1

MALA ENCIKLOPEDIJA KONZERVATIVIZMA

200 najvanijih zamisli, osoba, poticaja i institucija koji su oblikovali pokret

Nevjerojatno korisna knjiga. Bit e dragocjen izvor informacija u godinama koje su pred nama. William F. Buckley ml.

Osobno gledite

BRAD MINER

Za ROBERTA BRADFORDA MINERA II. i JONATHANA FREDERICKA MINERA

Kad cijele noi ovjek ui Tjeraju monotoniju On mislima glavu mui Pod uvjetom da misao ima koju. Pa iako nisam u luksuzu bio Teko se ide iz ove koe U meni se uvijek intelektualac krio S misli koja Vas i zapanjiti moe. Pa tako i misao pomalo smijena Da je prirode svaka jedinka Bilo muka ili enska Koja svijet ugleda iva Uvijek pomalo liberalna Ili pak konzervativna! W. S. Gilbert, Iolanthe (1882) (Prevela Rajka Maek)

Danas

Sjedinjenim nego i

Dravama jedina

liberalizam intelektualna osim

nije

samo

prevladavajua, Konzervativni i

tradicija... izoliranih

reakcionarni

iskoraci,

nekih

iznimki i onih iz crkvenih krugova, ne oituju se kao zamisli, nego samo kao djelovanje ili razdraujue mentalne kretnje koje kao da podsjeaju na zamisli. Lionel Trilling, The Liberal Imagination (1950)

Konzervativce danas ne mui isti politiki problem kao liberale. Pravi liberali vrlo teko osvajaju vlast u ovoj zemlji; s pravim konzervativcima nije tako. David Frum, Dead Right (1994)

SADRAJ

Uvod: Kratki naputak Pojmovnik

Mala enciklopedija konzervativizma

PODRIJETLO KONZERVATIVNOG NAUKA

I. II.

Grko-rimski utjecaj idovska tradicija

Carnes Lord Jacob Neusner James V. Schall, S.J. Peter J. Stanlis

III. Kranska tradicija IV. V.

Reformacija i revolucija Amerika stoljea

Charles R. Kesler

Pogovor: O reformaciji

Popis literature o konzervativizmu Literatura Zahvale Kazalo

UVOD

Kratki naputak

Niti

sam

ja

Diderot,

niti

sam

namjerno

uinio

ovu

malu

en-

ciklopediju revolucionarnom ili, stoga to je saeta, potpunom. Cilj mi je bio da prvo odredim prikladne teme, prikaem ih nakon toga u glavnim crtama, te naposljetku uputim itatelja na putove daljeg prouavanja ishodita konzervativnog svjetonazora, starih i novih.

NAKANA AUTORA

Knjiga

kao

ova

namijenjena, itatelju i ne

kako

bismo bi

rekli

jezikom kao

nakladnika, lako

prosjenom

trebala moe je

posluiti

razumljiv

prirunik

resiti

cjelovitost

izloenoga u, primjerice, Encyclopaediji Britannici (premda se Britannica ne odlikuje svagdje cjelovitou), enciklopedija ili koje nekoj od

viesveanih

specijaliziranih

potanko

prouavaju religiju, filozofiju, politiku, ekonomiju i sve druge kategorije spoznaje za koje se zanimaju dananji konzervativci. Kako je knjiga morala biti jezgrovita, bio sam prisiljen uvesti neka vrlo stroga iako ne apsolutna pravila o tematskom

podruju i zastupljenosti pojmova. Prvo pravilo: za potrebe ove knjige, konzervativizam per se nije prije 1800. god. (Iznimke naslovom Podrijetlo postojao u znatnijoj mjeri

predstavlja pet uvodnih eseja pod nauka, o kojima u ubrzo

konzervativnog

rei neto vie). Drugo pravilo: da bi postala dijelom pojmovnika zamisao mora biti iva... a osoba mrtva. (Premda je, kako se ini, ovaj posljednji uvjet vie prekren nego ispunjen.) Ova

knjiga ne predstavlja intelektualnu povijest Zapada ni konzervativizma

a zapravo

niti je Tko je tko u suvremenoj desnici.

(Takoer nije ni prirunik o temama od opeg interesa. Ovdje su spomenuta samo neka od vruih pitanja, primjerice pobaaj.) Neprijeporno je da itanje Platona ili, ponajprije, Aristotela, konzervativcima (ili bilo kome drugom) moe biti od koristi; je li ijedan od njih bio konzervativac (bar u smislu dananjeg

znaenja pojma) nikako ne moemo pouzdano rei. Jo od kada je Toma Akvinski krstio Aristotela, ljudi modernog doba traili su potvrdu suvremenih gledita u antikim narodima. To je vrlo esta pojava, osobito meu tradicionalistima. Ali stav Male i

enciklopedije konzervativizma je da konzervativni svjetonazor principi koji k njemu vode ili od njega potjeu

nisu postojali

(zapravo nisu mogli postojati) do trenutka kada je Zapad shvatio da mirka na optimistina obeanja i bljetave iluzije

prosvjetiteljstva. Naravno da moe biti tono, kako je izjavio jedan komentator, da nije mogue razaznati konzervativizam u

politici prije reformacije

ne zbog toga to nije postojao, nego

zato to nieg drugog nije ni bilo. Ali ta negdanja politika realnost najee filozofska obrana feudalizma ima malo

zajednikog s onim to danas zovemo konzervativizmom. Konzervativizam uistinu stupa na pozornicu Burkeovim Reflections on the Revolution in France (1790). Meutim, ni Burke ni

reformacija nisu iznikli ex nihilo iz povijesti, a Burkeova je verzija prosvjetiteljske misli doista snano istakla tradiciju. Zato sam zamolio petericu o vodeih amerikih znanstvenika nauka, da od

napiu

kratke

prikaze

podrijetlu

konzervativnog

antike do modernog doba. Nadam se da e ti prinosi obogatiti itatelja onim do ega bi tee doao iitavanjem abecednog o

pojmovnika,

dakle,

jednim

vrstim

povijesnim

motritem

intelektualnom razvoju konzervativizma. Zahvalio bih profesorima Carnesu Lordu, Jacobu Neusneru, Jamesu V. Schallu, S.J., Peteru J. Stanlisu i Charlesu R. Kesleru. itatelj treba znati da se njihov prinos ograniava na eseje koje potpisuju a da sam ostatak Male enciklopedije konzervativizma napisao ja. Prema tome, za sve pogreke, previde ili krajnje gluposti u ostalom dijelu knjige kriv sam jedino i iskljuivo ja. U pogledu ivuih zamisli i mrtvih ljudi... Iako sam u sluaju ovih drugih dopustio nekoliko iznimki, mislim da temeljno pravilo opravdavaju dvije injenice: konceptualni okvir knjige i

imperativi povijesne razboritosti. Ne bi bila pogreka rei da se monarhizam odrao kao

konzervativni ideal (zacijelo je igrao veliku ulogu u Burkeovu shvaanju engleskoga konstuticionalizma); jedino bi mu

neojakobinsko shvaanje povijesti uskratilo mjesto u opsenijim analima konzervativizma. Unato tome, ne mislim da je monarhizam kao pojam od ikakva znaaja za poloaj ili sadraj modernog

amerikog konzervativizma. Prema tome, u ovoj knjizi nije naao svoje mjesto kao odrednica. Drugi, moda jo prikladniji primjer: obitelj Adams. U pojmovniku Male enciklopedije konzervativizma postoje odrednice o Johnu, Henryju i Brooksu, ali ne i o Johnu

Quincyju. Zato? Zato to, po mom miljenju, John Quincy Adams kako god znamenita bila njegova karijera nije presudno utjecao

na razvijanje konzervativnog etosa u Americi, dok njegov otac i unuci jesu. Nekoliko predstavljenih ivuih mukaraca i ena

ovdje su zato to bi odsustvo njihovih imena poremetilo strukturu knjige. Svjestan sam da bi bilo vrlo neobino listati knjigu kao to je ova i ne naii na odrednicu posveenu Buckleyju. Ali ovaj pokuaj prosudbe povijesti shvaam dovoljno ozbiljno da bih znao da je razboritost a nita manje vrsti principi

posebno neophodna pri vrednovanju suvremenika. Takoer imam dojam da je veini nas vie potreban odnos s intelektualnim

prethodnicima nego vodi k postojeim misliocima. Naposljetku, radovi Buckleyja, Willa, Sowella, Kristola i drugih redovito se pojavljuju u tisku i u elektronikim medijima. Ba zbog toga

i, ponovno, zbog toga to nije mogue temeljito saeti neiji tekui rad odrednice o njima sadre neto manje tumaenja (i uope

esto su krae), a skice za portrete mnogih drugih ovdje neemo nai.

Pridravanje ogranienja od 200 tema znailo je, meu inim, da sam bio prisiljen povezivati odreene teme. Trgnem se kad vidim da su, na primjer, podaci o Midge Decter i magazinu Commentary predstavljeni u okviru odrednice Podhoretz. Zvui neiskreno

tvrditi da je kratkoa diktirala spajanje, meutim doista jest. No usprkos ovim tumaenjima, za itatelja bi mogli zanimati i

autorovi

kriteriji

ukljuivanje

pojedinih

zamisli,

osoba,

poticaja i institucija u ovu knjigu. I autor je razmiljao o tome. Ovo je osobno gledite i najvie to mogu zakljuiti prema konanom rezultatu jest to da su iza mojih odluka o tome to treba (i to ne treba) ukljuiti stajale tri premise. Prvo, postoji konsenzus. (Bez Burkea se ne moe.) Drugo, prioritet. (Morao sam pisati o Chestertonu. I uvijek sam elio napisati lanak o protuposvjetovljenju.) Tree, tu je i literatura. (Ima dobrih knjiga.) Izostavio sam nekolicinu znamenitih

konzervativaca, nekadanjih i dananjih. Iako su njihove karijere i osobni ivoti moda slijedili konzervativni princip, nisu

ostavili nikakav pismeni trag o svom ivotu i razmiljanjima. Dakako, fokus je uzak: gotovo sve osobe opisane u ovoj maloj enciklopediji ostavtine. pisci su. Ali, za veinu nas, bez knjiga nema

Nadasve,

nastojao

sam

predoiti

argumentirani

okvir

za

konzervativni pogled na svijet, istodobno prikazujui svu njegovu sloenost, da ne kaem proturjeja. Nisam siguran da sam uspio pokazati, u smislu Weaverova glasovita kojima aforizma, se sam da je

konzervativizam svijeta

paradigma

svojstava

fenomenologija da, vagajui

neprestano

pribliava.

Nastojao

injenice i uvjerenja, vie teine dam injenicama, ali ovo nije udbenik iz matematike. Neki konzervativci preziru kapitalizam i demokraciju i dive se mcCarthyizmu i Drutvu John Birch, ali treba biti razvidno da nisam jedan od njih. Osobno, osjeam se nelagodno s bilo kojom etiketom osim one

osnovne: jednostavno, konzervativac sam, ni neo-, ni paleo-, ni novi, ni stari. Korijeni moga konzervativizma nalaze se u

shvaanju ljudske prirode koje se uobliilo nakon to sam prouio Rat protiv idova: 1933 1945 Lucy S. Dawidowicz. Proitao sam knjigu nedugo nakon to je objavljena 1975. godine nakon to sam postao rimokatolikom i neposredno

shvativi da sam saznao o

ovjeku neto to e potpuno unititi moj gorljivi mladenaki optimizam. Prva posljedica ove potpune promjene bila je moja

odluka da glasujem za Geralda Forda. Znam, nije se ba radilo o izrazito konzervativnom nadahnuu, ali za prijanjeg pristau

McGoverna bio je to gotovo mistian trenutak. Otada se u meni (pretpostavljam, kao i u svim ljudima) odvija proces a i

razumijevanja implikacija osnovnih principa. U tom smislu da bismo okonali raspravu o osobnom gleditu prva odrednica u ovoj enciklopediji bude

prikladno je da (Op. prev.

pobaaj*

Engl. abortion; u izvorniku je to prva odrednica u pojmovniku.); prikladno, zato to malo koja druga kontroverza tako otvoreno govori prava o na vanosti izbor premisa. biti Moda e takozvani zagovaratelji miljenju,

iznenaeni,

prema

njihovu

10

subjektivnim pristupom tumaenju odrednice, iako sumnjam da e i takozvani pristae ne prava se na za ivot pravo na hvaliti ivot, njegovu samo sam

pravovjernost;

zalaem

protivnik pobaaja. Mislim da treba ubiti krivca, a ne nedunog. Nismo u suglasju sa svojim stavom ako mu nae premise protuslove. Bolje je grijeiti u pogledu opredijeljenosti nego u pogledu

naela.

STRUKTURA KNJIGE

Struktura ove knjige vrlo je jednostavna. Iza ovoga uvoda slijedi popis pojmova prema abecednom redoslijedu, od pobaaj** (Op. prev. Vidi prethodnu opasku.) do Wilson*** (Op. prev. U hrvatskom izdanju, sukladno naoj abecedi, posljednja je odrednica

zajednica.). Uz svaki je pojam dat i

prijedlog literature i

navod autora kojemu je posveena odrednica ili navod koji se odnosi na njen sadraj. Literatura: Znai da ili govore o temi ili su djela osobe o knjige koje slijede kojoj je rije. U

odrednicama o osobama takoer postoji popis knjiga nakon Vidi:; u mnogo sluajeva radi se o ivotopisima (ili autobiografijama), ali katkad i o opisu rada i razmiljanja predstavljene osobe. (Ovu predloena literaturu uvijek predstavljaju knjige. Smatrao sam da nije u mudro njemu uputiti itatelja na zbirku Svaka asopisa se na

mikrofilmu

najblioj

knjinici.)

natuknica

okonava navodom koji odudara od ostalog dijela teksta time to je u cjelini tiskan masnim slovima. Kroz knjigu je protkano pet popratnih eseja koje sam ve spomenuo o podrijetlu

konzervativnog nauka. Nakon glavnog dijela slijedi pogovor, esej koji sam naslovio O reformaciji, ime sam nastojao smjestiti

konzervativizam u kontekst svakodnevnog ivota, ne samo uenih

11

prosudbi. Potom slijedi Popis literature o konzervativizmu, u kojemu predlaem tucet temeljnih knjinicu. (Mnoge knjige knjiga za jednu dobru osobnu na kraju svake odrednice

preporuene

vie se ne tiskaju, ali sve one o kojima se raspravlja u Popisu literature o konzervativizmu svima su vie ili manje dostupne.) Mala enciklopedija konzervativizma zavrava Literaturom i

Kazalom. Otkuda kazalo u saetoj, abecednoj enciklopediji? Zato to itatelj moda eli znati gdje se i koliko se puta pojavljuju Strauss ili Hayek, i zato to se, kao to sam ve objasnio, neke

oekivane teme ili osobe moe obraditi jedino u okviru drugih odrednica; odrednici na primjer, Institut o magazinu Rockford. Chronicles Kazalo raspravlja popis se u

sadri

svih

najvanijih tema. Dosada je paljivi itatelj ve poeo shvaati koju sam metodu odabrao kako bih uputio na podatke koji se nalaze na raznim

mjestima u knjizi. Shema je veoma jednostavna: rijei i imena o kojima se govori drugdje u knjizi pojavljuju se podcrtani, u masnom tisku, podsjeajui na vrua mjesta u tekstu na CD-ROMovima. Pojavljuju se samo prezimena osoba; iznimke predstavlja nekoliko sluajeva postojanja istoga prezimena u vie od jedne osobe, kao u ranije masnom spomenuta tisku, obitelj Adams. samo Svaka se u tema svakoj

pojavljuje odrednici,

podcrtana,

jedanput da e

pri

prvom

spominjanju.

Nadam

se

itatelj

podnijeti onih nekoliko lanaka koji kao da e se sruiti pod teretom izbjei masno tiskanih rijei; i i, jest, zacijelo budui sam biti sam da je mogao ovo

konzervativizam

konzervativan, ali elio

konzervativna

enciklopedija,

dosljedan.

(Inae, unutar navoda nema upuivanja na druga mjesta jer se moje gledite o znaenju moe razlikovati od onoga drugog autora.)

12

Jo samo dvije opaske glede razumijevanja: Koristio sam rije ovjek mislei na cijeli ljudski rod, a rije savezni stavio sam izmeu navodnika ondje gdje je entitet koji se opisuje

nacionalna vlada. (Vidi federalizam.) Svrha jedne ovakve itateljeve enciklopedije nije u tome da ponudi konaan sud o temama i ljudima koji se u njoj spominju, nego da znatieljnom itatelju osigura samo osnovne informacije o predmetu koji istrauje i na taj mu nain omogui da nastavi itati neku drugu knjigu uz neto vie znanja. Tijekom godina otkrio sam da je The Readers Encyclopedia Williama Rosea Benta prijeko potreban pratilac na mojim vlastitim knjievnim

putovanjima. Dakako, ta knjiga nije bez slabih toaka (odrednica posveena Helen Hayes, ali Hayek se ne spominje), ali najee uspijeva ispuniti oekivanja. Nadam se da e i Mala enciklopedija konzervativizma, unato oiglednim nedostacima, na svoj nain

ponuditi bar dio onih smjernica koje prua izvrsno djelo. Deo favente.

Bentovo

POJMOVNIK

Acton, Lord Adams, Brooks Adams, Henry Adams, John afirmativno djelovanje akademska sloboda The American Spectator Ameriki institut za poduzetnitvo Ames, Fisher antikomunizam

13

apsolutizam Aron, Raymond austrijska kola autonomija autoritet Babbitt, Irving Bagehot, Walter Banfield, Edward Bastiat, Frdric Bell, Daniel Berns, Walter birokracija Blackstone, William

Bloom, Allan Bonald, Louis Brownson, Orestes Buckley, William F. Burke, Edmund Burnham, James Calhoun, John C. Chambers, Whittaker Chesterton, G. K. Chodorov, Frank Churchill, Winston S. Coleridge, Samuel T. Constant, Benjamin Cooper, James Fenimore Cram, Ralph Adams ikaka kola

14

Davidson, Donald Deklaracija nezavisnosti demokracija desnica Dickinson, John Disraeli, Benjamin drevni ustav Drutvo Johna Bircha Drutvo Mont Plerin Eastman, Max egalitarizam Eliot, T. S. ekstremizam empirizam federalizam feminizam Fondacija za ekonomsko obrazovanje Fondacija Johna M. Olina Fondacija za zatitu batine Friedman, Milton Gilder, George Gingrich, Newt Glazer, Nathan Goldwater, Barry grijeh Hamilton, Alexander Hayek, Friedrich A. Hazlitt, Henry Herberg, Will hladnoratvovski liberal

15

Hook, Sydney Hooverov zavod humanistike znanosti humanizam Hume, David ideologija individualizam Institut Hudson Institut Rockford Institut za interuniverzitetski studij Ivan Pavao II. izolacionizam Jaffa, Harry V. Jefferson, Thomas Jouvenel, Bertrand de junjaki konzervativizam kapitalizam Kendall, Willmoore Kilpatrick, James J. Kirk, Russell klasini liberalizam Koled Hillsdale komunizam konzervativan konzervativizam Kristol, Irving Kranska desnica laissez-faire Lewis, C. S. liberalizam

16

libertarijanizam Limbaugh, Rush Lincoln, Abraham Lippmann, Walter Locke, John ljudska priroda Macaulay, Thomas B. Madison, James Maine, Henry Maistre, Joseph de Mandeville, Bernard marksizam mcCarthyizam

Mencken, H. L. Meyer, Frank E. Mill, John Stuart Mises, Ludwig von modernizam Molnar, Thomas monetarizam Montesquieu, Baron de More, Paul Elmer Morley, Felix Muggeridge, Malcolm Murray, Charles Murray, John Courtney National Review neokonzervativizam Neuhaus, Richard John

17

The New Criterion Newman, John Henry Nisbet, Robert A. Nock, Albert Jay Nova desnica Novak, Michael Novi konzervativizam Nozick, Robert Oakeshott, Michael obiajno pravo obitelj objektivizam ograniena vladavina otuenje paleokonzervativizam pobaaj Podhoretz, Norman Popper, Karl R. poredak pozitivizam prava drava predrasuda prirodna prava prirodni zakon privatno vlasnitvo promjena prosvjetiteljstvo protuposvjetovljenje racionalizam Randolph, John

18

Ransom, John Crowe Reagan, Ronald reakcionar relativizam republikanizam Robertson, Pat Rossiter, Clinton Rothbard, Murray Santayana, George sloboda slobodna trgovina Smith, Adam socijalizam socijalna skrb Solenjicin, Aleksandr Sowell, Thomas Sredinji institut Stara desnica Stephen, James F. Strauss, Leo Sumner, William Graham supsidijarnost port Taft, Robert A. Tate, Allen teorija javnog izbora teorija ponude Thatcher, Margaret Tocqueville, Alexis de tradicija

19

ultramontanizam ustav utopizam Viereck, Peter vjera Voegelin, Eric Wall Street Journal Waugh, Evelyn Weaver, Richard Will, George Wilson, James Q. zajednica Zeitgeist

(Opaska:

Molim

da

pogledate

Kazalo.

Iako

shema

ove

knjige

ograniava broj odrednica na 200, u tekstu se spominje mnogo vie zamisli, osoba, poticaja i institucija; u Kazalu je popisana

veina. Meutim, zamisli su popisane samo ondje gdje navod sadri definiciju.)

MALA ENCIKLOPEDIJA KONZERVATIVIZMA

Acton, Lord (John Edward Emerich Dalberg, 1. barun, 1834-1902): Anglokatoliki povjesniar, urednik (Cambridge Modern History i poslije Newmana Ramblera), ovjek oaran slobodom. Nakon to je poglavito na tlu kontinentalne Europe u ultramontanizmu i liberalizmu u od ovom

dobio kolska znanja nastavnika ogrezlih

posljednjem naroito povjesniar i bogoslov, Nijemac Johan Ignaz von Dllinger (17991890) Acton se naao na Prvom vatikanskom

saboru, gdje se suprotstavio dogmi o papinskoj nepogreivosti,

20

ba kao i prije toga, kada se usprotivio Silabu. Ali na kraju je ipak radije prihvatio i jedno i drugo, nego to je riskirao da bude ekskomuniciran, to se Dllingeru zbilja i dogodilo. Acton je mislio da bi Crkva bolje promicala svoje ciljeve poticanjem znanstvenog istraivanja i politikih prava. Bio je u najboljem europskom smislu to i prilii apostol klasinog liberalizma, premda je, kao pravovjernu katoliku, neto snanije isticao

autoritet i tradiciju. Actonov s pravom znameniti aforizam da mo izopauje, najbolje se tumai kao oitovanje vrijednosti sustava provjere: nijedna podrunica (to kod njega vie odgovara

francuskom shvaanju stalea) ne bi smjela ugroziti suverenost bilo koje druge. Tako se uva cjelovotost svake; jednako tako, njihovo jedinstvo. sm Acton (Vidi smatrao takoer je da supsidijarnost.) su Burke (od Osim se

Dllingera,

ijeg

empirizma, ini se, vremenom udaljio) i Tocqueville imali najvie utjecaja na njegova politika gledita. U kasnijim je godinama poeo pisati opsenu Povijest slobode, toliko opirnu da je ak ni ovaj veliki uenjak nije mogao privesti kraju, i koja je

nazvana najveom nikada nenapisanom knjigom. Kada je umro, u njegovoj je osobnoj knjinici (sada pohranjenoj u sveuilitu u Cambridgeu) bilo 60 000 naslova. Literatura: Essays in Religion, Politics, and Morality (ur. Fears, 1988). Vidi: G. Himmelfarb, Lord Acton: A Study in Conscience and Politics (1952). Velik problem jest otkriti, ne ono to drave propisuju nego ono to bi trebale propisati; jer nijedan propis ne vrijedi ako ne vrijedi u savjesti ljudi. Pred Bogom nema Grka i barbara, bogatih i

siromanih, a rob je jednak svom gospodaru, jer svi su ljudi roeni slobodni; svi su graani jedinstvene zajednice naroda koja obuhvaa cijeli svijet, braa iste obitelji i djeca Boga. Ono to istinski usmjerava nae ponaanje nije vanjski autoritet nego

21

glas Boga koji nastanjuje nae due, koji poznaje sve nae misli, kome dugujemo svu istinu koju znamo i sve dobro koje inimo; jer porok je stvar volje, dok krepost izvire iz boanske milosti duha u nama. Freedom in Antiquity u The History of Freedom and Other Essays (1907)

Adams, Brooks (1848-1927): Ameriki povjesniar, brat Henryja i praunuk Johna te prvorazredan iako ekscentrian i samosvojan

drutveni znanstvenik. Tvorac je gledita o amerikoj kulturnoj dominaciji koje se temeljilo na ekonomskoj vitalnosti za koju je napredak bio i poeljan i prividan: razvoj vodi u centralizaciju, koja vodi u propadanje. Adams je imao otvoreno neprijateljski stav prema kapitalizmu jer je smatrao da svojom poplavom promjena brie tradiciju i poredak. Poznato je njegovo predvianje (ca. 1900) da e u 20. stoljeu najutjecajnije svjetske sile biti Sjedinjene Drave i Rusija. Literatura: The Law of Civilization and Decay (1895); The Theory of Social Revolutions (1913); Vidi: vidi Adams, Henry. Ako su irenje i jaanje neophodni... onda se Amerika mora proiriti i ojaati do krajnjih moguih granica; jer drave su samo goleme korporacije koje se natjeu; u toj utakmici preivljava onaj koji je razmjerno energiji koju posjeduje

najekonominiji, a rastroni i spori bivaju prodani u bescjenje i uklonjeni. The Law of Civilization and Decay (1895)

Adams, Henry (1838-1918): Ameriki pisac koji se smatra nacionalnim pobornikom tradicije, njene ljepote i

prvim

odgovornosti.

Kao unuk i praunuk predsjednik imao je subjektivan stav spram amerike batine, u ije je najdublje korijene imao vrlo osoban uvid; no kao harvardski profesor srednjovjekovne povijesti ovjek koji je neumorno putovao po svijetu i

bio je u mogunosti

22

objektivno, i jo potpunije, tumaiti korijene zapadne tradicije. Njegovo je rafinirano njegova razoaranje i bilo je u neskladu zacijelo s bio vatrenim pogoen

optimizmom

doba,

iako

samoubojstvom (1885) svoje ene (Marian Hooper Adams) pesimizam poglavito predstavljao reakciju na

njegov je izmeu,

napetost

kako je sm govorio, Djevice i Dinama.(Ja sam otopina, napisao je bratu Brooksu, lorda Kelvina i sv. Tome Akvinskog. Uvidio je, potpunije i bre od ostalih, sukob udnje modernizma za

novinama i potrebe ovjeanstva za poretkom. (Kaos je bio zakon prirode; Poredak je ovjekov san.) Moe se rei da je Adams cinizam nazvao pravim imenom. Od svih njegovih mudrih zapaanja nijedno ne prodire dublje u bt stvari od onoga u prvom dijelu prve reenice dvanaestog poglavlja njegovih znamenitih memoara, The Education of Henry Adams (1918): Poznavanje ovjekove

prirode poetak je i kraj politikog obrazovanja... Literatura: Mont Saint-Michel and Chartres (1913) i of Henry Adams (1918); Vidi: J. T. nastavak, Adams, The The Education Adams Family

(1930). Obrazovati trajao ezdeset

za poetak sebe i tekoe pri

bio je napor koji je stjecanju naobrazbe

godina;

udvostruavale su se naporedo s iskopanim ugljenom, sve dok nisam osjetio kako spoznaja da bi tome trebalo posvetiti jo deset godina da bi se suoilo sa sedmim umnoavanjem sloenosti prua malo zadovoljstva. nuno prouavati Zakon ubrzanja bijae konaan i nije ga bilo jo sljedeih deset godina osim da bi se

pokazalo je li jo primjenjiv. Nije bilo plana koji se mogao predloiti novome Amerikancu i nije bilo potrebno pronai propust ili prigovoriti; ali bilo je oigledno da se stil obrazovanja snano temelji na prisili. Prijelaz iz jedinstvenosti na

raznovrsnost, koji se odvijao izmeu 1200. i 1900. god., tekao je bez prekida i naglo se ubrzavao. Da je trajao jo narataj due,

23

bila bi potrebna

promjena drutvene svijesti. Kao

da je misao

samo obian zain u neodreenoj otopini, mora ui u novu fazu u kojoj vrijede novi zakoni. Posljednjih pet ili deset tisua

godina svijest je uspjeno reagirala i niim nije dokazala da e prestati reagirati ali morala bi se vinuti u nebo. The

Education of Henry Adams (1918)

Adams,

John

(1735-1826): i drugi

Ameriki predsjednik

filozof

politike,

prvi

podpredsjednik

(1797-1801)

Sjedinjenih

Drava. Tvorac Ustava iju je karijeru djelomice odredio sukob (iz razliitih razloga) s Hamiltonom i Jeffersonom, koji je, u sluaju ovog drugog, poeo sa sastavljanjem Deklaracije

nezavisnosti. Ali njegove raspre s Jeffersonom, koji ga je zvao kolosom, bile su ee stvar razliitih osobnosti no stvarnih razlika, budui da su dijelili slina gledita na ameriki ivot: republika sitnih vlasnika nekretnina, poduzetnika i poljodjelaca. Ustav Massachusetsa, iji je glavni autor bio Adams, na snazi je i danas i predstavlja uzor svoje vrste. Adamsovo je shvaanje

ljudske prirode bilo nadasve konzervativno, kao i uvjerenje da ovjeka treba prihvatiti onakvim kakav jest, a ne onakvim kakav bi mogao postati. Upozorio je na gotovo uroeni jenkijevski

optimizam: Nema posebne providnosti za Amerikance. U ovom se pogledu veoma razlikovao od Jeffersona. Tako je njegova Defense of the Constitutions (1787) napad umrli of Government of the godina United States of

America glasoviti Jefferson

predvidjela na su francuski u

nekoliko

ranije

Burkeov On i

demokratski od nekoliko to

apsolutizam. sati, bio na

razmaku

pedesetu koji je

obljetnicu volio

amerike zbog

neovisnosti. plutokracije,

Nije ni

ovjek

dravu

sanjao

Ameriku

ispunjenu

tvornicama i napuenim gradovima. Bio je to ovjek koji je volio

24

Ameriku onakvu kakva je bila u njegovo vrijeme i prije toga, iji je ivot bio hrabar zavjet kunjama i slavi propisane slobode. Bio je... uzor amerikoga konzervativca. (Rossiter, 1955).

Literatura.: Thoughts on Government (1776); Vidi: P. Shaw, The Character Jefferson of John Adams (1977); Ustav L. J. Cappon, na ovim The [to Adamsjest,

Letters

(1959).

zasnovan

republikanskim] principima otvara narodu svijet znanja, i potie ga svjesnim dostojanstvom, kakvo i prilii njegova je posljedica ope natjecanj koje slobodnim ljudima; rezultira dobrim

raspoloenjem, drueljubivou, pristojnou i moralnou u svih. Uzvienost hrabrima i osjeaja koju pobuuje takva drava ini obine ljude poduzetnima. Ambicija koju ona potie, ini ih

razboritima, marljiviima i tedljivima. Otkrit ete u njima neto profinjenosti, moda, ali vie temeljitosti; malo zadovoljstva ali mnogo rada, neto uljudnosti ali vie uslunosti. Usporedite li takvu zemlju s regijama u kojima vlada bilo monarhizam, bilo aristokracija, osjeat ete se kao u Arkadiji ili Eliziju.

Thoughts on Government (1976)

afirmativno

djelovanje:

Filozofija

egalitarizma

(rasnog

seksualnog) koja opravdava povlaten odnos (pri zapoljavanju, kako u javnom tako i u sveuilitima) spram onih privatnom sektoru, ili pri pristupu koji su, ako se to potvrdi, rtve

prijanje diskriminacije. Takvi programi i strategije obino su usmjereni k manjinama, ali mogu se primijeniti i na veinu, kao u sluaju ena. Na poetku, u 1960-ima, bio je to niz

vladinih programa kojima je cilj bio potaknuti Crnce i ene da sudjeluju u procesu natjecanja za radna mjesta; afirmativno je djelovanje ubrzo postalo obrazac za utvrivanje rezultata tog

procesa. Pozornost se tako skrenula s prava pojedinca na prava

25

skupina; s

mogunosti za napredovanje zasnovanoj na kvalitetama

pojedinca na kvote i popise odbaenih sastavljene prema boji koe ili spolu. Dok je prvi val zakona (posebno Zakon o graanskim pravima iz 1964. god. kojim je vlada sebe nagnala da pone

afirmativno djelovati zapoljavanjem onih koji su prije bili onemogueni) trebao izopiti diskriminaciju i pruiti nadoknadu rtvama specifinih diskriminacija, strategija afirmativnog

djelovanja brzo je poopila i problem i rjeenje. Na primjer, Zakon o jednakim mogunostima zapoljavanja iz 1972. god. nalagao je organima uprave i njihovim ugovornim organizacijama da

poveaju stupanj zapoljavanja manjina odgovarati populaciji; rasprostranjenosti tako su se tih

do toke na kojoj e on (i ena) u ukupnoj na

manjina

primjenjivali

demokratski

principi

rase i kulture, a ne na graane, unato injenici da nita ne ukazuje na to da je stvarna raznolikost isto to i proporcionalna zastupljenost djelovanja (Steele, je 1990). Jedna posljedica afirmativnog onemoguavanje

bila

obrnuta

diskriminacija

mukaraca bijelaca prigodom natjecanja za posao ili pri upisu na sveuilita kao na primjer u sluaju parnice koja se nala pred

Vrhovnim sudom u tako poznatim sluajevima kao to su Vijee kalifornijskog sveuilita protiv Bakkea (1978), gdje su kvote za upis na postdiplomski studij bile smanjene, te Ameriki sindikat radnika u elianama protiv Webera (1979), gdje su sline kvote bile poveane u privatnim poduzeima i sindikatima. U magazinu National Review od 6. studenog 1995. god. Paul Craig Roberts i Lawrence M. Stratton je napisali su ovakav da saetak: je bira U poetku, bodova kandidat

afirmativno kandidata

djelovanje i

znailo

[kada] isti,

broj se

Crnca

kandidata

bijelca

Crnac. Kasnije, s normiranjem prema rasnoj pripadnosti, birani su Crnci s manjim brojem bodova. Posljednji smo stadij vidjeli u

26

veljai 1994. god., kada dopustila tisuama

Vatrogasna sluba Los Angelesa nije

bijelaca koji su se natjecali za posao da Literatura: W. Bennett i T. Eastland,

pristupe pokusnom ispitu.

Counting by Race (1979); N. Glazer, Affirmative Discrimination (1978); F. R. Lynch, Invisible Victims (1991); T. Sowell, u nee

Preferential Policies (1990). Drutvo koje stavlja jednakost smislu jednakosti posljedica ispred slobode, na kraju

imati ni jednakost ni slobodu. Sila koja se koristi za postizanje jednakosti unitit e slobodu, a sila angairana za postizanje dobrih ciljeva, zavrit e u rukama ljudi koji e je iskoristiti za promicanje vlastitih interesa S druge strane, drutvo koje na prvo mjesto stavlja slobodu, na kraju e, kao sretan nusproizvod, imati i veu slobodu i vea veu jednakost. nije Usprkos tome to je

nusproizvod

slobode,

jednakost

sluajnost.

Slobodno

drutvo doputa da ljudi koriste svoju snagu i sposobnosti za postizanje svojih vlastitih ciljeva. Ono sprjeava neke ljude da samovoljno ugnjetavaju druge. Ono ne brani nekim ljudima da

stjeu poloaje koji donose povlastice, ali ne doputa da se takvi poloaji institucionaliziraju; oni su izloeni stalnim

pokuajima osvajanja drugih sposobnih, ambicioznih ljudi. Sloboda znai raznovrsnost, ali i pokretljivost. Ona bdije nad mogunou da oni koji su danas u nepovoljnu poloaju sutra dobiju

povlastice, te omoguuje da u tom procesu, gotovo svatko, onaj na vrhu kao i onaj na dnu, uiva u punijem i bogatijem ivotu. Milton i Rose Friedman, Free to Choose (1979)

agrarijanizam: Vidi junjaki konzervativizam

akademska

sloboda:

Tradicionalno,

sloboda

znanstvenika

da

pouavaju istini (i da istrauju i piu) bez slubenog mijeanja.

