Triplex

Coiillmuni

NASLOV IZVORNIKA

Drago Roksandic TRIPLEX CONFINIUM ili o granicama i regijama hrvatske povijesti 1500-1800. Copyright by Barbat, 2003.
IZDAVA

Barbat Zagreb, Nova Ves 77b

ZA IZDAVAA

Prof. Vladimir Stokalo

UREDNIK

Prof. dr. sc. Drago Roksandic

RECENZENTI

Prof. dr. sc. Mira Kolar Prof. dr. sc. Nenad Moacanin Prof. dr. sc. Nika Stani
LEKTOR

Prof Jadranka Brnic

GRAFIKO OBLIKOVANJE

Draen Toni
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica - Zagreb UDK 94(497.5)"15/17" ROKSANDIC, Drago Triplex Confinium ili 0 granicama i regijama hrvatske povijesti 1500-1800. ; -Zagreb : Barbat, 2003. (Homines, tempora, loci) ISBN 953-181-051-6 1. Hrvatska povijest Novi vijek 430512127 GRAFIKA PRIPREMA

Durieux d.o.o., Smodekova 2, Zagreb

TISAK

Sveuilina tiskara d.o.o., Zagreb

Drago Boksndi

Triplex Confinium
ILI O GRANICAMA I REGIJAMA HRVATSKE POVIJESTI 1500-1800.

ZAGREB, 2003.

Objavljivanje ove knjige potpomogli su Ministarstvo znanosti i tehnologije Republike Hrvatske Ministarstvo kulture Republike Hrvatske

Ilustracija na presvlaci: POGLED NA KRAJ IZMEU TURNJA I KARLOVCA (Ljubaznosu Hrvatskoga dravnog arhiva. Sign. B.II.i iz 1195. godine)

Sadraj

Predgovor I. PREDMET, PRISTUPI, METODE

1. Triplex Confinium izmeu mikro- i makrohistorije 2. Natrag k pojmovlju: Confinia ... Kraine, mejastva, kotarenya ...

II.

LJUDI I PROSTOR
1. Prostor tromee: varijacije na temu o Dinari 2. Ljudi i prostori Like i Krbave 1712. godine: Conscriptio terrenorum et hominum beeder graffschafften Lica vnd Corbavia (1712.)

III. PERCEPCIJE I STEREOTIPI

1. S toj an Jankovi u Morejskom ratu ili o uskocima, robovima i podanicima 2. J. W. Valvasor i J. Rabatta o Hrvatskoj vojnoj krajini 1689. i 1719. godine: Percepcije, stereotipi i mentaliteti na tromei u komparativnoj perspektivi (u suradnji sa Sanjom Lazanin)

IV. KARTE
Geotektonska struktura jugoistone Europe Podunavski, jadranski i egejski sliv i glavna razvodnica Funkcionalne veze dinarskog planinskog prostora i okolnih nizina u srednjem vijeku Putna mrea u Hrvatskoj i susjednim zemljama od antike do novog vijeka Osmansko Carstvo i njegovi susjedi, 1389-1913. Migracije junoslavenskih naroda od 15. do 18. stoljea Granice mletakih posjeda na istonoj jadranskoj obali, 15-18. stoljee

Toponimi Hrvatske krajine registrirani u vojnokrajikom popisu iz 1573. godine Upravna organizacija prostora pod habsburkom, mletakom i osmanskom vlau u drugoj polovici 16. stoljea Sandak Lika-Krka 1606. godine Srpska patrijarija prema defteru Crkvene kancelarije, 1640-1655. Franjevaka provincija Bosna Srebrena 1729. godine Toponimi kod Valvasora (1686) i Rabatte (1719) u Karlovakom generalatu (Hrvatskoj i Primorskoj krajini) Vojno-upravna organizacija Dalmacije 1699-1797. Prostor tromee 1700. godine Plaena vojska Karlovakog generalata 1709. godine ( po izvjeima J. Rabatte) Kapetanije Karlovakog generalata 1712-1746.

viii ix x xi xii xiii xiv xv xvi xvii

Summary Izvori i literatura DODACI

1. Vanija predavanja, izlaganja na skupovima i kolegiji na teme Triplex Confiniuma (1992-2003.) 2. Znanstveni suradnici u inicijativama Meunarodnog istraivakog projekta Triplex Confinium (1996-2003.) 3. Konferencije, kolokviji i izlobe Meunarodnog istraivakog projekta Triplex Confinium 4. Publikacije Meunarodnog istraivakog projekta Triplex

205 207

229 235 239

Confinium
5. Tekue inicijative Meunarodnog istraivakog projekta Triplex

241 243
245

Confinium Kazalo

Pisac, profesionalni povjesniar, vjerojatno ne moe izbjei osjeaju nelagode u trenutku kada sam itateljstvu treba predstaviti svoje djelo. Takav je osjeaj nuno jo vei kada je miljenja da svojom knjigom ima struno to novoga rei moda i na nov nain o predmetu svog rada. Nevolja je u tom to pisac istovremeno obino dobro zna i to jest napravio i to nije onako kako je htio, pa oklijeva bilo to dodati rukopisu upuenu u tisak. Ovo je knjiga nastala radom u Meunarodnom istraivakom projektu Triplex Confinium. Stoje Triplex Confinium, kako je nastao, ime se sve bavio, bavi i ima namjeru baviti, mogue je saznati i iz ove knjige, a jo vie iz drugih publikacija realiziranih u Projektu. Mnoge je obavijesti mogue dobiti i na Internetu na raznim adresama. 'Branei' ovu knjigu, htio bih iskazati nekoliko profesionalnih 'opravdanja'. U hrvatskoj je historiografiji malo meunarodnih istraivakih projekata. Malo je multi- i interdisciplinarno orijentiranih. Malo ih je istovremeno otvorenih i za vrhunske strunjake kao i za znanstvene novake i studente postdiplomskog studija. Nema ih mnogo inovativno definiranih, glede predmeta, pristupa, metoda i tehnika rada itd. Sve to Triplex Confinium od osnutka hoe i ustrajno nastoji ostvariti sada ve sedmu godinu. Budui da sam inicirao ovaj projekt a imam namjeru drati ga otvorenim manje, vie do kraja svoga radnog vijeka smatrao sam potrebnim pokuati oblikovati svojevrsnu Zwischenbilanz, to je mogue vie u monografijskoj formi i ponuditi je Nakladi Barbat. To je kua u kojoj suraujem kao vanjski urednik od njezina osnutka i to kao urednik jedne inovativno usmjerene biblioteke Homines, tempom, loci. Otkako je ta biblioteka utemeljena, nastojao sam je drati otvorenom u granicama svojih mogunosti takvim djelima u hrvatskoj historiografiji. Red je bio da poslije toliko ureenih knjiga i sam ponudim jednu, koja e pokuati slijediti inicijalna naela. Knjiga Triplex Confinium ili o granicama i regijama hrvatske povijesti 1500-1800. stvorena je sa ciljem da to cjelovitije izloi projektnu istraivaku problematiku. To je monografijska strana njezina sadraja. S druge strane, ba zato to ukljuuje razliite vidove dosad obavljenih istraivanja, Triplex

Confinium... nuno je itati kao work-in-progress. S tree strane, ona je osobno svjedoanstvo o jednom uistinu kolaborativnom projektu, a to me je ponukalo unijeti sadraje kakve danas zagovara intelektualna egohistorija. Ovo je ponajvie knjiga o granicama i regijama hrvatske povijesti ranoga novog vijeka, dodao bih, u euromediteranskom obzorju. Siguran sam da neu biti patetian kada kaem daje cijelo moje profesionalno istraivako iskustvo zapoeto 1978. godine ponajvie neprekinuti dijalog o granicama i prostorima hrvatske povijesti u posljednjih pola tisuljea. Imao sam uistinu sreu raditi magisterij o Senju i Primorskoj krajini krajem 17. i poetkom 18. stoljea.1 Kaem 'sreu'jer mije taj rad temeljen na brojnim arhivskim istraivanjima u Beu i Zagrebu olakao shvatiti vanost granica i 'razmrvljenosti' hrvatskog prostora u to doba, bilo daje rije o ljudskim svakodnevnicama ili o nastojanjima da se o njegovoj budunosti misli 'alternativno' (Senjanin Pavao Ritter Vitezovi). Danas bih mogao rei da se u meni ve tada oblikovala potreba za 'policentriki strukturiranim' pristupom temama hrvatske povijesti ranoga novog vijeka, tj. d a j e Triplex Confinium mentalno i intelektualno nastao u to doba. Ve tada sam hrvatsku povijest ranoga novog vijeka shvaao prije svega kao povijest granica i regija. U toemu je to za mene ostala do danas, iako se i hrvatska historiografija kao i sve druge nacionalne historiografije u Srednjoj i Jugoistonoj Europi ustrajno trudi 'konstruirati' centralitetni model interpretacije nacionalne povijesti. Nastao je s uvjerenjem da se temeljne civilizacijske i kulturne vrijednosti hrvatske nacionalne moderne moe ponekad i bolje istraiti kada se najprije definiraju iri, prije svega euromediteranski, konteksti promjena u hrvatskoj povijesti i kada se potom sredite istraivake pozornosti pomjeri sa sredita nacionalno-integracijskih i modernizacijskih procesa na njegove periferije, tj. granice i regije. Kada se ovo pitanje dosljedno izvede do svih svojih implikacija, moe se zakljuiti da je u hrvatskoj nacionalnoj moderni malo toga to ne bi imalo granine i/ili regionalne konotacije. Poimo od samog Zagreba, epicentra integracijskih procesa u modernoj hrvatskoj povijesti, koji je i sam, od svoga srednjovjekovnog nastanka, grad na granici. U ranom novom vijeku prostorno je to manje bilo izraeno u odnosu prema Osmanskom Carstvu, a vie prema Svetom Rimskom Carstvu. Kasnije su se osmanske granice odmicale od Grada, ali je potonja granica 'zauvijek' ostala na Sutli i Kupi. U svakoj je europskoj povijesti ranoga novog vijeka grad jedan od najpouzdanijih pokazatelja modernosti. U hrvatskom ih je prostoru i tada bilo razmjerno mno1 Drago Roksandi. Bune u Senju i Primorskoj krajini (1719-1722). u Radovi Instituta za hrvatsku povijest Sveuilita u Zagrebu. Vol. 15. Zagreb, 1982, 33-106.

go, to god mislili o njihovu urbanitetu. Meutim, velika je veina tih gradova bila na rubovima hrvatskog prostora, tada silno naglaenima habsburkim, mletakim i osmanskim imperijalnim granicama. Bio je to sluaj Varadina, ali i Karlovca te Rijeke. Slino se redom moe rei i za gradove 18. i 19. stoljea na Dravi, Dunavu, Savi i Uni, odreda gradove na granici. Stari gradovi du obale Jadranskog mora i na otocima isto su tako bili na razliite naine gradovi na granicama. Ne bih se na ovom mjestu uputao u daljnju argumentaciju jer mislim da su i ove varijacije na teme hrvatske urbane historije ranoga novog vijeka dostatne za potkrijepu pristupa za koji se zalaem. Mnogo se toga u meuvremenu dogodilo to je i moj ivot i moje profesionalne djelatnosti usmjeravalo u raznim smjerovima. (Nerijetko sam i sam imao osjeaj da osobno ivim iskustvo Triplex Confiniuma). Ipak je temeljni interes ostao neizmijenjen. Kada sam se naao u poloaju da sam u takav projekt sam mogao ui, priliku sam nastojao iskoristiti. Sve to sam kasnije profesionalno radio bila su prije svega nastojanja da se teme hrvatske povijesti, koje su mene zanimale, 'prepozna' u svim njihovim historiografski vanim kontekstima. U tim sam 'prepoznavanjima' istovremeno uvijek nastojao pronai teme kojima bih se sam mogao baviti, a nita manje i one koje bih kao sveuilini nastavnik mogao sugerirati drugima, neovisno je li rije o seminarskim radovima u redovitoj nastavi, doktorskim disertacijama ili projektnim zadacima. Poslije etvrt stoljea takva rada, u kojem rad u Triplex Confiniumu ima posebno mjesto, imam osjeaj i daje neto uinjeno 'iza' mene i daje mnogo vie neuinjenog, a poticajnog, 'ispred' mene. Poslije svega napisanog izlino je rei da mnotvu kolegica i kolega, svojih suradnika u Triplex Confiniumu, dugujem i profesionalnu i usudio bih se rei, prijateljsku zahvalnost. Malo to od onoga to sam htio napraviti bi bilo izvedivo bez suradnje sa svima onima koji su na razliite naine profesionalno bili 'pozvani' raditi u Triplex Confiniumu. To se ponajprije odnosi na moje zagrebake studente, danas skoro beziznimno znanstvene novake i profesionalne historiare u raznim statusima. Bilo daje rije o istraivanjima ili oproject-managementu, terenskim ekspedicijama ili ureivanju publikacija itd., u Triplex Confiniumu nikada nije nedostajalo snaga izii na kraj s naumljenim. Redovitim raspravnim strunim sastancima u Zavodu za hrvatsku povijest meu lanovima Projekta stvorenje poticajan komunikacijski prostor, u ijem je sreditu prije svega intelektualna kreativnost. 'Najvjerniji' lanovi Triplex Confiniuma, koji su mi pruili prijateljsku podrku i pomo i u radu na ovoj knjizi, djelatni su u Projektu od samog poetka: dr. Borna Ftirst-Bjeli, mr. Valentina Gulin Zrni, dr. Emil Herak, mr. Sanja Lazanin, mr. Dubravka Mlinari, dr. Nenad Moaanin, mr. Nataa Stefanec i mr. Snjeana unjara. U meuvremenu su nam se pridruili i brojni drugi, ija

su imena u prilogu ove knjige. Meu njima moram istai recentni doprinos znanstvenih novaka u Triplex Confiniumu, a to su pored mr. Natae Stefanec i mr. Zrinke Blaevi, prof. Hrvoje Petri i prof. Marko Sari. Kada je ova knjiga u pitanju, duan sam se zahvaliti i dr. Mireli Alti Slukan te prof. Kristini Milkovi. Iako nije bio lan projekta, projektne je inicijative uvijek uinkovito podravao dr. Nika Stani. S druge strane, Triplex Confinium vjerojatno danas ne bi bio to to jest da inicijalno nije imao razmjerno povoljne radne uvjete na Srednjoeuropskom sveuilitu (CEU) u Budimpeti, gdje sam i sam predavao punih sedam godina kao gostujui profesor i gdje je vie lanova Projekta studiralo i studira. Iako CEU tada nije bio istraivaki usmjereno sveuilite, nalo se bilo mogunosti podrati Triplex Confinium te je jedno vrijeme on bio jedini istraivaki projekt na sveuilinom Odsjeku za povijest. Zahvalio bih se svima koji su tome na bilo koji nain doprinijeli. Izdvojio bih imena dr. Ive Banca, dr. Vladimira Bilandia, dr. Stevea Greena, dr. Alfreda Riebera i dr. Istvna Teplna. S tree strane, brojne moje meunarodne komunikacije, od susjednih zemalja nadalje, otvorile su mi bile uistinu mnotvo ansi predstaviti projekt u nizu zemalja, dakako, prije svega oblikujui svoje papers za skupove na koje sam bio pozivan na triplexovski nain. Nemogue je ak i procijeniti koliko su mi bila dragocjena iskustva steena meunarodnim strunim raspravama, od kojih doista nikada nisam 'bjeao'. (Napose ova knjiga nikada ne bi bila takva kakva jest bez iskustva steena meunarodnim komunikacijama.)2 Tako je i bilo mogue i najvanije nae projektne inicijative realizirati u Budimpeti, Grazu, Zadru, a sljedee godine u Padovi itd. Na ovom mjestu bih htio izraziti svoju duboku zahvalnost svima onima izvan hrvatskih granica koji su Triplex Confinium smatrali vrijednim interesa i podrke. Sa etvrte strane, brojne teme Triplex Confiniuma sam apsolvirao u svojoj nastavi i u Zagrebu i u Budimpeti, kako u dodiplomskoj, tako i u poslijediplomskoj. Uistinu nije bio mali broj seminarskih i diplomskih radova koji su nastali tragom problematizacija tema ovog projekta. S pete strane, rad na ovoj knjizi iziskivao je dosta prevoditeljskog, lektorskog i redaktorskog truda. Zahtijevne prijevode izvornih ulomaka i literarnih fragmenata napravili su prof. Jadranka Brni (francuski), prof. Olga Dikli (talijanski), mr. sc. Sanja Lazanin (njemaki) i prof. Mila Mari (engleski). Lekturu je obavila prof. Jadranka Brni. Vrlo sam im zahvalan na suradnji.
2 Pregled vanijih predavanja i skupova na kojima sam artikulirao svoja shvaanja problematike Triplex Confiniuma nalazi se u Dodacima na kraju ove knjige, u prilogu 1, str. 229-233.

Sve su to bili, da se izrazim poput Arnoida Toynbeeja, izazovi i odgovori bez kojih ova^knjiga nikada ne bi bila takva kakva jest. Nju treba shvatiti kao pokuaj sinteze dosadanjih spoznaja i otvaranja novih istraivakih pitanja, uvijek u dijalokom smislu, kao poziv na timski rad, na multi-, inter- i transdisciplinarni rad, na internacionalnu i intergeneracijsku suradnju. Jednostavno triplexovski. Drago Roksandi U Zagrebu, sijenja 2003.

DIO I

Predmet, pristupi, metode

1.

Prvo: Zato o granicama i regijama hrvatske povijesti

Ovo je knjiga o granicama i regijama u hrvatskoj povijesti ranoga novog vijeka. Pritom nije rije o 'sintezi' ako taj pojam historiografski danas jo uvijek neto znai ali jest o osmiljenom predstavljanju interpretacijskih mogunosti izabranog pristupa. Ipak, u njezinu je sreditu ponajprije jedna pretpostavka. Moda bih je mogao iskazati na sljedei nain. U hrvatskoj povijesti ranoga novog vijeka malo to se moe prepoznati kao istraivaki problem, a da nije povezano s fenomenima granice i regije.1 Mislim da nijedno historiografsko djelo u nas dosad nije izvedeno iz takve pretpostavke. Ipak, knjiga nije nastala s namjerom da dokae ekskluzivnu legitimnost takva pristupa. Za mene uope nije sporno daje mogue napraviti i drugaiji izbor, kao to je to dosada redovito i bio sluaj. Jedna nacionalna historiografija hrvatska, ali i bilo koja druga 'proizvodei znaenja' ima potrebu za mnotvom drugih koncepata, pored 'granice' i 'regije'. 2
1 O shvaanju 'granice' vidjeti poglavlje 1.2. Natrag k pojmovlju: Confinia ... Kraine, mejastva, kotarenya .... O shvaanju 'regije' vidjeti itava je hrvatska povijest povijest regija (Novi list. Profil. God. LVI. Br. 17.588. Rijeka, 29. lipnja 2002, 4-5.), interview koji je sa mnom napravio Neven Santi. Vidi takoer leksikografski lanak Regija, primjeren potrebama istraivanja u hrvatskoj historiografiji, u Emil Herak (ur.). Leksikon migracijskoga i etnikoga nazivlja. Institut za migracije i narodnosti kolska knjiga. Zagreb, 1998, 227-228. Recentni uvid u koncepte, pored ostalog, omoguuje: Antoine S. Bailly (ur.). Les concepts de la gographie humaine. Armand Colin. Paris, 2001. Na Prvom kongresu hrvatskih povjesniara, odranom u Zagrebu od 9. do 11. prosinca 1999. godine, plenarno su bila podnesena tri predavanja o temeljnim problemima hrvatske povijesti ranoga novog vijeka koja svjedoe o suvremenom pluralizmu pristupa. Vidi: Miroslav Bertoa. Hrvatski identitet u ozraju ranoga novovjekovlja. u Historijski zbornik. Godina LII. Zagreb, 1999,127-138; Mirko Valenti. Nosioci hrvatskog imena, identiteta i dravnopravnog kontinuiteta tijekom 17. i 18. stoljea, u Historijski zbornik. Godina LII. Zagreb, 1999, 139-142; Drago Roksandi. Historiografija o hrvatskom ranom novom vijeku u europskom kontekstu. u Historijski zbornik. Godina LII. Zagreb, 1999, 171-177.

Rije je o tome da se struno ne moe ne problematizirati i ta dva koncepta. Naroito kada je rije o epohama u kojima se bez njih jednostavno ne moe istraivati na kritiki vjerodostojan nain, kao stoje to rani novi vijek. Isto tako za mene nije sporno da hrvatska historiografija batini mnotvo radova o 'granicama' i 'regijama' u ranom novom vijeku. Meutim, koncepti 'granica' i 'regija', osim u istarskom sluaju (ponajvie zaslugom Miroslava Bertoe), jo uvijek nisu kritiki i istraivaki propitani na nain koji bi bio primjeren razvojnim potrebama hrvatske historiografije i koji bi bio europski prepoznatljiv.3 Kada istiem 'europsku prepoznatljivost', iskljuujem intelektualne modne trendove. Rije je o takvu postavljanju istraivakih pitanja koje e jamiti europsku interkulturnu komunikativnost i napose, mogunost komparatistike provjere. Hrvatsko povijesno iskustvo i miljenje o njemu, dakle, nisu europski 'po sebi', to nije sluaj ni kadaje rije o bilo kojoj drugoj tradiciji.

Drugo: Regere fines

Sto su uope 'granice', a to 'regije' u europskoj povijesti u razdoblju c. 1500-1800. godine? Iako je kontinuitet strunih rasprava vrlo dug, see vie od stoljea, moglo bi se ustvrditi da su one silno umnogostruene u posljednjih deset do petnaest godina. Novih je pristupa, definicija, modela i teorija sve vie, ali bilo tko tko se kvalificirano javlja s novim prilozima redovito e biti skloniji postavljati nova pitanja nego neupitno odgovarati na ve postavljena.4 Kada je rije o epistemolokoj problematici, povjesniari su danas i u ovom sluaju, kao i u toliko drugih, redovito upueni na spoznaje u drugim
3 Panju nesumnjivo zavreuje i monografija Vesne Miovi-Peri Na razmeu. Osmansko-dubrovaka granica (1667-1806.), objavljena u Dubrovniku 1997. godine. Poseban su sluaj vojno-krajika istraivanja. Na njih se ovdje neu osvrtati. Inae, Kazalo pojmova u knjizi Mirjane Gross Suvremena Historiografija. Korijeni, postignua, traganja (Novi Liber - Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Zagreb, 2001) ne sadri odrednicu 'granica', a uvrtena odrednica 'historija, regionalna' ima samo jednu referencu. Jedno od najnovijih djela o povijesti granica je opsena monografija Daniela Nordmanna Fronitires de France. De l'espace au territoireXVIe-XIXe sicle (Gallimard. Paris, 1998). Uvjeren da one u Zapadnoj Europi vie nisu predmet rasprava, ipak dri potrebnim otvoriti pitanja o tome to one ustvari jesu granice meu zemljama, vlastima i ljudima te to ostaje i to e ostati od njihova znakovlja. Njihova nestalnost (labilit) nije nova te ju je valjalo pronai, u njezinim razliitim oblijima, u prolosti. (Nordmann, 1998,9) On ve u uvodu istie da nijedna granica nije 'prirodna' po sebi. Ljudi su ti koji ih stvaraju. U tom je smislu bolje govoriti o 'granici' kao konceptu. Ona je uvijek pitanje izbora, naprimjer, politikog ili dravnog. (Nordmarin, 1998, 11)

disciplinama. Pierre Bourdieu jedan je.od onih koji je u tom smislu dosta utjecao na povjesniare, tim vie to su jedan i drugi pojam u njega konceptualno meusobno nerazluivi. Ponajprije, u sluaju 'granice' kao 'crte' za njega je uvijek u pitanju prije svega drutveni i duhovni poredak, odnosno njihova legitimacija, sjedne strane te njihova interiorizacija, s druge. Govorei, na primjer, o obredu prelaska kao o obredu instituiranja, napisao je da bi teoriji obreda prelaska trebalo uputiti pitanja to ih ona ne postavlja, a to su pitanja o drutvenoj funkciji rituala i o drutvenom znaenju one crte, one granice iji prelazak, ije prestupanje ritual doputa Za Bourdieua nije bitan obred nego njegovo instituiranje jer se njime posveuju jednu granicu imanentnu drutvenom i duhovnom poretku, dok je sama ta granica proizvoljna.5 U biti isti problem postavlja se u 'proizvodnji' pojma 'regija': Etimologija rijei 'regija' (regio) onakva kakva se otkriva u opisu Emilea Benvenistea ukazuje na princip di-vizije, magijskog, tj. izrazito drutvenog ina dijakrize, diakrisis, koji odlukom uvodi radikalni diskontinuitet u prirodni kontinuitet (izmeu prostornih regija, ali i izmeu dobnih razreda, spolova itd.).6 Za nas je ovdje bitno daje vlasti imanentna prostorna dimenzija te je (r)egere fines, in koji se sastoji u povlaenju pravaca koji oznaavaju granice, u razdvajanju unutranjeg od vanjskog, carstva sve tinje od carstva profanog, nacionalnog podruja od inozemstva, religijski je in to obavlja nosilac najvie vlasti, rex, ija je dunost regere sacra, utvrivati pravila koja oivotvoruju ono to propisuju, govoriti s autoritetom, pro-ricati u znaenju: govorom s izvrnom moi ostvarivati izreeno i pretvarati u zbilju budunost najavljenu iskazom.7 U konanici, kako je u pitanju naelo legitimne podjele drutvenog svi-

Kad se govori o obredu instituiranja treba ukazati na to da svaki obred nastoji posvetiti neku proizvoljnu granicu, odnosno ovjeriti njezinu legitimnost, kako bi se zaboravilo da je ona proizvoljna i priznalo da je legitimna, prirodna: ili, drugim rijeima, on sveano, to jest na doputen i nesvakidanji nain, prelazi preko granica, imanentnih drutvenom i duhovnom poretku, koje treba sauvati po svaku cijenu ...Sveanim obiljeavanjem preko crte koja ustanovljava jednu bitnu podjelu u drutvenom poretku, obred usmjeruje panju promatraa na sam prijelaz (odatle izraz obred prelaska), iako je zapravo crta tu najvanija. Pierre Bourdieu. to znai govoriti. Ekonomija jezinih razmjena. Naprijed. Zagreb, 1992, 103, 104. Bourdieu, 1992, 117. Bourdieu, 1992, 117. U ovom radu nee biti mogue iscrpnije ispitati temeljne probleme simbolike geografije i mental maps. (To e uskoro biti uinjeno u vezi s ovim projektom.) Ipak je potrebno upozoriti da ovakav pristup 'povlaenju granica' danas ima brojne istraivake implikacije, koje su predmet raznovrsnih istraivanja. Upozorio bih na nekoliko, po mom miljenju vanih radova: David Hooson (ur.). Geography and National Identity. Blackwell. Oxford UK - Cambridge USA, 1994; H. Herb - David H. Kaplan. Nested Identities. Nationalism, Territory and Scale. Rowmen - Littlefield Publishers, Inc. Lnaham - Boulder - New York - Oxford, 1999. Tim sam se pitanjima naroito bavio u svome postdiplomskom kolegiju Comparative History of Multiple Boderlands (16th - 20th Centuries) na Central European University History Department 2000/2001. akademske godine.

6 7

jeta, izmeu granice i granicom omeena podruja u takvu poimanju niti nema bitne razlike.8 Koji god kriterij razgranienja bio u pitanju, uvijek se 'ostvaruje' kao legitimna podjela drutvenog svijeta. U sluaju regije nuno je u pitanju vie kriterija koji se nikada ne mogu bez ostatka podudarati jedni s drugima te je i svaki akt regionalizacije velikim dijelom proizvod samovoljnog nametanja, to jest prethodno postojeeg odnosa snaga na polju borbi za legitimno razgraniavanje.9

Tree: Granice mogunosti i nain ivota

Pristupi 'granicama' i 'regijama' poput Bourdieuova koliko god bili nesumnjivo poticajni ne rjeavaju jedan problem koji ne moemo previdjeti, suoavajui se s izazovom granica i regija: to je to to je 'imanentno' nekom dravnom i duhovnom poretku? Na ovom je mjestu kontekst mnogo iri, ukljuujui temeljna pitanja odnosa ovjeka, kao povijesnog bia i njegova okolia. U mnotvu pristupa, kojima, kada je o europskoj kulturi rije, nije teko prepoznati antika i/ili kranska izvorita, najuoljiviji su bili uplivi lamarkizma i darvinizma. Suoavajui se s pitanjem kako ostati prirodno bie a osloboditi se vlastite animalnosti, 19. i 20. stoljee na razliite naine postavljali su dvojno pitanje kako se prilagoditi okoliu i istovremeno ga to bolje iskoristiti: Ovaj tip tumaenja koji vrednuje kulturne crte prikazujui okoli kao veliki regulator razvoja nalazimo kod brojnih autora koji te imati stanovitog utjecaja na istraivanja u povijesti okolia: Ratzel, otac njemake antropogeografije, i njegov uenik Franz Bo utemeljitelj amerike antropologije, ili jo zaetnici posibilizma, francuski geograf Vid de La Blache i povjesniar Lucien Febvre.10 U svojoj knjizi La Terre et l'volution humaine. Introduction gographique Vhistoire (1922) Lucien Febvre je postavio problem 'cadres naturels' ljudskih drutava, povijesti i ustvrdio da se pitanje ljudskog okolia ne moe postaviti izvan povijesti. Meutim, svaka ljudska zajednica u svom okoliu ima povijesno ograniene mogunosti (possibilits) praktinih izbora. Stoga su te mogunosti uvijek u odnosu s nekim nainom ivota (genre de vie). Iako je Febvre
8

Regio i njezine granice (fines) samo su mrtav trag ina vlasti koji se sastoji u omeenju zemlje, teritorija (za koji se takoer kaefines), u nametanju legitimne, poznate i priznate definicije (finis u jo jednom znaenju) granica i teritorija, ukratko principa legitimne podjele, di-vizije, drutvenog svijeta. Bourdieu, 1992, 117. Bourdieu, 1992, 118. Vidi: Robert Delort - Franois Walter. Povijest europskog okolia. Barbat. Zagreb, 2002, 61.

9 10

uvijek nastojao izbjei geografski determinizam u svom shvaanju povijesti, mogunosti ljudskih izbora su za njega uvijek bile 'prirodno/povijesno' uvjetovane. 11 Njegov sljedbenik, Fernand Braudel, koji je isto tako kasnije postao institucija u batinjenoj tradiciji, mnotvo je puta varirao misao: Ako govorimo o civilizaciji, znaci da govorimo o prostorima, zemljama, reljefima, klimama, vegetacijama, ivotinjskim vrstama, danim ili steenim prednostima.12 Dakle, ljudski okoli, koji nikada nije samo prirodni, nego je uvijek i humaniziran, nikada se ne moe shvatiti u smislu nekoga usk(og) determiniz(ma). Ljudskim praksama se ne moe istraivaki pristupiti neovisno o okoliu, a njegove batinjene prednosti/nedostaci povijesno mogu biti vrlo vani. Rije je o prednostima/nedostacima koji svoje pune uinke mogu imati u intercivilizacijskoj komunikaciji i razmjeni, dakle, preko granica vlastitog prostora. 13 Ipak, za Braudela su civilizacije prostori: ...svaka je civilizacija vezana s nekim prostorom gotovo postojanih granica; odatle svakoj od njih pripada jedna posebna, njezina geografija, koja ukljuuje udio mogunosti, danih prisila, nekih naizgled stalnih, ali nikad ist od jedne do druge civilizacije.14 Ta jedna posebna, njezina geografija u sluaju svake civilizacije vrlo je sloen pojam, to se u Braudelovu sluaju najbolje oituje u njegovu Mediteranu: Recite 'planina', pa e vam jeka odgovoriti: oskudica, surovost, zaostalost, rijetka naseljenost. Recite 'ravnica', pa e vam ista jeka odgovorit obilje, imunost, blagodati, lagodan ivot. U vrijeme u koje se prenosimo, a radi se o m diteranskim krajevima, jeka veoma lako moe prevariti onoga tko je slua.15 Bilo koja
11 12 Vidi: Lucien Febvre. La Terre et l'volution humaine. Introduction gographique l'histoire. Albin Michel. Paris, 1970. Fernand Braudel. Civilizacije kroz povijest. Globus. Zagreb, 1990, 43. Na Braudelu u se neto iscrpnije zadrati zbog njegova velikog utjecaja na suvremenu historiografiju. Kritiko osporavanje njegovih shvaanja poelo je i u francuskoj historiografiji, meu njegovim acima, jo za njegova ivota. Vidjeti: Une leon d'histoire de Fernand Braudel. Chteauvallon. Journes Fernand Braudel 18, 19 et 20 octobre 1985. Arthaud-Flammarion. Paris, 1986. Vei dio rasprave kao i neki drugi prilozi o braudelijanskom shvaanju povijesti prevedeni su na hrvatski i objavljeni kao Naa tema asopisa Nae teme (God. XXXIII. Br. 5. Zagreb, 1989, 979-1095). itav smo blok bili uredili Petar Strpi i ja. Kritika braudelijanskog naina povijesnog miljenja nastavljena je i sljedeih godina. Na hrvatskom je objavljen niz kljunih argumenata osporavanja. Vidi: Treba li spaliti Fernanda Braudela?. (Gordogan. God. 16. Br. 39-40. Zagreb, 1995, 193-202). U najnovije vrijeme braudelijanska tradicija doivljava svojevrsnu 'renesansu', dakako, nerijetko u kontekstima koji nisu izravno povezani s njegovim temeljnim shvaanjima. Dok je L. Febvre bio u izravnoj komunikaciji s geografima svog doba, za F. Braudela se to ve ne bi moglo rei na isti nain. Vrlo je indikativno da ga vodei francuski sveuilini udbenici iz la gographie humaine ili ne spominju ili to rade u biti marginalno. Vidjeti: Max Derruau. Gographie humaine. Armand Colin. Paris, 1976; Antoine Bailly et al. Les concepts de la gographie humaine. Armand Colin. Paris, 20015. Braudel, 1990, 44. Fernand Braudel. Mediteran i mediteranski svijet. u Nae teme. Br. 5. God. 1989,979-1037, ovdje 1006.

13

14 15

civilizacija jednako je tako ponajprije povijesni pojam, to znai da i sama u istom prostoru moe biti u promjenljivu odnosu prema mogunostima koje interiorizira: ovjek se meutim isprva domogao bregova, osamljenih breuljaka, terasa uz rijeke i rubova planina, gdje je podigao velika zbijena sela, a ponekad i gradove. Nasuprot tome, u dnu vodoplavne kotline esto su pravilom ostala ratrkana selita.1 Neke mogunosti, civilizacijski ostvarljive, ne moraju biti ,realizirane', kao to to kazuje primjer drake nizine: U 16. stoljeu ili tako nekako, velike nizine nisu dakle sve bile bogate. Naizgled paradoksalno, esto su pruale alosnu i bijednu sl ku. (...) Totalno je prazna draka nizina, koja je takvom ostala i dan-danas.17 Ovih nekoliko reenica dovoljan su povod za cijelu ekohistorijsku studiju, koja, s druge strane, vjerojatno ne bi mogla biti dovrena bez vie interdisciplinarnih ,otvaranja'. S tako shvaenim civilizacijskim prostorom korespondira i kulturni krug, tj. u antropolokoj formulaciji, skup odreenih kulturnih obiljeja,18 Braudel u biti prihvaa naelo njegova hijerarhijskog strukturiranja i to na nain koji nije daleko od marksistike tradicije. 19 Na prvi pogled, krajnje deterministika formulacija! Meutim, itajui njegovu posthumno objavljenu knjigu L'identit de la France. Espace et Histoire, u poglavlju Un test essentiel: la frontire 2 0 moe se proitati daje Francuska vrlo rano imala svoje granice batinjene, osvojene, iznova osvojene prije nego to je formalno postojala. Ona je dugo meusobno povezivala regije koje nisu bile voljne biti zajedno, a takva se istovremeno morala braniti od vanjskih opasnosti.21 Na istom mjestu Braudel kae daje dugo bila un 9monstre\ Ne ulazei na ovom mjestu u njegovu argumentaciju, htio bih samo ustvrditi da ona nikako nije mogla biti 'linearna' te da su u povijesnom oblikovanju takve Francuske meusobno kompetitivni kolektivni mentaliteti nezaobilazni. Kada je o temeljnim vrijednostima jednoga kulturnog kruga rije, u njihovu je sreditu uvijek religija. Intercivilizacijske komunikacije uvijek su i religijski uvjetovane. Implikacije religijski posredovane intercivilizacijske komunikacije uvijek su dalekosene. Civilizacije nisu spremne sve bez razlike
16 17 18 19 Braudel, 1989, 1007. Braudel, 1989, 1008. Braudel, 1990, 44.

U svakom razdoblju izvjesna predodba o svijetu i stvarima, vladajui kolektivni mentalitet oivljava i proima cijelu masu drutva. Taj mentalitet, koji diktira stavove, usmjerava izbore, ukorijenjuje predrasude, usmjerava kre tanja drutva, svakako je civilizacijska injenica. Braudel, 1990, 53. Fernand Braudel. L'identit de la France. Espace et Histoire. Arthaud-Flammarion. Paris, 1986, ovdje 279-296. Braudel, 1986, 279.

20 21

usvojiti, neovisno o tome kakva sve moe biti pohlepa civilizacija.22 Meutim, civilizacijska 'vienja svijeta ' su posljedica drutvenih napetosti koje vladaju 2 3 Vraajui se na naelno pitanje o onome to bi moglo biti imanentno nekom dravnom i duhovnom poretku, nuno je imati na umu da ono to je imanentno moe imati povijesno razliite kontekste. Najizazovniji su oni 'strukturalne' naravi ili kako kae Braudel: ...neprekidne prisile prostora, kolektivne 'psihologije' i ekonomske nunosti, naime, sve one duboke, ali na prvi pogled teko prepoznatljive sile, osobito onima koji ih ive, kojima izgleda da se one podrazumijevaju i da ne postavljaju nikakav problem. Dananji jezik te stvarnosti naziva 'strukturama'.24 Intercivilizacijsko prihvaanje/neprihvaanje vrlo je sporo, nerijetko podsvjesno. Kada se zbije, sama civilizacija se preobraava, 'odvajajui se' od nekog dijela svoje vlastite prolosti.25 To je koncept Michela Foucaulta, koji Braudel prihvaa s vidljivim entuzijazmom: Svojim posebnim jezikom M. Foucault to naziva 'odvojiti' se, to, naime, znaci da neka civilizacija stanovitu poricanu vrijednost odbacuje s onu stranu svojih granica i ispravnog toka svoga ivota. Foucault pie: 'Mogli bismo prikazati povijest granica, tih opskurnih ina, nuno potisnutih nakon samog izvrenja, pomou kojih neka civilizacija odbacuje neto to e za nju biti Izvanjsko; i tijekom cijele njene povijesti ta izdubena praznina, taj prazni prostor kojim se ona izolira, odreuje je isto kao i njene vrijednosti. Jer ona svoje vrijednosti stie i odrava u povijesnom kontinuitetu; meutim, u tom podruju o kojemu elim govoriti, ona vri svoje bitne izbore, ona vri 'razdvajanje' koje jo daje sliku vlastite pozitivnosti; u tom se razdvajanju nalazi ona prvobitna gustoa u kojoj se ona oblikuje/26 To je stajalite koje u naelu i nije tako udaljeno od Bourdieuova, iako se nainom postavljanja pitanja i traenja odgovora nesumnjivo i razlikuje od njegova. Legitimacy ski princip, kada je o granicama rije, ipak dolazi do punog izraaja i kod Foucaulta i kod Bourdieua.
22 Braudel, 1990, 57. Ovdje moram upozoriti da su se u historiografijama poput amerike oblikovale uveliko drugaije tradicije miljenja o 'granicama' civilizacija. Skrenuo bih pozornost na sljedee nedavno objavljene radove: G.D. Nash. Creating the West: Historical Interpretations, 1880-1990. Alberquerque, 1991; W. Cronon - G. Miles - J. Gittlin. Under an Open Sky: Rethinking America's Western Past. New York, 1992; J. M. Farager. The Frontier Trail: Rethinking Turner and Reimagining the American West. u American Historical Review. February 1993, 106-117; Jeremy Adelman - Stephan Aron. From Borderlands to Borders: Empires, Nation-States, and the Peoples in Between in North American History. u American Historical Review. June 1999, 814-841. Braudel, 1990, 48. Za razliku od Svetoga Rimskog Carstva poslije Tridesetogodinjeg rata, Francuska nije ustrajala u politici vjerske trpeljivosti. Politika ideologija francuskog monarhizma dugoronije nije mogla asimilirati njegove prepostavke. S druge strane, postrevolucionarna republikanska Francuska, nakon svoje stabilizacije skoro itavo stoljee kasnije, konstituiravi se na sekularnim prepostavkama, iskljuivija je u svome sekularizmu nego bilo koja druga zemlja europskog Zapada. Braudel, 1990, 58. Braudel, 1990, 60. Braudel, 1990, 61.

23

24 25 26

etvrto: Granice u prostoru!vremenu hrvatska povijest ranoga novog vijeka u europskom kontekstu
Pojanjenje iziskuje temeljni pojam 'hrvatska povijest ranoga novog vijeka'. Dakako da uope nisu u pitanju njezini etniki kontinuiteti od ranoga srednj eg vijeka, njezine tradicije u kulturnom i civilizacijskom smislu u dugome povijesnom trajanju! U pitanju je neto drugo, istraivaki izazovnije u hrvatskom, kao i svakom drugom sluaju. Nijedna nacija nije 'oduvijek', a vjerojatno ni 'zauvijek', kao to nije uvijek ni 'ista'. Otuda i pitanje o tome to je 'hrvatska povijest ranoga novog vijeka'. Sto je ini razliitom i/ili slinom srednjovjekovnoj hrvatskoj povijesti i/ili ovoj nama suvremenoj? Na koncu konca, ima li uope smisla izdvajati hrvatsku povijest ranoga novog vijeka ili bilo koje druge epohe? Da li su u pitanju 'epohalni' imperativi, dakle, da lije rije o neem to bi u osnovi bilo 'nadreeno' hrvatskom povijesnom iskustvu tog doba ili se radi o periodizacijskim potrebama same hrvatske povijesti? Iako praktino sve europske nacionalne historiografije koriste koncept ranonovovjekovne povijesti, ne bi bilo mogue rei, bar kada su u pitanju poznati sluajevi, daje njegovo znaenje uvijek 'isto'. Rani novi vijek skoro u svakom sluaju poinje i zavrava na drugaiji nain, neovisno o svim moguim 'slinostima'. U svakom e sluaju biti potrebno neto odreenijeg rei o hrvatskoj povijesti tog doba kao o predmetu i podruju istraivanja. To je danas nemogue uiniti bez primjerenih konceptualizacija. Nije to samo u nas sluaj. Najprije je u pitanju 'narod'. Desetljeima ve u svijetu traju rasprave o konceptima 'etnos', 'narod' i nacija'. 27 Taje rasprava i u Hrvatskoj isto tako ve desetljeima otvorena, ali je iznimno malo radova o hrvatskom narodu u ranome novom vijeku. 28
27 Danas je referentna literatura s time u vezi skoro nepregledna. Imajui na umu strunu vrijednost i dostupnost, za potrebe ovog rada bih izdvojio ponajprije dva izbora iz serije Oxford Readers: John Hutchinson - Anthony D. Smith (ur.). Nationalism. Oxford University Press, 1994; John Hutchinson i Anthony D. Smith (ur.). Ethnicity. Oxford University Press, 1996; zatim, Alex Inkeles i Masamichi Sasaki. Comparing Nations and Cultures. Readings in a Cross-Disciplinary Perspective. Englewood Cliffs, NJ: Prentice Hall, 1996 te jedan poticajan pokuaj kritikog vrednovanja: Umutzkirimli. Theories of Nationalism. A Critical Introduction. St. Martin's Press. New York, 2000. Najosmiljeniji recentni takav projektni doprinos realizira se u Institutu za migracije i narodnosti u Zagrebu. Vidi: Ruica Ciak-Chand - Josip Kumpes (ur.). Etninost, nacija, identitet i Europa. Hrvatska i Europa. Zagreb, 1998; Jadranka ai-Kumpes (ur.). Kultura, etninost, identitet. Zagreb, 1999; Emil Herak (ur.). Etninost i povijest. Zagreb, 1999; Silva Menari (ur.). Etninost i stabilnost Europe u 21. stoljeu. Poloaj i uloga Hrvatske. Zagreb, 2002; Rani novi vijekje i u njemu relativno najslabije raspravljen. Moderna sinteza hrvatske povijesti ranoga novog vijenca jo uvijek ne postoji. Koliko god uvaavao cjelokupnu dosad nastalu batinu s tim u vezi, na ovom mjestu ne bi imalo smisla uputati se u bilo kakvo njezino vrednovanje, imajui na umu narav ovog rada.

28

Ne bih se na ovom mjestu uputao ni u pitanje kako uope istraivati etniki identitet u staleskom drutvu, k tome drutvu posvemanje nepismenosti daleko najveeg dijela iteljstva. To je nesumnjivo mogue, ali koncepti nuno moraju biti sloeni i primjenjivi za vrlo razliite case-studies unutar iste etnike zajednice. Morali bi biti mnogo sloeniji ako je rije o vie etnikih zajednica u istom prostoru, to je i hrvatski sluaj. Pritom je ponajvanije imati na umu da povijest nisu samo kontinuiteti ve i diskontinuiteti. Povijest su trajanja i promjene, a promjena moe biti mnogovrsnih, ovisno o teorijskom izvoenju koncepta. 29 Prema tome, 'hrvatska povijest ranoga novog vijeka' naelno je vrlo sloen povijesni koncept. Sto e u njemu biti koncepti 'granica' i 'regija', isto je tako sve prije nego jednostavno. Kada je rije o istraivaima u svijetu koji su se ponajvie teorijski bavili etnonacionalnom problematikom, malo ih je koji su se ozbiljnije bavili granicama i regijama. To je sluaj s najutjecajnijim teoretiarima nacije u 1980-im godinama. 30 Dakle, nije to samo hrvatski sluaj. Meutim, kada imamo u vidu historiografsku produkciju na regionalne europske teme, ukljuujui i razdoblje ranoga novog vijeka, dostupni su brojni poticajni uvidi. Mogue je ustvrditi, iz suvremene povijesne perspektive, a s komparatistikog stajalita, da su Srednjoistona i Jugoistona Europa za razliku od Zapadne i Istone Europe u isto doba prostori velikih drutveno-povijesnih i etnonacionalnih kako segmentacija tako i fragmentacija.31 Da ne bi bilo nesporazuma! Kada je rije o ljudskoj svakodnevnici europskoga VAncien rgimea, koncept segmentacije nuan je za istraivanje bilo kog fenomena. Rije je o konceptu imanentnu predmodernoj, pa i protomodernoj situaciji. To ne bi bilo dovoljno za specifino istraivanje brojnih fenome29 Kontinuiteti i diskontinuiteti, trajanja i promjene, dakako, povijesno nikada nisu u odnosu 'binarnih opozicija'. Vidi: Dag Strpi. Politika ipolitiko-ekonomska promjena od Hobbesa do Hayeka. Uvodne studije. Politika misao. Zagreb, 1998. Iznimno iscrpna bibliografija osigurava odlian uvid i u historiografsku literaturu o 'promjeni', ukljuujui i ranonovovjekovnu epohu. Strpi, 1998, 195-273. Niti Benedict Anderson u izvornom izdanju svog djela Imagined communities. Reflections on the Origin and Spread of Nationalism (Verso. London, 1983), ni Ernest Gellner u svom Nations and Nationalism (Blackwell. London, 1983), ne bave se ni granicama niti regijama u vezi s fenomenom nacije. Ne radi to ni Eric J. Hobsbawm u Nations and Nationalism since 1780. Programme, myth, reality (Cambridge University Press, 1990). Sve tri knjige prevedene su na hrvatski jezik. Istvn Bib je u Bijedi istonoevropskih malih drava razvio mnotvo, povijesno razliitih znaenja pojma 'granica', izgleda sa ciljem da ne bi obesmislio svoje shvaanje o srednjovjekovnom porijeklu europskih nacija. Jen Szcs, Bibv sljedbenik, oigledno je uoio tekoe nastale takvom 'ontologizacijom' nacije te je napravio pomak regionalno klasificirajui europske nacije u Oris triju povijesnih regija Evrope. Vrijedi ga citirati: Iz izvornog poloaja regija, iz njihova pomjeranja i datih odgovora na povijesne izazove slijedili su oni strukturni modeli, koji do danas zaudnom snagom odreduju modernu Evropu. I. Bib - T. Huszr ~J. Szcs. Regije evropske povijesti. Naprijed. Zagreb, 1995,149. Umjesto nacije, 'ontologizirana' je regija. Neovisno o ovim prigovorima, rije je o vrlo poticajnim studijama naelno i u hrvatskom sluaju.

30

31

na hrvatske povijesti ranoga novog vijeka, kao i brojnih drugih u srednjo- i jugoistonoeuropskom prostoru. 32 Naime, vei dio tog prostora ve je od 16. stoljea bio pogranini u razliitim sustavima imperijalne moi. To je njegovu segmentaciju inilo povijesno razliitom od one u protomodernim dravama europskog Zapada. Vie od toga rani novi vijek je bio epoha imperijalnih ekspanzija sa Zapada i Istoka u srednjo i istonoeuropskom prostoru. Batinjene segmentacije su se u imperijalnim konfliktima u ratu i miru fragmentirale, s povijesnom ansom ili bez nje da se na novim pretpostavkama iznova segmentiraju. Dakle, ve u kasnom srednjem vijeku u tom su se prostoru uvrstile imperijalne sile kojih su epicentri moi redovito bili ili na njegovim rubovima ili izvan njegovih granica. (Dakako, s ugarskim izuzetkom.) To je ponajprije bio sluaj sredozemne imperijalne sile Mletake Republike na jugu te Poljsko-litvanske unije na sjeveru. 33 Kasnije su to bili Osmansko Carstvo i Sveto Rimsko Carstvo. 34 Habsburgovci su birani za eke, ugarske i hrvatske kraljeve uz ostalo i zato to su bili njegovi carevi.35 S dubinskim osmanskim prodorima sve do jezgre srednjoeuropskog prostora do sredine 16. stoljea, s habsburkim 'pacifikacijama' eke, Ugarske i Hrvatske u sedamaestom stoljeu, s trojnom podjelom Poljsko-litvanske unije izravnom posljedicom uspona Prusije i Rusije u osamnaestom stoljeu fragmentacija tog prostora dosegla je svoj vrhunac. Iz takvih fragmentacija nastajale su nove segmentacije, u nizu sluajeva tonije reeno regionalizacije. Neke meu njima odrale su se do danas. 36
32 33 U njemu je samo Ugarsko kraljevstvo uistinu bilo sila. Ono je to ubrzano sve manje nakon korvinovskog razdoblja. Vidi: Pter Hank (ur.). Povijest Maarske. Barbat. Zagreb, 1995. Vidi: Frederick C. Lane. Venice: A Maritime Republic. The Johns Hopkins University Press. Baltimore-London, 1973; Lonnie R .Johnson. Central Europe: Enemies, Neighbors, Friends. Oxford University Press, 1996; Jacques Le Rider. Mitteleuropa. Barbat. Zagreb, 1998. U prilogu ove knjige, pod naslovom Izbor 'Srednjoeuropske varijacije, tiskani su radovi o srednjoeuropskim temama u distinktivnim nacionalnim tradicijama. Pritom navedeni motiv centar i poluperiferija ili i periferija dolazi do punog izrataja. Halil Inalcik. Osmansko Carstvo. Klasino doba 1300. 1600. Srednja Europa. Zagreb, 2002; Andrina Stiles. The Ottoman Empire 1450-1700. Hodder & Stoughton. 1989; Josef Matuz. Osmansko Carstvo. kolska knjiga. Zagreb, 1992; Erich Zllner - Therese Schssel. Povijest Austrije. Barbat. Zagreb, 1997. Jean-Franois Nol. Sveto Rimsko Carstvo. Barbat. Zagreb, 1998; Le Rider, 1998. Jedan hrvatski primjer. U 15. stoljeu, u vrijeme kada su poeli osmanski prodori du istone obale Jadranskog mora mletaka Dalmacija nije bila tako prostrana kao to bi se moglo zakljuiti iz standardnih interpretacija hrvatske povijesti, a s Karlovakim i Poarevakim mirom (1699. i 1718.) steklaje i posjede kojima nikada ranije nije vladala. Istovremeno su njezini kartografi konstruirali 'Tursku Dalmaciju' do Sarajeva. Imajui na umu fragmentacije osmanske i habsburke provenijencije, dakako, u odnosu na hrvatsko i bosansko kasno srednjovjekovlje, mogue bi bilo konstruirati model istraivanja tog procesa u ranom novom vijeku u prostoru u kojem su ove tri imperijalne sile interferirale jedna s drugom. (Vidjeti s tim u vezi: Ivo Goldstein i dr. Hrvatske upanije kroz stoljea. kolska knjiga. Zagreb, 1996.) Komparatistiki bi trebalo istraiti obrasce imperijalnih ekspanzija u Srednjoistonoj i

34

35 36

Ako se tome doda epizodni prodor Francuskog Imperija na Jugoistok, koncem 18. i poetkom 19. stoljea, dobit emo sliku koju valja sravnjivati sa slikom istovremenih epohalnih disperzija autohtonih etnokonfesionalnih zajednica unutar istoga tog prostora. Prvi problem koji e se nametnuti s tim u vezi e biti problem imperijalno uvjetovane fragmentiranosti velike veine autohtonih etnokonfesionalnih zajednica.37 Fragmentiranost e biti jo uoljivija ako njezinu dinamiku poveemo s dinamikom promjene imperijalnih granica. Drugo, dinamika etnokonfesionalna izmijeanost itava prostora u ranome novom vijeku isto je tako bila nerazluiva od imperijalnih strategija te imperijalnih konstrukcija granica i regija. (Ipak, velika bi greka bila istraivaki ih svesti samo na taj faktor!) U odnosu prema kasnome srednjem vijeku najvea se promjena zbila s procesom 'autohtonizacije' islama u velikom dijelu Jugoistone Europe. Vrlo velika promjena se zbila i sa znatnim pomacima istonog kranstva prema sjeverozapadu tog prostora, ponajvie u granicama krajikih ustanova Osmanskog Carstva, Habsburke Monarhije i Mletake Republike. Ako i Ugarsku ukljuimo u Jugoistonu Europu, velika se promjena zbila i sa silnim usponom i s ogranienim padom protestantizma. Od 16. stoljea, u sluaju Osmanskog Carstva te od 17. stoljea, u sluaju srednjoistonoeuropskih imperija, brojno se poveavaju idovske zajednice. Dakle, iako je svaka imperijalna sila svoj legitimitet izvodila iz jedne vjeroispovjedne tradicije, odnosno, identificirala se s njome, etnokonfesionalna isproimanost itava tog prostora na kraju ranoga novog vijeka u usporedbi s njegovim poetkom bila je silno poveana. Na ovom smo mjestu veu panju ukazali konfesionalnoj strani demografskih promjena, ali su one bile vrlo velike i s etnikog stajalita, moda i vee. Tree, u vie sluajeva od poljskog do hrvatskog u istom etnokonfesionalnom prostoru sustjecalo se vie imperijalnih granica. Ukoliko su takva
Jugoistonoj Europi do kraja 18. stoljea. Tada je itav taj prostor podijeljen izmeu Habsburgovaca, Hohenzollerna, Romanova i Osmanlija te Mletake Republike do njezina sloma 1797. godine. Dakle, dok je u obzorjima povijesnih iskustava regionalnih etnokonfesionalnih zajednica tada mogue govoriti o vrhuncu fragmentacije, u imperijalnim je tradicijama to bilo doba potpunog trijumfa imperijalnog naela. Dodue, konkretnohistorijski se svako od njih moralo doivljavati nedovrenim jer nijedna imperijalna sila u Srednjoistonoj i Jugoistonoj Europi nije ostvarila svoje maksimalne ciljeve. U takvoj povijesnoj situaciji, inae, poinju procesi modernih nacionalnih integracija u istom tom prostoru. 37 Svjesno koristim oigledno nedovoljno pouzdan pojam 'autohtnonih etnokonfesionalnih zajednica' da bih izbjegao razlikovanje izmeu 'povijesnih' i 'nepovijesnih' 'naroda' u njemu, poput Ceha i Slovaka i si. Ovaj pojam ignorira migracije unutar itava tog prostora, neovisno o imperijalnim granicama. Ovdje je isto tako uvjetno upotrijebljen. Pojmom 'autohtnost' su obuhvaene zajednice koje su se do kasnoga srednjeg vijeka oblikovale u samoj Srednjoistonoj i Jugoistonoj Europi. Njime se takve zajednice razlikuje od onih koje su u tom prostoru na razliite naine naseljavane u ranome novom vijeku .vfio u vezi s razliito motiviranim imperijalnim potrebama.

viegranija bila povijesno trajnija, kao stoje to bilo u hrvatskom sluaju graninom prostoru Mletake Republike, Osmanskog Carstva i Habsburke Monarhije problem povijesti granica i regija jedan je od temeljnih problema epohalnih povijesnih istraivanja.38 Time emo se nuno suoiti s pretpostavkom da su istraivanja povijesti granica i regija u sluaju svakog naroda u srednj ois tono i jugoistonoeuropskom prostoru od bitne vanosti za objanjenje i razumijevanje temeljnih problema njegove povijesti i tog doba, a nerijetko i kasnijih, sve do naega. Sljedea e pretpostavka biti da je u tom prostoru razmjerno vrlo uestao sluaj viegranija, prostora u kojima se viestruko sustjeu i granice i regije. Izlino je rei da su tro- i viestrano odreene granice i regije potencijalno sloenije pojave nego dvostrane. Odnos takve viegranine 'periferije' prema korespondentnim 'centrima' na svakoj od strana granice/regije moe se viestruko usloiti u simboliko-antropolokom smislu, kao i sa stajalita praksi. Ti su sluajevi ovdje najvei istraivaki izazov. Njima je ova knjiga najvie i posveena.

Peto: Imperijalna trogranicja

Kada je rije o ranom novom vijeku jedno je viegranije u hrvatskom sluaju uoljivije od drugih. To je ono u kojem su se u epohalnom rasponu sustjecali mo i vlast Mleana, Osmanlija i Habsburgovaca. U prostornom smislu ono zadugo nije bilo jednoznano odreeno. U kasnom 15. i ranom 16. stoljeu
38 Rijetko se gdje u hrvatskoj povijesti toga doba tako jasno moe prepoznati problematiku granica i regija, napose granine regije, kao u sluaju Meimurja u posjedu Zrinskih krajem 16. i poetkom 17. stoljea. Ono je tradicionalno bilo granini prostor izmeu Ugarske i Slavonije, ali i austrijske tajerske, da bi u vrijeme kada su Osmanlije bile doprle do Kanizse, koju su 1600. godine i osvojile, Meimursko vlastelinstvo postalo jednim od najvanijih kraj ita i za hrvatsku i za ugarsku i za austrijsku obranu te potencijalno klju za dubinski osmanski prodor u Unutranju Austriju. Njegov je sluaj izniman i po tome to ono nikada nije prestalo funkcionirati kao vlastelinstvo. Naprotiv, vlastelinska je ekonomika, promatrana u duem trajanju, bila u usponu, a demografski je raslo i iteljstvo. Po tome se ono razlikuje od drugih hrvatskih krajita u to doba, koja su bila nerazluiva od svojih terrae desertae. U to su doba upravo na tom podruju rimokatolici i muslimani, protestanti i pravoslavni bili na domak jedni drugima kao nigdje drugdje u hrvatskom prostoru ranoga novog vijeka. Vidi: Nataa tefanec. Heretik Njegova Velianstva. Povijest oJurju IV. Zrinskom i njegovu rodu. Barbat. Zagreb, 2001. Lokalnohistorijski case-study podravske tromee slavonskog i ugarskog Provincijala te slavonske Vojne krajine (Hrvoje Petri. Opina i upa Drnje. Povijesno-geografska monografija. Drnje, 2000, ovdje 66-94) vaan je zato to pokazuje da u ranom novom vijeku nije bila nuna najneposrednija blizina Osmanlija da bi se oblikovala mikroregionalna situacija viegranija, s prepoznatljivom socioekonomskom i sociokulturnom dinamikom. Ekohistorijska dinamika rijeke Drave takvu je situaciju inila jo uoljivijom.

Osmanlije su s manjom ili veom uestalou prodirali od jugoistoka prema sjeverozapadu do duboko u habsburke nasljedne zemlje, sjedne strane te u mletake posjede, nerijetko nadomak Venecije, s druge strane. inili su to u vrijeme kada su se Mleani i Habsburgovci inae sukobljavali u borbi za vlast na sjevernojadranskoj obali. Ako bismo trogranije prije svega htjeli odrediti kao prostor trojnih imperijalnih konfrontacija, prva bi tromea imala svoj epicentar u Transkom zaljevu. U njezinu sluaju se uope ne bi moglo govoriti o granicama, osim ako bismo historiografski htjeli iscrtati granice podruja u kojima po odreenim kriterijima moemo 'prepoznati' Mleane, Habsburgovce i Osmanlije. 39 Ipak, ova prva imperijalna tromea mnogim povjesniarima bila je epizodne naravi. Ne bih se s time mogao suglasiti. Dovoljno je zadrati se na mletakom primjeru. Kada se Mletaku Republiku tog doba vrednuje u mediteranskom kontekstu, njezin se status do 1500. godine nesumnjivo izmijenio. Prvo, godine 1499, Mleani se nisu branili samo u svome neposrednom gradskom okoliu. Istovremeno su izgubili vie svojih ponajvanijih uporita na istonom Mediteranu, ukljuujui Modon i Coron, 'oi Republike' na putu za Levant. Mirovnim ugovorom iz 1503. godine odrekli su se najveeg broja luka u Albaniji i Grkoj. Tako veliko slabljenje njihova utjecaja na Levantu nesumnjivo je imalo velik neposredni upliv na pomicanje teita mletakih interesa s Levanta na Terra Fermu. Dodue, Mleani su i dalje i trgovali i ratovali na istonom Sredozemlju, ali su teita republiinih interesa bila promijenjena. 40
39

Htio bih na ovom mjestu citirati fragment iz slovenske povijesti tog doba, koji nesumnjivo predoava situaciju fragmentirane tromee: Opetovana (je) podjela pokrajina izmeu lanova habsburke dinastije (1379, 1395/96, 1411 u tim podjelama nastaje kao jedna grupa zemalja tajerska, Koruka, Kranjska i Istra, sa zajednikim imenom Unutranja Austrija, u koju se poslije 1500 ubraja i Gorika), ...Habsburka vlast nad slovenskim teritorijem opet poinje opadati, upravo u vrijeme kada je Venecija postigla nove, krupne uspjehe: god. 1420 sruila je svjetovnu vlast akvilejskog patrijarha te pripojila Republici Furlaniju (s Benekom Slovenijom i Tolminskim do Idrije) i ostatke njegovih posjeda u zapadnoj i sjevernoj Istri (Milje, Buje, Buzet). U ratu koji je izbio izmeu Venecije i Trsta 1463 i u kojem je otpor kranjskih stalea onemoguio Frideriku III znaajnije angairanje na strani Trsta, Venecija ak oduzima Trstu jugoistoni dio gradskog teritorija (Mokovo, Soerb proiruje svoju vlast na dio Krasa (do crte Svarcenek-Novi Grad). (...) Padom Bosne (1463) pod vlast Turaka, ovi su od najbliih dijelova slovenskih pokrajina bili udaljeni manje od 100 km (to se u XVI st. smanjilo na oko 40 km najprije kod Bele krajine, a god. 1600 i kod Prekmurja). God. 1469poinju novi turski upadi, koji se do 1483 redaju skoro svake godine (1469-83 bilo ihje oko 30); ponekad ih ima i vie u istoj godini (1471 etiri), a ponekad isti upad zahvaa sve slovenske pokrajine (1473, 1476, 1478 i 1480) i traje due vrijeme (3 mjeseca 1471, 4 mjeseca 1476, itd.). Kako su slovenske pokrajine hrvatskim teritorijem odijeljene od turske drave, ti upadi nemaju osvajaki nego pljakaki karakter:...(...) Tek na prelomu XV i XVI st., u vrijeme cara Maksimilijana (1490/93-1519), prestaju najtei oblici vanjske krize: poslije smrti Matije Korvina (1490) Maksimilijan ponovo sjedinjuje austrijske zemlje, 1500 prikljuuje svojim zemljama grofoviju Goricu, a u prvom ratu s Venecijom (1508-16) i mletake pokrajine na gornjoj Soi,... Slovenci u Enciklopedija Jugoslavije. Vol. 7. JLZ. Zagreb, 1968, 243-244.

40

Historiografski je ovaj stav najbolje obrazloio, koliko mije poznato, Frederick C. Lane: In any speculation about what might have been, this may bejudged the turning point of Venetian history. (...) Against the Turks, in contrast, they showed no stomach for extreme measures, even when their sea power was at stake. (...) Unlike Ve-

Nakon pada Klisa 1537. godine, Senj, inae najstarije hrvatsko krajiko sredite, postavi i najjae uskoko uporite, u epicentru je sljedee habsburko-mletako-osmanske tromee. Nalazio se na granici osmanske Like i Krbave sjedne strane te na granici mletake Dalmacije, s druge strane. Tada stvorena imperijalna tromea potrajat e do kraja Dugog ili Sisakog rata, odnosno, do Madridskog mira (1617) u svojoj uskokoj periodi, ali e nastaviti postojati i dalje, sve do Bekog rata (1683-1699). U tom je prostoru, valja naglasiti, bio samo njezin epicentar, ali je sama tromea bila nesravnjivo prostranija, tj. prostirala se na sve one strane gdje su se uskoci kao habsburki podanici sukobljavali s osmanskim i mletakim podanicima.41 Nakon uskokog sloma mogue je uoiti kao svojevrsnu podvrstu imperijalnu tromea u obrovakom podruju, koja je takoer potrajala do kraja 17. stoljea. Obrovac se ve poetkom 16. stoljea de facto naao u situaciji tromee, ali e tek sa slomom senjskih uskoka poetkom 17. stoljea obrovaki kraj postati sustjecite intenzivnijih trojnih imperijalnih suoavanja, ali i mikrohistorijske dinamike koja je za hrvatsku historiografiju moda jo i vei istraivaki izazov. Kada je s Karlovakim mirom (1699) i susljednim razgranienjem prvi put stvorena meunarodno verificirana granica, nastala je i toka koja je imenovana 'Triplex confinium' ili 'Tromea'. 42 Taje toka bila Medveak, sada Medvia glavica, vrh Debelog brda, sjeverozapadno od Knina. Strunjaci triju drava za razgranienje zajedniki su odluili 1700. godine da se ovo mjesto, koje predstavlja stvarnu tromeu, oznai ljepe i izrazitije, pa je podignuta jedna velika humka, bolja, ljepa i via od ostalih i postav
nice's leaders of earler centuries, the dominant statesmen of 1500 were thinking more in terms of territory than of power. Lane, 1973, 242. 41 42 Vidi recentnu monografijsku obradu: Catherine Wendy Bracewell. Senjski uskoci. Piratstvo, razbojnitvo i sveti rat na fadranu u esnaestom stoljeu. Barbat. Zagreb, 1997.

Prema Rjeniku hrvatskoga ili srpskoga jezika... Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti TROMEA, tromea, f. (je) mjesto, gdje se sastaju mede triju drava ili podruja, a) u navedenom znaenu. U rjeniku Vukovu s nazna. akc. (mjesto, gdje se sastaju mee od tri drave, kao na pr. to se otprije u Dalmaciji s stajala meda od tri drave austrijska, turska i mletaka; Ort, wo drei Grenzen zusammentreffen, die Dreimark; t finium) i u Ivekovievu (tro-meda; s primjerom, koji vidi dale). Tromea je... poznato ime u Iliriku. Zeli. 1. U Vukovaru jedan starac rodom iz Bosne s Tromee pripovijedao mije, kako je u Velebitu gledao vilu gdje sjedi na kamenu i ove pjesmice pjeva. Nar. Pjes. vuk (u bi(eci) 1, 149. egara, nekako mjesto na Tromei rjenik 156b. Sa Skoidjevojke... obala ide na Tromeu. ubiaprip. 6. Mletaka vlada ... nije mogla pruati svojim Judima na Tromei nikakve pomoi. ubia prip. 155. Te etice vrlale svakako... dok ne nie Despotovi Pero na Tromei u Tikovcu tijesnu. Osvetn. 5, 57. Kad izvedem vojsku na Tromeu, tudijer meu carsku hou prei. Nar. pjes. hrnt. 1, 28. Krene Marko uz primorje ravno uz Tromee turske i kaurske. Nar. pjes. u Basni zabi(eio Surmin. b) ime zemptu. Ime zabrani u Otoku u Slav. Zborn. za nar. iv. 2, 94. Imepanaku i kraju u gospikom kotaru u Hrv. 22, 242. c) ime nase{ima. Ime mahalama cazinskog i graanikoga kotara u Bosni i mostarskoga kotara u Hercegovini. Popis it. bos. i herc. 236, 318 i 498/ (739)

Ijeni su posebni znakovi na tri strane, koji su ukazivali na granine linije izmeu Austrije i Turske, Austrije i Mletake Republike i Mletake Republike i Turske.43 Ipak, nasuprot vrlo rairenu uvjerenju daje Karlovakim mirom meunarodno ugovoreno utvrivanje habsburko-osmanske i mletako-osmanske granice kao granine crte, to naelo ipak nije bilo dosljedno primijenjeno. Tome je itav niz primjera! Zadrat u se na izabranima. Prema mirovnom ugovoru s habsburkim dvorom, rijeka Sava je bila proglaena zajednikim posjedom Habsburgovaca i Osmanlija. U pitanju su bili ponajprije trgovaki interesi obje strane: Cl. 5. Poto je jedna obala rijeke Save u posjedu uzviene drave, a jedna obala u posjedu pomenutog esara, od mjesta gdje se u Savu ulijeva rijeka Bosut do mjesta gdje Savu utjee rijeka Una, neka bude u zajednikom posjedu rijeka Sava koja je izmeu dva teritorija, a i ostrva koja se u njoj nalaze. Podanici dviju strana neka se ravnopravn koriste kako saobraajem laa tako i drugim pogodnostima, i neka se meusobno lijep odnose. (...)44 Stoje znaio prijelaz od graninog podruja ka graninoj crti u meusobnom razgranienju, najbolje se moe shvatiti iz l. 6, u kojem su pobrojani neki od ponajvanijih problema interimeprijalnih odnosa, koji su se nerijetko pretvarali u pogranine sukobe i u vremenima kada su dvorovi komunicirali i s dosta meusobnog povjerenja: CL 6. Bilo mea i granica koja je odreena u vrijeme razgovora o miru, od obje stra ne, ovim odredbama (lanovima), bilo mea i granica koja e poslije toga, tokom vrem na, sa znanjem predstavnika obiju strana biti povuena i utvrena, neka se ubudue tretira sa krajnjim potovanjem i neka sa bilo kojim razlogom i izlikom ne bude mijenjana, modifikovana, proirivana i suavana, neka ni s jedne od dviju strana ne dolazi do povrede granice koja je povuena i utvrena, i neka ne bude mijeanja i prisizanja u posjed upravu jedne i druge strane, neka ne bude pritiska na podanike dviju strana nametanjem podlonosti i neka se nikako pritiskom i prisiljavanjem ne zahtijeva hara bilo ubudue, bilo traenjem zaostalog haraa ili na neki drugi, proizvoljan nain. Neka se sporovi pravino rjeavaju.45 Granica izmeu Osmanskog Carstva i Mletake Republike slijedila je drugi obrazac. Prema 8. lanku Ugovora o miru u mletakoj su vlasti trebale ostati osvojene tvrave Knin, Sinj, Gabela i itluk. Kako je bilo teko izvesti razgranienje koje bi uvaavalo mnotvo interesa s obje stran , dvije strane su se
43 Eref Kovaevi. Granice Bosanskog Paaluka prema Austriji i Mletakoj republici po odredbama Karlovakog mira. Svjetlost. Sarajevo, 1973, 63, 107. Vidjeti i Stjepan Srkulj. Ureenje mea po karlovakom i poarevakom miru. u Vjesnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskog arkiva. Zagreb, 1907. 24-43 (NB: Srijemskokarlovaki mirovni ugovor na talijanskom jeziku). Kovaevi, 1973, 68. Kovaevi, 1973, 69-70.

44 45

sporazumjele da se povue prava linija od kninske tvrave do tvrave Vrlika, odatle tvrave Sinj, odatle do tvrave Zadvarje koje se naziva Dvare, odavde do tvrave Vrg rac, a odatle do tvrave itluk, i da se razdvoje granina podruja ... . 4 6 Ambijentaln je prema istom lanku granine crte trebalo istai ve prema odlikama (sposobnostima) mjesta: nenaseljenim podrujem, ili umama, ili rijekama i rjeicama, a na mjestima koja nemaju mogunosti za isticanje /granine linije/ rovovima, koevima i kamenjem.47 Budui da su tvrave trebale odreivati graninu crtu, nuno im je bilo na drugi neki nain osigurati neposrednu okolicu. Uinjeno je to time to im je istom tokom zajameno zemljite od jednog sata hoda, linijom pravom ili krunom, ve prema zahtjevu (potrebi) mjesta.48 Meutim, tromea je bila znatno iri prostor. Imperijalnim kriterijima vrednovan, iznova je to bio prostr u kojem su se sustjecali interesi, prakse, imaginacije... sve do nostalgija na sve tri strane. Mikrohistorijski, lokalno i regionalno, bio je to prostor promjenljivih granica, ali s dosta jasno oblikovanom jezgrom, ponajvie unutar granica krajina sa sve tri imperijalne strane. U njemu su demografski dominirale vlake/morlake zajednice. 49 Na sve tri strane tromee od 16. do 19. stoljea opstoje meusobno i razliiti i slini vojnokrajiki sustavi i to je onaj vid njezine povijesne zbilje koji nesumnjivo izaziva najvie istraivakih pitanja. Iako su ti vojnokrajiki susta46 47

48 49

Kovaevi, 1973, 110-111. Kovaevi, 1973,111. Na ovom bih mjestu samo htio upozoriti daje u razliitim razdobljima na razliite naine bilo razgraniavano i hrvatsko provincijalno i vojnokrajiko podruje. Kako se to radilo koncem 18. stoljea u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, na granicama Varadinskog generalata, zorno predoava Beschreibung des Warasdiner Generalats (1783), koji je pohranjen u Ratnom arhivu u Beu, na signaturi K VII1 213: Dio drugi o vojnom ustroju, s obzirom na prirodno i politiko ureenje zemlje 1. odsjeak o granicama Varadinskog generalata openito te o posebnom ureenju Vojne granice lanak l.o zemaljskim granicama openito te o posebnim granicama izmeu Vojne granice i Provincijala K lanku 1. Ovdje emo samo spomenuti granice Varadinskog generalata kako su ve opisane u 1. dijelu, 1. odsjeku, la nak 2, kako za prola, tako i za sadanja vremena. Zato se nadalje jo ukratko moe dodati da je ovaj generalat cijelim svojim opsegom obuhvaen i osiguran neprekinutom linijom razgranienja, osiguranom i okruenom dvostrukim jarkom te uz to i podignutim humcima s brojevima od 1 do 1080. Ti humci ili granine oznake sastoje se od hrpa nabacane zemlje, visokih 8 do 9 stopa i ograenih ogradom visokom oko 4 stope, u ijem se sreditu nalazi uspravno ukopan hrastov stup koji stri jo za 5 stopa. Na njega je paljenjem utisnut ne samo redni broj humka, nego je jo s vojne strane utisnuto M, as provincijalne P, a pored toga upisane su i udaljenosti od jednog do drugog humka u klaftrima. O tome su sastavljeni protokoli koje uva ju i vojna i provincijalna strana. Isto tako, prema previnjoj odluci povjerenici obiju strana svake godine vizitiraju i pregledavaju (granicu), imajui pritom na raspolaganju cijele geografske karte koje su obje strane izradil razmijenile. (57-58). Cijeli ovaj rukopis prevodi na hrvatski jezik, pripremajui njegovo kritiko izdanje, Hrvatsko-njemaka povijesna radionica Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koju vodim od 1995. godine. Ovaj je fragment prevela Jasenka Fijok, apsolventica povijesti i njemakog. Najljepe joj zahvaljujem na suradnji. Kovaevi, 1973, 111. Na ovom mjestu taj pojam nema etnokonfesionalne nego socioekonomske konotacije.

vi ugraeni u vrlo razliite imperijalne drutvenopovijesne i kulturnopovijesne zbilje, iako reprezentiraju vrlo razliite sustave vrijednosti, aspiracije itd., oni su utemeljeni prije svega u tradicionalnim, u korijenu paleobalkanskim zajednicama stoara-ratnika ili seljaka-ratnika. Tim je ljudima tromea uvijek relativan pojam, ali ipak niti jedan od tih vojnokrajikih sustava nije mogue zamisliti prije svega bez takovih zajednica. One, uostalom, mogu prelaziti iz jednoga vojnokrajikog sustava u drugi, neopozivo ili do povratka u njega i kao to su oni imperijalni instrumenti, tako su i vojnokrajiki sustavi i sama tromea instrumenti u ljudskoj svakodnevnici na njoj samoj. 50 U tom je smislu tromea svaija i niija jer je u mentalitetima i onih odozgo i onih odozdo ona sama besplodna, vjeno poprite, bojite u velikim i malim ratovima, onima s meunarodnim legitimitetom i onima bez ikakva legitimiteta. Stoje vie razliita sjedne od svoje tri strane, to je vie ista u nemogunosti povijesnog bijega iz vlastite viestrano odreene situacije. A njezini ljudi, to se vie trude biti razliiti, s mnogovrsnim civilizacijskim, kulturnim ili etnokonfesionalnim opravdanjima, tim su vie isti po nainu kako odbijaju priznati svoje mnogostruke meuovisnosti. Otuda su tromee ili prostori ljudi velike ljudske imaginacije ili jo vee mentalne skuenosti i iskljuivosti, prostori iznimne ljudske trpeljivosti i jo iznimnije ljudske netrpeljivosti itd. Drugim rijeima, na tromei je sve uvijek na poetku, bilo kako se pamti, sjea, razmilja o budunosti. Tromea je uvijek arhaina jer kad bi postala moderna vie ne bi bila tromea. Meutim, imao je i svoju urbanu dinamiku. Tromeu je nemogue zamisliti bez Zadra, Senja i Bihaa, kao njezinih urbanih epicentara. U njezinu je sreditu nesumnjivo Knin.

esto: Knin
Uvid u geotektonsku strukturu Jugoistone Europe, rijene slivove te funkcionalne veze dinarskoga planinskog prostora i okolnih nizina otkriva dananje kninsko podruje kao jedno od najvanijih u dinarskom povezivanju
50 Koncept 'tromee' u euroazijskom kontekstu problemski je razradio Alfred J. Rieber. Vidjeti njegov lanak Triplex Confinium in Comparative Context u Drago Roksandic - Nataa Stefanec (ur.). Constructing Border Societies on the Triplex Confinium. Central European University History Department. Budapest, 2000, 13-28. Za potpunije razumijevanje njegova pristupa vidjeti: Howard Lamar - Leonard Thompson (ur.). The Frontier in History. Yale University Press, 1981 ; M. Anderson. Frontiers: Territory and the State Formation in the Modern World. Polity Press. Cambridge - Oxford, 1996.

srednjoeuropskih sa sredozemnim krajevima. Od antikih vremena, napose od rimske ceste nadalje, Magna via, najvanija prometnica od Splita do Zagreba i dalje na sjeverozapad i sjeveroistok u osnovi je uvijek slijedila put Knina, gdje su se sustjecale prometnice iz drugih pravaca. Kninsko je podruje uvijek funkcioniralo kao viegranije u vrlo razliitim ekohistorijskim i drutvenopovijesnim situacijama. Meutim, viegraninost nije morala biti prednost. Mogla je biti i nedostatak. Mogao je 'konstruirati' vlastitu centralitetnu strukturu, a mogao je biti periferija neke ili nekih drugih centralitetnih struktura. Knin je povijesno iskuao sve prednosti i nedostatke svog poloaja. Od 9. do kraja 15. stoljea, Knin je vie od est stoljea bio jedno od vanih, a nerijetko i najvanijih sredita hrvatskog srednjovjekovlja. Od 9. stoljea u njemu je bilo sredite vojvode ili kneza, od 11. stoljea hrvatskog kralja, a od 12. stoljea hrvatskog bana. Njegov je uspon, pored ostalog, bio u vezi s izravnim putovima, sjedne strane, u gradove Zadar, Trogir i Split te u unutranjost, s druge strane, preko Bihaa, k Gradecu, odnosno, u Austriju i Ugarsku. U njemu je bilo ijedno od najjaih arita pokrtavanja Hrvata, a od 11. stoljea u Kninu je stolovao i episcopus croatensis.51 U kasnom srednjem vijeku, Knin je bio katkad sredite centripetalnih, a katkad centrifugalnih tendencija u odnosu na kraljevsku vlast. U 15. stoljeu kraljevi su iz Knina nastojali ograniiti irenje mletake vlasti iz njihovih jadranskih gradskih uporita. 52 Epilog hrvatskog kasnog srednjovjekovlja se podudara s banovanjem Ivana Karlovia (1521-1524). U trenutku kada postaje banom, na hrvatskoj se strani vjeruje da e kao ovjek dvojne lojalnosti, kralju Ludoviku II. i Mletakoj Republici, iji je kondotijer bio, imati vie uspjeha u otporu osmanskim osvajanjima. 53 Vjera u mogunost dugotrajnog ugarsko-mletakog, kao i kasnije habsburko-mletakog protuosmanskog saveza u smislu ideologije globalnog sraza Kranstva i Islama tada, kao i vie puta kasnije, bit e jedna od povijesnih iluzija i bitno e utjecati na povijesna zbivanja na tromei i to upravo zato to redovito nee biti djelatna u pretpostavljenom smislu, ali e uvijek iznova dobivati svoje povijesno opravdanje. Tako i u doba bana Ivana Karlovia neostvareni hrvatsko-ugarsko-mletaki savez presudno utjee na rasplet golemoga sukoba s Osmanlijama i nastanak tromee. Poslije pada Beograda (1521)
51 52 53 Nikola Jaki. Knin hrvatska srednjovjekovna prijestolnica. Muzej hrvatskih arheolokih spomenika. Split, 1996. Tomislav Raukar. Hrvatsko srednjovjekovlje. Prostor, ljudi, ideje. kolska knjiga - Zavod za hrvatsku povijest. Zagreb, 1997, 78-80, 95, 104, 108. Raukar, 1997, 104-105.

sve do pada Jajca, nakon Mohake bitke, 1526. godine, padaju i Knin (1522), Krbava (1527) i Lika (1528). 54 Osmalije su ga osvojile 29. svibnja 1522. godine. Siloviti osmanski prodor u dubinu hrvatskog prostora 1522. godine nikada ne bi mogao biti tako uinkovit da su upravo u tom prostoru nisu, uz ostalo, sukobljavali kraljevska i mletaka vlast. Knin je ve tada bio na svojevrsnoj tromei. 55 U osmanskom posjedu, koliko god daje strategijski bio vaan Osmanlijama, nikada se nije pretvorio u jae gradsko sredite. Jedno vrijeme u njemu je bilo sredite sandaka Zakrje. Mleani su ga prvi put osvojili 1649. godine i drali do 1653., kada ga Osmalije iznova stjeu, utvruju i uspjeno brane sljedee, 1654. godine. Tek 11. IX. 1688, poslije etrnaestodnevne opsade, Mleani su osvojili Knin, ovaj put trajno. 56 Dakle, nakon pada pod osmansku vlast umjesto u sreditu drutveno-povijesnih zbivanja nai e se na njihovoj periferiji, iz bilo koje perspektive. Jo e vee biti promjene sociokulturnih i etnodemografskih struktura od 16. do 18. stoljea, bilo daje rije o onima izvedenima pod osmanskom vlau ili o onima pod mletakom. Dok e se do pada pod osmansku vlast njegove (proto)urbane strukture razvijati ravnomjernije, u skladu s mjerilima vremena, kako pod osmanskom, tako i pod mletakom vlau, Knin e
54 55 Turska osvajanja u Hrvatskoj u XVI. st. u Nada Klai - Zvonimir Dugaki - Petar Mardei (ur.). Historijski atlas. Uila. Zagreb, 1954, karta 42.

Historiografski je slabije poznato to o njemu kae Evlij Celeb: Kasnije, godine 961/1553, opsjedao je GzT Malko-beg tri godine i, kad ga je na vjeru zauzeo, stavio je njegove kljue u futrolu iskienu draguljima i poslao ih sultanu Sulejmanu s ovim izvjetajem (arz): Osvojio sam jedan grad (tvrd) kao grad Van. Iako je dosada neprijatelj mnogo puta navaljivao [na ovaj grad], svak put se vratio poraen. Sada je to sjedite krkog sandak-bega u bosanskom ejaletu. Begov hs koji mu je dao sultan iznosi 200 000 aki. [U tome sandaku] ima 700 zaima i 2 060 timarnika. Ima, dalje, svoga alajbega, ceribau (eribai) ijuzbau. Po zakonu, ovaj krki sandak ima s vojskom svoga pae tri hiljade i tri stotine vojnika koji na zapovijed idu na vojnu. To je astan kadiluk s rangom od sto pedeset aki. Oblik i poloaj grada Knina. Ovaj visoki grad je jaka tvrava koja lei na najviem vrhu jedne nepristupane uto-crvene klisure s koje se on die do nebeskog vrha i na kojoj se legu orli i sokoli. Ravni su mu moda samo gradovi Mardin iAmadija. Eto toliko je to neuporediva krajika utvrda. Samo ne znam koliki jojje opseg, jer nije mogue izmjeriti to koracima na sve etiri strane. U tvravi se nalazi [nekoliko] sirotinjskih kua, damija Sulejman-hana, skladite (debhane) i itni magazin. Evlij Celeb. Putopis. Odlomci ojugoslovenskim zemljama. Hazim Sabanovi preveo, uvod i komentar napisao. Veselin Maslea. Sarajevo, 1979, 157-159. Evlij je pomaknuo osvajanje Knina za tridesetak godina, stoje doista mnogo za njegovo doba. Knin je zauzet, prema Sabanoviu, 28. svibnja 1552. godine. Osvaja je bio Husrev-beg, a pobijedio je uz podrku hercegovakog sandak-bega Mahmud-bega. NB: Mardin je grad u gornjoj Mesopotamiji, aAmadija, stari grad izmeu Mosula i Vana. elebT, 1979, 158. Van je prastari grad u Maloj Aziji na persijskoj granici, 95 km istono od Bitlisa. (...) U doba Evlije, Van je bio glavni grad istoimenog paaluka kome je pripadao i Bitlis. (...) elebT, 1979, 135. Knin. u Enciklopedija Jugoslavije. Vol. 5. Zagreb, 1962, 267-268.

56

biti prije svega pogranina tvrava, nepovjerljiva i prema onima s drugih strana granica i prema vlastitim podanicima, raskrije brojnih putova, kretanja i interesa. (Zanimljivo je uoiti da Knin nije ni mogao biti drugaiji u vrijeme razmjerno velike centralizacije moi u Osmanskom Carstvu ili krajnje centralizacije mletake vojne moi. U tom e smislu uvijek biti poticajno usporeivati ga s Bihaem s bosanske strane, koji e naroito u 18. stoljeu, kao orijentalno strukturiran grad, s prepoznatljivom kasnosrednjovjekovnom hrvatskom fizionomijom, pored vojnih, imati razvijenije i druge urbane funkcije.) Osmanlije ipak nisu uspjele izbiti na obalu Jadranskog mora u Senju, jedinome lukom izlasku na smjeru prodora spram Istre i Venecije, prije svega zato to je Senj ve bio postao najjae habsburko vojnokrajiko, uskoko, uporite, usmjereno i prema Osmanlijama, ali i prema Mleanima, koji se inae, u naelu, odupiru bilo kakvu jaanju habsburkog utjecaja na Jadranskom moru. Time je sa senjske, odnosno, habsburke strane odreena povijesna zbilja tromee. S mletake strane u tome oblikovanju imao je najvie udjela Zadar, koji je istovremeno bio i gradska komuna i upravno sredite mletake pokrajine Dalmacije, i luka i trg te nadasve sredite mletake vojne moi na istonoj obali Jadrana, kako pomorske tako i kopnene, kako redovite tako i neredovite itd. Dakle, izmeu Zadra, Knina, Senja i Bihaa izvorno je odreena povijest tromee. Njihove urbane jezgre, ma kako bile slabe i nejasno oblikovane, unutar tri razliita imperijalna sistema moi, imale su golemu privlanu mo u prostoru tromee, inae bitno odreene zbiljom stoara-ratnika (Vlaha ili Morlaka itd.). I s tog je stajalita povijest Triplex confinium izuzetan istraivaki izazov jer se povijest vojnokrajikih sustava ipak preteno razumijeva kao povijest seoskoga svijeta, iako je njezin dubinski smisao upravo u meuovisnosti seoskoga i gradskog svijeta na imperijalnim granicama. Vlaki/morlaki seoski svijet, bez kojega su vojnokrajiki sustavi na bilo kojoj od tri strane tromee nezamislivi, nikada sm ne bi mogao ustaliti niti jednu od granica na tromei, a sama pak tromea, kao prostor ve u ishoditu neprijateljski urbanoj civilizaciji, svoju ranu novovjekovnu postojanost dobiva tek s usponom svojih urbanih uporita.

Dakle, kako razumjeti interes za Triplex confinium? Ne ulazei ovom prilikom u iscrpnije razmiljanje o moguim odgovorima, sigurno je daje u novije vrijeme iznova povean istraivaki interes za povijest granica u Europi i u svijetu. Procesi globalizacije, mondijalizacije, regionalnih integracija, poput europske, povijesno su jo uvijek prepuni nepoznanica, kao to su puni nepoznanica procesi etnonacionalnih i vjerskih obnova, revivals itd. Ijedni i drugi, neovisno o tome koliko su samo lica i nalija iste povijesne zbilje nesumnjivo obnavljaju zanimanje za granice u prolosti i budunosti. Sigurno je daje danas skoro bespredmetno misliti u kategorijama izvedenim iz binarnih opozicija, u meusobnim neprepoznatljivostima i/ili nesvodljivostima.57 Bilo daje rije o ovjeku, kulturi, drutvu, naciji, novom svjetskom poretku ili bilo emu drugom, pojam granica neizbjena je kategorija u bilo kakvoj dosljednije izvoenoj kulturi miljenja. Ve je sam pojam granica danas toliko mnogostran i proturjean da su vie nego nuna brojna nova istraivanja i to utemeljenja na novim pitanjima o smislu i zbilji granica, na manje poznatim izvorima i na novim pristupima. U tome je jedno mogue, moda i najvanije izvorite interesa za Triplex confinium. Za razliku od bilo koje dvostrane granice u europskoj povijesti poevi od granice izmeu civilizacije i barbarstva, kao jedne od najstarijih u europskom zapisanu iskustvu, preko ranije granice Juga i Sjevera pa kasnije Istoka i Zapada, preko nacionalnih razgranienja (mi i oni) sve do najnovijih hladnoratovskih i poslijehladnoratovskih iskustava (EU i ostatak Europe) svaka trostrana ili ak i viestrana granica pretpostavlja ili uveliko razliite konceptualne pristupe u bilo kakvu miljenju ili potie nerazumijevanje, ignoranciju, fatalizam, ravnoduje i si. Danas smo svjedoci i jednog i drugog. Tromea je danas nesumnjivo intelektualni i praktini izazov. Granice su u ljudskom miljenju i iskustvu sve mnogostranije, ali i sve uvjetnije, a takve su znale i ranije biti u raznim dijelovima Europe i svijeta. Ljudski identiteti i identiteti ljudskih zajednica danas su u sve veoj dvojbi zbog svijesti o svojoj vieslojnosti (multiple identities) i u europskoj tradiciji duboko ukorijenjene potrebe da se prepoznaju u svojoj monistinosti. Ipak su danas sve prepoznatljivije pretpostavke boljeg objanjenja i razumijevanja slojevitosti graninih pojava. U tom je jedan dubinski smisao projekta Triplex confinium.
57 Vidjeti: Edgar Morin. Penser l'Europe. Paris, 1987. Takoer: bosanskohercegovaki prijevod: Kako misliti Europu. Sarajevo, 1989. te hrvatski prijevod Misliti Europu. Zagreb, 1995.

Poeo bih s praktinim pitanjem: Da lije u hrvatskoj historiografiji umjesnije koristiti pojam Vojna krajina ili Vojna granica? Nisu bili rijetki povjesniari koji su se suoavali s tim pitanjem. Neki, oigledno, ne bez nelagode. Osobito danas ono moe izazivati nedoumice. Dodue, neki e ljudi od struke uvijek biti sigurni u svom jednoznanom odgovoru, a ima i onih koji e s podozrivou reagirati na samo spominjanje bilo kakve Krajine. Ni danas nisu rijetki povjesniari koji e u nizu situacija prije upotrijebiti pojmove poput antemurale Christianitatis, tj. predzie kranstva da spomenem najuestaliji.1 Kako bi sve mogli reagirati ljudi izvan struke ovdje nema smisla ni raspravljati.2 Ovako sroena dvojba, meutim, vrlo je daleko od svih onih pojmovnih upitnosti s kojima bi se trebala baviti vojnokrajika historiografija danas. Vojna krajina i Vojna granica danas su prije svega struni pojmovi, a to znai i koncepti. Kada je o profesionalnoj praksi rije, oni su u upotrebi posljednjih stotinu, do stotinu i pedeset godina. Stvoreni su u vrijeme kada je Vojna krajina/Vojna granica nestajala kao imperijalna institucija.3 Dakako da
1 Pritom se skoro redovito previa da svi europski narodi od Baltikog do Jadranskog, odnosno, Sredozemnog mora, koji su u ranom novom vijeku bili suoeni s osmanskim izazovom, batine tradiciju upotrebe tog pojma. Posljednjih sam godina uoio da pojam Vojna krajina izaziva najvie nesporazuma meu ljudima podrijetlom iz Slavonije, koji batine tradiciju nesravnjivo uestalijeg koritenja pojma Vojna granica. To je sluaj i u susjednoj Vojvodini. Nesporazum je razumljiv jer se za habsburke vojne krajine nastale u Slavoniji, Srijemu i junoj Ugarskoj poslije Bekog rata (1683.-1699.) mnogo ee i oficijelno i kolokvijalno upotrebljavao naziv Vojna granica, odnosno, Militr Grenze. Zato je tome bilo tako, otvoreno je pitanje, kojim bih se htio baviti i u ovom radu. Ako su dvojica ili vie povjesniara suglasni da struno treba koristiti jedan ili drugi od ova dva pojma, to jo uvijek ne znai da su meu njima iskljuene velike nesuglasice glede bitnih pitanja vojnokrajike historiografije. U austrijskoj e historiografiji malo tko koristiti pojam Hrvatsko-slavonska Vojna krajina itd, dok e u hrvatskoj malo tko sustavno pisati c.-k. Vojna krajina, odnosno carsko-kraljevska Vojna krajina itd. Iza poneki put vrlo malih pojmovnih razlika mogu se skrivati vrlo razliita razumijevanja predmeta istraivanja.

je nemogue porei da su ijedan i drugi pojam koriteni i znatno ranije u vojnokrajikoj praksi. Da, to je istina ali ne ba uvijek i naroito ne u oblicima koji nam se danas redovito 'nameu' kao jedini, neovisno o tome je li u pitanju Vojna krajina ili Vojna granica. Drugaije bi bilo kada bi povjesniari i u ovom vanom pitanju posegnuli za izvorima razliita podrijetla, k tome iz svih razdoblja vojnokrajike povijesti. Suoili bi se s velikim mnotvom leksema i sintagmi u arhivskom gradivu od 15. do 19. stoljea. Sve bi ih morali uzeti u obzir, dakako, ukoliko bi htjeli rei neto pouzdanije o povijesti ova dva pojma. Bili bi to leksemi i sintagme podrijetlom iz niza jezika koritenih u Vojnoj krajini ili u vezi s njom latinskog, njemakog, talijanskog, hrvatskog i drugih junoslavenskih jezika, maarskog, turskog itd. Ako bismo vie htjeli znati o povijesti spornih pojmova, morali bismo istraivati ne samo situacije u kojima se bilo koji od njih javlja, nego i u kakvim su sve meuodnosima razliiti pojmovi bili u odreenom razdoblju. Brojno je pojmovlje u jednom jeziku i tada, kao i danas, nastajalo prema obrascima i praksama drugih jezika.4 Pojmovi haramija, uskok, prebjeg, vlah, hajduk, serean da ne nabrajam dalje izazivaju ili bi tek mogli izazivati silne nesuglasice s tim u vezi.5 U tom se smislu u nas previa da su pojmovi Vojna krajina i Vojna granica u biti sinonimi! To je naroito onda sluaj kada ih se generalno koristi za cijelo razdoblje povijesti krajike ustanove od kasnoga 15. ili ranoga 16. stoljea pa sve do kasnoga 19. stoljea, do njezina povijesnog utrnua. U starijim izvorima, usudio bih se rei sve do sredine 18. stoljea, nigdje nema pridjeva vojna u njezinu nazivu. Ustalit e se tek s militarizacijom, regulacijom itd, dvorsko-apsolutistike provenijencije od sredine 18. stoljea. U najranijim razdobljima i u latinskom i u hrvatskom i u njemakom jeziku najee e biti rijei o kapetanijama. U potonjim e razdobljima, naroito od sredine 16. do kraja 17. stoljea, biti koriteni mnogobrojni pojmovi. U hrvatskom jeziku e to biti jednostavno krajina, konfin ili kunfin praeni, kada je to trebalo, prostornim razgranienjima (Hrvatska krajina, Primorska krajina itd.). U njemaki pisanim izvorima u tim ranijim razdobljima mnogo ee, ako ne i iskljuivo, koristit e se pojam Grenze dakako, u mnotvu pravopisnih oscilacija, kao i u sluaju hrvatskog jezika (npr. Crabatische Grnitz ili
4 Uistinu ozbiljno utemeljen projekt takve naravi bi trajao dosta dugo i iziskivao vrlo specijalistika znanja i umijea. Koliko mije poznato, nitko se dosad u nas nije upustio u takav posao. Hrvatskoj historiografiji inae nedostaju i neki elementarni pojmovnici, naroito za rani novi vijek. Neki meu njima trajno su predmet sporenja npr. pojam vlah i/ili Vlah ponajee zbog razloga koji su ponajmanje znanstvene naravi te su i dalje isuvie esto u opticaju shvaanja koja s kulturom znanstvenog miljenja nemaju u osnovi nita zajedniko.

