Hedwig Courths - Mahler Žrtva Ljubavi

GIGAHedwigCourts-Mahler
HedwigCourts-Mahler
RTVALJUBAVI

Naslov originala: OPFER DER LIEBE


http://www.balkandownload.org 2

Bettina Geroid stajala je pokraj prozora blagovaonice. Ta lijepa ena, koja je tek prela
cetrdesetu, nestrpljivo je preko vrtne tratine pogledavala tvornicku zgradu tvrtke Fritza
Herbiga.
Bilo je podne. Prije nekoliko minuta neprekidno zavijanje tvornicke sirene objavilo je pocetak
podnevnog odmora. Sad je kroz iroka vrata navirala rijeka ljudi. Radnici i radnice urili su
niz ulicu to je vodala uz vrtnu ogradu Herbigove kuce.
U toj kuci ivio je vlasnik tvornice Fritz Herbig sa svojom sestrom Bettinom Gerold,
udovicom, i njezinim jedincem Bernhardom.
Fritz Herbig nije bio oenjen. Bilo mu je trideset i osam godina, no dosad jo nije imao
vremena, kako je sa smijekom uvjeravao svoje znance, da potrai ivotnu druicu.
Bilo je to djelomice tocno. Prije deset godina naslijedilo je ocevu tvornicu. U to je vrijeme
ona bila samo niska zgrada u kojoj su se na nekoliko tkalackih stanova jedva nekako tkale
jeftine tkanine za namjetaj. Fritz Herbig je bio vrlo poduzetan, marljiv i inteligentan.
Prihvatio se posla uspjenije od svog boleljivog oca, te je njegov rad bio okrunjen i
uspjehom. Pet godina nakon oceve smrti proradila je nova velika tkaonica, a godinu dana
poslije toga pretvorio je svoju malu ruevnu obiteljsku kucicu u lijepu i otmjenu vilu.
Umjesto cetrdeset radnika sad je u velikim tvornickim dvoranama radilo njih cetirista, dok je
u crtaonici sjedilo vie umjetnika i umjetnica koji su se bavili oblikovanjem novih uzoraka.
Uz takav neumoran rad Fritz Herbig doista nije imao mnogo vremena za njeniji spol. Buduci
da se njegova sestra predano brinula o njegovu kucanstvu, nije osjecao nedostatak ene.
Bettina Gerald se trudila da svome bratu ispuni svaku elju. Dakako, ne bez razloga. Bila je
siromana. Ono malo novca to ga je imala kad se udavala, jedva je dotrajalo do rane smrti
njezina mua koji je, kao dravni cinovnik, zaradivao vrlo malo. Sa svojom malom
mirovinom ivjela bi u velikoj bijedi da je brat nije pozvao k sebi. No sad se navikla na dobar
ivot te nikako nije eljela da brat dovede mladu enu u kucu. Osim toga, imala je vaniji
razlog: bezgranicno je voljela svoga sina kojemu je htjela osigurati ujakovo nasljedstvo. Na-
stojala je da se Herbig osjeca zadovoljnim kao neenja tako da i ne pomisli na brak.
Dosad joj brat nije dao povoda da se zabrine. Ako bi mu se donekle i svidjela neka ena,
Bettina bi joj pronala toliko mana tako da bi ga ubrzo prestala privlaciti.
No, prije nekoliko mjeseci u tvornici se zaposlila nadarena crtacica uzoraka za tkanine,
zbog koje se Bettina donekle uznemirila. Prema njezinu miljenju Fritz je previe
vremena provodio s tom mladom enom. Sve je, dakako, pocelo vrlo bezazleno. Herbig
nije znao crtati; ali je izmiljao najoriginalnije uzorke. U nekoliko nespretnih poteza
olovkom bi nacrtao nekoliko pojedinosti uzorka i dao ih svojim dizajnerima koji bi dovrili
crte.
Otkako je mlada Maria Rottmann radila u crtaonici tvrtke, Herbig je vecinu svojih narudaba
povjeravao njoj. Pogadala je gotovo uvijek njegove misli, i Herbig se tome radovao. Bilo mu
je to veliko olakanje i uteda na vremenu. Katkad bi je zamolio da dode i nedjeljom prije
podne. U vilu bi dola tocno, ba kao to je dolazila tocno u tvornicu. Preuzela bi njegovu
narudbu, nacinila crte i stavila ga pred njega. Pri tom ne bi progovorili ni rijeci koja se ne
bi odnosila na crtee ili na tvornicu.
Kad bi Maria Rottmann dovrila posao, udaljila bi se isto tako tiho s ljubaznim pozdravom
kako je i dola. Nije bila udvorna, vec se vladala kao covjek svjestan svoga znanja, ne
pretjerujuci pri tom. A Herbig je s njom razgovarao kao s mukarcem.
Usprkos tome Bettina Gerold je bila uznemirena i nije sa simpatijama promatrala njihove
ceste sastanke.
I sad je upornim pogledom traila Mariju Rottmann. Otkako je sirena oglasila podnevni


odmor, stajala je uz prozor te pogledom vrebala izlaz iz tvornice.
Iznenada se na njezinu celu pojavi duboka bora. Njezin je brat upravo izlazio iz tvornice, a uz
njega je . koracala vitka djevojka. Nosila je skromnu sivu suknju od grube vunene tkanine te
bijelu bluzu muka kroja, s ovratnikom obrubljenim crnom vrpcom; na glavi je imala slamnati
eiric sa crnom vrpcom,
Bettina nije skidala pogleda s nje. Kako li je samouvjereno hodala pokraj svoga efa,
kao da mu je ravna! Podigla je oci prema njemu i cinilo se da ga paljivo slua dok joj je on
neto ivo govorio.
Bettina je mrzovoljno bubnjala prstima po prozorskom pragu. I gle! I ne okrenuvi se,
proao je mimo vrtnih vrata koja su vodila u vilu te oliao s djevojkom do ugla ulice. Tek se
tamo zaustavio, podignuo eir i polako se vratio.
Bettina se ljutito okrenula od prozora te prila stolu, postavljenom za tri osobe. Jo jednom je
pogledom preletjela pribor za jelo te se, duboko uzdahuvi, uputila u trijem da pozdravi brata.
Cim je uao, ona se potrudi da svom licu prida veseo i bezbrian izraz.
Zdravo, Bettina! Jesam li zakasnio? Zar i Bernhard nije doao?
Ne, jo ga nema, Fritz.
Izvrsno, onda me nece grditi rece on smijeeci se, a zatim zagrli Bettinu i s njom ude u
sobu. I ona se nasmije.
Blago tebi, Fritz. Nitko te ne grdi. Kao neenja ima prednost to moe doci i otici kad
god eli. Bilo bi ipak malo drugacije da si oenjen.
Fritz je znao zato mu ona u svakoj prilici istice prednosti momackog ivota. No, usprkos
tome bila mu je vrlo draga. Jo je vie volio svog necaka, pametnog i vedrog gimnazijalca,
kao da je njegov vlastiti sin. Njegova iskrena, potena priroda ispunjavala ga je radocu. Na
njegov razvoj utjecao je ljubavlju i razumijevanjem. Nije ga previe obuzdavao i pustio ga da
se razvija slobodno, ne pretjerujuci u strogosti. Vec zarana je pobudio u njemu svijest o
vlastitoj odgovornosti, jacajuci u njemu snagu volje. Usprkos razlici u godinama saobracao je
s njim kao prijatelj, usmjeravajuci ga oprezno i neprimjetno na pravi put.
Bettina je eljela da njezin sin pocne raditi u ujakovoj tvornici.
Znam, Bernharde, da ujak Fritz to ocekuje od tebe govorila bi mu. Mudro mu je
preutjela da u njemu vec vidi buduceg vlasnika tvrtke Herbig, jer njezin sin ne bi pokazao
razumijevanja za njezine nade i elje.
Buduci da mu se zvanje ekonomista nije svidjelo, vec ga je neobicno zanimalo strojarstvo,
poao je jednog dana ujaku koji je u svojoj sobi uvijek poslije rucka pola sata leao na sofi i
citao. Bernhard bi u to vrijeme dolazio ujaku sa svim svojim malim i velikim bri-
gama. Sjeo bi kraj njega i ljuljao se sve dotle dok bi ujak Fritz naposljetku smijeeci se
odloio novine. Tako je bilo i tog dana. Upitno je gledao svog necaka, a zatim ga upitao:
No, momce, reci to ti lei na srcu!
Bernhard se prestao ljuljati i svojim se otvorenim i pametnim ocima zagledao u ujakove.
Cuj, je li istina da ti je vrlo vano da postanem ekonomist?
Tko ti je rekao da mi je stalo do toga?
Mama, dakako. Ona eli da. radim u tvojoj tvornicu.
Herbig se nasmijei.
Cini mi se da nisi previe oduevljen tom pomisli, je li?
Bernhard se ponovo stane ljuljukati.
Najprije ti odgovori meni. J a sam te prvi pitao.
Herbig se od srca nasmije.
Sluaj, onda najprije mirno sjedni! Ako ovako nastavi, dobit cu morsku bolest. Tako! A
sada sluaj to cu ti odgovoriti: meni je potpuno svejedno hoce li postati postolar, krojac ili
rukavicar! Izaberi to eli, ali nemoj stati na pola puta. Odaberi zvanje koje ce ti odgovarati i
u kojem ce naci zadovoljstvo. Tada ce to biti pravi izbor i onakav kakav elim.


Bernhard skoci sa sofe i ozbiljno pogleda ujaka.
Htio bih biti inenjer strojarstva. Nedavno sam na kolodvoru vidio jednu lokomotivu...
Ah, ujace, ne moe ni zamisliti kako je bila lijepa! Bio sam oduevljen i nisam skidao
pogleda s pojedinih dijelova lokomotive koji su se tako lako, brzo i skladno pokretali.
Vidi, tako neto bih ja gradio, ali jo bolje i ljepe. Moe li me razumjeti?
Herbig je zadovoljno gledao djecaka.
Kada te ne bih razumio sada, bilo bi to prvi put da se nismo razumjeli.
I ti nema nita protiv?
Nemam, naprotiv. Bernhard duboko udahne.
Hvala bogu! rece on, ali se odmah rastui. A to ce reci mama?
Herbig poloi ruku na Bernhardovu.
Sve ce biti dobro, Bernharde! To cu urediti s mamom kada dode vrijeme. Sad najprije
zavri gimnaziju! Prije toga ne moramo s njom o tome ni razgovarati. Glavno je da smo se mi
mukarci sloili!
Od toga su se dana ujak i necak slagali jo bolje nego inace. Bettini je to bilo drago, jer nije ni
slutila da netko radi protiv njezinih elja.
Ubrzo poto je Herbig sa svojom sestrom uao u sobu za dnevni boravak, stigao je kuci i
Bernhard. Njegovo lijepo, preplanulo lice zracilo je zadovoljstvom, kad je ugledao dvoje ljudi
koje je volio. Za nekoliko minuta sjedili su svi troje za stolom.
Imam novosti za vas dvoje. Za petnaest dana navrit ce se deset godina otkako sam
preuzeo tvornicu. Da bih proslavio taj dan, namjeravam svojim ljudima prirediti svecanost.
Pri tom racunam na tvoju veliku pomoc, Bettina. Ti ima mnogo smisla za takve proslave.
Moe se osloniti na mene, Fritz odvrati mu sestra.
Samo mi reci kako si zamislio tu proslavu, a sve ostalo prepusti meni!
Ti si savrena ena, Bettina, Pravi si biser.Evo, kako sam to zamislio: svecanost cemo
prirediti u vrtu neke velike gostionice u predgradu sa streljanama, vrtuljkom, a bit ce i
nagradnih igara. Na velikim stolovima bi se posluivali kolaci i kava. Navece ce bili svecana
vecera, a nakon toga bi se moglo plesati. Nemora tedjeti, Bettina. Ove sam godine zakljucio
sjajan posao pa mogu sebi priutit taj troak. Nagradne igra pripremi tako da svatko ponese
kuci lijepu uspomenu na tu proslavu. Pri toma ti moe pomoci Bernhard. Crtacice ce
nadgledavati djecu i igru. Vec sam o tome razgovarao s gospodicom Rottmann. Ona je uistinu
najinteligeatnija medu njima.
Bettina se ljutila, to je Fritz razgovarao o tome prije s Marijom Rottmann nego s njom.
No, Bernhard je bio oduevljen..
Mama, radit cu samo zajedno
s gospodicom Rottmann. Ona je sjajna djevojka, a ljepu je kao slika.
Djecace, nece valjda. igrati ulogu udvaraca? Bettina osjeti unutranju drhtavicu od
neraspoloenja. Bernarde, prekini s tim alama! Osim toga, gospodica Rottmann uopce
nije lijepa.
A ba jest! Mama, moram se odlucno usprotiviti tvome miljenju. Ujace, rec ti, nije li ona
vrlo lijepa djevojka s velikim pametnim ocima i prekrasnom kosom?
Bernhard! ljutite povice Bettina.
Smijeeci se Herbig pogleda njezino pocrvenjelo lice.
Bettina, mi mukarci imamo svoje miljenje o enskog ljepoti. Dodue, moram priznati
da gospodicu Rottmann nisam jo gledao tim ocima, ali to mogu nadoknaditi.
Bettina je bila izvan sebe zbog toga to je razgovor krenuo drugim smjerom, ali to nije smjela
pokazati.
Covjek mora biti uvijek suzdran prema takvim djevojkama, jer inace ubrzo postaju
nametljive.
Toga se ne moramo bojati kad je rijec o gospodici Rottmann. Vrlo je takticna, a njezina


majka je mirna, fina ena.
Zar joj poznaje majku?
Oko njegovah usta zatitra smijeak kad je zacuo to preplaeno pitanje.
Naravno. Dopratila je svoju kcerku kad sam je namjestio.
Bettinini kapci su nervozno podrhtavali.
To inace nije uobicajeno.
Zapravo nije. Ali one tada nisu stanovale u gradu, pa je gospoda Rottmann dola s
kcerkom ovdje potraiti stan. Otad majka i kcerka ive zajedno u naem gradu, a koliko je
meni poznato, gospodica Rottmann i uzdrava svoju majku, jer ona, kao udovica, prima vrlo
malu mirovinu. Eto, to je sve to znam o toj mladoj eni izvan posla. Ako te jo neto zanima,
mogu se propitati.
Bettina to uurbano odbije.
O, ne, hvala! Necemo vie o tome razgovarati! Radije mi reci u koje bi doba svecanost
morala poceti i koja vrtna gostionica bi ti najvie odgovarala.
Tako je razgovor krenuo drugim tokom.
No kad je to poslije podne Fritz Herbig stajao u crtaonici pokraj gospodice Rottmann, ponovo
se sjetio tog razgovora. Prvi put je u Mariji Rottmann gledao enu. Pri tom je morao iskreno
priznati da njegov necak nije nimalo pretjerao kad je rekao da je lijepa kao slika. Zakljucio
je da je mnogo privlacnija od mladih ena iz njegova drutvenog kruga te da se vrlo draesno
smijei. Uocio je prirodno ljupke pokrete njezinih prekrasno oblikovanih vitkih udova te
doista lijepe oci i divnu kosu. Herbig je iznenada zatekao samog sebe kako sve na njoj
promatra s iskrenim uivanjem.
I Maria Rottmann je zacijelo osjecala njegove poglede. Uznemireno ga je pogledala. U
njegovim je ocima procitala izraz od kojeg se zbunila. Odmah je nastavila crtati, ali ruke su
joj otkazale poslunost, a obrazi oblili izdajnickim rumenilom. Osjetio je kako u njemu raste
nekakav cudan zanos. Njezin nemir preao je i na njega, kao da ih je netko zacarao.
Maria Rottmann povlacila je nesigurne i neravne crte, no tada se odlucno pribraja i, odloivi
olovku, upitala:
Jeste li htjeli neto posebno, godine Herbig?
On joj ne odgovori odmah. Njegove su se oci upile u njene, upitno i istraujuci, a ona je
ponovo pocrvenjela. Herbig je tek sada postao svjestan njezine krajnje zbunjenosti.
Ne, nita posebno, gospodice rece on naoko mirno te side u svoju radnu sobu. No, od
tog trenutka nestalo je neusiljenosti u njihovu ophodenju.
Osjecaj to je svladao Herbiga bio je za nj potpuno nov i neobican, tako da ga u pocetku
nije mogao objasniti. Znao je samo to da jo nijedna ena nije u njemu pobudila slican
osjecaj. A on je bio tako ugodan, da se nije pokuao ni boriti protiv njega. Naprotiv, sve se
vie uljuljavao u sanjalacko raspoloenje.
Posao danas nimalo nije privlacio tog inace marljiva covjeka. Bacio se u naslonjac i zagledao
preda se. Kako je samo dolo do toga?
Maria Rottmann mu se, dakako, svidala oduvijek. Osjecao je prema njoj nekakvu simpatiju,
ali to jo nije imalo nikakve veze s tim osjecajem. Nije li na najboljem putu da se u nju
zaljubi?
On ponovo skoci te se nemirno uskoraca gore-dolje po sobi.
Glupost! rece poluglasno i pride prozoru.
Upravo je bilo vrijeme uine. Ljudi su uinali u velikom dvoritu i razgovarali. Nekoliko
mladih radnika i radnica skupilo se u kutu, ispod jednog prozora. J edan mladic i jedna
djevojka namjerno su malo zaostali kad je zvono prekinulo odmor. Uli su posljednji u zgradu
te se na brzinu i kradomice poljubili na vratima. . Herbig uzdahne.
Sve je to prirodno u ljubavi. A on je sa svojih trideset osam godina jo sam. Osjecao je kako u
njemu raste cenja. Zato da ne prekine tu samocu? Ta ne mora se ni na koga osvrtati. A


Bettina?
Ona ne moe od njega zahtijevati da se zbog nje odrekne ljubavi i braka.
Mora, li imati obzira prema Bernhardu?
Ako se i oeni, nastavit ce se brinuti o njemu kao otac. Taj divni djecak postat ce valjan
covjek i izboriti sebi mjesto u ivotu i bez ujakova nasljedstva.
Betina ce se, dakako, ljutiti; na to mora racunati. No, na kraju ce se ipak prilagoditi. On je
ipak sebi bio najvaniji i imao je obaveze i prema sebi. Vec je dovoljno ostario i vie ne
smije gubiti vrjeme. Doista je zasluio da osnuje vlastitu obitelj i nastavi obiteljsku lozu.
Tako se on branio pred samim sobom, a u mislima ja vec vidio jedno drago bice kako koraca
uz njega i gleda ga svojim pametnim ocima u kojima se zrcali ljubav.
A te su oci nevjerojatno nalikovale na oci mlade crtacice.



II

Bilo je prekrasno vrijeme kad je Fritz Herbig priredio svecanost za svoje ljude. U tvornici se
radilo samo do podne. Svi su stigli tocno.
Oenjeni mukarci su sa sobom poveli ene i djecu i svi su bili svecano odjeveni. Doli su i
crtaci i crtacice.
Veliki vrt gostionice bio je svecano ukraen; izmedu drveca visili su areni lampioni.Prvi su
stigli Herbig, Bettina i Bernard. Fritz se ljubazno posvetio svojim gostima, a sestra mu je
marljivo pomagala. Oko tri sata svi su pili kavu za velikim stolovima. Medu gostima su
neprekidno kruila brda kolaca i posude s kavom.
Herbig se pridruio nekolicini starih radnika i njihovim enama te se s uitkom castio. U
pocetku su svi bili ukoceni zbog njegove prisutnosti, ali su se ubrzo oslobodili kad su
zamijetili kako on vesela i oputeno cavrlja s njima, a njihovim enama smijuci se puni tanjuri
kolacima . Bettina se brinula da svi budu zadovoljni, pa je ila od stola do stola i ljubazno
nudila ljude kolacima i kavom. Tako je stigla i do stola za kojim su sjedile crtacice. Ljubazno
im je prila i zamolila za doputenje da sjedne uz gospodicu Rottmann. Djevojke su se
pristojne pomakle te odmah posluile Bettinu kavom i kolacima.
Bettina je posvetila svu panju Mariji Rottmann.
Vaa majka nije dola s vama? prijazno je upita.
Nije, gospodo. Vec neko vrijeme mama pobolijeva.
Oh, kakva teta! Vrlo mi je ao. Nadam se da nije ozbiljno bolesna.
Na srecu, nije. Samo je malo umorna i kad vie govori zaboli je glava.
Zacijelo ste nerado otili od nje?
Ah, mama je i inace sama kad radim. Najvie joj godi potpuni mir.
Nadam se da ce uskoro ozdraviti. Racunam na vau pomoc prilikom nagradnih igara.
Rado cu vam pomoci!
Bettina joj zahvalno kimne glavam i okrene se prema ostalim crtacicama.
Herbig je vec nekoliko puta promijenio mjesto. Kod svakog stola zadrao bi se neko vrijeme
u razgo-
voru sa svojim ljudima. Pri tom je namjeravao neto to sebi nije htio priznati. No,
naposljetku je ipak sjeo nasuprot Mariji, a to ga je toliko veselilo da mu se sreca smijeila iz
ociju.
Bettina je vrlo dobro zamjecivala kakvim pogledom njezin brat gleda djevojku na suprotnoj
strani stola. Nimalo nije nalikovao na covjeka koji je odlucio da stare dane doceka kao
neenja. to da radi kako bi Mariju Rottmann ucinila neopasnom?
Vrpoljila se na stolici, razmiljajuci i snujuci to da poduzme. Kad bi bar prestali tociti
kavu!.Ali ljudi su neprekidno umakali nove kolace u kavu.
Naposljetku je i njezinim mukama doao kraj. Preostale kolace su zamotali za djecu, a potom
su Svi ustali od stola da mogu poceti igre.
Smijeeci se, Bettina uhvati gospodicu Rottmann pod ruku i povuce je sa sobom.
Dodite, draga gospodice, djeca vec nestrpljivo stoje oko stolova s darovima! rece ona
ustro, i one nestadoe prije negoli se Herbig snaao.
Dok je mlada djevojka dijelila darove, Bettina je stajala kraj nje i nadgledavala igru.
Nekoliko mukaraca iz ureda prili su Bettini i ponudili joj svoju pomoc, ali ih ona sa
smijekom odbije.
Hvala vam, ali ovo je posao za ene. Vi biste samo povecali zbrku.
Kad su se mladici udaljili, Bettina pogleda Mariju u oci.
Da nisam ucinila neto protiv vae elje, gospodice Rottmann?
Maria se iznenadi.
Zato?


