2

SADRAJ:
1. UVOD 3
1.1. Graditeljstvo 3
1.2. Povijest graenja opekom 3
1.3. Osnovni elementi tehnologije 4
1.4. Karakteristika graevinske proizvodnje 5
2. ZIDARSKI ALAT 6
2.1. Skele 7
3. NASTAJANJE GRAEVINE 13
4. PRIPREMNI RADOVI 15
4.1. Iskolenje tla za buduu zgradu 16
4.2. Nanosna skela 17
5. ZEMLJANI RADOVI 18
5.1. Vrste zemljanih radova 19
6. TEMELJI I TEMELJENJE 25
6.1. Plitko temeljenje 29
6.2. Klasina izvedba betonskih temelja 31
7. ZATITA OBJEKATA OD VODE I VLAGE 33
7.1. Hidroizolacija 34
8. ZIDOVI I STUPOVI 39
8.1. Zidovi od opeke 41
8.2. Mort kao vezivno sredstvo 56
8.3. Zidovi od opekarskih blokova 60
8.4. Vieslojni zidovi 67
8.5. uplji zidovi od opeke 69
8.6. Pregradni zidovi 70
8.7. Zidovi od kamena 72
8.8. Mjeoviti zidovi 75
8.9. Obloge (zidova i stupova) od kamena 77
8.10. Nadvoji od kamena 78
8.11. Polumontani nadvoji 81
8.12. Montani AB nadvoji 84
8.13. Zidovi I stupovi od Armiranog betona 85
8.14. Zidovi od prefabriciranih elemenata 88
8.15. Zidovi od siporex-a 90
8.16. Zidovi od Durisol-a 92
9. DIMNJACI 93
9.1. Zidanje dimnjaka 94
9.2. Montani dimnjaci 97
10. STROPOVI 100
10.1. Monolitni AB stropovi 101
10.2. Polumontani stropovi 106
10.3. Montane stropne konstrukcije 113
11. STUBITA 114
11.1. Monolitna stubita 117
11.2. Polumontano stubite 121
11.3. Montano stubite 121
11.4. Oblaganje stubita 123
12. PODOVI 124
13. OTVORI U ZIDOVIMA 129
14. YTONG sustav gradnje 134
15. Tehniko normiranje 145
Literatura: 147

3
1. UVOD


1.1. Graditeljstvo

Graditeljstvo je jedna od najstarijih stvaralakih djelatnosti.
U raznim epohama razvoja, stupnja kulture, civilizacije i aktivnostima ljudskog drutva stvarani su
graevni objekti za ljudske potrebe raznih oblika, izgleda i stilova. Izborom konstrukcije, materijala i
izgledom graevni objekti ostavljali su peat vremena u kojem su nastali.
Graevinska tehnika se bavi graenjem, a to podrazumijeva proizvodnju graevinskih objekata uz
sudjelovanje strune radne snage (zidari, tesari, keramiari, betonirci i dr.) i mehanizacije (kamioni,
dizalice, mijealice, strojevi za iskope i dr.).
Graevina je prostorna umjetna tvorevina koja je izvedena uz pomo radne snage, graevinskog
materijala i mehanizacije, te je u vrstoj vezi sa tlom na kojem lei.
Zgrada je graevina koja slui za smjetaj, sklonite i boravak ljudi, ivotinja i stvari. Zgrada nastaje
zatvaranjem jednog dijela slobodnog prostora primjenom odreenih konstrukcija (zidova, stropova, itd.).

Tehnologija je grka rije (sastavljena od rijei: tehne = zanat i logos = nauka) koja znai skup znanja o
nainu obrade materijala i sredstvima za rad.
Tehnologija graenja ima zadatak da ustanovi najpovoljnije naine graenja kako bi se postiglo to bre,
bolje i ekonominije graenje.

Tehnologija graenja nas upoznaje:
- sa tehnolokim osobinama konstruktivnih materijala
- sa runim i strojnim priborom za rad
- sa potrebnim pomonim konstrukcijama
- sa organizacijom radnog mjesta i zatiti na radu.

Uspjeno savladavanje tehnolokih znanja olakati emo u velikoj mjeri, ako prilikom prolaenja pored
objekta u izgradnji zastanemo i pogledamo kako se radi, na proizvodnom radu i praksi pokuamo
primijeniti steena znanja sa predavanja i svjesno dalje istraujemo i pronalazimo sve bolja i bolja
tehnoloka rjeenja.


1.2. Povijest graenja opekom

Najstarije zidane graevine naene su u Izraelu (obala jezera Hulen) iz vremena 9000. gpK.
Najstarije graevine od suene nepaljene opeke datiraju oko 8350. gpK.
Najstarija keramika pe potjee iz 3000. gpK, a naena je u Khafaji u Iraku.
Pored Bliskog istoka naene su opene graevine priblino iste starosti u Indiji.

















Detalj u Darijevoj palai u Suzi
4


Pouzdano se zna da su neke piramide graene opekom.
U opeku je dodavana sjeckana slama i suha trava ( armiranje).

















Nepaljenom opekom graena je Troja,te grki hramovi do Perikla.
Oko 2000 gpK datirana je prva paljena opeka (Argos, Grka).
Nakon Aleksandra Velikog (356.-323. gpK) potjee prva fasadna opeka


1.3. Osnovni elementi tehnologije

1.3.1. Konstruktivni materijali

Konstruktivnim materijalom nazivamo one materijale od kojih se grade graevinske konstrukcije (kamen,
beton, opeka, drvo i dr.).
Razlikujemo :
- Prirodni materijali - nalaze se kao gotovi proizvodi u prirodi. Koristimo ih nepreraene, neznatno
doraene, ili kao sirovine za dalju preradu. (pijesak, ljunak, glina, drvo i dr.)
- Umjetni materijali - dobivaju se tehnolokim procesima prerade sirovina (vapno, cement, beton).
(Sirovine su polazini materijali za preradu u poluproizvode i gotove proizvode; poluproizvodi su nedovreni
proizvodi, a gotovi proizvodi su proizvodi sposobni za uporabu, npr. tek posjeeno drvo je sirovina, daska je
poluproizvod, a drveni prozor je gotov proizvod. Neki materijali se mogu koristiti i kao sirovina, i kao poluproizvod ili
kao gotov proizvod, npr. kamen.)

1.3.2. Alati i alatni strojevi

Za izvoenje spomenutih obrada i ugradnju materijala koristimo alate i alatne strojeve.
Alati - pribor koji se koristi kao pomo ruke ili kao nadoknada ruci. Oni poveavaju mo ruke i obavljaju
poslove koje sama ruka ne bi mogla napraviti.
Alatni strojevi - automatski pokreu alat koji je privren za stroj. Ovaj alat zajedno sa draima esto se
jo naziva radni organ.
5


1.3.3. Radni procesi

Ako navedene elemente organizirano ukljuimo u proces rada onda ostvarujemo proces graenja.
Proces graenja (polazei od vieg k niem stupnju) moe se podijeliti na :
-- kompleksni radni proces (ugradnja betona MB - 30),
-- radni proces ( transport betona dizalicom),
-- radnu operaciju (isputanje betona u korpu),
-- radni postupak (otvaranje silosa),
-- radni pokret (pritisak rukom na ruicu).
Ralanjivanjem radnih procesa i njihovim opisivanjem sa uputama za siguran rad i crteima (shemama)
dobivamo tehnoloki propis.


1.4. Karakteristika graevinske proizvodnje

Graenje je proizvodnja koja se sastoji iz niza proizvodnih procesa, koja ima za cilj dobivanje gotovog
graevinskog objekta.
Graevinski objekti su razliitih vrsta i oblika i mogu se svrstati u dvije skupine i to :
-- objekti visokogradnje kao to su zgrade, tornjevi, stadioni, hale itd.
-- objekti niskogradnje kao to su prometnice, brane, tuneli, mostovi i dr.

Osnovne razlike graevinske proizvodnje od proizvodnje u industriji su :

1. Mnogi objekti vezani su za konfiguraciju zemljita ime su uvjetovani oblici, dimenzije i tehnologija, kao
to je to kod brana, mostova, obala, cesta i dr. Takvi objekti veinom ostaju unikati i po dimenzijama i
po obliku.
2. Sa dovrenjem graevine seli se organizacioni potencijal na drugo gradilite, obino u transformiranom
obliku, dok graevine ostaju na mjestu graenja. Kod proizvodnje u industriji, organizacija industrijskih
proizvoda ostaje na mjestu, a proizvodi se alju putem trgovake mree potroaima.
3. Graevinski objekti esto su veoma sloeni i sastoje se iz razliitih dijelova i posebnih elemenata (vie
etaa, vrata,i sl.). To komplicira organizaciju i tok procesa graenja, jer na gradilitu istovremeno izvodi
radove vie specijaliziranih izvoaa.
4. Proizvodni proces u graevinarstvu odlikuje se dugim vremenskim trajanjem. Pojedini tehnoloki
procesi i radovi se u zimskim uvjetima moraju prekinuti. Naime, graevinski radovi izvode se preteno
na otvorenom prostoru, pa su izloeni utjecaju nevremena, hladnoi, vruini, vjetru, praini i drugim
pojavama. Takvi uvjeti oteavaju uu specijalizaciju poduzea kao i samih radnika.
5. Izmeu pojedinih radova postoji tehnoloka povezanost, pa dok se ne zavre jedni, drugi ne mogu da
zaponu (npr. bukanje zidova moe poeti tek kad se zidovi ozidaju).
6. U graevinskoj proizvodnji jo uvijek se runo obavljaju mnogi poslovi kao npr. na zavrnoj obradi
graevinskih objekata (postavljanje ker. ploica, ugradnja stolarije, bravarije i sl.).

Izgradnja graevina iziskuje velika materijalna sredstva i angairanje ljudi, a izvodi se putem poduzea iz
podruja graevinarstva, ali je njihova opremljenost razliita, kao i veliina i specijalnost, to moe
utjecati kod istovrsnih objekata na primjenu tehnologije, postizanje produktivnosti, kvalitetu a time i na
trokove proizvodnje i prodajnu cijenu.
Kako je vijek trajanja izgraenog objekta relativno dug, sve greke u projektnom rjeenju ili izvoenju
ostaju trajno prisutne i stalno vidljive.


Zbog svega toga graenje je veoma odgovoran i znaajan posao





6
2. ZIDARSKI ALAT


























































7

2.1. Skele

Skele su privremeni tehniki ureaji potrebni pri svakom zidanju, bukanju, itd., a naroito
pri zidanju novih graevinskih objekata.
Skela se gradi od greda (etvrtastih ili oblih), gredica, fosni, dasaka i raznih spojnih sredstava.
Skele za zgrade trebaju biti to jednostavnije, ili pak da zadovolje potrebe sigurnosti, kako zbog
radnika koji se po njoj kreu, tako i zbog prolaznika ispod skele.
Pomou skela radnicima se omoguava da priu svome mjestu rada. Zbog toga ovakve skele trebaju
imati dovoljno mjesta za nesmetano kretanje radnika prilikom rada, kao i za smjetaj potrebnog
materijala.
Skele postavljaju skelari ili posebno obueni tesari.
Dijelovi skele se uzajamno privruju raznim spojnim sredstvima kao to su:
- konopci, klamfe (pijavice), krine spone, podmetai, modanici, trupci, kao i naroito
izraeni elini dijelovi za vezivanje i naslanjanje uzdunih ili poprenih greda.

Skele kod radova na zgradama mogu se podijeliti:
1. Male skele za unutarnje ili niske radove
2. Visoke skele za vanjske radove

1. Male skele za unutarnje ili niske radove

Male skele se rade pomou nogara (kozlia). Oni se upotrebljavaju za radove do najvie 4,00 m visine,
bilo izvana ili unutra. Prema veliini radova koji se izvode, poredaju se dva ili vie nogara na razmaku
2,00 m, a preko njih se stave fosne debljine 4 5 cm. Na taj nain sastavljen je pod sa kojeg rade zidari.






2. Visoke skele za vanjske radove

Prema konstrukciji, tj. prema nainu noenja dijelimo ih na nekoliko skupina :

PREMA NACINU
NOSENJA
PREMA MATERIJALU OD KOJEG SU
IZVEDENE
PREMA MJESTU GDJE SE
NALAZE
1. stojee a) drvene
b) metalne

2. konzolne drvene i metalne fasadne
3. visee metalne
4. podizne metalne

STOJEE SKELE
- teke - nekad su se koristile za zidanje i izvodile su se od oblica ili veih pravokutnih presjeka
konzolno uklijetenih u teren ( bile su samonosive ). Spajanje se vrilo skobama i tesarskim vezovima.
Zbog potrebne krutosti i naina ukljetenja drveni presjeci su bili veliki i neekonomini. Preke su na
visini 2 -2,2 m (visina radne etae) a razmak vertikala je takoer bio 2 - 2,2 m (zbog nosivosti poda)
- lake - su se koristile za radove na proeljima. Nazivamo ih " skele na Ijestvama ". Imaju isti raspored
elemenata kao i teke skele ali prethodno spojene u Ijestve (manjih presjeka drva ). Koristile su se
viekratno i morale su se uvrstiti za objekt.

Slue za osiguranje pristupa Ijudi i manipulaciju
materijalom na raznim dijelovima objekta, ovisno o
tehnologiji graenja.
Dijelimo ih na:
- razne vrste nogara i pokretne skele
- fasadne skele
- konzolne skele
8

METALNE SKELE su nastale iz elje da se povea broj primjena a time snizi cijena
pojedinane primjene. Rad sa metalnim skelama je laki i precizniji.
Metalne skele su lake od drvenih skela.
Relativnu malu nosivost na izvijanje pojedinih duljih djevi mogue je nadomjestiti guom
postavom i povezivanjem (meusobnom ukrutom).




CIJEVNE SKELE - sastoje se od:

1. cijevi - eline, duljine 1,5 - 2,0 - 2,5 - 3,0 - 4,0 - 5,0 m promjera 2"
(48,3 mm) debljine stjenke 3,5 mm




2. spojnice - slue za meusobni spoj dviju cijevi pod pravim kutom
(ortogonalne) ili pod bilo kojim drugim kutom
(univerzalne ili rotirajue spojnice). Pritezanje se vri
momentnim kljuem do sile trenja od 1 000 kg (izmeu
cijevi i spojnica).


3. nastavci - slue za nastavljanje cijevi (u istom
smjeru). Nastavci se rjeavaju ili sa umetkom ili sa dvije polucijevi meusobno
povezanim vijcima s maticama.


4. papue - elementi na koje se skela oslanja. Mogu biti fiksne i podesive
(visine). Podesiva papua ima vreteno krunog presjeka sa navojem.
Podeavanje visine je mogue sa jednom modificiranom maticom na koju
se oslanja cijev.

5. zatitna ograda - mora biti visoka min 1,0 m. Sadri dvije horizontalne cijevi meusobno razmaknute
35 cm. Pri dnu ograde postavlja se rubna zatitna da-visine 20 cm.

6. radna platforma - rade se od talpi (fosni) ili se rade tipske platforme koje su sigurnije i lake se
postavljaju. Drvene podnice mogu biti okovane ili se kompletno rade od elinog rebrastog lima.


Montaa poinje postavljanjem oslonaca s papuama.
Meusobna udaljenost vertikala je do 3 m. Prvi red cijevi
postavlja se na 20 - 30 cm od objekta, a drugi red 80 -
130 cm od prvog. Horizontalno povezivanje je na oko 2,0
m, s tim da je prvi red pri dnu, blizu oslonaca.
Uvrivanje skele za fasadu se izvodi na min 5 - 6 m u
oba pravca, a to se izvodi:
a) provlaenjem cijevi kroz otvore (prozori i vrata) i
poprenim vezanjem
b) specijalnim elementom sa kukom koja se zakai za
armaturu (potrebno je obiti dio betonske obloge)






9

KONZOLNE SKELE

FASADNE SKELE - Koristi se dio konstrukcije zgrade kako bi
se fasadne skele oslonile i montirale. Podlau se mosnicama.
Metalne skele se u jednom komadu prenose iz etae na
etau. Spojevi su vareni.




















VISEE SKELE

Visee skele koriste se tijekom gradnje (za dovravanje
fasade), i u koritenju objekta (za odravanje fasade).
Proizvode se kao kompletni ureaj za vertikalno i
horizontalno pomicanje sa pogonskim i upravljakim
mehanizmom u samoj gondoli. Mogu biti horizontalno fiksne
ili pokretne. Objeene su na 2 ili 3 elina ueta preko
sustava kolotura.
Gondole imaju ogradu samo sa vanjske i bonim stranama, i
kotae za odravanje razdaljine od fasade. Na gondoli moe
biti montirana i manja dizalica (za podizanje materijala)









PODIZNE SKELE

Podizne skele (sa zemlje) koriste se za vee terete. Sastoji se od
gondola i stupova za podizanje. Lagani metalni stupovi povezani su
meusobno pri vrhu i sidreni na objekt.






10

Montaa i demontaa skele





Za podupiranje oplatnih sklopova na veim visinama koriste se razliite sklopive skele. To su
konstrukcije od tipiziranih okvira od metalnih cijevi koji se meusobno sklapaju u visinu stvarajui cjelinu.
Lake cijevne skele oblikuju se u tornjeve, a mogu postii visinu do 15,0 m. Prema konstrukciji i
obliku tornja, proizvoai nude rjeenja s preuzimanjem optereenja i do 50 kN.
Za relativno mala optereenja i velike visine postoje tipske okvirne skele koje su sastavljene od
vertikalnih i vodoravnih elemenata, meusobno povezanih dijagonalama i specijalnim umecima. Okviri
takvih skela su 0,85 - 1,20 m irine, postavljeni na razmake od 2,50 m. Visine okvirne skele 21,0 - 51,0
m postiu se slaganjem tipiziranih elemenata pojedinane visine 0,60 i 1,20 m. Podupirai okvirne skele
na gornjem dijelu imaju oblikovane glave s grlom za prihvat optereenja od glavne oplatne konstrukcije,
a dolje se nalazi vretenasti ureaj za fino podeavanje visine s papuom za stabilni oslonac.
Kod teke skele cijevni stupovi su spojeni u toranj pomou standardnih veznih elemenata. Tornjevi
nemaju ogranienja u visini, ve ona ovisi o zahtjevu oplaivane konstrukcije. Jednostavno se sklapaju
od elemenata standardnih visina: 0,60, 1,20 i 2,00 m, a isto su opremljeni specijalnim papuama i
vretenastim navojem.
Nosivost tornjeva je do 500 kN (TC500). eljezara u Sisku je proizvodila teke toranjske skele T-200
(nosivost 200 kN) i T-400 (nosivost 400 kN), sastavljene od etiriju stupova meusobno povezanih
dijagonalama i vodoravnim prekama.
Reetkasti nosai koriste se za izradu oplatnih sklopova konstrukcije mostova i drugih inenjerskih
graevina, a s obzirom na oblik i veliku nosivost, mogu se koristiti i za gradiline dizalice. S osnovnim
modulima od 1,25, 2,50, 3,75 i 5,00 m mogu se formirati rasteri konstrukcije n x 1,25 m, do 20,0 m,
iznimno ak do 40,0 m. Nosivost reetkastih nosaa je do 15 kN/m1 za vee raspone, a do 45 kN/m1 za
manje raspone.
Sve tipske skele, tj. njihovi tornjevi i reetkasti nosai su antikorozivno zatieni. Leajevi skela su
usklaeni s tipiziranim nosaima preko standardnih leita.








Slika - Toranjske skele s tipiziranim nosaima primijenjene na izvedbi konstrukcije mosta

11
Dovoenje oplatnih sklopova u tono projektirani poloaj omoguuju posebni ureaji za fino podeavanje
i namjetanje (dizanje i otputanje od nosive konstrukcije). Oni slue za pridravanje i regulaciju po visini
i nagibu, te postupno pomicanje oplatnog sustava, to je posebno vano prije neposrednog pritezanja
oplatnih ploha. Nakon to beton dovoljno ovrsne, oplata se treba postupno otpustiti, bez naglih i
dinamikih optereenja i udara, da se beton ne bi otetio. Svaki oplatni sustav mora imati opremu za fino
podeavanje, naroito ako su oplatne ploe velikih dimenzija i teina.

Lake sklopive skele koriste se za visine od 4 do 10m. Razliitih su rjeenja i konstrukcija. Elementi
lakih skela sastoje se os fiksnog okvira izraenog od cjevastih sklopova koji se meusobno jednostavno
povezuju i podiu.
Mogu sluiti kao stolovi za stropove (za veliki broj postavljanja), kao nosivi toranj (za velika optereenja),
i kao stubini toranj (za sigurno penjanje i silaenje).
Sklapaju se u tornjeve, a mogu se podii do 15m visine. Nosivost jednog tornja je oko 50 kN.












Radne staze i zatitne ograde

Radne staze su prostorni elementi sa stazom, zatitnom ogradom i konzolama za vjeanje na oplatne
sklopove. S radne staze izlijeva se beton u konstrukcije, po stazama se kreu radnici, dri alat i vibratori.
Raunsko optereenje radnih staza je q = 2,0 kN/m
2
. Duina elemenata je do 2m, a teina je oko 50 kg.
Za radna mjesta na visinama iznad 2,0 m od tla ili druge povrine obvezne su ograde visine 1,0 1,1 m,
s rukohvatom koji moe preuzeti horizontalno optereenje intenziteta 1,0 kN/m1

















Skele: -Predmontirana zatitna skela





12


Radne i sigurnosne platforme za betonirane zidove
Za betonirane se zidove na platforme postavljaju i vanjske oplate fasadnih zidova. Stoga moraju biti
tono visinski postavljene kako bi se oplata na njih izravno postavila. Te se platforme obino sidre u
ugraena sidrita, u koja se poslije odstranjivanja fasadne oplate zavrtanjem privrste posebni konusi,
na koje se potom namjeste konzole. Konzole moraju biti osigurane od ispadanja, to se kod kvalitetnijih
platforma obavlja automatski, a potrebna je samo vizualna kontrola. Platforme su najee sklopive,
tako da su njihov prijevoz i skladitenje ekonomini, a montaa na gradilitu jednostavna i brza.

Sigurnosne platforme za zidane konstrukcije
Sigurnosne se platforme u zidanim graevinama rabe samo za zatitu od pada u dubinu da materijal pri
padu nekoga ne bi ozlijedio ili neto otetio. Platforme su lagane i namjetaju se na ugraene petlje pri
betoniranju ploe. Ako se zaborave ugraditi petlje, sidrena se mjesta mogu izraditi posebnim sidrenim
elementima koji se privruju na plou. Konzole imaju na polovici visine dodatna mjesta za
privrivanje, tako da ih je u viim etaama mogue premjestiti i tako smanjiti visine padanja. To dolazi
u obzir i pri izradi sigurnosne platforme za krovne konstrukcije i pri krovopokrivakom radu. Preklopne
se sastavljene platforme montiraju na graevinu. Osim osnovnih elemenata postoje jo i posebni
elementi za izradu platforme u kutovima.
Da bi se sprijeilo padanje odloenog alata ili materijala, na ograde se uz pod postavlja zatitna daska
minimalne visine 12,0 cm.
Za penjanje na oplatne sklopove i meusobno vertikalno povezivanje radnih staza postavljaju se ljestve
koje trebaju imati rukohvat i kuku za vjeanje o stabilnu konstrukciju.
Pri radu na vanjskim stranama visokih zidova konzolno se postavljaju horizontalne radne plohe,
opremljene zatitnim ogradama. One slue kao radne staze, ali na njih se i oslanjaju oplatni sklopovi.
Privruju se na ovrsnule dijelove graevine na razne naine vijcima i utorima ili tome slino, a
podiu se pomou gradiline dizalice, po ciklusima napredovanja radova.












Zatitne ograde su unificirani elementi koji se veu za oplatne sklopove. Postavljaju se oko radnih
mjesta na visokim graevinama, kod izrade ploa, greda i zidova. Ograda je visine do 1,1 m a
stabilnost se provjerava na horizontalnu silu od P = 1,0 kN/m
1
. Na ogradi se postavljaju rukohvati i
zatitna daska na dnu da sprijei ispadanje materijala i alata.



Radne ljestve slue za penjanje radnika na oplatne sklopove. Osigurane su kukama za vjeanje i
ogradama te pruaju potpunu sigurnost kod kretanja i penjanja na oplatne sklopove.
Pored navedene pomone opreme, za pojedine oplatne sustave razvijeni su i namjenski alati koji
olakavaju rukovanje (kao npr. neke vrste ekia za pritezanje oplata, sjeu i okretanje vijaka).
13


3. NASTAJANJE GRAEVINE

Cjelokupan rad od zamisli do zavretka graevine mora biti organiziran, planiran i kontroliran, u emu sa
znaajnim dijelom sudjeluje faza graenja, koja mora biti posebno prouavana i organizirana.
Veliki su trokovi kod izgradnje investicionih objekata, pa je trebaju biti izvedeni uz minimalne trokove u
predvienom roku i traenoj kvaliteti. Svrha je da se radovi izvedu sa to manje smetnji i zastoja.

Prije izgradnje objekta treba:
- donijeti odluku o izgradnji odreenog objekta i osigurati sredstva za graenje.
- investitor sreuje i pitanje vlasnitva zemljita na kome e se objekt graditi
- investitor ustupa projektantu izradu tehnike dokumentacije - glavnog projekta.
- investitor osigurava graevnu dozvolu - odobrenje za gradnju i bira izvoaa.
- investitor izvoau predaje gradilite, odnosno zemljite na kome e se graditi, zajedno sa dozvolom
za graenje, dokazom da je osigurao sredstva za financiranje radova, kao i svom potrebnom
projektnom dokumentacijom

Tijek realizacije graevine moe se grubo podijeliti u vie faze ili procesa. U svakoj od tih faza odnosno
procesa mogu sudjelovati jedan ili vie sudionika koji sudjeluju u tijeku realizacije objekta.
Sudionici u realizaciji graevine su investitor, projektant, revident, izvoditelj i nadzorni inenjer.
upanijski ili opinski ured za graditeljstvo izdaje lokacijsku i graevinsku dozvolu i sudjeluje kod
tehnikog prijema objekta.

Izgradnja objekta prolazi kroz nekoliko faza:
1. Prethodni radovi
2. Projektna dokumentacija
3. Pripremni radovi
4. Graenje


1. Prethodni radovi
-- traenje svih potrebnih podataka o terenu, okoliu, podzemnim vodama, klimi... i svim elementima
koji mogu biti vani za odreenu parcelu ili objekt.

2. Projektna dokumentacija
- projektiranje: prikazivanje konstruktivnih elemenata graevine pomou crtea i teksta
- nacrti pokazuju veliinu, izgled, materijale, poloaj na parceli
- prorauni pokazuju zato je neka konstrukcija izvedena na odreeni nain
- tekstualni dijelovi opisuju lokaciju, nain oblikovanja...
Graevinska dozvola je temeljni dokument gradnje i dobiva se nakon tehnikog pregleda projekta

3. Pripremni radovi
- svi radovi koji su neophodni da gradilite osposobi za gradnju prema projektu organizacije
graenja (ureenje graevinske parcele na kojoj e se graditi budui objekt).

1. Planiranje terena (vaenje drvea, ruenje nepotrebnih graevina, uklanjanje otpadaka itd.)
Poslije toga teren je potrebno poravnati tj. isplanirati.
2. Ureenje cesta na gradilitu (izrada pristupne ceste koja povezuje gradilite sa vanjskom
prometnicom, ureivanje unutarnjih puteva na gradilitu koji ine unutarnju mreu
komunikacija, a povezuju objekt u gradnji sa skladitima i radionicama).
3. Osvjetljenje gradilita i el. energija (el. energiju koriste strojevi, a osvijetliti treba i kancelarije,
skladita itd.).
4. Osiguranje vode na gradilitu (prikljuuje se na vodovodnu mreu, kopanje bunara ili
postavljanjem rezervoara. (voda za pie, za strojeve kao mijealica za mort, za beton, za
sanitarne vorove itd.).
5. Telefonske instalacije - za kancelarije.
6. Privremeni objekti - za smjetaj radnika, materijala i alata.

14

Najprije emo pristupiti ograivanju budueg gradilita. Naravno ukoliko objektivne okolnosti to
dozvole. Ogradu pravimo prikivanjem limenih tabli na metalnu ili drvenu konstrukciju. Stupove koji e
nositi konstrukciju postavljamo na max. razmaku od 2 2,5 m. Ograda sa uline strane mora imati tablu
na kojoj e biti napisan pun naziv investitora, izvoaa, rok poetka i zavretka gradnje, kao i upozorenja
da se radi o gradilitu.
U praksi je veoma esti sluaj da se na terenu predvienom za izgradnju objekta, nalaze
mnogobrojne prepreke. Recimo, u najblaem obliku to moe biti iblje i drugo sitno raslinje. Malo vei
problem predstavljaju stabla drvea koja je potrebno posei i izvaditi korenje iz zemlje.
I konano na red dolaze graevinski objekti koje je potrebno ukloniti. Bilo da se radi o objektima
napravljenim od lakog materijala (npr. limene ili drvene barake) ili o objektima od vrstog materijala. Svi
trokovi koji proizlaze iz navedenih radova obavezno se unose u ugovor izmeu investitora i izvoaa.
Nakon pripremnih radova, uz suglasnost lokalne elektrodistribucije, na gradilite se uvodi
privremeni elektrini prikljuak. Namijenjen je za osvetljenje gradilita i pokretanje strojeva za rad.
Sljedee je postavljanje instalacija za dovod i odvod vode. (naravno, uz suglasnost lokalnog vodovoda i
komunalne slube).

4. Graenje objekta

- rezultat je svih prethodnih faza i obuhvaa tok radova do predaje objekta.

- poinje iskopima i izvedbom temelja, nastavlja se izvedbom zidova, stropova i krova, a zavrava
obradom zidova i podova te rjeavanjem instalacija
- nadzor i kontrolu graenja preuzima nadzorni organ kojeg imenuje investitor
- nakon zavretka radova slijedi tehnika kontrola objekta, primopredaja izmeu investitora i
izvoaa i izdavanje UPORABNE DOZVOLE

Cjelokupan rad od zamisli do zavretka graevine mora biti organiziran, planiran i
kontroliran, u emu sa znaajnim dijelom sudjeluje faza graenja, koja mora biti posebno
prouavana i organizirana.
Veliki su trokovi kod izgradnje investicionih objekata, pa je potrebno da budu izvedeni uz
minimalne trokove u predvienom roku i traenoj kvaliteti. Svrha je da se radovi izvedu sa to
manje smetnji i zastoja.


























15
P =885 m2
ULAZ NA PARCELU
ULAZ U KUU
ULAZ NA PARCELU
POVRINA ZA GRAENJE
SKLISKA ULICA
REGULACIJSKA LINIJA
1
1
,
6
GRAEVINSKA LINIJA
vl. BILL GATES
3
3
4
P+1
P= 112 m2
4
0
1
7
.
4
K.. 7888/2
6
23
4 10 3

4. PRIPREMNI RADOVI


Pripremni radovi: ukljuuju ureenje graevinske parcele na kojoj e se graditi budui objekt
(priprema terena, organizacija gradilita, ograda parcele, sigurnost ulaza, kontejneri za tehniko
osoblje, izvedba privremenih putova, deponij ...)

Graevinske parcele - povrine na kojima se moe graditi pod uvjetima opisanim urbanistikim
planom.

Situacioni nacrt (dopunjeni dio urbanistikog plana) - sadri podatke o veliini budueg objekta
i njegovom poloaju u odnosu na susjedne objekte i prometnice.






Na graevinskoj parceli utvrena je :
a) Regulaciona linija - crta koja dijeli
graevinsku parcelu od javne
prometne povrine (linija ograde).
b) Graevinska linija - crta koja u
situacionom nacrtu oznaava proelje
zgrade.













Dakle, za svako graenje treba unaprijed nabaviti geodetski snimak parcele, ishoditi lokaciju
objekta u skladu s urbanistikim planom i skupiti podatke o zemljitu. Nakon toga se moe izraditi projekt
na osnovu kojega pribavljamo graevinsku dozvolu. Tek tada treba pristupiti povrinskom ureenju
gradilita i obiljeavanju temelja, a poslije toga izvrenju graevinskih radova.



Povrinsko ureenje gradilita - Dolaskom na graevinsku parcelu (prostor
namijenjen za graenje), treba odstraniti sve to bi smetalo buduoj zgradi, a i
graenju (rue se postojei objekti, uklanja se sloj humusa, drvee koje bi
direktno smetalo graenju i sl.).





Gradilite ureuje poduzee koje je preuzelo izvoenje radova, a sve u skladu sa zatitom na radu.


SITUACIJA
16

4.1. Iskolenje tla za buduu zgradu

Poslije povrinskog ureenja zemljita pristupa se obiljeavanju temelja budue graevine.
Obiljeavanje se mora izvriti po odobrenom situacionom nacrtu po kojem je obino ve u naravi
iskolena regulaciona linija. Trebamo jo odrediti i graevinsku liniju, ije se odreivanje vri mjerenjem
od rubova parcele.

Iskolavanje - odreivanje vanjskih rubova ili kontura budueg objekta, odnosno prenoenje
poloaja objekta sa nacrta na teren.

Izmeu dvije toke na regulacionoj liniji zategne se ica i uvrsti koliima. Tonim odmjeravanjem
okomito na regulacionu liniju odredi se poloaj graevinske linije. Na dva tako odmjerena mjesta (A i B)
treba zabiti kolie i u njihova tjemena avle oko kojih se omotaju krajevi nategnute ice koja oznaava
graevinsku liniju.
Odreivanje pravih kuteva najsigurnije je geodetskim instrumentima, ali se moe izvesti i uz pomo
tesarskog kutnika.
(pomono sredstvo koje moemo vrlo lako napraviti na gradilitu i biti sigurni da emo njime dobiti pravi
kut. Radi se od uih dasaka, ali tako da se one izreu i spoje na pravilnim udaljenostima.)











Nakon iskolavanja kree se s izradom nanosne skele s koje e se izvriti obiljeavanje temelja.












GRA. LINIJA
B
C D
A
17

4.2. Nanosna skela

Prema obiljeenim konturama zgrade, izrauje se tzv. "nanosna skela" s koje e se izvriti obiljeavanje
temelja, a nakon toga se iskopava tlo za predvienu dubinu temelja.

Nanosna skela - privremena drvena konstrukcija koja slui za nanoenje poloaja irine i
meusobnih udaljenosti buduih temelja, odnosno za obiljeavanje temelja i prizemnih zidova
zgrade.

Nanosna skela se sastoji iz drvenih kolia ukopanih u zemlju na mjestima sudaranja trakastih temeljnih
zidova, na koje se pribijaju daske s gornjim rubom u horizontali.
Na gornjim ivicama dasaka zasijecaju se mjesta koja oznaavaju irinu temelja i zatee ica izmeu dvije
paralelno postavljene daske suprotnih nanosnih skela.
Odmjeravanjem irine temelja na gornjoj stranici daske nanosne skele, postavljanjem i zatezanjem ica i
sputanjem viska na tlo, odreuju se toke i pravci kontura temelja.
Polaganjem dasaka pljotimice po terenu, tako da im unutranje ivice budu pod vrhom viska sputenog
preko ica nanosne skele, fiksira se irina iskopa za temelje.
- nanosna skela, odnosno daske, podignuta je iznad terena od 80 - 100 cm.
- konture zgrade (temelja) na samom tlu obiljeavaju se uim daskama debelim 24 mm koje uz rub
iskopa ostaju dok se do njihove visine ne izrade temelji. Te daske tite rubove iskopa od oteenja i
uruavanja.






















Sl. Primjeri nanosnih skela

Nanosna skela se koristi sve dok se ne zavri sa
formiranjem i betoniranjem temeljnih greda

18

5. ZEMLJANI RADOVI

Zemljani radovi vrlo su vana vrsta graditeljskih radova kod svakog objekta. Posebno su znaajni ti
radovi kad su posrijedi objekti niskogradnje, poput prometnica, hidrotehnikih objekata, melioracije i
slino, gdje su to glavni radovi.
Zemljani radovi se izvode iskljuivo s upotrebom mehanizacije, koja je
zahvaljujui intenzivnom razvoju proizvodnje strojeva dostigla vrlo velike
uinke, to je velike olakalo i ubrzalo izvedbu.
Udio runog rada u izvedbi zemljanih radova neznatan je i postoji jedino kod
vrlo malih objekata, gdje zbog prostornih ogranienja nije mogue djelovati
strojevima.


Cilj graevinske djelatnosti je da se graevina dobro fundira, tj. da se izrade solidni temelji tako da oni
sav teret graevine i vlastiti teret prenesu na zemljite. Ovako preneseni teret mora biti u granicama
dozvoljenog optereenja temeljnog tla.
Zbog toga treba znati to vie podataka o zemljitu za temeljenje, kako se zemljite ispituje i kako se
odreuje dozvoljeno optereenje temeljnog tla, o emu treba voditi rauna pri projektiranju temeljnih
konstrukcija, te sve vrste radova koje dolaze u obzir pri izradi temelja.

Graevinska klasifikacija zemljanih materijala
Prema vrstama tla, zemljani materijali se svrstavaju u ove osnovne skupine :
1. stijena - monolitna, raspucala ili trona.
2. nevezani (nekoherentni) materijali - drobljenac > 60 mm; ljunak 4 - 60 mm; pijesak 0,06 - 4 mm.
3. vezani (koherentni) materijali - prah 0,002 - 0,06 mm; glina < 0,002 mm

HUMUS povrinski sloj terena s komponentama biljnih i ivotinjskih ostataka. Obavezno se skida i
uklanja s povrine na kojoj e se graditi. (Ispitivanjem se utvruje debljina humusnog sloja koju treba
ukloniti).

