DOBA ISTINE

Presjek rada Odjela za ratne zloine Suda BiH u periodu 2005. 2010.

Sarajevo, 2010.

Izdava Balkanske istraivake mree (BIRN) BiH

Napisala Aida Ali

www.bim.ba

Urednice Aida Ali i Anna McTaggart Lektorice Nadira Kori i Anna McTaggart

Prijevod Nedad Sladi Dizajn Branko Veki DTP Lorko Kala Tira 500 Fotografija Sve fotografije objavljene u ovoj publikaciji ustupio je Arhiv Suda BiH. Ovaj prirunik je napravljen u sklopu BIRN-ovog projekta Tranzicione pravde. Izradu publikacije je finansijski podrala Fondacija Konrad Adenauer u Bosni i Hercegovini. Publikacija je u elektronskoj verziji dostupna na web stranici: www.bim.ba

------------------------------------------------CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 341.322.5:343.1]:355.012(497.6)1992/1995 ALI, Aida Doba istine : presjek rada Odjela za ratne zloine pri Sudu BiH u periodu 2005-2010 / [napisala Aida Ali] ; [fotografija Arhiv Suda BiH]. - Sarajevo : Balkanske istraivake mree BiH, BIRN, 2010. - 231 str. : ilustr. ; 25 cm ISBN 978-9958-9005-3-2 COBISS.BH-ID 18076934 -------------------------------------------------

SADRAJ 7 Uvod 9 Skraenice

10 Pojmovnik 12 19 21 23 25 27 29 31 33 35 38 40 42 44 47 49 51 54 56 58 59 61 63 65 67 69 71 73 75 77 80 83 86 88 90 93 95 97 99 101 103 106 108 111 113 115 117 119 121 123 Iz zakona Sporazumi o priznanju krivnje Bjeli Veiz (Vlasenica) eti Ljubia (Korianske stijene) uri Gordan (Korianske stijene) Futar Duan (logor Keraterm, Prijedor) Ivankovi Damir (Korianske stijene) Ljubii Pako (Ahmii) Mari Zoran (Jajce) Perkovi Stojan (Rogatica) Sipi Idhan (Klju) aki Slavko (Bugojno) Todorovi Vaso (Srebrenica) Veselinovi Rade (Hadii) Pravomone presude Andrun Nikola (logor Gabela, apljina) Boi Zdravko i ostali (Bratunac) Damjanovi Dragan (Vogoa) Damjanovi Goran i Zoran (Sarajevo) oki Dragan (Republika Hrvatska) Golubovi Blagoje (Foa) Jankovi Gojko (Foa) Jankovi Zoran (Zvornik) Kovaevi Nikola (logor Manjaa, Sanski Most) Kurtovi Zijad (Mostar) Lelek eljko (Viegrad) Lui Kreo (Kreevo) Ljubinac Radisav (Rogatica) Maktouf Abduladhim (Travnik) Mandi Momilo (Sarajevo, Foa) Mejaki eljko i ostali (logori Omarska i Keraterm, Prijedor) Mitrovi Petar (Srebrenica) Palija Jadranko (Sanski Most) Paunovi Dragoje (Rogatica) Pekez Mirko i ostali (Jajce) Prci Faruk (Tuzla) Rami Niset (Visoko) Raevi Mitar i Todovi Savo (KPD Foa) Samardi Neo (Foa) Samardija Marko (Klju) Stankovi Radovan (Foa) Stevanovi Miladin (Srebrenica) Stupar Milo i ostali (Srebrenica) imi Boban (Viegrad) krobi Marko (Kotor-Varo) Tanaskovi Nenad (Viegrad) Todorovi Mirko i Radi Milo (Bratunac) Vrdoljak Ivica (Derventa, Bosanski Brod) Vukovi Radmilo (Foa) Vukovi Ranko i Rajko (Foa)

125 Nepravomone presude 127 130 133 135 136 138 140 141 142 144 146 149 150 Bastah Predrag i Vikovi Goran (Vlasenica) Bundalo Ratko i ostali (Kalinovik) uki Novak (Tuzla) Hodi Ferid (Vlasenica) Kova Ante (Vitez, Busovaa) Kujundi Predrag (Doboj) Nikaevi Miodrag (Foa) Pini Zrinko (Konjic) Radi Marko i ostali (logor Vojno, Mostar) Savi Momir (Viegrad) Savi Krsto i Muibabi Mile (istona Hercegovina) Tomi Ljubo i Josi Krsto (Zvornik) Trbi Milorad (Srebrenica)

153 Apelacioni postupak 155 157 159 161 163 Ali efik (operacija Oluja) Kapi Suad (Sanski Most) Lazarevi Sreten i ostali (Zvornik) Mihaljevi Zdravko (Kiseljak) Stupar Milo (Srebrenica)

165 Suenja u toku 167 170 173 175 177 178 179 181 183 185 187 190 192 194 195 197 199 200 202 204 Adamovi Marko i ostali (Klju) Babi Zoran i ostali (Korianske stijene) Doli Darko (Prozor) Gasal Nisvet i ostali (Bugojno) Hakalovi Sead (Konjic) Hodi Nedad (Trusina) Ikoni Neo (Srebrenica) Ivanovi eljko (Srebrenica) Jevi Duko i ostali (Srebrenica) Karaji Suljo (Buim, Velika Kladua) Klikovi Gojko i ostali (Bosanska Krupa) Lalovi Radoje i kiljevi Soniboj (KPD Butmir, Sarajevo) Memi Mensur i ostali (Trusina) Novali erim (Konjic) Osmi Alija (Bugojno) Pelemi Momir i Peri Slavko (Srebrenica) Perkovi Ivica (Derventa) Selimovi Mehura i ostali (Biha, Cazin, Bosanski Petrovac) Vukovi Radomir i Tomi Zoran (Srebrenica) Zeevi Saa i ostali (Korianske stijene)

207 Optueni u bjekstvu 209 210 212 213 214 215 216 Duvnjak Jakov (Kraljeva Sutjeska) Gavri Milisav (Srebrenica) Hrka Ivan (iroki Brijeg) Jandri Jovo i Pekez Slobodan (Jajce) Lipovac Damir (Derventa) Mari Marinko (apljina) Stjepanovi Novak (Bratunac)

217 Proslijeeni predmeti 219 220 221 222 223 225 Bukvi Safet Jurinovi Tomo Milanovi Mladen Smaji Izet ulj Stipo Sud BiH je na postupanje niim pravosudnim organima prebacio i sljedee predmete, ali detaljne podatke o predmetima BIRN BiH nije uspio dobiti: Kos Bogoljub i ostali Viloti Milutin uri Pero i ostali Milojica Boro Ostoji Zarije Mini Ostoja i ostali

227 Pet godina rada na suoavanju s prolou BIRN BiH 231 AIS

UVOD
Znaajan aspekt u procesu suoavanja s prolou u Bosni i Hercegovini predstavljaju suenja za teka krenja ljudskih prava poinjena tokom rata od 1992. do 1995. godine. Svjesni vanosti informisanja javnosti o tom bitnom procesu, odluili smo se za tampanje ove publikacije koja nudi informacije o procesima voenim od 2005. godine pred Odjelom za ratne zloine Suda BiH u Sarajevu. Publikacija Doba istine prvi put donosi kompletan presjek svih dosadanjih sluajeva, kako onih koji su u toku, tako i onih okonanih, bilo pravosnano ili nepravosnano, te informacije o optuenima koji su u bijegu... Cilj nam je bio da i na ovaj nain doprinesemo upoznavanju javnosti s procesuiranjem optuenih za najtea djela i procesom suoavanja s prolou u BiH. Od 2005. godine, kada je izreena prva presuda pred Dravnim sudom, do 31. marta 2010. doneseno je 60 presuda za razliita krivina djela poinjena u BiH devedesetih godina prolog stoljea, te je izreeno preko 1.000 godina zatvora. Veina osoba je osuena za zloine protiv ovjenosti, ratne zloine protiv civilnog stanovnitva i genocid u Srebrenici. Svaki sudski predmet predstavljen u ovoj publikaciji sadrava osnovne podatke o osobi i postupku koji je voen, ili se jo uvijek vodi, te su ukratko prikazana krivina djela opisana u optunici ili presudama. Posebnu vanost smo posvetili obrazloenjima pravosnanih presuda jer one sadre sudske injenice koje su vijea utvrdila o odreenim zloinima, rtvama i poiniocima i koje imaju historijski znaaj. Navedeni su i sluajevi u kojima su optueni priznali zloine i sklopili sporazume s Tuilatvom BiH. Do sada su u takvim sluajevima izricane kazne od est do 15 godina zatvora, a optueni, ili veina njih, priznanjem su pristali i na razliite vrste saradnje s pravosuem. Dravni sud je do sada 14 osoba oslobodio krivice za sudjelovanje u ratnim zloinima. Najvea izreena kazna je 34 godine zatvora za zloine poinjene tokom rata u Foi, u kojima su rtve bile maloljetne djevojke. U radu na publikaciji znaajnu pomo su nam pruili Sud i Tuilatvo BiH, to neizmjerno cijenimo, i jo jednom naglaavamo koliko 7

je bitno informisanje javnosti, naroito o sudskim procesima, to u konanici moe doprinijeti stvaranju uslova za bolju budunost. Iz tih razloga novinska agencija BIRN Justice Report izvjetava o suenjima pred Odjelom za ratne zloine Suda BiH od samih poetaka. Izvjetaje sa svih roita odranih u ovoj instituciji moete pronai na naoj internet stranici, www.bim.ba.
Aida Ali

SKRAENICE
ARBiH Armija Republike Bosne i Hercegovine CSB/CJB Centar slubi/javne bezbjednosti EKLJP Evropska konvencija o ljudskim pravima HVO Hrvatsko vijee obrane HZHB Hrvatska zajednica Herceg-Bosna JNA Jugoslovenska narodna armija KPD Kazneno-popravni dom KZ BiH Krivini zakon Bosne i Hercegovine KZ SFRJ Krivini zakon Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije MKCK Meunarodni komitet Crvenog kria MKSJ/ICTY Meunarodni krivini sud za bivu Jugoslaviju MUP Ministarstvo unutranjih poslova NOAPZB Narodna odbrana Autonomne pokrajine Zapadne Bosne OG Operativna grupa SAO Srpska autonomna oblast SDS Srpska demokratska stranka SJB Stanica javne bezbjednosti SUP Sekretarijat unutranjih poslova TG Taktika grupa TO Teritorijalna odbrana UZP udrueni zloinaki poduhvat VRS Vojska Republike Srpske ZKP BiH Zakon o krivinom postupku Bosne i Hercegovine

POJMOVNIK
Apelacioni/albeni postupak: alba na prvostepenu presudu moe biti uloena u roku od 15 dana od dostavljanja pisane presude. U sloenijim predmetima rok se moe produiti za jo 15 dana. O albama odluuju vijea Apelacionog odjeljenja Suda BiH, koja ih mogu odbaciti kao neblagovremene ili kao nedoputene, odbiti kao neosnovane ili uvaiti i preinaiti ili ukinuti i, po potrebi, predmet uputiti na ponovno procesuiranje. Vijee e uvaiti albu i ukinuti prvostepenu presudu, te odrediti odravanje ponovnog suenja, ukoliko postoji bitna povreda odredaba krivinog postupka, i zbog pogreno ili nepotpuno utvrenog injeninog stanja. Glavni pretres: Centralni dio krivinog postupka u kojem se iznose teze optube i odbrane, preduzimaju dokazne radnje, utvruje injenino stanje i, ako ne nastupe procesne smetnje, donosi presuda. Nepravomone presude: Prvostepena presuda na koju se tuilatvo, branioci i optueni mogu aliti. I oteeni mogu pobijati presudu, ali samo zbog odluke o trokovima krivinog postupka i imovinskopravnom zahtjevu. Presuda se moe pobijati zbog bitne povrede odredaba krivinog postupka, povrede krivinog zakona, pogreno ili nepotpuno utvrenog injeninog stanja, odluke o krivinopravnim sankcijama, oduzimanju imovinske koristi, trokovima krivinog postupka, imovinskopravnom zahtjevu, te odluke o objavljivanju presude putem sredstava javnog informiranja. alba se moe odbaciti kao neblagovremena ili nedoputena, te odbiti kao neosnovana, i potvrditi ili preinaiti prvostepena presuda, ili ukinuti presuda i odrati pretres. Odustajanje od krivinog gonjenja: Mogunost postoji ukoliko se utvrdi da je optueni preminuo, ako je u periodu izvrenja krivinog djela bio neuraunljiv, te ukoliko je duevni bolesnik. Sud moe donijeti presudu kojom odbija optubu ukoliko nije nadlean, ako je tuilac od zapoinjanja pa do zavretka glavnog pretresa odustao od optunice, ako nije bilo potrebnog odobrenja ili ako je nadleni dravni organ odustao od odobrenja, ako je optueni za isto djelo ve pravomono osuen, osloboen optube ili je postupak protiv njega rjeenjem pravomono obustavljen. Pravomone presude: Nema mogunosti albe izuzev ako je apelaciono vijee preinailo presudu iz oslobaajue u osuujuu i obrnuto. Treestepeno vijee odluuje po albi na pravomonu presudu. Pred tim vijeem se ne moe odrati pretres. Sporazum o priznanju krivnje: Optueni izjavu o krivici daje sudiji za prethodno sasluanje u prisustvu tuioca i branioca. Ukoliko se optueni izjasni da je kriv, sudija e uputiti predmet sudiji, odnosno vijeu koje treba razmotriti njegovo izjanjenje. Ukoliko se na roitu za izjanjenje o krivnji optueni nije izjasnio da je kriv, za to ima mogunost sve do zavretka suenja pred apelacionim vijeem. Prilikom pregovaranja o priznanju krivice sa osumnjienim, odnosno optuenim i braniocem, tuilac moe predloiti izricanje blae kazne. Sud moe prihvatiti ili odbiti prijedlog sporazuma o priznanju krivnje.

10

Sud prilikom razmatranja sporazuma o priznanju krivice provjerava da li je isti sklopljen dobrovoljno, svjesno i s razumijevanjem, da li je optueni svjestan da se odrie prava na suenje, postoji li dovoljno dokaza za njegovu krivicu, da li je razumio mogue posljedice u vezi sa imovinskopravnim zahtjevom, da li je oteenima pruena mogunost da se pred tuiocem izjasne o tom zahtjevu, da li je optueni upoznat s mogunou naknade ili oslobaanja od plaanja trokova krivinog postupka, te da ne moe uloiti albu na visinu kazne.

11

IZ ZAKONA
Genocid (lan 171 KZ BiH) Kanjen e biti svako ko s ciljem da potpuno ili djelimino istrijebi nacionalnu, etniku, rasnu ili vjersku skupinu ljudi, naredi injenje ili poini: ubistvo pripadnika odreene grupe; nanoenje tekih tjelesnih ili duevnih ozljeda pripadnicima odreene grupe; smiljeno nametne odreenoj grupi ili zajednici takve ivotne uvjete koji bi mogli uzrokovati njeno potpuno ili djelimino istrebljenje; uvede mjere koje imaju cilj da sprijee raanja unutar odreene grupe; prisilno preseljenje djece iz jedne u drugu grupu.

Predviena kazna: ne manja od deset godina, odnosno dugotrajna zatvorska kazna.

Zloin protiv ovjenosti (lan 172 KZ BiH) Kanjen e biti svako ko, kao dio irokog ili sistematskog napada usmjerenog protiv bilo kojeg civilnog stanovnitva, znajui za takav napad, poini neko od sljedeih djela: liavanje druge osobe ivota (ubistvo); istrebljenje; porobljavanje; deportaciju ili prisilno preseljenje stanovnitva; zatvaranje ili drugi vid prisilnog oduzimanja fizike slobode, te krenje osnovnih pravila meunarodnog prava; muenje; navoenje drugog, silom ili prijetnjom, da izvri napad na vlastiti ivot ili sebi nanese neku povredu, ili da to uradi nekoj bliskoj osobi; prisiljavanje na seksualni odnos ili s njim izjednaenu seksualnu radnju (silovanje), seksualno porobljavanje, prisilnu prostituciju, prisilnu trudnou, prisilnu sterilizaciju, ili bilo koji drugi oblik tekog seksualnog nasilja; progon bilo koje grupe ljudi ili kolektiva baziran na politikoj, rasnoj, nacionalnoj, etnikoj, kulturolokoj, religijskoj, spolnoj ili drugoj osnovi; prisilni nestanak osoba; zloin apartheida i druga neovjena djela sline prirode uinjena u namjeri nanoenja velike patnje ili ozbiljne povrede fizike ili psihike prirode ili naruenja zdravlja.

Predviena kazna: period ne krai od deset godina ili dugotrajna zatvorska kazna.

Ratni zloin protiv civilnog stanovnitva (lan 173 KZ BiH) Kanjen e biti svako ko krei meunarodno pravo u vrijeme rata, oruanog sukoba ili okupacije naredi ili poini: napad na civilno stanovnitvo, naselje, pojedine civilne osobe ili osobe onesposobljene za borbu, a taj je napad uzrokovao smrt, teku tjelesnu ozljedu ili teko naruavanje zdravlja ljudi; napad bez izbora cilja kojim se ozljeuje civilno stanovnitvo; ubijanja, namjerno nanoenje tekog psihikog ili tjelesnog bola ili patnje (muenje), neovjeno postupanje, bioloke, medicinske ili druge naune eksperimente, uzimanje tkiva ili organa radi transplantacije, nanoenje velikih patnji ili povreda tjelesnog integriteta ili zdravlja; raseljenje, preseljenje ili prisilno odnarodnjenje ili prevoenje na drugu vjeru; navoenje nekog uz koritenje sile ili

12

prijetnje napadom na njegov vlastiti ivot ili tijelo, ili napadom na ivot ili tijelo njemu bliske osobe, na seksualni odnos, na silovanje ili nasilnu prostituciju; primjena mjera zastraivanja i terora, uzimanje talaca, nametanje kolektivnog kanjavanja, nezakonito odvoenje u koncentracione logore, te drugi oblici nezakonitog hapenja i zatvaranja, oduzimanje prava na poteno i nepristrasno suenje, prisilna sluba u neprijateljskim vojnim snagama ili neprijateljskoj obavjetajnoj slubi ili upravi; prisilni rad, izgladnjivanje stanovnitva, konfiskacija imovine, pljakanje imovine stanovnitva, nezakonito i samovoljno unitavanje i kraa imovine u ogromnoj mjeri koja ne slui zadovoljavanju vojnih potreba, nezakonito oduzimanje sredstava, devalvacija domaeg novca, kao i nezakonito izdavanje novca.

Predviena kazna: period ne krai od deset godina ili dugotrajna zatvorska kazna.

Istom kaznom kaznit e se onaj ko krei pravila meunarodnog prava za vrijeme rata, oruanog sukoba ili okupacije naredi ili uini: napad na objekte, posebno zatiene meunarodnim pravom ili opeopasne objekte i postrojenja kao to su brane, nasipi i nuklearne elektrane; napad bez izbora cilja na civilne objekte koji su pod posebnom zatitom meunarodnog prava, nebranjena mjesta i demilitarizirane zone; dugotrajno oteenje prirodnog okolia velikih razmjera, koje moe da teti zdravlju ili opstanku stanovnitva. Ko krei pravila meunarodnog prava za vrijeme rata, oruanog sukoba ili okupacije, kao okupator naredi ili uini preseljenje dijelova civilnog stanovnitva svoje pripadnosti na okupiranu teritoriju, takoer e se kazniti kaznom zatvora od najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.

Ratni zloin protiv ranjenika i bolesnika (lan 174 KZ BiH) Kanjen e biti svako ko krei meunarodno pravo u ratu ili oruanom sukobu naredi ili poini prema ranjenima, bolesnima, brodolomcima, medicinskom osoblju ili vjerskom osoblju: oduzimanje prava na ivot (ubistva), namjerno nanoenje tekih fizikih ili mentalnih patnji (muenja), neovjeno postupanje, bioloke, medicinske ili druge naune eksperimente, uzimanje tkiva ili organa radi transplantacije; nanoenje velikih patnji ili ozbiljnih povreda tjelesnom integritetu ili zdravlju; nezakonito i proizvoljno unitavanje ili izuzimanje velikih koliina materijala, ili medicinskih prijevoznih sredstava, ili drugih medicinskih sredstava ili jedinica, koje nije opravdano vojnim potrebama.

Predviena kazna: period ne krai od deset godina ili dugotrajna zatvorska kazna.

Ratni zloin protiv ratnih zarobljenika (lan 175 KZ BiH) Kanjen e biti svako ko krei pravila meunarodnog prava prema ratnim zarobljenicima naredi ili uini: oduzimanje ivota (ubistva), namjerno nanoenje tekih

13

fizikih ili psihikih patnji ili bola (muenje), nehuman tretman ukljuujui bioloke, medicinske i druge naune eksperimente, uzimanje tkiva ili organa u svrhu transplantacije; nanoenje velikih patnji ili ozljeda tijela ili povreda zdravlja; prisilno ukljuivanje u neprijateljske vojne snage; oduzimanje prava na poteno i nepristrasno suenje.

Predviena kazna: ne kraa od deset godina ili dugotrajna zatvorska kazna.

Organiziranje grupe ljudi i podsticanje na injenje genocida, zloina protiv ovjenosti i ratnih zloina (lan 176 KZ BiH) Kanjen e biti svako ko organizira grupu ljudi sa svrhom da poini kriminalne radnje navedene pod lanovima: 171, 172, 173, 174 i 175.

Predviena kazna: ne kraa od deset godina ili dugotrajna zatvorska kazna. Svako ko postane lan grupe navedene u ovom paragrafu, bit e kanjen kaznom zatvora u trajanju izmeu jedne i deset godina. lan koji prijavi grupu prije nego to je poinio bilo kakav zloin u okviru grupe, ili na svoju ruku, bit e kanjen kaznom zatvora koja ne prelazi tri godine, ali takoer moe biti i puten bez kazne. Svako ko poziva na injenje ili podstie injenje navedenih zloina bit e kanjen kaznom zatvora izmeu jedne i deset godina.

Nezakonito ubijanje ili ranjavanje neprijatelja (lan 177 KZ BiH) Kanjen e biti svako ko krei pravila meunarodnog prava za vrijeme rata ubije ili rani neprijatelja koji je odloio oruje ili se bezuslovno predao ili nema sredstava za odbranu.

Predviena kazna: kazna zatvora u trajanju od jedne do deset godina. Ako su ubistva poinjena na surov nain iz pohlepe, ili zbog drugog niskog motiva, ili ako je vie osoba ubijeno, poinilac e biti kanjen kaznom zatvora u trajanju ne kraem od deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora. Svako ko krei meunarodno pravo u periodu rata ili oruanog sukoba naredi da ne smije biti preivjelih neprijatelja u borbi, ili svako ko se protiv neprijatelja bori na ovoj osnovi, bit e kanjen zatvorom u trajanju ne kraem od deset godina ili dugotrajnom kaznom zatvora.

Nezakonito oduzimanje stvari od ubijenih i ranjenih na ratitu (lan 178 KZ BiH) Kanjen e biti svako ko naredi nezakonito prisvajanje imovine od ubijenih ili ranjenih na ratitu, i svako ko takvo oduzimanje izvri.

Predviena kazna: kazna zatvora u trajanju izmeu est mjeseci i pet godina. Ako je djelo izvreno na surov nain, poinilac e biti kanjen zatvorom u trajanju izmeu jedne i deset godina.

14

Povrede zakona ili obiaja ratovanja (lan 179 KZ BiH) Kaznit e se svako ko u vrijeme rata ili oruanog konflikta naredi krenje zakona i prakse ratovanja ili svako ko to krenje izvri. Povrede zakona ili obiaja rata ukljuuju: koritenje otrovnih gasova ili drugih smrtonosnih supstanci s ciljem da uzrokuju nepotrebne patnje; bezobzirno unitavanje gradova, naselja ili sela, ili pustoenje i ruenje koje nije opravdano vojnim potrebama; napad ili bombardovanje bilo kojim sredstvima nebranjenih gradova, sela, nastambi ili zgrada; pljenidbu, unitavanje ili namjerno oteivanje vjerskih objekata, ili objekata od obrazovnog, dobrotvornog, naunog i umjetnikog znaaja, unitavanje ili oteenje historijskih spomenika i umjetnina; pljaku javne i privatne imovine.

Predviena kazna: ne kraa od deset godina ili dugotrajna zatvorska kazna.

Povreda parlamentara (lan 181 KZ BiH) Kanjena e biti svaka osoba koja krei meunarodno pravo u periodu rata ili oruanog sukoba vrijea, zlostavlja ili zadri parlamentara ili njegovu pratnju ili im sprijei povratak, ili na bilo koji drugi nain povrijedi njihovu nepovredivost.

Predviena kazna: kazna zatvora u trajanju izmeu est mjeseci i pet godina.

Neopravdano odgaanje povratka ratnih zarobljenika (lan 182 KZ BiH) Kanjena e biti svaka osoba koja krei pravila meunarodnog prava nakon zavretka rata ili oruanog sukoba naredi ili izvri neopravdano odgaanje povratka ratnih zarobljenika ili civilnih lica.

Predviena kazna: kazna zatvora u trajanju izmeu est mjeseci i pet godina.

Unitavanje kulturnih, historijskih i religijskih spomenika (lan 183 KZ BiH) Kanjena e biti svaka osoba koja krei pravila meunarodnog prava u vrijeme rata ili oruanog sukoba uniti kulturne, historijske ili religijske spomenike, graevine ili objekte namijenjene za nauku, umjetnost, obrazovanje, humanitarne ili religijske svrhe.

Predviena kazna: kazna zatvora u trajanju od jedne do deset godina. Ako je krivinim djelom uniten jasno prepoznatljiv objekat koji je kao kulturno i duhovno naslijee naroda pod posebnom zatitom meunarodnog prava, poinitelj e se kazniti kaznom zatvora od najmanje pet godina.

15

Zloupotreba meunarodnih znakova (lan 184 KZ BiH) Kanjen e biti svako ko zloupotrijebi ili neovlateno nosi zastavu ili znak Organizacije ujedinjenih naroda, ili znakove ili zastave Crvenog kria ili znakove koji njima odgovaraju, ili druge priznate meunarodne znakove kojima se obiljeavaju odreeni objekti radi zatite od vojnih djelovanja.

Predviena kazna: novana ili kazna zatvora do tri godine. Ko poini ovo krivino djelo za vrijeme ratnog stanja ili neposredne ratne opasnosti, kaznit e se kaznom zatvora od est mjeseci do pet godina.

Individualna krivina odgovornost Osoba koja je planirala, inicirala, naredila ili poinila ili na bilo koji nain pomogla i sudjelovala u planiranju, pripremi ili izvrenju zloina navedenih pod lanovima: 171, 172, 173, 174, 175, 177, 178 i 179 smatrat e se odgovornom za to krivino djelo. Slubena pozicija svake optuene osobe, bilo da se radi o efu drave ili vlade, ili o drugom odgovornom vladinom zvaniniku, ne moe je osloboditi odgovornosti niti ublaiti kaznu.

Komandna krivina odgovornost injenica da su neka od krivinih djela navedenih u lanovima: 171, 172, 173, 174, 175, 177, 178 i 179 poinili podreeni, ne oslobaa nadreenog krivine odgovornosti ukoliko je znao ili imao razloga da vjeruje da je njegov podreeni imao namjeru da poini takvo djelo ili da ga je poinio, te ukoliko je nadreeni propustio da poduzme potrebne i razumne mjere kako bi sprijeio takva djela ili kako bi kaznio poinitelje.

Kazna dugotrajnog zatvora najtea krivina sankcija u naem krivinom zakonodavstvu. To je poseban oblik kazne zatvora, ija se duina kree u rasponu od 20 do 45 godina, i za koju vrijedi neto drugaiji reim u odnosu na kaznu obinog zatvora (npr. odmjeravanje kazne za sticaj, pitanje uslovnog otpusta, pomilovanja, itd). Propisuje se za najtee oblike tekih krivinih djela koja su uinjena sa umiljajem i to uvijek alternativno s kaznom zatvora, odnosno nikada se ne propisuje kao jedina kazna. Prema postojeem zakonu, propisana je za krivina djela protiv integriteta BiH i protiv ovjenosti i vrijednosti zatienih meunarodnim pravom.

Spajanje postupka (lan 25 ZKP BiH) Ukoliko je ista osoba optuena za vie krivinih djela ili je vie osoba uestvovalo u njihovom izvrenju, sud e odluiti da se provede jedinstveni postupak i donese jedna presuda. Do provoenja jedinstvenog postupka moe doi i kada je vie osoba optueno za vie krivinih djela izmeu kojih postoji meusobna veza. Do spajanja postupaka moe doi i kada se protiv iste osobe pred istim sudom vode odvojeni postupci za vie krivinih djela ili protiv vie osoba za isto krivino djelo. Strane u postupku ne mogu ulagati albe na odluku suda o spajanju postupka ili odbijanju tog prijedloga.

16

Razdvajanje postupka (lan 26 ZKP BiH) Sud moe iz vanih razloga ili iz razloga cjelishodnosti do zavretka glavnog pretresa odluiti da se postupak za pojedina krivina djela ili protiv pojedinih optuenih razdvoji i posebno dovri. Ni protiv odluke suda o prijedlogu za razdvajanje nije doputena alba.

17

Pravomone presude sporazumi o priznanju krivnje

19

BJELI VEIZ (X-KR-07/430-1)

uvar zatvora tala u zaseoku Rovai, pripadnik Teritorijalne odbrane Piskavice (Vlasenica)
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Poetak suenja: Sporazum o priznanju krivnje: 12. 9. 1949. godine u Vlasenici Tuilatvo nije trailo odreivanje pritvora jer se Bjeli odazivao njihovim pozivima. 22. 11. 2007. godine 29. 11. 2007. godine (istom optunicom se teretio sa Feridom Hodiem) 8. 1. 2008. godine (negirao krivnju) 12. 3. 2008. godine 25. 3. 2008. godine

Nakon to je potpisao sporazum o priznanju krivnje, postupak koji se do tada vodio protiv Bjelia i Hodia razdvojen je 28. 3. 2008. godine. Presuda: 28. 3. 2008. godine

Kriv po individualnoj krivinoj odgovornosti za ratni zloin protiv civilnog stanovnitva i ratni zloin protiv ratnih zarobljenika (ubistvo, muenje, silovanje, nanoenje velikih patnji ili ozljeda) i osuen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju est godina.

Sporazumom su se predlagale kazne od po pet godina za svako djelo, te jedinstvena kazna u rasponu od pet godina i jedan mjesec do sedam godina. Obrazlaui zato je priznao krivnju, Bjeli je u martu 2008. u sudnici rekao da eli odmoriti mozak i prekinuti agoniju zbog koje ne moe da spava. Uradio sam to to mi je stavljeno na teret, kazao je Bjeli.

21

DJELA ZA KOJA JE OSUEN: Od juna 1992. do kraja januara 1993. godine Bjeli je vie puta silovao ensku osobu tako to ju je u nonim satima izvodio iz tale u Rovaima (selo Cerska, Vlasenica), kako ne bi vidjeli ostali zarobljenici i uvari u smjeni, te prijetio da e je ubiti ukoliko nekom kae ta joj se desilo. Takoer je pomagao drugim pripadnicima TO-a RBiH u sedmomjesenom fizikom i psihikom zlostavljanju zatvorenika u tali u Rovaima, prilikom ega su im nanoeni snani tjelesni bolovi i patnje. OBRAZLOENJE PRESUDE: Bjeli je bio odgovoran za sigurnost zatvorenika te je omoguavao drugim pripadnicima ARBiH da ulaze u zatvor, fiziki i psihiki zlostavljaju civile i vojnike srpske nacionalnosti. Pri odmjeravanju kazne, Sud je kao olakavajuu okolnost cijenio suradnju optuenog s Tuilatvom, priznanje i iskreno kajanje, koje moe imati znatan pozitivni efekat na rtve. Tuilatvo, pri razmatranju sporazuma, i Sud, u presudi, konstatirali su da oteavajue okolnosti za optuenog ne postoje.

22

ETI LJUBIA (X-KR-08/549-3)

Pripadnik interventnog voda SJB-a Prijedor
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: 7. 4. 1969. godine u mjestu Ilida 14. 10. 2008. 11. 11. 2009. godine (nalazi se na izdravanju kazne za drugo krivino djelo) 8. 1. 2009. godine 12. 1. 2009. godine 13. 2. 2009. godine (izjasnio se da nije kriv zajedno sa suoptuenim Damirom Ivankoviem, Zoranom Babiem, Gordanom uriem, Miloradom Radakoviem, Miloradom krbiem, Duanom Jankoviem i eljkom Stojniem) 31. 3. 2009. godine 9. 3. 2010. godine (Sud je 15. 3. 2010. godine razdvojio postupak protiv njega, dok se suenje ostalim optuenima nastavilo pod oznakom Zoran Babi i ostali (X-KR-08/549). Krivnju su priznali i Damir Ivankovi, te Gordan uri) 18. 3. 2010. godine

Izjanjenje o krivnji:

Poetak suenja:

Sporazum o priznanju krivnje:

Presuda:

Kriv za zloine protiv ovjenosti (progon, ubistvo, deportacija, zatvaranje, druga neovjena djela), prema individualnoj krivinoj odgovornosti, i osuen na 13 godina zatvora. etiu nakon izricanja presude nije odreen pritvor jer se nalazi na izdravanju kazne za drugo krivino djelo, te e nakon objedinjavanja svih kazni biti upuen na izdravanje kazne.

23

Sporazum o priznanju krivnje predviao je zatvorsku kaznu izmeu 11 i 13 godina. eti se sporazumom obavezao da e pomoi Tuilatvu BiH u rasvjetljavanju ubistava na Korianskim stijenama, te da e podijeliti sva saznanja u pogledu drugih dogaaja koji tuiocu budu interesantni a desili su se od 1992. do 1995. godine na teritoriji BiH. eti je dao iskaz protiv ostalih optuenih na roitu 16. 3. 2010. godine i tom prilikom se izvinio rtvama zloina, te rekao: Kajem se zbog svega to sam uinio i to sam uopte bio u policiji, jer mi je to unitilo ivot. elim da se izvinim rtvama kojima sam, na bilo koji nain, nanio zlo kao pripadnik policije u Prijedoru. DJELA ZA KOJA JE OSUEN: eti je 21. 8. 1992. godine sudjelovao u sprovoenju konvoja od najmanje 16 autobusa, lepera, kamiona i kamiona s prikolicom, u kojem se nalazilo vie od 1.200 civila Bonjaka i Hrvata iz opine Prijedor, koji su, prema prethodno utvrenom planu, voeni u Travnik na razmjenu. Konvoj civila je zaustavljen pored rijeke Ugar (planina Vlai), gdje je eti, skupa s drugim pripadnicima interventnog voda SJB-a Prijedor, sudjelovao u selekciji vie od 200 mukaraca, koje su potom u dva autobusa odvezli do lokacije Korianske stijene, gdje su ih strijeljali. Civilima je bilo nareeno da kleknu na rub ceste, okrenuti prema provaliji, nakon ega su pripadnici SJB-a Prijedor u njih pucali iz automatskog oruja. Na tijela ubijenih i ranjenih, koja su pala u provaliju, bacane su granate i pucano je iz pitolja i automatskog oruja. Na taj nain je ubijeno vie od 200 civila mukaraca, dok je najmanje njih 12 uspjelo preivjeti strijeljanje. OBRAZLOENJE PRESUDE: Sudsko vijee je utvrdilo da je eti bio svjestan irokog i sistematinog napada na civilno stanovnitvo opine Prijedor koji je imao vie aspekata zlostavljanja, kao to su otputanje Bonjaka i Hrvata s posla, obiljeavanje njihovih kua radi ruenja, zabrana kretanja... U tom napadu su uestvovale civilne vlasti opine Prijedor, kao i preduzea iz kojih su otputani Bonjaci i Hrvati. eti je svjesno i voljno sudjelovao u UZP-u civilnih i vojnih vlasti opine Prijedor, kao i u strijeljanju civila na Korianskim stijenama, koji su ubijeni iskljuivo iz razloga to su bili muslimanske i hrvatske nacionalnosti. Prilikom sudjelovanja u tom zloinu eti je koristio malokalibarsku puku, koja u poreenju sa automatskom pukom ima manju ubojnu mo. Kod odreivanja visine kazne Vijee se rukovodilo olakavajuim okolnostima te utvrdilo da se priznanjem krivnje eti suoava s posljedicama svog djelovanja, te da ima izvjesnih zdravstvenih problema.

24

URI GORDAN (X-KR-08/549-2)

Pripadnik interventnog voda SJB-a Prijedor
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: 15. 5. 1968. godine u mjestu Ljubija (Prijedor) 14. 10. 2008. 10. 9. 2009. godine 8. 1. 2009. godine 12. 1. 2009. godine 13. 2. 2009. godine (izjasnio se da nije kriv zajedno sa suoptuenim Damirom Ivankoviem, Zoranom Babiem, Miloradom Radakoviem, Miloradom krbiem, Ljubiom etiem, Duanom Jankoviem i eljkom Stojniem) 31. 3. 2009. godine 26. 6. 2009. godine 6. 7. 2009. godine

Izjanjenje o krivnji:

Poetak suenja: Prvi sporazum o priznanju krivnje: Prvo razdvajanje postupka:

uri je 7. 7. 2009. godine svjedoio u korist Tuilatva BiH protiv ostalih optuenih, to je bio jedan od uslova iz potpisanog sporazuma o priznanju krivice. Sud je istog dana, nakon vijeanja i glasanja, odbio sporazum zbog razlika u opisu optunice i urievom iskazu. Tokom svjedoenja uri je izjavio da se samoinicijativno udaljio sa Korianskih stijena, iako je u optunici stajalo da mu je bilo nareeno da to uini. Sud je istog dana ponovo spojio predmet Gordana uria s predmetom ostalih optuenih. Drugi sporazum o priznanju krivnje: Drugo razdvajanje postupka: 26. 8. 2009. godine 7. 9. 2009. godine

25

uri je istog dana ponovo dao iskaz protiv ostalih optuenih, prilikom ega je istakao da mu je bilo nareeno da se udalji sa Korianskih stijena 21. 8. 1992. godine kako bi uvao strau. Nakon njegovog svjedoenja Sud je prihvatio drugi sporazum o priznanju krivnje. Presuda: 10. 9. 2009. godine

Kriv za zloine protiv ovjenosti (progon, ubistvo, deportacija, zatvaranje, druga neovjena djela), prema individualnoj krivinoj odgovornosti, i osuen na osam godina zatvora.