Ucinilo mi se da su oni mladici doli da budu uz vas, a ne da nam pomognu.
Zacijelo ste se zabunili, gospodo. Bettina joj se, smjekajuci se, zaprijeti prstom.
Budite poteni! Vjerojatno biste radije caskali s tim mladicima, nego se ovdje dosadivali s
djecom.
Doista ne bih. Vrlo volim djecu.
No, to cete vrijeme nadoknaditi veceras. Zacijelo se veselite plesu.
O tome jo nisam razmiljala. Bettina je sumnjicavo pogleda.
Mlada djevojka koja ne razmilja o plesu? Teko bih u to povjerovala. Zar medu naim
mladicima nema nijedan s kojim biste rado zaplesali?
Maria Rottmann pocrvenje od . skrivene srdbe.
Bettina je to protumacila drugacije. Nije li na korisnu tragu?
Ne mogu vam odgovoriti na ovo pitanje odvrati Maria lakom odbojnocu.
Bettina je to vrlo dobro osjetila. Znaci da mlada dama ne eli da je netko ispituje o njezinu
intimnom ivotu. I to je vec neto. Moda potajno simpatizira kojeg namjetenika? Mogla bi
se tu umijeati.
Oprostite, drago dijete, moda vam se cinim malo radoznalom. No, vi ste mi neobicno
simpaticni. Osjecam veliku naklonost prema vama i vec dugo me zanima vaa sudbina. Moj
brat mi je pricao o vaoj obitelji. Zacijelo vam je zasad teko, ali sam uvjerena da ce se va
poloaj ubrzo promijeniti. Takva lijepa i draga djevojka ne ostaje dugo nezamijecena. Daleko
od toga da elim da mi se povjerte, No ipak sam uvjerena da postoji mladic koji bi. vas rado
odabrao za ivotnog sudruga.
Maria je naoko mirno nastavila dijeliti djeci darove, ali su njezine usne podrhtavale. Taj joj je
razgovor bio vrlo neugodan.
Nemate raazoga za tu pretpostavku. Zasad mi je dobro pa ne traim promjene.
To ponovo nije ohrabrilo Bettinu, ali je nije ni uplailo.
Drago mi je da ce u naoj tvornici ostati tako vrsna sila, ali vas alim. eni je ipak
najljepe u braku, a vi i niste vie tako mladi.
Dvadeset i tri su mi godine.
Onda uvidate da su to najbolje godine za udaju.
Ipak mi se ne uri nastojala je Maria u ali prekinut taj razgovor.
Medutim, Bettina je uporno nastavljala:
Niste li vi moda protiv braka?
Maria se uspravi te pogleda Bettinu svojim velikim, ozbiljnim ocima.
Nisam. Smatram svaku enu sretnom koja nade dobrog mua i siguran dom. Ali, ne mogu
svi biti tako sretni. Siromano djevojke poput mene ostaju praznih ruku. A medu tim
djevojkama mislim da su u najboljem poloaju ba one sa zvanjem koje ih zadovoljava i prua
im sredstva za skroman ali i siguran ivot.
Bettina ju je paljivo sluala. Na alost, nije se mogla uhvatiti ni za jednu jedinu Marijinu
rijec. Medutim, pomogao joj je slucaj. Kraj njih je upravo prolazio pristao i otmjen mukarac,
trgovacki putnik koji je takoder doao na svecanost. Kad je zamijetio Mariju, nacas je zastao
te joj odmah zatim priao.
Draga gospodice Rottmann, jo uopce nisam imao prilike da vas pozdravim. Vec sam vas
svagdje traio, ali vas nisam naao.
Maria mu je radosno uzvratila pozdrav, jer je tako mogla prekinuti neugodan razgovor, ali i
zato to je Kurta Lebbecka vec dulje vremena poznavala. On joj je i svratio panju na mjesto
u tvrci Herbig. Osim toga, Lebbeck je vec dugo bio zarucen s Marijinom prijateljicom iz
mladih dana. Stoga joj je on bio blii od ostalih namjetenika tvrtke Herbig.
Dok je dvoje mladih ljudi ivo razgovaralo, Bettina ih je paljivo sluala. Razgovor je zvucao
vrlo povjerljivo, a gospodica Rottmann kao da u tom razgovoru nije bila suzdrana. Prije nego
to se oprostio, Lebbeck je upitao Mariju smije li je odvesti k stolu, na to je ona radosno


pristala. Kad je otiao, Bettina upita naoko bezazleno:
Poznajete li gospodina Lebbecka od prije?
Da, gospodo. Ponekad bi nas posjetio, s njim sam se cesto vidala i kod zajednickih
prijatelja. Njemu moram zahvaliti to radim u poduzecu Herbig.
Onda je moj brat zapravo duan njemu zahvaliti, jer je neobicno zadovoljan vaim radom.
Zna li on da ste preko Lebbecka doli k nama?
Maria nije zamijetila skriven nemir koji je obuzeo Bettinu.
Ne bih rekla, gospodo, jer se nisam pozvala na gospodina Lebbecka. Htjela sam da svojim
znanjem dobijem to namjetanje. Bettina odahne.
Kako ste vi ponosni, draga gospodice! To mi se svida na vama.
Tog trenutka Bernhard je dotrcao preko travnjaka.
Mama, ta obecala si mi da cu pomagati tebi i gospodici Rottmann. Ne smije me otjerati.
I necu bude li gospodici potreban.
Kad se Maria okrenula Bernhar-du, on ju je pogledao gotovo molecivo.
Imate posla za mene, zar ne? Maria se srdacno nasmije djecaku.
Bit ce posla za vas, Gerolde. Samo ostanite!
Kad je poslije jednog sata sreo svog ujaka, blistajuci od srece mu rece:
Ujace, ovdje je prekrasno.
Tako? A gdje si se dosad skrivao? upita Fritz Herbig smijeeci se.
Tamo, kod djece.
I bilo je tako lijepo?
Oh, da. Pa tamo je bila gospodica Rottmann. Divno smo se zabavljali. to se ona divno
smije! Covjeku je odmah toplije oko srca.
Herbig gotovo zavidno pogleda svoga necaka.
Nevaljalce, nece se valjda zaljubiti u tu mladu damu?
Bernhard gotovo prezirno slegne ramenima.
Uh, ja se ne zaljubljujem. Ostat cu neenja kao i ti, ujace.
Tko ti je rekao da cu ostati neenja? upita Herbig.
Bernhard se najprije zbuni, a potom nasmije.
Pa mama uvijek kae: Ujak Fritz je neenja i to ce ostati, a mi mu moramo nadomjestiti
obitelj. No, valjda ce se naposljetku i ti oeniti, zar ne? To bi bilo divno. Onda bih se i ja
oenio.
Eh, cekaj malo! Misli li da nisam prestar i previe ruan za enidbu?
Ti si zgodan i energican covjek, ujace, a prestar sasvim sigurno nisi. Ali... zabrinut sam
zbog neceg drugog. ,
On se znacajno namrti.
Tako? A zbog cega? Bernhard skine kapu te njome
udari komarca.
Zna,. mislim da za tebe nema dovoljno drage i dobre ene. Ona koju bih tebi. namijenio,
morala bi biti neto posebno.
Ali inace se slae?
Potpuno!
Dobro, mladicu, to je glavno. A sad potrci sviracima. Neka pocnu svirati za ples.
Odmah, ujace.
Herbig se polako uputio prema mjestu gdje su se igrala djeca. Skriven iza jednog grma, dugo
je sjedio na rubu livade i ceznutljivo promatrao vitku djevojku u bijeloj haljini koja se
draesno vrzla oko djece. .



III

Tek na svecanoj veceri Bettina se ponovo srela sa svojim bratom, poto je sa zadovoljstvom
vidjela kako Lebbeck odvodi Mariju Rottmann k stolu. Sad je djevojka sjedila uz njega kod
druge strane stola, upravo
lako daleko da Fritz nije mogao s njom razgovarati. Bettina je sjedila kraj brata.
Sva sreca to su djeca zbrinuta i u dobrim rukama! Bio je to naporan posao, a jedna je
gospodica Rottmann morala poloiti teak ispit strpljenja, premda ju je srce vuklo na drugu
stranu.
Fritz upitno pogleda sestru.
Kako da to shvatim, Bettina? Ljubazno mu se nasmijei, iako joj je srce nemirno lupalo.
Pa mladi ljudi imaju druge sklonosti. Pogledaj tamo! Ako zna cuvati tajnu, otkrit cu ti
da tamo sjede tajni zarucnici.
Herbigovim licem prelet sjena.
Misli li na gospodicu Rottmann?
Tocno. I na Lebbecka Zamisli, vec se odavna poznaju, a Lebbeck je nagovorio gospodicu
da se kod nas natjece za mjesto.
Herbig je nervoznim prstima gnjecio emicku dok mu je sestra nastavila govoriti:
Danas poslije podne mi je to sama povjerila. Uvjerena sam kako se jone mora brinuti da
ce otkazati posao. Ti mladi ljudi vjerojatno jo ne mogu mislili na brak. Znam kako ti je
dragocjena Marijina pomoc, pa sam je odmah malo ispitala.
Onda mogu biti miran rece Herbig. Natocio je sebi nekoliko caa vina jednu za drugom
kako bi se oslobodio osjecaja guenja.
Pogled mu je odlutao prema mladoj crtacici uzoraka. ivo je razgovarala s Lebbeckom. Do
njega je dopirao njezin topao i srdacan smijeh. Prvi put ju je cuo da se smije tako veselo.
Herbig je stisnuo zube.
Bio je ogorcen. Odjednom je osjetio stranu osamljenost.
Dok se s mukom borio protiv unutranje boli, Bettina je, ispunjena potajnim zadovoljstvom,
sjedila kraj njega. Iz njegova neraspoloenja je razabrala kako je bilo krajnje vrijeme da se
umijea i sprijeci njegovu naklonost prema Mariji.
Herbig nije slutio da mu je sestra ispricala puku la. Uostalom, i sam je vidio kako je ta
djevojka, inace tako tiha i ozbiljna, posve drugacija s Lebbeckom.
Poslije ju je vidio kako s njim plee. Vie nije mogao izdrati u dvorani. Iziao je u vrt, sjeo
na klupu i dugo se prepustio mislima.
Napokon se vratio u dvoranu. Morao je ispuniti jo neke obaveze prema svojim ljudima, a
Fritz Herbig nije jo nikad izbjegao obavezama. I sad je izdrao, do posljednjeg trenutka.
J edino je izbjegavao Mariju Rottmamn i Lebbecka. Kad bi ih vidio zajedno, okrenuo bi se na
drugu stranu da ne mora gledati kako povjerljivo razgovaraju. A Bettina je mogla biti
zadovoljna sa sobom.

* * *

Fritz Herbig se promijenio, usprkos tome to je nastojao pobijediti razocaranje. Prije svega, u
crtaonicu je malo zalazio i trudio se da to manje razgovara s Marijom. Osim toga, nije bio
raspoloen za razradu novih ideja, a ako je morao napraviti poseban nacrt, obratio bi se dru-
gom crtacu. Vie je nije nedjeljom ni zvao u svoj stan.
Maria je, kao i ostali, osjetila promjenu u Herbigovu ponaanju. Suradnici, koji su dosad vie
manje zavidnim pogledoma zamjecivali efovu naklonost prema Mariji, potajno su se radovali
vjerujuci da je pala u nemilost.
I Maria je zacijelo shvatila da je Herbig izbjegava, da je njegov pozdrav hladniji i


izvjetaceniji nego obicno te da namjerno izbjegava da joj povjeri posebne narudbe. Boljelo
ju je njegovo dranje.
No ona je dolazila i odlazila kao i prije, neumorno radila, svjesno se pretvarajuci kao da to ne
zamjecuje. Pri tom je neprekidno razmiljala na koji je to nacin proigrala Herbigovu
naklonost. Jednog dana sine joj neto od cega se gotovo ukocila. to ako je on zamijetio da
ona prema njemu odavna osjeca veliku i, kako je mislila, beznadnu ljubav? Nije li moda dala
oduka svojim pogledima, prizvuku u svojem glasu? Moda se ipak nekako odala, a on joj
sada eli pokazati koliki je medu njima jaz?
Mariji je navrla krv u lice dok se u mislima vracala na svoje ponaanje. No, sad je potpuno
izgubila mir. Zbunjivala je samu sebe i povjerovala da je otkrila razlog njegovu vladanju.
Kad bi bar odmah mogla otici bilo kamo, samo da ne mora ostati ovdje, blizu njega! Ali, to
je bilo nemoguce. Sjetila se svoje majke koja je bila sretna to je pronala tako dobro placeno
namjetenje. Morat ce svakako naci novi posao. A uz to se majka sad ozbiljno razboljela.
Male mucnine pretvorile su se u ozbiljnu bolest i Maria je bila vrlo zabrinuta.
Bili su to tuni i teki dani, Marijine oci su izgubile sjaj, pokazujuci tragove prolivenih suza.
Fritz Herbig je to vrlo dobro zamjecivao. No on je mislio da je razlog tome odvojenost od
Lebbecka.

* * *

U meduvremenu su stigli ljetni praznici. Fritz Herbig je inace uvijek odlazio sa sestrom i
Berahardom u brda, no ove je godine Bernhard poao na putovanje uz Rajnu sa svojim
kolskim drugovima. Dodue, njegova se majka nije s time potpuno sloila, ali odlucujuca
rijec njezina brata prevagnula je u Bernhardovu korist, jer je momak neprekidno razmiljao o
tom putovanju.
A to je putovanje za njega doista bio velik doivljaj. Pun sretnih uspomena vratio se kuci
nakon tri tjedna. Blistavih ociju je pripovijedao o doivljajima s tog putovanja. Nacinio je i
junacko djelo. U velikoj guvi na jednom brodu na Rajni, dok su se ukrcavali novi putnici,
netko je gurnuo u vodu malu djevojcicu. On je to prvi spazio. Nije dugo razmiljao, vec je
brzo skocio u rijeku i spasio djevojcicu. Kupanje nije nakodilo ni njemu ni djevojcici, samo
se njezina majka onesvijestila od straha. Roditelji djevojcice obasuli su Bernharda za tu
uslugu izrazima hvale, a to je njemu bilo vrlo neugodno. Poto se presvukao i vratio svojim
drugovima, djevojcicin otac je vec bio medu njima. Sve ih je pozvao da budu njegovi gosti u
Assmannshausenu. Tamo je u jednom restoranu priredio velicanstvenu gozbu za petnaest
gimnazijalaca. Uz to je opirno razgovarao s Bernhardom, zapisao njegovo ime i adresu, a
iduceg jutra, kad su gimnazijalci odlazili, doveo je i svoju kcerku da mu se zahvali. Bernhard
nije ispricao da je u toj obitelji i jedna dvanaestogodinja djevojcica. Nije rekao da ga je
ljepota te djevojcice navela da bude blizu mjesta s kojeg je prvi zamijetio nezgodu. Nije
spomenuo ni to da ga je ta lijepa djevojcica u divljem strahu i zgrabila za ruku, poto je
njezina mala sestricna pala u vodu, te da je u njezinim lijepim ocima procitao, usrdnu molbu
za spas. Kad je iduceg jutra stajao pred gostionicom u Assmannihausenu da se oprosti, te su
ga oci gledale s prozora; dok mu se mala Gabriele, koju je spasio, zahvaljivala, on je gledao
gore.
Bernhard nije mogao zaboraviti ni te lijepe oci ni guste kovrce boje ljenjaka kojima je sunce
davalo cudesan zlatni odsjaj. Saznao je da se ta lijepa djevojcica zove Eva.
Bernhard Gerolrl nije htio ni sa kim razgovarati o toj najljepoj uspomeni s putovanja pa ni sa
svojim ujakom.
No, povjerio mu je neto drugo.
Zna li tko je otac te djevojcice, ujace?
__Ne znam, to nam nisi rekao.


_ Nisam to namjerno htio pred mamom. A moram ti povjeriti jo neto.
Zaboga, djecace, pravi me radoznalim!
Bernhard duboko udahne.
To je Hort Wendenburg, vlasnik velikih tvonica strojeva u Hattenfeldeu. Poznate su, zar
ne? Pricao sam mu kako elim postati inenjer i da me najvie zanima strojarstvo. to mili
to je rekao? Da moram doci na praksu u njegovu tvornicu, a kada zavrim studije, gotovo je
sigurno da me tamo ceka mjesto. to kae na to?
Herbig mu stisne ruku.
Mladicu, bio si sretne ruke kad si malu Gabriele izvukao iz vode.
Bernhard se namrti.
Zna, bilo bi mi neugodno kad bih to morao zahvaliti samo toj okolnosti.
Herbig se zamiljeno zagleda u svog necaka.
Bilo ti to ugodno ili ne bilo, moj djecace, cini mi se da ce zaista postati inenjer.
Zar si sumnjao u to, ujace? Herbig nije odmah odgovorio. U posljednjih nekoliko tjedana
bio je u sebi cvrsto odlucio da se nece oeniti. Pri tom je razmiljao ne bi li ipak bilo bolje da
Bernhard radi li njegovoj tvornici. Bilo bi mu ao kad bi tvornica dola u tude ruke. Potom je
ponovo odbacio te misli. Bernharda to zvanje nije zanimalo. a ne bi nita postigao kad bi ga
na to morao prisiliti. A to bi bio pocetak kraja. Ne, Bernhard mora biti zadovoljan svojim
zvanjem.
Ne, momce, ni u to ne sumnjam. Od srca ti elim srecu i uspjean pocetak karijere!
Stisnue ruke jedan drugome, a potom Herbig odlucno rece: Tokom iducih nekoliko
tjedana razgovarat cu o tome s tvojom majkom. Sada mi je puna glava drugih stvari.

* * *

Izmedu Marije Rottmann i Herbiga i dalje je vladala hladna suzdranost koja je oboje teko
pogadala. Maria je bila blijeda i utucena jer se uza sve pogorala i bolest njezine majke.
Napokon je bila prisiljena da nekoliko dana izostane s posla. Herbig je zamijetio prazan sto-
lac, ali nije pitao za nju.
Dan prije nego to je Maria ostala kod kuce, Lebbeck se vratio na nekoliko dana. Herbig ga je
opazio s malom crtacicom za vrijeme podnevnog odmora.
Dva dana nakon toga dostavljac je donio u tvornicu dva pisma Marije Rottmann. J edno je bilo
za Herbiga, a drugo za Lebbecka. Bilo je oko devet sati ujutro. Herbig je upravo prolazio
dvoritem i uputio se u svoju radnu sobu kad je zapazio dostavljaca kako neodlucno stoji.
Upitao ga je to eli, a dostavljac mu je pruio pismo. Potom se propitao gdje bi mogao naci
gospodina Lebbecka, kojemu takoder mora uruciti pismo. Herbig ga je poslao vrataru koji ce
pozvati Lebbecka. Zatim je otiao u svoju radnu sobu. Pismo je bilo od Marije, kako je i
pretpostavio. U nekoliko redaka se ispricavala to je morala ostati kod kuce a da ga nije stigla
zamoliti za doputenje, a onda je zavrila recenicu:

Jutros u sedam sati umrla je moja majka. Stoga vas molim jo nekoliko dana dopusta da je
pokopam.

Herbig se skupljenih obrva naslonio na pisaci stol. Njezina majka je bila mrtva. U tekim
trenucima bila je s njom sama, a pred njom je bilo jo tekih trenutaka. Da joj ponudi svoju
pomoc? No tada se sjetio Lebbecka. Zacijelo ga je svojim pismom pozivala u pomoc. U
njemu je raslo ogorcenje.
Nezadovoljan samim sobom, nemirno je hodao gore-dolje sve dok ga je naposljetku trglo
kucanje na vratima. Na njegov poziv u sobu ude Lebbeck, koji ga zamoli za doputenje da
izide na nekoliko sati. Ne upitavi ga ni jednom rijeci za razlog, Herbig potvrdno kimne gla-


vom. I onako je znao to Lebbeck namjerava.
Da je mogao procitati to je Maria pisala Lebbecku, zacijelo ne bi tako mracno gledao za
njim. U pismu je pisalo:

Potovani gospodine Lebbeck, Jutros je umrla moja draga i dobra majka. Vi znate to mi je
ona znaila. Smetena sam i tako skrena da ne znam to da radim. Vi ste jedini ovjek kojemu
se mogu obratiti u svojoj boli. Molim vas, doite da mi pomognete! Od Helene sam upravo
primila obavijest o zarukama, ali vam sad neu poeljeti sreu. Prva vam estitka ne smije
stii od osobe koja tuguje. Ostavit u to za poslije. Nadam se da ete moi udovoljiti mojoj
molbi.
Srdano Vas pozdravlja
Maria Rottmann

Utonuvi u tune misli, Herbig je sjedio za svojim pisacim stolom. No, uskoro ce Maria
Rottmann postati Lebbeckovom enom. Ta nije mogla dugo ostati nezaticena. Moda nece ni
cekati da prode godina alosti, a to je u takvim slucajevima i opravdano. Gore u crtaonici
njezino ce mjesto biti prazno; ona ce potpuno nestati iz njegova ivota kao da mu nije nita
znacila.
Kad je u podne doao kuci, naredio je sestri da gospodici Rottmann poalje prilog za cvijece
za grob pokojnice. Rekao joj je to tako mirnim i hladnim glasom da je Bettina povjerovala
kako se vec posve izlijecio od te ljubavi, ako je uopce i postojala. Ispunila je bratovu elju, a
buduci da je bila zahvalna sudbini, koja joj je bila sklona, i u svoje ime je narucila vrlo lijep i
ukusan vijenac.
Maria se nije udaljavala od majcina odra sve dok su je pokopali. Lebbeck joj je u svemu
spremno pruio pomoc tako da Maria nije morala pokojnicu ostavljati samu.
Mladoj djevojci je majcina smrt bila jo bolnija stoga to nije imala nikakve rodbine osim nje.
Sad je bila potpuno sama na svijetu. U tunim i neutjenim trenucima dok je stajala pokraj
odra pokojnice, misli su joj se bolno vracale na Fritza Herbiga. Nikako nije htjela ostali kod
njega. Za sebe samu vec ce negdje naci zaposlenje. Odlucila je da iskoristi prvi otkazni rok i
da saopci Herbigu kako eli napustiti svoje radno mjestu.
J utro nakon ukopi ponovo je sjedila za svojim crtacim stolom. Kad je Herbig uao u citaonicu,
trgnuo se ugledavi djevojku blijedu, odjevenu u crninu.Ipak se pribrao i priao joj da joj
pristojnim ali i hladnim rijecima izrazi saucece. I ona mu je zahvalila mirno i hladno, a
potom se ponovo latila posla. No, sva je drhtala od skrivenog uzbudenj a.
Daleko odavde, samo to dalje, bolno je pomislila.
Onog jutra kad se spremala dati otkaz, pokucala je na vrata Fritza Herbiga. Na njegov poziv
Maria Rottmann ude u njegovu sobu. On iznenadeno ustane i upitno je pogleda. Hod joj je
postao nesiguran. No, kako je i on bio uzbuden, nije ni zamijetio njezinu zbunjenost. Napokon
joj pride.
Htjeli ste neto, gospodice Rottmann? upita je to je mogao mirnijim glasom. Pogledao
ju je i opazio njen jadan izgled. Udvorno joj prui stolac. Vidim da ste vrlo iscrpljeni zbog
pretrpljena gubitka. Sjednite, molim vas! rece on, nacas poprimivi stari, blagi prizvuk u
glasu.
Ona sjedne. Ne podignuvi glavu, ona tiho rece:
Molila bih otkaz, gospodine Herbige.
On se ugrize za usne.
elite li otici? Smijem li znati zato? upita je uurbano.
Ja... To je... Htjela bih otici odavde.
Znaci li to da se alite udati?
Ona ga sad ipak pogleda. U ocima joj se citalo iskreno iznenadenje.


- Ne znam odakle vam ta pomisao.
On se zbunjeno nasmijei,
Znam da ste potajno zarucena s Lebbeckom. Ipak mi dopustite da vam vec sada cestitam.
Tamno crvenilo navre joj u lice, i ona brzo ustane,
To je zabuna, gospodine Herbige. Nisam zarucena s gospodinom Lebbeckom. On ce se
ovih dana zaruciti s mojom prijateljicom.
Dok ju je gledao svojim vatrenim ocima, pomisli da ce mu zastati srce.
Niste zaruceni? A ipak ste to dali naslutiti mojoj sestri prilikom nae nedavne svecanosti.
Maria zatrese glavom ne shvacajuci njegove rijeci.
Nisam odlucno rece. Vaoj sestri sam samo rekla da gospodina Lebbecka poznajem
od prije te da me je on obavijestio o slobodnom radnom mjesto u vaem poduzecu.
Herbig se namrti i digne ruku pred oci. U jednom trenutku mu je sve postalo jasno. Bettina
mu je namjerno lagala, jer je otkrila njegovu naklonost prema Mariji. No ta ga je spoznaja
zaokupila samo nacas. Netremice se zagledao u nju.
Zato onda hocete otici? Molim vas, iskreno mi odgovorite! zamoli je on glasom
promuklim od uzbudenja.
Ona se nacas zamisli. Iz njegovih je rijeci razabrala da nije ni slutio to se zbiva u njezinoj
dui. To joj je vratilo samopouzdanje. Digla je glavu i mirno ga pogledala.
Jer jasno osjecam da vie niste zadovoljni mojim radom. Vie mi niste skloni, i zato je
bolje da odem.
Iznenada se naao tik uz nju i uhvatio je za ruke.
Doista samo zato? Upitao ju je to tako radosno da ga je ona pogledala plaho i
zacudeno.
Samo zato.
Je li vam doista toliko stalo do mog zadovoljstva, moje naklonosti? blago je upita, i
dalje je cvrsto dreci za ruke. Osjetio je kako joj one drhte; zamijetio je kako joj blijedo lice
dobiva boju i plamti, te osjeti kako u njemu raste blaena slutnja. Ona se posljednjim snagama
otrgne od njega i poput preplaena i nemocna djeteta povice:
elim otici!
U svom tom strahu bilo je i prkosa. Ona brzo krene prema vratima. No prije negoli je stigla do
njih, on ju je sustigao i cvrsto je uhvatio za obje ruke.
Maria, je li to istina... Ti me ljubi?
Tresla se cijelim tijelom.
Ne, ne! vikala je pokuavajuci da prikrije osjecaje.
On je polako okrene prema sebi.
Ne, doista ne? Ali ja tebe ljubim, Maria. Ako sam se u posljednje vrijeme ponaao
drugacije, cinio sam to zato to sam se osjecao povrijedenim. Mislio sam da si Lebbeckova
zarucnica, a nisam ti htio pokazati koliko me to boli. A sad mi jo jednom reci da me ne
ljubi! Tek onda cu ti vjerovati!
Pustio ju je i ceznutljivim se pogledom zagledao u njezinu sputenu glavu. Maria je iznenada
rukama prekrila lice i gorko zaplakala. Prebrzo ju je zadesila sreca nakon patnje.
On je cvrsto zagrli i pomiluje po kosi.
Maria, ne moe otici, zar ne, draga moja ludice? No, nemoj vie plakati. Je li to tako
strano to ce postati mojom enom?
Ona ga pogleda kroz suze i nasmijei mu se, teko diuci.
To je kao san. Ne vjerujem da je ovo stvarnost.
On cvrsto pritisne svoje usne na njezina drhtava usta.
Vjeruje li jo i sada da sanja?
Maria se napokon uspravi, kao da se tek probudila, te pomakne zamrenu kosu sa svog vruceg
cela.


