Anda di halaman 1dari 34

UVOD

Anatomija je znanost koja proučava oblik i građu živih bića od cjeline do strukturalnih detalja.
Anatomija je morfološki dio biologije, sveobuhvatne nauke o biljnom i životinjskom svijetu.
Osnovni i prvobitni metod istraživanja objašnjen je u samom nazivu. To je metod rasijecanja ili
razudbe. Najstariji podatak o njegovom korištenju datira od Grka koji su ga nazvali anatomijom
(Theophrast) prema riječi anatemneim, Sto znači rasijecati.
Anatomija se kao znanost veoma razgranala, pa smo dobili mnoštvo naziva koji pojedine grane
anatomije precizno određuju, kao na primjer: sistematska, topografska, makroskopska,
mikroskopska, itd. anatomija. Plastična (grčki: plastes - kipar, plastike - kiparstvo) anatomija
čovjeka i životinja i usporedna ili komparativna anatomija sadrže znanja koja su neophodna u
likovnom obrazovanju.
Plastična anatomija pruža osnovna znanja o građi, formama i proporcijama ljudskog tijela i tijela
životinja u mirovanju i pokretu. Pošto sa svog stanovišta objašnjava dio likovne problematike,
ona se proučava kao predmet na umjetničkirn školama i akademijama u početnim godinama
studija.
Učenje same teorije anatomije ne pruža, praktično, nikakve koristi. „Ako želiš iz anatomije nešto
shvatiti, naučiti i objasniti, moraš to nacrtati“ (Leonardo)
Plastična anatomija čovjeka uzima naučnu osnovu iz sistematske anatomije čovjeka i to samo
one njene dijelove, odnosno sisteme koji sudjeluju u građi tijela i određuju njegovu površinu. To
su skeletni sustav sa zglobovima i mišićni sustav sa kožom i potkožnim tkivima. Ostali sustavi
(krvotok, disanje, probava, nervni sustav i osjetila) ne nalaze se u okviru proučavanja plastične
anatomije, ali njihovo poznavanje je značajnao i upotpunjuje našu predstavu o kompleksnom
čovjekovom organizmu, pogotovo stoga jer bismo trebali biti svjesni činjenice da čovjek
nedovoljno poznaje samog sebe.

KOSTUR I ZGLOBOVI
Čovjek živi u okolini koja je sva, osim zraka i vode, građena od čvrste materije. Da bi se u takvoj
okolini mogao kretati uspravno, izvoditi bezbrojne pokrete i nositi teret, potrebno je da i njegovo
tijelo bude opremljeno adekvatnom elastičnom čvrstoćom. Ta čvrsta unutrašnja konstrukcija
tijela sagrađena je od kostiju. Sve kosti zajedno, kojih ima oko 200 (233 sa svim sitnim kostima)
nazivamo kostur. Osovinski kostur svih kralježnjaka, pa i čovjeka, pokazuje zajedničku osnovnu
shemu građe i sastavljen je od kostura glave, trupa i kostura ekstremiteta. Ako uspoređujemo
građu trupa čovjeka sa trupom ostalih kičmenjaka, razlike nisu velike. Bitne razlike odnose se na
ekstremitete, ovisno o njihovom oblikovanju u neprekidnoj borbi za opstanak.
Kostur daje tijelu čvrstinu koja mu je potrebna u vršenju životnih funkcija i rada. Ta čvrsta
konstrukcija u osnovi određuje oblik tijela, visinu cjeline i proporcije pojedinih dijelova. Koštana
masa je sastavIjena iz mineralnih soli i organske materije - oseina - koji joj daje određenu
elastičnost. Elastičost kostiju opada analogno starenju. Po obliku razlikujemo tri osnovna tipa
kostiju: duge, pljosnate i kratke.
Duge kosti, koje uglavnom grade ekstremitete, imaju dugačko, čvrsto tijelo i dva kraja. U
šupljinama cjevasteg dijela nalazi se koštana srž. Interesantna unutrašnja građa kostiju
prilagođena je zakonima statike i dinamike uz maksimalnu uštedu prostora i težine. Duge kosti
nisu elastične samo zbog prisustva oseina, već i zbog oblika. Nijedna kost nije potpuno prava.
Građena je, obično, u vidu opruge, spirale, koja sa svih strana pokazuje krivine slične slovu „S“.
Krajevi dugih kostiju ne pokazuju međusobno nikakve sličnosti, već iznenađujuće razlike, koje
predstavljaju svojevrsne crtačke enigme.
Pljosnate kosti grade zidove raznih duplji ljudskog tijela i na taj način štite unutrašnje organe
(lubanja, zdjelica, rebra). Dužina i širina su im znatno veće od debljine.
Kratke kosti šire se u sve tri dimenzije i obično su kockatsog oblika (kosti ručja, nožja).
Važna karakteristika kostura je u tome što pojedini dijelovi kosti mogu mijenjati svoj položaj.
Promijenom položaja jedne kosti prema drugoj, nastaje pokret. Mjesta gdje se kosti spajaju,
nazivamo zglob. Pokretljivost zgloba ovisi načinu na koji se kosti međusobno zglobljavaju, od
oblika površina kojima se dodiruju. U pogledu zglobljavanja priroda se pobrinula za najveću
moguću raznovrsnost. Postoje nepokretni, polupokretni i pokretni zglobovi.
Tipičan predstavnik nepokretnog zgloba je tzv. šav. Dvije susjedne pljosnate kosti se svojim
zupčastim rubma uvlače jedna u drugu, okoštavaju i isključuju svaki pokret (šavovi na lubanji).
Nepokretan ili veoma malo pokretan zglob je onaj u kome se dvije kosti dodiruju ravnim
površinama i čvrsto su vezane hrskavicom koja se nalazi izmedu njih (preponska simfiza).
Pokretne zglobove dijelimo ili prema broju osovina, oko kojih se pokret izvodi, u jedno-, dvo- ili
tro-osovinske zglobove ili prema obliku zglobnih površina. Kuglasti ili loptasti zglob je tro-
osovinski zglob kaji omogućuje pokret u svim pravcima. Poluloptasta zglobna površina jednog
kraja kosti - zglobna glavica - uvlači se u odgovarajuće udubljenje na susjednoj kosti - zglobnu
čašicu. Zglob ramena i kuka su loptasti zglobovi i najpokretljiviji su.
Jajasti i sedlasti zglobovi su dvoosovinski. Oblici njihovih zglobnih površina su određeni samim
nazivom. Jahač se u sedlu može naginjati naprijed i nazad, na jednu ili drugu stranu, a ne može
se okretati oko uzdužne osovine (primjer - zglob između trapezaste kosti i prve kosti doručja -
palac na nozi).
Pokreti oko jedne osovine izvode se u cilindričnim zglobovima. Jedna zglobna površina ima oblik
valjka, a drugi kraj nosi odgovarajući usjek. Na valjku obično postoji jedno dodatno ispupčenje ili
udubljenje. Time se osigurava preciznost pokreta oko date osovine i isključuje se iskliznuće kosti
u stranu. Ako je osovina zgloba postavljena okomito na dužinu kosti onda takav zglob nazivamo
zglob šarke (primjer: zglob lakta, prstiju). Kada osovina leži paralelno uz kost govorimo u
točkastom zglobu (gornji zglob žbice i lakatnice).
Zglobne površine su pokrivene glatkom hrskavicom, a čitav zglob potpuno je uvijen opnastom
vrećicom - zglobnom čahurom. Pored zglobne čahure postoje i zglobne veze - ligamenti - koji
učvrsćuju zglob i u zajednici sa zglobnom čahurom sprječavaju prekomjerno pokretanje -
isčašenje. Unutrašnji zid zglobne čahure - sinovialna opna - luči sluzavu tečnost koja podmazuje
zglob. Unutar zglobne čahure nema zraka uslijed čega u njoj vlada negativni pritisak, koji
spriječava razdvajanje zglobnih površina. Zbog nepoznavanja zglobova događaju se greške
koje u studijama figure i akta mogu jako smetati jer pokreti djeluju neprirodno.
Naveli smo nekoliko najtipičnijih vrsta pokretnih zglobova, koji omogućuju razne pokrete. U
jednoosovinskim zglobovima vrši se pokret pregibanja i opružanja. To je pokret koji najčešće
srećemo posebno u ekstremitetima. Mnogo rjeđi je pokret uvrtanja i izvrtanja. Zglobovi sa dvije
osovine, pored pokreta pregibanja o opružanja, mogu još vršiti pokret privođenja ili primicanja i
pokret odvođenja ili odmicanja. Jedna vrsta pokreta slična privođenju i odvođenju predstavlja
pokret suprotsavljanja i pokret suprotan njemu. Kombinacijom prethodnih pokreta dobijamo
pokret kruženja. Kod troosovinskog zgloba, pored mogućnosti prethodnih pokreta, vrši se i
pokret oko uzdužne osovine i taj pokret nazivamo obrtanje.
Kostur glave
Kostur glave sačinjavaju kosti lubanje i kosti lica.
Lubanja je sastavljena od osam kostiju od kojih su dvije parne i četiri neparne. Parne kosti su
tjemena i sljepoočna kost, a neparne čeona, potiljačna, klinasta i sitasta kost.
Kosti lica su ugrađene na prednjoj donjoj strani lubanje. Ima ih 15 I to šest parnih i tri neparne.
Neparne su: donja vilica, ralasta i podjezična kost, a parne su: gornja vilica, nosna kost, suzna,
nepčana, jagodična ili jabučna kost i donja nosna školjka.
Komplicirana unutarnja građa glave, prije svega, baza lubanje, nema u plastičnoj anatomiji
nikakvog značaja, dok nam vanjske forme lubanje i lica otkrivaju bezbroj individualnih razlika,
koje određuju karakter glave pojedine osobe kao i niz zajedničkih odlika. Zbog toga je važno da
se u procesu studija glave i portreta sagledaju i ti osnovni anatomski elementi, jer će nam
poznavanje istih omogućiti da sigurnije i preciznije odredimo karakter.
Kosti lubanje se tzv. šavovima nepokretno zglobljavaju međusobno i grade koštanu čahuru u
kojoj je smješten mozak (veliki i mali).
Čeona kost zauzima prostor koji nazivamo čelo. Osim toga, ona se proteže i nešto dalje nagore,
savija se unazad i zglobljava se sa parnom tjemenom kosti, a sa strane sa klinastom kosti.
Značajno mjesto na čeonoj kosti je parno čeono ispupčenje koje je naročito uočljivo kod djece, a
najmanje kod žena (kod životinja na tom mjestu rastu rogovi). Neposredno iznad očiju nalaze se
vjeđni lukovi. U duplji ispod vjeđnih lukova nalaze se u samoj kosti dvije šupljine zvane čeoni
sinusi. Mjesto iznad korjena nosa naziva se povije - mjesto između obrva, nepokriveno dlakama.
Čeona kost ima i jedan vodoravni dio koji ne vidimo. Taj dio gradi prednji dio baze lubanje i krov
očnih duplji. U sredini se čeona kost zglobljava sa nosnom kosti. Na bočnim rubma očnih duplji
zglobljavajući se sa jagodičnom kosti, čeona kost se naglo savija unazad, gradeći pri tome
početak s1jepoočne linije, koja se penje bočno na gore i unazad a produžuje se preko tjemene
kosti. Sljepoočna linija nastaje kao posljedica naglog savijanja gornje površine u bočnu površinu.
Tjemena kost (parna) četvorauglastog je oblika i konveksnom vanjskom površinom gradi sa
svojom paricom srednji dio krova lubanje. Nalazi se između čeone, kljunaste, s1jepoočne i
potiljačne kosti.
Sljepoočna kost, parna, gradi bočni dio lubanje i to onim dijelom koji zovemo ljuskom. Na donjoj
unutrašnjoj strani nalazi se piramida sljepoočne kosti. U piramidi je smešteno osjetilo sluha i
ravnoteže. Od baze piramide pruža se nadolje mastoidni nastavak, koji utječe na formu i jasno je
uočljiv kod svih pokreta glave. Ispred mastoidnog nastavka nalazi se vanjski ušni otvor. Između
ovog otvora i donje vilice vidimo jedan tanak koštani nastavak - stiloidni nastavak. Od donjeg
dijela ljuske sljepoočne kosti, iznad usnog otvora, odvaja se jedan nastavak koji se pruža
vodoravno naprijed i spajajući se sa odgovarajućim nastavkom jabučne kosti ili jagodične kosti,
gradi slobodan koštani luk - jabučni ili jagodični luk, ili most. Ispred stražnjeg dijela tog luka
sljepoočna kost stvara prostranu zglobnu jamicu, podešenu za zglobljavanje sa donjom vilicom.
Potiljačna kost čini stražnji dio lubanje. Na donjem vodoravnom dijelu potiljačne kosti nalazi se
veliki potiljačni otvor, koji predstavlja vezu između lubanje i kralježničnog kanala. Kroz taj otvor
prolazi produžena kičmena moždina. Sa obje strane otvora nalazi se po jedno zglobno
ispupčenje - zvano potiljačni kondili. Potiljačni kondili zglobljavaju se sa prvim vratnim pršljenom
- atlasom. Na stražnjem dijelu potiljačne kosti, koji se naziva ljuska potiljačne kosti postoji jedno
ispupčenje - potiljačna kvrga. Od potiljačne kvrge polaze u polje dva para polukružnih linija, tzv.
gornja i donja kriva linija potiljačne kosti. U predjelu ovih linija pripajaju se mišići zadnje strane
vrata. Klinasta kost je veoma komplicirana po građi. Umetnuta je u vidu klina između potiljačne
kosti i iza sitaste i čeone kosti. Samo njen jedan dio koji se naziva velika krila klinaste kosti
sudjeluje u gradnji krova lubanje i to u predjelu izmedu čeone i sljepočne kosti. Interesantan je
još podatak da tijelo klinaste kosti na gornjoj strani ima jedno udubljenje, tzv. tursko sedlo, u
kome je smještena kraljica zlijezda - hipofiza, koja pored ostalog regulira i rast čovjeka.
