U Theovim se oima vidjela udnja za osvetom i strast. - Ja ne laem! Mnogo prije no to si ti to znala, stric nam je ispriao kako te gospoa Steinbrecht uinila svojom nasljednicom. Dok si bila siromana, nisam ti mogao ponuditi svoju ruku, jer nisam imao imetka. Kad si postala bogata, uvidio sam da te ne smijem poeljeti. Herbert meutim, taj pametni, proraunani Herbert ledena srca, smjesta je poao k tebi i zaprosio te. Naravno, nije ti odao kako si u meuvremenu postala bogataica. Slijedeeg dana, sjeti se... bili smo zajedno u kazalitu, priznao sam mu na putu kui da u ti usprkos svega ipak udvarati. Tada mije odgovorio s hladnim smijekom: Brittaje od sino moja zarunica. On je sve to obavio bez greke. Ali sada te ja pitam: koga od nas dvojice treba osuditi? Iz Brittinih oiju bio je nestao sav ivot. No ubrzo zatim opet je jasno vidjela. - Vara se, Herbert to ne bi mogao uiniti. Theo se hrapavo nasmijao. - Pitaj ga! Nee moi zanijekati da se s tobom zaruio istoga dana kad je saznao da si postala bogata nasljednica. Britta se trgnula i pogledala velikim oima Thea. On nije spustio pogled, jer je i sam vjerovao u ono to je kazao, Brittaje iz njegova pogleda vidjela kako on ne lae. Iznenada joj se priinilo kao da je neka ruka gui, kao da se sva ta kua puna sree rui nad njom. No samo je trenutak posumnjala u svog mua. Smjesta se toga zastidjela. - Ja to ne mogu vjerovati! Pitat u Herberta. Samo bih njemu mogla vjerovati kad bi mi priznao neto tako sramno. A sada, molim te, poi. Ti si mi sve to kazao jer mrzi Herberta. On je ustao, mirniji, jer je ugasio svoju elju za osvetom. Htio joj je na oprotaju pruiti ruku. Ona je meutim povukla svoju i kazala kao bez glasa: - Nikad ti vie neu pruiti ruku, ako si lagao. Najprije u pitati Herberta. Theo se brzo naklonio i otiao. Brittaje pala na stolac i prela zamiljeno rukom preko ela. - Ne, ne, to ne moe biti istina! On je lagao ili se moda prevario - kazala je glasno. Zatim je ustala i uznemireno stala etati sobom. Pri tome se prisjeala svega onoga to se dogodilo na dan njenih zaruka. Prisjeala se svake Herbertove rijei. On joj je rekao kako je sretan to joj iznenada moe pruiti bezbrian, iako skroman, ivot. Zar bi to kazao, kad bi ve znao daje ona bogata? Ne, Herbert nije mogao tako lagati. - Pitat u ga veeras kad se vrati kui. On e mi predbaciti to sam i na trenutak mogla izgubiti svoju vjeru. Theo mrzi Herberta, on eli unititi nau sreu. Nee mu uspjeti. Jedna rije mog ljubljenog supruga i sve e opet biti dobro. Oh, kad bi on bar ve bio kod kue. Tako je razmiljala, nastojei se umiriti. Ipak se nije mogla rijeiti nekog nejasnog straha. Nije mogla u tom raspoloenju poi do gospoe Claudine. Poslala je slugu i ispriala se glavoboljom. Izmeu nejasnog straha i iskrene vjere proteklo je to beskrajno poslije podne.