Kategorije tla:
Vrste tla s obzirom na alat (mogunost kopanja) podijeljene su u 7 kategorija:
- I kategorija : (meko tlo) rastresita zemlja, isti pijesak, rastresiti ljunak, humus.
- II kategorija : (obino tlo) mekana zdrava zemlja, glinoviti pijesak, sitni ljunak,
- III kategorija : (vrsto tlo) vrsta i ilava zdrava zemlja, pjeskovita glina, vezani ljunak,
- IV kategorija : (trona stijena) mekani vapnenci, stijene u raspadanju.
- V kategorija : (meka stijena) srednje vrste stijene, vapnenci.
- VI kategorija : (vrste krhke stijene) vrste lomljive stijene,
- VII kategorija : (vrste ilave stijene) vrlo vrste i ilave stijene, granit.

Zemljite je sastavljeno iz slojeva raznovrsnih svojstava i debljina. Da bi neki graevinski objekt bio
stabilan i izraen na solidnim temeljima, mora se znati koja su zemljita dobra za temeljenje, a koja loa.

A) Dobro zemljite za temeljenje je ono na kojem se temeljno tlo pod teretom graevine nee toliko
deformirati da bi to uzrokovalo pretjerano ili nejednoliko slijeganje, pucanje i eventualno ruenje
konstrukcije objekta. To su : kompaktna stijena, ljunak, pijesak, glina, ilovaa i sl.

B) Loe zemljite je ono na kojem se uope ne moe graditi ili ga treba posebnim zahvatima osposobiti
za graenje. To su : organski mulj, humus, ivi pijesak i sl.

Nain temeljenja objekta ovisi od toga da li je zemljite kategorizirano kao dobro ili loe.
Na dobrim zemljitima dolazi u obzir obino ili jednostavno temeljenje, a na loim tzv. specijalno
temeljenje (npr. pilotiranje).

Za temeljenje je vana ona povrina zemljinog sloja na kojoj e se neposredno izraditi temelj
neke konstrukcije, tzv. temeljno tlo.


19

5.1. Vrste zemljanih radova

Vrlo opseni zemljani radovi izvravaju se na objektima niskogradnje (iskopi, nasipi).
Na objektima visokogradnje zemljani radovi se uglavnom ograniavaju na ureenje gradilita, kopanja za
podrumske prostore, temelje i podzemne vodove.

Najopseniji zemljani radovi kod objekata visokogradnje su: Iskopi

Kod iskopa razlikujemo radove u uskom i irokom prostoru.
I uske i iroke iskope treba poinjati na onim stranama koje su najdalje od graevinske i regulacione linije
i postepeno napredovati prema tim linijama.

A ) USKI ISKOPI

Takvi iskopi su potrebni za izvedbu temelje zgrada (dno im je ili ispod nivoa okolnog tla ili ispod dna
podrumskog iskopa.)
Najmanja dubina vanjskih temelja nepodrumljenih zgrada mora biti i u dobrom zemljitu min. 70 - 100 cm
(smrzavanje tla).
Ako na toj dubini nosivost tla nije povoljna, moraju iskopi biti dublji do max. 3,0 m.
Kod potrebe jo dubljeg temeljenja primjenjuje se specijalno temeljenje.
Najmanja irina iskopa za temelje je 0,40 m, a najvea 1,2 m.


-za monolitne temelje (beton i AB) irina iskopa odgovara
irini temelja ili temeljnih stopa,
-za zidane temelje (kamen i opeka) irina iskopa mora biti na
svaku stranu za 10 cm ira od predviene irine temelja da se
dobije radni prostor za pravilno zidanje i namjetanje komada.








Zemljane stjenke iskopa ne mogu biti vertikalne, naroito ne kod veih dubina, jer bi dolo do
zaruavanja.

Max. visina iskopa (temeljnog rova) ija je strana vertikalna
u zemlji I - V kategorije je 1,0 m.
Nakon te visine, zaruavanje je potrebno sprijeiti ili
izvedbom temeljne stjenke pod nagibom ili razupiranjem.


KAKO ZATITITI ISKOP?

A) Nagib skoenja stjenki iskopa ovisi o vrstoi tla
- to je tlo rahlije, to je kosina blaa.
- poveavaju se koliine zemljanih radova








20

B) RAZUPIRANJE ISKOPA (podgraivanje)
Ako se radi o "loem zemljitu" (sklono obruavanju), a nemamo dovoljno prostora za manipulaciju,
pristupamo varijanti razupiranja iskopa.
Konstrukcija za razupiranje sastoji se od: tzv. razupora i podgrada.
Konstrukcija podgrade se sastoji od dasaka debljine spojenih gredicama. Da razupore "ne proklize"
koriste se drveni klinovi naizmjenino postavljeni.




















































21

B ) IROKI ISKOPI

iroki iskopi se rade uglavnom kod objekata koji imaju najniu etau ispod razine okolnog tla (podrumski
prostori, podzemne garae, sklonita i sl.).

Radove za iskope u irokim prostorima treba tako organizirati da ima dovoljno
mjesta za kopanje, utovarivanje i transportiranje iskopanog materijala.
Iskopi do 2,00 m dubine nazivaju se plitki, a oni preko 2,00 m duboki iskopi.

Dovreni i ureeni iroki iskop esto se naziva i graevinska jama.
Na dnu graevinske jame izrauju se uski iskopi za izvedbu temelja zidova.
Oni su obino plii (cca 50 cm), jer nema opasnosti od smrzavanja.

Kao i kod uskih iskopa, ovdje takoer treba voditi rauna o izvoenju stijenki iskopa, jer treba sprijeiti
opasno uruavanje tla.
Zbog toga se okomite stijene iskopa mogu ostaviti u zemljitu III i viih kategorija, ali samo do dubine
1,50 - 2,0 m. Stijene u zemljitu I i II kategorije treba i na toj dubini izraditi u nagibu 1:1 do 1:1,5.


























Ovakvi iskopi zauzimaju dosta mjesta, pa ako na gradilitu nema mjesta za izradu skoenih stijena
iskopa, onda se mogu ostavljati i strmiji nagibi od propisanih, ali se pristupa podupiranju zidova
graevinske jame.
- nain podupiranja ovisi o kategoriji tla, visini iskopa, te o sredstvima s kojima raspolaemo.











22

Da se u graevinskoj jami ne bi zadravala podzemna ili oborinska voda, treba se pobrinuti za odvodnju.
U dnu iskopa treba na pogodnom mjestu iskopati sabirnu jamu i postaviti pumpu za crpljenje vode iz
jame i izbacivanje izvan gradilita.


















Zatita pri izvedbi rovova i polaganju vodova u njima obuhvaa privremeno osiguranje stranica
(bokova) iskopanog rova radi onemoguavanja moebitnog uruavanja okolnog terena u rov. Osiguranje
se uglavnom provodi oplaivanjem i razupiranjem iskopanih stranica rova. Potpuno neosigurana visina
rova, ako je to mogue, ne bi smjela biti vea od 1,25 m odnosno 1,75 m.
Iskopani materijal iz rova ne bi smio biti odloeni blie od 0,60 m od ruba iskopa rova.


Najmanje mogue visine neosiguranog
(nepodgraenog) iskopa rova





Osiguranje iskopa rova mora biti u konstrukcijskom smislu nosivo te razmjerno lako i brzo
demontano odnosno prenosivo. U nekim sluajevima mora biti takoer vododrivo tj. vodonepropusno
po postoji mogunost kombinacije oba naina osiguranja pri iskopu rovova.
Zatita iskopa rovova nosivim konstrukcijama u razmjerno suhom ili manje vlanom tlu obuhvaa
spomenuto oplaivanje i razupiranje stranica (bokova) iskopanog profila rova na razliite naine.
Provodi se uporedo s njegovim iskopom:

- uobiajeno oplaivanje stranica iskopa rova postupnim
zabijanjem u odreenu dubinu drvenih ili elinih platica kao i
njihovo razupiranje drvenom graom, kombinacijom drvene
grae sa uobiajenim elinim profilima ili posebnim
razuporama, kombinacijom elemenata cijevne skele itd.,







- prethodnim zabijanjem raznih vrsta murja (rijee drvenog, uglavnom
elinog) i njegovo razupiranje prilikom iskopa s uobiajenim elinim
profilima ili posebnim razuporama,

23


murje je oblik prethodno izvedene zatitne obloge kasnije iskopanih stranica rova s uskim, duljim i
vitkim talpama.
One se prije iskopa zabijaju pomou tzv. makara u tlo neposredno jedna uz drugu po plohi stranica
iskopa rova. Prilikom iskopa rova izmeu prethodno zabijenog murja provodi se sustavno razupiranje
platica u jednoj ili vie razina. murje je tako sloeno, da se moe vie puta koristiti jer se nakon uporabe
ponovo vadi iz tla.


Primjer primjene elinog mura pri osiguranju
radova izvedbe cjevovoda u razmjerno velikom
odnosno irokom rovu i uskom dubokom rovu





elino murje uglavnom je razuprto ali moe biti slobodno zabijeno u tlo (tj. konzolno) ukoliko nisu
velike dubine rova. Samo zabijanje i vaenje elinog murja u prilikama suvremenog graenja uvijek je
strojno pomou motornih makara. Stoga su makare osnovna strojno-tehnoloka oprema ukupnog
tehniko-tehnolokog i logistikog postupka izvedbe nekog cjevovoda u dubini nekog tla koje se prilikom
iskopa rova osigurava od uruavanja oplaivanjem i razupiranjem pomou elinog murja.

Pojednostavljeni prikaz tehnike polaganja
cjevovoda kroz rov (s lijeva na desno):
zabijanje murja udarnim ili vibracijskim
(crtkano) makarama, iskop prostora izmeu
murja, nasipavanje posteljice, polaganje
cijevi pomou bager-dizalice (u ahtu
smjetena je oprema za spajanje cijevi
natezanjem), zatrpavanje i sabijanje rova
vibro-ploom, vaenje murja.

Sustavi velikoplonih talpi za osiguranje iskopa rovova obuhvaaju razne (ali po tehnoloko-logistikoj
koncepciji sline) robusne metalne konstrukcije posebno oblikovanih i meusobno povezanih brzo i lako
(ra)sklopivih te prenosivih irokih posebno oblikovanih tekih ploa. One su tako sloene da se mogu
jednostavno koristiti i prenositi prilikom njihove uporabe sa istim strojevima, primjerice bagerima, kojima
se izvodi iskop rova.




Primjer jednog od nekad najpoznatijih sustava
lako (ra)sklopivih te prenosivih talpi za osiguranje
iskopa rovova













24
Graevne jame kopaju se ispod razine povrine trena u njegovu dubinu ali samo s povrine terena. U
njima se izvodi konstrukcija podzemnog dijela budue graevine te su one uglavnom privremeni prazni
prostori koji moraju biti sigurni za izvoenje ostalih radova u njima.
Zatitom ili osiguranjem iskopa graevne jame mora se sprijeiti -
- doticanje povrinske te osobito podzemne vode u iskopani prostor graevne jame (zatita graevne
jame od bilo kakvog i bilo kojeg oblika prodiranja vode u slobodni prostor njezina iskopa),
- uruavanje iskopanih stranica graevne jame (osiguranje stabilnost iskopanih stranica graevne jame).

Osnovna zatita ili osiguranje
graevne jame: onemoguavanje
prodiranja vode u jamu


Privremena nosiva konstrukcijska i vodonepropusna zatita graevnih jama mogu biti stijene ili
privremeni "zidovi" od elinog murja. .


Zid graevne jame od od buenih pilota





Stalna nosiva konstruktivna i vodonepropusna atita graevnih jama moe biti trajni nosivi zid koji
takoer moe biti ujedno temelj ili zid ili neki drugi dio konane konstrukcije budue graevine koja se
izvodi u graevnoj jami.
Trajni zidovi kao konstrukcije zatite graevnih jama izvode se primjerice ili betoniranjem na licu mjesta
(in situ) rjee kao sidreni (armirano)betonski zidovi ili kao montani armirano betonski zidovi poduprti ili
uvreni sidrenjem u teren iz stranica iskopane graevne jame.
Svi navedeni zidovi izvode se, kao osiguranje, prije iskopa graevne jame. Prilikom iskopa graevne
jame unutar izvedenih zidova provodi se najee njihovo istovremeno sidrenje u tlo ije uruavanje oni
svojim postojanjem spreavaju.



























25
6. TEMELJI I TEMELJENJE


Temelji su najnii konstruktivni elementi
graevina.
Oni zalaze u zemljite pa povezuju
graevinu sa zemljom i odreuju njezino
fiksno (stalno) mjesto na zemlji.
Da bi podignuti objekt bio stabilan,
cjelokupno optereenje mora biti u
granicama doputenog optereenja koje
prima temeljno tlo na koje se postavlja.

Prije poetka izgradnje moraju biti ispitani
svojstva i nosivost zemljita, a na osnovu
rezultata dobivenih ispitivanjem vri se
projektiranje i odreuje nain temeljenja
objekta.


Temelji imaju zadatak da ukupno optereenje od objekta ravnomjerno prenesu na graevinsko tlo.

Stabilnost i sigurnost zgrade u velikoj mjeri ovisi o kvalitetu temelja i solidnosti izvedbe. Razna
optereenja na zgradi, pukotine, nejednaka slijeganja, a u najgorem sluaju i ruenje, esto su posljedica
loe i nepravilno izvedenih temelja.

prema obliku temelje dijelimo na:


trakasti: ispod nosivih zidova kod masivnog sistema graenja, pa cijelom svojom
duinom prenose optereenje na temelje




temelji samci: ispod stupova, kod skeletnog
sistema gradnje





temeljne ploe: kod slabijeg nosivog tla, i ukoliko bi trakasti temelji bili
izvoeni na premalim razmacima (ekonomiost), kod viekatnih tekih
objekata, min debljina ploe 30 do 50 cm


piloti: kad je nosivo tlo duboko u zemlji, ispod tronog tla


dimenzije temelja ovise o:
- vrsti objekta i gornjem optereenju
- vrsti materijala od kojeg se izvode temelji (kut irenja optereenja)
- sastavu i osobitostima zemljita (vrstoa tla)





26
SASTAVNI DIJELOVI TEMELJA

Temelji na zgradama sastoje se iz:
- temeljnog zida i
- temeljne stope, kojom objekt stupa na zemljino tlo.



Temeljne stope postavljaju se ispod temeljnih zidova
najniih etaa zgrada.
Kao temelj kod nepodrumljenih zgrada smatra se
temeljna konstrukcija ispod nivoa (razine) okolinog
tla. Kod podrumljenih zgrada temelj je konstrukcija
ispod podrumskih zidova, odnosno ispod nivoa
podrumskog iskopa.
Kod manjih, lakih prizemnih objekata, temeljne
stope mogu biti iste irine kao i temeljni zidovi. Kod
veih objekata gdje je optereenje vee, pa ga treba
rasprostrti na vee povrine tako da ne prijee
doputeno optereenje tla, izrauju se proirene
temeljne stope.
esto se u iskopanoj temeljnoj jami izrauje donji
proireni dio kao temeljna stopa, iznad koje je
temeljni zid ili stup.



































27
PODJELA TEMELJA PO NAINU TEMELJENJA

Prema nainu oslanjanja na zemljite, mogue je izvriti podjelu na :
-- temelje neposredno oslonjene na temeljno tlo,
-- temelje oslonjene na pojaano zemljite,
-- temelje posredno oslonjene na zemljite.
Dubina temelja ovisi o tome da li objekt ima podzemne katove, o vrstoi tla i o dubini smrzavanja tla. Za
nae klimatsko podruje je dubina smrzavanja vode u tlu mjereno od povrine terena oko 70 cm.
Za statike irine temeljnih stopa odgovaraju razliite njihove visine, odnosno dubine iskopa, to ovisi o
materijalu koji e se upotrijebiti za izradu temelja.
Za istu irinu temeljnih stopa najveu dubinu i kubaturu zahtijevaju zidani temelji, manju temelji od
nabijenog, a najmanju temelji od armiranog betona.

a) Temelji neposredno oslonjeni na temeljno tlo

Postavljaju se na dobrom zemljitu sa debljinom sloja najmanje 3,0 m. Od vrste materijala dobrog
zemljita ovisi na koju e se najmanju dubinu od povrine terena postaviti temeljne stope.
U dobro nosivom tlu dubina temeljenja kod nepodrumljenih zgrada je min. od 0,70 do 1,0 m. to je
ustvari dubina smrzavanja Ispod podrumskih iskopa dubina temelja je 0,50 - 0,60 cm.
U sluajevima gdje je nosivost povrinskih slojeva mala, koristi se poveana nosivost sloja na veoj
dubini, pa se izrauju duboki temelji.

b) Temelji oslonjeni na pojaano zemljino tlo

Kod povrinskih slojeva male nosivosti, a ako iz ekonomskih
razloga nije opravdana izrada dubokih temelja, tlo se ojaava i tim
putem osigurava sigurnost temelja.
Pojaanje tla moe biti :
- izradom kamenog nabaaja,
- zamjenom sloja tla,
- sabijanjem slabog tla,
- stabilizacijom tla materijalima koji stvrdnjavaju
i skamenjuju zemljite (cement, vapno, bitumen)

c) Temelji posredno oslonjeni na zemljino tlo

Ako je nosivo tlo na veoj dubini, temeljne stope mogu prenositi
optereenje na tlo i posredno, posredstvom sanduka, bunara,
kesona ili ipova.
Ovi postupci primjenjuju se u sljedeim sluajevima :
- kada je neophodno postaviti objekt na loem zemljitu,
- kada su slojevi dobrog zemljita male debljine,
- kada su slojevi dobrog zemljita duboko ispod objekta.
















r a z i n a
n o s i v o g
t l a
28



























































29
6.1. Plitko temeljenje

Za objekte visokogradnje najee je obino, jednostavno ili plitko temeljenje. Temelji
nepodrumljenih zgrada zalaze u zemljite 0,7 - 2,0 metra ispod nivoa okolnog tla.

PODJELA TEMELJA PREMA MATERIJALU OD KOJEG SE IZRAUJU

Materijal za izradu temelja ovisi od naina izgradnje objekta, sistema graenja, raspoloivog materijala i
ekonomskih mogunosti.
Po materijalu od kojeg se izrauju razlikuju se tradicionalni temelji od prirodnog
kamena, opeke i suvremeni temelji od armiranog betona.
Za statike irine temeljnih stopa odgovaraju razliite njihove visine, odnosno dubine
iskopa, to ovisi o materijalu koji e se upotrijebiti za izradu temelja.
Za istu irinu temeljnih stopa najveu dubinu i kubaturu zahtijevaju zidani temelji, manju temelji
od nabijenog, a najmanju temelji od armiranog betona.

a) Temelji od kamena
- odabiru se odgovarajui oblici, vei komadi idu na dno i na rubove zbog nepravilnosti oblika i
osjetljivih spojeva rauna se da se optereenje iri pod strmim kutem 80
Danas se temelji od kamena rijetko izrauju jer su nerentabilni i za njihovu izradu je potrebna brojna radna
snaga, a sama izrada je dugotrajna. Izrauju se najvie u individualnoj izgradnji manjih stambenih zgrada u
krajevima koji obiluju kamenom.

Najee se izrauju od polutesanog kamena u cementnom ili
produnom mortu kao temeljne trake s pravokutnim
poprenim presjekom u kojem je irina 10 - 15 cm vea od
irine zida koji taj temelj nosi. Osim toga irina iskopa mora
biti na svaku stranu za 10 cm vea od irine temelja kako bi
se dobio radni prostor potreban za namjetanje kamena
prilikom ugradbe.






b) Temelji od opeka
- opeka ima pravilni oblik pa nain slaganja osigurava bolju vezanost i ravnomjerniji
prijenos optereenja,
Temelje od opeke treba zidati u cementnom mortu smjese 1 : 3 - 1 : 4. Na dobrom temeljnom tlu
rade se temelji pravokutnog poprenog presjeka s visinom 5 - 6 redova opeke i irinom za 6,5 cm na
svakoj strani veom od irine zida koji temelj nosi. Na slabijem temeljnom tlu izrauje se temeljna stopa
potrebne irine u visini od 3 - 5 redova opeke, a dalje se 2 po 2 reda opeke stepenuju sa irinom svakog
stepena po 6,5 cm na svakoj strani.












30
c) Temelji do betona
Za izradu temelja beton je materijal koji se najvie upotrebljava. Mehanizacijom proizvodnje
betonske smjese i njezine ugradbe omoguena je brza i kvalitetna izrada velikih kubatura u kratkim
rokovima, a uz razmjerno malenu upotrebu radne snage. Daljnja je prednost vrstoa i trajnost betona.
vrstoa betona dozvoljava razmjerno malene irine temelja i razmjerno malene visine temeljnih stopa.
Vlaga i voda mu ne tete nego jo poveavaju njegovu trajnost.
Betonskoj smjesi moe se dodati do 25% zdravog lomljenog kamena pa ga zovemo - mravi tedni
beton.
Temelji od nabijenog betona prema popr. presjeku mogu biti :

- temelj pravokutnog presjeka,


- temelj trapeznog presjeka,


- temelj stepenastog presjeka.


- brza i kvalitetna izrada velikih koliina betona u kratkom roku (mijealice, transport, pumpe, )
- mala upotreba radne snage, velika vrstoa, vlaga mu ne kodi
- kut rasprostiranja optereenja je 40-50 za isto optereenje temelj od betona je MANJI
Temelj pravokutnog presjeka se izrauje onda kada irina stope ne mora prelaziti vie od 15 cm
na svaku stranu noenog zida. Normalna visina takve stope je 40 - 50 cm.
Temelj trapeznog presjeka izrauje se onda kad irina stope mora prelaziti vie od 15 cm na
svaku stranu noenog zida. Donji dio stope izrauje se pravokutno u samom iskopu visine barem 20 - 30
cm. Visina skoenog dijela ovisna je o tangensu priklonog kuta pod kojim se teret s noenog zida
proiruje na temeljno tlo.
Kod temelja stepenastog presjeka irina pojedinih stepena ne smiju prelaziti 15cm.

d) Armirano betonski temelj

Primjenjuju se kod viekatnih zgrada gdje zidovi i stupovi prenose na temeljno tlo velike terete, pa
temeljne stope moraju pritiskivati temeljno tlo velikim svojim povrinama.
- kad bi izrada betonskih temelja bila skupa i komplicirana zbog veliine, velike vlastite teine, poveanja
volumena zemljanih radova i velike koliine upotrijebljenog materijala.
Sve dimenzije, armatura i marke betona dobivaju se statikim proraunom. Za betonski zid povrina stope
proiruje se sa svake strane zida (b) za 5 - 10 cm. Armatura se postavlja na podlozi od 8 - 10 cm mravog betona.
Iznad ovog sloja dolazi poetni sloj betona, debljine 3 cm; postavlja se armatura i to glavne ipke u pravcu irine
stope, a razdjelna armatura paralelno sa pruanjem temeljne trake; zatim se nastavlja betoniranje.





















min 40
h
10-20
~50
20-30 cm
~50
5
-
8

c
m
poravnavajua ploa
poprena armatura
glavna armatura
m
i
n

1
0

c
m
<40
31
6.2. Klasina izvedba betonskih temelja


a) Za betoniranje temeljnih stopa esto ravne stranice iskopa ine
oplatu, pri emu treba paziti da se zemlja ne zaruava na beton, da
mu na povrinu ne dolazi praina i sl., jer sve to osjetljivo umanjuje
vrstou betona.
Pripravljena betonska smjesa ubacuje se u oiene temeljne jame i
rasprostire u slojeve 15 - 20 cm.
Svaki sloj se nabija sve dok mu se na povrini ne pone pojavljivati
voda.







b) Ako se u nevezanom materijalu ne moe postii pravilan i toan iskop zbog zaruavanja, onda za
temelj dolaze u obzir niske obostrane oplate. Takve oplate se sastavljaju od unaprijed prireenih stranica
od dasaka debelih 24 mm meusobno povezanih prekama na razmacima 50 - 60 cm. Stranice se
postavljaju po ivicama buduih temelja fiksirane na njihovim krajevima pomou viska s ica nanosne
skele.

prije ugradnje betona: oplata se dobro navlai vodom da suho drvo ne bi izvlailo vodu iz mase betona
u protivnom bi se teko skidala oplata, a jo vanije da bi se smanjila vrstoa betona (voda vue i
cement)

ugradnja: beton se sipa u slojevima do 30 cm, a svaki sloj se nabija nabijaima (ili pervibratorima) koji se
uranjaju u svjeu masu betona vodei rauna da vibriranje ne traje dugo jer bi u protivnom krupnije
estice pale na dno i beton ne bi bio homogen.

TEDNI BETON -- po propisima dozvoljeno je u betonske temelje stavljati
komade zdravog i opranog kamena. Koliina kamena moe biti do 25% od
kubature temelja. Pojedini kamen svojom najveom dimenzijom ne smije biti vei
od polovine debljine zida i mora biti potpuno obuhvaen betonskom smjesom.
Tako se dobije dobra i vrsta konstrukcija s utedom na najskupljem sastavnom
dijelu betona tj. na cementu.




















max. 1/3 b
b
h
32



























REDOSLJED IZVOENJA PODRUMSKIH ELEMENATA OBJEKTA









1. iroki iskop graevinska jama
2. uski iskop za trakaste temelje
3. betoniranje trakastih temelja
4. izmeu temelja izrada kamenog nasipa s nabijanjem 15 do 25 cm
5. betoniranje donje betonske podloge 8 do 15 cm
6. sloj betona zavrava se u visini temelja i to je podloga za izvoenje HI
7. izvedba horizontalne HI ispod buduih nosivih zidova u irini zida + 10 cm sa svake strane
8. izvedba nosivog zida podrumske prostorije
9. izvedba stropne konstrukcije
10. izvedba vertikalne HI
11. izvedba
12. 9 i 10 se zamjenjuje
13. mehanika zatita HI (opeka NF-debljina 6,5 cm, oblaganje tankim graevinskim ploama,
salonitne ploe ili posebnim plastificiranim platnima za zatitu
14. postavljanje drenane cijevi u mravi beton ili masnu glinu 0,5 do 2%
15. nasipavanje krupnijeg pa sitnijeg ljunka oko cijevi
16. nasipavanje zemlje u slojevima
17. bukanje zidova i stropova
18. izvedba horizontalne HI po cijeloj povrini podruma
19. izvedba TI poda
20. izrada cementnog estriha (glazure)
21. postavljanje ker. ploica u cem. mort li ljepilo
33

7. ZATITA OBJEKATA OD VODE I VLAGE

Voda predstavlja veliku opasnost za konstrukciju objekta.
Neposredno djelovanje vode moe dovesti do postepenog raspadanja materijala ili do
razaranja konstrukcije djelovanjem mase. Voda zajedno sa kisikom pospjeuje koroziju elika i eljeza, a
stalna izmjena vlanosti i suhoe veoma je tetna za drvo, dok vlaga pospjeuje razvoj biljnih tetoina
na drvetu.
Djelovanjem vode nastaju i tzv "cvjetanja" na zidovima. Nakvaeni materijali uveliko gube povoljne
termike karakteristike. Prodiranjem vode u elektrine vodove mogu da nastanu vrlo velike tete.
Isparavanje vode iz vlanih konstrukcija poveava vlanost zraka u prostorijama, ime se smanjuje
higijenska vrijednost tih prostorija.
Zemljite ili temeljno tlo vlai oborinska i podzemna voda bilo direktnim zakinjavanjem ili uslijed
visokog podzemnog vodostaja i irenja uslijed kapilarnog dizanja.
Najopasnije je djelovanje vode iz zemlje, jer je najee trajno, ta voda moe da djeluje
hidrostatiki, a osim toga moe da bude i agresivna.
Druga je voda od padavina, koja najvie prodire kroz krov ili sa strane kroz zidove.
Vlaga na konstrukcijama i u konstrukcijama moe nastati i kondenziranjem vodene pare. Zatita od vode
i vlage izvodi se redovno na taj nain da se na povrinama konstrukcija koje su izloene vlazi izradi
zatitni sloj koji ne proputa vodu, a otporan je protiv agresivnih voda.
Vlaga pogoduje razvoju bakterija, gljivica i pljesni, pa su prostori sa vlanim zidovima i podovima
opasni po zdravlje. Plijesan u vlanim prostorijama zahvaa i predmete, pa mnogi od njih trule i
raspadaju se. Zbog osiguravanja normalne upotrebe prostorija konstrukcije objekata izloene vlazi
moraju se izolirati, a utjecaj vode na pojedine konstrukcije i objekt sprijeiti odgovarajuim rjeenjima.

- svi dijelovi objekta koji su izloeni utjecaju vode ili vlage trebaju se zatiti kako bi se sprijeile negativne
posljedice na konstrukciju, materijale, a time i osigurati udobnost stanovanja i rada unutar objekta
vode koje negativno djeluju na objekt su:


Prema vrsti radova kojima titimo objekt od vlage i vode,
razlikujemo slijedee postupke :
-- horizontalnu i vertikalnu hidroizolaciju i
-- drenau.












Za pravilnu zatitu od podzemne vode i vlage, potrebno je imati tone podatke o temeljnom tlu i o
podzemnoj vodi koja se moe javiti u tri vida: stalna podzemna voda (stajaica) ili podzemni vodotok koji
stalno tee, zatim procjedna voda, od padavina koja kroz propusno tlo prodire do podzemne vode ili do
nekog vodonepropusnog sloja. Za ovakvu vodu hidroizolacija je znatno jednostavnija jer nije protiv
uzgona podzemne vode. Ako su vee koliine procjedne vode, istu je neophodno odvesti drenaom u
kanalizaciju ili neki vodotok, ako je to mogue.
Podzemna vlaga jeste kapilarno djelovanje podzemne vode kroz teren i zidove objekta.

- loe sagraen objekt: neupotrjebljena zatita protiv vlage dovodi do skupih adaptacija, koje je
nekad i nemogue izvesti



34

7.1. Hidroizolacija

Hidroizolacija ili izolacija protiv vlage postie se primjenom vodonepropusnih materijala u
obliku izolacionih traka ili masa koje se nanose na podlogu u hladnom i vruem stanju u vidu
premaza.

MATERIJAL
Materijal koji je podesan za hidroizolaciju mora imati sljedea svojstva:
- mora biti vodonepropusan, mora biti dovoljno elastian, ali se ne smije razmekavati na ljetnim
vruinama, niti smije postati krhak na nioj temperaturi;
- mora imati odreenu vrstou, naroito ako se upotrebljava na mjestima gdje je izloen veem pritisku,
mora biti otporan protiv agresivnih voda i mora dobro prianjati za opeku, beton, kamen i metale.

Bitumen:
Ugljiko - vodino vezivo, crne boje u krutom stanju, koje se dobiva destilacijom sirove nafte, a
upotrebljava se kao vrui premaz rastopljen na 1400 C u kombinaciji sa izolacionim trakama.
kod 120-150 prelazi u tekue stanje i tako se moe premazivati u tankom sloju koji se nakon hlaenja
opet stvrdne

Katran:
proizvod dobiven destilacijom ugljena
rjee se koristi, iako ma slina svojstva kao i bitumen

Bitumenska emulzija
rijetka tekua otopina bitumena koji slui kao hladni premaz
nanosi se prije vruih premaza
podloga nanoenja mora biti suha, ista i opraena (etke, kompresor)

IZOLACIJSKE TRAKE
- ravne, papirnate ili platnene trake premazane bitumenom ili katranom, a obostrano posute pijeskom :
krovne ljepenke - obostrano premazane bitumenom, preko ''nosaa'' (ilavi papir, filc, aluminijska folija) i
posipane sitnim pijeskom da se po vruini ne slijepi (irine trake: 80,120, 150 cm, duine: 10 m, debljine:
0,10 0,20 mm)
varene ljepenke: - deblja od krovne ljepenke, sastoji se od vie slojeva (postavlja se upotrebom plinskog
plamenika)
aluminijske folije - najkvalitetnije izolacijske trake











HORIZONTALNA HIDROIZOLACIJA

FUNKCIJA: odvajanje temelja, temeljne ploe i slojeva iznad spreava prodiranje vlage iz zemlje ispod
temelja
Vrijeme postavljanja: nakon betoniranja temelja i donje betonske podloge koja se izljeva izmeu temelja
na nabijeni sloj ljunka





35

PRINCIP NANOENJA HI

Klasian nain
a) -- Hidroizolaciju moramo postavljati na ravnu, glatku i potpuno suhu povrinu, da bi dola u dobru vezu
s betonom.
b) -- na oienu podlogu nanosimo premaz bitumenske emulzije (rastopljeni bitumen sa sredstvom koji
sprjeava njegovo stvrdnjavanje). Uloga hladnog premaza je da ispuni sve pore materijala, te na taj nain
zagladi povrinu, odnosno slui za bolje vezanje slijedeih bitumenskih premaza za podlogu.
c) -- preko hladnog premaza nanosimo vrui premaz rastopljenog bitumena, a na njega se polau
izolaciona trake, kod kojih je vano paziti na prijeklope.
Preklopi susjednih traka i traka istog reda pri nastavljanju moraju biti barem 10 cm zaliveni vruim
bitumenom.
d) -- kada smo cijelu povrinu prekrili ljepenkama, ponovo ih premazujemo vruim bitumenom.
e) -- trake sljedeeg sloja polau se u suprotnom smjeru od prethodnog i moraju svojim sredinama
pokrivati sastave traka donjih slojeva, a mogu se polagati i u redovima okomitim na redove donjeg sloja.

HI pomou plamenika
danas se bitumen sve manje ''kuha''
sve se vie koristi plamenik koji rastali ''donji leei'' sloj ljepenke koji se pritisne na hladnu traku

horizontalna izolacija se najee vri sa:
-- 2 sloja traka i 3 vrua premaza

- debljina HI oznaava se u slojevima traka i premaza, npr. 2 + 3


























36

VERTIKALNA HIDROIZOLACIJA
- princip postavljanja je isti kao kod horizontalne HI
- na zid od betona slojeve nanosimo direktno
- zid od opeke (budui da je hrapav) treba poravnati produnim mortom
- ukoliko elimo postaviti i TI na zidove (npr. podrum) prije zatitnog sloja HI postavljamo sloj toplinske
izolacije (3-6 cm) od stiropora, mineralne vune, drvolita

Podrumski zidovi su konstrukcije ukopane u zemlju i izloene sa vanjske strane vlazi koja djeluje na
njihove vertikalne povrine.
Za izradu vertikalne potreban je radni prostor najmanje 60 cm ispred zida. Povrina zida se obuka
cementnim mortom (d = 2,0 cm) i kad se osui, premae se vruim bitumenom.
Preko njega se zalijepi vertikalno onih 10 cm izolacione trake iz horizontalne hidroizolacije zbog veze
(treba voditi rauna da se tom prilikom traka ne prelomi) i potom se lijepe vertikalne trake sa meusobnim
premazanim prijeklopom do 10 cm. Na kraju se premazuje drugim vruim premazom.


Dakle, tek kad se postavi horizontalna izolacija moemo izvoditi
podrumski zid na koji postavljamo vertikalnu izolaciju.











ZATITA HIDROIZOLACIJE
Svaka hidroizolacija se uvijek mora tititi od eventualnog mehanikog oteenja, kao i od upliva kisika i
sunevih zraka, ili od nekih kemijskih upliva.
Zatita horizontalne izolacije moe se izvesti: slojem cementnog maltera u dva sloja; zatim betonskim
ploama poloenim u cementnom malteru, ili bitumenskom malteru, te zatite slojem livenog asfalta.
Zatita izolacije na vertikalnim i strmim povrinama izvodi se na sljedei nain:
posljednji bitumenski premaz, dok je mekan, pospe se sitnim pijeskom, tako da se dobije podesna
podloga za izradu cementnog maltera debljine 2-3 cm, u koji bi trebalo ugraditi rabic pletivo. Moe se
izradit kao zatita i betonski zidi nakon to cementna izolacija otvrdne.
Ako se izradi zatitni zidi od opeke onda se izmeu izolacije i zidia ostavlja 2 cm razmaka koji se
kasnije, u toku zidanja, ispunjava cementnim malterom. Debljina ovih zidova je 7 do 12 cm.

I horizontalnu i vertikalnu HI treba zatititi od mehanikih oteenja :
-- na horizontalnoj povrini radi se sloj betona,
-- na vertikalnoj povrini se dozidava opekom ili se postavljaju npr. stiropor ploe.










37









38
ZATITA OD PRODORA I TLAKA PODZEMNE VODE
Ponekad moe najvii vodostaj biti iznad nivoa podrumskog poda. U tom sluaju treba takav pod zatititi
ne samo od prodora vode nego i od tlaka koji bi nezatieni pod izdigao i unitio.
Zatita zgrada od agresivnih podzemnih voda koje potiskujui uvis prodiru u objekt postie se
hidroizolacijom pojaanom armiranobetonskom ploom ili svodom.
Iznad temeljnih stopa i podne podloge, debljine oko 10 cm, izrauje se hidroizolacija sa 3 sloja izolacione
trake, od kojih je srednja sa aluminijskom folijom i 4 vrua premaza.
Horizontalna hidroizolacija spaja se s vertikalnom preko ozidanog zida u cementnom mortu, debljine 12
cm. Iznad horizontalne izolacije betonira se armirano betonska kontra ploa sa glavnom armaturom u
gornjoj zoni. Debljina ploe je oko 20 - 30 cm. Ona je na krajevima oslonjena na temeljne stope.






