Sitasta kost - nigdje ne izlazi na površinu lubanje. Ona se nalazi između čeone i klinaste kosti.
Moramo je spomenuti zbog toga da bi nam bila jasnija građa cjelokupne lubanje. Na frontalnom
presjeku ona pokazuje oblik trga i sastoji se iz vodoravnog i uspravnog lista i dva bočna dijela.
Vodoravni ili sitasti list smješten je između očnih dijelova čeone kosti. Taj list je izbušen sitnim
rupicama kroz koje prolaze grančice mirisnog živca. Vertikalni list je u sastavu nosne pregrade.
Bočni ijelovi imaju oblik četvorostrane prizme. Vanjska strana te prizme čini unutrašnji zid očne
duplje, a unutrašnji bočni zid nosne duplje nosi, pored toga, i gornju i srednju nosnu iškoljku -
dvije tanke koštane pločice.
Profil cjelokupnog kostura glave izgleda kao spoj jajastog oblika lubanje i trapezastag kostura
lica. Duža strana trapeza se proteže od čela do brade; kraća paralelna je predstavljena zadnjom
ivicom uspravne grane donje vilice. Jedna kosa strana trapeza spušta se od korjena nosa do
usnog otvora, a donja strana je donja rub donje vilice.
Nosna kost je parna, pljosnata, u obliku pravokutne pločice. Veličina nosnih kostiju, njihov
nagib i oblik su veoma varijabilni, pa je stoga razumljivo da možemo vidjeti toliko različitih oblika
noseva, jer već nosne kosti, iako su male, nagovještavaju oblik nosa koji je u preostalom dijelu
do samog vrha sagrađen od vrlo interesantne nosne hrskavice.
Gornja vilica je također parna kost. Ona zauzima srednji položaj na licu i sve ostale kosti lica
poredane su oko nje. Obje gornje vilice se spajaju duž srednje linije, ograničavajući pri tom
kruškasti otvor nosne duplje. Na gornjem pačetku srednje linije nalazi se nosna bodlja koja
označava mjesta gdje se završava donja vodoravna rub nosa. Tijelo gornje vilice ima jednu
šupljinu - vilični sinus. Gornja vilica obiluje nastavcima koji se pružaju u svim pravcima. Naviše
se pruža čeoni nastavak, a naniže zubni nastavak. Na rubu zubnog nastavka nalazi se osam,
odnasno 16 alveola - jamica za smještaj korjena gornjih zuba. Jabučni nastavak se zglobljava sa
jabučnam kosti, a nepčani nastavak gradi prednji dio tvrdog nepca.
Izmedu gornje vilice, čeone kosti i sljepoočne kosti smještena je jabučna ili jagodična kost.
Svojim nastavcima vezuje se sa spomenutim kostima. Od naročite je važnosti nastavak kojim se
jabučna kost vezuje sa sljepoočnom kosti - jabučnim ili jagodičnim lukom, koji utječe na
plastičnost lica. Tijelo jabučne kosti čini jabučica ili jagodica. Od njenog oblika i međusobnog
razmaka uglavnom ovisi da liće lice biti usko ili široko.
Suzna kost je mala, tanka kost koja se nalazi u unutrašnjem zidu očne duplje, iza čeonog
nastavka gornje vilice.
Nepčana kost, sa svojom parnom kosti, gradi stražnju trećinu tvrdog nepca. Nepčana kost ima i
jedan uspravni dio koji ulazi u sastav bočnog zida nosne duplje.
Donja nosna školjka je tanak koštani listić povijen u obliku luka pričvrsćen uz donji bočni dio
nosne duplje.
Kao i prethodna tri, tako i ralasta kost (neparna) nema utjecaja na površinu, jer se nalazi u
unutrašnjosti kostura lica i kao četvrtasta pločica gradi stražnji dio nosne pregrade.
Donja vilica (neparna kost) je jedina kost lica koja se pomoću pokretnog zgloba spaja sa
lubanjom. Sastoji se iz vodoravnog dijela i dva uspravna dijela, koji se nazivaju vilične grane. Na
prijelazu viličnog tijela u granu postoji vilični ugao; veličina tog ugla je različita. Kod odraslog
čovjeka iznosi oko 120-130 stupnjeva. Grana donje vilice račva se gore u dva nastavka i to
prednji misični nastavak i stražnji zglobni nastavak. Na mišičnom nastavku pripaja se slijepoočni
misić. Glavica zglobnog nastavka ulazi u odgavarajući jamicu na sljepoočnoj kosti. Tijelo donje
vilice je potkovičastog oblika. Srednji dio tijela ima tzv. bradno ispupčenje koje se na dole
proširuje u bradni trokut. Taj prednji dio, koji nazivamo bradom, pokazuje mnoga individualnih
razlika pa je zbog toga veoma značajan U određivanju cijelokupnog izgleda lica. Duž svoje
gornje ruba tijela nosi 16 jamica za zubne korijene.
Podjezična kost - neparna kost, smještena je u muskulaturi prednje strane vrata ispod donje
vilice. To je jedina kost kostura koja nije neposredno vezana za drugu kost pa se zbog toga na
kosturima najčesće ne nalazi. Potkovičastog je oblika ili slova „U“. Vezana je jednom jakom
vezom za stiloidni nastavak sljepoočne kosti i većim brojem misića vrata.
Kosti lica agraničavaju četiri duplje: dvije očne duplje romboidnog oblika, kruškasti otvor nosne
duplje i usnu duplju.
Glava kao cjelina
Antropologija proučava lubanju i njene dimenzije u profilu, anfasu i odozgo. Za nauku je to
značajno. Medutim, mi se, shodno našim potrebama, moramo osloniti više na sopstveni osjećaj
za dimenzije, bitne karakteristike i odnose masa. Trebamo obratiti pažnju na neke opće
napomene. Glava je, suprotno ostalim dijelovima tijela, pokrivena malim slojevima mekanih
dijelova - mišića i drugih potkožnih tkiva. Na velikoj površini glave kosti izbijaju na površinu, tj.
ispod same kože, pa zbog toga one određuju formu. Lubanja može biti kratka ili dugačka. Treba,
prvo, sagledati njen oblik pa tek onda masu kose. Važan je odnos površina koju zauzimaju
lubanja, odnosno kosa i lice. Oblik lica, također, veoma je varijabilan i može biti izdužen, ovalan,
četvrtast, okrugao, itd. Korijen nosa je važna točka kojom se služimo prilikom mjerenja i
konstruiranja glave. Kod žena se korijen nosa nalazi, otprilike, na sredini visine od brade do
tjemena. Kod djeteta je gornji dio mnogo veći, jer su kosti lica još nerazvijene. Kod muškaraca je
donji dio obično duži od gornjeg. Širinu lica određujemo mjerenjem vanjskih granica jabučnih
kostiju. Razmak između oba oka jednak je, najčesće, dužini jednog oka, ali se i ovaj razmak
mijenja. Ako promatramo tri točke i to obje zjenice i nosnu bodlju, dobijamo interesantan trokut,
koji će nam mnogo pomoći prilikom određivanja elemenata koji čine karakter jedne određene
fizionomije. Početnici veoma teško crtački uskladuju oba oka. Ali ako oči nisu nacrtane na
dgovarajućem mjestu, one dobijaju plivajuće tendencije u crtežu. To se može izbjeći time, da se
točno sagledaju koštane ruba očne duplje, pa se zatim, u očne duplje ugrade oči, koje će točno
određenim koštanim prostorom biti ujedno fiksirane. Oblik i visinu čela, oči, nosa, jagodice, donje
vilice, usne, možemo promatrati i studirati i odvojeno, ali pri tom ne smijemo nikada izgubiti iz
vida njihove međusobne odnose koji su uslovljeni čvrstom građom kostiju lica.
Ako promatramo glavu u profilu i zamislimo jednu liniju od nosne duplje do usnog otvora, i drugu
koja prolazi kroz najistureniju točku na čelu i prednju granicu gornjih sjekutića, dobijamo jedan
ugao koji nazivamo ugao profila.
Profilni ugao je različit. Ukoliko je manji, brada je isturenija, a zubi obično strše naprijed. Kod
čovjekolikog majmuna taj ugao imosi oka 60°, kod Crnaca oko 70°, kod Evropljana oko 80°. Na
grčkim skulpturama taj ugao je još veći (oko 90°), a nos leži u istoj ravni sa čelom. Promjena
profilnog ugla uslovljava i promjenu viličnog ugla. Kada je glava u normalnom položaju, linija
koja povezuje nosnu bodlju i ušni otvor leži vodoravno. To je od značaja prilikom postavljanja
modela za početne studije glave, kada treba izbjegavati neprirodne pokrete glave.
Kostur trupa
Kostur trupa sačinjavaju kičmeni stup, rebra i grudna kost. Kosti lopatičnog pojasa, kao i
zdjeličnog pojasa, opisujemo zajedno sa ekstremitetima.
Kičmeni stup (kralježnica) je nosač gornjeg dijela tijela i uz to daje trupu i prilično veliku
pokretljivost. Sastavljen je od kratkih kostiju, prstenastag oblika, kičmenih pršljenova, koji svi
zajedno grade kičmeni kanal, u kojem je smještena leđna moždina. Leđna moždina je na taj
način koštanim zidovima zaštićena od vanjskih povreda. Ukupan broj kičmenih pršljenova iznosi
33-34. Nazivaju se po mjestu gdje se nalaze. Prema tome imamo 7 vratnih, 12 leđnih, 5
slabinskih, 5 križnih i 4-5 trtičnih pršljenova. Ove grupe pršljenova razlikuju se međusobno, ali
imaju i zajedničkih osobina, tako da njihovu građu možemo proučiti shematski. Prednji masivni
cilindrični dio, U poprečnom presjeku - ovalan, naziva se tijelo pršljena. Prema nazad tijelo se
nastavlja pršljenskim lukom koji ograničava pršljenski otvor. Od pršljenskog luka još dalje
unazad pruža se rtni nastavak, a lijevo i desno po jedan poprečni nastavak. Jedan par zglobnih
nastavaka polazi naviše i jedan par naniže. Pomoću zglobnih nastavaka pršljenovi se
zglobljavaju međusobno. Između dva pršljena tijela nalazimo hrskavičavi medupršljenski kolut.
Kolutovi osiguravaju kralježnici elastičnost i pokretljivost. Sa obje strane između pršljenova
postoje međupršljenski otvori kroz koje prolaze kičmeni živci i krvni sudovi. Ako promatramo
kičmeni stup sprijeda ili straga, on izgleda potpuno prav, ali sa strane pokazuje krivine u obliku
duplog slova „S“. Vratna krivina je izdubljena unazad, leđna krivina je ispupčena unazad, slabina
krivina je izdubljena unazad i slabina ispupčena unazad. Ove krivine se formiraju uporedo sa
razvnojem čitavog tijela. Treba nešto reći i o pasebnim odlikama kičmenih pršljenova. Vratni
pršljeni imaji slabo razvijena tijela. Rtni nastavci su kratki, osim rtnog nastavka sedmog pršljena
koji je duži i jasno vidljiv na prijelazu vrata u leđa. Naročitu građu pokazuju prvi i drugi vratni
pršljen, Prvi, tzv. atlas (nosač) nema pršljenskog tijela. Na gornjoj strani atlasa nalaze se dvije
plitke zglobne jamice za zglobljavanje sa potiljačnim kandilima. U tom zglobu se vrši pregibanje i
opružanje (klimanje) glave. Drugi pršljen (epistropheus) ima na gornjoj strani jedan koštani zub,
koji ulazi u prednji dio pršljenskog otvora atlasa. Ovakav spoj dva pršljena omogućuje
maksimalno okretanje glave. Leđni pršljenovi su srednje veličine i međusobno malo pokretljivi.
Njihovi rtni nastavci su okrenuti koso nadole. Na gornjoj i donjoj rubu bočne strane tijela nalaze
se rebarne glačice za spajanje sa glavicama rebara, dok se poprečni nastavci zglobljavaju sa
rebarnim kvržicama. Slabinski pršljenovi su najveći. Nose snažne nastavke da bi time omogućili
bolji pripoj muskulaturi koja se na njima pripaja. Spomenuti vratni, leđni i slabinski pršljenovi
nazivaju se pravi pršljenovi. Sljedeći, križni i trtični su lažni pršljenovi, jer su izgubili prava
svojstva pršljenova. Križni pršljenovi su koštano srasli i grade jedinstvenu križnu kost trokutastog
oblika, sa vrhom okrenutim nadole. Smještena je u vidu klina između zdjeličnih kostiju. Na
gornjoj strani nalazi se glavica za zglobljavanje sa petim slabinskim pršljenom, a na bočnim
rubma kosti postoji tzv. uvasta glačica za zglobljavanje sa zdjeličnim kostima. Na prednjoj strani
križne kosti, na mjestu gdje se zglobljava sa petim slabinskim pršljenom nalazi se jedno
ispupčenje zvano promontorizm ili zdjelični rt. I na prednjoj strani i na stražnjoj strani vidimo četiri
para križnih otvora. To su ostaci međupršljenskih otvora.