Sporazumom se uri obavezao da e svjedoiti u drugim predmetima koji su u vezi sa zloinom poinjenim na Korianskim stijenama. Prije izricanja presude, Tuilatvo BiH i Odbrana su predlagali kazne u rasponu od sedam do 10 godina. Odlukom Suda BiH uri se obavezuje da e nadoknaditi trokove krivinog postupka u iznosu koji e se naknadno utvrditi. asni Sude, znam da se desio straan zloin. ao mi je i iskreno se kajem. Taj teret nosim 17 godina i nosit u ga cijeli ivot... Iskreno se kajem, kazao je uri. DJELA ZA KOJA JE OSUEN: uri je 21. 8. 1992. godine sudjelovao u osiguranju konvoja autobusa i kamiona u kojem je bilo vie od 1.200 civila s podruja Prijedora koji su odvoeni za Travnik, na navodnu razmjenu. Konvoj je na putu za taj grad zaustavljen pored rijeke Ugar, na planini Vlai, gdje je uri zajedno s drugim pripadnicima tog voda, svjesno i znajui da ih izdvajaju radi ubijanja, izvrio selekciju vie od 200 vojno sposobnih mukaraca, koje su odveli do lokacije Korianske stijene. Na tom mjestu je civilima, Bonjacima i Hrvatima, nareeno da kleknu na rub ceste, prema provaliji, nakon ega je u njih pucano iz automatskog oruja. uriu je potom nareeno da se udalji s tog mjesta u pravcu Travnika, radi uvanja strae, to je i uinio. Na tijela ubijenih i ranjenih, koja su pala u provaliju, nedugo zatim su bacane granate, to je za posljedicu imalo smrt vie od 200 mukaraca. OBRAZLOENJE PRESUDE: Iako uri nije pucao u civile, on je uvanjem strae 21. 8. 1992. godine na Korianskim stijenama dao svoj doprinos, odnosno sudjelovao u liavanju ivota civila. uri je znao da njegove radnje predstavljaju sastavni dio irokog i sistematinog napada ija su meta bili civili, Bonjaci i Hrvati, s podruja Prijedora. Njegova uloga i saznanja o tom napadu proizlaze iz prethodnog uea u sprovoenju konvoja nesrpskog stanovnitva s podruja Prijedora.

26

FUTAR DUAN (X-KR-06/200-1)

Voa jedne od triju smjena strae u logoru Keraterm
Roen: Pritvor: Prosljeivanje predmeta: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Poetak suenja: Izmijenjena optunica: Sporazum o priznanju krivnje: Razdvajanje postupka: Presuda: 29. 6. 1954. godine u Bakom Dobrom Polju (Vojvodina, Republika Srbija) 31. 1. 2002. godine (dobrovoljna predaja MKSJ-u) 9. 5. 2006. godine (iz MKSJ-a) 7. 7. 2006. godine 14. 7. 2006. godine 28. 7. 2008. godine (zajedno sa suoptuenima eljkom Mejakiem, Momilom Grubanom i Dukom Kneeviem izjasnio se da nije kriv) 20. 12. 2006. godine 27. 3. 2008. godine 27. 3. 2008. godine 17. 4. 2008. godine 21. 4. 2008. godine

Kriv za zloin protiv ovjenosti (progon), prema individualnoj krivinoj odgovornosti i osuen na devet godina zatvora.

Sporazum je sklopljen prije izvoenja dokaza Odbrane Duana Futara. Na roitu 21. 4. 2008. godine proitao je izjavu o kajanju, u kojoj, izmeu ostalog, stoji: Mada lino nikog nisam ni udario ni na bilo koji nain maltretirao, pritisak moje savjesti trai da iskaem najdublje kajanje svim koji su na bilo koji nain povrijeeni zatvaranjem u logor, koji su preivjeli bilo

27

koji oblik psihikog ili fizikog zlostavljanja, kao i njihovim porodicama za sve brige koje su preivjele. (...) elim posebno da naglasim da sam uvjeren da se nikada vie ne treba nigdje u svijetu da ponove ovakvi dogaaji i ljudske patnje, a pogotovo na podruju BiH. DJELA ZA KOJA JE OSUEN: Od sredine ili kraja juna do 5. augusta 1992. godine Futar je sudjelovao u udruenom zloinakom poduhvatu s ciljem zlostavljanja i progona nesrpskog stanovnitva u logoru Keraterm. Futar je propustio da sprijei ili zaustavi zlostavljanja zatoenika u tom logoru, za to je imao ovlatenja i uticaj, te je na takav nain doprinio i pospjeio sistem zlostavljanja i progona. U tom periodu Futar je sudjelovao u samovoljnom liavanju slobode zatoenika koje su zlostavljali straari, kao i posjetioci Keraterma. Usljed premlaivanja, sedam zatoenika je preminulo, dok ih je odreeni broj ubijen krajem jula 1992. godine. Veina zatoenika dovedena je s podruja Prijedora nakon 30. aprila 1992. godine, kada su pripadnici VRS-a, TO-a, policije i paravojne formacije (Srpske snage) te naoruani civili napali grad s ciljem izvrenja plana trajnog preseljenja Bonjaka i Hrvata. OBRAZLOENJE PRESUDE: Logor Keraterm je formiran u zgradi fabrike keramikih ploica u irkin Polju, predgrau Prijedora, prema odluci Kriznog taba tog grada. Postojao je od 24. 5. do 5. 8. 1992. godine i u njemu je, u nehumanim uslovima, bilo zatoeno izmeu 1.000 i 1.500 osoba, koje su fiziki i psihiki zlostavljane, ubijane, muene... Premlaivanja logoraa u Keratermu vrili su, pojedinano ili u grupama, straari (pripadnici rezervnog sastava policije iz Prijedora) i osobe koje bi dolazile u logor, i to pesnicama, nogama, noevima, policijskim palicama i drugim predmetima. Zatoenici su premlaivani i dok su ih ispitivali inspektori koji su ujutro dolazili u logor. Neki su premlaeni na smrt. Sud je utvrdio da je kod Futara postojala posebna diskriminatorna namjera prema nesrpskom stanovnitvu, ali ne i da je nekog lino maltretirao ili ubio, niti da je bio lino ili indirektno umijean u masakr u logoru.

28

IVANKOVI DAMIR (X-KR-08/549-1)

Pripadnik interventnog voda SJB-a Prijedor
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: 26. 6. 1970. godine u Prijedoru 14. 1. 2009. godine (branio se sa slobode uz mjere zabrane od 2. 7. 2009.) 8. 1. 2009. godine 12. 1. 2009. godine 13. 2. 2009. godine (izjasnio se da nije kriv zajedno sa suoptuenim Zoranom Babiem, Gordanom uriem, Miloradom Radakoviem, Miloradom krbiem, Ljubiom etiem, Duanom Jankoviem i eljkom Stojniem) 31. 3. 2009. godine 22. 6. 2009. godine (Sud je 29. 6. 2009. odvojio postupak protiv njega, dok se suenje ostalim optuenim nastavilo pod oznakom Zoran Babi i ostali (X-KR-08/549). Krivicu su priznali Ljubia eti i Gordan uri.) 2. 7. 2009. godine

Izjanjenje o krivnji:

Poetak suenja:

Sporazum o priznanju krivnje:

Presuda:

Kriv za zloin protiv ovjenosti (progon, ubistvo, deportacija, zatvaranje, druga neovjena djela), individualna odgovornost, i osuen na 14 godina zatvora.

Damir Ivankovi je svjedoio protiv ostalih optuenih prije nego e Sud BiH prihvatiti sporazum o priznanju krivnje. Nakon njegovog svjedoenja, na Korianskim stijenama pronaena je masovna grobnica s posmrtnim ostacima ubijenih civila. elim iskreno da izrazim svoje kajanje, da kaem da mi je ao za sve to se desilo. U Prijedoru je 1992. godine bilo jako teko ivjeti

29

kao stanovnik druge nacionalnosti. Potpisao sam da u biti miran i lojalan da spasim porodicu. Iskreno mi je ao svih rtava i porodica koje su izgubile svoje najmilije, rekao je Ivankovi. DJELA ZA KOJA JE OSUEN: U grupi s drugim pripadnicima SJB-a Prijedor i interventnog voda, Ivankovi je uestvovao i pomagao u sprovoenju konvoja civila koji su trebali biti razmijenjeni na planini Vlai, blizu Travnika. Na putu za razmjenu, 21. 8. 1992. godine konvoj je zaustavljen blizu rijeke Ugar, nakon ega je Ivankovi, svjesno i znajui da ih izdvajaju radi ubijanja, zajedno s drugim pripadnicima policije sudjelovao u selekciji preko 200 mukaraca, koje su potom autobusima prevezli do Korianskih stijena. Svim mukarcima je nareeno da izau iz autobusa i stanu do ivice ceste, iznad provalije, te da kleknu, da bi potom pripadnici policije pucali na njih iz automatskog oruja i pitolja. Na tijela ubijenih i ranjenih, te mukaraca koji su se sami bacali u provaliju da bi izbjegli smrt, bacali su rune bombe. Od ukupnog broja izvedenih mukaraca, 12 ih je preivjelo strijeljanje. OBRAZLOENJE PRESUDE: Ivankovi je svjesno i voljno sudjelovao u UZP-u civilnih i vojnih vlasti opine Prijedor, na ijem je podruju izvren irok i sistematian napad na bonjako i hrvatsko civilno stanovnitvo. Olakavajua okolnost pri odreivanju visine kazne za Ivankovia, izmeu ostalih, bila je injenica da je 2002. i 2003. suraivao s hakim istraiteljima, te da se Dravnom tuilatvu javio 2006. godine radi procesuiranja. Bitan uticaj na donoenje odluke o visini kazne bilo je i Ivankovievo priznanje krivnje, koje ne doprinosi samo utvrivanju istine, nego i pomirenju na ovim prostorima.

30

LJUBII PAKO (X-KR-06/241)

Zapovjednik etvrte bojne Vojne policije HVO-a (od januara do jula 1993.)
Roen: Pritvor: Prosljeivanje predmeta: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Poetak suenja: Izmijenjena optunica: Sporazum o priznanju krivnje: Presuda: 15. 11. 1965. godine u selu Nezirovii (Busovaa) 9. 11. 2001. godine (dobrovoljna predaja MKSJ-u) 22. 9. 2006. godine (iz MKSJ-a) 18. 12. 2006. godine 21. 12. 2006. godine 9. 1. 2007. godine (nije se elio izjasniti, nakon ega je Sud konstatirao da porie krivicu) 11. 5. 2007. godine 24. 4. 2008. godine 29. 4. 2008. godine 29. 4. 2008. godine

Kriv za ratni zloin protiv civilnog stanovnitva (napad, neopravdano unitavanje imovine) i osuen na 10 godina zatvora.

Sporazum je postignut nakon to je Tuilatvo izmijenilo optunicu odbacivi navode o odgovornosti za zloine protiv ovjenosti, ratne zloine protiv civilnog stanovnitva i krenje zakona i obiaja ratovanja. Tuilatvo je predlagalo kaznu u trajanju od devet godina, dok se Odbrana zalagala za kaznu od osam godina zatvora. Ljubii se sporazumom obavezao

31

da e Tuilatvu BiH ili MKSJ-u otkriti sve to mu je poznato o dogaajima iz aprila 1993. godine u Lavanskoj dolini i o svim drugim pitanjima koja im budu od interesa. Ve 15 godina ekam trenutak kada u moi javno izraziti suut svim stradalima, posebno onima koji su izgubili ivot 16. aprila 1993. godine, kazao je Ljubii, koji se ispriao to je pogrijeio, odnosno to nije odbio da prenese zapovijed Tihomira Blakia, koja je bila nelegalna. Znam da neu vratiti niije najmilije, ali elim da znaju da se kajem, to e vjerovatno pridonijeti mom duevnom miru, kazao je Ljubii i dodao da ne eli umanjivati svoju odgovornost, ali da mora kazati da nikoga nije ni verbalno povrijedio. DJELA ZA KOJA JE OSUEN: Ljubii, koji se ranije zvao Toni Rai, je 15. ili 16. 4. 1993. godine prenio svojim podreenim, nad kojima je imao efektivnu kontrolu, naredbu Tihomira Blakia, zapovjednika Operativne zone Sredinja Bosna, za napad na selo Ahmie u Vitezu i ubistva vojno sposobnog stanovnitva, te istjerivanje civila i unitavanje njihove imovine. Prilikom napada na Ahmie ubijeno je vie od 100 civila, te su mnoge kue i dvije damije u selu unitene. Ljubii je pomogao u planiranju tog napada svjestan da, prenosei i izdajui takvu zapovijed, moe prouzrokovati, izmeu ostalog, smrt vie osoba. OBRAZLOENJE PRESUDE: Na podruju Lavanske doline rat izmeu HVO-a i ARBiH poeo je 16. 4. 1993., iako su prvi sukobi izmeu tih dviju strana poeli u oktobru 1992. godine. Svojim radnjama i propustima Ljubii je pomogao i podrao planiranje i izvrenje zloina u Ahmiima, za to je odgovoran i kao nadreeni jer je imao vanu vojnu ulogu u lancu komandovanja. Ljubii je priznao da je znao da e prilikom prenoenja naredbe doi do smrti ili tekih tjelesnih povreda osoba koje nisu sudionici u sukobu, te da e njihova imovina biti unitena. Prilikom napada na Ahmie, pripadnici etvrte bojne Vojne policije (ukljuujui i antiteroristiki vod Dokeri, kojem je Ljubii bio nadreen) ubili su preko 100 civila, meu kojima je najvie bilo vojno sposobnih mukaraca, kao i ena i djece. Sud je zakljuio da se priznanje krivice i iskreno kajanje Ljubiia moe pozitivno odraziti na rehabilitaciju rtava poinjenih zloina i prihvatanje injenica o brutalnim zloinima.

32

MARI ZORAN (X-KR-05/96-3)

Pripadnik VRS-a
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Poetak suenja: Presuda: 15. 4. 1964. godine u Ljoljiima (Jajce) 18. 8. 2008. godine 10. 7. 2009. godine 16. 7. 2009. godine 30. 7. 2009. godine (izjasnio se da nije kriv) 14. 10. 2009. godine (istog dana potpisan je i sporazum o priznanju krivnje) 29. 10. 2009. godine

Kriv za ratni zloin protiv civilnog stanovnitva (ubijanje, namjerno nanoenje snanog tjelesnog ili duevnog bola ili patnje /muenje/) i osuen na 15 godina zatvora.

Sporazum je predviao kaznu od 14 do 16 godina zatvora. Na roitu odranom 28. oktobra 2009. godine Mari je izrazio sauee porodicama ubijenih, kao i kajanje zbog sudjelovanja u tom zloinu. Pred Sudom BiH za isti zloin pravomono su kanjeni Mirko (pire) Pekez, Mirko (Mile) Pekez i Milorad Savi (vidi predmet X-KR-05/96-1). Izjanjavam se da mi je ao zbog toga to se desilo, prihvatam krivicu. elim da kaem da mi je ao to se uinilo s ljudima koji su ubijeni, i da izrazim porodicama onih to su ubijeni sauee, rekao je Mari.

33

DJELA ZA KOJA JE OSUEN: Zoran Mari je zajedno sa lanovima organizovane grupe naoruanih ljudi, a nakon zajedniki dogovorenog plana, 10. 9. 1992. godine uestvovao u nasilnom izvoenju iz kua i hapenju bonjakih civila iz sela Ljoljii i erkazovii (opina Jajce). Naoruani automatskim i poluautomatskim pukama, nezakonito su uhapsili civile, koje su vrijeali i fiziki zlostavljali vodei ih do mjesta zvanog Draganovac, gdje im je Mirko (Mile) Pekez naredio da sve vrijedne stvari njemu predaju, to su i uinili. Nakon izvjesnog vremena civili su odvedni do mjesta Tisovac, gdje im je bilo nareeno da se poredaju uz ivicu provalije, nakon ega su strijeljani. Tom prilikom su 23 osobe ubijene, etiri ranjene, a jedna je ostala nepovrijeena. OBRAZLOENJE PRESUDE: Mari je kao suizvrilac sudjelovao u prisilnom izvoenju i odvoenju civila Bonjaka do mjesta gdje su strijeljani, te je kazna od 15 godina zatvora potpuno adekvatna i podobna za ostvarivanje svrhe kanjavanja. Prilikom odreivanja visine kazne uzete su u obzir olakavajue okolnosti, meu kojima i ozbiljne zdravstvene smetnje kod optuenog, dok oteavajuih nije bilo.

34

PERKOVI STOJAN (X-KR-09/662)

Komandir ete iz mjesta Laevine pri VRS-u
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Poetak suenja: Izmijenjena optunica: Presuda: 3. 10. 1944. godine u mjestu Laevine (Rogatica) 16. 1. 2009. godine 8. 4. 2009. godine 20. 4. 2009. godine 21. 5. 2009. godine (izjasnio se da nije kriv) 26. 6. 2009. godine 17. 12. 2009. godine (istog dana sklopljen sporazum o priznanju krivnje sa Tuilatvom BiH) 24. 12. 2009. godine

Kriv, prema individualnoj i komandnoj odgovornosti, za zloin protiv ovjenosti (progon, ubistvo, zatvaranje, muenje, silovanje, prisilni nestanak, druga neovjena djela sline prirode) i osuen na 12 godina zatvora.

Sporazum kojim je optueni priznao krivicu predviao je kaznu zatvora izmeu 10 i 14 godina. Nikad nisam elio ovaj rat i ivio sam s komijama bez obzira na nacionalnost. Znam da se zlo deavalo i dogodile su se rune stvari koje nisam elio. Iskreno saosjeam s bolom i patnjom svih rtava, jer sam i sm to iskusio, te jo jednom elim da izrazim iskreno kajanje svim rtvama, kazao je Perkovi.

35

DJELA ZA KOJA JE OSUEN: Perkovi je u junu 1992. godine doao s grupom vojnika u selo Surovi (opina Rogatica), gdje su uhapsili odreeni broj civila. Te prilike je Perkovi fiziki zlostavljao dva civila, dok je tri osobe poveo u pravcu sela Laevine, nakon ega im se gubi svaki trag. Mjetani Surova su iz straha za svoj ivot nakon toga napustili selo, osim jedne osobe, kojoj se od tada gubi svaki trag. Neidentificirani pripadnici njegove ete su neutvrenog datuma tokom 1992. godine u tom selu ubili dvije osobe, za to je Perkovi morao znati, a nita nije poduzeo da sprijei ili kazni poinioce. U junu 1992. godine Perkovi je, zajedno s nekoliko pripadnika VRS-a, u selu Mesii uhapsio dva civila, koje su potom zatvorili u jednu kolibu u selu Laevine. U prisustvu Perkovia, civile su pripadnici njegove jedinice fiziki zlostavljali, sve dotle dok im on nije naredio da prestanu. Perkovi je, zajedno s jo nekoliko pripadnika VRS-a, 14. 8. 1992. godine ili priblino tog datuma, u selu Kosova uestvovao u zatvaranju pet civila u jednu garau. On je nakon toga sudjelovao u zlostavljanju i poniavanju trojice civila, od kojih je jedan potom odveden u nepoznatom pravcu i od tada mu se gubi svaki trag. Krajem ljeta 1992. godine Perkovi je uhapsio etiri civila, koja je potom zatvorio u svoju staru porodinu kuu u zaseoku Maljevii (Laevine). Civili su posljednji put vieni ivi u septembru 1992. godine, od kada im se gubi svaki trag. Od ljeta pa do kraja 1992. godine Perkovi je, u selu Varoite, u nekoliko navrata upotrebom sile i prijetnje jednu osobu prinuivao na seksualne odnose, prijetei da e ubiti bliskog lana njene porodice ukoliko ne uini sve to od nje bude traio. Polovinom decembra 1992. godine, u istom selu, neidentificirani pripadnici VRS-a, nad kojima je Perkovi imao stvarnu kontrolu, ubili su jednu staricu. Perkovi je morao znati za taj zloin, ali nita nije poduzeo da ga sprijei ili kazni poinioce. Odbijena je optuba da je Perkovi u junu 1992. godine zahtijevao od mjetana sela Kukavice, Kujundijevii i Mesii da mu predaju naoruanje, to su oni uinili, i da je potom 9., 10. i 11. jula te godine, ili priblino tih datuma, izvren napad na ta sela koji je predvodio Perkovi, a prilikom ega je ubijen vei broj civila. OBRAZLOENJE PRESUDE: Perkovi je, skupa s njemu podreenim osobama te drugim pripadnicima vojnih i paravojnih snaga RS-a, poinio zloine na podruju opine Rogatica koji nisu imali karakter nasuminih izolovanih postupanja, nego su predstavljali tipizirani obrazac nasilnikog ponaanja prema civilima nesrpske nacionalnosti.

36

Vijee je utvrdilo da su se na tom podruju zloini poinili po odreenom obrascu, koji je podrazumijevao napad na bonjaka sela, nasilniko ponaanje prema civilima koji su ubijani, odvoeni u nepoznatom pravcu, zatvarani Perkovi je prema nierangiranim vojnicima imao jasan poloaj nadreenog, te stvarnu mo da kontrolira njihove postupke. Iz tih razloga, on je odgovoran za radnje koje su izvrili njegovi podreeni, a za ije izvrenje je znao, ali nije sprijeio ili kaznio poinioce. Prilikom odreivanja visine kazne, Sudsko vijee je kao olakavajuu okolnost uzelo injenicu da je Perkovi ostvario znaajnu suradnju s Tuilatvom BiH, a to je za rezultat imalo otkrivanje masovne grobnice. Sud je kao oteavajuu okolnost za Perkovia uzeo injenicu da je u poinjenju zloina iskazivao naroitu brutalnost.

37

SIPI IDHAN (X-KR-07/457)

Pripadnik Izviako-diverzantske ete Petog korpusa ARBiH
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Prvi sporazum o priznanju krivnje: 9. 4. 1967. godine u Banjoj Luci 26. 10. 2007. godine (predao se policiji u Bihau i priznao da je poinio zloin 1995. godine) 23. 11. 2007. godine 10. 12. 2007. godine 23. 11. 2007. godine

Prijedlog sporazuma o priznanju krivnje Sud BiH je 17. 12. 2007. godine odbio jer se Sipi nije sloio sa opisom djela u optunici. Tuilatvo je prvobitno tvrdilo da je Sipi u mjestu Korjenovo Brdo (opina Klju) ubio jednu enu i potom njeno tijelo sasjekao i komad po komad bacao u bunar. Poetak suenja: Precizirana optunica: 8. 2. 2008. godine 22. 2. 2008. godine

Tuilatvo BiH je odustalo od spornog dijela injeninog opisa optunice. Drugi sporazum o priznanju krivnje: Presuda: 22. 2. 2008. godine 22. 2. 2008. godine

Kriv po individualnoj krivinoj odgovornosti, proglaen krivim za ratni zloin protiv civilnog stanovnitva (ubistvo) i osuen na osam godina zatvora.

38

Sipi je prva osoba koja je pred Odjelom za ratne zloine Suda BiH potpisala sporazum o priznanju krivnje. Kriv sam i ao mi je to sam to uradio, kazao je Sipi tokom razmatranja sporazuma o priznanju krivnje u februaru 2008. godine. DJELA ZA KOJA JE OSUEN: Sipi je neutvrenog dana polovinom septembra 1995. godine, tokom trajanja akcije Sana 95, u mjestu Korjenovo Brdo (opina Klju), vojnim bajonetom ubio staricu Anu Banjac. Tijelo starice je izneseno prije nego je drugi vojnik iz iste ete zapalio krevet, nakon ega je njena kua izgorjela. OBRAZLOENJE PRESUDE: Sipi je poinio krivino djelo s direktnim umiljajem, svjestan da ga ini i voljan da ga poini, te je u vrijeme izvrenja zloina bio, ali ne bitno, u alkoholiziranom stanju i pod uticajem narkotikih sredstava. Na brutalan nain Sipi je ubio nezatienu staricu, svjestan svoje nadmoi i samo iz razloga to je bila druge nacionalnosti. On je 23. 10. 2007. godine samoinicijativno prijavio ubistvo starice, ime je omoguio da zloin ne ostane nerijeen. Priznanje krivice za ovaj zloin i izricanje blae kazne su jasan znak svim poiniocima ratnih zloina da njihovo procesuiranje, koje je neizbjeno, moe imati i odreene olakavajue okolnosti.

39

AKI SLAVKO (X-KR/05/41-1)

Pripadnik Jedinice za posebne namjene HVO-a Garavi pri 104. brigadi Eugen Kvaternik
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Sporazum o priznanju krivnje: Presuda: 18. 11. 1972. godine u selu Zlavast (Bugojno) 19. 5. 2008. godine 25. 7. 2008. godine 29. 7. 2008. godine 6. 8. 2008. godine (izjasnio se da nije kriv) 5. 9. 2008. godine 29. 9. 2008. godine

Kriv po individualnoj krivinoj odgovornosti za ratni zloin protiv civilnog stanovnitva (napad, ubistvo, protuzakonita zatvaranja, muenje, prisiljavanje na prinudne radove) i kanjen na osam godina i est mjeseci zatvora.

Sporazum je postignut prije poetka suenja i predviao je kaznu od sedam do 10 godina zatvora. U sporazumu i presudi nije navedeno da li se aki obavezao na neki oblik suradnje s Tuilatvom BiH. DJELA ZA KOJA JE OSUEN: U julu 1993. godine aki je u naselju Vrbanja u Bugojnu, u grupi s drugim pripadnicima Jedinice za posebne namjene, sudjelovao u hapenju, muenju i zatvaranju Bonjaka u podrumske prostorije motela Akvarijum.

40

aki je, zajedno s drugim pripadnicima HVO-a, 26. ili 27. 7. 1993. godine tukao i zlostavljao trojicu zatoenika, nakon ega je jednom od njih Selmiru ehiu pagom vezao ruke i noem ga sjekao po glavi. Drugim zatvorenicima je potom rekao da ga vodi na klanje. ehievo tijelo je pronaeno iste godine u naselju Vrbanja s mnogostrukim smrtnim posljedicama nanesenim otricom noa i vatrenim orujem. Zatoeni Bonjaci, meu kojima je bilo maloljetnih i starih osoba, prisiljavani su i na prinudne radove na prvim linijama bojinice, prilikom ega je 21. 7. 1992. godine ranjen jedan zatvorenik. OBRAZLOENJE PRESUDE: Na podruju Bugojna je od 17. do 28. 7. 1993. godine postojao unutranji oruani sukob izmeu postrojbi HVO-a i ARBiH. aki je sudjelovao u oduzimanju nakita i novca od civila koje je muio i premlaivao, te je njegovo ponaanje predstavljalo ustaljeni obrazac zlostavljanja inferiornih rtava. Zatvorenicima je nanosio teke tjelesne povrede vojnikim izmama, kundakom puke i drvenim palicama, dok su ih pripadnici jedinice Garavi odvodili na svakodnevno obavljanje prinudnih radova na prvim borbenim linijama, gdje su, pored toga to su kopali rovove i traneje, koriteni i kao ivi tit.

41

TODOROVI VASO (X-KR-06/180-1)

Pripadnik Drugog odreda Specijalne policije ekovii pri MUP-u RS-a
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Poetak suenja: Izmijenjena optunica: Sporazum o priznanju krivnje: Presuda: 2. 3. 1968. godine u mjestu abokvica (Srebrenica) 28. 5. 2007. godine 27. 5. 2008. godine 3. 6. 2008. godine 23. 6. 2008. godine (izjasnio se da nije kriv) 13. 10. 2008. godine 13. 10. 2008. godine 16. 10. 2008. godine 22. 10. 2008. godine

Kriv za zloin protiv ovjenosti (pomaganje u ubistvima, deportaciji i prisilnom preseljenju) i osuen na est godina zatvora.

Todorovi je sporazumom pristao na kaznu zatvora od pet do 10 godina, te da e pruiti pomo u istrazi i svjedoiti u drugim postupcima kada bude potrebno. Izmijenjenom optunicom mu je, umjesto genocida, na teret stavljen zloin protiv ovjenosti. Todorovi je u sudnici rekao da je poznavao mnoge od Bonjaka koji su ubijeni u Kravici. Ali nisam razgovarao s njima. Samo sam se sklanjao jer sam znao ta se sprema. Iskreno se kajem to sam bio tu uopte. Ali bio je rat i, da sam pobjegao, mogao sam i ja zavriti kao i ti nastradali, kazao je Todorovi.

42

DJELA ZA KOJA JE OSUEN: Todorovi je 12. 7. 1995. godine sudjelovao u pretresu sela na podruju Srebrenice, istjerivanju civila i njihovom sprovoenju do Potoara, znajui da e biti prisilno i trajno preseljeni. Tog dana, kao i 13. 7. 1995., uestvovao je u obezbjeenju ceste Bratunac Konjevi Polje, kojom su se kretali autobusi i kamioni s civilima iz Srebrenice. Todorovi je sudjelovao i u zarobljavanju vie hiljada mukaraca, kao i sprovoenju kolone od nekoliko stotina Bonjaka do skladita Zemljoradnike zadruge Kravica, znajui da e biti pogubljeni. Drugi pripadnici istog odreda su pukama, pukomitraljezima i bombama ubijali zarobljene Bonjake, dok je Todorovi straario. OBRAZLOENJE PRESUDE: Sud BiH je prihvatio injenice koje su ranije utvrene presudama pred MKSJ-om. Pored ostalog je kao injenica prihvaeno da je od 11. jula do 1. novembra 1995. u istonoj Bosni postojao oruani sukob te da su snage bosanskih Srba u julu te godine, nakon pada Srebrenice, pogubile nekoliko hiljada mukaraca. Napad koji su izvrile snage VRS-a i MUP-a planiran je i definisan u nareenju Krivaja 95. U svom svjedoenju Todorovi je rekao da su pripadnici njegove jedinice bili upoznati s tim planom 11. 7. 1995. godine. Sud je priznanje krivice uzeo kao olakavajuu okolnost pri odmjeravanju kazne te injenicu da su time uteeni trokovi suenja, kao i da su svjedoci poteeni retraumatizacije. Sud je ocijenio da Todorovievo svjedoenje predstavlja dragocjenu pomo Tuilatvu.

43

VESELINOVI RADE (X-KR-05/46)

Pripadnik Vojne policije VRS-a iz Hadia
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Poetak suenja: Izmijenjene optunice: Sporazum o priznanju krivnje: Presuda: 1. 2. 1944. godine u ajniu 29. 11. 2007. godine 22. 4. 2008. godine 25. 4. 2008. godine 8. 5. 2008. godine (izjasnio se da nije kriv) 18. 7. 2008. godine 19. 6. 2009. godine; 29. 6. 2009. godine 29. 6. 2009. godine 30. 6. 2009. godine

Kriv za zloin protiv ovjenosti (progon, ubistvo, odvoenje u ropstvo, zatvaranje, muenje, prisilni nestanci, druga neovjena djela), prema individualnoj odgovornosti, i osuen na sedam godina i est mjeseci zatvora.

Veselinovi i Tuilatvo BiH su se suglasili da mu se izrekne kazna u rasponu od est do osam godina zatvora. Prvobitno je Veselinovi bio optuen za ratni zloin protiv civilnog stanovnitva i zloin protiv ovjenosti, ali je Tuilatvo izmijenilo optunicu pred potpisivanje sporazuma o priznanju krivnje. Prihvatam krivnju koja mi se stavlja na teret, kazao je Veselinovi.

44

DJELA ZA KOJA JE OSUEN: Od poetka maja 1992. godine Veselinovi je s drugim pripadnicima VRS-a sudjelovao u nezakonitom hapenju nesrpskog stanovnitva s podruja Hadia, te njegovom zatvaranju u dvoranu Kulturno-sportskog i rekreacionog centra i Dom kulture. Zatoenici su premlaivani i zlostavljani, mukarci prisiljavani na meusobne bludne radnje, odvoeni na prinudne radove na prve linije razgranienja... Veselinovi je 16. 5. 1992., ispred Doma kulture, bez ikakvog povoda ranio jednu osobu hrvatske nacionalnosti, dok je krajem maja ili poetkom juna iste godine fiziki zlostavljao dva zatoenika koja su se vraala s prinudnih radova. U grupi s drugim pripadnicima Vojne policije, Veselinovi je 4. 7. 1992. godine iz zgrade u Hadiima izveo mukarca, kojeg su odvezli u nepoznatom pravcu, od kada mu se gubi svaki trag. U junu 1992. u selu Donji Hadii prisustvovao je ubistvu jedne ene, te je krajem te godine blizu sela Breza maltretirao jednu ensku osobu. Odbijena je optuba da je Veselinovi 20. 5. 1992. godine s drugim pripadnicima VRS-a iz Hadia sudjelovao u napadu na naselje Musii, prilikom ega su ubijena tri civila, a vei broj njih zatvoren u Kulturno-sportski i rekreacioni centar. OBRAZLOENJE PRESUDE: Na podruju Hadia tokom 1992. godine postojao je irok i sistematian napad vojnih, paravojnih i policijskih formacija koji je izvren po utvrenom obrascu protiv odreene, jasno definisane grupe (nesrpskog stanovnitva). Tadanje rukovodstvo opine Hadii znalo je za postojanje napada, a jedan od dokaza je i injenica da su civili bili zatvarani u garau kraj zgrade Opine. Predstavnici lokalne vlasti su, nakon to su pripadnici paravojne formacije zlostavljali zatoenike u dvorani sportskog centra, posjetili taj objekat, uvjeravajui civile da se takve radnje nee ponavljati. Mjesta u kojima su zatvarani nezakonito uhapeni civili bila su unaprijed odreena i pripremljena, tj. obezbijeena odgovarajuom straom.

45

Pravomone presude

47

ANDRUN NIKOLA (X-KR-05/42)

Zamjenik upravnika logora Gabela
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Poetak suenja: Prvostepena presuda: 22. 11. 1957. godine u Domanoviima (apljina) 30. 11. 2005. godine 21. 4. 2006. godine 27. 4. 2006. godine 9. 5. 2006. godine (izjasnio se da nije kriv) 22. 6. 2006. godine 14. 12. 2006. godine

Osuen na 13 godina zbog ratnog zloina protiv civilnog stanovnitva. albe: Tuilatvo i Odbrana uloili su albe zbog bitnih povreda odredaba krivinog postupka, pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja i odluke o visini kazne. Odbrana je uloila albu i zbog pogrene primjene zakona. Apelaciono vijee je djelimino uvailo albe i donijelo odluku o ukidanju presude, te je obnovljeno suenje poelo 26. 3. 2008. godine. Izmijenjena optunica: Drugostepena presuda: 12. 8. 2008. godine 19. 8. 2008. godine

Kriv za ratni zloin protiv civilnog stanovnitva (sudjelovanje u ubistvima, muenje i sudjelovanje u muenju, te neovjeno postupanje) i osuen na 18 godina zatvora.

49

DJELA ZA KOJA JE OSUEN/OSLOBOEN: U augustu i septembru 1993. godine Andrun je iz hangara u logoru Gabela izveo dva logoraa. Njihovi posmrtni ostaci su pronaeni 1996. godine. Obdukcijom je utvreno da su usmreni runim vatrenim orujem. Andrun je 30. 9. 1993. godine, zajedno s jo dvije osobe, ispitivao i muio zatoenika u logoru Gabela tako to ga je tukao akama i nogama po raznim dijelovima tijela, te mu je potom stavio kai oko vrata i, podiui ga prema gore, stezao tako da je izgubio zrak i onesvijestio se. Tokom ljeta 1993. godine Andrun je sudjelovao u muenju zatvorenika u Gabeli i Policijskoj postaji u apljini. U augustu i septembru iste godine, u namjeri da sprijei uposlenike MKCK-a da popiu zatvorenike i tako omogue njihovu razmjenu, uestvovao je u prebacivanju grupe Bonjaka u logor Silos kraj apljine. Zbog nedostatka dokaza osloboen je krivice za sudjelovanje u neovjenom postupanju prema grupi zatoenika iz logora Gabela u julu 1993. godine. OBRAZLOENJE PRESUDE: Odlukom Vlade Herceg-Bosne, uspostavljen je Okruni vojni zatvor Gabela, u kojem je bilo zatoeno u svakom od etiri hangara po 500 ili 600 civila. U nekim dokumentima Hrvatske Republike Herceg-Bosne Gabela se naziva konaitem ratnih zarobljenika i zatoenikim centrom. Sud BiH je utvrdio da je Gabela predstavljala logor po svim svojim obiljejima, u kojem je vladalo nasilje i nehumani, surovi i nezdravi uslovi. Argument Odbrane da je Andrun bio obini straar u logoru ne stoji iako ne postoje zvanini dokumenti o njegovom postavljenju na mjesto zamjenika ravnatelja. Vijee je utvrdilo da su u datim uslovima, s obzirom da je vrijeme ratnih dejstava, propusti takve vrste mogui, te da on jeste bio na tom poloaju. Prema ovoj presudi, rat izmeu HVO-a i ARBiH trajao je od druge polovine 1993. do 24. februara 1994. godine.

