Anda di halaman 1dari 151

Plesala sam za njih upravo onda kad su oni plesali za mene.

Ljubila sam za njih upravo onda kad su oni ljubili za mene. Njihovi su dodiri bili moja hrana, ba kao i njihovi poljupci. Njihovi pokreti bili su moja srea, a moja je srea postala njihova ekstaza. Adrian Predrag Kezele POVRATAK BOGINJE

Biblioteka AQUARIUS Adrian Predrag Kezele POVRATAK BOGINJE Copyright 2003 Adrian Predrag Kezele Sva prava pridrana. Niti jedan dio knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku, niti pohranjivati u bazu podataka bilo koje namjene bez prethodne pismene dozvole nositelja autorskih prava, osim u sluajevima kratkih navoda. Izrada preslika bilo kojeg dijela knjige je zabranjena. Nakladnik Dvostruka Duga d.o.o. Magdalenieva 1/2, 40000 akovec Lektura Vida Ozren Ovitak Novena d.o.o. Tisak MTG-TOPGRAF, d.o.o. Velika Gorica Naklada 1000 Adrian Predrag Kezele POVRATAK BOGINJE

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica - Zagreb UDK 821.163.42-31 KEZELE, Adrian Predrag Povratak Boginje / Adrian Predrag Kezele. - akovec : Dvostruka Duga, 2003. (Biblioteka Aquarius) ISBN 953-6516-60-8 430710066

Sadraj Zahvale 9 1. Boginja se budi 2. Vedran i Danijel 3. Dan pronalazi Boginju 4. Boginja 42 5. Vedranove sumnje 6. Zora 49 7. Vizije prolosti 8. Danijelov san 9. Enoa i Zora 82

13 17 27 45 64 71

10. Legenda o Inji 92 11. Vedran je odluio vjerovati 105 12. Dan susree Umu 110 13. Razgovori Ume i Dana 123 14. Irana 132 15. Sastanak na Kreti 149 16. Boginja dolazi u Zorine ruke 161 17. Danijel otkriva Vedranu svoj tajni razgovor 175 18. Boginja nudi svoju pomo 188 19. Prvi razgovor izmeu Zore i Dana 191 20. Posljednji razgovor Ume i Dana 200 21. Dan nastavlja sa svojom priom 212 22. Razgovori Zore i Dana: otkrivanje istine219 23. Razgovori Zore i Dana: prolost i sadanjost 230 24. Slutnja prisjeanja u Vedranu 247 10. 25. Posljednji razgovor Zore i Dana 254 26. Dan pogiba u oluji 263 27. U Vedranu se budi netko drugi 274 28. Posljednja poruka 280 29. Zora umire 283 30. Vizija obeanja 299 31. Prepoznavanje 308 Proroanstvo o povratku Boginje 319 Pojmovnik 327 0 autoru 335 Zahvale U svojim istraivanjima vezanim uz sadraj ove knjige sluio sam se povijesnim i kulturolokim radovima mnogih suvremenih znanstvenika i teoretiara. Meu njima posebice istiem radove Marije Gimbutas, arheologinje koja je, ini se jedna od rijetkih, posvetila svoj ivot i rad vremenu neolita na podruju jugoistone Europe. Ona je takoer odgovorna za termin Stara Europa.

Takoer ne mogu zaobii ni Riane Eisler ije su zamisli i knjige, a posebice The Chalice and The Blade (Kale i otrica), ostavile dubok utisak na mene. Meutim, obavijesti o razdoblju od prije pet do deset tisua godina toliko su ture da mi nije preostalo drugo nego da posegnem u podruje subjektivnosti, u potrazi za izgubljenim znanjima i sjeanjima za koja vjerujem da postoje u svakome ovjeku. Takav postupak se ne moe nazvati znanstvenim; mnogi bi ga jednostavno nazvali inom stvaralatva i mate. Ipak, moje mi je dosadanje iskustvo i znanje omoguilo da se upustim u otkrivanje istine o zaboravljenoj prolosti naega svijeta. Rezultat je knjiga koja je pred vama. No u svom 'subjektivnom' istraivanju nisam bio sam, ve su mi pomogli mnogi ljudi. Zbog toga bih elio zahvaliti barem nekima od njih. Prije svega, elim zahvaliti Nicoli Richard Merton na nadahnuu. Iako je ova tema ivjela u meni vrlo dugo, knjigu sam poeo pisati s namjerom da podrim projekt New Wave Vision te da se u okviru skupa u Dubrovniku (kolovoz 2003.) prikae kao kazalina predstava. No, u procesu pisanja knjiga je prerasla tu zamisao i postala projekt sa samostalnom vizijom i svrhom. elio bih zahvaliti Damiru malcu ije je iskustvo u istraivanju svijesti na povrinu izbacilo legendu o Inji, a koju sam s njegovom dozvolom ukljuio u tekst knjige. Takoer, zahvaljujem se i Maji Rogi koja mije u trenutku kad sam stvarao osnovne obrise knjige poslala tekst pjesme "Jednom". S njezinom dozvolom, taje pjesma uvrtena u knjigu kao jedna od pjesama posveenih Boginji. Ostale pjesme koje se proteu kroz cijelu knjigu nadahnute su ljubavnim i duhovnim pjesmama Rumija, Tagorea, ali i mojim vlastitim pjesmama iz knjige Trojedna. To su djela koja, po mom miljenju, najvie odgovaraju ozraju kulture neolita, u vrijeme kad je Boginja slobodno ivjela meu ljudima. Zahvaljujem i onima ija me panja prati cijelo vrijeme, posebno onima koji su mi vjerovali i ostali uz mene. Zahvaljujem im na mislima podrke, na povremenim susretima i posebnim trenucima, na rijeima i pogledima i, najvie, na ljubavi bez koje ova, a ni bilo koja druga knjiga ne bi ugledala svjetlo dana. Sveti Danilo, negdje oko 1600. god. n. e. Boginja se budi Vrijeme je. On e biti ponovo roen. Njegova je pozornost zrela. Vrijeme je da seprobijem na povrinu. Nije to daleko, ali moji su udovi oteali od vlage i crnila. To mi ne smeta jer crno je boja plodnosti, boja stvaranja i novoga ivota. Ali, istodobno, to je crnilo bilo moj grob i tamnica za mnoga tisuljea. Odavno su zaboravili na mene. Zaboravili su moja imena, pa ak i moje postojanje. Moje je tijelo, maleno i sitno, potonulo u utrobu zemlje, a sjeanje na mene utopilo se u tamnim dubinama njihovih dua. A prije toga... prije toga, bila sam dio njihovoga ivota. Njihova tijela bila su hram mojega postojanja, a sve njihove misli imale su moj oblik. Uinili su me ivom, takvom kakva jesam. ak i sada, nakon mnogo tisua godina nepominoga ekanja, ne zaboravljam svoju pravu prirodu. Oh, mnogo sam vea od ovih sitnih kamenih udova! Mnogo sam ivlja od ovoga nepokretnog krutog tijela! Ali njihova je energija usmjerila djeli mene tono na ovo mjesto. Silnice njihove pozornosti bile su pokretane snagom njihove ljubavi za mene. I zbog toga sam odvojila dio sebe i sila meu njih. Neki su me prepoznali, pa ak i usmjerili svoj unutarnji pogled prema meni. Za neke druge, bila sam samo simbol. Ali, ak i tako kao simbol, ivjela sam meu njima. Govorila sam im i pjevala. Plesala sam za njih upravo onda kad su oni plesali za mene. Ljubila sam za njih upravo onda kad su oni ljubili za mene. Njihovi su dodiri bili moja hrana, ba kao i njihovi poljupci. Njihov uitak bio je moja srea, a moja se srea pretvarala u njihovu hranu, njihov ivot i snagu. Njihovu sreu.

A sada su me tako potpuno zaboravili da se ni ne pitaju zato se to dogodilo. Sakrili su svoju povijest od sebe samih. Svoje su korijenje prekrili vlastitim sjenkama i sada im se ini kao da ga nema. A ipak, poput drvea, i oni ive zbog toga jer imaju korijenje. Duboko u njima postoje izgubljena mjesta, izgubljeni prolazi kroz koje protjee ivot. Iako ih ne poznaju jer nikada nisu bili tamo, ti su prolazi razlog njihovoga postojanja. Ne znajui za njih, oni ine gotovo sve to mogu da ih pokopaju jo dublje i da ih jo temeljitije zaborave ako je to uope mogue. Ali, sa zaboravom je dola nesrea. Njihova se srca sada gre u agoniji kojoj ne znaju uzrok. Postali su snani, mnogo snaniji nego su ikada bili. A sa snagom je dola odgovornost koju nisu spremni prihvatiti. Arogantni su, ponosni, odluni, ambiciozni... no istodobno prestraeni i nesretni. Jo nekoliko stoljea i taj e strah i nesrea postati vidljivi poput guste magle koja e se spustiti na njihov svijet. Kad zbog toga vie nee vidjeti lica jedni drugima, moda, samo moda, njihova e srca potraiti odgovore na pravim mjestima. Njihove e due, napaene i zbunjene, jo jednom otkriti prave razloge svoga postojanja. U to vrijeme i on e biti roen, a moda i ona. U to vrijeme ja u se ponovo probiti na povrinu zemlje i potraiti svjetlo njihove ljubavi! Da, doista je vrijeme da se pokaem Suncu! Zaboravljenom Suncu koje tako dugo nije ogrijalo moje kamene udove. Tamo, na povrini, samo nekoliko metara iznad mene, dani i noi neprestano se izmjenjuju. Nekada sam i ja ivjela po ritmu te izmjene, a sada poznajem samo ekanje. I to se ekanje, ta teka i nepomina muka, uvuklo u moje poimanje ivota. Iako povrinu iznad mene i dalje posjeuje dan, taj dan je drugaiji. To je dan bez zore. Dan kojemu nije preostalo nita drugo nego da eka svoj kraj. I sada, kada osjeam njegovu duu kako se budi i ponovo eli pronai svoj put do tijela, ja elim vratiti danu njegovu zoru. elim vratiti svojoj djeci njihov ivot. Moj e put trajati stoljeima, to znam. Tih nekoliko metara koji me dijele od povrine prelazit u polako, korakom koji mi sada pristaje. Jer, bre ne mogu. Moji su udovi teki i kruti. Pokree me samo volja, samo zrnce svijesti posijano na sasvim nemoguem mjestu. Ipak, moram se vratiti. Moram. Odluka je donesena. Njegova dua je spremna. I njezina. Proi e jo mnogo godina prije nego pronau svoj put do materijalnoga postojanja. I ba tada, kad u tome uspiju, i ja u konano prevaliti svoj dugi put. Oh, to je samo nekoliko metara, ali za mene u ovome obliku to je udaljenost vrijedna potovanja. Toliko koliko je njima potrebno da se probiju kroz duhovne svjetove i pronau ovaj materijalni, toliko e meni biti potrebno da se vratim na svjetlo dana. I ba tada stvari e se posloiti napravi nain. Svijet e biti spreman. Ljudi e biti spremni. Nakon mnogo tisuljea zaborava dolazi vrijeme prisjeanja. Vrijeme buenja. ivjeli smo nekada, oni i ja, u svijetu obilja. Desetke tisua godina bila sam meu njima is njima. ivot je tekao smirenim tokom. Bio je toliko smiren i dobar da nije bilo dogaaja koji bi ga uznemirili. Moda ga se zbog toga ne sjeaju oni to danas ive? A ipak, sada su nesretni, uinili su nesretnima mnoge druge, a i mene su rastuili. Ne zbog toga jer su me zaboravili. Oh, ne! Za njihovu sreu ja bih se rado zauvijek povukla iz njihovoga svijeta. Ako bi to bilo potrebno, nikada vie ne bih usmjerila pogled prema njima. Za njih, uinila bih sve! Ali, oni pate i svoju patnju nameu drugima. U svome srcu, ovom malom kamenome, ba kao i onom velikom koje ih nikada nije napustilo, ja znam daje zaborav uzrok toj patnji. Nekada davno ivot je bio proslava. eljela bih da se oni toga prisjete. eljela bih vratiti im proslavu. Osjeam kako se ivot polako vraa u moje tromo tijelo. Osjeam nadolazeu promjenu. Moram se pokrenuti i pronai put prema gore kroz nabijenu zemlju i tvrde stijene. Sitnim i nezamjetnim pokretima moram se progurati kroz tamu osvajajui milimetar po milimetar, zaobilazei prepreke, puzei preko zemljinih tvrdih vena i korijenja drvea. Ako budem uporna, taj e se trud isplatiti. Ba u pravo vrijeme, ba kad on bude gledao u pravome smjeru,

jedan e dio mene obasjati Sunce. On e me pronai. Osjeam to! Pronai e me i odnijeti sa sobom u svoj svijet. A ja u ga zauzvrat promijeniti! Uinit u sve da se budunost prisjeti prolosti. Zima mora upoznati proljee, a dan pronai svoju zoru. Da, moram se pokrenuti. Polako, polako, kroz ovu teku mranu zemlju, van, van prema povrini. Vrijeme je za povratak. Tvrava sv. Nikole, ulaz u Kanal sv. Ante ispred ibenika, proljee 2003. god. n. e. Vedran i Danijel Obojica mladia sjedila su na poveoj stijeni neposredno ispred uskog pojasa zemlje koji je s kopnom spajao staru tvravu. Vrijeme je bilo ugodno toplo pa su doli biciklima od Zablaa, pa uskim asfaltnim putem kroz borovu umicu sve do izlaza na Kanal sv. Ante. Jedan od njih, neto malo vii i mnogo krupniji, tamne crne kose i irokoga ela, ustao je i odmahnuo glavom. Duboko je uzdahnuo kao da ga neto mui. Zatim je protrljao elo brzim pokretima, onako kako je to uvijek inio kad o neemu dugo i naporno razmilja. Drugi mladi, onaj s neobino svijetlom plavom kosom, nasmijeio se gledajui svoga prijatelja. Pomislio je kako bi ga prepoznao po tom pokretu ak i kad mu ne bi vidio lice. Ali, takoer je znao da taj pokret znai kako ga neto mui. A kad Danijela neto mui, posebice kad taj svoj pokret ponovi nekoliko puta kao to je to uinio sada, onda mora biti u pitanju neto znaajno. Ipak, Ve-dran nije nita rekao. ekao je da Danijel sam probije led. A Danijel se okrenuo prema njemu, suzio oi i zaustio da neto kae. Meutim, odmah je odustao slijedei neke samo njemu poznate misli. Ponovo se okrenuo prema tvravi i moru te tako okrenut leima oslovio svoga prijatelja. "Vedrane, koliko dugo se ve poznajemo?" "Hm, prilino dugo. ekaj... upoznali smo se jo u drugom razredu osnovne kole kad sam ja doao..." "Da, da, prilino dugo..." prekinuo gaje Danijel. Dvojica djeaka doista su se upoznala u osnovnoj koli. Bio je to vrlo neobian susret. Nakon njega Danijel je dobio nadimak koji ga je od toga trenutka pratio svuda. Vedran je bio vrlo sitan djeai. Plava kosa bila je vie nalik bijeloj, a takvo mu je bilo i lice. Krhka graa, sitne kosti i velike pametne plave oi. Izgledao je vrlo... providno. Kao daje napravljen od papira, govorio bi Danijel. Vrlo finog, njenog kineskog papira kroz koji se moe gledati ako ga se podigne prema svjetlu. S druge strane, Danijel je bio vrlo vrst i miiav. Krupan, ali ne predebeo. Iako jo uvijek djeak, miii su mu bili dobro izgraeni. Vedran mu je kasnije povjerio svoju prvu misao o njemu. "Izgledao si mi kao gladijator!" rekao je. "A ti meni kao stakleni prozor!" uzvratio mu je Danijel grubom alom. No, usprkos velikim tjelesnim razlikama, izmeu dva djeaka je bljesnula neka neobina privlanost. im su se ugledali nisu mogli odvojiti pogled jedan od drugoga. Vedran je bio povueniji i stid-ljiviji pa je Danijel preuzeo stvar u svoje ruke. Priao je novopri-dolom djeaku, pogledao ga u oi i glasno upitao: "Tko si ti?" Bilo je to neobino pitanje za osmogodinjeg djeaka. Jo je neobiniji bio Vedranov odgovor. Naime, nije ga uope bilo! elio je jasno izrei svoje ime, ali nije mogao. Iz njegovih ustiju izilo je samo nekakvo migoljavo i dugako 'eeee...'. Danijel gaje pogledao iskosa. "Zar ne zna govoriti? I gdje si bio do sada? Ja sam Danijel." To su bila neobina pitanja, posebice pitanje o tome gdje je bio do sada. Ali, Vedran na njih nije mogao odgovoriti jer mu se neto dogodilo u trenutku kad je uo Danijelovo ime. Neto je u njemu prepuklo i to tako glasno da je podigao ruke do grudi iz straha da taj zvuk ne uje

netko drugi. Nije to bio neugodan osjeaj. Upravo suprotno! Po grudima mu se razlila toplina i srce mu je poelo uzbueno kucati. "Dan... Dan..." zamucao je. Danijel ga je znatieljno gledao. "Dan", ponovio je. "U redu, svia mi se! Ja sam Dan!" A zatim se okrenuo cijelom razredu i poeo vikati: "Ja sam Dan! ujete me! Ja sam Dan! Nisam no, nego dan, dan, dan...!" I od toga trenutka nadalje Danijela je rijetko tko zvao punim imenom. Postao je Dan. A Vedran te noi nije mogao spavati od uzbuenja. Njegovi su roditelji mislili daje to zbog nove okoline, razreda i djece. Ali, nije bilo tako. Vedran je bio uzbuen zbog Dana. Ne, ne samo uzbuen. Bio je jednostavno sretan. Osjetio je neto to nikada do sada nije; neto toliko dragocjeno da je, iako jo djeak, ve znao da se tako neto moda nikada nee ponoviti. I od toga trenutka nadalje, Vedran i Danijel su postali najbolji prijatelji. Meutim, mora se priznati da je to bilo neobino prijateljstvo. Vedran je bio slabiji i tijelom i duhom. Slijedio je Dana kuda god bi ovaj iao i to god poelio raditi. Ponekad, Danu bi to godilo, a ponekad smetalo. Bilo je razdoblja kad se namjerno odvajao od svoga prijatelja jer nije elio da ga ovaj stalno slijedi. A Ve-drana bi to povreivalo i zapadao bi u duga razdoblja tuge i po-titenosti. Meutim, Dan bi se onda vratio i ponovo mu ispunio ivot vrckavom sreom. Vedranov svijet nije bio potpun bez Dana. Kako je vrijeme prolazilo, njihov je odnos postajao sloeniji. Dijelili su sline interese. Obojica su, za razliku od svojih vrnjaka, bili okrenuti vie prema prolosti nego prema budunosti. Od Ve-drana se to nekako i oekivalo, ali Danje bio iznenaenje. Njegov najdrai predmet u koli bilaje povijest. Znao je sve to su od njega traili, a uz to i jo mnogo vie. esto se nije slagao s miljenjima uitelja, ali im nije protuslovio. Bio je tihi buntovnik. Vedran je bio odlian ak, marljivo je uio, ali nipoto nije posjedovao onaj talent koji je krasio Dana. Zapravo, nije posjedovao Danovu iskru ivota, volju i entuzijazam. U usporedbi s Danom, Vedran je doista bio pomalo blijed. Ali, to ni na koji nain nije smanjivalo plamen osjeaja koje je njegovao za Dana. Zapravo, Danje bio sredite njegovoga ivota i to do te mjere da je u kasnijim godinama njihov odnos poeo privlaiti pozornost drugih ljudi. Ni jedan ni drugi dugo nisu htjeli imati nikakve veze s djevojkama. Dan se morao aktivno braniti od mnogih zainteresiranih, a za Vedrana nije bilo prevelike opasnosti. Meutim, ipak se dogodilo da je upravo Vedran bio taj koji je prije nekog vremena pronaao svoju simpatiju. Romansa nije dugo trajala, ali je pomogla da se glasine o njima dvojici malo smire. No, meutim, ponovo su se razbuktale nakon to su prole godine obojica krenula na studij povijesti i arheologije. Nije to bilo nita neobino jer su obojica pokazivala zanimanje za to podruje tijekom djetinjstva. Ipak, to je bilo dovoljno da u njihovome rodnom gradu ibeniku o njima govore kao o 'onoj dvojici'. Danu to nije smetalo, a ni Vedranu. Nije im bilo previe stalo do ljudske gluposti. Ali odlazak iz srednje kole i upis na fakultet ipak je donio znaajnu promjenu. Dan je uao u jedno od svojih razdoblja kad mu je Vedranova nazonost smetala. Nije ga elio previe viati pa se namjerno odvojio od njega. Uz podrku i, mora se priznati, odobravanje svojih roditelja koji nisu bili imuni na glasine, pronaao je sobu u Zagrebu kod svoje tete i kad god je mogao, putovao je bez svoga dugogodinjeg prijatelja. Vedran je, kao i obino, patio zbog toga. Ali, sada je bio stariji i mudriji. Znao je da e Danovo loe raspoloenje prema njemu trajati neko vrijeme, a da e se nakon toga stvari ipak vratiti na staro. U Vedranovom srcu nije bilo sumnji u takav razvoj dogaaja. Ipak, kad se odvojenost produila na cijelu jednu godinu pa i due, poeo se pitati nije li doista izgubio jedinog prijatelja kojega je u ivotu imao. Zbog toga je Danov poziv, na odlazak do tvrave sv. Nikole, Vedran primio kao prvi znak nadolazee promjene. Bio je, naravno, sretan zbog toga. Meutim, Dan se nije ponaao na uobiajeni nain. Nije bilo u pitanju samo obino pribliavanje i vraanje u staru koloteinu. Prije svega, bilo je vidljivo da se Dan promijenio. Postao je ozbiljniji, zabrinutiji... i nekako stariji. 'Neto ga titi', pomislio je Vedran. 'Ali to?'

"Zna li", prekinuo mu je misli Dan jo uvijek leima okrenut prema njemu promatrajui brod Jadrolinije kako polako klizi kroz kanal, "da su ovim prolazom u davna vremena na more izlazile lae?" Vedran je izgledao zbunjen. "Da, naravno da znam. Pa, tvrava je svoju najveu ulogu odigrala u obrani protiv Turaka jo u doba ciparskog i kandijskog rata..." "Ha", nasmijao se Dan posprdno. "Ne mislim na to. Vrijeme o kojem govorim bilo je vrijeme u kojem nisu gradili tvrave." Sada je Vedran bio jo zbunjeniji. Ustao je i pridruio se prijatelju gledajui prema masivnim zidinama. "Nisu gradili tvrave? Pa o kojem to vremenu govori? Tvrave se grade oduvijek." Dan mu je uputio dugi pogled. "Ne oduvijek", rekao je. "Ne oduvijek, prijatelju moj." Vedran je slegnuo ramenima. Pitanje tvrava inilo mu se nevanim. Nije elio ulaziti u rasprave s Danom. Ne sada. Umjesto toga upitao gaje: "Zato si me zapravo doveo ovdje? Imam osjeaj da mi eli neto rei." "U pravu si", odgovorio je Dan. "elim ti rei neto vano. Neto vrlo neobino. Mislim da jedino ti to moe razumjeti." Vedran je znatieljno promatrao svoga prijatelja. Nije on esto imao lijepe rijei za njega. Izjava da jedino on, Vedran, moe neto razumjeti, bila je gotovo najvei kompliment koji je ikada dobio od Dana. ekao je to e biti dalje. "Gledaj", nastavio je Dan. "Ne znam odakle bih poeo pa zato govorim o brodovima. Oni su plovili ovim prolazom mnogo prije Mletaka i Turaka, mnogo prije Hrvata pa ak i Ilira. Govorim o neolitu, Vedrane. Ovim prolazom plovili su brodovi prije est ili se dam tisua godina!" [ "Neolit?" uznemirio se Vedran. "Pa stoje ovdje bilo u neolitu? Nieg vanog tu ne moe biti. To je beznaajno. To je pretpovijest." Danijel je duboko uzdahnuo. Vedran mu je bio drag, ali ponekad mu je ba iao na ivce. Njegova 'kolskost' je bila upravo za-tupljujua! Dijelili su zanimanje za povijest, to je istina, ali dok je Dan bio poput zaigrane vidre koja posvuda trai skrivene kutke, Vedran je slijedio dobro utabane puteve kao dobro izvjebani magarac. Eto, upravo sada je izrekao reenicu zbog koje se Danu podigla kosa na glavi i okrenula utroba. Po njegovom miljenju, vrsta intelektualne indoktrinacije koju je upravo iskazao Vedran bila je ono zbog ega e propasti ovaj svijet! Ali, Dan je ipak pronaao snage i ugasio vatru u sebi. Na posljetku, Vedrana je ovdje doveo da bi ga poduio, da bi mu otkrio veliku tajnu u kojoj sudjeluje. Ako se na samom poetku posvaaju, od toga nee biti nita. Ipak, nije mogao odoljeti da barem malo ne zaljulja temelje Ve-dranovih predrasuda. "Pretpovijest?" ponovio je. "Recite mi, ueni moj kolega, kada zapravo poinje povijest?" "Pa, to zna", odgovorio je Vedran smireno. "Koliko se sjeam to si pitanje postavio uiteljici povijesti jo u estom razredu. Povijest poinje s pronalaskom i uporabom pisma." "Ha!" uskliknuo je Dan. "Sjeam se! Ta mije stara... ah, neu sada runo govoriti o njoj..., uglavnom, njezin je odgovor pogrean i ti to takoer zna. Povijest je tijek vremena, a nae postavljanje granica na bilo koje razdoblje, pa makar ono bilo obiljeeno tako znaajnim postupkom kao to je pisanje, samo je izraz naega stava. Prevladavajua paradigma, nita drugo. Izraz naeg omalovaavanja, naih ambicija, nae arogantnosti..." Danijel je ponovo osjetio kako se u njemu budi vatra koja prijeti unitenjem ovoga trenutka pa i mogunosti da s Vedranom podijeli neto vano. Zaustavio se. Na vrijeme, jer je Vedran ve preokretao oima. "No, dobro", nastavio je Dan mnogo mirnije, "neu duljiti o tome. Zna moj stav. I prije povijesti, koliko god to nekima zvuilo neobino, bila je povijest. Proglasiti neko razdoblje pretpovijeu, znai proglasiti ga nevrijednim. Kao, tada jo nije bilo niega, to je nevano, kako si rekao. A tome nije tako. ak i da nije bilo pisma u neolitu, a u to sumnjam, prijatelju

moj, moda samo nije bilo masovne uporabe pisma zbog tehnikih razloga, postojala je usmena predaja. Sjeti se kako je upravo usmena predaja ouvala vedsku kulturu u Indiji. Takoer sjeti se egipatske legende koja tvrdi daje bog Toth dao pismo ljudima kao kaznu! Nakon toga ljudi su prestali pamtiti, prestali su koristiti mozak i postali mnogo gluplji. Ali, imali su pismo i to ih navodno ini vrednijim i boljim od njihovih predaka. Toliko boljim da su sebe nazvali povijesnima, a njih, jadne, pretpovijesnima!" Vedran je utke promatrao svoga prijatelja. Ima li smisla proturjeiti mu? Nema. Neka mu bude. "Osim toga", nastavio je Dan, nesvjestan daje ipak zapoeo raspravu koju je elio izbjei, "istina je da smo upravo zbog pisma zaboravili ono to je bilo prije njega. Ne krivim pismo, ne... ali, ako sam u pravu, prije pisma ljudi su se oslanjali na svoj um i osjeaje, a ne na vanjske stvari. Zar ne misli da je to bilo bolje nego ovo danas?" Vedran je duboko uzdahnuo. "U redu, Dan. Nema smisla raspravljati o tome. Vjerojatno si u pravu iako to ne mijenja na stvari. to mi zapravo eli rei?" "Ah", odmahnuo je glavom Dan. "to ti elim rei. Evo, elim ti ispriati to mi se dogaalo posljednjih godinu dana. Nismo se ba esto viali, a dogodilo mi se toliko toga. Vjerujem daje to sluaj i s tobom, ali moje iskustvo je toliko nevjerojatno, toliko fantastino da doista ne znam kako poeti. To je pria iz knjiga, pria iz filmova... Ali, pria koja se dogodila meni!" Vedran je paljivo promatrao Dana. Prouavao je prijateljeve uzbuene oi. 'Da', mislio je, 'nisam iznenaen da se tebi dogaaju fantastine stvari. Ti si roen za njih. Kae, onako usput, da se i meni dogodilo mnogo toga. Ali vara se, prijatelju. Nije mi se dogodilo ba nita. Samo si mi nedostajao. Ti i tvoje gluposti...' Ipak, nije rekao nita od toga. Samo je potaknuo Dana pitanjem: "Pa, reci mi onda. O emu se radi?" Danje malo zastao, a onda naglo rekao: "Zaljubio sam se!" Sada je bio red na Vedrana da se uzbudi. Nije mogao povjerovati u to stoje upravo uo. "Ti!?! Ti si se zaljubio? Pa u koga? Tko je ta kraljica intelekta koja zadovoljava tvoje kriterije? Zar se spustio aneo s neba nainjen po tvojim mjerama?" "Vedrane", nasmijao se Dan. "Nemoj biti tako sarkastian. Pa ti si mi govorio kako ljubav bira srce, a ne pamet." Tono, upravo je to Vedran govorio Danu kad se onomad zaljubio. Dan gaje zadirkivao zbog te ljubavi. Djevojka je, naime, prema Danovim kriterijima i rijeima, bila 'glupa'. Tada je po prvi put Vedran napravio neto to se Danu nije svidjelo: ipak je proveo neko vrijeme s njom. Iako to nikad nisu raspravili, Vedran je pretpostavljao da se u Danu tada javilo barem zrnce ljubomore. S druge strane, Dan doista nikada nije imao djevojku niti je pokazivao zanimanje za bilo koga. Njegova ljubav bila je povijest, stare kulture i ljudi koji su davno nestali s lica Zemlje. Tu nije bilo mjesta za ivu enu. I upravo zbog toga je Danova izjava da je zaljubljen dola kao grom iz vedra neba! "Odakle je ona? Kako se zove? Kako izgleda?" Vedranova pitanja bila su poput nabujalih slapova Krke u proljee. "Kako se zove, to u ti rei", odgovorio je Dan sa smijekom, sada mnogo smireniji. Bilo mu je lake, sada, kada je poeo priati. "Ali, odakle je, to zapravo ni sam ne znam..." "to? Ne zna odakle je? Pa kako to? Nije ti to rekla?" "Rekla mi je, ali nisam siguran da sam shvatio. Zapravo, kako da ti to kaem, mislim da je pravo pitanje od kada je ona, a ne odakle je." "Od kada je...? Pa o emu ti to govori?" "Govorim o... o...", Danje sada doslovce zamucao. "Oh, Boe moj, ne znam o emu govorim! Ali sasluaj me, molim te. Moram krenuti od poetka. Moram ti ispriati tono to mi se dogodilo. Znam da e ti to shvatiti. Znam da se na tebe mogu osloniti. Osjeam to."

'Eto ga ponovo', pomislio je Vedran. 'Ovo mora daje neto veliko. Nikad ga nisam uo da tako govori.' I doista, Danje uvijek bio vrlo snaan. Nikad mu nije bila potrebna pomo niti se na bilo koga oslanjao. Bio je uvijek samodovoljan. Veliki Dan. "U redu, sluam te", rekao je Vedran gurajui svoje ogorenje na stranu, u neku ladicu gdje mu nee smetati. Potreban je svojem prijatelju. Konano, nakon tolikih godina on je potreban njemu! "Sve je poelo prije otprilike godinu dana", otpoeo je Dan, "na jednom od mojih izleta biciklom. Otiao sam do Danila. Zna li gdje je to?" "Znam", potvrdio je Vedran. "Bili smo tamo jednom, pokraj crkvice svetog Danila. Iskopine iz neolita, zar ne? O tome si govorio?" "Da, o tome sam govorio. Zvui nevjerojatno, ali tamo sam pronaao neto za to nisam siguran kako je promaklo svim arheolozima koji su tamo radili, a i svim ljudima koji su tamo ivjeli tisuljeima. Sve ukazuje na to da su je morali pronai. Ali nisu. Bila je tamo. Kao da me je ekala. Ja sam je pronaao..." Dan je na trenutak zastao izgubljen u mislima pa ga je Vedran morao vratiti natrag u sadanji trenutak. "to si pronaao? Kai mi." "Pronaao sam..." nastavio je Dan oklijevajui, "pronaao sam svoju prolost, a kako izgleda i svoju budunost." Vedran je poelio neto cinino primijetiti na ovu patetinu izjavu tako neprimjerenu Danu kojeg je do sada poznavao, ali kad je ugledao njegov ozbiljan izraz lica pustio je da se stvari razvijaju svojim tokom. Nije nita rekao. Dan se sada ponovo uznemirio i poeo hodati gore - dolje pokraj Vedrana. Pria koju se spremao ispriati previe je neobina da bi to mogao uiniti sjedei ili ak stojei na jednome mjestu. "Ti molim te sjedni!" gotovo je naredio Vedranu, a kad je ovaj to uinio, smjestivi se na najudobnije mjesto izlokane bijele stijene, Dan gaje neko vrijeme promatrao. 'Boginja. Pronaao sam Boginju', pomislio je. 'Ali, kako da ti to ispriam, prijatelju moj, a da ti ne pobjegne mislei da sam lud?' Zatresavi glavom ne bi li otjerao takve misli, na glas je rekao: "Ah, dobro, doveo sam te na ovo mjesto zato da ti to kaem, pa u tako i uiniti." A zatim je zapoeo s priom. Vedran je promatrao svoga prijatelja kako hoda ispred njega i gestikulira rukama dok govori. Naravno, s panjom e ga sasluati. Ipak je to bio Dan, njegov prijatelj i uzor. to god mu rekao, Vedran e to prihvatiti. Njegova mu pria, kako god fantastina bila, ne moe nakoditi. Osim toga, pa to tu ima neobinog? Vedran je oekivao neku pomalo bljutavu ljubavnu priu zainjenu Dano-vim smislom za posebnost. Ipak, daje znao to ga eka, daje samo znao kako e se pokazati da Danova ljubavna pria nije samo ljubavna te da e na posljetku promijeniti i njegov ivot, pa ak i njegovo ime, Vedran bi moda drugaije razmiljao. Tko zna bi li uope pristao sasluati uznemirenog Dana. Ovako, on nije znao nita o tome i preutno je dao pristanak za poetak najvee pustolovine u svome ivotu. Nesvjestan prijateljevih misli, Dan je, pomalo drhtavim glasom, otpoeo svoju priu. Danilo Gornje pokraj ibenika, crkvica sv. Danila i stare iskopine takozvane Danilo-Hvar kulture te umarak na ulazu u dolinu, proljee 2002. god. n. e. Dan pronalazi Boginju

Danijel je u sebi uvao mnoge ljubavi, ali je malo koja od njih bila povezana s ljudima. Od ljudi je uglavnom bjeao. Volio je planine i rijeke, ivotinje i drvee. Volio je usamljenost naputenih mjesta gdje ljudi rijetko zalaze. Imao je rijedak dar da pronae proplanak, stijenu ili neko mjesto na otoku koje moda ve godinama nitko nije ni vidio, a kamoli tamo bio. esto bi, pronaavi takvo mjesto, jednostavno ostao tamo udiui zrak, grijui se na suncu i prebirui po prstima zemlju ili pijesak. Dok je bio malen djeak, nekoliko puta se dogodilo da su ga zabrinuti roditelji satima traili dok bi on zadovoljno sjedio ispod nekog grma razgovarajui s pticama ili glistama koje bi tamo pronaao. Kasnije, kad je odrastao, taje mjesta, neobina i skrivena, poeo nazivati 'mjestima moi'. Tako ih je zvao jer su mu davala snagu. istila su ga od ivota koji je inae vodio. Smatrao je da mu sat ili dva provedena na takvom mjestu jaaju tijelo i bistre um. I to je bila istina. Nakon tih svojih 'odlazaka' osjeao bi se bolje i, stoje najvanije, mnogo sretnije. Potraga za mjestima moi Danijelu je bila u krvi. Kad god bi se naao u prirodi, gledao bi oko sebe pokuavajui razaznati boje i silnice koje je samo on vidio. Suzio bi oi i usmjerio pogled prema nekom mjestu. Ali, zapravo nije gledao nita. Oi su mu bile usmjerene paralelno, izvan arita. Jer ono stoje pokuavao vidjeti nije mogao vidjeti oima, ve neim drugim, moda duom ili srcem. Obino bi uspijevao u svojim pokuajima da vidi 'mo' nekog mjesta. Nisu to bile boje ili plamenovi energije kako su to ponekad opisivali ezoterini vidovnjaci. Nije zapravo bilo niega to bi se moglo opisati. Radilo se o osjeaju. Neto bi mu iznutra reklo koje mjesto ima 'mo', a koje nema. Nije bilo pravila u tome. Ponekad bi se pokazalo da je neki kamen pokraj dotrajale ograde uz cestu vrlo snano mjesto moi, dok bi usamljeni proplanak, na izgled idelan za osamljene 'meditacije', Danijelu bio blijed i neprivlaan. Ali gdje god bio, uvijek je pronalazio posebna mjesta. Nije previe razbijao glavu time to on to zapravo osjea i da li bi se ta 'mo' mogla prenijeti na druge ljude. Za njega, ona je bila stvarna poput suneve topline ili dodira vjetra po licu. Ponekad je mjesta moi pronalazio u gradovima, pa ak i u velikom natrpanom gradu poput Zagreba. Ugao neke ulice, klupa u parku, povei kamen uz cestu... Ali, to je bilo rijetko i, to je bilo vrlo zanimljivo, mjesta moi u gradovima nisu bila trajna! Ponekad bi pronaao neko takvo mjesto, uivao u njemu, a kad bi se vratio, otkrio bi da je mo nestala. Sada je to bio obian ugao i niega tamo vie nije bilo. I ponovo, Danijel bi slijegao ramenima ne razmiljajui previe o emu se radi. Ako je mo otila, neka. Pronai e je on negdje drugdje. Njegov rodni grad, ibenik, posjedovao je, za jedan grad u kojemu stanuju ljudi, prilino mnogo mjesta moi. Zapravo, Danijel je smatrao da je grad i nastao na tom mjestu upravo zbog toga. Vjerovao je da njegova sposobnost nije neobina, ali da su je ljudi zaboravili. Nekada, u prolosti, bez tehnologije i ispraznosti suvremenoga ivota, ljudi su bili vie usmjereni prema sebi i prirodi. Osjeali su prirodne ritmove i sile kao to osjeaju promjene u svom vlastitom tijelu i duhu. A ako su osjeali istu ili slinu 'mo' koju je osjeao Danijel, onda su zasigurno eljeli ivjeti na mjestima gdje se ta mo osjeala jae. Jednom je Danijel cijelo ljeto proveo u Vedranovom drutvu traei mjesta moi po ibeniku. Vedran nije dijelio tu neobinu sposobnost sa svojim prijateljem, ali ga je sav sretan slijedio zadivljeno sluajui Danove opise onoga to osjea. Najvie moi Danje osjetio podno tvrave sv. Ane koja se nalazi na uzvisini oko sedamdesetak metara iznad mora. Kasnije je Dan pronaao podatak da su upravo na tom mjestu pronaeni ostaci nekog naselja jo iz eljeznoga doba. Prema njegovim teorijama to je znailo da su ljudi na ovome mjestu ivjeli jo i prije toga, praktino oduvijek. Od crkvi nijedna ga se nije dojmila svojom 'moi' osim crkve sv. Grgura, male gotike zgradice u

najstarijoj ibenskoj ulici. Tamo je Dan, tono na jednom mjestu na uglu graevine, pronaao najsnanije mjesto moi u ibeniku. Ali, sve je to bilo blijedo prema mjestima moi koje je nalazio izvan grada. Ljudi su svojim mislima, rijeima i postupcima kvarili prirodni tijek energije, barem je tako smatrao Danijel. Zato je, u potrazi za pravim mjestima, morao izii izvan grada. Imao je sree jer je roen na mjestu koje je obilovalo prirodnom energijom. Morska obala (posebice ona od kompleksa hotela Solaris pa do ulaza u ibenski kanal), zatim neponovljivi slapovi Krke unutar kojih je mogao ostajati satima sjedei na osamljenim mjestima izvan turistikih ruta i na posljetku samo more i otoci. No, s morem Danijel nije do kraja bio sprijateljen. S jedne strane ga je oboavao, a s druge ga se plaio. Bilo je neeg u moru to je u njemu stvaralo osjeaj otuenosti, gubitka i tuge. Zbog toga, iskustva mjesta moi na moru i otocima nisu bila onako ugodna kao iskustva na kopnu. Koliko god razmiljao, Danijel nije mogao pronai razloge za tako to. More gaje bez sumnje privlailo. Njegov otac je posjedovao mali amac koji bi, za lijepa vremena, Danijel posuivao i s njim odlazio do otoka Zlarina ili Prvia. Na Prviu je pronaao nekoliko mjesta uz obalu na kojima je mogao boraviti satima. Mirisala su po lavandi. Ali, ponekad bi, sjedei pokraj mora, u sebi osjetio neugodu koje se nije mogao otresti. Zaboljelo bi ga srce, osjetio bi stranu tugu, a zatim bi poeo teko disati. Osjeaj 'moi' i smirenosti koju ona donosi vratio bi se tek nakon nekoliko minuta, a Danijel bi jo neko vrijeme razmiljao o razlozima takvih osjeaja. Budui da ga nikada nije mogao dokuiti, obino bi slijegao ramenima i vraao se k sebi i svojem usamljenikom uivanju u tajanstvenoj energiji prirode. Do rjeenja zagonetke njegovog odnosa prema moru dovest e ga jedno drugo mjesto moi; mjesto kojeg e pronai u zaleu ibenika, u dolini obrubljenoj niskim breuljcima poznatoj malom broju ljudi po nekoliko naselja koja nose zajedniko ime -Danilo. Zapravo je prilino udno to Danijel nije posjetio Danilo mnogo ranije. Prije svega, bila je tu podudarnost u imenima. Na takve je stvari obino, jo kao djeak, obraao pozornost. Ali, jo vie od toga, bila je tu injenica daje ta dolina skrivala tajnu jedne od najstarijih kultura ovoga podneblja. A sve to je bilo povezano sa starim vremenima privlailo je Danijela kao to svjetiljka privlai nonoga leptira. Oduvijek se osjeao strancem medu ljudima. Njegov je pogled, ba kao i njegove misli, bio uperen u daleku prolost. Nije mu se sviao svijet u kojemu je roen. Nije mu se sviao nain ivota, a niti perspektiva koja je leala pred njim. Od njega se oekivalo da prouava raunala, a on je vie volio razmiljati o dolasku Hrvata na more. Oekivalo se da ga zanimaju najnoviji filmovi, a on se bavio rimskom, egipatskom i sumerskom povijeu. Oekivalo se da razmilja o sutranjici, a on se uvijek pitao to je bilo prije toga, prije danas i prije juer, prije najstarijeg nadnevka kojega je zabiljeila ljudska povijest. Osim toga, Danijel je bio ogoren stanjem u kojem se nalaze ljudi. Za razliku od svojih vrnjaka koji nisu previe razmiljali o razlozima, ve su prihvaali stvari kakve jesu uglavnom slijedei prevladavajue stavove i miljenja, Danijel je postavljao pitanja. Ne glasno, zato jer je znao da mu nitko ne moe pruiti odgovore. Postavljao je pitanja sebi i na neki nain od samoga sebe traio odgovore. Jedno od najvanijih pitanja glasilo je: 'Zato su ljudi takvi kakvi jesu?' Zar je mogue da su ljudi po prirodi zli i nesposobni da ive u miru i harmoniji sa samima sobom i prirodom oko sebe? Zato ratuju jedni protiv drugih? Zar se ekonomski ciljevi ne mogu postii na druge naine? Zato stavljaju jedni druge u podreeni poloaj? Zar se politiki ciljevi ne mogu postii na drugi nain? Zato unitavaju druge vrste smatrajui sebe najvanijima u Bojim oima? Tijekom Danijelova odrastanja mnoga takva pitanja ostajala su bez odgovora. Ljudi su jednostavno takvi, govorili su mu njegovi uitelji. Ali, dodavali su, ima u nama mnogo lijepih znaajki, kao na primjer: ljubav, kultura, umjetnost, ljepota... Istina je, Danijel je volio sve to.

Zapravo, volio je upravo to u ljudima. Meutim, nije mogao prihvatiti injenicu da su ljudi 'jednostavno takvi' pa grijee u svojim postupcima i organizaciji svoga ivota. Po njegovom, moda nezrelom mladalakom miljenju, situacija je bila obrnuta: nisu ljudi 'takvi' pa grijee, ve su ljudi negdje pogrijeili pa su postali 'takvi'! Ovaj preokret uzroka i posljedice za Danijela je bio vrlo vaan. Jer, ako je to istina, bit e dovoljno pronai pogreku, ili pogreke ako ih ima vie, ispraviti ih i ljudi e se promijeniti. Danijel je mnogo razmiljao o ljudima i svijetu. Ali, za razliku od veine mladih 'mislioca', meu onima kojima je uope stalo do toga, Danijela je potraga za rjeenjem vodila u prolost, a ne u budunost. Iako nije mogao objasniti zato, njegov mu je osjeaj govorio da su ljudi negdje u prolosti poinili niz pogreaka koje su dovele svijet do mjesta na kojem se nalazi sada - na sam rub propasti. I zato je Danijel itao o starim narodima. Prouavao je povijest i bio fasciniran mnotvom razliitosti u kulturi, filozofiji i religiji-Ipak, usprkos svim razliitostima, ljudi su ipak posvuda bili isti: ratovali su, osvajali, carevali i robovali. Ilije to, kako je poslije zakljuio, bila samo paradigma suvremene povijesti koja je godine pamtila prema ratovima i pobunama, a ne prema blagostanju i mirnom ivotu? Neposredno prije nego to e otkriti Danilo i njegove tajne, Danijel je doao do vrlo zanimljivoga zakljuka o povijesti i pretpovijesti. Naime, prema prevladavajuoj paradigmi izraz pretpovijest oznaava dugo razdoblje, moda ak i stotinjak tisua godina, kad se u ivotu ljudi nije dogaalo nita znaajno. A zna se to povijest smatra znaajnim: rat i nesreu! Zato je naa suvremena povijest tako zanimljiva: ratova ima toliko da se ih ne moe ni nabrojiti! Kako se vraamo u prolost ratova je manje i izmeu njih je sve dulji vremenski razmak. I na posljetku, u nekom trenutku, a po Danijelovim spoznajama to je bilo svakako prije 3000. god. pr. n. e., ratovi su toliko rijetki da ih zapravo nema i povijest kakvu poznajemo prestaje! Moda Danijelovo razmiljanje i nije bilo u potpunosti znanstveno, ali je sasvim sigurno u sebi sadravalo sjeme istine. I to je sjeme on osjeao kao goruu vatru u svojoj dui. Kasnije, ono e ga voditi i oblikovati njegov ivot. Ta mu je zamisao pala na um jedne veeri nakon stoje zgroeno bacio oeve novine u kut sobe ne elei vie ni sluati ni gledati o patnji ljudi proiziloj iz njihove vlastite gluposti. Iziao je van, pronaao malo mjesto moi u gradskom parku iznad luke i gledajui zvijezde pomislio kako bez nesrea i ratova novine ne bi imale o emu pisati. A onda mu je palo na um da u tom sluaju ni povjesniari ne bi imali to biljeiti! I tako, korak po korak, shvatio je da bi se povijest, ako bi ljudi ivjeli dobro, nala u velikim tekoama. Morala bi promijeniti svoje stavove i metode i postala bi... postala bi to? Pretpovijest!? U tom se trenutku u Danijelu rodila neobina zamisao o tome kako je ljudima jednom davno na ovom planetu bilo jako dobro. ivjeli su u miru i srei, ratova nije bilo pa stoga ni nepotrebne patnje. Ako je to vrijeme ikada doista postojalo, to mora biti negdje prije trenutka kojega slubena znanost po prvi put naziva povijesnim. Bilo je to u pretpovijesti. Otada nadalje Danijel o sebi nije mislio kao o povjesniaru, ve kao o pretpovjesniaru! Te je veeri otiao na spavanje s nadom u srcu. Koliko god njegova zamisao bila krhka i neosnovana, ipak je barem neto obeavala. Mora usmjeriti svoj pogled u jo davniju prolost, prije seobe Slavena i Germana, prije Rimljana, Grka i Egipana, u vrijeme prije nego to su idovi doli u Kanaan, prije nego su Arijci prodrli u Indiju, u zaboravljeno i izgubljeno vrijeme koje se u povijesti naziva neolit. Mora se priznati da Danijelove zamisli nisu bile bez podrke izvana. tovie, da nije bilo te podrke pitanje je bi li se one tako jasno oblikovale. Moda i bi, ali vjerojatno mnogo kasnije. Naime, u vrijeme kad se sve to dogaalo Danijel je bio na prvoj godini studija u Zagrebu. Njegova stanodavka, zanimljiva stara gospoa, roaka po baki, znala je neobino mnogo toga

o prastarim vremenima, posebice o neolitu. Na svoj osebujan nain, s jedne strane neprimjetno, a s druge vrlo napadno pa ak i okantno, ona je utjecala na smjer Danijelovog razmiljanja. Upravo je ona bila ta koja mu je po prvi put spomenula Danilo-Hvar kulturu i tako posijala sjeme koje e se razviti u zastraujue sloeno i razgranato drvo. Danijel je bio oduevljen shvativi da je jedno od arheolokih nalazita Danilo-Hvar kulture smjeteno samo pola sata vonje biciklom od njegove roditeljske kue. Nekoliko dana kasnije za vikend vratio se u ibenik. Trenutak kad je odluio uzeti bicikl i odvesti se do Danila bio je trenutak koji mu je promijenio ivot. Izvukao se iz strmih ibenskih ulica po kojima je teko voziti i nakon desetak minuta doao na ravnu cestu koja je vodila na jugo-istok, prema tri naselja s imenom Danilo: Danilo Bruje, Danilo Gornje i Danilo Kraljice. Izbjegavajui rupe na ispucanom asfaltu, Danijel je razmiljao o onome to zna o Danilo kulturi. Kasnije e saznati mnogo vie, gotovo sve o tome, ali tada je znao vrlo malo. Kultura neolita, razvijeno lonarstvo i znakovite etveronone vaze, posebno isprepleteni ukrasi, oigledno moreplovci koji su prema nekim izvorima dovezli koze i ovce u Egipat, miroljubiv, neratniki narod kao uostalom i sve kulture neolita. Vrijeme: vjerojatno negdje izmeu 8000. i 3000. god. pr. n. e., dakle barem 5000 godina u prolost! Osjeao se udno vozei se toga dana na biciklu. Na neki je nain osjeao kao da se vraa unatrag u vremenu, kao da prelazi ta silna tisuljea ne samo u svome umu nego i u svome tijelu. Osjeao je unutarnju radost, a tek je kasnije, mnogo kasnije, shvatio da bi ta radost mogla imati veze s osjeajem povratka na drago mjesto, moda ak mjesto koje bi mogao nazvati svojim domom. Nije znao gdje se tono nalazi nalazite. Na kartama je pronaao oznaku kulturnoga spomenika na samome poetku naselja Danilo. Meutim, u Danilo Bruju, prvom od tri Danila, nema nikakvog arheolokog nalazita. Naravno, nije bilo niti ikakvih oznaka. Tek ga je trei sluajni prolaznik uputio prema crkvici sv. Danila u Danilu Gornjem. Tamo je, kako je ovjek rekao, nekakvo staro groblje. Moda Danijel trai ba to. 'Moda', pomislio je Danijel, 'vidjet emo'. Uputio se u pokazanom smjeru odmahujui glavom u neodobravanju zbog tune injenice da ovdanji ljudi uope ne znaju kakva se vrijednost nalazi na njihovom podruju. No, na te je misli ubrzo zaboravio jer je cesta u jednom trenutku prela preko male uzvisine i tako mu otvorila pogled na dolinu iza nje. Gotovo je pao s bicikla, ali ne zbog rupe na cesti nego zbog navale energije koju je osjetio. Pogled na dolinu uokvirenu breuljcima bio je vrlo lijep. Ali, Danijel je u tome vidio neto vie: ova je dolina bila jedno od najsnanijih mjesta moi na kojima je ikada bio! Energija je bila gotovo opipljiva i Danijel je s dubokim zadovoljstvom udahnuo zrak. Doao je na pravo mjesto! Bilo je jasno zato su prastari ljudi izabrali ba ovo mjesto za svoj ivot. Zemlja u dolini je bila crna i plodna, nipoto nalik tipinoj crljenici dalmatinskoga kra. Obilje biljaka po vrtovima i sada malo zaputenim poljima ukazivalo je na mogunost uzgoja hrane. Posred doline vidjela se udolina kojom je vjerojatno nekada tekla rijeka. Sada je nije bilo, ali Danijel je bio siguran daje zbog rijeke dolina bila mnogo plodnija nego danas. Vjerojatno pomalo nalik dananjoj dolini Neretve, samo manja. U vrijeme kad je ovdje cvjetala ta stara kultura, prisjetio se Danijel, klima je bila vlanija i toplija, pomalo suptropska. A na zapadu preko niskih breuljaka, moda samo dva do tri kilometara daleko, bilo je more i svo obilje koje je ono nosilo sa sobom. Zatiena od vjetrova, s blagoslovom tekue vode i plodne zemlje, Danilo dolina predstavljala je obeanu zemlju i sveto tlo. 'Ovdje je bio raj!' pomislio je Danijel oduevljeno tjerajui bicikl stoje bre mogao. Odmah je ugledao svoj cilj: unutar doline na uzvisini od nekih desetak metara nalazio se plato ukraen s nekoliko starih borova. Ispod njih vidio se krov crkve, a pokraj nje se bijelila ograda groblja. Za nekoliko minuta Danijel je bio tamo. Pustio je da mu bicikl padne u travu

pokraj puta i u gotovo religioznom oduevljenju zatrao se meu niske zidie, jedine ostatke nekadanje Danilo kulture. Kameni zidovi za koje nije znao iz kojega su vremena, sada su bili samo malo vii od temelja. Tlocrt naselja odnosno zgrade jasno se ocrtavao unutar zelenila trave. Nekoliko prostorija bile su arheoloki konzervirane, ali vidjelo se da ovdje ima jo mnogo posla. Samo, oigledno nije bilo ljudi koji bi taj posao obavili. Iskopine su bile relativno malene, moda dvjestotinjak kvadratnih metara. Nedaleko od glavnoga nalazita, odijeljeno neijim vinogradom, nalazili su se temelji jo jedne zgrade, duge i uske, s mnogo malih prostorija veliine tri do etiri kvadratna metra. Udubine pokrivene kamenom koje su povezivale sve prostorije vjerojatno su predstavljale ostatke vodovodnog sustava ili kanalizacije. Danijel se zaustavio u sredinjoj prostoriji u kojoj se nalazio jedan polukruni zid. Zaustavio se zato jer je upravo na tome mjestu osjetio najsnanije strujanje 'moi'. Ali, cijelo ovo mjesto kao daje bilo sagraeno na energetskom vulkanu. Nije mogao rei da lije to zasluga samoga mjesta ili su mu energiju dali ljudi koji su nekada ovdje ivjeli. Nakon to je malo gledao naokolo, Danijel je odluio sjesti i pustiti da mu se umom prelijevaju utisci. Energija. Snana energija. Toliko snana da... ovdje ljudi moda i nisu ivjeli! Ovo je bilo svetite, hram, mjesto na koje se dolazilo s posebnom svrhom. I doista, Danijelovim umom su se kretale nejasne slike plodne doline prekrivene nasadima povra i voa, a na malo viim podrujima i polja ita. Dolinom su se kretali ljudi koji su bili oskudno, ali s ukusom odjeveni, a sva njihova pozornost se slijevala na ovo mjesto. Na njega se dolazilo s oekivanjem i radou. Bilo je to mjesto na kojemu se slavilo. Ali, usprkos svim tim utiscima i nejasnim slikama te silnoj energiji koja je strujila oko njega, Danijela je najvie privukao osjeaj smirenosti i sree koji gaje obuzeo. Za trenutak je prestao razmiljati i pustio da mu se iz ve vlanih oiju spuste suze radosti. Bio je to poseban trenutak u njegovu ivotu. Kasnije e saznati daje na taj trenutak ekao vrlo dugo, dulje nego je to shvatljivo sa stajalita jednoga ljudskog ivota. Prije nego je taj dugi trenutak sree proao, dogodilo se jo neto. Na povrinu je izila jo jedna tajna koju je Danijel tijekom svoga djetinjstva brino uvao od svojih roditelja, pa ak i od svoga najboljeg prijatelja Vedrana. Ponekad, kad je bio dobro raspoloen, Danijel bi pisao pjesme. Zapravo, to nije ba toan izraz jer nikada u ivotu nijednu pjesmu nije zapisao. Ispravno bi bilo rei da je izgovarao ili pjevao pjesme! Upravo tako: kad bi bio posebno sretan ili smiren u umu bi mu se oblikovale rijei, a ponekad i melodija i on bi ih jednostavno poeo izgovarati. Ponekad su rijei bile u stihovima, a ponekad nisu. Ali, uvijek su slavile ivot i ponajvie ljubav. Moda je i to bio razlog to ih je Danijel krio. Jer, to bi on, mladi koji nikada nije imao djevojku, znao o ljubavi? Kad je bio djeak, sramio se tih udnih neobinih rijei koje su silazile s njegovih usana, a kasnije je shvatio da bi one mogle izazvati ne samo uenje nego i mnoga pitanja. Osim toga, njegove su pjesme bile toliko intimne, toliko bliske njemu samome da ih nikada nije poelio podijeliti s nekim drugim. Osjeao je da ljudi nisu spremni za njih i znao je da e ih, ako uope ikada to uini, izrei samo pred nekim vrlo, vrlo posebnim. Jer, znao je da te pjesme dolaze iz nekog dubokog mjesta, moda iz samog izvora ivota. Zbog toga ga nije zaudilo to su tada, u tom arobnom trenutku, u plodnoj dolini gdje su nekada ljudi slavili ivot i ljubav, iz njegove due izile rijei koje nikada nije uo i o kojima nikad do sada nije razmiljao. Moji me snovi vode putem prema Tebi! Um se vrti poput kotaa, a nemir ispunja moje ile. U svom traganju i pijanom ludilu, vidio sam sebe kao izvor sveg postojanja.

Ve sam bio ovdje, na pragu svoje kue, u svom domu kojeg sam zaboravio. Jer prole su mnoge godine i Boginja je zaspala pod mojim srcem. Bio sam ovdje u poetku. Bio sam pijan od ljubavi. Sada sam trijezan i ostao je samo mamurluk. I sjeanje na ljubav. Samo alost. udim za sreom. Traim pomo. elim milost. I dok je pjesma izlazila iz njegovoga srca, bez kontrole uma i misli, svijet se oko njega promijenio. Obrisi kamenih ruevina najprije su postali jasniji, a zatim su se uzdigli i narasli. Zajedno s njima narastao je i Dan. Polako je ustao slijedei zvuk vlastitoga glasa koji je odjekivao kroz uskrsle zidove. Vie od pet tisua godina oni su bili izgubljeni, ali su sada u umu jednog mladia ponovo oivjeli. Danijel je iziao iz svetita. Njegove oi jo su bile poluzatvorene, a obrisi svijeta drugaiji nego najavi. Staza gaje vodila naprijed prema sjeverozapadu, kroz vrtove i vonjake davno nestale s ovoga svijeta. I dok je izgovarao posljednje stihove svoje pjesme, primijetio je da ih ne izgovara sam. Pridruio mu se jo jedan glas, milozvuan i dubok, glas ene probuene iz slatkoga drijemea. Bila sam ovdje u poetku. Bila sam pijana od ljubavi. Sada sam trijezna i ostao je samo mamurluk. I sjeanje na ljubav. Samo alost. udim za sreom. Traim pomo. elim milost. Poput refrena ti su stihovi odjekivali u Danijelovu umu. Jedan dio njega znao je da koraa kroz naputena polja i rijetke vinograde, a da staza koju vidi ispod svojih nogu ne postoji u njegovoj stvarnosti. Ali, ipak je hodao dalje. Bilo mu je previe lijepo da bi prestao. Kuda god da ga odvede ovaj put, on e ga slijediti. Znao je daje sve to rezultat opijenosti silnom energijom koja izvire iz ove doline, ali nije mario za posljedice. Hodao je dugo, moda pola sata, sve dok nije doao do poetka doline. U svome je umu pokuavao zadrati slike koje je vidio, ali su one bjeale ispred njega. Na posljetku, kako se privid gubio, ostao je samo duboki enski glas koji mu je govorio: Trai me, ljubavi, na skrivenim mjestima. Trai me tamo gdje drugi ne gledaju. Posluaj me, jer ovdje sam zbog tebe. Ja sam tvoj mjesec i tvoja mjeseina. Ja sam tvoj cvjetni vrt i tvoja voda. Prela sam sav taj put i sve ovo vrijeme, Zbog tebe, bez cipela i odjee. elim da se smije. elim da nestanu tvoje brige. 0, slatki peline! Utjeit u te i iscijeliti. Donijet u ti rue jer i ja sam bila prekrivena trnjem. I s tim je rijeima sve nestalo. Danijel se naao pred nakupinom niskoga raslinja. Staza u njegovom umu zavravala je upravo na ovome mjestu. Paljivo se osvrnuo oko sebe. Mjesto se nije ni po emu isticalo od mnogih drugih neupadljivih kutaka u dolini. Gledano izdaleka ne bi privuklo pogled. Do njega nije vodio ni jedan puteljak i nalazilo se nekako po strani od svega drugoga. Iako vidljivo svima, ovo je mjesto bilo skriveno!

Takoer, Danijel je odmah osjetio da je i ovo jedno od mjesta moi. Moda jednako tako snano kao i uzvisina na kojoj su se nalazile iskopine svetita. Ali, to se ovdje nalazi? Zato je bio doveden ba ovdje? Sagnuo se i poeo puzati ispod niskih grana nekog njemu nepoznatoga grma. Sva srea to nije bilo trnja. Doao je do sjeno-vitoga geometrijskog sredita zamiljene krunice oko toga neobinog mjesta moi. Meutim, tamo nije bilo niega osim nekoliko kamenova koji su virili iz zemlje. Zastao je i promatrao ih neko vrijeme. to sad? Budui da je uao, osjetio je bol u koljenima. Da se ne bi zaprljao o pomalo vlanu zemlju u sjeni grma, oslonio se rukom na jedan kamen. I u tome trenutku je ponovo zauo, ili se jednostavno prisjetio, posljednjih rijei njegove pjesme: 0, slatki peline! Utjeit u te i iscijeliti. Donijet u ti rue jer i ja sam bila prekrivena trnjem. A zatim je osjetio ubod u dlan ruke koju je drao na kamenu. Ispustio je kratki usklik boli i povukao ruku. Ali, prije nego to je to uspio uiniti umom mu je proletjela vizija neke mlade ene. Samo za djeli sekunde Dan je ugledao slap tamne kose kako se prelijeva oko tijela koje je plesalo u ekstazi. Dogodilo se to tako brzo da nije stigao o tome razmiljati. Njegova e mu se vizija razjasniti tek kasnije. Bol u ruci odmah je proao. Nije pocrvenjela ni natekla, a niti je bilo ikakvog znaka uboda ili ugriza. Malo je razgibao prste i stresao ruku elei se uvjeriti da je sve u redu, a zatim mu je pozornost ponovo privukao kamen na koji se oslonio. I u tome je trenutku shvatio da to moda i nije samo kamen te daje pronaao neto sasvim neobino. Srce mu je bre zakucalo. Pokuao je izvaditi kameni oblik iz zemlje, ali nije ilo bez malo otkopavanja. Ipak e morati zaprljati ruke. Prstima je, oprezno da se ne ozlijedi, uklonio grude zemlje. Kamen se polako odvojio i oslobodio te se naao u njegovim rukama. Promatrao ga je samo nekoliko sekundi i odmah shvatio o emu je rije. "Boe!" rekao je glasno, a zatim sakrio kameni predmet iza lea kao da ga titi od znatieljnih pogleda kojih ovdje nije bilo. Tada je, potiskujui uzbuenje i uvjeravajui sam sebe da bude miran, ispuzao ispod grma. Uspravio se i duboko udahnuo, ali se jo nije usudio detaljno prouiti svoj pronalazak. Jo ga je uvijek drao iza lea skrivajui ga i od vlastitog pogleda kao da se boji da e nestati ako ga izloi svojim smrtnim oima. Poeo je hodati natrag do iskopina. Hodao je brzo, gotovo trei, tako da se vratio za desetak minuta. Na posljetku je sjeo na ono isto mjesto u ostacima polukrune prostorije gdje je poela njegova vizija izazvana naletom energije. Skupio je hrabrost i izloio pronaeni kamen svojim oima. Da, bio je u pravu! To uope nije kamen. U njegovoj ruci, jedva neto dui od desetak centimetara, nalazio se stari kameni kip. Paljivim pokretima uklonio je preostalu zemlju s blagih, ali vremenom naetih oblina. Vidio je ve takve kipove u knjigama koje su govorile o kulturama neolita. irokih bokova i velikih grudi, stilizirane glave i ruku odvojenih od tijela pod pravim kutem, pred njim je bio kameni kip Velike Majke, Boginje koju su tovali ljudi neolita. Danijel se nije usudio dugo je promatrati. Ve i to malo za njega je bilo previe. Iz kamenog predmeta pred njim isijavala je silna energija. Mjesto moi u malom. Mjesto moi koje e sada povesti sa sobom. I doista, kameni se kipi Boginje sasvim lijepo snaao u njegovom depu. I dok je Danijel, jo uvijek uzbuen preko mjere, pokuavao brzinu otkucaja svoga srca opravdati brzom vonjom bicikla, njegovim je umom neprestano odjekivao onaj enski glas: Donijet u ti rue jer i ja sam bila prekrivena trnjem... Donijet u ti rue jer i ja sam bila prekrivena trnjem..

ibenik, proljee 2002. god. n. e. Boginja 'Bo je to dug put i za mene i za tebe. Dok sam seja probijala kroz naslage zemlje i stijenja, tvoja je dua traila najpovoljnije vrijeme i mjesto naeg sastanka. 0, dijete moje! Toliko si patio! Toliko ekao! Jo malo i tvoja e enja biti ispunjena. Jo uvijek ne zna tko sam ja iako su me tvoje ruke dotakle. Jo uvijek ni ne sluti kakve nas niti povezuju niti kakvu emo budunost stvoriti. Ali ipak, tvoje je srce drhtalo dok si mi se pribliavao. Tvoj je um bio ispunjen slikama nae ljubavi. Jako u drugome tijelu, dio tebe se prisjetio mojega! I zato si plakao. Ohjo e plakati, znam to. I, vjeruj mi, svaka me suza boli poput ljute rane. Svaki tvoj uzdah za mene je plamtei ig moje vlastite nemoi. Tvoj bolje i moj bol, uvean milijunima puta, uvean svakom duom koja nas je napustila. Oh, bilo je slatko vidjeti da sjeanje u tebi jo ivi! Bilo je slatko znati da nisi zaboravio. Jer, mogli smo se susresti, ti i ja, a ti me nisi morao prepoznati! Ne elim ni pomisliti kakvu bi to patnju stvorilo u meni! Sav ovaj put i napor bio bi uzaludan i moda se vie nikada ne bismo sreli. Moda vie nikada ne bi bilo prilike za povratak kui. Mogao si me i zamrziti zbog svega to se dogodilo. Mogao si me optuiti da se nisam dovoljno brinula za vas, svoju djecu. Mnogi su tako uinili. Prokleli su me u svojim srcima i priklonili se onima drugima. Jer, oni su bili jai. Doli su poput oluje pred kojom se moraju pognuti lea. Kakva sam ja to majka, govorili su, ako doputam dae njezinoj djeci dogaaju strane stvari? Moda i nisam majka, pitali su se meusobno, moda sam maeha? Kako sam im mogla objasniti da drugog izlaza nije bilo? Zar smo morali preuzeti njihove metode? Zar smo morali postati poput njih? Da smo tako uinili, odmah bismo izgubili sebe. Ovako, priklonili smo se tekoj sudbini, munom ekanju i opasnosti od potpunog zaborava. Ali, to je bio jedini nain da ouvamo i sebe i nadu. Jedini nain. Menije, od svih vas, bilo najtee. Jer ja sam jedina tono znala to se dogaa. Znala sam isto nas eka. A nisam mogla uiniti nita drugo da zatitim svoju djecu. Moe li zamisliti kako je majci kad zna da mora izgubiti svoju djecu da bi ih spasila?Ne, sada to ne moe. Ni tada, a ni sada nisi bio otac. Ipak, usprkos svemu, usprkos svim patnjama koje si proao, usprkos zaboravu, tvoja je dua ostala ista. I zato sam sada ovdje, pokraj tebe. Pronaao si me, konano, nakon toliko godina. Sada se samo nadam da nas nita vie nee razdvojiti. Oh, nije vano moje kameno tijelo! Ono e se prije ili kasnije razbiti ili e ga izgristi zub vremena. Vane su misli i osjeaji koji nas povezuju. Tijelo je samo jedan od znakova da su oni ovdje. Oh, tako mije drago to si se prisjetio moje pjesme! Pjevao sije esto u ono vrijeme, u nae vrijeme... Sluali su te mnogi. I sluala te... ona! Ba tom pjesmom osvojio si njezino srce. Uinit e to ponovo, ljubljeni moj, uinit e to ponovo! Jer, i ona je ovdje! Nisam to znala sve do trenutka dok me nisu dotakle tvoje ruke. Veina moje energije bila je potroena za izlazak na povrinu. Izgubila sam iz vida vas ostale i nadala se da e se stvari sloiti na najbolji mogui nain. Tako se i dogodilo.

Dodirnuo si mene, a ona je zaplesala u tvojemu umu. Vidio sije. Vidio si je kako plee. Za trenutak, ali ipak si je vidio. Kroz tebe, ugledala sam je i ja. Mnogo je puta tako plesala za tebe i mene, za sve nas. Vjeruj mi, ona e plesati ponovo. Na plan je uspio! Pred nama je novi poetak.

Tvrava sv. Nikole, ulaz u Kanal sv. Ante ispred ibenika, proljee 2003. god. n. e. Vedranove sumnje ekaj!" gotovo gaje prekinuo Vedran u pola reenice. "Hoe rei da si pronaao kameni kip Boginje i daje on autetino neolitski, odnosno daje star barem pet tisua godna?!" Danijel je zbunjeno pogledao svojeg prijatelja. On je kroz te sumnje proao jo na poetku i sada su mu izgledale vrlo daleke. Ali, naravno, Vedranu je sve to sasvim novo i on ima pravo na takva pitanja. "Pa, gledaj", odgovorio je polako Danijel, "nisam ga dao na analizu. To bi bilo previe riskantno. Naime, vjerojatno bi mi ga uzeli. I sam sam se isprva poigravao milju da ga vratim. Jer, koliko znam, nijedan takav nije pronaen na ovome podruju. Ali, nain na koji sam ga naao i sve to mi je on donio poslije bilo mi je vanije od utvrivanja prave starosti. Znam da to nije znanstveno razmiljanje, ali na posljetku, zar nisu najvanije zamisli, a ne predmeti?" Vedran je promatrao svoga prijatelja oito ne dijelei njegovo miljenje. "Ali, zar ti nije palo na pamet da bi to moda moglo biti neto mnogo mlae, napravljeno moda tisuama godina kasnije?" Danijel je odmahivao glavom potpuno uvjeren u podrijetlo kipa Boginje. "Ne", rekao je, "ona je iz neolita. To potvruju i moja iskustva." "Kakva iskustva?" "Kasnije se dogodilo mnogo toga... nisam jo ni poeo priu. Pronalazak Boginje je pokrenuo mnoge stvari... Vidjet e..." Vedran je doista za trenutak pomislio daje Danijel elio s njim podijeliti samo pronalazak kamenoga kipa za koji je smatrao da dolazi iz doista davnih vremena. Ali, promatrajui smeteni izraz na licu svoga prijatelja, shvatio je da mu on doista eli rei neto sasvim drugo. Nakon kratkoga razmiljanja Vedranu je palo neto na um. "Mogu li vidjeti Boginju?" Danijel je uzdignuo obrve i nasmijao se. "Znao sam da e to zatraiti! Zapravo me iznenadilo to si uope poeo raspravljati o njezinoj starosti, a daju nisi ni vidio. Doista to eli?" Vedran je kimnuo glavom s gotovo gladnim izrazom na licu. Danijel je posegnuo u dep svojih hlaa. "Zna, nisam to jo nikada uinio. Jo nitko nije vidio Boginju osim mene. Osjeam se malo neobino, ali pripremio sam se da ti ju pokaem. Mislim da je to sasvim u redu." I s tim je rijeima izvadio kameni kip i pruio ga Vedranu. Vedranu su se rairile oi, a donja eljust mu se opustila. Na licu je imao izraz klasine zapanjenosti. "To je... to je to?" "Da, Vedrane, " odgovorio je Danijel, "to je Boginja." Vedran je paljivo prihvatio kip s obje ruke. Bio je prilino teak za tako mali predmet. Imao je osjeaj kao daje nainjen od nekog tekog metala, a ne od kamena. Promatrao ju je ispitivaki, ali i s nekom vrstom strahopotovanja. Iako je imao svoje sumnje, ono to mu je Dan ispriao zvuilo je tako mistino da je u Vedranu stvorilo kvazireligiozno raspoloenje. Ponaao se prema malom kamenom kipu kao prema nekoj relikviji koja ima iznimnu mo. "Osjea li?" pitao je Danijel promatrajui ga paljivo. "Osjeam li to?" "Energiju, strujanje, toplinu... bilo to?" "Eh, Danijele," odgovorio je Vedran ne skidajui pogled s Boginje, "pa ti zna da ja nikad nisam osjetio tu tvoju 'mo'. May Force be with you!"* "Da, da, znam..., ali svejedno. Zar nita ne osjea?"

Vedran nije nita rekao na to. Jer, do njega su tanahne stvari duha malo tee dolazile. Ipak, ovaj put je morao priznati da se neto u njemu pokrenulo kad je dodirnuo taj neobini predmet. Polagano je prstima prelazio preko njezinih oblina. Dodirnuo joj je struk i preao palevima preko uzdignutih grudi. Taj je pokret bio gotovo erotski pa ga je Vedran tako i doivio. Istina, morao je priznati sam sebi, ima neto posebno u ovom kipu. Osjetio je toplinu u predjelu prepona, a i u rukama kojima je drao kip. Ipak, nije o tome nita elio rei Danu. Nije bi dovoljno siguran u sebe. Umjesto toga, sada je promijenjenim glasom i promijenjenim stavom zapitao svoga prijatelja: "Ali, kako se ona nala na tom mjestu? Kako to da ju nisu nali ranije? Svi ti ljudi koji su tamo ivjeli? Bila je na povrini zemlje, iskopao sije prstima? Kako je to mogue?" "Ne znam, doista ne znam. Kao daje ekala mene... Osim toga, bio sam voen, u mislima..." "Kako se tamo uope nala, daleko od svetita i drugih iskopina? Moda je i na tom mjestu bilo svetite samo je sada dublje u zemlji?" Danijel je odmahnuo glavom. "Ne, na tom mjestu nije bilo svetite. Tamo se dogodilo neto drugo. Iako ne mogu biti siguran, * "Neka Sila bude s tobom!" - ala koja aludira na poznati filmski serijal Ratovi zvijezda u kojemu se sile dobra bore protiv sila zla koristei tajanstvenu 5/7 -force na engleskom. ali... ne, zapravo sam siguran. Znam tono kako se Boginja nala na tom mjestu." "Kako?" Danijel je duboko uzdahnuo. "Upravo sam te zato i pozvao da ti ispriam sve o tome..." Stajala je uspravna putajui da joj lagani vjetar s lea uznemiruje kosu. Tek bi ponekad, sporim pokretom glave i ruke, uklonila tamne pramenove s obraza i ela. Prijeili bi joj pogled na duboki tirkiz ispod nje uznemiren samo s dvije - tri brodice koje su lagano plovile prema zatienom dijelu obale. To su bili zakanjeli ribari. Veina njih ve se vratila, a iako su bili daleko, po njihovim je pokretima tijela mogla vidjeti da su zadovoljni ulovom. Eana, boginja mora, danas im je bila naklonjena. Malo ulijevo od nje, oko stotinjak metara nie od brdaca na kojemu je stajala, vidjela je kako ljudi polako izlaze iz svojih kua pripremajui se za jutarnji pozdrav Majci. Iako im nije mogla vidjeti lica, znala je da su ispunjena mirom. Zima je bila blaga. Hrane je bilo u izobilju. U posljednjih nekoliko mjeseci nitko, osim dva vrlo stara mukarca, nije odluio okrenuti svoju duu prema svijetu iza ovoga. A njima je bilo i vrijeme te su otili s mirom i blagoslovom svih. Istodobno, pridruilo im se dvadesetak novih dua i sve su dole u zdravim i vrstim tijelima! Ovoga e se proljea na ulicama Uma-Netha uti pla i smijeh sasvim male djece. Zora se nasmijeila. Kao i sve mlade djevojke, jo uvijek bez blagoslova Majke, voljela je matati o sebi i svojoj buduoj djeci. Zamiljala je dolazak njihove due u svoje tijelo, zamiljala je kako osjea njihov rast u sebi, a zatim kako se njihovo tijelo odvaja od njezinoga. Kad jednom postane majka, njezina e se srea uzdii preko granica smrtnoga tijela. Tada e biti blie Boginji. Postat e poput nje... Ali, u tome je trenutku Zorino lice prekrila sjenka. Uozbiljila se. Ona moda nikada nee stvarati ivot poput Boginje, pomislila je. Ne, ako je istina ono to se pria... A upravo to to se prialo o njihovoj budunosti bio je razlog to e on sutra otii. Danas je njihov posljednji dan i posljednja no koju e provesti zajedno. Nakon toga nee ga biti mjesecima. Zora je tuno sklopila oi i duboko uzdahnula. Samo nekoliko mjeseci, to je sve. A ipak, tih je nekoliko mjeseci bilo previe za njezino mlado srce. Voljela ga je. Bez njega, inilo joj se, nita nema smisla. Odjednom, jedna joj se suza probila kroz trepavice i krenula obrazom prema kutu lijepo oblikovanih usana. Zato plae? Zar je doista toliko slaba da ne moe izdrati jedno proljee bez svoga voljenog? Da..., istina je, ne moe. Svaki dan bez njega je izgubljeni dan. A proljee se sastoji od mnogih dana i mnogih veeri... i mnogih usamljenih jutara poput ovoga.