Grudna kost je neparna pljosnata kost koja na prednjoj strani duž srednje linije zatvara grudni
koš. Sastavljena je od tri srasla djela i u cjelini podsjeća na mač. Ti dijelovi se nazivaju idući od
gore na dole: drška, tijelo i mačni nastavak. Na gornjoj rubu drške nalazi se jugularni usjek, koji
je na tijelu uvek jasno vidljiv, pa prema tome predstavlja važnu točku kojom se možemo poslužiti
prilikom konstruiranja i crtanja spoja vrata i grudnog koša, i označava početak važne srednje
linije - simetrale trupa sa prednje strane. Drška ima još dva para useka i to dva gornja za
zglobljavanje sa ključnjačom i dva donja za zglobljavanje sa prvim rebrom. Drška i tijelo spajaju
se međusobno pod tupim uglom - zatvorenim unazad. Taj ugao nije isti kod žene i kod
muškarca. Tijelo grudne kosti žene je okomitije i spušteno nadole. Rub tijela ima šest usjeka za
smještaj rebarnih hrskavica. Mačni nastavak je u mladim godinama hrskavičav i tek kasnije
okoštava. Često je savijen malo unazad i gradi jasno vidljivo udubljenje.
Rebra su dugačke, savijene kosti slične pljosnatim štapovima, kaji se jednim okrajkom
nastavljaju na leđne pršIjenove, a drugim okrajkom vezuju za grudnu kost. Imamo 12 pari
rebara. Prvih sedam rebara zovemo pravim rebrima, jer se svojim rebarnim hrskavicama
direktno vezuju za grudnu kost. Sljedeća tri rebra - 8, 9 i 10-to, su lažna rebra, jer se njihova
hrskavica ne vezuje za grudnu kost, već se sa njom povezuje posredno, preko hrskavice
sedmog rebra. Vezujući se, međusobno, grade napred rebarni luk. Prednji okrajci 11. i 12. rebra
završavaju slobodno u muskulaturi trbušnog zida, pa se stoga nazivaju slobodnim rebrima.
Stražnji kraj rebra čine: glavica, vrat i kvržica rebra. Pomoću glavice i kvržice rebro se zglobljava
sa odgovarajućim pršljenom. Tijelo rebra je u svom stražnjem dijelu jače savijeno i gradi rebarni
ugao. Prednji kraj nosi jamicu u koju se uvlači rebarna hrskavica, a rebarna hsrkavica se spaja,
kao što smo već naveli, sa grudnom kosti.
Leđni pršljenovi, rebra i grudna kost grade grudni koš, čvrst i elastičan koštani oklop, koji
zaštićuje osjetljive unutarnje organe srce i pluća. Treba obratiti pažnju na to da je gornji otvor
grudnog koša mnogo manji od donjeg i da se gornji otvor spušta koso naprijed, dok je donji,
karakterističnim rebarnim lukom, isječen na prednjoj strani.Vrh grudne kosti nalazi se u visini
drugog leđnog pršljena, a mačni nastavak dopire do visine desetog pršljena. Pošto se rebra
spuštaju u luku, bočno naniže, i to samo koštanim dijelom, i sprijeda se, opet, penju nagore,
svojim hrskavicama, stvara se, time, mogućnost da se prilikom podizanja rebara osjetno poveća
obim grudnog koša. Dizanjem i spuštanjem rebara omogućuje se disanje.
Kostur gornjih ekstremiteta
Kostur gornjeg ektsremiteta grade: kosti lopatičnog pojasa; kosti nadlakta, kosti podlaktice, kosti
šake.
Kosti lopatičnog pojasa
Lopatičnim pojasom spojen je kostur gornjeg ekstremiteta sa kosturom trupa. On se sastoji iz
dvije kosti: ključne kosti i lopatice.
Ključna kost je parna, duga kost, oblika latinskog slova „S“. Pruža se poprečno između lopatice i
grudne kosti. Ona je svojim dvjema unutrašnjim trećinama ispupčena naprijed, a vanjskom
trećinom nazad. Krajevi su pokriveni hrskavicom, pomoću koje se ključna kost zglobljava unutra
sa grudnom kosti, a spolja sa natplećkom lopatice. Tijelo ključne kosti pokazuje vanjskost koja
se pojačava idući prema vanjskom kraju, pa zbog toga opisujemo i donju stranu, prednju i
stražnju rub ključne kosti.
Lopatica je pljosnata kost trokutastog oblika. Priljubljena je uz stražnju stranu grudnog koša i
pruža se, u mirovanju, od II. do VII. iii VIII. rebra. Na njoj određujemo dvije strane: prednju i
stražnju; tri ruba: gornju, vanjsku i unutrašnju, i tri ugla: gornji, donji i vanjski.
Prednja ili rebarna strana lopatice izdubljena je u tzv. podlopatičnu jamu. Stražnja strana lopatice
je lopatičnim grebenom podjeljena na. dvije jame: nadgrebenu i podgrebenu. Lopatični greben
se pruža koso nagore i u stranu i završava se natplećkom, koji se zglobljava sa ključnjačom i štiti
rameni zglob sa gornje strane.
Vanjski ugao lopatice nosi zglobnu glačicu, zvanu lopatična čašica, koja se zglobljava sa glavom
ramenice. Iznad vanjskog ugla usađen je kljunasti nastavak ili gavranov kljun - oblika savijenog
malog prsta.
Kosti nadlakta
Kosti nadlakta predstavljaju se ramenicom.
Ramenica je duga kost sa snažnim krajevima i tanjim tijelom, koje je trostrano prizmastog oblika,
te ima, prema tome, tri strane: vanjsku, unutrašnju i stražnju. Na gornjem kraju ramenice vidimo
zglobnu, polukuglastu površinu - glava ramenice, koja se zglobljava sa lopatičnom čašicom.
Glava ramenice i lopatična čašica grade rameni zglob. Iza glave nalazi se anatomski vrat, spolja
velika kvrga, a sprijeda mala kvrga. Između kvrga vidimo jedno uspravno udubljenje, koje se
naziva međukvržni žlijeb. Nešto iznad sredine tijela, na vanjskoj strani nalazi se hrskapavo
deltasto ispupčenje gdje se pripaja deltasti mišić. Donji kraj je proširen i spljošten i sastavljen je
od srednjeg zglobnog dijela i dva nezglobna dijela. Na unutrašnjoj strani zglobnog dijela nalazi
se zglobni valjak za zglobljavanje sa lakatnicom, a na vanjskoj - glavica za zglobljavanje sa
žbicom. Bočni nezglobni dijelovi su unutrašnji i vanjski čvor ramenice. Na čvorovima se pripaja
veći broj mišića koji djeluju na pokretanje šake i prstiju.
Kosti podlaktice
Kosti podlaktice čine spolja žbica, unutra lakatnica. Tijelo ovih kostiju je također trostrano -
prizmastog oblika.
Gornji kraj žbice sastoji se od glavice, vrata i kvrge. Glavica žbice na svojoj gornjoj strani, ima
plitko udubljenje za zglobljavanje, sa lakatnicom. Donji kraj je znatno masivniji jer se u biti samo
donji kraj žbice zglobljava sa kostima ručja. Spolja se nalazi šiljasti nastavak žbice, a unutra
usjek za zglobljavanje sa donjim krajem lakatnice.
Lakatnica je nešto duža od žbice. Obje kosti su postavljene tako da gornji kraj lakatnice prelazi
žbicu, a u predjelu ručja, žbica je duža od lakatnice. Gornji kraj je mnogo masivniji od donjeg i
neobičan je po svom obliku. Ima dva nastavka; na stražnjoj strani lakatni nastavak, a na prednjoj
kljunasti nastavak. Izmedu oba nastavka nalazi se polumjesečasta glačica, koja u vidu kliješta
obavija zglobni valjak ramenice zglobljavajući se sa njim. Donji kraj nosi na strani malog prsta
šiljasti nastavak, a unutrašnji dio kraja zglobljava se sa žbicom.
Kosti šake sastoje se iz tri dijela: ručja, doručja i članaka prstiju.
Kosti ručja raspoređene su u dva reda. Od ukupno osam kostiju , glavičasta kost je najveća. Na
dlanskoj strani kukasta kost nosi karakterističnu kukicu, koja zadržava tetive pregibača na svom
mjestu. Kosti prvog reda spajaju se međusobno u blagom luku koji odgovara zglobnoj površini
donjeg kraja žbice.
Kosti doručja
Postoji pet kostiju doručja koje nemaju svojih posebnih naziva, Broje se kao I - V kost doručja,
od palca prema malom prstu. Prva kost je najkraća i najdeblja, a druga najduža. Kosti doručja su
duge kosti. Kraj koji se zglobljava sa kostima ručja naziva se bazom, a suprotni glavicom. Baza
je nepravilnag četvorouglastag oblika.
Članci prstiju. Svaki prst ima tri članka (sa izuzetkom palca, koji ima dva članka). Svaki članak
ima tijela i dva kraja. Po dužini, članci jednog prsta nisu jednaki. Dvije trećine dužine prvog
članka predstavlja dužinu drugog članka, a dvije trećine drugog članka jednake su dužini trećeg
članka. Treći red članaka nosi nokatno ispupčenje potkovičastog oblika.
Zglob lakta je složen zglob. Jedna zglobna čahura obavija tri zgloba: zglob ramenice i lakatnice,
ramenice i žbice i medusobno zglob žbice i lakatnice. U zglobu lakta vrše se pokreti pregibanja i
opružanja i okretanja žbice oko lakatnice. Lakatni nastavak zaustavlja pokret opružanja ruke u
laktu. Ovdje treba napomenuti da podlakat opisujemo uvijek u položaju kada je ruka slobodno
spuštena pored tijela, dlan okrenut unaprijed, a palac ustranu. U takvom položaju kosti
podlaktice stoje paralelno. Zbog mogućnosti okretanja žbice oko lakatnice obje kosti se mogu
naći u ukrštenom položaju. Primer: položimo desnu ruku do lakta na stol tako da je dlan okrenut
nagore. Žbica i lakatnica su paralelne. Okrećemo samo šaku do položaja da dlan bude okrenut
ka stolu; palac opisuje putanju od 180°. Kosti podlaktice su ukrštene; time je izvršen pokret
uvrtanja. Učinimo li suprotno, dobijamo pokret izvrtanja žbice, odnosno podlaktice. Lakatnica je
snažna u predjelu zgloba lakta i nosi glavni teret zglobljavanja. Njena debljina nadole opada,
dak debljina žbice raste, kako bi žbica u zglobu šake mogla izgraditi osnovnu noseću zglobnu
površinu. U međusobnom zglobljavanju žbice i lakatnice zglobna udubljenja gradi ona kost kaja
ima veću masu, gore lakatnica, dole žbica.
Zglob šake pripada tipu jajastih zglobova. Između prvog i drugog reda kostiju doručja također je
moguć pokret pregibanja i opružanja. Šaka u kombinaciji oba zgloba dobija mogućnst kruženja.
Amplituda pregibanja I opružanja šake iznosi oko 120°. Kosti doručja nepokretno se vezuju sa
kostima ručja, osim prve kosti doručja, tj. palčeve kosti koja se nalazi u pokretnom sedlastom
zglobu i donekle malog prsta, gde je maguć ograničen pokret pregibanja i opružanja. Zglobovi
izmedu doručja kostiju i prvih članaka prstiju su kuglasti zglobovi. Ostali zglobovi izmedu članaka
prstiju su cilindrični zglobovi koji dozvoljavaju isključivo pregibanje i opružanje.
Kostur donjeg ekstremiteta
djelimo na: kosti zdjeličnog pojasa, kosti bedra, kosti potkoljenice, kosti stopala.
Kosti zdjeličnog pojasa
Kao što se gornji ekstremitet, preko lopatičnog pojasa, vezuje za trup, donji ekstremitet se
zdjeličnim pojasom vezuje sa njim. U sastav zdjeličnog pajasa ulaze dvije zdjeličnene kosti. Obje
zdjelične kosti zglobljavaju se na prednjoj strani međusobno, a na stražnjoj strani sa križnom
kosti, gradeći time čvrst kostani sklop, koji je sposoban prihvatiti težinu gornjeg dijela tijela i da
istovremeno pruži čvrstu bazu donjim ekstremitetima.
Zdjelična kost se u biti sastoji od tri kosti: bedrene, sjedalne i preponske kosti. Sve tri kosti
potpuno koštano srastaju u jedinstvenu zdjeličnu kost tek u doba puberteta. Na mjestu gde se
ove tri kosti međusobno spajaju u obliku slava „Y“ grade duboku zglobnu čašicu. Zglobna čašica
i glavica butne kosti koja ulazi u nju predstavljaju zglob kuka. Bedrena kost nalazi se iznad
zglobne čašice. Gornja rub bedrene kosti se naziva bedreni greben. Bedreni greben je dosta
širok; prilagođen je većem broju mišića koji se na njemu pripajaju. Greben se na prednjoj strani
završava veoma važnom prednjom gornjom bedrenom bodljom. Ispod ove bodlje, odvojene
manjim udubljenjem, nalazi se prednja donja bedrena bodlja. Stražnji završetak grebena
predstavlja stražnju gornju bedrenu bodlju, a ispod nje je manje važna stražnja donja bedrena
bodlja. Iza ove bodlje bedrena kost je isječena velikim sjedalnim usjekom. Sjedalna kost Ima
tijelo i dve grane. Tijelom nazivamo njen početak u predjelu zglobne čašice. Odmah na početku
gornje grane vidirmo sjedalnu bodlju. Gornja grana se nadalje završava snažnim hrskapavim
ispupčenjem - sjedalnim ispupčenjem. Donja grana se u vidu kuke savija pod pravim uglom
naprijed i spaja se sa odgovarajućom donjom granom preponske kosti. Prepona kost ima,
analagno sjedalnoj kosti, također tijelo i dvije grane. Gornje grane obje preponske kosti spuštaju
se koso naniže, približavaju se jedna drugoj i spajaju se duž srednje linije, gradeći zglob tzv.
preponske simfize, Na vrhu preponske simfize nalazi se preponsko ispupćenje. Sjedalna i
prepona kost ograničavaju elipsoidni zskaporni otvor.