27

To je zahtjev profesora na koledima za posebnim privilegijem; za zatitom onom koju ostali dravljani nemaju od posljedica

svojih istupa. esto se tumai da je stalni predavaki status nuan zatitnik akademske slobode. Ono to zahtjev podrazumijeva bar u svojem najirem tumaenju jest nastavnikovo pravo da

ivi bez ugovornih obveza bilo prema svom poslodavcu, bilo prema zajednici. Ono to se ne smije previdjeti pri obrani prava na akademsku slobodu (i ono to je bilo prvi puta naglaeno u

revidiranim izdanjima Oitovanja o principima akademske slobode i stalnoga predavakog statusa Amerikoga drutva sveuilinih profesora iz 1925., a potom i iz 1940. god.) jest odgovornost za akademsku etiku, gdje je na istodobna mjestu

prvome

pouavanje istini. (Vidi relativizam.) Pod time je Robert Maynard Hutchins podrazumijevao (1956. god.) stupanj strunosti koji bi, kako on smatra, jer dostatno koji zatitio je studente od od

propagandista,

profesor

nastojao

indoktrinirati

svoje uenike, to je jedini sluaj pod kojim on moe biti opasan kao nastavnik... bio bi nekompetentan i kao takvoga bi ga trebalo ukloniti. to bi Hutchins, negdanji predsjednik Sveuilita u Chicagu koji je umro 1977. god. (i koji je bio liberal nad

liberalima), rekao na nedavnu polemiku oko pravila ponaanja u politike ispravnosti, teko je rei. Hook, koji je moda bio liberal, a moda i nije, hrabro je ustvrdio kako neortodoksna motrita u uionici treba pozdraviti, osim ako kao posljedicu imaju politiko oblikovanje nastavnoga plana ili ako im je nakana urotnika. Optuena da tumai svoja vlastita politika

uvjerenja... [kako bi] provela indoktrinaciju svojih studenata, pisao je Hook (National Review, 13. listopada 1989. god.), Nova ljevica odgovara da... objektivnost bivstvuje u promatraevu oku. Ovo je, zakljuuje Hook, jednako nijekanju razlike izmeu

28

fikcije i povijesti, krivnje i nevinosti, u odnosu na potvrene dokaze. Oni principi ADSP-a iz 1940. god. jasno navode da bi nastavnici ne unose trebali voditi rauna o tome da u svoja predavanja prijeporan materijal koji nema doticaja s njihovim

predmetom... (Vidi takoer humanistike znanosti.) Literatura: D. DSouza, Illiberal Education (1991), R. Kimball, Tenured

Radicals (1990); S. Hook, Heresy Yes, Conspiracy No (1952): R. Kirk, Academic Freedom (1955). Logiki je pozitivist otiao

predaleko kad je rekao da teoloki izriaji nemaju smisao; da bi doao do takvoga zakljuka morao je ponovno definirati smisao nezamislivo ogranienim pojmovima koji su i njegove vlastite

izriaje inili besmislenima. Ali skeptik ili agnostik ima mnogo snanije uporite kada kae da iako teoloki izriaji mogu imati svoje dostatno razumljive smislove, ne moe ih izrei akademski uvaen mislilac zato to ne moemo spoznati jesu li ili nisu istiniti, bar ne s ove strane groba. Svi imamo pravo na

potovanje svojih predosjeaja i nazora i pretpostavki, te na njihovo izraavanje. Ali sveuilite onim trguje se nadamo moe se

objektivnijim

materijalom,

koji

podvrgnuti

provjeri... Na sveuilitu nema mjesta i pretpostavkama. Christopher

predosjeajima, nazorima Church Authority and

Derrick,

Intellectual Freedom (1981)

America First: Vidi izolacionizam

The American Spectator: Magazin koji je 1967. god. utemeljio R. Emmett Tyrrell ml. (1944-) kao The Alternative. U urednikom

smislu, magazin je isprva odraavao godine Boba Tyrrella (23) i njegovo raspoloenje (ljutnju), ali tijekom godina i poslije

promjene naziva (1977. god.) The American Spectator [TAS] postao

29

je intelektualno profinjeniji

i uspjeniji. Negdje u vrijeme

polovine Reaganova predsjednikog mandata nekoliko je desetina suradnika magazina bilo na poloaju u Izvrnoj podrunici. Unato tome, TAS nikad nije izgubio otrinu; u posljednje se vrijeme upustio u onu vrst istraivakog novinarstva koje privlai

pozornost, kao kad je David Brock izvjetavao o svjedoenju Anite Hill-Clarence u sluaju Thomas (od ega je kasnije nastala

Brockova knjiga, The Real Anita Hill, 1993). Ono to je u 1960ima prisililo Boba Tyrrella da uoi potrebu za alternativom, bilo je povijesno rasplamsavanje [koje] je poinjalo nagrizati posljednji Stari poredak Amerike (Tyrrell, 1987), to jest,

liberalizam. Isprva je The Alternative bio pokusni sveuilini asopis Indiana Sveuilita, koji je Tyrrell uspio obogatiti

izvjetajima mree antiradikalnih studenata nekolicine elitnih kola. Unato nesklonosti tipu liberalizma blagostanja (za koji je magazin posjedovao bogat inventar slikovitih inaica), TAS je uspio postati most koji je spajao liberalizam i konzervativizam, i prvi magazin koji je redovito objavljivao lanke i

tradicionalista i neokonzervativaca. Ponekad ismijan kao previe studentski pretenciozan, TAS je rijetko bio optuivan da je

dosadan. Od New Enemies List P. J. ORourkea do prikaza ivota u Hollywoodu Bena Steina i Tyrrellova urednikog sarkazma slinog Menckenovu nikad nije (The Continuing Crisis), da je The American Spectator

propustio

pokazati

konzervativni

skepticizam

jednako bogat izvor veselog ludovanja i pronicavosti. Otkada se iz tabloida transformirao u magazin sjajnih korica, TAS je

ubrzano rastao. Na popisu njegovih suradnika nalaze se vei broj najboljih mladih autora lanaka o desnici, kao to su Brock, David Frum, James Ring Adams i Francis X. Rocca. Literatura: R. E. Tyrrell, The Conservative Crack-Up (1992); Vidi: Orthodoxy

30

(1987),

ur.

R.

E.

Tyrrell.

Tyrrell

svom

uvodu

pie:

Znanstvenici koji su analizirali ivote velikih ljudi vjerojatno priznaju mjesto koje je u povijesti imala dosada, ali tko bi potovao ove znanstvenike da su velika djela jednog Napoleona, Nielsa Usprkos Bohra, tome, T. Boonea Pickensa prilika pripisali moraju obinoj da dosadi? mnotvo

poznavatelji

priznati

dokaza govori o tome da je Aleksandar

Veliki napustio Makedoniju

jer mu je ila na ivce, da je Chaucer napisao Canterburyjske prie da bi ispunio svoje prazne dane, i da Richardu Nixonu

politika ne bi ni pala na pamet da je postao zvijezdom svoje momadi u golfu na Whittier koledu, toliko bi bio oduevljen mogunostima palice br. 1 Sada kada sam toliko toga rekao o motivima velikih ljudi u povijesti, svakako neete pomisliti da

sam skroman ako vam, ponesen prijateljskim osjeajima, kaem da sam The American Spectator utemeljio iz dosade. [The American VA Spectator, 22201. 2020 North 14th Street, 35 USD Suite na 750,

Arlington,

Pretplate

(mjesene):

godinu;

(800) 524 3469.]

Ameriki institut za poduzetnitvo (American Enterprise Institute AEI): D.C.(kao Organizacija Amerika utemeljena 1943. god. kako prednosti u Washingtonu, bi promicala bogate

udruga i

poduzetnika) ekonomskih

razumijevanje

drutvenih

koje

ameriki narod kroz podravanje sustava slobodnog, konkurentnog poduzetnitva. Njegov je prvi predsjedatelj bio Lewis H. Brown i pod njegovim vodstvom izdavanje i dravne organizacija izvjea politike. se o usredotoila potankostima 1950-ih je sam na pisanje

pamfleta zakonodavstva Baroody,

kongresnog William sebe J.

Sredinom koji

politiki

konzervativac

zvao

liberalom, poeo je usmjeravati AIP (tada jo AUP; do promjene

31

naziva dolo je 1962. god.) prema njegovu, danas prepoznatljivom, statusu sjedita i vodeih za konzervativnih rasijavanje o i libertarijanskih komentara u te

znanstvenika znaajnijim knjiga odbora,

kanala

putem

novinama,

monografija

nainima

upravljanja

i magazina savjetnicima

njihovih gledita. Meu lanovima upravnog i znanstvenicima bili su Hazlitt, Roscoe

Pound, Friedman, Wilson, Gottfried Haberler, Banfield, James M. Buchanan, Gerhart Niemeyer, Kristol, Robert Bork, Novak i Nisbet. Literatura: The American Enterprise [magazin]. Sustav slobodnoga poduzetnitva, koji je Adam Smith zvao sustavom prirodne

slobode, nije prirodan: on nije unaprijed odreen i ne moe ga se prihvatiti kao gotovu injenicu, ak ni u Americi. On je prije drutveni potrebni... i politiki artefakt i kojemu su, da bi preivio, drutvena

razumijevanje

pristanak...

Istodobno,

dobit od slobodnoga poduzetnitva vidljiva je stvar injenica nego ideologije ili koristi

ona je prije za stranke.

Oitovanje o politici AIP-ja (1995)

[American

Enterprise

Institute,

1150

17th

Street,

N.W.,

Washington, DC 20036; tel.: (202) 862 5800; Christopher C. DeMuth, predsjedatelj. The American Enterprise (magazin), pretplate (dvomjeseno): USD 29 na godinu, na adresu: P.O. Box 3000,

Denville, NJ 07834; (800) 562 1973 ili faks: (201) 627 5872. AIP Press (knjige): (800) 269 6267.]

Ames

Fisher

(17581808): blisko

Ameriki s

politiki i

mislilac estok

voa

federalista,

povezan

Hamiltonom

protivnik

Jeffersona: protivnik egalitarizma i zagovornik javnog poretka i privatnog narataja vlasnitva. tvoraca Kao jedan od se na najsjajnijih Harvard u ljudi dobi od iz 12

ustava

(upisao

32

godina i diplomirao kada mu je bilo 16), Ames je bio zapaen kao izvrstan govornik i posredovao je unato snanom protivljenju

u odobravanju Jayjeva Ugovora (1796), to je moda sprijeilo obnovu rata s Britanijom. Kao i Madisona, i Amesa je iskustvo navelo da svede vlast, na ali pravu nita to mjeru ga je svoje zauzimanje od je za jaku

centralnu spram

nije

odvratilo koji

nepovjerenja uglavnom sam

glasa

javnosti,

termin

izmislio (ali za koji najee smatraju zaslunim Tocquevillea). Rekao je: Monarhija na je trgovaki i brod koji dobro plovi ali je

katkada

naleti

stijenu

potone:

istodobno,

republika

splava koja nikad ne tone ali zato su vam stopala uvijek u vodi. (House postao of Representatives, predstavnik 1795) Pobijedio u je Sama Adamsa i

prvi

Bostona

Kongresu.

Literatura:

The

Dangers of American Liberty (1805) u Hyneman and Lutz, American Political Writing during the Founding Era, sv. II. (1983); Vidi: W. Bernard, Fisher Ames: Federalist and Statesman (1965). Prije Francuske miljenje revolucije, da druge u naih nisu je dravljana zato to prevladavalo su njihove

nacije

slobodne

despotske drave bile prejake za narod. Dakako, savjetovano nam je da preziremo sve tadanje drave kao brojne zapreke na putu ka osloboenju; koju bi i da njihovim slomom narod oekujemo prigrlio, sretnu da mogunost, sebi

svaki

emancipirani

zasvagda

osigura jednaka prava. Smatra se da je Francuska imala takvu mogunost ali je izgubila. Ne bismo li stoga trebali biti

uvjereni da je za ouvanje slobode nuno neto vie od ljubavi prema njoj? Ne bismo li trebali shvatiti da su ljudi, kada unite svu mo osim svoje vlastite, najblii despotizmu, tim vie

neobuzdanom jer je nov, i deset puta okrutnijim zbog svojega licemjerja? The Dangers of American Liberty (1805)

33

antikomunizam: Onaj pogled na opasnost od komunizma, od 1920-ih do 1980-ih, koji je istodobno bio i sredinjom doktrinom i

imbenikom razdora unutar amerikog konzervativizma tijekom ovoga perioda. Piui danas (1996), reklo bi se da je najupeatljivija stvar da je potpuno prirodno, imajui u vidu usud samoga komunizma antikomunizam gotovo ieznuo. Najvidljiviji aspekt

amerike konzervativne misli 20. stoljea danas je nevidljiv, a promjena se odigrala u manje od pola desetljea. Predvianja da e se konzervativizam nasukati bez komunista o kojima bi se

raspravljalo, pokazala su se potpuno pogrenima. (Vidi Gingrich.) Svi konzervativci bili su jedinstveni u otporu prema komunizmu jer je komunizam temeljito razarao ekonomsku i politiku

slobodu, vjeru i toliko podijelio, je

individualizam, a ipak, antikomunizam je isto koliko opasnost i ujedinio od desnicu. kao Stara dokaz desnica snage

doivljavala

komunizma

izolacionizma, dok je Nova desnica smatrala tu opasnost razlogom za agresivnu vanjsku politiku. Kako se komunizam irio u tri desetljea nakon II. svjetskoga rata, konzervativno se vodstvo sve vie okomljivalo na prijanje komuniste ili izbjeglice iz komunistikih zemalja, a bio to jest, na Novu desnicu desnice, uspona ili ili

neokonzervativizam, paleokonzervativizma,

autoritet je u sjeni

Stare sve do

Kranske

desnice, koji se sluajno poklopio s padom komunizma. Ono to se ne smije zaboraviti ljudi jest kao izuzetna to su hrabrost Eastman i mnogih Hook, amerikih Burnham i

antikomunista;

Buckley, Kristol i Podhoretz. Izdvojili su se iz mase, podsmijehu i nikad se nisu Vjerujui pokolebali. da (Vidi

izloili takoer ako se

hladnoratovski

liberal.)

socijalizam

pravilno primijeni

prua jedinu nadu za budunost ovjeanstva,

mnogi liberali postali su zagovornici anti-antikomunizma. Tako su

34

neki

obznanili:

Bolje

crven,

nego

mrtav.

ovom

smislu

proitajte... Literatura: Sidney Cook, Out of Step (1987). Hook pie: Bolje je biti iv akal nego mrtav lav za akale, ne za

ljude. Ljudi koji imaju moralnu hrabrost inteligentno se boriti za slobodu imaju najbolje izglede da izbjegnu sudbinu, kako ivih akala, tako i mrtvih lavova. Preivljavanje nije ono najvanije u ivotu dostojnom ovjeka. Ponekad je najgore to moemo znati o ovjeku to da je preivio. Oni koji kau da je ivot vrijedan ivljenja po svaku cijenu, sebi su ve napisali epitaf neasnosti jer nema cilja i osobe koju nee izdati kako bi ostali ivi. ovjekov poziv trebao bi biti vjeto koritenje inteligencije u interesu slobode ovjeka.

apsolutizam:

politici,

neograniena

vlast,

bilo

potpuna

ili

djelomina (SSSR ili Sluba za prijavu poreza); san optimista komunizam despotizam, i i beutnih faizam) i, premda je pesimista. u 20. Totalitarizam stoljeu

vatrenih (ponajprije feudalni pokazao

slijedio nije se

mnogo

smrtonosniji,

trajnijim. Ali poticaj se moe ponovno pojaviti u birokratskom pravorijeku, i kada se to dogodi nakane promiu to je bez obzira na to ije se dobre konzervativizmu. [Opaska:

antiteza

apsolutistiki reim ne mora nuno biti totalitaran; za razliku od dananjih diktatora, srednjovjekovni su despoti rijetko

doivljavali svoju vlast kao neprijepornu u svakom aspektu ivota graanina.] relativnom. U filozofijskim se pitanjima, smatra apsolutno da su je opreno

Stoga oni

katkada koji

religiozni skloni

konzervativci,

preziru

relativizam,

apsolutistikim vrijednostima i vlasti, ali svega nekolicina s pravom treba odgovarati za to. No broj ovih kranskih Cezara i njihovih sljedbenika malen je; nije to mnotvo to opravdava i

35

potie

nekakvu

ameriku

teokratsku

dravu.

Ali

dok

konzervativizam odbacuje apsolutizam vlasti (te time i teokratsku dravu), Logiki ne je odbacuje apsurdno apsolutne dokazivati istine. standarde postojanje (Vidi morala Boga i ako religije. istodobno

dokazujete

relativnost

takoer

republikanizam,

demokraciju, prirodni zakon, i, na kraju, protuposvjetovljenje.) Literatura: J. Locke, Second Treatise on Government (1690); J.-F. Revel, The Totalitarian Temptation (1977). Mo esto izopauje, a apsolutna mo izopauje potpuno. Veliki ljudi gotovo su uvijek kada se

loi ljudi, ak i kada koriste utjecaj, a ne autoritet; tome doda sklonost spram, ili izvjesnost

postojanja

potkupljivosti, stvar je jo gora. Lord Acton, pismo (1887) u Essays in Religion, Politics and Morality (1988)

Aron, Raymond (19051983): Francuski sociolog (Main Currents in Sociological Thought, 1965), profesor (na Sorbonnei) i politiki komentator (Le Figaro). Aron je studirao u Francuskoj i u

Njemakoj, gdje je gledao raanje nacizma i poeo prouavati Maxa Webera (18641920) i Karla Marxa. Tijekom II. svj. rata Aron je pomagao asopisa Charlesu pokreta de Gaulleu La kao asnik i bio glavni urednik i

otpora,

France

Libre. su

Ratno

iskustvo

poznavanje

povijesti

rezultirali

iskrenim

potovanjem

amerikog iskustva, i

antikomunizmom. Ipak, kako je otvoreno

pokazao prigodom posjeta Sjedinjenim Dravama u to vrijeme, nije se divio mcCarthyismu. Nakon trideset godina pisanja komentara za Le Figaro, Currents pregled i in Aron je preao u LExpress 1977. god. Sociological te Thought (u dva sveska) Njegov Main najbolji je

saetak

kontradiktorne

discipline

ikada

napisan.

Aron u njemu razvija jednu od tema koje su ga zanimale cijeloga ivota, sukob slobode i determinizma, razliito prikazan u

36

djelima

Tocquevillea (i u manjoj mjeri Montesquieua) i Marxa.

Premda je analizirao mnoge slinosti izmeu vladajuih entiteta socijalizma i kapitalizma, Aron se otvoreno suprotstavio

klasinom liberalizmu. Zapadna drutva danas, pisao je (1978), imaju trostruk ideal, malograansko graanstvo, tehnoloku mo i pravo svakog ovjeka da odabere put svog spasenja. Nijedan od ova tri ideala ne smije biti rtvovan. Pronio kao je Tocquevilleovo vladavine glede i

pojmovno

razluivanje kao duha

demokracije vremena, i bio

oblika

demokracije otuda

pesimistian

obje; Main

njegova

verzija

klasinog

liberalizma.

Literatura:

Currents in Sociological Thought (1965); Vidi: A. de Crespigny and K. Minogue, Contemporary bar u Political svom Philosophers i (1975).

Marxova

sociologija,

mesijanskom

proroanskom

obliku, pretpostavlja svoenje politikog

poretka na ekonomski.

Ali politiki je poredak u biti nesvodljiv na ekonomski poredak. Kakav god da je ekonomski i drutveni reim, politiki problem ostaje jer se bira se sastoji od odluivanja o tome tko e vladati, kako vodstvo, kako se oituje mo te kakav je odnos

odobravanja i Politiki je

razilaenja izmeu vlasti i onih kojima se vlada. poredak jednako neophodan i autonoman kao i

ekonomski... Mit o nestanku drave mit je o tome kako drava postoji samo da bi proizvodila i raspodjeljivala sredstva te

kako e, kada se jednom taj problem proizvodnje i raspodjele rijei, nestati i potreba za dravom, to jest za vodstvom. Karl Marx u Main Currents in Sociological Thought (1965)

austrijska

kola:

Skupina

neoklasinih Karl

ekonomista Menger von

iji

je

antietatistiki (Principles of

pristup Economics,

utemeljio 1871),

(18401921) Bhm-Bawerk

razvio

Eugen

(18511914, autor djela Capital and Interest, 1884) ali koja je

37

postala Misesa i

najuoljivija Hayeka, i motrite zbog

(barem

Americi)

kroz

kasnije

radove

neto manje esto toga

Israela Kirznera i Rothbarda. individualistikim sloenost i

Austrijsko

nazivaju to

subjektivistikim, djelovanja (samo

naglaava i

ljudskog koji

pojedinci

djeluju)

spontani

poredak

stvara institucije ekonomskog, politikog i drutvenog ivota putem otkria. Uslijed golemog broja ljudskih odluka vezanih za ekonomsku djelatnost, pokuaji vodeih planera da ih objasne ili otkriju kojima se osueni su na propast. Za razliku od poduzetnika, Austrijanci dive, drave ne oslukuju brojne

raznolike i proturjene interese potroaa. Premda su Austrijanci zagovaratelji slobodnoga trita, ne znai nuno da se protive monopolima slobodnome potroae per se osim onih i bi dravne dalje ga podvrste moraju bilo doista osobito jer se na za

tritu

monopoli Iako

natjecati

otkrivanjem.

pravilnije se u nekim

nazvati crtama

neoklasinim, znaajno

austrijsko od

gledite

razlikuje

klasinoga,

svojom

teorijom

vrijednosti, koja odbacuje Smithovo stanovite (vrijednost) odreuju imbenici rada i

po kojem cijenu

proizvodnje, i umjesto

toga shvaa potroaka trita (milijune pojedinaca koji donose odluke) klasini Mises, Economic kao jedinu determinantu usp. ikaka F.A. vrijednosti kola. Hayek, of proizvoda. L. Vidi von and

liberalizam; Human Order Action

Literatura:

(1949); The

Individualism Modern

(1948);

Foundations

Austrian

Economics (1976), ur. E. Dolan; A. Shand, Free Market Morality (1990). Natjecateljska tenja prilagodbi nesigurnoj budunosti navodi nas da pokuamo upotrijebiti, to potpunije, raspreno

znanje o sloenim informacijama koje se neprekidno mijenjaju. Taj proces nuno postaje vrsta igre u kojoj osobni uspjeh obino ovisi o kombinaciji vjetine i sree, gdje nikako nije mogue

38

razluiti jedno od drugog. Prava stvar koju ovjek mora uiniti u odreenom trenutku to je i u njegovu i u opem interesu mora

ovisiti o sluajnim okolnostima u koje ga je povijest smjestila. Nauili smo igrati ovu igru otkrivanja koju zovemo natjecanjem, zbog toga to su zajednice koje su njome eksperimentirale vei ishod procvat igre, i od

postupno drugih.

joj Na

unapreivale su ih

pravila svi

zabiljeile Ali

kraju

oponaali.

ija

pravila zahtijevaju od ljudi da maksimalno iskoriste prilike koje im se ukau da zadovolje i sebe i druge, ne moe biti

pravedniji od ishoda bilo koje druge igre na sreu. Friedrich A. Hayek, Economic Freedom (1991) [Austrian Economic Newsletter, Ludwig von Mises Institute, Auburn University, Auburn, AL 36849, U.S.A.; (334) 844-2500; Mark

Brandley, urednik. Izlazi periodiki.]

autonomija:

Doslovno,

samovladavina

(prema

gr.

zakon

za

samoga sebe), to se obino odnosi na politika prava nacija (kao u samo-upravljanju), ali izvan toga vaan pojam u

libertarijanskoj filozofiji. Autonomija libertarijanizma potjee djelomino od Immanuela Kanta (1724-1804): Samo je ovjek na

ishoditu moralnog djelovanja. Iako libertarijanci vjeruju da je to ishodite Bog, njihov glede individualizam odluka i daje svakom u ovjeku ovome

samostalnu

ulogu

svojih

djelovanja

svijetu. Ovo moe voditi k onoj vrsti individualizma kojoj mnogi konzervativci ljudi moe prigovaraju prihvatiti, i zbog koju malo to tradicionalno to pobonih onu

toga

nagovijeta

atomistiku individualnost koja nadahnjuje marksistiku i druge avangarde rezervat izvorne slobode djelovanja za elitu koja je

izvan povijesti te je zato moe procjenjivati ne obazirui se na tradiciju. Takoer, autonomija se katkada svodi, sukladno

39

ekstremnom

libertarijanskom

gleditu,

na

samoposjedovanje,

pojam koji predstavlja prokletstvo za svaku religiju koja shvaa ovjeka kao bie ija slobodna, grena djela nisu osobna stvar

koje se sm moe osloboditi snagom i energijom (Rahner, 1978). U svojem najboljem obliku, autonomija je hrabra potvrda

individualne slobode nasuprot moi drave. Ali kada individualna autonomija postane utjelovljenje teorije prirodnoga prava (u

njenu pozitivistikom smislu

vidi pozitivizam), pojavljuje se

tenja da se odbace zahtjevi vjere, obitelji, zajednice i ostalih koji trae individualnu odgovornost. Oakeshott je na primjeru moralne

jezika

pokazao

unutarnji

karakter

individualne

autonomije. Kao jezik, napisao je (1975), moralna je autonomija posljedica potreba ljudskih bia da ih podupre neto stvarnije od emanacija njihovoh vlastitih nesigurnih prikaza. Michael Oakeshott, On Human Conduct (1975). Literatura: pie:

Oakeshott

Onome to se naziva moralnom autonomijom nije potreban moralan izbor da bi bila bezrazlono, nemjerodavno oitovanje takozvane volje stvara kojom usamljena za jedinka koju je istodobno potpuno prepoznaje te ili joj ak se

vrijednost

odgovorna

stavlja na raspolaganje, tako se na udesan nain oslobaajui organskog poticaja, racionalnog sluaja i autoritativnih pravila ponaanja. Ona takoer nije uvjetovana kritikim odobravanjem ili pristajanjem jedinke na pravilo ponaanja u smislu priznavanja nepotvrenih razloga da bi je se smatralo poeljnom. Ona, osim toga, ne zahtijeva da je se na drugi nain oslobodi od obveze da prihvati pravilo ponaanja samo zato to je pravilo; to jest, zbog njegove vanosti Nije znaajka ljudskog ponaanja to da isprva ima neograniene potrebe (individualne ili zajednike) a tek nakon toga doputa da ga razboriti um i moralna osjetljivost upute i odrede mu izbor koraka kojima se trai njihovo

40

zadovoljenje; ono izraava svoje zahtjeve na inteligentan nain (naime, priznaje razboritost i moralne obzire), to rezultira

uspjehom ili neuspjehom.

autoritet: Pravo na djelovanje, pravinost djelovanja, ili, moda najvanije, temelj djelovanja. Od Burkea nadalje, konzervativizam je izjednaavao autoritet s tradicijom, shvaao ga kao onu

ivotnu snagu koja obuzdava potencijalno destruktivnu mo slobode i uporno zahtijevao da ne ljudima. Zato je autoritet bude utemeljen u zakonima, a potreba za autoritetom (i poretkom) u

svakodnevnom ivotu navela neke konzervativce na zdravu sumnju u demokraciju i razvila u njima snanu sklonost religiji. Bonald je predstavio pogled na autoritet ukorijenjen u trima institucijama obitelji, crkvi i dravi od kojih je svaka na svoj nain

nastala iz Bojeg autoriteta; svaka nezavisna na svom vlastitom podruju. (Vidi supsidijarnost.) Pokoravanje (ili osjeaj

dunosti) prema autoritetu jest besprijekornost nikada je ne bi manje trebalo

socijalno, politiki i teoloki od ili slobode iznuditi (Akvinski), bez i

vrijedna odobriti

opravdana

razloga. Ipak, autoritet je prijeko potreban da sloboda ne bi bila anarhija, to je razlika koja se ponekad zaboravlja je od u

libertarijanizmu.

Pitanje

autoriteta

neodvojivo

pitanja

suverenosti. Suverenost definira i ograniava doseg autoriteta, i, uistinu, autoritet esto nazivaju legitimnom moi, a mo

kojom se slui bilo koji autoritet legitimna je samo ako ostaje ograniena na svoje podruje suverenosti. Literatura: T. Molnar, Authority and Its Enemies (1976); Authority modificira podsjea (1975). Autoritet R. A. Nisbet, Twilight of i, kada je to nuno, i

formulira, i

ciljeve,

artikulira na

odrava koju

tradiciju duguju

ivom,

svoje

podanike

lojalnost

drutvenoj

41

grupi

Moemo

razlikovati

dva

tipa

autoriteta:

karizmatski

institucionalni. Prvi predstavlja neplaniranu iznimku, i unato tomu to je rijedak, okrijepljuje ljudski potencijal na koji

djeluje; drugi je pravilo, neto uobiajeno, rutina Ipak, oni koji ude za se karizmatskim autoritetom autoritetu, i preziru ozbiljno ili ne

pokoravaju

institucionalnom

grijee:

instituciju moemo definirati kao mjesto gdje svi imaju korist od autoriteta koji ionako posjeduju samo najbolji od njih. Thomas Molnar, Authority and Its Enemies (1976)

Babbitt, Irving (1865-1933): Ameriki znanstvenik i kritiar koji je, s Moreom, utemeljio Novi humanizam (ponekad se govori o

neohumanizmu), konzervativnu reakciju na romantizam 19. stoljea te koji je teei poslije Nakon tekog suzdranosti postao u knjievnosti Novog estih i slavei (vidi mjesta

klasicizam Ransom).

dijelom i

kriticizma promjena

djetinjstva

boravka (ivio je, izmeu ostalog, u Ohiju, Wyomingu i New York Cityju), Babbitt je poeo studirati na Harvardu, to mu nije

pruilo nadahnue, ali gdje je nauio est jezika i diplomirao (1889) klasinu knjievnost s vrlo dobrim uspjehom. Jedan od

jezika (nauen na Harvardu i kasnije u Parizu) bio je sanskrt. Babbitt je razvio ozbiljan interes i divljenje prema istonjakoj religiji, osobito budizmu. Od 1894. god. do svoje smrti predavao je na Harvardu francuski jezik. Babbittov tradicionalizam

(cijenio ga je Eliot, koji mu je bio student) nije bio puka potvrda figurativne umjetnosti ili realizma, nego napad na opasan didaktizam romantizma, njegovo izbjegavanje moralne odgovornosti i naputanje ideje grijeha. Osobito je kritizirao Jean-Jacques (1712-1778) zbog njegove sentimentalne

Rousseaua

ovjekoljubivosti. Literatura: Rousseau and Romanticism (1919);

42

Democracy and Leadership (1924). Vidi: J. D. Hoeveler, The New Humanism (1977). Uvjereni smo da e izrazito heterogeni

elementi koji ulaze u nau (to jest, ameriku) populaciju, kao raznolika glazbala u orkestru, rezultirati bogatijim suzvujem; i zbilja hoe, mogli bismo rei, ako se, poput orkestra, njima dolino ravna. Inae, rezultat moe biti neoekivana kakofonija. Ovo pitanje elnitva nije temeljno bioloko, nego moralno. Voe mogu imati razliite znaajke, od ovjeka koji je tako odan

valjanim normama da u drugima potie ispravno ponaanje ve samom krepou svog primjera, do onoga koji poznaje samo zakon

lukavosti i zakon sile te na taj nain zastupa imperijalizam. Ako je demokracija samo pokuaj eliminiranja kvalitativnog i

selektivnog principa radi neke ope volje, zasnovane na teoriji prirodnog prava, na kraju se moe pokazati da je samo oblik

vrtoglavice nad ponorom. Democracy and Leadership (1924) Bagehot, Walter (1826-1877): Britanski klasino-liberalni (ili od

konzervativni) drutveni znanstvenik i urednik The Economista

1861. god. do smrti. Unuk i sin bankara, Bagehot se pripremao za pravniko zvanje, kratko se bavio novinarstvom i napokon, u dobi od 25 godina odluio zaposliti se u obiteljskoj banci. Meutim, nastavio je pisati, i ak osnovao magazin The National Review. Bagehot se oenio keri utemeljitelja The Economista i 1859. god. postao direktorom toga magazina. Nakon smrti enina oca Bahehot

je postao i urednik. Woodrow Wilson zvao je The Economist pod Bagehotovim vodstvom vrstom dodatnog ministra financija.

Bagehot je bio izvrstan pisac; njegovo djelo Physics and Politics (1872) snana je neoburkeovska obrana drutvene evolucije u

kojoj je veliao kola obiaja utjelovljen u kulturnom blagu, ali i slavio kapitalizam kao ishodite njene obnove. djelu, The English Constitution (1867), Bagehot se U ranijem okomio na

43

mjeovitu

demokraciju,

usput

navodei

da

je

prava

mo

britanskoj vladi podijeljena izmeu Donjeg doma i izvrne vlasti (premijera i njegova kabineta) te da Gornji dom i monarhija

imaju tek taatralne uloge. Ipak, nije bio ljubitelj amerike demokracije jer je smatrao da upravljanja. zasnovano Graanskog na (Njegovo je pretjerano strogo propisuje naine dakako, bilo djelomino tijekom

gledite, slomu je

oiglednom Ono to

amerikog nuno da

sustava bi

rata.) kako

bilo

demokracija

funkcionirala

treba

(konzervativno)

jest

prilagodljivija

struktura engleskog ustava. Osobito je prezirao postupak biranja amerikog predsjednika jer je smatrao da je ovaj toliko utemeljen na kompromisima da je mogunost izbora pravog (nepopustljiva,

odvana) dravnika mala. cijeniti tek nakon to

Komentirajui Lincolnove (poeo ga je je ubijen) kvalitete jednostavno je

zamijetio da uspjeh na lutriji ne opravdava postojanje sreu. Prema tome, nije snano podupirao

igara na

konzervativnog

Disraelija, koga je smatrao politikim oportunistom. Njegov je najbolji Bagehots epigram: Bt torijevstva (1965); je The uitak. English Literatura: Constitution

Historical

Essays

(1867); Vidi: A. Buchan, The Spare Chancellor (1959); N. St. John-Stevas, Walter Bagehot (1959). Cijelo vrijeme trajanja

njegove glavne politike karijere nesrea g. Disraelija bila je to to je vodio stranku veoma jakih predrasuda i principa, a sam nije iskreno suosjeao ni s jednima ni s drugima. Nesumnjivo mu je ba to omoguilo da u veini tekih okolnosti bude koristan svojoj stranci. Njegova inteligencija usmjerena na konkretno mahouta ali tako

predstavljala je ono to inteligencija gonia slona predstavlja slonu, relativno beznaajna kao sila

upoznata sa svim navikama stvora kog njegova pronicavost mora voditi, i tako mu potpuno, kad bi samo znala, preputena na

44

milost i nemilost, da se cijela njegova otroumnost oituje u nastojanju da iskoristi navade i instinkte stvora za svoju

korist, dobitak i nadmo

to se, meutim, ne moe uiniti bez

pruanja zatite stvoru od velikih opasnosti i estine njegovih vlastitih strasti. Na ovaj je nain g. Disraeli nuno bio

koristan za stranku torijevaca. Ali potrebno je neto vie od toga [npr., savjet osjeaj strunjaka, za Ali zajedniki [o]n je sposobnost interes, mogao te izazivanja osjeaj anse

entuzijazma, meusobne

ovisnosti]

proraunati

uspje[ne] politike jedino ne obazirui se na ciljeve i elje [torijevskog principa] Doimala se politikom u zraku, smiljenom

da uspije, a ne smiljenom za postizanje bilo kog posebnog cilja, vieg i boljeg od uspjeha. Mr. Disraelis Administration u The Economist, 7. rujna 1867. god., u Bagehots Historical Essays (1965)

Banfield, Edward C. (1916- ): Ameriki politolog i autor djela The Unheavenly City: The Nature and Future of Our Urban Crisis (1968, dopunjeno 1974), prve knjige koja je otkrila postojanje naizgled trajnoga substalea u amerikim gradovima i koja je kritizirala vladine programe obnove geta kao beznadno pogrene i neuinkovite vlastitim kao, zapravo, dio toga problema. Meu njegovim prijedlozima bio je i onaj o ukidanju

prijepornim

minimalne nadnice i brizi o seksualnom obrazovanju, premda nije imao iluzija o izgledima nametnutog uspjeha. Banfield je uvijek vie bio zainteresiran za jest, nego za treba. Banfield je rano shvatio da toliko dugo koliko se socijalna politika bude temeljila na poimanjima o tomu to treba uiniti, nikada joj nee doi kraj, budui da relativne razlike u bogatstvu i postignuu

uvijek moraju postojati; dakle, unato injenici da je ostvareni

45

napredak

znaajan.

Iako

je

bio

jedan

od

promiljeno nije naslovu

konzervativnih nedostajala

drutvenih sklonost

znanstvenika,

Banfieldu kao u

provokativnom,

najglasovitijega poglavlja The Unheavenly City: Sudjelovanje u pobunama poglavito radi zabave i dobiti. Literatura: Here the People Rule (1991); The Unheavenly City Revisited (1974); Vidi: R. Fryer, Recent Conservative Political Thought (1979); G. Nash, The Conservative Intellectual Opinion je Movement Leaders in America M. je (1976); i J.

American Pontuso,

Conservative ur.

(1990), To

Rozell

Politiki

sustav

sluaj.

akumulacija

navada, obiaja, predrasuda i principa koji su proli dug proces kunji i zabluda i neprestanog reagiranja na promjenjive

okolnosti. Ako sustav u cijelosti dobro funkcionira, to je sretan sluaj zapravo, najsretniji koji moe snai drutvo, zato to

sve institucije u drutvu, te stoga i cijeli njegov karakter, kao i karakter tipova ljudi koji se u njemu formiraju, na koncu

ovise o vladi i politikom poretku Zato je upletanje u strukturu i djelovanje uspjenog politikog sustava koju su ljudi sposobni. Budui da je najvea glupost za shvatiti svu

nemogue

sloenost sustava, vjerojatnost njegova poboljanja pripremljenim metodama mala i je, dok je opasnost od ometanja posljedica njegova velika

funkcioniranja

poticanja

niza

neeljenih

Ipak, demokracija se uvijek mora uplesti. Njena unutarnja logika potie je da samu sebe mijenja i ako druge sile to ne

preduprijede, prije ili kasnije morat e se toliko promijeniti da e prestati postojati. In Defense of the American Party System u Here the People Rule (1991)

Bartley, Robert L. (1937- ): Vidi Wall Street Journal

46

Bastiat, ekonomist

Frdric koji je

(1801-1850): branio privatno

Francuski vlasnitvo,

antietatistiki laissez-faire i

slobodnu trgovinu. Bio je na neki nain uenik Jean-Baptistea Sayja i Smitha, a djelomino zbog toga to je u ranoj dobi nauio engleski, anglofil. Tako se poeo zanimati za borbu Richarda

Cobdena za ukidanje zatitne pristojbe u Britaniji. 1846. godine osnovao je Les Associations pour la Libert des changes

(slobodnotrgovinske udruge), to je rezultiralo njegovim izborom u narodnu skuptinu, i kratkom ali plodnom javnom ivotu. Bastiat je bio satiriar prituba vas da dostojan svjeara donesete Swifta, na o emu govori njegova sunca.

izmiljena (Molimo

pogubnu kojim

konkurenciju bi se

zakon

zapovijedilo

pokrivanje svih prozora, pa i krovnih ) Ovako je saeo svoj empirizam: Ono to snano dijeli dvije kole jest razliitost njihovih napreduje metoda. kao Socijalizam, politika poput astrologije poput ili alkemije, i

mata;

ekonomija,

astronomije

kemije, kao promatranje (Economic Harmonies, 1850). U knjizi The Law (1850), Bastiat se hrabro zauzeo za ogranienu vladavinu

utemeljenu na ogranienosti prirodnim zakonom. Kao to je rjeito objasnio, uzvien standard mora resiti zakon, kako ovjek ne bi umislio da je sva pravica njegovo vlastito otkrie. To to veina vjeruje da je ropstvo doputeno, ne moe to ispraviti. Drava postoji da bi zadovoljila samo osnovne potrebe: obranu u ratu; policijsku zatitu od zloina; izgradnju cesta, kanalizacije, i drugih javnih zahvata; i pismohranu. Ono to je Bastiat zvao vienim i nevienim ekonomske realnosti jest ono to je

formiralo temelj za njegov napad na interveniranje drave. Kao to je Hazlitt (1946) rekao, oni koji planiraju vide samo ono to oko odmah vidi i proputaju sloene interakcije koje uvijek postoje (vode k njemu i slijede iz njega) u ljudskom djelovanju.