Sve do sada Zora nije poznavala tugu. On je uvijek bio ovdje, ba kao i njegova ljubav. Uvijek je bila ovdje i srea. Osjeala se mirnom i snanom. Bila je zatiena, ba kao i sva djeca Velike Majke. ivot je bio lijep. ivot je bio siguran. Sve do prologa ljeta kada se sve promijenilo. Tada su stigle vijesti... A s tim vijestima i spoznaja da e njezin voljeni otii na daleki put i da e na njegov povratak morati ekati sve dok ih njeni i blagi Mjesec ne obie barem pet puta! Pet puta e se raati i umirati, a ona e i dalje ekati. Uzalud su joj govorili da e vrijeme brzo proi, posebice zato to nju, Zoru, oekuju vane stvari. Poetkom ovoga ljeta poinje njezina sluba u Boginjinom hramu. Pred njom su vani trenuci. Ali, upravo zato je i bila tuna! Te e vane trenutke proivjeti sama dok e njezin voljeni biti u nekoj drugoj zemlji, na dalekom otoku usred dalekoga mora. I nita, ba nita nije je moglo utjeiti. Usprkos svim ljudima oko nje, usprkos obredima davanja i plodnosti koji je oekuju, Zora e biti sama. Sada je stajala na brdu iznad Uma-Netha, pokraj svetita uvarici, i s tugom u srcu promatrala kue pokraj luke, ljude koji su sada ve urno obavljali jutarnje poslove i uski, zatieni pojas mora, sigurno utoite za sve njih. Pogled joj je odlutao nadesno, prema uskom prolazu koji vodi van, pokraj otoka, sve do otvorenoga mora. Tim e prolazom sutra ujutro krenuti jedna krhka laa. A na njoj e, uz mnoge vane i odabrane ljude, biti i njezin voljeni. Odnijet e ga vjetar i more daleko od nje, daleko od ovoga mjesta... I koliko god sama sebe uvjeravala da e vrijeme do njegovoga povratka letjeti brzo poput planinskih sokolova, negdje duboko u njoj skrivao se strah. Nije bila dovoljno snana da ga pusti na povrinu. Nije mu mogla dopustiti da zatruje njezine misli i upropasti posljednji dan s njim. Ipak, strah je bio tu. uao je u njoj poput demona koji je opsjeo svoju rtvu i sada samo eka pravo vrijeme da pokae svoju mo. Jedino na to je mogao pristati je kompromis: utjet e jo danas, jo noas. A onda, kad velika laa napusti Uma-Neth, kad je sakriju otoci i jutarnja izmaglica, tada e on doi na svoje. Tek tada e glasno rei ono to zna. A kad Zora to uje, nee joj preostati nita drugo nego da plae. Zora je pokuala utiati svoje nemirno srce jo jednim dubokim uzdahom. Ipak, kao slutnja buduih vremena, na usne joj se spustila stara pjesma iz legende o Inji. Ljubavna i tuna, a opet ispunjena nadom, bila je to pjesma koju e Zora esto pjevati. Jednom kada doe pravo vrijeme i za tebe i za mene. I kad te vjetar k mojem putu skrene... Da, jednom, nasmijeila se i odjednom osjetila kako joj se tijelo samo pokree i zauzima poloaj pripreme za ples. Prepustila se unutarnjem porivu i zabacila glavu daleko unatrag. Ispravila je tijelo, a ruke spustila niz bokove. Dlanove je okrenula prema zemlji i odmah osjetila kako kroz nju struji snana energija. Bezbroj puta je poinjala i zavravala svoj ples u tom poloaju. On je bio poziv upuen Boginji da ue u njezino tijelo i pokrene ga svojim mislima. Nije namjeravala plesati ovoga jutra. Ali, njezino je tijelo odluilo drugaije. Boginja je odluila drugaije! Zora je polako ispruila ruke u poloaj vjetra. Vjetar! Ah, danas e plesati vjetar! Pokrenula se. Nije bilo melodije i nije bilo ritma. Barem ne onoga koji bi se uo ljudskim uima. Ali, u Zorinom srcu odjekivala je boanska glazba. Disanje joj se najprije umirilo, a zatim je poela pratiti isprekidani ritam udaha i izdaha, ritam koji prati ples posveen vjetru. Daje netko toga jutra vidio Zoru kako se kree preko istine ispred kipa uvarici, zastao bi mu dah, a srce bi mu bre zakucalo. Bio je to prizor koji oduzima svaku misao o prolaznosti i tuzi. Svaki njezin pokret bio je jednostavan i ist. Njihala se u bokovima, a ruke su joj lelujale as iznad nje, as oko nje. Bila je njena poput proljetnog povjetarca, a zatim bi zastala u poloaju tekoga ljetnog popodneva kad je zrak nepomian. Ali, odmah zatim postala bi oluja koja spaja nebo i zemlju. Zora nije samo plesala vjetar; ona je postala vjetar.

Da, daje netko toga jutra vidio Zoru dok je sunce polako zagrijavalo Uma-Neth, a proljetni dan obeavao sreu i blagostanje njegovim stanovnicima, da ju je netko doista vidio, zastao bi i zadivljen promatrao udo pred sobom. Vidio bi mladu djevojku kako se u tiini kree izmeu razbacanog stijenja, preko mekoga pokrivaa zelene trave dok joj na licu lebdi smijeak smirene usmjerenosti. A opet, vidio bi Boginju koja je u tiini dola k svojoj djeci: nebu i zemlji, planini i moru, oblacima i rijekama... k ljudima. Ali, toga jutra Zoru nije nitko vidio. Plesala je samo za sebe i Boginju. Zapravo, ples je plesao nju odnosei je daleko preko granica osjeaja i misli, spajajui tako njezinu prolost i budunost, njezin poetak i kraj. Ba kao to je iznenada poeo, tako je i zavrio. Zorini pokreti su prestali ostavljajui je u poloaju iz kojega je krenula. Neko vrijeme je tako stajala jo uvijek diui poput vjetra. Zatim je zabacila glavu doputajui da kroz nju struji energija koja spaja zemlju, vodu, svjetlost i zrak. Nakon nekoliko trenutaka otvorila je oi i spustila glavu. Sretno se nasmijala pomislivi na svojeg dragog. Vrijeme je da ga probudi svojim poljupcima! I s tom je milju potrala niz uski puteljak hitajui u zagrljaj svoje ljubavi. I dok je Zora trei prolazila pokraj bijelih kamenih kua putajui iza sebe trag duge crne kose, ljudi koji bije vidjeli zastali bi sa smijekom na licu. Trala je brzo, a opet dostojanstveno. Miii nogu i ruku bili su joj napeti i dobro oblikovani. Dok je trala, dojke su joj se blago njihale ispod lanene koulje zbog koje su njezine bradavice bile uzdignute. Usta su joj bila zatvorena, a usprkos ustrim pokretima tijela, nije bila zadihana. Izgledala je poput utjelovljene Anile, boginje vjetra. Bila je mlada i puna ivota. Bila je strastvena i puna ljubavi. Tko god bije vidio, osjetio bi u sebi dodir Boginje. Zora je bila ponos Uma-Netha. Najljepa meu najljepima. Najistinitija meu istinitima. Gledajui je, mnogi su pomislili da se legenda vratila meu njih. Ako je Inja, najljepa ena koja je ikada ivjela, imala suparnicu, onda je to bila Zora. A moda, govorili su neki, moda se i sama Inja vratila meu njih! I dok je tako hitala prema postelji svog voljenog, Zora nije bila svjesna pogleda mukaraca i ena koje je susrela. Nije takoer bila svjesna ni jednog drugog, neljudskog pogleda. Taj se pogled pomalo gasio dok se na istoku raao novi dan, a Sunce prosipalo svoju vatru na Zemlju. Jo malo i sasvim e ga nestati sve do sljedeega jutra. U tajnim svetitima Uma-Netha, dostupnima samo visokim sveenicama i sveenicima, taj se pogled smatrao vanijim od bilo ega drugoga. I sada, dok je nestajao, malobrojni su ga slavili traei da ostane s njima u tekim vremenima koja dolaze. Uma, kolijevka Boginje, tako blizu Suncu i vrlo slina Zemlji, govorili su, jo je jednom trepnula pratei Zoru na njezinom putu do ljubavi. "uti, ljubavi moja", rekla mu je te veeri dok su leali jedno pokraj drugog promatrajui kako se nebo mrai. "Zamiljen si kao i ja. Znam da osjea da se neemo dugo vidjeti." On je okrenuo glavu prema njoj, ali ne dovoljno brzo da ona ne bi opazila sjenku bola kako prolazi njegovim licem. Ipak, kad ju je pogledao, njegove su oi bile pune smijeha. "Da, dugo se neemo vidjeti, Zoro mojega srca. Pet puta e Mjesec umrijeti... zna to i sama." "Znam", odgovorila mu je. "Ali, nisam mislila na to..." I doista, nije mislila na pet mjeseci ekanja. Mislila je na neto drugo, mranije i strasnije, neto to joj nije dalo da uiva u njihovom posljednjem danu onako kako je to zamiljala. A taj je dan bio savren! Probudila ga je jutros nakon svoje molitve uvarici, a zatim su vodili ljubav sve dok se Sunce nije visoko popelo. Kad su izili, doekalo ih je zadirkivanje djeice i vragolasti pogledi dobronamjernih susjeda. Njihova ljubav je bila mladalaki strastvena i vjerojatno nije prola nezamijeeno! Shvativi to, Zora je blago pocrvenjela, a on... on je poeo zvidati neku nepoznatu melodiju. Po tome je znala da je zbunjen.

Zatim su se oboje nasmijali svojoj srei i zajedno potrali do obale ne bi li smoili noge u jo hladnome moru. Bio je to njihov stari, pomalo i ritualni pozdrav novome danu i ivotu koji ih oekuje. Njegova majka im je pripremila obilan doruak, a zatim ih s blagoslovom otpustila da skupljaju trenutke koji e im uskoro toliko nedostajati. Zora je znala koliko se ona brine za svoga sina i da e i njoj nedostajati. Mogla je zatraiti obiteljsko okupljanje ili bar nazonost svoga sina pokraj nje. Ali, nije to uinila. Prepustila gaje Zori i tako joj podarila najljepi dar koji je mlada djevojka mogla zamisliti. Uma-Neth se toga dana pripremao za odlazak svojih mudrih ljudi. Njih desetak sutra e poi na dalek i nesiguran put morem. Uz njih e na velikoj lai biti i desetak mornara ija je zadaa sigurno ih dovesti do cilja. A cilj se nalazio na otoku s druge strane Velikoga mora. Njihova e laa morati izii iz poznatog okruenja pitomih otoka i obala njihovog Malog mora, proi kroz prolaz koji vodi do Velikoga mora. Zatim e skrenuti prema jugoistoku, pratiti crtu obale sve dok ne doe vrijeme da ponovo skrenu na jug. Za otonu kulturu ka kojoj su krenuli kau da je u posebnoj milosti Boginje. Tako su govorile legende kad god bi se spomenulo ime toga otoka. Nitko nije mogao objasniti kakva je to "posebna milost", ali rijei su bile tu. I zbog toga je diljem Uminoga svijeta, svijeta u kojem se poznavalo Boginjino ime blizu, ali i vrlo daleko od Uma-Netha, daleko na sjever, istok i jug, ime Inan-Durh izazivalo strahopotovanje. Meutim, ak je i samo ime bilo zagonetno. Inan je ime Boginje kad je raspoloena za ljubav, kad zavodi i prua uitak. Durh je posljednje boravite, mjesto na kojem se najradije boravi i najradije umire. Na neki nain, Inan-Durh je bilo mjesto gdje e Boginja umrijeti. I zbog toga su neki ljudi osjeali nelagodu pri spominjanju toga slavnog otoka. A njegova je slava bila velika! Govorilo se da je Mjesec umro milijunima puta nad nebom Inan-Durha, a to znai da je prolo vie od deset tisua Sunevih krugova od njegova poetka! Zora nije mogla zamisliti takvu starost. U njezinome umu Inan-Durh je bilo tajanstveno mjesto izvan njezinog vremena. A moda je doista tako i bilo, jer kakva li je mudrost ivjela i rasla u njedrima kulture iji ivot nikada nije bio uznemiravan niim izvana? Moda je doista i sama Boginja tamo ivjela? I dok je nekada ime Inan-Durha bilo povezano samo s divljenjem i tajanstvenou, sada se povezalo sa strahom. Nije prolo ni godinu dana kada su, prologa ljeta, doli glasnici s toga mjesta. Svijet je u opasnosti, rekli su. Visoka sveenica i Vijee mudrih Inan-Durha pozivaju predstavnike svih dijelova Umina svijeta da dou k njima. ele se savjetovati. ele da svi sudjeluju u zatiti ivota ljudi, ali i njihovoga naina ivota. 'Zatiti od ega?' pitali su ih ljudi Uma-Netha. Dolazi novi val osvajaa sa sjevera, rekli su. Moda najvei do sada. I najokrutniji. Svi smo u opasnosti. Osvajai? to su to osvajai? Mnogi u Uma-Nethu nisu uope razumjeli o emu to govore glasnici. Ta je rije bila nepoznata u njihovome svijetu. to to znai "osvajati"? I zato smo u opasnosti od tih "osvajaa"? Ali, onda su se prisjetili legende o Inji i Endri. Prisjetili su se kako ih je sama Boginja spasila od zla kojega su neki nazivali ratom. Iako, ni rije "rat" nije bila lako razumljiva. Objasnili su im daje rat kad ljudi iz jednog naselja ubijaju druge. U redu! Prihvatili su da je to rat, ali nikome nije bilo jasno zato bi bilo tko pri zdravoj pameti elio initi tako neto!? A ako nije pri zdravoj pameti, udili su se, onda ga je potrebno lijeiti. Neka Visoka sveenica Inan-Durha poalje svoje iscjeliteljice i neka pomognu tim ljudima. Tek kad su im objasnili da su svi meu takozvanim osvajaima oboljeli i da nema nikoga tko bi ih mogao izlijeiti jer nitko ne poznaje uzrok toj bolesti, ljudi Uma-Netha su nevoljko prihvatili injenicu da se neto mora poduzeti. Ako nita drugo, barem moraju saznati o emu se radi. Leei u naruju svog voljenog, Zora se prisjeala tih dana. Sve se promijenilo otada nadalje. Nakon odlaska glasnika ljudi su pokuali ivjeti kao i prije, ali im to nije uspijevalo. Barem ne Zori. Jer, njihovo je Vijee mudrih odluku o odlasku donijelo nakon nepunih

mjesec dana, a odmah je bilo jasno da e i njezin najdrai otii s njima! A ona, Zora, ostat e ovdje. I sada, kada se toga prisjetila, opet je, po tko zna koji put, osjetila gorinu i pobunu. "Oh, kako me to ljuti!" uzviknula je. "Zato ne mogu s vama?" On se sada sasvim okrenuo k njoj. Najprije se nasmijeio, a onda, kada je shvatio daje Zoru ponovo uhvatio jedan od njezinih trenutaka bijesa, pokuavao ublaiti situaciju. "Zna zato ne moe, ljubavi. Ima drugih stvari koje su vanije..." "Zato bi bile vanije? Menije najvanije da budem s tobom!" "Znam. I meni takoer. Ja ne bih elio da ide sa mnom. Ja bih elio ostati ovdje s tobom. To bi bilo najbolje. Ali, sada se od nas trai da ispunimo svoju dunost. Ti svoju, a ja svoju. Dar Boginje se ne odbacuje, zna to." Da, znala je. Znala je da darovi Boginje jesu blagoslov, ali i obveza. Njih su oboje bili nagraeni, ali i obvezani. Svatko na svoj nain. Ona, Zora, bila je nagraena ljepotom i intuitivnim razumijevanjem ljubavi. Bila je obdarena senzualnim tijelom koje potie na uivanje i, govorile su sveenice, podrava plodnost. Ako postoji netko tko bi morao sluiti Boginji, onda je to Zora. I sve dok je njezin voljeni bio uz nju, Zora nije imala nita protiv toga. tovie, veselila se uenju; mnogim oiglednim, ali i skrivenim znanjima koja e dobiti kao sveenica hrama u Uma-Nethu. Meutim, njezino je kolovanje moralo biti provedeno na ispravan nain. Obredne inicijacije predviene su za ovo ljeto. Njezine godine, vrijeme njezina roenja i svi drugi nebeski znakovi ukazivali su da se to mora provesti ba sada. A to je znailo da Zora mora ostati u Uma-Nethu. S druge strane, njezin je voljeni takoer bio odabranik Boginje. Njegov dar bio je sasvim poseban. Govorilo se da se jedan takav raa svakih tisuu Sunevih krugova. Ali, opet, neto se u njoj bunilo. "Postoje iskusni mornari koji bi mogli odvesti lau do Inan-Durha. Zato si im ti potreban?" "Ve smo tisuu puta pretresli to pitanje", uzdahnuo je. "Vijee mudrih eli da budem s njima. ele da osjetim sveto tlo Inan-Durha. A osim toga, na lai e biti mnogo vanih ljudi. U sluaju oluje ili bilo kakve nesree, Uma-Haran e im dobro doi." Zora je kimnula glavom. Znala je odgovore na svoja pitanja i u svojim boljim trenucima slagala se s njima. Meutim, sada kad je njezin voljeni morao otii, najradije bi da to nije tako. "Ah", uzdahnula je pribliivi glavu njegovim grudima, "Zato si ba ti Uma-Haran? Mogao je to biti netko drugi i sad bi on iao s njima, a ti bi ostao sa mnom." "Da, ludice moja. Mogao je to biti netko drugi, ali nije. Zar sam ja traio taj dar? Nisam. S njim sam roen. Osim toga, da nisam to to jesam, ni ti me ne bi tako voljela!" "To nije istina!" pobunila se Zora, iako je znala daje zadirkuje. "Voljela bih te tko god da jesi!" Poljubio ju je umjesto odgovora. U njihovoj je ljubavi oduvijek postojalo neto to nije sasvim obino. Ali, nitko, pa ni on, nije znao stoje to. Mogao se samo nadati da e tu tajnu otkriti zajedno. Meutim, sada je ta nada postala vrlo blijeda jer njegovi su osjeaji bili jasni. Snovi koje je sanjao nekoliko posljednjih dana ostavljali su malo mjesta nedoumici. A ono to je sanjao nije smio nikome rei. Jer, on je bio Uma-Haran, Onaj-tko-osjea-tragove-Boginje. A ti su tragovi ponekad zahtijevali tajnost. I sada, jo dok ju je ljubio, njegove su se oi ispunile suzama. Ovo je moda posljednja no, pomislio je... Kao da odgovara na njegove misli, Zora se izvukla iz njegovog zagrljaja. "Stoje?" upitao ju je. Duboko je uzdahnula i jo se malo odmakla oigledno se pripremajui na neto vano. Na kraju je rekla: "Neu dozvoliti da ti se neto dogodi, bio ti Uma-Haran ili ne. Mora mi rei to se dogaa."

Sada se i on uspravio na leaju. "Ne znam o emu govori, Zoro. to se dogaa?" "Zna ti to dobro. Ne poznajemo se od juer. Osjeam tvoj nemir. A ti si Uma-Haran, zar ne? Tvoj nemir neto znai. Reci mi, to se dogaa?" "Ah, ponekad poelim..." zapoeo je, oigledno u nedoumici oko toga to bi morao rei, "ponekad poelim da nisam..., da nisam..." "to? Da nisi... to to jesi?" Kimnuo je glavom. "Da, ponekad elim upravo to. Dar Boginje je ponekad teak. Posebice kad zna da se neto mora dogoditi, a ti ne moe uiniti nita..." "Ali, zar biti Uma-Haran ne znai vidjeti i djelovati? Koliko puta si mi govorio da se ono to osjea ne mora dogoditi? Rekao si mi da budunost nije predvidljiva, da postoje samo slutnje, samo mogunosti... Zato si sada zabrinut? I jo mi uvijek nisi rekao zbog ega si zabrinut." Nasmijeio se. "Da, nisam. Ne mogu ti to rei. Nemoj mi zamjeriti. Molim te da mi vjeruje. A ne mogu uiniti nita jer... jer je to izvan moje moi. To je drugaije nego osjeati mjesta na kojima se Boginja dobro osjea. Takvo osjeanje je lagano i dolazi kao dio ivotne radosti. Osjeanje budunosti je sasvim drugaije, sasvim drugaije..." Zabrinut izraz na njegovom licu odvratio ju je od daljnjeg ispitivanja. Nije ga htjela pritiskati u svezi toga. Da joj je htio ili smio neto rei, rekao bi joj. Vjerovala mu je. eljela je da ova veer proe u ljubavi, a ne u strahu. Tko joj je kriv to je njezin voljeni Uma-Haran? Mogla je izabrati nekog drugog. Njezino je srce krivo, eto tko je kriv! Zbog njega ga toliko voli... A sve je to dio nekog tajanstvenog plana koji ona ne razumije. Boginja uvijek ima nerazumljive planove. Uzdahnula je i odluila promijeniti temu. "Danas ujutro sam stajala na tvom kamenu", rekla je. "Kojem? Onom kod uvarice?" rekao je s oitim olakanjem to ne mora objanjavati svoje motive. "Da. Molila sam za tebe i za nas. Plesala sam i molila..." "Hvala ti, najdraa." 'Njegovog' kamenja bilo je posvuda po Uma-Nethu. Jer, jedan od poslova Uma-Harana bio je da pronalazi dobra mjesta na kojima se mogla izgraditi kua, svetite ili moda mjesto za odmor i stapanje s Boginjom. A on je bio jako dobar u tome. Kau, ak i bolji od svojega djeda s kojeg je, oigledno preskaui oca, ta sposobnost prela na njega. Osjeao je Majku. Osjeao je otkucaje njezinoga srca. Znao je kad je uznemirena i gdje je uznemirena. A znao je i gdje je ostavila svoje tragove. Zato je bio Uma-Haran, pronalaza tragova. Odavno ve ljudi znaju da je Boginja blagoslovila neka mjesta na Zemlji elei ljudima dati svoju ljubav. Vjerovalo se da bez Uma-Harana, posebnih ljudi koji osjeaju ta mjesta, ljudi Uma-Netha ne bi bili tako blagoslovljeni i sretni. Nita se nije gradilo bez savjeta Uma-Harana, a to je posebice vrijedilo za svetita. Mnoga od njih su bila vrlo stara, izgraena po savjetu davno umrlih Uma-Harana. Meutim, svetite uvarici na brdu iznad sredinjeg naselja izgraeno je tek prije pet godina i to na njegov nagovor! Bilo je to posebno mjesto, a unutar njega on je Zori pokazao posebnu toku, jedan veliki kamen za koji je rekao da je Umin klitoris. Zora se na to najprije nasmijala, ali kad je vidjela da je ozbiljan, kimnula je glavom i prihvatila njegove rijei. Kasnije, kad je stajala na tom kamenu, ponekad bi joj dola aljiva slika onoga to se dogaa Boginji kad ona stoji na tako skrivenoj i tajnoj toki. "I to misli, da li je Boginja uivala?" upitao ju je blago dodirnuvi njezina bedra, moda desetak centimetara iznad koljena. Uzvratila mu je pogled, a s njim i elju. Samo jedan njegov dodir bio je dovoljan daje uzbudi. Oduvijek je bilo tako. "Mislim da jest", odgovorila je polako. "Osjetila sam njezin uitak." "Onda bi moda bilo dobro", nastavio je milujui ju njenim pokretima uz bedro, navie, prema meunoju, "da joj zahvali nudei joj svoje zadovoljstvo, svoj uitak."

"Ali, ve sam joj danas ponudila mnogo toga!" usprotivila se glumei nevoljkost. "Ti zna", rekao je dodirnuvi prstima njezin ve pomalo vlani otvor, "da uitka nikada nije previe. Boginja voli kad su njezina djeca sretna." "A moda bi bilo bolje", rekla je nagnuvi se prema njemu i uzimajui u ruku njegov nabrekli ud, "da prestanemo priati o uitku i da ga ponudimo Boginji!" "Da, to bi zaista bilo najbolje", pokuao je izgovoriti siui njezinu nabreklu bradavicu. Zora se probudila kasnije te noi, nakon to su satima uzdisali u ekstazi nudei Boginji jedan orgazam za drugim, a zatim se prepustili blaenstvu ljubavnoga sna. Promatrala je svoga voljenog kako mirno die dok su mu se one jabuice kretale iza zatvorenih kapaka. Sanja li i dalje mene, zapitala se, ili si ve na dalekim morima Inan-Durha? Ova e strastvena veer, znala je, ostati u njezinom srcu tijekom dugih dana kad njega nee biti. Moda pet umiranja i raanja Mjeseca, a moda... moda mnogo dulje. Jer, ako je on i bio Uma-Haran, i ako su njegovi osjeaji usklaeni s mislima Boginje, ni njezino unutarnje oko nije sasvim zatvoreno. Na posljetku, ne priprema li se ona za visoku sveenicu? Za to nije potrebna samo tjelesna ljepota, ve i neto drugo, neto mnogo dublje, skriveno od znatieljnih pogleda. Kad je danas zatraila od njega da joj kae to se dogaa, oekivala je da joj ispria i objasni zato je svom najboljem prijatelju zabranio da poe s njim? On vjerojatno nije ni znao da ona zna. Enoa joj je to ispriao prije nekoliko dana. Plakao je. Dobri, vjerni Enoa. Sve bi dao da bude s njim. Ba kao i ona, ali iz drugih razloga. A sada mu je jednostavno, bez objanjenja, naredio da ostane. Enoa nije imao drugog izbora nego da poslua svog odlunijeg prijatelja, vou kojega je slijedio otkad je prohodao. Ali, boljelo ga je. Boljelo ga je poput ljute rane. Na posljetku nije mogao izdrati i povjerio se Zori. Usprkos izravnoj zabrani, ispriao je Zori svoju nevolju. Zora ga je sasluala, a zatim obeala da nee izdati njegovu tajnu. Ipak, morala je saznati o emu se radi. Zato Enoa ne moe s njim? Njezino joj je srce samo odgovorilo: put je opasan i on ne eli da njegov najbolji i zapravo jedini prijatelj strada. Ali, ako je tako, zato o tome uti? Zato to ne kae njoj, Zori, svojoj ljubavi? Zato onda uope odlazi na taj put? Pokuala je saznati odgovore od njega, ali nije uspjela. Barem ne onako kako bi njezin um elio. Srce ih je moda znalo ak i prije ove veeri. Ali, ono to srce zna nije uvijek takvo da bi se o tome moglo govoriti, pa ak ni misliti. Promatrala gaje. Znala je da e sutra kad ga bude ispraala, kad cijeli Uma-Neth bude ispraao njihovu lau, vidjeti ovaj trenutak. Njegove sklopljene oi, blage crte lica, pramen smee kose koji nemarno pada preko ela, ruku na koju je naslonio glavu, blagi trzaj usana... Sve to e vidjeti. U nosnicama e joj biti miris njegove koe, tako iv, tako mekan i opojan, a svako sjeanje na njega izazvat e toplinu u elucu i trnce po koi. Toliko gaje voljela, a sada ga mora pustiti da ide... "Ljubavi moja", proaptala je tiho, "ljubavi moja..." I u tom trenutku on je otvorio oi. Vidjevi je kako ga promatra, nasmijeio se i skupio usne aljui joj sneni poljubac. "Zna li to sam jutros pjevala u svetitu uvarice?" pitala gaje. Uzvratio joj je samo pogledom. "Staru pjesmu iz legende o Inji. Onu koju ti najljepe pjeva. Hoe li mije zapjevati?" "Sada?" Malo je ivnuo. "Da, sada. to, zar ima neto loe u tome?" "Pa, nema. No je..." "Pa, to onda ako je no? Pjevaj tiho, tako da te ujem samo ja." I tako, dok su zvijezde polako prelazile preko tamnoga neba u susret novome jutru, a Mjesec tek stidljivo izlazio na obzoru, dvoje je mladih provodilo svoje posljednje sate zajedno. Nadali su se da e ih dijeliti samo pet dugih mjeseci, ali nije bilo tako. Proi e

mnogo vie vremena prije nego to ponovo podijele istu postelju. Ipak, njihova ljubav nikada nee postati ni slabija niti manja nego stoje bila te noi, samo nekoliko sati prije nego to e laa iz Uma-Netha krenuti na daleki put u potragu za svijetlim obalama Inan-Durha. A pjesma koju joj je otpjevao te noi pratit e ih zauvijek. U oceanu vremena koji e ih dijeliti, ona e postati njihova srebrna nit, jedva vidljiva, ali postojana. Tiho, sasvim tiho, pjevao je samo za nju, s nadom koja se polako gasila u njegovom srcu. Jednom... kad se stvari sloe kako treba, kada stanovnici neba, na nau stranu stanu... Jednom kada doe pravo vrijeme i za tebe i za mene. I kad te vjetar k mojem putu skrene... Tada rei u ti sve svoje tajne, istine, to ih samo srca dah razumije. Idem tamo kud ivot me nosi svoju u stazu slijediti. Poljubac tvoj na mojoj kosi od svakog zla e me uvati. Sve do tada kad jednom postane sada... Tvrava sv. Nikole, ulaz u Kanal sv. Ante ispred ibenika, proljee 2003. god. n. e. Vizije prolosti Dok je Vedran jo uvijek u rukama vrtio malen kameni kipi Boginje, Danijel se smjestio pokraj njega na iroku stijenu. Po prvi put se spremao nekome ispriati svoja neobina iskustva i jo neo-binije zakljuke koje je iz njih izvukao. Nije mu to bilo lako uiniti, pa ak i kad se radilo o Vedranu. Povrina mora bila je tirkizno plava. Vjetar, lagano jugo, koliko je mogao zakljuiti, tiho je njihao borie iznad njih. U daljini, u prostoru izmeu otoka Prvia i naselja Srima na kopnu, odravala se jedriliarska regata. Danijel je neko vrijeme pratio bijela jedra s pomijeanim osjeajima. Sjedne su ga strane privlaili dogaaji na moru, brodovi i sve to je s njima povezano. Ponekad bi poelio otii na neki daleki put, moda sasvim sam, u maloj jedrilici. Ali, tu svoju elju nije nikada ispunio. Nije doao ni blizu njezinoga ispunjenja. Jer, Danijel se bojao mora. "Vidi li one jedrilice?" upitao je Vedrana. Vedran je nevoljko podigao pogled s Boginje, malo suzio oi, a zatim potvrdno kimnuo glavom. "Mislim da mi je sada jasnije zato sam uvijek imao tako suprotne osjeaje u svezi s njima", nastavio je Dan. "Ako sam u pravu, a doputam da nisam i da je sve to samo plod moje mate, onda moje elje i moj strah imaju isti izvor." "O emu ti to govori?" upitao ga je Vedran pomalo zbunjen promjenom teme. "Kakve to ima veze s Boginjom?" "Ah, ima. Ako sam u pravu..." "No, dobro", sada je Vedran ve bio nestrpljiv, "hoe li ti meni objasniti to se dogaa ili nee?" "Objasnit u ti, naravno", rekao je Danijel, a zatim ponovo zautio. Spustio je pogled prema svojim stopalima i poeo vrhom cipele gurkati sitno kamenje. No, hajde, izbaci to iz sebe, pomislio je. Vrijeme je. "Isprva, kad sam donio Boginju kui, nije se nita dogaalo. Prvih nekoliko dana samo sam je promatrao i prouavao. Pokuao sam iz njezinog oblika u knjigama pronai iz kojeg je

zapravo vremena. Ali, ni jedan poznati oblik Boginje joj u potpunosti ne odgovara. Dozvoli..." Danijel je uzeo kameni kipi iz ruku svojeg prijatelja. "Ima rairene ruke, vidi. To je esta pojava u oblijima Boginje u doba neolita. Mislim da oznaava otvoreno srce, prihvaanje i zatit-niku ulogu Velike Majke. Taj nain prikazivanja najee se koristio negdje izmeu 6000. i 4000. god. pr. n. e. Primjerice, ova je Boginja slina jednoj izraenoj od mramora, pronaenoj na obalama Egejskog mora. Ali, za razliku od nje, nema toliko naglaene bokove, a opet ima naglaenije grudi. ini mi se daje vie ena, a manje majka. Isto tako, na licu nema nikakvih oznaka poput kipova Boginje pronaenih u ernavodi u Rumunjskoj. Ali, ova moja je nekako bolje oblikovana ako smijem tako misliti..." "Ali, koliko se sjeam", prekinuo gaje Vedran, "u naem podruju, mislim na Danilo i Smili, ako se ne varam, nije pronaeno ni jedno oblije Boginje." "To je tono", potvrdio je Danijel. "Najpoznatiji nalaz je ona obredna posuda s nogama nalik na medvjee." "Zar ne misli daje onda neobino to si ti pronaao taj kip?" "Ne, ne mislim. Oblija Boginje u raznim prikazima, crteima i kipovima u to su vrijeme morala biti prisutna posvuda. Pa cijela je neolitska kultura bila ispunjena Boginjom! Neobino je to to je nitko nije pronaao prije mene. Neobino je to nema vie crtea i kipova. Ali, sada, kad znam to to znam, ta injenica vie nije neshvatljiva." "A to ti to zna? Prije nego stoje odgovorio, Danijel je Vedranu uputio dugi pogled. A zatim je rekao: "Znam zastoje Boginja bila unitena i zaboravljena. Znam zato je svaki trag i uspomena na nju morao biti izbrisan." "Doista?" iskreno se zaudio Vedran. "Zato?" "Upravo to ti pokuavam ispriati. Ali, bojim se da mi nee vjerovati pa zato toliko odugovlaim. Vidi, nakon nekoliko dana s Boginjom osjetio sam veliku privlanost prema njoj. Mislim, prema kipiu. esto sam je drao u rukama, prelazio prstima preko nje, dugo je gledao... a na posljetku sam joj poeo priati..." Osmjeh na Vedranovom licu jasno je govorio to misli o ovakvim reenicama svoga prijatelja. Ali, budui da je Danijel uporno gledao u podnoje kamena na kojemu su sjedili i izgledao vrlo ozbiljan, Vedran je odluio ne prekidati ga. Neka kae to to mu je na srcu. "Priao sam joj o sebi", nastavio je Danijel. "Priao sam joj o svojim sumnjama i nadama, o zbunjenosti i nemogunosti pronalaska neke vizije koja bi me vodila. Priao sam joj o dobrim mjestima koje bih pronaao toga dana i o ljudima koje sam sretao. Malo-pomalo, postala mije poput... poput ispovjednice. Samo to nije bila osoba, ve kameni kipi... Ali, nakon nekog vremena pokazalo se da ni to nije u potpunosti tono." Na ovo Vedran vie nije mogao izdrati: "Kako to misli? Nije tono daje ovo kameni kipi? Pa to je to onda?" Danijel je podigao pogled prema svom prijatelju. "To je... to je mjesto moi, ali pokretno, nevezano za tlo, za zemlju. Zapravo predmet moi..." "Ah, to!" odmahnuo je glavom Vedran. "Opet ti i tvoja/o/re!" "No, dobro, smij se ti samo", odvratio je Danijel. "Znam to osjeam i siguran sam da ne grijeim." Vidjevi daje Dan ozbiljan, Vedran se suzdrao od izraavanja svojeg neslaganja. Umjesto toga, zatraio je dodatno objanjenje. "U redu", rekao je. "Neka bude po tvojemu. To je predmet moi. Ali, to to zapravo znai i zato je vano?" "Iako ne znam kako sve to djeluje", odgovorio je Danijel, "iskustvo mije pokazalo da panja ljudi, a to znai osjeaji, misli, nade, oekivanja... sve od ega se sastoji ljudski duh... sve to

ostavlja neku vrstu traga na predmete oko nas. Ne znam kako da to bolje objasnim, ali kao da neki oblik ili neki pojam odnosno zamisao dobiva naboj iz energije ljudske panje. Da li uope razumije o emu govorim?" Vedran je uzdahnuo. "Razumijem, to ne znai da se slaem. eli rei daje ovaj kipi Boginje bio potovan, oboavan, da su mu se ljudi molili ili to su ve radili s njim ili pred njim i da je zbog toga postao 'predmet moi'?" "Upravo tako! Samo, u ovom sluaju, ovaj je kipi nekako povezan sa mnom. Postao je predmet moi usmjeren na mene." "Kako to misli?" Danijel je odmahnuo glavom. "Rekao sam ti, ne znam tono to i kako mislim. Znam to osjeam. Boginja je iva." Vedranu je bilo potrebno nekoliko sekundi da shvati posljednju Danijelovu reenicu. Odnosno, bilo mu je potrebno nekoliko sekundi da se zaudi nad njom. "Boginja je iva] Kako to misli? Koja boginja? Boginja kao boanstvo? Ili, Boginja kao ovaj kipi?" Danijel je jo jednom uzdahnuo. "I jedno i drugo. Ali", pokretom ruke je zaustavio bujicu rijei koje su navrle iz Vedrana, "dozvoli mi da ti ispriam to mi se dogodilo. Teoriju moemo ostaviti za kasnije." Otvorenih usta, jo uvijek spreman na raspravu, Vedran je ipak odustao od toga. Doista je bolje sasluati priu, a kasnije... pa kasnije se sve moe objasniti na ovaj ili onaj nain. Danijel je nastavio: "Moje povjeravanje Boginji nije toliko neobino, koliko injenica da se ona nakon nekog vremena poela povjeravati meni." Ponovo je zastao odluivi ne vie podizati pogled prema Vedranu i zanemariti neobian zvuk nalik gutanju koji je iziao iz njegovoga grla. "Prvo sam poeo viati slike koje ne pripadaju ovamo. Bile su to slike nekog drugog grada ili naselja. Na primjer, kad sam se jednom popeo do tvrave sv. Ane, zna tamo gore, ti i ja bili smo mnogo puta kod onog mjesta moi... ah, nije vano... Dakle, tamo nije bilo tvrave!" Sada Vedran vie nije mogao izdrati. "to? to ti to pria? Kako nije bilo tvrave?" "Ma, bilo je, znam da je bila tamo", odmahnuo je rukom Danijel. "Ali, iznutra, u meni... nisam je vidio. Bila je samo jedna mala graevina, ne znam kakva, nekakvo svetite... A pogled na grad... Nije bilo ni grada, barem ne onakvog kakav je sada. Nizovi kua, kamenih, bijelih, ali drugaijih... I mnogo ljudi koji neto rade oko njih... Kaem ti, Vedrane, vidio sam neto drugo, neto to ne pripada ovome vremenu!" Danijel vie nije mogao sjediti. Ustao je i uurbano se kretao gore-dolje ispred svoga zauenog, a pomalo i zabrinutog prijatelja. "Te su slike dolazile nepozvane i prilino esto. Kad sam hodao gradom, iznenada bih se naao na nekom drugom mjestu. Vidio bih neobine ljude, iste kao i mi, ali ipak drugaije. Imali su tamniju boju koe, a neki su bili sasvim crni. A opet, znao sam da ive ovdje, na ovome mjestu. Samo, vrijeme... vrijeme nije bilo ovo, ve neko drugo, starije, drugaije... Na kraju sam zakljuio da su sve te slike povezane s Boginjom. Ona mi ih je slala! Vedrane, uvjeravam te, ne grijeim. Znam, duboko u srcu znam daje tako." Danijel se zaustavio ispred Vedrana i rairenih dlanova pokuavao svojim rijeima podariti uvjerljivost. Vedran ga je promatrao ne usudivi se proturjeiti. Njegov prijatelj je uzbuen. Nikada ga nije takvog vidio. Ako kae neto pogreno, moda e mu biti jo gore. Danijelu je potrebna pomo, to je oigledno. Ali, Vedran se sada poeo pitati da li mu je on uope moe pruiti? A opet, to je njegov prijatelj. Poznaju se od djetinjstva. Slijedio gaje posvuda sve dok on sam, Danijel, nije prekinuo bliskost njihovog odnosa. Vedran je volio Danijela, u to je bio

siguran. Meutim, koliko je jaka njegova prijateljska ljubav? Vjeruje li mu sada ili misli da je Dan jednostavno skrenuo? Vedran je neko vrijeme utio i tako je, ni ne znajui, dozvolio svojemu srcu da progovori. A ono mu je poruilo da slua. Neka toplina mu se razlila po grudima i on je znao to mora uiniti. Polako je kimnuo glavom i rekao: "U redu, Dan. Zna da sam ti uvijek vjerovao. I sad u prijei preko pobune koju pokree moj razum i povjerovat u da si zdrav i itav, da si jo uvijek Dan kojeg poznajem i volim. Sluam te. to je bilo dalje?" "Oh, hvala ti!" uskliknuo je Danijel sklopivi ruke na grudima. Osjetio je promjenu u Vedranu. Sve do ovoga trenutka njegov je prijatelj bio sumnjiav i nepovjerljiv. A vjerojatno i ogoren zbog Danijelovog ponaanja posljednjih godinu dana. Ali, sada je ponovo privukao njegovu panju. Iako nije tono znao ime je to zasluio, Danijel je osjetio trenutak kad mu se Vedran ponovo otvorio. Sada mu moe ispriati sve. Sada vie nema zapreka. Vedran je uz njega. "Nakon slika doli su snovi", rekao je i ponovo sjeo na stijenu pokraj Vedrana. "Zapravo, bio je to jedan san odsanjan u nekoliko 'nastavaka'. A nakon sna je Boginja... Ne, to u ti ispriati kasnije. Idemo redom. Najprije san o putovanju, neobinom, sasvim neobinom putovanju..." Bio sam pjesnik. Prije svega i iznad svega, bio sam pjesnik. Zapravo pjeva. Pjevao sam stare pjesme o moru, vjetru, Majci Zemlji i njezinoj djeci; pjevao sam o drveu i rijekama, o javi i snovima. Ali, najvie sam pjevao o ljubavi: sjetne, tune pjesme o enji, rastanku i gubitku, tek ponekad o nadi i sretnome ivotu. Pjevao sam pjesme o Boginji i njezinom boravku meu ljudima; pjevao sam stare legende i nove prie. Pjevao sam o svemu to ine i rade ljudi. Bio sam dobar pjeva. Zato su me voljeli. Ali, bio sam i Uma-Haran, Onaj-koji-osjea-Njezine tragove. Unutarnjim okom vidio sam gdje je Boginja dodirnula zemlju. Znao sam gdje je tlo sveto, a gdje nije. Ponekad sam znao i to se dogodilo na nekom mjestu, pa ak i to e se tek dogoditi u budunosti. Bio sam UmaHaran, Njezin odabranik. Znao sam ono to drugi ne znaju. Zbog toga me nisu uvijek voljeli, ali su me cijenili. Imao sam posebnu ulogu u ivotu Uma-Netha. Ta me posebna uloga dovela na ovu lau, na ovo putovanje. Krenuli smo prema mjestu-gdje-e-Boginja-umrijeti. Ali, kako neobino, ne mogu izgovoriti ime toga mjesta onako kako ga izgovaraju moji suputnici. Ne znam zato, ali ja ga drugaije zovem. Ja putujem na Kretu. Brod na kojem se nalazimo dug je oko tridesetak metara. U usporedbi s malim laama koje sam gledao cijeloga ivota, ogroman je! Na ispraaju, prije nekoliko dana, bili smo okrueni mnogim amcima i splavima. Izgledali su sitno i nemono pokraj bokova ove morske ljepotice. Ali, kad smo izili na otvoreno more, ve nas je prvoga dana zahvatio snaan sjeverozapadni vjetar. A s njim su doli i valovi. Ne veliki, rekli su mornari. Za njih je to bila sitnica. Ali, za mene, kao i za veinu putnika koji nikada nisu bili na moru due od nekoliko sati, bilo je to zastraujue iskustvo. Mnogi su, na sreu ne i ja, izbacili svoj obrok u more, u pratnji pomalo podsmjeljivih osmjeha iskusnijih moreplovaca. ekajte dok nas zahvate juni vjetrovi, govorili su. Tada ete vidjeti to su pravi valovi! Iako je ova reenica predstavljala dobronamjerni pokuaj utjehe, nama, iz oiglednih razloga to uope nije tako izgledalo. Neki od nas su tada, po prvi, ali ne i posljednji put, poalili to su se pridruili ovoj ekspediciji. A opet, Boginja je pozivala i nije na nama ljudima da sudimo to je dobro, a to nije. Njezin poziv, posebice ovaj put, nije bilo mogue odbiti. Neobini su ti brodovi koje pokree vjetar. Ovaj na je bio ponos Uma-Netha. Kau da je ve preplovio veinu poznatoga svijeta. Ovo mu je drugo putovanje na Kretu, a preko Maloga mora, tamo na obale Aniana, putuje nekoliko puta godinje. Izraen je od posebnoga drveta, dopremljenog s otoka i pripremanog godinama da bi se moglo savijati na ispravan nain, a da ne pukne. Malo je danas majstora laara koji bi mogli izraditi takav brod. Manje lae svakako, ali ovakve vee... Koliko je meni poznato, u samom Uma-Nethu nema vie nijednog

starog majstora. Brodovi se izrauju na otocima, posebice na... eto, opet jedno od onih imena koja izgavaram drugaije od mojih suputnika. Hvar, to je ime otoka koje poznajem. Brodovi se izrauju na Hvaru. Tamo jo uvijek postoji stara laarska kola i njihov majstor, ime mu je... da, majstor Ean. Prikladno ime za nekoga tko mora dobro poznavati Eanu, boginju mora. U davna vremena koja se jedva pamte ak i u hramovima, moda ak i ranije od vremena Inje i Endre kad su sjeverni osvajai po prvi put dodirnuli na svijet, ljudi Uma-Netha bili su poznati moreplovci. Plovili su ne samo malim morem, ve i posvuda onim Velikim. Donosili su vijesti i neobine predmete iz dalekih zemalja, a odnosili nae k njima. Kau da u velikoj zemlji na jugu, zemlji koju ja zovem Egipat, nikada ne bi bilo ovaca i koza da ih sa sobom nisu donijeli nai moreplovci. Ne znam da lije to istina, ali tako kau. Legende govore o odlasku ak i izvan Velikoga mora, kroz uski prolaz prema zapadu, do vode bez imena. Ali, ak i ova naa laa ne bi izdrala silu Eane na toj vodi. Valovi su, priaju legende, veliki poput planina i ni jedan brod ili ovjek ne mogu preivjeti susret s njima. Ne znam koliko je to tono ili nije. Sada je predveerje i vjetar polako slabi. Mi putnici sjedimo na klupama izraenim od glatkoga drveta i promatramo more i nebo, nae mornare i jedni druge. Pokuavamo dokuiti istinu iza poziva na koji smo se odazvali. Razmiljamo i razgovaramo. Ima nas desetero te isto toliko mornara. To je dovoljno, kau. Dovoljno za odravanje lae, jednog njezinog velikog jarbola i dva mala pomona, nekoliko sivih jedara, i sve druge poslove povezane s putovanjem ukljuujui i ribolov te pripremanje hrane. Jedino ako nas napusti Anila, boginja vjetra, i ostavi nas same nekoliko dana, morat emo i mi, putnici, sii ispod palube i prihvatiti se ve-sala. Iako ne oekujemo da e se to dogoditi, svatko od nas je spreman na to. Ljudi koji su poli na ovo putovanje tjelesno su jaki. Nitko nije stariji od pedeset godina, a to znai da su u punoj tjelesnoj spremi. Ako e biti potrebno, i ene i mukarci, bez obzira na ulogu koju imaju u ivotu Uma-Netha, dat e svoju snagu lai jer tamo kamo smo naumili moramo stii, s vjetrom ili bez njega. Krenuli smo odmah nakon proslave dolaska Sunca, a namjera nam je da na Kretu doemo prije proslave Ispunjenja i plodnosti. Imamo tri Mjeseeva umiranja za ostvarenje svoga plana. Vie nego dovoljno. Ako bude sree, na Kreti emo biti mnogo ranije te e biti vremena za upoznavanje ljudi i njihovog naina ivota. Kreta! Koliko sam samo sluao o njoj! Mjesto koje Boginja najvie voli! Mjesto gdje je prvi put dotaknula Zemlju i mjesto na kojem e umrijeti. Prekrasni hramovi ukraeni bezbrojnim kipovima i mozaicima koji prikazuju Boginju u svim njezinim oblicima; veliko bogatstvo ljudi koji svoje vrijeme posveuju umjetnosti i stvaranju. Kau da tamo nema doma u kojem se Boginja ne asti svakoga dana na bezbroj razliitih naina. Kreta je, barem u naim legendama, bila mjesto ljubavi i svetoga uitka! Ni u Uma-Nethu, mojemu domu, nije bilo loe, ali Kreta je legenda i ja sada, zajedno sa svojim suputnicima, uglednim i sposobnim ljudima, putujem tamo na poziv njihovog Vijea mudrih i Velike sveenice. Ah, bilo bi lijepo da povod nije tako mraan i prijetei! Bilo bi lijepo sjesti jednom na ovu lau, otploviti na Kretu iz drugaijih razloga i to ne sam, ve sa Zorom u svojem naruju... Ah, Zoro! Ljubavi moja, koliko mi samo nedostaje! Ne proe ni jedan jedini sat, a da ne pomislim na tebe. Gdje si? to sada radi? Plee li za mene? Za nas? Kako bih te elio gledati! Zamiljam tvoje tijelo kako se kree u valovima ekstaze. Oduvijek si bila najbolja u tome. Sveenica Boginje. Njezina plesaica... Oh, molim te, ne dopusti da ovaj na rastanak pokvari odnos izmeu tebe i Boginje! Ti joj mora sluiti. Roena si za to. Ba kao to sam ja roen za ovo putovanje i ulogu koju moram ispuniti. Da nisam Uma-Haran ne bih bio ovdje, to je istina. Da ti nisi roena s oznakama Boginje na svome tijelu i u srcu, moda bismo bili zajedno. Podarila nam je svoje poljupce, a sad se, ba zbog njih moramo rastati. Teko mije

zbog toga, ba kao i tebi, ljubljena moja. Ali, ponekad ba kao i sada, mi nismo ti koji odluuju. Tko zna zbog ega se sve ovo dogaa i kakvu nam je sudbinu namijenila Boginja! Na posljetku, moda e jo sve biti u redu. Ovo je samo prijevremena uzbuna. Na bi ivot jo uvijek mogao biti miran. Osvajai su daleko. Mi samo brinemo za nae potomke, za one koji e tek doi. I dok tako sjedim naslonjen na ogradu lae, Sunce se polako pribliava horizontu. Oi su mi vlane i brzo rukom briem pobje-glu suzu s obraza. Ne bi bilo dobro da ostali vide kako plaem. Ja sam Uma-Haran, onaj-koji-zna. Moji osjeaji nisu samo moji. Moda bi mogli pomisliti da plaem zbog Boginje ili zbog neega to vidim u naoj budunosti. To doista ne bi bilo dobro. Stvorilo bi nepotreban strah. Ja sam Uma-Haran. Ne smijem plakati zbog tuge za svojom voljenom. Ali, ja sam i pjeva! Smijem pjevati tune pjesme! Ne samo da smijem ve se to od mene i oekuje. Zato odlazim nakratko ispod palube i uzimam svoj tanel. To je maleni harmonini bubanj koji se sastoji od tri spojene keramike posude preko kojih je prevuena koa. Na tanelu se mogu svirati harmonije jer su preko postra-ninih otvora napete tri tetive. Takoer, njime mogu odravati eljeni ritam te mu dodavati tonalitete razliitim pritiscima na napetu kou. Tanel mi se svia ba zbog ritma kojeg na drugim instrumentima ne mogu postii. Ali, ove veeri u pjevati balade. Sjedam natrag na svoje mjesto, a ostali se zadovoljno smijee. Pjesma je uvijek dobrodola meu nama, posebice sada kada smo svakim satom sve dalje i dalje od kue. Zatvaram oi i putam da mi duh odluta u svijet glazbe. Traim rijei i zvukove. Koja je pjesma najbolja za ovaj trenutak? Koja e najbolje izraziti moje osjeaje? I tada, kao i uvijek kad tako traim nadahnue, iz nejasnih oblaka mojih misli izranja oblije Boginje. Naravno, ona nosi lice moje Zore, a i njezino tijelo. Alija znam da je to Boginja. Prepoznajem je. Dola je iz svoga svijeta, daleko od dosega ljudskih oiju i uiju da bi meni povjerila svoju tajnu. Progovara. Njezin apat nosi pjesmu i ona je pjeva mojim glasom. Ljubavnici znaju samo za davanje, oni nemaju izbora. Dok svijet umire pred njihovim nogama, oni nemaju izbora. Prikradaju se jedan drugom, po umarcima i livadama, dok njihova tijela i due slijede pozive Kraljice neba. Ljubavnici ude jedno za drugim, oni nemaju izbora. U svojoj divljoj ljubavi, oni nemaju izbora. I ja u, Tvoja ljubavnica, slomiti lance tvojega zarobljenitva. I ti e, voljeni moj, biti slobodan poput divlje rijeke. Ne boj se, ljubljeni, nikada te neu napustiti jer ni ja nemam izbora. I dok tako pjevam, promatram lica svojih suputnika. Osjeam da moja pjesma dopire do njih. Oputaju se, ali njihove misli ne postaju vedrije. Ni mi nismo imali izbora. Sada moramo biti ovdje. A nai razlozi su, ba kao i u pjesmi, razlozi ljubavi. Jer, ona upravlja naim ivotima. Zbog ljubavi smo ovdje. Ipak, ljubav ne nosi uvijek sreu. Ona ponekad trai odlaske i rastanke. Njoj vrijeme ne znai mnogo. Ona se negdje sakrije i izbjegne ga. A ljudi su ti koji nemaju izbora; moraju ekati dok se ona ponovo ne pojavi. I sada, dok u predveerje sjedimo na lai koja polako klizi morem, nae misli odlaze prema budunosti i onome to nas u njoj oekuje. Tiinu koja nastaje nakon to utihnu zvui tanela i moga glasa prekida djevojka koja sjedi pokraj mene. To je Astar, sveenica Boginjinog hrama u Uma-Nethu.

"Prekrasno, Dan. Ali i tuno. Mislite li da doista nemamo izbora u ljubavi?" Astar je tek nekoliko godina u slubi Boginje. Nije mnogo starija od Zore, pomiljam. Ipak, Umana, Visoka sveenica koja sada sjedi tono nasuprot meni, izabrala ju je za ovo putovanje. Sada joj ona odgovara: "Nemamo izbora, Astar, jer ljubav je sve to postoji. Boginja je stvorila svijet iz svoje ljubavi. Kakav bi izbor mi ljudi imali, osim ljubavi? I to zapravo nije tuno." Umana je visoka i prekrasna ena. Mora biti takva da bi bila sveenica Boginje. Duga svijetla kosa sada joj je skupljena na leima. Kada je rasplete, nema mukarca, a ni ene, kojima ne bi zastao dah. Kau da joj je kosu podarilo samo Sunce jer izgleda poput njegovih zraka koje se pruaju prema Zemlji. Njezin glas tako njeno prelazi preko senzualnih usana i svakoga od nas podsjea na trenutke uivanja i radosti na njezinim obredima u hramu Boginje. "Ali, u ovom sluaju", zauje se muki glas sa stranjeg dijela lae, "mi zapravo nismo imali izbora. Morali smo krenuti jer je na svijet u opasnosti." To je Uar, stari pastir i sokolar koji je poao s nama zbog svojeg znanja o ivotinjama. Iako ne mogu zamisliti od kakve bi koristi na ovom mjestu bilo njegovo znanje. Govorilo se da Uar razgovara sa ivotinjama. Njegova vjetina u baratanju s pticama bila je legendarna. Sokolovi, ta ponosna stvorenja koja su ivjela u brdima nedaleko Uma-Netha, prilazili su mu slobodno kao da se radi o nekome koga dobro poznaju. Neke od njih je Uar odgajao jo dok su bili mali ptici. Ali, svi smo znali da mnoge od tih ptica nije vidio sve dok nisu odrasle. Usprkos tome, sokolovi su ga sluali. Moda su ga zbog toga sluali i ljudi Uma-Netha. Dar razgovora s drugim stvorenjima kojima je Boginja napuila Zemlju bio je rijedak. Uar je bio stalni lan Vijea mudrih. Uz Endivu, keramiara i kamenoresca, i Johu koja je u mladosti bila sveenica, ali se sada bavila zvjezdoznanstvom, i mene kao Uma-Harana i pjevaa, Uar je etvrti lan nae skupine koji ne pripada sveenikom zanimanju. Uz Umanu i Astar, od ena tu je jo i Dita, sveenica neto mlada od Umane, njezina pomonica otkad je Umana postala Visoka sveenica. Takoer, tu su i trojica mukih sveenika: Belar, Estar i Orian. Prva dvojica izabrani su zbog svojeg dugogodinjeg doprinosa organiziranju ivota u Uma-Nethu, ali i zbog svoje blagosti i mudrosti. Pribliavali su se pedesetoj godini ivota i nisu vie sudjelovali u aktivnoj sveenikoj slubi osim u prigodama posebnih proslava, etiri puta godinje, u dane kad je Sunce mijenjalo svoj poloaj na nebu. Orian je bio mnogo mlai, vrlo lijep i snaan. Izgledao je kao utjelovljenje Boginjinog ljubavnika. Sve u svemu, bilo nas je desetero, etiri ene i estorica mukaraca. "Ja se veselim putovanju", ubacio se Endivu. "Kau da u Inan-Durhu ima nevjerojatnih mozaika. Kau da su neki veliki poput cijelog Uma-Netha, prostiru se po ulicama Inan-Durha i nema mjesta na kojem se ne koristi naa vjetina..." Endivu je bio majstor zaljubljen u svoj posao. Smatrao je da je vjetina slaganja mozaika iz keramike i kamena najvia i najtrajnija umjetnost. Vjerno joj se posveivao i, doista, bio stvaratelj mnogih prekrasnih djela na ulicama te u hramovima i kuama Uma-Netha. "Da, zasigurno emo vidjeti i nauiti mnogo toga lijepog", rekao je Belar. "Ali, ne zaboravite cilj naega putovanja. Idemo na savjetovanje, na veliki skup mudrih naega vremena." "Moram priznati da ne razumijem u potpunosti tu svrhu", nadovezao se Orian, koji je inae bio stalni ljubavnik Astar. Orian i Astar su bili najsretniji putnici na naoj lai jer ak i ako su svoje prijatelje i cijeli Uma-Neth ostavili iza sebe, ljubav su i dalje mogli nesmetano dijeliti. "to mi zapravo moemo uiniti? I zato? Ne razumijem zato bi opasnost od Kurgana bila tako velika?"

Svi smo ga promatrali, neki odmahujui glavom, a neki malo namrtivi obrve. Jer, Orian je izrazio sumnju koju je dijelio s mnogim ljudima Uma-Netha. Kurgani su bili legendarno pleme sa sjevera koje je, tako kau prie, prije moda tisuu godina zalo u krajeve sjeverno od UmaNetha, a legenda o Inji i Endri tvrdi da su doli i sasvim blizu mora, na samu granicu onoga to smatramo svojim podrujem. "Ne razumije opasnost", odgovorio mu je Estar, "jer ne razumije koliko su Kurgani razliiti od nas. Oni ne slijede ista ivotna naela. Oni osvajaju i ubijaju. Ne slave ivot ve... zapravo ni sam ne znam to slave. I, stoje najvanije, oni ne tuju Boginju." Naravno, svi smo to znali. Zato smo i poli na put. Ali, svaki put kad smo uli da postoje ljudi koji ne tuju Boginju, bilo smo zapanjeni. To je bilo nezamislivo i potpuno nerazumljivo. Toliko nezamislivo da su neki smatrali kako Kurgani uope ne postoje. Ali, izgleda da nisu bili u pravu. Glasnici s Krete potvrdili su istinitost starih legendi: Kurgani sa sjevera predstavljaju opasnost za sve na to nailaze na svome putu. A izgleda da su sada doli vrlo blizu. Dolazi jo jedan val osvajaa! "to mislite", progovorila je konano i Astar, "imaju li u Inan-Durhu neko rjeenje za ovu situaciju? to se zapravo moe uiniti?" "Moemo se samo nadati da imaju", rekao je Uar. "Razgovarao sam s pticama prije nego to smo krenuli. Istina je da se osvajai pribliavaju. Oni putuju vrlo brzo. Posjeduju velike ivotinje na ijim leima jau. Ako bi to eljeli, s njima bi do Uma-Netha mogli doi za manje od mjesec dana. Ne znam. Moda je i prekasno za sve ovo. Joha, to kau zvijezde?" Joha je ovih nekoliko dana na moru jedva progovorila koju rije. Bili smo navikli na utljivu zvjezdoznanku. Oni koji poznaju jezik svemira, ne nalaze ba mnogo zadovoljstva u jeziku ljudi. Joha je bila poznata po tome to samo odgovara na pitanja. Rijetko se moglo uti njezino miljenje o neemu. Davala je odgovore, ponekad vrlo konkretne i smislene, a ponekad maglovite i nejasne. Njihova je tonost ovisila, tako je tvrdila, o pitanjima koja su joj postavljali. U rijetkim trenucima kad bi bila raspoloena za razgovor s drugima, Joha im je pokuavala objasniti zato su nain na koji se pitanje postavlja, ba kao i njegov sadraj, tako vani. Nema pravog odgovora, govorila je, bez pravog pitanja. A upravo je to rekla i sada odgovarajui Uaru! "Kao to zna, Uare," nastavila je, "zvijezde govore polako. Dolazi novo vrijeme. Ali, kakvo e ono biti, to ovisi o nama i Boginji. Sudbina nije predodreena. Zato i idemo u InanDurh da saznamo kakve su mogunosti pred nama." Johine rijei su sadravale neku nadu, ali boja njezinoga glasa nije. Znao sam to osjea, a takoer sam znao da Uaru nije rekla istinu. Dar Uma-Harana ponekad je prokletstvo. Jer, Joha je pre-utjela injenicu da u njezinom unutarnjem oku koje joj je podarilo prouavanje zvijezda i nebeskih tijela ve odavno postoji praznina. Tu je prazninu teko ispuniti nekim sadrajem i zato je Joha zakljuila da budunosti nema. Ipak, bila je dovoljno mudra da to sakrije od ostalih, ali to nije mogla sakriti od mene. Jer, ja sam Uma-Haran, onaj-koji-znaNjezine-tragove. I ja sam ih naslutio prije Johe. Znao sam to nas eka iako to nisam mogao izrei. Oh, Zoro, ljubavi moja! Koliko e vremena proi prije nego te ponovo vidim? Koliko ivota i koliko ljubavi? Moj pad u potitenost sprijeila je Umana. "Mislim da je najbolje prepustiti se mudrom vodstvu Boginje", rekla je. "Vjerujem da e Ona pronai neki nain da se spasimo. Ako su legende istinite, to se ve jednom dogodilo." Umana se okrenula prema meni. "Dan, moda je vrijeme da nam ispria legendu o Inji." Podigao sam glavu i pogledao visoku sveenicu u oi. Moda je legenda o Inji doista pria o spaavanju Uma-Netha, ali zar Umana ne zna daje to i tuna pria o ljubavi? Zar ona ne zna da ta pria jo nije zavrila usprkos mnogim godinama koje su prole? I zar ne zna da sam i ja,

njihov Uma-Haran, na dobrom putu da i sam uem u jednu takvu priu bez izvjesnog zavretka? Ne, Umana to nije znala, ili je odluila ne znati, jer je njezin pogled vrsto poivao na meni. Doista je eljela da im ponovo ispriam i otpjevam legendu o Inji. Duboko sam uzdahnuo i ponovo uzeo u ruke svoj tanel. Na moj njeni dodir iz njega je iziao dubok i skladan zvuk. Legendu o Inji poeo sam onako kako je ispravno: pjesmom koja slavi nazonost Boginje meu ljudima. Dola si k nama s drugoga svijeta, izvan zvijezda i praznine svemira. Transcendentalna, ista i neopisive ljepote, dola si k nama s drugoga svijeta donosei sa sobom bit ljubavi. Dola si k nama s drugoga svijeta i sada mijenja sve koji te sretnu. Uzviena, blaga i neopisive dubine, dola si k nama s drugoga svijeta i svojim dodirom donosi radost. Dola si k nama s drugoga svijeta. Svakidanje brige, nevolje i tuge nestaju u tvojoj nazonosti. Donosi ljubav svima, vraa nam nadu i ljepotu ivota. Dola si k nama s drugoga svijeta i zadivljuje nas svojom milou. Sve zlo pretvara u dobro. Pali vatru ljubavi na zemlji i u nebu, u srcu i u dui svakog ivog bia. Dola si k nama s drugoga svijeta. U ljubavi Tvojoj stapaju se postojanje i nepostojanje. Dola si k nama s drugoga svijeta. U tebi, sve suprotnosti postoje zajedno: sve stoje svjetovno, postaje ponovo sveto. koji se pitanje postavlja, ba kao i njegov sadraj, tako vani. Nema pravog odgovora, govorila je, bez pravog pitanja. A upravo je to rekla i sada odgovarajui Uaru! "Kao to zna, Uare," nastavila je, "zvijezde govore polako. Dolazi novo vrijeme. Ali, kakvo e ono biti, to ovisi o nama i Boginji. Sudbina nije predodreena. Zato i idemo u InanDurh da saznamo kakve su mogunosti pred nama." Johine rijei su sadravale neku nadu, ali boja njezinoga glasa nije. Znao sam to osjea, a takoer sam znao da Uaru nije rekla istinu. Dar Uma-Harana ponekad je prokletstvo. Jer, Joha je pre-utjela injenicu da u njezinom unutarnjem oku koje joj je podarilo prouavanje zvijezda i nebeskih tijela ve odavno postoji praznina. Tu je prazninu teko ispuniti nekim sadrajem i zato je Joha zakljuila da budunosti nema. Ipak, bila je dovoljno mudra da to sakrije od ostalih, ali to nije mogla sakriti od mene. Jer, ja sam Uma-Haran, onaj-koji-znaNjezine-tragove. I ja sam ih naslutio prije Johe. Znao sam to nas eka iako to nisam mogao izrei. Oh, Zoro, ljubavi moja! Koliko e vremena proi prije nego te ponovo vidim? Koliko ivota i koliko ljubavi? Moj pad u potitenost sprijeila je Umana. "Mislim da je najbolje prepustiti se mudrom vodstvu Boginje", rekla je. "Vjerujem da e Ona pronai neki nain da se spasimo. Ako su legende istinite, to se ve jednom dogodilo." Umana se okrenula prema meni. "Dan, moda je vrijeme da nam ispria legendu o Inji." Podigao sam glavu i pogledao visoku sveenicu u oi. Moda je legenda o Inji doista pria o spaavanju Uma-Netha, ali zar Umana ne zna daje to i tuna pria o ljubavi? Zar ona ne zna da ta pria jo nije zavrila usprkos mnogim godinama koje su prole? I zar ne zna da sam i ja, njihov Uma-Haran, na dobrom putu da i sam uem u jednu takvu priu bez izvjesnog zavretka?

Ne, Umana to nije znala, ili je odluila ne znati, jer je njezin pogled vrsto poivao na meni. Doista je eljela da im ponovo ispriam i otpjevam legendu o Inji. Duboko sam uzdahnuo i ponovo uzeo u ruke svoj tanel. Na moj njeni dodir iz njega je iziao dubok i skladan zvuk. Legendu o Inji poeo sam onako kako je ispravno: pjesmom koja slavi nazonost Boginje meu ljudima. Dola si k nama s drugoga svijeta, izvan zvijezda i praznine svemira. Transcendentalna, ista i neopisive ljepote, dola si k nama s drugoga svijeta donosei sa sobom bit ljubavi. Dola si k nama s drugoga svijeta i sada mijenja sve koji te sretnu. Uzviena, blaga i neopisive dubine, dola si k nama s drugoga svijeta i svojim dodirom donosi radost. Dola si k nama s drugoga svijeta. Svakidanje brige, nevolje i tuge nestaju u tvojoj nazonosti. Donosi ljubav svima, vraa nam nadu i ljepotu ivota. Dola si k nama s drugoga svijeta i zadivljuje nas svojom milou. Sve zlo pretvara u dobro. Pali vatru ljubavi na zemlji i u nebu, u srcu i u dui svakog ivog bia. Dola si k nama s drugoga svijeta. U ljubavi Tvojoj stapaju se postojanje i nepostojanje. Dola si k nama s drugoga svijeta. U tebi, sve suprotnosti postoje zajedno: sve stoje svjetovno, postaje ponovo sveto. Uma-Neth, prolaz prema otvorenim vodama Maloga mora, kasna jesen 3732. god. pr. n. e. Enoa i Zora Krenuli su u rano ujutro, jo prije zore. Enoa je vjeto upravljao malim amcem na vesla i odveo ih iz zatienog zaljeva Uma-Netha, kroz uski prolaz do otvorenoga mora. No, otoci su bili blizu i nije to bilo opasno i prijetee more. Izgledalo je pitomo, osvijetljeno prvim zrakama izlazeceg Sunca. Lagani vjetri puhao im je u lea nosei ih prema puini. Ali, bili su dovoljni samo jedan ili dva zamaha veslima i amac bi se okrenuo prema obali. Dok je Enoa pomalo odsutno bacao i skupljao mreu, Zora je sjedila u amcu pokuavajui iz svoga srca otjerati tugu. Ali, nije u tome uspijevala. Morali su se vratiti ve prije dva mjeseca, a njih nije bilo. Vrijeme je bilo toplo i blago. Nije bilo znakova oluja niti pak vijesti da su one divljale na jugu. A ipak, njih nije bilo. Zar su se mogli zadrati u Inan-Durhu? Da, mogli su. Tko zna kakve su nove vijesti i tko zna kakvi se poslovi pripremaju tamo? Moda su upravo na putu kui? Moda e se njihova laa upravo sada pojaviti iza grebena onog otoka? Ali, lae nije bilo. Nije se pojavila toga dana, ba kao ni mnogih prije njega dok je Zora ekala. Srce joj je bilo slomljeno. Negdje duboko u sebi znala je da neto nije u redu. Ve su se morali vratiti, a ako ih nema to znai da se dogodilo neto nepredvieno. Neto toliko strano da Zora o tome ne moe ni misliti. Nitko ju nije mogao utjeiti. Iako su svi oekivali povratak njihovih ljudi jo sredinom ljeta, na posljetku, sastanak u Inan-Durhu je trebao trajati samo desetak dana, nitko nije bio ozbiljno zabrinut. Putovanja se ponekad moraju odgoditi. esto se dogaaju nepredviene stvari. A ne ide se tako esto ni u Inan-Durh. Tko bi im zamjerio ako su svi zajedno odluili neko vrijeme ostati tamo?

Ali, zar ovo nije vrijeme urbe? Zar dolazak Kurgana nije vaniji ak i od Inan-Durha? Ne, Zora nije mogla vjerovati daje devetero mudrih, zajedno s njezinim voljenim, odluilo tratiti vrijeme na neto drugo dok Uma-Neth eka na njihov povratak. Ali, izgleda da se s njezinim miljenjem malo tko slagao. Jedan od tih malobrojnih bio je Enoa, njihov dugogodinji prijatelj. Kako je ljeto odmicalo, tako su njih dvoje sve ee provodili vrijeme zajedno priajui o odlascima i dolascima, o proteklom vremenu i moguoj budunosti. Zapravo, pokuavali su jedno drugo utjeiti. Jer, ako je Zora bila tuna to njezinog najdraeg nema, isto tako je bio tuan i Enoa. Jer, on je arko elio ii sa svojim prijateljem. Zapravo se sve do samoga kraja nadao da e tako i biti. I ovog su jutra Zora i Enoa bili zadubljeni u iste misli uzalud traei odgovore na svoja pitanja. "Zoro," rekao je Enoa uspravivi se u amcu, "misli li da se oni nikada nee vratiti?" "Ne znam, Enoa", odgovorila je Zora pokuavajui kontrolirati svoj glas. "Moje je srce uznemireno. Ne osjeam ga vie. Kao da ga vie nema." Enoa se okrenuo prema njoj: "Ne osjea svoje srce?" Zora je najprije zastala, a onda se nasmijala: "Ma, ne, ludice. Ne osjeam njegovu nazonost. Kao daje... kao daje..." Smijeh se pretvorio u jecaj. "Ah, ba sam lud", rekao je Enoa. "Oprosti. Znam to misli." Nastala je tiina u kojoj je Zora kriom obrisala suze. "Misli li da je znao da e tako biti?" upitala ga je. "Dan? Pa, da, mislim daje znao. Mislim daje to razlog to me nije poveo sa sobom." "elio te zatititi. Da, to je tako slino njemu." "Da, doista. To je slino njemu", potvrdio je Enoa. "A mogao sam ii. On je ipak UmaHaran. Jedna njegova rije bila bi dovoljna. Mogao sam pomagati oko broda. Mogao sam moda i njima pomoi ako se doista neto dogodilo..." Zora nije nita rekla. Gledala je u daljinu dok su joj umom prolazile slike rastanka. Laa za Inan-Durh nestala je iza ruba prvog otoka prije vie od sedam mjeseci. Njezinog voljenog nema ve dva mjeseca due od oekivanog. I tko zna koliko ga jo nee biti...? "A moda", Enoa je razmiljao na glas, "moda je imao neke druge razloga za to." "Kako to misli? Koje razloge?" zaudila se Zora podigavi pogled. Enoa je zagrizao donju usnu. Promatrao je Zoru kako sjedi u njegovom amcu. Bila je prekrasna. Izgledala je poput djevojke iz najsenzualnijih snova svakog mladia. Bijela joj je koulja jedva prekrivala bujne grudi, a obrisi njezinoga tijela obeavali su putenost. Oduvijek je bila zanosna, a otkad je ovoga ljeta postala sveenica u hramu Boginje i prola sve inicijacijske obrede, njezino se tijelo promijenilo. Postalo je jo vie nalik Inani, boginji svih ljubavnica. Enoa je oduvijek bio zaljubljen u Zoru. Nikad to nije skrivao. Ni pred njom, ni pred svojim prijateljem Danom. Oboje su to znali, a Zora je bila posebno paljiva prema Enoi ne elei ga povrijediti i ponekad mu nudei dragocjene trenutke njenosti i prijateljstva. Enoa je bio svjestan da on i Zora nisu stvoreni jedno za drugo. Zora je pripadala Danu, to je bilo vidljivo svima. Mlad, vrlo lijep i pametan Uma-Haran i nasljednica Inane i Inje, budua visoka sveenica Uma-Netha. To je bio par u iji se odnos nitko nije mogao umijeati. Enoi to nije ni padalo na pamet. Ali, ba kao to je znao da e zauvijek slijediti Dana i biti mu prijatelj, tako je znao da e zauvijek voljeti Zoru i eznuti za njezinom ljubavlju. Sada je stajao u amcu u kojem je bila i ona; gledao ju je oima prijatelja, ali i oima ljubavnika. Svijetla kosa, rijetko viena u Uma-Nethu, nemirno mu je padala sve do ramena. Bio je krhke grae, tanak i njean. Takvo mu je bilo i srce iako je svoje osjeaje znao dobro

skrivati. A sada je promatrao enu koju je oduvijek volio i elio. Ali, kako da joj to kae, sada, kada ona tuguje za Danom? Zakoraio je prema njoj, oprezno da previe ne zaljulja amac, i sjeo pokraj nje. Ona ga je gledala u oi. "Zoro," poeo je polako, "onaj put kad mi je rekao da ne mogu ii s njima, ja sam se pobunio. Bio sam bijesan, elio sam ga istui, rekao sam da u otetiti brod i da nitko nee ii ako ja ne mogu... Bio sam potpuno izvan sebe. Nikad ne bih dopustio da se stvari odigraju na taj nain da mi Dan nije rekao neto to me... smirilo i uvjerilo da ostanem." Zora je nakrivila glavu i podigla jednu tamnu obrvu potiui ga da nastavi. Kako je lijepa, pomislio je Enoa. Boginjo sveta, kako je lijepa! Progutavi slinu, nastavio je: "Rekao mi je da moram ostati zbog tebe." Sada je bio red na Zori da se uznemiri. "Zbog mene!? Kako to misli zbog mene?" Enoa joj je stavio obje ruke na ramena. "Znam da to zvui ludo. I jasno mi je da ne mogu oekivati nita. To su samo moji razlozi. Ne moraju biti tvoji. Na posljetku, ti zna to ja... kako ja..." Tu je Enoa malo zastao skupljajui snagu. "Dan je Uma-Haran, Zoro. Njegove rijei imaju teinu. Ako on smatra daje neto u redu, ljudi moraju o tome razmisliti. Istina je, kad mije zabranio da idem, njegove se rijei nisu slagale s mojim eljama pa sam se bunio. Kad mi je rekao da ostanem da bih bio pokraj tebe, njegove su se rijei sloile s mojim davnim eljama. 'Mora ostati ovdje da bi joj bio od pomoi', rekao mije. 'Bit e joj potreban.' Tada sam mislio da odlazi samo na nekoliko mjeseci. Ali, zamisao da u biti potreban tebi toliko me dirnula da sam odluio povjerovati mu. I sada ne znam da lije mislio ozbiljno, da li u ti doista biti potreban ili je to samo izmislio da bi me potedio sudbine koja je zadesila sve njih..." Enoa je pognuo glavu jo uvijek drei Zoru za ramena. A ona je promatrala svoga prijatelja s pomijeanim osjeajima. Znala je da je Enoa voli. Ali, jednako tako je znala da mu ona nikada nee moi pruiti onakvu ljubav kakvu je eljela pruiti Danu. Ako je Dan iskoristio osjeaje svoga prijatelja da bi ga sauvao od propasti, to nije neto zbog ega bi ga ona osudila. Ali, moda je Dan doista mislio to to je rekao? Moda joj je Enoa sada doista potreban? Svojom je rukom prekrila njegovu, onu koja joj je poivala na lijevom ramenu. I kao po nekoj naredbi, taj je dodir u njoj probudio sveenicu. kolovana je da prua uitak. Prola je sve obrede i sada moe Boginji ponuditi svoje darove kad god za to ima priliku. Nije joj potreban hram. Svijet je Boginjin dom, a ovaj je amac jednako svet kao i svaki leaj, bio on nainjen od trave ili meke tkanine. Moda e i njoj Boginjini darovi pomoi da razumije zato je Danov odlazak bio potreban. "Enoa", zazvala ga je tiho. "Zna li molitvenu pjesmu spajanja?" Enoa je podigao glavu. Oi su mu brzo prelazile preko Zorina lica traei pravo znaenje njezinih rijei. Moda je pogreno uo? Ili mu to ona doista nudi...? Kimnuo je glavom. "Znam, znam." "Onda je kai!" rekla mu je miui njegove ruke sa svojih ramena, ali ih zadravajui u svojima. I dok je jesenje Sunce polako zagrijavalo ionako topao zrak iznad mora, a povjetarac sa sjeveroistoka slabio, Enoa je polako izgovarao rijei koje mukarac izgovara u Boginjinom hramu traei posveenje i milost neke od njezinih sveenica. 0, Boginjo! Traio sam te na mnogim mjestima. Jesi li ovdje? Jesam li te pronaao? 0, Boginjo! Spreman sam u tijelu i dui. Hoe li me primiti? Uzbudila si me, Boginjo, pod krinkom ene! Tvoji dodiri su me ispunili eljom.