Zdjelica kao cjelina
Obje zdjelične kosti, križna i trtična kost, grade zdjelicu. Po obliku podsjeća na lijevak koji je
isječen i otvoren na prednjoj gornjoj strani i na stražnjoj donjoj. Unutrašnjost zdjelice podjeljena
je graničnom linijom na dva prostora: na veliku i malu zdjelicu. Graničnu liniju sačinjavaju karlični
rt, obje lučne linije, oba češljasta grebena preponske kosti i gornja rub simfize. Kod muške
zdjelice granična linija ima oblik srca, dok je kod ženske zdjelice više proširena i ovalna.
Osnovna razlika između muške i ženske zdjelice sastoji se tome da je muška zdjelica viša i uža
od ženske, koja je prilagođena bioloskorn zadatku. Zbog takve građe zglobovi kuka imaju veće
rastojanje, što doprinosi karakterističnorn izgledu ženske zdjelice. Zdjelica u tijelu ne stoji
okomito već je malo nagnuta naprijed. Posljedica takvog položaja je slabina krivina
kralježničnog stupa, jer se trup, koji se nalazi iznad zdjelice morao prilagoditi težištu. Kod
određivanja pokreta čitavog tijela, moramo jasno odrediti položaj i nagib zdjelice. Kod
promatranja tijela sa prednje strane, možemo jednom zamišljenom linijom povezati obje gornje
prednje bodlje i ta linija nam jasno određuje nagib, odnosno pokret zdjelice, isto činimo i kada
zdjelicu promatramo sa zadnje strane, mjesto stražnjih gornjih bedrenih bodlji uvijek se dosta
jasno ocrtava. Kod normalnih i debljih osoba vidimo rupice, a kod jako mršavih male kvržice.
Zamišljeni trokut koji dobijemo, ako povezemo obje bodlje i vrh trtične kosti, objašnjava nam i
nešto više. Kod muške zdjelice ugao koji zatvaraju obe bodlje i vrh trtične kosti je mnogo oštriji,
a visina trokuta je veća.
Kosti bedra
Donji ekstremiteti pokazuju dosta sličnosti sa gornjirn ekstremitetima, mada imaju sasvirn
različite zadatke. Sličnosti u građi postoje i između ramenice i butne kosti.
Butna kost je najduža kost ljudskog tijela. Tijelo kosti je trostrano prizmatično i blago povijeno
naprijed. Stražnja rub mjesta na gornjem dijelu hrskapave linije, koja se tu račva na tri linije, su
česšljasta linija i sjedalno ispupčenje. Na gornjern kraju, spolja, nalazi se veliki trokanter, koji u
ovorn predjelu utječe na formu i prilikorn crtanja predstavlja veoma značajno mjesto za
objašnjenje i zdjelice i bedra. Mali trokanter leži nešto niže na unutrašnjoj strani gornjeg kraja i
potisnut je malo unazad. Veliki i mali trokanter su na stražnjoj strani povezani jednim lučnim
koštanirn grebenom koji čini razliku između prednjeg i stražnjeg izgleda gornjeg kraja butne
kosti. Vrat butne kosti se savija pod tupim uglom od oko 130° prema tijelu i nosi zglobnu glavicu.
Glavica butne kosti ima površinu od dvije trećine kugle. Prema donjem kraju koštana cijev se širi
u dva masivna zglobna kondila, između kojih se, na stražnjoj strani, nalazi međukondilna jama.
Na prednju stranu donjeg kraja naliježe čašica, mala kost trokutastog oblika, koja zaštićuje zglob
koljena i kao najveća sezamoidna kost sluzi i kao prijenosna pločica u mišićnoj akciji. Preko
čašice se muskulatura prednjeg dijela bedra vezuje tetivom za potkoljenicu. Crtački je značajno
da se čašica uvijek nalazi na strani butne kosti i da svojim vrhom dopire do sredine zgloba
koljena samo onda kada je zglob korijena opružen.
Kosti potkoljenice; potkoljenica, lisnjača (listna kost)
Tijelo potkoljenice je izrazito trostrano prizmatično. Oštra rub potkoljenice okrenuta je naprijed.
Gornji kraj je snažan i prilagođava se po masi i po obliku kondilima butne kosti sa kojima se
zglobljava. Na prednjoj strani gornjeg kraja nalazi se važno ispupčenje - koljenična kvrga.
Prednja rub tijela potkoljenice tzv. greben potkoljenice, povijena je u blagom luku u obliku slova
„S“ i to od gornjeg do donjeg kraja - donji kraj sudjeluje u građi skočnog zgloba a na unutrašnjoj
strani donji kraj produžava se koštanim nastavkom koji se naziva unutrašnji gležanj.
Lisnjača se nalazi spolja u odnosu na potkoljenicu i malo je potisnuta unazad. Mnogo je tanja ad
koljenjice, a po dužini je jednaka sa njom. Ne zglobljava se sa butnorn kosti, već se nepokretno
vezuje sa potkoljenicom i, pošto je smještena nešto niže, donji kraj lisne kosti, odnosno vanjski
gležanj dopire niže u odnosu na unutrašnji gležanj. Ovaj podatak ima praktičan značaj kod
crtanja stopala. Gležnjevi, u vidu kliješta, obuhvaćaju skočnu kost j pojačavaju skočni zglob.
Kosti stopala
Stopalo je sastavljeno od kostiju nožja, donožja i članaka prstiju
Građa nožja razlikuje se od grade ručja. Ručje ima osam kostiju, a nožje sedam. Samo se jedna
kost nožja zglobljava sa kostima potkoljenice, a to je skočna kost. Skočna kost je pokretnim
zglobom vezana za masivnu petnu kost. koja leži ispod i iza nje. Kosti nožja po dužini zauzimaju
polovinu cjelokupne dužine stopala.
Kosti donožja, kojih ima pet, obilježavaju se, kao i kosti doručja, rednim brojevima idući od palca
ka malom prstu. Prva je najsnaznija i najkraća, a druga kost donožja najduža. Peta kost donožja
ima na bazi jedno ispupčenje koje strši u stranu. Ono služi kao mišićni pripoj i na bočnoj rubu
stopala utječe na formu.
Od zglobova stopala za nas je najinteresantniji skočni zglob.
Skočni zglob odgovara zglobu šake, ali je građen drugačije. Šaka se nastavlja u istom pravcu na
kosti podlaktice, a u skočnom zglobu stopalo je postavljeno okomito u odnosu na kosti
potkoljenice. U tom zglobu vrše se pokreti pregibanja i opružanja, odnosno podizanja i spuštanja
stopala. Skočna kost u ovom zglobu prihvaća svu težinu tijela na sebe i tek onda je raspoređuje
na ostale kosti nožja. Donji skočni zglob je zglob između donje Strane skočne kosti i gornje
strane petne kosti. U ovom zglobu vrši se pokret uvrtanja i izvrtanja stopala. Kod uvrtanja taban
je okrenut upolje, a kod izvrtanja unutra. Ostali zglobovi nožja i donožja posjeduju minimalnu
pokretljivost i za nas su nevažni.

MIŠIĆNI SUSTAV
Između kostiju i površine tijela nalazi se prostor koji ispunjava mekana masa koja ima dvostruki
zadatak. Prvo, ona u najvećoj mjeri oblikuje površinu tijela, i drugo, ona ima mogućnost
stavljanja tijela u pokret. To su mišići.
Mišići obavijaju cijeli kostur i samo na pojedinim mjestima dozvoljavaju da i kosti dopru do same
površine tijela. Kosti su sagrađene od čvrste materije i prilikom promjena položaja ne mijenjaju
oblik. Mišići su mekani organi, sastavljeni od poprečno-prugastog mišićnog tkiva, koje u običnom
govoru nazivamo meso. Osnovno njihovo svojstvo je da imaju sposobnost grečnja, skupljanja iii
kontrakcije. Grcenjem postaju kraći, all to skraćivanje mijenja njihov oblik; postaju deblji. Oblik
mišića u mirovanju i projmena tog oblika u pokretu, su dva važna područja koja plastična
anatomija ispituje i tumači. Jedan mišić pripaja se obično na dvjema susjednim kostima. Svojom
kontrakcijom mišić povlači jednu kost prema drugoj i na taj način dobijamo pokret. Prema tome,
svaki mišić ima određeni zadatak u zbiru složenih pokreta koje tijelo može izvršavati. Znači,
moramo kao treće objasniti i shvatiti djelovanje, odnosno funkciju pojedinih mišića.
Mišić je sastavljen od sitnih uzdužnih mišićnih vlakana. Više vlakana gradi mišićne snopiće, koji
su obavijeni tankom vezivnom opnom, a više snopića zajedno predstavljaju tijelo iii trbuh mišića.
Svaki mišić je obavijen jednom bjeličastom vezivnom opnom koju nazivamo fascija. Više mišića
koji su obavijeni, pored vlastite, još jednom zajedničkom fascijom, nazivamo grupe mišića.
Fascije održavaju mišiće na svom određenom mjestu i osiguravaju im nesmetano djelovanje.
Vezivno tkivo koje se nalazi u mišiću i oko njega, prerasta na krajevima, u snažne, žilave tetive,
pomoću kojih se mišić vezuje za kosti. Tetive ne posjeduju mogućnost kontrakcije. Vezivanje
mišića za kost nazivamo pripajanje. Onaj mišićni pripoj koji kod grčenja ostaje nepokretan,
naziva se točka oslonca ili fiksna točka, a drugi mišićni pripoj koji se pokreće - pokretna ili
mobilna točka.
Po funkciji koju vrše, mišići se nazivaju: pregibački, opružaći, odvodioci i primicači, uvrtači I
izvrtači, itd. Veća pokretljvost zgloba iziskuje i veći broj mišića. Najveći broj mišića grupiran je
oko najpokretljvijih, tj. kuglastih zglobova, i zbog toga se oko tih zglobova nalaze najveće
mišićne mase.
Kod proučavanja mišića držimo se istog redosljeda kao kod proučavanja sustava kostura.
Osvrnut ćemo se samo na one mišiće kostura, koji imaju osobiti značaj. Spomenut ćemo i one
mišiće, koji nemaju morfološki značaj, ali su zato značajni zbog funkcije. Neki mišići dubokih
slojeva nisu spomenuti. To pravo plastična anatomija zadržava da ne bi došlo do pretjeranog
usitnjavanja materije na uštrb njene preglednosti.

Mišići glave i vrata


Mišiće glave možemo podijeliti u tri skupine:
mišiće svoda lubanje; mišiće za žvakanje i potkožne mišiće ili mimične mišiće.
Mišići svoda lubanje - čeoni mišić je paran mišić i gradi četvrtastu mišićnu ploču koja pokriva
čelo. Pruža se od obrva do gornje ruba čeonog ispupčenja, nabira čelo i podiže obrvu. Grčenje
ovog mišića daje licu izraz iznenađenja i pažnje.
Potiljačni mišić je paran mišić. Pripaja se u predjelu ljuske potiljačne kosti iznad gornje potiljačne
linije. Drži žilavu navlaku lubanje sa zadrije strane, povlači je, zajedno sa kožom, unazad. Čeoni
mišić drži navlaku sa prednje strane i povlači je unapijred. Postoje mišići koji su pridodati usnoj
školjki i oni pridržavaju tu navlaku sa strane.
Mišići za žvakanje - Sljepoočni mišić je najvažniji i najveći od mišića za žvakanje. Lepezastog je
oblika i svojim gornjim širokim dijelom ispunjava sljepoočnu jamu lubanje, a donjim suženim
dijelom prolazi ispod jagodičnog luka i završava se na mišićnom nastavku donje vilice. Funkcija:
istovremenim grčenjem svih svojih vlakana podiže donju vilicu. Grčenjem samo prednjih vlakana
povlači donju vilicu naprijed, a grčenjerm stražnjih vlakana vraća vilicu unazad.
Maseter je kratak, debeo i veoma snažan mišić. Sastavljen je iz dva sloja. Gornji pripoj je na
donjoj rubu jagodične kosti i jagodičnog luka. Vlakna donjeg i gornjeg sloja se križaju se i
pripajaju dolje na vanjskoj strani donje vilice u predjelu viličnog kuta. Funkcija:
podiže donju vilicu i snažno zatvara usta. Kod rnršavih osoba je jasno vidljiv, osobito njegova
prednja granica ispred koje je lice udubljeno.
Kada čovjek jede, možemo primijetiti simptome kontrakcije i prvog i drugog mišića za žvakanje.