47

Literatura: The Law (1850); Vidi: G. Roche, Free Markets, Free Men (1993); D. Russell, Frdric Bastiat (1969). Socijalist

kae: Ali postoje ljudi koji nemaju novac, i okree se zakonu Ali nita ne ulazi u dravnu riznicu za dobro jednoga graanina ili jednoga stalea ako drugi graani i drugi stalei nisu bili prisiljeni neto u nju uloiti. Uzme li svaki ovjek iz riznice onoliko koliko je u nju uloio, zakon tada nikoga ne pljaka. Ali taj postupak nikako ne pomae onima koji su bez novca. On ne promie jednake prihode. Zakon moe biti sredstvo izjednaavanja samo ako nekima uzme novac i d ga drugima. Kada zakon to ini, on je sredstvo pljakanja Imajui to u vidu, ispitajte zatitne pristojbe, socijalne potpore, skrbi, zajamene poslove, programe olakica i

dravno

kolovanje,

progresivno

odreivanje

trokova, bezuvjetno izdavanje kredita i slino. Otkrit ete da su uvijek utemeljeni na legalnoj pljaki, organiziranoj u

okvirima pravednosti. The Law (1850)

Bell,

Daniel

(1919i

):

Ameriki

sociolog, uz

povremeni poneku

kritiar zadrku,

konzervativizma,

vodei

zagovornik,

neokonzervativizma. Diplomirao je na Sveuilitu Columbia i dugo predavao na Harvardu. Budui da je ureivao The Public Interest s Kristolom, mogao bi se stei dojam da Bell ima besprijekornu prolost neokonzervativca, ali taj pojam zamjetno uznemirava. za razliku od Kristola I doista, sebe opisuje njega kao

socijalista u ekonomiji, liberala u politici, i konzervativca u kulturi. Po tome slii Hooku. Ali socijalizam u koji vjeruje Bell doima se tek kao neto malo vie od sigurnosne mree

socijalne skrbi, a njegova verzija politike klasinog liberalizma naglaava individualizam te se tako suprotstavlja afirmativnom djelovanju. Bell je prorekao utjecaj prijelaza amerike ekonomije

48

teke

industrije

na

visoku

tehnologiju

na

kulturnu

jedinstvenost tradicionalnog ivota. Bellov The End of Ideology (1960) najavio je novo razdoblje u kome e socijalnu reformu slijediti promiljeni, pragmatini koraci; u kojemu e vrsta

opna skepticizma dijeliti utopijsku viziju od praktine politike (u Steinfels, 1979). Kako su Bellova motrita evoluirala tako se poeo suprotstavljati na kao njegovu temeljno konceptu podruju. holistike Umjesto toga, kulture, vidi tako

omiljelu kulturu

suvremenu da su tri

disjunktivnu,

dakle

smatra

glavna podruja ivota danas esto u sukobu. tehniko-ekonomsko djelotvornosti), sudjelovanje) i (voeno birokracijama (koje stremi

Ta su podruja razboritosti jednakosti i i kroz

politiko kulturno

(kultiviranje

ukusa

sposobnosti

prosuivanja kojim dominira traganje za vlastitom realizacijom). Upravo napetost koja postoji izmeu normi ovih triju podruja djelotvornosti i inovnitva, jednakosti i prava, osjeaja

vlastita ispunjenja i udnje za novim

oblikuje protuslovlja

modernoga svijeta (1980). Tako je ono najdublje konzervativno u Bellovu radu njegovo prihvaanje sloenosti i odbacivanje svake redukcionistike ideologije. Kao to kae na kraju The Winding Passage: Vjerom svojih oeva vezan sam, i posljednjom niti, jer spona kulture i religije jest sjeanje. Kao to je Louis

MacNeice jednom napisao: Ne mogu se odrei prolosti za koju je moje bie vezano/Niti ono ime oblije je tkano moe biti rezano. Literatura: The Cultural Contradictions of Capitalism (1975); The Winding Passage (1980); Vidi: H. Brick, Daniel Bell and the Decline of Intellectual Radicalism (1986); R. Fryer,

Recent Conservative Political Thought (1979); P. Steinfels, The Neoconservatives (1979). Ako je znanost traganje za jedinstvom prirode, religija je traganje za jedinstvom kulture. Kultura

49

predstavlja

podruje drugo

razliito izranja

od kroz

prirode. spoznaju.

Ako Vie

je ga

jedno zanima

redukcionistiko,

onaj koji spoznaje nego sama spoznaja. Kultura trai smisao na temelju sadraja. Ne moe biti ravnoduna prema volji prirode (primjerice, smrti jedinke radi nunoga jaanja vrste), jer to je svjestan odgovor ljudi na egzistencijalne probleme koji se raaju iz meusobnog djelovanja ljudi i prirode, i samih ljudi izmeu sebe. Samo traganje za smislovima koji nadilaze vlastiti ivot potie svaku kulturu da pronae ope smislove u svezi s poloajem ljudi u drugim kulturama, te da stremi nekome jedinstvu, ne u bilo kakvom ekumenskom ili teolokom smislu, nego u identinosti problema svih ljudi. Put kulture uvijek vodi ovjeka do

onostranosti, one onostranosti koju je moderna kultura uinila banalnom. (1980) The Return to the Sacred u The Winding Passage

Berns, Walter (1919- ): Ameriki prouavatelj prava

Sveuilite

Cornell (s kojega je odstupio kada su se upravitelji 1960-ih poeli ulagivati radikalima, vidi takoer Sowell i Bloom), koga

Harvard, Georgetown i Ameriki institut za poduzetnitvo esto optuuju da je konzervativac koji zagovara

neogranienu

vladavinu. Straussov student, Berns je jednako uporno kritizirao previe popustljiva motrita uglaenih libertarijanaca, i

principe sudske zabrane koju su zagovarali neki konzervativci. Oba su motrita, makar i smatra on, sklona uloge umanjivanju U vrijednosti Freedom,

estite,

ograniene,

drave.

djelu

Virtue, and the First Amandment (1957), Berns pokazuje da je stvaranje karaktera (dobrog karaktera, oigledno) prva obveza drave. Prema tome, on je nacionalist, i nikada mu se nije sviao konzervativizam koji naglaava prava drava. Ono to osobito

50

govori o njegovu stavu protiv libertarijanizma jest odnos spram pornografije, u svezi sa ime se on Prvog amandmana zalae za nasuprot krutim tumaenjima verziju standarda

rafiniranu

zajednice. Literatura: The First Amandment and the Future of American Democracy (1976); In Defense of Liberal Democracy

(1984); Taking the Constitution Seriously (1987); Vidi: G. Nash, The Conservative Intellectual Movement in America (1976).

Tipian dananji student nije spreman vjerovati da je ono to stoji izmeu njega i despotizma neto to slii pristojnom

ponaanju pri objedu Dakako, student glede toga ima pravo, ali usporedba nije tako smijena kako se moda isprva ini. Obiaji i pristojno ponaanje, ak i ono pri objedu, imaju vie zajednikog izmeu sebe nego injenica da Tocqueville smatra da treba i o jednom i o drugom raspravljati u knjizi o moderoj demokraciji. Formalno ponaanje i uljudno ponaanje manje su djelotvorni

oblici ponaanja i, gotovo samo zbog toga, doivljava ih se kao ispravna ponaanja Kriminalce se moe linovati umjesto da ih se optui i onda im se sudi prema zamornoj zakonskoj proceduri, ali podizanjem optunice i suenjem naglaavamo razliku izmeu

civiliziranih i barbarskih navada Pristojno ponaanje i obiaji zidovi su izmeu nas i objekata naih elja. Takvi zidovi imaju mnogo dobrih strana; najmanje to se moe rei jest da nas

zadravaju ili prisiljavaju da djelujemo neizravno [Opaska:] Dan prije nego to je ovo napisano, skupina koja sebe naziva Izravno djelovanje prihvatila je odgovornost (ili kako bi to oni rekli, zatraila policijsku priznanje) postaju. za bombaki napad na jednu pariku

Izravno

djelovanje

predstavlja nain

suprotnost ponaanja

ope prihvaenom djelovanju te je, ne sluajno,

terorista. Taking the Constitution Seriously (1987)

51

Podrijetlo konzervativnog nauka I Grko-rimski utjecaj Carnes Lord

Batinu klasine Grke i Rima, na iju se vanost europski i ameriki konzervativizam oslanjao sve do prologa stoljea, ako ne i poslije, nije lako otkriti u dananjem politikom spektru. Ipak, ona ostaje bogatim izvorom moralne i politike mudrosti. Gotovo svi najvaniji pisci Grke iz njezina naj- znaajnijega perioda (otprilike 450-330 pr. n. e.) bili su konzervativni na prepoznatljiv nain: svi su bili kritini prema politici i

kulturi Atenske radikalne demokracije i svi su iekivali nekakvu obnovu jednog, vie plemikog, batinjenog ustroja kojeg je

grad jednom uivao. Kao veina grke aristokracije njihova doba, Spartu, Ateninu suparnicu, smatrali su uzorom drutvene stege, kulturne jednostavnosti i politike razboritosti. pisci Istodobno, ovi

posebno Tukidid, Platon i Aristotel, i u manjoj mjeri Ksenofont i Izokrat manje su se protivili

Aristofan,

demokraciji nego to se katkada pretpostavlja, i nikako nisu bili slijepi za nedostatke Spartine alternative. Zapravo, vie ih je zanimala kutura Atene nego njena politika. Kulturni rasap ogledao se u nestajanju tradicionalne i pobonosti u a sve vea uloga je

profesionalnih

sofista

retoriara

naobrazbi

oslabila

tradicionalnu domoljubivost stalea politiara. Takav je razvoj poticao demagogiju i pothranjivao najgore znaajke puke

vladavine.

52

Najsnaniji i najutjecajniji odgovor na ovu situaciju (na neki nain nevjerojatno slinu naoj) formulirali su Sokrat i njegovi sljedbenici, posebice Platon i Aristotel. Sokratovski je pokret po prvi puta pokuao strogom filozofskom analizom utjecati na praktine probleme u ivotima ljudi. inio je to ne samo radi postizanja intelektualne jasnovidnosti nego i zbog elje da se unaprijedi moralno i politiko zdravlje tadanjega drutva.

Sokrat Platonove Apologije gnjavi grad Atenu, i to ne samo time to propituje konvencionalan nain razmiljanja (to je danas

prihvaeno tumaenje); Sokrat se pretvara u

zanovijetalo napose

kao nepopustljivi zagovornik kolovanja, kreposti i brige za duu ovjeka. Ovo naglaavanje kreposti ili vrsnoe (Areta) i naina njena njegovanja moda je najznaajnija tema cijele sokratovskoplatonistike najizraenija politike konzervativna filozofije, znaajka. i nedvojbeno ta je njena tema

Posebno,

prisutna u onomu to se openito smatra dvama najglasovitijim djelima ove tradicije, Platonovoj Dravi i Aristotelovoj Etici. Drava, moda najpoznatije sauvano djelo staroga vijeka, na prvi pogled nikako nije konzervativno. Tvrdi da nijedan postojei

politiki poredak nije uistinu pravedan, i da se pravda jedino moe postii stvaranjem drutva utemeljena na radikalnom

komunizmu (u kojem bi ne samo imovina, nego i ene i djeca bili zajedniko dobro) i vladavini elite filozofa-kraljeva. Pitanje je koliko ozbiljno treba shvatiti ovu platonistiku alternativu. Mnogo je razloga zbog kojih treba vjerovati da je sm Platon smatrao svoj najbolji ili u reim na kraju i nepoeljnim te da i

neostvarivim, osnovna nakana

suprotnim Dravi

ljudskoj bila

prirodi, da

njegova projekt

nije

toliko

naznai

Utopije nego da podcrta ogranienja svakog politikog djelovanja. [Za klasinu verziju ovoga tumaenja, vidi Leo Strauss, City and

53

Man

(1964).]

kasnijem

djelu,

Zakonima,

Platon

nudi

posve

drukiji prikaz politikog ivota, koji se vie usredotouje na moralni odgoj, vladavinu zakona i tradicionalnu pobonost nego

na neobine politike institucije kao osnovne zahtjeve dobroga drutva. Za ovo se djelo, danas naalost malo itano, moe rei da je najdublje konzervativan proizvod sokratovske tradicije. Moralni i politiki spisi Aristotela izravno nastavljaju uenja iz Zakona. U svojoj je Etici Aristotel otkrio i razloio pojavu moralne kreposti (kao razliitu, kako od vulgarne ili utilitarne, tako i od filozofske kreposti), je tako utemeljivi disciplinu naglaske

moralne

filozofije.

Premda

zadrala

aristokratske

svojeg kulturnog konteksta, Etika nudi prikaz moralnog iskustva koji se pokazao uvjerljivim i s one strane svih povijesnih i kulturnih podjela. (Winston Churchill jednom je napomenuo da je oprilike tako uvijek shvaao ove stvari. ) Etika daje klasian opis razboritosti ivotu; kao kreposti, kako u osobnom, o tako i uz

politikom

njena

znamenita

rasprava

moralnim

dimenzijama prijateljstva bez premca je u kasnijoj literaturi. Posljednjih je godina dolo do snane obnove aristotelizma unutar suvremene moralne filozofije, kao reakcija na moderni

utilitarizam, intuicionizam i druge konkurentne pristupe. [Vidi osobito Alasdair MacIntyre, After Virtue (1981).] Takoer, i danas vlada velik interes za Aristotelovu znamenitu raspravu o politici. Glasovita analiza prirodnih obiljeja polisa ili politike zajednice na poetku ovog djela i danas je od

temeljne vanosti kao alternativa moderne politike teorije.

ograniavajuem individualizmu vienje ovjeka kao

Aristotelovo

politike ivotinje esto je pogreno tumaeno

kao temeljno

totalitarno ili kao da podrava sudjelujuu politiku suvremenog demokratskog komunitarizma. Zapravo, Politika prua nijansiran i

54

prilagodljiv prikaz odnosa izmeu politike zajednice i njenih brojnih sastavnih dijelova, koji priznaje nunost smanjivanja

razlika izmeu jedinki i drutvenih stalea i dodjeljuje vanu ulogu obitelji i privatnom vlasnitvu. Klasini konzervativizam nije konzervativizam slobodnog trita. Aristotelova kratka ali poticajna obrada ekonomskih pitanja u

Politici, naglaava neprirodan karakter neogranienog bogaenja. Ipak, bilo bi pogreno sjediniti o njegovo motrite s

tradicionalnim Nevjerojatno je

predrasudama to

plemiima istie

zemljoposjednicima. republiku

Aristotel

komercijalnu

Kartagu kao i poljoprivrednu Spartu

kao politiki uzor koji

treba oponaati. Njegova analiza institucija u Kartagi ono je na to se treba usredotoiti kada pokuavamo zamisliti to bi

Aristotel mislio o Americi. Na koncu, ako se nakratko okrenemo Rimu, ulazimo u veoma razliit kulturni svijet, dublje i svjesnije tradicionalan u pogledu

svojih nazora nego svijet Grka. Nije sluajno da su rimski autori nerazmjerno utjecali na tradicionalni sustav naobrazbe

aristokracije na zapadu. Povjesniari i pjesnici moralisti kasne Republike i ranoga Carstva posebice Livije, Salustije,

Vergilije, Horacije, Tacit i Juvenal nego nas obogauju snanim

ne samo da slave sjaj Rima o vjenom prizoru

svjedoenjem

politike gluposti i moralnoga rasapa. Jo jedan autor zasluuje da ga se posebno spomene. Marko Tulije Ciceron, najvei rimski filozof i jedan od najvjetijih rimskih govornika i politiara,

zacijelo zasluuje priznanje kao lik koji je najsnanije nadahnuo konzervativni nauk na zapadu, kao pobornik uenja stoika o

prirodnom zakonu i kroz izravno djelovanje na Edmunda Burkea.

55

Carnes

Lord

autor

je of

knjige

Education Njegov

and

Culture

in

the

Political

Thought

Aristotle.

prijevod

Aristotelove

Politike dobio je pohvale irokog kruga itatelja.

birokracija:

Uprava,

posebice

dravna,

koju

provode

razliiti

odjeli i, kako obino pie u objanjenju odrednice u rjeniku, sitni inovnici. Nisbet (1982) je nazvao novim despotizmom i etvrtim ogrankom drave, dok je Wilson oznaio kao nametljivu ali neophodnu i, bar u je Americi, naglo pristupanu. poetkom Nacionalna stoljea

birokracija

nedvojbeno

rasla:

saveznih je uposlenika (vidi federalizam), ukljuujui vojsku i potu, bilo oko 100. 000. Danas njihov broj prelazi 5. 000, 000. (Slian se porast naelno osjetio u upravama sveuilita i u

nekim privatnim industrijama. Kao to je Max Weber istaknuo, nije vano je li birokracija privatna ili javna, osim to privatne birokracije nisu poteene nunog oplemenjivanja natjecateljskim duhom i dobiti.) Skupa i nedjelotvorna birokracija rezultirala je poveanim (to je interesom opisao za za privatizaciju 1989): i razumijevanjem koja oekuje razlike dobit, u u

Donahue,

Osoba

zamjenu

cijenu,

pristaje

isporuiti

proizvod.

Djelatnik

dravnoj slubi, u zamjenu za plau, pristaje prihvaati upute. Literatura: J. D. Donahue, The Privatization Decision (1989); L. von Mises, Bureaucracy pie: (1944); James vei Q. Wilson, Bureaucracy ukinuti smisla

(1989).

Wilson

Ako

elimo

uspjeh,

moramo ima

regulaciju

uprave.

Ako

ukidanje

regulacije

trita

zato to oslobaa poduzetniku energiju svojih elemenata, onda je mogue da ukidanje regulacije javnog sektora takoer moe pomoi da se on osnai. Razlika je, dakako, u tome da i sustav cijena i motiv dobiti osiguravaju na tritima stegu koje nema na netritima. Nije razvidno moe li se pronai ikakva korisna

56

zamjena za ovu stegu za djelatnike u javnom sektoru Ali ak iako ne moemo oekivati iste rezultate ukidanja regulacije u ta dva sektora, bar se moemo sloiti da je iscrpna regulacija, ak i djelatnika u javnom sektoru, rijetko spojiva s energijom, ponosom na poslovnu vjetinu i demonstriranjem inicijative. Najbolji

dokaz za ovaj prijedlog,ukoliko je uope potreban, jest injenica da veina ljudi ne voli raditi u sredini u kojoj se svaka akcija nastoji predvidjeti, svaka inicijativa promatra sa sumnjom, i

svaka prijeporna odluka stigmatizira kao neto protuzakonito.

Blackstone, Commentaries

William on the

(1723-1780): Laws of

Engleski (4

pravnik sveska,

iji

su

England

1765-69)

nenadmana sistematizacija labirinta obiajnog prava u Britaniji utjecali na stavove narataja utemeljitelja Amerike. (Tijekom dva desetljea nakon amerike u revolucije, Blackstone je bio

najee

navoenim

piscem

amerikoj bio

politikoj je prvi a ne

literaturi.) prava pravo.

Razboriti (Oxford)

Blackstone koji je

(Hamilton) neko

nastavnik rimsko

predavao

drugo,

Zagovarao je prirodni zakon (uz neka ogranienja). Smatrao je da on tvori tri prirodna prava: osobnu sigurnost, individualnu

slobodu i privatno vlasnitvo. I smatrao je da je obiajno pravo utjelovljenje, Commentaries premda nesavreno, katkada prirodnoga se doima zakona. da (The

nisu

dosljedni:

Blackstone

vjeruje da su zakoni pravedni zato to su

u suglasju s prirodom,

dok se drugdje stjee dojam da kae da su pravedni jednostavno zato to ih je propisao ovjek.) Njegova su gledita saeto

opisana kao (proto-) Burkeovski konzervativizam, i u njima ima Burkeova empirizma, iako Blackstone ni u kom sluaju nije bio filozof a Commentaries nikako ne prikazuje jedinstvenu teoriju zakona. On je u velikoj mjeri bio vigovac (premda je slovio kao

57

torijevac), to znai da je bio klasian liberal. Nije bio pravni reakcionar; zalagao se za reformu zatvora a protivio Zakonima o siromanima. Vratio se privatnoj praksi 1766. god., gotovo u isto vrijeme kada su objavljeni Commentaries, zapravo zbirka

predavanja koje je odrao na Oxfordu. Blackstoneov je utjecaj moda bio vei u Americi nego u Engleskoj, gdje su James Kent i Joseph Story uinili od njegova primjera model za kolovanje

pravnika u Americi. (Vidi takoer Maine.) Literatura: i Vidi: D. Boorstin, The Mysterious Science of the Law (1941). Budui da je star koliko i ovjeanstvo i zadan od strane samoga Boga, ovaj zakon prirode naravno i obvezuje vie od svih drugih. Vrijedi u cijelome svijetu, i u svim zemljama, i u svim vremenima; Nijedan ljudski zakon nema nikakvu vrijednost ako je oprean ovom; a oni od njih koji imaju vrijednost izvode svu svoju mo i sav svoj autoritet ili neizravno ili izravno iz ovoga izvornika. The

Commentaries (1769)

Bloom,

Alan

(1930-1992): na

Ameriki

filozof,

kritiar

drutva,

profesor

politike

Yaleu

(1962),

Cornellu

(1963-1970),

Sveuilitu u Torontu (1972-1979), te (od 1979. god. pa sve do smrti) lan Povjerenstva za socijalni nauk Sveuilita u Chicagu. (Bloom je takoer diplomirao u Chicagu, nakon to se upisao na studij u dobi od esnaest godina i prouavao Velike knjige* (Op. prev. Great Books Roberta of the Western World (1952), 54 sv.) pod

mentorstvom

Maynarda nije

Hutchinsa ga

[1899-1977]. do

Zanesenost ivota.) klasiar

humanistikim Bloom se

znanostima kao

napustila i bio

kraja

proslavio

predava

zapaen

(prevoditelj Platona i Rousseaua), ali ne ba poznato ime do objave The Closing of the American Mind: How Higher Education Has Failed Democracy and Impoverished the Souls of Todays Students

58

(1987). Knjiga je predstavljala epohalan napad na politizaciju amerikih sveuilita i amerikog drutva openito. Kao student poslijediplomskog studija u ikakom Povjerenstvu, Bloom je

studirao sa Straussom i, kao njegov nastavnik, vjerovao u jednu trajnu, preinaenu i transkulturalnu istinu. Ono to ga je potaknulo da napie The Closing of the American Mind djelomice je nastavno iskustvo dugo tri desetljea (posebice sve vea parada relativizma kod njegovih studenata), a djelomice strano sjeanje na ozloglaenu pobunu crnih studenata na Cornellu 1969. god., tijekom kojega su dunosnici sveuilita popustili pred

zahtjevima naoruane skupine ratobornih. (Vidi takoer Berns i Sowell.) Bloom je testirao svoje zamisli o procjepu u kome se naao ameriki sustav kolovanja u magazinu National Review (10. prosinca 1982.), gdje je njegova osuda liberalnog relativizma

naila na zapanjujui odjek, to ga je ohrabrilo da svoj lanak proiri i pretoi u knjigu kakva je na kraju postala The Closing of the American Mind. Odrekavi se humanistikih znanosti, tvrdio je Bloom, sveuilite se odreklo onog najljepeg i najvanijeg u svojoj misiji. Povlaujui svakom novom izmu i pomodnim

obrazovnim novotarijama, sveuilite medijski praenim predstavljanjima jedinstvo ugraeno u povijest

kao i kultura ludila za zaboravljalo je na moralno i uzakonjeno u Ustavu.

zapada

Literatura: The Closing of the American Mind (1987); Giants and Dwarfs (1990); Vidi: Bloomova knjiga Love & Friendship (1993). Vano dobijaju je naglasiti da lekcija jednostavno koju nije studenti istinita. [trenutano] Povijest i

putem

nastave

analiza kultura ne ue nas i ne dokazuju da su vrijednosti i kulture relativne. Suprotno tome, danas je to filozofska premisa kojom pristupamo njihovu prouavanju. Ta je premisa nedokazana i dogmatski branjena poglavito iz politikih razloga. Povijest i

59

kultura tumae se kroz njenu prizmu, da bi se potom reklo da potvruju premisu. A ipak, injenica da su u razliitim trenucima i na razliitim mjestima vladala razliita miljenja o tome to je dobro a to loe, ni na koji nain ne dokazuje da nijedan stav nije valjan ili bolji od drugih. Tvrditi da dokazuje, jednako je besmisleno kao i tvrditi da raznolikost motrita iskazanih na neformalnom studentskom sastanku dokazuje da istina ne postoji. Na prvi pogled, inilo bi se da razliitost miljenja prije

pobuuje pitanje koje je od njih istinito ili tono nego to je prijei. Prirodno bi bilo pokuati rijeiti neslaganje, ispitati tvrdnje i razloge za svako miljenje. The Closing of the

American Mind (1987)

Bonald, Louis Gabriel de (1754-1840): Francuski filozof politike, proto-sociolog i kritiar prosvjetiteljstva, ija Theory of

Power (1796) treba zahvaliti Burkeu i Tomi Akvinskom. Zauzima mjesto negdje izmeu Maistrea i Tocquevillea kao prvi tuma

strogo konzervativne tradicije u europskom misaonom naslijeu, premda je otiao jo dalje od njih reagirajui protiv ubrzanog kretanja modernog ivota posebice u ekonomiji (to jest,

kapitalizmu), koju je otro optuio da vodi k centralizaciji i urbanizaciji. Njegova verzija zemljinog pitanja utjecala je na djela romanopisaca Honora de Balsaca i Gustava Flauberta. Bonald je bio autor naela kasnije nazvanog supsidijarnost, ali s

ruralnim, aristokratskim nabojem. Literatura: i Vidi: M. Quinlan, The Historical Thought of the Vicomte de Bonald (1953). Budui da su glavne rijei u pomodnu diskursu filozofa bili znanost i krepost obina, nesavrena vladavina, iracionalne

institucije, vjera u Boga i koncept drutvene hijerarhije postali su predmetom prezira i podsmijeha. Nije udno to su pred sm

60

svretak plemstvo, Crkva, Kralj i Dvor bili doslovno zateeni svojim poloajem, privilegijama, pobonou ili, jednostavno,

samim svojim autoritetom i njegovim prakticiranjem. Filozofi su pisao je Bonald, viim staleima propovijedali ateizam, a narodu republikansku stale, kog ideologiju. su uvjerili Rezultat da treba je bio da je vladajui poeo

prezreti

religiju,

dovoditi u pitanje ispravnost moi s pomou koje je vladao; narod je uei da mrzi politiki autoritet, poeo dovoditi u pitanje religiju koja je propisivala poslunost dravi. Thomas Molnar, The Counter-Revolution (1969)

Brownson, Orestes A. (1803-1876): Ameriki pisac i teolog. Isprva utopijski transcendentalist, poslije obraenik na katolianstvo. Brownsonova karijera simbolizira potrebu amerikog konzervativca da pomiri slobodu i autoritet. U The American Republic (1866), Brownson je zahtijevao da Amerika postane svjesna razlike izmeu demokracije republikanizma i iste demokracije prosvjetiteljstva. Ovo je, prije svega, znailo otpor spram socijalizma i

liberalizma. Brownsonova prvotna vjera u narod pokolebana je Hard Cider kampanjom iz 1840. god., tijekom koje je Martin Van Buren izgubio svoj poloaj i predao ga Williamu Henryju

Harrisonu. (Brownson se lako uzrujavao.) To ga je uvjerilo u opasne mogunosti filozofije vladanja veine (on je to prije

vidio kao Rousseauovu opu volju), i nunost pravne strukture koja prepoznaje dobro i zlo u transcendentnim standardima:

Zakoni koji dolaze od naroda ili koji su obvezujui samo zato to ih prihvaaju oni kojima se vlada, ili kojima je ishodite na bilo koji nain u ovjeku, nemaju nijednu znaajku zakona, jer ne obvezuju savjeu i ne prijee, osim silom, nikakvu volju.

Literatura: i Vidi: Orestes Brownson: Selected Political Essays

61

(1990), ur. R. Kirk: [K]omunizam, koji zahtijeva jednakost u materijalnim Jednakost dobrima, nije samo nemogu, je nego i besmislen. siromatva.

bogatstva

ekvivalentno

jednakosti

Bogatstvo je sadrano u sposobnosti kupovine radne snage, ali neovisno o tome koliko je, ne moe kupiti radnu snagu ako je nema na tritu; takoer, kada bismo svi bili podjednako bogati, na tritu je ne bi ni bilo budui da nitko ne bi prodavao svoj rad drugome. The Democratic Principle u Quarterly Review (1873)

Buckley,

William

F.

ml.

(1925-

):

Ameriki

novinar,

osniva

magazina National Review, domain televizijske serije Firing Line i autor vie od trideset knjiga, beletristike i ostalih anrova. Njegov novina, magazin, stalna knjige, kolumne na koje je pisao za vei broj i

prisutnost su ga

televiziji,

otar i

intelekt

pronicavost

uinili

najcjenjenijim

najutjecajnijim

konzervativcem u posljednjih pedeset godina. U karijeri snano okrenutoj javnosti i ispunjenoj dogaajima, Buckley je napisao bestselere (God and Man at Yale, 1951, predstavljao je prvu, munjevitu osudu prezira sveuilita na kojem je studirao spram kranstva i kapitalizma), osnovao ili pomogao osnivanja

organizacija (IIS i Young Americans for Freedom), natjecao se kao politiar uspijevao (za gradonaelnika prirodu i New Yorka, 1965) i, openito, (Ti su

tumaiti

principe

konzervativizma.

principi bili vrsti, ali nestalni. Buckley se isprva divio Nocku i izolacionizmu, ali je suprotstavljanje komunizmu i prihvaanje kapitalizma rezultiralo je National Review agresivnijim konzervativizmom.) Ali tek uobliio

i njegov elni poloaj u njemu

poratni konzervativni pokret u Americi u politiku i kulturnu snagu u usponu. Njegova bi karijera premda ni izdaleka zavrena

moda mogla stati izmeu dva navoda, oba iz National Reviewa,

62

ali rastavljena razdobljem od trideset est godina: [National Review] stoji nasuprot povijesti, viui Dosta!, u trenutku

kada nitko nije voljan to initi, ili imati mnogo strpljenja za one koji to ine. (19. studenoga 1955. god., prvi broj

magazina); i Pobijedili smo. (23. rujna 1991. god., broj koji je slavio pad komunizma). U nepotpunom Buckleyjevu ivotopisu, Judis (1988) je svakako imao pravo kada je rekao da je

Buckleyjeva

karijera

podarila

amerikom

konzervativizmu

prije

filozofiju radikalnog rasapa nego zadovoljavanje statusom quo. Radikalnog, trebali bismo rei, do sri. Buckleyjev kolega iz National god.: Review-a, [T]ko je, William ili to Rusher, je ovako je to tumaio 1984.

moglo

zdruiti

suprotstavljene

dijelove konzervativnog pokreta i navesti ih da progovore jednim novinarskim glasom? Tko je mogao proglasiti i oplemeniti temeljne principe rasprama potreban konzervativizma, oko unutarnjih razrijeiti pitanja, u ili postii kompromis u

promicati

voditi i

sakupiti ostvariti

novac

presuditi

neizbjenim

svaama

cijeli taj projekt? Tko (danas znamo odgovor povijesti) ako ne William F. Buckley ml.? Literatura: God and Man at Yale (1951); Up From Liberalism (1959); Vidi: J. Judis, William F. Buckley, ml.: Patron Saint of the Conservatives (1988). Ne shvaam

liberalizam kao povijesni kontinuum. Odbijam se pokoriti naivnim tumaenjima liberalnih povjesniara koji ne prezaju od

kooptiranja na poloaj liberala bilo kojeg priznatog junaka iz prolosti. Thomas Jefferson, za ivota liberal, da je iv danas bi bio liberal, jer su, tvrde oni, principi koje je tada

predlagao, mutatis mutandis, evoluirali u principe suvremenog liberalizma. Thomas Jefferson, ovjean, miran patricij i asket, podrava zakon gomile kao pristup pohlepnoj vladavini Harryja

Trumana i Akciji Amerikanaca za demokraciju? Ali zato? Kako nam

63

se

dogodilo

da

liberalizam

bude,

neizbjeno,

jedini

pristup

demokratskoj vladavini na polovici 20. stoljea? I ako je to to nam se dogodilo povijesni imperativ s kojim se moramo pomiriti,

moramo li to initi radosno, ak do bogohulne toke pripisivanja mu entuzijazma Thomasa Jeffersona? Moda su se, kao to je James Stephens napisao vode izlile i nikakva ih ljudska snaga ne moe vratiti; ali je li neophodno, pitao se, da etajui se uz

potok pjevamo hvalospjeve rjenome bogu? Up From Liberalism (1959)

Burke,

Edmund

(1729-1797):

Engleski

dravnik

roen

Irskoj,

govornik i pisac; naelno ga se smatra utemeljiteljem modernog konzervativizma. Burke se istaknuo zapanjujuom sloenou dobrim odabirom trenutka (vidi takoer Locke, i

svoje kritike prosvjetiteljske misli Sin majke katolikinje i

Montesquieu).

(pretpostavlja se) oca protestanta, Burke se kolovao na Koledu Trinity u Dublinu. Njegova vizija onoga to je nazvao ureenom slobodom bila je ve dobro uobliena u njegovim dvadesetima, kada je objavio A Vindication of Natural Society i Philosophical Inquiry into the Origin of Our Ideas on the Sublime and the Beautiful (obje knjige 1756). Radio je u dravnoj upravi i

djelovao gotovo trideset godina u parlamentu, gdje je njegova primjena opih principa na konkretne probleme odraavala ono to je nazvano njegovim kranskim pesimizmom, to znai da su

njegove politike preporuke odraavale vjeru u prvobitni grijeh, ne u mogunost ovjekova postizanja moralnog savrenstva. Burke je podravao pokrete za u (irsku) Indiji. katoliku Takoer je emancipaciju je alio vjerovao zbog i da

autonomiju ameriku

starosjedilaca opravdava

pobunu

ustav,

premda

loeg

upravaljanja Britanije koja ju je uinila neophodnom. Ali tek je

64

revolucija u Francuskoj izazvala njegovo najee protivljenje, jer dok je amerika pobuna u osnovi predstavljala konzervativnu Francuska je

potvrdu tradicionalnih prava i sloboda Engleza

revolucija znaila radikalan prekid sa samom civilizacijom, skok u ponor. Sada ete ivjeti u novom poretku stvari, Burke je pisao tobonjem Francuzu kome su upuena njegova velianstvena Reflections Razmiljanja on o the Revolution in France i (1790)* o (Op. prev. nekih

francuskoj

revoluciji

raspravama

drutava u Londonu u svezi s tim dogaajem, prev. Nikica Petrak, Politika kultura, Zagreb, 1993), prema planu Uprave o kojemu nitko ne moe govoriti iz iskustva. (Cijeloga ivota vigovac, Burke je vodio koaliciju konzervativnih vigovaca koja se udruila s Pittovim torijevcima nakon kontroverzi teorija i koje bila su ono pratile to je

objavljivanje prezirao, kada joj

Reflections.) ideoloko bila

Nije

koliko je

nagaanje da se

rastresenost, razvijenom Burke,

posebice poretku u

nakana je

nametne je

drutvu. drutva

ovjek nisu.

budalast,

smatrao se

ali

sloena da

(Suprotstavljao

individualizmu

vjerujui

osnovna jedinica drutva nije ovjek nego obitelj.) Prihvaao je nunost reforme (Drava koja se ni na koji nain ne moe

promijeniti, ne moe se ni odrati), ali se uasavao propasti tradicije u ime apstraktnih prava. (Thomas Paine napisao je The Rights of Man (1792) kao odgovor na Burkeove Reflections.) Burke je bio dijelom kruga prijatelja (Knjievnoga kluba) okupljenih oko dr. Samuela Johnsona, koji je ukljuivao dramatiare Olivera Goldsmitha i Richarda Brinsleyja Sheridana, odvjetnika-pisca Acton je je samo od

Jamesa Boswella a katkada i Boswellova zemljaka Smitha. o Burkeu napisao: elio Zato nije u svemu liberal? Kako

potpuno

slobodu

savjesti,

vlasnitva,

trgovine,

ropstva, itd. to se isprijeilo? Njegovo shvaanje povijesti,

65

zahtjevi prolosti, autoritet vremena, volja mrtvih, kontinuitet. I drugi su, prije njega, to zastupali, ali drugim segmentima konzervativizma. Burke je jedino po tomu bio konzervativan. I samo se to prenijelo na sve ostale njegove principe, i prvoga meu liberalima uinilo prvim meu konzervativcima. Literatura: Reflections of the Revolution in France (1790); Vidi: F. Canavan, The Political Economy of Edmund Burke (1995); R. Kirk, The

Conservative Mind: From Burke to Eliot (1953); P. Stanlis, Edmund Burke and the Natural Law (1986). Umijeu stvaranja drave, ili njezine obnove, ili mijenjanja, ne moe se, kao ni bilo kom

drugom praktinom umijeu, pouiti a priori. Niti nas znanje moe uputiti u to praktino umijee; jer

oskudno

prave posljedice

moralnih ciljeva nisu uvijek izravne, ali ono to isprva jest pristrano moe biti odlino u kasnijem slijedu dogaaja, a

njezina vrsnoa moe potjei ak iz loih posljedica do kojih je dovela na poetku. Dogaa se i opreno; i veoma prihvatljive zamisli, s veoma ugodnim poecima, esto imaju sramotne i alosne svretke Umijee vladanja stoga zahtijeva vie iskustva nego to ga itko moe stei tijekom ivota usredotoen moda bio odluiti na ruenje ma koliko pronicav i

[i] samo se beskrajno oprezno itko treba zdanja koje je stoljeima, u bilo kojoj

mjeri, odgovaralo opim potrebama drutva Reflections on the Revolution in France (1790)

Burnham,

James

(1905-1987):

Ameriki

intelektualac,

isprva

marksist, kasnije konzervativac, na kraju jedan od urednika utemeljitelja magazina National Review. Burnham je moda najozloglaeniji trockist u Americi, iako 1930-ih bio je potkraj

desetljea bio u zavadi sa samim Trockim. Burnhamu je osobno iskustvo pokazalo da su komunizam i despotizam istoznani. S

66

komunizma je preao na desnicu u manje od pola desetljea te je gotovo smjesta postao najistaknutijim Hook (1987) glasnogovornikom je pisao vrlo

konzervativaca.