90

GIGA

XXII
Herbert je naveer poao po Brittu gospoi Steinbrecht. Saznao je da ona nije dola k njoj. Stara gospoa gaje zabrinuto zapitala to je s Brittom. On joj nije mogao nita kazati jer se tog dana u podne jo dobro osjeala. Velikim koracima urio je prema Vili Claudini. Britta mu nije dola ususret i poletjela mu u zagrljaj kao obino. Za vrijeme dok je skidao kaput i eir, pitao je slugu gdje se nalazi njegova ena i saznao da je u svom salonu. Odahnuo je. Na sreu, moglo se raditi samo o nekoj sitnici, inae bi ona ve bila legla. Pourio je u salon. Britta je stajala kraj prozora i okrenula svoje blijedo lice prema njemu. Herbert joj je brzo pristupio i htio je zagrliti. - Draga, to ti to radi? Zato si tako blijeda? - upitao je, iskreno zabrinut. Ona je, kao da se brani, poloila svoje ruke na njegova ramena i pogledala ga nemirnim pogledom, punim straha. - Nisam bolesna, Herbert. Samo sam uznemirena. Potpuno sam sruena. Moram te neto pitati, sada smjesta. - Ali, draga, nee li me prije poljubiti? - Ne, sada ne, prvo te moram pitati. On ju je uznemireno pogledao. - Zar ne, ti nisi ve na dan naih zaruka saznao da me majka uinila svojom nasljednicom? upitala je tiho. On je nabrao elo kao da ga neto boli. - Dijete, tko ti je to kazao? - procijedio je. - To e kasnije saznati. Sada te molim za odgovor. Jesi li ti to saznao ve na dan naih zaruka? - Da, draga, uo sam to od strica Hermana, ali... Ona je smrtno poblijedila i uasnuto podigla ruke. - uti, uti, za ime Boga! Nemoj se ispriavati! Ja to ne elim uti - kazala je smeteno. Odmah zatim pobjegla je iz sobe. On je pourio za njom, no prije nego ju je mogao stii uo je kako su se zalupila vrata njene sobe. Britta se zakljuala. Pokucao je i zamolio da mu dopusti ui. No u sobi je sve bilo tiho. Britta je kao mrtva leala na divanu i nije mogla misliti ni na to nego na jedno: On te prevario. On ti je lagao. Nije mogla prijei preko toga. U besmislenom strahu bila je pobjegla pred njim, ne elei promatrati njegove napore u pronalaenju nekog izgovora. Sada je odjednom nestala sva srea iz njena ivota. Ona je bila toliko ponosna na to to ju je on odabrao dok je jo bila siromana. A zatim je, uglavnom zbog njega, bila tako sretna stoje postala bogata. Sad bi radije odbacila to bogatstvo, kad bi umjesto toga stekla sigurnost u njegovu ljubav. Herbert je jo neko vrijeme oslukivao na vratima. Nije htio izazvati panju posluge, pa je otiao u blagovaonicu, gdje je ve bio postavljen stol. Kazao je sluzi da ne treba donijeti veeru budui se njegova ena ne osjea dobro. Za sebe je, samo reda radi, naruio neto hladno i alicu aja. Kad je sluga to donio, upitao gaje kao u prolazu: - Je li danas netko bio u posjetama? - Nitko, osim gospodina porunika - odgovorio je sluga. Herbert je skoio kad je ostao sam i stisnuo ake. - Dakle on! Mogao sam i misliti da je tu strelicu on odapeo! -procijedio je kroz zube i stao nemirno koraati gore-dolje. - Ne mogu ga ak niti optuiti zbog lai, jer on zaista vjeruje kako je mene mamila samo bogata nasljednica jednako kao i njega. to on zna o iskrenoj ljubavi! Htio je zatrovati nau