Mr Grenze,). U 17. stoljeu ee e se poeti koristiti pojmovi Warasdiner Generalat i Carlstdter Generalat.6 Sredinom 18. stoljea, bolje reeno u drugoj polovici, poet e prevladavati pojam Militr Graenitz pa Militr Grenze, odnosno, hrvatski Vojna granica, kao i Vojna krajina. Sto e habsburki apsolutizam biti utjecajniji, to e se ee koristiti, kao i u drugim sluajevima, atribucija k.k. u njemakim, tj. c.k. u hrvatskim izvorima. Da se ne bih uputao u egzemplifikacije, htio bih dodati jo neto uistinu vrlo vano. Pogreno bi bilo stei dojam da su pojmovni izriaji na razliitim jezicima, kada su se odnosili na 'isto', bili sinonimi. To nije morao biti sluaj ak ni na istoj strani granice jer je upotreba jezika tada mnogo vie nego danas bila sociokulturno i statusno konotirana. Ukoliko se radilo o upotrebi jezika s razliitih strana granica, komunikacije su mogle biti jo tee. Naroito je to mogao biti sluaj na tromei. Na koncu konca, ve sam pojam tromea sugerira da su u njegovoj tvorbi bili suvini i krajina i granica. Dostajala je mea! Triplex Confinium se i danas redovito prevodi s Tromea!7 To nije bilo sluajno. Granica dijela Bosanske krajine (Cazinska krajina!) s lijeve obale rijeke Une, naspram Banije i Korduna, tradicijski je u pukim govorima i danas suha/suva mea, ak sumea itd. U korijenu, dakle, iznova mea. Da ne navodim iscrpnija navoenja arhivskih potkrijepa, jer nikako ne bih mogao izbjei uinke fragmentarnosti, ovom e prilikom biti korisnije upozoriti na pojmovlje u rjenicima hrvatskih leksikografa 16,17. i 18. stoljea, kao i na neka druga, novija jezikoslovna istraivanja s njima u vezi. Meu starijima, iskustvu tromee suvremenim rjenicima, najizdaniji je Belostenev, pa emo ga najprije navesti kao primjer. Za njega je latinsko Confinis,... Mejaski, megyaski, a Confinia, orum... plur. inae tako uestalo u arhivskim izvorima tog doba Kraine, mejastva, kotarenya.8 (Tko e danas govoriti o mejatvu ili kotarenju?) Otuda je za njega Confinium, ij... jednostavno Konecz zemlye, gdesze z-drugum zesztaje, mejas, kotar.9 Uoljivo je da pojma granica ak niti nema u ovom znaenju krajita kao prostora koji relativizira razgranienje.10
6 7 8 9 10 Izgleda da se ranije ustalio pojam Varadinski generalat nego pojam Karlovaki generalat. Moda je i latinski izraz u ovom sluaju nastao prijevodom s hrvatskoga. Belostenec, 1, 1740, 339. Belostenec, 1, 1740, 339-340. U tom smislu nije udno stoje u hrvatskoj i srpskoj jezikoj tradiciji ukorijenjen pojam tromea, a ne trogranije, kada je o prostoru rije. Cak bismo mogli rei da bi danas bilo korisno uvoenje razlike izmeu pojma tromea kao prostora i pojma trogranije kao susretne granine toke, npr. na Medveoj Glavii na Debelom Brdu (Triplex Confinium).

Za nas je u ovom radu vanije da se u Belostenca i pod pojmom kotar moe podrazumijevati krajina jer su u sjevernoj Dalmaciji upravo Ravni Kotari, kojima se u ovoj knjizi podosta bavimo, najvanije kraj ite u neposrednoj blizini Zadra od 16. do 18. stoljea, a u 16. i u manjoj mjeri 17. stoljeu je i Gorski Kotar u habsburkoj Hrvatskoj vaan i kao krajite.11 Inae, pojam granica kao krajina Belostencu nije nepoznat (npr. Kotarszki, Granichni, krainszki. Limitaneus), ali je njegovo teite na razgranienju, razlici. Isto to vrijedi i za pojam mea kao granice, razgranienja (Mejay ili megya napolyu, vinogradu, etc. Limes, tis, terminus, fines, ium, lapisfinalis, meta, ae... confinium, ij v. Pogon).12 Dakle, za razliku od krajine, koja je znaenjski slojevitija, s naglaenim prostornim znaenjem, u sluaju granice teite je na onome to dijeli, razdvaja, sueljava itd. U tom je smislu mogue govoriti o krajikim granicama. Nije udno daje pojam granica znatno uestaliji nakon Karlovakog mira 1699, tj. nakon meunarodno-pravnog razgranienja, kada i pojam krajina poinje sve vie znaiti granica. To je proces cijela 18. stoljea.13 Toliko za poetak. Pitanja su, dakako, mnogo sloenija.

11

Takvo znaenje pojma kotar je predkrajiko jer Belostenec confines agri tumai kao zemlye kesze szkup kotare, a confinis meus kao kotarnik, mejasnik moy, megyas moy. Kao stoje dobro poznato u iskustvu kritike historiografije, filoloka argumentacija ne moe biti dokaz, ve samo pokazatelj. Tako ni u sluaju pojma kotar pojam krajina nije uvijek istoznanica u smislu o kojem piemo, a to nije sluaj ni kod samog Belostenca: Kotar, Hatar, darsava. Rustice. Supa. Territorium, ij. Districtus, us, Universitas rerum inter fines cujusljue Civitatis, Regni. Fines, ium, Limites, um. Kotare polasem, Fines pono, Terminos constituo, terminis circumscribo, v. Meja. Belostenec, 2, 1740, 181. Isto vrijedi i za pojam mea: Meja, ili megya na polyu, vinogradu, etc. Limes, tis, terminus, fines, ium, lapis finalis, meta, ae...confinium, ij v. Pogon. Belostenec, 2, 1740, 214. Na tu dvojnost upozorava i hrvatski filolog Petar Skok raspravljajui o rijeima s korijenom kot, kotac: Zatim kotar (1423) u vrlo starom znaenju 'territorium, mea, kraj, srez' kao administrativni termin. Upor. lat. fines. ... Denominal na -iti kotariti se (1586) graniiti. Petar Skok. Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskog jezika. Knj. I.III. JAZU. Zagreb 1971, 1972, 1973, ovdje Skok, 2, 1972, 176. Isto vrijedi i za pojam mea: Meaf. meja, mea: 1. Granze, sinor, kunfin, margin 2. (zbog tog to su se primitivne granice oznaivale putovima, grmljem, drveem, rairuje se znaenje na dbun, esta, guta,fruticetum, 3. U feudalnom govoru preno se na teritorij grada i u vezi s pridjevom gradski znai upa, upanija... Skok 2, 1972, 398. Belostenec, 2, 1740, 214. Izgleda daje pojam krajina u svom temeljnom znaenju stariji od navedenih srodnih pojmova, sudei po Skoku: Kraj...Vana je stara izvedenica na -ina: krajina (1110), s pridjevom krajinski (1597) kao teritorijalni termin 1. zemlja na granicama (Bosne, Crne Gore), 2. ratovanje u toj zemlji. Odatle denominal 'krajiniti' (Srbija, Vuk) ratovati, vojevati... Skok 2,1972,176-177. Inae, za Skoka je i pojam grana, iz kojega je izveden i pojam granica, vrlo star: Najstarije potvreno znaenje 'margo' nalazi se ugr.-arb. grane: 'Grenze'. U tom znaenju je sveslavenski i praslavenski deminutiv na -ica: granica (1499) sinonim: mea, krajina, krajite, (G-) Vojna krajina. Skok 1, 1971, 608. U 19. e stoljeu pojmovi Vojna krajina i Vojna granica praktino postati istoznani.

12

13

Anthony Giddens: Frontier vs. Border

Rijei i pojmovi, dakle, sami su povijesne tvorbe. Trivijalno je podsjeati da nastaju i nestaju, traju i mijenjaju se. Vjerojatno je jedan od najvanijih doprinosa obnovi kritiki utemeljenog miljenja u historiografiji u posljednjim desetljeima njemaka Begriffsgeschichte, disciplina koja istrauje povijest pojmova. 14 Iako je u sreditu njezine istraivake pozornosti drugaija problematika od one koja nas ovdje zanima, njezino je iskustvo vie nego poticajno. Na razliite naine pokuat u ga iskoristiti. Tromea je u bilo kojem svom kontekstu bila neto razliito, a ipakje u svima njima bila tromea. Da bismo se istraivaki mogli baviti njome, uvijek iznova se moramo suoiti s istim temeljnim problemom. Za itava razdoblja njezine opstojnosti, od poetka 16. do kraja 18. stoljea, habsburki, mletaki i osmanski posjedi u njezinu su obzorju tradicijski ustrojeni. Brojni radovi u drutvenim znanostima u proteklom stoljeu sve do najnovijih istraivanja, isticali su da su predmoderne drave u osnovi bile segmentarne, tj. daje upravni utjecaj sredita dravne moi bio nizak, a da ljudi dravne vlasti nisu vladali kao to to danas rade. Utjecaj sredita dravne moi nerijetko je bio naroito nizak na dravnim rubovima, u prostornom smislu, dok moderne granice jo nisu ni postojale. Giddens e rei, uvjetno prevedeno, da su tradicionalne drave imale krajine, a ne granice.15 On se pritom kritiki integrirao u misaonu tradiciju koju je utemeljio njemaki geograf F. Ratzel, posebno sa svojom teorijom granica. Usporeujui ih s biolokim organizmi14 Iako je rije o razmjerno mladoj historiografskoj disciplini, ona raspolae sada ve klasinim, vrlo utjecajnim osmosveanim djelom, u devet knjiga, Geschichtliche Grundbegriffe. Historisches Lexikon zur politisch-sozialen Sprache in Deutschland. Stuttgart, 1972-1997. Uredili su ga Otto Brunner, Werner Conze i Reinhart Koselleck. O novim usmjerenjima vidjeti: Christof Dipper. Die 'Geschichtlichen Grundbegriffe'. Von der Begriffsgeschichte zur Theorie der historischen Zeiten. u Historische Zeitschrift. Bd. 270. Heft 2. April, 2000, 281-308.

15

Traditional states (class-divided societies) are essentially segmental in character. The administrative reach of the p tical centre is low, such that the members of the political apparatus do not,govern' in the modern sense. Traditiona states havefrontiers, not borders. (Tradicionalne drave (klasna drutva) zapravo su po svom karakteru segmen ne. Upravni doseg politikog centra je mali, tako da politiki aparat ne 'vlada' u modernom smislu rijei. Tradici nalne drave imaju granina podruja/frontiers a ne granine crte/borders.). Anthony Giddens. The Nation-State and Violence. Volume Two of a Contemporary Critique of Historical Materialism. Polity Press. 1985, 3-4. Njemaki povjesniari Wolfgang Schmale i Reinhard Stauber nedavno su sasvim opreno izveli istu teorijsku distinkciju: Im Englischen bringt 'boundary' eher die aus sozialen, witschftlichen und sprachlichen Entwicklungen entstehenden informellen Abgrenzungen zum Ausdruck, 'frontier' die durch dezidirt politische Aktionen gezogenen Grenzlinien. (U engleskom 'boundary' izraava prije neformalna razgranienja nastala tijekom socijalnog, gospodarskog ijezinog razvoja, a'frontier'graninu crtu povuenu iskljuivo politikim akcijama.). Wolfgang Schmale - Reinhard Stauber. Menschen und Grenzen in der Frhen Neuzeit. Verlag Arno Spitz GmbH. Berlin, 1998, 10. Oni, dakako, pritom prenose teorijsku elaboraciju iz jedne druge angloamerike tradicije. Vidi: John A. Armstrong. Nations before Nationalism. Chapell Hill, 1982, 9f.

ma, on je border margins dijelio na tri podruja. Dvije su bile periferije susjednih drava, a trea autonomous zone u kojoj su se sustjecali realiteti obje strane. Ratzelov je stav bio da su rubovi dravnog podruja isto toliko vani kao i njezini sredinji dijelovi. Dravna se vlast potvrivala upravo na granicama. Za njega su granice drave po svojim promjenama bile dinaminije nego sredinji dijelovi. Drave su se mogle i razlikovati po tome produuju li ili skrauju svoje granice, ire li ih ili smanjuju. Giddens, kritizirajui ono to u Ratzela prepoznaje kao geografski determinizam, osporio je njegovu teoriju granica s teorijskom argumentacijom koja je i za nas ovdje vana: ...it is essential to see that the frontiers> of the former are significantly differentfrom the 'borders' that exist between the latter. In political geog the term "frontier" is used in two senses. It means either a specific type of division betw two or more states, or a division between settled and uninhabited areas of a single stat The second of these can be usefully further subdivided. 'Primary settlementfrontiers' those involved where a state, is expanding outwards into territory previously either havin virtually no inhabitants, or populated by tribal communities. 'Secondary settlement frontiers' are those within the territory of a state only sparsely inhabitedfor one reason or an her usually because of the infertile nature of the land or because of the general inho tality of the terrain. In all cases,'frontier' refers to an area on the peripheral region of state (not necessarily adjoining another state) in which the political authority of the cent is diffuse or thinly spread.16 Dakle, kljuno je da je frontier dravna periferija i to ne nuno na granici druge drave. Ono to je zajedniko jednoj i drugoj frontier je diffuse i thinly spread politiki autoritet dravnog sredita. Nasuprot tome, border je strogo odreena zemljopisna crta koja razdvaja i/ili spaja dvije ili vie drava. Iako ljudi s takve granice tota zajedniki mogu dijeliti s onima preko crte razdvajanja, svatko je od njih subject samo jedne od drava. Drugim rijeima, po Giddensu, takve granice moe imati samo moderna drava, nation-state. Gdje e biti frontiers i borders, kada je okoli u pitanju, nikada nije bilo svejedno: Deserts, seas, mountain chains, swamp or marshland, rivers and forests have all formed frontiers in traditional states. Such natural boundaries have often been prima settlement frontiers. However, 'wildernesses' have frequently been inhabited by warli groups who have, on occasion, swept outwards to take over areas administered by
16

...bitno je uoiti da su'frontiers' prethodnih znatno drugaije od 'granica' koje postoje medu potonjima. U politikoj geografiji pojam'frontier' koristi se dvojako. Oznaava ili specifini tip podjele teritorija izmeu dvije ili vie dra ili podjelu teritorija unutar jedne drave na naseljene i nenaseljene predjele. Drugi tip podjele moe se dalje dijelit 'Granice!frontiers primarne naseljenosti' su one preko kojih se drava proiruje na teritorij koji prethodno nije bio naseljen ili su ga naseljavale plemenske zajednice. 'Granice/'frontiers sekundarne naseljenosti' one su unutar terito ja neke drave koji je iz nekog razloga rijetko naseljen obino zbog neplodnog tla ili ope nepogodnosti terena. svakom sluaju, 'frontier' se odnosi na periferno podruje drave (koje ne mora nuno graniiti sa susjednom dravom) i u kojem centralna politika vlast slabo funkcionira. Giddens, 1985, 49.

pre-exisiting states. States which have either overrun natural boundaries, or have not in thefirst place been enclosed by such boundaries, have sometimes set up artificial partitio of some sort. (...) Such artificial divides are relatively rare, because they are expensiv install and difficult to maintain; and this manner of construction is only a feasible mod defense in small societies. In larger imperial systems, the two most renowned exemples artificial boundary-making are, of course, the walls built by the Romans, and the Grea Wall of China. (...) The Romans tended to treat their walls as primary settlement frontiers, establishing farmers in the adjoining areas, agri limitanei. But although self-suffi cient, their main task was to provide a preliminary line of defence and communication Na ovom mjestu me nee zanimati sve mogue teorijske kontroverze koje ovako slojevito postavljanje problema nuno namee. Htio bih skrenuti pozornost na pojmovne implikacije teorijskog modela koji uvodi toliko distinktivnih shvaanja granica. Njih je nuno iskazivati razmjerno velikim brojem pojmova ili suptilnim razlikovanjima njihova relativno manjeg broja.

Lucien Febvre: duga povijest frontire

Ipak, prije nego to iznesem temeljne probleme svoga istraivakog pristupa, htio bih upozoriti na jednu ozbiljnu tekou s Giddensovom teorijom u vezi. Njegova opreka izmeu tradicionalne drave i njezinih frontiers te moderne drave i njezinih borders moe biti prihvaena, a da to ne mora biti sluaj i s terminologijom koju nudi. S tim u vezi je koristan lanak Luciena Febvrea o granici. 18 Rij frontire on je izveo iz rijei front, istraujui kakve je sve znaenjske pomake ona imala u francuskoj tradiciji od srednjeg vijeka do modernog doba francuske nacionalne drave. 19 Rije frontire u francuskom je jeziku tek od
17

Prirodne granice kao to su pustinje, mora, planinski lanci, movare ili movarna tla, rijeke i ume bile su uobiajen u tradicionalnim dravama. Upravo takve granice/frontiers su esto tvorile 'granice primarne naseljenosti'. Ip 'divljina'je nerijetko bila naseljena ratnikim skupinama koje su, povremeno, prodirale da bi zauzele podruja pod vlau drava koje su ve postojale. Drave koje su prekoraile prirodne prostorne granice ili nikad nisu ni bile omeene takvim granicama ponekad su postavljale neku vrstu umjetnih prepreka. (...) Takve umjetne prepreke prilino su rijetke jer je njihovo postavljanje skupo i teko ihje odravati, a omoguuju sustavnu obranu samo u malim drutvima. U veim carstvima dva najpoznatija primjera gradnji umjetnih prepreka su zidovi koje su podigli stari Rimljani i Kineski zid. Rimljani su svoje zidove smatrali 'granicama primarne naseljenosti' naseljavajui seljake u pogranina podruja, agri limitanei. Ali iako su sami po sebi bili neovisni njihov je prvotni zadatak bio osiguravanje isturene linije obrane i komunikacija. (...) Giddens, 1985, 49-51. Lucien Febvre. Frontire: the word and the concept. u Peter Burke (ur.). A New Kind of History from the Writings of Febvre. London, 1973 (1928), 208-218. Febvre, 1973, 208-212.

18 19

kasnoga srednjeg vijeka poinjala oznaivati 'granicu' u graditeljskom smislu faade te u vojnom smislufront, npr. grada ili utvrde, da bi se tek u prvoj polovici 16. stoljea, s izrazomfairefrontire (stvarati, initi granicu), poela dobivati svoja moderna znaenja, primjerena novim potrebama odnosa meu ljudima te njihovim zajednicama, drutvima i napose dravama. To znai da su se iskazivanja svakovrsnih razgranienja meu ljudima u ranijim razdobljima u samoj francuskoj tradiciji tonije, u tradiciji francuskog prostora sve do galskih vremena drugaije oblikovala. Rijei fins, metes, bornes, termes, limitadons, kao i druge, koritene su ve u srednjem vijeku. 20 Povijest svih tih rijei i pojmova uvijek je u biti bila drutvena povijest neke zajednice u prostorno-vremenskom smislu. itajui Frebvrea, na drugaiji nain ponovno emo doi do istog zakljuka daje rijei i njihova znaenja nemogue apstrahirati od koncepata u povijesno-znanstvenom smislu. Dodao bih i kulturno-povijesnom smislu jer se europsku batinu na temu 'granica' u razliitim europskim jezicima, u razliitim europskim kulturama, ne moe 'oditavati' po bilo kakvu pojednostavnjenu obrascu. 21 Febvre razlikuje, kada je o frontire i njezinim povijesnim ekvivalentima rije, u osnovi sljedee:

a)first of all there is the concept of a strip of land of varying width on the extremiti of a country bordering its demarcation line where this exists, or; where it does n exist, representing the first thing which presents itself visually to the traveller. In old French fins. Then confins. Today frontire is joined as a qualificative term to words such as zone, territoire, province, department, etc.

b) In the second place there is the concept of the demarcation line. In French we have the choice between limites et frontires.

c) In the third place there is the concept of the defensive barrier created to protec country against the aggressions of its neighbours. This may be a continuous line of defense, running parallel to the demarcation line, or it may be an organized system of physical elements, works (e.g. strongholds, forts, defensive system specially laid out for the purpose. In French, frontire.22
20 21 22 Febvre, 1973, 208. U tom je smislu u njemakom sluaju vrlo korisno nedavno objavljeno, ve spomenuto djelo Menschen und Grenze in der Frhen Neuzeit.

a) najprije postoji pojam pojasa zemlje razliite irine u pograninim regijama drave koji se prostire do crte razgranienja (tamo gdje ona postoji) te predstavlja prvo to putnik vidi. U starofrancuskom to jefins. Zatim confins. Danasjefrontire pojam koji se poblie oznaava rijeima poput zone, territoire, province, dpartement, itd. b) zatim postoji pojam crte razgranienja. U francuskom postoji izbor izmeu limites i frontires. c) kao tree postoji pojam obrambene crte stvorene da bi titila dravu od agresije susjeda. To moe biti kontinuiran crta obrane, koja se protee paralelno sa crtom razgranienja, ili organiziran sustav fizikih elemenata, graevina ( tvrava, utvrda, obrambenih sustava) specijalno postavljenih u tu svrhu. Na francuskom to je frontire. Febvre, 1973, 216.

Meutim, leksiki i konceptualno problem 'granice' iskazivao se u francuskoj povijesti i u mnotvu drugih oitovanja. Febvre u istom radu istie da srednji vijek nije u biti razlikovao dravu i druge oblike ljudskih zajednica. Universitates su mogle ukljuivati i mona kraljevstva i obina vlastelinstva, gradske opine i studentske 'nacije'. Isto je to vrijedilo i za granice: Especially since the state was the product of the accumulation and agglomeration of lords' domains varying numbers. And such lords' domains were less territories than collections of righ And in any case the very concept of territorial sovereignty had not been elaborated23 Giddens izgleda nije poznavao Febvreov lanak. Da jest, vjerojatno bi bio suzdraniji u tako strogoj leksemskoj distinkciji da bi iskazao svoju teorijsku distinkciju. U njegovu je sluaju presudila tradicija amerike Frontier koja se savreno podudara s onim to je on htio dokazati. F. Ratzel, iako ga osporava, bio mu je nuan da bi takav terminoloki izbor mogao opravdati.

Fernand Braudel: granice civilizacija, civilizacije bez granica

Koliko god povijesna opreka izmeu tradicije i modernosti, napose izmeu tradicionalne i moderne drave, bila konceptualno vrlo vana, kada je rije o procesima i jezinoj praksi kojima se realizira, nikakva univerzalna socijalna i politika 'mehanika' ne moe imati zbiljskog uporita. Tradicijsko i inovacijsko nisu antiteze u ahistorijskom smislu, bilo daje rije o istom drutvu ili o razliitima. F. Braudel e mnogo puta napisati: Nijedna civilizacija ne ivi bez vlastita kretanja, svaka se obogauje razmjenama, sokovima koje izazivaju plodonosna susjedstva.24 S tim u vezi on je prihvaao Toynbeejeve challenge & response. Da bi mogle biti sposobne odrati se u intercivilizacijskoj komunikaciji, one su morale povijesno biti distinktivne: ...svaka je civilizacija vezana s nekim prostorom gotovo postojanih granica; odatle svakoj od njih pripada jedna posebna, njezina geografija, koja ukljuuje udio mogunosti, danih prisila, nekih naizgled stalnih, ali nikad istih o jedne do druge civilizacije.25 Svaka se civilizacija realizira u svome kulturnom krugu, tj. unutar prostora u kojem prevladava skup odreenih kulturnih obi23

Naroito zbog toga to su drave nastajale kao rezultat zdruivanja i sjedinjavanja razliitog broja velikakih posj da. Takvi su velikaki posjedi bili manje teritorijalne nego administrativne zajednice. U svakom sluaju sam pojam teritorijalne suverenosti nije bio razraen. Febvre, 1973, 216. Braudel, 1990, 43. Braudel, 1990, 44. Na istom mjestu Braudel dodaje: Stalnost temeljito osvojenih podruja i granica koje ih omeuju ne iskljuuju propusnost tih istih granica pred mnogostrukim putovanjima kulturnih dobara koja ih ne prestaju prelaziti. -

24 25

ljeja. Meu njima je posebno vano Vienje svijeta'. Da bi izbjegao njegovo metafiziko poimanje, Braudel ga i samog vraa u povijest, pozivajui se na L. Goldmanna: Svaka civilizacija, objanjava on ukratko, vue svoja bitna osvjetljenja iz 'vienja svijeta' koje usvaja. No svaki je put to vienje svijeta samo prijepis, posljedica drutvenih napetosti koje vladaju.26 S druge strane, odnosi meu civilizacijama nikada nisu odnosi 'jednakosti', a to su jo manje kada su u pitanju odnosi izmeu civilizacija i primitivnih kultura, kako on sam kae, koristei uobiajenu antropoloku terminologiju svog doba: ...primitivne kulture bile bi plod drutava u kojima vlada jednakost, gdje su odnosi meu grupama jednom zauvijek ureeni i ponavljaju se, dok bi se civilizacije temeljile na drutvima s hijerarhiziranim odnosima, s velikim razmacima izmeu grupa, dakle s promjenljivim napetostima, drutvenim sukobima, politikim borbama i neprestanim razvojem.27 Civilizacije i kulture razlikuju se ovisno o tome imaju li ili nemaju gradove. Istovremeno je Braudel bio isuvie dobar povjesniar da bi previdio da se razlike takve naravi javljaju i unutar iste civilizacije, a ne samo u odnosima meu njima. One i u tom sluaju slijede razgranienja izmeu gradova i sela: Meutim, civilizacije najsjanija drutva pretpostavljaju, ak unutar svojih granica, kulture, elementarna drutva. Uvijek uoavamo vaan dijalog izmeu gradova i sela. U svakom drutvu razvoj nijejednako dopro do svih podruja, do svih sl jeva puanstva.28 Upozorio bih jo na jedan vid intercivilizacijske komunikacije, kojim se posebno bavio M. Foucault, a to je, njegovim jezikom reeni, civilizacijsko odvajanje. Svaka civilizacija, naime, odbacuje one vrijednosti koji nastaju preko granica onoga to ona sama smatra ispravnim. O tome je sam Foucault napisao: Mogli bismo prikazati povijest granica, tih opskurnih ina, nuno potisnutih nakon samog izvrenja, pomou kojih neka civilizacija odbacuje neto to e za nju bit Izvanjsko; i tijekom cijele njene povijesti ta izdubena praznina, taj prazni prostor kojim se ona izolira, odreuje je isto kao i njene vrijednosti, fer ona svoje vrijednosti stie odrava u povijesnom kontinuitetu; meutim, u tom podruju o kojemu elim govoriti, ona vri svoje bitne izbore, ona vri 'razdvajanje' koje joj daje sliku vlastite pozitivnosti; u tom se razdvajanju nalazi ona prvobitna gustoa u kojoj se ona oblikuje 2 9 Sve su ovo za povjesniara granica vana upozorenja, s dalekosenim implikacijama kada je rije o jeziku u graninim podrujima, gdje su civilizacije/kulture danomice suoavaju jedne s drugima.
26 27 28 29 Braudel, 1990, 48. Braudel, 1990, 49. Braudel, 1990, 49. Braudel, 1990, 61.

ovjek i granica u ranom novom vijeku30

Jrgen Osterhammel nedavno je napisao da die 'Grenze' zu den schillerndsten Metaphern-Konzepten in den heutigen Sozial- und Kulturwissenschaften gehrt....31 Reinhard Stauber i Wolfgang Schmale, prihvaajui taj stav kao vlastito istraivako ishodite, tiskali su knjigu, zbornik, o ovjeku i granici u ranome novom vijeku, polazei najprije od epistemolokih vidova, potom vrijednosnih itd, u kojoj je mogue obavijestiti se o jednom njezinu pojmovnom vidu, posebno vanom u situaciji viegranija. Max Pfister, ispitujui ljudske komunikacije u viejezinom viegraninom prostoru, ispitao je, istraujui srednjovjekovne izvore, deset porodica rijei u latinskom, njemakom, romanskim i slavenskim jezicima, koje pripadaju znaenjskom podruju granica, tj. Grenze.32 U pitanju su sljedee porodice rijei:finis/fines, termen/termini (Grenzgott Terminus), limes, Frontera, confine, frontire, limite, marca, graniza. Zadrat u se samo na pojmu graniza. Graniza, rije praslavenskog podrijetla, rano je bila prihvaena u germanskim govorima, a konano se ustalila u njemakom jeziku nakon to ju je Martin Luther upotrijebio u svom prijevodu Biblije. Drugim rijeima, njemako Militrgrenze nije nastalo u hrvatskom prostoru nego je u njega uneseno iz uobiajene jezine prakse u njemakom govornom podruju. Doista, dovoljno je podsjetiti se da su habsburki vojni zapovjednici kojima su bile povjeravane krajike reforme sredinom 18. stoljea dolazili s onih njemakih podruja na kojima je graniza bila udomaena! Tako je s marijaterezijanskim Militr Grnitz-Rechten (1754), kojima su izjednaena vojnokrajika ustrojstva Karlovakog i Varadinskog generalata, legaliziran pojam Vojne granice.33 Bilo je to mogue uiniti jer je graniza do tog doba epistemoloki dugaak put: Der lokal bezogene Gebrauch geht dabei in der Regel dem temporalen voraus, der Bedeutungsgehalt 'Linie' jenem von 'Gebiet'. (...) In bertragener Verwendung, als Abstraktum
30 31 32 Schmale-Stauber, 1998, 9-22. \'granica' spada u najnejasnije metaforike koncepte u dananjim drutvenim i kulturnim znanostima... Jrgen Osterhammel. Kulturelle Grenzen in der Expansion Europas. u Saeculum. Vol. 46.1995,101-138. Max Pfister. Grenzbeziehungen im Italoromanischen und Galloromanischen. u Wolfgang Haubrichs - Reinhard Schneider (ur.). Grenzen und Grenzregionen. Frontires et rgions frontalires. Borders and Border Regions. Saarbrcken, 1994, 37-50. Ne treba isticati da pojam Vojna krajina nikada nije bilo mogue prevesti na njemaki jezik, tako da dvojstvo Vojna-krajina i Vojna granica poznaju samo hrvatski i srpski jezik.

33

findet das Wort erst im 18. Jh. Eingang in den Sprachgebrauch, mit besonders engem Bezug zur Reflexion der Beschrnkungen des menschlichen Erkenntnisvermgens.34 Proces se nije zaustavio u 18. stoljeu, tako daje pojam graniza danas u korijenu uistinu velikog broja rijei u njemakom jeziku, koje dopiru sada ve, zapravo, u sva podruja ljudske opstojnosti i misaonosti. 35

Stariji hrvatski rjenici i povijest pojmova

Ispitati krajiko pojmovlje u izvorima za hrvatsku povijest ranoga novog vijeka oigledno je velik istraivaki izazov i pitanje je kada e uope biti mogue suoiti se s njime na meunarodno kompetitivan nain. Rije je o uistinu velikom mnotvu pojmova, a nemogue je istraivati ih na hrvatskom ukoliko ih se istovremeno ne istrauje i na svim drugim jezicima komunikacije u vojnokrajikom prostoru. Tek ukoliko bismo uz jezik uzeli u obzir i puke govore, to bi nesumnjivo imalo svoje puno opravdanje, mogli bismo rei da smo definirali korpus koji bi valjalo istraiti.36 Ipak, neke strune pretpostavke za taj posao poodavno postoje 3 7 Ovom bih prilikom htio upozoriti na rjenike koji prethode Mauranievu, posebno
34

35

36 37

Lokalna uporaba pritom je u pravilu prethodila vremenskoj, sadraj u znaenju 'crta' onom 'podruje'. (...)U prenesenom smislu rijeje o apstraktnoj imenici koja je ula u jezinu uporabu tek u 18. stoljeu, osobito se usko veui uz razmiljanje o granicama ljudskih spoznajnih mogunosti. Stauber - Schmale, 1998, 10-11. Za nas e biti vana tipologija pojmovlja kojemu je u korijenu graniza. Nemogue nam je ovdje se u nju uputati, a s druge strane bila bi teta ne upozoriti na nju: Typisiert werden knnen Grenzziehungen und Grenzverlufe, um hier nur einige Mglichkeiten anzudeuten: nach ihrem zeitlichen Verhltnis zur Besiedlung der umliegenden Gegenden: schon bestehende nachtrglich gezogene auferlegte Grenzen, nach der Art ihrer argumentativen Rechtfertigung vor allem bei Grenzkonflikten: naturrumlich-strategische, historische, ethnisch-sprachliche, wirtschaftliche Grenzen, nach der Art ihres Zustandekommens: physikalische, dezisionre, kulturelle Grenzen, nach ihrer historischen Funktion: die Sicherheitszone der imperialen 'Barbaren'-Grenze, die Demarkationslinie der nationalstaatlichen Territorialgrenze, der wandernde Expansionsraum der poinierhaften Ersch lieungsgrenze. (Povlaenje granice i same granice mogu se svrstati prema tipovima, a ovdje emo naznaiti samo neke mogunosti: prema trajanju naseljavanja okolnih podruja: ve postojee naknadno povuene nametnute granice. prema vrsti njihova argumentiranog opravdanja, osobito kod sukoba oko granica: prirodno-strateke, povijesne, etniko-jezike, gospodarske granice, prema nainu na koji su nastale: fizike, odreene formalnim aktom, kulturne granice prema njihovoj povijesnoj funkciji: sigurnosne zone imperijalnih 'barbarskih'granica, demarkacijske crte teritorijalnih granica meu nacionalnim dravama, otvoreni prostor ekspanzije tijekom seoba.) Stauber Schmale, 1998, 11-12. Danas je to nesumnjivo pitanje raunalne baze podataka. Postupak nije upitan, ali je krajnje upitno sve ostalo bez ega je o bazi podataka nemogue raspravljati. Ovaj bi rad bio mnogo sadrajniji da su hrvatski medijevisti istraili srednjovjekovnu problematiku u vezi s ovim pojmovljem. Nesumnjivo bi se imalo mnogo toga rei to bi i ranonovovjekovnim raspravama dalo donekle drugaiji smisao. Dovoljno je podsjetiti da se pojam krajina javlja ve u Baan-

na starije hrvatske rjenike nastale u razdoblju od kraja 16. do poetka 19. stoljea. 38 Koristei neke od njih, htio sam provjeriti koje lekseme sadre koji referiraju na pojmove o granici. Prije nego to predoim svoje uvide, htio bih upozoriti da bi bilo krajnje neprimjereno meusobno usporeivati ove rjenike. Oni su nastajali razliitim povodima, na razliite naine, stvarali su ih ljudi razliitih znanja i interesa itd. Drugo, jedno je tragati za takvom leksikom u povijesnim izvorima nastalima u krajikoj svakodnevnici, a drugo nalaziti je u rjenicima u kojima je iskustvo takve svakodnevnice, ako gaje uope bilo, bilo reducirano na nerijetko vrlo oskudne rjenike obrasce. (U 18. stoljeu, s tim u vezi, nesumnjiva je iznimka bio Belostenev rjenik, a poetkom 19. stoljea Stullijev.) Tek krajem 19. i poetkom 20. stoljea, kada pone izlaziti iz tiska Rjenik JAZU te ubrzo nakon toga s pojavom Rjenika Vladimira Maurania bile su stvorene pretpostavke za ozbiljan istraivaki rad u smislu o kojem je ovdje rije. Velika je teta da taj rad nije zapoet do danas. Poslije svega to sam ve ovdje napisao ini mi se izlinim ulaziti u bilo kakve probleme konceptualizacije. Dovoljno e biti upozoriti na dvije stvari. Prvo, navedena rjenika graa reflektira jezinu situaciju hrvatskog ancien rgimea prije i poslije impostacije habsburkog apsolutizma u vojnokrajikom prostoru. Krajiko se pojmovlje, ma kako to moglo biti usporeno, stalno mijenjalo. S ambicioznijim reformama, s uestalijim odlascima krajinika na europska ratita, nesumnjivo se mijenjao i govor i jezik krajike svakodnevnice. Jezik krajikih izvora iz jozefinskog doba uoljivo je razliit od onoga iz vremena Leopolda I. itd. Drugo, bilo kakvi pokuaji konceptualizacije moraju imati na umu potrebu prethodne izradbe teorijskog modela. Htio bih to pojasniti. U hrvatskom vojnokrajikom prostoru nerijetko su se u akulturacijskim srazovima mogli sustjecati vrlo arhaini obrasci ljudskog ponaanja s onima koji su mogli koreskoj ploi. Citiram u suvremenom hrvatskom prijevodu: Ja, opat Dobrovit, zidah crkvu ovu sa svoje brae devetero u dane kneza Kosmata koji vladae svom Krajinom. (Vidi: Stjepan Damjanovi. Slovo iskona. Staroslavenska/starohrvatska itanka. Matica hrvatska. Zagreb, 2002,192-193) U svojoj interpretaciji Vinodolskog zakona, Miho Barada s time u vezi kae: Upozoravam na naziv Krajina, koji po sebi oznauje pograninu, preteno vojniku jedinicu, marcha ili marchia sredovjene latintine. Naravno da nije samo Krk sainjavao itavu Krajinu, nego je on bio samo dio iste. (Miho Barada. Hrvatski vlasteoskifeudalizam po Vinodolskom zakonu. JAZU. Zagreb, 1952,13-14.) Prema Baradi, bila je to hrvatska pogranina oblast prema Njemakoj, nita drugo nego Liburnija franakih anala IX. st. (Isto.) Popis naslova bi mogao biti odui, a na ovom mjestu e biti dovoljno podsjetiti na djelo Vladimira Maurania Prinosi za hrvatskipravno-povjestni rjenik, A-O i P-Z. (Vol I.-II. Zagreb, 1975.) Doslovno ga navodei u ovom radu, neemo razrjeavati kratice iz njegovih natuknica jer bi to iziskivalo isuvie mnogo prostora. Obavijesti o njima lako je pronai u navedenom izdanju ovog djela. 38 Iznimno sam uvrstio i Maruliev latinski rjenik Branimira Glaviica. Analizom starijih hrvatskih rjenika u novije-vrijeme se bavio Igor Gosti.

spondirati suvremenoj europskoj moderni s njezinim najveim dosezima. Poslije 1699. godine krajina je sve vie mogla postajati modernom granicom, a tako je s Cordon sanitaire doista i bilo, to ipak nije moglo iskorijeniti 'prastare' obrasce krajikog ponaanja. Moglo ih je mijenjati. Ponajvie represivno. Sva su ta iskustva imala i svoje jezine potvrde. Upustiti se u rekonstrukciju vojnokrajikog pojmovlja, znailo bi na prvom mjestu upustiti se u problemsku konceptualizaciju vojnokrajikoga povijesnog iskustva. U nastavku u se ograniiti na provjeru ukljuenosti/iskljuenosti leksema u vezi s pojmovima o samoj krajini/granici.

I. MARKO MARULI confinium, ii, n. mea, granica, krajina extremum. (59) finis, is, m. (f. E1553) granica, mea regni; u pl. kraj, zemlja (os. O Filisteji); kraj, konac, svretak sermonis; tormentorum; uit; uaticinia finem accipiunt obistinjuju se (Tr IV); cilj, svrha ea fine orare; suis fmibus contentus svojim mogunostima (H 679); finem accipere; ponere; statuere. (123) lmes, tis, m. mea, granica extremus. (184) terminus, i, m. kraj, konac uit; malorum. (322) U Marulievu latinskom rjeniku nalazimo sve osnovne pojmove koji nas u ovom radu zanimaju. Da bismo neto vie o njima mogli rei, bilo bi potrebno istraiti kontekste u kojima se pojedini leksemi javljaju. II. FAUST VRANI Confinium Kraina (22) Kotar Hatar (119) Uoljiva je iskljuenost pojmova granica i mea te ukljuenost krajine i kotara. Confinium je u njega jednoznano krajina, dok bi za kotar teko bilo rei bez podrobnijih uvida koje znaenje u njega pretee. III. BARTOL KAI Mesc, sca, M. Termine (82) Meascmk, ka, M. Confinante (82) Mya, ae, F. Rupe (84) Potpuni izostanak pojmova koji su bili toliko svakodnevni u hrvatskoj svakidanjici koncem 16. stoljea uistinu zauuje. Kada je rije o uvrtenim leksemima, oigledno udaljenima od krajikog iskustva, pozornost izazivaju raznolikosti znaenja rijei istog korijena.

IV. JAKOV MIKALJA Granica mala grana (ramicello) (...) Ramuscullus, i. Kotar; Hatar; Territorio; Territorium, ii. Kraina od zemglje (Confini di paesi) Fines, ium; Limes, tum; Ora, ae, hoc confinium, (...) Terminus, i. Krajcjanin. Sufid. (Confinante). Finitimus, a, m. Vicinus, a, m. Confinis, e. Propiaquus, a, m. Krajcjavi. Vojnici na Kraini. (Soldati allefrontiere). Milites limitanei. Meghja. Ograda od kamenja; (macera) maceria, ae, Maceries, ei. Meghja. Brigh, Koji razdigljuje zemglju (Termine) Limes, tis. Terminus, ni. Staviti meghju, Staviti u srid: Interponere; Fra ponere: Interpono, is. Interjicio, eis. In medio colloco. Granice jo uvijek nema u njezinu krajikom znaenju, kotar se javlja sa civilnim konotacijama, to u biti vrijedi i za meu. Krajiku se leksiku izvodi ponajprije iz pojma krajina. V. JURAJ HABDELI 39 Kotar. Territorium, ij, n. Kotari. Limites, tum, m. Kotarszki. Limitaneus, a, um. Kraina. Confinium, ij, n. Fines, ium, m. Limites, tum, m. Termini, orum, m. Krainchan. Confiniarius, ij, m. (G 7) Najrazvijenija je skupina kojoj pripada i 'mea': Megy. Infra, Inter. Megy nami. Inter nos. Megy szobum. Invicem. Megy temtoga. Interim, Interea. Megya megy zemlyami. Limes, tis, m. Terminus, ni, m. Magya, Graja iz kamena zlosena. Maceria, ae, f. Megya gradska, Varmegya. Comitatus, us, m. (I 4) Vano je razlikovanje kotar i kotari, pri emu potonji leksem ima krajike konotacije. Krajina ima brojna znaenja, oigledno ne samo vojnokrajike naravi. Najzanimljivija su leksemi s korijenom me-. Mea je u Habdelia, pored ostalog, sinonim i za granicu u upravnom smislu.
39

Za povjesniare Vojne krajine bit e zanimljiva posveta Habdelieva rjenika: Illustrissimis adolescentibvs Wolffgango, Antonio, Herbardo, Theodorico, S.R.I. Comitibus ab Auersperg, & Gotsche, &c. ...ac Confiniorum Croatiae, Partiumque Maritimarum Generalis, Praesidij Carlostadiensis, & Segniensis Supremi Capitanei, &c. Habdeli, 1670 (1989), 2.

VI. ARDELIO DELLA BELLA Fine, sost, cio termine. Finis, is, m. Dosptak, tka, m. Svrha, he, f. N dosptak rezi kakkosise ispovidio dsvih ovihgrjhaa &c. Komul. Knaz, nca, m. Dosptje, tja, n. Confinante aggett. Che confina. (...) Kraicmk, ka, m. Ssjd, da, m. Robbovisu tvoisosjeddi. Osm. Granicjr, ara, m. (...) Limitare, porre il termine a qualche cosa. Circumscribo, bis. Staviti mjerru, i granizze. Odrediti, illi zabitti granizze. Domjriti, rivam, riosam. Termine, segno che dinota ilfine d'una possessione. Terminus, ni, m. Granizza, zze, f. Tr vs rusgh gnim rzlci P granizzah pravo djle. Gior. Ps. Daleko vie nego drugim jezikoslovcima, Deila Belli je poznat pojam granica u razliitim funkcijama i izvoenjima. Meutim, najvee su iznenaenje leksemi s confine. Za ovu ih je priliku bilo vrlo teko prepisati pa bih jedino htio rei daje confine njemu i Terminus i Granizza i Meghja i Kraina. Dalje, u njega se moe nai daje krajinik, graniar srodan pojmu susjed!

VII. ANDRIJA JAMBREI Confine, is, n. Senec. Confinium, ii, n. (...) Megya, Meja. Item. Kotr, Szuszedszt(...), Krajina, Kraj, Blisina, e. Grnitz, r. Kre(...), einer Landschaft. Hatr-szl, Hatr-k(...). Finis, is, m. vel f. In Ahlat. fine, vel fini, Cic. Konecz, zverha, kraj. s Ende, r. Schluss. Vg. 2. V. Intentio. 3. V. Mors. Septem Neronis fine menses sunt. Tacit. Limes, ltis, m. Cic. Szteza, s. Fuss-Pfad, sveny. 2. Vid. Via. Liv. 3. Meja, megya; kamen ali drugo znamenye megye. e. Grntzen, r. Marek-Stein. Hatr, hatr jel, hatr ko. Virg. Hinc metaphoric: Limites potestatis excedere: Zverhu dane oblaszti chiniti. Mehr als erlaubt ist, thun. Tbbet hogy-sem szabat tselekedni. Terminus, i, m. Cic. 1. Konecs, Zverha. s. End. Vg. V. Finis. 2. Speciatim. Kotr: Megja, Medya, ali Meja: Kraj. r. Marek-Stein. Hatr. V. Confine. Limes N. 3. Tansl. Ad tempus. Rok, Hiti odlueheni chasz, ali vrme. &c. Jambreiev rjenik je za mene najvee otkrie kada je rije o ispitivanoj leksici. Pojam Grntzen se u njega javlja u njemakom, ali ne i u hrvatskom obliku! Ipak je to teko objasniti jer se pojam granica javlja u hrvatskim izvorima upravo u smislu koji nas zanima. Lijep je tome primjer Poljiki statut (1665), izvor mnogo stariji od Jambreieva rjenika, pa u ga ovdje i navesti:

Od granic i mejasev 94. Poljica uzakonise, da tko godi bi se nasajo ki bi granicu istukajo tuju otajnim nainom ali granicu istlaijo otaj brez dopuen'ja pravde, ali pake tolikoje ako bi tko sikajo i inij

granice nove otaj po svojoj volji, prez dopucenja pravde, da tko bi tuj hudobu uinij duan rukom i da gubi onolikoj plemenine koliko je bijo tuje zahitijo Dodatak: 3. Meja od Hercegovine 1665, miseca vebrara na 1 Ovo neka se znadu granice, dokle je Hercegovina po hembri i po svidodbi starih ljud je Matij Ugrinovi, koji ima godi devedeset i pet, toliko knez Jura Mijanovi, k godi devedeset. I ovi primise virami i duami da je istina, budui stare granice, kako la. Granice stare Stojni kamen, pod Kamenom odma uprav k moru, a gori uz riku Vrilo Zarnovnice, u Penica, granica na Olju arptu, granica voda Sedrenik, Pe u Krivica, granica K granica u Konjevodu, granica Tarnova Kamenica, granica Tartarica Kamenica, Obieni dub, kod njega je granica Vladavi dubrava, na kulu Barakovia, u istok po leih na mali Konanik, u Cetinu pod Nuak, niz Cetinu Takala, Mostine, Peruica bavica niz Cetinu koja tee ispod Omia u more.41
VIII.JOSO VOLTIGGI Granica, ce, f. frontiera, confine Grnze, f. (74) Granicsar, ra, m. confinante, limitrofo Grnzer, m. (74) Kotar, ra m. distretto, territorio Gebiet n, Distrikt m. (185) Kotarski, ka, ko territoriale, distrettuale zum Gebiete gehrig. (185) Kraina, ne f. confine, frontiera, costiera Grnze, f. (188) Kraincsan, na m. confiniario, confinante Grnzer, m. (188) Kraj, ja m. fine, termine, confine, e lido, e margine, e lembo di veste Ende n, u. Ufer n, u. Rand m, u. Saum am Kleide m. (188) Krajcsanin, ninav. kraincsan. (188) Megjacs, csa m. confino, termine die Grnzen. (231) Prema ostvarenim uvidima, Voltiggi je prvi koji je u hrvatske rjenike uveo pojam granica kao sinonim, pored ostalog, za krajinu. Kotar je u njega upravni pojam, dakle, bez bilo kakvih drugih konotacija, to je takoer velik pomak u odnosu spram jezine prakse proteklog vremena. Uoljivo je daje za njega krajina i costiera, to nisam naao nigdje drugdje. U njega leksem kraj ima iznimno veliko bogatstvo znaenja. IX. JOAKIM STULLI U njega emo uz pojam 'confinante, che confina' nai neuobiajeno tumaenje koje nas, ustvari, vodi do novih mogunosti pristupa: krajcsnik, granicsar, susjd, obsitnik, pokraj an, granicsan, ec. krajcsanin, obsitan,finitimus, confinis, conterminus. Dakle, krajinik i/ili graniar je i susjed, a to je znaenje koje se esto ne jav40 41 Miroslav Pera. Poljiki statut. Knjievni krug. Split, 1988, 496. Pera, 1988, 522.

lja u drugim hrvatskim rjenicima, iako se motiv susjedstva razmjerno esto javlja u vojnokrajikim izvorima, pa i epskoj tradiciji. 42 U njega emo jo neto nai to drugi rjenici na taj nain ne sadre. Glagol i izraz 'confinare, mandar in confino, in luogo particolare' znai odaslatti, odalcsiti, odgoniti, relegate, aliquem aliquo deportare. Per esser contiguo, conterminare, biti na kraini, na granicah, na susjedstvu, susjediti, susjedova ti,finitimum, confinent esse. Per porre i confini, usaditi granice, mejasce, mergine, terminos constituere. Meutim, ovaj pojam on povezuje s pojmom 'confinato', to znai odaslan, odalecsen, odgonjen, detrusus, compactas, deportatus, relegatus. Time i pojam 'confine', odnosno 'confino' dobiva u Stullija svoje ire znaenje: grnicca, kr a in a, mejasc, mergin, pokrina, gran, ana m. margin, megja, varjek, strana, terminus, finis, confinium, limesi U nastavku ne bi imalo smisla uputati se u kratke komentare iznimno bogatog sadraja Rjenika JAZU. Vrijedi skrenuti pozornost na silni pomak ostvaren u razdoblju od poetka do kraja 19. stoljea koji hrvatska historiografija oigledno nije pratila. Njezini su napori bili usmjereni u drugim pravcima. Ako je to tada moglo biti opravdano, danas je to izraz velikog zakanjenja za europskim trendovima.

X. RJENIK HRVATSKOGA ILI SRPSKOG JEZIKA JAZU (RHSJ)

GRNA,/ ramus,...(...) Tamna poslana po tome to se nahodi samo u naemu i u novoslovenskom jeziku (ali ima i malorus. hranok, i moravski hran 5 istijem znaenem); moe a ista rije to i praslavenska grant (a i grana, vidi u ekome i u gornosrpskom jeziku), kut, ugao, kraj, meda, obod, isporedi stslov. grant, rus. rpaHt, e. hrana (moravski hran, lomaa, grana), gornosr. hran, hrana, znaene: obod bite se promijenilo na ono iz ega se sastoji obod u drveta, ili znaene: kut, ugao na ono to stri u drveta. (...)44 1. GRANICA,finis, confinium, terminus, mjesto dokle se protee neto prostrano (najee zem}a, drava), pa po tome i mjesto gdje se onakovo to dotie s drugijem im; uprav bi bila linija bez debeline, ali se gdjegdje ovako zove dio (zemje, drave) koji je pri (pravoj) granici isporedi mea, kraj, krajina. (...) Rijejepraslov, rus, pol. granica, e. hranice. Po svoj prilici postaje od granb (...) (nem. granze uzeto je iz slovenskoga jezika). Izmeu rjenika u Belinu ('terminus' 214 b . 729a); granice 'confini, luoghi confinanti' 'fines' 214 b ), u Voltigijinu ('frontiera, confine' 'grnze'), u Stulicevu (granica, to jest krajina 'terminus, finis, limes, confinium'), u Vukovu ('grenze' 'finis, limes', cf. krajina), u Daniievu ('terminus'). (...) 45
42 Kada je o tromei rije, poimanja susjedstva s raznih strana granica najjasnije se iskazuju u pismima pisanima bonjaki/hrvatski/srpski, ponajee bosanskom irilicom. Najbrojnija sauvana skupina takvih pisama nalazi se u fondu Hrvatskoga dravnog arhiva u Zadru, s izvornim nazivom Archivio del dragotnanno veneto. Na njih je prvi upozorio Bosko Desnica. Njegov posthumno objavljeni rukopis Kako su pisali dalmatinski begovi samo je dijelom objavljen u knjizi njegovih radova Stojan Jankovi i uskoka Dalmacija (SKZ. Beograd, 1991, 27-28). Stulli, 1810, 381. RHSJ, III, 383-384. RHSJ, III, 386.

43 44 45

KONFN, konfina, m. vidi 1. granica, tal. confine. isporedi kunfin. Po zapadnijem krajevima odXV vijeka. Posede konfine. M. Maruli 16. Bolonija misto na krajih ili confinih od Romanije i Lumbardije. F. Glavini, cvit. 360 b . 4 6 KRAJINA, f. postaje nastavkom ina od kraj, i razlikuje se od onoga u znaenu uprav tijem znai svagda poiri dio, a ne sam kraj kao liniju bez irine. Rijeje praslavenska, isp stslov. krajina (pars extrema; littus maris), e. krajina (margo, fines, regio), po/. kraina (provincia; regio coeli; zona, cingulus terrae). Izmeu rjenika u Vranievu ('confinium'), u Mika}inu (^krajina od zemle 'fines, milites, ora, confinium, terminus'), u Belinu ('confine' 'terminus'; 'confini, luoghi confiniarii' 'fines' 214 b; 'frontiera, luogo ne' confini a fronte d'altro stato' 'confinii frons' 332a), u Bjelostjenevu ('confinium, fines, limites, termini'), u Jambreievu ('confine'), u Voltievu ('confine, 'frontiera, costiera' 'grnze'), u Stulievu (v. kraj 5 dodatkom da je uzeto iz brevijara), u Vukovu ('die grenze' 'finis' cf. mea s primjerom iz narodne pjesme: Kojino je bio desno krilo c'jele Bosne i nene krajine), u Daniievu ('regio finitima'). U mnogijem je primjerima teko razabrati, u kojemu se od ovdje zabileenije znaena treba shvatiti.47 MDA, f. terminus, limes. Mjesto - - imaju akavci i kajkavci - j - (ali u kajkavaca pored toga i - - ili moda upravo -g-), to se nalazi i u dvije bosanske isprave, pa to ima i M Divkovi (vidi meu primjerima); u najstarijim srpskim izvorima nalazi se prema crkven slavenskom jeziku -d- (...) Nalazi se i u drugim slav. jezicima: staroslov. moda, rus. Me)Ka, e. meze, po}, miezda i t.d. Prvobitno je znaene ove rijei bilo: sredina; to zuju drugi indoeuropski jezici, u kojima se od istoga korijena nalazi pridjev, koji zn sredni; ispor. staroind. madhya, gr. juo; lat. mdius, starovisokonem. mitte (u dananemu nem. jeziku samo je imenica Mitte, tj. sredina). Iz pojma: sredina lako izlaz pojam mea, jer mea na pr. izmeu dvije nive lei u sredini. Nalazi se u svijem rjenici ma osim u Vranievu, a u knievnijem spomenicima od najstarijih vremena Kada danas profesionalno koristimo Mauraniev Rjenik, ne moemo ne diviti se ovjeku koji je sjedne strane koristio akademijin Rjenik, ali s druge strane i mnogobrojna druga vrela i to u razmjerima u kojima bi to i danas od pojedinca bilo skoro nemogue oekivati. Iako ga'vojnokrajika problematika nije specifino zanimala, imao je i za nju vrlo istanan osjeaj, to se dade provjeriti na mnotvu primjera.

XI. VLADIMIR MAURANI grana, f. Po A.R. najstarije znaenje ove praslovj. riei finis, confinium, margo, terminus. Dolazi u tom znaenju ipak samo u Du. zak.: Clovci nahajalci da prijimut kazn ... v gradskih granah, da muet se, jako i volni (tj. voljni, hotni, nahvalni) ubijca. N.d. l. 101. str. 206. (...)
46 47 48 RHSJ, V, 267. RHSJ V, 443. RHSJ V, 569.

granica, f. finis itd. Izp. A.R. Rie prela i u lat. Izvore (granicies, grenicies) i u njem. jezik (Grenze). V. gomila, greda, gredica, griva, gromaa, gromada, hatar, humka, kraj, krajina, kotar, kumfin, medja, medja, medjnik, met, meta, razvod, termin i zabiel (v. grb, cit. 5). 1. Kotari i oddioni i odtresiti po granicah od inih seo. Polj. 63. l. 56 a . 2. Od granic i mejaev. Poljica uzakonie, da tko godi bi granicu istukao tuju otajnim nainom, ali granicu istlaio otaj (tj. lat. clam) brez dopuenja pravde, ali pake tolikoje, ako bi tko iskao i inio granice otaj po svojoj volji, prez dopuenja pravde: da tko bi tu hudobu uinio, daje duan rukom i da gubi onolikoj plemenine, koliko je bio tuje zahitio. Polj. 90. l. 93. 3. Meja od Hercegovine i granice stare itd. Polj. 119. 4. S mejami, mejnici i granicami i kotari (zemljita), 1499. Lika. S. 419. 5. I na Koruli: Ponantur confinia infra villas ... et granize indicantur. Kor. 89. l. 76. Najbolje vidimo, kako su se biljeile granice, iz razvoda Istraskoga. Na medjah valja rotiti dobre ljude, starci idu naprid, drei kri v rukah, zakapaju se kamiki, obtesani na tri ruba, na to kamenje stavljaju znamenja, nalaze se po tri stara kria u stieni zasjeena, zabijaju avli u razna stabla u obliku kria, gomilaju gromae itd. 1275. Istra. S. 10. i d. Senjski kapitul s kraljevim ovjekom nakon parbe uvodi u posjed prieporne zemlje: Budui prili v selo, ko se zove Novo selo, i odonde poad s kraljevim lovikom Miovilom Tomasiem s Telia sela i Matijem Raduiem z Lagudui, ki je jedan od oni 20 i etirih, ki su prisegli na 'nih mejah, Ivanom Vladiem, ki je jedan od onih 20 i etirih, ki su prisegli na vih granicah itd.... i vsi kupnice idosmo najprvo k granici, ka se zove 'V Nuglu', na meji humakoj i kasekoj. I kraljev lovik... ree: slii kapitule i vi plemeniti ljudi, da ovo okazujem ja ovu meju Pavlu i Matiju Prhonjiu, po okazanju onih plemenitih ljudi, ki su okazali, da su ono njih prave meje stare itd. I od tude poad pridosmo k tretoj granici, ka se zove 'Za Gajem'... i ondi kraljev lovik okaza kako I prvo ... I te vse meje obidosmo i okazasmo mirno prez nijednoga prepovidanja, ni ustave, ni oporeenja. 1513. K 204. Izp. I 1521. Senj. K. 209. i d . 4 9 Iako za rije kotar u Maurania nema toliko razliitih potvrda kao za rije granica, po njegovim bi se primjerima moglo rei daje interpretacijskijo zahtijevnija: kotar, m, territorium, districtus, fines, limes, upa, kneina, obseg, vidik grada, vladanja, imanja, sela itd, a po tom isto to medja, granica itd. Izp. A.R. i Bernek. s.v. hatar, str. 386. Mislim, da su sve tri riei (1. 2. i 3.) u najtjenjoj svezi, a daje praslovj. ta rie domaa, i ako je postanje tamno. Njem. Hatter, Hotter (dial.) preuzeli su iztoni Niemci od nas ili od Magjara, ba kako i Wurt (vrt). Izp. Schrder po ind. Primjeri, sa znaenjem:
49 Maurani, I, 1975, 354.

a) territorium: 1. U kotaru opiduma jastrebarskoga, na na njihovim (!) plemenitom kotaru. 1423. Jastrebarsko. . 124. U vinodolskom kotari. 1428. Brinje. . 129. 3. U kotari striicskom. 1448. Ripa. . 177. 4. V. dioba, cit. 7. i 8, a izp. i Vrb. 161. l. 4. (pastiti imaju v noi pojti v svoj kotar). Svagdje pomilja se na obseg upe, obine, sela, obinskoga panjaka itd. b) granica, medja: 5. Toj zemlji jest kotar ot potoka gori v hrast itd. 1433. Dragani, S. 135. 6. Postavie kotare toga imanja... prvi kotar renja itd. 1475. Slat. S. 135. 7. V. imenovati, cit. 5. Tako i Perg. sa znaenjem territorium i meta, a najednom mjestu i particula iuris possessionarii, dielak plemikoga oveega imanja: ako je zmonei brat nemonjeega brata kakov kotar silum zaujel. I tit. 46. 1. Kotare hoditi, obhoditi, metas reambulare. Belost. s.v. cardo (u znaenju medja) tumai rie i sa kotar, pogon, vrati, a pogon mu je i u(v)ratnik. V. te riei, pak granica, iva, medja. Ne bismo se suglasili s Mauranievom dvojnom razdiobom. Njegovoj tipologiji znaenja moda bi se moglo dodati treu skupinu 'pograninih krajeva'. Ne bi li pojmovi Ravni Kotari ili Gorski Kotar bili upravo takvima? Kada je o pograninim krajevima rije, panju privlai leksem kraj, kao i izvedenice krajina, krajinac, krajinski, krajian te kraj ite. Sve njih Maurani poticajno argumentira: kraj, m, margo, ora. O znaenjih izp. A.R. i Bernek. Praslovj. rie, u svezi sa glag. krojiti. V. granica, kotar i dr. Sa znaenjem 1. kopno; v. t. r. 2. zemlja, priedio, krajina: Doljnji kraj i, dio Hrvatske, pod vlau bosanskih vladalaca od XIV. vieka. V. krajina. 3. obala rieke: po kraju rike ali tekuice. Polj. 88. l. 80c. 4. Perg. 1.1. 25. 1.: ako pravde ne budu hoteli na kraj ostaviti (si liti cedere noluerint). (...) krajina, f, pars extrema, regio, srednjelat. marcha, marchia, marca (po germ, osnovi mark; u prasrodstvu je i s lat. margo). Izp. A.R. Mnogo raznih priediela po svih stranah Slovjenstva nosi to ime. 1. V dni kneza Kosmata obladajuago vsu krajinu. 1100. (1120.) Baka. . 3. Zvala se je jamano upa vinodolska itd. krajinom (na medji hrvat, drave). 2. Bosanski ban zove u lat. listini 1345. V. Z. A. VII. 143. Doljnje Kraje: Dolnja krajina. 3. Koteri na krajinah asti dre. Perg. rje. (...) krajinac, m, ovjek iz hrv. Krajine. Izp. A.R. Knez Jur. Frankapan pie banovcu Mrnjaviu: V em morem v(aoj) m(ilosti), siromak Krajinac, posluiti, zapovijte mi. 1603. Crnomalj. Star. XXV. 216. Velmoa taj zove se sam Krajincem, jer na krajini stoluje i vojuje s Turinom. Noviji pribjezi i doseljenici u hrv. krajini nazivali su starije domae krajinike krajinci, pak se je po vremenu prevrglo to ime i pomiealo sa Kranjac. (...) krajinski, adj, koji pripada krajini. Izp. A.R. 1. Imate dati taksu u orsag na krajinsku potribinu 1597. Mihovljan. Grof Drakovi. K. 305. 2. Haram-

base naega erega gjumlij i vsih ostalih naih krajinskih ljudi. 1646. Grof Erdedi. Novigrad. Lop. urb. 402. krajian, krajini, krajinji, adj, od krajite. Izp. A.R. (i p. r. krajinik itd.). G. Turjaku Grgi popu, kapitanu Siska grada, lipo poklon i ljubljeno pozdravljenje, v. m, kako bratu i susidu naemu vazdar nami ufanomu i vitezu krajinomu. 1650. Redep odabaa Momkovi. Star. XI. 88. i dr. V. kapetan, cit. 2. krajite, n, isto to krajina. Izp. A.R. Krajite (tursko-bosansko), tako se zvao koncem XIV. vieka i d. jugoiztoni dio Bosne. 50 U Maurania je daleko najiscrpnije dokumentiran pojam mea, kao i njemu je pojam medja potkrijepljen sa 16 primjera. Navest emo ih nekoliko: medja, f, terminus, limes, rie sveslovjenska. Izp. A.R. Prvobitno znaenje: sredina; i u ostalih indoeurop. jezicih ima od istoga koriena riei, n. pr. lat. mdius, njem. Mitte. U nas ima u crkvenoslovjenskih izvorih sa zapada, i to ne samo govora akavskoga, ve i ikavskoga, tokavskoga najobinije meja. A.R. spominje, da taj lik dolazi u naih izvorih, u tokavaca, samo u dvije bosanske izprave i u M. Divkovia. (...) Upuuje ovaj i na obiaj drevnih naroda, da okolo zemlje vlastite stvore pusto, nekoliko dana hoda prostranu, ne bi li neprijatelju zaprieili najezdu. Tako seje, mislim, i za tunih kransko-turskih ratova preporualo i provodilo stvaranje 'deserta' usred hrvatskih zemalja. Izp. Polj. 97. l. 94. (...) 15. Mi postavismo roke i meje, kako se uzdri u listih. 1498. Modrue. . 409. Rei e: uvrstismo u list darovni uvjete, kada ima darovano imanje natrag na nas sjesti, i oznaismo medje imanju. 16. Polj. 1670. 121. dod. 5. ima u jednom rukopisu ir. Mefia (itaj medja), a u inom meja. I Perg. pie medja (mega, megia). Izp. Perg. rje. V. medja. Gradska medja, kako znamo (v. gradski), dobiva znaenje comitatus, tj. upanije na onaj nain uredjene, kako to ugarsko-hrvatski kraljevi zavedoe. Izp. i Perg. rje. Ali moe m. znaiti i ini manji prostor zemljitni, n. pr. kotar grada, obine, sela ili skupine posjednika, medjusobice vezanih vezom srodstva ili susjedstva. N. pr. u parbi g. 1581. (v. 2. kupiti, str. 574, cit. z. 1.). govori Kozlovi svomu surodniku: ne dajmo j e u meju, hodva, da nas dva kupimo: senokou Dugavu (koju nudi na meja i surodnik Kozlovi nekim Talkoviem; ne dajmo da udju u na hatar ini kupci). (...) 52

srodni pojmovi: medj, medja, medjan, medjar, Medjare, medja, medjasiti, medjaki, janik, medjiti, medjnik, medju, Medjumurje, Medjuraa, medjusobac i medjusobtina.

Dakle, iznova smo suoeni s mnotvom znaenja, k tome, u irem rasponu od sredine do granice pa sve do prostora! Meutim, kao i u prethodnim
50 51 52 Maurani, I, 1975, 535. Maurani, I, 1975, 641-644. Maurani, I, 1975, 641-643.

sluajevima, nikada nije rije o znaenjskim pomacima u binarnim opozicijama, ve o nijansiranim prijelazima u dugim povijesnim trajanjima koji reflektiraju sve bogatija iskustva ljudskih meuodnosa i razgranienja. Riskantno je bilo to zakljuivati na temelju ovako izvedenih uvida u leksik ranonovo vjekovnih hrvatskih rjenika, kada je u pitanju pojmovlje u vezi s granicom. Ipak, stjeemo jak dojam daje najee koriten leksem s tim u vezi mea. Mee su mogle biti svakovrsne, od onih meu posjedima, naseljima, sve do mea meu dravama i imperijima. Tako su izgleda nastale i tromea i suha mea itd. Problem je u tome to je hrvatska tradicija toga doba poznavala i varmee, upanije, dakle, izrazito teritorijalne jedinice, to je znailo daje znaenjsko teite bilo na prostoru, a ne na njegovim granicama. Iste ambivalencije u hrvatskom trajno pozna i pojam krajina u svome izvoenju iz pojma kraj, koji moe biti i kraj neega, u smislu granice, ali i kraj u smislu prostora. ini mi se da nije nimalo sluajno da se pojam granica javio razmjerno kasno i to, uvjetno reeno, 'uvozno' s njemakoga govornog podruja. (Dodue, lokalna uporaba u Poljicima ili i negdje drugdje, jo uvijek nije morala biti dokaz o 'standardnom' koritenju tog pojma irom hrvatskoga etnolingvalnog prostora.) Meutim, kada je koritenje pojma granica postalo ustaljenije, pojam je iznova dobio ambivalentna znaenja. Naime, u 18. stoljeu pojam granica poinje potiskivati ranije uobiajeni hrvatski pojam krajina. Dogaalo se to u vrijeme kada je u njemakom jeziku Grenze poinjala dobivati sve apstraktnija znaenja, a u svakodnevnom njemakom govornom jeziku sve vie postajala granicom u smislu granine crte. U hrvatskom je i takvo znaenje dugo bilo potiskivano zato to je granicu Vojne krajine inio kordon, bilo kao sanitarni ili vojni. Time dugo nije ni postojala potreba za uvrenjem njemakog pojma granice.

Kuda dalje?
Time dolazim do sredinjeg pitanja ovog rada, a to je sljedee: Kako istraivaki koristiti hrvatsku ranonovovjekovnu rjeniku batinu u vezi s terminologijom o granicama, imajui na umu teorijsku tradiciju miljenja o njima u europskoj povijesti 20. stoljea? Sjedne strane, europska teorijska batina prije svega referira na problematiku granica u vezi sa stvaranjem modernih drutava, napose drava-nacija. To je sluaj ak i u Luciena Febvrea. Iako je nedavno bilo vrlo uspjenih pokuaja da se o nastanku dravnih granica misli iz mikrohistorijske perspektive (npr. Peter Sahlins, Daniel Nordmann), makrohistorijska problematika

jo je uvijek ta koja presudno utjee na nain postavljanja istraivakih pitanja u vezi s povijeu granica. Tek u novije vrijeme, s razvitkom cultural studies i kulturoloki orijentirane historijske antropologije, granicama se istraivaki poinje pristupati drugaije, s teitem na ljudskim iskustvima granice itd. Velika je tekoa to povjesniari jo uvijek samo iznimno umiju komunicirati sa strunjacima takvih usmjerenja. I obrnuto. (Moda stoga to meu povjesniarima vei broj skeptika prema svemoi teorijskih koncepata.) Hrvatski jezikoslovci nisu se pretjerano mnogo bavili dravnopravnom terminologijom, sve do 19. stoljea. Njihovi su rjenici izvrsni predloci upravo za mikrohistorijska, kulturoloki i antropoloki orijentirana istraivanja. U tom bi smislu i mnogostruko 'umreavanje' pojmova koji korespondiraju s onima o granicama moglo biti iznimno produktivno. (Raunalne obrade leksike ve bi sada mogle poluiti odline uinke.) Meutim, rjeniki leksik uvijek iznova e trebati istraivati vraajui se drugim izvorima za hrvatsku povijest, napose onima raznovrsnih provenijencija koji se k tome vremenski podudaraju s vremenom nastanka pojedinih rjenika. Mnogo vie bismo trebali znati i o samim rjenicima (povijest knjige Rogera Chartiera), da bismo ih pouzdanije mogli koristiti kao izvor za ovako specijalistika istraivanja. Ukratko, iako u hrvatskoj historiografiji nije bilo sustavnih pokuaja utemeljenja povijesti vojnokrajike terminologije u razdoblju od 15. do 19. stoljea, postoje brojne pretpostavke da to bude uinjeno na vrlo poticajan nain. Nita, meutim, nee moi biti napravljeno bez primjerenih teorijskih rjeenja, napose bez konceptualizacije takva istraivanja. Nju je nemogue napreac 'konstruirati'. To bi morao biti posao za koji jedino projekti poput Triplex Conflniuma, koji bi ukljuivali i pojmovlje mletake i osmanske provenijencije, mogu biti pouzdano uporite.

Izvori (rjenici)
Maruli, Marko.

Maruliev latinski rjenik. Glavii, Branimir. Split, 1997.

Vrani, Faust. DICTIONARIVM QVINQVE NOBILISSIMARVM EVROPAE LINGVARVM, Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmatiae, & Vngaricae. CVM PRIVILEGIIS.

VENETIIS,

Apud Nicolaum Morettum. 1595.

Kai SI, Bartol. Hrvatsko-talijanski rjenik s konverzacijskim prirunikom. Prema rukopisu RKP 194 pripredio Vladimir Horvat. Zagreb: Kranska sadanjost & Zavod za jezik IFF, 1990. NB: 1599, 1595. Mikalja, Jakov. BLAGO / JEZIKA SLOVENSKOGA / ILLI / SLOVNIK/ u komu izgovarajuse rjeci slovinske / Latinski i Diacki. / THESAVRVS LINGVAE ILLYRICAE / SIVE / DICTIONARIVM / ILLYRICUVM / In quo IUyrica et Latine redduntur / Labore P. IACOBI MICALIA / societ. JESV collectum / Et sumtibus Sacrae Congregationis / de Propaganda Fide impressum / LAVRETI / Apud Paulum & Io: Baptistam Seraphinum 1649. / Cum DD. Superiorum Permissu. Habdeli, Juraj. DICTIONAR, ili Rchi Szlovenszke zvexega ukup zebrane, u red posztaulyene, i diachkemi zlahkotene Trudom JURJA HABDELICHA, Masnika Tovarustva Jesusevoga, na pomoch napredka u Diachkom navuku Skolnech Mladenczeu Horvatszkoga, i Szlovenszkoga Naroda. ZDOPUSCHENYEM GORNYEM. 1670 1989 Zagreb Delia Bella, Ardelio. DIZIONARIO ITALIANO, LATINO, ILLIRICO, cui si permettono alcuni Awertimenti per iscrivere, e con facilit maggiore leggere le Voci Ullriche, scritte con Caratteri Italiani, Ed anche una breve Grammatica per apprendere con propriet la Lingua Illirica. Con in fine l'indice Latino-Italicus. OPERA DEL PARDELIO DELLA BELLA Delia Compagnia di GIESU DEDICATA ALL'ECCELL. DEL SIG. K. KARLO PISANI. In Venezia, MDCCXXVIII Presso Cristoforo Zanne. Con Licenza de' Superiori, e Privilegio. Bellosztenecz, Ivan. ADMODUM JOANNIS BLLOSZTNCZ, E SACRA D. PAULI PRIMI EREMITAE RELIGIONE GAZOPHYLACIUM, SEU LATINO-ILLYRICORUM ONOMATUM AERARIUM,...ZAGRABIAE. Typis Joannis Baptistae Weitz, Inclyti Regni Croatiae Typographi. In Anno Domini M.DCC XL. Jambrei, Andrija. LEXICON LATINUM INTERPRETATION ILLYRICA, GERMANICA, ET HUNGARICA LOCUPLES, IN USUM POTISSIMUM STUDIOSAE JUVENTUTIS DIGESTUM, AB ANDREA JAMBRESSICH, SOCIETAS JESU SACERDOTE, CROATA ZAGORIENSI. Cum Privilegio Sacrae Regiae

tampano u Nemskom Gradczu, pri Odvetku Widmanstadiussa. M. DC. LXX. G

Majestatis, & Superiorum Permissu. ZAGRABIAE, Typis Academicis Societatis JESU, per Adalbertum Wilh. Wesseli / Anno 1742. Voltiggi, Joso. RICSOSLOVNIK (VOCABOLARIO WOERTERBUCH) ILLIRICSKOGA, ITALIANSKOGA I NIMACSKOGA JEZIKA S' JEDNOM PRIDPOSTAVLJENOM GRAMMATIKOM ILLI PISMENSTVOM: SVE JE OVO SABRANO I SLOXENO OD JOSE VOLTIGGI ISTRIANINA. U BECSU (VIENNA). U PRITESCTENICI KURTZBECKA. (1802.) Stulli Raguseo, Gioacchino. VOCABOLARIO ITALIANO-ILLIRICO-LATINO (...) DIVISO IN DUE TOMI Nei quali si contengono le Frasi pi usitate, pi difficili, e pi eleganti, i Modi di dire, i Proverij ec. di tutte le Lingue. A-I PARTE TERZA; TOMO PRIMO.

RAGUSA MDCCCX. RE PRIVILEGIATO.

PRES SO ANTONIO MARTECCHINI

STAMP ATO-

RJENIK HRVATSKOGA ILI SRPSKOGA JEZIKA / NA SVIJET IZDAJE JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI / OBRAUJE P. BUDMANI / DIO III/DAVO-ISPREKRAJATI / U ZAGREBU 1887-1891 / U KNJIARNICI JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE (DIONIKE TISKARE). / TISAK DIONIKE TISKARE. RJENIK HRVATSKOGA ILI SRPSKOGA JEZIKA / NA SVIJET IZDAJE JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI / OBRAUJE P. BUDMANI / DIO V/KIPAK-LEKEN / U ZAGREBU 1898-1903 / U KNJIARNICI JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE (DIONIKE TISKARE). / TISAK DIONIKE TISKARE.

DIO It

Ljudi i prostor

1.

Dinara: Problemi pristupa povijesti planine

Prostor Triplex Confiniuma u svojoj jezgri sastavni je dio dinarskih planina, otvoren i prema Jadranskom moru, kao i prema Panonskoj nizini. U ovom prilogu rije je upravo o toj jezgri i to u simboliko-geografskom smislu. Kako kartografski izvori ranoga novog vijeka posreduju suvremena iskustva i znanja o tom prostoru, kako ih interpretiraju i to sugeriraju onima koji te karte iz svakovrsne potrebe ili razonode koriste? Rasprava o ekohistorijskim izvorima za povijest Triplex Confiniuma nuno se suoava i s takvim pitanjima, tim vie to se od ranoga novog vijeka do kasnoga Dvadesetog stoljea uveliko mijenja odnos spram tog prostora. Ovako postavljeno istraivako pitanje presudno je uvjetovala spoznaja daje sastavni dio prostorne jezgre Triplex Confiniuma planina Dinara koja u posljednjem stoljeu, i u fizikoj geografiji i u antropogeografiji, u povijesti puke kulture i u povijesti hrvatske te drugih junoslavenskih nacionalnih ideologija, ima mnogostruku simboliku konotiranost. Dinarske planine, dinarske Alpe, dinarska rasa, dinarski mentalitet itd. da spomenem samo nekoliko njih krajnje su sporni pojmovi, ali rasprava o njima, a to znai i povijesno iskustvo koje impliciraju, oito nije iscrpljena. Tako je tome u dvadesetom stoljeu. Ranonovovjekovna kartografija, onda kad ve i pone imenovati planine, Dinaru skoro tri stoljea pojmovno niti ne prepoznaje. Kada to i pone initi, ponajvie krajem 17. i poetkom 18. stoljea, bit e to ponajprije jedan od vrhova i/ili planinskih pobra u lancu koji danas obino ima ime Dinara. Tek
1 Vidi: Drago Roksandic. Dinara kao ekohistorijski problem. Ranonovovjekovni kartografski aspekti. u Radovi Zavoda za hrvatsku povijest. Vol. 32-33. Zagreb, 1999-2000, 333-343. (Vidjeti, takoer: Dinara kao ekohistorijski problem. Ranonovovjekovni kartografski aspekti. u Prosvjeta. God. 7. Br. 41/42. Zagreb, 2000, 34-41.)

u kasnom 19. i poetkom 20. stoljea zbit e se znaenjski pomak koji e otvoriti problematiku unutar koje danas prepoznajemo smisao dinarskih atribucija. Ovako pojanjeno pitanje na prvi pogled nije ekohistorijske naravi. Moja je pretpostavka da ipak jest i to stoga to vrijedi ispitati je li taj znaenjski pomak na bilo koji nain povezan s ranonovovjekovnim shvaanjima toga istog prostora u razliitim njegovim kontekstima, imajui na umu ponajprije njegovo dugo povijesno trajanje kao imperijalne tromee od 16. do 18. stoljea.

Dinara u ranonovovjekovnoj literaturi: Ardij u djelu Ivan Lui o kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske

Najstarija znanja o planinama antike Dalmacije Lui crpi iz Strabona, koji izrijekom spominje samo jednu: Zatim planina kojoj je ime Ardij sijee sredinom Dalmacije tako da jedan njen dio gleda na more a drugi na suprotnu stranu.2 Ardij je jezino oigledno povezan s imenom ilirskog plemena Ardijejci, o kojima isti pisac izvjeuje: Kasnija su pokoljenja Ardijejce nazvala Varalijama, no Rimljani su ih od mora odveli u kopno i prinudili ih da se bave poljodjelstvom. To je pak podruje neplodno i krevito, te ne odgovara zemljoradnicima. Stoga taj narod samo to nije po puno propao.3 Neto kasnije u tekstu Lui e i sam tako protumaiti Strabona: Valja shvatiti da se to odnosi na planinu nazvanu po Ardijejcima koja je neko bila susjedna Panoncima.4 Inae, Ardij je dio planinskog lanca iznad obala Jadranskog i Jonskog mora, koji ima jedinstvena fizikogeografska obiljeja: Podruje smjeteno iznad njega je brdovito, itavo je hladno i snjeno i ponajvie okrenuto k sjeveru tako da je loza rijetka i na povienim i na ravnim poloajima. To su brdske zaravni Panonaca, koje na jug dopiru sve do Dalmata iArdijejeca, prema sjeveru prestaju kod Istra a prema istoku dodiruju Skordiske kod makedonskih i trakih planina.5 Vrijedi uoiti da Lui ni na jednoj od svojih karata, koje tako upeatljivo predouju planinski lanac koji primorska podruja razdvaja od unutranjosti nigdje ne upisuje Ardij. Znajui to je Dalmacija i za Strabona i za Luia, ostaje otvoreno pitanje to se sve ustvari podrazumijeva pod Ardijem. Nema spora daje dananja Dinara obuhvaena tim pojmom, ali je otvoreno pitanje gdje su njegove granice, imajui na umu to je sve za Strabona i Luia Dalmacija. U tome donekle moe koristiti Luieva interpretacija Strabona: Valja dakle zakljuiti da su
2 3 4 5 Ivan Lui. O kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske. Zagreb, 1986, 149. Lui, 1986, 149. Lui, 1986, 79, 181. Lui, 1986, 149, 151.

Dalmacije ili Dalmacija bile podijeljene na primorsku i kopnenu, s planinama Velikom i Malom Kapelom, Pljeevicom i Dinarom po sredini"6 Meutim, latinski izvornik sadrava sljedeu formulaciju: Dalmatias ergo, sive Dalmatiam in maritimam, et mediterraneam divisamfuisse concludendum est, Montibus Albio, Bebio, etArdio intermediis? Dakle, u pitanju je dananje prevoenje pojma Ardio pojmom Dinara, to u biti jest prihvatljivo, ali jo uvijek nije odgovor na pitanje o tome to je sve ustvari Ardio za Strabona. U doba Carstva granica izmeu Dalmacije i Makedonije je na rijeci Drimu, to bi znailo da bi Ardij prije mogao biti Dinarsko gorje nego Dinara sama.8 Uz to, ostaje pitanje kada nestaje pojam Ardij, a nastaje Dinara.

Dinara kao predmet ekohistorijskog istraivanja

Ranonovovjekovne karte Dinaru nerijetko i ne biljee. S druge strane, izgleda da su rjei primjeri karata iz istog doba koje ne registriraju Velebit i to redovito s vie znaenjskih i simbolikih implikacija, nerijetko i takvih koje danas pridajemo pojmu Dinarske planine. Velebit je i prostor u kojem se sustjee razliito antiko nazivlje, ukljuujui i pojam Dalmacija, nazivlje hrvatskih srednjovjekovnih upa, ali i ranonovovjekovna Morlakija, Primorska krajina (Meergrenze), a redovito ga pokriva i hrvatsko ime u razliitim izvoenjima. Nita se od toga na prvi pogled ne moe rei za Dinaru. Ipak, ispitat emo najprije nekoliko poznatih ranonovovjekovnih karata kao izvora za povijest Dinare, dakako, nastojei ne previati njezine kartografske kontekste.

Dinara na kartama 16. i 17. stoljea

1. J O H A N N E S SAMBUCUS (1572) 9 Od izvora rijeke Save u Kranjskoj prema Transkom zaljevu, sjedne strane, te prema Kvarneru (Quarnero, olim Flanaticus sinus), s druge strane, i dalje, prema jugoistoku, sve do utoka Zrmanje u Jadransko more, protee se planinski
6 7 8 9 Lui, 1986, 249. Lui, 1986, 248. Lui, 1986, 259. Mirko Markovi. Descriptio Croatiae. Zagreb, 1993, 74-75.

lanac koji, s izuzetkom Istre, obalu otro dijeli od kontinentalne unutranjosti. Sve su te planine istovremeno oznaene kao poumljene. Na uu Zrmanje planinski lanac mijenja svoj smjer, kreui se od jugoistoka prema sjeveroistoku, du toka rijeke Une, as s njezine desne, a as s lijeve strane, sve do nadomak Save. Isti taj lanac u podruju Knina (Trema) susree se s jo jednim, takoer iz pravca sjeverozapada, oito kapelsko-pljeivikim (pljeevikim, plievikim, itd.), a u pravcu jugoistoka nastavlja iznova usporedno s morskom obalom, sve do ruba karte. Za razliku od umovitih planina u pravcu sjeverozapad-jugoistok do ua Zrmanje, planine dalje prema jugoistoku su gole. Nasuprot tome, one su u svojim podnojima i podzemljima naglaeno izdane u vodotokovima, naroito u kninskom podruju: sjeverno otjee Una, a juno Zrmanja, Krka, Cetina itd. K tome, upravo je u tom podruju planinski masiv prikazan kao najprohodniji, tako da se ini da se jedino s te strane ulazi s mora u unutranjost Bosne na iroka vrata. Planine inae nemaju svojih imena jer su prikazane kao stilizirani, manje ili vie visoki, manje ili vie gusti breuljci, tako da se nita ne moe rei o tome to je za sastavljaa karte Dinara, ali je njezina simbolika geografija jasna. Ona nije prvenstveno simbol planinskog lanca koji otro dijeli jadransko, sredozemno podneblje od unutranjosti, kao to je to Velebit, nego, nasuprot tome, simbol vodonosnog, prohodnog pobra od jadranske obale prema unutranjosti Hrvatske i Bosne. S druge strane, dinarski prostor je prikazan kao sredinja toka vie planinskih lanaca meu kojima je najprepoznatljiviji onaj du jadranske obale u smjeru od sjeverozapada prema jugoistoku.

2. J O H A N N BUSSEMACHER (1592) 10 Odmah treba rei daje ova karta mnogo vrednija kao izvor za povijest kartografskih predstava naselja i mjesta te posebno rijeka nego kao izvor za povijest pobra i planinskih lanaca. Neupisana, a oznaena Zrmanja, Mrenica (Mareschiutzaflu), Una (Wannafluui), Vrbas (Worwatzflu), potom Bossena flu, Milna fluui i iznova u Dalmaciji Krka (Chercaflu) sve te rijeke izviru unutar razmjerno malog kruga koji sijee pravac odreen mjestima Xuonigrat-Dinaric-Cetina. Upravo je Dinaric na sredokrai veine izvorita rijeka, ali je smjeten prije u podnoju oblinjeg pobra, nego to bi i sam bio u planini. Pitanje je, a to je uope Dinaric koji se javlja i na drugim kartama tog doba? Dakle, suoeni smo s jo jedio Markovi, 1993, 52-53.

KARTA 2.: Johann Bussemacher (1592) nim primjerom prepoznavanja ovoga planinskog prostora ponajprije kao vodonosnog, s daljnjim podacima o razmjerno gustim ljudskim stanitima.11
11 Iako je na temelju oskudnih antikih zapisa nerijetko nemogue kartografirati, Strabonovi Dindari, koje se obino smjeta na bosanskim padinama Dinare, mogli bi biti u vezi s ovim toponimom. Vidi: Aleksandar Stipevi, Iliri. Povijest, ivot, kultura. Zagreb, 1991, 30.

KARTA 3.: P. Du Val (1663) 3. P. D U VAL (1663) 12 Politika podjela, osmanska osvajanja dijelova Dalmacije, Hrvatske i Slavonije simboliki su rijetko jasno iskazani (npr. Esclavonie au Turc, Croatie au Turc, Dalmatie au Turc), tako daje to karta koja vrlo jasno prikazuje onu tromeu koja je postojala do Bekog rata, a iji je epicentar bio u velebitskom podgorju,
12 Markovi, 1993, 121.

ovdje oznaenu kao Morlaquie. Nas najvie zanima to to su granice izmeu Turske Dalmacije i Turske Hrvatske, kao i Turske Dalmacije i Bosne, dakle i dinarsko podruje, prikazane kao neprekinuti planinski lanci. Gdje granice na ovoj karti nisu planinski lanci, to su onda redovito rijeke, tako da Du Vala moemo smatrati vanim autorom u istraivanju povijesti prirodnih granica. Na karti se vrlo sugestivno vidi kako se na podruju Tina (Knina) i Dinaric, sjeveroistono od Knina, u njegovoj neposrednoj blizini, sustjeu i planinski lanci u smjeru sjeverozapad-jugoistok te u smjeru sjever-jug, kao i izvorita vie rijeka. Istovremeno, to je podruje tada tromea Turske Hrvatske i Turske Dalmacije s Bosnom. Dinare kao planine nema, ali je Dinaric, kao i Tina, simbol politikih, rijenih i planinskih razgranienja. Kada znamo kolika je teina Une i planinskog lanca u smjeru sjeverozapad-jugoistok od meunarodno utvrenog Triplex Confinium 1699, onda nam se Du Val ini kao prorok, ali i kao autor koji prepoznaje vieznanost dinarskog prostora u bilo kojem njegovu razgranienju.

4. G I A C O M O CANTELLI DA VIGNOLLA (1690) 13 Rekli bismo daje da Vignolla opsjednut planinskim reljefom istone obale Jadranskog mora, ali i njezinim razvedenim otocima i vodotocima u unutranjosti. Njegova je Dalmacija prije svega zemlja u podnoju visokih planinskih lanaca, zemlja otvorena prema moru, a zatvorena prema kontinentu. Granica prema Bosni je visoki, neprekinuti planinski lanac Monti della Bossina, koji se prema jugu postupno sputa manjim pobrima na morsku obalu. Knin als Tina je u sreditu tog dijela prostora, gdje se iznova sustjeu brojni rijeni izvori. U podnoju Monti della Bossina, sjeveroistono od Stermikije toka koju moemo smatrati anticipacijom Triplex Confiniuma. Dinare, dakle, niti ovdje nema, ali je njezina pria povijesno definitivno otvorena u svojoj vieznanosti.

13

HDA, KZ, B IX a 497/1.

KARTA 4.: Giacomo Cantelli da Vignolla (1690)

Dinara poslije Karlovakog mira

Prekretnica u kartografiranju prostora Triplex Confiniuma nastaje s Karlovakim mirom 1699. godine, tonije s radom komisije zaduene utvrditi i oznaiti graninu liniju. U katalokoj studiji kolegice Mirele Slukan uvrteno je mnotvo pojedinosti s tim u vezi. Kartografsko djelo Mappageographico limitanea prijelomno je i u istraivanjima povijesti Dinare, a naroito list Sectio XXIVna kojemu nalazimo i Triplex Confinium. 14 Cijeli ovaj niz karata, koji se u bekom Ratnom arhivu uva u dva primjerka s velikom razlikom u kvaliteti izradbe, pravi je kartografski dragulj po obilju i vrijednosti obavijesti, pa to vrijedi i za dinarski prostor. Ovom je prilikom bitno naglasiti daje Dinara i na njoj jedan od vrhova kojima se razgraniuju osmanski i mletaki posjedi, a tako e biti i u sluaju drugih kartografskih prikaza u 18. stoljeu. Tek u drugoj polovici tog stoljea, s kartografskom djelatnou inenjerijskog kapetana Franje Zavorovia (Francesca Zavorea), kartografiranje dalmatinske unutranjosti dosee standarde uobiajene u prikazivanju primorskog njezina dijela. Tome je jedan od primjera i karta Franje Zavorovia Topografia della Dalmazia Veneta,15 koja je ve i tada, pa i kasnije, sve do kvalitativnih pomaka u kartografiranju referentna za sve druge prikaze, koji nastaju i na habsburkoj strani, izgleda ak i prije pada Mletake Republike. Ta karta, kao i druga karta istog kartografa, ovaj put u habsburkom izvoenju, Topographische Carte von Dalmatien,16 jasno predouje to je Dinara stoljee nakon potpisivanja Karlovakog mira. Na ovoj je karti, inae, mnogo jasnije prikazano razgranienje izmeu Osmanskog Carstva i Mletake Republike, koje uglav14 MAPPA GEOGRAPHICO LIMITANEA / IN QUA / IMPERIORUM CAESAREI ET OTTOMANNICI CONFINIA / IN ALMAE PACIS CARLOVITZENSIS CONGRESSU DECRETA / ET A DUOBUS UTIUSQUE IMPERI COMMISSARIS INSTITUTA SOLENNI EXPEDITIONE / PARTIM NATURALITER PER MONTES FLUMINA ETFLUVIOLOS PARTIM ARTIFICIALITER ERECTIS SUO LOCO TERRAE LAPIDUMVE CUMULIS / STABILITA ATQUE STATUTA / EXCEPTIS IIS QUE TRANSYLVANIAM VALACHIA ET MOLDAVIA DISTINGVUNT / IAM ANTEA NOTIS ET IN ANTIQUO SUO STATU PERMANENTIBUS / GENERALI DELINEATIONE EXHIBENTUR / IN SUBSEQUENTIUM SECTIONUM MAPPIS TOPOGRAPHICIS / QUIBUS HEIC LINEOLAE TRANSVERSALES INTERPOSITI NUMERI CORRESPONDENT MULTO SPECIALISSIME REPRESENTANDA. Sectio XXIV PARS CONFINIUM/ CISDANUBIALIUM ULTIMA / NIMIRUM USQVE AD / TRIPLEX CONFIN/ IN CROATIA /ADJUNCTA SIMUL PARTE/ CONFINIUM TURCICO-VENETOR. Scala unius Home. KA, KS, B DC c 634.

15

Topografia della Dalmazia Veneta / Per Pub/.../co commando in parte rectificata, e dedicata a Sua Ecc/ellen/z Sig/no/r Girolamo Ascanio Giustinian K/.../rdi San Marco, e Savio grande del Consiglio dal Capn. Ing/enieu/r Francesco Zavoreo. KA, KS, B IX a 453. Topographische Carte von Dalmatien zum Theil rectificiert durch den venetianischen Ingenieur Hauptmann Zavoreo, (1: 190.000). KA, KS, B IX a 452.

16

nom ide linijom vrhova, uz iznimku Thal Tischkovacz i Stermicza, pa se penje uz brijeg do ruevine Schlos, ide dalje na vrhove Bossansky Hert, Lossevdol, Mo. Hercovacz, Verhia Do, Dinara, sputa se u Unite te die na B. Gniat, Kovachevicha Gora, Bulina Bunava, Maglai itd, tj. ono dakle slijedi hrpte planinskog lanca. Tome je primjer i Portnerova karta Plan von Dalmatien, napravljena prema Zavorovievom originalu. 17 Karta ide do Stagno, a izvedena je u etiri dijela. Drugi dio sadrava i Der neiie acquisitions Antheil vermg Sistover Contract, to znai daje nastala izmeu 1791. i 1797. Karta ukljuuje vrlo jasan prikaz Alte trkische Grenze, kao i nove granice te jeziak zemlje na Cerni Potok koji razdvaja mletaku stranu od habsburke do Triplex Confinium nedaleko Ursprung der Zermagna. Isto je tako toponimski vrlo lijep prikaz kraja u smjeru S-J od Xegar do Lago di Vrana i od Ervaza do Trau. I ovdje je B Dinara jedno brdo u nizu: Cerova Glaviza kod Crnih Potoka ... Bosabschert... B Herzovaz... Varhiadol... B Dinara ... Fart Glavaz... B Ghnat... u skupini MJanczevo, Chiatorina, Covachevichia Gora, B Terstanovacz, B Maglai, Vel. Vranovaz itd. Meutim, i ovako reducirana, Dinara nuno izaziva pozornost. Na njezinim jugozapadnim, inae ogoljenim padinama, prema Varhiadoluje uma, kao i na junijima te jugos tonima dvije, gdje je i Fort Glavaz te selo Glavaz, koje je na putu, sjeverno prema Onista, odnosno, prema Bosni, a juno prema Vrtio Cettina, gdje je upravo nevjerojatan broj crkava (Vrillo Cettina,Jerebice, itluk, Cotlussa, Chievo itd.). Dalje, sve do podruja Covachevichia Gore, nema uma. Jugoistono od Dinare izvire Krka iz dva izvora te s Cascota Topolie, pored sela Capitulo, s desne, ijedne pritoke neto nie, s lijeve strane, obilazi Knin, dijelei ga od B. Cavalo, s crkvom u selu Podcogn. Dakle, ne samo daje na ovoj karti dinarsko podruje oznaeno kao izvorite Cetine i Krke, nego je i sociokulturni pejza, istaknut prije svega brojnim crkvama, prepoznatljiv u svome okoliu. (Inae, cijelu kartu valjalo bi najpaljivije usporediti sa Zavoreovom jer se mogu vidjeti improvizacije u kopiranju. Dodue, pitanje je je li autor koristio i druge izvore razliitih naravi!) U istom je smislu zanimljiva i Zavorovieva Topographische Carte von Dalmatien.18 Na njoj je detaljno iskazano razgranienje izmeu Osmanskog Carstva i Mletake Republike koje uglavnom ide linijom vrhova uz iznimku
17 PLAN VON DALMATIEN Mastaab von 20 Italienischen Milien oder 5 teutschen Meilen oder 10,000 Klafter (1:190.000) Franz Bar. Portner Ingenieur Capitainfecit. (Kasnije je dopisano goticom: nach den Original des Hauptman C. Zavoreo ex. Venet. Officier, te istim rukopisom: v Martonitz Hauptman in k.k. Genie Corps). KA, KS, B DC a 453-1. Topographische Carte von Dalmatien zum Theil rectificiert durch den venetianischen Ingenieur Hauptmann Zavoreo. Italienische Meilen, wofon 60 auf einen Grad. Deutsche Meilen wofon 15 auf einem Grad. (1:190.000). KA, KS, B IX a 452.