Pretpostavljam,

sarkastino o svom starom prijatelju, da su Burnhamova ena, obitelj i prijatelji doivjeli veliko olakanje to, tijekom

njegova razvitka u pravcu antikomunizma, zatim anti-marksizma, i na koncu anti-socijalizma, njegov drutveni ivot nije pretrpio neugodne stanke. Burnham je u The Web of Subversion (1954)

potanko opisao komunistike aktivnosti u Sjedinjenim Dravama. To je bila jedna od najvanijih knjiga koje su podrale

antikomunizam. Burnhamova verzija antikomunizma bila je estoka: smatrao je da Komunistiku stranku u SAD treba staviti izvan zakona i da irenje komunizma u inozemstvu Suicide treba of the je silom West,

zaustaviti.

Njegova je

najpoznatija analizu

knjiga,

predstavljala ideologijom

pomnu

liberalizma, U sedmom

kojeg

nazivao knjige

samoubojstva

Zapada.

poglavlju

nalazi se domiljat tabelarni pregled u kome su tvrdnje liberalne ideologije suprotstavljene odgovarajuim oprenim uvjerenjima, to jest, konzervativizmu. Burnham je primio Odlije slobode 1983. god. Literatura: The Managerial of the Revolution West S. (1941); Vidi: Power The K. and

Machiavellians Smant, How

(1943); the

Suicide Triumph

(1964);

Great

(1992);

Francis,

History: The Political Thought of James Burnham (1984). utei se krivim, liberal se osjea dunim pokuati uiniti neto za svaki socijalni problem, izlijeiti svaku socijalnu bolest ak i ako ne zna prikladan lijek, ili, zapravo, ni prirodu bolesti; on neto mora uiniti glede socijalnog problema ak i kada nema objektivnog razloga da vjeruje da ono to ini moe rijeiti problem kada, zapravo, to moe pogorati problem, umjesto da ga

rijei. Ne moemo lijeno stajati po strani dok svijet juri k

67

unitenju ili ene i djeca gladuju ili sposobni mukarci hodaju ulicama bez posla ili bilo to drugo. Izmuena liberala

nemilosrdno progoni Eumenidov osjeaj krivnje. Ona mu ne doputa da odustane ili shvati da nevolja nema veze s njim; ili da shvati da, unato tomu to je zlo nesumnjivo prisutno i to

iskreno ali rtve, on ama ba nita ne shvaa, a i da shvaa, nema potrebnu pamet i sredstva da ga onemogui. Suicide of the West (1964)

Calhoun, John C. (1782-1850): Ameriki dravnik (Ministar rata u vrijeme Monroea, potpredsjednik u vrijeme mandata J. Q. Adamsa i

Jacksona, senator u Junoj Karolini, dravni tajnik u vrijeme Tylera) i politiki filozof, ija su motrita o pravima drava dovela do uredbe (ili izvijea) o ukinuu (1832) savezne s

zatitne pristojbe koja je pogaala Charleston. Calhoun je Henryjem Clayjem opoziva ukinua,

takoer postigao kompromis koji je doveo do tako privremeno hladei usijano pitanje

suvereniteta drava, sve dok nije eksplodiralo arlstonskoj luci

ironino, ba u

1861. god. (Opaska: Calhoun nikako nije bio

prvi junjak koji je zahtijevao ukinue; tridesetak godina prije njega doktrinu su branila dva ovjeka iz Virginije, Jefferson i Madison. Ipak, jo i jedan je stanovnik Randolph, Virginije, rekao: Calhounov je

suvremenik,

neko

mentor,

Ukinue

glupost.) U poetku nacionalist i jastreb, Clahoun je na koncu poeo vjerovati u teoriju o ligi drava Unije i u ono to je nazvao ravnopravnim veinama. Temeljem ovog drugog stava, veina unutar manjinske skupine, primjerice 51% Juga, imalo bi pravo veta na pothvate koje predlae veina veine, u ovom sluaju Sjever, Jedino glasujui su se na kao takav zakonodavno nain tijelo nacionalne uprave. prava

uistinu

mogla

zatititi

68

manjina. To to se njegova briga za manjine nije proirila na prava njegova afriko-amerikih doba, (to ali ne robova, umanjuje veinska) odraava znaaj potisnutu tragediju na

njegova u

upozorenja njene

nacionalna

jest,

zadiranja

sastavne

zajednice; zadiranja izvedena u ime demokracije. Vie od svega, Calhoun se bojao tiranije veine: Vladavina neobuzdane vladavina

numerike veine samo je apsolutni i despotski oblik

naroda; upravo kao to je neobuzdana volja jednog ovjeka, ili nekoliko ljudi, monarhija ili aristokracija; i ona pokazuje

jednako snanu sklonost ugnjetavanju, i zlorabi moi, kao i bilo koja od ove dvije (Disquisition on Government, 1850). Calhoun je moda bio prvi Amerikanac Na (Vidi koji je govorio njegove junjaki o konzervativnim sada je

principima Sveuilite

(1832). Clemson.

mjestu takoer

plantae

konzervativizam.)

Literatura: i Vidi: Union and Liberty: The Political Philosophy of John C. Calhoun (ur. R. M. Lence, 1992); Vidi: A. Spain, The Political Theory of John C. Calhoun (1951). Razvidno je da ovjek ne moe ivjeti u stanju drugih]; da je po svojoj [prirode; sam i odvojen od svih drutven te da je drutvo

naravi

neophodno [N]azvati to prirodnim stanjem bila je velika pogreka koja je dovela do opasnih zabluda; Jer nije pravedno nazvati prirodnim stanjem ono to je tako opreno naravi ovjeka da je nespojivo s postojanjem njegove vrste i razvojem velikih

sposobnosti, mentalnih i moralnih, kojima ga je obdario njegov Stvoritelj Niti je samo drutveno stanje njegovo prirodno

stanje; jer kao to drutvo ne moe postojati bez drave, u ovom ili onom obliku, tako ni ovjek ne moe bez drutva. Dakle,

politiko je ono to, zajedno sa socijalnim, predstavlja njegovo prirodno stanje. Tek za njega ga je njegov Stvoritelj sainio, tek ga on neodoljivo privlai i samo u njemu njegova vrsta moe

69

ivjeti

sve

njezine

sposobnosti

biti

potpuno

razvijene.

Speech on the Oregon Trail (1848) in Union and Liberty (1992)

Chambers, Whittaker (1901-1961:) Ameriki novinar iji je put od komunistikog pijuna do domoljuba konzervativca bio jednom od najzamamnijih pria ovoga stoljea. Njegovo je svjedoenje pred Povjerenstvom Donjega doma za antiamerike aktivnosti pokazalo da je, u ime Sovjeta, iskoristio dunosnika Ministarstva vanjskih poslova, Algera Hissa (1904- ), koji je na kraju proglaen krivim za krivokletstvo. Znam, rekao je Povjerenstvu, da zbog

gubitnika ostavljam pobjednika, ali bolje je umrijeti na strani gubitnika nego ivjeti pod komunizmom. Prije, tijekom i nakon dogaaja, Chambers je pisao, ovim redom, za The New Masses, Time i National Review. Kada je primio poziv od PDDAA (1. kolovoza 1948. god.), rekao je osnivau magazina Time, Henryju Luceu,

vie me neete htjeti u svojoj sredini, i imao je pravo. Ali Chambersovo je prisilno umirovljenje rezultiralo knjigom, Witness (1952), koju je Hook nazvao jednim od najznaajnijih ivotopisa 20. stoljea. Za Chambersa, izazov pred kojim se naao tadanji Zapad samo je djelomice bio prijetnja komunistike religije; izazov je bio i to mnogo snaniji gubitak vjere samog Zapada.

Povijest je, napisao je, prepuna leina nacija koje su postale ravnodune prema Bogu, i umrle. Arthur Koestler (1905-1983) je rekao da je Chambers poinio moralno samoubojstvo kako bi platio za krivnju naega narataja. Nakon to je proitao Witness,

Andr Malraux (1901-1976) pisao je Chambersu, Iz pakla se niste vratili praznih ruku. Reagan je 1984. god. posthumno Chambersu dodijelio Odlije slobode. (Vidi takoer antikomunizam.)

Literatura: Ghosts on the Roof: Selected Journalism of Whittaker Chambers, 1931-1959 (1989), ur. T. Teachout; Vidi: njegova knjiga

70

Witness (1952); H. Klehr et al., The Secret World of American Communism (1995); A. Weinstein, Perjury: The Hiss-Chambers Case (1979). Ne znam kada je to poelo. Lavine rastu i rue se, tiho, u ljudima, kao i u planinama. Ali moj je raskid [s komunizmom] poeo u jednom ugodnom trenutku. Sjedio sam u naem stanu u Ulici St. Paul u Baltimoreu. Bilo je to neposredno prije naeg prelaska u stan Algera Hissa u Washingtonu. Moja je ki sjedila u svojoj visokoj stolici. Gledao sam je kako jede. Ona je bila neto

najudesnije to mi se dogodilo u ivotu. Volio sam je gledati ak i kada bi po licu razmazala zobenu kau ili je zamiljeno prolila na pod. Moje se oko potom odmaralo na njenim zavojima njezina uha tim oblikovanim, savrenim uima. Misao mi je

prola kroz glavu: Ne, te ui nisu stvorene nikakvim sluajnim spajanjem atoma u prirodi (komunistiko gledite). Mogle su

nastati samo kao dio velikog plana. Misao se pojavila sama od sebe, neeljeno. Morao sam je istisnuti iz svijesti. Ali nikada nisam potpuno zaboravio dogaaj. Da sam dovrio misao, zacijelo bih rekao: Plan pretpostavlja Boga. Nisam znao da mi se tada Boji prst prvi put spustio na elo. Witness (1952)

Chesterton, G. K. (1874-1936): Engleski pisac, kojega je poimanje sloenosti i protuslovlja ivota dovelo do toga da je u svoje vrijeme bio poznat kao gospodar paradoksa. Bio je prvorazredan

knjievni kritiar (i glasovit gost radio- postaja), pisao knjige trajne vrijednosti o Dickensu, Shawu i Browningu te bio autor zapaenog tumaenja svog vremena, The Victorian Age in Literature (1913). Njegova Othodoxy (1908) napisana vie od desetljea sveobuhvatan je pogled

prije njegova obraanja na katolianstvo

na konzervativni pristup vjerskom i drutvenom ivotu. Chesterton zastupa tezu da je u ivotu razborito promijeniti bilo to, osim

71

naih ciljeva

nazvao ih je trajnim idealima. Njegov je stav

sljedei: Sve dok se drimo jednoga cilja, nai nas promaaji ipak pribliavaju svi su uspjehu; nai ali ako se ciljevi neprestano je

mijenjaju,

promaaji

besmisleni.

Chesterton

takoer napisao niz proslavljenih detektivskih pria o sveenikuuhodi, Ocu Brownu. On zaslueno slovi za jednoga od

najdomiljatijih ljudi na svijetu; rijetko ga se moglo nadmaiti u igri rijeima. To se dogodilo samo jednom, kada je ogromni Chesterton Bernarda naletio Shawa na svog preblijedjelog u jednom prijatelja Georgea

(1865-1950)

londonskom

restoranu.

Chesterton: Po tebi bi ovjek rekao da u Engleskoj vlada glad. Shaw: A po tebi, da si ti tomu uzrok. Literatura: Orthodoxy (1908); The Everlasting Man (1925); The Man Who Was Thursday (beletristika, 1908); Vidi: M. Coren, Gilbert: The Man Who Was G. K. Chesterton (1990); A. S. Dale, The Outline of Sanity: A Life of G. K. Chesterton (1982). Neki novi teolozi dovode u pitanje istoni grijeh, koji je jedini dio kranske teologije koji se doista moe dokazati su Najuvjerljiviji pozitivno sveci zlo i kao najuvjerljiviji poetnu toku

skeptici

jednako

uzimali

svojih rasprava. Ako je istina (kao to zacijelo jest) da ovjek moe osjeati neopisivu sreu dok maki dere kou, onda filozof religije moe izvui samo jedan od dva zakljuka. Mora zanijekati postojanje Boga, kao svi ateiste; ili zanijekati postojee

jedinstvo izmeu Boga i ovjeka, kao svi krani. Novi teolozi kao da misle da je realistino rjeenje zanijekati maku.

Orthodoxy (1908)

Chodorov, Frank (1887-1966): Ameriki novinar, libertarijanac i filozof, Nockov uenik. Chodorova rana stajalita oblikovala su se itanjem Henryja Georgea (utemeljitelja pokreta za jedan

72

zemljini porez u 1870-ima). God. 1937. postao je ravnatelj kole za drutvene znanosti Henry George u New York Cityju te urednik njenih osnovao novina, je izvornog The Freeman a 1953. je (vidi god. FEO). kako u God. bi 1944. suzbio

novine

analysis, kakva drutvo

politiku

ispravnost

vladala

1950-ima

Interuniverzitetsko

individualista

(Intercollegiate

Society of Individualists)

(kome je dvadesetosmogodinji William

F. Buckley bio prvim predsjednikom). IDI opstaje do dananjih dana kao Institut jedan vid za interuniverzitetski vie studij. od Chodorov je

isticao

libertarijanizma

svih

ostalih:

individualizam; istodobno batina koja definira Ameriku i njeno najbolje oruje protiv kolektivizma. Ipak, Chodorov je bio

ravnoduan prema prijetnji komunizma u svijetu koja je snano optereivala svijest mnogih konzervativaca. Cijeloga ivota ostao je nepokolebljiv izolacionist. Njegov odgovor na duhove komunista koji su se uvukli u saveznu birokraciju: Ukinite birokraciju. Literatura: Fugitive Essays (1980); One Is a Crowd (1952); njegova odgovara knjiga Out of Step (1962). Sadanjem drave Vidi:

raspoloenju i drutva,

eliminiranje

svih

razlika

izmeu

pojmovno ili institucionalno. Drava jest drutvo U ostvarivanju ljudskih djelatnosti, unato injenici da se o zamisli o uroenim ljudskim pravima stalno izgovaraju rijei hvale, sklonost da se od drave trai da rjeava sve ivotne probleme pokazuje koliko smo zapravo napustili doktrinu prava, s njoj analognim

oslanjanjem na vlastite snage, i prihvatili dravu kao realnost drutva. Upravo je ovo stvarno upotpunjavanje, vie nego teorija, ono to odvaja 20. stoljee od prethodnih. The Dogma of Our Times u Fugitive Essays (1980)

73

Churchill,

Winston

S.

(1874-1965):

Engleski

dravnik

pisac,

povremeno konzervativan, odvaan voa slobodnog svijeta sredinom ovog stoljea. je o Churchillov nunim (u ivot, jedan od najneobinijih, neizbjenim) (1986) kae:

studija

svakom Kao to

sluaju, Nisbet

protuslovljima

javnoga

ivota.

Nastojanje da se iz odluka i djela ak i najveih politiara iita ideologija esto dovodi do zbrke. Iako je tijekom

najveeg dijela svoje karijere bio lan britanske Konzervativne stranke, njegova gledita esto nisu bila srodna s onima stranke. Vidio je sebe kao nasljednika Disraelija. Poput njega, i

Churchill je vjerovao u torijevsku demokraciju, nacionalizam i slobodnu trgovinu. Poetkom stoljea zagovarao je evoluciju

konzervativaca u britansku verziju Republikanske stranke u SAD, u, kako je rekao, bogatu, okrenutu materijalizmu i svjetovnu, i iako su ga na poetku karijere esto optuivali za radikalizam, gotovo je potpuno razvidno da su njegove reformistike pobude bile poglavito odraz njegova estokog antikomunizma i elje da unaprijedi uvjete koji ga podravaju, te time odri poredak u drutvu i ukrade izvorni beskrajno socijalistike je Churchill zamisli. bio Kao to Nisbet

zakljuuje, Churchill

burkijanski posjedu,

Churchill,

odan

zemljinom

aristokraciji,

monarhiji i carstvu.

Nedvojbeno, najbolje ga je opisati kao

zagovornika klasinog liberalizma. Vrstan knjievnik (dobio je Nobelovu nagradu 1953. god. engleskoga govornog podruja poticajno govorniko djelomino za svoje prikaze naroda i II. svj. rata, a djelomino za dobar slikar (impresionist),

umijee),

ovjek koji je mogao War (1995); Vidi: J.

mnogo popiti. Literatura: The Second World Charmley, Churchill: The End of Glory

(1993);

Statesmanship (1981), ur. H. Jaffa. Prije nekoliko dana Roosevelt dao je svom protivniku na posljednjim

predsjednik

74

predsjednikim

izborima

poruku

za

mene,

kojoj

je

ispisao

kiticu, svojom rukom, iz Longfellowove pjesme, koja se, kako je rekao, odnosi na vas, narode, kao i na nas. Slijede stihovi: Plovi dalje, o brodu drave! Plovi dalje, o Unijo, silna ko rijeka! Ljudstvo sa svojim strahom, nadom u budunost plahom, bez daha svoj usud eka! Kako da odgovorim, u vae ime, ovom velikom ovjeku, koga je trideset ogovoriti milijuna tri puta biralo za glavu nacije? Ovako u sto u

predsjedniku

Rooseveltu:

Imajte

povjerenje

nas.

Podarite nam svoju vjeru i blagoslov, i, uz Boju pomo, sve e biti dobro Neemo klonuti, ni uzmaknuti; neemo popustiti, ni posustati. Ni nenadana prijetnja borbe, ni iscrpljujua kunja budnosti i napora nee nas slomiti. Dajte nam alat i mi emo zavriti posao. Obraanje sluateljima radija 9. veljae 1941. god., iz Blood, Sweat, and Tears (1941)

Coleridge, Samel Taylor (1772-1834): Engleski pjesnik i filozof knjievnog Southey romantizma. Isprva utopist; su idealnu on i pjesnik u Robert Americi

(1774-1843)

planirali

zajednicu

(koju su nazvali pantizokracijom i za koju su vjerovali da e krepost Williamom uiniti neizbjenom); dok je Coleridge ovaj jo se sprijateljio suanj s

Wordsworthom

bio

Francuske

revolucije te je, od 1798-1799, pod budnim Wordsworthovim okom, proivio Mariner, arobnu dio godinu, i piui Kubla The Rime Ono of the Ancient bilo

Christabele

Khana.

to

nije

arobno, bila je njegova sve vea ovisnost o opijumu. S godinama, Coleridge je postao protivnik radikalnih demokratskih motrita i zagovornik religioznog autoriteta u drutvenom i politikom

75

ivotu. Svojim je snanim utjecajem pomogao Millu da se udalji od racionalizma Jeremyja Benthama (1748-1832). Ali Coleridge nije imao liberalnog poslovnog duha Milla ili Smitha i smatrao je da kapitalistima politiku interese. (1830); treba zabraniti koja The je glasovanje i of jer su zastupali i vie State (1994).

lisnice

ignorirala Constitution

nacionalne Church and

Literatura: Vidi: M.

Perkins,

Coleridges

Philosophy

Briljantna vjera i pronicav um Coleridgea postali su glavnom snagom u ponovnom jaanju religioznosti u Britaniji nakon to

je teko porazio racionalizam 18. stoljea Otiao je jo dalje: bolje je, ak i od Burkea, pokazao da su religija i politika neodvojive, da propast jedne mora dovesti do propasti druge. Russel Kirk, The Conservative Mind (1953)

Commentary: Vidi Podhoretz, Norman

Podrijetlo konzervativnog nauka

II idovska tradicija

Jacob Neusner

Klasini svjetlu drutveni

judaizam, usmene

predstavljen

Starom Mine

zavjetu i

tumaen

predaje na

mudraca

Talmuda, nain. Kao

definira to je

poredak

duboko

konzervativan

Hillel, vodei farizejski uitelj u prvom stoljeu rekao: Ako nisam za sebe, tko je za mene? A ako sam [samo] za sebe, to sam? I ako ne sada, kada? Njegove rijei odraavaju idovsko priznanje

76

bogodanih prava na ivot, slobodu i vlasnitvo; one istiu pravo ovjeka da se brani i da zadri svoj posjed; i potvruju da ovjek ima obvezu prema opem interesu. Konzervativizam je

oprean radikalnom privatizmu, kao i neprikrivenoj sebinosti, bilo bogatih ili siromanih. Hillel naglaava da je vrijeme za akciju sadanji trenutak. One koji ne priznaju legitimnost

koristoljubivosti teko e zadovoljiti Hillelova izjava, u kojoj se ne prihvaa jakim socijalizam isticanjem ni prava u kom obliku. i Zakoni obveza Staroga prema

zavjeta

vlasnitva

zajednici izraavaju isti princip, samo u krupnom planu. Temeljna tvrdnja judaizma o drutvenom poretku jednostavna je i snana:

odgovorni smo za ono to radimo. Isti dokument u kojem koje se pojavljuje Hillelovo sumnju kazivanje prirodnog

predstavlja

izreke

predouju

duboku

ovjeka: Molite se za dobrobit drave, kae Hananija, prefekt sveenika. Jer da nije straha od nje, ovjek bi svog blinjeg progutao iva. Istodobno, mudraci na dravu gledaju vrlo

praktino. emaja kae: Ljubi rad. Mrzi biti na poloaju i ne prijateljuj s dravom. A jo vie o tomu kae rabin Gamalijel:

Boj se drave, jer ona stupa u dobre odnose sa ovjekom samo za vlastito dobro. Prijatelj ti je kada od toga ima korist, ali nije uz ovjeka kada mu treba. Filozofija ograniene vladavine

zacijelo je suglasna s ovim motritima. Katkada se tvrdi da je judaizam naklonjen socijalizmu, da

opravdava homoseksualnost, da ohrabruje verziju socijalne skrbi utemeljenu na beneficijama te da se zauzima za ukidanje smrtne kazne. Takva gledita moda doista predstavljaju stavove mnogih liberalnih idova, ali slubeni kanon judaizma drukije promatra stvari. Pogledajmo, na primjer, esto navoen proroku kritiku nepravde, kao u Psalmu 82: titite slaba i sirotu, vratite

77

pravicu pokazuje ciljeve

jadniku kako od

siromahu! nazori do

Branitelji izraeliana socijalizma

ljevice

tvrde

da

ovo

drevni

podravaju koji se

radikalne na

anarhizma

temelji

konfiskaciji

jo od davnih vremena, pa dakle i danas. Ali ne

moe se rei da za proroke pravda korespondira sentimentalnom suosjeanju za one koji, iako nose teak teret, nijeu mogunost da su ga sami sebi natovarili. Zapravo, u zakonima Zavjeta i u Talmudu, na sve se strane, na bogate i siromane, pravda jednako raspodjeljuje. A homoseksualnost? Da, neki idovi shvaaju brak relativno, ne apsolutno, ali oni koji bi eljeli ukinuti obitelj nee nai podrku u Zavjetu, koji insistira zajednici. A dugotrajna podrka iskljuivo na heteroseksualnoj javnosti onima koji ne ele

raditi? Ovdje Stari zavjet ponovno ne nudi doputenje. Jer dok Mojsijev pabiraka zakon i doista osigurava uzdravanje ugla siromanih polja), (putem takoer

ostavljanja

jednoga

pretpostavlja da e siromani sami neto poduzeti, prvo da bi priskrbili pomo, a potom da bi prevladali siromatvo ako je i kada je to ne mogue. ribom, Za nego Talmud, svakodnevna tapom. politika Kao to zahtijeva je veliki

opskrbu,

ribikim

Majmonid (1135-1204) napisao u svojim Zakonima filantropije: Osam je stupnjava ovjekoljublja, svaki je pretpostavljen onom sljedeem. Najvii stupanj, od kojeg nema vieg, onaj je koji pridrava aku osiromaena izraelianina dodajui toj osobi dar ili posudbu, ili postajui mu partnerom ili pronalazei [mu] posao, kako bi mu aka ojaala da ne mora prositi od drugih. Ovdje nema koncepta beneficija. Doista, ono za to proroci mole jesu tradicija i obnova otkrivena zakona Sinaja. Nitko od proroka ili mudraca tradicionalnog

judaizma ne moe igrati ulogu pokrovitelja radikalnog unitenja

78

drutvenog

poretka,

premda

je

ljevica

tako

okarakterizirala

svakoga od njih. Jo konkretnije, upravo se stabilno drutvo ono kojim vlada Bog pojavljuje kao

putem Petoknjija i uz pomo tadanjih mudraca

boanski recept za Izrael, kraljevstvo sveenika i svetaca. To drutvo, tako ureeno zakonima ustanovilo je sudove i

administraciju kako bi osiguralo osnovna prava: pravo na osobnu sigurnost i privatno vlasnitvo. Dakle, nikako ne propovijedajui mirotvorstvo i osuujui smrtnu kaznu, Stari zavjet podrava

pravo na noenje oruja i pravednost smrtne kazne. Za ove i na mnoge druge proturjene principe, konzervativci, a ne liberali imaju blagoslov idovske tradicije. Ovo gledite o judaizmu kao temeljno kozervativnom iznenadit e one koji doivljavaju dananje idove ak i konzervativce kao svjetovne, reformiste, religiozne verzije

predstavnike

liberalizma. Posljednja toka pomoi e da se raspre iluzije o tome da je judaizam bilo to to odgovara idovu u pojedinom trenutku, a ne biblijska i talmudska predaja. To je pitanje: pobaaj. Organizirana reformiranog organizacije idovska idovstva, tvrde da zajednica kao je i pravo nacionalne mnoge ene institucije idovske (ili da

svjetovne da bira

raspolae vlastitim tijelom) posve suglasno s judaizmom. Ali u kanonskim i slubenim dokumentima zauzima se drugi stav. Prvo, smatra se da nakon etrdesetog dana fetus stjee duu i u punom je smislu ovjek. Drugo, smatra se da neroeno dijete posjeduje najvaniju znaajku ljudskog bia: fetus ima intelekt te prema tome moe prouavati Toru. Sljedei odlomak iz babilonskog

Talmuda izravan je i aroban:

79

Simlaj je dao sljedei komentar: emu slii fetus u majinoj utobi? Preklopljenoj ploici za pisanje Kada pone disati, to je zatvoreno otvori se, a to je otvoreno zatvori, jer inae ne bi moglo ivjeti ni jedan jedini sat. Svjetlo treperi iznad njegove glave, i on zuri i opaa sve od jednog do drugog kraja svijeta, kao to je reeno, kad mi je nad glavom njegov sjao iak a kroz mrak me svjetlo njegovo

vodilo (Job, 29,3) I nema trenutka u ivotu ovjeka tako puna blagostanja, kao to

su ti dani: O da mi je prole proivjet mjesece, dane one kad je Bog nada mnom bdio (Job, 29,3) Dakle koji su to dani koji ine mjesece ali ne godine? To su, dakako, mjeseci trudnoe. I fetus je pouen cijeloj Tori, kao to se kae: i mene je on uio i govorio mi: Zadri moje rijei u svojem srcu, potuj moje zapovijedi i ivjet e. (Izr 4,4) Kae se jo: kad s mojim stanom Bog prijateljevae (Job 29,4) im fetus udahne zrak, doe aneo i pljusne ga preko usana i prisili ga da zaboravi cijelu Toru: grijeh ti je kao zvijer na pragu to na te vreba (Post 4,7) Iz ovoga slijedi da je, budui da fetus posjeduje inteligenciju, feticid (pobaaj) ubojstvo bia na isti nain na koji je to

edomorstvo ili ubojstvo odraslog. Kako se, u svjetlu takvoga tumaenja, judaizam moe predstaviti kao onaj koji doputa, ak podrava namjeran pobaaj, ne bih mogao rei. Na iroki spektar tema koje dijele konzervativizam od liberalizma judaizam u svojim slubenim dokumentima odgovara jednim po jednim motritem suglasnim i prakse. od konzervativizmu glede principa, svjetonazora suprotnog svjetovnjaka miljenja najavljuje da otmicu

Iznoenje strane

religije

rijeenih

upotrijebe

autoritet vjere da bi poduprli svoje poloaje.

80

Jacob

Neusner

istaknuti

je

profesor-istraiva

na

Studiju Religije

religije Sveuilita June Floride i gostujui profesor

na Koledu Bard. Autor je brojnih knjiga, ukljuujui i The Price of Exellence: Universities in Conflict During the Cold-War Era (s Noamom M. M. Neusnerom, 1995).

Constant

de

Rebecque,

Benjamin

(1767-1830):

Francuski

filozof

klasinog liberalizma roen u vicarskoj i ljubavnik Madame de Stal (Nisam rua, ali ivio sam s njom.). Constantov kasniji rad uglavnom se sveo na neprekidno napadanje Rousseauova pojma ope volje. Ta je doktrina neizbjeno drevne i vodila u diktaturu, i

Constant slobode utjecao Vidi: B.

suprotstavljajui

suvremene

koncepcije

umjesto njih obrazlae vrline republikanizma. Ovime je na Tocquevillea. Literatura.: Constant Adolphe, (1991). roman (1815); put kada

Fontana,

Benjamin

Svaki

drava pokua voditi nae poslove, to kota vie i rezultati su gori nego da smo ih sami vodili. Cours de Politique

Constitutionnelle (1818)

Cooper,

James

Fenimore

(1789-1851):

Ameriki

romanopisac

(jo

uvijek popularan) dvojbena umijea. Do tridesete godine ivota nije pisao beletristiku, a poslije (nakon to je komentirao eni knjigu koju su oboje proitali: Vjerujem da bih napisao bolju priu od te), toga nastavio je proizvoditi po knjigu na godinu sve do smrti, tri desetljea kasnije. Poznato je da je Mark Twain dao naslov jednom od svojih eseja Zato g. Fenimore Cooper ne zna pisati, tvrdei da Cooper nije imao pojma o stvaranju likova ili pisanju dijaloga. Cooper je kritizirao jacksonovsku

demokraciju koju je smatrao vladavinom rulje i branio ameriku

81

zemljoposjedniku aristokraciju, po njegovu miljenju neophodnu za stabilnost zemlje. (Ipak, glasovao je za Jacksona.) Nije

vjerovao da se pripadnost ovoj kreposnoj aristokraciji prenosi sa oca na sina, nego da je rije o staleu gospode, kolovane,

neovisne i nesebino zainteresirane za dobrobit drutva. Batinio je konzervativizam Tvoraca. U njegovu su upozorenju (1838) da je za demagoga demokracija istinska pozornica te da je, Savrena i potpuna sloboda jednako nespojiva s postojanjem drutva kao i jednakost uvjeta za sve., snano odjekivale rijei Madisona.

Robert Penn Warren misli (u Kronenberger, 1965) da je Cooper predstavljao knjievnu/filozofsku preteu Williama Faulknera zato to obojica osuuju ono to Faulkner naziva svijetom

manipulatora novcem i politikom i zemljitem i one koji se, izopaeni kraama civilizacije, odriu potovanja prirode i

suosjeajnosti spram ovjeka. Literatura: The American Democrat (1838); Vidi: R. Long, James Fenimore Cooper (1990); D. Ringe, James Fenimore Cooper (1988). Tajna svake poduzetnosti i

energije nalazi se u principu individualnosti. Bogatstvo nita sigurnije ne raa bogatstvo, nego to pravo izraavanja naih sposobnosti raa elju da ih upotrijebimo. Rob je svugdje

nemaran, zao i povuen; slobodan ovjek pak aktivan, moralan i hrabar. ini se da je najbolja i najsigurnija, stoga i najmudrija vlast, ona koju zadovoljava ne toliko da usmjerava, koliko da titi Nacionalni napredak, budui da ovaj drugi nain uvijek koi napore one individualnosti koja ljude ini vrijednima i

poduzetnima U tome, kako mi se ini, treba traiti pravi motiv one napadne nesklonosti da se priznaju prirodne posljedice

besprimjerne slobode u Americi, koja se, to je zbilja teko ne zamijetiti, ukorijenila u osjeajima veine naih politiara s Istoka. Sm Amerikanac ismijan je zbog toga to ne moe

82

uskladiti svoje elje sa sporim i nenaravnim napretkom europskoga Drutva [koje je] tako snano optereeno umjetnim

ogranienjima. Notions of the Americans (1828)

Cram,

Ralph

Adams

(1863-1942): stila u

Ameriki

pisac/arhitekt ali i u

(predstavnik

neogotikog

arhitekturi,

politici), projektant njujorke Katedrale sv. Ivana Blaenoga; njegova je konzervativna filozofija izvrila velik utjecaj na

Nocka. Cramova je Katedrala sv. Ivana Blaenoga golema samo je ona sv. Petra da je religija sama

vea je

zato da bi svima pokazala i podsjetila bt ljudskog ivota i da e se svako

drutvo koje je zanemari raspasti U glasovitom eseju Zato se ne ponaamo kao ljudska bia Cram je unitio zamisao o

usavrivosti ovjeka. Bio je izrazit reakcionar; smatrao je da u Ustav treba ugraditi dopune prema kojima bi predsjednika birali guverneri saveznih drava a svima koji ne posjeduju nekretnine oduzelo bi se pravo glasa. Obraenik na katolicizam, Cram je otvoreno eznuo za srednjim vijekom; govorio je da bi bio sretan

da moe iz amerikog ivota prognati demokraciju, tiskarski stroj i automobil. Literatura: The End of Democracy (1937); Vidi: R. Muccigrosso, American Gothic: The Mind and Art of Ralph Adams

Cram (1981). Prvi zakon u Bibliji jest nejednakost. ovjek se od ovjeka razlikuje prema inteligenciji, karakteru, sposobnosti da radi ovo ili ono, i to dobro ili loe, daleko vie nego prema tjelesnim odlikama Svako drutvo koje ovo ne prihvaa i nastoji ukloniti razliitost kratko e trajati i prijeti mu brza smrt

nakon tune i neugodne prolosti Ondje gdje je drutveni poloaj odbaen, kasta zauzima svoje mjesto i demokraciju vie nije

mogue dostii. The End of Democracy (1937)

83

ikaka kola: Ekonomske teorije slobodnog trita (od oko 1950. god. naovamo), katkada (ne posve ispravno) nazvane monetarizmom; veu se za Franka Knighta (1885-1972), Jamesa Buchanana, i jo

Friedmana, Georgea Stiglera i druge koji su predaju kole,

predavali

na ikakom sveuilitu. Poput osnivaa Knight je isticao vanost ljudskih ikaku

austrijske

(bihevioralnih), kolu interesira prepoznajemo te granice

nasuprot empirijska granice

znanstvenim

imbenicima. U u

mikroekonomija. spoznaje;

ekonomskoj dravnom

slobodi planiranju

ljudske

ignoriramo. Za razliku od Austrijanaca, Knightovo motrite nije bilo potpuno laissez-faire; dakle, bio je protiv monopola. Od trinaestorice Amerikanaca koji su dobili Nobelovu nagradu za

ekonomiju, desetorica su predavali i/ili studirali na ikakom sveuilitu. Literatura: F. Knight, The Ethics of Competition

(1935); M. i R. Friedman, Free to Choose (1980); G. Stigler, Memoirs of an Unregulated Economist (1988), u kojoj Stigler pie: Tradicija koja se formirala u Chicagu [u industrijskoj

organizaciji] imala je tri glavna aspekta. Prvi, prema kome je kapacitet kapacitet proizvodnje proizvodnje sveprisutan znai cilj u i ekonomskom prodaju ivotu; robe uz

proizvodnju

najmanji mogui troak (i stoga uz najveu moguu dobit). Ovom cilju jednako ne odluno moe tee monopolisti mnoge i konkurenti, koje se a mo

monopola

objasniti

pojave

tumae

kapacitetom proizvodnje Druga glavna tema je ona prema kojoj je gotovo nemogue iskljuiti kompetitivnost iz ekonomskog ivota Spoj skretanja pozornosti na kapacitet proizvodnje i obnavljanja snane uloge konkurencije politiku (kao u umnogome tei je oslabio s razloge malim, za ili

antitrustovsku prijelaznim, tumaenim

koja

obraunu

ili

sluaju

okomite

integracije) aspekt

pogreno

monopolistikim

postupcima

Trei

djelovanja

84

ikake kole odnosio se na teoriju dravnog upravljanja [koja je otkrila] da koliko god nepristran bio cilj dravne politike, ona e uvijek biti sklonija pomaganju politiki utjecajnim

skupinama na tetu onih manje utjecajnih.