91

GIGA

sreu, to god on kazao Britti, on je to uinio iz podlih namjera. Najradije bih ga udario u lice jer je Britti priredio takvu bol. Kako je bila blijeda! Kako uasnuta! Sada naravno vjeruje da sam je prevario. Zato me nije sasluala. Tako je uznemireno razmiljao. Zatim je opet otiao pred Brittina vrata i tiho pokucao. - Britta, preklinjem te otvori! Sve u ti objasniti. Sebe i mene nepotrebno mui - kazao je poluglasno. No u njenoj je sobi sve ostalo tiho. Britta je nepomino leala na divanu i zaepila ui. Nije htjela uti njegov glas. Sto bi on njoj mogao kazati? On joj je lagao i prevario je, igrao je velikodunog ovjeka koji je uzeo siromanu djevojku i htio za nju raditi i muiti se. Dopustio je da ga ona gleda puna divljenja, jer je bio spreman zbog nje odrei se toliko toga. A sve je to bila la, sve la. Nikad mu vie nee moi vjerovati! To je dakle bila ona nesrea koju je ona predosjeala. Niti jedan ovjek nije smio nekanjeno biti tako sretan kao stoje to ona bila. Sada su se tamne sjene nadvile nad tom sreom. No je provela bez sna, sluajui korake svog mua koji se takoer nije mogao smiriti. Istom pred jutro u Herbertovoj sobi se sve smirilo, nakon stoje jo jednom bio pred njenim vratima. Idueg jutra, Britta nije sila na doruak. ekala je dok Herbert napusti kuu. Pogledao je prema njenom prozoru, lice mu je bilo blijedo i zabrinuto. Ona bi mogla glasno zaplakati zbog svoje unitene sree. Kad je malo kasnije, umorna i nesretna prila stolu na kojem se nalazio doruak, nala je kraj svojeg mjesta pismo. Otvorila gaje. Na kartici je bilo nekoliko rijei napisanih u brzini: Moja draga! Na alost moram zbog hitnog posla u laboratorij. Ne mogu ekati da ti izae iz sobe ili mi otkljua vrata. Ali ne mogu otii prije nego to ti kaem da se nepotrebno mui. Ja te ljubim i patim s tobom. Budi dobra i sasluaj me kad se o podne vratim kui. Tvoj Herbert. Ukoenim pogledom gledala je u pismo. Neopisivo se plaila njegovog objanjenja. Kakva bi muka bila sasluati njegove pokuaje da se opravda! Britta se zatim obukla i krenula svojoj majci. inilo joj se kao daje to jedino mjesto kamo je ona mogla u svom bolu otii. Iako joj zbog Herberta nije mogla ispriati ono to joj je Theo kazao, ipak je mogla u njenom drutvu traiti utjehu. Ba ona e najbolje shvatiti njenu bol. - to ti to radi, najmilije moje dijete? Tako si me uplaila! Je li ti sada opet bolje? - Jo me malo boli glava, draga majko, ali to e proi - kazala je Britta tiho. Stara gospoa ju je njeno zagrlila. - Izgleda tako loe. Blijeda si. Nema valjda groznicu, dijete? - Ne, ne... samo sam loe spavala. Gospoa Claudina je ispitujui promatrala to blijedo mlado lice. Britta se inae nije obiavala tuiti zbog bolesti, ona je bila uvijek zdrava. Sada su joj oi, inae tako sjajne, bile kao ugasle, a na elu joj se ocrtavao onaj trokut. Oko ustiju vidio se izraz bola. A za sve to da je kriva glavobolja? Gospoa Claudina nije nita dalje pitala, ali je nastavila otro promatrati Brittu. - Doi, dijete, proetat emo parkom, to e ti dobro initi -kazala je mimo. etale su rukom pod ruku. Britta se silila na razgovor, ali gospoa Claudine je odmahnula glavom. - Samo uti. Ponekad se ovjek tako osjea daje utnja prava blagodat - rekla je s puno ljubavi. Britta je kradomice obrisala nekoliko suza. Gospoa Claudina se pretvarala kao da nita ne vidi. No tihi smijeak pojavio se na njenim usnama. Zar se mladi par bio posvadio? Prije ruka je Britta kao i obino otila kui. Najradije bi ostala dolje da se ne sretne s

92

GIGA

Herbertom. No to bi majci bilo upalo u oi. Teka se srca uspela putem kojim je inae tako lagano koraala. Stigavi u Vilu Claudinu ponovno ju je obuzeo strah zbog razgovora s Herbertom. Nije bila dovoljno hrabra da se suoi s njim. Slijedei svoj poriv kazala je posluzi kako mora jo neto obaviti, a da e zatim jesti kod gospoe Steinbrecht. Zamolila je da to saope njenom muu kad se on vrati. Britta je kupovala u gradu neke sitnice. Zatim je otila u jednu slastiarnicu koju su posjeivale samo ene. Popila je alicu okolade, jer od sino nije nita jela, a tijelo je zahtijevalo svoje pravo. Prelistala je novine i uvijek iznova gledala na sat. Konano vie nije mogla izdrati u toj uskoj prostoriji i napustila je slastiarnicu. Vani je dozvala koiju i provezla se do drugog kraja grada. Kad joj se inilo da je ve dovoljno vremena prolo, dala je znak za povratak i krenula kui. Zaustavila je koiju podno brda, a zatim se umornim koracima stala uspinjati. Stigavi kui, prvo je upitala za svog supruga. Sluga je javio daje gospodin doktor veoma brzo napustio kuu.