Moram se vratiti na posao. Oni gore ce se pitati zato sam se toliko zadrala!
On se sretno nasmije. Je li to sve sto si mi htjela reci? Ona ga pogleda, i njean
sjaj njezinih plavih ociju ispuni ga neizrecivom srecom. On je ponovno zagrli. Morao bih
te otpustiti zato to si me toliko dugo okrutno mucila.
Nisam vas mucila.
Kako si to rekla? Vas? Tko je te?
Sad se i ona tiho nasmije.
To si ti. Teko se tako obracati svojem strogom efu rece ona.
Morao ju je ponovno poljubiti; taj inace miran i razuman covjek sad kao da je bio opijen.
No, ipak je bar na tren morao ispustiti iz ruku svoju novu srecu. Svakog trenutka je mogao uci
netko od njegovih slubenika i pogreno protumaciti njihove izljeve njenosti.
Tako rece on uzdahnuvi. Sad sjedni, a ja cu sjesti za svoj pisaci stol, pa cemo
razumno porazgovarati.
Ona sjedne smijeeci se.
Sad si na optuenickoj klupi, Maria Rottmann. Okrivljena si da si mi ukrala srce.
Mislila sam da cemo razgovarati razumno.
On duboko udahne.
Da, tocno Mora mi to prije postati enom. Ta je tocka jasna.
Zaboravlj da sam u koroti.
Ne, nisam to zaboravio. No. reci i sama, ne bi li i tvoju majku umirilo kad bi znala da si u
sigurnim rukama?
Oci joj se ovlaie.
Oh, da je bar ona mogla doivjeti moju srecu
Moe li uspomenu na majku sacuvati i kao moja ena?
Mogu. A to ce reci ljudi?
Ostavi ljude! Oni ce to prihvatiti jer ih necemo ni pitati za doputenje.
A tvoja sestra?
Licem mu preleti sjenka. Tek sad se ponovo sjeti Bettinine lai, ali nije sebi htio pokvariti
raspoloenje.
Nju prepusti meni, Maria! Ona nece promijeniti moju odluku.
Imam osjecaj da mi ne bi priutila srecu da postanem tvojom enom.
Ne osvrci se na to! Ako ne eli s nama ivjeti u miru, neka sebi uredi drugaciji ivot. Ali o
tome camo poslije, draga. Sad elim s tobom racistiti neke stvari. Ima li nekoga tko bi
mogao doci k tebi i s tobom stanovati do udaje?
Nemam, potpuno sam sama. U krajnjem slucaju bih mogla stanovati kod svoje prijateljice,
Lebbeckove zarucnice. No, onda bih morala otputovati odavde.
On uzdahne.
Drugo nam ipak nece preostati, jer ti sada ne smije biti sama. Zna, morat cu te svakako
zadrati jo nekoliko dana jer inace necu izdrati od cenje. Zaruke cemo drati u tajnosti jo
osam ili cetrnaest dana. Do onda moe raditi ovdje. Tako cu te bar vidjeti i razgovarati s
tobom, a moci cemo jo o svemu razmisliti.
Ucini kako eli, ali sad se doista moram vratiti na posao.
On ustane i pride joj.
Mora li doista?
Gledala ga je njeno i predano.
Dragi, tisucu puta bih radije ostala s tobom rece iskreno.
On je ponovo poljubi.
Ljubavi moja, kako si samo njena! Kako divno sjaje tvoje oci! Zna li koliko te ljubim?
Nita vie nego ja tebe.
J esi li sretna?


Neizrecivo!
A tko ce sad crtati moje nacrte? Tko ce me razumjeti bolje od tebe?
Mogu s tobom raditi i kao tvoja ena.
Tako i treba da bude, Maria.
Poljubio ju je jo jednom u usta i obje ruke, a zatim je blago izgurao kroz vrata.
Kao u snu popela se uza stepenice. Za svojim crtacim stolom sjedila je naoko mirno, ali je
njezino srce poskakivalo od srece.



IV

Koliko god Herbig bio sretan, ipak ga je mucila neugodna pomisao na Bettinu. Odlucio je da
je kazni zbog lai. Dok su te veceri zajedno sjedili za stolom, on iznenada rece:
Danas mi je otkazala gospodica Rottmann.
Gospodica Rottmann? iznenadeno ce Bettina i upitno ga pogleda.
Da mirno odvrati Herbig. Time moj posao mnogo gubi.
Vrlo mi je ao zbog tebe, Fritz. Zato eli otici tako iznenada? upita Bettina
uznemireno, ali i likujuci.
Fritz polako usitni komad mesa.
eli se udati odgovori mirno.
Udati? iznenadeno povice Bettina.
Fritz je cudno pogleda.
Cini se da si iznenadena. Nisi li mi ti rekla da je zarucena s Lebbeckom?
Da, ima pravo. Znaci udaje se za Lebbecka?
Sada se Fritz, usprkos svemu, morao nasmijati.
U. svakom slucaju udaje se, i to ubrzo.
Bettina se najprije zbunila, ali se ubrzo spretno sabrala. No, potpuno se umirila kad je cula da
mlada djevojka odlazi
Iduci su dani prohujala tajnim zarucnicima previe brzo. Malo ukradenih minuta koje su
proveli sami, satova kad su toboe zajedno radili, cinili su im se najljepim to su ih ikad
proivjeti.
U meduvremenu je Maria zamolila roditelje svoje prijateljice da je privremeno prime k sebi.
Odgovor je odmah stigao. Ocekivali su je vec sutradan.
U crtaonici nitko nije znao da Maria vie nece doci. Mirno i pristojno, kao i uvijek, oprostila
se od svojih suradnika i otila. Herbig ju je vec ocekivao i brzo je zagrlio. -
Draga moja djevojko, sutra ce vec otici. Kako cu samo izdrati jo tri mjeseca!
Ako me eli vidjeti, samo sjedni u vlak. Vonja je vrlo kratka.
To cu poeljeti cece nego to budem mogao uciniti. Evo obavijesti o naim zarukama.
Sutra, kad otputuje, poslat cu ih potom.
Zar prije toga doista nece nita o tome reci svojoj sestri?
Ne. elim je iznenaditi.
Strah me je, Fritz. Bojim se da me tvoja sestra nece od srca prihvatiti.
Ne mora se nicega bojati, draga moja. Prepusti sve meni! Tko nije za tebe, taj je i protiv
mene.
Jo jedan dubok pogled, poljubac, stisak ruke, i oni se rastadoe.
Iduce veceri Herbig je doao kuca iz tvornice ranije nego obicno. Ujutro je predao na poti
obavijesti o zarukama. Hitio je biti kod kuce kada dode pismonoa i njegovoj sestri preda tu
obavijest. Prije toga je jo htio porazgovarati s Bernhardom; elio je da djecak osobno od
njega cuje kako je Maria njegova zarucnica.
Polako se dovukao kroz vrt do sjenice u kojoj je Bernhard obicno pisao zadace. I danas je bio
tamo. Kad se pojavio na ulazu u sjenicu. Bernhard ga je radosno i iznenadeno pogledao.
Vec si doao, ujace Fritz? Zar je vec sedam tati?
Nije, ali sam danas ranije prestao raditi. Zapravo sam te namjerno potraio. Moram ti
neto reci.
Bernhard radoznalo pogleda ujaka.
Hej, pa to zvuci vrlo svecano! Ima li kakve ugodne vijesti?
Herbig se nasmije.
Vrlo ugodne. Kratko i jezgrovito, zarucio sam se.
Bernhard se trgne. Izraz njegova lica odavao je i radost i iznenadenje.


Nemoj me varati, ujace! Ta nije prvi aprila!
Herbig ga ozbiljno pogleda,
Nije to ala, djecace moj.
Doista misli ozbiljno? A sad ma brzo reci s kim?
S Marijom Rottmann.
S gospodicom Rottmann? Ali, to je... Mislio sam da ce se ona udati za Lebbecka,
Nece. J a joj se vie svidam.
Oh, ujace! Zaista se veselim. To znaci da ce uskoro biti svadba.
Za tri mjeseca.
Zna li mama za zaruke?
Ne zna. Poslije cu reci i njoj. A zna li to? Ostavi nas same jedan sat! Htio bih s Bettinom
odmah govoriti i o tvojoj buducnosti, pa ce biti bolje da se prvoj oluji izloim sam rece
Herbig.
Nije htio da njegov necak bude svjedokom majcine reakcije kad cuje za zaruke.
Ostat cu ovdje sve dok me pozove, ujace. Zna, i ja se bojim. Mama je cvrsto uvjerena da
cu se uskoro zaposliti u tvornici.
Tu brigu samo prepusti meni, Bernharde! Vec cu to nekako izvesti
U to je ugledao pismonou kako prolazi kroz vrt pa ustane. Bit ce ipak bolje da bude prisutan
kad njegova sestra primi obavijest o zarukama. Cvrstim stiskom ruke oprosti se od necaka i
ude u kucu.
Kad je uao u sobu za dnevni boravak, njegova sestra je sjedila kraj prozora gdje je stajao
njezin stolic za ivanje. Vezivo je odloila u krilo i upravo je iz omotnice vadila kruti papir,
boje slonovace.
Vidio ju je kako zaprepateno ponovo cita obavijest. Nato je poskocila te drcucom rukom
obuhvatila stolicu, a drugom pruila kartu. Njezino inace ruicasto lice sad je problijedjelo. .
Ne... to nije istina! to je to?
Prekrienih ruku naslonio se na kamin i ozbiljno je pogledao.
Obavijest o mojim zarukama, Bettina.
Ne... ne... to... to je samo runa ala! jedva je prozborila.
Covjek se ne ali s takvim stvarima.
Nemocno je utonula u svoju stolicu, uzalud se trudeci da se sabere. Njezine tamne oci
svijetlile su pakosnim sjajem. Rukama je grcevito stiskala kartu kao da je eli unititi.
Napokon iz grla istisne promukao smijeh.
Doista... ba si izveo... zgodnu lakrdiju... s tvojom... tvojom zarucnicom povice
podsmjeljivo. Tvoje ponaanje nije ba takticno. Tvoja je sestra zasluila da tu obavijest
primi na drugi nacin.
Herbig je stajao nepomicno.
Jesi li to doista drugacije zasluila, Bettina? Otrim okom si zapazila moju naklonost
prema Mariji. Da bi je udaljila od mene, izmislila si bajku o njezinim zarukama s Lebbeckom.
Ne pitam te zato sa to ucinila. Znam da si tako opako postupila zbog prevelike majcinske
ljubavi. Misli li da se ja ne brinem za Bernharda kao i ti, da ce on u meni uvijek imati snanu
podrku kad mu budem potreban? Njegov put kroz ivot bit ce zacijelo put vrlo sposobna
covjeka.
Ona zajeca.
Da. Kao gladu, vjecito ovisan o drugim ljudima, prisiljen da sto puta okrene novcic prije
nego to ga potroi. Oh, iz iskustva znam kakva je to zavidna sudbina!
Herbig se makne sa svog mjesta i stane prednju.
Zaboravlja da ni ja nisam imao mnogo vie od Beniharda kad sam preuzeo ocevu
tvornicu. Nisam li je doveo do blagostanja i bogatstva?
Ipak si imao osnovu koju si mogao nadograditi. A svi nisu takve srece kao ti.


Covjek moe biti sretan da i nije bogat.
Ona obrie suze.
Takvo shvacanje odgovara tebi. To su vrlo jeftine mudrosti.
Sad je vec poceo gubiti mir.
Nerazumna si, Bettina. Ponaa se kao najveca sirota.
Tako i jest. Zna da sam siromana, da moj sin i ja ovisimo o tebi.
I ti misli da sam zaboravio da sam va skrbnik? Bettina, saberi se, ne gubi moc pravilnog
rasudivanja zbog slijepe mrnje! Ne zavidi mi na to malo srece! Nita se nece promijeniti. Ti
ce s Bernhardom ostati u mojoj kuci; meni i Mariji ucinit ce uslugu ako nastavi voditi ku-
canstvo. Za Bernharda cu se brinuti sve dok stane na svoje noge, a jo nije odluceno hoce li
on usprkos mojoj enidbi biti moj nasljednik. Moda u naem braku nece biti djece.
To je, dakako, rekao samo zato da bi Bettinu ohrabrio, da bi joj pomogao da nacas preboli
razocaranje zbog sruenih nada. No ba te posljednje rijeci urezale su se u Bettininu pamet, a
u njoj se probudie zastraujuce i divlje elje. U tom trenutku nastala je u njezinoj dui
promjena koje jo ni sama nije bila svjesna. Pred njom su iskrsle tamne sjene, a u njoj se
probudila divlja mrnja prema Mariji Ona je
bila kriva to je njezin ivot i ivot njezina sina krenuo drugim tokom. Lukavo se dosjetila
kako da ulovi bogata mua! To joj nikad nece zaboraviti! No, razum joj je nalagao da spasi
to se jo spasiti moe. Njezin brat ne smije saznati to se dogada u njezinoj dui. Mora
postati pomirljivijom prije nego to bude prekasno. Uzdahnuvi, ona maramicom obrie suze i
uspravi se.
Oprosti mi! Izbezumila sam se od straha. Vec sam vidjela i Bernharda i sebe na ulici,
izgubljene i ostavljene.
On se odmah umiri i osjeti duboko saaljenje.
Ali, Bettina, toliko me ipak poznaje! Zna da bi to bilo nemoguce.
Tebe poznajem. A to bi bilo kad bi tvoja buduca ena traila da mi odemo?
Kad bi to Maria zahtijevala, ne bi bila ono to jest. A sada da porazgovaramc o necem
drugom. Rijec je o Brnhardu. Naime, on ima drugacije namjere nego to ti misli. Nece da
radi u mojoj tvornici.
Ona se trgne
Ah, zar sei tebi obratio s tim ludim eljama? Vec dugo zamjecujem kako potajno crta
nekakve strojeve i kako skriva te crtee. Poludio je za svim tim lokomotivama i cita gomile
takvih knjiga. To su djecje besmislice na koje se ne obazirem.
Vara se. Bernhard je cvrsto odlucio da postane inenjer, a ja sam s tim suglasan.
Ali ja nisam! I moja rijec je vana!
Svakako, ali ti ce pristati na to. Medu nama ce ostati sve kao i dosad, samo se za Mariju
mora urediti jedna soba, a onu u kutu na prvom katu preuredit cu joj u mali atelje, u. kojem ce
raditi. No, o tome cemo se jo dogovoriti. Sad cu pozvati Bernhardt.
Bettina je ukoceno gledala za njim, dok joj je u tamnim ocima sijevala mrnja.



Iducih nekoliko mjeseci ivot se odvijao naoko uobicajenim tokom. Bettina je radila kao i
dosad, ali bez ikakva veselja. Sve je pripremala za docek mlade gospodarice. Ugadala je
bratovim eljama, pa je on mislio da se sestra pomirila s promijenjenim stanjem. O svim se
planovima dogovarao s njom i povjerio joj kako ce zajednicki raditi s Marijom. Vjerovao je
da ce Bettina uskoro njegovoj eni postati prava prijateljica, a to ce se prijateljstvo produbiti
jo vie kad Bernhard ode.
Bettina je naoko prihvacala te bratove rijeci. Medutim, ona nije shvacala bratova iskrena
nastojanja da joj se odui za gubitak. Usprkos tom pretvaranju, u njoj su se dogodile velike
promjene. Ta inace neumorna i marljiva ena mogla bi sate i sate besposleno sjediti prepu-
tajuci se tmurnim mislima. Ako bi je netko prekinuo u razmiljanju, razdraljivo bi se trgnula
i rastreeno odgovarala na pitanja. Izgledala je vrlo loe, spavala je slabo i jela malo.
Prema sinu je osjecala ljubav ispunjenu bolom, a kad bi ga neopazice promatrala, suze bi joj
navrle na oci. Smatrala je da su mu oduzeli pravo na srecu.
Sad su se vec svi pripremali za svadbu. Fritz Herbig je otputovao sa sestrom i necakom u
gradic u kojem je trebalo da se obavi vjencanje.
Susret Bettine i Marije bio je naoko pomirljiv. Maria je njeno zagrlila stariju enu.
Uvjerena sam da cemo se vrlo dobro slagati i voljeti rece joj toplo.
Ispunjena mrnjom, Bettina bi je bila najradije odgurnula, ali se svladala. Nevoljko je
uzvratila zagrljaj i Marijino celo dotakla hladnim usnama.
Nakon svecanosti Fritz je otputovao s Marijom na tri tjedna u sjevernu Italiju, a Bettina se s
Bernhardom vratila kuci.
Kad se Herbig vratio sa svojom mladom enom, Bettina im je pripremila svecan docek. Sve je
predvidjela: odabrana jela, cvijece u svim kutovima, ugodnu toplinu u svim sobama. Vani je
zavijao hladan vjetar i drmao prozore i vrata, dok je unutra bilo ugodno i toplo.
Maria nije nala dovoljno rijeci da se zahvali, a Fritz je cvrsto zagrlio Bettinu.
Ti si divna ena, Bettina! Zar ne, Maria, sreca je da je imamo!
Velika sreca!
Cinilo se posve prirodnim da Bettina vodi kucanstvo cvrstom rukom, a Maria se tome
pokorila s tihim dostojanstvom. Premda je arko eljela da ona vodi brigu o svemu, nicim to
nije pokazala. Nije htjela Bettani oduzeti tu dunost. Ona je, uostalom, imala dosta posla.
Njezina lijepo uredena radna soba bilo je njezino kraljevstvo Tamo bi najradije boravila i
tamo je potpuno nesmetano razgovarala sa svojim muem.
I tako se cinilo da svi sretno i zadovoljno ive u kuci Fritza Herbiga.

***

Bernhard je zavrio gimnaziju s odlicnim uspjehom. Sad je mogao ostvariti svoju
zamisao s kojom se suglasila i njegova majka s obzirom na drugacije odnose u kuci. Svoju je
svjedodbu poslao Horsta Wendenburgu i upitao ga smije li ga podsjetiti na obecanje.
Odgovor je odmah stigao. Wendenburg mu je pisao da neko vrijeme nece biti u tvornici
jer mu je prije nekoliko dana umrla ena, te da ce sa kcerkom i pokcerkom poci na dulje
putovanje. No, direktoru je dao potrebne upute tako da Bernhard moe doci i
javiti mu se.
Pismo je bilo vrlo srdacno i ljubazno, i Bernhard se pripremao da otputuje na novu dunost.
Srdacno se oprostio od ujaka Fritza i ujne Marije, pun tople zahvalnosti, dok je rastanak s
majkom bio njean i bolan. Bettina ga nije putala iz zagrljaja. Kad se napokon oslobodio i
otiao, ona se estoko rasplakala, pa ju je Maria, obuzeta saaljenjem, htjela utjeiti. No, ne
mogavi se svladati, Bettina je odgurne i istrci iz sobe.


Maria je zbunjeno gledala za njom. Obuzeo ju je neki cudan osjecaj, ali se potom nasmijala
sama sebi. Nije li prirodno da majka,
koja voli svoje dijete, u takvom trenutku grubo odbija svaku utjehu?
Nakon Bernhardova odlaska Bettinina je narav pocela opasno naginjati melankoliji. Zbog
cenje za sinom postala je jo mrzovoljnijom prema Mariji. Da nije bilo nje, mislila je,
Berhard bi zacijelo sad radio i u ujakovoj tvornici. Nikako joj nije bilo jasno da on duom i
tijelom tei za drugim zvanjem. Drala je da bi se vec bio pomirio sa sudbinom kad bi znao
da ce jednoga dana biti vlasnikom tvornice u kojoj bi morao zapoceti kao naucnik.
Mariji bi, dodue, ponekad sinulo da Bettinini osjecaji prema njoj nisu pravi i iskreni. No,
odmah bi osudila samu sebe, nastojeci da dvostrukom ljubaznocu ispravi tu misao.
Tako su proli ljeto i jesen. Dola je zima, a 21. prosinca Fritzu Herbigu rodio se sin. Po elji
mlade majke, koja je blistala od srece, nazvali su ga Walter po njezinu pokojnom ocu.
Bettina je portvovno njegovala svoju nevjestu. Ni danju ni nocu nije se udaljavala od njezine
postelje i nikome nje dopustila da pride djetetu.
Fritz i Maria bili su dirnuti njezinom panjom neprekidno su joj zahvaljivali. Betina je gotovo
grubo odbijala tu zahvalnost. Postala je nekako cudnovato utljiva i povucena. Sate i sate je
znala nepomicno sjediti kraj male kolijevke, dok je Maria spava, te tunih ociju zuriti u
sicuno djecje lice. Kad bi se dijete probudilo i oglasilo, ona bi se trgnula kao da ju je netko
naglo uplaio.
Najgore . je bilo nocu. Usprkos svim molbama, Bettina. bi i nocu ostajala u nevjestinoj sobi,
spavajuci u naslonjacu kraj kolijevke.
Herbig se ozbiljno zabrinuo za sestru, pa je cvrsto odlucio da je natjera na poten odmor cim
se Maria, potpuno oporavi. On je sad spavao u Bemhardovoj sobi. To je zahtijevala Maria da
bi sacuvao nocni mir. Tako je Bettina bila sama u sobi sa svojom nevjestom i djetetom. No,
Fritz je ustrajao na tome da u susjednoj sobi spava djevojka koja ce joj biti od pomoci u svako
doba.
No, sreca i uznemirenost ne bi mu katkad dugo u noc doputale da zaspi.
Malom je Walteru sad bilo pet dana.
Noc nakon toga Fritz ponovo nije mogao usnuti. Nemirno se prevrtao, neprekidno
oslukujuci. Ucinilo mu se kao da cuje tihi plac, a zatim i Marijin poziv. On odmah skoci.
Pomislio je, dodue, kako je to bio samo san, ali se ipak uznemirio. Napokon, nece koditi
ako' side i poslua je li sve mirno.
Brzo se obuce te se polako i oprezno spusti stepenicama. Tiho otvori vrata i ude u svoju sobu.
Sad je morao proci jo samo kroz dvije sobe, koje su medusobno bile odvojene zastorima, te
pogledati u spavacu sobu. Sve je bilo tiho. Htio se vec okrenuti, ali arka elja da pogleda
svoju usnulu enu, potjera ga naprijed. Tiho pomakne zastor i pogleda krevet svoje ene.
Prigueno svjetlo osvjetljavalo je tu lijepu i veliku prostoriju. Maria je mimo spavala. A onda
jo jedan pogled na kolijevku svoga sina. Za to je
morao malo odmaknuti zastor i nagnuti se. No, cim je to ucinio, uplaeno se uspravio. Iz grla
mu se otme prigueni krik i on kao sulud uleti u sobu.
Sve se to dogadalo necujno jer se douljao u carapama. Bez rijeci je obuhvatio Bettinu koja
se, izoblicena lica, naginjala nad kolijevku i pritiskivala veliki jastuk na njenu djecju glavicu.
Kad ju je Fritz odgurnuo, ona se trgla i prigueno kriknula. Izbezumljeno se zagledala u
bratovo lice, pocela lamatali. rukama, a potom se. nemocno sruila. Nije se onesvijestila, ali je
kao ukocena i razrogacenih ociju zurila u covjeka koji se tresao citavim tijelom. Pograbio je
dijete to se borilo da dode do daha te mu drhtavim rukama raskopcao kouljicu.
Sve se to dogodilo brzo i necujno. Mlada majka je jo mirno spavala, i ne sluteci da joj je
dijete jedva otrgnuto od smrti. Sada je djetetovo disanje postalo vec slobodnije, plavocrvena
boja mu je nestala s lica, a usta mu se razvukla u plac. Fritz ga privuce k sebi od silne navale
srece i ljubavi. Potom se polako okrene eni, koja je jo ukocena klecala na podu. Lice joj se


izoblici-lo od strane unutranje borbe, od zgraanja nad samom sobom. Dopuzala je do
njega, digla ruke prema njemu, nijemo ga zaklinjuci da joj oprosti. On se s uasom odmakne i
utke joj pokaza vrata. Bettina se s mukom odvuce iz sobe.
Pred vratima se onesvijestila.
Fritz je estoko stiskao dijete i on je ubrzo zaplakalo.
Na prvi glas svoga djeteta Maria se pomakne i probudi te iznenadeno pogleda svoga mua.
Ti si ovdje, Fritz? Daj mi dijete! Gdje je Bettina?
Fritz joj pride i poloi dijete kraj nje. Lice mu je ostalo u sjeni.
Bettina je umorna. Poslao sam je u njezinu sobu.
Jadnica! Odavna sam znala da precjenjuje svoje snage, ali me nije htjela sluati. Ne smije
vie dopustiti da ovako bdi. Potpuno sam zdrava i jaka, a takav je i moj sincic. Dovoljno je da
djevojka bude u susjednoj sobi.
Da. Bettina vie ne smije ovamo. No, to prepusti meni!
Sada spavaj, draga! On je poljubi. Djecacic se smirio
i cinilo se da je zaspao. Maria ga je promatrala s mnogo ljubavi, a zatim je legla i ubrzo
usnula.

