SVEUILITE U RIJECI FILOZOFSKI FAKULTET NASTAVNIKI MODUL

PEDAGOGIJA MARIE MONTESSORI Seminarski rad

Studentice: Maja Arnautovi Ines Boras Nositelj kolegija: Doc. dr. sc. Kornelija Mrnjaus Andrea Lonari Klaudia Prodan
Studij: Hrvatski jezik i knjievnost (diplomski studij)

Rijeka, 2010. godina

Sadraj

1. Uvod ............................................................................................................................... 1 2. Pedagogija Marie Montessori ..................................................................................... 2 2.1. Biografija Marie Montessori ................................................................................... 2 2.2. Pedagoka naela i principi pedagogije Marie Montessori ..................................... 3 2.2.1. Razdoblja posebne osjetljivosti ..................................................................... 6 2.2.2. Samoodgoj djece ........................................................................................... 7 2.2.3. Odgajatelji u pedagogiji Marie Montessori ................................................... 8 2.2.4. Pripremljena okolina .................................................................................... 10 2.3. Montessori vrtii i kola .......................................................................................... 13 3. Zakljuak ..................................................................................................................... 16 4. Saetak.......................................................................................................................... 19 5. Literatura ..................................................................................................................... 20

1. Uvod
Tema koja se problematizira u ovome seminarskome radu je Pedagogija Marie Montessori. Bit e objanjena pedagoka naela i principi Montessori kole te kako se metode rada, koje se primjenjuju u navedenoj koli, reflektiraju na dijete, djetetovo uenje i odgoj. U radu e biti rije o jednom drugaijem pristupu djeci i samom odgoju djeteta, koji se u mnogoemu razlikuje od tradicionalnog pristupa. Cilj je ovoga seminarskoga rada ukazati na posebnosti Montessori pedagogije, prikazati drugaiji nain odgajanja djeteta, gdje dijete stavljamo u sredite pozornosti i, prije svega, potujemo ga kao odraslu osobu, upoznajemo njegov karakter. Vaan pojam metode odgoja Marie Montessori je osobnost djeteta. Nadalje emo se osvrnuti i na vanost uloge odgajatelja u njenoj pedagogiji. Djetetu se mora omoguiti slobodan razvoj, vana odgojna metoda je i samopouavanje. Sve se to odvija u dobro ureenoj sredini koja sadrava sve potrebne materijale za izvoenje odreenih aktivnosti. Ovaj e seminarski rad doprinijeti uenju nekih novih spoznaja te e potaknuti na razmiljanje o prednostima, odnosno nedostacima pedagogije za koju se zalae Maria Montessori.

2. PedagogijaMarieMontessori
BiografijaMarieMontessori1

2.1.

Jedno od najvanijih imena u povijesti pedagogije je ime talijanske odgojiteljice Marie Montessori. Roena je 31. kolovoza 1880. u mjestu blizu Ancone. Ve je kao dijete pokazivala zanimanje za tehniku struku te je i pohaala srednju tehniku kolu. Godine 1894. postala je prva ena-lijenik u Italiji. Tijekom studentskih dana, radila je kao pomona lijenica u opim bolnicama i u psihijatrijskoj klinici sa slaboumnom djecom. Toj je djeci ona nastojala pomoi tako to je izuavala znanstvene radove francuskoga lijenika J. M. Itarda i njegova uenika E. Seguina. Po zavretku studija postala je specijalist za djeje bolesti. Montessori je shvatila da je djeci zaostaloj u intelektualnom razvoju, za edukaciju i rehabilitaciju, prijeko potreban detaljno razraen pedagoki plan i program. Veliki dio svoga vremena uloila je u edukaciju odgajatelja i uitelja. U to vrijeme nije imala mogunosti nabaviti potreban didaktiki materijal, pa je lijeniki i uiteljski materijal prilagodila svojim potrebama. Tako je razvila vlastitu ideju odgoja i obrazovanja adaptiravi pritom vjebe iz svakodnevnoga ivota. Ve od prvih dana lijenike prakse surauje s doktorom Giuseppeom Montesanom. Njihovo se prijateljstvo pretvara u ljubav i ona ostaje trudna. On se ubrzo eni s drugom enom, a Maria shvaa da je uloga samohrane majke u ono vrijeme znaila kraj njezine karijere i javnog djelovanja. Stoga ona odluuje tajno roditi dijete i dati ga na uvanje jednoj obitelji na selu. Montessori je esto posjeivala svoga sina, ali nije htjela priznati da mu je majka. Kad je odrastao, majka ga je vodila na slubena putovanja i predstavljala kao svoga roaka. Uskoro joj je postao suradnik i pomonik. Cijeli svoj ivot posvetila je zastupanju prava djeteta, te je prema njezinim istraivanjima otvorena 6. sijenja 1907. godine prva Djeja kua u San Lorenzu. Tada po prvi puta radi sa zdravom djecom, djecom siromanih radnika. Nakon toga, po uzoru na taj vrti, otvaraju se i novi

U analiziranju i saimanju biografije Marie Montessori sluile smo se knjigom Philipps, S. (1999.) Montessori

priprema za ivot: odgoj neovisnosti i odgovornosti.

u Rimu, Milanu Godine 1909. u Citt di Castello organizira prvi teaj na kojem se ui o njenoj metodi za uitelje. Stvorila je posebnu pedagoku metodu u ijem je sreditu bilo dijete te je svoje prvo djelo Metoda objavila 1912. godine. Njezina je metoda prihvaena u mnogim zemljama. Godine 1929. utemeljuje AMI Association Montessori Internationale. Kada je izbio Drugi svjetski rat, otputovala je u Indiju, a faistike su vlasti spalile njezine knjige i zatvorili njezine vrtie i kole. Nakon Drugoga svjetskog rata otvaraju se nove Montessori institucije. Otada se osniva niz Montessori djejih vrtia, kola i udruenja u cijelom svijetu s ciljem promicanja njezine pedagogije. Godine 1949. Maria Montessori trei put nominirana je za Nobelovu nagradu za mir, ali ju nije dobila. Umrla je 6. svibnja 1952. godine u Nizozemskoj, planirajui put u Ganu gdje je eljela poduavati afrike uitelje. Njezin je rad nastavio sin Mario Montessori.