93

GIGA

XXIII
Herbert je samo kratko vrijeme ostao kod kue, a zatim se pourio gospoi Steinbrecht, nadajui se da e Brittu nai tamo. Na svoje iznenaenje saznao je da Britte nema. Prestraio se. - Britta nije ovdje, draga majko? Ostavila je poruku da e kod vas ruati. Gospoa Steinbrecht gaje ispitivaki pogledala. - Nije potrebno zbog toga problijedjeti, dragi Herberte. Britta se vjerojatno malo ljuti i izbjegava te. Jeste li se posvaali? Vjerojatno oboje prvu branu svau smatrate i odvie ozbiljnom. Herbert je u neprilici proao rukom kroz kosu. - Na alost, radi se o neem ozbiljnijem, nego o obinoj svai. Gospoa Claudina pogledala gaje uznemireno. - Sto to radite, djeco? Britta mi je jutros bila veoma udna, a sada si i ti tako zbunjen. U brane probleme ne bi se trebao nitko mijeati, ali moda bih te ipak mogla savjetovati. Herbert joj je u urbi ispriao to se dogodilo i kako on vjeruje da mu je Theo priredio tu muku. Gospoa Claudina gaje paljivo sasluala. - Tvoj je brati pokvaren tip, dragi Herberte. To sam ve dugo znala - rekla je ljutito. - A pri tome on vjerojatno nije niti lagao. Ne mogu ga zbog toga optuiti. Pa ak kad bi me ona konano sasluala... hoe li povjerovati mojoj tvrdnji da sam nevin? Gospoa Claudina je zamiljeno gledala pred sebe. Zatim je brzo kazala: - Nije potrebno da je uvjerava u svoju nevinost. Moda ja bolje shvaam njeno duevno stanje od tebe. ini se da tamo gore u Vili Claudini bjesni neki bakcil koji izaziva nepovjerenje. Suosjeam s tim siromanim djetetom. - Ali to bih ja trebao uiniti? - zaviknuo je uzbueno Herbert. - Nee valjda traiti od mene da gledam kako se ona mui? Ne moe slutiti koliko patim zbog toga to me izbjegava. Stara gospoa nasmijeila se suznih oiju. - Znam, Herberte, znam to na sreu. A ja ti mogu i hou povratiti Brittino povjerenje. Ja sam kriva to joj tada nisam otvoreno kazala to je na stvari. Znam, kako izgleda jedno srce koje bi htjelo vjerovati i pouzdati se, a ne moe. Ti nee morati kazati niti jednu rije za svoje opravdanje, jer je strano eni sluati takve rijei, kad nije sigurna u njih. Meni e Britta vjerovati, u to se moe pouzdati. Tada e sama doi k tebi i zamoliti te za oprotenje. Ostavi je na miru. Ako ti ona danas jo izmie, ne tjeraj je. A sretnete li se prije no to sam ja s njom govorila nemoj o tome izustiti niti rije. - Ali ona e morati jo vie patiti. Stara gospoa gaje ozbiljno pogledala. - Bolje da sada pati nekoliko dana, nego kasnije itav ivot. Budi suzdrljiv. Ona e moi iz tvog vladanja zakljuiti da si ti povrijeen. Sve drugo prepusti meni. Herbert je uzdiui pristao. - Ali dugo to neu moi izdrati - istisnuo je muno. Gospoa Claudina se nasmijeila. - Ne boj se, to nee dugo trajati. Moda e ona jo danas doi k tebi. Ako ne, sutra sigurno. Tada e sve opet biti u redu. Herbert se, bar donekle umiren, vratio u laboratorij gdje ga je ekao vaan posao. Gospoa Claudina gledala je za njim. - Tako ludo kao Britta stavila sam na kocku i ja jednom svoju sreu. I nitko mi nije mogao pomoi. A tako oajan kao sada Herbert, sigurno je poneki put i Heinz odlazio od mene prije nego to je uinio posljednji odluujui korak. Oh, ti moj ljubljeni muu to sam ja to uinila sebi i tebi! Britta se poslije podne opet ispriala gospoi Claudini zbog glavobolje. Zaista se loe osjeala i bila je na smrt umorna. Dulje vie nije mogla izbjegavati Herberta. To bi inae palo u oi posluzi... i njenoj majci. A ova nije nipoto smjela saznati ono to je Britta ula o Herbertu. Moglo bi mu to nakoditi u