Ovo su dragocjeni trenuci. Molim te, nemoj me pustiti da ekam! Dopusti mi da se pretopim u Tebe. I dok je Enoa izgovarao obredne rijei pristupanja svetom inu dijeljenja ljubavi, Zorin duh se ispunio njezinim poslanjem. Kad je Dan otiao mislila je da nikada nee proi inicijacije u obred Plodnosti. Dok je on bio pokraj nje, sve je izgledalo lako i jednostavno. Mogla je dijeliti svoju ljubav s mnogim mukarcima i enama. Ali, to je bilo samo zato jer je osjeala sigurnost njegove nazonosti i toplinu njegova srca. S njim, sve je bilo samo po sebi razumljivo. Uivanje, putenost, plodnost, strast i ljubav - sve su to bili darovi Boginje i ona je eljela da ih njezina djeca slobodno dijele meu sobom. Sveenice i sveenici osiguravali su da to doista tako i bude. Oni su pretvarali in zadovoljstva u in predanosti. Pretvarali su obian dodir u ekstazu Boginjina prikazanja. Kroz njih Boginja je oivljavala svakoga jutra i svake veeri, pri svakom mjesenom i godinjem obredu. Kroz njih Boginja je ivjela meu ljudima Uma-Netha. Nikada, od najranijih godina, Zora nije sumnjala to e biti njezina ivotna zadaa. Ali, kad je dolo vrijeme za Danov odlazak, neto se u njoj slomilo. Kakvog smisla ima pruati ljubav drugima, pa ak i u ime Boginje, kad je njezina ljubav negdje daleko? Trebalo joj je mnogo snage da istraje i slijedi svoj put. Ipak, nakon poetnih tekoa, sve je krenulo kako je bilo i zamiljeno. Zora je podijelila ljubav s mnogima i usreila ih, moda vie i bolje nego bilo koja sveenica do sada. Moda je to mogla ba zato stoje u svom srcu uvala snane i nedirnute osjeaje za nekoga tko nije bio ovdje. Boginjine sveenice moraju znati stoje ljubav, a Zora je to jako dobro znala. I zato je sada, kad je prepoznala tu istu enju u Enoi, probudila u sebi sveenicu. Nije mogla s njim biti na drugaiji nain. Znala je da e Enoa shvatiti to eli i zato ini ba tako. Ovo meu njima nije bila ljubav mukarca i ene koji pripadaju jedno drugom. Bilo je to obredno dijeljenje uitka. To je ono to je Zora mogla pruiti svome prijatelju, a Enoa je dar prihvatio u istome duhu u kojem ga je ona nudila. Dok je svlaila svoju koulju i dopustila da joj Enoa neko vrijeme sie i ljubi obje uzdignute bradavice u znak zahvalnosti Boginji na ivotu, izgovarala je svoj dio molitvene pjesme spajanja. 0, Boginjo! Neka svi ljubavnici budu sretni! Neka njihova tijela gore u vatri strasti, a njihove due pjevaju istu pjesmu. 0, Boginjo! Neka svi ljubavnici budu sretni! Daj im sretan zavretak, a njihovi ivoti neka budu proslava. Neka moje tijelo postane dijelom Tebe! Neka naa srca pleu u vatri Tvoje ljubavi! I dok je Enoa njeno ulazio u nju, a amac se blago njihao u ritmu njihovih pokreta, Zora se prisjetila rijei koje joj je njezin voljeni rekao na odlasku. Rekao ih je zato to mu je Zora ishitreno obeala kako nee ni s kim dijeliti ljubav dok njega nee biti i kako e otkazati svoje inicijacijske obrede upravo zbog toga. Naravno, bile su to neodgovorne rijei djeteta u njoj, djeteta koje neto gubi i silom to eli zadrati. Dan je to shvaao pa se samo slatko nasmijao. "Ne budi smijena", rekao joj je. "Kad se vratim, elim pronai sveenicu u tebi. A u pogledu dijeljenja ljubavi, zapamti: svatko tko te bude usreio i zadovoljio dok mene nema, moj je brat po ljubavi!" I sada, dok se strast u njoj skupljala u jednu toku, ona ju je s lakoom pokretala navie, kroz tajne odaje duha, sve do vrha glave, pa natrag i nanie, preko oiju, jezika i pupka, sve do vagine. Zatim je posegnula duhom kroz taj arobni portal ivota, preko vrstoga uda koji je bio u njoj i ula u Enou. Tamo se poigrala s crvenim i plavim trakama energije i okrenula ih prema Enoinom srcu. Dok su se one spajale u vrtlog jedinstva, Zora je prizvala Boginju. 'Ovo je za Tebe', ponudila joj je u mislima. Njezin orgazam je bio dug, a snagom svojega duha i pritiskom prsta na pravo mjesto izmeu Enoinih testisa i anusa, sprijeila je izlijevanje

njegova sjemena. Dok su se Enoine oi okretale unazad u ekstazi blaenstva, Zora je pratila njegovu svijest kako se uzdie visoko, visoko, sve do praga jedva vidljiva Boginjina doma, pa opet natrag, dolje, do maloga amca koji je sada mirno plutao morem. Enoa je s njenou na licu promatrao Zoru kako oblai svoju dugu koulju. Ona mu je uzvratila osmjehom i blagim dodirom ruke po obrazu. "Moram se zahvaliti Boginji", rekla je. "Ali, da bih to uinila, moram biti na kopnu. Hoe li me odvesti u onu uvalu?" Pokazala je rukom mali sjenoviti zaljev nadesno od njih. Enoa je kimnuo glavom i uzeo vesla u ruke. Za nekoliko minuta Zora je ve koraala po obali prekrivenoj travom. "Priekaj me tu!" doviknula mu je. Enoa ju je promatrao kako trai prikladno mjesto. Neko vrijeme je promatrala drvee i stijene, a onda se odluila za poveu stijenu u kojoj je bila udubljena mala pilja. Zapravo, bila je to udubina jedva pola metra duboka. Gledajui iz amca, Enoi je ta stijena sliila velikom enskom spolnom organu. Nasmijeio se. Zora je doista znala odabrati simbol Boginje! Potpuno seje svukla i unula ispred stijene otvarajui i nudei joj svoj spolni organ. Bio je to in zahvale na koji su sveenice i sveenici, svaki na svoj nain, obvezni nakon obrednog dijeljenja ljubavi. Zatvorila je oi i zapoela obrednu pjesmu. Doi! Ti, koja si poput Sunca, Mjeseca i zvijezda, poput tihoga mora i nemirnih rijeka... Doi! Ti, koja si sjajna i jedinstvena, uzviena i savrena... Doi! Ti, koja si poput visokih planina posutih snijegom, i suhih pustinja prekrivenih pijeskom; Ti, koja si poput zelenih uma, poput plodnih dolina i vrtova... Doi! Bez Tvoga sjajnoga lica, ova je kua umorna i mrtva. Doi! Bez Tebe, cijeli ovaj svemir je beskorisna praina. Doi! Bez Tebe, bez Tebe... izgubljeno je zadovoljstvo i ljepota ovoga svijeta. Doi! Molim Te, doi! Pokai svoje lice! Poput Sunca i Mjeseca, doi! Donesi svoje svjetlo u nae ivote. Da, doi! Doi! Ti, koja si poput mirisnoga cvijeta u proljee, poput morske pjene to oplakuje stijene; Ti, koja si poput zelene vode izvora, poput lia to ujesen crveni tlo... Doi! Ti, koja si poput dodira vjetra i urlika oluje, poput bijelih oblaka na Ijetnome nebu... Doi! Ti, koja si podatna i njena, sigurna i vrsta... Doi! Bez Tebe, ovaj vrt izgleda tako pust. Boje su blijede i tune. Doi! Bez Tebe, ivot prolazi kroz moje prste poput praine. Doi! Bez Tebe, bez Tebe... vie nee biti vina, nee biti veselja. Doi! Molim Te, doi! Pokai svoje lice. Poput Sunca i Mjeseca, doi! Donesi svoje svjetlo u nae ivote. Da, doi! Sve je bilo lijepo toga jutra. I ljubav, i prijateljstvo, i obredi, i Boginja, i more i zemlja... Ali, sve to nije pomoglo Zori da otjera svoju tugu. Njezinog najdraeg nema i tko zna kada e se vratiti. A ako se ne vrati, tko zna hoe li ona ikada saznati to mu se dogodilo? I to sad da ona radi u Uma-Nethu? Da li je Boginja za nju pripremila jo neto osim tuge i pjesama prizivanja? Jer, iako je pjevala Boginji, Zorine su misli, ba kao i glasni, bolni usklik

"Doi!" bile upuene njezinom voljenom, njezinoj ljubavi koja e zauvijek ivjeti u njezinu srcu. ibenik, proljee 2002. god. n. e. Danijelov san, drugi dio; Legenda o Inji Dok se no polako prikradala, a da mi to zbog razgovora nismo ni primjeivali, ja sam uz duboke zvuke tanela svojim suputnicima, devetorici njih, priao priu o Inji. Tu su priu uli ve mnogo puta, ali sada, na elju Umane, visoke sveenice Uma-Netha, ut e je jo jednom, na lai, daleko od doma, u zagrljaju mora. Moji su sluatelji bili pozorni. Jer, ja sam bio dobar pjeva i najbolji pripovjeda kojega su uli. A obiaj je da pria ni jedan jedini put ne bude ba ista kao ona prethodna. To znai da je svako iskustvo sluanja drugaije. Prije svega, pripovjeda je imao slobodu promijeniti redoslijed pjesama koje su pratile priu. Takoer, imao je slobodu promijeniti nain prianja ili istaknuti neke dijelove, a neke druge moda sasvim izostaviti. Pripovijedanje i pjevanje legendi je u Uma-Nethu bila stara tradicija i vrlo cijenjena umjetnost. Nakon to su utihnuli zvui uvodne pjesme, na tanelu sam odravao samo lagani, jedva ujni ritam nalik smirenim otkucajima srca. Moje su rijei bile odmjerene, a glas barunast i dubok. "Kau da je prolo tisuu ljeta otkada je Boginja posljednji put kroila svetim tlom na kojemu ive ljudi. Dola je prizvana ljubavlju jednoga ovjeka, a zatim otila otjerana njegovom sumnjom i ljubomorom. Kau daje Endra bio najljepi mukarac ikada roen. Ako je netko bio predodreen za ljubavnika ive Boginje, onda je to bio Endra. Kau da Endra nije posjedovao samo vanjsku ljepotu ve i onu unutarnju. Bio je Boginjin poslanik. Razumio je pitanja ljubavi, spontano i lako, kao to splavar razumije rijeku i svoju splav. Ali, za razliku od drugih splavara, Endra nije imao enu. Kau daje nakon kolovanja sluio kao sveenik u mnogim hramovima. Dijelio je ljubav i Boginjine darove. Znao je kako u enama izazvati uivanje i kako ih spojiti s Boginjom koju je svaka nosila u sebi. U njegovom zagrljaju nije bilo razlike izmeu zemlje i neba, izmeu ljudi i boanstva. Kau da je Endra imao savrenu sposobnost prepoznati ljepotu Boginje u svakoj eni. Za njega, svaka je posjedovala barem neto od Nje, neki Njezin znak. I ak kad je taj znak bio malen i jedva vidljiv, Endra gaje znao oboavati. Budio bi u enama ono to ni same nisu znale da posjeduju. Kau da je svakoj prije nego to su se spojili, milujui je i ljubei, tiho, sasvim tiho, na uho otpjevao svoju pjesmu." Sada sam pustio da iz tanela izie njean akord koji je neko vrijeme lebdio iznad nas i pripremao naa srca za Endrinu pjesmu. Tako sam inio cijelo vrijeme. Prianje je bilo popraeno ritmom, a pjevanje harmonijom. Zna li, o ti koju danas ljubim, da se Ona skriva u tebi? U tvom licu je Njezino lice, Vidim je u tvojim zelenim oima. Podarila ti je smijeak dragosti, a svoje vlasi utkala u tvoju kosu. U tvom mirisu je trag Njezine ljepote, a tvoj dodir prenosi Njezin. Ona se prekriva mekoom tvoje puti, i bjelinom tvojih ramena. Zna li, o ti koju danas ljubim, da se Ona skriva u tebi? Njezina je njenost u Tvojim grudima, a dodirujui njih ja dodirujem Nju. Ona me sada gleda tvojim oima, i slua tvojim uima.

Ona se skriva u tebi, ali mi se kroz tebe i pokazuje. I danas, kad ljubim tebe, kroz tebe u ljubiti Nju. Danas e ti biti moja Boginja, jer Ona je danas izabrala tebe. "Kau da je svaka ena koja je ula Endrinu pjesmu cijelog ivota pamtila trenutke koji su slijedili. Endra je bio boanstveni ljubavnik. Ali, kau da je njegovo srce, iako zauvijek ispunjeno ljubavlju prema Boginji, ipak bilo prazno. U njegovom ivotu nije bilo ene od krvi i mesa kojoj bi mogao dati cijeloga sebe. A on je udio za tim. udio je pokloniti boansku ljubav ljudskome biu. I zbog toga je, u tiini svojih odaja, svake veeri molio za milost i sreu u kojoj su drugi, manje vjeti ljubavnici, uivali svakoga dana. Kau daje Boginja ula njegove molitve. ula ih je jer gaje voljela i uvijek bila s njim. Kau i to daje Boginja bila tuna to mu nije dovoljna i to Endra eli vie od onoga to ima. I zato je, pomalo nevoljko, odluila pokazati mu se u obliju za kakvim je eznuo. Ipak, kau da mu se prije toga prikazala u snu i zatraila neto od njega. Nitko nikada nee saznati stoje to tono bilo, ali kau daje Boginja od Endre zatraila bezuvjetnu ljubav." Kada doem, znam da e me prepoznati. Ljubljeni moj, za tebe u i to uiniti! Doi u, doi! I mnoge emo noi provesti zajedno! Ljubljeni moj, mnogi e dani biti samo nai. Ali, sve ima svoju cijenu, pa i ljubav koja ti se nudi. Ljubljeni moj, moram prihvatiti ivot ljudi. Kada nakon ove noi boansko u meni postane ena, s tim e doi i posebna sudbina. Jednom e stii i vrijeme za nju, a tada, hoe li mi vjerovati? Sada mi daje ljubav svu, ali hoe li tako i ostati? Ipak, doi u, doi! I neu poaliti. "Tek mnogo kasnije Endra je shvatio znaenje ovih rijei. Sudbina o kojoj je Boginja govorila bila je strasnija od svega to je Endra u tom trenutku mogao zamisliti. Jer, ako je u bilo to vjerovao, vjerovao je u svoju ljubav i sposobnost davanja. Nikada, nikada ne bi pomislio da e on, sveenik Boginje, majstor ljubavi i davanja, postati rtvom sasvim suprotnih osjeaja; rtvom ljubomore i nepovjerenja. Kau da se Inja spustila u Uma-Neth s obronaka sjevernih planina. Pojavila se usred ita koje je ekalo sjetvu. Izila je iz njega kao iz zlatnoga mora i pruila svoje tjelesne ruke Endri. Kau da su na njegovom licu tada zasjale suze. A suze su bile i na licima ljudi koji bi ugledali Inju. Jer, svakome je bilo jasno da meu njima koraa Ona! Bila je njena poput ljiljana i vrsta poput zemlje, bila je osjetljiva poput neba i pokretna poput mora. A njezina je ljubav bila neopisiva: zraila je iz nje kao to svjetlo zrai iz Sunca. Kau da su Endra i Inja proveli mnoge godine u srei. En-drino srce je konano pronalo mir, a njegove ljubavne vjetine postale su jo bolje. Njegovo davanje sada se prelijevalo iz ljubavi, a ne iz enje. Uz dvoje tako svetih ljudi u Uma-Nethu je zavladalo blagostanje. Klima je bila topla i blaga, kie su dolazile na vrijeme, a zemlja je bila plodna. More je oplakivalo obale Uma-Netha i svojom ga svjeinom inilo sjajnim i istim. Sve je bilo mirno. Boginja je ivjela meu ljudima. Ali, kau daje ba tada, dok je Inja boravila meu nama, stigla prva prijetnja sa sjevera. Kurgani, divlji ljudi koji su ja-hali na velikim ivotinjama, sputali su se s dalekih planina. Oni su bili drugaiji. Nisu potovali ivot, a niti Boginju. Pred sobom su sijali smrt.

Kau da ljudi Uma-Netha nisu bili svjesni opasnosti. Ali, Boginja je znala sve. I da se tada nije nalazila u Inji, moda se nikada ne bi umijeala. Njezini putevi nisu izravni i ljudima su esto neshvatljivi. Meutim, kao to je najavila u svojoj pjesmi, s tijelom ene preuzela je i ljudsku sudbinu. Inju je ekalo teko poslanje. Kau da Kurgani imaju vladare. Njihov ivot ovisi o njihovim voama. Kau da se ponekad bore i ubijaju za osvajanje vlasti, a ponekad se pojavi netko tko je toliko snaan da mu svi vjeruju i svi ga slijede. I da, kau da Kurganima uvijek vladaju mukarci. Teko je razumjeti nain na koji razmiljaju ti ljudi. Oni ne potuju ensko tijelo, ali mukarci ipak poznaju uitak koji ono daje. Opsjednuti su enama, ali ih ne cijene. Kau daje Inja upravo u tome vidjela mogunost svoga djelovanja. Jer, Inja je eljela spasiti Uma-Neth. eljela je spasiti Endru kojega je voljela. U svojim snovima vidjela je to e se dogoditi ako se ne umijea u napredovanje sjevernih osvajaa. Takoer, vidjela je ovjeka kojeg mora zaustaviti. Zvao se Gromar, veliki vojskovoa i poglavar Kurgana. I tako je jedne noi odluila otii i zavesti toga ovjeka. Uma-Neth se ne moe braniti. Moe ga spasiti samo ljubav. A tko zna vie o ljubavi nego ona, Inja? Kau da Inja nije nita rekla Endri. Jednostavno je nestala te noi. Mislila je da je tako bolje. Na posljetku, Endra e razumjeti i vjerovati joj. A moda je, samo moda, Inja postupila tako jer je morala. I Endra je, kao i svi ljudi, morao svladati svoje poduke. Imao je boansku ljubav, a elio je ljudsku. Sada e nauiti da s njom dolazi i mnogo toga drugoga. Ljudska ljubav se raa, ali i umire. Ona raste, ali i nestaje. Dolazi i odlazi. I tako je, kau, Inja otila, a Endra se probudio sam ne znajui zato njegove voljene nema. Svladala gaje tuga i to u toj mjeri da vie nije mogao dijeliti ljubav ni s kim. S Injom je, kako neobino, iz njegovog ivota otila i Boginja. Duge je mjesece i godine Endra pjevao samo alopojke." Izgubio sam razum zbog Tebe. Otrovan sam ludou ljubavi. Otila si i za sobom ostavila trag magle. Izgubljen, u njoj sam postao stranac samome sebi. Pijan sam od enje i zbog toga sam izgubio put do svoje kue. U vrtovima vidim samo Tvoje lice. Iz drvea i cvijea udiem samo Tvoj miris. Pijan sam od ekstaze ljubavi i vie ne razlikujem pijanicu od pia, ljubavnika od njegove ljubavi. Izgubio sam razum zbog Tebe. Otrovan sam ludou ljubavi. Otila si, a ljubav prema tebi me izludjela. Lutam beskrajno po ruevinama svoga ivota. Sebi sam stranac i okruen sam strancima. Zbog Tvoje ljubavi sam prekinuo s prolou. Moja me udnja za Tobom odvaja od sadanjosti. Vie nikoga i nita nemam. Izgubio sam razum zbog Tebe. Otrovan sam ludou ljubavi. Otila si, a ja se utapam u poplavi koja e tek doi. Zarobljen sam u zatvoru koji e tek izgraditi. Okusio sam tek kap iz Tvoje ae, a ve sam pijan. Nisam ni vidio borbu, a ve sam ranjen i zarobljen! Vie ne razaznajem privid od stvarnosti. Poput sjenke, ja jesam, ali i nisam! Izgubio sam razum zbog Tebe.

Otrovan sam ludou ljubavi. Otila si, a agonija ljubavnika boli vatrom strasti. U mraku vrta udim za Tvojim licem. U okusu slatkoe udim za poljupcima Tvojih usana. U sjenci drvea udim za Tvojom ljubavlju. A tebe nema i ja vie ne postojim. Izgubio sam razum zbog Tebe. Otrovan sam ludou ljubavi. Otila si, a ja sam bolestan od igara ovoga svijeta. udim za Tvojim svjetlom. Ti si bit svake biti. Ti si opojnost ljubavi. udim da Te pjevam, ali stojim tih i agonija mi pali srce. "Kau da su drhtaji slomljenoga srca vrata koja vode k Boginji. Ali, Endru su oni najprije odveli na mnogo mranije mjesto: u ponore pakla ljubomore. Jer, Inja je uspjela u svojoj namjeri. Pronala je Gromara ili je dopustila da on pronae nju. Zaluen njezinom ljepotom, a kasnije i ljubavnom vjetinom, kurganski ju je voa pustio vrlo blizu sebi. Injine rijei proaptane na jastuku nakon strastvene noi malo-pomalo ostavljale su traga. Ni ne znajui, Gromar se mijenjao. Postao je mirniji i manje eljan krvi i pustolovina. Kau daje Injina ljubav bila ta koja gaje promijenila i zaustavila. Kau daje Boginja na taj nain, jedini nain koji je dobro poznavala, spasila Uma-Neth i mnoge druge zemlje od okrutne sudbine. Ali, ako je takav razvoj dogaaja odgovarao ljudima koji su tovali Boginju, to nije bio sluaj s Kurganima. Gromar je imao suparnike, a oni nisu sluali Inju svakoga dana i snaga ljubavi nije promijenila njihova srca. Ipak, razumjeli su daje upravo ona razlog za promjenu velikog vojskovoe. Sve dok je bio mir, nije bilo mogunosti za prevrate. Gromar je mogao vladati jo mnogo godina, a to njima nije odgovaralo. S druge strane, nisu ga mogli ni ukloniti jer je bio omiljen u narodu. Umjesto toga smislili su mnogo lukaviji plan. Kau da su se Gromarovi protivnici u to vrijeme potrudili saznati odakle je Inja dola. Prerueni, slobodno su se kretali meu ljudima Boginje i konano pronali Uma-Neth, a zatim i Endru koji je jo uvijek bolovao od tuge zbog gubitka svoje voljene. Kau da ljudi Kurgana dobro poznaju mranu stranu ivota. Zbog toga im nije bilo teko prepoznati slomljeno sce. Znali su da u njega mogu posijati sjeme mrnje i ljubomore. Na posljetku, s njihovog stajalita, sve to su Endri rekli bila je istina. Da, Inja je njega napustila zbog Gromara i sada njih dvoje uivaju svaki dan i svaku no, dijelei ljubav koja je prije toga pripadala Endri! Kau da Endra isprva nije shvaao to mu ti ljudi ele rei. Ljubav je u njemu ipak bila jaka. Ali godina dana tuge i nerazumijevanja predstavljale su prepreku koju Endra nije mogao svladati. Pao je na ispitu ljubavi. Meutim, kau da je ipak iznenadio kurganske uhode odbivi djelovati zbog povrijeenosti. Samo je jo dublje propao u svoju tugu, sada dodatno muen crnim oblacima kojih prije nije bilo u njegovom srcu. Zbog toga su spletkari promijenili svoju taktiku. Ponudili su Endri neto to nije mogao odbiti. Kau da su ga uvjerili kako Gromar sprema pohod upravo na Uma-Neth. Rekli su mu da ga se moe zaustaviti jedino ubojstvom, a da oni to ne mogu uiniti jer bi tako osudili i sebe na smrt. Ali on, Endra, mogao bi to uiniti sasvim lako. Oni e mu pokazati kako, gdje i kada mora ui u Gromarove odaje. I tada je, tako kau, otpoela Endrina istinska propast. Mislio je da djeluje zato to eli zatititi Uma-Neth, ali negdje duboko u njemu gorjela je elja da jo jednom vidi Inju. Taje elja bila poticana nadom: moda ipak nije istina sve to su mu ispriali? Moda ga Inja jo

uvijek voli? Ali s druge strane, taje elja bila poticana i ljubomorom. Ako je istina to to mu kau, onda... onda... Endrine ruke su se na te misli poele tresti. Nije znao to slijedi iza tog 'onda', ali bilo je to neto mrano, puzavo i strano. Endra se spremao na ubojstvo. Spremao se na in potpuno suprotan svemu stoje znao i radio do sada. Znao je da e time porei ljubav, a moda i Boginju. Ali opet, ako to ne uini, nestat e i ljubavi i Boginje. inilo mu se da nema izbora. Kau da Endra nije bio svjestan svojih motiva. Moda je elio ubiti Gromara zbog zatite svojih ljudi, a moda mu se elio osvetiti jer mu je preoteo Inju? Kako bilo da bilo, kur-ganski spletkari postigli su svoj cilj. Kau i to daje Endra, no prije nego je ponovo susreo Inju, u snu zauo dijelove davno zaboravljene pjesme. One iste kojom mu je Inja najavila svoj dolazak." Ali, sve ima svoju cijenu, pa i ljubav koja ti se nudi. Ljubljeni moj, moram prihvatiti ivot ljudi. Kada nakon ove noi boansko u meni postane ena, s tim e doi i posebna sudbina. Jednom e stii i vrijeme za nju, a tada, hoe li mi vjerovati? Sada mi daje ljubav svu, ali hoe li tako i ostati? "Kau da Endra nije razumio te rijei. Jer da ih je doista razumio, nikada ne bi uinio to stoje uinio. Uma-Neth je bio siguran, ba kao i njegova ljubav. Zato je bila zasluna Inja. Ali zaveden mranim osjeajima, Endra to nije znao. Kau daje uz podrku zavjerenika lako pronaao Gromarove odaje. Dali su mu ma, simbol kurganskih osvajanja. A kada je, sakriven tamom noi, uao u spavaonicu, na velikom je krevetu ugledao isprepletena tijela dvoje ljudi. Njihova je ljubav bila strastvena i duboka. Njihova su se tijela spajala, a njihova srca dijelila ljubav. Znao je tko je ena koja se sada daje ovom nepoznatom mukarcu. Znao je daje ta ista ena neko svoju ljubav na isti nain davala njemu. I jasno je vidio: ovdje nema nikakve prisile. Inja pripada Gromaru. I u tom trenutku, tako kau stare prie, Endrine nade su nestale i on je izgubio vlast nad sobom. urno je priao krevetu, u bijesu zamahnuo maem i probo isprepletena tijela dvoje ljubavnika. Gromar je umro odmah, ali Inja je bila samo ranjena. Zatim je Endra, jo uvijek u bijesu, bacio krupno Gromarovo tijelo s kreveta ne bi li pogledao u oi onoj koja gaje izdala. Inja je mirno leala dok je krv polako tekla iz njezinih grudi. Njihovi pogledi su se sreli. Nitko, ba nitko ne moe znati to se tada doista dogodilo, ali kau da se Inja nasmijeila Endri. Gledala ga je blago, s ljubavlju koja nikad nije umrla u njezinom srcu. Kau da mu je tada otpjevala svoju posljednju pjesmu." Zbog ega si svoj ivot donio k meni? Ljubavnice! Kamo ide? Koga trai? Tvoja je ljubav ovdje. Ona ivi u tvom susjedstvu. Njezino je lice skriveno, ali ona je ovdje. Zbog ega si svoj ivot donio k meni? Ja se skrivam u licima drugih ljudi, a ti me trai u divljini i pustinji, ti me trai na dalekim mjestima. Zbog ega si svoj ivot donio k meni? Prestani! Prestani traiti cvijee izvan svoga vrta! Dok moli za komadi kruha, cijela se gozba skriva u tebi! Nema potrebe za patnjom. Ja sam ovdje! Nita nije vjeno osim mene. Zbog ega si svoj ivot donio k meni, ako ne da bi ga izgubio u ljubavi?

"Ali Endra se nije izgubio u ljubavi, nego u njezinoj suprotnosti. U njegovim oima uala je okrutna zvijer mrnje i bijesa. Lice mu je bilo iskrivljeno od ljubomore, a ruke su se grile u elji da Inji zada jo smrtonosniju ranu. Ipak, to nije morao uiniti. Kad je vidjela u to se pretvorio njezin ljubavnik, Injino se srce raspuklo od tuge. Ona nikada ne bi umrla od rane zadane maem, ali umrla je od rane zadane ljubomorom i nepovjerenjem. Kau da je Endra, gledajui je kako umire, u posljednji tren shvatio svoju pogreku. Kau da je shvatio sve to je Inja uinila i zato je to uinila ba tako. Ali, bilo je kasno. Njegova je ljubav otila. Endra je nakon bijega iz kurganskog naselja poivio vrlo kratko. Nije se vratio u Uma-Neth. Umro je usamljen, negdje u planinama. Gromara je zamijenio netko drugi. Kur-ganski osvajai su bili usporeni, ali njihova prijetnja nije nestala." I tu sam zastao s grem u grlu dok su zvukovi tanela zamirali u noi. Mogao sam ispriati tu priu na malo drugaiji nain. Na primjer, ispustio sam jednu od estih pjesama koje se pripisuju Inji. Jedna od inaica legende kae da su Endra i Inja ipak uspjeli razgovarati nakon to je Endra shvatio pogreku, a prije nego je Inja umrla. Zapravo, u toj najrairenijoj inaici legende Endra pita Inju da li e se njih dvoje ikada sresti ponovo, a Inja mu odgovara pjesmom i kae da e to biti... tada, kad jednom postane sada. Ali, tu sam pjesmu otpjevao Zori na rastanku i znao sam da bi me svladala tuga ako bih je sada ponovo pjevao. Zbog toga sam pustio da se pria prekine upravo na ovome mjestu. Kurganska prijetnja nije nestala. ak i nakon tisuu godina ona je jo tu. Ona je razlog zbog kojega smo sada na ovoj lai. Ona je razlog zbog kojega sam sada daleko od svoje ljubavi. I dok je zrak iznad povrine mora postajao sve hladniji i hladniji, meu nama je zavladala tiina. Prije nego to smo krenuli na poinak, Umana, visoka sveenica Uma-Netha, progovorila je tiho, ali razgovjetno tako da su je svi uli: "Imam osjeaj da emo se svi mi uskoro suoiti s istom dilemom. to uiniti kad te svlada strah? to uiniti kad mrak zatire svjetlo? Endra nam je svojom pogrekom pokazao ispravan put. Ali, hoemo li ga znati prepoznati ili e se na posljetku pokazati da je sve bilo uzalud?" Tvrava sv. Nikole, ulaz u Kanal sv. Ante ispred ibenika, proljee 2003. god. n. e. Vedran je odluio vjerovati Dok je Danijel priao svoju priu, gotovo ne zastajui i brzo prelazei preko dogaaja koji su mu promijenili ivot, Vedran je pokuavao zadrati stav neupletenog sluatelja. ak i nakon to je 'odluio' povjerovati Danu, jedan dio njega zadrao je pravo na sumnju. Meutim, kako se pria razvijala, taj je dio postajao sve tii i tii. Tek bi se ponekad na neku Danovu reenicu ponovo probudio i pobunio. Ali, sada je to inio sve slabijim glasom i Vedran je znao da ga uskoro vie nee ni uti. Takoer, vrlo brzo je shvatio da ni na koji nain ne moe ostati neupleten. Ova pria se vrti i oko njega, osjeao je to. Nije znao kako. Nije mogao ni zamisliti kako bi to bilo mogue, ali je upravo tako osjeao. I sada, kad je Danijel tek na trenutak zastao da uhvati zraka, Vedran je postao nestrpljiv. "Tvoji snovi su doista bili tako ivi, tako puni detalja?" upitao je Danijela. "Da", odgovorio mu je on. "Bili su toliko jasni i stvarni da sam nakon buenja jo neko vrijeme provjeravao da li sam se doista probudio ili jo uvijek putujem na toj prastaroj lai pa sam zaspao na palubi i sada sanjam neki drugi svijet kojega jedva poznajem." "Svi ti ljudi, njihova imena, zanimanja, stavovi... sve si to sanjao?" "Sve, ba sve. I jo vie od toga. Mnotvo detalja. Njihovu kosu, oi, boju koe... Pa ak i mirise. Znam daje Umana mirisala na zasieni miris cimeta. Pokraj Ester osjeao sam ljiljane, a Belar je mirisao na lavandu!" Vedran je odmahnuo glavom u nevjerici. Sumnjiavko u njemu je otvorio jedno oko. "Ali, zar ne misli da je to mogao biti samo san? San izazvan pretjeranim uzbuenjem. Ti si sklon razmiljanju. Oduvijek si elio shvatiti ono to nitko drugi nije shvaao. Zar nije mogue da si

samo odsanjao svoja razmiljanja? Moda si ih zaogrnuo u zanimljivu priu, ali zato tome pridaje takvo znaenje?" Danijel se kratko nasmijao okrenuvi se k svome prijatelju: "Mogao bih ti odgovoriti da jednostavno znam. Osjeam istinu. Ali kasniji dogaaji potvrdili su moje snove. Ono to u ti ispriati jo je nevjerojatnije od snova..." "Da se ne radi o tebi, tako neto bi mi bilo teko povjerovati! Ali, s tobom je sve mogue! Priaj!" "Da, da, sve u ti ispriati... ali," Dan je malo zastao grizui donju usnu, "malo mi je teko sloiti sve to u smislenu cjelinu. Vidi, snovi su dolazili u nekoliko navrata. Gotovo kao da sam sanjao priu u nastavcima. Ponekad bih sanjao dvije ili tri noi za redom, a ponekad mjesecima ne bi bilo niega. Prola je itava godina dok nisam u snovima 'sloio' cijelu priu. Njezin zavretak pojavio se tek nedavno..." "ekaj!" prekinuo gaje Vedran. "Sada mije neto palo na um. Ti tvrdi da su snovi povezani s kipiem Boginje?" Uz malo oklijevanja Danijel je potvrdno kimnuo glavom. "Da. Siguran sam u to. Boginja je cijelo vrijeme bila pokraj mene. Svake veeri sam je drao u rukama. Ponekad bih tako i zaspao. Imao sam osjeaj da slike i utisci izlaze iz nje. Znam da je tako neto teko prihvatiti racionalnom umu, ali ja sam siguran u to." "U redu", sloio se Vedran. "Razumijem te." Za kratki trenutak dvojica prijatelja su utihnula, svaki zabavljen svojim mislima. I dok je lagani povjetarac s juga jo uvijek mirisao na proljetnu toplinu, sumnjiavko u Vedranu sasvim je zaspao. Odjednom je osjetio snanu elju da sazna sve o Danijelovim snovima. Iako nije mogao rei odakle taj osjeaj, ti su mu se snovi inili vanima. Ne samo za njih dvojicu ve i za mnoge druge ljude. Moda ak i za itav svijet. Njegove misli su se pretvorile u pitanja, a ona su nezaustavljivo navrla iz njega, jedno za drugim, poput bujice nakon proljetnih kia. "I? to je bilo dalje? Priaj! Jesi li stigao na Kretu? to se tamo dogodilo? I zar doista misli da to to si sanjao odgovara stvarnoj prolosti? To bi znailo da si vidio i doivio pretpovijesnu civilizaciju, to bi znailo..." "Hej, stani, stani!" Danijel je uhvatio Vedrana za rame i kroz smijeh ga prodrmao. "Ne tako brzo. Znam kakve mogunosti otvara prihvaanje mojih snova kao istinitih. Smiri se sada. To i nije toliko vano." Vedran se doista uzbudio na pomisao daje njegov prijatelj nekim udom u snovima otputovao u prolost. Uhvatila ga je grozniava elja da sazna kako je svijet izgledao u to vrijeme, jo prije nego to su Rimljani osnovali svoje carstvo, prije nego to su stari Grci i njihovi sukobljeni gradovi-dravice udarili temelje zapadnoj civilizaciji. "Moj Boe", izgovorio je Vedran glasno svoje misli. "Pa to je bilo prije est tisua godina! Tko zna to se tada dogaalo u Egiptu? idovi jo nisu ni bili u Kanaanu, sumerska civilizacija je bila u svojim povojima, a u Indiji... tko bi ga znao, moda je jo tekla njihova legendarna rijeka Sarasvati! A ovdje je u to vrijeme takoer postojala civilizacija, ovdje su ivjeli ljudi, ba ovdje gdje sada ivimo mi! I kako da ne budem uzbuen? Ti si sve to promislio i provario mnogo puta, a menije ovo sasvim novo. Reci mi, to se dogodilo na Kreti?" Danijel je, smijeei se, promatrao lice svoga prijatelja. Ono je bilo puno oekivanja, upravo onakvo kakvom se nadao da e biti prije nego je otpoeo svoju priu. "Na Kreti? Pa, dogodilo se ono to je bilo najavljeno. Sastanak predstavnika svih poznatih naroda Staroga svijeta. Taj dio sna je svakako bio najivotopisniji i najzanimljiviji. A onaj nakon toga..." U tom trenutku Danijelovim licem je prela tamna sjenka. "Posljednji dio bih najradije preskoio..." "Doista? Zato?" upitao gaje Vedran. "Zato to..." sjenka se nije povlaila. Danove oi umirile su se usmjerene vrsto u neku daleku plavu toku ispred Prvia. Tamo su se jo uvijek vidjela bijela jedra. "Doi e vrijeme i za to. Rei u ti sve. Ali, moram ti ispriati priu onako kako se odvijala. San je dolazio u dijelovima, a izmeu njih... izmeu njih se dogaalo mnogo toga."

Danje sada ipak ivnuo, a sjenka je nestala. Okrenuo se prema Vedranu. "Spomenuo si sumersku civilizaciju. To me podsjetilo na neto iznimno vano. Na jednu osobu koja je svemu dala neki unutarnji smisao. Bez nje bi mi bilo mnogo tee." "To je ona djevojka u koju si se zaljubio?" zabrzao je Vedran. Meutim, Danijela je njegovo pitanje zbunilo. "Molim? Kako to misli? Koja djevojka?" "Pa, kad smo doli na ovo mjesto, prije nego to si poeo priati ove nevjerojatne stvari o kipiu Boginje i svojim snovima, rekao si mi da si se zaljubio. To je bila prva reenica s kojom si poeo!" Danijel ga je neko vrijeme gledao uope ne razumijevajui o emu to Vedran govori. Tek nakon nekoliko dugih sekundi shvatio je da je doista tako otpoeo razgovor. "Ah, da", rekao je na posljetku, jo uvijek zbunjen, "zaljubio sam se, to je istina. Cijela ova pria je pria o ljubavi. Ali... nisam sada mislio na to. Osoba koju sam sreo je moja teta. Prvi put sam je upoznao tek prole godine u Zagrebu." "To je teta kod koje si stanovao? Ona koja mnogo putuje i bogata je?" "Da, to je ona. Istina je da mnogo putuje, ali za bogatstvo nisam siguran. Ima veliki stan u Ilici, to je sigurno. Za putovanja je potreban novac i to je sigurno. Ali, ne znam da liju se ba moe svrstati meu bogate. Osim duhom, naravno. Duhom je bogata, doista! I dio toga bogatstva prenijela je na mene. Zbog toga sam joj neizmjerno zahvalan." Vedran je nekoliko trenutaka utio. Povratak u sadanje vrijeme oivio je u njemu bol koji je jo uvijek osjeao iako gaje dobro sakrio iza maske koju je obino pokazivao Danijelu. Pretprola jesen za njega je bila vrlo bolna. Odlazak na studij u Zagreb bio je oznaen velikim razoaranjem. Njegove nade da e se prijateljstvo s Danom nastaviti grubo su bile sruene. Bio je siguran da e zajedno stanovati i dijeliti sobu, a to je znailo i mnoge dragocjene trenutke. Ali, Danijel je odluio drugaije. Iznenada se pojavila tajanstvena teta iz Zagreba za koju Vedran nikada prije nije uo. Ispalo je da teta ima sobu u koju moe primiti Dana, ali samo njega, ne i njegovoga prijatelja. Zapravo, Vedran je osjeao kako to nije u potpunosti bila istina. Osjeao je da je Dan donio tu odluku. Na posljetku, taj stan u Ilici bio je, po onome stoje uo, vrlo prostran. U svakom sluaju, Vedran je zavrio u studentskome domu, a Dan je otiao u susret neobinim dogaajima koji su ga toliko potresli. Iako je sada konano dolo vrijeme da se rukavac rijeke Vedra-novoga ivota, onaj koji se te jeseni odvojio od Danijela, konano vrati k njemu, Vedran je osjetio odjek onog starog bola. Ta mu je Danijelova teta zagorila ivot. Ali eto, sada je njegov prijatelj spominje kao vrlo vanu osobu. 'Pa neka', pomislio je Vedran. 'Konano u saznati to je zapravo radio sve ono vrijeme dok ja nisam radio nita!' Zagreb, jesen i zima 2001. god. n. e. Dan susree Umu Marija nije bila Danijelova teta, ve prateta: neobina i za obitelj davno izgubljena sestra njegove bake. U vrijeme kad je Danijel krenuo u Zagreb na prvu godinu studija povijesti i filozofije, gospoa Marija imala je gotovo osamdeset godina. Roena u ibeniku, s dvadeset je godina uoi drugoga svjetskog rata otputovala u Ameriku. Govorilo se da je u pitanju bila ljubav, ali nitko nije tono znao. Na posljetku, Marija se nikada nije udavala i, barem koliko se znalo, nije imala djece. Ali je nekako uvijek imala dovoljno novaca za mnoga putovanja. Takoer, nalo se novaca i za kupovinu prilino velikoga stana u Zagrebu, u Ilici, neto povie starog Britanskog trga. Istina je daje taj stan uglavnom zjapio prazan jer ga gospoda Marija nije htjela iznajmljivati. Ponekad bi izbivala i po godinu dana, a ponekad bi se vraala nakon samo nekoliko tjedana. U ivotu svoje rodbine pojavila se nenadano, ezdesetih godina, kad se po prvi put vratila u Hrvatsku. Obila je sve ive roake, svakome neto donijela (i to ne male vrijednosti), a

mnogima pomogla, posebice ako im je bio potreban novac. A novac je bio potreban veini. Tako je gospoa Marija postala vrlo popularna meu svojima iako su njezini stavovi bili neobini, a njezina esta izbivanja u najmanju ruku sumnjiva. Nakon to im je na poetna pitanja kratko i jasno odgovorila da gledaju svoja posla, roaci su upravo tako poeli i initi. Dok im je pomagala, koga briga to radi i kuda odlazi! No, ljudi su priali. Priali su da radi za neku stranu vladu. Govorilo se da je bogata udovica i da se novac kojim raspolae ne moe ni izbrojiti. Ali najee su tvrdili da je pripadnica nekoga kulta ili sekte te da u to ime obavlja misionarske poslove posvuda po svijetu. Istina je, meutim, bila sasvim drugaija. Prije svega, gospoa Marija je kao mlada otila na kolovanje. Iskoristila je priliku i otputovala kao sluavka bogatom starom branom paru kojemu je bila potrebna dadilja za njihovu unuku. Roditelji male nasljednice poginuli su u nesrei na moru, a baka i djed nisu vie bili dovoljno ivahni da bi u potpunosti slijedili trogodinje dijete. Iznenadila je svoje zatitnike traei da joj umjesto plae osiguraju studij na oblinjem sveuilitu. Nakon pet godina stekla je svoju prvu diplomu. Njezin glavni predmet bila je knjievnost. Odmah nakon toga Marija je poela studirati povijest, a istodobno i lingvistiku, a na posljetku i medicinu. Ovaj posljednji studij bio je neto zahtjevniji, ali do tada je njezina tienica ve i sama krenula na koled pa je Marija ostala bez obveza. No stari brani par zadrao ju je pokraj sebe, sada ne vie kao sluavku, ve kao prijateljicu, a pomalo i kao vlastito dijete. Kad su umrli, oboje u razmaku od nekoliko dana, oporukom su Mariji ostavili dovoljno za ivot. Zapravo, dovoljno za nekoliko ivota ne samo njezinih, ve i svih onih za koje bi se odluila pobrinuti. Marija je mudro postupila sa svojim nasljedstvom. Neto malo je uzela za sebe, a ostalo je sigurno uloila iskoristivi znanje koje je stekla uz staroga gospodina. On je na burzi stekao mnogostruko bogatstvo, a sada se mali djeli toga, ostavljen Mariji, iz godine u godinu dalje poveavao. I tako se, nakon dvadeset i neto godina izbivanja, Marija vratila u svoj rodni kraj s nekoliko doktorskih diploma za koje nitko nije znao te s oiglednom gomilom novca iji je izvor bio nepoznat. Mnogo toga se nije znalo o Mariji, a vjerojatno se nikada nee ni saznati. Na primjer, to je bio sluaj s injenicom da nije bila s mukarcem do svoje etrdesete godine iako je bila iznimno lijepa. Tek nakon to su njezini dobrotvori preminuli, Marija se otvorila suprotnom spolu. No uskoro je otkrila da zadovoljstvo ne pruaju samo mukarci nego i ene. Zatim ju je priroda njezinih istraivanja odvela do psihologije te je i nju zavrila i doktorirala, ovaj put na sveuilitu u New Delhiju. Kao usput, svladala je sanskrit te postala uenica rijetko vienog tantrika ije je ime, kau, bilo toliko mono da se nije ni izgovaralo. Da, malo toga je o Mariji bilo poznato njezinoj rodbini. Oni su o njoj znali samo toliko daje sad u Turskoj, sad u Kini, ponekad u Americi, a ponekad u srednjoj Africi te da zapravo nije sigurno gdje se u nekom odreenom trenutku nalazi. Rodbina je zapravo o svojoj neobinoj Mariji znala toliko malo da joj je promakla i injenica da Marija, iako roena s tim imenom, vie uope nije Marija! Tu je istinu saznao tek Danijel kad je prvi put upoznao svoju pratetu. Svi dogovori oko njegovoga stanovanja ili su preko roditelja, a dogodilo se daje prvi put doao u Zagreb bez njih. Stan nije bilo teko pronai; Ilica je najpoznatija ulica u Zagrebu. Ulazei kroz tipini 'haustor' drvenim stepenicama nalijevo i gore, kroz polutamu stare zagrebake purgerske zgrade, Danijel je osjetio blagu neugodu. uo je mnogo toga o teti Mariji, ali nita nije bilo odreeno, nita to bi mogao povezati s neim stvarnim i opipljivim. Tek e mu njihov prvi susret dati materijala za stvaranje slika i predodbi. Po svemu sudei, teta Marija je bila posebna

osoba, ali Danijel nije znao u kom smjeru e ta posebnost ii i kako e se ona odraziti na njihov budui odnos. Meutim, nelagoda je nestala ve od prvoga trenutka. Vrata mu je otvorila nasmijana ena ije su crte lica odavale pomalo egzotinu ljepotu u mladosti. ak i sada, samo su blage bore ukazivale na to da se radi o godinama vrijednim potovanja. Ali Danijel joj nikada ne bi dao osamdeset! ezdeset, moda. A kad se okrenula da ga propusti u stan, postranini obris njezinoga tijela i dalje je odisao enstvenou. Hodala je uspravno i vrsto, a pokreti su joj bili ivahni i brzi, daleko od nesigurnosti koja se ponekad susree kod ljudi njezinih godina. Nakon to je skinuo jaknu i ostavio dvije putne torbe u hodniku, Danijel i Marija razmijenili su jedan dugi pogled. Bilo je oigledno da ijedan i drugi mnogo oekuju od zajednikoga druenja, a prvi susret je uvijek vrijeme uzajamnog energetskog prouavanja. Mladi je prvi posustao i prekinuo tiinu: "Teta Marija, ja sam Danijel", rekao je pomalo nesigurno i pruio joj ruku. Stara ena se nasmijala i prihvatila njegovu aku, ali nekako neobino, sa strane. "A ja, ja nisam Marija", rekla je. "Moje ime je Arina." Naravno, to je sasvim zbunilo Danijela. "Ali, rekli su mi... oduvijek vas zovemo..." "Znam, znam. Nitko se nije potrudio saznati", odgovorila mu je Arina nudei mu stolac za masivnim drvenim stolom u blagovaonici. Priekala je da Danijel sjedne, a zatim i sama sjela nasuprot njega. "Roena sam kao Marija, ali sam u svojoj etrdesetoj promijenila ime u Arina. U Americi se to esto radi, zna. Vrlo je jednostavno. Ali, u ovdanjim papirima jo me vode kao Mariju. Nita zato, to je zapravo vrlo slino. Zna li odakle dolazi ime Arina?" Danijel je odmahnuo glavom. "To je ime boginje Sunca iz stare Anatolije. Pazi!" upozorila ga je podizanjem prsta, "Boginje Sunca! Jedno od rijetkih enskih naziva za nau malu zvijezdu koja nam daje ivot." Danijel nije znao to bi na to rekao dok ga je njegova neobina prateta paljivo promatrala. "Imena su vana, zna. Svako ime nosi u sebi znaenje, ali i poseban utjecaj na onoga tko ga nosi. Zvukovi su vani. Mene eto znaju kao Mariju, ali moje odabrano ime je Arina. A moram ti priznati, unaprijed se ispriavam na zbunjivanju," tu se zvonko nasmijala, "da me prijatelji zovu sasvim drugaije. Zovu me Uma." Zastala je kao da je oekivala da e zvuk toga novog imena Danijelu neto znaiti. Meutim, ako i jest, on to nije pokazao. Samo je kratko kimnuo glavom zagrizavi donju usnu. "Uma mi sasvim pristaje. Na posljetku, to je mnogo izvornije nego Marija, pa ak i Arina!" Jo jedna stanka i pogled pun vrckavog ispitivanja. Ali Danijel nije znao to bi rekao na sve to. Nije razumio igru koju mu je ponudila ova neobina ena. Tek e kasnije shvatiti na to je mislila spominjui "izvornost" imena Uma nasuprot imenu Marija. "U redu," nastavila je, "onda me i ti moe zvati Uma. A ja u tebe zvati Dan, moe? Danijel je predugo za tebe." I tada, ako ga ovo poigravanje s imenima nije dirnulo do sada, zvuk njegovog nadimka pogodio gaje ravno u srce. Otvorio je usta u posvemanjem uenju. "Kako ste znali da mi je to nadimak?" upitao je uzbueno. "Zar vam gaje netko rekao?" Uma ga je promatrala ne skrivajui smijeak. "Dan - zar je to tako neobino? Ne moram biti vjetica da Danijel skratim u Dan, zar ne?" Danijel je jo uvijek bio osupnut onim to se dogodilo. Da, skraivanje je savreno logino objanjenje. Zastoje onda imao osjeaj da se tu skriva jo neto? Moda i nije vjetica, ali u njegovoj prateti ima neto nedokuivog. Njezin pogled je tako prodoran kao da ulazi u njega i zna sve o njemu, pa ak i stvari kojih ni sam nije svjestan. Bio je siguran daje znala za nadimak. Vjerojatno ne iz nekog vanjskog izvora, ali moda na nain na koji i on ponekad zna stvari, iznutra, srcem ili nekim dubokim i skrivenim dijelom svoga duha.

"U redu, Dan, doi sad", ustala je jasno mu dajui do znanja da je upoznavanje zavreno. "Pokazat u ti tvoju sobu. I uzgred, jo se nisam umnoila. Prijeimo na ti, moe? Ipak smo nekakav rod, zar ne?" "Moe", odgovorio je Dan. Uz svu zagonetnost i neobinost morao je sam sebi priznati da mu se Uma dopada. Osjeao je da e se razumjeti, ona i on. A do sada je ve nauio vjerovati svojim osjeajima. Rijetko su ga prevarili. I tako je poelo prijateljstvo izmeu Ume i Dana. Vrijeme e pokazati da je ono za oboje bilo vaan dio njihovoga ivotnog puta. I dok je Uma moda ve od samoga poetka bila svjesna pravoga znaenja njihovog susreta, Dan e to znaenje tek morati otkriti u danima i mjesecima koji su dolazili. A ti su mjeseci Danu donijeli mnogo uenja. Meutim, uenje se nije odvijalo na fakultetu, na mjestu gdje ga je oekivao, ve upravo ovdje, u stanu pratete Ume, a posebice u njezinoj radnoj sobi. Do te prostorije nije odmah doao. Bilo je to njezino svetite, a u svetita se ne ulazi tako lako. Najprije se Dan morao naviknuti na veliinu Umina stana koji se prostirao po cijelom prvom katu dugake zgrade iji su prozori gledali na Ilicu. ovjek bi pomislio da e u takvom stanu biti buno zbog tramvaja, automobila i ljudi koji su prolazili samo nekoliko metara ispod prozora. Ali, nije bilo tako. Prostorije su odisale mirom, a debeli zidovi su djelotvorno zadravali sve zvukove osim onih najglasnijih. Teta Uma ivjela je sama u barem desetak soba. Meutim, veina soba bila je zakljuana, a ona sama je koristila tek tri. Hodnik je od ulaznih vrata vodio do velike blagovaonice. Nadesno je bila mala kuhinja, a vrata ravno vodila su u drugi hodnik. Taj je bio vrlo dugaak i irok. Na njegovom kraju bile su dvije sobe: jedna u kojoj je Uma spavala i ona najvea, radna soba u kojoj je provodila veinu svoga vremena. Danijel nikada nije saznao to se nalazilo u nekoliko soba, njih barem pet, pokraj ijih se vrata prolazilo na putu do Uminih prostorija. Nikad ju nije nita pitao o tome jer je osjeao da ona to ne eli. Na posljetku, da je to neto to se njega tie, rekla bi mu sama. Njegova soba je bila odvojena od Uminog prostora. Prvog je dana u uzbuenju previdio uska vrata koja su iz prvoga hodnika vodila nadesno prema dvoritu. Kad gaje Uma povela u tom smjeru, pomislio je da se radi o vratima ormara. Meutim, prevario se. Iza vrata se nalazilo malo predsoblje. Za razliku od drugih prostorija u stanu, ono je bilo vrlo svijetlo jer se prema dvoritu otvarao velik prozor. Jedna vrata vodila su u skromnu, ali istu kupaonicu, a druga u Danovu buduu sobu. I ona je bila svijetla i potpuno tiha. Kroz dvorite je rijetko tko prolazio, a buka s ulice se uope nije ula. U zapadnom kutu nalazio se krevet, pokraj njega ormar, a na sjeveru radni stol. Uz prozor pokraj radnog stola bila je smjetena niska, ali dugaka polica za knjige. Danijel je odmah zavolio svoj studentski kutak. Njime je, zapravo, bio oduevljen! Praktiki, imao je svoj ulaz jer ga Uma uope nije ni ula ni vidjela kad bi dolazio i odlazio, a zasebna kupaonica bila je luksuz iznad svakog oekivanja. Za razliku od smjetaja, Zagreb ga je razoarao. Moda je uobiajeno da u tako velikom gradu, pokraj toliko ljudi, nema mnogo mjesta iz kojih izvire "mo", ali Dan ih je ipak oekivao. Razoarao se jer u prvih nekoliko mjeseci nije pronaao ni jedno! Bilo je mjesta koja su neto "toplija" od drugih, ali nijedno se nije moglo mjeriti s pravim mjestima moi koja je do sada susretao. No, na to nije toliko obraao pozornost. Ulice su uvijek bile pune ljudi, a promet je bio zauujue gust. Danijel je znao da takve stvari ometaju protok energije odnosno to god to bilo to osjea kao "mo". Nije se zamarao tim problemom jer je u sreditu njegove pozornosti bilo mnogo toga drugoga. Drugo razoaranje bio je fakultet. Mislio je da e studij ipak biti drugaiji od njegovog uenja u srednjoj koli. Meutim, ubrzo je otkrio da profesori zastupaju jednake stavove kao i

oni u ibeniku. Osim toga, najtea mu je bila spoznaja da je rijetko kome bilo doista stalo do onoga to radi. Tjeio se da se radilo samo o prvoj godini i da se stvari mogu promijeniti. Ali u njemu je ostao okus blage gorine. Jedina osoba kojoj je doista bilo stalo do neega, ne samo do uenja, ve i openito do ljudi i do svijeta; bila je njegova prateta Uma. Za razliku od ostalih ljudi koje je susretao, u Umi je gorjela neka pritajena vatra. Sve to bi dotakla, bilo rukama bilo umom, odjednom bi zasvijetlilo nekim iznenaujuim sjajem. Za razliku od dosadnih profesora i cininih i nezainteresiranih studenata, ivot s Umom bio je pun novih uvida. Kad god bi je sreo, a to nije bilo svakoga dana, Uma bi mu otvorila neke nove obzore. Ponekad bi ruao s njom vrlo ukusnu vegetarijansku hranu koju je Uma pripremala u svojoj kuhinji. Tada bi mu priala o prehrambenim obiajima iz dalekih zemalja koje je posjetila, o neobinim namirnicama i nainima njihovog pripremanja. Danijel je uz nevjerojatno ukusnu hranu gutao i njezine rijei. One su u njemu istodobno budile enju za putovanjima, ali i ivotnu radost samo zbog toga to je ovdje i sada. Imao je veliku sreu da mu ova neobina ena bude rod. A Uma mu je bila i vie od toga. Vrlo brzo postala je i njegova uiteljica. Ve nakon nekoliko razgovora za stolom, Danijel je shvatio da Uma nije neuka stara ena koja je imala sree u ivotu. Nije mu bilo teko povjerovati da sjedi pokraj osobe koja ima nekoliko doktorata ukljuivo i onaj iz povijesti. Iznenadilo ga je jedino kad je otkrio daje Uma lijenik. Specijalist za prirodne lijekove, kako mu je objasnila. "Travarica, ali ne rakija", rekla mu je u ali zbog koje su se dugo zajedno smijali. Uma nikada nije nigdje radila, barem ne za novac ili plau. Nije pripadala ni jednom institutu niti je suraivala s bilo kim. Ali, svakoga je dana provodila sate i sate u svojoj radnoj sobi itajui stare knjige, razmiljajui i tek ponekad neto piui na suvremenom prijenosnom raunalu. To je raunalo ujedno bilo i jedini predmet koji je pripadao dvadeset prvom stoljeu. Sve ostalo, od namjetaja do odjee, sasvim bi se lako uklopilo u svijet kakav je bio dvjestotinjak godina ranije. No, da bi doao do Umine radne sobe, Danijelu su bila potrebna puna dva mjeseca. Jednom u prosincu, dok je vani padao prvi snijeg, uao je u blagovaonicu tek toliko da na stolu ostavi potu za Umu. Vrata od drugoga hodnika bila su otvorena, ba kao i vrata Umine radne sobe. Ona je sjedila tamo okrenuta leima, zadubljena u neke papire ispred sebe. Oigledno gaje ula kad je uao jer gaje glasno zazvala: "Dan, doi ovamo. eljela bih ti neto pokazati." Pomalo oklijevajui, Dan je preao tih dvadesetak metara do ulaza u radnu sobu, uao u nju, a onda u udu zastao. Prostorija je imala barem ezdesetak kvadrata! Bila je visoka oko etiri metra, a zidovi su bili do vrha ispunjeni knjigama. Ovo nije bila radna soba, bila je to prava knjinica! "Doi, doi", pozvala gaje Uma jo uvijek ne diui glavu s papira ispred sebe. "Sjedni ovdje." Pokazala mu je na udobnu stolicu pokraj sebe. "Da li zna to je ovo?" Dan je, jo uvijek zbunjen ogromnom koliinom knjiga oko sebe, prihvatio papir na kojemu je bila vrlo kvalitetna preslika nekog kamena ili stijene s uklesanim crteom ene. Neko vrijeme ga je promatrao, a onda se dosjetio: "Znam! To je crte Boginje iz neke pilje u Francuskoj. Iz paleolitika, ako se ne varam." "Ne vara se. Doista je tako", potvrdila je Uma promatrajui ga svojim prodornim oima. "Nije ba crte, vie je reljef. Zovu je Venera iz Laussela. Da, paleolitik. Stara je barem dvadeset tisua godina." Danijel je promatrao presliku u svojim rukama. Vidio je ve taj reljef, ali nikad nije na njega obratio previe pozornosti. Paleolitska Venera bila je krupna ena, vrlo irokih bokova, s vidljivim trbuiem. Pubini trokut joj je bio jasno istaknut, a velike grudi pomalo objeene. Teko da bi u dananje vrijeme prola kao seksualno poeljna. Vie se radilo o vrlo stvarnom prikazu gole ene koja je vjerojatno mnogo puta raala djecu. Danijel je podigao pogled prema Umi i obrvama postavio neiz-reeno pitanje.

"Pogledaj joj ruke", uputila ga je Uma. "U desnoj, savijenoj i uzdignutoj do visine ramena dri polumjesec, a lijeva joj je poloena preko trbuha i pokazuje u smjeru spolnih organa. Vidi li?" Danijel je potvrdno kimnuo glavom. "Pogledaj malo bolje taj polumjesec. Imali neega na njemu?" "Izgleda kao da su u pitanju neke oznake, crte ili neto takvo", odgovorio je Danijel prouavajui Mjesec u Venerinoj ruci. "Pogledaj bolje", rekla mu je Uma i pruila povealo. "Koliko ima tih crta?" Danijel je neko vrijeme promatrao sliku kroz povealo. "Ako dobro vidim, trinaest. Ima ih trinaest." "Tono tako! Trinaest crta na Mjesecu stoje broj mlaaka ili lu-narnih mjeseci tijekom jedne godine. A druga ruka pokazuje na maternicu. Venera iz Laussela jasno nam govori kako su ljudi paleolitika znali u kakvoj su vezi enski menstrualni ciklus i mjeseeve faze. Trinaest mlaaka i trinaest menstruacija na godinu!" "Fascinantno!" rekao je Dan. "Nitko mi nikada na to nije obratio pozornost!" "Da, znam da nije. Povjesniarima je ispod asti ili ispod njihove moralnosti raspravljati o tako 'prljavoj' stvari kao stoje enski menstrualni ciklus. Ali vidi, prastari ljudi su ga cijenili kao boanski dar. Znali su da bez njega ne bi bilo stvaranja. I tako je Mjesec zauvijek ostao povezan sa enskim vidom boanskog. Pogledaj ovo!" Sada mu je Uma istrgnula papir iz ruke i u nju tutnula drugi. Na ovom je bila slika kipia ene, takoer gole, ali mnogo suvremenijih proporcija: bokovi su bili ui, nazirao se struk, a grudi su bile uspravne i manje. "Zna li tko je to?" upitala je Uma. Dan je neko vrijeme razmiljao, a onda odmahnuo glavom. "Ne, ovo mije nepoznato." "To je Astarte, babilonska boginja. Negdje iz drugoga stoljea pr. n. e. Pogledaj to ima na glavi." Doista, Astarte je na urednoj kosi imala privren ukras u obliku polegnutoga polumjeseca! Danijel je zadivljeno pogledao Umu. "A sada, vidi ovo!" Sljedea slika koja se nala u Danijelovim rukama bila je mnogo mlada, moda iz petnaestoga stoljea. Bila je to slika iz kranskoga svijeta. Djevica Marija s krunom na glavi koja u rukama dri golo dijete, Isusa, sina Bojeg. Ipak plat kojim je bila edno zaogrnuta, sasvim u skladu s moralnou svoga vremena, nije skrivao ono to mu je Uma htjela pokazati. Danijel gaje odmah ugledao: "Polumjesec! Ona stoji na polumjesecu!" "Naravno!" oduevljeno je uzviknula Uma. "Slika 'Slavljenje djevice', 1490. godina, usred mranoga kranskog doba. Netko se usudio staviti prastari simbol enskog boanstva na djevicu Mariju. Ali, nije pogrijeio, nije! Tom je simbolu mjesto na toj slici." Dan je zadivljeno promatrao Umu kako sprema slike u veliku mapu na stolu ispred nje. "Zna, Dan," govorila mu je usput, "ima mnogo toga to bih ti eljela rei i pokazati. Ali, ne mogu sve. Veinu e morati sam otkriti. Ono to mogu je pokazati ti natuknice, tragove. Ili jo bolje, nauiti te da slijedi te tragove. Ako je eli pronai, morat e je slijediti." "Pronai koga?" upitao je Dan odmah. Uma se okrenula prema njemu sa smijekom u oima. Za trenutak ga je promatrala. "Pronai... pronai svoju sudbinu, naravno", rekla je na posljetku, a zatim se glasno nasmijala. Danijel joj se pridruio, ali imao je osjeaj daje neto ostalo nedoreeno. "Tebe opinjava povijest, zar ne?" upitala ga je zatim. Dan je kimnuo glavom. "Naravno da te opinjava! Ne bi to studirao da nije tako! Ba sam glupa starica, zar ne?" Uma je odmahivala glavom glumei starost koje u njoj nije bilo. "Ali nisi ba oduevljen onim emu te ue u kolama?" Dan je ponovo kimnuo glavom potvrujui Umine rijei.

"Vidi", nastavila je ona, "drag si mi, a osim toga i rod, pa bih eljela ukazati ti na neke stvari iz nae povijesti. Te stvari e ti pomoi da bolje razumije sadanjost, a moda i budunost. Odnos prema boanskom oduvijek je bio presudan za ivot ljudi. ensko naelo unutar boanskog bilo je nazono najprije, od najstarijih vremena, a danas je gotovo sasvim zanemareno. Tek se tu i tamo provuku prastari simboli kao u sluaju ovog polumjeseca. Vjerovao ili ne, promjena stava prema boanskom nekako se podudara s granicom kojom dananji povjesniari odjeljuju pretpovijest od povijesti. Zna li kada poinje povijest?" Danijel se nasmijao. "To je tema o kojoj sam raspravljao s uiteljicom povijesti jo u estom razredu osnovne kole. Rekla mi je da granicu odreuju pisani zapisi. Pretpovijest je, prema slubenom odreenju, vrijeme kad ljudi nisu poznavali pismo. Ali meni je to oduvijek bilo sumnjivo." "S pravom!" uskliknula je Uma. "Po svemu to znam ljudi su pismo poznavali u neolitiku, a moda ak i u paleolitiku, to je debelo u pretpovijesti. Na taj nain crta koja dijeli povijest od pretpovijesti postaje vrlo nejasna. Osim toga, pisana rije, pa onda i pisana povijest mogu biti vrlo varljive. Kao to zna, izreka kae da povijest piu pobjednici. Zato sam ja uvijek vie voljela arheologiju. Bez obzira na pisanu rije, injenice ostaju injenice." Danijel je sa zanimanjem sluao to mu Uma govori. Potvrivala je njegova davna razmiljanja, ali je oigledno znala mnogo vie o tome od njega. "Vidi, na primjer", nastavila je Uma, "iz Staroga zavjeta, najvanijeg pisanog zapisa iz stare Palestine, dobivamo sasvim drugaiju sliku o religiji toga vremena nego to to govore arheoloki nalazi. Stari zavjet se iskljuivo usmjerava na Jahvu kao jednog i jedinog hebrejskog Boga, a arheoloki nalazi ukazuju na injenicu da su se u to vrijeme tovala i druga muka boanstva poput Ela, Baala i Tammuza. tovie, dok Stari zavjet rijetko spominje Boginju i to jedino u smislu heretikog povratka na tovanje Nebeske kraljice, u to vrijeme je boginja Itar ili Astarte jo uvijek bila najpopularnije boanstvo meu narodom. Obredi posveeni Njoj i te kako su bili prisutni meu Hebrejima. to moemo zakljuiti iz toga?" "Daje pisana povijest samo tumaenje prave povijesti", ubacio se Dan sretno, "i to vjerojatno tumaenje koje je najbolje odgovaralo najmonijima!" "Tono tako! Nau pravu povijest pronai emo prije u neverbalnim ostacima prolosti, pa ak moda i u naoj dui, a ne u onome stoje zapisano." Uma se sada nagnula prema Danu i zamiljeno nabrala elo. "Sluaj me sada, Dan. Rei u ti neto vano, neto to ti elim ostaviti kao moj najvredniji dar." Dan se nesvjesno uspravio. Osjetio je kako iz Ume prema njemu struji neka tanahna, ali vrlo postojana energija. Ozraje se iznenada promijenilo. Vie nije bio svjestan prostorije u kojoj su bili ni silnih knjiga koje su ga okruivale. Pred njim je bilo samo Umino lice - staro, a opet i mlado, umorno, a opet i puno ivotne energije. "Najvea la koju su izmislili pobjednici, a i najvea tajna koja se usprkos tome uspjela ouvati, odnosi se na Boginju, na ensko naelo boanskog i ulogu toga naela u ivotu ljudi. Ta je la oznaila nau povijest i, doista, mi danas smatramo povijesnim ono to se dogaalo nakon njezinog izmiljanja. Pet tisua godina povijesti zapravo je pet tisua godina stalnog, nezaustavljivog, krvavog i mrnjom ispunjenog divljakog ubijanja Boginje." Nakon toga Uma je pustila da njezine rijei ostanu u zraku iznad njih. One su odjekivale u Danovom srcu poput davno zaboravljenih zvona. Odjekivale su istinom i Danje znao da njihov zvuk nikada nee zaboraviti. Od sada nadalje zauvijek e ga slijediti. I dok je polako dolazio k sebi, Uma se okrenula svojim papirima. "U kuhinji ima pripremljeno vrlo ukusno varivo od povra", rekla mu je tiho. "Poslui se sam. Ja u jo malo raditi." A zatim je uzela drugu mapu sa svojega stola i duboko uzdahnula zadubljujui se u nju. Dan je tiho iziao iz sobe i zatvorio vrata za sobom.

Zagreb, zima 2001. i proljee 2002. god. n. e. Razgovori Ume i Dana _ _ izgovori izmeu Ume i Dana, oni pravi duboki razgovori koji su ostavili najvie traga u mladievu duhu i srcu, nikada nisu trajali dugo. Bili su to isjeci iz nekog drugog vremena. Kao da je neki vjeti reiser prekinuo tijek uobiajenoga ivota, odlazaka na fakultet, uenja za kolokvije, rijetkih odlazaka kui u ibenik i jo rjeih izlazaka u buni Zagreb. Odjednom bi se, usred svega toga, stvorila Uma s nekim pitanjem ili zanimljivom zamisli. Ali, koliko god rijetki bili, ti su trenuci Danu mnogo znaili. Na posljetku, odjekivali bi njegovim duhom jo dugo, dugo nakon to bi razgovor zavrio. A svaki je razgovor, s razliitih stajalita, govorio samo o jednoj temi: o Boginji, njezinoj povijesti i nasilnom nestanku. To jest, kako je tvrdila Uma, o njezinom ubojstvu. "Zna li," rekla mu je jednom dok su ispijali aj u njezinoj radnoj sobi okrueni razbacanim knjigama, "u kojoj se civilizaciji takozvana pretpovijest najvie ispreplie s povijeu?" Kad je Dan odreno odmahnuo glavom, Uma je nastavila: "Sumerska civilizacija pripada i jednom i drugom vremenskom razdoblju. Sumerani su poznavali pismo pa iz njihovih zapisa znamo mnogo o tom vremenu. A opet, ideoloki, filozofski i religiozno, Boginja je kod njih jo uvijek bila iva. Posluaj ovo!" Proklijaoje, nabubrio je! On je lotos posaen pokraj vode. Njega moja utroba najvie eli. Marljivi i nestrpljivi njegovatelj mojega pupka; Onaj koji miluje moje njene bokove! Njega moja utroba najvie eli! On je lotos posaen pokraj vode. Proklijaoje, nabubrio je! Danijelu je bilo potrebno nekoliko sekundi prije nego je blago pocrvenio shvativi o emu govori pjesma koju je uo. "Zna li to je to?" upitala ga je Uma. Brzo je odmahnuo glavom. Nije znao. "To je jedna od brojnih himni koje govore o Inani, sumerskoj boginji i Kraljici neba. Rjenik tih himni vrlo je erotian. Moralisti bi ga ak proglasili vulgarnim. Ali, kad malo bolje razmisli, to su samo rijei koje slave ivot nesputano, bez ograda, sasvim prirodno. Himne Inani uglavnom govore o njezinom svetom vjenanju s Dumuzijem, ovjekom, ali i boanstvom. Dumuzi je kralj koji vlada ljudima. Sumerani su smatrali da muka vladavina, dakle kraljevstvo, prima snagu i podrku od enskog naela. Naime, dolo je do mijeanja stare kulture u kojoj je Boginja imala glavnu rije i nove, pastirske kulture, gdje su prevladavala muka boanstva. Pazi, govorimo o vremenu oko 3000. god. pr. n. e.! Staro znai jo starije od toga. A novo se odnosi na plemena i narode koji su sa sjevera pritiskali staru civilizaciju. Kad se pojavio prvi val tih sjevernih naroda, ljudi koji su tovali Boginju nisu imali drugog izbora nego prihvatiti ih u svoje naruje. Boginja je majka i zatitnica, a ne ratnica. I tako je Inana dragovoljno pristala prepustiti svoju 'vlast', koju zapravo u pravom smislu te rijei nikada nije ni posjedovala, kralju i bogu Dumuziju koji je vladao ljudima i njihovim svjetovnim poslovima. U Sumeru Boginju nisu ubili, ali su je natjerali da svoju energiju preda mukome Bogu, a zatim su je postupno zaboravili. Sluaj jo malo!" 0, Gospodarice! Tvoje grudi su tvoja polja. Inana, tvoje grudi su tvoja polja. Na tvojim velikim poljima niu biljke, Na tvojim velikim poljima raste ito. Iz tebe teku obilne vode do Tvojih slugu.

On stavlja svoju ruku u njezinu ruku, On stavlja svoju ruku na njezino srce. Slatko je spavati s rukom u ruci. Jo je slae spavati srcem do srca. "Kao to uje", nastavila je Uma, "muko boanstvo u Sumeru nije nasilno preuzelo vlast. Dumuzi i Inana najprije su bili ljubavnici. Njihova ljubav i njihovo zadovoljstvo predstavljali su sreu, miran ivot i obilje za ljude. Zbog toga je poredak stvari zahtijevao da se kralj svake godine tjelesno spoji s Visokom sveenicom koja je predstavljala Inanu. Taj obred je, vjerovali su Sumerani, osiguravao mo kralju te sigurnost njegovim podanicima. Ali, to je bilo tako u poetku. S vremenom, izvor snage se zaboravio, korijen drveta je ostao skriven. I dok su sa sjevera dolazili sve barbarskiji i nasilniji narodi, kraljev poloaj je morao jaati dok je njeno ensko naelo polako tonulo u zaborav." "eli rei", upitao je Dan, "da je Boginja podijelila svoje mjesto s mukim boanstvom koje je dolo sa sjevera, a zatim bila zaboravljena jer se agresija sve vie irila pa je bila potrebna vrsta ruka za organiziranje obrane?" "Upravo tako!" odgovorila je Uma. "Jednom kad se muko boanstvo pojavilo, Boginja se morala povui. Ona nema naina da se bori protiv toga. Njezin nain djelovanja je sasvim drugaiji. A osim toga, nije posvuda bilo kao u Sumeru. Na mnogim mjestima Boginja je umrla nasilno." "Da li to znai da u vrijeme kad su ljudi tovali Boginju nije bilo rata?" Uma se nasmijeila. "Da, to je tono Dan. Tada nije bilo ratova. Barem ne u onom smislu u kojem oni postoje unatrag pet tisua godina. Pogledaj samo umjetnost! Umjetnost je dobar odraz ivota neke civilizacije, odnosno dobar pokazatelj vremena u kojemu je nastala. Zna li koja je razlika izmeu pretpovijesne i povijesne umjetnosti?" "Pa, pretpostavljam daje ona prva miroljubiva...", usudio se na glas razmiljati Dan. "Miroljubiva!? Vie nego miroljubiva. Kao i u svim razdobljima i tijekom pretpovijesti umjetnici su najee oslikavali ono to je sveto. Zna li stoje bio najei religiozni obred u pretpovijesti?" Danijel je slegnuo ramenima. Pomislio je na neto, ali se nije usudio rei. inilo mu se da ve pomalo razmilja na nain na koji je razmiljala Uma. Zbog toga ga nije iznenadilo kad je ona jednostavno rekla: "Seks." Gledajui je, Dan bi se mogao okladiti da su joj oi zabljesnule kad je to rekla. Nasmijao se krajikom usana. Bilo je neobino vidjeti gotovo osamdeset godina staru enu, koliko god izgledala mlae, da s takvom vatrom govori o seksu. A Uma je doista govorila s unutarnjom vatrom iako moda ne u potpunosti iz razloga o kojima je mislio Dan. "Netko e moda rei daje to bio ples. Ali ritualni ples na kraju je opet izraavao spolnost. Seks, seksualnost, uitak i ljubav - to su bili darovi Boginje koje su ljudi dijelili izmeu sebe. U nae vrijeme se to pretvorilo u sramotu i grijeh. Prastari ljudi su mislili drugaije. Takoer, sveto je bilo sve stoje povezano sa enskim tijelom, posebice menstrualni ciklus i sam in raanja. Raanje je davanje ivota, ba kao to to moe biti i spolni in. Ako neto zavrjeuje poloaj svetosti, onda je to upravo to! A sad pogledaj to prikazuje povijesna umjetnost! Zapanjuje injenica kako uope ne postoje djela koja opisuju in davanja ivota dok su djela koja oduzimaju ivot (prizori rata, patnje i nesree) prisutna u najveoj moguoj mjeri. Nasuprot tome, umjetnost neolita pa i paleolita slavi davanje ivota dok oduzimanja ivota uope nema!" Danje zaueno sluao svoju pratetu kako iznosi injenice koje je i sam znao, ali se one nikada nisu ba tako posloile u njegovu umu. Ako se gleda na taj nain, postaje jasno da je ovjeanstvo jednom ivjelo u nekoj vrsti blagostanja; moda ak doslovce u rajskome svijetu, a zatim je taj raj izgubilo. Zato se to dogodilo? Uma je davala odgovore. Meutim, Dan nije bio siguran da e te odgovore razumjeti bilo tko osim njega.

Nije lako zamisliti umjetnost u kojoj nema ubijanja ljudi, u kojoj se raanje na slikama i kipovima Boginje oslikava kao sveti in, a spolno spajanje mukaraca i ena predstavlja religiozni obred. Nije lako menstrualnu krv doivjeti kao boanski dar jer nismo navikli razmiljati o ljudskome tijelu kao o neemu duhovnom. Posebno je teko vidjeti ensku seksualnost, njezinu vaginu, trudnou i raanje povezane sa svetou, a ne s neim sramotnim, neprikladnim ak i za pristojnu raspravu, a jo manje za religioznu umjetnost. A upravo tako je bilo u ta pradavna vremena dok je, kako je Uma govorila, Boginja jo bila budna. Dan je osjeao da se pred njim, ali i u njemu, otvaraju novi svjetovi. To je otvaranje bilo neprimjetno i postupno. Na posljetku, Uma mu je tek na proljee, nakon gotovo osam mjeseci razgovora, po prvi put spomenula Danilo-Hvar kulturu te ga sasvim neprimjetno uputila na mjesto gdje e pronai svoju Boginju. "Zna li za izraz 'Stara Europa'?" Pitanje je dolo iznenada kao i uvijek. Bilo je proljee, kraj treega mjeseca. Kroz otvoreni prozor ulazio je proljetni miris pomalo obojen ostacima gradskoga ivota. Dan je sjedio u Uminoj radnoj sobi i prouavao neku knjigu o rimskoj povijesti. Uma je bila zabavljena svojim papirima iz kojih je neto prepisivala na raunalo. U posljednje vrijeme su tako esto sjedili jedan pokraj drugoga, u tiini, zabavljeni svaki svojim poslom. Dan je volio Uminu radnu sobu. Sve te knjige ostavljale su dojam znanja i mudrosti. Ozraje je bilo nabijeno uenjakom znatieljom. Osim toga, na taj nainje davao prigodu Umi da tu i tamo zapone razgovor koji e mu otkriti jo poneki detalj u sloenom mozaiku Umina svjetonazora. Upravo tako je bilo i toga dana. "Nisam siguran", odgovorio je Dan. "Pretpostavljam da se taj naziv odnosi na kulturu neolitika na podruju Europe." "Da, to je tono", rekla je Uma. "Noviji naziv, rekla bih. Do prije dvadesetak godina o toj se kulturi nije ni razmiljalo kao o jednoj cjelini. Marija Gimbutas, moja imenjakinja," tu je Uma znaajno podigla obrve, "najzaslunija je za taj naziv kao i za prepoznavanje kontinuiteta mnogih naselja na tom podruju. Pogledaj kartu." Uma mije pruila kartu Europe na kojoj je crnom olovkom bilo zaokrueno podruje takozvane Stare Europe. "To je iz njezine knjige Boginje i Bogovi Stare Europe. Podruje koje je oznaeno obuhvaa gotovo cijeli Balkan, protee se na sjever do dananje eke, a na jug i istok preko Grke i Turske do Crnoga mora. Vremenski, govorimo o razdoblju od oko najmanje 3500 godina; od 7000. do 3500. god. pr. n. e. A sad pogledaj ovu kartu!" U Danovim rukama se sada nala manja karta s oznaenim suvremenim mjestima i arheolokim nalazitima na njihovom podruju. "Evo, i ti i ja smo roeni u blizini ovoga mjesta, zar ne?" Uma je prstom pokazala na rije 'Danilo', na karti. "to misli, da li se ljudi sluajno raaju ba na nekom mjestu ili u tome postoji neki smisao?" Danijel je jo uvijek bio zadubljen u prouavanje karte pa nije shvatio da mu je postavljeno pitanje koje ima vrlo malo veze s njom. "Molim?", upitao je nakon to je shvatio da se od njega neto oekuje. "Pitala sam te", ponovila je Uma strpljivo, "da li smatra da se ljudi sluajno raaju na nekom mjestu i u nekom vremenu?" Dan je slegnuo ramenima. "Mislim da ne. Ali, ne znam kakve to ima veze s povijeu?" "Ima, mladiu, ima. Vidi, u vrijeme o kojemu govorimo ljudi su tovali prirodu. Bili su jedno s njom i nikada se nisu odvajali od nje. Smatrali su da je ovjek nastao od majke zemlje i prirodnih elemenata koji postoje na tono odreenom mjestu. Njihov svjetonazor obuhvaao je duboko povjerenje u podreenost svega to je stvoreno nekoj vioj svrsi. Ali, ta svrha nije bila nerazumljiva i 'nebeski' uzviena. Ona je bila zemaljska i konkretna." Uma je malo zastala, a zatim bez upozorenja upitala: "Zar ne misli da je injenica to smo roeni na podruju Stare Europe vana za nae poimanje ivota? Zar ne misli da e Boginji, ako uope ikada moe oivjeti, u tome pomoi ljudi koji su najvie povezani s njom?"