Mimični mišići - To su mali mišići koji su okupljeni oko otvora na glavi. To nisu pravi mišići koji
pokreću kosti. Oni se obično samo jednim pripojem vezuju za kosti lica, a drugirn krajem se
završavaju u potkožnom tkivu lica. Po svojoj masi ne utječu mnogo na forme lica, ali oni
kontrakcijom zatvaraju ili otvaraju otvore na licu i prave bore. Time daju licu različite izraze
emocionalnih stanja: tuge, bola, plača, užasa, smijeha, itd. Djeluju pod kontrolom naše volje ill
bez nje.
Kružni kapačni mišić gradi oko oka dvije tanke polukružne mišićne pločice koje su spojene na
krajevima. Funkcija: zatvara očne kapke.
Nabirač obrva polazi od korjena nosa i završava se ispod kože obrva. Funkcija: nabira obrve,
približava glave obrva jednu prema drugoj i izmedu njih stvara uzduzni nabor.
Mišić, obarač obrva, polazi od grebena nosa i pruža se ka obrvama. Funkcija: njegovo grčenje
stvara horizontalne nabore u predjelu korjena nosa i povlači obrve naniže.
Nosni misić polazi sa gornje vilice i penje se ka nosnom grebenu. Jedan njegov dio širi se ka
vrhu nosa. Prvi dio spušta nosna krilca i sužava nozdrve, a drugi ih širi.
Kružni mišić usana gradi oko usnog otvora pljosnat i širok mišićni prsten. Istovremenim
grčenjem svojih vlakana zatvara usta približavajući donju usnu gornjoj.
Četvrtasti mišić gornje usne pruža se od donje ruba očne duplje do gornje usne. Mišićno tijelo
sastavljeno je iz tri glave. Jedna glava polazi od očnog kuta, druga sa donje vice očnne duplje
treća sa jagodične kosti (mali jagodični mišić). Funkcija: podiže gornju usnu, a prva glava podiže
još i nosna krilca. Kao mimični mišić, svojim grčenjem daje licu plačan izraz, neraspoloženja i
prezira.
Veliki jagodični mišić se pruža od jagodične kosti od kutova usana. Funkcija: on je podizač
kutova usana prema van. Pri jednostranoj kontrakciji krivi usta. Pri obostranoj kontrakciji U vezi
sa mišićima očnih kapaka i nosa, daje licu izraz radosti i smijeha. Kod smijanja njegova uloga je
značajnija od mišića smijeha.
Mišić smijeha polazi od uglova usana, širi se lepezasto unatrag i pripaja se na fasciju mesetera.
Funkcija: povlači kutove usana ustranu, stvara na koži obraza jamicu smijeha.
Obarač usnog ugla polazi od uglova usana, a završava se na donjoj rubu donje vilice. Funkcija:
povlači kutove usana naniže i ustranu. Svojim djelovanjem ispravlja krivinu nosnousne brazde i
prema pravcu te brazde daje licu odlučan i prezriv izraz. Na donjoj rubu brade stvara brazdu
podvaljka.
Četvrtasti mišić donje usne je romboidnog oblika. Djelomično je pokriven obaračem usnog ugla.
Proteže se između donje ruba donje vilice i donje usne. Funkcija: grčenjem povlači donju usnu
nadolje i izvrće je.
Bradni mišić se spusta uspravno S jedne i sa druge strane srednje linije. Pripaja se ispod
prednje strane donjih sjekutića i u koži brade. Funkcija: zateže kožu, smanjuje reljef brade i
pravi rupicu.
Mišić obraza polazi sa zubnih nastavaka stražnja dva kutnjaka gornje i donje vilice i klinastog
nastavka klinaste kosti. Njegova vlakna pružaju se naprijed i pripajaju na bočnoj strani kružnog
mišića usana. Funkcija: povlači kut usana u stranu, priljubljuje kožu obraza uza zube i time
prazni taj dio usne duplje. Njegova kontrakcija je jasno vidljiva kod trubača, pa ga neki autori tim
imenom i nazivaju.
Mišići vrata su, kičmenim stupom, podijeljeni na prednje i stražnje. Mišići prednje strane vrata
veoma su komplicirano poredani. Sa svih strana obavijaju dušnik i jednjak I sprječavaju
zatvaranje tih cijevi, tako da kod svih raznih pokreta koje osigurava pokretni vratni dio
kralježničnog stupa, možemo govoritti da dišemo i da uzimamo hranu. Mišići grade i pod usne
duplje. Značajnu ulogu na prednjoj strani vrata ima podjezična kost kao hvatište za ovu
muskulaturu. Prema njoj dijelimo i mišiće koji se na njoj pripajaju u dvije skupine: u mišiće iznad
podjezične kosti i mišiće ispod podjezične kosti.
Bočni pregibač glave je plastično značajan, snažan mišić, oblika mišićne trake. Gore se pripaja
na mastoidnom nastavku, spušta se
bočno prema dolje i naprijed. On ima dva odvojena donja pripoja - prvi na grudnoj kosti i drugi
na unutrašnjem kraju ključnice.
Funkcija: pri obostranoj akciji, kad mu je točka oslonca na grudnoj kosti, pregiba glavu. Kada je
glava podignuta, a kičmeni stup nepomičan još više zabacuje glavu i potiskuje je prema naprijed.
Pri jednostranoj akciji nagiba glavu na svoju stranu a lice okreće na suprotnu. Njegove plastične
vrijednosti su uvijek prisutne, pa čak i kada vrat potpuno miruje.
Platizma je paran, pljosnat mišić, tanak, i leži ispod same kože vrata. Proteže se od predjela
ključnice prema gore prema donjoj vilici i spaja se sa mimičnim mišićima lica. Funkcija: ovaj
mišić se grči obično pri jakom tjelesnom naprezanju ili jačim duševnim potresima. Svojim
tonusom u mirovanju zaobljuje reljef prednje strane vrata i zateže kožu. Kod starijih osoba je
platizma više opuštena i stvara uzdužne nabore na vratu.
Na bočnoj strani vrata, gradeći dno nadključnjačne jame, nalaze se tri skalena mišića. Svi
polaze sa poprečnih nastavaka posljednjih šest vratnih pršljenova. Dva se završavaju na prvom
rebru, a treći na drugom rebru. Funkcija: skalenski mišići nagibaju bočno vrat. Ako im je fiksna
točka na vratu, podižu gornji otvor grudnog koša i djeluju kao pomoćni udisači.
Mišići zadnje strane vrata ili mišići potiljka
Postoji nekoliko potiljačnih mišića, mišića potiljka. Oni su pokriveni gornjim krajevima leđnih
mišića, prije svega trapezastog mišića i zbog toga ih obično ne opisujemo. Svi zajedno grade
masu potiljka i svojim djelovanjem opružaju i obrćn glavu i vrat. Od njih su najznačajniji:
Zavojni mišić ili splenus. Prema pripojima dijeli se na dva mišića i to na: zavojni mišić glave i na
zavojni mišić vrata. Prvi polazi sa rtnih nastavaka pet donjih vratnih i tri gronja leđna pršljena, a
završava se na gornjoj krivoj liniji potiljačne kosti. Zavojni mišić vrata polazi sa rtnih nastavaka
trećeg do šestog leđnog pršljena i pripaja se gore na poprečnom nastavku i drugog vratnog
pršljena. Opruža glavu, naginje je i okreće na svoju stranu.
lzmeđu prednje ruba trapezastog mišića i zadnje ruba bočnog pregibača glave, možemo uačiti
pad forme vrata. Ovo uspravno udubljenje se dolje završava nadključnjačnom jamom. Mišićnu
osnovu ovag malog udubljenja grade dijelovi sljedećih mišića: spleniusa, podizača lopatice i
skalenskih mišića.
Mišići trupa
Mišići trupa su snažni pljosnati mišići, koji obavijaju trup. Njihove tetive su analogna njihovim
mišićnim tijelima široke. Tanke i prostrane tetive nazivamo skapaneurozama. Grudni koš je u
cjelini pokriven mišićima. Samo njegova srednja linija, tj. sredina grudne kosti nema mišiće.
Mišiće prednje strane trupa možemo podijeliti u dvije skupine i to: mišiće grudnog koša i mišiće
trbuha.
Veliki grudni mišić se nalazi na gornjem prednjem dijelu grudnog koša. Širok je, pljosnat i
lepezastog oblika. Pruža se od ključne kosti (ključni dio), od grudne kosti (grudni dio), od rebara
(trbušni dio), a završni pripoj je na vanjskoj rubu međukvržnog tijela. Mišićna vlakna se
koncentrično skupljaju, uvrću i grade prednji zid pazušne šupljine. Funkcija: veliki grudni mišić
spušta podignutu ruku, privodi je i uvrće. Kada je fiksna točka na ramenici, a ruka podignuta,
podiže grudni koš i time cijelo tijelo.
Mali grudni mišić leži ispod velikog grudnog mišića. Gornji pripoj je na kljunastom nastavku, a
donji na gornjim rebrima. On povlači rame prema dolje i naprijed. Kod promijenjene fiksne točke
podiže rebra i pomaže prilikom disanja.
Prednjii zupčasti mišić je četvrtasta mišićna ploča koja pokriva bočne strane grudnog koša. Pa
prostranstvu je jako veliki mišić, ali je vidljiv samo na prednjem donjem dijelu, jer je pokriven
lopaticom, velikim grudnim mišićem i jednim dijelom i najširim leđnim mišićem. On nosi ime pa
karakterističnim zupčastim pripojima na rebrima i to od 1. do 9. ili 10. rebra. Ti pripoji su
raspoređeni u bočnoj 1učnoj liniji koja se savija nadolje i unazad. Najviše naprijed dopire pripoj
na petom rebru. Mišić se proteže unazad ispod lopatice, i pripaja na cijelu dužinu unutarnjeg
ruba lopatice. Funkcija:
kada mu je nepomična točka na grudnom košu, povlači lopaticu prema naprijed, upolje uvis. Ta
njegova radnja je suprotna radnji romboidnog mišića. Djeluje kao podizač ramena i pridržava
lopaticu priljubljenu uz grudni koš.
Mišići trbuha zatvaraju prostor između donjeg otvara grudnog koša i zdjelice. Grade snažan i
elastičan trbušni zid koji ima dvostruki zadatak: održava trbušne organe i utječe na njihov rad i
pokreće grudni koš prema zdjelici i obrnuto. Mišići trbuha su parni mišići i sastaju se duž srednje
linije koja ima poseban naziv: bijela linija. Otprilike, na sredini te bijele linije nalazi se pupak.
Pravi trbušni mišić pruža se sa obje strane bijele linije, od donjeg otvara grudnog koša do
preponske kosti. Mišićno tijelo je kod odrasle osobe široko oko 9 cm i dugo oko 40 cm. Uzdužna
mišićna vlakna preknuta su na 3 mjesta poprečnim tetivama. Prva tetivasta pregrada nalazi se
obično ispod mačnog nastavka, druga na sredini između mačnog nastavka i pupka, a treća ide
preko pupka. Gore, mišić počinje pripojem na mačnom nastavku i na rebranim hrskavicama 5, 6
i 7 rebra. Završava se na preponskom ispupčenju preponske kosti. Funkcija: pravi trbušni mišić
je pregibač grudnog koša prema zdjelici i to u slučaju kada mu je fiksna točka na zdjelici. U
obrnutom slučaju je pregibač zdjelice prema grudnom košu. Sidjeluje pri disanju i djeluje u
zajednici sa ostalim mišićima trbuha na unutarnje organe.
Vanjski kosi trbušni mišić je najpovršniji od tri bočna pljosnata mišićna trbuha. Mesnat je u svom
posljednjem dijelu, a tetivast u prednjem. Njegova vlakna silaze koso nadolje i unutra i šire se od
donje polovine grudnog koša. Pripaja se na vanjskoj strani s posljednjih rebara pomoću
mesnatih jezičaka. Prvih pet jezičaka uvlače se u međuprostor između zubaca prednjeg
zupčastog mišića, a posljednja tri jezičca vezuju se za najširi leđni mišić. Dolje se pripaja na
prednjoj strani (polovini) bedrenog grebena. Aponeuroza vanjskog kosog trbušastog mišića
obavija pravi trbušni mišić sa prednje strane i sastaje se duž bijele linije sa skapaneurozom
svog parnog mišića sa druge strane. Između prednje gornje bedrene bodlje i preponske kvržice
aponeuroza čini snažnu vezu, tzv. Paupartovu preponsku vezu. Prepona veza je važna jer gradi
duboku kosu brazdu kaja je na tijelu uijvek vidljiva. Funkcija: kod obostrane akcije on spušta
rebra i pregiba grudni koš prema zdjelici. Pri jednostranoj kontrakoiji pregiba grudni koš na svoju
stranu i okreće ga na suprotnlu stranu. Kad je fiksna točka na gornjem pripoju, podize zdjelicu.
Piramidalni mišić je vrlo mali. Nalazi se na prednjoj strani preponske kosti i vezuje se za bijelu
liniju, koju svojom kontrakoijom zateže.
Mišići leđa
Mišići leđa su raspoređeni po slojevima. Mišići površinskog sloja su tanki i prostrani i pokrivaju
ostale mišićce, ali nisu u stanju pokrivati u potpunosti i njihove oblike. Vanjski izgled i
djelovasnje mišića dubokog i srednjeg sloja, koji su raspoređeni uz kičmeni stup, možemo staviti
pod jedan naziv kao najduži leđni mišić. Najduži leđni mišić predstavlja debelu mišićnu masu
koja leži sa obje strane kralježničnog stupa, između rtnih nastavaka i rebara, i proteže se od
krsne kosti do potiljka. Funkcija: drži uspravno kičmeni stup, rotira kičmu i regulira sve pokrete
iste. Mada je čitavom dužinom pokriven, njegova ovalna forma jasno se izdiže pored
kralježničnog stupa, tako da srednja linija, tj. linija rtnih nastavaka postaje karakteristično
udubljenje.
