Anda di halaman 1dari 0

Adrian Predrag Kezele

MAITREYA
duhovna pustolovina
Kratka napomena prije itanja
U ovom trenutku stotine, a moda i tisue ljudi irom svijeta, kako u
Indiji, tako i izvan nje, ponovno otkriva neobinu dubinu znanja
zvanog joti. Astrologija iji su korijeni skriveni u magli zaboravljenih
vremena, daleko je vie od puke zabave ili ak vjetine
predvianja. joti moe pomoi svakom pojedincu - ali i ovjeanstvu
kao cjelini - da bolje razumije svoj duhovni smisao i svrhu. Oni
nai suvremenici koji su osjetili poriv da posvete dio svojeg ivota (a
nerijetko i cijeli ivot) prouavanju jotia, nasljednici su velikog
mudraca Parashare i svakako utjelovljuju duh njegovog uenika
Maitreye.
Uenjejotia je dug posao. Meutim, nagrada za uloeni trud
toliko je vrijedna da izmie rijeima. Pothvat pisanja i izdavanja ove
knjige zapoet je s povjerenjem u vrhunsku inteligenciju koja upravlja
ivotom svakog ljudskog bia, isto kao i cijelog svemira. Ako
nakon prie o Maitreyi barem nekolicina itatelja bude potaknuta da
krenu putem otkrivanja tajni jotia - unutarnjeg svjetla skrivenog u
dubinama ljudske due, smatrat u da su moje namjere ostvarene.
Ova knjiga pisana je poput prie, ali budui da govori o jotiu,
katkad su uporabljeni neki struni nazivi. Oni su u tekstu uglavnom
objanjeni. Ipak, itatelja upuujem na Rjenik na kraju knjige
(stranica 243) gdje su pobrojani svi uporabljeni sanskrtski pojmovi
uz objanjenja.
elei vam mnogo svjetla i ljubavi, u nadi da sam uspio barem
djelomice prenijeti doivljaje i zamisli koje izmiu rijeima, preputam
vas prii o Maitreyi.
APK
30.10.1997.
1
Dvjestotinjak metara od ostataka pogrebne lomae na obali pokraj
velike spore rijeke, stajao je veliki mudrac i uitelj Parashara.
Glava mu je bila pokrivena platnom naranaste boje jednake boji
njegovog dhotija. Iako visok za ljude svojeg vremena, sada je izgledao
poput ene koja je u svojim kasnijim godinama zadrala obrise
nekada savrenoga tijela. Gledajui ga ovako sa strane osjetio sam
toplinu u grudima. Odjednom je moje strahopotovanje pred njim
ustupilo mjesto neem mnogo mekem. Izgledao je krhko, kao da bi
svaki tren mogao nestati. Taje misao izazvala nevidljivi smijeak:
zar nisam ja taj koji ne pripada ovome svijetu? Ja izgledam krhko i,
ako me osjeaj ne vara, uskoro u doista nestati, ak i za njega.
Blago odmaknuvi krajeve svoje marame, Parashara se okrenuo
prema meni. Njegove su tamne oi bljesnule. U tom trenutku nestao
je dojam krhkosti: "stajao" sam pred biem iznimne duhovne snage.
Kad biste ga vidjeli okruenog svojim suvremenicima, naravno, ako
biste zanemarili okolnosti u kojima smo se nali, kao i injenicu da
promatrate ovjeka roenog u sasvim drugoj kulturi, moda ga i ne
biste zamijetili, osim po visini (po mojoj procjeni bio je visok oko
190 cm, to je divovsko u odnosu na tada prosjenih 160). Meutim,
jednom kad bi vam otkrio svoj pogled, a znao je to uiniti sasvim po
volji, sumnje vie nije bilo. Ba poput mene, bili biste privueni tim
sjajnim dubinama koje su u jednom djeliu sekunde otkrivale vie
nego tisuu izgovorenih rijei.
"Hvala ti to si se vratio", rekao je.
Tako jednostavno. Vratio sam se i on mi zahvaljuje. Ali, odakle
sam se vratio? I kako sam se vratio? Bio bih mnogo mirniji kad bih
znao odgovore na ta pitanja. On ih je sasvim sigurno znao ili sam
barem ja u to bio uvjeren. Ba kao to ih je znao i onaj koji me je
doveo do njega. U cijeloj toj situaciji nisam bio zbunjen samo okolnostima
i razlozima zbog kojih su nastale, ve i najosnovnijim pitanjem:
svojim identitetom. Katkad mi se obraao kao da sam jedan od
njegovih ljudi, a katkad kao da dolazim iz nekog sasvim drugog vremena
- to je, prema mojim spoznajama, bila istina. Objasnio mije -
koliko je uope mogue - razloge zastoje tako inio. Ipak, u menije
jo bilo pitanja na koja moda nikad neu dobiti odgovore.
Osjeao sam da smo stigli do kraja nae zajednike pustolovine.
Pomislivi na to naila je i druga misao: "Ovaj put doista do pravoga
kraja." Zato "ovaj put"? Zar je bilo "vie puta"? to sam to zaboravio,
a to me dijeli od punog razumijevanja ovog to se dogaa?
Bilo bi beskorisno ponovno raspravljati o tome. Vrijeme je bilo
dragocjeno i obojica smo znali da ge nemamo previe. Preostalo je
samo jo nekoliko minuta i zavrit e moj posljednji "posjet". Za
razliku od prijanjih, ovaj put sam doao sam. I nisam doao da bih
uio. Doao sam da bih se oprostio.
Rijeka je leala ispred nas, u pravcu juga. Zemlja je bila bogata i
plodna. Njeno je zelenilo upravo isijavalo zrelost. Sjeam se da sam,
ugledavi je prvi put, pomislio na zatitu, na sigurnost, kuu i dom.
J o i sada, nakon mnogih "posjeta", imao sam isti dojam. Bio sam na
izvoru. Sve je poelo na ovome mjestu i znao sam da u mu se zbog
toga uvijek vraati.
U mojem bi vremenu ovu zemlju proglasili primitivnom. Ali,
ovdje je kucalo srce drevnih vremena. Iako na zalazu, mudrost starine
bila je jo iva. Sada sam znao da to uskoro vie nee biti tako,
ali ljudi koji su ovdje ivjeli, bili su sretni. Cijenili su nasljee iz
Zlatnog doba i svoje su znanje utkali u pjesmu, obiaje i mudrost
koja je tekla ovom rijekom zajedno s njenim vodama.
"Tut Savitur vareniam..." doprlo je do nas noeno vjetrom.
Netko je, skriven drveem, pjevao jutarnju Gajatri mantru.
Naravno, gdje je majka, Zemlja, mora biti i otac, boansko Sunce,
stvoritelj i zatitnik. Zar je pristojno ne pozdraviti ga svakoga jutra
kad se die na obzorju?
uvi pjevanje Parashara se osmjehnuo. "Dobar znak. Imamo
blagoslov Sunca." Zadrao je svoj pogled jo neko vrijeme na meni
(zapravo, onako kako je to stalno inio - kroz mene, to uope nije
bilo udno s obzirom na to da me samo on i vidio, a pretpostavljao
sam da ne pruam mnogo oslonca za ispravno arite oiju), a zatim
se ponovno okrenuo u pravcu rijeke. Promatrao je ostatke pogrebne
sveanosti. J uer je bio ispraen njegov najprisniji uenik - Maitreya.
Bio sam nazoan na mnogim njihovim sastancima i znam da
gaje posebno cijenio. Maitreyaje bio povuen, tih i pomalo odbojan
ovjek. Nisam zapravo razumio zato mu Parashara pridaje toliko
pozornosti. Oito je bilo, meutim, da za njega priprema posebno
mjesto. Smatralo se da e Maitreya biti Parasharin nasljednik iako
Parashara, a Maitreya jo manje, o tome uope nisu govorili. Kad je
Maitreya prije nekoliko dana umro od posljedica zmijskog ugriza, to
je za sve bio ok osim, inilo se, za Parashara. Sada je, meutim,
promatrajui rijeku u koju je prosipan Maitreyin pepeo, Parashara
izgledao tuan.
"...bhargo devasja dhimahi..." podigao se ponovno glas u slavu
Sunca. Meditiramo o boanskom Stvoritelju, stapamo se s njim i otkrivamo
ga u svojem vlastitom biu. Ovi su ljudi znali kako probuditi
prirodne zakone u svojoj svijesti. Neki od njih su ih ivjeli vie,
neki manje, ali kao zajednica nisu odstupali od puta zacrtanog za
njih. Bio je to put njihove sudbine za koju sam znao da e izblijedjeti
s vremenom, ali je upravo zbog toga u mojim oima ona bila dragocjena.
Svijet iz kojeg sam dolazio na tu je sudbinu zaboravio i
poeo je slijediti svoju vlastitu zamisao o ivotu. Istina je da nas je ta
zamisao dovela do ruba propasti i da e moje tjelesne oi tome
moda i svjedoiti.
"...dhijo jo nahpraodajat." pjevao je glas. Neka boansko
Sunce nadahne i vodi nau inteligenciju. Da, neka nas vodi tako da
ne poinimo stranu pogreku i ne unitimo Njegovo djelo. Moda
je to ono to moram priopiti svojim ljudima. U svakom sluaju, to
im elim priopiti, koliko god prava svrha mojih "posjeta" ovoj
zemlji i ovom vremenu ostala skrivena i od mene samoga.
Kad je Maitreya umirao, a rekli su da je to bilo brzo i sasvim lagano,
svojem je ueniku (o da, Maitreya je, poput svojeg uitelja
Parashare, bio poznati uitelj), nekad monome kralju a sada samo
ueniku Viduri koji se u tom trenutku naao s njim, ispriao o viziji
vremena koje e doi i spomenuo neko ime - Salivahana - koje e u
buduim vremenima pronijeti slavu njegovog uitelja i svete
znanosti o jotiu. Vidura je jo ispriao daje Maitreya govorio o
svojem zadatku i daje Salivahanu spominjao kao da govori o sebi.
Na kraju je, priao je Vidura, ba prije nego to e izdahnuti, Maitreya
na trenutak zautio i rekao da vidi i dalje od toga, ali da ne razumije
i da njegovo naukovanje jo nije zavreno.
Okolnosti Maitreyine smrti nisu do kraja razjanjene. Nain na
koji je umro nije tipian za smrt od ugriza zmije. Osim toga, zmiju
ni je vidio ni Vidura. Maitreya se sruio pod drvetom, na jednoj istini
pokraj rijeke, a kad gaje Vidura sasvim sluajno pronaao, bilo
je ve kasno. Osim tih nekoliko reenica, Maitreya je na kraju izgovorio
rije Siva. Zato je Vidura zakljuio da se radilo o zmiji, mada
tragova ugriza nije bilo. Umrijeti zbog ili od zmije za ove je ljude
znailo da e se dua u sljedeem ivotu utjeloviti sa ivinom snagom
i da e gospodariti kundalini energijom. Maitreya je tako,
barem u oima veine, postao velika dua. Dua sa zadatkom.
No, Maitreyina smrt ostavila je za sobom i neke druge posljedice.
Parashara, sin Saunake, Naradinog uenika, bio je oslonac i utjelovljenje
jotia, znanosti i vjetine kojom ljudska sudbina postaje
poznata i providna poput staklene zavjese. Parashara je, po svojoj
funkciji, unaprijed morao znati za Maitreyinu smrt. On je, meutim,
nije spominjao. tovie, vrijeme i energija uloeni u Maitreyu jasno
su pokazivali da se oslanjao na njega i na vrijeme koje, podrazumijevalo
se, predstoji Maitreyi. Prema toj logici, Maitreyin prerani odlazak
mogao je potkopati povjerenje u Parasharino znanje. ule su se
razne glasine, ali ipak je veina ljudi bila dovoljno mudra da zna da
Parashara moda vidi dalje od njih. Moda ak i preko zida kojeg iza
sebe ostavlja smrt.
J a jesam znao da on vidi preko mnogih zidova. Primjerice, zid
koji dijeli mene i njega tako je nezamisliv da niti sam ne znam kako
bih ga objasnio, a pitam se moe li ak i zavjesa smrti biti gua od
one kroz koju smo se, kako izgleda, on i ja promatrali. Ako je mogao
vidjeti kroz to, a ak i uiniti da i ja to vidim, da dijelim s njim njegov
svijet, onda nisam sumnjao da zna i razumije Maitreyin zadatak te da
je upravo zbog toga toliko radio s njim. Osim toga, slutio sam i to da
su moda Maitreyin i moj ivot isprepleteni mnogo vie nego to
sam u stanju u ovom trenutku prihvatiti. Ako je to tako, Parashara je
toga svjestan, u to sam bio siguran.
"elio sam dovriti ono to smo zapoeli", rekao je ne okreui
se vie k meni. "Sada se vrati. Vrati se na poetak. Namaste!"
I tako sam se vratio na poetak, sve do sadanjeg trenutka. Ali
tada, stojei pokraj njega, poelio sam da mogu neto rei ili mu
nekako pokazati svoju zahvalnost. Zagrliti ga? To ionako ne bi bilo
mogue jer sam bio samo iskra svijesti s kojom je on mogao
razgovarati i koja je, tko zna kakvim udom, vidjela slike i prizore iz
njegova svijeta. Ako smo se na kraju i zagrlili, to nije bio tjelesni
zagrljaj.
Otiao sam, ali za razliku od prijanjih odlazaka, ovaj nije
ukljuivao rijeku. Samo sam osjetio kako se moja vizija zamagljuje.
U podruju koje bi (da sam to mogao povezati s tijelom) bilo iznad
moje glave osjetio sam toplinu. Ona se naglo spustila sve do (opet,
daje u pitanju tijelo) podnoja kraljenice i dalje do stopala. Osjetio
sam blagu muninu, ali nije bilo prolaska kroz svjetlost kao tijekom
prolih odlazaka, ve sam odmah, pomalo naglo, otvorio oi. Tjelesne
oi, u mojem, "stvarnom" vremenu. Ispred mene bile su poznate
stvari iz moje sobe: stolac, stol, police s knjigama i nekoliko slika na
zidu. Mnogo puta sam se tako vraao, ali je ovaj put bilo drukije.
Iza mene su se zatvorila vrata, a ja sam znao da se vie nee otvarati,
osim, moda, onda kad krenem putem kojim je prije mnogo stoljea
krenuo Maitreya.
I dio
UNUTARNJE SVJETLO
2
Sve je poelo s Ganeom.
Kada sam, negdje poetkom 1990. godine poeo prouavati
joti, Gane nije bio u prvom planu. tovie, nije ga se ni spominjalo,
to je, prema onome to sada znam, prilino udan poetak.
Naime, sam Ganeov nastanak, njegovo "roenje", povezano je s
uvoenjem reda u stvoreni svijet. Zakoni koji upravljaju nastankom
i nestankom bia i stvari, odraz su osnovne ureenosti svemira u kojem
ivimo. Na stranu injenica da smo katkad slijepi za tu
ureenost i skloni prednost dati kaosu a ne redu, obrasci naeg postojanja
ucrtani su u tkanje svemira zajedno s obrascima postojanja
rijeka, planina, mora, planeta i zvijezda. Drugim rijeima, svega.
Zanimljivo je da mi je uramljeni crte Ganea poklonio tadanji
prijatelj iz sasvim nepoznatih pobuda, ini mi se ba 1990. Nakon
toga je taj crte stajao na nekoj polici, pa na zidu, a povremeno bih
ga sklonio samo da bih ga nakon nekoliko mjeseci ponovno izvadio
iz ladice i stavio na stol. Tako je Gane, naizgled sluajno, pratio
moje prouavanje jotia, sve do tamo negdje sredine 1995. godine,
kad su sluajnosti prestale biti sluajnosti i kad Ganeova nazonost
u mojem ivotu nije vie ovisila samo o mojoj dobroj volji ve uvelike,
ak iskljuivo, o njemu. Meutim, moda bi bilo dobro usporiti
prije nego ponem s tom vrlo neobinom i osjetljivom priom.
Znate li kako izgleda Gane? Kad prvi put vide njegovu sliku ili
kip, mnogima on izgleda vrlo neobino. To je bie koje se prikazuje
s ljudskim, esto debeljukastim tijelom koje ima etiri ruke ali i
slonovsku glavu. Tako prikazan izgleda kao tipino hinduistiko
boanstvo. Ipak, prie o njegovom nastanku kazuju da on ne pripada
boanskoj rasi (u najboljem sluaju je polubog) ali da utjelovljuje
moi koje ni jedan "bog" indijskog panteona ne posjeduje.
Gane je "sin" ive i njegove ene Parvati. Zaeli su ga
razmiljajui o tome kako da urede svemir, a da se tono zna koje
djelo za sobom povlai kakve posljedice. Priu o tome sam proitao
u jednoj knjizi koja opisuje indijsku mitologiju, ali mije kasnije, uz
sasvim male izmjene, bila potvrena gotovo sa samog izvora. (Iako
sam mislio sve to objasniti neto poslije, oito je da e to morati biti i
"prije". Ipak u se jo malo suzdrati, jer mije, unato svemu, tee
progovoriti o dogaajima tako neobinim i stranim da zahtijevaju temeljitu
promjenu naina razmiljanja na kojeg smo navikli.)
Dakle, radilo se o tome da su se iva i Parvati, u to davno vrijeme
na samom poetku vremena, prihvatili nezahvalnog pothvata
ureenja svemira. Obavili su velik posao, ali izgleda da nisu dobro i
precizno odredili zakon uzroka i posljedice. Posljedica pak toga je
bila da se, ako ste neto uinili, moglo dogoditi bilo to. Primjerice,
ako ste iz ruke pustili kamen, on bi jednom pao, kao to se i pristoji
pod utjecajem gravitacije, a drugi put bi malo zastao u zraku, kao da
ga jo uvijek drite. Postojala je i vjerojatnost da poleti u zrak, kao i
niz drugih nepredvidljivih mogunosti. U toj zanimljivoj situaciji
problem nije nastao na materijalnom planu, ve na duhovnom.
Naime, legenda kae da su se bogovi pobunili jer se nije znalo koja
djela vode ljudske due u bolje svjetove (raj), a koja u loije (pakao).
Izgleda da je dolo do zloporabe jer je jedan od bogova iskiristio
guvu i sredio stvari tako daje gotovo svakog ovjeka koji je barem
jednom sa tovanjem pomislio na njega, poslao u raj. Naravno,
nastala je velika neravnotea jer su ljudi ubrzo shvatili trik i rajski
svjetovi su postali prenapueni.
Kad sam prvi put uo tu priu, slatko sam se smijao gotovo desetak
minuta. I dalje, to sam vie o njoj razmiljao, postajala mi je
smjenija. Zamislite obijesne bogove koji se bune jer je ljudima previe
dobro! No Gane mi je kasnije objasnio (jo malo strpljenja i
doi u do toga) da to nije stvar dobrog ili loeg, ve stvar ureenosti
i ravnotee. Na posljetku, logino je da onima koji to nisu zasluili, u
raju nije mjesto.
Suoeni s velikim problemom stvaranja reda u svemiru, Siva i
Parvati su se povukli u vrlo dugu meditaciju koju su zavrili obrednim
stapanjem. Iz njihove ljubavi roenje Gane, a oni su svima objavili
daje njihov sin odgovor na problem kaosa i da e ga on znati
rijeiti. Dogodilo se da je Gane bio osobito lijepo dijete, a Parvati
vrlo ponosna majka koja je silom eljela da svi bogovi i monici
dou Ganeu na daran (daran znai blagoslov susretom ili pogledom),
drugim rijeima, da ga dou vidjeti.
Na tom daranu dogodilo se mnogo toga, a najvanije je to daje
Gane izgubio svoju prelijepu glavu koju su mu zatim nadomjestili
slonovskom. Naime, jedan od uzvanika je bio i ani, stari i hromi asket,
veliki protivnik svjetovnih uitaka i zabava. ani je sa sobom
nosio i prokletstvo svojeg pogleda - koga god bi izravno pogledao,
taj bi se pretvorio u pepeo. Naravno da daran za anija nije bio
mogu, meutim Parvati je ustrajala i nevoljnog asketa nagovorila
da pogleda dijete, oigledno vjerujui da njenom Ganeu ne moe
biti nita. Na alost, prevarila se. im gaje ani pogledao, Gane se
poeo pretvarati u pepeo. ani je odmah odvratio pogled, ali ve je
bilo kasno - glave vie nije bilo. Nastala je strka, a oajna Parvati je
zapomagala. Znajui da moraju neto uiniti bogovi su udruili
svoje snage i uzevi glavu od Indrinog slona Purootama, oivjeli
Ganea. Da bi nekako nadoknadili izgubljeno, a znajui za
Ganeovu posebnu zadau, sloili su se da dio svojih moi predaju
Ganeu. Eto, tako je Gane izgubio svoju glavu, dobio novu, a s
njom i osobite sposobnosti oduzete bogovima koje je kasnije uporabio
(i jo rabi) za zatitu ureenosti stvorenoga svijeta.
Ispriavam se to cijela ova pria izgleda pomalo smijeno. Katkad,
kad bih je ispriao prijateljima, oni bi mi rekli daje to zgodno,
ali dame ne shvaaju ozbiljno jer im oito priam alu. U biti, ja sam
je ispriao vrlo ozbiljno, ali Ganeov utjecaj nisam mogao izbjei.
Naime, jedna od njegovih najoitijih znaajki je urnebesni smisao za
humor i igranje koje nikad ne prestaje. Zarazio me time i moram se
doista suzdravati da, primjerice o ivi i Parvati, ne govorim kao o
"predsjedniku i predsjednici kunog savjeta bogova", kako je on
jednom, a siguran sam da to nije iz nepotivanja, nazvao svoje roditelje!
Ako promatrate Ganeovu sliku, primijetit ete niz drugih
znaajnih detalja. Primjerice, kobru koja mu se ovila oko pojasa i
koja je naravno simbol kundalini energije, energije njegova oca
ive. Za nju je taj aljivina rekao da predstavlja monu zatitu, a na
pitanje od ega ga titi, odgovorio je da ga titi od toga da mu ne
spadne kratka haljinica - dhoti - koju nosi! Moete zamisliti kako
sam se osjeao naavi se pred legendarnim boanskim biem koje
izgovara tako neto!
Gane u jednoj ruci dri koljku, u drugoj palicu znanja, i pozorni
promatra e primijetiti da mu je jedna kljova slomljena. Sve to ima
svoje znaenje, jer i sama njegova pojava, kao i ponaanje, simbol su
duhovnih energija velike snage. Simpatian je, ali i opasan. On je taj
koji je u svijet uveo zakon karme (uzroka i posljedice); on je taj koji
je povezao obrasce postojanja svih ivih i neivih bia u svemiru; on
je taj koji je ljudima objavio svjetlost (joti) i utvrdio zakone
duhovne astrologije; on je taj koji pred vas moe postaviti nezaobilaznu
prepreku ako ne potujete vjene zakone koje svi moraju
potivati, ali je, takoer, on taj koji ispred vas isti put i uklanja
prepreke ako te zakone potujete.
Gane je zatitnik jotia Jagji, duhovnih i svjetovnih aktivnosti.
S druge strane, on nikako nije neko uzvieno i nedostupno boan -
stvo, ve zaigrano i raspjevano bie koje e se bez oklijevanja
pridruiti djejoj igri, ali e s jednakom lakoom rijeiti i najvee
probleme, takve o kojima vi ili ja uope ni ne moemo razmiljati.
Izmeu ostalog, Gane je pjesnik i pisac, veliki uitelj i duhovni
vodi.
Kad sam, ve oboruan prilinim tehnikim znanjem o jotiu,
shvatio znaenje Ganea, njegov je crte pronaao svoje stalno
mjesto na polici pokraj kreveta. Svoje sam meditacije zapoinjao
gledajui u njega. Takoer, kad bih zavrio meditaciju i otvorio oi,
pogled mije nekako sam pao na Ganea. Isto je bilo prije spavanja i
nakon buenja. Isprva je to bilo spontano, ali je nakon nekoliko mjeseci
postalo poput rutine. tovie, osjeao sam se dobro s tim. Meditacije
su postale dublje, a moja praksa jotia sve zanimljivija. Ispunjavala
me i zadovoljavala na neki udan nain kojeg sam, sasvim
spontano, povezao s injenicom stalnog razmiljanja o Ganeu i promatranja
njegove slike.
Nisam siguran kad se dogodilo ono to je promijenilo moj ivot.
Nisam zapisao, jer se dogaalo postupno, tijekom mjeseci. Isprva mi
se inilo da se radilo samo o nuspojavi meditacije, o nekim slikama i
mislima kojima ne treba pridavati previe pozornosti. Meutim, pokazalo
se daje ovaj put to bilo neto sasvim drugo.
Kako opisati to to se dogodilo? To je nezahvalan posao jer me
oigledno izlae kritici, pa ak i podsmjehu. Meutim, tijekom godina
nauio sam da e toga uvijek biti, to god vi radili, a posebice
ako pokuavate uvesti neto novo, bez obzira na to radi li se o politici,
ekonomiji, zabavi ili duhovnosti. tovie, sklon sam misliti da,
kad neka zamisao ima bezrezervnu podrku masa, postoji velika
vjerojatnost da u nju treba posumjati. Moda i nemam pravo glede
toga, ali kritika me nije plaila ni prije vie od dvadeset godina kad
sam prvi put zakoraio na put duhovnosti, pa u je i sada podnijeti.
Dakle, promjene su poele iznutra, ali su se postupno proirile na
okolinu i dosegle vrhunac danom kad je u moju sobu uao takor.
Nisam mogao vjerovati svojim oima, ali bio je tu, ne ba velik, pomalo
mrav, ali sasvim sigurno takor.
U to sam vrijeme ivio izvan grada, tako daje takora u poljima i
podrumima vjerojatno bilo, ali ne mnogo jer ih nisam viao, osim
kad bi kojeg uhvatila susjedova maka. Kua je bila ista i zatvorena,
tako da je vjerojatnost ulaska ivotinje bila jako mala. Uglavnom,
nazonost takora u mojoj sobi bilo je veliko iznenaenje.
Njegovo je ponaanje bilo jo udnije. Pojavio se ni iz ega (tada
sam pomislio da je nekako probio tavanska vrata, spustio se ljestvama
i pronaao svoj put do sobe); dotrao je, ali ne brzo, do sredine
sobe, tono nasuprot meni i tamo zastao. Podigao je glavu i promatrao
me (sjedio sam na krevetu), a ja sam promatrao njega.
Sam taj dogaaj bio bi dovoljan da ga zapamtim i poslije o njemu
priam obitelji i prijateljima. Na posljetku, to se ipak ne dogaa
svaki dan. Sjeam se da sam pomislio na koji u nain, sveti boe,
istjerati tu ivotinju iz kue? Meutim, moj je takor tada uinio
neto to doista nikad neu zaboraviti, a posljedica ega je bila pustolovina
koja je odredila daljnji tijek mojega ivota.
3
Dakle, u mojoj sobi je bio takor. J a sam promatrao njega, a on je
promatrao mene. Vrlo neobina situacija. Meutim, prije nego nastavim
s priom, volio bih pojasniti to se dogaalo posljednjih mjeseci,
a stoje sasvim izvjesno, bila priprava za njegov dolazak.
Isprva je to bilo nalik vizualnom "otisku" koji nastaje kad dugo
gledate u neki predmet, posebice ako je sjajan. Ako nakon toga zatvorite
oi, najprije e se pojaviti crnilo, a zatim i slika, zrcalna i u
negativu, predmeta koji ste promatrali. Moje su meditacije poinjale
takvim "otiskom" Ganeove slike. Nisam na to obraao pozornost
iako nisam gledao u crte dovoljno dugo da bih time opravdao nastanak
"otiska". Katkad bi ta mentalna slika nestala nakon dvije-tri
sekunde, a katkad bi se zadrala i vie minuta. Budui da sam isku-
san u meditaciji, prema tome sam se odnosio kao i prema svim drugim
doivljajima - pasivno i sa stavom promatraa koji ne
prosuuje. Sjeam se da sam prvi put ozbiljnije razmislio o tome kad
mi se "otisak" Ganea, osim na poetku, pojavio i na kraju meditacije,
a to nije moglo biti povezano s promatranjem crtea. No, do
tada se pojava mentalne slike ve bila ustalila i ja sam preko toga
preao bez posebnih zakljuaka.
Nakon nekoliko mjeseci tako sam se privikao na mentalnu sliku
Ganea daje bilo sasvim normalno daje vidim svaki put kad zatvorim
oi, i izvan meditacije, i u njoj. Poeo sam se pomalo aliti sam
sa sobom i pozdravljati ga sa: "Namaste, Ganei!", to bi otprilike
znailo: "Pozdravljam te, tovani Ganeu!". Naime, kako bih se
drukije obratio biu ije je podrijetlo skriveno tisuama godina i
dobro uvano tajnama drevnog vedskog jezika sanskrta?
Tako je to trajalo jo nekoliko tjedana i, budui da sam ga tako
lijepo pozdravljao, ni sam ne znam zato sam se iznenadio kad mi se
pozdrav vratio. Dodue, Gane nije nita rekao, ali se nedvosmisleno
javio i, za divno udo, nastavljao se javljati sve ee i ee.
Bilo je to tijekom jednog joti savjetovanja. Ta je situacija za
mene posebna. Svjestan sam njenog znaaja, iako moji klijenti
uvijek nisu. Doi na takvu vrst savjetovanja zahtijeva veliku promjenu
u svijesti. Dolazite drugom ovjeku koji o vama uglavnom
nita ne zna, barem u uobiajenom smislu te rijei, a ipak mu pruate
mogunost da postane dijelom vae sudbine. Dolazak na savjetovanje
tako postaje poput inicijacije. Sasvim je mogue da e se va
ivot nakon toga promijeniti. U svakom sluaju, na njega ete gledati
drugim oima. A upravo ta promjena je ono to se naziva duhovnim
napretkom. esto se dogaalo da jedan sat joti savjetovanja
bude djelotvorniji od dugih vremenskih razdoblja provedenih u radu
na sebi. No, istina je daje katkad dolazak na savjetovanje zapravo
rezultat takvog rada. ak i u umu skeptika koji dolazi samo da bi
"provjerio" o emu se tu radi ili ak da "testira" astrologa, postoji jedan
mali dio koji oajniki eli dati ansu jotiu; eli da se sve to
pokae ispravnim jer u tom sluaju - hura! - pronali smo ivotnu
mudrost na koju se moemo osloniti, neto to se ne mijenja i to
moe podnijeti kritiku onog drugog dijela istog uma koji e i dalje
ostati sumnjiav.
Sada razmislite u kakvu to situaciju postavlja jotiija - astrologa
koji vri savjetovanje. On je ovjek od krvi i mesa koji na leima
nosi svoju sudbinu ne nuno laku od one koja pripada osobi koja
dolazi k njemu. Ipak, ta situacija ga preobraava. Odjednom se otvaraju
nesluene duhovne dubine, one koje taj isti jotii uspjeno
skriva u svakodnevnom ivotu. Odjednom lanci i katanci spadaju sa
svih vratiju i sve tajne mogu biti otkrivene. jotii je imao dovoljno
smjelosti da se postavi u taj odgovorni poloaj istovremeno molei u
sebi Svevinjeg da ima dovoljno znanja, sposobnosti i mudrosti da
moe podnijeti to breme. Iako u vjenoj sumnji da moda nije dovoljno
dobar, da moda nije dovoljno prouio sve to je morao ili da
e mu intelekt i intuicija zakazati u kljunim trenucima, jotii odmah
osjea blagotvorni utjecaj znanja koje ga iznutra proiava. I
kao u pravilu, kad kljuni trenuci dou, pojavljuju se i prave obavijesti.
Mogue su i pogreke (o njima e jotii kasnije dugo, dugo
razmiljati), ali svatko tko to jednom doivi, zna da se radi o duhovnom
iskustvu rijetke kvalitete. Snanom, osobito snanom.
Hvala bogu, prije Ganeova dolaska imao sam prilike stotinama
puta uivati u toj unutarnjoj preobrazbi. Ipak, do tog trenutka ona se
dogaala iznutra, pripadala je samo meni i bio sam ak zadovoljan
stoje ne mogu nikome opisati i to je ne mogu ni s kim podijeliti. U
trenutku kad je doao on, sve se to promijenilo.
Savjetovanje je teklo vie-manje uobiajenim tijekom, isprva
malo rezervirano, a kasnije, kad smo uspostavili kontakt i uklonili
blokade, razgovor je postao spontan i topao. U jednom trenutku gospoa
Vesna upitala me za budunost njenog zdravstvenog problema.
Malo sam zastao prouavajui initelje koji se odnose na
zdravlje, kad se negdje s moje lijeve strane pojavila svjetlost. Okrenuo
sam glavu prema prozoru oekujui da pronaem izvor svjetlosti.
Meutim, kako sam ja okrenuo glavu, tako se i svjetlost pomakla
dalje nalijevo. Pomislio sam da mi se to uinilo pa sam vratio
glavu u ravninu s tijelom usmjerivi pogled na zaslon raunala.
Svjetlost se tada pojavila sasvim s moje desne strane. Ponovno sam
potraio njen izvor i okrenuo glavu, ali ponovno se dogodilo isto,
svjetlost se pomaknula dalje nadesno, a zatim nestala. Sada sam ve
bio zbunjen i upitno sam pogledao gospou Vesnu pogledom je pitajui
stoje to bilo. Meutim, ona je odjednom rairila oi i rukom
pokrila usta. Oi su joj se ovlaile i promucala je: "O, ne! Znala sam,
znala sam."
Blijedo sam je gledao nekoliko trenutaka, a zatim shvatio to se
dogodilo. J adnica je moju vrtnju glavom popraenu zbunjenou i
tiinom shvatila kao odrjeito nijekanje bilo kakve pozitivne
mogunosti za rasplet njenih zdravstvenih problema. Svjetlost? Nju
nije ni vidjela. Vidjela je samo kako ja vrtim glavom i kako to znai
da e ona zavriti u bolnici ili jo neto gore.
"Ne, ne brinite", pokuao sam je umiriti. "Pogreno ste shvatili.
J este li vidjeli "
to? J e li vidjela to? Nije to bila svjetlost, shvatio sam istoga
trenutka. Bio je to on. Sada sam ga mogao vidjeti jasnije. Nije bio ispred
mene ve sasvim u kutu mojeg vidnog polja. J este li ikad
primijetili da, nakon gledanja u nebo, ili ak u sunce, pred oima
ostaju svijetle mrlje? Nakon nekog vremena nestanu, ali nestaju
uvijek od sredine prema rubovima vidnoga polja. Na kraju ih jo ima
samo sasvim na rubu, tako da vam vie ne smetaju - zapravo ih vie i
ne vidite osim ako ne usmjerite oi paralelno, kao da gledate u veliku
daljinu. Tek ih tako moete zamijetiti, a ako ih pokuate uhvatiti
pomiui oi, onda nestanu. Eto, na to se mjesto smjestio Gane.
Sasvim sam ga jasno vidio. Bio je slian onom na mojem crteu
osim to nije imao tako iroke bokove i izgledao je vie djeaki.
Ah, da, nije imao ni etiri ruke. Samo dvije. Mahnuo mi je jednom
od njih, desnom, ini mi se, nasmijeio se i ostao stajati s lagano podignutim
stopalom lijeve noge. Kobra oko njegova struka pomaknula
je glavu, a meni se uinilo da sam uo siktaj.
Moete zamisliti da mi je trebalo mnogo samokontrole da
zavrim savjetovanje. Objasnio sam gospoi Vesni da mi se neto
uinilo (na to se Gane u kutu mojeg lijevog oka "glasno" nasmijao)
i da e njene zdravstvene potekoe dodue trajati, ali da smatram
da stanje nije kritino, osobito ako se bude pridravala savjeta
koje sam joj dao. Gospoa je imala jo nekih pitanja, to je trajalo
dugih i nestrpljivih deset minuta, a zatim je otila zadovoljna.
Cijelo to vrijeme, odgovarajui na njezina pitanja, bio sam svjestan
njegove nazonosti. Nije inio nita, samo je stajao tamo,
izgleda sluajui. Oekivao sam da e se nakon njenog odlaska dogoditi
neto posebno, ali nije bilo tako. Tog dana nisam vie imao
zakazanih sastanaka pa sam jednostavno sjedio buljei "kroz" zid
sobe (tako sam ga jedino mogao jasno vidjeti jer su mi oi bile izvan
arita, paralelne). To je trajalo oko petnaestak minuta, a zatim me
netko pozvao ili je zazvonio telefon, ne sjeam se vie tono. Znam
samo da ga vie nije bilo u kutu mojeg lijevog oka kad sam zavrio.
Tako se Gane pojavio u mojem ivotu i postao njegov dio.
Doao bi na svako savjetovanje. Dolasku je prethodila svjetlost koju
sam samo ja vidio, a zatim bih ga ugledao ili u desnom, ili u lijevom
oku. Obino nije nita inio, katkad bi na poetku mahnuo, a katkad
bi se premjestio s noge na nogu. Savjetovanja sam poeo zakazivati i
obavljati s posebnom revnou - elio sam ga vidjeti, tim vie stoje
nakon tog prvog pojavljivanja nestalo "otiska" iz mojih meditacija.
Kao daje pronaao svoje pravo mjesto i situaciju u kojoj se osjeao
najbolje. A i ja sam injenicu da me posjeuje na savjetovanjima
doivio kao neki blagoslov. U stankama izmeu savjetovanja, kad bi
ostao sa mnom, pokuao sam nekoliko puta komunicirati s njim -
glasno postavljajui pitanje ili ga mentalno usmjerivi k njemu - ali
nije uspjelo. Nije reagirao. J edino mi se uinilo daje, kad sam to prvi
put pokuao, lagano odmahnuo glavom, ali ako se to i dogodilo, bilo
je tako nezamjetno da to nisam mogao protumaiti kao naputak da to
ne radim. Istina je da sam vie puta uo siktanje njegove kobre, ali to
nije bilo povezano s mojim djelima ili rijeima. Izgledalo je kao da
me priprema za neto. Sjetio sam se Malog Princa i kroenja lisice
pa sam se pomirio sa situacijom.
To je trajalo oko mjesec dana, a ja sam u meuvremenu odustao i
od pokuaja razgovora i od praenja njegovih aktivnosti, ako ih je
uope bilo, znajui da e on poduzeti prvi korak. Kako je doao, tako
e i otii ili, ako bude elio i ako to bude imalo smisla, ve emo se
mi sporazumjeti.
Uvijek vjeran sebi, Gane je odabrao savreno nepodesan nain
da se sporazumijemo. takor! Boe, kako mu samo takve stvari
padnu na um! Kasnije sam shvatio daje moglo biti i gore, mnogo
gore, pa sam mu bio zahvalan to je poslao "samo" tog takora.
Situacija je dakle, bila sljedea: sjedim u svojoj sobi, u nju ulazi
takor, zaustavlja se ispred mene, promatra me, a ja promatram
njega. Osim to sam razmiljao o tome kako u ga ukloniti iz kue,
pomalo sam se i uplaio. Nisam ba ljubitelj mieva i takora (ak bi
se moglo rei i suprotno), a u nekim filmovima su prikazani kao
agresivne ivotinje pa su mi na um pale neke ne ba ugodne slike.
Neugoda je naglo prekinuta jednim od najveih iznenaenja u mojem
ivotu. takor je progovorio.
Rekao je jasno, glasno i razumljivo: "Sad lijepo zatvori oi, pomisli
na mene i dopusti da te odvedem na put."
Stani, stani, vrisnuo sam u mislima, potpuno zbunjen. takori ne
govore! takori ne trae da se na njih misli, a jo manje vode ljude na
putovanja! Izgubio sam se. Ovo nije dobro, pomislio sam. J edno je
Gane u mojem oku (fino, tako dugo dok mi ne smeta i ne stvara
probleme, tako dugo dok me ne prisiljava da inim neto to ne
elim ili ne razumijem i tako dugo dok ga drugi ne vide, niti ja ne
elim dokazati drugima daje on tu, tako dugo sam zdrav i itav), a
drugo je takor koji govori. Gane ima duhovnu pozadinu. On je
simbol evolucije, zatite i boanske povlastice. Na njega sam bio
ponosan iako njegovu nazonost nisam do tada nikome otkrio sasvim
svjestan da bi to izazvalo sumnju u moje mentalno zdravlje.
Meutim, takor koji govori! To izlazi iz okvira mojih duhovnih obzora
i sasvim sigurno pripada patologiji. Ne, neu ga posluati. Prvo,
ili u sobi uope nema takora ili je takor nekako uao ali ne govori,
to se meni samo ini. Ustani. Ustani, rekao sam samome sebi, uzmi
metlu i istjeraj tu ivotinju iz kue (ili viziju iz glave).
Kada sad razmiljam o tome, udim se kako mi je u tom trenutku
ponestalo strpljenja. Ba one znaajke za koju sam mislio da je
imam dovoljno. Nisam zapravo vjerovao sam sebi. Izgleda takoer
da nisam vjerovao niemu to sam do tada uio, pa je ispalo da to nisam
ni nauio. Osim toga, promakla mi je jedna vana injenica koja
je mogla sve objasniti u trenutku. Ali, nje sam postao svjestan tek
kasnije i posramljeno sam morao priznati da sam pogrijeio.
Uglavnom, ustao sam naglo viknuvi na takora "i" ili "bu", ili
nekakvu takvu ivotinjama razumljivu rije koja se obino vie u
takvim situacijama. No, takor se nije ni pomakao, ali sam seja zato
zaljuljao. Zamaglilo mi se pred oima i izgleda da sam se onesvijestio.
Bilo je to nalik na problem koji s naglim ustajanjem imaju ljudi
s niskim krvnim pritiskom. Zapravo, katkad se dogodilo da mi se,
nakon to sam se naglo uspravio, zavrtjelo u glavi. Dakle, to je bilo
nalik tome, osim to sam ovaj put izgubio svijest. Ne, to nije tono.
Dogodilo se neto drugo. Osjetila su prestala prenositi vanjske podraaje.
Nisam izgubio svijest; ona je i dalje bila tu. Bio sam svjestan
crnila, crnila i crnila. Nieg vie. Sjeam se da sam pomislio
neto glupo poput: "I to sad?" Gane je rijeio problem tako to se
pojavio usred tog nitavila. Bio je onakav na kakvog sam navikao,
ali nije vie bio sa strane ve ispred mene.
Rekao je: "Ne budi glup. Vrati se tamo, pomisli na mene i dopusti
mi da te povedem. Ne moemo to uiniti na ovaj nain. Vrati se."
Promatrao me svojim vragoljastim pogledom, a ja sam utio - to
je zanimljivo, jer sam toliko pokuavao s njim komunicirati, a sada
kad sam to mogao, ponestalo mije rijei. Zaista nisam znao to rei.
Teko da se mogu kriviti zbog toga jer je situacija bila vrlo neobina.
J o uvijek mi nije bilo jasno to se dogaa. Trebalo mije vremena da
poveem sve to - njega, moju sobu, takora... Primjerice, zato govori
o sebi? Ako se vratim, na koga da pomislim? Na Ganea ili na
takora? Zato uope moram pomisliti na nekoga? O boe, to da radim?
"Pa ti si doista zanimljiv", nasmijao se Gane. "Ovo si prieljkivao
cijelo vrijeme. Priprema se ve cijelu vjenost za ovo
putovanje, a sad se neka. Ba me zanima to e uiniti sljedee."
I dalje sam ga gledao bez rijei, moda jo uvijek nesiguran u to
radi li se o halucinaciji ili stvarnosti. Gane me sada promatrao s
podrugljivim osmjehom na usnama. Meutim, neto u njegovu
dranju govorilo je drukije. Nagnuo je glavu na desnu stranu i
poeo se igrati koljkom koja mu se odjednom stvorila u ruci. U
oima sam mu vidio oekivanje. Kao da mu je bilo doista stalo do
toga to u odluiti. Kobra za njegovim pojasom podigla je glavu i
rairila se prijetei. Meutim, to sam primio normalno, bez straha.
Ve sam nauio daje Gane taj koji gospodari kobrom, a on je oito
imao druge namjere sa mnom.
Osim toga, u toj je kobri bilo neeg poznatog, a ne prijeteeg. Odjednom
je sva moja pozornost bila na njoj. Zato mi ova situacija
izgleda tako poznato? Kao da sam je ve jednom proivio. Na tu su
se misao pojavile slike. Scena sasvim nalik ovoj, ali ne u praznini,
ve usred nekog zelenila.... i na vodi... ne; pokraj vode, pokraj
rijeke, ogromne rijeke koja polako struji, polako, previe polako. To
je rijeka koja umire. A s njom umire i neto vie. Ljudi, mnogo ljudi,
cijela civilizacija. Osjeam pritisak odgovornosti, istodobno
osjeam strah i sumnju u ispravnost svoje odluke, ali pristajem. Lagano
sputam glavu i apem: "Da. Povedi me. Pristajem." Kobra se
prijetei naginje unatrag, sike i sprema se za ugriz koji e me poslati
preko oceana vremena, na drugu stranu, pa opet nazad, sve
do...
Sve do ovog trenutka. Oh, kako je lako zaboraviti! Kako je lako
prepustiti se struji i valovima rijeke ivota i ne misliti o njenoj
dubini. A kad se vrati sjeanje, kao da ne vjeruje sam sebi, kao da to
sjeanje nije tvoje. Kasnije sam nauio da u naem, svagdanjem
smislu rijei to sjeanje doista ne pripada "meni", ve onom dijelu
mene koji se ne oznaava osobnom zamjenicom. Zato se teko "prisjetiti"
jer, kako e se prisjetiti kad se prisjea neeg to ne pripada
egu, pa dakle, nije "tvoje"? O tome je teko govoriti obinim
jezikom jer je on sastavljen tako da prenosi poruke od jednog pojedinca
drugom. Meutim, kako izrei neto to nadilazi okvire "po-
jedinca"? Tko kome tada govori? Kad znaenja poinju ispunjavati
one prazne prostore izmeu misli, izmeu jednog i drugog postojanja,
zahtijeva se jedan drukiji jezik. J ezik koji su ljudi mojeg vremena,
izgleda, zaboravili.
Danas kao da nisam siguran u znaenja tih slika (sjeanja?), kao i
onih koje su se pojavljivale poslije, ali u tom trenutku, nakon to
smo Gane, njegova kobra i ja stajali tamo usred tog crnila, utei
moda nekoliko minuta, a moda i mnogo dulje, sve mije bilo jasno.
Znao sam tko sam. Znao sam to inim i zato to inim. Takoer,
znao sam da moram slijediti red i da se moram vratiti u svoju sobu i
poeti iznova. im sam to pomislio, Gane je glasno udahnuo (s
olakanjem?), kobra se povukla nezadovoljno sikui, a ja sam
ponovno osjetio vrtoglavicu. Pred oima mi je bljesnulo i shvatio
sam da sam ponovno otvorio oi.
Bio sam u svojoj sobi, sjedio sam na krevetu i promatrao takora.
Izgledalo je kao da nisam ni ustao, niti ita rekao; kao da sam se vratio
nekoliko minuta unatrag, do trenutka kad je takor zastao na sredini
sobe i okrenuo se k meni. Ponovno smo se promatrali, a zatim je
takor ponovio svoju reenicu: "Sad lijepo zatvori oi, pomisli na
mene i dopusti da te odvedem na put."
Uh, nisu mi dragi ti takori, pa ak ni kad govore i oigledno nude
kartu za fantastino putovanje u duhovnu stvarnost. Moram ga upitati,
pomislio sam, zato ba takor? No dobro, sad to vie nije
vano. Odluio sam. Odluio sam, izgleda, ve odavno. Zatvorio
sam oi, pomislio na Ganea koji se odmah pojavio ispred mene i
izgovorio rijei iz davnog sjeanja:
"Da. Povedi me. Pristajem."
4
Pao sam u rijeku. Voda mi je ula u usta, ali ja se nisam opirao.
Udahnuo sam njene vode kao da udiem zrak, punim pluima. A
rijeka me zauzvrat ispunila sobom, ne kao voda, ve kao ista svjetlost.
Prola je kroz moja plua i ispunila trbunu upljinu, popela se
kraljenicom do glave i ispunila je, istodobno se irei na ruke i
noge. Svaka moja stanica bila je obasjana iznutra. Bilo mi je lijepo.
Tako lijepo da sam zaboravio na sve to se dosad dogodilo. Od svih
udnih dogaaja, susreta s Ganeom i slika za koje nisam znao jesu li
stvarne ili ne, rijeka svjetlosti koja me proima bila je najudnija.
Moda je to bilo zato jer su svi drugi doivljaji dosad ukljuivali osjetila,
ili privid osjetila, na kakve sam bio navikao. Primjerice, kad
sam u onom nitavilu gledao Ganea, bilo je to kao da gledam nekog
mojim tjelesnim oima. Znam da nije bilo tako, ali tako mi je
izgledalo. J o prije, njegova pojava u kutu mojih oiju bila je takoer
takva, a da ne govorim o takoru za kojeg jo uvijek ne znam je li bio
tjelesno nazoan u mojoj sobi ili ne.
Ovo je, meutim, bilo drukije. Rijeku svjetlosti nisam gledao nikakvim
oima, ni tjelesnim ni mentalnim. Bio sam rijeka svjetlosti i
jedino tako sam je mogao doivjeti. Nije to bilo kao da te svjetlosti
ne bi bilo da mene nema ili kao da je sve to dio mene. Ne, bilo je
jasno da svjetlost postoji neovisno od mene, ali da je jedini nain da
je doivim - vidim - tako da postanem ona. Za divno udo, to je bilo
vrlo lako. I vrlo, vrlo ugodno.
Kad sam se poeo baviti jotiem od samog me poetka oduevio
sam izraz - joti. Koliko je on razliit od naeg - astrologija! Izraz
astrologija oznaava znanost o zvijezdama. Budui daje bila prva,
astrologiji je pripao taj naziv, a ne astronomiji. Meutim, bitno je to
da u prvi plan dolaze zvijezde, nebeska tijela i, u skladu s tim, njihov
utjecaj. joti nema nita s tim! Rije joti znai svjetlo! Ako i
prouava zvijezde koje daju svjetlo (takvo bi objanjenje bilo pomalo
naivno) ipak je u prvom planu neto drugo. Svjetlo! joti je
svjetlo, svjetlo iznutra, svjetlo izvana. Da, doista me privlai znanje
s tako lijepim imenom. Tim vie to ta rije na sanskrtu osim svjetla
u sebe ukljuuje i pojmove kao to su svijest i ivot. Kad kaete
joti opisali ste samu sr postojanja. Rekli ste daje ono ivo, daje
svjesno i daje svijetlo. Predivna rije, taj joti.
Volio sam o sebi misliti kao o jotiiju - onom koji nosi svjetlo.
Nikad to nisam rabio, posebice ne u javnosti. Bilo bi to prenapadno
za moju narav i ukus, a osim toga znao sam daje u tradicionalnoj Indiji
izraz jotii poput titule, a to ovjek ne moe sam sebi nadjenuti.
Ipak, priznajem da sam negdje u sebi, u tajnosti od drugih, elio biti
jotii - onaj koji nosi svjetlo ili onaj koji poznaje svjetlo, najbolje:
onaj koji jest svjetlo. Ne znam koliko sam u tome uspijevao, ali sada,
kupajui se u ovoj rijeci svjetlosti konano samznao kako je to biti
jotii. Sto je jo ljepe, znao sam to znai biti joti jer, bio sam to.
Bio sam svjetlost. Nieg nije bilo osim te svjetlosti. Sva se moja tjelesnost
rastopila u njoj. Zato je nisam vie vidio ni oima ni njihovim
nadomjescima, ali sam je ipak vidio. Kasnije mije potvreno i to iz
ustiju onog tko se smatra ocem jotia, da biti jotii doista ne znai
tumaiti zvijezde ve poznavati tu svjetlost skrivenu od tjelesnih
oiju.
Isprva me svjetlost samo proimala (ili sam ja proimao nju), a
zatim sam primijetio kretanje. Bilo je to kao da prolazim kroz nju.
Iako je svjetlost svugdje bila jednaka i potpuno nepromjenjiva,
izgleda daje bila sposobna stvarati privid kretanja, poput tanahnih
titraja u zavjesi istoga svjetla.
Prolazio sam kroz vrata. Prolazio sam na drugu stranu. Ta je
spoznaja dola neto kasnije kad sam primijetio da opet poprimam
znaajke privida tjelesnosti. Odvajao sam se od svjetlosti i sve je
vie doivljavao kao odvojenu od sebe. Iako mije bilo ao to gubim
taj blagoslovljeni osjeaj jedinstva, pomalo mi se poelo vraati
sjeanje na ono to se dogodilo a s njim i mnoga pitanja na koja nisam
imao odgovore.
to se zapravo dogaa? Prolazim kroz nekakav prolaz, to je
jasno, ali kakav? To je valjda putovanje o kojem je govorio Gane.
Ali rekao je da c'e me on povesti na to putovanje, a njega nema. Gdje
je? I to me eka na drugoj strani? Zato nisam uplaen? Ova svjetlost
je bila tako divna, a sad polako nestaje. Hou li je ponovno
doivjeti?
"Stani. Ne mogu ti odgovoriti na toliko pitanja odjednom." odjeknula
je reenica u mojem umu. "Najprije te moram izvaditi na
drugu stranu."
Iako nije bilo Ganea, a niti njegove vizije, znao sam daje to on.
Njegov me glas (ako je to bio glas) smirio. "to trebam uraditi?" upitao
sam.
"Nita. Samo se nemoj opirati. Da li ti se svidio prolaz?"
"Da, naravno. Da li je to joti?"
"Opet si nestrpljiv. Priekaj malo. Pripremam ti mjesto na ovoj
strani."
Zatim je nastala stanka. J o sam uvijek zamjeivao kretanje kroz
svjetlost, ali sam sada ve bio potpuni promatra. Bio sam poput
arita svjetlosti u moru svjetlosti. Osjeao sam se kao "ja" koji promatra
neto drugo to nije "ja".
"Tako", rekao je Gane. "To e biti u redu. Sad otvori oi."
"Molim?" upitao sam zbunjeno budui da tjelesnih oiju sasvim
sigurno nisam imao (ili ih nisam bio svjestan), a osim toga upravo
sam "promatrao" kako prolazim kroz svjetlost. to dakle da otvorim?
"Ma, nemoj se izmotavati", Gane je podigao glas. "Koliko se
sjeam, ti si poduavao ljude da je stvarnost razliita u razliitim
stanjima svijesti. Pa, uporabi sad to. Otvori oi."
Izgleda da sam bio tuplji nego to sam mislio da jesam, a bilo mi
je i neugodno to me i on precijenio jer, boe pomozi, nisam znao to
eli od mene. Samo sam budalasto rekao: "Ali, moje su oi otvorene.
Upravo promatram svjetlost kako prolazi."
"Uh, s tobom nikad ne zna", promrmljao je Gane. "Idemo polako.
Ima li oi sada?"
"Ne." odgovorio sam. "Ne osjeam ih. Nemam oi."
"ekaj, pa malo prije si rekao da su ti oi otvorene?"
"Da. Ne. I da i ne. Vidim svjetlost koja promie oko mene, ali nemam
osjeaj oiju, niti bilo kakve tjelesnosti. Ipak vidim neto pa
sam zato rekao da su mi oi otvorene."
"Ah." rekao je Gane, a zatim je nastala stanka.
"Gledaj", poeo je ponovno nakon nekoliko sekundi, "u ovom
trenutku prolazi kroz procijep. To je mjesto na kojem se spajaju
razliite stvarnosti. Moe o tome misliti kao o korijenu svemira,
mada to nije ni priblino tako. To je mjesto na kojem se nalazi joti,
tu si u pravu. Kroz taj procijep, ili ako hoe, kroz ta vrata, ne moe
proi nosei sa sobom tjelesnost. Uzgred, kroz vrata je gotovo nemogue
proi i ponijeti sa sobom individualnost, osjeaje, ego ili
sjeanja. Gotovo nemogue. Meutim, tebi e uspjeti posebice zato
jer ti ja pomaem. U ovom trenutku ti si jo u vratima. Na ovoj strani,
gdje te ja ekam, sve je spremno za tebe. Potrebno je samo da iskoristi
ogromnu snagu koja ti je sad na raspolaganju i da stvori oi
kojima e ovdje gledati. Kad to uini, istodobno e stvoriti i
druga osjetila jer su ona za tebe toliko povezana da ih ne moe razdvojiti
jedno od drugog."
"Kako da to uinim?"
"Sjea li se svojih knjiga u kojima si objanjavao ljudima da njihove
misli i osjeaji stvaraju njihovu stvarnost. To je istina tamo
odakle dolazi. To je istina svugdje. Meutim, u stvarnosti koja u
sebe ukljuuje tjelesnost, potrebno je mnogo puta pomisliti ili osjetiti
neto da bi to postala stvarnost. Primjerice, rak debelog crijeva
nee se razviti ako jednom osjeti posesivnost ili osjea na taj
nain. Ali ako to ini godinama, to je ve druga pria. Ili, ako eli
uivati u obilju, nije dovoljno jednom donirati novac u humanitarne
svrhe, ve vie puta, mnogo puta, tako da se stvarnost davanja, koja
znai da se ima to dati, dakle da se ivi u obilju, moe oitovati na
materijalnoj razini."
"Da, to mi je jasno", upao sam pomalo nestrpljivo.
"Ako ti je jasno, onda je sve to jo treba shvatiti to daje snaga
svijesti koja ini taj trik u svijetu tjelesnosti ovdje mnogostruko
pojaana. Dovoljno je pomisliti jednom i misao postaje stvarnost.
Dovoljno je osjetiti jednom i osjeaj postaje stvarnost. Sada me
sluaj. Sve je vrlo jednostavno. Iako "promatra" svjetlost, to nije na
isti nain kako si promatrao svoje knjige tamo kod kue, zar ne?"
"Da. Ovo je drukije, ali ne mogu tono opisati kako."
"Dobro. Sada se prisjeti kako je to bilo kad si meditirao i u jednom
trenutku poelio otvoriti oi. Moe li zamisliti kako se
pokreu miii koji e podii one kapke? Moe li predoiti taj
osjeaj to je mogue tonije?"
"Mislim da mogu. I mislim da sam shvatio to trebam uiniti.
Priekaj malo." Odjednom se u meni pojavilo uzbuenje. Kakva
predivna mogunost! Snaga misli koja moe stvoriti bilo to! Sidhi,
iznimna mo drevnih jogija u praksi. Kako je ono rekao Gane -
stvoriti si oi na ovoj strani? Odlino. To je vie nego odlino.
Meutim, iznenada me uhvatila sumnja, pa sam upitao: "Ganeu,
ako stvorim svoje oi, zato bi se dogodilo da se one otvore na
drugoj strani tamo gdje si ti? Moda e se otvoriti negdje drugdje,
negdje u stvarnosti koju samo ja mogu zamisliti?"
"Ne mogu ti sve objasniti u tako kratkom vremenu." odgovorio je
Gane. "Rekao sam ti da bi ti sve ovo bilo gotovo nemogue da ti ne
pomaem. Imaj malo povjerenja. Hajde, otvori oi."
Dobro, pomislio sam, ima pravo. Doista katkad pretjerujem.
Svjetlost je sada bila potpuno mirna, a ja sam je i dalje promatrao
nekako iznutra. Kad mije Gane objasnio to da radim da bih "otvorio
oi na drugoj strani", isprva sam pomislio da u se trebati naprezati,
ali bilo je zauujue lako. J ednostavno sam zamislio da otvaram
oi i pokuao doivjeti tjelesni osjet oko njih, ba onako kako
bi to bilo "kod kue".
Osjetio sam kako se lagano napreu tanahni miii oko oiju i
kako se gornji kapci polako odvajaju od donjih. Za trenutak nisam
vidio nita; izgledalo mi je kao da su se trepavice slijepile jedna za
drugu. Prolo je nekoliko sekundi, a zatim se slika razbistrila. Uspio
sam! Otvorio sam oi!
5
Otvorio sam oi i ispred sebe ugledao najveu rijeku koju sam
ikada vidio. Odmah sam je prepoznao. Bila je to rijeka iz moje vizije,
iz mojeg "sjeanja"; ono isto mjesto na kojem je dan prvi pristanak
za moje putovanje. To mije bilo jasno iako nisam znao tko ga
je zapravo dao. Meutim, moj je dolazak potvrivao blisku
povezanost s malom istinom na obali nepoznate rijeke, uokvirenom
grmljem i drveem.
Pogled mi je ostao prikovan za rijeku. U njoj je bilo neto
udesno. Neto drago i prisno kao daje isijavalo iz njenog sporog
tijeka. Ne znam zato, ali spore rijeke uvijek su mi izgledale prljave i
muljevite. Ova nije bila takva. Njene vode su bile bistre i sjajne.
Imale su neto zajedniko s vodama one druge rijeke
A
rijeke svjetlosti
koja tee kroz procijep izmeu stvarnosti (u kojoj sam ostavio
svoje tijelo) i ovoga mjesta. Da, ova je rijeka imala u sebi te svjetlosti;
njenim je koritom teklo neto od jotia.
Osim toga, bila je ogromna. J edva se vidjelo do njene druge
obale, a slutio sam da se zbog osobito bistroga zraka udaljenosti doimaju
manjim nego to zapravo jesu. Nekoliko kilometara? Moda.
A moda i vie. Bio je to pravi ocean u sporom, sporom kretanju.
Preda mnom je bila majka svih rijeka. Majka mudrosti, darovateljica
ivota.
Odjednom me proela neka udna sjeta. Kao da sam se prisjetio
davno izgubljene njenosti. J a sam jednomznao ime te rijeke. Kako
je to bilo? Kako je ime majci? Gledao sam u sivozelenu povrinu i
odjednom zauo tihi um njenih valova. Pjevali su pjesmu koju sam
mnogo puta uo, iako nisam znao ni kako, ni gdje. Da, sada se
sjeam njezinog imena - Sarasvati. Tako se zove. Sarasvati, boginja
i majka. Sarasvati.
"Vratit e se k rijeci ponovno, ne brini." progovorio je Gane iza
mojih lea. "Sad bismo trebali krenuti. Uskoro e poetak, a to ne bi
smio propustiti."
Okrenuo sam se prema njemu. Odnosno, poelio sam se okrenuti
i moje su se "oi" usmjerile prema njemu. Meutim, istodobno sam
shvatio da moj boravak na "ovoj strani" ne znai punu tjelesnost.
Imao sam oi, odnosno vidio sam, a izgleda da su i druga osjetila
radila, ali njihovog materijalnog nositelja nije bilo. Nisam imao
tijelo. Odnosno, imao sam tijelo nainjeno od blage svjetlosti.
"Izgleda da nisam uspio stvoriti prave oi. Nalik sam duhu",
rekao sam rairivi svoje prozirne ruke.
"Sasvim zadovoljavajue. Vidjet e te svi koji te trebaju vidjeti.
Hajdemo sad", pourivao me Gane.
Meutim, nisam bio raspoloen za kretanje. Bilo mi je dosta pustolovina,
a glava mi je bila puna pitanja: "ekaj," rekao sam.
"Doista ne mogu dalje. Moramo zastati jer, ako ubrzo ne razjasnim
neke stvari, mogao bih poludjeti. I ovo to se dogodilo sasvim mi je
dovoljno da se osjeam zbunjenim. Shvati, osim to sam te povremeno
viao, ili zamiljao da te viam, jo do prije nepunih sat vremena
bio sam ovjek od krvi i mesa. Nisam imao nikakve vizije ni
astralna putovanja. Dodue, istina je da sam se bavio pomalo
neobinim poslom, ali sve je to bilo, kako da kaem, uobiajeno.
Ovo ovdje", pritom sam rukom zaokruio po zelenom krajoliku, "pa
ak i ti, sve to je daleko izvan uobiajenog. Potrebna su mi razjanjenja."
Gane me pogledao pogledom koji je bio mjeavina podrugivanja
i saaljenja. "Dobro", rekao je. "Pokuat u odgovoriti na neka
od tvojih pitanja. Ali neka to bude brzo, jer vrijeme opet normalno
tee i mi bismo mogli zakasniti tamo gdje idemo." Zatim je sjeo na
travu i rekao: "Poni."
Sjeo sam ispred njega i polagano rekao: "Evo, oito je da me
vodi nekud, a sad si rekao da bismo mogli zakasniti. Kamo idemo?"
"O ivo, moj svemogui oe", Gane je preokrenuo oima, "ovaj
je ovjek jedno nerazumno udo. Zato smo morali zbog toga sjesti?
Da si dopustio da nastavimo, ubrzo bi dobio odgovor na to pitanje!"
"Ljudi su takvi, to dobro zna", odgovorio sam. "Vole znati kamo
idu prije nego to krenu."
"U redu", odvratio je Gane. "Idemo na mjesto i u vrijeme gdje e
zapoeti tvoje kolovanje."
"To je sve?"
"To je sve."
"Dobro", nastavio sam. "Gdje smo sada?"
"To e ti objasniti tvoj uitelj." Ganeu se oigledno urilo i
odgovori su bili kratki i nestrpljivi. Bilo mi je jasno da neu iz njega
mnogo izvui na taj nain, ali jednostavno sam morao pitati dalje.
"Da li je ovo stvarnost, mislim tjelesna stvarnost, ili je vizija,
nekakav astralni svijet ili tako neto?"
Ovo gaje pitanje ipak nasmijalo. "Doista! A kako bi ti razluio
jedno od drugog? Mogao bih ti odrati predavanje o tome, ali budui
da nam se uri", pritom je naglasio rije "uri" i pogledao me ispod
oka, "rei u ti da se radi o materijalnoj stvarnosti, poput one iz koje
ti dolazi. Ostale detalje saznat e poslije."
Dakle, ovo to vidim je pravi svijet! Gane me nekako prenio na
neko drugo mjesto. Pogledao sam oko sebe. Obala rijeke bila je zelena,
ispunjena gustiem, a oko stotinjak metara iza nas poinjala je
uma. Izgledala je pitomo, ali sam odmah primijetio da je klima
ovdje toplija nego u mojim krajevima. Lie drvea je bilo vee, a
velike paprati su pomalo nalikovale na tropsko raslinje koje sam
viao na slikama. Iako je zrak bio svje, osjealo se da vruine ovdje
nisu rijetke. U daljini, uzvodno, rijeka je skretala, a zemljite je bilo
tako rasporeeno da sam mogao vidjeti kako se nadaleko prostiru
zeleni panjaci. Veih naselja nije bilo, ali uinilo mi se da vidim
neto to su mogli biti krovovi kua. Ove misli u meni su potakle niz
novih pitanja, ali morao sam biti brz.
"Isti planet?"
"Da, da", nasmijao se Gane ve pomalo ustajui.
"Isto vrijeme?"
"O tome poslije."
Dakle, nije! Nije isto vrijeme. Nalazimo se negdje u prolosti ili
budunosti. Bilo je prepitomo za moje zamisli o budunosti pa se
nametnuo jedini zakljuak - prolost. Vratili smo se unatrag - pitanje
je samo koliko!