18

Thal Tischkovacz i Stermicza, pa se penje uz brijeg do ruevine Schlos, ide dalje na vrhove Bossansky Hert, Lossevdol, Mo. Hercovacz, Verhia Do, Dinara sputa se u Unite te die na B. Gniat, Kovachevicha Gora, Bulina Bunava, Maglai itd, tj. ono dakle slijedi hrpte planinskog lanca. Za razliku od Portnera, Zavoreo je mnogo suzdraniji prema Dinari. Ni francuske vlasti u Dalmaciji, koje se, inae, silno zanimaju za sva pobra na bosanskoj granici, kao i za prijelaze preko njih, ne pridaju bilo kakvo posebno kartografsko znaenje Dinari. Tako uvena Carte militaire et marine de la Dalmatie iz 1806. godine, 19 koja se sastoji iz 45 sekcija, a ukljuuje i Boku, na sekciji 8. prikazuje i Dinaru. Vrlo lijepo se razaznaje, zbog plastinosti prikaza reljefa, vanost Tromee sa strategijskog stajalita. Sjedne strane, Zrmanja dijeli dva planinska masiva, velebitski i recimo, dinarski. Na njoj su selo Zermagne, neto iznad rijeke, kao i Zuonigrad, a na samoj granici Privie. Do tog sela put iz pravca Gospia ide uglavnom usporedno sa Zrmanjom, a od tog sela se odvaja, idui preko Pagine, podnojem Debeloberdo M. na Knin. Od Privie granica ide sjeveroistono prema selu Bender i M. Kitta, a odatle planinskim hrptom na Vieux Triplex Confinium na Cognska Glava M, odakle skree prema sjeverozapadu na Fondement d}Ancien Quartier de Cavallerie i dalje nastavlja prema Cerova Glavizza, dok je ispod nje Sternizza. I na ovoj je karti Dinara samo jedan od vrhova u lancu koji ini granicu izmeu Dalmacije i Bosne. Iz njezina masiva izviru i Kerchich T. i Cetina (Vrillo), iznad kojega je Fort, koji nadzire prijelaz prema Bosni. Zanimljivi su detalji: Dragovich Couvent je u izduenu planinskom polukrunom loncu, u dubini kojeg tee potok, uvirui u Cetinu. Inae, na Cetini je plodna zemlja, na uzvisinama iznad nje su manje ili vee umske povrine i krpe plodne zemlje, a nakon toga poinje planina. Na planinama ima takoer mjestimino oznaenih krpica plodne zemlje.

19

CARTE MILITAIRE ET MARINE DE LA DALMATIE COMPRENANT LA DALMATIE EX-VENITIENNE ET LA REPUBLIQUE DE RAGUSE LES BOUCHES DE CATTARO ET LES ISLES ADJACENTES. RECONNAISSANCE MILITAIRE EXECUTEE EN 1806 PAR LES INGENIEURS GEOGRAPHES FRANAIS ET ITALIENS. Tableau d'Assemblage de la Carte de la Dalmatie IA l'Echelle du 1/500000 du Terrain. Itinraire. Les Distances sont exprimees en Milles (1:80.000). KA, KS, B IX a 454.

Pomak prema narativnim izvorima: Dinara u prosvjetiteljsko-ranoromanticarskoj inspiraciji (Alberto Fortis i Ivan Lovric)

Za Alberta Fortisa i Ivana Lovria, pored svih meusobnih razlika, ljude prosvjetiteljske erudicije i ranoromantiarske inspiracije, Dinara je simbol tajni prirode, prepoznatljivih, a u korijenu nedohvatljivih, asocijacija koje daleko prelaze granice knjikog u smislu znanstvenosti, postajui simbol posljednjega ljudskog utoita pred smrtnom opasnou, ali istovremeno razlogom stalnom strahu od njezinih udljivosti itd. Fortis, opsjednut potrebom prirodoslovca 18. stoljea da sve objasni i razumije, na svojim dalmatinskim putovanjima posebnu panju ukazuje rijeci Krki pa jednu od svojih rasprava, inae posveenu profesoru prirodopisa na Sveuilitu u Padovi Antoniju Vallisnieriju, i naslovljuje O toku rijeke Krke ili Titiusa u starih pisaca:20 Jedna od rijeka to sam ih najrevnije slijedio jest Titius u starih pisaca, a danas je tamonji narod zove Krka (Kerka ili Karka); ona je u rimsko doba, kako znate, bila granica koja je dijelila Liburniju od Dalmacije. Njezini su izvori obiljeeni na kartama mnogo dublje nego to uistinu jesu. I najtoniji horografi Dalmacije pobrkali su korito Krke s jednim potokom to se s visoka u nju rui i dovodi sluajne vode s osrednje protegnuta niza krevitih bregova, poznatog meu stanovnitvom pod imenom Hrsovac. Prijevoj Hrsovca spaja podnoje planine Dinare s podnojem Gnjata i razdjeljuje polja to ih plae Cetina, a to je Tilurus u geografa, od prostranih dolina to ih natapa Titius. Ovoj rijeci nisu potrebni pritoci da bi dostojanstveno tekla; lijepa je i oblikovana neposredno kraj spilje iz koje izbija.21 Opisujui dalje svoje nastojanje da zajedno sa svojim suputnikom Jacobom Herveyjem u ladvi (vrsti una izdubljena u deblu) to dublje prodre u unutranjost peine iz koje s velikim obiljem vode izvire Krka, na kraju kae: Morali smo uzastopno uzmicati; ali u zatienoj ladvi jamano bismo bili dalje prodrli i moda uzmogli proetati po podzemnim rijenim obalama. Valja se sjetiti da topoljska brda pripadaju istom vapnenasto-mramornom lancu kao ijarebika iz kojih izlazi u suprotnom smjeru Cetina.22 Dakle, inae skeptini Fortis, ne bi se udio da Krka i Cetina izviru iz istih podzemnih dinarskih voda! To e ponoviti kada pone raspravljati o toku rijeke Cetine: Obilje vode to istjee iz tih jezera i drugih, manje uglednih izvora, te tvori
20 21 22 Alberto Fortis. Put po Dalmaciji. Zagreb, 1984, 70-85. Fortis, 1984, 70. Fortis, 1984, 70.

rijeku Cetinu, injenica da ona sva izvire iz brda koje je mnogo manje od onih koja su obino izvorita velikih rijeka, spomen na mramore pjeenjake koji pokrivaju vrhove ilirskih planina, navedoe nas na smionu tvrdnju da pravi izvori Cetine nisu ovi pokraj kojih smo bili nego da su oni samo ogranci neke podzemne rijeke kojoj su drevno korito u pradavnim stoljeima bile neprekidne visoravni to su nakon duga niza prelamanja postale vrhovi planina. Doavi neposredno nakon posjeta okolici Belluna, a posebno onim mjestima gdje nabori planina esto prekidaju tokove rijeka, milord Harvey prepoznade oite tragove uruavanja na kosama Kozjaka, Gnjata i Dinare koji jasno pokazuju da je uzrok prekidu njihovih slojeva bio veliki iznenadni prolom, pa moda i niz proloma. Ova razumna i dobro potkrijepljena pretpostavka navela nas je da zaemo u spilje to vijugaju nutrinom brda izmeu dvaju opisanih jezera.23 Vrhunac takvog raspoloenja iskazuje i Fortisova geoloka imaginacija, kojom Dinara, kao i susjedne joj planine, dobivaju svoje pradavno oblije: Izaavi iz spilja veoma zadovoljan to sam u njih uao, kako prvi, tako i drugi put, ne mogoh se suzdrati da ne bacim pogled na visoke planine to obrubljuju sadanji tok Cetine, a njihoveje vrhove bez sumnje presijecala neka rijeka u pradavnim stoljeima i to po svoj vjerojatnosti ova ista to dijelom ispod zemlje, a dijelom na otvorenu tee novim pu tem prema moru ostavljajui zauvijek naputena prostrana leita nataloena kamenja meu kojim je u slobodnom lutanju probijala svoja privremena korita noena hirom vremena koja su toliko daleko iza nas 2 4 U takvim trenucima izmeu prosvjetiteljskog racionalizma i puke prie jedva da ima ikakve razlike. Ivan Lovri, Fortisov kritiar, koji je u knjizi istovremeno pun blagonaklonih sudova o svojim zemljacima, Morlacima, tim dobrim divljacima te njihovim praznovjericama i neznanjima, odjednom priu straca-Morlaka doivljava kao argument za Fortisovu matovitu geoloku hipotezu, koju oigledno doivljava kao svoju vlastitu: Pripovijedao mije neki starac iz sela Jarebice, da su neki njegovi dokoni prijatelji u zoru duga ljetnoga dana uvrtjeli sebi u glavu, da e lutati po svim dije lovima spilje i da su istom podvee izali iz nje. Oni su priali, kako meje uvjeravao starac, da su preli podzemnu rijeku kao preko nekakva mosta i da su putem naili na dva vrlo velika okrugla jezera, i tvrdili su, da su stigli sve do rijeke ili potoka Kria, koji iz re mnogo milja iznad Krke, s kojom se sjedinjuje poslije vodopada kod Topolja 2 5

23 24 25

Fortis, 1984, 188-189. Fortis, 1984, 192. Lovri, 1948, 18.

Pomak prema narativnim izvorima: Dinara u prosvjetiteljsko-ranoromanticarskoj inspiraciji (Lujo Matutinovic)

Za razliku od Fortisa i Lovria, Makaranin Lujo Matutinovic (1765-1844), kao major u francuskoj slubi, u svom Essai Historique, Gographique Politique Civil et Militaire sur Les Provinces Illyrinnes...,26 inae, napisanu znatnim dijelom u Parizu, ljeta 1811. godine i posveenu Napoleonu I, umjesto jedne planine vidi itav planinski lanac, njegova geoloka obiljeja, socioekonomske i posebno strategijske vidove: Une chaine de Montagnes qui tirent Leur origine des Alpes Bebbir ou des Monts Vellebick et prenent une Sorte de direction du Nord au Midi, Spare la Dalmatie de Croatie, et S'tend Jusqu' Knin: L S'lvent les Montagnes de Kersovaz, Dinara, Ghignak et Prologh. elle S'tendent le long des territoires de Knin et Sign, et se prolo gentJusqu' Erxano, pays des Imoski. Rabaissant ensuite sur les confins de La Bosnie et de L'erzegovine, elles Se replient Sur L'albanie Turque, Le territoire de Raguse et de l Dalmatie jusqu' la Narenta, et Vont se terminer en Thessalie et en Livadie. Cette chaine de montagnes, en tant qu'elle est limitrophe des pays autrichiens et des provinces Turques de la Bosnie et de L'erzegovine, a une tendue de 260 mille d'Italie. On peut valuer 160 milles la ligne des montagnes qui depuis la ligne Orientale de la Dalmatie S'tendent Jusqu' L'albanie. ainsi les montagnes qui Servent de limites la Dalmatie ont un peu plus de 400 Mille de Longueur ( peu prs 140 lieues de France) Sans ces montagnes le climat de la Dalmatie Serait encore plus doux, mais le Vent du Nord passant au dessus de leurs sommets couverts de neige, y porte un froid Vif.27 Dakle, Dinara je za Matutinovia planina (montagne), ali ne u dananjem smislu, ve kao masiv s istoimenim vrhom. U usporedbi s drugim piscima, svojim neposrednim prethodnicima, Matutinovic je lien bilo kakve prosvjetiteljske sentimentalnosti. Iako u podnojima planina ima plodnog tla,
26 27 Lujo Matutinovic. Essai Historique, Gographique Politique Civil et Militaire sur Les Provinces Illyrinnes... Pariz, 1811. KA, KS, K VII i 26. Lanac planina od Bebbira koji silazi s Alpi ili vrha Vellebicka te sa sjevera zaokrete prema jugu, odvaja Dalmaciju od Hrvatske, i protee se sve do Knina: tu se uzdiu planine Kersovaz, Dinara, Ghignak i Prologh. Protee se du podruja Knina i Sinja te produuje sve do Erxana, podruja Imotskog, da bi se potom spustio do breuljaka Bosne i Hercegovine te sputao prema turskoj Albaniji, podruju Dubrovnika i Dalmacije sve do Neretve, da bi na kraju nestao u Thessalie i Livadie. Ovaj lanac planina, jer granii s austrijskim zemljama i turskim provincijama Bosne i Hercegovine, u Italiji se protee du 260 milja. Moemo dodati 160 milja planinskog lanca koji od istone crte u Dalmaciji ima vie od 400 milja duine (otprilike 140francuskih milja u Francuskoj) Bez tih planina klima u Dalmacija bila bijo blaa, no vjetar sa sjevera koji prelazi preko njihovih vrhova pokrivenih snijegom, donosi hladnou. KA, KS, K VII i 26, 99.

ustvrdit e ono je upravo zbog podvodnosti razlogom estim poplavama, ali i ljudski pogubnim uincima movarnog krajolika: 7. Il est reconnu que dans les pays de Montagnes; ce Sont les Valles qu}on cultive puisque c'est l que se trouvent les terreins les plus fertiles; Il est certain aussi que les te y Sont plus Sujttes que les autres aux innondations causes par les rivieres. C'est ce qui arrive en Dalmatie; une belle partie, ( 120) La meilleure mme de la Valle de Kerka prs de Knin, un partie de celle de la Cettina prs de Sign et prsque toute la Valle de basse Narenta prs D'opus, Sont xposes ces dgts aquatiques, il en rsulte une aggl mration croupissante qui remplit Souvent l'air d'xhalaisons mortires.2S U njega se u kontrapunktu duhu vremena, javlja jedna druga, opora zbilja Podinarja, koja svojim ugoajem nije daleko od Strabonove prie o Ardijejcima koji izumiru potisnuti s mora u te iste krajolike.

Antropogeografsko otkrie Dinare kao ekosistema i Braudelova paradigma

Rani novi vijekje vie svojim iskustvom i njegovim literarnim artikulacijama, dijelom nastalima i u komunikaciji s antikom batinom, oigledno svjesniji Dinare kao ekosistema nego to je to na prvi pogled vidljivo na suvremenim kartama. Meutim, itanje ranonovovjekovnih karata u literarno-kulturnim kontekstima otkriva i njih kao nezaobilazne izvore i za povijest Dinare i kao planinskog vrha i kao planine i kao planinskog gorja te, na kraju, kao ekosistema, koji konano, krajem 19. i poetkom 20. stoljea, otkriva srednjoevropska antropogeografija, iji je najpoznatiji zastupnik nesumnjivo Jovan Cviji: Dinarski se karst deli na oblast Planine, na Primorje (jadranska obala) i Zagoru, koja je umetnuta izmeu ove dve. Oblast Planine (po narodnoj terminologiji Povr ili Brda) obuhvata najvie dinarske povri, izmeu uzdune linije koja na Istoku granii dinarsku oblast i planinskih primorskih grebena koji u glavnome ine granicu izmeu Dalmacije i Bosne; ovde se mogu uvrstiti i karsni grebeni iarija na severnom delu Istre. Sastavljena je od niza povri, koje se jedna iznad druge izdiu poevi od 850 pa do 2000 m. visine.29
28 Poznato je da se u planinskim zemljama kultiviraju doline jer se tamo nalaze najplodnija podruja; poznato je takoer da je tu zemlja vlanija nego drugdje zbog plaHjenja stoga uzrokuju rijeke. Tako su u Dalmaciji velik ( 120), ak najbolji dio doline Krke blizu Knina, dio doline Cetine blizu Sinja i skoro sva dolina u donjem toku Neretve blizu Dopusa izloene tetama to ih nanosi voda, to rezultira sve veim gomilanjem ustajale vode koja zagauje zrak smrdljivim isparavanjem. KA, KS, K VII i 26, 121. Jovan Cviji. Balkansko poluostrvo. Beograd, 1987, 78.

29

Ili: Planine su, dakle, osim najviih vrhova, zelena zona dinarske oblasti, protivno ogolienoj zoni Zagore i Humine, stenovitoj i sprljenoj, i protivno dalmatinskom primorju. Planine su pokrivene prostranim listopadnim umama i omarima od etinara, naroito do visine oko 1600-1700 m. Kranjski karstje jedna od najumovitijih oblasti. Iznad gore pomenutih uma prostiru se panjaci i alpiske livade, po kojima su katuni, koji se u glavnom nalaze na gornjoj granici uma. Oko katuna se vide mala raana polja, zatim njive sa heljdom i krompirom, katkad i mali vrtovi. Pravih njiva sa cerealijama ima na dnu polja i uvala; u Crnoj Gori pa i u Hercegovini dno svake vrtae je gotovo uvek obraeno. Ali zemljoradniki proizvodi nisu dovoljni da ishrane dinarsko stanov nitvo. Ono prodaje stoku i stone proizvode da bi kupilo ito, naroito kukuruz, i to poglavito u Metohiji, moravskim i panonskim oblastima. Zato se ujesen sreu dugi karavani konja na putevima koji se penju iz ovih oblasti prema dinarskoj, i nose u velikim vreama kukuruz i penicu.30 Ovom prilikom ne zanimaju nas etnokarakteroloke, rasne implikacije Cvijievih istraivanja, kojima je velik dio njegovih, nesumnjivo vrlo kreativnih spoznaja, upravo tragino instrumentaliziran u politiko-ideologijskom smislu, dakako, ne samo s njegovim doprinosima. (Uostalom, ispod Dinare je roen i Ivan Metrovi, iji je doprinos mistifikacijama na teme dinarske rase u svakom sluaju usporediv sa Cvijievim.) Vie nas zanima tema sredozemne planine kao ekosistema na sredozemno-kontinentalnim razmeima. S temom sredozemnih planina povijest Sredozemlja u sada ve klasinom Braudelovu djelu o Sredozemlju i sredozemnom svijetu u doba Filipa II. izvrena je jedna od najveih revolucija u modernoj historiografiji. Jedno je od njegovih poglavlja naslovljeno Najprije dolaze planine (Mountains come first): All around the sea the mountains are present, except at a few points of trifling significance ...(...)/Let it be said that these are high, wide, never-ending mountains: the Alps, the Pyrenees, the Apennines, the Dinaric Alps, the Caucasus, the Anatolian mountains, the mountains of Lebanon, the Atlas, and the Spanish Cordillera. / So the Mediterranean means more than landscapes of vines and olive trees and urbanize villages; these are merely the fringe. Close by, looming above them, are the dense hig lands, the mountain world with its fastness, its isolated houses and hamlets, its vertic norths'. Here we are far from the Mediterranean where orange trees blossom?1 Sto su ustvari, sredozemne planine u novovjekovnoj perspektivi takoer je predmet
30 31 Cviji, 1987, 79.

Cijelo obalno podruje, osim nekoliko manje vanih mjesta, okrueno je planinama (...)/ Treba rei da su to visoke, iroke, nepregledne planine: Alpe, Pirineji, Apenini, Dinarsko gorje, Kavkaz, Anatolijsko gorje, Libanonsko gorje, Atlas i Kordiljeri u panjolskoj. / Prema tome Mediteran znai vie od prividno idiline slike koju pruaju pejzai s vinogradima, maslinama i urbaniziranim selima. U njihovoj neposrednoj blizinu izdiu se brdoviti predjeli, planinski svijet sa svojom nepristupanou, izoliranim kuama, zaselcima i okomitim vrhovima. To je posve drugaija slika od Mediterana s rascvalim stablima narani. Fernand Braudel. The Mediterranean and the Mediterranean World in the Age of Philip II. Harper-Collins. London, 1992, 4.

minucioznih Braudelovih istraivanja, izvedenih dosljedno na ekohistorijski nain: The same kind of hillside landscape overlooks the Adriatic, along the edge of t Dinaric Alps, from around Istria up to Ragusa or Antivari. A narrow garland of Mediterranean life bordres the mountains almost as far as the coast, running inland with t contours of the land, reaching as far as Postojna by the Carniola gate, asfar as Livno b the Prolog col, or to Mostar in Herzegovina by the fever-ridden valley of the Narenta. spite of these incursions, this is basically a ribbon phenomenon, quite unlike the vast expanse of Zagora, the Karst highland, which is as wide at the latitude of Ragusa as the Alps on a level with Munich, blocking the way to the Balkans. / It is difficult to imagine more striking contrast. (...) One could hardly imagine a region more primitive, more patriarchal and, whatever the charms of civilization, infact more backward. In the sixteen century this was a combat region, a frontier zone facing the Turks. The Zagorci were born soldiers, bandits or outlaws, hajduk or uskok, nimble as deer', their courage wa legendary. (...)- 32 Na kraju, mogue je ustvrditi da su ranonovovjekovna kartografija, zajedno s ranonovovjekovnom literarnom kulturom, ali i oralnom, prepoznali Dinaru kao ekosistem i kao sociokulturni ambijent s razmea prirodnih krajolika, drutava i kultura u dugom povijesnom trajanju. Sve nedoumice s njezinim imenom u vezi svjedoe prije svega o razliitostima percepcija njezinih mnogostrukosti, a te su nedoumice, izgleda, najjasnije iskazane na ranonovovjekovnim kartama. Tim je vea njihova izvorna spoznajna vrijednost.

Umjesto zakljuka
Povijest Tromee nerazluiva je od povijesti Dinare i Podinarja te je tim vanije istraivati kako ga se kartografski identificira i vrednuje u ranonovovekovnoj kartografiji. Imajui na umu daje novovjekovna kartografija, s kulturolokog stajalita, sastavni dio literarne kulture svog doba, kartografske obavijesti o Dinari i Podinarju oigledno je nemogue interpretirati neovisno o tom literarno-kulturnom kontekstu. Taj kontekst omoguuje slojevitije
32

Isti brdoviti pejza okruujeJadransko more i protee se uz rub dinarskih Alpa, od Istre do Dubrovnika ili ak do Bara. Usko podruje Mediterana granii s planinama koje se proteu sve do mora, a u unutranjosti prate obrise rel jefa i doseu do Postojne kod Kranjskih vrata, do brda Prolog kod Livna, ili do Mostara u Hercegovini s mova nom dolinom Neretve. Usprkos rasprostranjenosti, to je uglavnom usko podruje, za razliku od irokih prostranstava Zagore, podruja brdovitog kra, koje se protee na geografskoj irini Dubrovnika, kao to se Alpe proteu na ge ografskoj irini Mnchena, zatvarajui prolaz na Balkan. / Teko je i zamisliti upeatljiviji kontrast. (...) Rijetko se pronalazi tako primitvna, patrijarharna, i bez obzira na blagodati civilizacije, tako zaostala regija. U esnaestom stoljeu to je bilo podruje stalnih ratnih sukoba, granino podruje s Turcima. Zagorci su bili roeni vojnici, razbojnici ili odmetnici, hajduci ili uskoci, brzi kao jeleni, a njihova hrabrost je bila legendarna. Braudel, 1992, 30.

itanje kartografskih obavijesti i otkriva Dinaru i Podinarje kao jedno od vorita Tromee u ekohistorijskom, ali i sociokulturnom smislu. Humanisti su ustalili tradiciju naziva Catena mundi (Lanac svijeta) za planinski masiv usporedan s obalom Jadranskog mora koji ukljuuje dananje Dinarske i Rodopske planine. Iako je taj pojam kartografski nestao negdje u 17. stoljeu, ostala je potreba imenovati taj planinski lanac u skladu s novim razvojnim usmjerenjima u europskoj geografiji 18. stoljea. U tome je nesumnjivo najjai bio udio njemake geografske kole, koja je ponajvie sudjelovala u definiranju sjevernosredozemnih poluotoka po planinskim lancima, a ne po nekoj drugoj zemljopisnoj prepoznatljivosti. Tako su u 19. stoljeu konano prepoznati i Pirenejski i Apeninski i Balkanski poluotok. Meutim, dok nitko nikada nije govorio o pirenejskom mentalitetu stanovnika Pirenejskog poluotoka ili o apeninskom mentalitetu na Apeninskom poluotoku, u sluaju Balkanskog poluotoka zbilo se neto to jo uvijek izmie istraivaima. Geografska odrednica se pomaknula prema etnokarakterolokoj, s tim da ona nikada nije neupitno obuhvaala cijeli geografski pretpostavljeni prostor. Na Balkanskom je poluotoku Dinara od jednoga meu bezbrojnim planinskim vrhovima u razmjerno kratkom, a jo uvijek nedovoljno ispitanom procesu, odredila ne samo naziv itava planinskog masiva nego i postala 'zatitnim znakom' cijele jedne etnokarakterologije, pa i vie od toga, 'zatitnim znakom' cijele jedne rase po bioloko-antropolokim klasifikacijama 19. i 20. stoljea. Nita od toga nije bilo autohtonog podrijetla. To je jedino to moemo ustvrditi. (Jovan Cviji je bio samo 'dobar ak' njemake geografske kole.) Kako je do toga konkretno dolo, nije predmet ovog rada. Njegov je cilj bio identificirati simboliko-geografske mehanizme koji su 'anonimnu' Dinaru mogli pretvoriti u simbole nesravnjivo veeg potencijala.

1712. GODINE:

Comcriptio terrenorum et hominum beeder graffschafften Lica und Cotxwki (1712)

Protostatistiki cenzus u povjesnicarevoj radionici: o pristupu i kontekstima
U nas se jo uvijek rijetko dogaa da neki vaan historiografski izvor bude objavljen u obliku knjige i CD-ROM-a i to suradnjom skupine povjesniara-lanova meunarodnoga istraivakog projekta i nakladnika. Sada je to sluaj s djelom Popis Like i Krbave 1712. godine popisom ljudi i dobara te godine u ove dvije pokrajine gradakoga sveuilinog profesora Karla Kasera te njegovih suradnika dr. sc. Johannesa Granditsa i dr. sc. Siegfrieda Grubera. 2 Ponajprije, zato bi taj izvor bio toliko vaan da zavreuje biti objelodanjen na ovaj nain?3
1 Ovaj tekst s manjim izmjenama bit e objavljen kao pogovor u Karl Kser Hannes Grandits Siegfried Gruber. Popis Like i Krbave 1712. godine. Obitelj, zemljini posjed i etninost u jugozapadnoj Hrvatskoj. SKD Prosvjeta. Zagreb, 2003. Inae, sam izvor je transkribiran i obraen u SPSS-u u okviru meunarodnog istraivakog projekta Triplex Confinium i to od strane gradakih kolega (prof. dr. sc. Karl Kser, dr. sc. Hannes Grandits, dr. sc. Siegfried Gruber i ostali). Sa zagrebake strane tome su najvie doprinijele mr. sc. Nataa Stefanec, mr. sc. Sanja Lazanin te dr. sc. Mirela Alti Slukan uz suradnju potpisanog voditelja Projekta i suurednika knjige, zajedno s edomirom Vinjiem iz SKD Prosvjete. itav projektni tim kolegi Vinjiu duguje zahvalnost za iskazanu spremnost objaviti ovako zahtjevan rukopis na u nas optimalan nain. Naroito e CD-ROM istog naslova omoguiti mnogostruko uveano koritenje obavijesti, ukljuujui pretraivanja baze podataka stvorene iz popisnih sadraja. Opravdano se moe rei da nije najprimjerenije izraz terrenorum prevoditi s izrazom 'dobara'. Najblie bi istini u ovom sluaju bilo bi napisati 'posjeda', ali bi i taj pojam iziskivao pojanjenja. Pojam 'dobro' je toliko 'neutralan' da ne bi morao izazivati nesporazume. Uostalom, zato se u podnaslovu i nalazi izvorni naziv. Prostor nam ne doputa ulaziti u vrlo sloenu problematiku povijesti popisa stanovnitva i katastara u hrvatskom prostoru ranoga novog vijeka. Jedan je od 'klasinih' uvoda: Alfred Sauvy. La population. Sa mesure, ses mouvements, ses lois. Paris, 1992. Iako ovaj popis nije katastar u strogom smislu, iznimno je vaan za povijest katastara u nas. Otuda i sljedea sugestija. Za povijest katastara u upravnom, doku-

To nije jedini a nije niti prvi popis ljudi i dobara u dijelu hrvatskog prostora poslije Bekog rata (1683-1699) u kojem je s tim ratom prestala osmanska vlast. S tim u vezi, historijsko-demografski je najvie uinjeno na slavonske teme i prije i poslije Bekog rata.4

mentarnom, fiskalnom, pravnom i tehnikom pogledu, vidjeti 'case-study': Stphane Lavigne. Le cadastre de la France. Paris, 1996. U sluaju Popisa (ljudi i dobara) Like i Krbave 1712. godine u srednjoevropskom kontekstu korisne mogu biti obavijesti iz jednoga od najboljih uvoda u studij povijesti ranoga novog vijeka: Ernst Opgenoorth. Einfhrung in das Studium der neueren Geschichte. Ferdinand Schning UTB Wissenschaft. 1997. U jugoistonoevropskom kontekstu u istom bih smislu preporuio: Suraiya Faroqhi. Approaching Ottoman History. An Introduction to the Sources. Cambridge University Press. Cambridge, 1999. Velika je teta to ne postoji knjiga koja bi na isti nain olakavala pristup povijesti Mletake Republike u ranom novom vijeku. Uvijek se treba vraati, po mome skromnom miljenju, Fernandu Braudelu. U ovom sluaju vidjeti: Fernand Braudel. Strukture svakidanjice. Materijalna civilizacija, ekonomija i kapitalizam od XV. do XVIII. stoljea. Zagreb, 1992, 19-100. Na kraju, kada je o katastarskim vidovima ovog popisa rije, vrijedi upozoriti na nedavno objavljeni godinjak koji sadrava cijeli niz radova u vezi sa situacijama 18. stoljea, koji bi i u nas mogao biti vrlo poticajan. Imajui na umu njegovu vanost, dat u na ovom mjestu iscrpniju obavijest o njegovu sadraju: Kataster und moderner Staat in Italien, Spanien und Frankreich (18. Jh.) / Cadastre and Modern State in Italy, Spain and France ( 18th c.) / Cadastre et Etat moderne en Italie, Espagne et France (18e s.). Jahrbuch fr europische Verwaltungsgeschichte 13/2001. Sadraj zbornika: Antonella Alimento. Between Distributive Justice and Economic Development; the Fight for the Creation of General Cadastres in the 18th Century (str. 1-27); Luca Mannori. Aestima sive Cadastra; Land Register and Legal Thought in Roman-Law Europe (14th-18th Centuries) (str. 29-53); Carlo Capra - Giancarlo Galli. The 18th-Century Land Register in the State of Milan (str. 55-81); Alfredo Viggiano, Estimates and Cadastres in the 18th-Century Venetian State (str. 83-100); Alessandra Contini - Francesco Martelli. Land Register, Taxation System and Political Conflict in 18th-Century Tuscany (str. 101-119); Stefano Tabacchi. Land Registers and Cadastral Policy in the Papal State (17th-18th Century) (str. 121-143); Alessandra Bulgarelli Lukacs. Genesis of the Cadastre in the Kingdom of Naples in the Early 18th Century (str. 145-166); Concepcin Camarero Bulln. The Cadastre of the Crown of Castile in the Mid-18th Century (str. 167-191); Pilar Garcia Trobat. A Forgotten Result of the Spanish War of Succession; the Cadastre and its Fiscal Effects on the Crown of Aragon (str. 193-216); Mireille Touzery. Between taille relle and taille personnelle; the French Monarchy and the Cadastre in the 18 th Century (str.217-246); Alain Blanchard. The Cadastre in Limousin in the Century of the Enlightenment; an Unfinished Experiment (str. 247-262); Antoine-Marie Graziani. The Corsican Plan Terrier, 1770-1795 (str. 263-284); Claude de Moreau de Gerbehaye, The Realisation of the Luxembourg Cadastre, its Aims and Consequences (17th-18th Century) (str. 285-315); Toomas Anepaio - Marju Luts. Estonian Administrative Historiography (str. 319-343); Christof Distrer, Storia, Amministrazione, Costituzione; a Periodical's Portrait (str. 345-357). U Hrvatskoj se povijeu katastra ponajvie bavi dr. sc. Mirela Sukan Alti. 4 Ne zaboravljajui rane doprinose Tadije Smiiklasa i Radoslava Lopaia, daleko najvie uinio je Ive Mauran. Vidi npr. Popis zapadne i srednje Slavonije. Osijek, 1966; Popis naselja i stanovnitva u Slavoniji 1698. Osijek, 1988; Izvjetaj Carajfine komisije o ureenju Slavonije i Srijema nakon osmanske vladavine 1698. i 1702. godine. Osijek, 1989. Kada se ima na umu sve to je u novije vrijeme uinjeno na teme iz povijesti Slavonije i Srijema u osmansko doba, prije svega sustavnim istraivanjima Nenada Moaanina ukljuujui i objavljivanje izvora uope nije teko zamisliti to bi se sve moglo uiniti daljnjim inovativnim pomacima u shvaanju predmeta, pristupa i metoda istraivanja rastereenim 'fatalizama' periodizacija s imperijalnim konotacijama. Vidi: Nenad Moaanin. Slavonija i Srijem u razdoblju osmanske vladavine. Slavonski Brod, 2001. Dodao bih jo neto na ovom mjestu. Kada bi isto tako neumorni Stjepan Pavii mogao raditi na drugom izdanju svoje monografije (Stjepan Pavii. Podrijetlo hrvatskih i srpskih naselja i govora u Slavoniji. Zagreb, 1953), bila bi to nesumnjivo mnogo sadrajnija i pouzdanija knjiga. Za razliku od Slavonije pod osmanskom vlau i u desetljeima nakon njezina sloma, itav prostor od Save do Jadranskog mora koji je isto tako do Bekog rata znatnim dijelom bio u Osmanskom Carstvu mnogo je slabije istraen, naroito od 1683. do 1699. godine. Lika i Krbava su donekle iznimka, ponajvie zahvaljujui istraivanjima naalost pokojnog Mehmeda Spahe i u novije vrijeme poje-

Ipak, suglasit u se s Karlom Kaserom daje Conscriptio terrenorum et hominum beeder graffschafften Lica vnd Corbavia (1712) rijetko izdano vrelo s poetka 18. stoljea u itavoj Jugoistonoj Europi za ona povijesna istraivanja kojima su najvei izazov istovremeno historijsko-demografska, socioekonomska i historijsko-antropologijska problematika.5 Izvor e biti jednako poticajan i sljedbenicima tradicionalnije i inovativnije usmjerenih kola povijesnog miljenja. Njegova je dra ponajvie u tome to nam nudi mnotvo obavijesti do kojih u sluaju brojnih drugih pred- ili protostatistikih izvora uope ne bi bilo mogue doi.6 U najboljem sluaju bilo bi nuno uloiti silne dodatne istraivake napore kreui od pretpostavki i konstruirajui teorijske modele da bi se na temelju tako stvorenih uporita s manje ili vie sigurnosti moglo nastaviti raditi s obavijestima razliitih provenijencija.7 Koritenjem Conscriptio iz 1712. godine mogue je stvoriti vrlo zornu predodbu o ljudima u Lici i Krbavi tog doba te naroito o likom i krbavskom okoliu.8 O mukom se dijelu tog iteljstva, sve do razine personalizacidinanim doprinosima Snjeane Buzov. Meutim, nijedan popis nastao poslije Bekog rata nije objavljen slino slavonskima. 5 Kao to to nerijetko biva u arhivskim istraivanjima, Karl Kser gaje neoekivano pronaao. Mnotvo dragocjene vojnokrajike arhivske grade je nestalo, posebno kada je rije o mnogobrojnim vojnokrajikim popisima, birokratskim kartiranjem u prvoj polovici 19. stoljea. Conscriptio je najvjerojatnije sluajno poteen i sauvan time stoje ostao u Grazu, gdje je i izvorno bio pohranjen, a nije bio prenesen u Be to se inae trebalo dogoditi s pravom pretpostavlja Kaser. (Kao i brojna druga arhivska graa unutranjoaustrijskih sredinjih vlasti, bio je odreen za prijenos iz Graza u Be godine 1846. godine tzv. Meiller-Akten). Njegova je dananja signatura 1712-X-268 u zbirci Miscellanea fonda Unutranjoaustrijske dvorske komore u Zemaljskom arhivu u Grazu. U Grazu sauvani popis obuhvaa oko 2.000 folija bez numeracije. Vrlo vani spisi s ovim popisom u vezi nalaze se i u Hrvatskom dravnom arhivu (dalje: HDA) u Zagrebu u zbirci Spisi Like i Krbave (dalje: SLK), kut. 4 te u bekom Ratnom arhivu (IOHKR/Croatica, 1713-V-35; IHKR/Croatica, 1714-IV-21: naputci, zavrni izvjetaj, naknadni popis Smiljana i Bruana). Fotokopije navedene beke grae takoer su dostupne u HDA u Zagrebu. Zahvaljujui ljubaznoj susretljivosti i odobrenju prof. dr. sc. Josipa Kolanovia, ravnatelja HDA te gospoe prof. Mirjane Hurem iz istog Arhiva, Naputci i Izvjetaj te naknadni popis Smiljana i Bruana su kao izvori pripremljeni za Prosvjedno izdanje. Prijepise je napravila mr. sc. Sanja Lazanin. Problemima istraivanja demografskih promjena u Hrvatskoj u 'statistikom' razdoblju najvie se u nas bavio Jakov Gelo. Vidi: Jakov Gelo. Demografske promjene u Hrvatskoj od 1780. do 1981. godine. Zagreb, 1987. Takav rad, inae, nikako ne treba podcjenjivati. Ve i mukotrpno prikupljanje obavijesti iz najrazliitijih izvora, poduzeto sa ciljem da se stvori mozaik, uvijek e biti dragocjeno svakom ozbiljnom istraivau, neovisno o tome koliko prihvaa ili ne prihvaa pieve pretpostavke i/ili tvrdnje. Nitko se ni danas ne moe baviti historijskom demografijom Like i Krbave u novom vijeku ako ne posegne za nekim od tih djela. Kaser naroito koristi dva meu njima: Aleksa Ivi. Migracije Srba u Hrvatsku tokom 16, 17, 18. stoljea. Subotica, 1926; Stjepan Pavii. Seobe i naselja u Lici. Zagreb, 1962. = Zbornik za narodni ivot i obiaje 41. Kada je rije o liko-krbavskom okoliu, mnogo je vie uinjeno nego to bi to neupueniji mogli pomisliti. Inae, itav prostor izmeu Pokuplja i Pounja te od Posavine do Hrvatskog Primorja predmet je jo uvijek vrlo poticajne monografije Andr Bianca (La Croatie occidentale. tude de gographie humaine. Paris, 1957.), koja e uskoro biti tiskana i u prijevodu na na jezik. Problemima povijesti okolia,

je, moe tota pouzdano istraivaki kazati, naroito s istovremenim koritenjem drugih raspoloivih dokumentarnih obavijesti. To nije sluaj navedenih slavonskih popisa. ene, dodue, nisu poimenino popisane te su svedene skoro iskljuivo na brojke. Ipak, raspoloive su obavijesti i o njima mnogo bogatije nego to je to redovito sluaj s drugim slinim izvorima iz istog vremena. ini se najvanijim uoiti daje nerijetko mogue bolje se obavijestiti o posjedima nego o ljudima koji ih koriste. Najveim su to dijelom oigledno bili zadruni posjedi, neovisno o tome to je popis redovito identificirao samo kunog starjeinu. Popis nam daje opis pojedinanih posjeda, s obiljem topografskog nazivlja, kao i podatke o veliini njegovih dijelova. I s tog je stajalita ovaj popis bolji od istovremenih slavonskih.9 Iako u njemu nema obavijesti o umama i panjacima, sve ono to sadri dovoljno je za mnogovrsne strune rekonstrukcije. Ukratko, koritenjem razliitih drugih dostupnih izvora, cijela bi ranonovovjekovna povijest Like i Krbave mogla postati drugaija nego to je sada, a po razini historiografske istraenosti taj bi prostor mogao prijei sa svoje sadanje u biti marginalne pozicije u Hrvatskoj na jednu od sredinjih. Sigurno je da bi ovaj popis imao donekle drugaiju 'specifinu teinu' da se za Bekog rata (1683-1699) iteljstvo Like i Krbave nije silno izmijenilo. Ovu formulaciju treba prihvatiti uvjetno. Kada se danas paljivo sravnjuje sve raspoloive obavijesti iz recentne literature, ukljuujui i objavljene izvore, nemogue je ne uoiti velike razlike u interpretacijama demografske 'slike' likog i krbavskog prostora poslije 1689. godine. Dovoljno je usporediti Kaserovu ocjenu, koju je ponavljao u posljednje vrijeme. Citirat uje prema djelu Slobodan seljak i vojnik: Godine 1689. bila je Lika gotovo potpuno nenaseljena. U sljedea dva desetljea Lika je ponovo naseljena. Budui da je vrlo malo obitelj ostalo, a i one koje su pobjegle samo su se djelomice vraale, puanstvo Like u ta se dva desetljea gotovo posve promijenilo.10
vrlo vanima za nau temu, bavi se nedavno tiskana Povijest europskog okolia. Robert Delort Franois Walter. Povijest europskog okolia. Zagreb, 2002. 9

Citirat u samog Kasera: Podruje Like-Krbave sastojalo se u to vrijeme od 38 sela, od kojih za 30 sela raspolaemo s detaljnim zabiljekama. Za pet sela (Medak, Pisa, Podlapac, Vrebac i Zvonigrad) postoje samo sumarn rezultati, a detaljni su podaci izgubljeni. U sluaju Zvonigrada podaci su sauvani u sklopu popisa Popine. Tri mjesta porkulabije Smiljan (Smiljan, Bruane i Otarije) prikljuena su tek 1713. Vojnoj krajini i naknadno popisana; o tom popisu postoje takoer samo sumarni iskazi. Sve skupa popisom stanovnitva u drugoj polovici 1712. bile su obuhvaene 26.503 osobe, kojima treba pridodati jo 1.405 mukih i enskih stanovnika porkulabije Smiljan; ukupno je dakle popisom bilo obuhvaeno 27.908 osoba u 2.485 kuanstava; postoje rezultati detaljnog popisivanja o 22.133 osobe ili 79,31% odnosno 2.178 kuanstava ili 87,65 %. Kaser, predgovor ove knjige. Karl Kaser. Slobodan seljak i vojnik. Svezak l.Rana krajika drutva (1545.-1754.). Zagreb, 1997, 171.

10

Kaser se pritom poziva na djelo Stjepana Paviia Seobe i naselja u Lici, nesumnjivo odlinog poznavatelja like historijske demografije. U djelu Vojina S. Dabia Vojna krajina. Karlovaki generalat (1530-1746), mogue je proitati formulaciju s kojom bi se moda i Pavii i Kaser mogli suglasiti, ali koja ipak implicira vrlo razliit zakljuak: Znatan eo srpskog, pravoslavnog stanovnitva, koje je 1685. bilo raseljeno, vratio se posle izgona Turaka 1689. godine na svoja stara stanita i obnovio svoja naselja u Lici i Krbavi skoro bez ikakvog podsticaja i uticaja vojnih i komorskih vlasti. Njima su se pridruili i novi srpski doseljenici, koji su tokom Bekog rata, svojom voljom ili nevoljno, napustili svoja stanita na turskoj i preselili se na austrijsku teritoriju. Na svojim starim stanitima u nekoliko likih i krbavskih naselja nastavio je da ivi i deo nekadanjeg muslimanskog stanovnitva, ali mu je nasilno nametnuta nova, katolika vera. Jedino je naseljavanje katolikog stanovnitva, koje u Lici i Krbavi nije postojalo za vreme turske vlasti, delimino ostvareno planski, pod uticajem novih vlasti i Rimokatolike crkve.11 Moemo samo aliti to u hrvatskoj historiografiji do danas nije bilo mogue utemeljiti seriozniji projekt sustavnih historijsko-demografskih istraivanja u ranom novom vijeku. U ovom sluaju, kada se sravnjuje izvore mletake i habsburke provenijencije koji se odnose na ratna zbivanja u Lici i Krbavi 1683-1699, reklo bi se daje malo tko u njoj mogao preivjeti ve 1685. godinu. Broj izbjeglih, protjeranih, nasilno preseljenih, ali i poginulih i pobijenih, do kojega bismo mogli doi zbrajanjem i oduzimanjem brojanih obavijesti iz suvremenih izvora, daleko bi premaio ukupan broj stanovnika Like i Krbave uoi rata. 12 Neto kasnije emo raspravljati promjene u razdoblju od 1689. do 1712. godine. Ovog je trenutka vano istaknuti da se do 1712. godine stanje naselje11 12 Vojin S. Dabi. Vojna krajina. Karlovaki generalat (1530-1746). Beograd, 2000, 122. Najupeatljiviji su s tim u vezi mletaki izvori objavljeni u dvosveanoj zbirci arhivske grae Istorija kotarskih uskoka Boka Desnice (Beograd, 1950, 1951.). Sveska I obuhvaa razdoblje 1646.-1684, a Sveska II razdoblje 1684.-1749. Samo njih dvije, kada i ne bi bilo druge grae, omoguuju potresnu, upravo zastraujuu rekonstrukciju tragedije koju je proivljavalo stanovnitvo Like i Krbave u to doba, neovisno o etnokonfesionalnoj pripadnosti. Izloeno napadima iz smjera Zadra, Senja i Karlovca, ali i svojim unutranjim obraunima i to ne samo u odnosima muslimani pravoslavni katolici, nego i unutar svake od tih zajednica itd, ono je doivljavalo svoj 'smak svijeta'. Dakle, prije nego to bismo mogli bilo to sigurnije napisati, morali bismo vie znati o stanovnitvu Like i Krbave prije 1683, o promjenama u ratu 1683-1699, istraujui 'iznutra' sam rat u tom prostoru, a ne samo iz habsburke i mletake perspektive. Velika je teta to su u tri zbirke Radoslava Lopaia (Spomenici Hrvatske krajine. Knj I, Kuj. II, Knj. III. Zagreb, 1884,1885,1889.) objavljeni tako malobrojni izvori za zbivanja u Bekom ratu do 1689. godine. To ak mora i uditi jer je istovremeno jasno daje Lopai svoj rad o Marku Mesiu (Radoslav Lopai. Dva hrvatska junaka. Marko Mesi i Luka Ibriimovi. Zagreb, 1888.) objavio na temelju vrlo bogate grae upravo o tom razdoblju i to bez signatura, k tome u Zagrebu 1888. godine! Za aljenje je da meu bosansko-hercegovakim povjesniarima-orijentalistima sada nema nikoga tko bi se htio baviti povijeu Like i Krbave u osmanskom razdoblju, sve do sloma osmanske vlasti. Nadajmo se da tome uskoro nee biti tako.

nosti i zaposjednutosti iskoristivog tla u Lici i Krbavi ve vidno bilo ustalilo, iako svih tih godina nisu prestajali sporovi u vezi s razdiobom zemalja meu liko-krbavskim iteljima. Nisu prestajale ni rasprave o 'konanom' statusu cijeloga tog prostora, u kojima su na razliite naine sudjelovali svi oni koji su na bilo koji nain bili interesno dotaknuti od itelja ove dvije pokrajine do unutranjoaustrijskih stalea te na koncu, do vladara. U njima su najmanje bili ukljueni hrvatski stalei, ne svojom voljom. 13 Vjerojatno je okonanje zaposijedanja iskoristivog tla sve do granice razmjerne agrarne prenaseljenosti u vrijeme uoi ovog popisa takoer bilo jednim od vanih razloga to su rasprave o pravnom statusu i ustrojstvu Like i Krbave, koje nisu prestajale od 1689. godine, u osnovi izgubile praktian smisao, bar u tadanjoj zbilji tromee. 14 Rjeenje je moralo biti prilagoeno novostvorenom naselbenom i posjedovnom stanju, tim vie to je ve tada bilo mogue predvidjeti nove sukobe s Osmanlijama. 15
13 Razmjerno je brojna historiografska literatura koja se bavi tim pitanjem, ali je ono jo uvijek daleko od relativno apsolviranog jer nije dovoljno iskoritena raspoloiva izvorna grada. Noviji su doprinosi, pored ostalih, ve spomenuta Kaserova knjiga Slobodan seljak i vojnik. Rana krajika drutva (1545-1754); Eva Faber. Lika and Krbava under the administration of the Inner Austrian Court Chamber. u Drago Roksandic Nataa Stefanec (ur.). Constructing Border Societies on the Triplex Confinium. Budimpeta, 2000, 157-185. Oba rada sadre iscrpnu bibliografiju. Kada je rije o hrvatskim staleima u raspravama o statusu Like i Krbave jo je uvijek u biti neprevladan rad Vjekoslava Klaia ivot i djela Pavla Rittera Vitezovica (Zagreb, 1914.). Vidjeti i Drago Roksandic. Bune u Senju i Primorskoj krajini (1719-1722). u Radovi Instituta za hrvatsku povijest. Br. 15. Zagreb, 1982,33-106.

14

Izravnih potvrda za takvu pretpostavku izgleda da nema u raspoloivim izvorima. Kaser o tome ne govori, a niti Eva Faber, koja je posljednja iscrpno radila na arhivskim dokumentima o tome ne pie. Vidjeti prethodno citirane radove. Dvije njezine spoznaje su ipak vrlo vane: The correspondence of the Court Chamber in Graz shows that it was often annoyed that information about local people and conditions was coming in so slowlyfrom their representatives, and that many of their questions were not answered in sufficient detail be taken as a basefor informed decisions. (...) But the correspondence also reflects that the Court Chamber in Gr knew the situation in Lika. (Dokumentacija Dvorske komore u Grazu pokazuje da su esto bili nezadovoljni jer informacije koje su im slali njihovi predstavnici o lokalnom stanovnitvu i prilikama nisu stizale na vrijeme ijer odgovori na mnoga njihova pitanja nisu bili dovoljno detaljni da bi na osnovu njih mogli donositi odluke. (...) Ali, ista dokumentacija potvruje da je Dvorska komora bila upoznata sa situacijom u Lici.) Faber, 2000, 182-183. Meutim, iz brojnih izvora poznato je daje glad stalna u Lici i Krbavi u 18. i 19. stoljeu: Stalna oskudica a poee i glad glavni su uzrok iseljavanja iz Gornje krajine u tzv. 'Donje krajeve* Slavoniju, Baranju, Srem, Baku i Banat. (...) Najjae i najmasovnije bilo je iz najpasivnijeg del Gornje krajine iz Like i Krbave. Slavko Gavrilovi. Migracije iz Gornje krajine u Slavoniju i Srem od poetka XVIII do sredine XIX veka. u Zbornik o Srbima u Hrvatskoj 2. Beograd, 1991, 7. O tome sam i sam pisao (vidi: Drago Roksandic. Vojna Hrvatska La Croatie militaire. Krajiko drutvo u Francuskom Carstvu /1809-1813. Knj. III. Zagreb, 1988, ovdje Knj. I, 74-95. Poglavlje Drutvo trajne agarne krize). Glad i razmjerna agrarna prenaseljenost esto su nerazluivi jedno od drugog. Izuzetno je pouzdano istraivako uporite studija Frana Vrbania Prilozi gospodarskom razvoju hrv.-slav. Krajine u 19. vijeku (Rad Jugoslavenske akademija znanosti i umjetnosti. Knjiga 144. Zagreb, 1900,40-131.) jer moe biti upotrijebljena komparatistiki sa itava niza stajalita za studije vojnokrajike povijesti u 18. stoljeu. Vidi: Enes Pelidija. Bosanski ejalet od Karlovakog do Poarevakog mira 1699-1718. Veselin Maslea. Sarajevo, 1989; Mustafa Imamovi. Historija Bonjaka. Bonjaka zajednica kulture. Sarajevo, 1997; Daniel Goffman. The Ottoman Empire and Early Modern Europe. Cambridge University Press. Cambridge, 2002.

15

Tromea jednostavno nije mogla biti slaba habsburka toka. Vlasti to sebi nisu smjele dopustiti u prostoru gdje je uvijek postojala bar naelna mogunost izbjegavanja ak preko dvije granice. Nakon to je osmanska vojska hametice potukla rusku na rijeci Prutu 1711. godine, teko je bilo predvidjeti kako e se Osmanlije ponaati u svojim odnosima s Habsburkom Monarhijom i Mletakom Republikom. 16 Uostalom, uskoro potom se i zaratilo osmansko-mletaki rat poeo je 1714. godine, a 1716. i habsburko-osmanski. Ne treba isto tako smetnuti s uma daje habsburki dvor, ratujui za panjolsko naslijee (1701-1714), imao najveih muka s pokretom Franje II. Rkoczyja u Ugarskoj, dakle u nedalekom susjedstvu sve do 1711. godine. Mirovni je ugovor bio takav da su Habsburgovci jo vie bili usmjereni prema kontinentalnom Jugoistoku. 17 Habsburko-mletaki odnosi na Jadranskom moru su svih tih godina silno optereeni izravnom oprenou interesa. Napetosti nisu prestajale niti du granice na tromei od Lukova do Zvonigrada. Habsburko osporavanje mletake premoi na Jadranskom moru nikada nije bilo toliko otvoreno, a podanici s obje strane Velebita teko su prihvaali granice koje su dovodile u pitanje njihov arhaini nain ivota i gospodarenja.18 Sve su to bili mogui poticaji da se pitanje statusa Like i Krbave rijei prije svega na nain koji e geostrategijski biti najusklaeniji s dinastikim imperijalnim interesima na granicama Osmanskog Carstva i Mletake Republike. Tada je to znailo u biti samo jedno ukljuenje Like i Krbave u vojnokrajiki sistem. Rjeenje nije bilo neupitno jer je bila iskljuena mogunost da bi i te dvije pokrajine bile financirane na isti nain kao 'stare krajine' jo od Brcke libele (1578). Praktino je to znailo da su Lika i Krbava naelno bile ukljuene u Vojnu krajinu prije nego to je bilo odlueno kako e biti financi16 17 Vidi: Gunther Erich Rothenberg. The Austrian Military Border in Croatia, 1522-1747. The University of Illinois Press, 1960; Jozef Matuz. Osmansko Carstvo. kolska knjiga. Zagreb, 1992, 120-122. Erich Zllner - Therese Schssel. Povijest Austrije. Barbat. Zagreb, 1997, 185-176; U Povijesti Maarske urednika Ptera Hanka (Barbat. Zagreb, 1995, 100.) napisat e se: Miru Utrechtu (1713.) ograniio je Hahsburgovce na njihove dunavske zemlje.

18

Bunjevci i Vlasi s obje strane habsburko-mletake granice, za koje teko da bi se sve moglo rei kako su se bili meusobno isprepleteni i koji su u proteklom ratu toliko puta zajedno ratovali mnogi meu njima u oba, da ne kaem i sva tri podanitva suoili su se nakon 1699. godine s implikacijama modernog razgranienja. S njima nisu bile sposobne izlaziti na kraj ni vlasti na svim hijerarhijskim razinama, a podanici, nerijetko dojueranji suborci, bili su na rubu jo jednoga beskrajnog 'malog rata'. Na ovom e mjestu biti umjesno navesti sluaj dvoboja izmeu popa Marka Mesia i jednoga od serdara Jankovia. Boko Desnica o tome pie: Zadar, 20 aprila 1706. U sporu sa esarovcima ogranicama Velebitskog Podgorja, Mleii su tvrdili da njihov posed dopire do Lukova i daje Lukovo prava granica. Meu do kazima za tu tvrdnju generalni providur Justino da Riva u depei upuenoj senatu povodom tog spora, istie da su svi megdani meu mletakim i esarskim podanicima deljeni uvek u Lukovu kao zajednikoj mei. Lukovo je bilo poprite i megdana meu (serdarom Zaviom vjerojatno nap. D.R.) i popom Mesiem. Boko Desnica. Istorija kotarskih uskoka 1684-1749. Sveska II. Beograd, 1951, 395-396.

rane. Otuda su i rjeenja bila takva da su u osnovi morala poi od prihvaanja stvorenog stanja, ponajprije kada je u pitanju bila naseljiva i gospodarski isko^ristiva zemlja, neovisno o tome to je to stanje bilo vrlo daleko od onoga to su vlasti htjele. Sto sadrajniji popis ljudi i zemalja bio je nuan za bilo kakve daljnje promjene. Bio je tim nuniji to su Lika i Krbava kolonizirane na nain razliit od onoga u Slavoniji u isto to doba. Aristokratska elita se nije trudila namiriti svoja klijentelistika potraivanja posjedima i Lici i Krbavi, kao to je to radila u Slavoniji. Malo je tko od onih kojima se ukazivala mogunost unosne zarade u 'novim steevinama' pokuavao namiriti se na tromei. To jednostavno nije bilo isplativo. Unutranjoaustrijska Dvorska komora, kojoj se nudila mogunost srediti stanje u Lici i Krbavi, nije imala imaginacije, ali ni volje pa ni snage, uvesti ustroj koji e istovremeno biti proraunski isplativ i prihvaen meu stanovnitvom. Vojne vlasti, sa svoje strane, nikoga nisu ni htjele imati na tromei, svjesne daje vrijeme radilo za njih, odnosno, da e svaki neuspjeh drugih sve vie njih legitimirati da nau rjeenje koje e biti i vojno i financijski isplativo.19 U kroninoj novanoj oskudici, habsburki se dvor u potrazi za 'formulom' koja e ga osloboditi obveza financiranja Like i Krbave, a koja e jamiti uinkovitost vojnokrajikog ustroja u ovim pokrajinama na imperijalnoj tromei, u biti sam ograniio prije nego to je i poeo voditi bilo kakvu osmiljeniju reformsku politiku. Najotrije ocjene uinaka kontradiktornih mehanizama dvorske vlasti u Lici i Krbavi dao je ve Radoslav Lopai. ak i ako bismo ih smatrali pojednostavljenima, zavreuju biti razmotrene:

Njemaka ili austrijska uprava u Krajini bila je ve od davna na rdjavu glasu. Malo jojje kada bio pravac izviestan, a u provadjanju nije bilo gotovo nikada stalnosti i uztrajnosti. Jedva da se togodj ovako ili onako odluilo ili prihvatilo, eto se u skori as pomo novi predloi, koji ponajvie sve na novo pomieae. Na pravu potrebu zemlje i naroda nije se gotovo nikad mislilo, ve se radilo prema probitku ili vojne uprave ili komore, il pak austrijskih pokrajina. Zloglasne su bile osobito komisije, to su esto na Krajinu izailjane; mnogo su one novaca stajale a bogme i mnoge smutnje prouzroile.20 Moralo se traiti to bre rjeenje iju e cijenu prije svega snositi samo stanovnitvo. Popis ljudi i dobara je bio i zbog toga potreban.
19 Vie je nego pouan, s tim u vezi, sluaj prodaje Like i Krbave grofu Adolfu von Sinzendorfu 1692. godine za 80.000 guldena. Svi su ga na razliite naine izigravali, a i on je svoja 'prava' nastojao ostvariti na nain koji bi moda mogao uspjeti u Slavoniji i Srijemu. Ovdje je doiviofijasko. Lopai, 1888, 70-71; Kaser, I, 1997, 164. Lopai pie: Valja ipak priznati, da je otpor proti njemu poeo i rastao ponajvie hukanjem vojnikih astnika. Lopai, 1888, 71. Lopai, 1888, 69-70.

20

SLIKA 1. Uskoci. (Valvasor, Johann Weichard. Die Ehre des Hertzogthumbs Crain. Ljubljana, 1689.)

SLIKA 2. Rijeani. (Valvasor, Johann Weichard. Die Ehre des Hertzogthumbs Crain. Ljubljana, 1689.)

; Kock, a-

J: Trost, f

SLIKA 3. Kranjski Hrvati gospoda. (Valvasor, Johann Weichard. Die Ehre des Hertzogthumhs Crain. Ljubljana, 1689.)

SLIKA 4. Kranjski Hrvati seljaci. (Valvasor, Johann Weichard. Die Ehre des Hertzogthumhs Crain. Ljubljana, 1689.)

SLIKA 5. Budaki.
(Valvasor, Johann Weichard. Die Ehre des Hertzogthumbs Crain. Ljubljana, 1689.)

SLIKA 6. Morlako selo.

(Valvasor, Johann Weichard. Die Ehre des Hertzogthumbs Crain. Ljubljana, 1689.)

SLIKA 7. Kuga.
(Valvasor, Johann Weichard. Die Ehre des Hertzogthumhs Crain. Ljubljana, 1689.)

SLIKA 10. Frata 51/. Krsevana u Zadru. (Cassas, F. L. - Lavalle, Joseph. Voyage pittoresque et historique de Vlstrie et Dalmatie. Pariz, 1802.)

SLIKA 11. Rijeka Krka iznad Skradina. (Cassas, F. L. - Lavalle, Joseph. Voyage pittoresque et historique de l'Istrie et Dalmatie. Pariz, 1802.)

SLIKA 13. Nonje stanovnika u solinskoj okolici. (Cassas, F. L. - Lavalle, Joseph. Voyage pittoresque et historique de VIstrie et Dalmatie. Pariz, 1802.)

Zastoje ovaj popis toliko vaan za Triplex Confinium?

Sada ve u davnim danima sedamdesetih godina prteklog stoljea, kada sam se poeo profesionalno baviti povijeu Vojne krajine, brzo sam bio postao svjestan svojevrsnog paradoksa vojnokrajike historiografije. Kada je rije o izvorima za hrvatsku i srpsku povijest novog vijeka u Habsburkoj Monarhiji, malo je fondova i zbirki koji su toliko bogati kao vojnokrajiki, a ipak je vojnokrajika povijest u obje nacionalne historiografije bila i tada, a u biti ostala do danas, razmjerno nerazvijenija, optereenija mitovima i profesionalno kontraverznija nego 'matrina' istraivanja u podrujima bitnima za nastanak moderne hrvatske i srpske historiografije.21 Dijelom mije bilo jednostavno shvatiti zato je tome tako. Prvo, nacionalna modernost u bilo kojem od ova dva sluaja nije mogla imati svoje vitalno uporite u iskustvu vojnokrajikog sustava, jedne od ponajvanijih ustanova habsburke imperijalne moi. Drugo, nukleusi hrvatske i srpske nacionalne modernosti vrlo usporeno su se oblikovali, pomicali prostorno/vremenski i ustaljivali prije svega u gradskim sredinama civilnih podruja, neovisno o stalekim atributima nositelja modernizacijskih inicijativa. Tree, iako se nikako ne bi moglo rei daje povijest Vojne krajine ikada bila inkompatibilna s izazovima modernosti, inovativno istraivako 'prepoznavanje' tema modernosti uvijek je od povjesniara iziskivalo sloenije postavljena pitanja, ralanjenije pristupe i zahtjevnije metode i tehnike rada nego to je to obino bivalo u obje nacionalne historiografije. Iziskivalo je multi- i interdisciplinarnu te internacionalnu suradnju, kojih nikada nije bilo dovoljno, sve do najnovijih vremena. etvrto, osnovni ton vojnokrajikoj historiografiji dali su tradicionalni austrijski povjesniari 19. stoljea, prije svega Franz Vaniek, koji su, uz sve svoje profesionalne vrline, u biti pisali apologije dinastikom i vojnokrajikom iskustvu kao iskustvu imperijalne institucije. Peto, iako su i hrvatski (npr. Radoslav Lopai) i srpski povjesniari (npr. Aleksa Ivi) zarana bili poeli objavljivati izvorno arhivsko gradivo, nitko nije imao dovoljno snage, sve do najnovijih dana, ponuditi sintezu vojnokrajike povijesti koja bi bila funkcionalna

21

Dovoljno je uzeti bilo koju sintezu bilo hrvatske, bilo srpske povijesti da bi se u to uvjerilo. Dakako da su medu piscima velike razlike u poimanju vojnokrajikih vidova jedne ili druge povijesti. One su jo vee kada se ima na umu da su vojnokrajiki sustavi na razliite naine postojali sa sve tri imperijalne strane, tj. na habsburkoj, mletakoj i osmanskoj. Jedini realizirani pokuaj da se o svima njima raspravlja objavljenje u: Vasa ubrilovic (ur.). Vojne krajine u jugoslovenskim zemljama u Novom veku do karlovakog mira 1699. Zbornik radova sa naunog skupa odranog 24. i 25. aprila 1986. Beograd, 1989.

ili u jednoj ili u drugoj nacionalnoj historiografiji i dakako, povijesti Habsburke Monarhije. 22 Freier Bauer und Soldat. Die Militarisierung der agrarischen Gesellschaft in de kroatisch-slawonischen Militrgrenze 1535-1881, habilitacijsku radnju gradakog profesora Karla Kasera objavljenu najprije u broiranu izdanju u Grazu 1986. godine dobio sam ubrzo nakon to se pojavila i to u vrijeme kada sam praktino ve bio zavrio rad na svojoj doktorskoj disertaciji, koja e pod naslovom Vojna Hrvatska La Croatie militaire. Krajiko drutvo u Francuskom Carstvu /1809-1813/ uskoro i sama biti obranjena i objavljena.23 Iako sam odmah uoio neke temeljne razlike u naim pristupima vojnokrajikoj povijesti, Kaserovo djelo me je obradovalo i novinom pristupa i ozbiljnou istraivakog napora. Zato sam nekoliko godina kasnije, 1993, inicirao u suradnji s pokojnim profesorom Igorom Karamanon s njime sam, naime, u zagrebakom Naprijedu ureivao biblioteku Povijest i historija hrvatski prijevod ovog djela. Bio sam duboko uvjeren da e hrvatsko izdanje biti vaan poticaj inovacijski usmjerenim pristupima vojnokrajikoj povijesti. 24 Iitavajui knjigu s velikom pozornou, u poglavlju Lika (I, 163-199, 263-265 hrvatskog izdanja) proitao sam da su sauvani popisi stanovnitva, njihovih zemljinih posjeda i vojnosposobnih mukaraca Like i Krbave iz 1712. godine: Ona (konskripcija D. R.) je bila prva to je provedena na irem podruju krajine i jedina je koja nam je do u pojedinosti ostala sauvana25 Silno me je bila inspirirala ta spoznaja. Poetkom 1990-ih najvei sam dio radnog vremena proveo izmeu svoga radnog mjesta na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Instituta za znanosti o ovjeku (Institut fr die Wissenschaften vom Menschen) u Beu kao njegov gostujui, a potom i dopisni lan. Beko iskustvo mije omoguilo suoiti se u iznimno poticajnim radnim uvjetima s temelj22 U meuvremenu je tiskan uistinu veliki broj radova na vojnokrajike teme, objavljene su i monografije, sada je dostupno i dosta tiskanih izvora, a ipak se ne bi moglo rei daje vojnokrajika historiografija predmetno, pristupima i metodama ono to bi mogla i trebala biti. U posljednjih se petnaestak godina u toemu stanje nesumnjivo pogoralo, imajui na umu razmjere ratnih manipulacija vojnokrajikim temama. S jednim uvjetnim izuzetkom, Jovan Savkovi. Pregled postanka, razvitka i razvojaenja Vojne granice (od XVI veka do 1873. godine. Novi Sad, 1964, ako ne raunamo vrlo saete preglede i u novije vrijeme zbornike, sve su sinteze dolazile prije svega s njemakoga govornog podruja, odnosno, iz svijeta (npr. E. G. Rothenberg). Tako je bilo i sa sintezama koje su se javljale kao alternative ustaljenim obrascima interpretiranja vojnokrajike povijesti. Roksandi, 1988. Rad na Naprijedovu izdanju zavren je 1997. godine, tiskanjem dva sveska knjige Slobodan seljak i vojnik, prvog s podnaslovom Rana krajika drutva (1545-1754.) i drugog s podnaslovom Povojaeno drutvo (17541881). (Vidjeti i Drago Roksandi. Predgovor. Dijaloki o povijesti Vojne krajine u Hrvatskoj. u Kaser, 1997, 7-13). Iste se godine pojavilo i novo njemako izdanje Kaserove knjige (Bhlau Verlag. Wien Kln Weimar, 1997.). Kaser, I, 1997, 169.

23 24

25

nom problematikom, uvjetno reeno, 'povratka ovjeku' u drutvenim i humanistikim znanostima. 26 U to se vrijeme od Tonyja Judta, profesora s New York University i mene te vie drugih povjesniara iz niza zemalja oekivalo razviti istraivanja u podruju Modern History of Central Europe: Society and Politics. Mi smo to radili poinjui s interdisciplinarnim projektom iz povijesti otpora i kolaboracije u drugom svjetskom ratu te povijesti sjeanja i pamenja iskustva Drugoga svjetskog rata u Europi. 27 Istovremeno sam sudjelovao u nizu mirovnih inicijativa za okonanje rata i nasilja u Hrvatskoj i cijelomu bivem jugoslavenskom prostoru, redovito u njima sudjelujui i kao povjesniar koji kritiki reflektira iskustvo rata. 28 Moje kritiko promiljanje iskustava Drugoga svjetskog rata te jo vie rata u Hrvatskoj i itavu bivem jugoslavenskom prostoru 1991-1995. godine jo je vie pojaalo moj interes za temeljna specijalistika istraivanja vojnokrajike povijesti. Predmetno mi se ta potreba nametnula kao izraz otpora tada tako traginim manipulacijama vojnokrajikom batinom na prvom mjestu na srpskoj strani ('Republika Srpska Krajina'), ali i na hrvatskoj (obnovljeni, Huntingtonovski intonirani 'antemurale Christianitatis'). Taj je moj otpor bio izraz kontinuiteta profesionalnog poimanja predmeta vlastitih vojnokrajikih istraivanja. Iskazao sam ga moda ponajjasnije 1988. godine u Predgovoru svojoj ve spomenutoj monografiji Vojna Hrvatska: La Croatie militaire. Krajiko drutvo u Francuskom Carstvu (1809-1813): Od tih dana u 1971. godini povijest Vojne krajine doivljavam kao povijest sistema represivnog obeovjeenja, kao povijest uzaludnog rtvovanja, kao povijest slunitva lai i mrnje, ali i u kontrapunktu kao povijest traganja za smislom ljudskog ivota, otpora uvjerenju da }More zala ovje svet!' (Sava Mrkalj). Moda je najvanije daje od tada doivljavam kao povijest bilo koje druge ljudske zajednice, a to znaci s legitimnim pravom da bude istraena, objanjena i razumljena kao i bilo koja druga, nasuprot i tad i sada jo uvijek rairenu uvjerenju da je povijest krajikog 'barbarstva' contradictio i adjecto.29
26 Teko bi mi bilo i poeti navoditi naslove iz odline institutske knjinice, u kojoj je nerijetko u rekordnom roku bilo mogue itati najrecentniju literaturu iz itava niza ne samo drutvenih i humanistikih asopisa te stoje nerijetko moglo biti i vanije, imati mogunost raspravljati sa itavim nizom vrhunskih eksperata o pitanjima koja su me toliko zaokupljala. Vidjeti, npr. Lonnie Johnson - Klaus Nellen (ur.). Institutefor Human Sciences - Institut fr die Wissenschaften vom Menschen. Wien - Vienna, 1993, 9-10. Manji dio zagrebakih i bekih tekstova iz toga doba objavio sam u knjizi Protiv rata (Prosvjeta. Zagreb, 1996.), a vei njihov beki dio trebao bih tek objaviti u ve dogovorenom izdanju jednog zagrebakog nakladnika. Roksandi, I, 1988,6.

27 28

29

Takva moja vlastita istraivaka usmjerenja podudarala su se s razvojnim trendovima u svjetskoj historiografiji u onom smislu koji je tada ponajbolje iskazivao Peter Burke. 30 Za razliku od postmodernistike teorijske iskljuivosti, povjesniari poput Burkea i Levyja bili su spremni prihvatiti svaki tporijski i istraivaki izazov, ali nikada nisu bili spremni prestati podsjeati na sloenost i razliitost ljudskih iskustava i ustanova koje teorije neizbjeno pojednostavnjuju. 31 S dubokim uvjerenjem sam mogao prihvatiti Levyjevu potrebu za mikrohistorijom kao praksom u biti temeljenom na suavanju 'skale opserviranja', na mikroskopskoj analizi i produbljenom istraivanju dokumentarnog materijala. 32 Mogao sam prihvatiti i njegovo odbijanje relativizma, iracionalizma i redukcije povjesniareva rada na puku retoriku aktivnost koja interpretira tekstove, a ne same dogaaje.33 Takvo suavanje predmeta istraivanja za mene je uvijek znailo obvezu suoavanja s iskustvom ljudskih praksi, ponaanja, vjerovanja itd, to je s druge strane znailo interdisciplinarno razgranavanje povijesnih istraivanja u svim onim smjerovima koji bi u pojedinom istraivakom sluaju bili nuna pretpostavka traenju moguih odgovora. U vojnokrajikom sluaju, neovisno je li rije o seoskim ili gradskim (preciznije: obino protourbanim) zajednicama, to je uvijek znailo 'povratak' prije svega historijskoj demografiji, ekohistoriji, povijesti obitelji, kulturnoj i ekonomskoj antropologiji te kvantitativnoj historiji, rad s izvorima koji bi trebao osigurati pretpostavke za postavljanje mnogo sloenijih pitanja u vezi s iskustvima ljudske opstojnosti u vojnokrajikoj zbilji i preko granica njezinih represivnih 'neupitnosti'. Bavei se tih godina ponajvie stoljee kasnijim zbivanjima u Vojnoj krajini, krajem 18. i poetkom 19. stoljea, dobom iz kojega se isto tako nisu sauvale brojne popisne dokumentacije, liko-krbavski popis iz 1712. godine uinio mi se moguim uporitem jedne 'obnove' vojnokrajike historiografije. Meutim, u to doba nitko u Hrvatskoj ne bi mogao biti sposoban izvesti
30 Imam prije svega na umu dvije njegove knjige. U jednoj, u kojoj se javlja kao urednik (Peter Burke (ur.). New Perspectives on Historical Writing. The Pennsylvania University Press. University Park, Pennsylvania, 1991.), Burke je na problematiziranju novih podruja istraivanja te pristupa i metoda uspio okupiti suradnike poput Jima Sharpea, Joan Scott, Henka Wesselinga, Giovannija Levija, Gwyna Prinsa, Roberta Darntona, Ivana Gaskella, Richarda Tucka i Roya Portera. Pored samog Burka, za mene je najpoticajniji bio Giovanni Levi s lankom o mikrohistoriji (On Microhistory, Burke, 1991, 93-113). Druga knjiga je bila Burkeovo autorsko djelo. Peter Burke. History and Social Theory. Cornell University Press. Ithaca-New York, 1993.

31 32 33

Izvorno: In return, historians, like ethnographers, offer reminders of the complexity and variety of human experie ce and institutions which theories inevitably simplify. Burke, 1993, 164. Burke, 1991, 95. Burke, 1991, 95.

takav poduhvat, poduhvat koji bi ukljuivao i kritiko objavljivanje tako zahtjevnog izvora i njegovu raunalnu obradu u kvantitativno-historijskom programu. Znajui da se kolega Kaser sve vie poinje baviti povijeu obitelji, nastojao sam ga uvjeriti da bi liko-krbavski popis trebalo pripremiti za tisak i vie od toga raunalno obraditi u jednom od programa za procesiranje brojanih obavijesti.34 S Karlom Kaserom te s njegovim suradnicima Hannesom Granditsem i Christianom Promitzerom od proljea 1994. godine sam raspravljao o razliitim mogunostima istraivake suradnje s teitem na mikrohistoriji, historijskoj demografiji i povijesti obitelji. Liko-krbavski popis je od poetka bio na popisu moguih projekata. Krae je vrijeme Gomirje figuriralo kao realistiniji posao. Dostaje govora bilo i o Kosinju, Peruiu itd. Ipak je prevagnula izazovnost cjelovite obrade liko-krbavskog popisa iz 1712. godine u mikrohistorijskom kontekstu. U to mije vrijeme u Zavodu za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu bio odobren komparatistiki projekt Habsburke, mletake i osmanske zemlje u europskoj povijesti, to mi je omoguilo da svoje interese za mikrohistorijske studije stavim u ire kontekste. U to je doba Kaser vodio svoj projekt Patriarchale Sozialstrukturen auf dem Balkan,35 to nam je dodatno olakalo poduzetniju suradnju. Kako sam u to doba ve uveliko drao nastavu i na Srednjoeuropskom sveuilitu (CEU) u Budimpeti, gdje je tada profesor Ivo Banac poeo utemeljivati OSI Institute on Southeastern Europe i CEU Southeastern Program, uz njegovo smo razumijevanje i inicijalnu podrku Karl Kaser i ja dogovorili u rujnu 1996. godine odravanje meunarodnoga znanstvenog kolokvija 'Triplex Confinium' poslije Bekog rata. Problemi mikrohistorijskog istraivanja u Budimpeti 1997. godine. 36 Za taj kolokvij trebala je biti pripremljena raunalna obrada podataka o stanovnitvu Like i Krbave 1712. godine. Kaser je ranijih godina ve bio napravio prijepis popisnih listova. Bio je to doista velik posao. Radilo se o neto manje od tridesetak tisua ljudi u tridesetak sela zaokrueno reeno i dakako, njihovim podrobno popisanim posjedima! Vjerojatno nita manji napor nije bila ni raunalna obrada. Nju su najveim dijelom u spomenutom SPSS-u izveli Hannes Grandits i Siegfried Gruber. 37
34 35 36 Brzo se pokazalo daje za takve potrebe bio najprikladniji SPSS. 1. rujna 1995-31. kolovoza 1997. Koliko sam i danas zbog toga zahvalan Ivi Bancu, nikako ne bih mogao zaboraviti ni uistinu iznimnu praktinu podrku koju nam je, onda kada je bila najpotrebnija, danomice davao dr. sc. Vladimir Bilandi, pomonik profesora Banca. Konano, 21. veljae 1997. godine dobio sam e-mail poruku od kolege Granditsa:... Ich habe den ganzen Census (ca. 1.000 Seiten) ausgedruckt und moechte ihn als ganzes nach Budapest uebermitteln. Dazu lege ich

37

Kolokvij je odran 21. i 22. oujka 1997. na Srednjoeuropskom institutu u Budimpeti. Iako su za taj kolokvij bili pripremljeni i drugi vrijedni istraivaki radovi, koji su i sami bili jezgrom dugoronijih istraivanja, raunalna obrada liko-krbavskog popisa iz 1712. godine omoguila je iznimno sadrajnu raspravu.38 Popis Like i Krbave 1712. godine nastao je sa ciljem da omogui uvoenje vojnokrajikog ureenja u ove dvije pokrajine na novim ustrojbenim pretpostavkama. Kako je bila iskljuena mogunost da bi trokovi njihova financiranja mogli biti pokriveni na isti onaj nain kako su 1578. godine bili ugovoreni izmeu unutranjoaustrijskih stalea i Nadvojvode za Hrvatsku i Slavonsku krajinu, dvorske su vlasti nastojale osigurati autofinanciranje Vojne krajine u Lici i Krbavi. Seljaci su trebali dobiti zemlju na koritenje pod uvjetom obavljanja vojnokrajikih slubi. Plaene krajike slube za 'domae' stanovnitvo nisu praktino uope bile predviene, ak niti za njihove starjeine. Ambicija je dvorskih vlasti bila naplatama razliitih taksa i kazni osigurati najvei dio novca i za plaanje nekolicine onih koje se moralo platiti. 39 Dakle, vlasti su morale osigurati najpouzdaniji mogui uvid u stanovnitvo i posjede kojima je ono raspolagalo. Ovlateno je povjerenstvo tada prikupilo obavijesti o ljudima i prostorima kakve nikada ranije na taj nain u Lici i Krbavi nisu bile zapisane. Kada danas o tome razmiljamo, ne moemo previdjeti da su nam popisivai batinili dobro bez kojega danas ne bismo mogli govoriti o historiografskom 'povratku ovjeku' i 'povratku prirodi', neovisno da li u mikrohistorijskom, historijsko-antropolokom, ekohistorijskom ili nekom drugom pristupu. Batinili su nam dobro koje nam bitno olakava koritenje i sve druge raspoloive dokument-

re/* noch eine Diskette mit den Files bei, die vielleicht kopiert an alle Teilnehmer geschickt werden koennten (das erspart das Kopieren aller 1.000 Seiten). Ausserdem habe ich auch noch ein Hand-out bereitgestellt, das alle wichti gen Informationen zur 1712-Censusquelle, zur Transkription und Kodierung beinhaltet und an einem Beispeil moegliche Auswertungsprozeduren veranschaulicht. Diesem Handout sind zur Illustration auch beispielhaft Kopien des Originaldokuments und Transkripts beigefuegt. (Cijeli sam Popis /oko 1 000 stranica/ isprintao i elim ga u cijelosti poslati u Budimpetu. Tomu prilazem disketu s datotekama koje bi se moglo kopirati i poslati svim sudionicima /to bi utedjelo fotokopiranje svih 1.000 stranica/. Osim toga priredio sam prirunik /hand-out/ koji sadri sve vane informacije o izvoru Popis 1712, o transkripciji i kodiranju te na jednom primjeru prikazuje mogue postupke vrednovanja. Tom su priruniku za ilustraciju kao primjer dodane kopije originalnog dokumenta i transkripta.) 38 Vidi: Drago Roksandi (ur.). Microhistory of the Triplex Confinium. International Project Conference Paper (Budapest, March 21-22, 1997). Budimpeta, 1998. Ona je na svojevrstan nain i otvorila irok prostor utemeljenju Meunarodnoga istraivakog projekta 'Triplex Confinium' u suradnji Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Odjela za jugoistonoeuropsku povijest Sveuilita u Grazu te Odsjeka za povijest i Jugoistonoeuropskog programa Srednjoeuropskog sveuilita u Budimpeti. Iako je vrsta namjera postojala, iako su postojale i brojne druge pretpostavke, nikako se ne bi smjelo previdjeti uinak rada obavljena s ovim popisom u vezi te mnotva pitanja koje su njegovi uinci potakli. U tom sam smislu gradakim kolegama i prijateljima uistinu vrlo zahvalan. Kaser, I, 1997, 170-171.

39

cije prije svega za liko-krbavsko podruje u to doba. Meutim, kada je rije o istraivakom projektu Triplex Confinium, potakli su nas na istraivanja mletakih katastara za susjedna podruja sjeverne Dalmacije u to doba, kao i osmanskih deftera za susjedna bosanska podruja. 40 Nakon Karlovakog mira 1699. godine, sve su tri strane nastojale stei to je mogue pouzdaniji uvid u naselbenu i drutveno-gospodarsku zbilju prostora u kojem se svaka od njih morala suoavati s druge dvije u najirem rasponu izazova od svakodnevnih potreba ljudi tog prostora do imperijalnih geostratekih kalkulacija, pri emu su stalno morali imati u vidu ljude s tromee, takve kakvi su bili. Najvei je istraivaki izazov u tome to su tada sa sve tri strane novostvorene tromee bili ljudi koji su na razliite naine nerijetko dijelili iskustvo cijele tromee. Beki i Morejski rat su ispremijeali ljude na tromei, nerijetko u svim smjerovima, na nain na koji to nikada ranije nije bio sluaj. Iako je tromea povijesno stvorena ve u prvoj polovici 16. stoljea, sa svime to je u ljudskoj svakodnevnici mogla biti, ovo dugotrajno, iscrpljujue i nerijetko vrlo surovo ratovanje s tako velikim mirovnim promjenama granica vie nego ikada ranije poslije ranoga 16. stoljea usmjerilo je mnogobrojne ljudske ivote k novim 'poecima'. Dakako, rije je o preivjelima jer su i ljudski gubici, o kojima malo to pouzdanijeg znamo, bili nesumnjivo vrlo veliki. Rat na tromei razdvojio je brojne srodnike, nerijetko i najblie, usmjerio ljude u nove zajednice, od obiteljskih nadalje, izmjestio ih u nove prostore, suoio s novim iskustvima, osuujui ih istovremeno na sjeanja i pamenja starih, iz naputenih prostora itd. Doveo ih je nerijetko u nova, ponekad eljena, a ponekad neeljena podanitva, moda i u vjere u kojima se nikada ranije ne bi bili htjeli nai. Promijenio im je stubokom ivote. Dakako da u popisima s poetka 18. stoljea, ak i kada su za svoje vrijeme najbolji poput liko-krbavskog iz 1712. godine, nema ovakvih povijesti svakodnevnog ivota ili mikrohistorijskih studija. Njih e tek trebati napisati, dakako, crpei iz sve-

40

Kako se u meuvremenu Projektu pridruio i CEU History Department, njegov proelnik profesor Alfred J. Rieber je bio podrao moju inicijativu javno distribuirati poziv (CEU History Department, Budapest, 28. svibnja 1999.) istraivaima-osmanistima koji bi htjeli raditi na kritikom izdanju dva izvora iz 1702. godine (Tapu Tahrir 861 i Maliyeden Mdewer 10310, pohranjena u Basbakanlik Osmanli Arsivi, Istanbul), koji bi nam omoguili na susjednoj bosanskoj strani one uvide koje nam je na habsburkoj omoguio liko-krbavski popis. Slian poziv upuen je istraivaima-venecijanistima, s pozivom sudjelovati u istraivanjima mletakih katastara u sjevernoj Dalmaciji poetkom 18. stoljea (12. studenog 1999.). Unato dosta velikim naporima, s osmanistima do danas nije nita ozbiljno dogovoreno. Zalaganjem dr. sc. Borne Fiirst-Bjeli, s Prirodoslovno-matematikog fakulteta u Zagrebu te njezinih suradnika prof. Olge Dikli i mr. sc. Giovanni d'Alessio zapoeo je rad na izabranim mletakim katastrima. Ambicija je slijediti slinu metodologiju kao i u Grazu, dakako, vodei rauna daje rije o uveliko razliitim izvorima.

ga dostupnog to nam je ostavilo samo to doba ili to je nastalo tradicijom, kulturnom i znanstvenom u najirem smislu.

Karlobaki izvjetaj Ovlatenog povjerenstva (7. svibnja 1713.): ispunjeni ili neispunjeni nalozi?
Sam je popis izgleda doista obavljen od 17. rujna do (vjerojatno) 30. listopada 1712. godine, kao to redovito istie i Kaser. Budui daje Ovlateno povjerenstvo poslalo svoj izvjetaj Unutranjoaustrijskom Dvorskom ratnom vijeu tek 7. svibnja 1713. godine, postavlja se pitanje to je sve mogao biti razlog takvu 'kanjenju'. Odgovor e vjerojatno biti daje izrada popisa bila samo jedna od njegovih zadaa.41 Doista, u spomenutoj Lopaievoj zbirci regesta istie se daje rije o izvjeu povjerenika grofa Attemsa i Libenega gradakome Dvorskom ratnom vijeu o razdiobi zemalja u Lici i Krbavi.42 Pitanje je ipak mnogo sloenije. Prijenos vlasti u Lici i Krbavi s Unutranjoaustrijske Dvorske komore na Unutranjoaustrijsko Dvorsko ratno vijee koji uostalom nije znaio i potpuno iskljuenje Komore iz pokrajinske uprave uope nije bio jednostavan. E. Faber biljei sukobe meu vojnim i komorskim vlastima na svim razinama od Like i Krbave do Graza i Bea
41 Ovaj je izvjetaj, inae, objavljen u treoj knjizi Lopaievih Spomenika Hrvatske krajine (Lopai, 1889, 283-301), to se u historiografiji previa. Meutim, takav kakav je tiskan sadri dosta raznovrsnih greaka pa su urednici odluili uvrstiti u Prosvjednu knjigu nov prijepis. S druge strane, taj dokument Izvjetaj Ovlatenog povjerenstva od 7. svibnja 1713. godine je toliko vaan, naroito u ovoj knjizi, da nam se kvalitetnije njegovo objavljivanje nametalo kao imperativna potreba. To je bilo mogue izvesti razmjerno brzo jer je u Hrvatskom dravnom arhivu u fotoopijama dostupna itava Croatica Unutranjoaustrijskog Dvorskog ratnog vijea. Zahvaljujui ljubaznosti prof. dr. sc. Josipa Kolanovia, ravnatelja Arhiva, dobili smo mogunost napraviti novi prijepis. Najljepe mu se i na ovom mjestu na tome zahvaljujemo. Realizirala gaje mr. sc. Sanja Lazanin u suradnji sa mnom. Ona je na isti nain napravila i hrvatske prijevode ulomaka Izvjetaja uvrtenih u ovaj dio teksta. Kaser je u svojim radovima koristio ovaj izvjetaj. Koristio gaje mjestimice, u dijelovima, ali ga nije istraio i vrednovao u cijelosti. Taj e posao tek trebati obaviti, tim prije to je vrlo vaan za projektne potrebe. Izvjetaj sadrava, kao to emo vidjeti, sustavno izloene popisne naputke, vjerojatno doslovno prepisane te stavove Povjerenstva o svakome od njih, isto tako sustavno izloene.

42

Lopai, 1889, 283. Slinu e tvrdnju Lopai iscrpnije iznijeti u svome radu o Marku Mesiu: Napokon stie god. 1712. kraljevsko rjeenje, kojim je Lika i Krbava konano oduzeta komorskoj upravi i podinjena karlovakomu generalu; umjesto komorskoga upravitelja postavljen bude na elo pokrajini posebni veliki kapetan, grof Karlo Attems. Poradi budue uprave Like i Krbave odobri kralj posebne ustanove, kojimi bude uredjena vojska, mjestna uprava i sudstvo. Zemlje je valjalo razdieliti medu itelje s obzirom na njihove vojne slube i broj obiteljskih lanova. Taj teki zadatak imao je glasom naputka od 23. srpnja god. 1712. izvesti uz kapetana grofa Attemsa Marko Mesi i komesar Lebeneg. Kako je to bio muan posao, a teko je bilo oduzimati zemlje, to ih ve pojedina sela i obitelji u vlasti drahu, nije se to moglo za ivota Mesieva konano niti izvesti, a poslije je naputak u kojeem prilagodjen postojalim prilikam, paje ponajvie svakomu ono ostalo, to je drao. Lopai, 1888, 99.

u vremenu koje je prethodilo vladarskoj odluci o prijenosu vlasti. Tada su Buniani i Udbinjani bili traili ukljuenje u Karlovaki generalat, tuei se pritom na komorskog likog kapetana Oberburga. 43 Vojne su vlasti to iskoristile da bi, bez dozvole s viih razina odluivanja, intervenirale u uzbunjenom podruju. Time su izazvale bijes u bekoj Dvorskoj komori. Ova je od Dvorskoga ratnog vijea smjesta zatraila imenovanje kako E. Faber pie te dodaje: The commission consisted of councilors of the Court Chamber, a Viennese military commission} and Father Marko Mesic. (...) The latter had been asked repeated by the Court Chamber to act as a mediator between the authority and the inhabitants and had been paid out of the cameral treasury.44 Meutim, to nije bilo povjerenstvo o kojem je u ovom radu rije. Pripremajui se za prelazak Like i Krbave pod vojnu vlast, vladar je svojim naputkom (instruction) od 12. prosinca 1711. godine imenovao Militr hoff Commission, u sastavu koje su se nali Carl Leopoldgraff von Herberstein, fohann Christoph freyherr von Waidtmanstorff i Raimund Franz edler herr von Pozzo aufHartenegg, sv beki i gradaki vojni dunosnici. 45 Oni su u Udbini, 19. oujka 1712, pred velikim mnotvom Liana i Krbavljana proitali vladarev patent o prijenosu vlasti na Dvorsko ratno vijee, to su ovi doekali s oduevljenjem. 46 U Karlovac su se vratili 17. rujna, a svoj su izvjetaj zakljuili 19. studenog i.g. S tim u vezi je vano i pitanje tko je i zato imenovao delegierende Commission i to ba u sastavu Grniz Oberhaubtman graff von Attemis, Commissarius von Lebenegg, Erzbriester beedergraffschafften Lika, vnd Carbauia Marco Mesich? To oigledno trebati istraiti, ali se ve sada kao vrlo vjerojatna namee pretpostavka daje delegierende Commission djelovala kao svojevrsno radno tijelo Militr hoff Commission, sa sasvim jasno odreenim naputkom, kojim emo se podrobnije baviti. Za razliku od grofa Attemsa i von Lebenegga, koji izgleda nisu bili ljudi veeg iskustva u Lici i Krbavi, ovjek koji je 'inkarnirao' povijest Like i Krbave od 1683. do te, 1712. godine, bio je nesumnjivo arkiakon Marko Mesi. Bila je to paradoksalna situacija. Vojne su vlasti bile nezadovoljne i
43 44 Lopai objavljuje dokumente s time u vezi u Lopai, 1889, 247-252.

Povjerenstvo se sastojalo od savjetnika Dvorske komore, 'Bekog ratnog povjerenstva' i sveenika Marka Mesia (...) Dvorska komora je od Marka Mesia vie puta traila da bude posrednik izmeu vlasti i stanovnitva, a bio je plaen iz dravne riznice. Faber, 2000, 176. Vidjeti njihov izvjetaj od 1. prosinca 1712. godine kod Lopaia. Lopai, 1889, 266-278. Njihovu povratku u Be u istom je mjesecu uslijedio Naputak za uredjenje Like i Krbave, koji je Lopai takoer objavio u istoj zbirci. Lopai, 1889, 278-281.

45

46

U izvjetaju s tim u vezi pie: ...welches sye auch mit allervnterthnigster veneration angehret vnd sich bedankhet, dass euerkaysl. vnd knigl. Mayst. allergndigstgeruhet haben, sie von der cameral-jurisdiction abzusonder vnd dem militari zu untergeben, (...koje su oni s najponiznijim potovanjem sasluali i zahvalili se to se Vae Carsko i Kraljevsko Velianstvo najmilostivije udostojalo odvojiti ih od komorske jurisdikcije i podrediti ih vojnoj.) Lopai, 1889, 268-269.

time kako su Lika i Krbava naseljavane i kako su dijeljeni posjedi i kako su iteljima utvrivane obveze itd, a ako je netko u svemu tome na razliite naine uvijek imao udjela, onda je to bio Marko Mesi. Lopai o tome sam kae: Doseljenikom podjeljivali su naselbene listove ponajvie krajiki generali, komisari i kapitani senjski i otoki, ali na zemlje ih je namjetao i selita medju njih razdjeljivao vazda i svuda samo Marko Mesi, pa zato je on jedini, kako dokazuju mnogi sauvani spisi i zapisnici, poznavao pravo i tano pojedine kotare, imajui mnogo puta pri nastalih pravdah sgode i prilike, da izkae i naznai kotare i medjae obinam i pojedinim stanovnikom.47 Mesievje status bio mnogo vie stvoren na temelju povjerenja koje je vremenom stekao kod vojnih i komorskih vlasti nego to bi ga dobio kao sveenik Senjske biskupije, u koju su unutranjoaustrijske vojne i komorske vlasti samo donekle mogle imati povjerenja. Ta je biskupija najpouzdanije mogla tititi hrvatske staleke interese, kada je ve samim staleima takvo pravo bilo uskraeno. Izgleda da je Mesi za sve sudionike, ak i kada su se meusobno vrlo teko sporazumijevali, bio ovjek bez kojega se u Lici i Krbavi ne moe. 48 Nije jasno tko je sve radio za potrebe Ovlatenog povjerenstva, tj. delegierende Commission. Posao je bio vrlo velik, jo vie naporan i na kraju, birokratski vrlo zahtjevan njime je bilo obuhvaeno 30 sela, 2.178 domainstava te 22.133 osobe. Povjerenstvo se moralo suoit i najmanje s 2.178 kunih domaina. Rukopis popisa ima nekih 2.000 stranica, dakle, u prosjeku stranicu po domainstvu. Stoje sve Povjerenstvo uinilo, moe se istraiti ponajprije na temelju njegova izvjetaja od 7. svibnja 1713. godine, nastala nekih pola godine nakon obavljena posla popisivanja Like i Krbave. Izvjetaj je bio upuen Unutranjoaustrijskom Dvorskom ratnom vijeu, dakle, svojim je sastavom vie bio akt potvrde kontinuiteta interesa unutranjoaustrijskih stalea u tom dijelu Hrvatske, nego akt beke dvorsko-apsolutistike volje. U tom je trenutku to bilo od velike vanosti kada su bili u pitanju mogui uinci rada tog povjerenstva. Izvjetaj se sastoji od dvanaest dijelova, a svaki je dalje podijeljen
47 48 Lopai, 1888, 62-63. Nijedan iscrpniji istraivaki rad jo uvijek nije napisan o Senjskoj biskupiji u sporovima o budunosti Like i Krbave do 1712. godine. Jedino je jasno da ga se ne bi moglo svesti na promatraku ulogu. Znajui koliko su hrvatski stalei slubeno bili iskljueni iz rasprava, moglo bi se postaviti pitanje nije li Senjska biskupija makar i posredno zastupalo i staleke interese. Jo je uvijek vrlo korisna prva objavljena knjiga s tim u vezi: Manojlo Sladovi. Povest biskupiah senjske i modruske ili krbavske. Trst, 1856. U novije vrijeme rimokatolikom crkvenom povijeu tog doba ponajvie se bavi dr. sc. Mile Bogovi. Meu njegovim recentnijim radovima izdvojio bih sljedee: Mile Bogovi. Takozvani Glaviniev opis Like i Krbave iz 1696. godine, u Croatica Christiana Periodica. Br. 27/XV. Zagreb, 1991, 117-128; Mile Bogovi. Restauracija Katolike Crkve u Lici i Krbavi nakon osloboenja od Turaka godine 1689. u Senjski zbornik. Br. 20. Senj, 1993, 103-118.

na dva dijela. Prvi redovito sadrava naputak Ovlatenom povjerenstvu, moda ak i u doslovnim izriajima, a drugi sam izvjetaj i, ako je to bilo potrebno, stav ovog Povjerenstva. Dakle, prvi je zadatak bio zahtijevati od svih titulos possesorios njihove Khauffbrieff Conferier- vnd Confirmations decreten, s tim to je nadreena Militr ho Commission trebala u konanici u provjeri i potvrdi tih dokumenata imati punog, odluujueg udjela. Krajnji je cilj bio da svatko u Lici i Krbavi pravomono bude potvren u svom posjedu (.Endlichen Stabiliert werde, was ein Jeder rechtmssig zu possediern, vnnd zugemessen habe). Bilo je to jednostavno zahtijevati, a vrlo, vrlo teko ostvariti jer je velika veina ljudi dolazila do posjeda na nain koji je u to vrijeme bilo (skoro) nemogue provjeriti. Ipak je Povjerenstvo obavilo taj posao. U izvjetaju stoji daje svatko tko je po bilo kom naslovu posjedovao neku zemlju bio ispitan pred Povjerenstvom (ante Commissionem... befragt). Sve su izjave zapisane, prema Izvjetaju, sadrane u priloenom popisu (in der beyligunden ganz ausfhrlichen Conscription annotiert vnd angemerkht seindt). Suglasio bih se s Kaserom daje Povjerenstvo ovim popisom dalo prednost potvrdi stanja stvorena promjenama nakon 1689. godine sve do popisa samog. Ostaje otvoreno pitanje to je sve praktino podrazumijevao stav ... vn vndecretierter herber gegebene Memorialien nach woll, vnd Reiffer examinier auc berlegung was einen Jedwedem rechtmssig zuestendig seye Jeder Parthey mit ihrer Verbschaidung obschon Hinau gegeben, vnd selbe mithin genzlichen zufriden gestelle haben ...? 49 Mogli bismo pretpostaviti da se to prije svega odnosilo na otvorene zemljine sporove, ali su mogui i drugaiji pristupi. Drugo, od Povjerenstva se ipak oekivalo mnogo vie nego to bi bila tek puka potvrda postojeega posjedovnog stanja. Dijelom su tome bili razlog brojni sporovi meu samim stanovnitvom koji su na razliite naine dopirali do vlasti (... wie alle die angebaute terrenen von denen Inwohnern quo ad Seruitiapublica Bedienet werden, dieweillen sehr uill sich beschwrten, das einer der weniger terr possidiere, eben souill, al der mehrers besizet praestiern mieste, auch nach darneben g gen ein ander ansprch macheten...).50 Dalje, dijelom su tome razlog bili sporovi u vezi sa zaposjedanjem zemlje u koje su se uputali Otoani i Brloani, pa i drugi krajinici Karlovakog generalata na likom i krbavskom prostoru, odnosno, njihova nastojanja da poveaju svoje posjede. Kada se ita drugi napu49 ... nama su predani nerijeeni memorijali nakon dublje i zrelije provjere i razmatranja o tome to bi svakom pojedincu po pravu pripadalo odluke Povjerenstva dane su svakoj stranci i prema tome iste u potpunosti zadovoljili... ... budui da bi stanovnici quo ad Seruitia publica za sve obraene zemlje plaali porez, mnogi su se izmeu ostalog alili da je onaj koji posjeduje malo zemlje morao davati jednaka podavanja kao i onaj s vie zemlje, a osim toga imali su jedni prema drugima odreena zahtjevanja.