39
8. ZIDOVI I STUPOVI

Zidovi i stupovi su osnovni konstruktivni elementi objekta visokogradnje sa mnogostrukom ulogom.
- U konstruktivnom smislu primaju optereenje od horizontalnih konstruktivnih elemenata odozgo, i
zajedno sa svojom vlastitom teinom prenose na elemente ispod, pa istovremeno ukruuju objekt i
suprotstavljaju se djelovanju sila koja djeluju na objekt;
Namjenska im je uloga da definiraju prostor, odvoje unutranji prostor od vanjskog i da eventualno
unutranji prostor razdvoje u manje prostorne jedinice, pa se stoga dijele prema poloaju na vanjske i
unutranje, odnosno obimne i pregradne;
U funkcionalno-estetskom smislu, definirani prostor tite od gubitka toplote, hladnoe, atmosferskih
utjecaja, zvuka, poara, vlage i vode, a od oblikovanja i obrade unutranjih i vanjskih strana ovisi estetski
izgled objekta.

Zidovi su povrinski elementi, a stupovi linijski.
Stupovi imaju uglavnom konstruktivnu ulogu, ali im je primjena izvanredno velika, u kombinaciji sa
zidovima svih vrsta, ovisno o karakteru objekta i tlocrtnom rjeenju (dispozicija objekta).

Podjela zidova i stupova:

a) Prema konstruktivnim svojstvima (u odnosu na preuzimanje optereenja) razlikujemo :
-- nosive ili konstruktivne zidove,
-- nenosive ili nekonstruktivne zidove.
Zidovi neke graevine mogu biti optereeni ili neoptereeni. Optereeni su oni zidovi, koji osim svoje
vlastite teine nose i preuzimaju jo i druge terete. U zgradama su optereeni oni zidovi, na koje se
oslanjaju stropovi ili stropne grede, odnosno krovna konstrukcija.
1. Nosivi, konstruktivni ili glavni zidovi preuzimaju sve terete (optereenja) zgrade, pa ih zajedno sa
svojom teinom prenose na temelje, odnosno na temeljno tlo. Sainjavaju konstruktivni sistem graevine
i odluuju o njezinoj vrstoi i stabilnosti.
2. Nenosivi ili pregradni zidovi se izvode ponajvie radi pregraivanja prostorija jednih od drugih, a na
nosivu konstrukciju prenose samo vlastito optereenje.
Stupovi su obino nosei elementi, a ponekad se, izuzetno, primjenjuju kao dekorativni elementi. Prema
pravcu pruanja konstruktivnih zidova zidanih objekata vri se podjela sustava masivnih sistema gradnje
na uzduni, popreni i kombinirani sustav. Skeletni sistem gradnje - stupovi kao nosivi kostur objekta.

b) Podjela prema obliku i dimenzijama
Zapremina i povrina definiraju oblik zida, a presjek i izgled definiraju oblik stupa.
Dimenzioniranje zidova i stupova vri se statikim proraunom uzimajui u obzir sva optereenja koja
trebaju nositi, materijal za gradnju i sl.
Stupovi su sve vie jednostavnih presjeka i oblika, ali, obzirom na konstrukciju i arhitekturu, mogu biti
puni ili uplji, kvadratni, pravokutni, viekutni, okrugli, ovalni, ravni i profilirani, simetrini i asimetrini.

c) Podjela zidova prema materijalu
Materijal za izradu zidova i stupova moe biti prirodnog ili umjetnog porijekla:
- kamen, drvo, metal; prefabrikati kao opeka i opekarski proizvodi ; beton i armirani beton.
Unutranji vertikalni elementi, osim ve nabrojanih materijala mogu se izvesti od: gipsa, stakla, pluta,
lakih graevinskih ploa,...

Danas se koriste mnogobrojne kombinacije materijala pri rjeavanju vieslojnih zidova koji se rade da bi
se smanjile dimenzije konstruktivnog dijela i poboljala izolaciona svojstva.

Koja emo vrstu materijala upotrijebiti ovisi od: namjene objekta, konstruktivnog sistema, klimatskog
podruja, financijskih sredstava i materijala kojim se raspolae u blioj okolini.

Ponekad se pojedini zid izvodi s raznovrsnim materijalima. Tako se npr. kombinira beton i kamen, kamen
i opeka, opeka i beton. To su mjeoviti zidovi.




40
d) Podjela zidova prema nainu izvoenja (izrade) :
Zidovi se izrauju od razliitih materijala, koji uvjetuju i razliite naine izvoenja, a to su:
1. zidane stijene - Zidanje -- slaganje po izvjesnim pravilima prireenih komada od prirodnog ili umjetnog
kamena (opeka, blokovi) i njihovo povezivanje odgovaraju}im veznim sredstvom (mort) u jednu cjelinu
koja se naziva zid, tj. zidani zid.
2. homogene stijene - Lijevanje -- postupak pri kome se u ve pripremljenu oplatu ili kalupe ulijeva
svjea masa (beton, gips ili glina). Nabijanjem nabijaima ili vibriranjem smjese nestaju eventualne
zrane upljine, te masa postaje homogena. Nakon nekog vremena zavrava se njeno ovrivanje,
oplata se uklanja i dobiva se lijevani monolitni zid.
3. montane stijene - Montaa -- postavljanje na objektu gotovih prefabriciranih zidnih elemenata, uz
pomo strojeva (dizalica), a uz malu upotrebu ljudske radne snage. Dakle, prefabricirani zidni elementi
(ploe ili panoi) unaprijed se tvorniki proizvode, pa se u kratko vrijeme mogu ostvarivati i vrlo velike
montane zgrade.

e) Vrste zidova po njihovoj namjeni i poloaju u graevini
Bez obzira na to, od kakva su materijala sastavljeni, da li su nosivi ili nenosivi, daju se pojedinim
zidovima nazivi, s obzirom na svrhu i poloaj, koji zauzimaju u graevini.
Budui da su svrha i poloaj zidova u zgradama raznoliniji nego u drugim objektima, posluiti emo
se tlocrtom i presjekom zgrade, pa emo upoznati nazive i vrste pojedinih zidova u zgradama.
Prema poloaju zidovi i stupovi se dijele na vanjske i unutranje, podrumske, prizemne, katne i stropne.
Kod skeletnog naina graenja izmeu nosivih stupova postavljaju se nenosivi, ispunski zidovi.

1. Vanjski zidovi moraju imati odgovarajua propisana svojstva i to pogotovo toplinska i zvuna
2. Pregradni razdjelni zidovi
- to su unutarnji zidovi zgrade koji pregrauju ili dijele prostore. Oni moraju biti dobri toplinski izolatori
(izmeu grijanih i negrijanih) prostorija i zvuni izolatori (izmeu susjednih stanova)
3. zidovi koji su optereeni pritiskom sa strane
a) potporni zidovi zadaa im je da podupiru zemljani nasip
b) obloni zidovi su potporni zidovi koji se izrauju za podupiranje vreg tla
c) obalni zidovi to su potporni i obloni zidovi kojima se uvruju rijene i morske obale
potporni, obloni i obalni zidovi izrauju se od prirodnog kamena, betona i AB
4. ogradni zidovi ograuju slobodne povrine sa strana.

Bez obzira na konstruktivni sustav vanjski zidovi moraju biti elementi koji zavrno oblikuju, zatvaraju i
tite toplinsko i zvuno prostor
- min. debljina nosivih zidova u statikom smislu je 25 cm opeka NF; 19 cm blok; 15 cm - AB

- zbog zadovoljenja fizikalnih karakteristika (toplinsko, zvuna) zgrdada, zidovima dodajemo razne
materijale
Slojevi zida:
a) primarni slojevi osnovni slojevi imaju konstruktivno svojstvo (beton, opeka, AB
b) zatitni slojevi tite osnovni sloj od atmosferskih utjecaja, mehanikih oteenja i sl. (buka, TI, HI)
c) dodatni slojevi poboljavaju neka svojstva postojeih materijala
sekundarni slojevi slue za poboljavanje svojstava primarnih materijala (folija , zrani prostor)

Najvanije zatite zidova su :
- zatita od vlage, i kondenzacija vodene pare
- HI rjeavamo materijalima na bazi bitumena, katrana
- sprjeavanje kondenzacije u zidovima izvodimo pomou parne brane (najlon, folije, gipsane ploe koje
postavljamo s unutarnje strane zida)
- materijali za TI mogu biti neorganskog, organskog i kombiniranog porijekla
- neorganskog ekspandirani polistiren stiropor, okipor, porofen, mineralna vlakna, staklena vuna
- organski materijali - pluto, durisol, drvene strugotine





41
TEHNOLOGIJA ZIDANJA
8.1. Zidovi od opeke
Za zidara je zidanje opekom najvaniji posao u zidarskim radovima. Da bi zidana zgrada bila vrsta i trajna
svi njeni dijelovi moraju biti tono i struno izvedeni. Kod izvoenja zidova zidar se mora pridravati
uglavnom ovih pravila zidanja, koja se mogu primjeniti i na druge materijale od kojih se rade zidovi
(kamen,uplji opekarski blokovi...) ali vjetina zidanja se stjee na opeci, a usavrava na opekarskim i
betonskim blokovima,
1. Zid mora biti tono zidan, potpuno ravno izveden u okomitom i vodoravnom pravcu. Ne smije biti
krivudav niti kos.
2. Za zidanje treba upotrijebiti cijelu opeku a dijelove opeke samo tamo gdje to trai vez. Nikada ne
sjei cijelu opeku dok su pri ruci njezini komadi.
3. Leajne i sudarne reke moramo dobro zaliti mortom da budu pune. U zidu ne smiju biti prazne
reke.
4. Kod polaganja morta na zid pazimo da se ne polije i ne uprlja lice zida mortom. Zbog toga ne
smijemo stavljati mort tik do vanjskog lica zida, jer bi mort curio po zidu zbog pritiska od
nadozidanih opeka. Mort se polae oko 2 cm od vanjskog lica zida. Zid koji je zaprljan mortom
trebalo bi odmah ostrugati licom dok je jo svje a posebno ako se upotrebljava cementni mort koji
bre i jae vee, jer bi se u protivnom morao skidati ekiem a onda bi dolo do oteenja zida.
5. Opeku polaemo na zid tako da je malo pritisnemo u mort jednu kraj druge te gurnemo opekom
mort, tako da se sudarne reke napune mortom.Sudarnica se time ne ispuni potpuno mortom pa se
dolije zidarskom licom ili tavicom.Opeka se u toan poloaj dotjera zidarskim ekiem ili akom.
6. Opeku ne smijemo nikad poloiti u suhi mort nego uvijek u svjei. Moramo li kod zidanja opeku
pomaknuti zbog greke, ne polaemo je u isrti mort nego je dignemo, oistimo, dodamo novi mort i
tek je tada polaemo u toan poloaj.
7. Novoizvedeni zid od opeke ne smijemo kod izravnjavanja previe tresti ili zbijati jer e se opeka
odvojiti od morta, a time oslabiti vezna snaga opeke s mortom.
8. Kod polaganja morta na zid moramo paziti da svakihorizontalni sloj bude poravnat licom i letvom,
kako bi se postiglo da sloj morta bude na cijeloj duini i irini zida jednako debeo i da se slijedei
sloj opeke moe poloiti potpuno vodoravno. Reke izmeu opeka moraju biti jednako iroke u
cijelom sloju u cijeloj duini zida. Kod svaka tri do etiri reda treba pregledati od jednog kraja zida
na drugi da bi se uvjerili da li je zid ravno izveden.
9. Konopi bi trebao biti, kod zidanja, dobro napet od jednog ugla zida na drugi i to pomou opeke
koja se objesi na njega i svojom teinom napinje konopac. Kod zida ne smijemo opeku stavljati tik
do konopca ve mora postojati mali razmak od 3 do 5 mm, tako da je konopac uvijek slobodan.
10. Uglove zida treba zidati tono pomou viska ili pomou libele i treba paziti da kut na uglu bude
pravokutan a naroito kad se polau venjaci. Treba paziti da opeka lei vodoravno i da nije
nagnuta prema licu zida jer to umanjuje vrstou zida. Treba paziti da razmak od konopca pa do
viska bude isti na gornjoj i donjoj strani viska. Vano je da se visak ne naslanja na zid ili na opeku.
Vie puta izmjeriti irinu zida na par mjesta kako bismo se uvjerili da je zid toan a irina
nepromijenjena.
11. Za vrijeme rada na skeli pazimo da se ista ne dotie zida, jer bi se uslijed kretanja skela tresla te bi
dolo zbog pritiska skele o novonastali zid i do ruenja,naroito onda kad je zid visok i dugaak.
Zato se uvijek prije poetka rada skela provjeri da bi se uvjerili jeli doista jaka, vrsta i ispravno
izvedena.Ako je skela neispravna, odmah je popravit i uvrstiti jer je nesrea zbog pada sa skele
najea nesrea s tekim ozljedama na gradilitu.
12. Nakon zavretka posla trebali bi potroiti sav mort da ne otvrdne, a zimi da se ne smrzne odnosno
uvijek treba dobro procijeniti potrebnu koliinu materijala. Nikad ne bacaj preostali mort,iskoristi ga,
baeni materijal je novac.
13. Za kinog vremena kao i zimi treba zidove pokriti daskama ili pvc folijom da se ne namoe jer se
onda tee sue, a kasnije bi se na zidu pojavile bijele mrlje, koje bi kvarile izgled zida. U jesen i u
42
proljee esto kii pa bi bilo poeljno svaku veer nakon zavrenog posla zidove pokriti i zatititi ih
od prevelike vlage.
14. Kad zidamo dimnjak ne koristiti komade od opeke jer mogu kod uporabe a naroito ienja
dimnjaka ispasti i zaepiti dimnjak.Nikad ne bacati u otvor dimovodnog kanala mort i komadie
opeke da se ne zabrtvi pa bismo morali buiti zid i time uiniti veliku tetu.Reke kod dimnjaka
uvijek najtonije ispuniti mortom.

MJERENJE, NALAGANJE, ZIDANJE ZIDA


















































43
ORGANIZACIJA RADNOG MJESTA



























OPEKA

Opeka je prvi umjetni materijal stvoren za potrebe graevinarstva. Glina kao sirovina za
proizvodnju nalazi se u mnogim podrujima u Zemlji, lako se obrauje i runim putem, pa su se u
prolosti opeke na taj nain i proizvodile.
Opeka je jedan od najstarijih graevinskih materijala koji se i u suvremenom graevinarstvu
upotrebljava za zidanje, za oblaganje, te za izradu razliitih elemenata objekata visokogradnje. Stupovi
od opeke se rade rijetko.
Veina opekarskih proizvoda odlikuje se otpornou na pritisak, postojanou na temperaturne
promjene i atmosferske utjecaje, relativno malom teinom i dobrim toplinsko-izolacionim i zvuno-
izolacionim svojstvima.

Opeka je element od peene gline, odreenog formata, a otporna je na pritisak, postojana na
atmosferske utjecaje, dobar toplinski i zvuni izolator.

Opekom se smatraju svi elementi od peene gline ije su proizvodne mjere :
250 / 120 / 65 mm (duina, irina, visina).
Elementi veih dimenzija od opeke nazivaju se blokovi.

Zid od opeke je konstrukcija sastavljena od pojedinih komada opeke, sloenih meusobno po naroitim
pravilima i povezanih nekim veznim sredstvom (mortom).
Samo izuzetno se komadi ne povezuju vezivom ili mortom, pa takav zid nazivamo suhozid.
Zid od opeke je sloena konstrukcija.

Sam rad, tj. slaganje opeke i povezivanje mortom nazivamo zidanje.
Pravilnik o tehnikim mjerama i uvjetima za izvoenje zidova zgrada regulira doputena optereenja i
napone u zidovima, te prema njima, funkciji zida i drugim uvjetima odreuje se vrsta, kvaliteta, marka i
dimenzije elemenata, nain zidanja, debljine zida, kao i vrsta i marka morta.

Zidovi od opeke zidaju se razliitim vrstama opeke, a samo zidanje vri se uglavnom po istim pravilima i
slinim nainom.
44
Komadi opeke sloeni po naroitim pravilima tvore " VEZ OPEKE ".

Vez opeke izrauju se u horizontalnim slojevima tako, da se iznad povezanih komada opeke jednog sloja
izvede vez opeke drugog sloja.
Smjer, poloaj opeka se iz sloja u sloj izmjenjuje da bi se postigla to vra veza opeka meusobno.
Takva dva sloja se u daljnjem zidanju toliko puta naizmjence ponavljaju, koliko treba za visinu nekog
zida.

VRSTE OPEKE
Oblik, dimenzije, nain dobivanja i primjena su osnovica za podjelu opekarskih proizvoda.
Prema obliku razlikujemo standardna (za zidanje i oblaganje), fazonska (za izradu specijalnih
elemenata i dijelova zgrada) i specijalna (za industrijske objekte).
Prema nainu dobivanja odnosno peenja, razlikujemo vie vrsta opeka. Naroito veliku primjenu
imaju klinker opeke (peku se na visokoj temperaturi) .

Najee vrste zidne opeke su :
-- puna opeka od gline,
-- fasadna puna opeka,
-- uplja zidna opeka,
-- uplja fasadna opeka,
-- radijalna opeka.
Postoje i druge vrste opeka za posebne namjene.
Propisima su odreene dimenzije, kvaliteta, potrebna vrstoa i drugi uvjeti i svojstva, koje mora imati
pojedina vrsta opeke. Odreen je i nain, po kojemu se vri laboratorijsko ispitivanje propisanih svojstava
opeke, kako bi se pojedine kvalitete mogle svrstati u odgovarajue marke opeke.

a) Puna zidna opeka
Puna opeka je proizvod od peene gline, namijenjen izradi obukanih vanjskih i unutarnjih nosivih i
nenosivih zidova.
Paralelopipednog je oblika, sa otrim ivicama i ravnim povrinama. Ta opeka mora biti jednoline
strukture i dobro peena. Plohe opeke se ne smiju vitoperiti. Povrina pune opeke moe biti glatka ili
izbrazdana, ali ne dubljih brazda od 3 mm.
Dimenzije opeke su : 250 / 120 / 65 mm.




Po standardu je razvrstana u etiri marke : M - 75 ; M - 100 ; M - 150 ; M - 200.
Marka opeke oznaava prosjenu tlanu vrstou.
Punom opekom smatra se i opeka sa vertikalnim rupama, ako povrina svih rupa iznosi manje od 15%
povrine projekcije opeke.

b) puna fasadna opeka
Fasadne opeke su elementi od peene gline, dimenzija 250 / 120 / 65 mm, namijenjene izradi vanjskih
i unutarnjih zidova koji se ne bukaju.
Rade se iz dobro pripremljene gline, da bi se postigao to bolji izgled golog zida.
Marke ove opeke su : M - 100 ; M - 150 ; M - 200.

c) uplja opeka
Upotrebljava se za malo optereene zidove, a naroito za pregradne zidove od kojih se trai dobra
toplinska izolacija. Povrina pojedinih upljina ne smije prei 6 cm2, a ukupna povrina otvora ne smije
biti manja od 15% cjelokupne leajne povrine opeke.
uplja opeka je zbog upljina laka od pune, pa ozidani zidovi manje optereuju nosive konstrukcije na
koje se postavljaju.
Razlikujemo slijedee vrste uplje opeke :
-- uplje opeke sa vertikalnim upljinama,
-- uplje opeke sa horizontalnim upljinama.


45

d) uplja fasadna opeka
- to su elementi od peene gline sa vertikalnim i horizontalnim poprenim i
uzdunim upljinama, namijenjeni izradi zidova koji se ne bukaju.
Upotrebljavaju se kao obloge zidova od drugih opekarskih blokova s kojima
tvore vertikalno mjeovite zidove.




e) radijalna opeka
Radijalne opeke su pune opeke ili opeke sa vertikalnim upljinama, izraene
od peene gline, namijenjene izradi slobodno-stojeih krunih dimnjaka, svih
promjera i visina, kao i bunkera, silosa i drugih objekata.
Dimenzije radijalne opeke su razliite, a proizvode se u sljedeim markama :
M - 150 ; M - 250 ; M - 350.







ZIDANJE ZIDOVA OPEKOM

Zidanje - slaganje opeke u horizontalnim slojevima, prema pravilima za zidanje, uz istovremeno
povezivanje veznim sredstvom - mortom.
Povrine zidova bukaju se iz higijenskih i estetskih razloga.
Pravilan vez opeke moemo izvesti uvijek kada uz cijele komade upotrebljavamo i lomljene komade
opeke odreenih dimenzija.

Da bi mogli napraviti pravilan vez opeke moramo znati i dimenzije opeke i njenih dijelova. Isto tako, bez
lomljenih komada opeke ne bismo mogli izvesti pravilne vezove opeke na uglovima zidova, na njihovim
krianjima i spojevima, kod zidnih udubina, pristupaka, dimovodnih kanala itd.



Kod grafikog prikazivanja slaganja opeka, i to tlocrtno I i II sloj koristimo se slijedeim oznakama :





46

ELEMENTI ZIDA OD OPEKE

L - Lice zida - to je zidna povrina, tj. strana sa koje se gleda na zid.
1. - Uzdunjak - opeka jednog sloja, postavljena paralelno duini zida.
2. - Venjak - opeka jednog sloja, postavljena okomito na duinu zida.
3. - Sloj uzdunjaka - sloj zida kod koga se sa strane lica zida postavljaju uzdunjaci.
4. - Sloj venjaka - sloj kod koga se sa strane lica zida postavljaju venjaci.
5. - Leajnica - povrina morta koja povezuje meusobno dva horizontalna sloja opeke. Visina = 1,2 cm.
6. - Sudarnica - spaja dvije opeke u jednom sloju zidanja. Debljina = 1,0 cm.
7. - Prijeklopi - to su povrine preklapanja opeka dva susjedna sloja.
8. - Prekidi zidanja - primjenjuju se kod zidova odreene duine, za poetak i kraj zidanja zida :
- ravni prekid ( P ) - zupast prekid ( Zp ) - stepenast prekid ( St )

















PRAVILA ZA ZIDANJE ZIDOVA OPEKOM NF
1. Kod zidanja treba upotrijebiti to vie cijelih komada opeka a polovice i opeke samo tamo
gdjke to zahtijeva pravilan vez.
2. Po mogunosti upotrijebiti to vie venjaka jer je takav zid bolji i vri.
3. Vez je pravilno izveden onda kada je svaka reka (fuga) donjeg sloja pokrivena opekom gornjeg
sloja. Dakle, ne smije doi reka na reku ili kako se kae u praksi puno na prazno, a ne fuga
na fugu
4. Leajne i sudarne reke treba izvesti pravilno, leajne u vodoravnom pravcu a sudarne u
vertikalnom pravcu po itavoj visini zida.
5. Zid mora biti sastavljen od uzdunjaka i venjaka u dva sloja tako da se na licu zida izmjenjuje u
svakom sloju red uzdunjaka sa redom venjaka. Polaganje opeka i dijelova opeke mora tono
odgovarati zahtijevima vrsta veza koji elimo izvesti.
6. Za zidanje upotrebljavamo vapneni morta, za dijelove zida koji su jae optereeni upotrebljavamo
isti cementni mort ili produni cementni mort, kako je to ve oznaeno u izvedbenom nacrtu.
7. Prije zidanja potrebno je opeku uroniti u vodu ili politi vodom da ne bi naglo upila vodu iz morta
to onemoguuje pravilno vezanje morta. Ujedno to inimo i da bi se oprala praina koja se
nalazi na opeci. Vlaenje opeke je naroito potrebno za vrijeme ljetne ege.
8. Kod smrzavanja, naroito pri temperaturi od -3, ne smijemo zidati. Novonastali zid treba pokriti
daskama ili vreama da se zatiti od smrzavanja ili kie.
9. Na jedan metar visine dolazi 13 slojeva opeke. Jedan sloj sa mortom visok je 7.7 cm jer u visinu
sloja raunamo debljinu opeke (6.5 cm) i debljinu morta leajne reke (1.2 cm). Ako je pijesak
grublji onda je i debljina sloja morta vea pa visina sloja opeke u zidu iznosi 8 cm.
10. Debljina (irina) zida ovisi koliko je zid optereen je tada podnosi vei teret pa mora biti iri,
odnosno jai. Debljina zida od opeka uvjetovana je dimenzijama normalnog formata opeke pa
47
tako imamo debljine zida 12, 25, 38, 51, 64, 77 cm, dakle pojaanje uvijek iznosi 13 cm to znai
irina opeke plus reka sudarnica (12,0+1,0= 13,0 cm). Zidovi izvedeni okomitom
opekom,sjekomice, debeli su 6.5 cm.Za 1,0 m2 pregradne stijene zida od 6,5 cm debljine treba
32 kom.opeke i 20 litara morta.Za zid debljine 25.0 cm,1,0 m3 zida sadri od 395 do 403 kom.
opeke i 260 do 276 litara morta(2,0x2,0x0,25= 1,0m3)Za 1.0 m2 pregradnog zida od 12 .0 cm
debljine treba 50 kom. opeka i 40 litara morta.
11. Optereenje zida i suenje morta kod reki stvaraju tlaenje koje ih tanji pa kaemo da se zid
slijee.Normalno slijeganje na jedan metar je 0,5 cm.


VEZOVI ZIDA OD OPEKE

Komadi opeke sloeni po naroitim pravilima tvore " VEZ OPEKE ".
Pod vezom opeke podrazumijeva se pravilan nain ugraivanja opeke u zid.

Vez odlikuju vezai (opeke koje su duom stranom upravne na lice zida) i dunjaci (opeke koje su
duom stranom paralelne sa licem zida).
Vez opeke izrauju se u horizontalnim slojevima tako, da se iznad povezanih komada opeke jednog
sloja izvede vez opeke drugog sloja. Smjer, poloaj opeka se iz sloja u sloj izmjenjuje da bi se postigla
to vra veza opeka meusobno. Takva dva sloja se u daljnjem zidanju toliko puta naizmjence
ponavljaju, koliko treba za visinu nekog zida.
Zid se sastoji iz slojeva, a sloj iz opeka poloenih paralelno ili okomito na plohu zida. Da bi se
postigla to jaa povezanost opeka, meusobno se iz sloja u sloj izmjenjuju poloaji opeke.
Ako opeke teku duom stranom paralelno s plohom zida, onda tako poloene opeke nazivamo
"uzdunjaci", dok okomito na zidnu plohu postavljene opeke zovemo "venjaci".
Opeke lee na plohi morta debeloj 12 mm. Ove horizontalne reke zovemo "leajnice", dok
vertikalne reke zovemo "sudarnice" i njihova debljina je 10 mm.
Kod zidova, ije se vertikalne povrine nee bukati treba upotrijebiti dobru i kvalitetnu fasadnu
opeku koja e odoljeti svim vremenskim promjenama, a naroito smrzavanju. Izrada golih neobukanih
zidova iziskuje pomnu i vrlo detaljnu aktivnost ve pri projektiranju, gdje je i sam nain ugradnje vrata i
prozora drugaiji od onog gdje se zidovi bukaju, te buka prekriva razne nepravilnosti u vezu zida i
nekvalitetnu primijenjenu opeku.

Prema nainu slaganja opeka, razlikujemo :
-- vez uzdunjaka,
-- vez venjaka,
-- Engleski vez, itd.





















48

a) vez uzdunjaka
- primjenjuje se pri zidanju pregradnih zidova debljine 6,5 i 12 cm. Prijeklop opeka je na 1/2 duine
opeke. Prvi sloj poinje sa 1/2, a zatim se slau cijele opeke. Drugi sloj zidamo samo cijelim
uzdunjacima. -- za 1 m2 zida = 32 kom. opeke, 0,020 m3 morta.

































b) vez venjaka
-- mogu je jedino pri zidanju zidova debljine 25 cm. Prijeklop sudarnica je na 1/4 opeke. Zida se u oba
sloja venjacima. Prvi sloj poinje sa dvije 3/4 opeke postavljene kao uzdunjaci, a zatim se nastavljaju
venjaci. U drugom sloju su iskljuivo venjaci.

















49
c) obian vez ( Engleski vez )
-- kod zidanja zidova debljine od 1 opeke (25 cm) nastojimo da u jednom sloju prevladavaju "uzdunjaci",
a u sljedeem ili prethodnom "venjaci".
Da se sudarnice gornjeg i donjeg sloja ne poklapaju, poetak zida u sloju uzdunjaka izvodi se sa 3/4
opeke.





























d) zid debljine 51 cm od pune opeke normalnog formata















50
VEZOVI NA ZAVRETKU ZIDOVA








Uglovi zidova

zid 12/12 cm









zid 25/25 cm











zid 38/38 cm











2. sloj
1. sloj
1. sloj
2. sloj
1. sloj
2. sloj
51
2. sloj
1. sloj
1. sloj
2. sloj
1/4
2. sloj
1. sloj
SUDAR ZIDA



25/25 cm










25/38 cm









38/38 cm














KRIANJE ZIDA 38/25 cm


















1. sloj
2. sloj
52
IZRADA OTVORA U ZIDOVIMA OD OPEKE

















Detalji R i S - zavretak zida sa "pristupkom"
Otvori u zidu od opeke za prozore i vrata mogu biti ravni, ali vrlo esto se na tim mjestima zidovi
zavravaju sa tzv. "pristupkom", da bi se stolarija (doprozornik ili dovratnik) mogla ugraditi i istovremeno
zatititi od udara kie i vjetra.
Postupak zidanja je kroz dva sloja sa prijeklopom sudarnica na 1/4 opeke.
Pristupci su duine 6,5 ili 13 cm, a debljine 12 cm.

ZIDANJE STUPOVA OD OPEKE

Stup: ona vertikalna nosiva konstrukcija kod koje odnos visine (h) i krae stranice (d) iznosi :
h : d = 4 -- 20 - vitkost stupa.
Stupovi: kvadratni, pravokutni i kruni
PRAVILO: za sve stupove kvadratinog presjeka vezovi opeke jednog sloja izrauju se jednako kao
vezovi opeke drugog sloja, ali su zaokrenuti prema njemu za 900













Razlikujemo stupove kvadratnog presjeka duine strane 25, 38, 51, 64, pravokutne 51x38 cm, te okrugle
i viekutne stupove. Obzirom da su stupovi nosivi elementi, posebna se panja obraa pravilnom
smicanju spojnica u slojevima. Vanjska strana stupova moe biti bukana, obloena drugim materijalom
ili sa obraenim (fugovanim) sudarnicama.










53





































54
IZRAUNAVANJE DEBLJINE ZIDOVA PREMA BROJU POLUOPEKA

Debljine zidova oznaujemo ili centimetrima ili brojem komada opeke koje stanu u tu debljinu. Pri
tome uzimamo, da polovina opeke iznosi 12 cm kako se stvarno i izrauju, pa takva polovina odgovara
dimenziji krae strane opeke, to omoguuje pravilan vez sa sudarnicama irokim 1 cm.

Tako npr. zid debeo kao jedna opeka pokazuje svoju debljinu od 25 cm u sloju venjaka, no u sloju
uzdunjaka oituje se ta debljina s 12+1+12 = 25 cm, dakle kao dvije polovine opeke s meusobnom
sudarnicom od 1 cm.
Sve ostale debljine zidova moemo takoer izraziti polovinkama opeke i sudarnicama. Ako broj cijelih
komada opeke u debljini nekog zida oznaimo sa n, onda u istoj debljini ima 2n polovina opeke, pa je
formula :
d = 2n x 13 - 1 ; n - broj opeka






















DEBELI ZIDOVI

ZID debeo 38 cm -- najei je i najobiniji zid u zgradama.
Vezovi opeke za takav zid izvode se u jednom sloju s uzdunjacima na licu zida, iza kojih se stavlja par
venjaka. U drugom sloju stavljaju se na lice zida venjaci, a iza svakog para venjaka stavlja se na
stranju stranu uzdunjak.
Zidanje zida poinje ravnim poetkom zidanja, trietvrtinkama kao dunjacima, a u onolikom broju koliko
ima poluopeka u debljini zida. Na isti nain se i zavrava zidanje zida. U drugom sloju su na poetku i na
kraju zida trietvrtinke postavljene kao vezai.
Na licu zida u uzdunjakom sloju vide se opeke postavljene kao uzdunjaci, a u venjakom sloju -
opeke kao venjaci.
Meusobni pomak sudarnica izmeu venjaka gornjega i donjega sloja iznosi 1/4 opeke.












55

PRAVILA za zidanje debelih zidova :

-- vezovi opeke debelih zidova vre se naizmjeninim slojevima uzdunjaka i venjaka. Iza uzdunjaka
stavlja se toliko venjaka, koliko doputa debljina zida. Ako debljina ne odgovara za same venjake,
onda se na nalije zida stavljaju uzdunjaci.
-- ako je debljina zida odreene cijelim brojem komada opeke ili parnim brojem polovina opeke, onda u
slojevima uzdunjaka moraju biti i na licu i na naliju uzdunjaci, a izmeu njih venjaci.. U slojevima
venjaka moraju biti u cijeloj debljini zida venjaci.
-- ako je debljina zida odreena cijelim opekama i polovinama komada opeke, tj. neparnim brojem
polovina opeke, onda u slojevima uzdunjaka moraju na naliju biti venjaci, a u slojevima venjaka
moraju na naliju biti uzdunjaci.
-- sudarnice uzdunjaka okomite ili poprene na smjer zida moraju se u istom sloju podudarati s
odgovaraju}im sudarnicama venjaka, tj. svaki uzdunjak mora pravilno "obuhvatiti" dva venjaka.





56

8.2. Mort kao vezivno sredstvo

Vezivo je materijal koji u doticaju s vodom kemijski reagira ili vee.
Prema nainu stvrdnjavanja mortovi se dijele na one koji stvrdnjavaju na zraku (zrane) i one koji se
stvrdnjavaju i u vodi (hidrauline).
Kao vezivno sredstvo najee dolaze :
a) vapno - zrano vezivo,
b) cement - hidraulino vezivo.

Mort - graevinski materijal homogena mjeavina veziva, vode i agregata, koja nakon primjene u kraem i
Dobar mort mora biti plastian i prionjiv kako bi se priljubio uz povrinu elemenata za zidanje, a isto
tako mora biti gust i ljepljiv, a nakon otvrdnua mora biti dovoljno vrst, stalnog volumena i postojan.

Mort slui za:
1. zidanje - da ispuni leajnice i sudarnice izmeu elemenata i vee ih u vrstu cjelinu
2. za bukanje zidova i stropova;
3. za izvedbu podnih namaza.

Zidanje zidova od bilo koje vrste opeke vri se tako, da se prilikom slaganja pojedini komadi
meusobno povezuju materijalom, koji nazivamo m o r t.
Kod zidanja mort popunjava spojnice izmeu elemenata za zidanje (kamen, opeka, blokovi) i
povezuje ih u jednu cjelinu koju zovemo zidani zid.

Za zidove od opeke, upotrebljavamo tri glavne vrste morta :
a) vapneni mort -- min. tl. vrstoa = 25 kp/cm2
b) produni mort = 50 kp/cm2
c) cementni mort =100 kp/cm2

Dakle, marke morta su obino M - 25 ; M - 50 ; M - 100 ;
Mort se moe pripremati runo ili u mijealicama.
Sastav morta odreuje se prema tehnikim propisima za zidove, debljini spojnica i predvienoj
konzistenciji.

a) vapneni mort - prireuje se od gaenog vapna i istog otro-zrnatog pijeska.
Za zidanje zidova od opeke pripremamo vapneni mort u omjeru :
1 : 3 ili 1 : 4 ( V : P )
To znai, da na jednu zapreminsku koliinu vapna treba dodati etiri, odnosno tri zapreminske
koliine pijeska. Dodatak vode mora biti toliki, da dobivena kaa ne curi sa zidarske lice, a da je ipak
dovoljno itka.

b) produni mort - vapno usporava vezanje (zadrava vodu), a cement daje
vrstou povoljno i za zidanje i bukanje
- prireuje se od cementa, gaenog vapna i pijeska u omjeru :
1 : 2 : 8 ili 1 : 3 : 9 ili 1 : 2 : 6 ( C : V : P )

c) cementni mort - prireuje se od cementa i pijeska u omjeru :
1 : 4 ili 1 : 3 ( C : P )

Za mort zidova od opeke najee dolazi u obzir obini portland-cement, koji poinje vezati za 1,5 sat
nakon doticaja s vodom. postojan je na vodi zidanje optereenih zidova i zidova u vlanim
prostorijama, izradu podloga (keramika), izradu umjetnog kamena, stupova

Mort zauzima oko 20% zidne kubature, ako je zidan opekom, a 30 35% u zidu od lomljenog kamena.





57

d) Gipsani mort

Gipsani mort je mjeavina graevinskog gipsa i vode, a ako se ovome dodaju jo gaeno vapno i
pijesak dobije se produni gipsani mort koji se koristi za zidanje ili za obradu unutranjih povrina
prostorija.

e) Specijalne vrste hidraulinih mortova

Specijalni hidraulini mortovi primjenjuju se pri posebnim uvjetima, a dobivaju se dodavanjem
specijalnih sastojaka uobiajenim mjeavinama.
Specijalni sastojci su: pucolan, santorin i tres (sve vulkanski tufovi), a kao njihova zamjena mljevena
ljaka visokih pei ili glineni proizvodi.
Ovi mortovi se nazivaju hidraulini vapneni mortovi.

Za podne podloge se upotrebljavaju pored cementnog i gipsanog morta magnezitni ili anhidritni
mortovi. Kao mort sa dobrim termo-izolacionim svojstvima danas se kod nas upotrebljava perlit mort.