Gane je sada ponovno stajao, a ja sam pourio: "J o samo jedno
pitanje. Doivljavam ovaj svijet svim osjetilima. Promatram,
sluam, njuim... od ega su nainjena moja osjetila?"
"Nainjena su od pozornosti." odgovorio je Gane. "Ali to nije
nita novo. I tjelesna osjetila koja si ostavio kod kue nainjena su
od istoga materijala. Meutim, budui da sam preko procijepa morao
prenijeti tvoj ego i sve to ide s njim, a ostaviti tjelesnost na
drugoj strani, moja pozornost ti pomae odrati ovo to ima. To e
biti dovoljno za sve to ti je potrebno. "Svjetlosno tijelo", kako si ga
nazvao, moe sve to i materijalno, ali i jo neto vie, kao to e
ubrzo vidjeti. Hoemo li krenuti?"
"Da. Idemo. Ali, hoe li biti prilike da te pitam jo neto?"
"Naravno. A sad pazi. Vidi li ono uzvienje na lijevoj strani?"
Pokazao je na zapad, nizvodno, gdje se zemljite blago dizalo i
tvorilo uzvisinu koja je zavravala stijenom. Ispred stijene bila je
istina do koje je vodila staza. Budui da je sve to bilo udaljeno
moda oko kilometar ili dva od nas, nisam jasno vidio detalje. "Da,
vidim." rekao sam.
"Tamo idemo." odvratio je Gane. "Sada zamisli da si tamo, ispred
stijene."
"Molim?"
"Opet ti. Zar u morati jo jednom sve ponavljati?"
Ne, nee, pomislio sam i odmah zamislio da hodam stazom do
stijene. Naao sam se tamo u trenutku. Meutim, iznenadilo me to
se moje vidno polje prije dolaska "zumiralo" na to mjesto - kao da
sam pomou neke mone kamere pribliio udaljenu scenu. Odmah
zatim naao sam se ispred stijene za koju se ispostavilo daje zapravo
polupeina - duboka udubina u stijeni koja je zavravala nadstreni-
com nainjenom od trske. Gane je bio odmah iza mene.
"J ako dobro izvedeno", apnuo mi je u uho. "Vidim da se ve dobro
snalazi. Sada ui ispod nadstrenice."
Nije mi trebao dva puta rei. Bio sam vrlo radoznao da saznam
kamo me to vodio. I, kome me vodio?
U sjeni s lijeve strane, na niskom podestu od drveta prekrivenog
koom, sjedio je ovjek obuen u naranasto. Sjedio je prekrienih
nogu, ruku sputenih u krilo (preko jedne od njih je bila japa - brojanica).
Oi su mu bile zatvorene, oito je meditirao. Ureenje prostorije
bilo je prilino indijski. Pod je bio izraen od nekog laganog
drveta, mjestimice pokriven platnenim pregaama. Ispred ovjeka u
meditaciji bio je mali oltar bez slika ili ikona, ali s cvijeem, voem,
posudicom za kamfor, svijeom i mirisnim tapiima.
Indija, pomislio sam. A gdje bi me drugdje i odveo Gane nego u
Indiju? Meutim, krajolik me zbunjivao. Bilo je previe pitomo,
previe zeleno, premalo suho i premalo vrue. Dobro, rekao sam
sam sebi, budi strpljiv, saznat e.
ovjek u meditaciji djelovao je vrlo dostojanstveno. Znao sam
prepoznati duhovne ljude kad sam ih vidio i bio sam siguran da se
nalazim pred velikom duom. Nagonski sam malo pognuo glavu i
kao da sam se stiao. Gane je to primijetio i tiho mi apnuo: "Ne
brini, on zna da dolazimo. Oekuje nas. Sjedni tamo iza njega." Pokazao
mi je na mjesto s ovjekove lijeve strane, oko pola metra iza
njegovih lea, ali tako da sam mu sa strane mogao vidjeti lice. Sjeo
sam i upitno pogledao Ganea. On se okrenuo po sobi i ispustio
glasno "eh" kad je u kutu ugledao svoj vlastiti kip nainjen od tamnog
drveta. J o me jednom pogledao i namignuo mi. Zatim se pretvorio
u loptu svjetlosti koja se zaletjela u kip. On se malo zaljuljao,
jo neko vrijeme svijetlio, a zatim je svjetlosti nestalo. Nastala je
tiina.
to sad, pomislio sam, to e se dogoditi? Nije se dogodilo nita
barem jo neko dulje vrijeme, tako da sam nakon nekoliko minuta
odluio meditirati. Bila je to neobina zamisao budui da je moje
tijelo ostalo u mojem svijetu (ili vremenu), ali cijela je ova situacija
izgledala vrlo, kako da kaem, sveto. im sam zatvorio oi, osjetio
sam val ljubavi prema ovome mjestu. Osjetio sam kao da sam se vratio
kuci, ili barem na mjesto koje mi mnogo znai. Prolo je nekoliko
minuta, a zatim su poeli dolaziti drugi ljudi. Kad je uao prvi, malo
sam se trgnuo. Pretpostavio sam da e moja pojava izazvati uenje,
ali toga nije bilo. Ulazili su jedan po jedan, tiho zauzimajui svoja
mjesta na podu, do nogu uitelja koji je jo uvijek bio u meditaciji.
Uli su svaki s barem jednim cvijetom u ruci i prije nego bi sjeli,
kratko bi zastali ispred Ganeova kipa i ponudili mu cvijet. Svaki put
kad je cvijet dotaknuo Ganeova stopala, kip bi lagano zablistao. Pitao
sam se vide li to i oni ili tu povlasticu imaju samo moja "svjetlosna"
osjetila.
Da, pitao sam se to e biti kad me ti ljudi ugledaju? Nije bilo nikakve
reakcije. Isprva sam pomislio da su to ljudi navikli na uda pa
im nije nita neobino vidjeti ovjeka nainjenog od jedva vidljive
svjetlosti, ali me jedna sitnica uvjerila da me oni zapravo ne vide. J edan
od njih elio je sjesti na moje mjesto. im je krenuo prema meni,
drugi mu se ovjek tiho obratio: "Ne tamo. Uitelj eli da to mjesto
bude prazno. Nitko ne zna zato." Drugi je na to kimnuo i potraio
drugo mjesto za sjesti.
Osjeam potrebu da kaem kako me je njihov dolazak obasuo novim
obavijestima i zakljucima, ali i novim pitanjima. Ljudi koji su
ulazili bili su obueni onako kako se obino oblae Indijci.
Meutim, boja njihove koe bilaje mnogo svjetlija. Znam da ima Indijaca
koji su potpuno bijeli, ali oni se rijetko sreu. Takoer, oi i
fizionomija njihovih lica bili su vie nalik "bijelom ovjeku".
Izgledalo je to kao da ste bijelce obukli da glume Indijce. Oigledno
su se rase promijenile od ovog vremena (kojeg?) do vremena iz kojeg
sam stigao.
Drugo, mjesto na kojem sam sjedio bilo je, dakle, prazno
oekujui nekog. Ali koga - to nitko nije znao osim uitelja, ovjeka
u meditaciji. Gane me uputio da sjednem na to mjesto. Je li ono
ekalo mene? Uskoro u saznati, pomislio sam. Iznenadilo me i pitanje
jezika. Do sada, tijekom cijele ove pustolovine, razgovarao
sam samo s Ganeom (ako izuzmemo takora) i bilo mi je nekako razumljivo
da priamo mojim jezikom. Ovo je bilo neto drugo. Preda
mnom su bili ljudi za koje je Gane rekao da pripadaju stvarnom,
materijalnom svijetu, ali sasvim sigurno ne pripadaju mojoj kulturi i
ne bih oekivao da govore mojim jezikom. Meutim, dobro sam razumio
njihove tihe primjedbe kada su sjedali na svoja mjesta. Do
sada sam nauio samo dva jezika: materinji hrvatski jezik i engleski
jezik. Ako su ovo Indijci, trebali bi govoriti nekim od narjeja hindu
jezika ili, u najboljem sluaju, sanskrt. to sad? Kako to da ih razumijem?
Moram o tome upitati Ganea.
I na kraju, meu ljudima koji su stigli (bilo je i ena, iako se nisu
isticale ni odjeom ni ponaanjem, ni posebnim mjestima za sjedenje)
posebnu mije pozornost privukao jedan od njih. Bilo je neto
poznato u njemu. Kao da sam njegovo lice ve vidio. Podsjeao me
na nekog, ali nisam mogao odrediti na koga. Bio je to malen ovjek
(svi su oni bili maleni, oko sto ezdeset centimetara visoki), nekako
srameljiv i neugledan. Nije progovorio ni rijei od kad je uao. Sjeo
je i odmah zatvorio oi. Meutim, sjedio je tako daje bilo oito da
ima neku posebnu ulogu - tono nasuprot uitelju.
Nakon nekog vremena svi smo sjedili zatvorenih oiju. Meditacija
je trajala desetak minuta a zatim sam osjetio neko kretanje pokraj
sebe. Uitelj je pognuo glavu i rekao: "Klanjam se lotosovim
stopalima gospodina Vignevare, potomka boanske Ume. On koji
se javlja u liku slona i hrani se plodovima Kapithe, njemu je dana
mo da ukloni tugu i upravlja petostrukim elementima svemira;
njemu se klanjam traei zatitu."
Rijei su razbile tiinu, ali na takav nain daje bilo jasno da se
priprema neto vano. Razumio sam njihovo znaenje, ali su se u
mojem umu odmah pojavile rijei na sanskrtu (njihov izvornik?):
Gaananam bhuta ganadi sevidam kapitva, ambu pala sara
bhakanam. Umautam oka-vinaa karanam namami, Vignevara
padapankaam.
Bile su to oigledno obredne rijei, a istodobno znak da moe
poeti to to ve ima poeti. Uitelj je otvorio oi i pogledao ovjeka
koji mi je prije toga privukao pozornost.
"Potovani", rekao je ovaj, "joti, vrhunsko znanje Veda ima tri
dijela Horu, Ganit i Samhitu."
S ovim rijeima poela je moja muka. Zavrtjelo mi se pred
oima, ne znam zbog ega. Da li je u pitanju bio glas tog ovjeka?
to je to to mi je tako poznato na njemu? Ili se radi o tome da sam
ve pomalo naslutio emu sam to nazoan. Ako sam bio u pravu,
onda sam na povijesnom mjestu, na mjestu na kojem bi svaki joti
uenik elio biti. Slika mi je jo titrala pred oima, a ovjek je nastavio:
"Od ta tri dijela Hora je najizvrsnija. elio bih saznati o njenoj
slavi od tebe. Molim te, kai nam kako je stvoren ovaj svemir? Kako
e zavriti? Kakav je odnos izmeu ivih bia roenih na ovoj Zemlji
i nebeskih tijela koja oko nje krue? Molim te, budi opiran."
J o uvijek sam osjeao muninu, ali morao sam se u sebi nasmijati.
Sada sam znao gdje sam, znao sam to se dogaa, ak sam gotovo
napamet znao to e odgovoriti njihov uitelj. Boe moj, znao
sam i njegovo ime! Pokraj mene, pa makar to bilo i pokraj mojeg
udno providnog "svjetlosnog tijela" kojeg sam, uz Ganeovu
pomo, uspio stvoriti ovdje u njihovom vremenu da bi nosilo moju
svjesnost i osjetila; pokraj mene je sjedio Parashara, jedan od
najveih mudraca iz vedskih vremena! Parashara, otac i uitelj Bhagavana
Vede Vyase, ovjeka koji je zapisao Vede (kae se pod
Ganeovim vodstvom) Mahabharatu i Bhagavad Gitu. Parashari se
pripisuje autorstvo nad spisima koji se smatraju svetim kao to su
Parashara Smriti, Parashara Samhita i, to je za mene, a i za ovu
situaciju bilo najvanije, nad spisom pod naslovomBrihat
Parashara Hora Shastra. Spisom koji se smatra poetkom jotia
kao sustavne znanosti.
Sada sam odjednom postao tjeskoban, pobojavi se da sve ovo
nee potrajati dovoljno dugo da bih uo sve to elim uti. Moram se
osloniti na Ganea, pomislio sam. On me je valjda ovamo doveo s
razlogom. Zatvorio sam oi i bezglasno otvarajui usta pratio
Parasharin odgovor:
"O, Brahmine, tvoja elja da upozna joti u sebi nosi uzvienu
svrhu za dobrobit svijeta. Molei Gospodina Brahmu i Shri Sarasvati,
a takoer i Boansko Sunce, kralja svih planeta i uzronika
stvaranja, govorit u ti o znanosti o jotiu onako kako sam je uo od
Gospodina Brahme."
Parashara je malo zastao, a zatim dodao: "Iz ovog e uenja proizai
samo dobro onom ueniku koji je naklonjen miru, koji potuje
svoje pretke, koji govori samo istinu i koji tuje Boga. Predati ovo
znanje ueniku koji ga ne eli primiti ili ima zloudne namjere, bilo
bi neispravno i imalo bi teke posljedice."
J o uvijek nisam mogao doi k sebi. Bio sam na izvoru, a nisam
mogao u to povjerovati. inilo mi se da shvaam zato me Gane
tako uurbano vodio na ovo mjesto. Upravo sam bio nazoan stvaranju
Brihat Parashara Hora Shastre - Parasharine uzviene znanosti
o vremenu!
6
Kad sam se konano, nakon tog prvog posjeta, vratio u svoj
svijet, od uzbuenja se nisam mogao niti odmoriti kako treba. Nisam
elio niti spavati, niti leati, niti meditirati. Tijelom mi je umjesto
krvi tekao isti adrenalin. im sam se vratio, odmah sam se bacio na
knjige eljan svake obavijesti o Parashari, njegovom vremenu, njegovim
uenicima, jotiu i svemu drugome. Moja potraga za odgovorima
nije bila osobito uspjena. Povijesne i zemljopisne zagonetke
bile su izgleda prevelike i kao da nisu u potpunosti
odgovarale mojem iskustvu. Pouzdano sam saznao samo jedno - ime
uenika koji me privukao i zbunio.
Ipak, da se vratim na to kako je zavrio moj prvi posjet Parashari i
njegovom vremenu.
Kad je poelo izlaganje Hora Shastre, ja sam samo sjedio tamo,
na izgled nevidljiv svima u prostoriji. Sluao sam kako Parashara
objanjava osnove jotia. Poeo je s objanjenjem naela po kojima
dua poprima svoje znaajke - mentalne, osjeajne i tjelesne.
Planeti, ili Grahe, predstavljaju materijalna oitovanja osnovnih
naela koja se u odreenim omjerima utjelovljuju zajedno s duom
svakog ivog bia. Bila je to zanimljiva pria koja je zahtijevala dodatna
pojanjenja i u meni potakla mnoga pitanja. Meutim, nije mi
ni na kraj pameti bilo da pokuam prekinuti izlaganje. Nazoni
uenici takoer nisu pitali niti prekidali. Zapravo je atmosfera bila
prilino sveana, kao da se odvija neki obred, a ne pouka. Tek
kasnije e mi biti objanjeno da je to zapaanje bilo ispravno.
Parashara je nastavio s objanjenjima osnovnih znaajki svake
Grahe. Ne mogu rei koliko je vremena prolo od mojeg dolaska, ali
u tom sam trenutku pomalo prestao sluati i poeo razmiljati o
mnogim pitanjima koje imam. Pitao sam se hou li ostati s njima
cijelo vrijeme ili e se dogoditi neto drugo? Hou li imati prilike
razgovarati s Parasharom? I, moe li se to uope? Kao da odgovara
na moju misao, Ganeov kip je zasvijetlio, a zatim je lopta svjetlosti
izala iz njega. Nazoni, izgleda, nisu primijetili ita od toga. Gane
se oblikovao iz svjetla, proetao izmeu njih i priao mi. "Vrijeme je
da se vrati." rekao je.
Mislim da se iznenadio kad sam bez rijei ustao i poao za njim
jer me pogledao neobinim, ispitujuim pogledom. Meutim, nita
nije rekao.
Izili smo van na istinu ispred polupeine. Sunce je zalazilo i
sjenke su bile duge. Iznutra je do nas dopirao smirujui Parasharin
glas. Gane mi je rukom pokazao mjesto na obali rijeke oito elei
da se vratimo tamo.
"Imam puno povjerenje u tebe", rekao sam mu. "Ali prije nego se
vratimo, moe li mi rei hoemo li ponovno doi ili je putovanje o
kojem si govorio zavreno?"
"To je tek poetak", odgovorio je. "Mnogo puta e dolaziti na
ovo mjesto."
"Hou li moi razgovarati s tim ljudima?"
"S Parasharom, da. Zato si ovdje. S drugima - ne."
"Izili smo prije zavretka. Ne misli li da bih trebao uti sve?"
"ut e sve to je potrebno uti. Osim toga, mislim da ti je pozornost
popustila, zar ne?"
Sve je znao, taj neobini stvor. Da, pozornost mi je popustila, a
izgledalo je da e se izlaganje nastaviti. Materija je bila sadrana u
prvim poglavljima Hora Shastre s kojom sam bio blizak. Moda
neu nita izgubiti.
"Takoer, prvi posjet ima svoja ogranienja", nastavio je Gane.
"Primjerice, poeo si blijedjeti. Nisi dovoljno snaan da predugo
odrava tijelo koje si stvorio, ak ni uz moju pomo."
Imao je pravo. Poeo sam se osjeati neobino. Nije to bio umor -
um mi je ubrzano radio - ali osjeao sam da pomalo gubim dodir sa
svijetom u kojem sam bio. Istina je bila i da sam doista bio prozirniji
nego kad smo doli, a svjetlost nije vie bila blago ukasta, ve potpuno
bijela.
"Imam jo jedno pitanje", izjavio sam.
"Brrr", stresao se Gane. "A ve sam mislio da ti se neto dogodilo
tamo unutra, pa si zaboravio na svoja pitanja. Hajde, pitaj."
"Kojim jezikom govori Parashara? Razumijem ga, ali ne na nain
kojim bi razumio nekog iz svoje zemlje."
Gane me pozorno pogledao: "I mene razumije, zar ne?"
"Da, ali moram priznati da si ti sam po sebi takvo udo da se pitanje
jezika u svemu tome uope nije isticalo. Meutim, rekao si mi
da su ovo stvarni, materijalni ljudi i da je ovo svijet koji je jednak
mojem. Dakle, oni moraju govoriti nekim jezikom. Malo je vjerojatno
da e to biti moj materinji jezik. A ja ih ipak razumijem."
"Parashara i njegovi sunarodnjaci na ovom mjestu govore
jezikom prirode", odgovorio je Gane pokazujui mi da sjednem
pokraj njega. "Unato stavu koji prevladava u tvojem vremenu, a
koji je nastao zbog materijalno usmjerene znanosti, postoji neto to
se zove uroeni ljudski jezik. Odnosno, moda je to najbolje objasniti
ovako: predmeti i pojave u sebi nose zvuk kao svoju znaajku.
Za sunce bi, primjerice, mogao rei da je toplo, okruglo, uto, da
sjaji, daje ivot i jo mnogo toga drugog. Meutim, isto tako je suncu
pridruen i zvuk kao njegova znaajka. Taj zvuk ne moe uti tjelesnim
uima. Mora ga uti putem jotia. Sjea li se kako si doivio
prolaz kroz procijep?"
"Da, nisam imao nikakvog tjelesnog nositelja osjetila, a ipak sam
nekako vidio joti. Poznavao sam ga - bio sam on", odgovorio sam
prisjeajui se tog neobinog stanja.
"Kad bude sposoban ponijeti neto od jotia sa sobom u tjelesni
svijet, na isti nain e moi spoznavati sve oko sebe: ne pomou
osjetila, ve pomou jotia. Obino se to naziva izravna spoznaja, a
u njoj je joti odluujui", zakljuio je Gane.
"Njihov jezik, dakle, u sebi sadri joti?" upitao sam.
"Hm, da. Stvar je u tome da oni, da bi oznaili pojave i stvari,
izgovaraju zvukove koji pripadaju tim pojavama i stvarima kao njihove
znaajke. Trava je zelena. Zeleno je njena znaajka. Postoji
zvuk koji joj takoer pripada ba poput zelene boje. J ezik kojim govore
je nastao tako to su ljudi koji su posjedovali joti jednostavno
promatrali svijet oko sebe i vidjeli kakve zvune znaajke pripadaju
tome svijetu."
Razmislio sam na trenutak o tome, a zatim rekao: "Palo mi je na
um da boja nije apsolutna znaajka. Primjerice, pele e zelenu boju
vidjeti drukije nego ljudi. Mijenjaju li se zvune znaajke predmeta
ovisno o onome tko ih slua!"
Uinilo mi se da me Gane pogledao nekako s odobravanjem:
"J ako dobro pitanje. Zato su se jezici ljudi odvojili od tog prirodnog
jezika. Budui da su sve vie ivjeli izvana, u relativnom i promjenljivom
svijetu, izloeni razliitim prirodnim, klimatskim i drutvenim
utjecajima, zapaanje zvune vrijednosti pojedinih pojava
postalo je ovisno o tome, dakle subjektivno i podlono promjeni.
Istu pojavu razliiti su ljudi zapaali razliito."
Gane je malo zastao da bi jednom rukom pritisnuo glavu svoje
kobre na dolje jer je tijekom njegova govora postala nemirna. Zatim
je nastavio: "Meutim, joti se nalazi na tako osnovnoj razini da se
obzor sluanja iri izvan granica svake subjektivnosti. Drugim
rijeima, ako sluate ili gledate kroz joti, i pela i ti ete vidjeti i
uti istu znaajku trave, odnosno bilo ega drugoga. Zato se taj jezik
zove jezik prirode."
"To nije sanskrt?" upitao sam.
"Pa, sanskrt mu je vrlo blizak. Mislim da taj jezik neki uenjaci u
tvojem vremenu zovu vedskim sanskrtom", odgovorio je Gane.
Zato su mi katkad na um padali neki dijelovi vedskih mantri, pomislio
sam. No, to ne objanjava kako to da razumijem to Parashara
govori. Pitanje nisam trebao postaviti glasno jer je Gane poeo
odgovarati na njega: "Tijelo koje ima nainjeno je uz pomo
jotia. Kad si bio u vratima, stvorio si ga snagom pozornosti koja je
iza sebe imala joti. Kao takvo, ono daje tvojim osjetilima posebnu
osjetljivost na "prirodne" znaajke. Na neki nain, to ti omoguava
da razumije taj jezik."
"To znai da ak i s ovim tijelom ne bih razumio, primjerice,
francuski ili grki?"
"Ne, ne bi. Ali bi ti ga bilo mnogo lake nauiti," dodao je.
"Hoemo li krenuti?"
"Moe", odgovorio sam pa smo ustali. Gane je ekao stojei iza
mene, a ja sam usmjerio pogled na nae mjesto na obali. Ponovno
sam doivio "zumirajui" uinak prijenosa s jednog mjesta na drugo.
Stajali smo pokraj rijeke.
"Sad skoi u vodu", naredio je Gane.
"Molim?"
"Opet ti. Pa navikni se ve jednom na takve stvari!" uzviknuo je
Gane. "Skoi u rijeku. Proi e kroz procijep i vratiti se u svoj
svijet."
Gotovo sam to i uradio kad mi je na pamet palo neto drugo: "A
kako u se vratiti ovamo?"
"Ne brini o tome", rekao je Gane. "Doi u po tebe ponovno."
"Boe moj, nee valjda ponovno poslati takora? Zar ne bi moglo
nekako drukije? I, uostalom, zato si ga uope poslao?"
Gane se grohotom nasmijao. "Misli, ovog momka?" rekao je i
negdje iz dhotija izvadio takora. Zakleo bih se daje to bio onaj isti
koji je uao u moju sobu! Bio je jednako mrav, a iljata njuka mu
se nemirno micala.
"To je moje vozilo", nastavio je Gane. "Zna li zato?"
Odmahnuo sam glavom.
"Zovu me gospodarem prepreka. Kau da mogu pronai izlaz iz
najtee situacije i da me nita ne moe zaustaviti. Zidovi su za mene
prolazni poput vratiju, a nai u svoj put do cilja ak i ako me zatvore
ispod najvee planine." Ovu je tiradu Gane izgovorio snanim glasom
i kao daje zbog toga malo narastao. "Zato mi se mole i zazivlju
me kad im treba pomo."
Zastao je i prodorno me promatrao. Sada je izgledao opasno.
Nestalo je djeakog nestaluka i postalo mi jejasno da stojim ispred
bia ije su moi daleko iznad mojeg shvaanja. Odjednom sam se
osjetio malenim i krhkim. Ponaam se prema njemu kao prema nekom
ludom klaunu koji mi, dodue, malo pomae, a zapravo bih trebao
svaki put kleknuti pred njega, zahvaljivati mu to me poastio
svojom nazonou i moliti ga za milost i naklonost. Nije to bio
strah. Bila je to spoznaja njegove veliine. Osjetio sam da se moje
svjetlosne oi "oroavaju" i jo malo pa bih vjerojatno zaplakao.
Meutim, on se nasmijao i opet je bio onaj stari, zaigrani Gane:
"takor? To je moja mala ala. Pitali su me u poetku koja me ivotinja
najbolje opisuje. Mislio sam da se ale budui daje ova moja
surla svakome vidljiva. Valjda sam elio biti ironian kad sam izabrao
takora. Kao, slonovi se boje mieva i slinih glodavaca i tako
to. Osim toga, uinilo mi se jako smijenim da sloni putuje na takoru."
Vratio je svojeg takoria negdje tamo natrag odakle ga je i
izvadio. (Primijetio sam daje morao zadravati kobru kad je takor
bio vani - izgleda daje bila jako zainteresirana za njega.) "Istina je
da oni pronalaze put tamo gdje drugi ne mogu i da ih nita ne moe
zaustaviti. Zato se mievi i takori pojavljuju prije mog dolaska.
Osim toga", tu se namrtio, "da si dobro gledao moj crte, vidio bi da
pokraj mene uvijek stoji i moje prijevozno sredstvo." (im sam se
vratio, pogledao sam crte i, doista: pokraj podignutog lijevog stopala,
na lotosovom cvijetu bio je i jedan mali glodavac - mi ili
"Znai, opet e takor doi po mene?" upitao sam pomiren sa
situacijom.
"Ne, nema potrebe", odgovorio je Gane. "Kad bude vrijeme, ja
u se pojaviti u tvojoj meditaciji i pozvati te."
"Dobro", odgovorio sam, kimnuo mu glavom (nadam se da je
osjetio iskrene osjeaje i zahvalnost koju sam elio izraziti), duboko
udahnuo i skoio u rijeku.
7
Skoio sam u rijeku oekujui hladan dodir vode, a umjesto toga
sam se naao uronjen u istu svjetlost. Rijene vode bile su ulaz u
procijep kojim sam stigao do ovog vremena i kojim u se, oigledno,
vratiti u svoje. Prijelaz natrag bio je slian dolasku. Ponovno sam
iskusio stanje potpunog znanja potaknuto istom svjetlou prijelaza.
Neko vrijeme sam promatrao kako oko mene teku nijanse
svjetla i opet se javio onaj ispunjavajui osjeaj za kojeg je Gane
rekao da nastaje zbog jotia - korijena svih stvari, sjemena stvorenoga
svijeta.
Kad se nakon nekog vremena kretanje usporilo i zaustavilo, pomislio
sam da e mi trebati Ganeova pomo da se vratim u tijelo.
Meutim, izgleda da ipak nisam bio toliko zbunjen svim tim
dogaajima i da sam neto iz njih nauio. Pokuao sam osjetiti svoje
tijelo - ono koje sam ostavio u sobi i kojeg sam posljednji put bio
svjestan prilikom susreta s Ganeovim takorom. Bilo je zanimljivo
namjerno pokuati osjetiti dijelove tijela. U obinom stanju svijesti
mi smo toliko navikli da osjeamo odreene osjete u tijelu - pritisak,
toplinu, glad, bol, neugodu itd. - da je teko zamisliti kako bi to
izgledalo da tijela nema. Vjerujte mi, jo je tee pokuati vratiti te
osjete, jednom kad se naviknete da ih nema. Teko sam mogao
zamisliti kako je to micati tjelesnim prstima, ali pokuao sam.
Pokuao sam osjetiti i noge, eludac, jezik i miice lica. Isprva nije
ilo, ali kasnije kao da se neto poelo kretati unutar bezobline
svjetlosti u koju sam bio uronjen (koja sambio, zapravo). Moja je
pozornost ponovno stvarala moje tijelo. Ilije vraala moju svjesnost
u moj ostavljeni tjelesni oblik. Kako god bilo, na kraju sam, jo
uvijek bivajui u svjetlosti, osjetio tijelo u potpunosti i postupio jednako
kao i kad sam zakoraio u Parasharin svijet: usmjerio sam pozornost
na oi i - otvorio ih.
Otvorio sam oi i naao se u svojoj sobi gledajui u pod.
Ganeovog takora nije bilo. Sljedee to sam uinio bilo je da pogledam
na sat. inilo mi se da sam dugo bio odsutan, ali prema digitalnoj
budilici iznad kreveta prolo je samo pola sata. Zanimljivo,
pomislio sam. Protegnuo sam se, ustao i odmah krenuo prema polici
s knjigama. Moram priznati da sam pomislio daje sve to zapravo bio
privid, jedna velika obmana mojega uma. J esam li doista bio igdje
osim u zemlji snova nastaloj zbog tko zna kakvih biokemijskih
promjena u mojem mozgu? Bilo mi je jasno da nikakvih dokaza nemam,
osim utisaka i sjeanja koje sam ponio sa sobom. Pretpostavljam
da bi se netko drugi na mojem mjestu dulje bavio takvim
mislima, ali ja sam, barem glede toga, bio dobro pripremljen. Znao
sam da je u takvim sluajevima nemogue odreeno iskustvo nazvati
"stvarnou" a neko drugo iskustvo "ne-stvarnou" ili prividom.
Zato vrjednovati neko iskustvo samo prema materijalnim dokazima?
Moj je doivljaj svakako bio unutarnji, ali to ne umanjuje
njegovu vrijednost ako mi moe pruiti nova znanja koja mogu
primijeniti u praksi. Kao to je Gane rekao, ako je doivljaj potpun,
kako razlikovati svijet koji ima tjelesnost od onog koji je nema?
I tako sam odbacio suvine misli o stvarnosti i prividu te se bacio
na posao. Doista, nije mi bilo stalo ni do ega drugoga. Spavanje,
odmor, obveze - sve je to bilo bespredmetno. Uzbuenje koje sam
osjeao bilo je ogromno. J ednostavno sam elio progutati sve to
sam mogao nai o Parashari i njegovom vremenu. Meutim, kao to
sam ve napomenuo, moja potraga nije urodila pouzdanim plodo-
vima.
Srea je to imam mnotvo knjiga o jotiu, kao i knjiga o Vedama
i vedskim spisima. Meutim, prije ovog to se dogodilo, zanimao
me njihov sadraj, a ne toliko povijesno-vremenski okvir u kojem
su nastajale. Sada sam morao prelistati svaku od stotinjak knjiga
ne bih li naao ono to me zanimalo. A to me zapravo zanimalo?
Zanimalo me u kojem sam vremenu bio? Kada je Parashara izgovorio
Hora Shastru? Takoer, zanimalo me hou li nai neke podatke
koji bi objasnili krajolik i klimu, odnosno ljude, pa i rijeku koja mi je
posluila kao prolaz. Naime, moje udno sjeanje i prepoznavanje
imena rijeke Sarasvati nije ba mnogo znailo. Razum mi je govorio
daje to malo vjerojatno jer je rijeka bila toliko velika da bi mogla biti
jedino Ganga ili Sindh. Prema onome to sam znao, Sarasvati nije
bila stvarna rijeka ve vedski mit. Iako se u Vedama spominje
najvie od svih drugih rijeka, sva tumaenja davala su joj simbolino
znaenje. Takoer, injenica je da u dananjoj Indiji Sarasvati ne
postoji. Postoji jedna mala rjeica na sjeveru, imenom Ghaggar, za
koju se smatra da predstavlja vedsku Sarasvati, ali to zasigurno nije
rijeka iz mojeg putovanja.
Moja potraga uglavnom je bila uzaludna. Dodue, skupio sam
mnogo obavijesti, ali veina ih je bila vrlo neodreena, a katkad ak
i suprotstavljena jedna drugoj. Moda je ak i razumljivo da glede
toga nema opeg slaganja osim onog da se radi o vrlo davnoj
prolosti.
Prvo sam zavirio u svoj primjerak Hora Shastre. Tamo se u uvodniku
kae daje Parashara pripadao eri Dharma Raje iz vremena Mahabharate.
Meutim, nema odreenih godina, ak ni priblino. J edini
nejasni trag je Parasharino predvianje iz 32. stiha u 41. poglavlju
da e se u budunosti pojaviti mudrac zvan Salivahana (navodi se
kraljevska kombinacija - radjoga - koju e taj mudrac imati u svojoj
natalnoj karti: vezu izmeu vladara kendre i kona u Simhami, dijelu
znaka koji opet pripada znaku Lava ili Simhe). Stvar je u tome da se
sluajno zna (valjda prema nekim materijalnim dokazima koji zadovoljavaju
kriterije povjesniara) da je Salivahana ivio oko 72 go-
dine prije Krista. Uvodnik mojeg primjerka Hora Shastre diskutira
da je Parasharino predvianje "dokaz" da je njegovo vrijeme bilo
znatno ranije od vremena Salivahane. Meutim, s tim nisam bio zadovoljan
pa sam traio dalje. Bilo mi je neobino to u tako vanom
spisu nema vie detalja o vremenu njegova nastanka. Konzultacija
sa svim drugim knjigama koje sam imao na raspolaganju, potvrdila
mi je da su glede toga, miljenja zapravo podijeljena.
U biti, o Parashari nisam naao mnogo podataka pa sam pokuao
pronai neto o Vjasi, njegovom sinu i Mahabharati koju je, tvrdi
predaja, on zapisao. Zapadni autoriteti, a to znai znanstvenici koji
svoje zakljuke temelje na materijalnim dokazima, smatraju da je
Mahabharata nastajala negdje izmeu 1700. do 700. godine prije
nae ere (E.W. Hopkins), ali ima miljenja daje to bilo ak kasnije,
oko osmog ili devetog stoljea prije Krista (J .A.B. Buitenen) uz napomenu
da su zadnji dijelovi pridodani Mahabharati negdje oko
400. godine poslije Krista. Glede arheolokih dokaza o gradovima
koje spominje Mahabharata, istraivanja ugljikom C-14, pokazala
su da su neki predmeti iz Hastinapurua (grada prijestolnice dinastije
Kuru) stari oko 3000 godina, dakle datiraju u vrijeme oko 1000 godina
prije Krista. Sve to zajedno prilino je neodreeno i smjeta
mogue Parasharino vrijeme u razdoblje dugo 2100 godina (od 1700
pr. K. do 400 pos. K.)! To mi ba, pomislio sam, ne pomae previe.
Dodatnu zbunjenost u mojoj potrazi za Parasharinim vremenom
stvorila je injenica da su kulture nastale na podruju Indije uvijek
imale drukije poimanje vremena nego to smo to nauili mi, odgajani
i obrazovani pod utjecajem zapadne znanosti. Ne samo daje povijest
za njih ciklika, dakle ponavlja se u krugovima, dok je za nas
pravocrtna, dakle ide u jednom smjeru, ve su vremenska razdoblja s
kojima baratamo mi poput sekundi u oima tipinog zastupnika,
primjerice, hinduistikog pogleda na svijet. Ima mnogo primjera kojima
se to moe zorno prikazati, ali ini mi se daje zgodan jedan iz
podruja astrologije, odnosno jotia. Surya Sidhanta je astronomski
spis koji opisuje postupke izraunavanja poloaja planeta, kretanja
Zemlje oko Sunca, Mjeseca oko Zemlje, godinjih doba i svega
onoga stoje astrologiji potrebno da bi bila astronomski precizna. Na
poetku spisa, u drugom stihu prvog poglavlja kae se d a je Surya
Sidhanta "predana" od samog boanskog Sunca velikom Asuri (demonu)
Maji i to na poetku posljednjeg Zlatnog doba (krita juge). U
iduim stihovima (1. poglavlje, stihovi 29 do 34) objanjava se to to
znai u ljudskim mjerilima: prije vie od 2,164,960 godina!
Dva milijuna godina! J esu li ljudi uope bili na Zemlji u to
vrijeme? J esu, prisjetio sam se, ali, tom se vremenu nikako ne moe
pripisati neka povijesna vrijednost, jer po naim standardima pripada
dalekoj pre/povijesti. Surja Sidhanta daje vrlo zanimljiv nain
izraunavanja pojedinih doba a o emu se u dananje vrijeme mnogo
govori. Meutim, budui da se radi o tako velikim brojkama, teko
da one imaju neko praktino znaenje. itajui o tome shvatio sam
da je tematika jako zanimljiva i mentalno zabiljeio da postavim
neka pitanja Ganeu, a moda i Parashari. (Boe, valjda u doista
imati jo prilike za to!)
Dakle, shvatio sam daje poimanje vremena o kojima govore spisi
povezani s vedskim razdobljem neto sasvim drugo od onog o emu
govori suvremena znanost. Primjerice, u uvodu Surya Sidhanti
ponovno se raspravlja podrijetlo indijske astronomije i astrologije,
pa i samog spisa koji je, unato tvrdnji koja se iznosi na poetku i
unato znanju da se mnogo pisanog materijala izgubilo, a jo vie nikad
nije ni zapisano, smjeta u razdoblje izmeu 400. i 1100. godine
nae ere! tovie, ak se govori o tome da su Indijci svoju astronomiju
i astrologiju nauili od Grka i to zahvaljujui Aleksandrovim
osvajanjima u 3. stoljeu prije Krista.
Tome nisam vjerovao (nije udno to je jedan suvremeni jotii
takav komentar nastanka Surya Sidhante nazvao "kolonijalno politikim")
jer smatram da su materijalni dokazi u ovakvim sluajevima
nedovoljni. Samo zato jer nema takvih koji bi potvrdili postojanje
civilizacije i znanja u ranijim vremenima, nije nuno zakljuiti
da tog znanja tada nije bilo. Iako postoje podaci o starim gradovima
u Indiji koji prema ispitivanjima radioaktivnim ugljikom seu i do
7000 godina prije Krista (primjerice, drevni Mahrgarh u blizini Bo-
lan Passa u Pakistanu) nekako sam osjeao da se bolje osloniti na
duhovne autoritete nego na ono to pie u naim povijesnim knjigama.
A znao sam da veina duhovnih uitelja (u iju autentinost
na tom podruju nisam sumnjao), poput Shri Yukteshvara, Shri
Aurobinda i Vivekanande smatraju da je joti kao astrologija
mnogo stariji nego to se to moe zakljuiti iz pisanog materijala.
Pronaao sam jo jedan podatak. Varaha Mihira, jedan od velikih
jotiija starih vremena, ivio je (tu uglavnom postoji suglasnost)
oko 500 godina prije Krista. Iz njegovih je spisa jasno da on
Parasharu smatra autoritetom i davnim pretkom.
Moj je zakljuak bio daje, ako je moja vizija bila autentina i ako
sam doista bio nazoan Parasharinom otvaranju poduke o Hora
Shastri, to svakako bilo prije vie od 3000 godina! Ipak, iako me pomisao
na takav vremenski razmak oamutila, nekako sam osjeao da
to i nije tako mnogo. Moda sam itajui o milijunima godina o kojima
govori Surja Sidhanta poprimio neto od njenog naina
gledanja na vrijeme.
Drugi problem koji me muio - problem rijeke - nisam uspio
uope rijeiti. Na kartama Indije Sarasvati ne postoji. Sve to sam
uspio pronai je jedna mala rjeica - Ghaggar - koja se na sjeveru
Rajasthana ulijeva u Sutlej ili kako ga jo zovu Shutudri, a kasnije u
Sindh. Meutim, nisam mogao zamisliti daje to bila rijeka na ijim
sam obalama stajao. Bila je previe sitna i beznaajna. Osim toga,
njeno je korito, izgleda, veim dijelom godine suho. Meutim, istina
je da sam u knjigama naiao na tvrdnje da je to bila vedska Sarasvati,
a da su pjesnici malo pretjerivali opisujui njenu slavu i veliinu.
Iako sam bio sklon povjerovati da Indijci vole pompoznost, postojao
je jo jedan detalj koji me zbunjivao. Moja je rijeka tekla od istoka
na zapad. U to sam bio siguran prisjeajui se pogleda na nju, a posebice
s istine ispred Parasharinog uilita. Iako se moglo dogoditi da
na nekim mjestima rijeka vijuga i to znatno, jasno sam se sjeao pogleda
u daljinu, niz rijeku, tono u smjeru zalazeeg sunca. Rjeica
na suvremenim kartama Indije za koju se pretpostavljalo da je Sarasvati,
tekla bi prema jugozapadu. S obzirom na to da sam ipak mogao
vidjeti samo jedan manji dio rijeke, to bi se moglo podudarati. Osim
toga, za 3000 godina ili vie, njezin se tok mogao promijeniti.
Meutim, ipak! Neto mi je iznutra govorilo da je moja Sarasvati
neto drugo, neto vee i znaajnije. Gangu sam mogao precrtati
(ona tee u suprotnom smjeru), a pitanje Sindha ili drevne rijeke Ind
na ijim je obalama, smatraju povjesniari, evala predvedska civilizacija
Inda (koja je nestala nakon takozvane arijevske najezde - za
to sam kasnije saznao da je takoer jedan od mitova-pogreaka suvremene
povijesti) jo je uvijek ostalo otvoreno.
Sve u svemu, nakon nekoliko sati zadubljenog prouavanja bio
sam bogatiji za nekoliko sumnji i spreman za niz pitanja koja u
postaviti im za to budem imao prilike. Naravno, u mojoj je biblioteci
broj knjiga ogranien. Vjerojatno bih postigao mnogo vie da
sam se otputio u knjinicu i proveo tamo dan ili dva prouavajui
zemljopis i povijest drevne Indije. Meutim, za poetak, i to je bilo
dovoljno.
J edno je bilo sigurno: naa vizija povijesti zapravo je nejasna. Zapadna
civilizacija sigurna je samo u ono to se dogaalo posljednjih
nekoliko stoljea. Sve ostalo moglo bi biti predmetom legendi i
pria. Tko smo mi zapravo i kako smo postali takvi - na to pitanje
odgovora nema, posebice ako se oslanjamo samo na tvrde, materijalne
dokaze. Oni su pod utjecajem vremena i prije ili kasnije nestaju,
ne ostavljajui iza sebe dovoljno tragova da se zadovolji naa
udnja za opipljivim. Duh neke kulture moda se lake prenosi
putem neeg drugog a ne posude za kuhanje, ostataka zatitnog bedema
ili kipa nekog boanstva. Moda bismo se, ako elimo saznati
vie o tome, morali okrenuti u tom smjeru. Razmiljajui na taj
nain shvatio sam da sam mnogo vie na strani starih civilizacija,
posebice vedske, koje su na vrijeme pokuavale gledati drugim
oima. Povijest je toliko ogromna, toliko duga i velika, daju nije
mogue ispriati ljudskim rijeima tako da bude smislena i
praktina. Mnogo je bolje zaodjenuti je u mit i legendu i tako
prenijeti ono to je bitno. Naravno, osim ako silom ne elimo svojoj
vlastitoj kulturi pridati preveliki znaaj i proglasiti je najboljom, odnosno
ciljem kojem su sve stare kulture teile. Ako tako gledamo,
sigurno je da emo biti skloni tvrditi da povijest poinje sa starom
Grkom, dolaskom Krista ili neim drugim nama vremenski bliskim
i za nas znaajnim, a da sve drugo vrijedno truda ne moe biti mnogo
starije od toga.
Pa, nadam se da u se s vremenom barem malo pribliiti rjeenju
tih zagonetki. Vidjet emo, pomislio sam. Sreom, sada sam imao
neki izvor - koliko god on bio subjektivan - na koji sam se mogao
osloniti. Ako ne dobijem odgovore od Ganea ili Parashare, onda
mogu zakljuiti da odgovora niti nema.
Ah, da, ipak postoji neto to sam saznao sa stopostotnom si-
gurnou: ime Parasharinog uenika, istog onog koji je sjedio nasuprot
njemu i koji mu se na poetku obratio. Dakle, sada mi je bilo
poznato ime ovjeka koji me privukao na tako neobian nain i s kojim
sam osjeao povezanost koju nisam znao objasniti.
On se zvao Maitreya.
II dio
MAITREYA
8
Maitreya je sjedio pognute glave ispred Parashare. Ne, nije elio
uti ono to mu je govorio njegov voljeni uitelj. Njegova vizija
svijeta bila je potpuno drukija. Ne samo vizija svijeta, njegovi planovi
za budunost vlastitog ivota bili su drukiji. A sada je
Parashara sve to promijenio s nekoliko odmjerenih reenica. Kako
bi mogao odbiti? Kako je uope mogue odbiti neto ovjeku koji ga
je toliko zaduio? A ipak, kao to je i sam rekao, to je morala biti njegova
odluka, njegov izbor.
Iznenada, Maitreya je osjetio dah velike rijeke iz doline. Majka
Sarasvati je i dalje tekla pjevajui svojoj djeci o davnim vremenima.
Tisuu puta je sluao njezin glas - njene valove, kretanje njenog velikog
sporog tijela - i uvijek je uo pjesmu vjenosti. Sada, meutim,
Sarasvati je dodala nove harmonije svojoj jedva ujnoj simfoniji. Iz
savrenog tkanja iskrala se jedna nit koja je prijetila svemu onome
to je Maitreya zvao svojim svijetom. J esu li tome uzrok bile
Parasharine rijei? Ili se on zbog njih promijenio i sada uje ono to
mu je prije bilo skriveno? Kako god bilo, Sarasvati je sada pjevala i o
budunosti. A to je bila budunost koja se Maitreyi nije sviala. Ni
najmanje.
To je moja krivica, pomislio je. Parashara me upozoravao vie
puta. Pokuao me nauiti da ne stvaramslike svoje stvarnosti ve da
je ivim takvu kakva jest. Mislio sam da sam prihvatio njegovo
uenje, a sada vidim da sam negdje duboko u sebi, skriveno ak i od
svojeg vlastitog pogleda, inio upravo to: stvarao sam slike o sebi, o
svijetu u kojem ivim, o svemu. "Moe planirati", govorio mi je
Parashara, "ali se nemoj vezivati za svoje planove. Dopusti inteligenciji
veoj od tvoje da odredi ispravan tijek tvojega puta. Potrebna
ti je mudrost neodreenosti. U svakom trenutku odravaj neki stupanj
neodreenosti."
Neodreenost! - u mislima je uskliknuo Maitreya. Sad je doista
imam dovoljno! Unato savrenom znanju o jotiu, upao sam u
neto iji rezultat nadilazi zakone koji upravljaju karmom ljudskih
bia.
Tako je mislio Maitreya, sjedei ispred svojeg uitelja, pomalo
mu zamjerajui to njegova ranija upozorenja nisu bila jasnija i to
mu je dopustio da ostane u "neznanju" praktino sve do trenutka odluke.
Ipak, ispod te gotovo djeake pobune (davno je ve prolo
vrijeme kad je Maitreya bio mladi koji se buni protiv nametnutih
autoriteta) poeo je osjeati struju razumijevanja. Njegova ljubav
prema uitelju bila je prevelika, a da bi doista mogao kritizirati njegove
postupke. A povjerenje koje je imao bilo je takvo da bi vjerojatno
slijedio njegove naputke ak i kad ih ne bi razumio. Parashara
mu je mnogo puta rekao da mu je to slabost, a ne prednost. Rekao mu
je da je sljedbenitvo u redu za obine ljude (to li je mislio pod
tim?), a da on mora biti sposoban donositi svoje odluke. Bilo bi to
lijepo da nije jo dodao da to moraju biti odluke koje e biti savreno
ispravne. Kako da on, Maitreya, zna koje su odluke savreno ispravne?
Dobro, Parashara gaje nauio kako prepoznavati znakove i
uti poruke koje su dolazile od Nje (Nje - tako ju je zvao i kad bi to
rekao pred drugima svi su mislili da govori o majci Sarasvati - on ih
nije ispravljao), ali se unato svemu vie volio osloniti na svojeg
uitelja. Bilo je to sigurnije, barem mu se tako inilo. Kuda je sada
nestala ta sigurnost? I kako e sve to zavriti ako bude morao napus-
titi ono to je volio i krenuti putem kojim, ako je dobro razumio, jo
nitko nije krenuo?
Maitreya je podigao pogled da bi susreo Parasharine oi koje su
ga promatrale. Te oi - bile su duboke i obdarene sjajem. to god ti
odluio, tako e biti najbolje, kao da su utke govorile. Uitelj je
rekao ono to je bilo potrebno rei i sada su iz njega zraili samo ljubav
i podrka. Meutim, Maitreya je sada mogao naslutiti tragove
tuge. Ni njemu nije lako, pomislio je. Ovisan je o mojoj odluci - on,
jedan od sangadija - uvara - ovoga svijeta.
istina ispred Parasharinog uilita bila je osvijetljena kosim
zrakama jutarnjeg sunca koje su dolazile s Maitreyine lijeve strane.
Avini su veprojahali licem Zemlje. On i Parashara ovog su ih jutra
obredom doekali: prve dvije zrake sunca, dva konjanika koja
donose svjetlo. Od tog je trenutka prolo neto vie od sat vremena.
Maitreya je sjedio leima okrenut stazi koja je dolazila iz nieg
dijela, od rijeke, gledajui prema ulazu u polupeinu. Parashara je
sjedio nasuprot njemu, licem okrenut sjeveru. Promatrali su se
utke. Tiina je bila duboka, prekidana samo nejasnim utanjem
trave ispod bunja, gdje su prolazile male ivotinje. U daljini, Sarasvati
je jasno potvrivala svoju prisutnost. Obian ovjek vjerojatno
ne bi primijetio nita. Moda bi samo po mirisu naslutio blizinu velike
koliine vode. Ali, nekako, Maitreya ju je uo. Ovdje sam, pjevala
je, ovdje sam. Teem i tei u zauvijek, zauvijek, zauvijek...
Iako nije znao kako bi pomirio Sarasvatinu pjesmu s onim to je
upravo saznao, vjerovao joj je. J er, kako bi drukije moglo i biti?
Bez obzira na njega, bez obzira na to to e on odluiti, Sarasvati e
uvijek tei jer ona je vie od rijeke; ona je majka svih rijeka i darovateljica
ivota ljudima koji ive od njenih voda. J o i vie, ona je
duhovna majka svakoj mudrosti i ostat e utisnuta u svijest ljudi
dalekih zemalja i vremena koja tek trebaju stii. Moda e oni zaboraviti
njezino ime, ali to njoj nee smetati. Njezin je tijek povezan s
vjenou koja nije roena, niti moe umrijeti. Dogodilo se, eto, da
on, Maitreya, mora odigrati neku ulogu u njenom tijeku, ne kroz
prostor, ve kroz vrijeme, ali i to je samo dio vee predstave: boan -
ske Lile koju Maitreya moda nikada nee shvatiti.
Sarasvatin neujni poj i misli koje su mu nadole primirile su
Maitreyu. Kao da mu je bilo lake. Kao da je s njegovih ramena
skinut velik teret. Iako je morao jo razmisliti (o da, sigurno e
razmiljati dugo o tome), Maitreya je zapravo ve donio svoju odluku.
Taj je trenutak osjetio u svojem srcu. Anahata mu se rastopila
poput tekueg maslaca kojim su jutros u homi on i Parashara nahranili
vjeno gladnog Agnija. Nije se nasmijeio, niti je ikako pokazao
da je toga postao svjestan. Moda se bojao tako brzo i naglo rei
svoje da. Moda je mislio da e ga Parashara smatrati povrnim. U
svakom sluaju, nije dopustio da ta spoznaja izie na povrinu. Neka
jo malo dozrijeva, mislio je, imam dovoljno vremena. O velika
rijeko, da, toga u izgleda imati napretek. Bit u ovjek kojeg
vrijeme moe ekati.
U tom trenutku Parashara je naglo ustao. elio je rei da je sastanak
zavren. Stojei, okrenuo se nalijevo od sebe i kao da je promatrao
nekoga ili neto. Izgledalo je kao da razgovara s nekim. To je
bio dio njegova neobinog ponaanja u posljednje vrijeme. Maitreya
ga je viao kako stoji na istini ispred uilita ili kako hoda obalom
rijeke i kao da je bio odsutan. Odnosno, izgledalo je to kao da je
usmjeren na neto to obine smrtne oi nisu mogle vidjeti pa je
izgubio svoju znakovitu udubljenost u sadanji trenutak. To se
ponavljalo vie puta i svi su se pitali to se dogaa. Maitreya je sada,
saznavi za nadolazee dogaaje, bio u napasti da njegovo
ponaanje oznai kao zabrinutost. Meutim, neto u njemu govorilo
je da to nije tako.
Sada ga je radoznalo promatrao. Parashara je izgledao zadovoljan,
na onaj svoj nedokuivi nain. Moda je shvatio da sam donio
odluku, pomislio je Maitreya. On je uvijek nekako znao to drugi
ljudi misle i to e uiniti, iako je to poricao. Moda on doista nije
imao takva saznanja, ali jedan dio njega tako se ponaao. I sada je
Parashara odluio ustati i prekinuti utnju ba kad je on, Maitreya,
postao svjestan daje odluka ve donesena.
"Vrati se u selo", rekao je Parashara ne gledajui vie u Maitreyu.
"Razmisli dobro o onome to si uo. Ako ima pitanja doi k meni i
pitaj. Meutim, iskoristi znanje koje sam ti dao. Postoje i drugi koji
ti mogu pruiti odgovore, mudriji od mene."
Maitreya je znao to znae njegove rijei. Da, moe doi i pitati,
ali zapravo sam ti sve rekao i nema vie potrebe da troi moje
vrijeme. Ako ima sumnje, najbolji nain da ih rijei je da se
povee s Njom. Ona te vodi cijelo vrijeme i sada ti je potrebna. J a
nisam tu da ti pruam utjehu. Da, to su znaile njegove rijei: sve
smo si rekli, nema se to dodati i sada moe ii.
Maitreya ga je za trenutak promatrao, onako visokog. Bio je to
najvei ovjek kojeg je ikada vidio. Svi drugi njegovi suvremenici,
ukljuujui i njega, nisu mu bili ni do ramena. Gdje god bi se pojavio,
privukao bi pozornost svojom visinom. To je psiholoki djelovalo
tako da su svi sluali ono to je Parashara imao za rei jer je dolazilo
"s visina".
Bio je dobar uitelj, vrlo strog i otar. Ljubav koja je isijavala iz
njegovih rijei nije bila svakome vidljiva. I samom Maitreyi je trebalo
nekoliko godina dok je nije zamijetio. Meutim, znajui za nju,
Maitreya ju je i u ovom, za sebe tekom trenutku, sasvim lako prepoznao.
Znao je da Parashara brine o njemu, ne samo kao o ueniku
koji mora prenijeti njegovo uenje nezamislivo daleko, ve kao i o
ljudskome biu.
Upravo zato je odluio prihvatiti njegov nain. Polako je ustao i
rekao: "Hvala ti, uitelju, to si podijelio svoje znanje sa mnom. Nadam
se da te neu razoarati. Kad donesem odluku, vratit u se k
tebi."
"Nema potrebe, ja u tebe pronai", odvratio je Parashara.
Maitreya je na to kimnuo glavom, sklopio ruke u pozdravu, okrenuo
se i polako krenuo stazom prema rijeci. Za nekoliko sekundi
Parashara i njegovo uilite bili su skriveni gustim granjem drvea.
Kao da su nestali u nekom drugom svijetu, odvojeni zelenom zavjesom
tiine. Maitreya se za trenutak zapitao je li sve to bilo stvarno?
Postoji li uope ovo mjesto ili su to samo njegovi snovi kojima se
vraa uvijek iznova i iznova? Nije bio siguran da e odmah krenuti
prema svojoj kui. Morat e ponovno razmisliti o svemu, a za to mu
je potrebna samoa. Imao je potrebu da se prisjeti svojeg
dosadanjeg ivota. Moda e tako lake sagledati svoju budunost.
Hodao je stazom niz obronak uzvienja, kroz umu. Doao je na
istinu koja je nakon stotinjak metara zavravala u rijeci. Staza gaje
vodila na istok prema jutarnjem suncu koje jo uvijek nije bilo visoko.
Da je krenuo na zapad, naiao bi na selo i, vjerojatno, na jutarnji
obred kupanja. Sada je to elio izbjei. Nije mu trebalo drutvo
ljudi. Traio je drutvo nekog drugog: onog koga nije mogue dozvati
kad ti se ini da je potreban; nekog tko dolazi kad je potreba
stvarna. Maitreya je u sebi molio daje ovo takva situacija.
Hodao je nesvjestan malih glodavaca koji su bjeali pred njim;
nesvjestan majke Sarasvati koja je tiho strujila u suprotnom smjeru i
ptica koje su dizale buku prije njegova prolaska. Iako je znao da tako
nee privui onu kojoj se nada, Maitreya se nije mogao oduprijeti
sjeanjima. Nadolazila su poput valova, jedan za drugim, ljutei
slojeve njegove obrane i potapajui zadnju nadu da e se sve vratiti
na staro i da e svijet ponovno biti isti.
9
"Sutra e zapoeti tvoje uenje o unutarnjem svjetlu", sveano je
izjavio otac nakon zavrenog objeda, a zatim zautio. Svi su ga promatrali
kao da oekuju neku posebnu reakciju. Unutarnje svjetlo,
pomislio je Maitreya, zato bi to meni bilo zanimljivo? Nadao sam
se nekom putu, moda posjetu roacima na drugoj strani rijeke, a
kad tamo, sutra poinje - uenje! Ipak, nita nije rekao. Samo je
iroko promatrao oca ne pokazujui svoje osjeaje. Znao je da e
uti jo neto, a moda na kraju i to uenje ispadne zanimljivo.
J o jutros, kad mu je majka rekla da se danas popodne nee igrati
s drugom djecom, Maitreya je zakljuio da se dogaa neto posebno.
To mu nije bilo drago, kao to takva vijest ne bi bila draga nijednom
petogodinjem djetetu. Ipak, nije se bunio. Ton majina glasa govorio
mu je da se radi o neemu vrlo znaajnom. Zapravo gaje zahvatilo
uzbuenje i nije mogao doekati podne kad mu je otac trebao sve
objasniti. Majka je odbijala njegova navaljivanja da mu otkrije tajnu
i tako ga cijelo vrijeme odravala u iekivanju. Morao se kupati
dulje nego obino, a zatim mu je majka dugo trljala ulje sezama u
kosu i posvuda po tijelu. To nije bio ba svakodnevni postupak, ali je
Maitreyi prijao. inilo mu se zabavnim da se majka toliko bavi
njime.
"Reci mi, to e to biti danas?" umiljavao se svojim najslaim
glasom.
"Otac e ti rei, to je njegov zadatak", odgovarala mu je majka
kroz smijeh, jednom rukom ga kakljajui po trbuhu, a drugom utrljavajui
ulje u njegova ramena.
"Ali, reci mi, molim te", bio je uporan Maitreya kao to to znaju
biti mali djeaci. "Molim te. Ako mi ne kae, bit u jako, jako
tuan." Pogledao je majku najumiljatije to je mogao, malo
napuivi usne i poprimivi izraz za koji je znao daje neodoljiv. Kad
god je neto elio, bilo je dovoljno da tako namjesti izraz lica i odrasli
su odmah skakali i ispunjavali njegove elje. Bilo je to njegovo
"arobno lice" kojem nije mogao odoljeti ak ni njegov djed, veliki
mudrac Kusaru (zapravo, kad malo razmisli, "arobnom licu" bio je
posebice podloan upravo on, djed Kusaru kojeg su drugi ljudi smatrali
svecem).
Meutim, ovaj put ni "arobno lice" nije bilo dovoljno. Majka je
samo nekoliko puta podigla obrve lukavo se smijeei, dajui mu
jasno na znanje da do podneva nee biti nita od odavanja tajni.
I eto sada, nakon stanke, otac je nastavio: "Pribliio se briljivo
odabrani dan poetka tvojeg kolovanja. Mjesec je dobio blagoslov
jete, najstarijeg sazvijea i sutra drubuje s Mulom, prvim sazvijeem
u velikom nizu; korijenom iz kojeg ivot crpi ak i boansko
Sunce. Sutra je takoer petak, dan kojim upravlja ukra, uitelj
koji ne posustaje ak ni pred neznanjem Asura. Dogodilo se da je
tvoj djed Kusaru izraunao da je na svom putu po nebu ukra izabrao
sutranji dan da pokae svu svoju blagost i da zastane na dvadeset
sedmoj stepenici Mina, znaka Riba, tvorei tako veliku Vidhja
J ogu."
Nakon ove sveane izjave koju je izgovorio u jednome dahu, otac
je ponovno zastao, pogledavi svojeg sina nekim novim pogledom.
Bilo je u njemu velike, prevelike ljubavi. Iako je bio strog otac kojeg
se kao djeak Maitreya katkad i bojao, u trenucima poput ovoga otkrivao
je onaj njeni, roditeljski dio sebe. "Dugo smo ekali ovaj
dan. Znali smo za njega jo od trenutka kad si nam se pridruio na
ovome svijetu. I eto, taj jedan doao. Ti si jo sasvim malen, ali tvoja
sudbina poinje sutranjim danom", nastavio je otac sagnuvi se k
Maitreyi i primivi ga za ruke. "Sada jo ne razumije sve to sam ti
rekao, ali uskoro e o tome znati mnogo vie nego to znam ja."
Maitreya je tiho promatrao oca. Oi su mu bile irom otvorene i
kroz njih je upijao oevu brinost. Bila je istina da nije razumio
mnogo od onog to mu je reeno, ali je razumio sve to je otac
osjeao. Mnogo puta tijekom djetinjstva, ali i kasnije, sjeao se toga
trenutka. Moda nikad nije bio tako povezan s ocem kao tada.
Sjeanje na taj trenutak bilo je snano i ivo u njemu. Nadolo je
prvo, ak i sada kada se, hodajui uzvodno pokraj majke Sarasvati,
Maitreya pripremao krenuti putem kojim jo nitko nije proao. Iznenada
je shvatio da je prvi korak nainio upravo toga davnoga dana
prije mnogo godina. Kako je to udno, pomislio je. J a sam taj koji
mora krenuti, a ipak su me za tu odluku pripremali od djetinjstva.
J esu li znali za nju? Da li je uope bilo mogunosti da bude drukije?
J esam li imao izbora?
O, da, imao je izbora. Kao to je izbora imao i njegov djed Kusaru
izraunavi najpovoljniji dan za poetak njegova naukovanja.
Izbora je imao i njegov otac pripremivi ga za taj dan. A i on je,
mnogo puta poslije, od svega toga mogao odustati. Mogao je krenuti
asnim ivotnim putem svojega oca, a ne onim koji je zacrtao Kusaru
i proveo Parashara. Pa ak i sada, on, Maitreya, ima izbor.
Mogao bi zastati, prekinuti sve to. Ili, moda, samo odgoditi? Na tu
je pomisao osjetio neko olakanje. Bilo bi lijepo ponovno se vratiti u
rutinu ivota kojeg je tako volio. Moda bi na neko vrijeme mogao
zaboraviti teret odgovornosti koji mu sada sjedi na leima? Moda,
moda... Ali kako da to uini kad je sve bilo tako namjeteno da oko
njegove "odluke" gotovo da i nema sumnje?
Tada davno, od oeva objanjenja zato je izabrani dan vaan i
posebno povoljan, Maitreya naravno nije razumio nita. Bio je jo
dijete, i to zaigrano dijete. Meutim, otac je imao pravo kad je rekao
da e uskoro znati o tome vie od njega. I doista je bilo tako. Nauio
je mnogo o unutarnjem svjetlu i o tome kako se ono oituje u
vanjskim stvarima i pojavama. Nauio je raspoznavati njegove nijanse
prema planetima, nositeljima i aritima njegovih zraka. I
saznao je zato je za njega izabran ba taj dan, dan velike Vidhja
J oge. Znajui to, takoer je shvatio daje otac imao pravo i onda kad
je rekao da je tim danom zapoela njegova sudbina.
U svojem je uenju proao i kroz znanost o Muhurti - odreivanju
povoljnih poetaka. Vano je kada ete neto zapoeti. Ako ponete
u pravom trenutku, imat ete podrku svih zakona prirode. Grahe e
vam biti naklonjene i radit e za vas. Naela Muhurte u biti su vrlo
jednostavna. Maitreya se prisjetio kako mu je to objasnio Parashara
kad je imao deset godina. "Reci mi", upitao gaje, "kako se osjea u
dva sata poslije ponoi?"
"Onda spavam", odgovorio je Maitreya.
"A kad bi te netko probudio?"
"Bio bih pospan."
"Tono. Zato jer na nebu nema Sunca koje daje ivot i budnost. A
kad bi tada morao raditi neto to zahtijeva veliku budnost, primjerice
uiti, to bi ti bilo teko i uspjeh vjerojatno ne bi bio velik. Bilo
bi to kao da pliva uz struju: jako se trudi, a uinci su mali. Isto tako,
za sve aktivnosti postoje povoljni i nepovoljni trenuci. Biti mudar,
znai djelovati u pravome trenutku."
Tako gaje poduio Parashara, a zatim mu objasnio mnoge detalje
koji su mu omoguili da izabire prave trenutke za razliite aktivnosti.
Nauio je kako drugima pomoi da u svakom trenutku plivaju
"niz struju", s podrkom ogromne inteligencije koja upravlja itavom
prirodom. I sam je esto rabio ta naela iako mu se, to mora
priznati, katkad inilo da unato tome osjea otpor. A moda su to
bili njegovi unutarnji otpori, zidovi koje je sam izgradio ne bi li
zaustavio nezaustavljivo. Ba tako se osjeao sada, razmiljajui o
danu kad je otpoelo njegovo uenje.
Ispravna muhurta zahtijeva da se obrazovanje, posebice obrazovanje
u jotiu, zapone uz blagoslov Saarasvatha J oge ili Vidhja
J oge. J oge su kombinacije planeta, znakova i sazvijea. Kad se
neka Graha (planet) nae u nekom povoljnom Raiju (znaku) ili
Nakatri (sazvijeu) ili u posebno povoljnom odnosu prema drugim
Grahama, kae se da tvori odreenu J ogu. Kombinacije koje
spadaju pod naziv Saarasvatha J oge nastaju uglavnom posebnim odnosima
Surje, andre i Budha (Sunca, Mjeseca i Merkura). Vidhja
J ogu tvori ukra (Verfera). Njegov djed Kusaru izabrao je ukrinu
Vidhja J ogu (to je uinio namjerno, Maitreya u to nije sumnjao), i to
zato jer je ukra uitelj demona ili Asura. Drugim rijeima, takav
poetak povoljan je ako se priprema za susret s velikim neznalicama
te im eli prenijeti neko znanje. Tko bi to mogao uiniti bolje
od ukre? A sam Bog zna da e Maitreyi, tamo kuda odlazi, trebati
upravo takva podrka.