Fritz je dugo sjedio uz postelju svoje ene. Te je noci proveo uasne trenutke. Tek se pred
jutro dignuo i probudio djevojku koja je spavala u susjednoj sobi. Zapovjedio joj je da ostane
s njegovom enom i djetetom jer se njegova sestra razboljela.
Zatim se uputi u sestrinu sobu.
Bettina je dugo leala bez svijesti. Kad se osvijestila, boljelo ju je cijelo tijelo. Polako se
sjetila svega. Potresena od straha i uasa, oteturala je u svoju sobu i placuci se bacila na
krevet.
to je to ucinila? Kakvo li ju je to ludilo zavelo? Nije vie shvacala samu sebe. Kako je samo
dola do toga? Zurila je u usnulo dijete arko eleci, kao i obicno, da ono umre. Ta je elja
bivala sve jaca, sve nerazumnija. Kako li se taj plamicak lako moe ugasiti! J ak pritisak i
sve je gotovo. Bilo bi dovoljno kad bi jastuk samo ostao na
djetetovu licu. Nitko ne bi ni slutio to se dogodilo. Dijete se uguilo! Nepaljivost,
slucajnost... nita vie. I onda ju je najednom posve obuzela ta suluda zamisao. Ruke su
kao u igri povukle jastuk, i on je stao kliziti sve blie i blie dok se naposljetku naao tik do
djetetove glave. Zatim se zacuo nekakav um, i Bettina je kao suluda skocila i svom
snagom pritisnula jastuk na djetetovu glavu. Oblio ju je znoj od straha. Ubojice...ubojice...
to si to htjela uciniti?
Te su joj rijeci odzvanjale u uima. Uasavala se nad sobom, i taj je osjecaj prijetio da je
zagui. U glavi joj je gorjelo, a cijelim tijelom podilazila ju je jeza. Tako je jo leala u tami
kad je Fritz uao u sobu. Upalio je svjetlo i stao pred nju.
Ustani! Moram s tobom razgovarati! rece on hladno.
Ona s mukom ustane i obujmi mu koljena,
Oprosti! Nisam znala to radim!
On ustukne.
Ustani i okani se tih rijeci! Ne mogu ti oprostiti! Jo danas ce napustiti moju kucu
zauvijek. Ne treba vie troiti rijeci. No, ne elim da osim tebe i mene itko sazna ono to se
dogodilo nocas. Vec radi Bernharda.
Bettina zastenje i stavi ruke pred oci. Moj sin... Moj sin!
U tom uzviku bilo je toliko ocaja da je Herbig gotovo nacas popustio. No, nastavio je cvrstim
i nepokolebljivim glasom:
Bernhard ne smije ni naslutiti zato odlazi iz moje kuce. Morat cemo se pretvarati pred
ljudima. Razmislio sam o svemu. Sutra rano ujutro otputovat ce u Dresden, gdje ce se u
ljecilitu oporavljati od naruena zdravlja. to ce biti nakon toga, jo ne znam. No, u moju se


kucu vie ne smije vratiti, jer bih neprekidno drhtao nad ivotom svojih ljubljenih. Donio
sam ti novac za put i ostale trokove. Razumljivo je da cu te uzdravati, ali jedno s drugim
necemo imati nikakve veze.
Stavio je na stol nekoliko novcanica, a zatim se okrenuo da ode. Gledala je za njim praznim,
upljim pogledom.
Fritz... oprosti... nisam znala to radim, kunem se... nisam znala.
Okrenuo se prema njoj licem koje je bilo iskrivljeno od bola.
. Ne mogu ti oprostiti. Zato to si mi toliko znacila, ne mogu prijeci preko toga to si
ucinila.
Nakon toga brzo izide iz sobe.
Kad je Bettina poslije ulazila u auto da se odveze na kolodvor, Herbig je iziao i pomogao joj
da ude. Izmijenili su nekoliko ravnodunih rijeci i na brzinu se rukovali. Zatim je Bettina
otila. Herbig je odlucio da njegova ena zasad nita ne sazna o odlasku njegove sestre. Tek
nakon nekoliko dana joj je rekao da su Bettinini ivci popustili te da ju je poslao na lijecenje.
Maria ju je iskreno alila, prigovarajuci sebi to joj je dala previe posla.
Nemoj sebe koriti. Sama je kriva! rece on promuklo.
Maria se uplai prizvuka u njegovu glasu i zbunjeno ga pogleda. U njegovim je ocima
procitala izraz
koji prije nije vidjela. Nije joj bilo jasno zato se Bettina nije oprostila od nje. Razbijala je
sebi glavu i mnogim drugim stvarima, ali nije nitaa pitala.
Cak ni onda kad je nakon nekoliko tjedana stiglo Bettinino pismo u kojemu im javlja da je
odlucila postati bolnicarkom. Pisala je da se u bolnici sprijateljila s nekoliko sestara koje su
joj pomogle da je prime u Dom za medicinske sestre.
Fritz je odgovorio sestri u nekoliko rijeci:

Slaem se s Tvojom odlukom i elim da Ti novo zvanje prui iekivanu priliku da ispravi
svoje ine.



VI

Od onda je prolo deset godina. J ednog suncanog i vrlo toplog jutra u kolovozu pred
Herbigovom kucom zaustavio se automobil iz kojega je iziao visok i vitak mladic. Njegove
tamne oci ispitivacki su gledale vrt, a lice mu je ozario radostan osmijeh. Djevojka koja mu je
otvorila vrata, rekla mu je da gospodin radi, da je gospoda u svojoj radnoj sobi, a djeca da se
igraju u vrtu. Mladic kimne glavom, preda joj svoju torbu te ude u vrt za veselim djecjim
glasovima. Njegovo lice otrih crta poprimi veseo izraz kad se u blizini djece sakrio iza
jednog drveta.
Waltere! Hella! povice on gromko.
Djeca su zastala oslukujuci. Desetogodinji Walter se hrabro popne na drvo, dok ga je
estogodinja Hella slijedila radoznalo ali i oprezno. A onda oboje uglas pocnu vikati od
veselja.
Bernhard! To je Bernhard!
Nakora toga djeca nahrupe na mladica. Uhvatio je jedno, pa drugo i visoko ih podignuo.
Hej, mangupi, jesam li vas iznenadio?
Mama, mama! vikala su djeca..
Gore se otvori jedan prozor na njemu se ukae Maria te se zagleda u Bernhardovo veselo
lice.
Bernharde... ti? povice ona ugodno iznenadena.
On mahne eirom.
Zdravo, ujna Maria! Zacas je nestala s prozora i za nekoliko trenutaka se nala na
vratima.
Dobro nam doao, Bernharde! Waltere, otrci k tati i reci mu da je doao Bernhard!
Necu te ni pitati kako si, ujna Maria! Vidi se na tebi da si sretna.
I na tebi! No, a sada udi! Zacijelo si umoran i gladan nakon puta.
Gladan jesam, ali umoran ba nisam.
Uli su u kucu. Odmah im se pridruio i Fritz Herbig pa su sad svi zajedno sjedili za stolom.
Tvornicar, cija je kosa sad vec bila proarana sijedim vlasima na sljepoocicama, ponudio je
Bernharda cigarom i pruio mu upaljac.
Poslui se, mladicu! Pricaj nam kako ti je bilo nakon tvog posljednjeg dolaska ovamo!
Dobro, ujace Fritz. Wendenburg je vrlo zadovoljan mojim radom, a od jucer radim kao
glavni inenjer. Dobio sam placu kakvu nisam mogao zamisliti ni u snu.
Herbig mu je gotovo icaio ruku.
Kako mi je to drago, mladicu! Neizmjerno sam sretan!
Dopusti da napokon i ja dodem do rijeci rece Maria.
Bernhard malo pripada i meni. Nije li tako? Dakle, cestitam ti od sveg srca. Bernharde!
Sad jo samo nadi djevvojku, jer se vec mirne due moe oeniti!
Da, sad i to mogu.
Bernharde, to zvuci tako kao da si eljno cekao taj trenutak. Hajde, mangupe, pocni vec
jednom pricati! povice Herbig smijuci se,
Bernhard odmahne glavom.
Ne, tako ozbiljno jo nije da bih o tome mogao pricati. Morate jo malo pricekati.
Lijepo. Pricekat cemo! No, zaljubio si se, zar ne?
Jesam.
Kad su mukarci ostali sami, Herbig upita:
Koliko dugo ce ostati kod
nas?
Samo do sutra ujace. U blizini imam posla. Inace ne bih doao ni sada. Direktor se
razbolio, pa me Wendenburg ovlastio da ga privremeno zamjenjujem.


Ima u tebe veliko povjerenje. Moe se ponsiti time to tako odlicno radi u tim
godinama.
__To mogu zahvaliti samo Wendenburgovoj naklonosti prema meni.
I svojoj marljivosti, mladicu moj. Vraca li se doista vec sutra?
Moram. Jucer sam i kod mame bio jedan sat da joj osobno saopcim radosnu vijest.
Herbigovim licem preleti sjenka.
Kako je ona? upita ozbiljno.
Kae da joj je dobro, ali ja u to nisam ba uvjeren. Osim toga, to sam stariji i razumniji, to
mi je sve neshvatljivije da je mama postala bolnicarkom. Odakle joj odjednom zamisao da se
posveti tom zvanju? A kako li je samo ostarjela! Kosa joj je potpuno sijeda, a crte lica
nekako tune Boli me srce kad je vidim. Cini mi se kao da pati zbog necega to eli sakriti od
nas. Bar od mene. Bi li mi ti znao to objasniti?
Fritz je zamiljeno promatrao dim cigarete, a zatim se mirno okrenuo prema svom necaku.
Ne mogu ti reci nita vie od onoga to sam ti. rekao prije mnogo godina. Tvoja te majka
neizrecivo voli. Kad si otiao od nas, ona se mnogo promijenila. Poto je u bolnici vidjela
kako sestre ive i rade. osjetila je da je taj poziv privlaci, iako pri tom ima prilike vidjeti
mnoge ljudske nesrece.
To je tocno. No, upoznao sam sestre koje rade s mamom, a one su vrlo vedre. Nakon
krace stanke Bernhard upita:
Ti rijetko vida mamu, zar ne? Herbig okrene glavu.
Da, sad mi je dosta teko odlaziti iz tvornice odgovori nehajno. Dosad nije priznao ni
eni ni necaku da svoju sestru uopce nije vidio otkako je otila iz njihove kuce.
Zar se ni sada ne moe malo osloboditi posla? Otvoreno govoreci, ujace, mamino me
stanje ozbiljno zabrinjava. Oduvijek si imao mnogo utjecaja na nju. Ne bi li je makar posjetio
i nagovorio je da se malo pricuva? Mene nece da poslua. Moda ce je ti nagovoriti.
Fritz je -zamiljeno pogledao u vrt. U tom je trenutku travnjakom protrcao mali Walter.
Herbigovo lice zablista. On duboko uzdahne i okrene se prema Bernhardu.
Dobro, nastojat cu. Cim uzmognem, otputovat cu i-posjetiti tvoju majku. J esi li
zadovoljan? J esam, ujace.

***

Usprkos svojih cetrdeset osam godina industrijalac Horst Wendenburg je bio vrlo naocit i
privlacan mukarac. Gusta kosa mu je samo ponegdje bila proarana sijedim vlasima. Hod mu
je bio lak, a dranje ravno. Bio je vrlo zaposlen, premda se u svojoj golemoj tvornici okruio
sposobnim suradnicima. Medu njima je vec nekoliko godina najvie cijenio Bernharda
Gerolda.
Mladic je prihvacao to priznanje iskrenom i skromnom ljubaznocu.
Prola su tri tjedna od Bernhardove posjete ujaku. Mladic je etao s Horstom Wendenburgorn
umom iza vile. Nevrijeme je tog popodneva osvjeilo umu, pa su uivali udiuci svjei zrak.
Razgovarali su o poslu, a. zatim je Wendenburg skrenuo razgovor na Bernhardovu majku.
Rekli ste mi da nije dobro izgledala prilikom vaeg posljednjeg posjeta.
Da, mislim da majka nije dobro. Zbog toga sam i nagovorio ujaka da je posjeti i zamoli je
da se pricuva. J utros sam primio od njega pismo u kojem mi javlja da putuje k njoj pocetkom
iduceg tjedna.
Wendenburg zamiljeno pogleda Bernharda.
Onda ce biti u naoj blizini, a od nas ga dijeli kratak put Ne smijemo propustiti taj susret!
Pozvat cemo ujaka k nama, pa makar mogao ostati samo nekoliko sati. To ce biti najzgodnija
prilika da se upoznamo. Odmah mu piite, jer gorim od elje da ga vidim!
Bernhard sa zadovoljstvom potvrdno kimne glavom.


U meduvremenu su se pribliili vili. J edna pepeljasto i jedna, kestenjasta glava naginjale su se
preko balkona kroz gusto cvijece. Pred kucom su ih docekala dva para lijepih djevojackih
ociju.
Mukarci su podigli eire na pozdrav.
Bernharda je osobito ljubazno pozdravila vitka, draesna plavua, njenih velikih plavih ociju.
Lijepo od vas, doktore, to ste i vi doli! Bez vas bismo veceras bili potpuno sami.
On joj kavalirski poljubi njenu, usku ruku.
Doao sam doista s velikim veseljem, gospodice. Ne moram vas u to uvjeravati rece
on toplo.
Potom pride drugoj djevojci. Bila je visoka i vitka. Kosa joj je bila gusta i kestenjasta, a koa
glatka i mekana. Oci, koje su joj svjetlucale zlatnim sjajem, gledale su ozbiljno i pomalo
tuno.
Premda je Eva odisala ljepotom netaknute mladosti, izraz njezina lica odavao je duboku
unutranju zrelost. Bernhard je slutio zato je takva. Znao je da joj je smrt prerano otela oca,
te da ju je ivot odvojio od majke, a to je bilo jo gore. Stoga je u njemu rasla arka elja da je
usreci, kako bi se iz tih ociju izgubio bolan izraz i tuna crta oko njezinih usana.
Kad joj se pribliio, pogled mu se nacas sreo s toplom cenjom u njezinim ocima. Bio je to
samo trenutak, ah dovoljno dug da dvoje mladih ljudi osjeti burno kucanje srca. Medutim,
pozdravili su ae gotovo suzdrano. Eva Grabow se brzo odmakla od njega te se Wendenburgu
obratila nekim beznacajnim pitanjem.
Zvala ga je stricem. Eva Grabow je bila kcerka Wendenburgova daljeg rodaka, s kojim ga je
u djetinjstvu povezivalo iskreno prijateljstvo. Ta je veza oslabila kad se Erich Grabow
oenio lijepom ali lakomislenom glumicom. ivotni put dvojice prijatelja se
razdvojio. Tek nakon mnogo godina Wendenburg je slucajno saznao da je Erich Grabow
zbog enine rastronosti potpuno propao i teko se razbolio. Tada je ena napustila i njega
i njihovu malu kcerku te se vratila u kazalite.
Wendenburg se u meduvremenu oenio bogatom enom koja je u miraz donijela nekoliko
milijuna. Zamjeravao je sebi to je u svojoj sreci zaboravio Grabowa. Posjetio ga je kako bi
ga utjeio i pomogao mu, no bilo je prekasno. Grabow je bio na umoru. Na ivotu ga je jo
odravala samo strepnja za malu kcerku, a onda je stigao njegov prijatelj u pravi cas da mu sa
srca skine tu brigu.
Wendenburg mu je obecao da ce se za malu Evu brinuti kao za vlastito dijete te da ce je
povesti svojoj kuci. Ostao je kod prijatelja sve dok je ovaj zauvijek zaklopio oci, a potom se
odvezao kuci s malom Evom. Njegova je ena primila Evu s mnogo ljubavi i odgojila je sa
svojom kcerkom koja je bila nekoliko godina mlada. Ta se plemenita ena duom i tijelom
brinula za obje djevojcice. Dok je Gabriele prihvacala majcinu brigu kao neto posve
razumljivo, Eva je tocno shvatila koliko ju je ta ena saaljevala, pa se u njezinu srcu rodila
ljubav puna potovanja prema pomajci. Kad je gospoda Wendenburg pocela pobolijevati, Eva
se nije udaljavala od njezine postelje, a njena ju je smrt duboko rastuila.
Poslije Annine smrti Eva je spontano, usprkos svojoj mladosti, preuzela brigu o kucanstvu. S
dunostima je rasla i njezina snaga. Bila je zrelija, ozbiljnija i jaca od Gabriele, njene poput
"djeteta, koja se morala cuvati svih tjelesnih i duevnih napora. Eva je sad podijelila ljubav
izmedu Horsta Wendenbur-ga i njegove kceri. Gabriele joj je uzvracala tu ljubav svim srcem.
Eva joj je istodobno bila sestra, prijateljica i majka.
Gabriele je bila navikla na to da Evi povjeri sve to bi je uzbudivalo, dok je Eva po prirodi
bila suzdranija. Bernhard Gerold je od samog pocetka zarobio oba djevojacka srca. Mala
Gabriele se u pocetku zanosila njime kao dijete koje je u njemu gledalo spasioca iz ivotne
opasnosti. Poslije se taj osjecaj razvio u duboku i strasnu ljubav.
To je povjerila Evi, kojoj je srce bolno zadrhtalo, jer je i ona ljubila Bernhard a Gerolda
otkako ga je prvi put vidjela. No, znala je da se mora odreci te srece. Stoga se plaho povukla,


trudeci se da prema Bernhardu bude to hladnija i kru-ca. No, usprkos svim nastojanjima
cesto nije mogla sprijeciti da po-
gled njezinih lijepih, izraajnih ociju ne oda tajnu njezina srca.
Medutim, Bernhard je znao vrlo dobro citati iz njezinih ociju koje je cvrsto zadrao u sjecanju
od onog dana kad je Gabriele pala u Rajnu.
Otad je imao samo jedan cilj: da se jednog dana oeni Evom. Znao je da je siromana kao i
on, a Wendenburg mu je ispricao sve o njezinu tunu djetinjstvu. To je jo pojacalo njegovu
ljubav prema njoj. Sad je dolo vrijeme da misli na zajednicku buducnost s njom, pa je samo
cekao zgodnu priliku da je zaprosi.
No, i Gabriele je posvecivao panju. Ta lijepa, njena djevojka bila mu je vrlo draga; cesto je
s njom veselo razgovarao, svirao i pjevao.
Gabriele je svim svojim bicem jasno pokazivala koliko joj je stalo do Bernharda. Unatoc
tome, prolo je mnogo vremena dok je on shvatio da ga ona gleda drugim ocima nego on nju.
To ga je uplailo, pa je postao dvostruko oprezan kad je bio u njenom drutvu, istodobno ju je
saaljevao i zato bio vrlo blag i njean prema njoj. Medutim, ona je to saaljenje smatrala
dubljim osjecajem, te je nestrpljivo ocekivala razgovor s njim. Evi se uzbudeno potuila kako
je on dugo muci, zacijelo samo zato to je kcerka bogata industrijalca.
Takvo je bilo stanje do te ljetne veceri, kad se Gabriele obratila Bernhardu.
Imam nove note, doktore! Sve prekrasne skladbe! Ako se slaete, veceras bismo mogli
muzicirati.
Bernhard klmne glavom.
Vrlo rado, gospodice.
No, njegov je pogled ceznutljivo odlutao prema Evi. Znao je da ce ga Gabriele zadrati za
klavirom te da -nece imati prilike za razgovor s Evom.
Domacin je sjedio za stolom izmedu dvije djevojke, a Bernhard nasuprot, njima..
Wendenburg je oboavao ivahne razgovore, alio se. sa svojom kcerkom i Evom te cavrljao
s Bernhardom. Pri tom se trudio da osobito prema Evi bude pravi kavalir. U posljednje se
vrijeme njegovo vladanje prema Evi nekako cudno promijenilo, no tome nitko nije pripisivao
posebnu panju. I Eva je tu novost prihvatila bezazleno i kao neto potpuno prirodno.
Medutim, da je slutila pravi razlog, bila bi se grdno preplaila.
Horst Wendenburg nije vie gajio ocinske osjecaje prema svojoj lijepoj i draesnoj
pokcerci. Nakon smrti ene, koju je iskreno ljubio, Eva, puna razumijevanja i sucuti,
bila je Wendenburgu velika utjeha u njegovoj boli. Polako je prebolio taj
gubitak. No, kako je Eva malo-pomalo zamijenila pokojnicu u kucanstvu, tako je ne-
primjetno pocela zauzimati mjesto i u njegovu srcu.
Poceo je okruivati Evu tihom panjom i kriom joj udvarati. Smetala mu je samo pomisao na
kcerku. Dokle god je ona u kuci, Eva joj ne moe biti macehom. To bi moglo stvoriti
nezdrave odnose medu njima. Stoga mu je bilo drago to Gabriele ne krije svoje osjecaje
prema Geroldu.
Gerolda je neobicno volio i cijenio. Potovao ga je zbog njegove sposobnosti, a i kao covjek
mu je bio vrlo simpatican. Od srca bi mu rado dao Gabrielinu ruku, cak da
mu i nije bilo toliko stalo do njihova skorog vjencanja.
Zato je sve cece pozivao mladica u kucu, poticuci ljubav svoje kceri na. svakom koraku.
Kad je Gerold bio jedini gost, Wendenburg je najcece sjedio kraj Eve. Obicno su muzicirali
Gabriele i Bernhard koji je imao vrlo lijep bariton. Tada bi Wendenburga obuzelo njeno i
sjetno raspoloenje, i dok bi sluao te mladenacke glasove kako pjevaju o proljecu i ljubavi, o
cenji i ispunjenju elja, njegov ceznutljiv pogled lutao je Evinim mirnim licem.
Ta kasna ljubav ga je obuzela toliko da bi katkad potpuno zaboravio svaki oprez. Dok su
Evine oci blistale cudnim sjajem, nije ni slutio da su njezine misli negdje daleko.
I tog dana nakon vecere Gabriele i Bernhard preli su u susjednu sobu za glazbu.


Wendenburg i Eva sjeli su u rasvijetljenu lodu ispred otvorenih prozora glazbene sobe. Eva je
sjedila tako da je mogla vidjeti Bemharda i Gabriele. Wendenburg im je okrenuo leda.
Zamijetio je Evin sanjarski pogled i nije se mogao nagledati njezina lijepog i izraajnog lica.
Kad je Bernhard s nota skrenuo pogled na Evino lice, nutrina mu se ispunila tihom srecom, jer
su ga njezine oci zamiljeno promatrale.
Jo jedna pjesma je zavrila. Eva duboko uzdahne i sanjarski se nasmijei Horstu
Wendenburgu. Odraz njezinih osjecaja nije se jo izgubio iz njezina pogleda, i to je
Wendenburga ispunilo lanim nadama.
Bernhard i Gabriele su veselo cavrljali listaj uci note. Iz vrta je dopirao opojan miris cvijeca.
Gabriele pogleda Bernharda neskrivenom njenocu.
Neprekidno moram ponavljati da divno pjevate, doktore rece ona tiho.
On se nasmijei.
Drago mi je. da vam se svida, gospodice. No, bez lane skromnosti, mislim da pjevam
osrednje.
Ona estoko odmahne glavom.
Vas glas nije, dodue, tehnicki dotjeran, ali to dvostruko nadoknadujete osjecajima kojima
nadahnjujete svoju pjesmu.
Izgovorila je to tako njeno da mu je bilo vrlo neugodno. Brzo je izvukao nove note.
Onda cu nastaviti pjevati. Ona mu uzme note iz ruke.
to cemo to pjevati? Ah, Evinu najdrau pjesmu! Nju morate posebno lijepo otpjevati.
Prije nego to je sjela za klavir, okrenula se prema ocu i Evi koji su sjedili vani.
Pazi, Eva, sada dolazi tvoja pjesma!
Bernhard se okrene prema Evi.
Trudit cu se da vam to bolje ugodim, gospodice Eva.
Zatim je zapjevao:

Zima e otii, proljee proi,
Ljeto usahnuti, godina prohujati;
Ti e mi se vratiti; bit e moj,
znaj,
Obeah ti. bit u vjeno tvoja...

U toj pjesmi izrazio je svu iskrenost svojih osjecaja.
Evine oci se ovlae. Ta je pjesma obnovila u njoj bol zbog odricanja.
Eva, to ti je... Zar place? iznenada je upita Wendenburg.
Ona se uplaeno uspravi i brzo obrie suze: .......
Ta pjesma... uvijek me uzbudi odgovori mu zbunjeno i usiljeno se nasmijei.
On je uhvati za ruku.
Ne smije plakati, draga! Ne mogu vidjeti suze u tvojim ocima apnu on. Ona je
privukla njegovu ruku na svoj obraz, poput djeteta koje se umiljava.
Dobri, dragi stric Horst!
Osjeca li se potpuno sretnom u naoj kuci, Eva?
Ona mu mirno poloi glavu na rame.
Nigdje na svijetu ne bih mogla biti sretnija, strice!
Sjedio je potpuno nepomicno. Samo su mu se prsa dizala od uzbudena disanja. U tom
trenutku pridruili su im se Bernhard i Gabriele.
Evo nas. Mjesecina privlaci. Proetajmo jo malo parkom! povice Gabriele. I vi cete
s nama, zar ne, tata, Eva?
Naravno. Ti idi s Geroldom naprijed, a ja cu iza vas s Evom!
Bernhard nije bio nimalo oduevljen takvom podjelom. Mnogo bi radije proetao s Evom.


Usprkos tome, pruio je Gabrieli ruku te je poveo niza stepenice. Eva i Horst su krenuli za
njima.
Za vrijeme etnje nisu mnogo razgovarali. Svatko je bio zaokupljen svojim mislima.
Pola sata nakon toga Bernhard se oprostio sa svima, a naposljetku i s Evom. Ponio je sa
sobom uspomenu na njezin njeni stisak, a na usnama je jo osjecao meku i glatku kou
njezine ruke.