50

BOI ZDRAVKO i ostali (X-KRZ-06/236)

Zdravko Boi, Mladen Blagojevi, eljko Zari i Zoran ivanovi, pripadnici Vojne policije Bratunake lake pjeadijske brigade VRS-a

Zdravko Boi Roeni: 3. 5. 1964. godine u Lavi (Zenica) 30. 6. 2006. 6. 11. 2008. godine

Mladen Blagojevi 22. 3. 1971. godine u Bratuncu

eljko Zari 3. 10. 1973. godine u Slapanici (Bratunac) 5. 12. 2006. 6. 11. 2008. godine

Zoran ivanovi 29. 8. 1972. godine u Ljuboviji 8. 12. 2006. 6. 11. 2008. godine

Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Poetak suenja: Izmijenjena optunica: Prvostepena presuda:

15. 11. 2006. godine

13. 12. 2006. godine 21. 12. 2006. godine 24. 1. 2007. godine (nisu pristupili na roite za izjanjenje te je Sud konstatirao da sva etvorica poriu krivicu) 20. 4. 2007. godine 18. 9. 2008. godine 6. 11. 2008. godine

Blagojevi je proglaen krivim za zloin protiv ovjenosti (progon, druga neovjena djela) i osuen na sedam godina zatvora. Boi, ivanovi i Zari, zajedno s Blagojeviem, po pojedinim takama su osloboeni krivice za zloin protiv ovjenosti (progon, ubistvo, deportacija, zatvaranje, druga neovjena djela). Sva etvorica su se teretila prema individualnoj krivinoj odgovornosti.

51

albe: Tuilatvo BiH i Odbrana Blagojevia su uloili albe zbog bitnih povreda odredaba krivinog postupka, povrede krivinog zakona, te pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja. Tuilatvo BiH je uloilo albu i zbog odluke o kazni. Apelaciono vijee je odbilo albe Tuilatva i Odbrane zbog neosnovanosti. Drugostepena presuda: 5. 10. 2009. godine

Potvrena prvostepena presuda.

DJELA ZA KOJA SU OSUENI/OSLOBOENI: Mladen Blagojevi je od 11. do 18. 7. 1995. godine na podruju UN-ove zatiene zone Srebrenica sudjelovao u progonu civila Bonjaka. Blagojevi je u noi izmeu 13. i 14. 7. 1995. godine, u Osnovnoj koli Vuk Karadi u Bratuncu, uperio mitraljez browing prema prozoru na kojem se pojavio jedan mukarac Bonjak, i poeo pucati u njegovom pravcu. Tom prilikom meci su pogodili prozor i zid kole, dok je unutra bilo zatvoreno nekoliko stotina mukaraca. Vijee nije nalo da su Boi, Zari i ivanovi krivi za pomaganje u izvrenju zloina za koji je osuen Blagojevi. Zdravko Boi, Mladen Blagojevi, eljko Zari i Zoran ivanovi nisu, kako stoji u optunici, u noi izmeu 13. i 14. 7. 1995. godine uestvovali u osiguranju pritvorenih mukaraca u koli u Bratuncu, te njihovom maltretiranju, premlaivanju, okrutnom postupanju i radnjama koje izazivaju strah. Prilikom osiguranja kole i pritvorenih mukaraca, neidentificirani pripadnici MUP-a i VRS-a ubili su nekoliko Bonjaka koji su pokuali pobjei. Sva etvorica su osloboena krivice i da su 14. 7. 1995. godine sudjelovali u prisilnom premjetanju pritvorenika, ta da su, nakon to su osigurali pratnju Bonjaka do kole Grbavci u Orahovcu (opina Zvornik), istog dana vrili kontrolu i obezbjeivali izmeu 1.000 i 2.500 nenaoruanih civila, kao i da su uestvovali u njihovom fizikom i psihikom zlostavljanju. Boi i Blagojevi su osloboeni navoda optunice da su u noi izmeu 13. i 14. 7. 1995. godine, u Osnovnoj koli Vuk Karadi, sudjelovali u strijeljanju pet neidentificiranih civila. Blagojevi i Zari su osloboeni krivice za ranjavanje jedne osobe 14. 7. 1995. godine u koli Grbavci u Orahovcu, te Zari i ivanovi da su u noi izmeu 13. i 14. 7. 1995. godine uli u zgradu kole u Bratuncu i pucali iz automatskog oruja na pritvorenike. Za Zaria i ivanovia nije naeno dovoljno dokaza da su krivi za ubistvo tri civila u koli Grbavci poinjeno 14. 7. 1995. godine iz automatskog oruja. ivanovi je osloboen i navoda prema kojima je 12. i 13. 7. 1995. godine u Potoarima uestvovao u organizovanom, neovjenom i agresivnom postupku odvajanja mukaraca od ena i djece, te da je, upotrebom sile i pod

52

prijetnjom upotrebe sile, natjerao ene i djecu da uu u autobuse, znajui da e biti prebaeni izvan enklave Srebrenica. Tuilatvo nije uspjelo dokazati ni njihovo sudjelovanje u udruenom zloinakom poduhvatu. OBRAZLOENJE PRESUDE: Vijee je zakljuilo da je napad na podruju Srebrenice bio irok i rasprostranjen, a na to upuuju dokazi o humanitarnoj krizi koja je uslijedila nakon pada enklave, prisilnom premjetanju civila iz Potoara, zatvaranju i zlostavljanju mukaraca Bonjaka u Bratuncu, te njihovom pogubljenju. Blagojevi je, s obzirom da je bio vojni policajac Bratunake brigade, morao imati saznanja o iroko rasprostranjenom i sistematskom napadu na civilno stanovnitvo Srebrenice, te da su njegove radnje bile u funkciji tog napada. Dokazano je da je Blagojevi pucao iz browinga u pravcu prozora kole dok se unutra nalazio veliki broj zarobljenih mukaraca Bonjaka, koji su bili bespravno zatvoreni i suoeni sa strahom i neizvjesnou njihove dalje sudbine. Apelaciono vijee je zakljuilo da je Blagojevi imao dominirajui poloaj i mo u odnosu na zarobljenike, ta da je pucanjem htio izazvati strah i duevnu patnju kod njih. Boi, Blagojevi, Zari i ivanovi osloboeni su optube za sudjelovanje u prisilnom preseljenju stanovnitva zbog, kako je Vijee konstatiralo, propusta Tuilatva da uloi dovoljno truda kako bi izvelo konkretne dokaze koji se odnose na optuene. Takoer su osloboeni i za druga krivina djela koja su im stavljana na teret jer ih Tuilatvo nije uspjelo dokazati. Vijee je zakljuilo da se Tuilatvo potrudilo sasvim malo ili skoro nimalo da dokae postojanje UZP-a, nego je jednostavno pretpostavilo da je, s obzirom na razmjere zloina koji su poinjeni, morao postojati. Vijee smatra da je nedovoljno precizno definirano uee optuenih u UZPu, dok je Tuilatvo tvrdilo da je veliki broj vojnika i policajaca od 11. do 18. 7. 1995. godine sudjelovalo u njemu. Na takav nain, kako stoji u pravomonoj presudi, navodni UZP je prerastao u gigantsku hobotnicu koja obuhvata i zahvata svaku osobu, od najvieg oficira do najniih obinih vojnika VRS-a i pripadnika MUP-a RS-a, te se na taj nain zloin pripisuje grupi kao cjelini. Navodni UZP se nesumnjivo poziva na krivinu odgovornost organizatora masovnih zloina u Srebrenici. Oni su osmislili kriminalni plan i organizirali zloine, iako u njima nisu direktno uestvovali, odnosno iako su bili distancirani od njihovog direktnog izvrenja. Meutim, odgovornost za UZP ne obuhvaa i ne treba obuhvaati obine vojnike poput optuenih u ovom predmetu ukoliko ne postoje dokazi da su znali za kriminalni plan osmiljen u krugovima vodeih struktura i da su namjeravali da budu dio tog plana, navodi se u pravomonoj presudi.

53

DAMJANOVI DRAGAN (X-KR-05/51)

Pripadnik VRS-a u Vogoi

Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Poetak suenja: Prvostepena presuda:

23. 11. 1961. godine u Sarajevu 6. 12. 2005. godine 29. 3. 2006. godine 29. 3. 2006. godine 14. 4. 2006. godine (izjasnio se da nije kriv) 9. 6. 2006. godine 15. 12. 2006. godine

Osuen na 20 godina zbog zloina protiv ovjenosti. albe: Odbrana i Tuilatvo su iznijeli albu zbog pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja, dok se Odbrana sama alila na bitne povrede krivinog postupka i pogrene primjene materijalnog zakona. Tuilatvo je uloilo albu i zbog povrede krivinog zakona i visine kazne. Apelaciono vijee je odbilo albe Odbrane smatrajui ih neosnovanim, dok je djelimino uvailo albu tuioca u dijelu koji se odnosio na krivinu sankciju. Drugostepena presuda: 13. 6. 2007. godine

Kriv zbog zloina protiv ovjenosti (ubistvo, muenje, silovanje, progon, prisilni nestanci, te druga neovjena djela) i osuen na 20 godina dugotrajnog zatvora.

54

DJELA ZA KOJA JE OSUEN/OSLOBOEN: Damjanovi je 23. 6. 1992. godine iz grupe zatoenika iz logora Bunker u Vogoi, izdvojio pet mukaraca dok su bili u Reljevu na obavljanju prinudnih radova, i odveo ih prema prvim borbenim linijama na ui. Do danas nisu pronaena njihova tijela. U julu 1992. godine Damjanovi je iz jedne zgrade u Vogoi izveo dvije osobe, kojima se od tada gubi svaki trag. U septembru iste godine je sudjelovao u premlaivanju branog para Kodaga i silovanju jedne ene. Damjanovi je od augusta 1992. do februara 1993. godine, u logoru Planjina kua u Semizovcu (opina Vogoa), sudjelovao u muenju i premlaivanju zatvorenika, te njihovom odvoenju na prinudne radove i u ivi tit. Damjanovi je u mjestu Ravne 30. 8. 1992. godine zlostavljao jednog zatoenika koji je doveden iz logora Planjina kua radi obavljanja prinudnih radova, tako to ga je noem sjekao po licu urezujui mu krst i potom prisiljavao da pije svoju krv. U januaru 1993. godine iz istog logora je izveo tri zatoenika na obavljanje prinudnih radova. Damjanovi je jednom od zatoenika, koji je bio teko pretuen, urezivao bajonetom krst na elu, da bi ga nedugo potom ubio. Osloboen je optube da je u julu 1992. godine, u mjestu Svrake (opina Vogoa), iz vatrenog oruja ubio brani par Hodi. OBRAZLOENJE PRESUDE: Oruani napad na podruju Vogoe poeo je u periodu maj juni 1992. godine, a u njemu su uestvovali lokalni Srbi iz preteno srpskih naselja, uz pomo paravojnih formacija iz Srbije, ali i pripadnika JNA. Napade na civilno bonjako stanovnitvo, koje je zatvarano na raznim lokacijama, Sud smatra dijelom plana koji nije bio evidentno plan pojedinca, ve politika kreacija tadanje vlasti.

55

DAMJANOVI GORAN i ZORAN (X-KR-05/107)

Pripadnici vojske Srpske Republike BiH
Goran Damjanovi Roeni: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Poetak suenja: Prvostepena presuda: 21. 7. 1966. godine u Sarajevu Zoran Damjanovi 4. 9. 1967. godine u Sarajevu

26. 4. 2006. godine (Zoran Damjanovi se branio sa slobode od 22. 6. 2006., a Goran Damjanovi od 18. 1. 2007. godine) 2. 6. 2006. godine 9. 6. 2006. godine 22. 6. 2006. godine (obojica se izjasnili da nisu krivi) 21. 9. 2006. godine 18. 6. 2007. godine

Goran Damjanovi je osuen na 12 godina zatvora za ratni zloin protiv civilnog stanovnitva i nedozvoljenu proizvodnju i promet oruja ili eksplozivnih materija. Za uee u ratnom zloinu protiv civilnog stanovnitva istom presudom Zoran Damjanovi je oglaen krivim i izreena mu je kazna od 10 godina i est mjeseci. albe: Odbrane i optueni su se alili zbog bitnih povreda odredaba krivinog postupka, pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja, odluke o kazni, te povrede krivinog zakona. Tuilatvo BiH nije ulagalo albu na presudu. Vijee je uvailo albu branioca Gorana Damjanovia koja se odnosila na dio presude o nedozvoljenom prometu i proizvodnji oruja. Drugostepena presuda: 19. 11. 2007. godine

Krivi, prema individualnoj krivinoj odgovornosti, zbog ratnog zloina protiv civilnog stanovnitva (muenje) i osueni na jedinstvenu kaznu 12 godina i 10 godina i est mjeseci zatvora.

56

Apelaciono odjeljenje je 28. 4. 2008. godine obustavilo postupak protiv Gorana Damjanovia za krivino djelo nedozvoljene proizvodnje i prometa oruja ili eksplozivnih materijala prema Krivinom zakonu Republike Srpske, a nakon to je od te take odustalo Tuilatvo BiH. Visina kazne za Gorana Damjanovia je ostala ista. DJELA ZA KOJA SU OSUENI: Goran i Zoran Damjanovi su, naoruani i u uniformama, 2. 6. 1992. godine, zajedno s drugim vojnicima i pripadnicima paravojnih formacija, u naselju Bojnik (opina Novi Grad u Sarajevu) uestvovali u premlaivanju grupe od 20 do 30 mukaraca, koji su potom odvedeni u logor u Rajlovcu. OBRAZLOENJE PRESUDE: Napad na Ahatovie trajao je od 28. 5. do 2. 6. 1992. godine. Braa Damjanovi su, svjesni svojih djela, zajedno s drugim vojnicima prouzrokovali teku fiziku i psihiku bol rtvama. Obojica su znali da su zarobljenici bili Bonjaci i smatrali su ih i tretirali manje vrijednim.

57

OKI DRAGAN (X-KR-09/668)

Pripadnik oruanih formacija takozvane Republike Srpske Krajine
Roen: Pritvor: Prvostepena presuda Suda BiH: 16. 1. 1953. godine u Somboru (Republika Srbija) 17. 9. 2005. godine 5. 11. 2009. godine

Sud BiH je potvrdio presudu upanijskog suda u Sisku (Republika Hrvatska) od 26. 9. 2007. kojom je osuen na 12 godina zatvora zbog ratnog zloina protiv civilnog stanovnitva (napad na civilno stanovnitvo koji je rezultirao smru, tekom tjelesnom ozljedom ili tekim naruenjem zdravlja ljudi). oki je podnio molbu, kao dravljanin BiH, za prijenos izvrenja kazne u BiH kako bi bio blizu porodice, koja ivi na podruju Novog Grada. Tuilatvo BiH se nije protivilo molbi okia, nakon ega ju je Sud BiH prihvatio i potom potvrdio presudu suda u Sisku. albe: Odbrana je iznijela albu zbog odluke o krivinopravnoj sankciji, ali ju je Apelaciono vijee Suda BiH odbilo kao neosnovanu. Drugostepena presuda Suda BiH: 22. 2. 2010. godine

Potvrena prvostepena presuda.

DJELA ZA KOJA JE OSUEN: Dragan oki zvani Popizdeo je 9. 8. 1991. godine u Ravnom Rau (Drenovac Banski, Republika Hrvatska), skupa sa Zoranom Arbutinom, eljkom Sladoviem i jo jednom nepoznatom osobom, pucao s vanjske strane po kui ure Vuievia. Nedugo potom, oki je uao u kuu Vuievia i pucao iznad glava ukuana koje je postrojio. Skupa sa Sladoviem i jo jednom nepoznatom osobom, odveo je Vuievia do predjela Bare, nedaleko od Drenovca Banskog, gdje su ispaljivanjem hica iz vatrenog oruja u glavu ubili tog civila. OBRAZLOENJE PRESUDE: Sud BiH je prihvatio molbu okia za prijenos izdravanja kazne zatvora u BiH, u skladu sa Zakonom o meunarodnoj pravnoj pomoi u krivinim stvarima i u skladu sa Sporazumom o meusobnom izvravanju sudskih odluka u krivinim stvarima, koji je ranije potpisan izmeu BiH i Republike Hrvatske.

58

GOLUBOVI BLAGOJE (X-KR-08/494-1)

Pripadnik Oruanih snaga RS-a
Roen: 18. 4. 1965. godine u mjestu Strganci (Foa) 20. 1. 6. 7. 2009. godine (Golubovi je u aprilu 2008. uhapen u Srbiji, na osnovu meunarodne potjernice, nakon ega je izruen organima u BiH.) 10. 2. 2009. godine 13. 2. 2009. godine 17. 3. 2009. godine (izjasnio se da nije kriv) 6. 4. 2009. godine

Pritvor:

Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Poetak suenja:

Sud je 10. 7. 2009. godine donio presudu kojom odbija optunicu nakon to je Tuilatvo BiH odustalo od krivinog gonjenja.

Tuilatvo BiH je 6. 7. 2009. godine odustalo od krivinog gonjenja Blagoja Golubovia nakon to je Apelaciono vijee Suda BiH oslobodilo krivice Rajka i Ranka Vukovia za uee u istom zloinu (vidi predmet X-KR-07/40). Golubovi je nakon odluke osloboen. DJELA ZA KOJA JE BIO OPTUEN: Goluboviu se stavljalo na teret da je krajem maja 1992. godine, zajedno s grupom od dvadesetak pripadnika oruanih snaga Republike Srpske, doao blizu sela Podkolun (opina Foa), gdje je potom s Rankom i Rajkom Vukoviem te Rankom Goluboviem uao u selo.

59

Sva etvorica su bili optueni da su, naoruani automatskim naoruanjem, doli do kue Avdije Hukare, gdje su jedan ili vie njih pucali u njega, a nedugo potom i u Mejru Bekriju, koja je bila nedaleko na njivi. Prema optunici, tom prilikom smrtno su stradale obje osobe, dok su se optueni udaljili u nepoznatom pravcu.

60

JANKOVI GOJKO (X-KR-05/161)

Komandir jedinice pri Foanskoj taktikoj brigadi VRS-a
Roen: Pritvor: Prosljeivanje predmeta: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Dodatna optunica: 31. 10. 1954. godine u selu Trbue (Foa) 14. 3. 2005. godine (dobrovoljna predaja MKSJ-u) 8. 12. 2005. godine (iz MKSJ-a) 14. 2. 2006. godine 20. 2. 2006. godine 16. 3. 2006. godine (izjasnio se da nije kriv) 4. 7. 2006. godine

Jankoviu je na teret stavljeno i sudjelovanje u silovanju jedne enske osobe izmeu aprila 1992. i maja 1993. godine. Optueni se 18. 7. 2006. izjasnio da se ne osjea krivim ni po ovoj optunici i postupak je nastavljen po obje optunice. Poetak suenja: Prvostepena presuda: 21. 4. 2006. godine 16. 2. 2007. godine

Oglaen krivim za zloin protiv ovjenosti i osuen na 34 godine dugotrajnog zatvora. albe: Odbrana se alila na bitne povrede odredaba krivinog postupka, krivinog zakona, pogreno ili nepotpuno utvrenog injeninog stanja, te visinu kazne. Apelaciono vijee je djelimino uvailo albu branioca. Drugostepena presuda: 23. 10. 2007. godine

Kriv, prema individualnoj odgovornosti, za zloine protiv ovjenosti (silovanje, dranje u seksualnom ropstvu, ubistva, zatvaranja, muenja) i osuen na 34 godine dugotrajnog zatvora.

61

DJELA ZA KOJA JE OSUEN/OSLOBOEN: Jankovi je 14. 4. 1992. godine komandovao grupom vojnika koja je napala i uhapsila mjetane zaseoka Breine/Zubovii (opina Foa). Svi zarobljeni su odvedeni u zatoenitvo u Brod, te potom u KPD Foa. Grupom vojnika koja je 3. 6. 1992. godine napala Bonjake to su se krili na brdu Kremenik takoer je komandovao Jankovi. Tom prilikom je zarobljeno 30 ena i djece, te sedam mukaraca, koji su ispitivani, premlaivani i potom ubijeni. Istog dana ene i djeca su odvedeni do hidrocentrale Buk Bijela, u kojoj je napravljen privremeni centar za zatvaranje, gdje su zatoenici ispitivani, a Jankovi je jednom vojniku omoguio da izdvoji djevojku, koju je potom silovalo najmanje 10 neidentifikovanih vojnika. Od jula do augusta 1992. godine Jankovi je u nekoliko navrata sudjelovao u odvoenju i silovanju djevojaka i ena zatoenih u Srednjokolskom centru i Sportskoj dvorani Partizan. Neutvrenog dana krajem jula ili poetkom augusta 1992. godine, Jankovi je s Bebanom Vasiljeviem iz dvorane Partizan izveo dvije zatoenice, koje su potom odveli u kuu u selu Trnovaa, gdje su ih silovali. Po naredbi Jankovia, narednog dana Vasiljevi je zatoenice vratio u Partizan. U toj kui i na drugim lokacijama Jankovi je, zajedno s jo nekoliko osoba, od augusta 1992. do novembra 1993. godine u zatoenitvu drao tri djevojice, koje su koristili kao seksualno roblje i roblje za druge svrhe, tretirajui ih kao stvari i linu imovinu, imajui punu kontrolu nad njihovim ivotima. Iz zatoenikog centra Karamanova kua, gdje su bile zatoene samo djevojke i ene, Jankovi je krajem oktobra ili poetkom novembra 1992. godine sudjelovao u odvoenju triju zatoenica, od kojih je jedna imala samo 12 godina, u stan u Foi, gdje su bile izloene viestrukim silovanjima. Osloboen je optube da su 3. 7. 1992. godine vojnici pod njegovom komandom sudjelovali u zarobljavanju Rede Pekaza, kojeg su potom pretukli i ubili kraj rijeke Drine, te da je od aprila do maja 1992., zajedno s jo nekoliko osoba, vie puta uestvovao u silovanju jedne enske osobe. OBRAZLOENJE PRESUDE: Od 8. 4. 1992. do februara 1993. godine na podruju Foe voen je oruani sukob prilikom kojeg je nesrpsko stanovnitvo ubijano, silovano ili na drugi nain zlostavljano. Jedan od ciljeva napada bile su Bonjakinje, koje su zatvarane u kolama u Kalinoviku i Foi, kao i Sportskoj dvorani Partizan, gdje su zlostavljane na brojne naine, ukljuujui viestruka silovanja. Sportska dvorana bila je zatoeniki centar u kojem su prisilno boravile mnoge djevojke i ene. Jankovi je svjesno uestvovao u odabiru djevojaka koje je skupa sa drugim vojnicima drao u ropstvu. Djevojice i djevojke su morale sluati njihova nareenja, udovoljavati njihovim seksualnim zahtjevima i obavljati kune poslove.

62

JANKOVI ZORAN (X-KR-06/234)

Pripadnik vojske Srpske Republike BiH
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Poetak suenja: Izmijenjena optunica: Prvostepena presuda: 20. 3. 1960. godine u Dubnici (Kalesija) 7. 11. 2006. godine (29. 11. iste godine ukinut i zamijenjen mjerama zabrane) 10. 10. 2006. godine 6. 11. 2006. godine 24. 11. 2006. godine (izjasnio se da nije kriv) 26. 3. 2007. godine 11. 6. 2007. godine 19. 6. 2007. godine

Osloboen optube za uee u zloinu protiv ovjenosti. albe: Tuilatvo BiH uloilo albu zbog bitnih povreda odredaba krivinog postupka i pogreno utvrenog injeninog stanja. Drugostepena presuda: Osloboen. 23. 10. 2007. godine

NAVODI IZ OPTUNICE: Tuilatvo je dokazivalo da je 29. 4. 1992. godine Jankovi sudjelovao u zarobljavanju grupe civila na podruju sela Snagovo. Svih 36 civila je ubijeno i potom spaljeno.

63

U optunici je stajalo i da je 27. 5. 1992. godine na podruju sela eher i Like (opina Kalesija) sudjelovao u zlostavljanju civila, te izdao naredbu da se izvri razdvajanje mukaraca i ena, te djece. Mukarci su zatvarani u razliitim objektima, dok su ene i djeca prisilno preseljeni s tog podruja. OBRAZLOENJE PRESUDE: Zbog nedostatka dokaza Vijee nije moglo van svake razumne sumnje utvrditi da je Jankovi osoba koja je sudjelovala i prisustvovala poinjenim zloinima. Tuilatvo nije ponudilo niti jedan dokaz kojim bi ukazalo da je Jankovi imao naredbodavnu funkciju.

64

KOVAEVI NIKOLA (X-KR-05/40)

Pripadnik lokalne jedinice Srpske odbrambene snage u Sanskom Mostu
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Poetak suenja: Prvostepena presuda: 19. 4. 1968. godine u selu Kruhari (Sanski Most) 10. 10. 2005. godine (dobrovoljna predaja) 28. 12. 2005. godine 5. 1. 2006. godine 20. 1. 2006. godine (izjasnio se da nije kriv) 20. 4. 2006. godine 3. 11. 2006. godine

Osuen je na 12 godina zatvora zbog zloina protiv ovjenosti. albe: Tuilatvo i Kovaevi su se alili zbog visine kazne. Odbrana se alila zbog bitnih povreda odredaba krivinog postupka, pogrene primjene krivinog zakona, te pogreno utvrenog injeninog stanja. albe su odbijene kao neosnovane. Drugostepena presuda: 22. 6. 2007. godine

Kriv, prema individualnoj krivinoj odgovornosti, zbog zloina protiv ovjenosti (progon, ubistvo, zatvaranje, muenje, druga neovjena djela) i osuen na 12 godina zatvora.

65

DJELA ZA KOJA JE OSUEN: Kovaevi, koji je ranije bio poznat pod imenom Daniluko Kajtez, 6. i 11. 6. 1992. godine, prilikom odvoenja civila u logor Manjaa, sudjelovao je u njihovom premlaivanju na posebno surov nain. Usljed premlaivanja neki civili su podlegli, a njihova tijela su odvezena u nepoznatom pravcu. Kovaevi je i 7. 7. 1992. godine sudjelovao u odvoenju oko 60 civila kamionom na Manjau, prilikom ega se njih najmanje 19 uguilo na putu do logora usljed pretrpanosti, vruine, povreda i iscrpljenosti. Istog dana je sudjelovao u odvoenju u nepoznatom pravcu oko est mukaraca iz te grupe civila, od kada im se gubi svaki trag. OBRAZLOENJE PRESUDE: Civili s podruja Sanskog Mosta, a koji su bili meta napada, zatvarani su u SJB, Osnovnu kolu Hasan Kiki, garau Betonirka, sportsku dvoranu srednjokolskog centra, gdje su fiziki i psihiki zlostavljani, a odreeni broj njih prebaen je u logor Manjaa. Zakljukom Kriznog taba Srpske optine Sanski Most od 22. 4. 1992. godine, Srpske odbrambene snage prerasle su u specijalnu jedinicu Srpske teritorijalne odbrane u toj opini. Napad na Sanski Most poeo je 19. 4. 1992. godine i predvodili su ga VRS, TO, te pripadnici policije i paravojnih formacija. Napad se nastavio 25. 5. 1992. godine hapenjem intelektualaca, policajaca, te politiki angairanih Bonjaka i Hrvata, koji su potom zatvarani u SJB u Sanskom Mostu.

66

KURTOVI ZIJAD (X-KR-06/299)

Pripadnik Samostalnog bataljona Drenica pri etvrtom korpusu ARBiH
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Poetak suenja: Prvostepena presuda: 30. 1. 1967. godine u Donjoj Drenici (Mostar) Branio se sa slobode. 10. 5. 2007. godine 16. 5. 2007. godine 28. 5. 2007. godine (izjasnio se da nije kriv) 27. 8. 2007. godine 30. 4. 2008. godine

Oglaen krivim za ratne zloine protiv civilnog stanovnitva, ratne zloine protiv ratnih zarobljenika i povrede zakona ili obiaja rata, i osuen na jedinstvenu kaznu od 11 godina zatvora. albe: Odbrana se alila zbog bitnih povreda odredaba krivinog postupka, krivinog zakona, pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja. Tuilatvo se alilo na visinu kazne. Apelaciono vijee je djelimino uvailo albe Odbrane, te odbacilo albu Tuilatva. Drugostepena presuda: 25. 3. 2009. godine

Kriv, prema individualnoj krivinoj odgovornosti, zbog ratnog zloina protiv civilnog stanovnitva i osuen na devet godina zatvora, a zbog uea u unitavanju kulturnih i historijskih spomenika osuen na tri godine zatvora.

67

DJELA ZA KOJA JE OSUEN: Kurtovi je tokom septembra i oktobra 1993. godine u rimokatolikoj crkvi Svih Svetih u Donjoj Drenici (opina Mostar) sudjelovao u muenju i zlostavljanju civila i ratnih zarobljenika, zatoenih Hrvata. Zajedno s drugim pripadnicima ARBiH, Kurtovi je, izmeu ostalog, u vie navrata tukao zatoenike pendrecima, krievima, svijenjacima, kipovima svetaca, te ih tjerao da jedu listove Biblije i drugih vjerskih knjiga. Kurtovi je tokom oktobra 1993. godine u crkvi fiziki zlostavljao zatoenika gasei cigarete po njegovom vratu i ramenima, a potom ga je prisilio na oralni seks s drugim zatoenikom. U istom periodu, prisiljavao je zatoenike da golim rukama hvataju icu od struje pod naponom, te da se potom uhvate za ruke i na taj nain stvore krug, dok su im ispod nogu sipali vodu kako bi provodljivost struje bila bolja. Jednom od zatoenika je u oktobru 1993. godine, nakon to je pretuen, golim rukama izvadio vie zuba, te je nareivao pripadnicima Civilne zatite Drenica da civile i ratne zarobljenike odvode na prve borbene linije izmeu HVO-a i ARBiH, gdje su bili prisiljavani da kopaju rovove, prave zemunice, nose municiju, hranu, vodu i mrtve. U rimokatolikoj crkvi u Donjoj Drenici tokom oktobra 1993. godine Kurtovi je, zajedno s drugim pripadnicima ARBiH, unitio i razbio mnoge predmete koji su koriteni za vjerske obrede. OBRAZLOENJE PRESUDE: U Crkvi Svih Svetih u Donjoj Drenici bilo je zatvoreno 20 civila i ratnih zarobljenika, koji su poniavani i zlostavljani na okrutne naine. Na bive zatvorenike crkva u Donjoj Drenici ostavila je vjean trag jer je mjesto molitve bilo mjesto stradanja. Kurtovi je u crkvu dolazio zajedno s drugim pripadnicima ARBiH i tu nije bio straar, to upuuje da je bio svjestan svojih djela i htio njihovo uinjenje. Tuilatvo je Kurtovia teretilo da je bio zapovjednik voda Vojne policije Samostalnog bataljona Drenica, ali je Vijee zakljuilo da tokom glavnog pretresa nije ponueno dovoljno dokaza kojima bi potvrdili navode o poziciji optuenog i postojanju vojne policije.

68

LELEK ELJKO (X-KR-06/202)

Pripadnik rezervnog sastava SJB-a Viegrad

Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Poetak suenja: Izmijenjena optunica:

9. 2. 1962. godine u Goradu 5. 5. 2006. godine 16. 11. 2006. godine 20. 11. 2006. godine 5. 12. 2006. godine (izjasnio se da nije kriv) 2. 3. 2007. godine 31. 3. 2008. godine

Tuilatvo je odustalo od optube da je Lelek poetkom maja 1992. godine uestvovao u ubistvu petorice Bonjaka kraj rijeke Drine, te u okrutnom ubistvu grupe civila, meu kojima je bila jedna beba, na Mostu Mehmed-pae Sokolovia u Viegradu u junu 1992. godine. Prvostepena presuda: 23. 5. 2008. godine

Lelek je oglaen krivim za zloin protiv ovjenosti i osuen na 13 godina zatvora. albe: Tuilatvo BiH, Odbrana i Lelek su se alili zbog bitnih povreda odredaba krivinog postupka, pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja i visine kazne. Tuilatvo se alilo i zbog povreda krivinog zakona, a Odbrana i optueni zbog pogrene primjene krivinog zakona. Vijee je prihvatilo albu na visinu kazne.

69

Drugostepena presuda:

12. 1. 2009. godine

Kriv, prema individualnoj krivinoj odgovornosti, zbog zloina protiv ovjenosti (zatvaranje, muenje, silovanje, prisiljavanje na drugi oblik seksualnog nasilja) i osuen na 16 godina zatvora.

DJELA ZA KOJA JE OSUEN/OSLOBOEN: U junu 1992. godine Lelek je, u grupi s drugim pripadnicima vojske i policije, sudjelovao u hapenju i zlostavljanju civila iz naselja Crna, te prisilnom preseljenju ena i djece s tog podruja. Istog mjeseca Lelek je u banji Vilina vlas silovao jednu enu koja je svakodnevno i pod prijetnjom i prisilom dovoena i silovana. U maju ili junu iste godine je u jednoj kui u Viegradu sudjelovao u seksualnom zlostavljanju jedne ene. Lelek je u maju 1992. godine sudjelovao u zatoenju mukaraca u Stanici policije u Viegradu. Osloboen je krivice da je u ljeto 1992. sudjelovao u ubistvu etvorice Bonjaka blizu rijeke Drine, kao i da je u aprilu i junu iste godine uestvovao u silovanju dviju ena u banji Vilina vlas. Odbijena je optuba da je Lelek u maju i junu 1992. sudjelovao u ubistvu devet osoba i jednog djeteta kraj rijeke Drine. OBRAZLOENJE PRESUDE: Lelekove aktivnosti u inkriminiranom periodu uklapale su se u uhodani kriminalni obrazac i svi zloini su poinjeni s diskriminatornom namjerom jer su rtve bile nesrpske nacionalnosti. U Viegradu je policija sudjelovala u prisilnom premjetanju stanovnitva, te hapenju i privoenju mukaraca u SJB, gdje su isljeivani i mueni. Banja Vilina vlas je bila u potpunosti pod kontrolom srpskih formacija, gdje su pod prisilom dovoene Bonjakinje, koje su bile predmet seksualnog i fizikog zlostavljanja. Lelek je sve radnje poinio s punom svijeu o teini njihovih posljedica, te, iako nije donosio naredbe, mogao je ako ne odbiti njihovo izvrenje, onda se distancirati od njih. Sud je prihvatio drugim presudama utvrene injenice, kao to je ona da su prvi nestanci nesrpskog stanovnitva u Viegradu poeli u aprilu 1992., dok je taj in svoj vrhunac dosegao u junu i julu te godine. Ubijeni stanovnici Viegrada bacani su u Drinu, a naeno je mnogo leeva koji su plutali rijekom.

70

LUI KREO (X-KR-06/298)

Zapovjednik Vojne policije HVO-a Kreevo Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Poetak suenja: Prvostepena presuda: 19. 3. 1969. godine u Kreevu 27. 4. 2006. godine (19. 1. 2007. puten je na slobodu uz jemstvo od najmanje 200.000 KM, te mjere zabrane) 23. 10. 2006. godine 26. 10. 2006. godine 3. 11. 2006. godine (izjasnio se da nije kriv) 14. 2. 2007. godine 19. 9. 2007. godine

Oglaen krivim za zloin protiv ovjenosti i osuen na est godina zatvora. albe: Tuilatvo BiH i Odbrana su uloili albe zbog bitnih povreda odredaba krivinog postupka, pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja, te povreda krivinog zakona. Tuilatvo je uloilo i albu zbog visine kazne. Apelaciono vijee je donijelo rjeenje kojim se prvostepena presuda ukidai odreuje novo suenje. Drugostepena presuda: Osloboen. 16. 12. 2008. godine

71

NAVODI IZ OPTUNICE: Lui je tereen da je tokom juna i jula 1993. godine, zajedno s drugim pripadnicima Vojne policije, u okviru irokog i sistematskog napada HVO-a na podruje Kreeva, sudjelovao i naredio hapenje civila Bonjaka, te njihovo zatvaranje u logore u Osnovnoj koli Ivo Lola Ribar i hangaru unje. Takoer je bio optuen da je u istom periodu naredio i sudjelovao u muenju grupe zatvorenika dovedenih iz hangara u zgradu Elektroprivrede, gdje je bio stoer Vojne policije, te da je sudjelovao u muenju dviju osoba u koli Ivo Lola Ribar i zgradi stoera. OBRAZLOENJE PRESUDE: Vijee je zakljuilo, na osnovu iskaza grupe svjedoka kako Tuilatva, tako i Odbrane, uvidom u materijalne dokaze, te iskaza samog optuenog, da je 17. juna 1993. godine ARBiH, nakon par incidenata poela napad na Kreevo i rubna podruja opine. Napad je poeo granatiranjem samog grada, kada je ranjeno vie civila. Takoer je zakljueno da HVO Kreevo nikada nije uestvovao u planiranom irokom i sistematinom napadu na Bonjake u tom dijelu Bosne. Na osnovu iskaza svjedoka, utvreno je da je HVO na tom podruju brojao oko 900 pripadnika, a ARBiH oko 5.000-6.000 pripadnika. Ipak, Sud je zakljuio da je nesporno stradanje civila Bonjaka i njihovo zatvaranje u halu unje, do ega je dolo nakon to je ARBiH izvrila napad na podruje opine Kreevo, ali Tuilatvo nije dokazalo postojanje irokog i sistematskog napada HVO-a, niti da je Lui znao za takav napad i u skladu s tim inio djela za koja je optuen. Lui je bio neposredno vezan za zapovjednitvo HVO-a Kreevo, ali se ne moe smatrati osobom koja je imala vanu ulogu u planiranju ili izvoenju napada. Nije sporna injenica da je Lui zapovijedao Vojnom policijom, ili uestvovao u hapenju civila, ali Tuilatvo nije ponudilo niti jedan dokaz kojim bi pokazalo da je on naredio hapenja, te iz kojeg bi se vidjela njegova uloga u zatoenju civila i funkcioniranju zatoenikih centara.