50

tak, stjee se dojam da je gradakim vlastima bila muka od same pomisli na posjedovni kaos u Lici i Krbavi. Pritom, dakako, nije moglo biti rijei o tome kako je do kaosa dolo. Postojala je potreba da se posjedovni odnosi racionalno urede. Ovaj naputak ne sadri nita vie od naelnog stava. Povjerenstvu to nije moglo neto naroito koristiti. Dugaki izvjetaj u vezi s naputkom br. 2, prepun obavijesti o posjedovnim sporovima, od kojih su neki potjecali iz vremena osmanske vlasti u Lici i Krbavi, odnosno, bili povezani sa sukobima zbog zemlje na neko imperijalnoj granici u podruju izmeu Otoca i Peruia, Vrhovina i Bunia, te, dakako, naroito iz razdoblja poslije 1689. godine sve do vremena samog popisa. Naroito je bio sloen sluaj Peruiana jer su mnogi meu njima konvertirali, postavi od muslimana rimokatolici, kao to je toga bilo i drugdje u Lici i Krbavi i to oigledno s velikim zalaganjem zapovijedajueg generala Karlovakog generalata u vrijeme rata za Liku i Krbavu, koji je svima onima koji konvertiraju obeao posjede koje su starinom uivali.51 To je dijelom ugrozilo ranije steena 'prava' primorskih krajinika iz 'malog rata' na granici. Doista, ...gemelten neo Christianis mit Handt vnd Mndt versprochen, vnd zuegesaget habe, dasselbe wanJenne bey ihren terrenen vndter vn verblei ben alle die Jenige Confin Inenhaben, vnd genuzen sollen, wie ihnen selbe in Zeiten des trkhen zuestentig gewest weren, Vsurpirt vnd entzogen hetten, benantlichen Jantsche, Jessen, Klein vnd Gros Rauniane, vnd Silena Poliona bi auf den benandten Skok, weliches lezte orth die Metales zwischen Perusik, vnd Wunitsch von vhralten gewesen sein sollen, vnd bi an dato annoch die Punitschaner sogestalten gemessen (...)-52 Ovim dolazimo do pitanja pokrtavanja liko-krbavskih muslimana, tj. do pitanja koje je u svakom pogledu imalo veliku teinu u zbivanjima u Lici i Krbavi u to doba. Iako se u popisu malo ljudi bilo izjasnilo novopokrtenima, Izvjetaj nam otkriva daje mnotvo sporova bilo upravo s njima u vezi i dva
51

Marko Mesi je znatno kasnije, 26. oujka 1709. godine, oigledno zbog mnogih razloga, javno posvjedoio kako su pokrteni peruiki muslimani.-/^ pop Marko Mesi, arkiakan Like i Krbave, svidoim s ovim mojim otvorenim pismom toliko gospodinu komandantu, koliko cesarskoj pravdi i svake vrste asti gospodi, i poglavitim i vitekim Ijudem, kako u ono doba, kad seje vazela Lika i Krbava, je dosai pred grad Perui pokojni dobroga spomenua gospodin Ivan Josefgrof od Herbersteina, general Karlovaki i z manom skupa stojei na vra Peruikih gori spomenuti gospodin, a Turci, kisu ostali u Peruiu, da e se krstiti, svi su izali pred grad, ipoel je meni govoriti, da im povim, da kigodarse hoe krstiti i veran bitig. Bogu, veri katolianskoj i njih cesarovoj svitlosti, da je svakomu sve ono, to je uival za Turina, mukomu i enskomu, a on, kije proal, da sve njegovo ostaje pod cesara, i da u napridak nimadu iviti onim nainom niti pravicom, kako su pod Turinom, po nijedan nain, nego kakovom pravicom krani ivu, tako oni i njihova dica da ivu u svakom dugovanju. To svidoim polag moje konciencie i to zna svaki, kije ondi bil, ki e prav rei, kako i ja. Pisano u Mualuku, na 26. marca 709. Idem qui supra. Lopai, 1889, 246-247. ... spomenutim je novim kranima (zapovjedajui general op. prev.) prisegnuo i obeao ostaviti, ako ostanu na svom zemljitu pod naom vlau, sve one konfine u vlasnitvo i na uivanje koje su im pripadale u tursko vrijeme, (a koje su Otoani op. prev.) uzurpirali i oduzeli spomenuteJane, Jessen, Male i Velike Ravnjane te Zelenu Poljanu sve do spomenutog Skoka, koje je zadnje mjesto bilo od davnine mea (Metales) izmeu Peruia i Bunia, a sve do sada uivaju ga Buniani...

52

desetljea poslije njihove konverzije. Zato bih se na ovom mjestu zadrao na tom pitanju. Odmah bih htio rei da pitanje u osnovi smatram historiografski krajnje otvorenim, a ijednom od iznimno vanih u hrvatskoj ranonovovjekovnoj povijesti. Neovisno o tome kako je do pokrtavanja dolo, bio je to skoro sluaj bez presedana da jedna ovea skupina muslimana, oigledno autohtonog porijekla, ushtjedne prijei na rimokatolianstvo pod uvjetom da joj bude doputeno zadrati posjede. Ne treba sumnjati da je to ponajvie bila najbolja zemlja. Raspoloiva je graa krajnje nedovoljna za bilo kakve dalekosenije zakljuke. U Lopaievoj se zbirci nalaze tri dokumenta koji to potvruju. Prvi je pismo brinjskog popa Marka Mesia vikaru Senjske biskupije, kanoniku Stjepanu Boiu od 25. srpnja 1689, kojim mu je ovaj javio da e u utorak poiti kerstiti Turke u Liku. S tim u vezi gaje zamolio licencziu y auctoritet, pravdajui svoju molbu zapovijeu zapovijedajueg generala grofa Herbersteina da pokrsti like muslimane. Budui da e mu biti teko samu pokrstiti sve one koji bi to htjeli, molio je da se s njime poalje jednoga dobra redovnika, a ako to ovaj ne bi htio dopustiti, Mesi bi htio potribouati jednoga fratra, sto bi szuim nam popom szuprot reputaczij bilo, y u napridak morebiti kvar. Mesiu je bilo najvanije da netko s njime krene te da ponese sa sobom vina, za sto tamo nitti chie naiti uina, ni mesza, a kruha nechie ochie bitti. Pored toga molio je Boia da mu nae doktrinu heruaczku, zach ieja nimam, y kakouih drugih heruaczkih knixich itd. Dalje: Szuetoga uliaposalite miy sto sze veche more, zach ie tih liudi dosta.53 Sljedeeg je dana, 26. srpnja, grof Herberstein iz Karlovca molio vladara da dopusti pokrtavanje liko-krbavskih muslimana, to je ovaj 30. oujka 1690. godine i dopustio. O tome je ostao sauvan samo fragmentaran trag: Relation von der gewesten herrngenerallen zu Carlstatt, graffen I.I. von Herberste wegen eroberung Licae vnd Corbaue, vnd dessen Vorschlag, dass denen Trkhen, so a verbleiben vnd getaufft worden, ihre guetter vnd grundt, wie sie es vorhero gewessen, lassen werden mcht. Datirt Carlstatt, 26.Jullij 1689. Hierber von ihro kays. Mayestet die aprobation vnderm 30. martij 1690. nicht allein eingelangt, sondern anbey allergnedigst anbeuolchen worden, guette Khristliche d hin zu stllen, auf dass dieselbe aida verbleibende neue Christen in glauben vnterweise sollen.54 U nastavku Lopai dodaje da samo izvjee nije aliboe mogao nai ni u arhivu ni u registraturi ratnoga ministarstva.55 Skoro je sigurno da bi podrobnije
53 54 Lopai, 1885, 395, Izvornik u arhivu kaptola Segnskoga.

Izvjee biveg gospodina generala u Karlovcu grofa I(vana J(osipa). Herbersteina zbog osvajanja Like i Krbave, njegov prijedlog da bi se Turcima, ako ostanu i pokrste se, trebalo ostaviti njihova imanja i zemlja kako je to prije bilo. Datirano Karlovac, 26. srpnja 1689. Lopai, 1885, 395-396, Croatica, 1724, juli, fasc. 2. Lopai 1885, 395-396, Croatica, 1724, juli, fasc. 2.

55

istraivanje pomoglo pronai vie drugih dokumenata u vezi s ovom vrlo vanom epizodom like i krbavske povijesti tog doba. Istraivanja Stjepana Paviia ostaju jo uvijek neprevladana. Mesieva misionarska djelatnost u Lici i Krbavi nije bila s 'oduevljenjem' podravana u Senjskoj biskupiji. Ostaje otvoreno pitanje koji su tome sve bili uzroci. U Lopaievoj je zbirci objavljen koncept pisma kanonika Boia generalu Herbersteinu od 16. listopada 1689. godine, koje otvara vie pitanja. Ponajprije, kanonik je odgovorio na pismo koje mu je general bio uputio 12. t.m, oigledno ga prekorijevajui zbog njegova odnosa spram Mesia. Drugo, kanoniku nije sporan Mesiev misionarski rad u naelu: ...al uzrok mandata ucigniena gistomu plouanu Mesichu bisse, da on ne samo u Liku y Karbauu, pae po razlinih mistih y darxauah nepristanom prohodechi prez suakoga moga znania, a piouaina gniegoua u neredu nahodechi se, kako da ie sam suoipraelat, y mene licet immeritum zada vicara capitulara spoznati nechie. Tree, izgleda daje Boia najvie smetalo pretpostavljanje Mesieva misionarskog rada radu drugih, koji su imali ovlatenje biskupa Glavinia. Bili su to kanonici Rai i Domazetovi, ...koypo dua misecza del uechi onoga naroda karstechi y u ueri catholianskoi izueuaiuchi s vlastouitim ne malim troskom ...56 Oigledno je u pitanju bila bitka za vlast u Lici i Krbavi, u kojoj je Mesi, sudei prema ovim izvorima, bio ovjek 'generalske stranke'. Ipak, bilo bi to silno pojednostavljivanje. Mesi je nesumnjivo bio isuvie jaka osobnost, spremna ulaziti u sve mogue vrste aranmana, ako su oni, po njegovu miljenju, vodili do nekoga od njegovih ciljeva. (Ipak, ostaje potreba za monografijom o Mesiu.) Koliko je liko-krbavskih muslimana bilo pokrteno, neovisno o tome jesu li ostali katolici ili se vratili u islam odlazei u Bosnu, doista je teko rei. Prema jednom izvjeu senjsko-modrukog ili krbavskog biskupa Benedikta Bedekovia Svetoj Stolici od 23. sijenja 1708. godine, taj broj nije bio mali: In Comitatu Likensi, et Corbaviensi exstunt Animae circiter 13.000 exJugo Mahometico in Catholicam fidem Assumptae, quibus praesunt decern Sacerdotes, eosdemque in fid Ortodoxa incessanter instruere satagunt.57 Znajui koliko je u to doba u Lici i Krbavi inae bilo itelja, teko da bismo mogli prihvatiti ovaj podatak kao pouzdan. Ipak je sigurno da je broj pokrtenih bio velik, kao to je sigurno da se dosta njih iselilo u Bosnu, a nije mali broj onih kojima se statistiki brzo izgubio trag kao novim kranima. Da bi stvorili pretpostavke za unoenje kakva-takva reda u posjedovne odnose na nekadanjim graninim podrujima Primorske krajine, odnosno,
56 57 Lopai, 1885, 395, Koncept u arhivu kaptola Senjskoga. Marko Jaov. Spisi tajnog vatikanskog arhiva XVI-XVIII veka. Beograd, 1983, 186.

Karlovakog generalata i Like i Krbave, trebalo je najprije to jasnije utvrditi graninu crtu do 1683. godine. Povjerenstvo je to i pokualo uiniti, iako to uope nije bilo jednostavno. U dravnopravnom smislu takva granica nikada nije postojala. Radilo se o sljedeoj graninoj crti. Danas bi je vrijedilo to je mogue preciznije rekonstruirati:... zu solichen Ende dan haben wr allen mglichstenflei angekhert, den wahren beweistumb darber wo von alters hero die metales Confinii zwi schen Berusik vnd Attotschaz wohren; nach arth des Grniz gebrauch durch die alten uninteresiertengrnizern genau zu wissen, weliche einhllig contestiern, vnd bestttigen, da solicher alte Confin per lineam rectam von den wasser Koren auf das schlos Dern gniak so hart an Rounione anligendt, von danen aufWerpilo Radoff Clanaz neben den feldt Turionsghi, vnd Miletina Corida weliche 2 rther dermahlen die Wallachen v Villitsch vndter der haubt[mannschaft] Attotachaz gehrig possediern, von hinen durc den Waldt Babina gora, durch Babina gora aufBroschie alwo ein grosser See in der gre se eines dorffs woselbst ein gemeines orth in eissersten Confin, vnd aida ffters sow Trkhen al die vnsrigen zufschen pflegen, von dar auf den vornembsten Perg Blisiu za welicher die Likam von der Trkhai, oder Bosnien vndterscheidt, wan man danenhero angemerkhten metalem per lineam rectam nachgehet, so fahlet zu der graffschaff Lika niht allein die quaestionierten rther Jantsche, Klein vnd gros Rauniane, Jessen, vnndt Sileua Polione sambt den schlos Deruegniak, sondern auch Turiansghi, Miletina Corida, vnd Bressouaz...5S Dodue, u Lopaievu radu o Mesiu navodi se drugi jedan opis granice izmeu osmanske Like i Krbave te habsburke Primorske krajine. U nekom nedatiranom trenutku u to doba napravio gaje Durak-aga Kozlii, dizdar iroke kule.59 Primorski su krajinici u tom dijelu vie njihov vlaki (Viliani i Brloani), a manje bunjevaki dio nerijetko bili obiteljski razdijeljeni imperijalnom granicom, a jo su ee na razliite naine koristili zemlju s druge strane granice daleko prije poetka rata. Naroito su oni slom osmanske vlasti iskoristili da 'legaliziraju' svoja 'prava', onako kako su ih oni poimali. Vjerojatno to ne bi nikada ni bilo sporno da se zapovijedajui general Herberstein nije odluio za pokrtavanje likih i krbavskih muslimana, koji su ne malim svo58

...u tu svrhu uloili smo sav mogui trud kako bismo uz pomo starih, nepristranih krajinika doli do pouzdanog dokaza o tome gdje je od davnine bila granica izmeu Peruia i Otoca, kako su je obiavali koristiti te koji jednoduno kontestiraju i potvruju da je ta stara granica ila ravnom crtom od vode Koren do tvrdog grada Deruegnia vrlo blizu Rounione, a odatle na Werpilo Radoff Clanaz pored Turionsghi polja i Miletina Corida ta dva mjesta trenutno posjeduju Vlasi iz Vilica, koje pripada kapetaniji Otoac od tamo kroz umu Babina gora preko Babine gore na Broschie, gdje se nalazi veliko jezero veliine jednog sela zajedniko mjesto na krajnjoj granici k&nfina na kojem i Turci i nai esto znaju pecati ribe od tamo na najvaniju planinu Pljeivicu (Perg Blisiuiza), koja razdvaja Liku od Turske odnosno Bosne. Ako se od tamo po ravnoj crti prati naznaeni mea, grofoviji Lici bi pripali ne samo sporni Jane, Veliko i Malo Ravnjane, Jesen i Zelena Poljana zajedno s tvrdim gradom Drvenjakom nego i Turionsghi, Miletina Corida i Bressouaz ... Lopai, 1888, 54-55.

59

jim dijelom u vrijeme posvemanjeg sloma osmanske moi na mnotvu strana bili spremni na taj nain sauvati svoje ivote i nita manje posjede. Meutim, nisu bila u pitanju samo imovinska prava novopokrtenih. Do zemlje su teko dolazili i pravi rimokatolici (...auch andere bi 60 des wahren Rm[isch] Cath[olischen] Glaubens genossene Perusianer ohne Gruntstkh leben miessen...). Pored toga, vlastima nikako nije odgovaralo da se pravoslavni posjedovno uvruju sve do nove granice Osmanskog Carstva. Bilo im je stalo da se u tom prostoru stvori jasna rimokatolika veina. 0 tome svjedoi i ovaj ulomak navedenog dijela Izvjetaja:... anderer seits auch auf denen zurukh bekhombenden rthern ein ganze Haubt[mannschafft] von denen Rm[isch] Cath[olischen] glaubens genossenen angesezt werden knen, weliches umb souill mehrers erforderlich sein will, al uill ohne deme die Eyserster grniz gege der ottomanischen Portten in lauther von dem Schischmatischen ab Ecclessia damnirten glauben, oder Sect constituirt ist...60 Dakle, neovisno o vladarskim povlastima pravoslavnima u to doba, koje su ve bile protegnute i na Liku i Krbavu, unutranjoaustrijski plemii nisu smatrali da su njima na bilo koji nain obvezani.^ Da bi se u uspjelo u smirivanju napetosti na staroj granici, Povjerenstvo je smatralo potrebnim obvezati otoakog kapetana grofa Jacoba Strassolda da sprijei svoje podreene Otoane, Brloane i Viliane zaposjedati zemlju u novim steevinama. Iznosei djeli sporova u vezi s posjedovnim odnosima na granici Primorske krajine s Likom i Krbavom, htio bih upozoriti daje takvih sporova bilo na svim stranama granica ove dvije pokrajine i prema velebitskom podruju i dakako, jo vie prema novoj habsburko-mletakoj granici
60

... s druge strane, u iznova steenim mjestima mogla bi se namjestiti cijela jedna kapetanija od rimokatolikih vjerni ka, to e biti tim potrebnijejer se i bez toga na najisturenijoj granici prema osmanskoj Porti nalaze samo (pripadnici) izmatike, od Crkve izopene vjere ili sekte ...

61

Mesiev bi odnos prema pravoslavnima i pravoslavlju isto tako trebalo podrobnije istraiti. Sadanje, bipolarno strukturirane predodbe, teko da bi izdrale ozbiljnija istraivanja. Lopai, iako idealizirajui, indicira to bi sve trebalo biti predmet istraivanja: I pop Marko Mesije, osobito dok je bio odsutan vladika Ljubovi, upravljao donekle i poslovi pravoslavne crkve; on je smetao, kako Emanuel Sladovi u poviestih biskupije senjsko-modruke kae, sebino i simeonsko prodavanje parohija i protopopija, pa je dielio parohije, nevaljale popove karao, ali se takodjer brinuo, da mogu sveenici ivjeti medju narodom, nadielivi i pravoslavne crkv 1 popove zemljami. Zbog takove skrbi ima vie priznanica ondanjega pravoslavnoga sveenstva briljivu Marku Mesiu. God. 1702. dao je Mesi protopopu likom u Raduu zemlje, prosteod svake dae, toliko, koliko je pripadalo na 23 due, a popu Pavlici u gornjem selu Raduu zemlje za dvadeset dua. Isto tako dao je Mesi popu u Plo zemlje, ... , a te zemlje da budu za uviek proste od svake slube i da ostanu popovske. I pop Nikola Popovi u Poitelju dobio je od Mesia dovoljno zemlje i pismo na nju, pa je bio jo mnogo godina kasnije (g. 1725.) kapetanu Pavlu Mudroviu zahvalan, to mu je izhodio kod Mesia zemlje kod vode Poiteljice. Lopai, 1888, 67-68. S time u vezi, kada je rije o Mesiu, nita se ne moe nai kod Grbica i Radeke. Vidi: Manojlo Grbi. Karlovako vladianstvo. Knj. IIII. Topusko, 1990; Milan Radeka. Gornja krajina ili Karlovako vladianstvo. Lika, Krbava, Gacka, Kapelsko, Kordun i Banija. Zagreb, 1975.

od Triplex Confiniuma prema morskoj obali. U razliitim dijelovima Izvjetaja o tome ima dosta vrlo korisnih obavijesti. Tree, od Povjerenstva se bilo oekivalo da e meu Lianima i Krbavljanima stvoriti pretpostavke za preraspodjelu zemljinih posjeda usklaenu sa stvarnim potrebama njihovih domainstava i dakako, vojne slube u pjeatvu ili konjanitvu, imajui na umu da bi morali uvaavati injenicu da su uspjeli osigurati ukljuenje u Vojnu krajinu:... so wolt esJedoch billich sein, das keiner vor dem andern in praestierung dem herrn diensten, et adportanda onera publica mehr; od weniger grauirt, sondern durchgehendts eine proportionierte gleichheit introducirt we de...62 Da bi procjene mogle biti to pouzdanije, Povjerenstvo je bilo zadueno popisati i ukupno iteljstvo oba spola i posebno one koji su bili sposobni za vojnu slubu. Cilj je bio uvesti stalni popis (ein ordentliches register), koji bi omoguio isto tako stalno praenje potreba. Povjerenstvo se doista moglo pohvaliti daje popisalo ljude i posjede u Lici i Krbavi. Oigledno sa zadovoljstvom je u njemaki pisanom izvjetaju upotrijebilo latinski naslov sainjenog popisa Conscriptio tenerorum, et animarum utriusque Sexus in Commitatibus Likae, et Corbauiae existentibus. Dakako da ono nije moglo iskazati isto zadovoljstvo izvjetavajui o prvom dijelu treeg naputka. Moglo se jedino rei da bi bilo jako opasno (gefhrlich) pokretati bilo kakva pitanja u vezi s posjedima kada je rije o ljudima koji su te posjede stekli sabljom itd. Drugo nita nisu mogli ni napisati jer je bilo potpuno neutemeljeno oekivati od takva jednog povjerenstva da u jedva mjesec dana obavi posao popisa itelja i dobara te istovremeno rijei sva mogua otvorena posjedovna pitanja stvarana najmanje etvrt stoljea i to na nain koji e biti primjeren potrebama uspjenog funkcioniranja vojnokrajikog sustava na tromei! etvrto, naseljavanje Like i Krbave te posjedovne sporove Povjerenstvo je trebalo rjeavati ravnajui se prema jo jednom vanom naelu izgradnje ureenih naselja, tj. naputanjem tada posvuda rasutih obitavalita. Nova su naselja trebala nastajati na prometnicama te na pogodnim mjestima s dosta vode i drva. Vano je bilo, prema naputku, graditi nova naselja vodei rauna o prijelazima u Osmansko Carstvo i Mletaku Republiku. Na kraju, zbog vee sigurnosti i mira, naselja je trebalo graditi tako da rimokatolici te rimokatoliki obraenici i pravoslavni budu meusobno odvojeni! Dakako daje to ukljuivalo razmjene posjeda, ali i druge mjere potrebne da bi se ostvarilo meusobno razdvajanje inovjernika! O tome se izrijekom kae: ... dabey in obacht genomben werden solle, damit wo mglich die Schismatische Wallachen allein
62

... tako bi ipak pravedno bilo da nitko prilikom obavljanja slube vladaru et ad portanda onera publica nije vie ili manje optereen od drugih, nego da se bez razlike uvede razmjerna jednakost (optereenja op. prev.).

vnd die Catholische, oder neo Christiani auch widerumben allein, vnd von einander Separierter wohnen mchten, wegen welicher Zusamben ziechung aber\ vnd zuforderist wegen verwex[lung] oder austauschung deren Grundtstkhen die possessores selbste vndtereinander sich gettlich zuuergleichen haben wurden, in dem ihnen an durch nichts Derogirt, sondern alles nur zu ihrer selbst aignen knfftigen Sicherheit, vnnd besse Ruhe angesechen seye.63 Povjerenstvo je jedino moglo zakljuiti daje to izazov s kojim se ne bi moglo suoiti bez odlunih i otrih mjera i to poduzetih na najviim razinama vlasti i moi. Isto bi se moglo zakljuiti iz naina kako je Povjerenstvo izvijestilo o etnokonfesionalnim razdvajanjima naselja. Izriaj je takav da se mora zapitati da li su njegovi lanovi ita poduzeli da bi takav jedan cilj bio ostvaren. Oigledno je daje zemlja pogodna za gospodarstvo bila najvaniji motiv posjedovnih sporova meu Lianima i Krbavljanima, a da su etnokonfesionalni kriteriji imali veu teinu samo onda kada su mogli biti uspjeno primijenjeni da bi se dolo do to vie to bolje zemlje. U sluajevima kada bi se neke obitelji negdje naselile pod uvjetima i na nain koji su zadovoljavali njihova oekivanja, jako ih je teko u to doba bilo uvjeriti da bi trebali ii negdje drugdje da bi mogli ivjeti u etnokonfesionalno homogenom naselju. Meutim, iz popisnih je podataka jasno, to uoava i Kaser, daje veina naselja ve i u to doba bila monoetnokonfesionalna. Peto, u to doba vie nije imala smisla gradnja utvrda koje e nastajati razdvojeno od naselja. Fortifikacijske su funkcije postajale samo jedne, nesumnjivo vrlo vane, ali ne i jedine u razvitku naselja koja su trebala udovoljavati nizu novih potreba. Po nainu kako se pisalo naputke mogue je prepoznati komorske interese, ali je za vjerovati da su i vojne vlasti u Grazu bar donekle dijelile takvu potrebu. Naime, Lika i Krbava su bile odve prostrane i smjetene na odve vanom razmeu, a da ne bi imale i jaih naselja gradskog tipa, odnosno, ak i manja ureenija naselja koja e moi udovoljiti raznovrsnijim potrebama. U petom naputku se u tom smislu spomenulo, s razliitim motivacijama, Korenicu, Udbinu i Ribnik te Graac i Zvonigrad itd. U tom se lanku isto tako moralo naglasiti da e mnogobrojne graditeljske potrebe morati biti zadovoljavane besplatnom rabotom, dodue koristei se pojmom koji se moglo razliito prevoditi (laboribus gratuitis). Povjerenstvo je moglo podsjetiti da su brojne mjere sa cijelim tim pitanjem u vezi ve bile poduzimane te da su i naselja i utvrde u nizu sluajeva bili graeni kako bi se to i dalje htjelo i to na nain koji se preporua korite63 ...pritom je trebalo paziti na to da, gdjegodje to mogue, izmatiki Vlasi kao i katolici ili novopokrteni stanuju sami, razdvojeno jedni od drugih. Meutim, zbog takvog bise okupljanja (istovjernika op. prev.) i prije svega zbog zamjene ili razmjene zemljita, sami vlasnici trebali meusobno sporazumno nagoditi, budui da im time nita ne bi bilo defogirano ve bi sve sluilo samo za njihovu buduu sigurnost i bolji mir.

njem neplaenog rada stanovnitva. Dakako daje mnotvo tekoa ostajalo i dalje, kada je rije o zahtjevnijim poslovima. Bili su to poslovi koji su iziskivali prikupljanje veih koliina drvne grae itd, a to e iziskivati, prema miljenju Povjerenstva, primjerena nareenja ve za sljedee proljee ili ljeto. esto, arkiakon Marko Mesi je, prema miljenju druge dvojice lanova Povjerenstva, najbolje znao u emu su se sve sastojali sporovi u vezi s posjedima u Brezovcu, Homoljcu te Velikoj i Maloj Popini, a najjasnije mu je bilo kako bi te sporove valjalo rijeiti. Njegovo je rjeenje ukljuivalo i naseljavanje Catholische Christen u Homoljcu i Brezovcu, kojih je tada jo uvijek bilo dosta bez zemlje. S Mesievom smru postalo je oigledno tee traiti rjeenja koja bi Povjerenstvo zadovoljila. U Brezovcu i Homoljcu sukobljavali su se primorski Brloani s krbavskim Korenianima, s tim to su argumenti jednih i drugih, kao i situacije jednih i drugih nerijetko bili toliko isprepleteni ili teko razrjeivi, da rjeenje nikako ne bi moglo biti jednostavno. Pored toga, bili su to posjedi veim dijelom mnogo blii Korenianima, koji su uz to i mnogo bre brojano jaali, tako da i u sluajevima kada argumenti nisu ili njima u prilog, rjeenja su nametala sama stanja. Ipak, imajui na umu blizinu Bihaa i geostrategijsku vanost kraja, Povjerenstvo je bilo miljenja da bi u spornom prostoru trebalo naseliti nekih 200 kua katolika. U estoj toki Izvjetaja izrijekom se kae:... wie wr es niht nderst hoffen wollen, das man volgbahr ein Neye ansidlung von eine ganzen haubt[mannschaft] mit lauther Christ Cath[olischen]glaubens genossenen gegen 200 heyser, wan man auch gleich einem guetten antheill von Bressouaz denen Corenitschaner soweniggruntstkh haben, zuewidmete, oder mehr aida ansidlete, einsezen kndte, Nebst deme weiters ist in g[na]den zuerwgen, das das orth Correniza respectu d haubtstatt Bichatsch der eiserste posto seye, vnd selber in lauther Schischmatischen glau bensgenossenen bestechet, dachero auch hierwillen mehr al erforderlich ratio Status bet, das man wenigist in den eisersten grnizen die Catholischen einsezen zu khnen allen mglichsten flei anwenden solle, weliches dermahlen auf soliche wei bewerkhet, mithin also auch die Ehre des hchsten befrdert, vnd zugleich auch ein Nambhafftes denen Ney ansidleten ad Cassam Militarem geschafft, vnd gebracht werden kndte. Sedmo, Naputakje Povjerenstvo naroito obvezivao voditi rauna o interesima Rimokatolike crkve u Lici i Krbavi, koja je u to vrijeme, prema
64

... kako se ne elimo drugaije nadati, moglo bi se prema tome zapoeti s novim naseljavanjem cijelejedne kapetanije s oko dvjesto kua samo katolikih vjernika, ako bi sejedan dobar dio Brezovca odmah ustupio Korenianima, koj imaju malo zemlje ili bi ih se tamo vie naselilo. Uz to bi nadalje trebalo milostivo uzeti u obzir da je mjesto Korenica najistureniji poloaj prema Bihau i da je nastanjeno samim izmatikim vjernicima. Stoga ovdje ratio Status nadasve zahtijeva da se uloi sav mogui napor kako bi se barem na krajnjoj granici mogli postaviti katolici, to bi se sada moglo postii na taj nain te time takoer pridonijeti najvioj asti a istodobno bi se od novonaseljenih mogla n maknuti znatna sredstva za vojnu blagajnu.

tvrdnjama katolikih sveenika, svojim statusom i utjecajem bila mnogo slabija od Pravoslavne crkve i njezinih Schischmatischenpastores, koji imaju i mnogo jai utjecaj na narod. Dakako, sve su to tvrdnje iz Naputka. Imajui na umu interese Rimokatolike crkve u Monarhiji, od Povjerenstva se trai da predloi sredstva i naine kojima bi se ti interesi zatitili i unaprijedili u Lici i Krbavi. U tom se smislu u sedmoj toki Naputka na kraju kae: ...also solten wr Delegierte Commissarien alle sorg, vnd flei ankheren, vnd trachten wiewoll herherter Catholischen geistlichkheit Entweder durch Zuetheillung genuegsamber Grundtstkhen, durch Zechendt, oder sonst durch einigerley ersinliches mittl der Com ptente Vndterhalt zu wegen gebracht, vnd verschafft werden mchte, in weitherer Co siderierung, wo man die vorgemelte haubt Posten anzulegen vermaine, auch des Vorha bens seye, vnd allerdings haben wolle, die Catholischen pfarn, vnd Krchen dabey zu s chen.65 Povjerenstvo je ispitalo to bi se moglo uiniti u vezi s dodjeljivanjem zemljinih posjeda katolikim sveenicima a to eventualno uvoenjem crkvene desetine te zakljuilo da nijedno od tih rjeenja ne bi poluilo eljene uinke. Raspoloive zemlje vie nema, a uvoenje desetine bi bilo odve opasno. Toliko se katolikim sveenicima ipak nije smjelo ii u susret: Erstlichen wahren keine Vacantegrundtstkh, anderseiths ist die einfhrung des Zechentpro hic, nunc allzugefhrlich zu sein, billichermassen ermssen, vnd erachtet worden. Po njegovu bi miljenju najbolje rjeenje bilo poveanje pomoi, ukljuujui Subsistenz miti sveenicima. Sve bi se to dijelom podmirivalo i obvezivanjem Schischmatische Wallachen koji uivaju zemlje to su neko pripadale katolicima. Povjerenstvo se nije suglasilo da ima katolikih sveenika koja su u krajnjoj oskudici. Ono je takoer prikazalo i sloeni poloaj pravoslavnih paroha koji ive u svojim domainstvima. Najvie je panje ono posvetilo mjerama koje bi trebalo poduzeti da se ojaa poloaj Rimokatolike crkve u Lici i Krbavi u odnosu spram Schischmathische u skladu s imperijalnim imperativima. Po njihovu se miljenju sve svodilo na postupnu misionarsku djelatnost, usporedno s primjerenom politikom. S tim u vezi, zakljuak sedme toke Izvjetaja je bio sljedei: ...wirdt dises Leztere aller erst tractu temporis mit bester politica, vnd nur Successiue vorgenomben werden, miessen, weliche genzliche ausrottung nach, vnd nach mehrrers Zeit gebrauchen wirt, worber die weithere obsorg, vnd Vertil gung uill mehrers denen frequenten heilligen Missionen obligen will, denen man ex part Dominii iederzeit alle hillffliche handtbiettung laisten wirt, zu denen anligenden hau Posten aber, al Udbina, vnd Ribnik allein, knen zwar die Catholischen nacher Core65

...dakle trebali bi mi, ovlateni povjerenici, uloiti sve napore i nastojati iako se spomenutim katolikim sveenicima eli pribaviti i osigurati dolinu egzistenciju dodjelom dovoljne koliine zemljita, desetinom ili nekim drugim moguim sredstvima da se dalje razmotri gdje se mislilo, namjeravalo i htjelo podii spomenuta glavna uporita da se tamo predvide katolike upe i crkve.

niza, Gratsaz, vnd Suonigrad, hingegen miessen nur die Schischmathischen Wallachen massen seiher orthen lauter vntichtige Glaubens genossene zusamben gezogen werden.66 Osmo, u dijelu respectu oeconomici od Povjerenstva se oekivalo doprinijeti rjeavanju pitanja ubiranja prihoda. Poslije svega to se zbilo u Lici i Krbavi od 1689. nadalje, nitko vie nije imao iluzija kakve bi bile posljedice uvoenja Contribution, Kopf Steyer. Ipak se nije moglo odustati od ubiranja prihoda, makar ubiranjem kazni, razliitih taksa, kao to su takse za potvrdu postavljenja kapetana, porkulaba, knezova i zastavnika itd. Bilo je to oigledno nedovoljno domiljeno rjeenje jer se gornjem sloju likih i krbavskih patrijarhalnih zajednica uskraivalo mogunost da i sami profitiraju ubiranjem kazni i si, a to je jo gore, oekivalo se da e optereivanjem njihovih prihoda biti omogueno ubiranje dravnih prihoda. Taj je sloj ipak bio presudan za uspjeno ostvarivanje dalekosenijih ciljeva habsburke politike! Povjerenstvo je moglo iz vlastitog iskustva osjetiti kakve bi sve posljedice moglo imati uvoenje dravno poeljnih optereenja. Ponajprije, uope nije bilo jednostavno privoljeti ljude da se popiu i dadu iskaze o svojim posjedima. Glasine su ile tako daleko da se u popisu vidjelo namjeru syegrnizer durch die abgeordnete Delegierte Commission, vnd von solicher vorgenobener Conscription zu bauern, oder tribu tarien zumachen61 Povjerenstvo se naroito alilo da kratkou vremena u kojem je tako brojne poslove trebalo obaviti te ukazalo na ograniene ili ak i tetne uinke predvienih mjera, iako, dakako, uope nije dovodilo u pitanje potrebu da se i u Lici i Krbavi pone voditi drugaiju politiku, primjereniju potrebama. Deveto, Povjerenstvu je reeno da bi budui naseljenici u Lici i Krbavi najveim dijelom trebali biti rimokatolici (damit soliche wan nderst mglich, in lauter Rmisch[e] Catholische Christen bestechen), koji bi svoja imanja dobivali u arendu, koji bi godinje bili optereeni davanjima te istovremeno bili i krajinici, s tim to bi njihove obveze ne bi bile seljake. Sve je to Povjerenstvu bilo neprovedivo. Prvo, nigdje u pokrajinama vie nije bilo raspoloivih zemalja (primo seint in der ganzen Lika, vnd Carbauia kein oedt stehende Grindt Sine possessoribus, in dem sobaldt ein Grundt in vorigen Jahren Vacand worden ist), a bilo kakvi pokuaji da se uvedu predloena rjeenja, kojih je bilo i jo ih uvijek mjestimice ima, pokazuju se neuspjenima.
66 ...morat e se ovo posljednje prije svega tractu temporis obaviti s najboljom politica i samo Successiue, ime e potpuno iskorjenjivanje zahtijevati prilino vremena, pri emu e daljnja briga i zatiranje (pravoslavlja op. prev.) biti puno vie u nadlenosti uestalih svetih misija, kojima e se ex parte Dominii u svako doba pruiti svu moguu pomo. U susjednim utvrdama, kao to su Udbina i sam Ribnik, mogu se okupiti katolici, a u Korenici, Graacu i Zvonigradu, naprotiv, moraju se okupiti samo izmatiki Vlasi jer su u istim mjesta samo loi /vntichtige/ vjernici. ... [da] izaslano Ovlateno povjerenstvo poduzetom konskripcijom njih krajinike pretvori u seljake ili tributare.

67

Deseto, gospiko podruje, zajedno s dijelom bilajskoga (der District Gospitsch sambt dem theill, der vmb Bellaigelegen), bilo je namijenjeno komorskom zapovjedniku, a ubudue bi njegov status drugaije trebalo rijeiti. Njemaka se posada s mjesenim plaama u njemu ne bi mogla odrati, a i svakovrsne potrebe zapovjednitva se ne bi mogle jednostavno podmirivati iz prihoda distrikta sa svim ogranienjima u optereivanju stanovnitva. Povjerenstvo je u Gospiu zateklo teko stanje. U njemu jedva daje iega bilo ostalo to bi omoguavalo udovoljavanje novim potrebama, od krupne stoke nadalje. Doista, njemaku bi posadu tamo bilo vrlo teko naseliti i to ne samo zbog posjedovnih pitanja, ve i zbog ogranienih mogunosti odranja s malim prihodima koje ima. Povjerenstvo ne bi udilo kada bi poela dezertirati. Jedanaesto i dvanaesto, Naputak se iznova vraao pitanju taksi za potvrdu posjedovnih lista i svih promjena u vlasnitvu, ustrajui na stavu da se nita s time u vezi vie ne bi moglo raditi bez odgovarajueg postupka. Povjerenstvu je isto tako bilo propisano kako e obaviti svoj posao, od smjera kretanja nadalje. Na kraju je Povjerenstvo sa svoje strane, s dunim iskazima podanikog uvaavanja, izvijestilo o tekim uvjetima u kojima je obavilo svoj posao, kreui se Likom i Krbavom u svim smjerovima, oigledno i po vrlo loem vremenu, u uvjetima koji nisu bili svakidanji ukljuujui smjetaj koji nerijetko nije bio nikakav. Ono je naroito istaklo tekoe rada s ljudima u Lici i Krbavi te ako u nekim svojim zadaama nije uspjelo, uzroke treba traiti na drugoj strani, tj. u deme annoch vndiscipliniertengrniz Vollkh. Izvjetaj je datiran sa 7. svibnjem 1713. u Karlobagu, to znai, a za to ima dovoljno potvrda, da su lanovi Povjerenstva ostali u Lici i Krbavi cijelu zimu, sve do proljea. Ostaje pitanje to su sve radili nakon to su zavrili popis. To e svakako trebati istraiti. Carl Raimund graff von Attimis i J. F. Edler von Lebenegg su, zajedno s preminulim Markom Mesiem, za razliku od brojnih drugih povjerenstava, obavili posao koji e u dugoronijoj perspektivi ostati kao jedno od najtrajnijih uporita habsburke vojne vlasti u Lici i Krbavi. Moda je tome bilo tako to su mnogobrojne ambicije u Grazu i Beu umjeli svesti na mjere likih i krbavskih stvarnosti, takvih kakve su bile, a da istovremeno nisu zatvarali mogunosti sve neizbjenijim promjenama u mnogo emu.

Umjesto zakljuka
Imajui na umu due vremensko trajanje od kasnoga 15. stoljea do ranoga 18. stoljea u prostoru tromee s historijsko-demografskog te ire, s drutveno-povijesnog stajalita, najvei se 'rez' dogodio ranije i to od kasnoga 15. do kasnoga 16. stoljea. S postupnim nestankom kasnosrednjovjekovnoga hrvatskog drutva, odnosno, s njegovim distinktivnim vojnokrajikim preobrazbama u tri imperijalna podanitva to je na sve tri strane ukljuivalo vojnokrajiku integraciju razliitih socioprofesionalnih i etnokonfesionalnih skupina vrlo razliita porijekla na svakoj od tri strane tromee bila su stvorena tri tipa pograninih vojnokrajikih drutava. Svako od njih bilo je u razliitu odnosu prema 'civilnim' jezgrama iz kojih je generirano (hrvatsko-slavonski provincijal u habsburkom podanitvu, dalmatinske komune u mletakom te posebni sluaj Bosanskog paaluka kao serhata). Kako je najvei dio prostora tromee bio prostor dinarskih planina, u sva tri vojnokrajika drutva vaan je bio i udio bunjevakih/morlakih/vlakih zajednica. Njihov nain ivota i privreivanja, njihov pravni poloaj, kao i njihove vojnokrajike obaveze, mogli su se vremenom donekle mijenjati ak i na istim stranama, a jo vie voljnim ili nevoljnim prelascima u druga imperijalna podanitva, a da se u osnovi nita bitno ne bi mijenjalo. S deteriorizacijom ekosistema tromee do kraja 17. i poetka 18. stoljea vlake zajednice su one koje se u njemu egzistencijalno najbolje mogu odrati. To je glavni razlog to se sve tri strane u ratovima tog doba natjeu koja e ih vie dobiti u svoje podanitvo, odnosno, koja e drugim dvjema smanjiti udio vlakih podanika. Kako su se te zajednice na tromei primarno bavile transhumantnim stoarstvom, a sekundarno poljodjelstvom, njihovi su se vlastiti interesi na najosebujnije naine isprepletali s imperijalnim interesima jedne ili vie sila. U tom bi smislu bilo teko prihvatiti daje kolonizacija likog i krbavskog prostora poslije 1689. godine bila na prvom mjestu 'anarhini' proces u svijetu patrijarhalnih zajednica. Kao to pokazuje iskustvo ovog popisa, naroito obavijesti iz Izvjetaja Ovlatenog povjerenstva, uvijek su vlasti koje tamo nikada nisu bile samo jedne provenijencije imale velikog, ako ne i odluujueg utjecaja na svakovrsne promjene. Drugo je pitanje kako su vlasti djelovale. Bilo je to nerijetko po obrascima ponaanja i vrijednostima tih zajednica, ali uvijek i s motivacijama koje su od tog svijeta bile vrlo, vrlo daleko. To je jedna od tema istraivanja koja tek slijedi nakon objavljivanja Popis Like i Krbave 1712. godine. Obiteljzemljini posjed i etninost u jugozapadnoj Hrvatskoj Karla Kasera i suradnika.

Prilozi68
TABLICA 1

Naseljenost u selima Like/Krbave 1696, 1701. i 1712.

Selo Obitelji 1696. N* Perui i Kaluerovac Novi i Divoselo iroka Kula Budak i Mualuk Bilaj i Ostrovica Ribnik i Poitelj Vrebac Mogori Radu i Ploa Medak Lovinac Graac Zvonigrad i Popina Bruvno Komi Srednja Gora Udbina Visu Podlapac Pisa
-

Obitelji 1701. V*
-

Obitelji 1712. V
-

H*
-

B*

N 70 16 12 37 19 7
-

H 20 20
-

B 6
-

N 33 8
-

H 56 54
-

B 8
-

V 15 53 59
-

56 28 12 29 23 5
-

34
-

30 50
-

40
-

5 12 23
-

1 3
-

50 12 30
-

30 40 40
-

34 40 54 66 120

31 41 43 65 113

8
-

50 70
-

111 21 105 70 50

1
-

111 26 156 188 45

94 10

95
-

_ _
-

60 34

29 33

14
-

1 42
-

44
-

6
-

20 58

40

52

32

49

68

Prilozi su preuzeti iz sljedeih knjiga: Karl Kaser. Slobodan seljak i vojnik: Knjiga 1. Rana krajika drutva (1545-1754.), Knjiga 2. Povojaeno drutvo (1754-1881). Naprijed. Zagreb, 1997; Hannes Grandits i Karl Kaser. Familie und Gesellschaft in der habsburgischen Militrgrenze: Lika und Krbava zu Beginn des 18. Jahrhunderts. u Drago Roksandi (ur.). Microhistory of the Triplex Confinium. International Project Conference Papers (Budapest, March 21-22, 1997). Institute on Southeastern Europe, Central European University. Budapest, 1998; Drago Roksandi i Nataa tefanec (ur.). Constructing Border Societies on the Triplex Confinium. International Project Conference Papers (Graz, December 9-12, 1998). CEU History Department Working Paper Series 4. Budapest, 2000. te iz knjige: Karl Kaser - Hannes Grandits - Siegfried Gruber. Popis Like i Krbave 1712. godine. Obitelj, zemljini posjed i etninost u jugozapadnoj Hrvatskoj. SKD Prosvjeta. Zagreb, 2003.

Buni Korenica Joane, Pecane i Mekinjar Pazarite Mutili i Mazin Ukupno

8 _ 161 553 _

_ 42

50 _

30 -

180 80 40 -

1 -

96 119

-115 95 96 -

- 105 -

50 300

161 120 229 1.120 46 299 204 1.561 1.630 2.110

* N = novi krani; H = Hrvati; B = Bunjevci; V = Vlasi.

TABLICA 2

Porast stanovnitva u Likom distriktu 1712. do 1746.

Kapetanija Bilaj Buni Graac Lovinac Medak Novi Perui Podlapac Ribnik Udbina Vrebac Zvonigrad Porkulabija Komi Pazarite iroka Kula Smiljan Ukupno 404 1.188 695 1.405 27.898 415 1.976 1.001 2.149 36.133 + 2,7 + 66,3 + 44,0 + 52,9 + 29,5 Stanovnika 1712. 536 3.326 1.940 2.907 1.160 1.129 1.888 2.412 720 3.405 1.570 3.212 Stanovnika 1746. 1.296 5.922 2.166 4.301 1.048 1.631 3.011 3.077 838 3.748 2.023 1.531 % + 142,0 + 78,0 + 11,6 + 47,9 -9,7 + 44,5 + 59,5 + 27,6 + 16,4 + 10,1 + 28,8 -52,3

TABLICA 3

Prosjena veliina obitelji u pojednim selima Likog distrikta 1712.

Selo Stanovnici sa zemljinim posjedom 106 130 658 258 1.376 591 1.651 589 163 347 1.691 1.417 495 1.160 632 715 136 497 462 408 1.047 142 961 602 527 409 1.212 504 775 202 Obitelji sa zemljinim posjedom 12 19 45 33 97 53 156 43 27 29 119 121 40 112 59 65 18 56 62 34 95 13 85 49 43 52 93 41 70 30 Prosjena veliina obitelji 8,8 6,8 14,6 7,8 14,2 11,1 10,6 13,7 6,0 12,0 14,2 11,7 12,4 10,4 10,7 11,0 7,6 8,9 7,4 12,0 11,0 10,9 11,3 12,3 12,4 7,9 13,0 12,3 11,1 6,7 Preteno

Bilaj Bruane Bruvno Budak Buni Divoselo Graac Joane Kaluerovac Komi Korenica Lovinac Mazin Medak Mekinjar Mogori Mualuk Mutili Novi Ostrovica Pazarite Pecane Perui Pisa Ploa Podlapac Popina Poitelj Radu Ribnik

Hrvati Hrvati Vlasi Hrvati Vlasi Vlasi Vlasi Vlasi Hrvati Vlasi Vlasi Bunjevci Vlasi Vlasi Vlasi Vlasi Hrvati Vlasi Hrvati Vlasi Bunjevci Vlasi Novokrani Vlasi Vlasi Hrvati Vlasi Vlasi Vlasi Hrvati

iroka Kula Smiljan Srednja Gora Udbina Visu Vrebac Zvonigrad Ukupno

668 1.153 431 52 611 746 1.292 25.291

59 120 33 70 58 43 95 2.249

11,3 9,6 13,1 7,5 10,5 17,3 13,6 11,2

Vlasi Bunjevci Vlasi Hrvati Vlasi Vlasi Vlasi

TABLICA 4

Usporedni prikaz veliine obitelji u pojedinim selima Likog distrikta 1712.

Broj lanova obitelji Selo Bilaj Bruvno Budak Buni Divoselo Graac Kaluerovac Komi Korenica Lovinac Mazin Ukupno 24 100% 45 100% 33 100% 150 100% 53 100% 158 100% 27 100% 29 100% 109 100% 123 100% 40 1-5 9 37,5 4 8,9 9 27,3 20 13,3 5 9,4 25 15,8 8 29,6 2 6,9 10 9,2 14 11,4 5 6-10 11 45,8 14 31,1 17 51,5 42 28,0 25 47,2 70 44,3 17 63,0 10 34,5 32 29,3 47 38,2 13 11-15 16-20 21-25 26-30 31-35 36-40 2 8,3 9 20,0 4 12,1 36 24,0 14 26,4 42 26,6 2 7,4 11 37,9 22 20,2 33 26,8 12 1 4,2 7 15,6 3 9,1 18 12,0 7 13,2 11 7,0
-

1 4,2 1 2,2
-

4 8,9
-

4 8,9
-

2 4,4
-

17 11,3 1 1,9 5 3,1

-

13 8,7
-

3 2,0 1 1,9 2 1,3

-

1 0,7
-

2 1,3
-

1 0,6
-

4 13,8 22 20,2 20 16,3 5

2 6,9 15 13,8 5 4,1 3

7 6,4 2 2,4 2

1 0,9
-

1 0,8

100% Medak Mekinjar Mogori Mualuk Mutili Novi Ostrovica Pazarite Pecane Perui Ploa Popina Poitelj Radu Ribnik iroka Kula Srednja Gora 69 100% 59 100% 65 100% 18 100% 56 100% 62 100% 35 100% 102 100% 13 100% 80 100% 43 100% 89 100%

12,5 10 14,5 7 11,9 5 7,7 5 27,8 11 19,6 13

32,5 32 46,4 30 50,8 31 47,7 7 38,9 31 55,4 41

30,0 16 23,2 14 23,7 16 24,6 5 27,8 8 14,3 8 12,9 9 25,7 25 24,5 3 23,1 24 30,0 9 20,9 17 19,1 15 36,6 18 25,7 3

12.5 4 5,8 3 5,1 9 13,8

-

7,5 6 8,7 3 5,1 3 4,6

5,0
-

1
1,4 2 3,4
-

1,6
-

1
5,5
-

6 10,7
-

21,0
4 11,4 5 4,9

66,1
14 40,1 56 54,9 6 46,1 31 38,8 24 55,8 26 29,2 14 34,1 33 47,2 14 46,7

4 11,4 10 9,8

2 5,7 4 3,9 2 15,4 4 5,0 2 4,7 9

2 5,7
-

2 2,0

1
7,7 10 12,5 2 4,7 19 21,3 3 7,3 5 7,1 12 40,0 11

1
7,7 9 11,3 3 6,9 7 7,9 4 9,8 8 11,4

1,2
2 4,7 6 6,7

1,2
1
2,3 3 3,3
-

10,1
4 9,8 3 4,3
-

1,2
-

1,2

41
100% 70 100% 30 100% 59 100% 33 100%

1
2,4 2 2,9

1
1,4

1
3,3 10 17,0 9 27,3

10,0
16 27,1 12 36,4

18
30,5 7

2 3,4

2 3,4

18,6
3 9,1

1
3,0

1
3,0

21,2

Udbina Visu Ukupno

69 100% 58 100% 1.842 100%

18 26,1 6 10,3 261 14,2

39 56,5 30 51,7 782 42,4

10 14,5 14 24,1 429 23,3

2 2,9 4 6,9 192 10,4

3 5,2 101 515 1,7 49 2,7 19 1,0

-

6 0,3

3 0,2

TABLICA 5

Broj obitelji s jednom ili vie obiteljskih grana posjednika zemlje u Likom distriktu 1712.
Broj obiteljskih grana Ukupno Bilaj Bruvno Budak Buni* Divoselo Graac Kaluerovac Komi Korenica Lovinac Mazin 24 100% 45 100% 33 100% 149 100% 53 100% 158 100% 27 100% 29 100% 109 100% 123 100% 40 100% 1 19 79,2 10 22,2 27 81,8 60 40,3 24 45,3 92 58,2 24 88,9 8 27,6 37 33,9 60 48,8 13 32,5 2 3 12,4 18 40,0 3 9,1 34 22,8 21 39,6 46 29,1 3 11,1 14 48,3 26 23,9 34 27,6 15 37,5 3 1 4,2 6 13,3 2 6,1 33 22,1 5 9,4 15 9,5
-

5 1 4,2 2 4,5
-

vie
-

Prosjena veliina obitelji 7,5 14,8 7,6 13,9 11,0 10,5 6,5

9 20,0 1 3,0 12 8,1 3 5,7 2 1,3

-

7 4,7
-

3 2,0 2 1,3
-

1 0,6

5 17,2 28 25,7 21 17,1 6 15,0

2 6,9 11 10,1 5 4,1 2 5,0

-

2 1,8 1 0,8 1 2,5

-

12,0 14,4 11,7 12,4

5 4,6 2 1,6 3 7,5

Mekinjar Mogori Mualuk Mutili (Hrvati) Mutili (Vlasi) Novi* Ostrovica Pazarite Pecane Perui Ploa* Popina* Poitelj Radu Ribnik iroka Kula Srednja Gora Udbina

59 100% 65 100% 18 100% 25 100% 31 100% 56 100% 35 100% 102 100% 13 100% 80 100% 42 100% 38 100% 41 100% 69 100% 30 100% 59 100% 33 100% 69

32 54,2 30 46,1 14 77,8 24 96,0 18 58,1 43 76,8 15 42,9 66 64,7 6 46,1 41 51,2 15 35,7 41 46,6 20 48,9 30 43,5 27 90,0 31 52,5 10 30,3 55

12 20,3 24 36,9 3 16,7 1 4,0 7 22,6 12 21,4 14 40,0 22 21,5 5 38,5 29 36,3 18 42,8 19 21,6 10 24,4 26 37,7 3 10,0 14 23,7 10 30,3 12

13 22,1 7 10,8
-

1 1,7 2 3,1 1 5,5

1 1,7 2 3,1
-

10,6 10,9 8,3 6,8 10,5 7,4 12,1

_
-

_
-

4 12,9 1 1,8 4 11,4 11 10,8 2 15,4 8 10,0 7 16,7 13 14,8 6 14,4 6 8,7
-

2 6,4
-

2 5,7 2 2,0
-

1 1,0
-

11,3 10,9 11,2 11,9

2 2,5
-

2 4,8 7 7,9 4 9,7 5 7,2

-

6 6,8 1 2,4 2 2,9

-

2 2,3
-

13,2 12,3 11,2 6,7 11,3 13,1 7,5

9 15,3 8 24,2 2

3 5,1 4 12,1
-

1 1,7 1 3,1
-

1 1,7
-

100% Visu Ukupno 58 100% 1.763 100%

79,7 33 56,9 925 52,5

17,4 15 25,9 473 26,8

2,9 10 17,2 233 13,2

10,5 10,7

82 4,7

37 2,1

13 0,7

* Za jednu obitelj ne postoje podaci, u Novom za 6 obitelji nema podataka, za Medak, Vrebac, Podlapac, Smiljan i Bruane nema podataka.

TABLICA 6

Broj stanovnika i obitelji sa zemljinim posjedom u Likom distriktu 1712. i 1746.

Kapetanija Bilaj Buni Graac Lovinac Medak Novi Perui Podlapac Ribnik Udbina Vrebac Zvonigrad Porkulabija Komi Pazarite iroka Kula Smiljan Ukupno 347 1.047 668 1.283 25.291 415 1.945 932 2.144 34.410 29 95 59 139 2.249 47 247 98 290 3.742 Stanovnika 1712. 514 3.067 1.651 2.719 1.160 1.053 1.518 2.374 706 3.219 1.461 2.504 Stanovnika 1746. 1.161 5.556 2.083 4.083 1.048 1.576 2.613 3.015 838 3.580 1.987 1.464 Obitelji 1712. 46 216 156 234 112 115 163 216 71 302 108 188 Obitelji 1746. 131 530 234 410 124 199 264 323 101 375 201 168

1 A b LI (JA /

Prosjena veliina selima zemljinog posjeda po obitelji u Likog distrikta 1712.

Obradiva povrina (jutara) Bilaj Bruvno Budak Buni Divoselo Graac Joane Kaluerovac Komi Korenica Lovinac Mazin Medak Mekinjar Mogori Mualuk Mutili Novi Ostrovica Pazarite Pecane Perui Pisa Ploa Podlapac Popina Poitelj Radu Ribnik iroka Kula Srednja Gora 45,0 411,0 182,2 886,7 189,3 894,5 458,3 65,2 117,7 1.523,6 667,8 291,7 1.380,2 339,2 364,8 94,9 308,3 281,7 143,2 348,3 197.0 830,9 356,7 561,4 116,0 474,6 446,1 719,2 180,2 606,4 160,9 Obitelji 12 45 33 97 53 156 43 27 29 119 121 40 112 59 65 18 56 62 34 95 13 85 49 43 52 93 41 70 30 59 33 Veliina zemljita jedne obitelji 3,7 9,1 5,5 9,1 3,6 5,7 10,7 2,4 4,1 12,8 5,5 7,3 12,3 5,7 5,6 5,3 5,5 2,5 4,2 3,7 15,1 9,8 7,3 13,1 2,2 5,1 10,9 10,3 6,0 10,3 4,9

Udbina Visu Vrebac Zvonigrad Ukupno

337,5 320,0 619,9 504,2 15.424,6

70 58 43 95 2.110

4,8 5,5 14,4 5,3 7^3

TABLICA 8

Prosjena veliina zemljinog posjeda po stanovniku u selima Likog distrikta 1712.

Selo Bilaj Bruane Bruvno Budak Buni Divoselo Graac Joane Kaluerovac Komi Korenica Lovinac Mazin Medak Mekinjar Mogori Mualuk Mutili Novi Ostrovica Pazarite Pecane Perui Pisa Ploa Podlapac Popina Poitelj Radu Stanovnika 106 130 658 258 1.376 591 1.651 589 163 347 1.691 1.417 495 1.160 632 715 136 497 462 408 1.047 142 961 602 527 409 1.212 504 775 Jutara po stanovniku 0,42 0,93 0,62 0,71 0,64 0,32 0,54 0,78 0,40 0,34 0,90 0,47 0,59 1,20 0,54 0,51 0,70 0,62 0,61 0,35 0,33 1,40 0,86 0,59 1,10 0,28 0,39 0,88 0,93 preteno Hrvati Hrvati Vlasi Hrvati Vlasi Vlasi Vlasi Vlasi Hrvati Vlasi Vlasi Bunjevci Vlasi Vlasi Vlasi Vlasi Hrvati Vlasi Hrvati Vlasi Bunjevci Vlasi Novokrani Vlasi Vlasi Hrvati Vlasi Vlasi Vlasi

Ribnik iroka Kula Smiljan Srednja Gora Udbina Visu Vrebac Zvonigrad Ukupno

202 668 1.153 431 527 611 746 1.292 25.291

0,89 0,91 1,33 0,37 0,64 0,52 0,83 0,39 0,61

Hrvati Vlasi Bunjevci Vlasi Hrvati Vlasi Vlasi Vlasi

TABLICA 9

Veliina zemljinog posjeda asnika i sveenika u selima Likog distrikta 1712.

Selo Graac Lovinac Korenica Buni Pazarite Mogori Udbina Kapetan Porkulabnik Zastav- Knez prosjek 9,5 21,4
-

pravoslav. paroh 25,2

-

ka toi. upnik
-

obitelji 5,7 5,5 14,2 14,2 3,7 5,6 4,8

14,3 27,6 23,4 28,6 8,0 15,9 13,8

7,1 25,5 16,2 6,4 14,1 16,8

-

10,5
-

18,0
-

14,3 14,0
-

27,7
-

12,2 4,6 6,9

13,7
-

29,0
-

10,5

5,5

TABLICA 10

Udio okunica> oranica i livada u selu Mekinjar 1712. izraen u postocima (u trikovima)
Veliina zemljinog Okunica posjeda 243 119 151 134 85 64 95 45 68 47 38 27 % 39,1 37,8 45,0 35,1 44,7 42,2 Oranice 50 25 27 30 9 10 % 20,6 21,0 17,9 22,4 10,6 15,6 Livade 98 49 56 57 38 27 % 40,3 41,2 37,1 42,5 44,7 42,2

DIO ni

Percepcije i stereotipi

1.

STOJAN JANKOVI U MOREJSKOM RATU ILI O USKOCIMA, ROBOVIMA I PODANICIMA1

Zakon krajiki i vira krajika
Mletaki kapetan Ivan Marui, dopavi ropstva u Sinju 1685. godine kao suanj Sain-age Mandia, u pismu upuenu svom pobratimu tipanu Garkoviu ljuti se na agu to mu ne odobrava uobiajeno uvjetno osloboenje da bi na mletakoj strani pokuao prikupiti tesk(u) cin(u) Hadu i dvistagroa z darovi, koliko Sain-aga trai za njegovo osloboenje iz ropstva. Maruieva je ljutnja uistinu opravdana jer Sain-aga uskraujui mu takvo pravo osporava neto to je na itavoj Krajini inae uobiajeno u 16. i 17. stoljeu: ...ovo me ne kti dati na viru niniu, da bi nosio moe dugovane kako i ostali suzni po Kraini (podvukao D.R.), nego se me jedan redovnik iz provincije policke don Pavao Zuljevic imeno(m)y koi me izie dokle progovorim z gospodinom generalom i on se kutemta prit svargo na gvozdija, koja su na me mecali...2 Dakle, Krajina u shvaanju kapetana Maruia jedinstven je prostor kada je rije o onim obrascima ponaanja koji vrijede preko bilo koje od
1 Sadraj ovog rada bitnim svojim dijelom bio je pripremljen za Drugu medunarodnu konferenciju Projekta Triplex Confinium, Plan and Practice: How to Construct a Border Society? The 'Triplex Confinium' (cca. 1700-1750), odranu na Sveuilitu u Grazu (9-12. prosinca 1998.). U sadanjem svom obliku rad je najveim svojim dijelom nastao u Rovinju, ljeta 2000, zahvaljujui bogatoj strunoj knjinici u tamonjem Centro di ricerche storiche. O jednoj od njegovih kasnijih inaica raspravljalo se na sjednici Projektnog tima u Zavodu za hrvatsku povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 18. prosinca 2000. godine. U tada oblikovanoj formi je tiskan u Constructing Border Societies on the Triplex Confinium pod naslovom Stojan Jankovi in the Morean War, or of Uskoks, Slaves and Subjects u engleskom prijevodu Janet Tukan. Ubrzo nakon toga objavljenje i talijanski prijevod Stojan Jankovi nella guerra di Morea owero degli Uscocchi, degli schiavi e dei sudditi uAtti. Centro di ricerche storiche Rovigno (Vol. XXX, Trieste Rovigno, 2000, 315-390). U izvornom je obliku uvrten u Ljetopis Srpskog kulturnog drutva 'Prosvjeta' (Zagreb, 2000,125-188). Za ovu je priliku dopunjen nizom novih interpolacija, a ispravljene su i neke sitnije greke. Desnica 2, 119. (NB: Boko Desnica. Istorija kotarskih uskoka 1684-1749. Sv. I.II. Beograd, 1950, 1951, dalje Desnica 1 i Desnica 2). Inae, pismo je pisano hrvatskom irilicom. Pisac je o krajikim robljenjima napisao lanak Sunji nevoljnici (Desnica, 1991, 192-203). U mletakom porazu pod Sinjem, travnja 1685, zarobljen je bio i splitski plemi Ivan Alberti. U prvome od svojih pisama provi-

njezinih granica, izraavajui time shvaanje Krajine koje transcendira imperijalne granice. Krajinaje prostor izravnih sukoba i to nerijetko svakodnevnih, k tome esto na najniim granicama ljudske opstojnosti (bestijalnost, ruilatvo, e, glad, boletine itd.), ali je i prostor u kojem taj vjeni rat na konfesionalnim i imperijalnim granicama ima svoja ustaljena pravila i obrasce svaijeg ponaanja. Na Krajini se dan i no ivi s osjeajem ivotne pogibelji te je tim vea potreba za obrascima ponaanja i sustavu vrijednosti koji e sve obvezivati, a naroito protivnike. Ona ne moe bez onoga to se u izvorima naziva vira krajika.3 Uz to, Krajinaje i u doba rata i u doba mira prostor mnogovrsnih prekograninih komunikacija, to potrebu za takvim pravilima i obrascima ini veom, neizbjenom. Negdje u isto to doba kada se kapetan Ivan Marui ali na Sain-agu Mandia, Osman-aga Beirevi, ostroaki kapetan (1690-1727), predbacuje Karlu Guiu u Ogulinskoj kapetaniji kao junaku na potenoj Krajini isto tako nepridravanje obiaja o otkupu iz ropstva. Pritom se izrijekom poziva nazkon krajiki, oekujui time od Guia kao sebi ravna da necinimo na Krajini nezakonje, to nije bilo do sada od take gospode, niti od tebe, gospodine.4 Ovakvo reguliranje odnosa na Krajini medu ljutim protivnicima ne iskljuuje ni srdane, ak i vrlo bliske odnose meu ljudima s protivnikih strana, dakako, u skladu s mjerilima vlasti i moi kojima raspolau, a nadasve u skladu s interesima koji ih upuuju jedne na druge. Zasunjeni mletaki kapetan Ivan Marui se u svakom sluaju s pravom ljuti na Sain-agu Mandia to kri krajinsko obiajno pravo u sluaju o kojem ovisi cijela njegova budunost, kao to se i Osman-aga Beirevi s razlogom ljuti na Karla Guia jer dovodi u pitanje jedan od obiaja na kojima se uveliko temelji mo pograninih zapovjednika na svim stranama tromee.

3 4

duru Petru Valieru, upuenu iz Livna, 27. travnja 1685, Alberti jedan od onih koji se u sinjskom porazu asno ponio te zato i bio zarobljen pisao je o pozadini Mandieva ponaanja, o opravdanosti njegove ljutne na mletaku stranu, zakljuujui: Preklinjem stoga pravednost Vase Ekselencije da ne dozvoli bilo kakva odstupanja u pitanju Mandia ve da se kao i do sada nastavi sa donoenjem njegova otkupa i da se po dovrenoj isplati dade sloboda turskom robu, jer e se inae u pograniju izroditi beskrajni neredi i svi e kranski bovi, koji se nalaze u rukama neprijatelja, a tih je mnogo, biti sasjeeni jer presvjetli Paa tako prijeti i to e i uiniti. Desnica, 1991, 199. U miru su (kapetani do konca XVII. stoljea D.R.) podravali srdane veze sa sebi ravnim zapovjednicima s one strane granice i posjeivali jedni druge. Uvijek su drali 'viru krajiku'. Kreevljakovi, 1980, 69. Pismo je inae zanimljivo naslovljeno: Od mene, Osman-aga Beirevia, plemenitom i uzvienom i svake gospodske dike i asti dostojnom gospodinu Karli Guiu vice-kapetanu Ogulinske, lipi poklon i veliko drago pozdravljenje kao junaku na potenoj Krajini. To vrijedi i za kraj pisma: I da si zdravo na toj Krajini. Amen. Vidi Radoslav Lopai. Biha i Bihaka krajina. Zagreb, 1890,242. Citat i u Kreevljakovi, 1980,111-112. Hamdija Kreevljakovi je inae jedan od rjeih povjesniara koji jasno prepoznaju suvremeniki doivljaj jedinstva krajikog prostora, a posebno na tromei. Vidjeti naroito njegovo djelo Kapetanije u Bosni i Hercegovini. Knjiga je prvi put tiskana u Sarajevu 1953. godine, dok drugo izdanje, s pogovorom Avde Sueske, izlazi isto tako u Sarajevu 1980.

Tromea kao Krajina

Beki i Morejski rat (1683-1699. i 1684-1699.) vode se jo uvijek na Krajini, na tromei kao jedinstvenu prostoru imperijalnog sraza i slinog naina ivota. Dok je Krajina tada ve duboko ukorijenjen pojam s habsburke i osmanske strane, na mletakoj strani od poetka 16. stoljea prostorno suenoj na dijelove kopnene obale Jadranskog mora i otoke pojam krajina, tonije, krajine, postaje uobiajeniji tek od Kandijskog rata. ee, ga se koristi od vremena kada se i mletake granice poinju pomicati prema kopnenoj unutranjosti, prema prostorima u kojima je krajiki nain ivota dakako, nadasve ratovanja tada ve duboko ukorijenjen.5 Kasnosrednjovjekovne ugarske, slavonske i hrvatske kapetanije su sve do temeljitih promjena u habsburkoj Hrvatsko-slavonskoj vojnoj krajini u prvoj polovici 18. stoljea, neovisno o svim razlikama, obrazac razvitka vojnokrajikih sustava i na hrvatskoj i na bosanskoj strani u Osmanskom Carstvu. Kreevljakovi istie da kapetanija, osim u Bosni, nema nigdje drugdje u Osmanskom Carstvu. Na granicama prema hrvatskim zemljama Osmanlije ih osnivaju bilo s istim sjeditima, obino odmah nakon osvojenja ili u situacijama kada se nametne takva potreba. Gradika je kapetanija stvorena 1537, Krupska 1565, a Bihaka 1592. godine: Kad su ta osvajanja doprla do obale Save i Une, upoznae se Turci s ustanovom kapetanije, koje su osnovane s hrvatsko-ugarske strane da brane dalje prodiranje Turcima, pa ih i oni poee osnivati a u osvojenim gradovima, gdje su ve postojale, zadravati postavljajui tu svoje kapetane i vojnike.6 Nitko osim Kreevlj ako vica do danas iscrpnije ne usporeuje hrvatske i bosanske, odnosno, habsburke i osmanske kapetanije, a ni on to ne radi sustavno. Iako je mogue prihvatiti njegovo miljenje da su kapetanije u Bosni kopija (...) vojne Krajine u Hrvatskoj, kadje ova bila u zaetku, teko je previdjeti daje njihovo okruenje u hijerarhiji vlasti i moi u Bosni uveliko drugaije nego to je to sluaj s vojnokrajikim kapetanijama u Hrvatskoj i Slavonskoj krajini. S obje strane jezgra vojne moi kapetanija je plaena vojska, pjeadija i konjica, u oba sluaja je vremenom sve vei udio neplaenih vojnika, obino, vlakog, odnosno, morlakog statusa, dalje, s obje je strane vaan prostorni vid kapetanijskog ureenja itd. Velika je razlika u tome to su kapetanijske slube s bosanske strane de facto nasljedne.7 Kreevljakovi je djelomino u pravu kada kae da bosanske kapetanije ne sainjavaju zasebnu teritoriju kao Vojna krajina jer je proces teritorijalnog iz5 6 7 Perii, 1989, 184. Kreevljakovi, 1980, 5, 7. Kreevljakovi, 1980, 11.

dvajanja Vojne krajine i s hrvatsko-slavonske strane vrlo usporen i bit e okonan tek sredinom 18. stoljea.8 Meutim, dok od sredine 18. stoljea kapetanija nestaje u habsburkoj Vojnoj krajini, s osmanske strane, u Bosni, njihov se broj poveava, a iri i prostor s kapetanijskim ustrojstvom, dodue, takoer reformiranim na poseban nain, tako da ih uoi ukidanja u Bosanskom ejaletu 1835. godine, ima trideset i devet.9 Ima i drugih vanih razlika. Najjaa vojnokrajika urbana uporita s habsburke strane su najprije Senj i kasnije Karlovac, oba relativno udaljeni od granice u smislu linije razdvajanja, dok je s osmanske strane gradska, tvravna narav krajikog prostora mnogo uoljivija, a Biha, kao daleko najvanije bosanskokrajiko, posebno kapetanijsko sredite, uvijek je razmjerno blizu granici, vremenom, s promjenama granica, sve blie, s tim da ga Habsburgovci ipak ne uspijevaju osvojiti: Turci su zauzeli Biha ili Bice 19. lipnja 1592. godine i uinili ga odmah sjeditem bihakog sandakata, kadiluka i kapetanije Krajem XVIII i prvih godina XIX stoljea u sastavu ove kapetanije bili su gradovi: Biha, Sokolac, Ripa, Brekovica, Izai, Mutnik, Trac i Jasenica i, kako su svi ovi gradovi bili zauzeti nekako u isto doba kad i Biha, to su sigurno bili u njenom sastavu od prvih godina postanka te kapetanije. U njima su sjedile age bihakog kapetana. Biha, Ripa i Brekovica imali su svoje dizdare. Kako je Biha bio sjedite kapetana i prije 1592, to je Bihaka kapetanija produila svoj ivot pod Turcima. Mjesto Josipa Lamberga, posljednjeg hrvatskog kapetana, postavili su Turci svojega ovjeka i svoj vojnike. Kako je otada Biha glavna bosanska tvrava, tako se smatrao i bihaki kapetan prvakom meu svim kapetanima bosanskog ejaleta. On je sjedio u ajanskom vijeu na prvom mjestu na strani kapetana.10 Dakle, na tromei postoje strukturalne slinosti u vojnokrajikim ureenjima, koje nesumnjivo uveliko ine temelj jedinstva krajikog prostora neovisno o imperijalnim razgranienjima te omoguuju svakovrsnu komunikaciju meu krajikim monicima. Meutim, nisu krajiki monici jedini
8 9 10

Kreevljakovi, 1980, 73. ...u cijelom bosanskom ejaletu bilo je 1829. godine u svemu 39 kapetanija. Kreevljakovi, 1980, 15. Kreevljakovi, 1980, 101. U vrijeme ugovaranja Poarevakog mira 1718. godine, dakle, kada je Osmansko Carstvo u vrlo neravnopravnom poloaju u odluivanju o bosanskim granicama, ne uspijevaju vrlo ustrajni habsburki pokuaji osigurati vlast nad Bihaem. Za Osmanlije je Biha klju Bosanskog ejaleta i ne odustaju od njega, tim ustrajnije to ga i u tom ratu uspijevaju obraniti: Daleko komplikovaniji bili su razgovori oko Bihaa. U ime Austrije pregovarai su traili da im se preda ova znaajna tvrava i grad s okolinom, u zamjenu za dio teritorije Beogradskog paaluka. Osmanske diplomate su energino re agovale. Njihov odgovorje bio da je Biha klju Bosanskog ejaleta, te ako bi ga ustupili, doveli bi u pitanje i cijelu provinciju. Po njima, na to ne bi pristali ni sultan, ni veliki vezir, a pogotovu tadanji bosanski namjesnik Numan-paa uprili, koji ga je u toku ovog rata uspio i obraniti. Pelidija, 1989, 246. Svijest o tome izreena je u bosanskim osmanskim izvorima u mnotvu situacija. Enes Pelidija pie daje (j)o 1700. godine u hronogramu na poiteljskoj tvravi bilo (...) napisano sljedee: 'Klju Bosneje Bih a . Pelidija 1989, 105. Vidjeti i Mehmed Mujezinovi. Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knj. III, Bosanska krajina, zapadna Bosna i Hercegovina. Sarajevo, 1982, 410.

koji odravaju komunikacije preko ove granice svjetova. Njihovi podanici, ratari, u mirnijim vremenima, makar i uz opasnost po ivot, nerijetko obraduju zemlje sjedne i druge strane na tromei, dajui ponekad ak i podavanja dvama gospodarima. Mnogo su ustaljenija i ukorijenjenija kretanja stoara jer su njima granice na tromei najspornije, budui da nerijetko ograniuju mogunosti kretanja tisuljeima koritenim putovima ljetne i zimske ispae u jadranskim i dinarskim krajevima. Neovisno o esto proturjenim mjerama vlasti, oni u tome u konanici uvijek uspijevaju. Cijeli je prostor tromee povezan i mnogobrojnim legalnim i nelegalnim putovima trgovine, koja na tromei nikada nije samo mjesna, a nerijetko je velikog obujma, kada je rije o soli ili stoci. Ako trgovina ne moe biti legalna, krijumarenjem e se postizati slini, ako ne i vei uinci, uz sporazumno sudjelovanje podanika s dvije ili sve tri strane tromee. Tome je najbolje svjedoanstvo stalna i uistinu silna te unosna kontrabanda soli. Uostalom, na tromei je inae teko razlikovati trgovinu od kontrabande. Na kraju, rijetko kada e izostati i putnici s raznih strana svijeta, koji e na svoj nain isto tako uvijek doprinositi integraciji prostora tromee. Dakle, tromeom se kreu ljudi u najrazliitijim smjerovima i to zbog vrlo razliitih potreba. 11 Na kraju, u odravanju jedinstva krajikog prostora tromee najveeg udjela imaju uskoci i hajduci. Iako su na svakoj strani u najboljem sluaju na rubu zakona, dakako, pod uvjetom da mogu biti iskoriteni protiv jedne ili druge dvije strane na tromei obino u ratovima, oni su toliko endemina pojava u tom prostoru daje bez njih nemogue suoiti se s bilo kojim vanijim vidom povijesti tromee. Njima e i u ovom radu biti ukazana posebna panja. 12

11

Sve ove vidove komunikacijske integracije prostora tromee u novije vrijeme uspjeno raspravlja Bernard Stulli istraujui povijest Sinjske krajine. Vidi rasprave Kroz historiju Sinjske krajine i Gospodarsko-drutvene i politike prilike u Cetinskoj krajini sredinom 18. stoljea tiskane u njegovoj zbirci Iz povijesti Dalmacije. Split, 1992, 25-128 i 129-208. Konkretno, u sluaju ispae na sinjskom podruju ve u predosmanskom razdoblju: Za razvoj stoarstva u cijeloj Cetini, pa i u Sinjskoj krajini, ivotno su bili vani: sjedne strane spomenuti panjaki predjeli Dinare, pa i oni preko granica Cetinske upanije; s druge strane, na jugu, radi zimske ispae, i dijelovi susjedne Klike upanije, te vanjska podruja srednjodalmatin skih gradova Splita, Trogira i ibenika. Ova posljednja i zbog nabavke soli, koja je uz ispau i vodu bila glavni preduvjet razvoja stoarstva. Kako se pak sol mogla dobiti samo u tim gradovima, to je stvaralo trajnu i neraskidivu zavisnost stoarskog zalea o primorskim gradovima. Stulli, 1992, 26. Izvrsno izvorno svjedoanstvo o ivotu hajduka na tromei je ivot Stanislava Soivice Ivana Lovria, prvi put tiskan 1776. Vidi hrvatski prijevod, Ivan Lovri. Biljeke o Putu po Dalmaciji opata Alberta Fortisa i ivot Stanislava Soivice. Zagreb, 1948, 183-216.

12

Od Krajine k vojnokrajikim imperijalnim granicama: temeljni problemi ratova 1683-1699. i 1684-1699. na tromei
Meunarodno-pravno reguliranje granica u Karlovakom miru (1699), kao i potpuno razgranienje sljedeih godina, izvedeni u skladu s razvojnim potrebama modernih drava kao i njima primjerenih meudravnih odnosa u Europi, u biti e iskljuiti mogunost postojanja Krajine u singularu. 13 Time e biti osigurana temeljna pretpostavka otvaranju procesa razvitka vojnokrajikih sustava i drutava u Habsburkoj Monarhiji, Mletakoj Republici i Osmanskom Carstvu razliitih usmjerenja, k tome reguliranih prvenstveno odozgo, iz sredita dravne moi. 14 Meutim, postavlja se temeljno pitanje mogu li se ve i u samima Bekom i Morejskom ratu (1683-1699. i 1684-1699.) uoiti promjene koje svjedoe o distinktivnom razvojnom usmjerenju vojnokrajikih ustanova, konstituiranju mnogostrukih interesa odozdo prema gore u krajikom prostoru, u socijalno-hijerarhijskom smislu, koji e uveliko predodreivati poslijeratna zbivanja i promjene. Ovaj je rad utemeljen na pretpostavci da ovaj rat preciznije, ova dva rata u samom prostoru tromee ustaljuje drutvene i dravne interese koji e uveliko biti opreni na sve tri strane potonjim razvojnim (uvjetno modernizacijskim) potrebama svakoga od ova tri imperija suoena s izazovom da se oblikuje kao moderna drava. Svaki je moderni rat prije svega preraspodjela moi, vlasti i bogatstva, a ranonovovjekovne europske drave su iznimno vani primjeri koliko i kako su rat i nastanak modernih europskih drava nerazluivi jedni od drugih. 15
13 Vidi izbor iz temeljne literature: Philippe Braunstein - Robert Delort. Venise. Portrait historique d'une cit. Editions du Seuil. Paris, 1971; Frederic C. Lane. Venice. A Maritime Republic. Baltimore-London, 1973,1987; Jean Delumeau. L'Italie de la Renaissance la fin du XVIIIe sicle. Paris, 1974, 1991; Robert A. Kann. A History of the Habsburg Monarchy 1526-1918. Berkeley - Los Angeles, 1974; Charles Diehl. La Rpublique de Venise. Paris, 1985; Dimitri Kitsikis. L'empire ottoman. Paris, 1985,1994; Jean Brenger. Histoire de l'Empire des Habsbourg 1273-1918. Paris, 1990; Josef Matuz. Osmansko Carstvo. Zagreb, 1992; Christopher Duggan.y4 Concise History of Italy. Cambridge, 1994,1998; Halil Inalcik i Donald Quataert.^4w Economic and Social History of the Ottoman Empire, 1300-1914. Cambridge, 1994, 1996; Charles Ingrao. The Habsburg Monarchy 1618-1815. Cambridge, 1994; Suraiya Faroqhi. Geschichte des Osmanischen Reiches. Mnchen, 2000. ime Perii. Vojna krajina u Dalmaciji. u Vasa ubrilovi (ur.). Vojne krajine u jugoslovenskim zemljama u novom veku do Karlovakog mira 1699. Beograd, 1989, 169-215; Karl Kaser. Slobodan seljak i vojnik. Rana krajika drutva (1545.-1154.). Knjiga 1. Zagreb, 1997; Kreevljakovi, 1980. Stephen Turk Christensen (ur.). Violence and the Absolutist State. Studies in European and Ottoman History. Copenhagen, 1990.

14

15

Jednom utemeljeni, ti e interesi u biti ustrajavati u svojoj opstojnosti najmanje do sredine 18. stoljea, a nerijetko i znatno due, prepoznatljivije u Mletakoj Republici nego u Habsburkoj Monarhiji, a nadasve u Osmanskom Carstvu. 16 Ovaj rad treba odgovoriti na pitanje o tome kakav je to Beki, odnosno, Morejski rat na tromei, s kojim ciljevima se vodi u tom prostoru, tko ga i kako vodi te koji se to interesi prepoznatljivo konstituiraju na tromei. Pitanje daleko prelazi granice rada poput ovoga te e teite istraivanja biti na zbivanjima na mletakoj strani tromee, u Dalmaciji, s povremenim osvrtima na zbivanja na druge dvije strane. U skladu s fokusnom tokom projektne rasprave o stvaranju krajikog drutva poslije Bekog rata, nastojat emo ispitati koliko i kako takvo drutvo nastaje ve u tom ratu u itavu spletu interesnih sprega izmeu mletakih vlasti i stanovnitva s raznih strana tromee, suoene s izazovom mletakog saveznitva i/ili podanitva. Ovako formulirano pitanje ne bi imalo veu istraivaku teinu da strategija mletakog rata u Dalmaciji, na granicama Osmanskog Carstva i Habsburke Monarhije, nije prije svega utemeljena na pretpostavci o mogunosti stratekog saveza s autohtonim stanovnitvom, prije svega s osmanske strane. Ona je toliko potvrena zbivanjima koja su oigledno imala presudan uinak na ponaanje i djelovanje mletakih vlasti na raznim razinama hijerarhija vlasti i moi. Od poetka 16. stoljea, kada nastaje tromea, do kraja 17. stoljea, kada se s Bekim i Morejskim ratom iznova preoblikuje njezin prostor, po prvi put se ratni poduhvati s habsburke i mletake strane sustjeu u sve veoj dubini osmanskog, bosanskohercegovakog teritorija. U to doba u pograninim podrujima Osmanskog Carstva i na habsburkoj i na mletakoj strani protuosmanski pokreti osmanskih podanika, s manje ili vie razgranatim prekograninim vezama, redovito poinju prije operacija habsburke i mletake vojske.
16

Kada je rije o mletakim krajinama u Dalmaciji, jedan vaan izvor iz razdoblja uoi sloma Mletake Republike Prirunik o vojnim krajinama u Dalmaciji iz 1783., sastavljen po nalogu generalnog providura Boldua, ve u uvodu sadrava sljedeu temeljnu ocjenu: O dalmatinskom puku mislilo se da je sposoban samo za rat, pa ga se stoga na temelju takve netone osnove preputalo samom sebi. Neprilagoeno zakonodavstvo, zamrena raspodjela zemljita, pomanjkanje mjera kojima bi se uklonilo uzroke opadanja broja stanovnika, nedostatak uredaba koje bi ljude vjerom uinile civiliziranijima, nikakav poticaj poljoprivredi, ogromni tereti proizali iz oskudice, a nepravino raspodijeljeni, uzroci su unesreenju i osiromaenju naroda. Uredbe za Dalmaciju bivale su samo privremena pomo, koja bi bila djelotvornija da su postojali dobri osnovni zakoni. Drago Roksandi - Olga Dikli. Prirunik o vojnim krajinama u Dalmaciji iz 1783. u Ljetopis SKD Prosvjeta. Vol. 4. Zagreb, 1999, 16.

Budui da se poetkom 1682. godine posvuda ire vijesti o pripremama osmanskog rata na Zapadu, du osmansko-mletake granice u Dalmaciji, odnosno, Bosni silno se pojaava napetost s mnotvom uskokih provala mletakih i habsburkih podanika na bosansku stranu, ali i osmanskih u obrnutom smjeru. Umnoavaju se i hajduki poduhvati preko svih granica, s teitem na napadima u Bosni. U rujnu 1682. godine, morlakim pokoljem Osmanlija u Zemuniku izbija teka kriza u meudravnim odnosima, koja tog trenutka ne odgovara ni mletakim ni osmanskim vlastima: Neprijateljstva su na granici uslijedila ve 1682. Naime, u rujnu te godine su mletaki podanici u Zemuniku pobili preko stotinu Turaka zbog razmirica oko uskrate iznajmljivanja zemalja. (...) To je izazvalo velik diplomatski spor koji je izglaen mitom visokih slubenika Porte. Sljedee godine su Turci, zbog osvete, napali zadarsko kopneno podruje, ubili 1 osoba i zarobili velik broj stoke; uskoci su potom progonili Turke i ubili stotinjak napadaa. (...) Ovaj incident nije odjeknuo kao onaj zemuniki.17 Nemiri, sporovi i sukobi jedva da jenjavaju, a nakon to krajem rujna 1683. stie vijest o slomu osmanske opsade Bea, na mletako-osmanskoj granici nemogue je obuzdati morlaki ustanak: Pokret je zaet u Kotarima. Pod vodstvom Ilije Jankovia brojni su Kotarci s nekoliko senjskih uskoka napali Vranu... Sva su sela nastupala zajedniki, to znai da je provedena dobra organizacija.18 Smirivanju ustanka ne doprinose ni krajnje riskantne mjere poput oficijelne internacije utjecajnih morlakih glavara Zavie i Stojana Jankovia u Veneciji. Naime, Mletaka Republika dugo nastoji ostati izvan rata, ak i poslije osmanskog sloma pod Beom, a kada i odluuje ui u njega 1684. godine, dalmatinsko-bosansko ratite nije njezin prioritet i ona na njemu za itava rata raspolae s razmjerno skromnim snagama.19 S druge strane, protuosmansko ratno raspoloenje meu novim mletakim podanicima, iz vremena Kandijskog rata, kao i brojnim osmanskim podanicima u mletakom susjedstvu, tako je veliko daje za mletake vlasti najvea tekoa u nalaenju naina njegova primjerenog koritenja, u skladu s tekuim ciljevima dravne politike. Habsburke i mletake vojne vlasti, i same zateene posljedicama sloma osmanske vojne sile u opsadi Bea, u najboljem sluaju mogu potai kranske osmanske podanike, rimokatolike i pravoslavne, tj. Hrvate i Srbe, da ustanu protiv osmanske vlasti. U tome su habsburka i mletaka strana vrlo razliitih interesa i mogunosti djelovanja u prostoru tromee. Od sloma senjskih uskoka poetkom 17. stoljea, poduhvati hab17 18 19 Raukar et al, 1987, 364. Raukar et al, 1987, 364. Vidjeti Desnica 1, od str. 230 dalje; Gligor Stanojevi. Dalmacija u doba kandijskog rata. Beograd, 1958 (Beograd, 1962).

sburkih podanika preko osmanske i mletake granice u prostoru tromee krajnje su ograniena dosega i uistinu se ograniuju na mali, pogranini rat. Drugaije je u sluaju Mleana. S Kandijskim ratom (1645-1669.), mletako-osmanska sueljavanja doseu svoj vrhunac, tako da Mleani ulau najvee napore da u tom ratu osiguraju to vie saveznitava osmanskih podanika koji su voljni pod razliitim uvjetima suraivati s Mleanima i prihvatiti njihovu vlast. Kako Mleani nisu naroito izbirljivi u osiguravanju saveznitava, pored sporazuma s brojnim, ali i nerijetko suzdranijim svjetovnim i duhovnim glavarima du istone obale Jadranskog mora, kako u priobalnom podruju, tako i ee u blioj unutranjosti, u mletaku slubu na razliite naine i pod razliitim uvjetima ulaze i brojni izopenici iz zakona, naroito hajduci i uskoci, koje do poetka rata nerijetko gone i same mletake vlasti. Budui da Mleani sami raspolau vrlo ogranienim vojnim snagama u pokrajinama Dalmaciji i Albaniji u vrijeme poetka rata protiv Osmanlija 1684. godine, ne ostaje im nita drugo nego, uz sve predostronosti, pouzdati se u domiljatost i mo uglavnom neeljenih saveznika, na prvom mjestu uskoka i hajduka, odnosno, u umijee i mo morlakih voa da obrane i unaprijede interese Serenissime.20 Takav izbor mletakih saveznitava uveliko olakavaju neposredni ratni ciljevi u zaleu istonojadranskih posjeda, ponajee suenih na dijelove obale i otoke i tek od Kandijskog rata djelomino proirene prema unutranjosti. Ako to i nisu duboki prodori, vani su zbog toga to nadomjetaju gubitke na Kreti i to u Dalmaciji, koja najuinkovije titi dugorone mletake geostrateke interese u gospodarskom i vojnom smislu. U vrijeme kada se Habsburgovci mnogo tee orijentiraju u prostoru tromee od Like i Krbave dalje prema jugoistoku, Mleani, u vojnom smislu nesravnjivo slabiji, u punom su osvajakom poletu. Bilo tko, tko u takvu ratovanju moe biti uspjean, u naelu dobiva mogunost ui u habsburku ili mletaku slubu. Iznova se mnoe uskoci, hajduci, raznorazni prijestupnici, kojima je ideal postati plaenicima u bilo kakvu statusu kao vojske na koje se naroito na poetku rata najvie rauna i s habsburke i s mletake strane. 21
20

Milo Milosevic. Hajduci u Boki Kotorskoj 1648-1718. Titograd, 1988. Ovo je izvrsna zbirka grae o hajdukim udjelima u mletakom ratovanju u Boki i susjednim zemljama, vana i za istraivanje povijesti Dalmacije u to doba. Desniina zbirka zbog svoje koncepcije djelomino omoguuje uvid u ovu problematiku u sjevernoj Dalmaciji. Na iri kontekst takva regrutiranja upozorava Dewald: Through the seventeenth century, military commanders everywhere had to recruit their own companies, and typically they filled these with personal dependants. (U sedamnaestom su stoljeu vojni zapovjednici posvuda sami morali regrut rati vlastite postrojbe, pa su ih obino i popunjavali svojim podanicima.). Jonathan Dewald. The European Nobility 1400-1800. Cambridge University Press. Cambridge, 1996, 141. Na alost, jo uvijek je skoro nemogue pouzdanije govoriti koliki su uistinu ti udjeli u vojnim snagama s bilo koje od zaraenih strana na tromei. Iako djelominih podataka sada ve ima u izobilju, cjelovitiji uvidi su jo uvijek neizvedivi. U sluaju Mletake Republike to nije ni jednostavno istraiti,

21

Moglo bi se rei daje Republika u ranom novom vijeku vrlo prilagodljiva mjesnim prilikama u traenju naina kojima e i u vojnom pogledu osigurati najvee mogue probitke tamo gdje je sa svojom kopnenom vojnom silom razmjerno slabija. Uostalom, u njoj je duboko ukorijenjena tradicija unajmljivanja plaenika, kako na Apeninskom poluotoku, tako i irom Europe i Sredozemlja, ve u srednjem vijeku. U nizu ratnih situacija, sudbina Mletake Republike ovisi upravo o pouzdanosti, umjenosti i sranosti ljudi koje za Republiku vee kupoprodajni ugovor: ...si la guerre tait Vaffaire du Snat, les dlgus vnitiens sur les champs de bataille lesprovveditorigenerali d'armata taient, cot des condottires, des fonctionnaires sans lustre. (...) Dans les guerres terrestres,..., la R publique alignait comme ses rivaux des armes de mercenaires, conduites par des profes sionnels. (...) Quant aux troupes qui combattirent pour Venise, elles taient en partie composs de sujets ou d)}allis'22 Pritom je vrlo teko razlikovati plaenike u izvornom smislu od mnogovrsnih podanika u vojnoj slubi jer su podanitvo i odanost Mletakoj Republici nerijetko izravno ovisni o njezinu umijeu da zadovolji oekivanja, odnosno, potraivanja vojnika koji su u sluaju izostanka primjerene nadoknade uvijek kad uzmognu spremni prijei u slubu neke druge sile. To je nerijetko sluaj i na tromei u doba koje istraujemo. Ipak, bilo bi povijesno netono previati tradicijsku ukorijenjenost slube u mletakoj vojsci u Grka (stradioti), Hrvata (...comme ce baron qui en 1538propose ses services avec 200 cavaliers /kao taj barun koji 1538. predlae svoje usluge s 200 konjanika!) i drugih junih Slavena (Slaveni, Dalmatinci, Morlaci, Bokelji, Crnogorci, Hercegovci), Albanaca (...les meilleurs combattants contre les Uscoques, puisque par profession et pa nature, ils sont ennemies...).23 Takvo ratovanje ne bi bilo mogue bez kiobrana koji osiguravaju mona mornarica, raspoloiv novac, neupitno veliko diplomatsko umijee itd.: Elle doit Vorganisation mme du commerce qui la nourrit, l'anciennet de sespo
imajui na umu nain njezina ratovanja na kopnu, regrutiranja vojnih efektiva, njihove vrlo razliite statuse, isplate itd. 22

...ako se rat vodilo odlukom Senata, venecijanski delegati na bojitima les provveditori generali d'armata bil su, uz condottiresfunkcionari bez sjaja (...) U ratovima na kopnu, Republika je dodatno uvela armiju plaenika koju su vodili profesionalci. (...) to se tie trupa koje su se borile za Veneciju, dijelom su bile sastavljene od podani ili saveznika. Braunstein-Delort, 1971, 114. Takoer, vidjeti kod Dewalda: Finally, there were administrative positions. Embarked on its breathtaking growth, the early modern state needed large numbers ofcivil servan and magistrates, and many of these positions brought honor as well as income. (Napokon, to su bili administrativno-upravni poloaji. Nevjerojatni rast rane moderne drave stvorio je potrebu za velikim brojem dravnih slubenika i sudaca, a mnogi od tih poloaja donosili su uz ast i dobar prihod.). Dewald, 1996, 143. ...najbolji borci protiv uskoka, jer su po profesiji i po naravi neprijatelji. Braunstein-Delort, 1971, 114. Za mletaku vojnu povijest ranoga novog vijeka jo uvijek nedostaje, koliko sam u mogunosti ustanoviti, temeljno djelo, u skladu sa standardima svjetske historiografije poput monografije Sir John R. Halea. John R. Hale. L'organizzazione militare di Venezia nel'500. Roma, 1990.