***

Nekoliko dana poslije Bernhard je oko podne uao u svoj momacki stan. Stanovao je kod
udovice jednog namjetenika u Hattenfeldeu.
Kad je uao u malo predsoblje, u susret mu je dola gospoda Strusa smijeeci se.
Imate posjet, doktore rece mu ljubazno.
Bernhard pride vratima svoje sobe i brzo ih otvori. Znao je koga ce naci.
Ujace Fritz, ti si ovdje?
Kao to vidi, momce! Srdacno su se pozdravili.
Ocekivao sam te tek veceras.
I namjeravao sam doci veceras, jer sam prije toga htio posjetiti tvoju majku. Medutim, u
bolnici sam cuo da je odvela kuci jedno dijete, koje je upravo ozdravilo, jer roditelji nisu
mogli doci po njega. Ocekuju da ce se vratiti tek veceras. Zato sam doao vec sada, pa cu
tvoju majku potraiti sutra.
Kako li se samo veselim to si me napokon posjetio!
Vjerujem ti, mladicu. Vec sam kroz prozor pregledao mjesto gdje radi. Pa to je sjajna
tvornica!
Bernhardove oci zasjae.
Da, radost da mogu ovdje radi-ti, ne moe se. ni sa cime usporediti. Odmah poslije rucka
provest cu te tvornicom. Iznenadit ce se. Na veceru smo pozvani Wendenburgovima. Sad mi
reci kako su ujna Maria i djeca?
Hvala, dobro. Svi te pozdravljaju.
Objed je proao u najboljem raspoloenju. Poslije su krenuli u tvornicu, i Bernhard je poao s
ujakom u obilazak pogona. Do pet sati
su sve razgledali. Bernhardu su javili da je gospodin Wendenburg upravo doao te da je u
svojoj radnoj sobi. Odmah ga je potraio.
Wendenburg ih je obojicu primio, ugodno iznenaden. Herbigov i Wendenburgov pogled se
nacas ispitivacki ukrstie, a potom jedan drugome cvrsto stisnue ruke.
Cini mi se kao da se poznajemo vec godinama rece Wendenburg smijeeci se. Va
necak nam je mnogo pricao o vama.
Bernhardu je bilo neobicno drago to se dvojica mukaraca medusobno simpatiziraju. Dok je
on otiao za poslom, Herbig je ostao s Wendenburgom.
Pricali su, dakako, i o Bernhardu. Ono to je Wendenburg rekao o njegovu necaku, ispunilo je
Herbiga ponosom. On je doista bdio nad njim kao pravi otac.
No, kad je navecer zamijetio kako se i Wendenburg i mlade djevojke ophode s Bernhardom,
te vidio kako Bernhard blistavih ociju gleda djevojke, tada se u njemu probudila slutnja da ce
se Bernhard malo-pomalo jo cvrce povezati s obitelju Horsta Wendenburga. Nije to
spomenuo ni jednom rijecju, ali ga je obuzelo sretno raspoloenje.
Opratajuci se od Wendenburga mladih djevojaka, morao im je obecati da ce ih ubrzo ponovo
posjetiti.
Iduceg jutra Fritz Herbig se odvezao svojoj sestri.
Bettina je sjedila u svojoj sobici kraj prozora. Blijedo lice, uokvireno sijedom kosom,
odraavalo je neizreciv umor i iscrpljenost. Njen jadni izgled jo je vie isticala crna odora.

Zaculo se kucanje. J edna mlada sestra joj je javila da je neki gospodin ocekuje u sobi za
primanje.
Sestra Bettina ustane.
Kad je ula u sobu za primanje, zaslijepilo ju je svjetlo tako da nije odmah prepoznala
mukarca koji je stajao uz prozor.
Fritz Herbig joj brzo pode u susret te se potresen zagleda u promijenjeno lice svoje sestre.
Bettina!
Ona se trgne i razrogaci oci. Gledala ga je u nevjerici.
Ti, Fritz... Ti si doao k meni? Njezine su rijeci bile tako bolne
da su parale srce.
Da, Bettina, a trebalo je da dodem vec i prije. to je to od tebe nastalo, sestro?
Ona se uspravi i drhtavim prstima uhvati njegovu ruku.
Jesi li mi doao oprostiti, Fritz? tiho ga upita, a mutne joj oci zablistaju.
Jesam, Bettina. Zaboravit cemo to je bilo. Neka to ostane iza nas kao ruan san.
Zacijelo si gorko okajala zlocin na koji te natjeralo bolesno ludilo.
Suze su joj tekle niz obraze. Njeno ju je posjeo na stolac i smjestio se kraj nje.
Dolazim od Bernharda, Bettina. Pozdravlja te.
Ona ga pogleda suznih ociju.
Nisi mu se osvetio za ono to sam ja ucinila... od srca ti hvala!
Necemo o tome vie razgovarati, Bettina, a ni misliti na to. Ono to je bilo medu nama,
neka bude zauvijek pokopano. A i ti ce sad biti pametnija i vie se odmarati. Bernhard je
zabrinut za tebe. Sada
i sam vidim da prenapornim radom unitava zdravlje. Ona odmahne glavom.
Ne, ne. Naprotiv, posao mi je jedini ucinio ivot podnoljivim. Mene je izjedalo neto
drugo, to zna. Sve ce mi biti lake sad kad si mi oprostio.
Bar se pricuvaj. Ne radi vie nego to mora!
Smijeak joj je ozario lice.
No, dobro. Obecavam ti da cu se vie odmarati. A sad cu moda nocu i spavati.
On joj pogladi obje ruke.
J adna Bettina!
Ona ponovno brizne u plac.
Oh, kako to godi! Tvoj mi glas smiruje duu. Hvala ti, Fritz! A sad mi pricaj kako su tvoji.
Bernhard mi je uvijek morao pricati o vama. Znam da si proirio tvornicu i da ti posao nikad
nije cvao tako kao sada. I djeca su ti zdrava. Bernhard je sav blaen kad pripovijeda o njima.
No, neto ga ipak nisam mogla pitati, koliko god me to titalo: zna li Maria to me potjeralo iz
tvoje kuce?
Ne zna, Bettina. Maria sluti da smo se nas dvoje otudili, ali ona u to ne dira, jer zna da bi
me to zaboljele.
Bettina kimne glavom.
Zavrijedila te je. Samo neka potraje vaa sreca! A... mali... Walter, je li jak i zdrav?
Zdrav je kao dren. Bettina duboko uzdahne.
Ne moe zamisliti koliko mi je drago to to cujem! Bilo mi je stalo do njegova zdravlja
vie nego do zdravlja mojeg djeteta rece ona drhtavim glasom.
Smiri se,Bettina! usklikne on, dirnut njezinim rijecima.
Ona se ponovno okrene prema njemu:
A tvoja mala djevojcica? Zacijelo nalikuje na Mariju, nije li tako?
Da, ali djecak je moja slika i prilika, a po naravi je vrlo nalik na Bernharda.
Tako su brat i sestra sjedili zajedno kao u starim vremenima. Bettina je bila proeta
bezgranicnom zahvalnocu prema bratu zbog njegove velike dobrote.
Kad je napokon morao otici, obecao joj je da ce je ponovo posjetiti. Drhtavih usnica mu je


zahvalila.
Hvala... Hvala... A sad podi sa spoznajom da si beskrajno mnogo pomogao jednoj jadnoj,
izgubljenoj dui! Tako se rastadoe. Kad je nakon nekog vremena Bernhard posjetio majku,
sa zadovoljstvom je zamijetio da je nekako ivlja i svjeija. I njemu je morala obecati da ce se
ubuduce vie cuvati.
Ispunjen unutranjim mirom, Bernhard. se kasno poslije podne odvezao kuci.
Navecer je ponovo bio pozvan Wendenburgovima. Kako je bio raspoloen, nije mogao dugo
ostati kod kuce, tako da je stigao tamo ranije nego obicno. To je za Gabrielu bio valjan razlog
da ga nagovori da prije vecere odigra s njom partiju tenisa. Premda je bio nestrpljiv da to
prije vidi Evu, poao je s Gabriele na tenisko igralite iza kuce.
U to je vrijeme Eva bila u blagovaonici i stavljala cvijece u vazu.
Uto se Horst tiho priuljao i stao iza nje.
Je li sve spremno, marljiva domacice? tiho je upita cudnovato promuklim glasom i
uhvati je obim rukama oko bokova.
Ona se estoko trgne. Uh, to si me uplaio! Nisam te cula da ulazi rece ona lagano
se osmjehujuci.
Nepomicno je stajao cvrste je dreci.
Moemo k stolu, strice Horste
podsjeti ga ona nakon kratke stanke.
Nema urbe, Eva. Nai buduci zarucnici jo igraju tenis.
Srce joj je naglo zastalo. Horst jo nikad nije tako otvoreno rekao kako u Geroldu gleda svoga
zeta.
Onda cemo jo pricekati odvrati ona polako.
On je povuce za sobom u susjednu sobu.
Dodi, Eva, imamo jo malo vremena! Sjedni uz mene! Htio bih s tobom govoriti o necem
to mi vec dugo lei na srcu rece on naoko mirno.
Ona nesigurno digne pogled prema njemu.
O cemu je rijec, strice?
On je povuce kraj sebe na sofu. Kroz otvorna vrata koja su vodila u vrt culi su se glasovi
Gabriele i Bernharda.
Eva, ti vec godinama vodi moje kucaistvo, oko mene iri ugodnu i mirnu atmosferu.
Razmazila si me.
Ona se nasmijei, doputajuci mu da je cvrce zagrli.
U tome si me prestigao, strice, jer si ti mene razmazio mnogo vie nego ja tebe. Kako da ti
drugacije dokaem koliko sam ti zahvalna? Ne govori o zahvalnosti! Pokloni mi svoju,
ljubav! To ce mi biti tisucu puta vrednije!
Nije ni slutila o kakvoj to ljubavi govori.
Ta ja te volim,. strice, jo i vie nego to misli rece ona i odano ga pogleda. Njemu se
krv naglo uskomea. Vie se nije mogao svladati, vec je strasno zagrli.
-
:
Eva, moja slatka Eva! Znao sam da me ljubi, ljubi vie nego to se moe ljubiti strica. I
ja tebe ljubim. Borio sam se protiv tog osjecaja, vjerujuci da ne smijem posegnuti za tobom.
Ti si toliko mlada od mene, ali vjeruj mi da se osjecam temperamentnijim i jacim od mnogih
mladica. Eva, uzdizao bih te do nebesa kad bi pristala da se uda za mene! Sve elje bih ti
ispunio. Vratit ce mi srecu mladosti.
Eva se skamenila cuvi njegove rijeci. Bezvoljno i ukoceno leala mu je u narucju, podnoseci
val njegove strasti. To ju je priznanje zateklo previe naglo i neocekivano, Bila je potpuno
oamucena. Crvena koprena zastrla joj je pogled; bila je blizu nesvjestice i nije se mogla ni
maknuti. Htjela je vikati, ali joj se grlo stegnulo.
Ni ona ni Wendenburg nisu zamijetili da su njegove rijeci culi Gabriele i Bernhard kad su uli
u sobu i vidjeli kako Eva naoko predano pociva na Wendenburgovim grudima i zatvorenih


ociju uiva u njegovim poljupcima. Bernhardu se cinilo kao da pred sobom vidi izoblicenu
sliku.
Eva, moja draga, zarucnice moja... Uskoro ce biti moja ena!
cuo je Wendenburga kako govori djevojci koju je i on bezgranicno ljubio i u ocima koje je
vjerovao da je procitao i ljubav prema njemu. Leala je u narucju tog covjeka kao da
Bernhard Gerold i ne postoji. Osjetio je kako se u njemu lomi neto dragocjeno vjera u ene.
Njegovu je duu odjednom proela vru-
ca elja za osvetom.
U zbrci tih osjecaja nenadano je. zamijetio Gabriele koja je stajala tik do njega i uplaeno ga
drala za ruku. Trgnuo se od tog dodira i pogledao je. Ona je s nevjericom gledala oca i Evu.
Tata! povikala je izvan sebe.
Wendenburg skoci i zbunjeno pogleda dvoje mladih ljudi, a Eva, i dalje nesposobna da se
pomakne, sjedne i zagleda se oko sebe praznim pogledom.
Wendenburg se prvi sabrao. Bilo mu je neugodno i smijeak preleti njegovim licem.
Gabriele, ti i Gerold ste svjedoci naih zaruka. Eva ce biti moja ena.
Evino tijelo kao da je oivjelo. Ona skoci, ali odmah zatetura. No, Bernhard, izbezumljen od
boli i srdbe, udeci za osvetom, cvrsto je privukao Gabriele i odlucna lica stao pred
Wendenburga.
Onda bih i ja iskoristio ovaj zgodan trenutak i zamolio vas za ruku vae kceri, gospodine
Wenden-burge rece on cvrstim glasom, ne gledajuci Evu.
J edan pogled pun boli odlutao je prema Bernhardu, uz cije se grudi ozarena lica privila
Gabriele. Eva iznenada pocne traiti oslonac. Horst je uplaeno zagrli.
to ti je, Eva?
Ona se s mukom uspravi. Bolni osmijeh titrao joj je oko usana.
Nije mi...nita odvrati tiho i ponovo uzdahnuvi padne na sofu.
Wendenburg joj zabrinuto pogleda lice.
Uplaio sam te, zar ne, ljubljena?
Moja glava a mukom je progovorila. Boli me glava. Pusti me da idem u svoju sobu!
Idi, draga, idi i odmori se! Trebalo bi da sebe ukorim.
Tako je dobro rece ona jo jednom i zagonetno pogleda Gabriele i Bernharda. Zatim
polako, vukuci noge, izide iz sobe.
Wendenburg se okrenuo prema zarucnicima. Uvjeravao je Bernharda kako mu je drago to ce
mu on biti zet te da je odavna znao da se on i Gabriele vole.
Dugo smo cekali na te rijeci, Bernharde. A ja sam te pretekao u mladenackoj nestrpljivosti
rece Wendenburg smijeeci se. Ipak je trebalo da odgodim svoju bracnu ponudu;
odabrao sam krivo vrijeme. to misli? Ti shvaca da je u ovakvom slucaju neugodno imati
odraslu kcerku. Htio sam pricekati da se ona uda za tebe. No, tebi je trebalo dugo... I eto,
svladali tu me osjecaji.
Govorio je o njihovim planovima za buducnost i o Bernhardovoj skoroj svadbi.
Bernhard je na sve utio. Misli su mu se vrtjele oko Eve, a neizreciva bol stezala mu je grudi.
Eva je provela noc u velikim patnjama. Sad je znala da je Bernhar-
da nepovratno izgubila. No, ta je pomisao ipak nije ispunila bezgranicnim ocajem; jo jace
od boli bilo je zaprepatenje to ga je u njoj izazvala Wendenburgova bracna ponuda.
Stresla se od pomisli na njegov zagrljaj i poljupce kojima joj je prekrio lice. Sve je
vrijeme prema njemu osjecala odanost i potovanje. Poznavala je njegovu dobrotu i
plemenitost, a znala je da mu je duna veliku zahvalnost. No, odvratnost koiu je osjecala
zbog toga to ju je on elio kao enu, dovodila ju je gotovo do ocaja.
Mogla se i odreci Bernharda kako bi Gabriele bila sretna. Gabrielina bi slomljena sreca uvijek
zasjenjivala njihovu vezu. To nece dopustiti, ma kako joj bilo teko. No vie se od nje nije
smjelo zahtijevati. Ona se ne moe udati za Wendenburga nikada! Ali, time bi zavrio i


njezin boravak u njegovoj kuci. Ovdje vie nije mogla ostati. Morat ce to prije otici. Ali
kamo?
U tom trenutku je prvi put pomislila na svoju majku. Nije li ona jedino stvorenje kojemu
doista pripada? Da ode k njoj i zamoli je da je primi dok sebi nade stan?
Majka je, dakako, bila siromana, ali je Eva imala nekoliko stotina maraka. Od vremena do
vremena Wendenburg bi joj davao novac za udovoljavanje sitnih elja, ali ga ona nikada nije
troila. Sad joj je to dobro dolo; nije morala ici majci praznih ruku. No, gdje joj je majka?
Berlin je golem grad. Morat ce svakako doznati njezinu adresu.



VII

Gabriele i njezin otac vec su doruckovali kad je Eva ula u sobu Horst Wendenburg skoci i
pode joj u susret, uhvati je za ruku i zabrinuto je pogleda. I on je loe spavao, prekoravajuci se
to ju je tako naglo zaprosio.
Privukao je njezinu ruku na usne i brino je pogledao.
Eva, kako se osjeca?
Hvala, dobro. Glava me vie ne boli.
Ja sam tome bio kriv, oprosti mi! Ne, nemoj me braniti! Znam da sam te uplaio. No,
moe biti potpuno mirna; dat cu ti vremena da se privikne na to da si moja zarucnica.
Ruka joj je beivotno pocivala u njegovoj, a pogled joj je bio uperen u prazno.
Poveo ju je k stolu odakle ih je promatrala Gabriele, vidljivo zbunjena.
Usiljenim smijekom Eva se sad okrene prema njoj i prui joj ruku.
Nisam ti jo ni cestitala na zarukama. elim ti mnogo srece!
Gabriele je zbunjeno pogleda. Srce ju je gonilo da, kao i obicno, sve na brzinu isprica to je
muci. Pomisao da i ona mora cestitati Evi, titala ju je poput olova. No, rijeci joj nisu dolazile
na usta.
Hvala ti bilo je sve to je rekla.
Svi troje su nastojali da ivahnim razgovorom prikriju napeto neugodno raspoloenje. Pri
tome su se osjecali usiljeno i skuceno.
Wendenburg je krenuo u Hattenfelde ranije nego obicno. Gabriele
mu je rekla da pozdravi Bernharda i zamolila ga da ga dovede vec na rucak. On joj to obeca.
Dok se Eva mirno latila kucanskih poslova, Gabriele je sjela van, na toplo sunce, i prepustila
se slatkom sanjarenju. Eva se bojala prvog ponovnog susreta s Bernhardom. Sve dok bude u
ovoj kuci, ne moe se kloniti tog susreta.
Kad je zavrila kucanske poslove, pola je k Gabriele. Bez rijeci se naslonila na ogradu i
zagledala u vrt.
Gabriele se nije ni pomaknula. utjela je, a to je bilo vrlo neobicno.
No, Evi je tada prvoj sinulo to se dogada u Gabrielinoj dui; ona je u njoj gledala buducu
macehu to li samo misli o njoj? Potpuno je shvacala to se dogada u toj plavokosoj glavi.
Eva se polako okrene prema njoj.
U njezinim ocima bilo je neto to je Gabriele uznemirilo i dirnulo. Je li to bila patnja u Evinu
pogledu ili sjecanje na to to joj je Eva dosad znacila? Gabriele iznenada skoci i cvrsto je
zagrli.
Eva, draga Eva, oprosti to sam bila zla prema tebi! Nemoj se ljutiti! Vidi, sve je dolo
tako naglo. Ne mogu shvatiti da si tatina zarucnica. Ali... Eva joj zatvori usta.
uti, Gabi! rece ona tiho i njenim glasom. Neka te ne plae misli o ocu i meni! Na
tvoju srecu ne smije pasti sjenka. Vrlo dobro te razumijem. No, ne uskrati mi svoju ljubav i
povjerenje kojih sam, mislim, dostojna!
Kad je Bernhard s Wendanburgom doao u podne iz tvornice, najprije se sreo s Gabrielom
koja mu se sretna bacila, u zagrljaj. Eva nije htjela prisustvovati. tom pozdravu, pa im se
pridruila tek malo poslije.
I za stolom je izbjegavala da ga pogleda. Samo jednom su im se nacas oci srele. U njegovu se
pogledu nazivalo skriveno, bolno pitanje, dok su njezine oci gledale prazno i ukoceno, kao iz
mrtve due.
No bar to. je najvie potreslo Bernharda. U dui su mu prevladavali cas bol, cas nijemi ocaj,
dok je sjedio uz Gabriele, poklanjajuci, joj panju koja se ocekuje od zarucnika.
Gabrieline i Bernhardove zaruke valjalo je proslaviti. Odmah su odaslali pozivnice s objavom
zaruka. Pri tom je Eva imala posla preko glave, ali se ipak radovala. Posao joj je bio potreban,
jer joj je samo on mogao pomoci da uspostavi ravnoteu u svojoj dui. Tako se ona, naoko


smirena, dogovarala s Gabrielom i Wendenburgom o svemu potrebnom. Samo je Bernhard
utio.
Poslije objeda zarucnici su otili u park. Eva je gledala za njima,. a zatim se okrenula i prila
Wenden-burgu koji je sjedio u naslonjacu kraj kamina.
Bi li bio tako ljubazan pa mi dao adresu moje majke? upita ga ona to je mogla
mirnije.
On je iznenadeno pogleda.
to ce ti to, Eva? Zadrala je mir, premda je osjecala kako joj srce tuce u grlu.
Htjela bih joj pisati o... o promjeni u svojem ivotu.
On joj poljubi ruku.
Ne bi li to radije ostavila meni? Ne' svida mi se da stupi njom u ikakvu vezu..
Ona je ipak moja majka tiho rece Eva.
Moram li te podsjetiti na to kako je nemilosrdno oslavila i tebe i tvog oca u najvecoj
bijedi?
Eva se bolno nasmijei.
Ne, nisam to zaboravila. No, ni ja se nisam prema njoj pokazala kao kcerka; nisam ni
pokuala da joj se pribliim.
Ona to ne bi ni zavrijedila.
Moda ima pravo, ali ipak te molim da mi da njezinu adresu! Znam da je ima.
Nacas je razmislio, a onda je istrgnuo listic iz notesa i napisao adresu.
Izvoli. Ne bih htio da ne ispunim prvu elju svoje zarucnice. Ali, dobronamjerno ti
savjetujem da ne stupa u vezu s tom enom! Svojim ce pismom postici samo to da ce od
tebe traiti novac. Cim dozna da si se zarucila s bogatim covjekom, iskoristit ce tu okolnost.
Nije trebalo da ti sada o njoj pricam, jer to ni dosad nisam cinio, ali te moram upozoriti.
Vjeruj, nije vrijedna da je se sjeti.
Eva je polako spremila papiric s adresom, zadovoljna to je postigla cilj.
Moda je vie nesretna nego zla. Trebalo je da se prije pobrinem za nju. Dok je meni ovdje
kod tebe bilo lijepo, ona je moda oskudijevala.
On se nasmiei i njeno je pogladi po kosi.
Ne brini, zlato! Nisam izgubio svaku vezu s tvojom majkom. Dosad je bila zaposlena, a za
nju je samo dobro ako je morala tedjeti. Sad joj, dakako, ide nizbrdo, i ja joj vec
namjeravam, nekako srediti ivot. Moci ce ivjeti bezbrino ne bude li imala velike zahtjeve.
Neka ostane pri tom! Imaj povjerenja i sve prepusti meni! Time ti ne cinim nepravdu! Dakle,
hoce li joj ipak pisati?
Ona se ugrize za usne i pogleda mimo njega kroz prozor.
Ne, necu tiho mu odgovori.
On se, time zadovoljio, ali je Eva u dui osjecala teinu. Ono to je cula o majci nije joj dalo
snage da je potrai, ali nije imala drugog izlaza.
Wendenburg je sjedio s njom na terasi. Kujuci u mislima plan kako da pobjegne, promatrala
je Wendenburga. Jako svjetlo je punim sjajem obasjavalo njezino lijepo, zamiljeno lice. Iz
ociju joj je nestalo topline.
1 njega je obuzela uznemirenost. Izgleda li tako sretna zarucnica koja cvrsto vjeruje u vezu sa
svojim zarucnikom? Sjetio se trenutka kad ju je, obuzet stracu, zaprosio. Ne, nije ga odbila.
Njegove je poljupce podnijela, ali ih nije uzvratila.
Stavio je ruku pred oci, a u njega se stala uvlaciti mucna tjeskoba.



Napokon, moda ga Eva i ne ljubi? J e li mu moda htjela pripasti samo zato to je vidjela
koliko je on ljubi, a istodobno se bojala buducnosti uz njega? Ne, to se nije smjelo dogoditi!
Ma kako njegova ljubav bila velika, Eva se ne bi smjela toliko rtvovati. Tu rtvu on ne smije
prihvatiti!
On je - ponovo pogleda, ispunjen strahom. Najednom mu se ucini da je ostario. Nije li to
nepravda poeljeti i vezati tu mladu djevojku uza se, ludog starca? Ne bi to smio uciniti cak
kad bi ona na to pristala!