Davidson, Donald (1893-1968): Ameriki pisac i kritiar ije je djelo utjecalo na narataj junjakih konzervativaca, ukljuujui Weavera, zahvaljujui njegovim predavanjima na Sveuilitu

Vanderbilt i prinosu knjizi Ill Take My Stand (Ransom et al. 1930). (Vidi takoer junjaki konzervativizam.) Kao njegov

nastavnik i prijatelj Ransom, Davidson je poeo uviati da je agrarna politika moda previe vezana za mjeseinu i magnolije. Unato tome, nastavio je smatrati da su, u opreci spram

industrijalizma i etatizma amerikom ivotu, U ideali The

koji su, kako je mislio, zavladali u Juga bili on i ostali ideali zapadne and

civilizacije.

Attack

Leviathan:

Regionalism

Nationalism in the United States (1938)

knjizi koju su nedavno

ponovno tiskali nakladnici koji su bezobrazno zamijenili mjesta naslovu i podnaslovu Davidson je napao pojam velikog drutva

(ne zaboravite da je to bilo gotovo 30 god. prije nego to je predsjednik osnovi vrste, vie nego Johnson ljudskom eljom za upotrijebio eljom za taj pojam) kao motiviran u

ekonomskom

dobrobiti je

posebne izjavio

osobnom

slobodom.

Davidson

(nakon Fredericka Jacksona Turnera), s uvjerenjem ali ne uvijek uvjerljivo, izvanustavni regionalnih da je regionalizam u amerikom i (ili ivotu. lokalizam) Zagovarao znaajan je pojavu kao

imbenik

povjerenstava

lokalnih

umjetnikih

pokreta

oruja u naporu da se otkrije ono to su politiari i ekonomisti zanemarili, a to je da je mnogo Amerikanaca umorno od

rastresenosti i novotarija, izmueno razliitim savjetima [te]

85

je reklo: Vjerovat u svojim starima, koji su, doivjevi mnoge lane promjene, ouvali mudru tajnu ivota. Literatura:

Regionalism and Nationalism in the United States (1991); Vidi: T. D. Young, Donald Davidson (1971). [I]znad i povrh svih spona koje nas veu, treba shvatiti da smo mi raznolika nacija i da ne moemo ivjeti kao nacija nego kao ljudi koji su u svakoj regiji drukiji Nikakva levijatanska drava nee moi ukinuti sitniavi regionalizam, osim ako kao Tamerlan predloi da e vladati s piramide nainjene od lubanja Ono to levijatanska drava moe uiniti, previe upornim generalizacijama i primjenom sile, jest izazivanje veoma estoke regionalne reakcije koja bi dovela do graanskog sukoba; ili, kad ne bi bila u stanju ispuniti vlastita obeanja, mogla bi toliko oslabiti i igubiti ugled da vie ne bi mogla vladati The Attack on Leviathan (1938)

Decter, Midge (1927- ): Vidi Podhoretz, Norman.

Deklaracija nezavisnosti: Dokument kojim su tek ujedinjene drave Amerike opravdale estitome svijetu svoje odvajanje od Velike Britanije kralja ure III. (ne spominjui Parlament),

najavljujui da e Amerika otada biti, i s Pravom treba biti, savez SLOBODNIH I NEOVISNIH DRAVA, neoptereenih lojalnou

bilo kojoj vanjskoj, zemaljskoj sili.(Deklaracija je bila samo opravdanje; izravniju objavu neovisnosti odobrio je dva dana

prije nje Kontinentalni kongres.) Deklaracija koju je najveim dijelom napisao Jefferson, spomenik je prosvjetiteljskoj verziji prirodnog zakona (napose onakvoga kakvim ga shvaa Locke i,

zapravo, Isaak Newton), to jest, prirodnih prava: njene su istine razvidne; prava koja zahtijeva neotuiva (prepisiva je

pogreno napisao unalienable, umjesto inalienable) zbog toga to

86

ih je dodijelio Bog i poznata kao dio ljudske prirode; vlast koju priziva (ali ne definira, temelji se osim na to daje naslutiti (ili da je

ograniene

moi)

pristanku

prihvaanju).

Deklaracija takoer predstavlja izvornu (i za budunost Amerike iznimno Britanija vanu) bila teoriju federalizma: savez prema njoj je Velika

dragovoljan

neovisnih, je

politiki uredba od o

organiziranih ukidanju. Vidi

zajednica. Calhoun.)

(Zapravo,

Deklaracija se

Deklaracija

razlikuje

drugih

priziva kolonija, tradicije,

veinom sastavljenih u duhu engleske pravne

poglavito po svom univerzalizmu koji je bio vaan, i

taktiki i filozofski, kao molba upuena Francuzima. Deklaraciju se najprije pamti (moda s pravom) po izriajima svi su ljudi stvoreni da budu jednaki te traganje za sreom. Kako

Amerikanac shvaa te rijei govori mnogo o njegovoj filozofiji. U oba sluaja, Jefferson je tumaio ne samo Lockea nego i svog zemljaka iz o Virginije, pravima uz Georgea samo Masona, dana i ija prije je Virginijska potvrdila i

deklaracija poznatu

mjesec

toga

trijadu,

koju

je

pisalo

naini

stjecanja

ouvanja posjeda. Jeffersonov izvorni tekst zapravo je sadrao i modifikator i slobodni (kao u jednaki i slobodni), koji je

doista pomogao pri objanjenju odmaka tog dokumenta od modernog egalitarizma. Ogranien, egalitaran stav Deklaracije razlog je Santayanine Jefferson zakone bojazni jest i da je postao bio salata od iluzija. Ali

unekoliko Boga

racionalist. kako kae

Izjednaavajui Becker (1922),

prirode

prirode,

Jefferson je prirodu proglasio boanskom da bi mogao odbaciti Bibliju. Ipak, Jefferson je smatrao da ovjek mora biti vezan, kako je kasnije rekao, ustavom. Moda se divio racionalizmu;

nije prihvatio pozitivizam. Literatura: W. Kendall i G. Carey, The Basic Symbols of the American Political Tradition (1970).

87

[Amerika] Revolucija, zato to je zamiljena tako da u osnovi potvruje britanski ustav, nije stvorila neku vrst teoretskog

zrakopraznog prostora, kakva stvaraju druge revolucije Pomislilo bi se da je kolonijalna situacija omoguila jedan ne plus ultra iznad koga politiko teoretiziranje nije moralo lutati. I

Jefferson, najvei i najutjecajniji teoretiar Revolucije, nije bio pripravan ogrijeiti se o tu granicu, pritiskom potrebe da stvori novu osim pod pritiskom; strukturu. Domena

federalnu

federalizma bila je ona u kojoj

su se najvie zahtijevali novi

putovi. I nijedan nam dio nae povijesti nije blii od prie o tome kako su oko tvorci saveznog vie The Ustava nego Genius doli slaganjem of do rjeenja: odabira Politics

kompromisom teorije. (1953)

pojedinosti, Boorstein,

oko

Daniel

American

demokracija: Onaj sistem vlasti u kome ljudi u cjelini promjenljive veina imaju slobodu vladati. Ovako

kao

definiran,

pojam ostaje krajnje neodreen; jednako je primjenjivan na vrlo razliite sustave, su bi anarhiju rijetko moderna i autokracij, na primjer. procese, do

Konzervativci strahujui nesmotrenih da

pozdrvljali strast za

demokratske mogla

njima

dovesti

napada na tradiciju.

(Zar doista elimo staviti

Deset zapovijedi na glasovanje?) John Adams je smatrao: Nema demokracije koja nije poinila samoubojstvo. demokratia je znaila izravno sudjelovanje vlasnika posjeda) u donoenju odluka, U staroj Grkoj,

svih graana (mukih ali takav je sustav

ostvariv jedino u malim dravama prosvjetiteljstva Rousseauov

ako i u njima. U razdoblju demokratske ope volje

koncept

postao je glavnim opravdanjem za kasniji totalitarizam: Svatko od nas stavlja sebe i sve svoje moi potpuno u slubu ope volje

88

(Social

Contract, stvaraju

1762). dojam

Diktature da

koje

sebe

nazivaju nuno

demokracijama predstavljaju

njihove U Americi

politike je

raspoloenje

naroda.

demokracija

uvijek bila predstavnika, a ne

plebiscitarna; ograniena, a ne

apsolutna. (Iznimku predstavlja gotovo mitsko okupljanje gradova Nove Engleske, i separatistike zajednice kao to su Shakersi, kvekeri, Amishi.) Zato postoji razlika izmeu demokracije i

republike (vidi republikanizam). od demokracije lei su u

Madison je smatrao da dominacije nemira i veine:

opasnost iste je

mogunosti parada

demokracije pomogao pri

uvijek

bile

borbe. je

Stoga

izradbi

ustavni

sistem

koji

utemeljio

predstavniki sustav, razdvajanje ovlasti, meusobnu kontrolu u odjelima dravne i uprave kako bi zajedno U preduprijedili svom i

autokraciju

neogranienu

demokraciju.

najboljem

izdanju, demokracija je politiko oitovanje o participaciji; ona kae da svi odrasli graani moraju biti u mogunosti iznijeti svoj stav u procesu upravljanja; ona je potvrda prirodnih prava. Ona je takoer, donekle, politika analogija slobodnog trita u ekonomiji; onaj proces u kome najbolje, ne nuno i istinito, izranja kroz natjecanje, i u kome manjine mogu uspjeti zadobiti lojalnost veine. S druge strane, najgore izdanje moe biti ravnopravno najboljem ukoliko se nametnu i prihvate nedemokratska ogranienja. Literatura: J. Burnham, The Machiavellians (1943); J. Schumpeter, Capitalism, Socialism and Democracy (1962).

Demokracija, premda se dostie sporo

i nikada revolucionarnim

skokovima, najbolja je vladavina na zemlji kada nastoji uiniti sve graane aristokratima. Ali nije onda kada giljotinira sve one osebujne, izuzetne ili jednostavno, drukije. Peter Viereck,

Conservativism Revisited (1949)

89

desnica: Desnica i ljevica (uvijek velikog poetnog slova)* (Op. prev. To je sluaj u engleskom jeziku: the Right i the Left), nazivi koji se upotrebljavaju od Francuske revolucije za

oznaavanje onih na politikoj pozornici koji se, tvrdi teorija, protive promjeni (desnica) ili je prihvaaju (ljevica). Smatra se da su nazivi potekli od uobiajenog naina sjedenja na sastancima francuskih Generalnih stalea u tjednima neposredno pred

revoluciju od zdesna,

14. srpnja 1789: monarhisti su sjedili kralju slijeva. (Otuda jo i desno krilo.) Te

revolucionari

rijei u francuskome, droite, za desno i gauche, za lijevo, imaju zanimljivu etimologiju i uporabu. Kao i u engleskom, droite (ili droit) oznaava istodobno poloaj i povlasticu stranu nasuprot

lijevoj, i zakonsko pravo na neto. U mnoini, droits, znai zakonodavno tijelo. Gauche je nastalo iz starijeg glagolskog oblika, znaenja okretati se, a ima i sekundarno znaenje, nazivi

grubost, osobito kod engleskih govornika. Oko 1850. god.

su se poeli dodatno vezati za ekonomske kategorije; lijevo krilo (s malim poetnim l) zagovaralo je intervenciju drave, a desno krilo laissez-faire. Ovo je zapravo vaan trenutak u povijesti konzervativizma, jer bi se prije toga pretpostavljalo da se

desnica zauzima za oligarhijsku zatitu, a ne slobodnu trgovinu; takoer je oznailo trenutak Zbog u kojem to se je ljevica prije odvojila asocirala od na

klasinog

liberalizma.

toga

apsolutizam izazivala

ili bar monarhiju dok se Ako u

desnica je u Europi esto rije rei ljevica da samo rabila u

prezir,

Americi se moe

pejorativnom

smislu.

tradicija

sjedinjuje nespojive pojedince i skupine

desnice, onda je to

ona zapadne civilizacije. Literatura: R. Kirk, The Consevative Mind (1953). svijet zapadne [Konzervativni] pogled na svijet jest pogled na civilizacije. Konzervativizam u revolucionarnom

90

vremenu, kao u ovom u kojem ivimo, ne moe samo predstavljati niz prihvaenih miljenja. Previe je toga uniteno za nj da bi ikad bilo mogue jednostavno se vratiti obiajima i metodama iz prolosti. Konzervativizam mora biti neto vie od konzervansa; mora rekonstruirati i bitnog sadraja nae stvarati nova stanja i naine izraavanja civilizacije. To zahtijeva daleko iru

aktivnost od one politike, jer politiko je u domeni borbe, borbe za viziju koja je artikulirana. Danas konzervativci imaju dvostruk zadatak; istodobno se boriti za poloaj i artikulirati ga. Ovaj zadnji nije sekundaran, nego odluujui. Taj je zadatak i moralan i (u irokom smislu (u potovanja visokih standarda uma u za The

ivotu) primjenu

intelektualan tradicije u

irokome

smislu

koritenja Frank

novim

uvjetima).

Meyer,

Conservative Mainstream (1969)

Dickinson, John (1732-1808): Ameriki pravnik/domoljub (kolovao se na britanskom Middle Templeu)*, (Op. prev. Zgrade u Londonu u kojima djeluje jedna od etiriju odvjetnikih komora s

ekskluzivnim pravom primanja lanova.) koji je u svojim Letters from a Farmer in Pennsylvania (1767-1768) naveo razloge za

ameriko odvajanje od Britanije, prema naelima koja su se mogla svidjeti nametnuli Dickinson Burkeu. carinu je Protivei na se Townshendovim proizvode zakoni zakonima slane koji su

razliite da takvi

kolonijama, Amerikancima

uvjeravao

uskrauju

prava koja tradicionalno uivaju Englezi. Dickinson je sudjelovao u radu Kongresa o potanskim pristojbama* (Op. prev. Kongres koji su 1765. god. u New Yorku organizirali umjereni predstavnici

devet kolonija kako bi donijeli dokument kojim se od engl. kralja i Parlamenta trai ukidanje Zakona o potanskim pristojbama koji je Engleska nametnula kao sustav izravne naplate poreza na sve

91

kolonijalne

trgovinske kongresa borio

pravne (iako je

dokumente, odbio

novine,

itd.).

Kontinentalnog nezavisnosti),

potpisati

Deklaraciju Ugovor

se

tijekom

Revolucije,

sastavio

Konfederacije i bio povjerenik (iz Delawarea) na konvenciji na kojoj je donesen Ustav. Na posljednjem skupu upozorio je

okupljene: Iskustvo mora biti na jedini Vodi. Razum nas moe zavesti. Dickinson je iznio prijedlog ustroja amerikog

dvodomnog zakonodavnog tijela. Literatura: Letters from a Farmer in Pennsylvania (1769); Vidi: M. E. Bradford, A Better Guide Than Reason (1979); M. Flower, John Dickinson (1983). Dickinson poklonik Montesquieua je bio onaj koji je osmislio pristup [za

postizanje republikanskog ogranienja demokracije] koji je bio valjan u teoretskom i politikom smislu i skrojen prema amerikoj zbilji Razmiljajui o utemeljenju strukturalnih zamjena za

engleske barunije, jedino je Dickinson zamijetio da su Sjedinjene Drave ve imale institucionalne zamjene u obliku individualnih drava predloio koje su, takorei, bile trajne i naslijeene. Zato je mijeani sustav, djelomice nacionalni a djelomice

savezni, u kome bi jedan odio kongresa bio izravno sastavljen od naroda, a drugi bi predstavljao drave kao drave i birala bi ga zakonodavna tijela drava u to mogue, procesu kojim bi se koliko je god

pribliio Gornjem domu u Engleskoj. Ova kombinacija

dravnih uprava i snane nacionalne vlade, dodao je, bila je politika, koliko i neizbjena. Forrest McDonald, Novus Ordo Seclorum (1985)

Disraeli, premijer

Benjamin Velike

(1804-1881): u

Engleski

dravnik

pisac; 1868.

Britanije

kratkom

razdoblju

tijekom

god., a zatim od 1874. do 1880. god. Disraeli je bio osoba puna kontrasta, konzervativac i radikal, kranin i idov, umjetnik i

92

politiar, ambiciozan aristokrat i branitelj radnike klase. Imao je antiracionalistike predrasude o Burkeu, koga je cijenio, a prezirao je reformiste koji su institucije na apstraktnim pokuali ustanoviti politike principima teoretske znanosti,

umjesto da su im dopustili da izniknu samim razvojem dogaaja. Ali kao njegov mentor Coleridge, i on je bio nepovjerljiv prema kapitalizmu. Svoj politiki ivot poeo je kao kandidat radikala na izborima za parlament. Poraen, preao je u stranku

torijevaca, i nakon toga doivio poraz jo tri puta. Kada je 1837. god. napokon izabran, poeo je napredovati u stranakim redovima. esto ga zovu osnivaem moderne Konzervativne stranke u Britaniji. udnovato, bio je Disraeli za aristokrat, prihvaanje romantiar i

tradicionalist

odgovoran

demokratskih

Uredaba o reformi (1867. i 1874.) koje se katkada pogreno tumae kao radikalne, ali su zapravo samo pokuaj da se okrenu jedra u smjeru iz kog je puhao liberalni vjetar (Blake, 1966). Bagehot ga je zbog toga uglavnom prezirao, ali Chambers je rado prihvatio ono to je nazvao Beaconsfieldovim motritem, to jest, zamisao da konzervativizam mora biti politiki pragmatian ako eli

postii bilo to od onoga to mu je u opem programu. Literatura: Tancred (roman, 1847); Vidi: Robert Blake, Disraeli (1966). Blake pie: Lako je podcijeniti Disraelijev uroeni konzervativizam. Strastveno je vjerovao u vanost Engleske to samo po sebi nije

monopol torijevaca. Ali takoer, nita manje nije vjerovao da vanost Engleske ovisi o utjecaju stalea zemljoposjednika. Sve ostalo bilo je koa i vunena tkanina. Ovo ne znai da je elio

nahukati jedan stale na drugi. Naprotiv, objavio je doktrinu jedne nacije i izjavio da Konzervativna stranka nije nita ako nije nacionalna stranka. Ali doista i je iskreno mislio da bi

propau

zemljoposjednika

propala

nacija.

Kao

Gladstone,

93

zagovarao je potpunu nejednakost. Vjerovao je u hijerarhijsku ljestvicu koja zacijelo ne bi smjela biti nedostupna nadarenima ali

napose on sm bio je izvanredan primjer uspjenog uspona

koja nikako ne bi smjela biti poloena vodoravno, slomljena ili sklonjena. Smatrao je da bi u takvoj razdiobi ljudi svih stalea uivali u veoj slobodi i srei nego u onoj koju bi imali pod mrtvakim pokrovom centralistike benthamijanske* (Op. prev.

Misli se na Jeremyja Benthama, 1748-1832. engleskog pravnika i filozofa.) birokracije, ma koliko demokratske.

drevni ustav: Predodba doba prema kojoj je

popularna u vrijeme poetka modernog pravna struktura drutva zasnovana na

prastarom (i izgubljenom) dokumentu/tradiciji. Onakav kakvim ga je u Engleskoj razvio Edward Coke (1552-1634, Stari [su] obiaji najsigurniji obiaji), drevni je ustav bio i temelj za obiajno pravo i ogranienje za apsolutne za moi; Burkea takoer, je to je bilo da

znaajno

konzervativizam,

stvorio

osjeaj

britanske institucije i povlastice nisu potekle iz uma nego su se razvile putem predaje. Literatura: J. G. A. Pocock, The Ancient Constitution and the Feudal Law (1967). Pocock pie: Kad bi konstitucionalisti mogli dokazati da su zakoni jednako stari, ili stariji, od kraljeva, mogli bi dalje zahtijevati da se kralj bira temeljem ugovora ili izbora; ali ako su zakoni nastali u vremenu kada je kralj ve postojao, onda ih je jedino kraljev autoritet mogao odobriti ili provesti u djelo, a kralj bi se mogao pozvati na svoje vrhovno pravo da opozove ono to je njegov prethodnik propisao. Konstitucionalisti su zato uvijek morali tvrditi da su zakoni nastali praktiki beskrajno davno u prolosti, da su od pamtivijeka, to jest, da potjeu iz vremena koje prethodi prvom poznatom kralju.

94

Drutvo

Johna i

Bircha

(John

Birch

Society): koju je

Desniarska, 1958. god.

domoljubna

antikomunistika

organizacija

osnovao Robert Welch (1899-1985). Naziv je dobila po amerikom vojniku/misionaru (i obavjetajnom analitiaru Chennaultovih*

(Op. prev. Claire L. Chennault, ameriki brigadni general koji je obnaao dunost zapovjednika u Kini, 1942-45, i stvorio Ameriku skupinu tigrova) dragovoljaca, koga su poznatu kao Letei tigrovi.) god. Leteih Nekoliko

ubili

crveni

Kinezi

1945.

Welchovih knjiga, ukljuujui May God Forgive Us (1952) i The Politician (1963), bile su bestseleri; izrazi kao to su

meunarodna komunistika zavjera, i (kao reakcija na Welcha) ekstremizam, poeli su se poslije njihova objavljivanja naveliko upotrebljavati. Welch je smatrao da je dravni tajnik John Foster Dulles, pa i predsjednik Eisenhower, svjesno sudjelovao u

zavjeri, te je na oglasnim ploama pokrenuo kampanju za postupak opoziva [predsjednika Vrhovnoga suda] Earla Warrena. (God. 1962. Kirk je na sastanku potaknuo Goldwatera da istupi iz Drutva Johna Bircha. Eisenhower nije komunist, uvjeravao je Kirk. On je igra golfa.) Mnogo je konzervativaca toleriralo Drutvo i Welch psihozu ne

do 1965. god., kada je National Review osudio njegovu zavjere, ga te izbacio DJB iz konzervativnog za pokreta, i

nazivajui

ozbiljnom stvar.

opasnou

konzervativnu magazin

antikomunistiku

American

Opinion,

Drutva,

preimenovan je u The New American. Literatura: D. Bell et al., The Radical Right, (1963); The Politics of Unreason (1970), ur. Lipset i Raab; R. Welch, The Politician (1963); R. Oliver,

America Decline (1981). Kada je ono privatno pismo [koncept za The Politician] objavljeno 1960. god., Establisment [kurziv

naknadan], do temelja prodrman mogunou razotkrivanja, poeo

95

je,

ve

po

obiaju, na

urlati

traei

krv. i

Uvijek svetim

spremni pravima vlastitim

insistirati slobode

slobodnom kada takve su

izraavanju tualjke se mediji

govora

slue

njihovim

interesima,

liberalni

pridruili

jednolinim

povicima zgraanja G. Welch, dakako, nikada nije dobio pristup tim [sic] istim medijima kako bi se obranio. Remembering Robert Welch, The New American (13. prosinca 1993.) [The John Birch Society, P.O. Box 8040, Appleton, WI 54913. G. Vance Smith, menader. The New American, 770 Westhill Blvd.,

Appleton, WI 54914; (414) 749-3784. Pretplate (dvotjednik) 39 USD na godinu.]

Drutvo Mont Plerin: Slobodnotrini kruok koji je 1947. god. osnovao Hayek u eponimikom odmaralitu blizu Montreuxa, u

vicarskoj. Namjera je bila da se okupe znanstvenici koji bi raspravljali o stanju klasinog liberalizma neposredno nakon

doivljaja totalitarizma i sveopeg rata. Meu lanovima, prema kratkoj izjavi izaslanstva Drutva, se nalaze visoki dravni svi filozofski

dunosnici, poslovni ljudi, novinari i uenjaci

izolirani u svojim vlastitim zajednicama Meu trideset est nazonih, na prvom sastanku bili su Friedman, Popper i Morley. (Lippmann je bio pozvan ali nije mogao doi.) Zapisnik sa

sastanka uglavnom nije predstavljan javnosti, pa ipak njegov je utjecaj bio znatan i njegovi lanovi zacijelo poslije nisu bili filozofski izolirani. Hayek je isprva elio organizaciju

nazvati Drutvo Actona i Tocquevillea. Literatura: G. Nash, The Conservative Intellectual Movement in America (1976). Skupina dri da je takav razvoj [erozija individualne slobode i

ekspanizija moi drave] povijesti koje nijee

potaknut sve prisutnijim apsolutne moralne

shvaanjem te

sve

standarde,

96

porastom broja teorija koje ispituju poeljnost vladavine zakona. Takoer smatra i da je potaknut smanjenjem jer bez vjere u privatno moi i

vlasnitvo inicijative

konkurentno s

trite;

rasprene teko je

povezane

ovim

institucijama

zamisliti

drutvo u kome je slobodu mogue uspjeno ouvati. Iz izvornog Oitovanja o ciljevima Drutva, 10. travnja 1947. god.

Eastman, Max (1883-1969): Ameriki intelektualac i pisac koji je, kao urednik asopisa The Masses (1913-17) i magazina Liberator i

(1918-23), bio uvjerljiv zagovornik marksizma, ali se raziao to meu prvima

s komunizmom. (Njegova estoka knjiga Since

Lenin Died objavljena je 1925.) Na kraju je bio urednik magazina National Review i Readers Digest. Njegovi izraeno

libertarijanski (ak raskalaeni) i antireligiozni stavovi doveli su do razlaza s National Review te naposljetku i do neke vrste intelektualnog beskunitva, budui da je prije toga podravao

mcCarthyizam i tako preao granice pristojnosti u oima svojih prijanjih liberalnih drugova. Kao to je rekao jedan ivotopisac nenaklonjen Eastmanovu politikom razvoju, nitko ga nije

shvaao ozbiljno osim konzervativaca, to mu nije pomoglo, jer amerikim intelektualnim ivotom dominiraju liberali (ONeill, 1978). Eastman je bio pravorazredan knjievni kritiar te je sve jae reagirao na modu mranjatva u modernizmu, napadajui, meu

ostalima, Eliota, Ezru Pounda i Ransoma. Literatura: Reflections on the Failure of Socialism (1955); Vidi: Njegova knjiga Love and Revolution (1965). ovjek je, rekao je [Marx], skup

drutvenih odnosa Individua koja nema zbiljskog postojanja izvan sredine u kojoj ivi. ime je mislio: Promijenite drutvene

odnose, promijenite sredinu, i ovjek e se promijeniti koliko god poelite. Cijela povijest, dodao je, nije nita drugo nego

97

neprestana preobrazba ljudske prirode. To je sve to je Marx ikad rekao o ovom osnovnom, i za znanstveni um, preliminarnom, pitanju. A Lenjin nije rekao nita. Zato se njihov san pretvorio u mru. To je najdublji razlog. Njihov je plan bio amaterski gori od toga, mistian kada se radilo o i

temi najvanijoj za

njegov uspjeh. Reflections on the Failure of Socialism (1955)

egalitarizam: Ona doktrina

prokletstvo konzervativizma

koja

tumai ameriku tradiciju (ili jednostavno ljudski napredak) kao onu kojoj je potrebna evolucija drutva u pravcu jednakosti

mogunosti i jednakosti rezultata. Meu doktrinama Novog doba, egalitarizam je ona koja ak moe potvrditi bitnu jednakost meu ljudima i idejama, kao u nezrelom prijedlogu: Moje je miljenje jednako dobro kao bilo koje drugo. Jedan od temeljnih principa konzervativizma jest i taj da jednakost ne postoji u stvarnome svijetu; dakle, da to i ne treba biti cilj kojemu tei slubena politika; da e, ako ipak to postane, posljedice takve politike

biti strane. (Vidi afirmativno djelovanje.) Pouka empirizma je razvidna: pravda, koja je utvreno logiko naelo egalitarizma (premda je njezino dublje ishodite vjetojatno zavist), zapravo pretpostavlja nejednakost: neki su jednostavno pametniji,

nadareniji, vredniji i manje krivi od drugih. Istina, svi su ljudi jednako pripadnici iste vrste i svatko zasluuje

pretpostavljenu jednakost pred Bogom i zakonom, ali to je sve. Politika filozofija u i filozofija miroljubivo religije i uvijek su

propovijedale

sutini

egalitarno

stanje

prirode, bilo u Edenu ili u sekundi prije Velikog praska, i nikada grijeh). nisu prestale nastojati shvatiti prvi grijeh (vidi je

Najei

odgovor

onaj

konzervativni

bio

prihvaanje poretka, a s njime i

hijerarhije, u najosnovnijem

98

smislu

dobra

nad

zlom,

ili

kreposti

nad

grijehom.

Manje

uvjerljiv, ali vidnije popularan tijekom posljednja tri stoljea bio je odgovor liberalnog utopizma, koji je, unato svojem

svetovnom jeziku, zapravo tenja za povratkom u Eden. Ali ako bi svi doista bili jednaki, morali bismo nametnuti nejednakost, jer inae ne bi bila mogua nikakva organizacija, institucija ili razliitost. Literatura: I. Kristol, Two Cheers for Capitalism (1978). Jednakost Deklaracije ona je jednakost u kojoj je,

primjerice, roen Abraham Lincoln samo jednakim On pravom odlazi u natjecanja zoru po ga

jednakost koja ga je obdarila Egalitarizam Lincolna utim rukom, liberala autobusom pouava je s ga

drukiji. bljetavim

svjetlima

hrani

besplatnim

demokraciji, titi ga od tzv. koncentracija drutvene i ekonomske moi, dopunjava u njegov i, on, prihod na kao peljeenjem prua bogatih, mu usluge jest, lijei ga,

smijeta radnika

bolnicu ako se

koncu, to

socijalnog u

vjerojatno ga

pretvorio da se da

malodobnog oslanjati

prijestupnika. na vlastite

Jednakost

potie ga

pone naui

snage;

egalitarizam

potie

loviti u mutnom. Willmoore Kendall, The Conservative Affirmation (1985)

ekstremizam: Termin kojeg se poelo spominjati u medijima tijekom predsjednikih izbora 1964. god. u svezi s ulogom koju su u

kampanji te godine imale zamisli za koje se smatralo da su izvan glavnih amerikih struja. U svom je pristupnom zadao govoru na

konvenciji

republikanaca

Goldwater

izravan

udarac

medijskom izvjetavanju slobode nije porok,

kada je rekao: Ekstremizam u obrani u potrazi za pravdom nije

suzdranost

vrlina. (Izjava se najee pripisuje Jaffi.) Prema Lipsetu i Raabu (1970), ameriki ekstremizam nije samo nastran ve

99

predstavlja

konkretniju

tendenciju

naruavanja

demokratskih

procedura. U tom smislu, Goldwaterova motrita vjerojatno nisu bila ono to je bilo u pitanju reklamnih osim u proraunanim demokrata veza i i s

grozniavim znatieljnih

predodbama novinara

strunjaka prije

liberala

nego

njegova

desnicom, terminom i zamisli koja amerikoj javnosti nikada nije bila bliska.(Mediji su ili tako daleko da su Goldwatera

povezivali s Drutvom Johna Bircha, premda ga se on, zapravo, gnuao.) etiri godine nakon Goldwaterova poraza, George Wallace (1919- ) je uveo u politiku kampanju prave znaajke ekstremizma. Wallaceova opstruktivna politika glede rasnog pitanja shvaena je kao tumai otpor kao spram promjene, to se je u on medijima zapravo ljevice bez vie ili problema pripadao desnice, politikom Sm taj

konzervativizam,

dok

ljevici. nedvojbeno

Meutim, ometa i

ekstremizam, ono to je

bilo

Shils

(1981)

nazvao

pristojnosti konsenzus, sustavom,

ugroava

ameriki osobnom

krhki

konsenzus. i

potkrijepljen

slobodom

dvostranakim

vjerojatno nije krhak, ali birakome tijelu oito se

ne sviaju velike promjene politikog raspoloenja. Literatura: The Radical Right (1963), ur. Daniel Bell, u kojoj je Richard Hofstadter Postscript): projiciraju napisao (Pseudo Conservativism postaje Revisited: u koju A se

[K]atkada najlue

politika

arena

izmiljotine,

najparanoinije

sumnje,

najbesmislenija

praznovjerja,

najbizarnija

apokaliptina

matanja. Svako malo javljaju se pokreti utemeljeni na politikom eksploitiranju takvih matanja i strahova, i, dok ti pokreti ne mogu oekivati da e zainteresirati ita vie od male manjine puanstva, oni ipak vre, osobito u demokratski i populistiki orijentiranoj politikoj kulturi kao to je naa, odreeni

utjecaj na praktinu politiku. Tako su, danas, unato postojanju

100

pitanja iznimne ozbiljnosti i urnosti, ameriki tisak i javnost prisiljeni iji voe posve misle ozbiljno da je raspravljati predsjednik o desniarskom bio pokretu dijelom

Eisenhower

komunistike urote. Ne ini se nepromiljenim rei da oni koji iskreno vjeruju u takav pokret projiciraju na politiku arenu potpuno nevana matanja i poremeenosti posve osobne naravi.

Sljedbenici pokreta kao to je Drutvo Johna Bircha u naem su svijetu, ali nisu iz naega svijeta.

Eliot,

T.

S.

(1888-1965):

Angloameriki

pjesnik-dramatiar-

esejist, autor The Waste Land (1922)* (Op. prev. Pusta zemlja, prev. Antun oljan i Ivan Slamnig, za Zora, Zagreb, 1948. 1958) i

dobitnik

Nobelove

nagrade

knjievnost

god.

Eliotov

pjesniki opus, ispunjen prethodnike tri stoljea

prazninom suvremenosti, naao je svoje prije, u metafizikoj poeziji Johna

Donnea, Georgea Herberta, Andrewa Marvella, et al. U ovome, kao i u mnogim drugim stvarima, Ezra Pound je na njega izvrio golem utjecaj. (Ljudi 1914. Lewis Pound, Eliot, James Joyce i Wyndham

svi su, zaudo, bili modernisti i konzervativni. Vidi Bar od Ash-Wednesday (1930) nadalje, Eliotovo je obiljeeno Volio prihvaanjem nazivati u i religiozne u i politike

modernizam.) pisanje bilo

pravovjernosti. rojalistom (ili

se

klasicistom i

umjetnosti,

reakcionarom)

politici,

angloromanskim

katolikom u vjeri.

Kirk (1953) je napisao da je Eliot glavni

konzervativni mislilac ovog stoljea. Sve to je Eliot elio bilo je da pokae put iz Puste zemlje k udorednosti u dui i u drutvu. Literatura: Collected Poems: 1909-1962 (1963); For

Lancelot Andrewes (1928); Notes Towards a Definition of Culture (1948); Vidi: P. Ackroyd, T. S. Eliot (1984); H. Kenner, The Invisible Poet (1960); R. Kirk, Eliot and His Age (1988). Ako je

101

izgubljena rije izgubljena, ako je potroena rije potroena/Ako je neuvena, neizgovorena/Rije, neizgovorena, neuvena;/Tiha je

neizgovorena rije, Rije neuvena/Rije bez ijedne rijei, Rije u dui/svijet i za svijet;/A svjetlo sijae u tami a/Nasuprot Rijei neutihnut svijet jo uborae/O sreditu nijeme Rijei. iz Ash-Wednesday (1930)

empirizam: Prema tradicionalnom tumaenju, filozofsko uvjerenje prema kome je sve znanje zasnovano na iskustvu. Kao to je Toma Akvinski napisao (Aristotelov navod): Nema niega u umu ega prvo nije bilo u osjetilima. Empirizam je stoga oprean

racionalizmu, koji dri da je znanje zasnovano na razumu. Premda je konzervativizam zapravo neprijateljski prihvaanje analize; nastrojen prema je su

racionalizmu, ogranieno na

konzervativno metodu

empirizma na

moda da

politike

uvjerenje

iskustva utjelovljena u propisu i tradiciji bolji posrednici u donoenju politikih odluka nego racionalistiko mijeanje. Tako je Oakeshott (1962) naglasio da te empirizam mu je sm po sebi nije (on

konkretna

vrst

aktivnosti,

potrebna

tradicija

koristi rije ideologija). Kao to je Hume, zaetnik empirizma, rekao, racionalizam kome se protivio bio je katekizam koji

[odreujui] ciljeve kojima treba teiti, samo saima konkretan nain funkcioniranja u kome su ti ciljevi ve skriveni. A Burke je uvijek naglaavao da pretpostavlja obiaj povijesti, i

iskustvo teoriji. Literatura: Politics aktivnosti neovisno (1962). koja se Oakeshott brine za

Michael Oakeshott, Rationalism in pie: poslove jest Shvaanje drutva nita politike voena kao

jednom od

smiljenom

ideologijom

manje

pogreno

shvaanja politike kao potpuno empirijske aktivnosti. Pokuajem da unaprijedimo ovakvo shvaanje politike ve smo u principu

102

shvatili to treba prihvatiti kako bismo imali razumljiv pojam. Kao to se znanstvena osim unutar se i hipoteza ve ne moe pojaviti, tradicije politike i ne moe

djelovati,

postojee ciljeva

znanstvenog aktivnosti

istraivanja,

tako

pregled

pojavljuje unutar tradicije, i moe biti vrednovan samo kada je povezan brinemo s za ve postojeom nae tradicijom U glede naina na koji se

poslove.

politici,

jedina

uoljiva

vrst

aktivnosti jest ona u kojoj se empirizam i ciljevi kojima se tei prepoznaju kao ovisni, kako u smislu njihova postojanja tako i u smislu djelovanja, o tradicionalnom nainu ponaanja.

federalizam: republikanskog

Onakav

vie-manje u

iskljuivo ljudi i

ameriki drave

sustav prenose

upravljanja

kome

odreene, dobro definirane odgovornosti na nacionalnu vlast, ije su ovlasti istodobno razdvojene i ograniene. Ironino je to to je rije znaila federalan (od lat. foedus ili savez), koja je isprva partnerstvo nacionalne uprave s dravama, poslije

iskljuivo znaila samu nacionalnu upravu. Ispravna definicija mora naglasiti nain na koji federalizam sjedinjuje odijeljene zajednice integritet 1869. god. u jedinstven sustav ali ne umanjuje Naa idividualni je, P. kako je

zajednica. rekao

(Vidi

supsidijarnost.) Vrhovnog od suda

predsjednik

Salmon

Chase,

neunitiva

Unija,

sastavljena

neunitivih

drava.