Romboidni mišić je sastavljen od velikog i malog romboidnog mišića. Njegov oblik je objašnjen
samim nazivom. Umetnut je izmedu lopatice i kralježničnog stupa. Pripaja se na rtnim
nastavcima počevši od 6. vratnog do 4. leđnog pršljena. Njegova vlakna se spuštaju koso prema
dolje i pripajaju se duž cijelog unutarnjeg ruba lopatice. Pokriven je trapezastim mišićem, osim
donjeg dijela, gdje se pojavljuje u trokutu koji zatvaraju unutarnji rub lopatice, rub trapezastog
mišića i gornji rub najšireg leđnog mišića. Funkcija: antagonist je prednjem zupčastom mišiću.
Svojim tonusom drži lopaticu uz grudni koš. Obostranim djelovanjem približava unutarnje rubove
lopatice srednjoj liniji. Povlači unutra i prema gore donji kut lopatice i time spušta rame.
Trapezasti mišić je tanak, pljosnati mišić, koji se prostire od ramena, kičme i potiljka i pokriva
vrat i gornji dio leđa. Pripaja se na unutarnjoj trećini gornje krivine linije potiljačne kosti, na
potiljačnoj kvrgi, na stražnjoj vratnoj vezi, na sedmom vratnom pršljenu dalje na rtnim
nastavcima prvih deset leđnih pršljenova (može i od osmog do dvanaestog); dalje, na gornjem
rubu 1opatičnog grebena na vanjskoj trećini ključnice. To je najpovršniji mišić leđa. Tanko
mišićno tijelo na pojedinim mjestima prelazi u još tanju eponeurozu, što utječe na reljef mišića, i
to osobito u kontrakciji. Jedno takvo tetivasto polje romboidnog oblika nalazi se oko rtnog
nastavka sedmog vratnog pršljena; sljedeće na krajnjem donjem kutu mišića, također
romboidnog oblika. Ovo posljednje polje utječe na izgled donjeg pripoja, jer nam se čini da se
mišić pripaja sa dva zupca. Treće tetivasto polje nalazi se na početku lopatičnog grebena.
Funkcija:
trapezasti mišić povlači rame unazad i učvršćuje lopaticu. Ključni dio tog mišića podiže rame.
Kada je fiksna točka na ključnici, kod jednostranog djelovanja savija vrat na svoju stranu, a glavu
okreće
na suprotnu. Kod obostranog djelovanja zabacuje glavu. Mišićna vlakna srednjeg dijela mišića
pomažu kod okretanja lopatice i stvaraju mogućnost za podizanje ruke iznad vodoravnog
položaja.
Najširi leđni mišić je paran, pljosnati mišić, trokutastog oblika. Polazi sa donje polovine
kralježničnog stupa, a završava se na ramenici. Pripaja se širokom aponeurozom na krsnoj
kosti, na unutarnjoj trećini bedrenog grebena i na rtnim nastavcima slabinskih i 5 do 6 donjih
leđnih pršljenova. Završava se zajedno sa velikim oblim mišićem U međukvržnom žlijebu
gornjeg kraja ramenice. Funkcija: najširi leđni mišić spušta podignutu ruku, uvrće je i povlači je
unazad unutra. Kada je fiksna točka na ramenici, kada tijelo visi na rukama i sudjeluje u
podizanju trupa naprijed i prema gore.
Mišići gornjih ekstremiteta
Zbog 1akšeg proučavanja i preglednosti, i mišiće gornjeg ekstremiteta dijelimo kao i kosti, na:
mišiće ramena, nadlakta, podlaktice i šake. Mišići gornjeg i donjeg ekstremiteta su pretežno
vretenastog oblika, sa dugačkim tetivama, koje prelaze ponekad i preko više zglobova.
Vretenasti mišići prilagođavaju se cilindričnom obliku ekstremiteta prema krajevima ekstremiteta,
mišićne mase bivaju sve manje, da ne bi vlastita težina onemogućvala pokrete. Zadatak
izvršenja složenih pokreta upravo zbog toga se prenosi preko dugačkih tetiva.
Mišići ramena
U mišiće ramena ubrajamo lopatične mišiće i deltasti mišić. Lopatični mišići polaze sa prednje i
zadnje strane lopatice i završavaju se na gornjem kraju ramenice, točnije na velikoj i maloj kvrzi
ramenice. Djeluju kao odvođači, primicači i obrtači nadlakta.
Podlopatični mišić ispunjava podlskapatičnu šupljinu i završava se na maloj kvrzi. Svojim
djelovanjem privodi i uvrće nadlakat. Nije značcajan, jer se nalazi ispod lopatice.
Nadgrebni mišić zauzima nadgrebenu šupljinu lopatice. Mišićna vlakna pružaju se upolje,
prelaze ispod nadplećke. Završava se na prednjem dijelu velike kvrge ramenice. Trapezasti i
deltasti mišić ga potpuno pokrivaju. Nadgrebeni mišić odvodi nadlakat.
Podgrebeni mišić se pripaja u većem dijelu podgrebene šupljine i na velikoj kvrzi ramenice, iza
pripoja nadgrebenog mišića. Funkcija: obrće nadlakat upolje.
Mali obli mišić proteže se od sredine vanjske ruba lopatice do velike kvrge ramenice. Funkcija
mu je ista kao podgrebenom mišiću.
Veliki obli mišić se pripaja u predjelu donjeg kuta i vanjskog ruba lopatice. Ovalnog je oblika i
gradi sa podgrebenim i malim oblim mišićem razigran reljef zadnje strane lopatice. Uvrće se
zajedno sa najširim leđnim mišićem i prelazi na prednju stranu ramenice, gdje se pripaja na
unutarnji rub međukvržnog žlijeba. U zajednici sa najširim leđnim mišićem gradi stražnji zid
pazušne šupljine. Funkcija: djeluje, zajedno sa najširim leđnim mišićem u spuštanju nadlakta,
povlači nadlakat unazad, unutra i uvrće ga.
Deltasti mišić je najpavršinskiji mišić ramena, trokutastog oblika, sastavljen od sedam mišićnih
snopića. Polazi sa vanjske strane trećine ključne kosti, natplećaka i cijelog donjeg ruba
lopatičnog grebena, a završava u srednjem dijelu ramenice na deltastom ispupčenju. Potpuno
pokriva rameni zglob. Njegov oblik je značajan i jasan, a također možema uočiti njegova tri
sastavna dijela i to: ključni, nadplećni i lopatični dio. Između deltastog i velikog grudnog mišića
nalazi se podključnjačna šupljina. Funkcija: odvodi ramenicu i podize je do vodaravnog položaja.
Zavisno od mogućeg većeg upliva jednog od sastavnih dijelova, odvodi ruku naprijed ili nazad.
Mišići nadlakta podijeljeni su na dvije skupine: prednju i stražnju.
PREDNJA GRUPA
Dvoglavi mišić nadlakta je dugačak mišić, vretenastog oblika. Polazi sa lopatice, silazi duž
prednje strane nadlakta i završava na gornjem kraju žbice - na kvrzi žbice. Gore ima dva
odvojena pripoja ili glave. Duga glava se prilpaja na nadlaktičnom ispupčenju. Tetiva prelazi
preko ramenog zgloba, učvršćujući pri tom zglob, spušta se prema dolje po međukvržnom
žlijebu. Kratka glava se pripaja na kljunastom nastavku lopatice (gavranavom kljunu). Obje glave
se spajaju i sačinjavaju snažno mišićna tijelo. Nešto iznad lakatnog zgloba tijela se sužava i
ponovo prelazi u tetivu, kaja se pripaja, kao što smo već napomenuli, na žbici. Od te tetive
odvaja se jedna fibrozna vrpca koso prema fasciji podlaktice, sa kojom se vezuje i učvršćuje.
Funkcija: pregiba podlakat prema nadlaktu i vrši pri tome malu supinaciju podlaktice. Zbog čistog
oblika i jasnog opažanja kontrakcije, dvoglavi mišić nadlakta služi nam kao primjer u
objašnjavanju oblika i funkcije mišića.
Kljunasto-ramenični mišić je tanak mišić, debljine jednog prsta. Nalazi se na gornjem dijelu
nadlakta gdje se proteže od kljunastog nastavka do unutrašnje polovine ramenice. Vidljiv je
samo u slučaju kada je ruka podignuta i malo izvrnuta upolje (Raspeće). Funkcija; podiže
nadlakat naprijed, unutra i naviše.
Ramenični ili nadlaktni misić. Nalazi se ispod dvoglavog misića nadlakta i pokriva prednju donju
polovinu ramenice, odakle se pruža na kljunasti nastavak lakatnice, gdje mu je zavrsni pripoj. LT
donjem dijelu nadlakta dolazi do izražaja i ispunjava prostor sa obje strane tetive dvoglavag
mišića nadlakta. Funkcija: pregiba podlakat prema nadlaktu i pomaže svojim djelovanjem
dvoglavom misiću.
STRAŽNJA GRUPA
Troglavi mišić nadlakta - Troglavi mišić zauzima cijelu stražnju stranu nadlakta. Duga glava
polazi sa podčašićnog ispupčenja na lopatici, vanjska glava sa vanjske strane ramenice, a
unutrašnja sa unutrašnje strane ramenice. Sve tri glave se sjedinjuju u snažno mišićno tijelo koje
se dosta širokom tetivom završava na lakatnom nastavku. Kada je misć u kontrakciji, široka
tetiva se naročito jasno ocrtava i leži pliće od ostalih misićnih tijela. Funkcija: troglavi mišić snžo
oprža podlakat prema nadlaktu i primiče nadlakat prema tijelu.
Lakatni mišić možemo spomenuti na ovom jestu, iako ga mnogi ubrajaju u mišiće podlaktice.
On je, U stvari, nastavak vanjske glave troglavog mišića nadlakta. Polazi sa vanjskeg čvora
ramenice, lepezasto se širi prema gornjem kraju lakatnice i lakatnom nastavku gdje se završava.
Trokutastog je oblika. Funkcija: opruža podlakat i zateže zglobnu čahuru lakatnog zgloba, da,
prilikom opružanja, ne bi došlo do njenog uklještenja.
Mišići podlaktice podjeljeni su u tri grupe; prednju, vanjsk i stražnju. Grupe objšnjavamao prema
položaju podlaktice, kada je gornji ekstremitet spušten, dlan okrenut naprijed, a palac ustranu. U
svakoj grupi postoje mišići koji leže neposredno uz kosti podlaktice, tj. u dubokom sloju, te ne
sudjeluju direktno u oblikovanju površina. Moramo se osvrnuti na pojedine od njih, jer se njihove
tetive pojavljuju na donjem dijelu podlaktice i na šaci.
PREDNJA GRUPA
Svi mišići površinskog sloja prednje grupe kojih ima četiri, imaju zajednički početni pripoj -
unutrašnji čvor ramenice. Svi su pregibači, osim prvog.
Obli uvrtač podlaktice - Polazi sa unutrašnjeg čvora, ukršta koso gornju polovinu podlaktice i
završava se na gornjoj polovini. žbice. Funkcija: obli uvrtač vrši pokret uvrtanja podlaktice i
pomaže kod pregibanja podlaktice.
Vanjski pregibač šake je vretenastag oblika, mesnat u svojoj gornjoj polovini, a tetivast u donjoj.
Iste osobine pokazuju i sljedeći mišići podlaktice. On polazi sa unutrašnjeg čvora ramenice i
završava se na bazi druge kosti doručja. Funkcija: snažno pregiba šaku i odvodi je u polje.
Dugi dlanski mišić je tankog vretenastog oblika, polazi sa unutrašnjeg čvora, a završava se
tetivom koja se, kad pređe zglob šake, širi i prelazi u trokutastu dlansku aponeurozu. Funkcija:
pregiba šaku prema podlaktu, zateže dlansku aponeurozu, a time i kožu na dlanu.
Unutrašnji pregibač šake - On zauzima unutrašnju stranu podlaktice te predstavlja granicu sa
mišićima zadnje grupe. Gore se pripaja na unutrašnjem čvoru ramenice, na lakatnici, a dole na
graškastoj kosti ručja. Funkcija: pregiba šaku i privodi je.
VANJSKA GRUPA
Gradi karakterističnu, jače izraženu formu na gornjem dijelu vanjske strane podlaktice, koja
počinje već na ramenici.
Ramenično-žbični mišić polazi ispod pripoja deltastog mišića i iza rameničnog mišića, sa vanjske
strane ramenice, uvrće se naprijed rema prednjoj grupi mišića podlaktice i završava se na
šiljkastom nastavku žbice. Funkcija: pregiba podlakat (ne šaku!) prema nadlaktu i vraća podlakat
u srednji položaj između uvrnutog i izvrnutog položaja.
Dugi vanjski opružač šake nalazi se na vanjskoj strani podlaktice. Polazi ispod ramenično-
žbičnog mišića i iznad vanjskeg čvora, a završava se na stražnjoj strani baze 2. kosti doručja.
Kratki vanjski opružač šake polazi sa vanjskeg čvora ramenice, a dole se pripaja na bazi 3. kosti
doručja. Funkcija: dugi i kratki vanjski opružač šake opružaju šaku i odvode je upolje.