VIII

Iduceg dana Wendenburg je doao iz tvornice ranije nego inace. Kuci ga je potjerao
neobjanjivi nemir.
Gabriele ga je docekala vec u parku.
Zar Eva nije kod kuce, Gabi? odmah je upita.
Nije, tata. Odmah poslije jela otila je u grad da neto kupi, pa se zacijelo zadrala.
Wendenburg pogleda na sat.
Idem na kolodvor. Mora doci iducim vlakom.
Oboje su krenuli prema kuci. Wendenburg je izvezao auto iz garae, te poao u kucu da se
spremi. Ba kad je ponovo izlazio iz kuce, doao je pismonoa i predao mu pismo.
Odmah je prepoznao Evin rukopis, pa ga je obuzela neugodna slutnja. Vratio se u kucu te
poao u svoju sobu. Slutio je da mu to pismo donosi neugodnu vijest, pa je htio biti sam dok
ga bude citao.
Drhtavim prstima je otvorio omotnicu, sjedajuci u naslonjac ispred pisaceg stola, te stao citati:

Dragi strie Horst,

Dopusti da te ponovo tako zovem, da ti se obratim kao svom dragom i dobrom ocu i izjadam ti
se iz dubine due! Zacijelo sam ti zadala veliku bol. Zao mi je, ali nisam mogla drugaije.
Vjeruj mi!
Ne mogu se udati za tebe, dragi strie. Mogu te voljeti samo kao dijete i potovati te. Previe
te cijenim a da bih laju postala tvojom enom. Ne ljuti se na mene, ao mi je to ti to moram
rei.
Neu se vie vratiti u tvoju kuu u kojoj sam proivjela toliko sretnih trenutaka. Hvala ti na
svakom tom trenutku. Jo danas u otputovati majci. Zamolit u je da me primi dok naem
posao. Zdrava sam, na sreu, pa mogu raditi.
Budui da si tako plemenit, moda e htjeti da se vratim i rei mi: 'Vrati se kui, ne kao moja
ena, ve kao moja draga kerka!' Znam, strie Horst, da bi tako uinio, ali te molim da
odustane od toga! Otkrit u ti i zato, ali zadri to za sebe! Neka ti to moje priznanje dokae
da za mene vie nema povratka.
Ljubim Bernharda Gerolda, Gabrielina zarunika. Odavna ga ljubim i ne bih mogla podnijeti
gledajui ga uz Gabriele.
Sad e shvatiti, dragi strie, zato je potpuno nemogue da se udam za tebe. Otkrila sam ti
tajnu koja me je toliko titala.
Kad si me zaprosio, bila sam izvan sebe od uasa, zato to nikad nisam osjetila da sam za
tebe ita drugo osim kerke. A onda je doao Bernhard i zaprosio Gabriele. Malone sam se
onesvijestila, i u tom trenutku sam eljela samo da budem sama sa svojom boli. Zato sam te i
ostavila u toj lanoj nadi. Odmah sam znala da moram napustiti tvoju kuu. utjela sam sve
dok nisam bila dovoljno daleko, jer ti to ne bih mogla rei u lice.
Sad zna sve, pa uvia da se ne mogu vratiti. Jo jednom te molim da mi oprosti. Molim te,
pii da si mi oprostio! U lijevoj ladici mog pisaeg stola je pismo za Gabriele, proitaj ga
prije negoli joj ga preda, tako da zna koji sam razlog svog odlaska navela! Ostalima moe
rei da sam primila majin brzojav u kojem mi javlja da se razboljela te eli da je posjetim.
Molim te, poalji mi moje stvari. Jo jednom oprosti i ne ljuti se.

Tvoja vjeno zahvalna Eva.



Horst Wendenburg je dugo sjedio nagnut nad Evinim pismom. Teko je i isprekidano disao, a
ruka, u kojoj je drao pismo, drhtala je. Tog je trenutka pokopao sve elje i nade da ce mu se
vratiti mladost.
Naposljetku je polako i s mukom ustao te se popeo u Evinu sobu po pismo za Gabriele. Morat
ce je obavijestiti o Evinu bijegu. I Bernhard ce to saznati kada dode. Sluti li on uopce da ga
Eva ljubi? Teko je to vjerovati. Zaljubljeni ljudi su slijepi; to je vec na sebi iskusio.
Na naznacenu mjestu naao je pismo i procitao ga.

Draga moja Gabi,

Od oca e saznati da sam zauvijek napustila vau kuu. Znam da ti je bilo udno to u se
udati za tvog oca. Ni ja se odmah nisam snala, pa sam se tako uplaila da se u prvom
trenutku nisam ni opirala Tada ste naili ti i Gerold, i ja dobrog strica Horsta nisam htjela
osramotiti u vaoj prisutnosti. No, odmah mi je bilo jasno, da moram otii. Sad mora biti
dvostruko njenija prema ocu i pokloniti mu jo vise ljubavi. I zamoli ga da mi oprosti ako
misli da sam bila nezahvalna.

Tvoja Eva.

pismom u ruci siao je stepenicama i u predsoblju zatekao Bernharda i Gabriele. Bila je
uznemirena.
Zamisli, tata, Bernhard se upravo vratio s kolodvora. Eva jo nije stigla. Tako dugo se jo
nikad nije zadrala. Da joj se nije neto dogodilo?
Wendenburg je najprije uao s njima u susjednu sobu. Zatvorio je za njima vrata, jer je
djevojka upravo uredivala cvijece u predsoblju. Zatim se obratio kceri:
Eva se nece vie vratiti, Gabi. U ovom ce pismu naci objanjenje. Molim te, reci i
Bemhardu ono to treba da zna. A sad mi oprostite! Htio bih malo proetati.
Prui Gabrieli pismo i brzo izide. Gabriele je zbunjeno gledala za njim.
Gerold se lecnuo kad je cuo Wen-denburgove rijeci. Oci su mu plamtjele od nestrpljivosti.
Usplahiren, naslonio se na kamin i zagledao u pismo u Gabrielinim rukama.
Ona mu pride i bojaljivo ga pogleda.
Neto se dogodilo promuca ona.
Procitaj pismo, Gabi! Ono ce ti sve razjasniti! rece on promuklim, uznemirenim
glasom. Ona ga brzo otvori i pogledom preleti prve retke.
Boe moj! Eva je otila... zauvijek otilaa. Evo, Bernharde, procitaj sam! O, moja jadna
draga Eva! Ucinila sam ti nepravdu.
Bernhard je usplamtjelih ociju procitao Evino pismo.

***

Eva je stigla u Berlin. Uzela je taksi i dala vozacu majcinu adresu.
Skupila se na sjedalu i zaklopila oci. Bila je umorna i osjecala se jadno. Dugo je potrajalo dok
se auto zaustavio ispred najamne kucerine u mracnoj i runoj ulici. Procelje je bilo bezlicno,
prljavosive boje.
Zaplaenih ociju, Eva je promatrala tu kucu. Polako se uspela stepenicama do trecega kata.
Ispred nje su bila vrata triju stanova. S mukom je procitala plocice s imenima to su bile
pricvrcene cavlicima. Na jednim je vratima pronala ime svoje majke: Charlotte Grabow,
glumica.
Evino srce je ubrzano kucalo. Neko je vrijeme stajala pred vratima da se sabere. Naposljetku
je pozvonila.


Trebalo je dugo dok se iznutra zaculo pribliavanje tekih koraka. Netko je provirio kroz
okrugli prozorcic. Zatim je zazveckao sigurnosni lanac i vrata se malo odkrinue. Ukae se
kocato lice stare ene.
to elite, gospodice? upita mrzovoljni glas.
Mogu li govoriti s gospodom Charlotte Grabow? Starica upitno pogleda Evu i malo
vie otvori vrata tako da ju je iznutra obasjalo svjetlo.
S njom? Moram najprije pogledati. Pricekajte casak! Zatvorila je za sobom vrata i
nestala. Nakon nekog vremena ponovo je dola.
Kod kuce je, ali spava. Ne smijem je buditi. Nego, udite i pricekajte!
Eva je poslua. Kad je ula, starica odmah stavi sigurnosni lanac, a potom otvori jo jedna
vrata.
Sjednite. Ovo je salon gospode Grabow. Ona spava na sofi u susjednoj sobi. Ako elite, vi
je probudite. Kad bih ja to ucinila, prigovorila bi mi.
Rekavi to, starica izide iz sobe. Djevojka se bojaljivo obazre po salonu. Bila je to soba
osrednje velicine i osrednje cistoce. Sofa, dva naslonjaca presvucena crvenim pliem,
nekoliko stolica, okrugli stol prekriven crvenim stolnjakom, ormaric i mala polica u kutu,
ukraena jeftinim figuricama.
Eva je jedva disala, jer je u sobi bilo vrlo zaguljivo. Duboko je uzdahnula i spustila torbu na
pod. Neko je vrijeme strpljivo cekala, a onda se nakaljala da svrati panju na sebe. Nita se
nije micalo.
No, sada vie nije podnijela to cekanje. Prila je otvorenim vratima susjedne sobe. Na sofi je
leala ena u kucnoj haljini i dremljivo se uspravljala. Ugledavi mladu djevojku, ona
uplaeno skoci.
to hocete? Kako ste uli ovamo? povice ona pomaknuvi s lica racupanu kosu.
Eva pogleda enu, ispunjena cudnim osjecajima, koji su se medusobno sukobljavali. Uza sva
nastojanja da se odupre odvratnosti to ju je osjecala, ipak ju je taj osjecaj sve vie
svladavao. Ako se imalo nadala da ce naci utocite u majke, kamo ju je otjerala nevolja, prvi
dojam joj je oduzeo i taj tracak nade.
Htjela je odgovoriti na majcino pitanje, ali joj se stislo grlo. Tek kad joj je Charlotte Grabow
prila, promatrajuci ja svojim kratkovid-
nim ocima, i jo jednom je upitala to eli. Evo je jedva promucala; Ja sam Eva Grabow.
ena se trgne i mirne prema Evi. Bilo je ocito da nije znala to da kae ni to da misli.
Potpuno zbunjena, izide, iz spavace sobe, zgrabi naocale sa stola i stavi ih predoci.
Eva Grabow... promuca zbunjeno. Eva Grabow... Ne, vi ne moete biti... Ne....
Odmahivala je glavom, nita ne shvacajuci. Eva se ponovo smirila.
Ja sam ipak Eva Grabow. vaa... tvoja kcerka rece ona.
Cinilo se da je Charlotte Grabow odjednom sve shvatila. Eva je jasno citala s njezina lica da
se svojoj kceri nije nimalo obradovala. Bilo je ocito da nije znala kako da se ponaa prema
njoj. No, potom joj je sinulo da bi ipak morala pokazati kakvu-takvu radost, a kada to po-
stigne, ubrzo ce zagospodariti situacijom.
Stoga rairi ruke i pride Evi
Dijete moje, kcerko moja, od koje me odvojila okrutna sudbina! O, kako li je samo
moguce da imam tako veliku kcerku! Uvijek sam te zamiljala kao malu, ljupku djevojcicu. A
sada preda mnom stoji odrasla i lijepa djevojka. Dobro dola u moj siromani, skromni dom!
Ti si, dakako, naucena na mnogo bolju okolinu. Ah, uvijek kad sam oskudijevala, tjeilo
me to to si u ivotu bolje prola od tvoje siromane majke. No, lijepo je od tebe to si se
sjetila da me posjeti. Da, glas prirode je jaci od nas. Zacijelo si u Berlinu na prolasku?.
Ona povuce Evu kraj sebe na sofu.
Djevojku nije nimalo ganula ta bujica odglumljenih rijeci. U njoj je sve vie rasla tjeskoba.
Ne, nisam na prolasku. Doputovala sam u Berlin da te potraim i zamolim da me primi na


neko vrijeme!
Da te primim? Charlotte je uzbudeno podigla naocale na oci. Kako da to shvatiim,
dijete? Zar si dola u Berlin sama? Bez pratnje?
Potpuno sama. Moj poocim ne zna za to. Moram ti odmah sve ispricati, tako da ti bude
jasno. Stric Horst je htio "da se udam za njega, a ja nisam mogla. Zatim sam potajno
otputovala k tebi. Nisam znala to bih drugo. Molim te, uzmi me k sebi, samo dok se
zaposlim!
Charlotte Grabow zbunjeno pljesne dlanovima.
Oh, to si nerazumna! J esi li pri sebi? Od bogata covjeka, kakav je Wendenburg, nisi
smjela pobjeci kada te je zaprosio! Nisi valjda ozbiljno mislila kad si ga odbila? Trai
namjeten je, a mogla bi ivjeti poput kraljice. A to bi mogla uciniti za tvoju jadnu majku
koju progoni nesreca! Zaboga, zato si se tako ukocila? Vidim da si ti sentimentalna budala.
To si naslijedila od oca. Koliko si nalik na njega! Oh, potpuno sam izvan sebe od uzbudenja!
to li covjek doivi od jedinog djeteta?! Vrati se, kaem ti, vrati se!
Eva nije reagirala ni na ovu bujicu rijeci.
Ne, majko, nikada! Charlotte se naglo okrene prema njoj.
Nemoj me zvati majkom! To ne smije nitko cuti! Zar ne shvaca da bih propala kao
glumica kad bi se saznalo da imam odraslu kcerku?
Evi je ionako bilo teko da tu enu zove majkom. Sledila se od njezine becutnosti.
Najradije bi bila ustala i otrcala kamo je noge nose, samo da pobjegne iz njezine blizine. Ali
kamo?
Ako ne eli, necu te zvati majkom.. No, dopusti da se vec jednom mirno i razumno o
svemu dogovorimo! Imam ovdje nekoliko stotina maraka. To bi moralo biti dovoljno za
trokove mog boravka ovdje nekoliko tjedana. U meduvremenu cu vjerojatno naci posao.
Charlotte duboko uzdahne i sjedne u naslonjac. Naglo se primirila kad je cula da Eva ima
novaca. Napeto je razmiljala kako da se okoristi tom nenadanom okolnocu. Naposljetku
ponovno stavi naocale i odmjeri Evu od glave do pete.
Ti si doista ljepotica, i to onakva kakva se svida mukarcima.
Eva se namrti.
Ta ce mi ljepota vie koditi nego koristiti.
Charlotte odmahne glavom.
Cini se da si vrlo usijana glava! Lijepa ena je uvijek u povoljnijem poloaju od rune ako
je pametna. No dobro, pustimo sad to! Koliko ima novaca?
Trista maraka.
Hm, to je zaista malo kad pomislim da dolazi iz kuce viestrukog milijunaa. Slabo si
iskoristila prednost. No, bolje ita nego nita. Daj mi sto maraka da mogu platiti gazdarici!
Moram je smekati kako bi mi dopustila da te primim k sebi.
Znaci da menece otjerati? tiho upita Eva.
Charlotte uzdahne. Razmiljala je kako bi joj Wendenburg mogao biti zahvalan ako urazumi
Evu. Ne pode li joj to za rukom, mogla bi i drugacije iskoristiti Evinu ljepotu. Medu njezinim
znancima bilo je dosta imucnih mukaraca koji se vole zabavljati.
Ta ne mogu te izbaciti ako si cvrsto odlucila da se ne vrati Wendenburgu! Poslije
moemo zajedno razmisliti to da ucinimo. Daj mi, molim te, novac jer nam moram nabaviti
neto za jelo! Zacijelo si gladna, a ni ja nisam od jutros jo nita okusila.
Eva joj prui novcanicu od sto maraka.
Charlotte je odmah bila bolje raspoloena, alila se na racun Evina neocekivanog dolaska, te
se ispricala zbog svoje oskudne odjece. Potom je krenula prema vratima i povikala:
Gospodo Krusemann! Starica se pojavila, namrgodena lica.
Gospodo Krusemann, donesite mojoj... mojoj necakinji i meni neto za jelo iz gostionice.
Evo novca! Od toga moete odmah odbiti dio za neplacenu stanarinu i za ostale trokove.


S lica gospode Krusemann nestalo je mrzovolje. Brzo je zgrabila novcanicu, a pogled joj je
upitno odlutao prema Evi. Potom se okresobe. Kad je vec
nula da izide bila na pragu, Charlotte je jo jednom pozove da se vrati.
Htjela sam vam jo reci da ce moja necakinja ostati u Berlinu nekoliko tjedana i ne bi
voljela biti sama u hotelu. Ako se slaete, ostat ce kod mene. Buduci da nemate, koliko mi je
poznato, slobodnih soba, pripremit cemo joj leaj na mojoj sofi. Rado bismo ostale zajedno.
Moja necakinja ce vam to, dakako, platiti.
Gospoda Krusemann jo nikad nije odbila novac koji bi zaradila bez muke, pa se odmah
suglasila.
Poto se vratila s hranom, i s bocom vina na Charlottinu elju, donijela je nekoliko jastuka i
pokrivac te pripremila postelju na sofi.
Iduceg tjedna bit ce slobodna susjedna soba; iselit ce ona mlada slikarica. Onda moete
prijeci u njezinu sobu rece starica Evi.
Djevojka joj samo nijemo kimne glavom. Nije mogla ni govoriti. No, kako je znala da je
zasad spaena, popustili su joj ivci. Premda je bila gladna, jedva je progutala nekoliko
zalogaja. Zato je Charlotte jela s velikim tekom. Popila je sama gotovo cijelu bocu vina i pri
tom prijateljski cavrljala. alila se i pricala dogodovtine iz kazalinog ivota i smijala se u
sav glas. Cinilo se da uopce ne zamjecuje kako joj se kcerka bijedno osjeca.
U meduvremenu se smracilo. Gospoda Krusemann je donijela svjetiljku i iznijela posude.
Majka i cerka sjedile su jedna nasuprot drugoj jo poslije devet sati. Naposljetku je Eva
morala ispricati pojedinosti o svom bijegu te o ivotu u Wendenburgovoj kuci. Charlotte ju je
napeto sluala.
Pri tom je sve paljivije promatrala Evu. Usred razgovora ona odjednom skoci.
Ti si doista prvorazredna ljepotica. Izazvat cu s tobom senzaciju.
Sad cu se brzo obuci, a onda cemo izaci. Gorim od elje da te upoznam sa svojim znancima.
Eva je zacudeno pogleda.
J o veceras? Charlotte se veselo nasmije.
Ludice, dolazi iz provincije gdje vladaju zastarjeli nazori. Ovdje u Berlinu tek sada
pocinje dan. Osim toga, medu mojim znancima naci cemo, dakako, i nekoga tko ce nas rado
uzeti u zatitu.
Evu nije razveselio taj prijedlog.
Radije bih ostala kod kuce i legla. Vrlo sam umorna.
Charlotte je najprije bila razocarana, ali se ubrzo udobrovoljila. Napokon, bit ce bolje da
najprije priredi znance na Evin dolazak.
Onda dobro. Odgodimo to za sutra. No, meni ce oprostiti jer sam se vec dogovorila za
izlazak. Samo ti lezi! Moda cu se kasno vratiti!
Eva je sa strepnjom promatrala majku kako se sprema za izlazak. Lice je dotjerala minkom i
puderom, potom, je olovkom izvukla obrve, poceljala se, te odjenula crnu haljinu od tila i
svile, s dubokim izrezom. Til je bio tijesno priljubljen uz njezina gola ramena i vrat.
Kad je bila gotova, pobjednicki se nasmijei Evi.
No, kako ti se svidam sada? J o se mogu pokazivati, je li? Reklo bi se da mi je najvie
trideset godina, zar ne? Vidi li se na meni da si mi kcerka?
Ne, svakako ne procijedi Eva. Charlotte zadovoljno kimne glavom, uzme eir i
rukavice te, dobacivi Evi rukom poljubac, izide iz soba.
Eva je razocarano gledala za njom. Polako je otvorila prozor da bi u sobu uao svje zrak.
Stajala je neko vrijeme umorno kod stola, a zatim se skupila na stolici, zarila glavu medu ruke
te gorko zaplakala, tresuci se cijelim tijelom. Osjecala se beskrajno osamljenom. Tek sad je
bila potpuno svjesna to je ostavila.
Dugo je potrajalo dok se napokon sabrala. Ustala je i uznemireno se uetala po sobi.
Groznicavim nemirom kovala je planove za buducnost. Bila je uvjerena da ovdje nece ostati


dugo.
Vec iduceg jutra pobrinut ce se da nade nekakvo zaposlenje. Procitat ce novine i napisati
molbu. Ta negdje ce se valjda zaposliti! Dakako, nece biti izbirljiva... Samo da to dalje ode
odavde, ponovo na svje zrak, gdje nema minke i kazalinih starudija.
Kamo je njezina majka mogla otici tako kasno? U kakvom ce to drutvu biti dokasna u noc?
Eva pride prozoru. Do nje je dopirala velegradska buka. Tisuce ljudi jurile su svome cilju. A
ona je bila tako sama... sama.
Napokon je osjetila veliko olakanje kad je dola gazdarica i donijela svjeu vodu. Sad je bila
mnogo ljubaznija i razgovorljivija nego prije. Sa simpatijom je promatrala Evu.
No, gospodice, zar niste i vi izili?
Nisam, previe sam umorna ljubazno joj odvrati Eva.
Zacijelo ste dugo putovali, zar ne? radoznalo je ispitivala gospoda Krusamana.
Da.
Starica se ocito nije zadovoljila tim kratkim odgovorom. Stala je kraj Eve.
Imate lijepu haljinu, podloenu svilom. Prvorazredna kvaliteta! Vaa tetka nema tako
neto lijepo. Ona nosi samo jeftine kazaline krpe. Laan sjaj! Vi zacijelo niste glumica?
Ne, nisam.
To sam razabrala cim sam vas ugledala. Vec se u to razumijem. Katkad u kuci stanuju i
glumice, ali malo ih je bilo takvih kakvi ste vi. Tako izgledaju samo otmjene dame u Berlinu.
Na Evinu se licu jasno citala neugodnost to ju je osjecala sluajuci gazdaricine rijeci. Eva joj
nije odgovorila.
Gospoda Krusemann slegne ramenima i uzme vrc.
No dobro. Cini se da ste preponosni da ljubazno razgovarate s ljudima kao to sam ja. No,
mogu vam reci da sam potena, pristojna gazdarica, premda nisam opremljena kazalinom
starudijom. No, ne bih se htjela mijenjati s vaom tetkom. Samo to sam vam htjela reci.
Eva uplaeno pogleda gazdaricu. Sad je bila ovisna o ljubaznosti te ene.
Ne pravim se vana, gospodo Krusemann. Samo sam veoma iscrpljena. Nisam vas uopce
htjela naljutiti. Vjerujte mi, molim vas!
Starica se odmah smiri, okrene i pogleda Evu u lice. Raznjeila se gledajuci te lijepe i tune
oci koje su je tako molecivo promatrale.
No, onda dobro, gospodice. Ne zamjerite mi ako sam pomalo s omalovaavanjem govorila
o vaoj tetki Nisam mislila loe. Ali znate,
gospodice, vaa tetka nije drutvo za vas. Ovdje nije ba sve kako valja. Pripazite malo na
sebe, kako ne biste upali u loe drutvo! Jeste li me razumjeli? Evu je oblilo tamno crvenilo.
Ne razumijem vas zbunjeno promuca Eva.
Gazdarica otro i ispitivacki pogleda djevojcino alosno lice. Dovoljno je poznavala ljude da
u tim crtama procita obiljeje cistoce i nevinosti.
Ah, onda vam vie necu nita reci. Sad idem da moete spavati. Laku noc, gospodice!
Laku noc, gospodo Krusemann rece Eva zagledavi se tunim ocima u svjetiljku.
Uto joj se starica priblii.
I slijepac bi vidio da niste doli u Berlin u potragu za uitkom. No, ne bojte se. Ako ne
budete nali izlaza, stara Krusemann ce vam pomoci!
Staricine lijeci zvucale su tako poteno i iskreno da su Evi navrle suze na oci. Nijemo je
stisnula grubu staricinu ruku i okrenula se.



IX
Eva nije spavala, premda je bila vrlo umorna, kad se oko dva sata vratila njezina majka.
Pretvarala se da spava jer nije htjela s njom razgovarati. Charlotte se tiho skinula, popuivi
pri tom cigaretu, a potom prila Evinu krevetu.
Upitno je odmjeravala mladu djevojku. U tom pogledu nije bilo majcinske njenosti, vec
samo hladan i nemiran sjaj.
Kad je Eva iduceg jutra tiho ustala, njezina je majka jo spavala. Brzo se obukla, a potom
otila gospodi Krusemann. Starica je sjedila u kuhinji, a pred njom je stajala velika alica
kave.
Vrlo ljubazno uzvratila je Evi pozdrav.
Vec ste se naspavali, gospodice? Tako rano nitko od mojih stanara ne ustaje. Sad biste
zacijelo popili kavu?
Eva joj pride.
Sinoc ste bili tako ljubazni prema meni, gospodo Krusemann. Prihvatila sam vau ponudu
i vec jutros bih vas zamolila za savjet.
No, recite to elite, gospodice! Ne bojte se!
Dola sam u Berlin da nadem zaposlenje. Radila bih kao drubeni-ca, pomocnica, bilo to.
Moete li mi reci koje su novine najprikladnije da dam oglas i gdje bih mogla naci ponude za
zaposlenje?
Mogu, mogu, gospodice. Ispred vas su prave novine. Pogledajte ih! Moete ih pregledati
svakog jutra. Student koji ih dobiva ustaje vrlo kasno.
Eva je oklijevala.
Ne bih ipak htjela... ako novine nisu vae...
to onda ako nisu moje? Nitko ne mora saznati da ste ih pregledavali. Samo ih uzmite.
Odmah cu vam donijeti kavu.
Eva se vratila u sobu i procitala oglase s ponudama za namjetenja. Nekoliko ih je prepisala, a
zatim ponovo sloila novine. Vratila ih je i zahvalila kad je gazdarica donijela kavu.
Eva se oko podne vratila u stan svoje majke, tuna i razocarana.
Uzalud je kucala na mnoga vrata. Kad su ljudi vidjeli kako je lijepa i otmjena, uglavnom su
se od nje rastajali s rijecima da je mjesto vec popunjeno ili su traili preporuke.
Stigla je kuci sva izmucena. Majku je ukratko izvijestila o tome, a ona je samo kimnula
glavom.
Da, nije to tako lako kao to zamilja. Ne zna ti jo kako izgleda borba za opstanak.
Budi razumna i posluaj me. Vrati se Wendenburgu!
Eva rukama pritisne sljepoocice.
Molim te, uti. Nemoj mi govoriti o tome! Samo me uzalud muci.
Charlotte stisne oci i slegne ramenima. No, poslije podne je napisala Wendenburgu da je Eva
kod nje i da ali to je tako nepromiljena. Uvjerena je da je to bilo samo hir njezine kcerke te
da ce ubrzo i sama uvidjeti kako joj je Wendenburg elio dobro. Pisala mu je neka se samo
osloni na nju: ona ce vec urazumjeti Evu.
Te je veceri Charlotte nastojala poto- poto nagovoriti kcerku da pode s njom u kazalite i da
se poslije sastanu s njezinim znancima. Eva je to mirno i odlucno odbila.
Drugo jutro, poto je Eva vec otila u potragu za poslom, Charlotte se probudila ranije nego
inace jer ju je traio pismonoa koji dostavlja novac. Brzo je ustala i prebacila preko sebe
kucnu haljinu.
Zamalo je viknula od radosti kad je cula da je od Wendenburga dobila tisucu maraka. Poiljka
novca je bila popracena samo s nekoliko rijeci:

Pobrinite se da Evi nita ne nedostaje! Pismo slijedi.
Wendenburg.