Federalizam je oprean politikom pluralizmu, sustavu u kome se udruuju interesi a ne lokalne zajednice, a da bi mogao pravilno funkcionirati konsenzusa. ako Jedino ne i preivjeti moe ovisi o politici izmeu

konsenzus

pomiriti

razlike

sastavnica povezanih u federaciju. Za Hamiltona, Madisona i Johna Jayja, autore The Federalista (1787-1788), Ustav je bio vjeba u izgradnji nacije, neto poput drevnog zavjeta Izraela te

103

predstavlja dalji razvoj opeg kolonijalnog stava prema kome su Amerika i Britanija bile u sastavu federalnog entiteta koga su Kralj uro III. i Parlament oslabili otimanjem Amerikih ovlasti

(vidi Deklaracija nezavisnosti). Federalni je sustav bio ozbiljno potkopan Graanskim ratom protiv federalista, i u kojemu su se konfederati borili kojega je rije poprimila danas

zbog

iskrivljeno znaenje: Washington, D.C. Doista, velik dio znanih argumenata konzervativaca protiv pretenzija Ujedinjenih naroda na svjetsku vladu slian (Vidi je po tonu i sadraju kritici ustava

antifederalista.

takoer

prava

drava.)

Literatura:

Hamilton, Jay, and Madison, The Federalist (1788); F. Morley, Freedom and Federalism (1959); V. Ostrom, The Meaning of American Federalism (1991). Sutina federalizma je u prenoenju kontrole nad mjesnim poslovima na same mjesne uprave. Taj je argument prihvatljiviji ako federacija obuhvaa veliko podruje, izraenih klimatskih ili kulturnih razlika za tako meu labav dravama sustav jest Jedna da je u

opravdavajua

pretpostavka

graanstvo kao cjelina istodobno zainteresirano i, veinom, stanju rjeavati teko lokalne je probleme. da Kada je ta

pretpostavka unato ne svojim

opravdana, nedostacima,

sumnjati slui

federalizam, slobode

dostojno

poticanju

rtvujui

poredak. Felix Morley, Freedom and Federalism (1959)

feminizam: osnovi

Iako

podloan

mnogim

tumaenjima, ili

feminizam

je

svjetonazor

obiljeen

jednom,

dvjema

znaajkama:

nepristranou i spolom. Prva je, uglavnom, tek molba za jednaka osobna prava (u smislu pozitivnog prava, ne prirodnog prava,

budui da je ovo drugo jednako raspodijeljeno na oba spola) kakva ih imaju mukarci. (Vidi autonomija i sloboda.) Spolni

feminizam (katkada nazvan feminizmom drugog stadija) daje bitno

104

enske znaajke prirodi koja je povijesno, i danas, pritisnuta mukom dominacijom. Ginocentrini feminizam, pie Iris Marion Young u Throwing Like a Girl (1990), definira potlaenost ena kao obezvreivanje i represiju nad enskim iskustvom od strane muke kulture koja velia nasilje i individualizam. Spolni je feminizam ekstremnom feminizam marksistika obliku je ideologija spol u svojem pojednostavljenom, Kao pokret, nekoliko

(ovdje

zamjenjuje promjene

klasu).

doivio

brojne

proavi

kroz

znaajnih stadija, od proglasa Mary Wollstonecraft Vindication of the Rights of Woman u s 19. kraja 18. stoljea sve do i pokreta za

emancipaciju

ena

stoljeu,

dananjeg

enskog

pokreta. Moderni spolni feminizam bio je, bar prema miljenju kranske desnice, neprijateljski nastrojen prema obitelji te je zagovarao mogunost slobodnog odluivanja na pobaaj. Zanimljivo

je da je feministika kampanja za Amandman za jednaka prava (AJP) doivjela neuspjeh poglavito zbog ena, posebice jedne, Phyllis Schlafly (1924- ). Nakon to je napisala knjigu A Choice Not an Echo (1964), koja je pomogla Goldwateru da bude proglaen za republikanskog kandidata na izborima 1964. god., Schlaflyjeva je utemeljila Eagle Forum, iji je glavni cilj bio onemoguiti

donoenje AJP-a to se i dogodilo. Literatura: M. Decter, The New Chastity, and Other Arguments Against Womens Liberation

(1972); P. Schlafly, The Power of the Positive Woman (1977); Christina Hoff Sommers, Who Stole Feminism? (1994). Sommersova pie: Ov[o] je unitavajui paradoks mizandrina stava spolnog

feminizma: nijedna skupina ena ne moe ratovati protiv mukaraca a da time ne ocrni ene koje potuju te mukarce. Jednostavno je nemogue okriviti mukarce a da to ne znai da su goleme skupine ena budale ili neto jo gore. Ima jo skupina koje imaju svoje slubene neprijatelje radnici kapitaliste, bijelci crnce,

105

Hindusi muslimane. Neko vrijeme, takva neprijateljstva mogu biti stabilna. Ali kada se ene okrenu protiv mukaraca, istodobno se okreu protiv drugih ena, tvorei antagonizam unutar skupine, koji je od samoga poetka neodriv. Na koncu, spolna

feministkinja uvijek je prisiljena pokazati svoje razoaranje i uznemirenost drugim enama koje su se zatekle u neprijateljskim redovima. Mizandrija prerasta u mizoginiju.

First Things: Vidi Neuhaus, Richard John

Fondacija

za

ekonomsko

obrazovanje

(Foundation

for

Economic

Education):

Organizacija za istraivanje slobodnog trita (baza

joj je u Irvington-on-Hudsonu, NY). Osnovao je 1946. Leonard E. Read. Mises. Readov FEO glavni savjetnik The u prvim godinama asopis FEO-a za bio je

objavljuje

Freeman,

ekonomiju,

povijest i filozofiju morala koji je 1950. god. pokrenuo John Chamberlain, kao i knjige i broure, ukljuujui i The Law

(1850), koji je pokrenuo Bastiat. (Naziv magazina posuen je od asopisa koji je ranije objavljivao Nock.) Meu prvim

namjetenicima bili su Hazlitt (ija knjinica sada pripada FEOu) i Chodorov, kao i Suzanne LaFollette, Willi Schlamm i Meyer, koji su svi preli u National Review. William Rusher (1984), negdanji nakladnik National Review-a, naziva The Freeman vrstom novinskog Ivana Krstitelja, u smislu da je pripremio teren za dolazak Buckleyja et al. (Buckleyju je 1951. god. ponuen posao u The Freemanu, koji je odbio, a u svibnju iste godine objavio je u njemu svoj prvi znaajniji lanak o mcCarthyismu.) Na Internetu

se odnedavna mogu proitati sljedei izvaci iz opisa FEO-a njena predsjednika, Hansa F. Sennholza: Svatko nosi dio drutva na svojim ramenima; nikoga drugi ne oslobaaju njegova dijela

106

odgovornosti Izabrao on to ili ne, svaki je ovjek uvuen u veliku povijesnu bitku, odluujuu bitku u koju nas je naa epoha gurnula. Novi brojevi The Freemana u prvome redu govore o

ekonomiji, ali za razliku od drugih slinih asopisa, on uspijeva biti zanimljiv i razumljiv iako neke od knjiga prikazanih u

asopisu govore o tajnama onoga to je Thomas Carlyle nazvao tunom znanou, koju samo strunjak moe cijeniti.

Literatura.: G. Nash, The Conservative Intellectual Movement in America (1976). [Ni]jedna vlada ne moe nadoknaditi rasipanje novca na socijalne programe samo naplatom poreza, zbog toga to produktivni lanovi drutva mogu podnijeti samo odreenu visinu poreza. Politiari na vlasti neizbjeno se okreu novanoj

inflaciji manipuliranjem Saveznog sustava priuve [Ali] nije mogue poveati koliinu novca u priuvi bez konanog izazivanja porasta cijena. Pokua porast li tad vlada kontroliranjem dobiti, cijena usporava

preduprijediti

cijena,

uklanja

proizvodnju te uzrokuje nestaice. Slabije snabdijevanje robom, u sprezi s poveanim optjecajem novca, ima tendenciju daljeg

poveanja cijena. Ono to je trebalo zaustaviti porast cijena kontrola cijena dovodi do njihova rasta. Nelson Hultberg,

Prelude to the Total State u The Freeman (rujan 1992)

[The Freeman je mjesenik koji se alje onima koji podare Zakladi prilog od 30 USD. Cijena pojedinog broja je 2 USD. Studenti se mogu pretplatiti (devet brojeva) za iznos od semestru). Za informacije, piite na Hudson, NY 10533; tel.: (914) 10 USD (5 USD po

adresu: FEE, Irvington-onfax: (914) 591-8910.

591-7230;

Katalog knjiga dobiva se besplatno.]

107

Fondacija Johna M. Olina: Slobodnotrina dobrotvorna ustanova koju je 1953. god. osnovao uspjeni tvorniar i konzervator po kome je fondacija i dobila ime. Olin, koji je umro 1982. god., rekao je jednom da je njegova najvea elja da doivi ponovno uspostavljanje slobodnog poduzetnitva u ovoj zemlji Olinova fondacija jedan je od vodeih financijera konzervativnih projekata i aktivnosti od moda i vodei kada je prijanji

ministar financija William E. Simon (1927- ) doao na poloaj ravnatelja 1977. god. Fondacija daje novac organizacijama i

ustanovama iji projekti odraavaju ili imaju za cilj jaanje ekonomskih, temelji politikih i kulturnih institucija ustava na i kojima se

amerika

batina

vladavine

privatnog

poduzetnitva. Olin je dao goleme iznose sveuilitima, podupro osnutak programa niza katedri, osigurao u znatnije s financiranje kolskih te

vojnih

uilita

svezi

nacionalnom

sigurnou

odredio posebna sredstva za istaknute znanstvenike kao to su (meu ostalima) Kristol, Robert Bork, Novak, Abigail Thernstrom, Christina Hoff Sommers, Walter E. Williams, Berns, William J. Bennett, Linda Chavez, Robert Conquest i Charles J. Sykes.

Olinova fondacija podupire magazine i televizijske programe kao to su The American Spectator, Commentary, Crisis, i The New Criterion, Firing Line (s Buckleyjem), Think Tank (s Benom Wattenbergom) i Peggy Noonan on Values. Na kraju, bila je

glavni sponzor takvih organizacija kao to su Sredinji Institut, Fondacija za zatitu batine, Ameriki institut za promicanje

poduzetnitva te Centar za etiku i javnu politiku. Sve u svemu, u godinjem izvijeu za 1993. god. navedena su 154 primatelja

gotovo 15 milijuna dolara.

Aktivnosti Olinove fondacije uinile

su je prijeko potrebnom desnici, a Simonu priskrbile ugled jednog od najveih pobornika konzervativizma. Te su aktivnosti ostvarile

108

najveu

elju pokojnog g. Olina.

Literatura: William E. Simon,

A Time For Truth (1978):

Tijekom obavljanja moje dunosti u

Ministarstvu, gledao sam, ne mogavi vjerovati onome to vidim, biznismene kako tre u vladu u trenucima svake krize, cvilei za milodarom ili zatitom ba od onog natjecateljskog duha koji je uinio ovaj [kapitalistiki] sustav tako produktivnim. Gledao sam teksake farmere, pogoene suom, kako trae zajmove za koje bi jamila vlada; velike mljekarske zadruge kako lobiraju za vee subvencije; deregulacije najvee kako zrakoplovne bi zadrale tvrtke svoj kako se bore protiv poloaj;

monopolistiki

ogromne tvrtke, kao to je Lockheed, kako trae saveznu pomo da bi se izvukle iz najobinije neuinkovitosti; bankare kao to je David Rockefeller kako zahtijevaju da ih vlada jamevinom zatiti od vlastitih loe planiranih ulaganja; upravitelje televizijskih mrea, kao to je William Paley iz CBS-a, kako se bore da zadre zakonska ogranienja i zaustave pojavu konkurentne kabelske

televizije i televizije koja naplauje gledanje svog programa. I uvijek su ti gospoda naglaavali svoju odanost slobodnom

poduzetnitvu i svoje protivljenje samovoljnom zadiranju drave u na ekonomski ivot.

Fondacija

za

zatitu

batine

(Heritage

Foundation):

Ameriki

istraivaki tim koji su 1973. god. osnovali Paul Weyrich, Edwin J. Feulner ml. i Joseph Coors (Coors je osigurao poetni novac), s Weyrichem kao prvim predsjednikom. (Feulner je na tom poloaju od 1977. god.) Jedna od stvari koja izdvaja ovu fondaciju od drugih istraivakih instituta jest novac, i u smislu koliine priljeva, i u smislu broja god. fondacija je primila izvora financiranja: tijekom 1994. 25 milijuna dolara, od ega je

109

polovicu priskrbilo vie od 200 000 pojedinanih prinosnika. Kao i u Hooverovu zavodu, strunjaci fondacije doista su ugledna

skupina, i D.C. pruili zbora,

djelomice zbog lokacije svojih ureda u Washingtonu, hrle u Kongres Poevi prije od su svake rasprave kako bi

redovito strune meu

savjete. ovim

njihova voditelj

potpredsjednikog Philip Truluck,

strunjacima

nekada ekonomist u Reaganovoj administraciji; vodei strunjak za unutarnju politiku Stuart Butler, koji je kolege analitiara u fondaciji, Roberta Rectora socijalne skrbi unutar desnice; pisac uz moguu iznimku glavni kritiar

urednik Adam Meyerson

(najvanijeg asopisa fondacije, Policy Review); strunjakinja za vanjsku politiku i Rad a Kim R. Holmes; i pratiteljica Review-a, esto reagiranja Kate u

Washingtonu OBeirne. pristae, Allen,

kolumnistica istraivakih meu

National timova u

Walsh njihove V.

ocjenjuju su:

glasovitijima

fondaciji za

Richard

nekadanji

Reaganov

savjetnik

nacionalnu

sigurnost;

William J. Bennett, autor knjige The Book of Virtues (1993), nekadanji ministar prosvjete i voditelj programa za suzbijanje prometa narkotika; Midge Decter, jedna od vodeih nacionalnih Jack i Kemp,

neokonzervativnih nekadanji

kritiarki na

(vidi

Podhoretz); izborima

kandidat

predsjednikim

nekadanji

elnik Ministarstva stanovanja i urbanizma; i Walter Williams, ekonomist i pisac. Bliska povezanost fondacije s Gingrichem i drugim konzervativnim lanovima Kongresa bila je glavnim

imbenikom izvanrednog uspjeha

Republikanske stranke na izborima

nakon polovice isteka mandata, 1994. god. Kasnije je Gingrich nazvao fondaciju u nedvojbeno zemlji. najutjecajnijom slabo konzervativnom posljedica

organizacijom

Jedna

zapaena

djelovanja fondacije bilo je otkazivanje orijentacijskog programa za nove lanove Kongresa na liberalnom Kennedyjevoj koli

110

politikih

znanosti

na

Harvardu.

Zato?

Novi

lanovi

104.

Kongresa pohaali su umjesto toga program fondacije budui da su su prije toga imali koristi i od Issues 94, knjige uputa za kandidate Limbaugh utjecaju, Lit.: J. koju je objavila fondacija, ije je dijelove itao

sluateljima nacionalnog radija. Unato svom politikom fondacija Smith, The je odgojna a ne lobistika Kao organizacija. to drava ne

Idea

Brokers

(1991).

predstavlja odgovor na veinu problema, ona sama nije nuno ni krivac ekonomija posebice na podruju kulture i vrijednosti. Vlast i poivaju na osnovnim institucijama drutva. Nikakvo

dravno troenje ni krpanje nee ublaiti socijalne probleme ako su nae obitelji, susjedstva i crkve u stanju propadanja. S druge strane, odreeni vladini programi u domeni poreza i socijalne skrbi, primjerice, oslabili su obitelj; konzervativci uvjeravaju da ako dvoje od troje crnake djece raaju neudane majke,

zagovornici Velikog drutva moraju odgovoriti zato je to tako Dobili smo hladni rat i dokazali svima, od Moskve do Buenos

Airesa i Pekinga, ako ne UUP-u* [Op. prev. Ured za upravljanje proraunom trini (Office of Management and Budget)] bitke i Harvardu, da

sustav

funkcionira.

Ipak,

glede

nacionalne

sigurnosti i protiv mijeanja u trini sustav i dalje e se morati voditi. Ono to sam nauio za 26 godina u Washingtonu, jest da ne postoji trajna politika pobjeda. Edwin J. Feulner, Building the New Establishment, intervju s Adamom Meyersonom u Policy Review (Jesen 1991) [Policy Review, The Heritage Foundation, 214 Massachussetts

Avenue, NE, Washington, DC 20002-4999. Pretplate (kvartalno): 22 USD na godinu.]

The Freeman: Vidi FEO

111

Friedman, dobitnik

Milton

(1912-

):

Ameriki 1976.

ekonomist god.,

polemiar, jednom

Nobelove

nagrade

nazivan

konzervativcem, drugi put libertarijencem (protivi se novaenju, izdavanju licenci lijenicima, zakonima o narkoticima). Friedman je moda vodei ekonomski strunjak nakon Johna Maynarda Keynesa. Vie odan principu laissez-faire nego njegov nastavnik iz ikake kole Frank kao Knight, Friedman je zagovarao je stav ekonomsku monetarizma teoriju da je

poznatu

monetarizam.

Temeljni

glavni uzrok inflacije neumjeren porast priljeva novca, gdje je sam porast rezultat nesrazmjera izmeu ukupnog prihoda drave i trokova, povezane dovodi u te, dalje, injenice da su kamatne stope izravno

a devizni teaj obrnuto pitanje kratkorone,

s inflacijom. Monetarizam interventne pretpostavke

kejnzijanstva, branei umjesto toga vrijednost dravne politike stabilnih, dugoronih pravila (posebice imajui u vidu priljev novca, to jest, injenicu da bi trebao doticati sporo). I, u takvim uvjetima, to drava je e potroiti budui Njegove velikih manje da su (neto strano za

kejnzijance), umanjuju bile

vano

javno

troenje

novca teorije ovoga

privatna u

ulaganja. jednoj od

monetaristike

potvrene

empirijskih

studija

stoljea, A Monetary History of the United States (1963), koju je napisao s Annom ovisi kako J. o e Schwartz. dokazanim se ljudi Friedman priznaje da pozitivna koji o tono

ekonomija predviaju

principima ponaati vie

onima nego

nejasnim

znanstvenim proraunima. Bio je prvi pobornik uvoenja potvrda o rashodima u kolama i jedinstvenog poreza na dohodak. Doista,

za Friedmanov golem utjecaj najvie je zasluan njegov dar za formuliranje provokativnih ali korisnih prijedloga za reformu, te injenica da njegovi intelektualni napori nisu bili usredotoeni

112

samo na tunu znanost* (Op. prev. Politika ekonomija.) usmjereni samo na akademski auditorij. Najvei dio

ili svoje

akademske karijere proveo je na Sveuilitu u Chicagu, gdje je vodio interdisciplinarni seminar s Georgeom Stiglerom i Hayekom. Danas je lan uprave Hooverova zavoda. Nijedan mislilac naega doba nije tako sjajno razotkrio i predoio izopaenosti koje se mogi izazvati dravnim uplitanjem Capitalism R. Fryer, u and ekonomski Freedom ivot (1962); nacije. Free to

(Kristol) Choose

Literatura: Vidi:

(1979).

Recent

Conservative

Political

Thought (1979); Milton Friedmans Monetary Framework (1974), ur. R. Gordon. Neki monetaristi zakljuuju da namjerne promjene koje nadlena tijela potiu u svezi s brzinom monetarnog rasta mogu biti korisne za uravnoteenje se zalau novca drugih za kao imbenika koji pridonose koristei Drugi

nestabilnosti promjene u

Oni

suptilno

ugaanje,

koliini

instrument

politike.

monataristi, meu kojima sam i ja, zakljuuju da je nae sadanje shvaanje odnosa izmeu novca, cijena i proizvodnje tako slabo, da u tim odnosima ima previe nedefiniranog prostora te da takve samovoljne promjene vie tete nego koriste. Mi smatramo da bi jedna izravna politika u okviru koje bi koliina novca rasla ujednaenom brzinom iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu

osigurala stabilan novani okvir za ekonomski rast, pri emu sama ne bi bila ishoditem nestabilnosti i potresa. The CounterRevolution in Monetary Theory u Monetarist Economics (1991)

fuzionizam: Vidi Meyer, Frank E.

Gilder, knjige

George Sexual

(1939Suicide

):

Ameriki i

pisac Wealth

ekonomist Poverty

ije

su

(1975)

and

(1981)

pridonijele otrini suvremenog konzervativizma. (Zbog napada na

113

feminizam,

prva

od

ove

dvije

knjige

nekim

je

krugovima

intelektualaca bila prezrena te joj je u drugom izdanju morao biti promijenjen naslov toliko je bila ozloglaena. Danas se

zove Men and Marriage.) Zajedno sa Charlesom Murrayjem, Gilder je bio meu prvima koji su ukazali na vanost braka za stabilnost drutva politika Wealth te na to koliko skrbi bila je za je, zbog toga tetna anti-obiteljska i zajednica. za

socijalne Poverty

dobrobit kako

pojedinaca kae,

and

autor

teologija

kapitalizam i prva knjiga koja je navijestila vrijednost teorije ponude. Napadana od strane liberala i nekih neokonzervativaca

(Kristol je knjigu nazvao pseudoantropolokom analizom), knjiga je postala ekonomskom Biblijom Reaganove Bijele kue. Prve godine svog profesionalnog ivota nakon poneto skokovita kolovanja

Gilder je posvetio politiarima centra u Republikanskoj stranci, gdje je, meu ostalim, pisao govore za Nelsona Rockefellera,

Jacoba Javitsa i god. Richarda

tijekom uspjene predsjednike kampanje 1968. Nixona. Posljednjih godina, Gilder je postao

propovjednik laissez-faire pristupa visokoj tehnologiji. Danas je vii savjetnik Discovery Instituta u Seattleu. Literatura:

Microcosm (1989); Wealth and Poverty (1981); Vidi: njegova knjiga Visible Man (1978). Ideologija seksualnih osloboditelja vidi

drutvo kao objekt kojim dominiraju mukarci te koji iskoritava ene kako bi ugodio mukarcima. Kao dokaz navode veu mogunost zarade za mukarce, kao da je ekonomska produktivnost mjera

drutvene kontrole a ne sluenja drutvu. Ali upravo je enska mo, uroena i svojstvena enama, ono stvarno sree to i vlada

najdubljim

razinama

svijesti,

izvoritima

procesima

drutvenog preivljavanja. Muka dominacija na tritu, s druge strane, drutvena je varka koja se odrava ne radi sumnjivih povlastica koje udjeljuje mukarcima, nego radi prijeko potrebnih

114

povlastica koje prua drutvu: navodi mukarce da ga podupiru, a ne unitavaju. Konvencionalna muka mo, zapravo, vie se moe smatrati ideolokim mitom. Stvorena je kako bi navela veinu

mukaraca da prihvate robovanje stroju i tritu, u velikoj mjeri u slubi ena i u interesu civilizacije. Men and Marriage (1986)

Gingrich,

Newt

(1943-

):

Ameriki

politiar

(u

Predstavnikom

domu od 1979. god.; njegov predsjednik od 1995. god.) koji je vjerojatno najzasluniji za ponovno postreaganovsko politiko

svrstavanje u Kongresu. tijekom uspjene

Gingricha je nacija prvi put zamijetila za smjenjivanje zastupnika Jima

kampanje

Wrighta, demokrata iz Texasa, s poloaja predsjednika Doma, te dok je nastojao pomoi srameljivu republikanskom lanu Kongresa da ponovno otkrije u sebi politiku znanosti hrabrost. Doktora povijesne sitniav, a gotovo

(Tulane, 1971), Gingrich je ponekad

uvijek provokativan. (Jednom je nazvao nekadanjeg predsjednika Predstavnikog doma, Tipa ONeilla, razbojnikom a poznato je da je nazvao senatora Boba Dolea skupljaem poreza za socijalnu dravu.) Gingrich Ljudi poetkom su bili zapanjeni poeo i zainteresirani da e kada je

1980-ih

govoriti

Republikanska

stranka pobijediti u Kongresu do 1992. god. Kada se to dogodilo 1994. god., Gingrich je postao najutjecajnija osoba u amerikoj vlasti, uz moguu ali ne i vjerojatnu iznimku predsjednika.

Njegova konzervativna filozofija izloena je u kontroverznoj, na brzinu napisanoj knjizi, To Renew America (1995); kontroverznoj, ne zbog sadraja nego iznosa koji je za nju dao nakladnik

(najvei dio novca Predsjednik Doma je vratio). Gingrich u knjizi predlae pristupe estorma izazovima s kojima se nacija

suoava: mlade ne poznaje dostatno nau povijest i politiku i mora je se pouiti amerikoj civilizaciji (to jest, religiji,

115

odgovornosti i poduzetnitvu) kao obliku rada na sebi; moramo posluati Alvina Tofflera* (Op. prev. Alvin Toffler autor je

futuroloke knjige Future Shock, 1970 ok budunosti, prev. Matej Kirac, Otokar Kerovani, Rijeka, 1975) i uploviti na valu konkretno, Treem valu treba biti osloboena na u Informatiko doba; amerika ekonomija utjecaja drave i i poreza kako bi se bila naeg

konkurentna vlastitog

svjetskim

tritima

oslobodila drutvo

deficita

prorauna;

trebamo

mogunosti

umjesto drave socijalne skrbi (ova promjena prvenstveno ovisi o voluntarizmu, mogunosti zapoljavanja i javnoj sigurnosti);

proraun treba uravnoteiti do 2002. god. kako bi se izbjegla hiperinflacija osiguranja i weimarskog sustava i tako tipa Medicare; osloboditi na i/ili mo u bankrot u Socijalnog treba za Time

Americi

decentralizirati rjeavanje

ljudima razini.

energiju Magazin

lokalnih

problema

lokalnoj

nazvao je 1995. god. Gingricha ovjekom godine, zato to je obavljao posao Renew America za grubo, estoko, djelotvorno Literatura.: To (1995); sve onu Vidi: D. Williams, dananji Newt! 1995). zapravo jer ste

Okrivljujui pokuavaju

drutvo, osobnu

liberali imate

izbjei

odgovornost

koju

Amerikanac. Ako je drutvo krivo za sve, onda nitko osobno ne odgovora ni za to. Svatko e okrivljavati onoga drugog i to je kraj. Biti Amerikanac, meutim, znai biti odgovoran kako za

sebe, tako, koliko god je to mogue, i za druge. Kada se suoi s problemom, pravi Amerikanac ne pita: Koga u za to okriviti? Pravi Amerikanac pita: to mogu uiniti danas? To Renew

America (1995)

Glazer, Nathan (1923- ): Ameriki znanstvenik, iji je liberalni antikomunizam postupno postao neokonzervativizam. (Kao to je sam

116

rekao,

bio

je

umjereni

radikal,

postao

umjereni

konzervativac.) S Danielom Patrickom Moynihanom (neko senatorom Sjedinjenih Drava iz New Yorka), napisao je opravdano hvaljenu

knjigu Beyond the Melting Pot (1970), koja je ukazala na propuste liberalne analize ili, tonije, liberalnih opredjeljenja, i prva pisala na naslovnim stranicama o krizi crnake obitelji. Glazer je, takoer, s Davidom Riesmanom i Reuelom Denneyjem bio koautor The Lonely Crowd (1950), znamenite knjige koja je analizirala promjenu u amerikom prema karakteru S od usmjerenosti prema The sebi do

usmjerenosti

drugomu.

Kristolom

ureuje

Public

Interest, jedan od vodeih amerikih asopisa za intelektualce. Literatura: Affirmative Discrimination (1975); Vidi: G. Dorrien, The Neoconservative Mind (1993). Najozbiljnjija politika

posljedica [afirmativnog djelovanja] nedvojbeno je povean otpor i neprijateljstvo izmeu skupina, potaknuto posebnim povlasticama za neke od njih. Statistika na kojoj se temelje odluke o pomoi u neemu veoma grijei: Svi bijelci smjeteni su u istu

kategoriju, kao oni spram kojih ne treba imati osobita obzira. To nije nain na koji bijelci vide sebe same ili kakvi doista jesu u drutvenoj Ali stvarnosti. gotovo svi koja Neki, imaju osobi jednostavno, neka o moda i jesu ili moda

bijelci. religiozna

posebna je

etnika rije

obiljeja

kojoj

predstavljaju znaajan temelj prole disriminacije [primjerice] etnike

a moda i neke sadanje skupine stvorene od

imigranata koji su nakon 1880. god. doli iz Europe. Ove skupine nisu naroito sudjelovale u porobljavanju Crnaca ili stvaranju

politike segregacije na Jugu, osvajanju dijela Meksika ili gotovo potpunom istrebljivanju amerikih Indijanaca. Oni su doli u

zemlju koja im je dala manje povlastica nego to ih danas daje zatienim skupinama. Oni ne misle da bi trebali podnijeti teret

117

ispravljanja nepravda iz prolosti u kojoj nisu uope, ili su tek nakratko, sudjelovali, ili pomagati onima koji sada dobivaju vie pomoi nego to su je oni dobili. Mi smo nacija sastavljena od manjina: izdvojiti neke manjine kao one koje zavrjeuju posebne povlastice ne znai braniti prava manjine protiv pristrane veine nego davati prednost nekima od tih manjina nad drugima.

Affirmative Discrimination (1975) [The Public Interest, 1112 16th Street, NW, Suite 530, Washington, DC 20036; Irving Kristol and Nathan Glazer, editors. Pretplata: 25 USD/god., 42,50 USD/2 god., 60 USD/3 god.; obratiti se: The Public Interest, Dept. PI, P.O. Box 3000, Denville, NJ 07834; (800) 783-4903.]

Podrijetlo konzervativnog nauka

III Kranska tradicija James V. Schall, S.J.

Dva

su

naela

konzervativnog

nauka:

(1)

Sauvati

ono

to

je

vrijedno uvanja; i (2) Da bi se sauvalo bilo to vrijedno, nune su poneke promjene. Kranstvo se pojavilo kao neto novo u svijetu nova shvaanja o unutarnjem ivotu Boga (svetog

Trojstva) i nova shvaanja o ovjeku. Oba su se oitovala kroz utjelovljenje Drugog lica ovog svetog Trojstva. I Rije tijelom postala i nastanila se meu nama. (Iv 1,14) Ako je i sam Bog prigrlio ljudski bitak, sa svim njegovim nesreama i problemima, onda ovjek ne moe biti posve lo. I doista, ova je injenica postala osnovni temelj ljudskog dostojanstva u kranskom nauku.

118

Sve

stvari

su,

svojoj

biti,

dobre,

kao

to

je

pouavala

Knjiga Postanka, iako treba tumaiti oigledno postojanje zla. Glede Izraela, kranstvo nije sebe doivljavalo kao odbacivanje Zakona i Proroka, nego njegovo ispunjenje. Nov Zakon nije

ponitio Deset zapovijedi, postojee norme koje kau kako trebamo ivjeti. Duh je u kome je trebalo promatrati Deset zapovijedi prema

produbljen

doktrinama

milosra,

pratanja,

ljubavi

neprijateljima i milosti. Ove su zapovijedi, kada ih se ispita, pokrivale ivota Povreda koji su glavne mogue moralne poremeaje krau, u veini zavist, ljudskih pohlepu.

ubojstva, Zapovijedi se

preljub, ispunila u

laganje, je svim svijet

razliitim

poremeajima su ljudi

pojavljivali

razdobljima.

Uzalud

nastojali zamijeniti ovaj naputak za ispravno ivljenje drugim filozofijama, ideologijama ili vjerama, ali kada bolje pogledamo, ta su opravdanja zapravo bila ponuena kao djelomina dobra koja su teila unitavanju pravoga dobra koje je trebalo zadrati. Kao to je Edmund Burke rekao: Povijest se, najveim dijelom, sastoji od nesrea koje su svijetu donijeli ponos, ambicija, gramzivost, osveta, pohota, pobuna,

licemjerje, neobuzdana gorljivost te cijeli niz razuzdanih nagona koji potresaju puk Ovi su poroci uzroci oluja. Religija, moral, zakoni, prerogativi, povlastice, slobotine, prava ovjeka, sve su to izlike. Izlike uvijek moemo otkriti u nekoj prividnoj pojavnosti stvarnog dobra. (Reflections on the Revolution in

France, 1790) tovie, iako je kranstvo openito prihvaalo dravu i

vlasnitvo kao prihvatljive, ono nije bilo uenje o politici ili ekonomiji nego o ovjekovoj temeljnoj svrsi postojanja i udesu, o tomu kako ih dosegnuti te o instituciji u kojoj se to trebalo postii Crkvi, ne dravi. Pouke iz politike i ekonomije trebalo

119

je

prvenstveno

usvajati

iz

iskustva

dobiti

od

filozofa.

Aristotel, Platon, Ciceron (openito, Atena i Rim), zajedno s kasnijim praktine filozofima mudrosti, (i osim dravama), ako javni bili ivot su nije vrijedni na neki izvori nain

ometao najvaniju dunost prema Bogu. zapovjeeno da prestanu

Kada je Petru i Ivanu bilo odgovorili su uvijek

propovijedati,

iznova aktualnim protupitanjem, Sami prosudite je li pravo pred Bogom da se vie pokoravamo vama nego Bogu! ovo pitanje uvijek ograniava dravu. Petar i Pavle vjerojatno su pogubljeni za vladavine jednog od najgorih rimskih careva, Nerona. Oba su apostola, meutim, (Dj 4,19). Jedino

savjetovala kranima da

se pokore caru, jer dana mu je mo da

otro kazni zloince (Rim 13,4; 1 Pt 4,3). Dakle, krani su morali nauiti razlikovati tiranina od dobra vladara koji ini ono to bi trebao. Ako je tiranin zahtijevao neto izvan svojih zakonskih ovlasti, radije su birali smrt nego da mu se pokore. I drugi su kratki komentari o politici u Novome zavjetu, tovie, sluili kao putokaz konzervativnom nainu razmiljanja.

Najglasovitiji ulomak iz Evanelja govori o prikupljanju poreza, tom vjenom znaku politike moi: Podajte caru carevo, A Bogu Boje!(Mt 22,22). Ovo je znailo da je religija doista shvaala da je postojanje cara, njegove politike moi, opravdano jer

slui svrsi, ak i odreivanju

pravinog poreza. Ali znailo je

i da unutar carstva politike ima stvari koje nisu careve. Car nije mogao, iz dravnih razloga, zabraniti propovijedanje Radosne vijesti (Evanelja). Kasnija je povijest ovjeka obiljeena raznolikim carevima koji su traili vie nego to im je pripadalo, a katkada i duhovnim voama koji su traili vie nego to je njima pripadalo. Znaajka konzervativnog nauka je nastojanje da se unutar svoje strukture

120

zadri i ono to pripada caru i ono to pripada Bogu. S motrita religije, najopasnija drava je ona koju ne obvezuju nikakva je

ogranienja. S motrita konzervativizma, najopasnija religija ona koja ini politiku svojim najvanijim interesom. Povijest kranstva prate pokuaji tumaenja i

zakonskog

definiranja onoga to pripada Bogu, i onoga to pripada caru. Ova dvojnost vidi legitimnosti, u karakteristina za konzervativni moi. nauk,

dinaminost

nedostatku

koncentracije

Kristova

rasprava s Pilatom na Njegovu suenju zorno pokazuje to je u pitanju (Iv 19,10-11). Pilat, kao rimski prokurator, tvrdio je da moe odluivati o ivotu i smrti. Krist mu je odgovorio da on (Pilat) ne bi imao vlasti nad njime kada mu ne bi bila dana odozgo. Nain na koji je politika mo shvaana, kao istodobno prirodna i dana od Boga, u svojoj je biti predstavljala jedan od glavnih motiva svekolike koje je trebalo kranske misli, U posebice da

srednjovjekovne,

rastumaiti.

nastojanju

sebe spozna teoretski, moderni konzervativni nauk zadrava oba ova aspekta, i autoritet Pilata i njegova transcendentna

ogranienja. Openito, postoje dvije kranske teorije o legitimnosti drave, jedna sv. Augustina a druga Aristotelova, via sv. Tome Akvinskog. Augustinska tradicija uvjerava da je drava nuna zbog izgona iz zemaljskog raja, zbog prvog grijeha i zbog zbiljskog grijeha. Zato ne bismo smjeli pripisati savrenstvo bilo kom obliku

vladavine. Prema tomistikom motritu, drave ili vladavine bi bilo i da ovjek nije zgrijeio, jer vladavina je, kao to je rekao Aristotel, priroena ovjeku. Sv. Toma je smatrao da se oba ova stava mogu pomiriti jer oba su istinita na razliite naine. Neko je dravna tijelo s ovlastima koje ukljuuju prisilu bilo potrebno radi stvarnih poremeaja koji su se oitovali u

121

javnosti, a koji potjeu iz ovjekovih osobnih poremeaja. Prema drugom stanovitu, ovjek je politika ivotinja te i samim

sobom mora vladati razboritim argumentom i stegom. Ovo podrijetlo konzervativne tradicije objasnilo je postojanje politikog

realizma glede toga to se moe od ovjeka oekivati, ukljuujui njegove grijehe, i vrste nestalnog optimizma glede vanosti

ljudskih ideala i privlane snage dobra. O ovom kranskom iskustvu s dravom poelo se obino pojam I

raspravljati u okviru prirodnoga zakona. Prirodni zakon je koji se pojavljuje kod Platona, Aristotela i

stoika.

judaizam i islam bili su religije Zakona. Ali kranstvo je upotrebljavalo zakon na posve drukiji nain. Zakon je sv. Toma zamislio kao organizacijski princip, kao poredak razboritog na temelju kojega se sve stupnjeve stvarnosti moe zorno razluiti. Sukladno njemu, postoji vjeni zakon, prirodni zakon, boanski zakon, graanski zakon te ak i zakon grijeha i nereda (Summa Theologica, I-II, 90-97). Upravo je pomno razlaganje naina na koji su ti stupnjevi zakona stupali u odnose meu sobom ono to je dovelo do intelektualne spoznaje principa raznovrsnosti i

jedinstva u kranskoj tradiciji. Sve su stvari imale neki prikladan nain djelovanja ili zakon koji je upravljao njihovim normalnim funkcioniranjem. Kransku je misao obiljeavala nevjerojatna raznolikost koja je postojala unutar istog svemirskog i ljudskog poretka. Sveenstvo se nije suprotstavljalo puku, ali nuni su bili i jedni i drugi.