23

sitions... stratgiques, la qualit d'un personnel dirigeant troit, une tradition de diplo matie fonde sur la nouvelle, Vchange et le secret.24 Meutim, u takvu voenju vojnih poslova iznimno je velik udio mletakog konstitucionalizma, koji omoguuje viestruka i prilagodljiva uvrivanja mletakog poloaja na Sredozemlju, a posebno na istonoj obali Jadranskog mora. 25 Nain ratovanja koji ve kasni Srednji vijek na Jugoistoku Europe upoznaje pod akindijskim ili martolokim imenom, kojemu su glavni cilj rastjerivanje i ubijanje, odnosno, zasunjivanje stanovnitva te unitavanje materijalne kulture i ekonomskih resursa, opstaje na tromei puna dva stoljea ponajvie kao mali rat.26 U Bekom, odnosno, Morejskom ratu odnosi na tromei stubokom se mijenjaju upravo uincima takva naina ratovanja kao vida osmiljene strate24 Duguje samoj organizaciji trgovine koja je hrani, starini svojih strategijskih uporita..., a vrsnoi strogaga upravnog osoblja, tradiciji diplomacije utemeljenoj na sposobnosti prikupljanja i razmjeni obavijesti te uvanju tajni. Braunstein-Delort, 1971, 115, 118.

25

De l'affirmation solennelle des droits acquis et de la juridiction sur l'Adriatique dcoule un systme habile de souve inet sur la cte et l'arrier-pays slaves:gouvernements direct, par occupation effective ou ddition provoque, suzer net de typefodal, alliances militaires.., trait de buona vicinia. (Iz sveane potvrde prava ijurisdikcije nadJadra nom proizlazi spretan sustav suvereniteta nad obalom i slavenskim zemljama u unutranjosti: izravna uprava, efektivna okupacija ili iznuena odanost, podlonost feudalnog tipa, vojni savezi..., ophoenje buona vicinia.). Hale, 1990, 93. Pravni strunjaci ranoga novog vijeka posebno sljedbenici tradicije rimskog prava i njegovih aproprijacija u pravnoj batini Svetoga Rimskog Carstva, a kasnije i mnogovrsni sljedbenici teorija prirodnog prava nerijetko kritiziraju sinkretiku narav mletakog konstitucionalizma, odnos spram obiajnog prava itd. U novije vrijeme, u historiografiji o Mletakoj Republici iznova raste interes za ta pitanja. Vrlo pouzdanu interpretaciju problematike daje Gaetano Cozzi (Npr. Stato Societ e Giustizia nella Republica Veneta (Sec. XV-XVIII). Roma, 1980.). U navedenoj knjizi Cozzi iscrpnije navodi jednog engleskog kritiara iz 17. stoljea (Sir Arthur Duck. De usu et authoritateJuris Civilis Romanorum in Dominiis Principum Christianorum. London, 1653.), koji kae na str. 142 svog djela, prema Cozzijevu navodu: Veneti vero ex omnibus aliis Italiaepopulis minime Romanas leges admiserunt egli scriveva et ut libertatem suam primaevam contra Imperatorum Romanorum vim et potestatem conservarunt, ita et legibus semper suis usi sunt; cum hoc summum in omnibusgentibus libertatis sit testimonium, legibus et moribus suis uti. Ovaj je navod piscu povod za sljedei komentar: Sir Arthur non ignorava che celebri giuristi avevano criticato il sistema die Venetiani, in quanto fondato sull'arbitrium, e che era stato attribuito a superbia il loro rifiuto di ottemper alle leggi imperiali. Non era d'accordo: e riteneva anzi che a Venezia sifosse realizzata una soddisfacente integra ne tra il diritto proprio, die Veneziani, e il diritto romano, o comune, o imperiale, come sipreferiva chiamarlo. Coz zi, 1980, 17-18. Vidjeti jedan od najnovijih radova u kojima se povezuje pravnu i vojnu problematiku s iscrpnim bibliografskim obavijestima o recentnoj literature: Egidio Ivetic. Funzione strategica e strutture difensive delPIstria veneta nel sei settecento. uArchivio Veneto. Serie VVol CLIV. 2000,77-102. Protivno uvrijeenim miljenjima, martolozi su uvrteni i u vojnokrajike snage s habsburke strane, naroito u ranijim razdobljima vojnokrajike povijesti. O tome ima vie podataka i kod Lopaia. Radoslav Lopai. Spomenici Hrvatske krajine. Knj. I.III. Zagreb, 1884, 1885. i 1889. O tome pie i Hamdija Kreevljakovi: Meutim martolozi su uskakali i preko granice i stupali u kransku slubu. Tamo su ih vjebali i opremali u borbi protiv turskih martoloza. Vojne austrijske vlasti nastojale su da martoloze bolje plaaju od ostalih vojnika. Kreevljakovi, 1980,27. Meutim, mentalitet martolokog ratovanja duboko proima krajinike na sve tri strane tromee. Beki rat e to najzornije posvjedoiti, s tim to se to svjedoenje nee ograniiti samo na prostor tromee.

26

gije s habsburke i mletake strane. Iako ga i osmanska strana iznova nastoji primjenjivati, uinci su mnogo ogranieniji jer su i Osmanlije inae u obrani ili povlaenju. 27 Dok su u malom krajikom ratu na tromei oteti najee pojedinci ili manje skupine, u Bekom, odnosno, Morejskom, ratni su cilj itave podlonike zajednice nekog prostora, prije svega kranske (katolike i pravoslavne, hrvatske i srpske). Mase islamskog stanovnitva su ili unitene ili zasunjene. Meu zasunjenima ima nerijetko i dosta krana ee pravoslavnih nego katolika, obino onih koji se ne daju nagovoriti na seobu pod habsburku ili mletaku vlast. Kada je rije o srednjem vijeku, razmjerno dobro su poznati ciklusi uspona i padova u kretanju broja robova i trgovini robljem u Mletakoj Republici. 28 Mleanima je ono unosan izvor prihoda ve u najranijim razdobljima povijesti njihove Republike. Najmanje dvosmislen odnos Crkve u tome ima nezanemariv poticaj: Neither slaves nor serfs everformed a substantial part of the Venetian population, but in the ninth century slaves ranked almost with salt and fish as a

27

U talijanskoj historiografiji o povijesti Mletake Republike, kao i onoj na drugim svjetskim jezicima, vrlo malo se moe proitati o vojnoj slubi mletakih podanika i plaenika iz Jugoistone Europe i s Levanta. Kada je rije o Morejskom ratu u sintezama povijesti Mletake Republike, ratovanje u Dalmaciji je u interpretacijama od 18. stoljea do danas redovito u sjeni levantskih bojinica, a ako o njemu i ima rijei, morlake dimenzije ili nema ili je potpuno marginalizirana. Vidjeti, na primjer: Abate Laugier. Storia delta Repubblica di Venezia. Dalla sua Fondazione fino al prsente, XII. Venezia, 1769; Le comte de Daru. Histoire de Venise. Bruxelles, 1838; Lane, 1987,198; Diehl, 1985; Gaetano Cozzi Michael Knapton Giovanni Scarabello. La Repubblica di Venezia nelVeta moderna. Dal 1517 alla fine dlia Reppublica. UTET. 1992; Claudio Donati. Repubblica di Venezia. 3: Stato da mar, 1700-1797. Milano, 1996. Prepoznatljiva je iznimka Giuseppe Praga, koji u svojoj History ofDalmatia (engleskom prijevodu talijanskog izvornika, Pisa, 1993) izrie ocjene koje su neobiajene za glavne tokove talijanske historiografije o Mletakoj Republici: For the first time in the history ofTurco-Venetian relations the breaking off of diplomatic relations, the exchange of ambassadors, and the declaration of u>ar took place according ternational law. But as early as 1682 incidents that were so serious as to be incompatible with a normal state of peace had already taken place in Dalmatia. In September Hassan bey, a brother of the sanjack bey of Lica, had expelled from Zemonico afew Venetian Morlachs who had rental agreements. The infuriated Morlachs attacked Hassan a his clan and tore them to pieces. An atmosphere of muted hostility developed between the two sides, and when in September, 1683, the news of great Christian victory under the walls of Vienna spread, the Morlachs and cernid rose up irrepressibly. (Po prvi put u povijesti tursko-mletakih odnosa, prekidanje diplomatskih odnosa, razmjena ambasadora i objava rata dogaali su se prema meunarodnim zakonima. Ali, ve 1682. u Dalmaciji su se zbili ozbiljni incidenti, nespojivi s normalnim stanjem mira. Hasan-beg, brat likog sandak-bega, protjerao je u rujnu iz Zemunika nekoliko mletakih Morlaka koji su imali ugovore o najmu. Pobjenjeli Morlaci napali su Hasana i njegovu druinu te ih poubijali. Izmeu dvije sukobljene strane stvorila se atmosfera priguenog neprijateljstva, kad se u rujnu 1683. proirila vijest o velikoj pobjedi krana pod zidinama Bea, Morlaci i ernide digli su pobunu koja se vie nije dala uguiti.). Praga, 1993,192. Meutim i u Praginu sluaju su jedine osobe s imenom i prezimenom u povijesti Morejskog rata Talijani. Morlaci postoje samo kao masa, kolektivna imenica. Neven Budak. Servi ranog srednjeg vijeka u Hrvatskoj i Dalmaciji. u Starohrvatska prosvjeta. Br. 14. 1985; Neven Budak. Oslobaanje serva i ancila i naputanje upotrebe njihove radne snage na istonom Jadranu. u Historijski zbornik. Br. 38. Zagreb, 1985,115-130; Lujo Margeti. Iz ranije hrvatske povijesti. Odabrane studije. Split, 1997 (Vidi: O dalmatinskim servima (osobito agrarnim), 385-436).

28

mainstay of Venetian commerce. Christianity had not abolished slavery, and Church leaders approved the enslavement of pagans and infidels. They did so on the ground the enslavement of their bodies might lead to the salvation of their souls.29 Mnogo nepouzdanije su spoznaje o mletakom ropstvu u ranom novom vijeku, u doba za koje, inae, ima mnogo vie izvornih potvrda. Kako je sva mletaka povijest u biti povijest opstojnosti na granicama vjera, kultura i civilizacija, neovisno o tome koliko je ropstvo vano u mletakoj zbilji u bilo kom pogledu, nikada nee nedostajati mogunosti za vrijednosno opravdanje ropstva, odnosno, trgovine ljudima: Among the infidels were counted not only the Moslems but those Christians were considered heretics. During some centuries, the Orthodoxy of the Greeks was considered heresy by Catholics, who adhered to Rome a did the Venetians.30 Ratova ima u izobilju. Ako ih ve ne vode Mleani sami, robljem ih opskrbljuju drugi koji u doba mletakog mira ratuju. A skoro svi ratovi u mletakom okruju imaju vjerske konotacije i u ranom novom vijeku. Jedina su iznimka ratovi u njezinu izravnom talijanskom okruenju: Wars against pagans, Moslems, and heretics helped supply the slave markets; indeed, wars an slave raids seemed in some cases indistinguishable. But citizens of the Italian cities did n enslave each other; captives were held for ransom or freed by the terms of a treaty.31

Za razumijevanje zbivanja na istonoj obali Jadranskog mora u ranom novom vijeku uvijek valja imati na umu da u to doba iznova rastu mletake potrebe za robovima, a naroito u 17. stoljeu, tonije reeno, nakon bitke kod Lepanta i to u prvom redu u mornarici: Increasingly, the crews on Venetian galleys were of mixed nationality. The thirty to forty soldier guards needed on each ga were largely Albanian refugees. Dalmatians and Greeks were numerous among the sailors of all ranks and among the free oarsmen. Convict oarsmen could not be had in suff cient numberfrom Venetian prisons and were obtained from neighboring states, even a far away as Bavaria. As the Cretan war dragged on, Venice's oarsmen came to resembl more and more the galley slaves whom their opponents and allies obtained from raids o from the the slave markets in Leghorn and various Moslem ports. Ever since Lepanto, captured Turks had been used. Gradually, more and more reliance was placed on recru
29

Ni robovi ni kmetovi nikada nisu inili znaajan dio mletakog stanovnitva, ali su u devetom stoljeu, uz sol i ribu, robovi bili najunosniji posao mletake trgovine. Kranstvo nije ukinulo ropstvo, a crkvene vlasti su odobravale po robljavanje pogana i 'nevjernikaTo su inili pod izlikom da e porobljavanje njihovih tijela dovesti do spasenja njihovih dua. Lane, 1987, 7. Medu 'nevjernike' ubrajali su se ne samo muslimani nego i oni krani koje se smatralo heriticima. Kroz nekoliko stoljea katolici, privreni Rimu kao i Mleani, grko pravosljavlje smatrali su herezom. Lane, 1987, 7.

30 31

Ratovi protiv pogana, muslimana i heretika omoguavali su opskrbu trita robljem; uistinu, ponekad nije bilo razlike izmeu ratova i lova na robove. Ali stanovnici talijanskih gradova nisu porobljavali jedni druge; zarobljenici su bili zadravani zbog otkupnine ili oslobaani pod uvjetima sklopljenih primirja. Lane, 1987, 75.

ing in the Aegean Islands by methods which may include slave raids, purchase in slave markets, impressment, and the paying of bonuses.32 Sto ini rat i ratovanje drugaijima na tromei od rata i ratovanja u Jugozapadnoj Europi, od Italije do Engleske u ranom novom vijeku? Kada se ita recentniju literaturu iz ratne povijesti, usredotoujui se na rat kao na in unitavanja ljudskih bia i dobara, teko je uoavati razlike. Meutim, ako rat i ratovanje vrednujemo u obzorju povijesti oblikovanja modernih drava, razlike su vie nego uoljive. U Jugozapadnoj Europi rat i ratovanje su initelji oblikovanja modernih drava i drutava, dok je na tromei initelj razaranja pretpostavki takvu razvoju. Na jednoj su strani rat i ratovanje nerazluivi od oblikovanja modernog civilt, dok su na drugoj initelj perpetuiranja europske marginaliziranosti i barbariziranosti. Odreenije, na razini primjera, dok u 17. stoljeu ratovanje na Apeninskom poluotoku iznimno ukljuuje masovne transfere stanovnitva, u Srednj ois tonoj i Jugoistonoj Europi to je prije pravilo nego izuzetak. Povijest ranonovovjekovnih imperijalnih batina u prostoru na razmeu dananjih Srednjoistone i Jugoistone Europe te Sredozemljaje povijest granica u promjenama i stanovnitva u pokretu. Mnogi e se tome usprotiviti i rei daje takvu pristupu mogue suprotstaviti sasvim oprean, dokazujui koji sve dijelovi Habsburke Monarhije, Mletake Republike i Osmanskog Carstva u tom prostoru od poetka 16. do kraja 18. stoljea ne mijenjaju svoj imperijalni status. To nije upitno. Prostrane i postojane jezgre imperijalne moi nisu sporne. Ipak, jedva da su u bilo kojem spomenutom sluaju ita manje prostrana ona podruja koja u razliitim trajanjima u ranom novom vijeku mijenjaju svoj status. Kada je rije o stanovnitvu, njegova je prostorna pokretljivost u istom razdoblju upravo u takvim perifernim, pograninim podrujima mnogo vea. Naime, promjene granica nerazluive su od promjena u naseljenosti ne samo spornoga pograninog podruja, ve i brojnih podruja u dubini imperijalnog teritorija. K tome, posljedice promjena granica u bilo kom sluaju na razliite su naine nerazluive od drutveno-povijesnih promjena unutar
32

Posade mletakih galija su sue ee i ee bile sastavljene od razliitih nacionalnosti. Vojnici uvari, njih 30koliko ihje bilo potrebno na svakoj galiji, bili su uglavnom albanske izbjeglice. Medu slobodnim veslaima i morna rima svih poloaja bilo je mnogo Dalmatinca i Grka. Iz mletakih zatvora nije se mogao osigurati dovoljan broj veslaa osuenika, pa su stoga bili dovoeni iz okolnih drava, ak iz Bavarske. Za vrijeme dugog trajanja Kretsko rata slobodni mletaki veslai su sve vie nalikovali robovima na galijama. Ove su njihovi protivnici i saveznici dovodili iz pohoda na robove ili nabavljali na tritima robljem u Livornu i raznim muslimanskim lukama. Od bitke kod Lepanta koristli su i zarobljene Turke. Postupno se sve vie i vie poelo oslanjati na regrutiranje veslaa na Egejskim otocima, pritom koristei metode poput lova na robove, kupovanja na tritima robljem, prisilnog uzimanja u mornaricu i otkupljivanja. Lane, 1987, 415.

imperijalne realnosti u duem vremenskom trajanju. Nerijetko imperijalna mo nije sposobna asimilirati posljedice takvih promjena na bilo koji drugi nain osim ulaskom u novi imperijalni rat za nove promjene granica, za novu preraspodjelu stanovnitva itd. Mogue bi bilo praviti i brojne druge usporedbe. Historijska kartografija rata i ratovanja u ranonovovjekovnoj Europi otkrila bi da ima prostora u kojima su rat i ratovanje endemine pojave, u kojima se usredotouju konflikti koji utjeu na civilizacijske promjene daleko od granica prostora-poprita ratnih sukoba, zadravajui same te prostore navrlo niskim civilizacijskim razinama po suvremenim europskim kriterijima. To je sluaj i tromee. Geostrateka vanost tromee za svaku od imperijalnih sila inije trajno vanom za svaku od njih (osmanski odnos prema Bihau, mletaki prema Zadru, a habsburki prema Senju, u simbolikom smislu!), ali i trajno ogranienom u samim mogunostima civilizacijskog uspona. Otuda je teko rei to je u bilo kojoj imperijalnoj tradiciji samoga tog doba realno, a to virtualno granica (border), a to granino podruje, krajina (frontier). Kada je rije o Habsburkoj Monarhiji, Mletakoj Republici i Osmanskom Carstvu 1500-1800. godine, svaka je ta imperijalna sila drugaije konstituirana, drugaije se povijesno mijenja, k tome, ima drugaiji odnos prema granicama i krajinama te drutvenim zajednicama u tim prostorima. To je vjerojatno najjasnije u sluaju Habsburke Monarhije. Uostalom, sam je taj pojam u uestalijoj uporabi tek u 20. stoljeu, nakon njezina nestanka. Za njezina postojanja u ranome novom vijeku on nikada primjereno ne izraava njezin dinastiki i dravnopravni identitet. To nije sluaj ni s bilo kojim drugim pojmom, kao to su Monarchia Austriaca, Imperium Austriacum itd. Habsburka Monarhija kao personalna unija, kao apsolutistika monarhija, kao Austrijsko Carstvo itd, kako god bila odreivana, uvijek je u nekoj svojoj konstitutivnoj tradiciji upitna, a to redovito znai daje upitno i poimanje njezinih realnih i virtualnih granica, a time i pograninih drutava. Naime, granice iz beke ili donjoaustrijske perspektive nisu isto to su i granice iz hrvatske ili galicijske perspektive. Ono to iz habsburke dvorske perspektive, kada je rije o granicama, legitimno moe biti predmetom diplomatskih ili vojnih aranmana, iz hrvatske perspektive, s bilo kog stajalita, moe biti pitanje opstanka. Za razliku od Habsburke Monarhije, razlivene velikim dijelom europskog kontinenta, a time i vrlo fluidnog shvaanja granica, Mletaka je Republika u itavu svom rasponu od sjevernotalijanske Terraferma do rasutih levantskih posjeda svojevrsna drava-granica. U stvari, najpostojaniji je mletaki posjed more, veim dijelom Jadransko i manjim dijelom Sredozemno. Iako ga Mleani na razliite naine mnogostruko dijele s drugima, oni su sve

do poetka 18. stoljea na brojnim stranama Jadranskog i Sredozemnog mora neupitni hegemoni. Time su ve zbog same naravi plovidbe u ranom novom vijeku prije svega upueni kontrolirati obale koje omoguuju odravanje pomorske moi, odnosno, stvarati takve odnose sa silama koje nadziru njima vane obale da njihova, tj. mletaka pomorska hegemonija, ne moe biti osporena. Tako su i u prostoru tromee mletaki interesi u silnom nesrazmjeru kada je sjedne strane rije o trgovakima, koji su, metaforiki reeno, bez granica i geostratekima, koji pretpostavljaju to slabije Habsburgovce i Osmanlije na Jadranskom moru i u naelu to manje zajednikih habsburko-osmanskih interesa. Kombinirajui trgovaku, pomorsku i financijsku mo, u mnotvu promjena u tri ranonovovjekovna stoljea, Mletaka Republika je na drugaiji nain zainteresiranija za svoje granice na tromei nego Habsburka Monarhija i pogotovo Osmansko Carstvo. Od svoga ukorijenjenja u istonosredozemnom prostoru, s integracijom velikog dijela bizantske ostavtine, sredinom 15. stoljea, te sa svojom trikontinentalnom ekspanzijom u Jugoistonoj i Srednjoistonoj Europi, Levantu i sjevernoj Africi u veem dijelu 16. stoljea, Osmansko je Carstvo, utemeljeno u naelu trajnoga svetog rata (gaza), kao cjelina pogranino carstvo. Iako e krajem 17. i poetkom 18. stoljea upravo u Jugoistonoj Europi takav njegov status poslije silnih poraza i prostornih uzmaka postati dvojben i za same Osmanlije, pograninost Osmanskog Carstva u prostoru tromee e time biti samo jo naglaenija. Otuda i postavljeno pitanje How to Construct a Border Society?, s naznaenim prostornim i vremenskim ogranienjem, ukljuuje najmanje dvije pretpostavke: prvo, da se poslije Karlovakog mira 1699. godine na razliite naine mijenja drutveno-povijesna zbilja pograninih prostora svake od tri imperijalne sile te drugo, daje ta promjena neshvatljiva ukoliko se previa intencionalnost postupaka imperijalnih vlasti u vlastitom pograninom prostoru. Meutim, otkako poetkom 16. stoljea nastaje prostor tromee, njegova je drutveno-povijesna zbilja u stalnoj promjeni, a svaka od tri imperijalne sile na razliite naine oblikuje svoje interese na tromei, odnosno, drutveno-povijesna zbilja tromee oblikuje distinktivne imperijalne interese. U tom bi smislu vjerojatno primjerenije bilo pitati to se na tromei mijenja na drutveno-povijesno nov nain krajem 17. i u prvoj polovici 18. stoljea. Tako postavljena pitanja iziskuju i mnogo raslojeniji odgovor jer ukljuuju promjene i u makrohistorijskom i u mikrohistorijskom smislu, tj. i u imperijalnim obzorjima i, s mnotvom posredovanja, unutar obzorja same tromee. Za sve tri imperijalne sile rat 1683-1699, odnosno, 1684-1699, nije sluajan. Moda je to manje nego bilo koji drugi unutar tog trokuta od poetka 16. stoljea. Prvo, Habsburgovci i Osmanlije jedva da uspijevaju okonati rat

(1663-1664), koji e na obje strane, s mnotvom unutranjih potresa, biti doivljen kao primirje. Drugo, Kandijski rat (1645-1669) izaziva toliko dalekosenih promjena u mletako-osmanskim odnosima da se i u tom sluaju s obje strane uveliko dri neizbjenim nastavak rata. Na sve tri strane rat je pitanje unutranje ravnotee vlasti i moi. Dodue, s razliitim usmjerenjima. Habsburgovci, sa svim svojim vladarskim naslovima, u biti su u rascjepu izmeu svojih carskih ambicija u Svetom Rimskom Carstvu i izazova utemeljenja svoje dravne apsolutistike moi, to mogu pokuati uiniti iskljuivo u svojim nasljednim zemljama, ekim zemljama imajui na umu promjene s Tridesetogodinjim ratom te u brojnim zemljama krune sv. Stjepana, gdje svoju vlast utemeljuju u stvari neogranieno nakon sloma ugarskih i hrvatskih magnata 1670-ih godina. Mleani, gubei na Levantu, sve vie dobivaju u prostorima bliim svojoj jezgri, ali ipak bez mogunosti da se konstituiraju kao moderna drava. Posljednji mletako-osmanski rat 1714-1718. godine tome je jasan dokaz. Nikada Mleani nisu toliko utjecajni u prostoru tromee kao tada, ali i nikada kao tada nisu jasni domaaji njihove moi. Nakon 1718. kao da se Mletaka Republika okree samoj sebi moglo bi se rei post factum - u dugoj agoniji. Osmanlije, od poetka 16. stoljea konstituirane kao trikontinentalna sredozemna drava, do ovog doba iscrpljuju ekspanzivni potencijal svoje religijski utemeljene dravnosti. Cijelo je 18. stoljee osmanske povijesti u znaku habsburkih (i, da se ne previdi ruskih) izazova. Ratovi 1716-1718,1736-1739. te 1789-1791. godine otkrivaju svu anakronost njihova imperijalnog nadmetanja bez izgleda za bilo iju trajnu premo, nadmetanja koje takoer artikulira prostor tromee kao relativnu geostrategijsku konstantu. Dakle, tromea postaje egzaktno prepoznatljiva ba zato to sve tri imperijalne sile na razliite naine gube svoj ekspanzionistiki potencijal, to se u sva tri sluaja smanjuje prostor izmeu realno i virtualno definiranih imperijalnih granica. Dalje, tromea je mentalno u stanju stalne, dugotrajne ratne opasnosti. Teko da bi uinci samog rata bili takvi kakvi jesu da ratne frustracije nisu toliko produena djelovanja. Nedoumice na tromei pojaava i uinak nedoumica u sreditima dravne moi. Nijedna od imperijalnih sila novu tromeu ne smatra trajnijim rjeenjem, a nijedna nema snage za izlazak iz njezinih ambiguiteta. Nijedna od njih svoju politiku na tromei ne doivljava kao prilog njezinoj stabilizaciji, ve prije svega kao ishodite daljnjih imperijalnih prodora, a da za to nalazi, u vremenskoj perspektivi, sve manje moi. Sve do poetka 19. stoljea bosanski dio tog prostora ee se javlja na geografskim kartama kao Trkisch Kroatien, la Croatie turcque itd. To znai da se i u dravno-ideologijskom smislu pogranino podruje doivljava prije svega kao prostor koji iskljuuje mogunost imperijalnog uz-

maka i pretpostavlja prostor imperijalnog pomaka. U praktinom je smislu tromea, u zbilji, prostor bezbroja sitnih i, ini se, nerjeivih svakodnevnih sporova, to ve samo po sebi namee potrebu redefiniranja njezina statusa unutar alternativno zamiljena dravnog ustroja. Na kraju ovog poglavlja valja pokuati saeti njegovu temeljnu problematiku, to saima i problematiku ovog lanka. Tema konferencije u Grazu, takva kakva je bila zadana, polazi od pretpostavki, prvo, da imperijalne sile na tromei najkasnije poslije 1699. godine imaju osmiljene ciljeve svoje politike, sve do razine njihove praktine razrade te, drugo, daje temeljno istraivako pitanje u kakvu su meuodnosu imperijalni planovi i njihove praktine primjene. Pritom valja imati na umu sljedee, hipotetiki iskazano u povijesnoj perspektivi osamnaestog stoljea: Prvo, vojnokrajiki sustavi Mletake Republike, Habsburke Monarhije i Osmanskog Carstva, svaki s primjerenim drutvenim ureenjem, u vrijeme Karlovakog mira povijesno su ve duboko ukorijenjeni. U samom prostoru tromee njihova je ukorijeajenost skoro dvostoljetne tradicije. Rat je veliko iskuenje za svaki od tih vojnokrajikih drutava i sustava, tako da se ve za rata u njima zbivaju promjene, a jo brojnije se nameu kao problemi koji ostaju za rjeavanje nakon okonanja rata. Promjene u prvoj polovici osamnaestog stoljea, koje ukljuuju i dva nova osmansko-habsburka rata, kao ijedan osmansko-mletaki, relativiziraju vanost povijesnog iskustva 1683/ /1684-1699. u objanjenju i razumijevanju polustoljetnih promjena na tromei, tj. u prostoru sueljavanja tri vojnokrajika sustava i drutva, ali ga ne iskljuuju. Tromea je povijesno prvi put meunarodno-pravno regulirana upravo 1699/1700. godine i, unato ispravci u vrijeme Poarevakog mira (1718), ostaje nepromijenjena do pada Mletake Republike 1797. godine. Dakle, njezino obzorje se u biti ne mijenja. Drugo, historiografske spoznaje omoguuju pretpostavku da zbivanja u prvoj polovici osamnaestog stoljea ne ukljuuju demografske i socioekonomske promjene na tromei koje bi bilo mogue usporeivati s onima iz vremena rata 1683/1684-1699. godine. Dakle, rasprava o naslovnoj temi svakako ukljuuje potrebu propitivanja zbivanja u prostoru tromee u ratu 1683/1684-1699. godine sa svih onih stajalita koja su vana za raspravu o njoj u prvoj polovici Osamnaestog stoljea. Dakako, s punim uvaavanjem vojnokrajikih trajanja i promjena na sve tri strane najmanje u perspektivi 16. i 17. stoljea! Drugo, za razliku od relativnog ustaljivanja razgranienja u prostoru tromee, granice izmeu Osmanskog Carstva i Habsburke Monarhije te Osmanskog Carstva i Mletake Republike, kao i granice svake od tih sila s drugim zemljama ponekad e se osjetno mijenjati u prvoj polovici osamnaestog stoljea. Sredinom osamnaestog stoljea povijesne zbilje i odnosi moi ove tri

sile bit e znatno drugaiji nego na poetku stoljea. Time e i prostor tromee sa svake od tri strane biti u drutveno-povijesnom i kulturno-povijesnom smislu u drugaijem statusu unutar vlastite cjeline, kao to e i tromea kao cjelina biti znatno drugaija. Time se otvara pitanje o razliitosti promjena u prostoru tromee u vrijeme rata 1683/1684-1699. kao povijesnoj zbilji koju valja imati na umu pri istraivanju zbivanja tokom sljedeih pola stoljea u istom prostoru. Jednostavnije reeno, promjene u prostoru tromee imaju razliite povijesne posljedice za svaku od imperijalnih sila. Tree, za svaku ljudsku zajednicu moderne Europe rat je uvijek u razliitim razmjerima i preraspodjela ljudskih potencijala, materijalno-civilizacijskih bogatstava te vlasti i moi. Preraspodjela se zbiva u samom ratu, a njezini dubinski uinci suvremenicima se redovito oituju poslije rata. U toj je preraspodjeli manje vano pitanje pobjednika u vojno-politikom i meunarodno-pravnom smislu, a mnogo je vanije sve ono drugo to se u odreenoj ljudskoj zajednici zbiva sa stajalita dominantnih civilizacijskih i kulturnih vrijednosti. Budui da se u prostoru tromee u civilizacijskom i kulturnom smislu i sustjeu i proimaju i iskljuuju povijesno razliite zbilje, jedno je od najteih istraivakih pitanja kako objasniti i razumjeti suvremene percepcije tih preraspodjela i pomaka, kao i njihovu vanost za imperijalne planove i prakse na tromei u samom ratu i nakon njega. Polazim od pretpostavke da se odluujue promjene u tom pogledu zbivaju u samom ratu.

Kavaljer Stojan Jankovi: srce jae od uma

Budui da bih navedenu problematiku htio izloiti to je vie na razini iskustava svakodnevnog ivota, s historijsko-antropologijskim teitem, u sreditu lanka bit e jedan od morlakih voa u mletakoj slubi Stojan Jankovi (?1687), kao i zbivanja u kojima na razliite naine sudjeluje. Naime, temeljni je problem historiografskih i srodnih radova na morlake teme posvemanja depersonalizacija ljudi, svoenje Morlaka na masu, odnosno u suprotnom, heroizacija, koja je samo jedan vid depersonalizacije u istraivakom smislu. Izbor Stojana Jankovia, kao jednoga od nesumnjivo utjecajnih morlakih voa u to doba, ve meu suvremenicima ovjekovjeenog narodnim pjesmama, ipak je prvenstveno uvjetovan injenicom da je o njemu i sauvana i znatnim dijelom objavljena arhivska graa, koja jo uvijek nije primjereno znanstveno iskoritena. Istraivanjem tema njegova ivota, kao i njegovih ponaanja i djelovanja, nastojat u doprinijeti i inter-

pretaciji socioekonomskih i sociokulturnih promjena u prostoru tromee odozdo.33 Jedan od najranijih poznatih dokumenata o mladom Stojanu Jankoviu potjee iz pera dalmatinskog generalnog providura Leonarda Foscola, koji mu terminacijom od 1. veljae 1650. dodjeljuje mjesenu plau od 4 dukata, kao figlio di harambassa Gianco Mitrouich, nominate Stoian, in eta ' tenera esistente.34 Iako se to deava za Kandijskog rata, u jednoj od onih neizvjesnijih ratnih godina, kada Mleani trebaju dodatno ojaati svoju vojnu silu, izgleda daje takva plaa odobrena mladom Stojanu prije svega zato to je on sin tada ve meu Morlacima u mletakoj slubi teko zamjenljivom Janku Mitroviu (u nekim kasnijim izvorima, nakon bitke kod Zadvarja 1652. capo principale di Morlacchi).35 Mleani, u to doba, takvo neto rade samo kada imaju puno pokrie. Izgleda da to uvjerenje nije promijenjeno u Stojanovu sluaju jer e razmjerno brzo, 1. kolovoza 1653, uslijediti poveanje plae na 6 dukata mjeseno koje e mu odobriti generalni providur Lorenzo Dolfin, iznova kao Jankovu sinu. U providurovu obrazloenju se ovaj put iskazuje i oekivanje da e se ulaganje u Stojana isplatiti jer se u njega uoavaju brojne oeve vrline. 36 Doista, mladi Stojan, neto kasnije ve kao posedarski harambaa, ne ustee se pred pogibeljnim poduhvatima, pa u takvom jednom sluaju, u pohodu na cetinski Obrovac, pada u osmansko ropstvo, vjerojatno poetkom travnja 1666. godine. 37 Kako uspijeva pobjei iz ropstva u Carigradu, Stojan Jankovi ve tada postaje miljenik narodne pjesme, a Ropstvo Jankovia Stojana jedna je od popularnijih meu njima, i to ne samo na tromei. 38
33 Najsadrajnija i jo uvijek istraivaki slabo iskoritena grada o Stojanu Jankoviu objavljena je u ve citirana dva sveska Istorije kotarskih uskoka Boka Desnice. Otuda se ovaj rad u izvornom smislu temelji prije svega na ovoj zbirci grae, kao i na razmjerno brojnoj literaturi, koja je navedena u stroem izboru na kraju knjige. Izdvajam: Kota Milutinovic. Od Stojana Jankovia do Vladana Desnice. u Vjetrom vijani. Spomenica Srpskog kulturnog drutva Prosvjeta. Zagreb, 1971, 221-246. Desnica 1, 54. Novi providur Girolamo Foscarini daruje Janku Mitroviu jednoga Turina, kojega je ovaj zarobio u bici kod Zadvarja i predao na galije, potvruje njegove zasluge u ratovanju u Lici i Krbavi, zatim kod Duvna i Grahova, i naziva ga glavnim poglavicom Morlaka. Desnica 1, 59-60; Milutinovic, 1971, 221. Desnica 1, 67. Desnica 1, 123-127.

34 35

36 37 38

Prema Milutinoviu, Pavao (Paolo) Andreis u svojoj Storia dlia citt di Tra o tom kae: Mletaka krajina oplakivala je gubitak od skoro 400 svojih ljudi, a Miljkovi i Jankovi budu zarobljeni i kao linosti od potovanja, odvedeni u Stambul i zadrani na sultanovom dvoru; ali, na kraju krajeva, po bojoj volji, oni pobjegoe i vratie se pod okrilje Republike, koja ih je nagradila, aJankovia jo i napose obdarila i odlikovala titulom vi teza sv. Marka. Milutinovic, 1971, 222. Za vrijeme zatoenja Stojana Jankovia u Carigradu Morlaci su izabrali za njegovog zamjenika (s titulom Vice Harambassa) Pavla Unevia, koji e vriti njegovu dunost dok s spomenuti Stojan ne dokopa slobode, kao to se to vidi iz akta dalmatinskog generalnog providura Cornara, datira nog u Zadru 6. maja 1666. Milutinovic, 1971, 222.

Sve to svjedoi da teret poraza kod Obrovca ne pada na Stojana Jankovia. Daje tome bilo tako, ne bi mu bilo dodijeljeno vitetvo sv. Marka, a ne bi mu bio odreen ni zamjenik pod tako izriitim ogranienjem. Slijedei sauvane dokumente moe se zakljuiti da njegov status u mletakoj slubi dalje jaa jer on sam, u skladu s duhom vremena, 15. sijenja 1670, dakle, nakon okonanja Kandijskog rata, iscrpno navodei obiteljske i svoje ratne zasluge, trai od mletakog duda postavljenje za kapetana konjanike ete i javno priznanje. 39 Njegovoj je molbi razmjerno brzo udovoljeno senatskom odlukom od 13. oujka 1670, u kojoj se za njega kae siafatto kavalier nel collegio nostro da sua serenita 'et dattagli in dono una colana d'oro con medaglia di San Marco per valore de duc cento bona valuta,...40 Poslijeratna konjunktura Stojana Jankovia nastavlja se i dalje jer 10. kolovoza 1670. dobiva kue i posjed Jusuf-age Tunia u Grkom Islamu koji iznosi 400 gonjala zemlje di terreni arativi, vignati, prativi et inculti nelli confini presenti41 On, dakle, dobiva dobru zemlju, ali na samoj novoj granici s Osmanskim Carstvom, to svjedoi o oekivanju mletakih vlasti daje i brani s najveom moguom umjenou i odlunou. Njegove sposobnosti u slubi na samoj granici potvrene su jo jednom odlukom generalnog providura Antonija Barbara od 22. sijenja 1671, kojom je postavljen za zapovjednika vrlo vane ostrovike tvrave, jednoga od novosteenih kljunih mletakih uporita prema Osmanlijama. 42 Meutim, njegova uloga nije ograniena na vojnokrajiku slubu jer je iz izvora oigledno daje vrlo pouzdan i u voenju kolonizacijskih poslova, suzbijanju hajduije, smirivanju sporova izmeu starosjedilaca i novih naseljenika, itd. Generalni providur Pietro Civran na kraju svoje slube u Dalmaciji (1675), podnosei opiran izvjetaj, posebno istie daje uz podrku kavalier Gianco (kako e Stojan Jankovi sve ee biti imenovan u mletakim slubenim spisima) i Smoljana Smoljania m'e riuscito tranquillare e divertire molte altre fastidiose emergenze del confine.43 U to se vrijeme, 16. kolovoza 1676. godine, Stojan Jankovi i eni Antonijom Reci (ili: Rezzi), Zadrankom,
39 40 Desnica 1, 141-142.

Desnica 1,143. Za svoje ratne podvige Stojan Jankovije 13. marta 1610. dobio pismeno priznanje od tadanjega mletakog duda D. Contarinija, koje u izvodu glasi: 'Porodica Mitrovi, ostavivi domovinu i tursku zemlju, ivei pod starom vjerom, poto je nagovorila mnoge porodice da se presele pod zastavu Naega Gospodstva, uestv je u mnogim pogibeljnim pothvatima, ak idui u susret opasnostima gdje je trebalo rtvovati svoj ivot... (...) Spomen Stojan Mitrovi za uspjeno izvreni zadatak bio je od naega Senata imenovan vitezom a od nas darovan mu je zla lanac s medaljom sv. Marka u vrijednosti od 100 dukata dobre valute...' Milutinovic, 1971, 222-223. ...oranica, vinograda, livada i neobradivih povrina na ovdanjim granicama. Desnica 1, 144-145. Prema Desnici, gonjal je povrinska mjera od 2593 m 2 , tj. neto vie od 'dana' oranja. Desnica 1, 155. ...uspio ublaiti i pozabaviti se s mnogim drugim uestalim pograninim problemima. Desnica 1, 182.

41 42 43

Grkinjom grkokatolike vjeroispovijesti.44 Meutim, tada se poinju pojavljivati i tragovi tubi protiv njega zbog protupravnih otuivanja. 45 Ti sporovi ipak ne ugroavaju njegov status i presti, to se najbolje vidi po tome to mletaki dud Aluise Contarini izdaje dukal 22. rujna 1678. godine, kojim nareuje dalmatinskom providuru Pietru Valieru da Stojana i jednog njegova sina upie s punom plaom u jednu od konjanikih jedinica na slubi u Dalmaciji. 46 Sljedee e godine njegov sin Konstantin biti postavljen za kapetana ete od 50 pjeaka koje e izabrati Stojan. 47 Pietro Valier, izvjeujui o svome generalnom providurstvu u Dalmaciji 1680. godine, u ocjeni morlakih glavara, koja u cjelini nije laskava, izdvaja Stojana Jankovia s ocjenama vrijednim potovanja, ali i naglaskom da mu je srce jae od uma. 4 8 Njegov se uspon nastavlja sljedee godine, 1681, kada mletaki dud Contarini svojim dukalom od 26. srpnja imenuje Stojana Jankovia za morlakog vou s mjesenom plaom od 25 dukata. Jankovi popunjava mjesto umrlog kneza Juraja Posedarskog. S ubrzanim pogoranjem prilika na mletako-osmanskoj granici u Dalmaciji 1682. godine, od njega se oekuje da u pograninom podruju hvata mletake podanike koji, udrueni s hajducima, uskau na osmansku stranu. Od njega i Frane Posedarskog se isto tako trai da obilaze granicu i izvjeuju o zbivanjima. U isto to vrijeme vlasti ga zaduuju da prikuplja desetinu koju mletaki podanici duguju za zemlju koju obrauju na osmanskoj strani. Naime, zbog pokolja u Zemuniku i zbivanja koja slijede, mletake vlasti ovlauju Stojana Jankovia da skupljenu desetinu mletakih podanika preda osmanskim vlasnicima zemalja koje ovi obrauju. 49 Krajem 1682. godine, u vrijeme kada posebna komisija osmanskih vlasti ispituje zbivanja u Zemuniku, Jankovi je taj koji u Gornjim Kotarima treba osigurati to potpuniji nadzor nad kretanjem i ponaanjem mletakih podanika. U sljedeim mjesecima mnoe se brojna slina ovlatenja i nerijetko pogibeljni zadaci jer je mletako-osmanska granica u Dalmaciji u otvorenom ustanku na nizu strana. 50 Jedna od osoba koja ima vrlo velikog udjela u voenju neobjavljenog rata protiv Osmanlija je Stojanov brat Ilija Jankovi. Zbog toga je ve 1680,
44 45 46 47 48

49 50

Desnica 1, 187-188. Desnica 1, 186-187, 189. Desnica 1, 207. Desnica 1,211. Gianco ha piu concetto e valore; la mente pero 'non si proporziona con il cuore; ad ogni modo il suo nome e 'formidahile ai Turchi ed il piu 'accetto ai cristiani, massime del vecchio rito. (fanka prati dobar glas i potuje ga se. Njeg vo je srce, meutim, jae od uma. Kakogod bilo, ime mu je slavno u Turaka a u krana jo slavnije, napose u onih starog obreda.). Desnica 1, 215. Desnica 1, 236-239, 241. Desnica 1, 244-245, 249-251, itd.

presudom providura Pietra Valiera, osuen na smrt, to ovoga ne prijei da nastavi vojevati. Kako izgleda mletake vlasti ne umiju razlikovati Stojana i Iliju, jer generalni providur Lorenzo Dona odluuje 17. rujna 1683. uputiti u internaciju u Veneciju i Stojana i brata mu Zaviu! 51 U izvjeu Senatu od 12. listopada 1683, Dona opravdava svoju odluku o internaciji Stojana i Zavie Ilijinim prijestupima, ne birajui rijei kada se izjanjava o njemu (bandito Elia). U isto to vrijeme, kada je slom osmanske sile pod Beom oigledan, Osmanlije se masovno povlae iz naselja i utvrenja na bosansko-dalmatinskoj granici u kojima se ne osjeaju sigurnima, a njihovi morlaki podanici masovno trae odobrenje za prelazak u mletako podanitvo. 52 Ilija Mitrovi jedan je od onih koji imaju najveeg udjela u slamanju osmanske vlasti u raznim dijelovima sjeverne Dalmacije. U njoj ustanak obuhvaa veliku veinu itelja u listopadu i studenom 1683. godine. Frano Posedarski, u nastojanju da sprijei pridruivanje kotarskih Morlaka ustanicima, u Kotarima nalazi samo prazne kue jer su svi s njima. 53 Morlaci, uvjereni da se Osmanlije nikada vie nee vratiti, preputaju se silnoj pljaki. To mletake vlasti dovodi do oajanja jer je izvjesno da e biti nemogue opljakano prikupiti i vratiti oteenima na osmanskoj strani. Meu Osmanlijama na tromei, bijesnima zbog svega to se zbiva nakon sloma beke opsade, a naroito zbog ponaanja njihovih morlakih podanika, ima i miljenja da e mletake i osmanske vlasti zajedniki morati pobiti sve Morlake. 54 Za mletake je vlasti situacija sve neodrivija jer im nestrpljivi Morlaci prijete da e se obratiti habsburkim vlastima, a Senjani ionako ne prestaju podbunjivati i osmanske i mletake Morlake i ukljuivati ih u svoje poduhvate. 55 Slom mletake politike izbjegavanja sukoba s Osmanlijama u Dalmaciji je potpun. Vlasti su prisiljene traiti naina kako pregovarati s Ilijom Jankoviem i njegovim drugovima. U takvim prilikama povratak Stojana Jankovia u Dalmaciju postaje nuan te Senat odluuje osloboditi brau, reinstalirati ka51 52 53 54 55

Desnica 1, 253-254; Milutinovic, 1971, 224. Desnica 1, 257-258. Desnica 1, 255-256, 258-265, 268-269. Desnica 1, 274-275. Desnica 1,272-273,277-278. Providur iz Zadra javlja Senatu (8. XI1683) da 'mletaka konjica nije u stanju da sprijei pokret Morlaka koji su se sloili te sva sela istupaju zajednikiPokret postaje sve masovniji i iri se dalje prema Splitu i Makarskoj. Morlaci otvoreno izjavljuju da nee vie dati Turcima u Kotare ni kad bi znali da e svi izginuti. Providur alje Morlacima pukovnika Ivana Radoa, koji se sastaje sa Bajom Pivljaninom i drugovima, i preko njih poziva k sebi Iliju Jankovia iJovana Baljaka da ih privoli da odustanu od daljih neprijateljstava protiv Turaka, ali ovi nisu htjeli da dou u Zadar, na providurov poziv, ... Milutinovic, 1971, 222, 224-225.

valjera Stojana Mitrovia i za poetak, nadoknaditi mu plau za vrijeme provedeno u internaciji. 56 U to doba Osmanlija nema u sjevernoj Dalmaciji sve do Obrovca, Knina i Drnia. Odmah nakon povratka u Dalmaciju, istog dana, Stojan Jankovi nastoji utjecati na smirivanje protuosmanskog pokreta. Iako u prvom pokuaju ne uspijeva sprijeiti jedan takav pokret protiv egarskih Morlaka, osmanskih podanika, koji vode Jovan Baljak i njegov brat Ilija Mitrovi, uspijeva nagovoriti svoje Kotarane da vrate dio plijena koji dobivaju poslije pljake Zegara. Nastojei uvjeriti svoje da ne sudjeluju u protuosmanskim poduhvatima, dobiva odgovor da e se oni boriti protiv Osmanlija u podanitvu drugog vladara, tj. Habsburgovaca, ako Dud to nee. 57 Doista, prelasci velikog broja od nekoliko tisua osmanskih Morlaka iz okolice Bihaa na habsburku stranu silno zabrinjavaju mletake vlasti jer im je ve utvren cilj osigurati odanost bosanskih Morlaka Mletakoj Republici. 58 Konano, 15. prosinca 1683. godine, generalni providur Lorenzo Dona alje Stojana Jankovia u Kotare sa zadatkom da skupi glavare i osigura suzdravanje kotarskih Morlaka od bilo kakva nasilja spram Osmanlija i njihovih podanika, kranskih Morlaka. 59 Izvravajui nareenje, Jankovi obnavlja svoje veze s likim Morlacima, koji od njega oekuju da im u tome bude od pomoi. 60 U sijenju 1684. godine, Stojan dobiva zadatak pacificirati svog brata Iliju, nakon to se ovaj domogao naputenog Obrovca, traei od mletakih vlasti da mu osiguraju plau, ako ne ele da Obrovac preda habsburkim vlastima! Stojan u tome uspijeva con nonpoca dijjicolta.61 Manje uspjeha ima u uvjeravanju morlakih ustanika da ne treba istjerivati i pljakati susjedne Osmanlije. 62 Meutim, njegova odanost Mletakoj Republici uistinu prolazi veliku kunju u svakom pogledu i kako su mletake vlasti miljenja daje tu kunju asno izdrao, dud Giustiniani 8. veljae 1684. godine povisuje njegovu mjesenu plau na etrdeset dukata. 63 Republika je suoena s neposrednom mogunou ulaska u rat s Osmanskim Carstvom. Stojan Jankovi dobiva jo jednu obavezu povlaenje kotarskog iteljstva, zajedno sa stokom, u sigurnije predjele i pripremu Gornjih Kotara
56 Desnica 1,284-285. ...izgleda da je StojanJankovi bio u zatoenju od 17. IX,... pa do 20. XI1683, kada mletaki senat alje Jankovia sa tri njegova druga iz Venecije u Zadar, sa direktivom dalmatinskom providuru da upotrebi za smirivanje ustanika; Milutinovic, 1971, 225. Desnica 1, 291-292, 294-295. Desnica 1, 297-299. Desnica 1, 300. Desnica 1, 303-304. ... ne s malo muke ... Desnica 1, 317-318. Desnica 1, 319-320. Desnica 1, 322.

57 58 59 60 61 62 63

za obranu od mogueg napada. 64 U to doba Stojan Jankovi, Smoljan Smiljani, knez Frano Posedarski i Simun Bortulai, kao morlaki glavari Sjeverne Dalmacije, dobivaju ovlasti odluivati i o vojnim i o civilnim poslovima. Knez Ivan Rado, iskusni kandijski ratnik, u to doba dobiva mjesto sopraintedente nad svim Morlacima u Dalmaciji. 65 Dakle, Jankovi je na samom vrhu mletake morlake hijerarhije. Dojueranji zatoenik postaje jedan od glavnih jamaca mletake politike u Dalmaciji.

Mletaka Dalmacija, Turska Dalmacija, Hercegovina ili.. Percepcije tromee i ratni ciljevi u Morejskom ratu
Rijetko kada tromea izaziva toliko intelektualne pozornosti kao u vrijeme Bekog i Morejskog rata, te i u razdobljima neposredno uoi i neposredno poslije njega. Europska javnost, a prije svega ona izravno dotaknuta zbivanjima u tom prostoru, opredjeljuje se prije svega vizualno, identificirajui se s kartografskim predstavama tromee u njezinim irim okruenjima. U kulturnim sreditima Europe kartografija je u punom poletu. 66 Dakako, kartografske predstave su vrlo slojevitih izvorita i u konanici svjedoe i o kulturnom i o politikom iskustvu sredine u kojoj nastaju ili koja ih naruuje. A to ukljuuje i njezine aspiracije, iluzije itd, kao i njezin interesni realizam. Kada to imamo na umu, posebnu vanost imaju svi oni izvori koji potjeu iz samog prostora tromee, u bilo kojim njegovim odrednicama, a to su prije nego karte anrovski razliiti spisi, nastali razliitim povodima i upueni na vrlo razliite primatelje, ponajee izvan granica samog tog prostora. Dok dravnopravne perspektive tog doba kartografski iznova otkrivaju Tursku Hrvatsku ili Tursku Dalmaciju, koje se usporedbom razliitih karata nerijetko uveliko poklapaju jedna s drugom, upozorio bih na jedan slabije koriten franjevaki spis, podrijetlom iz franjevake provincije Bosne Argentine, koji sugerira tradicijski donekle drugaiju prostornu percepciju tromee. O. fra Mijo Radni (custode e commissario visitatore di Bossina Argentina) u svome pismu splitskom nadbiskupu iz Makarske od 20. svibnja 1684. godine pie o hercegovakoj dravi (dello stato d'Herzegovina). Po njemu, Hercegovina na
64 65 66 Desnica 1, 328. Desnica 1, 336-337, 346. Vidi Mirela Slukan. Kartografski izvori za povijest Triplex Confiniuma Cartographie Sources for the History of the Triplex Confinium Kartographische Quellen zur Geschichte des Triplex Confinium. Zagreb, 1999.

ilirskom jeziku (in lingua illirica) znai veliko vojvodstvo (il gran ducate). Sv. Sava je svetac zatitnik njezinih hercega, inae ljudi iste narodnosti (della propria natione). Radni kae da se Hercegovina protee du Jadranskog mora, oigledno ponajvie u kopnenoj unutranjosti u duini od 300 milja i u irini od 150 milja. U tako shvaenoj Hercegovini nalaze se Graac, Obrovac, Vrana, Sidraga, Ostrovica, Skradin, Drni, Knin, Vrlika, Sinj, Glamo, Livno, Prozor, Rama (Ranza?), Konjic, Mostar, Blagaj, Poitelj, Gabela, Ljubuki, Vrgorac, Imotski, Zadvarje, Stolac, Novi, Nevesinje, i Gacko! Koliko u tome ima Radnieve povijesne imaginacije, a koliko steenoga eruditskog iskustva o hercegovakom zlatnom dobu? Koliko je u tome interesa franjevake provincije Bosne Argentine, koja bi sjedne strane htjela osmansko podanitvo zamijeniti mletakim, ali i sauvati franjevake steevine pod osmanskom vlau, ukljuujui i jurisdikciju nad raseljenim vjernicima? Koliko je promjena svijesti o granicama Hercegovine posljedica seoba, tj. uvjerenja da zemlju ine ljudi jer se stanovnitvo uistinu i giba, metaforiki reeno, izmeu Gacka i Graaca te izmeu jadranske obale i Rame? U svakom sluaju, taje Hercegovina iznimna zemlja (Il stato e ricco e dotato di tutte legratie naturali.), dakle, vrijedna mletake pozornosti i napora nuna da bi dola pod vlast Republike. 67 Fascinacija Hercegovinom, s druge strane, vidljiva je i iz rujanskih rasprava 1684. godine u Zadru o najpoeljnijem smjeru glavnog napada mletake vojske. Dok bi kotarski morlaki glavari htjeli ii na Knin i Liku, mletaki vojni zapovjednici pretpostavljaju prodor prema Sinju i Livnu, oigledno s dalekosenim ambicijama glede Bosne, odnosno, Hercegovine.68 Kotarski morlaki glavari, s bogatim ivotnim i ratnikim iskustvom s tromee, oigledno polaze od pretpostavke daje mletaku vlast nuno najprije osigurati u prostoru gdje se ona uvruje u odnosu i spram Osmanlija i spram Habsburgovaca. Za razliku od uveliko imaginarne Hercegovine (itaj: Bosne), oni su suoeni s izazovom iskustvene, zbiljske tromee. Svaku kartu ili tajni spis s podacima o tom kraju oni e uvijek moi osporiti jer je njihovo iskustvo ivljeno, nerijetko na granici ivotne pogibelji.

67

Copia di lettera scritta dal padre Fra Michiel Radnich custode e commissario visitatore di Bossina Argentina a mo signor arcivescovo di Spalato. Breve descritione dello stato d'Herzegovina. (Prijepis pisma oca fra Mihaela Radn gvardijana i povjerenika vizitatora Bosne Srebrne monsinjoru, splitskom nadbiskupu. Kratak opis drave Hercegovine.). Macarsca 20 maggio 1684. Desnica 2, 9-10. Mocenigo Senatu, Zadar, 16.9.1684. Desnica 2, 42-44.

68

Mletaki ratni ciljevi na tromei: najprije spaljena zemlja preko vlastite granice
itajui mletake izvore 17. i mnogo ee 18. stoljea, a naroito djela putopisaca, narodopisaca i prirodoznanstvenika, nerijetko se moe stei dojam da je Dalmacija u Veneciji terra incognita. Ipak, potreban je oprez u itanju takvih tekstova kao izvora. est intelektualni egocentrizam pisaca ne bi se smjelo precijeniti. Iako se Mletaka Republika konano ukorjenjuje na istonoj obali Jadranskog mora tek poetkom 15. stoljea (dakako, sa stajalita njezina povijesnog iskustva koncem 17. stoljea), njezini su korijeni u tom prostoru mnogo dublji i seu do vremena nastajanja same Republike. 69 Kretanje ljudi svih stalea, s razliitim potrebama, sjedne obale na drugu, kao i dalje u unutranjost, uvijek je znatno i nikada ne prestaje. Nemogue je tvrditi da se Dalmaciju ne pozna u Veneciji u bilo kojem razdoblju mletake povijesti. K tome, u njezinoj su slubi uvijek i mnogobrojni podanici, ljudi porijeklom s istone jadranske obale, tako da ni Republika u svom sreditu nikada nije bez pouzdanije orijentacije u prekomorskom, jadranskom prostoru, bez poznavanja ljudi u njemu. Drugo je pitanje to se kada i kako vidi, vrednuje itd, kada je rije o mletakim odnosima prema Dalmaciji. U sedamnaestom stoljeu, s prodorima u Kandijskom ratu, uveliko se mijenjaju mletake predodbe o Dalmaciji. Ona iznova dobiva svoju kopnenu dubinu, neupitnu ve od humanizma, pa i ranije. Osamnaesto je stoljee u tom smislu sigurno drugaije od ranijih, ali nije izvan obzorja duboko utemeljenih kulturnih tradicija mletakog S tato da Mar. S ulaskom u rat 1684. godine Mletaka Republika dvoji o svojim dugoronim ciljevima na istonoj obali Jadranskog mora. U ranom novom vijeku to se vie povlai sa svojih pomorskih posjeda u Sredozemlju, tim se vie iri njezina Terraferma na Apeninskom poluotoku. Morejski rat je suoava s mogunou irenja Terraferma na Balkanskom poluotoku i dubinskog zatvaranja njezina jadranskog akvatorija. Geografske karte mletake provenijencije s prikazima mletake i turske Dalmacije iz tog doba istovremeno su i neki od najvanijih svjedoanstava mletakih dravnih programa. Meutim, to bi dugoronije bila politika konfrontacije i s Osmanskim Carstvom i s Habsburkom Monarhijom, politika stvaranja Jadranskog Imperija. (Nitko to u to doba ne nasluuje tako dobro kao Dubrovani, inae duboko nepovjerljivi prema svemu to Mleani poduzimaju u jadranskom prostoru.) injenica je da Mletaka Republika ulazi u rat Svete lige protiv
69 Vidjeti sintezu hrvatskog povijesnog iskustva u Tomislav Raukar. Hrvatsko srednjovjekovlje: prostor, ljudi, id'eje. Zagreb, 4997. Vrela i Literatura na str. 535-590.

Osmanskog Carstva, a da s Habsburgovcima preciznije ne usuglaava ratne ciljeve u krajevima gdje se izravno isprepleu mletaki interesi s habsburkima. Kako takvih isprepletanja ima posvuda u irem istonojadranskom zaleu, dalekosene su posljedice u nainu voenja rata s obje strane. 70 Nigdje ona nisu toliko uoljiva kao u Lici i Krbavi, u prostorima neposrednog zalea Zadra, sredita mletake Dalmacije. Iako je meunarodno oslabljena Republika u trajnoj nedoumici glede svojih konkretnih ratnih ciljeva u tim krajevima, nema nikakve dvojbe da su u Senatu sigurni da u njima treba imati to vie utjecaja i uporita. Kako su Lika i Krbava, s druge strane, kljuni krajevi u osiguranju to ireg izlaska Habsburgovaca na Jadransko more, ove dvije pokrajine postaju poprita vojnih poduhvata sjedne i druge strane. Budui da ti poduhvati nisu vojno usuglaeni, kako Habsburgovci tako i Mleani nastoje to vie oslabiti osmansku obranu tamo gdje je to jednima ili drugima najvie u interesu, ali istovremeno i to vie ograniiti izglede saveznike strane da se u Lici i Krbavi trajno ukorijene. 71

Rat na tromei: rat za ljude i stoku

Time se i jednoj i drugoj saveznikoj strani namee kao najvaniji neposredni ratni cilj to je mogue vie opustoiti Liku i Krbavu, primjenjujui na tromei nebrojeno puta iskuanu izvorno osmansku akindijsku i martoloku taktiku spaljene zemlje. Istovremeni je cilj prevoenje to je mogue brojnijeg stanovnitva inae ponajvie morlakog na svoju stranu, dakako, sa svim pokretnim imanjem, napose mnogobrojnom sitnom i krupnom stokom. 72
70 Literatura je brojna, iako monografije, utemeljene u iscrpnim arhivskim istraivanjima poput knjige Gligora Stanojevia o Dalmaciji u doba Kandijskog rata jo uvijek nedostaju. Druga njegova knjiga Srbija u vreme bekog rata 1683-1699 vrlo je korisno svjedoanstvo o tome dokle su sve prostorno sezali habsburko-mletaki sporovi, kada je o ratnim ciljevima i interesima rije. Jo uvijek nema nijedne studije koja bi komparativno mikrohistorijski interpretirala mletako i habsburko ratovanje u Lici i Krbavi u Bekom, odnosno, Morejskom ratu. Prije mletakog ulaska u rat, vrlo je vaan utjecaj Senjana, kao najiskusnijih krajinika na tromei, u poticanju ustanaka mletakih Morlaka u sjevernoj Dalmaciji protiv osmanske vlasti, ali i usmjerenih na slabljenje upliva Mletake Republike u itavu irem prostoru tromee. O tome o Desniinoj zbirci ima obilje podataka, ali su u tom smislu jo uvijek primjereno potpuno neiskoriteni vojnokrajiki fondovi u Zagrebu, Grazu, Beu itd. U razmjerno brojnoj historiografskoj literaturi daleko su najuoljiviji radovi koji zbivanjima u ove dvije pokrajine pristupaju bilo s habsburkog, bilo s mletakog stajalita, u biti previajui nerazluivost zbivanja na tromei i u to doba! Budui da jo uvijek nedostaje bilo kakvo monografijski utemeljenije istraivanje o ranonovovjekovnim Vlasima/Morlacima u hrvatskom, bosanskom i srpskom prostoru, migracijski jako povezanom u granicama Osmanskog Carstva i prelijevanjima u susjedne zemlje pod habsburkom i mletakom

71

72

Kada je rije o stratekom osiguranju podvelebitskog Primorja, gdje se izravno sustjeu interesi sve tri imperijalne sile, nije rije samo o vojnim interesima, radi kontrole pristupa unutranjosti tromee, ve i sasvim prozainoj, uinkovitoj zatiti pakih solana i trgovakih putova vanih za prodaju pake soli, kao i za trgovinu drugim robama. Da bi se u tome uspjelo, potreban je posjed Karlobaga, za koji se otimlju Mleani i Habsburgovci. S mletake strane, interesi su potpuno jasni. Prema Valierovu pismu Senatu od 9. studenog 1685. godine, Karlobag il luocogi contenziose con vostra serenit posto a dirimpetto di Pago e che apre la strada alla Licca, ne tempi antichi pratticata dalle mercantie, ch s'introducevano con molto proffitto nelVisole del Quarner; nella Bossina e nel Ung ria.73 Da bi uvrstili svoj utjecaj u tom kraju, mletake vlasti nastoje neke od likih Morlaka stalno naseliti u Karlobagu, to oigledno ne nailazi na vei odziv jer je Karlobag tada i teko opustoen. Takvim ratovanjem najuinkovitije se smanjuje osmansku vojnu mo, ali i sprjeava da druga, saveznika strana ima bilo kakvih mogunosti vojno se uvrivati u Lici i Krbavi. S druge strane, u neposrednom, vojnotaktikom smislu, bez utjecaja u Lici i Krbavi, Mletaka Republika je mnogo izloenija moguim napadima iz Bosne, i to cijelom duinom zajednike granice, sve do Mletake Albanije. Time silno raste vanost nadzora Obrovca i rijeke Zrmanje. 74 Takvo ratovanje teko da uspjeno moe voditi bilo kakva vojska s Apeninskog poluotoka. Meutim, kako ve od Kandijskog rata Mletaka Republika ima vrsto isprepletene odnose s morlakim zajednicama unutar vlastitih granica, ali i preko njih, u Osmanskom Carstvu, a posebno s njihovim glavarima, na poetku rata mletaki su izgledi u Lici i Krbavi vei nego habsburki. 75 Izgledi bi bili i vei da ustrajno mletako nastojanje 1682. i 1683. godine da se po svaku cijenu sprijei pogoranje odnosa s Osmanskim Carstvom ne otuuje od Republike brojne Morlake s osmanskog dijela tromee, tim vie
vlau, istraiva je i danas pod jakim dojmom rasutih izvornih obavijesti o tome koliko mnogo stoke i razmjerno malobrojne vlake/morlake zajednice mogu imati u razdoblju 1650-1750. O tome i u Desniinoj i u Lopaievoj zbirci ima obilje obavijesti, kao i u brojnim drugim suvremenim izvorima. to su sve ovi stoari, redovito s bogatim iskustvom karavanske trgovine i ratovanja, bili sposobni uiniti, svjedoi i Difnikov zapis iz Kandijskog rata 1647. godine: Nakon to su ga (Obrovac nap. D.R.) Posedarskijeviji ljudi zatim poharali i zapalili, poveao se strah u okolnim mjestima, /pa je stoga! osam stotina Vlaha iz enovice s obiteljima, zajedno s trideset tisua grla stoke, koje su bili sklonili na otok Pag (podvukao D.R.), dobrovoljno priznalo odanost generalu. Franjo Difnik. Povijest Kandijskog rata u Dalmaciji. Split, 1986, 127-128. 73 ...podruje je od neprijeporne vanosti za Mletaku Republiku, mjesto nasuprot Pagu koje otvara put ka Lici, kojom je jo od davnine kolala trgovaka roba koja se vrlo uspjeno prodaje na Kvarnerskim otocima, u Bosni i u Ugarskoj. Desnica 2, 116. Mocenigo Senatu, 15.3.1685. Desnica 2,63-64. U suvremenim izvorima, rijeku Zrmanju se nerijetko takoer naziva Obrovazzo. O mletakom iskustvu Kandijskog rata, vidi iscrpan suvremeni izvor u hrvatskom prijevodu u Difnik, 1986.

74 75

to senjski uskoci ne ale i najveeg napora da bi itava tromea planula u protuosmanskom ustanku, dakako, pod njihovim vodstvom. Meutim, primorski krajinici s habsburke strane, a posebno Senjani, koji stoljee i pol are i pale po Lici i Krbavi, u tako su loim odnosima s velikom veinom likog i krbavskog stanovnitva, kako bonjako-muslimanskog, tako i srpsko-vlakog. 76 Mletake vlasti, koje u svojoj slubi inae imaju niz istaknutih morlakih glavara, s mnogobrojnim vezama u Lici, Krbavi, Bosni i Hercegovini, kada je rije o ove dvije najzapadnije pokrajine, nakon 1684. nesumnjivo imaju mnogo vee uspjehe u ovako usmjerenu voenju rata. Dakako, Mletaka Republika niti moe, a ni nee ulaziti u otriju konfrontaciju s Habsburkom Monarhijom zbog razlika u interesima u Lici i Krbavi. Nije u pitanju samo neprimjerenost takve konfrontacije na poetku rata s papinskim pokroviteljstvom, ve i njezina neizvjesnost u vremenskoj perspektivi. Otuda im je dodatno mnogo probitanije, prvo, osigurati to vee transfere ljudi i stoke s podruja na kojima se sueljavaju s Habsburgovcima na svoje posjede u Dalmaciji, kao i drugo, trajnije onemoguavanje Mleanima neprihvatljivog naina koritenja tih zemalja (npr. paljevinom itd.). Da bi u tome uspjeli, nitko im ne moe biti toliko uinkovit i koristan kao Morlaci, kako oni u njihovu podanitvu, tako i oni s drugih strana tromee: Cilj Mlecana je bio da upadima uskoka na tursku teritoriju primoraju hriscansko stanovnitvo da im se pridrui, ili da postane rtva uskokog oruja. (...). Ili, u istog pisca: Kuda pou uskoke ete ostaju pusto, zgarita i smrt. Plijen je sve vei i bogatiji u stoci i ostalome. Uskoki upadi pokreu ljude na seobu zaotravaju odnos izmeu Turaka i pokorenog hrianskog stanovnitva. To je cilj i smi sao uskokog ratovanja.77 U 15. i 16. stoljeu, u doba uspona Osmanskog Carstva u Jugoistonoj Europi, vojni uspjesi Osmanlija ne bi mogli biti tako uvjerljivi bez sposobnosti Carstva da integrira ruralno-agrarne veine u vlastiti socioekonomski sustav i to nerijetko pod povoljnijim uvjetima nego to su to oni koje podlono seljatvo ima u vlastitim dravama uoi njihova pada pod osmansku vlast. 78 Od kraja 16. do kraja 17. stoljea agrarna kriza osmanskog socioekonomskog sistema sve je vea i to ne samo sa stajalita usporedbi s prethodnim stanjem u samom Carstvu, ve i sa stajalita usporedbi s nekima od susjednih zemalja. 79
76 77 78 79 Vidjeti Bracewell, 1997. Obavijesti na nizu mjesta prema kazalu Lika: uskoki prepadi. Stanojevi, 1970, 313. Vidjeti poglavlje Opadanje Osmanskog Carstva u Halil Inaldik. Osmansko Carstvo. Klasino doba 1300-1600. Beograd, 1974, 59-75. Za Josefa Matuza itavo je razdoblje od poetka 17. stoljea do 1770-ih godina Propadanje Osmanskog Carstva. Matuz, 1992, 105-125.

To znai da vie nije mogue oekivati onu lojalnost koju Osmansko Carstvo dugo uspijeva osigurati meu svojim balkanskim podanicima i agrarnom politikom i politikom represivne vjerske tolerancije muslimana prema kranima. 80 Naprotiv, ve od prve polovice 16. stoljea, nakon pada Beograda i Budima, sa slabljenjem vlakih povlastica, poinju i vlake seobe prema Zapadu, prema podrujima pod mletakom i habsburkom vlau (umberaki uskoci). S druge strane, na imperijalnim granicama nastaju velika nenaseljena prostranstva, rjee slabo naseljena ili, u veini sluajeva, povlatene zajednice, vlakog ili kakva drugog podrijetla. U takvim terrae desertae ili bolje reeno na njihovim rubovima, ivot nije jednostavan i uvijek je na neki nain na granici opstojnosti, suvremenici ga doivljavaju kao slobodan. (Iako je taj izraz, obzirom na njegovu novovjekovnu utemeljenost, danas neprimjeren za istraivanje povijesti vojnokrajikih vlakih zajednica, esto je koriten u ranom novom vijeku, tako da tek ostaje temeljnije istraiti njegove konotacije.) Upravo zbog graninih uvjeta ljudske opstojnosti, to ukljuuje ne samo vrlo visoke rizike gubitka ivota, ropstva, potpunog osiromaenja, ve i stalne gladi, a nerijetko i ei te svakovrsne oskudice, a nadasve stalnoga malog rata, u prostoru tromee uvijek je upitna imperijalna lojalnost. Tome dodatno doprinosi injenica daje tromea do Bekog i Morejskog rata prije svega prostor. Tim je vanija vira krajika, kako citira Kreevljakovi, kao otvoreni sustav vrijednosti i obrazaca ponaanja, koji su izrazito situacijski odreeni. Njima nisu regulirani samo pojedinani sluajevi u doba malog rata, ve i ivotno vane situacije u imperijalnim konfrontacijama, tim prije to je svaka imperijalna zatita upitnija. Ironija je povijesti daje za regulacije takvih ivotno graninih situacija na sve tri vojnokrajike strane ve u suvremenika ustaljen pojam povlastica, odnosno, privilegija u razliitim leksikim izvoenjima.

Bijedno siromatvo i postojana odanost

Temeljno je pitanje morlake odanosti mogunost same ivotne opstojnosti. To znaju vlasti sa sve tri strane tromee i na to raunaju kada god valja donijeti kakvu presudniju odluku. Battista Contarini, ibenski providur, govori o njihovu bijednom siromatvu (la povert miserabile de quelle genti agguerrite). Da
80 Drago Roksandi. Religious Tolerance and Division in the Krajina: The Croatian Serbs of the Habsburg Military Border. u Christianity and Islam in Southeastern Europe. East European Studies. Occasional Paper. Nr 47. Woodrow Wilson International Center for Scholars. Washington D.C, 1997, 49-82.

bi postali mletaki podanici, valja im osigurati mogunost prehrane, preivljavanja (per haverli soggetti, forza haverli da nutrire). Ako treba, u sluaju nude, oni e se vratiti u Osmansko Carstvo, sotto ilgiogo turchesco. Dakako, kao Morlacchi christiani prije e ostati u mletakom podanitvu i slubi, postojani u svojoj vassallaggio, ako im Republika osigura mogunost ivotne opstojnosti. 81 Tako e i generalni providur Valier esto govoriti o Vinstahilit e la non molta disciplina de' Morlacchi, dijficili alla soggezione et alV obedienza, nee previati i teres same Republike da im osigura potrebne ivotne uvjete, da bi mogli opstati kao njezini podanici. 82 Marin Michielo, provveditor estraordinario commissario /izvanredni providur povjerenik/, govori u isto to doba o una estrema penuria di viveri /vrlo velikoj nestaici ivenih namirnica/ u Morlaka pod njegovim zapovjednitvom.83 Nakon iskustva s pohoda na Knin u zimu 1685. godine, njegovi su dojmovi o Morlacima drugaiji, mnogo povoljniji od uobiajenih ocjena mletakih dunosnika, s kojima bi bilo mogue mnogo vie dobiti kao vojnicima, kada je rije o interesima Republike, da se vie uvaava njihove elementarne potrebe. 84 Taj e se motiv, inae, ee ponavljati to rat vie bude odmicao. U pitanju je iznova upotrebno naelo u odnosu spram Morlaka, s tim to ga Michielo na svoj nain izrie jer on sam nije u mogunosti utjecati na dugoronija rjeenja u mletako-morlakim odnosima. Ratna zbilja, s kratkoronim potrebama, moe stvarati iluzije o onome emu se ciljno tei u dugoronijoj perspektivi. U nesigurnostima ratne zbilje na tromei nisu rijetke morlake zajednice koje se silno kolebaju u situacijama kada se valja izjasniti o moguoj promjeni podanitva jer svaki izbor ukljuuje dalekosene posljedice, a svaki je istovremeno prepun nepoznanica. Uglavnom loa morlaka iskustava iz slinih situacija u prolosti dodatno optereuju sam izbor u novoj situaciji. Takva su kolebanja mogla i due potrajati. Generalni providur Pietro Valier izvjetava upravo o jednom takvom sluaju sa Cetine. U vrijeme kada se mletaka strana uveliko, ali i nedovoljno uspjeno, priprema za osvojenje Sinja, mnotvo cetinskih Morlaka, sa serdarom Ilijom Peraicom na elu, cijelu zimu
81 82 83 84 Battista Contarini Pietru Valieru, ibenik, 21.2.1685. Desnica 2, 55-56. ...nepostojanosti i slaboj disciplini Morlaka, koji se teko pokoravaju i nisu posluni. Pietro Valier Senatu, ibenik, 23.2.1685. Desnica 2, 56-57. Marin Michielo Senatu, ibenik, 25. 2. 1685. Desnica 2, 61.

Li Morlacchi sono bellissima gente assuefata alle fatiche, che sa maneggiare le armi, che chi li velesse per servirs non v' bisogno di darli donativo; si hano sopra il luoco, insoma perfare un corpo in momenti di 6 el mille, altro non vi vorebbe che il pane e qualche poca paga al mese. Con questegente io credo che si potrebbefare qualsisia tentat vo. (Morlaci su predivan narod navikao na teak ivot. Ljudi koji znaju rukovati orujem i koji ne trae nagrade kada ih se zaposli. U samom bi ih se mjestu moglo unovaiti od 6 do 7 tisua. Dovoljno ih je opskrbiti hranom i dodijeliti im malu mjesenu plau. Smatram da bi se s ovim ljudima mogao postii bilo koji cilj.). Desnica 2, 61.

oklijeva pridruiti se Mleanima. Tek na pritisak 3.000 mletakih Morlaka pod zapovjednitvom Stojana Jankovia i ibenskog kapetana Mihovila Zavorovia prelaze na mletako podruje. esto ih je sposobnih za oruje, a imaju oko 30.000 sitne stoke i oko 10.000 volova! S punim optereenjem meusobnih nepovjerenja, odlukom mletakih vlasti smjeteni su na trogirsko podruje, da bi bili to udaljeniji od naputenoga graninog podruja, iako je takav smjetaj, ma kako privremen, krajnje neprikladan za zajednicu s toliko stoke. 85 Dakle, bitka za podanike je u Morejskom ratu u Dalmaciji prije svega bitka za cijele zajednice, u nastojanju da po to nioj cijeni prijeu na mletaku stranu. U tom cilju jedva da ima sredstava koja se ne smatra doputenima da bi se uspjelo u prelasku podanika s jedne strane na drugu. Spomenuta Peraiina morlaka zajednica na mletakoj strani s nekih 1.600 dua moi e se zadrati u neposrednoj trogirskoj okolici tako da joj vlasti podjeljuju naputenu osmansku zemlju. Dakako da i sam Peraica tada dobiva stalni mjeseni prihod u njegovu sluaju deset dukata. 86 Serdar Ilija Peraica uskoro, negdje u rujnu iste godine, stradava na moru, u blizini Rogoznice, u sukobu s jednom gusarskom fustom, a tom prilikom pada u ropstvo najvei dio njegove porodice, meu 175 zasunjenih! 87 Naelo odanosti u slubi i podanitvu je temeljno u ureivanju odnosa izmeu sila na tromei i ljudi s tromee. Odanost moe biti voljna ili nevoljna, situacijska ili trajna, ugovorena ili nametnuta itd. Njezina je vanost toliko naglaena jer je u zbilji tromee vie nego upitna. Naime, odanost ukljuuje obaveze s obje strane. Nepostojanost tromee takvo poimanje ini sve prije nego neupitnim. Stoje u ljudskoj zbilji spornija, tim je vanija u hijerarhiji moi. Za Stojana Jankovia, kao jednog od etvorice najutjecajnijih morlakih glavara u Ravnim Kotarima u drugoj polovici 17. stoljea, deklarativno je najvanije di ben servire efar honore alprencipe /dobro sluiti i iskazati ast dudu/. Ipak, nakon tekog neuspjeha u mletakom napadu na Sinj u listopadu 1684. godine, Jankovi nee ulaziti u inae potrebnu kritiku zapovjedniki loe pripremljena napada s mletake strane, ve e nastojati, tko zna koji put, ustrajavati na vojnikoj vrijednosti svojih Morlaka u mletakoj slubi, inae ritualno optuivanima zbog neuspjeha u spomenutom sinjskom pohodu, kao i u bilo kome drugom kada javno treba identificirati krivca. U Morejskom ratu sve se to deava kao da Morlaci uistinu redovito nemaju presudan udio u mletakim
85 86 87 Pietro Valier Senatu, Split, 22.3.1685. Desnica 2, 68-70. Terminacija Pietra Valiera, Split, 30.4.1685. Desnica 2, 81-82. Terminacija Pietra Valiera, Split, 1.10.1685. Desnica 2, 113-114; Hasan-aga Mandi Sain-agi Mandiu. Desnica 2, 120.

vojnim uspjesima na tromei. Teko da bilo koji utjecajniji morlaki glavar tog doba, poput Stojana Jankovia, toga nije svjestan, ali kako nema mogunosti utjecati na promjenu tog odnosa, trai naina kako da ih iznova preporui mletakim vlastima, a time i samoga sebe. 88 K tome, usporeujui njihovu cijenu s onom drugih plaenika, Jankovi e ustvrditi da oni ne trae vie nego un poco di pane ili il biscotto in ragion di libre died per testa /malo kruha ili bakota u visini 10 libara po glavi/, da bi sudjelovali u tako zahtjevnim borbama. 89 Znajui daje Stojan Jankovi sve prije nego proraunati trgovac morlakim sudbinama jer je i on sam redovito taj koji najvie riskira u nerijetko danononim borbama, nemogue je previdjeti ustrajnost s kojom preporua svoje Morlake i kako i u situacijama kada je na njih najvie povike ustraje na rjeenjima koja trebaju zajamiti njihove osnovne ljudske potrebe kao temeljni preduvjet njihove uinkovitije slube. Stojan Jankovi je jedan od onih morlakih glavara koji svoju slubu Mletakoj Republici ne smatra privremenom, situacijskom. To ga razlikuje, isto kao i niz drugih morlakih glavara u mletakoj slubi u Kandijskom i Morejskom ratu, od mnogobrojnih plaenika razliita porijekla, kojih u mletakoj vojsci uvijek ima uistinu mnogo. Otuda se on moe suglasiti s mletakim vlastima da se pod odanou Republici ne podrazumijeva samo vjernost, podlonost, nego i postojanost (costanza). U to ratno doba, u mnotvu sluajeva, teko da moe biti rijei o ustaljenosti morlakih skupina na tromei. Rat, glad i bolesti, kao i mnotvo drugih, situacijskih motiva, uvijek iznova mogu biti poticajem za promjenu stanita. Mletaka Republika u mnotvu sluajeva nita ne moe uiniti da ivot Morlaka uini snoljivijim te se i pouzdaje u morlake glavare kao najpouzdanije jamce nadzora nad podreenim ljudstvom. Javno im iskazujui razliite asti, dodjelujui priznanja, dajui plau ili redovite obroke hrane i si, mletake vlasti ustrajno nastoje stvoriti gornji sloj moralakih zajednica koji e se interesno neupitno identificirati sa svojim mletakim podanitvom i napose, statusom u mletakoj upravnoj i vojnoj slubi u Dalmaciji. Imajui na umu njihov utjecaj u tradicijski utemeljenim morlakim zajednicama, kao i mo kojom raspolau nad njihovim pripadnicima, mletake vlasti, naroito u ratno doba, nemaju potrebe dovoditi taj autoritet u pitanje. Nerijetko im je izravna potreba doprinijeti njegovu jaanju. Takav odnos meu morlakim gla-

88

...che correndo concetto sopra i Morlacchi di non esser atti, che di andar a ruhar nelpaese turchesco con superchier correndo buona opportunit, per non esserci al confine molti Turchi, di cogliere qualche vantaggio sopra alcuno loro luochi pi considerati per acquistar riputatione... (budui da o Morlacima krui glas da su hrabri odlaziti pljake na turski teritorij jedino kada se na granici ne nalazi puno Turaka, sa ciljem stjecanja prednosti u onim podrujima koja bi im mogla pribaviti vei ugled...). Zapisniko sasluanje Stojana Jankovia, Zadar, 30.10.1684. Desnica 2, 50-51.

varima nuno stvara silne napetosti, pa i sukobe meu njima samima. To nerijetko moe biti i veliki problem za mletake vlasti, koliko god im u naelu odgovaralo da su glavari meusobno surevnjivi. Ipak, mletakim je vlastima u ratnoj zbilji ipak najvanije odravati privid neupitnosti glavarske oligarhije u Morlakiji i usklaivati njihove meusobne interese (buona intelligenza tra loro capi).90 Uvrenje glavarske morlake oligarhije u sjevernoj Dalmaciji ipak ne moe osigurati unutranju ravnoteu morlakih zajednica. Uostalom, i njezin je interes osigurati utjecaj sebi bliskih ljudi meu samim Morlacima, to je potrebno i sa stajalita interesa mletakih vlasti, koje na velikim prostranstvima napuenima novim rasutim iteljima ne mogu imati nikakve izravne vlasti. Time se stvaraju bitne pretpostavke za nastanak jedne klijentelistike mree preteno seoskih morlakih voa, iji e se status dijelom temeljiti na tradicijama mletakog reguliranja morlakih samouprava, a dijelom na novim potrebama, nastalim u Morejskom ratu. U samoj toj ratnoj situaciji mletake vlasti ne tee osigurati izravan utjecaj na njih, zadovoljavajui se posredovanjem glavarske oligarhije. Tako Domenico Mocenigo, provveditore general delVarmi, izvjeujui Senat o mjerama koje poduzima meu Morlacima nakon preuzimanja dunosti u proljee 1684. godine, pie o svom susretu s njihovim voama (capi de Morlacchi) serdarom Smiljanom Smiljaniem, knezom (conte) Franjom Posedarskim, kavaljerom (il cavalier) Stojanom Jankoviem i guvernerom Simunom Bortulaiem na kojem je sredinje pitanje kako osigurati javni red i poslunost (obbedienza). Prema vlastitom iskazu, Mocenigo dijeli njihovo miljenje da je jedini nain postaviti u svakom morlakom selu glavara koji e selu biti po volji (...che unico ripiegofosse Vinstituir in cadauna villa un capo de Morlacchi che sia persona di loro sodisfatione...) i ija dunost biti osigurati nadzor nad njihovim kretanjem, te koji e biti podloan nadreenom voi (...subordinatopero sempre aiprincipali capi...). Da bi seoski glavari bili doivljeni i kao izvritelji vlasti s dravnim povjerenjem, nuno ih je obdariti dolamama, medaljama i prstenjem (...veste, medaglie o anelli...), odnosno, plaama, ako bi bili revniji u slubi. S druge strane, novim Morlacima valjalo bi dodijeliti naputenu tursku zemlju, koju valja obraivati i ime e ih se uiniti privrenijima zemlji. 91

90 91

Valier Senatu, Zadar, 9.2.1685. Desnica 2, 54. Domenico Mocenigo Senatu, Zadar, 6.5.1684. Desnica 2, 4.

Nagrada poslunima i surova kazna neposlunima

Stvaranje glavarskog sloja iji autoritet u mletakoj slubi ne bi bio upitan, iziskuje vrijeme, a vremena jednostavno nema. Za mletake je vlasti najtee pitanje kako osigurati svoju izravnu prisutnost meu Morlacima. U to doba na mletaku stranu i dalje skoro danomice prelaze novi Morlaci, a sve je vie i sukoba izmeu starih i novih Morlaka, u kojima je nerijetko osporen i svaki glavarski utjecaj, tim vie to su redovito i sami glavari osobno upleteni u te sukobe. Dalje, mletakim vlastima s ulaskom Republike u rat odgovara stalno pritjecanje novih Morlaka s bosanske strane, ali im nikako ne odgovara da Morlaci, njihovi podanici, napadaju bosanske Morlake, krane, to se i dalje esto deava. U takvoj situaciji naelno je jedina javna vlast ona Mletake Republike, odnosno, providurova, ali je temeljno pitanje kako je obnaati. Kako providur nema dovoljno moi da zatiti svoj autoritet u tako kaotinim prilikama, a samo ogranieno moe se osloniti na morlake glavare, povremeno e se nametati potreba njegova izravnog obraanja samim Morlacima u njihovu zboru (liga), che e un antica e solenne unione delle ville tutteper tutte. Od zbora se u takvim prilikama ne oekuje nita drugo nego da bude instrument providurove volje (perfar universalmente intendere la risoluta mia volont). Njegova volja, dakako, ukljuuje premio agl'obbedienti e pena severa a transgressori, tj. mrkvu i tap, kako bi se to i danas reklo. 92 Ako Mocenigo u vrijeme svog dolaska u Dalmaciju i vjeruje da e etvorica glavara na zadarskom podruju (territorio di Zara) dostajati za osiguravanje uinkovitog nadzora nad Morlacima, koji mjesec kasnije, sredinom srpnja 1684. godine, itav taj kraj e podijeliti na osam skupina naselja, s tim to e pored Posedarskog, Bortulaia, Jankovia i Smiljania zapovjednitvo biti povjereno i etvorici koji nisu Morlaci: Giulio Soppe, Giovan Battista Soppe, Francesco Ventura i Zuanne Alberti. 93 Morlaki glavari e smjesta reagirati i to zajedniki, sva etvorica, tubom dudu protiv providura 28. srpnja. Pozivajui se na dukale steene za zasluge ve u proteklom (Kandijskom D.R.) ratu, koji im jame vlast nad podrujem i iteljima (...ilgoverno di questo territorio egenti...), kao i zasluge steene u novom ratu, ale se to im se steeno oduzima (...lifrutti di nostrefatiche, sudori e pericoli /plodove naeg truda, znoja i borbe/) i to i prije nego to je rat u kojem se
92 93 Domenico Mocenigo Senatu, Zadar, 20.5.1684. Desnica 2, 6-8. Mocenigova terminacija iz Zadra, 13.7.1684. Desnica 2, 24-26.

toliko od njih oekuje okonan. Traei ukidanje osporenih imenovanja, predlau, ukoliko to ne bude mogue, da budu upueni ratovati na Levant. 94 Morlaki glavari doista uspijevaju osigurati ukidanje terminacije i prije nego stoje njihova tuba mogla stii u Veneciju, a Mocenigo dobiva izriitu zapovijed da se spram Morlaka (questa natione benemerita /tog zaslunog naroda/) i njihovih glavara odnosi s mnogo vie obazrivosti, imajui na umu Vinteresse della patria,95 Izgleda da ovaj uspjeh kotarskih glavara ohrabruje primorske Morlake da i oni trae da njima ne upravljaju Zadrani ve, kao i ranije, ljudi iz njihove vlastite sredine. 96 Istim se povodima poinju buniti i Vranjani (i Morlacchi di Vrana), ali njihov zahtjev pogaa Simuna Bortulaia. Traei svoje ranije povlastice iz osmanskog podanitva (...conservatione del privilegio, chegodevano sotto alVottomano dominio), jedinstveno trae za glavara serdara Smiljania, a za kapetana kneza Iliju Radainovia. Oni se obraaju i molbom in idioma illirico97 Uspjeh etvorice sjevernodalmatinskih glavara da se oslobode pokuaja ograniavanja njihove moi i vlasti meu Morlacima, potie slina nastojanja u itavoj hijerahiji morlakih dunosnika, ak i meu starim Morlacima. Zahtjev Vranjana za obnovom povlastica iz osmanskog podanitva vrhunac je takvog nastojanja, tim vie to ga oni izriu usred rata s Osmanlijama. Time briga mletakih vlasti u Dalmaciji kako osigurati to veu privrenost Morlaka Republici postaje jo veom. Prva je reakcija simbolike naravi, kada se ve ne moe uiniti nita uinkovitije. Prevladava uvjerenje da u smirivanju novog vala nezadovoljstva koji neoekivano obuhvaa i stare i nove Morlake velikog uinka mogu imati iskazivanja priznanja, a u krajnjim sluajevima i dodjela plaa i novanih nagrada, u emu su mletake vlasti, inae, redovito krajnje suzdrane. Tako e providur Mocenigo 12. svibnja 1684. godine morlakom zastavniku (<alfiere) Kojadinu Zepini dodijeliti dukat mjesenoperatto dipubblica generosa gratitudine, jer u boju pod kulom Durakbegovia u Plavnom gubi ruku, ali i zato da bi svojim djelom i nagradom bio primjer drugima (...esempio agli altri d'imitarlo...).9S Inae, u to e vrijeme Mleanima biti na raspolaganju nekih pet do est tisua starih i novih Morlaka sposobnih nositi oruje, meutim, po njihovu uvjerenju, nesviklih disciplini i posluhu, sklonih pljaki, ali i bijegu s bojita,
94 95 96 97 Desnica 2, 28-30. ...interes domovine... Senatski dukal Domenicu Mocenigu, Venecija, 28.7.1684. Desnica 2, 30-32. Domenico Mocenigo Senatu, Zadar, 14.8.1684. Desnica 2,33; Molba Biograana Domenicu Mocenigu. Desnica 2, 34. ...na ilirskom jeziku... Desnica 2, 42-44, 44-45, 45-46.

ako naiu na otpor. Da bi bili vojno iskoristivi, nuno je koristiti ih zajedno s plaenom vojskom (militia pagata)?9 To je oigledno i Mocenigova posredna ocjena kapitulacija (capitoli) morlakih glavara Franje Posedarskog, Simuna Bortulaia, Stojana Jankovia i Smiljana Smiljania, priloenih uz istu njegovu poruku Senatu, koji predlau stvaranje etiri morlake jedinice lake konjice, dakako, pod njihovim zapovjednitvom. 100

Neeljeni, a nezaobilazni: podanici ili saveznici?

Koliko god mletake vlasti raunale na glavare, nemaju iluzija o granicama njihova mogueg utjecaja na morlaku masu. S druge strane, upitno je koliko im je uope stalo da se iz te mase trajno izdvaja autohtoni gornji sloj, koji bi istovremeno imao uporite i meu Morlacima i u vlastima. Nepovjerenje prema morlakim glavarima Mocenigo e iskazivati i dalje, npr. u pismu Senatu od 24. lipnja 1684. godine, a jo izrazitije e ga iskazivati prema morlakim vojnim sposobnostima, ponavljajui sline suzdrane ocjene: Sono in somma i Morlacchi suddeti avidi et insatiabili di rapine, inconstanti et inquieti; atti al r bar e fuggire, non al combatar ne resistere. (77 su Morlaci vrlo pohlepni i nezasitni pljaki, nepouzdani i konfliktni, uvijek spremni na krau i bijeg, a malokad za borbu na obranu.). Takvima kakvi jesu ne moe se povjerovati la riputatione del publico riverito nome.101 Suoivi se s velikim tekoama voenja dravnih poslova meu Morlacima, a optereen osjeajem odgovornosti za uspjehe u ratu protiv Osmanlija, koje bi trebao postii oslanjajui se prije svega na najbrojniju morlaku silu, Mocenigu je prije svega stalo uvjeriti Senat u potrebu dolaska to je mogue vee i pouzdanije mletake vojske s drugih strana. Senat tome ne moe udovoljiti, oigledno iz razliitih razloga. Ratna zbilja nametnut e ubrzo potrebu drugaijeg odnosa prema Morlacima kao najbrojnijoj raspoloivoj vojnoj snazi, naroito u situacijama mletakih neuspjeha, kao to je ona nakon neuspjelog napada na Sinj u travnju 1685. godine. Protuudar bosanskog pae u lipnju, usmjeren na Zadvarje i vrlo opasan po svojim moguim posljedicama, kao
99 Domenico Mocenigo Senatu, Zadar, 17.5.1684. Desnica 2, 5-6.

100 Secondo Che dette compagnie dovranno esser sempre dirette da suddetti capi e loro officiali perpoter meglio s ove saranno comandate. (Drugo dotinim jedinicama uvijek trebaju zapovijedati njihove vode i asnici, kako b bolje sluili kada su na zadatku.). Desnica 2, 5-6. 101 ...ugled koji uiva dravno ime... Domenico Mocenigo Senatu, Zadar, 24.6.1684. Desnica 2, 19-20.

prva provjera, iziskuje hitno prikupljanje Osmanlijama to srazmjernije sile. Tada je to ipak nemogue bez Morlaka. Potreba je tim prenija to i bosanski paa u svojoj vojsci raspolae brojnim Morlacima s bosanske strane. Te e se Morlake morati platiti i time se namee potreba oslanjanja prije svega na Stojana Jankovia i njegovu druinu kao jednu od najpouzdanijih. 102 Marin Michiel e tako 25. rujna 1685. godine izvijestiti Senat o smotrama eta morlake konjice, s prvom od njih u Splitu, najavljui i ostale. 103 Ovisnost o uspjenim morlakim glavarima u vojnim poduhvatima e se i dalje poveavati. Marin Michiel, provveditor estraordinario commissario u izvjeu Senatu od 1. sijenja 1686. godine nee kriti iznenaenje zbog pisma generalnog providura Stojanujankoviu, kojim Valier trai od Michiela dajankoviu odobri svaki zahtjev za kruhom i municijom! Ovaj tako i uzima trebovanje za 2.000 ljudi, a da Michiela niti ne obavjetava o cilju svog poduhvata: ...ma dove sij andato non lo so, perche ne lui me Va detto, ne io Vho ricercato.104 Kada se pak Jankovi za desetak dana vrati s pohoda u Liku, na Lapac, s 1.200 novih naseljenika, 3.000 grla stoke, ukljuivi 500 grla krupne te velikim plijenom, taj e plijen biti tako rasporeen meu samim Morlacima da e dravi na ime desetine pripasti jedan neupotrebljivi rob, kako Michiel s krajnjim ogorenjem izvjeuje. 105 Vojska bosanskog pae je razbijena na Zadvarju i generalni providur Valier obavjetava Senat da Morlaci donose na otkup odsjeene glave protivnika. To je obiaj ustaljen na poticaj vlasti Republike da bi Morlaci bili to ustrajniji u progonu protivnika, a to u ovom boju nisu samo Turchi nego i cristiani greci, koji se kod Zadvarja iskazuju kao piufieri nemici de Turchi medesimi.106 Upravo ovaj prodor bosanskog pae namee potrebu stalnog nadzora nad planinskim klancima kojima se prelazi iz Bosne u Dalmaciju. Glavni je cilj razdvojiti like i krbavske Osmanlije, ukljuujui i one kninske, od drugih u Bosni i time bitno smanjiti njihovu udarnu vojnu mo. Za takav zadatakjedi102 Pietro Valier Senatu, Omi, 17.6.1685.; Pietro Valier Senatu, Vrulje, 19.6.1685. Desnica 2, 87-89. 103 Marin Michiel Senatu, Split, 26.9.1685. Desnica 2, 112. 104 ...ne znam gdjeje otiao, jer niti mije on ita rekao, niti sam ga ja togod pitao... Marin Michiel Senatu , Zadar, 4.1.1686. Desnica 2, 124-125. 105 Marin Michiel, Zadar, 17.1.1686. Desnica 2, 126-128.