Kad se Eva vratila kuci utucena, jer ni toga dana nije nita nala, docekala ju je majka veselo
vicuci:
Eva, doao je kraj siromatvu! Imam novaca. Wendenburg je poslao tisucu maraka.
Eva problijedi.
I nita vie? upita bojaljivo.
to jo?
Pismo!
Ah, tako... Ela, nekoliko rijeci. Pismo slijedi. Ali to je sporedno. Glavno je da smo dobile
novac.
Meni je pismo najvanije. Charlotte se nasmije.
Ti... to zvuci gotovo kao cenja.
Da, ceznem za rijecima oprotaja.
Kojeta! Ovaj novac jasno govori da ti je oprostio.
Eva odmahne glavom.
Poslije podne Charlotte je izila da kupi nove stvari. Eva je napisala jo nekoliko ponuda. Te
je veceri stiglo od Wendenburga prilicno opirno pismo za njezinu majku.
Charlotte se upravo spremala da obuce novu haljinu te je odloila pismo.
Molim te, odmah ga otvori! Moda je unutra nekakvo pismo i za mene zamoli je Eva.
Majka otvori omotnicu. Unutra je doista bilo i pismo za Evu. Ona joj ga prui smjekajuci se.
Oh, kad bi stric Horst vidio kako groznicavo ocekuje njegovo pismo, ne bi gubio nadu
alila se.
Ne odgorivi joj, Eva sjedne s pismo kraj prozora. Pismo to ga je Wendenburg napisao
Charlotti bilo je kratko i jezgrovito:

Primio sam Vae pismo i zahvaljujem Vam na dobroj volji. No, ne bih elio da iim utjeete
na Evu. Neka ivi onako kako ona misli da je najbolje, i nikako je nemojte prisiljavati na
poznanstva. Eva je nauena na drugaije odnose nego Vi. Budete li radili onako kako budem
od Vas traio, zauzvrat u Vam osigurati budunost im Eva ode od Vas. Evi u to prije nai
prikladni stan. Sve ostalo napisao sam njoj.

Charlotte na namrti.
Vrlo kategoricno i poslovno, ali i vrlo ugodno. Oh, napokon cu imati cvrsto tlo pod
nogama! Ispitivacki je promatrala Evu.
Niz djevojcino lice su se kotrljale krupne suze,
Zaboga, kako li je samo osjecajna! Ni traga slicnosti na mene! Isti otac!
Duboko ganuta, Eva je citala Wendenburgovo pismo.

Drago moje dijete,
Neutjean sam to se nisam sjetio da bi se tvoji osjeaji mogli razlikovati od mojih. Oprosti
mi i pokuaj zaboraviti da te poelio tvoj stari, ludi stric Horst!Mui me to sam te
svojom branom ponudom otjerao iz kue, drago moje dijete. Doao bih po tebe, ali me
spreava tvoje priznanje. Boli me to i ti mora patiti, a ja ti ne mogu pomoi. Srce je
tvrdoglavo i njime se ne moe upravljati razumom. Bernhard moe ljubiti samo jednu
od vas dvije; izabrao je Gabriele, a ti se mora povui. Od sveg srca te alim.
Nemoj misliti da u se time zadovoljiti! Ne mogu mirno gledati kako se djejom
nerazumnou hvata ukotac sa ivotom! Ti e ostati moje drago dijete, a ja u te tititi
koliko budem mogao ovako iz daljine. Vrlo me uznemirava to si posjetila majku. Dodue,
kome si se i mogla obratiti u svojoj nevolji? No, tamo se ne smije dugo zadrati i moram te
odmah opomenuti da bude vrlo oprezna. Izbjegavaj, to vie moe, drutvo svoje majke!


Imam za to opravdane razloge. im ti naem drugi stan, morat e se maknuti od majke.
Moja krivica rast e svakim satom to ga tamo provede.
Prestani razmiljati o zaposlenju. Dokazat e mi da si mi oprostila samo ako se bude
osjeala kao moja kerka, kao Gabrielina sestra.
Tvojoj majci, dok bude s njom, slat u dovoljno novca i pobrinut u se da do kraja ivota
dobiva pristojnu mirovinu.
Nemoj ni o emu brinuti, drago moje dijete, nego mi odmah pii o sebi kako bih se smirio!
Gabriele te srdano pozdravlja. Uskoro e ti i ona pisati.

Voli te tvoj stari stric Horst.

Vruce suze olakanja slijevale su se niz djevojcino lice. Vie se nije osjecala tako samom i
naputenom. Tjeilo ju je to ponovo moe potivati strica kao necakinja. Odmah je sjela da
mu odgovori.

Dragi moj strie Horst,
Svojim pismom skinuo si mi veliku brigu sa srca i sad znam da me ne smatra nezahvalnom.
Hvala ti za sve drage rijei, koje su me ohrabrile. Hvala ti to e se i dalje brinuti o meni. U
tih nekoliko dana osjetila sam kako je teko kad se ovjek mora osloniti sam na sebe. Sa
zahvalnou u prihvatiti tvoju
pomo sve dok mi ona bude potrebna. No, htjela bih se osamostaliti. Potrebno mi je mnogo
rada i dunosti da mi iapune vrijeme. Ne elim ivjeti beskorisno. Stoga me pusti da idem
svojim putem, a tvoju u pomo rado prihvatiti kad mi ponestane snage.
Najradije bih radila u nekom obiteljskom domu, gdje bih se mogla posvetiti djeci. Budui da
se nikad neu udati, htjela bih sebi na taj nain osigurati ivot kojim u biti zadovoljna.
Pomogne li mi da pronaem posao, sjeti se da su mi potrebne dunosti.
Uviam da ne mogu dugo ostati u majke. Ne shvaamo jedna drugu, kao da govorimo stranim
jezicima. Koliko god nastojim, ne mogu prema njoj nita osjeati. Moda to nije pravedno.
Ona mi je ipak majka, premda ona svoju dunost kao majka nije prema meni izvrila. No,
moje srce nita ne osjea prema njoj. Osjeam samo da moram to prije otii
Jo jednom ti od srca zahvaljujem! Pozdravi moju dragu Gabriele. elim joj mnogo sree!

Mnogo te voli Eva

* * *

Navecer, istog dana, poto je stiglo Evino pismo, Horst Wendenburg se dogovarao s
Gabrielom i Bernhardom o Evinoj buducnosti. Ispricao im je sve to zna o Evinoj majci i
primijetio kako svojoj pokcerci mora to prije naci drugi smjetaj. Procitao im je iz Evina
pisma odlomak u kojem ona pie o svojim planovima za buducnost.
Bernhard, koji je u dui patio zbog gubitka Eve, trudio se da glumi zaljubljenog zarucnika,
ali je gorljivo sluao Wendenburgove rijeci. Srce mu . je uznemireno lupalo zbog brige za
Evom. U mislima je vidio tisucu opasnosti koje joj prijete. Ta ga je bojazan dovela do spa-
sonosne ideje. Iznenada ustane.
Mislim da ti tu brigu mogu skinuti s vrata, tata. Znam gdje ce Eva naci pristojan dom.
Horst ga upitno pogleda.
Da? Ne moram te uvjeravati da cu ti biti zahvalan za svaki savjet.
Zacijelo ce se sloiti sa mnom, a mogao si se toga i prije sjetiti. Ujak Fritz i ujna
Maria rado ce primiti Evu u svoju kucu ako ih zamolim, Tamo ce zacijelo naci topli dom i
ono to eli: posao i dunosti. Ujna Maria je zauzeta crtanjem uzoraka; uvijek se ali to ne


moe naci povjerljivu mladu osobu koja bi joj vodila kucanstvo i nadzirala njihovu ivahnu
djecu. Eva bi joj bila spas, a ujna Maria bi je prihvatila kao svoju kcerku. To vam
jamcim.
Horst odahne i stisne Bernhardovu ruku.
To bi bio savren izlaz! Kad bi se to bar obistinilo! Odmah pii svojim rodacima... Ne,
otputuj k njima! Razgovor ce biti uvjerljiviji od pisma! Bernharde, skinuo bi mi veliku brigu s
vrata. Cuo sam toliko dobrog o tvojoj ujni, a ujaka Fritza sam i upoznao. Da, tamo bi Evi bilo
dobro.
Bio je vrlo uzbuden, a glas mu je drhtao. Ni Bernhard nije bio mirniji. Brzo je pogledao na
sat.
Mogu stici na nocni brzi vlak. Tamo cu biti sutra rano ujutro, a prekosutra se mogu vec
vratiti. Uvjeren sam da cu ti donijeti radosne
vijesti. A ti, mala moja Gabriele, oprosti to odmah odlazim. Ne ljuti se na mene!
Ona ga njeno pogleda.
Ne ljutim se, iako te nerado putam od sebe. No, ti to cini radi moje sirote Eve.



Fritz Herbig je izlazio iz kuce da ode u tvornicu. Odjednom zastane i pogleda na ulazna vrata
u vrt, a potom radosno potrci u susret visokom, vitkom mukarcu to je stajao ispred ulaza.
Fritz mu otvori vrata.
Mladicu, pretjerao si s iznenadenjima! Jesi li doao po cestitke za zaruke? Stari moj, kako
li smo se samo razveselili! A tvoja majka? Ona se zacijelo izbezumila od srece?
Da, mama je bila izvan sebe kad sam joj u nedjelju doveo zarucnicu. Rasplakala se od
srece.
Mogu zamisliti. No, dodi! Naci ce ujnu Mariju jo za doruckom. Mangupi su na srecu u
koli tako da vam nece smetati indijanskim poklicima.
Maria je primila Bernharda toplo i srdacno. Odmah ga je ponudila cajem i sendvicem, a i Fritz
je ostao s njima. I Maria je jo jednom Bernhardu srdacno cestitala zaruke.
Fritz se nasmije.
Ti si zapravo ujni Mariji pomrsio racune sa svojim zarukama!
Zato?
Rekao sam joj da sumnjam kako si zaljubljen u jednu od djevojaka u Wendenburgovoj
kuci. Morao sam joj, dakako, obje detaljno opisati. I to je nastalo iz toga? Ona uporno tvrdi
da je to Eva. Kad je stigla obavijest o zarukama na kojoj je blistalo ime Gabriele
Wendenburg, vrlo se iznenadila.
Bernhard se smrkne. Maria ga paljivo pogleda, a i Fritz ga je pomno promatrao.
Loe izgleda, mladicu. Cini se da si oslabio od srece rece on ispitujuci.
Bernhard prijede rukom preko cela..
Vidim da pred vama ne mogu glumiti, a i necu. Dolazim k. vama s usrdnom molbom.
Dobro je da djeca nisu kod kuce tako da vam u miru ispricam to me muci.
Oni ga zabrinuto pogledae.
Mladicu, samo reci to te titi! Zna da te mi razumijemo.
I Bernhard im isprica kako se dogodilo da se zarucio s Gabrielom. Nita im nije preutio, cak
ni to da je zaljubljen u Evu i da je za nju vrlo zabrinut.
Fritz i Maria ga sasluae puni sucuti. Kad je zavrio svoju pricu, Fritz mu stisne ruku. Tim
mu je stiskom rekao vie nego rijecima. Marijine oci se napunie suzama.
Vidi, ujace Fritz nastavi Bernhard sad sam doao k vama da vas zamolim da
primite Evu. Ujno, ti bi joj mogla biti prijateljica i majka. Daj joj posla, dunosti! Znam da joj
mirno moe predati u ruke i djecu i kucanstvo. Opravdat ce tvoje povjerenje. Uzet cete je, zar
ne?
Maria ga njeno zagrli.
U to te ne moramo uvjeravati, Bernharde. Dovedi nam Evu, i mi cemo je primiti
objerucke.
Dogovorili su se o svemu. Maria je odmah odlucila da ode u Berlin po Evu.
Napokon je Bernhard jo jednom stisnuo ujaku i ujni ruke.
Vec ste me toliko zaduila da ne znam kako cu vam sve to vratiti. Volim vas i potujem
kao zahvalan sin. Ako u blioj buducnosti ne budem dolazio k vama, znajte da ne dolazim
zbog Eve. Ne smijem je ponovno vidjeti dok mi se osjecaji ne srede zavri on tuno.

* * *

Eva je sve vie osjecala odbojnost prema ivotu i naravi svoje majke. Spavala je do podne, a
zatim je sate i sate leala na sofi citajuci romane, pueci cigaretu za cigaretom i grickajuci
uecereno voce. Gospoda Krusemann joj je morala donositi birana jela, a ni uz jedan obrok
nije smio izostati njen omiljeli pjenuac. Eva joj nije prigovarala, iako joj je bilo vrlo


neugodno to njezina majka tako rasipa novac strica Horsta.
Charlotte je izlazila svaku vecer. Tada bi dolazila gospoda Krusemann i brinula se o Evi na
svoj grubi ali dobrocudni nacin, a to joj je Eva i doputala.
Jedne veceri Charlotte je stigla kuci mnogo ranije nego obicno. Eva jo nije pola spavati te se
zacudila kad je vidjela majku kako uzbudeno ulazi u sobu.
Nestrpljivo je skinula rukavice i bacila novi eir u iroku luku na naslonjac. Pri tom je
utjela. Usprkos puderu i minki, izgledala je slabo, a obrazi su joj upali.
Eva ju je uteci promatrala, a zatim je ustala.
Je li ti se to dogodilo? Charlotte se usiljeno nasmije.
Nije. Zato?
J er si dola kuci tako rano.
Majka se podrugljivo nasmije.
Moda me je potjerala kuci cenja za tobom.
Djevojka je ozbiljno pogleda.
Znam da to nije istina. Osim toga, izgleda bolesna.
Charlotte je ljutito pogleda.
Gluposti! to me gleda tako radoznalo tim svojim velikim hladnim ocima? Kao da mi
eli proniknuti u duu. Valjda te ne moram izvjetavati o tome zato dolazim kuci ranije ili
kasnije.
Eva ponovno sjedne u naslonjac.
Pitala sam te samo zato to sam ti htjela pomoci.
Kakve li dirljivosti! podsmjehivala se Charlotte. No hvala ti... Idem spavati. Laku
noc! Potom ode u spavacu sobu. Ubrzo i Eva pode za njom. Charlotte je leala
zaklopljenih ociju. Disanje joj je bilo kratko i nemirno, a kapci su joj podrhtavali. Eva je vrlo
dobro znala da ne spava.
Promatrala ju je uz drhtavo svjetlo svijece. Charlotte je oprala minku tako da je sad izgledala
bijedno. Usta su joj se stisnula kao da je neto boli. Eva iznenada osjeti kako je proima topla
sucut. Pride majcinoj postelji i njeno pogladi Charlottino celo.
Majko, vidim da pati. Zar ne mogu za tebe ba nita uciniti? njeno je upita.
Majcino lice se trzalo. Zatim otvori oci i pogleda Evu. Evin glas ju je ipak ganuo. Iznenada se
iz njezinih ociju preko upalih obraza otkotrljaju dvije krupne suze. Eva se sagne i obrie ih.
Majko, to ti je? Charlotte se uspravi i preplaeno
stisne Evinu ruku.
Mora otici, odmah sutra. Cuje li, rano ujutro! Ovo nije mjesto za tebe. Vrati se
Wendenburgu! Posluaj me! Ti i ne sluti kako je ivot teak. Ja sam svoj prokockala,
potpuno proigrala. Sve vie se srozavam, koliko god se nastojala tome oduprijeti. A sad je
kraj.
Eva joj pomakne racupanu kosu sa cela. Najeila se od straha koji se zrcalio u majcinim
ocima.
Smiri se, majko! Cega se boji? Ne mora strepiti, jer se stric Horst brine o tebi. A ako
eli ostat cu kod tebe; pocet cemo novi ivot.
Ne, ti mora otici. Obecaj mi da ce sutra otputovati!
Obecavam ti da cu otici kada ti bude bolje. A sad se samo smiri! Nastoj zaspati. Misli na
to kako se stric Horst brine o tebi!
Charlotte pokrije rukama lice.
Prekasno... Prekasno! promrmlja ona.
Eva je nije razumjela.
to si htjela, majko? Charlotte se okrene prema zidu.
Nita, nita! Idi spavati! Sutra cemo nastaviti razgovor.
Eva se napola svuce i legne na sofu, ali nije mogla usnuti.


U osam sati gospoda Krusemann joj je, kao svakog jutra, donijela kavu i novine.
Dobro jutro, gospodice. Jeste li dobro spavali? apnu ona.
Ne, nisam mogla zaspati. Tetki nije bilo dobro.
Zaboga, valjda se nece razboljeti! Odmah sam pomislila da neto s njom nije u redu kad se
sinoc vratila onako rano. To inace nije njezin obicaj.
Poto je to rekla, gazdarica se na prstima povukla iz sobe.
Eva brzo popije kavu, a zatim uzme rucni rad i sjedne kraj prozora. Iz spavace sobe nije se
culo ni glasa.
Moglo je biti oko devet sati kad se zaculo zvonce. Odmah nakon toga Eva je zacula gazdaricu
kako usplahireno razgovara s nekim mukarcem. Nije se osvrtala na to, ali je uto ula u sobu
gospoda Krusemann preplaena lica.
Oh, gospodice, to sam se prepala! Ovdje je policijski slubenik koji eli razgovarati s
vaom tetkom uzbudeno proapce. Iza nje je uao jedan mukarac u kojem je Eva odmah
prepoznala policijskog slubenika.
Htio bih razgovarati s gospodom Charlottom Grabow rece on odrjeito.
Eva se zacudi.
Moja tetka jo spava. Moete li doci kasnije? Sto da joj porucim?
Slubenik upitno pogleda Evu, a smijeak mu zatitra oko usta kad je zacuo ta pitanja.
ao mi je, ali ta se stvar ne smije odgoditi. Molim vas, odmah probudite gospodu
Grabow!
Ali ona je bolesna!
ao mi je. Ne smijem se na to obazirati. Imam nalog za hapenje gospode Grabow.
Eva se uplaeno uhvati za naslon stolice.
Vi se zacijelo varate, gospodine rece ona problijedivi.
Pozovite gospodu Grabow, jer cu je inace sam probuditi! Eva je pogledala gazdaricu nita
ne shvacajuci i nijemo je moleci za pomoc.
Starica joj suosjecajno kimne glavom.
Da, dijete moje, morate probu-
diti tetku. Policija se ne ali.
Ali, zaboga zato elite uhapsiti moju majku? to je ucinila? omakne se Evi od golema
uzbudenja.
To je vaa majka? Mislio sam da vam je to tetka sumnjicavo je upita slubenik. I
gospoda Krusemann je razrogacila oci.
Evi se to sada vie nije cinilo vano.
Ona je moja majka. A sad mi recite zato je hocete uhapsiti.
Nije mi dunost da vam to objanjavam. Molim vas da me ne zadravate!
Eva ga uasnuto pogleda, a gospoda Krusemann joj pride.
To je zacijelo u vezi s varanjem na kartama ili nekakvim prijevarama. Probudite je vec
jednom, jer cete inace i vi imati neugodnosti!
Eva ustukne kao da ju je netko pljusnuo.
Pa, to nije istina, gospodine! Recite da to nije istina.!
Slubenik nestrpljivo slegne ramenima i htjedne poci u spavacu sobu.
No, Eva, drhteci od straha, prode mimo njega i ude u majcinu sobu. Pride postelji i stane tresti
majku uhvativi je za ramena.
Majko, majko, probudi se!
to je.. to hoce?
Majko, oni kau da si varalica. Ovdje je policijski slubenik koji te eli uhapsiti.
Charlotte naglo skoci iz kreveta.
Vec sada... danas? ustrae-no povice.
Majko, to nije istina! Ne, ti nisi ucinila nita nepoteno, zar ne? Oni te nemaju pravo


uhapsiti. To je greka, zar ne? Brzo se obuci i reci slubeniku da se zabunio! Pomogla je
majci da se obuce. Charlotte se tresla cijelim tijelom od straha. Najednom glasno povice i
potrci prema prozoru. Prije negoli su .Eva i gazdarica shvatile da se ona eli baciti kroz
prozor, slubenik je hladnokrvno povuce u sobu.
Ne cinite gluposti! povice strogo i zatvori prozor.
Charlotte je prekrila rukama lice i sruila se stenjuci.
Je li to doista istina? povice Eva promuklim glasom. Charlotte se pribere.
Bila sam u velikoj nevolji... Bilo mi je loe... Sad vidi dokle covjek dospije kad se ne
moe zaustaviti. Htjela sam te potedjeti. Zato sam ti i rekla da otputuje rece ona
slomljenim glasom.
Eva se nije ni pomakla. Ukrutila se poput stijene gledajuci kako policijski slubenik odvodi
njezinu majku.



XI

Eva je sad bila sama. Sate i sate je sjedila za stolom, ocajnicki zakopavi glavu medu ruke.
Odavna je prolo podne kad je gazdarica ponovo ula u sobu.
Gospodice, vani je jedna gospoda. Htjela bi s vama razgovarati. Da je pustim unutra?
Eva se umorno uspravi. Gospoda? Je li vam rekla kako se zove?
Nije, ali izgleda vrlo otmjeno. Moda ce vam ponuditi posao. Kae da je hitno i da bi
morala svakako razgovarati s vama.
Neka ude! umorno rece Eva.
Odmah nakon toga Maria Herbig ude u sobu. Na sebi je imala jednostavnu putnu haljinu i
elegantan eiric. Njezine lijepe plave oci su s puno topline promatrale blijedo djevojcino lice.
Draga gospodo, na alost vas ne poznajem ljubazno ce Eva.
Maria joj pride blie.
Najprije mi dopustite da se predstavim. Zovem se Maria Herbig.
Evi to ime nije reklo nita. Dodue, cesto je cula kako Bernhardgovori da su mu poslije majke
najdrai ujak Fritz i ujna Maria. Ujaka Fritza je vec upoznala, ali se ovog trenutka nije sjetila
njegova prezimena. Eva je zamoli da sjedne. Sad su sjedile jedna nasuprot drugoj. Maria je u
dui osjetila golemo saaljenje prema djevojci.
Dola sam po vas, gospodice Grabow. Znam da traite posao. Ono to traite, naci cete u u
mojoj kuci. Imam dvoje ivahne djece i veliko kucanstvo, a za to nemam vremena. Mogli
biste mi mnogo pomoci. Hocete li poci sa mnom?
Eva, na koju je neznanka ostavila ugodan dojam, tuno je pogleda.
I te kako bih htjela, draga gospodo. Ah, tako bih bila sretna! Ali bojim se... bojim se da
me necete htjeti. Nemam ni svjedodbe ni preporuka i...
Vrlo toplo su vas preporucili... Eva iznenadeno pogleda u dobrocudno lice neznanke.
Smijem li znati tko me je preporucio?
Svakako. Gospodin Wendenburg i moj necak Bernhard Gerold.
Djevojka se trgne.
Ujna Maria... Vi ste ujna gospodina.. Gerolda! povice ona jedva suspr.euci uzbudenje.
Maria se nasmijei.
Da. Sad vidite da mi nisu potrebne druge preporuke.
Eva se tuno zagleda preda se.
Ipak ne mogu poci s vama rece tiho. . .
to vas sprecava? Djevojka se polako digne.
Jutros su uhapsila moju majku jer je... varalica... rece ona bezbojnim glasom.
Maria se lecne i pogleda djevojku ne shvacajuci. Gorak osmijeh zatitrao je oko Evinih usana,
budeci saaljenje.
. Ne mogu pod va poteni krov, zar ne?
U blagom djevojcinu glasu osjetila se. velika bol. Maria ustane i pride Evi te je majcinski
zagrli.
Jadno moje dijete! Na. srecu, stigla sam u pravi cas!