U vrijeme kojeg se sada tako ivo prisjetio, Venera je bila u
znaku Riba, na dvadeset sedmom stupnju ("stepenici" - tako se izrazio
njegov otac), to se za nju smatra stupnjem najvee egzaltacije,
ili uzvienosti. I to je bilo u petak, dan kojim ukra inae upravlja i
koji je povoljan za sve aktivnosti koje mu pripadaju. U takve dane
ukra je najmilosrdniji. Obilno daje svoj blagoslov i podrku svima
koji to zatrae. A poevi svoje naukovanje u tom trenutku, Maitreya
je upravo to i uinio. Nije zatraio podrku Surje koji bi mu dao
vlast i autoritet, ni podrku andre koji bi ga uinio blagim i mudrim,
pa ak ni podrku Gurua, planeta J upitera, kojim bi dobio osobitu
mo poduavanja; zatraio je podrku bjeloputog ukre obuenog
u odjeu bijelu poput planinskog snijega; ukre jahaa na
bijelom konju mudrosti; tajanstvenog i mistinog ukre koji u ruci
dri tajne spise nedostupne ljudskim oima; onog istog ukre koji je
jedini, ba jedini od svih bogova sposoban uope se pribliiti biima
koja su tako strano posrnula da ih se mora nazivati demonima.
Uitelj demona! Da, njegova podrka je sada potrebna Maitreyi.
10
Vode majke Sarasvati mirno su tekle na izgled nezainteresirane
za Maitreyu i njegove misli. Struja je bila spora i na mjestima kao da
je oklijevala. Tada bi izgledalo kao da je, s rijekom, usporilo i
vrijeme. Odrazi sunca, neba i oblaka o glatku tekuu povrinu bili su
znakovi vjenosti, zarobljeni u jednom, prolaznom trenutku. Maitreya
je zastao promatrajui to udo. Nita se nije micalo, ak je i
trava prestala utati, a ptice su utihnule. Kad bi samo mogao
zadrati ovaj trenutak, pomislio je. Kad bi mogao nekako uiniti da
Sarasvati vjeno tee i da ovo, njegovo vrijeme, nikad ne proe. To
ne moe uiniti, rekao je sam sebi, ak ni uz ukrinu podrku. A
ipak, na jednoj drugoj razini, to je zadatak koji e uskoro preuzeti na
sebe.
Nije dugo promatrao rijeku. Sjeanja su se brzo vratila i on je nastavio
hodati zadubljen u misli. Rije "vidhja" povezana je s vidiocima
i sa svjetlom koje oni vide. Ona istodobno oznaava sjaj koji
pripada Sukri. Izbor takve J oge za poetak njegove misije u skladu
je i s njegovim Rai Kundalijem - slikom nebeskog svoda kakva je
bila u trenutku njegova roenja. ukra je njegov Lagne - vladar ascendenta
ili Lagne. Kako god okrenuo, pomislio je, bolje bi mi bilo
da se pomirim s tim i da pokuam nai zajedniki jezik s planetom s
kojim dijelim tako mnogo toga.
Dobro je razumio ukrinu ulogu u danu odabranom za poetak
njegovoga kolovanja. Meutim, bilo je tu jo neto. Neto tajanstveno
i nedokuivo, a za to nije imao pravoga objanjenja iako
je slutio mnogo vie od onog to je mogao izraziti. "Mjesec je dobio
blagoslov jete", bio je rekao njegov otac, "i sada drubuje s Mulom,
prvim sazvijeem u velikom nizu."
Bila je to jedna od onih stvari koje Maitreya nije mogao nikako
povezati sa svojim iskustvom, a niti s uobiajenim nainom stjecanja
znanja. Bila je to spoznaja koja je pripadala riijima - vidiocima
koji su znali. Znanje riija bilo je intuitivno, steeno samo po
sebi, bez potrebe za uenjem.
J o na samom poetku svojeg naukovanja, kao mali djeak, Maitreya
je morao nauiti dvadeset sedam podjela zodijaka. Bile su to
Nakatre ili sazvijea od kojih svaka obuhvaa 13 stupnjeva i 20
minuta nebeskoga kruga. Rije "nakatra" oznaava "ono to nikad
ne nestaje". Kae se da su Nakatre keri Dake Praapatija, Brahminog
uenika s posebnom zadaom da odrava proces evolucije.
Svaka Nakatra ima svoje znaenje i svoju ulogu u ivotu svemira i
svakog pojedinca. Poloaj Candre ili Mjeseca u odreenoj Nakatri
vaan je za odreivanje kvalitete odreenoga dana. Budui da Candra
u svakoj Nakatri provede otprilike jedan dan, znaajke jednog
dana mogu se znatno razlikovati od znaajki sljedeeg.
Poetak Maitreyinog uenja obiljeila je Mula Nakatra, korijensko
sazvijee. To je jedna od najzanimljivijih Nakatri, obdarena
istodobno okrutnou i snanom, upravo demonskom motivacijom
za zadovoljenjem potreba sjedne strane i posvemanjom duhovnom
preobrazbom s druge. Mula Nakatrom upravlja Niritti, boginja
smrti; ona od koje strepe, ali koja doista donosi temeljite preobrazbe.
Iako po sebi strana, Mula je proeta satvom, istinom ili istoom
koja je potrebna za duhovni napredak.
"Kako je to neobino!" uskliknuo je Maitreya glasno, zastavi
iznenada. "A istodobno savreno skladno! Nad mojim je uenjem
bdjela Niritti, uasna boginja unitavanja. I sve do ovoga trenutka
uzdao sam se u njen blagoslov, mislei da u je nekako zadovoljiti
svojom posveenou uenju. Meutim, Niritti je ekala svoj trenutak
i nametnula mi preobrazbu na nain koji nisam oekivao." Odmahnuo
je glavom, kao u nevjerici, a zatim nastavio hodati udubljen
u misli.
Osim te nezgodne smjese demonski nasilne udnje i potpune
duhovne preobrazbe, Mula Nakatraje znaajna po jo neemu: nosi
naziv korijenska jer od nje sve poinje: ona je korijen ili sredite oko
kojeg se sve drugo okree. Prisjetio se kako mu je jednom tu
znaajku Mula Nakatre objasnio Parashara. Maitreya je tada mogao
imati oko etrnaest godina.
"Zna li zato se Mula Nakatra, iako devetnaesta po redu, naziva
korijenskom?" upitao gaje Parashara.
Maitreya je odmahnuo glavom. U to vrijeme mu mnogo toga nije
bilo jasno u svezi jotia i naina kako je takvo znanje moglo uope
biti spoznato.
"Upoznat si s injenicom da je Zemlja, planet na kojem ivimo,
okrugla i da se vrti oko Sunca kao svojeg sredita?" pitao je dalje
Parashara.
Naravno daje Maitreya s tim bio upoznat. Pa jo kad je bio na samom
poetku uenja, natjerali su ga da slua izlaganja Surja Sidhante.
Bili su to dosadni sati ispunjeni matematikom i astronomijom
putem kojih se Maitreya trebao upoznati sa znanjem o materijalnom
svemiru. Ipak, katkad gaje Surja Sidhanta uspjela privui i zabaviti
neobinim izrazima. Primjerice, dobro se sjeao kako se opisuje injenica
da je Zemlja zapravo okrugla.
I posvuda na globusu ljudi misle da je njihovo mjesto najvie, govorila
je Surja Sidhanta. Ali budui da je Zemlja okrugla - koje je
mjesto najvie, a koje najnie ? Zbog toga jer su im tijela malena,
ljudi, gledajui u svim pravcima s mjesta na kojem se nalaze,
primjeuju da je Zemlja, iako okrugla, poput plosnatog kotaa.
Tada se tome slatko smijao jer ga je jo otac nauio da ono to
vidi nije uvijek stvarnost kakva jest i nije mogao zamisliti da postoje
ljudi koji misle daje Zemlja ravna poput kotaa. Meutim, bilo
je vano da 53. i 54. stih dvanaestog poglavlja Surja Sidhante progovore
o tome, ma koliko god to njemu bilo neobino ili smijeno.
"Dobro", nastavio je Parashara. "Zna daje Zemlja okrugla i da
se kree oko Sunca. Ali, to misli, da li Sunce miruje ili se i ono
kree?"
Sada se Maitreya zamislio. Palo mu je na pamet nekoliko misli.
Prvo, budui daje ve nauio daje u svemiru sve u pokretu, bilo bi
neobino da Sunce miruje. Ali, s druge strane, Sunce je izvor ivota,
sjedite boanskog Surje, a kao takvo moglo bi predstavljati onu
nepominu toku oko koje se okree sve drugo. Odmah nakon te
misli, palo mu je na um jo neto. Kako je mogue ustanoviti da se
Sunce kree? Za Zemlju je bilo lako - prividno se kree Sunce, ali
odnos kretanja drugih planeta prema Zemlji, njihova povremena retrogradnost
(prividno kretanje unatrag) i jo neki drugi razumom
dokuivi initelji, jasno ukazuju na ispravan zakljuak. Meutim,
kako promatranjem i razumom doi do zakljuka da se Sunce kree?
Budui daje bio u dobi kad je katkad teko izraziti svoje misli, Maitreya
je samo promucao: "Pa, ne znam."
"Objanjeno ti je", nastavio je Parashara, "daje na Sunev sustav
dio velike, vrlo velike skupine zvijezda koja se naziva galaksija.
Galaksija ima svoje sredite oko kojeg se okreu sve zvijezde u njoj.
To sredite, gledano sa Zemlje, nalazi se u Dhanur Raiju, u znaku
Strijelca, tonije na njegovom poetku u Mula Nakatri. To je
Vinunabhi, Vinuov pupak. Kroz tu toku do nas dolazi svjetlost
sredinjeg galaktikog Sunca, nevidljiva naim tjelesnim oima. To
je duhovni centar naega ivota i zato se Mula Nakatra tako zove -
ona je korijen."
"Dhanurom ili Strijelcem upravlja Guru", nadovezao se Maitreya
iznenada se ohrabrivi. "Guru je veliki uitelj i davatelj blagoslova.
Ne nastaje li ta njegova znaajka upravo iz injenice da je
Vinunabhi smjeten u znaku kojim upravlja Guru?"
Parashara ga je pogledao sa smjekom. Za trenutak je Maitreya
imao osjeaj da e ga potapati po glavi to bi bio nezabiljeen in
ljubaznosti. Ipak, Parashara je samo rekao: "Bravo djeae! Poeo si
shvaati bit jotia koji je unutarnja svjetlost."
Meutim, jednom ohrabren, Maitreya je bio nezaustavljiv. "Ima
jo neto!" uskliknuo je. "Mulom upravlja Ketu, takoer duhovni
planet, zapravo Moka Karaka - oznaitelj prosvjetljenja ili duhov-
nog osloboenja. I ta je znaajka tu zbog Vishnunabhija u Muli, zar
ne?"
Bili su to zvjezdani trenuci Maitreyinog uenja. Uivao je u
njima, kao stoje u njima, znao je to dobro, uivao i Parashara. Obojica,
i uenik i uitelj, bili su obdareni tonim i izrazito razluujuim
intelektom. Oboavali su pravilnost i sklad. A kad bi pronali sklad
u jotiu, kojeg je bilo u izobilju, njihova bi srca zaigrala. Parashara
je bio iskusan uitelj, ali je najvie uivao kad bi vidio kako njegov
uenik postaje samostalan, kako zahvaa one dubine do kojih ga on
sam nije mogao dovesti. To je bila vrijednost savrenog uitelja -
dovesti uenika do spoznaja i uvida koji su njegovi vlastiti - a
Parashara je bio vrlo, vrlo blizu tome. S druge strane, Maitreyin radoznao
duh najvie je uivao u istraivanju. On nije volio nametanja,
pravila koja bi morao nauiti pa zatim slijepo primjenjivati. O,
morao je nauiti napamet mnogo toga, posebice u poetku.
Meutim, srce jotia bilo je njeno, tajanstveno i skriveno. Iako je
zahtijevao matematiku tonost, ono pravo u jotiu bilo je izvan
dohvata matematike. Do njegove due nije se moglo doi pravilima.
Bilo je to uenje koje zahtijeva punu osobnost, razvijen intelekt i toplu
osjeajnost. tovie, zahtijevalo je i sposobnost tanahne spoznaje
koju su posjedovali samo riiji: intuiciju duhovno razvijene
osobe. Sve u svemu, bila je to glazba koja je prijala njihovim uima.
Katkad bi se toliko zanijeli u nju da su proli sati, a da oni to nisu
primijetili. Samo bi ih iznenada prva zraka jutarnjeg sunca podsjetila
da su jo jednu no proveli obasjani unutarnjim svjetlom
jotia.
Razmiljajui sada o tome, Maitreya se smijeio. to god se dogodilo,
pomislio je, bilo je vrijedno toga. ak i ako zavri tako kako
izgleda da e zavriti, bilo je vrijedno truda i to svaki trenutak, svaka
sekunda. Ni za im, ba ni za im ne mora aliti.
11
Tako je poetak Maitreyinog uenja bio obiljeen mistikom
ukre i naglom i temeljitom duhovnom preobrazbom Vinunabhija i
Mula Nakatre. Nikad nije saznao odgovor na svoje pitanje o tome
kako se dolo do spoznaje o galaktikom sreditu. Pitao je, ali
Parashara nije odgovarao. Istina je da nije bio previe uporan jer mu
se inilo da to znanje pripada jednom drugom vremenu, moda davnoj
prolosti, a moda i dalekoj budunosti i da ga je svakako vrlo
teko objasniti na obian nain. Prihvatio je injenicu da e na taj
odgovor jo malo priekati i nije se bunio.
Meutim, injenica da su Mula Nakatra i neobjanjivo galaktiko
Sunce umijeani u njegovu sudbinu podsjetila gaje na neto
drugo iz njegova ivota, a to je zasigurno bilo jednako tako
neobino i tajanstveno. Bila je to pria o njegovom ocu, Bhaskaru.
Tog dana, kad je Maitreyi bilo pet godina i kad je trebalo zapoeti
njegovo uenje, Bhaskar je bio posebno njean prema sinu. Posvetio
mu je cijelo popodne zabavljajui ga priama o dalekim krajevima
koje je posjeivao. Maitreya je sluao i smijao se: i on bi volio putovati
s ocem, samo daje smio. Osim to je imao mnogo krava koje je s
uivanjem vodio po panjacima uz rijeku Sarasvati, Bhaskar je bio
sangadi, to je znailo uvar svete posude. Obveze sangadija nisu
bile male jer uvara nije bilo mnogo. Postojei sangadiji putovali su
po selima uz rijeku i sudjelovali u obrednim sveanostima. Zapravo
su bili tu kao nositelji svete posude u kojoj se pripremala soma, ili
barem ono to je obinim ljudima bilo poznato pod tim imenom.
Sangadi je bio zatitni znak njihove kulture koja se prostirala
daleko na zapad i sjever, sve do mora i dalje. Bio je to neobian predmet
koji se sastojao od dva dijela. Gornji dio je bio poput vrlo iljatog
stoca s rupom na vrhu. U njega je bio ugraen mehanizam kojim
se cijeli stoac okretao pa je mogao posluiti poput builice.
Meutim, unutar stoca nalazili su se drveni i glineni dijelovi koji su
se poradi vrtnje trli jedan o drugi, meljui mogui sadraj stoca na
vrlo sitne komadie. Stoje zapravo bilo u tom gornjem dijelu sangadija,
nitko nije znao osim samih uvara, a prialo se da ak ni oni o
tome ne znaju nita te da je znanje o tome kako nainiti sangadi
izgubljeno. Zato je, govorili su zloguki ljudi, uvara sve manje i
manje jer sangadi se vremenom istroi, a nitko ne zna kako ga obnoviti.
Moda je to bilo tono, a moda i ne. Istina je daje Bhaskar kao
jedan od sangadija (izraz se rabio i za svetu posudu i za njenog
uvara) esto putovao da zadovolji obredne potrebe mnogih sela uz
obalu rijeke Sarasvati.
Donji dio sangadija zapravo je bio ovei kotao u kojem se kuhao
sadraj usitnjen u gornjem dijelu. Cijeli se sangadi mogao lako
nositi na ramenima zahvaljujui posebnim ruicama uvrenim na
donjem dijelu. Sangadi je bio dio svih vanih sveanosti, iako se njegov
pravi znaaj oito izgubio u magli vremena. Bhaskar i njemu
slini sada su tek obredno mljeli razne mjeavine trava i drugih sastojaka
koje su pripremali seoski sveenici. Ipak, neobian lik sangadija
mogao se nai na svim ukrasnim glinenim i kamenim ploama,
kao i na peatima koji su uvali druge obredne predmete.
Taj pomalo izgubljen posao Bhaskar je obavljao ozbiljno i savjesno,
ali bez previe volje. Njegovo je srce bilo na nepreglednim
panjacima uz njegovu stoku. Nije previe volio drutvo, a istina je
da su se i drugi drali podalje od njega. Nije da ga nisu voljeli -
tovie, kad je bilo potrebno, traili su njegov savjet ili posredovanje
u nesporazumima jer je iz njega izvirao autoritet kojeg nije bilo lako
pobiti - meutim, ako ga nisu trebali, bilo je bolje da mu nisu u blizini.
Kao daje bio presnaan za obine ljude; kao da se u njega uselilo
neto od sunevog imena kojeg je, po elji svojeg oca Kusarua,
pomalo nevoljko nosio. Zapravo, problem s Bhaskarom, a preko
njega i s Maitreyom, upravo je i bilo pitanje Kusaruova oinstva.
Maitreyi je bilo osam godina kad su ga djeaci iz njegova sela
nazvali laljivcem jer je rekao daje bio kod svojeg djeda Kusarua.
"Kako to mislite?" uznemirio se Maitreya.
"Kusaru nije tvoj djed", odgovorio mu je jedan od njih. "Bhaskar
je dijete Sunca kojeg je Kusaru naao pokraj svoje peine. A ako Kusaru
nije Bhaskarov otac, onda nije ni tvoj djed."
Zbunjen i uznemiren, Maitreya je jedva doekao da se otac
naveer vrati kui. Morao je razjasniti to pitanje i to je uinio vrlo
izravno: "Tata, da li je Kusaru tvoj pravi otac i moj pravi djed?"
Za njega je to bilo ozbiljno pitanje pa nije oekivao smijeh kao
reakciju na njega. Bhaskar se doista poeo smijati, ali vie zbog Maitreyina
nastupa nego zbog sadraja pitanja. Maitreya je tek kasnije
saznao daje odgovor na to pitanje bio sredinja tema ivota njegova
oca.
"Vidim da si malo odrastao, moj djeae", rekao mu je otac tada.
"Doi, sjedni pokraj mene pa u ti ispriati tu priu onako kako je
bila ispriana meni."
Maitreya je sjeo na prostirku ispred oca koji je na trenutak zatvorio
oi a zatim uzdahnuo i nastavio: "Najprije da razjasnimo to to
znai "pravi" otac ili djed. Ti si, primjerice, moje dijete: nastao si iz
moje ljubavi prema tvojoj majci, Tarapati. Iako si zaet putem tijela,
to nije razlog zbog kojeg si mi "pravi" sin. "Pravi" sin si mi zbog
toga to te volim i to zbog te ljubavi sudjelujem u tvojoj evoluciji.
Da li razumije to to ti govorim?"
"to znai to da sam zaet putem tijela?" upitao je Maitreya.
Izgledalo je kao da je tim pitanjem zbunio oca, ali je ovaj brzo
nastavio: "Dio mojeg tijela u tvojoj je majci sazrio i postao tvoje
tijelo."
Maitreya je polako kimnuo glavom, jo uvijek pomalo nesiguran
u sve to.
"Objasnit u ti to na drugi nain", nastavio je otac. "Ja sam tvoj
pravi otac, zar ne?"
"Da", rekao je Maitreya.
"Reci mi, tko je tvoja prava majka?"
"Tarapati je moja prva majka, a Utapati moja druga majka."
"Tono. Ima dvije majke po srcu, kao to ja imam dvije ene po
srcu. Ali u tijelu, tvoja majka je samo jedna i to je Tarapati. Unato
tome, kad bi Tarapati otila, Utapati bi i dalje bila tvoja prava majka,
zar ne?"
Djeak Maitreya je utnjom potvrdio rijei svojega oca, a
odraslog Maitreyu koji se svega toga prisjeao na obali rijeke ispunile
su uspomene na ljubav i njenost koju je tako obilno primao u
djetinjstvu.
Njegov otac Bhaskar oenio je Tarapati i Utapati, sestre blizanke,
roene u razmaku od deset minuta. Meutim, taj je vremenski razmak
bio dovoljan da izgledom i karakterom razdvoji dvije ene kao
to sumrak razdvaja dan i no. Kad je kasnije Maitreya nauio joti
na primjeru svojih majki spoznao je vrijednost tonosti. Tarapati je
roena s ascendentom u Vrishabhu (znaku Bika), a deset minuta je
bilo dovoljno da Utapati bude obiljeena Mithunom (znakom Blizanaca).
Meutim, dogodilo se i to da je izmeu njihovih roenja
zavrio jedan mjeseev dan ili Thiti i zapoeo drugi. tovie,
zavrila je Purnima ili dan punog mjeseca, a s njim i ukla Paka ili
svjetla strana noi, te je poeo Prathamai, prvi mjeseev dan drugog
ciklusa, Krina Pake ili tamne strane noi.
Izgleda daje upravo to obiljeilo dvije sestre: doista su bile poput
dana i noi. Iako su sliile jedna drugoj, posebice ako ste slinost
traili, izgledom i dojmom koji su ostavljale, bile su potpuno
razliite. Tarapati je bila poput punog mjeseca, svijetla i bijela. Kosa
joj je bila svijetlosmea, lice punano, a tijelo meko i zaobljeno.
Utapati je bila poput sjajne none zvijezde: kose crne poput uglja i
tamne, tamne puti. Bila je samo centimetar via od starije sestre, ali
mrava i izduenog lica tako daje izgledala vitko i tanahno. Tarapati
je, optimistina i sretna, uvijek zraila nekom pozitivnom energijom,
a Utapati su esto muile sumnje i nove je zamisli prihvaala s
oklijevanjem.
Ipak, imale su neto zajedniko: roenje blizu procijepa izmeu
dva znaka uinilo ih je osjetljivim za utiske koji dolaze s one strane
materijalnog svijeta. Tarapati i Utapati bile su poput intuitivnog barometra.
Dogodilo se da bi Tarapati jedne noi sanjala san koji
predskazuje, a druge bi noi Utapati odsanjala nastavak. Ili bi sa-
njale isti san u kojem bi bile zajedno i ujutro o njemu priale kao da
su bile na zajednikom izletu.
Odmalena su ih pripremali da budu dobre domaice i vjete
tkalje. Taj su zanat dobro nauile i kasnije tako pomagale Bhaskaru
da se prehrane. Sve je ukazivalo na to da e pronai dobrog mua i
sretno proivjeti svoj ivot. Pretpostavljalo se da e to biti zajedno,
jer unato razlikama, sestre nisu mogle zamisliti kako bi to izgledalo
razdvojiti se. J edina neobina stvar u njihovu ivotu bili su snovi i
predosjeaji koje su dijelile meu sobom, ali su ih rijetko
objanjavale drugima. J ednom prilikom, kad je Bhaskar bio izvan
kue, Tarapati i Utapati odluile su svome sinu Maitreyi ispriati
neto to, kako su rekle, nisu ispriale nikome do sad.
"Bio je to jedan san", rekla je Tarapati.
"Imale smo deset godina tada", nadovezala se Utapati.
"Sanjale smo zajedno, zna ve - svaka u svojem krevetu, kako se
penjemo po strmom puteljku uz planinu", nastavila je Tarapati. "Bio
je toliko uzak da smo jedva ile usporedno, ali smo ipak nastavile jer
nismo eljele hodati jedna iza druge."
"Kad smo dole na vrh planine", ubacila se Utapati, "tamo je sjedio
jedan vrlo star ovjek. Oito je meditirao pa smo tiho sjele do
njegovih nogu."
"Zatim je on otvorio oi", opet je preuzela Tarapati, "nasmijeio
se i rekao nam da smo na ovaj svijet dole ispuniti posebnu svrhu."
"Na to se Tarapati nasmijala", rekla je Utapati i prijekorno pogledala
sestru. "Zamisli, usudila se rei tom mudracu da su svi ljudi
na ovaj svijet doli ispuniti posebnu svrhu!"
"Pa to, tako sam i mislila", odgovorila joj je Tarapati. "Osim
toga nije mi zamjerio. Nasmijao se i rekao da je to tono, ali daje
naa posebna meu posebnima."
"Kad smo ga upitale o emu se radi", nastavila je Utapati, "nije
nam elio rei. Samo je rekao da ostanemo zajedno."
"A mi smo se zajedno probudile", nasmijala se Tarapati.
Bila je to polualjiva pria kojoj Maitreya ne bi pridavao previe
pozornosti da mu nekoliko dana kasnije, kad je ve zaboravio na to,
nije prila Utapati i tiho ga zapitala sjea li se toga to su mu priale.
Odgovorio je da se sjea, a Utapati mu je tiho proaptala u uho:
"Mislim da si ti ta posebna svrha zbog koje smo ovdje."
Maitreya ju je tada zaueno pogledao, ali nije stigao nita rei
jer je Utapati nastavila: "I zna to: Tarapati i ja kasnije smo prepoznale
starca s planine. Pojavio se u naem ivotu, sasvim od krvi i
mesa. to misli, tko je to?"
Maitreya ju je blijedo promatrao ne znajui to da kae.
"Nemoj to spominjati svojem ocu, ali bio je to tvoj djed. Kusaru."
rekla je Utapati.
12
"Moj djed Kusaru", uskliknuo je glasno Maitreya ponovno zastavi
na obali rijeke. "Izgleda daje on od poetka znao za sve, pa ak
i da je briljivo pripremao scenu za svrhu poznatu samo njemu." Zatim
je ponovno zautio i nastavio hodati. U mislima se vratio na Utapati
i njene rijei o njemu kao o njihovoj svrsi. Ipak nije imala sasvim
pravo, pomislio je. Taje svrha mnogo vea, a ja sam samo sredstvo
preko kojeg e se ostvariti. Meutim, sa svojeg majinskog stajalita
Utapati, naravno, nije grijeila.
Osim toga, do tog zakljuka nije bilo teko stii jer su Tarapati i
Utapati ve vrlo rano otkrile da imaju jo neto zajedniko: strastvenu
i potpunu ljubav prema Bhaskaru. Imale su etrnaest godina
kad je obavljeno vjenanje, ali su zajedniko domainstvo osnovali
tek nakon tri godine. Bhaskar je u to vrijeme bio navrio trideset godina
i pod pokroviteljstvom Kusarua preuzeo titulu i obvezu sangadija.
Nakon godinu dana Tarapati je zanijela. Utapati nije. Iako im je
bilo teko (Utapati je, zaudo, tu situaciju lake podnijela nego Tarapati),
sestre su ostale povezane kao i prije. Kad se rodio, Maitreya je
doista imao dvije majke. Poslije su ga nauili daje Tarapati "prva"
majka, a Utapati "druga". Tako je i ostalo jer se dogodilo da nakon
njega ni jedna od Bhaskarovih ena nije bila blagoslovljena djetetom.
Ijedna i druga bile su mu majkom iako je bilo razlike u njihovom
odnosu prema njemu. Tarapati je bila njena i brina, a Utapati
ozbiljna i mudra. Tarapati je plakala s njim kad bi pao, a Utapati ga
je nauila kako da ne pada. Tarapati je bila utjeha, a Utapati poduka.
Meutim, u njihovu ljubav, sasvim jednaku ljubav, Maitreya nikad
nije sumnjao.
I zato je u tom trenutku kojeg se sada prisjeao, mada jo malen i
zbunjen pitanjem "zaea u tijelu", nakon oeva objanjenja o dvije
"prave" majke po srcu, radosno kimnuo glavom dajui tako na
znanje daje shvatio i da se slae.
"Vidi", nastavio je otac. "Kusaru moda nije moj otac po tijelu,
ali je svakako i bez sumnje moj pravi otac i tvoj pravi djed."
"A tko je onda tvoj otac po tijelu?" upitao je Maitreya.
Na to se Bhaskar zamislio. Nije bilo pravog odgovora na to pitanje.
U svakom sluaju, on ga nije znao. Ono to mu je o tome ispriao
Kusaru, bilo je manje-vie ono to su, prema seoskim
priama, znali mnogi ljudi nadaleko uz i niz tok rijeke Sarasvati.
Nitko nije znao koliko godina ima Kusaru. Oduvijek je izgledao
poput starog pustinjaka i nitko se nije mogao sjetiti da je ikada bio
mlai. Nije imao roaka u blizini, a nitko takoer nije znao odakle je
doao. ivio je u peini duboko u umi na desnoj obali rijeke. Oduvijek
je bio tamo pa su ak i seoski starci o njemu govorili kao o "starom"
pustinjaku. Izgledalo je daje Kusaru dio krajolika; nerazdvojni
dio ivota i sjeanja koje se izgubilo negdje u magli vremena.
ivio je sam, pod zavjetom celibata. Katkad je primao poklone u
hrani i odjei zauzvrat za svoje lijeiteljske usluge. Slovio je kao veliki
vaidhja - onaj koji lijei. Zapravo, o njemu se govorilo daje potpuno
svladao tajne ajurvede, znanosti o ivotu i zdravlju koju su
ljudi primili od bogova te da, izmeu ostalog, poznaje tajnu
besmrtnosti. Prialo se da je star nekoliko tisua godina te da e
ovdje biti jo neko vrijeme dok se ne ispuni neka neznana svrha zbog
koje je odluio tako dugo ostati u zemaljskom tijelu.
No, sve su to bile nepotvrene prie. Nita od toga nije izalo iz
ustiju samog Kusarua. On je, zapravo, govorio vrlo malo i to uvijek i
jedino kao odgovor na pitanje. Katkad bi i to preutio, smatrajui
valjda da pitanje nije vrijedno odgovora ili da ga onaj koji pita ne
mora uti.
Drugim rijeima, Kusaru je oduvijek ivio u svojoj peini, ljudi
su oduvijek priali da ispunjava neku nepoznatu misiju, ali sve je
izgledalo mirno i uobiajeno do trenutka kad se nije pojavio Bhaskar.
Dogodilo se to iznenada - takve stvari se uvijek dogaaju iznenada,
ali u ovom sluaju iznenaenje je bilo mnogo vee. Naime,
posjetiteljima svoje peine Kusaru je predstavio trogodinjeg
djeaka rekavi da je to njegov sin.
Isprva je bilo mnogo uenja i pitanja koja, naravno, nikad nisu
bila upuena samom Kusaruu. Primjerice, ljude je zanimalo kako
pustinjak u celibatu moe dobiti sina? Takoer, ako je prekinuo svoj
celibat gdje je dijete bilo tri godine? I gdje je majka? Zato nije s
njim? No, nakon nekog vremena uenje je prestalo, ljudi su se
navikli na injenicu da je meu njima Bhaskar i ekali da djeak
odraste. Zapravo, uenje se pretvorilo u oekivanje potaknuto
priom o Bhaskarovu roenju. Svi su mislili da su stare legende
potvrene i da je Kusaru doista ostao u tijelu tisuama godina zbog
neke svrhe i da e se ta svrha pokazati kroz Bhaskara. Oekivali su
uda, boanske intervencije i velika djela koja e im Bhaskar pokazati.
Moda je upravo to oekivanje uinilo od Bhaskara usamljenika.
Nije se mogao druiti s drugom djecom jer su ga doekivala s
divljenjem i strahopotovanjem. Odrasli su mu povlaivali, pozorno
vaui njegove rijei, traei u njima tajne naputke, a moda samo
skupljajui bodove za neka budua vremena kad e Bhaskar, mislili
su, biti moan ovjek.
Meutim, kako je vrijeme prolazilo, pokazalo se da je Bhaskar
dobar, jako dobar ovjek, ali daje i sasvim obian. Volio je raditi sa
stokom, a jedino po emu je bio poseban bila je dunost sangadija za
koju se poeo pripremati jo kao djeak. Kusaru se i dalje ponaao
kao da se nita ne dogaa. Nastavio je sa svojim poslom lijeitelja; i
dalje je bio utljiv i ogrljen tajnom.
Ipak, oekivanja ljudi mora da su ostavila traga i na samom Bhaskaru.
Mora daje i on sam traio neto posebno u svojem ivotu, neku
svrhu ili boansko nadahnue. Vrijeme je prolazilo, a njemu je
postalo jasno da toga nee biti i on se sve vie povlaio u sebe. J edini
pravi prijatelji pojavili su se u liku njegovih ena Tarapati i Utapati
koje je zavolio jo kad ih je prvi put ugledao kako pjevaju na obali
rijeke. Bio je sumrak, a one su izgledale poput dvije mjeseeve zrake
sile s neba da bi mu pokazale ljepotu i radost ivota. Ule su u njegov
svijet da ostanu i da ga prate kuda god iao. Bhaskar je to znao i
od tog trenutka prestao misliti o nekakvoj tajnoj sudbini koja mu je
navodno namijenjena. Poeo je ivjeti mirno, zadovoljan i sretan s
onim to ima. Kad je doao Maitreya, njegova je srea bila potpuna.
Pomirio se sam sa sobom pa ak nije bio nesretan to nema jo djece.
Bio je malo zabrinut zbog Utapati - bojao se da bi ona mogla patiti
jer nema "svojeg" djeteta po tijelu - ali kad je vidio daje ona zapravo
mirnija i sigurnija u sebe nego Tarapati, te da Maitreyu takoer smatra
svojim sinom, sve je sjelo na svoje mjesto i ivot je tekao dalje,
usporen i miran poput irokih voda majke Sarasvati.
I sada gaje njegov sin pitao o ocu po tijelu. To je zbunilo Bhaskara.
Ili, bolje rei, vratilo gaje unatrag podsjeajui ga na sve one
godine traenja i oekivanja, te na pitanja na koja mu Kusaru nije
elio ili nije mogao dati odgovore. Ipak, osjetio je daje sve to daleko
iza njega i kao da ga se vie ne tie. Mogao je slobodno i bez strasti
govoriti o svemu.
"Rei u ti ono to znam o svom roenju", odgovorio je Bhaskar
svojem sinu Maitreyi. "To je ono to mije ispriao Kusaru. Mislim
daje u redu da ja to ispriam tebi."
Opet je uzdahnuo i nastavio: "Nisam siguran koliko je od svega
toga istina, a koliko parabola koju je Kusaru uporabio da bi me
poduio, ali on kae daje moj dolazak k njemu organizirao Gane."
Maitreya je iznenaeno pogledao oca.
"Da", nastavio je ovaj. "Upravo taj, pravi Gane. Ne neki ovjek
koji nosi njegovo ime, a ne niti kip poput ovoga", pokazao je pritom
na Ganea izrezbarenog u tamnome drvu koji je oduvijek stajao na
kunom oltaru. "Kusaru je rekao da je razgovarao s pravim
Ganeom. Rekao mi je da se Gane pojavio pred njim u jednoj meditaciji
i zamolio ga za uslugu."
"Gane je Kusarua zamolio za uslugu?" ubacio se Maitreya.
Vjerovao je da postoje ljudi koji mogu izravno razgovarati s boanskim
biima, ali obino je to ilo u drugom smjeru: ljudi su molili
bogove za usluge, a ne obratno!
"Da, tako kae Kusaru." potvrdio mu je otac.
"I kakva je to usluga bila?" pitao je Maitreya.
"Pa, eto, bilo je potrebno da prihvati jednog malog djeaka koji je
ostao bez roditelja i kojeg su neki loi ljudi zlorabili. Kusaru je bio
zbunjen jer nije znao to e on s malim djetetom u pustinjakoj
peini, ali gaje Gane uvjerio da e sve biti u redu, samo ako pristane.
Budui da Gane nije netko kome se odbija molba za uslugom,
Kusaru je pristao i sljedeeg jutra djeak je uetao u njegovu
peinu."
"I, to si bio..." zamucao je Maitreya.
"Da, to sam bio ja. Tako izgleda."
"Ali, odakle si doao?"
"Ne znam", odgovorio je otac. "Ne sjeam se niega prije toga, a
i te prve godine s Kusaruom su mi u magli. Imao sam samo tri godine,
zna."
Maitreya je nakon toga zautio. Bio je premalen da bi dublje ispitivao
0 svemu tome, ali mu se pria svidjela i nekako je svojeg oca
gledao drugim oima. Ima neto posebno u ovjeku za kojeg se zauzeo
Gane. Meutim, kad je pogledom ocu dao do znanja kako mu
se divi, ovaj se smrknuo i odvratio pogled. Maitreya to tada nije razumio,
ali je kasnije shvatio daje Bhaskar bjeao od tereta posebnosti
1 da nije elio da ga itko smatra neobinim, a najmanje njegov
sin. Moda se bojao da e iznevjeriti njegova oekivanja i da e ga
razoarati. Moda je u njemu jo uvijek bilo vlastitog razoaranja
zbog toga jer "svrha" nije ispunjena. U svakom sluaju, Maitreya je
osjeao da to nije omiljena tema za razgovor. Ona se pojavila jo
samo jednom i to nakon nekoliko godina kad je Maitreya navrio
jedanaestu. uo je razne prie o svojem ocu - jo uvijek su bile aktualne,
posebice u njegovoj nazonosti. Izgleda daje od oca naslijedio
dio njegove sudbine. Meutim, budui da vrijeme ini svoje, otrica
je zatupjela i Maitreya to nije osjeao kao pritisak. Prie koje je uo
bile su sline onoj koju mu je ispriao otac, ali ni jedna nije spominjala
Ganea. Bilo je mnogo dodataka o raznim boanstvima, sudbini
i posebnoj misiji, ali Ganea nije bilo.
Kad je to spomenuo svojem ocu, on mu je odgovorio daje to zato
to Kusaru nikome to nije ni ispriao osim njemu, Bhaskaru, a ostalo
su ljudi izmislili ili naslutili. O Ganeu znaju samo njih trojica. A zatim
je nastavio: "Rei u ti jo neto. Kad sam uao u pilju, kae
Kusaru, iza mene je bio neki udan sjaj, zato me nazvao imenom
koji nosim. Bhaskar, a to znai stvaratelj ili nositelj sjaja. A Gane se
pojavio jo jednom, kasnije."
"I ti si ga vidio?" upitao je Maitreya.
"Ne, pojavio se na isti nain: Kusaru ga je vidio u meditaciji",
odgovorio je otac. "Meutim, tada mu je rekao neto za to te doista
molim da ne kae nikome."
Maitreya je promatrao svojeg oca. Nekako je naslutio da e uti
neto to ve zna. Ipak, kimnuo je glavom i rekao: "Neu, moe se
osloniti na mene."
"Kusaru mije rekao daje to bilo kad sam imao trinaest godina",
nastavio je otac. "Gane mu se zahvalio za sve to ini za mene i
rekao daje andra, mjesec, odluio poslati svoje keri na Zemlju i
da on, Gane, smatra da za njih ne bi bilo boljeg supruga od Bhaskara
te neka ih Kusaru potrai jer su upravo stigle."
Maitreya je stajao irom otvorenih oiju i ustiju. Na sreu, Bhaskar
je to protumaio kao uenje zbog onog to je reeno. Nije
mogao znati da je drugu stranu prie Maitreya ve uo od svoje
majke Utapati i da mu je isto tako bilo reeno da to ne spominje svo-
jem ocu.
"Molim te", nastavio je Bhaskar, "ne govori o tome majkama,
moda bi ih to uznemirilo. Ali sve je to tako neobino. Ganeov
drugi dolazak tono se poklapa s roenjem Tarapati i Utapati, a Kusaru
mi je to ispriao kad sam imao esnaest godina i kad sam poeo
razmiljati o enama. To je bila neka vrsta upozorenja da ne srljam
jer me, navodno, eka ono pravo. On nije mogao tada znati za njih,
barem ne na uobiajeni nain. J a sam na to kasnije zaboravio, a
sjetio sam se tek nakon mnogo godina kad sam sreo Tarapati i Utapati."
Malo je zastao, a zatim nastavio: "Zna, za mene je sve to pomalo
bolno jer mi se ini da mije neto uskraeno. Sa mnom su povezane
mnoge tajne, a ja o njima ne znam mnogo. Ali, eto, sada sam ti rekao
ba sve to znam, a sve drugo su samo prie."
13
Kako je neobina ljubav, mislio je Maitreya hodajui pokraj
rijeke. Sve troje, i Bhaskar i njegove dvije ene, znali su neto to su
uvali kao najstrou tajnu, mislei da e se druga strana zbog toga
uznemiriti. injenica daje majinu priu uo od Utapati nije ga nimalo
zbunjivala - ako mu je Utapati to rekla, onda o tome, sasvim
bez sumnje zna i Tarapati. Voljeli su se istinski, njih troje, i njihova
je panja ila dublje od povrinske uglaenosti.
Maitreya je bio sretan zbog svojih roditelja. Osjeao je da su njihovi
ivoti ispunjeni te da Bhaskar nipoto ne mora aliti zbog
nekakvog navodnog promaaja. S tom milju Maitreya je osjetio da
se pomirio sa svojim djetinjstvom. Nije to bilo loe djetinjstvo, o ne,
upravo suprotno! Kad bi ga birao ponovno, izabrao bi ga potpuno
jednakog.
Oi su mu bile vlane. Rado bi zaplakao sad, ne od tuge, ve od
radosti i njenosti. Nije bilo zamjerki, nije bilo dugova, ostala je
samo posvemanja ljubav prema ocu i majkama. Meutim, osjetio je
i neku prazninu jer je shvatio da njegov ivot sada vie nije vezan za
njihov. On mora krenuti dalje, a njihova sudbina vie ga se nee ticati.
Dali su mu tako mnogo, a sad e morati otii. Meutim, to je
sudbina roditelja. Djeca ne pripadaju njima, niti roditelji djeci. Svi
smo samo putnici. elio im je sreu na njihovom putu. A to se tie
njegovog - srea e i njemu trebati, u to je bio siguran.
Meutim, sada se u igri pojavio jedan novi lik - Gane. Zanimljivo
je da o njemu nije nikada previe razmiljao. Gane je bio
nazoan cijelo vrijeme - u obliku crtea i slika, molitvi i zazivanja.
Oevu priu je primio s uenjem, ali ju je ubrzo zaboravio. Bilo je
mnogo drugih stvari koje je morao svladati, mnogo toga to je morao
nauiti i doivjeti. injenica da se sada prisjetio Ganea i mogue
uloge koju je ovaj odigrao u njegovoj sudbini nije bila bez znaaja.
Ipak, bio je sklon pripisati je simbolici. Ne da odbacuje mogunost
izravnog kontakta (na kraju i sam je doivio neka iskustva koja se
drukije ne mogu objasniti), ali boanska naela katkad se
izraavaju toliko prirodno da za tim nema ni potrebe. Ono to ostaje
je skriveno znaenje, poruka koja se prenosi simbolom ili znakom.
Gane je inae nerazdvojno povezan s jotiem. Svaka poduka
koju je dobio od Parashare zapoela je zahvalom Ganeu. I tako su
Maitreyine misli krenule u smjeru sjeanja na njegovo uenje. Bilo
je tako mnogo toga, tako mnogo, a sve je poelo onog petka, na dan
Vidhja J oge, izabrane za poetak velike pustolovine zvane potraga
za znanjem. Zanimljivo je da se samog susreta s Parasharom nije
sjeao ba najbolje. Prijanji dan i dogaaji s ocem bili su, kako
izgleda, znaajniji.
Doveli su ga u peinu ureenog i pripremljenog za inicijaciju.
Njegov djed Kusaru sjedio je na prostirci od jelenje koe, a pokraj
njega je sjedio jo jedan ovjek. Izgledao je jednako pustinjaki kao
i Kusaru, ali je bio mlai. Meutim, i tu je "mladost" nosio kao daju
je odabrao, kao da je svjesno odluio izgledati tako. Teko bi mu
bilo pripisati neke godine. Bio je star, a opet, nekako i nije.
Od tog prvog dana Maitreya se sjeao jo samo trenutka kad je
Parashara (bio je to on) ustao i izloio pogledu svoje dugako tijelo.
Djeak gaje zaueno pratio pogledom. Stajao je ispred njega i podizao
glavu tako dugo dok se nije nagnuo unatrag i skoro pao.
Parashara je bio najvii ivui ovjek, tako su govorili, a Maitreya
doista nikada nije vidio nikog tako visokog.
Zatim su Kusaru i Parashara pjevalipuu, nudili cvijee i voe
Ganeu, Grahama i drugim boanstvima, meditirali i recitirali stihove
iz raznih dijelova Veda. Sve zajedno, trajalo je oko dva sata.
Maitreya se dosaivao, ali je ipak nekako izdrao. Na kraju, kad je
sve bilo gotovo, Parashara mu je priao, sagnuo se nad njim i tiho
rekao: "Vidim da emo se dobro slagati, ti i ja."
Dogovoreno je da sljedeeg dana Maitreya doe ponovno u
peinu gdje je ivio Kusaru i da e tada poeti s uenjem. Tako je i
bilo, a zatim su se povremeni dolasci nastavili nekoliko godina sve
do vremena kad je Maitreya odrastao dovoljno da sam odlazi u
Parasharino uilite, na drugoj strani rijeke. Na kraju, kad je navrio
dvadeset, preselio se u selo blie svojem uitelju.
Bio je sretan tada, uei i probijajui se kroz umu novih rijei,
simbola i znakova. Parashara gaje vodio sigurnom rukom kroz sjaj
unutarnjeg svjetla, pazei da Maitreya ne bi ostao zasljepljen. Isprva
je bilo teko, jer da bi uope shvatio ljepotu jotia, Maitreya je morao
nauiti napamet mnogo toga. Izrazi koje je rabio Parashara bili
su mu poznati, ali njihovo unutarnje znaenje, kao i meusobne odnose,
morao je jednostavno nauiti. Devet Graha ili planeta,
dvanaest Raija ili znakova, dvanaest Bhava ili kua i dvadeset sedam
Nakatri ili sazvijea - sve je to morao nauiti i to tako da je
njihove nazive i znaajke znao u svako doba dana i noi.
Parashara je poeo polako, priajui mu prie o Grahama tako da
bi djeaku materija mogla biti zanimljiva. I doista, Maitreyu su
oduevile prie o Surji, jahau na sedam zraka svjetla; o andri koji
je kanjen jer nije posveivao jednaku panju svakoj od svojih
dvadeset sedam ena; o Mangalu ili Bhumi nastalom zbog kapi
meda koja je na zemlju pala sa ivinog ela kad je tugovao za svo-
jom enom Sati; o Brihaspatiju, planetu J upiteru, savrenom uitelju;
o Budhu, zaigranom ali bistrom Merkuru; o sporom ali dostinom
Saniju i njegovom prokletstvu da pogledom pretvara sve u
prah i o demonima imenom Rahu i Ketu koji su kraomamrite,
napitka besmrtnosti zasluili vjeno izgnanstvo na suprotnim krajevima
Zemlje.
Meutim, najvei utisak na njega je ostavio bijeli ukra.
Privlaila gaje tajanstvena mjeavina uzvienosti i znanja sa strastvenom
udnjom i tenjom k materijalnom obilju. Osim toga, sa ukrom
su uvijek bili povezani i demoni, Asure ili Daitje. Na neki udan
nain Maitreya je osjeao privlanost prema njima. Bili su sposobni
za sve, ak i za najstroe i najzahtjevnije religiozne obrede i disciplinu,
ali su ipak ostali demoni - bia iji je ego prihvatio privid odvojenosti
od ostalog svijeta.
Kad je prerastao djeaku zaljubljenost u prie i poeo
razmiljati o njihovim znaenjima, Maitreya je shvatio da u ljudima
u jednakoj mjeri obitava boanski i demonski dio. Parashara mu je
jednom rekao daje ukrina zadaa ouvati demone, na to se Maitreya
pobunio: "Ouvati ih? Ali zar oni ne predstavljaju negativnu
stranu ivota? Zar se naa zadaa ne sastoji u tome da je uklonimo?"
"Razmisli malo", upozorio ga je Parashara. "Mnoge prie govore
o tome da Asure poznaju duhovne vjetine. Mnogi od njih imaju natprirodne
moi ili sidhije. Sve su to rezultati dugotrajnih duhovnih
praksi jednakih onima koje provode ljudi koje nazivamo svecima."
"Ali gdje je onda razlika izmeu njih? Kako da prepoznamo
razliku? Prema djelima? Prema onome to ine?" upitao je Maitreya.
"Moda. Ali to je samo posredno." odgovorio je Parashara.
"Vriaparvan je bio kralj demona koji je, kau legende, na desetke
godina provodio tapas ili pokoru, to je ukljuivalo i dobra djela. Da
si tada susreo Vriaparvana, kako bi ga razlikovao od sveca ili
anela?"
Maitreya je utio.
"Ne", nastavio je Parashara, "razlika nije u djelima ve u stanju
svijesti. Osnovna razlika izmeu Devasa ili boanstava i Asura ili
demona je ahankara ili ego kojeg predstavljaju demoni. Meutim,
budui da je odvojeno jastvo u samoj biti ljudskog postojanja, ukrina
najvanija zadaa kao uitelja egoistinih bia poput Daitjasa ili
Rakasa je da ih ouva u poretku stvari. To je mogue jedino ako se
utvrdi prava mjera unutarnjeg i vanjskog ivota; prava ravnotea
jastva, ega, osjeaja, intelekta, osjetila i ponaanja. Zato je ukra taj
koji je zapisao Dharma astru, uenje o dharmi ili ispravnom
ivljenju."
Maitreya je paljivo sluao svojeg uitelja i esto kasnije dugo
razmiljao o njegovim rijeima. inilo mu se da dobro razumije
energiju koju predstavlja ukra. U svakome od nas postoje i pozitivni
i negativni elementi. tovie, bez onih negativnih ne bismo mogli
ni ivjeti. Primjerice, ego kojeg predstavljaju demoni nuan je
dio ljudskog bia. Ali, problem nije u tome to ljudi imaju ego; problem
nastaje kad ego previe naraste. Meutim, isto tako bi problem
nastao kad bi se ego u potpunosti uklonio. ukrina je zadaa da odri
red, da sauva dobro ureene odnose izmeu raznih vidova nae
naravi. Takoer, na razini odnosa meu ljudima, ukra potie dobro
ureene i skladne odnose izmeu ljudi razliitih miljenja, kultura i
rasa.
Da, ukra se sviao Maitreyi. Sviale su mu se i ostale Grahe.
Posebice kad je uspio shvatiti njihovu simboliku i ulogu koju igraju
u ivotu ljudi. A kad je poeo promatrati jedinstvene i neponovljive
simfonije koje su Grahe tvorile u ivotu svakog pojedinca, inilo mu
se da je otkrio novi svijet. Ne jedan, ve mnogo, bezbroj svjetova.
joti je bio krinja s blagom. I to krinja kojoj se, ma koliko si iz nje
grabio, nikako nije naziralo dno.
14
Kako je uenje o jotiu napredovalo, mladi je Maitreya bio sve
zaljubljeniji u svoj posao. inilo mu se da razumije ono to mu je
prenosio Parashara i bio je zbog toga sretan. Otkrivao je tajne vremena
i karme koju ono nosi sa sobom. joti je znanje o vremenu,
ali takvo koje ga nadrasta i sagledava s toke gledita izvan i iznad
one obine, svakodnevne i ljudske. Vrijeme za joti nije neto
nepovratno i zauvijek odreeno. Vrijeme je mekano i podatno poput
tijesta, iako izgleda vrsto i nesavitljivo poput elika.
Vrijeme je konj koji se kree uz sedam zraka svjetlosti, ima tisuu
oiju i ne moe umrijeti jer stvara mnogostruko sjeme. Na njemu
jau vidiociprosvjetljena uma. Svjetovi i svemiri samo su kotai njegove
koije.
Vrijeme pokree sedam kotaa, ima sedam ustiju, a sredite mu je
besmrtno. Ono ima vlast nad svim svjetovima i koraa ispred svih
bogova.
Tako je vrijeme opjevano u Atharva Vedi ije stihove je Maitreya
mnogo puta sluao na sveanostima i ritualima. Meutim, vrijednost
vremena postala mu je jasna tek putem jotia. Vrlo rano je nauio
kako nacrtati sliku neba kakva je bila u trenutku roenja neke osobe.
To je zahtijevalo dosta vjebe, ali moralo se nauiti. Postojale su
tablice dobivene promatranjem neba i isprva se i on mogao sluiti
ve nainjenim, ali jedna od njegovih zadaa bila je izraditi svoje
vlastite tablice izlazeih znakova. Naime, proraun znaka koji na istoku
izlazi u trenutku roenja neke osobe jedan je od najvanijih podataka
s kojima barata jotii.
Nain izraunavanja je bio relativno jednostavan jednom kad se
svladao. Bilo mu je potrebno znati kad je izalo sunce na dan kad je
osoba roena; zatim tono vrijeme roenja da bi se izraunao itkal,
razlika izmeu ta dva podatka i na kraju Svadeodajaman, brzina
izlaska odreenog znaka. Ovaj trei podatak se dobivao na vrlo zanimljiv
nain: glavnu ulogu je igrao tap odreene duine i njegova
sjena tono u podne na dan proljetne ravnodnevice. Duina te sjene
pokazivala je zemljopisnu irinu na kojoj se roenje odigralo.
Naime, jotii su posjedovali tona mjerenja izlazeih znakova za
otok Lanku, juno od njih, kroz koji je prolazio ekvator. Zbog toga
se metoda zvala Lankodajaman.
Sve je to malo kompliciralo stvari jer ste morali imati podatke za
svako selo iz kojeg su vam dolazili ljudi. Maitreya je svake godine u
vrijeme proljetne ravnodnevice bio u drugom selu i mjerio duinu
sjene (iako razdaljine nisu bile velike pa mu je sjena uglavnom bila
jednake duine), ali mu je na kraju Parashara dao sve podatke u obliku
tablica, ak i za mjesta koja su bila vrlo daleko na jug ili sjever
od njih.
Maitreya je morao priznati da mu taj vid jotia koji se inae nazivao
Ganita, nije ba leao. Vie je volio tumaenja i kombinacije
koje su nastale nakon obavljenih prorauna. Ipak, Parashara mu je
stalno naglaavao vrijednost tonosti, moda ba zato jer je osjeao
daje u tom podruju slabiji.
J ednom je iz nemara Maitreya pogrijeio prilikom izraunavanja
izlazeeg znaka, a Parashara ga je zbog toga otro prekorio.
"Zna li ti kakve posljedice mogu nastati zbog malih pogreaka?
Strane posljedice, upravo strane!" podviknuo je Parashara. "I
iskusni jotii rade pogreke, a ti, koji si tek na poetku, mora
stostruko paziti da ti se to ne dogodi."
Maitreya se osjeao krivim i pokunjeno je pognuo glavu. Bio je
zauen takvom vatrom koja se odjednom pojavila u njegovom
uitelju. To mu nije bilo nalik. Obino je bio smiren, ak kad bi Maitreya
inio vee pogreke.
"J edan poznati jotii", nastavio je Parashara jednako podignuta
glasa, "zbog takve je pogreke proveo dvadeset godina odvojen od
obitelji i sina kojeg je ekao s velikim nestrpljenjem. A on ak i nije
bio toliko kriv kao ti."
Maitreya je utio, a Parashara je pogledao u stranu. Izgledalo je
kao da se neeg prisjea. Nakon desetak sekundi nastavio je smirenijim
glasom: "Taj je jotii u svojoj natalnoj karti otkrio da e njegov
sin takoer biti veliki jotii. Kad mu je ena zatrudnjela, bio je presretan.
S nestrpljenjem je oekivao sina, a posebice se veselio vremenu
kad e ga poduavati vjetini koju je toliko volio. Dogodilo se,
meutim, daje u vrijeme oekivanog roenja morao otii u drugo
selo budui nije bio samo jotii, ve i vaidja, lijenik. Znajui o
vrijednosti tonog vremena naredio je enama koje su pomagale kod
poroda da, im dijete prvi put udahne, ponu zvoniti na veliko zvono
koje je postavio pokraj vrata.
Tako je i bilo. Dijete se rodilo; sin - ba kao to je i bilo
predvieno. Zvono je zazvonilo i to tako jako da se ulo s breuljka
na breuljak gdje je bilo susjedno selo. jotii je sretno zabiljeio
vrijeme, obavio svoj posao i vratio se kui. im je stigao izradio je
natalnu kartu svojega sina. Meutim, ekalo ga je veliko
iznenaenje. Prorauni su pokazali da njegov sin nee biti jotii,
tovie, da postoji velika vjerojatnost da dijete uope nije njegovo.
U nastupu ljutnje i razoaranja, jotii se zakleo da nikad vie
nee prijei prag svoje kue. Napustio je selo i svoju obitelj i otiao
ivjeti kao pustinjak u neku peinu na samom izvoru rijeke Sarasvati.
Njegova ena ga je isprva pokuavala razuvjeriti u sve to je
zakljuio, ali nije uspjela jer je jotii bio toliko uvjeren u svoje
znanje da se nije dao pokolebati."
Tu je Parashara ponovno zastao. Maitreya ga je napeto promatrao.
Nikad dosad nije vidio svojeg uitelja tako zanijetog u misli.
ak i kad bi priao prie, bilo je to s dozom pronicljivosti; kao da je
elio da Maitreya misli o onome to uje. esto ga je testirao namjerno
rabei pogrene nazive ne bi li izazvao Maitreyinu reakciju.
Zapravo, Parashara je imao itav set trikova i naina da podui Maitreyu.
Ovaj put, meutim, bilo je drukije. Maitreyi se uinilo da
Parashara u tom trenutku vie ne poduava ve mu prenosi neto
duboko osobno. Neto to ga se, nekad davno, jako dojmilo.
"Godine su prolazile", nastavio je Parashara, "a djeak je rastao i
kad je imao sedam godina, ispriali su mu to se dogodilo. elio je
imati oca, ali nije zapravo shvaao zato ga nema. uvi daje svemu
uzrok joti i njegova natalna karta, najprije ga je zamrzio rekavi
majci da e iz kue istjerati svakog jotiija koji se pojavi. Meutim,
s osam godina je majci rekao da eli postati jotii i saznati zato
nema njegovog oca."
Parashara je sada izgledao sasvim odsutno. Nije vie mario za
Maitreyu i sasvim se prepustio sjeanju. to se dogaa, pomislio je
Maitreya. Zar je mogue da mi on to pria o sebi? Ako je bilo tako,
Maitreya je jasno vidio da u tome nema potisnutog bola - Parasharina
mudrost i znanje sasvim su iscijelili oiljke nanijete nepravdom
ili pogrekom - ali mu je takoer bilo jasno da se dogaa
neto posebno. I imao je pravo. Nikada poslije, ba kao ni prije,
Parashara mu nije govorio o sebi. A i ovaj put je to bilo u obliku
prie. Ako ipak govori o sebi, pomislio je Maitreya, tko je bio on,
otac ili sin?
Parashara je, meutim, nastavio: "Djeak se s velikim arom bacio
na uenje. Nije mu bilo lako jer u blizini nije bilo velikih uitelja.
Uio je kako je mogao i stigao. Meutim, njegova je volja bila toliko
jaka da je svladao sve prepreke, nadmaio sve svoje privremene
uitelje i ubrzo postao poznat. J o kao mladi, slovio je kao toan i
pouzdan jotii. Meutim, cijelo to vrijeme pred oima mu je bila
njegova natalna karta. Napredujui u sloenim labirintima tumaenja
odnosa meu Grahama, Raijima i Nakatrama ubrzo je shvatio
reakciju svojega oca. Meutim, njegov vlastiti ivot pobijao je
zakljuke do kojih su obojica doli. Na posljetku, on jest postao
jotii, i to vrlo dobar jotii."
Tu se Parashara nasmijao i pogledao Maitreyu. Kao da se trgnuo
iz nekog drijemea koji ga je za trenutak obuzeo. Moda je primijetio
da bi pria mogla postati previe osobna, pa je brzo nastavio:
"Uglavnom, radilo se o pogreci koju je mladi otkrio sasvim sluajno.
Negdje sa esnaest godina primijetio je da bi se mnoge unutarnje
sklonosti - one negativne, kojih se pribojavao da e se pokazati
u skladu s njegovom natalnom kartom - izmijenile ako bi njegovo
roenje bilo samo nekoliko kratkih trenutaka ranije od za -
biljeenog. Radilo se o vremenskom razdoblju od dvije sekunde.
Meutim, poznavajui tonost pravog jotiija nije mogao vjerovati
da bi njegov otac u tome pogrijeio. Dodue, mislio je da su ene
zakasnile sa zvonjavom - to se moglo dogoditi - ali ga je majka razuvjerila.
Naime, njegov otac je za kontrolu zaduio devet ena!
Mladi je ipak razmiljao o tome da se otputi na sjever i potrai oca
te da s njim prodiskutira tu mogunost. Negdje u vrijeme kad je razmatrao
taj svoj put, dogodilo se da je sjedio na breuljku tono
nasuprot sela. Danje bio bistar i vidjelo se daleko. Ugledao je kako
seoski vaidja prilazi zvonu postavljenom da objavi pola dana i tada
je shvatio u emu je bila pogreka. Naime, vidio je kako ovjek
udara zvono, ali je zvuk do njega doao neto kasnije! Brzo je
izraunao daje kua gdje je bio otac u trenutku njegova roenja bila
na otprilike istoj udaljenosti i uz svu tonost, njegov je otac dobio
krivi podatak!"
Sada, mnogo godina poslije, razmiljajui o tome, Maitreya se
sjeao svoje nevjerice glede takve tonosti. Meutim, godine uenja
s Parasharom pokazale su mu da je ona prijeko potrebna. Pogrene
procjene i predvianja mogla su nastati zbog neznanja, nemara ili
neraspoloenja samog jotiija, ali to je bilo rijetko. Dobar jotii
nije radio kad je neraspoloen ili umoran. Meutim, esto se dogaalo
da pogreke nastaju zbog pogrenog vremena roenja. Tamo
gdje je postojala svjesnost o vanosti tonog vremena, toga je bilo
manje. Ali tamo gdje nije bilo kulture koja bi omoguila razumijevanje
jotia, na vrijeme roenja se nije gledalo tako strogo. A onda
se dogaalo da jotii bude kriv za mogue pogreke. Da, tono i
pouzdano vrijeme roenja bilo je od odluujue vanosti. Kasnije je
s Parasharom radio u vremenskim razdobljima koja su se nazivala
tatpare. J edna tatpara iznosi jedan trideset tri tisue sedamsto pedeseti
dio sekunde (1/33750 sec.)! Kad mu je Parashara prvi puta to
spomenuo, Maitreya je uzviknuo da su takva mjerenja nemogua.
"Pa to mogu samo bogovi!" pobunio se.
"Ne samo oni. Osim njih to moraju moi i jotii", odvratio je
Parashara. "Ako eli postati jedan od njih, morat e se potruditi."
I tako se Maitreya potrudio jer - da, elio je postati "jedan od
njih"! Naravno, zapitao se to da se radi u sluajevima kad tonog
vremena nema i nauio da se tada provodi ispitivanje vremena
roenja na osnovi postojeih dogaaja. Primjerice, ako je vrijeme
roenja nejasno, podatak o vremenu roenja djece, bolestima ili
drugim znaajnim dogaajima moe pomoi pri naknadnom
utvrivanju tonog vremena roenja. To je prilino mukotrpan posao,
ali dobar jotii ga mora znati uraditi. U sebi, Maitreya se nasmijao
jer je sada i on to znao pa je stoga spadao meu "dobre"
jotiije!
Meutim, tada, kad mu je Parashara ispriao priu o pogrenom
vremenu roenja i stranoj posljedici takve pogreke, bio je zapanjen,
zbunjen i siguran da takvu tonost on nikad nee moi postii.
Istodobno bio je i znatieljan da uje to se na kraju dogodilo.
"Na kraju?" upitao je Parashara. "Nita. Mladi je pronaao svojeg
oca, objasnio mu pogreku i kako je do nje dolo. Otac gaje sasluao
i mirno rekao daje sada vrlo sretan jer njegovih dvadeset godina
izgnanstva nisu bili uzaludni: njegov sin je ipak postao dobar
jotii. Nato se mladi umalo razljutio i prekorio oca to to tako
mirno prima, a on je zbog toga patio. Otac se nasmijao i objasnio mu
da je on sve to znao odmah, od prvoga dana, jer je tono izmjerio
udaljenost izmeu dviju kua (one u kojoj se sin rodio i one u kojoj
je on bio) pa je kanjenje u roenju nastalo zbog putovanja zvuka od
jedne kue do druge zapravo bilo tri sekunde, a ne dvije, kako je to
zakljuio mladi. A takvo roenje, zakljuio je otac (i struno to objasnio
sinu), znai da sin moe postati dobar jotii, ali samo ako oca
nema u blizini."
Maitreyina usta su bila otvorena; u glavi mu se vrtjelo od sekundi
i sudbine koja se mijenja kao na vrtuljku samo ako se vrijeme malo
pomakne. Meutim, nakon ove tirade Parashari je u oku sjao neki
udan, obijesni sjaj. Do tog trenutka Maitreya je bio siguran daje
Parashara bio taj djeak, a jotii njegov legendarni otac Saunaka.
Ali sada je iznenada nestalo ovjeka koji se prisjea dogaaja koji su
mu nekad mnogo znaili, opet se vratio strogi uitelj i Maitreya ni-
kad nije saznao je li Parasharina pria doista opisivala dogaaj iz
njegova ivota - je li predstavljala Parasharina sjeanja ili mu se sve
to samo uinilo.
Scena je zavrila tako da mu je Parashara, prije nego mu je okrenuo
lea i otiao, lakonski dobacio: "A ti samo grijei u izraunavanju
izlazeeg znaka, to e te odvesti jako daleko!"
15
Maitreya je usporio. Osjetio je neko kretanje u podruju trbuha.
Nije to bila glad; jo je bilo rano - sunce nije prolo ni polovicu svojega
puta do zenita i probavna vatra, pitta jo je spavala. Osjet je bio
nalik blagoj toplini koja se iri iz sredita, iz podruja pupka.
Meutim, nije bilo samo to - ostali dijelovi tijela kao da su izgubili
svoju snagu. Umirivi se, omoguili su Maitreyi da jasno doivi osjet
koji je privukao njegovu pozornost.
Sada je hodao polako, pozorno gledajui oko sebe. Nauio je ve
davno kako pratiti znakove koje mu alje majka priroda. J edan od
naina na koji ga je esto upozoravala bili bi takvi osjeti koji bi se
neoekivano pojavili. Obino bi se nakon toga dogodilo neto znaajno.