Danijel nije znao kako bi odgovorio na ovo pitanje. Nije znao treba li uope odgovarati na njega jer je Uma odvratila glavu i poela brzo udarati prstima po tipkovnici raunala. Neko vrijeme ju je zbunjeno promatrao kako radi. Obino bi mu jasno rekla kad je eljela da ode. Sada je samo tiho radila dok je on ekao. Na posljetku, nakon desetak minuta, ponovo se okrenula k njemu. "Znam da si se esto pitao to je to s nama ljudima? Jesmo li doista neizljeivo bolesni od agresivnosti? Mora li na svijet biti toliko ispunjen patnjom? Odgovor je negativan. Nismo neizljeivo bolesni i svijet ne mora biti takav kakav jeste. Jednom u naoj prolosti ivjeli smo mirno i u skladu s prirodom. To je bilo vrijeme kad smo tovali Boginju. A zatim se to promijenilo. Narodi Stare Europe bili su poraeni od strane osvajaa sa sjevera. Dolazili su u nekoliko navrata, u valovima izmeu kojih je bilo i po 500 do 1000 godina razmaka. Ali, na kraju su pobijedili. Doveli su sa sobom mukog Boga. Ili, obrnuto: zbog toga jer su tovali mukog Boga, nisu mogli ni znali drugaije nego osvajati. Ali pazi! Sa stajalita ljudi koji su tovali Boginju ak ni to nije u potpunosti bila istina. Jer, oni su znali za muko naelo. Poznavali su njegovu ulogu u stvaranju svijeta. Jedino stoje nisu uzvisivali preko mjere i smisla. Zapravo, moe se rei da se svijet promijenio onda kada su pobijedili tovatelji neuravnoteenog mukog naela, tovatelji ljubomornog, posesivnog i agresivnog Boga." Uma je malo zastala udahnuvi duboko. Vidjelo se na njoj daje uzbuena to ovako otvoreno iznosi svoje stavove. "Nemoj me pogreno shvatiti, Dan. Znam da se raj nee vratiti na Zemlju. Neolit je davno proao. Meutim, vjerujem da, ako smo jednom mogli ivjeti u miru sa samima sobom i s prirodom i ako smo u tome uspijevali tisuama pa i desecima tisua godina, onda to moemo uiniti ponovo. Dan, mi to moemo. Mora u to povjerovati! Ako moe, mora pronai... oivjeti... Boginju." Uma je zatvorila oi i ostala mirno sjediti na svojem stolcu. Na trenutak Dan se zabrinuo za nju. Ali, onda je primijetio lagani pokret ruke kojom mu je naznaila da moe otii. Ustao je i krenuo prema vratima. Meutim, zastao je uvi Umin tihi glas. "Jesi li ve posjetio Danilo?" upitala gaje gotovo apatom. Dan se lagano okrenuo. "Ne. Nikada nisam bio tamo. udno, zar ne?" Uma se nasmijeila. "Ne, nije udno. Sve se dogaa u pravo vrijeme. Otii tamo, Dan. Otii tamo kad sljedei put bude kod kue." "Hou, svakako hou", rekao je i iziao iz radne sobe. I dok je zatvarao vrata i laganim korakom krenuo prema kraju hodnika, Dan je razmiljao o Uminim rijeima. Nije ih sve razumio, barem ne razumom. Srce... pa srce je znalo neke stvari i sada je kucalo bre. A onda su mu misli otile u prolost, u vrijeme Stare Europe. Tisue i tisue godina mira! Svijet bez ratnika i osvajaa, bez kraljeva i podanika, bez patnje i politike! Kako lije samo izgledao taj svijet? Kakve je to posljedice imalo na ivot ljudi? Kako su se organizirali? to su radili svakoga dana? O emu su razmiljali i emu su se veselili i nadali? Kako je doista ivot izgledao u vrijeme koje je, po svemu sudei, bilo mnogo bolje od ovoga, sadanjeg? Dan nije ni slutio da e odgovore na ta pitanja dobiti vrlo brzo i to iz prve ruke. Njegova gaje prateta Uma usmjerila na Danilo, na mjesto njegovog izvorita. A Boginja, njegova Boginja, konkretna i vrsta, izraena od kamena rukom davno umrlog majstora iz neolita ili ak i ranije, ve je bila spremna ekajui skrivena ispod tankog sloja zemlje i praine. ibenik, ljeto 2002. god. n. e. Danijelov san, trei dio; Irana Cijelo vrijeme putovanja more je bilo mirno, a vjetar nam blagonaklon. Uz blagoslov Anile do Krete smo stigli za manje od mjesec dana. Plovili smo uz obalu te zastali nekoliko puta da napunimo brodske zalihe hrane, a posebice vode. Nije bilo veih uzbuenja osim previranja mnogobrojnih pitanja i sumnji unutar nas. Naa srca bila su sredita oluje, a nai umovi

ispunjeni krilima njezinoga bijesa. Zato zapravo idemo na Kretu? to nas tamo oekuje i moemo li se uope nadati da emo Ume-Nethu svojim povratkom donijeti neku nadu? Zar ne bi bilo bolje da smo ostali kod kue oekujui milost Boginje? Zar ne bi bilo bolje da uope nismo ni saznali za opasnost koja nam prijeti? Na ta i druga slina pitanja svatko je imao svoj odgovor. Astar i Orian vjerovali su u pobjedu ljubavi. To ne iznenauje jer ako je itko bio predstavnik ljubavi na naoj lai, onda su to bili njih dvoje. Skrivali su svoju strast iza rezervnih jedara, tamo otraga, sasvim na krmi. Ali morski je zrak donosio njihove uzdahe pa se svatko od nas na svoj nain morao boriti sa sjeanjima, a ponekad i s probuenim eljama. Uar je bio utljiv, a kad bi i progovorio izraavao je brigu za svoje sokolove i druge ivotinje koje je ostavio u Uma-Nethu. Veselilo ga je jedino to stoje uo da i na Kreti znaju sa ivotinjama. Govorio je da e tamo moda nauiti neto novo. Takoer, Uar je bio jedini meu nama koji je na neki nain bio radoznao u pogledu Kurgana. Naime, oito je da su i oni znali mnogo toga o ivotinjama. Prie o njihovim konjima i o tome koliko su brzi i opaki u drugim su ljudima izazivale strah i nelagodu. Za razliku od njih, Uaru bi se pri spominjanju konja zasvijetlile oi. Nikada nije vidio takvu ivotinju. A elio je! Zbog toga je, u svojoj utljivosti esto pomiljao da odlazi na pogrenu stranu svijeta. Moda je morao krenuti u susret sjevernjacima? Moda bi, nauivi neto o njima, mogao pomoi i svome narodu? Endivu je znao da ne eli poi u susret tim divljacima. Njegov svijet je bio nainjen od blistavih i vrstih komadia gline i kamena, a tako neto je Kurganima bilo nepoznato. Tamo naprijed, na Kreti, eka ga umjetnost iznad svake mate i tome se veselio ne marei mnogo za ishod njihovoga putovanja. Belar, Estar i Dita esto su tiho razgovarali odvajajui se od drugih. Priali su o Boginji i nagaali njezine razloge za postojanje ljudi koji za nju uope nisu ni znali. Bili su to razgovori puni filozofije koje je netko poput mene teko mogao pratiti. Ponekad im se u tome pridruila i Joha, ali su se njezini komentari ograniavali na zvijezde i njihov utjecaj na ljude. I ona se nadala nauiti neto na Kreti. Znakovi koje je uspjela protumaiti bili su nepovoljni. Ali, tko zna? Moda ondanji zvjezdoznanci znaju vie? Moda su vidjeli neto to ona nije? Visoka sveenica Umana uglavnom je sjedila na pramcu lae pogleda usmjerenog u daljinu. Kao da je u mislima pratila nevidljive obale kojima smo se pribliavali. Iako to nije niim pokazivala, ja sam znao da paljivo slua o emu ostali priaju. eljela je osjetiti raspoloenje cijele skupine jer, znala je, o tom raspoloenju ovisi njihov doprinos sastanku, a vjerojatno i vijesti koje e po povratku donijeti sa sobom. Umana je vjerovala u snagu Boginje u svakom ovjeku. Vjerovala je da Boginja oblikuje svijet prema stanju naega srca i uma. Zato je eljela da naa srca budu ista i otvorena tako da bi Boginja mogla kroz nas nesmetano djelovati. Kad bi primijetila da razgovori poprimaju tijek koji bi se mogao nazvati negativnim, poticala bi me da pjevam pjesme o Boginji. To je bilo njezino rjeenje za moralne krize koje su iz dana u dan bojile ozraje na naoj lai. A meni nije bilo teko pjevati. O, ne! Pjevao sam punoga srca pokuavajui u pjesmi oivjeti ljubav koju sam ostavio iza sebe i koja mije, kako smo se pribliavali zavretku naega puta, sve vie nedostajala. Doista, dok je naa laa sjekla modrinu mora, ja iz dana u dan nisam mislio ni o emu drugome osim o svojoj Zori. Ostavio sam je kod kue tik prije vanih obreda kroz koje e sada proi bez moje nazonosti. A to joj je, kao i meni, tako mnogo znailo. Jesam li pogrijeio? Jesam li doista morao poi na ovo putovanje? Osjeaj mije govorio da me na Kreti eka odgovor na to pitanje. Samo, taj je osjeaj bio taman poput nonoga neba i kakav god odgovor u sebi skrivao, nisam bio siguran da ga elim uti. I tako se dogodilo da sam toga jutra, dok je naa laa noena vjetrom sa zapada hiiro sjekla povrinu mora, a Umana ustala sa svoga sjedita jer je konano ugledala toliko oekivanu

obalu, ja, pjeva i Uma-Haran, sve svoje srce unio u pjesmu. Ona je tako, prije mene, dotakla mjesto gdje e Boginja umrijeti. Sramim se nazvati ovu ljubav ljudskom, a plaim se Boga zvati je boanskom! Od samoga poetka, od vremena kojega se ne mogu sjetiti, ja traim Tvoje lice. I danas... danas sam ga vidio! Danas sam vidio Tvoju neopisivu ljepotu! Vidio sam velianstveni sklad Tvoga lica! elim te gledati zauvijek, elim Ti se zauvijek diviti. Oduvijek sam traio ljepotu koju danas promatram! Kad bih ih samo imao, gledao bih Te stotinama oiju! Danas sam te pronaao! A oni koji su mi se juer smijali, sada ale to nisu krenuli za mnom i traili Te poput mene. Sramim se nazvati ovu ljubav ljudskom, a plaim se Boga zvati je boanskom! Ali, sav gorim u strasti! Moja dua vriti u ekstazi! Svaki djeli mojeg bia zaljubljen je u Tebe! Tvoj je mirisni dah poput jutarnjega povjetarca doao u mir mojega vrta. Udahnula si novi ivot u mene. Postao sam Tvoj sunev sjaj, ali i Tvoja sjenka. Tvoje obilje je zapalilo vatru u mojemu srcu. Za mene si uinila sjajnim nebo i zemlju! Strijela moje ljubavi stigla je do cilja. Nalazim se u kui milosti i moje je srce... mjesto molitve. Prvih dana naa se mala skupina ratrkala po kretskom labirintu. Bili su to nizovi kua i graevina ispremijeane namjene. Bilo je tu svega i svaega: smirenih hramova i bunih trnica; mjesta za raspravu i mjesta za ljubav. Nikada nisam vidio nita slino tome mjestu, a vjerojatno nikada i neu sve dok sam iv. Moda je Kreta bila mjesto gdje e Boginja umrijeti, ali je isto tako bila i mjesto gdje ona rado ivi. Vidjelo se to u kuama koje su bile vrlo iste i uredne. Vrata i prozori bili su vrlo veliki u odnosu na veliinu graevina. Ponekad se inilo da ljudi napola ive u vanjskome svijetu, a samo napola pod krovovima svojih kamenih kua. Zidovi nikada nisu bili prazni, ve uvijek ukraeni znakovima Boginje: pticama, zmijama, bikovima, a ponekad i drugim ivotinjama koje nikada nisam vidio. Bile su to velike ivotinje nalik makama, ali mnogo strasnije s ogromnim onjacima. Boginja je, na mjestima gdje su je svi mogli vidjeti, bila prikazivana kao prelijepa ena, uvijek sa istaknutim grudima i bokovima, najee u zamamnim poloajima pozivanja na ljubav. Oko nje su bila njezina djeca, ivotinje i ljudi. Ponekad bi Boginja bila pola ovjek, a pola ptica ili neka druga ivotinja. Najee je blagonaklono promatrala radosne prizore iz ivota, a posebice prizore ljubavi mukaraca i ena. Naravno, oko njezinih kipova, mozaika i slika bilo je uvijek mnotvo ukrasa, posebice umjetniki oblikovanih listova i cvijea. Boginja je davala ivot, a sve ju je na Kreti zauzvrat slavilo istiui jedinstvo ovjeka i prirode.

Na skrovitijim mjestima, posebice u hramovima i ritualnim odajama, Boginja bi bila prikazana u drugaijem svjetlu. Jer, njezina uloga ene nije zavravala ljubavlju i dijeljenjem zadovoljstva. Boginja je bila i Majka. Prizori u kojima se ukazuje na enski ciklus i ritualno davanje menstrualne krvi bili su vrlo ivi i ispunjeni posebnom svetou. Ipak, kretski su umjetnici najvie pozornosti pridavali Boginji kao roditeljici. Prizori raanja bili su izraeni s mnogo panje i detalja. Na njima je Boginja bila krupnija, s veim, majinskim grudima i zatitnikim trbuiem. Najee su ti prikazi bili skriveni dublje u tami hramova. Jer ba kao i mi, ljudi Uma-Netha, i Kreani su znali da tama predstavlja Boginjinu maternicu. Iz toga mranoga mjesta, skrivenoga od svjetlosti, raa se novi ivot. Zbog toga mi je bilo potrebno malo vremena da razaz-nam ljepotu tih slika i mozaika. Moje su se oi morale priviknuti na polutamu skrivenih hramskih kutaka u kojima su se nalazili. Mnogo neobinih dogaaja proivio sam na tome mjestu, na svetome otoku. Teko mije ak i razmiljati o tome jer se sve odvijalo kao u nekom oblaku. Bio sam uzbuen ne samo zbog injenice da smo stigli na svoje odredite nego i zbog posebnih 'osjeaja' koje sam imao posvuda u tijelu. Ve prvoga trenutka, dok sam jo uvijek pjevajui ugledao obrise Krete kako se pomaljaju iz jutarnje izmaglice, shvatio sam da je zemlja kojoj se pribliavam blagoslovljena. Uma-Haran u meni odmah se probudio. Ovaj otok bio je kao izmiljen da bi ljudi koji ga nastanjuju bili sretni. Prili smo mu sa sjeverozapada usmjereni tono prema zaljevu u kojem su se nalazila Usta Krete, legendarni Min. Nakon samo nekoliko minuta, u daljini prema jugu, ugledao sam vrhove visokih planina. Nisam bio siguran u to, ali uinilo mi se da su bili prekriveni snijegom. Ispod njih prostirale su se zelene i smee mrlje ispresjecane bijelim trakama puteva. Nije to bila pusta zemlja, ve obraena i kultivirana poput nae plodne doline u Uma-Nethu, samo mnogo prostranija, moda stotinama puta vea. Gledajui taj prizor, ne samo obinim oima, ve i unutarnjim pogledom, moje je srce zadrhtalo. Sada sam znao zato se prialo da e ovdje Boginja umrijeti. Gledao sam Njezin dom. A onda, kad smo pristali i nali se usred mnotva ljudi, moje su misli sasvim prestale. Prepustio sam se unutarnjim osjeajima i vanjskim utiscima. Prije svega, ovdje je bilo na tisue i tisue ljudi! Tako neto nije se vidjelo u Uma-Nethu ak ni za vrijeme najveih proslava. Lae su dolazile i odlazile svakih desetak minuta, a ljudi najrazliitijeg izgleda i odjee hodali su amo-tamo, svaki za svojim poslom. Moji su suputnici, ba kao i ja, otvorenih usta promatrali taj nevjerojatni prizor. No, sva je ta guva bila samo prividno kaotina. Uskoro smo primijetili ene i mukarce koji su bili odjeveni u plave tunike. Oni su upravljali prometom u luci te bili zadueni za sve pridolice. I nau je lau doekao mukarac odjeven u plavo, ali s njim je bila i visoka ena u odjei za koju sam kasnije saznao da na Kreti predstavlja obiljeje sveenica Boginje. Bila je visoka i prekrasno graena. Ramena su joj bila iroka, a istodobno krhka. Duga crna kosa bila joj je spletena u uredan rep, a oi istaknute posebnom bojom. Njezina je boja koe bila bijela poput mlijeka i time se isticala izmeu tamnoputih ljudi koji su je okruivali. Pozornost su privlaile njezine obnaene grudi, takoer bijele, pridravane umetkom u iroku haljinu koja je dosezala do poda. Do sada sam vidio mnoge ene, odjevene i razodjevene,u poloajima pozivanja na ljubav. Meutim, ova je sveenica, posebice te njezine grudi, predstavljala najpoeljniji prizor koji sam ikada vidio! Oigledno su tako mislili i moji suputnici, kako mukarci tako i ene. Vidio sam to u njihovim pogledima te u nainu na koji su prihvatili njezine ispruene ruke. Ni ja nisam bio poteen njezinoga sveprodirueg arma. Pogledao sam je u oi, lagano kimnuo glavom i rekao: "Zovem se Dan, pjeva sam i UmaHaran." Ona se zvala Irana. Njezina je zadaa bila doekati nas i pomoi nam da se smjestimo u posebne kue namijenjene iskljuivo gostima. Takoer, bila je ovdje da odgovori na sva naa

pitanja te nas uputi u raspored naih aktivnosti. Budui da smo stigli gotovo mjesec dana prije oekivanoga dogaaja, taj je raspored bio vrlo jednostavan: upoznati Kretu i njezine ljude. Na moje je rijei odgovorila laganim smijekom. "Uma-Haran", ponovila je dok su joj oi neobino bljeskale. "Zanimljivo. Drago mije da si ovdje, Dan. Kasnije emo se mnogo bolje upoznati, sigurna sam u to." A zatim je okrenula glavu prema Umani upuujui joj osobnu poruku visoke sveenice. Iranine rijei u meni su ostavile dubok utisak. Da, i ja sam je elio bolje upoznati. Tko i ne bi, kad je bila tako posebna! Ipak, nisam ni slutio da e "posebnost" naeg upoznavanja u meni osvijestiti slutnju koju sam jo prije polaska na put zakopao duboko u sebi. Ali, prije toga sam doista morao upoznati Kretu! Teko je opisati to sam sve tamo vidio. Uma-Neth je bio mjesto blagostanja, ali Kreta je bila raj! Bilo je toplije nego kod nas pa su i mukarci i ene ee bili vrlo oskudno odjeveni, a ponekad ak i bez odjee. No, s njom ili bez nje, svojim izgledom su svi stanovnici ovoga blaenog mjesta, bilo mladi ili stari, pozivali na ljubav. enska odjea u kojoj nas je doekala Irana bila je rezervirana za sveenice, ali i obine djevojke u posebnim prigodama. Uobiajeno je bilo da ene budu gole iznad pojasa dok su im stegna prekrivale kratke suknjice. Oko vrata bi nosile nakit izraen od koe ili tkanine, a tu i tamo bi se vidio poneki kristal upleten u mreu drugih prirodnih ukrasa. Ako bi i nosile koulje, one bi bile neprivezane tako da su se grudi slobodno pokretale i nerijetko virile van. Nije bilo neobino da u takvoj situaciji druga osoba, bilo mukarac ili ena, pomiluje nestanu dojku ili je ak i poljubi izriui blagoslov Boginjinim darovima. Mukarci su takoer nosili kratku nonju nalik hlaama koje su sezale samo do iznad koljena. Te su hlae bile vrlo nalik enskim suknjama samo to je tkanina bila spojena izmeu nogu. Meutim, postranini izrez sezao je sve do pojasa tako da su se mukarcima vidjela miiava stegna, a nerijetko i dio stranjice. Penis je bio posebno istaknut, a istodobno i zatien navlakom od vrste tkanine koja je obuhvaala i testise. Mukost je ponekad bila naglaena crteom bika ili stiliziranim rogovima na navlaci za penis. Ali, kretske ene i mukarci nisu mnogo marili za formalnost svojega odijevanja. Vrlo esto bi se dogodilo da djevojka obue muku nonju, naravno, bez titnika za mukost, a mukarce se ponekad moglo vidjeti u tipinim enskim kouljama, pa ak i suknjama. Naravno, iako se znalo tko je mukarac, a tko ena, tome se nije pridavalo previe pozornosti. Vrlo brzo sam shvatio da se to ne odnosi samo na podjelu poslova, ve i na ljubav. Nije bilo neobino vidjeti par istoga spola, i mukog i enskog, kako zagrljen hoda ulicama Mina dok su veernje sjenke blago milovale Boginjine kipove na proeljima hramova i kua. Usred svega toga, ja sam veinu vremena provodio po mjestima moi kojih je u Minu bilo u izobilju. Takoer, inilo se da kretski Uma-Harani dobro znaju svoj posao. Jer, ba je svako mjesto na kojem bih osjetio neobino kretanje energije, a koje ukazuje na nazonost Boginjinih tragova, bilo posebno obiljeeno. Kamen na uglu neke ulice s oznakom dvostruke sjekire, simbola Boginjine snage; zid neke kue na kojem visi polumjesec, simbol enskog ciklusa; smokvino drvo na obali okrueno kamenim kipiima Boginje koja njeguje mlade ivotinje; pa ak ijedan dio mora, udaljen desetak metara od obale, na kojem je stalno bila usidrena brodica posveena zaljubljenima. Do nje se moglo doi samo plivajui, a bila je ureena tako daje nekoliko parova u njoj moglo nesmetano voditi ljubav pridruujui se esto u radosti jedan drugome. Moji suputnici su tih mjesec dana proveli svaki na svoj nain. Umana i njezina pomonica Dita vrlo brzo su se pridruile obredima u glavnome hramu i njih nisam viao esto. Mlae sveenice i sveenici lako su se uklopili u veseli ivot otoka, a zapravo se ni sa ostalim lanovima skupine nisam previe druio. Na posljetku, svakome od nas je bilo jasno da smo se nali na posebnom mjestu i da moramo iskoristiti svaki trenutak koji nam je darovan. Bit e vremena za razgovor tijekom dugog povratka kui.

Nakon desetak dana Irana je ispunila svoje obeanje o boljem upoznavanju. Susreli smo se u jednom od manjih hramova za koji se, kasnije sam saznao, brinula upravo ona. Stajao sam ispred mozaika na kojem je bila prikazana Boginja u zaigranu plesu usred rascvjetale livade. Bila je okrenuta leima samo malo zabaene glave tako da joj se lice vidjelo iz profila. Kroz visoki otvor na drugoj strani prostorije prodiralo je Sunce i osvjetljavalo ive boje cvjetova i malih ivotinja u travi oko Boginjinih nogu. Dugo sam je promatrao zato to me podsjetila na moju ljubav, prelijepu Zoru koja je ostala u Uma-Nethu. Izgledalo je kao da je Zora pozirala nepoznatom umjetniku. Graa tijela, oblik glave i slutnje lica, pokreti ruku u plesu, lagano podignuto koljeno i njeno oblikovani miii nogu... Ali, to je bilo nemogue. Zora nikada nije bila ovdje, posebno ne u vrijeme kad se gradio ovaj hram. Ipak, prizor me toliko opinio da nisam ni primijetio kad se Irana pojavila pokraj mene. Njenim me glasom trgnula iz sanjarenja. "Podsjea te na nekoga?" Naglo sam okrenuo glavu prema njoj. "Uh, Irana... uplaila si me, nisam znao da si ovdje." "Ovdje sam ve desetak minuta", odgovorila je kroz smijeh. "Promatram te. Vidim da ti se moja Boginja plesa svia. Mislim da te podsjea na nekoga. Jesam li u pravu?" Kimnuo sam glavom potvrujui njezinu pretpostavku. "Podsjea me na Zoru, djevojku koju volim i koja nije mogla poi s nama na ovaj put." "Ah, ljubav!" uskliknula je Irana. "Naravno, ljubav pokree svijet. Tako je to uredila Boginja. Doi!" Irana se okrenula na peti i odlunim korakom krenula prema vratima koja prije nisam ni primijetio. Bila su skrivena u polutami nasuprot mozaiku. Krenuo sam za njom ne pitajui se uope kuda me, niti zato vodi ova neobina ena. Ona nije bila od onih kojima se otkazuje poslunost. A to nisam ni elio jer me ponovo zapanjila svojom ljepotom. Nosila je onu istu ili slinu sveeniku odoru, a njezine su me obnaene grudi promatrale svojim tamnim bradaviama. Hodajui za njom, proao sam kroz nekoliko hramskih prostorija da bih se na posljetku naao u jednostavnoj sobi s jednim velikim krevetom i nekoliko kutija neobina izgleda oko njega. Irana se okrenula k meni i promatrala me nita ne govorei. A ja sam zauzvrat promatrao nju osjeajui kako se mukost u meni budi. Otkada smo stigli na Kretu bio sam okruen slobodnim izraavanjem ljubavi, ali ni u emu nisam sudjelovao. Meutim, stalna nazonost Boginjinih darova moju je mukost esto drala ukruenom. Tako se dogodilo i sada. Irana je to primijetila i s radou se nasmijala. "Ve sam se uplaila da te ne privlaim", rekla je. "Oh, privlai me, naravno. Vrlo si lijepa...", rekao sam, a zatim opet pomislio na neobinu bjelinu njezine koe. "Reci mi," izgovorio sam pomalo oklijevajui, "zato ste vi Kreani tako bijeli?" Zvonko se nasmijala. Oigledno ju je moje pitanje zabavljalo. Ali, ono je bilo na mjestu jer boja koe naih domaina doista je odudarala od svega to sam do sada vidio. Na Kreti, posebno u Minu, uvijek je bilo mnogo ljudi iz raznih krajeva svijeta. Trgovina je evala i s jugom i sa sjeverom. Sada, u oekivanju povijesnoga sastanka, broj posjetitelja se vjerojatno udvostruio. Zbog toga me arenilo raznih tipova ljudi nije iznenadilo. tovie, iznenaujua je samo bila ta bjelina; nepogreiva svjetloputost izvornih Kreana. U Uma-Nethu bilo je ljudi razne boje koe: od blijedosmede preko utocrvene do tamnosmee, gotovo crne. Ali tako blijedu kou nitko nije imao. "Ne znam da li ti mogu odgovoriti na to pitanje", rekla je Irana pomalo tajanstveno. "Tako je to oduvijek." "Pomislio sam da koristite neku boju ili se kupate u mlijeku...", rekao sam neduno. "Ne, nita od toga", nasmijala se mojoj ali. "Jednostavno smo takvi. Zar te to smeta?" "Ne, nipoto", odmahnuo sam glavom. "tovie, privlai me.

Posebice na tebi." "Ah," odgovorila je, zavodniki obliznuvi usne, "moja je zadaa da privlaim ljude. To nije nita posebno." Nakon toga se uozbiljila i uputila mi dug, ispitujui pogled. Izgledala je pomalo napeta. "Dan, prevalio si dug put", rekla je. "Ostavio si iza sebe enu koju voli. Zna li zato si zapravo ovdje?" To je bilo neoekivano pitanje zato to nekako nije odgovaralo njezinom izgledu i raspoloenju u kojem sam bio. Uzbudila me je, dovela u tajnu odaju u kojoj je samo jedna postelja, a sada me ispituje o razlozima mojega dolaska. Oekivao sam dijeljenje ljubavi s njom, moda obredno spajanje ili nuenje uitka Boginji, ali ne i razmiljanje o svrsi mojega putovanja. Ipak, njezino je pitanje pokrenulo Uma-Harana u meni. Osjetio sam kako mi energija struji tijelom. Takoer, osjetio sam kako dio te energije dolazi izvana, iz... Iraninog tijela! Ovo je bio poseban trenutak; trenutak koji sam doivio jo samo jednom, u susretu sa starim UmaHaranom iz jednog od sjeverozapadnih naselja. Odjednom, znao sam da se nalazim pred nekim kome se mogu otvoriti. Iranine oi su ulazile u moju duu, a ja sam sada znao da ona nije samo sveenica. "Istina je da...", progovorio sam tihim glasom, "...ne oekujem da u se vratiti." Irana je na trenutak sklopila oi, a zatim uzdahnula. "Oh, hvala Boginji...", izgledala je kao da joj je laknulo, "...onda je moja zadaa mnogo laka." Promatrao sam je. Nisam znao o kakvoj zadai govori, ali sam nasluivao njezin oblik. Tako je to uvijek bilo sa sposobnostima Uma-Harana: najprije se vidi nejasni obris misli ili osjeaja gotovo poput obrisa ovjeka ili kue u magli, a tek kasnije se pojavljuju detalji. Ali, ovaj put nisam elio detalje. Ostavio sam ih iza sebe, u Uma-Nethu, ne mogavi se suoiti s njihovim posljedicama. Ako je Irana imala neku zadau, nisam elio da to bude podsjeanje na ono to sam sakrio u dubine svojega uma. Ali svatko od nas je morao slijediti svoju sudbinu. Nisam mogao oekivati da u zaustaviti Iranu u onome to je namjeravala uiniti. Ipak, morao sam neto razjasniti. "Ti si takoer Uma-Haran, zar ne?" upitao sam je. "Na neki nain", odgovorila je. "Alija ne otkrivam mjesta moi niti za moj dar zna mnogo ljudi. Zapravo, moj dar je poseban utoliko to vidim moguu budunost i to ne za sve, ve samo za neke." "Da, to mi je jasno", rekao sam. "Ni moj dar nije prisutan uvijek. Nekad znam, a nekada ne..." "Nisam mislila na to", prekinula me je. "Poznato je da sposobnosti Uma-Harana ovise o mnogim initeljima i da esto nisu pouzdane. Kod mene se radi o drugom... hm, problemu. Naime, postoji samo nekoliko ljudi iju budunost 'moram' sagledati. Tih nekoliko ljudi nagovijestila mi je moja majka od koje sam naslije-t dila taj dar. Svojoj u keri, kad je bude i ako joj Boginja udijeli istu milost ili prokletstvo, ja nagovijestiti ljude koji e se pojaviti u njezinom ivotu." Sluajui ju, poeo sam shvaati da sam vjerojatno i ja jedan od onih s kojima e Irana, sveenica s Krete, morati odraditi svoju zadau. Njezine su sljedee rijei to potvrdile. "Moja majka, Dira, govorila mi je o mladom Uma-Haranu koji e iz daljine doi brodom. Bit e lijep, rekla je," tu se Irana ipak nasmijeila, "a njegova sudbina teka." Irana mije sada prila malo blie. Osjetio sam miris njezinoga tijela pomijean s mirisom neke meni nepoznate biljke. Bio je suh i teak, a podsjetio me na rijedak zain koji je jednom u hranu stavila Zorina majka. "esto sam te sanjala, Dan", nastavila je Irana, sada neto tiim glasom. "Dolazi mi u snove i vizije jo od moje desete godine. Ipak, nikada ti nisam vidjela lice u tim snovima. Tek

kad ste stigli, kad si mi priao i prihvatio moju ruku, shvatila sam da si to ti. Dolo je vrijeme za moju viziju. Hoe li sudjelovati?" Kimnuo sam glavom iako nisam znao o emu se radi. Nisam mogao odbiti Iraninu ponudu. U meni nije bilo straha. Znao sam da me moja sudbina, ona koja zasluuje strah, jo nije sustigla. "Pozdravi Boginju u meni", rekla mije Irana malo podignuvi glas. Budui da nisam znao to se tono oekuje od mene, prepustio sam se nagonskom porivu. Sagnuo sam se i pribliio usne njezinoj lijevoj dojci. Jednom sam je rukom blago podigao usmjerivi bradavicu prema sebi. Bila je puna i teka, a tamni kolut oko nje odudarao je od njezine mlijene bjeline. Stavio sam bradavicu u usta i poeo je blago sisati. Irana je ispustila glasni uzdah zadovoljstva. Zatim sam se okrenuo drugoj dojci i ponovio njeni ritual sisanja i ljubljenja. Osjetio sam kako se u meni budi osjeaj svetosti. Mukarac i ena, to smo u tom trenutku bili Irana i ja, bez imena i povijesti. Ona je predstavljala Boginju, a ja njezinog sina i ljubavnika. Naa e se tijela spojiti ba kao to su se spajala milijunima godina u uzvienom inu stvaranja. U meni se probudila neobina mjeavina osjeaja pobone smirenosti i velikog uzbuenja. Mnogo puta sam bio u obrednim situacijama poput ove, ali nikada do sada osjeaj bezvremene boanskosti nije bio tako jak. Osim sa Zorom, naravno. Ali, sa Zorom, na koju sam s njenou pomislio u tom trenutku, osjeao sam i neto drugo, neto vie. Obred sam mogao provesti sa svakom enom, posebice sa kolovanom sveenicom kakva je bila Irana. Ali, ljubav je davala drugaiju dimenziju dijeljenju darova Boginje. I zbog toga sam tada, opijen mirisom Iraninih bijelih grudi, odluio usmjeriti uivanje koje e uslijediti prema Zori, utjeljovljenju Boginje koju sam volio. Isprva su stvari krenule uobiajenim tijekom. Priznajem da me malo iznenadila brzina kojom je Irana u sebi, a i u meni, izazvala stanje ekstaze. Kad sam podigao glavu s njezinih grudi, najprije me samo ovla dodirnula usnama po obrazu, a zatim i po vratu gdje sam na koi osjetio vlanost njezinoga jezika. Zatim se bez upozorenja spustila na koljena i izvadila moj ve ukrueni ud. Jednom je rukom obuhvatila testise i njeno ih stiskala dok je drugom prelazila preko vrha penisa. Zatim ga je obuhvatila usnama i poela njeno sisati. Istodobno je krunim pokretima jezika milovala otvor sjemenog kanala izazivajui u meni vatrene iskre. Nakon toga je uinila neto to nikada nisam doivio. Moj je ud nestao cijelom duinom u njezinim ustima. Osjetio sam kako glaviem dodirujem stijenke njezinoga grla. Bio sam tako duboko u njoj da su joj usne dodirivale moje sada ve nabrekle testise. Nekoliko minuta me drala u takvom poloaju grei miie ustiju, vrata i grla na takav nain da sam mislio da neu izdrati. I da nisam od mladosti nauio kontrolirati stezanje muke lijezde, izbacio bih sjeme u njezino grlo. Moda bi se to ionako dogodilo da Irana nije naglo ustala i jednim pokretom zbacila sa sebe obrednu haljinu. Ispod nje nije imala nita osim tanke uzice od koe koja joj je opasivala struk. "Priekaj", rekla mije, prilazei jednoj od kutija pokraj kreveta. Tek sam sada vidio da su kutije bile nainjene od vrbovoga granja iako neobino svijetle boje. "Nemoj se uplaiti, molim te", rekla mije ozbiljno, a zatim se sagnula i iz kutije izvukla dvije zmije! "Oh", ustuknuo sam, ipak zaplaen, prepoznavi ritualne otrovnice koje smo jednostavno zvali Zmije. U Uma-Nethu sveenice ih nisu koristile osim, prialo se, u nekim tajnim obredima dostupnim samo vrlo iskusnima. Na Kreti, kako su mi rekli, zmije su bile u mnogo iroj uporabi. Ipak, nikada nisam proveo obred spajanja u nazonosti zmija. "Zmije su simbol enske stvaralake sile, to zna", rekla je Irana umirujuim glasom pokuavajui odvui moje misli od posljedica ugriza dva vijugava stvorenja u njezinim rukama.

Znao sam to simboliziraju zmije. Ali, budui da sam bio mukarac, nikad nisam osjetio preveliku bliskost s njima. Simbol muke stvaralake snage, bik, bio mi je mnogo simpatiniji. "Potrebne su mi", nastavila je Irana, "da bih svoju viziju usmjerila na ispravan nain." Malo je zastala ispred mene drei dvije zmije svaku u jednoj ruci. One su oigledno bile navikle na njezin zahvat jer se nisu previe otimale. Ipak, njihove ute oi, ba kao i palucavi jezik usmjeren prema meni, nisu bili ohrabrujui prizor. "Pokuaj se opustiti", rekla je sjedajui na rub kreveta. "Ovo je obred, ne zaboravi. Prodri u mene!" Zatim je rairila noge izmeu kojih sam ugledao ve vlaan otvor obrubljen njenim crnim dlaicama. Iznenadilo me to nije bilo previe dlaka, kao daje bila posebno ureena za ovu prigodu. Takvo ureivanje nije bila esta pojava. Iako sam uo za taj obiaj, nikada mu nisam svjedoio uivo. Morao sam priznati da me prizor ispred mene uzbudio. Zanemario sam palucanje i siktanje zmija koje je Irana jo uvijek drala u rukama i gurnuo sam ud u njezinu spremnu enskost. Do tada sam mislio da poznajem sve tajne voenja ljubavi, ali Irana me opet uspjela iznenaditi. Gornji dio tijela bio joj je nepomian i usmjeren na igru zmija. Donji dio se micao usklaen s mojim pokretima prodiranja. Isprva sam bio njean i polagan, ali uskoro je Irana nametnula svoj ritam koji je bio mnogo bri. Meutim, ono to se istodobno dogaalo u njezinoj nutrini bilo je gotovo nevjerojatno. Stijenke njezinog vaginalnog otvora, pa ak i dubine njezine vagine, kao da su bile ive! Njezini unutarnji miii kretali su se u valovima, manjim i veim, pritiui i steui moj ud. Imao sam osjeaj kao da u njoj postoji nekoliko ruku, ili jo bolje nekoliko usta, koja istodobno siu, grickaju, zateu i oputaju moju mukost. Bilaje mije potrebna sva moja snaga da obuzdam prolijevanje sjemena i zadrim razinu ekstaze barem priblinu njezinoj. Ali, za nju se glavnina dogaaja odvijala povie njezinih grudi gdje su zmije sada slobodno etale oko njezinoga vrata, lica i ramena. Rukama ih je sada samo milovala po glatkim ljuskama. Vidio sam, ili bolje reeno, osjetio sam kako je sa svakim njihovim gmizavim pokretom dio neke neobine energije ulazio u Iranu. A kroz nju i njezinu enskost, ulazio je i u mene. I na posljetku, dvije su se zmije donjim krajem ovile oko njezinih grudi, ispreplele se preko vrata i poloile svoje glave do njezinih uiju. Istodobno, ples naih spolovila i dalje se nastavljao neumitno se pribliavajui svojemu vrhuncu. Osjetio sam kako mi se energija penje uz kraljenicu i ulazi u posebnu toku u podnoju glave. Svjetlost je eksplodirala u meni. I dok smo zajedno doivljavali ekstazu orgazma, zauo sam neobino itanje zmijskoga jezika koje se najprije pretvorilo u rijei, a zatim i u niz slika. Irana mi nikada nije morala ispriati viziju moje budunosti. Vidio sam je zajedno s njom. ibenik, jesen 2002. god. n. e. Danijelov san, etvrti dio; Sastanak na Kreti Vizija koju smo podijelili Irana i ja u svojoj poruci nije bila jako razliita od slutnji, znakova i osjeaja koje sam imao kod kue. Samo, sve je to sada bilo mnogo jasnije, popraeno slikama i, stoje najvanije, potvreno injenicom da su dva Uma-Harana doivjela isto. No, to nije znailo da sam sada bio mirniji pa ak ni sigurniji u pogledu znaenja svega toga. Izvjesno je bilo jedino to da je moj povratak u Uma-Neth upitan. U budunosti nije bilo skorog susreta sa Zorom niti pak dogaaja koji bi se oekivali u ivotu mladia poput mene. Umjesto toga bilo je mnogo neobinih slika kojima ni Irana ni ja nismo znali podrijetlo. Bilo je slika krvi i unitavanja, slika nepoznatog mnotva ljudi neobina izgleda naina dijevanja. Bilo je patnje i enje i dugog, dugog ekanja. Mnogo toga nisam znao ni opisati, a

kamoli protumaiti. Rijei poput obnove, povratka, dugog nestanka, a zatim oivljavanja bile su popraene slikama koje nisam razumio. Vidio sam oluju, a zatim i prolazak kroz mrane predjele. Na leima sam nosio teret, a u grudima me boljelo. Iza mene je bilo mnotvo ljudi koji su kao i ja prelazili isti put. Slijedili su me, a opet nisu ni znali da me slijede. Probudio sam se na mjestu kojem nisam znao imena. Probudio sam se zaboravivi tko sam i zato sam se naao tamo. A zatim sam se opet sjetio jer je Boginja dodir-nula moje ruke. I Zora, tu je bila i Zora. Nju sam traio, dugo sam je traio. Na posljetku sam je naao, ali okolnosti naega susreta bile su nejasne kao u magli... Vidio sam velike promjene, ali ovaj put ne izvana, ve u ljudskim duama. Ljudi e se promijeniti, a ja sam im morao prenijeti poruku. Samo, nisam znao kakva je to poruka? I ija? Na to se sve to odnosilo? Kakvu mi je zadau namijenila Boginja i zato mije sve tako jasno na razini osjeaja, a tako nejasno na razini rijei? Irana mi je nekoliko puta rekla da moram imati povjerenja u Boginju i da vrsto slijedim njezin put. Ali, kao to je i ona dobro znala, taj je put zavravao tako daleko da uope nije bilo rijei kojima bi se ta daljina opisala. I stoje najgore, tek na tom zavretku, nejasan i potpuno neizvjestan, nalazio se ponovni susret s mojom ljubavlju. Nisam bio mudriji nakon Iranine vizije, ali bio sam sigurniji da me oekuje sudbina koju nikada nisam traio. I taje sudbina imala veze ne samo s Iranom nego i s dolaskom na Kretu. Irana je bila samo jo jedno sredstvo potvrde, jo jedan putokaz na putu. Ono stoje bilo vano dogodit e se na sastanku zbog kojega sam doao. Nisam znao to bi to moglo biti niti kakve to ima veze sa mnom, ali poeo sam s nestrpljenjem oekivati ljetnu pobjedu dana nad noi. Jer, sastanak je bio zakazan u vrijeme najdueg dana u godini. U labirintu Mina postojalo je sredinje mjesto, trg posebice izgraen za velika okupljanja. Koristio se za velike godinje sveanosti, posebice proslave dolaska proljea i ljeta. Velik otvoreni prostor bio je okruen s nekoliko prirodnih stijena na kojima su Kreani izgradili nizove udubljenja za sjedenje. Ubrojivi i drvene skele koje su za ovu prigodu pripremljene, tu se moglo udobno smjestiti do tisuu ljudi. Oekivalo se da e ih u vrijeme sastanka biti i vie. Poseban prostor osiguranje za Visoku sveenicu i njezine goste iz raznih krajeva svijeta. Taj je prostor bio tek malo uzdignut i dobro vidljiv iz svih dijelova sredinjega trga. Smjestio sam se pokraj tog posebnog prostora, dvadesetak metara udesno. Nakon gotovo mjesec dana lutanja Kretom moja je skupina ponovo bila zajedno. Uar, Endivu, Orian, Estar i Belar sada su sjedili pokraj mene. Neto dalje sjedile su Joha i Aster. Dite nije bilo, a ja nisam znao gdje je. Mjesto za Umanu, nau Visoku sveenicu, bilo je pokraj predstavnika pojedinih naroda i zemalja na posebnom podiju. Sastanak je poeo odmah ujutro, s prvim zrakama Sunca. Visoka sveenica Krete, ena srednjih godina, jo uvijek iznimno privlana i ouvane ljepote tijela koja se mogla usporediti s mnogo mlaom Iranom, otvorila je skup pozdravnom pjesmom Boginji. Njezino ime bilo je Ia, a kad je umjesto pozdravnih rijei jednostavno zapjevala, protrnuo sam od glave do pete prepoznavi u njezinom glasu talenat Pjevaa kojega sam i sam posjedovao. U vrijeme kad u se ponovo vratiti k vama, moj e se ljubavnik Mjesec uzdii na pola puta. Znak vode e okruivati njegovo lice, a ja u, slijedei njegovu zraku, pokucati na vaa vrata. U vrijeme kad u se ponovo vratiti k vama, ena nad enama, ona koja dolazi s drugoga svjetla, bit e u tihom i nijemom drutvu. Slijedei njezinu elju, ja u pokucati na vaa vrata. Vaoj dui i vaemu srcu, doi u ponovo jedne mirne veeri, kad uitelji uvrste pogled na jarevim rogovima. S tog e ih mjesta osvjetljavati unutarnja vatra, a dvije e sjenke bez vlastitoga postojanja, ushienim siktajem obuhvatiti nebo. U vrijeme kad u se ponovo vratiti k vama, poetak nebeskoga kruga bit e obiljeen Suncem. Nita vam neu rei, a vi, voeni znamenjem s nebesa

i enjom bez kraja i poetka, vi ete znati, sasvim sigurno znati: To sam ja, to sam ja... Ona koja seje vratila! I dok je Iin glas zamirao u tiini, ja sam, voden nekom nevidljivom silom, okrenuo glavu prema Johi. Nikada nisam uo ovu pjesmu to nije bilo udno jer bila je to oito pjesma iz tradicije Krete. Meutim, neto mije govorilo da u njoj ima neega vieg od uobiajenog izraavanja enje za izgubljenom Boginjom. Bilo je u njoj neeg... proroanskog. Boginja je kroz Iu objanjavala ljudima kad e se vratiti. Naalost, ja nisam razumio njezine rijei niti simbole koje je koristila. Ipak, izraz "znamenje s nebesa" natjerao me je da se okrenem k Johi, naoj zvjezdoznanki. I doista, Johin izraz lica bio je zapanjen. Nabrala je obrve, oigledno neto raunajui u sebi, a zatim odmahnula glavom ne uspijevajui pohvatati sve niti u svojim proraunima. Primijetila je da je gledam pa je usnama oblikovala poruku za mene. "Zapamti rijei pjesme!" rekla je bez glasa. Kimnuo sam glavom. To mi nee biti teko. Pjesme su bile moj ivot. "Posluajte me sada!" odjednom je glasno progovorila Ia, autoritativno i vrsto, sasvim razliito od njenosti s kojom je otpjevala svoju pozdravnu pjesmu. "Posluajte priu o razlozima naega sastanka. Pozdravljam sve ljude dobro volje, prestavnike naroda ljudi sa sjevera i juga, istoka i zapada. Neki od vas doli su izbliza, a neki iz velike daljine. Odakle god bili, dobrodoli ste na naem otoku, na mjestu koje je, prema naoj predaji, posebno drago Boginjinu srcu." Ove je rijei Ia izgovorila malo uzdignutih i rairenih ruku. Snaga njezinoga glasa dodatno je objedinila i povezala sve nazone, posebice one koji su, poput nas iz Uma-Netha, donedavno bili potpuni stranci. No, nakon toga je Ia nastavila mnogo blaim glasom pokuavajui kratko i jasno obrazloiti razloge sazivanja ovakvoga skupa. "Ljudi koji tuju Boginju oduvijek su mirno ivjeli na ovome svijetu. Znali smo da ima naroda koji ne poznaju njezina imena. To nije bilo vano jer ona ih ima mnogo. Pa ak i kad ljudi ne znaju ni za nju samu, znaju za njezina djela. Vide svijet oko sebe; vide ljepotu i svrhovitost njezinoga stvaranja. Ali, jo u davnoj prolosti, prije vie od sedam stotina Sunevih ciklusa, saznali smo da postoje ljudi koji ne samo da ne tuju Boginju nego je otvoreno mrze. Vi znate njihovo ime: to su Kurgani, narod ili narodi koji dolaze sa sjevera. Ne znamo zato, ali oni se ve odavno sputaju iz svojih sjevernih domova i na svojem putu siju strah, mrnju i unitavanje. Kurgani su drugaiji od svega to smo do sada poznavali. S njima je nemogue razgovarati. Prihvaaju trgovinu, ali samo s naim mukarcima. Ponaanje im je agresivno i ne razumiju vrijednost ljubavi. Iako smo znali za postojanje Kurgana, do nas su sada doprle glasine da se sprema njihova velika najezda. Stotine, a moda i tisue kurganskih plemena poelo je svoju seobu na jug. Ako su ostali isti kao i prije, a sve govori da jesu, Kurgani e unititi sve pred sobom i na e svijet nestati." Ia je zastala nainivi dramatinu stanku, a zatim malo povienim glasom rekla: "Ljudi, Boginje! Vaa Majka i stvarateljica, vaa ljubavnica i darovateljica uitaka je u opasnosti. Veliko je pitanje hoe li preivjeti pod pritiskom stranih plemena kojajoj ele smrt. Sastali smo se da bismo raspravili kakve su mogunosti pred nama. Sastali smo se da bismo, ako se ikako moe, ouvali Boginju od propasti." Svi nazoni znali su za svrhu svoga dolaska. Takoer, mnogo puta su o njoj razmiljali u miru tihih veeri, ali i u vrlo bunim raspravama na ulicama Mina kojima sam i ja ponekad svjedoio iako bez previe volje da se u njih ukljuim. Ono to je slijedilo bilo je, vie ili manje, odmjerenije ponavljanje stavova koje sam ve mnogo puta uo. Najprije je ustao naoit mukarac duge sijede brade. Nisam znao njegovo ime, niti se je on predstavio. Tek mi je Endivu doapnuo da se zove Emitru. Njegov narod ivi na sjeveru, na

obalama Unutarnjega mora. Budui da su bili blie Kurganima, smatralo se da su ugroeniji od drugih. Na posljetku, Kurgani e prvo stii do njih. Emitru je najprije zahvalio Ii na pozivu i ljubaznoj gostoljubivosti. A zatim je rekao: "Vjerujem da mnogima nije jasno o emu se zapravo radi. Va svijet je nepromijenjen i nita pod Suncem ne ukazuje da bi se mogao promijeniti. Mi smo, za razliku od veine naroda, mnogo svjesniji promjene koja dolazi. Takoer smo svjesni da se njoj vrlo teko oduprijeti." Emitru je malo zastao skupljajui snagu. Vidjelo se da na leima ima prilian broj godina. Zapravo, vjerojatno je bio najstariji ovjek na ovome skupu. "Pitali su me esto po emu se to Kurgani razlikuju od nas. Teko je to objasniti. Naravno, oni imaju sasvim drugaiji nain ivota. Uzgajaju stoku, a obraivanje zemlje im je naporno i, kako to kau, ispod asti. Meutim, najvanija razlika je, kako je to Ia objasnila, injenica da oni ne tuju Boginju. Kurgani tuju muka boanstva." Na ove rijei zauo se agor iz okupljene mase. Netko je dobacio: "Pa i mi tujemo muka boanstva!" "Da," odgovorio je Emitru, "ali mi znamo da izmeu enskog i mukog naela mora postojati suradnja. Boginja je stvarateljica, ali bez mukoga naela ne bi bilo njezinoga stvaranja. Bik i zmija, dvostrana sjekira - mi to znamo, ali Kurgani ne znaju. Mi tujemo suradnju, a oni tuju... mo." "Mo?" netko je ponovio. "to znai tovati mo?" Emitru je slegnuo ramenima. "Teko je to objasniti. Ni sam ne razumijem u potpunosti njihovu filozofiju. Oni ne razumiju suradnju. Vjeruju da postoji netko tko je vii i netko tko je nii. Onaj vii upravlja onim niim. Taj svoj svjetonazor izraavaju u svakidanjem ivotu. Imaju poglavare i sljedbenike; naredbodavce i poslunike. Jednostavno su drugaiji. Meni to osobno ne bi smetalo jer ja, kao i vi, mogu razumjeti drugaiji nain ivota. Ali, oigledno je da smeta njima. Na primjer, oni vjeruju da muko naelo vie vrijedi od enskog. Dakle, njihov vrhovni Bog je mukarac koji je sebi podredio Boginju. tovie, toliko ju je podredio da je ponekad uope ni nema." Ove rijei su sasvim zapanjile okupljene ljude, posebice Kre-ane. Do njihove svijesti, okruene izrazima blagostanja i Bogi-njinim darovima, nije mogla doprijeti injenica da negdje postoje ljudi koji imaju tako izvrnut pogled na stvarnost. "Ali, kako onda oni ive?" dobacivali su neki. "Ako ne razumiju Boginju, kako onda razumiju sebe?" pitali su drugi. "Toje nemogue, jednostavno nemogue...", odmahivali su glavama trei. Ia je ustajanjem malo smirila buku nastalu nakon Emitruovih rijei. "Nepriznavanje enskoga naela", rekla je, "dovodi do nerazumijevanja stvaranja. Kako im Majka zemlja uzvraa na njihovo ner azumij e vanj e? " "Dobro pitanje", rekao je Emitru. "Uzvraa im oskudicom, naravno. Oigledni razlog za njihov dolazak na jug je nedostatak hrane. Iscrpli su svoje izvore i sada ele nae." Ove su rijei bile tako strane da nitko nije mogao nita dobaciti. Odjednom je postalo jasno da je razlog sastanka i te kako opravdan. Svijet Boginje je u velikoj opasnosti. Emitru je nastavio svoju crnu priu: "Kurgani su ratnici. Znam da mnogi meu vama ni ne razumiju tu rije. Ratnik je onaj koji ubija druge ljude orujem. Mi smo nemoni pred ratnicima. Ne poznajemo oruje. Nai ljudi nisu spremni za borbu niti to itko zapravo eli. Ali, ako se ne borimo, Kurgani e jednostavno doi, istjerati nas s naih ognjita, a vjerojatno i ubiti. Nakon toga e se smjestiti na naoj zemlji i nastaviti ivjeti na svoj nain." "Koji je va odgovor na to, mudri Emitru?" upitala je Ia. "to predlaete?" "Moj prijedlog nije ishitren, Ia", odgovorio je Emitru. "Mnoge sam noi probdio zbog njega. Nisam sretan s njim, ali ne vidim drugoga rjeenja. Predlaem da postanemo ratnici i da se borimo za obranu svoje zemlje!"

Ia je zadrala svoj ozbiljni pogled na Emitruu. Mnogi poslanici su se promekoljili u svojim sjeditima, a iz mnogih grla se zauo uzvik nevjerice. "to? to on to predlae?" "Da postanemo... ratnici?" "to to znai? Kako on to misli?" amor je opet utiala Ia: "uli smo te, Emitru. Ljudi reagiraju kako reagiraju, a to ne znai da prijedlog nema svoju osnovu. Meutim, ima li jo prijedloga?" Sada je, na moje iznenaenje, ustala naa Umana. Izgledala je vrlo dostojanstveno ovako izdaleka. Na trenutak me zahvatio val ponosa. Umana je progovorila mnogo slabijim glasom od Ie i Emitrua. Ali, njezine su rijei imale veliku teinu. "Razumijem to govori Emitru. Takoer razumijem da je njegov narod u najveoj opasnosti te da ga on eli spasiti po svaku cijenu. Meutim, pitam se da li je doista na spas vrijedan svake cijene? Naime, ak i ako zanemarimo injenicu da nitko meu nama nema ratnikoga iskustva, ostaje injenica da bismo, prihvatimo li taj nain razmiljanja, morali postati slini naim napadaima. Drugim rijeima, ako prihvatimo borbu kao rjeenje, neemo postati samo ratnici, postat emo Kurgani!" Kimanje mnogih glava i poneki spontani pljesak oznaio je slaganje mnotva s Umaninim rijeima. "Vidite," nastavila je ona, "Boginja ne oduzima ivot, ona ga daje. Ako prihvatimo njihov nain razmiljanja i suprotstavimo im se, moda emo sauvati ljude i to tek ako pobijedimo u vrlo neizvjesnoj borbi s njima koji su u borbi kod kue. Ali, istodobno emo izgubiti sve u to vjerujemo. Izgubit emo ljubav i suosjeanje, izgubit emo sami sebe, a na posljetku i Boginju. Da li je to doista vrijedno naega ivota? Boginja uvijek djeluje u ciklusima raanja i smrti. Smrt nije problem ako je ravnotea sauvana. Uz sve potovanje, mudri Emitru, ono to ti predlae jest gubitak ravnotee, a to je gore od smrti!" "Ali," usprotivio se Emitru naglo ustavi, "da li to znai da emo pasivno gledati kako Kurgani dio po dio prodiru na svijet i ubijaju nau djecu? Za ime Boginje, pa oni nas mrze! Ne samo nas. Oni mrze svoje vlastite ene. Porobili su ih i ponaaju se prema njima kao prema rasplodnoj stoci. Kad uju da su u naem drutvu ene ravnopravne mukarcima, najprije se smiju, a onda postaju agresivni, tvrdei daje na nain ivota uvreda njihovom mukom Bogu!" Umana je, jo uvijek stojei, rairila svoje ruke dlanovima okrenutim prema gore. "uo si moj prijedlog, Emitru. Ja vjerujem u mudrost Boginje, a ne u mudrost Kurgana." I dok je Umana sjedala, Emitru je zavrtio glavom. Negdje u sebi znao je da je uzaludan svaki pokuaj pretvaranja ljudi Boginje u ratnike. To je bilo protivno i njegovim naelima. Ipak, morao je pokuati. To je bio jedini izlaz koji je mogao vidjeti, a koji prua barem malu nadu da e djeca njegove djece ostarjeti i imati svoju djecu. Nakon dijaloga Umane i Emitrua, razvila se rasprava u kojoj su razliiti govornici na svoj nain obrazlagali priklanjanje jednom ili drugom stavu. Umana i Emitru su nakon toga uutjeli, ba kao i njihova domaica Ia. Moja je panja odlutala. Nisam mogao pratiti sve to je reeno. Zapravo, mojim umom je i dalje odjekivala pjesma koju je Ia otpjevala otvarajui skup. Nita vam neu rei, a vi, voeni znamenjem s nebesa i enjom bez kraja i poetka, vi ete znati, sasvim sigurno znati: To sam ja, to sam ja... Ona koja seje vratila! Ona koja se je vratila... Hoe li se doista vratiti? Ako je pjesma istinita, onda hoe. Ali, zar povratak ne podrazumijeva i odlazak? Boginja je sada ovdje, u to nisam imao sumnji. Vidio sam je i osjetio mnogo puta tijekom svoga ivota, a posebice sada, na Kreti. Znai ona e

najprije otii, a zatim se vratiti. Znai li to da e Kurgani pokoriti njihov svijet, a zatim jednom ustuknuti i vratiti im ga natrag? I koliko e vremena proi prije nego to se to dogodi? Iz mojih me misli prenuo snani Iin glas. Rasprava je bila zavrena. Oigledno, veina se priklonila Umaninom nainu razmiljanja: oni nee postati ratnici. Imat e povjerenja u Boginju. Neka bude prema Njezinom planu. Emitru je izgledao tuan. Plan u koji ni sam nije vjerovao pokazao se neprihvatljivim za veinu. Sada mu jedino preostaje da ga provede u svome narodu pokuavajui se suprotstaviti mnogo nadmonijem protivniku. Ili, da postane poput njega. U oba sluaja, Emitru je to dobro znao, ne smijei mu se sretna budunost. Kao zakljuak iscrpne rasprave Ia je ponudila svoj posljednji prijedlog. "Odluili smo ostati vjerni Boginji. Neemo odustati od naela ljubavi i stvaranja. Ali, svjesni smo da to znai propast za mnoge od nas. Sluajte me, posebice vi, predstavnici naroda koji ive na kopnu. Kurgani e doi, u to nema sumnje. Nitko ne zna koliko e trajati njihova vladavina. Meutim, na moru su jo nevjesti tako da su otoci mnogo sigurnija mjesta za ivot. Ne moemo znati kada e koji val doi do vaih naselja. Moda ih ni vai unuci nee doekati. Ali, ipak se pripremajte! Pripremajte se tako to ete veinu svojih poslova, a zatim i ljudi, preseliti na otoke. Tamo ste sigurniji. U ime Krete i Kreana nudim gostoprimstvo svakom narodu koji se nae u stisci i nema kuda pobjei pred Kurganima. Kreta je velika. Dobrodoli ste! Ali, ima i drugih otoka, moda bliih vaim naseljima. Iskoristite ih! Na taj nain produit ete ivot Boginji za desetke ili ak stotine godina. Za to vrijeme, Kurgani moda prestanu biti Kurgani ili nam Boginja otkrije nain kako da je sauvamo. Ako budemno dovoljno strpljivi, Boginja e se vratiti, u to sam sigurna!" Napustio sam skup zajedno s ostalima iz svoje skupine, pomalo pognute glave, zadubljen u misli. Sljedeeg dana priekali smo Umanu i Ditu koje su se vratile s posljednjega privatnog posjeta Ii, a zatim krenuli prema naoj lai. Na samoj obali doekala nas je Irana, dostojanstvena i poeljna kao i onoga dana kad smo stigli. Pozdravila nas je pristojno nam poeljevi sretno putovanje i Anilinu i Eaninu naklonost. Kad je doao red na mene da se oprostim od Irane, nisam mogao da ne primijetim traak uznemirenosti u njezinim oima. I sam sam bio nemiran. Neto nije bilo u redu. "to se dogaa, Irana?" upitao sam je apatom da drugi ne uju. Sklonila je pogled pred mojim licem. "Dan...", rekla je oklijevajui. "Svatko mora slijediti svoju sudbinu. Tvoja je... tvoja je teka, ali e na kraju biti sjajna. Bit e sredstvo povratka Boginje, vjeruj mi." Pustio sam da mi licem preleti njeni smijeak. "Vjerujem ti, Irana", rekao sam iako nisam bio uvjeren u svoje rijei. Nemir je bio vrlo jak. U jednom sam trenutku pomislio kako bih trebao ostati na Kreti. Ali, to je bilo nemogue. Poljubio sam Iranu. "Hvala ti na dijeljenju ljubavi", rekao sam i brzo se okrenuo. Kratki skok preko daske i ve sam bio na lai. Irana je ostala na obali ispraajui nas pogledom. I dok smo se ve prilino odmakli, zauo sam njezin glas kako mi dovikuje: "Dan! Prisjeti se Zore! Prisjeti se Zore!" uo sam je, ali nisam razumio zato mi to dovikuje. Zoru nisam ni zaboravio, pa je se ne moram ni prisjeati! Slegnuo sam ramenima i mahnuo Irani. Moda sam pogreno uo. Toga jutra, kad je nas desetero iz Uma-Netha krenulo natrag prema svome domu preko Vanjskoga i Maloga mora uz otoke i obalu koja je sada postala prijetea, nisam shvaao da je Iranina poruka bila upuena nekome drugome, nekome koga jo nema i koga jo dugo, dugo nee biti. Takoer, iako sam to slutio i u srcu znao, nisam dopustio svojoj svijesti da prihvati injenicu da nikada neemo stii do Uma-Netha. Nestat emo prije Boginje i nae e se strpljenje morati protegnuti preko ponora dugih tisuljea. Jer, usprkos Iinim rijeima, Kurgani i njima slini e zavladati svijetom, a proi e vie od pet tisua godina prije nego to Boginja uope dobije prigodu za povratak. U meuvremenu svijet e je ubiti mnogo puta, odricati je se ponovo i ponovo, sve dok na kraju ne nestane i samo sjeanje na Nju.

Uma-Neth, sredinje naselje, proljee 3731. god. pr. n. e. Boginja dolazi u Zorine ruke iz maloga bazena punog tople vode virila je samo Ikina glava. Na licu joj je bio smijeak ugode, a ruke je poloila preko svoga nabreklog trbuha. Voda je bila zagrijana tek neto iznad temperature tijela, a jednako tako topao je bio i zrak u hramskoj prostoriji za raanje. To znai daje bilo vrue. Otac Ikina djeteta, mladi Emon, sjedio je na rubu bazena, s nogama do koljena uronjenim u vodu. Prstima je prolazio kroz pomalo vlanu Ikinu kosu. Vidjelo mu se na licu daje uzbuen, ali se sasvim dobro drao. Ve je nekoliko puta bio nazoan obredu raanja ne bi li se navikao na tu situaciju kad doe vrijeme za njegovo dijete. To mu je bilo prvo, ba kao i Iki. Bili su mladi i sretni, a sad e im, eto, Boginja, podariti plod njihove ljubavi. Zora im je zavidjela. Tko zna, moda bi i ona uskoro sjedila u ovom bazenu samo da se Dan vratio iz Inan-Durha. Mogli su biti sretni ba kao Ika i Emon, mogli su voditi ljubav i astiti Boginju svakoga dana, a zatim disati njezin zrak, jesti njezinu hranu, pjevati i plesati njezin ivot. Ali, sada su propale nade da e se to ikada dogoditi. Prolo je previe vremena. Dan se, ba kao ni nitko iz njihove skupine, nikada nee vratiti u Uma-Neth. Zora je ponekad optuivala Boginju to im je dodijelila takvu sudbinu. Zato se to moralo dogoditi ba njima? Zato ih je rastavila? I hoe li ih ikada, u nekom od mnogih drugih ciklusa ivota i smrti, ponovo sastaviti? "Oh," rekla je iznenada Ika otvorivi irom oi, "mislim da poinje..." Emon se uznemirio. Spustio se u vodu pokraj nje i uhvatio je za lijevu ruku. Zora, koja je takoer sjedila u vodi, prihvatila je njezinu desnu ruku i lagano je stisnula. Ovo je radila ve trei ili etvrti put. Obred poraanja bio je dio posla koje su sveenice u Uma-Nethu morale obavljati. Prije nego je Dan otiao, Zora se veselila tome, ali sada vie ne. Bilo joj je bolno promatrati neto o emu je matala, a za to je sada znala da se nee dogoditi. I ona je eljela odigrati ulogu Boginje, sjediti u bazenu za raanje, drati Dana za ruku i gledati kako njihovo dijete izlazi iz vode i po prvi put udie zrak. Moda e se s vremenom naviknuti na taj prizor. Moda e kasnije moi dijeliti radost s majkama, oevima i svim sveeni-cama i sveenicima koji su nazoni porodu. Ali, sada to nije mogla. Trudila se ne pokazati svoje osjeaje. Na posljetku, upravo sada je bila prva pomonica Iki, svojoj najboljoj prijateljici, i namjeravala je svoju zadau obaviti kako treba. "Mirno, Ika, mirno", rekla joj je na uho. "Sve e biti u redu. Kad dou trudovi, dii kratko i gornjim dijelom tijela kako si vjebala. Osjea li ih?" "Mislim da da", odgovorila je Ika. "Neto se dogaa." "U redu", smirivala ju je Zora. "Samo tako nastavi. Ubrzo e proi. Nije jo vrijeme. Jo emo malo uivati u ovom bazenu!" Ika se nasmijala, a isto tako i Emon. Zatim su razmijenili dugi zaljubljeni pogled. Zora ih je promatrala i osjetila se sretnom zbog njih. Moda to ona nikada nee doivjeti, ali svijet koji je stvorila Boginja tako je velik da sree i uivanja nee nedostajati. U tom kratkom trenutku Zora je prenijela osjeaje u svijest svoje prijateljice i prepustila se bezvremenoj radosti majke koja oekuje porod svoga djeteta. A ta je radost bila, doista, potpuna jer Ika je imala mukarca koji ju je volio, a oko nje su bili ljubazni i dobri ljudi koji su joj pomagali. Njezino e dijete doi na svijet potpuno sigurno i zatieno, ba kao to je i raslo u njoj posljednjih devet mjeseci. Bazen za raanje nalazio se u zasebnom hramu pokraj obale mora. Voda u njemu bila je morska, zagrijana u posebnim kamenim kotlovima, a zatim mjeinama prelivena u bazen. Ispod kotlova su se nalazila ognjita u kojima je i sada gorjela vatra. Jedan se sveenik brinuo da temperatura vode ne bude ni preniska ni previsoka. S vremena na vrijeme bi se nova mjeina tople vode izlila u bazen. Istodobno, otvaranjem gornjih prozora, taj je ovjek

odravao temperaturu prostorije na istoj razini. Za dolazak novoga lana njihove zajednice sve je moralo biti savreno. U samom bazenu nije billo nikoga drugog osim Ike, Emona i Zore. Meutim, ponekad bi se dogodilo da dvije ili ak tri ene raaju istodobno. Bazen je bio dovoljno velik i za to, a iskustvo zajednikoga raanja uvijek je zavravalo ekstazom zanosa svih nazonih. Oko bazena, s druge strane ognjita, nalazilo se nekoliko sveenica i sveenika. Zbog vruine, ali i zbog prigode, svi su bili potpuno goli. Njihov zadatak je bio da pjevaju obredne pjesme, a jedan od njih je na malom bubnju odravao ritam jednak ritmu otkucaja srca. Na taj nainje umirivao rodilju, ali i novom lanu zajednice davao do znanja da srce Velike Majke nikada nee prestati kucati iako on ili ona sada vie ne uju otkucaje srca svoje majke. U prostoriji je bio polumrak. Tek je slabo svjetlo prodiralo kroz pukotine na drvenim prozorima i vratima. Dijete se nije smjelo izlagati izravnom svjetlu odmah po roenju. tovie, to e biti mogue tek nakon nekoliko tjedana. Prvih dana svoga ivota ostat e u polutami koja vie nalikuje plodnoj majinoj utrobi iz koje je izilo. Ika je nakon prvih trudova mirno disala zatvorenih oiju sluajui udarce bubnja i usklaujui ritam svoga srca s njim. Dvije sveenice zapjevale su pjesmu Velikoj Majci. 0, Majko, roditeljice! Iz Tvoje su utrobe nastali Mjesec i zvijezde. Iz tamnih ponora tvojih pilja, uzdie se ivot poput njenoga cvijeta. Tvoja maternica je izvor svakoga stvaranja. Oploena sjemenom Sunca, ti raa voe, ito i obilje plodova. Ti raa ptice, stoku, ribe i ljude. Trudovi Tvoje ljubavi nikada ne prestaju, a sokovi ivota prelijevaju se iz Tvoga meunoja. Pjesma je bila vie nalik recitiranju; tiho melodino izgovaranje koje je pratilo ritam bubnja. Ika je poela dublje disati. "Mislim da se pojaava...", rekla je. "Izvrsno, Ika", rekla joj je Zora. "Sluaj pjesmu. Posveti svoj bol Boginji. Ona e ga pretvoriti u uitak." A pjesmu su sada, neto snanijim glasom, svi prihvatili. 0, Majko, roditeljice! Nabreklim grudima hrani svoju djecu, a zatim im daje najvei dar: sposobnost dijeljenja ljubavi koja stvara novi ivot! Ova je ena blagoslovljena Tvojim darom, ona je znala za njenost i snagu ljubavi. Zbog ljubavi postala je otvorena i vlana; postala je plodna poput crne zemlje i u sebe primila muko sjeme. Zora je osjetila kako Ika stie njezinu ruku. "Osjeam kako se steem..." rekla je izmeu dva brza udisaja, "...ali, nema vie boli. U redu je, nema vie boli..." Zora se nasmijeila, a Emonu je oigledno laknulo. Jedno od najvanijih postignua kod prvorodilje bilo je uklanjanje neugode raanja. Topla voda, ugodno okruenje, posebne tehnike disanja i ritualna pjesma - sve je to pomagalo da raanje bude iskustvo uitka, a ne patnje. Ipak, rodilja je morala sama postii odgovarajue stanje svijesti. Morala je zanemariti tjelesne osjete i prepustiti se radosti stvaranja novoga ivota. Djevojke Uma-Netha bile su pripremane na to od malih nogu. Meutim, uvijek se moglo dogoditi da neka od njih, kod svojeg prvog poroda, osjeti bol. Ika je bila pomalo uplaena, stoje znak da bi porod mogao biti

bolan. Meutim, nakon prvih nekoliko trudova koji su bili neugodni, Ika se nala u ispravnom stanju svijesti. Sada e sve biti lake. Boginja je u njoj. I dok se Ika smijala zajedno s Emonom i Zorom, a dijete putem glatkih i bezbolnih stezanja miia Ikine utrobe izlazilo iz njezinoga tijela, pjesma se dalje nastavljala. Sveenice i sveenici takoer su bili uzbueni, a njihova gola tijela ljeskala su se od znoja. 0, Majko, roditeljice! Blagoslovi ovu enu koja u sebi nosi plod svoje ljubavi. Taj e se plod uskoro otkinuti od nje, a zatim kroz istu ljubav raati novi ivot. Blagoslovi nau ljubav prema Tebi, blagoslovi nae uivanje u Tvojim darovima! Budi iva i budna u djetetu koje se raa, Ti, koja si izvor svega stvaranja, uini nas dostojnima Tvojega dara. Kad je izalo iz Ike, dijete je, lagano podrano Emonovim pokretima, samo isplivalo na povrinu. Voda u bazenu se obojila crvenosmee, zbog Ikine plodne vode pomijeane s malo krvi. Zora je podigla dijete, a Emon je, u duhu obiaja, pregrizao pupanu vrpcu. Zora je dijete poloila Iki na grudi. Emon i ona su joj pomogli da izie iz bazena, a zatim se Zora pobrinula za ostatak pupane vrpce na djetetu i majci. U tu svrhu uporabila je poseban elatinozni pripravak, a kasnije e Ika sama stavljati suhe obloge od ljekovitih trava. Sve je bilo gotovo vrlo brzo, ba kao to je moralo biti. Ipak, ekstaza je ostala. I dok su Ika i Emon zaljubljeno promatrali svoga sina, sveenice i sveenici koji su pjevali obrednu pjesmu sada su poeli plesati, slavei tako dolazak novog ivota. Ali, cijelo je ozraje bilo nabijeno spolnou i njihov je ples uskoro prerastao u neto drugo. Prepustili su se uivanju u dodirima i milovanjima, dijelei sreu i radost na najiskreniji nain koji su poznavali. U nekim drugim prigodama i Zora bi im se pridruila, ali sada, nakon stoje sve bilo gotovo, u njezine je misli opet ula izgubljena ljubav. Poeljela je sreu mladim roditeljima i polako izila iz hrama. Tih dana za Zoru nije bilo utjehe. Enoa je bio uz nju, ali samo onda kad bi mu to dopustila, a to nije bilo esto. Vie je voljela biti sama i svoju tugu predavati moru ili zemlji. Sve do zime prole godine jo se uvijek nadala da e se laa vratiti iako su joj unutarnji osjeaji govorili sasvim drugaije. Meutim, kako je zima odmicala i dolazilo proljee, ak su i te blijede nade prestajale. Njezina ju je majka pokuala utjeiti govorei joj kako je mlada i kako e zasigurno jo pronai sreu. Gubici se dogaaju, naravno. Ljudi umiru u nesreama, a ponekad i od bolesti, ali oni koji ostaju moraju gledati naprijed. Boginja ima svoje planove, govorila bi joj majka, a nije na nama da im sudimo. Ako je Dan morao otii, to samo znai da se neto drugo mora dogoditi. No, i Zorina majka je takoer znala da to to govori ne predstavlja nikakvu utjehu njezinoj keri. Bile su to samo rijei. Tek e vrijeme pokazati kada e Zora preboljeti svoju ljubav. A vrijeme je neumitno teklo ne donosei Zori nikakvu utjehu. tovie, postala je povuena i tiha. Nije mogla punim srcem sudjelovati u ivotu Uma-Netha niti u svojim hramskim obvezama. ak joj ni dijeljenje ljubavi nije nita predstavljalo. Enoa i ona jo su se dva ili tri puta prepustili trenutnim porivima, i to uvijek na obredni nain, ali uskoro je i to prestalo. Zorin ivot bio je prazan. Jedina osoba kod koje je mogla provoditi vrijeme bila je majka njezine majke, biva visoka sveenica. U njezinom zagrljaju je mogla plakati satima kao to je to u poetku i inila. A zatim ju je promatrala kako obavlja svakidanje poslove, tek joj tu i tamo pomaui. Njezina je baka bila utljiva ena. Rijetko bi progovorila bez da ju je netko neto pitao, a nikada nije ni pokuala utjeiti Zoru lanim rijeima. Dok bi joj unuka plakala, ona bi ju samo njeno milovala po kosi.

Zorina baka bila je neobina ena. Nitko nije tono znao koliko ima godina. Izgledala je vrlo stara. Jo dok je rodila njezinu majku, imala je moda preko pedeset godina. Ako je to bilo tono, sada ih ima vie od osamdeset! To je bila vrlo duboka starost pa ak i ako se radilo o visokoj sveenici. Naime, smatralo se da sveenice koje su slavile Boginju, posebice visoka sveenica kao Njezina miljenica, imaju posebnu povlasticu dugoga ivota. Ne samo dugoga, ve i dobroga! Zorina baka je potvrivala to miljenje barem u pogledu svoga izgleda. Izgledala je staro, ali nipoto staraki nemono. Bila je uspravna i bistra pogleda, a grudi su joj, iako smanjene, jo uvijek bile istaknute ispod koulja koje je nosila. Odavno ve ona nije sudjelovala u obredima dijeljenja ljubavi, a u njezinom ivotu nikada nije bilo mukaraca koje bi voljela i koji bi uz nju ostali. Bila je u potpunosti posveena svom poslu. Nitko nije znao njezino pravo ime, a nakon to se povukla, a to je bilo prije Zorina roenja, jednostavno joj je ostalo ime koje po statusu pripada visokim sveeni-cama. Zvali su je Uma. Osim Zorine majke, biva je visoka sveenica rodila jo troje djece. Bila su to trojica sinova koja su otila na more i, govorilo se, nastanila se na otocima. Ako je to tono, i oni su sada stari ljudi. Zora je jednom upitala baku zato se u kasnim godinama odluila imati jo jedno dijete. "Zato to sam po svojoj majci naslijedila kuu u kojoj si se ti rodila. To je bilo ognjite mojih pretkinja, a kao to zna, ognjite i ime prenose se na enske potomke. Ja ih nisam imala, a ognjite se moralo nastaviti." Zora ju je promatrala zbunjeno kimajui glavom. Nikada nije ula da se netko odluuje na dijete zbog ognjita. Takve stvari su se mogle drugaije srediti, a osim toga, kako je baka mogla znati da e roditi djevojicu? Moda se radilo o neemu to Zora nije znala, ali bakino objanjenje bilo joj je sumnjivo. Vidjevi to, Uma se nasmijala i rekla: "Ludice, to je bilo zato da dobijem tebe!" Zatim ju je zagrlila, a Zora se prepustila njezinoj toploj ljubavi. Mnogo puta su ona i baka Uma sjedile pokraj obale mora, u tiini, oekujui zalazak sunca. Ponekad, samo ponekad, Zora bije upitala: "Misli li da e se vratiti?" Uma bije pogledala, polako trepnula, a zatim, ne rekavi nita, vratila pogled moru. Zora nije znala to zapravo znai taj treptaj. Nije to bilo jasno da. Ali, nije bilo ni jasno ne! Njezina je baka bila vrlo tajanstvena ena. Toga dana, nakon to je pomogla pri porodu svoje prijateljice Ike, Zora je izila iz hrama duboko udahnuvi svjei proljetni zrak. Jutro je bilo odmaklo, ali jo nije bila sredina dana. Odmjerenim korakom - ah, kako dugo ve nije trala, onako od veselja kako je to nekada inila! - krenula je prema kui svoje bake. Uma je ivjela nekoliko kilometara junije od Uma-Netha, na raskriju jednog od puteva koji je vodio od mora pa preko niskog prijevoja do plodne doline u kojoj su uzgajali hranu. Bilo je to neobino mjesto za ivot jer nije bilo pitke vode. Meutim, ljudi su svaki dan ili od Uma- Netha do doline pa je Uma svakog jutra dobivala mjeinu slatke vode s izvora sjeverno od naselja. Njezina je kuica bila nainjena od kamena i iblja, zaklonjena od sunca i vjetra malim borovim umarkom. Toga dana Uma je sjedila na kamenu ispred ulaza grijui lice na sunevim zrakama koje su se probijale kroz kronju najblieg drveta. U rukama je drala mali zamotuljak: komad crvene tkanine omotan oko neeg tekog. Kad je stigla do nje, Zorine su oi bile vlane od suza. Hodala je po ovome svijetu, ali nije ga osjeala. Vidjela je sivi kamen ispred sebe, a on ju je podsjetio na mjesta moi koja je Dan otkrivao. ula je krikove sokolova, a oni su je podsjetili na njihove zajednike trenutke u travi, daleko od ljudi. Podsjetili su je na sreu koju joj je pruao njegov dodir. Uzdisanje vjetra podsjealo ju je na njegovu pjesmu, a um mora na njegov odlazak i injenicu da se nije vratio usprkos svim njezinim molitvama.