2.2.

PedagokanaelaiprincipipedagogijeMarieMontessori2

Djetetovu linost i njegovo dostojanstvo treba potivati, a to se prije svega oituje u pruanju slobode djetetu da se razvije u skladu sa svojim sposobnostima. Te sposobnosti dijete moe razviti samo ako osjea da ga se bezuvjetno voli te ako mu se prui odgovarajua okolina koja mu omoguuje slobodan razvoj. S obzirom da je djecu potivala i stavljala ih uvijek na prvo mjesto, Maria Montessori zalagala se da odgajatelji prue djeci ljubav, potovanje i priznanje. Radi toga, ona na novi nain definira poziciju odraslih: dijete ne smije biti podinjeno, ve mu odrasli moraju omoguiti slobodan razvoj i to na nain da ne budu previe nasilni, nego da mu prue indirektnu pomo. To je njezin revolucionarni stav. Na temelju svojih istraivanja, Montessori je uoila veliku vanost koju osjetila imaju u djejem percipiranju okoline. Preko osjetila mi komuniciramo s okolinom i stjeemo

Za ovo poglavalje sluile smo se knjigom Seitz M., Hallwachs U. (1997.) Montessori ili Waldorf?: knjiga za

roditelje, odgajatelje i pedagoge.

odgovarajua iskustva. Aktivnosti osjetila i kretanja predstavljaju sustav odnosa koji ovjeka stavlja u poloaj prema ivom i neivom svijetu pa i prema drugim ljudima. Bez toga sustava ne bi postojali odnosi meu ljudima. Ona istie pojam motorike i zalae se da se u odgoj uvede tjelovjeba i igra. Montessori duhovni razvoj povezuje s kretanjem3; djetetov se um razvija zahvaljujui kretanju. Psihikom razvoju pomau i osjetila iji se odgoj odvija tijekom samostalnog rada. Za vjebanje osjetila vrlo je vano izvoenje pokreta fine i grube motorike. Kada se povee odgoj kretanja s odgojem osjetila, onda je to Montessorijev 'put' za zdravi psihiki, tjelesni i drutveni razvoj djeteta. U pedagogiji Marie Montessori vano mjesto zauzima djeja koncentracija koju ona naziva polarizacija panje. Da bi uope dolo do koncentracije, potrebno je ostvariti odreene uvjete, od kojih je svakako najznaajniji dopustiti djetetu da samo bira to e raditi. Postoje tri stupnja koji prethode koncentraciji: "pripremne radnje" (postupno poinjanje neke aktivnosti), "veliki rad" (poetak koncentracije) te stupanj "velikoga rada" (uravnoteenost i unutarnje zadovoljstvo). Montessori smatra da koncentracija nije jednostrani intelektualni in, ve spoj snaga koje slue da se izgradi linost. To znai da su znaajni osjeaji, razmiljanja, htijenja i sam rad. Osim navedenih naela, svakako valja spomenuti i pojam slobodnoga izbora. To zapravo znai da djetetu treba omoguiti da samo odlui to e raditi. Jedino se na taj nain dijete moe neemu potpuno posvetiti. Montessori tvrdi da je slobodan izbor takoer bitan jer se djeca individualno razvijaju: naime, svako se dijete razlikuje jedno od drugoga po vlastitim sposobnostima, tempu uenja, nainu rada itd. Vano je naglasiti da slobodan izbor ne znai da dijete smije raditi sve to hoe te da moe povrno obavljati aktivnosti i skakati s predmeta na predmet. Djetetu se mora omoguiti iroki izbor posebno osmiljenoga materijala, odgajatelja koji e znati kako mu indirektno pomoi te ugodnu i mirnu atmosferu prikladnu za rad. Tek e se u takvim uvjetima dijete dobro osjeati i moi koncentrirati na odabranu aktivnost. U takvom se okruenju dijete nee bojati napraviti pogreku i moi e iskoristiti sve to mu prua slobodan izbor.

Pod pojmom 'kretanje', Montessori ne podrazumijeva uobiajenu tjelovjebu, ve filozofiju kretanja.

Principi koji ine pedagogiju Marie Montessori su: 1) dijete gledati kao cjelovitu, potpunu osobu 2) pomoi njegovom razvoju tako da mu damo prostora za slobodne odluke; pomoi mu da samostalno razmilja i djeluje 3) pruiti mu priliku da slijedi svoju potrebu za uenjem, jer djeca ne ele bilo to uiti, nego u odreeno vrijeme uiti neto odreeno (razdoblja posebne osjetljivosti) 4) pomoi mu da nadvlada potekoe umjesto da bjei od njih. Prvi princip svjedoi o tome kako dijete zauzima sredinje mjesto u njezinoj pedagogiji. Ona ga potuje, voli i shvaa potrebu za njegovim samoostvarenjem. Da bi to postigao, odrasli trebaju pomagati djetetu u razvitku, ali istovremno moraju poticati individualnost djeteta. Tek e se tada ono moi razviti u slobodnog i samostalnog ovjeka. Drugi princip govori o odnosu izmeu odgajatelja i djeteta. Odgajatelj mora omoguiti djetetu slobodu izbora tako da mu dozvoli da se sam odlui prema svojim interesima. Razlog tomu je to odgajatelj samo pretpostavlja to je za dijete dobro, dok dijete bira prema svojoj osjetljivosti. Takav se nain odgoja treba odvijati u okolini koja je prilagoena djetetovim potrebama, te u okolini u kojoj odrasli imaju ulogu prenositelja i usmjeravatelja. Trei se princip odnosi na razdoblja posebne osjetljivosti. Oni predstavljaju vrijeme osobite osjetljivosti i spremnosti za panju i uenje.4 etvrti princip takoer predstavlja Montessorijev savjet za poticanje samostalnog djelovanja djeteta, ali i podrku odgajatelja u dosljednosti i upornosti djetetovih radnji. Ona smatra da se s godinama razum i kognicija razvijaju i dobivaju na znaenju. Dijete mora nauiti preuzeti odgovornost za sebe i za svoju okolinu. Takvo e dijete biti slobodno, potencijalno zrelo i odgovorno to, po njenome miljenju, ini ljudsko dostojanstvo. Cilj njezine pedagogije je priznavanje ljudskoga dostojanstva ve u ranom djetinjstvu.