Proizvodnja morta

Proizvodnja suhe mjeavine
Centralna priprema kao mjeavina agregata i veznog sredstva bez vode, doprema se na gradilite i
odlae u specijalne silose
- mijeanje kontinuiranim mijealicama uz dodatak vode
- mijeanje kontinuiranim mijealicama doprema na mjesto zidanja uz pomo crpke
- upotreba specijalnih strojeva za dopremu i bukanje

Proizvodnja vlane mjeavine mortova:
- centralno mijeanje agregata, veznog sredstva i vode
- doprema na gradilite automijealicama
- na gradilitu se mort odlae u posebne pretovarne silose
- ugradnja dizalicom, transporterom ili specijalnim strojevima koji ga transportiraju pneumatski




mijealica - crpka











stroj za nabacivanje morta









58

8.2.1. buke

Vapneno-cementna buka

NAMJENA : vapneno cementna za strojno i runo bukanje zidova i stropova, filcane teksture.
SASTAV : vapno, cement, pijesak granulacije do 1,25 mm, aditivi
IZGLED : sivi prah sa zrnom
TEHNIKE KARAKTERISTIKE:
gustoa ovrsle buke ~ 1400 kg/m3
tlana vrstoa 2,5 N/mm2
faktor otpora difuziji vodene pare m >= 15
vrijeme upotrebe (20C, 60% rel. vlaga) 2 3 h
minimalna debljina nanosa 10 mm
maksimalna debljina nanosa 20 mm
POTRONJA : 14 kg/m2 za d=10 mm
POSTUPCI :
Priprema podloge
Sve podloge (zid od opeke, betona, porobetona) moraju biti iste, vrste, suhe, nesmrz-nute, bez
ostataka oplatnih ulja i soli od iscvjetavanja.
Maksimalno odstupanje ravnine zida na 4 m 1 cm.
Spojeve razliitih materijala, instalaterske otvore, obavezno rabicirati pocinanim punkti-ranim rabic
pletivom (25x25x0,9) ili staklenom mreicom.
Prije poetka radova treba postaviti kutne profile.
Glatke i neupojne betonske podloge obraditi Cementnim pricom najmanje dan prije nanoenja uke.
Priprema materijala
Runo: sadraj vree mijea se s vodom dok se ne postigne homogena masa pogodna za nanoenje.
Strojno: obavlja se s raznim tipovima bukalica (m-tec duo-mix, m-tec m3E; P.F.T. G4, P.F.T. G5;
Putzknecht S48; Putzmeister MS-X i sl.) Pauza u toku rada, kod crijeva ispunjenog bukom, ne smije biti
dua od 30 minuta.
PRIMJENA
VC buka nanosi se na zid od opeke obraen predpricom (rijetka konzistencija VC buka) ili na zid od
betona obraen CEMENTNIM PRICOM, u debljini do 20 mm u jednom sloju i izravnati aluminijskom H
letvom. Nakon djelominog ovrivanja (vezanja), u pravilu drugi dan. VC buku treba navlaiti vodom,
po potrebi nanijeti novi sloj rijetke VC buke i zafilcati grubom i finom spuvastom gladilicom, osim za
keramiarske radove.
Prije zavrnih radova buka mora biti stara najmanje 3-4 tjedna.
Prilikom izvoenja radova pridravati se vaeih graevinskih normi.
ALAT : zidarska lica, aluminijska H letva, gladilica sa grubom i finom spuvom
TEMPERATURA PODLOGE I ZRAKA: Najnia dozvoljena temperatura podloge i zraka je +5C, a
najvia +30C.
MJERE SIGURNOSTI: Nadrauje oi i kou i zato se mora koristiti zatitne rukavice, a u sluaju doticaja
s oima i koom isprati s mnogo vode i konzultiraiti lijenika. Otpad je graevinski i i ne ugroava okoli.

Osim navedene buke postoji jo:
- vapnene buke
- cementne buke
- plemenite buke (za fasadu)
- plastine buke
- itd.
Proizvoai buka daju detaljne upute za skladitenje materijala za izradu buka, te upute za izradu
buka, njihovu ugradnju, njegu i zatitu, te njihovo odravanje.

8.2.2. Glazure

Glazure mogu biti zavrna obrada AB ploa (eka glazura) ili mogu biti naneseni na betonske i AB
konstrukcije (AB ploe, betonske podloge) kao izravnavajui slojevi (finalna izrada poda ili kao priprema
za postavljanje zavrne podne obloge).

59

TEHNOLOGIJA IZVEDBE UNUTARNJIH BUKA ZID / STROP

























































60

8.3. Zidovi od opekarskih blokova

Za potrebe graditeljstva industrija graevinskog materijala proizvodi razne vrste prefabriciranih
elemenata.

Elementi za zidanje zidova, ako su veih dimenzija od standardne opeke nazivaju se blokovi.

Njima se omoguuje bra, laka i racionalnija izgradnja objekata visokogradnje. Propisima su utvrene
dimenzije, kvaliteta, oznake za pojedine vrste i uvjeti koje trebaju ispuniti kao toplinski i zvuni izolatori.
Upotrebom blokova za zidanje postie se uteda u vremenu izrade zida, jer se primjenjuje manji
broj operacija nego pri zidanju obinom opekom. Blokovi su sa dimenzijama prilagoenim debljinama
zidova.
Zahvaljujui upljinama u unutranjosti bloka laki su od punih, te je mogue i lako rukovanje pri
zidanju, a uteda je i u veznom sredstvu.
Blokovi se proizvode sa razliitim konstruktivnim svojstvima, ovisno o namjeni elemenata zgrade,
odnosno kao nosivi, termoizolacioni, pregradni i sl.
Blokovi za zidanje su elementi od peene gline paralelopipednog oblika, veih dimenzija, laki i
sa boljim izolacionim svojstvima od obine opeke.
Opekarski blokovi se proizvode sa vertikalnim ili horizontalnim upljinama. Pravac, dimenzije i
poloaj upljina imaju vanu ulogu kod upljih opekarskih blokova. Ako toplina prelazi dui put kroz zidnu
masu, npr. kod blokova sa vertikalnim upljinama, od njegove unutarnje do vanjske strane, bolji je
toplinski izolator.

Proizvodne mjere blokova usklaene su prema tzv. modularnoj koordinaciji.
- duina (l) = 19, 25, 29 cm.
- irina (b) = 9, 12, 19, 25, 29 cm.
- visina (h) = 6, 9, 12, 19, 20 cm.

Prema materijalu: glineni (ei) i betonski

zato se koristi blok?
- vee dimenzije vea masa nune su upljine (horizontalne i vertikalne)
- razne dimenzije - ovise o namjeni (nosivi, pregradni...),
- upljine su razliitih dimenzija i rasporeda, a razlozi njihova postojanja su:
- smanjuju teinu bloka, zvuna zatita, smanjuju toplinsku propusnost zida (bolja TI)
i omoguava zidarima laki prihvat
- koritenjem bloka smanjujemo vrijeme izrade zida te potronju veznog materijala morta jer ima
manje sudarnica i leajnica na istu veliinu zida, osim toga laka je i racionialnija izgradnja,
zahvaljujui upljinama su laki od punih, lake je rukovanje



















61

MODULARNA KOORDINACIJA

Modularna koordinacija nastala je iz potrebe da se niz elemenata u graditeljstvu dimenzionalno
meusobno uskladi. Primjenom modularne koordinacije omogueno je uvoenje industrijskog naina
graenja, mogua je serijska proizvodnja.
Modularna koordinacija je sustav mjera baziran na dogovorenom modulu, a uvodi se s ciljem mogunosti
kombiniranja i uklapanja ojedinih graevinskih elemenata prigodom gradnje i opremanja zgrade.
Graevinski elementi, svrstani u tipove i standardiziranih veliina, omoguuju pri industrijskoj
prefabrikaciji elemenata bru, jednostavnu, ekonominu, a time i jeftinu izgradnju objekata.
Da bi se mogla izvriti standardizacija, usvojen je jedinstveni osnovni modul u veliini: M = 10 cm.
RASTER geometrijska podjela odgovarajue povrine (tlocrta ili presjeka) dobivena nizanjem modula.
MODUL
- osnovna jedinica mjere kod projektiranja te kod proizvodnje materijala, namjetaja
- olakava i ubrzava proces gradnje, omoguava montanu gradnju
- 1M10 cm modularna mrea 10 * 10 cm

- veina blokova je izvedena prema modularnoj koordinaciji
- tvornike mjere su za 1 cm manje od modula, ali rauna se s dodavanjem morta u sudranicama (0.5 cm
sa svake strane) i tako se dobiva zamiljena mrea modularnih linija
- pravila zidanja - ista kao i kod opeke NF, preklop je samo
- esto se moe nabaviti tvornike ''polovice bloka''

Modularna mrea: pravokutni sistem modularnih linija, odnosno modularnih ravnina, iji su razmaci u
cijelim modulima
Modularni proizvodi: oni ije modularne mjere omoguavaju koordinaciju jednog elementa s drugim
Projektni modul: primjenjuje se kod projekata, a to je viestruki iznos osnovnog modula.
Proizvodna mjera: je mjera gotovog elementa

Konstruktivna visina kata (Hk) - preporuuje se modularna mjera 28 M ili 2,80 m.

Na slici je prikazan element za zidanje dimenzija 3M/2M.
Osnovni modul je 10 cm, a modularne mjere elementa 30/20 cm.
Proizvodna mjera elementa umanjuje se za s/2, pa je proizvodna mjera elementa:
duina : 30 -- (2 x 0,5) = 29
irina : 20 -- (2 x 0,5) = 19 cm.












Sistemom jedinstvene modularne koordinacije u zgradarstvu preporuuje se postavljanje zidova na
slijedei nain :
- Vanjski zidovi postavljaju se svojom unutarnjom stranom uz modularnu ravninu,
srednji nosivi zidovi izmeu dvije modularne ravnine, a pregradni zidovi sa jednom
svojom stranom uz modularnu ravninu.
- U vertikalnom presjeku kroz zgradu iznad gotovih meukatnih konstrukcija, na
polovinu spojnice s/2 postavljaju se osnovne modularne ravnine.
Njihova vertikalna rastojanja nazivaju se :
- Konstruktivna visina kata (Hk) - preporuuje se modularna mjera 28 M ili 2,80 m.
- Visina kata - vertikalno rastojanje izmeu povrina gotovog poda dva susjedna kata.
- ista visina - visina gotovih prostorija, od poda do plafona.
62

PRAVILA ZA ZIDANJE ZIDOVA MODULARNIM OPEKARSKIM BLOKOVIMA

Pri zidanju zidova blokovima potrebno je pridravati se slijedeih pravila :
1. Blokovi za zidanje moraju odgovarati projektom predvienoj marki blokova za odgovarajui zid.
2. Mort za zidanje mora odgovarati projektom predvienoj marki za odgovarajui zid.
3. Ozidani zid mora biti vertikalan radi stabilnosti zida i objekta, a spojnice horizontalne i vertikalne
ispunjene mortom.
4. Slaganje blokova u toku zidanja vri se kroz dva sloja sa prijeklopom spojnica na 1/2 duine bloka.
5. Debljine horizontalnih i vertikalnih spojnica su 1 mm.
6. Za nosive zidove ne smiju se upotrijebiti elementi manje marke od M - 100.

Debljina zidova ozidanih modularnim opekarskim blokovima iznosi od 9 do 39 cm. Radi postizanja veze
pri zidanju upotrebljavaju se polublokovi i etvrtblokovi.

Na slijedeoj slici - zid duine 12 M od blokova postavljenih u modularnu mreu.














ZIDANJE ZIDOVA MODULARNIM BLOKOVIMA

Nain zidanja modularnim blokovima uvjetovan je duinom i debljinom zida.

a) kod zidova debljine 1M i 2M sa duinom u parnom broju modula, zidanje poinje blokom duine 2M i
tee cijelom duinom zida. U II sloju zapoinje se i zavrava zidanje blokom duine 1M.







b) kod zidova debljine 1M i 2M, sa duinom u neparnom broju
modula, poetak zida u I sloju je sa blokom duine 1M i nastavlja
se do kraja zida blokovima duine 2M. U II sloju zidanja zid se
poinje blokom duine 2M, a zavri blokom duine 1M.



c) zidanje zida debljine 3M sa duinom u parnom i neparnom broju blokova analogno je zidanju zidova
debljine 1M ili 2M. Debljina zida 3M postie se postavljanjem po debljini zida bloka irine 2M i bloka irine
1M.






(
1
M
)
1
0

c
m
modularna os
29
(3M)
30 cm
(
2
M
)
2
0

c
m
1
9
29 / 19 cm
(3M / 2M)
63


d) Pravokutni uglovi zidova
Zidanje se izvodi po principu naizmjeninog provlaenja
zidova jednog kroz drugi. U jednom sloju zidanja jedan zid se
provlai, a drugi prekida i prikljuuje uz njega. Prijeklop sudarnih
spojnica je na 1/2 bloka.








e) Pravokutno sudaranje zidova
U jednom sloju zidanja jedan zid se provlai, a drugi
prekida i prikljuuje. Sudarnica zida koji se provlai pomie
se za 1/2 bloka radi prijeklopa.





f) Pravokutna krianja
- isti princip : provlaenje jednog zida kroz drugi u jednom sloju i prikljuivanje drugog. Zid koji se
provlai ima pomaknutu sudarnicu za 1/2 bloka.
































64

ZIDANJE POROTHERM S MODULARNIM BLOKOVIMA

mortom se zapunjavaju vertikalni mortni depovi u sredinjem dijelu
Mortni dep zapunjen mortom dodatno ukruuje cijeli zid i ini ga vrim i stabilnijim te otpornijim na
potresna djelovanja
Na mjestima vertikalnih mortnih depova je smanjen gubitak topline

Prema EC 6 vertikalne sljubnice morta, smatraju se ispunjene ako je mort postavljen po punoj visini
zidnog elementa i najmanje 40% irine elementa ili duljine ako je dulja stranica unutar debljine zida
Osim u podrujima male seizminosti, vertikalne sljubnice moraju biti u cijelosti ispunjene mortom.






KATNOST ZA POROTHERM S s vertikalnim serklaima




















NEPRAVILNO !
65

Spoj zida POROTHERM 38S P+EPLUS i vertikalnog serklaa







Spoj zidova betonskim kutem










66



Spoj unutarnjih i vanjskih nosivih zidova














67

Spoj vanjskih i unutarnjih zidova



8.4. Vieslojni zidovi

Pod vieslojnim zidovima podrazumijevaju se zidovi raeni od nekoliko slojeva materijala razliitog
sastava i namjene vertikalno rasporeenih.
Vieslojni zidovi mogu biti nosivi i nenosivi, vanjski i unutranji.
Upotrebljavaju se u objektima koji podlijeu propisima: o zatiti zgrada od toplote i hladnoe, o zatiti od
kondenzacije vodene pare i o zatiti zvuka.
Osnovni uvjeti koje ovakvi zidovi treba da zadovolje su:
- da budu konstruktivni i ekonomini,
- da budu otporni na temperaturne promjene,
- da budu otporni na sve atmosferske utjecaje,
- da imaju odgovarajua izolaciona svojstva i
- da odgovaraju funkcionalno-estetskim zahtjevima.
U svojim sklopovima vieslojni zidovi sadre elemente razliite namjene u slojevima. Osnovni elementi
ovih zidova su:
- osnovni slojevi,
- izolacioni slojevi i
- zavrno-zatitni slojevi.
Osnovni slojevi mogu biti nosivi i nenosivi, od istog ili razliitih materijala prirodnog ili umjetnog porijekla.
Oni predstavljaju glavni element zida. Vrsta materijala koja e se upotrijebiti za osnovne slojeve zavisi
od namjene i poloaja zida kao i drugih uvjeta. Vieslojni zidovi mogu imati jedan ili dva osnovna sloja...
Izolacionih slojeva ima vise vrsta. Predstavljaju obavezne elemente za neke vrste vieslojnih zidova i
dijele se prema namjeni na:
- termoizolacione slojeve,
- hidroizolacione slojeve i parne brane,
- slojeve za zatitu od zvuka i
- zrane slojeve ili prostor za cirkulaciju zraka.
Termoizolacioni slojevi slue za zatitu od toplote i hladnoe.
Hidroizolacioni slojevi se postavljaju na kritinim mjestima i slue za spreavanje prodora vode i vlage u
dijelove zgrada.
68
Slojevi za zatitu od zvuka se koriste za spreavanje prolaza zvuka kroz elemente zgrade ili za
priguivanje zvuka.
Zrani slojevi u nekim uvjetima mogu biti izolatori. Zrani prostor treba da omogui cirkulaciju zraka radi
spreavanja kondenzacije vlage.
Zavrno-zatitni slojevi se postavljaju na vanjskoj ili unutarnjoj povrini zida. Uloga ovih slojeva je da
zatite zid od svih vanjskih utjecaja i omogue estetsko oblikovanje povrine. Neki zidovi mogu biti i bez
zavrno-zatitnih slojeva (zidovi s oblogama od prirodnog materijala i sl.)

Tipovi vieslojnih zidova.
Podjela vieslojnih zidova na tipove vri se prema broju, vrsti i rasporedu elemenata koje sadre.
Primarni elementi vieslojnih zidova su osnovni slojevi. Kod osnovnih slojeva su od posebne vanosti
provodljivost topline, hladnoe i zvuka. Stoga se dijele na dobre i slabe izolatore. Izolacioni i zavrno
zatitni slojevi su sekundarni elementi vieslojnih zidova i upotrebljavaju se po potrebi.
Prema opoj podjeli, sve vrste vieslojnih zidova (nosivi i nenosivi, vanjski i unutarnji) se dijele na tri
osnovna tipa, zavisno od rasporeda elemenata u sklopu.
To su:
- Tip I : zidovi s jednim osnovnim slojem,
- Tip II : zidovi od razliitih, priljubljenih osnovnih slojeva, i
- Tip III : zidovi od istih ili razliitih osnovnih slojeva
odvojenih izolacionim slojevima.
Vanjski vieslojni zidovi.
Elementi vanjskih vieslojnih zidova mogu biti osnovni i
termoizolacioni slojevi, slojevi za zatitu od zvuka, parna
brana i zrani slojevi (ili prostor za cirkulaciju zraka izmeu
dva susjedna sloja) i zavrno-zatitni slojevi.
Koje e elemente imati neki vanjski zid zavisi od njegove
namjene, poloaja i vrste materijala od koga su raeni
osnovni spojevi. Prema broju i rasporedu elemenata u vanjskim zidovima oni se dijele na tri
karakteristina tipa:
- Tip I : zidovi sa jednim osnovnim slojem i izolacionim slojevima pored njega
- Tip II : zidovi sa dva osnovna sloja od razliitih materijala i sa razliitim termoizolacionim svojstvima, koji
su priljubljeni jedan uz drugi
- Tip III: zidovi sa dva ista ili razliita osnovna sloja i izolacionim slojem izmeu njih.

IZOLACIJA VANJSKOG ZIDA
Osnovna funkcija vanjskog zida kao graevnog dijela stambene graevine je ograivanje prostora od
raznih utjecaja kao to su atmosferski (kia, vjetar...), gubitka topline u periodu grijanja i pregrijavanja
prostora zgrade u ljetnom periodu, te sprjeavanje prijenosa zvukova.
Parametar koji karakterizira gubitke topline kroz zidove je koeficijent prolaska topline U (W/m2K), koji
ovisi o toplinskoj provodljivosti pojedinih materijala. Ukoliko koeficijent prolaska topline pomnoimo s 10
(Faustova formula), dobivamo veliinu koja pokazuje koliko je energenata potrebno za grijanje po m2
promatranog vanjskog zida godinje. Osim koeficijenta prolaska topline za vanjski zid je vano da ne
dolazi do kondenzacije vodene pare, koja moe uzrokovati pogoranje toplinske izolacije zida i nastanak
graevinskih teta, npr. razaranje strukture zida poveanjem volumena kondenzirane vodene pare uslijed
smrzavanja. U ljetnom periodu vane su dinamike toplinske karakteristike vanjskog zida koje doprinose
smanjenju zagrijavanja zraka u zgradi, a time i potronje energije potrebne za rashlaivanje
(klimatizaciju).

PRIPREMA PODLOGE

Na samom poetku pregledamo kvalitetu podloge (ravnost i neravnine). Ukoliko su odstupanja vea od 1
cm na 4 m, potrebno je neravnine izravnati bukanjem. Ako radove izvodimo na armirano-betonskom
zidu i ukoliko su na zidu ostaci ulja s oplate, potrebno ih je isprati vodom. Ukoliko je podloga postojea
buka (stara fasada), potrebno je provjeriti nosivost. Ukoliko se osipa, nije nosiva. Mehaniki ekiem ili
strugaem skidamo sve nenosive dijelove, a nosive oistimo i uklonimo prainu.




69
1. POSTAVLJANJE OSNOVNOG SOKL - PROFILA I LJEPLJENJE LAMELA
Nakon to smo pripremili podlogu, odreujemo visinu osnovnog sokl-profila kojeg privrujemo pomou
privrsnica do 3 kom./m. Lijepljenje lamela izvodimo tako da polimerno - cementno ljepilo nanosimo na
zid ili na lamelu nazubljenim gleterom strojno. Bolja prionjivost se postie nanoenjem, tj. utiskivanjem
ljepila gleterom direktno na lamele. Visina zubaca gletera mora iznositi min. 12 mm. Prilikom lijepljenja
lamela vano je obratiti panju da se lamele postavljaju s pomakom u odnosu na prethodni red i da nam
u spojeve lamela ne ue ljepilo.

2. i 3. ARMIRANJE POVRINA
Prije nanoenja polimerno-cementnog ljepila i utiskivanja tekstilno - staklene mreice (alkalno - otporne)
veliine oka 4x4 mm, potrebno je obraditi uglove i otvore. Nakon toga postavljamo armaturnu mreicu
odozgo prema dolje utiskivanjem u polimerno-cementno ljepilo elinom nerajuom gladilicom. Slijedi
pregletavanje 2. slojem polimerno - cementnog ljepila tako da nam je armaturne mreice u sredini ili
vanjskoj treini polimerno- cementnog ljepila.

4. IZVOENJE ZAVRNOG SLOJA
Nakon suenja od min. 7-10 dana (ovisno o vremenskim uvjetima, zavrnom sloju i preporukama
pojedinih proizvoaa ljepila i zavrnih slojeva) potrebno je najprije nanijeti na zidove impregnirajui
premaz kako bi ujednaili upojnost povrine. Od zavrnih slojeva preporuuju se silikatni, silikonski i
silikonsko-silikatni zavrni slojevi minimalne debljine zrna 1,5 mm.

Unutarnji vieslojni zidovi.
Elementi unutranjih vieslojnih zidova su: osnovni, izolacioni i zavrni slojevi. Osnovni slojevi se
rade od veoma mnogo vrsta materijala. Pored drugih osobina veoma je vana zvuna izolacija ovih
zidova. Neki unutranji zidovi moraju imati i termoizolaciona svojstva.
Kod unutranjih vieslojnih zidova zastupljene su dvije osnovne vrste, dva tipa:
- Tip I : zidovi s jednim osnovnim slojem i izolacionim slojevima pored njega (s jedne ili sa obe strane) i
- Tip II: zidovi s dva ista ili razliita osnovna sloja i izolacionim slojem izmeu njih.



8.5. uplji zidovi od opeke

Zidovi od opeke ne moraju biti uvijek puni u cijeloj svojoj debljini. Kod veih debljina ili neoptereenih
zidova bila bi teta ispuniti cijelu debljinu opekom i mortom, ako ta debljina nije uvjetovana nosivou
zida.
uplji zidovi izvode se iz slijedeih razloga :
1. zbog utede materijala, odnosno smanjenja teine zida,
2. iz arhitektonskih razloga,
3. zbog toplinske izolacije - zrak, koji miruje, vrlo je dobar toplinski izolator, a mnogo bolji od opeke,
pa emo s manjom debljinom dvostrukog ili upljeg zida postii istu ili bolju toplinsku izolaciju, nego
to bismo je postigli punim zidom vee debljine.

















70

uplji zidovi kao toplinski izolatori

Najvanija im je zadaa da djeluju kao toplinski izolatori izmeu hladnih i grijanih prostorija, odnosno
izmeu vanjskog i unutarnjeg zraka u zgradama.
Zrana upljina iroka 1 cm u upljem zidu ima toliku sposobnost toplinske izolacije, koliku ima 1/2 opeke
u punom zidu. To znai, da zid debeo 25 cm, izveden s dva reda uzdunjaka i ostavljenim zranim
prostorom od 1 cm izmeu ta dva reda, ima istu sposobnost toplinske izolacije, kao puni zid debeo 38
cm.
Meutim, dokazano je da sposobnost izolacije nije za toliko vea, za koliko je ira zrana upljina u zidu.
Najbolja sposobnost toplinske izolacije e se postii, ako je irina zranog prostora oko 5 cm. Kod veih
irina zranog prostora nastaje strujanje zraka, pa se unutarnja ploha zida ohlauje.
Toplinska zatita upljeg zida ovisi o visini zranog prostora, kao i o njegovoj suhoi. estice zraka u
upljini uz unutarnju toplu stranu zida ugriju se, te se diu, dok se uz vanjski zid ohlauju i padaju prema
dolje. Tako nastaje unutarnje strujanje koje je to jae to je i vea razlika izmeu vanjske i unutarnje
temperature, a i to je debljina zranog sloja vea.
Da bi se sprijeilo to cirkuliranje zraka unutar upljine zid se venjacima horizontalno pregradi u manje
elije. Drugo rjeenje je da se vertikalna upljina ispuni nekim rezistentim poroznim dobrim toplinskim
materijalom (staklena vuna).
Zbog konstruktivnih razloga, naroito zbog pravilnog veza opeke, ostavljamo zranu upljinu iroku 6 cm.
Da bi se umanjila cirkulacija zraka, a i da zid bude vri, povezujemo obje stijene na visinama od 80 -
100 cm, tj. poslije 10 slojeva, slojem venjaka, koje naizmjenino dopunjavamo etvrtinkama.
uplji zidovi imaju razmjerno malu nosivost. Da bi se teret gornjih konstrukcija, naroito stropova,
pravilno prenosio na uplji zid, treba ga na gornjoj strani zavriti armiranobetonskim serklaom.













8.6. Pregradni zidovi

Pregradni zidovi samo pregrauju prostor, a osim vlastitog ne nose nikakvo drugo optereenje.
Vanjski zidovi trebaju primiti i prenijeti horizontalne sile vjetra.
Prema namjeni i mjestu ugradnje mogu se podijeliti u dvije grupe:
- vanjske pregradne zidove i
- unutarnje pregradne zidove,
a prema izvoenju (nainu izrade), dijele se u tri grupe:
- zidovi homogenog presjeka, vanjski pregradni zidovi su od lakog betona,
- zidovi od zidanih elemenata od umjetnog kamena (prefabrikati, opeka, blokovi, ploe)
- zidovi sloenog presjeka.

Razliiti materijali od kojih se "sendvi" sastavlja i razliiti naini konstruiranja sklopa ine ovu grupu
veoma raznolikom. Najee su ovi zidovi prefabricirani, a rjee se izvode na licu mjesta.
Ovi zidovi ne optereuju se nikakvim dodatnim optereenjem, a da bi to manje optereivali nosive
konstrukcije, izrauju se kad god je to mogue od laganih materijala.
Pregradni zidovi se uvruju u bone zidove i meukatne konstrukcije a moraju biti dobri zvuni i
toplinski izolatori.

Unutarnji pregradni zidovi homogenog presjeka.
Unutarnji pregradni zidovi homogenog presjeka izvode se od svih, vrsta betona, lakih i tekih,
nearmiranih i, rijetko, armiranih.
71

Po nainu izvoenja dijele se na betonirane na licu mjesta i prefabricirane.
a) Betoniranje na licu mjesta moe se izvesti nabijanjem u dvostrukoj oplati, minimalne debljine 8 cm,
b) Prefabricirani pregradni zidovi homogenog presjeka rade se u tablama visine jednake istoj katnoj
visini, najee od lakog betona,
c) Unutranji pregradni zidovi od zidanih elemenata od umjetnog kamena, zidaju se od opeke, blokova ili
ploa od peene gline, betona, i slino. Svi pregradni zidovi zidaju se po pravilu u cementnom malteru,
d) Stakleni pregradni zidovi grade se od zatvorenih upljih blokova, otvorenih upljih staklenih blokova i
staklenih talpi koritastog presjeka.

PR.: pregradni zidovi od opeke

- vri se dunjakim vezom zidanja
- max povrina pregradnog zida = 30 m2 (5 x 6 m)
- u toku zidanja konstruktivnog zida, na mjestu sudara sa pregradnim
zidom postavlja se vertikalna elina ipka 10mm i uvruje vilicom
- zatim se vezuje ica 3 mm i zatee.









PR. pregradni zidovi od upljih ploa od peene gline

- prilikom zidanja primjenjuju se opa pravila za zidanje
- visina i duina zida ograniene su radi stabilnosti, a ovise o debljini
ploa koje se upotrebljavaju za zidanje
- max duina = 3 m, max visina = 6 m




PR: pregradni zidovi od lakih graevinskih ploa

lake graevinske ploe proizvode se od mineraliziranih drvenih
vlakana u cem. mortu preanjem u kalupima.
dim ploa : duina-2m visina-50 cm min debljina 5 cm

- zida se u produnom mortu, sa preklopom na zida
- zidna platna veih duina od 3 m i visina od 2, 75 m ojaavaju se
dijagonalno postavljenom pocinanom icom 5mm i zatim se zid
obostrano obuka.













72

8.7. Zidovi od kamena

Openito o kamenu
Kamen je najstariji, ali jo uvijek vaan osnovni materijal za zidove. On je takoer i nezamjenjivi
materijal za donji stroj cesta i eljeznikih pruga, te kao kocka za gornji stroj cesta, kao i za obalne i
potporne zidove. Odlikuje se trajnou, otpornou na atmosferske utjecaje i estetskim svojstvima.
Danas, kamen u zgradarstvu, osim u izuzetnim kamenim regijama, rijetko dolazi kao iskljuivi
graevni materijal, jer stijene stambenih zgrada graene samo kamenom zahtijevaju velike debljine zbog
dobre toplinske vodljivosti.
Kamenom zidamo ograde, podnoja stambenih zgrada, njima oblaemo potporne betonske zidove,
a tankim rezanim-piljenim kamenim ploama oblaemo proelja zgrada, stepenice i podove.
Kamen moramo ispitati na nosivost i otpornost na smrzavanje. Najvei neprijatelj kamenu je voda,
pa razne kiseline i alge.

U zgradarstvu primjenjujemo slijedee vrste kamena :
1. eruptivni (granit, sijenit, gabro, bazalt),
2. sedimentni (ljunak, pijesak, vapnenac, sadra ili gips),
3. metamorfni ( mramor).
Za svaki kameni zid koji je izloen djelovanju atmosferskih utjecaja i koji ostaje neobukan moramo
primijeniti zdrav kamen koji je otporan na smrzavanje.

Nain obrade kamena ovisi o namjeni kojoj kameni zid slui i o vizualnom dojmu kojeg elimo
postii, pa se povrinska obrada kamena kree od najgrublje obrade do bruene i glaane-polirane
povrine kod klesanaca i tankih rezanih kamenih ploa obloge zidova.
Ova obrada ovisi u prvom redu o nainu zidanja, ekonomskim mogunostima i umijeu izvedbe kamenog
zida.
Grubo obraeni kamen sloen na uobiajeni nain zidanja imati e vee-iroke nepravilne reke cca 3
cm, dok e reke kod klesanaca i obloge tankim rezanim kamenim ploama iznositi od 2 - 3 mm.
Leajni kameni moraju biti tako postavljeni u zidu da lee na plohi kako je leao u kamenim slojevima
prije vaenja.
Duljina kamena iznosi najmanje visinu, ali ne smije prijei etverostruku visinu, jer e pri veoj duljini
kamen puknuti.

Iz stijena u kamenolomu, kamen se dobiva miniranjem, odvaljivanjem pa i odvajanjem blokova i
odabiranjem razbijenog kamenog materijala
Vidljiva povrina ili tzv. lice kamena obrauje se na razliite naine.

Prema stupnju obrade, kamen se dijeli na :
1. Lomljeni,
2. Obraeni,
3. Drobljeni.

Lomljeni kamen - dobiva se miniranjem stijena, a moe biti:
a) obian lomljeni kamen - dobiva se lomljenjem kamenih stijena. Nepravilnog je oblika, a prije
ugraivanja doivi samo najnuniju obradu.



b) ploasti lomljeni kamen - odabire se od komada koji su zadrali pri lomu dvije vee, priblino
paralelne leajne povrine. Ploe su pravilni obraeni ili nepravilni komadi razmjerno male debljine,
kod kojih su dvije velike povrine paralelne. Tanke ploe su debljine do 4 cm, a debele preko 4 cm.



c) dotjerani lomljeni kamen - odabire se od pravilnih komada kamena kod kojih se kamenarskim alatom
dotjeruje povrina za "lice" zida.


73








RAZLIITE VRSTE POVRINSKE OBRADE
KAMENA










ZIDOVI OD LOMLJENOG KAMENA
Pri zidanju zidova lomljenim kamenom potrebno je pridravati se slijedeih pravila :
1. zid mora biti vertikalan sa to ravnijim slojevima radi stabilnosti zida i objekta.
2. na licu zida ne trebaju se sueljavati vie od tri spojnice.
3. dodirne spojnice ne trebaju prolaziti kroz vie od dva sloja kamena.
4. dodirne spojnice trebaju se preklapati u naizmjeninim slojevima za 1/2 ili 10 cm.
5. treba smjenjivati redove uzdunjaka i venjaka, tako da na dva uzdunjaka doe jedan venjak.

Za zidanje lomljenim kamenom treba u kamenolomu odabirati takve komade da im u zidu bude duina
vea od irine, a visina manja ili jednaka irini.
Preporua se da teina komada bude do 30 kg, da bi ga radnik mogao prilikom zidanja postaviti u zid, a
upotrebljava se vapneni, produni i cementni mort.






Slaganje komada ili vez kamena :
-- uzdunjak - komad kamena ija je dua strana istosmjerna s duinom zida.
-- venjak - komad kamena koji je svojom duinom popreno usmjeren na duinu zida,
pa tako povezuje uzdunjake koji su ispod njega.
-- leajnica - gornja i donja leajna ploha pojedinog komada kamena, koju treba tako
priklesati da bude priblino horizontalna.
-- sudarnica - sudarna ploha izmeu dva komada kamena, a moe biti vertikalna ili kosa.

Leajnice i sudarnice na licu i naliju zida vide se kao reke zida.
U zidu svaki kamen mora biti obuhvaen mortom min. debljine 1 cm.

-- Libani sloj - ako u zidu od lomljenog kamena nema horizontalnih leajnica, onda treba na svakih
80 - 120 cm visine izraditi sloj s horizontalnom gornjom plohom na koju se nastavlja daljnje zidanje. To se
izvodi od 3 - 5 slojeva opeke ili sloja betona.
Kao vezni materijal za zidove od lomljenog kamena upotrebljava se :
- vapneni mort ( V : P = 1 : 4 ),
- produni mort ( C : V : P = 1 : 3 : 9 ),
- cementni mort ( C : P = 1 : 4 ).



74
Prema vrstama lomljenog kamena, razlikujemo slijedee vrste kamenih zidova :

A) zidovi od obinog lomljenog kamena (min. debljina zida = 60 cm),

U toku zidanja treba pojedine komade nepravilnog oblika grubo
dotjerati ekiem kako bi se mogli lake postaviti, a da im leajnice budu
to horizontalnije.
Sve spojnice trebaju biti u sloju morta najmanje 1 cm debljine jer nije
doputen neposredan meusobni dodir kamena bez morta.
Pri dnu i poetku zida treba postavljati to krupnije komade kamena.

Na svakih 1,20 do 1,60 m zbog sigurnosti izvodi se izravnavanje zida
postavljanjem izravnavajuih tzv. libanih slojeva od 3 - 5 slojeva opeke
ili sloja betona.
Kod stambenih zgrada moraju se izbetonirati AB serklai.

Za 1 m3 nosivog zida potrebno je : 1,25 m3 kamena; 0,35 m3 morta.

- zid koji ne preuzima optereenje i kod kojeg se ne zahtijeva vea
vrstoa i trajnost moe se zidati i bez morta i on se naziva SUHOZID.


B) zidovi od ploasto lomljenog kamena ( min. debljina zida = 50 cm),

- komadi kamena su u obliku ploe sa dvije priblino paralelne plohe
koje u zidu djeluju kao leajne plohe, dok se sudarne plohe samo
donekle dotjeruju priklesavanjem.




C) zidovi od dotjeranog lomljenog kamena ( min. debljina zida = 40 cm).

- upotrebljavaju se komadi kamena sa dotjeranim leinim spojnicama koje omoguuju
izradu zida s horizontalnim leajnicama pa su ovakvi zidovi vri od prethodnih
- Za zidanje se upotrebljava produni ili cementni mort, a debljina reki 15 - 30 cm
- Kod ovakvih dotjeranih elemenata utroak morta je manji.






d) ciklopski zid od dotjeranog lomljenog kamena















75
2. Obraeni kamen
- dobiva se odvaljivanjem ili odvajanjem blokova od stijena.
Kamen obrauju klesari, a proces obrade je dugotrajan i skup.

a) poluklesani kamen - komadi kamena kod kojih je lice i na lice 4 okomite strane obraeno,
a ostali dijelovi su neobraeni.



b) klesani kamen - komadi kamena paralelopipednog oblika kojima je svih 6 stranica
pravilno obraeno, a svih 12 bridova im je otro
npr. debele kamene ploe (d > 5 cm), tanke kamene ploe (d < 5 cm),
kocka za kolovoze - krupna kocka ( 18 x 18 x 18 cm)
- sitna kocka ( 10 x 10 x 10 cm )






ZIDOVI OD OBRAENOG KAMENA
Poluklesani, klesani i specijalno obraeni komadi kamena u
arhitekturi se upotrebljavaju najee kao obloge zidova od betona, a
u graevinarstvu (niskogradnji) za ogradne i potporne zidove uz
prometnice, za obalne zidove itd.
Debljina reaka kree se od 3 do 30 mm.
Najee dimenzije kamena su : v = 15 - 25 cm,
= 30 - 50 cm,
d = 45 - 75 cm.
Osnovno pravilo veza je da svaki kamen gornjeg sloja pokrije barem
jednu sudarnicu donjeg sloja i da zahvati barem dva kamena donjeg
sloja. Razmak izmeu najbliih sudarnica gornjeg i donjeg sloja neka
je barem 10 cm.
Zidovi od klesanaca zidaju se vapnenim ili produnim mortom. Laki
komadi postavljaju se runo u zid, dok se tei prenose i postavljaju
dizalicama.