94

GIGA

njenim oima, a to Britta nije eljela, jer je usprkos svemu jo uvijek ljubila Herberta. Pokuala je zamisliti kakav e biti njihov ponovni susret. On e nastojati na sve mogue naine itavu stvar prikazati kao nevanu sitnicu. A zatim, kakav e to brak nakon toga biti? ivjet e jedno uz drugo bez osjeaja, bez povjerenja. Stisnula je zube, i trzaj joj je proao tijelom. No zatim se odluno uspravila. U vrijeme kad se on naveer trebao vratiti kui, ekala ga je ona blijeda i tuna lica u sobi za dnevni boravak. Stigao je tono kui. ula je njegov korak i ostala sjediti kao ukoena na svom mjestu. Kad je uao u sobu, okrenula je lice prema prozoru. itavo njeno dranje odavalo je odbojnost. Njenost s njegove strane priinila bi joj se sada kao uvreda. Htio je prvo potrati prema njoj, no vidjevi njeno dranje, on se sjetio rijei gospoe Steinbrecht. - Dobra veer, Britta, moemo li konano razgovarati - kazao je poluglasno. Ona je okrenula glavu prema njemu i on je ugledao bolni izraz na njenom licu. Bez svoje volje, pruio je ruke daje zagrli. No ona gaje pogledala tako odbojno daje on brzo opet spustio ruke. - Dobra veer - kazala, je ona kao bez glasa. - Ne osjeam se dobro, oprosti mi! I pri tome je pomislila - Sada e se poeti ispriavati. Na njeno iznenaenje nita se takvo nije dogodilo. On je samo rekao tako mirno kako mu je to bilo mogue: -Nadam se da ti je sada opet dobro. Hoemo li veerati? Ustala je s osjeajem kao da tlo pod njenim nogama drhti. to je to bilo? Zar on nije smatrao potrebnim ni da se ispria? Njen se ponos probudio. Sjedila je naizgled mirno nasuprot njemu. Inae su obiavali za vrijeme jela initi razne gluposti, no danas su jeli posve mirno ili su se bar pretvarali da to ine. U istinu su oboje s najveom mukom progutali nekoliko zalogaja. On je potajno promatrao Brittu i mislio: - To vie neu moi dugo izdrati. Neto ga je u njenom ponaanju tjeralo na opreznost. Kako bi on lako mogao sve pokvariti ne bude li sluao savjet gospoe Steinbrecht. Ustali su u isto vrijeme. Nisu vie mogli podnositi tu muku i Britta je brzo kazala: - Idem jo naas dolje k majci, jer poslije podne nisam bila tamo. Zatim je brzo izala iz sobe. Htio je potrati za njom, ali tada je zastao. - Ona ide k majci - ekat u dok se ne vrati. Otiao je u svoju radnu sobu i sjeo kraj pisaeg stola. Sada vie nije mislio na posao. Podupro je glavu rukama i razmiljao. Njegovo je srce bilo ispunjeno bijesom zbog Thea kojemu je mogao zahvaliti za svu tu muku. Sto bi se dogodilo kad mu gospoa Claudina ne bi mogla biti svjedokom? Tada bi njegova srea moda zauvijek bila unitena. A to je Theo i elio. Bila je to njegova osveta stoje Herbert osvojio Brittinu ruku. Stisnuo je pesnice i oi su mu prijetei zasjale. - Djeae, kad ne bi bilo ono dvoje staraca kojima toliko dugujemo, ti bi me ve upoznao!