O razdobljima posebne osjetljivosti vie u iduem poglavlju.

2.2.1. Razdobljaposebneosjetljivosti5 Razdoblja posebne osjetljivosti su razdoblja u kojima je mogue uoiti posebnu djetetovu sklonost u primanju odreenih podraaja. Ona imaju specifine karakteristike: sveprisutnost: razdoblja su uoljiva kod svakoga djeteta u dobi od 6 godina i javljaju se preteno u istim vremenskim razmacima; ona se javljaju i kod djece s potekoama u razvoju, ali su vidljive izmijene preklopivost: razdoblja se vremenski preklapaju, ali u istom vremenu nemogue je u vie podruja dosegnuti najviu razinu vremenska ogranienost: pojedina se razdoblja javljaju u odreenoj dobi djeteta, a kada prou, djetetu je puno tee uiti u tome podruju uoljivost: mogue je vidjeti kako za vrijeme posebne osjetljivosti dijete ui vjetine s lakoom, s veseljem i bez puno naprezanja. Postoje razdoblja posebne osjetljivosti za razliita podruja, a to su: razdoblje posebne osjetljivosti za govor: to je jedno od najranijih perioda i traje due od drugih; dijete ui govor svoje okoline, ali bez svjesnog poduavanja i bez vlastitoga razumijevanja; primjerice, etveromjesena beba izgovara neodreene glasove koji vrijede u svim kulturama. razdoblje posebne osjetljivosti za red: osjetljivost za red se javlja kod djeteta kao osjeaj za vanjski (odnosi raznih pojava u okolini), ali i za unutarnji red (osjetilo orijentacije) razdoblje posebne osjetljivosti za uoavanje malih dijelova cjeline: u dobi od petnaest mjeseci do dvije godine djecu posebno zanimaju jako sitni predmeti; osim veih stvari, djeju pozornost privlae razni detalji; zahvaljujui perceptivnom procesu ti se dijelovi spajaju u cjelinu

Prema: Phillips, S. (1999.) Montessori priprema za ivot: odgoj neovisnosti i odgovornosti.

razdoblje posebne osjetljivosti za poboljanje osjetilnih sposobnosti: u dobi od dvije do etiri godine dolazi do uvjebavanja osjetilnih sposobnosti; djetetu treba pruiti mogunost za takvu vrstu aktivnosti jer pomou nje ono poboljava svoju stvaralaku matu

razdoblje posebne osjetljivosti za spretnost u kretanju: dijete se kree ve u majinoj utrobi, po roenju pokree noice, ruice, a kasnije puzi i ui hodati; izmeu druge i etvrte godine naui hodati uspravno i zna odravati ravnoteu; nakon etvrte godine dijete dobiva osjeaj za crtanje, pisanje, plesanje i druge sline radnje

razdoblje posebne osjetljivosti za drutveno ponaanje: za stjecanje ponaanja koja su potrebna u drutvenim odnosima znaajno je razdoblje izmeu druge i este godine.

2.2.2. Samoodgojdjece Maria Montessori je prouavala, istraivala i spoznala zakonitosti u razvoju djece. Vjerovala je da djecu treba potivati jednako kao odraslu osobu, jer je dijete otac ovjeka koji u sebi sadri sve potencijale da se razvije6. Njeno uenje govori kako bi trebalo temeljito upoznati djetetove individualne sposobnosti i karakter, i potom usmjeriti te osobine u odgovarajui odgojni pravac. Montessori veoma vjeruje u sposobnosti i elje djece te doputa da sami biraju i ue u skladu s svojim interesima. Jedan od vanijih pojmova njezine metode odgoja je osobnost djeteta, njegove sklonosti i zanimanja za odreene pojave i dogaaje. Ujedno bi cilj svakoga pedagoga trebao biti pruanje prilika djetetu da se razvije kao individua. Montessori je spoznala da je uenje individualno uvjetovano. Uenja nema bez individualne aktivnosti samoga djeteta. Odgojna poruka koju je zagovarala Maria Montessori glasila je: Pomozi mi da to uradim sam, to znai da djetetu treba pruiti indirektnu pomo za samoodgoj. Montessori svoje metode odgoja zasniva na spoznajama o razvojnim fazama djeje osjetljivosti. Da bi se zadovoljile razvojne faze, treba poi od dviju tvrdnji:

Matijevi, M. (2001.) Alternativne kole: didaktike i pedagoke koncepcije., str. 38.

1. djeca imaju priroene snage za samorazvoj 2. priroene snage aktiviraju se ako su djeca okruena povoljnom sredinom.7 Osim na samoodgoju, Montessori odgojna metoda zasniva se i na samopouavanju. Dijete se treba razvijati u skladu sa svojim sposobnostima i interesima te se tu odrasle osobe ne bi trebale odvie mijeati. Dosta se pozornosti posveuje samostalnosti i samovrednovanju djece. U svakoj fazi8 svoga razvoja dijete ima uroene unutarnje potrebe koje se pojavljuju u razliito vrijeme. Dakle, Montessori istie naelo individualnosti. Meutim za poticanje individualiziranoga odgoja nije pogodan frontalni ili grupni oblik nastave, a individualna nastava nije uvijek najbolja i ekonomina, ako uzmemo u obzir raspoloivo vrijeme i didaktike materijale.