8.8. Mjeoviti zidovi

Zidovi od kamena i druge vrste materijala nazivaju se mjeoviti zidovi.
Mjeoviti zidovi se izvode iz konstruktivnih, estetskih ili iz funkcionalnih razloga. Danas se dosta rijetko
primjenjuju.
Prema tome od kakvih je materijala sastavljen razlikujemo vie kombinacija.
Kod svih zidova gdje razni materijali ine jednu statiku cjelinu, njihovo ugraivanje (uziivanje) vri se
paralelno, dok se oblaganje vri naknadno kad se ve zid slegao.

a) mjeoviti zid od lomljenog kamena- betona
- mnogo stabilniji zid nego ozidan samo kamenom
- s jedne strane se postavlja drvena oplata zbog betona kamen se vee
mortom, a nakon ozidanih dva sloja u prostor do oplate ubacuje se beton
- uzdunjak ulazi u beton min. 1/4, a venjak 2/3 ukupne irine zida


- prostorije sa zidovima od kamena i betona imaju lou termoizolaciju, pa se izrauju vertikalno mjeoviti
zidovi kamen - opeka ili kamen - beton - opeka to je jo bolje i u pogledu nosivosti i termoizolacije.



76


b) mjeoviti zid od klesanog kamena- betona- opeke






c) mjeoviti zid od lomljenog kamena- opeke
- ekonominiji su od zidova ozidanih samo kamenom, jer je
njegova obrada duga i skupa
- opekom se moe zidati paralelno sa zidanjem kamenom, tako
da se iza svakih 4 do 5 slojeva uzdunjaka (60 - 80 cm),
provede jedan ili dva sloja venjaka, pa se tako dobiva solidna
povezanost kamenog zida i opeke



d) mjeoviti zid od obraenog kamena i opeke
- visina klesanaca mora odgovarati visini nekoliko slojeva opeke,
najee su visine 22 cm za venjake (tri sloja opeke) i 29,5 cm za uzdunjake (pet slojeva opeke)
- uvijek treba izraditi najprije jedan sloj klesanaca na licu zida, a zatim predvieni broj slojeva opeke na
naliju zida. Upotrebljava se cementni mort u smjesi 1 : 3 sa debljinom leajnica i sudarnica 1 cm.
- klesanci se slau u engleskom ili blokovskom vezu jedan sloj su sami venjaci, a drugi sloj sami
uzdunjaci, meusobni razmak najbliih sudarnica vieg ili nieg sloja nije manji od 10 cm
- klesanci se meusobno (svaki sloj) i sa zidom od opeke povezuju elinim sponkama debelim 5 - 7 mm,
a irokim 20 - 30 mm.





e) Mjeoviti zid od obraenog kamena i betona
- Najprije se zida prvi sloj kamena na licu zida
- Kad se otvrdne mort betonira se nalije zida uz pripravljenu oplatu do visine sloja na licu zida
- Prednost mu je to je jeftiniji, bre izvediv i vri.






















77
8.9. Obloge (zidova i stupova) od kamena

Za oblaganje zidova i stupova, upotrebljavaju se deblje ili tanje ploe to ovisi od vrste kamena i
od toga da li se oblaganje vri izvana ili iznutra. Ploe za oblaganje rade se kao table odreenog formata,
s tim da im duina obino ne prelazi preko 2,5 m, radi transporta.
Zajedniko pravilo za oblaganje zidova tanjim ploama, debljine d = 2,0 - 2,5 - 5,0 cm, je da one
budu odmaknute od zida na nastojanju, r = 1,5 - 3,0 cm kako bi ostao prostor za cirkulaciju zraka, da bi
se sprijeilo kondenziranje vode, pare i vlage.
Kod debljih ploa meuprostor se zalijeva cementnim malterom. Posljednji red ploa se ankeruje
za stropnu konstrukciju. Oblaganjem ploama ne smije se imitirati zid od klesanaca. Mjesta izloena
mehanikom udaru ili oteenima, ne treba oblagati ploama ve izvesti od masivnog kamena.
U kamenoj industriji proizvode se kamene ploe koje su u zgradarstvu istisnule klesance i
mjeovito kameno zie.
Kamene ploe se stavljaju na izloenu vanjsku stranu zida da tite unutarnji zid, a i radi ljepote izgleda,
nosivosti i trajnosti konstruktivnih elemenata.
Oblogom kamenim ploama poinje se tek nakon slijeganja zgrade. Najbolje je da kamena ploa
stoji slobodno odmaknuta za 2 do 2,5 cm od nosive stijene i da je svaka ploa noena specijalnim
sponama-sidrima.
Obloga kamenim ploama zahtijeva i izvedbu dilatacijskih reki u horizontalnom i vertikalnom smislu.
Najee se horizontalna dilatacija izvodi u visini etae, dok vertikalna dilatacija dolazi nakon 6 do 8 m.
Reke dilatacije moraju biti ispunjene rezinstentnim plastinim kitom ili sintetikim trakama.
Debljina ploe ovisi o njenoj veliini, vrstoi kamena i o vrsti spone. Za spone se primjenjuju
plemeniti nehrajui elici.
Za obloge se upotrebljavaju debele ili tanke kamene ploe, a oblau se uglavnom zidovi od opeke i
betona.

A) Obloge od debelih kamenih ploa
- Debele kamene ploe su komadi obraenog kamena
d = 5 - 15 cm s fino obraenim licem, leajnim i
sudarnim plohama.
- spona neka ulazi u kamen 30 mm, a u zid 12 cm.
- izmeu zida i obloge je mort min. debljine 2 cm.









B) Obloge od tankih kamenih ploa
- Tanke kamene ploe su debljine d = 2 - 5 cm. Rade se od one vrste eruptivnog kamena koji je lijepe
boje i strukture.
- postavljaju se tek onda kada se zid slegne i osui. Nutarnja ploha ploe odmie se 1,5 do 2,0 cm od
gotove konstrukcije i taj prostor se ostavlja prazan.
- povezivanje se vri samo pomou sponki koje se izrauju od eline ili bakrene ice promjera od 4
do 6 mm.











78
8.10. Nadvoji od kamena

U zidovima arhitektonskih objekata izrauju se otvori.
Razlikujemo vanjske i unutarnje otvore.
Vanjski otvori izrauju se za postavljanje prozora i vanjskih vrata, a unutarnji otvori za konstrukcije
unutarnjih vrata ili ostaju samo otvori za prolaz.
Od konstruktivnog sklopa zgrade zavisi da li e nadvoj biti od kamena, opeke, elinih, drvenih ili
armiranobetonskih greda.

Nadvoj - konstruktivan element postavljen iznad otvora u zidu.

On premouje raspon, prima cjelokupno optereenje iznad otvora i zajedno ga s vlastitom teinom
prenosi na oslonce koji mogu biti zidovi ili stupovi.

a) Nadvoji od kamena
Kod kamena je vrstoa na tlak velika, dok je vrstoa na vlak mala. Vlak ili istezanje nastaje u
donjoj zoni svake horizontalne konstrukcije koja se svojim krajevima oslanja na vrsta uporita, a odozgo
je optereena. to je presjek grede po povrini manji, a razmak izmeu uporita ili raspon vei, to e prije
doi do loma.





Ako se greda nad otvorom segmentno ili
polukruno izboi na gornju stranu dobije se luk. Kod luka e, pod optereenjem odozgo i u gornjoj i u
donjoj zoni djelovati tlak koji kamen dobro podnosi. Tlak e se prenositi na uporine plohe povrh
vertikalne nosive konstrukcije.






Nadvoji od kamena iznad otvora se postavljaju na malim rasponima do 120 cm
izrauju se od dotjeranog lomljenog kamena ili klesanaca
krajevi nadvoja moraju leati na zidu najmanje 20 cm






b) Ravni lukovi
za ravne lukove na manjim rasponima (do 120 cm) moe se upotrijebiti dotjerani lomljeni ili obraeni
kamen, a na veim rasponima (do 160 cm) samo dotjerani kamen (klesanci)









na svakom kamenu moraju se izraditi pravilno skoene sudarne i uporine plohe
broj komada kamena u luku mora biti neparan jer u sredini luka mora biti zavrni kamen ili zaglavak


79
za zidanje ravnog luka treba postaviti jednostavnu oplatu (podnicu), a ine ju:







daske: debljine 24 mm, povezane prekama na razmacima od 50 60 cm
2-3 daske
sedlo: stup presjeka 10x10 do 16x16 cm s horizontalnom gredicom na
gornjem kraju (duljina gredice je jednaka debljini luka) 2 - 3 sedla
stupovi: moraju biti na vrstoj podlozi, a vertikalnost stupa i horizontalne
gredice se ostvaruje i fiksira dvjema kosim daskama (ruke)

Luk se zida istodobnim slaganjem kamena od uporine plohe s obje strane, a zavrava se zaglavkom
Prilikom zidanja po podnici treba posipati sloj finog pijeska kako bi se na sredini dobilo nadvienje (l/200),
a to nam omoguuje vodoravnost luka nakon uklanjanja oplate i slijeganja

Segmentni lukovi
za zidanje segmentnog luka potrebna je drvena ablona nazvana obluilo, koje se postavlja na sedla tj.
na skelu u otvoru zida
obluilo: sastoji se od dvije jednake (paralelne) daske koje se na gornjim rubovima meusobno povezuju
letvama ili daskama irokim 5 - 7 cm, a dugim tono onoliko kolika je debljina luka, odnosno zida uz
otvor.


































80

ZIDANJE I PODUPIRANJE LUKOVA OD OPEKE













































SEGMENTNI LUK
HORIZONTALNI VIJENAC
ILJASTI LUK
2 5 1 12
38
21,5
Dekorati vni element na proeljima
povijesnih zgrada.
Najee je rij e o istacima od 6.5, 13 ili
19.5 cm to odgovara 1/ 4, 1/ 2 i 3/4 opeke
normalnog formata.
1 9,5
Mnogo su vri od ravnog, izvode
se nad otvorom irine 3, 5, pa ak i
8 metara, a kao konstruktivni
element mostova i na mnogo
vei m rasponima.
Lukovi se zi daju iznad vrste
drvene konstrukcije, u produnom
mortu, poevi s j edne i druge
upori ne plohe.
*** LUKOVI OD OPEKE danas se izvde samo u iznimno. Susreu se kao konstruktivni elementi u starijim zgradama
od opeke: povezuju krajeve otvorom prekinutog zida i preuzimaju optereenja iznad otvora

r = 186
10
35 25
10
120
6,5
25
za g la vni e le me nt luka
DETALJ MJ. 1:20
POLUKRUZNI LUK
106 12 12
9 7
4, 5 4 ,5
N agla ena upo rin a t oka (zbog
es t etik e) izv odi se 7 - 20 cm nie od
s redi ta poluk ru nic e o vis no o irini
r aspo na.
53
8
r= 53 cm
61
Statiki je stabi lniji i od ravnog i od
segmentnog luka.
Koriten je u arhitekturi starog Rima
i Mezopotamije, renesansi i
povijesnim st ilovima 19.stoljea.
Zida se iznad punih il i prozranih
obluila.

C
Statiki je najpovoljni ji, ali
zahtj eva veli ke visine otovra i
specijal nu izvedbu prozora i
vrata.
Prepoznatl jiv je u
srednjovjekvonoj gotikoj
arhitekturi i neogotikim
objektima iz 19. st.
DETALJ MJ. 1:20
DETALJ MJ. 1:20
DETALJ MJ. 1:20
C2 C1
84
28
r= 92cm
25 92 25
118.5
6,5
81

8.11. Polumontani nadvoji
- POROTHERM nadvoji je prednapeti openi proizvod, koji se koristi za premoenje vratnih i prozorskih
otvora.




















KARAKTERISTIKE:
dobra nosivost
jednostavna i
brza ugradnja
dobar nositelj morta
planiranje i izgradnja s
kompletnim openim
sistemom



Porotherm nadvoj 12x6,5x (0,75-3,00)








Porotherm nadvoj 10x8,5x (0,75-3,25)







Porotherm nadvoj 8x23,8x(0,75-3,00)






82

STATIKA



Detalji premoenja otvora nadvojem 12x6.5 cm za razliite debljine zidova






Detalji premoenja otvora nadvojem 8x23.8 cm za razliite debljine zidova

















UNTERSTELLUNG NOTWENDIG
BERMAUERUNG NOTWENDIG
STOSSFUGENVERMRTELUNG NOTWENDIG
tlak
vlak
stanje naprezanja u zidu nad otvorom
mikrobeton kakvoe M 40
prednapeta armatura kakvoe f
y
/f
pk
=1800/2000
2x2.5mm
83

Detalji izrade otvora kutija za roletne














PREDNOSTI

1. Jednostavno i brzo izvoenje zidnih otvora nema armiranja, postavljanja oplate i betoniranja
2. Nije potrebna dodatna termoizolacija
3. Visoka nosivost, mala teina
4. Dobar nositelj morta
5. Planiranje i gradnja kompletnim openim sustavom POROTHERM





















84

8.12. Montani AB nadvoji

- prednost u odnosu na lijevane nadvoje u pogledu ekonominosti (mala potronja oplate), brzini
graenja i lakoj montai.
- izrauju se lijevanjem u metalnim kalupima koji omoguavaju ravne povrine gotovog nadvoja, kao i
njegove tone dimenzije.


























prefabricirani nadvratnik

























85

8.13. Zidovi I stupovi od Armiranog betona

Openito o betonu

Beton - smjesa koja se dobiva mijeanjem veziva (cementa), agregata (pijeska i ljunka) i vode u
odreenim omjerima, zavisno od upotrebe.

Hidratacijom - kemijskom reakcijom izmeu vode i veziva dolazi do vezivanja i ovrivanja betona.
Voda kod pripreme betona ima dvostruku ulogu. Jedan dio vode potie vezanje i otvrdnjavanje betona, a
drugi dio daje smjesi potrebnu konzistenciju, odnosno plastinost pri graenju.
Za masivne konstrukcije gdje nabijamo beton manja je potreba za vodom, nego to je kod tanjih i finih AB
konstrukcija gdje masa mora biti itka.
Kvaliteta betona ovisi od svojstava sastojaka koji ulaze u sastav betona, njihovog omjera u mjeavini
betonske mase, naina izrade i transporta, naina ugraivanja i njege izbetoniranih elemenata.

VRSTE BETONA

Betonske konstrukcije izrauju se od nearmiranog ili nabijenog betona, armiranog betona,
prednapregnutog betona i od raznih vrsta lakog betona.

1. Nearmirani beton - to je smjesa cementa, agregata i vode. Razliite je vrstoe na pritisak,
smicanje i vlak u odnosu 15 : 2 : 1. Odlikuje se i trajnou, otpornou na mraz i vatru, velike je
zapreminske teine (800-2400 kg/m3).
Kako posjeduje veliku vrstou na pritisak, a malu na vlak upotrebljava se za konstruktivne elemente u
kojima nastaju preteno naponi pritiska, a to su temelji, potporni zidovi i sl.

2. Armirani beton - to je kombinacija nabijenog betona i elika (armature).
Zadatak tih ipki je preuzimanje sila koje beton ne bi mogao podnijeti, odnosno preuzeti. Dakle, armatura
preuzima vlane sile (rebrasti elik, mreasti elik).
U elementima objekata armatura se rasporeuje prema statikom proraunu i planu armature.
Uvjet je da mora postojati dovoljna vrstoa prianjanja armature i betona. Primjenjuje se u konstrukcijama
izloenim savijanju kao npr. za stropove, mostove i sl.

3. Prednapregnuti beton - to je beton koji je prethodno ili za vrijeme djelovanja vanjskog optereenja,
podvrgnut stalnim silama prednaprezanja. Prednaprezanje se izvodi na taj nain da se u dijelove
konstrukcije gdje postoje naponi vlaka unose, pomou ica ili kablova, dodatne sile pritiska koje napone
vlaka smanjuju ili ponitavaju.
Najprije se zategnu kablovi pa se onda vri betoniranje, i kad beton postigne dovoljnu vrstou, kablovi
se oslobaaju zatezanja i vraaju na prvobitnu duinu.

4. Lagani betoni - to su betoni koji imaju manju gustou (zapreminsku teinu) od obinih, jer se
upotrebljava laki agregat (topionika zgura, otpaci opeke, ekspandirana glina itd.). Zapreminska teina
(gustoa) lakih betona je manja od 1900 kg/m3.
Upotrebljavaju se za izradu zidova u stambenim zgradama, ali se najvie primjenjuju kao ispune kod
skeletnih konstrukcija, kao toplinska izolacija itd.
Laki betoni se dijele, uglavnom prema: sadraju komponenata, tehnologiji izrade, osnovnim
karakteristikama (teina, otpornost, izolaciona svojstva,...) i namjeni.
U naem graevinarstvu, obzirom na sirovinsku bazu i razvijenu tehnologiju, proizvode se prefabrikati
dobiveni od lakih betona sa topionikom zguram ili ekspandiranom glinom (keramzit) i lakih betona sa
impregniranim drvenim vlaknima (durisol) i elijastih betona (plino-betoni - siporex).








86
Betonski radovi

Betonski radovi sastoje se iz nekoliko vrsta radova, a to su :
a) mjerenje sastavnih dijelova - sastoji se u odmjeravanju predvienih masa cementa, agregata i
vode, a po potrebi i aditiva.
b) mijeanje betona - Na gradilitu za mehaniko mijeanje sastavnih dijelova betona slue stalne i
pokretne mijealice. Za velike koliine, beton se radi u tvornicama betona i transportira na gradilita
putem auto-mijealica.
c) unoenje betona u oplatu - sastoji se u transportiranju i ugraivanju betonske mase u dobro
pripremljenu drvenu ili metalnu oplatu.
d) nabijanje betona - izvodi se radi zbijanja betonske mase, pravilnog rasporeivanja u oplati i
otklanjanja segregacije smjese. Za vibriranje se upotrebljavaju pervibratori, oplatni vibratori i sl.

Sve vrste betonskih konstrukcija izrauju se izlijevanjem betonske mase u oplatu ili kalupe, iji oblik
poprimaju poslije ovrivanja betona.










OPLATA ZA BETONSKE KONSTRUKCIJE

Oplate su privremene pomone konstrukcije koje daju betonskoj smjesi eljeni oblik, a slue i procesu
otvrdnjavanja betona.
Od kvalitete oplate ovisi kvaliteta izlivene konstrukcije, pa se pri njenoj izradi treba pridravati slijedeeg :
1. Izrada oplate ne smije zadravati napredovanje radova,
2. Drvena oplata izrauje se na tesarskom radilitu (na licu mjesta se samo montira),
3. Konstrukcija oplate mora biti tako sastavljena da se lako moe rastaviti i ponovo upotrijebiti,
4. Oplata mora biti sigurna, vrsta i solidno izvedena (da moe izdrati pritisak mase),
5. Izraena oplata mora ostati stabilna, propisno ukruena i poduprta (ne doputa izvijanje, irenje i
skupljanje ili eventualno poputanje oplate u bilo kojem pravcu).

Nain izrade oplate vrlo je esto uvjetovan vrstom materijala od kojeg se radi.
Kada govorimo o izboru materijala za oplatu, prvenstveno mislimo na materijal stranice oplate.

Prema materijalu izrade, razlikujemo oplatu od :
a) drvene grae, - daske, fosne, gredice (upotreba od 3 do 5 puta)
b) raznih vrsta ploa, - per-ploe, panel-ploe, lesonit-ploe (upotreba od 20 - 30 puta)
c) metalne oplate - table od lima (najtrajnije)

Svaka oplata se sastoji od stranice koja oblikuje
konstrukciju, od stezaa i razupora koji osiguravaju
nepromjenjivost oblika konstrukcije, te od podupiraa koji
sprjeavaju prevrtanje konstrukcije.










87
Prema nainu upotrebe i vrsti konstrukcije, razlikujemo sljedee vrste oplate :
1. standardna daana oplata,
2. pokretna oplata,
3. klizna oplata,
4. montana oplata,
5. tunelska oplata,

1. STANDARDNA DAANA OPLATA
pr.: Niski zid od nabijenog betona u dvostrano postavljenoj daanoj oplati
- od dasaka, dimenzija 2,4/10 cm uvrenih avlima u okomito postavljene stupce na razmaku 60 do 70
cm. Bone potiske betonske mase primaju horizontalno postavljene pojasne grede i prenose ih preko
kosnika od dasaka. Zatezanje paralelnih daanih tabli vri se icom. Popreno postavljene letve
odravaju projektirani razmak tabli.











2. POMINA OPLATA
Primjenjuje se pri betoniranju visokih zidova, gdje je oteano vanjsko
ukruenje zidova. Oplata se konstruira tako da se moe podizati uvis prema
napredovanju radova, s tim to joj donji dio mora obuhvatiti zavreni dio
betonskog zida.

3. KLIZNA OPLATA
Koristi se kao i pomina pri izradi AB monolitnih zidova na visokim objektima.
Primjenjuje se i za betoniranje zidova silosa, rezervoara i visokih zgrada. Sastoji se iz
dva paralelna platna oplate. Izraena je od jake drvene grae i obloena metalnim
limom sa one strane koja dolazi do betonske mase, radi smanjenja trenja pri klizanju
oplate uvis i radi dobivanja ravnijih betonskih povrina. Klizna oplata obuhvaa obadvije
povrine zida. Poslije stvrdnjavanja sloja betona povlai se uvis pomou dizalica.


4. MONTANA OPLATA
Montana oplata se izrauje od ploa ojaavanih okvirima. Na objektu se
montane table montiraju slaganjem jedne do druge i povezuju
zategama.
irine montanih tabli za oplatu iznose 30, 40, 60 i 90 cm, a visine 2,5 m.
Table se postavljaju vertikalno, a horizontalno ukruuju skovanim
nosaima od dvije spregnute daske, dim. 2 x 14/2,4 cm. Zatezanje oplate
vri se pomou nateznih glava promjera 8 mm, na etiri mjesta po visini.
Razupiranje oplate vri se pomou betonskih gredica s otvorom kao kod
pokretne oplate.

5. TUNELSKA OPLATA
To je montana metalna konstrukcija oplate od tabli postavljenih u obliku
slova L okrenutog za 1800. Vertikalna povrina konstrukcije oplate slui za
betoniranje zidova, a horizontalna za jednu polovinu duine raspona
meukatne konstrukcije. Uz betonske konstrukcije dolaze ravne povrine
elinog lima, dok je sa vanjske strane oplata ojaana rebrastim profilima,
horizontalnim prekama i kosnicima.

88
8.14. Zidovi od prefabriciranih elemenata

Industrijsko graenje zasniva se na masovnoj prefabrikaciji klasificiranih graevinskih elemenata i
galanterije.
Umjesto lijevanih masivnih zidova od betona u oplatama, mogu se izvoditi i zidani betonski zidovi
upotrebom prefabriciranih upljih betonskih blokova.
uplji betonski blokovi su prefabricirani elementi manjih dimenzija prilagoeni namjeni zidova.

Industrija graevinskog materijala proizvodi dvije vrste blokova za zidanje od betona i to :
a) uplji blokovi za zidanje od betona,
b) uplji blokovi za zidanje od lakog betona.
Obadvije vrste upljih blokova imaju zajedniko: oblik paralelopipeda, ravne uzdune strane, a u
unutranjosti bloka su vertikalne upljine, razliitih veliina i rasporeda.

A) uplji blokovi od betona

- to su elementi od obinog betona (vezivo je cement, a agregat je mineralnog ili umjetnog porijekla)
- izrauju se kao :
a) Normalni blokovi (NBB)
- za nenosive zidove (pregrade i ispune) koji ne moraju biti toplinski izolatori.
- propisane su im marke M - 25 i M - 50.
- upljine su sa gornje strane bloka zatvorene (da bi se mogao preko blokova u zidu
rasprostirati mort)
- upotreba za podrumske zidove, garae, skladita (gdje ne treba velika TI)




b) Termoblokovi (TBB)
- za nosive zidove, koji moraju biti barem donekle i toplinski izolatori.
- propisana tl. vrstoa : M - 75 i M - 100.
- problem obinog bloka: kroz sudranice jo uvijek prolazi toplina to se moe rijeiti ''zubcima''
kako bi se ''izlomila'' linija prolaza topline.. pero i utor
Dimenzije blokova :
- duina ( l ) = 4 M = 390 mm,
- visina ( h ) = 2 M = 190 mm,
- irina ( b ) = 2 M; 2,5 M; 3 M.




- novi termoblokovi: velikog formata, poboljana izolacijska svojstva velikim brojem uskih i dugakih
upljina izmaknutih za pola duine i utiskivanjem poroznih materijala u upljine (wienerberger)










89
B) uplji blokovi od lakog betona

- izrauju se od betona zapreminske mase manje od 1,6 kg/m3, od mineralnih lakih agragata (granulirane
zgure, drobljene opeke, ekspandirane gline) i cementa, a mogu biti i od jednozrnatog agregata.
- izrauju se kao :

a) Normalni blokovi (NLB)
- upotrebljavaju se za unutarnje zidove zgrada, a i za vanjske
zidove kod kojih se ne zahtjeva jaa toplinska izolacija.


b) Termoblokovi (TLB)
- dobri izolatori od topline i hladnoe i slue za zidanje vanjskih zidova.
- propisane vrstoe blokova : M - 25 i M - 50.

Dimenzije blokova :
- LBB 20 : 390 x 190 x 190
- LBB 25 : 390 x 240 x 190
- LBB 30 : 390 x 290 x 190





C) Zidanje zidova upljim blokovima

Pravila za zidanje zidova upljim blokovima su zajednika bez obzira na materijal od kojeg je blok
proizveden. Dakle, blokovi se slau po pravilima kao pri zidanju opekom.
Blokovi se uvijek postavljaju sa upljinama okrenutim na donju stranu, a s punom plohom na gornju
stranu. Mort se rasprostire po gornjim (punim) leajnim povrinama, a pri tome se uputa i u sudarne
upljine izmeu susjednih blokova.
Kod termoblokova se na sudarnim povrinama mortom ispunjavaju po dva vertikalna kanala na strani lica
i nalija zida, a srednji kanal ostaje prazan, pa postaje izolacioni kanal.


























90
8.15. Zidovi od siporex-a

PLINOBETONI - betoni koji se izrauju od sitnog agregata, vode i cementa uz dodatak kemijskih
sredstava koja stvaraju u masi sitne mjehurie (elije) zraka ili plina.

Siporex spada u te tzv. plinobetone.
Siporex - beton koji pliva na vodi (zato jer je porozne strukture)

Svojstva siporexa su:
izuzetno lagan graevinski materijal (od klasinog betona laki etiri puta)
dobar toplinsko i zvuni izolator
postojan pri raznim atmosferskim utjecajima
jednostavan, lako se obrauje i efikasan za ugradnju (lako se ree, tee, prikiva i bui).
dobar izolator protiv buke
otporan na smrzavanje i poar
nema potrebe za klasinim bukanjem , brzo zidanje
lak za kombiniranje sa drugim graevinskim materijalima

Industrija siporexa proizvodi zidne blokove, grede i ploe, YTONG

A) Zidovi od siporex blokova
- primjenjiuju se za nosive i nenosive vanjske i unutarnje zidove svih vrsta zgrada.
Zbog veliine i lakoe komada - zidanje lake i bre nego s drugim vrstama blokova ili opeke.

Nain zidanja :
- blokovi se slau kao uzdunjaci kao i kod zidova od opeke s prijeklopom na 1/2 duine.
Po istim pravilima rade se i prekidi zidova, kao i uglovi i sudaranja zidova.
- povezuju se tankoslojnim produnim mortom ( V : C : P = 2 : 1 : 14 ).









B) Siporex grede
- AB grede od siporex mjeavine ugrauju se kao nadvoji zapreminske teine 0,5 kg/dm3,
- proizvode se u ovih dimenzija:
- duina = 145; 195; 270 cm,
- visina = 22,5; 30 cm,
- irina = 15; 17,5; 20; 22,5; 25; 27,5; 30 cm.

- leita na zidovima od siporex blokova na svakoj strani otvora duga po 25 cm.
- na leita rasprostrijeti sloj cem. morta smjese 1 : 3, pa na taj sloj treba
postaviti krajeve nadvoja.
Svaki nadvoj mora se ugraivati sa cijelom svojom tvorniki proizvedenom
duinom i nipoto se ne smije skraivati.

C) Zidovi od armiranih siporex ploa
- ee se primjenjuju nego zidovi od siporex blokova zbog jednostavnijeg i jo breg graenja, a i zbog
efikasnije toplinske izolacije, jer nema mostova topline koje u zidovima od blokova tvori mort u
leajnicama.




91













D) Obloge od siporex ploa

- siporex - vrlo povoljan materijal za vertikalno mjeovite zidove (armirani beton na unutarnjoj i
siporex ploe na vanjskoj strani zida)
- nosivost (vrstoa) se povjerava betonu, a toplinska izolacija siporex ploama.
- dimenzije ploa su : - duina = 60,8 cm,
- visina = 22,2 ; 44,4 cm,
- debljina = 5 ; 7,5 ; 10 ; 12,5 ; 15 cm.







- pregradni zid od siporexa
















1-letva 2- stiropor 3-tapeta 4pokrivna letva 5-kanal za instalacije 6 letva za privrenje













92
8.16. Zidovi od Durisol-a

Durisol - drveni beton
- agregat - drvena strugotina natopljena kemijskim sredstvom za zatitu i trajnost.
Ona se mijea s cementnom pastom (cement+voda), stavlja u kalupe i tlai visokim tlakom.

Durisol slui za prefabrikaciju upljih blokova, zidnih panoa i krovnih ploa.
uplji blokovi se upotrebljavaju za zidanje zidova.
Zidni panoi - za pregradne i vanjske zidove koji se bukaju.
Posebna vrsta prefabrikata od durisola su fasadni panoi - slue za oblaganje vanjskih zidova.

Svojstva su mu :
- postojan prema atmosferskim utjecajima - mraz,
- otporan na vatru,
- lagan je, mala teina, 500-600 kg/m3,
- laka obrada - moe se piliti, rezati, tesati, dubiti, buiti,
- dobar je toplinski i zvuni izolator.

Primjena :
- Durisol blokovi slue kao kalupi, tj. kao "izgubljena oplata" za zidove od betona.
Ti se blokovi pravilno slau (3-4 reda), a zatim im se u upljine ugrauje betonska mjeavina. Kad
mjeavina otvrdne kalupi se ne uklanjaju, nego slue kao toplinski i zvuni izolatori tako izraenih
betonskih zidova.

Kroz betonske konstrukcije toplina vie prolazi nego kroz zidove od blokova ili opeke. Betonski elementi
su tzv. "toplinski mostovi". Prekidanje toplinskih mostova postie se postavljanjem toplotnih brana (ploe
od heraklita, durisola i sl.) koje ostaju u betonskoj konstrukciji, pa one ine izgubljenu oplatu.

- zida se "u suho" (bez cementnog morta).
- dimenzije bloka su : - l = 50 cm ; v = 23 cm ;
= 15; 20; 25; 30 cm,

















8.17. Zidarske ugradbe

Osim dosada navedenih zidarskih radova, zidarski poslovi sadre i razne ugradbe, bilo da je rije o
kompletnoj ugradbi sa obradom ili samo obrada ako ju je netko prethodno ugradio.
Npr. kod bravarije, prozori, vrata, ograde itd., gdje bravar ugrauje-uvruje bravarsku stavku, a zidar
izvede zidarske popravke.

U zidarske ugradbe spada i ugradba razne betonske galanterije oplonici, rubnjaci, betonski parkovni
elementi i dr.


93
9. DIMNJACI

Da postignemo toplinu potrebnu stanovanju i industriji moramo izvesti takve ureaje sagorijevanja
koji ne samo da e osigurati bezopasan i besprijekoran postupak sagorijevanja, ve e i osloboditi u
najveoj mjeri u gorivu vezanu toplinu za koritenje.
Dimnjacima je svrha da plinove koji nastaju sagorjevanjem u jednom ili vie loita odvode izvan
zgrade. Time ujedno omoguuju i pospjeuju dovod zraka potrebnog za proces sagorijevanja s donje
strane u loite. kao posebni konstruktivni elementi od opeke.
Dimnjaci su vertikalni kanali u zidovima ili izvan zidova izvedeni iz negorivog materijala.
Pod dimnjacima ustvari podrazumijevamo sve cijevi i ahtove koji odvode sagorive plinove od loita
prema gore do preko krovova u atmosferu. U stambenim zgradama oni su ugraeni u nosive zidove, dok
su kod tvornikih pogona obino slobodno stojei.

Funkcioniranje dimnjaka ovisi o :
--- visini dimnjaka
--- solidnoj izvedbi dimnjaka
--- potrebnom poprenom presjeku dimnjaka
--- poloaju dimnjaka u zgradi (tlocrtu)
--- poloaju dimnjaka u susjednim zgradama
--- vrsti goriva
--- toplinskoj izolaciji, materijalu

Da bi se omoguilo ispravno funkcioniranje dimnjaka bez zastoja, potrebno se prilikom izgradnje
dimnjakih kanala pridravati sljedeih principa :
-- za prikljuak samo jedne pei na dimnjaki kanal dozvoljena je korisna visina dimnjaka od 3do5 m.
-- na jedan dimnjaki kanal mogue je prikljuiti pei samo s jedne etae.
-- za prikljuenje na jedan dimnjaki kanal 2 - 3 pei korisna visina dimnjaka iznosi od 5 do 7 m.
-- na jedan dimnjaki kanal, sa jedne etae, mogu se prikljuiti i tri pei ako one ne djeluju istovremeno.

Materijal za dimnjak treba da je :
-- vatrostalan, da ne bi bio razoren kod visokih temperatura
-- nepropustan za plinove koji se pojavljuju u dimnjaku
-- otporan protiv kemijskog djelovanja plinova
-- dovoljno vrst za mehanika naprezanja
-- dobar toplinski izolator, da plinove zatiti od gubitka topline radi hladnog vanjskog zraka.

Najei materijal je obina opeka u cementno-vapnenom mortu. Ona odgovara svim gornjim uvjetima,
ali joj je nepovoljna strana ta to dimnjak zidan opekom ima mnogo reaka i zbog toga hrapavu povrinu,
te zauzima dosta prostora, a radi povrnog rada kod izvedbe esto nastaju pogreke.
Beton nije povoljan zbog svojih loih toplinskih svojstava. Ukoliko se beton ipak upotrijebi, treba ga u
gornjem dijelu (od dimovodnog prikljuka prema gore) toplinski zatititi od prejakog ohlaivanja.
Specijalni dimnjaki blokovi izvode se tvorniki iz betona od usitnjene opeke. Oni prema potrebi imaju
jedan ili vie dimnjakih kanala. Vanjske stijene su dvostruke i upljina je pregraena u pojedine dijelove
koji se mogu upotrijebiti za ventilaciju.