95

GIGA

XXIV
Britta, veoma nesretna, pourila je niz brdo. Njeno je srce bilo puno oaja. Mogla je objasniti Herbertovo ponaanje samo potpunom ravnodunou prema njoj. Dakle to je preostalo, nakon to se vie nije morao pretvarati? Mislio je vjerojatno kako sada vie ne mora igrati ulogu sretnog ljubavnika. Britta bi mogla glasno zaplakati od muke. No njen se ponos probudio. I njen prkos! Niti jednom rijeju ona nee odati koliko zbog njega pati. Blijeda, ali ponosno uzdignute glave, dola je gospoi Claudini. Samo mali trokut na elu odavao je staroj gospoi kako Britta jo uvijek nije nala svoj unutarnji mir. Privinula se s puno ljubavi u majin zagrljaj. Ah, kako je dobro mogla sada razumjeti koliko je majka morala patiti. Ali zato ona nikad nije smjela saznati da je i njena srea propala. Nije htjela pokazati niti Theu daje zadao smrtni udarac njenoj ljubavi. Gospoa Claudina njeno je zagrlila mladu enu. - Ti bi htjela jo neko vrijeme razgovarati sa mnom? Dobro je to si dola, drago dijete, eznula sam za tobom. Da li se sada opet posve dobro osjea? Britta ju je tako vrsto stisnula kao da trai oslonac i suze su joj stale navirati. Ona se ipak hrabro svladavala. - Jo me uvijek malo boli glava, no to e brzo proi. Ne brini zbog mene, draga majice. - A Herbert, najdraa? Zar ti je dopustio da doe sama? Britta je izbjegavala njen pogled. - On jo ima posla. Gospoa Claudina je pogladila njenu sjajnu kosu i nasmijeila joj se. Kako je Britti bilo teko lagati. - Sto, zar je on tako marljiv? To e mu sigurno biti teko. Britta je nastojala razgovarati o neem drugom i kad je gospoa Stange donijela neto za osvjeenje ak se s njom i naalila. I kad je ostala sama s majkom zadrala je taj radosni ton. Ali tada je gospoa Claudina povukla mladu enu k sebi na divan i kazala, drei njene ruke u svojima: - Dijete, ne pretvaraj se. Mene ne moe prevariti. itam u tvojim oima svata, to ne odgovara tom veselom govoru. Valjda se ljuti na svog mua jer on pretpostavlja svoj posao tebi? Moda si ak dotrala ovamo, elei ga zbog toga kazniti? Britta je sjedila kao ukoena, bojei se da majka ne bi neto primijetila. - Ne, ne, zaista ne - promucala je. Gospoa Claudina ju je poljubila u elo. - Na sreu ti ne zna lagati - kazala je mirno. Britta je pocrvenjela. - Ali majko,... draga majko... - Ostavi to. Gledam kroz tebe kao da si od stakla. Britta je bespomono stisnula ruke i njene su oi promatrale staru enu s bolnim pitanjem. Tada je kazala tiho: - Uinila bi mi najvee dobro, kad me nita ne bi pitala. Gospoa Claudina se uspravila. - Dijete, ja nita ne pitam. Ali neto u ti ispriati. Zna li tko je prije mnogo godina stanovao u Vili Claudini? Mlada ena ju je zaueno pogledala. - Ti i moj otac - odgovorila je, oklijevajui. - Da, jedna veoma luda mlada ena koja je vlastitim rukama unitila svoju sreu. Ona je tamo ivjela sa svojim suprugom kojeg je tako dugo muila svojim nepovjerenjem da on to vie nije mogao podnositi i da ju je zauvijek napustio - kazala je ozbiljno i znaajno. Problijedivi, spustila je Britta glavu. - Majko, draga majko, to eli time kazati? - Da sada tamo opet stanuje jedna isto tako luda mlada ena i da si ti najdrae dijete, na najboljem putu uiniti istu ludost koju sam ja uinila. Crvenilo je navrlo Britti u obraze. Htjela je skoiti i pobjei, ali stara gospoa ju je vrsto

96

GIGA

drala. - Sada e ostati ovdje i posluati to u ti rei - kazala je gotovo strogo. Britta je pala na svoje mjesto. - Tako si udna, majko. to eli od mene? - elim te opomenuti. Nemoj zbog nepovjerenja razoriti svoju sreu. Drui bacila joj se Britta u naruaj. - Ti zna? Zna to se dogodilo? - Znam da si neopravdanim nepovjerenjem ugrozila svoju sreu. - Ah, kad bi bar bilo neopravdano! - uzviknula je bolno Britta. Gospoa Claudina ju je vrsto privinula k sebi. - Neopravdano je Britta, ja to znam. Srea je, to ja to znam i to u ti povratiti tvoju vjeru. uvaj se, dijete moje! Ne otvaraj tako brzo svoje srce nepovjerenju. Kad je ono jednom ulo, veoma gaje teko izbrisati. Nepovjerenje ubija sve to je dobro i lijepo u ljudskom srcu. Britta je podignula svoje blijedo lice. - Kad ti ve sve zna, mora znati i to da imam razloga za nepovjerenje. - Zato stoje neki podli ovjeku svojoj ogavnoj elji za osvetom kazao neto runo o tvom muu? I kako si mu brzo povjerovala? Britta je odmahnula glavom. - Nikad, nikad mu ne bih vjerovala! Ni jednom ovjeku to ne bih vjerovala... osim samom Herbertu. Pa ja sam ga pitala, a on to nije niti nastojao zatajiti. Ali, odakle ti sve to zna? - Herbert mi je kazao. - On? Kad ti je rekao? - Danas u podne. Traio te. - I to se usudio? - Zar to nije dovoljan dokaz da si ga lano optuila? Britta se puna oaja uhvatila za glavu. - Ali on je sam priznao. - to to, dijete? Prisjeti se. Ti si ga neto pitala, a on ti je rekao istinu. No kad ti je htio objasniti da je on uza sve to nevin, ti si pobjegla i zakljuala se. - Nisam ga htjela vidjeti osramoena. - Za to nije bilo nikakvog razloga. Pitala si gaje li on na dan kad ste se zaruili ve znao da si ti bogata nasljednica? - Da, i nikome osim njemu samome ne bih bila povjerovala da je to zaista tako. Gospoa Claudina pogladila je arke Brittine obraze. - Dijete, da se barem u mojoj mladosti naao netko tko bi mogao sve moje sumnje raspriti kao to u ja sada uiniti s tvojima. - Majko, draga majko, kad bi ti to mogla! Ali on je sam priznao. - Da je na dan kad ste se zaruili sve znao. Pa to je morao priznati. Ali da si samo trenutak priekala saznala bi kako je on to saznao istom nakon vaih zaruka kad je od tebe krenuo k stricu. Mlada se ena stresla. U njenim barunastim oima pojavio se traak nade. No tada se to svjetlo opet ugasilo. - A slijedeeg dana kad sam mu kazala da se bojim to e se on zbog mene morati mnogo toga odrei, kad sam mu kazala da u biti tedljiva u naem domu, zato mi tada nije sve priznao? Stara je gospoa kimnula. - Vidi li dijete, kako jedna sumnja raa drugu. Na sreu, mogu ti oduzeti i ovu. Nije ti to kazao na moju elju. Bilo mu je to veoma teko, a teko mu je bilo i to to ti nee primiti sve samo od njega. Kako si ti, mala glupa djevojko, mogla posumnjati u takvog ovjeka? Bilo mu je teko odustati od toga da ti svojim rukama sagradi toplo gnijezdo. On je to tako lijepo zamiljao. Ve dugo prije no to sam i ja znala da e ti biti moja nasljednica, on mi je priznao