* * *

Proli su mjeseci. Maria je ipak nekako nagovorila Evu da pode s njom, a djevojka je bila
sretna u kuci Fritza Herbiga nakon tekih udaraca to ih je pretrpjela. Maria je pokuavala
majcinskom ljubavlju i dobrotom izlijeciti rane u Evinu srcu koje su se ponovo otvorile kad su
se Bernhard i Gabriele vjencali.
Ostala je i velika briga za majku. Poto je izdrala tromjesecnu kaznu, ponovo se vratila u
svoj stan. U pocetku je ivjela tiho i povuceno, a potom je opet pocela ivjeti prijanjim


nacinom ivota. Wendenburg se pobrinuo da dobiva stalnu mirovinu koju je mogla podizati u
polumjesecnim ratama. Time ju je Wendenburg htio prisiliti na uredan ivot.
Prvo vrijeme nakon izlaska iz zatvora bila je zadovoljna. No, to je dulje ivjela na slobodi, to
je bivala nezasitnijom. Pisala je Evi prijekorna pisma. Svoju mirovinu je nazivala
milostinjom, prevelikom da umre od gladi, a premalom da bude sita. Pisala je da ne zna
kako ce spojiti kraj s krajem i da ne moe sebi priutiti ni najmanji uitak. Tome je, kako je
pisala, bila krivu Eva. Da se udala za Wendenburga, mogla bi se brinuti o njoj onako kako joj
dolikuje.
Neprekidno je pisala u tom tonu. Eva se bojala tih pisama jer su joj ona zadavala fizicku bol.
Evu su titile i druge brige. Od vjencanja Gabriele i Bernharda stric Horst je neprekidno
putovao. Nemirno je lutao po svijetu, a kako se nije vracao, Eva je znala da se u dui jo nije
smirio.
No, iz Hattenfeldea su nenadano stigle loe vijesti. Gabriele se prehladila. J ednog vruceg
ljetnog dana pratila je Bernharda kroz umu do tvornice. Na povratku ju je iznenadilo
strahovito nevrijeme. Potpuno prokisla, dotrcala je bez daha do vrtne kucice i pricekala da
oluja prestane. Na oluji i vjetru, s mokrom odjecom na sebi, opasno se nahladila i razboljela
od jake upale pluca. Neprekidno je imala visoku temperaturu i lijecnici su se zabrinuli za
njezino inace njeno zdravlje.
Bernhard je odmah pozvao majku. Bettina je dobila dopust i stigla jo istog dana.
Njegovala je portvovano svoju snahu. Usprkos takvoj njezi, Gabriele nije mogla ojacati.
Reala je umorno i bezvoljno, a oci bi joj zablistale samo kad bi uz nju bio Bernhard. Cim
bi iziao, ivot bi se gasio u tim ocima. Bettina je zamijetila da su lijecnici sve brinije proma-
trali stanje mlade ene. Napokon su saopcili i Bernhardu da su Gabrielina pluca zahvacena.
Bernhard je odmah obavijestio Wendenburga o bolesti njegove kcerke. No, kako je cesto
mijenjao boravite, tu je vijest dobio tek tri mjeseca kasnije. Odmah je krenuo kuci.
Koliko god se nastojao svladati, problijedio je kad je vidio kcerku i jedva je uspio zadrati
mir.
Bolesnicu je vrlo uzbudio ponovni susret s ocem. Oci su joj se caklile od temperature, a
obrazi su joj gorjeli.
Kako je lijepo to si se vratio, tata! Sad ce vidjeti kako cu brzo ozdraviti, ali te vie ne
putam od sebe! rece mu tiho.
Zatim je dola jedna vlana i oblacna zimska vecer. Bolesnica je leala u postelji sklopljenih
ociju.
Bernhard i njegova majka sjedili su uz bolesnicin krevet i nijemom zabrinutocu
promatrali kako se gasi njezin ivot. Horst Wendenburg je stajao kraj prozora i
gledao u nebo. Gabriele iznenada otvori oci. Tata... Gdje je tata? Neka dode, brzo...
ja... ah, Bernharde... Bernharde... pomozi... tata, pomozi mi...
Obuhvatila je njegovu ruku i uspravila se. Zacuo se priguen hroptav glas, a potom je pala na
postelju. Smijeak olakanja preleti
joj licem.
Sad ni je dobro... Spavala bih
rece ona umorno i nasmijei se. Pruila se j zaklopila oci.
Nakon nekog vremena Gabriele s ljubavlju pogleda Bernhardovo blijedo lice.
Ne mora se bojati, najdrai! Opaka bolest je prola. Ozdravit cu kad se naspavam, zar ne,
tata? On joj poljubi celo.
Da, draga moja. Slatko spavaj! Ona zaklopi oci.
Laku noc, najdrai! Laku noc, dragi tata! Ona im se jo jednom slabano nasmijei
hoteci im pruiti ruku, no srui se bez snage. S njezinih se usana otme posljednji uzdah i ona
izdahne.
Prole su skoro dvije godine od Gabrieline smrti. Horst Wendenburg i njegov zet traili su


zaborav u napornom radu. Stanovali su zajedno, zbliivi se u tim tunim danima. ivjeli su
gotovo potpuno povuceno. No, ivot se ponovo poceo buditi. U Bernhardu je rasla cenja za
Evom koju nikad nije zaboravio. Moda bi joj se i prije pribliio, ali ga je u tome sprecavao
obzir prema Wendenburgu.
J ednog dana Horst je sam poceo pricati o Evi.
Ovdje je tako tiho i pusto nama dvojici, Bernharde. Bilo bi dobro kad bi barem Eva bila
ovdje.
Bernhard ga upitno pogleda.
eli li doista da se Eva vrati? Ne bi li ti bilo teko da je ima u blizini?
Wendenburg se bolno nasmijei.
Misli li da se jo nisam izlijecio od ludila koje me bilo obuzelo? To je odavno prolo. I
Eva to zna; to sam joj otvoreno rekao. No, ona se ne eli vratiti.
Moda zato, to zna da je ujna Maria smatra nenadoknadivom rece Bernhard.
Wendenburg ga znacajno pogleda.
Moda... a moda i iz drugih razloga.
Zna li koji su to razlozi?
Wendenburg kimne glavom. Nacas se kolebao da li da Bernhardu isprica o onom pismu to ga
je Eva napisala nakon bijega u Berlin u kojem mu je priznala da ljubi Bernharda. Zamolila ga
je da o tome uti. No, nije li tom utnjom prijecio njima dvoje da budu sretni?
On odlucno pride pisacem stolu. U gornjoj ladici pronade Evino pismo skriveno u jednoj
mapi, te ga utke prui Bernhardu. Potom tiho izide iz sobe.
Iduceg dana Bernhard je otputovao i nenajavljeno stigao Herbigovima,
Eva je izila s djecom u etnju. To je ba odgovaralo Bernhardu. Rekao je ujaku i ujni da je
doao zaprositi Evu. Zamolio ih je da ga puste s njom nasamu kad se vrati, i oni mu to
obecae.
Bio je pun nade i tako sretan da je o svojim zarukama govorio kao o gotovoj cinjenici.
Maria ga je poslala u jednu udaljenu sobu kad je ugledala Evu kako se vraca s djecom kuci.
Poslat cu je k tebi, Bernharde. Ne mora ni znati koga ce ovdje naci. A ni djeca te prije toga
ne moraju vidjeti, jer vam inace nece dati mira. Mnogo srece!
Bernhard je cekao uznemireno ecuci gore-dolje. Trenuci cekanja produili su se u vjecnost.
No, napokon je dola. Bernharda je zamijetila tek kad je zatvorila za sobom vrata. Uplaila se
i zbunjeno ga pogledala.
Vi ste ovdje? rece ona priguenim glasom.
On je uhvati za obje ruke.
Da, Eva, ja sam ovdje. Doao sam te zamoliti da se uda za mene.
Ukocila se, samo su joj oci plamtjele od patnje.
Ne napokon jedva izusti. On je pogleda ispunjen ljubavlju.
Znam da me ljubi, a kada to nekoc nisam znao procitati u tvojim ocima, procitao sam to u
pismu koje si pisala Horstu Wendenburgu
rece joj njeno.
Ti zna? upita ona, drhteci od stida.
Znam, Eva. I ja tebe ljubim, uvijek sam te ljubio. Budi moja, Eva!
Ona odmahne glavom.
Ne ponovi. Nikada ti necu moci pripadati!
On privuce njezine ruke na svoje srce.
Ne misli to valjda ozbiljno, Eva? Je li to zbog Gabriele? Ona bi nas sama zdruila. Ili
zbog strica Horsta? On sve zna, cak me i poslao k tebi.
Ona oslobodi ruke od njegova stiska.
Ne bojim se duhova.
Cega onda?


Ona ga tuno pogleda.
Moja majka je bila u... zatvoru
promuca gorko.
On je ponovo uhvati za ruke.
Eva, ba me briga za tvoju majku. Kakve ona veze ima s naom srecom? prijekorno je
upita.
Ona umorno sjedne u naslonjac.
Mnogo tiho odvrati. Sjeti se samo svog casnog imena! Bit ce direktor velikog
poduzeca; mnoge ce oci biti uprte u tebe. Na tebe ne smije pasti ljaga. Misli li da bi se moja
majka ponosila svojim zetom? Nahrupila bi na tebe golemim zahtjevima. Ne. .. bila bi mi to
prevelika muka i ne bih to mogla podnijeti! Sakrila je lice medu ruke. Bernhard ju je. mirno
sluao, ozbiljna i blijeda lica,;Zatim joj je povukao ruke s lica.
Eva... Eva, misli li da me to moe uplaiti? Onda ti ne zna kako je moja ljubav
velika i nesa. lomljiva!
Nemoj me muciti; nemoj mi oteavati poloaj. Zar ne uvida koliko mi je teko to te
odbijam? Ipak cu morati tako postupiti. J ednog dana ce se pokazati da sam imala pravo.
On se digne i pogleda je odlucno i ozbiljno.
Ne, nikada! No, uvidam da sad necu. nita postici. Sad idem, ali doci cu opet.
Rekavi to, izide iz sobe. Fritz i Maria cekali sur ga puni nade u sobi za dnevni boravak.
Zbunjeno su pogledali njegovo blijedo lice.
Sam si? Zato si neraspoloen? zabrinuto ga upita Maria.
Bernhard uzdahnuvi sjedne u naslonjac.
Kako sam samouvjeren! Mislio sam da ce biti dovoljno da dodem i pruim ruke, a
djevojka ce mi sama poletjeti u zagrljaj. A sada? Odbila me.
Nije moguce! povice Maria ne vjerujuci.
To bih i ja tvrdio prije jedan sat. No, ipak je tako. Ona se ne eli udati za mene I on im
isprica to je razgovarao s Evom.
Maria ga je cesto prekidala nestrpljivim upadicama.
__ To nema smisla povice ona kad je Bernhard sve ispricao. Idem odmah k njoj da je
urazumim.
Skocila je i htjela otici, ali je Fritz cvrsto uhvati za ruku. On je Bernharda paljivo i mirno
sasluao. Njegovo lice zablista cudnim sjajem.
Ostani ovdje, Maria! To smo mogli i ocekivati poznavajuci Evu. Bernhard joj je rekao
sve to joj je htio reci. No, pustite je najprije da se smiri! Bit ce najbolje, mladicu, da se
vrati kuci. Ako je budemo sada nagovarali, prisilit cemo je da se pokori naem miljenju.
To ne bi bilo dobro i ugrozilo bi tvoju srecu. Postoji granica na kojoj prestaje enski
razum. Da, Maria, i ti si takva! Htio bih te podsjetiti na onaj dan kad si mi otkazala i
jednostavno htjela pobjeci od mene. Pusti, dakle, Evu da se sama uvjeri kako je to mucno
podignuta zapreka... od papira!
Sto ako nije? ljutito povice Bernhard, ispunjen bolom. Doista je majstorski uspjela
zatvoriti sebi put do srece. Oh, samo kad je ne bih tako ljubio! Zar takve sitnice mogu stajati
na putu naoj ljuba-
vi?
ene su cesto sitnicave u velikim stvarima, a velikodune u malim, cak i one najbolje. No,
Eva je razumna, vec ce se ona predomisliti. Budi uvjeren u to! I glavu gore! Za cetiri tjedna
slavit cemo zaruke dajem ti rijec!
Bernhard mu stisne ruku.
Ujace Fritz, vec si me izvukao iz poneke nevolje. Hoce li ti to i ovaj put poci za rukom?
Hoce!
Iducih dana Herbigovi su pustili Evu na miru i bili prema njoj dvostruko ljubazniji.


U mladoj djevojci vodila se ogorcena borba. Srce ju je snano vuklo voljenom covjeku. No,
ako bude slaba i popusti, nikad nece biti uz njega potpuno sretna. Ta ju je spoznaja neizrecivo
mucila jer je znala da bi Bernharda mogla usreciti samo onda ako i sama bude sretna. Fritz i
Maria uopce nisu spominjali Bernharda.
Nekoliko dana nakon Bernhardova posjeta Fritz rece Mariji kad su ostali sami:
- Sutra ujutro putujem da posjetim Bettinu. Ili cu je odmah dovesti sa sobom ili ce nas ona
uskoro posjetiti.
Maria iznenadeno pogleda svog mua.
Dobro je, Fritz tiho mu odvrati.
Nakon snahine smrti Bettina se ponovo vratila na svoj posao.
Bernhard je htio zadrati majku uza se, ali je nije mogao nagovoriti na to.
Sad se ponovno latila svojih tekih poslova. Bernhard ju je posjecivao svake nedjelje, a
ponekad bi dolazio i Frizt. Tome se uvijek od srca radovala.
I danas je brzim koracima urila u primacu sobu, kad je cula da je doao Fritz.
Kako to da me tako iznenada posjecuje, a nedavno si bio ovdje? Mislila sam da je
Bernhard kod vas rece ona veselo.
On je povuce pokraj sebe na sofu.
Bio je, dodue, kod nas, ali je odmah otputovao, premda je namjeravao dulje ostati kod
nas.
Kako to, Fritz? Valjda mu se nije dogodilo neto neugodno?
Ne mogu ti na brzinu odgovoriti na to pitanje. To je duga prica. Ima li vremena?
Naravno. Do veceri sam slobodna. No, brzo mi ispricaj to se dogodilo! Slutim da je
neto loe za mog Bernharda.
Moda, Bettina. No, njegova je sreca u tvojim rukama. Samo ti moe otkloniti nesrecu.
Ona uhvati njegovu ruku.
Govori! to treba da radim?.
On je zagrli i kimne glavom.
Odmah ce sve cuti. Ti poznaje Evu Grabow, zar ne?
Samo sam cula za nju. Ta svi toliko pricate o njoj.
Bernhard je ljubi i htio bi se oeniti njome.
Ona ga iznenadeno pogleda.
Da, i to sad? .
Eva ga je odbila.
Ne ljubi ga?
Ljubi.
Zato ga je onda odbila?
Ti si od nas cula Evinu povijest. Zna da njezina majka nije potena i da nema osjecaj
dunosti, te da je cak bila u zatvoru.
Bettina je problijedjela.
Sve to znam! rece ona. Fritz klimne glavom.
Da nastavim. Eva se ne moe odluciti na to da se uda za Bernharda, jer se boji da bi
nepotenje, kojim je njezina majka osramotila njihovo ime, moglo nakoditi Bernhardu. Nema
hrabrosti da prihvati srecu jer tu srecu ugroava krivica njezine majke.
A ti si doao k meni zato to bih ti ja. jedina mogla pomoci? upita ga bezbojnim
glasom.
On je blago pogleda.
Da, Bettina, sad je kucnuo tvoj cas. Sada moe uciniti veliko djelo i usreciti sina.
Ona se nasloni zaklopivi oci.
Moram li Bernhardu otkriti svoj grijeh? Ucini to umjesto mene, Fritz! Ne bih mogla
podnijeti zgraanje u pogledu svoga sina kada to cuje.


On joj stisne ruku.
Ne, Bettina, nisam to tako zamislio. To bi bilo previe okrutno. No, treba da prizna
trecoj osobi to se one noci dogodilo. J amcim da bi ta osoba radije umrla nego te izdala.
Bettina se trgne. Oci su joj zablistale.
Da, sada te razumijem. Eva ... To mora saznati Eva. Moram razbiti sve njene sumnje kad
joj budem rekla: Ja sam pocinila jo veci zlocin od tvoje majke, premda mi je sudbina bila
sklona pa nisam odgovarala za svoj zlocin. Moe se mirne due udati za mog sina. Tako si
to zamislio, zar ne Fritz? On joj stisne ruku.
Da, sestro, ba tako. Bettina ustade i pogleda brata
blaenim licem. Fritz joj pride i zagrli je.
Sudbina nas vodi cudnim putevima, sestro.
Ona spusti glavu na njegova prsa.
Fritz, dragi moj brate, ti uzvraca dobro za zlo. Hvala ti! No, pricekaj me nekoliko
minuta! Idem do nadstojnice da je zamolim za dopust. Otputovat cu s tobom cim me pusti.

* * *

Fritz je brzojavno javio da dolazi kuci s Bettinom. Maria je pola zaovi u susret i one se
srdacno pozdravie.
U cvrstom Marijinu zagrljaju Bettina je prvi put ponovno ula u kucu svoga brata. Zadrhtala
je kad je prekoracila prag preko kojeg je nekad morala prijeci kao prognanica. Djeca su
dojurila i uz mnogo buke pozdravila tetku. Eva je nijemo sjedila po strani. Betrnhardova
majka se napokon oslobodila vesele skupine i prila Evi da bi joj pruila ruku.
Draga Eva, zar me necete pozdraviti? rece joj blago.
Nisam htjela smetati. Dobro Dobro doli, sestro Bettina!
Bettina je smijeeci pomiluje po obrazu.
Blijedi ste, drago moje dijete. Vratila sam se u pravi cas da vam vratim crvenilo u obraze.
U to se ja razumijem rece tiho. Prvih nekoliko sati Bettina nije imala prilike da govori s
Evom. Tek poslije jela uhvatila je djevojku pod ruku.
Podite sa mnom u vrt, draga Eva! Toliko se toga promijenilo otkako me nije bilo ovdje.
Moram sve malo pregledati rece ona i povuce Evu za sobom.
Fritz pogleda Mariju i znacajno joj kimne glavom.
Sad cu Bernhardu brzojaviti da odmah dode rece on poto su se dvije ene izgubile u
vrtu. Bettina je sjela kraj Eve u sjenu kestenova. S isikrenom radocu je promatrala
djevojcino lijepo i ozbiljno lice.
Drago dijete, namjerno sam vas dovela ovamo. Ovdje nam nitko nece smetati, a moram
se s vama dogovoriti o necemu vrlo ozbiljnom i vanom. Otvoreno govoreci, dola sam
ovamo prvenstveno radi vas.
Eva je pogleda osjecajuci kako joj kuca srce. Slutila je da ona eli razgovarati s njom o
Bernhardu. Moda je on i zamolio majku za to.
elite li sa mnom razgovarati o svojem sinu?
Da, Eva. Znam sve. Eva je tuno pogleda.
Ah, onda zacijelo znate koliko sam ocajna. Srce me vuce k njemu, ali dunost mi brani da
se udam za njega. Odvukla bih ga u propast.
Bettina joj stisne ruku.
Dijete, vi niste odgovorni za ono to je ucinila vaa majka. Moda bi roditelji morali
odgovarati za greke i grijehe svoje djece, ali nikako obrnuto. No, svi mi grijeimo. Prema
tome, ne smijete proklinjati svoju majku.
To i ne cinim. No, njezin zlocin me sputava. Treba li da se udam za covjeka, kojega je
ivot cist i neokaljan, koji nikad nije imao veze s niskocu i prigavtinom? Nikad se ne bih


oslobodila pomisli da sam ga osramotila.
Bettina duboko uzdahne.
Kad bi svi zlocini doli na sud, bilo bi malo ljudi koji bi ostali cisti i neokaljani.
To mi, na alost, ne moe pomoci.
Bettina se odlucno uspravi.
Ne, ali ja cu vam pomoci, Eva. To mi nece biti lako, ali cu tako pomoci svojem sinu.
Poravnala je rukom nabor na haljini i ozbiljno pogledala u Evine oci koje su je upitno
promatrale.
Ovu odjecu nosim vec godinama, drago dijete. Zavoljela sam je, postala mi je dragocjena i
do smrti je necu skinuti. No, kad sam je prvi put odjenula, u dui mi je bilo strano. Bila je to
haljina kojom sam morala okajati svoj grijeh. Prije nisam ni slutila da cu je obuci, jer sam
voljela veseli ivot i u kuci svog brata imala topli dom. Ali ja sam traila vie od toga. Teila
sam za nasljedstvom svoga brata, htjela sam da ga dobije moj sin. Dugo je bio neoenjen, i ja
sam bila uvjerena da ce Bernhard jednoga dana postati njegovim nasljednikom. No, iznenada
se Fritz zarucio i oenio. Onda su me obuzele mracne sile. Necu duljiti, Da bih sinu osigurala
nasljedstvo...
Zastala je i drhtavim prstima protrljala oci. Zatim joj je sve ispricala.
Kad je napokon iscrpljena zautjala, Eva je sjedila kraj nje blijeda kao smrt i duboko
potresena. Njezine su se oci napunile suzama. Osjetila je koliko je tu enu stajala ta ispovijed.
Premda je bila ispunjena uasom, osjetila je prema Bettini golemo saaljenje.
Bettina zamijeti suze u Evinim ocima.
Placete, dijete moje? Oh, kad bi suze bar mogle izbrisati covjekovu krivicu, moje bi to vec
ucinile; u svojoj nevolji prolila sam mnoge. A sada, Eva, sad znate da je krivica Bernhardove
majke veca nego vae. Sad cete skupiti hrabrosti da mu se pridruite, bez straha da cete ga
osramotiti. Vidite, nije nita bolji od vas. Je li se jo kolebate? Moram li ici do kraja i optuiti
se pred sinom?
Eva se lecne i digne ruke u obranu.
Ne, oh ne. On to nikad ne smije saznati! Teko je nekoga optuivati ako ga se tako eli
ljubiti.
Da, dijete moje, to ste i sami iskusili. Sad znate moju tajnu. Uvjerena sam da cete je
cuvati. Moja ispovijed nije bila uzaludna, zar ne? J este li skupili hrabrost da se suocite sa
srecom?
Niz Evino lice tekle su tople suze. Ona se baci u narucje stare ene.
Majko, draga majko, kako da ti zahvalim?
Usreci moga sina, Eva!
Dodi odmah Eva te eljno ocekuje.
Bernhard je neprekidno citao te rijeci u nocnom vlaku i nije se mogao smiriti. Zvucale su vrlo
uvjerljivo, znao je da ce sve biti dobro ako je ujak Fritz tako brzojavio.
Napokon je stigao. Na ulazu ga je docekala Eva. Zatim je veselo rairio ruke kad je vidio kako
njezine oci plamte.
Napokon moja, potpuno moja? tiho je upita.
Ona ga pogleda.
Bernharde!
On se sretno nasmije i poljubi je u rumena usta. Ljubio ju je sve dok je naposljetku ostala bez
daha.
To je pravo cudo, Eva. Draga Eva, zato me tako muci? Ne bih podnio da si ustrajala u
svojoj tvrdoglavosti. Ljubim te! Tko li je izveo to cudo i urazumio te? Ujak Fritz?
Ne, tvoja majka.
Moja majka? Zar je bila ovdje?
Jo je ovdje. Svi te cekaju uz zajutrak, pritajivi se poput urotnika. ele proslaviti nae


zaruke, a do slavlja ce tvoga majka ostati kod nas. A sad podimo k njima!
Vec osam tjedana nakon toga Eva je postala Bernhardovom enom.
Bili su vrlo sretni, a i Wendenburg je iskreno uivao u njihovoj sreci.
Usprkos svim molbama Bettina je ostala u svojoj slubi. No, svake bi godine dola u
Hattenfelde na kratki dopust.
I Fritz i Maria bili su tamo cesti gosti, a Walter i Hella uivali su igrajuci se u velikom parku
iza kuce.
Horst Wendenburg slao je Charlotti Grabow vecu mirovinu nego dotad. Buduci da joj je
naglasio da ce joj odmah oduzeti mirovinu ako samo jednom potroi vie od onoga to
dobiva, potrudila se da udovolji njegovoj elji.
Bernhard nikad nije saznao kojoj okolnosti treba da zahvali za svoju srecu. Eva je cuvala
Bettininu tajnu.

KRAJ

http://www.balkandownload.org

Hedwig Courths - Mahler Žrtva Ljubavi

Diunggah oleh

Informasi Dokumen

Judul Asli

Hak Cipta

Format Tersedia

Bagikan dokumen Ini

Bagikan atau Tanam Dokumen

Opsi Berbagi

Apakah menurut Anda dokumen ini bermanfaat?

Apakah konten ini tidak pantas?

Hak Cipta:

Format Tersedia

Hedwig Courths - Mahler Žrtva Ljubavi

Diunggah oleh

Hak Cipta:

Format Tersedia

GIGAHedwigCourts-Mahler

Anda mungkin juga menyukai