Izvrtač podlaktice leži duboko, vrlo je kratak, pripaja se na vanjskem čvoru i na lakatnoj kosti i
obavija vrat žbice. On je izvrtač podlaktice
STRAŽNJA GRUPA
Mišići zadnje grupe pripajaju se na vanjskom čvoru ramenice. Djeluju suprotno mišićima prednje
grupe, tj. opružaju šaku i prste. U površinskom sloju nalaze se sljedeći mišići:
Zajednički opružač prstiju polazi sa vanjskog čvora ramenice. Mišićna vlakna oblikuju prilično
široko mišićno tijelo. Tetiva se račva na četiri tetive koje se završavaju na bazi posljednjeg
članka od 2. do 5. prsta. Funkcija: opruža prste prema doručju i šaku prema podlaktu.
Posebni opružač malog prsta polazi sa vanjskog otvora i završava na drugom i trećem članku
malog prsta. Mišićno tijelo je vrlo tanko. Funkcija: opruža mali prst. Mali prst je pokretljiviji od
prethodna tri prsta.
Unutarnji opružač šake polazi sa vanjskog čvora ramenice i gornjeg kraja lakatnice. Dolje se
pripaja na bazi 5. kosti doručja.
Između njega i unutarnjeg pregibača šake nalazi se stražnji rub lakatnice koji predstavlja granicu
između prednje i zadnje skupine. Funkcija: opruža i privodi šaku.
U dubokom sloju nalaze se četiri mišića: dugi odvodilac palca, kratki opružač palca, dugi
opružač palca i posebni opružač kažiprsta. Oni se ne pripajaju na ramenici, već niže, na
stražnjoj strani lakatnice i žbice i na međukoštanoj opni. Tijela ovih mišića prekrivena su
površsinskim slojem mišića. Dugi odvodilac palca i kratki opružač palca, sa zadnje strane,
prelazi na vanjsku stranu gdje, nešto iznad donjeg kraja žbice oblikuju jedno malo uzvišenje, vrlo
karakteristično za ovaj dio podlaktice. Tetive se spuštaju preko donjeg kraja žbice i završavaju
se kod dugog odvađača na bazi 1. kosti doručja, a kratkog opružača - na stražnjoj strani prvog
članka palca. Kad opružimo palac možema primijetiti vrlo snažnu tetivu, idući od korjena šake ka
palcu, dugog opružača palca. S obje strane ove tetive, kod opružanja, pokazuju se udubljenja.
Dublja je ona rupica koja se pojavljuje između tetive dugog opružača i kratkog opružača palca.
Mišići šake
Mnogi mišići koje smo spomenuli pokreću šake i prsti, ali šaka i sama ima svoj mišićni skaparat,
kaji daje prstima još raznovrsniju pokretljivost. Mišiće šake dijelimo na tri skupine: vanjsku,
unutarnju i srednju.
Ti mišići pojedinačno ne utječu na oblik šake. Značajan je izgled dlana sa spomenutim mišićnim
uzvišenjima. Na leđnoj strani šake mogu se uočiti tetive opružača prstiju, pogotovo kada se ona
nalazi u akciji. Ostala obilježja šake određena su kosturom šake.
Mišići donjih ekstremiteta
Mišići zdjeličnog pojasa podijeljeni su zdjeličnim kostima u dvije skupine:
unutarnju i vanjsku.
UNUTARNJA SKUPINA
S!abinsko-bedreni mišić
VANJSKA SKUPINA
Mišići vanjske skupine podijeljeni su u tri sloja. Mišići dubokog sloja nisu vidijivi i ne sudjeluju u
oblikovanju karličnog pojasa.
Srednji sjedalni mišić pripada srednjem sloju, jer je jedan manji njegov dio prekriven velikim
sjedalnim mišićem. On je pljosnat, trokutastog oblika. Pripaja se na vanjskoj strani zdjelice
između prednje i zadnje sjedalne linije. Mišićna vlakna se koncentrično pružaju prema dolje,
prelaze u tetivu koja se pripaja na vanjskoj strani velikog trokantera. Čitav mišić je pokriven
tetivastom opnom, koja se nadolje nastavlja kao butna fascija. Funkcija: odvodilac je bedra; osim
toga, srednji sjedalni mišić igra važnu ulogu kod hodanja, jer zadržava karlicu, ne dozvoljavajući
joj prekomjerno nagibanje na jednu i drugu stranu.
Veliki sjedalni mišić je najsnažniji i najdeblji mišić čitavog tijela, romboidnog oblika, prekriven
većim ili manjim slojem masti. Pripaja se, na stražnjoj strani bedrene kosti, na krsnoj kosti i
trtičnoj kosti. Njegova vlakna spuštaju se koso nadolje i upolje. Završni pripoj donjih vlakana je
na sjedalnom ispupčenju butne kosti, a gornja vlakna se vezuju za butnu fasciju, odnosno za
bedreno-potkoljenični snop butne fascije. Funkcije: on snažno opruža but i izvrće ga upolje. Kad
mu je fiksna točka na butnoj kosti djeluje na zdjelicu i pomaže u zadržavanju tela u uspravnom
položaju.
Zatezač butne fascije gore se pripaja na prednjoj gornjoj bedrenoj bodlji. Mišićno tijelo, dugačko
oko 20 cm i široko 5 cm, spušta se koso prema dolje i ispod velikog trokantera prelazi u široku
tanku tetivu, tzv. bedreno-potkoljenicni snop butne fascije. Završni pripoj je na vanjskoj strani
gornjeg kraja potkoljenice. Funkbija: zateže butnu fasciju, oslobađa ostale mišiće da se ne
zamaraju i pomaže pri održavanju ravnoteže. Podiže but gore i u stranu, a na potkoljenicu
djeluje kao pregibač.
Mišići bedra
Mišiće bedra dijelimo prema funkoiji i položaju na tri skupine i to:
prednju, unutarnju i stražnju.
Krojački mišić je najduži mišić tijela. Polazi sa prednje gornje bedrene bodlje i kao tanka i uzana
mišićna vrpca spušta se nadolje, savija se unutra, obilazi unutarnji kondil i pripaja se, pljosnatim
tetivama, na unutarnjoj strani gornjeg kraja potkoljenice. Krojački mišić čini, na prednjoj strani,
granicu između prednje i unutarnje skupine. Njegova funkcija je prilično složena. On pregiba i
primiče but, pregiba potkoljenicu, prebacuje nogu preko noge
dovodi je u položaj koji imaju krojači prilikom šivanja.
Četvoroglavi mišić bedra je snažan mišić koji pokriva čitavu prednjevanjsku stranu. Sastavljen je
od tri površinske glave koje su jasno vidljive i od jedne duboke glave. U predjelu čašice sve četiri
glave se skupljaju i prelaze u snažnu tetivu, koja se kao tzv. čašična veza pripaja na
potkoljeničnom ispupčenju. Prva glava ili pravi mišić bedra pripaja se gore, na prednjoj donjoj
bedrenoj bodlji. Zatezač butne fascije i krojački mišić, koji se pripajaju na gornjoj bodlji,
razdvajajući se na ovom mjestu, zajedno sa gornjim pripojem pravog butnog mišića,
ograničavaju malo udubljenje trokutastog oblika. Ovo udubljenje predstavlja početak slobodnog
dijela donjeg ekstremiteta. U daljem svom toku nadolje tijelo pravog butnog mišića pokazuje
vretenast oblik. Otprilike 10 cm iznad koljena tijela prelazi u široku tetivu koja se pripaja na
čašici. Ispod pravog butnog mišića, pripajajući se uz samu kost, počevši od gornjeg kraja, leži
duboka glava ill srednji preponski mišić.. Vanjska glava ili vanjski preponski mišić pripaja se
gore, ispod velikog trokantera i duž hrskapave linije butne kosti. U donjem dijelu vlakna skreću
prema čašici. Vanjski preponski mišić je najmasivniji i čini čitavu vanjsku stranu bedra. Njegov
stražnji rub pojavljuje se iza bedreno-potkoljeničnog snopa. Unutarnja glava ili unutarnji
preponski mišić pripaja se na unutarnjaj strani hrskapave linije. U gornjem dijelu je njegova
mišićno tkivo pokriveno, ali u donjem dijelu čini vrlo karakterističnu oblu formu kaja dopire do
visine same čašice; znači, niže od odgovarajuće forme vanjskog stegnenog mišića. Funkcija:
sve četiri glave snažno opružaju potkoljenicu prema butu, a prava glava, pored toga, pregiba but
prema zdjelici.
UNUTARNJA SKUPINA
Na unutarnjoj strani bedra nalazimo pet mišića od kojih je samo jedan, a to je unutarnji pravi
mišić bedra, vidljiv čitavom svojom dužinom. Ostali su više pokriveni i ispunjavaju prostor
između krojačkog i unutarnjeg pravog mišića bedra. Pripajaju se na preponskoj i sjedalnoj kosti i
na butnoj kosti. Njihov položaj određuje i njihovo djelovanje - primiču but.
Unutarnji pravi mišić bedra je dugačka, gore široka mišićna vrpca, koja silazi sa unutarnje ruba
donje grane preponske kosti, spušta se okomita nadolje, obilazi unutarnji kondil i pripaja se na
unutarnjoj strani potkoljenice, neposredno ispod pripoja krojačkog mišića. Čini unutarnju granicu
bedra. Funkcija: primiče but i pregiba potkoljenicu;
STRAŽNJA SKUPINA
Svi mišići skupine mišića bedra polaze sa sjedalne kosti i završavaju se na gornjim krajevima
potkoljenice i lisne kosti.
Polužilavi mišić Gore se pripaja na sjedalnom ispupčenju sjedalne kosti. U svojoj gornjoj polovini
je mesnat, a u donjoj žilav. Njegova tetiva silazi iza unutarnjeg i skreće prema unutarnjem rubu
kraja koljenjače, gdje se pripaja, ispod pripoja unutarnjeg pravog mišića bedra. Tetive krojačkog,
unutarnjeg pravog butnog i polužilavog mišića pripajaju se na istom mjestu na dolenjači u obliku
guščje noge, pa zbog toga ovaj zajednički pripoj tako i nazivamo.
Poluopnasti mišić leži ispod polužilavog. Gornji pripoj je isti. Poluopnasti mišić odmah ispod
pripoja prelazi u širaku tanku tetivastu opnu, ustupajući prostor tijelu polužilavog mišića. Tek u
donjoj polovini prerasta u snažno mišićno tijelo, koje se u svom dijelu bedra plastično održava
Dolje se pripaja na gornjem rubu gornjeg kraja potkoljenice. Oba spomenuta mišića pregibaju
potkaljenicu. Kada je potkoljenica u položaju fleksije, vrše i pokret uvrtanja potkoljenice. Oni
djeluju i kao opružači na zglob kuka.
Dvoglavi mišić bedra. Ako stražnju stranu bedra podijelimo na pola, onda vidimo da masu
unutarnje polovine čine prethodna dva mišića, a vanjsku polovinu predstavlja dvoglavi mišić
bedra. Duga glava, koja se pripaja na sjedalnom ispupčenju, odgovara masi polužilavog
mišića, a kratka glava, sa pripojem na hrskapavoj liniji butne kosti, masi poluskapnostag mišića.
Obje glave se spajaju i zajedničkom tetivom pripajaju se na vrlu glavice lisne kosti. Funkcija:
dvoglavi mišić pregiba potkoljenicu i izvrće je, opruža but i uspravlja zdjelicu.
Mišići potkoljenice podijeljeni su u tri skupine: prednju, vanjsku i stražnju. Prednje-unutarnja
strana potkoljenice je bez mišića i to čitavom dužinom, od koljena do unutarnjeg gležnja.
Prednji koljenični mišić priljubljen je uz prednje-vanjsku stranu potkoljenice i pruža se od gornjeg
kraja potkoljenice do unutarnjeg ruba stopala gdje se pripaja na prvoj klinastoj kosti i na bazi
prve kosti donožja. Mišićno tijelo u gornjem dijelu nadilazi prednji rub potkoljenice, a njegova se
tetiva osobito kada je mišić u kontrakciji, jasno ocrtava ispred skočnog zgloba. Funkcija: pregiba
stopala prema potkoljenici i podiže unutarnji rub stopala nagore i unutra. Aka je točka oslonca na
stopalu, pregiba potkoljenice prema stopalu (pri klizanju, skijanju).
Dugi opružač. Tijelo ovog mišića je prekriveno od prednjeg potkoljeničnog mišića i drugog
opružača prstiju. Njegova tetiva se pojavijuje tek u donjoj trećini potkoljenice, pruža se pored
tetive prethodnog mišića ispred skočnog zgloba i završava se na bazi drugog č1anka palca.
Kada se mišić nalazi u akciji tetiva se jasno vidi čitavom svojom dužinom. Funkcija: opruža palac
i pomaže prednjem potkoljeničnom mišiću u podizanju unutarnjeg ruba stopala.
Dugi opružač prstiju je treći i posljednji mišić prednje skupune potkoljenice. Gore se pripaja na
prednjoj strani gornjih krajeva potkoljenice i lisne kosti. Dolje se mišićno tijelo nastavlja dugom
pljosnatom tetivom koja prelazi preko prednje strane skočnog zgloba, lepezasto se račva na
četiri zasebne tetive tako da svaki prst osim palca, dobija po jednu, Funkcija: dugi opružač
prstiju pregiba stopalo prema potkoljenici i podiže vanjsku stranu, rub, stopala i opruža prste.