97

GIGA

da te ljubi. S enjom je ekao na svoj novi poloaj i istog dana kad se to dogodilo, on te je zaprosio. Nekoliko je sati kasnije saznao to sam tog dana dogovorila s njegovim stricem. Ovaj je zahtijevao od njega potpunu diskreciju. Kad je Herbert kasnije doao k meni, zamolio je da ti sve smije kazati. No ja sam htjela da me ti ljubi zbog mene same, a ne zbog mog nasljedstva. Zabranila sam mu da govori. Za njegovo umirenje kazala sam mu kako sam mu, ako on i ne bi postao tvoj suprug, namijenila dio svog imetka. Ovu svotu sam mu kasnije predala kao zajam i odredila da kamati slue za uzdravanje vaeg kuanstva. Tek tada se on priviknuo na misao da bude mu bogate ene. Nije ga to ba veselilo i samo njegova velika ljubav prema tebi pruala mu je olakanje. Tako, dijete, sada zna sve. A sada vjerojatno i na sve to gleda drugim oima. Britta je u njenu zagrljaju prolila vrue suze sree. - Majko, draga majko, to bi bilo kad tebe ne bih imala! Sve... ba sve tebi zahvaljujem! A sada i ono najvie i najbolje! Gospoa Claudina ju je poljubila. Vlanih oiju gledala je u njeno lice iz kojeg je sada nestala sva bol. - A sada obrisi oi i potri svome muu koji vjerojatno u takvom duevnom stanju ne moe raditi. Ne zaboravi ovu pouku - nikad vie ne sumnjaj u njega. On je poten, divan ovjek i beskrajno te ljubi. Britta je skoila i pritisnula ruku na srce. - Ah - kazala je ustraeno, a u isto doba i sretno - on se sigurno ljuti na mene. Danas mi nije kazao niti jednu dobru rije. Bio je posve sluben. Noja sam to zasluila. U pravu je to se ljuti. Stara dama se nasmijala. Bila je duboko dirnuta. - On nee iskoristiti svoje pravo. To e primijetiti kad se pokajniki vrati onamo gore. Jedva sam ga nagovorila da veeras bude tako sluben sa svojom ludom, malom enom. No ti si zasluila kaznu. Britta je tako vrsto zagrlila svojim mladim, snanim rukama gospou Claudinu daje ova, smijui se, stala moliti za milost. - A sada bjei, derite, inae e me jo zaguiti. Sutra te elim vidjeti vedrih oiju i sretna lica. Jo jednom je Britta poljubila staru damu, a zatim je otrala. U pravom smislu rijei, letjela je uz brdo. Potpuno bez daha stigla je do Vile Claudine. U Herbertovoj radnoj sobi jo je gorjelo svjetlo. Odmah je potrala k njemu. Sjedio je ozbiljan i zabrinut kraj pisaeg stola. Britta je poletjela prema njemu i pala kraj njega na koljena, zagrlivi ga. - Herberte, moj najdrai, moe li mi oprostiti to sam posumnjala u tebe? - izustila je bez daha. Njegovo je lice sretno zasjalo. Povukao ju je u svoje krilo i vrsto je stisnuo uza se. - Najdraa, jesi li opet moja? Jesu li nestale zle sumnje? Pogledaj me! Zna li sada da si ti sva moja srea? Slatka, zla eno, kako si me muila! Poljubio ju je toplo i srdano, uvijek i uvijek ponovo, a ona se drui privila uz njega. - Dragi, to su bili strani dani. On ju je privinuo k sebi kao daje brani. - Nikad vie ne smije posumnjati u moju ljubav, draga. Ona je moje najvie, moje najsvetije. Nitko ne smije u nju dirnuti - ak niti ti. Ja bezgranino i vrsto vjerujem u tebe, a ti mora isto tako vjerovati u mene. - Ne brini, dragi moj muu. Ovi strani asovi izlijeili su me za sva vremena od bilo kakvih sumnji. Me ljuti se vie na mene. Poljubio joj je oi. - Da se ne ljutim? Nisam to inio niti asa. Sve se urotilo protiv mene. Theo je dobro odabrao