72

LJUBINAC RADISAV (X-KR-05/154)

Pripadnik vojske Srpske Republike BiH
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Poetak suenja: Izmijenjena optunica: 12. 1. 1958. godine u emanoviima (Rogatica) 20. 12. 2005. godine 8. 5. 2006. godine 15. 5. 2006. godine 5. 6. 2006. godine (izjasnio se da nije kriv) 7. 9. 2006. godine 31. 1. 2007. godine

Tuilatvo je odustalo od take optunice kojom je Ljubinca prvobitno teretilo za oduzimanje zlata i vrijednosti od civila zatvorenih u prostorijama Srednjokolskog centra Veljko Vlahovi u Rogatici. Prvostepena presuda: 8. 3. 2007. godine

Osuen na 10 godina zatvora zbog zloina protiv ovjenosti. albe: Tuilatvo BiH i Odbrana su uloili albe zbog pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja te visine kazne. Tuilatvo je uloilo i albu jer je osloboen plaanja trokova postupka, a Odbrana i zbog povreda krivinog zakona i visine kazne. Apelaciono vijee je odbilo sve albe. Drugostepena presuda: 23. 10. 2007. godine

Apelaciono vijee je djelimino preinailo prvostepenu presudu tako to je odbilo taku optunice od koje je Tuilatvo odustalo u toku glavnog pretresa, a to je Prvostepeno vijee propustilo uiniti. Kriv, prema individualnoj odgovornosti, zbog zloina protiv ovjenosti (prisilno preseljenje, progon, druga neovjena djela) i osuen na 10 godina zatvora.

73

DJELA ZA KOJA JE OSUEN/OSLOBOEN: Ljubinac je bio voza autobusa kojima su 3., 4. i 5. 8. 1992. godine civili iz mjesne zajednice Seljani prevezeni u Srednjokolski centar Veljko Vlahovi, a zarobljene ene i djeca na Hreu kraj Sarajeva. Od kraja juna do oktobra 1992. godine Ljubinac je fiziki zlostavljao etiri civila u logoru Rasadnik, te je 15. augusta iste godine iz Rogatice odveo 27 civila u selo Duljevac, gdje su koriteni kao ivi tit tokom borbi na koti Jaen. Meu civilima bila su i etiri maloljetnika. Osloboen je krivice da je 3. 6. 1992. sudjelovao u odvoenju 15 civila iz Seljana koji su potom ubijeni, kao i da mu je 26. maja iste godine doveden na ispitivanje mjetanin tog sela kojem se od tada gubi svaki trag. Takoer je osloboen krivice i za odvoenje jednog zatoenika 28. 7. 1992. godine iz centra Veljko Vlahovi, ija je sudbina nakon toga nepoznata. OBRAZLOENJE PRESUDE: SDS Rogatica, Krizni tab SDS-a u tom gradu i vojska Srpske Republike BiH uestvovali su u irokom i rasprostranjenom napadu na civilno stanovnitvo, a koji je proveden u skladu s dravnom ili organizacionom politikom. Ljubinac je van svake razumne sumnje sudjelovao u prisilnom transportu civila, nasilju prema zatvorenicima i odvoenju osoba na borbene linije, gdje su koritene kao ivi tit. Sve te radnje bile su oito dio irokog i rasprostranjenog napada na Bonjake. U vrijeme prisilnog preseljenja civila iz mjesne zajednice Seljani poetkom augusta 1992. godine, Ljubinac je bio smanjeno uraunljiv, ali ne bitno. Objekat Rasadnik u Rogatici imao je obiljeja logora.

74

MAKTOUF ABDULADHIM (KP 32/05 (K-127/04))

Pripadnik odreda El Mudahid u Travniku
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Izmijenjena optunica: 3. 1. 1959. godine u Basri (Irak) 12. 6. 2004. godine 10. 9. 2004. godine 16. 9. 2004. godine 23. 9. 2004. godine (izjasnio se da nije kriv) 23. 6. 2005. godine

Maktoufu se na teret stavilo pomaganje u izvrenju ratnog zloina protiv civilnog stanovnitva. Poetak suenja: Prvostepena presuda: 20. 9. 2004. godine 1. 7. 2005. godine

Kriv za ratni zloin protiv civilnog stanovnitvai osuen na pet godina zatvora. albe: Odbrana je uloila albu zbog bitnih povreda odredaba krivinog postupka, krivinog zakona, pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja, visine kazne i odluka o imovinskopravnim zahtjevima. Tuilatvo BiH je uloilo albu na visinu kazne. Apelaciono vijee je djelimino uvailo albu Odbrane i odredilo ponovno suenje. Drugostepena presuda: 4. 4. 2006. godine

Kriv, prema individualnoj odgovornosti, zbog ratnog zloina protiv civilnog stanovnitva (pomaganje u protupravnom odvoenju u koncentracione logore i druga protuzakonita zatvaranja) i osuen na pet godina zatvora.

75

DJELA ZA KOJA JE OSUEN: Maktouf je 19. 10. 1993. godine u veernjim satima dovezao vlastiti kombi pred zgradu Amerikanka u Travniku, iz koje su Abu Dafer i drugi pripadnici odreda El Mudahid izveli dvojicu civila hrvatske nacionalnosti. Obojicu su, u prtljaniku kombija kojim je upravljao Maktouf, sproveli do kampa jedinice El Mudahid u selu Oraac kako bi ih razmijenili za pripadnike svog odreda koje je prethodno zarobio HVO. Civili su osloboeni tokom oktobra i novembra 1993. godine. OBRAZLOENJE PRESUDE: Pretea odreda El Mudahid je muslimanska jedinica koja je bila dio vojnih snaga RBiH, a koju su inili vojnici uglavnom arapskog porijekla. Maktouf je u izvrenju krivinog djela uestvovao s direktnim umiljajem i do potpunog dovretka osmiljene aktivnosti, te je pomogao izvjesnom Abu Daferu i drugim pripadnicima El Mudahida u sprovoenju plana zarobljavanja civila Hrvata. Vijee nije Maktoufa dovelo u vezu sa ueem u maltretiranju ili ubistvu civila u kampu u Oracu.

76

MANDI MOMILO (X-KR-05/58)

Ministar pravde u Vladi Srpske Republike BiH
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Poetak suenja: Prvostepena presuda: 1. 5. 1954. godine u Kalinoviku 19. 8. 2005. godine 4. 7. 2006. godine 17. 7. 2006. godine 25. 7. 2006. godine (izjasnio se da nije kriv) 6. 11. 2006. godine 18. 7. 2007. godine

Osloboen optubi, prema individualnoj i komandnoj odgovornosti, za zloin protiv ovjenosti i ratni zloin protiv civilnog stanovnitva. albe: Tuilatvo BiH je uloilo albu zbog bitne povrede odredaba krivinog postupka, pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja, te odluka o krivinopravnoj sankciji. Apelaciono vijee je odbilo albe Tuilatva i potvrdilo prvostepenu presudu. Drugostepena presuda: 1. 9. 2009. godine

Osloboen optubi, prema individualnoj i komandnoj odgovornosti, za zloin protiv ovjenosti (progon, ubistvo, zatvaranje, muenje, prisilni nestanak, druga neovjena djela) i ratni zloin protiv civilnog stanovnitva (ubistvo, muenje, protupravno odvoenje u koncentracione logore i druga protuzakonita zatvaranja).

77

NAVODI IZ OPTUNICE: Vijee nije nalo dovoljno dokaza za tvrdnje Tuilatva da je Momilo Mandi, kao zamjenik ministra unutranjih poslova Srpske Republike BiH, 5. 4. 1992. godine rukovodio napadom na Centar za obrazovanje kadrova MUP-a RBiH na Vracama u Sarajevu. Prema navodima optunice, nakon predaje rukovodnog i nastavnog kadra Centra, Mandi je fiziki nasrnuo na jednu osobu koju je htio ubiti. Nedugo potom rukovodni i nastavni kadar je prebaen u Dom mjesne zajednice Vraca, gdje su ispitivani, te je potom izdvojena grupa i prebaena u policijsku stanicu na Pale. Poslije ponovnog ispitivanja prebaeni su u fiskulturnu salu u tom mjestu, gdje su fiziki zlostavljani i maltretirani sve do 10. 4. 1992. godine, kada su razmijenjeni. Osloboen je krivice i da je od maja do decembra 1992. godine, kao ministar pravde u Vladi Srpske Republike BiH, bio odgovoran za funkcioniranje svih kazneno-popravnih organizacija koje su djelovale u toj republici, te da je bio direktno nadreen rukovodnom i ostalom osoblju. Jedna od tih organizacija bio je i Kazneno-popravni dom Butmir na Ilidi, gdje su zatvorenici fiziki zlostavljani, maltretirani, odvoeni na prinudne radove, prilikom ega je odreeni broj mukaraca ubijen ili ranjen, a nekima se gubi svaki trag. Nije bilo dokaza ni da je Mandi kriv za funkcioniranje Odjeljenja Kaznenopopravnog doma Butmir smjetenog u takozvanoj Planjinoj kui u Svrakama (Vogoa). Zatvorenici iz tog objekta su bili fiziki zlostavljani, ubijani i odvoeni na prinudne radove, gdje su koriteni i kao ivi tit, dok je odreeni broj odveden u nepoznatom pravcu. Takoer je osloboen krivice i za funkcioniranje Kazneno-popravnog doma Foa, gdje su zatvorenici fiziki zlostavljani, odvoeni na prinudne radove u tvornicu namjetaja i metalnu radionicu u tom objektu, te su obavljali poljoprivredne radove na ekonomiji i druge poslove u rudniku Miljevina. Iz tog objekta u nepoznatom pravcu odveden je izvjestan broj zatvorenika za kojima se jo uvijek traga. OBRAZLOENJE PRESUDE: Apelaciono vijee je u svojoj odluci konstatiralo da je Sudsko vijee pravilno zakljuilo da oruani incident u Centru za obrazovanje kadrova MUP-a RBiH na Vracama u Sarajevu ne ispunjava uslove oruanog sukoba, te da se ne moe van razumne sumnje zakljuiti da je Mandi u taj centar doao kao zamjenik ministra za unutranje poslove Srpske Republike BiH. Vijee nije moglo zakljuiti da li je Mandi doao u svojstvu zamjenika ministra, odnosno osobe koja je imala naredbodavnu ulogu nad policijskim snagama u tom centru. Tuilatvo BiH, prema odluci Apelacionog vijea, nije dokazalo ni odgovornost Mandia za dogaaje u KPD-ima Foa, Butmir i Planjina kua.

78

Vijee je zakljuilo da Ministarstvo pravosua i uprave Srpske Republike BiH nije izriito iskazivalo ingerenciju nad zarobljenim licima, zbog ega ne postoji ni pouzdan zakljuak da je Mandi, kao ministar pravde, imao efektivnu kontrolu nad hapenjem, zatvaranjem, tretmanom zatvorenika, te njihovim odvoenjem ili otputanjem.

79

MEJAKI ELJKO i ostali (X-KR-06/200)

eljko Mejaki, rukovodilac obezbjeenja logora Omarska; Momilo Gruban, voa jedne od triju smjena strae logora Omarska; i Duko Kneevi, bez ikakvog slubenog poloaja u logorima Omarska i Keraterm
eljko Mejaki Roeni: Prosljeivanje predmeta: 2. 8. 1964. godine u Petrovom Gaju (Prijedor) Momilo Gruban zvani kalja 19. 6. 1961. godine u Mariki (Prijedor) Duko Kneevi zvani Dua 17. 6. 1967. godine u Orlovcima (Prijedor)

9. 5. 2006. godine (iz MKSJ-a) 2. 5. 20. 7. 2002.; 9. 11. 12. 2002.; 18. 7. 2005. 8. 5. 2006. godine

Pritvor:

1. 7. 2003. godine

18. 5. 2002. godine

Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji Poetak suenja:

7. 7. 2006. godine 14. 7. 2006. godine 28. 7. 2006. godine (sva trojica optuenih, zajedno s Duanom Futarom, izjasnili su se da nisu krivi) 20. 12. 2006. godine

Razdvajanje postupka: 17. 4. 2008. godine Sud BiH je donio rjeenje o izdvajanju postupka protiv Fuara iz predmeta eljko Mejaki i ostali (X-KR-06/200) jer je priznao krivicu za zloine u prijedorskim logorima. Futar je proglaen krivim za zloin protiv ovjenosti i osuen na devet godina zatvora.

80

Prvostepena presuda:

30. 5. 2008. godine

Sva trojica su proglaeni krivima za zloine protiv ovjenosti. Mejaki i Gruban su osueni prema individualnoj i komandnoj odgovornosti, a Kneevi prema individualnoj. Mejaki je osuen na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 21 godine, Gruban na 11 godina i Kneevi na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 31 godine. albe: Odbrane su podnijele albe zbog: bitnih povreda odredaba krivinog postupka, povreda krivinog zakona, pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja. albu zbog odluke o krivinopravnim sankcijama iznijele su Odbrane Mejakia i Grubana. Odbrana Mejakia se alila i na krenje Ustava BiH i krenje pravila EKLJP-a. Vijee je djelimino uvailo albe Odbran. Drugostepena presuda: 16. 2. 2009. godine

Mejaki, Gruban i Kneevi krivi su za zloine protiv ovjenosti (progon, ubistvo, zatvaranje, muenje, seksualno nasilje, druga neovjena djela) prema individualnoj odgovornosti. Mejaki je osuen na 21 godinu dugotrajnog zatvora i Kneevi na kaznu od 31 godinu dugotrajnog zatvora. Grubanu je kazna smanjena na sedam godina zatvora.

DJELA ZA KOJA SU OSUENI: eljko Mejaki, Momilo Gruban i Duko Kneevi sudjelovali su u sistemskom udruenom zloinakom poduhvatu u logorima Omarska i Keraterm. Premlaivanja i drugi oblici fizikog nasilja, kao i silovanje i seksualno nasilje, u tim logorima poinjeni su u cilju pospjeivanja sistema zlostavljanja i progona. U pojedinim zloinima u tim logorima sudjelovao je Duko Kneevi, kao i osobe kojima su bili nadreeni eljko Mejaki i Momilo Gruban. Straari i/ ili posjetioci (ukljuujui Kneevia) svakodnevno su fiziki zlostavljali zatoenike, nakon ega je izvjestan broj njih podlegao, dio je ubijen, a neki su nestali. Kneevi je tokom juna i jula 1992. godine u logorima Omarska i Keraterm sudjelovao u surovim premlaivanjima zatoenika, zbog ega su neki podlegli. Straari u logoru Omarska su, izmeu ostalog, 4. 6. 1992. godine teko pretukli jednog zatvorenika koristei debele kablove i bi na ijem kraju su bile eljezne kugle. Istog dana, ili nedugo potom, straari su pretukli dio od oko 120 zatoenika koji su u Omarsku dovedeni iz logora Keraterm. U junu 1992. godine straari ili grupa srpskih vojnika koji su doli u logor Omarska pretukli su oko 12 mukaraca s prezimenom Garibovi kojima se nakon toga gubi svaki trag. Sredinom jula 1992. godine straari su teko pretukli zatoenike i tjerali ih da hodaju oko vatre koju su prethodno zapalili. Tokom jula 1992. godine iz Omarske je nestalo najmanje 15 mukaraca, dok je krajem tog mjeseca iz vatrenog oruja ubijen veliki broj neidentificiranih zatoenika (meu kojima najmanje 50 mjetana sela Hambarine).

81

Oko 20 mukaraca iz logora Keraterm odvedeno je 25. 7. 1992. godine, ili priblino tog dana, nakon ega su strijeljani. OBRAZLOENJE PRESUDE: Prve grupe zatoenika u logor Omarska dovedene su u noi 27. i 28. maja 1992., dok su posljednji zatoenici odvedeni oko 21. augusta 1992. godine. Okvirno vrijeme funkcioniranja logora Keraterm, smjetenog u bivoj fabrici keramikih ploica u irkin Polju kraj Prijedora, jeste od 24. 5. do 30. 8. 1992. godine. U tim logorima zatoenici su bili isljeivani, premlaivani, poniavani, te psiholoki i seksualno zlostavljani. Oko 3.000 civila, meu kojima 36 do 38 ena, bilo je zatoeno u Omarskoj, gdje su uvjeti bili surovi i degradirajui. Ne postoji nijedan zvanini dokument o postavljenju Mejakia na funkciju komandanta logora ili naelnika bezbjednosti, ali Apelaciono vijee je zakljuilo da dokazi pokazuju da je bio na poloaju rukovodioca policijskog dijela obezbjeenja u logoru Omarska. Mejaki nije imao stvarnu kontrolu nad pripadnicima TO-a, isljednicima, vojnicima i uposlenicima logora, ali jeste nad redovnim i rezervnim policajcima koji su bili straari u Omarskoj. Kao rukovodilac policijskog obezbjeenja, Mejaki je zasigurno imao ovlatenje i autoritet da sprijei podreene ili ih kazni za zloine koje su poinili nad zatoenima u tom logoru. Gruban je u logoru Omarska imao poloaj vlasti u odnosu na policijske straare, koji nije iskoristio kako bi u potpunosti sprijeio zlostavljanja, tj. nije uinio nita to bi bilo od odlunog znaaja za hitan prestanak i uruavanje sistema logora. Uee Mejakia u UZP-u u logoru Omarska je bilo znaajno i njegov doprinos presudan, dok je Gruban doprinosio sprovoenju sistema maltretiranja i igrao znaajnu ulogu u funkcionisanju tog logora. Posljedice radnji koje je preduzimao Kneevi ostajale su u logorima, to predstavlja jedan od naina na koje je podravao sistem zlostavljanja jer je maltretirao zatvorenike i iivljavao se na njima. Odgovornost Kneevia za poinjene zloine se ne umanjuje iako nije imao zvaninu funkciju u logorima, nego dokazuje njegovu elju da na izrazito okrutan nain poini zloine.

82

MITROVI PETAR (X-KR-05/24-1)

Pripadnik Treeg voda Skelani pri Drugom odredu Specijalne policije ekovii
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: 7. 2. 1967. godine u Breanima (Srebrenica) 21. 6. 2005. godine 12. 12. 2005. godine 19. 12. 2005. godine 3. 2. 2006. godine (Zajedno sa suoptuenim Miloem Stuparom, Milenkom Trifunoviem, Aleksandrom Radovanoviem, Slobodanom Jakovljeviem, Miladinom Stevanoviem i Dragiom ivanoviem, nije se htio izjasniti o krivici. Sud je potom konstatirao da poriu krivnju. Istog dana Velibor Maksimovi, Brano Dini, Branislav Medan i Milovan Mati su se izjasnili da nisu krivi.) 9. 5. 2006. godine 22. 5. 2008. godine 24. 6. 2008. godine 29. 7. 2008. godine

Izjanjenje o krivnji:

Poetak suenja: Razdvajanje predmeta: Izmijenjena optunica: Prvostepena presuda:

Mitrovi je osuen za genocid na kaznu dugotrajnog zatvora od 38 godina. albe: Odbrana se alila zbog bitnih povreda odredaba krivinog postupka, krivinog zakona, pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja, te odluke o krivinopravnoj sankciji. Apelaciono vijee je djelimino uvaio albe Odbrane. Drugostepena presuda: 7. 9. 2009. godine

Kriv za pomaganje u izvrenju genocida (ubijanje), prema individualnoj krivinoj odgovornosti, i osuen na kaznu dugotrajnog zatvora od 28 godina.

83

Na zahtjev Tuilatva BiH, postupak protiv 11-orice optuenih razdvojen je kako bi se Odbranama omoguilo da unakrsno ispitaju Petra Mitrovia i Miladina Stevanovia. Obojica su u junu 2005. godine dali iskaze Tuilatvu o svom i ueu drugih optuenih u zloinu u Kravici, a koje je Optuba unijela u spis. Sud je prihvatio prijedlog o razdvajanju, istaknuvi da se jedino na taj nain mogu osigurati prava svih optuenih u tom procesu, nakon ega su Odbrane unakrsno ispitale Mitrovia i Stevanovia. DJELA ZA KOJA JE OSUEN: Petar Mitrovi je, zajedno s drugim pripadnicima VRS-a i Drugog odreda Specijalne policije, kojem je pripadao, kao i MUP-a RS-a, sudjelovao u zarobljavanju i strijeljanju mukaraca Bonjaka iz Srebrenice u Zemljoradnikoj zadruzi Kravica. Tako je 13. 7. 1995. godine uestvovao u sprovoenju zarobljenih Bonjaka u skladite Zemljoradnike zadruge, gdje je zajedno s Milenkom Trifunoviem, komandirom Treeg voda Skelani, i Aleksandrom Radovanoviem, policajcem tog voda, pucao iz automatske puke u njih. Mitrovi je potom sa Slobodanom Jakovljeviem i Branislavom Medanom, policajcima Treeg voda, uvao strau kako bi sprijeio bjekstvo zarobljenika kroz prozore. Tog dana je ubijeno preko 1.000 mukaraca. OBRAZLOENJE PRESUDE: Petar Mitrovi je u zloinu uestvovao kao pomaga koji je, svjestan postojanja tueg genocidnog plana, poduzeo radnje kojima je znaajno doprinio ostvarenju tog krivinog djela. O postojanju plana istrebljenja Mitrovi je bio upoznat i prije 13. jula 1995. godine i tada je znao da e zarobljeni mukarci Bonjaci biti pobijeni. VRS je imala vojni plan Krivaja 95, iji je cilj bio da se enklava Srebrenica suzi i izolira od epe, za to je bio zaduen Drinski korpus. Vrhovna komanda Oruanih snaga RS-a je 8. 3. 1995. godine izdala dokument Direktiva za dalja dejstva br. 7, u kojem je Drinskom korpusu dato zaduenje da izvri potpuno fiziko odvajanje Srebrenice od epe, te da se svakodnevnim planskim i osmiljenim borbenim aktivnostima stvore uslovi totalne nesigurnosti, nepodnoljivosti i besperspektivnosti daljnjeg opstanka i ivota mjetana ta dva grada. Vojno zauzimanje Srebrenice poelo je 6. 7. 1995. i trajalo je do 10. 7. 1995. godine. VRS je zauzela taj grad 11. 7. 1995., to je za posljedicu imalo bijeg Bonjaka, odnosno okupljanje oko 25.000 ena, djece i starijih u bazi UN-a u Potoarima. VRS je 12. i 13. 7. 1995. godine organizirala transport civila iz Potoara, dok su se mukarci predali ili su bili zarobljeni na razliitim lokacijama. Oko

84

15.000 Bonjaka, veinom mukaraca, uspjelo je preko uma napustiti to podruje. Dio zarobljenih mukaraca je 13. 7. 1995. godine odveden na lokaciju Cerske, a dio u skladite Zemljoradnike zadruge u Kravici. Mukarci su zatvarani i potom ubijani u koli u Orahovcu, Petkovcima, Pilici, kao i u Domu kulture u Pilici, Vojnoj ekonomiji Branjevo, Kozluku... U julu 1995. godine na razliitim lokacijama ubijeno je izmeu 7.000 i 8.000 mukaraca i djeaka.

85

PALIJA JADRANKO (X-KR-06/290)

Pripadnik VI krajike brigade VRS-a u Sanskom Mostu
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Poetak suenja: Prvostepena presuda: 6. 1. 1961. godine u Hrvatskoj Kostajnici (Hrvatska) 26. 10. 2006. godine (2. 11. 2006. puten na slobodu uz mjere zabrane) 28. 12. 2006. godine 5. 1. 2007. godine 19. 1. 2007. godine (izjasnio se da nije kriv) 28. 3. 2007. godine 28. 11. 2007. godine

Oglaen krivim i osuen na 28 godina dugotrajnog zatvora zbog zloina protiv ovjenosti i 10 godina zatvora zbog uea u ratnim zloinima protiv civilnog stanovnitva. Sud BiH mu je izrekao jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora od 28 godina. albe: Odbrana se alila na bitne povrede odredaba krivinog postupka, zbog pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja, povreda krivinog zakona i visine kazne. Vijee je albe odbilo kao neosnovane. Drugostepena presuda: 24. 4. 2008. godine

Kriv za ratne zloine protiv civilnog stanovnitva i zloine protiv ovjenosti (progon, ubistvo, zatvaranje, silovanje, napad, muenje, druga neovjena djela) i osuen na 28 godina dugotrajnog zatvora.

86

DJELA ZA KOJA JE OSUEN: Palija je zajedno s drugim pripadnicima VRS-a sudjelovao u napadu na zaselak Begii (Sanski Most) 31. 5. 1992. godine, te, istog dana, u razdvajanju mukaraca od ena i djece. Mukarci su potom sprovedeni preko njiva zvanih Vinogradine, gdje je, na putu do Vrhpoljskog mosta, Palija ubio pet osoba. S drugim pripadnicima VRS-a kasnije je sudjelovao u ubistvu ostalih 14 mukaraca, dok je jedna osoba preivjela strijeljanje. U ljeto 1992. godine Palija je u selu Muhii, uz prijetnju pitoljem, silovao jednu ensku osobu. Od 1993. do oktobra 1995. godine sudjelovao je u zastraivanju, zaustavljanju i premlaivanju civila Bonjaka na podruju Sanskog Mosta. OBRAZLOENJE PRESUDE: Palija je rtvama prouzrokovao teku fiziku i psihiku bol, te je premlaivanja, vrijeanja i omalovaavanja radio s diskriminatornom namjerom prema Bonjacima, smatrajui ih manje vrijednima. Prilikom odmjeravanja kazne, Sud je naroito cijenio Palijinu brutalnost prema nezatienim mjetanima u Begiima, kao i upornost i bezobzirnost koju je pokazivao prema civilima od 1993. do 1995. godine.

87

PAUNOVI DRAGOJE (X-KR-05/16)

Nadreeni manje vojne postrojbe Rogatikog bataljona
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Poetak suenja: Prvostepena presuda: 19. 6. 1954. godine u Mojkovcu (Crna Gora) 18. 3. 2005. godine 9. 9. 2005. godine 14. 9. 2005. godine 28. 9. 2005. godine 31. 10. 2005. godine 26. 5. 2006. godine

Oglaen krivimza zloine protiv ovjenosti, nakon ega mu je izreena kazna dugotrajnog zatvora od 20 godina. albe: Tuilatvo se alilo zbog oduke o visini kazne i trokovima krivinog postupka. Odbrana i Paunovi su uloili albe zbog bitnih povreda odredaba krivinog postupka i pogreno ili nepotpuno utvrenog injeninog stanja. Odbrana je uloila albu i zbog povrede krivinog zakona i visine kazne, a sam Paunovi zbog povrede Ustava BiH i EKLJP-a. albe su odbijene kao neosnovane. Drugostepena presuda: 27. 11. 2006. godine

Kriv, prema individualnoj odgovornosti, zbog zloina protiv ovjenosti (progon, ubistvo, druga neovjena djela) i osuen na 20 godina dugotrajnog zatvora.

88

DJELA ZA KOJA JE OSUEN: Dragoje Paunovi zvani piro je 15. 8. 1992. godine blizu sela Duljevac naredio vojnicima da poveu ruke 27 civila, koje je doveo Radisav Ljubinac iz logora Rasadnik u Rogatici, te da ih povedu u ivi tit prema poloajima ARBiH, gdje su dvojica ranjena. Istoga dana Paunovi je uestvovao i naredio drugim vojnicima da strijeljaju tu grupu, kada su ubijene 24 osobe, a tri mukarca su preivjela. OBRAZLOENJE PRESUDE: Vijee je utvrdilo da je Paunovi bio svjestan napada na Bonjake s podruja Rogatice, te da je zloine u kojima je uestvovao poinio s direktnim umiljajem.

89

PEKEZ MIRKO i ostali (X-KR-05/96-1)

Mirko (pire) Pekez i Milorad Savi, pripadnici rezervnog sastava policije, i Mirko (Mile) Pekez, pripadnik VRS-a na podruju Jajca
Mirko (pire) Pekez Roeni: 28. 10. 1966. Mirko (Mile) Pekez 31. 5. 1965. Milorad Savi 25. 10. 1970.

Sva trojica su roeni u selu erkazovii (Jajce) Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Poetak suenja: Prvostepena presuda: 1. 11. 2007. godine 22. 11. 2007. godine 28. 11. 2007. godine 11. 12. 2007. godine (izjasnili se da nisu krivi) 8. 2. 2008. godine 22. 4. 2008. godine

Mirko (pire) Pekez, Mirko (Mile) Pekez i Milorad Savi oglaeni su krivima za ratni zloin protiv civilnog stanovnitva. Mirku (Mile) Pekezu izreena je kazna dugotrajnog zatvora od 29 godina, dok je Mirku (pire) Pekezu i Miloradu Saviu izreena kazna dugotrajnog zatvora od po 21 godinu. albe: Odbrane prvooptuenog i treeoptuenog uloile su albe zbog bitnih povreda odredaba krivinog postupka, pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja, te povreda krivinog zakona. Odbrana drugooptuenog alila se zbog pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja, pogrene primjene materijalnog prava i visine kazne. Drugostepena presuda: 29. 9. 2008. godine; 5. 5. 2009. godine

90

Mirko (Mile) Pekez je kriv zbog ratnog zloina protiv civilnog stanovnitva i osuen na 29 godina dugotrajnog zatvora. Dio presude koji se odnosio na Mirka (pire) Pekeza i Milorada Savia ukinut je i odreeno je ponovno suenje, koje je pred Apelacionim vijeem poelo 10. 3. 2009. godine. Drugom odlukom Apelacionog vijea Mirko (pire) Pekez i Milorad Savi oglaeni su krivima za ratni zloin protiv civilnog stanovnitva. Tom presudom Pekez je osuen na 14 godina zatvora, a Savi na kaznu dugotrajnog zatvora od 21 godinu. Sva trojica su osuena prema individualnoj krivinoj odgovornosti za pomaganje, tj. Savi sam za saizvrilatvo u ubijanju, namjernom nanoenju snanog tjelesnog ili duevnog bola ili patnje (muenje), te pljaki imovine stanovnitva.

DJELA ZA KOJA SU OSUENI: Mirko (pire) Pekez, Mirko (Mile) Pekez i Milorad Savi su kao lanovi organizovane grupe naoruanih ljudi, koju je sainio izvjesni Jovo Jandri, 10. 9. 1992. godine sudjelovali u nasilnom izvoenju iz kua i hapenju Bonjaka civila iz sela Ljoljii i erkazovii (opina Jajce). Civili su odvedeni do mjesta Osoje, gdje je Mirko (pire) Pekez napustio tu grupu, dok su ih druga dvojica osuenih, zajedno s ostalim pripadnicima grupe, fiziki zlostavljali i vrijeali sve do mjesta Draganovac. Jovo Jandri je tada naredio civilima da predaju sve vrijedne stvari koje su imali kod sebe, da bi ih on zajedno s Mirkom (Mile) Pekezom prisvojio. Prema zajedniki dogovorenom planu, civili su potom povedeni do mjesta Tisovac, gdje im je Jandri naredio da stanu uz ivicu provalije, nakon ega su strijeljani. Mirko (Mile) Pekez i Milorad Savi, zajedno s veinom pripadnika te grupe, sudjelovali su u strijeljanju 23 osobe. Tom prilikom su etiri osobe ranjene, dok je jedna ostala neozlijeena. OBRAZLOENJE PRESUDE: Vijee je utvrdilo da su sva trojica osuenih bili svjesni postojanja zajednikog plana i namjere ubijanja preostalog dijela Bonjaka iz sela erkazovii i Ljoljii, te da je idejni tvorac tog plana bio Jovo Jandri. Mirko (pire) Pekez, Mirko (Mile) Pekez i Milorad Savi su dali odluujui doprinos u realizaciji zloinakog plana. Van razumne sumnje je utvreno da je Mirko (pire) Pekez aktivno uestvovao, pomagao u sakupljanju i nasilnom odvoenju civila, znajui za konani cilj, njihovu egzekuciju, dok je Milorad Savi, kao saizvrilac, sudjelovao u prikupljanju, odvoenju i pljakanju civila, te u najmanjem bio prisutan na mjestu ubijanja civila ako ve nije i sam uestvovao u strijeljanju. Mirko (Mile) Pekez je sudjelovao u ubijanju skupine bespomonih civila koje je vodio u sigurnu i neizbjenu smrt, te je znao za konani ishod i posljedicu tog plana od ranih faza realizacije. On se po svojoj surovosti posebno isticao u realizaciji zloinakog plana.

91

Od 1992. do 1995. godine Mirko (pire) Pekez je bio pripadnik rezervnog sastava policije, dok je Savi u istom sastavu bio do kraja septembra 1992. godine. Zahvaljujui svom statusu, bili su u mogunosti stvoriti strah kod civilnog stanovnitva. Mirko (Mile) Pekez je bio pripadnik VRS-a.

92

PRCI FARUK (X-KR-07/362-1)

Komandant ininjerijske jedinice Drugog korpusa ARBiH
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Poetak suenja: 25. 12. 1938. godine u Tuzli Branio se sa slobode 2. 2. 2009. godine 10. 2. 2009. godine 12. 3. 2009. godine (izjasnio se da nije kriv) Nije poelo zbog smrti optuenog

Preminuo 16. 11. 2009. godine, nakon ega je Sud donio rjeenje o obustavljanju krivinog postupka.

DJELA ZA KOJA JE BIO OPTUEN: Prci se teretio za zloine poinjene od juna do oktobra 1992. godine u Tuzli nad civilima srpske nacionalnosti. Prema navodima optunice, sudjelovao je u zatvaranju, muenju i neovjenom postupanju nad dvjema osobama u prostorijama Rudarskog instituta, te zlostavljanju jo jedne osobe u ljeto te godine u zgradi Energoinvesta. Prci je navodno od zatvorenika traio da na komadu papira ispiu imena Srba koji su etnici, te je, nakon to nije bio zadovoljan napisanim, sm ili skupa s drugim pripadnicima svoje jedinice, sudjelovao u njihovom premlaivanju. U prostorijama Rudarskog instituta, Prci je, prema optunici, 21. 9. 1992. godine naredio trojici pripadnika svoje jedinice da zlostavljaju civila koji je

93

uhapen. Izmeu ostalog, uhapenom civilu je naredio da skine svu odjeu, te drugim vojnicima da ga nastave premlaivati. Istu osobu je prisilio da se tue s drugim zatoenicima koji su bili zatvoreni u Rudarskom institutu. Prci nije sprijeio niti kaznio pripadnike svoje jedinice koji su fiziki i psihiki zlostavljali jo etiri zatoenika u Rudarskom institutu u junu i julu 1992. godine. Jedan od zatoenika je 22. 6. 1992. godine izvrio samoubistvo vjeanjem.

94

RAMI NISET (X-KR-06/197)

Pripadnik diverzantske ete u sastavu Drugog odreda Opinskog taba TO-a Visoko
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Poetak suenja: Prvostepena presuda: 18. 10. 1970. godine u selu Gornja Seoa (Visoko) 16. 10. 2006. godine (nalazio se ve na izdravanju kazne po ranijoj presudi Kantonalnog suda u Zenici) 10. 10. 2006. godine 12. 10. 2006. godine 27. 10. 2006. godine (izjasnio se da nije kriv) 18. 12. 2006. godine 17. 7. 2007. godine

Rami je oglaen krivim za ratni zloin protiv civilnog stanovnitva i osuen na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora od 30 godina. albe: Tuilatvo je uloilo albu zbog visine kazne, dok je Odbrana uloila albe zbog bitnih povreda odredaba krivinog postupka, pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja, materijalnog zakona i visine kazne. albe su odbijene jer nisu osnovane. Drugostepena presuda: 21. 11. 2007. godine

Kriv za ratni zloin protiv civilnog stanovnitva (ubistvo), prema individualnoj krivinoj odgovornosti, i osuen na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora od 30 godina. Rami je 2005. osuen na 20 godina zatvora zbog drugog krivinog djela.

95

DJELA ZA KOJA JE OSUEN: Rami je 20. 6. 1992. godine, u mjestu Hlapevii (opina Visoko), naredio osmorici drugih pripadnika iste ete da opkole i pretresu kue porodica Damjanovi i Risti kako bi ih poveli do sabirnog centra u Domu kulture u tom mjestu. Slavka, Danicu i Zorana Damjanovia, Sretka Masala, te Duanku i eljka Ristia su potom izveli ih kua, nakon ega je Rami ostalim vojnicima naredio da im poveu ruke. Rami je nedugo zatim pucao rafalnom paljbom u eljka Ristia, a kasnije i po ostalim civilima. Zajedno s drugim vojnicima Rami je napustio to mjesto, dok su strijeljanje preivjeli jedino Zoran Damjanovi i Sretko Masal. OBRAZLOENJE PRESUDE: Vijee je konstatiralo, na osnovu nalaza vjetaka, da je Ramiu tokom izvrenja krivinog djela uraunljivost bila smanjena, ali ne bitno, jer je koristio alkohol i narkotika sredstva. U nekoliko navrata Rami je priznao to krivino djelo, te se tokom suenja jednom od oteenih izvinio zbog zloina koji je poinio, ali sporazum o priznanju krivice ipak nije postignut.