106 ...Moite teste sono state condotte eparticolarmente quella del Bugliubass, e ui e I'uso di comperare le teste morte danaro viuo; et ho creduto in quest occasione animare quest' interessate nazione con la ricognizione del merito di c scheduno, perch prendino animo e si proseguisca con la buona fortuna, e con qualche decena de cechini e qualch agnello, non solo la persecuzione de Turchi, ma de cristiani greci, che ci sono in quest occasione dimostrati piu fie nemici de Turchi medesimi. (...Nestalo je mnogo mrtvakih glava, ak i buljubaina. Ovdje je, naime, obiaj da s mrtvake glave kupuju ivim novcem. U takvim sam okolnostima smatrao potrebnim potaknuti ove neobine ljude, imajui na umu zasluge svakog ponaosob, kako bih ih motivirao i kako bise uz pomo kojih desetak boraca i pokojegjanjca, uspjeno nastavio progon ne samo Turaka, ve i kranskih Grka koji su se u ovom sluaju pokazali gorim neprijateljima od samih Turaka.). Pietro Valier Senatu, Vrulje, 19.6.1685. Desnica 2, 89.

ni su pouzdani provjereni Morlaci s raznih strana Dalmacije. Pod zapovjednitvom Stojana Jankovia izabrani Katelani, Kliani, Poljiani i Makarani odlaze u planine i to ovaj put bolje plaeni nego obino: ...ma e impossibile che si continui lungo tempo in campagna con il solo biscotto, e qualche barila di vino /budui je u selu nemogue preiviti na bakotu i na pokojoj bavi vina/. Valier upozorava, opravdavajui Senatu dodatni troak, na necessita di non perdere per poco danaro molti vantaggi, che si possono conseguire..../potrebu da se za malo novaca ne izgubi puno prednosti koju je mogue ostvariti/ S druge strane, generalni guverner ne prestaje izraavati bojazni zbog moguih posljedica povjeravanja la pubblicafortuna nelle mani vacillanti e dubbie de' Morlacchi.107 Kako i druge dvije strane, habsburka, ali i osmanska, u to vrijeme moraju koristiti snage svojih Morlaka, na svakoj je strani vlastima vano znati kako se takve snage obeteuje za slubu i posebno, kako ih se novano plaa. 108

Robija, robija...
Neovisno o svim moguim tradicijskim vrijednostima koje su takav rat mogle initi ljudski podnoljivijim, to je uvijek prije svega rat bez milosti prema slabijem u bilo kojoj situaciji. Rat je tim suroviji to je to vrlo esto rat meu samim Morlacima sjedne od tri strane, koji su u tri razliita podanitva, a nerijetko u bliskim, ako ne i najbliim srodnitvima. Nakon kritika zbog svog odnosa prema morlakim glavarima i Morlacima openito, Mocenigo e terminacijom od 31. kolovoza 1684. godine dodijeliti Stojanu Jankoviu mjesenu plau od 10 dukata za trajanja rata. U njoj panju privlae izrazi priznanja Stojanu Jankoviu, kao i njegovoj druini, za iznimno junatvo u borbama s Osmanlijama kod Knina, Glamoa i Grahova, ali i za uspjehe u pustoenju Like, kao i dovoenje robija (schiavi). Takve plae e dobiti i Smiljan Smiljani i Simun Bortulai. 109 Plaom od 2 dukata mjeseno nagraen je i Jovan Sinobad (Zuanne Sinobad) za hrabrost iskazanu u borbi na Grahovu. 110 Generalni providur Pietro Valier e 15. oujka 1686. godine Jovanu Sinobadu dodijeliti doivotnu plau u istom iznosu, naglaavajui njegove zasluge
107 ...dravnog uspjeha u nesigurne i sumnjive ruke Morlaka. Pietro Valier Senatu, Omi, 25.6.1685. Desnica 90-91. 108 Zapisniko presluanje Vukosava Koia, Zadar, 8.8.1685. Desnica 2, 101-102. 109 Desnica 2, 37-38, 39-40. 110 Terminacija Domenica Moceniga, Zadar, 5.9.1684. Desnica 2, 38.

u naseljavanju Polinika i Nadina novim podanicima, ali i havenda fatta moltissimi schiavi tra quali Mehrem Comania Turco di onsideratione, come ce lo dimostrano moltissimi attestati de'pubblici eccellentissimi rapresentanti.111 Motivi novih podanika i novih robova ponavljaju se u slinim povodima sa skoro neprekinutom uestalou. U to je vrijeme velik uspjeh i Zavie Jankovia, obrovakog kapetana, koji prepadom u Krbavu uspijeva zasunjiti udbinskog dizdara Ibrahim-agu u nadzoru oranja njegovih posjeda, isto kao i Aga Cumalich et altri dieci, restandone otto morti nella difesa che prettendevano fare.112 Tada je mletakim vlastima najvanije dobiti to pouzdanije podatke o zasunjenima i dakako, o mogunostima dobivanja to unosnijeg otkupa. 113 U ratu na tromei najvaniji su ciljevi zadobiti to vie plijena i to ljudskog robija, njihovih dobara, napose stoke. U biti nema razlike izmeu ratnika i njihovih zapovjednika sa sve tri strane granice kada je o razumijevanju tih ciljeva rije. Najunosniji su dobici koje se moe ostvariti s ljudskim robljem i to otkupom, prodajom ili iskoritavanjem. U pitanju su interesi koje reguliraju najvie dravne vlasti. Tako se dukalom od 18. studenog 1684. godine odreuje da se dravi daje desetina od mukog robija u naturi, tj. u ljudima, toliko potrebnima za odravanje mletake pomorske moi. U sluaju djece, ena i staraca, desetina e se davati u novcu, tj. desetinom prodajne cijene. Najvie dravne vlasti u Dalmaciji su dune osiguravati uvid u broj i kakvou robija (il numero, la qualita de} schiavi)114 Iako se na prvi pogled moe initi daje utjecaj dravnih vlasti na robljenja na tromei ogranien, pa i mali, neupitno je da odreene mjere dravne politike mogu imati velikog utjecaja na poduhvate lovaca na roblje. Kako jo uvijek nema iscrpnijih istraivanja o mletakom robiju porijeklom s osmanske strane za ovo razdoblje, izvjesno je samo daje ono sve tri vjerske pripadnosti. Najunosnije je ono muslimanske vjeroispovijesti, potom, ali bitno manje isplativo, ono pravoslavne vjeroispovijesti, a najrizinije ono katolike jer je trgovina katolikim robljem iz Bosne, inae, poznata i na mletakoj i na dubrovakoj strani, mogla biti izvorite razliitih nevolja, ak i sa Svetom Stolicom. Kako je u dalmatinsko-bosanskim pograninim podrujima dio pravoslavnih nesumnjivo u izravnoj osmanskoj krajikoj slubi, ali istovremeno i najnezatienije stanovnitvo u odnosu spram mletakih podanika, izgleda da
111 ...zasuinjivi mnogo njih, meu kojima i istaknutog Mehrema Komanija Turina, kao to nam to potvruju mnoga izvjea potovanih dravnih zastupnika. Terminacija Pietra Valiera, Zadar, 15.3.1686. Desnica 2, 138-139. 112 Agu Kumalicu i jo njih desetoricu, uhivi pritom jo osmoricu, koji su mu se nastojali oduprijeti. Antonio Zeno Senatu, Zadar, 18.6.1687. Desnica 2, 140-141. 113 Desnica 2, 140-141.

je broj pravoslavnoga bosanskog robija dosta visok, neovisno o skromijim cijenama koje je za njega mogue osigurati. Ne treba isticati koliko takvo robljenje utjee na odnos pravoslavnih u Bosni prema mletakim vlastima, a pogotovo prema samoj mogunosti prelaska na mletaku stranu. U ratu 1684-1699. godine takvi transferi stanovnitva postaju jedan od stratekih ciljeva mletake politike. Da bi se to je mogue vie potaklo i pravoslavne da prelaze na mletaku stranu, vlast mora utjecati na smanjenje robljenja pravoslavnih u Bosni, ak i na otkup zasunjenih da bi mogli biti osloboeni. Generalni providur Valier oficijelno propisuje obavezno prijavljivanje pravoslavnih robova, te dravni otkup po 200 lira, ukoliko se zasunjeni ne moe sam otkupiti. 115 Budui daje broj zasunjenih ljudi, robova, uz sve promjene, u porastu, mletake vlasti pribjegavaju 1685. godine uvoenju dravne desetine na roblje. To pretpostavlja to je mogue pouzdanije pojedinane uvide u njegovo stanje, u to tko ga dri, pod kojim uvjetima itd. Valierovom terminacijom iz Splita, od 5. listopada 1685. godine, sva su ta pitanja regulirana. 116 Njome je ureeno i pitanje dravne desetine u robovima. Sudei po Michielovu pismu Senatu od 26. rujna 1685. godine, ovo roblje izruuju morlaki glavari, u konkretnom sluaju Jankovi i Bortulai. 117 Slobodno morlako raspolaganje robovima tada se ograniuje na jo jedan nain. Kako tada nije mali broj sluajeva da mletaki Morlaci padaju u osmansko ropstvo, ugovaranje njihova otkupa neovisno o vlastima je veliki teret i za vlasti. Naime, kao to svjedoi sinjski sluaj iz 1685, zasunjeni mletaki Morlaci se otkupljuju i za oruje koje im Republika daje za vojnu slubu. Svojom terminacijom od 30. rujna 1685. Valier odluuje, u dogovoru s morlakim glavarima, da se nakon svakog uspjenog pohoda na osmansku stranu prije podjele plijena izdvoji roblje i vrijednosti koji e biti upotrijebljeni za otkup zasunjenih Morlaka. 118 U pohodu na Sinj, u travnju 1685. godine, Morlaci pustoe okolicu, pljakaju i odvode ljude u ropstvo: Scorrendo la costa delfiume Cettina i Morlacchi hano devastato il paese, e passato il fiume in qualche numero d'essi hanno abrugiata la
115 Proglas Pietra Valiera, Split, 26.5.1685. Desnica 2, 83. 116 Desnica 2, 114-115. 117 Marin Michiel Senatu, Split, 26.9.1685. Desnica 2, 112.

118 ...onde con Vassenso de' sardari, capi de Morlacchi e karamhasse, con l'autorit delgeneralato nostro ordiniamo in avvenire ogni quai volta, che succedesse nlla marchia, combattimento o ritirata, che occorresse farsi d'ordine capi, che alcuno die nostri restasse schiavo, che iddio non permetti, sia prima di divider il bottino, estratto dallo s tanti schiavi o effetti, quantifossero bastanti per Uberare li nostri... (...uz pristanak serdara, morlakih glavara i rambaa nalazemo njihovim voama da se nakon svakog juria, bitke ili povlaenja, prije podjele plijena izdvoji roblje i vrijednosti koji e biti dostatni za otkup, nedaj Boe, naih zasunjenih Morlaka.). Desnica 2,112-113.

tore d'Obrovaz vidno al ponte con morte di sopra 30 persone, altrettanti schiavifrafiglioli, huomini e femine, asporto di moltissimi animali e qualche cosa altro. (Morlaci su na svom pohodu opustoili dtavu obalu uzdu rijeke Cetine. Preavi rijeku, nekoliko je njih zapalilo obrovacku kulu koja se nalazila u blizini samog mosta, ubivi pritom tridesetoricu ljudi, zarobivi djecu, mukarce i ene te zaplijenivi mnotvo ivotinja i stvari.).119 Svaki mletaki izvjetaj o nekom pohodu redovito sadrava podatke o zasunjenima i njihovu statusu, kada god je to mogue iskazati. Teko da ima neke razlike u odnosu prema robljenju u mletakih monika i obinih Morlaka iz kakva vojnog pohoda poduzeta upravo s tim ciljem. Tromea je i u doba Morejskog rata jedno od najunosnijih podruja ratne trgovine robljem.

Spaljena zemljay zasunjeni ljudi} oteta stoka ... i slava Stojana Jankovia
U situacijama kada treba uskladiti vojne poduhvate s habsburkom vojskom u Lici i Krbavi, to je naroito nuno raditi poetkom rata u poduhvatima dalekosenijih ciljeva, mletake vlasti se iznova moraju oslanjati na Morlake. Prepustiti samim Habsburgovcima ratovanje u Lici je dalekoseno opasno upravo zbog mletakih stratekih interesa, a osloniti se u veim zajednikim poduhvatima u Lici i Krbavi prije svega na morlake snage isto je tako riskantno zbog njihovih teko predvidivih reakcija. U lipnju 1685. godine, zapovijedajui general Karlovakog generalata grof Herberstein poziva generalnog providura Valiera na usklaeni zajedniki prodor u ove dvije najisturenije osmanske pokrajine i to u vrijeme kada je ovaj silno zanijet prodorom u zapadnu Hercegovinu. Dakako da mu ne ostaje nita drugo nego najaviti suradnju kotarskih morlakih glavara, poimenice Stojana Jankovia i to kada to bude bilo mogue. 120

119 Desnica 2, 73. Prije bilo kakva napreac donijeta zakljuka o morlakom ratovanju valja se podsjetiti to se tada zbiva drugdje u Europi: Even the medieval practice of ransoming prisoners ended slowly. Holding captured civilians for ransom remained normal practice through the mid-seventeenth century; for captured soldier the practice stayed sufficiently normal that in the mid-seventeenth century tables of ransom rates were set out by t authorieties in Denmark, Sweden, Holland, and Spain. Plunder too remained an acceptable mode of military behavior. ( ak je i srednjovjekovna praksa otkupljivanja zarobljenika polagano prestajala. Dranje zarobljenih civila radi otkupnine ostalo je uobiajena praksa sredinom 11. stoljea, a otkupljivanje zarobljenih vojnika bilo je toliko prihvaeno da su u 11. stoljeu u Danskoj, vedskoj, Nizozemskoj i panjolskoj vlasti odredivale iznose otkupnina. Pljaka je takoer ostala ope prihvaen nain vojnog ponaanja.). Dewald, 1996, 141. 120 Pietro Valier Josephu Herbersteinu, Split, 14.6.1685. Desnica 2, 94-95.

Meutim, Valier je oigledno zabrinut zbog mogunosti da Herberstein sm postigne vee vojne uspjehe, tako da u Liku odlaze i pukovnik Posedarski i kavaljer Jankovi, kao i serdar Smiljani i guverner Bortulai. Koristei zateenost Osmanlija napadom sa dvije strane, to ih prisiljava napustiti mnotvo naselja, morlake druine pljakaju i pale na nizu strana, poevi s mjestom Rebac, gdje uz plijen i pale dolaze do quaranta schiavi /etrdeset sunjeva/. Tako je i s inae utvrenim mjestom Lovinac: ...havessimofortuna di incendiar Lovinaz primo luocho in Licca verso la nostra frontiera, in quela notte da Turchi abandonato. /...one smo noi uspjeli zapaliti Lovinac, koji su napustili Turci, prvo mjesto u Lici na putu prema naoj granici./ (Posedarski). To nije dovoljno dok se tome ne doda trentasette schiavi fra huomini, donne e ragazzi.../trideset sedam sunjeva, mukaraca, ene i djece/ (Jankovi). Tristo i esnaest morlakih kua iz tog kraja tada prelazi na mletaku stranu, tj. 2.561 dua, prelazi na lijevu obalu Zrmanje, gdje bi inae trebali biti i naseljeni. Njihovim e glavarima, skupljenima u Zadru, poetkom kolovoza 1685, komesar Marin Michiel savjetovati di lasciar un paese barbaro, et il dominio del prencipe tirano, per riccovrarsi soto quello del pi giusto del mondo /da napus barbarsku zemlju i carstvo tiranskog vladara te da se sklone pod okrilje najpravednijeg zemaljskog kneza/. Njima se za stalno naseljenje odobrava i prva pomo od 200 stara diformento in circa /otprilike 200 stara ita/, koja e biti i isporuena kada svi prijeu na mletaku stranu. 121 Inae, u tom pohodu izostaje izravna suradnja s habsburkim snagama, usmjerenima ka Krbavi, iako tog ranog ljeta i karlovaki krajinici s jakim snagama prodiru u taj kraj. Krajem kolovoza i poetkom rujna 1685. godine, nekoliko tisua Jankovievih kotarskih i Tartaglinih katelanskih Morlaka, te ete abruanskih plaenika prodire u Bilaj u Bosni, potom Vakuf na Uni i zavrava u Srbu. Osmanlije, nemajui povjerenja u svoje slabo graene palanke i ardake, unaprijed dobivi obavijest o napadu, naputaju svoja naselja i skupljaju se u najutvrenijima. To u sluaju Bilaja ima za njih porazan uinak. Ipak, najvei je mletaki dobitak preseljavanje pravoslavnih Morlaka, Srbljana, na mletaku stranu, uz presudan udio Stojana Jankovia. 122 Nakon uspjenoga Herbersteinova prodora u Liku, u rujnu 1685. godine, u kojem Valier izbjegava sudjelovati, u nju prodiru poetkom studenog iste
121 Marin Michiel Senatu, Zadar, 4.8.1685. Desnica 2, 99-100.

122 ...arrivati ad un luoco chiamato Sarp, habitato da greci, che vi erano scampati, ma poi andorono volontariamente alVubidienza del signor kavalier Gianco, a vi saranno pi di cinquecento huomini d'armi sendo ingran quantit di famiglie e condussero seco le loro robbe et animali, che non so in che quantit. Siamo poi venuti verso queste parti, e arrivati in un luoco chiamato Zermagnia, ridotto ivi tutto il bottino, ne stata fatta la divisione...(doavi u mjest Srb, nastanjen Grcima, koji su tamo pribjegli, na zamolbu kavaljera Janka dobrovoljno krenue dalje. Bilo je tu vie od pet stotina ljudi pod orujem, iza kojih se kretao nepregledan broj obitelji, ivotinja i stvari. Kad stigosmo ove krajeve i u mjesto zvano Zrmanja, podijelivi plijen, razdvojismo se...). Francesco Manzecchi Pietru Valieru, Skradin, 8.9.1685. Desnica 2, 108-109.

godine zadarski serdari svojim ujedinjenim snagama i to u njezinu najdublju unutranjost, kao i u Krbavu, unitavajui, pored mnotva sela, tridesetak kula osmanskih monika. Budui da se Osmanlije povlae pred nadmonom silom, ovakav uspjeh i ne iziskuje iznimno velik napor i domiljatost: ...cosi che ahhandonato ilpaese poterono distruggere et incendiare moite ville, alcune terre e 30 to de principali Turchi...123 Daje tome tako, vidi se iz istog Valierova izvjea Senatu u kojem se tvrdi da bi uspjeh bio i vei da su Morlaci discipliniraniji i da im je vojna obuenost i opremljenost bolja. U zimu 1686. godine, Mleani su iznova zabrinuti najavljivanim poduhvatima i s habsburke i s osmanske strane. Izgleda da su u to doba pouzdanija obavjetajna izvjea rjea i tee provjerljiva. Iznova vrlo mnogo ovisi o tome to e saznati morlaki glavari od svojih pouzdanika ili vlastitim izvianjima na druge dvije strane tromee. Prema objavljenoj grai, izgleda daje u to doba Stojan Jankovi i u tom pogledu najuspjeniji. Izgleda kao da posvuda na tromei ima ljudi koji ga obavjeuju o zbivanjima. Meu takvima je dosta novonaseljenih Morlaka. Tako e ga i Vui Oluji, Morlacco nuovo habitante a Bellissane sopra Obrovazzo /Morlak, novi stanovnik Biliana iznad Obrovca,/, obavijestiti u sijenju o uspjenom prodoru hrvatskog bana u Bosnu. 1 2 4 U isto to doba su mnogo uestalije vijesti o pripremama bosanskog pae za vojnu protiv Mletake Dalmacije, koje dijelom upuuju na zakljuak da e se paa uputiti na Knin, a dijelom na Sinj. 1 2 5 U tom trenutku, Michiel se moe osloniti samo na Bortulaia i Jankovia jer je Smiljani bolestan, a drugome nije dobro. 126 Meutim, sredinom veljae Michiel e dobivati i vijesti da se paa uope ne kree iz Banja Luke. Neovisno o tome, morlaki glavari i harambae su na granicama sa svim svojim snagama. 127 Do proljea postaje jasnije daje pravi osmanski cilj probijanje

123 ...kadje mjesto ve bilo naputeno, mogli su razoriti i zapaliti mnogo sela i posjede te trideset glavnih turskih kula... Pietro Valier Senatu, Split, 9.11.1685. Desnica 2, 116. 124 Zapisniko presluanje Stojana Jankovia, Zadar, 28.1.1686. Desnica 2, 130-131. 125 Prema Michielovu izvjeu od 1.2.1686, harambaa Naki javlja che il passa medesimo di Bosna sij partito da Bagnalucca con il convoglio, e che si vafernando di luogo in luogo due o tregiorni alla volta, per dare ristoro a valli; chegiunger a Cliuno, dove ritrovar nuovo seguitoper incorporare a'suoi, e che capo di mezo mese arrivar a luogo destinato. (da je sam bosanski paa u pratnji krenuo iz Banjaluke, zaustavljajui se, poradi konja, na svom putu i po nekoliko dana te da e mu se u Livnu pridruiti nova pratnja kako bi prvom polovicom mjeseca stigao na odredite, tj. Knin.). Marin Michiel, Zadar, 1.2.1686. Desnica 2, 132-133.

126 Gl'altri due Smiglianich e Possidaria, il primo staguardando il letto aggravato da podagra, chegiuntagli al collo, rende in sommo pericolo della vita, Valtro dice d'haver male e non si vede. (Smiljanise nalazi bolestan u krevetu smrtnoj je opasnosti zbog podagre koja mu se vepojavila na vratu. Posedarski, meutim, govori da se ne osjea dobro i ne vidi.). Desnica 2, 133, 136.

opsade Sinja, tako dajankovievih 1.600 Kotarana dobiva zapovijed, zajedno s plaenom konjicom, biti u stalnoj pripravnosti. 128 U to je vrijeme Jankovieva slava na vrhuncu. Prema jednom izvjeu iz Patrovia, u Mletakoj Albaniji, dovoljno je spominjanje njegova imena, odnosno, najava njegova dolaska u pomo opsjednutoj tvravi da osmanska opsada bude naputena! 129 U to doba, nakon brojnih mletakih uspjeha u borbama s bosanskim Osmanlijama, velika je zabrinutost zbog moguih posljedica i meu Dubrovanima. Oni se boje da bi se irenjem mletake vlasti do Boke mogli nai u njihovu potpunom okruenju. Stoga Dubrovani prednjae u nastojanjima da to je mogue vie ogranie uinke mletakih poduhvata, pa i da ih to vie oslabe, gdje god je to mogue. Ukoliko ve dubrovako zalee nee moi ostati u osmanskom podanitvu, Dubrovani ustrajno zagovaraju habsburka prava na posjed tih zemalja, kao ugarskih kraljeva. S tim ciljem nastoje dio svojih napora usmjeriti i prema Morlacima i njihovim glavarima. Stojan Jankovi je jedan od onih koji izaziva njihovu pozornost. Iako to nije mogue izravno zakljuiti, namee se pretpostavka da jedno uistinu neobino pismo s potpisom iz Bea od 30. lipnja 1686. godine conte Matimir Matthias Nicolaus Illynova Illyriae etDalmatiae haeredis duca Culmiae, upueno na Stojana Jankovia kao ilsignor cavaglieregenerale... i amico mio charissimo nastaje u dubrovakoj reiji i habsburkoj inscenaciji jer se Ilijanovii predstavljaju kao batinici titule conti di Gabella e di tutta Illyria Culmia ducato /gabelskih knezova i cijele ilirske humsk kneevine,/, odnosno, e per conseguenza signori di tutti questi contorni anco sotto Zara /to znai gospodari cijele zadarske okolice/. Tonom kojim se nudi i prijeti, Ilijanovi spoitava Jankoviu to sua soldatescha maltretira stanovnitvo u zadarskom kraju! 130 Dakako daje generalni providur Cornaro miljenja da takve poruke zasluuju pozornost mletake inkvizicije.131 Inkvizicija e se tim pismom baviti i otkriti Ilijanoviev identitet, ali ne pridajui mu veu pozornost, osim to e Senat obvezati generalnog providura da vodi rauna o moguem nastavku prepiske izmeu Jankovia i Ilijanovia. 132 U isto doba Mleani pokreu due vrijeme otvoreno pitanje ustrojenja plaene regimente oltramarinske infanterije. Pravo njezina ustroja daje se
128 129 130 131 132 Antonio Zeno Senatu, Zadar, 12.4.1686. Desnica 2, 139-140. Zapisniko presluanje Nikole Kopronea, Zadar, 6.3.1686. Desnica 2, 137-138. Matija Ilijanovi Stojanu Jankoviu, Be, 30.6.1686. Desnica 2, 144-145. Gerolamo Cornaro dravnim inkvizitorima, Split, 30.10.1686. Desnica 2, 154-155. Dravni inkvizitori Gerolamu Cornaru, Venecija, 22.1.1687. i Gerolamo Cornaro dravnim inkvizitorima, Split, 14.2.1687. Desnica 2, 179-181.

Stojanu Jankoviu, to ukljuuje i pravo izbora vojnika i asnika, s konanim odobrenjem generalnog guvernera. Regimentom bi zapovijedao Stojanov sin Nikola. Istovremeno se odobrava ustroj ijedne konjanike ete pod zapovjednitvom drugoga Stojanova sina Konstantina. O tome mletaki dud, s potpisom Marcus Antonius Iustinianus, izdaje dukal u Veneciji, 7. studenog 1686. godine. 133 Oigledno je na sve strane, u Veneciji, Beu, Dubrovniku, ali i bosanskim Osmanlijama, sve rairenije uvjerenje da e daljnji uspjesi u voenju rata u sve dubljoj unutranjosti ovisiti o pridobijanju najutjecajnijih meu morlakim glavarima, odnosno, o ponaanju stanovnitva. U vrijeme osmanskog protuudara u sjevernoj Dalmaciji, u drugoj polovici studenog 1686, Jankovi ve raspolae s nekih 300 ljudi unovaenih u regimenti. 134 On tada ve raspolae i s prvim imenovanjima kapetana svoje regimente (ZuanneBossich i Nicolo Blagoevich iz ibenika). 135 Odluka mletakog Senata da Jankoviu povjeri ustrojenje infanterijske regimente i konjike ete ima nadaleko poeljne uinke za mletake ciljeve. Kotorski izvanredni providur Antonio Zeno tako javlja 6. prosinca 1686. da se patrijarh Peke patrijarije (Arsenije III. Carnojevi) sprema prijei iz Pei u Cetinje radi uinkovitijeg poticanja naroda na ustanak u suradnji s Mleanima, te daje spreman sam opremiti i poslati stotinjak konjanika za Jankovieve jedinice. 136 Jankovievi ljudi se okupljaju u Zadru. Kako ih je sve vie, Cornar potie Senat da to prije osigura potrebnu opremu, da bi mogli biti otpremljeni iz Grada jer je opasno drati ih u njemu u il lungo e numeroso soggiorno dellagente di tal natura.137 Skupljanje infanterijske regimente i konjike ete e izazvati razliite nedoumice i otpore. Novaenje tolikog broja ljudi koji bi mogli biti upueni na druga ratita, posebno na Levant, izaziva u mnogih strah zbog mogueg slabljenja otporne moi Dalmacije, u kojoj Mleani inae nemaju jaih snaga. S druge strane, drugi morlaki glavari zbog svojih interesa i zavisti oteavaju novaenje. Meutim, mletake vlasti tada toliko uvaavaju Jankovia zbog njegovih sposobnosti i odanosti, da svi prigovori, kako god bili obrazlagani, nemaju uinka na oficijelni odnos spram njega. 138
133 Dukal Marcantonio Giustiniana, Venecija, 7.11.1686. Desnica 2, 155-157. 134 Desnica 2, 169. 135 Desnica 2, 169. 136 Antonio Zeno, Kotor, 6.12.1686. Desnica 2, 170-171. 137 ...iz Zadra jerje u gradu opasno na due vrijeme drati brojno ljudstvo tog mentaliteta... Desnica 2,170-171. 138 Antonio Zano Senatu, Zadar, 25.2.1687. Desnica 2, 181-182.

U isto vrijeme, koristei svoj vojni presti u mletakoj slubi, Stojan Jankovi se ne sustee izvui najvee mogue koristi u krajevima u kojima je bez njega tada teko mogue zamisliti uspjeno mletako ratovanje. U opsenoj albi, navodei mnotvo pojedinosti, poetkom veljae 1686. ale se na njega i Bortulaia novi naseljenici na Koulovu Polju zbog pljake vrijednosti od 500 reala u vrijednim predmetima (toke, igle i si.), nasilja, ak ubojstava, zbog dogovora s Osmanlijama o uvjetima iseljenja iz lapakog kraja. Posebno se ale zbog nametnute obaveze da Jankoviu svako selo obrauje po komad njegove zemlje u Koulovu Polju. Kako albu pie jedan fratar, zavravajui je rijeima semo christiani, a questo save cerio che tuto il populo fa scriver sta letera da u religioso, e a fato un'altra copia per mandar a Venetia al prencipe perch veda qua no poemo parlar ne aver ragion.Jovo nas Vijee smatra kranima, pa je razumljivo da jedan klerik, u ime itavog naroda pie pismo mletakom knezu, kako hi ovaj saznao da ovdje ne moemo ni govoriti ni imati zapravo.../, mogue je pretpostaviti da se iza ovakvih optubi na Jankovia, uz sasvim utemeljene razloge, skrivaju i neki drugi ciljevi. 139

Ipak, Stojan Jankovi je mletakim vlastima isuvie vaan da bi ga osporavale u vrijeme kada je najuspjeniji na njima tako vanom ratitu, gdje inae ni dalje nemaju mogunosti koristiti vlastite snage u veim razmjerima. ini se da se ba tada na njega sve vie rauna u proljee i ljeto 1686. godine u ofenzivnim prodorima prema Kninu, Lici i Krbavi, sjedne strane te Sinju i Livnu, s druge strane. U lipnju kotarski glavari pustoe okolicu Knina, unitavajui, pored ostalog, 25 mlinova. 140 Neto kasnije, u srpnju, generalni guverner Gerolamo Corner moe s jedva prikrivenom euforijom javiti Senatu o vrlo uspjenu pohodu 5.000 morlakih pjeaka i 1.500 konjanika, pod zapovjednitvom etvorice kotarskih serdara, na Livno, sede ordinaria die pass di Bossina, frontiera stimabile del confine, fontico abbondantissimo di biade, depositoprincipale de munitioni daguerra e d'ogn'alt sorte de viveri /glavno sjedite bosanskog pae, uveni granini prijelaz, mjesto boga itnica, glavno skladite ratnog streljiva i svih vrsta namirnica./. Ovaj put su Morlaci u pohodugente tutta scielta e valorosa /sve sami izabrani i hrabri ljudi/, kojima uspijeva pobiti preko 400 protivnika, diversifatti schiavi /mnogo njih usunjiti/, osloboditi vie od trideset krana iz ropstva, popaliti mnotvo livanjskih kua i
139 Desnica 2, 133-135, 137

140 La partita de Morlacchi condotta dal kavalier Gianco et altri capi nelle campagne di Knin, ha devastato grandem te le hiave, incendiati circa venticinque molini e distrutta una torreforta, che sopra il fiume Cherca diffenda maggiorparte delli molini stessi, con la priggionia delleguarde che v'esistevano. (Morlaki odredi, predvoeni Ijerom Jankom i drugim glavarima, poharali su mnoge itnice na kninskom podruju, zapalili oko dvadesetpet m nova te unitili jaku obrambenu utvrdu povrh rijeke Krke, zatoivi straare koji su pruili otpori) Paolo Michiel Senatu, Bribir, 26.6.1686. Desnica 2, 141-142.

raznovrsnih zaliha od sijena nadalje, napljakati teko pregledne koliine dobara, vojne opreme itd. Dakako da se Corner ne ustee zatraiti podjelu najveeg dijela plijena meu sudionicima pohoda, a od Senata trai diprovedermi di qualche numero di medaglie et annelli /da me se opskrbi s nekoliko medalja i prst nova/, da bi najzaslunijima mogao iskazati priznanje. 141 I Senat ovaj put bez oklijevanja govori o vrijednosti Morlaka i njihovih voa, odobravajui preputanje livanjskog plijena Morlacima kao i zatraenih medalja i prstenja kao nagrada najzaslunijima. 142 Krajem ljeta se Jankovi i Smiljani iznova upuuju na veliki pohod u livanjski kraj nakon potvrde vijesti o pristizanju velike osmanske vojske, predvoene zvornikim paom Bastiem i bosanskim alaj-begom Filipoviem sa ciljem da olaka obnovu kraja i posebno, vojnih utvrenja. U udaru morlakih glavara iznova stradava mnotvo ljudi, u plamenu nestaju nove kue i dobra, a pljakom se odvlai mnoge koliine vrijednosti i upotrebnih dobara. Jankovi i Smiljani istiu daje itava livanjska okolica u opsegu od 50 milja opustoena. 143

Marginalizirani u slavlju nakon pada Sinja} u strahu od osmanske osvete

Ovakvo slabljenje Livna ohrabruje mletake vlasti u Dalmaciji da se iznova ponu spremati za osvojenje Sinja. Za ponovni napad na Sinj mletake vojne vlasti se pripremaju nesravnjivo ozbiljnije nego za prethodni iz 1684, koji je zavren katastrofom. To znai daje bilo nuno osigurati i to bolju taktiku pripremu napada, ali i to bolju vojsku. Nisu to vie mogli biti samo Morlaci, a i izabrani su morali biti i najpouzdaniji i najiskusniji. Nije bilo dvojbe da e se sinjske Osmanlije ogoreno braniti i to na najbolji mogui nain. Doista, kada generalni providur Cornar konano moe poslati izvjee Senatu o osvojenju Sinja 30. rujna 1686, na samom poetku mora rei da Sinja pada doppo una disperata resistenza die diffensori al tormento continuo delVartiglieria, agVincommodi essentialissimi dette bombe et alfuoco mai intermesso die moschetti.144
141 Gerolamo Corner Senatu, Split, 19.7.1686. Desnica 2, 142-143. 142 Senat Gerolamu Cornaru, Venecija, 27.7.1686. Desnica 2, 143-144. 143 Zapisniko presluanje Stojana Jankovia i Smoljana Smiljania, Zadar, 7.9.1686. Desnica 2,146-147.

144 ...nakon oajnikog otpora koji su pruili branitelji pod stalnom paljbom artiljerije, teko zasipani bombama i neprestano pukaranje muketa. Gerolamo Cornar Senatu, u logoru pod Sinjem, 30.9.1686. Desnica 2, 151-153.

Za razliku od nekih ranijih izvjea o uspjenim borbama s Osmanlijama, u ovom sluaju njegov sredinji dio pripada pohvalama mletakih asnika i njima podreenih vojnih jedinica. Tek potom se moe proitati et i Morlachi pure con i sardari hanno contribuito Vimpiego con la solita natural brava / da i Morlac zajedno sa serdarima imaju svoj udio u pothvatu, iskazavi i ovom prilikom svoju hrabrost/, da bi se nastavilo, alcuni de quali essndo stati da me riconosciuti a misura delle proprie attioni con agnelli e medaglie son in obligo di supplicarne qualche nuova provisio ne e masime degVannelli stessiper haver modo dipremiare in ogn}altra occasione i pi be nemeriti et animarli a continuare il loro fruttuoso servitio / budui da sam neke od njih sukladno zaslugama, ve nagradio prstenjem i medaljama, osjeam se dunim zamoliti vas da me nanovo opskrbite prstenjem, kako bih u ovakvim prilikama bio u mogunosti nagraditi one koji su to zavrijedili, potiui ih tako u njihovoj korisnoj slubi/. Padom Sinja, nova granica prema Bosni uspostavlja se na planini Prolog iznad grada, na putu za Livno, u prirodno surovoj sredini, gdje esto pue i bura (al vento di borrafurioso) te gdje je teko opskrbljivati posadu raznovrsnim potreptinama, sve do dopreme sijena. Dakle, to je jo jedan poloaj koji e biti teko zadrati bez morlakog udjela. itajui Cornarovo izvjee, uoljivo je da ovom prilikom nema rijei o podjeli izdanog plijena meu Morlacima. Njegova e razdioba ii najveim dijelom drugim smjerovima, kao to e i u razdiobi zemalja i drugih dobara novi vlasnici ee nego obino biti iz Splita i s drugih strana starog posjeda, odnosno, iz Italije. Inae, u Sinju je osloboeno 30 zasunjenih krana (et 30 schiavi christiani restituiti alla libert).145 Napad na Sinj i, dakako, jo vie njegov pad izazivaju silno uzbuenje meu bosanskim Osmanlijama, tako da ovom mletakom uspjehu slijedi protuudar velikog bosanskog pohoda u smjeru sjeverne Dalmacije. Mletake vlasti za njega saznaju na vrijeme, smjesta nastojei to bolje se pripremiti za sukob. Imajui na umu veliku ranjivost morlakog stanovnitva i njegovih dobara u takvim osmanlijskim prodorima, meu prvim mjerama su i nareenja o potrebi povlaenja stanovnitva iz najisturenijih mjesta (Ostrovica, Bribir itd.), kao i o sklanjanju stoke. 146 Meutim, komesar Antonio Molin ima neto vie uspjeha jedino u poticanju Jankovia i Bortulaia, a i inae mletake mjere nailaze na slab odziv. Razlozi su tome razliiti, ali Molin u prvi trenutak istie potrebu drugaijeg, potrebama primjerenijeg ustrojstva morlake vojske. 147
145 Desnica 2, 151-153. 146 Antonio Molin seoskim glavarima, Zadar, 7.10.1686. Desnica 2, 154.

147 Queste emergenze mi hanno avvertito di molte cose, cosi della cavalleria come de paesani hanno materia da rifle opportunamente alla somma virtu di vostra eccellenza... (Ova me je opasnost upozorila na mnogo stvari, kako n konjanitvo tako na mjetane. To su stvari o kojima Vaa Ekscelencija treba dobropromislit...). Antonio Molin Gerolamu Corneru, Zadar, 10.11,1686. Desnica 2, 157-158.

Nepripremljeni za bolju obranu, Mleani u zatiti sjeverne Dalmacije tog trenutka iznova ovise ponajvie o snazi morlakog otpora. Snaga je Osmanlija tada dovoljna za prodore nadomak obale i zadarske okolice. Generalni providur Cornaro se 14. studenog 1686. godine posebnom poslanicom Jankoviu pouzdaje u njegovu hrabrost i umijee. 148 Tog trenutka je podrka vrlo vana jer Jankovi sam brani Bribir s jezgrom svoje druine, a mnotvo je ljudi rasuto na sve strane. O usuglaenijem djelovanju s drugim morlakim glavarima nema govora. Kao da mletaka vojna promocija Stojana Jankovia u to doba ima oprean uinak meu kotarskim i drugim morlakim glavarima koji mu se smatraju ravnima, a ne dobivaju povlasticu novaiti infanterijsku regimentu i konjiku etu! Ipak e biti daje to manje vaan razlog izostajanju jae potpore Jankoviu na utvrivanju poloaja u Bribiru spram nadiruih bosanskih Osmanlija. Prije e biti da vijesti o prodoru velike bonjake vojske, sa 16.000 ljudi, pod zapovjednitvom bosanskog pae, kao i etvorice drugih paa, iz pravca Knina, izaziva stravu meu Morlacima, ali i svima drugima do morske obale jer ne surnnjaju da Osmanlije ude za osvetom nakon tolikih poniavajuih poraza na tromei. Vidjevi da se u Kotarima ne die mletaka vojska poput one koja osvaja Sinj, u situaciji kada i mletake vlasti same preporuaju morlakom stanovnitvu u Kotarima da napusti svoja stanita sa svojim dobrima, sklanjajui se to bolje, veina obinoga morlakog svijeta prije e se brinuti o svojim ukuanima i imetku nego biti voljna ii na poloaj na kojem bi se vrlo lako moglo izginuti, a da se nita ne postigne. Dalje, kao to vie puta ponavljaju i Jankovi i generalni providur Cornaro, u to doba danima i danima ne prestaje puhati vrlo jaka bura (...il vento furioso di bora che spirava da moltigiorni nongli aveva permesso d'avvazarsi...149), to borbena raspoloenja u kasnim jesenjima danima moe samo dodatno rashladiti. U trenutku kada se neposredno oekuje udar s bosanske strane, uz Jankovia ostaje tako malo ljudi u Bribiru, da ni njemu ne preostaje, unato nastojanju da se ne povue, uzmaci do Skradina. 150 Neke bosanske postrojbe prodiru do Vrane i Peruia, ali jedva da ikakav plijen uspijevaju stei, skoro nikoga ne zasunjuju itava krajina kao daje opustila pred njima. Jedino pale dosta potleuica, bijednih nastambi u kojima Morlaci u to doba inae obitavaju. Bosanska vojska se nakon toga, na posvemanje iznenaenje, povlai. Ubrzo se saznaje daje tome glavni razlog uvjerenje da e se prikupljene mletake snage, pripremivi se za napad iz dva pravca, zadarskog i skradinskog, biti sposobne opkoliti i unititi bosansku glavni148 Gerolamo Cornaro S toj anu Jankoviu, ibenik, 12.11.1686. te iznova istog dana i 13.11.1686. Desnica 2, 158-160. 149 Desnica 2, 162. 150 Zapisniko presluanje Stojana Jankovia, Skradin, 16.11.1686. Desnica 2, 161-163.

nu. Mletake glasine u tom trenutku oigledno ine svoje. Meutim, takav protuudar se doista i priprema, s tim to bi iziskivao vie vremena. Bura pue i nekoliko dana kasnije i na moru, priinjajui dodatne velike muke generalnom providuru Cornaru na putu iz ibenika u Skradin, pored onih koje doivljava zbog rasula obrane Bribira. Morlako iznevjeravanje njegovih oekivanja, bilo daje rije o serdarima ili obinim ljudima, oigledno ga sile na povien ton izvjea Senatu. Jankovi je u tom jedina iznimka, iako slom obrane u Bribiru, posredno ide i na njegov raun. Dakako da mu se to ne prigovara. Velikim se uspjehom smatra to to se Osmanlije ne uspijevaju domoi ni ljudskog robija, niti njihovih dobara u pljaki. 151

Pohod na Duvno per praticar la destruttione i smrt Stojana Jankovia

Mletake vlasti morlake snage trajno doivljavaju kao udarne u depopulaciji i destrukciji materijalne kulture osmanske strane. Na pohodu na Duvno, Livno i Glamo u kolovozu 1687, oni su ukljueni u mletaku vojsku upravo zbog toga. 152 Prodor u Duvno, novanta miglia circa discosto dalle marine, dakle, duboko u bosanskoj unutranjosti i to u vrijeme osvajakog napada na Novi u Boki, dokaz je koliko uinaka ima moralako ratovanje od poetka neprijateljstava u Morejskom ratu na tromei. Meutim, pohodi u kojima su pljaka i zasunjavanje glavni zadaci, lako se mogu pretvoriti u katastrofe za napadae, kada se suoe s neoekivanim otporom spremnog i motiviranog protivnika. To se Jankovievim Morlacima dogaa i pod Duvnom. U jednom kritinom trenutku on se sam, praen sa svega nekoliko suboraca, uputa u krajnje opasan sukob sa znatno brojnijim utvrenim osmanskim snagama i gine tako osamljen: Rende amareggiata lafelicit del successo la disgratia incontrata dal caval Gianco, quale da una schioppettata colpito, e traversata lipoi una sablata sopra la schen resey poche dopo Vanima al creatore.153 Njegova smrt izaziva silan uinak. Zeno je
151 Gerolamo Cornar Senatu, Skradin, 21.11.1686. Desnica 2, 165-169.

152 .. .per coglier con essi qualche vantaggio nel paese nemico, cosi a divertimento del concorso alla parte menacciata, per praticar la destruttione (podvukao D.R.) specialmente di biade efieni, erano radunatiper il svernardel bass di Bosna a questi confini, conservati in Duvno, Clivuno, Glamoz, Scopie, et altri luochi circonvicini. (...okup su se na turskoj granici kako bi ondje prezimili te kako bi uz pomo njih stekali kakvu prednost na neprijateljskom podruju, dijelei uitak borbe protiv Turaka i vjebajui se u unitavanju ita i sijena koje se uvalo u Duvnu Livnu, Glamou i Uskoplju.). Antonio Zeno Senatu, Sinj, 26.8.1687. Desnica 2, 189.

153 Nesrea koja je zadesila kavaljera Janka radost je pobjede pretvorila u gorinu. Ubrzo nakon to je ranjen u puk ranju, a potom i proboden sabljom s lea,Janko je izdahnuo. Isto, Desnica 2, 190.

sam pod njezinim jakim, emocionalnim dojmom u oficijelnom pismu Senatu od 26. kolovoza 1687. 154 Pohod u unutranjost Bosne ispunjava svoje ciljeve i u taktikom smislu, u odnosu spram poduhvata osvajanja Novog u Boki, a i sa stajalita trajnih ciljeva mletakog ratovanja na tromei raseljavanja i materijalnokulturnog unitavanja protivnike strane. Dakako, (m)olte famiglie cristiane che sospiravano sottrarsi dalla barbara schiavit, efarsi suddite dlia serenit vostra, sono state da me tatevolmente assistite e scortate al numero di trecento cinquanta sei anime, cosi per la sic rezza loro, come degVanimali, che sono han condotto.155 Stojana Jankovia zamjenjuje, Zanovom odlukbm, drugi jedan norlacki voa del maggior credito, Boo Milkovi (Milocovich), kojeg preporuaju njegovo stalno iskazivanje molto valore e corraggio...156 Dakle, novi izbor uope vie nije djelo samih Morlaka, kao to je tradicijski esto sluaj, iako Milkoviev presti meu njima uope nije upitan. Stojan Jankovi je u trenutku svoje smrti toliko mletaki vojni dunosnik, da takav Zenov postupak, k tome usred rata, ne izaziva nikakve otpore meu samim Morlacima. Iako Stojan Jankovi do tog doba unovauje velik broj ljudi za svoju infanterijsku regimentu, kao i konjaniku etu, iako su zapovjednika mjesta zajamena njegovim sinovima, oni su u to doba isuvie mladi i nadasve neiskusni, da bi mogli preuzeti svoje dunosti. Inae, time se mletake vlasti oslobaaju jedne obaveze do koje im i nije pretjerano stalo. Vie je nego sigurno da im nije u interesu ustaljivanje bilo kakvih morlakih dinastija na tromei i to ak i prije kraja rata. Smrt Stojana Jankovia njegova braa i podreeni Morlaci svete na raznim stranama. Zavia Jankovi, serdar Matija Naki i harambaa Boo Milkovi napadaju Varcar Vakuf: ...riuscirono mirabilmente con Vacquisto di quattro milla e pi de minuti, doicento tra cavalli e bovini,... nel lungo giro di dodecigiornate, hanno tutto il paes saccheggiato et incendiato; la quantit di biade ritrovate, cosi nelle case,

154 La passione che io ne provo per la perditta di cosi degno e valoroso soggetto, pub ben esser compressa dali' eccellenti mo senato, havendolo sperimentato di tanta devotione efede verso la serenit vostra. E' morto certo, come ha viss da gran soldato, ma pub dirsi haverla volontariamente incontrata, mentre con troppo disuguaglianza e contro gVordini repplicati ha voluto perire; tuttoch si havasse espresso fosse l'oggetto suo di riddur alla campagna li Tu efacilitare quell'intento che seco havevo communicato. Anco seguita la di lui morte, mi portai in persona nel corpo d Morlachi stessi per eccitarli alla vendetta del suo capo; ma niente hagiovato; anzi li trovai rissoluti dipartire senza me, e con difficolt trattenuti segui la marchia regolata a seanso de discapiti. (Umro je doista, onako kako je kao veliki borac. Slobodno bi se moglo rei da je u smrt otiao dragovoljno, budui da se ogluio na brojne zapovije nepotrebno izloio smrtnoj pogibelji. Sve to je uinio imalo je za cilj smanjiti tursku nazonost na tom podruju i ostvariti naum za koji se borio. Odmah po njegovoj smrti osobno sam se uputio k Morlacima, kako bih ih potakao na osvetu njihovog vode. To u biti nije ni bilo potrebno. Oni su, naime, ve bili odluili krenuti bez mene. Ne mogavi ih zadrati, otiao sam svojim putem kako bi se izbjegle nevolje.). Isto, Desnica 2, 190. 155 Ja sam se dobro pobrinuo za brojne kranske obitelji koje su vapile za izbavljenjem iz barbarskog ropstva kako bi postale Vaim podanicima. Zbog njihove sigurnosti kao i sigurnosti stoke koju su vodili sa sobom, broj sam im sveo na tristo pedeset dua. Desnica 2, 192. 156 ...vrlina i hrabrosti... Desnica 2, 194.

in montiper la campagne, ancora nelle spighe, non possono descriverla... Ina udesan s nain uspjeli zaplijeniti vise od etiri tisue sitne stoke, dvije stotine konja i goveda ...u dvanaestak dana oplijenili su i zapalili itav kraj. U planinama i po kuama u selima pronali su neizmjerne koliine ita u klasu./ itd. 1 5 7 Zeno zakljuuje piii Senatu: ...mentro Turchi si lusingavano, che la morte del cavalier Giancopotesse haver diminuito il corraggio dlia natione, e tanto pi sono stati fortunati li successi, quanto che non so periti, che due soli tra nostri, ed uno lievemente ferito.158 U to doba pada i Novi u Boki. Osmanlije su potisnute sa svog najvanijeg izlaska na Jadransko more, vrlo vanog za bosanske interese. Juno od dinarskih planina u njihovu posjedu, od vanijih utvrenja, ostaje samo Knin. I Knin e pasti u rujnu 1688. godine, dakle, ubrzo iza smrti Stojana Jankovia. Iako on pogiba znatno prije kraja ovog rata 1699. godine, njegova smrt se podudara s vremenom u kojem morlako ratovanje najveim dijelom gubi smisao za Mletaku Republiku. Uostalom, Habsburgovci e konano prevladati u Lici i Krbavi 1689. godine, a i na drugim e ratitima u Dalmaciji i Boki Mletaka Republika vrlo obazrivo ratovati. Stojan Jankovi pogiba na vrijeme, u trenutku kada potreba za ljudima poput njega, jaeg srcem nego umom, postaje sve manjom.

Prema novim pitanjima

Ovaj je rad nastao s jednim bitnim ciljem, a to je doprinijeti znanstvenom diskursu o temeljnim pitanjima povijesti Hrvata i Srba na tromei, tj. o Morlacima u raspravama o Triplex Confiniumu. Ne bih htio rei da sam prvi koji to radim. Bez brojnih prinosa prethodnika od 18. stoljea nadalje, sudionika u raspravi koja je nerijetko i europska, ni sam nita ne bih mogao uiniti. Unato tome, malo je koje pitanje u hrvatskoj i srpskoj historiografiji toliko optereeno mitom kao ovo. Ne bih htio tvrditi daje ovim prilogom bilo koje otvoreno pitanje rijeeno, ali sam siguran da su njime postavljena brojna nova pitanja o ovim istonojadranskim barbarima, koja upuuju na potrebu drugaijeg istraivakog pristupa brojnim kontroverzama. Bez Morlaka jedva da bi bilo mogue napisati bilo koje poglavlje povijesti i istonog Jadrana, ali i svih onih imperijalnih sila koje njime vladaju u ranom novom vijeku, u bilo kakvu dosljednijem kritikom promiljanju njihovih batina. Ipak je jo uvi-

157 Desnica 2, 196-197. 158 ...dok su Turci se hvalili da je Jankova smrt obeshrabrila narod, mi smo postizali sve znaajnije uspjehe. Samo s dvojica naih ranjena, od kojih jedan lako. Desnica 2, 197.

jek otvoreno pitanje kako ih uope istraivati u povijesnom ambijentu identificiranim sa sredozemnom la civilt. Ukoliko i jesu povod kritikoj refleksiji, a to je esto sluaj od 18. stoljea do danas, isuvie esto im se pristupa kao istraivakom problemu izvan ili nasuprot onome la socit englobante bez kojega je ono samo u konanici jednostavno fikcija. Morlaci nisu ranonovovjekovna fikcija, iako su fikcijski vie puta oivljavani u hrvatskim i srpskim nacionalnim ideologijama 19. i 20. stoljea, kao i u njima primjerenim historiografskim servisima, sve do nedavnih, uistinu traginih nerazumijevanja njihove batine. Oni su ovisno o stajalitu i lice i nalije istonojadranskog povijesnog iskustva u ranom novom vijeku, u kojima su ratne situacije tek jedna epizoda koja istraivaki obavezuje.

J. W. VALVASOR I J. RABATTA O HRVATSKOJ VOJNOJ KRAJINI 1689.11719. GODINE:

Percepcije, stereotipi i mentaliteti na tromei u Iwmparatiimoj perspektivi

Tromea i tromea: istraivaka razlikovanja
Pod Tromeom se obino podrazumijeva ona toka gdje se sustjeu granice Habsburke Monarhije, Mletake Republike i Osmanskog Carstva utvrena odredbama Karlovakoga mirovnog ugovora (1699) i potonjeg rada ovlatenih povjerenstava za razgranienje. Meutim, u ovom radu zanima nas tromea, dakle, itav pogranini prostor sa sve tri strane imperijalnih granica. Za opstojnost svakoga pojedinanog dijela tako shvaene tromee, pored svega onog to ga konstituira iznutra, bitna je opstojnost ona druga dva granina podruja. Tonije, upravo sva oitovanja drugoga na tromei jedan su od temeljnih naina prepoznavanja vlastitog identiteta.2
1

Ovaj tekst je izmijenjena i dopunjena verzija teksta objeavljena prvi puta na engleskom jeziku: Sanja Lazanin - Drago Roksandi. J. M. Valvasor and J. Rabatta on the Croatian Military Border in 1689 and 1719. Stereotypes and Mentality in the Triple Frontier Comparative Perspectives. u Drago Roksandi (ur.). Microhistory of the Triplex Confinium. International Project Conference Papers (Budape March 21-22, 1997). Institute on Southeastern Europe, Central European University. Budapest, 1998, 89-110. O vanosti drugoga u procesu spoznavanja vlastitog identiteta opirnije u Ina-Maria Greverus. Die Anderen und Ich. Vom Sich Erkennen, Erkannt- und Anerkanntwerden. Darmstadt, 1995; Ina-Maria Greverus. Identitt zwischen Erinnerung und Integration. u Narodna umjetnost. Br. 33/2. Zagreb, 1996, 99-120. O identitetima i stereotipima postoji brojna literatura, meutim, ovdje emo navesti samo neke naslove relevantne za nae shvaanje stereotipa kod Rabatte i Valvasorova. Wolfgang Hpken. Ethnische Stereotypen in Sdosteuropa: Anmerkungen zu Charakter, Funktion und Entstehungsbedingungen. u Wolfgang Hpken (ur.). l ins Feuer?- Oil on Fire? Hannover, 1996, 9-25 (=Studien zur internationalen Schulbuchforschung, Bd. 89); Konrad Gndisch - Wolfgang Hpken - Michael Markel (ur.). Das Bild des Anderen in Siebenbrgen. Stereotype in einer multiethnische Region. Kln -Weimar-Wien, 1998; Jan Berting - Christiane Villain-Gandossi. The role and significance of national stereotypes in international relations: and interdisciplinary approach. u Teresa Walas (ur.). Stere-

Krajem 17. i poetkom 18. stoljea Karlovaki generalat izrazitije je nego prije bekog rata (1683-1699) vojnokrajiko podruje i spram Bosanskog serhata i spram mletakih krajina u Dalmaciji.3 Time je on cijelim svojim prostorom sastavni dio tromee o kojoj ovdje govorimo. Taje njegova strana najuoljivija u Primorskoj krajini koja je postala tromea od prve polovice 16. stoljea, odnosno, u Lici i Krbavi poslije 1712. godine. Habsburka Monarhija, Osmansko Carstvo i Mletaka Republika su i tada svaka od tih sila na svoj nain imperijalni sustavi, tako daje njihovo zajedniko, trojno pogranije trajno u sreditu pozornosti na svakoj od tri strane. Pozornost nije samo geostrateke naravi. Tromeu sa sve tri strane naseljava autohtoni ivalj, razliita etnokonfesionalnog podrijetla. Vojnokrajiki sustavi na sve tri imperijalne strane tada, kao i u dugom trajanju od 16. do 18. stoljea, presudno oblikuju ljudska iskustva i povijesne zbilje, i to ne samo na tromei. Takva tromea nuno privlai pozornost ne samo monika u vojnom, diplomatskom i politikom pogledu; cijela tadanja duhovna i svjetovna kultura prostora na razmeu Srednje, Jugoistone i Sredozemne Europe proeta je njezinim iskustvom. Cijela intelektualna i kulturna produkcija toga doba je u tom smislu takoer svojevrsni primarni povijesni izvor. Tom je pretpostavkom odreena i narav izvora za povijest tromee kojima se ovdje bavimo.

O izvorima za povijesno miljenje o percepcijama, stereotipima i mentalitetima s tromee (Triplex Confinium)

U mnotvu historiografskih radova o povijesti Karlovakog generalata od posljednje etvrtine 16. do prve polovice 18. stoljea jedan od vrijednijih i ee koritenih izvora su izvjetaji (relationes, Relationen) zapovijedajuih generala unutranjoaustrijskom Dvorskom ratnom vijeu u Grazu o prilikama u Generalatu. Nastaju razmjerno redovito, nerijetko i dva puta godinje i to nakon
otypes and Nations. Cracow, 1995,13-27; Winfried Schulze. Die Entstehung des nationalen Vorurteils. Zur Kultur der Wahrnehmung fremder Nationen in der europischne Frhen Neuzeit. u Wolfgang Schmale - Reinhard Stauber (ur.). Menschen und Grenzen in der Frhen Neuzeit. Berlin, 1998, 23-49. 3 O dvojnoj krajikoj situaciji Karlovakog generalata jo uvijek nema napisane monografije. Time sam se sam bavio u svome magisteriju, ali u case-study, koja nije mogla iscrpljivati problematiku. Vidjeti: Drago Roksandi. Bune u Senju i Primorskoj krajini (1719-1722). u Radovi Instituta za hrvatsku povijest. Vol. 15. Zagreb, 1982, 33-106. Problematiku 16. stoljea, s teitem na Senju, istraila je Wendy Bracewell (Senjski uskoci. Piratstvo, razbojnitvo i sveti rat naJadranu u esnaestom stoljeu. Zagreb, 1997.)

to bi zapovijedajui general obiao itavo podruje, ostvario sustavan uvid u stanje utvrda i ljudstva, dao naloge o nunim promjenama u granicama svojih ovlasti, oblikovao prijedloge unutranjoaustrijskom Dvorskom ratnom vijeu o promjenama preko granica svog prava odluivanja te sve navedeno ukljuio u izvjetaj.4 Obino su napisani u dva dijela, jedan narativne, a drugi kvantitativne strukture. Kako ovi izvjetaji, kao izvori serijelne naravi, osiguravaju mogunost poredbenog istraivanja zbivanja u Karlovakom generalatu u razmjerno dugom vremenskom trajanju, njihova se istraivaka uporabljivost danas viestruko poveava, posebno u onim sluajevima kada postoji mogunost istovremenog koritenja drugih vrsta izvora. Iako oni sadre prije svega obavijesti i miljenja vojne naravi i to s habsburke strane granice, u njima se nerijetko nalaze obavijesti koje se odnose i na mletaku i osmansku stranu. Dakle, takvi su izvjetaji izvori koji olakavaju viestrano razumijevanje vojnokrajike zbilje u prostoru tromee u irem smislu. Upravo naglaena raznovrsnost obavijesti olakava njihovu kritiku provjeru sravnjivanjem s drugim vrstama izvora slinih sadraja, kao to su uz ostalo, crkvene vizitacije, ali i putopisi, zemljopisno-povijesni opisi itd. Time, u sluaju ovakve vrste izvora, uvjetno nestaje granica izmeu tiskanih i netiskanih izvora, javnih i privatnih spisa, to kritiku izvora ini jo sloenijom, a probleme interpretacije viestranijima. Tim se problemom namjeravamo baviti u ovom radu. Svim je tim vrstama spisa zajedniki napor da unutar odreene komunikacijske i anrovske forme to je mogue primjerenije predstave ljude i prostor. Iako su takvi napori redovito funkcionalno odreeni, a time i predstave na razliite naine suene, neupitno je da u istraivanjima povijesti Karlovakog generalata vojnokrajika historiografija ima mogunost koritenja dragocjenih izvora i stjecanja dragocjenih spoznaja o ljudskim mentalitetima s tromee te percepcijama i stereotipima kojima su bili posredovani. Kako bi ovi izvori dobili svoj puni istraivaki smisao, bilo bi nuno sustavno ih kritiki tiskati, to do do sada ni izdaleka nije bio sluaj, imajui na umu razmjere raspoloive grae. injenica je daje s tim u vezi toga jo uvijek neprevladana zbirka Spomenici Hrvatske krajine (Acta Confmii Croatici), koju je u tri sveska tiskao Radoslav Lopai u Zagrebu 1884, 1885. i 1889. godine, iako su ve njegovi suvremenici kvalificirano upozoravali na manjkavosti. Iz takva uvjerenja su izvorno i nastali radovi Stipendiati in the Carlstaetter/Karlovac Generalate on December 15, 1709. Fragment of the Report Written by Count Joseph Rabatta, Commander-in-Chief of the Generalate,
4 Neke od tih izvjetaja objavio je Radoslav Lopai u svojoj zbirci Spomenici hrvatske krajine. Sv. IIII. Zagreb, 1884, 1885, 1889. U Hrvatskom dravnom arhivu u fondu Uvezani spis. Karlovaki generalat, knj. 1 i 2, nalazi se vie takvih izvjetaja koje je tijekom slube sastavio grof Josip Rabatta.

koji su u suradnji pripremili Drago Roksandi i Sanja Lazanin i Report Written by Count Joseph Rabatta, Commander-in-Chief of the Carlstaetter/Karlovac Generalate, upon the Situation in the Generalate in the Summer of 1719, koji je pripremila Sanja Lazanin kao kritika izdanja njemaki pisanih izvornika.5 U nastavku rada istraivanje je proireno na novo itanje djela Johanna Weikharda Valvasora Die Ehre des Herzogthums Krain (Laibach - Nrnberg, 1689), koje se svojim dijelovima odnosi na isti prostor koji opisuje Rabatta.6 Za razliku od spomenutog izvjetaja, Valvasorovi opisi potjeu iz prijelomnih ratnih godina nakon sloma osmanske opsade Bea. Tim je opravdanije upustiti se u usporedbu njihovih percepcija jer Valvasor u svome zemljopisno-povijesnom opisu izvjetava o istim hrvatskim krajevima, dodue, kao o kranjskom krajitu. On u svom djelu poput Rabatte povezuje osobna iskustva s primarnim povijesnim izvorima. Kako ovdje koriteni Rabattin izvjetaj potjee iz 1719. godine, tj. iz vremena poslije Karlovakog (1699) odnosno Poarevakog mira (1718), usporedba jednoga i drugog izvora tim je dodatno opravdanija.

Johann Weikhard Valvasor vs. Josip Rabatta u miljenju o tromei

Otuda je izvjesno opravdan pokuaj usporeivanja percepcije prostora i ljudi s tromee u slubenom izvjetaju grofa Josipa Rabatte (Gorica, 1661-Dornberg, 1738) s percepcijama u djelu Die Ehre des Herzogthums Crain Johanna Weikharda Valvasora (Ljubljana, 1641-Krko, 1693), jedne od tada intelektualno najistaknutije osobnosti unutranjoaustrijskog prostora, inae starijega Rabattinog suvremenika.7 Valvasorov tekst, izvorno djelo velike kulturne vrijednosti, nastaje s ambicijom da u erudicijskoj maniri slavi udio Kranjske u europskoj kulturi i posebno u protuosmanskoj obrani Europe. To je bio jedan od najvanijih razloga to Valvasor u svoj protoenciklopedijski pisani tekst uvrtava brojne oba5 6 7 Vidjeti: Kriegsarchiv, Hofkriegsrat Expedit, 1710 VI 219 i KA, HKR Expedit, 1721 I 457. U svom etverotomnom djelu Valvasor je u knjizi XII u IV. svesku opisao hrvatske krajeve. Johann Weichard Valvasor. Die Ehre des Hezogthums Krain. Sv. IV. Laibach, 1877-1879 (1689). Valvasorov zemljopisno-povijesni opis Kranjske zavren je i tiskan 1689. u Nrnbergu, iako je Valvasor prvi svezak, pripremljen za tisak, bio predao jo 1686. god. knjiaru W. M. Endteru za vrijeme svoga posjeta tom gradu. Djelo je pisano njemakim jezikom i dakako, tiskano frakturom. Sastoji se iz etiri dijela koja obuhvaaju petnaest knjiga s 3532 stranice, 528 slika i 24 priloga.

vijesti i o susjednim hrvatskim krajevima. Drugi, tj. Rabattin tekst je tradicijski, danas bismo rekli i serijelno, uoblien izvjetaj najviega vojnog zapovjednika Karlovakog generalata, predstavnika vojnokrajikog sustava s habsburke strane tromee. I Rabattina je manira erudicijska, samo na drugaiji nain. Naime, njegov izvjetaj ne slijedi samo propisane obrasce, nego nastoji biti i prepoznatljivo osobno svjedoanstvo te iskaz isto tako osobnog stava o prilikama i moguim promjenama u Karlovakom generalatu. Bila je to tada stalno otvorena tema dvorske politike kako sa stajalita unutranjih potreba za promjenama tako i sa stajalita odnosa s Osmanskim Carstvom i Mletakom Republikom. Meutim, za razliku od Valvasorova djela, koje izlazi iz tiska u vrijeme kada Habsburgovci potiskuju osmansku vlast i mo ne samo iz Podunavlja ve i s dijela Balkanskog poluotoka, Rabattin izvjetaj nastaje u vrijeme kada se habsburke vojne vlasti, poslije velikih uspjeha u protuosmanskim ratovima, uputaju u reforme vojnokrajikog sustava, s dalekosenim ciljevima, ali i bez iluzija o tome da e bilo to biti mogue uiniti na preac.8 Time je odreena Rabattina potreba da teite uvida, ocjena stanja i preporuka bude na slabostima vojnokrajikog sustava, kao i mogunostima njegova usavravanja. Dakle, ne samo anrovski, ve i funkcionalno u pitanju su dva vrlo razliita tipa diskursa. Uzet emo u obzir i razliitosti i slinosti u nainu gledanja Valvasora i Rabatte na zbilju Karlovakog generalata. Prvi je profesionalni erudit, a drugi profesionalni vojnik. 9 Dakako, imajui na umu daje Valvasor kranjski plemi, ovjek ratnikog iskustva, kao i da je sam Rabatta, inae goriki, kranjski, koruki i napokon hrvatski plemi, nesumnjivo osoba zavidne viejezine naobrazbe, nastojat emo izbjei binarnu komparatistiku opreku. Vanije je da obojica potjeu s unutranjoaustrijske strane Habsburke Monarhije, s one strane koja ima najvie koristi od vojnokrajikog sustava u Hrvatskoj te koja i prije i poslije bekog rata ima odluujui utjecaj na zbivanja u ovom prostoru u razdoblju od sloma Zrinskih i Frankopana do apsolutistike militarizacije Vojne krajine od Jadranskog mora do Karpata. S tog su stajalita obojica u mogunosti promatrati i vrednovati zbilju Karlovakog generalata kao stranci, odozgo (von oben).
8 Brojna povjerenstva upuena iz Graza ili Bea, osobito nakon sklapanja Karlovakog mira, posjeuju hrvatski vojnokrajiki prostor kako bi njihovi lanovi snimili situaciju i dali prijedloge za bolje ureenje Vojne krajine. Neke od prijedloga za bolje ureenje Karlovakog generalata kao i o nainima inkorporiranja Like i Krbave u njegov sastav objavljena su u Lopai, 1889. Dobru studiju o ovjeku kao vojniku u ranom novom vijeku vidi u Geoffrey Parker. Der Soldat. u Rosario, Villari (ur.). Der Mensch des Barock. Frankfurt-New York-Paris, 1997 (1991), 47-81.

Stoga je istraivaki opravdano nastojati iz njihovih tekstova izvesti etno i staleku karakterologiju vojnokrajikog iteljstva i prostora. Ijedan i drugi smatraju potrebnim uvrstiti raznovrsne obavijesti i sudove o ljudima u Karlovakom generalatu u sociokulturnom smislu, kada govore o pitanjima koja su inae na razliite naine u sreditu njihova interesa. Obojici je zajednika uporaba prvog lica (ich-Form), dakako, na razliit nain. Time njihovi stereotipi o prostoru i ljudima Karlovakog generalata postaju i neka vrsta pisma o sebi, egohistorije, to u ovom radu nuno izaziva posebnu panju.

Obrasci miljenja o tromei i anrovski imperativi

Valvasorovo je djelo nastalo iz potrebe, kako to sam pisac istie, da se stranci upoznaju s Kranjskom, tom, prema njemu, udnovatom i zanimljivom zemljom o kojoj postoje oskudne i uglavnom pogrene predodbe, ali prije svega zato kako bije i sami njezini stanovnici bolje upoznali. 10 Valvasor komunicira i s ljudima izvan vlastitog prostora, kao i s onima unutar njega. Meutim ijedne i druge itatelje svog djela on eli poduiti te pribliiti Kranjskoj. Njegova je glavna namjera slaviti svoju zemlju, a ne dovoditi je na bilo koji nain u pitanje. Otuda njegova erudicija nije u naelu kritiki usmjerena, ve je u biti apologetska. Johann Weichard Valvasor, potomak kranjske plemike obitelji, koja je sredinom 17. st. promaknuta u barunski stale, stjee svoju temeljnu naobrazbu u isusovakoj gimnaziji u Ljubljani. Svoje obrazovanje nastavlja, kao i veina mladih plemia njegova vremena, putujui raznim zemljama Europe i po sjevernoj Africi te prikupljajui znanja raznih naravi i s raznih podruja, od magije i alkemije do povijesti, arheologije, prirodoslovlja i kartografije.11 Bez tih iskustava, steenih putovanjima svijetom, teko da bi ikada i napisao svoje djelo o vlastitoj domovini, koju isto tako promatra s raznih stajalita. Dakle, njegova apologija Kranjske nije neupitna. Ona je promiljena, provjerena nizom osobnih komparatistikih uvida na raznim stranama njemu poznatog svijeta. S druge strane, njemu je savreno jasno da apologija Kranjske, koja ne bi bila napisana na nain koji izobraen svijet njegova doba u Europi jedino razumije i prihvaa, ne bi bila uinkovita. Njemu je isto tako stalo da ljudi u Kranjskoj ne samo bolje upoznaju svoju zemlju, nego i da naue kako je valja
10 11 Valvasor, 1877-79/1, 5. O tome vie u Paul von Radies. Biographische Skizze. u Valvasor, 1877-79/1, 4-6.

gledati i doivljavati. Otuda je njegov stil vrlo slojevit, nadasve sadrajan, a u odreenoj mjeri, kada je u skladu s imperativima vremena, patetian. Valvasorovo djelo obiluje slikovnim prilozima, koji su autorski ponajvie njegovo djelo. Ono, dakle, komunicira s razliitim ljudskim spoznajnim potencijalima, pojaavajui time uinak djela kao poruke itateljima. Realistinost motiva ilustracija, koje su nastale kao plod Valvasorovih zapaanja na terenu, pojaava realistinost tekstualnih motiva. Njegovo je djelo i znanstveno i knjievno, tonije, umjetniko sinteza jednog i drugog. Takva sinteza posebno istie samog pisca kao stvaratelja, kao ovjeka iskusna i umjena izvesti takvo djelo. Ona prije svega govori o njegovoj individualnosti, neovisno o svim autoidentifikacijama samog Valvasora. U ovako opirnu protoenciklopedijskom djelu pisac iznosi svoje spoznaje o Kranjskoj steene itanjima, izravnim uvidima, komunikacijom s razliitim ljudima, kompiliranjem iz godinjih kronika (Jahr-Geschichten) itd. Otuda njegov opis Kranjske prua raznovrsne obavijesti, od onih o njezinim prirodnim osobinama i zemljopisnom poloaju do opisa ljudi, njihovih obiaja i navika, crkvene organizacije, upravnih slubi, stalea i redova, gradova i trgovita, sakralnih graevina kao i graninih utvrenja. 12 Hrvatska nije u sreditu njegova izlaganja. Opisana je kao susjedna zemlja u kojoj je uz veliku pomo kranjskih stalea organiziran sustav protuosmanske obrane i koji do tada ve preko stotinu godina uspijeva odolijevati navalama iz Bosne, predstavljajui na taj nain tit ne samo za habsburke nasljedne zemlje nego i za cijelu kransku Europu pred njezinim zakletim neprijateljima (Erb- und Ertz-feind).13 Hrvatska mu, meutim, nije daleko u smislu osobnog iskustva. Za razliku od brojnih kranjskih plemia, kojima je bilo stalo do vojnokrajikih asti i probitaka, a da sami budu to dalje od Vojne krajine, Valvasor se i u ovo doba ogleda u protuosmanskim bojevima i to ba u hrvatskim krajevima. Kao to se bori u Slavoniji 1663-1664. pod zapovjednitvom Nikole Zrinskog, 14 tako je 1683. pri opsadi Bea stotnikdolenjske etvrti (Viertelhauptmann von Unterkrain), predvodei 400 vojnika koje alju kranjski stalei kao pomo Stajercima protiv Batthynya i Osmanlija te je svojim hrabrim dranjem osvjetlao ast Kranjske i pomogao obrani od neprijatelja.15 Rabattini izvjetaji u naelu predstavljaju povijesne izvore razliitog karaktera od Valvasorova djela. Oni su razliiti u znanstvenom i jezinom smi12 13 14 15 Valvasor, 1877-79/1, XXXIV. Valvasor, 1877-79/IV, 114 Enciklopedija Jugoslavije. Sv. 2/Bla-Vod, 596. O tome pie ivotopisac Radies, Valvasor, 1877-79/1, 7.

slu. Rabatta ne slavi, nego izvjetava svjestan svojih odgovornosti i pod dojmom iskustava iz dva rata (1683-1699. te 1716-1718.). On to ini vrlo jasnim i odrjeitim, samosvijesnim stilom. On je inae duan prije svega izvijestiti o zbilji Karlovakog generalata, o slabostima njegove vojne moi, imajui na umu odgovornost i ulogu Generalata u vojnokrajikom sustavu kao i spram Osmanskog Carstva i Mletake Republike. Kako je i njegov izvjetaj upuen odreenom, krajnje probranom itateljstvu, prije svega dvorskoj vojnoj eliti u Grazu i Beu, dakle, nije namijenjen javnosti, nuno je sasvim drugaije strukturiran, osobito kada je rije o onome to pie i kako pie. On nuno mora pisati o pitanjima koja su u sreditu dvorskih prijepora kada je rije o vojnokrajikom sustavu i to na nain koji nee za njega osobno izazvati tetne posljedice. S druge strane, ba zbog svih moguih nesuglasica glede budunosti Vojne krajine, posebno Karlovakog generalata, on mora biti to je mogue autoritativniji u svome iskazu i pokazati se kao izvrstan poznavalac ljudi i prilika. Rabatta zna da se obraa ljudima koji i sami nerijetko imaju dosta vojnokrajikog iskustava, naroito oni u Grazu. Pored zadovoljenja hijerarhijskih imperativa i vojnih birokratskih formula, njegov stil mora biti prepoznatljiv jer se od njega oekuju jasni stavovi glede mogunosti poboljanja stanja na uvijek nemirnom i nesigurnom krajitu. Rabatta se i po obrascima miljenja u kojima komunicira i po stilu i anru kree u znatno drugaijim prostorima nego Valvasor. Meutim i njegov nain komunikacije s nadreenima veoma je individualiziran. Rijetko kada se Rabatta poziva na bilo koga. Svoje stavove u izvjetaju redovito iskazuje kao vlastite. U tome se Valvasor i Rabatta mogu usporeivati jedan s drugim. Valvasorovo djelo je neponovljiv dogaaj i doivljaj, a Rabatta svoje izvjetaje pie periodiki. Do vremena nastanka izvjetaja kojim se bavimo, on je ve vrlo iskusan visoki vojnokrajiki asnik. Kao to smo napisali, on sastavlja svoje izvjetaje nakon podrobnog pregleda, obilaska (Visitation) itavoga vojnokrajikog podruja Karlovakog generalata, svih postrojbi kao i svih utvrenja u Generalatu. Navodei ih redom te opisujui zateeno stanje, nerijetko ga vie od ljudi zanimaju utvrenja njihov geografski poloaj i trenutano stanje. On i ire prikazuje vojne i drutevno-gospodarske prilike. Zadrava se na odnosima, posebno sporovima, izmeu unutranjoaustrijske zemaljske gospode i vojnih vlasti u Krajini. Ukazujui na mnotvo nedostataka i propusta u vojnokrajikoj organizaciji, Rabatta daje niz prijedloga za poboljanje njezinog ustroja i uinkovitosti. Za razliku od Valvasora, koji o Hrvatskoj pie na marginama svog izlaganja o Kranjskoj, Hrvatska je u svome vojnokrajikom dijelu u sreditu Rabattine pozornosti. On nju, kako rekosmo, ne slavi, ali nain na koji o njoj govori svjedoi o njezinoj vanosti, i to za cijelu Habsburku Monarhiju. Bez

obzira na razliiti socijalno-kulturni status jednog i drugog teksta te na njihove razliite funkcije, mogue ih je usporediti i pokuati rekonstruirati trajanja i promjene u sadraju i nainu percipiranja ovog dijela vojnokrajikog prostora i svijeta krajem 17. i poetkom 18. stoljea. Rije je o ve spomenutome personaliziranom, samosvjesnom iskazu jednog i drugog. Rije je isto tako o onome o emu obojica na razliite naine piu, tj. o prostoru, ljudima, vojnoj strukturi i moi, sustavu utvrda kao i razmiljanja o mogunosti poboljanja svijeta.

Spisateljske autopercepcije

U Valvasora je dakle naglaeno prvo lice (ich-Form), bilo d a j e rije o obrazlaganju razloga koji su ga naveli pisati svoju knjigu, bilo u objanjavanju naina svoga spisateljskog postupka ili na kraju krajeva, cilja:... namjeravao sam samo opisati nasa prirodna uda i (zabiljeiti) zemaljske povijesti te ukrasiti bakrorezima ...16 On istovremeno naglaava da njegova privrenost Kranjskoj, odnosno habsburkim nasljednim zemljama, ne dovodi u pitanje istinitost njegova iskaza: ... zbiljske, iscrpne i posve tone prilike i stanja ove ... divne nasljedne zemlje Svetoga Rimskog Carstva, koja nikada nije bila pravo opisana ... 17 Dakle, privrenosti, lojalnosti ne smiju dovoditi u pitanje istinu. Time je i pisac u poloaju posebne osobne odgovornosti i nuno se izjanjava u prvom licu. Njegov pokrajinski patriotizam je tradicionalan u iskazu posvete koju upuuje svim duhovnim i svjetovnim veletovanim zemaljskim staleima Kranjskog vojvodstva,18 ali i moderan u individualizaciji svog odnosa spram stalea. Prvo lice jo je prepoznatljivije u njegovu obrazlaganju pitanja metode u vlastitom djelu. Kao erudit, Valvasor prikuplja sve dostupne obavijesti o Kranjskoj, ali u tome, prema vlastitom iskazu, nema veeg uspjeha jer je o njoj malo zapisanih obavijesti, a i to to jest uinjeno ne moe utaiti njegovu e za spoznajama, a jo manje posluiti kao nit vodilja u pisanju djela. Da bi ga stvorio, sam mora istraivati te svoje iskaze oblikovati na temelju iskustva i
16 17 18

Izvorni tekst glasi: ...war ichgewillet nur allein unser Natur-Wunder samt den Land-Geschichten zu beschreiben und mit Kupfern auszuzieren... Valvasor, 1877-79/1: X. ... wahre, grndliche und recht eigendliche Gelegen- und Beschaffenheit dieses ... nie annoch recht beschrieb Rmisch-Kayserlichen herrlichen Erblandes ... Valvasor, 1877-79/1: DC ... gesamten Geist- und Weltlichen hochlblichen Landstnden dess Herzogthums Crain. Valvasor, 1877-79/1: IX.

injenica. Time je vlastiti spisateljski rad rastereen od raznih neprovjerenih vijesti i glasina. Pored svih napora i trokova uloenih u nastajanje svoga djela Valvasor se ne postavlja obrambeno u odnosu spram onoga to uspijeva napraviti, svjestan da e njegovo djelo izazvati isto tako individualne reakcije. Valvasor smatra da njegov trud nee biti uzaludan ako on (itatelj opaska autora lanka) prezirom i gnuanjem ne oskvrni slavu Kranjskog vojvodstva, ve je prema mojoj usrdnoj molbi promatra dobronamjernim pogledom.19 Domovina je slavnija to je se bolje poznaje. Odnos spram domovine u Valvasoraje personaliziran s obje strane, tj. i spisateljske i itateljske. On u izlaganju inae koristi prvo lice, naglaavajui svoju aktivnu spoznajnu ulogu, ali i preporuujui je time kao svojevrsni obrazac odnosa spram domovine. Upoznavanjem obiljeja i vrijednosti domovine, od geolokih osobina tla do svih vrsta ostataka materijalne kulture, uklonit e se pogrene predodbe o Kranjskoj te pobuditi interes za njezine prirodne ljepote, povijest i kulturnu batinu te na kraju doprinijeti njezinoj slavi. Prvo lice mnoine Valvasor upotrebljava ponajprije u opisima hrvatskih zemalja, u ulomcima u kojima kao pisac i kao pripadnik kranjskog plemstva govori o susjednoj zemlji koja jest predzie kranstva prema Osmanlijama, ali toj svojoj dunosti moe udovoljavati iskljuivo zahvaljujui Nama, tj. financijskoj i svakoj drugoj potpori kranjskih stalea. Mi, tj. kranjski stalei i Kranjska, prema Valvasorovu miljenju, ine odreenu protuteu Njima, tj. hrvatskim staleima i zemljama, kojima Valvasor inae posveuje cijelu XII. knjigu u IV. svesku svoje kronike. To nije bez razloga, jer Provincijal, a osobito Krajine, shvaeni kao periferija prema Kranjskoj, slue i kao vaan argument u isticanju zasluga i slave Kranjske. U Rabattinu je sluaju prvo lice posredovano na izrazito tradicionalistiki nain njegovim statusom u visokoj vojnoj hijerarhiji. Kako se on obraa prema gore, on svoj izvjetaj podastire kaoponizni i slubom obvezujui (gehorsamste und dienstschuldige Relation) i to ne vlastitom voljom ve po nareenju nadreenih instanci, tj. primivi zapovijed Njegove Milosti (auferhalten dero Gnaden Befehl). Iako izvjetaj ima krajnje slubeni karakter, on nam otkriva i Rabattinu subjektivnu percepciju toga prostora, prilika i ljudi, a time i njegovo vienje sebe samoga i svoje uloge. Pisanju izvjetaja prethodio je nadzorni obilazak (Visitation) Karlovakog generalata tako da izvjetaj sadri informacije do kojih Rabatta iskustveno dolazi neposrednim uvidom. Prvo lice se u njegovu sluaju iskazuje kao glavni zalog njegove autoritativnosti. On je taj koji poznaje i
19

... er die Ehre de Herzogthums Crain mit keiner Verschmhung oder Ekel verunehrt, sondern dieselbe mein dienstlichen Bitte nach mit gnstigen Augen betrachtet. Valvasor, 1877-79/1: XXXV.

Vojnu krajinu i krajinike, kao i prilike u civilnom susjedstvu i u Turskoj Hrvatskoj. Iako suivljen sa zbiljom, on je s punom odgovornou uvijek iznova opservira, svjestan vanosti stalnog usavravanja vojnokrajikog sustava. Uope ne osjea potrebu isticati da on iznosi istinu jer se to u njegovu poimanju podrazumijeva, kao to ne osjea potrebu ni isticati na koje sve naine dolazi do svojih spoznaja, osim na anegdotalnoj razini. U njegovu su sluaju istina i znanje ukorijenjeni u autoritetu. Prema tome i njegov podaniki tip diskursa jest u odnosu spram onih gore isto tako uvjetne naravi, vie kao neka vrsta rituala, nego to bi doista bio izraz pomanjkanja sasvim moderne samosvijesti.

Doivljaji prostora Karlovakog generalata

Hrvatske zemlje, osobito Hrvatska i Primorska krajina, kao to smo ve naglasili, zanimaju Valvasora u mjeri u kojoj njihov opis moe posluiti shvaanju uloge Kranjske u protuosmanskoj obrani te kao susjedne zemlje koje mogu sliku Kranjske uiniti upeatljivijom. One su, dakle, na periferiji njegova interesa, one su uistinu kranjsko krajite. Neovisno o tome to se Valvasor spram hrvatskih zemalja ne odnosi ignorantski, ve s nesumnjivim uivljavanjem, utemeljenim u poznavanju, one su na granicama njegovoga zaviajnog prostora, drugi svijet. Opisi hrvatskih zemalja, krajolika i mjesta su podrobni, a obuhvaaju sve one obavijesti koje je sam pisac u uvodu naelno naveo kao predmet svog interesa, tj. od zemljopisnog poloaja, povijesnog pregleda, vojnog i fortifikacijskog ustrojstva do ljudskih obiaja, opisa ljudi, crkvenih prilika, kulturnog nasljea, itd. One su protoenciklopedijske, ali s vjerodostojnou osobnog, doivljenog iskaza. Valvasor vie prostora posveuje opisu Primorske krajine, to je takoer razumljivo jer su njegova osobna iskustva vea u tome dijelu vojnokrajikog prostora. Osim toga Primorskaje krajina u drugoj polovici 17. stoljeajo uvijek nesumnjivo prestinija u vojnokrajikim tradicijama i na kranjskoj strani. To je najstarija jezgra vojnokrajikog sustava, to je isto tako prostor senjsko-uskoke drame, koja i u to doba jo uvijek izaziva mnotvo uzbuenja i proturjenih stavova. Dakle, koliko god Valvasorov odnos spram hrvatskih zemalja bio u slubi slavljenja Kranjske, on je s druge strane izraz i onoga njegovog osobnog doivljaja itava vojnokrajikog prostora. Hrvatska i Primorska krajina i distrikt Lika i Krbava kao dijelovi prostora Karlovakog generalata koji su bili povjereni grofu Josipu Rabatti u zapovjednitvo (die mir anvertraute Grniz-Posten) kao cjelina zauzimaju sredinje mjesto u njegovu iz-

vjetaju. Nakon prvog turskog rata (1716-1718) i sklapanja po Habsburku Monarhiju povoljnog Poarevakog mira 1718. godine, dodatno uveliko poputa ofenzivna osmanska mo te se ini da se granice vrlo povoljno ustaljuju sa stajalita interesa Habsburke Monarhije. S druge strane, teke posljedice ustanka u Ugarskoj, veliki izdaci za rat protiv Osmanlija na Istoku kao i za rat za panjolsko nasljee na Zapadu toliko iscrpljuju dravnu blagajnu da Monarhija mora pribjei novim optereivanjima podanika. Takva dravna politika osobito se loe odraava na prilike u Karlovakom generalatu, tradicijski jednom od njezinih najsiromanijih podruja. 20 Razdoblje koje slijedi nakon rata 1716-1718. godine ispunjeno je nemirima i bunama u svim krajinama, osobito u Primorskoj krajini. Rabatta kree u vizitaciju Karlovakog generalata nakon smirivanja jedne od buna u Primorskoj krajini. Njegov izvjetaj o prilikama u Generalatu nuno je pod jakim dojmovima tek minulih zbivanja. Od 1699. godine ustrajno se namee potreba preustroja vojnokrajikog sustava, bilo zbog stanja u starim krajinama u predratnim granicama hrvatskih ostataka ostataka, bilo zbog potrebe da se rijei pitanje ustroja vojnokrajikog sustava du novih granica s Osmanskim Carstvom, sada ve protegnutih daleko na Istok. Do Bekog rata (1683-1699) odluujui utjecaj u krajinama (financijski, organizacijski, upravni, personalni) imaju unutranjoaustrijski stalei, s izvrnom vlau usredotoenom u gradakom Dvorskom ratnom vijeu. Promjene na granicama s Osmanskim Carstvom, kao i unutranje promjene u strukturama vlasti dvorskoapsolutistike Habsburke Monarhije, daju vojnokrajikom pitanju sasvim nove dimenzije, koje iskljuuju mogunost da bi unutranjoaustrijski stalei i dalje mogli zadrati svoj utjecaj u vojnim pitanjima, pa tako i u vojnokrajikom prostoru. Nakon rata beke sredinje vlasti preuzimaju sve veu ulogu u izravnom upravljanju vojnim krajinama, to 1705. najprije rezultira podinjavanjem gradakoga Dvorskog ratnog vijea bekom, a 1743. godine i njegovim ukidanjem. 21 Sam je Josip Rabatta dotad lan nekoliko dvorskih povjerenstava koja u raznim prilikama dolaze u Karlovac i na vojnokrajiko podruje, raspravljajui o reformama Karlovakog generalata. Kao dobar poznavalac krajikih prilika istie se nizom prijedloga za njegovo preureenje. 22 Tome je jedan od dokaza
20 21 22 Drago Roksandi. Bune u Senju i Primorskoj krajini u Radovi Instituta za hrvatsku povijest. Br. 15. Zagreb, 1982, 54. Fedor Moaanin. Vojna krajina do kantonskog ureenja 1878. u Dragutin Pavlievi (ur.). Vojna krajina. Povijesni pregled historiografija rasprave. Zagreb, 1984, 23-56, ovdje 44-46. Radoslav Lopai. Karlovac. Poviest i mjestopis grada i okolice. Zagreb, 1993, 210.

i izvjetaj kojim se bavimo u ovom radu. U sreditu njegova razmatranja nalaze se Hrvatska i Primorska krajina, zajednikim nazivom Karlovaki generalat, koje dijeli planinski masiv Velike i Male Kapele. Karlovaki je generalat tada pogranini prostor i prema Osmanskom Carstvu, tj. Bosni i prema Mletakoj Republici, tj. Dalmaciji, nad kojima je Rabatti povjereno vojno zapovjednitvo i nadzor nad pograninim utvrdama. No i za Rabattu, koji najvei dio svoje vojne karijere provodi sluei upravo na Hrvatskoj krajini, ove zemlje predstavljaju samo nemirnu tampon-zonu za ouvanje cjelovitosti nasljednih habsburkih zemalja. Stoga Rabata iznosi da njegova nastojanja idu naroito za tim da ono to bi se prema prirodnim prilikama, navikama i obiajima zemlje uz stvarnu pomo moglo postii za najuzvieniju slubu Vaem Carskom Velianstvu, za sigurnost voljene domovine kao i zatitu pograninih nasljednih zemalja.23 On je potpuno svjestan da se u tom pitanju razlikuju interesi hrvatskih i unutranjoaustrijskih stalea jer se hrvatski nikada ne odriu svojih prava u Karlovakom generalatu kao sastavnom dijelu Hrvatskog Kraljevstva, a u promijenjenim uvjetima iza 1699. i 1718. za postojee stanje mogu imati jo manje razumijevanja kako zbog dravnih tako i zbog osobnih razloga: Neosporno je da su potovani zemaljski stalei Hrvatskog Kraljevstva ustupili i predali zemlju s onu stranu Kupe presvijetlom Nadvojvodskom domu, zajedno s vojnom i dravnom jurisdikcijom, za uspostavljanje Karlovake krajine...24 U vrijeme kada Valvasor pie svoje djelo, moe se nasluivati kraj rata, njegove posljedice i promjene koje e prouzroiti, ali jo uvijek ne moe biti govora o tome to e to sve konkretno znaiti. Otuda je Valvasorovo shvaanje kranjsko-hrvatskih odnosa utemeljeno u tada ve stoljetnoj tradiciji. Taje tradicija u vrijeme kada Rabatta pie svoj izvjetaj 1719. godine uveliko dovedena u pitanje. Ipak, neovisno o tome to on mislio o mogunostima hrvatskih stalea da ostvare legitimna prava u vojnokrajikom prostoru, on, izgleda, nije svjestan da bi i unutranjoaustrijski stalei, suoeni s imperativima dvorskog apsolutizma, takoer mogli biti gubitnici. Njegova je staleka samosvijest glede toga jo uvijek neupitna i cijela je izvjetajna interpretacija prilika u Karlovakom generalatu takva da poiva na pretpostavci o nezamjenljivom statusu unutranjoaustrijskih stalea u vojnokrajikom sustavu u starim krajinama,
23

U izvjetaju stoji:... was nach Natrlicher Gelegenheit, Art und Sitten dess Lands, mittels einer ernstlichen abhelffung, zu Ihro Keis[erliche]r May[estt] allerhchsten Dienst erspriessliches, Sicherheit des Geliebten V des, und Beschtzung deren anrinenden Erb-Landen Bewercket werden knnte. KA, H KR, Expedit, 1721 I 457, f. 4v. O ulozi grofa Josipa Rabatte kao zapovijedajueg generala Karlovakog generalata vidjeti u Lopai, 1993, 209-210.

24

Da die Lbl[ichen] Land-stnde im Knigreich Croaten, dem Allerdurchleuchtigstem Erz-Hau, das Land jen seits der Kulp, nebst der Militr- und Ober-Jurisdiction, zur Aufrichtung der Carlsttt[erisch]en Grniz ce und bergeben habe, ist unstreittig ... . KA, HKR Expedit, 1721 I 457, f. 42r, 42v.

usmjerenim prema Osmanskom Carstvu i Mletakoj Republici. Ako problema ima, oni su prije svega u samom Karlovakom generalatu, u ustrojstvu vojnokrajikog sustava, meu njegovim ljudima. Ako je netko pozvan rjeavati ih, onda su to iznova prije svega oni koji u tome imaju najvie iskustva, a to su unutranjoaustrijski stalei, ljudi meu kojima je on sam jedan od najpozvanijih, ako ne i najpozvaniji.25 Valvasor je lien takvih ambicija i otuda je njegov opis predjela, prilika i ljudi uvjerljiviji i vjerodostojniji. Rabattin je izmeu redaka pristraniji, ali ne i izvan zbilje, on je duboko suivljen s njom te se i njega treba uzimati u obzir s najveom pozornou. Obojica su domai stranci, svaki na svoj nain.

Doivljaji ljudi i obiaja u Karlovakom generalatu

Ve smo ukazali da Valvasor u svojim obavijestima sustavno proima razinu spoznaja steenih naobrazbom, erudicijom i onih steenih osobnim iskustvima, dakako, duboko proetih erudicijskim nainom opaanja i miljenja. Kako je raspon njegovih interesa vrlo irok, zapisi su vrlo sadrajni i sugestivni. Reference historiografske, topografske i etnografske naravi, preuzete iz literature ili pisanih izvora u njega su doista brojne, kao i osobne aproprijacije, utemeljene u vienom, provjerenom i proivljenom. Kada je rije o ljudima, Valvasor je pisac koji bez stalekih iskljuivosti pie o ljudima iz svih stalea, nastojei to vie proniknuti u njihovu narav i obiaje. Iznimnije pie i o odreenim osobama, ali su to ee kolektivni portreti, tj. etnokarakterologije, koji e svoju punu popularnost stei tek u 18. stoljeu. 26 Tako su U s k o c i meu krajinicima i tada u sreditu pozornosti i to prije svega svojim ratnikim vrlinama, kao dobri i hrabri vojnici koji poput barbara imaju neto surovo i divlje u sebi, ukljuivi i sklonost pljaki, oti25 Uostalom, nikada nije u pitanju samo vojnokrajika strana prilika na granici. U to se doba silno zaotrava nadmetanje Habsburke Monarhije i Mletake Republike za premo na Jadranskom moru, pri emu ni Osmansko Carstvo nije bez interesa. Upravo na tromei u to doba bjesni rat za sol, u kojem su isprepleteni mnogi interesi. Kontrabanda solju s otoka Paga, tada u mletakom posjedu karavanskim putevima preko Karlobaga i vojnokrajikog prostora u Osmansko Carstvo u to je doba najednom od svojih vrhunaca. Rije je o prometu vrlo velikih vrijednosti, koji vlastima izmie, dakako, na njihovu veliku tetu. KA, HKR, Expedit, 1721 I 457, f. 32v. Posebno zanimljiv primjer etnokarakterolokih opisa europskih naroda predstavljaju dvije tablice iz prve polovice 18. stoljea koje su nastale u tajerskoj (Vlkertafel) i u Augsburgu (Leopold-Stich). Na njima se navode razliite osobine (od izgleda i odjee do moralnih i drugih kvaliteta) deset najodlinijih europskih naroda kako su ih vidjeli autori ovih tipologija. Opirnije o tome u Franz K. Stanzel (ur.). Europischer Vlkerspiegel. Imagologisch-ethnographische Studien zu den Vlkertafeln 18. Jahrhunderts. Heidelberg, 1999.