2.2.3. OdgajateljiupedagogijiMarieMontessori U prolosti nije bilo kvalitetnoga odgoja djece. Nije se marilo za njihovu osobnost i razvitak. Njihov poloaj je bio poput poloaja ovjeka koji nema temeljnih prava. S djecom se postupalo kao da su izvandrutvena bia s kojima se moe raditi bilo to: vrijeati, kanjavati, udarati, zanemarivati, itd. Tu im je mo dalo pravilo odrasle osobe. Namijenjen im je bio zadatak pomaganja razvoja djeteta, no oni tu zadau nisu izvrili na ispravan nain. Optuba se ne odnosi samo na oeve, majke, uitelj i skrbnike, ve na cijelo drutvo koje je oduvijek bilo i ostalo odgovorno za djecu. Nakon viestoljetnih borbi, dolo je do znaajnih promjena. Odgojna naela isticala su toleranciju, blagost i razumijevanje u obiteljima, ali i u kolama. Danas je interes za djecu velik. Odrasli se sve vie prilagoavaju djeci: izgrauju se djeji parkovi, kazalita, objavljuju se djeji asopisi i knjige... Napredak do kojeg je dolo u brizi i odgoju djece treba pripisati osvjetavanju,

Matijevi, M. (2001.) Alternativne kole: didaktike i pedagoke koncepcije, str. 37. Maria Montessori utvrdila je etiri faze razvoja: prva faza djetinjstva: 0 6 god., druga faza djetinjstva: 6 12

god.; epoha mladenatva: 12 18 god., studenti i odrasli: 18 24 god.

a ne toliko poboljavanju ivotnih uvjeta. Za opeljudski razvoj vano je naglasiti psihiki, a manje tjelesni aspekt djeteta. Dijete u sebi skriva ivotnu tajnu, jer ono je spontano i neiskvareno te na taj nain moe u velikoj mjeri utjecati na socijalni ivot ljudi i njihovo razmiljanje. Vanu ulogu u razvitku djece imaju njihovi roditelji. Meutim Montessori se najvie posveuje radu uitelja te istie vanost pripremljene okoline. Svaki od tih imbenika utjee na sliku koju dijete stvara o sebi. Oni se meusobno proimaju pa takav nain interakcije konstruira odgoj dijeteta. Roditelji predstavljaju prvu okolinu koju dijete upoznaje. Oni su prvi posrednici izmeu djeteta i vanjskoga svijeta. Roditeljima je namijenjena vana misija, a to je da tite svoju djecu i vode brigu o njima. Oni su ti koji u najveoj mjeri trebaju osvijestiti vanost djeteta i pitanja koje se namee u suvremenom svijetu borba za uspostavljanje prava djeteta u svijetu. U Montessori koli uitelj nije predava, ve organizator i usmjeriva. Uitelj mora biti sposoban i dobro pripremljen za svoj posao. Dijete ne smije osjetiti da je uitelj odvie nadmoan. Uitelj i dijete moraju izmijenjivati ulogu aktivnoga sudionika i pasivnoga subjekta. U trenutku kada dijete postaje aktivno, uitelj se mora povui i dati djetetu priliku da samostalno djeluje. Uitelj predstavlja vezu izmeu didaktikog pribora i djeteta. Najprije pokazuje kako se radi s materijalom pa ako probudi zanimanje kod djeteta, ostavlja mu prostora za rad. Tada uitelj nije potpuno pasivan, ve budno opaa to dijete ini. On esto individualno radi s uenikom, ali mu ne namee svoj nain rada. Kada dijete pogrijei, on strpljivo eka i usmjerava dijete da samo otkrije svoje pogreke. Montessori odgajateljima pridaje veliku vanost, jer njihova osobnost uvelike stvara priliku za slobodan rad djece. Za odgovarajui razvoj djeteta potrebno je osigurati pripremljenu okolinu (sredinu). Ta okolina sadri razvojni materijal primjeren razliitim stupnjevima djejeg razvoja. Sredina se odnosi na posebna razdoblja ivota djeteta kada ono usmjerava pozornost na one elemente stvarnosti koji odgovaraju njegovim tadanjim razvojnim potrebama.