SASTAVNI DIJELOVI DIMNJAKA












94
Oblici dimovodnih kanala
Zagrijani plinovi ili dim u dimovodnim kanalima ine stupac koji e od stupca vanjskog zraka ili atmosfere
biti toliko laki koliko je vii.
Povrina presjeka stupca ovisi o broju loita, koliine goriva i vremena sagorijevanja.
Presjek stupca ili kanala uzimamo s 1/2 x 1/2 opeke, a to daje 14 x 14 = 196 cm.
Lako se zida vezovima od opeke, pa mu je to velika prednost. Meutim, bolji je kanal krunog presjeka, i
zato esto ugraujemo (naroito u betonske zidove i zidove od naravnog kamena) gotove tvornike cijevi
promjera 15 cm, jer tu plinovi ne nalaze jaeg otpora na razmjerno glatkoj povrini kanala. Presjek kanala
ne smije se suavati ni iriti. Suenje uzrokuje koenje vuenja, a proirenje nepotrebne vrtloge u
dimovodnom kanalu.

slika. Oblici dimnjakih kanala






Visina dimnjaka
Najmanja visina dimnjaka odreuje se na osnovi nagiba krova i
udaljenosti od vrha krova, sljemena. to je korisna visina
dimnjaka vea, to je vea razlika u teini stupa ugrijanih
plinova i vanjskog zraka, te propuh u dimnjaku postaje jai,
bolje funkcioniranje dimnjaka.

slika. Minimalne visine dimnjaka nad krovom


Poloaj dimnjaka u zgradi
Jae i naglije ohlaivanje plinova u dimovodnom kanalu teti pravilnom funkcioniranju dimnjaka. Zbog
toga treba dimovodne kanale zidati u srednjim zidovima zgrade. Na tavanu, gdje dimovodni kanali
prelaze iz zidova u samostalne dimnjake, treba ih odvesti to vie prema sljemenu zgrade, kako bi iznad
krova to manje strili i tako se to manje izlagali ohlaivanju svoje povrine.
Ako se dimnjaki kanali moraju postaviti u vanjske zidove, izolacioni sloj od unutarnje povrine kanala do
fasadnog zida iznosi najmanje 25 cm. Bolje rjeenje sastoji se u postavljanju kanala u zid koji se sudara
sa vanjskim zidom.


slika. Poloaj dimnjakih kanala u zidovima sa zidnom izolacijom



9.1. Zidanje dimnjaka
ZIDANJE KLASINIH DIMNJAKA OPEKOM
PRAVILO: Zidanje dimnjaka u zidovima od opeke uvjetovano je pravilom da plohe dimovodnih kanala
moraju biti najmanje 12 cm (1/2 opeke) udaljene od lica i nalija zida.
Zid s dimnjakim kanalom, odnosno dimnjaki zid ozidan opekom ima najmanju debljinu 38 cm za
presjeke dimnjakih kanala 14/14 cm i ravne vanjske povrine.
Zidovi manjih debljina od 38 cm, odnosno zidovi od opeke debljine 12 ili 25 cm imaju proirenje tamo
gdje se nalaze dimnjaki kanali.
Zidanje zidova s dimnjakim kanalima obvezno je punom opekom
u produnom mortu. Unutarnje povrine dimnjakog kanala moraju
biti ravne i glatke. Dimnjaki kanali se ne bukaju, ali se zidaju
pomou kalupa ili ablona (dim. 14x14, visine 80-100 cm) za
zidanje kanala. Povlaenjem kalupa uvis i nanie zaglauju se
spojnice dobro ispunjene mortom, a unutarnje povrine kanala
poslije zidanja ostaju glatke.
95
Vezovi opeke za dimnjake

Slaganje opeke oko dimovodnih kanala izvodi se po pravilima za zidanje opekom, s time to se
primjenjuju i sljedea pravila :
-- uz dimovodne kanale ne smiju se upotrijebiti manji komadi od 1/2 opeke.
-- iz svakog ugla dimovodnog kanala u jednom sloju smije tei samo jedna sudarnica
-- u dunjakom sloju zidanja treba upotrijebiti 3/4 opeke kao poetak zidanja od
dimovodnog kanala, a u vezakom sloju etiri komada 3/4 opeke.



slika. Slaganje opeke u zidu oko dimovodnih
kanala

I i II sloj zidanja dimnjaka u zidovima :
R - debljina = 38 cm
S - debljina = 25 cm ;
T - debljina = 12 cm sa dva dimovodna
Kanala
U - debljina = 12 cm s jednim kanalom









Vezovi opeke za samostalne dimnjake

Zidovi sa dimovodnim kanalima zavravaju se u najvioj etai zgrade (ispod tavanskog poda), a onda
dimovodni kanali prelaze u posebno zidane konstrukcije, koje nazivamo samostalni dimnjaci. Dakle, oni
se uglavnom pojavljuju na tavanu i iznad krova zgrade.
Stijene samostalnih dimnjaka zidaju se odabranim boljim komadima opeke u pojaanom mortu. Leajnice
i sudarnice moraju biti potpuno ispunjene mortom. Treba nastojati da se upotrijebi to vie cijelih komada
opeke. Samostalne dimnjake na uglovima zavravamo cijelim komadima opeke. Pregradne stijene
izmeu dimovodnih kanala takoer zidamo cijelim komadima opeke. Drugi sloj opeke uvijek je zrcalna
slika prvog sloja, s obzirom na uzdunu os dimnjaka.












slika. Slaganje opeke oko samostalnih dimovodnih kanala ; I i II sloj zidanja dimnjaka
T - sa jednim kanalom ; U - sa dva kanala ; E - sa tri kanala ; L - sa etiri kanala





96

Prikljuci pei na dimovodne kanale

Prema principu izrade dimovodnih kanala, svaki kat ili etaa mora imati
svoj dimovodni kanal. Prikljuci pei za dimovodne kanale obino se
izrauju amotnim cijevima tvornike proizvodnje unutarnjeg presjeka 10
x 10 cm. Cijevi se postavljaju u manjem ili veem usponu prema kanalu.
Ako je na jedan dimovodni kanal prikljueno vie pei (najvie tri) njihovi
prikljuci se izvode sa meusobnim visinskim razmakom od cca 30 cm.
Tokom vremena na unutarnjim povrinama kanala produkti sagorijevanja
se taloe, smanjuju povrinu poprenog presjeka i sprjeavaju
funkcioniranje dimnjaka. Zbog toga se u otvor na samostalnom dimnjaku
u krovu postavljaju dimnjaka vratanca, izraena od betona ili lima, a
zbog sigurnosti od poara sa dvostrukim krilima. Prilikom ienja gare
otpada i taloi se na dnu kanala, gdje se postavljaju donja vratanca za
izbacivanje ai, na visini od 80 - 100 cm od poda podruma.









slika. Presjek kroz dimovodni kanal s prikljucima
Dv - dimnjaka vratanca ; Q - limena vratanca; M - betonska vratanca


Dimnjake kape i dimnjaki nastavci

Glava dimnjaka zavrava se dimnjakom kapom koja je najvie izloena temperaturnim i atmosferskim
utjecajima, pa je poeljno da bude izraena od otpornog materijala. Kapa moe biti izraena izlijevanjem
na licu mjesta u kalupu ili se moe postaviti montana u sloj morta. Na dimnjaka grla ponekad se
postavljaju elementi od lima koji sprjeavaju udare vjetra. Oni ne smetaju ienju dimnjaka, jer se ono
obavlja kroz gornja dimnjaka vratanca.






















97
9.2. Montani dimnjaci

SHUND -- sistem

Za zidanje dimovodnih kanala po ovom sistemu proizvode se prefabricirani elementi od lakog betona
(agregat = drobljena opeka ).
Zidanje unt - kanala na objektu sastoji se u slaganju unt elemenata jedan na drugi po visini u
produnom mortu, tako da tvore vertikalne kanale u obliku stupa od podruma kroz sve etae do izvan
krova. S vanjske strane po obimu, u rastojanju od 2 cm, unt-dimnjak obziuje se opekom radi koritenja
sloja zraka kao izolatora a izvan zgrade u krovu obziuje se zidom od opeka debljine 12 cm i s debljinom
zranog sloja od 3 cm.

Na ozidani temelj u podrumu postavljaju se tokom zidanja jedan
iznad drugog elementi s jednim otvorom (p3). U prvoj etai radi
izrade primarnog-matinog i sekundarnog kanala postavljaju se
elementi (p1) s dva otvora.Za skretanje dima iz sekundarnog u
primarni kanal, postavlja se element (v1) .
Dakle, loita nisu prikljuena izravno na sabirni dimovodni kanal,
nego putem posebnog prikljunog kanala, koji je visine jednog kata, a
slui samo za jedno loite.
Dimnak na gornjoj strani treba nadvisivati okoli i zavren je
specijalnom pokrovnom glavom koja mora biti tako izvedena da
sprjeava eventualnu protupropuh.

slika. unt-elementi ; p1- normalni element ; t1- element sa
prikljukom v1- element za skretanje ; p3- element za primarni kanal

Ti dimnjaci funkcioniraju tako da jedan sabirni ili matini kanal veeg presjeka ( 20 x 20 = 400 cm2 ) tee
vertikalno od podruma do iznad krova. Neposredno uz sabirni kanal u svakoj etai tee prikljuni ili
sekundarni kanal ( 12 x 20 = 240 cm2 ) koji je na svojem gornjem kraju ( u visini stropa ) zatvoren prema
prikljunom kanalu vie etae, a otvoren prema sabirnom kanalu. Prikljuni kanal sprovodi dim iz pei u
matini kanal.

Ispravno funkcioniranje unt-dimnjaka mogue je uz potovanje sljedeih pravila :
1. izravno prikljuivanje pei na matini kanal nije doputeno
2. na jedan matini kanal mogu se prikljuiti sekundarni kanali samo sa pet etaa
3. u svim etaama visina od poda do prikljuka u sekundarni kanal iznosi 0,80 m
4. minimalna visina od prikljuka pei do elementa za skretanje iznosi 2,20 m









slika. Voenje unt-dimnjaka :
pk- primarni kanal ;
sk- sekundarni kanal
N - detalj dimnjaka u jednoj etai
As isisiva







98
SCHIEDEL - dimnjak (montani)

To je montani dimnjak koji je sastavljen od industrijski izraenih elemenata, koji po svojoj konstrukciji i
kvaliteti upotrijebljenih materijala, uz pravilnu montau, osigurava besprijekornu funkcionalnost i trajnost.
Dimnjaci sistema Schiedel sastoje se od tri osnovna elementa:

troslojni montani dimnjak
-- schiedel amotne cijevi
-- mineralne trake (sloj TI)
-- schiedel plata

Okrugli presjek (dobro strujanje i ienje plinova), unutarnja amotna cijev i
vieslojna konstrukcija, osnovne su karakteristike ovog sistema :
-- okrugli presjek osigurava najpovoljniji protok dimnih plinova, kao i najlake ienje
-- unutarnja amotna cijev je vatrostalna, nepropusna za plinove i otporna na promjenu temperature, a
ima i dovoljnu tvrdou pa je prikladna i za visoke dimnjake
-- vieslojna konstrukcija omoguava slobodno dilatiranje u svim smjerovima (slojevi nisu oslonjeni jedan
na drugog), dobru izolaciju i jednostavnu montau.

























Troslojna izvedba
Schiedelov izolirani dimnjak s prozraivanjem s unutranje strane je sustav izraen od serijski
proizvedenih graevinskih elemenata koji su tono prilagoeni jedan na drugoga.
Sastoji se od:
Keramika cijev
Okrugla unutarnja cijev izraena je od visokovrijedne keramike otporne na vatru. Njezine osobine su
prilagoene specijalnim zahtjevima tehnike dimnjaka. Po mjeri izraena unutarnja keramika cijev
odlikuje se visokom postojanou na temperaturu i temperaturne promjene. Izvanredno je otporna na
kiseline, izuzetno nepropusna i stabilna. Njena masa koju je potrebno zagrijati je mala. Sukladna normi
EN 1457 kl. A1N1.
Izolacija
Izolacija od plono savitljive mineralne vune u cijelosti zatvara unutarnju cijev. Ona jami osobine
toplinske izolacije dimnjaka u skladu s grupom otpora prolaza topline. Sukladna normi HR DIN 4102-1.
Oblik i dimenzije izolacijskih ploa prilagoeni su na Schiedelove izolirane dimnjake s prozraivanjem s
unutranje strane.
99
Plat
Plat je izraen od laganog betona. Kanali u uglovima omoguavaju prozraivanje izolacijskog sloja s
unutranje strane. Istovremeno se vri sigurno centriranje stupa unutarnje cijevi i izolacijskog sloja.
Sukladan normi EN 12446. Mala specifina teina materijala rukovanje ini jednostavnim, a sastavljanje
se vri bez problema.
Dijelovi pribora
Pomou dijelova pribora uspostavlja se funkcija prozraivanja s unutranje strane. Graevni dijelovi koji
su tono prilagoeni jedan na drugi omoguavaju brzu montau bez problema.




UPUTSTVO ZA MONTAU :

Koliko e dimnjak dugo i dobro sluiti dok traje i objekt, ovisi od pravilne
montae.


- graevinska visina pojedinog elementa uzimajui u obzir i mort je 33,3
cm, tako da iz tri elementa dobijemo 1 metar dimnjaka.
- u unutranjosti zgrada dimnjak nije potrebno obziivati, nego samo
obukati ili obloiti tapetama.
- vanjski dio dimnjaka potrebno je zatititi od atmosferskih utjecaja. (ozida
se zidom d = 12 cm)
- elementi se spajaju produnim mortom (C : V : P = 1 : 3 : 9)
- Schiedel unutarnji uloci su vatrostalne kiselootporne amotne cijevi.
Spajaju se na utor.
Ivica utora mora biti okrenuta prema gore.
- amotne cijevi-unutarnji uloci dimnjaka spajaju se posebnim
vatrostalnim kitom, koji se mijea sa vodenim staklom u omjeru 4 : 3.
- Dilataciona vrpca od mineralne vune opletena je icom ili nesagorivom
niti. Vrpca se omota oko amotne cijevi u prostor izmeu omotaa i cijevi
uvijek pri spajanju omotaa. Tako je omogueno istezanje amotnih cijevi
koje nastaje zbog promjene temperature dimnih plinova.
- Fazonski komadi omoguuju jednostavnu montau vrata za ienje, i
prikljuka pei.
- temelj dimnjaka mora biti tako dimenzioniran i graen da ne doe do
slijeganja i pukotina.





















100

10. STROPOVI

Meukatne konstrukcije su horizontalne, kose ili zasvoene konstrukcije, koje ograniavaju
prostor sa gornje strane, odnosno dijele zgradu na pojedine katove (etae) i preuzimaju sva stalna
i pokretna optereenja (ljudi i namjetaj), pa ih prenose na zidove ili stupove, povezujui ih
meusobno i ukruujui strukturu zgrade.
Meukatnu konstrukciju koja se nalazi izmeu etaa esto nazivamo strop, a ako se takva konstrukcija
nalazi iznad najvie etae, iznad koje je smjeten tavan, onda tu konstrukciju nazivamo tavanica. esto
se deava da se iznad konstrukcije najvie etae nalazi ravni krov, pa takvu konstrukciju nazivamo
konstrukcijom ravnog krova.

Na meukatnim konstrukcijama, s gornje se strane izrauju konstrukcije poda, a s donje
konstrukcije plafona, i onda se nazivaju stropovi.

Stropovi se sastoje iz sljedeih dijelova :
1. nosive konstrukcije -- moe biti iz drveta, armiranog betona, opeke, kamena i elika, kao i iz
kombinacije ovih materijala.
2. izolacionog sloja, koji je potreban radi zatite od zvuka, vatre i promjene temp.
3. poda, najgornjeg vodoravnog ili blago kosog sloja, po kojem se vri promet
4. podgleda (plafona) koji se obino sastoji od buke i po potrebi nosioca buke

Ad 1) Na izbor vrste stropne konstrukcije utjee niz faktora. Stropovi izloeni vlazi ili mogunosti poara,
kao i stropovi velikih raspona i tekih optereenja nee se u pravilu izraivati iz drveta nego iz masivnog
materijala. Takoer i lokalne prilike, konstrukcija nosivih zidova i sl. mogu odluivati kod izbora materijala
za strop. Drvene stijene zahtijevaju drvene stropove, a armirano-betonske stijene armirano-betonske
stropove. Meukatne konstrukcije izloene vlazi ili mogunosti poara, kao i one sa velikim rasponima i
tekim optereenjima najracionalnije je graditi od armiranog betona. Dimenzije nosive konstrukcije stropa
odreuju se statikim proraunom na osnovu dozvoljenog naprezanja materijala i odreenog stalnog i
pokretnog optereenja shodno tehnikim propisima za optereenje zgrada.

Ad 2) Izolacioni sloj u pravilu se stavlja izmeu nosive konstrukcije i poda, a slui kao zvuna i toplinska
zatita. On se izvodi u obliku nasipa, namaza i ploa.
-- nasip je u pravilu debljine 8 cm. On je od laganog, sitnozrnatog i istog materijala, a treba biti i
potpuno suh. Kao nasip slui uta (otpaci morta i opeke), drozga, praina od opeke i pijesak. Izolacija u
obliku nasipa je jeftina, ali jako optereuje nosivu konstrukciju i esto je neista,
-- namazi debljine od 3 do 5 cm stavljaju se ispod drvenih podova , a obino su od pilovine i
portland cementa. Oni smanjuju konstruktivnu visinu stropa i ujedno zamjenjuju slijepi pod, jer se u njih
mogu zabijati avli.
-- ploe od laganog betona, sadre, pluta, staklene vune, stiropora itd. kada slue kao izolacioni sloj
polau se iznad ili ispod nosive konstrukcije, a kad je potrebna jaa toplinska zatita, one se kombiniraju
s nasipom ili namazom.

Ad 3) Izbor vrste materijala za pod ovisi o namjeni prostorije, o prometu koji je u toj prostoriji, o
raspoloivim sredstvima, te o podlozi na kojoj e leati pod.
Pod treba zadovoljiti sljedee zahtjeve :
- da ima ravnu povrinu (pod izvan zgrade u blagom nagibu radi odvodnje)
- da je otporan na habanje (radi trajnosti)
- da priguuje zvuk (mekaniji i elastiniji)
- da je topao (za stambene i radne prostorije)
- da se da lagano istiti i popravljati
- da je nepropustan za vodu (kupaonica)
- da je otporan na mraz (terasa)
- da je otporan protiv kiselina (laboratorij)


Ustvari, niti jedan pod u potpunosti ne odgovara svim zahtjevima, te prema prilikama treba izabrati pod
koji je najbolje dorastao namjeni prostorije. Podovi se redovito polau kad su svi vaniji obrtniki radovi u
unutranjosti zgrade gotovi i prostorije zatvorene prema van.
101

Vrste podova :
1. Drveni podovi (obian daani pod, brodski pod, pod od parketnih daica)
2. Stakleni podovi
3. Kameni podovi
4. Pod od opeke
5. Namazi (betonski namaz, cementni namaz, teraco(vrsta cem. namaza), asfaltni namaz)
6. Prevlake (linoleum, guma)

Ad 4) Podgled npr. drvenih stropova najee je izveden u buci koja se nanosi na podlogu od pletiva
trske, rabicove mree ili drugih materijala na koje se prihvaa buka. Odgovarajui nosilac buke
privruje se za donju oplatu od dasaka, letava ili lakih graevinskih ploa. Debljina trstike i buke iznosi
obino od 2,5 do 3,5 cm.

Dobar strop mora biti vrst kako bi nosio predviene terete, a da se pri tom ne savija ili ne deformira. Ne
smije se ni tresti ni ljuljati. Mora dobro izolirati zvukove, galamu, viku itd. Treba da je gust, da ne proputa
zrak, plinove i sl., a osim toga mora biti dobar toplinski izolator.
Strop treba da je trajan kao i drugi konstruktivni dijelovi zgrade.

Prema nainu izrade, meukatne armiranobetonske konstrukcije dijele se na :
-- monolitne,
-- polumontane i
-- montane

10.1. Monolitni AB stropovi

Armirano-betonske meukatne konstrukcije su konstrukcije livene na licu mjesta po takozvanom
"mokrom" postupku - u privremenoj drvenoj ili metalnoj oplati, odnosno kalupima.
- mogu se primjenjivati za sve vrste objekata visokogradnje (stambene, javne, industrijske i
poljoprivredne objekte) masivnih, skeletnih i okvirnih konstruktivnih sistema.
Prelaskom na industrijaliziran nain izgradnje usavreni su neki tipovi ovih konstrukcija koje se izvode
sistemom montae prefabriciranih elemenata.
Armirano-betonski stropovi su vrsti, vatrostalni, trajni, male konstruktivne visine i dobro se povezuju na
ostale konstrukcije, te tako ukruuju strukturu zgrade.
Mana im je to su razmjerno teki, te to su loi toplinski i zvuni izolatori, ali to se dade poboljati
primjenom toplinskih i zvunih izolacija.
Monolitni stropovi izvode se na gradilitu izlijevanjem betona u oplatu, kod polumontanih stropova
pojedini dijelovi dolaze gotovi a drugi se izvode na gradilitu, dok kod montanih stropova dolaze svi
dijelovi ve gotovi i na gradilitu se samo ugrauju.

Prema statikoj funkciji, meukatne konstrukcije dijele se na :
-- ravne ploe,
-- rebraste konstrukcije

A ) Ravne ploe

To su povrinski nosai kod kojih optereenje djeluje na srednju ravninu
ploe. Izrauju se kao slobodno poloene na dva leaja, konzolne, s
prepustima, upete i kontinuirane.
Ravne ploe dolaze u obzir za raspone do 4,0 m.
Debljina ploa kree se od 8 do 16 cm, a moe se uzeti i kao 1/30
raspona, s tim da se tona debljina utvruje statikim proraunom. Kod
veih raspona ploe bi postale debele, teke i neekonomine, te se
primjenjuju druge vrste armirano-betonskih stropova. Leita ili uporita
ploa na zidu moraju biti barem onolika kolika je debljina ploe, ali ne
ispod 8 cm. Kao raspon ploe uzima se isti otvor izmeu leita
povean za 5%. Najee se ploe betoniraju zajedno sa serklaima,
pa se irina serklaa uzima kao leite ploe.

102

Za sve spomenute vrste ravnih ploa izrauju se istovrsne skele i oplate, a glavna je razlika u debljini i
armaturi ploa.

SKELA
-- sastavlja se od vertikalnih stupova presjeka od 10/10 do 10/12. Stupovi se rasporeuju na meusobne
razmake od 1,2 do 1,8 m, tj. po 2 ili 3 stupa u smjeru raspona i povezuju odozgo gredama presjeka oko
10/12, a ukruuju dvjema dijagonalno krino pribijenim daskama. Takvi se spregovi niu paralelno po
cijeloj duini prostora na meusobnim razmacima od 0,75 do 1,0 m i ukruuju jednostrano dijagonalno
pribijenim daskama. Iznad greda postavljaju se sjekomice daske debele 24 mm, visoke 18 do 20 cm na
meusobnim razmacima 40 do 70 cm koje slue za noenje oplate. Na betoniranu i slinu podlogu
stupovi se postavljaju izravno i podbijaju klinovima. Na zemljanu podlogu treba najprije postaviti grede ili
platice, a povrh njih klinovima podbijati stupove.
OPLATA
-- slae se jednostavnim postavljanjem dasaka debelih 24 mm u uzdunom smjeru prostora, tj popreno
na sjekomice postavljene daske povrh greda. Oplata za ploe izrauje se jo i od montanih daanih
lesonitnih i metalnih tabli.
Oplatu armirano-betonskih stropova treba izvesti dovoljno vrsto i stabilno da se prilikom betoniranja ne
pomakne ili deformira. Debljina grae oplate ovisi o dimenzijama armirano-betonskog stropa, pa to je on
masivniji i tei, graa e biti jaa, a razmaci podupiranja i vezanja manji. Nakon to je armatura poloena
na istu i vlanu oplatu pristupa se betoniranju stropne konstrukcije.




slika. Tesarska skela i oplata za ravnu armirano-
betonsku plou






- izrada oplate i skele je ista za sve sluajeve ravne ploe dok se poloaj armature i debljine ploa
mijenja
- sve ove konstrukcije se u tlocrtima i presjecima oznaavaju s pozicijom
- to je ime ili oznaka konstrukcije pod kojim se svi podaci o pokretnim i nepokretnim optereenjima,
rasponima, materijalima, dimenzijama, koliini i poloaju armature nalaze u statikom raunu
- statiki raun je popis svih pozicija odnosno karakteristinih konstrukcija objekta sa svim potrebnim
podacima za svaku poziciju

Na zgradama se meukatna armirano-betonska ploa izrauje zajedno sa serklaom, pa se ipke glavne
armature zbog sigurnije veze mogu produiti i due od oslonca.

ARMATURA PLOE
-- Na montiranu oplatu postavlja se glavna armatura od elinih ipki promjera od 6 do 14 mm u pravcu
raspona. Razmak ipki ne smije biti vei od dvostruke debljine ploe ili najvie 20 cm. Glavna armatura
postavlja se u donjoj zoni ploe i izdignuta je od oplate za visinu zatitnog sloja betona. Kod zatienih
konstrukcija, debljina zatitnog sloja iznosi 1 cm, a nezatienih 1,5 cm. Osim glavne armature postavlja
se jo poprena ili razdjelna armatura u pravcu duine ploe, odnosno okomito na glavnu armaturu ploe.
Izrauje se od ipki promjera 5 do 8 mm na razmacima najvie do 35 cm. Tonije se razdjelna armatura
rasporeuje tako da ukupna povrina presjeka ipki razdjelne armature iznosi 20% od ukupne povrine
presjeka ipki glavne armature. Na krianjima se glavna i razdjelna armatura povezuju paljenom icom.
Za armiranje ploe koristi se jo i mreasta armatura od glatkih ili rebrastih elinih ipki.





103

1. Slobodno poloene ploe na dva leaja
- imaju razmak nul-toaka momentne linije jednak rasponu, pa im najmanja debljina moe biti 1/30 l , a to
je npr. za raspon od 4 m 14 cm. Glavna armatura moe biti samo u donjoj zoni ploe, jer na leitima
nema optereenja odozgo. U praksi se prema propisima ipak svaka trea ipka, a esto i svaka druga, u
krajnjim desetinama raspona, povija pod kutom od 450 u gornju zonu, u kojoj horizontalno tee nad
cijelom irinom leita.
Na slici je prikazana statika dispozicija za ravnu slobodno poloenu plou, sa glavnom armaturom u
pravcu manjeg raspona. U presjeku G-G vidi se poloaj glavne armature (1) i razdjelne (2). Teoretski,
leite za ravne slobodno oslonjene ploe iznosi 8 cm ili je jednaka debljini ploe.
Na zgradama se meukatna armirano-betonska ploa izrauje zajedno sa serklaom, pa se ipke glavne
armature zbog sigurnije veze mogu produiti i due od oslonca.


Slika. Slobodno oslonjena ploa :
O - statika dispozicija ; M - u tlocrtu
c - razmak glavne armature ; m - razmak razdjelne armature
1 - glavna armatura ; 2 - razdjelna armatura
d - debljina ploe ; a - zatitni sloj









- da bismo dobili to pregledniji uvid cjelokupne armature
radimo tablicu (iskaz armature)
- nacrt armature daje pregledan i detaljan crte svake ipke
radi jednostavnije izrade i montae
- na montiranu oplatu postavlja se glavna armatura, u donjoj
zoni ploe, a po potrebi i u gornjoj ako je optereena na vlak
- na krianjima glavna i razdjelna armatura povezuje se
paljenom icom armirai
- razdjelna armatura rasporeuje koncentrirano optereenje i
tako optereuje samo jednu ipku gl. armature
- prema statikoj odreenosti ploe izraunavamo debljinu,
raspon, gustou i vrstu armature
- razlika izmeu slobodno poloene ploe i upete ploe je u
tome to se iznad ploe nastavlja (ne nastavlja) zidanje
nosivog zida


2. Konzolne ploe
Glavna armatura postavlja se u gornju vlanu zonu. Razmak ipki glavne armature iznosi dvije debljine
ploe, ali ne smije biti vei od 20 cm. Razdjelna armatura se uzima promjera od 5 do 6 mm i postavlja
okomito na pravac glavne, ali ispod nje. Poto se glavna armatura konzole nalazi u gornjoj zoni, vano ju
je prije betoniranja prekontrolirati. Eventualno sputanje u donju zonu znai ruenje konzole. Konzolne
ploe upotrebljavaju se za balkone, nadstrenice i dr.

- ako ploa ima leaj samo s jedne strane i u njega je upeta - balkon
- uslijed naprezanja javlja se u gornjoj zoni vlani napon tako da tu
obavezno postavljamo armaturu
- razmak ipki glavne armature je obino 2d, max 20 cm, a razdjelna
armatura O 5-6 mm postavlja se okomito na pravac razdjelne ali
obavezno ispod nje

104

3. Ploe sa prepustima - izrauju se kao slobodno poloene ploe na dva leaja, monolitno povezane s
konzolom koja ini prepust. Izrauju se kao meukatne konstrukcije s nadstrenicom, za terase i sl.








4. Upete ploe - Na zgradama se esto izrauju upete
ploe. Leita su im kruto uklijetena u zidove. Kod ove
vrste nosaa, osim pozitivnih momenata u polju, javljaju se i
negativni momenti od reakcija na leajevima. Oni smanjuju
pozitivne momente iz polja tako da se smanjuje debljina
ploe i armatura, to je veoma znaajno sa konstruktivnog i
ekonomskog stajalita.

- leita ploe su kruto ukljetena u zidove a osim vlanih
naprezanja u donjoj zoni, javljaju se i na krajevima ploe
kao reakcija od leita. To je pozitivno jer se smanjuju sile u
sredini raspona pa se tako smanjuje i debljina ploe i kol.
armature.
- armaturu blizu oslonca povijamo u gornju zonu i to
naizmjenino s lijeve i desne strane



5. Kontinuirane ploe - ako ploa s glavnom armaturom lei u jednom pravcu preko vie od dva leaja,
naziva se kontinuirana ploa. Ove ploe kao meukatne konstrukcije postavljaju se kod popreno
postavljenih zidova zgrada.
- na svakom djelu gdje se ploa nastoji savinuti kao upeta postavljamo u gornju zonu aramtura







- karakteristika svih monolitnih AB ploa, a pogotovo ravnih je da su relativno velike vlastite teine
pr.. ravna ploa debljine 18 cm vidimo koliko iznosi masa 1 m2 ploe
V = 1x1x 0,18 = 0,18 m3
gustoa betna = 2200 kg/m3 x 0,18 = 430 kg

- vilice rebra su 6 mm, glavna armatura 10 12
- oplata moe biti drvena, ali je bolja limena jer se lake montira i demontira
- da se donji dio ploe ne vidi, u prolosti su izvodili buku na sloju trstike koja se prethodno uvrstila ne
rebro
- danas radimo razne sputene stropove









105

B ) Rebraste ploe

Kod veih raspona ili kod velikog optereenja postaju armirano-betonske ploe debele i teke. Poto
kod dimenzioniranja presjeka armatura preuzima napone vlaka, a beton napone pritiska, to u ploi beton
ispod neutralne osi nema statike vrijednosti i on moe otpasti, a armaturu treba skupiti na pojedinim
mjestima - u rebrima. Tako nastaju ploe s rebrima koje se sastoje od greda meu kojima su razapete
ploe. Greda se u statikom pogledu smatra kao T nosa, te se sastoji od ploe i rebra.
Rebraste meukatne konstrukcije izrauju se kao :
-- rebraste meukatne konstrukcije
-- sitnorebraste meukatne konstrukcije

Rebraste meukatne konstrukcije - izrauju se od armiranog betona, a sastoje se od rebra i ploe koji
ine monolitnu statiko-konstruktivnu cjelinu.
Debljina ploe iznosi od 8 do 12 cm, a visina T presjeka ploe zajedno sa gredom mora se statiki
proraunati. Orijentaciono se kree od 30 do 60 cm. Razmak rebara je od 1,0 do 2,5 m. irina grede ovisi
o koliini armature, koja se ulae u gredu, te obino iznosi 1/2 do 1/3 visine grede.
Udaljenost armature grede od oplate iznosi najmanje 2,5 cm u zatienom prostoru. Meusobna
udaljenost ipki jednaka je najmanje njihovoj debljini, ali minimalno 3 cm. Zbog preuzimanja kosih glavnih
napona iz donje se zone koso prema leitu u gornju zonu povija min. 1/3 armature koja na kraju
zavrava kukama.

Za gredaste tavanice uobiajen je i naziv obine rebraste
tavanice "T" presjeka ija se rebra postavljaju na osovinskom
rastojanju veem od 70 cm. Debljina ploe (dp), irina rebra (br) i
njegova visina (dr) utvruju se prema osovinskom rastojanju
rebara i u zavisnosti od raspona oslonaca.

Slika. Rebrasta meukatna konstrukcija ; E - aksonometrija ;
1 - greda ; 2 - mort ; 3 - ploa ; 4 - pod ; 5 - zid ; 6 - serkla






OPLATA - Oplata za rebraste konstrukcije izrauje se od
dasaka i drvenih ili limenih tabli. Postavlja se na skele.
To je ustvari kombinacija oplate za grede i ploe.






Sitnorebraste meukatne konstrukcije

- to su armirano-betonske meukatne konstrukcije s tankim
rebrima (4-9 cm) razmaka od 33 do 75 cm, i tankom ploom
preko rebara. Izrauju se zajedno sa serklaima i poprenim
ukruenjima.





.


106

10.2. Polumontani stropovi

Pod polumontanim stropnim konstrukcijama podrazumijeva se unaprijeen sistem tradicionalnih
sitnorebrastih armiranobetonskih meukatnih konstrukcija.
Polumontane stropne konstrukcije se mogu koristiti za sve vrste objekata visokogradnje odreene
katnosti i u zonama u kojima prema propisima za graenje u seizmikim podrujima, to nije zabranjeno.
U naoj praksi se najvie koriste za manje obiteljske zgrade. Za vee objekte primjenjuju se
armiranobetonske meukatne konstrukcije koje su za oko 20-30% skuplje od stropova s prefabriciranim
upljim elementima.
Konstruktivni sklopovi polumontanih stropova sastoje se od prefabrikovanih i livenih elemenata.
Prefabrikovani blokovi ispune kao izgubljena oplata. U livene elemente spadaju rebra i ploe. Dok su
rebra od armiranog betona, naknadno livene ploe polumontanih tavanica rijetka se armiraju i uglavnom
imaju funkciju izravnavajueg sloja ili sloja za monolitizaciju, zavisno od tipa stropa.
Polumantane stropne konstrukcije od prefabrikovanih rebara razlikuju se od klasinih armiranobetonskih
po tome to je samo ploa lijevana. Time je proizvodni postupak jednostavniji, a drvenu oplatu je
zamijenila metalna.
Grede ili rebra izrauju se unaprijed u tvornici, pa se transportiraju na gradilite i na licu mjesta montiraju.
Tada se izmeu rebara postavljaju oplate ili ablone u koje se najprije stavlja armatura, a zatim na licu
mjesta ugrauje betonska mjeavina. Tako se dobivaju ploe ili svodovi koji horizontalno povezuju sva
rebra i daju ravnu povrinu ispod budueg poda.
Postoji nekoliko vrsta ili sistema polumontanih stropova:





































107

SISTEM " FERT "

"Fert" stropna konstrukcija - polumontana stropna konstrukcija sastavljena od tri osnovna materijala :
opeke, betona i elika.

Sastoji se od :
-- gredica
-- ispune od opeke
-- betonske monolitne ploe

upotreba za izradu stropova manjih samostanih objekata
oblogu kua

SVOJSTVA : - dobra toplinska i zvuna izolacija,
- laka manipulacija, skladitenje i transport,
- brza i jednostavna ugradnja,
- uklapanje u modularne mjere,
- savrena kombinacija opeke, betona i elika.
- Nosivost konstrukcije iznosi 300 KN/m2



Slika. Sastavni dijelovi polumontanog stropa sistema "Fert"






Gredice se sastoje od zavarenog armaturnog nosaa i "korita" od peene gline. Zavareni armaturni
nosa postavlja se u "korita" i zalijeva betonom od sitnog agregata. Nakon ovrivanja betona u "koritu",
gredice su spremne za montau.
uplja opeka za ispunu izrauje se u irini koja zajedno s gredicama ini modularnu mjeru od 50 cm.
Visina ispune je obino od 10 do 16 cm, a duina je 25 cm.
Beton za izradu rebara i tlane ploe obino je debljine 4 do 5 cm, a maksimalno zrno agregata ne bi
trebalo biti vee od 16 cm.

MONTAA
Kod montiranja stropa potrebno je da se postave podupore na razmak od 1,20 do 1,70 m ovisno
o ukupnom rasponu. Na njih se prvo postavljaju gredice na osovinski razmak od 50 cm, zatim se izmeu
gredica postavljaju blokovi ispune. Nalijeganje gredica na zidu treba da je 15 cm, minimum 12 cm. Za
raspone do 4 m treba u sredini raspona predvidjeti popreno armirano betonsko rebro za ukruenje,
irine od 12 do 15 cm, a za raspone vee od 4,5 m i dva ukruenja, a nastali se otvor zatvori daskom.
Iznad blokova ispuna montira se konstruktivna armatura, mrea od profila veliine 6 mm na razmaku od
25 cm, to zahtijevaju propisi za gradnju u seizmikim podrujima. Na mjestu pregradnih zidova, kao i
kod veih optereenja gredice se grupiraju po dvije zajedno jedna uz drugu. Nakon montae betonira se
tlana ploa zajedno s rebrima i serklanim betonom MB 20 i agregatom 0 - 16 mm. Debljina tlane ploe
trebala bi iznositi 4 - 5 cm. Prije samog betoniranja treba poistiti i viekratno navlaiti montirane gredice i
ispune, te provjeriti podupore. Prilikom betoniranja kolica s betonom moraju se voziti po poloenim
mosnicama, a nikako po blokovima ispuna. Podupore se mogu skinuti nakon 15 dana od dana
betoniranja.
"Fert" stropna konstrukcija izvodi se preteno kao prosta greda. Kod
raspona veih od 3m obvezna je izrada jednog ili vie rebara za
ukruenje. Poetna (i zavrna) gredica montira se tik uz popreni zid,
pa se betonira zajedno sa serklaom. Za noenje pregradnih zidova
paralelnih s gredicama treba unaprijed centrino postaviti gredice
jednu uz drugu, pa onda betonirati.

108


STATIKA - U pogledu statike ova konstrukcija u fazi eksploatacije djeluje kao sitno rebriasti strop,
- raunat kao prosta greda. Visina konstrukcije je 19 cm.
- Vlastita teina 2,8 KN/m2, a zavrna konstrukcija cca 4,15 KN/m2.
- Nosivost konstrukcije iznosi 300 KN/m2 netto.
- Faktor sigurnosti 1,65.




SKLADITENJE - gredice su povezane i paletizirane u paketu od 34 komada. Kod skladitenja gredice
moraju biti sloene na poprene drvene letve, jedan metar od kraja gredice, ovako se moe sloiti najvie
sedam redova, s time da su poprene letve izmeu redova uvijek jedna iza druge.

