Za Zoru, ovaj svijet je postao dolina suza i one su sada nesmetano tekle niz njezine obraze. Vidjevi je takvu, Uma je ustala i odmah je zagrlila. "Drago moje dijete! Opet plae? Neka ti Boginja podari mir. Molim za tebe svakoga dana." A Zora se prepustila tuzi i dugo i bolno jecala u bakinom naruju. Prolo je gotovo desetak minuta prije nego to se smirila. "Ne mogu vie, bako", konano je rekla Zora. "Ovo nema smisla. Ne zaboravljam. Ne prolazi. Sve me podsjea na njega..." "Znam, dijete moje, znam...", rekla je Uma njeno joj pokazujui da sjedne pokraj nje. "Teka je to sudbina. Voljela bih da ti mogu olakati patnju. Ali, ne mogu ti vratiti Dana, ne jo... Mogu pomoi, ali taje pomo tako... daleka..." Zora nije razumjela to joj baka pria. Sluala ju je, ali bila je previe uvuena u svoj gubitak da bi pokuala razjasniti njezine nejasne rijei. Umjesto toga, ponovo je briznula u pla. Uma joj je prebacila ruku preko ramena i priekala da gr tuge proe. Nakon nekog vremena Zora se smirila. "On se nikada nee vratiti, zar ne?" upitala je kroz tihe jecaje koji su jo uvijek tresli njezino tijelo. Uma je zamiljeno utjela. Borila se s neim u sebi. Na trenutak je pomislila da, usprkos svojoj starosti i mudrosti, nije dorasla ovoj situaciji. to da kae svojoj unuci? Istinu? Istina bije slomila, ba kao to je slomila i nju... "Bako?" zazvala ju je Zora vidjevi da se izgubila u mislima. "Reci mi, bako. Reci mi istinu. Znam da si ti Uma. Znam da zna mnoge stvari. Nikada mi nisi jasno rekla. On se nikada, nikada nee vratiti, zar ne?" Uma je okrenula glavu prema svojoj unuci. Njezine su tamne oi bile duboke poput grotla neke pilje kojoj se ne vidi dno. Zora ju je s oekivanjem promatrala. Bila je spremna na sve. Neka joj baka kae da se Dan nikada nee vratiti. Ako joj to ona kae, onda je to istina i onda e ona, Zora, umrijeti. Nju zapravo boli nada koju, usprkos svemu, uva u sebi. Sve ove mjesece nije mogla ivjeti bez nade, a sada ne moe ivjeti s njom. 'Reci mi, bako', pomislila je, 'reci mi istinu.' Misli su ponekad snanije od rijei. Misli ponekad pokreu ono to ni djela ne bi mogla. U tom trenutku, Zorina je misao imala snagu preobrazbe. Ni ne znajui, otputila je svoju baku, iskusnu putnicu podrujima duha, na kratko, ali duboko putovanje do istine za kojom je udjela. Uma gleda kroz svoju unuku u neku toku izmeu nje i niega, te pokuava razmrsiti mreu vremena. Ponekad joj takav postupak uspijeva pa u blijesku spoznaje pronalazi rjeenje za na izgled bezizlazne situacije. Ali, plai se da ovaj put to nee biti mogue. Suoena je s ovim problemom ve dugo, godinama zapravo, ak i prije nego to su glasnici Inan-Durha doli u Uma-Neth. Ona zna to se dogaa sa svijetom. Takoer zna da su njezina djeca upletena u te dogaaje. Mrea je providna. Ona je vidi. Ipak, nedostaje joj jedan dio. Nedostaje joj poveznica, neto... neto to e cijeloj prii dati neki smisao. Gdje je rjeenje? Kako se ublaava ova patnja? I tada, u trenutku ne duljem od treptaja oka, Uma vidi ono to joj je izmicalo cijelo ovo vrijeme. Vidi, ali nije joj lake zbog toga. Mrea je doista potpuna. Boginjin plan je savren. Zapravo, to je jedini mogui plan koji e na kraju moda dovesti do spajanja raspletenih krajeva sree i ispunjenoga ivota ljudi na ovome planetu. Moe li to rei Zori? Moe li joj objasniti? Ne, ne jo... govori tihi glas u njoj. 'Ali, to da uinim? Kako daje iscijelim?' oajniki moli Uma. Najprije tiina, a zatim glas kae: Daj joj mene. Uma je za trenutak zbunjena. Podie jednu obrvu dok joj se miii desnoga oka lagano gre. Odjednom osjea teinu predmeta u svojoj ruci. Kutovi usana joj se jedva vidljivo uzdiu. Da, to je to. Dat u joj Tebe!

Zora je promatrala svoju baku, ali nije nita primijetila. Bakine utnje i dugi pogledi nisu bili nita neobino. Ovaj je pogled izgledao poput mnogih drugih. Nije mogla znati da se iza njega skrivao Umin bijeg u jednu drugaiju stvarnost. "Istinu, moje dijete, eli uti istinu?" na posljetku je rekla Uma. "Nikada nije prava rije... za njegov povratak." Zora je napeto prouavala bakino lice. "to to govori, bako? Zar je mogue da..." Uma se nasmijeila. "ula si me. Nemoj previe razmiljati o tome. Proi e mnogo vremena, a opet, na neki nain, bit e to vrlo skoro..." Zora je poela ubrzano disati. "Mora mi rei vie, bako! O emu to govori!?" "Ne mogu, dijete moje. Ne sad, vjeruj mi! Ali, mogu ti ponuditi neto drugo." Uma je podigla ruku u kojoj je drala crvenu tkaninu. "Ovo sam danas eljela pokazati Suncu. Ve je dugo u tamnim podrujima mojega svetita. Dobro ju je osvijetliti s vremena na vrijeme. Nisam tono znala zato je iznosim ba danas. Sada znam. To je bilo zbog tebe. Evo, uzmi..." S tim je rijeima Uma pruila teak predmet svojoj unuci. Zora je bila zbunjena Uminim rijeima, ali je prihvatila crvenu tkaninu gledajui cijelo vrijeme u bakine oi. Na posljetku je kimnula glavom i polako odmotala tkaninu. Ugledala je malen, ali teak kameni kip Boginje. Rairene ruke, stilizirane crte lica, velike grudi i naglaen struk uz iroke bokove. Zora je vidjela razne naine prikazivanja Boginje, ali ovaj joj je bio nepoznat. Ova Boginja nije bila zavodnica koja nudi ljubav, ali ni majka koja rada ivot. Bila je neto izmeu, pomalo od jednog i od drugog. No, vie od svega zacudilajuje teina. Kao daje u njoj bilo neeg vie od kamena. I... da, u to nije bilo sumnje, iz kipia je stru-jila toplina. Bio je gotovo vru. Ali Zora je znala da ta vruina nije s ovoga svijeta. Bila je to energija stvaranja koja se, na neki njoj nepoznati nain, zadrala u ovom kipu Boginje. "On, stvarno je prekrasna!" rekla je napokon. "Odakle ti? Ovo nisu izradili nai majstori." "Jesu, jesu", rekla je Uma. "Samo, bilo je to davno. Vjerujem ak prije vremena Inje. Dobila sam je od svoje majke koja je bila visoka sveenica poput mene. Ona je, tako mi je barem rekla, Boginju dobila od svoje prethodnice. Lanac ide dalje, tko zna do kojeg trenutka u prolosti." Zora je zadivljeno promatrala kipi u svojoj ruci. "Teak je", rekla je. "Od ega je nainjen? To nije kamen?" Uma je slegnula ramenima. "Mislim daje kamen, ali vrlo star i iz vrlo velike dubine; iz same utrobe Majke zemlje. Takoer mislim da joj teinu daje sila ljubavi koja je u njemu. Ova je Boginja bila nazona u mnogim javnim i tajnim obredima. Mnoge su je ruke dirale i mnoga srca tovala. ula je mnogo toga i sada zna mnogo toga. Moja mije majka rekla daje dam svojoj keri ili svojoj nasljednici. Nisam uinila ni jedno ni drugo. Ne znam zato. Uvijek mi je bila draga i bilo mi je teko rastati se od nje. Sada znam da sam je uvala za tebe." Zorine oi su se ispunile suzama, ali ovaj put suzama zahvalnosti. "Oh, bako! ime sam to zasluila?" "Zasluila si, vjeruj mi", rekla je Uma. "Ako itko zasluuje ovu Boginju, onda si to ti. uvaj je i nemoj dozvoliti da padne u pogrene ruke." "Pogrene ruke?" ponovila je Zora za njom. "Na koga misli?" "Zna na koga mislim. Dijete moje, svijet se mijenja. Dolaze ljudi koji e je mrziti, ba kao to je ti voli." Zora je utke promatrala svoju baku. Boginja u njezinoj ruci kao da je postala tea. "Zar bi se moglo dogoditi da Kurgani stvarno dou do Uma-Netha?" Uma je preutjela odgovor. "I to dok sam ja jo iva?" nastavila je Zora. "Govori se da to nee biti tako brzo. Ima dosta prostora izmeu nas i njih."

"Moda, dijete", rekla je Uma. "Moda emo biti sretni i ne ih vidjeti tijekom svoga ivota. Ali, ako se to desi, hoe li je uvati? To je sve to te molim. Ne daj daje vide niti dodiruju!" Iako joj je bakin zahtjev bio neobian, Zora je kimnula glavom. "uvat u je, bako. Bez brige. To je moja Boginja i tako e i ostati." Nekoliko trenutaka Uma je s ljubavlju promatrala svoju unuku. Zatim ju je ponovo pomilovala po kosi i pokretom ruke prekrila kipi Boginje u Zorinom naruju. Neko vrijeme su obje dodirivale staru relikviju, a zatim je Uma maknula ruku i zatvorila oi. "Idi sad. Uinili smo to smo morali", rekla je Zori i spustila glavu prema zemlji. Zora je jo jednom paljivo zamotala kipi Boginje, a zatim ustala ne elei dalje smetati baki. No, dok je odlazila, Uma ju je jo jednom zazvala. "Ona e ti pomoi da pronae Dana." Zora se odmah okrenula i suoila se s bakinim nasmijeenim licem. "Kako? Kako e mi pomoi?" "Vidjet e. Samo budi dobra prema njoj!" "Dobra? Bit u dobra! Ako kroz nju pronaem svoju ljubav, bit u najbolja na svijetu!" Zorine oi su sada sjale od nade. Ipak, malo je oklijevala. "Kada, bako? Kada e to biti?" Uma se jo jednom nasmijeila, a zatim samo odmahnula rukom. Zora je jo neko vrijeme stajala oekujui odgovor, a onda shvatila da ga nee dobiti. Ali, u njoj je sada zasjalo novo svjetlo. Moda ipak ima nade? I dok je hodala natrag prema Uma-Nethu razmiljajui o vremenu i pitanju 'Kada?", u svome je umu odjednom zaula tihu pjesmu koju joj je Dan pjevao njihove posljednje veeri prije gotovo godinu dana. Jednom... kad se stvari sloe kako treba, kada stanovnici neba na nau stranu stanu... Nasmijeila se razdragana njenim uspomenama. Ubrzala je hod i poela trati. Bila je sretna, barem za trenutak, a nije ni znala da to stoje ula unutarnjim uhom nisu bila sjeanja. Bilo je to Boginjino obeanje o povratku izgovoreno samo za nju. Tvrava sv. Nikole, ulaz u Kanal sv. Ante ispred ibenika, proljee 2003. god. n. e. Danijel otkriva Vedranu svoj tajni razgovor prola su ve puna tri sata otkada su mladii doli do tvrave sv. Nikole. Danijel je cijelo to vrijeme priao o svojim doivljajima i neobinim snovima. Sada ve bez trunke sumnjiavosti, Vedran gaje pozorno sluao. Danova pria bila je toliko nevjerojatna daje izlazila izvan svih okvira i granica pa vie nije bilo smisla sumnjati. Ilije sve to istina ili je njegov prijatelj sasvim poludio. No Vedrana je ekalo jo iznenaenja. Kao to e uskoro saznati, snovi su bili tek poetak. Osim toga, ak i bez snova, tu je bila ta neobina prateta Uma, vrhunski obrazovana, bogata, vrlo nesvakidanjeg ponaanja i puna uzbudljivih zamisli. "Nisi mi nikada spomenuo tu svoju tetu", poalio se Vedran. "Zar ti nikada do sada nije palo na um da podijeli ta svoja iskustva sa mnom?" U Vedranovu glasu bilo je prijekora. Danijel je znao da su osjeaji njegovog prijatelja povrijeeni. S pravom ga optuuje. Sebino je drao za sebe ono to mu se dogaalo. Ali, nije mogao drugaije. Barem ne do ovoga trenutka kad su se svi ti dogaaji barem malo uklopili u smislenu cjelinu. "Oprosti mi, Vedrane", rekao je Danijel okrenuvi se k svom prijatelju. "U to vrijeme, kad sam kroz sve to prolazio, osjeao sam se kao da nisam vie ovdje, kao da sam iziao iz ove dimenzije i uao u neku drugu. Na neki nain, to je i bila istina." Vedran je kimnuo glavom. Iako povrijeen, razumio je Dana. On ne bi tako postupio, ali Danje bio drugaiji. Morao gaje prihvatiti takvog kakav jest. Na posljetku, eto, sada sve to ipak prenosi njemu. Ipak gaje ponovno ukljuio u svoj ivot.

"U redu je. Drago mi je da si mi se povjerio pa makar to bilo i nakon svega..." "Nakon svega?" prekinuo ga je Dan. "Ne, ne. Nije ovo nakon svega. Ovo je prije svega! Ono pravo tek poinje! Tek nas eka... No, dobro, ne znam tono to nas eka ali, vjeruj mi, nismo na kraju pustolovine. Na njezinom smo poetku!" Vedran se nasmijao na ovu igru rijei. "Kako ti kae, moj prijatelju! Jedva ekam tu pustolovinu. Ali...", sada je Vedran zamiljeno nabrao elo, "malo su mi nejasne zamisli tvoje tete Ume. Pa valjda i sam zna da nisu u potpunosti usklaene sa slubenim inaicama povijesti." "Da, znam", odgovorio je Danijel. "Ali, to to znai 'slubena inaica'? Postoje razna miljenja o raznim dogaajima. Vie puta smo na studiju imali prilike vidjeti da se tumaenja povijesti razlikuju. ak i meu naim profesorima..." "To je istina", sloio se Vedran. "Ali u ovom sluaju prevladava miljenje da u to vrijeme, dakle nekoliko tisua godina prije Krista, nije bilo osvajaa. 'Kurganska najezda' o kojoj ti je govorila Uma rastee se toliko dugo u vremenu da postoji opravdana sumnja da lije uope postojala." "Svjestan sam tih drugih miljenja", odgovorio je Dan. "Zna i sam da nisam toliko povran pa da prihvatim samo jedno vienje kao potpunu istinu. Ali, ostaje injenica da je u vrijeme neolita dolo do velike dislokacije naroda i plemena i s tim se svi slau. Takoer ostaje injenica daje upravo u to vrijeme dolo do ogromne promjene u svjetonazoru. Sve od paleolitika, a to znai dvadesetak tisua godina unatrag, ljudi su tovali prirodu onakvu kakvu su je doivljavali oko sebe. Njihova filozofija, umjetnost i religija isticala je 'svetost' ovozemaljskih stvari. Takoer, to je najvanije, tovali su enski oblik boanstva. Boginja se tovala od zapadne Europe do istone Azije. I onda, odjednom, tijekom ne vie od tisuu godina, zajedno s velikim previranjima i seobama, dolo je i do promjene u svjetonazoru. Stare kulture su nestale, a pojavila se nova. Obrazac te nove kulture posvuda je bio isti: osvajanje, prevlast, hijerarhija, ratovi i muko boanstvo!" Govorei o tome, Danijel je postao vrlo vatren. Vedran ga je prouavao. "I ti misli, ba kao to oigledno misli i Uma, da je razlog tome tovanje mukog Boga odnosno bogova? "Rekao bih da se radi o povezanim pojavama", odgovorio je Danijel. "Jedno ide s drugim. Narodi koji su tovali Boginju bili su povezani s prirodom oko sebe. Boginja je bila u njima i oko njih. Sjeverni osvajai su boansko izdvajali od zemaljskog, istiui prednost onog gore nad onim dolje. Ve u samom startu stvorili su hijerarhiju. Njihov muki Bog, ili bogovi kako si dobro rekao, bili su iznad ljudi i upravljali njihovim ivotima. Boginja to nikada nije radila. Ona je bila s ljudima i ivjela meu njima." "Ali zato se takav nain razmiljanja nije odrao?" pobunio se Vedran. "Sve velike religije su da tako kaem muke. Kranstvo, islam, budizam, hinduizam... Kuda je nestala Boginja ako je bila toliko dobra?" "Upravo u tome jest njezina tragedija!" uskliknuo je Danijel uzbueno. "Ona se nije mogla boriti protiv mrnje i ubijanja jer bi i sama morala postati takva. Dopustila je da je ubiju ekajui svoje vrijeme. Zapravo, jednim svojim dijelom se preobrazila, ali taj dio je ubrzo izumro. Sjeverni su osvajai mrzili sve stoje bilo povezano s Boginjom. U njoj su vidjeli mogunost da mukarci izgube svoju prevlast nad enama, a to su bili temelji njihovoga drutva. Naravno, dolo je do asimilacije i proimanja stare i nove kulture. Meutim, Boginja nije dugo izdrala. Osvajai su primijenili metodu koju su kasnije uspjeno provodile sve novije religije, posebice kranstvo. Stare su obiaje uvukli u svoj svjetonazor promijenivi ih tako da odgovaraju njihovoj filozofiji. Kao to zna, u ratobornim plemenima stare Grke koja su se kasnije pretvorila u sukobljene gradove-drave, a to je doista dobar primjer promjene u svjetonazoru u usporedbi s miroljubivim starijim kulturama, enska su boanstva sasvim izgubila svoju prvobitnu ulogu. Atena je postala ratoborna i ljubomorna boginja bez bilo kakve moi stvaranja. ak je i sama nastala iz Zeusove glave ime je prethodno sveti in

raanja, za kojega je, naglaavam, potrebno i muko i ensko naelo, oduzet enama pa i Boginji, te sveden na hir muiavog Boga. Kakva promjena od ranije, zar ne?" "Da, to je svakako velika promjena", sloio se Vedran. "Ali stari Grci su bili mnogoboci, ba kao i Rimljani. Kad su se pojavile jed-noboake religije, i one su slavile mukoga Boga." "Jesu. Prijelaz s mnogobotva na jednobotvo je zaseban problem. Mora razumjeti da je do pojave jednobotva u dananjem smislu prolo tisuu i vie godina. Boginja je uglavnom ve bila na izdisaju. Muki elementi koji su sada upravljali drutvom u svakom pogledu, a to znai prije svega ekonomskom, politikom i vojnom, odreivali su i smjer u kojem e se razvijati religija." "Hm," zamislio se Vedran, "time porie mogunost da su dananje religije zasnovane na autentinim boanskim objavama..." "Ne, nikako ne!" ustro se usprotivio Danijel. "Upravo suprotno! Veina proroka dananjih religija zapravo je pokuala uvesti stara naela u ve utvrenu vlast muke diktature. Primjerice, pogledaj Isusa! Okruenje u kojem se pojavio je tvrdo i konzervativno. idovski patrijarhat i ortodoksna religija tipini su primjer religije nastale na osnovi osvajakoga svjetonazora. I sada se pojavljuje Isus koji donosi mnogo meke stavove. Ako malo razmisli, ti su stavovi vrlo slini onima koje su ljudi slijedili prije dolaska osvajaa, u neolitu. 'Okreni drugi obraz'; zar je to stav osvajaa i ratnika? Ne, to je stav njene i tolerantne osobe. To je stav iz kojega proviruje majinsko, ensko naelo. Pa sve te prie o ljubavi i bratstvu meu ljudima! Zna li da su u prvobitnim kranskim zajednicama ene i mukarci bili ravnopravni? Ba zbog toga su toliko smetali Rimljanima. Isus je, u sada ve tisuugodinju vladavinu autoritativnog mukog naela, uveo enske elemente. Naravno, sve se to kasnije promijenilo jer izvorno kranstvo, uz ravnopravnost enskog i mukog naela, ne bi moglo podravati politiki ustroj drave i crkve." "Zanimljiva gledita, Dan", rekao je Vedran kimajui glavom. "Upravo si proglasio Isusa predstavnikom Boginje. I to su Umini stavovi, zar ne?" Danijel nije primijetio alac sarkazma u Vedranovoj primjedbi. Ponio ga je val objanjavanja i jednostavno je nastavio plivati s njim. "Isus je, kao i svi proroci, bio proizvod svoga vremena. O njegovoj povezanosti s boanskim gotovo da i nema sumnje. Ali, injenica je daje ensko naelo bilo izraeno u njegovim uenjima. Na posljetku, zna li kome se nakon uskrsnua prvome ukazao?" Vedran je zbunjeno zastao. Nije bio tako dobar u kranskom vjeronauku. A ak i daje bio, vjerojatno ne bi obratio pozornost na to. "Ne, ne znam", rekao je. "Najprije se ukazao Mariji Magdaleni", odgovorio je Dan. "Ukazao se enil Najprije svojoj uenici! A tek nakon toga drugim mukim uenicima koju su kasnije uinili od njegovog uenja to to su uinili. Ako je njegovo uskrsnue i ukazanje istinito, mislim da ta injenica govori mnogo. ak mislim da su revizori evanelja, a bilo ih je mnogo tijekom posljednjih dvije tisue godina, jednostavno propustili ispraviti tako oiglednu injenicu isticanja vrijednosti ene u prenoenju duhovnoga znanja. Promaklo im je. to je pravo udo s obzirom na silinu bijesa kojom se kranstvo obruavalo na sve znakove starih vjerovanja, posebice na isticanje enskosti." "Ali," nesigurno je rekao Vedran, "u kranstvu ipak ima ena i svetica..." "Tek u posljednje vrijeme. A ako ih je i bilo prije, zasigurno nisu imale istaknutu ulogu. Kranstvo je, ba kao i prethodne muke religije (idovska, grka i rimska), vrlo djelotvorno uklanjalo svaki trag enskoga naela u boanskim poslovima. Evo, primjerice, u staroj Grkoj je preivio oblik tovanja Boginje kao darovateljice plodnosti. Bila je to Demetra. Kad se pojavilo kranstvo, ono je Demetru i sve obiaje vezane uz nju pretvorilo u 'svetu Demetru', proglasilo bivu boginju sveticom spustivi je tako za stupanj nie u duhovnoj hijerarhiji. Meutim, ni to nije bilo dovoljno! Nakon nekoliko stotina godina 'sveta Demetra' postala je 'sveti Demetar'! Promijenila je spol. Zar namjera crkvenih vlasti nije jasna? Mogao bih ti

nabrojiti stotine primjera iz kojih je jasno vidljivo to se dogaalo tijekom nae krasne povijesti. Boginju su proganjali, ubijali i sustavno istrebljivali tako daje preivjela jo samo u najdubljim slojevima nae mitske prolosti." "Ali", ponovo se nesigurno javio Vedran, "u kranstvu postoji vjera u Majku boju..." "Postoji, naravno. I to je dobro. U posljednje vrijeme je sve jaa jer se pribliava trenutak kad e se Boginja probuditi. Ona je ipak iva. Usprkos svim tim ubojstvima, ipak je iva. Uspjeli smo je samo uspavati i na nekoliko tisua godina okrenuti svoje lice od nje." Okrenuvi se ponovo prema moru, Danijel je zautio. Vidjelo se na njemu da je uzbuen. Mnogo toga je uvao u sebi. Moda je doista morao ranije podijeliti svoje doivljaje s nekim. Sada mu se inilo da eli rei previe toga u premalo vremena. Plaio se da ga Vedran nee razumjeti. A ako ga on nee razumjeti, tko ga hoe? Morao se smiriti i govoriti polako, bez te silne vatre. Jo nije ni dotaknuo ono najvanije, a ve se osjeao kao da je na ogromnom vrtuljku ije mu kretanje prevre utrobu. "Dan", prekinuo gaje u mislima Vedran, "otili smo moda predaleko naprijed u vrijeme. Osim toga, poeli smo se baviti filozofijom i religijom. Zna daje to sklisko podruje. Hajdemo radije natrag, to me vie zanima. Po onome to tvrdi, stare su kulture, one neolitske prije pretpostavljene najezde sa sjevera, bile mnogo razvijenije nego osvajai. I ivjele su u miru. Ali, zar nije istina da se veina ljudskih izuma povezuje najprije s lovom, a onda s ratom? Na primjer orue; pa nai su ga pradavni preci najprije koristili za napad na druge ivotinje..." "Ah," nasmijao se Danijel, "znam na to misli! Sjeam se kako smo zajedno uivali u 'Odiseji u svemiru 2001'. Onaj prizor na poetku filma kad u pozadini svira Zaratustra, a na majmunoliki predak otkriva kako uz pomo debele butne kosti moe razmrskati lubanju i zdrobiti ostatak kostura. I u tebi, ba kao i u meni, taj je prizor izazvao trnce. Gledali smo ga nekoliko puta, zar ne?" Vedran je kimnuo glavom ne shvaajui to mu njegov prijatelj eli rei. "E, pa vidi," nastavio je Dan, "ak i ako izuzmemo izvanzemaljski monolit iz Clarkeove mate, taj prizor nije istinit. Nai preci nisu najprije otkrili oruje, ve orue. Pomagala su koristili za kopanje gomolja i korijenja, a jo vie za noenje hrane i vode, stoje, uzgred budi reeno, bio posao enki dok su uvale svoju mladunad! Naravno, i tu e biti razliitih tumaenja. Ali, do sada ve znamo da e muko-osvajaka kultura isticati oruje nad oruem. Osim toga, arheoloki podaci govore o postojanju razvijenih kultura s dobrom infrastrukturom i razraenim drutvenim ivotom ba u vrijeme neolita kad ratova nije bilo. Dakle, ao mi je, ali tvrdnja da se tehnologija razvila potaknuta ratom jednostavno ne stoji. To je postalo istinito tek kasnije, ali u poetku nije bilo tako." Vedran se malo zamislio nad Danijelovim rijeima. Nastala je kratkotrajna tiina jer se Danijel suzdravao od toga da nastavi sa svojim monologom. Toliko toga je jo htio rei, ali je shvaao da e postii suprotan uinak ako pretjera. Odluio je da umjesto toga prieka Vedranova pitanja. I doista, Vedran je nakon nekoliko minuta otvorio jo jednu spornu temu, ovaj put vezanu za samo podrijetlo tovanja Boginje. "Zanima me jo jedna stvar", rekao je. "Zar nije logino da su ljudi u poetku tovali Boginju jer su vidjeli da se iz enskoga tijela stvara ivot, a tek kasnije shvatili ulogu mukoga sjemena? Zar nije tono da nam u poetku nije bila jasna veza izmeu spolnoga ina, odnosno mukoga sjemena, i zaea djeteta?" "Ne, te tvrdnje nisu tone", odgovorio je Danijel, sada mnogo mirnije. "Zapravo su smijene. Zato bismo bili tako glupi pa ne vidjeli da djece nema ako ljudi ne vode ljubav? Osim toga tu su bile i ivotinje. Ljudi su vidjeli, ako ne prije, onda u paleolitiku, da se koze i ovce ne raaju ako nema jaraca i ovana. A to je bilo u vrijeme kad je Boginja bila i te kako nazona. Kad jednom bude prilike, pokazat u ti slike nalaza iz Catal Huvuka u Turskoj.

Tamo je pronaeno jedno od najveih naselja iz razdoblja neolita. Postoji nekoliko nizova crtea i reljefa na kojima se najprije vidi prizor voenja ljubavi, zatim trudnoe i na posljetku raanja i njegovanja djeteta. To jasno ukazuje na spoznaju izravne veze izmeu spajanja mukarca i ene, te kasnijeg nastanka ivota." "Hm," podigao je obrve Vedran, "vidim da si dobro oboruan za raspravu. Nadam se da si stvarno u pravu. Ali, reci mi, kad govori o Boginji stalno istie njezinu povezanost s drutvenim ureenjem. Rekao si da su osvajaka plemena donijela hijerarhiju koje prije nije bilo. Ali, kako je to mogue? Zar nije tono da smo prije patrijarhata ivjeli u matrijarhatu? Zar nije tono da su na Kreti, pa i onoj iz tvojih snova, vladale ene?" "O, ne!" odmahnuo je rukom Danijel. "Matrijarhat je... la! To je izmiljena tvorevina. Nikada nije bilo vladavine ena. Kad kae matrijarhat, radi se o suprotnosti unutar samoga naziva, o nemogunosti. Vidi, postojanje enskoga naela i njegova ravnopravnost s mukim odmah znai suradnju, a ne prevlast. Nai su povjesniari zakljuili daje prije patrijarhata bio matrijarhat i to samo zato jer smo uvjetovani razmiljati u okvirima suprotnosti. To je crnobijela filozofija. Sada vladaju mukarci. Prije je bilo drugaije. Tko je, dakle, vladao? ene! Meutim, to nije tono. U nae umove, uvjetovane mukom filozofijom, nekako ne ulazi injenica da moda nije bilo prevlasti. Odbijamo shvatiti da moda nitko nije morao vladati. Mukarci i ene ivjeli su u suradnji, svaki ispunjavajui svoju ulogu. Ali, to je osvajakom i hijerarhijski uvjetovanom svjetonazoru teko prihvatiti. I tako je nastao mit o prevlasti ena u prolosti. Ako je u nekim izoliranim podrujima toga i bilo, to nije bio prevladavajui oblik drutvene organizacije. Vjerujem da je vladavina ena bila mogua samo u prijelaznom razdoblju kad su neke zajednice prihvatile nain razmiljanja kakvog je u mom snu zastupao Emitru. Pokuali su se organizirati po uzoru na Kurgane da bi se obranili od njih. U tom trenutku, ene su prestale biti ene. Odbacile su ensko naelo i preuzele na sebe muko, bez obzira na spol. No, takvi su sluajevi bili rijetki i brzo su nestali. Na samoj Kreti, onoj iz mojega sna, a vjerujem i u onoj pravoj povijesnoj, nije bilo vladavine u dananjem smislu. Gradovima su upravljala vijea mudrih u kojima su bili i mukarci i ene. Niija rije nije imala izvrnu snagu niti pak vlast nad ivotom drugih ljudi. Hijerarhija je, ako je uope postojala, bila funkcionalna; dakle, povezana s izvravanjem odreenih zadaa, a nikako nije odreivala neije mjesto u drutvu, potovanje, poloaj ili bogatstvo. Svi arheoloki nalazi pokazuju da je Kreta, ba kao i druga naselja neolita, bila ureena na naelu ravnopravnosti, bez isticanja drutvenoga statusa." Vedran je zadivljeno promatrao svoga prijatelja. Da, njegovi stavovi su bili vrsti i izgraeni. Ono ega se malo plaio u svemu tome nije bilo povijesno miljenje, ve oiti znakovi dubokog uvjerenja. Danijel je vjerovao u filozofiju neolitskih zajednica. Ovo nije bila samo povijest, ve i radikalan drutveni, pa i politiki stav. "Vidim da te tvoja prateta Uma i te kako zarazila ne samo svojim tumaenjem povijesti ve i neim drugim..." Danijel je sada Vedranu uputio dugi pogled. Prijatelj mu je bio u pravu. Ovo nije vie samo povijest. Ovo je... to? Promjena postojee situacije. Traenje izvora u dalekoj prolosti i puta koji vodi u ljepu budunost od one koju nam nudi sadanji svjetonazor. Kako se to zove? Politika? Religija? Filozofija? Ili sve to zajedno? "Nije u pitanju samo Uma", na posljetkuje tiho rekao. "Bilo je tu jo neeg..." "Ah, da!" ubacio se Vedran. "Tvoji snovi!" Tono, pomislio je Danijel. Njegovi su snovi potvrivali ono to je nauio kroz vlastita istraivanja i razgovore s Umom. Ali, istina je da su snovi mogli biti proizvod podsvijesti. Moda je samo sanjao ono o emu je razmiljao. To bi svakako mogla biti istina da nije bilo... da nije bilo onoga o emu se plai govoriti ak i Ve-dranu. Jer, stavovi su samo stavovi, a snove sanjaju svi ljudi. Meutim, ono to se njemu dogodilo lako ga moe svrstati meu poludjele.

Danijel je duboko uzdahnuo. 'Pa to', pomislio je. 'Neka budem lud. Odluio sam mu rei, pa u tako i uiniti.' "Vedrane," rekao je uz novi uzdah, "nakon to me Uma poslala u Danilo i nakon to sam pronaao Boginju, nisu poeli samo snovi ve i..." "I?" potaknuo gaje Vedran jer je predugo zastao. "I...", nastavio je Danijel, "poeo sam uti glasove." "Molim!?" "Glasove", ponovio je Danijel rairivi ruke. "uo sam glasove." "U svojoj glavi?" ubacio se Vedran ne znajui to da misli o ovom obratu situacije. Zar je njegov prijatelj doista poludio? Zar e se obistiniti njegove najcrnje slutnje? "Ne, ne u glavi", zanijekao je Danijel. "Glasovi su dolazili iz... Boginje." "Iz Boginje?" Vedran nije znao kako bi uope oblikovao pitanja pa je samo ponavljao Danijelove rijei. "Iz kipa Boginje, zapravo. Dolazili su iz nje." Tu je Danijel ponovo dodirnuo mjesto na hlaama gdje je nosio kameni kipi. "Hoe rei", uspio je nekako smisliti pitanje Vedran, "da si razgovarao s Boginjom? Ona ti se obratila? Razgovarali ste?" Danijel se nasmijao odmahnuvi glavom. "Znam kako sve ovo zvui. Vjeruj mi, znam da izgleda potpuno ludo. Razumijem tvoje uenje. I meni je bilo potrebno dosta vremena da prihvatim makar vjerojatnost daje tako neto mogue." "ekaj, ekaj!" prekinuo ga je Vedran. "Najprije mi pria o dalekoj prolosti i svojim snovima. Zagovara utopistike zamisli o idealnom drutvenom ureenju u neolitu. Tvrdi da boansko mora imati enski oblik ako elimo da svijet bude dobar. I sada kae da si s Boginjom razgovarao. to eli rei? Jesi li ti prorok nove, zapravo novo-stare religije?" Danijel je promatrao svoga prijatelja smiljajui kako da ga umiri. "Polako, Vedrane. Nita od toga. Samo sam ti povjerio svoje doivljaje. A u pogledu ovog posljednjeg, ako i postoji tako neto kao to je religija Boginje, njoj nisu potrebni proroci. Nije joj potrebna hijerarhija, nije joj potreban nitko tko e je predstavljati. Svaka ena, pa i svaki mukarac sasvim su dobri predstavnici boanskog. I na kraju, moj odgovor na tvoje pitanje je negativan. Nisam razgovarao s Boginjom!" Sada je Vedran bio zbunjen. "Ali, rekao si da si uo glasove i da si razgovarao..." "Rekao sam da sam uo glasove koji dolaze iz Boginje", prekinuo ga je Danijel. "Ali nisam rekao da sam razgovarao s Boginjom. Razgovarao sam s nekim drugim." "S nekim drugim?" opet je ponovio Vedran. "Da, s nekim drugim", potvrdio je Danijel. "Preko Boginje?" "Preko kipia Boginje, da budem toan i izbjegnem pogrena tumaenja", rekao je Danijel uputivi pomalo prijekoran pogled svom prijatelju. "Gledaj," nastavio je, "ni meni sve ovo nije lako. Ne znam to se dogaalo i ne mogu to objasniti. Nemam nikakve iluzije niti megalomanske zamisli. Samo ti prenosim ono to sam doivio. A najvaniji i najneobiniji dio toga bio je taj razgovor..." Neko vrijeme Vedran i Danijel su se gledali u oi, a zatim je Vedran kimnuo glavom. Pou-rata? Dopire, "U redu", rekao je pomirljivo. "Spreman sam sluati to ima rei ba kao i do sada. S kim si onda razgovarao ako ne s Boginjom?" Danijel je uzdahnuo. "Sjea se to sam ti rekao na poetku cijele prie? O onoj djevojci u koju sam se zaljubio? Sjea se?" Vedran je polako kimnuo glavom. "Da, rekao si da si se zaljubio u neku djevojku i menije to bilo vrlo udno."

"E, pa vidi," nastavio je Dan, "tu djevojku u koju sam se zaljubio nikada nisam vidio. Samo sam razgovarao s njom i to preko kipia Boginje. Jasno mije da to zvui suludo, ali tako je bilo." Vedran je ponovo kimnuo glavom prihvaajui Danijelove rijei. Trudio se biti otvoren. Odluio je da nee suditi ni o emu sve dok ne uje cijelu priu. "Rekao si mi da ne zna odakle je, a sad sam se prisjetio da si dodao neto neobino poput: 'otkada je'. Mislim da slutim to si mi elio rei..." "Da", potvrdio je Dan. "Upravo to ti elim rei. Mislim da je ovdje u pitanju vrijeme, a ne prostor." "U redu, Danijele. Priaj mi onda! 0 emu ste razgovarali ti i tvoja djevojka iz nepoznatog vremena preko kamenog kipia Boginje?" Danijel je odluio ne obazirati se na prizvuk laganog ismijavanja u Vedranovim rijeima. Na posljetku, bio je u pravu. Cijela stvar zvui prilino nevjerojatno. Ali neka, to je njegovo iskustvo i samo on zna koliko je bilo snano i istinito. Duboko je uzdahnuo. "Priali smo o mnogim stvarima. Zapravo o svemu: o ljubavi, ivotu, smrti, ljudima, politici, filozofiji... Doista, priali smo o svemu. Ona je... Ah, da, zaboravio sam ti rei, njezino ime je Zora." Paljivo sluajui, Vedran je prihvatio to ime bez pogovora. Danijel je drhtavim i uzbuenim glasom nastavio priati o vremenu koje je proivio, drei u rukama kameni kipi Boginje i doputajui da ga ponesu valovi jedne davne ljubavi. I dok je tako priao otvarajui duu pred svojim prijateljem, iznad njih se vjetar u kronjama borova sasvim smirio. Prolo je podne i bilo je toplo. Zemlja je disala svojim sporim ritmom, ba kao i more. Da nije bilo ostataka stare tvrave pokraj njih te ponekog broda na puini koji je svojim motorima naruavao tiinu, ovaj bi se dan sasvim lako mogao uklopiti u davnu prolost, prije vie od pet tisua godina kad su na tom istom mjestu ivjeli neki drugi ljudi, a meu njima i djevojka kojoj je Danijel poklonio svoje srce. ibenik, proljee 2002. god. n. e. Boginja nudi svoju pomo Za mene je sve ovo vrijeme bilo poput treptaja oka. ak i manje od toga. Jer, spavala sam dubokim snom dok su moja djeca na komadie trgala moje tijelo i moju duu. Stotine, tisue dugih godina nisu radili nita drugo nego me pokuavali istisnuti iz svojega srca. A sve samo zato da bijedan vladao nad drugim; sve zato da bi netko stajao dok drugi puzi. I neka je bilo tako dok sam spavala. Umrla sam. I doista, bio je to samo tren koji e se brzo zaboraviti. Poput treptaja oka. Ali, znam da za vas nije bilo tako. Vi ste se raali i umirali, veselili se i patili, nadali se i oajavali. Za vas nije bilo svjetla na kraju tunela jer svjetlo u mojemu srcu prekrila je duboka tama debelih slojeva zemlje kojima su prekrili moj grob. Nisu to bila moja djela, sve te nedae, ludosti, ubijanja i smrti. Ne, nisu. Ja sam Majka. Dajem ivot, ne oduzimam ga. A opet, vas sam, moji najdrai, morala pustiti od sebe. Morala sam okrenuti svoje lice od vas i prepustiti vas sili vremena. Sada se samo nadam da ete shvatiti da nije bilo drugog izlaza. I, vie od svega, nadam se da ete mi oprostiti. Znam koliko ste patili i kakav ste gubitak morali preivjeti. Zapravo, s tim ste gubitkom morali otii u smrt, oboje, i to ne jednom, ve mnogo puta. Rastavila sam vas. Bacila sam vas svakoga na njegovu stranu svemira, a vi ste se uzalud traili sve ovo vrijeme. eznuli ste za ljubavlju koju ste osjetili, ali ne iproivjeli. Vaa je enja bila prevelika da bi se zaboravila, a opet, ne dovoljno snana da bi se ostvarila. Da, istina je. Rastavila sam vas. Odvojila sam dvije due koje nisu eljele nita drugo nego biti jedna uz drugu i plesati ples ljubavi u moje ime. eljeli ste primati i davati moje darove; eljeli ste stvarati sreu u mojemu srcu. A zauzvrat, ini se kao da ste dobili kaznu: teki teret

kojega nitko ne zasluuje. Doista, i sama se pitam kako stega uope mogli podnijeti? Kako ste izdrali sve ove godine, sve ove ivote? Dok sam ja spavala, vi ste morali prolaziti kroz svijet bez svjetlosti. Vidjeli ste mnogo nesrea. Vidjeli ste kako okrutni mogu biti ljudi. Ali, usprkos svemu tome, niste izgubili plemenitost. Niste izgubili vjeru u mene ak i onda kad nije bilo nikoga tko bi vam rekao da sam jednom postojala. Uvjeravam vas, djeco moja, nisam vas napustila. Ne, to nikada ne bih uinila. Samo je izgledalo tako. Izgledalo je kao da me nije briga, kao da me nema. Pustila sam da vas odnesu rijeke ivota poput dviju granica tek propupalih, a silom otrgnutih od stabla. To nije bilo ispitivanje vae snage niti iskuavanje vae ljubavi. Nitko nije zasluio tako okrutno iskuavanje. Bio je to jedini postupak koji prua barem malo nade. Znam da ste za mene morali pretrpjeti ono to nijedna majka ne bi poeljela svom djetetu. Ali, tako je moralo biti. Usprkos vaim i mojim suzama. I sada, kad se cijela ta pria pribliava svojem raspletu, kad tisuljea zime dolaze svome kraju, a na vrata kuca novo proljee, ja u se ipak umijeati u vae ivote. Probudila me je vaa ljubav. Ouvala me je vaa nada koja nikada nije usahla, ak ni za vrijeme najveih sua. Zauzvrat, u ime vae ljubavi, sada kad se spremam ustati, na trenutak u spojiti ono stoje nespojivo. Jednom od vas bit e to kraj puta, a onom drugom tek poetak. Ali, to je sve to mogu uiniti za vas, sada, kad je prolo toliko vremena. Kroz moje tijelo, nazono kako onda tako i sada, dva e se kraja raspletene vjenosti ipak spojiti. Bila sam razlog vaega rastanka, neka sada budem sredstvo vaega sastanka. Barem za trenutak, sve dok i posljednji mrak ne proe i dok dan doista ne pronae svoju zoru. Uma-Neth, sredinje naselje, proljee 3731. god. pr. n. e. Prvi razgovor izmeu Zore i Dana Maleni kipi Boginje, zamotan u crvenu tkaninu, postao je nerazdvojni Zorin pratitelj. Od trenutka kad gaje dobila, Zora ga nije isputala iz ruku. Uz njega se osjeala sigurna. Imao je posebnu mo daju umiri i doslovce zagrije svojom unutarnjom toplinom. Ali to nije bilo ono najvanije: on je u njoj ponovo probudio nadu. Baka Uma, nekadanja visoka sveenica Uma-Netha, tajanstvena ena puna mudrosti i skrivenoga znanja, rekla joj je da e joj Boginja, kroz ovaj kipi, na posljetku pomoi pronai Dana. To je Zori bilo dovoljno da svu svoju pozornost, energiju i ljubav usmjeri prema Boginji. Zanemarila je injenicu da baka nije bila odreena u pogledu vremena kada bi se to moglo dogoditi. Nije vano kada, mislila je, vano je da se dogodi! Ali, ipak se nije mogla oduprijeti uzletima mate. Zamiljala je kako e ba sutradan, kad se uspne na brdo iznad naselja i stane tamo na kamen pokraj uvarice koji je za nju postavio Dan, u mor-skome tjesnacu ugledati jedra izgubljene lae. Oni e se vratiti i ispriati nevjerojatnu priu kako su u Inan-Durhu morali ostati gotovo godinu dana zbog vanih svjetskih dogaaja. Ili e rei da su doivjeli manju nesreu zbog koje su morali pristati i popravljati jarbole. Ili e se opravdati neim drugim, bilo im. Nee biti vano to e rei. Ona ih nee sluati. Zagrlit e svojeg najdraeg i nee ga isputati iz ruku barem toliko vremena koliko ga nije bilo u njezinom naruju. A moda e doi kopnom sa sjeveroistoka. Moda im je laa nastradala i nije se mogla popraviti. U tom sluaju, morali su krenuti pjeke probijajui se polako kroz planine i uz rijeke, iz tjedna u tjedan, do svoga doma u Uma-Nethu. Da, to je mogue. Ako su hodali, mogue je da e stii tek sada i ponovo ispriati priu koju ona nee uti jer e ljubiti Dana! Kakvu god priu njezina mata izmislila, njezin temelj je bio u malenom kamenom kipu Boginje i u rijeima njezine bake Ume da e je upravo on osloboditi patnje koju osjea zbog gubitka ljubavi.

I zbog toga je svakoga dana milovala taj kipi, drala ga u rukama, odmatala i ponovo zamatala, polagala na grudi, pa ak i drala izmeu nogu blago stisnutog unutarnjom stranom njezinih bedara. Plakala je pred njim i ispovijedala mu se. Priala mu je prie o Danu i sjeala se trenutaka kad im je bilo lijepo. aptala mu je na veer prije spavanja i ljubila ga ujutro kad bi se probudila. Pjevala mu je pjesme o ljubavi, pjesme o enji i gubitku, ali i pjesme o povratku i ponovnom sastanku. Molila je Boginju da ju oslobodi muka. Molila ju je da joj vrati Dana, a ako joj to ne moe uiniti, da nju odnese tamo gdje je on. Molila ju je da uini bilo to kako bi joj ukazala na smisao ove patnje. Neka joj pokae kraj pa makar on bio u velikoj daljini. Molila je za nemogue, a usprkos svemu to nije znala i zahvaljujui svemu stoje znala, dobila je upravo to. Ve desetak dana nakon to je kipi doao u njezine ruke, Zora je poela doivljavati neobine snove tijekom budnosti. Zapravo, bile su to slike koje nisu pripadale njezinom svijetu. Vidjela je nepoznata lica bijele puti kako hodaju ulicama Uma-Netha. Samo, to nije bio Uma-Neth. Bilo je to neko drugo mjesto sa sasvim drugaijim kuama, mnogo veim, ali hladnijim i tamnijim. Ljudi su nosili neobinu odjeu, tijesnu i neudobnu. Hodali su pogrbljeni i namrtenih lica, a na mnogima od njih se vidjelo da su bolesni i da teko pate. Vidjevi ih, Zora se zamislila i nad svojom patnjom. 'Ovim ljudima je tee nego meni', pomislila je. A zatim je vizija prola i ona bi se ponovo nala meu svojim narodom, raspjevanim i nasmijeenim, punim ivotne radosti. Neki drugi put bi odjednom vidjela neobine pokretne stvari nalik kuama u kojima su bili ljudi. Kretale su se irokim cestama, a neke od njih ak i po zraku. Bile su bune i smrdljive i Zori se nisu svidjele. Ali, izgleda da su ti namrteni ljudi voljeli ulaziti u njih i voziti se naokolo. Vidjela je i mnoge druge neobine stvari i pojave. ak i na moru, kad je jednom s Enoom ponovo otila na ribarenje, pokraj njih je proao ogroman brod, mnogo vei od bilo ega to je Zora do tada vidjela. I on je, kao i pokretne kue, isputao smrad. Uplaila se kad je vidjela da ta planina od broda ide ravno na njih. Ve je viknula da upozori Enou, ali je brod samo proao kroz njih, ili su oni proli kroz brod, i Zora se prisjetila da se radi o viziji. vre je stegnula kipi Boginje i odmahnula glavom na Enoino pitanje. "Nije nita", rekla je. "Uinilo mi se da vidim neku veliku ribu sasvim blizu povrini mora." Zatim se zagledala na puinu i u tom trenutku jo jednom uskliknula jer je upravo vidjela sljedee udo: malo, sasvim malo jedro, ali samo, bez broda, jurilo je preko povrine vode. Iza njega vidio se bijeli trag zbog brzine kretanja, a ponekad se odlijepilo od vode i izgledalo je kao da e za trenutak poletjeti. Zora je u udu rairila oi. Da vizija nije brzo nestala, zak-lela bi se daje vidjela kako na jedru visi neki crni ovjek iroko nasmijeena lica. Nakon toga jo je neko vrijeme zbunjeno promatrala puinu, a kasnije se morala potruditi da umiri Enou jer je on, zabrinut njezinim neobinim ponaanjem, elio odmah natrag u Uma-Neth do najbliega hrama. Zora je bila kolovana sveenica. Znala je da Boginja ponekad daruje vizije i neobina iskustva. Ekstaza ljubavi joj nije bila nepoznata, a tijekom nje esto je bilo posebnih saznanja, bilo da su ona vezana uz ljude, uz prolost ili budunost. Zbog toga u njoj nije bilo ni najmanje sumnje daje razlog za njezina iskustva zamotan u komad crvene tkanine koji je uvijek bio pokraj nje. Boginja joj je neto poruivala. Ali to? Jedina osoba od koje je mogla zatraiti odgovor bila je ona ista koja joj je Boginju dala: baka Uma. Kad je nakon nekoliko tjedana otila k njoj i ispriala joj to se dogaa, Uma se samo nasmijeila. "Nije to nita, dijete moje. Ja imam vizije od svoje petnaeste godine. I nikada se jo nisu pretvorile u stvarnost." "Ali, bako," ustrajala je Zora, "zar ne misli da mi Boginja neto pokuava rei?" "Svakako!" odgovorila je Uma. "Ali zar ti Boginja to isto ne kazuje svakog dana kroz um vjetra ili krikove galebova? Potrebno je samo znati sluati. Boginja govori stalno."

Zora je kimnula glavom. 'U redu', pomislila je, 'ne eli mi nita rei. Zna ona dobro na to ja mislim, ali smatra daje dobro ako me ne usmjerava. U redu, bako. Onda u samo nastaviti.' Nita od toga nije rekla na glas, ali se baka Uma nasmijala kao da je ula njezine misli. Ipak, kad je odlazila doviknula joj je zbu-njujuu poruku. "Pjevaj joj!" rekla je. "Da joj pjevam?" ponovila je Zora za njom. "Kome? Boginji?" Uma je kimnula glavom. "to da joj pjevam? Koju pjesmu?" "Ve e se snai. Pjevaj joj ono to ti je srcu najdrae." I tako je Zora dobila od bake dragocjeni naputak za koji se pokazalo daje doista otvorio vrata povratku njezine ljubavi. Jer upravo kad je sljedeeg dana sjela na svoj meki jastuk od slame obuene u tkaninu te uzela kip Boginje u ruke i poela mu pjevati, dogodilo se neto to nije oekivala. Pjesma koju je odabrala bila joj je jedna od najdraih. Dan ju je esto pjevao na njezin zahtjev. Ona nije pjevala tako dobro kao on, ali ipak, ako morati pjevati, pjevat e Boginji o ljubavi. Trai me, ljubavi, na skrivenim mjestima. Trai me tamo gdje drugi ne gledaju. Posluaj me, jer ovdje sam zbog tebe. Ja sam tvoj Mjesec i tvoja mjeseina. Ja sam tvoj cvjetni vrt i tvoja voda. Prela sam sav taj put i sve ovo vrijeme, Zbog tebe, bez cipela i odjee. elim da se smije. elim da nestanu tvoje brige. Zora je pjevala polako, punim srcem. eljela je unijeti sebe u tu pjesmu; eljela je pokazati Boginji koliko je eljna ljubavi i to bi sve uinila samo da joj se Dan vrati. Ali, kad je dola do stiha koji govori o smijehu i nestanku briga, nije mogla dalje. Jer, iznenada joj se uinilo daje sve uzalud. Preplavila ju je strana tuga i osjeaj beznaa. Na um joj je pala uasna misao o beskorisnom zavaravanju u koje se uplela. U grlu joj se stvorio vor i ona je zajecala. Suze su potekle niz njezine obraze. Ali, ba u trenutku kad joj je bilo najtee i kad je gotovo ispustila kipi Boginje, zaula je nejasni muki glas. Podigla je glavu i prestala jecati. Napeto je sluala. Da, bio je to glas nekog mukarca koji je pjevao. Ali odakle dolazi? Ustala je, okrenula se prema vratima, pa ak i izila van, ali nikoga nije bilo. Vratila se u prostoriju, ponovo sjela i zagledala se u Boginju. Glas se zauo ponovo. Nije bilo sumnje: muki glas koji je pjevao pjesmu dolazio je iz kamenog kipia u njezinim rukama. Sada je oslunula jo bolje i uspjela razaznati rijei. Sveta, Boginjo! On je pjevao iste stihove! Ja sam tvoj cvjetni vrt i tvoja voda. Preao sam sav taj put i sve ovo vrijeme, Zbog tebe, bez cipela i odjee. elim da se smije. elim da nestanu tvoje brige. 0, slatki peline! Utjeit u te i i iscijeliti. Donijet u ti rue jer i ja sam bio prekriven trnjem. On je pjevao iste stihove, ali je nastavljao i dalje! To nije bio samo iskrivljeni odjek njezinoga glasa. U Zori je poela oluja. 'Taj glas...', mislila je. 'To nije njegov glas, ali opet... Boginjo, to da radim?' Pokuala je neto rei, ali nije mogla. Otvorila je usta, ali iz njezinoga grla je izlazio samo tihi jecaj. Muki glas iz Boginje takoer je utihnuo. 'Ne, nemoj otii...', pomislila je Zora iako to nije mogla izrei. I tada, u tiini, pjesma se nastavila pitanjem. / kad te pitam, najdraa moja: Voli li sebe vie nego to voli mene? Zora je jo ire otvorila oi. Zar ima ikakve sumnje? Ovo je pitanje upueno njoj! Skupila je snage i odgovorila pjesmom.

Ja, tvoja ljubav, odgovaram: Umrla sam za sebe i ivim samo za tebe. Nestala sam iz sebe i ovdje sam samo za tebe. Zaboravila sam sve svoje znanje, ali znajui tebe postala sam uena. Izgubila sam svu svoju snagu, ali iz tvoje moi, ja mogu sve. Iz Boginje je dopro lagani smijeh. Zora je protrnula. To nije njegov glas, ali ovaj smijeh... Koliko puta se tako smijao njoj? Koliko puta ju je zadirkivao, a ona se ljutila to joj se tako smije? 'Boginjo, Majko i zatitnice!', zavapila je u mislima. "Ne igraj se sa mnom, molim te. Nemoj da ovo bude vizija i privid. Uini ga stvarnim. Uini ga stvarnim!' A Boginja je odgovorila mukim glasom, sada mnogo jasnijim: Volim sebe i volim Tebe. Volim Tebe i volim sebe. 0, slatki peline! Utjeit u te i i iscijeliti. Donijet u ti rue jer i ja sam bio prekriven trnjem. Sada se Zora uspravila. Nije smjela oklijevati. Odbacit e sve sumnje, proi e kroz sve kunje. Ako je ovo istina, onda... Skupila je hrabrosti i glasno rekla: "Dan, jesi li to ti?" Tiina. Vani, ispred njezinog prozora odjednom je vrisnuo sokol. Preblizu ljudima. Obino ne dolaze tako blizu. Jo tiine. A onda, polako, sasvim polako, kao da se probija kroz mnogo prepreka i dolazi iz velike daljine, zauo se zbunjeni glas. "Da, ja se zovem Dan. A tko si ti?" Zora je sada ispustila Boginju u svoje krilo. Prekrila je usta akama. 'Dan, to je Dan!', divljale su njezine misli. 'Ali, zato me pita tko sam? Zar ne zna? Zar me zaboravio?' "Dan, ja sam Zora", rekla je glasno. "Zar me ne uje dobro. Zora. Tvoja Zora!" Tiina. Zorino srce kucalo je kao ludo. "Zora", rekao je glas. "ujem te. Malo nejasno, ali ujem. Zato kae da si moja? Ne poznajem nijednu Zoru." Da nije bila tako uzbuena i da joj sve ovo nije bilo toliko neobino i strano, Zorino bi srce sada prepuklo od tuge. Boginja joj je vratila Dana. Kako god to uinila, kakva god uda i arolije morala izvesti, ali dala im je jo jednu priliku. Ali, on jest Dan, a opet i nije. Ne sjea je se! Ne poznaje nijednu Zoru, tako je rekao. Ali, tko je onda on? "Pjevao si pjesmu zajedno sa mnom", rekla je Zora jo uvijek na rubu suza. "Ako zna tu pjesmu, kako onda ne poznaje mene?" Tiina. "Dan? Dan, uje li me?" Zora je sada pribliila Boginju svojim ustima. "Dan?" Ali nije bilo odgovora. Jo minuta ili dvije nestrpljivog ekanja. Samo tiina. Zora je plakala. Na kraju je, iscrpljena od suza, sjela na leaj od tkaninom presvuene slame, uzela Boginju u naruje i poela tiho pjevati nastavak pjesme koja joj je za trenutak vratila nadu. Nije bila sigurna da li se radilo samo o prividu ili je njezin doivljaj bio stvaran? Da lije ula Dana ili se samo njezina mata poigrala s njom? Nije znala odgovore na ta pitanja. Utjeha je bila jedino u pjesmi. I dok je tiho kroz jecaje izgovarala stihove, nije mogla znati daje jedan mladi u svojoj sobi, udaljen od nje samo nekoliko stotina metara u prostoru, ali vie od pet tisua godina u

vremenu, zbunjeno vrtio glavom i potpuno nesvjestan onoga to radi izgovarao stihove iste pjesme iako nije znao odakle oni dolaze ni zato ih sada pjeva. Doi k meni. Ja sam tvoja ljubav. Svojim srcem otvorit u Tvoja vrata. Doi, smiri se sa mnom. Budimo susjedi Mjesecu i zvijezdama. Dugo si se skrivala od mene, beskonano plovei morem moje ljubavi. Ipak, bili smo zauvijek povezani, ti i ja, zaeti i objavljeni u nepoznatom. Ja sam ivot sam! Bio si zarobljen u malom jezeru, a ja sam ocean i njegove uznemirene plime. Doi, pretopi se u mene! Napusti ovaj svijet neznanja. Budi sa mnom! Ja u otvoriti vrata Tvojoj ljubavi. Volim sebe i volim Tebe. Volim Tebe i volim sebe. 0, slatki peline! Utjeit u te i i iscijeliti. Donijet u ti rue jer i ja sam bila prekrivena trnjem. Zagreb, kasno proljee 2002. god. n. e. Posljednji razgovor Ume i Dana Prva godina u Zagrebu bliila se kraju. Svakidanji odlasci na fakultet, uenje za ispite, buni i zaguljivi grad, povremeni susreti s poznanicima iz ibenika, a i povrna druenja s kolegama sa studija - sve to Danijelu nije znailo mnogo. Njegova oaza, njegov zasebni kutak svemira bio je stan pratete Ume, tonije njezina radna soba. Zavolio je tu prostoriju i u njoj provodio vie vremena nego u svojoj studentskoj sobi na drugom kraju stana. Ono to gaje privlailo bile su naravno knjige; stotine pa i tisue knjiga naslaganih na visoke police koje su se na vie mjesta savijale pod njihovom teinom. Ponegdje, koliko je mogao shvatiti, knjige su bile sloene po nekom redu, po razdobljima o kojima su govorile: od pretpovijesti, rimskog doba i srednjega vijeka pa do dananjih dana. inilo mu se da ih je Uma svrstala po stoljeima, ali nije uvijek bilo tako. Ponekad bi se neka knjiga o sociologiji devetnaestoga stoljea nala medu knjigama koje su govorile o ranom srednjem vijeku, a i obrnuto. A na nekim mjestima u tom ogromnom skladitu znanja knjige su bile potpuno izmijeane, bez reda i smisla kojeg bi Danijel mogao uoiti. Ipak, kad god je traila neku knjigu, Uma je tono znala gdje se ona nalazi. Jednom ju je pitao ima li neku dobru knjigu o dolasku Hrvata na podruja gdje su danas ivjeli, a ona mu je, ne diui pogled s raunala, tono opisala koje knjige mora pomaknuti, njih sedam ili osam, da bi naao onu pravu. Uma je imala cijelu svoju knjinicu u glavi. Ozraje koje su stvorili njih dvoje tijekom te prve, a kasnije se pokazalo i jedine godine zajednikoga ivota u Zagrebu, bilo je smireno, ali prepuno neke nevidljive energije. Dan je tu energiju stalno osjeao. Umina radna soba bilo je najsnanije mjesto moi na koje je naiao u Zagrebu! Njihovi razgovori su se i dalje nastavljali. Danijel je saznao mnogo o narodima Stare Europe, o njihovom nainu ivota i obiajima. Ponekad bi mu Uma pokazivala slike ili knjige ukazujui na izvor svojih podataka. Meutim, vrlo esto bi priala spontano ne pozivajui se ni na kakav autoritet. Govorila je o ljudima iz vremena neolita kao da govori o neemu stoje sama proivjela. U njezinim rijeima bilo je topline, pa ak i nekog emocionalnog naboja. "Ti kao da jednim dijelom ivi u tom vremenu", spomenuo joj je jednom, onako usput, zadivljen nainom na koji se uivila u objanjavanje odnosa ljudi neolita prema nastanku novoga ivota. Upravo mu je opisala kako je raanje djece uvijek bilo pretvarano u ritualni in s velikim religijskim znaenjem. U tome su, rekla je, sudjelovali svi lanovi zajednice.

Opisala mu je raanje u vodi to je Danijela zapanjilo jer je o tome tek nedavno uo kao o "najnovijoj" metodi raanja. "Odakle ti samo sve te informacije? Iz knjiga?" Dozvolivi si samo mali vragolasti smijeak, Uma gaje znaajno pogledala. "U knjigama ima mnogo toga ba kao i u ivotu. Samo mora znati traiti." Bio je to odgovor tipian za Umu: nije odgovorila, a opet i jest. Ostavila je otvorena vrata za bilo kakva tumaenja. Njezino je znanje, dakle, dolazilo iz knjiga, ali moda i iz ivota. Na Danijelu je bilo da odabere ono to je istinito. A on se samo nasmijao znajui daje istina vjerojatno negdje na sredini te da nema smisla pritiskati Umu s daljnjim pitanjima. Samo e zautjeti, odmahnuti rukom i vjerojatno ga poslati u kuhinju da neto pojede. Odnos izmeu njih nije se promijenio ni nakon to gaje uputila u Danilo. On je tada gotovo tjedan dana proveo u ibeniku zadivljen svojim otkriem kipia Boginje. Bilo je to arobno vrijeme tijekom kojeg je otkrivao unutarnju toplinu toga predmeta i njegovu energiju, ali i utjecaj koji je poeo osjeati ve prvih dana. Jo prije nego to se vratio u Zagreb poele su prve slike i neobina vienja usred vrste stvarnosti. Odmah je uspostavio prisan odnos s Boginjom i znao je daje nee nikome pokazati, a posebno ne predati u ruke takozvanoj "znanstvenoj zajednici". Jedino o emu je razmiljao bila je Uma. Isprva ju je odmah htio nazvati, ali se sjetio da ona ne voli telefonske pozive. Drugoga dana se ve kolebao oko toga jer bi ga ona mogla natjerati daje vrati ili daje nekome preda. Na posljetku je zakljuio da to Uma ipak ne bi uinila. Kad je krenuo natrag u Zagreb, odluio je da e joj odmah rei za Boginju. Meutim, kad je doao, Uma ga je doekala u tiini, traei od njega daje dan-dva ne smeta jer je neto vano radila. Kad su i ti dani proli, i kad je po prvi put nakon pronalaska Boginje uao u Uminu radnu sobu, osjetio je kako ga neto iznutra zaustavlja. Ve je zaustio da e neto o tome rei, ali nije mogao. "to je, djeae?" upitala ga je Uma nakon to su desetak minuta sjedili u tiini. Vjerojatno je osjetila da se neto promijenilo. "Izgleda kao da te neto mui." To je bila prigoda da joj ispria sve o pronalasku Boginje. Ali, iako je nekoliko sekundi oklijevao borei se sam sa sobom, na kraju je odmahnuo glavom. "Nita. Samo Zagreb. Da nema tebe i ove sobe, moj bi studij bila jedna velika muka." Uma ga je paljivo promatrala nekoliko dugih sekundi. Oi su joj bljeskale nekom unutarnjom vatrom. Dan bi se mogao zakleti da mu se u tom trenutku smijala iako se na njezinom licu nije pomaknuo nijedan mii. "U redu je, Dan", na posljetku je rekla ok-renuvi glavu od njega. "Neke stvari moraju ostati samo nae, zar ne?" Danijel nije znao to bi na to rekao. U tom mu je trenutku pala na um misao da ona zna za Boginju te da ga je zato i poslala u Danilo. Ali, tu je misao ubrzo odbacio. Vjerojatno je samo osjeala da neto krije i da oklijeva, to je sve. I tako je taj trenutak proao, a Dan Umi nije povjerio tajnu pronalaska malenog kamenog kipa. Kasnije mu je izgledalo neumjesno da pokree tu temu. Osim toga, stalno je imao osjeaj da Uma sve zna i da joj o tome uope ne mora nita govoriti. Imao je jo jednu prigodu kad gaje Uma, tek nakon dva ili tri tjedna, upitala kako izgleda Danilo. "Nisam bila tamo godinama", rekla je. "Da li se neto promijenilo?" Danijel je odmahnuo glavom. "Mislim da nita. Posljednja iskopavanja, barem koliko je meni poznato, vrena su 1964. godine. Danilo stoji tamo i, kako mi se ini, jo uvijek uva svoje tajne." Uma mu je uputila znaajan pogled podigavi jednu obrvu. "Da," rekla je, "takva mjesta imaju svoje tajne i nikada ne zna kad e uskrsnuti, zar ne?" uvi ove rijei, Danijel se gotovo zagrcnuo. Uma je uporabila rije 'uskrsnuti', a njegova Boginja je uinila upravo to: pronaao ju je zakopanu u zemlji! Tada je opet bio jako blizu da joj povjeri svoju tajnu, ali je ovaj put Uma prekinula aroliju. Naglo je ustala i otila u

kuhinju. Nije je bilo desetak minuta, a za to vrijeme se Danijel pribrao i trenutak je ponovo bio izgubljen. No, bez obzira na to, Uma se prema njemu ponaala jednako. I dalje su razgovarali, a ona ga nije ni o emu ispitivala. Kad su poeli snovi, a prvi san o putu na Kretu Danijel je odsanjao ba u Zagrebu, bila je posebno paljiva prema njemu. Pripremila mu je poseban ruak s mnogo ukusa i razliitih egzotinih detalja, a cijeli dan se nekako sretno smijala. Dan je ponovo imao osjeaj da ona neto zna, ali o tome nisu progovorili ni rijei. Istina je da neke stvari moraju ostati tajna, ali u ovom sluaju Danijel nije imao osjeaj da one to jesu iako izmeu Ume i njega nije bilo izravne komunikacije o tome. Sve je to bilo nekako neobino, sasvim u skladu s Umom i njezinim neobinim ivotom. Razgovori su tekli dalje, a Uma je znala kako Danijela odrati u stalnoj znatielji za novim obavijestima. Priali su esto o staroj i novoj kulturi, a posebice o vremenu preokreta kad su narodi koji su tovali Boginju bili suoeni s onim drugim narodima, osvajaima i ratnicima. Jednom takvom prilikom Danijelu je palo na um vrlo vano pitanje. Zapravo, kad je pomislio na njega zaudio se kako se toga nije prije dosjetio. "Uma," rekao je uzbueno, "kako su nastali osvajai?" Uma je podigla pogled s knjige koju je zadubljeno itala. "Kako to misli?" "Pa, tako. Kako su nastali osvajai? Naime, ako je istina da su ljudi u paleolitu i neolitu ivjeli u miru, bez rata i ratne vjetine, te da su bili raireni cijelim podrujem Europe i Azije, a vjerojatno i drugdje, kako se dogodilo da su se odjednom pojavili ljudi koji su razmiljali drugaije? Vladala je ravnopravnost, dobar meuodnos s prirodom, vjera u dobrotu boanskoga i brigu Boginje za ljude. Odakle sad odjednom hijerarhija, vlast, mo, rat i sukobi? Odakle podjela na muko i ensko te miljenje da je jedno manje vrijedno od drugoga? Kako su Indoeuropljani, Arijci ili Kurgani, kako god da ih nazovemo, doli do toga? To se nije moglo dogoditi sluajno. Ili jest?" "Ah, shvaam to eli znati." Uma je uzdahnula i odloila na stol knjigu koju je itala. "To je vrlo vano pitanje." Ustala je i prila jednoj od polica. Malo je prouavala knjige koje su se nalazile na njoj, a zatim brzim pokretom ruke izvukla jednu od njih. Bila je to knjiga Jamesa DeMea. Tutnula ju je Danijelu u ruke. "Proitaj kad bude imao vremena." Zatim je sjela i otpoela objanjavati podrijetlo osvajaa. Rekla je: "Iskoristit u najprije naziv jedne mnogo suvremenije autorice, Riane Eisler, koja govori o obrascu partnerstva i obrascu prevlasti. Dakle, stare kulture su ivjele po obrascu partnerstva. Ono se oitovalo u odnosima izmeu spolova, zatim u odnosu prema boanskom, a na posljetku u svim podrujima ivota, odgoju, ekonomiji i upravljanju. Osvajai sa sjevera su donijeli obrazac prevlasti. Da bi razumio taj obrazac u upravljanju, mora ga najprije razumjeti u meuljudskim odnosima, posebice odnosima izmeu mukaraca i ena. Zna li kakav su odnos imali sjevernjaci prema enama?" "Nikakav", odgovori je Danijel. "Odnosno, tretirali su ih kao muko vlasnitvo." "Ba tako", nastavila je Uma. "Upravo tako su ih tretirali i njihovi nasljednici: Babilonci, idovi, Grci i Rimljani, a zatim i svi drugi narodi. Pitanje je kako je dolo do takve podjele? Kako su enske kvalitete zanemarene i zato su na povrinu izbile negativne muke znaajke poput grubosti i agresivnog vodstva? DeMeo e ti to bolje objasniti, ali ukratko, jedan od razloga su velike klimatske promjene koje su se dogodile u razdoblju od 5000. do 3000. god. pr. n. e. Pustinjsko podruje koje DeMeo naziva Saharasia, a koje se prostire od sjeverne Afrike preko Srednjeg istoka do sredinje Azije, nekad je bilo plodno i umovito. Izgleda da se u to vrijeme dosta naglo poelo isuivati i pretvarati u stepu, a kasnije i u pustinju. DeMeo tvrdi da su u tekim ivotnim trenucima ljudi skloni podvrgnuti se vodstvu i autoritetu koji je potreban za preivljavanje. S druge strane, autoritet se mora, kako on to kae, 'emocionalno oklopiti' da bi postao neosjetljiv na patnje pojedinca i brinuo se za dobrobit zajednice. To je logino objanjenje za davanje prednosti takozvanim 'mukim znaajkama'."

"Ali", ubacio se Dan, "i na drugim mjestima je bilo prirodnih nedaa u kojima je bila potrebna disciplina i strpljenje. Pretpostavljam da se to tijekom paleolita i neolita esto dogaalo. Zato obrazac prevlasti nije nastao prije i na drugim mjestima?" "Zato to su u ovom sluaju", odgovorila je Uma, "na djelu bili i drugi initelji. Prvo, ta je situacija trajala vrlo dugo. Dolo je do onog to DeMeo naziva 'institucionalizacija traume'. Drugim rijeima, neto to je bilo nuno u krizi, postalo je ope prihvaeno ponaanje. Mukarci su poeli cijeniti 'emocionalni oklop', a to znai neosjetljivost na njene osjeaje i izraavanje samo onih ekstremnih i grubih, dok je sve to je ensko postalo nepoeljno i na posljetku manje vrijedno. Drugi initelj..." Tu je Uma znaajno podigla prst jer ju je Danijel elio prekinuti potpitanjem. "Drugi initelj je ekoloki", nastavila je. "Stoarstvo, a Indoeuropljani su bili stoari, je u biti ne-ekoloka djelatnost. Naime, ako nije podrano odgovarajuom poljoprivredom, stoarstvo iscrpljuje postojee izvore hrane na jednom mjestu pa su stoari prisiljeni promijeniti mjesto boravita i pronai nove izvore hrane za svoju stoku. Zbog toga su sjevernjaci bili nomadi i seljenje s jednog mjesta na drugo im je bilo u krvi. Takoer, neekoloki pristup im nije omoguavao ivot u ravnotei s prirodom. Odatle zamisao o osvajanju: kad je nestalo hrane kod nas, hajdemo je uzeti susjedu." Danijel je potvrdno kimao glavom. "To su logina objanjenja. Klimatske promjene i neekoloka privreda. I iz toga su se dakle razvile sve znaajke obrasca prevlasti..." "Ima jo jedan initelj!" uskliknulaje Uma. "Da su samo ova dva bila u pitanju, mislim da sjevernjaci ne bi pregazili kulture Stare Europe. Naime, vjerojatno bi se u susretu sa starosjediocima jednostavno asimilirali meu njih prihvativi napredniji, mirniji i sigurniji nain ivota. Ne, bilo je tu jo neega..." Danijel je napeto promatrao Umu. "to jo? Boginja? Odnosno muki bogovi?" "Ne", odmahnula je glavom Uma. "Nije samo stvar u tome. Odnos prema boanskom oslikava nae unutarnje stanje. Da, istina je, da su tovali Boginju, ne bi im palo na pamet da porobljavaju druge ljude. Ali, ako elimo biti znanstveni, ne smijemo sve svaliti na lea religiji." "Pa u emu je onda stvar?" upitao je Danijel. "Treeg initelja bih nazvala duhovnim ili etikim. Gledaj, ima neto u stoarstvu to je iz osnove neetino. Naime, stoar uzgaja stoku; brine se za nju, hrani je i njeguje. Pokazuje joj sve znakove ljubavi, ali je nakon toga ubija i jede. Indoeuropljani su stoljeima ivjeli na takav nain. Navikli su se da gospodare tuim ivotom. Prijelaz s gospodarenja ivotinjama na gospodarenje ljudima iao je najprije preko gospodarenja njihovim enama koje su esto svedene na muko vlasnitvo i sredstvo za rasplod. Nakon toga dolo je ropstvo. Mentalni ustroj robovlasnika je izrastao iz mentalnog ustroja stoara. I dandanas je teko govoriti o etici odnosa meu ljudima kad se neetino ponaamo prema ivotinjama." Danijel je sjedio razmiljajui o rijeima koje je uo. Doista, stoarstvo nije bilo primarna djelatnost u starim kulturama. Taje tehnologija, ako je se tako moe nazvati, doista dola sa sjevera i podudara se s previranjima u doba neolita. 'Kako je to zanimljivo', pomislio je. 'Koliko puta e se jo pokazati daje na odnos prema prirodi presudan za odnos kakav imamo prema samome sebi! Sve je povezano! Kad bi samo ljudi eljeli shvatiti...' Uma se nasmijala kao da je ula njegove misli. "I taj obrazac koji su sa sobom donijeli sjevernjaci postao je na nain ivota. Stare kulture nisu mogle preivjeti pod takvim pritiskom. A sve to mi danas imamo izraslo je iz toga. Dan, ne postoji podjela na istok i zapad, na muko i ensko; postoji samo podjela na obrazac partnerstva i obrazac prevlasti. A danas partnerstva zapravo ni nema..." Danijel je utio neko vrijeme listajui knjigu koju mu je Uma dala. Umom su mu prolazile misli o partnerstvu, odnosima meu ljudima, moi, vlasti, ratovima... i sve je to nastalo zato

jer su stoarska plemena u jednom trenutku ostala bez hrane i razvila nain ivota koji je pregazio sve ostalo. "Ima li povratka natrag?" upitao je iznenada, rairivi ruke. "Natrag?" ponovila je njegovo pitanje Uma. "Mislim da nema. Predaleko smo otili. Ali, moda bismo mogli, postupno, promijeniti obrazac prevlasti i pretvoriti ga u obrazac partnerstva." "Na koji nain? to moramo uiniti?" Uma se nasmijala. "Eh, Dan, kao da je odgovor na to pitanje jednostavan. Moramo krenuti s razliitih razina. Promijeniti se moramo iznutra, ali promjene moramo poticati i izvana. Moramo krenuti od osnovnih stvari, osnovnih odnosa kao to su, primjerice, odnos izmeu spolova i projekcija tog odnosa na razliita podruja ivota." "Misli na vea prava ena?" zaudio se Dan. "Ali to se ve radi. ene imaju sva prava. Ostaje jo samo da se s vremenom situacija stabilizira." Uma je uz smijeak zaklimala glavom. "Zna, Dan", rekla je, "da nisam ovako stara i mudra, sad bih se razljutila na tebe. Ne vidi dalje od nosa! Pa zar je stvar u pravima? Jest, na povrini. Ali, u biti je stvar u ravnopravnosti mukoga i enskoga naela. Kakva prava imaju dananje ene? Po mojem sudu, imaju prava postati mukarci! To je jedino pravo koje imaju. Da, mogu postati direktorice u poduzeima. Ali, molim te lijepo, kako se upravljanje poduzeem po enskom naelu razlikuje od upravljanja poduzeem po mukom naelu?" Uma je malo povisila glas, a Danijel je zbunjeno slegnuo ramenima. "Ne zna. Naravno da ne zna jer nitko iv ne zna kako to izgleda upravljati poduzeem po enskom naelu! Toga jo nema. Zar misli da si neto uinio ako eni da direktorsku fotelju, a onda od nje oekuje da se ponaa kao mukarac?" Danijel nije znao to da kae. "Ili,"nastavila je Uma ni ne oekujui vie reakciju od njega, "pogledaj politiku. Ista stvar. Zna li itko kakva bi to bila stvarno enska politika? Ne, to ne znamo. Nije vano da li osoba izmeu nogu ima penis ili vaginu. Vana su naela. Buenje enskog naela ne znai feminizam ili vlast ena. To znai partnerstvo i suradnju u punom smislu rijei. Znamo samo kako izgleda kad ena postane politiarka i ponaa se jednako kao i njezini muki kolege. To nije to, Dan. Potrebno je uvesti ensku politiku, ensko upravljanje, ensku ekonomiju... Ali, ne opet tako da se time zamijeni muka, ve da ta dva pristupa budu ravnopravna i primjenjiva u razliitim situacijama." "Ali, kakva je to enska politika?" usudio se napokon rei Dan. "Kakvo bi to bilo ensko upravljanje poduzeem?" Uma je na trenutak zastala, ve otvorivi usta da neto kae, ali onda se predomislila. Uzdahnula je, a oi su joj se iznenada ispunile tugom. Trepnula je, a Danu se uinilo daje i zadrhtala. Ve je elio ustati da je pridri, ali Uma je odmahnula rukom. Sama je sjela odmjerenim pokretom, ali se ipak rukama vrsto naslonila na koljena. Bilo je to drugi put da je Danijel u njoj vidio bilo kakve znakove tjelesne slabosti. "Dan," rekla je Uma mnogo tiim glasom, "ja sam ve vrlo stara. Moja zadaa se blii kraju. Osjeaj mi govori da e na svoje pitanje sam morati pronai odgovor. Samo se nadam da e ti u tome pomagati i mnogi drugi ljudi. A mislim da e ti pomagati. Ve si na pola puta. Neto si ve pronaao...", i tu je Uma znaajno zastala, a Danijelovim vratom su proli trnci, "...ali jo ima toga to mora pronai. Otvori se. Budi otvoren i drugi e doi. Okupit e se poput nonih leptira privueni svjetlom. Nee ni znati zato, ali doi e, svi oni..." Danijel nije znao o emu to Uma govori, ali ju je sluao i osjeao. Njezine rijei bile su nabijene nekom neobinom energijom. Osjeao je u njima dah starine, a opet i obeanje budunosti. Nije znao zato, ali odjednom je u sebi osjetio ogromnu snagu. Pred njim je toliko toga, toliko toga mora uiniti... Ali odmah zatim je osjetio i tugu. Neizvjesna je bila ne samo njegova budunost ve i njegova prolost. Ova neobina ena, s kojom je proveo toliko znaajnih trenutaka i za koju sada bez oklijevanja moe rei da mu je promijenila ivot, kao

da nije bila s ovoga svijeta. Nala se ovdje, presaena, donesena, a opet vrlo sposobna i uspjena. Nita joj nije nedostajalo i sve je imala. Ipak, nije imala nita. Njezino vrijeme je prolazilo ili, jo tonije, ve je odavno prolo. U tom trenutku Danijel je osjetio da e ubrzo ostati sam. Panika se probila iz njegovoga srca i zasjenila njegovo lice. Uma je to vjerojatno primijetila jer mu se toplo nasmijeila i lagano mu rukom prela preko obraza. "Dan, osjeam da si ti i pjesnik", rekla je tiho. "Jesam li u pravu?" Nije ju pitao kako to zna. Nita vie nije morao pitati. Jedan dio njega, onaj bezvremeni i neizraeni, znao je sve. Sve mu je bilo jasno: i prolost, i sadanjost, i budunost. Jedan dio njega ivio je sada, u ovome vremenu i na ovome mjestu. A neki drugi dio ivio je u davnoj prolosti koja, iako zaboravljena, jo uvijek traje barem u njegovu srcu. Onaj trei Dan, onaj kojemu pripada budunost, do sada je spavao. Ali dolo je vrijeme buenja. "Reci mi jednu... pjesmu, Dan", zamolila ga je Uma tiho jo uvijek ga njeno promatrajui i drei topli dlan na njegovom licu. Dan je neko vrijeme utio, a zatim je zatvorio oi. Pjesmu? O da! Pjesma! Pjesma je jedino to nam preostaje. Jer, ni milijun obinih rijei ne moe u potpunosti izraziti osjeaje. Ali, jedan stih ili dva... I dok je Dan tiho pjevao pjesmu za koju do toga trenutka nije ni znao da postoji, Uma ga je sluala i dopustila da joj sjeanja preplave duu. Niz stare, ali jo uvijek glatke obraze potekla je jedna usamljena suza. Probudio sam se i pronaao svoje snove. A u njima, skrivena, bila je i Tvoja pjesma. Pjevajui je, ja sam se sjetio svega. U zoru mojega ivota, ti si mi dala tri poljupca tako da se probudim u ovom trenutku ljubavi. Sto sam to sanjao nou? Kakve su me more progonile prije nego to sam postao svjestan Tvojih ruku na mome licu? Ovoga jutra, kad sam se probudio, pronaao sam svoje snove. A u njima, skrivena, bila je i Tvoja pjesma. Vidio sam je i sjetio se svega! Dok sam spavao, Mjesec me odveo visoko. Blaioje moju bol drei me u naruju. Sjenke su bile duboke na Tvojim grudima, a strani krikovi noi ispunjavali su moju duu. Ali, sve je to sada prolo! Ne spavam vie. Probudio sam se, a ovo jutro je puno tvojega mirisa. Ispunila si zoru svojim likom, a na moje pospane oi spustila jo jedan poljubac. Probudio sam se i pronaao svoje snove. A u njima, skrivena, bila je i Tvoja pjesma. Pjevajui je, ja sam se sjetio svega. Kad su Danove rijei utihle, Uma mu se blago smijeila. Nije nita rekla, samo je obje ruke prislonila na srce zahvaljujui mu tako na neprocjenjivom daru. Bio je to njihov posljednji razgovor. Tvrava sv. Nikole, ulaz u Kanal sv. Ante ispred ibenika, proljee 2003. god. n. e. Dan nastavlja sa svojom priom to je bio posljednji put to sije vidio?" upitao je Vedran prekidajui tiinu koja je nastala nakon Danove potresne prie o razgovoru s Umom. Danijel je gledao u daljinu ponovo prema puini. Izgledalo je kao da nije uo Vedranovo pitanje. Ali, onda se naglo trgnuo kao da se sjetio gdje je i to radi. "Ne, vidio sam je jo, naravno," rekao je, "ali nismo vie razgovarali o bitnim stvarima. Nekoliko puta sam se elio vratiti na taj razgovor, pitati ju jo neto, ali uvijek je neto vano radila ili je barem tako izgledala. Osim u svezi svakidanjih stvari, ona se meni nije obraala.