96

RAEVI MITAR i TODOVI SAVO (X-KR-06/275)

Mitar Raevi, komandir strae, i Savo Todovi, zamjenik upravnika Kazneno-popravnog doma Foa
Mitar Raevi Roeni: Pritvor: Prosljeivanje predmeta: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Poetak suenja: Prvostepena presuda: 15. 11. 1949. godine u selu agota (Foa) 15. 8. 2003. godine Savo Todovi 11. 12. 1952. godine u selu Rijeka (elebii) 15. 1. 2005. godine

3. 10. 2006. godine (iz MKSJ-a) 22. 12. 2006. godine 29. 12. 2006. godine 15. 1. 2007. godine (nisu pristupili na roite, nakon ega je konstatirano da poriu krivnju) 6. 4. 2007. godine 28. 2. 2008. godine

Raevi i Todovi oglaeni su krivima, prema individualnoj i komandnoj odgovornosti, za zloin protiv ovjenosti. Raevi je osuen na osam godina i est mjeseci, a Todovi na 12 godina i est mjeseci zatvora. albe: Tuilatvo BiH, Odbrane i Todovi su se alili zbog pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja i visine kazne. Obje Odbrane su se alile i zbog bitnih povreda odredaba krivinog postupka i krivinog zakona. Todovi se alio zbog povrede krivinog zakona. Apelaciono vijee je odbacilo albe Tuilatva, te djelimino uvailo albe Odbran. Drugostepena presuda: 6. 11. 2008. godine

Krivi, prema individualnoj odgovornosti, za uee u zloinu protiv ovjenosti (muenje, ubistvo, zatvaranje, odvoenje u ropstvo, deportacija, prisilni nestanci, druga neovjena djela). Raevi je osuen na sedam godina, a Todovi na 12 godina i est mjeseci zatvora.

97

DJELA ZA KOJA SU OSUENI/OSLOBOENI: Od aprila 1992. do oktobra 1994. godine obojica su zajedno sa upravnikom KPD-a, te straarima i drugim osobama, sudjelovali u sistemskom udruenom zloinakom poduhvatu iji je cilj bilo zarobljavanje i dranje nesrpskog stanovnitva iz Foe u KPD-u. Obojica optuenih su sudjelovala u odravanju sistema prisilnog rada, kanjavanja i zlostavljanja zatoenika, to je za posljedicu imalo smrt odreenog broja osoba. Izvjestan broj civilnih i vojnih policajaca te vojnika je sa znanjem Raevia i Todovia ulazio u KPD Foa, gdje su okrutno zlostavljali zatoenike, od kojih su neki nakon premlaivanja podlegli, a dio ih je ustrijeljen. Todovi je, izmeu ostalog, zajedno s drugim straarima u julu 1993. godine tukao lancima i rukama po svim dijelovima tijela zatoenika koji je uhvaen pri pokuaju bijega, te je ostalim zatoenicima rekao da e zbog toga biti kolektivno kanjeni. Tokom 1992., 1993. i 1994. godine Raevi i Todovi su sudjelovali u prebacivanju veeg broja zatvorenika na druge lokacije. Jedan dio je odveden u nepoznatom pravcu, nakon ega im se gubi svaki trag. Obojica su osloboeni odgovornosti nadreenih nad straarima koji su tokom aprila i maja 1992. godine sudjelovali u premlaivanju i ispitivanju nekoliko zatvorenika. OBRAZLOENJE PRESUDE: Raevi i Todovi su znaajno doprinijeli uspostavi i odravanju sistema zloina u KPD-u Foa, te se njihove radnje i ponaanja uklapaju u ustaljeni obrazac koji se nije skrivao. Dogaaji u KPD-u Foa predstavljali su dio detaljnog planiranja, organizacije i koordinacije, kao i vjernu reprodukciju ireg obrasca kriminalnih radnji. Teki ivotni uslovi u tom objektu bili su namjerno stvarani kako bi se nanijele fizike i psihike patnje zatoenicima. U KPD-u je u inkriminirano vrijeme bilo zatvoreno, proizvoljno i bez zakonskog osnova, najmanje 700 civila. Taj zatoeniki objekat je imao sastavnu ulogu u napadu na nesrpsko stanovnitvo i primarno je sluio kao stalna pritvorska jedinica za civile koji su nezakonito hapeni. Zatvorenici iz KPD-a su bili prisilno premjeteni u namjeri da se ukloni sve nesrpsko stanovnitvo s tog podruja, nakon ega je Foa bila efikasno etniki oiena. Od juna 1992. do marta 1993. godine iz KPD-a je nestalo najmanje 200 zatvorenika o ijoj sudbini se jo uvijek nita ne zna. KPD Foa je od aprila 1992. do oktobra 1994. godine sluio kao koncentracioni logor iji je krajni cilj bio progon nesrpskog stanovnitva, a gdje su Todovi i Raevi imali znaajne uloge. Sistem progona u tom gradu provodili su civilna i vojna policija, paravojne formacije, lokalni Krizni tab i Taktika grupa Foa, dok je osoblje KPD-a imalo odluujuu ulogu.

98

SAMARDI NEO (X-KR-05/49)

Pripadnik vojske Srpske Republike BiH
Roen: Pritvor: 7. 4. 1968. godine u Bilei 9. 10. 2005. godine 26. 12. 2005. godine (Tuilatvo BiH je podiglo optunicu, ali je ista odlukom Suda BiH spojena sa optunicom Okrunog tuilatva u Trebinju od 17. 4. 2005. godine) 28. 12. 2005. godine 12. 1. 2006. godine (izjasnio se da nije kriv) 20. 2. 2006. godine 7. 4. 2006. godine

Optunica podignuta:

Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Poetak suenja: Prvostepena presuda:

Oglaen krivim za zloin protiv ovjenosti i osuen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 13 godina i etiri mjeseca, uzimajui u obzir ostatak ranije neizdrane kazne za ubistvo iz 1990. godine. albe: Tuilatvo i Odbrana su uloili albe zbog bitnih povreda odredaba krivinog postupka, krivinog zakona, pogreno ili nepotpuno utvrenog injeninog stanja, te odluke o krivinopravnoj sankciji. Apelaciono vijee je uvailo albe i donijelo odluku o obnavljanju suenja. Precizirana optunica: Drugostepena presuda: 30. 3. 2006. godine 13. 12. 2006. godine

Kriv, prema individualnoj odgovornosti, zbog zloina protiv ovjenosti (progon, prisilno preseljenje, zatvaranje ili drugo teko oduzimanje fizike slobode, prisiljavanje na seksualno ropstvo, silovanje, druga neovjena djela) i osuen na kaznu dugotrajnog zatvora od 24 godine.

99

DJELA ZA KOJA JE OSUEN/OSLOBOEN: Samardi je tokom maja, juna i augusta 1992. godine u Miljevini i toviima (opina Foa) nekoliko puta silovao i okrutno zlostavljao vie djevojaka, djevojica i ena. U septembru iste godine sudjelovao je u prisilnom zatvaranju Bonjaka u dvoranu Partizan, odakle su pojedine ene odvoene i silovane, a potom protjerane. U logoru za ene poznatom kao Karaman kua je, zajedno s Nikolom Briem i Radovanom Stankoviem, od juna do septembra 1992. godine drao u seksualnom ropstvu nekoliko Bonjakinja, meu kojima i djevojice od 12 i 15 godina, koje su svakodnevno silovali skupa s drugim vojnicima koji su tu dolazili. Iz stana u Miljevini je u novembru 1992. godine odveo jednu enu u Karaman kuu i drao je, zajedno s jo dvije djevojke, u seksualnom ropstvu sve do marta 1993. godine, kada su odvedene na razmjenu. U junu 1992. godine sudjelovao je u fizikom zlostavljanju etiri mukarca iz sela Rataje, koji su potom zatvoreni u KPD Foa. Samardi je osloboen optube da je u augustu 1992. godine, zajedno s bratom Zoranom i drugim pripadnicima vojske, sudjelovao u fizikom zlostavljanju grupe civila i njihovom odvoenju i ubistvu na lokalitetu ljivovica u Miljevini. OBRAZLOENJE PRESUDE: Od aprila 1992. do kraja marta 1993. godine, na podruju Foe, Gacka i Kalinovika vojska i policija takozvane Srpske Republike BiH poinile su niz zloina, koji su izvravani po utvrenom obrascu i za posljedicu su imali veliki broj rtava. U dvorani Partizan su ene, djeca i starci fiziki i psihiki zlostavljani, te pljakani. Pojedine djevojke i ene odvoene su u oblinje stanove i silovane. Karaman kua u Miljevini je prema svim karakteristikama predstavljala logor za ene koji je osnovan s ciljem provoenja masovnih silovanja mladih ena. Logor je osnovan kako bi se djevojkama, djevojicama i enama nanijela teka ponienja, psihiki i fiziki bolovi, te ostvarila opa i dugorona namjera etnikog ienja. Zatoenice u Karaman kui su svakodnevno brutalno silovane od razliitih osoba, te su bile prinuene da iste i kuhaju vojnicima koji su tu dolazili i tretirali ih kao legitimni ratni plijen, lino vlasnitvo.

100

SAMARDIJA MARKO (X-KR-05/07)

Komandir Tree ete Sanikog bataljona u sastavu 17. lake pjeadijske brigade VRS-a
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Poetak suenja: Izmijenjena optunica: Prvostepena presuda: 1. 12. 1936. godine u mjestu Gornja Prisjeka (Klju) 21. 3. 2005. godine (1. 10. 2007. privremeno puten na slobodu, uz izreene mjere zabrane) 8. 9. 2005. godine 13. 9. 2005. godine 30. 9. 2005. godine (izjasnio se da nije kriv) 1. 2. 2006. godine 17. 10. 2006. godine 3. 11. 2006. godine

Oglaen krivim za zloine protiv ovjenosti i osuen na kaznu dugotrajnog zatvora od 26 godina. albe: Tuilatvo BiH i Odbrana uloili su albe zbog bitnih povreda odredaba krivinog postupka, pogreno ili nepotpuno utvrenog injeninog stanja i krivinopravne sankcije. Odbrana se alila i zbog povreda krivinog zakona, a Samardija je uloio albu zbog pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja. Apelaciono vijee je djelimino uvailo albe Odbrane i Samardije, dok je albe Tuilatva odbacilo. Drugostepena presuda: 23. 10. 2008. godine

Kriv, prema individualnoj krivinoj odgovornosti, za zloine protiv ovjenosti (zatvaranje ili teko oduzimanje fizike slobode) i osuen na sedam godina zatvora. Preminuo: 25. 12. 2009. godine

101

DJELA ZA KOJA JE OSUEN: Samardija je 10. 7. 1992. godine naredio vojnicima Tree ete da izvre pretres zaselaka Brkii i Balagia Brdo, te da mukarce Bonjake dovedu na livadu Jezerine, gdje ih je i doekao rekavi da ih vode u kolu u Biljane radi ispitivanja. Mukarci stariji od 18 i mlai od 60 godina nakon toga su u koloni sprovedeni do osnovne kole u Biljanima, gdje ih je Samardija zajedno s mjetanima drugih sela, njih oko 50, predao njemu nepoznatom policijskom vodniku. Svi mukarci su zatvoreni u prostorije te kole, nakon ega su ubijeni na lokalitetu Lanite. Naredbu za blokadu, pretrese sela na podruju Donjih Biljana i ienje terena izdao je Drago Samardija, komandant 17. lake pjeadijske brigade, 9. 7. 1992. godine. U izvrenju naredbe sudjelovali su pripadnici njegove brigade zajedno sa aktivnim i rezervnim policajcima odjeljenja civilne policije iz Sanice i odjeljenja vojne policije. OBRAZLOENJE PRESUDE: Zloini poinjeni nad civilima ne mogu se posmatrati kao izdvojeni eksces, nego kao paljivo instruisan i voen slijed stratekih poteza i radnje koje je poduzimao Samardija uklapaju se u kriminalni ablon koji je egzistirao. Samardija je znao da je zadatak njegove ete da izvri pretres i dovoenje civila iz zaselaka Brkii i Balagia Brdo u kolu radi ispitivanja, a ne davanja dozvola za kretanje. Od komande je dobio odrijeene ruke da civile provede na nain koji je smatrao da je najbolji, tako da nije pretresao kue jer je poznavao mjetane. Ubistva zatoenih osoba, prema uvjerenju Vijea, nije podstrekavao Samardija, dok je termin ienje terena koji je naveden u naredbi od 9. 7. 1992. godine podrazumijevao privoenje vojno sposobnih Bonjaka, te oduzimanje oruja i municije. U optunici nisu opisane radnje i tokom postupka nije dokazano da je Samardija pokrenuo, podstrekavao ili pomagao drugim osobama u premlaivanju i ubijanju rtava.

102

STANKOVI RADOVAN (X-KR-05/70)

Pripadnik Miljevinskog bataljona pri Foanskoj taktikoj brigadi
Roen: Pritvor: Prosljeivanje predmeta: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Poetak suenja: Prvostepena presuda: 10. 3. 1969. godine u selu Trebiina (Foa) 9. 7. 2002. godine (MKSJ) 1. 9. 2005. godine (iz MKSJ-a) 28. 11. 2005. godine 7. 12. 2005. godine 23. 12. 2005. godine 22. 5. 2006. godine 14. 11. 2006. godine

Oglaen krivim za zloine protiv ovjenosti i osuen na 16 godina zatvora. albe: Odbrana i Stankovi su uloili albe na osuujui dio presude zbog bitnih povreda odredaba krivinog postupka, krivinog zakona, pogreno ili nepotpuno utvrenog injeninog stanja, te visine kazne. Tuilatvo je uloilo albu na oslobaajui dio presude zbog pogreno ili nepotpuno utvrenog injeninog stanja i povrede krivinog zakona, te zbog krivinopravne sankcije na osuujui dio. Apelaciono vijee je uvailo samo albu Tuilatva na visinu kazne izreene prvostepenom presudom. Drugostepena presuda: 17. 4. 2007. godine

Kriv, prema individualnoj odgovornosti, za zloine protiv ovjenosti (odvoenje u ropstvo, muenje, silovanje, zatvaranje) i osuen na 20 godina dugotrajnogzatvora.

103

Stankovi je 25. 5. 2007. godine pobjegao sa odsluenja zatvorske kazne iz KPD-a Foa. Zbog pomaganja u bjekstvu, pred Sudom BiH je 17. 3. 2010. nepravomono osuen Ranko Stankovi, brat Radovana Stankovia, na dvije godine zatvora, dok su dvije osobe priznale krivicu, nakon ega su osuene na uslovnu kaznu od po est mjeseci. Sedam pripadnika Slube obezbjeenja KPD-a Foa je osloboeno krivice za nesavjestan rad u slubi (vidi predmet X-K-07/387). DJELA ZA KOJA JE OSUEN/OSLOBOEN: Stankovi je zajedno s drugim osobama, a po nareenju komandanta Miljevinskog bataljona Pere Eleza, formirao zatoeniki centar za ene Karaman kuu, u kui Nusreta Karamana u Miljevini, gdje je bilo zatvoreno najmanje devet djevojaka, veinom maloljetnica, od kojih dvije 12-godinje djevojice. Jedna od njih se vodi kao nestala. Od augusta do oktobra 1992. godine Stankovi je sudjelovao i podstrekavao druge vojnike koji su dolazili u tu kuu da siluju i zlostavljaju zatoenice, imajui potpunu kontrolu nad njihovim ivotima i tijelima. U tom periodu Stankovi je za sebe odabrao jednu zatoenicu koju je silovao svake noi, osim nekoliko dana kada je bio ranjen, esto u prisustvu drugih osoba, a u nekoliko navrata je njenu mlau sestru prisiljavao na seksualni odnos iako ga je preklinjala da to ne ini. Djevojku koju je odabrao za sebe, u oktobru 1992. godine je odveo u stan u Miljevini, te potom u Fou, gdje ju je nastavio prisiljavati na seksualne odnose sve do 1. novembra te godine, kada ju je oslobodio. Stankovi je tjerao djevojke i djevojice zatoene u Karaman kui na prisilne radove, koji su podrazumijevali pripremanje hrane za vojnike, ienje kue, pranje vojnike odjee i kupanje vojnika, kao i obavljanje poslova u razliitim stanovima u Miljevini, ukljuujui i njegov. Odbaena je optuba protiv Stankovia, a nakon to je Tuilatvo tokom suenja odustalo od krivinog gonjenja, da je u maju 1992. godine u zatoenikom centru u motelu u Miljevini silovao jednu enu. Stankovi je osloboen optube da je od juna do decembra 1992. godine iz bolnice u Foi izveo drugu enu i odveo je u stan, gdje ju je silovao, te nakon toga ponovo vratio u bolnicu. OBRAZLOENJE PRESUDE: Sud BiH je prihvatio injenicu utvrenu pred MKSJ-om da su VRS i paravojne formacije napale Bonjake na podruju Kalinovika, Gacka i Foe. Cilj napada bilo je etniko ienje nesrpskog stanovnitva, a posebna meta bile su ene zatoene u osnovnoj koli u Kalinoviku, te srednjoj koli i Sportskoj dvorani Partizan u Foi. Zatoeniki centar Karaman kua, koju su vojnici zvali javna kua, formirao je Stankovi zajedno s jo tri vojnika. Djevojke i djevojice su prije

104

dovoenja u kuu bile silovane na drugim lokacijama te fiziki i psihiki zlostavljane. Djevojku koju je odabrao za sebe Stankovi je tretirao kao lino vlasnitvo. On je dozvoljavao ulazak u Karaman kuu drugim vojnicima, meu kojima je neke i sam dovodio, i dodjeljivao im zatoenice radi silovanja.

105

STEVANOVI MILADIN (X-KR-05/24-2)

Policajac u sastavu Treeg voda Skelani Drugog odreda Specijalne policije ekovii
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: 5. 8. 1966. godine u mjestu Breani (Srebrenica) 24. 6. 2005. godine 12. 12. 2005. godine 19. 12. 2005. godine 3. 2. 2006. godine (Zajedno s Miloem Stuparom, Milenkom Trifunoviem, Aleksandrom Radovanoviem, Slobodanom Jakovljeviem, Petrom Mitroviem i Dragiom ivanoviem nije se elio izjasniti o krivici, nakon ega je Sud BiH konstatirao da je poriu. Istog dana Velibor Maksimovi, Brano Dini, Branislav Medan i Milovan Mati su se izjasnili da nisu krivi.) 9. 5. 2006. godine 22. 5. 2008. godine

Izjanjenje o krivnji:

Poetak suenja: Razdvajanje postupka:

Do razdvajanja je dolo nakon to je Tuilatvo BiH odluilo da u spis uvede ranije izjave Mitrovia i Stevanovia u kojima oni govore o ueu u genocidu u Kravici, kao i sudjelovanju drugih optuenih u njemu. Razdvajanjem predmeta omogueno je drugim Odbranama i optuenim da unakrsno ispitaju Mitrovia i Stevanovia. Odlukom Sudskog vijea postupak je razdvojen na predmete: Petar Mitrovi (X-KR-05/24-1), Miladin Stevanovi (X-KR-05/24-2) te Milo Stupar i ostali (X-KR-05/24). Izmijenjena optunica: Prvostepena presuda: 24. 6. 2008. godine 29. 7. 2008. godine

106

Osloboen krivice za genocid. albe: Tuilatvo BiH je uloilo albu zbog povrede krivinog zakona, utvrenog injeninog stanja, te zbog primjene odredaba o oslobaanju od kazne. Apelaciono vijee je odbilo navode albe. Drugostepena presuda: 9. 11. 2009. godine

Potvrena prvostepena presuda.

NAVODI IZ OPTUNICE: Stevanoviu se stavljalo na teret da je od 10. 7. do 19. 7. 1995. godine sudjelovao u napadu na Bonjake u zatienoj zoni Srebrenica, a s ciljem i planom da se ene i djeca protjeraju s tog podruja, a mukarci po prijekom postupku strijeljaju. On je, kako je stajalo u optunici, 12. i 13. 7. 1995. godine, zajedno s drugim pripadnicima policije i VRS-a, sudjelovao u osiguranju ceste Bratunac Milii, kojom je oko 25.000 bonjakih ena, djece i staraca prisilno iseljeno s podruja zatiene zone. Smatrano je da je 13. 7. 1995. godine sudjelovao u izvianju i oruanom napadu, te prisiljavanju na predaju mukaraca koji su pokuavali da kroz ume izbjegnu na teritoriju pod kontrolom ARBiH. Prema navodima optunice, Stevanovi je istog dana uestvovao u zadravanju nekoliko hiljada zarobljenih mukaraca na livadi u Sandiima (opina Bratunac). Iz te grupe je izdvojeno izmeu 20 i 30 Bonjaka, koji su potom predani nepoznatim pripadnicima VRS-a, od kada im se gubi svaki trag. Ostali zarobljenici su potom odvoeni na razliite lokacije, gdje su pogubljeni, a meu njima i u Zemljoradniku zadrugu Kravica, u kojoj je tog dana ubijeno oko 1.000 mukaraca. OBRAZLOENJE PRESUDE: Vijee je utvrdilo da nije izvan svake razumne sumnje dokazana Stevanovieva krivica za sudjelovanje u genocidu u Srebrenici, te da nema dokaza da je uestvovao u izdvajanju zarobljenika i njihovoj predaji nepoznatim pripadnicima VRS-a na livadi u Sandiima. Takoer ne postoje dokazi ni da je uestvovao u transportu zarobljenika do lokacija na kojima su bili zatoeni i poslije pogubljeni. Nakon pogubljenja zarobljenika u Kravici 13. i 14. 7. 1995. godine izvreno je ienje skladita i transport tijela u masovne grobnice. Vijee je zakljuilo da je protjerivanje Bonjaka s podruja niz rijeku Drinu bilo javno objavljen cilj RS-a od poetka rata, te da je plan pogubljenja mukaraca iz Srebrenice bio skovan prije jutra 12. jula.

107

STUPAR MILO i ostali (X-KR-05/24)

Milo Stupar, komandant Drugog odreda Specijalne policije ekovii; Milenko Trifunovi, komandir Treeg voda Skelani u sastavu Drugog odreda Specijalne policije ekovii; Brano Dini, specijalac-policajac u Drugom odredu Specijalne policije; Aleksandar Radovanovi, Slobodan Jakovljevi i Branislav Medan, specijalci-policajci u Treem vodu Skelani, te Milovan Mati, pripadnik VRS-a.
Roeni: Pritvor: 23. 6. 2005. godine Optunica podignuta: Optunica potvrena:

Milo Stupar Milenko Trifunovi Brano Dini Aleksandar Radovanovi Slobodan Jakovljevi Branislav Medan Milovan Mati Dragia ivanovi Velibor Maksimovi

7. 12. 1963. godine u Tii (ekovii) 7. 1. 1968. godine u selu Kostolomci (Srebrenica) 28. 6. 1974. godine u selu Jelaii (Kladanj) 20. 6. 1973. godine u Bujakoviima (Skelani) 9. 1. 1964. godine u selu Kuii (Srebrenica) 24. 3. 1965. godine u Dubrovniku (Hrvatska) 20. 5. 1960. godine u Kajiima (Bratunac) 4. 10. 1974. godine u Bajinoj Bati (Srbija) 15. 12. 1966. godine u Skelanima (Srebrenica)

22. 6. 2005. godine

21. 6. 2005. godine 23. 8. 2005. godine 19. 12. 2005. 29. 7. 2008. godine 24. 6. 2005. 29. 7. 2008. godine

12. 12. 2005. godine

19. 12. 2005. godine

108

Izjanjenje o krivnji: 3. 2. 2006. godine Dini, Medan, Maksimovi i Mati su se izjasnili da nisu krivi. O krivici se nisu izjasnili Stupar, Trifunovi, Radovanovi, Jakovljevi, zajedno s Petrom Mitroviem, Miladinom Stevanoviem i Dragiom ivanoviem,nakon ega je Sud zakljuio da poriu krivicu. Poetak suenja: Razdvajanje postupka: 9. 5. 2006. godine 22. 5. 2008. godine

Nakon to je Tuilatvo BiH donijelo odluku da u spis uvede izjave Mitrovia i Stevanovia date u istrazi, a u kojima direktno ili indirektno terete ostale optuene, Sud je predmet protiv 11-orice razdvojio na tri dijela. Na takav nain je omogueno drugim optuenim i Odbranama da ih unakrsno ispitaju. Izmijenjena optunica: Prvostepena presuda: 24. 6. 2008. godine 29. 7. 2008. godine

Stupar je osuen na 40 godina; Trifunovi, Dini i Radovanovi na po 42 godine; te Jakovljevi i Medan na po 40 godina. Krivice su osloboeni Mati, Maksimovi i ivanovi. albe: Tuilatvo BiH je uloilo albu na oslobaajui dio nepravomone presude koji se odnosi na Matia, i to zbog pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja, te bitne povrede odredaba krivinog postupka. Tuilatvo se nije alilo na presudu ivanoviu i Maksimoviu. Odbrane estorice optuenih su se alile zbog bitnih povreda odredaba krivinog postupka, povreda krivinog zakona, pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja. Na odluku o krivinopravnoj sankciji albe su uloile Odbrane Stupara, Radovanovia i Medana, i Stupar. Drugostepena presuda: 9. 9. 2009. godine

Trifunovi je oglaen krivim i osuen na kaznu dugotrajnog zatvora od 33 godine, Radovanovi i Dini na po 32 godine dugotrajnog zatvora, te Jakovljevi i Medan na po 28 godina dugotrajnog zatvora. Sva petorica su osueni zbog genocida (ubistvo) prema individualnoj krivinoj odgovornosti. Mati, ivanovi i Maksimovi su pravomono osloboeni krivice za genocid. Suenje Stuparu je obnovljeno.

DJELA ZA KOJA SU OSUENI/OSLOBOENI: Milenko Trifunovi, Brano Dini, Aleksandar Radovanovi, Slobodan Jakovljevi i Branislav Medan, zajedno s drugim pripadnicima VRS-a i MUP-a RS-a, sudjelovali su u zarobljavanju velikog broja mukaraca Bonjaka koji su pokuavali napustiti Srebrenicu nakon njenog pada i potpune okupacije. Trifunovi je 13. 7. 1995. godine ohrabrivao i pozivao mukarce na predaju istiui da e biti ispitani i razmijenjeni. Nakon to su se mnogi predali, od njih su oduzeti lini dokumenti i potom su u koloni sprovedeni u skladite Zemljoradnike zadruge Kravica. U tom objektu bilo je zatvoreno vie od 1.000 mukaraca, koji su istog dana ubijeni tako to su Trifunovi i Radovanovi pucali iz automatske puke

109

u zarobljenike, dok je Dini bacao rune bombe na njih. Za to vrijeme Jakovljevi i Medan su uvali strau sa stranje strane skladita i tako spreavali bjekstvo zarobljenika kroz prozore. Za uee u istim zloinima krivice su osloboeni Milovan Mati, Dragia ivanovi i Velibor Maksimovi. OBRAZLOENJE PRESUDE: Vijee nije moglo van razumne sumnje utvrditi da je Mati oduzimao dragocjenosti od zatvorenika u Zemljoradnikoj zadruzi Kravica, te da nema pouzdanih dokaza da je punio okvire za municiju. Tuilatvo nije dokazalo ni krivinu odgovornost Velibora Maksimovia i Dragie ivanovia. Odlukom Apelacionog vijea suenje Stuparu za genocid u Srebrenici se obnavlja zbog bitnih povreda odredaba krivinog postupka. Ubijanja zatvorenika u Zemljoradnikoj zadruzi u Kravici nisu bila incident, nego se radilo o realizaciji sistemskog i organizovanog dogaaja. U hangaru je vladala haotina situacija jer su zatvorenici bili uplaeni za svoj ivot, dok su egzekutori rijeili da izvre zadatak do kraja. Radovanovi, Medan, Dini, Jakovljevi i Trifunovi su dali odluujui doprinos u ubistvima zatvorenika koja su izvrena na izuzetno okrutan i nehuman nain, a u emu su sudjelovali kao pomagai. Optueni su bili upoznati s postojanjem genocidnog plana da se potpuno ili djelimino istrijebi bonjaki narod i revnosno su izvravali taj svoj zadatak. Uee i znanje Trifunovia, Dinia, Radovanovia i Jakovljevia u tom planu ne potvruju da su i dijelili genocidnu namjeru. Apelaciono vijee je utvrdilo i da je bezakonje koje je vladalo u Potoarima dalo egzekutorima osjeaj nadmonosti, neprikosnovenosti, nedodirljivosti, te da su izvan i iznad zakona.

110

IMI BOBAN (X-KR-05/04)

Pripadnik rezervnog sastava policije MUP-a RS-a
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Poetak suenja: Precizirana optunica: Prvostepena presuda: 17. 12. 1967. godine u Viegradu 24. 1. 2005. godine (dobrovoljno se predao) 28. 6. 2005. godine 8. 7. 2005. godine 14. 7. 2005. godina (izjasnio se da nije kriv) 14. 9. 2005. godine 19. 6. 2006. godine 11. 7. 2006. godine

Oglaen krivim za zloine protiv ovjenostii osuen na pet godina zatvora. albe: Tuilatvo BiH i Odbrana uloili su albe zbog bitnih povreda odredaba krivinog postupka, krivinog zakona, pogreno ili nepotpuno utvrenog injeninog stanja. Tuilatvo je uloilo albu i zbog krivinopravne sankcije. Apelaciono vijee je uvailo sve albe. Drugostepena presuda: 14. 8. 2007. godine

Kriv, prema individualnoj krivinoj odgovornosti, zbog zloina protiv ovjenosti (progon, ubistvo, zatvaranje, muenje, silovanje, prisilni nestanak) i osuen na 14 godina zatvora.

111

DJELA ZA KOJA JE OSUEN/OSLOBOEN: imi je 18. 6. i 25. 7. 1992. godine sudjelovao u napadu na sela Kuka i Velji Lug (opina Viegrad), prilikom ega su Bonjaci hapeni i zatvarani u Osnovnu kolu Hasan Veletovac. Tokom napada na selo Velji Lug ubijeno je sedam civila, a dvije osobe iz sela Kuka vode se kao nestale. U drugoj polovini juna 1992. godine imi, straar u koli Hasan Veletovac, sudjelovao je u ubistvima, prisilnom nestanku i muenju zatvorenika, kao i pomaganju u prisiljavanju djevojaka i ena na seksualni odnos. imi je u nekoliko navrata u koli izdvajao mlae ene i djevojke te ih odvodio vojnicima, koji su ih viestruko silovali, premlaivali i poniavali. Tokom juna 1992. godine imi je omoguio Milanu Lukiu da izvede civila kojeg je noem zaklao, a njegovu odsjeenu glavu potom bacio meu zatoene civile, kao i da sudjeluje u njihovom premlaivanju i muenju. imi je osloboen navoda optunice prema kojima je 17. 6. 1992. godine sudjelovao u napadu na selo lijeb, te hapenju i zatvaranju civila u prostorije Vatrogasnog doma u Viegradu. Osloboen je krivice i da je u tom domu izdvojio 10 djevojaka i ena te da ih je zajedno s drugim vojnicima fiziki zlostavljao i potom silovao. Nije naeno dovoljno dokaza da je 18. 6. 1992. godine, zajedno s Milanom Lukiem, iz Doma izveo mukarce, koji su potom ubijeni, te da je u koli u Viegradu sudjelovao u premlaivanju nekoliko mukaraca i oduzimanju novca i zlatnog nakita od zatoenika. OBRAZLOENJE PRESUDE: imi je bio dio dominirajue armijsko-policijske formacije koja je napala Bonjake, te je sudjelovao u teroriziranju civila u razliitim selima i koli Hasan Veletovac. Kao rezervni policajac imi je bio upuen u svakodnevna deavanja na podruju Viegrada jer se nije radilo o sporadinim i izoliranim incidentima.

112

KROBI MARKO (X-KR-07/480)

Pripadnik jedinice HVO-a Kotor-Varo
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Poetak suenja: Prvostepena presuda: 20. 7. 1971. godine u mjestu Duratovci (Kotor-Varo) 19. 12. 2007. godine (6. 2. 2008. privremeno puten na slobodu uz mjere zabrane i jemstvo) 14. 1. 2008. godine 16. 1. 2008. godine 28. 1. 2008. godine (izjasnio se da nije kriv) 9. 5. 2008. godine 22. 10. 2008. godine

Oglaen krivim za ratni zloin protiv civilnog stanovnitva i osuen na 10 godina zatvora. albe: Tuilatvo i Odbrana su uloili albe zbog visine kazne, a Odbrana i zbog bitnih povreda odredaba krivinog postupka, krivinog zakona, pogreno ili nepotpuno utvrenog injeninog stanja. Vijee je odbilo albu Tuilatva, a djelimino uvailo albe Odbrane. Drugostepena presuda: 22. 4. 2009. godine

Kriv, prema individualnoj odgovornosti, za ratni zloin protiv civilnog stanovnitva (ubistvo) i osuen na devet godina zatvora.

DJELA ZA KOJA JE OSUEN: krobi je 31. 7. 1992. godine, u grupi sa etvoricom naoruanih ljudi, u mjestu Novo Selo (opina Kotor-Varo) istjerao iz kue lanove porodice

113

Glamoak, koje su potom poveli prema selu Ravne. Na putu je krobi ubio Stojka Glamoaka pucajui iz pitolja. OBRAZLOENJE PRESUDE: Sve osobe koje je krobi zajedno s drugim naoruanim ljudima izveo iz kua bili su civili i nisu imali oruje. Na podruju Kotor-Varoi bio je na snazi oruani sukob izmeu VRS-a s jedne, te ARBiH i HVO-a s druge strane. Opi napad na grad poeo je 25. 7. 1992. godine.

114

TANASKOVI NENAD (X-KR-05/165)

Pripadnik rezervnog sastava policije
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Poetak suenja: Prvostepena presuda: 20. 11. 1961. godine u selu Donja Lijeska (Viegrad) 11. 7. 2006. godine 29. 9. 2006. godine 6. 10. 2006. godine 25. 10. 2006. godine (izjasnio se da nije kriv) 2. 2. 2007. godine 24. 8. 2007. godine

Oglaen krivim za zloine protiv ovjenostii osuen na 12 godina zatvora. albe: Odbrana je uloila albu zbog bitnih povreda odredaba krivinog postupka, pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja, povrede krivinog zakona i EKLJP-a, te visine kazne, to je Vijee djelimino uvailo. Drugostepena presuda: 26. 3. 2008. godine

Kriv, prema individualnoj odgovornosti, zbog zloina protiv ovjenosti (progon, deportacija, zatvaranje, muenje, silovanje) i osuen na osam godina zatvora.

DJELA ZA KOJA JE OSUEN/OSLOBOEN: Tanaskovi je sredinom maja 1992. godine sudjelovao u hapenju dviju osoba, koje su potom sprovedene u SJB Viegrad, gdje je mukarac zadran s drugim zatvorenicima, dok je enu ispitivao Drago Samardi, a onda su je dva vojnika silovala.

115

Zajedno s drugim osobama Tanaskovi je 23. 5. 1992. godine radi ispitivanja uhapsio dvojicu civila, koje su nakon toga odveli u mjesnu zajednicu u selu Donja Lijeska, gdje su premlaeni, a potom odvedeni u SJB Viegrad i tu zadrani etiri dana. Tanaskovi je oko 31. 5. 1992. godine uestvovao u napadu na sela u kojima su ivjeli Bonjaci, prilikom ega su zarobljeni mukarci civili, koji su zatvoreni u osnovnu kolu u Orahovcima. S drugim vojnicima Tanaskovi je teko pretukao dva zatoenika. Sudjelovao je 14. 6. 1992. godine u protjerivanju grupe civila iz Viegrada. Oni su odvedeni na Ievia brdo, gdje im je nareeno da mukarci ispod 65 godina starosti ostanu u vozilima, a da ene, djeca i mukarci preko 65 godina starosti napuste vozila. Osloboen je optube da je 16. 6. 1992. godine, dok su vojnici izvodili zatoenike iz kamiona na Starom mostu u Viegradu, ubijali ih i bacali u rijeku Drinu, tjerao dvojicu civila da oiste krv i uklone tijela s mosta, da bi nakon toga jednu osobu tukao i tjerao da lie krv s tla. OBRAZLOENJE PRESUDE: Na podruju Viegrada od aprila do juna 1992. godine postojao je irok i sistematian napad VRS-a, policije i paravojnih formacija, posebno Belih orlova, usmjeren protiv civila Bonjaka, a s kojim je bio upoznat i Tanaskovi. Pripadnici VRS-a su zajedno s lokalnim srpskim paravojnim formacijama 14. 6. 1992. godine, prema unaprijed utvrenom planu, prisilili nekoliko stotina Bonjaka da napuste podruje Viegrada. Civili su, zbog nepodnoljive atmosfere nasilja i straha i jer su bili na meti zbog drugaije nacionalnosti, u konvojima napustili grad. Na izricanje kazne ispod zakonskog minimuma, koji iznosi 10 godina, uticalo je teko zdravstveno stanje, odnosno invaliditet Tanaskovia.

116

TODOROVI MIRKO i RADI MILO (X-KR-07/382)

Pripadnici vojske Srpske Republike BiH, kasnije Vojne policije VRS-a
Mirko Todorovi Roeni: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji Poetak suenja: Prvostepena presuda: 15. 5. 1954. godine u Bratuncu 24. 5. 2007. godine 15. 6. 2007. godine 21. 6. 2007. godine 6. 7. 2007. godine (izjasnio se da nije kriv) 1. 10. 2007. godine 29. 4. 2008. godine 12. 7. 2007. godine (izjasnio se da nije kriv) Milo Radi 5. 6. 1959. godine u Srebrenici

Oglaeni krivima za zloin protiv ovjenosti i kanjeni sa po 17 godina zatvora. albe: Odbrane Todorovia i Radia uloile su albe zbog bitnih povreda odredaba krivinog postupka, krivinog zakona, pogreno ili nepotpuno utvrenog injeninog stanja. Tuilatvo je uloilo albu zbog odluke o krivinopravnoj sankciji, jednako kao i obje Odbrane. Apelaciono vijee je albu Tuilatva odbacilo, a djelimino uvailo albe Odbran. Drugostepena presuda: 17. 2. 2009. godine

Krivi, prema individualnoj odgovornosti, za zloine protiv ovjenosti (pomaganje u progonu, muenju i ubistvima) i kanjeni sa 13 i 12 godina zatvora.