109

SISTEM " POROTHERM "

Sastoji se od :
-- kompletni stropni sistem uz nosive gredice i stropnu ispunu ine:
POROTHERM serkla
POROTHERM podloak
-- razmak gredica 60 cm jednostavna, brza i ekonomina gradnja

SVOJSTVA - male deformacije
- manja koliina armature zbog prednapinjanja
- vea visina openih elemenata - bolja toplinska izolacija
- vea debljina tlane ploe bolja zvuna izolacija
- jednostavniji transport
- kvaliteta proizvoda
- jednostavno provoenje elektroinstalacija
- stropna povrina idealna za bukanje

upotreba za izradu stropova manjih samostanih objekata
oblogu kua

OSNOVNE DIMENZIJE STROPNOG SUSTAVA POROTHERM

- Ukupna visina stropa iznosi 22 cm
- Debljina tlane betonske ploe je 6 cm
- Duljina gredica 275-675 cm (korak 25 cm)



POSTAVLJANJE GREDICA

- Gredice se postavljaju na osnom razmaku od 60 cm
- Minimalno nalijeganje gredica na zid iznosi 12 cm
- Gredice se postavljaju na ravnu podlogu od cementnog morta










30 ili 38
POROTHERM
cem.
stiropo
POROTHERM
POROTHERM
110
8 mm/25 cm
410 mm
POROTHERM podloak
presjek A-A





POPRENO REBRO ZA UKRUENJE

- Kada su stropni rasponi vei od 3,0 m
- Na mjestu gdje e se izvesti rebro
- NE TREBA POSTAVLJATI OPLATU





















zid
zid
TLOCRT

gredice
smjer slaganja ispune
60 60
TLOCRT
A
A

POROTHERM 60 POROTHERM gredica

111

POROTHERM serkla


Prednosti koritenja POROTHERM serklaa

- odlina toplinska svojstva
- brza i jednostavna ugradnja
- dobar nosa buke
- planiranje i gradnja koritenjem kompletnog openog sustava

MONTAA
Nadvienje POROTHERM gredica prije betoniranja tlane ploe

POROTHERM gredice je potrebno podupirati tako da one prije betoniranja tlane ploe u polovici
raspona imaju nadvienje u vrijednosti l/300.













PODUPIRANJE GREDICA

- postavljanjem podupore na gradilitu sprijeava se lomljenje gredica
- POROTHERM gredice za vrijeme graenja podupirati na razmaku od max.150 cm
- gredice podupirati tako da one u polovini raspona imaju nadvienje l/300






1,5 m 1,5 m


POROTHERM
serkla
30 ili 38
POROTHERM gredica
raspon
3,0 m
4,0
5,0
6,0
nadvienje
1,0 cm
1,3
1,7
2,0
112

Detalji










































113

10.3. Montane stropne konstrukcije

Montani stropovi razlikuju se od polumontanih po tome to su im svi nosivi elementi prefabricirani, pa je
graenje bre, jeftinije i jo manje ovisno o vremenskim prilikama. Prednost je ovih stropova i u tome to
su odmah nosivi i ne trebaju oplatu osim skele za montau.
Konstruktivni sklopovi montanih stropova sastoje se od prefabrikovanih ploa, greda i rebara, razliitih
po obliku, sastavu i dimenzijama.
Ploe montanih stropova mogu biti punog ili upljeg presjeka, profilirane, kazetirane ili naborane
(primjenjuju se kao krovne konstrukcije). Proizvode se kao panoi manjih ili veih debljina na istim ili
razliitim irinama i duinama.
Rebra i grede su punih presjeka razliitih profila. Za rebra se moe rei da su obino presjeka "I",
obinog, duplog ili obrnutog "T" presjeka ili specijalno profilirana. U rijetkim sluajevima, grede su upljeg
presjeka.

Slika. Montani rebrasti stropovi











































114

11. STUBITA


Stubita su vertikalni ili kosi konstruktivni elementi za svladavanje visinskih razlika tj. za penjanje
s nieg na vii ili silaenje s vieg na nii visinski nivo.

Za savlaivanje visinskih razlika izmeu dijelova zgrada i katova mogu se koristiti rampe, stepenice,
liftovi (dizalice) i pokretne stepenice (eskalatori) zavisno od kuta nagiba ravnine izmeu toaka u prostoru
koje treba povezati.
Kao vertikalne komunikacije za pjeaki promet slue stepenice i rampe. Za privremene veze izmeu
raznih katova slue i ljestve. Osim toga, imamo i mehanizirane vertikalne komunikacije i to dizalice raznih
vrsta i pokretne stepenice. Dizalice su redovno vertikalne, izuzetno su pod uglom manjim od 90, a sve
ostale vrste vertikalnih komunikacija su pod manjim ili veim kutem, koji zatvaraju sa horizontalnom
ravninom.
U zatvorenom prostoru stepenite moe biti izmeu bonih i eonih zidova (zatvoreno stepenite) ili
slobodno postavljeno u prostoru za komuniciranje (otvoreno stepenite).

U zgradarstvu stubita imaju vrlo vanu funkciju i ulogu, tehniko-praktinu i estetsko-arhitektonsku, te
zato stubita moraju zadovoljiti odreenim osnovnim zahtjevima i propisima :
1. sigurno i ugodno hodanje po stubitu sa odgovarajuim usponom, odmoritima (podestima), dovoljnom
irinom krakova, sa vrstom ogradom uz dobro danje i umjetno osvjetljenje, potrebnu nosivost i
vatrosigurnost.
2. nagib stepenica u jednom stubitu mora biti kroz sve katove isti, a za tavan i podrum moe stubini
krak biti sa strmijim nagibom. Razlike visina katova u istoj zgradi svladavaju se veim brojem stepenica, a
ne veim nagibom krakova istog stubita.
3. viekatne zgrade moraju imati bar jedno stubite izraeno od negorivog materijala, a u jedno-etanim
zgradama stubite se moe izvesti od drveta.

irina stepenica, odnosno stubinog kraka, ovisi od vrste objekta za koji je predvieno stubite, njegove
namjene i katnosti objekta. Kod javnih objekata irina stubinog kraka se izraunava prema broju ljudi
koji e ga koristiti (robne kue, i slino).
Stubita mogu biti razliita prema obliku, poloaju u prostoru, namjeni i nainu izrade. Osnovne razlike
izmeu stubita ogledaju se kroz materijal od koga se izrauju i kroz njihove konstruktivne sklopove.

Vrste stubita po obliku

Podjela stubita na vrste prema obliku vri se na osnovu oblika tlocrta stubinog prostora i broja stubinih
krakova. Tlocrti stubinog prostora mogu biti kvadratnog pravokutnog, trapeznog, viekutnog, elipsastog,
krunog ili polukrunog oblika.
Prema broju krakova stubita mogu biti jednokraka, dvokraka, trokraka i etverokraka.
Standardni tipovi stubita su obino s jednim ili dva kraka pravokutnog tlocrta. Na izbor oblika stubita
utjee niz uvjeta od kojih su primarni namjena objekta, materijal i nain izrade.

RAVNA STUBITA










ZAVOJITA STUBITA



115

PODJELA STUBITA PREMA MATERIJALU
Podjela stepenita na vrste vri se zavisno od toga da li su svi elementi raeni od istog ili od razliitih
materijala.
Zato se stubita prema materijalu dijele na:
- stubita od opeke,
- stubita od kamena,
- metalna stubita,
- drvena stubita,
- betonska i armiranobetonska stubita i
- stubita od mjeovitih materijala.
Zidana stubita od opeke i kamena su obino vanjska. Metalna stubita se primjenjuju, uglavnom, u
industrijskim zgradama, drvena u stambenim zgradama, dok se armiranobetonska stubita i stubita od
mjeovitog materijala koriste za sve objekte visokogradnje prema vaeim propisima. Armirano-betonske
stepenice i podesti od betona, prema znaaju objekta i prema trokovima izrade, oblau se prirodnim ili
umjetnim kamenom ili drugim materijalom.

PODJELA STUBITA PREMA NAINU IZRADE

Pod nainom izrade podrazumijevaju se radni postupci (tehnologija graenja) koji mogu biti zanatski ili
industrijalizirani.
Zato se prema nainu izrade stepenita dijele na:
- monolitna (tradicionalna) stubita
- montana (prefrabricirana) stubita
- polumontana stubita
Kod tradicionalnih stubita elementi konstruktivnih sklopova rade se zanatski, na licu mjesta. Kod
prefrabriciranih stubita primjenjuje se industrijaliziran sistem izrade - montaa gotovih elemenata.
Suvremeni nain izrade stubita karakterizira kombiniran, zanatsko industrijaliziran sistem graenja.
Neki elementi stubinih sklopova rade se tradicionalno a neki po sistemu prefabrikacije.

PODJELA STUBITA PREMA NAMJENI I POLOAJU U PROSTORU

a) vanjska stubita (vrtna, javna, ulazna).
b) podrumska i tavanska stubita.
c) stubita viekatnih zgrada, unutarnja.
d) stubita unutar stana.

Vanjska stubita slue za savladavanje visinskih razlika izmeu ravnina u prostoru.
Unutranja stubita slue za savladavanje visinskih razlika u nivoima izmeu pojedinih prostorija ili
katova jednoga stana odnosno pojedinih etaa viekatnih objekata ili galerija u velikim halama i
kupolama.
Stubita koja povezuju pojedine prostorije ili katove jednog stana (dupleks stanovi), kao i ona koja
povezuju galerije u jednom prostoru, obino su slobodna. Za povezivanje katova kod vieetanih
objekata koriste se, uglavnom, zatvorena stubita izmeu bonih i eonih zidova.
Stubita objekata visokogradnje dijele se prema namjeni na prilazna, ulazna, glavna i pomona. Prilazna
ili ulazna stubita slue za savlaivanje visinske razlike izmeu kote terena i prizemlja zgrade ili kote
ulaza i prizemlja. Prilazna stubita su obino ispred ulaza u zgradu i pokrivena nadstrenicom dok su
ulazna u samom objektu - hodniku, i slinoj prostoriji.
Glavna stubita slue za povezivanje svih etaa u objektu, a moe ih biti jedno ili vie. Zavisno od
veliine, katnosti i namjene objekta, ova stubita mogu biti smjetena u centralnom ili rubnom dijelu
objekta. Pod pomonim stubitem podrazumijevaju se poarne ili pomone stepenice koje mogu biti
vanjske ili unutarnje, ovisno od namjene objekta i vaeih graevinskih propisa.







116

UNUTARNJA STUBITA (ELEMENTI)

Osnovni elementi stubita su stepenice, kose i horizontalne ploe, kose i horizontalne grede i vertikalni
oslonci (zidovi ili stupovi). Skup od nekoliko elemenata ini sklop. Stoga se pod stubitem
podrazumijevaju sklopovi stubinog kraka i stubinog podesta.
Konstruktivni sklop stubinog kraka predstavlja skup stepenica, kosih ploa ili kosih greda nosaa i
vertikalnih oslonaca. Konstruktivni sklop stubinog podesta (odmorita) predstavlja skup horizontalnih
ploa (podestne ploe), horizontalnih greda (podestne grede ili podvlake) i vertikalnih oslonaca.
Zajedniki elementi stubita, koji mogu biti dio sklopa stubinog kraka ili stubinog podesta, su vertikalni
oslonci i stubine ograde.
Ako je potrebno povezati dva nivoa sa kosinom do 45, gornja povrina kosine stepenasto se nazupa
nizom manjih horizontalnih povrina-gazita, na koje se noga moe u hodu stabilno osloniti, odnosno
izrauju se stepenice.
Stepenica je konstruktivni element kojim se hodom moe prei sa jedne na drugu, viu ili niu povrinu.
Vei broj stepenica istih visina i irina gazita ini stubite. Sigurno i udobno kretanje ljudi po njima
mogue je jedino ako su projektirane i izvedene prema pravilima i propisima za njihovu izradu.
Unutarnje stepenice postavljaju se u poseban stubini prostor koji je izdvojen od ostalih prostora
stubinim zidovima.

NAZIVI POJEDINIH ELEMENATA STUBITA U STUBINOM PROSTORU

1. Stube, stepenice (AB, kamen, drvo, elik)
2. Stubini krak (lk) - pravilan neprekinuti niz triju ili vie stepenica (min. k = 75 cm)
3. Podest ili odmorite - horizontalna ravna povrina kojom se prekida stubini krak.
Razlikujemo katni (Sp) i meukatni (Mp) podest.
Katni podest je u nivou meukatne konstrukcije. (dp = 120 - 150 cm)
4. Katna visina (H) - vertikalni razmak izmeu nivoa gotovih podova dvije susjedne etae.
Zbroj visine prostorije (h) i debljine meukatne konstrukcije (k) ili H = h + k
5. Konstruktivna irina stubinog kraka (a) - jednaka je duini stepenice
(bez eventualne duine ugraivanja stepenica u zid).
6. Korisna irina stubinog kraka (b) - razmak od ograde do zavrene povrine zida.
Odreuje stvarnu upotrebnu irinu stepenice.
7. Ograda stepenica - obavezan element, a slui da zatiti osobe na stubitu (v = 0,90 - 1,0 m)
8. Linija hoda (penjanja) - crta se po sredini stubinog kraka i meupodesta.
Na njoj se upisuju broj i dimenzije stepenica, a strelicom pokazuje smjer penjanja.
9. Prilazna stepenica (I) - prva stepenica na koju se stupa pri penjanju na stubini krak.
10. Izlazna stepenica (II) - posljednja stepenica u stubinom kraku prema katnom podestu.
Stepenica je odreena svojom irinom, visinom i duinom.
11. Gazite () - horizontalna povrina izmeu ela dvije susjedne stepenice.
12. Visina stepenice (v) - visinska razlika dvije susjedne stepenice.
14. Duina stepenice - odgovara najee konstruktivnoj irini stubinog kraka.

Pod dimenzioniranjem elemenata stubita podrazumijeva se utvrivanje njihovih funkcionalnih dimenzija,
irine i duine. Dimenzije nosivih elemenata utvruju se statikim proraunom na osnovu optereenja i
njihovih osobina u konstruktivnim sklopovima.
irina stepeninog prostora (Ls) predstavlja zbroj irina jednog ili vie stubinih krakova i rastojanja
izmeu njih (d). Duina stubinog prostora predstavlja zbroj duina stubinog kraka i irina podesta.











117






























11.1. Monolitna stubita

Armirano-betonske konstrukcije stepenica na zgradama primjenjuju se zbog njihovih konstruktivnih
svojstava, otpornosti na poar, trajnosti, mogunosti izrade u svim oblicima, uklapanja u sve oblike
stubinog prostora, kao i izrade po svim sistemima izrade zgrada.
Podjela armiranobetonskih stepenica na tipove i vrste vri se prema obliku stubinog prostora, broju
krakova, konstrukciji i nainu izvoenja. Izbor vrste stubita koje e se primijeniti ovisi o namjeni,
konstruktivnom sistemu i tehnologije izvoenja samog objekta.

U konstruktivnom pogledu kose armirano-betonske stubine ploe optereene su korisnim optereenjem,
stepenicama i ogradom, koje zajedno sa vlastitom teinom prenose na oslonce.
Osnovne vrste stubita prema konstrukciji, statiki gledano su: konzolne, upete i slobodno oslonjene
stepenice. Za upete ili slobodno oslanjanje elemenata stubita koriste se stubini zidovi ili nosive grede.

a) Dvokrako stubite na koljenastim AB ploama

Armirano-betonske kose stubine ploe oslanjaju se
na podestne ploe, u koje su djelomino upete.
Podestne ploe primaju optereenje cijelom svojom
irinom. Donja strana stubine konstrukcije je samo
koljenasto izlomljena. Ovaj sistem je pogodan za
izradu oplate. Primjenjuje se kod zgrada sa visinom
kata oko 2,5 m i tada je debljina kose ploe oko 9 -
10 cm, a podestne oko 14 cm.





118
b) Dvokrako stubite sa stepenicama na kosim AB ploama oslonjenim na podestne grede

Cjelokupno optereenje na jedan stubini krak prima kosa
armirano-betonska ploa i prenosi ga na dva oslonca, u
ovom sluaju nii i vii podestni nosa.
Podestni nosai oslanjaju se na stubine zidove. irine su
od 20 - 25 cm, a visine 30 - 40 cm. Podestni nosa je
zajedniki oslonac za kosu plou stubinog kraka i za ravnu
podestnu plou. Debljina podestne ploe je 8 - 10 cm.
Stepenice na kosim ploama oslonjenim na podestne
nosae izrauju se kao monolitne lijevanjem betona u
prethodno postavljenoj oplati sa armaturom, koja obuhvaa
podeste, podestne nosae i stubine krakove. Naknadno,
preko hrapave povrine kose AB ploe dobetoniraju se
stepenice.


c) Dvokrako konzolno stubite

Pod konzolnim stubitem podrazumijeva se ono
stubite kod koga su elementi kraka jednostrano
upeti, odnosno konzolni. Elementi kraka mogu biti
samonosivi stepenice kao konzolne grede i konzolne
kose ploe, uklijetene u vertikalne oslonce (zidove ili
stupove) ili kose grede (nosae). Zavisno od vrste i
poloaja glavnih nosaa u sklopovima stubinog
kraka i podesta, u statikom smislu, stubini krak i
podest su odvojene cjeline. Konzolne stepenice su
kod nas zabranjene, jer su veoma nestabilne u
sluaju zemljotresa.
Izrauju se najee kod jednosmjernih stepenica.
Stubina konstrukcija sastoji se iz dva elementa.
Jedan element je kosa greda sa nazupanom
gornjom povrinom na koju se postavljaju i uvruju
stepenina gazita. To su konzolne ploe sa armaturom u gornjoj zoni.


AB stubite se izrauje se izlijevanjem betona u postavljenoj oplati sa montiranom armaturom u nosivoj
konstrukciji stubita. Same stepenice, odnosno nazupani dijelovi, jesu od nabijenog betona. Betonska
smjesa moe se izlijevati istovremeno za plou i stepenice. Oplata za stepenice sastoji se samo iz
nasatino postavljenih dasaka, uvrenih u nazubljene daske na licu stubinog kraka. Sa gornje,
gazine strane ulijeva se beton, nabija i ravna. Voice za ravnanje povrina gazita su gornje povrine
nasatinih dasaka na elima stepenica.
















119
Dimenzioniranje stepeninog prostora

Dimenzioniranje stubinog prostora vri se zavisno od niza inilaca kao to su: oblik, poloaj i broj
stepeninih krakova, vrsta i broj liftova, oblik i veliina prostora posebne namjene, konstruktivni
sistem stepenita, materijal i tehnologija izrade.

KRETANJE STEPENICAMA
Udobno kretanje ljudi stepenicama mogue je ako su projektirane i izvedene prema proraunima,
propisima i pravilima za izradu stepenica. Proraun stepenica odnosi se na utvrivanje pravilnog
meusobnog odnosa visine stepenice (V) prema irini gazita (). Ovaj odnos (V/) istovremeno
oznaava nagib stepenica ili tg .
Duina koraka odrasle osobe pri kretanju horizontalnom povrinom iznosi 61 do 63 cm. Kako je penjanje
dva puta tee od hoda po ravnoj povrini, uzima se da dvostruka visina stepenica zajedno sa visinom
gazita treba biti 61 - 63 cm.

Slika. Shematski prikaz koraka ; V - visina stepenice ;
- irina stepenice ;

Dakle, formula za izraunavanje stepenica glasi :
2V + = 63 cm ; = 63 - 2V ;











Prema tome, visina stepenica i irina gazita su u stalnom odnosu. Ukoliko je vea visina stepenica,
utoliko se irina gazita smanjuje.
Ispitivanjem izvedenih stepenica sa razliitim odnosima penjanja dolo se je do zakljuka da su
najudobnije stepenice kod kojih je visina 17 cm, a irina gazita 29 cm. Razlika izmeu irine gazita i
visine iznosi :
- V = 12 cm, to potvruje da je najpovoljniji odnos kada je gazite vee od visine za 12 cm.
Koje e dimenzije biti usvojene, ovisi o namjeni zgrade, broja ljudi koji se njima slue i od raspoloivog
prostora za njihov smjetaj, kao npr.
- vieetane javne zgrade - 16/30 ; - bolnice - 14/34.
- stambene zgrade - 17/29 ; - kole - 16/30.

a) Odreivanje irine stubinih krakova

irine stubinih krakova ovise o namjeni zgrade, raspoloivog prostora, broja ljudi koji se na njima kreu,
kao i vanosti stepenica.
Najmanja irina za unutranje stepenice jednog stana iznosi 75 cm.
Najvea irina stepenica i to za javne i poslovne zgrade iznosi 210 cm.
Uobiajena irina stepenica za stambene zgrade iznosi 120 - 150 cm.

b) Stubini podesti

Podesti, kojima je gornja povrina priblino u onoj visini u kojoj su i povrine podova u prostorijama iste
etae, nazivaju se glavni podesti. Podesti se kao i meupodesti izrauju kao armirano-betonske nosive
ploe.
Duina podesta i meupodesta utvruje se duinom jednog do dva koraka s dodatkom jedne irine
stepenice.
Formula za duinu podesta glasi: Lp = n x 63 +
120
U praksi se, meutim, duina meupodesta uzima da bude ista kao i irina stubinog kraka (120 cm).
Glavni podest je uvean (130 - 150 cm). Za kole duina podesta jednaka je irini stubinog kraka
uveana za 20 cm.
Podesti su dio stepeninog prostora koji ima dvojnu namjenu: da slui za odmor prilikom penjanja i za
ulazak u prostorije odnosno stanove svakog kata. Prostor izmeu stepeninih krakova sa koga se ulazi u
prostorije ili stanove obino se naziva podest a prostor koji slui za predah prilikom penjanja polupodest.
Funkcionalne dimenzije stubinog podesta i polupodesta su irina (lp) i duina (Lp).
Duina podesta kod standardnih stepenita jednaka je irini stepeninog kraka (Lp=lk), dok irina
podesta zavisi od vrste stepenita prema obliku i broju krakova.
Kod jednokrakih stepenica irina stubita jednaka je zbroju irine kraka, komunikacionog prostora pored
njega i razmaku izmeu njih to iznosi lp=1,30+0,50+1,80=3,60m.
irina podesta dvokrakih stepenica jednaka je zbroju irina krakova i rastojanja izmeu njih i iznosi
lp=1,20+1,20+0,10=2,50 m.
Visinska rastojanja izmeu podesta odnosno podesta ili polupodesta dobivaju se na osnovu broja
stepenica (n) i visina ela (h) usklaenih sa katnom visinom (H). Tako je visinska razlika izmeu podesta
jednokrakog stepenita jednaka katnoj visini i iznosi H=16x17,5=2,80m.
Kod dvokrakog stubita visinska razlika izmeu podesta i polupodesta jednaka je polovini katne visine i
iznosi H/2=2,80/2=1,80cm.








































121
11.2. Polumontano stubite

Na licu mjesta se najprije izbetoniraju kose stubine ploe, a naknadno se postave definitivno obraene
stepenice od prirodnog ili umjetnog kamena - betona, drveta ili metala. Na ovaj nain sprjeava se
oteenje stepenica pri obavljanju drugih grubih radova na objektu.
Kosa stubina ploa izvodi se sa stepenastim nazupenjem sa gornje strane koji slui za oslanjanje
stepenica. Preko ovakvih nosaa postavljaju se gotove gazine ploe.

















11.3. Montano stubite

To je stubite koje se sastoji od prefabriciranih elemenata koji se na objektu ugrauju montaom. U
prefabrikaciji moe biti proizveden tako da se ugrauje kao potpuni element ili izraen od pojedinih
prefabriciranih elemenata koji se sastavljaju u cjelinu na licu mjesta.
Potpuni prefabricirani element za stubite proizvodi se u irini stubinog kraka, a duinom obuhvaa i
stubini krak i podeste.
Konstruktivni sklop montanih stepenica moe se postii kombinacijom razliitog broja pojedinanih
elemenata.
Openito, prefabricirano stubite sastoji se iz slijedeih elemenata :
-- stepenica,
-- nosiva ploa (tetiva)
-- podest sa podestnim nosaima.
Prefabricirani podest moe biti ravna armirano-betonska ploa ili sa upljim tijelima ispuna. Prefabricirani
podestni nosai proizvode se sa utorima za oslanjanje dva paralelna nosaa meusobno uvrena
elinim ipkama. Ti nosai su proizvedeni sa stepenastim nazupenjem sa gornje strane koji slue za
oslanjanje stepenica. Na leita izmeu podestnih nosaa slau se stepenice u kraku poevi od
pristupne.

Primjeri montanih armirano-betonskih stubita :












Slika. Elementi stuba u obliku slova L Slika. Stube trokutnog profila s uzdunom
i specijalno nazupane tetive upljinom i tetivama u obliku slova L

122
U ovom je sistemu stuba poprenog presjeka u obliku slova L, pa je dulji krak nastupnica, a krai
prednjica. Stube se umeu meu tetive takoer u obliku slova L, pa krai krak slui kao leite krajeva
prednjeg dijela i krajeva stranjeg dijela nastupnice.













Slika. Stube u obliku slova L i tetive nazupane na nutarnjoj strani za
armirano-betonska montana stubita

























123

11.4. Oblaganje stubita

Pod masivnim stepenicama podrazumijevaju se stepenice od opeke, kamena i betona (livene ili
prefabricirane). Postavljanje ovakvih stepenica u zatvorenom prostoru zahtijeva zavrnu obradu
profiliranje i oblaganje - zavisno od njihove namjene i vrste objekta u kojima e se koristiti.
Oblikovanje odnosno profiliranje stubita vri se prema materijalu od koga su raeni ukoliko nije
predvieno oblaganje stepenica i to: gazine povrine, eone povrine i obrazne povrine. Obrada donjih
strana stepenica, odnosno stepeninog kraka, obino se vri kao kod plafona ukoliko ne postaje posebni
uvjeti.
Materijali koji se obino primjenjuju za oblaganje gazinih, eonih i obraznih povrina stepenica su: drvo,
metal, teraco, guma, linoleum, keramike ploice specijalno prefabricirane i mramorne ploe.
Izbor materijala za oblaganje stepenica vri se zavisna od njihove namjene i vrste objekta u kojima e
stepenice koristiti. U viekatnim stambenim zgradama najee se za oblaganje stepenica i podesta
koristi teraco. Obloga od drveta - obino daska debljine do 2,5 cm primjenjuje se za stepenice u
individualnim porodinim zgradama, dupleks stanovima i manjim turistiko ugostiteljskim objektima
(motelima, odmaralitima i slino). Guma i linoleum, kao materijali koji priguuju udarni zvuk i lako se
odravaju, primjenjuju se najvie za oblaganje stepenica u javnim objektima sa velikim prometom
(robne kude, administrativno-poslovne zgrade, kino dvorane i drugi slini objekti). Oblaganje gazita
metalnim ploama obino se vri u industrijskim objektima. U reprezentativnim zgradama uobiajeno je
da se stepenice oblau mramornim ploama ili glaziranim keramikim ploicama. Materijal koji se
primjenjuje za oblaganje industrijskih ili pomonih stepenica je cementna kouljica. Za oblaganje drvetom
u gazitu je potrebno postaviti drvene pakne trapezastog oblika ili tiplove za koje se privruju gazita
od dasaka. Veza dasaka ela i gazita vri se na isti nain kao i kod stepenica od drveta.
Ukoliko se oblaganje ela i gazita vri gumom, linoleumom, keramikim ploicama ili mermernim
ploama, preko eonih i gazinih povrina se prethodno postavlja sloj cementnog morta debljine 1,5 cm.
Obloga od teraca je debljine 4,0 cm za gazita a 3,0 cm za ela stepenika. Metalne ploe za oblaganje
gazita su specijalna profilisane. Postavljaju se direktno na gazinu povrinu sa povijenom ivicom koja
prelazi preko cementne kouljice kojom je obloeno elo stepenice.
Oblaganje obraznih povrina stepenica vri se po pravilu od istog materijala kao i kod eonih i gazinih
ali se rijetko primjenjuje u suvremenim objektima.

Prema vrsti i vanosti pojedine zgrade, stubita se ureuju raznim namazima i oblogama.
To moe biti :
-- cementni namaz (smjese 1 : 2)
-- obloga od ploa pr. kamena
-- obloga od linoleuma, gume i plastike






















124

12. PODOVI

Podovi - horizontalne povrine po kojima se hoda, a izrauju se kao jednostavne ili obloene
konstrukcije to zavisi o namjeni prostorije, kao i od poloaja poda (podrum, prizemlje, potkrovlje)

Podna konstrukcija - jedan ili vie slojeva materijala koji lee na vrstoj podlozi
(zemljitu, meukatnoj konstrukciji ...).

Svojim tehnikim i estetskim svojstvima trebaju omoguiti kretanje ljudi, strojeva ili vozila, noenje
nepokretnog tereta; da omogue zatitu od toplote, hladnoe, vode, vlage i udarnog zvuka kao i da
svojim izgledom uine prijatan rad ili boravak u prostorijama.
Zahtjevi koji se postavljaju na podnu (meukatnu) konstrukciju su toplinska i zvuna izolacija.
Da bi u potpunosti odgovorili svojoj namjeni, podovi trebaju odgovarati vaeim graevinskim propisima
za zavrne radove u zgradarstvu a posebno onima koji se odnose na zvunu i toplotnu zatitu zgrada.

Podne konstrukcije (kao sastavni dio gotovih meukatnih konstrukcija) sastoje se od:
- osnovnih (primarnih) i dodatnih (sekundarnih) elemenata.
Primarni elementi su obavezni za sve vrste podnih konstrukcija dok sekundarni obuhvaaju slojeve koji
obavezno ulaze u sklopove ako je to uvjetovano namjenom ili vaeim propisima.

Osnovni elementi podnih konstrukcija su:

- podne podloge (PP) - elementi vieslojnih podnih konstrukcija preko kojih se postavljaju podne obloge i
trebaju biti od vrstih materijala koji omoguuju stabilnost i povezivanje sa oblogom u monolitnu cjelinu.
Livene podne podloge (PPL) imaju najiru primjenu a mogu biti od cementnog i gipsanog morta, raznih
vrsta betona (obian, keramzit ili perlit beton), asfalta i sl.
- elastini slojevi (E) - elementi za priguivanje zvuka - moraju biti od takvih materijala koji e
svojim fiziko-kemijskim svojstvima zadovoljiti u pogledu zvune izolacije i zvune propustijivosti
- ploe od tvrde pjene, pluto i elastificiranog stiropora.
- podne obloge (PO) rade se od materijala koji su izdrljivi na pritisak, prodor namjetaja i habanje. One
trebaju biti stabilne, sigurne, vodonepropusne, otporne prema kemikalijama, da osiguraju lako odravanje
i da odgovaraju propisima o protupoarnoj zatiti.

Dodatni elementi podnih konstrukcija su:
- hidroizolacioni slojevi (HI),
- slojevi za toplinsku i zvunu zatitu (termo-zvuni izolatori (TZI)) i
- dodatni slojevi za zatitu od kondenziranja vlage (DS) (parne brane).

Podne konstrukcije dijelimo na dvije grupe:
a)krute podne konstrukcije (K) -primjenjuju se za objekte kod kojih nije potrebna zvuna izolacija
b) elastine podne konstrukcije (E) (plivajue podove). - primjenjuju se u zgradama koje
trebaju zvunu zatitu (stambene zgrade).
- kod krutih podnih konstrukcija obavezni primarni slojevi su podne obloge i podne podloge
- kod plivajuih podova pored obloga i podloga jo je i elastian sloj za priguivanje zvuka.














125

Plivajui podovi

Zvuk
Buka se iri zrano ili preko elemenata konstrukcije. Zbog velike gustoe materijala,
nosivi elementi su lo izolator od udarnog zvuka koji nastaje u direktnom kontaktu s
podlogom (hodanje, tranje, pomicanje namjetaja)

Povijest
- podne konstrukcije su uglavnom izvoene sa podlogom na sloju pijeska
rasutim preko meukatne konstrukcije
- ovaj sitnozrni materijal je apsorbirao zvuk

Danas
- prodiranje udarnog zvuka se spreava izvoenjem tzv. plivajuih
podova (standardni nain izvoenja zvune izolacije)


to su plivajui podovi?
To su podovi kod kojih podloga lei (pliva) na izolacijskom sloju i nema dodira sa nosivom konstrukcijom
ili instalacijama u podu.
- umetanjem elastinog materijala gornji se sloj graevnog elementa odvaja od donjeg nosivog sloja, a
jednako tako i od svih vertikalnih dijelova kao to su: zidovi, instalacije, i dr..

Nain izvedbe
Odvajanje od nosive konstrukcije (AB ploa) - izvodi se tako to se na meukatnu konstrukciju polau
izolacijski materijali koji upijaju zvuk.
(mineralna vuna, stiropor, tvrde pjene od umjetnih masa, staklene vune i sl.)
- debljina sloja je od 4-10 cm to ovisi o namjeni prostorija i vrsti poda.

Odvajanje od zidova izvodi se tako da se u prostor do zida postavljaju rubne trake visine oko 10 cm.
(trake se rade od stiropora, rebrastog kartona i sl.)

Primjer materijala: Novolit Stiropor EPS ploe debljine = 20 mm (Elastificirani ekspandirani polistiren)
Blokovi stiropora se nakon vaenja iz kalupa odmah preaju na znatno manji volumen. Ovim se
postupkom utjee na molekularnu strukturu a rezultat je poveana elastinost, odnosno nia vrijednost
dinamike krutosti.
Kada se blokovi stabiliziraju se na oko 10 15 % manji volumen od poetnog, ploe se reu na 10 %
veu debljinu od nazivne. (nakon optereenja (500 kg/m2). sa betonskim estrihom (debljine 4- 6 cm)
trajno e zadrati svoju nazivnu debljinu).

PE folija Zatita izolacije
- debljine 0.2 mm sa preklopima 20 cm punoplono se polae na EPS i podigne uz vertikalne
trake najmanje 2 cm iznad predviene razine estriha.
Svrha postavljanja PE folije je sprijeiti istjecanje cementnog mlijeka (prilikom izvoenja mokrih podloga
(CM)) i nastanka zvunog mosta izmeu estriha i nosivog graevnog elementa poda.

Estrih / kouljica
Debljinu betonske podloge - estriha treba proraunati (najmanje 4 cm). Estrih se preporuuje izvesti od
mikrobetona, po potrebi armiran lakom elinom mreom.

Vrste podloga
Plivajue podloge prema nainu izvedbe dijelimo:
Mokre podloge: (cementno betonske podloge)
Suhe podloge: (ploe od iverice ili gispkartonske ploe)
- izvode se kod sanacije postojeih konstrukcija
(poboljanje toplinske i zvune izolacije)


126


























ESTRIH podovi

- tako zovemo sve podloge koji se izvode preko plivajuih materijala, a ispod razliitih obloga od
keramike, drveta ili PVC-a.
- najee je rije o podlogama od cementnog morta i gipsa.
- plivajui estrih moe biti i kruta AB ploa debljine do 5 cm poloena preko elastinog sloja od staklene ili
mineralne vune debljine do 2,5 cm.
- gips je materijal koji je ekoloki podoban, ne goriv, udoban, a uz sve je dobar regulator topline.

Estrih treba odvojiti od zidova kako ne bi prenosio zvune valove. Taj rubni prostor uz zid se popunjava
mineralnom vunom, stiroporom i sl.
Ukoliko je povrina prostorije vea od 20 m2 pod treba podijeliti dilatacionima rekama (sprjeava se
nekontrolirano pucanje..)

Suhi estrih podovi

Zadovoljavaju sve zahtjeve ugradnje u stambenim i poslovnim zgradama.
Razlog tome je i mogunost upijanja vika vlage u prostorijama zbog svoje
prirodne poroznosti.
mala masa ploe: oko 15 kg/kom
mala teina: idelano za potkrovlja i podove na slabijim meukatnim konstrukcijama
praktini i lako nosivi formati: pr. 60 x 200 cm
poveava se sigurnost zatite od poara
jednostavna obrada i brzo postavljanje skrauje ukupno vrijeme gradnje (nema suenja)
suhom gradnjom ne unosi se dodatna vlaga u prostor
prohodnost poda je ve za nekoliko sati







127

Vrste podnih obloga (PO)

1. podne obloge: vidljiv dio podne konstrukcije, tzv. ''lice poda''

Njezina svojstva moraju biti :
- postojana ili trajna
- udobna
- mehanike osobine
- otporna na habanje
- postojanost boja
- laka za odravanje (ienje)
- estetski zadovoljavajua
- u prostorima specijalnih namjena (laboratorij ) obloge moraju zadovoljavati i druge zahtjeve
(kiselootporni, otporni na elektrini udar)
Podne obloge mogu biti od velikog broja prirodnih ili prefabriciranih materijala. U visokorazvijenim
zemljama, izbor i primjena odreene vrste materijala za podnu oblogu su regulirani propisima, ovisno od
namjene objekta odnosno prostorije. Izbor podnih obloga u nas vri projektant usklaujui zahtjeve
investitora s vaeim tehnikim propisima.

Materijali koji se primjenjuju za podne obloge su:
kamen i mjeavine s kamenom sitnei,
drvo i mjeavine s drvenom sitnei,
opekarski prefabrikati ,
beton i betonski prefabrikati ,
gips i lenoleum,
prefabrikati od gume i plastinih masa,
tkanine od prirodnih i vjetakih vlakana,
asfalt, staklo i metal.

Prema toplinskoj vodljivosti:
HLADNI PODOVI: kameni, betonski i asfaltni podovi
SREDNJE-TOPLI PODOVI: linoleum, guma, PVC postavljeni na betonsku podlogu
TOPLI PODOVI: drvo, tekstil, pluto, tanki sloj PVC-a postavljeni na ''toplu'' podlogu (TI)

Prema izolacijskim svojstvima:
podovi s hidroizolacijom: kupaonice, kuhinje, terase, podrumi
podovi sa zvunom izolacijom: uglavnom izvedeni kao ''plivajui podovi''

Prema materijalu izrade:
podovi od prirodnog materijala: zemlja, drvo, kamen
podovi od umjetnih materijala: beton, guma, linoleum, pluto


Podne obloge od kamena i kamene sitnei
- spadaju u takozvane hladne podove.
- pod mjeavinom s kamenom sitnei podrazumijevaju se kameni mozaik i teraco podovi
koji mogu biti liveni ili od prefabriciranih ploa. Liveni podovi postavljaju se direktno na
tavanicu ukoliko nema posebnih uvjeta.