Promatrao je okolinu. Sarasvati je mirno tekla, sada zaklonjena
drveem i bunjem koje je raslo vrlo blizu vode. Staza po kojoj je
hodao bila je usamljena ali sigurna.
Zapravo se nije nita dogaalo, pomislio je. To samo ja hodam
izgubljen u sjeanjima. Zato bi svemir bio zainteresiran za Maitreyu
koji ee pokraj jedne stare i osuene rijeke? A moda je
upravo u tome stvar: pretjerao sam. Traim odgovore na pogrenim
mjestima, a oni se, kao i obino nalaze negdje gdje ih je najlake vidjeti.
S tom milju Maitreya je proao kroz granje drveta koje se nagnulo
nad stazu i iznenada izbio na istinu. uma se na tom mjestu
bila sasvim pribliila rijeci, ali je ovdje ostavila proplanak s tri strane
okruen drveem a sjedne vodom. Bilo je to vrlo ugodno i privlano
mjesto. Oko stotinjak metara u promjeru nije bilo gustia. Maitreyin
pogled zastao je na drvetu koje je stajalo nasuprot rijeke, poneto
izdvojeno od ostalog drvea. Kao daje iskorailo malo van, napustivi
svoje prijatelje. Moda je zbog toga imalo veu kronju koja je
bacala duboku sjenu u smjeru rijeke.
Iznenada, Maitreya je postao svjestan sunca sa svoje desne
strane, s juga. Osjetio je toplinu zraka i iznenadni nalet umora.
Posrnuo je i zastao. Sjena koju je bacala kronja onog drveta kao da
se jo vie izduila prema njemu pozivajui ga da joj prie. Moda to
i nije loa zamisao, pomislio je Maitreya. Mogao bih se odmoriti.
Skrenuo je sa staze i krenuo prema drvetu. Trava je bila mekana,
a tlo ispod nje ravno kao da gaje netko, prije vie godina, namjerno
izravnao elei istinu uiniti to ugodnijom. Kad je stigao do drveta
bio je ve vrlo umoran. Sjeo je uope ne mislei na to gdje e sjesti, a
jo manje na moguu opasnost od zmija kojih je ovdje bilo dosta.
Naslonio se na drvo i duboko uzdahnuo.
Osjeao se dobro, mada ga neobian umor koji je osjetio nije
naputao. Lea su mu pronala udubinu u kori tako da ga nita nije
pri tiskalo. Zapravo, pronaao je mjesto koje kao daje bilo stvoreno
za njega. Noge su mu oputeno leale prekriene i podvuene jedna
pod drugu. Nije osjeao nikakvu smetnju niti potrebu da se bolje
namjesti. To je bilo udno jer je znao kako je katkad mukotrpno
pronai pravi poloaj za sjedenje na tvrdoj podlozi. Uvijek ima nekog
kamenja, uzvisina, granica - neega to ulja ili bode.
Meutim, sada toga nije bilo. tovie, postao je svjestan kako ne
samo da ga nita ne smeta, ve mu sam dodir drveta vrlo prija. Bilo
je to kao da ga netko miluje po leima.
Neko vrijeme se prepustio tom osjeaju, a zatim osjetio kako mu
tijelo reagira na blagu struju energije koja je izlazila iz drveta. Poeo
je titrati. Zapravo, nije titrao on ve svaka njegova stanica. Bio je
iv, osjeao je, postojao je. Maitreyina usta su se lagano razvukla u
smijeak. Osjetio je kako prepoznaje ono to vidi, uje, dodiruje i
mirie. Poznavao je taj svijet, dobro gaje poznavao! Ne ovu istinu,
njene mirise i boje - ne, tu jo nikad nije bio - ve ono od ega su svi
ti podraaji bili nainjeni. Bilo je to ono isto od ega je i on bio
nainjen - isti materijal, isti sastojci.
"To je to", rekao je Maitreya tiho jo uvijek se smijeei.
Parashara mu je rekao da e ih jednom ugledati. Moda e to biti
sada?
Unutarnje titranje se i dalje nastavljalo. Maitreya je uivao. Ako
je ikad osjetio to znai ananda, blaenstvo, bilo je to sada. Oh,
samo da ne prestane, pomislio je. I nije prestajalo. Nakon nekog vremena,
i dalje uivajui u osjeaju, ak se uspio prisjetiti kako mu je
njegov uitelj opisao to e se dogoditi jednom kad ravnotea Graha
u njegovom tijelu i duhu bude gotovo savrena. Bilo je to potaknuto
Maitreyinim pitanjem koje je bilo, barem se njemu tako inilo, vrlo
osnovno te nikako nije oekivao da e odgovor biti takav kakav mu
je pruen.
"Uitelju", zapoeo je Maitreya nakon jedne pouke iz astronomije,
kad je jo bio na samom poetku razumijevanja jotia, "pokazao
si mi sazvijea i neke od Graha. Rekao si mi da neke neu
moi vidjeti, ali da u za njih saznati prema utjecaju kojeg imaju na
druge planete i njihovo kretanje oko Sunca. Mene, meutim, zanima
kako zapravo planeti djeluju na ljude."
Parashara je na to podigao jednu obrvu i promatrao svojeg
uenika. Nije nita rekao oekujui da Maitreya pojasni svoje pitanje.
Ovaj je to i uinio.
"Moje pitanje je sljedee. jotii iz poloaja planeta itaju karmu
koja prati ljudska bia kroz njihov ivot. Ali, kako planeti vre tu
svoju ulogu? Kakav je mehanizam tog djelovanja? Da li Grahe djeluju
na ljude istom energijom kojom djeluju jedna na drugu i tako
mijenjaju svoje putanje?"
"Postavio si vano pitanje. Objasnit u ti", rekao je Parashara i
uhvatio ga za ruku. "Od ega je nainjeno tvoje tijelo?"
"Od mesa, kostiju i krvi."
"A od ega nastaju kosti, meso i krv?"
"Od hrane", rekao je Maitreya, ali se pourio dodati: "Znam,
potrebna je inteligencija da se hrana pretvori u meso mojega tijela i
misli mojega uma. Dakle, nainjen sam od svijesti, od inteligencije."
"Ispravno", rekao je Parashara pustivi Maitreyinu ruku. "A gdje
se nalazi ta inteligencija?"
"U meni, ali i posvuda", odgovorio je Maitreya. "Ona je nevidljiva
mojim osjetilima, ali i mojem umu. Meutim, mislim da sam
putem meditacije jasno doivio da to doista jest tako."
Bile su to injenice koje su Parashara i Maitreya ve raspravljali
kad je uenik svladavao vjetinu meditiranja koja predstavlja vaan
dio znanja jednog jotiija.
"Dobro", nastavio je Parashara. "Od ega su nainjeni planeti?"
Maitreya se malo zamislio i ve zaustio da kae kako o tome ne
zna nita ali se prisjetio i rekao: "Od ega je nainjeno njihovo materijalno
tijelo ne mogu rei, ali u biti i oni mora da su nainjeni od
iste inteligencije od koje sam nainjen i ja."
"U biti, da, to je tono", nasmijao se Parashara. "Ali sad elimo
dobiti odgovor na pitanje o mehanizmu njihova uinka na karmu
ljudi pa emo morati malo promijeniti stajalite."
Uitelj je za trenutak zastao, a Maitreya je napeto oekivao nastavak.
"Mora odbaciti svako objanjenje koje bi utjecaj planeta svelo
na materijalno djelovanje dostupno ljudskim osjetilima ili njihovim
produecima."
"Produecima? Misli li na um i intelekt?" zapitao je Maitreya
pomalo zbunjen.
"I na to", odgovorio je Parashara, "ali i na neto drugo o emu sad
neemo govoriti. Ono to elim rei je da djelovanje Graha na karmu
ljudi ima dublji, duhovniji znaaj. Inteligencija koja si ti naziva se
ivanatma. Inteligencija koja su Grahe naziva se Paramatma.
Zvui isto, u biti jest isto, ali je ipak razliito. Stvar je u tome da
Paramatma obuhvaa ivanatmu iako su potpuno jednake."
Maitreya je izgledao zbunjen, ali nije nita rekao. Parashara je
uzeo au i nalio u nju vode iz vra. "Ovo je voda s izvora. Kakva je
razlika izmeu nje i samog izvora?"
"Pa", zapoeo je Maitreya. "U biti, nikakva."
"U biti, u biti", ponovio je Parashara. "To smo se ve dogovorili.
U biti nema razlike, ali gledaj", - ispio je au - "jesam li popio cijeli
izvor?"
"Ne, popio si au vode s izvora", rekao je Maitreya.
"Dakle, iako je voda jednaka, postoji razlika izmeu izvora i
ae. Koliko aa izvorske vode bi ljudi mogli popiti?"
"Pa, jako mnogo. Bezbroj, zapravo. Tako dugo dok izvor ne
presui."
"Eto", zakljuio je Parashara, "to je razlika izmeu ivanatme i
Paramatme. ivanatme, poput tebe i mene, iako jednaki Paramatmi,
samo su dio njega. No to nije jedina razlika. J esi li ikada pio vode s
izvora s druge strane rijeke, tamo pokraj tvojeg sela?"
Maitreya i Parashara nalazili su se u uiteljevu sklonitu s lijeve
strane rijeke. Voda koju su pili dolazila je s malog izvora na breuljku
iznad stijene. Maitreya je djetinjstvo proveo na desnoj obali
Sarasvati i, naravno, voda koju je tamo pio bila je s drugog izvora.
"J esi li primijetio kako ova voda ima razliit okus od one iz tvojeg
sela?" Kad je Maitreya potvrdno kimuo, Parashara je nastavio:
"Poput razliitih izvora, Paramatme imaju razliite znaajke. J ednake
su, u biti", tu se zaustavio i znaajno pogledao Maitreyu, "ali
ipak razliite. ivanatme nastaju mijeanjem razliitih dijelova
Paramatmi. Ako moe zamisliti kako bi to izgledalo da napuni
au vodom s nekoliko izvora. Zavisno od udjela vode s razliitih izvora,
tekuina bi imala svoj jedinstveni okus. A sada mi reci koliko
razliitih izvora ima?"
Maitreya je za trenutak pomislio da ga Parashara pita o izvorima
vode u blizini, ali mu je to bilo udno. Malo je zastao, a onda se nasmijao
sam sebi: "Pa naravno, ima ih devet! Devet Paramatmi, devet
Graha!"
Parashara je promatrao kako Maitreya dalje razmilja oekujui
sljedee pitanje. Ono je ubrzo uslijedilo: "To znai da se ljudska bia
raaju s odreenim dijelovima Paramatmi razliitih Graha?"
"Da," potvrdio je Parashara.
"To dalje znai da mi, kad tumaimo joti", nastavio je dalje
Maitreya, "zapravo prouavamo u kakvom je stanju odreeni dio
Paramatme Surje, andre, Mangala i ostalih Graha u tom
odreenom ovjeku."
"Da", ponovno je potvrdio Parashara.
Maitreya je zastao intenzivno razmiljajui. Na um mu je pala izvanredna
misao: "Da li to znai da se Paramatme u istom obliku utjelovljuju
u nebeska tijela i postaju planeti?"
Parashara se namrtio i malo nakrivio glavu: "Zgodna zamisao,
ali nije do kraja tako. Planeti, nebeska tijela, kao materijalni izrazi
pojedinih Graha samo su njihovi znakovi, a ne one same."
Sada je na Maitreyu ponovno doao red da bude zbunjen. "Znakovi?"
tiho je upitao. "A gdje su onda Grahe? Utjelovljuju li se one
uope?"
"Katkad", odgovorio je Parashara. "Avatari poput Krishne,
Rame ili Narasimhe predstavljaju ista utjelovljenja pojedinih
Graha. Meutim, moe se rei da se one utjelovljuju u svakom
ovjeku. Svaka Graha daje svoj dio da bi se oblikovala ivanatma,
individualna dua. Zapravo, tako smo stigli do odgovora na tvoje
prvotno pitanje. Kako Grahe djeluju na ljude? Ne djeluju, one jesu
ljudi. One su u njima i svojom nazonou oblikuju njihovu sudbinu.
Katkad je neka Graha aktivnija, a neka druga spava. Tada ovjek
osjea vei utjecaj one koja je aktivna, a manji one koja nije. Katkad
su Grahe aktivne istodobno; katkad surauju, katkad se sukobljavaju.
Takva razdoblja joti oitava prema njihovim znakovima
na nebu. Dakle, nema nikakvog materijalnog utjecaja koji dolazi
s planeta. Radi se samo o znakovima koji ukazuju na to da e se
Graha aktivirati, a takoer i na koji nain e se aktivirati."
"Sada razumijem", rekao je Maitreya. "Kakav je mikrokozmos,
takav je makrokozmos; kakav je atom, takav je i svemir; kakav je individualni
um, takav je i kozmiki um."
"Upravo tako", nastavio je Parashara. "Svemir u kojem ivimo
jako je dobro ureeno mjesto. Kao to si poeo uviati, u njemu
nema sluajnosti. Vlada posvemanji red. Iste zakonitosti upravljaju
ljudima i sazvijeima; isti prirodni zakoni. Dakle, ako uoimo
pravilnosti u jednom dijelu svemira, znat emo to se dogaa u
drugom. Budui daje ljudski ivot, a posebice vrijeme, nedokuivo
ljudskom umu, joti rabi kozmiki um da bi doao do obavijesti
koje nam mogu pomoi da bre i pravilnije slijedimo svoju ivotnu
zadau. Zato sam rekao da su materijalni planeti samo znakovi."
"Kai mi sljedee", upitao je Maitreya, "kad se individualna dua
raa, kako se oblikuje utjecaj njene karme? joti zapravo oitava
upravo to, zar ne? Ali, na koji nain se u na sljedei ivot prenosi utjecaj
naih sadanjih djela?"
"Kad ovjek napusti ovo tijelo, dijelovi Paramatmi koji su sainjavali
ivanatmu vraaju se u Grahe. Meutim, svako djelo koje je
ta osoba poinila tijekom ivota utjecalo je na te dijelove. Zbog toga
se oni vraaju na neki nain neuravnoteeni i ele se vratiti u ravnoteu.
Individualna dua se ponovno raa kad se steknu uvjeti za
najbolji odnos Graha na nebu. Dakle, onda kad su sve Grahe u
takvom poloaju da individualna dua ima najbolje anse za daljnji
razvoj, joti sagledava taj odnos i na osnovi toga tumai ovjekovu
karmu."
Maitreya je bio iznenaen: "To znai da je svaka natalna karta,
svaki horoskop, zapravo najbolji mogui za tu osobu?"
"Upravo tako", potvrdio je Parashara. "Natalna karta je upravo
onakva kakva treba biti - najbolja mogua. Zadatak jotia je da
povea razumijevanje te mogunosti i pomogne individualnoj dui
da bre napreduje."
Za trenutak je nastala tiina. Parashara nije nastavljao, a Maitreya
je razmiljao o onome to je uo. "Dopusti mi da samem sve to",
rekao je na posljetku Maitreya. "Grahe su Paramatme, ima ih devet i
svaka od njih, u svom omjeru i na svoj nain sudjeluju u svakom
ljudskom biu. Planeti koje promatramo samo su njihovi znakovi, a
tumaenje tih znakova mogue je jer je svemir savreno ureen i
njime vladaju ista naela, isti prirodni zakoni, na svim razinama.
Nema materijalnog utjecaja izmeu planeta i ljudskih bia, samo odnos,
istodobnost, pravilnost kretanja koja se putem jotia moe zapaziti
i protumaiti. Kad osoba umre, dijelovi Paramatmi se vraaju
Grahama i ponovno stvaraju ivanatmu tek kad se sloe uvjeti - vremenski
to znai kad planeti dou u odreeni poloaj - koji je najbolji
za nastavak evolucije odreene individualne due."
"Tako je", potvrdio je Parashara.
"Zapanjujue", udio se Maitreya. "Kakvo savrenstvo!"
Maitreya je izgledao poput malog djeteta koje je otkrilo novu
igraku. Iako je sve to mu je Parashara rekao uo ve vie puta u
ovoj ili onoj inaici, oito mu je tek sada postalo jasno kakvo je udo
ovaj na svijet. Parashara gaje promatrao sa smijekom. Znao je da
se to esto dogaa. Razumijevanje dolazi kad doe vrijeme, ne prije.
Uitelj se moe muiti da bi objasnio svoju poruku, moe se truditi
iz petnih ila da pronae rijei koje e doprijeti do uenika, ali sve je
to uzalud ako uenik nije spreman. Maitreya je bio spreman za razumijevanje
odnosa izmeu ljudi i Graha. Meutim, do koje dubine e
to razumijevanje ii? Oigledno odluivi da nee pogrijeiti ako
pokua, Parashara je nastavio: "Moram ti rei jo neto. Pitao si me
gdje su Grahe, a ja sam ti odgovorio da su one u ljudima a da su njihovi
znakovi na nebu u obliku planeta. Meutim, nisam ti rekao sve.
Istina je da se i Grahe, odnosno Paramatme, takoer pojavljuju kao
odvojena bia. Moda "utjelovljenje" u tom sluaju nije pravi izraz
jer se radi o biima koja nije mogue spoznati osjetilima, ve samo
izravno, unutarnjom vizijom. Meutim, mogue je da e doi
vrijeme kad e svojim unutarnjim okom vidjeti ukru, anija, Surju
i ostale te da e s njima moi razgovarati kao to sada razgovara sa
mnom."
Kad je Parashara poeo govoriti, Maitreya je jo bio ozaren svojim
novim spoznajama. Osjeao se nadahnuto i nekako poput
znalca. Meutim, posljednja reenica njegovog uitelja ponovno ga
je vratila u stanje zbunjenosti.
"Razgovarati s Grahama?" ponovio je u nevjerici.
"Da. Zapravo, moj me otac Saunaka nauio da katkad jotii
mora prihvatiti injenicu da, unato svojem znanju i iskustvu, ne
moe izravno dokuiti to koja Graha radi u natalnoj karti odreene
osobe i kakvo je njeno djelovanje. Tada je najbolje, rekao mi je, da o
tome pitam samu Grahu. Isprva mi se inilo da se ali, ali sam
kasnije nauio daje to bio stvarni naputak. Dakle, shvati me ozbiljno,
uz sve ostalo, pravi bi jotii morao znati kako komunicirati s
onim prirodnim naelima koje zovemo Grahama."
Nakon malo razmiljanja Maitreya je rekao: "Nemam razloga da
te ne shvatim ozbiljno. Iako mi je to vrlo nedokuivo, ipak bih elio
znati kako se to radi?"
"Najprije ih mora vidjeti. Zapravo, bolji je izraz - doivjeti."
"Kako e to izgledati? I kada e to biti?" zabrzao je Maitreya.
"Teko je opisati kako e izgledati. Mogu ti rei samo toliko da e
biti vrlo ugodno. Kad Grahe postanu dostupne unutarnjoj viziji, to je
uvijek praeno anandom ili blaenstvom. Dijelovi Graha u tebi
oivjeti e i imat e osjeaj kao da ti tijelo intenzivno bridi. to e se
nakon toga dogoditi, ne mogu ti rei jer e tvoj kontakt s njima biti
posve jedinstven i doista tvoj. A kada e to biti: kad doe vrijeme,
kao i sa svim drugim."
Kad doe vrijeme, bio je rekao Parashara. Tada je to Maitreyi
bilo teko shvatljivo i vrlo apstraktno. Meutim - nasmijao se u sebi
- vrijeme je moda dolo upravo sada. Sjedio je ve gotovo sat vremena
naslonjen na ovo "arobno" drvo koje kao daje raeno po njegovoj
mjeri. Tijelo mu je titralo i proimali su ga unutarnji valovi
blaenstva. Sve to je vidio oko sebe - travu, leptire, rijeku, nebo -
sve je prepoznavao. Bio je u svemu tome i sve je bilo u njemu. Ako
bi mu do uiju doprlo glasanje ptice koja je lebdjela iznad rijeke, osjetio
bije u sebi, duboko i snano. Njen je krik bio i njegov. Ono to
je tvorilo njega, tvorilo je i pticu. To to su omjeri bili drukiji, to
vie nije bilo vano. Njegova je vizija ila iza toga: nije vie
doivljavao omjere, doivljavao je sastojke.
Iznenada, sve oko njega je poelo bljetati. Livada je poprimila
neki zlatni sjaj kojeg prije nije zamjeivao. Bilo je to kao da je netko
upalio svjetiljku u sumrak. Samo to sad nije bio sumrak, a na nebu
je sunce jasno sjalo. Ipak, njegov se vid poboljao. Vidio je svjetlost
koja kao da je izvirala iz svega. tovie, vidio je nijanse te svjetlosti
koje su se preplitale i tvorile neke nejasne oblike. Isprva ih nije prepoznao,
ali je mogao pratiti njihovu igru. Plesali su i pokretima
stvarali jo nijansi svjetla i boje. Nije prolo mnogo vremena a Maitreya
je mogao jasno vidjeti Guruovu utu odoru i vr s vodom kojeg
je drao u ruci; anija koji sporim, sporim pokretima zamahuje svojim
maljem, a i Rahua i Ketua opletenih zmijom koji su se, barem u
ovoj igri, posebno otplesanoj za Maitreyu, ponovno spojili. Vidio je
i ostale: sjajnog Surju i bijelog andru, Mangala u plamenu vatre,
zaigranog Budha koji je kliktao od radosti i ukru, posebno ukru,
njegovog mistinog uitelja kojeg je toliko puta slijedio.
Maitreya je uivao u svojoj viziji. Na trenutak se zapitao je li to
stvarno, ali mu je pred oi doao Parashara i kao daje uo to bi on
na to rekao. Da, promatrajui ga pomalo podrugljivo njegov bi ga
uitelj upitao to je to stvarnosti A Maitreya bi morao rei da je
stvarnost njegova odluka, njegova toka gledita. U ovom trenutku,
njegova toka gledita bila je kristalno jasna.
Grahe su pred njim izvodile svoj arobni ples, a Maitreya ih je
promatrao elei u sebi da on nikad ne prestane. Meutim, polako,
kao to su se pojavile, Grahe su nestajale u izmaglici bijele svjetlosti.
Zapravo, isprva je to bilo polako, kao da blijede, ali su na kraju nestale
ujakom bljesku koji je Maitreyu zaslijepio. Trgnuo je glavom i
automatski podigao ruke da zatiti oi. J o ih je uvijek trljao kad je
iznad svoje glave zauo siktaj. Znao je to to znai - zmija! Ispred
njega je bila zmija! Skoio je na noge samo da bi se suoio s
najveom kobrom koju je ikada vidio. Gledao je u njene uske
zmijske oi i jezik koji se palucao izmeu otrih zubiju. Kobra je bila
spremna za ugriz. Rairila se prijetei i Maitreyi je postalo jasno da
mu nema spasa. Ukoio se ekajui smrtonosni napad.
Meutim, on nije doao. Iznenada je neka ruka prekrila kobrinu
glavu i povukla je unazad. Maitreya je tek tad shvatio daje kobra opletena
oko pasa nekog ovjeka, i to podebelog ovjeka, a da se
prema njemu samo ispruila. Polako je podigao pogled jo se uvijek
ne usuujui udahnuti zrak. ak i daje oekivao ono to je ugledao,
njegovo iznenaenje vjerojatno ne bi bilo manje. Iznad grudiju toga
ovjeka najprije je ugledao slonovsku surlu, a zatim i glavu (nesumnjivo
slonovsku) s jednom slomljenom kljovom. Na toj je glavi
bilo neobino pokrivalo sasvim nalik gornjem dijelu sangadija koji
je nosio njegov otac Bhaskar. A zatim je ugledao oi. Bile su to oi u
kojima je vidio svoju sudbinu. Pred njim je stajao Gane.
III dio
ZABORAVLJENI SVIJET
16
Istraivanje glede povijesnog razdoblja Parasharinog ivota potaklo
je jo pitanja na koja nisam imao odgovore. Nesuglasice i
suprotstavljena miljenja raznih autora samo su potvrivala moje
pretpostavke da o drevnim civilizacijama znamo vrlo malo. Meutim,
bio sam pomalo umoran. Nekoliko sati prouavanja raznih
knjiga iscrpio je moju energiju. Takoer, u meuvremenu su se pojavile
sasvim obine brige i obveze kojima sam morao udovoljiti.
Ipak, cijelo vrijeme sam razmiljao o onome to se dogodilo. Ako je
to bilo stvarno (evo, opet poinjem s istim sumnjama!) dananje popodne
e mi promijeniti ivot. Kako i ne bi kad sam prije samo nekoliko
sati bio u tko zna kako dalekoj prolosti na tko zna kakvom dalekom
mjestu!
Veer je prolazila uobiajenim ritmom. Bio sam pomalo rastresen
ali nikome nisam nita govorio. Dogaaj je bio presnaan i
osjeao sam da ga ne mogu dijeliti s drugima. Barem ne jo. Kako je
vrijeme prolazilo, u meni je rastao nemir. Nisam se mogao osloboditi
misli o mojem unutarnjem putovanju, a budui da sam bio
okruen dobro poznatom i vrstom svakodnevicom, ono je postalo
nekako bljee i sve slinije matariji nastaloj tijekom popodnevnog
drijemea. Na kraju sam postao nestrpljiv i otiao na spavanje ranije
nego obino. Iako mi Gane nije rekao kad e ponovno doi - moglo
je to biti odmah, a moglo je biti za nekoliko mjeseci - nadao sam se
da e biti to prije. Zapravo, prije spavanja sam sjeo i zatvorio oi s
namjerom da meditiram. Inae to ne inim esto - meditacije su
obino popodnevne - ali sada sam jednostavno elio ponoviti ono to
se dogodilo. U biti, elio sam si potvrditi da je sve to bilo stvarno.
Svjestan svojih osjeaja bio sam ljut na sebe zbog njih. Nakon tolikih
godina posveenih unutarnjem ivotu ispada da sam se ipak
oslanjao na vanjske potvrde. Ne vjerujem dok ne vidim! Meutim, ja
jesam vidio. ak sam i opipao, osjetio, mirisao. U emu je onda
problem? Ne vjerujem dok drugi ne vide isto to i ja?
S takvim mislima i oekujui, zapravo nadajui se Ganeovom
dolasku, sjeo sam u meditaciju. Nije se dogodilo ba nita. Odnosno,
meditacija je bila uobiajena. Bilo je dosta misli, naravno o
Parashari i Ganeu, ali ni traga prijanjem iskustvu. Ipak sam se uspio
umiriti. Osjetio sam teinu u tijelu i shvatio da sam vrlo pospan.
Skliznuo sam pod prekriva i prepustio se snu.
Ujutro sam se probudio vrlo rano. Sunce je tek bilo izalo, ali ja
sam bio svje i odmoran. Pogledao sam na sat: pet i trideset. Tako
rano obino ne ustajem mada mi i to, ako je potrebno, nije teko
uiniti. Meutim, u takvim sluajevima, zbog prisutnosti kaphe u
mojoj konstituciji, obino mi treba neko vrijeme da se potpuno
razbudim. Sada sam bio poput napete strjelice na luku. Odluan i budan,
ali istodobno nekako smiren. Bio sam spreman za novu
duhovnu pustolovinu.
I ona je otpoela gotovo istoga trenutka kad sam zatvorio oi u jutarnjoj
meditaciji. Gane se pojavio na mojem mentalnom zaslonu
potpuno jasan i sjajan. Ovaj put je imao etiri ruke, ba kao na mojem
crteu. Namignuo mi je svojim desnim okom i puhnuo u koljku
koju je drao u ruci. Zvuk je bio toliko snaan da sam se trgnuo i u
strahu otvorio oi. Ispred sebe sam vidio prozor sa polusputenim
roletama. J o uvijek sam bio u svojoj sobi. Ba sam pomislio to sad
da radim kad sam zauo tihi glas u uhu: "Zatvori oi smijeni
ovjee, zatvori oi."
Uinio sam to i preda mnom je opet bio Gane. "to radi?" upitao
je. "Zar nisi zainteresiran za jo jedno putovanje?"
"J esam", odgovorio sam. "Naravno da jesam. Ali uplaio si me s
tom koljkom."
"Ts, ts, svata tebe plai. Idemo li?"
Nisam oklijevao i ustro sam, naravno u sebi, kimnuo glavom.
Meutim, nita se nije dogodilo. Gane je i dalje stajao ispred
mene i promatrao me: "No, to ekamo?"
Bio sam zbunjen. to je sad, pomislio sam. to sam opet napravio
pogreno?
"Pa zar si zaboravio kako se putuje u ovom svijetu?" upitao me
Gane nezadovoljno vrtei glavom.
Da, izgleda da sam zaboravio. Meutim, nisam se osjeao
krivim. Gane je tako djelovao na mene. Kad god bi se pojavio,
uvijek bi me neim zbunio. Prvi put je to bio takor, sada koljka a i
kasnije, kad god bi dolazio, izmislio bi neto to nisam oekivao.
Tek nakon nekoliko dolazaka i odlazaka njegovi me nastupi nisu
vie ometali. Nije da me nisu iznenaivali, to ne. Gane je bio sposoban
za nezamislive postupke, a iznenaenja je volio prireivati vie
od svega. Meutim, s vremenom sam nauio zadrati dovoljno
prisebnosti da ne zaboravim osnovne stvari bez obzira koliko me
uplaio ili iznenadio.
Taj drugi put, meutim, doista se nisam prisjetio kako sam prvi
put putovao. J ednostavno nisam znao to da radim i promatrao sam
Ganea potpuno nemoan. Da sam mogao, slegnuo bih ramenima u
oajanju. Vjerojatno sam to nekako i uinio jer se njegov izraz lica
smekao. "Dobro, dobro", rekao je. "Nije to nita strano. Svakome
se to moe dogoditi. Evo, objasnit u ti ponovno."
Podsjetio me da moram zamisliti ono to elim doivjeti.
Najprije moram proi kroz procijep. "Moe li zamisliti kako ti je
bilo kad si bio okruen jotiem?" upitao me.
"Naravno", gotovo sam po vikao udarajui se u mislima po glavi.
Da, mogao sam to zamisliti pa sam tako i uinio, te se odmah tamo i
naao. Ponovno sam proao kroz nijanse svjetla i ponovno doivio
potpuno ispunjenje anande. Kad se svjetlost prestala kretati, ak me
nije trebalo podsjetiti da otvorim oi. Ovaj put je bilo lake nego prvi
put. "Napipao" sam nekako svoje oi na drugoj strani i otvorio ih
ponovno na obali rijeke. Imao sam isto tijelo od svjetlosti kao i ranije,
a ispred mene je stajao Gane i smijeio se. "Ide ti sve bolje i
bolje", rekao je. "Moda e uskoro moi i sam."
Ta me izjava malo zaudila: "Zar nisi rekao daje sve ovo mogue
zato jer mi ti pomae?"
"Vidi, vidi", nasmijao se Gane. "Ipak smo neto zapamtili. Ima
pravo, to je tono. Ali moja nazonost moe biti u raznim oblicima,
zna."
Gane je izgledao raspoloen za razgovor. inilo mi se da moram
iskoristiti priliku i saznati ono to me zanimalo. Zaudo, nisam ga
poeo ispitivati to to znai da "moe biti nazoan u raznim oblicima";
takoer, to je jo vee udo, nisam poeo ni s pitanjima o kojima
sam razmiljao prijanjeg dana - pitanjima o tome gdje se nalazimo
i kada smo ovdje. Gledao sam to neobino bie ispred sebe i nisam
mogao odoljeti da ne saznam neto vie o njemu.
"Ganei", poeo sam umiljato, "znam neto o tebi i tvom
postanku. Proitao sam to u knjigama. Ali, ipak bi me zanimalo kako
je dolo do toga da nosi glavu slona? J e li istinita ona legenda o
aniju i tvojoj roendanskoj proslavi?"
Gane je najprije mirno stajao ne rekavi nita. Zatim se okrenuo
u smjeru breuljka na kojem je bilo Parasharino uilite. Malo je
razmiljao a zatim rekao: "Mislim da imamo vremena."
Ponovno se okrenuo k meni, a na lice mu se vratio vragoljasti
izraz. Zapravo, moram priznati daje teko na slonovskom licu prepoznati
ono to u ljudskim terminima znai "izraz". Moda su u pitanju
bile samo oi kojima se smijeio ili ljutio, pokazivao uurbanost
ili oputenost. Bez obzira na tu potekou, nikad nije bilo
sumnje u ono to Gane eli pokazati licem ili gestom.
Sada je razdragano rekao: "Eh, istina je, istina je. to se tu moe."
"Zar nisi mogao izbjei takvu sudbinu? Zato iva nije znao to
e se dogoditi i spasio te od toga?"
"Sluaj, zar se tebi ne svia kako izgledam?" upitao je polualjivo,
ali ipak nekako ljuto.
Pourio sam uvjeriti ga da mi se zapravo jako svia, ali da pitam
tek tako, da znam.
"Ako pita samo tek tako, onda ti tek tako mogu odgovoriti da
jako volim svoju glavu. Osim toga, u svakom trenutku mogu si vratiti
ljudsku, samo ako bih to poelio."
"Doista?" upitao sam.
"Naravno", odgovorio je on. "Ali zato bih to elio? Ova je ba
lijepa." Potapao se po glavi i pomilovao svoju surlu. U tom je trenutku
izgledao poput razmaenog djeteta koje je ponosno na svoju
novu odjeu.
Meutim, u sljedeem trenutku se uozbiljio i rekao: "Dosta ale.
Znam da eli znati istinu pa u ti je i rei. Tono je da sam stvoren
da u svemir unesem red i da ga takvim odravam. Meutim, tu
zadau ne obavljam sam. Zapravo su Grahe nositelji prirodnih zakona
po kojima se odvija evolucija svih ivih bia. Meu njima ani
igra vanu ulogu. On i ja imamo posebne dogovore oko toga. Budui
da je moja zadaa odravati zakon karme, moram pruati primjer
toga. A ani je najvei nositelj karmikih dugova svim ivim
biima."
"Je li istina da je bio proklet od svoje ene zato to je sa udnjom
pogledao drugu enu, te da se nakon toga svi koje pogleda pretvaraju
u prah?" prekinuo sam ga pitanjem.
"Hm, pria je malo drukija. Stvar je u tome daje ani na sebe
preuzeo to strano prokletstvo - uzgred reeno, on ga smatra blagoslovom,
a ja se s njim slaem - iz velike ljubavi prema ivotu. Kao
to vjerojatno zna, ani je sin Surje, Sunca, i aje. aja je sjenka
Surjine ene Samne koja je bila toliko slina samoj Samni daje
uspjela, barem za neko vrijeme, prevariti i samog Surju. Dijete
sjenke, onog ega nema, to nije stvarno. ani je nastao iz spoja
svjetlosti koja daje ivot i sjenke koja nema vlastito postojanje.
Ozbiljan i temeljit, oduvijek je slijedio put zacrtan svojim nastan-
kom. elio je prenijeti sjaj i svjetlost ivota tamo gdje ivota nema.
Smatraju ga zloudnim i stranim, ali je on zapravo jedan od najveih
dobrotvora ljudskih bia. eli ih zatititi od nepostojanja i
privida. On to najbolje moe jer je dijete toga."
"Zanimljivo", rekao sam kad je Gane malo zastao. "U jotiu se
ani ili Saturn doista smatra zloudnom planetom, ali mu se pripisuju
i duhovne znaajke."
"Naravno. ani je poseban uitelj. Stvar je u tome da iva bia, a
posebice ljudi, katkad teko ue iz dobrog. Zavodljivi su pa se lako
preputaju niskim strastima. Meutim, evolucija je tako snana sila
da djeluje ak i uz ljudski otpor. Drugim rijeima, ako ljudi ne tee
duhovnom razvoju jer su previe zauzeti materijalnim uicima, ani
je taj koji e se, iz ljubavi, pobrinuti da im se vrati elja za duhovnim.
To se obino odvija tako da ani pretvori u prah objekt njihove
vezanosti i oni, zbog teke situacije i patnje koju tada doive, okreu
svoju pozornost k duhovnom. Zato je ani dobio pridjev zloudnog:
unitava mnogo toga to ljudi smatraju vrijednim, ali samo da bi im
dao ono to je jo vrjednije - duhovni razvoj. On i ja suraujemo jo
od vremena mojeg i njegovog postanka."
Osjetio sam daje veza izmeu Ganea i anija vrlo jaka. Govorio
je o njemu kao o bratu, vrlo bliskom i voljenom bratu. Nastavivi,
Gane je potvrdio moj osjeaj.
"Pria o eni koja ga je proklela samo je metafora. To se nikad
nije dogodilo. ani je svojom odlukom izmolio od ive svoj dar -
prokletstvo kako ga zovu drugi. Isto tako je pitanje moje glave bilo
stvar dogovora. eljeli smo ljudima pokazati to se dogaa ako ne
slijede svoju dharmu ili dunost. Moram priznati da nije ba pomoglo,
ali naela se moramo drati, zar ne?"
"Ali, zato si ti izgubio glavu? Pa ti si tek bio stvoren. Na koji
nain ti nisi slijedio svoju dharmu?"
"Ne radi se o meni, ve o Parvati, ti ludice. Parvati me eljela
svima pokazivati kao najljepeg, najpametnijeg i najboljeg. Umjesto
da uiva u onome to jest, Parvati je eljela uivati u sjenci, u Caji - u
potvrdi i odobravanju drugih. Bila je to njezina pouka. To je ono to
se dogaa ljudima koji se vezuju za izvanjsko, a zanemaruju unutarnje.
Parvati je bila ta koja je patila, barem na izgled, jer je ak i to
bilo planirano da bi se stvorio povod da svaki od bogova meni prepusti
dio svoje moi. Sve u svemu, svi su zadovoljni, a svrha je ispunjena."
"Krasno", uzviknuo sam. "Boanska igra da bi se pouili ljudi!"
"Naravno", uzvratio je Gane. "Pa zar sve drugo nije ista takva
Lila, boanska predstava?"
"Dobro", sloio sam se. "Razumijem sada. Meutim, ako se
drimo naela, onda znai da si ti i dalje pod anijevim utjecajem.
Kako na tebe djeluje, primjerice, Sadhe Sati, sedam godina tuge koje
dolaze kad ani prolazi iznad poloaja andre u natalnoj karti. Ti
ima natal nu kartu, zar ne?"
Gane se protegnuo. Oito je prolo vrijeme za pitanja. Ipak, jako
me zanimalo to e mi rei o tome. Sadhe Sati je vrijeme kojeg
veina jotiija smatra tekim. To je vrijeme gubitaka i usporenosti.
Ponavlja se svake dvadeset dvije godine - toliko aniju treba da
obie oko sunca i vrati se na poloaj u kojem e ponovno uzrokovati
Sadhe Sati. Neki smatraju da isti uinak ima i anijev povratak na
isto mjesto na kojem je bio prilikom roenja osobe. Meutim, to bi
znailo da e izmeu dvadeset osme i tridesete godine (i ponovno
izmeu pedeset sedme i pedeset devete) u ivotu svakog ovjeka biti
tekih razdoblja. Iako bi se moglo rei da to jesu razdoblja promjena
(odrastanje i konano osamostaljenje kod veine ljudi, te prelazak u
starije i esto neaktivno razdoblje ivota) ima razdoblja koja su tea,
a ona ne dolaze svakome u isto vrijeme. Kada e se pojaviti Sadhe
Sati u ivotu pojedinca, ovisi o odnosu andre i vanija u natalnoj
karti, a to je individualno. Zato mi se inilo daje Sadhe Sati nekako
osobniji i znaajniji primjer. Sve te podatke znao sam otprije, iz svog
prouavanja jotia. Iskustvo mije pokazalo da se Sadhe Sati uglavnom
osjea i da seje za njega potrebno pripremiti.
Sada me, meutim, doista zanimalo to e Gane rei na to. On je
valjda osjetio moju elju pa je nastavio, iako oigledno promijenjenim
tonom. Vratio se k svojoj staroj aljivosti.
"Imam natalnu kartu - i ja sam roen jednom, zna. I, da, i ja
imam svojih sedam godina tuge. Meutim, kao to vidi, bilo bi
suprotno mojoj naravi biti tuan, tako da sam se dogovorio sa
Sanijem da to preskoimo."
Sada je bilo oito da je Gane postao sasvim neozbiljan.
Meutim, ja sam prihvatio njegovu igru.
"Kako preskoite?" pitao sam. "Zar se niste dogovorili da se
drite naela?"
"J esmo, jesmo, ali zna, postoje iznimke. Zapravo, moram
priznati da u poetku ani nije htio pristati na to, ali sam ga onda morao,
pa zna, ovaj, uvjeriti u suprotno."
Osjeao sam da Gane neto smjera, da ima neku poentu koju mi
eli prenijeti ali da je namjerno zastao da bi izgledalo kao da se
neka.
"Uvjerio si ga u suprotno?" poticao sam ga dalje.
"Kad ve navaljuje", glumio je Gane daje pritisnut i da nema
drugog izbora, "ispriat u ti to sam uinio. Prvi Sadhe Sati doao
mi je kad sam imao deset godina. Tome nisam mogao izbjei. Poslali
su me da tri godine radim tapas u nekoj peini da bih izbjegao
mogue nevolje. Dobro, nije bilo loe, ali zna, s obzirom na moju
drutvenost, nisam ba uivao. tovie, odluio sam neto poduzeti
u svezi toga. Razmiljao sam i na kraju smislio nain."
Zastao je da bi podigao napetost oko poente.
"Natjerao sam ga da mi potpie", rekao je na kraju.
Sada sam opet bio iznenaen. Oekivao sam neku vragoliju, ali
hvatanje anija na potpis bilo je vie od onog to sam mogao podnijeti.
Prasnuo sam u smijeh: "Potpisao ti je? to je potpisao? Da te
oslobaa tuge zauvijek?"
Gane me gledao i smijao se sa mnom. "Ma ne, potpisao mi je
neto drugo. Budui da smo prijatelji i suradnici, zamolio sam ga da
me upozori kad drugi put doe vrijeme za Sadhe Sati, jer sam jako
zaboravan. To je istina, doista sam zaboravan. No, ani me doao
upozoriti dan prije poetka Sadhe Satija, a ja sam mu rekao da mi to
napie jer u do veeri zaboraviti budui da imam mnogo posla. Pa
je on to lijepo napisao, evo imam ovdje papir." Izvadio je odnekud
smotuljak palminog lista i pruio mi ga i dalje se smijui. Iako nisam
oekivao da u moi proitati to pie, ipak sam mogao. Pisalo je:
"Sutra ti dolazi Sadhe Sati." Potpis: ani.
"Dobro", rekao sam. "To valjda jest njegov potpis. Ali u emu je
stvar. To je samo potvrda da ti Sadhe Sati dolazi."
"Kako ne razumije?" nastavio je Gane. "Dolazi, da. Ali dolazi
sutra. Kad je ani sutradan doao, ja sam mu pokazao ovaj papir i
rekao mu da se nismo tako dogovorili i neka on lijepo doe sutra!"
Posljednje rijei nisu se dobro ni ule jer je Gane grcao od
smijeha. Ni ja nisam bio u boljem stanju. Iako nisam imao pravoga
tijela osjeao sam greve tamo gdje bi mi trebao biti eludac. Valjda
bih se kod kue smijao do suza. A Gane mi je kroz poplavu smijeha
jo govorio kako je ani, budui dosljedan svojoj ozbiljnosti, dolazio
jo nekoliko dana uzastopce, ali Gane se nije dao i stalno mu je
pokazivao taj potpis traei da doe sutra. Sve u svemu, bila je to
najzabavnija pria koju sam ikada uo.
Kad se dobrano nasmijao, Gane je popravio maleni dhoti i iljatu
kapu koju je nosio na glavi. "Sluaj", rekao je na kraju, "sada moramo
krenuti. Ispriao sam ti ovo jer smatram da si sposoban razumjeti
nae uloge, anijevu i moju. Nadam se da nisam pogrijeio."
Pa, i ja se nadam da nije. Mislim da sam ispravno razumio. Bio je
to njegov nain da objasni stvari. Ipak, moram priznati da sam
kasnije esto razmiljao o tome. Pokazao mi je papir sa anijevim
potpisom. Meutim, on bi mi valjda mogao pokazati bilo to, samo
ako bi elio. Ah, tko bi mogao biti siguran kad je Gane u pitanju?
U tom trenutku sam znao jedino to da sam sretan, iznimno sretan
to sam ovdje i da volim to neobino bie koje me povelo na ovo
udno putovanje. Zato sam samo kimnuo glavom i krenuo s Ganeom
prema Parasharinom uilitu.
17
Moj drugi dolazak, kao i nekoliko dolazaka poslije toga, proli su
sasvim slino prvom. Gane i ja bismo uli u uilite prije drugih, on
bi zauzeo svoje mjesto u drvenom kipu, a ja bih sjeo s desne strane
Parashari. Nakon poetne tiine i skupljanja njegovih uenika,
Parashara bi nastavio s izlaganjem Hora astre. Moja je pozornost u
poetnim dolascima bila kratkotrajna, tek nekih pola sata. I sam bih
primijetio da postajem "prozirniji" te da mi misli poinju lutati.
Tada bi se obino pojavio Gane i pozvao me da krenemo. Bio sam
toliko fasciniran onim to se dogaa da nisam postavljao nikakva
suvina pitanja. Kad bismo izali van, vratili bismo se do rijeke i
kroz nju natrag u moje vrijeme. Nisam siguran koliko je tono takvih
posjeta bilo, moda desetak, ali izgledale su mi kao neka vrsta pripreme.
Kao da sam se navikavao na situaciju promatranja dogaaja
koji su se odvijali na mjestu i u vremenu gdje moja tjelesnost nije
mogla biti, ali je, nekim udom, moja svjesnost ipak bila.
Naravno, vie puta sam Ganea pokuavao nagovoriti da mi kae
o kojem se vremenu radi, ali on je uporno utio. tovie, nakon
drugog posjeta, kad je bio onako razgovorljiv, postao je ozbiljan i
uurban. Sva moja navaljivanja odbacio je rekavi daje on svoje, za
sada, napravio i da od mene ovisi kad u dobiti odgovore na svoja pitanja.
Postalo mi je jasno da e to biti onda kad budem mogao bez
problema ostati u ovom svijetu koliko je potrebno. Nisam znao kada
e to biti i na koji nain u dobiti odgovore na svoja pitanja, ali
budui daje situacija sama po sebi bila dovoljno zanimljiva, pomirio
sam se s njom i jednostavno ekao.
Ipak, ekanje nije ni izbliza bilo naporno. U meuvremenu,
izmeu putovanja (zvao sam to meuvremenom iako su "posjeti"
trajali samo oko pola sata u mojem vremenu) ivio sam kao u nekom
snu. Sve je bilo podreeno jotiu, a druge sam obveze obavljao s
veseljem, ali onako usput. I dalje sam redovito odravao savjetovanja.
Ganea na njima vie nije bilo; prestao je dolaziti im smo
uspostavili izravan kontakt; ali sam osjetio da s neobinom lakoom
zapaam znaajke natalne karte osobe s kojom sam radio te da sam
katkad i sam bio iznenaen obavijestima koje se pojavljuju u mojem
umu potaknute tumaenjima Graha i njihovih odnosa. To me veselilo
jer je ta vrsta "lakoe" preduvjet dobrog joti savjetovanja. To
je onaj intuitivni dio koji svaki jotii mora imati i koji se nadograuje
na znanje i intelektualne sposobnosti potrebne za sagledavanje
pravilnosti u odnosima izmeu pojedinih elemenata koji
sainjavaju natalnu kartu.
Tijekom posjeta takoer su se dogaale zanimljive stvari.
Najneobiniji je bio dojam koji je na mene ostavljao Maitreya,
oigledno Parasharin najistaknutiji uenik. Nisam mogao tono
odrediti to je u tome ovjeku, ali svaki put kad bi on progovorio, ja
bih zadrhtao. Takoer sam primijetio da bi, kad je Maitreya dulje govorio,
moja sposobnost odravanja pozornosti popustila. Nisam
znao zato je to tako. Nisam znao ni zato svaki pogled na njega u
meni budi neka udna sjeanja. Iako sam meu tim ljudima i sam bio
poput nekakvog duha, katkad su u moju viziju dolazili ljudi koje nisam
znao kamo smjestiti. Primjerice, promatrao bih Maitreyu i odjednom
bi se izmeu mene i njega kao na filmu poela odigravati
neka nepoznata scena: neki ovjek koji nosi zanimljivu vrstu upa ili
posude iji je gornji dio bio nalik Ganeovoj kapi; dvije ene koje se
smiju i prema kojima sam osjeao neku nepoznatu toplinu; peina i u
njoj stari utljivi pustinjak (je li to bio Parashara?) i druge neobine
slike. Nisam znao to bih s tim i zato se to dogaa. Budui da Gane
nije bio raspoloen da mi objanjava bilo to u svezi Maitreye,
nakon nekoliko posjeta nisam vie o tome razmiljao, ve sam se
usmjerio na sadraj izlaganja.
to da kaem o tome? Parashara je izlagao svoju Hora astru,
vrlo malo odstupajui od teksta kojeg sam poznavao. Na nekim
mjestima mi je bio nerazumljiv jer je ulazio u tehnike detalje s kojima
nisam previe baratao iako sam za njih znao. Meutim, u dru-
gim je situacijama postalo vrlo zanimljivo jer je iznio neke sasvim
neoekivane i nove injenice.
J edna od tih situacija bila je i rasprava o Guruu, planetu J upiteru.
Iako uenici inae nisu prekidali Parasharu (i ovi posjeti uvjerili su
me da se radi vie o nekom obrednom skupljanju, a manje o pravoj
koli), u ovom sluaju se razvila diskusija o uincima ove Grahe
koja inae slovi kao jedan od najdobroudnijih planeta.
Govorei o Guruu i uincima njegovih razdoblja - dasa -
Parashara je naglasio da u sluaju loeg smjetaja, a to je znailo
dhustan (esta, osma ili dvanaesta kua od izlazeeg znaka ili od
andre), driti ili aspekt zloudne Grahe poput anija ili Mangala,
debilitacije Gurua, pa ak i u sluaju blaih negativnosti poput loeg
smjetaja Gurua u harmonicima poput Navama ili atiama, ova
Graha moe donijeti gubitke, neuspjeh, loe zdravlje, pa ak i teke
bolesti.
Budui daje uitelj vie govorio o tome nego o srei, podrci, bogatstvu
i uspjehu koji se obino pripisuju Guruu, veina nazonih je
irom otvorila oi i nastao je nekakav nemir. J edan od uenika se
osmjelio i upitao: "Nauili smo Guruu pripisivati samo pozitivne
znaajke. Sada izgleda da on nije tako sretan planet. Zato je to
tako?"
"Namjerno sam tako govorio o njemu", odgovorio je Parashara.
"Svaka Graha jest sretna. Pogreka je pripisivati nekom planetu vie
dobra nego nekom drugom. Laici sluaju dotiije kad govore o
zloudnim planetima, uju njihova imena - ani, Mangal, Rahu,
Ketu - i ne misle dalje od toga. Zbog takvog stava prema njima,
Grahe postaju njihovi neprijatelji. Ljudi ih mrze ili ih se plae. To
nije dobra situacija. Svaka Graha moe donijeti ono to ljudi nazivaju
sreom i ono to ljudi nazivaju nesreom. Vaa dunost kao
jotiija jest da im objasnite tu situaciju. Ako podravate zamisao da
se Guruu treba zahvaljivati, a anija se bojati, stvarate nepotrebno
nerazumijevanje i zapravo irite neznanje."
Parashara je bio vrlo ozbiljan glede toga, a ja sam se prisjetio
mnogih sluajeva koje sam vidio u svojoj praksi kad je Guruovo
razdoblje donijelo teke bolesti poput raka ili ak i smrt. tovie,
katkad mi se inilo da su Grahe zamijenile svoje tradicionalne uloge
jer se dogaalo da mjesecima dolaze ljudi s problemima koji su
poeli pod utjecajem Gurua, a s druge strane, oni ije je ivot bio
sreen, u tom su trenutku bili pod snanim utjecajem anija ili Mangala.
Da, mogao sam se sloiti s Parasharom: svaka Graha moe
donijeti i sreu i nesreu, a na nama je da se prema njima ponaamo
tako da iskoristimo ono najbolje i smanjimo ono loe.
U meuvremenu Parashara je potkrijepio ono to je elio rei ispriavi
svojim uenicima priu o Rahuu i Ketuu. Iako su je svi, pa
ak i ja, znali otprije, bilo je neto razliito u nainu na koji smo je
tada uli. Neto to nas je zamislilo nad ulogama ovih sjenovitih
planeta za koje se smatralo da izruuju teke plodove nae karme.
Astronomski gledano, Rahu i Ketu nisu pravi planeti. Radi se o
matematiki izraunatim tokama u kojima se sijeku putanje Sunca i
Mjeseca gledano sa Zemlje. Izraz koji se esto uje dananjih dana
je "mjeseev vor". Rahu je sjeverni mjeseev vor, a Ketu juni.
Rahu i Ketu nalaze se nasuprot jedan drugom i po nebeskom svodu
kreu se suprotno od smjera kretanja ostalih planeta, dakle od zapada
prema istoku. Kad se Mjesec i Sunce zajedno priblie jednom
od vorova nastaje pomrina Sunca ako su svo tr oje, Mjesec, Sunce i
vor, na istom stupnju zodijaka - odnosno Mjeseca, ako su Sunce i
Mjesec nasuprot jedno drugom.
Zbog injenice da svijetleim tijelima oduzimaju svjetlost i
stvaraju sjenku, Rahu i Ketu se nazivaju sjenovitim planetima i smatraju
se zloudnim. Legenda kae da su oba vora nastala od jednog
demona. Tu nam je priu sada ponovno ispriao Parashara, ali tako
da su nakon nje Rahu i Ketu izgledali nekako drukije.
"U poetku, kad jo nije bilo ljudi na Zemlji", poeo je Parashara,
"vodio se veliki rat izmeu sila reda i kaosa, bogova i demona. Due
buduih velikih riija utjelovile su se u Nagase, zmijolika bia koja
nisu puzala ve stajala i kretala se uspravno. U sukobu su bili neutralni
pokuavajui odrati ravnoteu sila. Kasnije su ih ljudske legende
svrstale na stranu demona, ali Nagasi su uvijek bili simbolom
duhovne snage, mudrosti i znanja. Njihov predvodnik bio je Vasuki.
Promatrajui sukob i alei zbog njega Vasukiju je pala na um zamisao
o rjeenju. Otputio se Vinuu i izloio mu to namjerava. "Ali to
je velika rtva", pokuao gaje odgovoriti Vinu. "A pitanje je hoe li
se scenarij odigrati onako kako si zamislio." Meutim, Vasuki je bio
uporan. Rekao je: "Ako sve bude ilo idealno, nee biti potrebe za
rtvom. A ako krene loe, to pretpostavljam, ravnotea karme bit e
nagrada za ono to namjeravam uiniti." Divei se Vasukiju, Vinu
mu je dao svoj blagoslov i obeao podrku."
Primijetio sam da su nakon ovih rijei uenici bili poneto
zaueni. Izgleda da je Parashara govorio neto to jo nisu uli. I
sam sam bio upoznat s priom o nastanku Rahua i Ketua, ali prijanji
dogovor izmeu Vasukija i Vinua bila je potpuna novost.
Parashara je, meutim, nastavio: "Vasuki je, nakon Vinuovog
blagoslova, predloio sukobljenim stranama da zajedniki dou do
mira i stvore ravnoteu. Vinu niim nije odavao da je upoznat s planom
i u ime bogova ponovno je sasluao Vasukija. Zamisao se sastojala
u tome da mukanjem oceana bogovi i demoni zajednikim
snagama stvore amritu, napitak besmrtnosti. To bi bilo sjajno,
meutim, nitko od njih nije bio dovoljno snaan da promuka ocean.
Vasuki je i tu imao rjeenje. Budui je imao ogromno i snano tijelo,
predloio je da njime obavije planinu Mandaru ili kako su je jo
zvali, Meru, te da poslui poput konopca kojim e bogovi i demoni
zajednikim snagama pokretati planinu. Tada, ako promukaju
ocean, nastati e nektar. Prijedlog je prihvaen, a Vasuki je bio vrlo
sretan zbog toga. Postavio je uvjet da amrita bude jednako rasporeena
svima. Svi su se s tim sloili, kao to je Vasuki i pretpostavljao
da hoe. Vinu je sve to promatrao pitajui se dokle e ii
Vasukijev plan. Na alost, kako je Vasuki predvidio, nakon izvrene
operacije, bogovi su postali pohlepni i amritu zadrali za sebe. Nisu
je eljeli dijeliti s demonima. Vidjevi to, Vinu je shvatio koliko je
Vasuki bio u pravu i pripremio se, mada nevoljko, za nastavak plana.
On je uslijedio te veeri kad se Vasuki prikrao bogovima, ukrao amritu
i popio jedan vr. Vasuki je znao da e ga otkriti, pa se nije jako
opirao, a Vinu je izvrio svoj dio obveze. Glumei bijes bacio je
svoj disk i prepolovio Vasukija na dva dijela. Budui da je popio
nektar besmrtnosti, Vasuki nije mogao umrijeti i njegovi odvojeni
dijelovi nastavili su ivjeti. Prema dogovoru, Vinu je poslao te
dvije polovice na dva suprotna kraja Zemlje. Tako su nastali Rahu,
zmijina glava, i Ketu, zmijin rep."
Nastala je tiina. Uenici su razmiljali o onome to su uli. Pria
je bila poznata, a opet nekako drukija. Novost je bio element dogovora
i slobodne odluke Vasukija da postane Rahu i Ketu. To je bacalo
sasvim novu sliku na priu. Rahu i Ketu se obino smatraju
stranim demonima kanjenim za krau neega to im ne pripada.
Nagli su i nepredvidivi, a njihov utjecaj moe donijeti nevolje. injenica
da kradu svjetlost od Sunca i Mjeseca potvrivala je taj njihov
status. Meutim, sad ih je Parashara oslikao sasvim drukije.
"Sto je zapravo Vasuki elio postii svojim planom?" upitao je
Maitreya.
"Razmislite o tome", odgovorio je Parashara. "Pomoi u vam
rekavi daje njegova najvea odlika bila iskrenost i potenje."
Uenici su neko vrijeme utjeli a zatim se jedan od njih osmjelio i
napomenuo da se Rahu i Ketu u svojim pozitivnim ulogama pojavljuju
kao duhovni planeti: Rahu potie preobrazbe prijeko
potrebne za duhovni rast, a Ketu je sam po sebi moka karaka -
oznaitelj za prosvjetljenje.
"Tono", nastavio je Parashara. "Svaki dio prie ima svoju simboliku.
Vasukijeva elja za ravnoteom i mirom bila je tako snana
daje rtvovao sam sebe. To je znaajka Rahua i Ketua. Oni su bezkompromisni
i strastveni u svojoj elji da pojedinca uzdignu do njegovog
pravog statusa, da mu otkriju istinu o njemu. Meutim, to je
esto bolno i zahtijeva rtve. Zato ljudi doivljavaju Rahua i Ketua
kao zloudne. Pod njihovim utjecajem priroda e prema osobi biti
otvorena - jasno e joj staviti do znanja na kojoj se stepenici duhovnog
puta nalazi. Rahu e zatim na ovaj ili onaj nain pokrenuti preobrazbu,
a Ketu donijeti duhovno razumijevanje i rast. Meutim,
cijela pria o Vasukiju vrti se oko amrite koja se dobiva bukanjem.
Potrebno je uznemiriti postojee stanje da bi nastalo sljedee. Istina
je da tako djeluju Rahu i Ketu. Ali, ne zaboravite da su oni nastali
Vasukijevim svjesnim rtvovanjem samoga sebe za dobro drugih.
Nakon njegove rtve, doista je dolo do mira, iako ne na savren
nain. Sve te injenice treba imati na umu kad se sagledava utjecaj
Rahua i Ketua, a posebice da je rtva napravljena iz ljubavi i elje za
boljim. Stoga, Rahu i Ketu mogu biti vrlo dareljive i milosrdne
Grahe. tovie, njihov blagoslov posebice je dragocjen. Potrebno je
samo razumjeti ih i djelovati tako da njihova snana energija bude
pravilno usmjerena."
Sluajui Parasharu kako objanjava narav Rahua i Ketua,
ponovno sam se zadivio nad savrenstvom jotia. Sve se tako
savreno uklapa jedno u drugo! ak i kad izgleda da neto nije u
redu, na kraju ispadne da jest, ak tovie, da je sve to bilo dogovoreno
i namjerno izazvano ne bi li se ukazala jo jedna prilika za
dublje shvaanje prirodnih zakona. Primijetio sam da su i drugi
uenici bili ozareni nekim unutarnjim smijekom. Prepustio sam se
zajednikom osjeaju sklada i neke suptilne energije koja se nadvila
nad nas. Tada se, meutim, dogodilo neto neobino. J avilo mi se
sjeanje na jo jednu slinu priu koju sam uo od Ganea na obali
rijeke prije nego... Prije onog dana... Ne, nisam mogao dalje misliti.
Zbunio sam se: bilo je to neobino sjeanje - kao da nije pripadalo
meni. Na um mije palo jedno ime - Ravana - ali nisam znao to da
radim s njim. Meutim, kako se pojavilo, tako je i prolo, a moja pozornost
se ponovno okrenula dogaajima oko mene. Shvatio sam da
je ovaj put prolo dosta vremena, a da mi "svjetlosno" tijelo nije
poelo blijedjeti. Takoer, ni Gane se nije pojavljivao. Sjedio sam i
ekao to e se dogoditi.
Parashara je zautio, a daljnjih pitanja nije bilo. Polako, jedan po
jedan, uenici su naputali uilite. Na kraju je posljednji ostao Maitreya,
poklonio se Parashari i izaao. Po prvi puta smo nakon poduke
ostali sami, Parashara i ja. On je i dalje neko vrijeme mirno sjedio, a
zatim ustao i krenuo prema suprotnom kraju prostorije. Nije se ni
jednom osvrnuo na mene. Mislio sam da me, poput drugih, ni on ne
zamjeuje. Takoer, sjeam se da sam pomislio na Ganea i poelio
da doe jer sam pretpostavljao da e, ako u izravno razgovarati s
Parasharom, u tome posredovati Gane. Meutim, ispalo je sasvim
drukije.
Parashara se okrenuo prema meni i jasno rekao: "On e danas
doi poslije. Imamo neto vremena za razgovor." Gledao je u mojem
pravcu, ali kao daje gledao kroz mene. Mora da mu je bilo teko zapaziti
ono to ja zovem svojim "svjetlosnim" tijelom.
"Dobro doao natrag. Oekivao sam te." rekao je zatim
Parashara.
Njegove rijei pokrenule su lavinu osjeaja u meni. Osjetio sam
toplinu i razdraganost. Kao da sam se nakon mnogo, mnogo vremena
vratio na mjesto koje mi je drago. A i on je tako rekao - dobro
doao natrag! U tom trenutku nisam mnogo razmiljao o tome. Bio
sam sretan poput nekoga tko je ve mislio daje izgubio dragu osobu,
a ona se iznenada i neoekivano pojavila u njegovu ivotu. Osim
toga, mada nisam u potpunosti razumio svoje osjeaje, a ni
Parasharine rijei dobrodolice, postalo mi je jasno da u moi s
njim razgovarati i daje konano dolo vrijeme da saznam odgovore
na svoja pitanja.
18
Ipak, nije ilo tako lako kao to sam se nadao. Parashara je bio
zahtjevan sugovornik. Nasuprot Ganeovoj vrckavosti i katkad,
neozbiljnosti, Parashara je bio vrlo ozbiljan. Svakom pitanju pristupao
je sustavno iako na neka nije elio dati odgovore. Ja sam se prepustio
njegovom vodstvu ali sam ee poelio da je otvoreniji.
Naime, imao sam dojam da je na susret organiziran zbog razloga
koji nadilaze intelektualno razumijevanje jotia. Primjerice,
Parashara je veinu tehnikih pitanja otklonio uputivi me na sa-
mostalno prouavanje i praksu. Meutim, bio je vrlo susretljiv glede
duhovnog vida jotia, posebice neto poslije kad mije objasnio, i to
u detalje, postupke i mjere kojima se karmiki dugovi, vidljivi u natalnoj
karti, mogu preobraziti ili iskupiti.
Sve u svemu, iako sam tim susretima mnogo dobio, ostao je dojam
da su glavni razlozi mojeg dolaska ostali skriveni. Ili ih barem ja
nisam mogao jasno izraziti. Kao da se ono bitno odvijalo na jednoj
drugoj razini. J a sam postavljao pitanja i zadovoljavao potrebe svojeg
intelekta, a Parashara je djelovao kao da se obraa jednom
drugom dijelu mene. Moda mi je jednostavno trebala podrka,
osjeaj sigurnosti u sebe. Da, moda je to to. Nakon posjeta u kojima
sam razgovarao s njim, doista sam primijetio da se osjeam smirenijim
i sigurnijim. Kao da sam, nakon dugog prekida veze, uspostavio
kontakt s izvorom. Taj mi kontakt nije bio potreban zbog nekih
posebnih obavijesti ili naputaka - ne, i bez toga sam tono znao to je
potrebno uraditi - ali mije bio potreban zbog toga da malo odahnem,
da se prisjetim, da napunim baterije. Tako sam se i osjeao, a
Parashara je izgleda bio zadovoljan s tim. ak i kad sam na posljetku
bio nazoan zavrnom razgovoru izmeu njega i Maitreye, razgovoru
koji je oito bio sredite ne samo Maitreyina ivota ve,
nekako, i mog posjeta ovom vremenu, razumio sam vie, ali su
mnoga pitanja ostala otvorena. Moda je tako i najbolje. Moda je
dobro da slutnje ostanu samo slutnje.
Meutim, kad mije Parashara uputio rijei dobrodolice o svemu
tome nisam razmiljao. Bio sam oduevljen to je tako neto uope
mogue. Najprije sam ustao i zakoraio korak-dva prema njemu.
Njegov se pogled, meutim, nije pomakao s mjesta na kojem sam
sjedio. Pobojao sam se da imamo mali problem.
"Da li me vidi?" upitao sam sa strahom.
Parashara je na to ipak usmjerio oi prema meni, ali lagano ih
suzivi kao da se napree da vidi neto u daljini. "Da, ali to nije jednostavno.
Ako se brzo kree, mogao bih te izgubiti. Nainjen si od
pozornosti, a energije koje sada ine tvoje tijelo vrlo su tanahne. J o
uvijek imam ljudske oi", tu se nasmijao, "a njima su neke stvari ne-
dostupne. Dakle, vidim te, ali te vidim vie duhom nego oima."
Nisam dalje ulazio u mehanizam njegova "vienja" mojeg svjetlosnog
tijela iako sam osjetio poriv da to uinim. Naime, Gane je
neto drugo. On je bie ije je postojanje ionako drukije od ljudskog.