Jedinstvo uenja nije bilo u opreci spram velike razliitosti naina na koji ga se moglo ivjeti. Na koncu, ovo je shvaanje dovelo do onoga to je preko Pape Pija XI. postalo poznato kao princip supsidijarnosti. Ovaj princip jednostavno znai da sav autoritet treba ostati na najnioj moguoj razini. Nije se svim

122

stvarima dobro upravljalo s vrha nadolje. Dakle, moda postoji razlog koji govori u prilog autoritetu drave ili carstva, ali postojao je i razlog da manje jedinice imaju svoju autonomiju i tradiciju. Legitimna, katkada i kaotina raznolikost unutar

konzervativizma potjee od ovog misaonog toka. Prema tome, (1) glavni su prinosi promjene u kranstva istine i konzervativizmu principe; (2)

sljedei:

unoenje

razlikovanje Boga i cara kao normalnih aspekata jednog graanskog drutva; (3) ustanovljenje unutarnje vrijednosti osobe koja

istodobno pripada veim skupinama, ukljuujui i Crkvu, pri emu je svima doputeno biti dijelovima drutva; (4) priznavanje da su hijerarhija i supsidijarnost normalni elementi jednog zdravog

drutva; i (5) razvijanje teorije prirodnog zakona koja je teila razumijevanju ivjeti i razliitih bi stalea u kojima su ljudi su trebali i

koja

takoer

objasnila

zato

iskustvo

raznolikost normalni dijelovi drutvenog poretka. Fra Schall je profesor na Odjelu za studij politike Sveuilita Georgetown. Meu njegovim brojnim knjigama nalaze se: The

Politics of Heaven and Hell; The Distinctiveness of Christianity; i Religion, Wealth, and Poverty.

Goldwater, Barry M. (1909- ): Ameriki konzervativni politiar (pet mandata kao senator iz Arizone) koji je bio republikanski predsjedniki kandidat 1964. god. Premda je izgubio (od Lyndona B. Johnsona) u jednoj od najveih izbornih pobjeda u amerikoj povijesti, ipak je uspio poluiti dvije stvari: uveo je

konzervativizam u glavnu struju amerike nacionalne politike i doista osvojio tvrdi Jug, pokrenuvi stranke. tako transformaciju Goldwatera pristao

prijanjeg najbolje

uporita

Demokratske rjeju

Barryja Iako

bismo

opisali

samosvojan.

nije

123

kritizirati Josepha McCarthyja te je 1964. glasovao protiv Zakona o graanskim pravima, malo toga opravdava histerine optube za ekstremizam uperene protiv njega 1964. god, tijekom kampanje,

osim injenice da je u govoru u povodu prihvaanja kandidature izgovorio glasovitu reenicu (iji je vjerojatno bio Jaffa):

Ekstremizam u obrani slobode nije grijeh, umjerenost u potrazi za pravdom nije vrlina. Reagan (1989) je to najbolje objasnio: Govorio je potujui principe, ponudio je viziju Natjeui se

za predsjednika, pobijedio je u est drava a izgubio u etrdeset etiri. Ali njegova je kandidatura djelovala kao predznak onoga to se trebalo dogoditi. Literatura: The Conscience of a

Conservative (1960); With No Apologies (1979); Vidi: L. Edwards, Goldwater: The Man Who Made a Revolution (1995). Ronald Reagan nije nita vie Republikanska stranka nego to je konzervativna revolucija. Uvijek sam se ljutio na ljude koji su mi pripisivali takvu mo. Zapravo, jo kum uvijek ili poludim kada kau mu da je sam bio

Reaganov

politiki

njegov

prorok

koji

otvorio

pokazao put kroz divljinu Ne vjerujem

da smo ni Reagan ni ja

pokrenuli kozervativnu revoluciju jer se tijekom najveeg dijela nae povijesti veina Amerikanaca smatrala konzervativcima. esto nisu tako glasovali, zbog toga to im se nije nudio jasan izbor.

Ja sam poeo otvarati, a Reagan je dosegnuo dno dubokog izvora koji je ve postojao Ne prihvaam trajno ni zamisao da njegovo

predsjednikovanje

predstavlja

politiko

prestrojavanje.

Politika se odvija u ciklusima. Demokrati e ponovno ojaati oko 2000. god. ili brzo nakon toga. Ali bit e to nova Demokratska stranka, poglavito zbog Reagana. Program rada nacije sada je

skrenuo udesno. Goldwater [njegov ivotopis] (1988)

124

grijeh: Svjesno krenje Bojih zakona; ovo je jedino ispravno znaenje rijei. Tvrdnja da su, primjerice, neizmjerno bogatstvo ili siromatvo grijesi, netona je, budui jus da (barem nije unutar protiv

kanona

idovsko-kranske

tradicije)

divinum

njih. Na slian nain, alkohol ili seksualni odnos nisu grijesi, ali njihova zloporaba moe biti.

kao predmeti Grijesi su

uvijek djela (uma, ili u svijetu); uvijek i jedino djela koja ine mislei ljudi. Prema tome, jedina druga bia sposobna za grijeh jesu aneli. Glede grijeha se dvoji zato to je on

istodobno naravan i nenaravan.

Svi smo mi roeni grenici

(pali, ako se vjeruje u prvi grijeh), a ipak, svaki je grijeh suprotan naoj naravi u smislu da je ovjek nainjen prema Kao to je Kreeft Jer mi brkamo (u

Bojemu obliju. (Ali vidi ljudska priroda.) naglasio (1990), protuslovlje je plitko:

ontolokom smislu) naravno sa (u statistikom smislu) normalnim, kvalitativno s kvantitativnim. Dananja sklonost zahtijevanju

zakonskog sankcioniranja takvih normativnih grijehova kao to su pobaaj ili Ali homoseksualnost, kao to je Karl odraava Rahner tamnu napisao stranu (1978),

individualizma.

kranstvo bar razumije ovjeka kao bie ija slobodna, grjena djela nisu njegova osobna stvar koje se sam moe odrijeiti svojom vlastitom moi i snagom. Postavite ovo prema u opreku s

(ponajprije)

Millovim

svjetovnim

motritem,

kojem

teta

nanesena sebi (ono to bi se danas moglo nazvati zloinom bez rtve) nije dostatnim razlogom za iskazivanje zabrane sredstvom sile. Dakako, Mill je mislio na dravu ili zajednicu, a ne na religiju, koju i tako nije potovao. Ali rasplinutost granica

izmeu svjetovnog i svetog vodila je sve vie k sve slabijoj sposobnosti modernizam). spoznaje grijeha je u javnom ivotu primjedba i zakonu (1949) (vidi da je

Glasovita

Viereckova

125

konzervativizam posvjetovljenje prvoga grijeha. Literatura: Grisez, Christian Moral Principles (1983).

G.

Zakljuak je da su

Tvorci Ustava vjerovali u prvi grijeh, vjerovali da je ovjekova narav nepromjenjiva i neasna. Smatrali su da se ovjek raa izopaen, nesavren i nepopravljiv, da je motiviran sebinim

udnjama, razborit jedino u smislu sposobnosti smiljanja naina na koji bi udovoljio svojim nagonima. S potpunim prezirom

promatrali su apstraktne politike teorije zasnovane na shvaanju da su ovjek i ili drutvo da se popravljivi, ovjeka moe ili da se da zlo ne moe bude

iskorijeniti,

pouiti

koristoljubiv, ili da ovjek moe postati stvor kojim upravlja razum, poredak ili da je mogue na postii trajan i i slobodan drutveni Forrest

zasnovan

jednakosti,

bratstvu

kreposti.

McDonald, I Have Seeen the Past And It Works u Edward B. McLean (ur.), Derailing the Constitution (1995)

Hamilton, Alexander (1755-1804): Ameriki dravnik (ro. na otoku Nevisu, Zap. te Indija), s asnik gen. Washingtona, i Madisonom prvi ministar The

financija, Federalist filozofskim

Johnom u

Jayjom je i

autor

(1787-88), uzorima

kojem

iskazao Humeu.

potovanje Eseji

svojim The

Blackstoneu

nazvani

Federalist bili su Hamiltonova zamisao. Sm je napisao bar 51 od 85 brojeva. Iako ga s pravom smatraju konzervativnom figurom u

amerikoj politikoj povijesti, Hamiliton je ipak bio centralist, koji je mislio da nacionalna vlada, premda ogranienaih ovlasti, treba biti pretpostavljena saveznim dravama. Bio je, takoer, slijedom (Divio ogluio se na svojega nacionalizma, knjizi sklon of zatitnim Nations pristojbama. ali se

Smithovoj njeno

Wealth za

[1776]

zauzimanje

slobodnu

trgovinu.)

Ipak,

omalovaavao je nove pojave u drutvu i radije je bio spreman

126

izloiti

se

negativnim

neugodnostima

odgode

nego

pozitivnim

vragolijama nerazboritih metoda. Hamilton je bio moda najvei vizionar meu Tvorcima, a njegova osobita vrsta konzervativizma, toliko udaljena od nazora Jeffersona i Johna Adamsa, ogranienih na male farme i poduzea, predvidjela je ekonomski rast i

kulturnu promjenu koju e Amerika doivjeti. Zato je preuzeo i otplatio nacionalnu ratne dugove svih drava je i na stvorio Francusku jedinstvenu revoluciju

valutu.

Reagirao

zgraanjem jednakim Burkeovom, a mogunost neograniene slobode (u obliku demokracije) gadila mu se. (ovjeanstvo je, u

cjelini, pokvareno.) Ali znao je i da ureena sloboda u Americi neizbjeno mora voditi velikim gradovima i velikim industrijama, elio stvoriti nacionalnu vladu dostatno energinu da izdri ameriku ekspanziju. Drava s previe ovlasti, priznao je, vodi u despotizam, ali s premalo, u anarhiju, a oboje, na koncu,

unitava narod. Ironino

za njega i potresno

drava kojoj se

najvie divio bila je ista ona koje se elio osloboditi. Toliko ga je britanska tradicija impresionirala da je htio da Senat bude Gornji dom; i da predsjednik bude kralj. Ustav, koji je tako

estoko branio u The Federalistu i u raspravama o ratifikaciji u New Yorku, bio je zapravo krhko i bezvrijedno tkivo. Ali zato to je imenovao saveznu vladu, bio je prihvatljiviji od anarhije drava koje se meusobno natjeu. Ali ova motrita (posebice u iskrivljenu tumaenju njegovih neprijatelja) vodila su sve veoj marginalizaciji Hamiltona. Premda je osjeao odbojnost prema

Jeffersonu, pruio je Virginijancu (1800) podrku Federalistike stranke kako bi onemoguio predsjednike ambicije Aarona Burra, koga je zvao, proroki, amerikim Katilinom (stari Rimljanin koji je poveo neuspjenu pobunu protiv velikog Cicerona). etiri

godine nakon toga, Hamilton je pristao na dvoboj s Burrom, ali u

127

odsudnom

trenutku

nije

opalio.

Burr

jest.

Literatura:

The

Federalist (1788); M. Frisch (ur.), Selected Writings & Speeches (1985); Vidi: F. McDonald, Alexander Hamilton (1979); C.

Rossiter, Alexander Hamilton and the Constitution (1964). Drava treba imati sve nune ovlasti za ispunjenje povjerenih joj

ciljeva te za potpuno izvrenje obveza za koje je odgovorna, osloboena svake druge kontrole osim obzira prema opem dobru i miljenju naroda. The Federalist, Br. 31

Hayek,

Friedrich

A.

(1899-1992): trita i

Ekonomist

austrijske

kole

zagovornik

slobodnih

libertarijanizma.

Nakon

vojne

slube u 1. svj. ratu (te rada u Austriji u dravnoj slubi, pod upravom Misesa), predavao je na sveuilitima u Beu (1929-31); Londonu pretrpio (1932-50, utjecaje gdje je razmjenjivao ostalima ideje s Popperom i

meu

Lockea,

Humea,

Burkea,

Tocquevillea i Actona); i naposljetku, Chicagu, (1950-62), gdje je bio blisko povezan s Friedmanom i drugima. (Hayekovi rani radovi na neki su nain naslutili monetarizam.) Ni tijekom rada

na sveuilitima, ni u brojnim lancima i knjigama nije prestajao pokazivati mrnju spram intervencionizma Johna Maynarda Keynesa.

U svojoj The Road To Serfdom (1944) dokazivao je da centralno planiranje ekonomije vodi ravno iako ne neizbjeno u

totalitarizam. Prava uloga vlasti je da ohrabruje slobodu, ne da planira napredak. Knjiga (prvo objavljena u Britaniji i

poglavito njoj posveena) je postala senzacija u Americi (New York Times zapravo, Hazlitt koji je za nj pisao nazvao je

jednom od najvanijih knjiga naega narataja), posebno nakon to je bila distribuirana u saetom izdanju Readers Digesta

1947. god.) Saeo je sredinji argument knjige (to je u velikoj mjeri bila tema na kojoj je cijeloga ivota radio) u intervjuu za

128

londonski prilagodbe promijene

Spectator i

(26.

sijenja je

1945):

postupnom

procesu ljudi onoga

promjene

uvijek

postojala u

mogunost drugo

da od

cilj

postojanja

institucija

neto

zato su stvorene, da stvore drutvo koje nije rezultat jednog jedinog vrstog plana nego bezbrojnih odluka slobodnih mukaraca i ena. Hayek je kasnije bio profesor ekonomije na Sveuilitu u Freiburgu te profesor-gost na Sveuilitu u Salzburgu. Osnovao je (i dvaneast a godina 1974. bio njegovim primio predsjednikom) nagradu Drutvo za Mont

Plerin,

god.

Nobelovu

ekonomiju

(podijelio je s Gunnarom Myrdalom) za pionirski rad na teoriji novca i ekonomskih fluktuacija te za pionirsku ralambu

meuovisnosti ekonomskih, drutvenih i institucionalnih pojava. Poznat je po tome to se nije volio zvati klasini (1960) liberalizam). iznosi stav da U su knjizi The konzervativcem (vidi of Liberty

Constitution intelektualci

suvremeni

napustili

slobodu kao batinu Zapada: zato to podcjenjuju sloenost ivota i ogranienja intelekta; potie opravdava zato to i Meu njihovo zato uzrujavanje to smatraju zbog da

napravde demokracija zapaanjima shvaanju spontanom opovrgavanje

intervenciju; prisilu.

Hayekovim

znaajnijim

rije je o, najveim dijelom, tipino austrijskom mu je bilo koja posebno blisko jest zamisao o

koje

poretku,

unekoliko Nae

predstavlja

konano i

racionalizma.

najosnovnije,

najuspjenije

najugodnije drutvene, politike i ekonomske strukture

nikada

nisu planirane, nego spontano nastaju iz povijesti. Zato su sve predodbe o socijalnoj pravdi (ili diobenoj pravdi) pogrene, budui da neplanirani (organski ili prirodni) poredak ne moe biti ni pravedan ni nepravedan. Hayek je takoer povezao iznimno vano za Istonu Europu koja i je odbacila to je svoju

komunistiku

prolost

slobodna

trita

politiku

slobodu.

129

Znaajno Nobelove

je

da

je

naslov The

njegova Pretense

predavanja of

prigodom

dodjele prev.

nagrade

bio

Knowledge*

(Op.

Izmiljeno znanje). The Constitution of

Literatura: The Road to Serfdom (1944); Liberty (1960); Vidi: R. Fryer, Recent

Conservative Political Thought (1979); J. Gray, Hayek on Liberty (1984). Kada bi postojali sveznajui ljudi, kada bismo znali ne samo sve ono to utjee na ispunjenje naih sadanjih elja nego

i naih buduih potreba i udnja, bilo bi malo opravdanja za slobodu [Ali z]ato to svatko zna tako malo te, osobito, zato to rijetko znamo tko od nas ima pravo, vjerujemo neovisnim i meusobno konkurentnim onoga to nastojanjima emo mnogih kada ljudi ga koji potiu The

pojavljivanje

poeljeti

vidimo.

Creative Powers of a Free Civilization u The Constitution of Liberty (1960)

Hazlitt, Henry (1894-1993): Ameriki novinar (The New York Times, magazin Fortune, i The Freeman), ija je Economics in One Lesson (1946) i dalje najbolje kratko svjedoenje o konzervativnom

shvaanju ekonomije. Hazlittov vlastiti saetak te jedne lekcije bio je sljedei: Umjetnost ekonomije sastoji se u sagledavanju ne samo neposrednih nego i dugoronijih djelovanja bilo koje

uredbe ili politike; sastoji se od utvrivanja posljedica takve politike ne samo svoje kojoj za jednu skupinu, nego za sve. o Hazlitt je

ilustrirao prozoru, povezanog u

stanovite su

Bastiatovom

priom

razbijenom meusobno a

prikazani djelovanja

koncentrini (vidljivog i

krugovi

ekonomskog

nevidljivog),

mladi kriminalac koji razbija prozor oigledno simbolizira mo drave koja namee poreze. Hazlitt je bio osobito djelotvoran kritiar kejnzijanske i drugih teorija koje opravdavaju dravno troenje i deficite. (Vidi takoer FEO.) Literatura: Economics in

130

One Lesson (1946); Vidi: J. Tucker, Henry Hazlitt (1994). Jedino to je jae od patoloke udnje za izvozom robe jest patoloki strah od uvezene robe koji pogaa sve narode. Logino, tono je, nita ne bi moglo biti nedosljednije. Dugorono, uvoz i izvoz moraju biti jednaki (i jedno i drugo u najirem smislu, koji ukljuuje takve nevidljive pojedinosti kao to su turistiki rashodi, pristojbe u za oceanski platne prijevoz tereta Izvoz i sve ostale uvoz, i

pojedinosti

okviru

bilance).

plaa

obratno. to nam je vei izvoz, to vei treba biti uvoz, ako uope oekujemo plaanje. to je manji uvoz, to manje smijemo

izvoziti. Bez uvoza ne moemo imati izvoz, jer stranci nee imati sredstva kojim bi platili nau robu. Kada odluimo smanjiti uvoz, zapravo istodobno odluujemo smanjiti izvoz. Kada odluimo

poveati izvoz, zapravo odluujemo poveati uvoz. Economics in One Lesson (1946)

Herberg, Will (1909-1977): Ameriki novinar koji je bio urednik zaduen za religiju u National Review. Kao i mnogi iz njegova narataja, Herberg je poeo svoj intelektualni ivot kao

ljeviar. Kao to je David G. Dalin zamijetio, Burke djela itao na nagovor Reinholda Niebuhra

ija je

je smatrao da je

Herbert bio vrlo konzervativan zato to je mislio da je religija pravi temelj politike kulture, bez se bi u koga je odravanje za nunost amerikoj svijetu. dananji Jew

drutvenog religije dravi

poretka

nemogue sile,

Herberg one koja

zalagao

kao

odgojne kao

omoguila poratnom i njegov

da

preivi 1989)

moralni slava na

entitet za

(Herberg, ugled

Herbergova poivaju

ivota

poglavito

djelu

Protestant,

Catholic,

(1955), u kome analizira paradoks izmjenino materijalistikih i religioznih znaajki Amerike. Ono to je on vidio bila je nacija

131

u kojoj je vjera bila gotovo neodvojiva od statusa graanina; nacija koja je bila trostruka posuda za taljenje, u kojoj je, da bi bio Amerikanac, ovjek morao biti vezan za jednu od triju velikih da religija. se Herberg je vjerovao, sada se ini od

pogreno,

protestanstka S druge

Amerika

nemilosrdno je da su

udaljava

fundamentalizma. radnikog

strane,

smatrao

Amerikanci liberalnoj

stalea,

unato

svojoj

proradnikoj,

glasakoj povijesti, naelno konzervativni. Meu prvima je doveo u pitanje tvrdnje liberalizma prema kojima religija ne smije

igrati ulogu u javnome ivotu. Takoer je sjajno napao predodbu da je savjest (barem ona izraena kao graanski neposluh) moralno superiornija od postojeeg poretka. Literatura: From Marxism to Judaism Ausmus, (1989); Will Protestant, Catholic, bi Jew to (1955); Vidi: H. vrst kao

Herberg kada

(1987).Bila odbacili

najgrublja Nain ivota

nerazumijevanja

bismo

Ameriki

obinu politiku formulu ili promibeni slogan, ili kada bismo ga promatrali samo kao izraz materijalistikih pobuda amerikog naroda. Bez sumnje, Amerikanci jesu materijalisti, ali svakako ne vie od drugih naroda, vie od francuskog seljaka ili

malograanina, primjerice. Sve takve etikete nevane su, ako ne i besmislene. struktura, uvjerenja i Ameriki struktura Nain zamisli on ivota i jest, temeljno, i duhovna

ideala,

elja sve to

vrijednosti, se Amerikancu

standarda;

sintetizira

preporuuje kao ispravno, dobro i istinito u stvarnom ivotu. On obuhvaa takve, naizgled nespojive elemente kao to su ispravne vodovodne instalacije i sloboda mogunosti, Coca-Cola i izraena vjera u kolovanje sve ono na to se gleda kao na moralna

pitanja koja se odnose na ispravan nain ivota. Izraz nain ivota ukazuje na njegovu religioznu bt, budui da je ovjekov

132

osnovni, cjelokupni nain ivota njegova religija. Protestant, Catholic, Jew (1955)

Himmelfarb, Gertrude (1922- ): Vidi Kristol, Irving

hladnoratovski liberal: Termin koji je iznikao u 1950-ima kako bi oznaio onu grupu osoba koje su istodobno prihvatile i

liberalizam (ili klasini liberalizam) i antikomunizam. Hook je bio pravi hladnoratovski liberal, koji je ostao liberal i u su 1980-ima, ali ljudi to je diskutabilno kao to su prije Kristol i

Podhoretz

proli

hladnoratovski

liberalizam

potpunog

naputanja liberalizma (kako ga se shvaa u njegovu suvremenu amerikom smislu). Literatura: S. Hook, Out of Step (1987), gdje pie: Veina [lijevo orijentiranih] kritiara pragmatinih ili hladnoratovskih Njihovi liberala bili su kolovani bili su i inteligentni protiv

najuvjerljiviji

argumenti

usmjereni

postojeih zala u Sjedinjenim Dravama

raskoraka, na mnogim

podrujima od graanskih prava do naseljavanja gradova, izmeu ideala amerike demokracije i njene primjene. Na to smo

odgovorili trostruko. Prvo, bilo je mogue ujediniti se u snanoj tenji da se uklone i postojea istodobno god je zla obrani u Sjedinjenim Dravama praksa

politikom otvorenog

koalicije drutva

institucionalna protiv

gdje

postojalo,

komunistike

agresije. Drugo, ni sami nai kritiari tijekom Drugog svjetskog rata ni najmanje nisu bili svjesni protuslovlja u koje su

zapadali kada su istodobno podravali borbu protiv faizma u svim njenim raznolikostima i sudjelovali u aktivnim reformistikim

pokretima. To se dogaalo u trenutku kada su, relativno govorei, uvjeti u zemlji bili znatno gori nego u razdoblju hladnog rata, u trenutku kada je, materijalno i moralno, poloaj radnika i

133

etnikih

manjina

bilo

daleko

bjedniji.

Tree,

tvrdili

smo

da

postoje snani dokazi da su ostvareni znaajni koraci na svim podrujima osobnog ivota amerikog naroda, unato hladnom ratu, te da je privremeno nazadovanje, kao posljedica McCatrhyjeve

demagogije, prevladano.

Hook,

Sidney

(1902-1989):

Ameriki

filozof

koji

je

isprva

tumaio Marxa (vie iz etike, nego iz ekonomske perspektive), ali je poslije postao vodei hladnoratovski liberal (to znai da se protivio komunizmu ali ne i socijalnoj demokraciji) te

prethodnik neokonzervativizma. Kao student (i prijatelj) Johna Deweyja, Hook je bio pragmatiar koji se posvetio pokusima i obnoviteljskom djelovanju, ali bio je estok i opasan protivnik ljevice Takoer osnovati borilo i je totalitarizma, bio ustrajan posebno na dananjim God. sveuilitima. pomogao koje je se

organizator. za

1939.

meunarodno

Povjerenstvo

kulturnu

slobodu

protiv komunizma i faizma. God. 1950. osnovan je Kongres

za kulturnu slobodu. Poeo je predavati filozofiju na Sveuilitu u New Yorku 1927. god. a u mirovinu je otiao 1972. god., nakon to je vie od trideset godina bio proelnik odsjeka. Svoju dugu

karijeru zavrio je kao lan Hooverova zavoda. Predsjednik Reagan dodijelio je Hooku Odlije slobode. Hookove brojne knjige (njih vie od trideset) govore o jednome od najveih intelektualaca ovoga stoljea umu koji je mogao shvatiti sloenosti gotovo

svakog podruja. Bio je uzorom intelektualca, ija mentalna snaga nikada nije nadjaala njegovo hrabro srce. Proivjevi, napisao je o Hooku William McGurn u The American Spectator 1987., kako sm kae, jedan sretan i ispunjen ivot, obiljeen, prema njegovu priznanju, nemalom koliinom sree, ak se umalo poeo moliti

ali je shvatio da je to nemogue jer svijet nade iskljuuje

134

tvorca prirode.

Kao Akvinski, koji je smatrao da je smisao za

humor logiki nespojiv s boanstvom, bilo bi bolje da Hook ne nastoji uvijek o svemu logiki zakljuivati. Ali problemu slobode u naem se vremenu posveuje vie pozornosti poglavito zbog toga to to on ini (Takoer vidi antikomunizam.) Literatura:

Heresy, Yes, Conspiracy, No (1952); Academic Freedom and Academic Anarchy (1970); Vidi: njegova knjiga Out of Step (1987), u kojoj Hook pie: Najjaa kritika intelektualne potpore hladnome ratu bila je posljedica sve vee tjeskobe zbog nuklearne ravnotee straha. Predvidio sam je u svojoj raspravi s Bertrandom

Russellom, potkraj pedesetih. U nesretnom intervjuu koji je dao Josephu Alsopu, Russell je izjavio da ukoliko Kremlj ne bude mogue navesti da pristane na razumne prijedloge o kontroliranom nuklearnom razoruanju, on bi pozdravio jednostrano razoruanje ak i kada bi to znailo opu komunistiku dominaciju sa svim njezinim strahotama. jer bi samo Prigovorio mogla da sam da je takva izjava

nerazborita tijekom

pojaati bi oni

sovjetsku oekivali

tvrdoglavost da e Zapad

pregovora,

budui

kapitulirati. Jedini nain da se izbjegnu mrane alternative rata ili koji kapitulacije bi uvjerio predstavljalo sovjetski je zauzimanje da ne bi obrambenog odnio stava u

reim

pobjedu

nuklearnom sukobu. Drugim rijeima, spremnost na otpor agresiji konvencionalnim ili nuklearnim orujem predstavljala je najbolje osiguranje mira. Neizbjena posljedica jednostranog razoruavanja Zapada znaila bi preputanje totalitarnom komunizmu. Bilo bi

posve nerazborito prihvatiti ovo neposredno i sigurno zlo da bi se izbjeglo neizvjesno zlo mogueg nuklearnog holokausta. Na

slogan ne bi trebao biti Crven ili mrtav nego Ni crven, ni mrtav, a jo odluniji, Bolje slobodan, nego rob.

135

Hooverov

zavod

(Hoover

Institution):

Ameriki

centar

za

istraivanje javne politike, koji je 1919. god. utemeljio Herbert Hoover (1874-1964, predsjednik Sjedinjenih Drava 1929-1933).

Slavljen od strane magazina Economist kao najbolji istraivaki tim u svijetu, Hoover je prvotno bio ustanovljen kao arhiv za zatitu povijesnih dokumenata ovoga stoljea, to je funkcija

koju je zadrao. Danas je Hoover, zajedno s Fondacijom za zatitu batine, Rockford, Amerikim vodei institutom za poduzetnitvo konzervativnih i i Institutom klasino-

centar

amerikih

liberalnih znanstvenika. Ustanova je smjetena na zemljitu koje pripada Sveuilitu Stanford, sa ijim liberalnim nastavnikim

osobljem i upravom odrava nestabilno dobre odnose. Hoover je nedavno tajnih poeo katalogizirati i pripremati (posebice lana preslike onih brda neko

sovjetskih pod

dokumenata svojega

Komunistike Meu Gary

partije), ostalim

vodstvom

Roberta su Martin

Conquesta. Anderson,

istaknutim

lanovima

Hoovera

Becker, Arnold Beichman, Friedman, Lipset, Paul Craig Roberts i Sowell. U zavodu postoji i knjinica u kojoj je 1,6 milijuna naslova (otvorena za javnost), posveena gotovo u potpunosti 20. stoljeu. (Knjinica takoer posjeduje 50 milijuna dokumenata kao pismohranu dokumenti povijesnih KP SSSR-a mnotvo podataka, koje drugih je kao to su ve spomenutti i

upotrebljavao od za

Solenjicin

zapanjujue lana

materijala, do materijala

isprava

negdanjeg za prve

poljskog

Politbiroa

kampanju

izbore u Junoafrikoj Republici na koje su izali pripadnici svih rasa.) Kao i ostali istraivaki centri, Hoover sponzorira

brojne seminare i konferencije te tiska knjige i eseje svojih znanstvenika. Naalost, zavod ne izdaje magazin ili asopis kao to to ine Heritage i A.I.P. Literatura: J. Smith, The Idea Brokers (1991). esto me mole da opiem idealno imenovanje u

136

Hooveru. Nitko nije blii tomu idealu od Miltona Friedmana, koji je lan Hoovera preko petnaest godina. Ono to na mene ostavlja tako dubok dojam jest to da je on istodobno uenjak vrhunske kvalitete i vrstan retor. Pritom mislim na retoriku u

tradicionalnom smislu pojma omoguava engleskim, Miltonu inei da pie i

ne prazne rijei nego vjetina koja govori jednostavnim, ne uvjerljivim kolegama

svoja

motrita

dostupnima

samo

akademicima nego i tvorcima politike i laicima. John Raisian, upravitelj, Hoover Institution, u Hoover Institution Report 1994 [Hoover Institution, Stanford University, Stanford, CA 94305-

6010; (415) 723 1754. Hoover Institution Press, (415) 723 3373 za narudbe i kataloge.]

Human Events: See Morley, Felix

humanistike

znanosti:

Sustav

kolovanja

uveden

srednjem

vijeku, koji naglaava postojanje sedam podruja prouavanja u dvije skupine: trivium (gramatika, retorika i logika koje vode

k sveuilinoj diplomi) ; i quadrivium (aritmetika, geometrija, astronomija i glazba naobrazba kakva koje vode zvanju magistra znanosti). Kao (liberalis) je je uskim Strauss ovjeku, sustav o

prilii znanosti

slobodnom protivan kao to

humanistikih znaajnosti,

predodbama (1968)

te

potie,

rekao,

univerzalnu elitu. Kirk (1987) je napisao da on brani red od nereda. A u najpoznatijoj definiciji, Newman (1873) ga je nazvao procesom vjebanja, kojim se um, umjesto da se oblikuje ili rtvuje nekom osobitom ili sluajnom cilju, nekom posebnom

zvanju, ili profesiji, ili uenju, ili znanosti kroti zbog sebe sama, zbog spoznaje svog vlastitog predmeta i zbog svoje vlastite najvie kulture Zato humanistiko* (Op. prev. Engl. Liberal)

137

u humanistikoj naobrazbi nije, ponovno pie Strauss, opreno konzervativnoj naobrazbi, nego nehumanistikoj** (Op. prev. Engl. Illiberal) naobrazbi. Literatura: L. Strauss, Liberalism:

Ancient and Modern (1968); J. Barzun, The Teacher in America (1944). humanistike Metodu znanosti, humanistike a naobrazbe predstavljaju rezultira

humanistiki

odgoj

potovanjem pravila koja vladaju u tim znanostima. Humanistiki usmjeren znanstvenik ui itati, pisati, govoriti, sluati, upravljati

razumjeti i misliti. Ui zbrajati, prosuivati i

tvarju, veliinom i kretanjem da bi mogao predviati, proizvoditi i razmjenjivati. Budui da ivimo u tradiciji, bili mi toga

svjesni ili ne, svi smo humanistiki usmjereni znanstvenici, bili mi toga svjesni ili ne Humanistike znanosti nisu samo nune;

one su neizbjene. Robert M. Hutchins, The Great Conversation (1948)

humanizam: Plemenita rije koja se katkada brka (i odbacuje) sa svjetovnim humanizmom. Pravi humanizam samo je prouavanje velike u svom izvornom smislu starog vijeka, te se

knjievnosti

dovodi u vezu s humanistikim znanostima. On je predstavljao (i jo uvijek predstavlja) prouavanje podrijetla i znamenitosti

zapadne civilizacije. Od renesanse, studia humanitatis bila je predmet prouavanja tradicije. (Od temeljne je vanosti za

ponovno otkrivanje spoznaja iz doba starog vijeka bilo otkrivanje grkog jezika, Ta je koji prije 1400. neko god. kao i gotovo danas, nitko nije znao u

itati.)

tradicija,

ukorijenjena humanizam

religioznom

poimanju

ovjeka.

Svjetovni

tako

predstavlja pogled na ovjeka otrgnuta od svojih korijena; onaj prema kome je ovjek, ne Bog, sredite postojanja. Do dananjih se dana ovo obino nazivalo poganskim humanizmom. Najznaajnije

138

suvremeno oitovanje o svjetovnom humanizmu pojavljuje se u The Magic Mountain i (1924) je Thomasa dobrobit Manna: [ovjek] i je mjera svih

stvari,

njegova

iskljuivi

jedini

kriterij

istine. Kranski obojen humanizam prikazali su suvremeni pisci, poput Christophera Dawsona i, posebice, Jacquesa Maritaina, iji je integralni humanizam osobito nastojao razviti tradicionalne predodbe o jedinstvu ovjeka i Boga. Literatura: J. Maritain, Integral Humanism (1968); T. Molnar, Christian Humanism (1978). Ukratko, osebujno nepatvoreni bie, kojim humanizam jest uvjerenje da je ovjek njegovoj

upravljaju

zakoni

svojstveni

naravi: postoji zakon za ovjeka, postoji zakon za stvari. ovjek je na viem stupnju od zvijeri koje izumiru jer on priznaje zakon svoje naravi i pokorava mu se. Stegovni princip humanitasa

pouava ovjeka svladavanju svoje volje i nagona. Svladavanje je djelo uma ne skrovite razboritosti prosvjetiteljstva, nego

vieg uma koji je iznikao iz potovanja mudrosti naih predaka i nastojanja da se tip, shvati koji red bi u ovjeku i red u republici. nagona i

Sentimentalan

podvrgnuo

ovjeka

silama

strasti; pragmatian materijalist, koji bi tretirao ovjeka kao obinog prosvijeenog majmuna; zanesenjak sklon izjednaavanju, koji bi sveo ljudsku osobnost na zajedniku osrednjost to su

neprijatelji zbiljske ovjekove naravi Russell Kirk, u svom Uvodu u Democracy and Leadership (1979) Irvinga Babbitta

Hume, David (1711-1776): kotski filozof i povjesniar (objavio je povijest Engleske u osam svezaka, koju su itali svi Tvorci amerikog ustava) iji je empirizam znatno utjecao na rad

njegova prijatelja Smitha (posebice u svezi s moralnim temeljem slobodne trgovine). Hume je predloio jednostavan aforizam: Sve to je zamislivo, mogue je., kao polaznu toku skeptike

139

filozofije koja je bila djelomice kritika obrada djela Rena Decartesa spoznati (1596-1650). uzroke ili da (Hume se je napadao stav da je mogue smatrati

postojee

okolnosti

mora

nunima.) Premda je bio Rousseauov prijatelj, Hume je moda bio (osim Burkea) onaj mislilac prosvjetiteljstva koji se najvie

protivio njemu svojstvenom racionalizmu; posebice stavu da razum ima sposobnost je otkrivanja moralno dobroga. (Bio tvrdnje je dosljedan, znanosti i

jednako

ispitivao

uzrono

povezane

teologije. Vjera, tvrdio je, jest zapravo navika. Vidi Hayek, kao i Popper.) Prema tome, nije se slagao s veim dijelom

razmiljanja zasnovanih na prirodnom zakonu i prirodnim pravima koja su dominirala u 17. i u 18. stoljeu, iako je doista smatrao da su odreeni moralni osjeaji uroeni. Meu ostalim

implikacijama, ovo je znailo da nije prihvaao ugovornu teoriju drave (vidi Locke). kako On bi sm bilo je mislio (i u tomu bio slian bile

Montesquieuu),

monarhija,

bilo

demokracija

prihvatljive ako bi bile zasnovane na obiaju i autoritetu. Doista, Hume je znaajno podupirao utemeljenu dravu, poglavito

zbog svog skepticizma; to jest, nije vjerovao logikim planovima za popravljenje tvrde ljudske da vrste zato to Svi oni neizbjeno vlasti (i koji vrste

pogreno)

shvaaju

uzroke. u

planovi

pretpostavljaju

goleme

promjene

ponaanju

ljudske

jednostavno su nestvarni, pisao je, te zakljuio da je obiaj veliki usmjeriva ljudskog ivota. Bio je torijevac, ali, kako kae dr. Johnson, samo sluajno. Njegov je utjecaj na kasniju filozofiju, poevi od Immanuela Kanta i Jeremyja Benthama, bio golem (nita manje nije utjecao i na Hamiltonova i Madisonova gledita o ravnotei moi). Njegovo je djelo tako veliko da ga

katkada slave kao preteu pozitivizma, to je potpuna neistina. Literatura: Essays Moral, Political and Literary (1741-

140

1777/1985); A treatise of Human Nature (1740). Vidi: J. Stewart, The Moral and Political Philosophy of David Hume (1963). Kada bi svi ljudi posjedovali tako vrsto poimanje pravde, da bi se, sami, potpuno uzdrali od vlasnitva drugih; zauvijek bi zadrali stanje potpune slobode, nepodinjeni bilo kom sucu ili politikom drutvu: Ali to je stanje savrenosti, za koju se ljudska narav s pravom ne smatra sposobnom. Ponovno; kada da bi svi ljudi znaju bili svoje

obdareni

tako

savrenim

razumijevanjem,

uvijek

vlastite interese, ne bi bili izloeni nijednom obliku vlasti nego onom koji svi poiva lanovi na pristanku, Ali i i o ovo kojemu stanje su se posve

izjasnili znatno pokazuju

drutva: narav.

savrenosti i iskustvo mnogo

nadmauje nam da

ljudsku je

Razum,

povijest

podrijetlo

svih

politikih

drutava

manje besprijekorno i regularno; i ako bismo birali kada je pristanak naroda najmanje bio cijenjen

razdoblje u javnim

poslovima, bilo bi to upravo onda kada se ustanovljivala nova vlast. U staloenim prilikama njihove se elje esto uzimaju u

obzir; ali u jeku revolucija, osvajanja i javnih potresa, vojna sila ili politiko umijee obino odluuju o prijepornome. Of the Original Contract u Essays Moral, Political, and Literary (1777)

ideologija:

Od

njenih

korijena

Francuskoj

poetka

19.

stoljea, rije ideologija uvijek je nagovjetavala sveobuhvatan, znanstveni temelj za njene brojne oblike socio-politike misli o naravi svijeta. Svoj temeljno negativan ega doivljaj se rijei koja dri,

predstavlja

lanu

spoznaju,

neto

tvrdoglavo

izvodimo iz Marxova napada na

ideologiju religije. To to je

sm Marx posijao jednu od glavnih ideologija u povijesti nije mala ironija. Jedan je komentator (Minogue, 1985) definirao

141

ideologiju

kao

oblik

drutvene

analize

koji

otkriva

da

su

ljudska bia rtve jednog tiranskog sustava, i da je zadatak ivota osloboditi ga se. Konzervativizam kao takav, sa svojim sutinskim skepticizmom, nije mogue odrediti kao ideologiju.