Zapravo, kad malo razmislim, ta posljednja tri tjedna nisam od nje ni uo nita vie od pozdrava." "I onda je, kae, otila? Zna li kuda?" "Ne", odgovorio je Dan. "Toga sam jutra samo naao pisamce na stolu u radnoj sobi. Nisam primijetio da bilo to nedostaje od njezinih stvari osim raunala koje je oito ponijela sa sobom. Kasnije sam uao u njezinu sobu. Ormar je bio poluprazan. Dijela odjee nije bilo. Otila je." "A to je pisalo u tom pismu?" Vedran je bio vrlo znatieljan. "Ne mnogo", rekao je Dan slijeui ramenima. "Napisala je da mora ii i da ne zna kad e se vratiti. Zamolila me da uvam stan. Ako se ne vrati, pisalo je, knjige ostavlja meni kao i stan u kojem ih je uvala. Ba tim rijeima: knjige su joj bile vane, a stan je bio samo kutija za njih!" Vedran je sada zapanjeno gledao Danijela. "to? Ostavila ti je stan u nasljedstvo?" Danijel se nasmijao. "Da, izgleda da je tako. Meni je ostavila pisamce, a majka mije kasnije rekla da su slubenim putem od nekog odvjetnika iz Zagreba dobili njezinu oporuku. Doista mi je ostavila svoj stan u Zagrebu!" "Nevjerojatno!" udio se Vedran. "To je bilo prije gotovo godinu dana. Da li se kasnije javljala?" "Ne meni", odgovorio je Dan. "Poslala je novogodinju estitku negdje iz Turske, ali naslovljenu na cijelu obitelj. Nakon toga nita." "Oh, pa moda je ve umrla", rekao je Vedran, "i ti si sada vlasnik stana!" Danijel je prekorno pogledao svog prijatelja. "Hej, stani malo. Pa, zar je to vano? Meni bi bilo drae da se Uma vrati. Imao bih joj toliko toga ispriati. Njezina pomo bi bila dragocjena." Vedran je zaklimao glavom, pomalo se sramei. "Oprosti. Naravno da si u pravu. Zanijela me pomisao o tom stanu. Nisam poznavao Umu pa onda ne razmiljam osobno. Oprosti." "Nema problema", rekao je Dan, a zatim se nasmijao. "Osim toga, stan je stvarno super! Jednom u te odvesti tamo, ako nita drugo, da vidi knjinicu. Do sada nisam jer se toliko toga dogaalo, a iskreno priznajem, oekivao sam da se vrati svakoga dana. Nisam vjerovao daje tako dugo nee biti. Jo i sad jednim dijelom mislim daje to neka njezina igra. Ali, doista je dugo nema... Tko zna gdje je sad?" Vedran je slegnuo ramenima. Uspravio je lea i protegnuo se. Ve dugo sjede i priaju. Pogledao je na sat. "Boe, ve smo pet sati ovdje! Kako vrijeme brzo leti! Ali, to to mi pria tako je zanimljivo! Jednostavno te tjera da pone razmiljati o dananjem svijetu. Zar je doista mogue da smo jednom ivjeli drugaije? Zar je mogue da ljudi nisu po prirodi agresivni i nasilni, ve da smo samo odabrali nain ivota koji je takav? Zna, to baca potpuno drugaije svjetlo na ljude. Ponekad, kad razmiljam o naoj povijesti, ali i o naoj stvarnosti, pomiljam kako su ljudi rak-rana ovog planeta i kako bi bilo bolje da nas nema. Umine rijei otvaraju prostor nadi..." "Upravo tako", sloio se Danijel. "Kao stoje rekla: ako smo jednom ivjeli u miru s prirodom i sa samima sobom, onda to moemo jo jednom uiniti. A ovaj put, ako to uinimo na pravi nain, moglo bi potrajati dulje nego prije. Moglo bi potrajati zauvijek." "U redu", sloio se Vedran. "To je svakako plemenita vizija. Mogao bi to biti povratak izgubljenome raju." Na te rijei Danijel je ivnuo. "Sad si me podsjetio! Jednom smo razgovarali o tome, Uma i ja. Ona je tvrdila da su prie o povratku u raj koje su prisutne u svim velikim religijama dananjice nastale na osnovi narodnih sjeanja o boljim vremenima. Biblijsku priu o raju Uma je gledala u tom svjetlu. Mukarac i ena su ivjeli u ravnopravnosti i skladu sa sobom i prirodom sve dok muko boanstvo nije enu proglasilo loijom i podreenom mukarcu. U prii o Kainu i Abelu kae se da braa nisu uvijek ubijala svoju brau. Uma je na to gledala

kao na podsjeanje na vrijeme kad narodi nisu ratovali jedni protiv drugih. Grki pjesnik Hesod priao je o 'zlatnoj rasi' koja je ivjela miroljubivo i s lakoom sve dok 'nia rasa' nije sa sobom donijela boga rata. I tako, postoji stotine pria, doslovce u svakoj religiji i tradiciji, koje slave davno prolo vrijeme mira i blagostanja. Prema onome to sam nauio i iskusio, moglo bi biti da to nisu samo legende, ve povijesna istina." Vedran je potvrdno kimao glavom. "Sad sam se neeg sjetio", rekao je. "Dok nismo bili zajedno, doao sam u dodir s istonom filozofijom. Zna li da veina hinduista smatra daje negdje od 3000. god. pr. n. e. poelo loe razdoblje, takozvana Kali juga?" "Da, uo sam za to", potvrdio je Danijel. "Tada je, prema legendi, Krina napustio Zemlju. Vjerojatno je i to simbolina predaja o prestanku vremena blagostanja i dolasku novog, mnogo goreg razdoblja. Vrijeme se poklapa: to je neolit, razdoblje promjena." "Tono", rekao je Vedran. "Legende o izgubljenom raju prisutne su posvuda. A ipak, suvremena povijest tvrdi da su upravo Indoeuropljani ti koji su donijeli kulturu i civilizaciju u barbarski svijet pretpovijesti." "Ah", s gaenjem je odmahnuo rukom Dan. "To je ve stara pria o indoktrinaciji. Povijest piu pobjednici pa je tako i u ovom sluaju. Sve smo uinili samo da vrijeme prije naega oznaimo nevrijednim! Oigledno je da su kulture i civilizacije postojale prije dolaska Indoeuropljana. Oni su bili barbari koji su civilizaciju razruili. Kasnije su stvorili svoju, ali zasnovanu na obrascu prevlasti kako je to nazivala Uma." "Dobro", sloio se Vedran nakon malo razmiljanja. "To je vjerojatno tono. Svi arheoloki nalazi upuuju na to. Ali, postoji neto to mi izgleda ipak malo upitno." "to to?" upitao je Dan. "Pa, koliko se sjeam, neki sociolozi opravdavaju hijerarhijski nain ureenja kao nuan u trenutku kad doe do velike sloenosti ivota zajednice. To jest, kau daje drugaija organizacija mogua kod manjih zajednica. Ali, im se broj ljudi, a to onda znai i njihovih poslova, povea, nuno je uvesti... kako si to ono rekao? Obrazac prevlasti, da." "Hm... Hoe rei da unutar obrasca partnerstva ne bi bilo mogue upravljati velikim gradovima ili dravama?" "Da, tako nekako", potvrdio je Vedran. "Ali, Kreta je dokaz da to nije tako! ak i ako su druga neolitska naselja unitena do te mjere da o njima ne moemo suditi, Kreta nije. Postoje dokazi daje u vrijeme neolita tamo evala miroljubiva kultura velikih razmjera." "Ali", bio je uporan Vedran, "kako zna kako se Kretom upravljalo? Kako zna kako se upravljalo Danilo-Hvar kulturom? Moda je i tu bilo elemenata obrasca prevlasti?" Danijel je nijeno odmahnuo glavom. "Ne vjerujem u to." "Ne vjeruje?" "Ne", ponovio je Danijel. "Mislim da je tada u potpunosti bio djelotvoran obrazac partnerstva." "Ali, kako je to konkretno izgledalo? Kako su ljudi organizirali svakidanji ivot?" "Pa, vidi," rekao je Dan traei udobniji poloaj na tvrdoj stijeni, "mislim daje to ono na stoje Uma mislila kad je govorila o 'enskom naelu'. Morali bismo otkriti kako ensko naelo upravljanja djeluje u praksi. Ne na nain kako to danas rade borci za prava ena stavljajui ene u muki poloaj, ve doista otkrivajui nova, odnosno stara naela koja su drugaija od naih. Partnerstvo nasuprot prevlasti. Vjerujem da u mnogim podrujima ivota ta naela ve ive. Jer, ne zaboravi, izgleda da je upravo ovo vrijeme kad se Boginja budi. To znai da mnogi ljudi iz raznih podruja ivota sada otkrivaju ta stara naela i pokuavaju ih primijeniti u praksi." "Zna, moram priznati", rekao je Vedran, "da teko mogu zamisliti kako bi to djelotvorno ensko naelo izgledalo. I ima li ono ikakve anse protiv mukog naela koje je toliko naglaeno?"

"Mislim da se ne radi o zamjeni jednog drugim", objasnio je Dan. "Partnerstvo, ne prevlast. To znai da i jedno i drugo mora biti djelotvorno, odnosno mora sudjelovati u organizaciji ivota na svim razinama. "Kako bi to izgledalo u praksi?" Danijel je pogledao svog prijatelja uzdignutih obrva. "To moramo otkriti, zar ne? to bi ti htio? Naputke u knjizi?" "Pa, da ako je mogue. Tako bi nam sigurno bilo lake!" Obojica su se neko vrijeme smijali, a zatim je Danijel rekao: "Moda jednom uinimo i to. U meuvremenu, moramo uope otkriti o emu se tu radi. A mislim da imam neke zamisli o tome. S jedne strane, one su dole od Ume..." "A s druge strane?" ubacio se Vedran. "Od Zore." "Ah, Zora", rekao je Vedran malo potiteno. "Tvoji razgovori i vizije..." "Vedrane," rekao je Danijel gotovo ga upozoravajui, "znam kako to tebi izgleda. Mislio sam da smo se objasnili. Ako ti je teko povjerovati u istinitost tog iskustva, onda to prihvati kao moju vlastitu stvaralaku matu." Vedran se ugrizao za donju usnu. Zapravo je vjerovao Danu. Ali, njegov gaje intelekt jo uvijek bombardirao sumnjiavim mislima. Na posljetku, bila je to doista nevjerojatna pria. "Ma, dobro," rekao je opravdavajui se, "zna da ti vjerujem. Moram ubaciti malo zdravih upitnika!" "Da, da, jasno mi je. Znam da mora. Ne bi bio Vedran da to ne radi, zar ne?" "Eh, da", sloio se Vedran kroz smijeh. "Ali, pustimo to. Osjeam da mi jo mnogo toga mora ispriati. Tvoji razgovori sa Zorom, na primjer. Nastavili su se?" "Da, nastavili su se", rekao je Dan uozbiljivi se iznenada. "I o emu ste razgovarali?" "O svemu. Priala mije o tome kako ivi, a ja sam njoj priao o nama, o naem svijetu..." "Zanimljivo. Priaj!" "Hou. Sve u ti ispriati..." Popodne se ve polako bliilo svojoj sredini. Mladii su se zadubili u razgovor i nisu niti primijetili da toga dana nisu nita ni okusili. Ali, to je glad i e tijela u usporedbi s gladi i ei duha? A ona je u njima bila toliko velika da nita drugo nije bilo vano. Bili su vani samo uzleti duha na krilima oluje zapoete davno, u vrijeme koje je gotovo zaboravljeno. ibenik i Zagreb, ljeto i jesen 2002. god. n. e.; Uma-Neth, sredinje naselje, ljeto i jesen 3731. god. pr. n. e. Razgovori Zore i Dana: otkrivanje istine Danijel je uo glasove mnogo prije nego je prvi put stvarno razgovarao sa Zorom. Slike neobinog vremena i ljudi za koje je pretpostavljao da pripadaju vremenu Boginje viao je redovito, ali samo kad je bio kod kue u ibeniku. Zagreb oigledno nije poticao takva neobina iskustva. ak ni posebno ozraje Umina stana nije bilo dovoljno za to. Glasovi su ga isprva iznenadili pa i malo zabrinuli. Objanjenje slika i vizija moglo je proi kao vrlo iva mata, ali glasovi su bili neto drugo. Na posljetku, ono stoje znao o psihologiji ukazivalo je na prilino opasno stanje duha u kojemu se nalazio. Ali, budui da nije bilo nikakvih drugih simptoma poremeaja, a vizije mu nikada nisu smetale u obavljanju svakidanjih aktivnosti, jednostavno je preao preko toga. Bio je uvjeren da sve to mu se dogaa mora zahvaliti Boginji i daje potpuno zdrav. Samo, naao se usred neobinih okolnosti okruen strujama dogaaja koje nije u potpunosti razumio. Srce mu je govorilo da se prepusti pa je tako i inio. Isprva su glasovi bili nejasni. uo bi ih na veer kad bi razgovarao s Boginjom i priao joj kako je proveo dan. Nakon njegovih rijei do njega bi dopro tihi odjek ljudskoga glasa. Ubrzo

je shvatio da se ne radi o odjeku, ve o zasebnim reenicama. Osim toga postalo je jasno da je ono to uje izgovoreno enskim, a ne mukim glasom. Naravno, prvo je pomislio da mu se obraa sama Boginja. Neko se vrijeme zabavljao s tom milju, a onda ju je odbacio. Neto u njemu, neki unutarnji osjeaj, govorio mu je da to nije tako. Osim toga, kako je glas postajao razgovjetniji, postalo je jasno da se raspoloenje osobe koja govori mijenja. Ponekad bi bila mirna, ponekad uzbuena, a vrlo esto tuna. Zvukovi plaa dopirali su do Dana gotovo svake veeri. Nije razumio to glas govori. Prije svega bio je tih i nerazgovje-tan. Zatim, oigledno se radilo o nekom stranom, vrlo tekuem i zvunom jeziku. Ali, ono stoje razumio bili su osjeaji. Pla je bio vrlo bolan i Dan bi, kad gaje uo, i sam osjetio gr u svome tijelu. Neugoda bi poela u srcu, a zatim bi se proirila gore prema grlu i dolje prema elucu. Ako bi tajanstveni pla iz Boginje potrajao dulje, Dan bi se naao u zgrenom poloaju pritiui rukama srce i pokuavajui zaustaviti svoje vlastite suze. Tko god da je bila vlasnica glasa kojega je sluao preko Boginje, nije joj bilo lako. I to je najgore, njezina patnja pogaala je Dana izravno u duu kao da je njegova vlastita. Kako je vrijeme odmicalo, Danje ponekad izmeu nepoznatih rijei zauo poneku poznatu. Nije to bilo kao daje glas iznenada poeo govoriti hrvatski ili moda engleski kojim je Dan dobro vladao. Ne, bilo je to vie na razini prepoznavanja. Kao da je intuitivno shvatio znaenje onoga o emu je glas aputao. No, sve do onoga dana kad je zauo poznatu pjesmu, Dan nikada nije razumio vie od pokoje rijei. Od toga dana, meutim, sve se promijenilo i njegove su ui, a moda samo njegov um, jasno razaznavale poruke koje su dolazile kroz kameni kip Boginje. Rijei pjesme ule su u njegovo srce i on je odmah znao o emu se radi. Tu je pjesmu pjevao, spontano i bez namjere, onoga dana kad je u zemlji nedaleko starih iskopina u Danilu pronaao svoj kipi. Sada je odjednom zauo iste rijei, izgovorene tiho i bolno. A kad je enski glas utihnuo utopljen u suzama, on je jednostavno nastavio pjevati. Zatim su dole prve izgovorene reenice. Ime vlasnice tajanstvenoga glasa bilo je Zora, a nekako je, tko bi ga znao kako, znala da se on zove Dan. Taj prvi razgovor trajao je kratko. Prekinuo se poput loeg prijama na radioaparatu. Ali, Dan je osjeao da nije stvar u nikakvom prijamu. Uzbuenje zbog dogaaja bilo je toliko veliko da su se jednostavno "iskljuili". Nastavio je pjevati nepoznate stihove pjesme ak i dulje nego to ih je pjevao onomad u Danilu. Te noi nije spavao. Adrenalin mu je kolao ilama. Prevrtao se u krevetu. Znojio se ispod pokrivaa iako je no bila svjea. Njegov je um smiljao tisue objanjenja za ono to se dogodilo. Moda mu se samo uinilo? Sutra e se probuditi i sve e biti samo dio neobinoga sna. Moda je sada stvarno poludio? Odsada nadalje enski e ga glas u njegovoj glavi pratiti posvuda i on e zavriti u umobolnici. A moda je sve to istina? Razgovarao je s Boginjom ili enom koja joj je jako bliska. Sutra e razgovarati ponovo! A zatim bi se ponovo prevrtao, ustajao i odlazio do kupaonice, lijegao da samo nakon nekoliko minuta ustane, odlazio do prozora, naginjao se van i punim pluima pokuao udahnuti smirenje. Ponekad bi zadrijemao na nekoliko minuta, ali samo zato da se naglo probudi s njezinim imenom na usnama. "Zora, Zora..." aptao bi. A s njezinim bi ga imenom preplavila neka neobina toplina. "Ja sam Dan, a ona je Zora... kako smijeno, kako neobino..." I doista, smijao bi se zagnjurivi glavu u jastuk. Nije znao da li se smije od oaja ili od sree.

Tek pred jutro je zaspao, ali samo na sat-dva. Probudio se potpuno svje i nabijen energijom. Danje proveo trei od jednog do drugog mjesta, obavljajui zaostale obveze i pomaui roditeljima. Poslije podne se ponovo odvezao biciklom do Danila. Tamo je hodao oko iskopina, a otiao je i do mjesta gdje je pronaao Boginju. Molio je hodajui. Recitirao je dijelove tih neobinih pjesama koje su dosad, nepozvane, uskoile u njegov ivot. Vratio se natrag kui prije nego stoje pala no. Znao je: razgovor e se nastaviti te veeri! Tako je i bilo. Razgovor se nastavio, ali ne samo te veeri nego i veeri koja je slijedila, pa one sljedee i one nakon nje. Bez prestanka, svake noi tijekom nekoliko mjeseci, Zora i Dan su jedan drugom otkrivali svoj svijet. Prvi razgovori bili su nespretni i puni uenja nad novim otkriima. Ijedan i drugi najprije su eljeli utvrditi tko su i odakle su, a naravno i to kako je mogue da uope razgovaraju. Vrlo su brzo ustanovili da imaju otprilike isti broj godina i da se smatraju mladima. Imena su razmijenili ve u prvom razgovoru. Dan nije znao tko je Zora i to joj je potvrdio i sljedei put. "Ne, ne poznajem nijednu djevojku imenom Zora, ao mije", rekao je kad je Zora nekoliko puta ustrajala na njegovom prisjeanju na nju. A onda je otvorio usta u uenju. To ime se pojavljivalo u njegovim snovima! Da, sada se sjetio! To je ime... djevojke za kojom je, barem u snovima, toliko eznuo. Ali ta mu je spoznaja bila previe nevjerojatna i u tom ju je trenutku preutio. Zora je bila zbunjena. Glas koji je ula nije bio glas njezine izgubljene ljubavi, ali ako to nije bio on, tko je onda bio? I zato onda nosi njegovo ime? "Ali", nastavio je Dan osjetivi da joj njegov odgovor nanosi bol, "osjeam da ti i ja imamo mnogo toga zajednikoga. Na kraju., ovaj razgovor to potvruje, zar ne?" Zora je pokuala priguiti jecaje. Da, ovaj razgovor to potvruje, ali ona se osjeala pomalo prevarenom. Ako joj je Boginja ve podarila takvo udo, zato udo nije potpuno? emu ove zagonetke? No, uskoro se pomirila s tim. Odluila je Danu, ovom novom Danu s kojim je razgovarala, ne govoriti nita o Danu kojega je izgubila. Pustila je neka vrijeme donese svoje. Na posljetku, ako sve ovo jeste Boginjin plan, onda joj mora dopustiti da ga provede do kraja. Ubrzo je, meutim, i sama dola do nekih zakljuaka ba kao i Dan. Njih dvoje nikada nisu u potpunosti rijeili tu zagonetku, ali slutnje su se vrlo brzo pretvorile u izvjesnost. "Gdje se ti zapravo nalazi?" upitala ga je Zora ve na samom poetku njihovoga upoznavanja. "Sada sam kod kue", odgovorio je Dan. "To je u ibeniku." Zora je malo zastala pokuavajui razumjeti rije koju je ula, ali nije uspjela. Podsjetila ju je na Uma-Neth, ali oigledno to nije bilo to. "Nisam nikada ula ime koje si izgovorio. Ja sam u Uma-Nethu", rekla je. "Uma-Neth?" ponovio je Dan. "Ne znam gdje je to." Zora je razmiljala. Ne zna gdje je Uma-Neth? A moda je uo za Inan-Durh? Moda je zapravo tamo, ali je sve zaboravio? Moda mu se neto dogodilo i sad... Nada u Zori nikada nije prestajala. "Jesi li onda u Inan-Durhu?" upitala ga je oprezno. Sada je bio red na Danu da se zamisli. uo je nepoznatu rije, oito ime mjesta koje je spomenula Zora, ali nije ga prepoznao. Ipak, uinilo mu se da ju je ve negdje uo. Ali, gdje? I tada se sjetio! "Ah, znam na koje mjesto misli!" uskliknuo je. "Mi ga zovemo Kreta. O njemu sam sanjao..." A zatim joj je ispriao o snovima koje je do tog trenutka odsa-njao. Priao je gotovo dvadesetak minuta, a da zapravo nije znao kakav je uinak njegova pria imala na Zoru. im je poeo govoriti o putovanju morem, Zora je pokrila lice rukama i tiho plakala. Sluala je

Danovu priu neko vrijeme sve do poetnih dana na Kreti, odnosno sve do njegovog stidljivog priznanja da je u svojim snovima mislio na djevojku imenom Zora. Sada je znala da pria s pravim Danom, a opet, sve je bilo neobino. On se nje zapravo nije sjeao. Prekinula gaje. "Ja znam tko si ti", rekla je. "Molim?" "Znam tko si ti", ponovila je Zora. "Ti si moj Dan. Ali, drugaiji si. Govori drugaije i ne sjea me se. Ali, ti jesi moj Dan!" Dan nije mogao previdjeti prizvuk sree pomijeane s bolom u Zorinom glasu. Osim toga, taj isti prizvuk sree osjetio je i u sebi. Ona snana enja koju je osjeao u snu sada se pretvorila u radost. Nije znao zato, ali osjeao je kao daje zavrena duga potraga koje uope nije bio svjestan. Ipak, elio je potvrdu od Zore. "Kako to misli 'tvoj Dan'?" upitao ju je. "Tko sam ja po tvom miljenju?" A onda mu je Zora ispriala o svojoj ljubavi, o danima koje su proveli zajedno i o planovima koje su imali. Na posljetku mu je ispriala kako je otiao na Kretu, kako gaje ekala, ali se on nikada nije vratio. A Danje imao osjeaj da su njegovi snovi postali stvarnost. Na neki nain, Zora je uklonila granicu izmeu budnosti i neobino jasnih vizija koje je proivljavao. I ta ljubav o kojoj je govorila; zar je mogue da je istinita? Oslunuo je svoje srce: ono je pjevalo od radosti! A onda su mu do svijesti dole njezine posljednje rijei. "Nikada se nisam vratio?" "Ne, Dan. Nisi se vratio, a ve je prolo vie od godinu dana." "Godinu dana? Otiao sam od tebe prije godinu dana? Oh, Boginjo!" Odjednom, Danovim su umom proletjele slike poput mnogobrojnih dijelova velike slagalice. Sagledao je sve dogaaje koji su doveli do ovoga trenutka, ba kao i mogua objanjenja za njih. Zakljuak je bio jednostavan, a opet tako nemogu! "Zoro," rekao je, "mislim da znam odgovor na tvoje pitanje gdje sam." "Doista?" odgovorila je Zora u oekivanju. "Zapravo, pravo pitanje nije gdje sam, nego kada sam!" "Kada si?" "Da, kada. Vidi, mislim da nismo odvojeni prostorom, ve vremenom. Mislim...", a tu je zastao jer mu nije bilo lako glasno izgovoriti svoj zakljuak, "...mislim da sam ja u tvojoj budunosti, a ti u mojoj prolosti." Zora je, na svojoj strani stvarnosti, namrtila elo. Polako, sasvim polako, do nje je dolazilo znaenje onoga to je Dan rekao. A onda se sjetila svojih iskustava prije nego to su poeli razgovarati. "Postoje li u tvojem svijetu... u tvom vremenu... brodovi veliki kao planine koji su uasno buni i smrdljivi? Voze li se ljudi u zatvorenim kuama na kotaima i hodaju po ulicama namrteni i zabrinuti kao da su teko bolesni?" Dan se morao nasmijati ovim opisima. "Da, u pravu si. Tako to izgleda u mojem vremenu. A u tvom, da li nosite lagane koulje i tunike od bijelog platna? Veselite se ljubavi i izraavate je slobodno u svakome trenutku? Niste bjeloputi, zar ne? Tamne ste koe? Na vrhu brda iznad vaega naselja je kip Boginje uvarice, a ispred njega je jedan povei kamen s kojeg se prua dobar pogled na zaljev?" "Da, da!" uzbueno je kliktala Zora. "Pa ti to zna! Ti se sjea!" Ali, Dan se nije sjeao. Bile su to samo slike koje su mu se pojavljivale tijekom prvih dana s kipiom Boginje. Dok je Zora vidjela prizore iz njegovog vremena, on je viao prizore iz njezinog. Vrlo brzo su zakljuili da se nalaze na istome mjestu. Obrisi obale, more, planine, rijeka i slapovi na sjeverozapadu, sve je to ostalo isto. Razlika je bila jedino u vremenu. I na kraju je Zora postavila neizbjeno pitanje. "O koliko vremena se radi, Dan? Koliko dugo moram ivjeti da bih te dostigla?"

I tada je Dan po prvi put shvatio stvarnu tragediju njihovoga poloaja. Koliko godina? 'Previe, ljubavi moja, previe. Svaka godina je previe', elio joj je rei. Ipak, zastao je i pribrao se. Ako je njegov zakljuak toan, Zora ivi u neolitu, u vrijeme kad je okolica ibenika bila Uma-Neth. Njegovi snovi, Kreta u to vrijeme... Da, nema sumnje, to mora biti tako. Duboko je uzdahnuo i gotovo hladno izrekao. "Mislim da se radi o pet do est tisua godina." "Pet..." Zora je ponovila samo prvu brojku, a dalje nije mogla. Boginjo, majko i roditeljice! Zato toliko mnogo? Zato je morao otii tako daleko? I, to se sa svijetom dogodilo tijekom tog vremena? Nastala je tiina. Ni jedno ni drugo nisu imali snage da neto kau. Kako da protumae sve to? Kako da se utjee? Jer, do toga trenutka, ak je i Danu postalo jasno da su on i djevojka s druge strane... (ega? vremena?) ...povezani snanim sponama ljubavi. Nije bilo niega na ovome svijetu to bi on vie elio nego razgovarati s njom. elio je biti pokraj nje, elio je misliti o njoj, elio je prepustiti se ovome udu koje mu je sasvim promijenilo ivot. "Zoro," rekao je Dan prekidajui oprezno tiinu, "kako sam dospio ovamo?" "Kako si dospio tako daleko u vremenu?" "Da. Kako je to mogue? Ja sam roen ovdje. Sve to mi priamo mogli bi biti samo snovi i vizije. to se to dogaa?" Zora je jo uvijek bila zamiljena nad veliinom oceana vremena koji ih je dijelio. Ali, Danovo pitanje ju je probudilo. Bilo je to prvo od pitanja koja su pokazala da je njezin novi Dan doista drugaiji od starog. On je bio proizvod svoga vremena i, oigledno, mnogo toga nije znao. "Ono to mi pada na pamet je vrlo logino. Rodio si se ponovo u drugom vremenu. Boginja nikada ne uzima ivot. Ona ga uvijek daje. To je dio njezinog dara ljudima. Ba kao to se priroda uspavljuje i budi, tako ljudi umiru i bude se negdje drugdje. Ali, nikada nisam ula da se netko probudio pet tisua godina nakon svoga vremena!" 'A moda se i nije probudio odmah pet tisua godina kasnije', pomislila je Zora im je izrekla svoje pitanje. 'Moda se budio vie puta. Moda se morao buditi stotinama puta da bi se naao tamo. Ali to znai da je propatio toliko mnogo! Ako je to istina, nije udno da me zaboravio!' I u Zori se odjednom ponovo probudio stari bol. Priguila je jecaj. Zato? Boginjo, zastoje to moralo biti tako? Dan nije bio svjestan njezinoga razmiljanja. Zapravo, bio je zauen ovako jednostavnim obrazloenjem. U njemu je bilo snage uvjerenja koja je, barem po standardima njegovoga svijeta, graniila s naivnou. "Misli na ponovno roenje? Misli da sam umro i rodio se ponovo?" "Da. To je jedino objanjenje za ovo to se dogaa." Dan se malo zamislio. Da, to jest nekakvo objanjenje. Samo, da lije ispravno? "Kako sam umro? Misli li da se to dogodilo na putovanju?" upitao je Zoru. "Ne znam, Dan", odgovorila je ona. "Znam samo da se nisi vratio. to se dogodilo u InanDurhu?" Dan joj je ukratko ispriao posljednje dijelove svoga sna. Objasnio joj je kako je bilo na sastanku i obrazloio dva suprotstavljena stava, onaj Emitrua o organiziranju obrane i onaj Umane o preputanju svoje sudbine u ruke Boginji. Nakon toga su krenuli natrag. "I, to se onda dogodilo?" pourivala ga je Zora. I ona je htjela saznati njegovu sudbinu. Ali, Dan nije znao. Nije ni mogao znati jer e san koji e mu osvijetliti taj posljednji dio njegove pustolovine sanjati tek za nekoliko mjeseci. U tom trenutku, dvoje je mladih moglo samo zakljuiti da se neto dogodilo izmeu Inan-Durha i Uma-Netha. Zajedno su uzdahnuli i slegnuli ramenima, svaki na svojoj strani vremena. "Ostaje nam jo jedno pitanje", javio se Dan nakon nekog vremena.

"Ostaje nam jo mnogo pitanja", odgovorila je Zora. "Ali na koje si mislio?" "Kako razgovaramo? Na koji nain?" "Ah," rekla je Zora, "to nikada neemo znati. To zna samo Boginja." ' I u tom trenutku Danje shvatio da vrsto stie kipi Boginje i da se obraa njemu poput nekakve radiopostaje. Palo mu je na um da... "Zar i ti ima kipi Boginje?" izrekao je odmah svoju misao. "Da, imam", odgovorila je Zora. Odjednom je i njoj neto palo na um. "Misli li...", poeo je Dan. "...daje to isti kipi?" dovrila je Zora. I tako je dvoje mladih dolo do zakljuka da su povezani tajanstvenim kamenim kipom Boginje koji je udnim sluajem ili jo udnijom namjerom preao isti put kao Danova dua: iz Zo-rinog naruja u teko i nesretno vrijeme pet tisua godina kasnije. Dan je ispriao Zori kako je i gdje naao kipi, ali to zapravo nije bilo vano. udo u kojem su se nali postepeno ih je potpuno obu-zelo. Zajedno s objanjenjima, koliko god ona bila nevjerojatna, u njihova se srca vratila i ljubav. Zora je pronala to to je traila. Bakino obeanje se ispunilo. Iako nije znala to e se dogoditi dalje, bila je sretna. Pronala je Dana. A Dan je osjetio jednako uzbuenje i ispunjenje, ali nije znao kako da se ponaa. Da su njihova tijela bila zajedno kao to su bile njihove due, Dan bi sada zagrlio Zoru, privio bije k sebi i ne bije putao cijelu no. Ljubio bi njezino lice i njezine grudi, ljubio bije cijelu i ne bi prestajao sve dok se ne bi umorili i zaspali jedno pokraj drugog nastavljajui voditi ljubav u zajednikim snovima. Ovako, razdvojeni nepremostivom provalijom preko koje ih je, barem privremeno, prenijela malena kamena Boginja, mogli su samo aptati. To su i inili svake veeri do duboko u no sve dok se jedno od njih ne bi sjetilo neke pjesme. S njom su se opratali tiho lebdei na mekanim oblacima stvorenim samo za njih, izvan vremena, izvan svijeta, na mjestu potpunog stapanja i ljubavi. Uzbuuje me svojim dodirom iako ne mogu vidjeti Tvoje ruke. Poljubila si me njeno iako nisam vidio Tvoje usne. Skrivena si od mene, ali ba me Ti odrava na ivotu. Moda e doi vrijeme kad e se umoriti od poljubaca. Tada u biti sretan ak i zbog uvreda koje dolaze od Tebe. Jer sve to ja traim... sve zbog ega ivim, samo je malo Tvoje panje. I kad nas razdvoje planine i mora, kad izmeu nas bude mnogo ivota, a jo vie umiranja i smrti, ak i tada, najdraa moja, bit u sretan samo zbog zvuka Tvojega glasa u mojemu sjeanju. Moda e doi vrijeme kad e se umoriti od milovanja. Tada u biti sretan ak i zbog Tvoga prijekornog pogleda. Jer sve to ja traim... sve zbog ega ivim, samo je malo Tvoje panje. 3 ibenik i Zagreb, ljeto i jesen 2002. god. n. e.; Uma-Neth, sredinje naselje, ljeto i jesen 3731. god. pr. n. e.

Razgovori Zore i Dana: prolost i sadanjost Tko nas dijeli toliko vremena," rekla je Zora, "onda ti sigurno zna to se dogodilo s nama? Reci mi, Dan, kakva je bila sudbina Uma-Netha? Jesmo li preivjeli? Stoje ostalo od nas?" Dan se pribojavao tog pitanja. Znao je da e ga Zora postaviti. Kako i ne bi, kad je njezin ivot, njezino sada, bilo ugroeno neposrednom opasnou. Njezin je Dan, onaj roen u njezinom vremenu, otiao od nje zbog promjena koje su oekivale njezin svijet. Naravno da ju to zanima. Nije mogao odoljeti i nasmijao se prije nego je bilo to rekao. Nasmijao se jer je pomislio kako su vijesti koje e joj priopiti stare vie od pet tisua godina! Teko da bi ih se moglo nazvati novostima. Ipak, znao je kako e na Zoru djelovati spoznaja o onome to se dogodilo. Zato je bio blag. "Znam da u te razoarati," rekao je oprezno, "ali istina je bolna. U moje vrijeme jako se malo zna o tvome vremenu. Gotovo nita. ak vas se ne svrstava u povijest. Vi ste ono stoje bilo prije." Zora je hrabro podnijela ovaj udarac. Samo je suho upitala: "Prije ega?" "Prije povijesti, naravno", odgovorio je Dan. "Ja se ne slaem s takvim stavom, ali on ipak prevladava. Istina je: Kurgani su pregazili Staru Europu. Uma-Neth, kako ga ti zove, nije dugo izdrao." Zora je zaklopila oi. Oekivala je tako neto. Ali, jedno je oekivati, a drugo saznati da e tvoja kultura biti unitena i zaboravljena. Dakle, sve je bilo uzalud. Nije bilo nade za njih. "A Boginja?" tiho je upitala. "Da lije Boginja preivjela?" Danu je bilo potrebno nekoliko trenutaka da shvati kako Zora govori o boanstvu, a ne o kamenom kipiu. "Ah, to! Naalost, ne. Boginja nije preivjela. Odnosno, preivjela je skrivena i preru-ena. Na Kreti se najdulje zadrala, moda jo tisuu ili tisuu pet stotina godina. Ali, sjeverna religija i muka boanstva doprla su i do nje. Otpora gotovo da i nije bilo. Emitru i njegovi istomiljenici vjerojatno nisu imali previe uspjeha. Oni drugi, veina, jednostavno su se priklonili novoj situaciji. Malo-pomalo ljudi su zaboravili da Boginja uope postoji. U nekim religijama dali su joj status Majke, ali onaj kojega su najvie tovali uvijek je bio muko." "Znai Inan-Durh je doista postao mjesto gdje je Boginja umrla", tiho je rekla Zora. "Da", potvrdio je Dan. "Tamo je ivjela pod svoju starost i na kraju i umrla. Jedino po emu je se sjeamo su legende o raju na Zemlji. Meutim, ak su i te legende iskrivljene i pripisuju se nekome drugome." Neko vrijeme oboje su utjeli stiskajui svaki u svojim rukama tu istu Boginju o ijoj su smrti govorili. A onda je Zora odmahnula glavom kao da se eli otresti neega runog i napornog. "Neu sada misliti o tome. Oigledno se tako ve dogodilo i ne vidim nikakvu mogunost da se bilo to promijeni. Usprkos njezinoj smrti, ja vjerujem u Boginju. Na posljetku, smrt je uvijek samo poetak novoga ivota. Boginja je u naim rukama. Na neki nain ona je ponovo iva, zar ne?" "Da", potvrdio je Dan. "U mojem je snu Ia, vrhovna sveenica Inan-Durha, izrekla proroanstvo o njezinom povratku. Govorila je u simbolima, ali mislim da je astronomski ukazivala na neko odreeno vrijeme..." "Zar Joha, naa zvjezdoznanka, nije bila tamo?" ubacila se Zora. "Bila je. ak me je zamolila da upamtim rijei toga proroanstva - bilo je u obliku pjesme. Ali, ne znam, nisam razgovarao s njom kasnije. Odnosno, nisam sanjao da sam razgovarao..." "Moda jo hoe", rekla je Zora. "Mora postojati neko objanjenje za ovo..." "Da, moda hou...", potvrdio je Dan utonuvi u misli.

"Hej, Dan," prekinula gaje Zora, "sad mije neto palo na um. Ti si u tijelu potomak Kurgana, zar ne?" "Molim?" Dan isprva nije shvatio to Zora eli rei. "Potomak si Kurgana. Oni su doli i poeli ivjeti ovdje. Tvoji ljudi su potomci Kurgana." "Ah", uskliknuo je Dan konano shvaajui. "Pa, moda bi se moglo tako i rei, ali tko to zna. Naime, bilo je mnogo previranja na ovim prostorima. Bili su ovdje i Rimljani, a prije pa i poslije njih Iliri. Zatim su doli Slaveni... Ali, da, slaem se, ako pod imenom Kurgani podrazumijeva nain razmiljanja koji su oni imali, onda je to istina. Svi kasniji narodi zapravo su bili tovatelji mukih boanstava, barem koliko je meni poznato." "Zanimljivo!" rekla je Zora. "Zar nije? Ti, kojega sam voljela, koji si bio miljenik Boginje, ti si roen kao potomak osvajaa!" "Ah, Zoro," pobunio se Dan, "ako je ta naa zamisao istinita, ne vidim kako bi drugaije moglo i biti. Osvajai su djelotvorno potisnuli i istrijebili stare narode. Danas vie nema nikoga drugoga osim njih." Zora se zamislila nad ovom reenicom. Doista, to se dogodilo sa svijetom? Kakvu budunost su to stvorili divljaci i barbari, nasilnici i ubojice koji nisu potivali ivot i njegove zakone? "Dan, priaj mi o povijesti", rekla je. "Ispriaj mi priu o svijetu nakon smrti Boginje. A zatim mi kai u kakvom svijetu ti ivi danas. elim znati to se dogodilo." Dan je kimnuo glavom iako je znao da ga Zora ne moe vidjeti. Nije odmah odgovorio. Kako i bi kad je pitanje zahtijevalo analizu cijele svjetske povijesti! to izdvojiti? Kako rei ono to je bitno? Kako opisati povijest i svijet u kojemu ivi, a da ga razumije djevojka koja je ivjela pet tisua godina ranije? I u tom trenutku Danu je pala na um sjajna zamisao. "Zoro!" uskliknuo je, "Moda doista postoji svrha u ovom naem sastanku. Moda je stvar u tome da ti upozna moj svijet, a ja upoznam tvoj. I moda, samo moda, od toga moemo stvoriti neto novo, neto to e oivjeti Boginju i vratiti je natrag meu ljude!" Na svojoj strani vremena Zora se nasmijala. "I menije to palo na um. Zato ne? A to drugo moemo i raditi sada? U redu, ti poni..." "Ne, ne tako brzo", usprotivio se Dan. "Moram se pripremiti za to. Evo kako emo uiniti. Sad emo prestati razgovarati o tome, a ja u do sutra spremiti svoj pregled povijesti svijeta. Nakon to me saslua, ti e mi iznijeti svoja stajalita." "U redu, zvui jako zanimljivo", rekla je Zora, a zatim su oboje uutjeli. Nakon nekog vremena Zora je prva prekinula tiinu. "Dan, postoji li netko u tvom ivotu?" "Kako to misli?" "Mislim... postoji li neka ena, neka ljubav?" "Ah, to! Ne, ne postoji nita takvoga. Bili su samo snovi... a ispalo je da su to bili snovi o tebi!" "Ali," nastavila je Zora uz smijeak zbog onoga to je ula, "ti posjeuje hramove, zar ne? Dijeli uivanje s nekim, to je dio tvoga ivota?" uvi Zorino pitanje Dan je otvorio usta i skupio ramena. Sva srea to ga Zora nije mogla vidjeti jer bi joj morao objanjavati zastoje pocrvenio. Ali znao je o emu Zora govori. Sjetio se razgovora s Umom i njezinog objanjenja kako je seksualnost bila prvi i najvaniji izraz tovanja boanskoga u vrijeme neolita. Osim toga, njegovo iskustvo s Iranom u snu bilo je vrlo... vrlo neolitsko! Na kraju je samo rekao: "Pa, zapravo ne. Svijet je danas drugaiji. Vidi, to je zasigurno jedan od initelja po kojemu se razlikuje vrijeme Boginje od vremena koje je dolo nakon nje. A ti, to je s tobom?" Zora nije u potpunosti razumjela to joj Dan eli rei, ali odluila je priekati njegov "izvjetaj" o stanju novoga vremena. Na njegovo pitanje je leerno odgovorila: "Ja sam sveenica, Dan. Bez toga niega ne bi bilo. Moramo odravati ravnoteu u prirodi."

Sada je bio red na Danu da bude zbunjen. "Ravnoteu u prirodi? Hoe rei kako vi vjerujete da se ljubavlju odrava ravnotea u prirodi?" "Naravno", rekla je Zora. "Pa zar vi to ne znate?" "Sto? Ah...", Dan nije znao to bi rekao. Zora gaje sjedne strane oduevljavala, a s druge strane pomalo plaila. Kakva zamisao! Odravati ravnoteu u prirodi pomou voenja ljubavi! "Pa," na kraju je rekao, "mislim da mi mnogo toga ne znamo. to zapravo misli pod 'ravnoteom u prirodi'?" "Sve. Izmjenu godinjih doba, dolazak jutra nakon noi, sunca i kia ba koliko je potrebno, vjetra i mirnoga mora ba po elji... Sve, ravnotea je sve. Kad vlada ravnotea u ljudima, ona vlada i u svijetu oko njih. Zar doista to ne znate?" Dan se morao nasmijati otvorenoj iskrenosti koja je zraila iz Zorinih rijei. "Ne, mislim da to ne znamo. Na svijet djeluje na drugim naelima." "Ah, kakva teta", rekla je Zora. "I uinilo mi se da ste prilino nesretni kad sam u onim vizijama viala tvoje ljude. Ljubav bi vam dobro dola, u to sam sigurna." Dan se ponovo nasmijao. "I ja sam u to siguran, Zoro. Ljubav nam je potrebna vie od svega. Ali, ini mi se, i malo razumijevanja." Upravo je na tom razumijevanju Dan radio tijekom sljedeih nekoliko dana. elio je Zori dati jasan i saet pregled povijesti svijeta u posljednjih pet tisua godina otkada je obrazac prevlasti koji su donijeli sjeverni osvajai uao u sve vidove ivota ljudi. No, vrlo brzo mu je postalo jasno da tako neto nije jednostavno uiniti. Zora je dolazila iz sasvim drugaijeg okruenja. Mnogo toga stoje ona smatrala samo po sebi jasnim, njemu nije bilo jasno. Naravno, vrijedilo je i obrnuto. Koliina informacija koju je imao Dan bila je mnogostruko vea nego ona s kojom je bila upoznata Zora. Ali, problem nije bio samo u razliitom nainu razmiljanja, ve i u injenici da je morao tisuljea previranja saeti u nekoliko smislenih reenica. Sama po sebi, ta je zadaa bila vrlo blizu nemogunosti. Zbog toga je Dan odlagao trenutak kad e ponovo poeti razgovarati o tome. Umjesto toga, nekoliko veeri su se jednostavno upoznavali, priali o svemu i svaemu, a vie od svega pjevali pjesme kojih se je Dan uspijevao prisjetiti. Ipak, na posljetku je doao trenutak kad se Dan osjetio spremnim da pria o svome svijetu. "Dugo sam razmiljao o tome to u ti i kako rei. Nisam siguran da u to obaviti na najbolji nain, ali svakako u pokuati." Zora gaje ohrabrila smijekom i kimanjem glave koje Dan nije vidio. "Dakle, ovako", otpoeo je Dan. "Kurganska invazija bila je zajednika pojava koja je obuhvaala iroko podruje, ne samo ono koje ti poznaje. Uporabit u svoje nazive za ta podruja, ali za tvoju informaciju ona se uglavnom nalaze istono od Inan-Durha, na velikom kontinentu kojega mi danas zovemo Azija. U vrijeme kad je nestao Uma-Neth, slino se dogodilo sa stotinama starih kultura i civilizacija. Kurgani ili Arijci ili Indoeuropljani, kako ih mi danas zovemo, istrijebili su veinu toga, a ono stoje ostalo promijenili tako da odgovara njihovom svjetonazoru. Naalost, na naem podruju, od vaega svijeta nije ostalo gotovo nita osim Inan-Durha odnosno nae Krete. Na srednjem istoku razvila se zanimljiva sumerska civilizacija koja je tisuu i neto godina odraavala uspomene i obiaje vezane uz Boginju. Meutim, postojao je i muki Bog oslikan u liku kralja odnosno vladara koji je upravljao cjelokupnim ivotom svojega kraljevstva. Imao je apsolutnu vlast i mo iako je priznavao da tu mo crpi iz Boginje to se potvrivalo jednom godinje, na obredu gdje je dolo do spajanja visoke sveenice i vladajuega kralja. Meutim, i Sumerani su na kraju bili pobijeeni i pregaeni. Narodi koji su doli kasnije malo su marili za Boginju, a to se toga tie, za enski svijet openito. Jo istonije, u dijelu svijeta koji mi danas zovemo Indija, dogodila se slina stvar, ali opet posebna. ini se daje stara kultura, ona koja je tovala Boginju, nestala sama od sebe zbog

klimatskih i geolokih promjena. Zatim su, kao i u drugim krajevima doli sjevernjaci, takozvani Arijci. I tamo je kao i u Sumeru dolo do asimili-caje koja je, u usporedbi s drugim krajevima svijeta, provedena vrlo njeno. Zbog toga je Boginja bila ukljuena u nain ivota tamonjih ljudi, a nekoliko tisua godina kasnije, u vrijeme oko tisuu godina prije mojega, dolo je do obnove i ponovnog uzdizanja znanja o enskom vidu boanskoga. To je jedino podruje za kojega znam u kojem je Boginja koliko-toliko oivjela. Meutim, ak i tamo, to je njezino oivljavanje bilo pod tekim teretom arijsko-vedske tradicionalne mukosti." Dan je malo zastao ne znajui to je Zora od svega toga razumjela, a to nije. "Prati li me, barem malo?" upitao ju je. "U redu je", odgovorila je Zora. "Mnogo toga ne razumijem, ali mislim da nema smisla prekidati te pitanjima. Uglavnom, jasno mi je to se dogodilo. A stoje bilo kod nas? Rekao si daje Boginja sasvim nestala." "Tono", nastavio je Dan. "Sauvala se samo u narodnom sjeanju koje je s vremenom bilo iskrivljavano. Nove religije koje su nastajale koristile su stara predanja, ukljuivala ih u sebe, a kad bi prolo dovoljno vremena, promijenili bi ih onako kako njima odgovara. Moram ti rei i to daje civilizacija, ako seju tako moe nazvati, koja je nastala na naemu podruju osnova svijeta u kojem ja danas ivim. Plemena koja su dola sa sjevera organizirala su se u ratnika naselja i drave. To su bila stara Grka plemena. Nakon njih doli su Rimljani. Ijedni i drugi bili su tipini osvajai. Njihov je svijet bio svijet nasilja, krvi, osvete i potpune prevlasti mukaraca nad enama. Takoer, oni su zasluni za instituciju ropstva koje se civilizacija nije u potpunosti oslobodila sve do dananjih dana." "Ropstvo", ponovila je Zora zamiljeno. "ula sam da su Kurgani hvatali ene i mukarce te ih drali svezane ili u ograenim prostorima poput svojih ivotinja. Ti su ljudi morali raditi za njih i ispunjavati im svaku elju. Ponekad bi ih i ubijali bez razloga. Da li je to ropstvo?" "Da, to je ropstvo", potvrdio je Dan. "Ja to ne mogu razumjeti", rekla je Zora povienim glasom. "Zato to rade? Zar ne shvaaju da tako unitavaju svaku mogunost doivljaja ekstaze ivota i blagoslova boanskog? Zar kod njih nema sveenica i sveenika koji bi im objasnili da ubijanjem drugoga ovjeka ubijaju svoju vlastitu duu?" "Bojim se da meu njima nije bilo takvih ljudi, Zoro", tuno je rekao Dan. Znao je kako se ona sada osjea. Njemu je to bila davna prolost, a njoj bliska budunost. Kurgani su kucali na vrata Uma-Netha i Zora je to znala. "Pa, hm", nakaljao se Dan nastavljajui svoju priu. "Kao to sam ve rekao, na tim se temeljima razvio moj svijet. Naalost, vlast nad drugima te zamisao da je netko vii i bolji od nekog drugog vrsto je utkana u te temelje. ivotinje su bile poetak. Zatim su dole ene koje su imale podreeni poloaj i nikakva prava. Tu su bili i robovi, a cijelo drutvo je ureeno hijerarhijski. Postoje klase i slojevi ljudi koji imaju razliite stupnjeve moi. Sve do dananjih dana taj se obrazac zadrao duboko u svijesti ljudi. Moram ti ipak rei da su najokrutniji oblici izraavanja obrasca prevlasti stavljeni izvan zakona. Barem to." "Izvan zakona?" upitala je Zora. "to to znai? Da nisu uobiajeni?" "Pa, da... zapravo... Malo sam zbunjen. Zar ne zna to je to zakon?" "Zakon je za nas obiaj. Ono to se radi. Ne postoji nita... ne mogu zamisliti nita to je, kako si ti rekao, izvan zakona." Dan se malo zamislio. Oito su doli do pojma koji Zora ne razumije u potpunosti. Ili njih dvoje imaju sasvim drugaiju predodbu o tome. A onda mu je neto palo na um. "to vi radite s ljudima koji prekre zakon?" upitao je. Zora je neko vrijeme zbunjeno utjela. "Ne razumijem te. Zato bi netko prekrio zakon?" "Hoe rei da...", sada je Dan bio zbunjen. "Nitko ne kri zakon? Nema kraa, ubojstava, prekraja?" "Ne, to rade samo Kurgani. Oni su valjda izvan zakona, zar ne?"

Dan se morao nasmijati na ovo. Kurgani su izvan zakona, pa da, kao i cijela "civilizacija" koja je nastala nakon njih! "Pa, vidi", nastavio je, "u naem svijetu postoje zakoni i pravila. Mnogi ljudi ih kre, a za to bivaju kanjeni. Zatvaramo ih u zatvore gdje moraju biti neko vrijeme, a ponekad i zauvijek ako je njihov zloin teak." "Znai, porobljavate ih?" ubacila se Zora. "Ne ba, ali slino je. Ne dozvoljavamo im vie da ive s drugim ljudima." "Ali, kako onda oekujete da e se popraviti?" "Zapravo ne oekujemo. Neki se trude oko toga, ali 'popravci', kako si rekla, su rijetki. Sve je to, ini mi se, rezultat pogleda na svijet koji istie prevlast nad suradnjom. On se uvukao u na odnos prema sebi i prema drugima. Problemi poinju jo u obiteljima koje su tisuama godina bile organizirane po naelu prevlasti. Mukarac je imao glavnu vlast, ena je radila i raala. Pritisak, naredbe, kazne, poslunost... sve se to djeci ugrauje od najranijih dana. Kako je kod vas? Kako odgajate djecu?" "Teko mi je zamisliti to o emu govori", priznala je Zora. "Naa djeca rastu onako kako smo svi mi rasli. Ne postoji tako neto kao to je vlast nad njima. Ona su slobodna od prvoga dana kad su roena." "Ali tko ih odgaja? Kakve su zapravo vae obitelji?" "Odgajamo ih svi. Djeca su blagoslov i briga zajednice. Obitelji... pa ako misli na rodbinu, ona postoji. Veze se odravaju, a ponekad i zajednika kuanstva. Majke, budui da raaju djecu, nositelji su tih kuanstava. Ponekad su oevi s njima, a ponekad nisu. Na posljetku, zar je vano bilo to osim sree i blagostanja djeteta?" "Ne, pretpostavljam da nije", sloio se Dan. "Iako bi mnogi ljudi iz moga vremena podigli glas protiv tako lagodnog naina razmiljanja. Ali, oigledno je daje vae doba doputalo mnogo vie sloboda nego nae. U svojim razmiljanjima doao sam do zakljuka da je stvar u osnovnom svjetonazoru. Odnosno, razlika izmeu vae i nae kulture moe se pratiti do najdubljih duhovnih i religioznih stavova. Zbog toga mislim da se s pravom moe rei da je pitanje tovanja enskog boanskog naela nasuprot mukom boanskom naelu jedno od najhitnijih. Ali, da dovrim pregled povijesti: nakon Grka i Rimljana pojavile su se i danas postojee velike religije, a posebice su vani kranstvo i islam. to da ti kaem o njima? Iako su njihovi proroci pokuavali vratiti ljude starim naelima ljubavi i suradnje, te su se religije pretvorile u politike strukture koje djeluju na naelu prevlasti. I u njih se uvukla zamisao o moi. tovie, ona je sada bila jo snanija jer je dobila 'boansku potvrdu'. "Oprosti to te prekidam", rekla je Zora. "to je to 'prorok'?" "Prorok? To je ovjek koji je u dodiru s boanskim, ovjek kojemu se Bog objavio pa on sada pronosi njegovu rije drugim ljudima." "Ne razumijem", rekla je Zora. "Svaki ovjek je u dodiru s boanskim. Zato bi bio potreban netko tko drugima prenosi rije boanskog? Svatko u sebi nosi Boginju. Kod nas su svi proroci. Ili Kurgani moda nisu?" Zorin nain razmiljanja ponovo je razveselio Dana. "Da, da, vidim kako je to bilo kod vas! Svi su bili proroci! Ako ste tako svoju djecu uili od poetka, naravno da su bila sretna i ispunjena! Boe, kakav je to svijet bio! Zna, ljudima mojega vremena teko je povjerovati da je tako neto mogue. A ipak, tisuama godina ivjeli smo upravo tako. I onda su doli Kurgani i drugi, a njima su bili potrebni proroci jer su ivjeli izvan zakona! Problem je u tome to tako ivimo jo i danas. A opet, ako doe neki novi prorok, mi emo i od njegovog uenja napraviti isto to smo napravili od uenja prethodnih. Ne, nama nisu vie potrebni novi proroci. Potrebno nam je razumijevanje i promjena u srcu." "Misli li da se to moe uiniti? Nae legende govore daje Inja to pokuala. Uspjela je promijeniti jednoga od njih, ali ostali su je sprijeili i spletkama je uklonili."

"Da, sjeam se te legende", rekao je Dan. "Sanjao sam o njoj. Ne znam. Promjena je moda mogua, a moda i nije. Nada uvijek postoji. Stvar je u tome da je na svijet vrlo sloen. Dogodilo se mnogo toga. Stekli smo mnoga znanja. One 'pokretne kue', kako si ih nazvala, rezultat su razvoja tehnologije i znanosti. Ne moe ni zamisliti to smo sve sposobni uiniti. Naalost, ta se sposobnost odnosi i na sposobnost unitavanja. Vjerovala ili ne, ovjek je danas sposoban unititi cijeli planet. Na neki nain, to stalno i inimo. Ljudi je toliko da ih Majka Zemlja ve teko podnosi. Istrijebili smo mnoge ivotinjske i biljne vrste. Nae smee i drugi otpaci unitavaju prirodu. Istodobno, sukobi izmeu onih koji vladaju svijetom i onih koji su u podreenom poloaju postaju sve sloeniji i tei. Svijet nije u dobrom stanju. Zapravo smo na rubu propasti." "Teko mije zamisliti sve o emu govori", rekla je Zora, ali osjeam tvoje rijei. Osjeam strah u njima i teak pritisak. To sam i vidjela na licima onih ljudi u viziji. Da lije i tvoje lice takvo, Dan?" "Ah," iznenadio se Dan, "mislim da nije. Jo sam mlad. Osim toga, otkad tebe poznajem, pun sam nade!" Zora se radosno nasmijala na pohvalu koju je dobila. "Rekao si da smatra kako nai razgovori imaju neku svrhu. Misli li da se svijetu moe pomoi? Boginja se oigledno probudila. Moda je tek sada dolo vrijeme za promjenu." "Moda. Zapravo, u posljednjih trideset ili etrdeset godina mnogo se toga promijenilo. Nakon mnogo tisua godina ene su se izborile barem za neka prava. Mnogi ljudi irom svijeta bore se, svaki na svoj nain, za pravednije drutvo. Nasilje prema djeci, prema enama, drugaiji odnosi meu spolovima, nove ivotne zajednice, otkrivanje duhovnih znanja, ekoloka pitanja, suradnja meu razliitim narodima i skupinama - sve su to podruja na kojima se, barem prema mojem miljenju, i te kako vidi buenje Boginje. Ali nedostaje jo neto. Nedostaje ono pravo razumijevanje toga procesa. Moda ak i povezivanje s naim istinskim naslijeem - ljudskom sposobnou da ivi u skladu s prirodom." "Dan", rekla je Zora nakon malo razmiljanja. "Ja vjerujem u svrhovitost svega to Boginja ini. Vjerujem da smo duboko upleteni u njezin plan za ouvanje njezinoga znanja. ivot se mora vratiti ivotu. Imam osjeaj da su se ljudi okrenuli tamnoj strani, ne-ivotu i da sada ne znaju kako se iz toga izvui." "Da, u pravu si", potvrdio je Dan. "To je ono to sam ranije elio rei. Osnovna razlika izmeu vae i nae kulture je duboko duhovna. Sve drugo, od naina ivota, odnosa meu ljudima, ekonomije, obrazovanja i politike, sve to je samo posljedica tog unutarnjeg raskola. Naravno da moramo stvari mijenjati izvana, ali u tome neemo uspjeti ako na najdubljoj razini ne uspostavimo ravnoteu. Nje sada nema." "Na kakvu ravnoteu tono misli?" upitala ga je Zora. "Vidi," odgovorio je Dan, "mislim da se najdublji problem krije u odnosu prema naem izvoru, prema duhovnom i boanskom. Reci mi, gdje boravi Boginja?" "Pa, Boginja je posvuda", odgovorila je Zora. "Nje ima u svemu: u meni, u tebi, posvuda..." "I kako se moe do nje doi?" "Tako da budemo ljudi. Vrlo jednostavno. Ona je nazona u svakom inu koji donosi sreu i radost." "Dakle, ti kae da 'biti ovjek' znai donositi sreu i radost?" "Da. A posebice stvarati stanje ekstaze koje nas izravno dovodi u dodir s Boginjom. U svakidanjim poslovima moemo osjetiti Njezinu nazonost, a u stanju ekstaze moemo s njom razgovarati i vidjeti je." "I jo mi reci", nastavio je s pitanjima Dan, "pa u ti onda objasniti zato te sve to pitam, reci mi, kako se dolazi do stanja ekstaze?"

"Ima razliitih naina", odgovorila je Zora. "Jedan od njih je udubljivanje u sebe, meditacija. Drugi je pronalazak mjesta moi i uspostavljanje odnosa s njim. To je ono to si ti radio, Dan. Bio si Uma-Haran, onaj koji prati njezine tragove!" "Da, znam neto o tome. Mislim da sam to donio sa sobom ak i u ovo vrijeme..." "Ekstaza se jo moe postii kroz rituale", nastavila je Zora, radosna to moe neto od svoga znanja podijeliti s Danom. "Primjerice, pjesma i ples. Zna, ti si nekada bio pjeva. Pjevao si najljepe pjesme. I ini mi se, to si donio sa sobom. A ja, ja sam plesaica. Pleem prirodu, pleem svijest i pleem Boginju. To je dio moje zadae kao sveenice. Plesanje je nain da se postigne boanska ekstaza. Ima jo naina. Na primjer, rituali roenja odnosno oprotaja s umiruima. Ti snani dogaaji iz ivota ljudi uvijek su omoguavali izravan dodir s Boginjom. I na posljetku, moda je najizravniji nain voenje ljubavi. Ritualno dijeljenje uivanja je jako dobro, ali s osobom koju voli je jo bolje. Zapravo, neopisivo bolje!" Dan je kimao glavom i potvrivao Zorine rijei laganim 'aha' i 'da'. Kad je zavrila, malo je razmislio, a zatim rekao: "Tako neto sam i pretpostavljao. Vidi, kod nas je cijela duhovnost potpuno obrnuta! Naa duhovna kultura trai boansko izvan svijeta: za veinu kultura boansko je transcendentalno. To znai da je negdje drugdje, a ne ovdje u materijalnom svijetu. Tisue i tisue ljudi trai izlaz iz patnje ovozemaljskoga ivota i vjeruje da e taj izlaz pronai u nekom drugom svijetu ili drugoj dimenziji. Tako ih ui naa religija. Na stranu to to je takav stav jako zgodan za upravljanje masama, on u ljudima izaziva rascjep u razmiljanju. Ekstaza o kojoj govori, posebice ona izazvana tako 'svjetovnim' postupcima kao stoje pjesma, ples ili ak seksualnost, za nae ljude nipoto nije 'put do boanskog'. tovie, veina naih religija tako neto bi proglasila besmislicom i antiduhovnim, pa ak i demonskim." "Demonskim?" upitala je Zora. "to to znai?" "Demonsko je suprotno boanskom. Negativno. Zlo." "Ali, Dan", rekla je Zora iznenaeno. "Nita nije suprotno boanskom. Kako bi uope moglo biti? Kakvo bi to bilo boansko kad bi postojalo mjesto gdje ga nema?" "Ah, Zoro, koliko god se slagao s tobom, ne mogu promijeniti injenicu da milijuni pa ak i milijarde ljudi smatra upravo tako. Nae su religije uvele procjep u stvarnost svijeta. Taj se procjep nalazi u samim naim temeljima i s vremenom postaje sve vei i vei." "Ali, kako je to mogue?" rekla je Zora. "Pa zar ljudi ne osjeaju blaenstvo boanskog kad vode ljubav? Niste valjda i to promijenili?" "Ne, nismo. I dandanas vodimo ljubav", rekao je Dan kroz smijeh. "Ali u tome ne vidimo nita duhovno ni boansko. tovie, veina religija seksualni in smatra sredstvom zaea, a svako uivanje u njemu iskuenjem ne-boanskog. Znam koliko tebi tako neto izgleda nevjerojatnim, ali mi smo, eto, uspjeli uiniti upravo to. tovie, uspjeli smo duhovnost povezati gotovo iskljuivo s bolom i patnjom. Patnja je, u mnogim sluajevima, postala put do Boga." "Ne mogu vjerovati", ponavljala je Zora, "doista ne mogu. Pa bol i patnja su suprotni Boginji! Koja majka bi eljela da njezina djeca pate? I zato bi to bio put do nje?" "Znam, znam", potvrdio je Dan. "Ali, pokuaj shvatiti daje na pogled na stvari drugaiji. Bog je negdje drugdje, esto je ljut na nas jer smo grijeili, autoritativan je i zahtjevan... Ljudi misle da mu moraju dokazati da su ga vrijedni. I to ine patnjom. Opsjednuti smo njome. Jo e te vie zauditi da smo ak i seksualnost povezali s bolom. Seksualno nasilje mukaraca nad enama, pa i djecom, i dandanas je posvuda prisutno." "ula sam da Kurgani tako rade", rekla je Zora. "Uzimaju ene silom, protiv njihove volje, zadajui im bol. Nisam u to vjerovala, ali sada kad ti o tome govori, vidim daje istinito." "Da, istinito je", potvrdio je Dan. "Misli li i dalje daje mogue ispraviti takvo stanje?" Zora je razmiljala. to bi ona mogla uiniti? I kako? Svijet koji joj je opisao Dan izgledao je uasno. Ona se u njemu nikako ne bi moglasnaci. Aondajoj je na um pala misao od koje se

najeila, ali i razveselila. Nije ju podijelila s Danom, ne jo. Ali, ako je ta misao bila ispravna, moda e se upravo u tom svijetu morati snalaziti. Dan vie nikako ne moe do nje, ali ona bi mogla do njega! Tko zna, moda je upravo to bila namjera Boginje? I s tim je mislima Zora osjetila kako joj se srcem razlijeva nada. Pokrila je rukama lice, a zatim ih spustila duboko uzdahnuvi. Usprkos svemu to joj je Dan ispriao, usprkos oceanu vremena koje je izmeu njih i usprkos svim patnjama i bolu ovoga svijeta, ljubav je jaa od svega. I u tom trenutku je znala: ta e ju ista ljubav odvesti na pravo mjesto. Ako Boginja u njezinom vremenu mora umrijeti, onda e i ona, slijedei je, preskoiti sve prepreke i doi na mjesto njezinoga uskrsnua. Vrijeme koje dolazi jest vrijeme patnje, ali to je vrijeme, barem za Dana, ve prolo. Njegova ljubav e joj pomoi da prijee svaku prepreku, pa ak i onu dugu pet tisua godina. On je to uinio za nju. Otiao je prvi i sada je zove. Ovo nije nita drugo nego poziv upuen preko provalije vremena. Nije bilo nikakve sumnje: ona e mu se odazvati! "Zoro", tiho je zazvao Dan. Osjetio je da se u njoj neto dogaa iako nije nita govorila. "Zoro, da lije sve u redu?" "Da", rekla je. "Sve je u redu." A zatim: "Dan?" "Da?" "Dan, hoe li mi otpjevati jednu pjesmu?" "Naravno. Ima li neku elju?" "Postoji pjesma koju si pjevao na ispraajima umiruih. Sjea li se? Sjea li se to si pjevao?" Dan se zamislio. Te su pjesme ivjele u njemu. Bile su pohranjene duboko u njegovoj dui, na mjestu koje nije mogla dodirnuti ni smrt. Ali, kad bi dolazile k njemu iz dubine, pa kroz njegovo grlo van, nikada nije imao osjeaj da ih se 'prisjea'. Ne, nije se on sjeao tih pjesama; one su se sjeale njega! I zato je sada samo zatvorio oi i pustio da ga odnesu osjeaji. Pjesma za umirue... pjesma za one koji odlaze... u ljubavi. Umri... Umri u ovoj ljubavi! Ako umre u ljubavi, tvoja e dua biti obnovljena. Ponovo i ponovo, svaki put, tvoja e dua pronai Nju. Umri... Umri u ovoj ljubavi. Ne boj se smrti onoga to poznaje. Jer ako umre u ljubavi, u ljubav e se i vratiti. Posluaj poziv ljubavi, nikada ne oklijevaj. Jer kad umre zbog ljubavi, smrt se povlai pred ivotom. Ono to izgleda neizmjerno, postaje tek trenutak. Nikada ne oklijevaj, pred licem ljubavi. Ako umre za privremeno, postat e bezvremen! Ono to izgleda vano, samo je prah na tvojoj odjei.

Umri... Umri u ovoj ljubavi. Prekini lance zbog kojih si zarobljen u nepostojanom svijetu vezanosti! Nestat e tvoja odjea, ali tvoja e ljubav trajati zauvijek. Umri... Umri u ovoj ljubavi. Odazovi se njezinom pozivu, i nikada ne oklijevaj! Jer, umrijeti u ljubavi, znai ivjeti u vjenosti. Tvrava sv. Nikole, ulaz u Kanal sv. Ante ispred ibenika, proljee 2003. god. n. e. Slutnja prisjeanja u Vedranu Danijel je naglo ustao sa stijene na kojoj su sjedili. Protegnuo se i duboko uzdahnuo. "Fascinantno", rekao je Vedran komentirajui priu koju mu je Dan ispriao o svojim razgovorima sa Zorom. "Jo uvijek mi je teko vjerovati u sve to. Moda se ipak radi o tvojoj mati. Ali, ak i daje tako, ta me pria uvlai u sebe poput vira. Da lije doista mogue da smo ivjeli na ispravan nain, a onda se sve promijenilo? Ako je to istina, zato nije ostalo vie dokaza o tome?" Dan ga je pogledao jo uvijek rairenih ruku. "Ve sam ti objasnio. Povijest piu pobjednici. Zamisli da je Hitler pobijedio u drugom svjetskom ratu i da proe tisuu godina. Nitko vie ne bi znao da su postojali idovi, a vjerojatno ni Slaveni. Moda bi se dvojica mladia poput nas sjetila prouavati povijest i nita im ne bi bilo jasno. Svijet prije Hitlera za takvu bi budunost bio gotovo nepostojei. Sve to bi mi smatrali vrijednim odnosilo bi se na nae tumaenje povijesti." Danijel je snano protrljao vrat, a onda ponovo sjeo pokraj Ve-drana. "Sad sam se sjetio", rekao je nakon male stanke. "Da li zna da je jedan dio kolovanja SS oficira u nacistikoj Njemakoj obuhvaao brigu za kune ljubimce?" Vedran gaje pogledao. "Nisam to znao. Kako to misli?" "Pa, brinuli bi se za njih, hranili ih i njegovali, a onda, kad je dolo vrijeme, morali su ih bez osjeaja ubiti!" "Uh, strano!" rekao je Vedran sa zgraanjem. "Da, strano", sloio se Danijel. "Ali, u osnovi to je samo do krajnjih granica dovedena filozofija stoara: uzgajanje ivotinja zbog hrane ili neke druge koristi. Najprije njeguje i brine se za njih, a zatim ih iskoritava i na posljetku ubija. U tome ne smije biti osjeaja, zar ne? Jasno mi je da od uzgoja stoke ive mnogi ljudi, ali to ne mijenja injenicu da se takav nain razmiljanja i ponaanja vrlo lako pretvara u emocionalni paradoks. Nije onda udo daje civilizacija izrasla s tim emocionalnim paradoksom zapravo puna emocionalnih problema. Mi ne znamo tko smo niti to inimo." Vedran je razmiljao o tome. "Jo uvijek me malo mui injenica da nam je prolost, da tako kaem, bila slavnija od sadanjosti. Neolit je bio davno... Ljudi su ivjeli sasvim drugaije." "Gledaj," rekao je Dan, "kako god uzme, svi pokazatelji (povijesni, arheoloki, znanstveni a i ovi moji subjektivni) jasno govore da je neolit imao tri glavne znaajke koje ga razlikuju od nae sadanjosti. Prvo, to je bilo vrijeme bez ratova. Drugo, drutvo je bilo ravnopravno, nema znakova hijerarhije. Svi su, oigledno, ivjeli vie-manje u istoj udobnosti, imali ista prava i povlastice. I na posljetku, nema znakova diskriminacije po spolovima. ene i mukarci bili su ravnopravni." "Zvui utopijski", rekao je Vedran. "Nisam siguran da se danas tako neto moe postii."