26

desfr

macini i razbojstvima. Oni i dalje esto poduzimaju pljakake pohode u Bosnu. 27 Meu uskocima istiu se S e n j a n i, a Valvasor u svoje svjedoenje o njima ukljuuje priu Johannesa Palladiusa, koji je pisao o 'neasnom' postupku Senjana godine 1613, za cara Matije, kada su napali venecijansku galiju kod otoka Paga, poubijali svu posadu, a kapetana pojeli. Izgledom i pojavom Senjani su naoiti i jaki ljudi te nadasve neustraivi vojnici kakvi se rijetko susreu. 28 U sreditu je njegova pisanja o Senjanima njihova odanost tradicijama, svojim starim obiajima, koji se oituju u nainu odijevanja, ponaanju na javnim mjestima, obredima itd. Tako, naprimjer, istie da u Senju nije svim enama doputeno nositi pregae (Vortcher), to su pravo, naime, imale samo ene plemenita roda ili one udane za plemia ili asnika. Rimokatolika sluba Boja obavlja se u Senju na slavenskom jeziku (in Sclavonischer Sprache). Opisujui pogrebne obiaje, Valvasor kae da se u lijes uz mrtvaca stavljaju kruh i vr vina. Kao izraz korote nosi se crna odjea, a koliko dugo e se nositi ovisilo j e o rodbinskoj vezi s pokojnikom. U Valvasora je posebno zanimljivo da senjske tradicije povezuje s poganskima, a istie da su se one zadrale i u kranskim blagdanima (Boi, Nova godina, poklade, Ivanje). Veer uoi Boia Senjani, prema Valvasoru, ne nazivaju kao drugi krani Vigiliam Nativitatis Christi ili Christi-Ahend nego Badny Vezer prema poganskom idolu njihovih predaka Badnjaku. 29 Valvasor, inae, naziva pismo i jezik uskoka i Senjana dalmatskim (die Dalmatische), istiui da pri pisanju i itanju koriste tri vrste pisma i to u crkvenim i duhovnim stvarima glagoljicu, za prepisku u Osmanskom Carstvu irilicu, a u svakodnevnoj uporabi latinicu. 30 Kada je rije o uenim Senjanima, Valvasor istie svog prijatelja Pavla Rittera Vitezovia i kao ovjeka od pera, ali i kao obrazovana i iskusna u ratnoj vjetini te kao pripadnika vitekog stalea. A spominje i Markantuna de Dominisa kao naobraena no prevrtljiva ovjeka.31 Valvasoru su tada velika nepoznanica V l a s i , narod nastanjen u okolici Senja, poznat pod imenima Walachen, Vlahi i Walachi. Vlaki jezik (die Walachische Sprache) u mnogome je slian dalmatinskom ili slavonskom jeziku. Polemizira s Ivanom Luiem koji je tvrdio daje vlaki jezik slian talijanskom i latinskom, a to je bilo u proturjeju sa injenicom da pravi Vlasi ne razumiju
27 28 29 30 Valvasor, 1877-79/IV, 75. Valvasor, 1877-79/IV, 82-83. Valvasor, 1877-79/IV, 80-87. Valvasor, 1877-79/IV, 89.

te jezike budui daje njihov jezik sliniji jeziku njima susjednih M o r l a k a . Sto se vjere tie, neki su medu njima rimokatolici, a drugi slijede svoju vlastitu vjeru, koja je skoro kao grka, ali ne u svemu (... in etlichen Drfern haben sie ihre eigene und fast nach Art der Griechen, doch aber nicht in allem, eingerichtete Reli gion)?2 O uskokoj vjeri, osim stoje opisuje u granicama vlastitih uvida, on nema nikakvih podrobnijih znanja ili ih bar ne smatra potrebnim raspraviti u svom djelu. Druga je pretpostavka vjerojatnija, jer su i kranjski stalei i Ljubljanska biskupija ve od prve polovice 16. stoljea, od uskokog dolaska u Zumberak, trajno ukljueni u vjerske rasprave s pravoslavnima. Za Vlahe openito Valvasor kae da su tjelesno izuzetno izdrljivi te da brzina njihovog kretanja esto premauje brzinu tromih njemakih konja, dok se krajinici koriste hrvatskim konjima koji na izgled djeluju sitno i slabo, ali su zato puno spretniji i okretniji u vojnokrajikom prostoru. 33 Opisujui jelovnik Senjana i Vlaha Valvasor istie njegovu ogranienost na namirnice koje sami proizvode: sir, meso i kruh, a u velikim koliinama konzumiraju i enjak. Najei im je napitak svjea i zdrava voda, koje ima u izobilju. Rado piju ovje i kozje mlijeko, dok vino ne znaju cijeniti. Ova prirodna i zdrava prehrana vjerojatno je uzrok njihove dugovjenosti. Valvasor navodi kao kuriozitet sluaj jednog ovjeka od 190godina, kojemu su neko vrijeme prije smrti ponovno bili izrasli zubi. 34 Brutalnost uskoka, Senjana i Vlaha osobito dolazi na vidjelo u borbama s T u r c i m a . Valvasor je tijekom svojih ratnih pohoda pod zapovjednitvom grofa Zrinskoga bio svjedokom njihove okrutnosti i krvolonosti u boju protiv Turaka: kada su jednom Turinu odsjekli glavu, podigli su je u visinu i na barbarski nain s najveom pohlepom pustili toplu krv da im kaplje u usta,35 Ve smo naglasili da Valvasor ukazuje posebnu panju primorskim krajinicima, napose haramijama, istiui da se odlikuju i skromnou. Oni su spremni obavljati teku i danononu slubu du granice, kao i pruiti jak otpor u sluaju oruanih prepada iz Bosne, s osmanskog podruja, a sve to rade za veoma malu plau. Zbog te stalne bojne pripravnosti trpe njihova polja koja su loe obraena ili lee na ugaru. 36 Pored ovakvih karakterologija subregionalne naravi, koje je u ovakav sentimentalizmu, dakako, nemogue nai u Rabatte. Valvasor iznosi i neka
32 33 34 35 Valvasor, 1877-79/IV, 89. Valvasor, 1877-79/TV, 89 Valvasor, 1877-79/IV, 89.

...wann sie einem Trcken den Kopff abgehauen, selbigen in die Hhe gehalten, und das warme Blut davon ba rischer Weise mitgrsster Begierde sich selbsten in das Maul tropfen lassen... Valvasor, 1877-79/TV, 93.

prepoznatljivija lokalna obiljeja puanstva. To je pouzdan dokaz da su te vojnokrajike zajednice relativno vrsto strukturirane i stabilne u vrijeme kada se Valvasor s njima upoznaje. Tako za O t o a n e kae da su uzorni vojnici, pa prilikom ope uzbune svi, mukarci i ene kreu, na konjima ili pjeke, u boj protiv neprijatelja. Veliki problem predstavlja njihova stihijska reakcija u sluajevima opasnosti i tada je ponekad jo uvijek teko osigurati da u boj odlaze u svojim postrojbama. Na znak uzbune nou, mukarci esto i neodjeveni, samo s pukama u ruci, pojure na konjima u smjeru opasnosti. ene nisu cijenjene, iako su vjerne i odane svojim grubim i neotesanim muevima te prema Valvasoru ove Vlahinje zasluuju vee potovanje. 37 Za B r i n j a n e kae da su hrabri i dobri vojnici, kao Otoani i Senjani. To su Vlasi (Ulahi ili Wallachen), koji esto poduzimaju pohode na podruje Osmanskog Carstva i uvijek se hrabro dre tako da se ovo mjesto moe smatrati pravim predziem kranstva pred stalnim neprijateljem Osmanlijama. 3 8 U Rabattinu izvjetaju nema traga bilo kakvoj apologiji krajinika, bilo koje provenijencije, iako to ne znai da on nije sposoban uoiti ljudske vrijednosti. Teite je ipak na njihovim manama i tekoama koritenja vojnokrajike sile. Tako Rabatta za Otoane kae da su ilav, drzak i neukrotiv narod te u sluaju kad ih se pravovremeno ne obuzda misle samo na pljaku, pobune i otpadnitvo. 39 Njegova cjelovita ocjena i sud o primorskim krajinicima veoma su razliiti od Valvasorovih. Prema Rabatti oni su gori od krajinika u Hrvatskoj krajini. Primorci su prema Rabatti svi istoga kova i to nepopravljivi (auf einen Schlag vnd Zwar incorrigibles), to je za njega povod za krajnju zabrinutost i to namee potrebu poduzimanja primjerenih mjera sa strane vojnih vlasti. Takvim Rabattinim ocjenama, koje bi svakako trebalo sravniti s onima iz drugih njegovih izvjetaja, nastalih i ranije i kasnije od ovoga, uveliko su razlog zbivanja tijekom buna Senjana i primorskih krajinika, koje jedan od svojih vrhunaca doseu upravo u vrijeme koje prethodi njegovoj vizitaciji. On svoj izvjetaj pie u trenutku kada je daljnji mogui razvoj zbivanja jo uvijek teko predvidjeti i stoga se mora na sve potrebne naine osigurati pred svojim nadreenima: Oni (tj. primorski krajinici nap. autora) idu iz jedne krajnosti u druguy pa im nita nije tako malo vano kao vojna sluba. asnici su svakodnevno izloeni njihovom gnjevu i ne susteu se od prijetnji ve su uistinu pokazali da su bili
37 38 39 Valvasor, 1877-79/IV, 94. Valvasor, 1877-79/IV, 96.

Doslovno, prema izvoru: Es ist ein hartnckig-, vermessen und unbndiges Volck, wann Ihnen nicht bey Zeiten ein zaum angeleckt wird, denken sie nichts, als auf den Raub, aufwiklungen, vnd Meuttereyen anzustif ... . KA, HKR Expedit, 1721 I 457, f. 28v.

kadri neke ubiti kao to bi se i nedavno dogodilo, da ovi nisu pobjegli. Uivaju najljep zemljite, a na njihovu placu se godinje troi nekoliko tisua guldena, no ipak nijedno n drugo nije od koristi Njegovom Carskom Velianstvu. Svatko se [od njih] nastoji oslo diti dunosti i primati plau nizato.40 Rabattino vienje krajikog puanstva uglavnom je odreeno funkcionalno, tj. sa stajalita njegovih obveza u vojnokrajikom sustavu. Ovi opisi takoer sadravaju brojne etnokarakteroloke reference koje mu isto tako funkcionalno slue za objanjenje i bolje shvaanje njihovog ponaanja pri obnaanju dunosti. Za krajinike kae Rabatta da su dobri i hrabri vojnici, ali nepouzdani i nemarni u obavljanju dunosti, neposluni prema nadreenima, a isto vrijedi i za primorske krajinike, koji su takoer svojeglavi i skloni dizanju buna. Kao najbolja ilustracija za Rabattino miljenje o krajinicima, osobito primorskim, moe posluiti dio izvjetaja u kojem on ustanovljuje kako su upravo njihova samovolja, neposluh i nepostojanje vojne stege kao i nedostatna posada na krajikim poloajima i u utvrdama bila glavni uzrok pada niza utvrda uz Unu u neprijateljske ruke. 41 Uinkovitost obrane i uvanje niza pograninih poloaja tada uistinu nije moglo zadovoljavati. Rabatta, svjestan nunosti poduzimanja niza reformi krajikog sustava, tada prije svega u vojnom i napose obrambenom smislu, u svom izvjetaju pomno biljei sve takve nedostatke vrijedne spomena. Veim ih dijelom pripisuje looj slubi krajikog pjeatva i njihovih vojvoda, za koje^ jednostavno kae da su prosti Vlasi (rude Wallachen) i jo nedavno su bili uzgajivai koza (kurz zuvor Gihaltergewesen).42 Prema Rabatti krajinici nemaju astoljublja i revnosti u obavljanju slube. Jedino to ih uistinu zanima je kada e biti smjene straa i koliko e kruha dobiti na dunosti. Meutim, vanija je Rabattina svijest o tome kako je sav taj krajiki svijet ustvari seljakog mentaliteta: ...ovaj narod nije astoljubiv, a u vrenju carske slube kao i u vojnoj stezi ne pokazuje pretjeranu revnost. Svatko nastoji ii kui svome gospodarstvu i kadgodje to mogue izbjegava odlazak u vojni pohod kao
40

Siefallen von einer Extremitt in die andere, und lass[en] sich nichts wenig, als die Kriegs dienste angelegen Die OJf[icie]rs seyndt tglich ihrem Grimm aufgesezt, vnnd sscheuhen sich nicht zu drohen, sondern h wrck[lich] erwisen, d[a] Siefehig gewesen einige tode zu schlagen, wie es auch leztlich geschehen wre, wann die flucht nicht genohmen htten. Siegenssen die schnsten Grnd, und gehen villtausend Gulden jhrlich, au ihre leibs besoldung, komt doch wed[er] eins, noch das andere Ihro Keis[erlichen] May[es]t[]t zu Nuzen, ein suchet sichfrey zu machen, und die Sold, und Gage umbsonst Zu ziehen. KA, HKR Expedit, 1721 I 457, f. 29r, 29v.

41

42

Izvorno: ... indeme die Posten, der muthwilligkeit, vorderst der Meer-Grnizer aufgesezt seynd, vnnd Sie nac gefallen solche, wie: und wann sie wollen, besezen, ja sogar, als pflicht-vergessene nicht ein: sondern oftmal Off[icier]s niedergehaut, auch weckgejagt haben, welches unweesen dess Fends muth vermehret, .... da ein Emprung so geneigtes Volck au einergering[en] vnd schlechten ursach, Bey beschehendem bruch zubewegen s KA, HKR Expedit, 1721 I 457, f. 7v. KA, HKR Expedit, 1721 I 457, f. 8v.

i davanje strae. ... Ipak, svima je dobro poznato da se straa smjenjuje svakih etrnaest dana i da u tom periodu treba biti opskrbljena kruhom.43 U sreditu su interesa tog svijeta njihova gospodarstva, koja svih tih godina, o emu Rabatta jedva daje nasluivati, gladuju ili ive na rubu gladi. O gladi na krajinama ne govori ni Valavasor. Time se uistinu ne moe doprinositi slavi predzia kranstva. Nakon uguenja i smirivanja pobune u Primorskoj krajini 1719. godine Rabatta iznosi mnotvo kritikih opaski naroito na raun Senjana. Njihovo ponaanje je krajnje svojeglavo i oholo, a posluh pokazuju tek u sluaju ako mogu izvui kakvu korist za osobne probitke:... veje samo porasla drska samovolja Senjana kao i preostalog dijela Primorske krajine pa poslunost iskazuju samo tako dugo dok osobno imaju koHsti, a esto se dogaalo da su se tijekom boravka povjere uzjogunili i svojevoljno strahovito divljali44 Primorski krajinici su, prema Rabattinim tvrdnjama, openito nepouzdani, neovisno je li rije o domaim zapovjednicima ili obinim krajinicima (weder auf die National-Oy[icie]rs noch Gemeine trauen), budui da oni nikada nisu bili dobri i hvalevrijedni (niemalen gut, und lblich gewesen). Rabattina je ljutnja tako velika da on previa korist i portvovnost koju su primorski krajinici iskazali u obrani granica prema Osmanskom Carstvu i Mletakoj Republici. Dakle, niti traga razmiljanjima kakvih ima tako mnogo u Valvasora, koji svoje djelo ipak zavrava u ratnim godinama i to u onima u kojim je s osloboenjem Like i Krbave, kao i brojnim drugim uspjesima, vrijednost primorskih krajinika dolazila do svog punog izraaja. Krivnja za nered u Vojnoj krajini ne lei po Rabattinom miljenju u asnicima, dakle, znatnim dijelom unutranjoaustrijskim plemiima, koji su se i nedavno dokazali na ratitu, nego u nesavjesnim i neobuzdanim krajinicima. Nad njima je teko odravati nadzor jer ak niti nii asnici, redovito domaeg podrijetla, ne podnose prijavke o neregularnostima velikim kapetanima i kapetanima. Verna je teko osigurati uvid u to kako se opsluuju strae i poloaji, a asnici i ne znaju to uope rade krajinici u vrijeme kad bi trebali biti na svojim poloajima. 45
43

44

45

... e ist Bey dem volcke keine Ehrgier, und kein rechtschaffener wahrer eyfer zu dem Herrn-dienst, und Mi ir-Disciplin, ein Jeder trachtet nach hau zu seiner Whrtschaft, und evitirt, so oft ihme nur mglich, seine vnd wachten zuverrichten. ... doch ein jeder Zum iibeifluss weis, d[a] alle 14. Tg, die wacht abgelst, und eben soviel Zeit mit brod versehen seyn solle... KA, HKR Expedit, 1721 I 457, f. 19v, 20v. ... sondern vergrsserte sich derpresumptuose Muthwill der Zenger, und der brigen Meer-grnz nur solang ein horsam[m] zubezeigen, als der Eigennuz Sie darzu veranliesse, ja auch oft, wann die Commissarien darin gew sen, ihre Kpffe aufgesezt, und nach Gefallen mrderisch gehauset. KA, HKR Expedit, 1721 I 457, f. lOv. Ovo najbolje ilustriraju Rabattine rijei iz njegovog izvjetaja:... ob inzwischen Sie nicht eheunder heimblich anhimbs, oder dem Gewilde nachziehen, als ihrem Dienst abwarten? Ob Siesich nicht villeicht solang in d nen Wildnussen verkriechen, Raub, und Todschlag verben, bis Sie ihr Proviant verzehret, und ihren Termin sgestanden? Wer weis, ob Sie nicht sogar dem Fende Kundschaft bringen, und d[er]gleich[en] mehr; seyen d

Kao primjer dobre i disciplinirane vojske, koja bi trebala sluiti kao uzor svojom ratnom stegom, jednoobraznim odorama i naoruanjem, obavljanjem svojih dunosti, Rabatta istie K a r l o v a n e i to ne sve, ve karlovako njemako pjeatvo (Teutsches Fhnl), plemiki tjelesni odred (Adeliche Leib-Compagnie) te husare (.Hussrn)46 U ovim postrojbama, treba to ovdje rei, neovisno o njihovim nazivima, u to doba slue uglavnom Hrvati, odnosno Karlovani razliitih provencijencija. Prema Lianima i Krbavljanima Rabatta podrava odnos krajnjeg nepovjerenja, neovisno jesu li u pitanju plaeni ili neplaeni krajinici njima uope nije za vjerovati. 47 U Rabattinom izvjetaju za njih nema rijei pohvale, njegovo miljenje najbolje potkrijepljuju imena koja upotrebljava pri njihovom opisu. Naime, meu njima se nalaze mnogi zlotvori i klate, lupei, rasputena eljad, a naziva ih i razbojniki narod, narod uvijek sklon neredima i pobuni, soldateska 4 8 Kada se ima na umu koliko se Liani i Krbavljani, napose Bunjevci, bune krajem 17. i poetkom 18. stoljea i za ime sve poseu u bunama, sve dok 1712. godine nisu osigurali inkorporiranje u Vojnu krajinu, Rabattina je ljutnja posve razumljiva.

Ocjene vojnokrajikog obrambenog sustava

Od najranijih vremena organiziranja protuosmanske obrane u 15. i 16. stoljeu kapetanije su predstavljale temelje obrambenog sustava organiziranog u suradnji hrvatsko-ugarskih i unutranjeaustrijskih stalea na hrvatskom podruju. Takav ustroj krajina, s teitem na kapetanijama, ustaljen nizom odluka donesenih na saboru u Brucku na Muri 1578. godine, postojao je uz neke izmjene do provoenja temeljnih vojnih i upravnih reformi u Karlovakom generalatu 1746. godine. Karlovaki se generalat i poetkom 18. stoljea sastojao od dvije krajine, Hrvatske i Primorske.

tge aus, ziehet keiner von der Wacht ordentlich ab, es lauffet ein Jeder nach Haus, und wirdt von dem Com[m dirten seinem vorgesezten Off[icie]r nichts rappotirt. (... Moda u meuvremenu potajno odlaze kui ili u l divlja dok njihova sluba trpi? Ili se moda skrivaju u divljini, pljakaju i ubijaju dok ne pojedu svoj provijant proe njihova smjena? Tko zna, moda ak daju obavijesti neprijatelju i slino? Po isteku etrnaest dana sm strae ne odvija se uredno, svatko se uri kui, a zapovjednici ne podnose izvjetaje nadreenima asnicima.). K HKR Expedit, 1721 I 457, f. 23v, 24r. 46 47 48 KA, HKR Expedit, 1721 I 457, f. 24r-25r.

... diesem National-Volck, ...es seye Nun besoldt: oder unbesoldt, gar nicht zu trauen. KA, HKR Expedit, 1721 I 457, f. 39v, 40r. ... bswicht, und bses Gesind, lederliches Gesind, Raub-volck, dieses zu Tumultuir- und Emprung so geneigte volck, Soldatesca. KA, HKR Expedit, 1721 I 457.

Prema Rabattinom izvjetaju iz 1719. obuhvaala je Hrvatska krajina dvije velike kapetanije, Karlovaku i Zumberako-slunjsku te etiri kapetanije, Kriani-Turanjsku, Bariloviku, Tounjsku i Ogulinsku. Primorsku su krajinu inile Senjska velika kapetanija i njoj vojno i upravno podreena kapetanija sa sjeditem u Otocu te od 1712. pridruene Lika i Krbava kao i strae na Rijeci, Trsatu i u Ledenicama. Financijsku brigu za podizanje utvrda na strateki vanim mjestima u Hrvatskoj krajini, tj. Karlovakom generalatu, kao i uzdravanje i plaanje njihovih vojnih posada preuzele su ve 1578. unutranjoaustrijske pokrajine Kranjska i Koruka. Njima je svakako vie odgovaralo organizirati i novano potpomagati obranu na susjednim hrvatskim podrujima nego izloiti svoje vlastite zemlje neposrednoj osmanskoj opasnosti i razaranjima. Zauzvrat su pridravale odreene prednosti za pripadnike svojih stalea u obnaanju unosnih krajikih slubi. 49 Meutim, tijekom stoljea stalne i neposredne opasnosti mijenjala se granica prema Osmanskom Carstvu, kao i protuosmanski obrambeni sustav, a time i strateka vanost pojedinih utvrda. Prilike u Generalatu nakon prvoga turskog rata, koji je zavren sklapanjem mirovnog sporazuma izmeu Habsburke Monarhije i Osmanskog Carstva u Poarevcu 21. srpnja 1718, iscrpno su opisane u koritenom izvjetaju grofa Josipa Rabatte iz 1719. godine. Njegov je izvjetaj napisan nakon vizitacije Generalata u rujnu 1719. godine. Izvjetaj sadri i opis stanja utvrda, vojnih i gospodarskih prilika u Generalatu, brojano stanje posada te prijedloge za uvoenje novog i boljeg ureenja. Iz Valvasorova rada je isto tako mogue dobiti uvid u unutarnje stanje i ureenje Generalata. Koristei podatke iz oba teksta, nastala, kao to smo naglasili, u rasponu od tridesetak godina, mogue je uoiti temeljnu istovjetnost i nepromjenjivost strukture vojne moi u velikom dijelu Generalata. Na osnovu ranijega Rabattinog izvjetaja iz 1709, kojemu je priloen popis plaa viih i niih asnika, drugih dunosnika u Generalatu te plaenih krajinika, mogue je re49

O tome Valvasor kae sljedee:... da die Obristen, Hauptleute und andere vornehme Befehl-Aemter auf vorhergehende Abforderung und Benennung tauglicher Personen aus beyder Landen, Krndten und Crain, Mitg dern nach Inhalt de Prckerischen Vertrags, von Ihro Keyserl. Majestet, als Kriegs-Herrn, confirmiret besttiget, die Ersetzung aber der geringem Kriegs-Stellen, als Fehndrich, Leutenant, Webel, folgendes auch Weywod und Burg-Graf schafften, dann der Wacht-freyen Pltze, weniger nicht die Vernderung und swechslung derer schlechten und untauglichen Soldatengegen bessere und wehrhafte, beyden Landen, Krndten Crain, freystehen und zulassen seyn sollte. (... da zapovjednike, kapetane i druge vane zapovjedne slube potvruje Njegovo Carsko Velianstvo kao glavni vojni zapovjednik na temelju prethodnog zahtjeva i imenovan prikladnih osoba iz redova stalea obiju nasljednih zemalja Koruke i Kranjske kako stoji u Brukom ugovo dok bi popunjavanje niih vojnih mjesta, kao to su zastavnik, porunih, narednik zatim vojvoda i katelan trebalo biti na raspolaganju i doputeno Korukoj i Kranjskoj, kao i popunjavanje mjesta osloboenih strae, zamjena loih i nesposobnih vojnika boljima i vojno sposobnijima.). Valvasor, 1877-79/IV, 9.

konstruirati njegovo vojno ustrojstvo. Ovim su popisom obuhvaene sve kapetanije i posade, uz svako se ime navodi sluba, potom mjeseni iznos plae, kao i mjeseni i godinji trokovi za svaku postrojbu. Izvjetaju je priloen i poseban popis za Senjsku veliku kapetaniju u kojem se pored imena svakog asnika i vojnika nalazi i pojanjenje (Specification) o nainu obavljanja slube. Vojnu slubu su obavljali osobno vojnici koji su bili upisani u popis, neki vojnici s popisa su imali zamijenu (per Substitutos), tj. umjesto njih je obavljao slubu netko drugi, dok su neka mjesta bila prazna i nitko nije obavljao inae predvienu slubu. Vrhovna vojna uprava u Generalatu bila je povjerena zapovijedajuem generalu, koji je bio izravno podreen Dvorskom ratnom vijeu u Grazu. 50 Na ovom emo mjestu usporediti to Rabatta i ranije Valvasor kau o najveoj, karlovakoj koncentraciji vojnokrajike moi. Prema navedenom Rabattinu popisu, u Karlovcu, kao sjeditu Generalata, nalazili su se general-zapovjednik, regimentski sud, glavni nadzornik (Mustermeister) i graevinski slubenici, dva straara, sto arkebuzira (konjika tjelesna straa zapovjednika), etiri potanska konjanika, dvije satnije husara, njemaka jedinica (teutsches Fhnlein) i topnici, a deset njemakih pjeaka nalazilo se na slubi u Turnju. 5 1 Valvasor opisuje Karlovac kao sredite generalata i spominje vojne postrojbe i asnike koji su tamo bili smjeteni, a to su: general, veliki kapetan, kapetan konjice sa svojim niim asnicima, natporunik sa svojim niim asnicima, glavni zastavnik, kapetan husara i njegov porunik, husarski zastavnik, husarski strametar, dok je drugom husarskom kumpanijom zapovijedao umberaki porunik, narednik feldbaba, gemeine Webel, Furir, Gefreiter; Corporal, zastavnik (otro)strijelaca, kapetan konjice (arkibuzira) i njegov kornet, arkibuzirski strametar, kaplar, furir, arkibuzirska tjelesna konjika kumpanija, bihaki konji, husari, njemaki pjeaci (Teutsche Knechte) i turanjski pjeaci (Turner Knechte), topnitvo (Artiglerie-Personen), kao i ostali koji spadaju u generalovo osoblje i regimentski stoer, Muster-Schreiber Hrvatske i Primorske krajine te regimentski sudac. A svu vojsku karlovaku uzdravala je i plaala pokrajina Koruka, a jedino je umberaki porunik primao svoju plau iz Kranjske. 52 Valvasor veim dijelom nabraja uglavnom asnike u pojedinim utvrdama, a u posebnom poglavlju naslovljenom Von unterschiedlicher Art und Verrichtung der Grentz-Soldaten und theils anderen Merkwrdigkeiten govori i o rodovima vojske.
50 51 O tome u Lopai, 1993, 217. KA, HKR Expedit, 1710 VI 219, f. 3r-14r.

Fortifikacije Karlovakog generalata

U vizitaciji svih vrsta utvrda u Karlovakom generalatu imao je Rabatta iste obveze, kao i u drugim vidovima svog posla: izvriti obilazak utvrda, pregledati njihovo obrambeno stanje kao i stanje ljudstva, izvijestiti sredinje vojne vlasti kao i nastojati uvesti primjereni red te osigurati sredstva za popravak i odravanje utvrda, nastojei to postii uz to manje optereivanje vojne blagajne. 53 Ve na samom poetku izvjetaja, govorei o svojim obvezama, iznosi Rabatta opu ocjenu stanja utvrda u Generalatu kao loe, odnosno sadanje loe stanje prikazati kako izvana tako i iznutra, kao i potrebu za preustrojem spomenute krajine.54 U tome kao da ima neeg ritualnogjer i njegov izvjetaj iz 1709. godine nudi gotovo istovjetne ocjene prilika, bilo daje rije o granici prema Osmanskom Carstvu ili o onoj drugoj prema Mletakoj Republici: ... u milostivo povjerenom mi Generalatu Hrvatske i Primorske krajine nalazi se veoma mnogo nepravilnosti, a cijela situacija tih zemalja zbog zabrinjavajuih neprijateljstava kako s turske tako i mletake strane ne moe se na due vrijeme odrati u sadanjem stanju bez najteih posljedica po zajedniku sigurnost. 55

Izvjetaj iz 1719. sadrava obavijesti o tome to je on sve pohodio i provjerio (...die eigentlich: jeztige Beschaffenheit deren Grniz-Huser, Schlsser, vnd Po sten), a to su sljedee: Turanj u Turanjskoj kapetaniji, Barilovi, Kloko, Krstinja u Barilovikoj kapetaniji, Blagaj, Slunj, Furjan, Jesenica, Rakovica, Plaki u Slunjsko-Zumberakoj velikoj kapetaniji, Ogulin u Ogulinskoj kapetaniji, Dabar, Otoac i Fortica, Prozor, Brinje i Senj u Senjskoj velikoj kapetaniji, Karlobag, Ribnik, Udbina, Graac, Buni, Zvonigrad te glavna tvr53

U uvodu svog izvjetaja iz 1719. godine Rabatta govori o ovom svom zadatku: ... die mir anvertraute Grniz-Posten Bereitten, wie Sie dermalen sich Befinden, genau in augenschein nehmen solle, dan was darb unordentlich sich zeiget, in gute Ordnung sezen; welche aber abzundern, vnd anderwerts hin zu transferire wren, anmerken, auch sowol hierber, al die Neo-aquisita die- und jener Ober- oder Haubtmannschaft, ode sonst ohne neuen Officiers anstellen mss[en] zugeteilt, und einverleibt werden knnte... (... da obiem povj mi krajike poloaje i tono izvidim u kakvom se stanju nalaze te da obnovim primjereni red, ako to naem u ne du, da registriram poloaje koje bi trebalo preurediti i premjestiti na drugo mjesto, i (da izvijestim op. prev.) o dodjeli i pripojenju novosteevina ovoj ili onoj velikoj kapetaniji ili kapetaniji bez zapoljavanja novih asnika. KA, HKR Expedit, 1721 I 457, f. 2r, 2v. KA, HKR Expedit, 1721 I 457, f. 3v-4v.

54 55

... in dem ... mir allerg[n]d[ig]st conferirten Generalat der Carlsttter[ischen] und Meer granitz[en] sehr vnordnung[en] befinden, auch die ganze situation dasiger landen unmglich wegen d[er] sowohl gegen seithen trcken, al Venezianern d[er]malen eins besorglichen feindtseeligkeiten lenger ohne hchsten schaden derge samben Sicherheit auffgegenwerttig[en]fue stehen bleiben khan. KA, HKR Expedit, 1710VI219, f. 53r.

ava u Karlovcu. Opisi utvrda redovito sadravaju ocjenu njihove strateke vanosti, opis i trenutno stanje fortifikacijskih objekata, kao i ljudstva u njima. Za neke utvrde u Slunjsko-umberakoj velikoj kapetaniji tako kae da su utvrene, popravljene i u dobrom stanju, kao npr. Jesenica, koja je dobro popravljena, s prednje strane ograena palisadom a sa stranje okruena vodom.56 Meutim, u njoj nema stana za asnika. Isto vrijedi za Blagaj, iji su zidovi popravljeni, kao i Plaki, koji se sastoji od jake kule i palanke, takoer je u dobrom stanju te ima stan za asnika. Graevno stanje Plakog iz ranijega Rabattinog izvjetaja u mnogome se razlikuje. Utvrda je bila u ruevnom stanju te je obilazak bio opasan po ivot. 57 Meu mjestima koja je Valvasor jo ranije, imajui na umu stanje prije i poslije poetka bekog rata, spominjao kao naputene poloaje (den, verlassenen und unbesetzten Pltzen), nalazili su se Blagaj, Jesenica, Dabar, Plaki i Kloko. I neke druge utvrde koje Rabatta spominje u svome ranijem izvjetaju kao poloaji na kojima je zbog obnavljanja i utvrivanja potrebno neto poduzeti58 godine 1719. su uglavnom bile popravljene. Tako je i Slunj popravljen i utvren (repariert und befestiget), ali je samostan iznad Slunja i dalje bio oteen, a zidovi urueni. Furjan je Rabatti vana utvrda, koja je nakon rata s Osmanlijama 1716-1718. ula u sastav generalata i koji ima visoku i utvrenu kulu s bedemom, no, koji su u poaru bili znatno oteeni i jo uvijek nepopravljeni. 59 Meutim, prema Rabatti je vei problem za sigurnost granice predstavljala loa stega i neodgovorno ponaanje posadne vojske. Tako je Rabatta prilikom svog obilaska nailazio na popravljene i dobro utvrene poloaje, ali potpuno prazne, bez posada i straa. To je bio sluaj u Plakom, a potom u Blagaju, gdje je zatekao samo jednog momka koji je bio bez naoruanja. 60 U Primorskoj krajini takoer su obnovljene i vraene u dobro obrambeno stanje utvrde Brinje, Otoac te Prozor, koji se nalazi na strateki vanom i dobrom poloaju na brdu uz rijeku Gacku i s kojega je mogue, kako kae Rabatta, nadzirati cijelo Otoko polje. Potom govori o Senju. Nakon opih podataka o njegovu smjetaju, istie daje i tamo zatekao sve u starom stanju. Unato njegovim naredbama o uvoenju redovne vojne vjebe i jednoobraz56 57 58 59 60 ... wol reparirt, und mit Pallisaden frwrts umgeben, rckwrts aber mit einem wasser ..., KA, HKR Expedit, 1721 I 457, f. 13r.

Nunmehro alles zerfallen, vnd der gestalten zu grund gegang[en], da ich bey gemachter Visitirung kaumb vnd lebens gefahr die sting[en] hinaufgehen knnen. KA, HKR Expedit, 1710 VI 219, f. 59v, 60r. ... posten, woran weg[en] reparir- undfortificirung 219, f. 56v. KA, HKR Expedit, 1721 I 457, f. 12v. hand angeleget werden mues .... KA, HKR Expedit, 1710 VI

... nur einen einzigen buben, ohne Seiten Gewehr, bley, und pulver, und sonsten gar keine Menschen-Seel im Schloss, und auf der Wacht angetroffen. KA, HKR Expedit, 1721 I 457, f. 18v.

nih odora, u Senju je i dalje vladala velika zbrka i nered, jer oholost Senjana je nepodnoljiva, vojniku slubu vre samo kad to njima odgovara, a vojna im je stega strana.61 Dostaje pozornosti Rabatta u svom izvjetaju poklonio Karlobagu u Lici, koji je imao dvije luke, a ponad grada sagraenu kulu, koju je veliki kapetan Like i Krbave grof Attimis pretvorio u vaan strateki objekt, opasavi je etverokutnim obrambenim zidom i unutar njega sagradivi vojarnu. Uslijed vremenskih prilika, osobito jakoga vjetra, ova je utvrda u vrijeme Rabattina dolaska bila prilino oteena. Utvrde u Lici, kao novosteevini i vanom pograninom podruju prema Osmanlijama i Mleanima, nalazile su se u najloijem stanju, a za njihovo utvrivanje i izgradnju potrebno je bilo namaknuti velika, tada nepostojea novana sredstva. Budui da je Lika bila prometno potpuno odsjeena od ostatka Generalata, bilo je tada najhitnije pitanje izgradnje ceste od Karlobaga preko Velebita, kao i ceste preko Kapele.62 Glavna utvrda u Karlovcu najvie je zaokupljala Rabattinu pozornost. Naime, Rabatta je trebao izraditi projekt o utvrivanju Karlovca, koji nije mogao realizirati zbog odsustva nadinenjera von Weissa. U izvjetaju on je ipak iznova opisao tvravu, njezine prednosti i nedostatke te velika oteenja koja su uglavnom bila nastala kao posljedica djelovanja vremenskih prilika na ovo fortifikacijsko zdanje podignuto od zemlje. 63 Godine 1719. on predlae niz zahvata na tvravi, ali i na reguliranju vod koje je okruuju, kako bi se poveala njezina obrambena vrijednost. I u svom ranijem izvjetaju naglaavao je Rabatta potrebu popravka karlovake tvrave za koju e biti potrebno mnogo novca i vremena. Stoga je on ve tada predlagao da se s radovima na njenom popravku i vraanju u dobro obrambeno stanje prieka dok se ne poprave sve ostale utvrde, u pograninom podruju, to je inae iziskivalo manje sredstava i vremena. U svom djelu Valvasor daje podrobne opise svih utvrda Hrvatske i Primorske krajine. Njegovi opisi nisu usredotoeni samo na fortifikacijske objekte u njima i na njihovo obrambeno stanje, nego pruaju puno iru i raznolikiju sliku o njihovu izgledu, ivotu u njima, prirodnim uvjetima i okolini u kojoj se nalaze itd. S tog su stajalita njegove obavijesti i danas jedan od dragocjenijih izvora za hrvatsku povijest druge polovice 17. stoljea.
61 62 63

... die Hochmtthigkeit deren Zenger ist unertrglich, und wollen Nur Soldatenfr ihregelegenheit seyn, Die M tar-Disciplin ist ihnen odios. KA, HKR Expedit, 1721 I 457, f. 27r, 27v. KA, HKR Expedit, 1721 I 457, f. 30v.

Zu mahlen nun die vestung Carlstatt ein Sextagon ist, welches zimlich wol angelegt, die Bastionen, Cortinen h gegen, So blo vom Wasen, aufgefhrt worden, sich dermass[en] durch die lange Zeit gesezt haben, da Man ber fglich reitten kann ... KA, HKR Expedit, 1721 I 457, f. 46r.

Posebnu pozornost poklanja Karlovcu, koji je u to doba uivao mnogo vei ugled kao vojnokrajiko sredite nego to e to biti sluaj nekoliko desetljea kasnije, poslije svih velikih promjena u habsburko-osmanskim odnosima. Izgled, uloga i znaenje Karlovca, prema Valvasoru, odreeni su prije svega injenicom daje to glavna utvrda u Hrvatskoj (Haupt-Festung in Crabaten) i mjesto u kojem preteno boravi general, zapovjednik Hrvatske i Primorske krajine. U to je doba Karlovac svakako reprezentativna tvrava, graena po suvremenim pravilima fortifikacijskog umijea. Sastoji se od est bedema i bastiona za iju je gradnju upotrebljavan materijal kojegje bilo najvie na susjednom podruju, a to je zemlja. Tvravski bedemi su opasani jarkom koji je ispunjen vodom. Problem za ovako veliku fortifikacijsku graevinu, prema Valvasoru, predstavlja svakako opskrba vodom, osobito u ljetnom razdoblju, stoga se nasred trga nalazi duboki bunar. Inae, ljeti karlovaki general stanuje u tvrdom gradu Dubovcu smjetenom na breuljku (auf einem Berglein gelegenem Schlo Doboez), udobnom i prozranom mjestu u neposrednoj blizini Karlovca. Karlovac ima prostrane trgove i duge ulice pa iako su kue sagraene od drveta, smatra se gradom (wirdfr eine Stadt gehalten). Kod gradskih vrata se nalazi kua s tornjem i straarnicom, graena od kamena i vapna, koju je dao podignuti general Ivan Josip grof Herberstein. Osobito se ljepotom i veliinom istie dvorac (die Burg oder Residentz) uz koji se nalazi velika konjunica. Od sakralnih graevina spominje se u Valvasora franjevaka crkva s visokim tornjem i samostanom. 64 Slunj kao sjedite druge kapetanije nalazi se u Valvasorovo vrijeme na samoj granici, gotovo skroz u Turskoj (fastgantz in der Trckey). Od graevina u njemu Valvasor spominje ardak, kulu i samostan. Slunj zajedno sa umberkom ini veliku kapetaniju, no sam veliki kapetan nije nikada stanovao u Slunju. Tamo je smjeten jedan asnik pod ijim se zapovjednitvom nalazi mnogo vojvoda, zastavnika, njemakih vojnika, uskoka i mazola (viel Weywoden Fendrichs, Teutsche Soldaten, Uskoken und Masolen).65 Za ostale manje utvrde (Grenz-Huser) u Hrvatskoj krajini, koje imaju manju fortifikacijsku vanost, donosi podatke o brojanom stanju posade, tj. plaenih vojnika, ije su plae podmirivali unutranjeaustrijski stalei Kranjske i Koruke. Kao to smo ve naglasili, utvrdama Primorske krajine posveuje Valvasor puno vie pozornosti i iscrpnije ih opisuje jer je za njihovo uzdravanje bila odgovorna Kranjska. Meu ovim utvrdama svakako najvanije mjesto u Valvasora pripada Senju kao sjeditu velike kapetanije. Dok se Rabattin opis Senja
64 Valvasor, 1877-79/IV, 60-61.

uglavnom bavi tamonjim neposlunim i jogunastim stanovnicima, Valvasor nudi mnogo iru paletu obavijesti o gradu. Zanimljivo je njegovo zemljopisno odreenje Senja. Ovaj grad i utvrda nalazi se na Jadranskom moru u Dalmaciji granici s Morlakijom i zadnjeje mjesto prema Turskoj.66 Sjedite senjskoga velikog kapetana nalazi se u katelu, 67 a Senj je i biskupsko sjedite. Od vanih graevina izdvaja ak etrnaest crkava, dva franjevaka samostana, gradsku vijenicu, a opasan je jakim zidinama i velikim kulama, od kojih se svojom veliinom i snagom istie Turris Sabbae, smjetena uz more. Ponad samog grada nalazi se jaka utvrda koju nazivaju Ober-Fortez a u ranijim razdobljima Fortza nehai, a visoko na brdu je smjetena i straarnica, tzv. vanjska straa. Kao kraljevski grad na moru, koji se tijekom vremena pretvorio u pograninu utvrdu i sjedite velikog kapetana, u njemu je stalno smjetena brojna posada. 68 Otoac, kao druga vana utvrda u Primorskoj krajini, sjedite je kapetana i mjesto u kojem je smjetena glavnina posade. Ova utvrda, kao i Senj, nalazi se u vrijeme bekog rata, kada nastaje Valvasorovo djelo, na samoj granici ili kako pisac kae usred Turske (mitten in der Trckey), na rijeci Gacki. Utvrda osim dobrog prirodnog poloaja ima i bedeme s nekoliko kula, a unutar njih se nalaze crkva i kapela. Ostala posada, kao i veina stanovnika, nalazi se izvan utvrde, stanujui u kuama od drveta ili pletera, koje su podignute na kolju usred vode. Ove kue, oblijepljene blatom te obijeljene kredom ili bijelom zemljom, ostavljaju lijep dojam, a njihov prostorni raspored stvara uinak pravilnih gradskih ulica, po kojima se bez potekoa moe kretati s raznim plovilima (Schiffe). U blizini Otoca nalaze se dvije velike naseobine Vlaha, Brlog i Vilici, koji daju veliki broj dobro naoruanih vojnika. Pod otoko zapovjednitvo spadaju jo dvije zidane utvrde (gemauerte Grenzhuser), katel Prozor i vojvodstvo Drenov Klanac te est ardaka: Sinaz,Jurjave stene, Golaberda, Dolane, Godacha und Morskagora, ija se posada sastoji od plaenih vojnika i Vlaha. U blizini Otoca, najednom brdu s druge strane rijeke Gacke, smjetena je utvrda (die Fortetz) koja sa svojom posadom spada pod Senjsku veliku kapetaniju. 69 Vano zapovjednitvo i utvrda u neposrednoj blizini osmanskog teritorija, gantz nahe an Trckey, smjeteno na brdu usred polja jest Brinje (Prndl oder
66 67 68 ... an Morlachia grentzt und ist der letztere Ort an Trckey ... Valvasor, 1877-79/TV, 79. ... das Schlo wird sonst das Knigliche Castellgenennet... Valvasor, 1877-79/TV, 79. Valvasor, 1877-79/TV, 79-80

Brinye). Ovaj je tvrdi grad (Schlo) neko bio u posjedu Frankopana, a u Valvasoro vrijeme kao vaan krajiki poloaj predstavlja istinsko predzie kranstva prema zakletom neprijatelju (rechte Vormauer der Christenheit wider den Erbfeind) potpada pod Senjsku veliku kapetaniju, iako su mu podreene neke manje strae i poloaji. To je katel Dabar s nekim manjim mjestima, ardacima, straama i selima kao Lucani, Stajnicza, Jeserana, Brinskoselo, Prokike i drugi. 70

Kako bi, prema vlastitim rijeima, zadovoljio znatieljne itatelje i pridobio njihovu naklonost, Valvasor daje rijeima i slikom detaljni opis jednoga vlakog sela smjetenog negdje izmeu Otoca i Brinja u Guievom polju. Taj opis glasi: Ovo je selo sagraeno u obliku etverokuta, a na svakom njegovom kutu kao i usred dvorita nalazi se ardak, a izvana, pred vratima, nalazi se dvostruki arda Kuice su sve iste i sagraene su od drveta, a vrata i prozori su im okrenuti prema dvoritu. Na drugoj strani ne mogu se vidjeti ni vrata ni prozori. Na ardacima se daju strae. Oko sela nalaze se veliki debeli kolci, koji su postavljeni kao palisada, oni su okrueni malim jarkom u kojem se nalazi malo vode.71 Dakle, ako su Rabattini iskazi o fortifikacijama u Karlovakom generalatu transparentniji s vojnog stajalita, posebno imajui na umu strateke obzire, u biti su Valvasorovi sugestivniji s bilo kojeg drugog stajalita. Valvasorov knjievni i protoenciklopedijski pristup otuda mnogo vie kazuju i o vremenu i o ljudima nego, nesumnjivo, isto tako dragocjeni i izotreni, a ipak znaenjski isuvie posredovani Rabattin. Da bi se doprlo do konkretnohistorijskog smisla izvora poput Rabattina izvjetaja, potrebne su i pristupi i metode nuno vrlo razliiti nego u Valvasorovu sluaju. Meutim, to se vie zna bilo o jednom, bilo o drugom izvoru, sigurnije je da oba svoj puni smisao povijesnog svjedoanstva dobivaju usporeeni jedan s drugim. Tada i njihovi pisci lake postaju uistinu ljudi svog doba, dakle, ne samo tvorci svojih pisanih djela nego i prepoznatljivi ljudi svog vremena. Nemogue je razumijevati percepcije i stereotipe o krajinicima, ako se nema na umu konkretnu povijesnu zbilju u kojoj nastaju izvori koji o njima svjedoe, tko ih i zato stvara, kome su namijenjeni itd. Time traganje za izvorima o nekom vremenu postaje i samo povijest tog vremena.
70 71 Valvasor, 1877-79/IV, 96.

Dieses Dorf ist recht viereckigt gebaut, und stehet an jedem dessen Eck, wie auch mitten in dem Hofe desselben Tschertack, aussenher aber vor dem Thor ein doppleter Tschertack. Die Huslein sind alle auf gleiche Art aus gebaut und die Thren und Fenster smtlich in den Hof hineingerichtet. Auf der anderen Seite ist weder Thor Fenster zu sehen. Auf denen Tschartacken aber wird die Wacht gehalten. Um das Dorf herum sind grosse di Pfle, wie Pallisaden geschlagen, welche mit einem kleinen Graben, darinn aber wenig Wassers zu finden, um ben. Valvasor, 1877-79/IV, 97.

Zakljuak
Ovaj je rad nastao sa ciljem da ispita obrasce oblikovanja stereotipa o Hrvatskoj krajini krajem 17. i poetkom 18. stoljea. Pisci koritenih izvora su u oba sluaja plemii iz unutranjoaustrijskih zemalja (Valvasor i Rabatta), koji Hrvatsku staleki doivljuju kao predzie svojih domovina u protuosmanskoj obrani. Iako je rije o izvorima razliitih provenijencija, razliitih anrova, koji k tome nastaju u prije i poslije Bekog rata, njihove su percepcije esto iskazane u formi stereotipa. Stereotipi o Hrvatskoj krajini koje Valvasor i Rabatta konstruiraju strukturalno su slini. Imajui u vidu njihova motrita, oba iskazuju opreke spram barbarskog svijeta svoga neposrednog susjedstva, s kojim su obojica i osobno na razliite naine i egzistencijalno suivljeni. Dakle, prije nego to je prosvjetiteljstvo konstruiralo obrasce distingviranja ljudi i ljudskih situacija unutar obrasca civilizacija vs. barbarstvo, takvi su obrasci unutar drugih kulturnih paradigmi isto tako bili djelatni. Ovaj je isjeak iz povijesti tromee s kraja 17. i poetka 18. stoljea s njezine habsburke strane, iz Karlovakog generalata, isto tako nastao s namjerom da ukae na potrebu komparativnog istraivanja izvora sline provenijencije i s mletake i s osmanske strane. Velika je veina zapisa djelo ljudi koji ne potjeu s nje same, ali koji su na razliite naine s njom duboko suivljeni, koliko god se i sami smatrali strancima u njezinu ambijentu. Izgleda daje i to jedan od velikih paradoksa povijesti same tromee.

PERCEPCIJE HRVATSKIH KRAJINIKA KOD VALVASORA I RABATTE Valvasor 1689. Prostor Pozitivno konotirane percepcije Negativno konotirane percepcije Rabatta 1719. Pozitivno konotirane percepcije Negativno konotirane percepcije neastoljubivi; izbjegavaju slubu s izlikama: ratrkane kue; neredovite smjene straa vojvode rude Wallachen, donedavni kozari; koristoljubivi njemaka posada u Karlovcu primjer drugima u loem stanju; izbjegavaju slubu veinom Hrvati; uredne, jednoobrazne crvene odore; ujednaeno oruje; dobro uvjebani, disciplinirani; straare bez pogovora veinom Hrvati; uvjebani i disciplinirani; plave odore; oruje istog kalibra neodgovorni prema straarskoj slubi neodgovorni prema straarskoj slubi; utvrda esto bez vojnika

Hrvatska krajina

Vlasi

Hrvati

haramije husari i arkebuziri

njemaki pjeaci

Blagaj

Plaki

umberak Uskoci Vskoke ili Uskoke, ive ratrkano; kue s vie dobri vojnici obitelji; skloni kriminalu; sirovi i divlji poput barbarskih naroda Vlasi (Walachen, Vlahi, Walachi) ive oko Senja; dijelom rimokatolici, a dijelom vjere sline grkoj; jezik blizak mit der Dalmatischen oder Sclavonischen Primorski krajinici loiji od hrvatskih; nikada gut und loeblich; oholi, samovoljni, rasputeni, neobuzdani; koristoljubivi; neodgovorni prema straarskoj slubi; skloni pobunama; asnici trpe gnjev i prijetnje; ive ratrkano Meer-Rauher; okrutne i krvolone ubojice; ruberisches Volk; praznovjerni, privreni poganskim obiajima dobri i srani vojnici; najkorisniji na moru drski, samovoljni, neposluni, oholi; koristoljubivi; nedisciplinirani; u slubi prema raspoloenjima; neobuena posada; lo odnos prema nadreenima; 'razularena soldateska'

Primorska krajina

Senj

srani; prirodno snani ljudi; izvrsni i neustraivi vojnici; na moru hrabri i borbeni, najbolji u Europi; opasniji i ratoborniji od alirskih gusara; jezik: 'dalmatski' u tri pisma (glagoljica, irilica i latinica); vjera: rimokatolika; ilirska ili slavenska misa; jednostavna hrana; vie dre do vode nego do vina dobri i srani; uzorni i revni vojnici; po potrebi, bore se i ene

Otoac

ene: obavljaju i muke poslove, vijerne muevima; mukarci: podcjenjuju ene; neposluni nadreenima (ubili kapetana 1661.); praznovjerni (vjetice i zloduhe zovu nimfama)

ilavi, drski, neukrotivi; skloni pljaki, pobuni i otpadnitvu

Brinje

veinom Vlasi (Ulahi, Wallachen, gleich als zu Zeng und Ottotschitz) dobri i hrabri vojnici; 'predzie kranstva' nasuprot Erbfeind

uvijek spremni na pobunu; neposluni

Lika i Krbava

neiskusni u ratnoj vjetini; drski, odvani i samovoljni; skloni nemirima i pobunama; izbjegavaju strae i vojne pohode; slini primorskim krajinicima; nepouzdani i plaeni i neplaeni; kapetani zli, podmuklih namjera, zaplotnjaci razbojniki narod; krijumari soli; nemirni; zlikovci i lupei; nepouzdani narodni glavari

Karlobag

Generalizirana osnova geotektonske strukture: 1 pruanje sjevernog i junog ogranka alpskog orogena, 2 stari masivi (Rodopi), 3 dublje potoline starih masiva (panonska masa), 4 slabije geotektonski poremeene zone alpskog orogena

KARTA 1.

Geotektonska struktura jugoistone Europe.

Zagreb, 1982, 21.)

(Rogi, Veljko. Regionalna geografija Jugoslavije. Knjiga i. kolska knjiga.

Slivovi i glavna razvodnica. Tokicama je oznaen najvei cjelovit prostor krke, preteno podzemne cirkulacije u Dinaridima.

KARTA 2. Podunavski, jadranski i egejski sliv i glavna razvodnica. (Rogi, Veljko. Regionalna geografija Jugoslavije. Knjiga i. kolska knjiga. Zagreb, 1982, 45.)

Vanost funkcionalnih veza okolnih nizina i dinarskog planinskog prostora za sredinje politiko-teritorijalne cjeline jugoslvenskog prostora od njihova nastanka u ranom srednjem vijeku do kraja XII stoljea: A primarna mediteransko-planinska geopolitika jezgra Hrvatske, A 2 prekogvozdanska peripanonska hrvatska Slavonija koja u razvijenom srednjem vijeku postepeno preuzima funkciju nove geopolitike jezgre Hrvatske, B x planinsko-peripanonska glavna i trajna geopolitika jezgra Bosne, B 2 mediteransko-planinski prostor Huma, Humske zemlje ili Zahumlja prikljuenog Bosni, C primarna planinsko-peripanonsko-kosovska geopolitika jezgra Srbije u Rakoj, C 2 mediteransko-planinski prostor Duklje ili Zete kao sekundarna geopolitika jezgra srednjovjekovne Srbije, 1 najznaajnija prostorno komplementarna usmjerenja transhumantne povezanosti, 2 ostale transhumantne veze, 3 politike granice Hrvatske, Bosne i Srbije potkraj XII stoljea, 4 geografsko razmee transhumantne orijentacije prema nizinama jadranskog primorja, peripanonskim krajevima i kosovskim kotlinama, 1 1 generaliziran, prostorno cjelovit hipsografski oreal sredinjeg dinarskog prostora iznad 500 m.

KARTA 3.

Funkcionalne veze dinarskog planinskog prostora i okolnih nizina u srednjem vijeku

(Rogi, Veljko. Regionalna geografija Jugoslavije. Knjiga i. kolska knjiga. Zagreb, 1982, 75.)

KARTA 5. Osmansko Carstvo i njegovi susjedi, 1389-1913. (Braudel, Fernand. Civilizacije kroz povijest. Zagreb, 1990.)

Proirenje venecijske Dalmacije na teritorij bosanskog ejaleta: 1 mea venecijanskih posjeda sredinom XV. stoljea, 2 proirenje 1669. (Acquisto vecchio Linea Nam), 3 proirenje 1669-1700. (Acquisto nuova Linea Grima ni), 4 proirenje 1718. (Acquisto nuovissimo Linea Mocenigo), 5 Dubrovaka Republika

KARTA 7.

Granice mletakih posjeda na istonoj jadranskoj obali, 15-18. stoljee.

(Rogi, Veljko. Regionalna geografija Jugoslavije. Knjiga 1. kolska knjiga. Zagreb, 1982, 130.)

KARTA 8.

Toponimi Hrvatske krajine registrirani u vojnokrajikom popisu iz 1573. godine.

Autor: mr. sc. Nataa Stefanec. (Roksandi, Drago - Stefanec, Nataa (ur.). Constructing Border Societies on the Triplex Confinium. CEU. Budimpeta, 2000, 93.)

KARTA 10. Sandak Lika-Krka 1606. godine (Sari, Marko. Drutveni odnosi i previranja u sandaku Lika-Krka u 16. i poetkom 17. stoljea. u Roksandi, Drago - Stefanec, Nataa (ur.). Diplomska radionica 1 prof dr. Drage Roksandia. Zavod za hrvatsku povijest. Zagreb, 1999, 77.)

KARTA 11.

Srpska patrijarija prema defteru

Crkvene kancelarije, 1640-1655.

Nacrtala: dr. sc. Mirela Alti Prema: Istorija srpskog naroda. Knjiga III. Tom II. str. 96.

KARTA 12. Franjevaka provincija Bosna Srebrena 1729. Sastavio: Andrija Zirdum; nacrtao: Nikola Badankovi

godine.

KARTA 13.

Toponimi kod Valvasora (1686) i Rabatte (1719) u Karlovakom generalatu (Hrvatskoj i Primorskoj krajini).

Idejno rjeenje: mr. sc. Sanja Lazanin; nacrtao: Milivoj Teni (Roksandi, Drago (ur.). Microhistory of the Triplex Confinium. CEU. Budimpeta, 1998, 109.)

KARTA 15. Prostor tromee 1700. Autor: dr. sc. Mirela Alti

godine.

KARTA 16.

Plaena vojska Karlovakog generalata 1709. godine (po izvjeima J. Rabatte)

Idejno rjeenje: mr. sc. Sanja Lazanin; nacrtao: nacrtao: Milivoj Teni (Roksandi, Drago (ur.). Microhistory of the Triplex Confinium. CEU. Budimpeta, 1998, 110.)

KARTA 17. Kapetanije Karlovakog generalata 1712-1746.

Autor: dr. sc. Mirela Alti

Summary

The Triplex Confinium International Research Project was established in 1996 as a joint venture of scholars from Zagreb, Graz and Budapest. Its aim was to launch a long-term multi- and inter-disciplinary research on early modern imperial borderlands of the Habsburgs, Venetians and Ottomans in South-Eastern Europe. Since those borderlands used to be military borders in distinctive imperial traditions, the research agenda from the beginning included a large variety of problems and topics related to some of the major controversies of the modern European historiography. Comparative approaches to particular research topics were intended to be a common ground for a collaborative work. The author of the book, who initiated the Project, intended to present some of the results of his own research work within the Triplex Confinium. Part I Object, approaches, methods is focused on conceptual problems of distinguishing borderlands and borderlines. Relating his own approach to controversies in frontier history in Europe and USA, the author points that distinction borderlands-borderlines has to be dealt with in relation to distinctive imperial and regional heritages in South-Eastern Europe. In regional terms the Triplex Confinium area existed by both integrating and disintegrating the core that historically brought together medieval Croatian maritime South and continental North. Transformed into a triple imperial borderland, lasting for almost three centuries (c. 1500 1800), the Triplex Confinium area represented a unique case of a borderland, including a large variety of environmental, civilizational, cultural, religious 'encounters' at both micro- and macro-levels of research. Moreover, the author investigates notions of borderlands and borderlines, which were included to early modern Croatian dictionaries (16 th - 18 th centuries). It is possible to compare Croatian linguistic practices to dominant European ones, mostly originating from Latin sources. At the same time, one has to have in mind that Croatian notions have been of the Old-Slavonic origin, better to say Indo-European (mea, kotar, krajina, granica itd.). Croatian distinctive linguistic practices also have to be investigated in a complex context of interrelated border 'realities'.

Part II People and space was an attempt to reconstruct border environments and communities. The core of the Triplex Confinium area was situated in the Dinaric Alps. Spatially, it was open to both the Adriatic Sea and the Pannonian plain, dividing the two at the same time. Early modern cartographers were attracted by that 'dual' nature of the Dinaric Alps. The point that the author emphasizes is that they did not 'recognize' the Dinara mountain until late in the 18th century. Having in mind that Dinara today symbolizes the mountain range, as well as a specific mentality, even a human race, the question has arisen as to when and how it had been 'discovered' by cartographers, and when and how it had become a symbol of both natural and cultural phenomena, bringing together features of a savage mountain and a savage people. Focusing upon a certain number of maps, one can conclude that Dinara has existed, in cartographic terms, even without a name in its 'dual' nature. The concept of Dinara and Dinaric attributions have to be investigated in relation to the German geographic school of the 19 th century, which affected South Slavic scholars, who developed it in terms of a particular national romanticism. Due to Conscriptio terrenorum et hominum beeder graffschafften Lica vnd Corbavia (1712.) a proto-statistical census and land-survey of those two border provinces on the Habsburg side of the Triplex Confinium which was realized at the time of the transfer of power from the Court Chamber to the Court War Council, it has been possible to put forward major questions of the history of Lika and Krbava at that time in terms of micro and macro-history. The history of the census and land-survey themselves, interpreted in these two distinctive historiographical approaches, has discovered in the Conscriptio a unique experience of the borderland in the making from 'below' and 'above'. Part III Perceptions and stereotypes includes two case-studies on autochthonous populations in imperial services (Venetian in Dalmatia and Habsburg in Croatia of the time). In micro-historical research of the Triplex Confinium 'history from below' has been so closely intermeshed with a 'history from above' that it has been of especial importance to study the 'meeting' of people of most varied backgrounds and to observe how those in a position of high command came into contact with an ordinary people both facing complex reality of the borderland itself. Written sources conveying these experiences are important for an ego-history i.e. for one's 'image of oneself as created by the interaction with the Triplex Confinium surrounding and for the reconstruction of the 'image of others' i.e. portrayal of mentality, stereotypes etc. The book also includes a digest on the accomplished Triplex Confinium initiatives, information on the Triplex Confinium publications and contributors, as well as information on future initiatives.

Neobjavljeni izvori
Be. Kriegsarchiv.

Kanzleiakten. Beschreibung des Warasdiner Generalats (1783). K VII1 213.

Karten und Plansammlung (u tekstu: KA, KS) KA, KS, B IX a 452. KA, KS, B IX a 453-1. KA, KS, B IX a 453. KA, KS, B DC a 454. KA, KS, B IX c 634. KA, KS, K VII i 26. (Matutinovi, Lujo. Essai Historique, Gographique Politique

Civil et Militaire sur Les Provinces Illyriennes...Pariz, 1811.)

IHKR/Croatica, 1713-V-35; IHKR/Croatica, 1714-IV-21: naputci, zavrni izvjetaj te naknadni popis Smiljana i Bruana. Hofkriegsrat Expedit, 1710 VI 219 (Izvjetaj Josipa Rabatte iz 1709. U tekstu KA, HKR Expedit 1710 VI 219) Hofkriegsrat Expedit, 1721 I 457 (Izvjetaj Josipa Rabatte iz 1719. U tekstu KA, HKR Expedit, 1721 I 457) Graz. Steiermrkisches Landesarchiv. IO Hofkammer. Miscellanea, 1712-X-268. Conscriptio terrenorum et hominum beeder graffschafften Lica vnd Corbavia (1712). Militaria Meiler Akten Zagreb. Hrvatski dravni arhiv. Spisi Like i Krbave. Kutija 4. Xerox-kopije IHKR/Croatica. Uvezani spis. Karlovaki generalat. Knj. 1 i 2. (Zbirka sadri izvjetaje grofa Josipa Rabatte.) Kartografska zbirka (u tekstu: HDA, KZ) HDA, KZ, B IX a 497/1.

Objavljeni izvori
Andreis, P. Povijest grada Trogira. Sv. I.II.. Knjievni krug. Split, 1977-1978. Blaevi, Zrinka (prijepis izvora i prijevod s latinskog). Roksandi, Drago Vinji, Cedomir (ur.). Statuta Valachorum. Prilozi za kritiko izdanje. SKD Prosvjeta. Zagreb, 1999. Cerovi, B. Nekoliko pisama sa stare Krajine. Poklon dr L. pl. Talocija Zemaljskom muzeju u Sarajevu. u Glasnik zemaljskog muzeja. Vol. XVII (1905), 217-237 = Wissenschaftliche Mitteilungen, XI (1909), 310-341. Celeb, Evlij. Putopis. Odlomci o jugoslovenskim zemljama. Hazim Sabanovi preveo, uvod i komentar napisao. Veselin Maslea. Sarajevo, 1979. Desnica, Boko. Istorija kotarskih uskoka 1684-1749. Svezak I. (1646-1684) Svezak II. (1684-1749). SAN. Beograd, 1950-1951. (NB: U biljekama Sv. I. = Desnica 1, a Sv. II. = Desnica 2). Desnica, Boko. Jedno pismo Matije Ilijanovia Stojanu Jankoviu. u Prilozi za knjievnost, jezik, istoriju i folklor. Knj. IV. Sv.1-2. Beograd, 1924, 88-91. Difnik, F. Povijest Kandijskog rata u Dalmaciji. Knjievni krug. Split, 1986. Fortis, Alberto. Put po Dalmaciji. Zagreb, 1984. Fortis, Alberto. Viaggio in Dalmazia. A cura di Eva Viani. Introduzione di Gilberto Pizzamiglio. Marsilio Editori. Venezia. 1987. Fusko, Paladije. Opis obale Ilirika. (Lui, Ivan. Biljeke uz opis obale Ilirika Paladija Fuska). Kunti-Makvi, Bruna (priredila i prevela). Latina et Graeca. Zagreb, 1990. Ivi, Aleksa. Nekoliko irilskih spomenika iz XVI i XVII vijeka. u Vjesnik Zemaljskog arhiva. Br. XV. Zagreb, 1913. Jaov, Marko. Spisi tajnog vatikanskog arhiva XVI-XVIII veka. Beograd, 1983. Karadi, Vuk Stefanovi. Narodne pjesme. Sv. III. (Br. 21 i 25. Ropstvo Jankovia Stojana i enidba Jankovia Stojana). Laszowski, Emil. Monumenta Habsburgica. Sv. III. Zagreb, 1917. Lopai, Radoslav. Spomenici Hrvatske krajine. Sv. I.III. JAZU. Zagreb, 1884, 1885, 1889. Lopai, Radoslav. Prilozi za poviest Hrvatske XVI i XVII vijeka iz tajerskog Zemaljskog arkiva u Gradcu. u Starine JAZU. Br. XVII. Zagreb, 1899. Lovri, Ivan. Biljeke o Putu po Dalmaciji opata Alberta Fortisa. Zagreb, 1948. Lui, Ivan. O kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske. Zagreb, 1986. Ljubi, Sime. Commissiones et relationes venetae (izdao Grga Novak). Zagreb, 1964. Ljubi, Sime. Listine o odnoajima junoga Slavenstva i Mletake Republike. Zagreb, 1886. (Vidi i Miscellanea Dravnog arhiva u Zadru. Sv. I-IV. Zadar, 1949, 1952.) Mauran, Ive. Izvjetaj Carajfine komisije o ureenju Slavonije i Srijema nakon osmanske vladavine 1698. i 1702. godine. Osijek, 1989. Mauran, Ive. Popis naselja i stanovnitva u Slavoniji 1698. Osijek, 1988.

Mauran, Ive. Popis zapadne i srednje Slavonije. Osijek, 1966. Milosevic, M. Hajduci u Boki Kotorskoj 1648-1718. CANU. Titograd, 1988. Parry, Milman Bates Lord, Albert. Srpsko-hrvatske junake pjesme. Harvard University Press SAN. Harvard Belgrade, 1954. Pedani Fabris, M.P. (ur.). I 'documenti turchi} delVArchivio di stato di Venezia. Roma, 1994. Pera, Miroslav. Poljiki statut. Knjievni krug. Split, 1988. Raki, Franjo. Dopisi izmeu krajikih, turskih i hrvatskih asnika. u StarineJAZU. Br. XI, XII. Roksandi, Drago Dikli, Olga. Prirunik o vojnim krajinama u Dalmaciji iz 1783. u Ljetopis SKD Prosvjeta. Vol. 4. Zagreb, 1999, 11-41 + 1 karta. Skari, V. Podaci za historiju Hercegovine od 1566. do sredine 17. vijeka. u Glasnik zemaljskog muzeja. Br. XLIII. Sarajevo, 1931. Solovjev, A. Bogiieva zbirka omikih isprava XVI-XVII veka. u Spomenik SKA. Br. XCIII. Beograd, 1940. Srkulj, Stjepan. Ureenje mea po karlovakom i poarevakom miru. Vjesnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskog arkiva. Zagreb, 1907, 24-43. (NB: Srijemskokarlovaki mirovni ugovor na talijanskom jeziku.) Strohal, Rudolf. Nekoliko irilskih isprava o dopisivanju turskih begova sa hrvatskim komandantima. u Vjesnik Kr. Hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga Zemaljskog Arkiva. God. XVI. Zagreb, 1914, 45-50. Szcs, Jen. Oris triju povijesnih regija Evrope u Bib, I. Huszr, T. Sziics, J. Regije evropske povijesti. Naprijed. Zagreb, 1995. Truhelka, Ciro. Nekoliko mlaih pisama hercegovake gospode, pisanih bosanicom, iz dubrovake arhive. u Glasnik zemaljskog muzeja. Br. XXIV. Sarajevo, 1914. Valvasor, Johann Weichard. Die Ehre des Hezogthums Krain. Sv. I.-IV. Laibach, 1877-1879 (1689). Zlatovi, St. Kronika o. Pavla Silobadovia o etovanju u Primorju (1662-1686). u Starine JAZU. Knj. 21. Zagreb, 1889.

Rjenici
Glavii, Branimir. Maruliev latinski rjenik. Split, 1997. Vrani, Faust. DICTIONARIVM QVINQVE NOBILISSIMARVM EVROPAE LINGVARVM, Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmatiae, & Vngaricae. CVM PRIVILEGIIS. VENETIIS, Apud Nicolaum Morettum. 1595. Kai SI, Bartol. Hrvatsko-talijanski rjenik s konverzacijskim prirunikom. Prema rukopisu RKP 194 pripredio Vladimir Horvat. Kranska sadanjost & Zavod za jezik IFF. Zagreb, 1990 (1599, 1595.)

Mikalja, Jakov. BLAGO /JEZIKA SLOVINSKOGA / ILL! / SLOVNIK / u komu izgovarajuse rjeci slovinske / Latinski i Diacki. / THESAVRVS LINGVAEILLYRICAE / SIVE / DICTIONARIVM / ILLYRICUVM / Jw quo Illyrica et Latine redduntur / Labore P. IACOBIMICALIA / societ.JESVcollectum / Et sumtibus Sacrae Congregationis / c/e Propaganda Fide impressum / LAVRETI / Paulum & Io: Baptistam Seraphinum 1649. / Cwm DD. Superiorum Permissu. 1649. Habdeli, Juraj. DICTIONAR, ili Rchi Szlovenszke zvexega ukup zebrane, u red posztaulyene, i diachkemi zlahkotene Trudom JURJA HABDELICHA, Masnika Tovarustva Jesusevoga, na pomoch napredka u Diachkom navuku Skolnech Mladenczeu Horvatszkoga, i Szlovenszkoga Naroda. ZDOPUSCHENYEM GORNYEM. tampano u Nemskom Gradczu, pri Odvetku Widmanstadiussa. M. DC. LXX. Graz, 1670 Zagreb, 1989. Delia Bella, Ardelio. DIZIONARIO ITALIANO, LATINO, ILLIRICO, cui si permettono alcuni Avvertimenti per iscrivere, e confacilit maggiore leggere le Voci Illirich scritte con Caratteri Italiani, Ed anche una breve Grammatica per apprendere con propriet la Lingua Illirica. Con infine Vindice Latino-Italicus. OPERA DEL PARDELIO DELLA BELLA Delia Compagnia di GIESU DEDICATA ALUECCELL. DEL SIG. K. KARLO PISANI. In Venezia, MDCCXXVIII Presso Cristoforo Zanne. Con Licenza de' Superiori, e Privilegio. 1728. Bellosztenecz, Ivan. ADMODUMJOANNIS BLLOSZTNCZ, E SACRA D. PAULI PRIMI EREMITAE RELIGIONE GAZOPHYLACIUM, SEU LATINO-ILLYRICOR UM ONOMATUM AERARIUM,.. .ZAGRABIAE. Typis Joannis Baptistae Weitz, Inclyti Regni Croatiae Typography In Anno Domini M.DCC XL. 1740. Jambrei, Andrija. LEXICON LATINUM INTERPRETATIONS ILLYRICA, GERMANICA, ET HUNGARICA LOCUPLES, IN USUM POTISSIMUM STUDIOSAE JUVENTUTIS DIGESTUM, AB ANDREA JAMBRESSICH, SOCIETAS JESU SACERDOTE, CROATA ZAGORIENSI. Cum Privilegio Sacrae Regiae Majestatis, & Superiorum Permissu. ZAGRABIAE, Typis Academicis Societatis JESU, per Adalbertum Wilh. Wesseli / Anno 1142. Voltiggi, Joso. RICSOSLOVNIK (VOCABOLARIO WOERTERBUCH) ILLIRICSKOGA, ITALIANSKOGA I NIMACSKOGA JEZIKA S' JEDNOM PRIDPOSTAVLJENOM GRAMMATIKOMILLI PISMENSTVOM: SVE JE OVO SABRANO ISLOXENO ODJOSE VOLTIGGI ISTRIANINA. UBECSU (VIENNA). U PRITESCTENICIKURTZBECKA. 1802. Stulli Raguseo, Gioacchino. VOCABOLARIO ITALIANO-ILLIRICO-LATINO (...) DIVISO IN DUE TOMINei quali si contengono le Frasipi usitate, pi difficili, e pi eleganti, i Modi di dire, i Proverij ec. di tutte le Lingue. A-I PARTE TERZA; TOMO PRIMO. RAGUSA MDCX. PRESSO ANTONIO MARTECCHINI STAMPATORE PRIVILEGIATO. 1810. RJENIK HRVATSKOGA ILI SRPSKOGA JEZIKA / NA SVIJET IZDAJE JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI / OBRADUJE P. BUDMANI/DIO III/DAVO-ISPREKRAJATI / U ZAGREBU 1887-1891 /

U KNJIARNICI JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE (DIONIKE TISKARE). / TISAK DIONIKE TISKARE RJENIK HRVATSKOGA ILI SRPSKOGA JEZIKA / NA SVIJET IZDAJE JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI/ OBRADUJE P. B UD MAN I / DIO V/KIPAK-LEKEN / U ZAGREBU 1898-1903 / U KNJIARNICIJUGOSLAVENSKE AKADEMIJE (DIONIKE TISKARE). / TISAK DIONIKE TISKARE Skok, Peter. Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskog jezika. Knj. I.III. JAZU. Zagreb 1971, 1972, 1973. Maurani, Vladimir. Prinosi za hrvatskipravno-povjestni rjenik, A-O i P-Z. Vol. III. Zagreb, 1975.

Literatura
Adelman, Jeremy Aron, Stephan. From Borderlands to Borders: Empires, Nation-States, and the Peoples in Between in North American History. u American Historical Review. June 1999, 814-841. Alaevi, J. Laguerra della sacra lega detta pure laguerra di Morea. Tabularium. 1/1901, br. 1-4; 11/1902, br. 1-4; III/1903, br. 1 i 3; IV/1904, br. 1. Alti Slukan, Mirela. Dravna geodetska uprava (1847-1963). Edicija Povijest hrvatskog katastra: I Hrvatska i Slavonija. Zagreb, 2000. Alti Slukan, Mirela. Katastarsko blago u arhivima Hrvatske. u Zbornik radova Prvog hrvatskog kongresa o katastru. Zagreb, 1997, 95-100. Alti Slukan, Mirela. Povijest mletakog katastra Dalmacije (Morlaci u mletakim katastarskim izvorima). u Arhivski vjesnik. Br. 43. Zagreb, 2001, 139-155. Arnstadt, Jakob. Diek.k. Militrgrenze 1552-1881 (mit einer Gesamtbibliographie). Phil. Diss. Wrzburg, 1969. Anderson, Benedict. Imagined communities. Reflections on the Origin and Spread ojNationalism. Verso. London, 1983. Anderson, Malcolm. Frontiers. Territory and State Formation in the Modern World. Polity Press. Cambridge, 1996. Ancel, J. Les frontires. Gallimard. 1938. Armstrong, John A. Nations before Nationalism. Chapel Hill, 1982. Ascherson, Neal. Black Sea. The Birthplace of Civilisation and Barbarism. Jonathan Cape Ltd. 1995. Bailly, Antoine et al. (ur.). Les concepts de la gographie humaine. Armand Colin. Paris, 2001. Barada, Miho. Hrvatski vlasteoski feudalizam po Vinodolskom zakonu. JAZU. Zagreb, 1952, 13-14. Baradez, J. Fossatum Africae. Arts et Metiers. Pariz, 1949.

Bartlett, Robert MacKay, Angus (ur.). Medieval Frontier Society. Oxford University Press, 1992. Barzini, L. The Italians. Atheneum. New York, 1964. Brenger, J. Histoire de l'Empire des Habsbourg 1273-1918. Fayard. Paris, 1990. Bergier, J.-F. Una storia di sale. Marsilio Editori. 1984. Berting, Jan Villain-Gandossi, Chriastiane. The role and significance of national stereotypes in international relations: and interdisciplinary approach. u Walas, Theresa (ur.). Stereotypes and Nations. Cracow, 1995, 13-27. Bertoa, Miroslav. Jedna zemlja, jedan rat. Istarska naklada. Pula, 1986. Bertoa, Miroslav. Hrvatski identitet u ozraju ranoga novovjekovlja. u Historijski zbornik. Godina LII. Zagreb, 1999, 127-138. Bib, Istvn. Bijeda istonoevropskih malih drava u Bib, I. Huszr, T. Szcs, J. Regije evropske povijesti. Naprijed. Zagreb, 1995. Blanc, Andr. La Croatie occidentale. tude de gographie humaine. Paris, 1957. Blaevi, Zrinka. Vitezovieva Hrvatska izmeu stvarnosti i utopije. Ideoloka koncepcija u djelimapostkarlovakog ciklusa Pavla Rittera Vitezovia (1632.-1713.). Barbat. Zagreb, 2002. Boerio, G. Dizionario del dialetto veneziano. Venezia, 1856. Bogovi, Mile. Restauracija Katolike Crkve u Lici i Krbavi nakon osloboenja od Turaka godine 1689. u Senjski zbornik. Br. 20. Senj, 1993, 103-118. Bogovi, Mile. Takozvani Glaviniev opis Like i Krbave iz 1696. godine. u Croatica Christiana Periodica. Br. 27/XV. Zagreb, 1991, 117-128. Bort, Eberhard. Granice ili posrednici. Srednja Europa, Sredozemlje i Srednji istok. u Erasmus. Br. 25. Zagreb, 1998, 6-12. Bokovi-Stulli, M. (ur.). ito posred mora (Usmene prie iz Dalmacije). Splitski knjievni krug. Split, 1993. Bonjak, R. Lika. Antropogeografski pregled. u Glasnik Geografskog drutva. Sv. 22. 1936, 1-6. Bonjak, S. (Ivan Franjo Juki). Zemljopis i poviesnica Bosne. Zagreb, 1851. Bourdieu, Pierre. to znai govoriti. Ekonomija jezinih razmjena. Naprijed. Zagreb, 1992. Boi, I. Dubrovnik i Turska u XIV i XV veku. SAN. Beograd, 1952 (NB: Otkupljivanje robija, 326-339). Bracewell, Catherine Wendy. The Uskoks of Senj. Piracy, Banditry, and Holy War in the Sixteenth-century Adriatic. Cornell University Press. 1992. (Vidjeti i hrvatski prijevod Senjski uskoci. Piratstvo, razbojnitvo i sveti rat na Jadranu u esnaestom stoljeu. Barbat. Zagreb, 1997). Branca, V. (a cura di). Storia della civilta veneziana III. Sansoni Editore. Firenze, 1979. Braudel, Fernand. Civilizacije kroz povijest. Globus. Zagreb, 1990. Braudel, Fernand. L'identit de la France. Espace et Histoire. Arthaud-Flammarion. Paris, 1986, ovdje 279-296.

Braudel, Fernand. Mediteran i mediteranski svijet. u Nae teme. Br. 5. God. 1989. 979-1037. Braudel, Fernand. The Mediterranean and the Mediterranean World in the Age of Philip II. Harper-Collins. London, 1992. Braudel, Fernand. Sredozemlje i sredozemni svijet u doba Filipa II. Sv. III. Antibarbarus. Zagreb, 1997. Braudel, Fernand. Strukture svakidanjice. Materijalna civilizacija, ekonomija i kapitalizam od XV. do XVIII. stoljea. Zagreb, 1992. Braunstein, Ph. Delort, R. Venise. Portrait historique d'une cite. Editions du Seuil. Paris, 1971. Brunner, Otto Conze, Werner Koselleck, Reinhart (ur.). Geschichtliche Grundbegriffe. Historisches Lexicon zur politisch-sozialen Sprache in Deutschland. Ernst Klet Verlag. Stuttgart, 1972-1997. Budak, N. Servi ranog srednjeg vijeka u Hrvatskoj i Dalmaciji. Starohrvatska prosvjeta. Br. 14. 1985. Budak, N. Oslobaanje serva i ancila i naputanje upotrebe njihove radne snage na istonom Jadranu. u Historijski zbornik. Br. 38. Zagreb, 1985, 115-130. Burke, Peter. History and Social Theory. Cornell University Press. Ithaca-New York, 1993. Burke, Peter (ur.). New Perspectives on Historical Writing. The Pennsylvania University Press. University Park, Pennsylvania, 1991. Cozzi, G. (a cura di). Stato Societa e Giustizia nella Repubblica Veneta (sec. XV-XVIII). Vol. I.-II. Jouvence. Roma, 1980, 1985. Cozzi, G. Venezia barocca. Conflitti di uomini e idee nella crisa del Seicento veneziano. II Cardo. 1995. Cozzi, G. Knapton, Michael Scarabello, Giovanni. La Repubblica di Venezia nelVeta moderna. Dal 1517 alla fine della Reppublica. UTET. 1992. Collingwood, R. G. Roman Britan. Clarendon Press. Oxford, 1932. Cronon, W. Miles, G. Gittlin, J. Under an Open Sky: Rethinking America's Western Past. New York, 1992. Crouch, David Carpenter D. A. Coss P. R. Debate: Bastard Feudalism Revised. u Past and Present. No. 131. Oxford, May 1991, 165-203. Cviji, Jovan. Balkansko poluostrvo. Beograd, 1987. Cvijic, Jovan. Metanastazika kretanja, njihovi uzroci i posledice. Srpski etnografski zbornik 24. Beograd, 1922. Cai-Kumpes, Jadranka (ur.). Kultura, etninost, identitet. Zagreb, 1999. Ciak-Chand, Ruica Kumpes, Josip (ur.). Etninost, nacija, identitet i Europa. Hrvatska i Europa. Zagreb, 1998. Cubrilovic, Vasa (ur.). Vojne krajine u jugoslovenskim zemljama u Novom veku do karlovakog mira 1699. Zbornik radova sa naunog skupa odranog 24. i 25. aprila 1986. Beograd, 1989. Dabi, Vojin S. Vojna krajina. Karlovaki generalat (1530-1746). Beograd, 2000. Damjanovic, Stjepan. Slovo iskona. Staroslavenska / starohrvatska itanka. Matica hrvatska. Zagreb, 2002. Daru, le comte de^ Histoire de Venise. Bruxelles, 1838.

Davis, Natalie Zemon. Povratak Martina Guerrea. Konzor. Zagreb, 2001. Delort, Robert Walter, Franois. Povijest europskog okolia. Zagreb, 2002. Delumeau, Jean. L'Italie de la Renaissance la fin du XVIIIe sicle. Armand Colin. Paris, 1974, 1991. Derruau, Max. Gographie humaine. Armand Colin. Paris, 1976. Desnica, Boko. Stojan Jankovi i uskoka Dalmacija. Izabrani radovi (priredio Sran Volarevi). SKZ. Beograd, 1991. Desnica, Boko. Kako je naseljen kraj od Plavna do Zegara. u Drava. Knj. 2/104. Split, 1925, 3-4. Desnica, Boko. Mletaki poraz pod Sinjom 7. aprila 1685. u Novo doba. Br. 14. Split, 1931, 298, 12-13. Desnica, Boko. Opsada i odbrana Zadvarja godine 1685. u Narodni list. Br. 1. Split, 1939. Desnica, Boko. Ropstvo Jankovia Stojana. u Prilozi za knjievnost, jezik, istoriju i folklor. Knj. II. Sv. 1. Beograd, 1922, 196-200. Desnica, Boko. Smrt Stojana Jankovia i seoba ramskih franjevaca u Dalmaciju. u Magazin sjeverne Dalmacije. Br. I. Split, 1934, 36-42. Desnica, Boko. Zagorska Dalmacija pod Mlecima i Turcima. u Nai gradovi na moru. 1932, 8-15. = Nova Evropa. Br. XXV/12. 1932, 584-591. Desnica, Boko. Zemuniki dogaaj. u Magazin sjeverne Dalmacije. Br. I. Split, 1934, 31-35. = Glas. Br. 1/192; Br. 1/2, 3-5. Dewald, Jonathan. The European Nobility 1400-1800. Cambridge University Press. Cambridge, 1996. Diehl, Ch. La Rpublique de Venise. Flammarion. Paris, 1985. Difnik, F. Povijest Kandijskog rata u Dalmaciji. Splitski knjievni krug. Split, 1986. Dipper, Christof. Die 'Geschichtliche Grundbegriffe'. Von der Begriffsgeschichte zur Theorie der historischen Zeiten. u Historische Zeitschrift. Bd. 270. Heft 2. April, 2000, 281-308. Donati, C. Repubblica di Venezia. 2: Stati di terraferma, 1100-1191. F.M. Ricci, Milano, 1996. Donati, C. Repubblica di Venezia. 3: Stato da mar, 1100-1191. F.M. Ricci. Milano, 1996. Duby, Georges (Zor Dibi). Istorija mentaliteta. Trei program radio Beograda. Beograd, proljee 1970, 304-328. Duggan, Ch. A Concise History of Italy. Cambridge University Press. Cambridge, 1994, 1998. Duki, D. (ur.). Zmaj, junak, vila (Antologija usmene epike iz Dalmacije). Splitski knjievni krug. Spli, 1992. Eberhard, Wolfram. Conquerors and Rulers. Brill. Leiden, 1970. Enciklopedija Jugoslavije. Erlangenski rukopis. Zbornik starih srpskohrvatskih narodnih pesama (priredili: Malenica, R. Aranitovi, D.). Univerzitetska rije. Niki, 1987.

Evans, Robert J.W. Europa als Peripherie in der Frhen Neuzeit. u Jahrbuch fr Europische Geschichte. Bd. 3. Oldenbourg Verlag. Mnchen, 2002, 59-79. Evans, R. J. W. The Making of the Habsburg Monarchy, 1550-1700: an Interpretation. Clarendon Press. Oxford, 1979. Faber, Eva. Lika and Krbava under the administration of the Inner Austrian Court Chamber. u Drago Roksandi Nataa Stefanec (ur.). Constructing Border Societies on the Triplex Confinium. Budimpeta, 2000., 157-185. Faber, Eva. Litorale Austriaco. Das sterreichische und kroatische Kstenland 1700-1780. Trondheim-Graz, 1995. Faber, Richard Naumann, Barbara (ur.). Literatur der Grenze Theorie der Grenze. Wrzburg, 1995. Farager, J. M. The Frontier Trail: Rethinking Turner and Reimagining the American West. u American Historical Review. February 1993, 106-117. Faroqhi, Suraiya. Approaching Ottoman History. An Introduction to the Sources. Cambridge University Press. Cambridge, 1999. Faroqhi, S. Geschichte des Osmanischen Reiches. Verlag C.H. Beck. Mnchen, 2000. Febvre, Lucien. Frontire: the word and the concept. u Burke, Peter (ur.). A New Kind of History from the Writings of Febvre. London, 1973 (1928), 208-218. Febvre, Lucien. La Terre et l'volution humaine. Introduction gographique l'histoire. Albin Michel. Paris, 1970. Gakovi, P. N. Kotarski serdari. u Vrbaske novine 6/7/1935, 609, 2; 611, 2; 612, 2 (NB: br. 611: Pogibija Jankovi Stojana). Gavrilovi, Slavko. Migracije iz Gornje krajine u Slavoniju i Srem od poetkaXVIII do sredine XIX veka. u Zbornik o Srbima u Hrvatskoj 2. Beograd, 1991. Gellner, Ernest. Culture, Identity, and Politics. Cambridge University Press, 1987. Gellner, Ernest. Nations and Nationalism. Blackwell. London, 1983. Gellner, Ernest. Plough, Sword and Book. The Structure of Human History. The University of Chicago Press. 1988. Gellner, Ernest. Spectacles & Predicaments. Essays in Social Theory. Cambridge University Press. 1979. Gelo, Jakov. Demografske promjene u Hrvatskoj od 1780. do 1981. godine. Zagreb, 1987. Georgelin, J. Venise au sicle des lumires. Mouton. Paris la Haye, 1978. Gibb, H. A. R. Bowen, Harold. Islamic Society and the West. Oxford University Press. 1950. Giddens, Anthony. The Nation-State and Violence. Volume Two of a Contemporary Critique of Historical Materialism. Polity Press. 1985. Goffman, Daniel. The Ottoman Empire and Early Modern Europe. Cambridge University Press. Cambridge, 2002. Goldstein, Ivo i dr. (ur.). Hrvatske upanije kroz stoljea. kolska knjiga. Zagreb, 1996. Grandits, Hannes Kser, Karl. Familie und Gesellschaft in der habsburgischen Militrgrenze: Lika und Krbava zu Beginn des 18. Jahrhunderts. u Drago Roksandi (ur.). Microhistory of the Triplex Confinium. International Project Confer-

ence Papers (Budapest, March 21-22, 1997). Institute on Southeastern Europe, Central European University. Budapest, 1998. Grbic, Manojlo. Karlovako vladianstvo. Knj. IIII. Topusko, 1990. Greverus, Ina-Maria. Die Anderen und Ich. Vom Sich Erkennen, Erkannt und Anerkanntwerden. Darmstadt, 1995. Greverus, Ina-Maria. Identitt zwischen Erinnerung und Integration. u Narodna umjetnost. Br. 33/2. Zagreb, 1996, 99-120. Grgi, Ivan. O ligama i posobama. Nekoliko priloga za njihovo prouavanje. u Zadarska revija. Br. 3. Zadar, 1954, 1-15. Grgi, Ivan. Opis likog sandaka s ove strane Velebita i Dinare iz godine 1572. u Zadarska revija. Br. V. Zadar, 1956, 257-261. Gross, Mirjana. Suvremena Historiografija. Korijeni, postignua, traganja. Novi Liber Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Zagreb, 2001. Guji, K. Dalmatinska krajina za turskog vladanja. uJadranski dnevnik. Br. 2/1935. Guji, K. Junaki pohod Stojana Jankovia na zapadnu Hercegovinu prije 250 godina. Jankovi je poginuo na Duvanjskom polju 23. kolovoza 1687. u Hrvatski dnevnik. Br. 5/1940, 1580, 15-16. Gulin, Valentina. Morlacchism between enlightenment and romanticism u Narodna umjetnost. Br. 34/1. Zagreb, 1997, 77-100. Gndisch, Konrad Hpken, Wolfgang Markel, Michael (ur.). Das Bild des Anderen in Siebenbrgen. Stereotype in einer multiethnische Region. Kln -Weimar Wien, 1998. Habib, Irfan. The Agrarian System of Mughal India. Asia Publishing House. London, 1963. Hank, Pter. Povijest Maarske. Barbat. Zagreb, 1995. Hale, J. R. L'organizzazione militare di Venezia nel'500. Jouvence. Roma, 1990. Hartmut, Lehmann Richter, Melvin. The Meaning of Historical Terms and Concepts: New Studies on Begriffsgeschichte. Washington, 1996. Hatzoloulos, D. La dernire guerre entre la Rpublique de Venise et l'Empire Ottoman (1714-1718). Montreal, 1999. Haubrichs, Wolfgang Schneider, Reinhard (ur.). Grenzen und Grenzregionen. Frontires et rgions frontalires. Borders and Border Regions. Saarbrcken, 1994. Herb, H. Kaplan, David H. Nested Identities. Nationalism, Territory and Scale. Rowmen Littlefield Publishers, Inc. Lnaham Boulder New York Oxford, 1999. Herak, Emil (ur.). Etninost i povijest. Zagreb, 1999. Herak, Emil (ur.). Leksikon migracijskoga i etnikoga nazivlja. Institut za migracije i narodnosti kolska knjiga. Zagreb, 1998. Hobsbawm, Eric J. Nations and Nationalism since 1780. Programme, myth, reality. Cambridge University Press. 1990. Hpken, Wolfgang. Ethnische Stereotypen in Sdosteuropa: Anmerkungen zu Charakter, Funktion und Entstehungsbedingungen. u Hpken, Wolfgang (ur.).

l ins Feuer? Oil on Fire? Hannover, 1996, 9-25 (=Studien zur internationalen Schulbuchforschung, Bd. 89) Holjevac, Zeljko. Gospi u Vojnoj krajini. Zagreb, 2002. Hooson, David (ur.). Geography and National Identity. Blackwell. Oxford UK Cambridge USA, 1994. Hrabak, B. Vlaka i uskoka kretanja u severnoj Dalmaciji XV. stolea. u Zbornik Benkovaki kraj kroz vjekove 2. 1988, 107-258. Huntingford, G. W. B. The Galla of Ethiopia. Hakluyt Society. London, 1955. Hutchinson, John Smith, Anthony D. (ur.). Ethnicity. Oxford University Press, 1996. Hutchinson, John Smith, Anthony D. (ur.). Nationalism. Oxford University Press, 1994. Imamovi, Mustafa. Historija Bonjaka. Bonjaka zajednica kulture. Sarajevo, 1997. Inaldik, H. Osmansko Carstvo. Klasino doba 1300-1600. Srednja Europa. Zagreb, 2002. (NB: SKZ. Beograd, 1974.) Inalcik, Halil. Quataert, Donald. An Economic and Social History of the Ottoman Empire, 1300-1914. Cambridge University Press, 1994, 1996. Ingrao, Charles. The Habsburg Monarchy 1618-1815. Cambridge University Press. Cambridge, 1994. Inkeles, Alex Sasaki, Masamichi. Comparing Nations and Cultures. Readings in a Cross-Disciplinary Perspective. Englewood Cliffs, NJ: Prentice Hall, 1996. Ivetic, Egidio. Funzione strategicae strutture difensive dell'Istria Veneta nel sei settecento. u Archvio Veneto. Serie V. Vol CLIV. 2000, 77-102. Ivi, Aleksa. Migracije Srba u Hrvatsku tokom 16., 17., 18. stoljea. Subotica, 1926. Jaov, Marko. Venecija i Srbi u Dalmaciji u XVIII veku. Prosveta. Beograd, 1984. Jaki, Nikola. Knin hrvatska srednjovjekovna prijestolnica. Muzej hrvatskih arheolokih spomenika. Split, 1996. Jeli, L. Liki sandakat i postanje Mletake krajine. u Narodni koledar za 1898. Zadar. Johnson, Lonnie R. Central Europe: Enemies, Neighbors, Friends. Oxford University Press. 1996. Johnson, Lonnie Nellen, Klaus (ur.). Institute for Human Sciences Institut fr die Wissenschaften vom Menschen. Wien Vienna, 1993. Juki, I. F. Marti, G. (skupili). Narodne pjesme bosanske i hercegovake. Osijek, 1858. Kann, R. A. A History of the Habsburg Monarchy 1526-1918. University of California Press. Berkeley Los Angeles, 1974. Kser, Karl. Hirten, Kmpfer, Stammeshelden. Urspnge und Gegenwart des balkanischen Patriarchats. Wien-Kln-Weimar, 1992. Kser, Karl. Slobodan seljak i vojnik: Knjiga 1. Rana krajika drutva (1545 1754.), Knjiga 2. Povojaeno drutvo (1754 1881). Naprijed. Zagreb, 1997.

Kataster und moderner Staat in Italien, Spanien und Frankreich (18. Jh.)/ Cadastre and Modern State in Italy, Spain and France (18th c.)/ Cadastre et Etat moderne en Italie, Espagne et France (18e s.). Jahrbuch fr europische Verwaltungsgeschichte 13/2001. (Sadraj zbornika vidi u biljeci 3). King, Russell Proudfoot, Lindsay Smith, Bernard. The Mediterranean Environment and Society. London-New York Sidney Auckland, 1997. Kitsikis, D. L'empire ottoman. PUF. Paris, 1985, 1994. Klai, Nada Dugaki, Zvonimir Mardei, Petar (ur.). Historijski atlas. Uila. Zagreb, 1954, karta 42. Klai, Vjekoslav. Knin za turskog vladanja (1522-1688). u Vjesnik hrvatskog arheolokog drutva. 1928, 257-262. Klai, Vjekoslav. ivot i djela Pavla Rittera Vitezovia. Zagreb, 1914. Kora, S. Istorijska podloga i pjesniki jezik narodne pjesme Ropstvo Jankovi Stojana. u Kosovska narodna itanka 1989. Dalmatinsko Kosovo. Dalmatinska eparhija SPC. ibenik, 1989, 105-110. Kovaevi, Eref. Granice Bosanskog paaluka prema Austriji i Mletakoj republici po odredbama Karlovakog mira. IP Svjetlost. Sarajevo, 1973. Krbavska bitka i njezine posljedice. Zagreb, 1997. Kreevljakovi, Hamdija. Kapetanije u Bosni i Hercegovini. Svjetlost. Sarajevo, 1980. Kuzmani, A. Zasluge i Junatva Janka, Stojana i Zavise Mitrovicha Dede. u Zora Dalmatinska. Br. 4/1847; Br. 3, 23-24; Br. 5, 38-39. Kuzmani, A. Mitrovii. u Narodni list. Vol. XV/1876: Br. 13,1; Br. 15,1; Br. 16,1. Kui, K. Povijest Dalmatinske Zagore od 7. st. do 1918. Splitski knjievni krug. Split, 1997. Lamar, Howard Thompson, Leonard (ur.). The Frontier in History. Yale University Press, 1981. Landgren, Lars-Folke Hyrynen, Maunu (ur.). The Dividing Line. Borders and National Peripheries. Articles based on a seminar held at the University of Helsinki, 22-23 November 1996. Helsinki, 1997. Lane, F. C. Venice. A Maritime Republic. Johns Hopkins University Press. Baltimore London, 1973, 1987. Lattimore, Owen. Inner Asian Frontiers of Asia. Oxford University Press. New York, 1940. Laugier, Abate. Storia della Repubblica di Venezia. Dalla sua Fondazione fino al prsente XII. Carlo Palese, e Gasparo Storti. Venezia, 1769. Lavigne, Stphane. Le cadastre de la France. Paris, 1996. Le Rider, Jacques. Mitteleuropa. Barbat. Zagreb, 1998. Le Rider, Jacques. Regards croiss franais et autrichiens sur le sud-est europen. u Revue D'Europe centrale. Tome VI. No. 1.1998, 85-105. Levi, Giovanni. On Microhistory. u Burke, Peter (ur.). New Perspectives on Historical Writing. The Pennsylvania University Press. University Park, Pennsylvania, 1991,93-113.