Nije nikakvo udo to on ee izmeu raznih vremena ili se
pojavljuje ljudima u meditaciji. Gane pripada duhovnim razinama i
zapravo je vie naelo koje je, boanskom intervencijom, uzelo
odreeni oblik. Meutim, Parashara je bio ovjek od krvi i mesa, a
takav sam bio i ja. Unato stranoj vremenskoj i prostornoj razdaljini
naih tjelesnih roenja, evo nas, nekako, na istome mjestu u isto
vrijeme. Sto se mene tie, oigledno su moju svjesnost sada
odravali neki drugi initelji a ne tijelo, pa mi je injenica da
"vidim" Parasharin svijet bila nekako sama po sebi razumljiva. Negdje
u sebi sam sve to smatrao vizijom. On je s druge strane bio u svojem
tijelu. Vidjeti mene i "moju viziju" u tom je stanju vjerojatno
zahtijevalo veliku razvijenost due. Meutim, nisam sumnjao da
Parashara ima tu sposobost. Bio sam u napasti da pitam kako ju je
stekao, ali sam se suzdrao. Umjesto toga, zabrzao sam sa svojim pitanjima.
"Parasharai, ovo je za mene iznimna situacija. Volio bih saznati
neke stvari. Gane mi nije dao sve obavijesti o tome to se dogaa.
Uglavnom me upuivao na to da se strpim rekavi da e mi to objasniti
moj uitelj. Pretpostavljam da si to ti. Volio bih znati, iako mi
je jednom to potvreno, je li ovo stvarni svijet? Zakljuio sam da se
radi o prolosti u odnosu na vrijeme iz kojeg dolazim, ali nisam u to
siguran, posebice ne glede tonog vremenskog razdoblja. Takoer,
zbunjuje me klima ovog mjesta, a takoer i rijeka - Sarasvati? Osim
toga, najvie bih volio znati odgovor na pitanje zato sam uope
ovdje. Gane je rekao da nastavljam svoje kolovanje. Na to je mislio?
Osim toga, u meuvremenu mi se javljaju sjeanja za koja
nisam siguran... "
Zastao sam jer je Parashara uz smijeak podigao ruku. "Stani,
stani! Ne sve odjednom. Imamo dovoljno vremena." Zatim je
krenuo van i rekao neka ga pratim. Uzdahnuo sam duboko, odnosno
uzdahnuo bih da sam imao tijelo, i malo posramljen krenuo za njim.
Kad smo izili ispod nadstrenice, Parashara nije krenuo stazom
prema rijeci, ve je zaobiao stijenu i krenuo uzbrdo. Pratio sam ga
nita ne pitajui. Staza je bila uska i strma. ak i mlaem ovjeku bi
vjerojatno bilo teko hodati po njoj. Meutim, Parashara se dobro
drao. J a nisam osjetio nikakav napor, ali to je bilo razumljivo.
Nakon desetak minuta penjanja doli smo do vrha uzvisine na
ijim je obroncima bilo smjeteno uilite. Bila je tu istina i jedan
iroki kamen na kojem se moglo stajati ili sjediti.
"Ispriavam se na troenju vremena", obratio mi se Parashara
nakon to me nekoliko sekundi traio pogledom, "ali tvoja sposobnost
premjetanja mi je, zasad, nedostupna."
Zatim je sjeo i rekao: "Ovo je mjesto kojeg volim. S njega vidim
u svim pravcima, a rijeka izgleda ogromna i duga poput Vasukijevog
tijela. Katkad mi se ini da su Rahu i Ketu nastali doista od
glave i repa, a daje, u ast Vasukijeve rtve, samo tijelo kojim su bogovi
i demoni pokretali planinu, Vinu pretvorio u neto to e ljude
uvijek podsjeati na vjenost. Pogledaj!" Parashara je pokazao rukom
u pravcu zapada. S ovog mjesta se vidjelo vrlo daleko budui da
nije bilo drugih uzvisina. Zrak je bio bistar i jasan, a rijeka je doista
izgledala poput velike zmije koja sporo vijuga nakanivi prenijeti
svoje glomazno tijelo nekud u neznane daljine.
"Ova rijeka", nastavio je Parashara, "majka je svih rijeka. I, da,
ima pravo, to jest Sarasvati. Njena uloga u povijesti ovjeanstva
vrlo je velika ali, nadam se, ne i odluujua. O njoj u ti ispriati
poslije. Mislim da e se u to umijeati i Gane jer slutim da e te'on
odvesti na mjesta na koja ja ne mogu. Meutim, o tome nakon to zadovoljimo
tvoju znatielju o vremenu. Pitao si koje je ovo vrijeme.
to ti misli o tome?"
U nekoliko reenica prenio sam mu nejasne rezultate svojih istraivanja.
Ispriao sam mu o tome da zapisa ima malo, a da im se,
ak i kad ih ima, zapravo ne vjeruje previe te da bi njegovo,
Parasharino vrijeme moglo biti od dvije tisue petsto do tri tisue
petsto godina unatrag od mojeg. Parashara me pozorno sasluao a
zatim rekao: "Govorei o erama i godinama spominjao si neke nazive
koji su mi nepoznati iako mi se ini da u o njima jo uti. To su
oito standardi tvoje civilizacije. Meutim, budimo malo precizniji.
Reci mi, kojem vremenu zapravo ti pripada?"
Ovo me pitanje dvostruko zbunilo. Nisam oekivao da Parashara
ne zna odakle dolazim. Mislio sam da se to samo po sebi razumije. I
drugo, kako da mu zapravo objasnim kojem vremenu pripadam?
Kraj dvadesetog stoljea? To nita nee znaiti. S druge strane da
bih objasnio koliko je to u budunosti od njegovog vremena morao
bih znati koje je to vrijeme, a upravo sam ispriao da oko toga ima
mnogo nesuglasica. Zato sam odgovor jednostavno preutio.
Parashara je okrenuo glavu prema meni. "No?", upitao je,
oigledno ipak oekujui odgovor.
"Ne znam kako da objasnim", rekao sam.
Parashara je odmahnuo glavom. "Ve sam ti objasnio vrijednost
preciznosti. Vidim da jo uvijek njeguje posebnu "privlanost"
prema Ganiti."
Ovu izjavu nisam shvatio. Bila je izreena pomalo ironino, toli ko
mi je bilo jasno. Ali zato? Pa mi razgovaramo prvi put. Kada
mi je to Parashara objasnio vrijednost preciznosti? Na to nisam imao
odgovor, ali sam zakljuio da misli na sastanke kojima sam bio
nazoan. Meutim, nekako sam osjeao da tu ima neto vie. Nisam
mogao, a jo i sada ne mogu, tono odrediti to je to, meutim injenica
je da se to nije dogodilo samo jednom. Poslije, tijekom nekoliko
naih razgovora, Parashara bi esto izjavio neto to nisam
mogao povezati s naim susretima, ali sam se na to navikao i nisam
traio objanjenja. Kad sada razmiljam o tome, pomalo se udim
sam sebi jer je bilo vrlo lako postaviti izravno pitanje. Primjerice,
mogao sam rei da ne razumijem i da nikad nismo razgovarali o
Ganiti, ili tako neto. Ali, nisam. Umjesto toga sam opet odutio, ne
znajui to se zapravo od mene trai.
"Dobro", nastavio je Parashara uz smijeak. "Pomoi u ti. Kolika
je razlika izmeu stvarnog Purue i onog prividnog koji
odreuje godinja doba? Ti si pronaao joti, tamo odakle dolazi?
Uio si ga, zar ne?"
Najprije sam zastao ne znajui o emu on to govori, a onda sam
shvatio. Pa naravno! Razlika izmeu tropskog i sideralnog zodijaka!
Na taj emo nain odrediti u kojim se razdobljima nalazimo!
"Ovako", poeo sam ushieno, konano se osjetivi sigurnijim.
"U moje vrijeme ajanama iznosi oko dvadeset tri stupnja i etrdeset
sedam minuta, i to unatrag. Dakle, vidljivi Kala Purua dolazi
kasnije od prividnog: njegov poetak jo je u znaku Mina (Riba),
dok prividni ve zapoinje s Meom (Ovnom)."
Pitanje zodijaka vrlo je zanimljivo. Astrologija je oduvijek
poznavala dvanaest znakova, od Ovna do Riba, ili u joti nazivlju
od Mea do Mina. Radi se o znakovima koji su dobili svoja imena
prema sazvijeima kroz koja prolaze planeti na svojem prividnom
putu oko Zemlje. Meutim, gdje je poetak zodijaka? Kao i kod
svakog kruga, poetak onog nebeskog moe biti bilo gdje. Za joti,
poetak Kala Purue, a to doslovce znai kozmikog ovjeka, je u
stvarnom sazvijeu Ovna. To, meutim, nije sluaj s astrologijom
koju poznaju ljudi u mojem vremenu. Taje astrologija usmjerena na
Sunce pa smatra da zodijak poinje na mjestu gdje je ono u trenutku
proljetne ravnodnevice, odnosno u trenutku kad poinje proljee.
Ali, stvar je u tome da, u odnosu na zvjezdanu pozadinu gledanu sa
Zemlje, Sunce nije svakog proljea na istome mjestu! Ova injenica
iznenauje mnoge laike, ali je vrlo lako objanjiva. Zemljina je os
nagnuta, a ne ravna u odnosu na matinu zvijezdu. Zbog te injenice
na Zemlji imamo godinja doba. Kad je, primjerice, sjeverna hemisfera
nagnuta prema Suncu, tada je tamo ljeto, a na junoj hemisferi,
koja je uvuena od Sunca, traje hladnije godinje doba. Samo po sebi
to ne bi izazvalo pomicanje Sunca u trenutku poetka proljea da se
Zemlja lagano ne vrti oko zamiljene sredinje osi, oblikujui tako
zamiljeni stoac i mijenjajui svoj relativni nagib prema Suncu.
Rezultat tog kretanja, koje se naziva precesija, je pomicanje
Sunca u odnosu na pozadinska sazvijea. Ovo kretanje je vrlo
sporo i ako je uvijek bilo takvo kakvo je u mojem vremenu, moe se
izraunati da traje 25920 godina. Drugim rijeima, to znai da ako je
u odreeno vrijeme Sunce u
trenutku proljetne ravnodnevice
bilo u sazvijeu Ovna,
za oko 13000 godina od tog
trenutka, u vrijeme iste proljetne
ravnodnevice, iza Sunca
vidjet e se suprotni kraj
svemira - sazvijee Vage.
Ove injenice nisu vane
mladoj civilizaciji, zapravo ih
takva ne moe ni zamijetiti -
jednostavno nema dovoljno
vremena za to - ali ako se kultura
produi u vremenu, onda
sve to postaje vano. Zapadna
astrologija, ona koju poznaju
ljudi mojeg vremena, nastala
je prije otprilike 2000 godina
kad su dva zodijaka bila poklopljena. Promatranje je tada pokazalo
daje Sunce u trenutku poetka proljea na poetku Ovna. Meutim,
kako je vrijeme prolazilo, situacija se mijenjala i danas je Sunce u
trenutku proljetne ravnodnevice na poetku Riba, a ne Ovna!
Meutim, izgleda da su astrolozi nastavili s tumaenjem zodijaka na
svoj nain, pretpostavivi da su znakovi ionako simboli i da nebeski
krug, bez obzira na stvarni poloaj zvijezda ima svoje unutarnje
znaenje. Tako je tropski ili zapadni zodijak, zapravo, potpuno umjetna
tvorevina. Za vrijeme iz kojeg dolazim to bi znailo da biti
roen u znaku, primjerice, Strijelca, kako se to uobiava rei, a pritom
se misli da je u trenutku roenja Sunce bilo u sazvijeu
Strijelca, vjerojatno znai da je Sunce doista u sazvijeu korpiona!
Nemam dovoljno znanja da bih objasnio kakve to posljedice
ima na astroloka tumaenja. Da lije mogue daje cijela zapadna astrologija
zapravo pogrena? Ili tu ima jo neeg sloenijeg zbog ega
i takav pristup daje rezultate? Na to ne bih znao odgovoriti jer nikad
nisam ozbiljnije prouavao naela astrologije koja je bila poznata
masama u mojem vremenu.
to se tie jotia, on je u tome vrlo odreen. Za tumaenja se
rabi stvarni poloaj zvijezda, dakle sideralni, apsolutni zodijak ili
ono to je Parashara nazvao Kala Purua, a tropski, relativni zodijak,
to jest prividni poloaj planeta u odnosu na nagib Zemljine osi slui
kao dodatak za izraunavanje snage planeta. Ajanama koju sam
spomenuo u odgovoru Parashari je brojani iznos (u stupnjevima
luka) koji oznaava razliku izmeu dva zodijaka.
U trenutku kad me Parashara upitao za moje vrijeme u odnosu na
Kala Puruu postalo mi je jasno da c'emo, ako ja znam gdje je toka
proljetne ravnodnevice u mojem vremenu, a on sasvim sigurno zna
gdje se ona nalazi u njegovom vremenu, tako odrediti koliko je vremena
prolo izmeu ta dva razdoblja!
Dakle, ako se vratim u svoje tijelo i 21. oujka pogledam u
smjeru Sunca, iza njega bih vidio sazvijee Riba, meutim, gdje je
Sunce ako Parashara prvog dana proljea pogleda u nebo? S
nestrpljenjem sam oekivao odgovor.
"Dakle, Utarabadhra u tvojem vremenu", rekao je Parashara
zamislivi se. "Ovdje je ovog proljea Sunce bilo na desetom
stupnju Kritike."
Eto, uo sam. Sada samo moram izraunati koliko je to godina.
Um mi je brzo radio, ali mi je ipak trebalo nekoliko minuta prije
nego to sam doao do rezultata. Parashara se izrazio u Nakatrama.
Svaka od njih nosi trinaest stupnjeva i dvadeset minuta. Ajanama
od 23 stupnja i 40 minuta smjeta poetak tropskog zodijaka u pretposljednju
Nakatru, a to je Utarabadhra. Posljednja je Revati, prva
Avini, a zatim slijede Bharani i Kritika. Meutim, lake mi je bilo
raunati u stupnjevima. Utarabadhra se protee od 333 stupnja i 20
minuta zodijaka do 346 stupnjeva i 40 minuta. Ako raunam unatrag
moje se vrijeme nalazi, da tako kaem, na 336. stupnju i petnaestoj
minuti zodijaka. Parasharino vrijeme je vrijeme Kritike. Kritika se
kao trea Nakatra protee od 26 stupnjeva i 40 minuta do tono
etrdesetog stupnja zodijaka. Rekao je deseti stupanj, a to znai 36
stupnjeva i 40 minuta. Sad je potrebno izraunati razliku, a to je vrlo
jednostavno. Razlika u stupnjevima je 36 stupnjeva i 40 minuta plus
23 stupnja i 45 minuta, odnosno 60 stupnjeva i 25 minuta. Koliko je
potrebno Zemljinoj osi da se pomakne za toliko stupnjeva? Znao
sam da se oko tonog iznosa ajaname vode rasprave iako mi nije
bilo jasno zato. Naime, inilo mi se da se radi o astronomskom podatku
koji se moe izraunati. Meutim, oito postoje odreena odstupanja
koja je teko promatrati jer je kretanje vrlo sporo. Miljenja
se ipak slau utoliko to se ajanama smjeta zmeu 48 sekundi luka
godinje (Lahiri) i 54 sekunde (Yukteswar). U tom trenutku sam
izraunavanje izveo s prosjenom vrijednou od 50 sekundi. Rezultat:
za pomak od 60 stupnjeva i 25 minuta potrebno je 4350 godina!
Ako je ispravna manja ajanama, to sam izraunao poslije, bilo bi
potrebno oko dvije stotine godina vie. Svejedno, brojka je bila fantastina!
Dakle, ako je moje razmiljanje ispravno, nalazim se u vremenu
2350 godina prije Krista!
Promatrao sam Parasharu. Bio je vrlo zamiljen. Nema sumnje da
je i on doao do istog zakljuka. Ali, kad je progovorio, shvatio sam
da nije toliko pod utjecajem ogromne koliine proteklog vremena,
ve razmilja o znaajkama razdoblja iz kojeg potjeem.
"Utarabadhra", ponovio je. "Zmaj iz morskih dubina. Vrlo
sloeno vrijeme. Puno suprotnosti koje nije lako pomiriti. Doba
Riba je pri kraju, ali Guruov utjecaj (on vlada Ribama) jo je uvijek
jak. S druge strane ani upravlja cijelim sazvijeem, pa se utjecaj
ove dvije Grahe mijea. Moglo bi to biti sretno vrijeme, kad bi se
ljudi posvetili duhovnosti. Meutim, bojim se da su impulsi previe
snani te da prevladava Kama, sklonost zadovoljenju elja. Zbog
toga je vjerojatno da mnogi ljudi zapravo pate. Tek dolaskom Purvabadhre
situacija bi se mogla promijeniti."
Izgovorivi to, Parashara se okrenuo k meni oekujui neku reakciju.
Bio sam pomalo zbunjen jer nisam oekivao analizu mojeg
razdoblja. Takoer, tee mi je bilo prihvatiti sada oiglednu injenicu
da Parashara zapravo ne zna odakle dolazim. Ali, ono stoje
rekao o mojem vremenu bilo je tono. Odmah sam shvatio to radi.
Zapravo, astrolozi svih vremena dijelili su velika svjetska razdoblja
upravo prema razlici izmeu sideralnog i tropskog zodijaka. Popularnost
Doba Vodenjaka kojeg smo oekivali bila je velika iako gotovo
nitko nije znao zato se to uope tako zove. Razlog je u precesiji
i pomicanju tropskog zodijaka u odnosu na sideralni. Moje vrijeme
pripadalo je kraju Doba Riba, a Parasharino kraju Doba Bika. Ono
to je bilo novo u njegovu pristupu, a to je zapravo vrlo logino, je
injenica da je znaajke vremena crpio iz Nakatre u kojoj se nalazila
toka proljetne ravnodnevice, a ne iz Raija ili znaka.
Znaajke Nakatre odreivale su znaajke vremena.
"Utarabadhra pripada kasti ratnika", nastavio je, "to znai da su
ljudi tvojeg vremena vrlo energini i odluni, te da ustraju u svojim
nakanama bez obzira na to kakve potekoe imali. Istodobno, ta je
Nakatra simbolizirana likom krave koja se potpuno predaje sudbini
slijedei tijekove vremena. Zapravo se radi o vrlo duhovnoj kombinaciji,
ali jedino pod uvjetom da nema pretjerane vezanosti za ma-
terijalno posjedovanje. Ako to jest sluaj, ani e pokrenuti Ahir
Budhnju, demona tame koji e silom nametnuti mudrost tamo gdje
je nema. Tvoji su ljudi u opasnosti."
Pa, imao je potpuno pravo. Iako su opisi bili openiti, mogao sam
lako prepoznati politiare, znanstvenike i vizionare koji su posljednjih
nekoliko stoljea oblikovali zapadnu civilizaciju. Istodobno,
pred oi su mi nadole mase ljudi koje, pod utjecajem propagande,
slijede to im se kae, za dobro ili za zlo. Da, Utarabadhra u sebi
krije tu dualnost koja se, na kraju dvadesetog stoljea jasno prepoznaje.
Glede "silom nametnute mudrosti" nisam bio ba
oduevljen, ali to nije bila novost. Zapravo su svi oekivali da prijelaz
u tree tisuljee donese znatne promjene, a moda i katastrofu.
Nisam mogao odoljeti, a da ne upitam Parasharu o tome.
"Utarabadhra moe biti opasna zbog Ahir Budhnje", odgovorio
je. "S jedne strane taj demon tame povlai ljudske due u velike dubine
koje su izvor velike stvaralake energije. Mora da ste stvorili
mnogo toga, zar ne? Takoer, duhovna kretanja su strastvena i
sloena. Dubina razumijevanja ivota, barem kod pojedinaca, moe
biti osobita. S druge strane, Ahir Budhnja predstavlja nitavilo. Ako
mu se pristupi bez ispravnog razumijevanja, on e zaustaviti
ciklino kretanje stvaralakog procesa i uiniti ljude inertnim i nemarnim.
Reci mi, ima li vas mnogo?"
Kad sam izgovorio broj ljudi koji napuuje na planet, Parashara
je samo blijedo zurio u mjesto gdje sam se nalazio. Isprva sam mislio
da ne razumije to mu govorim pa sam ponovio, ali mi je pokretom
ruke dao do znanja da je uo. Oigledno, bio je uznemiren brojem
ljudi koji na Zemlji ive u moje vrijeme. utio je nekoliko minuta a
onda rekao: "To nije dobro. Previe. Previe karme, premalo
dharme."
"Ali", nastavio je nakon novih nekoliko trenutaka tiine, "Utarabadhra
nije Nakatra unitenja. to god se dogodi pod njenim utjecajem,
iako to moe biti vrlo teko i strano, ukupni rezultat e biti
irenje svijesti."
"Znai, nema straha od potpunog unitenja?" upitao sam.
"To ne mogu rei s potpunom sigurnou", odgovorio je Parashara.
"Ti zna da joti uzima u obzir slobodnu volju."
"U moje vrijeme", dodao sam, " ljudi strahuju od velikih prirodnih
katastrofa, opeg rata ili nekih natprirodnih sila koje e unititi
ovjeanstvo. Mnogi proroci kojih se sjeamo ukazivali su na
mogui kraj ljudske rase."
Parashara me pozorno promatrao: "Vidim da se Ahir Budhnja
ve probudio. Nije to loe, zna. Moda e ih strah natjerati da u
odlunom trenutku ne postupe pogreno. To je nain na koji djeluje
zmaj iz dubina. Iako to, naravno, nije rjeenje - ni jedno rjeenje ne
zasniva se na strahu. Moja je vizija ipak pozitivna, ali pod uvjetom
uenja i rasta mudrosti."
Na te sam rijei odahnuo iako sam shvatio, kad sam kasnije o
njima razmiljao, da Parashara nije otklonio mogunost katastrofe.
J edino to mi je jednom kasnije rekao, kad smo se sluajno vratili na
ovu temu, da moemo oekivati znatno bolju situaciju kako Utarabhadra
bude polako prelazila u Purvabadhru. Prema mojim
izraunavanjima to e se dogaati u prva dva stoljea treeg
tisuljea. Pa neka, ipak ima nekakve nade. U tom trenutku me,
meutim, jako zanimalo Parasharino objanjenje o vrsti mudrosti
koja nam je potrebna da bismo izbjegli unitenje.
"to je to potrebno nauiti?" upitao sam.
Meutim, Parashara je odjednom izgledao kao da me vie ne
moe vidjeti. Ustao je i okretao se oko sebe. J a sam pokuao ponoviti
pitanje ali izgleda da me nije uo. Pomislio sam da je dolo
vrijeme za odlazak i doista, pokraj nas se odjednom pojavio Gane.
Kao da gaje osjetio ili vidio, Parashara je ponovno sjeo i zatvorio oi
elei tako poastiti svojeg gosta tiinom.
Gane nije nita rekao, ve me pozvao rukom. Sili smo do rijeke
na ve uobiajeni nain. Iako mi je bilo drago to ga vidim, cijelo
sam vrijeme utio, a on utnju nije prekidao shvaajui da
razmiljam o neemu vanom. Da, bilo je to vano pitanje, moda
najvanije, iako nisam znao hoe li mi odgovor na njega pomoi, odnosno
hoe li pomoi ljudima mojeg vremena. Ipak, odluio sam ga
postaviti ponovno, kad budem imao prilike. to je to potrebno
nauiti?
19
"Svia ti se Sarasvati?" upitao me Gane kad sam, na poetku
sljedec'e posjete Parasharinom svijetu, otvorio oi na obali rijeke.
Pogledao sam ga znatieljno. Rijetko mi je postavljao pitanja.
Obino je bilo obrnuto. Kimnuo sam glavom: "Da, svia mi se. Mislim
da predstavlja veliki blagoslov ljudima koji ive na njenim
obalama."
Gane je potvrdno kimnuo. "Pitao si o tome kada si i gdje si.
Parashara ti je objasnio pitanje vremena?"
Iako sam imao osjeaj da u s Parasharom jo razgovarati o tome,
potvrdio sam kimanjem glave.
"Dobro", nastavio je Gane. "A glede mjesta? Zna li gdje smo?"
Sada sam se morao zamisliti. Parashara mi je potvrdio daje u pitanju
Sarasvati, a to je sada uinio i Gane. Meutim, to ne govori
mnogo jer, gdje je zapravo Sarasvati?
"Ovo je Bharata, ili Indija, kako je vi zovete", rekao je Gane.
"To, naravno, znam", pourio sam. "Meutim, u moje vrijeme
Sarasvati ne postoji u Indiji. O emu se radi?"
"Doi, pokazat u ti", odvratio je Gane. Uhvatio me za ruku, to
je bilo prilino iznenaenje i odjednom sam imao osjeaj kretanja
nalik onome kad sam zamislio da se nalazim na nekom mjestu, a zatim
bih se tamo i naao. Samo to je ovaj put cijelu stvar vodio
Gane.
"Zumirali" smo se usred obredne povorke koja se kretala prema
obali. Iza nas, s juga, bilo je nekoliko manjih kua slamnatih krovova.
U povorci su bili i ene i mukarci. Sveenici su - obueni u
naranasto - ili naprijed i pjevali. Bilo je neto otuno u njihovim
glasovima, a sama melodija bila je sasvim nalik recitiranjima Veda
koja sam uo u svojem vremenu. Ovaj put, meutim, do mene su
dopirala i znaenja. Nije to bilo kao kad sam razgovarao s Parasharom
ili Ganeom - neke rijei su bile pomalo nejasne ili sam ih ja uo
kao rijei na sanskrtu - ali je znaenje uglavnom bilo tu.
Jaste stanah sasajo jo majobhujemna vivapujasi varjanijo ratnadha
vasuvidjah sudatrah Sarasvati tamiha dhatave kah...
"O Sarasvati", pjevali su sveenici, "ponudi nam svoje grudi koje
daruju sreu onima koji te tuju i koje zauzvrat blagodaruje svime
to poele, o ti koja posjeduje ono to je lijepo i koja prua darove
vrijedne darivanja."
Ljudi su u rukama nosili glinene posude pune penice i jema.
Izgledali su dobro uhranjeni, isti, smireni i sretni. Sluajui njihovu
pjesmu i promatrajui povorku, shvatio sam da moj prvi dojam o
ovoj zemlji uope nije bio pogrean. Bila je to zemlja ijim su blagim
dolinama tekli med i mlijeko, a kada bi se tako skupili tujui
rijeku od ijih voda im je ovisio ivot, Sarasvati bi im uzvratila
putajui svojim koritom umjesto vode, istu somu, nektar bogova.
"Osjea li neto?" upitao me Gane tiho.
Da, osjeao sam neto. Neto to bih mogao nazvati - kako? Pripadnost?
Bio je to udan osjeaj jer moja je kultura bila sasvim
drukija a nain ivota potpuno razliit. Kad sam poslije razmiljao
o ovoj sceni, pitao sam se bih li mogao ostati i ivjeti meu tim ljudima?
Odgovor je bio negativan: odrastao sam na drugi nain i bilo
bi teko priviknuti se na neto sasvim novo. Ipak, tada, kad sam promatrao
obrednu povorku, osjetio sam jak osjeaj aljenja. Nisam nikako
mogao odrediti zato je to tako, ali znao sam da sam tuan. Kao
da sam, jednom davno, tako davno da sam i sam zaboravio kad je to
bilo, morao napustiti ovo mjesto i to ne u potpunosti svojom voljom.
Bio je to udan osjeaj, vrlo snaan i vrlo stvaran. Gane me izvukao
iz moje nostalgije tako da me ponovno uhvatio za ruku. "Sad idemo
gore", rekao je.
Nije jo ni dovrio reenicu, a poelo je naglo "zumiranje". Zapravo,
sada je to bilo u suprotnom smjeru: udaljavali smo se od
scene, i to u smjeru neba! Odjednom su ljudi u povorci postali sitni
poput tokica, a Sarasvati uski trak metalne boje. I dalje smo se dizali,
sve dok ispod sebe nisam, kao na dlanu vidio obrise koje sam
odmah prepoznao. Indija! Cijeli sjeverni dio potkontinenta leao je
ispod mene. Danje bio vedar, oblaka nije bilo ili je Gane sredio da
ih nema. Ovo drugo je vjerojatnije jer tako velika povrina teko da
bi bila bez oblaka.
U svakom sluaju, ispod sebe sam jasno vidio obrise koje sam
poznavao iz mojeg prouavanja zemljopisa u potrazi za rijekom
Sarasvati. Meutim, nije to bila Indija prikazivana na kartama iz mojega
vremena. Sredinji dio potkontinenta koji se inae naziva Rajasthan,
a u moje vrijeme je na kartama oznaen svijetlosmeom bojom
pustinje, sada je bio zelen. Umjesto besplodne pustinje gledao
sam u zemlju koja je pucala od ivota, sve od sjevera Gujarata pa do
podnoja Himalaja. A usred svega toga - tanka crta koja je
oznaavala tok rijeke Sarasvati!
Ostao sam bez rijei, djelomice i zbog situacije u kojoj sam se
naao. Meutim, to nije bilo presudno. Na posljetku, ve sam s
Ganeom doivio dovoljno uda, a da bi me iznenadilo jo jedno.
Vie sam bio iznenaen onim to vidim. Nisam mogao pogrijeiti:
Sindh je bio s lijeve strane i dolje, naprijed Ganga, Yamuna i Sarayu,
a izmeu njih, najvea i najira - Sarasvati.
Gane i ja lebdjeli smo tako ni usred ega i promatrali Bharatu,
zemlju mudrosti, koja je leala ispod nas. "Pogledaj tamo", rekao je
Gane pokazujui mi prema uu Sarasvati u Arapsko more. To je
dananji zaljev Kuch, pomislio sam, ali sam primijetio da je manji
nego to je ucrtan na naim kartama. Odnosno, kao da se usred njega
nalazi veliki otok. Gane mije pokazivao na juni dio Kucha. "Vidi
li svjetlucanje?" upitao me je. Nisam bio siguran vidim li ili ne, ali
mi se u jednom trenutku uinilo kao da je taj dio lagano bljesnuo.
Kimnuo sam glavom iako jo uvijek nesiguran. "To su palae
Dwarake", rekao je Gane.
Dwaraka, legendarni grad u kojem je ivio Krina, boansko utjelovljenje
Candrine rase. Meutim, nisam stigao previe razmiljati
o tome jer mi je Gane redom pokazivao velike gradove toga vremena:
Ayodyu na istoku, na obalama Sarayua, Pratitanu na uu
Yamune u Gangu, Harapu na sjeveru gdje je Sindh jo uvijek mlad,
Mohenjo Daro na desnoj obali Sindha i Lothal sjeverno od Narmade.
"Najvei grad na obalama Sarasvati je Kalibangan", rekao je
Gane pokazujui na mjesto malo junije od Harape. "Ali nemoj se
zavaravati, ova kultura nije poput tvoje usmjerena na gradove.
Njeno srce je ovdje, u ovom zelenilu, u selima na obalama rijeka od
kojih je Sarasvati bila najvanija."
Promatrao sam zadivljeno, a onda mije odjednom postalo jasno
to je Gane rekao. "Bila?" upitao sam. "Rekao si da je bila
najvanija?"
Gane me promatrao zamiljeno. "Doi", rekao je. "Hajde da se
vratimo dolje, vrti mi se od ove visine."
Da, ti sigurno ima vrtoglavicu, pomislio sam. Nije to, ve opet
izbjegava pitanje! Ali, to sam mogao uiniti nego krenuti za njim?
Zapravo me opet uhvatio za ruku i nali smo se na stazi ispred
Parasharinog uilita.
"Ne izbjegavam pitanje", rekao je Gane oito opet zanemarujui
privatnost mojih misli. "Ostavljam odgovor onome tko je za njega
zaduen. Meutim, dobro si uo. Rekao sam da je Sarasvati bila
najvanija rijeka Bharate zato jer sam govorio raunajui na tebe i
tvoje razdoblje."
"U mom vremenu Sarasvati ne postoji", rekao sam. "A ovo je,
kao to ste mi i ti i Parashara potvrdili, moja prolost - etiri tisue
godina unatrag." Zastao sam oprezno birajui rijei: "To znai daje
u meuvremenu - nestala?"
Gane me pogledao pomalo tuno. "I sam si ve doao do tog
zakljuka. To je jedan od najvanijih razloga za tvoje putovanje. Da,
Sarasvati e uskoro presuiti."
20
"Istina je", potvrdio je Parashara. "Meutim, taj je proces poeo
jo prije mnogo tisua godina. Sarasvati je u meuvremenu nekoliko
puta promijenila smjer. Danas zapravo i nije onako mona i velika
kao to je bila nekad. Sutlej je na sjeveru ve zaokrenuo i sada
umjesto u Sarasvati ulijeva svoje vode u Sindh. Sarasvati nee
izdrati vie od nekoliko stotina godina."
Stajali smo na Parasharinom kamenu na vrhu breuljka. Unatrag
nekoliko sati bio sam nazoan jo jednom izlaganju, ali nisam bio
pozoran sluatelj. Misli su mi cijelo vrijeme bile na rijeci. Zapravo,
mislio sam o ljudima. to e se dogoditi njima kad Sarasvati
presui? Polja su bila plodna zbog njenih voda a sada e se, polako
ali neminovno, sve to pretvoriti u pustinju. Znao sam kako izgleda
Rajastan u Indiji mojeg vremena. Bila je to teka sudbina za jednu
kulturu.
"Ima pravo", nastavio je Parashara kao da mi ita misli. "Ali,
ljudi e se snai iako e njihova kultura polako odumrijeti. Ono zbog
ega je potrebno vie brinuti je znanje. Radi se o tome da su obale
ove rijeke bile idealne za ivot namijenjen ovjeku. Ovo je mjesto
izabrano u davnini nakon to su se povukle velike vode i nakon to
su nai preci sili s planina na sjeveru na koje su se sklonili."
Parashara je zastao dajui mi vremena da promislim o njegovim
rijeima. J o sam uvijek bio pritisnut injenicom "skorog" nestanka
rijeke. Nekako se nisam mogao pomiriti s tim. Osjeao sam kao da
gubim neto iako se, naravno, sve to ve odigralo u mojoj prolosti.
Meutim, osjeaj gubitka bio je tu. Istina, bilo je neto udno u
njemu; slino kao s nostalgijom koju sam osjetio kad sam promatrao
obrednu povorku. Izgledalo mi je kao da tuguje netko drugi; kao da
osjeam neto to zapravo ne pripada meni. Sve me to pomalo zbunjivalo
i zato nisam odmah reagirao na ono to sam uo. Meutim,
kad sam konano doao k sebi, postalo mi je jasno da Parashara govori
neto vrlo, vrlo znaajno.
"Da li je u tvojem vremenu sauvano sjeanje na posljednji veliki
potop?" upitao me Parashara.
"Da", odgovorio sam. "Iako je to tako davna prolost da nisu
sauvani nikakvi materijalni dokazi. A moji ljudi ne vjeruju niem
to ne mogu opipati. Kada se zbio potop?"
"Proljee je poinjalo sa Suncem u Hasti, to znai prije osam
tisua godina."
Sunce u Hasti - to je Doba Djevice a to znai ba nasuprot situacije
u mojem vremenu, odnosno bilo je to prije vie od dvanaest
tisua godina! To se otprilike slae s procjenama naih znanstvenika
0 zavretku posljednjeg ledenog doba i otapljanju velike koliine
snijega i leda zbog ega se razina mora znatno podigla.
"Zemlja u koju su sili nai preci bila je idealna jer su rijeke koje
su tekle njenim dolinama simbolino opisivale znanje o ovjeku i
njegovoj evoluciji. Bharata i njenih sedam rijeka - Sapta Sindhu:
Sindh, Chenab, Ravi, Sarasvati, Yamuna, Ganga i Sarayu. Svaka
planina poput Kailase, svako jezero poput Manasarovara - sve je
pronalo svoje mjesto u objanjavanju unutarnjih procesa u ovjeku
1 njegova odnosa s prirodom. Bila je to savrena simbolika. Uklapala
se u stare himne ponovno ispjevane u znak zahvalnosti boanskoj
zemlji koja je prihvatila ljude."
Parashara je ponovno zastao dajui mi priliku da postavim pitanje
ako bih to elio. No, ovaj put nisam nita pitao jer je dodirnuo
temu koja bi, tako sam mislio, zasluivala mnoge sastanke i razgovore.
Meutim, budui da sam osjeao da moramo stii do neeg, za
ovaj trenutak hitnijeg, preutio sam svoja pitanja i Parashara je nastavio.
"Znanje o odnosu ovjeka i prirode oduvijek je bio najvii oblik
znanja. J a predstavljam tradiciju koja je poznavala zakonitosti
svemira i stoga bila svjesna, jo u ta davna vremena, da se nalazimo
u silaznom krugu velikih svjetskih razdoblja. Veliko razdoblje Sat
juge ili zlatnog doba bilo je iza nas, zavrilo je velikim potopom
nakon kojeg smo se oporavili, ali uvijek u sjeanju na izgubljeno,
uvijek u opadanju. Bez obzira na dobar ivot, znali smo da nas
strpljivo oekuje Kali juga, vrijeme neznanja. Posljednji ostaci Sat
juge nestat e propau rijeke Sarasvati, a moja je zadaa - ali ne
samo moja - da u poetku manjeg uzlaznog ciklusa osiguram kontinuitet
mudrosti."
Ovaj put nisam propustio priliku za pitanja. Ovo jest bilo
znaajno! Pitanje svjetskih razdoblja uvijek mi je bilo privlano, a
izgledalo je da Parashara ima odgovore na ono to me zanimalo.
Primjerice, znao sam da vedska kozmologija dijeli razdoblja svijeta
na juge. Sat juga je zlatno doba kad prevladava znanje i mudrost,
ivi se u miru, srei i blagostanju. Kali juga je suprotnost Sat jugi: to
je vrijeme neznanja i patnje. J o postoje Treta juga kad je znanje na
visini ali ne takvo kao u Sat jugi te Dvapara juga koja je slina Kali
jugi, ali ne tako loa. Svaka juga je razliitog trajanja. Kali juga traje
najkrae, Dvapara je dvostruke duine, Treta trostruke a Sat juga
etverostruke duine Kali juge. Meutim, koliko zapravo traje Kali
juga, predmet je rasprava. Neka tumaenja Bhagavad Gite spominju
trajanje od 432000 godina za Kali jugu to trajanje ostalih juga
produava na milijune godina. Pitanje je koliko su takvi ciklusi
smisleni glede opstanka ljudskih civilizacija, a pogotovo ivota pojedinca.
Ipak, zamisao je poznata u mojem vremenu, a ak je
poznata i "injenica" da vedski tekstovi spominju 3100. godinu prije
Krista kao poetak Kali juge. Ako su te dvije obavijesti tone, to bi
znailo da smo tek zakoraili u dugo, dugo razdoblje mraka. Bila je
to pesimistika vizija koja je nekako ipak nala svoje mjesto u
umovima ljudi. To nije bilo teko shvatiti budui da smo proivjeli
dva svjetska rata, glad i katastrofe, te moralni i duhovni pad civilizacije
kao cjeline. Ipak, ja nikad nisam bio u potpunosti uvjeren u tu viziju.
Neto je bilo pogreno s njom. Neto je nedostajalo. Moda e
mi sada Parashara objasniti to je to.
"Spomenuo si Kali jugu i Sat jugu", poeo sam. "Moe li mi objasniti
sustav svjetskih razdoblja. O emu on ovisi i koje se razdoblje
odvija sada, odnosno koje se odvija u moje vrijeme?"
"Svjetska razdoblja ili juge", odgovorio je Parashara, "povezana
su s jotiem naeg planetarnog sustava. Ba kao to individualna
dua prolazi kroz razdoblja svojeg ivota pod utjecajem Graha, a to
je oznaeno kretanjem planeta, tako i cijeli Sunev sustav, zajedno
sa Zemljom prolazi kroz svoja razdoblja. Ovo to u ti sada objasniti
dolazi iz davnih vremena, a steeno je iskljuivo putem duhovnih
spoznaja budui da tjelesna osjetila nisu za to dovoljno razvijena."
Parashara me potraio pogledom i nastavio: "Zapravo, moda to
tebi nee biti tako teko razumjeti. Pretpostavljam daje znanje o materijalnom
svemiru u tvojem vremenu prilino razvijeno?"
Kimnuo sam glavom, a Parashara je nastavio: "Nae je Sunce
pod utjecajem Galaktikog sredita. Ono se naziva Vinunabhi,
Vinuov pupak. Radi se o gustoj skupini zvijezda koje ljudsko oko
ne moe vidjeti, a koje se nalaze u Muli, korijenskoj Nakatri.
Tonije, prema predaji Galaktiko sredite nalazi se na 6 stupnjeva i
40 minuta u Dhanuru, sazvijeu Strijelca. Cijela galaksija okree se
oko tog mjesta, a prema naelima jotia, iz njega dolazi ivot
Sunevu sustavu, ba kao to sa Sunca dolazi ivot Zemlji."
Budui da nisam nita pitao, Parashara se nasmijao: "Ovo je bio
laki dio, sada slijedi tei. Nae Sunce ima svojeg tamnog pratitelja.
Iako manji od Sunca, on je snaniji i potpuno taman. Iz njega ne dolazi
nita, ali sve se u njemu gubi."
Da sam mogao, vjerojatno bih zijevao od uda! Govori li on to o
nekakvoj crnoj rupi ili tamnoj masi koja prati Sunce? Od
iznenaenja nisam mogao nita izgovoriti pa je Parashara nastavio:
"Tamni pratitelj se okree oko Sunca i to po eliptinoj putanji. Dalje
je lako, moe zakljuiti i sam: kad je Tamna Zvijezda izmeu
Sunca i Vinunabhija, onda smeta njegovom blagotvornom utjecaju.
Neto slino kao to Rahu i Ketu smetaju Suncu i Mjesecu. U to
vrijeme je na Zemlji Kali juga. Kad se Sunce udalji od Tamne
zvijezde, Vinunabhi je potpuno otvoren i na Zemlji je Sat juga. Vrlo
jednostavno."
"Koliko traje kruenje tog tijela oko Sunca?" upitao sam jo
uvijek smeten.
"Dvadeset etiri tisue godina", odgovorio je Parashara.
"Dvadeset etiri tisue godina", ponovio sam. "To je skoro kao
ciklus precesije, odnosno okretanja nagnute Zemljine osi za puni
krug. J esu li ta dva kretanja povezana? Ili se moda ak radi o istom
ciklusu?"
"Ne, ne radi se o istom ciklusu", odgovorio je Parashara. "Ali dobro
si zamijetio - povezanost postoji i upravo ona uzrokuje dulje
cikluse juga."
"Dakle", nisam se dao smesti iako je u tom trenutku Parashara
opet u igru uveo nove injenice, "jedan ciklus juga traje dvadeset
etiri tisue godina. Za to vrijeme izmijene se sve etiri juge?"
"Ne, za to vrijeme izmijeni se osam juga, odnosno dva ciklusa po
etiri. J edan uzlazni i jedan silazni."
Na to sam samo upitno utio, namrtivi svoje "svjetlosno" elo.
"Pogledaj", rekao je Parashara i siao s kamena. Uzeo je u ruku
granicu i razgrnuo lie sa stazice tako da je mogao crtati po
praini. "Ovo je putanja Tamne zvijezde oko Sunca."
"Ovdje je Mula i Vinunabhi. Kad je Tamna zvijezda izmeu
Sunca i Vinunabhija, na Zemlji je Kali juga. Ona traje negdje do
ovdje." Tu je Parashara pokazao toku na elipsi koja je oznaavala
kraj Kali juge. "U tom trenutku, Tamna zvijezda vie ne smeta tako
jako i utjecaj znanja je vei. Potrebno je tisuu dvjesto godina da bi
se Tamni pratitelj pomaknuo od toke u smjeru Vinunabhija do
toke gdje zavrava Kali juga. Tada poinje Dvapara juga. Tamna
zvijezda se udaljava od Vinunabhija i oslobaa prostor da njegov
utjecaj slobodnije dolazi do Sunca. U ovom trenutku", Parashara je
tu pokazao na toku poetka Treta juge, "Tamna zvijezda je
prevalila polovinu puta na udaljenoj strani od Vinunabhija. Za to je
bilo potrebno dvije tisue etiristo godina. To je trajanje Dvapara
juge. Sada poinje Treta juga koja traje do ove toke. To je ve dio
puta kad je Tamna zvijezda daleko od Vinunabhija i stanje se
znatno poboljava. Ipak, otvorenost nije potpuna. Treta juga traje tri
tisue esto godina a zatim poinje vrijeme kad je Tamna zvijezda
doista daleko i to traje etiri tisue osamsto godina. To je Sat juga i
ona dosie svoj vrhunac u trenutku kad se Tamna zvijezda nalazi
ovdje, tono nasuprot Mula Nakatre iz ijeg smjera dolazi svjetlost
Galaktikog sredita."
Pozorno sam pratio njegova objanjenja. Da, to je imalo logike.
Zbog elipse Sunce provodi vie vremena izloeno Vinunabhiju -
hvala Bogu da nije obrnuto, pomislio sam u tom trenutku - a manje
vremena u blizini svojeg mranog partnera. To objanjava razliito
trajanje svjetskih razdoblja.
Moj Boe, Tamna zvijezda - moda crna rupa! Znaju li nai astronomi
neto o tome?
"Koje razdoblje slijedi nakon toga?" nastavio je Parashara pitanjem.
J o jednom sam pogledao u crte. Kali juga ne moe biti, mrani
je brat jo daleko. Pa nita, pomislio sam, Sat juga se nastavlja uz napomenu
da se Tamna zvijezda sada pribliava Suncu i Vinunabhiju
te znanje na Zemlji opada.
"Izvrsno", pohvalio me Parashara kad sam mu izloio svoje
misli. "U toj toki poinje silazni ciklus, ali Sat jugom koja ponovno
traje etiri tisue osamsto godina. Dalje se sve nastavlja obrnutim redom.
Treta juga do ove toke, ponovno tri tisue esto godina; zatim
Dvapara juga dvije tisue etiristo godina i na kraju ponovno Kali
juga, tisuu dvjesto godina. Zavretkom Kali juge u silaznom ciklusu,
opet poinje uzlazni ciklus i to ponovno Kali jugom."
"Vrlo lijepo", rekao sam. "To doista objanjava mnogo toga i
nekako je razumljivije s obzirom na vremenske pojmove pojedinaca
i zajednica. Preostaje samo da utvrdimo kada je posljednji ciklus
otpoeo pa emo znati u kojem smo razdoblju."
Parashara se uspravio i rekao glasom arhetipskog uitelja: "Vrlo
. . . . . .
ambiciozno od tebe. Da, hajdemo pronai kad poinje ciklus Kali
juge. To e biti vrlo jednostavno."
Pogledao sam ga zaueno. Nisam mogao, a da ne osjetim alac
ironije. Vjerojatno sam se dotaknuo neeg stoje sve drugo osim jednostavno.
Doista, ciklus bi mogao poeti bilo gdje. Kako da utvrdimo
kada je to bilo?
Meutim, Parashara nije odustajao: "Za poetak, ja ti neu otkriti
kad je poeo posljednji ciklus. Pokuaj to utvrditi sam."
Vrlo okrutno od njega, pomislio sam, ali kad sam vidio da to
ozbiljno misli, dao sam se na posao. Pozorno sam promatrao crte u
praini. Isprva nisam znao odakle da ponem. Ponavljao sam u sebi
sve to mi je Parashara razloio. Tamni pratitelj u Vinunabhiju -
Kali juga; nasuprot njega - Sat juga. Kada je Tamna zvijezda u
Vinunabhiju? Budui da to ne mogu utvrditi bez dodatnih obavijesti,
a Parashara mi je ipak rekao da razmislim o tome, rjeenja ipak
mora biti. Ako ostavimo Tamnu zvijezdu na miru, mislio sam, gdje
da potraimo odgovor?
Neko vrijeme sam tako promatrao skicu i naprezao se, a onda mi
je na um pala jedna zamisao. to sam je vie razraivao, to mi se
inilo daje ispravnija. Na kraju sam odluio iznijeti je Parashari.
"Moda sam u ovom trenutku sasvim na pogrenom tragu, ali
ini mi se da rjeenje mora biti povezano s precesijom. Izgleda mi
smisleno uzeti proljetnu ravnodnevicu kao toku oslonca. Na
vrhuncu Sat juge, Sunce e biti u Vinunabhiju na prvi dan proljea.
To je Doba Strijelca to je ili daleka budunost ili daleka prolost
raunajui od mojeg vremena. Nasuprot tome je toka u kojoj je Kali
juga, dakle Sunce e u to vrijeme biti na suprotnoj strani zodijaka, a
to e biti, ini mi se, Mrigaira, peta Nakatra ili drukije, Doba Blizanaca
- Blizanci su nasuprot Strijelcu. To je ve blie i, zapravo, to
je blizu ovom vremenu u kojem smo sada!"
Kako sam iznosio svoju teoriju, govorio sam sve bre zanijevi se
u objanjavanja. Osim toga, primijetio sam znakove odobravanja na
Parasharinom licu i znao sam da sam na pravom tragu. Zadnje rijei
sam izgovorio gotovo klikui od oduevljenja.
Parashara je zadovoljno kimao glavom. "Logika ti je ispravna.
Vidim da si zadrao sposobnosti u kojima si nekada uivao."
Bio sam previe zanesen rjeenjem problema, a da bih obratio pozornost
na ovu reenicu i njeno skriveno znaenje. U svakom
sluaju, Parashara je nastavio: "Postoje mudri ljudi koji tvrde daje
Kali juga poela s proljetnom ravnodnevicom u Mrigairi, to je bilo
prije oko dvije tisue godina u odnosu na moje vrijeme."
Misli su mi poletjele razmatrajui posljedice ove spoznaje. Znao
sam za izvjetaje iz vedskih tekstova sauvanih u mojem vremenu u
kojima se tvrdi daje Kali juga poela 3100 godina prije Krista. Tada
je proljetna ravnodnevica bila u Rohini Nakatri a ne u Mrigairi.
Meutim, u tom sluaju je zabuna mala - "samo" oko tisuu godina,
to nije mnogo s obzirom na nepotpune podatke i duga vremenska
razdoblja o kojima se radi. Osim toga, tada je, kae predaja, na Zemlji
boravio Krina, boanski Avatar. Avatari dolaze onda kad je
ovjeanstvu potrebna pomo, a to je zasigurno Kali juga. ak mi je
nekako znakovito izgledala injenica da se taj odreeni Avatar nazivao
Krina, a to znai "taman" ili "mraan". To sigurno nije sluajno
i vjerojatno je povezano s mranom sjenkom skrivenog Sunevog
partnera.
Takve misli su prolazile mojim umom kad ih je Parashara otklonio
jednim potezom. Rekao je: "Ali, iako u tome ima neke logike, te
tvrdnje nisu u potpunosti tone."
Na to nisam mogao nita odgovoriti. ekao sam razjanjenje.
"Gledaj, ovo to u ti rei nije steeno ljudskom spoznajom. Mi,
ljudi, jednostavno nismo u stanju odrati kontinuitet kulture toliko
dugo da bismo mjerenjima i promatranjima doli do ispravnih
zakljuaka. Primjerice, poloaj Tamnog pratitelja nije mogue
odrediti jer ga nismo u stanju vidjeti. Najvie to moemo uiniti je
zakljuivati o njemu posredno, prema uincima koje ima na udaljene
planete Sunevog sustava. Dakle, bolje je da ne pita za izvor
znanja o kojem u ti govoriti. U ovom vremenu volimo rei daje ono
boanskog podrijetla. I neka tako ostane."
Na to nisam mogao nita rei. Pa ak i u mojem vremenu, uz svu
tehnologiju koju smo posjedovali, nismo zapravo o svemiru znali
mnogo vie nego Parashara. Udaljenosti s kojima smo suoeni, u
prostornom i vremenskom smislu, toliko su ogromne da naa ljudska
mjerila jednostavno nisu dostatna. S nestrpljenjem sam oekivao
to e Parashara dalje rei.
"Postoji mnogo vrsta svjetskih razdoblja ili juga. Neka su kraa,
a neka dulja. Objasnio sam ti osnovna naela glede kretanja Tamnog
pratitelja. To su kraa svjetska razdoblja. Sredinja toka takve Kali
juge poinje s tamnim partnerom u Mula Nakatri. On se nalazio
nasuprot tome, u Mrigairi, 9500 godina prije mojeg vremena, a u
Muli e biti 2500 godina nakon toga i tada e biti vrhunac krae Kali
juge-"
Parashara je zastao dajui mi vremena da razmislim. I doista,
razmiljao sam punom parom. Um mi se ispunio brojkama i njihovim
odnosima. Dakle, Tamni pratitelj je bio u Mrigairi negdje oko
11700 godine prije Krista, a bit e (bio je, s moje toke gledita) u
Muli oko 300. godine poslije Krista. Kako dakle izgledaju vremenska
razdoblja u odnosu na to?
Sat juga je bilo vrijeme znanja koje je nakon 11700. ulo u svoju
silaznu fazu, dakle, poelo je opadati. To je razdoblje trajalo do oko
6900. godine prije Krista kad je poela Treta juga i trajala do oko
3300. godine. Razdoblje u kojem "sada" razgovaram s Parasharom
je razdoblje Dvapara juge koje e trajati do oko 900. godine prije
Krista. Tada poinje zavrni dio silaznog ciklusa - Kali J uga s
vrhuncem oko 300. godine poslije Krista i zavretkom oko 1500. godine
poslije Krista. Moje vlastito vrijeme smjeteno je, dakle, u
uzlazni ciklus Dvapara juge koji e trajati do 3900. godine kad
poinje Treta juga, a konano, oko 7500. godine ponovno poinje
Zlatno doba ili Sat juga koja e trajati do oko 12300. godine i dalje,
ak do 17100. godine poslije Krista.
utei, Parashara mi je dao dovoljno vremena da u sebi sredim
sve brojke i trajanja razliitih juga. im sam to uinio, uoio sam
unutarnju logiku u njima, a takoer i nekoliko podudarnosti za koje
sam osjeao da nisu sluajne.
Proraun poetaka velikih svjetskih razdoblja
Silazni ciklus
Sat juga 11700 - 6900
Treta juga 6900 - 3300
Dvapara juga 3300 - 900
Kali juga 900 prije Krista do 300 poslije Krista
Uzlazni ciklus
Kali juga 300 - 1500
Dvapara juga 1500 - 3900
Treta juga 3900 - 7500
Sat juga 7500 - 12300
Poslije je Parashara potvrdio moj prvi dojam o uinku "silaznog"
i "uzlaznog" ciklusa juga. Tijekom silaznih ciklusa ovjeanstvo
ivi vie u prolosti, uivajui u rezultatima prijanjih razdoblja.
Doista, veina kultura u godinama prije Krista, za ije postojanje
znamo, bile su okrenute unatrag, slavei davno prohujala vremena.
S druge strane, kulture u uzlaznim razdobljima okrenute su unaprijed;
one se ire, izgrauju i napreduju. Utjeila me injenica da se
moje vlastito vrijeme nalazi u uzlaznom ciklusu. Zanimljivo je daje
zavretak takve "krae" Kali juge i poetak Dvapara juge smjeten
tono u vrijeme (esnaesto stoljee) neposredno prije zaetka Zapadne
civilizacije. Napredak znanosti i e za znanjem mogu se astroloki
objasniti smanjenjem "utjecaja" kojeg Tamni pratitelj ima
na Sunce. Udaljavajui se od Vinunabhija, on oslobaa put svjetlosti
Galaktikog sredita koja potie razvoj znanja. Meutim, Dvapara
juga u moje vrijeme tek poinje (i trajat e vie od dvije tisue
godina) pa se tromost i tupost Kali juge jo uvijek osjea.
Naravno, bilo mi je jasno da su navedene godine samo okvirne.
Pretpostavio sam, a to mi je Parashara poslije i potvrdio, da postoje
prijelazna razdoblja kad se znaajke juga mijeaju. Sve u svemu,
sviala mi se ta vizija. Bila je nekako optimistina i kao daje uklo-
nila neki teret s mojih ramena. Barem smo u usponu, pomislio sam, a
ne u padu.
Zapazio sam jednu podudarnost koja mi se dopala i odmah sam je
prenio Parashari. "I ti i ja roeni smo u Dvapara jugi", rekao sam,
"samo je tvoja razdoblje silaska, a moja razdoblje uzlaza. "
Nisam time mislio nita loe i Parashara je to shvatio. "Moje
vrijeme je vrijeme sjetve", objasnio je. "Kritika nakatra, koja
prema kriteriju precesije odreuje znaajke razdoblja vrlo je
pozitivna. J edno od najistaknutijih simbola ove Nakatre je Sivino
sjeme. Sijati u ovakvo vrijeme znai rabiti snagu boanske plodnosti.
Kritika je takoer dobra i pouzdana majka. Sve posijano sada,
dat e mnogostruke plodove. Zadatak ljudi ovoga razdoblja je pripremiti
sjeme u kojem e uivati ljudi sljedeeg uzlaznog ciklusa
koji e uskoro zapoeti. alosno je jedino to to, da bi dalo ploda,
sjeme mora umrijeti."
S tim rijeima Parashara se vratio kamenoj uzvisini i zagledao se
u daljinu. Sarasvati je i dalje tekla, ne pokazujui nikakve znakove
posustajanja. Nije marila za nae rasprave i izgledalo je kao daje se
velika svjetska razdoblja uope ne tiu. Izgledala je kao velika i
mona rijeka koja e tei zauvijek. Parashara je utihnuo i inilo se da
duboko razmilja.
Promatrajui ga tako zamiljenog umom su mi prolazile razne
misli. Sjetio sam se, primjerice, da se u moje vrijeme smatra da se
drugi Krinin dolazak zbio u esnaestom stoljeu poslije Krista. Ako
je to tono, onda se on zapravo utjelovio dva puta: na poetku silazne
Dvapara juge oko 3100. prije Krista i na poetku uzlazne Dvapara
juge oko 1500. godine poslije Krista. Samo po sebi to nije bilo
objanjenje, ali je na neki nain potvrivalo tonost takvog gledanja
na stvari.
Ipak, bilo je neeg to me zbunjivalo. to sam vie o tome
razmiljao, to je moja zbunjenost postajala vea.
"Hm", rekao sam, "to znai da su moje pretpostavke o svjetskim
razdobljima na osnovi precesije pogrene?"
"Na osnovi precesije se takoer raunaju svjetska razdoblja",
odgovorio je Parashara. "Zavisno od poloaja proljetne ravnodnevice
razdoblje od 27000 godina dijeli se na dvanaest Doba prema
znakovima, ili dvadeset sedam Doba prema Nakatrama."
"Da, primijetio sam da znaajke vremena objanjava prema
Nakatrama", rekao sam, a zatim naglo zastao iznenaen brojkom
koju je izrekao za ciklus precesije.
"Rekao si da precesija traje 27000 tisua godina? U moje vrijeme
smatra se da traje neto krae?"
"Koliko krae?" upitao je Parashara.
"Neto manje od 26000 godina. Podatak je dobijen na osnovi trenutane
razlike izmeu dva zodijaka: ona se poveava brzinom od
50 sekundi luka na godinu."
"Da, to je izvor pogreke", rekao je Parashara. "Brzina kojom se
razlika poveava nije stabilna. U prosjeku ona iznosi tono 48
sekundi luka godinje, a to znai da Zemljina os naini puni krug od
360 stupnjeva za 27000 godina."
Malo sam razmiljao o tome i odluio da ga ne pitam kako zna da
je to tako. Na posljetku, sam mi je rekao da to ne inim jer su takva
znanja "boanskog" podrijetla. to god to znailo, ipak sam odluio
iskoristiti priliku i saznati to je vie mogue o jugama.
"Pada mi na um jedna zanimljiva misao", rekao sam. "Dva ciklusa
koja odreuju znaajke velikih svjetskih razdoblja razlikuju se
samo za tri tisue godina. Na taj nain Kali juga ne pada uvijek u
razdoblje Riba, kao to je to bio sluaj s mojom prolou, ve moe
pasti u, praktino, bilo koje razdoblje."
Sada je bio red na Parashari da se iznenadi. Pogledao me je s obnovljenim
zanimanjem. "Doista", nastavio je, "rekao sam ti da postoje
krai i dulji ciklusi. Upravo si pronaao astroloko objanjenje
duljih svjetskih razdoblja. Budui da oigledno uiva u naklonosti
Budha, planeta Merkura, preputam tvojem intelektu da odredi
najkrae od dugih razdoblja svijeta."
"Hvala na pohvalama", rekao sam nakon kraeg razmiljanja,
"ali nemam ni najmanjeg pojma kako bih to uinio."
"Rekao si", poticao me Parashara, "da zbog razlike u duljini dva
ciklusa, onog precesije i onog kojim se kree Tamni pratitelj, ista
juga i isto Doba ne padaju u isto vrijeme. Meutim, razmisli. Moda
se to katkad ipak dogaa."
Razmiljao sam. Ako se to dogaa, to mora biti u odreenom
ritmu. Kako odrediti taj ritam? ak mi i nije bilo potrebno previe
vremena da shvatim u emu je stvar.
"Znam!" uskliknuo sam. "Zapravo je jednostavno. Ako ta dva
ciklusa ponu na jednom mjestu moramo izraunati koliko puta se
trebaju ponoviti da bi ponovno doli na to isto mjesto."
Uurbano sam razmiljao: jedan ciklus 27000 godina, drugi
24000 godina. Kako izraunati najmanje razdoblje u kojem e se
poklopiti puni okret u oba ciklusa? Moram priznati da me moj Budh
tada ostavio i da je na scenu stupio andra, Mjesec, zaduen za intuiciju.
Kao u bljesku svjetlosti pred oima mi se pojavila brojka od
432000 godina i ja sam je bez razmiljanja izbacio.
"Zar toliko?", nasmijao se Parashara. "J esi li siguran?"
Tek sam tada razmislio o toj brojci. Naravno, ona se pojavila zato
to sam otprije znao da se Kali jugi pripisuje toliko godina. Raunanje
je pokazalo da sam imao pravo: za 432000 godina ciklus precesije
se ponovi 16 puta, a ciklus Tamnog pratitelja 18 puta. Divno,
pomislio sam, sve se slae!
Meutim, Parashara me ponovno izbacio iz ravnotee. Nakon to
sam, uvjeren u viziju sklada koja mi se ukazala pred oima, potvrdio
daje najmanje razdoblje u kojem se oba ciklusa vraaju na poetnu
toku 432000 godina, Parashara je samo blago rekao: "Ne, najmanje
razdoblje iznosi 216000 godina."
Nije mi trebalo mnogo da uvidim da ima pravo. Morao sam
smanjiti brojke na pola: ciklus precesije se u potpunosti okrene devet
puta, a ciklus Tamnog partnera osam puta i evo ih na istom mjestu s
kojeg su poeli. Dakle, ista situacija glede juga i svjetskih Doba
ponavlja se svakih 216000 godina!
Parashara je, meutim, nastavio. "Ipak, kao to i sam postaje
svjestan, izrekao si tonu brojku trajanja velike Kali juge - 432000
godina. Naime, kao to i u kraim razdobljima postoje uzlazni i si -
lani ciklusi, tako je i u duljim, pa dvije Kali juge, koje se odvijaju
jedna za drugom ukupno traju 432000 godina."
Iako mi je svojim upozorenjem o netonosti oduzeo doivljaj
sklada, sada mi gaje, jo veom silinom, vratio. "Stajao" sam ispred
Parashare zadivljen po tko zna koji put unutarnjom ljepotom jotia.
Meutim, bilo je jo pitanja koja su navirala sama od sebe. Vjerojatno
bi rasprava o tome trajala vrlo dugo daje Parashara nije zaustavio.
"Znam da e sada upitati u kojem se velikom razdoblju nalazimo.
Ali, molim te", rekao je podigavi ruku, "tako dolazimo na
vrlo sklizak teren. Kao to sam ti objasnio, znanje o tome nije ljudskog
podrijetla. J edan od razloga je i taj to se znaajke juga koje
traju milijunima godina moda uope ne odnose na ljude. Bilo je
ivota prije nas, a sigurno e ga biti i poslije. Nema smisla nastavljati
u tom smjeru. Nije praktino."
Morao sam se sloiti s njim iako sam bio pomalo razoaran. To je
tako zanimljiva tema! Meutim, imao je pravo. Vrijeme o kojem
smo govorili bilo je tako dugo daje nadilazilo bilo kakvo smisleno
razmiljanje o ljudskoj kulturi.
"Samo jo neto", napomenuo sam na kraju ne mogavi odoljeti,
a da ne razjasnim neke stvari. "Kraa razdoblja su prihvatljivija za
objanjavanje astrolokih utjecaja na ovjeanstvo. I sam si
spomenuo veliki potop koji se dogodio u razdoblju kad je proljetna
ravnodnevnica bila u Hasti. Meutim, ispada daje to bilo u kraoj
Sat jugi. Tada je mnogo toga uniteno. Kako je to mogue?"
"J uge govore o tome koliko je meu ljudima znanje ivo. Istina je
daje tada i tragedija manje, ali ti dobro zna daje stvarnost razliita
u razliitim stanjima svijesti. Nama moda izgleda tragino, nekom
drugom moda i nije tako. U svakom sluaju, mora uzeti u obzir i
druge initelje. Evo, zbog tvojeg zadovoljstva, spomenut u ti neke
od njih."
Parashara je tu zastao zategnuvi malo svoj dhoti kao da se eli
zatititi od hladnoe. A zatim je nastavio: "Mrigaira - sazvijee
nasuprot Galaktikom sreditu igra odreenu ulogu u dugim svjetskim
razdobljima. Ve vjerojatno zna daje to sazvijee astroloki
povezano s novim poecima koji esto znae unitavanje starih
vrijednosti i pojavu novih. U vrijeme katastrofa o kojima govorimo,
Mrigaira je zbog precesije bila u najnioj toki na nebu. Poklapanje
te situacije i prisutnost Tamnog pratitelja na istome mjestu pridonose
objanjenju zato je to bilo ba tada."
Nakatra imenom Mrigaira zapravo je sazvijee Oriona. Prisjetio
sam se da su tri istaknute zvijezde na nonome nebu, poredane
u znakovitu ravnu crtu, bile vane takoer i za Egipane. Njihove
Velike piramide izgraene su tono tako da oznaavaju sliku sjeverne
nebeske polutke. Kasnije sam saznao da ukazuju upravo na
vrijeme kad je njihov A1 Nitak, odnosno Orion ili Mrigaira u joti
nazivlju, bio na najnioj toki neba u odnosu na horizont. Sporo kretanje
sazvijea gore-dolje takoer je uzrokovano precesijom i
slijedi isti ritam. Parashara je meutim nastavio. "Sljedee o emu se
moe razmiljati je poklapanje poetka krae Kali juge s poetkom
Doba Riba, dakle sa situacijom u kojoj su dva zodijaka na istome
mjestu. To e se, u odnosu na vrijeme u kojem smo sada, dogoditi za
nekih 2500 godina, i vrlo je znakovito."