"Niti ja", potvrdio je Dan. "Ali, vrijedi pokuati. Neki postupci su oigledni. Primjerice, postojei trend stvaranja ravnopravnosti izmeu mukaraca i ena potrebno je nadopuniti ponovnim otkrivanjem enskoga naela u mnogim podrujima drutva: ekonomiji, upravljanju, politici i duhovnosti. Obrazovanje je vano jer moramo ukloniti visoki stupanj straha i nasilja koji se u djecu usauje od najranijih nogu. Ali, mislim da prije svega moramo ukloniti prie i mitove koji slave borbu, rat, nasilje i mo." "Zanimljivo. to zapravo misli pod tim?" "Svaka naa herojska pria u sebi sadri zamisao o nekom junaku, princu ili vitezu koji borbom stjee pravo na neku posebnu ast. Moda zvui smijeno, ali takve prie i mitovi duboko su ukorijenjeni u nau psihu. Morali bismo negdje iskopati drugaije prie. Ima ih, sigurno. Moda su iskrivljene, ali tu su. Umjetnost je takoer vana. Primjerice, filmovi. Kad si posljednji put gledao neki film u kojemu nije bilo nasilja? Nema toga, prijatelju moj. Ako i ima, nije komercijalno pa se ne gleda. Ima mnogo toga to bismo morali izmijeniti, mnogo toga..." "Ali, ti govori o potpunoj rekonstrukciji drutva. Zar nisi malo pretjerao?" "Mislim da nisam. I ne namjeravam sve to sam obaviti. Samo raspravljamo, zar ne? Ni sam jo ne znam to u konkretno uiniti. Vjerujem da e se prilike pokazati same..." Vedran je odmahivao glavom pomalo zbunjen smjerom u kojem je krenuo njihov razgovor. Poeo je kao pria o neobinim iskustvima njegovog prijatelja, a sad se pretvorio u raspravu plana za promjenu svijeta. Nije bio siguran da mu se to svia. Ali, privlailo gaje, i te kako gaje privlailo! "To to ti je Zora ispriala", rekao je nakon nekog vremena, "misli li da je stvarno primjenjivo? Primjerice, njihovi rituali slavljenja roenja i umiranja? Plesanje jo razumijem, to mi je nekako blisko... Ali ta sasvim slobodna predstava o ljubavi i dijeljenju uivanja? Tako je rekla, zar ne? Dijeljenje uivanja?" Dan je potvrdno kimnuo glavom. "Zar misli da se neto od toga moe primijeniti u dananje vrijeme?" nastavio je Vedran. "Mogu li se nai obiaji toliko promijeniti?" "Mislim da se mogu", rekao je Dan. "Danas u svijetu ima toliko toga da se nitko vie nee zauditi ako se pojavi jo neto novo. Samo, to novo nee biti novo, ve staro. Moemo poeti s nekim elementima starih obiaja i svjetonazora, a onda polako ubacivati ostale. Na primjer, ispriala mi je kakav odnos su njezini ljudi imali prema smrti." Vedran je upitno podigao obrve. "Smrt je bila dio ivotnog ciklusa", nastavio je Dan. "Nisu je se plaili. Smatrali su da je ivot vjean, ali da ljudi mijenjaju tijela. Neto poput reinkarnacije. Njihovi posmrtni obiaji bili su neobino zanimljivi. Prije svega, ispraaj umirueg je uvijek bila sveanost popraena ritualnim pjevanjima i plesanjem, a ak i voenjem ljubavi. Seksom su, tako mi je rekla, prizivali novi ivot za umirueg. Pomalo morbidno, zar ne?" "Prilino morbidno", potvrdio je Vedran. "Ali, to je morbidno nama. Kad malo razmisli, ima u tome logike. Ako je ivot radost, a smrti nema, onda to? Veselimo se promjeni, to je sve. Raanje i umiranje, nita posebno. Koliko sam uspio shvatiti, tijelo umrloga su ostavili pticama, a kad su ostale samo kosti, zakapali su ih u male okrugle grobnice koje su imale otvor prema istoku. Grobnice su bile u kuama gdje su ljudi obvezno imali makete svojeg glavnog svetita. Zna li zato su grobnice bile okrugle?" Vedran je odreno odmahnuo glavom. "Zato jer je to oblik maternice. Mali otvor prema istoku simbolizirao je vaginalni otvor. Dakle, ak je i pogrebni obiaj bio vezan za seksualnost i novi ivot. Ponekad bi, meutim, kosti zakapali u samo tlo svojih nastambi. Na taj nain su odravali tjelesnu povezanost sa

svojim precima. Nisam uspio shvatiti kad su radili jedno, a kad drugo, ali sve ukazuje na jedan sasvim drugaiji odnos prema smrti." "Uh, to mi zvui neobino. Hodati po kostima svojih predaka...", rekao je Vedran stresavi ramenima. Dan ga je pogledao i nasmijao se. "Vidi, sada izraava uvjetovanost kojoj smo svi izloeni: strah od smrti. Sve stoje povezano s njom u tebi izaziva jezu. A s druge strane uope ne vidi apsurdnost naih vlastitih obiaja. Zna li zato kranski svijet pokapa tijela umrlih u grobove?" Vedran je ponovo morao utke zavrtjeti glavom. "Zato to e, po kranskom uvjerenju, tijela umrlih uskrsnuti na sudnji dan pa ih je potrebno to vie sauvati. Molim te lijepo, to je onda besmislenije i morbidnije? Vjerovati u cikluse ivota i tjelesne ostatke iskoristiti kao simbole novoga ivota ili vjerovati u tjelesno uskrsnue materijalnoga tijela?" Vedran nije znao to bi rekao. Tema mu se nije sviala, ali gaje fascinirao nain na koji je Dan govorio o tome. "Vidi," nastavio je Dan, "ovdje ponovo dolazimo do onog najvanijeg - do najvee pogreke u naem nainu razmiljanja i do, vjerojatno, najveeg krivca za patnju ovoga svijeta." "A to je...?" upitao je Vedran. "Podjela na materijalno i duhovno. Usadili smo duboko u sebe zamisao daje svjetovno razliito od svetog. Za ljude neolita to nije bilo tako. Sveto je bilo sve ono to je oko njih. Nije bilo razlike. Boginja je ivjela s njima, a ne na nekom udaljenom svijetu u nekoj nepoznatoj dimenziji. Sve to je tim ljudima bilo potrebno nalazilo se oko njih i u njima. I to je najljepe, takav stav zapravo mnogo vie odgovara dananjoj znanstvenoj misli. Pravo je udo kako suvremene religije uspijevaju odrati svoje dogme usprkos svim znanstvenim spoznajama. Vjerujem da e i to biti jedan od najveih pomaka koji e se dogoditi u svijesti ljudi ako se Boginja doista vrati: boansko e oivjeti u naem svakidanjem ivotu!" Vedran je zadivljeno promatrao svog prijatelja. Dan se doista promijenio. Postao je zreliji i vri. Njegovi su stavovi bili jasni i nije se kolebao kao nekada. Iskustvo s Boginjom gaje osnailo. "Izrastao si, Dan", rekao je Vedran. "To ti moram priznati. Reci, o emu ste jo Zora i ti razgovarali?" "O ljubavi", rekao je jednostavno Dan. "O ljubavi?" ponovio je Vedran. "Ma, da, ludo! Zar ti nisam rekao da sam se zaljubio? to misli o emu razgovaraju zaljubljeni? Veinu vremena smo... pa tako, jednostavno razgovarali." Vedran ga je neko vrijeme zaueno promatrao, a onda se poeo smijati. "Da, rekao si mi da si se zaljubio. Ali, kako? Pa nisi je ni vidio?" "To je tono", rekao je Dan. "Ali, zar je to vano? Osjetio sam je, to je dovoljno. Osim toga, ako je sve to istina, naa ljubav je starija od pet tisua godina!" I u tom trenutku, kad je Dan izgovorio tu neobinu reenicu, u Vedranu se neto slomilo. Bilo je to iznenada, bez najave. Njihov razgovor u posljednjih pola sata bio je intelektualne prirode, bez nekih emocionalnih naboja. Ali, sve se to promijenilo u trenu. Pet tisua godina ljubavi? Zar je to mogue? I zato gaje ta injenica tako pogodila? Vedrana je zaudila sigurnost s kojom je Dan iznosio svoje misli. Kako moe biti tako siguran? Ali, oigledno moe. Promatrajui svog prijatelja, Vedran je u tom trenutku osjetio kako mu zavidi. Zapravo, osvijestio je neto to je poeo osjeati sve ot-kada je ta tajanstvena djevojka Zora ula u priu. Privlanost, prepoznavanje, uenje, bol zbog gubitka, tuga... svi ti osjeaji polako su oivljavali u njegovom srcu. Isprva je mislio da proivljava Danove osjeaje, ali sada je sve

vie postajao svjestan da nije tako. Bilo je tu neeg vie. On sam je sudjelovao u toj prii. Ne samo kao sluatelj ve i kao sudionik. U tom je trenutku Vedran, moda po prvi put u ivotu, doivio iskustvo koje bi mogao nazvati izvantjelesnim. Odjednom je osjetio kako se podie iz tijela i promatra prizor iz daljine. Ali, on vie nije bio on! Bio je netko drugi, stariji... i tuniji. Bio je netko ije elje se nisu ispunile. Bio je ovdje zbog svoje ljubavi, a znao je daje nikada nee moi u potpunosti doivjeti. Pet tisua godina ljubavi!? Zar je doista prolo toliko vremena? I dok je Dan poeo zavrni dio prie o svojoj pustolovini, Vedran gaje sluao podijeljene panje. Bio je s njim, tu na stijeni pokraj mora, u sadanjem vremenu, ali je istodobno bio negdje drugdje, u svijetu koji je odavno nestao, a u kojemu je jedan tuan ovjek ostao najprije bez prijatelja, a zatim i bez mogunosti da se pobrine za jedinu osobu koju je ikada volio. ibenik i Zagreb, ljeto i jesen 2002. god. n. e.; Uma-Neth, sredinje naselje, ljeto i jesen 3731. god. pr. n. e. Posljednji razgovor Zore i Dana Katkad joj je na um pala ona neobina zamisao o odlasku k Danu, Zora se promijenila. Nije mogla prestati misliti o tome. Srea zbog pronalaska svoje ljubavi, i to na tako nebian nain, polako je ustupila mjesto shvaanju o veliini provalije koja ih dijeli. Da, razgovarali su i druili se. Iako joj je nedostajao tjelesni dodir, Zora bi mogla tako tisuama godina. Nije bilo vano moe li ga zagrliti ili ne; ak nije bilo vano hoe li ikada podijeliti uitak s njim i podariti ga Boginji. Sada, kad je izgubila Dana i ponovo ga pronala, shvatila je da se moe i bez toga. Ljubav nije ograniena na tjelesnost. ak i kada je nema, ljubav moe opstati. Ipak, njezino joj je sveeniko obrazovanje govorilo daje ljubav svemogua. Tjelesnost nije vana, to je istina, ali e ljubav, ba zbog svoje svemoi, uvijek pronai nain da se materijalizira. Ako se doista ljube, ona i Dan negdje e se, nekako, morati ponovo sresti. Koliko god joj je ta pomisao pruala nade i utjehe, istodobno ju je zabrinjavala. Jer, nije mogla zamisliti nijedan nain da se to ostvari, a da u to ne ukljui smrt. Nije znala to se dogodilo Danu. Nije joj to rekao jer, barem za sada, ni sam to nije znao. Ali, ako sada razgovaraju preko provalije vremena, onda nema nikave sumnje: on je umro i to negdje na povratku u Uma-Neth. to im sada preostaje? Priaju o svjetovima u kojima se nalaze, razgovaraju o razlikama i slinostima, pokuavaju shvatiti to se dogodilo od njihovoga vremena do vremena u kojemu Dan sada ivi. Sve to rade kupajui se istodobno u srei zbog ponovnoga susreta, ali ne znaju to e se dogoditi nakon toga. Zoru su muile takve misli. Osjeala je daje u njima skrivena neka nedokuiva ljepota, a opet su je i plaile. Moda je Dan doista otvorio prolaz kroz koji i ona moe proi. Ali, ak i ako je to i istina, to e i nju, Zoru, stajati ivota. Kad bi samo znala da li su njezina razmiljanja istinita! Kad bi samo bila sigurna u to, bilo bi joj neizmjerno lake. A ipak, nije se usudila ni s kim podijeliti svoja razmiljanja. ak ni Danu nije nita rekla o tome. Umjesto toga, sluala je njegov glas kako se razgovijetno oblikuje u njezinome umu priajui joj o udima buduega svijeta. Neka od tih uda bila su zanimljiva i korisna. Ali, veina toga ju je plaila. Nije to bio ugodan svijet, tamo vani, pet tisua godina unaprijed u vremenu. Ako postoji mogunost da ga ikada ugleda, Zora e to prihvatiti, ali se tome nije veselila. Kad bi mogla izbjei tu mogunost, s radou bi to uinila. Ali, upravo tamo, usred toga uasa, sada ivi Dan, a ona eli biti pokraj njega. Ako bude mogla, uinit e to pa makar to podrazumijevalo ivot meu Kurganima! Osim toga, sve ukazuje na to da njezin svijet nee jo dugo opstati. Dani mira, uivanja i ljepote su proli. Dolazi novo vrijeme. Boginja se povlai i priprema plan kojim e premostiti dugo razdoblje sna. Oigledno, to je jedini nain da se spasi. Sve drugo znailo bi trajno

unitenje i nenadoknadivi gubitak. Zori je Boginjina namjera bila jasna, ali joj zbog toga nije bilo lake. Na posljetku, oni su ti koji taj plan moraju sprovesti! Gotovo se uhvatila u prijekoru i zamjeri Boginji zbog toga to im je zadala tako teku zadau. Ali, takve su misli bile samo kratki odrazi slabosti. Jer, Zora je znala da Boginja nikada ne bi naudila svojoj djeci. Na posljetku, ona je u njima ivjela. Njezina djeca jesu Ona. I ako djeca pate, to znai da Ona pati jo i vie. Ne, nema smisla zamjerati niti se aliti. Jedini smisao nalazi se u ljubavi i njoj se potrebno prepustiti. I tako se Zora preputala ljubavi na jedini mogui nain koji joj je bio dostupan: razgovarala je s Danom, sluala ga i priala mu drei vrsto u rukama kipi Boginje kojemu je zahvaljivala svoju trenutnu sreu. "Dan", rekla mu je jednom nakon to su ve dugo priali o povijesti svijeta, analizirali i raspravljali o slinostima i razlikama izmeu prolosti i budunosti, te traili odgovor na pitanje o smislu njihovoga mistinog susreta. "Dan, pustimo to za trenutak, molim te. Osjeam da se nai razgovori blie kraju. Rekli smo dovoljno. Sada vie nita ne moemo uiniti osim ekati i... uivati jedno u drugom." Danje zautio. Zorina gaje molba zatekla usred razmiljanja o pitanjima upravljanja velikim zajednicama. Problem hijerarhije inio mu se vrlo vaan jer je bilo oigledno daje ona u nekim situacijama potrebna da bi se odrala djelotvornost zajednice. Ali sada, kad je Zora to izrekla, morao se sloiti s njom. Bila je u pravu. I on je ve due vrijeme osjeao da je svrha njihovoga susreta ispunjena. Preostalo je jo samo... Zapravo, nije znao to je jo preostalo! to oni jo mogu uiniti? I u tom trenutku je osjetio kako mu se srce gri od bola. Ako je istina sve to o emu su priali, onda ju je ve jednom izgubio. Izgubio ju je i nije ju pronaao pet tisua godina. A sada su se susreli nakratko, iz daljine. Odjednom je shvatio da e i to proi. A kad proe... to tada? Hoe li morati ekati jo pet tisua godina da bije ponovo sreo? I hoe li je ikada susresti drugaije, a ne samo kao glas u svojemu umu dok ga tajanstvena i pradavna Boginja okruuje svojom sveprisutnom energijom? "Zoro," promucao je na posljetku, "ti zna to osjeam, zar ne?" Zora je uzdahnula. "Znam, Dan. Dijelimo misli, ba kao to dijelimo i srce. Nije jo ostalo mnogo toga... U rukama smo Boginje..." Dan je utio. 'To je pomalo ironino', pomislio je gledajui kipi ispred sebe. 'Mi u svojim rukama drimo njezin simbol, a stvarnost je sasvim obrnuta!' "Dan?" prekinula je njegove misli Zora. "Da?" "Pjevaj mi jo, Dan. Pjevaj mi jer jedino tako osjeam da smo u potpunosti zajedno. Jedino tako zaboravljam ponor koji je izmeu nas..." "Da, razumijem te", rekao je Dan. "I ja tako osjeam. Kad pjevam te stihove, kad im dopustim da me ponesu, ini mi se da nestaju sve prepreke. Sve mi postaje jasno, nema briga ni straha... sve je na svome mjestu..." "Onda mi pjevaj, Dan. To je sve to moemo uiniti: pjevati o ljubavi." Dan je pustio da mu se jedna suza spusti niz obraz. Srea je ponekad tako udna, ba kao i ljubav. Trenutak, potreban je samo trenutak... i sve je tako savreno. Vjenost vie nije vana; taj trenutak traje dulje od nje! Dan je tiho zapjevao. Jednoga dana, bit u ljubavnik poput Tebe! Moje srce se rastapa u vatri. Pobjegao sam od svijeta, elei ti dati samo djeli ljubavi, koju si Ti pruala meni. Plamenovi moje strasti gutaju vjetar i nebo. Ispred mojih oiju su zavjese tuge,

a duu mi mue krici udnje. Najdraa moja, hou li ikada biti ljubavnik dostojan Tebe? Pustio je da mu rijei zamru u tiini. Oslukujui je, Danje osjetio da mu neto nedostaje. "U mojim snovima", rekao je tiho, "imao sam glazbalo. Svirao sam na njemu. Da li je to bilo stvarno?" "Da", potvrdila je Zora. "Bio si dobar glazbenik, pjeva i svira. Najbolji u Uma-Nethu." "Ah", uzdahnuo je Dan. "Pjesama se sjeam, ali sada nita ne sviram..." "Moda bi mogao nauiti... s vremenom...", rekla je Zora. Dan se nasmijao. "Moda. To bi bilo zanimljivo..." A onda je dodao: "Hoe li pjevati sa mnom? Ova pjesma jo nije zavrila." "Da, znam", rekla je Zora. "Pjevat u s tobom, ljubavi. Ono najljepe tek dolazi." Zbog ljepote Tvoga lica; postao sam preljubnik. Zbog vina iz Tvoje ae, postao sam pijanica. Prestao sam postojati u postojanju Tvoje ljubavi. A sve zato jer sam elio biti ljubavnik poput Tebe! Strpljivo si ekala gledajui u moje pijane oi. Prihvatila si moju strast, a moju ludost otjerala smijehom. Tvoja iskrenost me zaslijepila. Tisi majstor postojanja. Jednoga dana, bit u ljubavnik poput Tebe. Znali su da e jednom i njihovim nonim razgovorima doi kraj. Zapravo, znali su da svaki put moe biti i posljednji put. Ipak, kad je taj posljednji put doao, nisu bili spremni. Praznina koju su oekivali tek poslije, pojavila se nepozvana u njihovim srcima poput mrane, crne rupe. Pokuali su je ispuniti nadom, ali to je bilo teko. Jer, ak i nada uzmie pred vremenom koje ih je dijelilo. Ostale su im samo rijei. Tada, posljednji put, Zora je Danu spomenula njegovog zaboravljenog prijatelja. "Sjea li se ljudi, Dan?" upitala gaje. "Sjea li se Enoe?" "Enoa", ponovio je Dan neobino ime kao da iskuava nepoznato jelo. "Mislim da ne... Enoa. Tko je to?" Zora je duboko udahnula. Kako da objasni neto stoje za Dana bilo tako davno? Tko zna kakvim je sve iskustvima izbrisano njegovo sjeanje? "Enoa je bio tvoj prijatelj", rekla je. "Zapravo, na prijatelj. Trebao je poi s tobom na put do Inan-Durha, ali si ga sprijeio u tome. Nisi elio da ide, barem mije tako rekao." "Nisam elio da ide? Zato?" "Zakljuili smo da si znao to e se dogoditi. Osjeao si da se neete vratiti. elio si da on preivi da bi... da bi..." Zora je zastala. Nije znala kako da mu to kae. "Da bi... to?" "Da bi pazio na mene", na posljetku je rekla Zora. "Ah", shvatio je Dan. "Ostavio sam te njemu. Razumijem." Neko vrijeme su utjeli, a onda je Dan upitao: "I? Da li ste vas dvoje sada zajedno?" "Ne, Dan", odgovorila je Zora. "Enoa je divan i doista se brine za mene. Ako mije bilo to potrebno, on je tu. Ali, nismo zajedno. Znam daje zaljubljen u mene. Oduvijek je bio. Voli me. I ja njega volim, ali ne tako kao to on voli mene. Drag mije. Ponekad dijelimo uivanje.

Poklanjamo Boginji ono to joj moemo pokloniti. Ali, naalost, nikada mu nisam mogla dati ono to on eli. Ne mogu biti s njim." Danje utio. Nije znao to bi rekao na ovo. to on zna o svemu tome? Zorin nain razmiljanja o odnosima bio je sasvim drugaiji od razmiljanja ljudi njegovoga vremena. Ali, na neki nain ju je razumio. Znao je to mu eli rei 'Enoa', pomislio je. 'Kako neobino ime!' "Poziva me da s njim idem na Hvar", rekla je Zora. Ovo je iznenadilo Dana. Zapravo, samo mu se uinilo daje uo ime otoka Hvara. Ono to je Zora rekla zvualo je drugaije i bilo je enskoga roda. Vara, Zora je govorila o otoku imenom Vara, ali Dan je znao da govori o Hvaru. Moda je to bilo zato to je bio svjestan da se kultura iz koje je Zora potjecala s kopna proirila na otoke. Povjesniari njegovoga vremena nisu ju uzalud zvali Da-nilo-Hvar kultura. Ali moda se uope nije radilo o tome. Moda je samo uo izvorno ime koje je Zora uporabila. Nain njihovoga komuniciranja i problem jezika jo im je uvijek bio tajna, a tako e i ostati. "Na Hvar?" ponovio je za njom. "Zato?" "Ljudi polako odlaze, zna", odgovorila je Zora. "Boje se. Kau da Kurgani nemaju brodova. Na otocima emo biti sigurni." "Da, to je savjet koji nam je dala Ia, visoka sveenica na Kreti", rekao je Dan. "I? Hoe li otii?" Zora je neko vrijeme utjela, a zatim tiho rekla: "Ne, mislim da neu." "Zar ne misli da je sigurnije otii na otoke? Ne znate kad e Kurgani doi. Moglo bi to biti vrlo skoro, a vi nemate nikakvu obranu od njih." "Znam, ali ipak neu ii. Osjeam da moram ostati ovdje. Osjeam da... jednostavno u ostati ovdje." Dan se joj nije suprotstavljao. Nije bilo smisla. Iako je na trenutak osjetio zebnju u srcu, znao je da e Zora uiniti upravo onako kako je naumila. Osim toga, sad kad mu je ve rekla o emu se radi, usprkos neodreenom strahu kojega je osjetio, i u njemu se javio osjeaj da je tako najbolje. Da, Zora mora ostati u Uma-Nethu. I u tom su trenutku ijedan i drugi osjetili neto neobino. Kao da su udarili u neku prepreku, u neto mekano poput velikog nevidljivog jastuka koji je nekako dospio na njihov put. Zora se uspravila, a Dan posegnuo rukom prema licu uzalud pokuavajui ukloniti to u stoje "udario". No, to "neto" nije nestalo. "Zoro," zazvao ju je Dan, "osjea li i ti neto oko glave?" "Da", odgovorila je. "Osjeam. to se dogaa?" "Ne znam. Moda..." Dan nije dovrio reenicu. Nije se usudio jer je misao koja mu je pala na um bila previe bolna. Ipak, ta ista misao rodila se i u Zorinu umu. Oboje su zatvorili oi. "Dan", rekla je Zora tiho. "Ako sutra vie ne bude ovdje, elim da zna...", morala se boriti s navalom osjeaja koji su joj stezali grlo, "...elim da zna da u uiniti sve da te pronaem." "Oh, ljubavi moja", rekao je Dan pokuavajui suspregnuti paniku, "misli li daje to mogue? Misli li da se moemo ponovo sresti?" "Da", odgovorila je Zora odluno. "Nema sumnje u to. Ako je Boginja bila dovoljno snana da nas povee preko svoga kamenoga tijela, onda je sve drugo mogue. Ti si ve na drugoj strani. Preao si provaliju. Sada je red na mene. Hoe li mi pomoi? Hoe li me pronai?" Za jedan kratki trenutak Danje ostao bez rijei. Osjetio je kako se neto u njemu slama. Zar se moe nadati tako neemu? Zar bi doista mogao pronai Zoru? "Uinit u sve...", proaptao je. "Uinit u sve da te naem, ljubavi moja..." Ni Zora ni Dan nisu nikada saznali to je Boginja sve morala uiniti da savije dva kraja vremena i omogui im da ponovo osjete jedno drugo. To e zauvijek ostati tajna. Ali, kad je Dan izgovorio svoje obeanje, oboje su istodobno shvatili da je prolaz zatvoren. Bila je to posljednja reenica koju je Boginja propustila kroz sebe. Posljednji dodir ljubavi koja je, barem za trenutak, pobijedila vrijeme.

I Zora i Dan su nakon toga plakali apui tiho ime onog drugog. Nisu mogli znati da li e se ponovo sresti. Nisu mogli ni slutiti kada e to biti. Mogli su se samo nadati. "Zora... Zora...", aptao je Dan putajui da njezino ime natapa tiinu. A onda je umjesto toga poeo pjevati. Sjetila ga se je jo jedna pjesma i on nije imao drugog izbora nego sjetiti se nje. 'Za tebe, ljubavi moja, i tvoje ime', pomislio je, a zatim se prepustio stihovima. Ponekad je zovem aom, a ponekad vinom. Ponekad je zovem srebrom svojim, a ponekad najiim zlatom. Ponekad je zovem mirnim morem, a ponekad snjenom planinom. Ponekad je zovem olujnim valom a ponekad rijekom nemirnom. Nisam znao zastoje zovem svim tim imenima. Sve je to za mene bila tajna. Sve je bila tajna skrivena. Ponekad je zovem aom, a ponekad vinom. Ponekad je zovem potragom, a ponekad molitvom. udio sam se nad tom tajnom, udio se nad tajnom skrivenom. Sve dok je nisam nazvao... njezinim pravim imenom! ibenik, zima 2002.-2003. god. n. e. Danijelov san, peti dio; Dan pogiba u oluji Bio je to san, a opet i nije bio san. Znao sam tko je onaj koji ga sanja u ovome trenutku, ali i tko je onaj koji je ukljuen u san svojim ivotom. Jer, mnogo se toga promijenilo u meni. Sada vie nisam bio zbunjen. Sve je reeno i sve se ve zna. Nisam oekivao promjenu u slijedu dogaaja. Iao sam im u susret uzdignute glave i ista srca. Nije tu bilo pomoi. Sve se to ve dogodilo, sve je samo niz prizora na pozornici moje svijesti. Samo za kratki trenutak pomislio sam da bih moda mogao neto promijeniti; moda skoiti s lae i otplivati natrag do obale. Za to mi ne bi bilo potrebno vie od sat vremena. A kad bih jednom bio natrag na Kreti, mogao bih priekati tjedan ili dva, uhvatiti neku lau do kopna, a zatim pjeke do Uma-Netha. Za nekoliko mjeseci bio bih u Zorinom zagrljaju. Ali, bio je to samo trenutak slabosti. Znao sam da to ne mogu uiniti i to ne samo zato jer se tako ve dogodilo i jer ja samo sanjam ono stoje prolo. ak i kad bi se prolost mogla mijenjati, pa ak i kad bih, nekako, kroz svoj san uspio to uiniti, to nije bila stvarna mogunost. Jer, to to se dogodilo, dogodilo se onako kako je najbolje. Nisam elio mijenjati planove nainjene u umu nekog tko je pametniji od mene. Mojim je snom, ba kao i mojim ivotom, upravljala Boginja. Po prvi put otkada sanjam bio sam svjestan onoga to se dogodilo. Znao sam da ivim u svijetu u kojemu je, nekada davno, poinjen ne samo genocid ve i kulturocid. Znao sam daje nestala civilizacija zasnovana na pravdi i ljubavi; ljudska civilizacija. A ja sam sada bio samo mladi, roen u uzburkanim vremenima, zabrinut i bez jasne vizije budunosti. Mogao sam biti buntovnik ili sam mogao slijediti pravila. Mogao sam gledati svoja posla i pokuati proivjeti svoj ivot najbolje to znam pa makar i pod stalnom prijetnjom rata, prirodnih katastrofa i ekolokog unitavanja. Mogao sam sve to, ali sudbina je htjela drugaije.

Pronaao sam Boginju, ili je ona pronala mene. I sada, kada sanjam, postao sam netko drugi. Netko tko nije znao da ga sanjaju, ali sada nasluuje ak i to. Ja sam Dan, pjeva i Uma-Haran iz Uma-Netha, na putu natrag do svoga doma i svoje voljene. U mome srcu su i nada, i elja, i enja. Moj je um pun utisaka, a misli pune planova. Zabrinut sam za sebe i svoje najblie. Razmiljam o onome to u uiniti kad se vratim. Zora i ja emo odluiti kako emo dalje ivjeti. Moda emo jo neko vrijeme ostati u Uma-Nethu. Kurgani su jo daleko. Ne oekujem da emo biti u stvarnoj opasnosti barem jo nekoliko godina. Ali, imat emo na umu njihovu prijetnju. Ako nita drugo, Vijee mudrih e morati poslati izvidnice na sjever i istok. Moramo znati to se dogaa iza naih lea. A onda, nakon nekog vremena, Zora i ja emo otii na otoke. Moda na Kretu. Da, to bi bilo prekrasno! elio bih da vidi kako izgleda Kreta. Njezini hramovi bi joj se svidjeli. Ljudi su ljubazni i iroke due. Ima ih iz svih krajeva svijeta. Kreta je uvijek zanimljiva i zabavna. Da, mogli bismo tamo pronai ispunjeni ivot za kojim eznemo. Mogli bismo biti sretni. A moda je dovoljno otii na Hvar. Sumnjam da e nae obitelji i prijatelji htjeti krenuti na tako dalek put, sve do Krete, da bi ivjeli u nepoznatoj zemlji koliko god ona lijepa bila. Ia je ponudila gostoprimstvo svima. Ali mislim da e to gostoprimstvo iskoristiti samo oni koji budu neposredno ugroeni. Pomislivi na to, odjednom iznutra gledam do tada nepoznate slike ubijanja i progona. Ljudi bjee pred nasiljem uzimajui samo malo hrane koliko im stane u ruke. Cijele obitelji pogibaju. Kue i nastambe se rue, pilje se naputaju. Njihov svijet nestaje pod kopitima velikih ivotinja na kojima jau Kurgani. Nakon toga nema vie niega. Civilizacija nestaje. Nema vie pjesme i plesa, nema vie umjetnosti. 0, Boginjo! Kau da Kurgani ne znaju nainiti ni najobiniji ukras na posudi za vodu! Njihov svijet je pust, bez ljepote i tanah-nosti. Tresem glavom ne bih li se otresao takvih slika i misli. Ali, jo neko vrijeme me prate. Pokuavam zamisliti kako se cijeli Uma-Neth seli na Hvar, ali ne uspijevam. Vidim samo Zoru i sebe kako zagrljeni koraamo nekim neobinim predjelom kojega ne poznajem. To nije Kreta, a ni Uma-Neth. To je neko drugo mjesto, neko drugo vrijeme... A onda me iz sanjarenja prekida glasni uzvik s pramca: "Dupini! Dupini! Doite ih vidjeti! Prekrasni su!" Zove nas Astar. Ona i Orian su njeno zagrljeni stajali na pramcu i gledali u daljinu. Odjednom su ugledali dupine kako bez napora plove na pramanom valu nae lae. Svi se skupljamo oko njih. Smijeak na licima jasno govori o naim osjeajima. Da, doista su predivni! Gledamo ih kako se bacakaju iz vode pozdravljajui nas. Njihova vitka i brza tijela stvorena su za ovakvu radost. Oni i more sasvim su sjedinjeni. Ba kao to su sjedinjeni ljudi i Boginja. Ali, odjednom, ponovo mi na um dolaze mrane misli. Ljudi su do sada bili sjedinjeni s Boginjom, ali stvari se mijenjaju. Dolaze novi ljudi. Da li e se i dupini promijeniti? Ili e i dalje pozdravljati svakoga tko se nae usred njihova doma, pa ak i ako to budu Kurgani? Osmjeh na licu polako se pretvara u zamiljenost, a Uar koji stoji pokraj mene svojim rijeima potvruje moje misli. "Stara vrsta", progovara. "ak starija od nas. Zajedno smo nastali u davnini iz Boginjinih njedara." "Jesi li ikada razgovarao s njima?" pita ga Dita. "ula sam da se to moe. Oni govore mislima, zar ne?" Uar se smije. "I ljudi govore mislima, Dita. To zna. Ali, u pravu si. Za razliku od drugih ivotinja, oni govore poput nas. Moe se s njima razgovarati, ali ja im nisam toliko blizak da bih to mogao. Meutim, na Kreti sam nekoliko puta odlazio na more sa sveenicima koji to ine svakoga dana." Doista, uz ljude, ptice i bikove, dupin je na Kreti bio najee prikazivan na mozaicima i slikama. Govorilo se ak da su dupini miljenici Boginje, a ne ljudi. Oni ive u stalnom

blaenstvu, ispunjeni milou i sreom. Tako neto nije teko povjerovati jer i najmanji pogled na njih izaziva radost u srcu svakoga ovjeka. Jedno je vjerovanje ak tvrdilo da ljudi, nakon to proive dobar, iskren i ispunjen ivot, postaju dupini za nagradu uivajui u plodovima svoje sree. Bila je to samo legenda u koju nitko nije ozbiljno vjerovao. Na posljetku, poznato je da su sva iva bia stvorena da uivaju i budu sretna. Velika Majka nema miljenika. Ipak, u tom trenutku, gledajui ih kako su slobodni i razigrani, po prvi put sam pomislio kako bi nam bilo bolje da smo sada zajedno s njim, u moru. Nai problemi bi nestali i ne bismo vie brinuli ni o emu. "I o emu su razgovarali?" upitala je veselo Astar. "to kau dupini ovih dana?" Uar ju je ozbiljno pogledao. Astar je bila mlada i predana ljubavi. Ponekad je izgledalo kao da ne razumije ozbiljnost situacije u kojoj se nalaze. A opet, kako je to Umana jednom naglasila, moda je takav stav mnogo ispravniji i plodonosniji od zabrinutosti. Uar to nije mogao prihvatiti paje na licu esto nosio izraz ozbiljne strogosti moda ba zato da stvori ravnoteu nasuprot mlaima poput Astar i Oriana. "Dupini ive u posebnome svijetu", rekao je odmjereno. "Oni dijele ovaj svijet s nama, ali imaju i svoj, nalik snovima, ali opet drugaiji. Neki sveenici na Kreti nauili su kako ui u taj njihov svijet snova. Kau da tamo vrijeme ne postoji. Takoer kau da tamo zajedno ive mnoge vrste: dupini, ljudi, ribe, ivotinje... ive zajedno, ravnopravni i svjesni, izvravajui svaki svoju ulogu. Njihov svijet se nalazi na kraju vremena." Sada je naa pozornost bila podijeljena izmeu Uarovih rijei i prizora dupina u moru ispod nas. Da, u tim je stvorenjima bilo tajanstvenosti. Njihova radost je boanska poput ushienja svetih ljudi koji svoju ljubav daruju Boginji. "Poruke iz toga svijeta, iz vremena snova, nisu dobre", nastavio je Uar. "Zabrinuti su za nas. Kau da se vrijeme mijenja i da dolaze novi ljudi. ak kau da postoji mogunost da svoj svijet izvan vremena zatvore za ljude. Ili ne, pogreno sam to rekao", ispravio se. "Rekli su da postoji mogunost da se ljudi zatvore za svijet izvan vremena. Ne znam tono to to znai." Nismo znali ni mi. Ali, prizor dupina koji se igraju pokraj nae lae jo je dugo privlaio nae poglede. Na licima svih vidjelo se kako pokuavaju ne misliti o Uarovim rijeima. I bez toga smo znali da nas ekaju velike kunje. Prola su tri dana prije nego to sam prvi put imao prigode razgovarati s Johom, naom zvjezdoznankom. Nakon to smo se ukrcali na lau i tek to smo krenuli, Joha mi je prila i zamolila me za provjeru tonosti rijei pjesme-proroanstva koju je izrekla Ia na otvaranju skupa na Kreti. Zapravo, uhvatila me za ruku i na brzinu izrecitirala pjesmu. "Da lije sve u redu?" pitala je uurbano. "Da li je svaka rije na svome mjestu?" Kad sam joj potvrdio daje sve u redu - naravno daje zapamtila pjesmu od rijei do rijei, ba kao i ja! - okrenula se od mene i odvojila od svijeta. Tri puna dana Joha je izgledala poput luaka koji neto prevre u svojoj glavi, nesvjestan dogaaja oko njega. Mislim da nije nita jela samo bi joj Orian ponekad donio malo vode. Jednom je Umana eljela razgovarati s njom, ali je Joha to odbila. Vidio sam taj prizor. Samo je odmahnula rukom i rekla: "Ima vremena." A zatim se vratila svojim mislima. No nakon tri dana, primijetio sam promjenu na Johi. Gledala je u daljinu pogleda prazna poput puine ispred nas. Kakve god bile misli kojima se prije toga bavila, one su je sada napustile. Priao sam joj i tiho sjeo pokraj nje. Neko vrijeme je vladala tiina. uli smo samo zvuk povremenog napinjanja jedra pod udarima vjetra i zujanje konopa napravljenih od agavinih niti. Iznenada, Joha je prekinula tiinu. "Nee to biti tako skoro", rekla je. Pogledao sam je slutei o emu govori. Nita nisam rekao, a ona je nastavila: "Pokuala sam izraunati. Nije bilo lako, ali ipak mislim da sam to uinila ispravno. Nije tako skoro..." Johin glas se slomio, kao pod nekim teretom. "Joha", rekao sam njeno. "Osjeam tvoju tugu. Ali, da bih je mogao razumjeti, reci mi... to si raunala?"

Joha je duboko uzdahnula, jo neko vrijeme gledala na puinu, a zatim se okrenula k meni. "Radi se o Iinoj pjesmi, zna", rekla je. Potvrdno sam kimnuo glavom. Nisam bio iznenaen. tovie, oekivao sam tako neto jer sam i sam naslutio da se u njoj krije nagovjetaj neega vezanog za nebeski svod. Ali, ja nisam poznavao nebeske simbole. Ako ju je itko mogao protumaiti, onda je to bila Joha. "Ona govori o vremenu povratka", nastavila je Joha. "Ako je to proroanstvo, onda Boginja objavljuje svoj povratak u tono odreeno vrijeme. To prua nadu, zar ne?" Ponovo sam kimnuo glavom. "Tako neto sam i mislio." "Ali, to vrijeme... nee biti tako skoro, zna", rekla je Joha tuno. "Gledaj o emu se radi. Simboli poput 'ene nad enama u tihom drutvu', 'uitelji i njihov pogled na jarevim rogovima', 'unutarnja vatra koja ih osvjetljava s toga mjesta', 'ushiene sjenke' i 'poetak nebeskog kruga obiljeen vatrom'*, sve su to formule koje opisuju stanje neba. Nije ih tako teko protumaiti ako zna neto o zvjezdoznanstvu. Bilo je tee izraunati kad e se svi ti znakovi poklopiti." Pustio sam Johu da sama odgovori na neizgovoreno pitanje. Kada e se Boginja vratiti? Ia, visoka sveenica mjesta-gdje-e-Boginja-umrijeti najavila je njezin povratak. Ali, malo tko je razumio njezine rijei. "Kad sam ula Iino proroanstvo," nastavila je Joha, "ponadala sam se da nam nudi skriveni klju za nadu. Ponadala sam se da e se nebeski znakovi o kojima je govorila pokazati za neko vrijeme, moda nekoliko godina ili barem desetljea. Pitala sam se zato Ia nije otvoreno rekla svima da e se Boginja vratiti? Zato nas nije uzdigla u nadi i radosnome ekanju? Sada, kada sam otkrila tu tajnu, sada znam zato Ia nije rekla istinu jasno i neuvijeno." "Zato jer je bolna", nadopunio sam je. "Bolna?" ponovila je Joha. "Bolno je preslaba rije. Istina je previe strana da bi se o njoj mislilo, a kamoli govorilo!" utio sam. to rei? Joha zna to o emu govori, ba kao to je znala Ia. Ima li smisla pitati? Vrijeme o kojemu je rije oito je toliko dugo da izaziva oaj. Ipak, odvaio sam se. "Koliko, Joha? Reci mi koliko?" Joha je okrenula glavu nagnuvi se prema mojemu uhu. "est tisua godina, Dan. Ako sam u pravu, Iina pjesma govori o nebeskim znakovima koji se nee ukazati gotovo est tisua godina. Tonije, pet tisua sedam stotina trideset i etiri godine. Tada e se rijei pjesme ispuniti i Boginja e se vratiti." Rekavi to, Joha se uspravila. Gledala me irom otvorenih, suhih oiju. Nije oekivala nikakvu reakciju. Jednostavno mi je rekla istinu. Prolo je vie od minute dok nisam primijetio da ne diem. Naglo sam udahnuo zrak kao da se guim. Do toga trenutka u menije jo postojala nada. Mali, neunitivi traak nade da e sve biti u redu i da u svoj ivot ipak proivjeti u miru i srei. U tom trenutku sam spoznao da to nee biti tako. Takoer mije postalo jasno da e nae putovanje, ono na koje smo krenuli prije nekoliko mjeseci, trajati mnogo dulje nego to smo planirali. Boginja nas naputa. Ostavlja nas i odlazi ostavljajui za sobom samo pjesmu s obeanjem o povratku. Ali, vrijeme koje mora proi prije toga toliko je dugo da ljudski ivot gubi svoje znaenje. Ustao sam ostavljajui Johu. Taj sam dan proveo u tiini leei na leima ispod sjene jedra i zatvorenih oiju matao o nekom drugom, mnogo bezbrinijem vremenu. Ipak, te sam veeri svojim suputnicima otpjevao pjesmu o ekanju. Umanin pogled je hvalio moje napore i volju da uzdignem sumnjama uzdrmane due. Ali ak ni ona nije znala da e ekanje o kojemu sam pjevao potrajati toliko dugo. Razumjela me samo Joha, a ona je tiho plakala skrivajui svoje suze pod zavjesom noi. Hoe li me ekati?

Hoe li sauvati mjeseinu na svome licu i slatki sok zreloga ploda na svojim usnama? Pokazat u ti mjesto na kojemu se rodila ljubav. Pokazat u ti sebe, onakvu kakva jesam. Ali, hoe li me ekati? Hoe li izdrati? Oh, tako sam umoran od ekanja! Davno je mjeseina ljubila moje lice, davno su Tvoji sokovi tekli pod mojim usnama. 0, srce moje, bilo je to tako davno! Ipak, ekaj me ljubavi! ekaj dok ne stignem do kraja svemira, dok ne prijeem preko tisuu sruenih mostova. ekaj dok hodam preko provalija koje zjape prazninom; dok hodam zabranjenim cestama i uskim, mranim prolazima. ekaj me, ljubavi, dok ti ponovo ne doem! Ali, ja sam tako umoran od ekanja! Umoran sam i iscrpljen od iste pjesme. Dolo je vrijeme za lijek; vrijeme za slatko olakanje. ekanje je bilo predugo i umor me svladao. Ne, ljubavi moja, nemoj odustati. ekaj me! ekaj dok se ne vratim k tebi! ekaj dok ne prijeem iroke ravnice i more zeleno, plavo i mirisno. ekaj me jo malo dok Mjesec bubri na nebu poput vatre ljubavi u mojoj utrobi. elio bih zaboraviti brige i otpustiti prolost! elio bih ljubiti tvoje grudi i njenim pokretima bokova ulaziti u tebe. elio bih da se vrati. Vratit u se koraajui stazom od svjetlosti. Donijet u ti lijek i olakanje. Donijet u ti svoje nabrekle grudi s kojih e piti slast i uitak. Njeno, tako slatko... Udahni duboko. Sada je vrijeme! Osjeti sreu koja je u zraku. Ovdje sam, ocean ljubavi bez obala. Ovdje sam, ocean milosti bez granica. Sve se dogodilo vrlo brzo. esti dan putovanja doveo nas je do ulaza u Malo more na mjesto gdje u saznati razlog za svoj strah od dubokog plavetnila, strah koji e ekati na mene mnogo tisua godina. Krenuli smo blie obali jer su nae zalihe hrane i vode bile pri kraju. No, to jutro nije svanulo onako kako smo ga oekivali. Sunce se nije pokazalo jer je bilo prekriveno gustim sivim oblacima. Na licima naih mornara vidjela se zabrinutost. Zrak nije mirisao na dobro. Bio je vlaan i teak. More je bilo tamno, a valovi na njemu uznemireni. Umana je pokazala rukom prema istoku. Preko sivoga neba nakupljala se jo tamnija, prijetea masa oblaka. Bili su potpuno crni i brzo su nam se pribliavali. Izgledalo je kao da netko navlai tamnu zavjesu preko svijeta. Dolazila je oluja. Nitko nije nita govorio. Anila i Eana, boginje vjetra i mora, odluile su pokazati nam svoju nestalnu ud. Okrenuli smo lau u vjetar tako da nas prvi udar ne zahvati bono. U tiini smo se privezali agavinim konopima za ogradu lae. Moji su suputnici zatvorili oi glasno izgovarajui molitve Boginji. U tom sam trenutku pomislio kako su me uzalud poveli sa

sobom. Bio sam Uma-Haran, a nisam osjetio opasnost. Ili sam je osjetio, a nisam ih upozorio. Iznevjerio sam ih! A zatim sam tiho poeo aptati Zorino ime nadajui se da je sve ipak dio nekog veeg plana. Samo Boginja zna zato se sve ovo dogodilo, samo ona zna zato smo morali umrijeti... Zid vjetra i kie udario nas je istodobno. Poletjeli smo unatrag, a kia pomijeana s kapljicama mora odmah je stvorila gustu maglu oko nas. Bilo je nemogue disati. Odjednom sam osjetio kako se uzdiemo prema nebu. Laa je stenjala, a konopi glasno pucali. Jarbol se slomio poput trske. More se poigralo s nama kao da smo list koji se sluajno naao na mjestu gdje ne bi smio biti. Desetak sekundi jurili smo kroz zrak ne znajui jesmo li u moru ili na nebu. Sve na lai to nije bilo privezano letjelo je naokolo i nestajalo u sivilu oko nas. A onda se svijet preokrenuo. Bili smo u zraku okrenuti naglavake. Vidio sam kako netko pada prema dolje, a zatim jo netko. Moj je konop izdrao, ali to vie nije bilo vano. U sljedeem trenutku nestali smo pod vodom, a iznad nas se sklopio sivi svemir mora. Jo trenutak ili dva, tek toliko da se nasmijeim preputajui se silama snanijim od sebe. Volio sam je i tada. Iako sam umirao, volio sam je i Boginja je to znala. Uzvratila mije osmjehom i zagrlila me njeno. Moje je ekanje zavrilo. Tvrava sv. Nikole, ulaz u Kanal sv. Ante ispred ibenika, proljee 2003. god. n. e. U Vedranu se budi netko drugi Sluajui svojeg prijatelja, Vedran je mogao osjetiti istu podvojenost koju je osjeao Dan. Bilo je to neobino iskustvo: znati da si ovdje, a opet proivljavati neto to se dogodilo tako davno. Naravno, njegovo trenutno stanje nije bilo ni priblino ispunjeno tako jasnim doivljajima, nije bilo nalik snu ni viziji. Bio je to samo snaan unutarnji osjeaj zbog kojega je drugaije primao ono to mu je Dan govorio. A opet, usprkos promjeni, u njemu je i dalje bilo uenja, nevjerice, pa ak i sumnje. Jedan je Vedran, onaj novi koji se pojavio, sluao Dana s pozornim zanimanjem. Upijao je njegove rijei jer su mu, konano, objasnile to se dogodilo u zaboravljenoj prolosti. Znao je da to nije samo Danov san, ve i stvarno iskustvo. Bila je to prolost u kojoj je i on sudjelovao. Meutim, stari Vedran, onaj roen u ovome vremenu iji je intelekt bio vrlo snaan, zbunjeno je promatrao to se dogaa sumnjajui sam u sebe. Odakle mu takve misli? Tko se to probudio u njemu? To je netko drugi, a ne on. A opet, nije moglo biti nikog drugog. To je takoer on! Povremeno bi stresao glavom ne bi li se oslobodio pritiska na tjemenu, ali nije pomagalo. Novi Vedran, koji je zaudo bio mnogo stariji, uporno je nastavio postojati zajedno sa starim Vedranom, mladiem koji do sada nikada nije ni pomiljao da bi mu se tako neto moglo dogoditi. Pokuavao je vratiti stvari na svoje mjesto, na uredno stanje duha i srca u kojemu je uivao prije razgovora s Danom. Tada nije bilo svijesti o neolitu i davnim dogaajima koji nisu nigdje zabiljeeni, a nije bilo ni ovoga novog osjeaja dvostrukog identiteta. On je bio samo Vedran, obian mladi koji studira povijest i koji je elio razgovarati sa svojim starim prijateljem. Meutim, pokazalo se da gaje taj stari prijatelj zarazio neim za to uope nije bilo imena. Kako nazvati snove i vizije koji odzvanjaju u naoj dui kao istinita, davno proivljena stvarnost? Kako nazvati osjeaj prepoznavanja koji je postao toliko jak da ga vie nije mogao svladati i pretvorio se u zasebni entitet, upravo tu, u sreditu njegove svijesti? Da, Vedran je bio zbunjen i nije znao kako se ponaati. Upravo je ta zbunjenost u njemu ponovo pokrenula sumnjiavost. elio je znati to se dogaa i to odmah! "Dan", rekao je glasnije nego stoje namjeravao. "Misli li da su iskustva koja opisuje doista stvarna?" Dan se okrenuo prema njemu s poznatim izrazom prijekora na licu. Vedran ve nekoliko puta ponavlja isto pitanje. to jo da mu kae?

"Nemoj me tako gledati", pobunio se Vedran. "Imam pravo pitati. Imam pravo i sumnjati. Osim toga, ako to i jeste istinito, to to zapravo znai? Ti si ivio u davnoj prolosti i tvoj san predstavlja posljednji in toga ivota. Umro si na moru, u oluji, na povratku s Krete. Dobro, neka sve to i bude tako, mada bi se objanjenje moglo pronai i u nekakvom primanju poruka, to ja znam. Tko moe dokazati da si ti doista tada ivio? Lake bi mi bilo prihvatiti neku parapsiholoku pojavu uzrokovanu tim predmetom, kamenom Boginjom koju si pronaao. Meutim, nije vano. Ostavimo ta pitanja po strani. Ionako nikada neemo saznati. Ali, reci mi, emu sve to slui? Koja je svrha toga iskustva i zato si ga morao ponovo proivjeti?" Dan je neko vrijeme promatrao Vedrana. Samo je na trenutak osjetio malu ljutnju, ali ju je onda odbacio. Sjetio se obeanja zada-toga samome sebi: nee se uzrujavati i nee ga pritiskati. Samo e mu objasniti svoj stav, a ostalo e ii samo od sebe. Ili nee ii. Do sada je bilo dobro. tovie, do maloprije je u Vedranu osjeao neto novo, neko buenje kojega prije nije bilo. Ali, sad je opet skliznuo u poricanje. Moda se tako samo brani od spoznaja koje njegov intelekt ne moe prihvatiti? Dan je slegnuo ramenima. U redu, objasnit e mu svoje miljenje kako najbolje zna i umije. "Najprije bih ti elio rei da si u pravu kada kae da nikada neemo saznati istinu. Barem ne na znanstven nain, prihvatljiv naemu vremenu. Ali, Vedrane, ljudi nisu znanstvenici! Mi doivljavamo svijet oko sebe na mnogo razliitih naina. Istina moe doi do nas razliitim putevima. Jedan od tih puteva su i osjeaji. Unutarnje znanje. Taj put je danas zanemaren, ali to ne znai da nije ispravan." Vedran je sluao, ali nije reagirao. Nije elio ak ni potvrdno kimnuti glavom. Slagao se s tim - ili se moda s tim slagao onaj novi dio njega koji se tek sada probudio? - no to sada nije bilo vano. elio je uti to Dan misli o razlozima; elio je uti objanjenja. "To je jedno", nastavio je Dan. "A kada prihvatimo to, a ja to prihvaam, onda moram rei da mi unutarnje znanje govori o istinitosti mojih iskustava. Sve o emu sam ti priao predstavlja neki plan, nazovimo ga planom Boginje, koji se odvija kroz razdoblje od mnogo tisua godina. Svrha je preivljavanje znanja o ivotu. Svrha je probuditi to znanje, a u ovom sluaju to znai probuditi Boginju u vrijeme kad e ona moi ponovo ivjeti. Sada je to vrijeme, Vedrane. Upravo sada! Ja sam tu, mi smo tu, a i Zora... mislim da e se i ona prikljuiti." Vedran je nekako uspio preuti posljednju Danovu reenicu. "Znai ti si uvjeren", rekao je i dalje ustrajui na objanjenjima koja bi mogao razumjeti, "da sve to ima neko posebno znaenje za svijet?" Dan je potvrdno kimnuo glavom. "Ali, kakvo?" nastavio je Vedran. "to moemo oekivati? Zar da se vratimo natrag u neolit?" "Ne", odgovorio je Dan. "To sam ti ve objasnio. Za to nema nikakvih mogunosti. Ali, mislim da sadanjost moe uiti od prolosti. Kao stoje govorila moja prateta Uma, ako smo mogli jednom ivjeti u miru, moemo to uiniti i sada." Vedran je zagrizao donju usnu. Odmahivao je glavom, ali ne zato to se ne slae. Zapravo, to je inio negodujui sam protiv sebe. Osjetio je kako se njegov sumnjiavi um predaje. Iako je jo bio glasan, osjeaji o kojima je govorio Dan bili su sve glasniji. Njegovo se srce slagalo s tom zamisli bez obzira na sve pobune uma. Sadanjost je bila sumorna, a budunosti moda uope nije bilo. Nalazi li se odgovor doista u prolosti? Moda vrijedi pokuati... A onda se sjetio dogaaja o kojima mu je priao Dan. Zora... Kako je to neobino! Zato ga ta djevojka, koja moda nije nita drugo nego Danova vizija, toliko privlai? Zato ga zanima to je bilo s njom i zato duboko u sebi, na mjestu za koje nije ni znao da postoji, osjea prazninu i bol? "Dan", rekao je, "ti razgovori sa Zorom, koliko su oni potrajali?" "Kako to misli?"

"Koliko dugo ste razgovarali? Da li jo uvijek razgovarate?" "Ah, to", Dan se malo namrtio. "Trajalo je nekoliko mjeseci. Sada vie ne razgovaramo, jer..." "Jer...?" potaknuo gaje Vedran. Dan je duboko uzdahnuo i zavukao ruku u dep gdje je drao kameni kipi Boginje. Poeo je grickati donju usnu. To je znailo daje uznemiren. "Ne razgovaramo", rekao je na posljetku, "jer smo zavrili. Nema se vie to rei. A nema ni tko. Zora je... otila." "Otila?" ponovio je Vedran. "Misli, Boginja sada uti? Nema vie glasova?" Danje uzdahnuo. Vidjelo se na njemu da oklijeva. "Da, nema ih vie. Ali, nije samo u tome stvar. Zora je..." Dan se namrtio, a na elu mu je nastala duboka bora. Vedran ju nikad prije nije vidio. Promatrao je iskrivljeno lice svoga prijatelja i nije ga pourivao. Danje prinio ruku usnama i izgledalo je kao da e zaplakati. Ali onda se naglo trgnuo i gr je nestao kao i bora na elu. Ipak, jo uvijek nita nije rekao, a Vedran je polako poeo osjeati istinu. "Ako je taj Dan iz prolosti poginuo", rekao je oprezno. "to je onda bilo sa Zorom?" "Zora je...", pokuao je odgovoriti Dan pomalo slabim glasom. "Zora je takoer... nastradala." Vedran je naglo udahnuo zrak. Onaj novi, odvojeni dio njega, zavritao je od bola. Krik je ispunio Vedranovo tijelo prei njegovu utrobu poput uarenog ugljevlja. Zatvorio je oi i pokuao zadrati kontrolu. Zato ga to toliko boli? I tko zapravo osjea taj bol? "Kako... zna?" uspio je promucati. "Ne moe znati. Nije ti mogla rei ako je nastradala. Kako zna?" Dan je promatrao Vedranovo lice i njegove zatvorene oi. Ponovo se neto dogodilo. Osjeao je to. Ovo nije bio Vedran kojega je poznavao. Neto... netko... se javlja njegovim glasom. Ali, tko? Nije elio prekidati to iskustvo. Jednostavno je odgovorio na pitanje. "To je tono", rekao je. "Zora mi to nije mogla rei. Nije mi ni morala jer sam vidio. Vidio sam kroz Boginju. Jednom, nakon to smo prestali razgovarati... bile su to slike, rijei... Vidio sam to joj se dogodilo i znam stoje uinila." Vedran je jo uvijek drao zatvorene oi. Osjeao je jezu. Drhtao je, a nije znao zato. Kao da su se neki davni strah i davna patnja spustili u njegovu duu. Nije mogao pobjei tom osjeaju. Bio je jai od njega. eli li to znati? eli li saznati neto na to je tako dugo ekao? to joj se dogodilo? Kako je ivjela i da lije bila sretna kad je otiao? Nije ni bio svjestan kad je njime zavladao onaj drugi, stariji i tuniji ovjek. Vie nije bilo mladoga Vedrana, a sve stoje onaj drugi elio znati bila je Zorina sudbina. ibenik, jesen 2002. god. n. e. Posljednja poruka: Neete nikada saznati to sam morala uiniti za vas. Zna li dijete koje odlazi u kolu i igra se odakle dolazi njegova odjea? Zna li tko se brine za hranu i toplinu njegovoga doma? Neka djeca znaju, ali ak je i to znanje blijedo u usporedbi sa znanjem roditelja. Jer, roditelji su ti koji moraju brinuti oko svih detalja. Oni moraju znati kako se odvija ivot i stoje sve potrebno uiniti za sigurnost njihove djece. Jednako tako, ali i neusporedivo vie, i ja sam se morala pobrinuti za detalje vaega ivota. Vi nikada neete saznati to sam uinila da biste vi razgovarali, da biste se ponovo susreli. Vas ne mora brinuti vrijeme i zakoni koje sam morala prilagoditi; ne moraju vas brinuti duboke, ispresjecane dimenzije stvarnosti kroz koje sam provela vae due. Ne, sve je to moja briga. Na vaa sam lea prebacila dovoljno teak teret. Gotovo ste pokleknuli pod njim. I znam: ono to vam je omoguilo da ga podnesete bila je ljubav. Ona vas je spojila u poetku, a zatim vas je, poput beskrajne neraskidive niti, ponovo sastavila. Nikada se nije prekinula; ila je od

jednog do drugog srca, tamo i natrag, tamo i natrag... ak je ni ja ponekad nisam mogla pratiti! Ona vas je spasila. I na posljetku, nisam ja bila ta koja je upravljala dogaajima, ve vaa ljubav. Da nje nije bilo, daje niste imali, nikada ne biste preivjeli pogreku uinjenu u davnoj prolosti. Nije to bila vaa pogreka, ali ipak ste osjeali njezine posljedice. Jo uvijek ih osjeate. Ali, sada ste stariji i mudriji. Mnogo toga ste proivjeli. Proli ste kroz mnoga razoaranja, a ipak niste izgubili nadu. Zato ste sada ovdje, mladi i svjei. Zato ste preivjeli ono to bi malo tko mogao preivjeti. ak su i vaa sjeanja preivjela. Proli ste kroz ralje smrti, a niste izgubili ono to svaka dua gubi na tome mjestu. Vi se sjeate. Ne u potpunosti, ne jo. Ali, ipak se sjeate. I to e sjeanje s vremenom postati potpunije i tonije. Nemojte nikada misliti da ste sami. Niste. Mnogi drugi su vas pratili. Rasuli su se svijetom poput maslakovih cvjetova livadom. I oni dolaze iz istoga vremena, a mnogi meu njima i iz istoga mjesta. I u njima, ba kao i u vama, lee sjeanja na davno zaboravljeno vrijeme. Ta e se sjeanja probuditi. Na mnogim mjestima, daleko i blizu, prolost e zaviriti u sadanjost kroz njihove oi. I ba kao to ste se vi sjetili svojih ivota, tako e se i oni sjetiti svojih. Odjednom, svi e eljeti ispriati svoju priu. Svi e eljeti rei kako je to bilo nekada, u davno vrijeme, kad su ljudi bili ljudi, a svijet jo ist i ispunjen ljubavlju. Pogled po pogled, korak po korak, sadanjost e morati postati budunost. A svaka budunost ovisi o znanju. Vi, oni koji ste se prisjetili, nositelji ste znanja. Uinite svoje znanje ivim! Neka budunost ui od prolosti. Probudite se! U svom ete buenju probuditi i mene. Jer, vrijeme je dolo. Vrijeme je sada. Jo prije mnogih tisuljea, onda kad sam umirala, znala sam da e to vrijeme doi. Moje oi i moje ruke, moj um i moje srce ne mogu se pokrenuti ako svijet nije spreman. A trenutak spremnosti dolazi! Jo malo, jo samo malo... Sunce, Mjesec, zvijezde i svi planeti slavit e moj povratak. Znakovi na nebu bit e jasni. Jo davno, prije toliko godina, u usta svoje keri stavila sam rijei koje su najavile moj dolazak. Tako e i biti jer to je vrijeme sada blizu. Zbog njega ste roeni upravo sada. Vae su due znale za to mnogo prije nego to ste se rodili. Izabrale su ovo vrijeme; izabrale su biti ovdje dok se budim. Njihova e elja biti ispunjena. Ali, nemojte me traiti u ljudima i dogaajima. Ni u jednom od vas se neu pojaviti cijela. Vama nisu potrebni proroci ba kao to meni nisu potrebni zastupnici. Bit u s vama i oko vas. Svakome od vas poklonit u djeli sebe. ivjet u u vama, u vaim mislima i vaim djelima. I tek ete me tako vidjeti kako se uzdiem i ponovo oivljavam. U vama, a ne izvan vas. Moja je smrt bila bolna. Otila sam izdana i ostavljena. Ne od vas, o ne! Izdali su me oni koji su doli kasnije. Oprostila sam im jer nisu znali to ine. Oprostite im i vi! Ne brinite vie o prolosti! Samo je oslikajte onakvu kakva je bila. Izrecite je i objasnite! Ponudite svijetu budunost kakvu nije ni sanjao da moe imati. 0, djeco moja! Koliko ste samo patili! Koliko su tune bile vae ljubavi i vai rastanci! Moje je srce plakalo zajedno s vama. Ali, sve e vam to biti nadoknaeno. Vrijeme je stiglo. Neka bol ostane iza vas. Ispred vas nalazi se samo ljubav. Okrenite se naprijed! Neka vas vodi nada. Sada ste zajedno i od potpunog prepoznavanja vas dijeli samo trenutak. Jo samo malo i stigli ste do cilja. Sada vie nema potrebe za mojim posredovanjem. Moje e kameno tijelo utihnuti. Ispunilo je svoju svrhu. Jo u se samo jednom otvoriti; jo jedan, posljednji prizor i moje kameno srce otii e na poinak. Nakon toga, pronai ete me negdje drugdje. Ali, naravno, najprije morate pronai jedno drugo... Uma-Neth, sredinje naselje, kasna jesen 3731. god. pr. n. e. Zora umire

Sjedili su na vrhu brdaca iznad Uma-Netha. Kameni kip uvarice nadvio se nad njih i kao daje promatrao prilaz u zaljev. Zora i Enoa u tiini su pratili njezin pogled. Tamo, na moru ispred njih bilo je nekoliko manjih brodica koje su se vraale s nonog ribolova, a jedna je laa kretala put otoka. Tih su dana lae esto odlazile odnosei sa sobom ljude, ivotinje i stvari. Kopno je postalo nesigurno podruje. Posljednji glasnici donijeli su vijest da je jedna skupina Kurgana koja je jahala na velikim ivotinjama viena na samo tjedan dana hoda od njih. Bila je to samo izvidnica, govorili su, ali to ne znai da nisu opasni. Uvijek su jahali u skupinama veim od dvadeset. Konji na kojima su jaha-li bili su velike i poslune ivotinje. Takvih nije bilo u Uma-Nethu, a koliko se znalo ni u cijelom svijetu koji tuje Boginju. irile su se prie o nevjerojatnom zajednitvu Kurgana i njihovih konja. Na njima su mogli jahati danima i prelaziti velike udaljenosti. Ljudi su priali da Kurgani mogu ak i spavati jaui na konjima! Da, mnogo se prialo o Kurganima tih dana. Treina ljudi iz Uma-Netha upravo je zbog tih pria ve otila na otoke. A kako stvari stoje, uskoro e ih slijediti i drugi. Zora je sjedila na kamenu koji je na to mjesto postavio Dan, godinu ili dvije prije nego stoje otiao da se nikada ne vrati. Iako je bilo jutro, stijena je bila topla i ugodna za sjedenje. Zapravo, ona je uvijek bila topla, kad god bi Zora dola do nje, u bilo koje doba dana ili godine. Danje tvrdio da Boginja esto misli na to mjesto i da je stijena topla upravo zbog tih misli. Zora nije mogla osjetiti njezine misli, ali je osjeala toplinu. Po svim pravilima, kamen je morao biti hladan, ali nije. Zbog te je topline ak podigla suknju i dodirivala kamen golim bedrima. Osjeala je njeno peckanje na koi, a toplina joj se irila tijelom. Ali, nije dopirala do srca! Ono je bilo hladno i prestraeno. Situacija u kojoj se nalazila bila je beznadna, a nije ju mogla nikome objasniti, posebice ne Enoi koji je sada uznemireno vrtio glavom. Nije mu se svialo to to uje od Zore, a znao je daje nee uspjeti natjerati da promijeni miljenje. Ipak, nije elio tako lako odustati. "Zoro", rekao je Enoa, ponovo se okreui k njoj. "Doista ne vidim to moe izgubiti na putu. Zar nije svejedno gdje si, gdje... eka to to eka? A na Vari e biti sigurna. U emu je stvar? Doista ne razumijem!" Zora je uzdahnula. Pogledala je svog prijatelja i nasmijeila mu se. Bio joj je drag i voljela gaje, ali nije mu mogla uzvratiti istim osjeajima. 'Enoa', pomislila je. 'Dragi Enoa.' A Enoa je ekao odgovor rairenih ruku. Njegovo je srce bilo odavno slomljeno. U vrijeme dok je Dan bio s njima nekako je lake prihvaao injenicu da ne moe imati Zoru. Ona je bila Danova, a Dan, njegov prijatelj dobro se brinuo za nju. Volio ju je i bili su sretni. Ali, nakon to je Dan otiao i nije se vratio, i nakon to mu je na neki nain ostavio u zadatak da se brine o Zori, Enoa se nikako nije mogao pomiriti s njezinim odbijanjem. Zora ga nije eljela. Njezino srce je bilo negdje drugdje i tu nije bilo pomoi. A kad je Enoa shvatio da ak ni Danova smrt - a to bi drugo moglo biti kad se nisu vratili tako dugo? - nije dovoljna da se Zorina pozornost okrene k njemu, na njega se spustila neka udna bezvoljnost. Vukao se po naselju poput bolesnika, a ribarenje i druge poslove obavljao je samo kad je stvarno morao. Veinu vremena provodio bi na obali mora bacajui kamenie u njega i razmiljajui o Zori. Zato ga zapravo nije htjela? Zato mu se nije mogla prepustiti sada kada Dana nema i kad bi tako neto zasigurno bilo i po Dano-voj elji? Koliko god se trudio, nikako nije mogao doi do pravoga odgovora. Pokuavao je razgovarati s njom, nagovarati je i uvjeravati. Ponekad bi mu se inilo daje posustala pa bi otiao kui leb-dei na krilima nade. Ali kad bi se sljedeega dana vratio, njezina je odluka ostala ista. Da, objasnila mu je: pamet nema nikakve veze sa srcem; ona ne moe uiniti neto to ne osjea, to bi bila la. Koliko god se morao sloiti s tim, Enoa je oajniki pokuavao dokazati Zori da to ne mora biti tako. "Na posljetku," govorio bi joj, "vrijeme ini svoje. Zavoljet e me, siguran sam u to."

Meutim, Zora ga je samo blago gledala i smijeila mu se. Ponekad bi ritualno podijelili ljubav, ali to je bilo sve. Enoa je mogao samo promatrati kako Zora tuguje za njihovim zajednikim izgubljenim prijateljem. Ponekad mu se inilo da jo uvijek oekuje da e se Dan nekim udom ipak vratiti. Tada bi joj oi sjajile, a neki udni smijeak obasjao bi joj lice. Izgledala je kao da sanja, kao daje negdje drugdje, a ne u Uma-Nethu. Bila je prelijepa, a on, Enoa, volio ju je svim svojim srcem i duom. Meutim, kako je vrijeme prolazilo morao je prihvatiti injenicu da se Zorini osjeaji nee promijeniti. I, uinio je to. Prihvatio je bolnu istinu. Sada je samo elio spasiti Zoru od sudbine koja e ju zasigurno zadesiti ako ostane ovdje. A ona je upravo to namjeravala uiniti. Nije eljela s njim poi na otoke. "I, onda? Hoe li mi rei zato ne eli ii?" pourivao ju je Enoa jo uvijek rairenih ruku s dlanovima okrenutim prema gore. "ega to ima ovdje, a da nee biti na Vari?" "Ovdje je moj dom", na posljetku je rekla Zora okreui glavu prema sivim i bijelim krovovima kua. "Na Vari u biti strankinja." "Ali, nee!" uvjeravao ju je Enoa. "Pola Uma-Netha e biti tamo. Gotovo svi se spremaju na Varu. Osjeat e se kao kod kue!" Zora je odmahnula glavom. "Ne, neu Enoa. Tako se mogu osjeati samo ovdje." "Ali, Zoro," bio je uporan Enoa, "Vara je prekrasna. Ima dovoljno vode, a u moru ima ak i vie ribe. Ima pilja koje su prohladne i tite od vruine. ak je i zemlja plodna. A osim toga, Kurgani tamo nee doi za naega ivota." "Ah, ali to nije vano!" Zora je malo podigla glas. "Nije mi vano kad e Kurgani doi na Varu. Oni su ve ovdje. Pogledaj!" Rukom je obuhvatila prostor Uma-Netha. S brdaca na kojemu su stajali vidjele su se kue, uske ulice koje su ih povezivale i iroki obalni pojas na kojemu su se nalazili hramovi. "Gotovo da vie nema ljudi. Ako nisu ve otili, kriju se po kuama ili hramovima. Nestalo je veselja i nade. Mi vie ne doekujemo jutra u radosti, a veeri u zahvalnosti. Uma-Neth umire. Boginja umire, Enoa. Kurgani su ve pobijedili. Zar je onda vano kada e doi?" Enoa je utio. Nije znao to da kae na sve ovo. Zora je bila u pravu, ali opet i nije. "Zar ti tvoj ivot nita ne znai?" upitao je. "Zar to nije Boginjin dar kojega moramo sauvati?" Zora je zatvorila oi. Da, istina je. ivot je dar Boginje. Vrlo je dragocjen i mora ga se uvati. Ali, postoje takoer i stvari koje su dragocjenije od ivota! Postoje trenuci kad Boginja trai neto drugo, a ne uvanje svoga dara. A Zora je znala da se jedan takav trenutak neumitno pribliava. Ali kako da to kae Enoi? On ne bi razumio. On joj eli samo dobro, ali ne razumije. "Enoa, ne mogu ti objasniti zato, ali neu ii. Ostat u ovdje. Baka mije bolesna. Ona ne bi mogla podnijeti put niti to ne eli." "Ali, Uma je vrlo stara", navaljivao je Enoa. "Njezin e se ivot okonati vrlo skoro. Ona se nema za to boriti, ali ti ima. Zora se naglo okrenula prema Enoi. "Kako to misli da se nema za to boriti? Pa zar je smrt tijela kraj naega puta? Zar to misli?" Enoa je odmahnuo glavom. "Ne, ne mislim tako, ali zna daje Uma u drugoj situaciji. Za nju se moe brinuti i netko drugi..." "Enoa", prekinula gaje Zora otro, "to ne dolazi u obzir. Ostajem s bakom. Kad bi ona ila, to bi moda promijenilo situaciju. Ali, ovako... ako ona ostaje, ostajem i ja." Enoa je odmahnuo glavom. Znao je za taj Zorin stav. Ovo nije bio njihov prvi razgovor o tome. Zato je prije nekoliko dana otiao do Umine kolibe i pokuao ju nagovoriti da im se pridrui. Ali, starica, koja uope nije izgledala bolesno, jednostavno nije eljela razgovarati s njim. Nije bila neljubazna. Smijeila mu se i stalno ga nudila s voem i kruhom. Ali, nije

odgovarala na njegova pitanja. Osim na jedno. Kad je od nje zatraio da nagovori Zoru na odlazak, samo gaje ozbiljno pogledala i rekla: "Zora je odrasla ena. Ona je sveenica Boginje. Sigurna sam da zna to radi i da e odluiti onako kako je najbolje." Nakon toga, od Ume je mogao dobiti jo samo mnogo smjekanja i nutkanja slatkim groem i smokvama. "Ah," rekao je Enoa oajno, "ali ona ostaje iz nekih neobinih razloga. Mislim da uope nije bolesna. Njoj nije potrebna pomo..." Glas mu je prepukao. Nije znao to vie rei. Zora je svom prijatelju uputila dugi pogled. Vidjela je kako mu je teko i kako je silno eli spasiti od teke sudbine koja ju po njegovom miljenju oekuje. I1 doista, bio je u pravu. Oekuje je teka sudbina, ali ona ne moe, niti ne eli, nita uiniti da bije izbjegla. Ipak, u tom je trenutku Zora shvatila da e mu morati objasniti neke stvari. Nema smisla ovako ga muiti. On sluti da se u ostanku krije neki drugi razlog, a ne samo briga za baku. Njegova ljubav je stvarna. Zasluuje barem toliko da mu kae istinu. Odnosno, barem onaj dio istine koji i sama zna. Zora je pruila svoje ruke i poloila ih u Enoine. "Sjedni", pozvala gaje. "Rei u ti neto, ali ako obea da me nakon toga nee vie ispitivati i da e me pustiti da sama odluim o ostanku ili odlasku." Enoa je sjeo pokraj Zore. Odjednom mu je cijelim tijelom proao snaan drhtaj. Osjetio je zebnju jer je znao da, to god da mu Zora kae, konani ishod nee biti ispunjenje njegove elje. Ona e ostati. "Enoa," rekla je Zora, "razgovarala sam s Danom." "Molim?!" uzviknuo je Enoa ponovo ustajui. "Kako? Zar se vratio? Gdje je?" "Ne, ne", zanijekala je Zora hvatajui ga ponovo za ruke. "Nije se vratio. Ali, molim te, sjedni. Samo me sasluaj!" Enoa je malo oklijevao jo uvijek u oku zbog iznenaenja, ali se na kraju primirio i posluno sjeo pokraj Zore. Ono to mu je ispriala bilo je sasvim neoekivano i nevjerojatno. Zorini razgovori s Boginjom njemu su izgledali poput snova ili ekstatinog transa Boginjinih sveenica koji nikada nije u potpunosti razumio. Ali, Zora je o svemu priala s takvim uvjerenjem da joj nije mogao protusloviti. Nije ak imao ni snage daju upita odakle zna daje glas iz Boginje doista Danov. U njemu je bilo sumnji, ali one su se rastopile u toplini ara s kojim je Zora priala o onome to joj se dogodilo. Kako je pria odmicala, Enoi je postajalo sve jasnije da se on u nju ne uklapa. Na posljetku, kad je Zora zavrila, dugo je sjedio pokraj nje gledajui u daljinu, tamo preko uskog pojasa kopna, pa preko mora, do otoka i jo dalje, u bijelu izmaglicu u kojoj se izgubilo jugozapadno nebo. Bio je svjestan daje izgubio bitku. Zora nikada nee poi s njim. Ona ima svoj put. A on... on samo moe odluiti hoe li je slijediti ili ne. Ali kako da je slijedi? I kuda? On ne razumije njezine razgovore s Boginjom. On ne razumije kako je mogue da je Dan umro, a ipak je iv. On sve to ne razumije. Sve to razumije je njegova neispunjena ljubav prema Zori i bol koji osjea duboko u grudima. to da radi? Da li da ostane s njom? Da li da je slijedi ma kojim to ona tajanstvenim putevima ila? I tada, dok su njih dvoje tako sjedili na kamenu ispod kipa uvarice, a Enoa se pitao to mu je initi, iznenada je doivio svoj prvi kontakt s Boginjom. Naravno, u tom trenutku nije znao da je to bila Ona. Tek kasnije, kad je razmiljao o tome, shvatio je da nije moglo biti drugaije. Naime, zauo je glas, vrlo tih i njean, tik pokraj svoga uha. Glas je bio tako tanahan da se uope nije ni iznenadio ni trgnuo. Rijei su bile poput zvuka kojega je stvorilo njegovo vlastito tijelo. Bile su u njemu. Ne sada i ne ovdje. Nije ak ni pomislio pitanje, a ipak je znao da su te rijei odgovor na njega. Ne sada i ne ovdje, zauo je jo jednom. Tek je tada, drugi put, shvatio to te rijei znae. On ne moe ostati sa Zorom. On je ne moe slijediti. Ne sada i ne ovdje. Mora otii svojim putem, a Zora e...

"to e biti s tobom?" pitao ju je tiho. Zora je primijetila da se Enoi neto dogodilo. Njegov izraz lica bio je i dalje tuan, ali sada kao da ga je opteretila jo neka unutarnja spoznaja. Nisu to bile samo njezine rijei. Bilo je tu jo neega; neka udna energija pojavila se za trenutak oko njih, a zatim nestala. 'Dan bi znao to to znai', pomislila je. 'On je Uma-Haran, on bi znao...' "Ne znam, Enoa", rekla je glasno. "Ali, znam da e sve biti u redu. Razgovori s njim sada su zavrili, ostalo je jo neto o emu ne mogu jasno razmiljati. Ali osjeam da e me Boginja voditi kao i do sada. Moram neto uiniti..." "Ali to se jo moe uiniti? I sama si rekla da se Dan nee vratiti iako si razgovarala s njim. to je jo preostalo?" Zora gaje zamiljeno gledala. "Ne znam", rekla je. "U ovom trenutku ne znam. Moda emo jednom saznati..." I dok je Enoa tuno spustio glavu, sada sasvim svjestan daje sve izgubljeno i da sutra kad njegova laa krene za Varu na njoj nee biti Zore, ona je stiskala njegovu ruku u svojoj elei ga utjeiti i umiriti. Ali njezine su misli bile negdje u nepoznatoj, ali bliskoj budunosti. 'Neka bude to prije', mislila je. 'elim poi za njim; nema smisla ekati. to prije, to prije...' Tu su no proveli u hramu, dijelili su ljubav i po posljednji put zajedno pristupili Boginji. Jutro je dolo prebrzo. Dok je smea laa polako naputala obalu Uma-Netha, Zora je nijemo stajala i promatrala ju kako odlazi. Na njoj je bio Enoa, njezin prijatelj, ovjek koji ju je volio onako kako je ona voljela Dana. Odlazio je, bez nade da e ju ikada ponovo vidjeti. Njegov je um bio prazan ba kao i srce. Suze i bol e doi kasnije, mnogo kasnije, kad e usamljen stajati na obali prelijepog otoka na koji se uputio i razmiljati o ljubavi, ivotu i smrti. U mislima e se esto vraati na ovaj trenutak kad je bez najmanjeg pokreta promatrao kako lagani vjetar pokree Zorinu kosu. Toga se najdulje sjeao: tog tamnog vala koji se uzdie i lepra oko njezinoga lica. Nije se pitao kad e je ponovo vidjeti. Znao je da nee. A Zora je dugo stajala na obali ak i onda kad je laa davno nestala u prolazu koji je vodio do otvorenoga mora. Jo jedan rastanak, ovaj put zato jer je tako sama odluila. Ipak, zbog toga ju nije manje boljelo. Toga je dana otila do Umine kolibe. Nije eljela razgovarati, eljela je samo osjetiti njezinu iscjeljujuu nazonost. Tako je i bilo. Njih su dvije sjedile jedna pokraj druge i utjele gotovo cijeli dan. A onda je, dok je ve padao suton, Zora iznenada progovorila. "Zna li da Kurgani ponekad kao rtvu svom Bogu prinose svoje vlastite konje?" rekla je i pogledala Umu. Starica je samo podigla obrve. Odmahnula je glavom. "A zna li da kad zakapaju mrtve," nastavila je Zora, "s njima zakapaju i mnoge predmete, one koje je pokojnik za ivota koristio. A ponekad, tako sam ula, zakapaju i ive ljude..." "Ah," prekinula ju je Uma, "nemoj misliti o tome. Na posljetku, ne zna da lije tako ili nije. I Kurgani su ljudi, zna..." Zora je kimnula glavom. Da, znala je da jesu. Meu njima e se, jednom, nakon mnogo godina roditi dijete, mnogo djece ije su due poznavale drugaiji nain ivota - njezin nain ivota. Naravno da su ljudi. Ali to ne znai da je ono to ine ispravno. "Da," rekla je Uma, kao daje ula njezine misli, "mnogi e ovih dana krenuti na put. Neki na otoke u moru, a neki na odredita dalja od njih. Teko je misliti o duljini tih puteva. Vrlo teko. Ljudi e otii i proi e mnogo vremena prije nego to se vrate. Ali, na kraju e istina pobijediti. Zapamti to, moje dijete, istina uvijek pobjeuje!" Zora moda nije do kraja razumjela o emu to Uma govori, ali su je njezine rijei potakle da razmilja o svojim nadama u svezi Dana. "Bako," rekla je, "da li Boginja doista daje novi ivot duama nakon smrti tijela?" Uma je kimnula glavom. "ivot je posvuda. Nema nieg drugog osim ivota."