(Kao ni klasini liberalizam.) John Adams sarkastino je nazvao ideologiju Powers naukom o idiotizmu. Literatura: K. Minogue, Alien K. Popper, The Open Society and Its Enemies

(1985);

(1962). Traganje za istom zajednicom poinje revolucijom koja tei ruenju tiranije buroazije, pri emu buroazija oznaava prihvatljivo ogranien krug ljudi koji zauzimaju direktorske

prostorije u industriji i vladine urede. U nekima od stranijih sluajeva, od Adolfa Hitlera do Pola Pota, projekt ienja vrlo je izravno znaio ubijanje svih koji su obiljeeni kao neisti, ali u svim ideolokim revolucijama smrt i progonstvo postali su neto svakidanje. Kenneth Minogue, Alien Powers (1985)

Imprimis: Vidi Koled Hillsdale

individualizam:

Uvjerenje

da

shvaamo

drutvo

samo

shvaajui

pojedince, i da raznoliko djelovanje pojedinaca stvara, obino nenamjerno, tradicije i institucije drutva. Individualizam je drutvena, politika i ekonomska filozofija slobode. Ali ovo nije ba definicija koja se najee vezuje za tu rije. Nju je skovao Tocqueville Amerike, takoer duh kako koji bi je opisao doivio podloan prevladavajui kao povjesno duh demokratske ali

oslobaajui, ovaj drugi

potencijalno

atomiziranju;

smisao ne

prevladao je podjednako meu liberalima i konzervativcima, kao zamreno nego shvaanje kao decentralizirane mizantropija ekonomske (koja i

politike kako je

moi,

povrna

je,

Tocqueville smatrao, nasljednik obinog gosme). Nisbet (1953)

142

je

ovako

saeo

to rodila

gledite se s ali

individualizmu:

Filozofija naglaavanjem

individualizma etikog

kransko-idovskim pretvorila se u

prvenstva

osobe;

racionalistiku

psihologiju vjernu motritu prema kome su skupine i institucije u najboljem sluaju samo odraz vrste i neizbrisive injenice o pojedincu. Definicija individualizam objektivizmu, koji premda je ne ovdje predoena, meutim, opisuje onaj daleko nuno od sebinosti od prikazane u

odvojen

libertarijanizma.

Socijalizam je, kako je Hayek (1984) smatrao, bio izraz skovan kako bi oznaio njegovu oprenost individualizmu, a on i drugi libertarijanci (vidi i Nock i Chodorov) zbog toga hvale tu rije. Neki idu tako daleko da nijeu i samu realnost onoga to

zovemo drutvom, to kod mnogih budi sumnjiavost prema izrazu posebice sigurno jednoga kod da bi konzervativnih Ivan kao Pavao to katolika osudio Pio premda socijalni XI. osudio Anno, nipoto nije

II. je

individualizam ekonomski 1931). Pravi

Hayeka

individualizam

openito

(Quadragesimo

individualizam ne odbacuje ni autoritet ni zajednicu, te je posve kompatibilan sa supsidijarnou. Bez razumijevanja

individualnosti ne bi bilo (nikako ne bi moglo biti) predanosti slobodi bilo gdje, bilo kada, i, kao to je Popper istaknuo

(1985), individualizam je sredinja doktrina kranstva. (Voli svog susjeda, kae Biblija, ne voli svoje pleme )

Literatura: F. A. Hayeh, The Road to Serfdom (1944). Iluzorno je vjerovati da je mogue predoiti cjeline skupina. One nikada nisu vidljive; njihova je spoznaja uvijek posljedica onog znaenja koje ljudi o kojima je rije razumijevanja pripisuju svom

djelovanju. Moemo zamijetiti gomilu, to jest, mnotvo ljudi. Je li ova gomila samo skup ili masa (u smislu u kome se ovaj termin upotrebljava u suvremenoj psihologiji), ili organizirano tijelo,

143

ili bilo koja druga vrsta socijalnog entiteta, pitanje je na koje se jedino moe odgovoriti shvaanjem znaenja koje oni sami

pripisuju svojoj nazonosti. A ovo je znaenje uvijek znaenje pojedinaca. Ne naa osjetila, ve razumijevanje, mentalni proces, ini da prepoznajemo socijalne entitete. Ludwig von Mises, Human Action (1949)

Institut

Hudson

(Hudson

Institute):

Istraivaki

centar

Indianopolisu. Osnovali su ga Herman Kahn (1922-1983) i drugi 1961. god., vodei se gleditem koje, kako su sami pojasnili, utjelovljuje skepticizam glede konvencionalne razboritosti,

optimizam kada je rije o rjeavanju problema, odanost slobodnim institucijama uloge i individualnoj u postizanju odgovornosti, napretka, i uvianje trajno kljune

tehnologije

potovanje

vanosti vrijednosti, kulture i religije u ljudskom djelovanju. Kahn je a otiao ne na iz Korporacije Rand (mislim ije na je istraivaki ime, onako mu je i biti

centar,

proizvoaa

istog

imena,

usputno, akronim od research and development), zato to bilo potrebno mjesto na kome bi mogao istraivati

osloboen pritisaka institucija, koji su pratili objavljivanje knjige On Thermonuclear War (1961), u kojoj je pomislio

nezamislivo, naime da Sjedinjene Drave mogu dobiti nuklearni rat. Meu prvim savjetnicima instituta bili su Aron, Bell i

Henry Kissinger, to govori o interesu za diplomatska i vojna pitanje interesu koji postoji i danas, kada ga vodi umirovljeni

gen. William E. Odom. Hudson danas pokazuje interes i za niz tema iz vanjske i domae politike. Institut je esto objavljivao

knjige koje su otro utjecale na raspravu

katkada je i potpuno

mijenjale: u Thinking About the Unthinkable (1962) izloena su Kahnova gledita o nuklearnom ratu; knjiga The Year 2000 (1967)

144

predvidjela je, meu ostalim, ekonomski uspon Japana; The Next 200 Years (1976) bila je odgovor Hudsona na argumente o

ogranienosti napretka; Kahnova The Coming Boom (1982) tono je predvidjela znamenitim ekonomski savjetnicima napredak Hudsona u su: 1980-ima. Alan Meu sadanjim voditelj

Reynolds,

ekonomskih istraivanja; Elliott Abrams, strunjak za meunarodne poslove (i Reynolds i Abrams su suradnici National Review-a); Anna Kondratas, specijalistkinja za gradske teme; te

strunjakinje za naobrazbu, Sally B. Kilgore i Carol DAmico, koje upravljaju, prva Hudsonovim projektom Modern Red Schoolhouse (Moderna crvena kolska zgrada), druga njegovu Educational

Excellence Network (EEN) (Mrea obrazovne vrsnoe), uz suradnike Chester Finn i Diane Ravitch. Nedavni predsjedniki kandidat

Lamar Alexander, jedan je od viih istraivaa na Hudsonu, a romanopisac Mark Helprin je vii savjetnik. Literatura: W.

Johnston and A. Packer, Workforce 2000 (1987); J. Smith, The Idea Brokers (1991). Amerikanci e biti nevjerojatno bogati te stoga moraju nauiti kako troiti ili svoje bogatstvo a da ne postanu

prezasieni,

razoarani

moderni

protivnici

materijalizma.

Moraju nauiti prihvatiti odreene svakodnevne poslove ozbiljno (tako da im ne postanu opsesija) kako bi izbjegli dosadu i nai neto ime bi nadoknadili injenicu da vie nema ivotno vanih borbi oko kojih bi se uzrujavali Amerikanci moraju biti kao Atenjani Ako je bio rat, gimnasticirali bi kako bi bili spremni za borbu. Ako je vladao mir, imali su vie vremena za

gimnasticiranje. Naalost, Amerikanci vie slie Spartancima i Rimljanima, koji su stjecali fiziku spremnost zato da bi mogli sudjelovati u oekivanim ratovima, ali su u vrijeme mira i

napretka obino naginjali lijenosti. Moramo spoznati prednosti obiteljskog ivota, i razgovora i druenja s prijateljima.

145

Epikurejske (i u grkom i u modernom smislu) vrijednosti bit e najvanije ako Amerikanci ele provoditi svoje slobodno vrijeme kod kue bez ubijanja svakoga koga vide zbog pretjerane prisnosti i dosade. Herman Kahn, William Brown, and Leon Martel, The Next 200 Years (1976) [Hudson Institute, IN Herman 46226; Kahn (317) Center, 545-1000. P.O. Box 26-919,

Indianopolis, ravnatelj.]

Leslie

Lenkowsky,

Institut sjeditem

Rockford: u dravi

Istraivaka Illinois,

nakladnika naglaava

organizacija vanost

sa

koja

osobne

odgovornosti u slobodnom drutvu. Osnovao ga je 1976. god. rektor koleda Rockford John A. Howard djelomice kao odgovor na nemire

u studentskom naselju; institut se danas deklarira kao takozvano paleokonzervativno krilo konzervativnog pokreta, koje naglaava vanost vjere, obitelji izabrao i izolacionizma, antiimperijalizam iako ili bi institut

vjerojatno

radije

nacionalizam.

Rije koja se najvie rabi u publikacijama Rockforda kada se opisuje gledite instituta jest tradicija. Pa ipak, postoji i snaan element libertarijanizma ili bar sklonosti spram njega

u publikacijama instituta; to moda pokazuje da institut nema neprijatelja u borbi za onesposobljavanje mone drave. Ili da Stara desnica od jo kojih ivi. je Institut objavljuje magazin nekoliko strunih (neko

asopisa,

naznaajniji

Chronicles

Chronicles of Culture). Ureuje ga klasiar Thomas Fleming, koji je u nedavnom broju magazina (travanj 1995) Rothbardu piui nekrolog

uspio usmjeriti svoju kritiku prema konzervaticima varalicama (poglavito onima na Manhattanu) koji uporitima okupatorske U vojske istom koja je

otpadnicima i vladaju nametnuta

novinarskim nekada

slobodnim

ljudima.

tom

broju,

146

tradicionalist

Samuel

Francis

optuio

je

Gingricha

za

nezreli napao je

gnosticizam, a libertarijanac Llewellyn H. Rockwell ml.

neokonzervativizam zbog njegove predanosti reaganizmu, koji je znaio veu dravu blagostanja-rata u ime ograniene vladavine, te slavio Warrena G. Hardinga kao najboljeg predsjednika u ovome stoljeu. Ravnatelj instituta Allan C. Carlson nabrojao je sve to tradicionalno gledite zagovara: istinu zasnovanu na

Bibliji; slobodu zasnovanu na prirodnom zakonu; odanost zapadnoj civilizaciji u pravu i kolstvu; brak kao temelj drutvenog

poretka; slobodnu trgovinu; ogranienu vladavinu; i realizam u knjievnosti, a tonalnost u glazbi. Kako se tobonje zagovaranje slobodne trgovine slae s potporom Chronicle-a nacionalistikoj predsjednikoj kampanji Patricka Buchanana, nije sigurno. Ostala izdanja Rockforda govore o istraivakom djelovanju instituta. Obitelj u Americi (The Family in America), koju je uredio Bryce Christensen, predoava nazore i podatke o poloaju ove ugroene institucije, esto s vjerskog motrita, a Izvjee o religiji & drutvu (The Religion & Society Report), koji ureuje teolog

Harold O. J. Brown, propituje utjecaj kulture na snagu moralnih prosudba. Rockford takoer dodjeljuje Ingersollovu nagradu,

jednu (za kreativno pisanje) koja je dobila ime po Eliotu i drugu (za prinos znanosti) koja nosi Weaverovo ime. Meu nagraenima

su: Walker Percy, Mario Vargas Llosa i Muriel Spark; Burnham, Kirk i Nisbet. Literatura: P. Gottfried i T. Fleming, The

Conservative Movement (1988). Kamo god poem, susretnem prave junjake koji se nisu spremni ispriati ni zbog obitelji, ni zbog zastave. Prije neku veer telefonirao mi je potpuni neznanac koji je poelio malo streljiva u obliku povijesnih podataka. U

gimnaziji u njegovu mjestu, nazvanoj po generalu Leeju, neki su uenici izlagali zastavu Konfederacije sve dok nadzornik nije

147

donio odluku kojom se to zabranjuje, i ovjek koji mi se javio govorio je razlono, ali nije bio obrazovan htio je braniti

uenike. I poslije svega, u ovim kontroverzama oko zastave samo jedan argument ima smisla, i to je odanost. Moemo cijeli dan raspravljati usporeujui grijehove junjakih robovlasnika i

kapitalista sjevernjaka, ali za prave mukarce i ene, jedino to je vano jest ljubav koju osjeaju prema svojim ljudima i kraju. Ako e se od junjaka traiti da odbace svoju zastavu i povijest, nemojte misliti da e ih to uiniti dobrim Amerikancima. Najbolje emu bismo se tad mogli nadati jest da e se pretvoriti u jo jednu uplakanu manjinu. T. Fleming, Southern Men, American

Persons u Chronicles, svibanj 1994 [Rockford Institute, 934 North Main Street, Rockford, IL 611037061; (815) 964-5811. Ravnatelj, Allan C. Carlson. Pretplata:

Chronicles (mjesenik) in America (mjesenik)

39 USD/god.; (800) 877-5459; The Family 24 USD/god.; (800) 877-5603; The Religion 24 USD/god.; (800) 877-5179.]

& Society Report (mjesenik)

Institut

za

interuniverzitetski Amerika obrazovna

studij

(Intercollegiate koju je 1953.

Sudies god.

Institute):

ustanova

osnovao Chodorov kao Interuniverzitetsko drutvo individualista (Intercollegiate Society of Individualists). Buckley je bio prvi predsjednik IIS-a. Temeljni cilj instituta jest kolovanje za slobodu. (Proklamirani slobodu, principi osobnu slobodnog drutva vladanje ukljuuju zakona,

individualnu

odgovornost,

ogranienu vladavinu, ekonomiju slobodnog trita, i kulturne norme, ime se misli na idovsko-kransku tradiciju, jer bez takvih naloga, drutvo potie svoj rasap prihvaajui

relativizam koji odbacuje objektivni moralni poredak.) Obrazovne aktivnosti IIS-a promiu se putem sponzoriranja konferencija,

148

predavanja nastavnike

(310 i

tijekom

1995.), Na

stipendija nizu

ze

sveuiline o

publikacija.

nedavnom

predavanja

multikulturalizmu (vidi akademska sloboda) koji je sponzorirao IIS, predstavili su se Dinesh DSouza, Christina Hoff Sommers, Hilton Kramer i Walter Williams. Ono to je najznaajnije kod IIS-a, meutim su sveuilne posebice u vremenu u kome se naelno smatra zgrade leglo radikalizma aktivista: 50.000 na jest vie i novaenje od da i

mobilizacija fakulteta,

konzervativnih te vie od

1.000

studenata

sveuilinih

nastavnika. Publikacije IIS-a, s ukupnom nakladom veom od pola milijuna primjeraka, ukljuuju Modern Age (osnovao ga je Kirk), Intercollegiate Review, CAMPUS (neka vrst USA Today za mlade koja pripada desnici), te The Political Science Reviewer,

godinji pregled stanja u znanosti. Modern Age, koji trenutano ureuje George Panichas, danas je sjajan asopis to je

udnovato, s obzirom na njegov naziv

neizolacionistike Stare

desnice. Intercollegiate Review, koji ureuje Jeffrey O. Nelson, ivahno je sastajalite Literatura: zagovornika G. Nash, i The tradicije i

libertarijanizma.

Conservative

Intellectual Movement in America (1976). Treba nas podsjetiti da se ne moemo uspeti iz pakla nijekanja ne obazirui se na duh potvrivanja Moramo potovati duh potvrivanja u njegovim

konkretnim oblicima

i s konkretnim dokazom

koji obuzdava

dananju sklonost sumnji i odbijanju, odbacivanju i opovrgavanju. Ovi oblici sadre glas potvrivanja koji nas potie da osiguramo vii smisao i svrhu ivota, i dosegnemo viu moralnu Osobito u vrijeme nemira i zbrke, ak kada i sve vie svijest. slavimo osjeamo

bezvrijedno,

nitavno,

prostako,

paklensko,

snanu potrebu suoiti se s vrijednostima i sauvati u sjeanju iskustva koja dramatino naglaavaju istinitost rijei Martina

149

Bubera: Iskra koja poskoi iz onoga koji pouava na onoga koji ui, ponovno pali iskru vatre koja je podigla goru objave samom srcu providnosti. George A. Panichas u Modern Age (Ljeto 1995)

Ivan Pavao II. (1920- ): Papa Rimokatolike Crkve (od 1978. god.) roen u Poljskoj, prvi netalijan koga je od 1523. god. izabrao sabor Zbora kardinala. Karol Jozef Wojtyla bio je tijekom 2. svj. rata borac pokreta otpora svog a onda aktivan protivnik komunizma

nakon 1946., godine

zareenja. Poslije kolovanja u Rimu,

postao je profesor etike na poljskom Katolikom sveuilitu, a 1958. god. vatikanskom posveen je kao pomoni krakovski biskup. Na II. saboru biskup Wojtyla nastupio je kao pobornik

vjerske slobode. Papa Pavao VI. uinio ga je kardinalom 1967. god. Odnosi kardinala Wojtyle s poljskom komunistikom vlasti

bili su povrno srdani, ali budui je papa oito uinio sve to je mogao da zadri pozornost poljskog naroda na propustima

marksizma. Godinu nakon to se uspeo na mjesto pape, Ivan Pavao otiao je u Poljsku, slubeno zemlju ateista, i uspjeh njegova puta bio je zapanjujui. Jedva tri mjeseca nakon toga, 30. rujna 1979. god., celebrirao je misu na otvorenom u Dublinu, u Irskoj, nedvojbeno najposjeeniju u povijesti prisustvovalo joj je

gotovo milijun i pol ljudi. Na svim je putovanjima do Afrike

od Amerike

slino djelovao na ljude. Malo je papa ikada u sebi

sjedinjavalo filozofsku dubinu i pastoralnu privlanost ovjeka koga su esto nazivali papom hodoasnikom. Njegove enciklike

pomogle su ponovnom oivljavanju tradicionalne crkvene dogme, a posjeti zemljama vraanju vjere ljudi, kako u pristupanost, tako i u velianstvenost vjere. Njegova uloga u ubrzavanju pada

komunizma ne moe se preuveliati. Uz Reagana i Thatcherovu, te spoj prodornosti i tankoutnosti, privukao je moralnu pozornost

150

Zapada (a moda i svijeta) kao nijedna druga linost u drugoj polovici Vidi: P. stoljea. Johnson, Literatura: John Paul II Sign and of the Contradiction Catholic (1979);

Restoration

(1981); R. Neuhaus, Doing Well and Doing Good (1992). To je doista klju za tumaenje stvarnosti. Istoni grijeh nije samo krenje izriite Boje zapovijedi, nego i, prije svega, krenje Boje volje izraene tom zapovijedi. Istoni grijeh tako nastoji ukinuti oinstvo, unitavajui njegove zrake koje proimaju

stvoreni svijet, dovodei u sumnju istinu o Bogu koji je Ljubav, i ostavljajui i ovjeka samo s dojmom toga je da je rije da je o odnosu

gospodara

roba.

Posljedica

dojam

Gospodin

ljubomoran na Svoju mo nad svijetom i nad ovjekom; slijedom toga, ovjek se uti potaknutim voditi bitku protiv Boga. Posve kao i u novom razdoblju povijesti, podjarmljeni je ovjek

prisiljen stati protiv gospodara koji ga je drao u ropstvu Kako bi se dananjeg ovjeka oslobodilo straha neophodno je usrdno se moliti da se u njegovu srcu rodi i razvije istinski strah od Boga, koji je poetak Hope (1994) svake mudrosti. Crossing the Threshold of

izolacionizam:

Tradicionalno

ameriko

uvjerenje

da

narod

mora

izbjegavati zamrene saveze (Jefferson), koje su neko dijelili i liberali i konzervativci, ali koje se nakon 1940. god. poelo dovoditi u vezu s Prvim povjerenstvom Amerike (America First Committee) koje se protivilo ulasku Amerike u 2. svjetski rat, te, zbog i drugih sa samim bliskih veza i uvjerenja Poslije lanova japanskog

Povjerenstva,

konzervativizmom.

napada na Pearl Harbor potkraj 1941. god., meutim, izolacionizam je prestao biti ozbiljno politiko pitanje te je konano napustio sredinju pozornicu kada je 1952. god. Republikanska stranka

151

odbacila Tafta. Neki socioloki pokazatelji govore o tome da je ameriki izolacionizam isto toliko odraz etnikog identiteta

koliko i politike filozofije: u oba svjetska rata Amerikanci njemakog podrijetla usprotivili su se sudjelovanju podupirui obitelj i prijatelje uinili u su staroj isto, domovini. zato to Amerikanci su bili irskoga protiv

podrijetla

opskrbljivanja Engleske bilo kakvom pomoi. Nedvojbeno, neeg u ovome ima, imajui u vidu da je izolacionizam bio najjai u onim podrujima, posebice na Srednjem zapadu (ali i u okolici gradova kao to je New York), gdje ivi mnogo amerikih Nijemaca i Iraca. Ali barem su podjednako vane agrarne i individualistike tenje

neovisnosti, koje su kao iva rana jo vie boljele zbog sve veeg mijeanja vlade u sve vidove ivota Amerikanaca, i koje su bacale sve ozbiljniju sumnju na motive drave. U upitnom

povezivanju uzronika i rezultata, neizbjena posljedica rata i drugih agresivnih slobodnoj trgovini su izolacionizam toke inozemnih pustolovina kao to su sporazumi o

vidi se u veoj i nametljivijoj vladi. Tako i koje protekcionizam su definirale bili sukob dvije na najvanije tijekom

prijeporne

desnici

najveeg dijela ovoga stoljea, sve do, i ukljuujui, rat (1990) i Sjevernoatlantski Free on Trade the sporazum o slobodnoj

Zaljevski trgovini R.

(North Radosh,

Atlantic Prophets narod,

Agreement)

(1994).

Literatura: ja

Right veine

(1975). danas

Koliko ne

poznajem onaj tip

ameriki

savjest

doziva

neoizolacionizma kakav vidimo da intelektualnim sreditima nae

promiu u dvoranama Kongresa i zemlje. Mislim da je ameriki

narod postao izrazito uznemiren,

te barem djelomice razoaran

cijelom zamisli o inozemnim pustolovinama, zbog rata u Vijetnamu. Ali moramo znati da moda nikada nije bilo sukoba koji je bio tako savreno stvoren za poveavanje frustracije Amerikanaca kao

152

to je ovaj prljavi mali rat u dunglama i na riinim poljima jugoistone Azije. Nema sumnje da je Amerikancima dosta gubitaka, i u ljudstvu i u novcu [i] nae nesposobnosti ili odbijanja da ih se rijeimo potpunom pobjedom nad snagama komunizma Ali bilo bi veoma pogreno procijeniti da to znai da savjest Amerike ozbiljno eli povratak u izolacionizam i posljedino uzdizanje principa zakona dungle u kojoj samo najsnaniji preivljavaju. Barry Goldwater, The Conscience of a Majority (1970)

Jaffa, Harry V. (1918- ): Ameriki politolog i pravnik, blisko povezan, metodom i filozofijom, sa Straussom. Jaffa je trenutano umirovljeni profesor na Koledu McKenna u Claremontu (gdje je predavao od 1964. god.), a prije toga je bio profesor na Koledu

Queens Sveuilita u Chicagu te na Dravnom sveuilitu u Ohaju. On i Bloom napisali su izvrsnu knjigu Shakespeares Politics

(1964). Jaffa je takoer napisao zapaene knjige o filozofiji religije amerikoj najdue posebice je (koje odraavaju i njegov interes za prirodni zakon), ali

revoluciji radio na

ranoamerikom

konzervativizmu, amerikog Ustavu,

osnovnim je

principima u

poretka,

onakvoga

kakav

utjelovljen

Deklaraciji

nezavisnosti i ulozi Lincolna. Ove su teme razvijene u njegovu klasinom djelu The Crisis of the House Divided (1959). Pitanje koje postavlja je sljedee: ili je na li na sustav zasnovan na

zakonskom

pozitivizmu,

principima

prirodnog

zakona.

Odgovor daje na poetku knjige: Oni koji misle da je sve to zakon misle odobrava da zakon ispravno mora ine jednu samo veliku ono to pogreku; je oni koji ine

odobriti

ispravno,

drugu. Drugim rijeima, trebamo standarde dobra i zla koje se ne bi moglo osporiti biti uporite ali ak ni odlukom veine; ti standardi moraju ne i sputavati nau zakonsku kreativnost.

153

Uvjerenje

da

su to

svi je

ljudi bt

stvoreni amerikog ideala

jednaki naina

nije

ljeviarska

izmiljotina; prihvaanje zakona.

razmiljanja od a prirodnog ne prikaz

transcendentnog je,

koji

potjee ideal, su

Jednakost ili

dakako,

politiki Jaffu

sposobnosti

posljedica.

Ipak,

njegova

gledita

dovodila u katkada otar sukob, meu ostalima i s Kendallom, Meyerom, Kilpatrickom i M. E. Bradfordom. Piui za National

Review (22. sijenja 1990), lijepo je saeo upute za Lincolnov nacionalistiki otpor spram neobinih zasada Juga: Nema te

moralne zapovijedi idovsko-kranske tradicije koju ropstvo nije zanijekalo; Lincoln je izjavio da ako ropstvo nije nepravedno, nita nije nepravedno. U emu je grijeio? Profesor Jaffa

takoer je velik poklonik biciklizma. Literatura: The Crisis of the House Divided (1959); Equality and Liberty (1965); Vidi:

Natural Right and Political Right (1984), T. Silver i P. Schramm, ur.,; G. Nash, The Conservative Intellectual Movement in America (1976). [P]roblem razumijevanja ljudske prirode, osobit predmet interesa suvremene epifenomen, politologa, znanosti kao nikada ukoliko ne ta moe metoda biti rijeen metodom kao je

zamilja

ovjeka koja

nusproizvod

jedne

vanije

stvarnosti

ispod ljudske. Dok biljke, i ivotinje osim ovjeka, moemo, ne protuslovei stvarnosti zamisliti. sebi, koja je zamisliti ispod kao epifenomene ovjeka ne neke vanije tako

ljudske, ne moemo

moemo

Inteligenciju

smatrati

nusproizvodom

neinteligencije. ovjekovo bie, njegova samosvijest, svijest o sebi kao o drugomu, povezana simbolima artikuliranog govora s drugim osobama, i ne samo tim simbolima nego i shvatljivom

stvarnou koje su ti simboli simboli, ne moe biti zamiljena kao posljedica neinteligentnog povoda. Jer u tom bi se sluaju ovjekova inteligencija, kao drugotne znaajke, smatrala

154

iluzijom, intelekta.

koja ne odogovara niem u stvarnosti izvan ovjekova Budui da je doktrina o neinteligentnoj prvotnoj

stvarnosti i sama proizvod ovjekova mozga, i nju bi trebalo shvaati kao iluziju. Doktrina prema kojoj je ovjek, kao

inteligentno bie, prouzroen neinteligentnim prvim principom, tada ne moe izmaknuti vlastitom protuslovlju. Inteligencija je konana stvarnost. Equality and Liberty (1965)

Jefferson, Drava i

Thomas glavni

(1743-1826): autor

Trei

predsjednik

Sjedinjenih Bio je u

Deklaracije aristokrat, agrarnu

nezavisnosti. koji je

antiaristokratski politikom

raspoloen vidio

Ameriku,

smislu,

kao

demokraciju.

Meutim,

jeffersonovska demokracija

nasuprot kasnijoj jacksonovskoj

izravno se protivila centralizaciji moi u nacionalnoj vladi, te je zato bio Hamiltonov protivnik. Jefferson je nedvojbeno bio liberal, ali poklonik klasinog liberalizma i humanistikih

znanosti, koji je mogao rei: Ja nikako ne zagovaram este i neprovjerene promjene zakona i institucija. On je bio i osoba je

poznata po tome to je rekla (parafrazirajui Cicerona) da

najbolja ona vlada koja najmanje vlada. Nemalo je ironino to to Hamiltonovi nasljednici sada trae laissez-faire, njegovu a

Jeffersonovi philosophes i

centralizaciju. privrenosti

[U]nato Francuskoj,

poznavanju pravi

Jeffersonovi

politiki mentori bili su [Sir Edward] Coke, Locke i [Lord Henry] Kames; i, kao i oni, razmiljao je da postane konzervativcem katkada i vie od toga (Kirk, 1953). Literatura: a

Thomas

Jefferson: Writings (1984); Vidi: A. Mapp, Thomas Jefferson: A Strange Case of Mistaken Identity (1987); A. J. Nock, Mr.

Jefferson (1926). [M]oemo rei istinito i iskreno, da su drave vie ili manje republikanske prema tome sadre li vie ili manje

155

elementa izbora i kontrole naroda; a smatrajui da je graansko mnotvo najsigurnije spremite njihovih prava, te posebice, da su zla koja dolaze iz prijevara koje ine ljudi manje opasna od onih koja su posljedica egoizma njihovih zastupnika, slaem se s onim sastavom vlade koji u sebi ima najvie ovoga sastojka. I ja, zajedno s vama, iskreno vjerujem da su bankovne ustanove opasnije od stajaih vojski; te da je pod princip imenom troenja ulaganja novca koji e

platiti golemo

budui varanje

narataji, potomstva.

kapitala, 28.

samo

Pismo

Johnu

Tayloru,

svibnja

1816., u Thomas Jefferson: Writings (1984)

Jouvenel, Bertrand de (1903-1987): Francuski filozof politike i novinar, ija su klasino-liberalna aristokratska na i gledita opisana kao

promonarhistika, poslije

antidemokratska. Jouvenalov

Neposredno se interes

diplomiranja

Sorbonnei,

usredotoio na socio-ekonomske imbenike u Americi. Velika kriza ga je uvjerila da je slobodnotrini kapitalizam, sa svojom

mogunou razvitka, jedini ekonomski sustav koji je u stanju izbjei destabilizaciju kao posljedicu ekonomske stagnacije.

Jedno od znaajnijih Jouvenalovih pojmovnih razdvajanja jest i ono izmeu nomokracije i telokracije. On je bio nepopravljiv

tvorac novih rijei. Nomokracija je drutvo koje se temelji na vladavini zakona. U svakom i nuno sluaju, je nomokracija prolosti je oblik i

tradicionalne

kulture

svjesna

koliko

budunosti. U telokraciji, koja predstavlja trend u suvremenom nainu vladanja, vizija je prvenstveno izravna; ona predstavlja vladavinu ciljeva, sva kojima su, u naizraenijim Vrijeme oblicima prve

telokracije,

sredstva

duna

sluiti.

pojave

telokracije vezao je za 1776. god., ali ne za dva najglasovitija dogaaja iz te godine, Smithovu knjigu Wealth of Nations i

156

ameriku Deklaraciju nezavisnosti, nego za otkrie parnoga stroja Jamesa Watta. (Nije vano to ga Watt zapravo nije ni izumio.) Prijelaz usmjerio s k poljodjelstva postizanju Sm je na industriju te, prema ovjeka tomu, k je jo vie

cilja,

opsjednutosti buduom najmanje istodobno

napretkom. strukturom prikladnih oznaava

Jouvenal onim to je

postao (u

iznimno od

opsjednut njegovih to

svijeta, tvorbi)

jednoj

nazvao

futuriblama,

proces predmnijevanja i onoga koji predmnijeva. Premda

se na neki nain poeo zanimati za pitanja ovjekova okolia, Jouvenal se nikada nije prestao uasavati socijalizma. Etics of Redistribution razdiobe: (1952), od sjajno je razotkrio U The zablude smanjuje ima

ponovne

uzimajui

najproduktivnijih, to kao

produktivnost

(smanjujui

ulaganja),

posljedicu

smanjenje ukupnih raspoloivih sredstava koja se trebaju ponovno razdijeliti (rani izraz teorije ponude); podupirui oekivanja koja ne moe ispuniti, ponovna razdioba vodi u nered. Usput, Jouvenelova je maeha bila spisateljica Colette. Literatura: On Power (148); Sovereignty Political (1957); Vidi: R. Fryer, je Recent da se

Conservative

Thought

(1979).

Netono

supremacija zakona moe postii samo djelovanjem Moi. Svakako najvie posla obave uvjerenja i obiaji naroda, koje ovdje neemo neprestano temeljni dovoditi je uvjet u pitanje; njihova drutva. relativna Neophodnu stabilnost unutarnju

blagostanja

povezanost drutva ne moe priskrbiti Mo sama. Mora postojati, ukorijenjeno u zajednikoj vjeri, i duboko zajednitvo osjeaja, koje postaje prihvaenom etikom te ostaje kao nepovrediv zakon

Mo ne moe postii nita od svega ovoga. Ako se jednom ovo zajednitvo osjeaja raspe, a zakon se preda na volju

zakonodavnom tijelu, tada, nedvojbeno,

Mo ne samo da moe nego

i mora pruiti svoju ruku. Mora se umijeati, snano i trajno,

157

kako bi ponovno uspostavila ugroenu unutarnju povezanost. On Power (1948)

junjaki

konzervativizam:

Iako

danas

malo

po

emu

moemo

razlikovati amerike konzervativce prema regiji iz koje potjeu, sve do 1960-ih nije bilo tako. Na Jugu je vladala vrlo profinjena filozofska i literarna tradicija, katkada zvana agrarizam, iji

su korijeni bili u Jeffersonovim gleditima o pravima drava, te poslije i Randolphovim i Calhounovim, te za koju se najvie zna po saetku u Ill Take My Stand: The South and the Agrarian Tradition Ransom, (1930), antologiji Frank u kojoj je pisao John tucet Gould pisaca:

Davidson,

Lawrence

Owsley,

Fletcher,

Lyle Lanier, Tate, H. C. Nixon, Andrew Lytle, Robert Penn Warren, John Donald Wade, Henry se Blue ovdje Kline i Stark Young. je Junjaki traginim

konzervativizam

koji

oitovao

obiljeen

doivljajem povijesti (to je Ransom nazvao estokom odanou izgubljenoj stvari); neoaristotelovskim uvjerenjem da

industrijalizam prodire junjaki identitet i dobar ivot, ivot blisko povezan sa zemljom. Kao to je Jefferson napisao (Notes on the State of Virginia, 1785): Oni koji obrauju zemlju izabrani su Boji ljudi Ova skupina, okupljena oko Sveuilita

Vanderbilt, objavljivala je isprva i

magazin The Fugitive, koji

je bio kratka vijeka, te je zato katkada zovu Fugitive Poets (Prolazni pjesnici). Njihov konzervativizam bio je onoliko

nostalgian i aristokratski koliko i agrarni. Weaver i Kilpatrick nastavili su razvijati zamisao tijekom 1950-ih; Kilpatrick je dao (1960) Uvijek kratku definiciju odanost junjake tradiciji konzervativne i filozofije: opiranje

prisutna

pristojnost,

industrijalizmu, suzdranost spram svjetovnih sirena koje pjevaju o materijalnim zadovoljstvima [I] uporno, nepopustljivo

158

protivljenje

centralizmu,

mrtvoj

aci

ravnodune

drave.

Literatura: M. E. Bradford, Remembering Who We Are (1985); E. Genovese, The Southern Tradition (1994); J. J. Kilpatrick, The Sovereign States (1957); Ransom et al., Ill Take My Stand

(1930); Weaver, The Southern Tradition at Bay (1968).