Tono, poetak krae Kali juge, odnosno poloaj Tamnog partnera
u Mula Nakatri poklopio se s proljetnom ravnodnevicom na
samom poetku Ovna i to se dogodilo negdje oko 300. godine
poslije Krista.
"I jo neto kad smo ve kod proljetne ravnodnevnice", nastavljao
je Parashara. "U vrijeme o kojem govorimo Vinunabhi je
bio u konjukciji, dakle poklapao se s ljetnom dugodnevnicom.
Takve situacije uvijek donose velike transformacije. J er, iako je
Vinunabhi izvor znanja, on je takoer izvor iscjeliteljske sile. A za
iscjeljenje je potrebna preobrazba. Kao to vidi, ima dosta razloga
za posebnost vremena prije 9500 godina u odnosu na moje vrijeme.
Sasvim je mogue da je tada, velikim katastrofama uzrokovanim
grenjem majke Zemlje, zbog ega su pak nestale civilizacije, a s
njima i veliko znanje, poelo dugako razdoblje Kali juge. ini mi
se da e veliki proces smanjena znanja, barem u ovom podneblju,
zavriti upravo nestankom rijeke Sarasvati."
Moram priznati daje optimizam kojeg sam osjetio kad sam shvatio
da se moje vrijeme nalazi u uzlaznoj Dvapara jugi sada splasnuo.
Parashara zapravo kae daje sasvim mogue da se svi skupa, i on i
ja, dakle i njegovo vrijeme i moje vrijeme, iako udaljeni vie od
etiri tisue godina zapravo nalazimo u velikom ciklusu Kali juge.
"Dopusti mi da ukratko ponovim ono to si mi objasnio", proaptao
sam zamiljeno. "Ciklus precesije uzrokuje svjetska Doba. Ciklus
Tamnog partnera uzrokuje "krae" juge. Njihova kombinacija
uzrokuje dulje juge. U svemu tome znaajnu ulogu ima Galaktiko
sredite u Mula Nakatri i njemu nasuprotna Mrigaira. "Povijesni"
izvjetaji o razdoblju od prije oko 13000 tisua godina u odnosu na
moje vrijeme, kao i astronomske injenice koje ukazuju da su prije
spomenuti initelji bili u to vrijeme povezani, daju naslutiti da je
tada poelo dugo razdoblje Kali juge koje e trajati barem 216000
godina, a vjerojatno 432000 godina. S druge strane, kraa Kali juga
e tek poeti u odnosu na tvoje vrijeme i zavriti oko 400 godina
prije mojeg vremena. to sve to znai za moje suvremenike, a uosta lom
i za nas? Kako da to protumaimo?"
"Prije svega", odgovorio je Parashara smireno, vjerojatno nasluujui
moju uznemirenost, "imaj na umu da duga razdoblja, ona
koja se mjere stotinama tisua godina pa i milijunima godina nemaju
tako velik utjecaj na ivot pojedinih civilizacija, a posebice ne na
ivot pojedinaca. Dakle, iako je razumno prihvatiti da svi mi djelujemo
u jednom duljem razdoblju "mraka", morali bismo biti sposobni
vidjeti i ivjeti svjetlost, ve kako nam to doputaju okolnosti
kraih razdoblja te naa slobodna volja. Posjedujemo mogunost
svjesnog razmiljanja i svjesnog usklaivanja sa zakonima prirode.
Ako to uinimo, onda e svako razdoblje, kako god se ono zvalo, zapravo
biti blagoslov.
"Parashara me blagonaklono promatrao. Osjetio sam da me eli
podrati, da mi eli prenijeti znanje iji teret nije lak, istodobno me
uiniti dovoljno snanim da ga podnesem.
"Uzgred", dodao je nakon krae stanke, "kad smo razgovarali o
tvojem vremenu, spomenuo sam ti znaajke prema Utarabadhra
Nakatri. Meutim, ako si pozorno pratio o emu smo govorili,
mogao si izraunati da je u tvoje vrijeme zimska kratkodnevica
preklopljena s Vinunabhijem. Dakle, situacija tono suprotna onoj
u vrijeme velikog potopa. To takoer moe izazvati velike preobrazbe.
I dalje sam optimistian, ali sam te upozorio da su tvoji ljudi
u opasnosti."
Ve sam odavno nauio da joti ne slui kao puko sredstvo
predvianja. Znanje koje je sadrano u njemu daleko je vee. Znati
unaprijed znaajke vremena, znai pripremiti se za njih na najbolji
nain i tako zapravo mijenjati svoju sudbinu. Te su me misli vratile
na pitanje s kojim je zavrio na prijanji susret. Stoje to to moramo
nauiti, kao ljudi, kao zajednica, da bi na najbolji nain iskoristili
blagoslov koji nam daje majka priroda. J er, kao to je rekao
Parashara, ciklusi juga, pa ak i nazonost Tamne zvijezde nisu nita
drugo nego blagoslov. Ve sam se dovoljno saivio s jotiem da
sasvim lako mogu razumjeti da kad govorimo o loim ili dobrim utjecajima
planeta ili zvijezda, govorimo zapravo o znakovima koji
ocrtavaju procese koji se zbivaju u nama samima. To vrijedi ak i u
tako velikim razmjerima kao to su to razdoblja svjetske povijesti.
Kali juga nije strano razdoblje patnje, ve ansa i mogunost da se
posije sjeme dobra za budua razdoblja. A Dvapara juga i to u
uzlaznom ciklusu, moglo bi biti jedno od najljepih razdoblja u kojima
se moe ivjeti. Radi se o zori, o svjetlu koje se budi kad nestaje
tame. Ipak, ovisi od nas hoemo li prihvatiti podrku vremena ili
emo joj zatvoriti vrata. Osjeao sam da moja zadaa sigurno lei u
tom podruju i elio sam od Parashare uti sve to mi moe rei o
tome. Pitao sam ga to je najvanije u cijelom procesu nae evolucije,
gdje grijeimo i kako moemo ispraviti tu pogreku.
Parashara se nasmijeio i odmahnuo glavom. "Zna", rekao je,
"ja nemam odgovore na sva pitanja. Moja je zadaa tono odreena.
elim sauvati znanje o jotiu jer ono moe pomoi i mojim i tvojim
ljudima da ive bolje i sigurnije te da budu blii sebi. Upravo
sada ja ispunjavam tu zadau, a i ti si dio nje. Ve si mi se pridruio u
onome to inim, a moda e upravo tako pronai i odgovore na ve-
lika pitanja koja se tiu ovjeanstva."
To je bilo tono. Zapravo sam odgovor ve naslutio. Ne bih bio
zadovoljan da mi je ponuena neka doktrina kojom e se "rijeiti"
svjetski problemi. Mislim da takve doktrine nema. Nemogua je jer
su ljudi razliiti i posebni. Znanje o jotiu je veliko i snano moda
upravo zbog toga to tako jasno iznosi poruku o apsolutnoj individualnosti
svakog ljudskog bia. Ne postoje univerzalni postupci koji bi
odgovarali svakome; ne postoji nain ivota ili obiaji koji bi bili
najbolji za svakoga; ne postoje savjeti koji bi vrijedili za svakoga u
svim situacijama. Moda je upravo u tome problem s ljudima mojeg
vremena. Oni ele pronai nain ivota koji je "najbolji" za svakoga,
a kad pronau ono to je za njih dobro, onda to ele nametnuti drugima,
i to silom ako je potrebno.
Onim to je sljedee rekao, Parashara je potvrdio moja
razmiljanja. "Povijest ljudskog roda je dugaka. Od kada se na njoj
pojavio ovjek, Zemlja je vidjela vie Mahajuga, velikih ciklusa, i
doista mnogo kraih juga. Civilizacije su nastajale i nestajale kako
su se mijenjali klimatski i zemljopisni uvjeti. Meutim, mi ljudi,
imali smo dovoljno vremena da otkrijemo povezanost izmeu nas i
prirode. Takoer, saznali smo mnogo o sebi i svojem duhovnom ustroju.
Ta su se duhovna znanja katkad gubila, a katkad ponovno
javljala, ali nikad nisu dola u pravu opasnost. Znanje koje posjedujemo
je unutarnje znanje, pa ak i ako ga zaboravimo, nai e se
netko tko e ga ponovno otkriti. Meutim, ipak bih te upozorio na
neto: uzlazni ciklusi obino daju ovjeanstvu veliku stvaralaku
energiju i poticaj za irenje. Broj ljudi koji ivi na Zemlji u tvoje
vrijeme doista je golem. Ako izgubimo kontrolu nad irenjem, taj bi
nas isti impuls mogao unititi. ovjekov najvei problem oduvijek
je bio pronai svoje mjesto na ovome svijetu. Meutim, do sada smo
uspijevali obuzdati svoj ego i ivjeti u skladu s prirodnim zakonima.
Stotinama tisua godina ovjek je istraivao i uio, nikad se ne
uzdiui iznad svijeta, ve ivei u njemu. Ako je tono ono to mislim
da jest, moja budunost, a tvoja sadanjost suoena je s
najveom krizom dosad. I to je, kako izgleda, najvidljiviji utjecaj ve-
likog mranog razdoblja Kali juge koje je moda poelo prije desetak
tisua godina. Zbog pretjeranog egoizma zaboravili smo ono
najvanije: ovaj svemir nije stvoren zbog nas! Mi smo tek djeli
beskonane Stvoriteljeve moi, karika u lancu evolucije koja se
protee daleko izvan dosega nae mate. Mogue jest da smo vana
karika, ali nismo cilj i svrha. Odnosno, jednako smo cilj i svrha kao i
svako drugo ivo bie. Ne zaboravi to. Moda je to najvanija poruka
koju bi trebao prenijeti svojim ljudima."
Imao je pravo, naravno. Meutim, kako to prenijeti ljudima mojeg
vremena? Nije se radilo o neem radikalno novom. Takoer, bilo
je ljudi koji su na tome radili vrlo predano i to na svjetskim razinama
koje su meni, barem za sada, bile nedostupne. Ljudi znaju za tu poruku.
Odnosno, neki ljudi znaju za nju. Problem je u tome kako to
objasniti veini. I to ja glede toga mogu uiniti?
"Vidim da u tebi gori neka dosad mi nepoznata vatra", rekao je
Parashara smijeei se. "eli uiniti neto za svijet. To nekada nije
bilo tako izraeno."
Pogledao sam ravno u Parasharine oi. Bile su to oi pune razumijevanja
i podrke. Iznenada mi se uinilo da ih poznajem dugo,
mnogo dulje nego to je to bilo mogue putem ovih kratkih i
neobinih susreta. Opet sam postao svjestan udnog osjeaja prepoznavanja,
a zatim i neke tuge koja kao da nije bila moja. Ipak,
osjeao sam je u grlu kao neto to mi potpuno pripada. Morat emo
se rastati, on i ja. I taj e rastanak za mene biti bolan. Znao sam da ne
mislim na kraj naih susreta. To nije moglo biti to. Ali ako nije to,
zbog kojeg rastanka tugujem?
Razmiljajui o tome, ponovno sam propustio priliku da ga upitam
to je mislio kad je rekao da "nekad ta vatra nije bila tako
izraena". Kada je bilo to nekad? Umjesto toga sam samo kimnuo
glavom potvrujui da doista razmiljam o tome kako pomoi
svijetu i tiho rekao: "to ja tu mogu uiniti?"
Na moje iznenaenje, Parashara je odgovorio vrlo izravno. "Pitaj
ga za kljovu", rekao je.
"Da ga pitam za kljovu", ponovio sam potpuno zbunjen. "Koga
da pitam? Za kakvu kljovu?"
J ednostavno nisam razumio o emu on to govori. Bio je to prevelik
i prenagao obrat. Moje su misli jo ile putevima svjetskih problema,
a u njih nisam mogao uklopiti Parasharine rijei. Napokon mi
je ipak sinulo da Parashara govori o Ganeu te da vjerojatno misli na
njegovu slomljenu kljovu.
"Da", potvrdio je. "Pitaj ga za kljovu. Moda e ti pomoi ono to
e ti ispriati. Zapravo, kad bolje razmislim, svjetska pitanja su njegova
specijalnost."
21
"Slomljena kljova?" uskliknuo je Gane hvatajui se za glavu i
pipajui svoje kljove. "Koja? Koja je slomljena?"
Kad ju je konano napipao, zavapio je:"0 ivo, moj svemogui
oe! Netko mi je slomio kljovu! to u sad? to da radim!"
Promatrao sam ga kako se zabavlja na moj raun. Bio je opet dobro
raspoloen i veseo. Moram priznati da sam se i ja osjeao dobro
kad bismo se tako alili. Prijanji razgovori s Parasharom bili su iscrpni
i ozbiljni. Iako sam zapravo jedva ekao njihov nastavak, bilo
mi je potrebno i malo Ganeove duhovitosti. Osim toga, bio sam
beskrajno sretan to se Gane napokon pojavio.
Naime, nisam odmah dobio priliku da postavim pitanje o
slomljenoj kljovi. Posljednji razgovor s Parasharom zavrio je
neobino. On je iznenada izgubio sposobnost da me vidi i uje, a
nekako istodobno sam i ja osjetio da gubim koncentraciju. Ne samo
da mi je "svjetlosno" tijelo postalo vrlo tanahno, ve nisam vie
mogao odrati pozornost ni na emu odreenom. Osjeao sam se
poput irokokutne lee koja se sve vie iri. Izgubio sam kontrolu
nad onim to se dogaa. inilo mi se da vidim sve odjednom - i udaljeno
tijelo rijeke koja vijuga prema zapadu; i Parasharu kako je sjeo
na kamen i zatvorio oi; i sebe kako se irim u svim pravcima preko
svega toga. Meutim, iznenada sam osjetio neki pritisak iz pravca
rijeke: kao da me neka sila snano privlaila k sebi. I doista, uskoro
sam se naao na obali rijeke Sarasvati, ba na onoj istini gdje sam
obino "izlazio" iz rijeke i "ulazio" u Parasharin svijet. Tamo je bio
Gane. Izgledao je vrlo ozbiljan, ak pomalo zabrinut. "Ovo je bilo
predugo, jedva sam te izvukao", rekao je tiho, a zatim me naglo gurnuo
u vodu. ak i da sam htio, ne bih se mogao oduprijeti. Bio sam
oamuen i dopustio sam da me svjetlo odnese do mojeg vremena.
Kad sam otvorio oi u svojem tijelu, bio sam jo uvijek pomalo
"mamuran". Osjeao sam se kao da sam dugo i naporno radio i da mi
je potreban san. Nakon toga spavao sam neprekidno esnaest sati.
Sva je srea daje moj ivot organiziran tako da si to mogu priutiti.
Meutim, kad sam se probudio, iako svje i odmoran, znao sam da
sam imao sree. Moglo je biti mnogo gore, pomislio sam. Nisam
imao ni najmanjeg pojma kako bi izgledalo to "mnogo gore", ali sam
bio sretan to se nije dogodilo.
Dodatna potvrda da sam bio blizu jednoj nepoznatoj sudbini zbog
"predugog" ostanka u Parasharinom svijetu dola je s injenicom da
se Gane nije pojavljivao gotovo desetak dana. Oito mi daje priliku
da povratim ravnoteu, mislio sam. Meutim, moram priznati da
sam ga s nestrpljenjem oekivao. Osjeao sam da se moja pustolovina
blii kraju i daje rasplet na vidiku. Kakav to rasplet, nisam
znao, niti sam mogao slutiti. ak sam nekako bio ravnoduan prema
tome: ve ovo to sam doivio bilo je dovoljno da me duhovno
"hrani" cijeloga ivota. Ipak, znatielja je bila velika: neto se na
kraju moralo dogoditi! Dobio sam priliku razgovarati s velikim mudracem
Parasharom i "vidjeti" njegov svijet. tovie, to mi je
omogueno intervencijom neobinog duhovnog bia koje je na
poetku vremena igrom sudbine (ili prema nekom tajnom planu!)
dobilo glavu slona, a s njom i moi na kojima mu zavide bogovi.
ekao sam odgovor na pitanje - zato?
Cijela ta pria bila je toliko fantastina da sam strasno elio da se
nastavi. Razlog je bio i taj to me kontakt sa svakodnevicom uda-
ljavao od nje. Ve nakon nekoliko dana bio sam sklon sve to pripisati
svojoj mati. Meditacije su se odvijale uredno, poput stare rutine.
Ni traga od Ganea. Ljudi oko mene bili su jednako sretni ili
nesretni, ve prema svojem odabiru, a ja sam pokuavao pronai tragove
arolije na njihovim licima. Pokuavao sam pronai odgovor
na pitanje moe li sve to biti istina? Kad u tome ne bih uspio,
razoarano bih se povukao u sebe, traei utjehu u Ganeovoj primjedbi
o tome kako je nemogue odrediti razliku izmeu stvarnosti i
"stvarnosti".
Pa, ja je sigurno nisam znao odrediti i oslonio sam se na svoje
iskustvo. Nisam pokuao nikome ispriati to se dogaa. Bio bi to
preveliki rizik. Moda je to bio strah od toga da se moja pria,
suoena s uobiajenim "ne vjerujem dok ne mogu opipati", ne raspadne
poput pauine na vjetru. Zapravo, stvar jest u tome da se ona
poela raspadati sama od sebe: nisam mogao pobjei od vlastite
sumnjiavosti. Znao sam daje u mene odgojem ugraena granica do
koje mogu ii, a sve nakon nje pripada svijetu mate i ne rauna se
pod "stvarnost". Protiv te granice borio sam se, nekad uspjeno a
nekad i ne, cijeloga ivota; sve od najranije mladosti kad sam osjetio
da u ivotu mora biti neeg vie od onog to mi se pokazuje.
Meutim, bio sam siguran da sam proirio svoje obzore daleko izvan
tih nametnutih uvjerenja pa me zapravo zaudila brzina kojom se
sumnjiavost vratila. Ganea nije bilo samo tri dana, a ja sam se uhvatio
u mislima da je sve to bio dobro i uvjerljivo odsanjani san.
Na sreu, to su bili samo kratki trenuci oklijevanja. Da oni ne bi
postali dui, molio sam se da Gane to prije doe, a u meuvremenu
sam razmiljao o onome to sam uo od Parashare. Fascinantna
pria o nestanku rijeke Sarasvati na kraju se pokazala vrlo vjerojatna.
Ponovno, ovaj put temeljitije istraivanje u tom smjeru,
dovelo me je do satelitskih snimaka Rajastana koja su, uz podatke o
neobinom kiselom tlu usred pustinje, potvrivala daje mogue da
je tim podrujem nekada doista tekla rijeka. I to velika, ogromna
rijeka. Naravno, kao i uvijek, bilo je suprotnih miljenja, ali na tome
se nisam zadravao previe. I to mi je bilo dovoljno da ublai moju
sumnjiavost, mada sam se zbog toga ljutio na sebe. Ipak mi je
potreban "vrst i materijalan" dokaz da bih vjerovao sam sebi!
Sljedee to u uiniti, prekoravao sam se, je zamoliti Parashara da
lijepo doe sa mnom i da se pokae tjelesnim oima mojih suvremenika
tako da bih ja mogao, uz njihov blagoslov, povjerovati u
stvarnost svojih doivljaja! Doista, kako su duboke nae sumnje u
sve to nadilazi moi naih pet osjetila!
Ipak sam nekako svladao sva ta previranja. Unato njima, negdje
duboko u sebi bio sam uvjeren da moji doivljaji imaju neku svrhu
koju u tek otkriti. Zapravo, osjeao sam da e me sljedei posjet
Parashari uputiti u tajne razloge mojih dolazaka. Kao to sam
kasnije uvidio, to se i dogodilo, ali ne na nain na koji sam oekivao.
Pria o jugama bila je jo fascinantnija. Tamna zvijezda bila je
potpuno nepoznata u mojem vremenu. Sve to sam uspio pronai
bili su podaci o odstupanjima u putanjama najudaljenijih planeta,
Neptuna i Plutona, koja bi se, prema nekim miljenjima, mogla objasniti
prisutnou velike mase u relativnoj blizini Suneva sustava,
a s njom i odreenog gravitacijskog utjecaja. Meutim, to su bile
pretpostavke, daleko od dokaza koji bi zadovoljili kriterije
znanstvene javnosti. Meutim, pomislio sam, to se mene tie, takvi
dokazi mi nisu ni potrebni: bilo bi mi bolje da vjerujem sebi i svojoj
viziji. A ako uvaena znanost mojeg vremena priznaje barem malu
mogunost za to, tim bolje!
U svakom sluaju, objanjenje pojave velikih razdoblja svijeta,
juga, na osnovi poklapanja Tamne zvijezde s galaktikim sreditem,
Vinunabhijem, bila je potpuna novost. Ciklus od 24000 godina katkad
se spominjao u svezi precesije, ali se odbacio kao pogreka na
osnovi dananjeg iznosa precesije koji ukazuje na ritam od 25900
godina. Meutim, Parashara je precesiju pomaknuo na 27000 godina
i savreno skladno povezao dva ciklusa u drugi, vei i dulji ciklus
velikih juga.
Pomisao na uzlazeu Dvapara jugu u mojem vremenu ponovno
me ispunila olakanjem. Iako moram priznati da je to olakanje
teko odrati u svjetlu nemilih dogaaja koji se zbivaju u svijetu,
tovie, u mojoj vlastitoj zemlji. Kraj dvadesetog stoljea donio je
nesree i ratove koje je najlake smjestiti usred Kali juge, doba
neznanja. Takoer, bilo je tako mnogo onih koji su predviali katastrofe
svjetskih razmjera.
Ipak, gledano globalno, nadahnue i ogromna energija kojim je
ovjeanstvo krenulo naprijed ne bi se moglo pripisati inerciji - tuposti
koja upravlja Kali jugom. Upravo suprotno, osnovna znaajka
ovjeanstva ipak je e za znanjem. Pritom ne treba zaboraviti da
se ne radi samo o znanju o materijalnom svemiru, iako ono u moje
vrijeme prevladava, ve o ei za duhovnim znanjem. ovjeanstvo
trai odgovore, o tome nije potrebno posebno raspravljati. Istina je
da prolazimo kroz preobrazbu koja je bolna. Moda je ak i istina da
smo na potpuno pogrenom putu i da nam prijeti unitenje. Ali, nitko
ne moe rei da smo zapali u tromost i izgubili poticaj za istraivanje.
Naa kultura nije u silasku, ona je usmjerena naprijed.
Ona oajniki eli doi do unutarnjeg svjetla koje e je, ako preivi i
ako Parashara ima pravo, obasjati tek na kraju potrage, na poetku
Treta juge, za nekih dvije tisue godina od sada i jo kasnije, na
poetku sljedee Sat juge koja dolazi oko 7500 godina poslije
Krista. Do toga emo vremena istraivati i rasti. Veselio bih se toj
zajednikoj perspektivi samo da nije tog stranog stanja u kojem se
sada nalazimo. Stoje ono Parashara rekao? Previe nas je. Zbog egoizma
smo zaboravili da smo dio svijeta a ne cijeli svijet. Rairili smo
se preko mjere mislei da su nam sami bogovi darovali pravo da tako
uinimo. I sad prijetimo unitenjem ne samo sebi, ve i ostalim
ivim biima. Hoe li dolazee preklapanje zimske kratkodnevice s
Vinunabhijem potaknuti tako snane iscjeliteljske procese da se
doista treba bojati za preivljavanje ljudske rase? Duboko, iskreno
sam se nadao da to nee biti potrebno, a i sam Parashara je rekao da
je to malo vjerojatno. Ipak, kriza je tu i sve ovisi o nama. U takvim
mislima zatekao me deseti dan nakon posljednjeg "posjeta"
Parashari i Ganeov nasmijani lik u jutarnjoj meditaciji.
"Spremni za jo jedan let?" namignuo mi je.
Naravno da sam bio spreman! Bio sam tako radostan to ga vidim
da sam snano kimnuo glavom poput malog djeteta kojemu se
konano ispunila velika elja a odrasli ga, elei poveati napetost
oekivanja, pitaju da li ono to doista eli ili ne. Od naglog pokreta
me zabolio vrat, a Ganeova slika se zamutila.
"Hej, to to radi?" uskliknuo je kad se vratio u arite. "Ostavim
te par dana i ve zaboravi pravila igre. Mora kimnuti u duhu, a ne u
tijelu!"
"Znam. Oprosti", promrmljao sam, ovaj put mentalno. "Spreman
sam. Idemo."
I tako smo se ponovno nali na istini pokraj rijeke Sarasvati.
Primijetio sam daje u Parasharinom svijetu bio mrak. Ovaj put smo
stigli u noi ili tik pred zoru, zakljuio sam ugledavi na istoku pruge
crvenila. Ipak, kao da mi to nije smetalo da livadu i drvee na njenom
kraju vidim kao daje dan. Nisam obraao pozornost na to; ve
sam navikao na mnoga uda - ovo je prava sitnica prema ostalima.
Umjesto uenja, promatrao sam istinu punoga srca. U meni se
ponovno probudilo aljenje zbog gubitka. Sada sam ga bolje razumio
iako mi se opet uinilo da osjeam neto to ne pripada meni i
to se ne moe u potpunosti objasniti onim to sam do sada saznao.
Meutim, taj osjeaj neobinosti sadaje bio blai i potpuno je nestao
kad sam vratio pogled na Ganea. Bio je nasmijan i vedar, ali prvo
to mi je - sasvim razumljivo - privuklo pozornost bila je njegova
slomljena kljova. Lijevoj kljovi nedostajao je vei dio: ispod surle
virio je okrhnuti komadi dug oko petnaestak centimetara. Nakon
to je izveo svoju predstavu glumei iznenaenje zbog mojeg pitanja
i navodnog "otkria" da mu nedostaje kljova, i nakon to smo se
obojica slatko smijali nekoliko minuta, Gane me znaajno pogledao.
"Pretpostavljam daje to pria koju ti moram ispriati. Moda e
ti pomoi da lake donese odluku", rekao je, a zatim je, prije nego
sam mogao zaustiti bilo to i pitati ga o kakvoj se odluci radi, brzo
nastavio. "Sve je zapravo poelo s mojim bratom Skandom i injenicom
da smo se zaljubili u dvije djevojke, zapravo dvije sestre - Sidhi
i Budhi. Sve bi bilo u redu da smo bili popustljivi pa se dogovorili i
uzeli svaki jednu. Meutim, i on i ja eljeli smo obje. Zapravo,
moda su bile krive i one same jer su tvrdile da se one ne znaju odijeliti
jedna od druge te da kamo ide jedna, sasvim sigurno ide i druga."
Sjeo sam pokraj Ganea koji se udubio u prianje. Bilo mi je
jasno to se dogaa. Njegov ivot i prie povezane s njim, nekako su
titrale arhetipskim pravilima - simbolima koji su vie od simbola -
ivim prirodnim zakonima koji su u njegovom svijetu uzeli oblik i
na ljudima razumljiv nain odigrali svoju ulogu u boanskoj Lili,
predstavi ivota. Primjerice, bilo mi je jasno zato se Sidhi i Budhi
nisu eljele razdvajati i zato su Skanda i Gane eljeli oboje. Rije
sidhi znai savrenstvo ili osobita mo. Radi se o sposobnostima ispravnog
djelovanja na nain koji uvijek donosi uspjeh. Biti vjenan
sa Sidhi znailo je upravo to: imati blagoslov onog naela koje
donosi uspjeh. S druge strane, rije budhi znai inteligenciju, znanje,
budnost i prosvjetljenje. Biti budan preduvjet je uspjeha, kao i svake
sposobnosti - sidhija. J edno bez drugog ne postoji. Ako ima sidhi,
znai da ima i budhi, a ako ima budhi, sidhi ti pripada sam po sebi.
Biti vjenan s Budhi, znailo je vjenanje sa Sidhi i druge nije bilo.
No, Gane je nastavio svoju priu: "Djevojke su bile tako lijepe
da nisam mogao ivjeti bez njih. Svaki trenutak bio mi je ispunjen
enjom. Nisam mogao misliti na nita drugo osim na njih. Ah, bio
sam tako zaljubljen!"
Govorei o tome izgledao je doista poput zaljubljenog kolarca.
Odjednom nisam mogao izdrati i poeo sam se smijati. Gane me
"prijekorno" pogledao i rekao: "Ma, to ti zna o ljubavi!"
Ne, nisam nita znao o takvoj ljubavi! Samo sam joj ve dosad
posvetio vie od dvadeset godina svojeg ivota i, kako izgleda, ostatak
takoer nee biti poteen. Nismo imali anse, Gane i ja,
suoeni s tom silom koju predstavljaju Sidhi i Budhi.
Nakon kratke stanke posveene zajednikom smijehu Gane je
nastavio: "No, budui da smo morali odluiti tko e na kraju dobiti
Sidhi i Budhi predloeno nam je da se natjeemo i da ih osvojimo.
Moj brat Skanda, inae jako dobar stvor, predloio je trku oko
svijeta mislei da ima prednost zbog snanoga tijela. Bio je malo
nepoten tada, elio je iskoristiti moje slabosti. Zna, ovako bucmast
da sam snano kimnuo glavom poput malog djeteta kojemu se
konano ispunila velika elja a odrasli ga, elei poveati napetost
oekivanja, pitaju da li ono to doista eli ili ne. Od naglog pokreta
me zabolio vrat, a Ganeova slika se zamutila.
"Hej, to to radi?" uskliknuo je kad se vratio u arite. "Ostavim
te par dana i ve zaboravi pravila igre. Mora kimnuti u duhu, a ne u
tijelu!"
"Znam. Oprosti", promrmljao sam, ovaj put mentalno. "Spreman
sam. Idemo."
I tako smo se ponovno nali na istini pokraj rijeke Sarasvati.
Primijetio sam daje u Parasharinom svijetu bio mrak. Ovaj put smo
stigli u noi ili tik pred zoru, zakljuio sam ugledavi na istoku pruge
crvenila. Ipak, kao da mi to nije smetalo da livadu i drvee na njenom
kraju vidim kao daje dan. Nisam obraao pozornost na to; ve
sam navikao na mnoga uda - ovo je prava sitnica prema ostalima.
Umjesto uenja, promatrao sam istinu punoga srca. U meni se
ponovno probudilo aljenje zbog gubitka. Sada sam ga bolje razumio
iako mi se opet uinilo da osjeam neto to ne pripada meni i
to se ne moe u potpunosti objasniti onim to sam do sada saznao.
Meutim, taj osjeaj neobinosti sada je bio blai i potpuno je nestao
kad sam vratio pogled na Ganea. Bio je nasmijan i vedar, ali prvo
to mi je - sasvim razumljivo - privuklo pozornost bila je njegova
slomljena kljova. Lijevoj kljovi nedostajao je vei dio: ispod surle
virio je okrhnuti komadi dug oko petnaestak centimetara. Nakon
to je izveo svoju predstavu glumei iznenaenje zbog mojeg pitanja
i navodnog "otkria" da mu nedostaje kljova, i nakon to smo se
obojica slatko smijali nekoliko minuta, Gane me znaajno pogledao.
"Pretpostavljam daje to pria koju ti moram ispriati. Moda e
ti pomoi da lake donese odluku", rekao je, a zatim je, prije nego
sam mogao zaustiti bilo to i pitati ga o kakvoj se odluci radi, brzo
nastavio. "Sve je zapravo poelo s mojim bratom Skandom i injenicom
da smo se zaljubili u dvije djevojke, zapravo dvije sestre - Sidhi
i Budhi. Sve bi bilo u redu da smo bili popustljivi pa se dogovorili i
uzeli svaki jednu. Meutim, i on i ja eljeli smo obje. Zapravo,
moda su bile krive i one same jer su tvrdile da se one ne znaju odijeliti
jedna od druge te da kamo ide jedna, sasvim sigurno ide i druga."
Sjeo sam pokraj Ganea koji se udubio u prianje. Bilo mi je
jasno to se dogaa. Njegov ivot i prie povezane s njim, nekako su
titrale arhetipskim pravilima - simbolima koji su vie od simbola -
ivim prirodnim zakonima koji su u njegovom svijetu uzeli oblik i
na ljudima razumljiv nain odigrali svoju ulogu u boanskoj Lili,
predstavi ivota. Primjerice, bilo mi je jasno zato se Sidhi i Budhi
nisu eljele razdvajati i zato su Skanda i Gane eljeli oboje. Rije
sidhi znai savrenstvo ili osobita mo. Radi se o sposobnostima ispravnog
djelovanja na nain koji uvijek donosi uspjeh. Biti vjenan
sa Sidhi znailo je upravo to: imati blagoslov onog naela koje
donosi uspjeh. S druge strane, rije budhi znai inteligenciju, znanje,
budnost i prosvjetljenje. Biti budan preduvjet je uspjeha, kao i svake
sposobnosti - sidhija. J edno bez drugog ne postoji. Ako ima sidhi,
znai da ima i budhi, a ako ima budhi, sidhi ti pripada sam po sebi.
Biti vjenan s Budhi, znailo je vjenanje sa Sidhi i druge nije bilo.
No, Gane je nastavio svoju priu: "Djevojke su bile tako lijepe
da nisam mogao ivjeti bez njih. Svaki trenutak bio mi je ispunjen
enjom. Nisam mogao misliti na nita drugo osim na njih. Ah, bio
sam tako zaljubljen!"
Govorei o tome izgledao je doista poput zaljubljenog kolarca.
Odjednom nisam mogao izdrati i poeo sam se smijati. Gane me
"prijekorno" pogledao i rekao: "Ma, to ti zna o ljubavi!"
Ne, nisam nita znao o takvoj ljubavi! Samo sam joj ve dosad
posvetio vie od dvadeset godina svojeg ivota i, kako izgleda, ostatak
takoer nee biti poteen. Nismo imali anse, Gane i ja,
suoeni s tom silom koju predstavljaju Sidhi i Budhi.
Nakon kratke stanke posveene zajednikom smijehu Gane je
nastavio: "No, budui da smo morali odluiti tko e na kraju dobiti
Sidhi i Budhi predloeno nam je da se natjeemo i da ih osvojimo.
Moj brat Skanda, inae jako dobar stvor, predloio je trku oko
svijeta mislei da ima prednost zbog snanoga tijela. Bio je malo
nepoten tada, elio je iskoristiti moje slabosti. Zna, ovako bucmast
ne mogu ba brzo trati!"
Pred oi mi je dola slika Ganea kako tri na svojim punanim
nogama i mae naokolo svojom surlom. Oigledno je i on sam ugledao
istu scenu pa smo, pogledavi se opet, prasnuli u smijeh. Nakon
nekog vremena Gane je ponovno nastavio: "Dobro, da ne duljim,
pristao sam na utrku.
Skanda je odjurio istoga trena i nije ga bilo oko mjesec dana. U
meuvremenu, ja sam obavio svoj dio posla i oenio Sidhi i Budhi.
Kad se Skanda vratio, bio je uvjeren daje prvi i jako se razbjesnio
kad je shvatio daje izgubio utrku."
Gledao sam Ganea otvorenih oiju. Sto je ovaj put izmislio i
kako je obiao oko svijeta prije Skande? "Zumiranje" i nain kretanja
kojim smo nas dvojica "etali" po Parasharinom svijetu nije mi
pao na um. Meutim, ispalo je da i nije bila stvar u tome. Gane je
nastavio: "Evo kako sam prestigao Skandu: otiao sam svojoj majci i
ocu, Parvati i ivi, koji naravno kao naela predstavljaju itav svijet,
Parvati ensko i majinsko naelo a iva muko i aktivno naelo, i
obiao sam oko njih. Za to mi je trebalo oko pet sekundi. Skanda je
bio pobijeen prije nego je siao sa ivine planine."
To je bilo slino njemu, pomislio sam. Ne zovu ga uzalud gospodarem
prepreka. Njemu nita ne predstavlja problem; uvijek e
pronai neki nain da ga rijei.
"Skanda se, naravno, bunio", nastavio je Gane. "Meutim, iva
je presudio u moju korist. Malo sam se pribojavao da to nee biti
tako jer je Skanda, godpodar rata, uvijek bio u ivinoj milosti, ali na
sreu je moj otac tada pokazao veliku mudrost koju posjeduje. Objasnio
je Skandi da oitovana stvarnost nije u prednosti pred
neoitovanom. Ako prednost postoji, ona je na strani neoitovanog.
Svijet kojeg predstavljaju "naela" nije manje stvaran od svijeta koji
je dostupan tjelesnim osjetilima."
Tu je Gane zastao znaajno me pogledavi. Znao sam na to
misli. Oito je smjerao na sumnje koje su me obuzele u trenucima
izmeu naa dva susreta. Skrueno sam kimnuo glavom
prihvaajui prijekor. utjeli smo nekoliko minuta, a onda sam se
sjetio da pria o Sidhi i Budhi, bez obzira na to koliko bila na mjestu
glede mojega stanja - Gane me elio jo jednom potaknuti na ispravan
nain razmiljanja - nije odgovorila na pitanje o slomljenoj
kljovi.
"Znam", rekao sam razmiljajui o svom problemu. "Trudim se
koliko mogu da odbacim predrasude mojeg vremena. Meutim,
Parashara mi je rekao da te pitam za kljovu. Kako se slomila?"
"To je povezano s tim", odgovorio je Gane. "Nisam ti ispriao
priu o tome kako sam se oenio s dvije prekrasne djevojke samo
zato da te upozorim na narav prave stvarnosti i tvoje sumnje kod
kue, ve zato to je to bitno za nastavak cijele ove pustolovine, kao i
za ulogu koju ti ima u njoj."
Sada su stvari postale ozbiljne. Nestalo je vragoljastog izraza s
Ganeova lica, a takoer i s mojeg. Hoe li mi sada Gane odgovoriti
na pitanje zato sam ja uope ovdje?
"Kako to obino biva, pobjeda zasnovana na mudrosti i razumijevanju
nije ostavila preveliki utisak", nastavio je Gane. "Ja sam dobio
Sidhi i Budhi, ali je ostala sumnja u moju snagu i sposobnost.
Sva bia koja ive u neznanju, posebice ljudi i demoni, ele konkretne
dokaze moi, a to se najbolje postie u bitci ili ratu. Zato
Skandi nije bilo teko privui pozornost svih. Njegove ratnike
vjetine tako su velike da e zadiviti svakoga. Imati Skandu na svojoj
strani znai biti potpuno zatien. Meutim, moj otac iva, u svojoj
je milosti elio poduiti svakoga da vrijednost zatite ne lei
samo u sirovoj snazi i ratnikoj vjetini ve i u mudrosti. Da bi to pokazao,
jednom je umjesto Skande zaposlio mene da ga uvam dok
on vri tapas, dugotrajnu meditaciju. Bilo je predvieno da e u
meditaciji ostati trideset godina, a ja sam za to vrijeme morao uvati
ulaz tako da ga nitko ne bi mogao smetati. Bio je to dosadan posao,
ali sam ga prihvatio s radou vjerujui u ispravnost nakane svojega
oca. Dogodilo se to ovako: pred ulaz u peinu gdje je bio moj otac
jednom je doao neki ogroman div zahtijevajui da odmah vidi Sivu.
J a sam to odbio objasnivi o emu se radi i zamolio stvora da ode.
Meutim, nasilnik je bio uporan, a vidjevi mene takvoga, nije ba
mario za moja upozorenja. elio je proi, ali ja imam svoja sredstva
zatite. Moda izgledam malen i smijean, ali znam uporabiti moi
koje su mi podarili bogovi."
Gane je sada opet izgledao nekako zastraujue. Doista, dobro je
imati ga na svojoj strani, pomislio sam.
"Runi stvor je naiao na mentalni otpor kojeg nije mogao slomiti
svojom snagom. J a sam samo stajao usred sjaja kojeg sam prizvao
ne pomiui se. On je navaljivao elei me dohvatiti svojim
snanim rukama, ali nije uspijevao. Mogao sam ga tako zadravati
svih trideset godina da sam htio, meutim on je odjednom zastao i
odnekud izvukao sjekiru. Odmah sam je prepoznao i shvatio da sam
u nevolji. Naime, bila je to sjekira mojeg oca ive. Takve su sjekire
rijetke i poznate su po tome da, kad su jednom izvaene iz leita u
kojemu se nose, moraju pogoditi svoj cilj. Stvor je zamahnuo sjekirom
i bacio je na mene. U tom sam se trenutku naao pred stranom
dilemom. Evo dileme i sada me, molim te, pozorno sluaj."
Naglaavajui svaku izgovorenu rije Gane me otro promatrao.
Nije me zapravo trebao upozoravati: iz mojih je misli nestalo sve
drugo osim Ganea i njegove prie.
"Osjetio sam da je moja mo vea od one koja je utkana u sjekiru",
nastavio je polako izgovarajui svaku rije. "Mogao sam je
zaustaviti. Meutim, da sam to uinio, ivina bi rije, koja jednom
izgovorena predstavlja samu sudbinu, bila pogaena. A sudbina je
glasila: jednom izbaena sjekira mora pogoditi cilj! Moja je dilema
bila sljedea: dopustiti sudbini da se ispuni, ali i sam nastradati, ili
zaustaviti sjekiru i pogaziti vjeru u rije mojega oca. Ovo drugo je
znailo uzdrmati povjerenje u osnovna naela svemira i kao takvo
nije dolazilo u obzir. Meutim, takoer nije mi se pogibalo sada kad
sam tako lijepo uredio pitanje karme i ostalih problema u svemiru. U
tim kratkim trenucima kad je sjekira letjela prema meni shvatio sam
da moramneto rtvovati da bih ispunio i jedan i drugi zahtjev, a
ipak ostao iv. I tako sam, u trenutku shvaanja, podmetnuo svoju
kljovu koja se raspala na tisuu komadia."
Gane je zastao i dalje me otro promatrajui. Kao daje elio vid-
jeti jesam li shvatio to mi eli rei. J a sam mu zadivljeno uzvratio
pogled. Ima li neto na tome biu to nije duboko znakovito? Izgubio
je kljovu, da, ali je istodobno utvrdio naelo koje moe spasiti
tisue ljudi od sudbine - karme koju su si sami nametnuli svojim
prolim djelima. Shvatio sam to mi eli rei iako sam osjeao da u
o tome jo saznati. Takoer, osjetio sam da e to biti s Parasharine
strane - Gane nije taj koji daje konkretne naputke.
Budui daje izgleda bio zadovoljan mojim izrazom lica - ili mojim
mislima ako ih je mogao itati - Gane je nastavio: "Bilo mi je
ao kljove. Ionako izgledam neobino s tom slonovskom glavom, a
sad jo nemam jednu kljovu. Meutim, sve je dobro zavrilo. Div je
otiao - kasnije se saznalo da je to bio prerueni Vinu - a iva me
pohvalio nakon tapasa. Na taj sam nain doista utvrdio svoj ugled
savrenog zatitnika."
Gane je prekinuo svoju priu, naglo ustao i pogledao u smjeru
uzvienja i Parasharinog uilita: "Meutim, nadam se da si doista
razumio ono to sam ti elio rei. Ako eli izmijeniti ono to dolazi
kao posljedica karme, mora neto rtvovati. Na alost, obino je to
neto to ti je vrlo drago, posebice ako je prijetnja velika. J a sam jednom
odabrao, a uskoro e i ti morati nainiti svoj izbor. Iako znam
da nee pogrijeiti, elim ti sreu."
Prije nego sam mogao bilo to pitati i razjasniti njegove neobine
rijei koje su u mojem svjetlosnom tijelu, na mjestu gdje bi mi inae
bio eludac, izazvale greve, Gane je dodao: "Brzo, on dolazi", uhvatio
me za ruku i "zumirao" na istinu ispred Parasharinog uilita.
22
Ovaj put je Parashara sjedio izvan nadstrenice. Bio je leima okrenut
peini a oi su mu bile zatvorene. Sjedio je na prostirci od jelenje
koe i izgledao poput arhetipskog lika savrenog asketa. Imao
je dugo i mravo tijelo, a preko izraenih jagodica na licu bila je
napeta koa pomalo sive boje. Duga prosjeda kosa bila je spletena i
omotana oko glave. Na ramenima je imao komad naranastog platna
koje je obino rabio kao pokrivalo za glavu. Sada se vidjelo da je
kraj toga platna upleten u kosu tako da ne moe spasti s ramena.
Gane je gotovo odmah nestao ostavivi me da se sam snalazim.
J ednostavno sam odlebdio na lijevu stranu od Parashare, valjda
naviknut na taj poloaj s prijanjih sastanaka. "Sjeo" sam na travu i
pripremio se na ekanje u meditaciji. Meutim, nisam imao priliku
zatvoriti oi jer se na stazici pojavio Maitreya, izlazei iz ume ubrzanim
ali ipak odmjerenim koracima. Parashara je priekao da Maitreya
sjedne ispred njega i tek tada otvorio oi.
"Primio sam poziv, uitelju", rekao je Maitreya. "Rekli su da me
eli vidjeti jo prije dolaska Avina."
Tek sad sam se ponovno sjetio da je ovdje jo mrak koji je,
oigledno zbog mojeg svjetlosnog tijela, meni bio neprimjetan.
Sunce jo nije izilo ali se svjetlo, ono uobiajeno - sunevo, znatno
pojaalo. Avini su prve zrake Sunca koje se pojavljuju na obzoru, a
to znai daje Parashara Maitreyu elio vidjeti prije izlaska Sunca.
Od pogleda na Maitreyu, a posebice od zvuka njegovoga glasa u
meni je opet neto zatitralo. Osjeao sam se kao da se ljuljam sa
svakom njegovom rijei. Katkad mi se inilo - jo na sastancima na
kojima sam bio nazoan a na kojima je Maitreya neto govorio - da
njegove rijei ne ujem dobro; kao da su se gubile negdje u procijepu
koji je dijelio moj svijet od njegovog. Meutim, znaenja su
sasvim dobro dopirala do mene. Ne znam kako sam "uo" Parasharu
ili Ganea: je li to bilo uima (Kojim? Svjetlosnim?) ili umom, ali
"uti" Maitreyine rijei bilo je najblie empatiji ili telepatiji. Tako je
bilo i sada. Bilo mi je potrebno neko vrijeme da se priberem nakon
to bi on progovorio. Na sreu, on nikad nije govorio mnogo, pa je
tako bilo i sada.
"Da", odgovorio je Parashara. "elio sam te vidjeti. Doi, zajedno
emo napraviti homu u znak tovanja Suncu."
Parashara je ustao, a Maitreya ga je pratio. Krenuli su nalijevo
kroz umu i bunje po sasvim nevidljivom putu. Pratio sam ih:
budui da sam bio ovdje, pretpostavio sam da sam pozvan i da
Parashara eli da vidim i ujem ono to e se dogaati. Nakon desetak
metara izbili smo na manju istinu u sredini koje su bila naslagana
drva za vatru. Parashara je potpalio tako pripremljenu lomau,
a zatim su on i Maitreya zajedno poeli pjevati. Pjevali su starim
zvukovima ije se podrijetlo, ak i u Parasharino doba, gubilo u magli
vremena. Kada je to bilo kad je ovjek prvi puta otvorio usta i
shvatio da zvukom koji proizvodi moe izraziti tajne svemira? Kada
je to bilo kad je shvatio da zvuk ima arobnu mo potpunog
oznaitelja pojava i stvari? To nitko ne moe znati, a ipak preda
mnom su ova dvojica mudrih ljudi ponavljali zvukove koje su
nauili jo tijekom svojega djetinjstva prosipajui po vatri unaprijed
pripremljeno bilje i proieno maslo iz glinenih vreva. Bila je to
homa, obredna sveanost aenja vatre, Agnija, koji sve prodire i
sve proiava. U pokretima i glasovima ovih ljudi nije bilo nieg
posebnog: inilo mi se da bi svatko mogao tako stajati pokraj vatre i
iskrena srca darovati joj neto to ima vrijednost. Ipak, dubina ovog
jednostavnog obreda sasvim me oamutila. Ne znam da li je to bilo
zbog mojeg svjetlosnog tijela ili bi homa na mene i inae imala takav
uinak, ali uskoro sam osjetio kako se proirujem daleko izvan
granica istine na kojoj smo stajali. Isprva sam se pobojao da sam
opet pretjerao s duljinom boravka i da se ponovno gubim, meutim,
uskoro sam primijetio da mi je pozornost jo uvijek vrsta. Kao da
sam bio privezan za mjesto na kojem sam stajao, odravajui u
aritu pozornosti Parasharu i Maitreyu, a ipak se irei daleko
preko granica ume, Bharate pa i cijele Zemlje. Bio samposvuda, a
ipak na jednome mjestu! To iskustvo je trajalo tijekom cijele
sveanosti, a pretpostavljam da je to bilo oko etrdesetak minuta.
Meutim, odjednom su Parashara i Maitreya prestali s pjesmom.
Bilo je to tono u trenutku kad su se prve suneve zrake probile kroz
bunje na istonoj strani istine, ba iz smjera u kojem smo gledali.
Istog trenutka moje iskustvo je prestalo i ja sam se naao ponovno
unutar slabo odreenih granica mojeg svjetlosnog tijela.
Nakon nekoliko trenutaka tiine Parashara i Maitreya nekoliko
puta su izgovorili Gajatri mantru u ast Sunca koje se i ovoga dana
pokazalo milostivim te je odluilo darovati inteligenciju i mudrost
stanovnicima planeta Zemlje.
Tut Savitur vareniam bhargo devasja dhimahi dhijo jo nah
praodajat. U tim je rijeima bilo neeg arobnog, neeg za to sam
elio da nikad ne prestane i da zauvijek odzvanja otvorenim hodnicima
moje due.
Zatim su se Parashara i Maitreya okrenuli i vratili se natrag na
istinu. Parashara je sjeo na svoje mjesto, Maitreya ispred njega a ja
sam ponovno zauzeo isti poloaj kao i prije home. Nastala je tiina u
kojoj sam mogao osjetiti Maitreyino iekivanje. Ovo oito nije bilo
prvi put da sa svojim uiteljem dijelim posveene trenutke,
meutim, ovaj put je bilo drukije. Ba kao to sam ja osjeao daje
tome tako, osjeao je i on. Vidjelo se to po nainu na koji je sjedio.
Iako oputen, bio je malo nagnut prema naprijed i oi su mu bile
irom otvorene i blago podignute u smjeru glave njegovog uitelja.
"Maitreya", zapoeo je Parashara, "oduvijek si zauzimao
posebno mjesto u mojem srcu. J o od trenutka kad sam te prvi put
sreo u peini tvojeg djeda Kusarua znao sam da mi nee biti lako
provesti boanski plan u kojem obojica sudjelujemo. Moje ljudsko
srce u ovom trenutku ispunjeno je tugom ve zbog same injenice da
ti moram prenijeti ovu poruku i da te moram postaviti u situaciju
izbora u kojoj ni ja ne bih elio biti."
uvi ovo osjetio sam snaan bol u predjelu srca i iskreno se
zapitao zato ja sudjelujem u tome? Situacija je bila nabijena ljubavlju
i potovanjem, bliskim odnosom dvaju ljudskih bia koja su dugo
dijelila uloge uitelja i uenika. Moda je to neka pogreka? Moda
ne bih trebao sluati ono to e biti reeno? Osjetio sam snanu elju
da ustanem i da odlebdim niz stazu, kroz umu i dalje, tamo dolje do
rijeke. Ili, jo bolje, da se odmah "zumiram" na istinu i skoim u
Sarasvati ne bih li se to bre naao u svojem tijelu, u vremenu kojeg
sam volio i u kojem sam se osjeao sigurnim. Da, to mi je sada bilo
potrebno: mjesto koje nee nestati, kojeg neu izgubiti. Iznenada
sam shvatio da je ono to osjeam zapravo strah; duboki, iskonski
strah pred neim to me nekada povrijedilo. Bojao sam se. elio sam
da Parashara ne izgovori ono to se sprema izgovoriti. Nisam to
elio uti, ne ponovno.
Stajao sam tako, na tom nemoguem mjestu, moda prije nego
ikada spreman da sve to prekinem i da se s vriskom vratim kui. A
zatim mi je pogled pao na Maitreyu. I on se bojao. Strepio je od onog
to e uti, ali je ipak elio ostati. Nije mu na kraj pameti bilo da
bjei. Osjetio sam prema njemu neku njenost. Kao prema nekom
mlaem: kao prema... sinu? ...mlaem bratu? Odjednom mi je
sinulo: on me treba! Zbog neega sam potreban Maitreyi! Ne mogu
sada otii i ostaviti ga samog. Moda je upravo to razlog mojeg dolaska
na ovo mjesto u ovom vremenu?
I tako je proao trenutak krize. Trgnuo sam se na vrijeme da ne
pobjegnem. Zato se zapravo bojim? I to je to to ne elim uti, a
posebice, zato ne ponovno? Bile su to udne misli, ali sam preko
njih preao. Odluio sam ostati a to znai da u uskoro uti sve. Da
sam mogao, stresao bih glavom i duboko uzdahnuo. Zapravo sam to
nekako i uinio, a Parashara je nastavio: "Maitreya, ovo to u ti rei
pripada znanju koje nadilazi mogunosti ljudskoga uma, pa ak i uz
pomo jotia. Ti zna koliko je dragocjeno znanje koje smo primili
od naih predaka. Takoer, zna da Kali juga, doba neznanja, donosi
gubitak mudrosti. Meutim, ovjeanstvo je proivjelo mnotvo
Kali juga, a znanje je ipak ostalo. Unato svemu uspjeli smo ga
sauvati. Sada smo, meutim, suoeni s novom pojavom i moramo
reagirati na novi nain."
Tu je Parashara malo zastao da bi Maitreyi dao vremena da se
pribere. "Maitreya", nastavio je nakon nekoliko sekundi, "oduvijek
je bilo ljudi i tradicija koje e prenositi dragocjene obavijesti iz generacije
u generaciju. Ali, te su se tradicije vezivale za odreenu kulturu
koja je evala na odreenom mjestu. Tako dugo dok je opstala
kultura, tako dugo je opstala i tradicija. Do sada nije bilo razloga da
kultura nestane, osim zbog velikih prirodnih katastrofa. Meutim,
ak i tada je neto od tradicije preivjelo. U ovom trenutku suoeni
smo s dvije velike opasnosti. Prva se odnosi na prirodnu katastrofu
zbog koje e naa kultura nestati."
Sada je Maitreya izgledao potpuno okiran. Glava mu je klonula
uz duboki izdisaj. Zatvorio je oi i izgledalo je kao daje saznao o gubitku
drage osobe. Zapravo, tako je i bilo. Samo je gubitak bio
mnogo vei. Parashara je, meutim, nastavio: "Sjea li se kad smo
govorili o moguem poetku velikog razdoblja Kali juge prije vie
tisuljea i kad si me upitao kakve e to posljedice imati na nau kulturu,
s obzirom na to da ivimo u kraem silaznom razdoblju Dvapara
juge? Pribojavao si se pribliavanja silazne Kali juge, ali ja tada
nisam odgovorio na pitanje."
Maitreya je sad podigao glavu i lagano kimnuo. "Pa, eto", nastavio
je Parashara, "majka Sarasvati e prestati tei i svijet kakav
poznaje sasvim e nestati."
Izgleda daje Maitreya bio sada izvan dosega bilo kakvih udaraca;
postao je neosjetljiv. "Kada e to biti?" upitao je tiho.
"Ne tako skoro", odgovorio je Parashara. "Jo nekoliko generacija
ivjet e vie-manje mirno na njenim obalama. Meutim, oko
toga ne moemo nita uiniti. Ustanovili smo usmenu tradiciju i ona
e sigurno jo dugo prenositi poruke naih predaka. Razlog zbog kojeg
sam te pozvao je neto drugo."
Sada je Parashara duboko uzdahnuo pripremajui se da kae ono
to mu oigledno nije bilo ugodno rei. "Jo kad smo, nakon
povlaenja voda, sili s planina u ovu zemlju, znali smo da e se to
dogoditi. To je ovjekova sudbina, a takoer i sudbina znanja.
Meutim, u to vrijeme se dogodilo neto drugo zbog ega smo svi u
opasnosti. Vidi, tradicije su preivljavale velike prirodne katastrofe
koje su obino povezane s izmjenama svjetskih razdoblja zato jer su
ljudi posvuda tovali svoju vezu s prirodom. Bogovi su rasuli svoje
sjeme po Zemlji svuda u drukijem omjeru. Grahe nisu nigdje ba
jednako zastupljene kao na nekom drugom mjestu. Zato su naini na
koji ljudi ive razliiti. Tako je oduvijek bilo i bez obzira na razlike,
ljudi su potovali jedni druge. Tradicije znanja su se nastavljale, a to
znai i da se Znanje nastavljalo. Meutim, nakon posljednjeg Zlat-
nog doba i poetka silaznog ciklusa dolo je do promjene. Na zapadu
od Bharate javila se zamisao da ljudi posvuda moraju ivjeti jednako.
Ta je zamisao vrlo zarazna. Izgleda daje sve bre prihvaaju
svi narodi i kulture. Nije potrebno mnogo intelektualne moi pa da
se shvati do ega e to dovesti. Nametnuti nain ivota, nametnuti
Bogovi, nametnuti zakoni. Proces je ve poeo i novije uzlazni ciklus
pod njegovim utjecajem. Vjeruj mi, ni sam ne znam do ega to
moe dovesti, ali prema obavijestima koje imam, razlozi za zabrinutost
su opravdani."
Tu je Parashara skrenuo pogled nalijevo i pogledao "kroz" mene.
Sluao sam ga paljivo, ba kao i Maitreya, s razlikom da sam ja
tono znao o emu govori. Ve smo o tome priali on i ja. Samo to
je to sada rekao na takav nain da su mi na um odmah pali svi oni osvajaki
ratovi (jedna zemlja), nasilna religijska preobraanja (jedini
Bog), rasizam (jedini narod ili rasa) i nezadrivo irenje "jedinog ispravnog
naina ivljenja" koji je u moje vrijeme osvojio planet
Zemlju.
"Ako ta filozofija istraje", nastavio je Parashara, "moda u onom
"jedinom" koje e preostati nee biti mudrosti i Znanja. Drugim
rijeima, trendovi se mijenjaju: tradicija vie nije dovoljna da bi se
osigurala duhovna zatita ljudskoj vrsti. Potrebno je uiniti neto
drugo."
Maitreya je utio, a ja sam napeto oekivao nastavak. Ovo to je
Parashara rekao Maitreyi uo sam i ranije, ali kakvo je rjeenje? Kao
da odgovara na moju misao, Parashara je rekao: "ini se da sigurnog
rjeenja nema. Na posljetku, sami krojimo svoju sudbinu odluujui
prema slobodnoj volji koja nam je darovana. Meutim, moda pravo
rjeenje i nije u naim rukama. Priroda, kao i uvijek, ima svoje
naine. Vidi, prije mnogo godina, nakon to je joti postao nerazdvojni
dio mojega ivota, dogodio se susret koji je pokrenuo itav
niz dogaaja koji pak doivljavaju vrhunac upravo ovdje i sada, na
ovome mjestu."
Parashara je ponovno zastao kao da bira rijei kojima e nam otkriti
svoju tajnu. Udahnuo je nekoliko puta elei zapoeti reenicu,
a onda opet odustajuc'i. Oito se borio s neim u sebi: "ak i sada,
nakon mnogo godina, teko je govoriti o tome. Drukije je kad se
proivljava, a drukije kad se o tome govori. Bio je to jedan san u kojem
se pojavio Gane."
uvi to, osjetio sam se zbunjen. Pa to nije nita neobino! Zato
Parashara toliko oklijeva kad govori o tome? Meutim, pogled mi je
zatim zastao na Maitreyi i razlog mije postao vie nego jasan. Maitreya
je napola ustao, sasvim se nagnuvi naprijed, i otvorio usta.
"Gane?" promrmljao je napokon.
Sjetio sam se kako sam ja reagirao kad sam prvi put shvatio da me
posjeuje taj neobini stvor. Nisam vjerovao sam sebi, a kamoli da
bih vjerovao nekome drugome. Zaboravio sam kako je Parashara
izvrstan uitelj! On nikad nije elio zbunjivati - elio je poduiti.
Zato je oklijevao. Zato je elio sve to prikazati kao neobino i teko
ak i za njega, iako je valjda svakoga dana razgovarao s Ganeom!
Divio sam mu se u tom trenutku. Osjetio sam da bih i sam elio razviti
takvu vjetinu poduavanja. No, Maitreya mi se saalio. Njemu
je, jadniku, sve to bio veliki ok. Morao je ponovno proi kroz sve
to sam i ja proao, ali mnogo bre. Pa, moda je to njemu lake, pomislio
sam, s obzirom na to da nije morao proi indoktrinaciju koju
sam proao ja. U svakom sluaju, Parashara je brzo ispriao svoju
priu.
"Gane mije prenio ono to sam sada ja rekao tebi. Meutim, objasnio
mi je da se mogui izlaz nalazi u tome da svi zajedno pomognemo
da se Znanje, a to znai i joti, moe spoznati na svakom
mjestu i u svako vrijeme, bez obzira na tradiciju. Dakle, ak i kad bi
nestalo svakog traga naoj civilizaciji, nae bi znanje trebalo biti
dostupno svakome. To je i inae istina za svako pravo, istinsko
znanje. Ako je takvo, ono mora biti prirodno i dolaziti iznutra. Ipak,
postoje sile koje rade na tome da proces prepoznavanja istinskog
znanja bude laki, da ide bre. Gane predstavlja jednu takvu silu i
sve je ovo njegov plan."
Maitreya je i dalje zurio u svojeg uitelja irom otvorenih oiju.
Izgleda da jo uvijek nije u potpunosti shvaao o emu to on govori.
Ja sam, s druge strane, pozorno sluao, povezujui svoje iskustvo s
onim to sam uo. Meni je od samog poetka bilo jasno da Gane
stoji iza svega toga, ali time nisam mogao pomoi Maitreyi.
"Ukratko", nastavio je Parashara, "Gane mi je objasnio da je
potrebno stvoriti neku vrstu duhovnog mosta izmeu razliitih vremena.
To se moe postii jedino tako da jedno ljudsko bie, obdareno
posebnim karmikim znaajkama, svjesno odlui provesti
najveu od svih jagji - i da na neki nain rtvuje sebe za dobrobit
drugih."
"Kako izgleda takva rtva?" upitao je Maitreya, konano skupivi
snage.
"To ne mogu rei", odgovorio je Parashara. "Gane nije detaljno
0 tome govorio. ini mi se da je to neto to e se odigrati izmeu
njega i te osobe. Meutim, sasvim sigurno ta jagja zahtijeva odlazak
iz tijela i naputanje svijeta u kojem je osoba roena. Ti zna da
takva situacija ne doputa odravanje ega, a takoer zna to to
znai. Ipak, ta e osoba na neki nain biti utkana u samo tkanje vremena
1 preko nje e znanje moi tei iz jednog vremena u drugo.
Kako e to u praksi izgledati, ne mogu rei. Mislim da to nitko ne
moe rei."
Maitreya je utio. Parasharine rijei bile su teke i pogaale su ga
poput kamenja. Izgledalo je kao da se bori sam sa sobom. Kao da se
pita zato mu Parashara sve to govori, iako je odgovor na to pitanje
bio posve jasan od samoga poetka. Znao gaje Maitreya, a znao sam
ga i ja. Parashara je, meutim, nemilosrdno nastavio: "U tom snu/viziji
Gane me uputio na mudraca zvanog Kusaru. Rekao mi je da ga
potraim, da ivim u njegovoj blizini i da ekam na djeaka koji e
doi k njemu te da ga, kad se pojavi, uzmem za uenika. Rekao mi je
jo da gledam preko oiglednog i da se oslonim na znanje koje
imam. Tako sam i uinio. Doao sam ovamo, razgovarao s Kusaruom
koji je oito imao svoje naputke, smjestio se na suprotnu
stranu rijeke i ekao. Kad se pojavio tvoj otac Bhaskar, i Kusaru i ja
mislili smo daje on taj, ali vrijeme i znakovi pokazali su drukije.
Maitreya, ti si bio taj djeak kojeg smo ekali."
Ve i prije nego su te rijei bile izreene, i Maitreya i ja znali smo
kakve e biti. Njegova reakcija bila je pognuta glava, a ja sam se morao
suzdravati da ne ponem ispitivati Parasharu o detaljima.
Oigledno je da se od Maitreye trai neto veliko to znai
naputanje ivota kakvog ovaj poznaje. Smrt? Trai li se od Maitreye
da umre svjesno? Ali to e se tono na taj nain postii i zato
je Ganeu za to potrebna svjesna odluka nekog ljudskog bia? Zar ne
bi mogao i sam izgraditi taj duhovni most? Maitreya je, meutim,
sva ta pitanja preutio. Njegov nain nije bio i moj, toliko sam shvatio.
Zapravo, u tom sam trenutku osjetio dio onoga to je osjeao
sam Maitreya. Za njega nije bilo sumnji kad je bio u pitanju njegov
uitelj. Ako je Parashara neto od njega traio, to znai da za to postoje
opravdani razlozi. Maitreya je bio dobar uenik. Meutim, ne
znam zato, ali u tom sam trenutku takoer osjetio da to nije ono to
Parashara od njega oekuje.
Kao da potvruje moje misli, Parashara je nastavio: "Maitreya, ti
ima zadau kakva pripada malom broju ljudskih dua. Nisi jedini,
bilo je takvih i prije, a doi e i poslije tebe. Meutim, prihvaanje te
zadae mora biti tvoja odluka. Ima puno pravo daje odbaci. Svijet
e preivjeti i na drugi nain. Ipak, mogao bi pomoi, mogao bi
znatno pomoi. Materijalna Sarasvati osuenaje na smrt, ali hoe li i
dalje tei u duhovnom svijetu to ovisi od nas, ljudi. U ovom trenutku
jedno od arita nae evolucije si ti, Maitreya. Meutim, mora biti
svjestan da ako prihvati tu zadau, ako je odlui prihvatiti, bit e to
kraj ivota kakvog si poznavao. Razmisli i odlui dobro."
Na istinu se spustila tiina prekidana samo tihim utanjem
malih ivotinja u bunju. Maitreya je i dalje utio. Vidjelo se da
razmilja i da mu nije lako. Parashara je gledao u pravcu rijeke,
doputajui svojem ueniku da razmisli o svemu. Prolo je nekoliko
dugih minuta. A onda je u jednom trenutku dolo do promjene.
Izgledalo je kao da se Maitreya nekako poveao. Podigao je glavu i
kao da se sav ispravio i isprsio. Donio je odluku, pomislio sam. Pristat
e!
I ponovno, kao da odgovara na moje misli, Parashara je naglo us-
tao i okrenuo se u mojem pravcu. Izgledao je zadovoljan, ali nije
elio dopustiti Maitreyi da se prepusti trenutku. J o nije bilo vrijeme
da se sudbina zapeati rijeima pristanka.