2.2.4. Pripremljenaokolina Pripremljena okolina je ona okolina koja djetetu prua sve to odgovara njegovim potrebama i to mu je nuno za dobru tjelesnu i duevnu prilagodbu. Vrlo je vano da prostor bude ureen prema odreenim kriterijima. Prostor mora sadravati lijepe slike koje prikazuju prirodu, zaviaj, prizore iz svakodnevnoga ivota itd. Djeci treba omoguiti dovoljno prostora za hodanje, plesanje, skakanje i za sline aktivnosti. Na podu je oznaena elipsa koja slui manjoj djeci za vjebanje hodanja u ravnotei. Zanimljivo je istaknuti da je prostor ukraen biljkama i da se u njemu nalaze i ivotinje. O jednima i o drugima brinu se kako odgajatelji tako i djeca. Poeljno je da u blizini bude vrt gdje e biti mogue uzgajati biljke. to se tie stolova i stolica, oni moraju svojom veliinom biti primjereni djejem rastu i njihovoj snazi, a za radne se povrine koriste stolovi i maleni tepisi. Idealno bi bilo da djeca u Montessori prostoriji mogu koristiti tekuu vodu za pranje kuhinjskoga posua i za druge poslove u domainstvu. Zapravo, najvanije pravilo u Montessori prostoru glasi: Nakon bavljenja nekim priborom potrebno ga je vratiti na isto mjesto na kojem se nalazio i dovesti ga u isto stanje u kakvom je zateen, kako bi i drugo dijete koje ga poslije odabere moglo njime stei potrebne vjetine i znanja.9 Takoer su i za didaktiki pribor postavljena vrlo stroga pravila. Prije svega, rije je o priboru koji je izraen na poseban nain i koji mami djecu na rukovanje. U izradi pribora Mariji Montessori je pomogao Albert Nienhuis koji je izabrao drvo, metale, ljepila, boje itd. Postoje etiri kriterija za odabir pribora kod pojedinih vjebi, a to su: njegova dostupnost (stavlja se na otvorene police, kako bi ga dijete moglo vidjeti i samo uzeti), poticanje aktivne djetetove djelatnosti (dijete razmilja, koristi ruke, osjetila...), primjerenost potrebama i sposobnostima djeteta (treba pratiti razvojne potrebe djeteta; pribor se koristi na nain da vodi dijete od lakega prema zahtijevnijem zadatku) te mogunost uoavanja pogreke u radu (dijete mora samo uoiti svoje pogreke i ispraviti ih). Osim to treba biti lijepih i skladnih boja, sav pribor mora uvijek biti ist i uredno pospremljen. Treba naglasiti da se u prostoru nalazi po jedan primjer svakog pribora, pa se dijete, ako se eli baviti priborom koji trenutno ima netko drugi, mora strpiti i pronai neki drugi predmet. Na taj nain dijete ui rjeavati probleme jer shvaa da ne moe u svakom trenutku dobiti sve ono to eli. Svaki pojedini predmet ima svoje posebno mjesto koje

10

se moe promijeniti jedino u dogovoru s djecom. Sve to je potrebno za jednu vjebu nalazi se u jednoj kutiji ili koari kako bi se odjednom moglo uzeti i koristiti. Ako se predmet sastoji od vie dijelova, oni moraju biti sloeni na specifian podmeta koji dijete moe lako nositi. Dijelovi pribora trebali bi biti sloeni po istoj boji jer se time djetetu olakava snalaenje. Takoer, pribor je posloen prema redoslijedu radnji koje se njime mogu izvoditi. Kao to smo ve prethodno rekli, Montessori pribor mogue je podijeliti u nekoliko skupina: pribor za vjebe iz praktinoga ivota, za poticanje osjetilnih sposobnosti, za poticanje govora, za vjebe iz matematike te onaj potreban za kozmiki odgoj. Ureeni prostor i didaktiki pribor, dakle, potiu dijete na individualni rad. Tako na primjer u prvom jutarnjem bloku dijete samo bira materijal i nosi ga iz ormara na radno mjesto. Valja spomenuti da poetak za jutarnji rad nije strogo odreen, ve djeca ulaze u uionicu izmeu 8.00 i 8.30 sati. Dijete e se baviti isplaniranim radom ovisno o svom raspoloenju i zainteresiranosti. Kada shvati da je dolo do zasienja, dijete e vratiti pribor u ormar, a prije nego to zapone drugu aktivnost uzet e si kratki odmor. Nakon prve faze dnevnog rada (tzv. "slobodni rad") slijedi drugi dio, a to je zajednika razredna nastava. Uitelj promatra samostalni rad djece i uoava to bi moglo postati predmetom zajednike aktivnosti. U ovom drugom bloku rada organiziraju se razni izleti, posjeti muzeju, sportske i glazbene aktivnosti, a izvrava se i religijska nastava. Svakako ne treba zanemariti ulogu odgojitelja koji, kao uostalom i svi odrasli, moraju biti svjesni svojega ponaanja jer predstavljaju uzor djeci. Odgojitelj mora znati prepoznati razdoblja posebne osjetljivosti kod djeteta. On treba opaati naklonosti pojedinoga djeteta, njegove kontakte i probleme s drugom djecom, strahove, koncentraciju, ustrajnost, navike u jelu, odnose s obitelji, probleme s odreenim priborom, ponaanje pri odlasku i dolasku, govorni razvoj i uitak u govoru itd. Odgojitelj mora biti vesela, njena, paljiva, strpljiva, ista i uredno odjevena osoba. On ima povjerenje u djecu, poznaje djeje potrebe na koje se trudi odgovoriti te je svjestan da i sam moe katkada pogrijeiti. Vano je naglasiti da odgojitelj svoju ulogu istinski proivljava. Ono u emu se moda razlikuje od ostalih odgojitelja jest injenica da Montessori odgojitelj ne kanjava i ne pohvaljuje jer ovdje dijete ne grijei. Dijete ini greke dok ne doe do

9

Phillips, S. (1999.) Montessori priprema za ivot: odgoj neovisnosti i odgovornosti., str. 61.

11

odreenog stupnja razvoja, pa ga stoga ne valja kuditi. S druge pak strane, ispravan rad oznaava samo da je dijete dostiglo potrebnu razinu razvoja, stoga ga ne treba hvaliti. Osobnu pripremu odgojitelja ine razvijanje stabilnosti linosti i dosljednost u ponaanju, njegovanje izgleda te komunikativnost. Strunu pripremu sainjava stjecanje znanja o sebi samome kao ovjeku, o razvojnim stupnjevima djeteta, o Montessori priboru i nainima na kojima se koristi, potom opaanja razvojnoga stupnja djeteta te odreivanje stupnja koncentracije za rad. Potrebna je i unutarnja priprema za rad. Odgojitelj mora razviti: smjernost u kontaktu s djecom jer on nije neto vie od djeteta, strpljivost kako bi se dijete ugodno osjealo, prihvaanje jer djecu treba prihvatiti sa svojim vrlinama i manama, potovanje kao temelj zajednike suradnje, jednaku brinost za sve te treba usavriti svoje ponaanje do uzornosti, jer oni su osobe u koje se djeca ugledaju. Najvaniji zadaci koje Montessori odgojitelj nikako ne smije zanemariti su: ouvanje pribora i reda u pripremljenoj okolini pomaganje u samoizgradnji djeteta poznavanje pribora i naina na koji se oni mogu upotrijebiti nadziranje radnoga ugoaja pokazivanje vjebi i naina koritenja pribora indirektno upletanje potovanje djeje koncentracije ohrabrenje.