"To znai da due putuju kroz vrijeme, zar ne? Tijelo umire sada, a dua se raa jednom kasnije?" pitala je Zora. "Da", potvrdila je Uma. Zora je malo zastala, a zatim nastavila s pitanjima: "Koliko je to kasnije? Koliko godina moe proi od jednog do drugog ivota due?" Uma je zamiljeno zaklimala glavom. Znala je zbog ega je njezina unuka ispituje o tome, ali nije joj mogla pomoi. ak joj nije mogla pruiti ni utjehu. Dogodit e se to to e se dogoditi. Sve je ve odlueno. Jedino to se ne zna jest kako e se dogoditi. Ali, upravo zbog toga moraju biti zahvalne Boginji. Ponekad je bolje ne znati. "Malo. A opet mnogo", odgovorila je. to da joj kae? "Koliko je to?" bila je uporna Zora. "Stotinu godina? Pet stotina?" Sada se Uma okrenula prema njoj i ozbiljno je promotrila. "Zato to eli znati?" Zora joj je uzvratila pogled i rekla: "Kada nae due, due svih nas koji smo osjetili ljepotu i radost Boginjina svijeta, kada one odu na putovanje o kojemu si govorila, koliko e godina proi prije nego to se vrate natrag? Koliko?" "Drago dijete," rekla je Uma polako, "neke e se vratiti brzo, a neke e ekati pravo vrijeme. Kad to vrijeme doe, vratit emo se svi. I Boginja e se vratiti. Ponovo emo je pronai, i ona e pronai nas." "Ali, zar bi se moglo dogoditi da proe tisuu godina? Moda mnogo tisua godina prije nego to se Boginja vrati? Zar je tako neto mogue?" Uma je utjela. O takvim stvarima se ne govori. Ne pred djevojkom koja e, moda, na to putovanje krenuti ak i prije nje. A opet, nije joj mogla lagati. Radije je utjela. Zora je razumjela bakinu utnju. Nije bilo potrebe za odgovorom. Sada je znala da je to istina. Dan je otiao prvi, a ona e ga slijediti. Uskoro. Te je veeri Zora ostala kod Ume. Zaspala je udiui miris suenih trava koje su visjele ispod prozora i sluajui Umu kako pjeva tihu pjesmu posveenu Boginji. Bila je to stara pjesma koju su ene od davnina pjevale osjetivi da se pribliava trenutak odlaska. elim te dirati poput strune to stvara njeni jauk, tako da zajedno moemo plakati ljubav. elim te grliti poput jastuka u noi, tako da zajedno moemo sanjati radost. Oh, Boginjo! Tako sam malena da me se jedva vidi! Kako u meni moe tei takva rijeka? Pogledaj svoje oi! One su male, ali vide velike stvari. Ja sam unutra. Tvoje me srce osjea. Tvoj duh leti poput ptice u novo vrijeme. Te si poljupce eljela cijeloga ivota. Sanjala si dodir duha na svome tijelu. Plakala si i molila, zahtijevala i traila. Bila si morska voda to preklinje bisernu koljku da se otvori. A sada zatvori svoja vrata i otvori prozore. Zamoli Mjesec da doe i nasloni svoj obraz na tvoj. Neka die u tebe! Neka u tebe pjeva! Sada pozovi hladnou i postani jo ljepa! Snijeg neka te dovede blie mojoj ljepoti. Tu e pronai veliku tajnu; pronai e ono to nikada nije roeno. Ti si ta svjeina i Ja sam sada s tobom. Ne mogu ti objasniti put, samo cilj prema kojemu ide. Ne mogu ti objasniti svoje suze,

ali te mogu dovesti do mjesta gdje e presuiti. Ja sam glatka povrina vode i lice to se odraava u njoj. Ja kuam okus vjenosti u ovome trenutku! Ja sam slatka hladna voda i izvor iz kojega se izlijeva. Postani poput mene, o ti, koja odlazi! Postani poput mene, o ti, koja dolazi. Prije nego je zaspala, Zori se uinilo da se Uma nagnula nad nju. Njeno joj je dodirnula kosu i proaptala: "uvaj je, zlato moje. Ne daj daje uzmu! Ne daj daje vide! uvaj je i poalji je k njemu! Ona je tvoj put, tvoj prolaz do ljubavi." Nije stigla razmiljati o znaenju tih rijei. Snovi su je odnijeli na mjesto nade, tamo gdje je budunost postala sadanjost. Toga dana oni su doli iznenada najavljeni samo potmulom tutnjavom poput udaljenih gromova koji prethode oluji. Spustili su se kroz sjeverozapadni prolaz i prelili u plodnu dolinu koja je hranila Uma-Neth. Dvadesetak grubih ratnika, duge, na vratu isprepletene kose i golih prsa prekrivenih drvenim i metalnim ukrasima u obliku maeva, strijela i munji, ujahalo je meu maslinike. Zora je bila tamo zajedno s desetak svojih sugraana, uglavnom starijih ljudi. Veina mladih ve je otila ili se u naselju spremala na odlazak. Zauvi topot konja, svi su zastali oslukujui to se dogaa. Nitko nije bjeao jer im to uope nije palo na um. Meutim, kad su Kurgani dospjeli do prve trojke koja je radila na najzapadnijem dijelu maslinika, nisu se ni zaustavili. Proli su blizu njih, a nakon bijeloga blijeska metala u zraku, ljudi su pali na tlo pokoena i okrvavljena tijela. Netko je kriknuo i tek su nakon toga shvatili da moraju spaavati svoje ivote. Zora je sreom bila prilino udaljena od mjesta tog prvog proboja. Ali, kad je vidjela kako sjevernjaci vjeto upravljaju konjima lovei njezine ljude poput zeeva, shvatila je da nikud ni ne moe pobjei. Najprije je mirno stajala sa suzama na obrazima promatrajui kako Kurgani provode svoj krvavi obred oduzimanja ivota. Nekolicina je sila s konja jer nisu mogli upravljati njima izmeu niskog drvea i grmlja. Ali uinili su to tek onda kad im rtva vie nije mogla pobjei. Ubijali su bezizraajnoga lica, rutinski, kao da obavljaju dosadnu zadau. Nakon toga bi pretresli ubijene traei neto to bi mogli uzeti. Nije bilo nade ni za koga. Ostarjeli i pomalo nemoni, Zorini ljudi nisu imali nikakve anse za bijeg, a jo manje za otpor. Jednu su enu oborili na tlo, a daje nisu ubili. Meutim, onaj koji se nagnuo nad nju zagroktao je i pljunuo, a zatim brzim pokretom prerezao vrat svojoj rtvi. Promatrajui taj prizor, Zora ga isprva nije razumjela. Njezin umje bio zarobljen u zamci uasa. Nije bila sposobna shvatiti da su osim smrti, Kurgani traili i tjelesno zadovoljstvo. No, oigledno nisu bili zadovoljni onim to su vidjeli pa su samo nastavili ubijati. U jednom maglovitom trenutku Zora je pomislila da bi im mogla pobjei. Moda se mogla negdje sakriti prije nego je ugledaju. Ali, te blijede misli nisu bile dovoljne daje pokrenu. Jednostavno je promatrala i ekala. Znala je ve odavno da e se tako neto dogoditi. Jedino to nije znala kada i kako. Sada je saznala i, iako joj se se srce stezalo, a utroba grila od straha, jedan dio nje je napad doekao s dobrodolicom i olakanjem. Dolo je njezino vrijeme za odlazak. Ali onda, u trenutku kad je jo samo dvoje ili troje ljudi ostalo na ivotu, a Kurgani bili zauzeti njihovim proganjanjem, Zorinim umom proletjela je misao koja ju je pokrenula: 'Boginja! Boginjaje kod mene!' Naglo je udahnula zrak i posegnula rukom prema platnenoj torbici koju je nosila oko pojasa. Nainila ju je od onog istog crvenog platna kojim je maleni kipi bio omotan kad ga je dobila od svoje bake Ume. Na taj je nain Boginja uvijek bila s njom. Ona je bila njezin put do Dana, rekla joj je Uma. Ako je tako - a bilo je tako jer ju je ve jednom dovela do njega- Zora se nije htjela od nje razdvajati ni jednoga trenutka. Ali sada e ona otii otposlana na putovanje kurganskim maem. to e biti s Boginjom?

"Oni je mrze", govorila je Uma. "Mrze je i unitit e sve to podsjea na nju. Mora je sauvati!" Uznemireno je poela gledati oko sebe. Stajala je izmeu dva drveta masline, usred otvorenoga prolaza, vidljiva svakome tko bi pogledao u njezinom smjeru. Jo minuta ili dvije i netko od ubojica zasigurno e dojahati do nje. Poela je ubrzano disati. Ponovo je zaula Umin glas koji joj je govorio: "uvaj je! Ne daj daje vide i dodiruju. Ne daj im Boginju!" Ali, to da radi? Ako je uhvate, sigurno e pronai i Nju. Kako da je zatiti? I tada je, okrenuvi glavu nadesno, ugledala neobraeni prostor na kojem je raslo gusto raslinje. Bilo je tu paprati i kupina, ali i biljaka ije ime nije poznavala, a koje su rasle preko visine ovjeka. Odjednom, promatrajui to grmlje, Zora se neega prisjetila. U jednom od njezinih prvih razgovora s Danom preko Boginje, on joj je ispriao gdje ju je i kako pronaao. U zemlji! Tako je rekao! Pronaao ju je ispod nekog grmlja, zakopanu u zemlji! "Tamo!" rekla je glasno sama sebi. 'Tamo u je sakriti za njega!' Noge su joj se pokrenule kao osloboene tim rijeima. Brzo je dotrala do grmlja, drhtavim prstima odrjeujui uzicu koja je platit nenu torbicu drala zatvorenom. Prije nego se sagnula i otpuzala pod granje, jo je jednom okrenula glavu prema napadaima. Dvojica njih sjedila su na svojim konjima promatrajui to se dogaa. Bili su udaljeni tek neto vie od kilometra zapadno od mjesta na kojem se nalazila Zora. Ba tada, u trenutku kad je ona okrenula glavu ne bi li jo jednom promotrila situaciju, jedan od njih se uspravio na konju i rukom pokazao prema njoj. Ugledali su je! I dok je Zora u panici upuzala pod granje, dvojica ratnika sa sjevera pod-bola su svoje konje i hitro pojahala u njezinome smjeru. Puzei kroz trnje Zora je izgrebla ruke i koljena, ali za to uope nije marila. Disala je kratko i isprekidano. Znala je da nema previe vremena. Kad se nala na mjestu za koje joj se uinilo da je najzatienije, kleknula je i poela rukama kopati meku crnu zemlju. Usprkos suzama i strahu, pomislila je kako je to dobro mjesto za Boginju. Zemlja je izgledala plodna. Ona e je dobro uvati. Kad je rupa bila duboka oko tridesetak centimetara, zaula je njitanje konja. Pronali su je! Jo uvijek kleei, prinijela je Boginju srcu. Zatvorila je oi i izmolila svoju posljednju molitvu. "Idi k njemu", rekla je tiho. "Neka te pronae... jednom... i neka pronae moj poljubac zajedno s Tobom!" Zatim je prinijela svoje usne do Boginje i nekoliko ih sekundi zadrala na njezinim grudima. Vani, izvan grmlja, dvojica su ratnika sila s konja i poela je dozivati grubim glasovima. Jedan od njih je zamahivao sjekirom po kupinama. Oigledno im se nije sviala zamisao da moraju po nju dolaziti puzei ispod njih. Ali, Zora to nije ni eljela. Nije se eljela skrivati. Morala ih je samo odvui to dalje od Boginje! Poloila je kameni kipi na dno iskopanoga "groba" i brzim pokretima poela ga zatrpavati. Disala je glasno, a suze su joj tekle niz obraze. I u tom trenutku, dok su Kurgani ve postajali nestrpljivi i pojaavali svoju grubu dreku, Zora je tihim glasom poela pjevati. Uinila je to spontano i bez ikakve namjere. Nije znala da e upravo njezine rijei biti te koje e Dana, mnogo tisua godina kasnije, dovesti natrag k Boginji. Trai me, ljubavi, na skrivenim mjestima. Trai me tamo gdje drugi ne gledaju. Posluaj me, jer ovdje sam zbog tebe. Ja sam tvoj Mjesec i tvoja mjeseina. Ja sam tvoj cvjetni vrt i tvoja voda. Bacila je posljednje grude zemlje na Boginju i tako zatrpala rupu. Spustila je glavu na prsa i dopustila da joj glasni jecaj prekine pjesmu. Ali, to je trajalo samo kratki trenutak, a zatim je nastavila pjevati. Prela sam sav taj put i sve ovo vrijeme, Zbog tebe, bez cipela i odjee. elim da se smije. elim da nestanu tvoje brige.

0, slatki peline! Utjeit u te i iscijeliti. Donijet u ti rue jer i ja sam bila prekrivena trnjem. I to je bilo sve. Vie nita nije mogla uiniti osim izii van, bjeati i odvratiti im pozornost od ovoga mjesta. Jo je malo zastala gledajui u crnu zemlju pod svojim rukama. Preko nje je nabacala travu i lie pokuavajui sakriti Boginjino poivalite. I na posljetku, prije nego je ustala, jo je jednom svoje misli uputila Boginji. 'Ponesi me do njega, o Velika Majko. Ponesi me do njegovog vremena. Ne elim prolaziti mnogobrojne ivote da bih ga ponovo srela. Samo te to molim. Ako misli da smo zasluili tu nagradu, uini nam to. Molim te, bez zastoja, bez smetnji, odnesi me k njemu!" Zora je istrala iz grmlja na suprotnoj strani od Kurgana. Oni su odmah uzjahali svoje konje, ali ona je bila brza i trebalo im je nekoliko stotina metara daje dostignu. Prestala je trati tek kad je zakljuila da ih je dovoljno odvukla od Boginje. Zastala je i doekala ih vrsta pogleda. Oni su najprije krenuli prema njoj sa isukanim orujem, ali je jedan od njih pokretom ruke zaustavio drugoga. Licem im se rairio poudni osmjeh. Zora je bila mlada i lijepa. Bila je vjerojatno najljepa ena koju su Kurgani ikada vidjeli. Njezina je koulja sada bila prljava i rastrgana. Jedna joj je dojka bila potpuno izloena njihovom pogledu, a druga se nazirala iza ostatka tkanine. Shvativi to e se dogoditi, Zora je zadrhtala, ali nije spustila pogled. Doekala ih je uzdignute glave. Silovali su je grubo i nasilno igrajui se s njom kao s krpenom lutkom. Pozvali su i druge da uivaju u njezinom slomljenom tijelu. Tukli su je iako se ona nije opirala. Nije pustila ni glasa, ak nije ni plakala. Njih je to izluivalo pa su je tukli jo vie i silovali jo nemilosrdnije. Nisu znali da su njezini osjeaji, ba kao i njezine misli, ve s njihovim prvim dodirom poletjele na neko drugo mjesto. Njoj vie nisu mogli nauditi. Boginja je bila spaena, a ona je krenula na putovanje na ijem je kraju eka ljubav. Kad su se konano zasitili njezinoga tijela, proboli su joj trbuh, prerezali grkljan i ostavili je da lei mrtva tamo gdje su je uhvatili. Ipak, usprkos svemu tome, Zora je svoje tijelo napustila s osmjehom. Zagreb, kasna jesen 2002. god. n. e. Vizija obeanja Ove je godine poetkom studenog kia padala kao da eli isprati svijet od nakupljene prljavtine. Bilo je hladno, a jesen je prijetila da e se pretvoriti u preranu zimu. Ali, onda je opet zatoplilo iako su se tome rijetki radovali. S jugozapadnim vjetrom desetak je dana dolazila teina i sparina. Zemlja natopljena vodom obilnih kia jedva je disala ba kao i ljudi koji su tih dana bili razdraljivi. Nije bilo mnogo svjetlosti jer su nebom jedrili oblaci danju skrivajui Sunce, a nou Mjesec i zvijezde. Svi su odmahivali glavom udei se toplom vremenu potkraj studenog. Na jugu pokraj mora procvale su voke, u ne-vrijeme, kad se to od njih ne oekuje. Danje tada bio u Zagrebu uzalud pokuavajui pratiti ritam studentskoga ivota. Trudio se, odlazio na fakultet i sluao predavanja, ali uzalud. Njegove su misli bile negdje drugdje. Oajniki je pokuavao razumjeti to mu se dogodilo. Na trenutke bi u njemu oivjela sumnja. Sve mu je izgledalo poput vrlo ivoga sna iz kojega se probudio i sada mu je potrebno neko vrijeme da doe k sebi. Ali, to su bili samo prolazni trenuci. Znao je da je onaj stari Danijel zauvijek nestao. Nema ga vie. Rodio se novi Danijel i on sada mora ivjeti njegov ivot. Meutim, osjeao se usamljen. Morao je prihvatiti istinu o kojoj nitko osim njega nita nije znao. Bilo bi mu lake daje s nekim mogao razgovarati o tome, ali ak ni to nije bilo mogue. Bio je potpuno sam. Njegova soba, kao i itav stan, bili su prazni i pusti. Sada vie nije bilo ak ni Ume s kojom bi dijelio tiinu. Nedostajali su mu trenuci s njom. Ponekad bi sjedio sam u njezinoj radnoj sobi nasumice poseui za knjigama s polica. itao bi jednu nekoliko minuta, a onda je

vraao natrag i uzimao neku drugu jednako nezainteresiran za njezin sadraj. Tek je tada shvatio koliko mu je prethodne godine Uma pomagala. Neprimjetno gaje usmjeravala od knjige do knjige tako daje ono o emu je itao imalo smisla. Na taj nain ga je vodila i poduavala. Nikada se prije nije osjeao izgubljen pred Uminim knjigama. Sada, kada nje vie nije bilo, knjige su postale zamreni labirint u kojemu se nije snalazio. Proveo bi pola, a najvie sat vremena meu njima i onda se razoaran vraao u svoju sobu. arolije je nestalo. Sada mu je vie odgovaralo samo leati na krevetu pogleda usmjerena u neku neodreenu toku na stropu. Proveo bi tako sate i sate ni ne primjeujui kako se u njegovom umu smjenjuju san i java. Boginja je jedina ponekad u njemu probudila iskru ivota. Razgovori sa Zorom su prestali i kameni je kipi bio nijem. Sada je priao samo Danijel pritiui ga na svoje grudi. Nije oekivao da e se Zora javiti, ali ipak je pokuavao. Svakoga jutra i svake veeri dozivao bije tiho prenosei u svoj apat svu enju i bol koji je osjeao. Ponekad bi prepriavao razgovore sa Zorom, a ponekad traio objanjenja. Ponekad bi plakao molei Boginju da ga uputi to mu je dalje initi. Kako da dalje ivi sada kada zna daje njegova ljubav daleko u prolosti? Zastoje to uope morao saznati? Sada je u njemu ostala praznina koju nada nije mogla ispuniti. Bila mu je potrebna podrka, a nije bilo nikoga tko bi mu je mogao pruiti. Ali, kad bi mu ponestalo rijei i suza, a to je bilo vrlo esto, jednostavno bi pjevao. Drao bi Boginju u rukama i doputao neobinim pjesmama da ispune njegov um. Bilo je dovoljno da zatvori oi i makar za trenutak odvoji misli od svijeta oko sebe. Pjesma bi dola poput svjetla udaljene svijee u mraku. Ispunila bi njegovu svijest poput tihog apata koji se pretvara u njenu melodiju. I on ju je pjevao ponekad podiui glas zajedno s njom, a ponekad samo apui stihove, njeno, duboko, iz srca i due. Iz dana u dan, polako i neprimjetno, Danijel je klizio prema neobinom i pomalo zamraenom stanju svijesti. Gubio je osjeaj za mjesto i vrijeme u kojemu se nalazi. I kad se s tom neobinom toplinom s jugozapada jesen pomijeala s proljeem, Danje imao osjeaj da se u njemu sadanjost pomijeala s prolou. Ve nekoliko dana nije uope izlazio van. Nije mogao. to on ima s tim vremenom i ljudima u njemu? On mu ne pripada. Njegovo je srce ostalo iza njega, u izgubljenoj prolosti. Nita mu vie nije vano jer ne postoji nita to bi u njemu probudilo nadu. Izgubio je svoju ljubav i nee je vie nikada pronai. Bili su to teki trenuci za njega. Obeao je Zori da e je pronai, ali kako da to uini? Gdje da je trai? to joj se uope dogodilo, tada, u njihovo vrijeme? Rekla je da e prijei provaliju vremena i poi za njim. Za njim? A kako je uope on to uinio? Nije znao. I kako da je sada trai kad ne zna gdje je? Ni u vremenu ni u prostoru, on jednostavno ne zna gdje je ona. Bilo je to teko vrijeme za Danijela, ali i ono je jednom zavrilo. Zapravo, zavrilo je te noi krajem studenog dok su rijetki oblaci na nebu pokuavali sakriti puni Mjesec. Blijeda svjetlost je silazila s neba i obasjavala zagrebake ulice. Prozor Danijelove sobe bio je otvoren, a on je leao na krevetu ruku sklopljenih oko Boginje na svojim grudima. Nije spavao, ali mu se inilo da sanja. Umom su mu prolazile slike njegovoga djetinjstva u ibeniku pomijeane sa slikama prolosti koje je ponekad viao. Plovio je na njima doputajui im da ga nose s jednog kraja vremena na drugi. I tada su se oblaci sasvim razmaknuli i dopustili Mjesecu da se pokae u svojoj punoj veliini. Svjetlost se iznenada pojaala, a njezin se odsjaj probio kroz dvorini prolaz, uao u Danijelovu sobu i spustio se na njegovo lice. Ali, Dan nije vidio svjetlost. Umjesto toga zauo je pjesmu. Doi! 0 doi, moja ljubavi! Doi i donesi radost u moju kuu! Doi i ispuni moje oi svojom ljepotom. Poeo je micati usnama ponavljajui rijei koje su poticale njegovu enju. Neko vrijeme izgovarao ih je zajedno s glasom u njegovom umu.

A ja u ti priati o traganju duljem od puta i stazi koja nema kraja ni poetka. Priat u ti o ljubavi koja se moe dodirnuti i vjenosti koja traje tek jedan tren. 0 enji otposlanoj pjesmom vjetra i sumnji okruenoj besmislom i prazninom. Priat u ti i o vjeri, vrstoj i dubokoj, pradavnoj, prastaroj vjeri i istinitosti njezinih poruka. A tada je iznenada ugledao sliku doline nedaleko ibenika, na mjestu gdje se u dananjem Danilu smjestila stara crkvica. Samo, crkvice nije bilo, ve kruno svetite i nizovi hramskih zgrada zajedno sa skladitima za ito, voe i povre. A u daljini, meu redovima maslina, vidio je nekolicinu ljudi obuenih u bijelo. Pjesma gaje ponijela prema njima. U mislima je hodao dolinom i prisjetio se trenutka kad je pronaao Boginju. Iao je istim putem samo je sada zemlja bila mnogo tamnija, a raslinje bujnije. Bilo je mnogo paprati, a cijeli je krajolik bio vie nalik nekoj tropskoj plantai, a ne dalmatinskom zaleu. Korak po korak, voen stihovima koji su dolazili iz svega to ga je okruivalo, naao se pokraj djevojke koja je pripremala pletene koare ispod jednog stabla masline. Zastao mu je dah. Odmah ju je prepoznao! Iako je nikada do sada nije vidio, ni u vizijama ni u snovima, odmah je znao da promatra Zoru! Ali, ona nije vidjela njega. Oblagala je podnoja koara nekim velikim listovima nalik palminim. Ruke su joj bile njene, a prsti dugi i tanahni. Ispod bijele tunike naziralo se mlado i vrsto tijelo, a tamna joj se kosa, svezana u rep, sputala sve do sredine lea. Promatrao ju je zadivljen i potpuno zbunjen. Bila je lijepa iznad svih njegovih oekivanja. Zavolio je njezin glas i njezinu duu. A sada je jasno znao kako je nekada, u to zaboravljeno vrijeme, oboavao i njezino tijelo. A onda ga je ponovo obuzela tuga. Sve ovo, ova dolina i ovi ljudi, njegova ljubav i njegov svijet, sve je to izgubljeno i nikada se, nikada nee vratiti. to vrijede obeanja? emu se nadati? Vrijeme u kojemu su bili sretni, on i ova djevojka u njegovom umu, odavno je prolo. ak i ako je pronae, tamo u svome svijetu, ak i tada nita vie nee biti isto. Svijet se zauvijek promijenio. A u njegovoj viziji Zora je pjevala pjesmu koju je uo u sebi. Dolazila je do njega zajedno s mjeseinom koja mu je milovala lice, u vremenu mnogo tisua godina nakon ovoga. Ipak, on je uo tu pjesmu! uo ju je i sada je pjevao zajedno s njom. Doi! 0 doi, moja ljubavi! Doi i donesi radost u moju kuu! Doi i ispuni moje ui svojim glasom. A ja u ti aptati o kretanju i zastajkivanju; o cilju koji se gubi ispod obzorja. aptat u ti o zaboravu koji donosi bol raanja i utjehu smrti. 0 buenju i prisjeanju; o tajnim sastancima na rubu noi i o posljednjem utoitu na kraju puta nainjenom od stvarnosti i snova. Odjednom, pjesma je grubo prekinuta. Slika u Danijelovom umu se zamraila. Kao da je tamni oblak prekrio Sunce i oduzeo svjetlost svijetu. Kriknuo je. Vidio je jahae i njihova bezizraajna lica. Vidio je sjekire i maeve u ispruenim rukama. uo je jauk smrti. Zatim je vidio kako Zora posee za neim crvenim stoje nosila oko pojasa. To neto prinijela je grudima i Dan je znao, po nainu na koji je to uinila, da u rukama dri Boginju. Bol.

Osjeao je bol i strah. Nesigurnost. Pitanje. A zatim ju je vidio kako tri prema grmlju, zavlai se ispod njega dok se bijelo platno njezine tunike para na trnju. Vidio je i krv na ramenima i rukama. Nije bilo vano. Znao je to radi. Znao je da e tamo, u toj crnoj zemlji, ostaviti kameni kipi Boginje koji e ekati na njega. Suze su mu potekle niz obraze. A onda se njenost ljubavi pretvorila u oaj i bijes. Vidio ju je kako tri, tanahna i bijela, bjeei pred divljim mukarcima na konjima. Vidio je kako se okrenula prema njima prkosei im pogledom. A zatim je vidio to su joj uinili. U krvi, nasilju i ponienju Danje ispratio Zoru na njezino posljednje putovanje. Bio je uz nju kad su je dohvatile grube ruke i pritisnula znojava tijela. Prije nego to je bilo to osjetila, dodirnuo ju je svojim umom i poveo je sa sobom. Spasio ju je jer sav je bol preuzeo na sebe. I ona je to znala. Prepustila se njegovoj ljubavi i pola za njim. Umrla je s osmjehom jer je znala kuda je vodi. Danijel je te noi moda spavao, a moda lutao nekim neznanim podrujima duha. Kad je kasnije doao k sebi, nije se sjeao niega - ni slika ni rijei. Ali, znao je da ih je bilo. Putovao je dalekim predjelima i vremenima. Susretao je ljude kojima nije znao imena i vidio mnoge stvari koje su davno prole, ali i one koje e tek doi. I Zora je bila pokraj njega, ali je izgledala drugaije i nije se tako zvala. Osjeao je njezinu nazonost, ali nije znao ni tko je, ni gdje je. Nakon toga se osjeao iscrpljeno pa je ubrzo ponovo zaspao. Rano ujutro se probudio prisjeajui se sna kojega je sanjao. Bio je to njegov posljednji razgovor sa Zorom. Ali, ovaj put ona nije bila samo glas. Stajala je ispred njega, lijepa kao to je bila onoga dana kad je umrla. Drali su se za ruke, a okruivala ih je neka svijetla izmaglica. Iza nje je netko stajao, neki nejasni lik iz kojega j je zraila snana energija. Zajedno su se kupali u njoj otvarajui svoju duu jedno drugom. Zora ga je promatrala oima punim ljubavi. Oboje su se smi-j jeili. Odjednom, poela mu je izmicati. Prsti su joj lagano klizili iz njegovih ruku, a ona je poela blijedjeti. "Zoro," progovorio je, "hou li te ikada ponovo sresti? Hou li te pronai?" "Hoe, ljubavi moja", rekla je Zora sigurno. "Pronai emo jedno drugog." "Kako?" zavapio je. "Kako u te pronai?" Postajui sve tanja i blijeda, Zora mu se smijeila. "Plesat u za tebe", rekla je. "Pleui, stii u do tebe." A zatim se njezina slika pokrenula prelazei njeno iz poloaja u poloaj, stvarajui valove bjeline. Dan je prepoznao te pokrete. Nekada davno, u vremenu kojega se samo djelomino prisjetio, bezbroj je puta uivao u njima. Zar je ovo posljednji put? Zar je doista nikada vie nee vidjeti? "Ne zaboravi", rekla je Zora glasom koji je postajao sve slabiji i slabiji. "Otplesat u ples svojega ivota i svoje smrti. On e me odnijeti do tebe. Ne zaboravi... plesat u sve dok me ne pronae..." A zatim mu se jo jednom nasmijeila i nestala stapajui se s bjelinom iza sebe. "Kada?" proaptao je Dan sputajui glavu. "Kada e to biti?" Nije oekivao odgovor, ali on je ipak doao. Doao je od One koja ga je jedina mogla i znati. Jednom... odgovorio je glas. Dan je podigao glavu. Poznavao je taj glas. Ve ga je uo... mnogo puta. Potrai je..., nastavio je glas. Stigla je. Ovdje je, pokraj tebe. Potrai je. A zatim je glas utihnuo i izmaglica se povukla. Dan se probudio dok mu je srce uzbueno lupalo. Zar je mogue da je ona doista ovdje? Moda ga ona ve eka? Ali, ako ga eka, da li zna tko je i odakle je dola? Iskustvo mu je govorilo da prisjeanje nije jednostavan proces. Moda je ovdje, ak moda negdje blizu, a sve je zaboravila. Moda e je upravo on probuditi. I s tim se mislima u njemu probudila nova energija. Poslije ove noi on vie nee oajavati. Dovoljno je besposliario. eka ga velika zadaa: mora pronai svoju ljubav, negdje tamo vani, izgubljenu meu ljudima. Nije znao kako e to uiniti, ali sada je osjeao nadu i

sigurnost. Ona je ovdje, pokraj njega, tako je rekla Boginja u njegovom snu. I on e je pronai pa makar mu za to bio potreban cijeli ivot! A onda su mu na um pale rijei pjesme koju je Zora pjevala u viziji onoga dana kad je pola za njim. 'Moj prvi korak', pomislio je, 'bit e da dovrim tu pjesmu!'. Nasmijao se i pustio da rijei teku iz njegova srca. Doi! 0 doi, moja ljubavi! Doi i donesi radost u moju kuu! Doi i ispuni moje srce svojom njenou. A ja u ti govoriti o sunanom jutru zaogrnutom nebeskim plavetnilom i noima poput safira. Govorit u ti o tijelu njenijem od svjetla i poljupcima lakim od tiine. 0 rijeima koje bude, o znamenju i kozmikim zagonetkama. 0 prihvaanju, iskrenom i dubokom, o potpunom prihvaanju tvoje ljubavi. Doi! 0 doi, moja ljubavi! Doi i donesi radost u moju kuu! Doi i ispuni moje tijelo svojim pokretima. Zajedno emo pjevati o savrenom mirovanju i o kraju puta prije njegova poetka. Pjevat emo o istini koja ne zna umrijeti i o pozivu koji se ne moe opozvati. Pjevat emo o ljudima koji su otili, ali i o onima koji e se vratiti; i o ekanju, mirnom i strpljivom, o dugom ekanju na tebe. Bit e to pjesma o ljubavi i vjenosti zauvijek zarobljenoj u udu sadanjega trenutka. Pjesma ispjevana na poetku vremena, ispjevana da traje, da nikad ne prestane. Doi! 0 doi, moja ljubavi! Doi i donesi radost u moju kuu! Doi i ispuni moju duu svojom. Tvrava sv. Nikole, ulaz u Kanal sv. Ante ispred ibenika, proljee 2003. god. n. e. Prepoznavanje Vedran je zgreno sjedio na stijeni, a lice je sakrio u dlanove. Nije elio da Danijel vidi suze koje su mu nekontrolirano tekle niz obraze. Ali, skrivanje je bilo nepotrebno. Dan je, iako i sam uzbuen zbog toga to govori o dogaajima koji su ga toliko uzdrmali, primijetio promjenu u svom prijatelju. Gotovo je mogao doivjeti drhtanje Vedranovog tijela kad mu je priao o Zori. Nije se usudio nagaati zato je to tako iako je njegovo srce to ve odavno znalo. Vedran je plakao, a opet i nije. Plakao je onaj dio njega koji se probudio nakon toliko dugo vremena. Vedran ga je sada bio potpuno svjestan. Njegovim umom prolazile su misli koje su pripadale toj novoj osobi dokje istodobno zadrao i svoje vlastite. Naao se u neobinom stanju svijesti. Podvojen, a opet cjelovit i probuen. Plakao je zbog Zore, naravno. Plakao je zbog spoznaje o njezinoj sudbini. Nakon toliko vremena, konano je saznao istinu. Dugo su ga muila pitanja o njoj. Kako joj je?

to se s njom dogodilo? Da li gaje nadivjela ili je otila prije njega? Sada je znao. I plakao je jer ga je istina boljela. Vedran je pustio da suze teku pokuavajui razluiti svoje misli od misli tog drugog koji se probudio. U poetku je u tome uspijevao pitajui se o emu to pria njegov vlastiti um? On se nikada nije pitao to se dogodilo Zori. Pa on je danas prvi put uo za nju! Ali, malo-pomalo, te su mu neobine misli postale bliske, ba kao i osjeaji koji su ih pratili. Boljelo ga je u grudima, a eludac mu se stezao. Bio je to osjeaj stranoga gubitka. Nenadoknadivog i konanog gubitka kojega nikada nije prebolio. A sada se taj gubitak vratio. Ili se vratilo sjeanje na njega i on nije mogao zadrati suze. Onaj novi u njemu sada je sasvim preuzeo njegov um. Pitanja, osjeaji, krivnja, nada, bol, jo pitanja... 'Oh, Zoro, zato? Zato nisi pola na otoke? Zato si bila tako tvrdoglava? Moglo je biti drugaije, moglo je...' Alije onda u blijesku spoznaje taj drugi shvatio da svega ovoga danas ne bi bilo da ona nije uinila ba tako. Slijedila je Boginju, slijedila je svoju ljubav. Da, to nije bila njegova ljubav, ali ipak gaje upravo ona dovela na ovo mjesto i u ovaj trenutak. I tada, ba tada dok je Dan priao o svojim posljednjim vizijama, Zorinom odlasku i Boginjinom obeanju, Vedran je iznenada shvatio tko je taj drugi u njemu. Otvorio je oi, pomalo u nevjerici. Odmahnuo je glavom kao da je trese, ali nije pomoglo. Spoznaja je bila tu. Da, nema sumnje, on je bio... "Vedrane," Dan mu je prekinuo tijek misli, "jesi li dobro? to ti je? Izgleda neobino." Vedran je iznenaeno pogledao svog prijatelja. Na trenutak se nije snaao. Nije znao u kojem je vremenu. "Dan...", poeo je oklijevajui, ali se zaustavio. "Stoje?" Ali, Vedran je utio. Spoznaja u njemu poela je blijedjeti. Ili se njemu barem tako inilo. Kao da vie nije bio siguran u ono to je pomislio. Onaj drugi je otiao ili se povukao u dubine njegovog uma. Odluio je ne spominjati to Danu, barem ne jo. A Dan ga je pozorno promatrao traei znakove koji bi mu objasnili promjenu u Vedranu. Nije ih naao iako je znao da su tu. Odluio je prijei preko toga. "Vedrane," upitao gaje, "zna li neto o astrologiji?" "Molim?" zbunjeno je odvratio Vedran. "O astrologiji. Naime, pjesma koju je ispjevala Ia, ona o povratku Boginje, to je proroanstvo, zna. Joha ju je protumaila tamo na brodu kad smo se vraali s Krete. To je proroanstvo, a opet i vie od toga. Zapravo je najava povratka s tono utvrenim vremenom." Vedran je zbunjeno promatrao svog prijatelja. Jo uvijek je bio izgubljen u mislima i nije u potpunosti razumijevao o emu on to govori. Danijel je to primijetio pa se nasmijao. "Ah, vidim da me ne razumije. Evo, pokuat u ti objasniti o emu se radi. Pjesma koju je Ia pjevala sadri opis astronomske situacije. Znao sam da je tako jo u svom snu, ali tada nisam mogao provjeriti o emu se radi. Joha mije rekla da Iina pjesma govori o vremenu koje je pet tisua sedam stotina godina u budunosti od naeg... hm, zapravo, od Zorinog vremena. To bi se nekako podudaralo sa sadanjim trenutkom. Ali, dao sam si truda pa pokuao izraunati tono kada bi to moglo biti, kada bi se Boginja mogla vratiti." Vedran je sada pozornije pratio Danijelove rijei. Uspjele su se probiti kroz maglu njegove zbunjenosti. "Doista?" upitao je znatieljno. "Hoe rei da si odredio godinu ili tako neto?" "Da!" potvrdio je Dan veselo. "Upravo tako." Vedran je rairio dlanove i podigao obrve. "I? Kada e to biti?" Danijel je malo zastao i nasmijeio se oigledno elei stvoriti dramatsku napetost. "Sada", rekao je napokon. "Sada?" ponovio je za njim Vedran. "Da, sada. Dolo je vrijeme povratka. Zato se sve ovo dogaa. Zato smo ovdje upravo sada."

"Ali...", pokuao je neto rei Vedran no Danijel gaje prekinuo. "Gledaj, objasnit u ti. Rijei pjesme govore o planetima naega Sunevog sustava i mjestima na kojima se oni nalaze u pretpostavljeno vrijeme povratka. Pjesma ide ovako." Danijel je odrecitirao prvu strofu Iine pjesme dok ga je Vedran iznenaeno promatrao. U vrijeme kad u se ponovo vratiti k vama, moj e se ljubavnik Mjesec uzdii na pola puta. Znak vode e okruivati njegovo lice, a ja u, slijedei njegovu zraku, pokucati na vaa vrata. "Taj dio je jasan", rekao je Danijel. "Uzdiui Mjesec na pola puta od mlaaka do punog Mjeseca i to u astroloki vodenom znaku, a to znai Raku, korpionu ili Ribama." Vedran je zapanjeno sluao odmahujui glavom. "Stoje?" upitao je Danijel. "Nita", uspio je rei Vedran. "Nisam znao da se bavi tim stvarima. Astrologija..." "Morao sam se pozabaviti astrologijom ako sam elio odrediti vrijeme povratka. U doba neolita ljudi su ivjeli s prirodom. Nebeska tijela sluila su za mjerenje prolaska vremena. Upravo nam ta injenica omoguuje da neke dogaaje smjestimo u pravo vrijeme. Astrologija nije..." "Dobro, dobro", prekinuo ga je Vedran. "Neka ti bude. Znam da se to moe. Priaj dalje o proroanstvu u pjesmi." "U redu", rekao je Danijel. "Sljedea strofa govori o Veneri." U vrijeme kad u se ponovo vratiti k vama, ena nad enama, ona koja dolazi s drugoga svjetla, bit e u tihom i nijemom drutvu. Slijedei njezinu elju, ja u pokucati na vaa vrata. "Venera je simbol za enu, arhetip ene, 'ena nad enama'. Osim toga 'drugo svjetlo' je vjerojatno izraz za drugi planet od Sunca. Dakle, opet Venera koja e, kako kae pjesma, biti u 'tihom i nijemom drutvu'. To moe biti jedino zvijee Riba." Vedran je kimnuo glavom potvrujui da prati tijek Danijelo-vog razmiljanja iako nije bio u to sasvim siguran. "Dalje postaje malo sloenije, ali ipak se moe razumjeti." Vaoj dui i vaemu srcu, doi u ponovo jedne mirne veeri, kad uitelji uvrste pogled na jarevim rogovima. "Astroloki simbol za uitelja je planet Jupiter. Izraz 'uvrstiti pogled' mogao bi znaiti da e promatrati 'jareve rogove' odnosno zvijee Jarca. Da bi to bila istina, Jupiter mora biti na drugoj strani neba, u zvijeu Raka." "Uh", rekao je Vedran. "Nisam siguran da te sada pratim..." "Nije vano", odmahnuo je Danijel rukom. "Vjeruj mi na rije! Jupiter mora biti u Raku, a Mars, koji predstavlja unutarnju vatru, nalazi se u Jarcu jer pjesma kae dalje: S tog e ih mjesta osvjetljavati unutarnja vatra. "I na posljetku," brzao je Dan, "'dvije sjenke' odnose se na mjeseeve vorove, sjecita putanja Sunca i Mjeseca gledano sa Zemlje: A dvije e sjenke bez vlastitoga postojanja, ushienim siktajem obuhvatiti nebo. 'Ushieno'je ovdje kljuna rije! Neu te sada optereivati sa astrologijom, ali ushienje ili egzaltacija mjeseevih vorova odvija se u Biku odnosno korpionu. Oni su uvijek jedan nasuprot drugom." Vedran sada vie nije mogao nita rei jer se sasvim izgubio u astrolokim pojmovima. Primijetivi to, Danijel ga je pokuao utjeiti.

"Ne brini ako ne razumije. Jednom u ti to detaljno objasniti. Na posljetku se jo govori i o Suncu koje e obiljeiti poetak nebeskog kruga, a to znai da e biti u zvijeu Ovna." U vrijeme kad u se ponovo vratiti k vama, poetak nebeskog kruga bit e obiljeen Suncem. "Sve u svemu", nastavio je Dan bez zastoja ne dajui Vedranu prigodu da prosvjeduje, "radi se o tono odreenom trenutku koji je astronomski i astroloki opisan u toj pjesmi. Moram ti takoer rei i to daje taj trenutak jako rijedak. U mojem snu, Johi su bila potrebna dva dana da izrauna kad e se tako neto dogoditi. Mene je do rjeenja raunalo dovelo za pola sata iako sam prije toga izgubio mjesece pokuavajui odgonetnuti pravo znaenje te pjesme. Ona govori o situaciji koja se ponavlja jednom u mnogo desetaka tisua godina. Svi ti planeti, njih sedam, astroloki su u vrlo povoljnom poloaju, a est ih je u takozvanoj egzaltaciji. To je vrlo rijedak dogaaj, ak i u kozmikim razmjerima!*" "U redu, u redu", uspio se probiti Vedran kroz bujicu Danovog oduevljenja. "Sada mi samo reci kada je to. Bez astrologije molim!" "U redu." Danijel je duboko uzdahnuo, a onda rekao: "08. i 09.05.2003. godine." Vedran isprva nije reagirao, a onda je shvatio da je Danijel izrekao dva nadnevka koja e doi vrlo skoro. "to? Pa to je za dva mjeseca? Jesi li siguran?" "Da, siguran sam", odgovorio je Dan. "U ta dva dana planeti zadovoljavaju kriterije iz pjesme. Ali, mislim da se ne moramo vezivati za te dane. Pjesma se vjerojatno odnosi na cijelo razdoblje. Rekao bih daje ovaj astronomski dogaaj iskoriten kao oznaka za snalaenje, a ne kao proroanstvo o danima dolaska Boginje. Jednostavno, mislim da se radi o naem vremenu, o naem ivotu. Ve-drane, to je sada! Boginja se vraa sada! To je njezino obeanje." Nita vam neu rei, a vi, voeni znamenjem s nebesa i enjom bez kraja i poetka, vi ete znati, sasvim sigurno znati: To sam ja, to sam ja... Ona koja seje vratila! Izgovarajui posljednje rijei pjesme, Danijel je u uzbuenju ustao. Iznutra je gorio. Sada je sve reeno, sve se zna. Tajna s kojom je ivio toliko dugo sada je izila na svjetlo dana. Bilo mu je teko otpoeti tu priu. Muila ga je nesigurnost i sumnje u stvarnost vlastitih iskustava. Ovo je bilo prvi put daje bilo kome ispriao bilo to o svojim snovima i vizijama, o Boginji i njezinom odlasku, ali i o svojoj ljubavi iz davnih vremena. Osjeaji u njemu bili su jaki ba kao i onda kad je sve to proivljavao. Zapravo, moda su bili i jai. Jer, sada je njegov cilj bio malo blii i kao da je postao malo stvarniji. A za to je bio zasluan i njegov prijatelj Vedran. Odjednom, njegovim se umom zakotrljalo to ime poput zvuka kotaa koji se brzo okreu. 'Vedran, Vedran, Vedran ...' A zatim se taj zvuk pretvorio u nejasan odjek u kojemu je prepoznao neto drugo. Neko drugo ime! Dan se nasmijao. Naravno, znao je to oduvijek! Okrenuo se prema svom prijatelju, vlanih oiju. 'Valjda neu zaplakati', pomislio je. A Vedran je sjedio na kamenu i podignute glave promatrao svog prijatelja. Onaj drugi u njemu ponovo se probio na povrinu. I dok je u Danu svitala spoznaja da u svemiru ne postoji ovjek koji bi vie od njegovog prijatelja zasluivao uti ovu priu, Vedran je ponovo postao svjestan svoje prave naravi i svojega podrijetla. Postao je svjestan sebe i razloga zastoje ovdje. Dva su se prijatelja istodobno nasmijeila jedan drugom. Vedran je ustao, a Dan mu je poloio ruke na ramena. 'Te oi, taj pogled...', pomislio je. 'Da, nema sumnje! Poznajem te, moj prijatelju! Poznajem te odavno i tako mi je drago da smo se ponovo sreli...' Nekoliko dugih trenutaka dva su prijatelja promatrala jedan drugoga smijeei se i putajui da se njihove due grle i vesele bez nepotrebnih rijei.

Vedran je bio taj koji je prvi prekinuo tiinu. Iako je iznutra znao sve, u njemu je i dalje ivio sasvim obian mladi. Umuje ponekad teko prihvatiti ono to srce razumije bez bilo kakvih objanjavanja. Ponovo je pomislio na Zoru, a s tom su milju doli i snani osjeaji. Osjetio je uzbuenje i nadu, ali je takoer osjetio i strepnju. Dan je imao mnogo razloga da se veseli ponovnom susretu s njom, ali on... kako bi se on morao osjeati? "I ti je sada... trai?" promucao je. Dan se nasmijao. Znao je o kome Vedran govori. "Naravno da je traim! Pa zar bih mogao drugaije? Boginja je rekla da je ona ovdje. Moram je pronai." "Ali, kako e je pronai? Ona bi mogla biti bilo gdje. Na drugom kraju svijeta... u Australiji, Americi... to ako je nikada ne sretne?" "Sluaj..." odgovorio je Danijel sada sasvim ozbiljan, "gdje god ona bila, ja u je pronai. Nije vano koliko daleko. Ako je istina da smo se pronali u oceanu vremena, onda ni ocean prostora, koji je mnogo manji, ne bi smio biti prepreka." Vedran je kimnuo glavom. Bilo mu je jasno da u njegovom prijatelju ne postoji ni zrnce sumnje u povoljan ishod potrage koja je zapoela tako davno, u dalekoj prolosti. Ali, pitanja su bila opravdana. Na posljetku, oni nemaju nikakav trag, nikakav putokaz osim majunog kipia Boginje u Danovom depu. "A glede moje potrage," prekinuo mu je misli Dan, "ja ne traim samo nju. Ako elim ispuniti svoju zadau, a to znai otvoriti oi ljudima za druge mogunosti, one u kojima smo uivali u zaboravljenoj i odbaenoj prolosti, bit e mi potrebna pomo. Bit e mi potrebna sva pomo koju mogu dobiti. Znam da zvui nevjerojatno, ali ve sada se mnogi bude iz tisuugodinjeg sna!" Danove su oi zasjale. Okrenuo se prema moru i rairio ruke. "Znam da ste tamo!" rekao je uzbuenim i povienim glasom. "Poznajem vas odavno, prijatelji moji! Vi, koji ste roeni u ovom neobinom vremenu, ratrkani po cijelome svijetu, prisjetite se sada svojega izvora. Prisjetite se svoga doma iz kojega ste nasilno istjerani. Vrijeme je! Vrijeme je da se vratite." A zatim se ponovo okrenuo Vedranu koji mu se smijeio. Danijelovo uzbuenje bilo je zarazno. "Ti si pomalo lud, zna", rekao mu je kroz smijeh. "Ali volim tvoju ludost! Svia mi se." "I meni se svia, prijatelju moj", odgovorio je Dan, a zatim je zastao kao da se neeg vanog dosjetio. "to je?" upitao ga je Vedran primijetivi promjenu na njegovom licu. "Jesi li zabrinut zbog prepreka na koje e naii? Ne brini, sve e..." "Ne, ne, nije to", prekinuo gaje Danijel. "Znam da e sve biti u redu. Ljudi e doi. Doi e jer e uti poziv kojemu se nee moi oduprijeti. Oni ga ve uju, znam to. I na putu su ovamo. Doi e ba kao..." Tu je Dan zastao, odmahnuo glavom i glasno se nasmijao. Vedranaje to zbunilo. "Ba kao...? Stoje? Zato se smije?" Danijel se prestao smijati, pribliio se svom prijatelju i ponovo mu stavio obje ruke na ramena. "Smijem se jer... jer sam bio slijep! Bio sam slijep i gluh za neto to je cijelo vrijeme bilo pred mojim oima." "O emu to govori?" "0 tebi, Vedrane", rekao je Dan gledajui svog prijatelja u oi. "O meni?" "Da, o tebi. Zna... ljudi e doi, svi oni, svi koji su ve bili ovdje, ba kao to si doao i ti!" Vedran je na trenutak utio, a onda je polako kimnuo glavom. Ako se on sam nije usudio izgovoriti istinu, neka je sada izgovori Dan. Tako je i bilo. "Znam tko si", rekao je Dan. "I znam da to i ti zna. Osjetio si to u istome trenutku kad i ja. Samo, ja sam ve proao kroz ta neobina iskustva pa ih moda malo bolje razumijem."

Vedran je utio i grizao donju usnu. ak i sada, nakon svega to se dogodilo, jo uvijek se plaio pustiti onog drugog u sebi sasvim na povrinu. Ako izgovori to ime, znao je da e njegova preobrazba biti potpuna. A ipak, tako je moralo biti! Ta, on je sve to znao, moda jo i onda kada je prvi put ugledao Danijela, u djetinjstvu, prije toliko godina. Radost koju je osjetio, nezadriva iskriava radost, nije bila primjerena susretu dvojice djeaka. Osim ako to nije bio susret nakon mnogo vremena... nezamislivo mnogo vremena! Vedranove oi su zabljesnule, a na licu mu se pojavio osmjeh neizmjerne sree. "Zna to", rekao je Danijel prekidajui aroliju prepoznavanja. "Mislim da u ti danas dati jedan poklon." "Poklon?" "Da, poklonit u ti tvoje ime! Ba kao to si ti meni, jednom davno, prilikom naeg prvog susreta poklonio moje." Vedran je zastao u oekivanju. "Enoa", rekao je Dan. "Od danas u te zvati Enoa." Kao da gaje ulo, more se na trenutak uznemirilo. Jedan veliki val zapljusnuo je tvravu, a vjetar je zaurlao u kronjama borova. Znaajne stvari ne odvijaju se uvijek na poznatim mjestima i za njih ne zna uvijek mnogo ljudi. Ali, kad se dogode, za njih zna priroda. I ako pozorno sluamo, sigurno emo uti usklike njezinog odobravanja. Enoa koji je bio Vedran i koji je ponovo postao Enoa, osjetio je to odobravanje u svome srcu i dui. Tijelo mu je zadrhtalo, a dah zastao. Prepoznavanje je bilo potpuno. Jo su neko vrijeme stajali s ljubavlju promatrajui jedan drugog i sluajui pjesmu vjetra koja je slavila njihov ponovni susret. Kad je nakon nekoliko minuta i to prolo, Enoa je rekao: "Tvoje ime je ostalo u mom srcu, Dan. Nisam ti ga poklonio, ve sam ga prepoznao. Ali, sada u i ja tebi pokloniti neto. Svoju vjernost. Ovaj put, vjeruj mi, nita me nee sprijeiti da te pratim. Bit u uz tebe kuda god ti iao. Zajedno emo pronai Zoru. I ja bih je elio vidjeti, zna." Dan se nasmijao. "Znam. Znam da to eli. I elja e ti se ispuniti." Dvojica mladia okrenula su se istodobno prema puteljku koji je vodio natrag do ceste. Prebacivi ruku preko ramena svog ponovno pronaenog prijatelja, Dan je tiho rekao: "Hajdemo! eka nas mnogo posla." KRAJ Proroanstvo o povratku Boginje U vrijeme kad u se ponovo vratiti k vama, moj e se ljubavnik Mjesec uzdii na pola puta. Znak vode e okruivati njegovo lice, a ja u, slijedei njegovu zraku, pokucati na vaa vrata. U vrijeme kad u se ponovo vratiti k vama, ena nad enama, ona koja dolazi s drugoga svjetla, bit e u tihom i nijemom drutvu. Slijedei njezinu elju, ja u pokucati na vaa vrata. Vaoj dui i vaemu srcu, doi u ponovo jedne mirne veeri, kad uitelji uvrste pogled na jarevim rogovima. S tog e ih mjesta osvjetljavati unutarnja vatra, a dvije e sjenke bez vlastitoga postojanja, ushienim siktajem obuhvatiti nebo. U vrijeme kad u se ponovo vratiti k vama, poetak nebeskog kruga bit e obiljeen Suncem. Nita vam neu rei, a vi, voeni znamenjem s nebesa

i enjom bez kraja i poetka, vi ete znati, sasvim sigurno znati: To sam ja, to sam ja... Ona koja seje vratila! U pjesmi koju je ispjevala Ia spominju se poloaji planeta Sunevog sustava unutar takozvanog nepokretnog ili sideralnog zodijaka. Naime, dananja astrologija koristi zodijak iji poetak oznaava prvi dan proljea odnosno proljetnu ravnodnevicu. U tom je trenutku, kau zapadni astrolozi, Sunce na nula stupnjeva Ovna. Meutim, ako bismo u tom trenutku pogledali kroz neki mjerni instrument, u pozadini Sunca vidjeli bismo zvijee Riba. To je zbog toga to pokretni ili tropski zodijak koji otpoinje proljetnom ravnodnevicom ne odgovara stvarnom rasporedu zvijea na nebu iznad nas. Sideralni i tropski Ovan poklapali su se prije otprilike dvije tisue godina. Tada je prvog dana proljea Sunce doista bilo u zvijeu Ovna. Prije toga, primjerice u vrijeme neolita, kad je Ia izrekla svoje proroanstvo o povratku Boginje, prvog dana proljea Sunce je bilo u zvijeu Blizanaca! Svake godine toka proljetne ravnodnevice se pomicala polako unatrag dok s poetkom nae ere nije prela zvijee Ovna i poela putovati kroz Ribe. Zbog toga se, astroloki, ovo nae doba zove Doba Riba. Neolit se odvijao u Dobu Raka, Blizanaca i Bika, a kako nas upozoravaju mnoga new age uenja, uskoro se pribliavamo Dobu Vodenjaka. Razlog za razliku izmeu poetka proljea (tropski Ovan) i pravog zvjezdanog Ovna nalazi se u precesiji: polaganom kretanju Zemljine osi koja za otprilike 27000 godina opie puni krug odnosno izvrnuti stoac na nebu iznad nas. Iako ovakva situacija moe zbuniti laika, injenica je da su astrolozi od davnina koristili upravo nepokretni ili sideralni zodijak. ak i danas veina svjetskih astrologa (npr. arapski i indijski) koriste isti zodijak. Tropski zodijak, po kojem danas rade zapadni astrolozi i koji uglavnom poznaju iroke mase, uao je u uporabu mnogo kasnije, unatrag otprilike dvije tisue godina. Uvrstio se u srednjem vijeku, u vrijeme kad je znanje o pravom izgledu svemira bilo zaboravljeno i zamijenjeno geocentrinim modelom po kojem se sve drugo u svemiru okree oko Zemlje. Osim astroloke uporabe, sideralni zodijak predstavlja kozmiki sat odnosno kalendar. Jer, ako nekome koga makar malo poznajete, kaete da se u proljee Sunce nalazilo u zvijeu Blizanaca, taj e odmah znati o kojem povijesnom razdoblju govorite. Ako uporabite manje podjela zodijaka, moete precizirati odreeno vrijeme do u godinu. Zbog toga je razumljivo to se u starim civilizicijama svaka pria o vremenu (buduem i prolom) svodila na poloaje planeta u si-deralnom zodijaku. Iina pjesma nije izuzetak. Ona ukazuje na situaciju u kojoj se sedam planeta nalaze u tono odreenim znakovima. Kako je objanjeno u samoj knjizi (u posljednjem poglavlju kad Dan tumai Vedranu pravo znaenje proroanstva), to je vrijeme u kojem e planeti zauzimati sljedee pozicije unutar sideralnog zodijaka: Jupiter u Raku Mars u Jarcu Venera u Ribama Sunce u Ovnu Rahu u Biku Ketu u korpionu Mjesec u Raku Rahu i Ketu su takozvani mjeseevi vorovi (sjenke iz pjesme). Oni nemaju materijalna tijela, ve se radi o matematikim tokama sjecita izmeu putanja Sunca i Mjeseca gledano sa Zemlje. Osim u astrologiji, Rahu i Ketu imaju primjenu u astronomiji pri izraunavanju pomrina Sunca i Mjeseca. Sam Mjesec mogao bi biti u Raku, korpionu ili Ribama jer su sva ta tri znaka prema astrolokim naelima "vodena". Ali, budui da se on mora "uzdii na pola puta" kako kae pjesma, onda to, u odnosu na Sunce, moe biti jedino Rak.

Potrebno je napomenuti da veina starih astrologija nije uzimala u obzir vanjske planete Sunevog sustava Uran, Neptun i Plu-ton, pa su zapravo koristili devet elemenata za opis astroloke situacije (Sunce, Mjesec, Mars, Merkur, Jupiter, Venera, Saturn, Rahu i Ketu). U Iinoj pjesmi se spominje njih sedam. ak est od njih je u takozvanom poloaju egzaltacije dok se Mjesec nalazi u svom vlastitom znaku. U astrolokim pojmovima egzaltacija se smatra poloajem kad planet kao astroloki simbol daje najbolje od sebe. Poloaj u vlastitom znaku (Mjesec u Raku) takoer je vrlo dobar. Drugim rijeima, proroanstvo o povratku Boginje opisuje vrlo povoljno vrijeme! Planeti e, kako je to rekla Uma u knjizi, slaviti povratak Boginje. Radi se o vrlo posebnom vremenu jer se ovakva situacija na nebu rijetko via. "Rijetko" se odnosi na razdoblja od najmanje nekoliko desetaka tisua godina! Kao stoje reeno u knjizi, to rijetko i posebno vrijeme dogodilo se u mjesecu svibnju 2003. godine. Evo kako je izgledala slika neba u to vrijeme. Crte je predstavljen na kvadratni nain, slino kao to je to obiaj u jednoj od najstarijih astrologija koje potjeu takoer iz vremena neolita, ali s podruja dananje Indije. Danas rairena ved-ska (indijska) astrologija preuzela je taj nain crtanja slike neba. Iako za to nema dokaza, po mojem je miljenju vjerojatno da su ljudi neolita posvuda crtali nebo na takav ili slian nain. Objasnivi posebnost toga trenutka, itatelju preputam da sam izvede svoje zakljuke. Svijet u kakvom ivimo spremanje za promjenu. Moda e to biti strana, katastrofalna promjena u kojoj emo svi izginuti. A opet, moda nas eka bolje vrijeme u kojem emo ponovo otkriti svoje korijene i vratiti se davno izgubljenom, ali mnogo prirodnijem nainu razmiljanja. Moda ipak postoji mogunost da se Boginja vrati? Ako na to pitanje dopustimo pozitivan odgovor, onda bismo mogli krenuti i korak dalje pa prihvatiti daje vrijeme za njezin dolazak upravo sada! Svibanj 2003. svakako je bio astroloki zanimljiv. Znai li to da se Boginja vratila ba tada kao to predvia Iina pjesma? I, ako jeste, na koji nain se to dogodilo? Budui da knjiga koju ste upravo proitali ne osvjetljava odgovor na ova pitanja, ve samo nudi razne mogunosti, morat ete se naoruati strpljenjem do neke sljedee knjige. A moda e vam svakidanji dogaaji pruiti cjelovite odgovore i nee biti potrebe za knjigom. U svakom sluaju, mislim da ste dobili mnotvo zanimljivih podataka nad kojima moete razmiljati, te da e postavljena pitanja pokrenuti vau matu. Molim vas, izmatajte sretniji svijet! S ljubavlju, Adrian Predrag Kezele Pojmovnik Budui da ne postoje pisani zapisi iz vremena o kojemu govori ova knjiga, a nepoznat nam je i jezik kojim su govorili ljudi neolita, pojmovnik koji slijedi moe se smatrati zasnovanim na mati zainjenoj nekim poznatim povijesnim injenicama. Meutim, autor je uvjeren da se do spoznaja o istinitoj povijesti moe doi koritenjem svijesti kao prijenosnika obavijesti. Po tom uvjerenju, svijest nije ograniena vremenom. Postoji mogunost da se, koritenjem posebnih tehnika, saznaju obavijesti do kojih nikako ne bismo mogli doi znanstvenim putem. U stvaranju ove knjige, a posebice u oblikovanju naziva, koritene su takve tehnike. ak i ako bi se jednom pokazalo da te obavijesti svojim oblikom ne odgovaraju stvarnosti, njihova unutarnja bit u potpunosti e je odraavati. Anila - boginja vjetra i zraka. Anian - naziv za naselja preko Jadranskoga mora, na podruju dananje sredinje i june Italije koje povjesniari nazivaju Im-presso kulturom.

Arina - ime boginje Sunca iz stare Anatolije. To je ime uzela Danijelova prateta Marija, poznatija kao Uma, nakon to je zavrila s jednim dijelom svoga ivota u Americi. Astarte - babilonska boginja. esto se prikazivala s ukrasom u obliku polumjeseca na glavi ili tijelu. Poznata je i pod imenom Itar. Danilo - malo mjesto u zaleu ibenika gdje se nalaze arheoloka nalazita iz doba neolita. Nalazi se u plodnoj dolini okruenoj niskim brdima. Dolina je vjerojatno sluila kao ogroman vrt i vonjak za naselje koje se nalazilo na podruju dananjeg ibenika. Ostaci neolitske kulture u samom gradu odavno su nestali zbog toga jer su na istom mjestu kasnije ivjeli mnogi narodi. Zbog povezanosti u nainu ivota, cjelokupna neolitska kultura na podruju Dalmacije i otoka u povijesti je poznata kao Danilo-Hvar kultura. Dumuzi - kralj i muko boanstvo u Sumeru. Inanin ljubavnik (vidi: Himne Inani). Jednom godinje provodio se obred spajanja Dumuzija (kojega je predstavljao kralj) i Inane (koju je predstavljala visoka sveenica). Njihova ljubav i njihovo zadovoljstvo predstavljali su sreu, miran ivot i obilje za ljude. Taj obred je, vjerovali su Sumerani, osiguravao mo kralju te sigurnost njegovim podanicima. S vremenom, izvor snage se zaboravio, a dok su sa sjevera dolazili sve barbarskiji i nasilniji narodi, kraljev poloaj je morao jaati dok je njeno ensko naelo polako tonulo u zaborav. Emitru - poglavar naroda iz podruja dananje Anatolije. Budui blizu Kurganima, zagovarao je organiziranje obrane i prijelaz na ratniki nain ivota ne bi li obranili svoje domove. Endra - visoki sveenik zbog ije se ljubavi Boginja utjelovila u Inji. Njezin ubojica, rtva okolnosti, ali i rtva ljubomore. Elana - boginja mora i dalekih voda. Ean - legendarni brodograditelj s otoka Vare, dananjega Hvara. Himne Inani - potjeu iz starog Sumera. Uglavnom govore o njezinom svetom vjenanju s Dumuzijem, ovjekom, ali i boanstvom. Dumuzi je kralj koji vlada ljudima. Sumerani su smatrali da muka vladavina, dakle kraljevstvo, prima snagu i podrku od enskoga naela. Dolo je do mijeanja stare kulture u kojoj je Boginja imala glavnu rije i nove, pastirske kulture gdje su prevladavala muka boanstva. Kad se pojavio prvi val tih sjevernih naroda, ljudi koji su tovali Boginju nisu imali drugog izbora nego prihvatiti ih u svoje naruje. Boginja je majka i zatitnica, a ne ratnica. I tako je Inana dragovoljno pristala prepustiti svoju 'vlast', koju zapravo u pravom smislu te rijei nikada nije ni posjedovala, kralju i bogu Dumuziju koji je vladao ljudima i njihovim svjetovnim poslovima. U Sumeru Boginju nisu ubili, ali su je natjerali da svoju energiju preda mukome Bogu, a zatim su je postupno zaboravili. Inja - legendarna djevojka koja je spasila Uma-Neth od najezde Kurganskog vojskovoe. ivjela je oko tisuu godina prije vremena radnje "Povratka Boginje", dakle oko 5000. god. pr. n. e. Smatra se utjelovljenjem Boginje, a rtvovala je svoju ljubav prema En-dri zbog kojeg se utjelovila da bi spasila druge ljude. Prema legendi, bila je to najljepa ena koja je ikada roena na ovome svijetu. Inan ili Inana - ime Boginje kad je raspoloena za ljubav, kad zavodi i prua uitak. Inan-Durh - Inan ili Inana je ime Boginje kad je raspoloena za ljubav, kad zavodi i prua uitak. Durh je posljednje boravite; mjesto na kojem se najradije boravi i najradije umire. Doslovni prijevod izraza Inan-Durh je bilo mjesto gdje e Boginja umrijeti. Radi se o otoku koji danas nazivamo Kreta, mjestu gdje je kultura i civilizacija ljudi koji su tovali Boginju najdue opstala zbog svojega odvojenog poloaja koji ju je titio od osvajaa sa sjevera. Irana - ime sveenice koju je Dan sreo na Kreti, a koja mu je otkrila dio njegove budue sudbine. Kurgani - zajedniki naziv za sjeverna plemena koja su u nekoliko valova, od estog do treeg tisuljea prije nove ere, zauzela podruje takozvane Stare Europe i potisnula miroljubivu

neolitsku kulturu na tom podruju. Ime im dolazi od rijei koja oznaava 'grob' odnosno 'pokapanje' zbog znakovitog naina na koji su pokapali svoje mrtve ispod kamenih ploa. Iako su u valovima dolazili gotovo dvije tisue godina i polako osvajali podruja sve do Mediterana, u etvrtom tisuljeu prije nove ere Kurgani su se rairili preko cijelog podruja od Crnoga mora kroz Sjevernu Europu, a istono do prirodne zapreke Ural-skih planina. Vladali su primitivnom obradom metala koji su koristili i za oruje. Za razliku od neolitskih kultura, Kurgani su bili osvajai i ratnici. Negdje oko 2800. god. pr. n. e. uzrokovali su najvei val unitavanja u Anatoliji i u podrujima oko Egejskoga mora, a nekoliko stotina godina kasnije u Siriji i Palestini. Kurgani pripadaju skupini naroda proto-Indoeuropljana iji smo mi nasljednici ne samo u lingvistikom smislu ve i u smislu svjetonazora i kulture. Naalost, neolitski narodi koji su ivjeli na naim podrujima sasvim su nestali. Malo more - izraz ljudi Uma-Netha koji se odnosi na dananje Jadransko more. Min - naziv glavnoga naselja i luke na pradavnoj Kreti odnosno Inan-Durhu. Luka je sa svojim molovima bila oblikovana u obliku polukruga te je sliila velikim ustima. Rije min znaila je ulaz ili usta. Pretpovijest - razdoblje za koje suvremena znanost tvrdi da "prethodi" povijesti nameui tako doktrinu o superiornosti nae civilizacije nad onim to je bilo prije. Meutim, svi arheoloki dokazi upuuju na injenicu da su upravo u pretpovijesti (u vrijeme neolitika, od otprilike 8000. do 3000. god. pr. n. e., pa ak i prije u vrijeme paleolitika) cvjetale miroljubive kulture vrlo razvijene znanosti, filozofije i religije. Te su kulture uivale u svijetu gdje je rat bila nepoznanica, a sukobi rijetkost. Odnos prema prirodi bio je oznaen suradnjom, a ne "kroenjem" ili pobjedom nad prirodom, a odnosi meu ljudima bili su uravnoteeni. U religioznom smislu, ljudi su tada tovali enski vid boanstva kao izvor ivota ne zanemarujui ulogu mukoga naela. Suprotno od uvrijeenoga miljenja zbog kojeg je nainjena granica izmeu povijesti i pretpovijesti, postoje pokazatelji da su mnoge kulture u to vrijeme poznavale pismo. To znai daje glavna razlika izmeu "povijesti" i "pretpovijesti" bila zapravo politike naravi: osvajaka kultura je istisnula miroljubivu i ispisala povijest onako kako je to njoj odgovaralo. Stara Europa - izraz koji je u suvremenu povijest uvela Marija Gimbutas. Radi se o neolitskim kulturama na podruju koje obuhvaa gotovo cijeli Balkan, protee se na sjever do dananje eke, a na jug i istok preko Grke i Turske do Crnoga mora. Vremenski, radi se o razdoblju od oko najmanje 3500 godina; od 7000. do 3500. god. pr. n. e. Sumerska civilizacija - jedna od rijetkih u kojoj je dolo do mijeanja stare neolitske kulture u kojoj se tovala Boginja i novoga svjetonazora sa sjevera u kojem se tovalo muko boanstvo. Vie od tisuu godina Sumerani su odravali ravnoteu izmeu ta dva boanska naela. Postojala je vrhovna sveenica koja se jednom godinje ritualno spajala s kraljem koji je imao svjetovnu vlast. Na taj nain se priznavao pravi izvor boanske snage: ensko naelo. (Vidi: Himne Inani) Tanel - naziv prastarog neolitskog glazbala iz Uma-Netha. Maleni harmonini bubanj koji se sastoji od tri spojene keramike posude preko kojih je prevuena koa. Na tanelu se mogu svirati harmonije jer su preko postraninih otvora napete tri tetive. Takoer, njime mogu odravati eljeni ritam te mu dodavati tonalitete razliitim pritiscima na napetu kou. Uma - jedno od najvanijih imena Boginje u obliku Majke i Stvarateljice. Ponekad se koristi za oslovljavanje iz potovanja ena koje su majke, a takoer i kao titula visoke sveenice u Boginjinom hramu. Osim toga, Uma je i tajno ime za drugi planet od Sunca, dananju Veneru, koja se smatra simbolom Boginje, a takoer i njezinim domom u legendama i priama. Uma-Haran - osoba s posebnim darom pronalaska "tragova Boginje" odnosno mjesta koja su na neki nain povoljnija od drugih za izgradnju kua, naselja, a posebice svetita. Uma-Haran

je vrlo osjetljiva osoba koja ponekad ima sposobnost prekognicije, vidovitosti ili drugih neobinih moi. Vjetina Uma-Haran se ne ui, ve se osoba s njom raa. Doslovni prijevod izraza Uma-Haran je Onaj-koji-osjea-tragove-Boginje. Uma-Neth - naziv jednog od najveih naselja i cijele kulture koja se u vrijeme neolita (od otprilike 8000. - 3000. god. pr. n. e.) razvila na obalama dananje Dalmacije, posebice u podruju ibenika, a kasnije i na otocima, posebice Hvaru. Ta je kultura u dananje vrijeme poznata pod imenom Danilo-Hvar kultura. Izraz "neth" oznaavao je neto poput "kolijevke" ili "doma". Dakle, Uma-Neth je Kolijevka Boginje. Umjetnost - u umjetnosti neolitika veinom prevladavaju prizori seksa, seksualnosti, spolnosti, uitaka i ljubavi. To su bili Boginjini darovi koje su ljudi dijelili izmeu sebe. Sve stoje bilo povezano sa enskim tijelom, posebice menstrualni ciklus i sam in raanja, bilo je sveto. U nae vrijeme se to pretvorilo u sramotu i grijeh. U povijesnoj umjetnosti (dakle umjetnosti nae kulture; vidi Pretpovijest) zapanjuje injenica kako uope ne postoje djela koja opisuju in davanja ivota. Meutim, djela koja oduzimaju ivot (prizori rata, patnje i nesrea) prisutna su u najveoj moguoj mjeri. Unutarnje more - izraz ljudi Uma-Netha koji se odnosi na dananje Crno more. Vanjsko more - izraz ljudi Uma-Netha koji se odnosi na dananji Atlantski ocean. Vara - ime kojim su stanovnici Uma-Netha nazivali otok Hvar. Veliko more - izraz ljudi Uma-Netha koji se odnosi na dananje Sredozemno more. Venera iz Laussela -jedan od najstarijih reljefa ene ili Boginje iz razdoblja paleolitika. Na reljefu je prikazana krupna ena, vrlo irokih bokova s vidljivim trbuiem. Pubini trokut joj je jasno istaknut, a velike grudi pomalo objeene. U desnoj ruci, savijenoj i uzdignutoj do visine ramena, dri polumjesec, a lijeva joj je poloena preko trbuha i pokazuje u smjeru spolnih organa. Na polumjesecu se nalazi trinaest crta koje oznaavaju broj izmjena mjeseevih mijena tijekom jedne godine, to je povezano s trinaest menstrualnih ciklusa kroz koje ene prolaze u istom razdoblju O autoru Adrian P. Kezele roenje 1962. godine u Varadinu. Diplomirao je logopediju na Fakultetu za defektologiju u Zagrebu. Nakon studija odlazi u inozemstvo te se posveuje prouavanju tehnika i metoda za razvoj svijesti. Od 1988. godine odrava predavanja, seminare i teajeve irom Hrvatske i Slovenije. Viegodinje iskustvo u savjetovanju i poduavanju rezultiralo je nastankom mnogobrojnih knjiga. Takoer, njegova su predavanja zabiljeena na do sada est videokaseta, a objavljenje i CD uz knjigu Savrena ljubav. Na slovenski jezik prevedene su mu knjige Maitreya, Velianstveni Saturn i Vastu - dobri duh prostora (Zaloba Satjam, 2001.). A.P. Kezele trenutno najvie radi kao predava, poduava Integralnu meditaciju, te odrava osobna savjetovanja na osnovi jotia. U okviru tehnike Integralne meditacije odrava i napredne programe poput teajeva Ubrzanja i, u posljednje vrijeme, Teajeva za arobnice i arobnjake. Osim toga, autor je seminara Skrivene poruke te vrlo djelotvornih Rasa tehnika. Pokreta je i projekta Vastu -dobri duh prostora u okviru kojeg obrazuje vastu praktiare. Njegova knjiga Dupinov san nadahnula je osnivanje istoimene udruge koja se bavi prouavanjem i promicanjem meudjelovanja dupina i ljudi, a 2002. je objavljena i na engleskom jeziku. Odnedavno je sa svojim suradnicima pokrenuo odravanje skupova u posebno odabranim razdobljima. Usklaivanje s prirodnim ritmovima vano je za razvoj svijesti ne samo pojedinaca ve i ovjeanstva. Takvi skupovi s vie stotina sudionika odrani su u kolovozu 1999., svibnju 2000., rujnu 2001., svibnju 2002., svibnju 2003. i listopadu 2003. godine.

A.P. Kezele takoer je osniva globalne mree za intuitivnu komunikaciju pod nazivom SoulNet. U SoulNetu trenutno sudjeluje oko 4000 osoba iz cijelog svijeta. U Hrvatskoj i Sloveniji krajem 2003. godine osnovana je Udruga za duhovnu podrku umiruima poradi irenja znanja sadranih u knjigama Gospodar smrti i ivot-smrt-ivot. Istraivanje duhovnog naslijea kultura s podruja Stare Europe (knjige Povratak Boginje te dvije koje su u pripremi: Potraga za Boginjom i NeoDance: ples Boginje) potaknulo je nastanak duhovnog plesa pod nazivom NeoDance te provoenje posebnih plesnih radionica i kolovanja NeoDance trenera. Dodatne obavijesti o aktivnostima i novostima iz rada Adriana Predraga Kezelea potraite na njegovim web stranicama: www.dvostrukaduga.hr/APK/ www.soulwindsurf.com www.vastuvidya.net www.neodance.com Knjige moete naruiti na adresi nakladnika: Dvostruka Duga d.o.o. p.p. 184 HR-40001 akovec ili telefonom 040 347 343 www.dvostrukaduga.hr e-mail: info@dvostrukaduga.hr Dosadanja izdanja Dvostruke Duge: Biblioteka JUPITER A. P. Kezele: Stvaranje sree (1995., 2000., 2002.) Deepak Chopra: Tijelo i duh, rijeka vjenosti (1995., 2002.) John Douillard: Tijelo, duh i port (1996., 2000.) A. P. Kezele: Skrivene poruke, skrivena znaenja (1996., 1999., 2001.) Deepak Chopra: Put do ljubavi (1998., 2000.) D. Epstein: Dvanaest stupnjeva iscjeljenja (1998.) A.P. Kezele: Tajne indijske astrologije (1998., 2001.) Hanna Kroeger: Zdravlje iz prirode (1999.) Caroline Myss: Anatomija duha (1999., 2000., 2003.) A.P. Kezele: Umjetnost davanja (1999., 2002.) A.P. Kezele: Moj put do arolije (2000.) Caroline Myss: Zato se ljudi ne iscjeljuju (2001.) Deepak Chopra: Kako spoznati Boga (2001.) A.P. Kezele: Vastu - dobri duh prostora (2001.) A.P. Kezele i A. Hampamer: Integralna meditacija (2002.) Caroline Myss: Izaberimo zdravlje (2002., 2003.) Caroline Myss: Sveti ugovori (2002.) A.P. Kezele: ivot - smrt - ivot (2003.) Daphne Rose Kingma: Budunost ljubavi (2003.) Biblioteka AQUARIUS Rene Erdos: Indijski gost (1996.) f Deepak Chopra: Povratak Medina (1997., 2002., 2003.) M.S. Peck: Na Nebu kao i na Zemlji (1997.) Daniel Quinn: Ishmael (1997., 2001.) A.P. Kezele: Maitreya (1997., 2001.) James F. Twyman: Poslanik svjetla (1998.) A.P. Kezele: Aneo pod maskom (1998., 2002.) Mario Morgan: Tihi zov Australije (1999., 2002.)

Daniel Quinn: Pria o B (1999.) Dan Millman: Put mirnog ratnika (2000.) Mario Morgan: Poruka iz Zauvijek (2001., 2002.) Malidoma Patrice Some: Afrika inicijacija (2001.) A.P. Kezele: arobnica (2002.) A. P. Kezele: Bijela ptica (2002.) Dan Millman: Sveto putovanje mirnog ratnika (2003.) A. P. Kezele: Gospodar smrti (2003.) A. P. Kezele: Povratak Boginje (2003.) Biblioteka A URORA Deepak Chopra: Sedam duhovnih zakona uspjeha (1996., 2000., 2001.) Deepak Chopra: Put arobnjaka (1997., 2002.) A.P. Kezele: Intuicija - mudrost pravoga izbora (1997., 1999., 2001.) Louise L. Hay: ivot! (1997., 1998., 1999.) Louise L. Hay: Mo ene (1998.) Deepak Chopra: Sedam duhovnih zakona za roditelje (1998.) A.P. Kezele: Sedam akri, sedam stanja svijesti (1999., 2002.) Wayne W. Dyer: Ostvarite svoju sudbinu (1999., 2002.) A.P. Kezele: Kozmika proslava (2001.) Biblioteka ZNANOST NOVOG VREMENA M. Fox & R. Sheldrake: Fizika anela (1999.) Daniel Quinn: Izvan civilizacije (2000.) F. David Peat: Sinkronicitet (2000.) Gary Zukav: ivot due (2002.) Gary Zukav i Linda Francis: Srce due (2003.) Riane Eisler: Mo partnerstva (2003.) Biblioteka SAVRENO ZDRAVLJE Deepak Chopra: Savrena teina (1996.) Deepak Chopra: Savrena probava (1996.) Deepak Chopra: Odmorno spavanje (1996.) Deepak Chopra: Neograniena energija (1996.) Deepak Chopra: Prevladajte ovisnost (1997.) A.P. Kezele: Zdravlje s neba (2000.) A. Hampamer: Ajurveda za svaki dan (2001.) Ostala izdanja A. P. Kezele: TM-Korak naprijed (1994.) A. P. Kezele: Istina u pjesmi (1994.) Adrian B. Smith: Klju za kraljevstvo nebesko (1994.) A. Hampamer & K. Kezele: Nova kuharica (1995., 1997., 2000., 2001.) A.P. Kezele: Kratki pregled novih misli koje mijenjaju svijet (2000.) A.P. Kezele: Savrena ljubav 1. dio (2000.) A.P. Kezele: Dupinov san (2001.) Nije u prodaji A.P. Kezele: Trojedna - o ljubavi i vjenosti (1996.) A.P. Kezele: Velianstveni Saturn (dosad objavljeno 10 izdanja) Dvostruka Duga je nakladnika kua posveena izdavanju knjiga koje istrauju mogunosti ovjekova duha i tijela, ukazuju na blizak odnos ovjeka i prirode te naine putem kojih

moemo sauvati dragocjeni planet na kojemu ivimo. elite li ubrzati svoju evoluciju i sudjelovati u stvaranju boljeg i sretnijeg svijeta - ovo su knjige za vas! Bilo da se radi o duhu, tijelu ili okolini, uvijek postoje

mjesta koja je potrebno istraiti i vjetine koje je potrebno nauiti. Napuci i savjeti Biblioteka JUPITER. U trenucima kad je potrebna podrka i vizija, knjige iz Biblioteke AURORA bit e izvor nadahnua, poput zvijezde ije ime nose. biblioteka

B ibiio t e k a ACJUARIUS Biblioteka^4Q?//lR/KSr posveena je romanima. Prie, parabole, legende i mitovi - mudrost se oduvijek prenosila ba tako.

Uzbudljivo istraivanje podruja u kojem se susreu znanost i duh! Knjige koje spajaju objektivno i subjektivno te tako ocrtavaju put u novo tisuljee - tisuljee duhovnog razvoja. BIBLIOTEKA ZNANOST NOVOG VREMENA

ista vam neu reci, a vi, vodeni znamenjem s nebesa i enjom bez kraja i poetka, vi ete znati, sasvim sigurno znati: To sam ja, to sam ja... Ona koja se vratila!