Maitreya je takoer zamijetio Parasharinu namjeru. Na trenutak
je izgledalo da e neto rei, a zatim je odustao. Polako se podigao
na noge. On i Parashara prozborili su jo nekoliko rijei o sljedeem
susretu, a zatim je Maitreya krenuo prema stazi i nestao iza drvea
ije su se niske kronje lagano zanjihale kad je proao ispod njih.
Parashara i ja ostali smo na istini gledajui jo neko vrijeme za
njim. J esam li se prevario tada ili sam doista vidio trag suza u oima
velikog mudraca? U tom trenutku nisam bio siguran, ali kasnije, kad
sam shvatio daje to bio posljednji tjelesni susret uitelja i njegovog
sjajnog uenika, sumnje nije bilo. Parashara je tugovao.
Meutim, kad se okrenuo ponovno k meni, na njegovom licu nije
bilo ni traga tuge. Mogao sam vidjeti jedino odlunost i uurbanost.
"Hajdemo, nemamo vie mnogo vremena", obratio mi se otrim glasom.
"Moram ti jo mnogo toga rei prije tvoje konane odluke."
Sada je bio red na meni da budem zbunjen. O emu on to govori?
Zar i ja donosim neku odluku? Sasvim sam siguran da nisam spreman
za nju, a posebice ako je moram donijeti u urbi.
Meutim, nije bilo vremena za pitanja. Parashara je krenuo brzim
koracima prema stazi koja je vodila gore, do vrha uzvisine, a ja nisam
imao drugog izbora nego da krenem za njim.
IV dio KONANA ODLUKA
23
Maitreya nije mogao izustiti ni rijei. Pred njim je, sasvim poput
tjelesnog bia, stajao Gane - gospodar prepreka i uvar karme,
zatitnik jotia i jagji, pisac, pjesnik i pripovjeda: mitsko bie od
kojeg je Maitreya traio podrku prije svakog pothvata kao i prije
svakog rada na jotiu. Meutim, Gane je prije ove situacije bio
slika, crte ili kip, a nikako netko tko stoji ispred njega, sasvim
stvaran i opipljiv. to bi Maitreya sad morao uiniti? Da li da se baci
na koljena molei za milost ili se zahvaljujui na milosti? Treba li
neto rei ili priekati da Gane progovori prvi? Maitreya nije znao
kako se postupa u takvim situacijama. Nitko ga tome nije poduio,
niti ga pripremio za to. I zato je samo stajao gledajui irom otvorenih
oiju u neobinog stvora slonovske glave koji se stvorio
pred njim.
Gane je takoer utio. Smijeio se, odnosno, oi su mu se
smijeile. Bile su to duboke oi - neljudske, ali takve koje ulijevaju
sigurnost. Gledajui u njih, Maitreya je osjetio da e na kraju -
nekako - ipak sve zavriti dobro. Znao je da je u sigurnim rukama i
ramena su mu se malo opustila. Istog trenutka, kobra koja se oplela
Ganeu oko pojasa i iju je glavu Gane prekrivao rukom
zadravajui je da ne krene prema Maitreyi, takoer se smirila
povlaei se iza lea Ganeu, tako da Maitreya vie nije mogao vidjeti
njene razjapljene eljusti. Siktaji su, meutim, i dalje ostali
ujni.
Prema svemu to je dosad saznao, Gane je prvi pokrenuo lanac
dogaaja koji su odredili njegovu sudbinu. Kad je od svojeg oca
Bhaskara uo da je Kusaru imao viziju Ganea, te da smatra da je
upravo on zacrtao neki nepoznat plan u kojem sudjeluju svi oni,
Maitreya se nije previe udio. Znao je da je obiaj njegova vremena,
ba kao i mnogih razdoblja prije toga, da se zamisli i projekti
prikazuju kao boanska nadahnua koja su nerijetko poprimala tjelesni
oblik. Vjerovao je da se s boanskim biima moe komunicirati,
ali nikad o tome nije previe razmiljao. Iskustvo mu je govorilo
da se to ili ne dogaa ili je tako dobro skriveno da veina ljudi, to
ukljuuje i njega, o tome nita ne zna. Ako se to ne dogaa i ako
prie o tome predstavljaju samo dobar okvir za prenoenje mudrosti
i znanja, on, Maitreya, s tim se mogao pomiriti. tovie, njegov
snaan i pronicljiv intelekt sasvim je jasno shvaao potrebu za
takvim priama. Bila je to potreba za buenjem arolije u ivotu
obinih ljudi. Mudraci su govorili da je svijet u kojem ivimo arobno
mjesto u kojem se nita ne dogaa bez razloga, sve ima svoju
svrhu i uzrok, ma koliko taj uzrok bio neshvatljiv ili nevidljiv. Ako
ljudi nisu shvaali pravilnosti po kojima se odvijala njihova sudbina,
to ne znai da tih pravilnosti nije bilo. Meutim, oku obinog
ovjeka arolija je katkad izmicala, a prie o bogovima i njihovim
pothvatima bile su tu da se ne bi dogodilo da ona potpuno nestane.
S druge strane, ako to nisu samo prie i ako ima ljudi koji, na ovaj
ili onaj nain, doista mogu razgovarati s bogovima, Maitreya to nije
mogao. Znao je dovoljno o duhovnom svijetu da se s tom injenicom
pomiri. Ako ne doivljava onu stvarnost koju moda doivljava njegov
uitelj Parashara, to samo znai da za njega jo nije vrijeme.
Ako bude strpljiv i ako su mu takvi doivljaji uope potrebni da bi
napredovao, oni e se pojaviti. Ako se ne pojave, u redu. On s tim
moe ivjeti. I ono to su mu prenosila osjetila i njegov intelekt bilo
je dovoljno da ga uvjeri u aroliju i savrenstvo ovoga svijeta.
Mogao je u tome uivati jo dugo, dugo, ne udei za svjetovima u
kojima bi ta arolija poprimila oblik ili se utjelovila u bie s kojim se
moe razgovarati. Sve do danas, sve do arobnog plesa Graha na livadi
ispred njega, Maitreya nije doivio nita to bi tome bilo slino.
Meutim, istina je da ga je Parashara nauio tajnom znanju o
znakovima i predznacima. To je znanje bilo dio nimite - vjetine
tumaenja tanahnih poruka iz prirode. Svaki je jotii morao znati
neto nimite. Primjerice, kad bi tumaio neku natalnu kartu jotiiju
ne bi smjelo biti svejedno kakvi zvukovi dopiru do njega. Okolnosti
u kojima bi se itanje odigravalo mogle su dati pozitivan ili negativan
predznak postojeim kombinacijama iz natalne karte. Primjerice,
ugodni zvukovi i mirisi, poput zvuka glazbala ili mirisa
cvijea koji bi se pojavili usred analize podruja zdravlja neke
osobe, morali su se tumaiti kao skrivena poruka prirode da e se
tijek bolesti, ako je u pitanju bila bolest, odvijati u pozitivnom
smjeru. Isto tako, ako bi se pojavio neki negativni predznak -
neugodna buka, vika ili psovke koje bi jotii zauo, ili bi osobi ili
njemu ispao iz ruke neki predmet - on bi obojio znaenja dobijena
preko kombinacija Graha u natalnoj karti. Nimita je bila opsena
znanost. irila se od predznaka kojih je bilo mnogo - i to sa sloenim
pravilima tumaenja - preko tumaenja gesti i mimike lica pa do numerolokih
metoda kojima se jotii katkad priklanjao.
Nakon to ga je poduio kako nimitu rabiti kao pomo u
tumaenju natalne karte, Parashara je Maitreyi otkrio jo neto. J ednog
mu je jutra priao i rekao: "Sada si nauio pravila nimite.
Meutim, naela koja stoje iza njih mnogo su dublja. Pomou njih
moe nauiti kako razgovarati s prirodom i od nje dobiti savjet koji
ti je potreban."
"Razgovarati s prirodom?" upitao je Maitreya pomalo smeten
tim izrazom.
"Ti zna daje svemir inteligentno ureen, zar ne?" odgovorio je
Parashara pitanjem.
"Naravno", odvratio je Maitreya, "da nije tako, ne bi bilo ni
jotia."
"Tono. Meutim, joti je samo jedan od naina da se pronikne
u tajne one inteligencije koja upravlja sudbinom ljudskih bia, kao i
cijeloga svemira. injenica da nimita moe utjecati na tumaenja
jotia vrlo je bitna. Ona ukazuje na to da priroda nikad ne spava.
Ona je uvijek tu, s nama, i vodi nas onim putem koji je za nas
najbolji. Volio bih da neko vrijeme posveti prouavanju tih
skrivenih naputaka. Mislim da je to vano."
Naravno, Maitreya je s punim arom prionuo na prouavanje tog
tajanstvenog "razgovora s prirodom". Nije to bilo samo zato to mu
je uitelj rekao da je to za njega dobro, ve je cijela stvar bila tako zanimljiva
da ga je ubrzo potpuno obuzela. Parashara ga je nauio
kako pratiti predznake izvan svojeg rada s jotiem. Objasnio mu je
da svaki dogaaj, svaki susret, ba sve to vidi, uje ili osjea, ima
neko znaenje. "To su rijei", uio gaje Parashara, "kojim vrhunska
inteligencija progovara naim uima. Nae je tijelo previe grubo da
bi zapazilo tu inteligenciju onakvu kakva jeste - barem je to zasada
tako - ali zato su te poruke neto to moemo dokuiti i prihvatiti."
Maitreya je zatim nauio niz jednostavnih pravila koja su
objanjavala koji dogaaji su pozitivni, a koji negativni; nauio je
kako sluati svoje tijelo i njegov jezik; oslukivao je tajanstveni unutarnji
apat kojeg su ljudi zvali intuicijom; svladao je vjetinu
zapaanja tanahnih promjena u disanju i njegovom kretanju u prolazu
kroz lijevu ili desnu nosnicu te niz drugih metoda i naina kojim
je, kako je to Parashara rekao, "sluao" skrivene poruke majke prirode.
Maitreya je u to vrijeme imao osamnaest godina. Znao je ve podosta
0 jotiu i uivao je u primjeni svojega znanja. Meutim,
"razgovor s prirodom" bio je neto posebno. Nikad kao tada nije
tako opipljivo doivio aroliju. Bio je oduevljen kad mu je
Parashara objasnio sve te tehnike, a zapanjen kad ih je uporabio u
praksi. Uitelj mu je rekao neka postavlja pitanja prirodi, kao da ih
postavlja njemu ili bilo kojoj drugoj osobi. "U poetku", poduio ga
je Parashara, "neka to budu jasna i jednoznana pitanja tako da ne
bude zbunjen u tumaenju odgovora."
1 Maitreya je poeo postavljati svoja pitanja. Pitao je, primjerice,
u to vrijeme za njega vrlo vano pitanje. Ve je dulje vrijeme
razmiljao da se preseli u selo na drugoj obali Sarasvati, blie
Parashari. I Bhaskar i njegove dvije majke u tome su ga podravale,
znajui koliko mu je uenje vano. Ipak, Maitreya je oklijevao.
Unato tome to su ga uvjeravali u suprotno, inilo mu se da je roditeljima
potrebna pomo. Tako je jedno od prvih pitanja koja je
postavio prirodi bilo pitanje preseljenja. Parashara mu je rekao da
pitanja postavlja kad je smiren, najbolje nakon meditacije ili ujutro
poslije buenja. Tako je i uinio, a taj su se dan poela dogaati
uda. Disanje mu je bilo savreno pravilno, a prvo to je ujutro vidio
bio je konvoj ljudi koji su nosili svoje stvari u novu kuu i bili zbog
toga sretni. Maitreya je pomislio da je ta podudarnost vrlo zanimljiva
jer se seobe nisu dogaale esto. Zatim je odgovarao na dva
pitanja ljudima koji su doli izdaleka i u oba savjetovanja
postavljeno je pitanje selidbe na koju je on, tumaei joti, morao
odgovoriti pozitivno. A kad je poslije podne krenuo preko rijeke do
Parashare, na putu gaje susreo nepoznati ovjek koji mu je poeo
priati o prelijepoj kui na kraju sela koja je prazna i koju su seoske
starjeine voljne ustupiti mudrom mladom jotiiju poput njega. Taj
ga je ovjek praktino nagovarao da doe, potpuno nesvjestan procesa
koji je, kako izgleda, Maitreya pokrenuo svojim pitanjem.
Kad je ispriao Parashari to se dogodilo, ovaj gaje samo prekorio
to odmah nije otiao s tim ovjekom pogledati o kojoj se kui
radi. "Kad primi poruku, nemoj je zanemariti. To bi se moglo protumaiti
kao nezahvalnost. Pusti se tijeku, nemoj biti tako krut."
I tako se Maitreya preselio. Meutim, razgovor s prirodom se
nastavljao. esto je traio savjet i uvijek dobivao jasne odgovore.
Katkad su to bile male stvari, ali njemu vane, a katkad ak i
tumaenja nejasnih utjecaja iz joti karte. Sve u svemu, Maitreya je
u to vrijeme bio iznimno sretan. Otkrio je nain kako da dobije savjet
i onda kad njegovog uitelja nije bilo u blizini. Osjeao se izvrsno:
potpuno zatien i samodostatan.
Nakon otprilike godinu dana iskustva u "razgovaranju" s inteligencijom
prirode Parashara ga je jednom pozvao i rekao: "Sada ve
ima dovoljno iskustva u tome. Reci mi, to misli s kime
razgovara?"
Maitreyu je ovo pitanje zateklo spremnog. Naime, jo na samom
poetku njegova rada sa skrivenim porukama shvatio je da iza njih
mora stajati netko. Naravno, zapitao se tko je to? Poeo je pratiti
nain na koji su poruke stizale, njihov raspored, vrste poruka u odnosu
na vrstu pitanja i mnoge druge detalje koji su ukazivali na nijanse
u znaenjima i raspoloenjima onog tko je poruke slao. Naime,
cijeli je taj postupak bio vrlo razliit od jotia, mada se smatrao njegovim
dijelom. joti je imao svoja pravila, esto katkad vrlo
sloena, a "razgovor s prirodom" je bio poput neobveznog avrljanja
s dragom osobom. Zapitao se, ako iza tih poruka stoji neka
osoba - a to je izgledalo neizbjeno jer su poruke katkad bile tako intimne
i bliske da se nisu mogle zamijeniti za nekakav skup pravila -
kakva bi to osoba mogla biti? I im se to zapitao, znao je odgovor.
Takoer je znao daje po prvi put u svojem ivotu beznadno zaljubljen.
"Ona", tako ju je zvao, iako joj je u dubini due nadjenuo jo
jedno ime kojeg nikome nije otkrio, bila je njegova tajna, njegov
aneo i boginja, njegova ljubav u kojoj se nikada nee razoarati.
I sada, kada ga je Parashara zapitao s kim to "razgovara", Maitreya
je imao spreman odgovor. Problem je bio samo u tome to ga
nije nikako mogao izgovoriti. Umjesto toga je, sasvim u skladu sa
svojim godinama, blago pocrvenio.
Parashara se nasmijeio. Kao i uvijek, bio je dobar i mudar
uitelj. Nije nita pitao dalje, samo je neodreeno rekao da on ne
moe znati o kome se radi jer da se inteligencija prirode svakome
javlja u drukijem obliku, na nain na koji je potreban toj osobi.
Takoer je rekao da to ne treba biti predmet rasprava i da e svoj odnos
s njom Maitreya graditi sam.
I doista, na tome je zavrilo. Nikad vie o tome nisu govorili. A
Maitreya je i dalje, tijekom svih godina koje su dolazile, uvao svoju
tajnu duboko u srcu. Katkad se pitao nije li upravo zbog toga bio
tako imun na djevojke koje su se pojavljivale u njegovom ivotu?
Ipak, nikad mu, pa ni sada, kad se svega toga prisjetio, nije bilo ao.
Njegova ga je ljubav uvijek ekala, uvijek bila tu kad ju je trebao i
znao je da ga, to god se dogodilo, ona nee napustiti. Moda se nalazi
u tekoj situaciji; moda e morati napustiti ono to voli, ali ona
e zauvijek ostati uz njega.
Mislei o tome Maitreyine su se oi napunile suzama. Ruke su
mu se opustile i ostale visjeti uz tijelo. Polako je skliznuo natrag na
mjesto na kojem je sjedio. Gane gaje i dalje promatrao ne govorei
nita. Ali, Maitreya ga vie nije jasno vidio. Nije ga mogao vidjeti jer
su suze sada tekle poput dva potoka niz njegove obraze. Odjednom
je zauo kako Gane tiho progovara: "Obrati joj se sada. Zasluio
si."
Maitreya ga je jedva uo. Sve ove godine razgovarao sam s njom,
mislio je slomljena srca, a nikad je nisam "vidio"! Nisam to traio,
nisam se usudio! Ali sada sam gledao ples Graha, ispred mene stoji
Gane i njegova kobra. O njima nikada nisam tako razmiljao, a Njoj
su bile posveene mnoge noi. elio bih, da elio bih je vidjeti, dodirnuti...
I tu su njegove misli prestale u tiini koja je bila previe
bolna a da bi podnijela jo tereta. Maitreya je sada beivotno leao
ispod drveta, na istini koja se sputala sve do sporih voda rijeke
Sarasvati. Izgubio je svijest i nije vidio kako se trava na livadi povija
pod nevidljivim stopama koje su izale iz rijeke i krenule prema
njemu. Nije vidio ni kako je Gane u potovanju pognuo svoju glavu
i polako izblijedio ostavljajui ga samog pod drvetom. Nije vidio ni
kako lagane stope zastaju pokraj njegove glave i kako zrake sunca
polako mijenjaju svoju boju ispunjavajui nevidljive obrise. Nita
od toga nije vidio, ali se u tami njegova uma polako poeo javljati jedan
oblik. Kako je on postajao sve izraeniji, tako se Maitreya polako
budio. Najprije je shvatio da ga netko miluje po glavi, a zatim je
osjetio blagi miris koji gaje potpuno razbudio. Meutim, ostao je
leati ne diui glavu i uivajui u njenim prstima koji su prolazili
kroz njegovu kosu. Ostao bi on tako zauvijek, da pokreti nisu
prestali i blagi ga glas zazvao po imenu. Na zvuk toga glasa Maitreya
je protrnuo: znao je tko je pokraj njega! Polako je podigao
glavu, uspravio se i susreo s oima koje je tako esto sanjao. Bile su
to oi u kojima je vjenost bila poput beskrajnog mora na kojem je
ugledao sebe kako, potpuno siguran i sretan, plovi u susret nepoznatom.
Ugledavi Njene oi jasno je vidio svoju budunost. Ali to sada
nije bilo vano: ona je bila tu! Njene su usne bile pokraj njegovih:
one iste usne s kojih su dolazile rijei podrke i ljubavi, a koje on nije
mogao uti osim u oblicima dostupnim njegovim tjelesnim osjetilima.
Sada je bila tu pored njega i smijeila se. Mogao je osjetiti njezin
dodir i miris: bila je stvarna! Maitreyi su opet potekle suze, a ona se
nagnula prema njemu i usnama ih obrisala s njegovog obraza. Zatim
je lagano dodirnula njegove usne prstima lijeve ruke, dajui mu znak
da nita ne govori ali istodobno aljui milijune vatrenih iskri niz
Maitreyina lea. Laganim pritiskom ruku pokazala je Maitreyi da
legne, a zatim se nagnula nad njega. Osjetio je njezine grudi na svojima,
a njezin je poljubac rastopio sve ograde koje bi Maitreya jo
mogao imati. Nije ovako zamiljao svoj susret s Njom. Ne bi se to
nikako usudio. Ali sada, kad se dogaalo, pitao se zato ne? Zar nije
zato osjeao takvu ljubav prema Njoj? Zar nije to ono to je, u potaji i
skriveno od samog sebe, oduvijek elio?
Odgovorivi potvrdno na ova pitanja, Maitreya se prepustio ispunjenju
svoje enje. Nije vie nita mislio, nije mogao. Njena je
ljubav bila prejaka. Sve njegove sumnje rastopile su se u dodiru
njenih bedara i mekim dolinama njenoga tijela, stvorenoga - znao je
to - samo za njega. Dodirujui je, ljubei njezine grudi i stapajui se
s njom u boanskoj ekstazi nedostupnoj obinim smrtnicima, Maitreya
je znao da e ovaj trenutak trajati zauvijek. I prepustio mu se,
zaboravivi na sve.
ak i kad je sve prestalo, Maitreya je znao da nita nije prestalo.
Njihova e ljubav doista trajati zauvijek, a livada na kojoj ju je susreo
bit e arite cijelog njegovog ivota. Svih njegovih ivota, zapravo.
Nije ga zbunio ak ni nain njenog odlaska. Neposredno prije
nego to se podigla, prislonila je usne na njegovo uho i lagano
apnula: "Uz tebe sam. Ne brini i posluaj ga." Maitreya je shvatio
da odlazi i njegovo se srce opet ispunilo stranom prazninom. Opet
se vratio isti bol kao i pred Njen dolazak, a na oi su mu navrle suze.
Uspravio se u sjedei poloaj i posegnuo za njom. Meutim, ona je
ve otila. Nestala je, a Maitreya je zaplakao.
Kad je konano smogao snage i otvorio oi, pred njim je ponovno
stajao Gane. Promatrao ga je kao da se nita nije dogodilo i Maitreya
bi gotovo nasjeo obmani da nije ugledao utisnute otiske laganih
stopa u travi. Meutim, trava se brzo uspravila i sve je bilo kao
i prije.
Rekla je daje uz mene, pomislio je Maitreya. Dakle, nieg se ne
moram bojati. Rekla je takoer da ga posluam. Koga? Ganea?
Kako bi drukije moglo i biti?
A Gane je, kao da prati njegove misli, sjeo pored Maitreye. J o
uvijek se smijeei, sasvim mu je tiho, jedva ujno, rekao neka zatvori
oi.
24
Kad je Maitreya otiao, Parashara je brzim koracima krenuo
prema vrhu uzvisine a ja sam ga pratio. Rekao je da nemamo mnogo
vremena ali ja sam elio neka objanjenja i odluio sam da ih, na
ovaj ili onaj nain, dobijem. Kad smo doli do vrha, Parashara je sjeo
na kamen i pokazao mi rukom da sjednem pokraj njega.
"Znam da eli pitati mnogo toga", poeo je Parashara. "Pruit u
ti priliku za to. Meutim, uskoro e se dogoditi neto vano u emu
mora sudjelovati." Podigao je ruku da zaustavi moje pitanje o tome
to je to to e se dogoditi. "O tome poslije, zapravo ubrzo", nastavio
je. "Sada pitaj to to eli saznati, ali imaj na umu da nam je vrijeme
ogranieno."
Sada kad sam imao priliku, odjednom nisam znao odakle poeti.
Nekoliko trenutaka sam utio a zatim rekao: "Objasnio si mi svjetska
razdoblja i juge. Rekao si mi da e za otprilike 2500 godina (a to
znai oko 1700 godina prije mojeg vremena) zapoeti sljedei
uzlazni ciklus i to ponovo s Kali jugom. Govorili smo i o mogunosti
da se takoer nalazimo i u duljem ciklusu Kali juge. Meutim, Maitreyi
si objasnio daje najvei problem u tome da nestane raznolikosti
jer se raa nerazumna zamisao o jednom jedinom ispravnom nainu
ivljenja. Sve kulture i civilizacije polako prihvaaju tu zamisao, a
rezultat e biti borba do istrjebljenja. Na kraju e jedna kultura i
ostati, a pitanje je hoe li s njom preivjeti i znanje."
"Tono", prekinuo me Parashara, "a obavijesti o irenju koje si
mi ti donio, u skladu su s naravi uzlazne Dvapara juge, meutim,
pravac irenja je upitan."
"Zar u prijanjim ciklusima nikad nije bilo takvih zamisli?" upitao
sam.
"Nikad", odgovorio je Parashara. "Odnosno, barem ne koliko ja
znam. Ako ih je i bilo, nisu bile dugovjene i nisu bile tako zarazne."
"Objasnio si mi astroloke razloge za pojavu juga. Oito ima
razloga i za posebnost ovog ciklusa, ali ve smo utvrdili da su ti
razlozi, kao i njihovo razumijevanje, izvan moi poimanja ljudskih
bia. Meutim, moe li se ta situacija ispraviti, mislim u mojem vremenu?"
"Ve sam ti rekao", odgovorio je Parashara, "da morate nauiti
potovati raznolikost. Nadam se samo da je u tvom vremenu
preostalo dovoljno razliitih ljudi, naroda i civilizacija daje mogue
bilo to potovati."
"Ali zar cijela ova pria o Maitreyi i njegovoj ulozi nije smiljena
zato da ispravi tu situaciju?" gotovo sam povikao u oajanju.
Parashara me pogledao zaueno: "Da doista, u tebi ima neke
neobine vatre. Meutim, moj odgovor je ne. Ako si tako shvatio,
pogrijeio si. Maitreya nije taj koji vas moe spasiti. Nitko kao pojedinac
nije taj koji e to uiniti. Ili e se dogoditi iznutra, odjednom
na mnogim mjestima, ili se nee dogoditi uope. J edna od moguih
velikih pogreaka tvojeg vremena je to stalno oslanjanje na vanjski
izvor rjeenja problema. Barem je to ono to mogu naslutiti u tebi, a
koliko razumijem, ti si ak manje podloan tome negoli veina tvojih
suvremenika."
Imao je pravo, naravno. Razmiljao sam poput tipinog predstavnika
svojeg vremena: imamo problem i sada ekamo spasitelja koji
e nam problem rijeiti. Politiar, prorok, iscjelitelj, boanski avatar,
pa onda zato ne i Maitreya. Priroda jednostavno ne djeluje na taj
nain. Rjeenja dolaze ili iznutra ili ih uope nema. Ono izvana samo
ini situaciju sloenom.
"Dobro", nastavio sam nakon nekog vremena jo uvijek nesiguran
u vlastite zakljuke, "emu onda Maitreyina misija? Zar se ne
radi o pokuaju da se pomogne ovjeanstvu?"
"Radi se o pokuaju da se pomogne znanju o jotiu da preivi",
odgovorio je Parashara. "Istina je da joti moe pomoi pojedincima
i zajednicama da smanje ili ak potpuno izbjegnu probleme.
Ako bi joti nestao, nestalo bi monog orua u rukama mudrih. Ne
pokuavamo uspostaviti novi oblik sljedbenitva. Upravo to i jest
najvei problem tvojeg uzlaznog ciklusa - sljedbenici zahtijevaju
voe koji opet, htjeli ili ne htjeli, preuzimaju misionarske uloge i
dalje guraju ovjeanstvo prema istom stanju nepotivanja raznolikosti.
joti je sasvim neto drugo. Po svojoj definiciji on se bavi
individualnou - posebnostima koje ovise o odnosu pojedinca ili
zajednice prema prirodnim zakonima. Maitreya, dakle, nee biti
netko koga e slaviti, nee biti veliki prorok ili guru - on e, ako
prihvati tu ulogu, posluiti poput vodia, ili posrednika u stjecanju
znanja, a nipoto ne poput nekog tko odreuje kakvo e to znanje biti
i nudi ga drugima kao jedini ispravan nain ivljenja."
Tko zna kako sam u tom trenutku izgledao Parashari, ali mora da
sam bio poprilino zbunjen jer se nasmijao i pogledao me kao da
sam ak koji nemono sjedi pred tekim problemom iz matematike.
Imao sam osjeaj da bi me, samo daje mogao, zagrlio ili potapao po
ramenu. Ipak, samo je rekao: "No, nemoj klonuti duhom. Imaj
povjerenja u silu koja je svemir vodila do sada i to vrlo uspjeno.
Kako god zavrila cijela ta pria, bit e to za dobro svemira. ovjek
e se ve nekako tome prikljuiti, ti i ja emo zasigurno napraviti sve
to je u naoj moi da tako bude."
Doista sam bio klonuo duhom. Tome je vjerojatno kriva moja
sklonost uopavanju i rjeavanju globalnih problema. Cijeloga ivota
sam bio takav: ako u nekom projektu ili postupku ne vidim potencijal
da rijei sve probleme, sklon sam pristupiti mu bezvoljno.
Morao bih jednom nauiti da je zagonetka ivota izvan mojeg dohvata
te da nije moje daje uope rjeavam. Da, doista sam poprimio
mnogo od znaajki svojeg vremena. Negdje duboko u sebi smatram
daje ovjek cilj i svrha cjelokupnog postojanja i da se sve vrti oko
njega. Drugim rijeima, vrijeme mije da shvatim, a vrijeme je i svim
mojim suvremenicima da shvate, da Bog nee poslati svojeg predstavnika
da nas vadi iz kae koju smo zakuhali. Kako smo u nju
upali, tako emo i iz nje izii. Ili neemo izii. Ali, u tom procesu su
nam potrebna sva mogua znanja koja mogu pridonijeti sretnom
rjeenju krize. Zato je Maitreyina misija vana. Radi se o jednoj
mogunosti - jotiu. Ali to je mogunost oko koje se vrijedno potruditi.
Oko drugih mogunosti trudit e se netko drugi. Ili se nee
truditi, svejedno. Kao to je Parashara rekao - nae je da napravimo
ono to moemo. Ipak, bilo je neega u njegovim rijeima to sam
elio malo razjasniti.
"U moje vrijeme", rekao sam, "postoji niz uitelja - gurua -
mnogi od njih dolaze iz Indije, zemlje koja se ponosi upravo tvojom
tradicijom. ini mi se daje odnos izmeu tebe i Maitreye tipini odnos
uitelja i uenika. Meutim, iz tvojih rijei sam dobio utisak kao
da to ne odobrava?"
"Guru-kula odnos ili odnos gdje kula ili uenik potpuno predaje
sebe guruu ili uitelju, stvar je osobne odluke dvaju ljudskih bia",
odgovorio je Parashara. "Ne bih bio dosljedan jotiu kad bih rekao
da sam openito protiv toga, ili da sam openito za to. Znanje koje
uenik dobija ionako dolazi iz jednog izvora. Uitelj je posrednik.
Ako je mogue, uenik mora uspostaviti izravan odnos s izvorom - s
boanskom inteligencijom. Postoje naini da se to postigne. Mai-
treyu sam poduio tome, a slutim i nadam se da ete ti i Maitreya
moi razmijeniti neka iskustva."
Ova izjava me zaudila jer mi je Gane otvoreno rekao da u tijekom
svojih posjeta moi izravno razgovarati samo s Parasharom.
Meutim, budui da sam bio upozoren na kratkou vremena kojeg
imamo, nisam se uputao u to. Ako je tono ono to je Parashara
rekao, zagonetka e se razjasniti sama. Parashara je, meutim, nastavio:
"Mislim daje dobro ako ti kaem jo toliko da se svrhovitost odnosa
uitelj-uenik mijenja s velikim svjetskim razdobljima. Moda
je u ovom trenutku mojeg vremena ona nuna, ali kako znanje
postaje dostupnije veem broju ljudi, uitelji sve vie postaju vodii
- osobe koje posjeduju znanje kojim pomau drugima da prijeu s
jednog mjesta na drugo - a manje netko tko odreuje cilj i svrhu cijelog
putovanja. Mislim da e u tvoje vrijeme posebice biti vano razviti
vrstu duhovne slobode koja moe doi jedino uz mogunost
izravne komunikacije s inteligencijom prirode. U takvoj situaciji
sljedbenitvo je zasigurno korak natrag."
Da, to mi je bilo razumljivo. Nisam ba podnosio nain
razmiljanja koji je prevladavao meu brojnim poklonicima raznih
uitelja iz mojega vremena. Izgledalo mi je da na taj nain svoje
potekoe pokuavaju prevaliti na lea nekog drugog. Neki od
takozvanih gurua koristili su tu situaciju naglaavajui da oni
preuzimaju karmu svojih uenika ili da ih mogu (esto da ih jedino
oni mogu) dovesti do uzvienog cilja njihove evolucije. Iako sam
mogao razumjeti pojedinane sluajeve, u sebi sam osjeao da se
duhovni razvoj nikako ne moe svesti samo na potpunu poslunost.
Na posljetku, osnovna znaajka duhovnog razvoja jest sloboda. U
jednom odreenom trenutku, svaki e uenik, ma koliko predan
sljedbenik bio, morati preuzeti svoje odluke na sebe. A svaki e dobar
uitelj teiti da taj trenutak to prije stigne. Parasharine rijei
sam shvatio kao potvrdu tog stava. Meutim, oigledno je da u se s
tim problemima, estim u mojem vremenu, jo mnogo puta susresti.
Sada e mi biti pametnije da usmjerim svoju pozornost na pokuaj
da shvatim to se zapravo dogaa s Maitreyom.
"Rekao si", obratio sam se Parashari, "da e Maitreyina rtva
stvoriti odreeni duhovni most izmeu razliitih vremena i da e kao
posljedica toga biti lake prepoznati prirodne zakone o kojima govori
joti, ak i ako tradicije nestane. Ali, kako e se to dogoditi?
Kakav je mehanizam tog duhovnog mosta? Mora li Maitreya umrijeti,
odnosno znai li to da e se ponovno utjeloviti u drugim
vremenima?"
Parashara je duboko uzdahnuo. Moja pitanja nisu bila jednostavna,
znao sam to i sam, ali ako ih ne postavim sada, druge
prilike nee biti. "Kada dua napusti tijelo", poeo je Parashara,
"ona se vraa Paramatmama - Grahama i to u onim omjerima u kojima
je bila od njih i sastavljena. Ako zbog karmikih potreba predstoji
novo utjelovljenje, Paramatme se mijeaju u novim omjerima
da bi zadovoljile potrebe karme. Mora razumjeti da individualni
ego taj proces ne moe preivjeti. On nestaje, a s njim nestaju i individualna
sjeanja. Ljudima je teko shvatiti taj proces; oni se nadaju
da e, nekako, njihov ego preivjeti smrt tijela. Istina je da e oni,
njihova dua ili J astvo, preivjeti, ali ego nee. I to je ono to je teko
razumjeti obinom ovjeku. Kad se dua ponovno utjelovi, ona ima
novi ego. A sve to mi smatramo svojim u ovom ivotu, od materijalnog
posjedovanja do intelektualnog znanja, prema definiciji pripada
egu. Dua nema ego. Ona ne moe rei: "To je moje." Tako
neto moe rei samo ego, a on umire smru tijela."
Iako sam smatrao da Parashara zapravo ne odgovara na moja pitanja,
njegove su me rijei ponesle. Zapravo, bilo je neeg
neobinog u njima. Mislim daje na neki nain preokrenuo naglavce
zamisao o reinkarnaciji, barem onakvu kakva je prevladavala kod
ljudi koju su u reinkarnaciju vjerovali. "Znai li to", upitao sam, "da
se zapravo ne moemo sjeati svojih prolih ivota?"
"Svojih." naglasio je Parashara. "Zar ne vidi u emu je stvar?
ijih svojih? Ego nema prolih ivota. Dua je bila utjelovljena
mnogo puta, a ne ego."
"Ali, u moje vrijeme postoje ljudi koji se sjeaju svojih prolih
reinkarnacija. Dokazi za to nisu samo subjektivni, barem mi se tako
ini."
"Ne", odluno je rekao Parashara. "Ne sjeaju se svojih prolih
ivota. Dua nema nita svoje. Njihov ego moda prima karmike
slike koje su mu potrebne. Meutim, to ak ni ne znai da se radi o
slikama koje pripadaju prijanjem utjelovljenju te due. Priznajem
daje cijela ta materija poneto paradoksalna i teko shvatljiva."
Parasharino objanjenje ponovnog utjelovljenja due moda je
bilo paradoksalno, ali je bilo vano. Istina je da, kad se neeg
sjeamo, kaemo "ja se sjeam". Ako se sjetimo prijanjeg ivota
due, takoer emo rei "sjeam se da sam ivio tamo i tamo". Ali
tko je ivio na tom mjestu? Sasvim sigurno ne ovaj ja koji se toga
sjea. Ako je tome tako, sjeanje na proli ivot je promatranje ili
proivljavanje odreenih karmikih situacija koje su se dogaale nekom
drugom "ja", dakle nekom drugom pojedincu, a ne meni. Sasvim
druga slika, pomislio sam, od uobiajenog vjerovanja o
mogunosti "prisjeanja" prolih ivota.
Parashara je meutim nastavio: "Ego i sjeanja - to je ono to
stvara individualnost. Dua je s druge strane sastavljena od odreene
kombinacije Paramatmi. Tek kad je dua utjelovljena ona je
povezana s egom i sjeanjima. Ali u istom obliku dua je od toga
neovisna. Da ti situaciju jo malo uinim sloenijom, rei u ti da se,
ako se ukae karmika potreba, vie dua utjelovljuje u istom tijelu s
jednim egom. Pazi, ne govorim o bolesti, ve o karmikoj potrebi. Ili
se jedna dua moe rairiti na vie tijela i imati dva ega."
Sada sam ve teko pratio ono to Parashara govori. To je sasvim
izlazilo iz uobiajenih zamisli o duama i njihovom utjelovljenju.
J edan ego - vie dua? Vie dua - jedan ego? Potpuno neobino!
Parashara je, meutim, nastavljao: "Dua prolazi kroz proces evolucije
i nakon naputanja tijela dogaa se ono to je za nju najbolje.
Meutim, postoji mogunost da dua odlui da sljedea utjelovljenja
budu takva da su najbolja za druge, a ne toliko za nju samu.
Drugim rijeima, ona svoju evoluciju podreuje evoluciji drugih.
Takva jagja mogua je samo uz boansko posredovanje, a ne inicijativom
due ili ega koji je trenutano prati. Maitreya je sada u takvoj
situaciji."
Sada sam shvatio zastoje Parashara poeo priati o utjelovljenju
due. To je bilo prijeko potrebno jer je objanjavalo mehanizam
Maitreyine rtve, ako se on na nju odlui.
"Ako Maitreya svjesno prihvati tu mogunost, njegova e se dua
utjeloviti na mnogim mjestima, u mnogim vremenima, ne nuno
onako kako bi se utjelovila bez te posebne zadae. Mnogi e ljudi na
neki nain postati Maitreya i biti povezani s ovim vremenom. A na
taj e nain postojati vea mogunost da se i njihov ego "prisjeti"
dijelova njegova znanja, odnosno da prema naelu slinosti lake
prepozna to znanje."
"Dakle, on e se na neki nain raspriti i sudjelovati u mnogim utjelovljenjima?"
upitao sam.
"Ne on. Njegova dua i njena karmika uloga", odgovorio je
Parashara. "Da. To je taj duhovni most o kojem sam govorio."
Na neki nain sam shvaao o emu se radi. Iako je to bilo teko
objasniti jer se stalno nametala razlika izmeu ega i due o kojoj je
govorio Parashara, moglo se rei da e svojom odlukom Maitreya
otvoriti mogunost drugim duama da dou do njegovog znanja.
Ipak, jo je bilo dosta toga to mi je bilo nejasno.
"Ima li jo dua sa slinim zadaama?" upitao sam.
"To ne mogu znati", odgovorio je Parashara. "Nisam ja taj koji to
bira. Pretpostavljam da e ih biti jo."
"Rekao si da se to ne moe izvesti bez boanske intervencije",
nastavio sam s pitanjima. "Znamo da iza svega u ovom sluaju stoji
Gane. Ali, pitam se, zato on sam nije izgradio taj most? On to sigurno
moe uiniti. Sto e mu Maitreya?"
Parashara se nasmijao: "Njemu Maitreya nije potreban, to je sigurno.
Ali, potreban je nama. Opet razmilja kao netko iz tvojeg
vremena. Svoje probleme moramo rijeiti sami. Bogovi nam mogu
pomoi, moda nas ak i cijelo vrijeme vode. Ali, nee podmetnuti
svoja lea umjesto nas. To prije svega ne bi bilo dobro za nas same."
Naravno, opet je imao pravo. "Ali, zato Maitreya?" upitao sam.
"I zato sad? Moda bi to moglo biti kasnije. Njemu je oito teko,
moda mu je potrebno vrijeme da se pripremi?"
"Sada opet postavlja teka pitanja", odgovorio je Parashara.
"Kao to zna, odabrao ga je Gane. J a poznajem njegovu natalnu
kartu. Karmike znaajke govore o dui s posebnom zadaom. Ipak,
nisam ja taj koji je sve to pokrenuo i zato ne mogu tono odgovoriti
na to pitanje. Glede ovoga trenutka, stvari su opet u rukama Ganea.
Savjetovao mije da organiziram rekapitulaciju znanja o jotiu - to
su sastanci kojima si bio nazoan - rekavi da e to pomoi Maitreyi.
Objasnio je da e i ti stii jer ima u svemu tome posebnu ulogu."
Eto, konano smo stigli do onog mjesta koje me najvie zanimalo.
J er, iako sam suosjeao s Maitreyom, inilo mi se da se stalno
borim za sebe. Zato samja morao biti ovdje? Nije da to nisam elio
ili da mi je bilo teko, ali elio sam znati razloge. Takoer, ta moja
udna povezanost s Maitreyom, slike, sjeanja, pa ak i neobine
rijei koje su katkad izgovorili Parashara ili Gane dajui mi na
znanje da u mojem sjeanju postoje neka mjesta koja sam, nekako,
izgubio. Meutim, svoje sam pitanje postavio oprezno i zaobilazno:
"Postoji li mogunost da se Maitreya utjelovi tako da njegova dua
ipak poprimi novi ego, ali samo jedan?"
"Naravno", odgovorio je Parashara smijui se. "To si dosad ve i
sam morao shvatiti."
"Postoji li mogunost..." pokuao sam nastaviti, ali me
Parashara prekinuo."Sluaj", rekao je, "nikad nee biti sasvim siguran
u to. Sjeti se razlike izmeu ega i due. Ni ja u to ne mogu biti
siguran, ali imam svoje miljenje. Zato se i ponaam na taj nain
prema tebi."
Odjednom me Parashara pogledao s novom toplinom. Sada sam
znao zato je to tako. On je doista volio svojeg uenika Maitreyu, a
ja sam bio dokaz daje njegov postupak ipak urodio plodom.
"A moja odluka?" upitao sam tiho. "Mislim, moja - ona o kojoj si
govorio da me eka, ne ona koju donosi Maitreya?"
"Vidi, imam osjeaj da to i nije tako razliito", rekao je
Parashara nakon nekoliko trenutaka oklijevanja. "Meutim, moja je
zadaa da ti prenesem odreene obavijesti. Pretpostavljam da e ih
eljeti uporabiti kad se vrati u svoje vrijeme. Radi se o jotiu, to je
ono u emu sam struan. Sve izvan toga zapravo je briga nekog
drugog. Mislim da e ubrzo o tome znati vie od mene."
Vjerojatno je tako, pomislio sam. Iako mi pitanje Maitreyine odluke
jo uvijek nije bilo do kraja jasno, shvatio sam da mi moda nikada
nee ni biti. J ednostavno nisam imao dovoljno obavijesti da bih
shvatio pravo znaenje duhovnog mosta koji je ovisio o tome, a
takoer ni mehanizma njegovog djelovanja. Ono to je Parashara
izloio vjerojatno je najvie to se moe rijeima objasniti. Maitreya
odlazi, a njegova svjesna odluka o tome, uz Ganeovu potporu,
uinit e ga duhovnim posrednikom u kontaktu drugih dua sa znanjem
o jotiu. Veza izmeu Maitreye i mene moe se samo naslutiti,
ali negdje duboko u sebi ja sam znao kakva je ona. I nisam se
bunio. tovie, bio sam sretan to sam ovdje i to mogu svjedoiti
dogaajima koji su, na ovaj ili onaj nain, oblikovali moju sudbinu.
"Pa, dobro", rekao sam i okrenuo se k Parashari. "Krenimo onda.
Podui me onome to mi je potrebno znati."
25
"Zatvori oi", rekao mu je njeno Gane, "i meditiraj. Potreban ti
je unutarnji mir. J a u biti pokraj tebe."
Maitreya se nije opirao. Sve to se dogaalo oko njega bilo je
nekako nestvarno. Do juer bi pria o skorom nestanku rijeke Sarasvati,
o Ganeu, o njegovoj misiji, pa ak i o Njoj, bila sasvim
nevjerojatna. A eto, danas se on, Maitreya, naao usred vrtloga koji
ga je vukao sve dublje i dublje prema nepoznatoj sudbini. Meutim,
neobino je bilo to to u ovom trenutku vie nije brinuo oko toga. U
zraku oko njega jo se uvijek osjeao Njezin miris i Maitreya je elio
da ga nikad ne nestane iz njegovih nosnica. J o je uvijek osjeao
Njezine ruke na svojim grudima i cijelo tijelo mu je bridjelo. Za-
pravo su mu sva osjetila bila natopljena blaenstvom. Zato se
nasmijeio i posluao Ganea, iako bi u drugoj prilici vjerojatno bilo
teko zatvoriti oi u njegovoj nazonosti.
Osim toga osjetio je daje meditacija upravo ono to mu je sada
potrebno. Ako je Gane ovdje zbog onog zbog ega on misli da jest,
bit e bolje da se pripremi to je bolje mogao. Sjedio je minutu ili
dvije zatvorenih oiju doputajui mislima da slobodno lutaju.
Meutim, dugogodinja navika meditiranja ih je usmjeravala prema
unutra i Maitreya je osjetio kako se misli rasplinjuju, gube otrinu i
polako nestaju u dubini. Prije nego to se pojavila mantra - zvuk koji
e ga odvesti na mjesto izvan dosega njegovog razmiljanja - Maitreya
se prisjetio kako gaje Parashara jo kao malog djeaka od sedam
godina poduio meditaciji. Prihvatio je tu praksu kao neto
uobiajeno i normalno, ali samo da bi nakon nekoliko godina poeo
postavljati pitanja o tome.
"Zato je potrebno meditirati?" pitao je jednom Parasharu ne
zbog toga to mu se meditacija ne bi sviala - ne, doista je uivao u
tome - ve zato to je bio u godinama kad se pitanja postavljaju.
"Mnogi su razlozi za to," odgovorio mu je Parashara, "ali za tebe
je najvei taj to bez toga ne moe postati dobar jotii."
"Zato ne?" bio je uporan Maitreya. "Pa joti je ovisan o snazi
mojeg zakljuivanja i znanju kojeg imam, a ne o duhovnom
iskustvu!"
Parashara mu je uputio dugi pogled, meutim nije pokazao nikakvu
nestrpljivost. Znao je da ima posla s djeakom, a djeaci su
katkad takvi. "Mogao bih ti rei da sam ti to ve objasnio i da mislim
da i sam zna da snaga tvojeg zakljuivanja ovisi o stanju tvojega
duha. Ako si smiren, intelekt e raditi bolje, a podaci koji su ti
potrebni za tumaenje pojavit e se u tvojem umu sami od sebe.
Meutim, osjeam daje dolo vrijeme da ti kaem neto drugo."
Zatim je Parashara malo zastao i promatrao djeaka koji je ekao
na njegove rijei. Sada, kad se Maitreya sjetio tog trenutka, shvatio
je da mu je tada Parashara zapravo otkrio najveu tajnu jotia.
"Ovaj svijet", nastavio je Parashara, "ima svoj korijen u onome
to osjetila ne mogu doivjeti. Neoitovano je izvor oitovanog.
Duhovno je izvor materijalnog. Nauio si ve da je joti vjetina
koja tei otkrivanju duboko skrivenih obavijesti o naem ivotu -
znanje je ono to traimo. Meutim, intelektualne spoznaje, racionalnost
i logika samo su sredstva koje jotii rabi da bi doao do
znanja koje je izvan dohvata njegovih misli. Otii prijeko, sve do korijena,
do krajnjeg uzroka - tome tei dobar jotii. Da bi to mogao,
on mora biti blizak s tim podrujem, a zatim ga nadopuniti svojim
znanjem. Drugim rijeima, moda moe postati ak i dobar jotii
rabei samo vanjska sredstva (intelekt, uenje, logiku) ali bez izravnog
dodira s izvorom, dakle bez meditacije, nikad nee postati
pravi jotii."
"Kako u znati da sam postao pravi jotii?" upitao je Maitreya.
"Znat e, vjeruj mi!" nasmijao se Parashara. "Osjetit e to i
sam. Ipak, rei u ti toliko da e to biti onda kad e tvoje unutarnje
znanje stvarati intuitivne obavijesti koje e kasnije moi potvrditi
intelektualnom analizom natalne karte ili drugim sredstvima koje
koristimo u jotiu."
"Pa to katkad osjetim i sad!", uskliknuo je Maitreya. "Ve se dogodilo
da prilikom vjebanja kaem neto zato jer tako osjeam, a ti
onda zahtijeva da ti tono opiem kako i zato sam doao do tog
zakljuka i tjera me da dvostruko uim ako to ne mogu uiniti. Ne
razumijem, ako je to iskustvo pravog jotiija, zato me onda ne
podrava u tome?"
Parashara je blagonaklono promatrao svojeg uenika. "Zato jer
elim da postane pravi jotii, a ne da se izgubi u mutnom svijetu
vlastite mate. Kad jednom postigne eljeno stanje svijesti - a ono
se naziva joti mathipragja, ona svijest koja "zna sve", koja je
nepogrjeiva - sve e biti kristalno jasno. joti znai svjetlo. Kad te
ono obasja, nema vie tamnih mjesta. To vrijedi i za tvoj intelekt.
Ako ima neki osjeaj - fino, slijedi ga, ali najprije se dugotrajnom
praksom mora uvjeriti da su tvoji osjeaji rezultat joti mathi
pragje, a ne lijenosti!"
Maitreya se nasmijeio malo jae, prisjeajui se svojeg uitelja i
naina na koji gaje poduavao. Naravno, Parashara da gaje natjerao
da satima radi, posebice onda kad bi si Maitreya uzeo malo slobode i
"slijedio" osjeaje. Meutim, isto tako je bio jasan glede meditacije.
"joti mathi pragja," rekao je, "nikad nee svanuti ako ne bude
imao dovoljno iskustva u istraivaju dubina svojega duha. Nuno je
da poznaje sebe, onakav kakav si kad nema slojeva misli, osjeaja i
utisaka kojima si prekrio svoju unutarnju bit. Mora znati kako
izgleda jednostavno biti, a nita ne initi, jer jedino tako e tvoja
djela imati snagu vjenosti koju svatko od nas nosi u sebi."
I Maitreya ga je sluao. Meditirao je redovito kako mu je
naloeno. Kad bi doivio iskustvo potpune unutarnje smirenosti bio
je zadovoljan, a takoer je primijetio da mu i joti tada ide bolje.
Meutim, katkad mu je duh bio nemiran, pun misli i Maitreya se
tada alio Parashari da mu meditacija "ne uspijeva". Parashara se
samo smijao i rekao da to nije mogue. "Meditacija uvijek uspijeva",
uvjeravao gaje Parashara. "ak i kad na duh bjei od unutarnjeg
blaenstva, ukupni rezultat je dobar. Samo ti nastavi i ne
brini previe o tome." Ipak, Maitreya je katkad brinuo, sve dok mu
Parashara jednom nije ponovno ispriao priu o Surji, suncu, i njegovoj
eni Samni, ovaj put naglaavajui je malo drugaije, tako da
je Maitreya mogao razumjeti zato je katkad ono to izgleda loe, zapravo
dobro.
Samna je bila kerka nebeskog arhitekta, Vivakarmana. Iz njenog
braka sa Surjom nastalo je troje djece: Manu, J amaraa i J ami.
Meutim, nakon nekog vremena, iako je voljela Surju, Samna vie
nije mogla izdrati njegovu toplinu i sjaj. Parashara je objasnio Maitreyi
da Samna predstavlja na duh koji je vjenan s J astvom, ali da
je, iako su dobrobiti takvog spoja oigledne i iako se duh osjea
blaen u blizini J astva, istoa unutarnjeg svjetla toliko velika da nesavreni
duh, tako dugo dok jest nesavren, pomalo i pati u njegovoj
blizini. Zato je Samna pobjegla od Sunca i za sobom ostavila samo
svoju sjenku - aju. "Simbolika aje je dvostruka", objasnio mu je
Parashara. "Prvo, nesavreni duh obasjan svjetlom ostavlja sjenke -
tragove koji se inae ne bi vidjeli da nije bilo svjetla. Zbog toga pro-
ces proiavanja svjetlom - to je meditacija - katkad izgleda taman.
Samna je u bijegu, ostala je aja!" Maitreya je nadalje razumio
da se u jotiu upravo zbog toga prevelika blizina sa Surjom
smatra nepovoljnom za druge planete - oni postaju "spaljeni" i ne
daju dobre rezultate. Drugi dio simbolike u aji je injenica da je
ona toliko slina Samni daje uspjela prevariti ak i samog Surju.
Naime, kad je Samna pobjegla, aja je, kao savrena preslika izvornika,
sa Surjom provela neko vrijeme i takoer mu rodila troje
djece! J edno od njih je i ani, veliki zatitnik ispravnog djelovanja i
karme. Dakle, dogodilo se neto dobro!
"J edini problem koji moe nastati", objasnio je Parashara, "je
mogunost da nas aja zavara zauvijek. U tom sluaju emo prestati
meditirati. Inae, kad u meditaciji, zbog toga jer prolazi kroz proces
proiavanja, duh krene prema van i jae na mislima, treba mu
dopustiti neka tako ini. To nee biti dugo - kao to zna, Surja je na
kraju pronaao Samnu iako se ona iz elje da se dobro sakrije pretvorila
u kobilu mislei daje Surja tako nee pronai - a dat e dobre
rezultate."
Nije bilo sumnje da e Maitreya nastaviti meditirati i da nee
odustati. Dobrobiti su bile previe velike, a isto tako uivanje u samom
procesu. Meutim, jo je vie uivao kad mu je Parashara objasnio
kako poduavati druge ljude meditaciji. "Mora to znati,"
rekao mu je, "a takoer je dobro da redovito to i ini. To je jedna od
najsnanijih tehnika koja vodi do joti mathi pragje."
Osim same tehnike meditacije koja nije bila sloena, ali je
zahtijevala odreeni proces prilagodbe duha a takoer i povremeno
podsjeanje (u trenucima kad bi Surja bio toliko zaokupljen ajom
da bi ga trebalo podsjetiti da Samne nema!) sredinje mjesto u
meditaciji pripada zvuku ili mantri. Maitreya je rano nauio vrijednost
zvukova, a pitanje uporabe osobnog sredstva za meditiranje
Parashara mu je objasnio ovako: "Zvuk koji slui meditaciji zapravo
je oznaitelj cjelokupnog tvojeg bia. Svaki tvoj organ - ba svaki,
pa i najmanji djeli tvojega tijela i duha - pjeva svoju pjesmu. Ti
tanahni titraji udruuju se da bi zajedniki stvorili jedan, jedinstven i
integriran zvuk koji predstavlja tebe. To je tvoja mantra. Ona nema
znaenja, osim duboke povezanosti sa stanjem tvojega bia."
"Pretpostavljam," rekao je Maitreya, "da mudraci i uitelji poput
tebe nekako uju taj zvuk kad ga daju ueniku?"
"Hm", odmahnuo je glavom Parashara smijeei se zbog nenadane
lukavosti svojeg uenika koji je elio pohvalom izvui
priznanje o moguim posebnim sposobnostima koje Parashara posjeduje.
Ne elei podravati takav nain razmiljanja odgovorio je
Maitreyi daje to sigurno tako bilo u davna vremena, ali da postoje
naini da se osobni zvuk ili mantra "uje" i pomou jotia. Na to je
Maitreya zainteresiran skoio: "Kako? Moe li mi to objasniti?"
I tako je Maitreya postao uiteljem meditacije. Bilo je to dragocjeno
znanje kojeg je uivao primjenjivati znajui da ini neto
dobro za druge istodobno i sam napredujui. Naime, pitanje osobnog
zvuka bilo je povezano sa situacijom u natalnoj karti osobe koja
je meditaciju uila. Taj dio nije bilo teko svladati. Ve odavno je
Maitreya imao dovoljno znanja da na taj nain "uje" to svemir ima
rei o vlasniku natalne karte. Meutim, bilo je tu i neto vie od toga.
Sam proces poduavanja, ili inicijacija, zahtijevao je meudjelovanje
uitelja i uenika pomou kojeg je uitelj oblikovao osnovne
obrasce zvuka dobijenog analizom natalne karte. Inicijacija je tako
postala iva i stvarna, a ne samo obred koji zadovoljava formu.
Njegov prvi uenik bio je kralj Vidura. Vidura je doao bez ieg
svog, pjeke i bosonog. Ali ispred njega je ila pria o velikoj kraljevini
koju je ostavio da bi mogao uiti kod mudraca Parashare. Kad
je stigao, Maitreyi je bilo dvadeset sedam godina, a Viduri preko
etrdeset. Ipak, Parashara nije oklijevao ni trenutka: "eli li doista
uiti od mene?" pitao je Viduru. Kad je ovaj to potvrdio, Parashara
mu je rekao: "Onda je moj prvi nalog da slijedi uenje mojeg
uenika Maitreye. On e te voditi dalje."
Nitko, pa ak ni Vidura koji je doista doao otvorena srca, nije
bio vie iznenaen ovom Parasharinom izjavom od samoga Maitreye.
Nije se osjeao poput gurua i to je, kasnije nasamo, rekao i
Parashari. "Nemoj biti guru", odgovorio mu je ovaj. "Nemoj to ni
pokuavati. Budi vodi. Pokai Viduri dio puta. On ionako ima
svoju sudbinu - nisi ti taj koji je odreuje."
Prvo to je Maitreya uinio bila je inicijacija u meditaciju. Vidura
je ve vjebao neki oblik meditacije, to je bilo uobiajeno. Takoer
je imao i svoju mantru. Meutim, Maitreyu to nije zbunjivalo - jednostavno
je slijedio postupak koji mu je objasnio Parashara. Dio tog
postupka bilo je i polaganje prstiju desne ruke na elo (sjedite Surje
i andre, Sunca i Mjeseca, J astva i Duha, objasnio muje Parashara) i
"oslukivanje" onoga to kroz taj kanal prolazi. Iako je prije same
inicijacije dugo razmiljao kako bi sve to moglo izgledati u mislima
ponavljajui mogue inaice postupka, Maitreya nije bio pripremljen
za samo iskustvo. Bilo je to zapanjujui i savreno jasan
doivljaj unutarnjeg dodira s drugim ljudskim biem. Natalna karta
dala je pravila, obrasce po kojima su se kretali razliiti slogovi i njihove
kombinacije, ali u trenutku kad je stavio prste na Vidurino elo
svi su se oni sloili u savreno prepoznatljiv oblik. Maitreya gaje osjetio
u tijelu, u srcu, osjetio gaje kako mu najprije klizi kraljenicom
a zatim poskakujui poput abe ispunjava njegova plua iziavi na
kraju kroz njegova usta. Gotovo da je mogao vidjeti tu rije kako
prelazi malu razdaljinu izmeu njega i Vidure, kako ulazi kroz njegove
ui i ispunjava Vidurino tijelo. Po prvi puta Maitreya je izgovorio
neiju mantru - zvuk koji pripada tome ovjeku kao to mu pripadaju
crte lica ili dlana. Posluio je kao posrednik i "uo" ga, ili bolje
rei "prepoznao", tako jasno kao da mu gaje apnuo sam Parashara.
Nakon te prve poduke za Maitreyu vie nije bilo sumnje. Konano je
u sebi pronaao tragove joti mathi pragje, a ako Parashara kae da
se ovakvim poduavanjem meditacije to stanje sve vie razvija i iri,
on e ga, kao i uvijek, s radou posluati.
Sve je to sada u kratkom bljesku prolo Maitreyinim umom, prije
nego se, sasvim bezazleno i potpuno nenaporno pojavila njegova
mantra na ijim se laganim krilima poeo sputati u dubinu. Osjetio
je kako mu se tijelo potpuno oputa a zatim kako polako nestaje
svaki osjeaj da ga uope ima. Iako je uo blagi um rijeke ispred
sebe, poneki zov ptica nad njom, pa ak i nejasno utanje i siktanje
Ganeove kobre, Maitreya je bio unutra, plovei prema tajanstvenom
i bezoblinom oceanu istoga blaenstva.
Nije znao koliko je meditacija trajala. Moda bi trajala zauvijek
da iznenada nije osjetio lagani dodir ruke na ramenu i zauo tihi
Ganeov glas: "Mislim da je vrijeme." Vrijeme za to, zapitao se
Maitreya u sebi, jo ne otvarajui oi. Dopustio je da mu okolni
umovi i mirisi polako privuku pozornost podiui ga ponovno u
svijet koji bi bio sasvim obian da u njemu nije bilo Ganea.
Prolo je nekoliko minuta prije nego je Maitreya iziao iz meditacije.
Kad je konano otvorio oi, Gane mu je rekao: "ini mi se da
si u posljednjih nekoliko sati ponovno proivio itav svoj ivot."
Maitreya gaje promatrao mislei o tome kako je sve to neobino.
Doista, razmiljao je o svojem ivotu. Prisjetio se onih trenutaka koji
su mu znaili mnogo. Kao da se opratao s onim to mu je bilo drago.
Ili, jo tonije, kao da je u kratko vremensko razdoblje pokuao
smjestiti bit svojega postojanja. Da li je uspio u tome? Da li je shvatio
svoju ulogu i moe li je prihvatiti?
Pomirio se sa svime, to je tono. Iza sebe nije ostavio nerijeena
pitanja; neprijatelja nema, a svim dragim osobama pokazao je koliko
ih voli. I sad, razmiljajui o svojoj budunosti, pitao se ima lije
uope? to bi on jo morao uiniti ovdje u ovome svijetu koji, kako
mu je objanjeno, nepovratno nestaje?
Nekako s tim mislima dola je i spoznaja daje moda sve na svojem
mjestu, da je sve kako treba biti. Nema gubitka, nema rtve;
samo ista i jednostavna potreba stalnog napredovanja. Bio je sklon
zamjeriti Parashari i svojem djedu Kusaruu, pa ak i neobinom
stvoru kojeg je sada gledao u oi, ali sada se pitao nije li on sam
"kriv" za situaciju u kojoj se nalazi? to on zapravo eli od svojega
ivota? Malo-pomalo Maitreya se poeo zagrijavati za ideju koju je
u poetku prihvatio tako tragino. Dolo je vrijeme za promjene, a
moda je promjena upravo to to mu je potrebno?
J o uvijek je promatrao Ganea koji je strpljivo ekao njegovu
reakciju. Nikad nije prema Ganeu stvarao neki osobni odnos ili
miljenje. Gane je bio nazoan cijelo vrijeme u obliku slika i ki-
pova, od njega je traena zatita i podrka ali sve je to bilo vie ritualnog
karaktera. Primjerice, Maitreya se vie mogao povezati s
boicama Sarasvati ili Lakmi. inilo mu se da za njih moe gajiti
"ljudske" osjeaje. Gane je bio apstrakcija. Kad mu je jutros reeno
o planu kojeg je izgleda on potaknuo, postao je prijetnja, neto to je
nametnuto i neeljeno. Sada je, meutim, Maitreya na Ganea gledao
drugim oima. Da, pomirio se sa svime i sada mu je bio potreban
vodi i uitelj. Netko tko e ga povesti u nov i neistraen svijet
duhovne pustolovine. Tko bi mogao bolje od Ganea obaviti tu
zadau? S tim je mislima Maitreya konano odbacio svaku sumnju i
okrenuo se budunosti. "Ganei", rekao je tiho. "to je to to zapravo
moram uiniti?"
Gane je cijelo vrijeme pratio Maitreyinu unutarnju preobrazbu.
Nita nije govorio, iako je tiina izmeu njegovog pitanja i ovog koji
je zauzvrat postavio Maitreya potrajala neto due. Maitreyi je trebalo
vremena i Gane mu gaje bio voljan dati. Sada je, meutim, sve
zavreno. Maitreya vie ne ali za prolou, ve gleda unaprijed.
"U biti", poeo je Gane, "samo e nastaviti svoj posao na
drugome mjestu. Na mnogim mjestima, zapravo. Uit e i
poduavati. To je ono to voli raditi, zar ne?"
"Da, ali sada moram napustiti ovo tijelo", rekao je Maitreya, "a to
znai i ovaj ego. Kad bih nastavio ovo to sada radim, to bi znailo
da u odrati sjeanje na ovaj ivot, a to je nemogue."
Maitreya nije izgovorio ovu reenicu zbog toga jer nije siguran u
sebe ili zbog toga to zamjera Ganeu na previanju tako vanoga
podatka. Samo je elio da mu detalji njegove misije budu jasniji.
"Ego je samo privid, to i sam zna", odgovorio mu je Gane.
"Uskoro e proi kroz snano iskustvo nakon kojeg e ti biti jasnije
tko si u biti ti. Moda je "Maitreya, Parasharin uenik" samo maska
koju si navukao na sebe iz odreenih razloga?"
"Kakvi bi to razlozi mogli biti?" upitao je Maitreya.
Gane se nasmijao: "Razmisli. to voli raditi? Uiti i
poduavati, zar ne?"
Bila je to istina. Kad bi Maitreya odluivao o tome kakve bi "i-
vote" odabrao, bili bi to ivoti ispunjeni uenjem i poduavanjem.
Ali, to zapravo Gane eli reci? Zar je mogue da je cijela ova stvar
njegova - Maitreyina - zamisao?
Kao da mu ita misli, Gane se poeo smijati. Iznenada je ustao,
ali samo da bi se duboko poklonio pred Maitreyom. "Moj gospodaru",
rekao je kroz smijeh, "ja samo izruujem prema narudbi.
Vaa je bila doista zanimljiva."
Kao to je Maitreya upravo poeo shvaati, biti uz Ganea, pa
makar i samo kratko vrijeme, znailo je upoznati se s razigranom
stranom ivota. to god bilo to to je Maitreya "naruio", sada je to
bilo smijeno i zabavno. Vrijedilo je nekoliko minuta smijeha ispred
nezgrapnog bia koje se presavilo u pojasu sputajui slonovsku
glavu sve do zemlje. Ganeova surla bila je ispruena prema naprijed
i dosezala je do Maitreyinih nogu. Zatim je Gane ponovno
sjeo i priekao da se smijeh pretvori u smijeak. "Ipak", nastavio je
okrenuvi se prema Maitreyi, "duan sam ti neke obavijesti. Takav
je bio dogovor. Kao Maitreyi, moram ti rei da ima pravo jer ego
kakvog poznaje e umrijeti. Dio tvoje due ili pak cijela, pronalazit
e naine da se utjelovi u raznim vremenima. Obino tekim zbog
tvoje neobine elje da poduava one koji to odbijaju. Meutim,
uvijek e imati pristup do ovog ivota u smislu preivljavanja ili
svjedoenja ovim dogaajima, a posebice ovom mjestu i trenutku
koji slijedi."