12

2.3.

Montessorivrtiiikola

Maria Montessori razvila je metodu odgoja i obrazovanja namijenjenu predkolskoj i osnovnokolskoj djeci. U osnovi te metode nalazi se sama aktivnost djeteta. Zahvaljujui odgajatelju i posebnoj pripremljenoj okolini, svako dijete ui i napreduje prema vlastitim mogunostima. Montessori smatra da dijete ima priroene sposobnosti za vlastiti razvoj te je traila od odraslih da ne ometaju djeji samorazvoj. Montessori metoda je indirektna metoda pouavanja. Individualni oblik rada najea je metoda uenja. Postoje mjeovite skupine razliite dobi: od 3 do 6 godina u predkolskoj grupi te od 6 do 9 i od 9 do 12 godina u kolskoj grupi. Odnosi meu djecom su uzorni, jer mlai ue od starijih, a starija djeca utvruju znanje pomaui mlaima. Djeci je omogueno da prate vlastiti tempo rada i da znanje utvruju ponavljanjem. Samomotiviranje javlja se kao posljedica osobnog razvoja. Vano je k tome dodati kako oni sami ue na temelju svojih pogreaka, odnosno na temelju svojega iskustva, sami stvaraju pojam o tome kakva disciplina je poeljna, a kakva nije te im je data sloboda biranja razliitih aktivnosti. Naglasak je na konkretnim dogaajima i pojmovima kako bi ih mogli povezati s realnim ivotom. Djecu se potie na samostalno razmiljanje, otkrivanje i neovisnost. Tako djeca razvijaju osjeaj uspjeha i ponosa na svoj trud i rad, osjeaj povjerenja u sebe i druge, osjeaj dobrote i radosti. Logino je da e takva djeca imati i vee samopouzdanje i samopotovanje. U Hrvatskoj postoje Montessori vrtii10. Oni, naravno, odgajaju djecu prema naelima i teorijama same pedagogice. Neki od ciljeva takvih vrtia jesu: radost uenja, samomotivacija, samodisciplina, samopouzdanje, sposobnost rjeavanja problema, ljubav prema redu, koncentracija panje, odgovornost... Tijekom boravka u vrtiu djeci je omogueno sudjelovanje u raznim programima poput uenja stranih jezika, njegovanja glazbene i likovne umjetnosti, izrada modnog nakita, dramska i lutkarska radionica, individualna ili grupna logopedska terapija, sudjelovanje u portskim, plesnim i jo mnogim drugim programima. Vrti tei postii obiteljsko okruenje tako da se djeca, a i odrasli, meusobno uvaavaju. Obitelj takoer ima vanu ulogu u Montessori vrtiu te ih se nastoji aktivno ukljuiti u provedbu vrtikog programa (zajedniko

10

Djeji vrti Montessori, http://www.montessori.hr/

13

sudjelovanje u raznim sveanostima i seminarima). Obitelj, odgojitelji i uitelji trebali bi zajedno sudjelovati u ivotu mladog bia i pruiti mu potovanje, ljubav i priznaje. U Hrvatskoj su Montessori vrtii otvoreni od 1991. godine. Postoje 15-ak takvih vrtia, a neki od njih su: Sreko, Montessori u Zagrebu, Sunev sjaj-Nazaret u akovu. Cijena jednog takvog vrtia je oko 1 700 kuna mjeseno. Dijete moe pohaati Montessori kolu ak i ako nije ilo u Montessori vrti. Montessori kole se istiu po svojoj velikoj fleksibilnosti i sposobnosti za vlastiti napredak. Maria Montessori je detaljno opisala primjenu svoje metode za djeji vrti i za prva etiri razreda osnovne kole, dok za vie razrede osnovne kole njezina metoda nije potanko razraena. Cilj Montessorijine pedagogije jest omoguiti djetetu slobodan razvoj i zadovoljiti njegove potrebe u odreenom ivotnom razdoblju. Primjerice, dijete na satu tjelesnog odgoja samo bira kako e se igrati, koje e sprave koristiti i sl. Montessori kole organizirane su tako da je u jednom razredu mogue imati djecu razliitih godita. Uenici sami biraju razrede i imaju mogunost velike mobilnosti, jer glavna Montessori ideja je da se razredi stvaraju samostalno. Uitelj mora omoguiti ueniku da individualno radi, ali ga pritom usmjerava. On nije u prvome planu, jer dijete na poetku sata samo odluuje to e i kako raditi. Pristup Montessori koli je induktivan, to znai da djeca ue polazei od konkretnih pojmova i vlastitih iskustava. Pri uenju djeci pomau nastavni materijali koji vode uenike do rjeavanja zadataka. Materijali u Montessori uionicama grupirani su na nain da postoje: materijali za vjebe iz svakodnevnoga ivota materijali za vjebanje osjetila materijali za vjebanje govora i jezika materijali za vjebanje matematike materijali za kozmiki odgoj.