117

Pritvor za Radia i Todorovia je prestao po sili zakona 29. 1. 2009. godine, jer odluka po albi na prvostepenu presudu nije donesena u roku od devet mjeseci po njenom objavljivanju. Radi je upuen na izdravanje kazne, dok je Todorovi u bjekstvu. DJELA ZA KOJA SU OSUENI: Mirko Todorovi je 20. 5. 1992. godine u selu Borkovac (opina Bratunac) pomogao etvorici pripadnika VRS-a da nau i uhapse 14 civila Bonjaka koji su se, iz straha od napada vojske i policije Republike Srpske, skrivali u kamenolomu. Zajedno sa ostalim vojnicima, Todorovi je zarobljene civile sproveo do kue Abdulaha Sulejmanovia, gdje ih je doekao Milo Radi. Na putu do te kue, neko iz grupe vojnika je ubio jednog civila. Todorovi i Radi su tog dana s pukama na gotovs obezbjeivali teren i spreavali zarobljene civile da pobjegnu, dok su ih ostali vojnici udarali akama i nogama po svim dijelovima tijela, te im oduzimali novac i dragocjenosti. Grupu civila su potom odveli do padine prema oblinjem potoku, gdje su ih strijeljali. est civila je preivjelo. OBRAZLOENJE PRESUDE: Mirko Todorovi i Milo Radi su pomogli drugim vojnicima dajui im korisne informacije kako da pronau i zarobe civile, te su sudjelovali u sprovoenju zarobljenika i njihovom obezbjeenju dok su mueni i potom ubijani. Obojica su uestvovala u zlostavljanju civila, ime su doprinijeli povredi ovjenosti uope, te ljudskih prava civila Bonjaka, konkretno. Todorovi i Radi su znali za iroko rasprostranjeni i sistematski napad na bonjako civilno stanovnitvo u opini Bratunac. Vojnici koji su uestvovali u zloinu, poinili su ga s diskriminatornom namjerom. Neposredne rtve zloina su 14 civila koji su mueni, a osam ih je ubijeno. Njihove su patnje bile iznimno velike zbog izloenosti fizikom nasilju i strijeljanju. Posredne rtve su svi pripadnici ljudskog roda jer zloini protiv ovjenosti predstavljaju prijetnju i povredu ljudskog dostojanstva.

118

VRDOLJAK IVICA (X-KR-08/488)

Pripadnik 103. derventske brigade HVO-a
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Poetak suenja: Prvostepena presuda: 1. 8. 1968. godine u Derventi 29. 11. 2007. godine 20. 2. 2008. godine 21. 2. 2008. godine 4. 3. 2008. godine (izjasnio se da nije kriv) 6. 5. 2008. godine 10. 7. 2008. godine

Oglaen krivim za ratni zloin protiv civilnog stanovnitva i osuen na pet godina zatvora. albe: Odbrana je uloila albu zbog bitnih povreda odredaba krivinog postupka, krivinog zakona, te pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja. Vijee je albe odbilo kao neosnovane. Drugostepena presuda: 29. 1. 2009. godine

Kriv, prema individualnoj odgovornosti, za ratni zloin protiv civilnog stanovnitva (muenje) i osuen na pet godina zatvora.

DJELA ZA KOJA JE OSUEN: Krajem juna 1992. godine Vrdoljak je naredio svim zatvorenicima u objektu Silos u Polju da stoje i dre ruke iza glave, te je one koji to ne bi uinili

119

odvajao u drugu prostoriju. Tako je neutvrenog dana u junu 1992. godine izveo etiri zatvorenika srpske nacionalnosti iz prostorije u kojoj su bili zatoeni, te zajedno s drugim osobama uestvovao u njihovom premlaivanju rukama, nogama obuvenim u vojnike izme i palicama. Vrdoljak je i u julu 1992. godine iz skladita Robne kue Beograd u naselju Tulek u Bosanskom Brodu u veernjim satima izvodio zatvorenike u neosvijetljenu prostoriju, gdje ih je, zajedno s drugim osobama, u mraku tukao. OBRAZLOENJE PRESUDE: Od kraja juna i tokom jula 1992. godine u objektu Silos u Polju i Robnoj kui Beograd u Bosanskom Brodu postojali su logori za srpske civile. Vrdoljak i drugi pripadnici HVO-a su fiziki i psihiki zlostavljali zatvorenike u tim objektima.

120

VUKOVI RADMILO (X-KR-06/217)

Pripadnik vojnih snaga Srpske Republike BiH
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Poetak suenja: Prvostepena presuda: 28. 7. 1952. godine u mjestu Rataja (Foa) 18. 4. 2006. 14. 2. 2007. godine (kada je privremeno puten na slobodu); 7. 5. 31. 8. 2007. godine (pritvor zamijenjen mjerama zabrane) 12. 10. 2006. godine 13. 10. 2006. godine 31. 10. 2006. godine (izjasnio se da nije kriv) 19. 1. 2007. godine 17. 4. 2007. godine

Oglaen krivim za ratni zloin protiv civilnog stanovnitva i osuen na pet godina i est mjeseci zatvora. albe: Tuilatvo se alilo zbog pogreno utvrenog injeninog stanja, te visine kazne. Vukovi i Odbrana su podnijeli albe zbog bitnih povreda odredaba krivinog postupka, krivinog zakona, te pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja. Odbrana se alila i na visinu kazne. Vijee je uvailo albe Odbrane i Vukovia. Drugostepena presuda: Osloboen. 13. 8. 2008. godine

NAVODI IZ OPTUNICE: Tuilatvo je dokazivalo da je Vukovi 10. 6. 1992. godine iz stana u Miljevini nasilno izveo jednu ensku osobu zbog navodnog privoenja u vojni tab,

121

nakon ega ju je odveo u drugi stan, zlostavljao i silovao. Naredio joj je da o tom inu ne govori nikome i da na svaki njegov poziv mora doi u isti stan, to je ona inila sve do kraja augusta 1992. godine. Oteena je, nakon protjerivanja iz Miljevine, 20. 2. 1993. godine u bolnici u Goradu rodila dijete. OBRAZLOENJE PRESUDE: Na podruju Foe u toku 1992. godine ene su odvoene u sabirne centre i viestruko silovane od nepoznatih osoba, te esto zatvarane, to upuuje da se u predmetu Radmilo Vukovi radilo o netipinom silovanju. Vijee nije moglo utvrditi van razumne sumnje da je Vukovi silovao oteenu. Utvreno je da su optueni i oteena prije rata bili u intimnoj vezi. Zakljueno je da su uoene nedosljednosti i neloginosti u iskazu oteene, koja je svjedoila tokom suenja. injenicu da su prije rata bili u vanbranoj vezi Vijee je ocijenilo relevantnom, pored ostalog i radi provjere kredibiliteta svjedoenja oteene s obzirom da je ona ovu vezu negirala do okonanja postupka. Vukovi je tokom postupka priznao oinstvo. Prvostepeno vijee je donijelo odluku da mu se zabranjuje svaki kontakt s djetetom, te naloilo da dijete mora znati identitet oca ukoliko to bude trailo i da samo odlui o eventualnom kontaktu.

122

VUKOVI RANKO i RAJKO (X-KR-07/405)

Pripadnici Oruanih snaga RS-a
Ranko Vukovi Roeni: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: 7. 9. 1969. godine u selu Kozija Luka (Foa) 18. 9. 2007. 5. 12. 2008. godine 28. 8. 2007. godine 31. 8. 2007. godine Nije se pojavio na dva roita za izjanjenje o krivnji, nakon ega je Sud konstatirao da porie krivicu. Rajko Vukovi 20. 11. 1972. godine u Foi 12. 7. 19. 9. 2007. godine; 27. 11. 2007. 5. 12. 2008. godine

Izjanjenje o krivnji:

13. 9. 2007. godine (izjasnio se da nije kriv)

Poetak suenja: Izmijenjena optunica: Prvostepena presuda:

8. 11. 2007. godine 17. 1. 2008. godine 4. 2. 2008. godine

Oglaeni krivima za zloin protiv ovjenosti i osueni na po 12 godina. albe: Tuilatvo je uloilo albu zbog bitnih povreda odredaba krivinog postupka, pogreno utvrenog injeninog stanja i visine kazne. Odbrana je uloila albu zbog povrede EKLJP-a, bitnih povreda odredaba krivinog postupka, krivinog zakona, te pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja. Vijee je uvailo albu Odbran, a odbilo navode Tuilatva. Drugostepena presuda: Osloboeni. 30. 6. 2009. godine

123

NAVODI IZ OPTUNICE: Tuilatvo je tvrdilo da su braa Ranko i Rajko Vukovi krajem maja 1992. godine, zajedno s Blagojem i Rankom Goluboviem, naoruani automatskim pukama, doli u selo Podkolun i ubili dvije starije osobe. Ranko Vukovi je tereen i da je u julu 1992. godine u Miljevini silovao jednu enu. OBRAZLOENJE PRESUDE: Vijee je zakljuilo da je iskaz kljunog svjedoka Tuilatva, na kojem su se temeljili navodi za optunicu, sadri brojne nesaglasnosti i neloginosti. Isto su utvrdili za izjave drugih svjedoka Optube. Braa Vukovi su se teretili za uee u zajednikom planu i cilju ubistva civila u selu Podkolun, to tokom glavnog pretresa nije dokazano van razumne sumnje, kao ni imena vojnika koji su poinili taj zloin.

124

Nepravomone presude

125

BASTAH PREDRAG i VIKOVI GORAN (X-KR-05/122)

Predrag Bastah, pripadnik rezervnog sastava SJB-a Vlasenica, i Goran Vikovi, pripadnik vojske Srpske Republike BiH
Veljko Bai 3. 11. 1926. godine u Baiima (ekovii) Predrag Bastah 18. 10. 1953. godine u Podkozlovai (Han-Pijesak) Goran Vikovi 25. 11. 1954. godine u Buljeviima (Vlasenica) 29. 1. 22. 7. 2008. godine; 8. 2. 2010. odreen devetomjeseni pritvor

Roeni:

Pritvor:

Branio se sa slobode

29. 1. 2008. godine

Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Poetak suenja:

17. 4. 2008. godine 23. 4. 2008. godine 30. 4. 2008. godine (izjasnio se da nije kriv) 3. 7. 2008. godine 3. 7. 2008. godine SudBiH je donio rjeenje o izdvajanju predmeta Veljko Bai iz predmeta PredragBastahi ostali (X-KR-05/122). Suenje Predragu Bastahu i Goranu Vikoviu nastavljeno je pod oznakom X-KR-05/122, a postupak protiv Veljka Baia pod oznakom X-KR-05/122-1. 16. 11. 2009. godine 13. 5. 2008. godine (Sud BiH konstatirao da porie krivicu) 30. 4. 2008. godine (izjasnio se da nije kriv)

Razdvajanje postupka: Izmijenjena optunica:

127

Prvostepena presuda:

5. 2. 2010. godine

Prema individualnoj krivinoj odgovornosti, proglaeni krivima za zloin protiv ovjenosti (zajedno za: progon, ubistvo, deportaciju, zatvaranje ili teko oduzimanje slobode, muenje, silovanje, prisilni nestanak, druga neovjena djela) i osueni na 22 godine dugotrajnog zatvora i 18 godina zatvora. Osloboeni su krivice za pojedine take optunice (progon, deportacija, zatvaranje, prisilni nestanak i druga neovjena djela).

U julu 2008. godine, a na osnovu nalaza vjetaka medicinske struke, Sud BiH je konstatirao da je Veljko Bai (84) trajno nesposoban za suenje zbog loeg zdravstvenog stanja, nakon ega je razdvojen postupak protiv njega i druge dvojice optuenih. PRVOSTEPENA PRESUDA: Predrag Bastah i Goran Vikovi su od aprila do septembra 1992. godine sudjelovali u progonu nesrpskog stanovnitva s podruja Vlasenice. Bastah je proglaen krivim jer je u toku juna 1992. godine sudjelovao u hapenju, fizikom zlostavljanju i zatvaranju etiri civila u Policijsku stanicu u Vlasenici. Osuen je i jer je 2. 6. 1992. godine, ili priblino tog datuma, uhapsio jednu osobu koju je potom zajedno sa jo jednim policajcem odvezao do mjesta zvanog Toplik i ubio. Takoer je osuen i jer je nou 12./13. 9. 1992. godine, zajedno s pet ili vie neidentificiranih vojnika sa arapama na glavama, sudjelovao u ubistvu vie osoba u centru Vlasenice. Tada je odveo dvojicu logoraa Bonjaka s kojima je stajao ispred kua u koje su ulazili vojnici i odakle su se ule jake rafalne paljbe. Nakon izlaska vojnika on bi naredio logoraima da iz kua iznesu tijela i utovare ih na traktor. Bastah je proglaen krivim i jer je tokom juna i jula 1992., sm i u grupi neidentificiranih vojnika, iz logora Suica izveo 13 civila Bonjaka, kojima se od tada gubi svaki trag, te jer je krajem augusta iste godine prisilio nekoliko osoba da napuste svoje domove i podruje Vlasenice. Vikovi je sam 23. 4. 1992. uhapsio jednu osobu, koju je potom zatvorio u Policijskoj stanici u Vlasenici, dok je u maju iste godine, u zatvoru koji se nalazio iza zgrade suda u tom gradu, muio nekoliko zatvorenika. Proglaen je krivim i jer je 11. 7. 1992. fiziki zlostavljao tri osobe u centru grada, te jer je u junu iste godine zlostavljao nekoliko osoba u naselju Panorama. Kriv je i za izvoenje vie civila iz logora Suica i njihovo psihiko zlostavljanje tokom odvoenja na prinudne radove. Iz tog logora je istog mjeseca izveo trojicu zatoenika, kojima se nakon toga gubi svaki trag. Takoer je proglaen krivim i jer je u drugoj polovini juna 1992. godine, zbog navodnih obavljanja prinudnih radova, iz logora Suica izveo 13 zatvorenika, te ih izvjestan vremenski period drao zatvorene u kamionu hladnjai, a od sigurne smrti spasio ih je jedan srpski vojnik.

128

Vikovi je proglaen krivim i za silovanje dviju ena u junu i julu 1992. godine. Zajedno su proglaeni krivima jer su, neutvrenog datuma u maju 1992. godine, sudjelovali u hapenju i zatvaranju jednog ovjeka u Policijskoj stanici u Vlasenici, nakon ega je odveden u logor Suica. Taj ovjek je u drugoj polovini jula izveden s dvojicom sinova, takoer zatoenika. Njihova sudbina je nepoznata do danas. U junu 1992. godine, u selu Jarovlje (opina Vlasenica), obojica su zajedno sudjelovala u hapenju jedne osobe, koju su nakon izvjesnog vremena izveli iz logora Suica, od kada se vodi kao nestala. Bastah je osloboen krivice da je 23. 4. 1992. uestvovao u hapenju i fizikom zlostavljanju jedne osobe u Policijskoj stanici u Vlasenici, te da je tokom maja i juna iste godine sudjelovao u hapenju i premlaivanju est zatvorenika. Osloboen je krivice i za odvoenje triju osoba u maju 1992. godine, koje se od tada vode kao nestale, te krivice za protjerivanje jedne osobe. Vikovi je osloboen krivice da je tokom maja 1992. godine u prostorijama Policijske stanice u Vlasenici fiziki i psihiki zlostavljao zatvorenike, te jednu enu u njenoj kui nakon to mu nije htjela rei gdje se nalazi njen mu. Nije mu dokazana ni krivica za zlostavljanje jedne osobe 11. 7. 1992., i odvoenje grupe civila iz Suice u junu iste godine. Svi se od tada vode kao nestali. Vikovi je osloboen i da je od 18. do 30. 7. 1992. u logoru Suica vie puta tukao jednog zatoenika, odvodio ga na prinudne radove, te zajedno sa uvarima od 2. 6. do 2. 7. iste godine sudjelovao u silovanju i seksualnom zlostavljanju jedne ene. Bastah i Vikovi su skupa osloboeni krivice da su krajem aprila 1992. godine, naoruani automatskim pukama, sudjelovali u hapenju i premlaivanju dvojice mukaraca, te njihovom zatvaranju u Policijsku stanicu u Vlasenici. Obojica su osloboeni krivice da su od 13. do 19. 7. 1992. godine u mjestu Luke (opina Vlasenica) sudjelovali u zaustavljanju autobusa i kamiona sa civilima, enama i djecom, koji su iz logora Suica prebacivani na teritoriju pod kontrolom ARBiH. Tuilatvo je tvrdilo da su Bastah i Vikovi uestvovali u prisilnom preseljenju civila i odvajanju ena i djevojaka, kojima se potom gubi svaki trag. Obojica su osloboena krivice da su u tim zloinima sudjelovali na nain da su davali znak neidentificiranim vojnicima da ih odvode.

129

BUNDALO RATKO i ostali (X-KR-07/419)

Ratko Bundalo, komandant TG-a Kalinovik; Neo Zeljaja, komandir Stanice milicije SJB-a Kalinovik; i orislav Akraba, komandir strae u logoru Barutni magacin
Ratko Bundalo 30. 9. 1944. godine u selu Krikovci (Laktai) 1. 9. 2007. godine Neo Zeljaja 21. 8. 1947. godine u selu Grab (Trnovo) 29. 11. 2007. 12. 6. 2008. godine orislav Akraba 18. 5. 1951. godine u selu Jelaca (Kalinovik) 31. 8. 2007. 12. 6. 2008. godine

Roeni:

Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Poetak suenja: Izmijenjena optunica: Prvostepena presuda:

23. 11. 2007. godine 28. 11. 2007. godine 13. 12. 2007. godine (izjasnili su se da nisu krivi) 26. 2. 2008. godine 13. 10. 2009. godine 21. 12. 2009. godine

Ratko Bundalo i Neo Zeljaja su proglaeni krivima, prema individualnoj krivinoj odgovornosti, za zloine protiv ovjenosti (progon, ubistvo, deportacija, zatvaranje, silovanje, prisilni nestanak, druga neovjena djela), u vezi s ratnim zloinom protiv civilnog stanovnitva (protupravno odvoenje u koncentracione logore i druga protuzakonita zatvaranja, prisiljavanje na prinudni rad) i ratnim zloinom protiv ratnih zarobljenika (ubistvo, muenje). orislav Akraba je osloboen krivice, dok je Bundalo osuen na 19 godina, a Zeljaja na 15 godina zatvora.

130

PRVOSTEPENA PRESUDA: Ratko Bundalo i Neo Zeljaja su od maja 1992. do marta 1993. godine sudjelovali u udruenom zloinakom poduhvatu s ciljem progona Bonjaka s podruja opine Kalinovik. Obojica su od juna do septembra 1992. godine uestvovala u formiranju i osiguranju funkcioniranja zatvora u Osnovnoj koli Miladin Radojevi u Kalinoviku, gdje je bilo zatoeno oko 300 civila iz te opine, te Gacka, Nevesinja, Foe i Trnova. Zeljaja je bio neposredno nadreen policajcima koji su obezbjeivali kolu, dok je Bundalo i mogao znati za silovanja, ubistva, muenja zatoenika. Poetkom maja 1992. godine, pripadnici vojske pod komandom Bundala i pripadnici policijske stanice u Kalinoviku pod komandom Zeljaje zarobili su oko 280 civila iz Jelea (opina Foa). Civili su uhapeni u naselju Jaii, na podruju Kalinovika, nakon ega su mukarci zatoeni u Osnovnu kolu Miladin Radojevi, a ene, djecu i starije osobe su jedinice pod komandom Bundala i civilne vlasti transportirale na teritoriju pod kontrolom ARBiH. Mukarci su iz te kole nakon izvjesnog vremena prebaeni u KPD Foa, gdje ih je veina ubijena ili nestala. Zeljaja je 25. 6. 1992. godine, zajedno s pripadnicima SJB-a Kalinovik, sudjelovao u hapenju mukaraca na podruju te opine, nakon ega je oko 60 njih zatvoreno u kolu Miladin Radojevi, odakle su 7. jula, ili priblino tog datuma, prebaeni u logor Barutni magacin, koji je bio pod komandom Bundala. Pripadnici vojnih i policijskih snaga opine Kalinovik su poetkom jula 1992. godine zarobili oko 200 civila s podruja Gacka, koje su zatoili u kolu Miladin Radojevi. U toj koli su bili zatoeni i civili iz sela Jelaca koje su zarobili pripadnici policije i vojske tokom napada 1. 8. 1992. godine, kada je jedna starija ena ubijena, a jedna djevojica ranjena. Pripadnici Srpskih oruanih snaga su 4. i 5. augusta 1992. godine, ili priblino tog datuma, u selima Jelaca, Jezero i Mjehovina ubili vie civila. Od juna do 18. 9. 1992. godine iz prostorija SJB-a Kalinovik izvoen je zatoenik koji je koriten kao voza za otkrivanje mina, a na isti nain je od septembra 1992. do marta 1993. nekoliko zatoenika iz tog objekta odvoeno na obavljanje istih zadataka. Zeljaja je u toku jula ili augusta 1992. godine, na osnovu naredbe Bundala, sudjelovao u paljenju bonjakih sela na podruju Kalinovika. Bundalo je krajem augusta 1992. godine odobrio razmjene ena zatoenih u koli u Kalinoviku za srpske vojnike poginule na Jakomilju. Pripadnici Sedmog bataljona TG-a Foa iz Miljevine su, uz doputenje straara, fiziki i psihiki zlostavljali, muili, ubijali i silovali civile u toj koli. U augustu 1992. godine, iz kole su izveli sedam uglavnom maloljetnih djevojaka, koje su drali u seksualnom ropstvu u Foi i Miljevini. Istog mjeseca nepoznati vojnici su odveli nekoliko ena u kuu u Mjehovini, gdje su viestruko silovane, nakon ega su ih u kolu vraali policajci ili vojnici.

131

U julu i augustu 1992. godine, Bundalo i Zeljaja su aktivno uestvovali u formiranju i funkcioniranju logora Barutni magacin u Kalinoviku, gdje su bili zatoeni mukarci Bonjaci s tog podruja, te Trnova i Foe. Vojnici i policajci SJB-a Kalinovik su uz znanje i odobrenje Nee Zeljaje odvodili zatvorenike na razliite lokacije, gdje su ubijani, te na obavljanje razliitih poslova na prvim linijama razgranienja. Zatoenici iz Barutnog magacina su po odobrenju Bundala i Boka Govedarice, naelnika SJB-a Kalinovik, 5. 8. 1992. godine predati grupi vojnika Srpskih oruanih snaga radi navodnog odvoenja u KPD Foa. Vojnici su civile ubili na razliitim lokacijama, dok je jedna osoba uspjela preivjeti. Vijee nije nalo dovoljno dokaza da osudi orislava Akrabu da je, kao komandir strae u logoru Barutni magacin i neposredno podreeni komandi TG-a, upravljao tim objektom od 7. 7. do 5. 8. 1992. godine, kada je veina zatoenika odvoena u grupama i strijeljana na razliitim lokacijama. Akraba je takoer osloboen krivice da je 30. 6. 1992. prijetio jednom zatoeniku u SJB-u Kalinovik da e mu odsjei ruke i noge, dok su Bundalo i Zeljaja osloboeni krivice da su poetkom augusta 1992. godine civile zatoene u koli Miladin Radojevi koje su vojnici, uz prisustvo policajaca, svakodnevno fiziki zlostavljali drali etiri dana bez ikakvog obroka. Takoer su osloboeni odgovornosti za sudjelovanje pripadnika Sedmog bataljona TG-a Foa iz Miljevine u fizikom zlostavljanju jedne ene 8. 8. 1992. godine, te za uee nepoznatih vojnika u odvoenju grupe ena iz kole Miladin Radojevi na farmu Pavlovac, gdje su silovane.

132

UKI NOVAK (X-KR-07/394)

Komandant TG-a Ozren VRS-a
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Poetak suenja: Izmijenjena optunica: Prvostepena presuda: 10. 4. 1955. godine u Donjim Kolima (Banja Luka) 8. 11. 2007. godine 27. 12. 2007. godine 4. 1. 2008. godine 14. 1. 2008. godine (izjasnio se da nije kriv) 11. 3. 2008. godine 31. 3. 2008. godine 12. 6. 2009. godine

Proglaen krivim, prema individualnoj krivinoj odgovornosti, za ratni zloin protiv civilnog stanovnitva (napad na civilno stanovnitvo, napad bez izbora cilja kojim se pozljeuje civilno stanovnitvo), te mu je izreena kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 25 godina.

PRVOSTEPENA PRESUDA: Novak uki je 25. 5. 1995. godine naredio artiljerijskom vodu na planini Ozren da iz topova M46 kalibra 130 mm granatira grad Tuzlu, tada UN-ovu zatienu zonu. Pripadnici tog voda, koji je njemu bio potinjen, izvrili su naredbu tako to su ispalili vie artiljerijskih projektila na Tuzlu, te je projektil tipa OF-482 u

133

20 sati i 55 minuta pogodio dio grada zvani Kapija, gdje je bio okupljen vei broj mladih. Tom prilikom smrtno je stradala 71 osoba, a vie od 150 ih je ranjeno. uki je osloboen krivice da je istom vodu naredio da granatira Tuzlu 28. 5. 1995. godine, kada je ispaljeno devet projektila. Tog dana oteeno je nekoliko objekata, dok su tri osobe zadobile lake tjelesne povrede, a jedna osoba je poginula.

134

HODI FERID (X-KR-07/430)

Komandant TO-a opine Vlasenica, kao dijela TO-a RBiH
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Poetak suenja: Razdvajanje predmeta: Prvostepena presuda: 2. 12. 1959. godine u Vlasenici Branio se sa slobode. 22. 11. 2007. godine 29. 11. 2007. godine (istom optunicom se teretio s Veizom Bjeliem) 8. 1. 2008. godine (zajedno s Bjeliem izjasnio se da nije kriv) 12. 3. 2008. godine 28. 3. 2008. godine (jer je Bjeli potpisao sporazum o priznanju krivnje s Tuilatvom BiH) 29. 6. 2009. godine

Osloboen krivice za ratni zloin protiv civilnog stanovnitva (ubistvo, muenje, neovjeno postupanje) i ratni zloin protiv ratnih zarobljenika (ubistvo, muenje, nanoenje velikih patnji).

PRVOSTEPENA PRESUDA: Vijee je zakljuilo da Tuilatvo nije pruilo dovoljno dokaza da je Hodi od maja 1992. do 26. 1. 1993. godine naredio nezakonito hapenje i zatvaranje civila i ratnih zarobljenika, pripadnika vojske Srpske Republike BiH, u zatvor tala u zaseoku Rovai (opina Vlasenica). Zatvorenici srpske nacionalnosti su u tom objektu drani sedam mjeseci u nehumanim uslovima, fiziki i psihiki zlostavljani, vrijeani Usljed posljedica premlaivanja, jedan od zatvorenika je preminuo.

135

KOVA ANTE (X-KR-08/489)

Zapovjednik Brigadne vojne policije Viteke brigade HVO-a
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Poetak suenja: Prvostepena presuda: 5. 1. 1957. godine u Vitezu 1. 2. 2008. godine 24. 3. 2008. godine 25. 3. 2008. godine 7. 4. 2008. godine (izjasnio se da nije kriv) 13. 8. 2008. godine 10. 7. 2009. godine

Proglaen krivim za ratni zloin protiv civilnog stanovnitva (silovanje, prisiljavanje na prinudni rad, pljakanje imovine) i kanjen, prema individualnoj odgovornosti, na 13 godina zatvora. albe: Odbrana Kovaa je uloila albe zbog bitnih povreda odredaba krivinog postupka, povreda krivinog zakona, pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja, te krenja prava na odbranu. Tuilatvo BiH smatra da su navodi za albu neosnovani. eka se odluka Apelacionog vijea.

PRVOSTEPENA PRESUDA: Ante Kova je tokom aprila i maja 1993. godine uestvovao i nareivao podreenim vojnim policajcima hapenja i zatvaranja civila Bonjaka u prostorije Radnikog univerziteta, kinosalu i prostorije SDK-a u Vitezu.

136

U nehumanim uslovima, bez dovoljno hrane, bilo je zatvoreno vie od 250 civila, koji su i odvoeni na prinudne radove na linije razgranienja izmeu HVO-a i ARBiH. Prilikom kopanja rovova etiri osobe su poginule. Zatvorenike iz Radnikog univerziteta su pripadnici Vojne policije odvodili i u ahovski klub i logor Kaonik u Busovai. Kova je 18. 4. 1993. godine iz SDK-a odveo jednu enu u stan u Vitezu, gdje ju je silovao, i nedugo potom ponovo vratio u zatoeniki centar. Optueni je i 21. 8. 1993. godine naredio vojnim policajcima da zaustave vozilo sa oznakom MKCK-a i privedu bolesne civile i nezakonito ih zatvore u prostorije Radnikog univerziteta Doma kulture. Od civila Bonjaka su oduzete vrijednosti i potom su ispitivani. Nakon nekoliko dana Kova je u kancelariji Doma kulture silovao jednu enu, uz prijetnju da e je ubiti ako nekome bude rekla ta se desilo.

137

KUJUNDI PREDRAG (X-KR-07/442)

Komandant jedinice Predini vukovi u Doboju
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Poetak suenja: Izmijenjena optunica: Prvostepena presuda: 30. 1. 1961. godine u Suhom Polju (Doboj) 10. 10. 2007. godine 26. 12. 2007. godine 3. 1. 2008. godine 11. 1. 2008. godine (izjasnio se da nije kriv) 16. 4. 2008. godine 29. 5. 2009. godine 30. 10. 2009. godine

Proglaen krivim, prema individualnoj odgovornosti, za zloineprotiv ovjenosti (progon, ubistvo, deportacija, zatvaranje, silovanje, druga neovjena djela) i osuen na 22 godine dugotrajnog zatvora.

PRVOSTEPENA PRESUDA: Predrag Kujundi je od proljea 1992. do jeseni 1993. godine sudjelovao u progonu nesrpskog civilnog stanovnitva s podruja Doboja, te nije sprijeio radnje koje su inile njemu podreene osobe. Kujundi je 10. 5. 1992. godine, predvodei pripadnike svoje jedinice, sudjelovao u pjeadijskom napadu na selo Grapska. Preivjeli civili, koji nisu uspjeli pobjei, prinudno su preseljeni na teritoriju pod kontrolom ARBiH, a vojno sposobni mukarci zatvoreni u kasarnu Bare.

138

Komandujui svojom jedinicom, Kujundi je 12. 6. 1992. godine, skupa s jedinicama oruanih snaga Srpske Republike BiH, uestvovao u napadu na selo Bukovake ivije, kada je uhapeno 160 mukaraca, koji su fiziki zlostavljani i nakon toga prebaeni u zatoeniki centar Perin disko. Kujundi je, komandujui svojom jedinicom, 12. 7. 1992. godine sudjelovao u neovjenom postupanju prema 50 civila, Bonjaka i Hrvata, zatoenih u Perinom disku. Tog dana su pripadnici njegove jedinice i Crvenih beretki odveli zatoenike u naselje Makljenovac, gdje su ih koristili kao ivi tit. Tada je ubijeno najmanje 17 civila. Kujundi je propustio preduzeti nune i razumne mjere da to sprijei. Neutvrenog dana u junu 1992. godine Kujundi je, u pratnji etiri do pet pripadnika svoje jedinice, silovao djevojicu i ohrabrio jednog vojnika da siluje njenu majku. Istog dana je zaprijetio djevojici da e morati da radi sve to od nje bude traio ili e u suprotnom ubiti njenu majku i mlau sestru. Od juna do decembra 1992. godine Kujundi ju je prisiljavao na seksualno ropstvo i uz primjenu sile i prijetnjama uspostavio nad njom iskljuivo pravo raspolaganja, kontrolu nad njenim kretanjem, psiholoku kontrolu, te kontrolu nad njenom seksualnou. U tom periodu Kujundi ju je tjerao da na Radio Doboju proita izjavu u kojoj se navodi da su Bonjaci krivi za rat i da su joj oni ubili brata, te ih poziva da se prekrste. Nareivao joj je da nosi lani s privjeskom krsta, maskirnu uniformu srpske vojske i crvenu beretku na glavi. Kujundi je, bez njenog pristanka i pristanka njenih roditelja, djevojici promijenio ime u srpsko, zahtijevao da se stalno predstavlja na takav nain i pribavio joj nove identifikacijske dokumente. U toku 1992. godine Kujundi je u Centralnom zatvoru u Doboju neovjeno postupao prema jednom zatoeniku, dok je u toku 1993. godine, zajedno s pet neidentificiranih osoba, fiziki zlostavljao jednu osobu u njegovom stanu. Osloboen je krivice da je 10. 5. 1992. godine, prilikom bjekstva civila iz sela Grapska, ranio i ubio jednu maloljetnu osobu. Kujundi je osloboen krivice i da su pripadnici njegove jedinice 19. 7. 1992. godine u logoru zvanom Perin disko vie sati muili i premlaivali zatoenike, te ih tjerali da jedu sapun i da se meusobno tuku.

139

NIKAEVI MIODRAG (X-KR-08/500)

Pripadnik Oruanih snaga RS-a
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Poetak suenja: Izmijenjena optunica: Prvostepena presuda: 23. 7. 1964.godineu ajniu 14. 2. 2008. 20. 1. 2009. godine 14. 3. 2008. godine 17. 3. 2008. godine 27. 3. 2008. godine (izjasnio se da nije kriv) 29. 4. 2008. godine 13. 1. 2009. godine 19. 2. 2009. godine

Kriv, prema individualnoj odgovornosti, za zloin protiv ovjenosti (silovanje, zatvaranje) i osuen na osam godina zatvora.

PRVOSTEPENA PRESUDA: Miodrag Nikaevi je sredinom aprila 1992. godine, naoruan i uniformiran, silovao jednu ensku osobu u njenom stanu u Foi. Sredinom jula 1992. godine Nikaevi je silovao djevojku koju je doveo u svoj stan kako bi ga pospremila, uz prijetnje da, ukoliko ne poe sa njim, vie nee vidjeti svog brata. Nikaevi je 2. 8. 1992. godine, naoruan automatskim orujem, zajedno s jo dva pripadnika oruanih snaga RS-a, sudjelovao u odvoenju i zatvaranju civila Rasima Klapuha u Kazneno-popravni dom Foa. Neutvrenog dana Klapuh je odveden na nepoznatu lokaciju i ubijen. Ne zna se ko ga je ubio.

140

PINI ZRINKO (X-KR-08/502)

Sekretar HVO-a Hrasnica pri brigadi Herceg Stjepan u Konjicu
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Poetak suenja: Prvostepena presuda: 12. 9. 1948. godine u Sarajevu 29. 5. 26. 6. 2008. godine (nakon ega su mu izreene mjere zabrane) 25. 6. 2008. godine 26. 6. 2008. godine 11. 7. 2008. godine (izjasnio se da nije kriv) 8. 9. 2008. godine 28. 11. 2008. godine

Kriv, prema individualnoj odgovornosti, za ratni zloin protiv civilnog stanovnitva (silovanje) i osuen na devet godina zatvora. albe: Tuilatvo BiH se alilo zbog visine izreene kazne, dok je Odbrana uloila albu zbog bitnih povreda odredaba krivinog postupka, krivinog zakona i pogreno ili nepotpuno utvrenog injeninog stanja. eka se odluka Apelacionog vijea.

PRVOSTEPENA PRESUDA: Zrinko Pini je od novembra 1992. do marta 1993. godine, u mjestu Donje Selo (opina Konjic), dolazio naoruan u kuu u kojoj su bili zatoeni civili srpske nacionalnosti (ene i djeca), gdje je u vie navrata silovao jednu ensku osobu. U tom periodu je iz kue izvodio osobu A i, uz prijetnju da e dovesti 15 vojnika pa e tada vidjeti ta e se desiti, u vie navrata je prisilio na seksualne odnose.

141

RADI MARKO i ostali (X-KR-05/139)

Marko Radi, Dragan unji, Damir Brekalo i Mirko Vraevi, pripadnici Prve bjelopoljske bojne Druge brigade HVO-a
Marko Radi Roeni: 13. 8. 1959. godine u Livau (Mostar) Dragan unji 11. 7. 1971. godine u Buiima Damir Brekalo 20. 3. 1964. godine u Livau (Mostar) Mirko Vraevi 15. 3. 1945. godine u Donjim Smrtiima

Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Poetak suenja: Izmijenjena optunica: Prvostepena presuda:

2. 6. 2006. godine 1. 12. 2006. godine 1. 12. 2006. godine 26. 12. 2006. godine (unji i Brekalo su se izjasnili da nisu krivi, dok se Radi nije elio izjasniti, nakon ega je Sud konstatirao da porie krivnju); 26. 1. 2007. godine (Vraevi se izjasnio da nije kriv) 26. 3. 2007. godine 15. 5. 2008. godine 20. 2. 2009. godine

Sva etvorica su proglaena krivima za zloin protiv ovjenosti (ubistvo, zatvaranje, silovanje i drugi oblici seksualnog nasilja, muenje, neovjena djela). Brekalo i Vraevi su osueni i za progon. Svi su osueni prema individualnoj krivinoj odgovornosti. Radi je osuen na 25 godina zatvora, unji na 21 godinu, Brekalo na kaznu zatvora od 20 godina, a Vraevi na 14 godina.

142

albe: Tuilatvo BiH je uloilo albu na visinu kazni. Odbrane optuenih su uloile albe zbog bitnih povreda odredaba krivinog postupka, povreda krivinog zakona, pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja i odluka o visini kazni. eka se odluka Apelacionog vijea.