Sad je Gane malo zastao. Izgledalo je kao da razmilja to e ili
kako e rei ono to eli. "Ali ako ti se obraam kao onome tko u biti
jesi", konano je nastavio, "elio bih te izvijestiti da ima punu
podrku u svojoj plemenitoj elji da odrava red i poduava one
koji, naizgled, to ne zasluuju."
Maitreya je paljivo sluao to mu Gane govori. Nije mu trebalo
mnogo pa da pomisli na svoju Grahu, na ukru i njegovu posebnu
ulogu u poduavanju demona. Opet ne ekajui da Maitreya postavi
svoje pitanje, Gane je ve na njega odgovarao. "Da", rekao je,
"povezan si sa ukrom, ba kao to e biti i sva tvoja sljedea utjelovljenja."
Maitreya je utio. Znao je da Paramatme tvore individualne due
prema posebnim omjerima u kojima se mijeaju. Taj se individualni
omjer jasno vidi u natalnoj karti osobe. U njegovoj, ukra igra
znaajnu ulogu. Meutim, do sada je smatrao da su te injenice
znakovi koji govore o unutarnjoj strukturi neije osobnosti. Sada je
Gane govorio o neemu to njegov ivot izravno povezuje s Grahom
koja se naziva ukra i to sa stvarnom, ivuom Grahom koja
ima osobnost i mogunost donoenja osobnih odluka. Bilo je to
zbunjujue, ali zar cijela ova situacija nije takva?
"Moe li mi objasniti uzroke te povezanosti?" upitao je Maitreya
nakon to je nekoliko minuta razmiljao o Ganeovim
rijeima.
"Pokuat u", odgovorio je Gane. "Meutim, imaj na umu daje
katkad teko objasniti rijeima kako zapravo djeluje evolucija, a
posebice inteligencija koja njome upravlja. Zato je, barem za ljude,
katkad najbolje zaogrnuti istinu u priu koju e ljudski um razumjeti
na vie naina i razina. Pa, eto prie. uo si o Ravani, demonu koji je
oteo Raminu enu Situ i kojeg je na kraju Rama ubio?" Ovo pitanje
zapravo nije zahtijevalo odgovor, ali Maitreya je kimnuo glavom pa
je Gane nastavio. "Ono to ljudi ne znaju je injenica da je cijelu
stvar zakuhao ukra. ukra je bio Ravanin uitelj. Nauio gaje potpunom
znanju o Vedama: svaka od deset Ravaninih groznih glava
znala je napamet jednu od mandala Rig Vede. Doista, Ravana je
postao znalac jotia i ajurvede, bio je vjet i uen u obredima i drevnim
znanjima - jednom rijeju, postao je savreni pandit, odnosno
mudrac ili sveenik. Ravana je bio veliki uspjeh ukre, iako ukra
nikako nije mogao ukloniti naravnu zlou koja se u Ravani katkad
pojavljivala, a takoer mu nije mogao pomoi ni da se prosvijetli,
dakle da doivi konanu spoznaju o sebi samom. Dugo razmiljajui
o tome odluio je biti lukav. Postupno, stalnim ali diskretnim
priama, usadio je u Ravanu elju za duhovnim osloboenjem. Kad
se ta elja u Ravani probudila, ovaj je navaljivao na ukru da mu
kae kako da to postigne. Budui da je odgovor na to pitanje bio
takav da bi sigurno odbio svakoga, pa i Ravanu, ukra se pravio ne-
dostupan i zatezao s odgovorom nekoliko godina, tako daje Ravana
bio kao lud od elje da sazna kako je mogue da se demon poput
njega prosvijetli."
Gane je napravio stanku. Bilo je zauujue kako je Maitreya
lako zaboravio na svoju situaciju. Odjednom mu se uinilo da je
pria o Ravani jedino to je vano na ovome svijetu i strasno je elio
uti to se s njim dalje zbilo. uo je ve priu o otmici Site, ali
ovakva pozadina bila mu je nepoznata. Gane je nastavio svjestan
zanimanja koje je pobudio u Maitreyi. "Nakon mnogih nagovaranja,
ukra je rekao Ravani da se jedini nain ostvarenja njegove elje nalazi
u mogunosti da ga u borbi ubije, i to strijelom kroz srce, sam
Avatar, utjelovljenje boanske inteligencije. uvi to, Ravana je
zadrhtao i gotovo odustao, ali je ukrina mrea bila tako pozorno ispletena
da zapravo nije imao mogunosti za to. elja je bila prejaka i
Ravana je odluio postii cilj. J edini problem mu je bio kako nagovoriti
Ramu, kao Avatara koji je ivio u to vrijeme, da ga ubije.
Naime, Rama je bio poznat kao milostiv vladar koji je izbjegavao
nasilje, a posebice oduzimanje ivota. Meutim, ukra je imao spreman
plan: oteti Situ i natjerati Ramu da je spaava. U tom procesu
Rama e morati uporabiti silu i ubiti Ravanu koji e se onda prosvijetliti.
Plan je u potpunosti uspio iako za njega nitko nije znao, pa
ak ni oni koji su u njemu sudjelovali. Rama je pratio Ravanu preko
cijele Bharate i na otoku Lanki ga ubio strijelom kroz srce. Tu je bilo
jo zgodnih detalja, primjerice o tome da Rama zapravo na kraju nije
elio ubiti Ravanu, ali ga je ovaj zaduio obavivi sveeniki blagoslov
njegove vojske prije napada, tako da je Ramina strelica kroz
Ravanino srce zapravo bila plaa za uslugu. Taje pria vrlo sloena
zapletima i razni je mudri ljudi priaju naglaavajui je drukije. Za
nas je bitno to to je ona zapravo pokrenula jednu drugu priu koja
jo uvijek traje i u koju si i ti, moj dragi Maitreya, ukljuen."
Sada je Gane ponovno ustao, ovaj put ozbiljan, a Maitreya gaje
pratio pogledom. "Nemamo vie mnogo vremena, Maitreya. Uskoro
e morati donijeti svoju odluku. Reeno ti je da je cijela ova pustolovina
iskljuivo in slobodne volje. Nema pritiska, nema obveza.
Ovo nije kri nametnut karmom. Moe ustati i vratiti se kui, ako
tako eli. A moe i krenuti u smjeru o kojem smo priali.
Meutim, prije nego to odlui, volio bih da doivi jedno zanimljivo
iskustvo."
"Kakvo...", zaustio je Maitreya ali ga je Gane zaustavio pokretom
ruke. "Nemamo vie vremena za pitanja. Vidjet e uskoro.
elio bih samo dovriti priu o Ravani. Nakon to se Ravana prosvijetlio,
njegov uitelj ukra bio je vrlo zadovoljan svojim
poduavajem. Uspio je jednog demona nadahnuti ne samo da ui i
posjeduje veliko znanje, ve u njemu probuditi elju za najviim
duhovnim iskustvom - prosvjetljenjem. To je ukru ispunilo
neizmjernim blaenstvom. Zakljuio je da ak ni njegovo vlastito
prosvjetljenje nije toliko ispunjavajue kao uspjeh koji je postigao s
Ravanom. No, da ne duljim, ukra je odluio sve svoje vrijeme posvetiti
upravo tome. Razdijelio se na mnotvo dijelova koje je razaslao
u razna podruja svemira s jednom jedinom svrhom: raditi s
onima koji odbijaju znanje i udahnuti im elju za njim. Ako je uspjelo
s Ravanom, mislio je ukra, onda moe uspjeti sa svakim. I od
tada je to jedini njegov cilj: to je sve to on eli raditi u svim svojim
utjelovljenjima."
Gane je utihnuo i sada je promatrao Maitreyu koji je zatvorio
oi. Smijeio se jer su Ganeove rijei pokrenule neto u njemu.
Osjeao je kretanje u dubini svoje svijesti. Bilo je to poput prepoznavanja
neeg to je davno bilo zaboravljeno. Osjetio je da e to neto
preivjeti ak i nestanak ega koji je sebi pripisivao ime Maitreya.
Nije se vie bojao. Otpao je i zadnji sloj privida kojim je cijelog ivota
skrivao svoju pravu namjeru. Shvatio je da die ukrinim dahom
i da eli, ak i kao Maitreya, Parasharin uenik, otii na
nepoznata mjesta i u nepoznata vremena.
"Maitreya", prekinuo gaje Gane, "svojom e odlukom stvoriti
duhovni most od ovog vremena do drugih vremena. Tim e postupkom
omoguiti drugim ljudskim duama da se poveu sa znanjem
koje predstavlja i to e se odvijati bez tvojeg svjesnog sudjelovanja.
Meutim, procijep nastao na taj nain bit e otvoren i tebi, ako
poeli da kroz njega dobije ponovni uvid u svoju pravu namjeru."
Maitreya nije u tom trenutku shvaao to to znai. ak nije
mogao ni razmisliti o tome jer je s njegove lijeve strane, malo s lea,
iz pravca Parasharinog uilita, zasjala snana svjetlost. Maitreya je
okrenuo glavu prema njenom izvoru krajikom oka vidjevi da je
Gane ponovno sjeo, ali ovaj put ispred njega. Pogledavi u svjetlost,
Maitreya je shvatio da vidi ono to ne bi trebao vidjeti. I dalje je
sjedio ispod drveta, na livadi pokraj rijeke, ali su mu oi istodobno s
Ganeom, prenosile i jednu drugu sliku. Kao daje stajao na uzvisini
iznad uilita promatrajui svojeg uitelja Parasharu koji mu se s ljubavlju
smjeio.
26
"J esi li ga pitao kako je izgubio kljovu?" upitao me iznenada
Parashara. Nisam oekivao da e svoju poduku poeti na taj nain
ali, eto, Parashara je imao svoje metode. Meutim, ve sam naviknuo
na nagle promjene u razgovorima s njim i Ganeom koje samo
naizgled skreu s teme. Tako je bilo i ovaj put. Ganeova izgubljena
kljova bila je odskona daska za temeljito objanjenje naela slobodne
volje i sudbine, a zatim i jagji, odnosno postupaka pomou
kojih pojedinac moe svojom slobodnom voljom preobraziti svoju
karmu.
Potvrdno sam kimnuo glavom, ali Parashara je elio znati detalje.
"to ti je rekao?" upitao je.
Ispriao sam mu priu o ivinoj sjekiri koju mi je prenio Gane, o
tome kako je njena zadaa bila pogoditi cilj jednom kad je baena; o
tome kako je Gane osjetio daje ipak moe izbjei ali bi tada ugrozio
utvreni red te kako je na kraju odluio podmetnuti svoju kljovu da
bi zadovoljio sudbinu, a ipak ispunio svoju zadau i, naravno, svoju
elju da ostane iv. Naglasio sam njegove zadnje rijei o potrebi
"rtvovanja" ako se eli promijeniti ono to dolazi kao posljedica
karme. Parashara je pozorno sluao to sam govorio i potvrdno kimao
glavom oigledno zadovoljan nainom na koji sam mu prenio
Ganeovu priu.
"Da", rekao je kad sam zavrio, "Gane je majstor simbolike.
Njegovo postojanje veliki je blagoslov za sve nas. Vidim da si shvatio
da njegov postupak zapravo opisuje kako djelovanjem na osnovi
slobodne volje u sadanjem trenutku moemo izbjei ili ublaiti ono
to slijedi kao posljedica naih prolih djela, nae karme."
"U mojem je vremenu", nastavio sam, "jedan od mudrih uitelja
rekao daje dananja slobodna volja sutranja sudbina."
"I imao je pravo", nastavio je Parashara. "Upravo ta injenica
daje jotiu najveu snagu: mogunost da se znanjem i razumijevanjem
promijeni neija sudbina."
Parashara je ovim rijeima dodirnuo jednu od najveih toki nesporazuma
oko jotia, barem u mojem vremenu. Astrologija, sudbina,
predvianje budunosti - u umovima veine mojih sunarodnjaka
sve je to bilo vie-manje izjednaeno. Takoer, imalo je neki
negativan predznak stvoren predrasudom daje naa budunost negdje
zapisana i da se, ma to mi inili, ona ne moe promijeniti.
Suoeni s takvim opim stavom, neki su se ljudi priklanjali otvorenom
vjerovanju, a drugi otvorenoj sumnjiavosti, ali u svima je bio
prisutan strah: "A to ako je moja budunost ve odreena? J a to ne
elim znati!" Ipak, zbog uroene znatielje ljudskoga duha zanimanje
nije posustajalo. Najjednostavniji nain da se zadovolji unutarnja
potreba, a da se ipak ne podlegne ozbiljnosti prijetnje koju bi
pred nas postavila injenica zapeaene sudbine, bilo je svrstati astrologiju
u zabavu i ne pridavati joj osobitu vanost ili teinu.
Razbiti takav zatvoreni krug bio je velik problem. Prvo je bilo
potrebno utvrditi sinkronistiku povezanost svakog ivog bia s cjelinom
svemira (to je znailo uvjeriti ljude u vrijednost astrologije),
a zatim, u istom dahu, objasniti da je naa slobodna volja ipak
odluujua i da ima mo veu od moi karme o kojoj govore
zvijezde. Pomalo neobian i teak zadatak. Prisjetio sam se koliko
sam samo puta objanjavao da planeti i zvijezde, te njihovi odnosi
koje joti tumai u odnosu na ivot ljudi, ne predstavljaju unaprijed
odreeni i nepromjenjivi redoslijed dogaaja. tovie, svrha jotia
nikad nije bila puko predvianje: svrha je bila preobrazba. Ali, elio
sam uti to e Parashara rei o tome.
"Daiva", rekao je Parashara, "to je rije kojom se oznaava sudbina.
S druge strane je puruakara koja oznaava slobodnu volju ili
individualnu energiju. U svakom danom trenutku, budunost nekog
pojedinca odreena je meuigrom daive i puruakare. joti putem
svoje metodologije otkriva daivu. Grahe i njihov raspored ukazuju
na karmiki dug koji osoba nosi sa sobom. J ednom kad je osoba
upoznata s tim, to joj znanje omoguuje da povea udio puruakare u
svojoj budunosti. Drugim rijeima, ona uzima svoju sudbinu u
svoje ruke."
Upravo tako sam i ja razumio ulogu jotia. esto bi ljudi pitali,
primjerice, zato je dobro znati da e se u nekom razdoblju razboljeti.
Odgovor je bio: "Zato da se ne biste razboljeli!". Ako netko zna
daje opasno ii nekim putem, onda e taj put izbjegavati. Ako nema
svjesnosti o opasnosti, nema ni mogunosti da se ona izbjegne.
"Spoznaja karmikog tereta koji dua nosi na sebi", nastavio je
Parashara, "prvi je korak k potpunom osloboenju due od toga
tereta. U tom procesu, koji zapoinje analizom natalne karte, daiva
se polako povlai i puruakara igra sve veu i znaajniju ulogu. Kad
se proces zavri, dua je slobodna od karmikog duga i njena je
budunost ovisna iskljuivo o slobodnoj volji."
"Zanimljivo", rekao sam zagrijan za temu. "Moe li se onda rei
daje cilj jotia da ovjek izie iz okvira samog jotia?"
"J ako dobar zakljuak", potvrdio je Parashara. "Kad puruakara
djeluje bez ogranienja daive, jotii je izgubio svoj posao!"
Na to smo se obojica nasmijali. Pomislio sam kako bi ovakva
primjedba vie odgovarala Ganeu nego Parashari, ali svidjela mi se
spoznaja da i ozbiljni Parashara ima svoje trenutke razigranosti.
Meutim, t a je primjedba ipak traila razjanjenja.
"Znai li to", upitao sam jo uvijek kroz smijeh, "da natalne karte
prosvijetljenih ljudi, onih za koje se kae da su zaustavili kota
karme, vie nemaju svoju ulogu, to jest, da ih vie nije mogue
tumaiti?"
"I da i ne", odgovorio je Parashara. "Kota karme se okree jo
neko vrijeme i nakon konanog prosvjetljenja. To znai da Grahe i
dalje vre svoju funkciju te da joti jo uvijek djeluje. Meutim, istina
je takoer daje puruakara takvog ovjeka osobito jaka te da su
njegove odluke katkad doista potpuno izvan zakonitosti jotia, a to
znai potpuno nepredvidljive. Takav je ovjek sposoban djelovati
doslovce kako eli. Meutim, imaj na umu da su elje takvih ljudi
uvijek u skladu s prirodnim zakonima. Tako, ak i kad u potpunosti
slijede svoju slobodnu volju, neoptereeni teretom karme, prosvijetljeni
ljudi potuju ureenost svemira. Sjeti se Ganea i njegove
kljove - mogao je izbjei udarac sjekire, ali nije! To je bio in slobodne
volje koji je ipak bio u skladu s karmikim pravilima."
Nakon ovih rijei obojica smo na trenutak zautjeli. Bilo bi nas
neobino vidjeti, samo daje netko to mogao: jedan mudrac obuen u
naranasto, sive duge kose ispletene u neodreenom obliku i
obavijene platnom i jedan nejasan svjetlosni oblik nalik ovjeku
kako sjede na kamenu i raspravljaju o sudbini. Doista, pomislio sam,
to me je to dovelo na ovo mjesto, u ovo vrijeme? Slobodna volja ili
sudbina? Prije nego to sam mogao glasno postaviti svoje pitanje,
Parashara je iznenada rekao: "Postaje svjetliji."
"Molim?" upitao sam iznenaen, a zatim spustio pogled na svoje
ruke. Doista sam bio svjetliji. Zapravo, gui. Bilo je to kao da se
uobiajeni proces nestajanja koji se dogaao kad bi mi pozornost
popustila sada okrenuo u suprotnom smjeru. Upitno sam pogledao
Parasharu. Meutim, on je samo odmahnuo rukom. "Ne brini",
rekao je. "Mislim daje sve u redu."
Morao sam prihvatiti njegove rijei kao istinite. Doista, osjeao
sam se dobro. Nekako kao da sam na svojem mjestu. Misli su mi se
brzo vratile na temu naeg razgovora.
"Rekao si da proces u kojem puruakara stjee prevlast nad
daivom zapoinje itanjem natalne karte", nastavio sam. "Kako se
zapravo odvija taj proces i moe li se na njega djelovati u pozitivnom
smislu?"
"J ednom kada osoba zna kakvu joj sudbinu nose Grahe", odgovorio
je Parashara, "ona moe djelovati tako da tu sudbinu preobrazi."
"Kakva je narav te djelatnosti?" upitao sam jer je Parashara izgledao
kao da oekuje moja pitanja.
"To mora biti djelatnost iji se plodovi ostvaruju unatrag u vremenu",
odgovorio je i ponovno me u potpunosti zbunio. Mislio sam
da znam sve o odnosu djelatnosti ili karme i njenih posljedica na
budunost. Zakonitost je bila jednostavna: kako ije, tako e i eti.
Dobra, ispravna djelatnost urodit e podrkom i uspjehom u
budunosti, mada taj uspjeh nee nuno biti izravno povezan s tom
odreenom djelatnou. Drugim rijeima, mogli ste sudjelovati u
humanitarnoj akciji, a posljedica toga je bio uspjeh u poslu i financijska
dobrobit. Pomalo neobino, ali tako je tvrdio zakon karme.
Meutim, djelatnost ije se posljedice oituju unatrag u vremenu!
To je bilo neuveno i potpuno neshvatljivo. Mora da sam izgledao
izgubljen jer se Parashara nasmijao i utjeio me: "No, nije sve tako
crno. Stari dobri zakon karme jo uvijek vrijedi. ak i vrijeme tee u
istom smjeru kao i prije. Djelatnost koja plodove daje unatrag u vremenu
naziva se jagja. Zapravo se radi o tome da djelujemo tako da
ponitimo rezultate prolih djelatnosti prije nego to su se oni pojavili."
"Moe li se to uope?" upitao sam jo uvijek zbunjen.
"Naravno", odgovorio je Parashara. "Ima mnogo vrsta takvih
radnji, a sve se svode na to da se uskladimo, ili bih moda trebao rei
- sprijateljimo s Grahama koje nam donose utjecaj daive i tako
smanjuju nau slobodnu volju."
Sada sam ve bio vie na svojem terenu. Sviao mi se izraz "sprijateljiti
se s Grahama". Nekako sam uvijek osjeao da se ne radi
samo o znakovima ve o neem ivom, o neem to moda i nije
neto, ve netko. Osim toga, znao sam o emu Parashara govori.
Katkad je bilo dovoljno da osoba sazna za odreenu opasnost (ili po-
voljnost) u svojoj natalnoj karti pa da uz oprez ili djelatnost koja
vodi u eljenom smjeru tu opasnost izbjegne odnosno povoljnost
iskoristi. Meutim, to je bilo katkad, ali ne uvijek. U ivotu svakog
ovjeka ima razdoblja kad je slobodna volja suena, kad daiva ili
sudbina prevladava. Tada se ini da nemamo izbora i da slijedimo
neki zacrtani put bez obzira na to to znamo da nije ispravan. U nekim
sluajevima radi se o bolestima ili nesreama ili pak o trajnim
poremeajima u odnosima. ini se, dakle, da ima razdoblja kad ne
moemo uiniti nita osim podnijeti svoju sudbinu. Govori li
Parashara sada da i za to ima lijeka?
"Nesree, bolesti i svi drugi problemi rezultat su naih djela iz
prolosti", nastavio je Parashara. "Ako je karmiki dug toliko jak da
slobodna volja nije dovoljna da ga prevlada, potrebno je prikloniti se
jagjama da se karmiki dug preobrazi. One djeluju tako da ponitavaju
utjecaj prole karme prije njenog oitovanja i zato sam rekao da
takva djela nose plodove unatrag u vremenu."
"Kako provoditi jagje?" upitao sam ve unaprijed razoaran da
e ta povlastica vjerojatno pripasti malobrojnoj skupini uenih.
Meutim, Parashara me ponovno iznenadio svojim odgovorom.
"Vrlo jednostavno", rekao je. "Ima mnogo vrsta jagji. Zapravo,
jedan od najvanijih razloga zato si ovdje je uenje o njima."
Naravno da sam se pretvorio u uho. Ako postoje mogunosti za
takva djelovanja i ako su ona doista jednostavna, to znai da svaki
ovjek moe preobraziti svoj karmiki dug, izbjei opasnosti,
poveati mogunosti i openito uiniti svoj ivot nemjerljivo kvalitetnijim
u usporedbi s onim to bi bez takvog znanja bio. Ako je to
doista mogue onda je joti najvrednije to se ovjeanstvu moe
ponuditi.
Parashara je, meutim, nastavio: "Objasnit u ti neka osnovna
naela jagji. Prije svega, mora znati da se karmiki dug mora odraditi.
Nae je da izaberemo oblik u kojem e to biti. Ponovno, prisjeti
se Ganea i njegove kljove!"
J asno, nema izbjegavanja - ako smo neto uradili, posljedice moraju
stii. Meutim, nije svejedno hoemo li nastradati u nezgodi ili
samo udariti nogom u stolac. Parashara je elio rei da moemo izabrati
kako e se oitovati posljedice nae karme. Ako ne ba izabrati
do u detalje, a onda barem znatno smanjiti mogunost velikih problema.
"Drugo", nastavio je Parashara, "bez obzira na narav postupka, a
kao to e vidjeti poduit u te razliitim, najvanije je - srce.
ovjek koji provodi jagju mora to initi s ljubavlju, ozbiljno i
predano. Vidi, vjerojatno je da ljudi tvojeg vremena razliito od nas
gledaju na svijet. Zato im nije potrebno nametati nae obiaje."
U tom trenutku nisam bio siguran da sam u potpunosti razumio
posljednju reenicu. Tek mi je kasnije postalo jasno na to je
Parashara mislio. Naime, tehnike koje mi je objasnio bile su zasnovane
na razumijevanju vjenih naela jotia. Primjerice, problem
sa zdravljem u natalnoj karti mogao je biti oznaen Guruom,
planetom J upiterom. Za joti to znai da se moramo "sprijateljiti" s
tom Grahom. Meutim, to to znai nekome tko nita ne zna ni o nazivima
Graha, a jo manje o njihovom znaenju? Vano je razumjeti
naelo a ne nametati oblik. U praksi je to znailo upozoriti ovjeka
na odreeno razdoblje, a zatim odrediti tono odreenu aktivnost
koja prevedena na jezik jotia znai "sprijateljiti se s Grahom".
Primjerice, u sluaju Gurua to bi moglo znaiti pomagati djeci u
razdoblju kad nam prijeti opasnost; u sluaju anija to bi znailo
pomoi prosjacima ili siromanima i tako za svaku Grahu. Najjednostavnije
jagje upravo su takve: sasvim obini postupci koji su
usmjereni prema odreenoj vrsti ljudi, obuhvaaju odreenu vrstu
djelatnosti i, to je najvanije, provode se u odreeno vrijeme.
Parashara je nastavio objanjavajui mi potanko sve vrste jagji.
Poduio me primjeni dragog kamenja u iste svrhe, iako me upozorio
da drago kamenje moe imati i negativne posljedice ako nije pravilno
odabrano. Isto tako je bilo i s bojama. Naime, svakoj Grahi pripada
odreena boja i odreeni dragi kamen. Noenje njihovih
oznaka ne znai "sprijateljiti se s Grahom" ve znai pojaati njeno
djelovanje. Ako Graha prenosi lou karmu i to e se poveati. Ovo
upozorenje je bilo nuno jer je razlikovalo primjenu boja i dragog
kamenja od drugih jagji. J ednostavno reeno, ako pomaete djeci to
e uvijek biti dobro za vas: u tome ne moete pogrijeiti, ak i ako je
jotii pogrijeio glede vaeg J upitera. Ali ako nosite J upiterov
kamen, a to je uti safir, u sluaju pogreke jotiija mogli biste
pretrpjeti negativne posljedice.
"Osim toga", detaljnije je objasnio Parashara, "drago kamenje i
boje spadaju u pasivne oblike jagji. Mnogo je bolje i sigurnije provoditi
one aktivne. Nije stvar u tome da se okitimo nekim ukrasom ve
da razumijemo ulogu svakog planeta. Sve Grahe su nam prijatelji.
Zapravo, one jesu mi i ne ele nakoditi same sebi. Poznavati naela
jagji znai znati kako dopustiti Grahama da svoju namjeru provode
nesmetano."
"Postoje li mentalne tehnike, poput meditacije, koje slue u tu
svrhu?" upitao sam eljan znanja o svim mogunostima jotia.
"Meditacija je sama po sebi dobra jagja", odgovorio je Parashara,
"ba kao i molitva, hodoae i svaka druga duhovna djelatnost.
Meutim, ima pravo, postoje tehnike koje su usmjerene izravno na
rjeavanje karmikih problema. Te su tehnike zasnovane na zvukovima."
Poznavao sam mo zvuka i nije me zaudilo to on i ovdje igra
veliku ulogu. Parashara je, meutim, nastavio: "Svakoj Grahi pripada
odreeni zvuk. Zapravo, svaka graha jest odreeni zvuk. Kad
osoba izgovara taj zvuk, njeno tijelo i duh usklauju se s Grahom kojoj
zvuk pripada."
Parashara je malo zastao, a zatim polako izgovorio zvukove koji
pripadaju svakoj planeti. Sluao sam trudei se da zapamtim, ali mi
je Parashara rekao da to nije potrebno. "Kad se vrati kui", rekao je,
"svega e se sjeati. Meutim, vano je znati da nije dovoljno samo
ponavljati zvuk. Potrebno je da u cijelom procesu sudjeluju intelekt,
srce i J astvo." Nakon toga mi je detaljno objasnio kako se tehnika
provodi. Bila je to jednostavna i lagana metoda. Iako je u poetku
zahtijevala odreeno razdoblje prilagodbe, inilo mi se da s njenom
primjenom u praksi ne bi trebalo biti problema.
"Kako se zove ta tehnika?" upitao sam ga.
"Nazovi je kako eli", odgovorio je Parashara smijui se mojoj
potrebi da stvari smjestim na tono odreena mjesta. "To je tehnika
koja preobraava karmiki dug i stvara ivotnu ravnoteu. To je
karmika rasajana.''
Kasnije sam nauio da izraz rasajana dolazi iz medicinskog dijela
vedskog znanja - iz ajurvede - i da oznaava tvar koja proiava.
Rasa je okus ili doivljaj svijeta, a "prijateljstvo" s Grahama sasvim
sigurno znai ravnoteu rasa. Naziv tehnike nametnuo se sam.
I tako je vrijeme brzo prolazilo na uzvisini iznad Parasharinog
uilita. Bio sam potpuno zaokupljen znanjem koje mi je Parashara
nesebino davao. Sve je bilo tako jednostavno. Planeti i njihova
znaenja, ples koji pleu na nebu i u naim ivotima, sve mije tada i
tamo bilo kristalno jasno. Iako je znanje ostalo, mnogo sam puta
kasnije sa enjom pomislio na te trenutke. ao mije to nisu mogli
trajati dulje, ali beskrajno sam zahvalan na svakoj sekundi koja mi
je, tko zna kakvom milou, tada poklonjena. Sve je, meutim,
zavrilo prilino brzo dovodei moju fantastinu pustolovinu do
svojeg kraja.
U jednom trenutku, govorei jo o vrijednosti namjere i osjeaja
u tehnici koju mi je objasnio, Parashara je naglo zastao. U istom trenutku
i ja sam osjetio neki udan pomak u svojem zapaanju.
Parasharin lik se malo zamaglio, a zatim se vratio na svoje mjesto.
Nisam znao to se dogaa, ali se nisam ni zabrinuo jer je poremeaj
trajao vrlo kratko. Meutim, Parashara je naglo ustao. "Nemamo
vie vremena", rekao je uurbano, "a moram ti objasniti jo jednu
metodu. Sluaj samo i nemoj nita pitati." Zatim je uzeo granicu i
njome na crvenkastom tlu stazice nacrtao jedan neobian lik. "Ovo
je vjeni oblik deveterostruke jantre. Izraz jantra odnosi se na brojke
i njihove odnose koji pripadaju planetarna. Rad s tim brojevima je
takoer jedan od naina na koji se preobraava karmiki dug. Vidi
li kako se kreu obrisi ovoga lika?"
Parashara je granicom krenuo od poetne toke gore i u sredini
lika a zatim je povlaio dolje nalijevo, pa zatim gore nadesno ali do
polovice razdaljine izmeu gornje i donje toke; zatim ravan potez
prema dolje; dugi potez lijevo gore; ravan potez dolje opet do
polovice razdaljine izmeu gornje i donje toke; potez udesno gore i
na kraju lijevo dolje ali u ravnini s poetnom tokom.
J a sam zamiljeno gledao lik koji je Parashara nacrtao. Sada sam
ve osjeao da se neto dogaa. Kao da nisam bio potpuno nazoan.
inilo mi se da se ponovno gubim, ali bilo je to nekako drukije. U
jednom trenutku, kao da sam ispred sebe vidio Ganea, a ne
Parasharu. Meutim, to je bilo samo na trenutak pa vie nisam bio
siguran da li mi se to samo uinilo. S druge strane, neto se zasigurno
dogaalo s mojim zapaanjem. Lik kojeg sam promatrao bio je samo
nejasni obris na tlu iscrtan nepodesnim pomagalom - obinom
granicom. Meutim, meni se inilo kao da svijetli. to sam ga dulje
promatrao, to mi je bilo jasnije da se njegovim obrisima kree neka
energija; kao da su to cijevi u kojima je nekako zarobljeno svjetlo.
Znajui da se neto dogaa sa mnom, Parashara je brzo nastavljao:
"Svakom planetu pripada odreeni niz brojeva. Poni s jedinicom za
Surju, Sunce, i zavri s devetkom za Ketua, juni mjeseev vor.
Broj planeta postavi na ovo mjesto", pritom je granicom pokazao
na poetnu toku gore u sredini, "a zatim poredaj brojeve po veliini
slijedei obrise deveterostruke jantre. Ovako."
6 1 8
7 5 3
2 9 4
Deveterostruka jantra za Surju (Sunce).
Parashara je granicom upisao brojeve po redu od jedinice do devetice
na krajnje toke koje su spojene obrisima lika na tlu. "Ovo je
jantra za Surju. Na isti nain dobit e jantre za ostale planete."
Parashara me pustio da neko vrijeme promatram crte. Sada sam
ve bio kao omamljen. inilo mi se da ispred sebe vidim dvostruku
sliku. Gledao sam jantru, ali sam vidio i rijeku. Preko Parashare je
nesmetano tekla Sarasvati pobijajui jedan od osnovnih zakona
svemira da dva predmeta ne mogu biti u isto vrijeme na istome
mjestu. Meutim, i meni samom se inilo da sam na dva mjesta: na
uzvisini iznad uilita i na obali rijeke Sarasvati, tamo gdje sam dolazio
i odlazio iz Parasharinog vremena. Nisam mogao nita govo-
riti, ali Parashara je oito imao jo neto za rei: "Pogledaj nizove
brojeva. Ako poreda ovim redoslijedom i u ovom obliku devet brojeva
poevi od bilo kojeg broja, oni e se posloiti tako da e zbroj
tri broja u redu, koloni ili dijagonali uvijek biti jednak. Pogledaj, na
Surjinoj jantri on iznosi petnaest."
U tom trenutku nisam ba bio sposoban raunati, ali kasnije sam
provjerio Parasharine rijei. Doista, deveterostruka jantra bila je
aroban lik! Geometrijska pravilnost koja je u sebi zarobila vjena
naela jotia! Neobina svojstva jantre bila su mnogostruka. Primjerice,
zbroj po redovima, kolonama i dijagonalama za Surju, Sunce,
je bio petnaest, za andru, Mjesec, osamnaest, za Mangala, Marsa,
dvadeset i jedan, i tako dalje. Poveavi poetni broj za jedan, dobio
se zbroj uvean za tri. J edan i tri - brojevi koji su u sebi nosili snanu
simboliku. J edan je oznaitelj jedinstva, cjeline, a tri predstavlja
mnogostrukost ili oitovanje apsolutnog. Ritam kojim se jedan pretvara
u tri vjeni je ritam svemira. Lik deveterostruke jantre zarobio
je taj ritam u svoje jednostavne geometrijske obrise.
Meutim, o tome nisam mogao tada razmiljati. Parashara mi je
ak stigao objasniti kako se u praksi rabe razliite jantre, ali svega
sam se sjetio tek kasnije, kod kue, u svojem vremenu. Tada, promatrajui
arobni lik na tlu, brojevi i njihova znaenja nisu mi bili
vani. Vano je bilo jedino kretanje svjetlosti po obrisima jantre i
neobino, neobino iskustvo dvostrukosti.
J o i prije nego je zasjala svjetlost i konano me spojila s mojom
sudbinom, osjetio sam kako poputa velika i tvrda brana iza koje
sam uvao davno zaboravljena sjeanja. Kad su na kraju potekla
poput divlje rijeke, nezaustavljiva i razorna na svojem putu, meni je
ve bilo potpuno svejedno. Nisu mi mogla nakoditi iz jednostavnog
razloga: rije meni nije znaila vie nita. Sjedio sam ispod drveta na
istini pokraj rijeke Sarasvati i gledao ravno u Ganeove oi ispunjene
vjenou, ali to me nije odvratilo od pokuaja da, nekoliko
kilometara dalje, Parashari kaem da se dogaa neto nadasve
udno. Meutim, nisam to mogao uiniti. tovie, nisam mu ak
mogao ni rei kome se to dogaa.
27
Sada, kada je sve zavrilo, vrlo je teko opisati to se zapravo dogodilo.
Dijelovi sjeanja su nestali. Ne "mojeg" sjec'anja, onog koje
pripada ovjeku s kraja dvadesetog stoljea, ve sjeanja koje je
prikupio Maitreya u ivotu prije vie od etiri tisue godina. Znanja
koja je imao postala su moja; barem je tako bilo u tim trenucima.
Naime, kad je sve prestalo, znao sam da sam prilino toga izgubio;
mnogo je toga sada nejasno i pojavljuje se iz magle u dijelovima,
esto potpuno nepovezano.
Teko je govoriti o tome to se dogodilo, ali nekako se mora ispriati.
U biti, dolo je do obostranog prisjeanja ili neke vrste
razmjene iskustva. Postao sam svjestan Maitreyina ivota, a takoer
je Maitreya na isti nain postao svjestan mojeg. Kada sada
razmiljam o tom iskustvu, nakon to sam ga proivio i ponovno
postao "obina" jedinka, ne mogu a ne pridati veu vanost onom
"ja" koji je preostao, u kojem sam sada. Svjestan sam kako je to
samo jedna toka gledita, jedno od moguih tumaenja stvarnosti,
ali nemam drugog izbora ve da o tome govorim na taj nain.
U trenutku kad je Parashara izgovorio svoju posljednju reenicu
0 jantrama, a ja bio potpuno ponesen unutarnjim dinamizmom njihove
energije, svjetlost se razlila cijelim svemirom. Dola je iznutra.
Bila je poput otrog noa koji je rasparao tamnu zavjesu. Rastegla
me preko drvea i kroz njih, ali naglo, poput eksplozije. Bio sam odnesen
u smjeru istine na obali rijeke. Ali, bilo je tu jo neto: osjetio
sam kretanje u suprotnom smjeru - kao da se istodobno kreem iz
smjera obale do mojeg svjetlosnog tijela na uzvisini iznad Parasharinog
uilita. Bila je to neka vrsta "razmjene", ali se odigrala u kratkom
trenutku svjetlosnog udara.
Doista je teko opisati stanje u kojem sam se naao. Bilo je vrlo
zbunjujue jer je nestalo uobiajenog oslonca na kojem sam gradio
osjeaj postojanja. Sve, ba sve to se dogaalo dotad u meni i oko
mene, bilo je vrsto utvreno u iskustvu ega. "Ja" i "moje" bilo je
pridodano svakoj misli, svakom osjetilnom doivljaju ili pak,
osjeaju. U uobiajenim okolnostima to nije neto o emu se
razmilja. Teko je uope zamisliti kako bi izgledao na doivljaj
stvarnosti da ego oslonca nema. Ali, eto, u tim trenucima "moje" je
postojanje bilo upravo takvo. Moda to iskustvo mogu razumjeti oni
koji ee doivljavaju trenutke duboke meditacije kad se mentalna
aktivnost utia i kad ostane samo ista, jednostavna svjesnost. To je
doivljaj istog bivanja koji nije ogranien nametanjem nikakvih
granica. Katkad se dogodilo da to iskustvo ostane sa mnom i nakon
meditacije, pa sam ono to se dogaalo oko mene i u meni primao
vie kao neukljueni promatra. Meutim, ak i u tim, vrlo ugodnim
trenucima, promatrao sam ono to se dogaa jednoj osobi, jednom
egu, onom kojeg sam smatrao svojim. Sada je, meutim, to bilo
drukije. Odjednom sam (jesam li to bio "ja"?) promatrao dva ega:
onaj na koji sam se dosad oslanjao, ali i onaj koji je, izgleda, pripadao
Maitreyi. Sve je bilo podvostrueno. Mogao sam osjetiti tlo na
kojem sam sjedio i tvrdu, ali ipak ugodnu koru drveta na kojeg sam
bio naslonjen. Istodobno, osjeao sam i prozranu lakou svjetlosnog
tijela koje je lebdjelo poput pamune niti iznad Parasharinog
kamena. Vidio sam Ganea kako sjedi ispred mene pozorno me promatrajui,
ali je to istodobno inio i Parashara.
Ali, najvea promjena dogodila se u sjeanju. Odjednom moje
uspomene na ivot koji sam proveo na kraju dvadesetog stoljea
nisu bile usamljene. Sjeao sam se i neeg drugog. J ednog drukijeg
ivota koji se odigrao upravo tu, na obalama rijeke Sarasvati. Iz magle
prolosti izronila su lica koja su mi bila draga, a na koja sam sas -
vim zaboravio. Bio sam zbunjen snagom osjec'aja koji su se javili uz
te slike. Meutim, najvie je zbunjivalo upravo to to sam bio svjestan
da se isto dogaa onom drugom "ja", onom koji je pripadao Maitreyi.
1 on se "prisjetio" nepoznatih slika koje su, za njega, dolazile iz
nepoznatog svijeta, a opet su mu pripadale ba kao i vlastite
uspomene.
Prilagodba na to stanje potrajala je neko vrijeme i nije bila nimalo
laka. Trebalo je odviknuti se od poistovjeivanja s jednim sklopom
sjeanja jer drugi je bio jednako vrijedan, a oba su bila samo inaice,
izrazi neeg mnogo dubljeg nego to je mogue opisati rijeju "ja".
U trenucima kad ovo piem ne mogu biti siguran to je Maitreya
nauio iz mojih sjeanja, ali tada sam to znao. J er, njegovo uenje o
meni nije bilo nita manje "moje" od mojeg uenja o njemu. Primao
je moja znanja i doivljaje udei se osjetilnim utiscima koja su u
njegovom svijetu izgledala poput arolije. Znam da mnogo toga nije
razumio; znam to jer sam nerazumijevanje proivljavao zajedno s
njim. Znam takoer daje mnogo bolje od mene podnio "razmjenu"
osjeaja i prisjeanje na ljude s kojima sam dijelio ivot. Maitreya je
bio otvoren i jednostavan. Njegovo je srce bilo isto i nije poznavalo
emocionalne zavrzlame koje je sa sobom nosilo dvadeseto stoljee.
Voljeti nekoga - to je Maitreyi bilo prirodno stanje. Za ljubav nisu
bili potrebni uvjeti. Zgrio se (ja sam se zgrio!) prilikom spoznaje o
sloenim zahtjevima koje su ljudi dvadesetog stoljea postavljali ispred
sebe da bi mogli "voljeti" nekoga.
S druge strane, ja sam imao potekoe kad sam se suoio s ljubavlju
prema Bhaskaru, Maitreyinom ocu, a potpunu zbunjenost izazvale
su dvije Maitreyine majke, Utapati i Tarapati. Nisam znao to
bih s tim osjeajima. Nisam znao ni kako je mogue da oni postoje.
Sada se prisjeam kako sam, odbijajui priznati mogunost takve
ljubavi, istodobno osjeao Maitreyinu nevjericu zbog toga. Bili smo
razliiti ljudi, Maitreya i ja. A nain na koji smo voljeli i kako smo se
odnosili prema ljubavi razlikovao nas je najvie od svega. U mojem
svijetu ljubav je bila skrivena iza debelih zidova; gotovo je bila sramota
pokazati je. Maitreyi je bilo jednostavno rei "volim te" i nije
se morao plaiti da e ga netko pogreno shvatiti. U mojem vremenu
ljubav je bila jako selektivna i nije se mogla samo tako dijeliti. Ako
si volio jednu zemlju, nisi mogao voljeti i drugu; ako si volio jednog
ovjeka, nisi mogao voljeti i drugog. Za Maitreyu, ljubav je bila
bezgranina: koliko god sije dijelio i davao, nje je jo uvijek bilo dovoljno
za svakoga.
Nai su stavovi prema obinim ivotnim istinama bili razliiti. I
za mene i za njega postojali su neki aksiomi, zakoni u iju vjerodostojnost
se ne sumnja. Meutim, sada, kad smo podijelili iskustvo,
postalo je jasno da ti zakoni nipoto nisu apsolutni. Bili su to zakoni
ljudskoga drutva: ljudi su odluili ivjeti na takav nain, ali to ne
znai da je taj nain jedino ispravan. U trenucima kad sam
proivljavao Maitreyina sjeanja istodobno svjestan da on
proivljava moja, postalo mi je jasno zato je Parashara govorio o
potrebi odranja raznolikosti u nainu ivljenja razliitih civilizacija.
Ni jedan nain nije "najbolji". Postoje samo naini koji
odgovaraju razliitim ljudima i razliitim vremenima.
U poetku prilino nalik divljim vodama koje u kovitlacu padaju
preko stijena, naa je "razmjena" vremenom postala mirnija.
Najneobiniji je bio doivljaj dvostrukog ega, a stavovi i osjeaji bili
su zbunjujui. Meutim, na kraju smo ipak doli do onog to nam je
zajedniko. I Maitreya i ja voljeli smo uiti. Zato je spoznaja o
znanju i iskustvu kojeg smo skupili tijekom svojih ivota bila puna
neke ivahne radosti. Maitreya je gutao moje znanje o materijalnom
svemiru i tehnologiji, a ja sam istim arom primao obavijesti o
vjetinama i tehnikama koje je on nauio. Sada mi se ini da su u
cijeloj mojoj pustolovini upravo ti trenuci bili najvaniji. Mnogo od
toga sam zaboravio; gotovo je nemogue zamisliti kako to izgleda
kad u jednom kratkom vremenskom razdoblju primite ne samo
obavijesti o nekom ovjeku, ve i njegovo iskustvo. Meutim, sretan
sam to mogu rei da se polako, u dijelovima, toga prisjeam.
Nadam se da u se, s vremenom, prisjetiti svega.
Nae bi "sjedinjenje" zavrilo prilino mirno da nas Gane nije
gurnuo jo dublje unutra i potaknuo cijeli niz slinih iskustava. U
ovom trenutku moram priznati da potpuno gubim sposobnost da
rijeima iskaem tijek dogaanja. Ve je dovoljno teko opisivati
kako izgleda stanje u kojem ste svjesni dvostrukog ega, sjeanja i
svega to s tim ide. Opisujui takvo stanje izmeu mene i Maitreye,
odustao sam od imenovanja Maitreye u prvom licu, mada je to bilo
upravo tako: ja sam bio Maitreya, i Maitreya je bio ja! Ne bi bilo
mogue svemu tome dodati jo jednog sudionika. Ali, ostajui
vjeran sebi i svojoj ulozi, Gane je uinio upravo to. tovie, nije dodao
jednog ve mnogo, mnogo njih!
Upravo u zato, u nemogunosti boljeg naina opisivanja
dogaaja, sada pokuati s mnoinom. Sjedili smo mirno (Boe, kako
da mislim o tome? Kako da opisujem to nevjerojatno stanje?) na
obali rijeke i iznad Parasharinog uilita. "Razmjena" je zavrena i
bili smo potpuno mirni. Tada je Gane posegnuo rukom prema
naem elu i dodirnuo ga. "Dublje", rekao je. "Ima jo puteva;
mnotvo puteva i mnotvo raskra."
Isprva se nije dogodilo nita. ekali smo, a onda se u dubini nae
svjesnosti, ispod mjesta gdje se od postojanja odvajao moj i Maitreyin
ego, pojavio jo jedan izdanak. Promatrali smo kako raste i
kako postaje sve otvoreniji i iri. Uz proces njegovog poveanja,
moja i Maitreyina sjeanja postala su takoer vea. I ba kao i u
sluaju s Maitreyom, samo sada sloenije zbog trostrukosti iskustva,
cijeli se proces ponovio. Pojavilo se najprije jedno ime - Salivahana
- a onda i cijeli ivot kojeg sam opet smatrao "svojim". Nisam u
stanju opisivati doivljaje koji su uslijedili jer je nakon tree svjesnosti
pridruene "meni" ili "nama", slijedila etvrta, peta, esta,
sedma i jo mnogo njih. Bila je to itava lepeza ivota koji su, barem
u odnosu na moje vrijeme, ve bili proivljeni, ali i nekih koji e tek
doi. Svaki put je bilo potrebno proi kroz prilagodbu, ali ona je u
sljedeim sluajevima postajala sve jednostavnija i bra.
Gane nije vie morao intervenirati i nae je "spajanje" ubrzo
ipak zavrilo. Sada smo "svi" sjedili mirno oslukujui tihe valove
sjeanja koji su povezali mnoga vremena, mnoge ljude i mnoge sudbine.
Meutim, u svim tim ivotima, ba kao i u mojem, jedna je
tema uvijek bila prisutna: svi smo mi istraivali zakone koji
upravljaju evolucijom ljudi i ivoga svijeta. joti je, u ovom ili
onom obliku bio takoer prisutan. Isto tako, razmjena sjeanja bila
je sredinja tema naih ivota. Sada razmiljam drukije, ali u tom
trenutku sam mislio u prvom licu: znao sam da u kad se vratim u
vrijeme iz kojeg dolazim (bez obzira na to koje je to vrijeme bilo) na
neki nain povratiti sva ta sjeanja, a s njima i golemo znanje
sakupljeno u mnogim ivotima. I tada mi je, kao i svima nama,
postalo jasno koliko je vaan ovaj trenutak. Ovo mjesto na obali
rijeke Sarasvati pojavljivat e se u naim snovima i vizijama jo
nakon mnogih tisuljea i vodit e nas u ispunjenju nae misije. Ovo
je bio na zajedniki poetak, na zajedniki dogovor. Taje spoznaja
bila tako jasna da joj nije trebalo nikakve potvrde. Onaj dio nas koji
je bio Maitreya - svi mi koji smo bili Maitreya - jo je uvijek osjeao
pritisak odgovornosti, a takoer i strah. Ovo je bilo nae vrijeme,
naa rijeka i ljudi s kojima smo rasli i koje smo voljeli, ba kao to su
oni voljeli nas. Ovo je bilo vrijeme koje mora umrijeti, a rijeka koja
ga hrani pretvorit e se u mit i legendu. Tim vie, pomislili smo svi
mi koji smo bili Maitreya, ako tako mora biti, neka bude. Ali u naim
je rukama mo da sudbinu preokrenemo u smjeru kojeg smo izabrali.
Gane je jednom rtvovao kljovu da bi ispunio svoj zadatak istodobno
odravajui red u svemiru. Slijedit emo njegov primjer.
Tako smo zajedno odluili mi koji smo Maitreya i koji smo, unato
naem znanju i iskustvu, u ovom trenutku ispunjeni obinim ljudskim
strahom, ljubavlju i enjom.
Ipak, kad je Gane odluio daje dolo vrijeme i postavio svoje pitanje,
u nama nije bilo ni trunke sumnje; nismo oklijevali ni djeli
sekunde. "Da. Povedi me. Pristajem", rekli smo i spustili glavu
prema grudima. Ganeove oi ispunile su se suzama ljubavi, a ponesena
istim valom milosti njegova se kobra polako, kao da promilja
svaki vijugavi pokret svojega tijela, izvila iznad njegove glave. Za
trenutak je izgledalo kao da oklijeva, a onda se prisjetila svoje prave
naravi. S dugim siktajem izvila se prijetei unatrag, konano slobodna
da ispuni svoju sudbinu.
Kad je Gane napustio istinu na obali i povukao se u svoje boravite
u svjetovima koji su iznad moi poimanja smrtnih ljudi,
podno drveta vladala je tiina. Sve je bilo mirno osim to je Sarasvati
i dalje pjevala svoju jedva ujnu pjesmu nosei svoje vode daleko
prema zapadu.
Epilog
28
Volio bih ivjeti pokraj rijeke. Mislim daje to zato jer me svaka,
ba svaka na ijim se obalama naem, podsjea na majku svih rijeka,
na izgubljenu i zaboravljenu Sarasvati. Kad mi vrijeme i okolnosti
dopuste, volim istraivati obale malih rjeica napuene bazgovim
bunjem. Uvijek hodam uzvodno pratei jedva prohodne stazice
koje se gube u travi i liu. Tada me obino preplave sjeanja i neka
udna enja: kao da se nadam da u, kad odmaknem granje ovog ili
onog buna, iznenada ugledati istinu s drvetom na njenom kraju. A
moda e na jednoj takvoj istini, u travi ispod drveta sjediti
neobino zdepasto bie s glavom slona, jednom slomljenom kljovom,
kobrom oko pojasa i malim glodavcem u ruci.
Ganea nisam vidio od trenutka kad smo Maitreya, svi ostali i ja,
odluili krenuti na put kojim sada kroim. Nedostaje mi. Njegov je
crte jo uvijek na mojem stolu, ali njega vie nema. U trenucima
sumnji ili umora, dobro bi mi dola neka od njegovih ala. Gdje je
sada? Vjerojatno zauzet stvaranjem jo jedne legende ili prie.
Neka. Znam da emo se ponovno sresti.
esto u sjeanju obnavljam posljednje trenutke svoje pustolovine.
To mi vraa snagu i uklanja sumnju kad se ona unato
svemu, ponovno javi. Ne krivim se zbog toga. Na mojem mjestu
netko drugi bi odavno posumnjao, ne samo u dogaaje, ve i u sebe
samoga. Za sada se, meutim, dobro drim. tovie, poetne zbunjenosti
je nestalo a dijelovi zagonetke zvane Maitreya polako pronalaze
svoje mjesto u mojem ivotu.
Dogaaj na obali zavrio je ponovnim svjetlosnim udarom koji
me ovaj put vratio natrag do Parashare. Ne sjeam se da li je on ita
govorio. Bio sam previe oamuen prijanjim iskustvom i trebalo
mi je vremena da se ponovno naviknem na "ja" i "moje". Povratak u
jedan ego i sve to mu pripada predstavljao je uasno bolno
suavanje perspektive. U jednom kratkom razdoblju, kad sam dijelio
sjeanja mnogih ljudi, promatrao sam stvarnost irokokutnom
leom, a sada sam, okruen neprozirnom tamom, bio prisiljen traiti
slomljene dijelove te iste stvarnosti virei kroz sitan prorez, ne vei
od milimetra. Ne sjeam se nieg to se dogaalo sljedeih nekoliko
sati. Znam samo daje Parashara nakon nekog vremena sjeo i zatvorio
oi, ali tek kad se uvjerio da sam, iako utljiv i potpuno zbunjen,
ipak dobro. J a sam pak dopustio da se moje svjetlosno tijelo malo
odvoji od tla i tako sam se, lebdei, odmarao. ekao sam, mada nisam
bio siguran ni koga ni zato. Pretpostavljao sam da e me Parashara
uputiti to dalje da radim ili da e se od nekuda pojaviti Gane.
Nije se dogodilo nijedno ni drugo. Umjesto toga, u jednom smo trenutku
zauli glasove koji su dolazili ispod nas s prostora pred
uilitem. Glasova je bilo vie i bili su neobino uznemireni i buni.
Obino se k Parashari nije dolazilo na taj nain. Neto se dogodilo.
Parashara je duboko uzdahnuo i otvorio oi. Nije pogledao u
mene. Samo je sjedio i ekao. Ubrzo smo zauli kako se netko urno
uspinje stazicom. Na uzvisinu je banuo zadihani ovjek, jedan od
uenika koji su bili nazoni sastancima. Zastao je borei se za zrak i
rekao: "Gurui, dogodila se nesrea."
Parashara je polako ustao. Lice mu je bilo potpuno mirno. Okrenuo
je svoje duboke oi k ovjeku koji je donosio loe vijesti, ali nije
nita pitao. ovjek je ipak nastavio: "Vidura je pronaao Maitreyu
pokraj rijeke, ali bilo je ve kasno. Izgleda da ga je ugrizla zmija."
ovjek je pognuo glavu, shrvan tugom. Parashara je, meutim,
samo kimnuo i polako krenuo stazicom prema dolje.
Kad su njih dvojica nestali iza zavjese od granja, ja samjo uvijek
ostao lebdjeti na istome mjestu. Nisam znao to da radim, ali sam
osjeao da nije potrebno vie pratiti Parasharu. Na je susret ispunio
svoju svrhu i tu nam se putevi rastaju. J o sam neko vrijeme proveo
oporavljajui se od svega, a zatim sam ve s nestrpljenjem oekivao
Ganea. Trebalo se vratiti kui, u svoje vrijeme. Kako se Gane nije
pojavljivao, odluio sam samostalno otii do rijeke. "Zumirao" sam
se na istinu. Ispod drveta jo je bilo tragova ljudi, ali svi su ve bili
otili. Stajao sam tamo sam, nesiguran u ono to u uiniti kad sam
zauo tihi glas: "Kreni. J o uvijek sam s tobom." Nisam siguran da li
je to bio Gane ili ne, ali sam znao na to glas misli. Skoio sam u
rijeku i kroz procijep u svjetlosti vratio se u svoje materijalno tijelo.
Izgubio sam svako sjeanje na boravak u svojem vremenu koji je
trajao vrlo kratko. Pretpostavljam da sam odmah zaspao i probudio
se nakon petnaestak sati sna. Nakon buenja nisam oklijevao ni trenutka.
Sjeo sam u meditaciju potpuno odluan da jo jednom posjetim
Parasharino vrijeme. Uspio sam u tome, mada Ganea nije
bilo. Odnosno, nije ga bilo u vidljivom obliku ali sam zato cijelo
vrijeme osjeao njegovu nazonost. "Prijelaz" je proao glatko, iako
je otpor bio znatno vei nego prije. Znao sam da sam dobio "bonus" i
odluio sam ga iskoristiti. Bilo mi je drago zbog toga. Ipak sam imao
priliku oprostiti se s Parasharom.
Moj posljednji posjet bio je kratak: samo nekoliko minuta provedenih
s velikim uiteljem. Stajali smo nedaleko obale i promatrali
ostatke pogrebne lomae. Maitreyino tijelo ve je bilo spaljeno i
predano rijeci. Bio je to tihi trenutak dvostrukog oprotaja kojeg nije
bilo mogue prekidati nikakvim rijeima. Ispratili su me zvui Gajatri
mantre, vjenog pozdrava Suncu, koji su doprli do nas odnekud iz
daljine. "Dobar znak", rekao je Parashara. "Imamo podrku Sunca".
I doista: Tut Savitur vareniam bhargo devasja dhimahi dhijo jo
nahpraodajat - bile su to posljednje rijei koje sam ponio iz njegovog
svijeta davno nestalog u hodnicima vremena. "Neka nam
boansko Sunce, izvor ivota i svjetlosti", pjevao je nepoznati glas,
"podari inteligenciju i snagu da budemo vrijedni njegova dara."
A zatim mi je Parashara rekao neka se vratim na poetak. Znao
sam daje sve zavrilo i otiao sam iz njegovog svijeta praen blagoslovom
upuenom Suncu.
Proli su mnogi mjeseci nakon konanog povratka prije nego sam
smogao hrabrosti da ono to sam doivio podijelim s nekim.
Parasharino uenje, kao i sjeanja koja sam podijelio s Maitreyom,
bila su izvor stalnog nadahnua. Zapravo, jo su uvijek, jer se
vraaju u dijelovima. J o uvijek imam osjeaj da sam zaboravio
mnogo toga i da e jedino protok vremena otkriti sve tajne koje su mi
povjerene na tako neobian nain.
Pomirio sam se s doivljenim i mislim da razumijem razloge
zbog kojih su se dogaaji zbili ba na takav nain. Ipak, neka su pitanja
i dalje ostala bez odgovora. Primjerice, u trenutku "stapanja"
na obali rijeke Sarasvati odnos izmeu Maitreye i mene, a onda i
svih drugih koji su se pojavili tijekom toga, bio mije potpuno jasan.
Sada, meutim, to nije tako.
Znam da e mnogi misliti o tome kao o utjelovljenju iste due, ali
nekako osjeam da to nije u potpunosti ispravno. Ja nisam ivio
Maitreyin ivot! To je bilo kristalno jasno ak i tada kad su nam se
sjeanja izmijeala. Osim toga, Gane nam nije bez razloga ispriao
priu o ukri i njegovoj ulozi u odravanju svemira, a koja je
oigledno povezana s naim ivotima. Ipak, bez obzira na to, kako je
onda mogue da katkad sanjam snove koji su mogli nastali samo kao
posljedica jednog drugog naina ivljenja: onog koji je mogao pripadati
samo Maitreyi? Kako je mogue da mi se sjeanja na Maitreyino
iskustvo javljaju u prvom licu i da imam dojam kao da su se
dogodila meni? Moda se samo radi o povratku na stari, dobro isprobani
ego sustav koji eli posjedovati sve, pa ak i sjeanja? Osim
toga, kakva su to sjeanja ako ih ne posjedujem, ako nisu "moja"?
Isprva sam o tome mnogo razmiljao, ali s vremenom sam odustao.
Mislim da odgovor neu pronai tako dugo dok ponovno ne budem
mogao doivjeti ego u raznim inaicama i oblicima, ba poput
razliitih zvukova, mirisa ili osjeaja. Do tog trenutka, Maitreya e
za mene uvijek ostati Maitreya. Tako mi se vie dopada, tako ga
mogu vie voljeti i potovati.
Imajo toga za to bih volio dobiti objanjenje. Primjerice, ukra
i njegova prava uloga u svemu to se dogodilo. Takoer, neke od
Maitreyinih doivljaja nikako nisam mogao razumjeti: njegov
neizmjerni osjeaj zatienosti i ive ljubavi koja ga je potpuno
proimala. Koga je to Maitreya tako strasno volio? Iako sam slutio
odgovor, pravog "sjeanja" nije bilo. Nadam se da e se s vremenom
i ono vratiti.
J edno od bitnih pitanja o kojem sam razmiljao je razlog zbog kojeg
se Maitreyin ivot odigrao ba u tom vremenu. Naime, u naem
je dijeljenju sjeanja sudjelovalo mnotvo isprepletenih ivota
razbacanih po raznim razdobljima. Zato je sredinji ivot smjeten
u ba to odreeno razdoblje? Osjeaj mije govorio da mora postojati
dublji razlog kojeg je mogue objasniti preko jotia. Meutim,
Parashara mi vie nije bio dostupan pa sam, preputen sam sebi,
uinio to sam mogao. Evo zakljuka do kojeg sam doao i za kojeg
osjeam daje blizak nainu na koji bi razmiljao Parashara.
Kad smo razgovarali o svjetskim razdobljima on je uvijek spominjao
Nakatre ili sazvijea. Dakle, Kritika Nakatra, a to je bilo
vrijeme u kojem je Parashara ivio, mora u sebi sadravati barem
neke od razloga zbog kojih se sve to odigralo ba tada. Razveselilo
me kad sam shvatio da Kritikom upravlja Sunce. Sunce je poetak,
izvor svega. Parashara je spomenuo blagoslov Sunca kad smo se
rastajali. To, naravno, nije bilo sluajno. Osnovni poticaj koji daje
Kritika oznaen je raasom, jednim od triju naela koje predstavlja
aktivnost, a smatra se da Agni, boanstvo vatre, daje smjer njenom
kretanju. Njen simbol je kirurki no ili zakrivljeno sjeivo. Astronomski,
Kritika predstavlja sazvijee Plejada, a legende kau daje
sedma, nevidljiva zvijezda iz tog sazvijea vjenana s Dhurvom,
zvijezdom sjevernjaom.
to sve to znai glede vanosti Maitreyina ivota? Oh, kako bih
elio da to pitanje mogu postaviti Parashari! On bi zasigurno
pronaao zanimljiv odgovor. Ali, eto mojeg pokuaja: Sunce predstavlja
J astvo ili Atman, ono to je najdublje u nama: ljudsku duu.
Vanjski dogaaji ne utjeu na nju, ali ih ona neprestance pokree.
Raa predstavlja akciju, a simbol vatre preobrazbu. Iz toga je jasno
da pod utjecajem Kritika Nakatre dolazi do radikalnih promjena u
ivotu koje su potaknute impulsom koji dolazi iz dubine due. Kritika
u ovjeku gradi i budi boanske znaajke. Povezanost sa
zvijezdom sjevernjaom naglaava vanost sredinjeg, ali nevidljivog
naela iz kojeg nastaju prirodni zakoni. Simbolika je sadrana
u injenici da se cijela Zemlja okree oko svoje osi koja je usmjerena
prema zvijezdi sjevernjai. I na kraju njezin simbol - zakrivljeni no
- ukazuje ponovno na drastine promjene. No moe biti oruje, ali i
nezamjenjiva pomo u rukama iskusnog lijenika. Tijek dogaaja, a
posebice Maitreyin odlazak, a to se toga tie i nestanak rijeke
Sarasvati, nekako su me podsjeali na otrinu kirurkog zahvata.
Nisam siguran jesu li moja objanjenja potpuno ispravna, ali mislim
da nisam mnogo pogrijeio. Kad se jednom budem ponovno susreo
s Parasharom, siguran sam da emo imati vremena detaljno raspraviti
taj problem.
U meuvremenu, pokuavam nastaviti zapoetu misiju. Ne bih ni
mogao, ni elio drukije. joti i znanje koje ide uz njega previe su
vrijedni a da bi ostali zakopani ispod ruevina samo jednog svjetskog
razdoblja. Isto tako, ne bi bilo u redu da ostanu skriveni u
uspomenama samo jednog ovjeka ili male skupine njih. Maitreya
to ne bi elio, u to sam siguran, a ukrin zavjet u meni previe je
snaan da bih od njega mogao odustati.
U mojem sjeanju nisu ostali samo ljudi. Osjeam toplinu i za veliku
rijeku na ijim su obalama ivjeli mnogi mudraci. Sarasvati je
bila njihovo nadahnue. Iako je vie nema na ovom planetu, ona i
dalje tee nekim drugim svijetom. Na njenim se obalama skupljaju
due svih koji su eljni znanja. Nestala s vidika smrtnih oiju velika
majka Sarasvati i dalje nosi svoje duhovne vode predajui ih na
kraju dubokom, neizmjernom i vjenom oceanu blaenstva. Povremeno
je jasno ujem: um njenih sporih valova nalik je tihoj pjesmi
u predveerje. Moda e doi vrijeme kad u ponovno roniti njenim
vodama nainjenim od svjetla.
Moje uspomene vremenom se mijenjaju. Tu i tamo prisjetim se
novih detalja. Pojavljuju se u mojem umu poput koljki koje za sobom
u pijesku ostavljaju morski valovi. I sa svakom koljkom tu je i
novi biser koji mijenja, pa makar i za nijansu, sjaj krinje s blagom
koju sam "ponio" sa sobom iz Parasharinog vremena.
Meutim, postoji neto to se, izgleda, nee promijeniti. Nikako
ne mogu zaboraviti onoga tko me poveo na moje neobino
putovanje. Svaki put kad zatvorim oi, kao da se nadam da u vidjeti
Ganea kako mi se vragoljasto smije. Svaki put kad pogledam na
njegov crte, kao da napola oekujem da e mi namignuti i nekako
iskoiti iz njega. A to je najgore, kad god izlazim iz meditacije,
inim to previe polako, najprije otvarajui samo jedno oko, trepavicama
zatvarajui uski prolaz izmeu kapaka. Moja soba na taj nain
izgleda kao u magli. To mi se svia jer je tako lake zamisliti malog
Ganeovog kurira koji stoji ispred mene i njuka zrak u mojem
smjeru. Eto, ak bih pristao i na takora, samo da ga mogu ponovno
vidjeti! J edino to mije ostavio u nasljedstvo su ale i nepopravljiva
neozbiljnost. Zarazio me time, ali ja se ne bunim. tovie,
pokuavam mu u tome biti slian, ne bih li ga na taj nain privukao.
Meutim, njega nema. Nestao je u duhovnom svijetu legendi i simbola,
u onom istom svijetu iz kojeg je i doao.
Ipak, negdje u sebi znam da emo se ponovno sresti, Gane i ja.
Moda e jednoga dana doi, iznenada i nenajavljen, i povesti me na
jo jedno putovanje u nepoznato. A moda emo se vidjeti tek kad i
meni doe vrijeme da krenem putem kojim je, nekada davno, krenuo
Maitreya.
KRAJ