98

GIGA

svoje rijei. Zar ne, on je posijao to krvavo sjeme? Ona gaje uplaeno zagrlila. - Ne misli vie na to. Nemoj s njim obraunavati. - Ne, ne, budi bez brige. To neu uiniti zbog strica i tetke. Osim toga, on vjeruje u ono to ti je kazao. Htio se samo osvetiti zbog toga to sam ga pretekao kod zlatne ribice. No ipak u mu dati lekciju. Moje siromano, drago srce, vidio sam koliko pati. - Zaboravimo na to, najdrai muu. - A kako te tvoja draga majka oslobodila sumnji? - upitao ju je, njeno ljubei njene oi i usne. Ispriala mu je sve, a on je njeno prianje prekidao poljupcima. Kad je zavrila, rekao je sretan: -Dobro je, to se sve to dogodilo. Sada je nestala i posljednja sjenka s nae sree. Uvijek me je malo smetalo to nisam bio potpuno iskren prema tebi. Idueg dana napisao je Herbert pismo Theu: Dragi bratiu! Za umirenje tvoje njene due, javljam ti da si se uzalud trudio da pomuti moju sreu. Moda ti to ne bih saopio na tako miran nain, kad ne bih znao da si me ti smatrao lovcem na miraz. Dopusti da ti objasnim tu tvoju zabludu. Zaruio sam se s Brittom ve u poslijepodnevnim satima onog dana, a tek sam naveer, u tvom prisustvu, saznao da e ona postati nasljednica. Kad si ti one veeri napustio kuu, saopio sam stricu Hermanu i tetki da sam se zaruio. Na sreu, svjedok mije bila i gospoa Steinbrecht. Ona je ve dugo vremena znala za moju ljubav prema Britti, a znala je i to da samo ekam na unapreenje kako bih mogao Brittu, siromanu Brittu, povesti svojoj kui. Samo tim sretnim okolnostima zahvaljujem to moj brak nije tvojim ljubaznim nastojanjem postao zauvijek nesretan. U svezi s tim, a i zbog tvog duevnog stanja, molim te da nas u budue posjeuje samo kad je to neophodno zbog strica i tetke. Kao hvalu za tvoje ljubazno nastojanje, prilazem ovom pismu onu mjenicu. Moe je sam ponititi. elim uspomenu na to izbrisati iz svog sjeanja. To je moja osveta. Tvoj brati Herbert Theo Frensen je pocrvenjeo itajui to pismo. Polagano je svijeom spalio krivotvorenu mjenicu. Herbert i Britta zaboravili su, svjesni svoje ljubavi, da se Theo pokuao umijeati u njihov brak. A taj je brak ostao nepomueno sretan, jer nita vie nije moglo unititi njihovo meusobno povjerenje. Gospoa Claudina uivala je u srei mladog para. Doivjela je duboku starost i bila je Herbertovoj i Brittinoj djeci njena baka. Sin je dobio ime Heinz, a ki Claudine. Starost je gospoi Claudini donijela mnogo ljubavi, tako daje mogla zaboraviti na izgubljenu sreu svoje mladosti.

99