PRVOSTEPENA PRESUDA: Od jula 1993. do marta 1994. godine Marko Radi, Dragan unji, Damir Brekalo i Mirko Vraevi sudjelovali su u zatvaranju vie od 70 ena, djece i staraca Bonjaka u logor Vojno (opina Mostar), te njihovom fizikom, psihikom i seksualnom zlostavljanju. U istom logoru boravili su i zatoenici iz Heliodroma, koji su dovoeni na to podruje radi obavljanja prisilnih radova. Marko Radi, zapovjednik diverzantske jedinice Ivan Stani io i potom Prve bjelopoljske bojne, uestvovao je u formiranju logora u Vojnom, te naredio nezakonito hapenje i zatvaranje civila, i sudjelovao u zatvaranju zatoenika iz Heliodroma. Radi je odgovoran za ubistva, premlaivanja, te seksualna zlostavljanja zatoenika koja su poinile njemu podreene osobe u Vojnom. Bio je nadreen Draganu unjiu i Mirku Vraeviu, kao i drugim straarima i vojnicima u tom logoru. Dragan unji, zamjenik zapovjednika logora Vojno, sudjelovao je u hapenju i nezakonitom zatoenju civila u tom objektu, gdje je imao ovlasti i kontrolu nad uslovima koji su tu vladali, te je doprinio funkcioniranju sistema zlostavljanja i progona. unji je odgovoran za fiziko i psihiko zlostavljanje, premlaivanje, muenje i ubistva zatoenika koja su poinili njegovi potinjeni, a u pojedinim je i sam sudjelovao. Damir Brekalo, pripadnik te bojne, sudjelovao je u hapenju i zatoenju civila u logor Vojno, te odvoenju mukaraca iz Heliodroma na prinudni rad. Brekalo je dao znaajan doprinos jaanju sistema u Vojnom, gdje su zatoenici premlaivani policijskim palicama, drvenim drkama od alata, udarani izmama, pitoljima, bili podvrgnuti elektrookovima.... Mirko Vraevi, straar u Vojnom, pomagao je i poticao izvrenje napada na civile Bonjake, te imao dunost da sprijei zlostavljanje zatoenika. Lino je dao znaajan doprinos funkcioniranju i jaanju sustava zlostavljanja i progona i pomogao poinjenje razliitih oblika zlostavljanja, ime je stvorena atmosfera straha. Sva etvorica su sudjelovala u ubistvima, fizikom i psihikom zlostavljanju, te silovanju i seksualnom zlostavljanju zatoenika, i podravanju zlostavljanja koja su inili drugi vojnici i straari. U Vojnom su Radi, unji i Vraevi imali kontrolu nad ivotima i tijelima zatoenika. Sva etvorica su uestvovala u udruenom zloinakom poduhvatu.

143

SAVI MOMIR (X-KR-07/478)

Komandir Tree ete Viegradske brigade VRS-a
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Poetak suenja: Prvostepena presuda: 21. 1. 1951. godine u Drinskom (Viegrad) 14. 12. 2007. godine 4. 3. 2008. godine 10. 3. 2008. godine 19. 3. 2008. godine (izjasnio se da nije kriv) 12. 8. 2008. godine 3. 7. 2009. godine

Kriv, prema individualnoj odgovornosti, za zloin protiv ovjenosti (progon, ubistvo, deportacija, zatvaranje, silovanje, druga neovjena djela) i izreena mu je kazna u trajanju od 18 godina zatvora.

PRVOSTEPENA PRESUDA: Momir Savi je izmeu 17. i 22. 4. 1992. godine vrijeao i fiziki zlostavljao jednog zatoenika u zgradi SUP-a u Viegradu, dok je zajedno s drugim vojnicima 29. 4. iste godine u selu Meremilje uestvovao u ispitivanju i premlaivanju nekoliko civila Bonjaka, te potom pljakanju i paljenju kue Mehmedalije Topalovia. Savi je oko 23. 5. 1992. godine civilima iz Drinskog, uz prijetnje smru, dao ultimatum da moraju napustiti svoje domove, to su oni i uinili. U istom periodu Savi je s grupom srpskih vojnika iz tog naselja izveo grupu Bonjaka, koje su odveli u umu Puin do i strijeljali.

144

U selu Donja Strmica (opina Rudo) Savi je 25. 5. 1992. godine fiziki zlostavljao jednu osobu, koju je potom i ubio. Dana 13. 6. iste godine je zapovijedao pripadnicima svoje jedinice i sam uestvovao u protjerivanju Bonjaka iz naselja Due (opina Viegrad). Iz grupe civila izdvojili su pet mukaraca, koje su odveli u jednu talu, gdje su ih potom strijeljali. Od 7. juna do kraja septembra 1992. godine Savi je, uniformisan i naoruan, dolazio u kuu jedne ene u Viegradu, gdje ju je silovao i poniavao. Govorio joj je da je dosta raala muslimansku djecu i da treba da raa i srpsku, te ju je fiziki zlostavljao i prijetio da o tome nikome ne smije nita rei. Na Limskom mostu blizu naselja Meea, Savi je 30. 6. 1992. godine zapovijedao grupom naoruanih vojnika, koji su zarobili oko 30 civila i prebacili ih u naselje Drinsko radi ispitivanja, a potom u Osnovnu kolu Hasan Veletovac, gdje su bili zatvoreni etiri dana.

145

SAVI KRSTO i MUIBABI MILE (X-KR-07/400)

Krsto Savi, naelnik CSB-a Trebinje, i Milko Muibabi, policajac u SJB-u Nevesinje
Krsto Savi Roeni: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji Poetak suenja: Izmijenjena optunica: Prvostepena presuda: 10. 10. 1959. godine u Slatu (Nevesinje) 6. 9. 2007. 23. 1. 2009.; 24. 3. 31. 3. 2009. godine 20. 2. 2008. godine 29. 2. 2008. godine 7. 3. 2008. godine (izjasnili su se da nisu krivi) 8. 5. 2008. godine 26. 2. 2009. godine 24. 3. 2009. godine Mile Muibabi 31. 3. 1951. godine u Ljeskovom Dubu (Gacko) 6. 9. 2007. 17. 10. 2008. godine

Proglaeni, prema individualnoj krivinoj odgovornosti, krivima za zloin protiv ovjenosti (zajedno za: progon, zatvaranje, deportacije i druga neovjena djela, a prvooptueni sam i za: ubistva, muenja, silovanje). Muibabi je osuen i za nedozvoljenu proizvodnju i promet oruja ili eksplozivnih materijala. Sud je Savia osudio na kaznu dugotrajnog zatvora od 20 godina, te Muibabia na jedinstvenu kaznu od pet godina i tri mjeseca zatvora.

146

PRVOSTEPENA PRESUDA: Krsto Savi je od maja do kraja 1992. godine sudjelovao u progonu nesrpskog stanovnitva opina Gacko, Kalinovik i Bilea, dok je zajedno s Milkom Muibabiem od juna do kraja te godine uestvovao u progonu civila s podruja Nevesinja. Savi je uestvovao u udruenom zloinakom poduhvatu u tim opinama obavljajui dunosti naelnika CSB-a Trebinje, ministra unutranjih poslova SAO-a Hercegovina i lana taba MUP-a Srpske Republike BiH. Nadlenost CSB-a Trebinje bili su SJB-i Gacko, Bilea, Nevesinje i Kalinovik. Savi je oglaen krivim jer su pripadnici SJB-a Gacko i SJB-a Bilea od juna do kraja 1992. godine sudjelovali u zatvaranju vojno sposobnih mukaraca s tih podruja u logore formirane u prostorijama policije, Samakom hotelu, koli u Avtovcu i zgradi Opine Gacko, kao i prostorijama policije i takozvanom akom domu u Bilei. U tim objektima je bilo zatoeno oko 300 osoba. Savi je osuen i jer su pripadnici SJB-a Kalinovik tokom maja, juna i jula 1992. godine sudjelovali u zarobljavanju i zatvaranju preko 500 civila s podruja Foe, Kalinovika, te Gacka i Nevesinja. Civili su bili zatvoreni u Osnovnoj koli Miladin Radojevi i logoru Barutni magacin u Kalinoviku, odakle su najmanje 62 mukarca Bonjaka poetkom augusta 1992. godine odvedena i ubijena. Od maja do kraja 1992. godine u SJB-u Kalinovik dran je izvjestan broj civila, meu kojima su neki koriteni kao vozai za otkrivanje mina. Savi je u junu 1992. godine ubio jednu osobu u Nevesinju, dok je Muibabi potom odvezao suprugu ubijenog i jo jednu osobu do SJB-a u tom gradu. U istom periodu Savi je u zgradi policije u Nevesinju ispitivao i fiziki zlostavljao jednog zatoenika, te je rukovodio napadom na Bonjake u toj opini. U prostorijama SJB-a u tom gradu 24. 6. 1992. godine bilo je zatoeno oko 30 civila, koji su nakon dva dana prebaeni u logor u Bilei. Krajem juna iste godine iz zgrade policije nepoznati pripadnici paravojnih formacija su odveli est mukaraca, koje su potom ubili, dok je jedna ena izvjesno vrijeme drana u seksualnom ropstvu. U zgradi SJB-a Nevesinje krajem juna i poetkom jula 1992. godine bilo je zatoeno sedmero djece starosti od est mjeseci do 12 godina, kao i pet odraslih osoba. Dvoje civila su predati nepoznatim pripadnicima paravojne formacije, dok su ostali, nakon izvjesnog vremena, transportirani do linije razdvajanja u Stocu i puteni. Pripadnici SJB-a Nevesinje, meu kojima i Muibabi, 23. i 24. juna, ili priblino tih datuma, sudjelovali su u odvoenju civila Bonjaka u pravcu Mostara, u rejon Buska, gdje su ih pustili. Prilikom prelaska borbenih linija nekoliko osoba je ranjeno, dok je petero ubijeno. Tokom juna 1992. godine Muibabi je sudjelovao u hapenju dvaju mukaraca, koji su potom smrtno stradali, te je omoguio dvojici nepoznatih vojnika da fiziki zlostavljaju zatoenika u zgradi policije u tom gradu sve dok nije ostao nepomino leati.

147

Muibabi je uestvovao u napadu, hapenju, zatvaranju i odvoenju civila Bonjaka i Hrvata na ispitivanja i maltretiranja na podruju opine Nevesinje. On je proglaen krivim i jer je 7. 9. 2007. godine, tokom pretresa njegove porodine kue u Nevesinju, pronaena odreena koliina oruja i municije ije dranje graanima nije dozvoljeno. Muibabi je osloboen krivice da je policijskim vozilom odvezao dvije osobe do linije razdvajanja na Busku kako bi dogovorili razmjenu zatvorenih ena za poginule srpske vojnike. Navodno je tom prilikom naredio civilima da prou kroz borbene linije na protivniku stranu, dogovore razmjenu i vrate se u Nevesinje.

148

TOMI LJUBO i JOSI KRSTO (X-KR-07/346)

Pripadnici vojske Srpske Republike BiH
Ljubo Tomi Roeni: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji Poetak suenja: Prvostepena presuda: 29. 6. 1964. godine u mjestu Maleii (Zvornik) Obojica se brane sa slobode 16. 4. 2009. godine 22. 4. 2009. godine 8. 6. 2009. godine (obojica su se izjasnili da nisu krivi) 31. 8. 2009. godine 12. 3. 2010. godine Krsto Josi 10. 6. 1965. godine u mjestu Maleii (Zvornik)

Osloboeni krivice, prema individualnoj krivinoj odgovornosti, za ratni zloin protiv civilnog stanovnitva (ubistvo).

PRVOSTEPENA PRESUDA: Ljubo Tomi i Krsto Josi su osloboeni krivice da su 26. 6. 1992. godine u umi Marhoi u mjestu Kozluk (opina Zvornik) pucali iz vatrenog oruja na grupu civila Bonjaka, meu kojima su prepoznali svoje komije. Tog dana ubijene su tri osobe, dok je jedna uspjela pobjei. umu Marhoi su prethodno opkolili pripadnici TO-a Zvornik, odnosno vojske Srpske Republike BiH, kako bi pronali preostale civile. U grupi su bili i mjetani Kaludrana koji su se skrivali iz straha za svoje ivote.

149

TRBI MILORAD (X-KR-07/386)

Pomonik naelnika za bezbjednost Zvornike brigade VRS-a
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Poetak suenja: Prvostepena presuda: 22. 2. 1958. godine u Ponihovu (Zenica) 8. 4. 2005. godine 20. 7. 2007. godine 27. 7. 2007. godine 9. 8. 2007. godine (nije se pojavio na roitu, nakon ega je Sud BiH konstatirao da porie krivicu) 8. 11. 2007. godine 16. 10. 2009. godine

Proglaen krivim, prema komandnoj odgovornosti, za genocid (ubistvo, nanoenje tekih tjelesnih ozljeda, smiljeno nametanje uslova ivota grupi, sraunatih da dovedu do njenog potpunog ili djeliminog fizikog unitenja, nametanje mjera s ciljem da sprijee raanje unutar grupe) i osuen na 30 godina dugotrajnog zatvora.

Trbi je uhapen u Americi jer je pronaeno da imigracionim vlastima nije rekao istinu o ueu u ratu u BiH. U aprilu 2005. godine je prebaen u pritvorsku jedinicu u Scheveningen u Haagu jer je protiv njega voena istraga zbog zloina poinjenih u BiH. Pravosudnim organima u BiH je upuen u junu 2007. godine.

150

PRVOSTEPENA PRESUDA: Milorad Trbi je sudjelovao u udruenom zloinakom poduhvatu od 12. 7. do 30. 11. 1995. godine skupa s Ljubiom Bearom, Vujadinom Popoviem, Dragom Nikoliem i drugima, a sa zajednikom svrhom i planom da se po prijekom postupku pogube svi mukarci Bonjaci iz enklave Srebrenica, a koji su dovedeni u zonu odgovornosti Zvornike brigade. Trbi je, postupajui po uputama Beare, 12. i 13. 7. 1995. godine za pritvorske prostorije odabrao kolske zgrade u Orahovcu, Petkovcima i Roeviu, gdje e kasnije biti dovedeni i ubijeni mukarci iz Srebrenice. On je 16. i 17. 7. 1995. godine, kao deurni operativni oficir Zvornike brigade, koordinirao i prenosio usmene i pismene upute jedinicama, te je dogovorio nabavku goriva i municije vojnim jedinicama koje su sudjelovale u pogubljenju Bonjaka. Mukarci iz Srebrenice su bili zatoeni i u koli u Kuli, na Vojnoj ekonomiji u Branjevu i u Domu u Pilici. Tokom jula 1995. godine ubijani su na razliitim lokacijama i ukopavani u zajednike grobnice. Trbi je u septembru 1995. godine uestvovao u iskopavanju i premjetanju tijela rtava iz primarnih masovnih grobnica na druge lokacije. Vijee nije nalo dovoljno dokaza da ga osudi za zloine poinjene u zoni odgovornosti Bratunake brigade.

151

Apelacioni postupak

153

ALI EFIK (X-KR-06/294)

Pomonik komandanta za bezbjednost bataljona Hamza, Peti korpus ARBiH
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Poetak suenja: Prvostepena presuda: 3. 3. 1968. godine u Dobrom Selu (Buim) 2. 11. 2006. 3. 11. 2007. godine (puten na slobodu uz mjere zabrane) 26. 1. 2007. godine 31. 1. 2007. godine 15. 2. 2007. godine (nijese pojavio na roitu za izjanjenje, nakon ega je Sud konstatirao da porie krivnju) 11. 5. 2007. godine 11. 4. 2008. godine

Osloboen optubi za ratni zloin protiv ratnih zarobljenika (ubistvo, muenje). albe: Tuilatvo BiH se alilo zbog bitnih povreda odredaba krivinog postupka, pogreno ili nepotpuno utvrenog injeninog stanja i povrede krivinog zakona. Apelaciono vijee je uvailo albe Tuilatva i donijelo odluku o obnavljanju postupka.

PRVOSTEPENA PRESUDA: Vijee je zakljuilo da Ali nije sudjelovao u zlostavljanju etiri zarobljenika, niti snosi odgovornost za nesprovoenje istrage i nekanjavanje osoba koje su odgovorne za njihova ubistva.

155

Pripadnici bataljona Hamza i izvjesni Tewfik Al Harbi su 5. 8. 1995. godine, tokom operacije Oluja, zarobili etiri pripadnika Vojske Srpske Krajine blizu kote Hleb, na teritoriji Republike Hrvatske. Ali je navodno zajedno sa Al Harbijem sudjelovao u ispitivanju zarobljenika i njihovom zastraivanju, te fizikom zlostavljanju. Operaciju Oluja provodile su snage ARBiH i jedinice iz Republike Hrvatske na podruju takozvane Republike Srpske Krajine. Mirka Devetka, Petra Stamboliju, Peru Borosinu i Branka Baia, bive pripadnike Vojske Srpske Krajine, nedugo nakon zarobljavanja ubio je Tewfik Al Harbi.

156

KAPI SUAD (X-KR-07/431)

Pripadnik Treeg bataljona 517. (oslobodilake) cazinske brigade Petog korpusa ARBiH
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Poetak suenja: Prvostepena presuda: 31. 7. 1975. godine u Cazinu 21. 9. 2007. godine (branio se sa slobode uz mjere zabrane od 7. 3. 2008. godine) 16. 10. 2007. godine 19. 10. 2007. godine 1. 11. 2007. godine (izjasnio se da nije kriv) 18. 1. 2008. godine 29. 4. 2008. godine

Osloboen optubi za ratni zloin protiv ratnih zarobljenika. albe: Tuilatvo se alilo zbog pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja, bitnih povreda odredaba krivinog postupka. albe prihvaene i suenje obnovljeno. Precizirana optunica: Drugostepena presuda: 4. 9. 2009. godine 11. 9. 2009. godine

Kriv, prema individualnoj odgovornosti, za ratni zloin protiv ratnih zatoenika (ubistvo, muenje) i kanjen sa 17 godina zatvora.

Odbrana Kapia je uloila albu treestepenom sudskom vijeu jer je nakon oslobaajue presude izreena osuujua kazna, to je prvi takav sluaj od poetka rada Odjela za ratne zloine Suda BiH.

157

DRUGOSTEPENA PRESUDA: Kapi je 20. 9. 1995. godine, za vrijeme vojne operacije Sana 95, uestvovao u muenju est pripadnika VRS-a u rejonu sela Dabar, nakon to su ih zarobili vojnici ARBiH i njemu predali. Zarobljenici su razoruani i po dvojica vezani konopcem za ienje puke. Povedeni su prema brdu Mrenica, gdje im je Kapi naredio da kleknu u liniju te, u namjeri da ih lii ivota, ispalio rafal iz automatske puke, prilikom ega su ubijeni Goran uur, Slavia uki i Duko ukovi, a Radovan Mudrini je teko ranjen. Kapi je potom naredio jednom vojniku da ubije ranjenog Mudrinia. Dragan Stupar i Milovan Mastikosa su preivjeli i predati su Vojnoj policiji Petog korpusa. Tijela ubijenih su nakon izvjesnog vremena pronaena na mjestu gdje je zloin poinjen.

158

LAZAREVI SRETEN i ostali (X-KR-06/243)

Sreten Lazarevi, zamjenik upravnika zatvora u zgradi Suda za prekraje i poslije u DP-u Novi izvor u Zvorniku; Dragan Stanojevi, Mile Markovi i Slobodan Ostoji, straari u tom zatvoru
Sreten Lazarevi 31. 3. 1953. godine u selu Roevi (Zvornik) Dragan Stanojevi 13. 3. 1962. godine u selu Roevi (Zvornik) Mile Markovi 27. 9. 1952. godine u mjestu Donji Lokanj (Zvornik) Slobodan Ostoji 8. 8. 1966. godine u selu Padine (Zvornik)

Roeni:

Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Poetak suenja: Izmijenjena optunica: Prvostepena presuda:

Branili se sa slobode 27. 9. 2007. godine 5. 10. 2007. godine 23. 10. 2007. godine (Lazarevi i Markovi se izjasnili da nisu krivi po svim takama optunice), 12. 11. 2007. (Stanojevi i Ostoji negirali krivicu) 6. 3. 2008. godine 12. 9. 2008. godine 29. 9. 2008. godine

Proglaeni krivima za ratni zloin protiv civilnog stanovnitva (muenje). Lazarevi je, prema komandnoj odgovornosti, osuen na 10 godina, dok je, prema individualnoj krivinoj odgovornosti, Stanojevi osuen na sedam godina, te Markovi i Ostoji na po pet godina zatvora.

159

albe: Odbrane Lazarevia, Stanojevia i Ostojia su uloile albe zbog bitne povrede odredaba krivinog postupka, povrede krivinog zakona, pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja i odluke o krivinopravnoj sankciji, dok se Odbrana Markovia alila zbog povrede odredaba krivinog postupka i pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja. Apelaciono vijee je uvailo albe i ukinulo prvostepenu presudu u osuujuem dijelu i donijelo odluku o obnavljanju suenja.

PRVOSTEPENA PRESUDA: Sreten Lazarevi, Dragan Stanojevi, Mile Markovi i Slobodan Ostoji su, kao pripadnici rezervnog sastava SJB-a Zvornik, od maja 1992. do marta 1993. godine neovjeno postupali sa zatvorenicima u zgradi Opinskog suda za prekraje i DP-u Novi izvor u Zvorniku, prilikom ega su im nanosili velike patnje i tjelesne povrede. Lazarevi je sredinom maja 1992. godine prisustvovao premlaivanju jednog zatvorenika, dok je u junu 1992. jednog mukarca iz Bratunca koji je bio zatvoren u zgradi DP-a Novi izvor predao grupi neidentificiranih vojnika, koji su ga odveli u nepoznatom pravcu, od kada mu se gubi svaki trag. Stanojevi je, kao straar u zatvoru u zgradi Suda za prekraje i poslije u DP-u Novi izvor, u nekoliko navrata dozvoljavao grupama srpskih vojnika da zlostavljaju zatoenike. Lazarevi je, skupa sa straarom Miletom Markoviem, u julu 1992. u zgradi DP-a Novi izvor pretukao jednog zatoenika, koji je od udaraca izgubio svijest, te je u ljeto iste godine prisustvovao premlaivanju dvaju zatvorenika, u emu je sudjelovao i straar Slobodan Ostoji. Lazarevi je dozvoljavao da u zatvorske prostorije ulaze neovlatene osobe, meu kojima grupa srpskih vojnika zvanih gogievci, koji su fiziki, psihiki i seksualno zlostavljali zatoenike. Markovi je osloboen optube da je u septembru 1992. godine u zatvoru Novi izvor sudjelovao u premlaivanju jednog zatoenika. Krivice je osloboen i Lazarevi da je neutvrenog dana snano oamario zatvorenika u tom zatvoru, te Ostoji za sudjelovanje u premlaivanju grupe mukaraca u julu 1992. godine u Novom izvoru. Odbijena je optuba da je Lazarevi 19. 5. 1992. godine, u zgradi Suda za prekraje, od tri zatvorenika uzeo 5.000 DM, kao i da je dozvolio ulazak gogievaca koji su prisilili dvojicu brae da se meusobno tuku, tjerajui njihovog oca da to gleda. Odbijena je i optuba da je Stanojevi neutvrenog dana policijskom palicom snano pretukao jednog zatvorenika.

160

MIHALJEVI ZDRAVKO (X-KR-07/330)

Pripadnik Druge bojne brigade HVO-a Ban Josip Jelai iz Kiseljaka i zapovjednik Postrojbe za posebne namjene Maturice
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Poetak suenja: Prvostepena presuda: 27. 6. 1964. godine u Sarajevu 3. 8. 2006. 9. 11. 2007. godine (pritvor zamijenjen mjerama zabrane) 1. 2. 2007. godine 2. 2. 2007. godine 12. 2. 2007. godine (izjasnio se da nije kriv) 15. 5. 2007. godine 16. 4. 2008. godine

Osloboen optubi za zloin protiv ovjenosti (progon, ubistvo, muenje, zatvaranje, prisilni nestanak, druga neovjena djela). albe: Tuilatvo BiH se alilo zbog bitne povrede odredaba krivinog postupka i pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja. Apelaciono vijee je uvailo albu Tuilatva BiH, te odredilo obnavljanje suenja.

PRVOSTEPENA PRESUDA: Zdravko Mihaljevi je osloboen krivice da je 12. 6. 1993. godine uestvovao u napadu na mjesto Tulice (opina Kiseljak), prilikom ega je zarobljeno bonjako stanovnitvo.

161

Osloboen je optube da je tada ubio jednu osobu, te naredio razdvajanje mukaraca od ena i odvoenje grupe od 30 zarobljenika prema mjesnom groblju u Tulici, gdje je izdvojeno sedam osoba, koje su ubijene. Vijee je zakljuilo da nije kriv za odvoenje preivjelih mukaraca iz te grupe u kasarnu u Kiseljaku, gdje su bili zatvoreni u nehumanim uslovima, te mueni i odvoeni na prinudne radove.

162

STUPAR MILO i ostali (X-KR-05/24)

Komandant Drugog odreda Specijalne policije ekovii
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: 7. 12. 1963. godine u Tii (ekovii) 23. 6. 2005. 28. 1. 2010. godine (pritvor zamijenjen mjerama zabrane) 12. 12. 2005. godine 19. 12. 2005. godine 3. 2. 2006. godine

Stupar se zajedno s Milenkom Trifunoviem, Aleksandrom Radovanoviem, Slobodanom Jakovljeviem, Petrom Mitroviem, Miladinom Stevanoviem i Dragiom ivanoviem odbio izjasniti, nakon ega je Sud zakljuio da poriu krivicu. Istog dana Brano Dini, Branislav Medan, Milovan Mati i Velibor Maksimovi su se izjasnili da nisu krivi. Poetak suenja: Razdvajanje postupka: 9. 5. 2006. godine 22. 5. 2008. godine

Nakon to je Tuilatvo BiH donijelo odluku da u spis uvede izjave Mitrovia i Stevanovia date u istrazi, a u kojima direktno ili indirektno terete ostale optuene, Sud je razdvojio predmet protiv 11-orice na tri dijela: Petar Mitrovi (X-KR-05/24-1), Miladin Stevanovi (X-KR-05/24-2), te Milo Stupar i ostali (X-KR-05/24) u odnosu na Stupara, Trifunovia, Dinia, Radovanovia, Jakovljevia, Maksimovia, ivanovia, Medana i Matia. Tako je omogueno unakrsno ispitivanje Mitrovia i Stevanovia. Izmijenjena optunica: Prvostepena presuda: 24. 6. 2008. godine 29. 7. 2008. godine

Stupar je osuen na 40 godina; Trifunovi, Dini i Radovanovi na po 42 godine; te Jakovljevi i Medan na po 40 godina. Krivice su osloboeni Mati, Maksimovi i ivanovi.

163

albe: Tuilatvo BiH je uloilo albu na oslobaajui dio nepravomone presude koji se odnosi na Matia, i to zbog pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja, te bitne povrede odredaba krivinog postupka. Odbrane estorice optuenih su se alile zbog bitnih povreda odredaba krivinog postupka, povreda krivinog zakona, pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja. Na odluku o krivinopravnoj sankciji albe su uloile Odbrane Stupara, Radovanovia i Medana, te sam optueni. Drugostepena presuda: 9. 9. 2009. godine

Trifunovi je oglaen krivim i osuen na kaznu dugotrajnog zatvora od 33 godine, Radovanovi i Dini na po 32 godine dugotrajnog zatvora, te Jakovljevi i Medan na po 28 godina dugotrajnog zatvora. Sva petorica su osueni zbog genocida (ubistvo) prema individualnoj krivinoj odgovornosti. Mati, ivanovi i Maksimovi su pravomono osloboeni krivice za genocid, dok e se suenje Stuparu obnoviti pred Apelacionim vijeem.

PRVOSTEPENA PRESUDA: Milo Stupar, bivi komandant Drugog odreda Specijalne policije ekovii, sudjelovao je u udruenom zloinakom poduhvatu sa zajednikim ciljem i planom da se djelimino istrijebe Bonjaci iz Srebrenice na nain da se ene i djeca protjeraju, a mukarci pogube. Milenko Trifunovi, bivi komandir Treeg voda Skelani u sastavu Drugog odreda Specijalne policije ekovii; Brano Dini, bivi specijalac u odredu Specijalne policije, te Aleksandar Radovanovi, Slobodan Jakovljevi i Branislav Medan, bivi specijalci Treeg voda Skelani, zajedno su s drugim pripadnicima VRS-a i MUP-a RS-a sudjelovali u zarobljavanju velikog broja mukaraca Bonjaka koji su pokuavali napustiti Srebrenicu nakon njenog pada i potpune okupacije. Trifunovi je 13. 7. 1995. godine ohrabrivao i pozivao mukarce na predaju istiui da e biti ispitani i razmijenjeni. Nakon to su se mnogi predali, od njih su oduzeti lini dokumenti i potom su u koloni sprovedeni u skladite Zemljoradnike zadruge Kravica. U tom objektu bilo je zatvoreno vie od 1.000 mukaraca, koji su istog dana ubijeni tako to su Trifunovi i Radovanovi pucali iz automatske puke u zarobljenike, dok je Dini bacao rune bombe na njih. Za to vrijeme Jakovljevi i Medan su uvali strau sa stranje strane skladita i tako spreavali bjekstvo zarobljenika kroz prozore. Krivice za uee u istim zloinima osloboeni su Milovan Mati, Dragia ivanovi i Velibor Maksimovi. Stupar i Trifunovi su osueni jer, iako su bili prisutni na mjestu pogubljenja, nisu poduzeli nita da zatite zarobljenike, te su na taj nain pomogli i podrali izvrioce ubijanja. Obojica nisu poduzeli potrebne i razumne mjere da sprijee i kazne poinioce zloina. Odlukom Apelacionog vijea, suenje Stuparu za genocid u Srebrenici obnovit e se kako bi se otklonile bitne povrede odredaba krivinog postupka uinjene prvostepenom presudom.

164

Suenja u toku

165

ADAMOVI MARKO i ostali (X-KR-05/119)

Vinko Kondi, naelnik SJB-a Klju; Boko Luki, komandant Opinskog taba TO-a Klju; i Marko Adamovi, zamjenik komandanta Kljukog bataljona TO-a i komandant Komande odbrane grada
Vinko Kondi 25. 9. 1959. godine u selu Donje Sokolovo (Klju) Boko Luki 25. 11. 1940. godine u Fajtovcima (Klju) Marko Adamovi 28. 2. 1946. godine u Pei (Klju) 20. 3. 2008. 24. 2. 2009. godine (pritvor zamijenjen mjerama zabrane)

Roeni:

Pritvor:

7. 12. 2007. godine 3. 3. 2008. godine 4. 3. 2008. godine 7. 4. 2008. godine (izjasnio se da nije kriv)

20. 3. 2008. godine

Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji

5. 6. 2008. godine 9. 6. 2008. godine 18. 6. 2008. godine (obojica su se izjasnila da nisu krivi)

Spajanje predmeta:

2. 7. 2008. godine Sud BiH je donio rjeenje o spajanju predmeta Marko Adamovi i ostali (X-KR-05/119) i Vinko Kondi (X-KR-05/155). Postupak protiv trojice optuenih nastavio se pod brojem X-KR-05/119. 2. 9. 2008. godine

Poetak suenja:

Optunice protiv Kondia te Lukia i Adamovia jo nisu objedinjene. Suenje trojici optuenih je u nekoliko navrata odgaano zbog zdravstvenog stanja Kondia, koji boluje od Parkinsonove bolesti.

167

IZ OPTUNICE: Kondi, Luki i Adamovi su, kao lanovi SDS-a, Komande odbrane grada i Kriznog taba u opini Klju, sudjelovali u organiziranju, pripremi i izvrenju rasprostranjenog i sistematinog napada na civile Bonjake i Hrvate. Kondi je sudjelovao u napadu od juna, Luki od oktobra 1991., te Adamovi od januara 1992. godine. Tuilatvo smatra da su sva trojica sudjelovala u UZP-u iji cilj je bilo potpuno preuzimanje vlasti, te dovoenje opine Klju u kategoriju srpskih opina i njeno spajanje sa Autonomnom regijom Krajina i Republikom srpskog naroda BiH. Kondi je od 7. do 21. 5. 1992. godine stvorio jednonacionalnu policiju tako to je sve policajce Bonjake i Hrvate razrijeio dunosti i razoruao, dok je Luki po nalogu SDS-a od oktobra 1991. bio angairan na popuni, formiranju i naoruavanju, te stvaranju jednonacionalne TO. Od aprila 1992. godine Adamovi je sudjelovao u pripremanju jedinica za napad na civile. Optuenima se stavlja na teret da su od 27. maja do kraja augusta 1992. godine pripadnici policije i vojske pod njihovom kontrolom sudjelovali u protupravnom hapenju civila s podruja Kljua i zatvaranju uhapenih u SJB i Osnovnu kolu Nikola Maki u tom gradu, te bivu eljezniku stanicu i osnovnu kolu u Sanici. Civili su u tim objektima, kao i u tvornici maina u Halnovskom Vrelu i fudbalskom stadionu u Kljuu, fiziki i psihiki zlostavljani, te nakon ispitivanja transportirani u logore Stara Gradika ili Manjaa. Od maja 1992. do aprila 1994. godine policija i vojska su vrile zastraivanja, pljaku, premlaivanja, zatvaranja i ubistva civila s podruja opine i grada Kljua. U tom periodu je na ovom podruju uniteno est vjerskih objekata. Tako je 28. 5. 1992. godine Kljuki bataljon, zajedno sa 30. partizanskom divizijom JNA, zapoeo artiljerijski napad na Klju, Pudin Han i Velagie, to je za posljedicu imalo smrt najmanje 12 osoba, te zatvaranje preko 200 mukaraca u kolu Nikola Maki. Najmanje 200 mukaraca s podruja Sanice su 31. 5. 1992. godine uhapsili pripadnici vojske i policije, te ih drali zatoene u razliitim objektima, nakon ega su prebaeni na Manjau. Pripadnici srpske vojske su 1. 6. 1992. godine u selu Prhovo ubili najmanje sedam osoba, te potom iz grupe skupljenih mjetana izdvojili 15 mukaraca, koje su poveli prema selu Pei. Na putu do tog sela ubili su odreeni broj mukaraca, a preivjele predali policiji, koja ih je zatvorila te fiziki i psihiki zlostavljala u koli Nikola Maki. Odreeni broj mukaraca je potom puten na slobodu, a drugi su transportirani na Manjau. Istog dana je vojska preostale mjetane u Prhovu strijeljala u dvoritu jedne kue, prilikom ega je ubijeno najmanje 30 osoba, najvie ena i djece, dok je Vojna policija u naseljima sela Velagii zatvorila najmanje 78 mukaraca u staru kolu i nedugo potom ih strijeljala.

168

Pripadnici policije i vojske su 26. 6. 1992. godine, tokom napada na sela Ramii, Krasulje, Hripavci i Oiljak, ubili najmanje 21 osobu, dok su oko 90 mukaraca uhapsili, te ih fiziki i psihiki zlostavljali, da bi ih nakon obrade policije Vinka Kondia transportirali na Manjau. U selima Donji Biljani, Botonjii, Domazeti, Brkii i Jabukovica, 10. 7. 1992. godine vojska, potpomognuta policijom, privodila je mukarce u kolu u Donjim Biljanima, gdje su popisani, te odvoeni u nepoznatim pravcima i ubijani. Tog dana ubijeno je najmanje 219 osoba. S tog podruja su pripadnici srpske vojske 8. 8. 1992. godine iz kua istjerali preostale preivjele civile, nakon ega su izdvojili mukarce, dva maloljetna djeaka i tri ene, koje su poveli prema lokalitetu Kamen, gdje su ih ubili i potom spalili. Po nareenju Kondia, 6. 2. 1993. godine grupa od oko 15 civila koji su se predali nakon skrivanja na podruju ume Galaja, upuena je u zatvor Kamenica u Drvaru, od kada im se gubi svaki trag. Posmrtni ostaci ubijenih civila s podruja Kljua pronaeni su u masovnim grobnicama Ciganska dolina, Lanite I, Lanite II, Crvena zemlja, Bunarevi I, kao i na lokalitetima Vuije poljane i Zablee Kondi, Luki i Adamovi se terete za saizvrilatvo, prema individualnoj i krivinoj odgovornosti, u zloinima protiv ovjenosti (zajedno za: progon, ubistvo, istrebljenje, deportaciju, muenje, prisilni nestanak, druga neovjena djela; te Kondi sam i za zatvaranje). Sva trojica se terete i za organiziranje grupe ljudi i podstrekavanje na genocid, zloine protiv ovjenosti i ratne zloine.