Podne obloge od drveta
- predstavljaju tople podove. Odlikuju se dobrim svojstvima na pritisak i habanje i
zadovoljavaju osnovne zahtjeve o termikoj i zvunoj izolaciji. Nisu otporni na vlagu i poar a mogu biti
oteeni od parazita i insekata.
Osnovne vrste drvenih podova su od obinih dasaka, profiliranih dasaka (brodski pod), manjih profiliranih
dasaka (parket), ploe od pluta ili prefabrikovanih ploa od drvenih vlakana. Livene mjeavine na bazi
drveta primjenjuju se veoma rijetka. Drveni podavi se najvie koriste u stambenim i javnim objektima i to
najee parket.

128
Podne obloge od opekarskih prefabrikata
- obuhvaaju opeku, keramike ploice, klinker opeku ili ploice, i mozaik ploice koje se
proizvode u standardnim dimenzijama i raznim bojama.
Podovi od keramikih ploica odlikuju se velikom vrstoom i otpornou na habanje i kiseline, lako se
odravaju, nezapaljivi su i vodonepropustljivi ali su loi termiki i zvuni izolatori.

Podne obloge od betona i betonskih prefabrikata
- primjenjuju se za prostorije izloene masovnom komuniciranju ljudi i vozila, pomonim i proizvodnim
prostorijama privrednih objekata, u prostorijama sa mokrim vorovima ili za otvorene i poluotvorene
dijelove zgrada.
Karakteristike betonskih podova: dovoljna vrstoa na pritisak, otpornost na glaanje i habanje, umjereno
ili znatno prljanje i dosta lako odravanje. U dobre osobine spada i to to su nezapaljivi, ali su zato hladni
i loi termo-zvuni izolatori.

Podne obloge od linoleuma
- spadaju u polutople podove, a imaju iroku primjenu u prostorijama sa masovnim komuniciranjem.
Lineoleum je mjeavina mljevene plute, boje i oksidisanog lanenog ulja.

Podne obloge od gume
- najvie se koriste u prostorijama sa masovinim komuniciranjem (eljeznike i autobuske stanice, robne
kue, sportske dvorane i dr.) i specijalne namjene.

Podne obloge od asfalta
- primjenjuju se u prostorijama s velikim komuniciranjem i prenoenjem tekog tereta (proizvodne hale,
skladita, garae) i otvorenim ili poluotvorenim dijelovima zgrada (terase, loe i balkoni). Asfaltni podovi
se dobivaju lijevanjem mjeavine bitumena i mineralnih agregata u slojevima debljine 2,0-2,5-3,0 cm ili
postavljanjem azbestno-asfaltnih ploa preko vrstih podloga.

Podovi od stakla i metala
- primjenjuju se samo u specijalnim sluajevima i to veoma rijetko. Mozaik staklo je luksuzna i
dekorativna podna obloga koja se dobiva postavljanjem komadia stakla raznih boja i veliina preko
podloge od bijelog cementnog maltera. Mozaik se priprema tako to se najprije sloi umjetniki smiljena
kompozicija od staklenih komada na ravnoj podlozi a preko nje nalijepi karton. Zatim se stakleni
mozaik utisne u svjeu cementnu posteljicu, ostavi do stvrdnjavanja a karton se naknadno namoi i
skine.
























129

13. OTVORI U ZIDOVIMA

U zidovima arhitektonskih objekata izrauju se otvori.
Razlikujemo vanjske i unutarnje tvore.
Vanjski otvori izrauju se za postavljanje prozora i vanjskih vrata, a unutarnji otvori za konstrukcije
unutarnjih vrata ili ostaju samo otvori za prolaz.

Oblik i dimenzije otvora za prozore i vrata, utvruju se ve prilikom izrade i razrade projekta i to prema:
- vrstama materijala od kog e biti prozori i vrata,
- vrstama roletni predvienim za prozore i prozor-vrata,
- poloaju i nainu otvaranja prozora i vrata,
- vrstama materijala zidova u kojima se rade otvori, modularnim mjerama.
S obzirom da prozori slue za osvjetljavanje i provjetravanje prostorija, a vrata za povezivanje
prostora, oblik i dimenzije otvora koji se ostavljaju u zidu za prozore i vrata su veoma razliiti.

Zidni otvori za vrata i prozore zahtijevaju odreene dimenzije koje se moraju uskladiti kako u projektu
tako i u izvedbi objekta.
- esto putra dolazimo do neusklaenosti tvornikih mjera stolarije i ostavljenih otvora u zidovima
(ruenje, dobukavanje i sl.)
- da se to smanji svi sudionici u izgradnji trebaju potivati i znati mjere otvora i stolarije

modularna mjera rastojanje u cijelim decimetrima (1M:10 cm)
proizvodna mjera - udaljenost okvira mjerenog s vanjske strane
svijetla mjera - razmak unutarnjih rubova okvira(prolaz svjetlosti)
zidarska mjera - mjera zidarskog otvora (bez buke)
arhitektonska mjera - razmak otvora zavrnog zida (buka)

Veliine prozora dane su u meunarodnim mjerama na osnovu kojih se sa jedne strane odreuje
proizvodna mjera stolarije, a sa druge strane unutranja zidarska mjera prozora.
- proizvodna mjera je manja za 1 cm od modularne
- zidarska mjera je vee za 1 cm od modularne
- stolarska mjera - nije uvjetovana, a ovisi o konstrukciji toka

Svaki prozor se sastoji od doprozornika (toka), prozorskog okvira (rame), stakla, koji zajedno s ramom
ini krilo, nadprozornika (nadvoj), potprozornika (parapet)

PROZORSKI OTVORI
U prozorskim otvorima radi zatite prostorija od atmosferskih utjecaja, temp.
promjena, buke i sl.
Elementi prozorskih otvora su:

D-doprozorni zidovi; N-badprozornik (nadvoj); B-potprozornik; P-parapet; R-
prozorski okvir; K-prozorsko krilo; 1-staklo; 2-okvir krila


OTVORI ZA VRATA
irina vrata je po standardima takoer dana u modularnim mjerama, dok je visina
odreena prema visini krila (industrijska proizvodna mjera 200 cm).
Poseban znaaj za vrata ima nain otvaranja, pa se stoga u projektu mora
naznaiti.

Prema poloaju zida u kome se nalaze. konstrukcije vrata dijele se na:
unutarnja vrata, postavljena u otvore unutarnjih zidova
vanjska i balkonska vrata, postavljena u otvore vanjskih zidova zgrada.

Elementi otvora vrata su:
1-krilo vrata; 2-dovratnici (stolarski ili bravarski; 3-nadvratnik(nadvoj); 4-zid od vrata

130

UGRAIVANJE VRATA U ZID

Vrata moemo ugraivati na tri naina:
a)suho ugraivanje kada postavljamo okvir dovratnika u zidni otvor poslije bukanja
b)polusuho ugraivanje postavljamo okvir dovratnika u zidni otvor prije bukanja
c)mokro ugraivanje kada se dovratnik ugrauje za vrijeme zidanja, pri emu se ne smije opteretiti.

Okvir dovratnika se uvruje vijcima za drvene umetke koji su ugraeni u zid i nadvratnik






- polusuho ugraivanje vrata u zid

S-svjetla irina; SV-svijetla visina; Z-zidarska
irina;M P-proizvodna irina
SVV-svijetla visina vrata; PVV-proizvodna visina
vrata
n x M- modularna irina; Mo-modularna visina










- suho ugraivanje vrata u zid

a-masivni slijepi okvir; b-okvir od letvica; M-puni slijepi
okvir; P-pod























131











- ugraivanje vrata mokrim postupkom u pregradne zidove od opeke

1-beton; 2-avli; 3-ter-hartija; 4-dovratnik











Ugraivanje vanjskih vrata

okviri ulaznih vrata u zgrade ugrauju se kao i za vanjske prozore, u otvore sa zupcima ili bez njih. U
otvore sa zupcima, dovratnik se moe uvrstiti pomou elinih spona kao i kod prozora, kod kojih se
jedan kraj privruje u vrata, a drugi ulazi u spojnicu.
Drugi, suvremeniji nain je uvrivanje na tri mjesta po visini i u nadvratnik preko ostavljenih uloaka od
metalnih traka. Trake se uvruju jednim krajem u povrinu dovratnika, koja se sutie sa zidom, a
drugim krajem u zid. Ako se zidovi naknadno bukaju, ovakav postupak zidanja je polusuho ugraivanje


























132

UGRAIVANJE PROZORSKIH OKVIRA

Postoje dva naina ugraivanja prozorskih okvira u prozorske otvore:
mokro ugraivanje to je ugraivanje u neobraene, neobukane zidove. Prozorski okvir stavi se u otvor
i uvrsti po vertikali sa obe strane elinim kotvama. poslije ugraivanja stolarije zidovi se bukaju.
suho ugraivanje uvrivanje prozorskih okvira vijcima u postavljene i uvrene slijepe okvire jo u
toku izrade prozorskog otvora. Na ovaj nain ubrzava se izgradnja objekta.






Z-unutarnja zidarska irina; P- proizvodna irina: pv-
proizvodna visina; V-visina zuba


















Otvori u zidovima u seizmikim podrujima












Parapetni zidovi

Parapet je dio zida od prozorske konstrukcije do poda. Visina mu se odreuje prema namjeni prostorije.
Za stambene prostorije je najmanje visine 90 cm.
Prema potrebi moe biti i nii i vii. Niski parapet (20 cm od poda) stavlja se tamo gdje elimo vee
vizualno povezivanje sa vanjskim prostorom, a kad elimo sprijeiti poglede u neke prostorije (kupaona)
izvodi se visoki parapet i do 2,0 m.
Prema pravilniku, ako je parapet nii od 90 cm, moramo izvesti zatitnu ogradu, ija se gornja ivica
(rukohvat) nalazi najmanje 0,90 m iznad zavrnog pod



133

Prozorske klupice (banci)

Prozorska konstrukcija je manje debljine od irine zida (potprozornika), pa na njoj moe zauzimati
razliite poloaje.
Radi zatite i iz estetskih razloga na potprozornik se postavljaju konstrukcije pod nazivom prozorske
klupice ili banci

Kod povuenih prozorskih konstrukcija od fasadne ravnine izrauju se i vanjski i unutarnji banak.
vanjska prozorska klupica slui da sprijei da se voda sa prozorske povrine slijeva
na potprozornik i usmjerava je van fasadnog zida
unutarnji banak postavlja se sa unutarnje strane prozora-prema prostoriji.
Njime se pokriva ostala povrina potprozornika

- prozorske klupice izrauju se od materijala postojanih na atmosferske utjecaje, kao to su: - prirodni i
umjetni kamen, lim, cementno-azbestne ploe, ploe od tvrde plastike i sl.

Elementi banaka:
A cijeli komad za prozore irine 8 do 14 M
E, C, D poetno, zavrni i srednji komad za vee duine banaka koji
se spajaju sa spojnicama od 3 mm
gornja povrina-glatka u nagibu 5%
donja povrina-gruba radi boljeg prianjanja morta










- prozorski banak od prirodnog kamena












unutarnji prozorski banak od
metala-L kamenih ploa_K obloen keramikim ploicama-P











134

14. YTONG sustav gradnje
















































135

Elementi YTONG raznih dimenzija omoguuju izvedbu:
- raznih nadogradnji i dogradnji starijih objekata gdje dodatna optereenja
predstavljaju pravi problem, tako da se stariji objekt postane stabilan i otporan,
- omoguuju ureenje neiskoritenih potkrovlja u mansardne stambene povrine,
- izvedba zidova u potpunosti je jednostavna,
- poveanu otpornost od poara upotrebom protupoarnih zidova od 25 cm
-vee prostore brzo i jednostavno pregraujemo elmentima YTONG tako da
dobijemo dva ili vie manjih prostora.
- elementima YTONG lako podiemo pod za jednu ili dvije stepenice, kako bi se
postigao efekat razvedenog prostora i poboljala klima u prostoru,
- elementi YTONG su nepogreiv izbor za obzidavanje raznih sanitarnih
elemenata, instalacijskih kanala odnosno izravnavanje unutarnjih neravnih i
oteenih zidova

Poetak gradnje

1. Na poetku gradnje precizno izravnajte prvi red. Time ete postii kvalitetu daljnje
gradnje do krova.
2. Vodoravno nanaajte tankoslojni mort po cijeloj povrini zidnog bloka, a vertikalno
na 2/3 povrine.
3. Debljina morta neka ne bude vea od 2 - 3 mm. Deblji slojevi lako prouzroe
nastanak toplinskih mostova.
4.U gradnju YTONG protupotresnih zidnih blokova budite oprezni u smislu preciznog
postavljanja armature iz temeljne ploe.

Niveliranje
Nakon organizacije gradilita na izvedenu povrinu temelja (temeljne ploe) zacrtavate rubove unutranjih i
vanjskih nosivih zidova. Prije poetka zidanja odnosno postavljanja prvog reda izvodite hidroizolaciju i provjerite
ravninu povrine. Potpunu ravninu povrine postiete tako da na uglovima postavite visinske markice koje
meusobno iznivelirate. S time dobivate osnovnu +/- 0,00 kotu po cijelom tlocrtu nosivih zidova i dobivate pregled
kakva su visinska odstupanja na pojedinim mjestima.
Visinske toke su osnova za izradu produnog morta na koji se postavlja prvi red YTONG blokova.



Postavljanje prvog reda
Prvi red na temelju (temeljnoj ploi) postavljate na produni mort 1:2:8 (cement:vapno:pijesak) primjerene
konzistencije na ve izvedenu hidroizolaciju. Debljina morta ovisi o ravnini povrine i iznosi od 1 do 2 cm. Ukoliko
morate izraditi deblji sloj preporua se nanoenje morta u dva sloja s jednodnevnim suenjem. Prvi red YTONG
blokova ponete postavljati uvijek od uglova objekta. YTONG kutni zidni blok postavite na mjesto gdje je ostavljena
propisana vertikalna armatura iz temelja. S libelom obvezno provjerite horizontalnost postavljenog bloka u
uzdunom i poprenom smjeru. Korekciju izvedite pomou YTONG gumenog bata.Postavom suprotnog ugla
dobivate smjer zida koji tono odredite sa zidarskom pagom napetom izmeu dva krajnja bloka. Na tako oznaeni
prostor izmeu kutnih blokova nanesite produni mort na koji postavljate YTONG zidne blokove odabrane debljine.



136

Oblikovanje YTONG elemenata

YTONG zidne blokove morate pri zidanju viestruko prilagoavati dimenzijama zida. YTONG zidne elemente
jednostavno oblikujete.
Oblikujete ih odnosno pilite YTONG runom pilom,a kao vodilicu za pravokutni i ravan rez koristite kutno ravnalo.
Pri radu imate vrlo malo otpada koji lako moete upotrijebiti na drugim mjestima konstrukcije.S elektrinom tranom
pilom postiete bre i bolje oblikovanje pojedinih YTONG elemenata. Bez veih napora izraujete oblikovani
element koji ete ugraditi u eljeni konstrukcijski detalj.Upotrebom elektrine trane pile lako izraujete razne oblike
elemenata. Postiete maksimalnu preciznost. Vrlo jednostavno izraujete zaobljenja pomou prethodno izraenih
ablona s velikom oblikovnom uinkovitou do najvee zahtijevnosti detalja. Elektrina trana pila je vrlo mobilni
alat koji se brzo premjeta po gradilitu.Rukovanje je jednostavno i precizno.U dogovoru s tehnikom slubom
mogu je takoer i najam YTONG trane pile.



Izrada YTONG bijelog tankoslojnog morta
YTONG bijeli tankoslojni mort je jedini tankoslojni mort koji zadovoljava zahtjeve gradnje YTONG graevinskim
elementima. U kantu u kojoj je ista voda zasipate iz vree suhu pripremljenu smjesu. Za izradu 1 kg gotovog
morta koristimo 0,26 litara vode ili za cijelu vreu 6,5 litara vode.
Nakon prvog mijeanja s elektrinom builicom i mjeaem priekajte 5 minuta i nakon toga smjesu ponovno dobro
promjeajte. Pripremljena smjesa mora biti jednakomjerno izmjeana i bez grudica.
Samu konzistenciju odnosno gustou gotove smjese provjerite sa zidarskom licom. YTONG tankoslojni bijeli mort
nanaate s nazubljenom lopaticom u debljini 2-3 mm.



Zidanje
Za zidanje s YTONG elementima upotrebljavate YTONG bijeli tankoslojni mort. Zbog potresne stabilnosti objekta
morate mort nanaati na horizontalne i vertikalne doticajne povrine (spojnice) u drugom i svim ostalim redovima.
YTONG tankoslojni mort nanaate s YTONG nazubljenom lopaticom u debljini od 2-3 mm. Povrina YTONG
elemenata mora biti ista, vrsta i ravna.
Mort nanaajte na zid u duini do 2 metra. S tim dostiete maksimalni radni uinak.Zidajte kod temperatura +50C
do +250C. U sluaju suhog i toplog vremena preporua se navlaiti YTONG blokove.
Vertikalnu doticajnu povrinu (spojnicu) namaite po cijeloj povrini. S tom premazanom povrinom dostiete
maksimalno spajanje blokova na vertikalnim spojnicama i minimalnu debljinu vertikalnog spoja, a to je 2 - 3 mm.
Tijekom zidanja morate red po red kontrolirati vertikalnost s pomou libele. Horizontalnost reda kontrolirate na
svakom redu u uzdunom i poprenom smjeru s libelom.
S horizontalnom kontrolom postiete ravnost u uzdunom smjeru zida. Mogue neravnine trebate odmah otkloniti.
Svaka nepopravljena greka prouzroit e neravnu povrinu zida, a s time i poveati potronju YTONG
tankoslojnog morta te smanjiti izolacione karakteristike materijala i oslabiti konstrukciju. Popunjavanje zida
postiete umetanjem elementa kojeg jednostavno i brzo izreete s YTONG alatom (runom,elektrinom ili tranom
pilom). Naravno, prije umetanja morate namazati horizontalne i vertikalne spojnice.
Na uglovima, mjestima sudara ili krianja unutarnjih i vanjskih zidova te krajevima zidova morate izraditi vertikalne
serklae od protupotresnih zidnih blokova. To su elementi koji imaju izraeni otvor i slue kao oplata.
137
Po zavretku zida u otvor stavlja-te armaturu, a iz konstruktivne ploe moraju biti ostavljeni ankeri minimalne visine
60 cm. Otvor zatim zapunjavate betonom max. granulacije 0-16 mm.
Kvalitetan objekt rezultat je kvalitetnog zidanja. Ozidane povrine morate odmah oistiti od vika tankoslojnog
morta nakon svaka tri reda. Nepopunjene fuge ili vee otvore ne zapunjavaju se tankoslojnim mortom jer je to
suvian i nepotreban posao. Te fuge ili otvori zapunjavaju se neposredno prije nanoenja unutarnje i vanjske
YTONG buke.
U postupku zidanja mogu se na povrini zida (horizontalnoj fugi) pojaviti neravnine tj. povienje bloka u odnosu na
susjedni blok. U tom sluaju morate odstraniti (obrusiti) te neravnine s YTONG daskom strugalicom.
YTONG blokovi moraju biti isti prije ugradnje jer e vam neodstranjeni pijesak prouzroiti neravninu zida. Zato
morate prije nanosa YTONG tankoslojnog bijelog morta povrinu odpraiti s etkom. Time ete postii
jednakomjeran i optimalan nanos morta.



Armiranje parapetnog zida
Parapetni zid potrebno je armirati zbog sigurnosti od potresa u drugom i treem redu (od otvora na nie) s
armaturom fi 6 ili fi 8 mm, ovisno o irini otvora. Produenje armature mora biti na svakoj strani otvora za 50 cm.
YTONG blok zasijeemo po sredini s elektrinom pilom ili frezom u dva reza dubine 5 cm meusobne udaljenosti 5
cm. Zidarskim ekiem ili YTONG strugaem zatim izdubimo utor. Utor se mora obavezno dobro odpraiti i zatim
namoiti s istom vodom.
U tako pripremljeni utor stavljamo armaturu fi 6 ili fi 8 mm te zalijemo cemetnim mortom 1:3, izraen s agregatom
0-4 mm. Po zavretku drugog reda nastavljamo sa zidanjem treeg reda parapeta te u njemu ponavljamo iste
radnje armiranja. U svim daljnjim redovima zida armiranje se ne izvodi.



Izrada horizontalnog serklaa ili nadvoja
Horizontalni serklai ili nadvoji izvode se pomou YTONG "U" elemenata, koji vam slue kao dvostrana ili trostrana
oplata. U te elemente postavljate armaturu i zalijete betonom. YTONG "U" elemente polaete istim postupkom kao
i YTONG blokove, s tim da ih bono (sa strane ) meusobno zalijepite.
Nadvoj izraujete s YTONG "U" elementima tako da najprije postavite donju oplatu s potpornom konstrukcijom, na
koji poslije polaete YTONG "U" elemente kao trostranu oplatu.
U prethodno postavljene "U" elemente umeu se gotovi armaturni koevi, te se potom zalijevaju betonom,
izraenim s agregatom frakcije 0-16 mm. Armaturu pretpisuje nadzorni organ po prethodno utvrenom statikom
proraunu.
Nakon izbetoniranog nadvoja mogue je odmah nastaviti zidanje YTONG blokovima. Potpore na izgraenoj
konstrukciji potrebno je ostaviti sve do konanog ovrivanja betona.

138

Gradnja s elementima nepravilnog oblika
Iz YTONG blokova mogue je piljenjem izraditi razne nepravilne oblike, koje potom ugraujemo u konstrukciju
prema potrebi. Luni serkla ili nadvoj izradite na samom gradilitu iz luno ispiljenih stranica i podnice nadvoja ili
serklaa.
Gotove, izrezane, nepravilne dijelove "U" elemenata lijepite na samom gradilitu te ih potom ugradite. Izvedba
lunih zidova iz YTONG blokova je jednostavna i brza te je mogue izraditi zidove raznih zakrivljenja.




Vanjski horizontalni serkla
Na unutarnju stranu vanjskog zida YTONG "L" elementa morate dodati 3-4 cm dodatne mineralne vune zbog
spreavanja nastanka toplinskih mostova. S YTONG "L" i "U" elementima jednostavno i brzo izraujete ugaone
protupotresne serklae bez upotrebe dodatne oplate. S YTONG "L" i "U" elementima jednostavno i brzo izraujete
krovne protupotresne serklae bez upotrebe dodatne oplate.




Bijeli strop

Slaganje bijelog stropa zapoinje postavom gredica na osni razmak 62,5 cm koji odreuje duina
ispunskog YTONG bloka. YTONG ispunski blokovi umeu se s gornje strane, blokovi se smiju udarati
samo gumenim batom.Gaziti se smije samo po blokovima, a ne po gredicama. Ne smije se skakati i
trati po blokovima, a vonja lakih kolica mogua je samo preko dasaka. Stropni blok ne optereivati
silom veom od 1,3kN/komadu. Podupore se postavljaju po sredini raspona (1 podupira na 12 m2
stropa). U poprena rebra uvlai se dodatna armatura 2xfi 8 RA.
Primarne i sekundarne gredice zapunjavanju se mikro betonom (agregat 0-4 mm) MB-20. Potronja cca
10-12 lit./m2 stropa. Prije popune gredice je potrebno natopiti vodom. Nakon monolitizacije gredica strop
je potrebno pregletati tankoslojnim YTONG mortom debljine 3 mm. Podgled bijelog stropa buka se
laganim vapneno-gipsanim ili gipsanim bukama do debljine od 1 cm.




139

Pregradni zid
Pregradni zidovi izrauju se od YTONG zidnih ploa debljine 10, 12,5 i 15 cm. Svaki trei red po visini
OBAVEZNO je potrebno uvrstiti u bonu nosivu konstrukciju pomou elastinog ankera, s pocinanim
avlima. Svaki drugi blok zadnjeg reda zida obavezno trebate uvrstiti u stropnu konstrukciju pomou
elastinog ankera.
Pregradne zidove od YTONG zidnih ploa trebate vertikalno dilatirati s bonim nosivim zidovima u irini
fuge od 1 cm, te istu zapuniti purpjenom. Pregradni zid dilatirat ete sa stropnom konstrukcijom u irini
fuge od 2 cm, te istu zapuniti pur pjenom.



Priprema za polaganje instalacija
Utore za elektro ili vodovodne instalacije izraujete s YTONG runim strugaem ili elektrinom frezom
sluei se aluminijskom ili drvenom letvom kao vodilicom. Zidne povrine ne smiju se "temati".
Rupe za elektrine elemente ( prekidai, utinice, razvodne kutije . ) lagano i jednostavno moete izvesti
pomou umetka za builicu (kruna) raznih promjera koje se montiraju na builicu, buenjem bez
vibracije. Nakon izvedbe instalacija, kanale ete zapuniti u dva sloja s produnim mortom. Konanu
finalizaciju zida napravite s YTONG tankoslojnom bukom.




Ostali detalji
Vertikalna hidroizolacija
Vertikalna hidroizolacija Na zidove od YTONG blokova vertikalnu hidroizolaciju
postavit ete bez prethodne izrade buke direktno na otpraeni zid, a prema
pravilima struke za izolaterske radove.

Ispunski zid
Ispunske zidove od YTONG blokova moete privrivati u bonu nosivu
konstrukciju elinim trnovima u svakom treem redu uz obaveznu izvedbu
dilatacije irine 1 cm prema nosivoj konstrukciji koja se takoer puni s pur pjenom.
U YTONG bloku ete urezati utor koji ete ispuniti cementnim mortom 1:3.

Montani nadvoji u nenosivom zidu
U YTONG zidne ploe ureite "V" utor dubine min. 5 cm, ili utor 5x5 cm. Sa svake
strane mora ostati min. 2 cm YTONG-a. Utor popunite cementnim mortom u koji
utisnite 2fi6 ili 2fi8 mm.
Nakon otvrivanja morta, nadvoj okrenite i postavite iznad otvora. Potrebno
nalijeganje nadvoja je min. 15-20 cm sa svake strane otvora. Max. svijetli raspon
otvora je 140 cm.

140
YTONG tankoslojna vanjska buka
Vanjsku obradu proelja izvedite s YTONG tankoslojnom bukom u debljini od 12-15 mm koju nanesite
direktno na YTONG blokove strojno ili runo uz obavezno prethodno otpraivanje povrine i vlaenje
zida dan ranije.
Naneena YTONG vanjska buka ravna se aluminijskom letvom i nije ju potrebno armirati mreicom.
Zavrna obrada izvodi se nakon 2-6 sati ovisno o vremenskim uvjetima. Kao zavrni sloj nanesite
mineralnu zavrnu buku ili povrinu obukajte fasadnom bukom. YTONG tankoslojna buka je bijele
boje i moe biti zavrni sloj proelja bez dodatnih bojanja.



YTONG tankoslojna unutarnja buka
Prije nanoenja unutarnje YTONG tankoslojne bijele buke postavite aluminijske ugaone profile na sve
otvore pomou YTONG tankoslojnog morta. liceve i razna udubljenja morate jedan dan prije popuniti
YTONG unutarnjom bukom. YTONG tankoslojnu unutarnju buku nanaate direktno na otpraenu
povrinu YTONG zida strojno ili runo u debljini 2-9 mm. Kod debljina manjih od 4 mm za YTONG zid i
svih debljina nanosa buka na betonski zid morate povrine premazati impregnacijskim premazom.
Naneenu YTONG buku zatim ravnajte aluminijskom letvom te zavrno obradite nakon 60 - 90 minuta
ovisno od upojnosti podloge i vanjske temperature. buku nije potrebno armirati mreicom. Zavrnom
obradom dobit ete ravan i gladak zid koji prema potrebi gletajte ili samo zavrno obojite.



Gletanje zidova
Gletanje YTONG zidova izvedite ukoliko je zid sazidan ravno i uredno, a odstupanja u ravnini zida nisu
vea od 1,5 mm. Sve orizontalne i vertikalne fuge kao i ljebove za instalacije bandairajte samoljepivom
mreicom 5 cm irine. Preko mreice i fuga nanesite masu za ispunu kao npr."FUGEN FULLER".
Nakon to se "Fugen fuller" osuio, nanosi se glet masa u dva sloja s tim da ukupna debljina nanosa ne
smije biti deblja do 4 mm. ZABRANJENO JE GLETANJE S TANKOSLOJNIM MORTOM ZA ZIDANJE!




141


Niski podrumski zid
1. Podrumski zid YTONG
2. Unutarnja buka YTONG
3. Vanjska buka YTONG
4. Betonski temelj
5. Hidroizolacija
6. Toplinska izolacija
7. Podni estrih
8. Zatita vertikalne hidroizolacije pomou ploa YTONG








Visoki podrumski zid - pojaanje s horizontalnim serklaima u U-el.
1. Podrumski zid YTONG
2. Unutarnja buka YTONG
3. Horizontalni serkla izraen od YTONG U-elemenata (armatura po
statikom proraunu )
4. Betonski temelj
5. Hidroizolacija
6. Toplinska izolacija
7. Podni estrih
8. Zatita vertikalne hidroizolacije pomou ploa
YTONG





Vanjski zid s horizontalnim serklaom u nivou AB-ploe
1. Vanjski zid YTONG
2. Unutarnja buka YTONG
3. Vanjska buka YTONG
4. Izraen horizontalni serkla s U-elementima YTONG (armatura po statikom
proraunu)
5. Toplinska izolacija
5. Meukatna AB-konstrukcija
6. Podni estrih
7. Vijak sa tiplom duine 8-10cm (sa irokom glavom)



Unutarnji zid s horizontalnim serklaom u nivou AB-stropne
ploe
1. Unutarnji nosivi zid YTONG
2. Produni mort cca 2 cm
3. Unutarnja buka YTONG
4. Meukatna AB konstrukcija
5. Horizontalni serkla u nivou meukatne konstrukcije
6. Podni estrih

142


Ravni nosivi zidovi s vertikalnim serklaom od kutnih elemenata
1. Vanjski nosivi zid YTONG d=25cm, d=30cm ili d=36,5cm
2. Unutarnja buka YTONG
3. Vanjska buka YTONG
4. Vertikalni serkla otporan na potres od kutnih elemenata YTONG
5. YTONG kutni element








Vanjski zid s prozorskim otvorom i nadvojem pod ploom
1. Vanjski zid YTONG
2. Produni mort
3. Unutarnja buka YTONG
4. Vanjska buka YTONG
5. Nosivi nadvoj izraen od U-elemenata YTONG (armatura po
statikom proraunu)
6. Nosivi nadvoj YTONG
7. Meukatna AB konstrukcija
8. Podni estrih
9. Vijak sa tiplom duine 8-10cm (sa irokom glavom)

Ravna AB krovna konstrukcija - horiz. serkla u nivou krovne
ploe
1. YTONG vanjski nosivi zid
2. Krovni nadozid
3. YTONG unutarnja buka
4. YTONG vanjska buka
5. Horizontalni serkla u YTONG U elementu (armatura po
statikom proraunu)
6. Toplinska izolacija
7. Krovna AB konstrukcija
8. Parna brana
9. Hidroizolacija
10. Nasip od ljunka
11. Limena okapnica
12. Vijak sa tiplom duine 8-10cm (sa irokom glavom)

AB kosa krovna konstrukcija
1. YTONG vanjski nosivi zid
2. AB vijenac krova
3. YTONG unutarnja buka
4. YTONG vanjska buka
5. Horizontalni serkla u YTONG U elementu (armatura po
statikom proraunu)
6. Toplinska izolacija
7. Krovna AB konstrukcija
8. Parna brana
9. Hidroizolacija
10. Krovna letva
11. Crijep
12. lijeb
143

Bijeli strop

objedinjuje sva dobra svojstva elinih, betonskih i drvenih konstrukcija
rotiljna rekonstrukcija, kojoj nosivost osigurava elik
lakobetonska konstrukcija s 90%-tnim udjelom YTONG-a
jednostavno izvoenje i sposobnost noenja 24 sata nakon monolitizacije
ukupna teina graevine iznad temelja smanjuje se 3-4 puta u odnosu na klasinu gradnju












Elementi bijelog stropa

stropna gredica
mikrobeton
armaturna ipka
leajnica
YTONG blok s utorenim donjim rubovima ela
Tankoslojni YTONG mort

OSNOVNE UPUTE ZA RAD

a) u fazi suhe montae

Ako ima podupiranja, izvesti ga po sredini raspona. Jedan metalni podupira moe nositi 12 m 2
stropa.
Ne smije se gaziti na leajnice.
Ne smije se gaziti na gredice ve samo na stropni blok.
Stropni blok ne optereivati blokovima ija je irina piljenjem smanjena.
Blokove se smije udarati samo gumenim batom.
Ne skakati niti trati po blokovima.
Oteena blokove ne ugraivati, ve ih piljenjem rabiti za zavretke.
Ne optereivati gredicu s vie od jednim ovjekom.
Hodanje poreporuljivo rubom blokova.
Vonja lakih kolica mogua je samo preko dasaka.

b) u fazi monolitizacije

Glavni cilj punjenja gredica i rebara je zatita armatrue betonom.
Prije popune gredice natopiti vodom s lica blokova.
Sloj morta izvoditi odmah nakon popune gredica, prethodno blokove natopiti vodom.
Ukloniti sva optereenja s gredice koje su punjene betonom.
Za toplih dana strop treba njegovati polijevanejm vodom barem svaka 24 sata. Pri niskim
temperaturama ne izvoditi monolitizaciju niti postavljanje sloja tankog morta.

144


c) gotov strop

Razna oslanjanja za rad na viim katovima ili krovu obaviti tak onda kad na jedan blok djeluje
silla do 5 kN.
Slaganje zapoinje gredicama i s po jednim redom blokova koji formiraju toan raspored.
Predgotovljene gredice se proizvode nadviene, to osigurava nadvienje konstrukcije. Ukoliko je
potrebno postavljaju se podupore, te se postavljaju ostali blokovi na mjestima poprenih rebara
leajnice.
Slijedi uvlaenje ipki poprenih rebara vijenaca.
Mikro betonom se pune preostali dijelovi gredica i poprenih rebara te vijenaca (cca 10 l betona
po m2 konstrukcije).
Istog ili narednih dana, strop se prelije YTONG mortom u debljini 3 mm.









































145

15. Tehniko normiranje

Zadatak tehnikog normiranja je utvrivanje proizvodnih normi za utroak rada ili materijala. To je
rezultat prouavanja i mjerenja radnog procesa i njegovih elemenata.
Norme su mjerila koja se koriste za :
-- proraun potrebnih sredstava kod graenja (radne snage, materijala, mehanizacije),
-- odreivanje i formiranje kapaciteta - tehnolokih procesa,
-- planiranje i odreivanje produktivnosti i ekonominosti,
-- analize novih naina rada - tehnologija.

Graevinske norme su skup utvrenih i priznatih uvjeta :
-- prosjeno potrebnog vremena za izvoenje graevinskih radova, pod normalnim uvjetima i sa
odreenom kvalificiranom strukturom radnika.
-- Utroka materijala po koliinama i vrstama za sve vrste radova.
Norme koje odreuju potrebno vrijeme prilikom izvravanja raznih radova nazivaju se norme vremena.
Norme koje odreuju potrebne utroke materijala nazivaju se norme utroka.
U graevinarstvu se obadvije norme zajedno nazivaju Prosjene norme u graevinarstvu.

Graevinske norme imaju viestruku primjenu :
-- prije poetka izrade projekta organizacije izvoenja radova na gradilitu, pomou normi i koliine
ugovorenih radova, utvruju se potrebna vrsta i koliina materijala, kao i broj i kvalificiranost radnika te
potrebne mehanizacije i ostalih tehnikih sredstava za izvrenje radova. Na osnovu ovih podataka
planira se organizacija samog gradilita, a istovremeno i duina trajanja i redoslijed izvoenja pojedinih
vrsta radova.
-- kada pone izvoenje radova, putem normi se prati utroak radne snage i materijala
-- prilikom utvrivanja mjerila za obraun plaanja izvedenih radova pojedinih radnih grupa, normama se
vrednuje koliina rada za taj period. (da li je radna grupa prebacila normu ili ne?)
Prosjene norme u graevinarstvu sloene su prema pojedinim vrstama radova.















146
Norme za zidarske radove GN-301

Ove norme odnose se na sve vrste zidanja, bukanja, spravljanja morta, razne zidarske radove i
ruenja. Norme zidanja su razvrstana prema materijalima kojima se zida (opeka, kamen, blokovi),
vrstama i debljinama zidova i sl.



15.1. Kontrola izvedenih radova

Kvalitet izvedenih radova se kontrolira:
a) u geometrijskoj tonosti u odnosu na projekt ili zahtjev
b) koritenjem kvalitetnih i odgovarajuih materijala

ad a) sve se kontrolira da li je u granicama dozvoljenih odstupanja (tolerancije) prema vaeim tehnikim
propisima. Dozvoljena odstupanja su uvijek iskazana u jedinicama mjere za duinu (npr. izmjereno
vertikalno odstupanje izvedenog zida od opeke visokog 3 m je 7 mm.).

ad b) u zidarskim radovima se uvijek moraju koristiti kvalitetni materijali (kvalitetu dokazujemo valjanom
atestnom dokumentacijom), a odgovarajui materijali znai da se moraju koristiti oni koji su namjenjeni za
onu vrstu posla koja se izvodi.
147


Literatura:


1. Konstruktivni elementi zgrada I i II
uro Peuli
Tehnika knjiga, Zagreb 1991.

2. Mladi zidar Uvod u graevinarstvo
V. Bertol
Zagreb, 1958.

3. Tehniki propisi za zidane konstrukcije

4. Prospekti YTONG

5. Prospekti WIENERBERGER