Lopai, Radoslav. Biha i bihaka krajina. Zagreb, 1890. Lopai, Radoslav. Dva hrvatska junaka. Marko Mesi i Luka Ibriimovi. Zagreb, 1888. Lopai, Radoslav. Karlovac. Poviest i mjestopis grada i okolice. Zagreb, 1993. Lovri, I. Biljeke o Putu po Dalmaciji opata Alberta Fortisa i ivot Stanislava Soivice. Izdavaki zavod Jugoslavenske akademije. Zagreb, 1948. Luxardo de Franchi, N. La nobilta feudale in Dalmazia. u Venezia e la feudalita. Del Bianco Editore. 1993. Ljubi, D. Lige i posobe u starom hrvatskom pravu i njihov odnos prema Poljikom statutu. u Rad JAZU. Br. 240. 1931. Gliubich, S. Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia. Arnaldo Forni Editore. 1974. (izvorno: Vienna Zara, 1856). Ljubi, Sime. Obiaji kod Morlakah u Dalmaciji. u Zora dalmatinska. Br. III. 1846/ 20-33. Mach, Zdzislaw. Symbols, Conflict, and Identity. Essays in Political Anthropology. State University of New York Press. New York, 1993. Marchesi, P. Fortezze veneziane 1508-1797. Rusconi. Milano, 1984. Margeti, L. Iz ranije hrvatske povijesti. Odabrane studije. Knjievni krug. Split, 1997. (5. O dalmatinskim servima (osobito agrarnim), 385-436). Markovi, Mirko. Descriptio Croatiae. Zagreb, 1993. Matrovi, V.Jadertina croatica. Bibliografija knjiga, asopisa i novina izdanih na hrvatskom ili srpskom jeziku u Zadru. I dio knjige. JAZU, Zagreb, 1949; asopisi i novine. II. dio knjige. JAZU, Zagreb, 1954. Matuz, Jozef. Osmansko Carstvo. kolska knjiga. Zagreb, 1992. Menari, Silva (ur.). Etninost i stabilnost Europe u 21. stoljeu. Poloaj i uloga Hrvatske. Zagreb, 2002. Migracije i Bosna i Hercegovina. Institut za istoriju & Institut za prouavanje nacionalnih odnosa. Sarajevo, 1990. Mikloi, F. Uber die Wanderungen der Rumunen in den dalmatinischen Alpen und Karpaten. Be, 1880. Milutinovic, K. Od Stojana Jankovia do Viadana Desnice. u Vjetrom vijani. Spomenica Srpskog kulturnog drutva Prosvjeta. Zagreb, 1971, 247-258. Mimica, Ivan. Epske pjesme Boe Domnjaka Bojana (Izbor). Splitski knjievni krug. Split, 1990. Miovi-Peri, Vesna. Na razmeu. Osmansko-dubrovaka granica (1667.-1806.). Dubrovnik, 1997. Moaanin, Fedor. Vojna krajina do kantonskog ureenja 1878. u Dragutin Pavlievi (ur.). Vojna krajina. Povijesni pregled historiografija rasprave. Zagreb, 1984. Moaanin, Nenad. Naseljenost Like i izvori feudalne rente poetkom 17. stoljea pod turskom vlau. u Historijski zbornik. Br. 46. Zagreb, 1993, 61-65. Moaanin, Nenad. Upravna podjela hrvatskih zemalja u sklopu Osmanskog Carstva. u Hrvatske upanije kroz stoljea. Zagreb, 1996.

Moaanin, Nenad. Slavonija i Srijem u razdoblju osmanske vladavine. Slavonski Brod, 2001. Moaanin, Nenad. Turska Hrvatska. Hrvati pod vlascu Osmanskog Carstva do 1191. Preispitivanja. Matica Hrvatska. Zagreb, 1999. Molmenti, P. G. La storia di Venezia nella vita privata dalle origini alla caduta della Republica I-III. Edizioni Lint. Trieste, 1973 (1880). Morin, E. Penser VEurope. Paris, 1987. (Vidi takoer: bosanskohercegovaki prijevod, Kako misliti Evropu. Sarajevo, 1989; hrvatski prijevod, Misliti Europu. Zagreb, 1995.) Nash, G.D. Creating the West: Historical Interpretations, 1880-1990. Alberquerque, 1991. Nol, Jean-Franois. Sveto Rimsko Carstvo. Barbat. Zagreb, 1998. Nordman, Daniel. Frontires de France: De l'espace au teritoireXVIe-XIXe sicle. Editions Gallimard. 1998. Novak, G. Morlaci (Vlasi) gledani s mletake strane. u Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena. Sv. 45. 1971. Novak, M. Autonomija dalmatinskih komuna pod Venecijom. Zadar, 1965. Novakovi, Stojan. Selo. Beograd, 1965/ Opgenoorth, Ernst. Einfhrung in das Studium der neueren Geschichte. Ferdinand Schning UTB Wissenschaft. 1997. Ortalli, Gh. (a cura di). Bande armate, banditi, banditismo e repressione di giustizia negli stati europei di antico regime. Jouvence. Roma, 1986. Osterhammel, Jrgen. Kulturelle Grenzen in der Expansion Europas. u Saeculum. Vol. 46. 1995, 101-138. zkirimli, Umut. Theories of Nationalism. A Critical Introduction. St. Martin's Press. New York, 2000. Parker, Geoffrey. Der Soldat. u Villari, Rosario (ur.). Der Mensch des Barock. Frankfurt-New York-Paris, 1997 (1991), 47-81. Pavii, Stjepan. Podrijetlo hrvatskih i srpskih naselja i govora u Slavoniji. Zagreb, 1953. Pavii, Stjepan. Seobe i naselja u Lici. Zagreb, 1962. = Zbornik za narodni ivot i obiaje 41. Pavlievi, Dragutin (ur.). Vojna krajina. Povijesnipregled-historiografija-rasprave. Zagreb, 1984. Pederin, Ivan. Mletaka uprava, privreda i politika u Dalmaciji (1409-1797). Dubrovnik, 1990. Pelidija, Enes. Bosanski ejalet od Karlovakog do Poarevakog mira 1699-1718. Veselin Maslea. Sarajevo, 1989. Perii, Sime. Vojna krajina u Dalmaciji. u Vasa Cubrilovi (ur.). Vojne krajine u jugoslovenskim zemljama u novom veku do Karlovakog mira 1699. SANU. Beograd, 1989, 169-215.

Petkov, Kiril. Infidels, Turks and Women: The South Slavs in the German Mind, ca. 1400-1600. Peter Lang. Frankfurt am Main-Berlin-Bern-New York-Paris-Wien, 1997. Petri, Hrvoje. Opina i upa Drnje. Povijesno-geografska monografija. Nakladna kua Dr. Feletar. Drnje, 2000. Petri, Hrvoje. Koprivnica na razmei epoha (1765-1870). Nakladna kua Dr. Feletar. Koprivnica-Zagreb, 2000. Pfister, Max. Grenzbeziehungen im Italoromanischen und Galloromanischen. u Haubrichs, Wolfgang Schneider, Reinhard (ur.). Grenzen und Grenzregionen. Frontires et rgions frontalires. Borders and Border Regions. Saarbrcken, 1994,37-50. Popkin, Jeremy D. Historians on the Autobiographical Frontier. u The American Historical Review. Vol. 104. No. 3. June, 1999, 725-748. Praga, G. History of Dalmatia. Giardini. Pisa, 1993 (Storia di Dalmazia. Padua, 1954). Prescott, J. R. V. Boundaries and Frontiers. Croom Helm. London, 1978. Procacci, G. Histoire des Italiens. Fayards. Paris, 1970. (Vidjeti i hrvatski prijevod te predgovor Grubia, Damir Roksandi, Drago. Metodiki problemi sinteze povijesti Italije. Kritiki uvod u Procaccijev pristup povijesti Talijana. Povijest Talijana. Barbat. Zagreb, 1996, VII-XIX.) Radeka, Milan. Gornja krajina ili Karlovako vladianstvo. Lika, Krbava, Gacka, Kapelsko, Kordun i Banija. Zagreb, 1975. Radies, Paul von. Biographische Skizze. u Valvasor, Johann Weichard. Die Ehre des Hezogthums Krain. Sv. I. Laibach, 1877-1879, 4-6. Rapp, R.T. Industria e decadenza economica a Venezia nel secolo XVII. Il Veltro Editrice. Roma, 1986. Ratzel, F. Anthropogeographie. Stuttgart, 1882. Ratzel, F. Politische Geographie. R. Oldenburg. Mnchen, 1897. Raukar, Tomislav. Hrvatsko srednjovjekovlje: prostor, ljudi, ideje. kolska knjiga-Zavod za hrvatsku povijest. Zagreb, 1997. Raukar, Tomislav Petricioli, I. velec, F. Perii, . Prolost Zadra III. Zadar pod mletakom upravom 1409-1797. Zadar, 1987. Rogi, Veljko. Regionalna geografija Jugoslavije. Knjiga 1-2. Zagreb, 1982. Roksandi, Drago. Bogom izabrani narod I. u Prosvjeta. God. 7. Br. 37/38. Zagreb, 2000, 30-43. Roksandi, Drago. Bogom izabrani narod II. u Prosvjeta. God. 7. Br. 39/40. Zagreb, 2000, 16-24. Roksandi, Drago. Bune u Senju i Primorskoj krajini (1719-1722). u Radovi Instituta za hrvatsku povijest Sveuilita u Zagrebu. Vol. 15. Zagreb, 1982, 33-106. Roksandi, Drago Stefanec, Nataa (ur.). Constructing Border Societies on the Triplex Confinium. International Project Conference Papers (Graz, December 9-12, 1998). CEU History Department Working Paper Series 4. Budapest, 2000.

Roksandi, Drago. itava je hrvatska povijest povijest regija u Novi list. Profil. God. LVI. Br. 17.588. Rijeka, 29. lipnja 2002, 4-5. (NB: interview koji je napravio Neven Santi) Roksandi, Drago. Dijaloki o povijesti Vojne krajine u Hrvatskoj. Uvod. u Kaser, Karl. Slobodan seljak i vojnik. Vol L: Rana krajika drutva (i545 1154.) & Vol II.: Povojaeno drutvo (1154 1881.). Naprijed. Zagreb, 1997,1 / 7-13. Roksandi, Drago. Dinara kao ekohistorijski problem. Ranonovovjekovni kartografski aspekti. u Radovi Zavoda za hrvatsku povijest. Vol. 32-33. Zagreb, 1999-2000, 333-343. (Vidjeti, takoer: Dinara kao ekohistorijski problem. Ranonovovjekovni kartografski aspekti. u Prosvjeta. God. 7. Br. 41/42. Zagreb, 2000, 34-41. Roksandi, Drago Stefanec, Nataa (ur.). Diplomska radionica 1 prof. dr. Drage Roksandia. Zavod za hrvatsku povijest. Zagreb, 1999. Roksandi, Drago. Engelshofenov Regulament iz 1747. godine. Prilog za povijest Slavonske krajine u XVIII stoljeu. u Zbornik Centra za drutvena istraivanja Slavonije i Baranje. Vol. 20. Br. 1. 1983, 235-253. Roksandi, Drago. Francusko imperijalno ilirstvo u Ilirskim pokrajinama (1809-1813). u Jugoslovenski istorijski asopis. Vol. 3. 1987, 17-37. Roksandi, Drago (ur.). Historiografija i Vojna krajina. u Nae teme. 26/1982, 11, 1886-1926. Roksandi, Drago. Historiografija o hrvatskom ranom novom vijeku u europskom kontekstu. u Historijski zbornik. Vol. LII. Zagreb, 1999, 171-177. Roksandi, Drago. Jedan krajiki popis iz Vojne Hrvatske (La Croatie militaire). u Zbornik Centra za drutvena istraivanja Slavonije i Baranje. Vol. 20/1983, br. 1, 255-262. Roksandi, Drago (ur.). Junoslavenski narodi u prijelazu iz feudalnog u graansko drutvo. u Nae teme. 4-5, 1984, 653-712; 11, 1984, 2397-2424; 12, 1986, 2033-2062. Roksandi, Drago Lazanin, Sanja. J. W. Valvasor and J. Rabatta on the Croatian Military Border in 1689 and 1719. Stereotypes and Mentality in the Triple Frontier Comparative Perspective. u Drago Roksandi (ur.). Microhistory of the Triplex Confinium. International Project Conference Papers (Budapest, March 21-22, 199 Institute on Southeastern Europe, Central European University. Budimpeta, 1998, 89-110. Roksandi, Drago. Kartografski izvori za povijest Slavonije od 16. do 18. stoljea. u Zbornik radova JAZU. Zavod za znanstveni rad Osijek. Osijek, 1991, 196-216, 388-390. Roksandi, Drago. Kordunska Slunjska ploa" prostor na granicama, migracije bez kraja." u Mesi, Milan et all (ur.). Vanjske migracije i drutveni razvitak. Institut za migracije i narodnosti Sveuilita u Zagrebu. Zagreb, 1991. Roksandi, Drago Vidan Gabrijela (ur.). Lujo Matutinovic i njegovo doba. Gordogan XVI. No. 39-40. Zagreb, 1995.

Roksandi, Drago. Lujo Matutinovi (1765-1844): istraivaki izazovi ivotopisa jednoga napoznatoga marala/Louis Mattutinovich (1765-1844): Research Challenges of a Biography of an Unknown marchal-de-camp/. u Gordogan. God. XVI/1995. Br. 39-40, 16-42. (Vidjeti, takoer: Istraivaki izazovi ivotopisa jednoga nepoznatog marala (Lujo Matutinovi (1765.-1844.). u Narodna umjetnost. God. 33/1996, 2, 211-238.; Lujo Matutinovi (1765-1844). Le sfide di una ricerca sulla biografia di un ignoto maresciallo. u Atti. Centro di Ricerche Storiche Rovigno. Vol. XXTX/1999, 373-421.) Roksandi, Drago Strpi, Petar (ur.). Mediteran. u Nae teme. 33/1989, 5, 979-1095. Roksandi, Drago (ur.). Microhistory of the Triplex Confinium. International Project Conference Papers (Budapest, March 21-22, 1997). Institute on Southeastern Europe, Central European University. Budapest, 1998. Roksandi, Drago (ur.). Ognjeslav Utjeenovi Ostroinski (&) Karl Marx (au.). Kune zadruge (&) Vojna krajina. Utjeenovi. kolska knjiga Stvarnost. Zagreb, 1988. Roksandi, Drago Obradovi, Ivan. O popisu umberakih uskoka iz 1551. godine. u Cubrilovi, Vasa (ur.). Vojne krajine u jugoslovenskim zemljama u Novom veku do Karlovakog mira 1699. Zbornik radova sa naunog skupa odranog 24. i 25. aprila 1986. Srpska akademija znanosti i umjetnosti. Beograd, 1989, 125-146. Roksandi, Drago. O Srbima u hrvatskim zemljama u Mrkaljevo doba. u Knjievnost. Vol. 4-5. 1984, 520-534. Roksandi, Drago. Pavao Ritter Vitezovi u srpskoj kulturi. u Prosvjeta. Narodni srpski kalendar za godinu 1995. SKD Prosvjeta. Zagreb, 1995, 73-77. Roksandi, Drago. Predgovor. Dijaloki o povijesti Vojne krajine u Hrvatskoj. u Kser, Karl. Slobodan seljak i vojnik. Knj. 1-2. Naprijed. Zagreb, 1997. Roksandi, Drago. Rasprava o prijelazu iz feudalizma u kapitalizam. u Rasprava o prelazu iz feudalizma u kapitalizam. Marksizam u svetu. Br. 2, 1979, V-X3X. Roksandi, Drago. Rasprave o ukidanju krajikog ureenja u Vojnoj Hrvatskoj (1809-1811). u Vojna krajina. Povijesni pregled historiografija rasprave. Sveuilina naklada Liber Centar za povijesne znanosti Sveuilita u Zagrebu. Odjel za hrvatsku povijest. Zagreb, 1984, 319-330. Roksandi, Drago. Religious Tolerance and Division in the Krajina: The Croatian Serbs of the Habsburg Military Border. u Christianity and Islam in Southeastern Europe. East European Studies. Occasional Paper. Nr 47. Woodrow Wilson International Center for Scholars. Washington D.C., 1997, 49-82. (Vidjeti, takoer: Vjerske podjele i (ne)snoljivosti u Vojnoj krajini. u Ljetopis SKD Prosvjeta. Sv. 2. SKD Prosvjeta. Zagreb, 1997, 62-101.) Roksandi, Drago. Shifting Boundaries, Clientelism and Balkan Identities. u Le Rider, Jacques Levi, Giovanni. Political Uses of the Past. The Recent Mediterranean Experience. = Mediterranean Historical Review. Tel Aviv University A Frank Cass Journal. Vol. 16. No. 1. 2001, 43-48.

Roksandi, Drago. Srbi u Hrvatskoj od 15. stoljea do naih dana. Biblioteka Vjesnik vremena Vjesnik. Zagreb, 1991, 160. Roksandi, Drago. Srpska i hrvatska povijest i 'nova historija". Stvarnost Biblioteka Memoria. Zagreb, 1991. (Vidjeti, takoer japanski prijevod knjige, Sairyushi, Tokyo, 1999.) Roksandi, Drago. Stojan Jankovi in the Morean War, or on Uskoks, Slaves and Subjects (expanded version). u Roksandi, Drago Stefanec, Nataa (ur.). Constructing Border Societies on the Triplex Confinium. CEU History Department Working Paper Series 4. Budapest, 2000, 239-288. (Vidjeti, takoer: Stojan Jankovi u Morejskom ratu ili o uskocima, robovima i podanicima. u Ljetopis SKD Prosvjeta. Vol. 5. Zagreb, 2000, 125-188.; Stojan Jankovi nella guerra di Morea owero degli Uscocchi, degli schiavi e die sudditi. u Atti. Centro di Ricerche Storiche Rovigno. Vol. XXX. Trieste Rovigno, 2000, 315-390.) Roksandi, Drago. Temeljite uprave za Karlovacsku, Varasdinsku, Banovsku, Slavonsku, i Banatsku Vojne Granice iz 1807. godine." u Radovi Instituta za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Vol. 20. Zagreb,1987, 195-214. Roksandi, Drago (ur.). Tradicionalne zajednice i nastanak modernog drutva. Povodom knjige Ognjeslava Utjeenovia Ostroinskog 'Kune zadruge Vojna krajina' i Karla Marxa 'Utjeenovi. u Nae teme. 33/1989, br. 10,2635-2695. Roksandi, Drago. The Triplex Confinium. International Research Project: Objectives, Approaches and Methods. u Drago Roksandi (ur.). Microhistory of the Triplex Confinium. International Project Conference Papers (Budapest, March 21-22, 1997). Institute on Southeastern Europe, Central European University. Budimpeta, 1998, 7-25. (Vidjeti, takoer: Triplex Confinium. u Ljetopis SKD Prosvjeta. Vol. 3. Zagreb, 1998, 157-174.; Triplex Confinium. Meunarodni istraivaki projekt: ciljevi, pristupi, metodi. u Prilozi. Vol. 30. Sarajevo, 2001, 43-61.) Roksandi, Drago. Utjeenoviev spis O patrijarhalnom ivotu naroda jugoslavjanskog"." u Historijski zbornik. God. 40/1987, 1, 239-245. Roksandi, Drago. Vjernici i svetenstvo Plaanske eparhije u 1810. godini. u Zbornik radova o povijesti i kulturi srpskog naroda u Socijalistikoj Republici Hrvatskoj. Vol. 1. JAZU. Zagreb, 1988, 119-136. Roksandi, Drago. Vojna Hrvatska: La Croatie militaire. Krajiko drutvo u Francuskom Carstvu (1809-1813). Knj. III. kolska knjiga Stvarnost. Zagreb, 1988. Roksandi, Drago. Vojna krajina i nova historija." u Nae teme. 1982. Br. 11. 1917-1926. Rothenberg, Gunther Erich. The Austrian Military Border in Croatia, 1522-1747. The University of Illinois Press, 1960. Sabbadini, R. Uacquisto dlia tradizione. Tradizione aristocratica e nuova nobilta a Venezia (sec. XVII-XVIII). Istituto Editoriale Veneto Friulano. Udine, 1995. Sahlins, Peter. Boundaries. The Making of France and Spain in the Pyrenees. University of California Press. Berkeley-Los Angeles-Oxford, 1989.

Savkovi, Jovan. Pregled postanka, razvitka i razvojaenja Vojne granice (od XVI veka do 1873. godine. Novi Sad, 1964. Sauvy, Alfred. La population. Sa mesure, ses mouvements, ses lois. Paris, 1992. Schmale, W. Stauber, R. (ur.). Menschen und Grenzen in derfruehen Neuzeit. Verlag Arno Spitz GmbH. Berlin, 1998. Schulze, Winfried. Die Entstehung des nationalen Vorurteils. Zur Kultur der Wahrnehmung fremder Nationen in der europischne Frhen Neuzeit. u Wolfgang Schmale Reinhard Stauber (ur.). Menschen und Grenzen in der Frhen Neuzeit. Berlin, 1998, 23-49. Sharp, Jim. History from Below. u Burke, Peter (ur.). New Perspectives on Historical Writing. The Pennsylvania University Press. University Park, Pennsylvania, 1991, 24-41. Sladovi, Manojlo. Povest biskupiah senjske i modruke ili krbavske. Trst, 1856. Slukan, Mirela. Kartografski izvori za povijest Triplex Confiniuma. Cartographic Sources for the History of the Triplex Confinium. Kartographische Quellen zur Geschihcte des Triplex Confinium. Catalogue of the exhibition. Hrvatski dravni arhiv Zavod za hrvatsku povijest. Zagreb, 1999. Splitski polihistor Julije Bajamonti. Splitski knjievni krug. Split, 1996. Skari, V. Podaci za historiju Hercegovine od 1566 do sredine XVII vijeka. u Glasnik zemaljskog muzeja. Br. LXIII. Sv. II. 1931. Smith, Anthony D. (Smit, Antoni D.). Nacionalni identitet. Biblioteka XX vek. Beograd, 1998. Srejovi, Dragoslav. Iliri i Traani. O starobalkanskim plemenima. Beograd, 2002. Stanojevi, Gligor. Dalmacija u doba kandijskog rata. Beograd, 1962. Stanojevi, Gligor. Jugoslovenske zemlje u mletako-turskim ratovima XVI-XVIII vijeka. Istorijski institut. Beograd, 1970. Stanojevi, Gligor. Srbija u vreme bekog rata 1683-1699. Nolit. Beograd, 1976. Stanojevi, Gligor. Dalmatinske krajine u XVIII vijeku. Beograd-Zagreb, 1987. Stanzel, Franz K. (ur.). Europischer Vlkerspiegel. Imagologisch-ethnographische Studien zu den Vlkertafeln des frhen 18. Jahrhunderts. Heidelberg, 1999. Stearns, Peter N. Meaning over Memory. Recasting the Teaching of Culture and History. The University of North Carolina Press. Chapel Hill London, 1993. Stiles, Andrina. The Ottoman Empire 1450-1700. Hodder & Stoughton. 1989 Stipevi, Aleksandar. Iliri. Povijest, ivot, kultura. kolska knjiga. Zagreb, 1991. Storia dlia cultura veneta. Il settecento 5/II. Neri Pozza Editore. Vizenca, 1986. Strassoldo, Raimondo Delli Zotti, Giovanni (ur.). Cooperation and Conflict in Border Areas. Franco Angeli Editore. (Prilozi: Rune Johansson, Franz Heigl, Niklas Luhmann, Raimondo Strassoldo, Chadwick F. Alger, Umberto Gori) Strpi, Dag. Politika i politiko-ekonomska promjena od Hobbesa do Hayeka. Uvodne studije. Politika misao. Zagreb, 1998. Stulli, Bernard. Iz povijesti Dalmacije. Splitski knjievni krug. Split, 1992. abanovi, Hazim. Bosanski paaluk postanak i upravna podjela. Sarajevo, 1982.

ari, Marko. Drutveni odnosi i previranja u sandaku Lika-Krka u 16. i poetkom 17. stoljea. u Roksandi, Drago Stefanec, Nataa (ur.). Diplomska radionica 1 prof. dr. Drage Roksandica. Zagreb, 1999, 67-130. Stefanec, Nataa. Heretik Njegova Velianstva. Povijest o Jurju IV. Zrinskom i njegovu rodu. Barbat. Zagreb, 2001. Tralji, Seid. Vrana i njezini gospodari u doba turske vladavine. u Povijest Vrane. Zadar, 1971, 347-351. Treba li spaliti Fernanda Braudela? u Gordogan. God. 16. Br. 39-40. Zagreb, 1995, 193-202. Trochet, Jean-Ren. Gographie historique. Hommes et territoires dans les socits traditionnell Nathan. Paris, 1998. Turk Christensen, S. (ur.), Violence and the Absolutist State. Studies in European and Ottoman History. Akademisk Forlag. Copenhagen, 1990. Une leon d'histoire de Fernand Braudel. Chteauvallon. Journes Fernand Braudel 18, 19 e 20 octobre 1985. Arthaud-Flammarion. Paris, 1986. Valenti, Mirko. Nosioci hrvatskog imena, identiteta i dravnopravnog kontinuiteta tijekom 17. i 18. stoljea, u Historijski zbornik. Godina LII. Zagreb, 1999, 139-142. Valsecchi, Francho. L'Italia nel Settecento (1714-1788). Mondadori. Milan, 1959. Venturi, F. Italy and the Enlightenment: Studies in a Cosmopolitan Century. Longman. London, 1972. Vidovi, R. Jadranske leksike studije. Splitski knjievni krug. Split, 1993. Vinaver, Vuk. Dogaaji u Lici 1609/10. u Istorijski glasnik. Sv. 3A. Beograd, 1951. Vinaver, V. Dubrovnik i Turska u XVIII veku. SAN. Beograd, 1960. Visconti, A. L'Italia nell'epoca della Controriforma (1516-1713). Mondadori. Milan, 1958. Vrbani, Fran. Prilozi gospodarskom razvoju hrv.-slav. Krajine u 19. vijeku. u Rad Jugoslavenske akademija znanosti i umjetnosti. Knjiga 144. Zagreb, 1900, 40-131. Walker, J. Bravi and Venetian Nobles, c. 1450-1650. u Studi veneziani. N.S. XXXVI. Venezia, 1998, 85-114. Wolff, Larry. The Map of Civilization on the Mind of the Enlightenment. Stanford University Press. Stanford, California, 1994. Wolff, Larry. Venice and the Slavs. The Discovery of Dalmatia in the Age of Enlightenment. Stanford University Press. Stanford, California, 2001. Woolf, S. The Poor in Western Europe in the 18th and 19th Centuries. Methuen. London, 1986. Zlatovi, S. Franovci Drave presvet. Odkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji. Zagreb,
1888.

Zorzi, A. Una Citta' Una Republica Un Imperio. Venezia 697-1797. Arnoldo Mondadori Editore Milano, 1980, 1983. Zllner, Erich Schssel, Therese. Povijest Austrije. Barbat. Zagreb, 1997.

DODACI

1.

VANIJA PREDAVANJA, IZLAGANJA NA SKUPOVIMA I KOLEGIJI NA TEME

TRIPLEX CONF1NIMA
(1992-2003.)

Relations between the religions in the Habsburg Military Border. Izlaganje na meunarodnoj znanstvenoj konferenciji Christianity and Islam in Southeastern Europe: Religious Accomodation or Ethnic Antagonism? The Woodrow Wilson Center & University of Minnesota. Airlie, Virginia, 18-20. rujna, 1992. Religious Relations on the Habsburg Military Border. Izlaganje na meunarodnoj znanstvenoj konferenciji Christianity and Islam in Southeastern Europe. The Woodrow Wilson Center, Washington, D.C. & University of Minnesota. Minneapolis, Minnesota, 22-23. listopada 1993. Why the Comparative Regional History? Izlaganje na meunarodnoj konferenciji Teaching the Comparative History of Central- and South-East Europe. Europe House, Zagreb, 9-12. lipnja 1994. Slavonska vojna krajina i unutranje austrijske zemlje u 16. stoljeu. Izlaganje na meunarodnoj znanstvenoj konferenciji Ljudje ob Muri. Prekmurje, Slovenija, 10-12. svibnja 1995. European regions and European civilizations: case-study South-Eastern Europe te Borders of the European East and West and relations between Serbs and Croats in the 19th and 20th centuries. South-Eastern Europe versus Central Europe. Predavanja na Summer School of the Civic Education Program by sterreichisches Ost- und Sdosteuropa-Institut Wien. Brasov, Rumunjska. 3-7. srpnja 1995. Croatia between Central Europe, Mediterranean and South-Eastern Europe. Izlaganje na kolokviju Regions, nations, mondialisation. Centre universitaire de Luxembourg. Luxembourg. 21-23. rujna 1995. Religious Tolerance and Intolerance Among Southern Slavs in the 6th-8th centuries. Izlaganje na skupu Identity, Otherness, Tolerance and the Culture of Peace. Institute of East-Central Europe na Katolikom sveuilitu. Lublin. 5-7. prosinac 1995. The Coexistence Between the Churches in the Balkan Area. Izlaganje na skupu Christianity in East-Central Europe and its Relations with the West and the East. In-

stitute of East-Central Europe na Katolikom sveuilitu. Lublin. 2-6. rujan, 1996. Croates et Serbes dans un cadre comparatif. Izlaganje na meunarodnoj znanstvenoj konferenciji Les enjeux de l'histoire en Europe centrale aujourd'hui. Le Centre Francais de Recherche en Sciences Sociales (CeFReS). Prag, 21-22. listopad 1996. Hrvatska i srpska nacionalna integracija komparativistiki. Predavanje u kolegiju profesora Miroslava Hrocha na Europskom sveuilinom institutu. Firenza, 26. studeni 1996. The Croatian historiography after 990: Controversies upon its status within Central-, South- and Southeast-European framework. Predavanje na Workshop Doing History in the Shadow of the Balkan Wars. Center for Russian and East European Studies, University of Michigan. Ann Arbor, Michigan, 17-18. sijenja 1997. Introductory lecture. Izlaganje na prvoj meunarodnoj konferenciji Triplex Confiniuma Triplex confinium' after the Vienna war (1683-1699): problems of micro-historical reserach. Institute on Southeastern Europe, CEU Budapest. 21-22. oujka 1997. O uskonom junatvu u oima drugih. Znanstveni kolokvij o monografiji Catherine Wendy Bracewell Senjski uskoci. Piratstvo, razbojnitvo i sveti rad na Jadranu u esnaestom stoljeu (Barbat, Zagreb, 1997). Zavod za hrvatsku povijest Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. 16. lipnja 1997. Images of the 'Other*. Mythologies, Stereotypes, Doctrines, Intellectual Debates: Triplex Confinium. Predavanje na International Summer University. Transeuropennes, New Bulgarian University & Open Society Institute Sofia. Plovdiv. 15-17. kolovoza 1997. Roots of Tolerance and Intolerance: The Impact of Interconfessional Relations in the Habsburg Empire (555-198). Predavanje na Institute for Human Sciences /IWM/. Be, 30. rujna 1997. Lujo Matutinovi: l'homme frontire. Izlaganje na francusko-hrvatskom kolokviju Ecriture de soi, ego-documents, auto-perception des communauts. Le journal intime, de l'identit individuelle l'identit collective. Pariz, 27-28. oujka 1998. La souverainet dans l'Empire Ottoman. Izlaganje na konferenciji La souverainet reconsidere: le sud-est de l'Europe aprs la chute de l'Empire Ottoman. La Socit Tocqueville/The Tocqueville Society. Valognes (Manche) Se Chateau de Tocqueville, France, 8-9. lipnja 1998. Opening Lecture. Predavanje na Second Annual Student Conference: Borders: Both Real and Subjective. CEU History Department. Budimpeta, 31. listopada 1. studenog 1998. The Triplex Confinium (cca. 1700-1750) : Border and!or Borders. Izlaganje na drugoj meunarodnoj konferenciji Triplex Confiniuma Plan and Practice. How to Con-

struct a Border Society? The Triplex Confinium c. 1700-1750. Abteilung fr Sdosteuropische Geschichte. Universitt Graz. Graz, 9-12. prosinca 1998. Urban Structures at the Frontier Between the Habsburg Monarchy and the Ottoman Empire in the First Half of the 19th Century. Predavanje u sklopu CEU History Department, Lecture Series, Comparative Social History of Central and Eastern Europe in the 19th and 20th Centuries. Budimpeta, 16. prosinca 1998. Shifting Boundaries, Clientelism and Balkan Identities. Izlaganje na meunarodnoj znanstvenoj konferenciji. Sveuilite u Napulju. Napulj, 1. veljae 1999. Complex Borders and/or Frontiers: Controversies in European Regional History. Predavanje u sklopu CEU History Department Faculty Seminar Series. Budimpeta, 19. oujka 1999. Southeastern Europe and!or the Balkans: A region escaping to identify itself. Izlaganje u okviru Workshop: Introduction to the Study of Southeastern Europe. CEU, Southeast European Studies. Budimpeta, 1. rujna 1999. Dinara kao ekohistorijski problem ranonovovjekovni kartografski aspekti. Izlaganje na znanstvenom kolokviju Kartografski izvori za povijest Triplex Confmiuma. Hrvatski dravni arhiv-Zavod za hrvatsku povijest. HAD, Zagreb, 29. listopada 1999. Men in Multiple Borderlands: The Triplex Confinium. Izlaganje na meunarodnoj znanstvenoj konferenciji Mental Maps. The Construction of Boundaries in Europe since the Enlightenment. Zentrum fr Vergleichende Geschichte Europas (ZVGE). Berlin, 31. oujka 2000. Eco-history of a multiple borderland. Izlaganje na treoj meunarodnoj konferenciji Triplex Confmiuma Eco-history of the Triplex Confinium, 1500-1800. Zavod za hrvatsku povijest CEU Budapest. Filozofski fakultet u Zadru. 3-7. svibnja 2000. Zur Religionsgeographie Suedosteuropas Didaktische Aspekte. Predavanje s prof, dr. sc. Michaelom Mitterauerom na sjednici Stiftung Pro Oriente, Kommission fr Sdosteuropische Geschichte. Be, 4-6. listopada 2000. Ekspertsko sudjelovanje u javnom vrednovanju znanstvenog projekta. Arbeitsgeschprch Lebensformen einer mobilisierter Gesellschaft. Die Banater und die Slawonische Militrgrenze vom spten 17. bis zum Ende des 19. Jahrhunderts. Institut fr Donauschwbische Geschichte und Landeskunde. Forschungsbereich Zeitgeschichte i Sveuilite u Tbingenu. Tbingen, 16-17. prosinca 2000. Early Modern Cartographic Categorizations: The Multiple Borderlands of Southeast Europe. Izlaganje na meunarodnoj znanstvenoj konferenciji The Mediterranean Idea. The Center for Mediterranean Civilizations Project at Tel-Aviv University. Tel Aviv, 27-31. sijenja 2001. Making an Atlas of the Religious History of Southeastern Europe: Problems, Approaches, Methods. Predavanje u sklopu CEU History Department Faculty Seminar. CEU. Budimpeta, 26. travnja 2001. Uvodno predavanje Balkan kao granino podruje: geografsko-historijske karakteristike religija Balkana (12.7.2001.) te Prezentacija Atlasa vjerske povijesti

jugoistone Europe od prapovijesti do danas (15.7.2001.). Meunarodna ljetna kola Religije Balkana: susreti i proimanja. Centar za istraivanja religije BOS-a. Pali/Subotica, 12-17. srpnja 2001. Lesfrontires militaires croates dans la go-strategie autrichienne et franaise l'po rvolutionnaire (789-815). Une comparaison. Priopenje na meunarodnoj znanstvenoj konferenciji Le fait mailitaire dans les tats et les socits du Sud-Est europen du 18 au 20 sicles. Zavod za hrvatsku povij est-Institut Pierre Renouvin Paris-1 Sorbonne-Institut fr Osteuropische Geschichte der Universitt Wien. Zadar, 13-15. rujna 2001. Ljudi i prostori Varadinskog generalata u vrijeme proglaenja Statuta Valachoriu Priopenje na prvoj meunarodnoj konferenciji projekta Podravska viegranija, Etnokonfesionalne promjene na podruju Krievake upanije i Varadinskog generalata u ranom novom vijeku (cca 1450.-1800.). Zavod za hrvatsku povijest Povijesno drutvo Krievci. Krievci, 26-28. lipnja 2002.

Rije je o sljedeim kolegijima na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu: Habsburke zemlje, Osmansko Carstvo i Mletaka Republika u europskoj povijesti
16. i 11. stoljea (Zimski i ljetni semestar 1993/1994.);

Mediteran i Panonija u 16. i 11. stoljeu: Izvori za socijalnu i kulturnu povijest

(Zimski i ljetni semestar 1993/1994.)

Katolianstvo, pravoslavlje, islam i idovstvo u habsburkim zemljama, Mletako Republici i Osmanskom Carstvu u 16. i 11. stoljeu. (Zimski i ljetni semestar
1994/1995. i 1995/1996.)

Hrvatsko-njemaka povijesna radionica: Uvod u gotiku paleografiju

kolegij, s izvorima za povijest Triplex Confiniuma, redovito otvoren od 1995/1996. do danas. U suradnji s mr. Sanja Lazanin i mr. Nataa Stefanec.)

(Izborni

Kartografski izvori za vjersku povijest Jugoistone Europe. (Zimski i ljetni semestar 2001/2002. U suradnji s dr. Mirela Slukan Alti)

Na Srednjoeuropskom sveuilitu u Budimpeti rije je o sljedeim postdiplomskim i doktorantskim kolegijima, koje drim vanima za Triplex Confinium:

Tolerance and Intolerance in Multi-Religious Communities: Hapsburg Monarch Venetian Republic and the Ottoman Empire in the 18th Century, (jesen 1995.
i jesen 1996.) U jesenskom semsetru kolske godine 1997/1998, Nationalism and Religion:

Nation-Building Processes in the Hapsburg Monarchy, (jesen 1997.)

U jesenskom semsetru kolske godine 1999/2000, Between Restorations and Rev-

olutions: Political Ideologies and Political Cultures in the Habsburg Monar chy and the Ottoman Empire (1800-1850). (jesen 1999.)

Comparative History of European Multiple Borderlands. (jesen 2000. i jesen

2001.) U zimskom semestru kolske godine 2000/2001, Using Computers for Historical

Research: Methods for Quantitative and Comparative Analysis (jesen 2000. i

jesen 2001.; rad na bazi podataka Lika 1712. u suradnji s dr. Steveom Greenom)

U Jugoistonoeuropskom programu Srednjoeuropskog sveuilita drao sam obavezne ('mandatory') kolegije:

Tolerance and Intolerance in Multireligious Communities: Habsburg Monarch Venetian Republic and Ottoman Empire in the 18th Century (jesen 1996.) te Nationalism and Religion. Nation-Building Processes in the Habsburg Monarchy and the Ottoman Empire in a Comparative Perspective (c. 1789/90-850)
(jesen 1997.)

ZNANSTVENI SURADNICI U INICIJATIVAMA MEUNARODNOG ISTRAIVAKOG PROJEKTA

TRIPLEX CONFINIUM
(1996-2003.)

dr. sc. Filiberto Agostini (Universit degli Studi di Padova & Istituto per la storia sociale e religiosa, Vizenca) mr. se. Emese Blint (History Department, CEU, Budimpeta) dr. sc. Pamela Ballinger (Department of Sociology and Anthropology, Bowdoin College, SAD) prof. Zdenko Balog (Puko otvoreno uilite, Krievci) dr. sc. Gyula Benda (ELTE, Budimpeta) dr. sc. Vladimir Bilandi (ISEES, Central European University, Budimpeta) dr. sc. ivko Bjelanovi (Visoka uiteljska kola, Sveuilite u Splitu) mr. sc. Zrinka Blaevi (Zavod za hrvatsku povijest, Filozofski fakultet, Zagreb) prof. Vinka Buani (Splitski knjievni krug) prof. Jelena Boroak-Marijanovi, kustosica (Hrvatski povijesni muzej, Zagreb) dr. sc. Eberhardt Bort (The University of Edinburgh) dr. sc. Wendy C. Bracewell (School of Slavonic and East European Studies, UCL, London) dr. sc. Alexander Buczynski (Hrvatski institut za povijest, Zagreb) mr. sc. Sarita Bukovan (Zagreb) mr. sc. Snjeana Buzov (University of Michigan, Ann Arbor, USA) dr. sc. Michele Cassese (Gorizia-Padova) Ms Odille Chenal (European Cultural Foundation, Amsterdam) dr. sc. Pejo okovi (Leksikografski zavod, Zagreb) dr. sc. Lovorka Corali (Hrvatski institut za povijest, Zagreb) mr. sc. Giovanni D'Alessio (Dipartimento di Discipline Storiche, Universit' Federico II, Napulj) prof. Dragan Damjanovi (Odsjek za povijest umjetnosti, Filozofski fakultet, Zagreb)

dr. sc. Gza David (ELTE, Budimpeta) prof. Olga Dikli (Trst-Zagreb) dr. sc. Branko Dubravica (Fakultet politikih znanosti, Zagreb) dr. sc. Aleksandar Durman (Odsjek za arheologiju, Filozofski fakultet, Zagreb) dr. sc. Rainer Egger (sterreichisches Staatsarchiv, Kriegsarchiv, Be) dr. sc. Eva Faber (Institut fr Geschichte, Graz) dr. sc. Tams Farag (CSO Demographic Research Institute, Budimpeta) mr. sc. Josip Farii (Odsjek za geografiju, Filozofski fakultet, Zadar) Jasenka Fijok (Zagreb-Varadin) mr. sc. Attila Furstand (Department of Environmental Studies, CEU, Budimpeta) dr. sc. Borna Frst-Bjelis (Geografski odsjek, Prirodoslovno-matematiki fakultet, Zagreb) dr. sc. Hannes Grandits (Abteilung fr Sdosteuropische Geschichte, Universitt Graz) dr. sc. Steve Green (History Department, CEU, Budimpeta) dr. sc. Sigfried Gruber (Abteilung fr Sdosteuropische Geschichte, Universitt Graz) dr. phil. Anna-Maria Grnfelder (Austrijsko veleposlanstvo, Zagreb) mr. sc. Valentina Gulin-Zrni (Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb) prof. Hamdija Hajdarhodi (Zagreb) mr. sc. Stefan Halikowski Smith (European University Institute, Firenza i CEU, Budimpeta) dr. sc. Andreas Helmedach (Abteilung fr Geschichte, Universitt Leipzig) dr. sc. Emil Herak (Institut za migracije i narodnosti, Zagreb) dr. sc. Michael Hochedlinger (Haus-, Hof- und Staatsarchiv, Be) mr. sc. Robert Holjevac (Hrvatski institut za povijest, Zagreb) mr. sc. Zeljko Holjevac (Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb) dr. sc. Katarina Horvat-Levaj (Institut za povijest umjetnosti, Zagreb) prof. Ruica Ivankovic (Zagreb) dr. sc. Egidio Iveti (Dipartimento di Storia, Universit degli Studi di Padova) dr. sc. Ivan Jurii (Uiteljska akademija, Sveuilite u Zagrebu) mr. sc. Kristina Kallas (History Department, CEU, Budimpeta) prof. Vladimir Kalan (Muzej Meimurja, akovec) dr. sc. Karl Kser (Abteilung fr Sdosteuropische Geschichte, Universitt Graz) mr. sc. Nikola Keki, upnik (Krievaka eparhija, Zagreb) mr. se. Marin Knezovi (Zagreb) dr. sc. Josip Kolanovi (Hrvatski dravni arhiv, Zagreb) dr. sc. Mira Kolar (Odsjek za povijest, Filozofski fakultet, Zagreb) dr. sc. Zvonko Kova (Odsjek za slavistiku, Filozofski fakultet, Zagreb) dr. sc. Mithad Kozlii (Filozofski fakultet, Zadar)

mr. sc. Ester Krausova (History Department, CEU, Budimpeta) dr. sc. Zlatko Kudeli (Hrvatski institut za povijest, Zagreb) mr. sc. Jelena Laku (History Department, CEU, Budimpeta) dipl. pov. Vesna Laloevi (Zagreb) mr. sc. Sanja Lazanin (Institut za migracije i narodnosti, Zagreb) dr. sc. Mirjanka Lechthaler (Institut fr Kartographie & Geo-Medientechnik, Technische Universitt, Be) dr. sc. Mijo Lonari (Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb) dr. sc. Damir Maga (Odsjek za geografiju, Filozofski fakultet, Zadar) prof. Draenka Majdak (Srednja gospodarska kola, Krievci) mr. sc. Suzana Marjani (Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb) prof. Kristina Milkovi (Zavod za hrvatsku povijest, Filozofski fakultet, Zagreb) dr. sc. Ivan Mimica (Visoka uiteljska kola, Sveuilite u Splitu) dr. sc. Michael Mitterauer (Institut fr Wirtschafts- und Sozialgeschichte, Universitt Wien) mr. sc. Dubravka Mlinari (Institut za migracije i narodnosti, Zagreb) dr. sc. Nenad Moaanin (Odsjek za povijest, Filozofski fakultet, Zagreb) dr. sc. Alois Mosser (Stiftung Pro Oriente i Wirtschaftsuniversitt Wien) dipl. pov. Dino Mujadevi (Zagreb) mr. sc. Carmen Muresan (History Department, CEU, Budimpeta) mr. sc. Boris Niki (Institut za migracije i narodnosti, Zagreb) dr. sc. Elisabetta Novello (Universit degli Studi di Padova) dr. sc. Gza Plfy (Institut za povijest Maarske akademije znanosti, Budimpeta) mr. sc. Miljenko Pandi (Hrvatski dravni arhiv, Zagreb) prof. Naida Pavi (Zagreb) dr. sc. Dane Pejnovi (Geografski odsjek, Prirodoslovno-matematiki fakultet, Zagreb) prof. Ivan Pekli (Gimnazija Krievci) prof. Tea Perini (Rijeka) prof. Hrvoje Petri, tajnik sub-projekta Podravska viegranija (Zavod za hrvatsku povijest, Filozofski fakultet, Zagreb) dr. sc. ime Pili (Fakultet prirodoslovno-matematikih znanosti i odgojnih podruja, Split) prof. Silvija Pisk (Knjinica Odsjeka za povijest, Filozofski fakultet, Zagreb) prof. Ljudevit Plako (Visoko gospodarsko uilite, Krievci) dr. sc. Christian Promitzer (Abteilung fr Sdosteuropische Geschichte, Universitt Graz) prof. Jaka Ragu (Hrvatski institut za povijest, Zagreb) dr. sc. Alfred Rieber (History Department, Central European University, Budimpeta)

dr. sc. Drago Roksandi (Odsjek za povijest, Filozofski fakultet, Zagreb) dr. sc. Alessandro Sfrecola (Fakultet politikih znanosti, Sveuilite u Trstu) dr. sc. Mirela Slukan Alti (Hrvatski dravni arhiv, Zagreb) mr. sc. Helana Strugar (History Department, CEU, Budimpeta) prof. Marko Sari, tajnik Projekta od 2001. (Zavod za hrvatsku povijest, Filozofski fakultet, Zagreb) dr. sc. Zeljka Siljkovi (Odsjek za geografiju, Filozofski fakultet, Zadar) mr. sc. Nataa tefanec, academic co-ordinator i tajnik Projekta do 2001. (Zavod za hrvatsku povijest, Filozofski fakultet, Zagreb) mr. sc. Snjeana unjara (Sarajevo) dr. se. Istvn Gyrgy Tth (Trtenttudomnyi Intzete i CEU, Budimpeta) mr. sc. Ionut Vasiloiu (History Department, CEU, Budimpeta) mr. sc. Zoran Velagi (kolska knjiga, Zagreb) dr. sc. Jelka Vince-Pallua (Zavod za etnologiju, Filozofski fakultet, Zagreb) prof. Goran Vre (Srednja kola Jastrebarsko) mr . sc. Samuel Willcocks (University of Oxford) dr. sc. Larry Wolff (Department of History, Boston College)

KONFERENCIJE, KOLOKVIJI I IZLOBE MEUNARODNOG ISTRAIVAKOG PROJEKTA

TRIPLEX CONFINIUM
Prva meunarodna konferencija
Triplex Confinium after the Vienna War (1683-1699): Problem of Micro-historical Research. Central European University Conference Centre, Budimpeta, 21.-22. oujka 1997.

Druga meunarodna konferencija

Plan and Practice: How to Construct a Border Society? The Triplex Confinium c. 1700-1750. Abteilung fr Sdosteuropische Geschichte, Graz, 9.-12. prosinca 1998.

Trea meunarodna konferencija

Eco-history of the Triplex Confinium (c. 1500-1800). Filozofski fakultet, Zadar, 3.-7. svibnja 2000.

Prva meunarodna konferencija sub-projekta Triplex Confmiuma Podravska viegranija

Socio-demographic Changes in the Krievci County and the Generalate of Varadin in the Early Modern Period (c. 1450-1750). Gradska vijenica, Krievci, 26.-28. lipnja 2002.

Znanstveni kolokvij i izloba

Kartografski izvori za povijest Triplex Confmiuma. Hrvatski dravni arhiv, 29. listopada 1999.

Izloba
Cartographic Sources for the history of the Triplex Confinium. Central European University. Budimpeta, 20.-27. oujka 2000.

Okrugli stol
Ekohistorija danas. Filozofski fakultet, Zagreb, 13. travnja 2000.

PUBLIKACIJE MEUNARODNOG ISTRAIVAKOG PROJEKTA TRIPLEX CONFINIUM

1. Drago Roksandi (ur.). Microhistory of the Triplex Confinium. International Project Conference Papers (Budapest, March 21-22, 1997). CEU Institute on Southeastern Europe. Budimpeta, 1998,160. Engleski, njemaki, talijanski. SADRAJ: Preface by the editor / Drago Roksandi (Zagreb). The Triplex Confinium. International Research Project: objectives, approaches and methods / Hannes Grandits Sc Karl Kser (Graz). Familie und Gesellschaft in der habsburgischen Militrgrenze: Lika und Krbava zu Beginn des 18. Jahrhunderts / Siegfried Gruber (Graz). Die Konskription in der Lika 1712. Einige quellenkritische und demographische berlegungen / Sanja Lazanin & Drago Roksandi (Zagreb).J. W. Valvasor andJ. Rabatta on the Croatian Military Border in 1689 and 1719. Stereotypes and Mentality on the Triple-Frontier / Christian Promitzer (Graz). Borderlands and Ethnic Identities in the Habsburg Military Border (18th and 19th Centuries). A Theoretical Approach / Nenad Moaanin (Zagreb). Introductory Essay on an Understanding of the Tri-border Area: Preliminary Turkologic Research /Alessandro Sfrecola (Trieste). Le Craine di Dalmazia: la frontiera militare di Venezia nel primo Settecento e le riforme del feldmaresciallo von Schulenburg / Borna Frst-Bjelis (Zagreb). Triplex Confinium An Ecohistoric Draft.

2.

Mirela Slukan. Kartografski izvori za povijest Triplex Confiniuma Cartographic Sourcesfor the History of the Triplex Confinium Kartographische Quellen zur Geschich des Triplex Confinium. Hrvatski dravni arhiv Zavod za hrvatsku povijest Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Zagreb, 1999, 142 4- 16 tabli. Hrvatski, engleski, njemaki. Drago Roksandi Olga Dikli. Prirunik o vojnim krajinama u Dalmaciji (Summario a materia di Craine). Ljetopis Srpskog kulturnog drutva Prosvjeta. Zagreb, 1999, 11-41, 1 karta. Hrvatski, talijanski. Osam radova s kolokvija Kartografski izvori za povijest Triplex Confiniuma objavljeno je u RADOVIMA Zavoda za hrvatsku povijest. Br. 32-33. Zagreb, 1999-2000. Hrvatski s engleskim saecima. Drago Roksandi Nataa Stefanec (ur.). Constructing Border Societies on the Triplex Confinium. International Project Conference Papers (Graz, December 9-12,

3.

4.

5.

1998). CEU History Department Working Paper Series 4. Budimpeta, 2000, 288, 13 karata, 41 ilustracija. Engleski. SADRAJ: List of maps / List of Illustrations / Preface by the editors / Alfred J. Rieber. Triplex Confinium in Comparative Context: Caucasus / Wendy Bracewell. Frontier Blood-brotherhood and the Triplex Confinium / Larry Wolff. Disciplinary Administration and Anthropological Perspective in Venetian Dalmatia: Official Reflections o the Morlacchifrom the Peace ofPassarowitz to the Grimani Reform / Elisabetta Novello. Crime on the Border: Venice and the Morlacchi in the Eighteenth Century / Nenad Moaanin. Exposing Existing Fallacies Regarding the Captaincies in the Bosnian Frontier Area Between the 16th-18th Centuries / Sanja Lazanin & Nataa Stefanec. Habsburg Military Conscription and Changing Realities of the Triplex Confinium (16th-18th Centuries) / Zeljko Holjevac. The Triplex Confinium in Habsburg-Venetian Relations at the End of the Seventeenth Century / Siegfried Gruber. Good Luck for Pioneers and Bad Luck for Latecomers: Different Settlement Patterns in Resettling Lika Around 1700 / Eva Faber. Lika and Krbava under the Administration of the Inner Austrian Court Chamber / Tams Farago. Spontaneous Population Movements in the Hungarian Kingdom During the Early Eighteenth Century with Special Attention to the Croatian and Serbian Immigration / Borna Frst-Bjelis. Cartographic Perceptions of the Triplex Confinium and State Power Interests at the Beginning of the 18th Century / Zrinka Blaevic. Croatia on the Triplex Confinium: Two Approaches / Drago Roksandi. Stojan Jankovi in the Morean War, or of Uskoks, Slaves and Subjects. 6. Karl Kaser. Popis Like i Krbave 1712. godine. Obitelj, zemljini posjed i etninost u jugozapadnoj Hrvatskoj. SKD Prosvjeta. Zagreb, 2003. U knjinom i CD-rom formatu. Njemaki i hrvatski.

U tisku
7. Drago Roksandi Nataa Stefanec (ur.). Ekohistorija Triplex Confmiuma 1500-1800. Izvorni znanstveni radovi s tree meunarodne konferencije Projekta. (Zadar, 3.-7. svibnja 2000). Splitski knjievni krug, Znanstvena biblioteka Zavod za hrvatsku povijest. Split, 2003. Hrvatski s engleskim saecima. Drago Roksandi Hrvoje Petri (ur.). Etnokonfesionalne promjene u Krievakoj upaniji i Varadinskom Generalatu u ranom novom vijeku (c. 1450-1750). Izvorni znanstveni radovi s meunarodne konferencije Projekta (Krievci, 26.-28. lipnja 2000). Zagreb-Krievci, 2003. Hrvatski s engleskim ili njemakim saecima.

8.

TEKUE INICIJATIVE MEUNARODNOG ISTRAIVAKOG PROJEKTA TRIPLEX CONFINIUM

1. Druga meunarodna konferencija Podravskih viegranija. Die Mehrangrenzung im Drautal (cca 1400.-1918.) ! Podravsko visegranije (c. 1400.-1918.). Koprivnica, studeni 2003.

2.

etvrta meunarodna konferencija Triplex Confiniuma. Religions, Cultures, Societies and Political Structures of the Other in the Eastern Adriatic (XV-XIX Centuries) Padova, 25.-26. oujka 2004. Izrada Atlasa vjerske povijesti jugoistone Europe od prapovijesti do danas, u dvije verzije, kolskoj i znanstvenoj. Istraivako-revitalizacijski program Banovac. (Suvoditelj prof. dr. sc. Aleksandar Durman, Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu). Istraivako-revitalizacijski program Podunavlje (U suradnji s prof. dr. sc. Zvonkom Kovaem, Odsjek za slavenske jezike i knjievnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu).

3. 4. 5.

Kazalo

Adelman, Jeremy 20, 219 Afrika 186 Agostini, Filiberto 243 Alaevi, Josip 219 Albanija, Albanci, albanski 26, 77, 79, 80, 135, 154, 171 Alberti, Ivan (Zuanne) 126, 127, 161 Alessio, Giovanni d' 96, 243 Alger, Chadwick F. 233 Alimento, Antonella 83 Alpe 63, 77 Alti Slukan, Mirela v. Slukan Amadija 32 Arnstadt, Jakob 219 Anatolijsko gorje 79 AncelJ. 219 Anderson, Benedict 22, 219 Anderson, Malcolm 30, 219 Andreis, Pavao (Paolo) 145, 216 Anepaio, T. 83 Apenini; Apeninski poluotok 81, 135, 139, 152 Aranitovi, D. 222 Ardij (Ardio) 64 Armstrong, John A. 39, 219 Aron, Stephan 20 Ascherson, Neal 219 Atlas 79 Attems (Attimis), Karlo 97, 98, 111, 205 Augsburg 194 Austrija 31, 129, 140; Unutranja 25, 36 Blant, Ernest 243 Baka 87 Bailly, Antoine S. 14, 18, 219

Balkan, Balkanski poluotok, balkanski 80, 152, 156, 185 Ballinger, Pamela 243 Balog, Zdenko 243 Baltiko more 35 Baljak, Jovan 148, 149 Banac, Ivo 10, 94 Banat 87 Banija 37, 105 Banja Luka 170 Baos, Franz 17 Bar 80 Barada, Miho 47, 219 BaradezJ. 219 Baranja 87 barbarstvo 34, 92, 139, 209 Barilovi 203 Bartlett, Robert 220 Barzini, L. 220 Basti, paa 204 Baanska ploa 47 Bates, Albert lord 217 Bavarska 139 Be 8, 97, 111, 133, 153, 171, 172, 188, 215 Beki rat 27, 35, 69, 83, 84, 85, 86, 94, 96,128,131,132,136,137,150,156 Bedekovi, Benedikt 103 Bela krajina 26 Bellum 76 Belostenec (Bellosztenecz), Ivan 37, 38, 47, 59, 218 Benda, Gyula 243 Benveniste, Emil 16 Beograd 3f, 129

Brenger, Jean 131, 220 Bergier, J.-F. 220 Bertingjan 181,220 Bertoa, Miroslav 14, 15, 220 Beirevi, Osman-aga 127 Bib, Istvn 22, 220 Biha 30, 31, 33, 108, 127, 128, 129, 149 Bilaj 111, 113, 114, 115, 116, 118, 120, 121, 122, 169, 170 Bilandi, Vladimir 10, 94, 243 Biograd, Biograani 162 Bitlis 32 Bjelanovi, Zivko 243 Blagaj 151, 203, 204, 210 Blanc, Andr 84, 220 Blanchard, Alain 83 Blaevi, Zrinka 10, 216, 220, 243, 250 Boerio, G. 220 Bogovi, Mile 99, 220 Boka Kotorska, Bokelji 74, 135, 177, 178, 179 Boldu, providur 132 Boroak - Marjanovi, Jelena 243 Bort, Eberhardt 220, 243 Bortulai, Simun 150, 160, 161, 162, 165, 167, 169, 170, 173, 175 Bosna, bosanski 26, 27, 67, 69, 70, 74, 78, 96, 103, 104, 112, 128, 129, 133, 151, 153, 154, 163, 164, 166, 167, 169, 170, 172, 175, 176, 177, 187, 193, 196; Bosna i Hercegovina 77,127,130,155; v. Hercegovina Bosut 28 Bokovi-Stulli, Maja 220 Bonjak, R. 220 Bonjak, S. (v. Juki, Ivan Franjo) 220 Bourdieu, Pierre 16, 17, 20, 220 Bowen, Harold 223 Boi, Ivan 220 Boi, S. 102, 103 Bracewell, Catherine Wendy 27, 155, 182, 220, 243 Branca, V. 220

Braudel, Fernand 18, 19, 43, 44, 78, 79, 80, 83, 220, 221 Braunstein, Philippe 131,134,136,220 Brekovica 129 Brezovac 108 Bribir 173, 175, 176, 177 Brinje 197, 203, 207, 208 Brlog 207 Brni, Jadranka 10 Bruck an der Mur 200 Brunner, Otto 39, 221 Bruane 85, 115, 120, 122 Bruvno 113, 115, 116, 118, 121, 122 Buczynski, Alexander 243 Budak 113, 115, 116, 118, 121, 122 Budak, Neven 137, 221 Budimpeta 10, 95 Buje 26 Bukovan, Sarita 243 Bulgarelli Lukacs, Alessandra 83 Bulln, Camarero Concepcin 83 Buni 101,114,115,116,118,120,121, 122, 123, 203 Bunjevci 88,114,200 Burke, Peter 41, 93, 221, 226, 233 Bussemacher, Johann 68 Buzet 26 Buzov, Snjeana 84, 243 Cadres naturels 17 Cantelli da Vignolla, Giacomo 71 Capra, Carlo 83 Carigrad 145 Carpenter, D. A. 221 case-study 22, 25 Cassese, Michel 243 Catena mundi 81 centar 18, 19, 23, 25, 26, 27, 30, 31, 32, 39, 40, 142; periferija 8, 9, 23, 25, 31, 37,39,40,139; centralitetni model 8; marginalizacija 139, 174 Cetina 67, 74, 75, 76, 78, 157, 168 Cetinje 172 Chartier, Roger 58

Chenal, Odille 243 civilizacija, civilizacijski 18,19,20,30,34, 44, 138, 140, 144; civilt 180; c. odvajanja 44; urbana 33; v. barbarstvo Civran, Pietro 146 Collingwood, R. G. 221 Contarini, Aluise 147 Contarini, Battista 157 Contarini, D. 146 Contini, Alessandra 83 Conze, Werner 39, 221 Cornar(o), Gerolamo 145, 171-177 Coron 26 Coss, P. R 221 Cozzi, Gaetano 136, 137, 221 Crna Gora, Crnogorci 79, 135 Crni Potok 73 Cronon, W. 20, 221 Crouch, David 221 cultural studies 58 Cviji, Jovan 78, 79, 81,221
V

Cai-Kumpes, Jadranka 21, 221 elebI, Evlij 32, 216 Cerovi, B. 216 eka, esi 23, 24 iak-Chand, Ruica 21, 221 itluk 28, 29 orali, Lovorka 243 ubrilovi, Vasa 90, 131, 221, 231 iarija 78 okovi, Pejo 243 Dvid, Gza 241 Dabar 203, 208 Dabi, S. Vojin 85, 221 Dalmacija; Dalmatinci, dalmatinski 23, 27,33,52, 64,65, 69,70,74,75,77,78, 96, 132, 133, 134, 139, 145, 146, 147, 149, 150-179, 182, 193 Damjanovi, Dragan 243 Damjanovi, Stjepan 47 Danska 168

Darnberg 184 Darnton, Robert 93 Daru, comte de 137, 221 Davis, Natalie Zemon 222 Debelo Brdo 27, 37 Deila Bella, Ardelio 50, 59, 218 Delli Zotti, Giovanni 233 Delort, Robert 17, 85, 131, 136, 220, 222 Delumeau, Jean 131, 222 demografija/demografski 25, 29, 83, 84, 93, 94; v. promjene Derruau, Max 18, 222 Desnica, Boko 52, 86, 88, 126, 127, 133, 145, 146, 147, 148, 149, 150, 151, 153, 154, 157, 158, 159, 160, 161, 162, 163, 164, 165, 166, 167, 168, 169, 170, 171, 172, 173, 174, 175, 176, 177, 178, 179, 216, 222 Despotovi, Pero 27 Dewald, Jonathan 134, 135, 168, 222 Diehl, Charles 131, 222 Difnik, Franjo 154, 216, 222 Dikli, Olga 10, 96, 132, 217, 244, 249 dinamika: ekohistorijska 25; mikrohistorijska 27; socioekonomska 25, 29; urbana 30 Dinara, Dinarsko gorje 30, 63-71; v. Ardij Dipper, Christof 39, 222 Distrer, Christof 83 Divoselo 113, 115, 116, 118, 121, 122 Dolfin, Lorenzo 145 Domazetovi, kanonik 103 Dona, Lorenzo 148, 149 Donati, Claudio 137, 222 Dopus 78 Drava 9, 25 Drenov Klanac 207 Drim 65 Drni 149, 151 drava 43,57; drava-nacija (nation-state) 40, 57; moderna 22, 39, 40, 41, 43,

131, 135, 139; tradicionalna 39, 41, 43; v. modernost Du Val, P. 69, 70 Dubovac 206 Dubravica, Branko 244 Dubrovnik, Dubrovani 15, 77, 80, 152, 172 Duby, Georges (Zor Dibi) 222 Duck, Arthur 136 Dugaki, Zvonimir 32, 226 Duggan, Christopher 131, 222 Dugi ili Sisaki rat 27 Duki, Davor 222 Dunav 9 Durakbegovi 162 Durman, Aleksandar 244 Duvno 145, 177-179 Eberhard, Wolfram 223 Egejski otoci 139 Egger, Rainer 243 ekohistorija/ekohistorijski 19, 31 ekosistem 78, 80, 112; v. ekohistorija; v. okoli Endter, W. M. 184 Engleska 139 etninost: e. konotacija 29; etniko opravdanje 30; etniko stajalite 24; etnokarakterologija 81, 194, 196; etnokonfesionalni prostor 107, 182; etnolingvalni prostor 57; v. identitet; v. kontinuitet; v. promjena; v. zajednica Europa 34, 92, 144, 150, 168, 186, 211; europski 15, 20, 42, 47, 48; Istona, Istok 22, 23, 24; Juna 134; Jugoistona 8, 22, 24, 25, 26, 30, 34, 84, 88, 136, 137, 182; Jugozapadna 139; Sjeverna, sjever 34 ; Sjeveroistona 22,23, 24, 25, 31; Sjeverozapadna 26, 31; Srednja (Mitteleuropa) 8, 23, 31, 182; sredozemna 182; Zapadna, Zapad 15, 22, 23, 34, 192 Evans, Robert J. W. 222 Evlija 32

Faber, Eva 87, 97, 98, 223, 243, 250 Faber, Richard 223 Farag, T. 244 FaragerJ. M. 20, 222 Farii, Josip 244 Faroqhi, Suraiya 83, 131, 223 Febvre, Lucien 17, 18, 41, 42, 43, 57, 223 Fijok, Jasenka 29 Filip II. 79 Filipovi, Alaj-beg 174 fines, v. granica Fortis, Alberto 75, 76, 77, 130, 216 Foscarini, Girolamo 145 Foucault, Michel 44 fragmentacija, fragmentarnost 22, 23, 24, 26, 37 Francuska, francuski 18,19,20,42,77 Francusko carstvo 91, 92 Friderik III. 26 Frtica 203 Furjan 203,204 Furlanija, Republika 26 Furstand, Atilla 244 Fiirst-Bjeli, Borna 9, 96, 244, 249 Fusko, Paladije 216 Gabela 28, 151 Gacka 105, 151, 203 204, 207 Gakovi, P. N. 223 Galli, Giancarlo 83 Garca Trobat, Pilar 83 Garkovi, tipan 126 Gaskello, lean 93 Gavrilovi, Slavko 87, 223 Gazi Malko-beg 32 Gellner, Ernest 22, 223 Gelo, Jakov 84, 223 geografija : gographie humaine 17, 18, 63, 78; politika; simbolika 16, 63, 67; geografski determinizam 18, 40 Georgelin, J. 223 Gibb, H. A. R. 223 Giddens, Anthony 39-43, 223

GittlinJ. 20, 220 granica 16; koncept granice 43; legiGiustiniano, Marcantonio 149, 172 timnost granica 16, 20; mea 37, 38, Glamo 151, 165, 177 48, 49, 52, 56, 57; Glavii, Branimir 47, 58, 217 Militr Grenze v. vojna; nestalnost (labiGlavini, biskup 103 lit) granica 15; povlaenje granica Gliubich, S. v. Ljubi 16; globalizacija 34 razgranienje 17, 27, 28, 34, 37, 38, 39, Gnjat 75, 76, 77 42, 44, 57, 70, 72, 73, 88, 181; teorija Goffman, Daniel 87, 223 granica 39; Triplex Confinium 7, 8, Goldmann, Lucien 44 9,10,14,34,37,49,58,63,94,95,96, Goldstein, Ivo 23, 223 106,126,150,179; trogranije 25,37; Gori, Umberto 233 tromea(e) 25, 26, 27, 29, 30, 31, 32, Gorica 26 33, 34, 36, 37, 39, 52, 63, 64, 69, 70, 81, 87, 88, 106, 112, 127, 128-130, Gornji Kotari 147,148,149,168,171,176 131-134, 136-141, 144, 147, 150, Gorski kotar 55 151,152-160,170,176-179,181-189, Gospi 74, 111 209, 142; viegranije 25, 45 Gosti, Igor 47 Graac 107, 110,113, 114, 116, 118, 120, Graz 10, 84, 87, 95, 96, 97, 107, 111, 126, 143, 153, 182, 188, 202 121,122,123,151,203 Graziani, Antoine-Marie 83 grad 19,33,44, 90, 93; urbanitet 9; v. civiGrbi, Manojlo 105, 224 lizacija; v. dinamika; v. selo; v. tradicija Grka, Grci 26, 139, 147, 164, 169 Gradec 31, 128 Green, Steve 10, 244 Grahovo 145, 165 Grandits, Hannes 82, 94, 113, 223, 244, Grever us, Ina-Maria 181, 224 Grgi, Ivan 224 249 granica: crta obrane 42; razgranienja (bo- Gross, Mirjana 15, 224 Gruber, Siegfried 82, 94, 113, 244, 249, undary); c. granina {frontier) 16, 28, 250 29,39,40,41, 57,104,140;fines 15,16, Grubia, Damir 229 17, 50; frontire 41, 42; granica 8, 9, 14, Grnfelder, Anna-Maria 244 16,17,18,19,20,21,22,23,24,25,26, Guji, K 224 28,29,33,34,37,39,40,42,43,44,45, Gulin Zrnic, Valentina 9, 244 46,47,48,49,51,52,54,56,57,58,64, 70, 73, 88, 93, 101, 105, 127, 131, 138, Gndisch, Konrad 181, 224 139, 147, 148, 150, 151, 153, 166, 170, Gui, Karlo 127 192; imperijalna 9, 24, 104, 181; pri- Guia polje 208 rodna 19; proizvoljna 16; promjenjiva 29, 129, 139, 140, 183; virtualna i real- Habdeli, Juraj 49, 59, 218 na 140; vojna 35,36,37, 45; granice ci- Habib, Irfan 224 vilizacija 20, mogunosti 17, svjetova Habsburka Monarhija, H absburgovci, 130; primarne/sekundarne naseljenohabsburki 23-28, 33, 39, 72, 88-91, sti 41; granina podruja {frontiers) 28, 94, 109, 110, 128-134, 139, 140-143, 39,40,41,44,140; granini prostor 25; 149, 151-156, 165, 169, 171, 179, pogranino podruje 139,141,147; Gren181-209 ze 36, 37, 38, 44, 57; ineteriorizacija Habsburko-mletaki savez 31

Habsburko-osmanski rat 88 Hajdarhodi, Hamdija 244 hajduci 36, 130, 147; hajduija 156 Hale, R. John 134, 224 Halikowski Smith, Stefan 241 Hank, Pter 23, 88, 224 Hartmut, Lehmann 224 Hatzoloulos, D. 224 Haubrichs, Wolfgang 45, 224, 229 Hyrynen, Maunu 226 Heigl, Franz 233 Helmedach, Andreas 244 Herb, H. 16, 224 Herberstein, Ivan Josip grof 101, 102, 103, 168, 169, 206 Hercegovina, Hercegovci 27, 79, 80,135, 150-151, 168 Herak, Emil 9, 14, 21, 224, 244 Hervey, Jacob 75, 76 historija: mikro- i makro- 14, 29, 57, 93, 94, 95; egohistorija 8; ekohistorija 63, 65, 81, 93, 95 Hobsbawm, Eric J. 22, 224 Hochedlinger, Michael 241 Holjevac, Robert 244 Holjevac, eljko 225, 244, 250 Homoljac 10 Hooson, David 16, 225 Hpken, Wolfgang 181, 224 Horvat -Levaj, Katarina 244 Hrabak, Bogumil 225 Hrvatska; Hrvati, hrvatski 21, 23, 29, 63, 67,69,70,92,93,95,99,114,115,119, 133,179,185,187,188,191,206,210 ; v. Primorje; v. Krajina Humina 79 Huntingford, G. W. B. 225 Hurem, Mirjana 84 Husrev-beg 32 Huszr, Tibor 22 Hutchinson, John 21, 225 Ibrahim-aga, 166 Ibriimovi, Luka 85

identitet: dravnopravni 140; etniki 22; ljudski 34,181; vieslojan 34; drugi

181
Idrija 26 Ilijanovi, Matija 171 Imamovi, Mustafa 87, 225 Imotski 151 Inaldik (Inalcik), Halil 23, 131, 225 Ingrao, Charles 131, 225 Inkeles, Alex 21, 225 interesi 29,141,154,155,160,166,179; staleki 99; imperijalni 88; ratni i strateki 153, 168 Islam Grki 146 Istra, istarski 15, 26, 33, 64, 67, 78, 80 Italija 140 Iustinianus, Marcus Antonius 172 Ivankovi, Ruica 244 Ivetic, Egidio 136, 225, 244 Ivi, Aleksa 84, 90, 216, 225 Izai 129 Jaov, Marko 103, 216, 225 Jadran, Jadransko more/obala 9, 33, 35, 63, 65, 70, 80, 81, 83, 88, 134, 136, 138, 140, 141, 151, 152, 153, 179, 180, 185, 207 Jajce 32 Jaki, Nikola 31, 225 Jambrei, Andrija 50, 59, 218 Jane 101, 104 Jankovi, Ilija 147, 148 Jankovi, Konstantin 147, 172 Jankovi, Nikola 172 Jankovi, Stojan 52, 126-180 Jankovi, Zavia 148, 166, 178 Jasenica 129 Jeli, L. 225 Jes(s)en 101, 104 Jesenice 203 Johnson, Lonnie 23, 92, 225, 233 Jonsko more 64 Joane 114, 115, 121, 122 Judt, Tony 92

Juki, Ivan Franjo 225 Jurii, Ivan 241 Kallas, Kristina 244 Kalan, Vladimir 244 Kaluerovac 113,115,116,118,121,122 Kandijski rat 128,133,134,142,145,146, 152, 153, 154, 159, 169 Kanizsa 25 Kann, Robert A. 131, 225 Kapela, Velika i Mala 65 Kapelsko 105 Kaplan, David H. 16, 224 Karadi, Vuk Stefanovi 38, 216 Karaman, Igor 91 Karlobag 97,111,154,194,203,205,205, 212 Karlovac, karlovaki 9, 86, 98, 102, 169, 200, 201, 202, 210 Karlovai generalat 37, 38, 45, 98, 100, 101, 168, 182, 183, 185, 191-209 Karlovaki mir 23, 27, 28, 72, 96, 104, 131, 141, 143, 181 Karlovi, Ivan 31 Karpati 185 kartografija, kartografski, karta 63, 64, 65, 66, 67, 68, 69, 71, 73, 74, 80, 81, 140, 142, 150, 186 Kser, Karl 84, 85, 86, 87, 89, 91, 94, 95, 100, 107, 112, 113, 131, 223, 225, 230, 244, 249, 250 Kai, Bartol 48, 59, 217 Katel 165 katastar 82, 96 Kavkaz 79 Keki, Nikola 244 King, Russell 226 Kitsikis, Dimitri 131, 226 Klai, Nada 32, 226 Klai, Vjekoslav 87, 226 Klis, kliski 27, 130, 165 Kloko 203, 204 Knapton, Michael 137, 221 Knezovi, Marin 244

Knin, kninski 27, 28, 30, 31, 32, 33, 67, 70, 74, 77, 78, 149, 151, 157, 164, 165, 170, 173, 176 Kolanovi, Josip 84, 97, 244 Kolar, Mira 244 Komanija, Mehr em 166 Komi 113,114,115,116,118,121,122, 123 komparatistika: istraivanja 23; opreka 185; perspektiva 181, 186; provjera 15; stajalita 22, 87 komunikacija 45, 187; intercivilizacijska 18, 19, 43; interkulturna 15; komunikacijski prostor 9, 183; meunarodna 10; koncept 21, 43, 58; k. znaenja 14;pojmova 35; konceptualni pristup 34; konceptualizacija 47, 48, 58; v. granica kontekst 17, 18, 19, 82; akulturacijski srazovi 47; k. europski 82; historiografski 9; kulturni 80; mediteranski 26 kontinuitet 22; etniki 21; povijesni 20; prirodni 16; diskontinuitet 22 Konjic 151 Koprone, Nikola 171 Kora, S. 226 Kordiljeri 79 Kordun 37, 105 Korenica, korenani 107, 108, 110, 114, 115, 116,, 118, 121, 122, 123 Koruka, koruki 26, 185, 201 Korvin, Matija, kralj 26 korvinovsko razdoblje 23 Koselleck, Reinhart 39, 221 Kosi, Vukosav 165 kotar 38, 48, 49, 51, 54, 55 Kova, Zvonko 244 Kovaevi, Eref 28, 29, 226 Kozjak 76 Kozlii, Mithad 244 Kozlii, Durak-aga 104 Koulovo Polje 173

Krajina 39, 89, 88, 90, 92, 106; Bosanska 37; Cazinska 37; Cetinska 130; Hrvatska 128, 200, 201, 206, 209; Primorska 65, 103, 105, 182, 191, 199, 200, 206, 207; Senjska 129; Sinjska 130; Slavonska 25, 95, 128; v. Vojna krajina Kranjska , kranjski 26, 65, 184, 185, 186, 188, 189, 190, 201, 206 Kranjska vrata 80 Kras 26 Krausova, Ester 245 Krbava, krbavski 27,32, 82-113,134,145, 153-155, 166, 168-170, 173, 179, 191, 199-201, 205, 212 Kreevljakovi, Hamdija 127, 128, 129, 131, 136, 226 Kreta 134 Kretski rat 139 kritika: kritike refleksije 180; osporavanje 18 Kriani 201 Krka 67, 75, 76, 78 Krstinja 203 Krko 184 Kudeli, Zlatko 245 kultura, kulturni 21, 44, 138; materijalna 177; puka 63; primitivna 44; kulturna crta 17; obiljeja 19; kulturni krug 19 Kumalica, aga 166 Kumpes, Josip 21, 221 Kunti-Makvi, Bruna 216 Kupa 8 Kuzmani, Ante 226 Kui, K. 226 Kvarner, Kvarnerski otoci 65 Laku, Jelena 245 Laloevi, Vesna 245 Lamar, Howard 30, 226 Lamberg, Josip 129 Landgren, Lars-Folke 226 Lane, Frederick C. 23, 26, 27, 129, 138, 139, 226 Lapac 169

Laszowski, Emil 216 Lattimore, Owen 226 Laugier, abate 137, 226 Lavigne, Stphane 83, 226 Lazanin, Sanja 9, 10, 82, 84, 97, 181, 184, 230, 244, 249, 250 Le Rider, Jacques 23, 226, 231 Lebenegg, von 97, 98, 111 Lechthaler, Mirjanka 245 Ledenice 210 Leopold I. 47 Lepant 138, 139 Levant 26, 142, 172 Levi, Giovanni 93, 226, 231 Libanonsko gorje 79 Liburnija 75 Lika, liki 27, 32, 82-123, 134, 145, 151-155, 164, 168, 169, 173, 179, 191, 199-201, 205 Livno, livanjski 80, 127, 151, 173, 179 Lonari, Mijo 245 Lopai, Radoslav 83, 86, 89, 90, 97, 98, 99,101,103,104,105, 127,136,183, 185, 192, 193, 202, 216, 227 Lovinac 113, 114, 115, 116, 118, 120, 121, 122, 123, 169 Lovri, Ivan 75, 76, 77, 129, 216, 227 Lui, Ivan 64, 216 Ludovik II. 31 Luhmann, Niklas 233 Lukovo 88 Luther, Martin 45 Luts, Marju 83 Luxardo de Franchi, N. 227 Ljubi (Gliubich), . 227 Ljubi, Sime 216, 227 Ljubljana 184, 186 Ljubuki 151 Mach, Zdzislaw 227 Madridski mir 27 Maga, Damir 245 Magna via 31

Mahmud-beg, sandak-beg 32 Majdak, Draenka 245 Makaran 165 Makedonija 65; makedonske planine 64 Maksimilijan, car 26 Mala Azija 32 Malenica, R. 222 Mandi, Hasan-aga 126, 127, 158 Mandi, Sain-aga 158 Mannori, Luca 83 Manzecchi, Francesco 169 maps, mental 16 Marchesi, P. 227 Mardei, Petar 32, 226 Mardin 32 Margeti, Lujo 137, 227 Marjani, Suzana 245 Markel, Michael 181,224 Markovic, Mirko 65, 67, 69, 227 Mari, Mila 10 Martelli, Francesco 83 Marti, G. 225 Maruli, Marko 48, 58 Marui, Ivan 127 Marx, Karl 231 Matrovi, V. 227 Matija, serdar 178 Matutinovi, Lujo 77, 215 Matuz, Josef 23, 88, 131, 155, 227 Mazin 114, 115, 116, 118, 121, 122 Mauran, Ive 83, 216, 217 Maurani, Vladimir 46, 47, 53, 54, 55, 56, 219 Medak 85, 114, 114, 115, 117, 120, 121, 122 Mediteran, mediteranski 8,18, 26, 79, 80; v. Sredozemlje Medvida Glavica 27, 37 Medveak 27 Meimurje 25 Mekinjar 114, 115, 117, 119, 121, 122, 123 mentalitet, kolektivni 30, 181-209

Mesi, Marko 86, 88, 97, 98, 99, 101, 102, 103, 104, 105, 107, 111, 230 Metrovi, Ivan 79 Mezopotamija 32 Menari, Silva 21, 227 Michiel, Marin 157, 164, 167, 170, 173 Mikalja, Jakov 49, 59, 218 Mikloi, Fran 227 Miles, G. 20, 220 Milkovi, Boo 178 Milkovi, Kristina 10, 245 Milosevic, Milo 134, 217 Milutinovic, Kota 145, 148, 149, 227 Milje 26 Mimica, Ivan 227, 245 Miovi-Peri, Vesna 15, 227 Mitrovi, Janko 145, 146 Mitterauer, Michael 245 Mletaka Republika,Mleani (Mleci), mletaki 23-28,31,33,39, 58, 72, 73, 83, 86, 88, 90, 94, 96, 106, 126, 131-143,145,146,149-155,158-164, 166-173, 175, 177, 179, 181-209 Mlinari, Dubravka 9, 245 Moaanin, Fedor 227 Moaanin, Nenad 9, 83, 192, 227, 228, 245, 249, 250 Mocenigo, Domenico 154, 160, 161, 163, 165 modernost 30, 41, 42, 43, 88, 90, 144; moderna 8, 48; moderna situacija 22; integracija 24; drutvo 57; modernizacija 8, 131; samosvijest 191; v. drava; v. tradicija Modon 26 Mogori 113, 115, 117, 119,120,121, 122, 123 Mohaka bitka 32 Molin, Antonio 175 Molmenti, P. G. 228 Moreau de Gerbehaye, Claude 83 Morejski rat 96, 126-180 Morin, Edgar 34, 228

Morlaci, morlaki 29, 33, 76, 135, 144, 147, 148, 150, 153, 157, 158-163, 167, 169-175, 177, 178, 180 Mosser, Alois 244 Mostar 27, 80, 151 Mosul 32 Mrenica 67 Mrkalj, Sava 92 Mudrovi, Pavao, kapetan 105 Mujezinovi, Mehmed 130 Mujudevi, Dino 245 multidisciplinirani; interdisciplinirani 7, 11, 19, 92, 93 Muresan, Carmen 245 Mualuk 113, 115, 117, 119, 121, 122 Mutili 114, 115, 117, 119,121, 122 Mutnik 129 nacija 21, 22, 34, 43; nacija-drava (nation-state) v. drava nain ivota (genre de vie) 17 Napoelon I. 77 Nash, G. D. 20, 228 Naumann, Barbara 223 Nellen, Klaus 92, 225 Neretva 77, 78 Nevesinje 151 Niki, Boris 245 Nizozemska 168 Nol, Jean-Franois 23, 228 Nordmann, Daniel 15, 57, 228 Novak, Grga 228 Novak, M. 228 Novakovi, Stojan 228 Novello, Elisabetta 245 Novi 113, 114, 115, 117, 120, 121, 122, 151, 177, 178, 179 Novi Grad 26 Obradovi, Ivan 231 obred instituiranja 16 Obrovac, obrovaki 27, 145, 146, 149, 151, 154, 168, 170 Ogulin, ogulinski 127, 201, 203

Ogulinska kapetanija 127 okoli - ljudski 17, 18, 84; prirodni 40; gradski 26 Opgenoorth, Ernst 83, 228 opozicija, binarna 22, 34, 57 Ortalli, Gh. 228 Osmansko Carstvo, Osmanlije, osmanski 8, 23-28,31-33,35,39, 58, 72, 73, 83, 87-90, 94, 105, 106, 128, 129, 131-134, 137, 140-143, 145-149, 151-157, 162-176, 181-209 Osterhammel, Jrgen 45, 228 Ostrovica 113, 115, 117, 119, 121, 122, 146, 151, 175 Ostroinski Utjeinovi, Ognjeslav231 Otarije 85 Otoac, Otoani 101, 104, 105, 197, 203, 204, 207, 208, 210 zkirimli, Umut 21, 228 Plffy, Gza 245 Padova 190, 75 Pag 194, 195 Pandi, Miljenko 245 Panonska nizina 63 Paraica, Ilija 157, 158 Pariz 77 Parker, Geoffrey 185, 228 Pavii, Stjepan 83, 84, 85, 103, 228 Pavi, Naida 245 Pavlievi, Dragutin 192, 227, 228 Pazarite 114, 115, 117, 119, 120, 121, 122, 123 Pe 172 Pecane 114, 115, 117, 119, 121, 122 Pedani Fabris, M. P. 217 Pederin, Ivan 228 Pejnovi, Dane 245 Pekli, Ivan 245 Pelidija, Enes 87, 129, 228 Pera, Miroslav 50, 217 percepcija 181-184; autopercepcija 189 Perii, ime 128, 131, 228, 229 periferija, v. centar

Perini, Tea 245 Perui 101, 104, 113, 114,115,117, 119,

120, 121, 122

Petkov, Kiril 229 Petriciolli, Ivo 229 Petri, Hrvoje 10, 25, 229, 245, 250 Pfister, Max 45, 229 Pili, ime 245 Pirineji 79, 81 Pisac 85, 113, 115, 121, 122 Pisk, Silvija 245 Pivljanin, Bajo 148 Plako, Ljudevit 245 Plaki 203, 204, 210 Plavno 162 Ploa 113, 115, 117, 119, 121, 122 Pljeivica, Pljeevica 65, 67, 104 Poitelj 105,113, 115,117, 119,121,122, 151 Podinarje 80, 81 Podlapac 85,113,114,115,120,121,122 pojmovlje 35, 38-46; leksem, leksik 43, 47, 48, 49, 57; umreavanje pojmova 58; vojnokrajika terminologija 58 Pokuplje 84 Poljice 57, 165 Poljiki statut 50 Poljsko-litvanska unija 23 Popina 85, 108, 113, 115, 117, 117, 119, 121, 122 popis (ljudi i dobara) 83,85,89,100,112 Popkin, Jeremy D. 229 Pordavina, podravski 25 Porter, Roy 93 Portner 73 Posavina 84 Posedarski, Frano 147,148,150,160,161, 163 Postojna 80 Pounje 84 Poarevaki mir 23, 129, 143, 184 Praga, Giuseppe 137, 229 Prekomurje 26 Prescott, J. R V. 229

Primorje, Primorci 64, 78, 84, 197; v. Krajina Prins, Gwyn 93 Procacci, Giuliano 229 Prolog 77, 80, 175 prometnice 31 Promitzer, Christian 94, 245, 249 promjene 22, 100, 139, 140, 141, 144; demografske 24, 143; socioekonomske 143 Proudfoot, Lindsay 226 Prozor 151, 203, 204 Prusija 23 Prut 88 Quataert, Donald 131, 225 Rkoczy, Franjo II. 88 Rabatta, Josip 181-209 Rai, kanonik 103 Raki, Franjo 217 Radeka, Milan 105, 229 Radies, Paul von 186, 187, 229 Radni, fra Mihael 150, 151 Rado, Ivan 148, 150 Radu 105,113,115,117,119,121,122 Ragu, Jaka 245 Rkoczy, Franjo II. 88 Rakovica 203 Rama 151 Rapp, R. T. 229 Rat svete lige 152 Ratzel, F. 17, 39, 40, 43, 229 Raukar, Tomislav 31, 133, 152, 229 Ravni Kotari 38, 55, 158 Ravnjane, Male i Velike 101, 104 regija 8,14,16,17,19,22,24,25,29; regionalizacija 17, 33 religija: religija 19; islam 24, 31; muslimani 86,100,102,104,138,139,156,

166;
katolianstvo 86, 102; (Rimo)katolika crkva 86, 99, 108, 109, 195; katolici 25, 86, 100, 105, 106, 107, 109, 110,

133, 137, 166; kranstvo 24; krani 31, 114, 119, 156, 161, 173; predzie kranstva 35, 92, 190, 212 pravoslavlje; Pravoslavna crkva 105, 109, 138; pravoslavni 25, 86,109,133,137,166,167 protestantizam 24; protestanti 25; idovstvo 24 Rezzi (Reci), Antonio 146 Ribnik 107, 110, 113, 114, 115, 117, 119, 120, 121, 123, 203 Richter, Melvin 224 Rieber, Alfred J. 10, 30, 96, 245, 250 Rijeka 201 Rim, Rimljani 138 Ripa 129 Ritter Vitezovi, Pavao 8, 195 Rodopske planine 81 Rogi, Veljko 229 Roksandi, Drago 8,11,14,18,30, 63,87, 88, 91, 92, 95, 97, 113, 126, 132, 154, 156, 161, 181, 184, 192, 216, 217, 223, 229, 230, 231, 232, 234, 246, 249, 250 Rothenberg, Gunther Erich 88, 91, 232 Rovinj 126 Rusija 23 Sabbadini, R. 232 Sahlins, Peter 57, 232 Sambucus, Johannes 65, 66 Sarajevo 23, 127 Sasaki, Masamichi 21, 225 Sauvy, Alfred 82, 233 Sava 9, 28, 65, 67, 83 Sava, sv. 151 Savkovi, Jovan 91 Scarabello, Giovanni 137, 221, 233 Schmale, Wolfgang 39, 44, 45, 46, 181, 233 Schneider, Reinhard 224, 229 Schneider, Wolfgang 45 Schulze, Winfried 182, 233 Schssel, Therese 23, 88, 234 Scott, Joan 93 segmentacija (segmeritarnost) 22, 23, 39

selo 14, 32, 42, 44, 93 Senj 203 Senj, sensjki 8, 27, 30, 33, 87, 99, 102, 103, 144, 148, 153, 155, 195, 196, 199,201,204,206,207,210; v. Krajina; uskoci seoba (transfer ljudi i stoke) 139, 150, 155; migracija 153; naseljeni/nenaseljeni predjeli 40 Sfrecola (Sfrekola), Alessandro 246,249 Sharp j i m 93, 233 Sidraga 151 Sinobad, Jovan 165 Sinzendorf, Adolf von 89 Sinj, sinjski 28, 29, 78, 126, 151, 157, 158, 163, 167, 170, 173, 174, 176; v. Krajina Skari, V. 217, 233 Skoidjevojka 27 Skok, Petar 38, 219 Skoridska planina 64 Skradin 151, 169, 176, 177 Sladovi, Emanuel (Manojlo) 99, 105, 233 Slaveni 135 Slavonija, slavonski 25, 69, 83, 84, 87, 89; v. Krajina Slovenija 26 Slukan Alti, Mirela 10, 72, 82,83, 150, 219, 233, 246, 249 Slunj, slunjski 201, 203, 204 Smiiklas, Tadija 83 Smiljan 85, 114, 116, 120, 123 Smiljani, Smoljan 146, 150, 160, 161, 163, 165, 169, 170, 174 Smith, Anthony D. 21, 225, 233 Smith, Bernard 226 Soa 26 Soivica, Stanislav 130 Sokolac 129 Solovjev, A. 217 Soppe, Giovan Battista 161 Soppe, Guilio 161 Spaho, Mehmed 83

Split 31,130,164,167,168,170,171,174 Srb 169 Srbija, Srbi , srpski 33, 38, 153, 179 Srednja Gora 113,116,117,119,120,123 Sredozemlje 31, 79,136,139,142; Sredozemno more 35, 140, 141 Srejovi, Dragoslav 233 Srijem 35, 83, 87, 89 Srkulj, Stjepan 28, 217 Stani, Nika 10 Stanojevi, Gligor 133, 153, 155, 233 stanovnitvo 87, 95, 139, 140, 150, 153, 175 Stanzel, K. Franz 194, 233 Stauber, Reinhard 39,44,45,46,182,233 Stearns, Peter N. 233 stereotip 181-184, 209 Stermiki 70 Stiles, Andrina 23, 233 Stipevi, Aleksandar 68, 233 Straban 64, 65, 78 Strassoldo, Raimondo 233 Strohal, Rudolf 217 Strpi, Dag 22, 233 Strpi, Petar 18, 229 Strugar, Helana 246 struktura 20; centralitetna 8; hijerarhijsko strukturiranje 19 Stulli, Bernard 130, 233 Stulli Raguseo, Gioacchino (Joakim) 50, 51, 52, 60, 218 Sueska, Avdo 127 Sulejman-han 32 Sutla 8 svakidanjica (svakodnevnica) 8, 29, 47, 96, 144 Sveto Rimsko Carstvo 8,20,23,136,142 Sziics, Jen 22, 217
V

iroka Kula 113, 114, 116, 117, 119, 120, 121, 123 panjolska 26, 79, 168 tajerska, tajerci 25, 187, 194 tefanec, Nataa 9, 10, 25, 30, 82, 87, 113, 223, 230, 232, 234, 246, 249 urmin 27 unjara, Snjeana 9, 246 varcenek 26 vedska 168 velec, Franjo 229 Tabacchi, Stefano 83 tendencij a: centrifugalna/centripetalna 31 Tepln, Istvn 10 terra ferma 26, 152 Thompson, Leonard 30, 226 Tikovac 27 Tolminski 26 Topolje 76 Toth, Gyrgy Istvn 246 Touzery, Mireille 83 Toynbeej, Arnold 11, 43 trake planine 64 tradicija 15, 21, 30, 39, 43, 140, 143; angloamerika 39, 43; etnodemografska 32; francuska 41, 42; hrvatska 57; nacionalna 23; sociokulturna 32; urbana 32; vjeroispovjedna 24 ; vojnokrajika 191; tradicionalan/moderan 189; v. modernost trajanje (povijesno) 21, 22, 25, 57, 140, 143 Tralji, Seid 234 Tridesetogodinji rat 20 Trochet, Jean-Ren 234 Trogir 31, 130 Trst 26; Transki zaljev 26, 65 Truhelka, iro 217 Tuck, Richard 93 Tuni, Jusaf-aga 146 Turanj 201, 203 Turk Christensen, S. 131, 234

Sabanovi, Hazim 32, 216, 233 Santi, Neven 14 ari, Marko 10, 234, 246 ibenik 130, 172, 176, 177 Siljkovi, Zeljka 246

Turska, Turci, turski 23,26, 80,104,139, 147, 150, 159, 164, 177, 191, 196, 206, 207 Udbina 107,110,113,114,116,118,119, 120, 122, 123, 203 Ugarska 23, 24, 25, 31, 35, 88, 192 Ugarsko kraljevstvo 23 Ugarsko-mletaki savez 31 Una 9, 28, 37, 67, 70, 169 uskoci 27, 33, 36, 130, 126-180 Uskoplje 177 Vakuf 169, 178 Valenti, Mirko 14, 234 Valier, Petar (Pietro) 127, 147, 158, 160, 165, 166, 167, 169, 170 Vallisnieri, Antonio 75 Valsecchi, Francho 234 Valvasor, Weichard Johann 181-209,217 Van 32 Vaniek, Franz 90 Varadin 9 Varadinski generalat 29, 37, 45 Vasiloiu, Ionut 246 Velagi, Zoran 246 Velebit 27, 65, 67, 77, 88, 205; Velebitsko podgorje 69, 88 Venecija 25, 26, 33, 133, 135, 148, 149, 152, 171, 172, 174 Ventura, F. 161, 234 Vidal de la Blache, Paul 17 Vidan, Gabrijela 230 Vidovi, R. 234 Viggiano, Alfredo 83 Vili 104, 105, 107 Villain-Gandossi, Christiane 181, 220 Villari, Rosario 185 Vinaver, Vuk 234 Vince - Pallua, Jelka 246 Vinodolski zakon 47 Visconti, A. 234 Visu 113, 116, 118, 120, 122, 123 Vinji, edomir 82, 216

Vlasi, vlaki 88,110,114,119,210,212 Vojna krajina, vojnokrajiki 25, 29, 30, 33, 35, 36, 37, 38, 39, 45, 46, 47, 48, 49, 51, 52, 55, 57, 88, 89, 90, 91, 93, 126-179, 181-209 Vojvodina 35 Voltiggi, Joso 50, 60, 228 Vrana 151 Vrani, Faust 48, 58, 217 Vrbani, Fran 87, 234 Vrebac 85,113,114,116,120,122,123 Vre, Goran 246 Vrgorac 29, 151 Vrhovine 101 vrijednosti 20, 44; civilizacijske 8; kulturne 8; kritiko vrednovanje 21, 26, 29; vrijednosni sustav 156; Vrlika 29, 151 Vui Oluji 170 Walas, Teresa 181 Walker, J. 234 Walter, Franois 17, 85, 222 Weiss, von 205 Wesseling, Henk 93 Willcocks, Samuel 246 Wolff, Larry 234, 246, 250 Woolf, S. 234 Zadar 10, 30, 31, 33, 86, 88, 145, 148, 149, 151, 153, 161, 162, 166, 169, 170, 171, 172, 174, 175, 177 Zadvarje 29, 145, 151, 163, 164 Zagora 78, 79 Zagreb 8, 10, 14, 31, 87, 153, 183, 215 zajednica: etnika 22; paleobalkanska 30 Zakrje 32 Zavia 133 Zavorovi (Zavoreo), Franjo (Francesco) 72 Zavorovi, Mihovil 158 Zelena Poljana 101, 104 Zemunik 133, 147 Zeno, Antonio 166, 171, 172, 177, 179

Zlatovi, S. 217, 234 Zllner, Erich 23, 88, 234 Zorzi, A. 234 Zrinski 25 Zrmanja 65, 67, 74, 154, 169 Zvonigrad 85, 88, 107, 110, 203

egar 27 Zepina, Kojadin 162 Zuljevi, Pavao 126 umberak, umberaki 196, 201, 203, 204, 206, 210

Sastavila prof. Jadranka Brnic