Takoer, Montessori kole posjeduju nove tehnologije koje su uvrtene u kolske programe, ali im se ne posveuje cijelo djeje slobodno vrijeme. to se tie ocjenjivanja, primjenjuje se klasino ocjenjivanje, ali se daju i dodatna objanjenja o uenikovu nainu rada (koncentriranost, samostalnost, organiziranost i sl.) i o njegovom socijalnom ponaanju (komunikativnost, otvorenost prema drugima, tolerantnost i sl.). Prilikom ocjenjivanja i planiranja vlastitih aktivnosti sudjeluje i samo dijete. Ocjene se biljee za potrebe uenika, roditelja i kole. U
14

dokumentaciji za praenje djetetove aktivnosti oznaeni su ciljevi koje dijete treba postii. Uitelj, uz pomo roditelja, procjenjuje je li dijete savladalo odreenu vjetinu ili mu je potrebno jo vjebanja. Ako se ustanovi da je djetetu potrebno dopunsko vjebanje, uitelj to ne namee, ve omoguava ueniku da to sam shvati. Radi praenja svakoga pojedinog djeteta vana je suradnja uitelja i roditelja. Ovakvom koncepcijom rada svako dijete ima mogunost razviti sve svoje potencijale i postati neovisna i sigurna osoba. Vjetine i znanja nauena kroz Montessori kolu, pomoi e djetetu da djeluje efikasnije, da bude paljivije, da se koncentrira i nae rjeenje u svakoj ivotnij situaciji. Godine 2003. otvorena je u Zagrebu Montessori kola. Dobila je ime po barunici Dde Vranyczany koja je prva utemeljila Montessori ustanovu u Hrvatskoj, a to je bio vrti u Zagrebu, 1934. godine. Osnovnu Montessori kolu barunice Dede Vranyczany pohaaju i djeca s posebnim potrebama. kola je posebna zbog svog individualnog pristupa u usvajanju programa ter ranom uenju stranih jezika. Uenici imaju cjelodnevni boravak, a plaaju ga 1 750 kuna mjeseno. Moemo postaviti pitanje, moe li si jedna prosjena hrvatska obitelj to priutiti. Je li cijena ili neupuenost ili pak nepovjerenje u alternativne kole uzrok nedovoljne posjeenosti Montessori vrtia i kola?

15

3. Zakljuak
Iz pedagogije Marie Montessori moe se nauiti da osim tradicionalnog pristupa uenju odgoju i obrazovanju djece, postoje i drugi vrlo uinkoviti alternativni pristupi kao to je primjerice Montessori pedagogija. U provoenju alternativnih pristupa (u ovome sluaju Montessori pedagogije) djeca lake ue i s vie motivacije za rad jer rade ono to oni ele i kada ele (npr. kada im se ne ui matematika, izabiru drugi predmet kojim e se baviti, za koji u tom trenutku imaju vie motivacije). S druge strane, smatramo da ovakav pristup jo uvijek ne moe zamijeniti tradicionalni pristup. Djeca u tim godinama ne mogu samostalno odluivati to je za njih dobro uiti i u kolikoj mjeri. Mora ipak postojati odrasla osoba koja e im prenijeti neke injenice i time im proiriti znanje. Nau bismo djecu upisale u Montessori vrti, a to se tie kole ipak bismo se odluile za tradicionalnu. Montessori vrti bi dobro odgovarao godinama predkolskog djeteta jer im je tada potrebno to vie kretanja i motorikih sposobnosti. Dananja osnovna kola bi ipak trebala obuhvatiti mnogo vie nego Montessori kola. Odgoj koji je Maria Montessori svojom metodom inicirala temelji se na povjerenju i ljubavi kao izrazu potivanja ljudske osobe, osobito u razvojnoj dobi. Potivanje je osnovna vrijednost ovoga svijeta. Dijete ui, odnosno shvaa svijet oko sebe iako nije toga svjesno. Ono to dijete upoznaje i radi prelazi iz podsvjesne na svjesnu razinu. Time se u njemu otvara izvor radosti, dostojanstva i ljubavi.11 U njima se moe prepoznati prva naznaka odgojno-obrazovne metode koja je bila revolucionarna u to vrijeme. Nije teko zakljuiti da metoda Montessori predstavlja dalekoseni zaokret. Za djetetov odgoj nije vana samo poduka odrasle osobe, nego je bitno da se dijete samo dokae, da postane neovisno o drugome, te da vlastitim postupcima uspije doi do cilja, odnosno da samo ui na vlastitim pokuajima i pogrekama. U trenutku kada dijete pogrijei, nastupa uitelj te ga usmjerava da doe do pravog odgovora, ali mu pri tom ne namee svoj nain rada. To je velika prednost jer dijete ipak samostalno dolazi do novih spoznaja i zakljuaka. To bi se trebalo ve primjenjivati u ranijim godinama djetetova ivota jer su te godine kljune, tada dijete

11

Hoblaj, Alojzije, Marie Montessori// asopis Dijete i drutvo, Ministarstvo obitelji, branitelja i meugeneracijske

solidarnosti, godina deveta, br. 2/ 2007.