VANJSKA SKUPINA
Dugi bočni lisni mišić, uzan i perastog oblika, pripaja se u gornjoj trećini vanjske strane lisne
kosti počevši od glavice. Otprilike na sredini lisne kosti mišić prelazi u tetivu. Tetiva se spušta iza
vanjskog gležnja, prelazi na tabansku stranu stopala, križa se sa stopalo i pripaja se na bazi
prve kosti donožja. Funkcija: dugi bočni lisni mišić je opružač stopala i spušta unutarnji rub
stopala. Anatagonistički je mišić prednjem golenjčnom mišiću. Mišić ima i važnu statičku ulogu
jer svojim tonusom odražava konkavnost tabanskog svoda.
Kratkri bočni lisni mišić polazi sa donje polovine vanjske strane lisne kosti. Njegova tetiva takođe
silazi iza vanjskog gležnja i pripaja se na ispupčenju pete kosti donožja. U gornjem dijelu je
njegovo tijelo djelomično prekriveno dugim bočnim lisnim mišićem i njegovom tetivom. Donji kraj
lisne kosti ostaje nepokriven mišićima i predstavlja granicu između prednje i vanjske skupine
mišića potkoljenice. Funkcija: kratki bočni lisni mišić podiže vanjski rub stopala i okreće taban
upolje.
STRAŽNJA SKUPINA
U dubokom sloju zadnje skupine mišića potkoljenice nalaze se sljedeci mišići: dugi prebigač
prstiju, stražnji potkoljenični mišić i dugi pregibač palca. Donji dio ovih mišića vidljiv je na posve
malom prostoru, koji ograničavaju donji kraj potkoljenice, Ahilova tetiva i unutarnji rub velikog
lisnog mišića.
Troglavi lisni mišić pripada površinskom sloju zadnje skupine i gradi cjelokupni oblik posljednje
strane potkoljenice. Sastavljen je od dva mišića: dvoglavog lisnog i velikog lisnog mišića.
Dvoglavi lisni mišić polazi sa po jednom glavom sa posljednje strane unutarnjeg i vanjskog
kondila butne kosti. Obje glave se spajaju duž srednje linije. Unutarnja glava je duža od vanjske,
što se plastično značajno manifestira. Veliki lisni mišić se pripaja na glavici lisne kosti i na
stražnjoj strani potkoljenice. On leži ispod dvoglavog mišića i svojim rubovima izbija na površinu.
Vidi se donji dio njegovog unutarnjeg ruba i cijeli vanjski rub koji sudjeluje u građenju forme. Sve
tri glave se spajaju i zajedničkom tetivom pripajaju na petnoj kosti. Tetiva troglavog lisnog mišića
vrlo je jaka i naziva se Ahilova tetiva. Funkcija: snažno opruža stopalo.
Mišići stopala
Muskulaturu stopala čini dvadeset kratkih, malih mišića koji su kosturom stopala podijeljeni na
dvije skupine: gornju ili leđnu i donju ili tabansku skupinu. U gornjoj skupini nalazi se samo jedan
mišić i to:
kratki opružač prstiju. On polazi sa prednje gornje strane petne kosti. Mišićno tijelo mu je kratko i
račva se na četiri tanke tetive koje se vezuju, prva za drugi opružac palca, a druge tri za tetive 2.
3. i 4. prsta. Funkcija: opruža prste, osim petog.
Dok odgovarajući mišići na dlanu čine jasnu mišićnu masu i igraju važnu ulogu u pokretanju
malog prsta, mišići malog prsta su zakržljali i mali. To su: odvodilac, pregibač i suprotilac malog
prsta. Svi ovi sitni mišići tabana ne sudjeluju mnogo u građenju forme. Pokriveni su slojem
masnog tkiva i debelom kožom, koji daju tabanu završni oblik.
PROPORCIJE
učenje o proporcijama treba svesti na razumnu mjeru. Pokušaji da se složenost građe
čovjekovog tijela ugradi u čvrste kanone, sheme i module, dali su izvjesne rezultate, ali su ti
rezultati u praktičnom smislu ostali potpuno nekorisni i neprimjenjivi; izgubili su svoju vrijednost
prestankom stilova i dominirajućih pravaca u umjetnosti.
Glava je dio tijela koji se u procesu rasta i razvoja najmanje mijenja pa se zbog toga visinom
glave, od tjemena do vrha brade, možemo poslužiti kao jedinicom (modulom) pri mjerenju
cjelokupne visine tijela. Taj odnos, visina glave prema tijelu, kreće se od 4 glave, kod
novorođenčeta, do 8 glava kod odraslog čovjeka koji je visok oko 180 cm. Srednje vrijednosti
koje najčešće srećemo u životu i u praksi kod crtanja modela su 7 ½ ili 7 ¾ glave u odnosu na
visinu tijela. Sredinu tijela obično određujemo prema preponskoj kosti ili bočno prema gornjoj
granici velikog trokantera. Preponsko ispupčenje ne mora uvijek predstavljati sredinu tijela, ono
čini točku pomoću koje najlakse sagledavamo međusobne odnose visina gornjeg i donjeg dijla
tijela.
Uspoređujući žensko i muško tijelo, moguće je zaključiti nekoliko karakterističnih razlika. Na
izvjesne razlike ukazano je već ranije u tekstu. Rod sustava kostura uočljivo je da su kosti
ženskog tijela sitnije, oblije, sa manje izraženim kvrgama, čvorovima i nastavcima. Grudni koš je
kraći, obliji, i donji otvor je manji (način disanja). Zdjelica je, pored spomenutih razlika, u tijelu
više nagnuta prema naprijed u slabina krivina kralježničnog stupa je izraženija. Rtni nastavci
pršljenova su kraći, što povećava udubljenje uz kičmeni stup. Zbog veće udaljenosti između
zglobova kuka, kosti bedra se kosije spuštaju prema koljenu pa je, zbog toga, češća pojava „X“
nogu kod žena sasvim normalna. Sličnu pojavu pokazuju i gornji ekstremiteti. Kod muškaraca se
kosti podlaktice, u pravoj liniji, nastavljaju na nadlkat, a kod žena je ta linija u zglobu lakta malo
zalomljena upolje (zbog kosije zglobne osovine). To osobito vidimo dobro kada se sljedeća žena
figura oslanja na jednu ruku.
Bitna razlika u mišićnom sustavu je sljedeća: na muškom tijelu vidimo mišiće, a na ženskom
mišićne skupine. Na ovoj razlici zasnivaju se heterogeni estetski aspekti.lzmeđu površine mišića
i kože, tijelo ima mogućnost slaganja energetskih rezervi, tj. masnog tkiva, Prekomjerni slojevi
masti magu neočekivano mnogo utjecati na vanjski izgled. Žensko tijelo je vite sklono gojaznosti
od muškog. Kod mladih osoba su tanki masni slojevi difuzno i ravnomjerno raspoređeni,
bezmalo pa cijelom tijelu, što kod žena još više zaobljuje obline. Postoje područja na tijelu, gdje
se mast može nagomilavati u većim količinama: kod žena to su: zdjelica, kukovi, gornji dio
bedra, donji dio trbuha, grudi i stražnji gornji dio nadlakta, a kod muškaraca gojaznost proizilazi
najprije na vratu i potiljku, grudima i u gornjem dijelu trbuha.

Hrvatsko- latinski rječnik


anatomskih izraza upotrebljenih u tekstu

Znanost o kostima Osteologia


Znanost o mišićima Myologia
Znanost o zglobovima Syndesmologia
kost os, ossis
mišić musculus, i
zglob articulatio, onis
tijelo corpus
kraj epiphisis
zglobna površina facies articularis
zglobna čahura capsula articularis
zglobna glavica put articulare
zglobna čašica vea articularis
jednostavan zglob articulatio simplex
složen zglob artticulatio composita
pregibanje flexio
opružanje tensio
uvrtanje pronatio
izvrtanje supinatio
obrtanje rotatio
odvođenje abductio
privođenje, primicanje adductio
kruženje circumductio
suprotstavljanje oppositio
Glava i vrat Caput et collum
kosti glave ossa capitis
lubanja cranium
lice facies
čeona kost os frontale
tjemena kost os perietale
potiljačna kost os occipitale
sljepoočna kost os temporale
sitasta kost os ethmoidale
klinasta kost os sphenoidale
mastoidni nastavak processus mastiodeus
šiljasti, stiloidni nastavak processus styloideus
nosna kost os nasale
donja nosna školjka concha nasalrs inferiod
suzna kost os lacrimale
jabučna ili jagodična kost os zygomaticum
gornja vilica maxilla
donja vilica mandibula
zglob donje vilice articulatio temporo-mandibularis
nepčana kost os palatinum
ralasta kost vomer
potiljačna kvrga protiubernatia occipitalis
podjezična kost os hyoideum
sljepoočni mišić m. temporalis
mišić za žvakanje m. masseter
potiljačni mišić m. occipitalis
nabirač obrva m. corrugator supercilii
mišić obarač obrva m. depressor supercilii

lakatnica ulna
zbica radius
lakatni nastavak olecranon
kljunasti nastavak processus coronoideus
glavica žbice capitulum radu
vrat žbice collum radii
kvrga tuberositas radii
grudno=ključni zglob art. sterno-clavicularis
ključno-natplećni zglob art. acromioclavicularis
zglob ramena art. humeri
zglob lakta art. cubiti
zglob žbice i lakatnice art. radioulnaris
zglob šake art. manus
zglob ručja i doručja art. carpometacarpea
zglobovi korena prstiju art. metacarpophalangeae
zglobovi prstiju art. interphalangeae man
obli uvrtač podlakta m. pronator teres
vanjski pregibač sake m. flexor carpi radialis
dugi dlanski mišić m. palmatis longus
unutrašnji pregibač sake m. fleaor carpi ulnaris
povrsinski pregibač prstiju m. flexor digitorum superficialis
duboki pregibač prstiju m. flexor digitorum profdi i
zajednički opružač prstiju m. extensor g torumcommunis
posebni opružač malog prsta m. extensor digiti quinitiproprius
unutrašnji opružač sake m. extensor carpi ulnari
lakatni mišić m. anconaeus
ramenično-zbični mišić m. brachio-radialis
dugi vanjski opružač sake m. extensor carpi radialis langus
dugi odvodilac palca m. abductor pollicis longus
kratki opružač palca m. extensor pollicis brevis
dugi opružač palca m. extensor pollicis longus
posebni opružač kaziprsta m. extensor indicis proprius
kosti ručja ossa carpi
kosti doručja ossa metacarpalia
članci prstiju phalanges digitorum manus
čunasta kost os naviculae
polumjesečasta kost os lunatum
troroglja os triquatrum
graškasta kost os pissiforme
zadnji koljenični mišić m. tibialis posterior
dugi pregibač palca m. flexor hallucis longus
kosti nožja ossa tarsi
kosti donožj a ossa metatarsi
clanci prstiju phalanges digitorum pedis
skočna kost talus
petna kost calcaneus
cunasta kost os naviculare pedis
klinaste kosti ossa cuneifermia
kockasta kost os cuboideum
kratki zajednički opružač prstiju m. extensor digitorum brevis
zglobovi stopala articulationes pedis
gornji skočni zglob art. talocruralis
donji skočni zglob art. subtalaris
nožno-donožni ili lisfrancov art. tarsometatarseae-
zglob Lisfranci
zglobovi donožja sa prstima art. metatarsophalangeae
ravno stopalo pes planus
karlična kost os coxae
bedrena kost os ilium
sjedalna kost os ischu
preponska kost os pubis
granična linija linea terminalis
karlični rt promontorium
prednja gornja bedrena bodlja spina iliaca anterior su
prednja donja bedrena bodlja spina iliaca anterior inf
zandja gornja bedrena bodlja spina iliaca posterior su
stražnja donja bedrena bodlja spina iliaca posterior inf
preponsko ispupcenje spina publis
zaporni otvor foramen abturatum
zdjelično-bedreni zglob art. sacroiliaca
preponska simfiza symphysis pubica
zglob kuka art. coxae
bedreno-preponski mišic m. iliopsnas
veliki sjedalni mišić m. glutaeus maximus
srednji sjedalni mišiE m. glutaeus medius
mali sjedalni misic m. glutaeus minimus
zatezač butne fascije m. tensor fasciae latae
krojački mišić m. sartorius
butna kost femur, oris
veliki trohanter trochanter maior
mali trokanter trochanter minor
unutrašnji kondil epicondylus medialis
vanjski kondil epicondylus lateralis
zglob kolena art. genus
četvoroglavi mišić bedra m. quadriceps femoris
dvoglavi mišić bedra m. biceps femoris
karlica pelvis
polužilavi rnišić m. semitendinosus
poluopnasti mišić m. semimembranosus
češljasti mišić m. pectineus
primicači bedra m. adductores femoris
unutrašnji pravi mišić bedra m. gracilis
potkoljenica tibia
lisna kost fibula
koljenično ispupčenje tuberositas tibiae
gornji koljenično-lisni zglob art. tibiofibularis
donji koljenično-lisni zglob syndesmosis tibiofibularis
unutrašnji glezanj malleolus medialis
vanjski glezanj malleolus lateralis
prednji koljenični mišić m. tibialis anterior
dugi opružač palca m. extensor hallucis longus
dugi opružač prstiju m. extensor digitorum longus
dugi lisni mišić (bocni) m. peronaeus longus
kratki lisni mišić (bočni) m. peronaeus brevis
troglavi lisni mišić m. triceps surae
dugi pregibač prstiju m. flexor digitorum longus