16

postaje samostalno: hoda, govori misli, odluuje samo o tome to e uraditi. Upravo to potvruju metode rada Montessori kole. U Montessori koli pozitivno je to uitelj esto pojedinano radi s uenikom, dok u tradicionalnoj koli uitelj se vie usmjerava na cijelu grupu (razred) i pojedinca ocjenjuje u odnosu na grupu. Prednost je to se djetetov um razvija putem osjetila na temelju iskustava, dok je u tradicionalnoj koli dijete esto pasivan slua, primatelj ve gotovih injenica. Kada govorimo o prostoru, dobro ureena okolina potie djecu na rad, te stvara kod djeteta osjeaj za red i organizaciju. U dobro ureenoj sredini, tj. uionici nalazi se po jedan primjer svakog pribora to znai da uenik mora ekati na red dok drugo dijete ne zavri s radom. Time se razvija strpljivost u djeteta. Maria Montessori se zalae da treba temeljito upoznati djetetove individualne sposobnosti i karakter i potom usmjeriti te njegove osobine za ono za to ima vie afiniteta, a ne da polazi neku kolu koja mu moda ne ide, za koju nema afiniteta, a ni interesa. To se dogaa u tradicionalnim kolama gdje veina djece s 14 godina ne zna to im se svia, to bi radili u budunosti, te im se uglavnom nameu elje roditelja. Dobro je to se u Montessori koli, uz objanjenje o djetetovu radu, koristi i klasian nain ocjenjivanja i to se prilikom praenja napretka djeteta konzultira s roditeljima. Dijete samo sudjeluje u procjeni svoga znanja za razliku od tradicionalnih kola gdje toga nema. Ocjenjuje se u odnosu na sposobnosti svakog pojedinanog djeteta. Sama ocjena moe biti i prednost i nedostatak. Dijete e tako znati za koju je ocjenu bilo njegovo znanje te e se moi orijentirati i podii svoje znanje na neku viu razinu. Dakle, ocjena moe biti motivacija za uenje. S druge strane, klasian nain ocjenjivanja moe biti i nedostatak jer djetetu moe ruiti samopotovanje. U Montessori koli dijete bira samo to e raditi, ali ono u toj dobi moda ne moe ispravno odluiti to je najbolje za njega, pa je vie puta potrebno da uitelj o tome odlui. Prema tome, to bi moglo biti i nedostatak ove kole. Moe se spomenuti jo i to da dijete preko udbenika i slinih materijala, koji se koriste u tradicionalnoj koli, usvaja vie injenica potrebnih za vie razrede i u veoj mjeri proiruje svoje znanje. Zahvaljujui naizgled jednostavnom didaktikom materijalu, kod djece koja ga savladavaju razvija se izvrstan matematiki i induktivni nain razmiljanja koji im pomae u daljnjem kolovanju i ivotu. Montessori metoda podrazumijeva uenje pomou posebno izraenih Montessori didaktikih materijala za matematiku, jezik, kozmiki odgoj (priroda i drutvo, zemljopis, povijest, biologija, povijest umjetnosti) uz pripremljenog uitelja i
17

pripremljenu okolinu u kojoj dijete radi. Puko usvajanje injenica ne postoji u Montessori koli djeci se pomae shvatiti korelacije pojmova te sami dolaze do zakljuaka. Svi Montessori vrtii i kole koriste ista naela koja je postavila Maria Montessori, koriste se istim didaktikim priborom koji se proizvodi u nekoliko tvornica u zapadnoj Europi i SAD-u, slinim namjetajem i rasporedom u uionicama bez obzira gdje je kola zemljopisno smjetena. Cilj Montessori metode je njegovati djeju osobnost, indirektno potiui interes za razliita podruja, a uenje zadrati prirodnim procesom. Potuje se ritam svakog djeteta u usvajanju znanja, bilo da se radi o nadprosjeno inteligentnom ili djetetu s posebnim potrebama. Djeca se navikavaju pomagati mlaima, ue od starijih uenika i potuju meusobne razlike bez obzira na njihovo porijeklo (rasno, nacionalno, vjersko). Prema jednoj studiji, objavljenoj nedavno u uvaenom asopisu Science, proizlazi da su djeca, koja su odgojena i obrazovana u kolama Montessori, kreativnija od ostalih i da pokazuju vee sposobnosti za socijalizaciju u odnosu na svoje vrnjake iz drugih kola.

18

4. Saetak
U ovome se seminarskome radu predstavila pedagogija Marie Montessori. Svako je dijete svijet za sebe, individua koju treba upoznati, prilagoditi joj se i truditi se da uspije u svemu to radi, usmjeriti ga na najbolji mogui nain. U radu se govorilo o biografiji Marie Montessori, te openito o njenoj pedagogiji, koja se zasniva na reenici Pomozi mi da to uradim sam. Nadalje je bilo rijei o pedagokim naelima i principima koje zastupa, odgajanju djece i samoj ulozi odgajatelja koji je od velike vanosti za dijete, te na posljetku, o djetetovu okruenju. Objasnili smo obiljeja Montessori kole i ideje koje svaki uitelj moe primijeniti u svome radu. Osnovna naela pedagogije i psihologije Montessori mogu se kratko saeti. Dijete valja promatrati kao nadareno bie ija je osobnost usklaena u svim njezinim dijelovima; dijete je cjelovita i autonomna osoba. Prema tome, valja djetetu pruiti primjerene prilike da bi ono, zahvaljujui tome, moglo postati svjesno svojih potreba za uenjem i djelovanjem.

19

5. Literatura

1. Hoblaj, A., (2007). Maria Montessori, Dijete i drutvo, Ministarstvo obitelji, branitelja i meugeneracijske solidarnosti, br. 2, 2. Matijevi, M., (2001). Alternativne kole: didaktike i pedagoke koncepcije, Zagreb: Tipex 3. Montessori, M., (2003). Dijete: tajna djetinjstva, Jastrebarsko: Naklada Slap 4. Philipps, S., (1999). Montessori priprema za ivot: odgoj neovisnosti i odgovornosti, Jastrebarsko: Naklada Slap 5. Seitz, M., (1997). Montessori ili Waldorf?: knjiga za roditelje, odgajatelje pedagoge, Zagreb: Educa 6. Internet izvori: Osnovna Montessori kola u Zagrebu, http://www.montessoriskola.hr/stranica.htm, pristupljeno: 10.4.2010. Maravi, J., Pedagogija Marie Montessori,http://cms.skole.hr/nastavnici/ucionica?news_id=235, pristupljeno: 09.4.2010.

O biografiji Marie Montessori, http://www.infed.org/thinkers/et-mont.htm, pristupljeno: 09.4.2010. Montessori metoda, http://www.montessori.edu/, pristupljeno: 09.4.2010.
Djeji vrti Montessori, http://www.montessori.hr/, pristupljeno: 12.4.2010. Sreko privatni Montessori djeji vrti, http://www.srceko.com/montessori.php: 12.4.2010.

20