169

BABI ZORAN i ostali (X-KR-08/549)

Duan Jankovi, komandir Stanice policije Prijedor; te Damir Ivankovi, Zoran Babi, Gordan uri, Milorad Radakovi, Milorad krbi, Ljubia eti, Duan Jankovi i eljko Stojni, pripadnici interventnog voda SJB-a Prijedor

Roeni: 26. 6. 1970. godine u Prijedoru 1. 6. 1968. godine u Prijedoru 15. 5. 1968. godine u mjestu Ljubija (Prijedor) 10. 8. 1962. godineu mjestu Podvidaa (Sanski Most) 10. 7. 1960. godine u mjestu Veliko Palanite (Prijedor)

Pritvor: 12. 1. 2. 7. 2009. godine (na slobodu puten uz mjere zabrane) Brani se sa slobode 14. 10. 2008. 10. 9. 2009. godine 15. 10. 2008. 12. 3. 2009. (pritvor zamijenjen mjerama zabrane) 15. 10. 24. 10. 2008. godine

Optunica podignuta:

Optunica potvrena:

Damir Ivankovi

Zoran Babi Gordan uri

8. 1. 2009. godine

12. 1. 2009. godine

Milorad Radakovi

Milorad krbi

170

Ljubia eti

7. 4. 1969. godine u mjestu Ilida

14. 10. 2008. 11. 11. 2009. godine (nalazi se na izdravanju kazne za drugo krivino djelo) 29. 5. 2008. 11. 11. 2009. godine (pritvor zamijenjen mjerama zabrane) 30. 5. 2008. 11. 11. 2009. godine (pritvor zamijenjen mjerama zabrane)

Duan Jankovi

8. 3. 1950. godine u selu Benkovac (Prijedor)

eljko Stojni

10. 10. 1971. godine u mjestu Tukovi (Prijedor)

Izjanjenje o krivnji: Poetak suenja: Prvo razdvajanje postupka:

13. 3. 2009. godine (izjasnili su se da nisu krivi) 31. 3. 2009. godine 29. 6. 2009. godine Nakon to je Ivankovi priznao krivicu, postupak protiv njega je nastavljen pod oznakom X-KR-08/549-1, te suenje ostaloj sedmorici pod oznakom Zoran Babi i ostali (X-KR-08/549). 6. 7. 2009. godine Suenje za zloine na Korianskim stijenama je ponovo razdvojeno jer je Gordan uri priznao krivicu. Sud je potom razdvojio predmete i sasluao uria kao svjedoka Tuilatva protiv ostalih optuenih. On je kazao da se samoinicijativno udaljio s Korianskih stijena, iako je u optunici stajalo da mu je bilo nareeno da to uini. Sud je istog dana ponovo spojio predmet Gordana uria sa predmetom ostalih optuenih. 7. 9. 2009. godine uri je ponovo svjedoio i izjavio da mu je bilo nareeno da se udalji s Korianskih stijena kako bi uvao strau. Sud je prihvatio njegov iskaz i nakon priznanja krivnje razdvojio predmete na Gordan uri (X-KR-08/549-2) i Zoran Babi i ostali (X-KR-08/549). 15. 3. 2010. godine Nakon to je Ljubia eti priznao krivicu, postupak protiv njega nastavljen je pod oznakom eti Ljubia X-KR-08/549-3, te u odnosu na ostale optuene pod oznakom Zoran Babi i ostali (X-KR-08/549).

Drugo razdvajanje postupka:

Tree razdvajanje postupka:

etvrto razdvajanje postupka:

171

IZ OPTUNICE: Zoran Babi, Milorad Radakovi, Milorad krbi, Ljubia eti, Duan Jankovi i eljko Stojni su zajedno s Damirom Ivankoviem i Gordanom uriem, te drugim lanovima civilnih i vojnih vlasti opine Prijedor, sudjelovali u UZP-u kojem je cilj bio progon Bonjaka i Hrvata s podruja pod kontrolom vojske i policije Srpske Republike BiH i potom RS-a. Kao pripadnici interventnog voda SJB-a Prijedor, optueni su 21. 8. 1992. godine sudjelovali u osiguranju konvoja autobusa i kamiona s preko 1.200 civila s podruja Prijedora, koji su voeni na razmjenu u Travnik, preko planine Vlai. Tom prilikom Jankovi je nareivao i organizirao kretanje konvoja i oduzimanje vrijednosti od civila. Zajedno s jo nekoliko pripadnika interventnog voda iz Prijedora, Jankovi je tokom kretanja konvoja otiao prema Smetovima, dok su ostali optueni, po dolasku do rijeke Ugar, na planini Vlai, sudjelovali u izdvajanju oko 200 mukaraca znajui da to rade zbog ubijanja. Mukarci su potom sprovedeni do Korianskih stijena, gdje im je bilo nareeno da kleknu na rub ceste okrenuti prema provaliji, nakon ega su strijeljani. Na tijela ubijenih i ranjenih koja su pala u provaliju pripadnici tog voda su potom bacali granate i pucali. Optueni Jankovi se tereti da je propustio da poduzme nune i razumne mjere kako bi sprijeio taj zloin i kaznio poinioce. Na Korianskim stijenama je strijeljano najmanje 200 mukaraca. Njih 12 je preivjelo. Jankovi se tereti, prema komandnoj odgovornosti, zajedno s Babiem, Radakoviem, krbiem, Jankoviem i Stojniem, koji su optueni prema individualnoj krivinoj odgovornosti, za zloin protiv ovjenosti (progon, ubistvo, deportacija, zatvaranja ili drugo teko oduzimanje fizike slobode, druga neovjena djela).

172

DOLI DARKO (X-KR-09/783)

Pripadnik diverzantsko-izviakog voda Jastrebovi pri brigadi Rama HVO-a u Prozoru
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Poetak suenja: 11. 4. 1973. godine u Mostaru 21. 10. 2009. godine 12. 11. 2009. godine 16. 11. 2009. godine 18. 12. 2009. godine 4. 2. 2010. godine

IZ OPTUNICE: Darko Doli je poetkom augusta 1993. godine u Druinoviima (opina Prozor) sudjelovao u fizikom zlostavljanju i pljakanju civila Bonjaka koji su se, prema njegovom nareenju, okupili ispred jedne kue u selu. Doli je civile vrijeao i udarao pukom, a jednu je osobu noem zarezivao po razliitim dijelovima tijela. Postrojenim civilima je naredio da skinu odjeu sa sebe kako bi se uvjerio da neko od njih ne skriva dragocjenosti, te je od jedne osobe, uz prijetnju da e je zaklati, oduzeo 2.000 njemakih maraka. Iz grupe postrojenih civila Doli je izveo jednu enu, koju je fiziki zlostavljao, te potom i silovao u kui u kojoj je ivjela sa suprugom i djecom. U prvoj polovini augusta 1993. godine Doli je u nekoliko navrata, uz prijetnju da e je ubiti, silovao djevojicu koja je u grupi s vie od 30 ena bila smjetena u jednoj kui u selu Lapsunj (opina Prozor).

173

Doli je krajem jula ili poetkom augusta iste godine u selu Druinovii fiziki zlostavljao i silovao jo jednu enu uz prijetnju da e joj ubiti 15-mjeseno dijete. Doli se tereti, prema individualnoj krivinoj odgovornosti, za ratni zloin protiv civilnog stanovnitva (muenje, silovanje, pljakanje imovine).

174

GASAL NISVET i ostali (X-KR-07/341)

Nisvet Gasal, upravnik logora Stadion NK Iskra, Musajb Kukavica, komandir obezbjeenja tog logora, te Enes Handi i Senad Dautovi, pripadnici ARBiH
Nisvet Gasal 25. 5. 1964. godine u selu Oborci (Donji Vakuf) Musajb Kukavica 10. 3. 1970. godine u Jajcu Enes Handi 5. 2. 1960. godine u Donjem Vakufu Senad Dautovi 23. 7. 1963. godine u Pruscu (Donji Vakuf)

Roeni:

Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Spajanje predmeta: Poetak suenja:

21. 3. 2007. 19. 2. 2009. godine (pritvor zamijenjen mjerama zabrane) 18. 9. 2007. godine 19. 9. 2007. godine 27. 9. 2007. godine (obojica su se izjasnili da nisu krivi)

16. 4. 2007. 19. 2. 2009. godine (pritvor zamijenjen mjerama zabrane) 7. 12. 2007. godine 11. 12. 2007. godine 18. 12. 2007. godine (obojica su negirali krivicu)

23. 1. 2008. godine Sud je donio rjeenje o spajanju predmeta Enes Handi i ostali (X-KR-07/341) i Nisvet Gasal i ostali (X-KR-07/341-1), nakon ega se postupak protiv etvorice optuenih nastavio pod oznakom X-KR-07/341. 6. 2. 2008. godine

IZ OPTUNICE: Nisvet Gasal, bivi upravnik logora Stadion NK Iskra, od 21. 9. 1993. do 19. 3. 1994. godine, i Musajb Kukavica, bivi komandir obezbjeenja u tom

175

logoru, od 21. 9. 1993. do 8. 3. 1994. godine, bili su odgovorni za funkcioniranje logora u Bugojnu i neposredno nadreeni straarima. U logoru je, u nehigijenskim uslovima, bilo zatoeno oko 300 mukaraca Hrvata, koji su odvoeni na prinudne radove, na razliite lokacije, da bi istili ulice, sjekli drva, kopali rovove te su koriteni kao ivi tit. Zatoenike su muili straari i pripadici ARBiH koji su ulazili na stadion, a ponekad bi ih iz prostorija u kojima su bili zatvoreni, na premlaivanja izvodili Gasal i Kukavica. Straari i pripadnici Vojne policije su zatoenike odvodili na ispitivanja u prostorije zgrade BH Banke u Bugojnu, gdje je bila smjetena Vojna policije 307. brigade ARBiH, a potom i eta Vojne policije OG-a Zapad ARBiH. Tu su zatoenici premlaivani. Nepoznata je sudbina 22 osobe koje su odvedene na ispitivanja i nisu vraene u logor. Enes Handi, bivi pomonik komandanta za bezbjednost 307. brigade ARBiH i kasnije pripadnik slube bezbjednosti OG-a Zapad, i Senad Dautovi, bivi komandant objedinjene komande ARBiH za grad Bugojno, naelnik SJB-a, te pomonik komandanta za bezbjednost OG-a Zapad, s civilnim i vojnim vlastima u tom gradu sudjelovali su u UZP-u iji cilj je bilo zatvaranje hrvatskog stanovnitva u logore. Handi je prisustvovao zlostavljanju pojedinih zatoenika, te je skupa s Dautoviem nareivao i odobravao njihova odvoenja iz logora Stadion NK Iskra na obavljanje prinudnih radova. Od 18. 7. do 25. 8. 1993. godine Dautovi je nareivao i odobravao policajcima da u SJB-u Bugojno zatvaraju civile i policajce hrvatske nacionalnosti koji su drani u prostorijama Gimnazije i odvoeni na obavljanje prinudnih radova (prikupljanje leeva, kopanje grobnih mjesta i ukop ubijenih). Civili i borci hrvatske nacionalnosti su od 18. 7. 1993. do 19. 3. 1994. godine zatvarani u podrumima, garaama i privatnim kuama u naselju Donjii, osnovnim kolama Stipo erek i Vojin Paleksi, Marksistikom centru Klosteru asnih sestara, Salonu namjetaja Slavonija drvna industrija, te Kulturno-sportskom centru, Domu zdravlja ratnoj bolnici, Stadionu NK Iskra, Opini i prostorijama BH Banke u Bugojnu. Pripadnici ARBiH, SJB-a i taba odbrane Bugojno su tu fiziki i psihiki zlostavljali, muili zatvorenike, te su im oduzimali dragocjenosti i odvodili ih na obavljanje prinudnih radova. Pojedini zatvorenici su voeni u Dom zdravlja u Bugojnu, gdje im je vaena krv, dok su neki u tim objektima ubijeni ili su podlegli usljed premlaivanja. Gasal, Kukavica, Handi i Dautovi se terete prema individualnoj i komandnoj krivinoj odgovornosti. Gasalu i Kukavici se stavlja na teret ratni zloin protiv civilnog stanovnitva (ubistvo, muenje, prisiljavanje na prinudni rad), te Handiu i Dautoviu sauesnitvo u ratnom zloinu protiv civilnog stanovnitva (napad na civilno stanovnitvo, ubistvo, muenje, protupravno odvoenje u koncentracione logore i druga protuzakonita zatvaranja, prisiljavanje na prinudni rad), ratnom zloinu protiv ranjenika i bolesnika i ratnom zloinu protiv ratnih zarobljenika (ubistvo, muenje, nanoenje velikih patnji ili ozljeda tijela).

176

HAKALOVI SEAD (X-KR-10/874)

Pripadnik ARBiH
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: 11. 1. 1970. godine u mjestu Gostovii (opina Konjic) Brani se sa slobode 15. 3. 2010. godine 17. 3. 2010. godine

Tuilatvo BiH je uz optunicu dostavilo prijedlog za prebacivanje ovog postupka Kantonalnom sudu u Mostaru jer se ne radi o sistematskom i masovnom zloinu, ve o djelu izolovanog nasilja. U prijedlogu takoer stoji da se zbog prebacivanja ne bi ugrozio ni interes rtava. IZ OPTUNICE: Hakalovi je optuen da je 23. 3. 1993. godine u mjestu Gostovii (opina Konjic) iz automatske puke ubio mukarca hrvatske nacionalnosti u njegovoj kui, dok je njegovu suprugu, koja je pokuala pobjei skupa s dvojicom sinova, teko ranio u obje noge. Kada je oteena odvezena u bolnicu u Konjic, Hakalovi je njenog maloljetnog sina zatvorio u podrumu kue u Gostoviima. Hakalovi se tereti, prema individualnoj odgovornosti, za ratni zloin protiv civilnog stanovnitva (ubistvo, nanoenje velikih patnji ili povreda, protupravno odvoenje u koncentracione logore i druga mjesta zatoenja).

177

HODI NEDAD (X-KR-09/786-2)

Pripadnik Specijalnog odreda za posebne namjene Zulfikar pri tabu Vrhovne komande ARBiH
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: 15. 3. 1969. godine u Novom Pazaru 17. 9. 2009. 19. 1. 2010. (pritvor zamijenjen mjerama zabrane); 26. 3. 2010. godine 12. 3. 2010. godine 17. 3. 2010. godine

IZ OPTUNICE: Nedad Hodi zvani Don Vejn ili Doni tereti se da je 16. 4. 1993. godine sudjelovao u dobro pripremljenom i ranije isplaniranom napadu na selo Trusina (opina Konjic). U optunici stoji da je rukovodio jednim pravcem napada na to selo, prilikom ega je ubijen odreeni broj civila hrvatske nacionalnosti, te da je u zaseoku Gaj istog dana izdao naredbu i sudjelovao u strijeljanju pripadnika HVO-a koji su se prethodno predali. U tom zloinu uestvovali su i Mensur Memi zvani Menta, Rasema Handanovi zvana Zolja i drugi pripadnici odreda Zulfikar. Tokom napada na selo Trusina ubijeno je 18 civila i etiri pripadnika HVO-a, dok su etiri osobe ranjene, a meu njima i dvoje djece. Hodi se, prema individualnoj krivinoj odgovornosti, tereti za ratni zloin protiv civilnog stanovnitva (sudjelovanje u napadu na civilno stanovnitvo i ubistvu) i ratni zloin protiv ratnih zarobljenika (sudjelovanje u ubistvu).

178

IKONI NEO (X-KR-08/654-1)

Komandir Druge ete Centra za obuku Jahorina Specijalne brigadne policije MUP-a RS-a
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: 26. 6. 1966. godine u Visokom 21. 1. 2010. godine 12. 3. 2010. godine 19. 3. 2010. godine

Ikoni je deportiran u BiH iz Sjedinjenih Amerikih Drava nakon to je odsluio jednogodinju kaznu zatvora zbog imigracione prevare, a uhapen je na osnovu meunarodne potjernice. Tuilatvo je predloilo spajanje predmeta Neo Ikoni s predmetom Duko Jevi i ostali zbog efikasnosti i ekonominosti postupka. IZ OPTUNICE: Ikoni se tereti da je od 10. do 19. 7. 1995. godine, zajedno s drugim pripadnicima VRS-a i MUP-a RS-a, sudjelovao u UZP-u iji je cilj bio progon ena i djece, te ubijanje mukaraca Bonjaka iz enklave Srebrenica. Dravno tuilatvo tvrdi da je Ikoni, individualno i u dogovoru s Dukom Jeviem, Mendeljevom uriem i Goranom Markoviem (vidi predmet XKR-09/823), sudjelovao u planu potpunog istrebljenja i ubistva civila. Pod nadzorom Ikonia, Jevia, uria i Markovia, pripadnici Prve i Druge ete Centra za obuku Jahorina sudjelovali su 12. i 13. 7. 1995. godine u zarobljavanju vie hiljada mukaraca koji su pokuali kroz umu da napuste

179

to podruje. Na livadi u Sandiima, na putu od Konjevi Polja do Bratunca, od civila su oduzeti novac i vrijednosti, nakon ega su odvedeni na razliita mjesta zatoenja. Na livadi u Sandiima po prijekom postupku je ubijeno najmanje 17 mukaraca, dok je Ikoni naredio dvadesetorici pripadnika Druge ete da likvidiraju vie zarobljenih Bonjaka. Pripadnici Prve i Druge ete su, po naredbi i nadzoru Jevia, Ikonia, uria i Markovia, sudjelovali u sprovoenju preko 1.000 mukaraca Bonjaka u Zemljoradniku zadrugu Kravica, gdje su ih drali pod straom, a potom po prijekom postupku otpoeli strijeljanje 13. 7. 1995. godine. Ikoni, Jevi i uri su nadzirali i podravali ubijanje Bonjaka i 14. 7. iste godine, pri emu su izvjesni Arkan i Hercegovac ubacivali bombe u skladite u kojem su se nalazili zarobljenici. Markovi je za to vrijeme pozivao dobrovoljce iz svoje jedinice da izvre likvidacije Bonjaka, nakon to su preivjele na prevaru izmamili iz skladita. Pripadnici Prve i Druge ete su potom, pucajui iz pitolja, izvrili ovjeru ve strijeljanih zarobljenika, ime su uestvovali u pogubljenju vie od 1.000 mukaraca. Skupa s pripadnicima Bratunake brigade VRS-a, pripadnici Prve i Druge ete su 17. i 18. 7. 1995. godine, po naredbi i nadzoru Jevia, Ikonia, uria i Markovia, uestvovali u pretresu umskog podruja iznad ceste Bratunac Konjevi Polje, prilikom ega su ubili nekoliko osoba. Jednog zarobljenika je po naredbi Markovia ubio pripadnik Prve ete Centra za obuku. Nekoliko stotina mukaraca, meu kojima je bilo i djece, sproveli su do te ceste, oduzeli im line stvari i povezali ruke na leima, nakon ega su ih odveli do skladita u Konjevi Polju i strijeljali. Tijela ubijenih su zatim ukopana u masovnoj grobnici na lokalitetu Cerska. Ikoni se, prema individualnoj krivinoj odgovornosti, tereti za genocid (ubijanje, nanoenje teke tjelesne ozljede ili duevne povrede pripadnicima skupine ljudi).

180

IVANOVI ELJKO (X-KR-06/180-3)

Pripadnik Drugog odreda Specijalne policije ekovii (vod Skelani) MUP-a RS-a
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Poetak suenja: 20. 11. 1972. godine u selu Breani (Srebrenica) 5. 3. 2009. godine 1. 6. 2009. godine 4. 6. 2009. godine 29. 6. 2009. godine (izjasnio se da nije kriv) 27. 8. 2009. godine

Uhapen je 4. 3. 2009. na Palama kraj Sarajeva, tri godine nakon raspisivanja meunarodne potjernice. IZ OPTUNICE: eljko Ivanovi zvani Arkan je od 10. do 19. 7. 1995. godine sudjelovao u UZP-u koji je imao cilj prisilno preseljenje oko 40.000 civila iz zatiene UNove zone Srebrenica, te pogubljenje vojno sposobnih mukaraca Bonjaka, zakopavanje i premjetanje njihovih posmrtnih ostataka. Ivanovi je za plan prisilnog preseljenja i pogubljenja saznao 10. 7., da bi 12. 7. 1995. sudjelovao u pretresu sela na podruju Srebrenice s ciljem istjerivanja Bonjaka iz kua i njihovog sakupljanja u Potoarima. Tog i narednog dana je, zajedno s pripadnicima svog voda, policije iz Zvorni-

181

ka i VRS-a, sudjelovao u odravanju prohodnosti ceste na dijelu Bratunac Konjevi Polje radi nesmetanog transporta Bonjaka, ime je dao odluujui doprinos ostvarenju plana prisilnog premjetanja. Ivanovi je 13. 7. sudjelovao i u zarobljavanju vie hiljada mukaraca Bonjaka koji su pokuavali pobjei kroz umu. Od zarobljenika su oduzimane vrijednosti. On je istog dana sudjelovao u njihovom sprovoenju do skladita Zemljoradnike zadruge Kravica, znajui da e biti pogubljeni. Po dovoenju zarobljenika u Zemljoradniku zadrugu, Ivanovi je stao u polukrug skupa s pripadnicima Drugog odreda koji su pucali na Bonjake, da bi zatim proao iza zgrade skladita s namjerom da onemogui njihov eventualni bijeg. Ostali pripadnici Drugog odreda su pucanjem iz pukomitraljeza i automatskih puaka, te bacanjem bombi, ubili veinu od 1.000 zatvorenih Bonjaka. Ivanovi se tereti, prema individualnoj krivinoj odgovornosti, za genocid (ubistvo, nanoenje teke tjelesne ozljede, uvoenje mjera kojima je cilj spreavanje raanja unutar skupine ljudi).

182

JEVI DUKO i ostali (X-KR-09/823)

Duko Jevi, bivi pomonik komandanta Specijalne brigade policije MUP-a RS-a i komandant Centra za obuku Jahorina Specijalne brigade policije; Mendeljev uri, bivi komandir Prve ete Centra za obuku Jahorina; i Goran Markovi, bivi komandir Drugog voda Prve ete Centra za obuku Jahorina
Duko Jevi Roeni: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: 21. 6. 1957. godine u selu Vodenica (Bosanski Petrovac) 30. 10. 2009. godine 15. 1. 2010. godine 22. 1. 2010. godine Mendeljev uri 15. 10. 1960. godine u Olovu 30. 10. 2009. godine Goran Markovi 8. 11. 1964. godine u Sarajevu 20. 12. 2009. godine

IZ OPTUNICE: Duko Jevi zvani Staljin, Mendeljev uri i Goran Markovi su od 10. 7. do 19. 7. 1995. godine sudjelovali u udruenom zloinakom poduhvatu iji je cilj bilo protjerivanje ena i djece, te pogubljenje mukaraca Bonjaka iz zatiene zone Srebrenica. Po naredbi i uz nadzor trojice optuenih, 12. 7. 1995. godine u naselju Budak, blizu Potoara, pripadnici Prve ete Centra za obuku Jahorina zajedno s pripadnicima Drugog odreda Specijalne policije ekovii i Prve ete Posebne jedinice policije Zvornik, naoruani automatskim pukama, sudjelovali su u pretresu sela s ciljem sprovoenja Bonjaka do sabirnog centra u Potoarima.

183

Tom prilikom, jedan od pripadnika Centra za obuku je aktivirao runu bombu i ubacio je u kuu u kojoj je ivio nepokretni starac bonjake nacionalnosti. Trojica optuenih su bili svjesni da e se Bonjaci nakon sprovoenja do Potoara prisilno iseliti na podruje pod kontrolom ARBiH. Pripadnici Prve ete Centra za obuku, skupa s pripadnicima VRS-a i MUP-a RS-a, a po naredbi i uz nadzor optuenih, 12. i 13. 7. 1995. godine sudjelovali su u ubistvima pojedinaca i manjih grupa zarobljenih Bonjaka, kao i prisilnom premjetanju civilnog stanovnitva. Jedan od pripadnika Prve ete Centra za obuku je u tom periodu izdvojio grupu od najmanje 30 osoba koje su se nalazile u Bijeloj kui i pogubio ih. Tijela mukaraca i ena su pronaena na razliitim lokacijama. U optunici stoji da je najmanje jedna ena, prije ubistva, silovana u tom objektu. Tih dana, pod nadzorom i po naredbi optuenih, pripadnici Prve ete Centra uestvovali su i u razdvajanju mukaraca od ena i djece u Potoarima. Oko 1.000 mukaraca je tada izdvojeno, da bi nakon premlaivanja i maltretiranja bili odvedeni u objekat Bijela kua i potom na privremeno mjesto zatoenja u Bratuncu, znajui da e biti pogubljeni po prijekom postupku. Pripadnici Prve i Druge ete Centra za obuku su 12. i 13. 7. 1995. godine sudjelovali u zarobljavanju vie hiljada mukaraca koji su kroz umu pokuali prijei na teritoriju pod kontrolom ARBiH. Mukarce su skupili na livadi u Sandiima, da bi ih potom odveli na razna mjesta zatoenja, izmeu ostalog, i u kolu u Bratunac i Zemljoradniku zadrugu Kravica. U mjestu Sandii, dva pripadnika Prve ete su po prijekom postupku pogubila najmanje 17 zarobljenika. Nakon to su pripadnici Centra za obuku Jahorina, skupa s pripadnicima Drugog odreda Specijalne policije ekovii i Prve ete Posebne jedinice policije Zvornik, sproveli oko 1.000 mukaraca u skladite u Kravici, a gdje su ih izvjestan vremenski period drali pod straom, da bi potom zapoeli njihovo pogubljenje. Jevi i uri su 14. 7. 1995. godine podravali i nadzirali ubijanja, dok je Markovi pozivao dobrovoljce iz svoje jedinice da vre likvidacije mukaraca. Pripadnici Prve i Druge ete Centra za obuku, zajedno s dijelovima Bratunake brigade VRS-a, 17. i 18. 7. 1995. godine su, po naredbi i uz nadzor trojice optuenih, sudjelovali u pretresu umskog podruja izmeu Bratunca i Konjevi Polja s ciljem zarobljavanja mukaraca Bonjaka. U tom periodu su likvidirali nekoliko stotina mukaraca na razliitim lokacijama, ukljuujui skladite u Konjevi Polju, gdje su ih sproveli nakon zarobljavanja. Jevi, uri i Markovi se kao suizvrioci, prema individualnoj krivinoj odgovornosti, terete za genocid (ubistvo, nanoenje tekih tjelesnih ozljeda ili duevnih povreda).

184

KARAJI SULJO (X-KR-07/336)

Komandir Drugog voda Vojne policije 505. viteke motorizovane brigade Petog korpusa ARBiH
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Poetak suenja: 20. 7. 1968. godine u Trnovi (Velika Kladua) 19. 10. 2007. godine 25. 12. 2007. godine 4. 1. 2008. godine 11. 1. 2008. godine (izjasnio se da nije kriv) 13. 3. 2008. godine

IZ OPTUNICE: Suljo Karaji je 4. 8. 1994. godine u podrumu motela Rado u Buimu ubio jednog od zatvorenika, pripadnika NOAPZB-a. Dva dana kasnije, Karaji je u pritvorskim jedinicama Odjeljenja Stanice policije Vrnogra (opina Velika Kladua), nakon kraeg ispitivanja, ubio jo jednog zarobljenog pripadnika NOAPZB-a. Tokom decembra 1994. godine Karaji je u osnovnu kolu u selu Todorovska Slapnica (opina Velika Kladua) sudjelovao i nareivao podreenim pripadnicima Vojne policije da privode, te fiziki i psihiki zlostavljaju civile za koje je pretpostavio da podravaju ideju autonomije Zapadne Bosne. Iz kole u Todorovskoj Slapnici je, skupa s Huseinom Daferoviem, komandantom Civilne zatite u tom selu, te Jusom Buimkiem i emsudinom

185

aueviem, podreenim mu vojnim policajcima, izveo zatvorenika pripadnika 506. brigade Petog korpusa ARBiH koji je tu doveden zbog sumnje da surauje s pripadnicima NOAPZB-a u kojeg su ispalili oko 15 hitaca. Takoer je sudjelovao u okrutnom premlaivanju jednog zatoenika u toj koli, koji je usljed povreda preminuo. U februaru 1995. godine sudjelovao je u fizikom zlostavljanju komandanta Opinskog taba Civilne zatite Velika Kladua. Karaji je krajem decembra 1994. godine u selu Trnovi na Daferagia brdu (opina Velika Kladua) ubio pripadnika NOAPZB-a koji se prethodno predao, tako to mu je runom agom poeo sjei glavu. Karaji je potom udarcem sjekire odvojio glavu od tijela, stavio je na tap, koji je potom zabio u zemlju. U istom periodu je fiziki zlostavljao jednu enu u njenoj kui i improviziranoj ambulanti u Todorovskoj Slapnici, govorei da mu preda radiostanicu jer o svemu obavjetava nadlene u APZB-u. Nakon to su pripadnici Petog korpusa ARBiH 25. 12. 1994. godine blizu mjesta Latia Glavica (opina Velika Kladua) zarobili grupu pripadnika NOAPZB-a, Karaji je sudjelovao u njihovom sprovoenju do Todorovske Slapnice. Karaji ih je postrojio te ranio dvije osobe, koje je uniformirani vojnik potom i ubio. Preostale zarobljenike Karaji je sproveo do ugostiteljskog objekta Stop u mjestu Hajrat. Od 25. 12. 1994. do februara 1995. godine Karaji je sudjelovao u fizikom zlostavljanju zarobljenika u objektu Stop i podrumu motela Rado. Karaji je 27. 12. 1994. godine u naselju Donja Luka (opina Velika Kladua) ubio jednu osobu koju je prethodno, s podreenim mu pripadnicima voda, fiziki i psihiki zlostavljao. Krajem novembra ili poetkom decembra 1994. godine u mjestu Podzvizd (opina Velika Kladua) fiziki je zlostavljao mukarca kojeg je odveo u zatvor u Buim, gdje je nakon izvjesnog vremena ubijen. Karaji je optuen, prema individualnoj krivinoj odgovornosti, za ratni zloin protiv civilnog stanovnitva (ubijanja, muenje, neovjeno postupanje, protupravno odvoenje u koncentracione logore i druga protuzakonita zatvaranja), te ratni zloin protiv ratnih zarobljenika (ubistva, muenja, neovjeno postupanje, nanoenje velikih patnji ili ozljeda tijela ili povreda zdravlja).

186

KLIKOVI GOJKO i ostali (X-KR-06/213)

Gojko Klikovi, komandant Kriznog taba Srpske optine Bosanska Krupa i predsjednik Ratnog predsjednitva te optine; Mladen Drljaa, predsjednik vijea Privremenog vojnog suda i predsjednik Komisije za razmjene zarobljenika u toj optini; Jovan Ostoji, komandant 11. krupske lake pjeadijske brigade
Gojko Klikovi 25. 3. 1955. godine u selu Donji Petrovii (Bosanska Krupa) 20. 6. 2007. godine 14. 12. 2007. godine 19. 12. 2007. godine 31. 1. 2008. godine (odbio da se izjasni, nakon ega je Sud konstatirao da porie krivicu) Mladen Drljaa 5. 3. 1958. godine u Bosanskoj Krupi 4. 3. 8. 9. 2008. godine 19. 3. 2008. godine 21. 3. 2008. godine 1. 4. 2008. godine (izjasnio se da nije kriv) Jovan Ostoji 1. 1. 1955. godine u Grbavcima Gornjim (Zvornik) 29. 2. 11. 8. 2008. godine 12. 3. 2008. godine 13. 3. 2008. godine 26. 3. 2008. godine (izjasnio se da nije kriv)

Roeni:

Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena:

Izjanjenje o krivnji:

Spajanje predmeta:

22. 4. 2008. godine Sud BiH je donio rjeenje o spajanju predmeta Gojko Klikovi (X-KR-06/213) i Jovan Ostoji (X-KR-08/504), koji se nastavio kao X-KR-06/213. 23. 4. 2008. godine Sud je donio rjeenje o spajanju predmeta Gojko Klikovi (X-KR-06/213) i Mladen Drljaa (X-KR-08/503), koji e se ubudue voditi kao X-KR-06/213.

187

Poetak suenja: Objedinjena optunica:

8. 5. 2008. godine 21. 8. 2009. godine

Gojko Klikovi je uhapen 2006. godine u Republici Srbiji na osnovu Interpolove potjernice, nakon ega je 20. 6. 2007. izruen pravosudnim organima BiH. Prvobitno je protiv njega voena istraga zbog zloupotrebe poloaja, te zbog sumnje da je sudjelovao u skrivanju hakih bjegunaca. Klikovi je od 1996. do 1998. godine bio premijer RS-a. IZ OPTUNICE: Gojko Klikovi i Mladen Drljaa su, zajedno s drugim lanovima SDS-a u Srpskoj optini Bosanska Krupa, od ljeta 1991. godine sudjelovali u UZP-u iji je zajedniki plan bila podjela zakonito utemeljene optine i, uz upotrebu vojne sile, formiranje podruja koje e u apsolutnoj veini naseljavati Srbi. Klikovi i Drljaa su skupa s Jovanom Ostojiem, te lanovima Glavnog odbora SDS-a i pripadnicima VRS-a, uestvovali u UZP-u s ciljem da se poveu dijelovi BiH naseljeni srpskim stanovnitvom, te da se preuzme i zadri kontrola na tim podrujima i stvori zasebna drava bosanskih Srba iz koje bi veina nesrba bila trajno iseljena. Ostoji se tom UZP-u prikljuio 14. 7. 1992. godine, kada je imenovan za komandanta 11. krupske lake pjeadijske brigade. Klikovi je, izmeu ostalog, bio komandant Kriznog taba i predsjednik Ratnog predsjednitva Srpske optine Bosanska Krupa, te Drljaa predsjedavajui sudija Privremenog vojnog suda i predsjenik Komisije za razmjenu zarobljenika u istoj optini. Srpske snage pod stvarnom kontrolom Gojka Klikovia su 21. 4. 1992. godine poele artiljerijski i pjeadijski napad na gradove Bosansku Krupu i Ostrunicu. Ubijeno je najmanje 17 i ranjeno najmanje 14 osoba. Od 21. 4. do 1. 5. te godine oko 50 civila i boraca je bilo zatoeno u osnovnoj koli u Jasenici, gdje su fiziki zlostavljani. Najmanje 43 zatvorenika su ispitivana pred Privremenim vojnim sudom u tom mjestu, nakon ega su neki osloboeni. Tako je 1. 5. 1992. godine, ili priblino tog datuma, odlukom Privremenog vojnog suda 35 zatvorenika predato Vojnoj policiji i prebaeno u kolu Petar Koi u Bosanskoj Krupi. U toj koli je od 1. 5., ili priblino tog datuma, do 21. 8. 1992. godine bilo zatoeno najmanje 70 civila i boraca, koji su prisiljavani na prinudne radove, premlaivani, te ispitivani pred Privremenim vojnim sudom. Usljed povreda nastalih premlaivanjem, nekoliko osoba je preminulo, dok je izvjesni eljko Smoljanac 4. 5. 1992., ili priblino tog datuma, silovao jednu osobu. U maju 1992. godine, iz kole je prisilno razmijenjeno 40 osoba, dok je 21. 8. 1992. preostalih 20 zatvorenika brutalno premlaeno i odvedeno u zatvoreniki logor Drugog krajikog korpusa u Kamenici. Pripadnici Vojne policije 11. krupske lake pjeadijske brigade su 21. 7. 1992. godine u Skucanom Vakufu zaprijetili da e ubiti odreene porodice ukoliko

188

se mukarci ne predaju. Nakon to su se predali, civili su ispitivani i premlaeni u Jasenici i potom zatoeni u koli u Krupi. est pripadnika paravojne formacije je, uz znanje srpskih vojnika, 24. 4. 1992. godine ulo u naselje Arapua, gdje su pljakali, te premlatili nekoliko osoba i ubili jednu trudnicu. U skladu s pismenom naredbom Gojka Klikovia, 1. i 24. 5. 1992. godine Bonjaci s podruja Arapue, Zalina, Potkalinja, Velike Jasenice, Velikog Dubovika, grada Bosanske Krupe i Zaluga prisilno su iseljeni na podruje Sanskog Mosta i Bihaa. Prema optunici, sva trojica optuenih su bila dio UZP-a u kojem su sudjelovali i Radovan Karadi, Momilo Krajinik, Miroslav Vjetica Gojko Klikovi, Mladen Drljaa i Jovan Ostoji se terete, prema individualnoj i komandnoj odgovornosti, za zloin protiv ovjenosti (zajedno za: progon, ubistvo, deportacije, teko oduzimanje fizike slobode, muenje, druga neovjena djela; te Klikovi i Drljaa zajedno za silovanje); ratni zloin protiv civilnog stanovnitva (zajedno za: ubistvo, muenje, raseljenje, prisiljavanje na prinudni rad; Klikovi sm za napad na civilno stanovnitvo, a zajedno sa Ostojiem za protupravna zarobljavanja i zatvaranja; te s Drljaom za oduzimanja prava na pravino suenje); te ratni zloin protiv ratnih zarobljenika (zajedno za: ubistvo, muenje i neovjeno postupanje; a Klikovi i Drljaa sami za liavanje prava na pravino i nepristrasno suenje). Klikovi se sam tereti i za povrede zakona ili obiaja rata (pljaka javne i privatne imovine).

189

LALOVI RADOJE i KILJEVI SONIBOJ (X-KR/05/59)

Radoje Lalovi, upravnik KPD-a Butmir na Kuli, i Soniboj kiljevi, zamjenik upravnika i kasnije upravnik KPD-a
Radoje Lalovi Roeni: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Poetak suenja: 15. 7. 1946. godine u Kalinoviku Brane se sa slobode 30. 12. 2008. godine 31. 12. 2008. godine 28. 1. 2009. godine (izjasnili su se da nisu krivi) 3. 3. 2009. godine Soniboj kiljevi 14. 8. 1948. godine u mjestu Izgora (Gacko)

IZ OPTUNICE: Radoje Lalovi i Soniboj kiljevi su od maja do decembra 1992. godine sudjelovali u UZP-u sa svijeu o postojanju organiziranog sistema zlostavljanja zatoenika nesrpske nacionalnosti u KPD-u Butmir na Kuli (opina Ilida), a koji je funkcionirao kao zatoeniki logor. Obojica su s vojnim i policijskim strukturama, osobama odgovornim Ministarstvu pravde Srpske Republike BiH i kasnije RS-a, te straarima u KPD-u Butmir dijelili isti cilj progon nesrpskog stanovnitva. U istim zloinima sudjelovao je kiljevi sm od decembra 1992. do decembra 1995. godine, dok je obavljao funkciju upravnika KPD-a Butmir.

190

Lalovi i kiljevi su skupa, te kasnije kiljevi sm, u KPD-u Butmir imali i vrili efektivnu kontrolu nad radom i ponaanjem straara, te su odravali svakodnevne veze s politikim, vojnim i policijskim vlastima izvan logora, ime su sudjelovali u hapenju i zatvaranju na stotine civila, veinom Bonjaka. Zatoenici su boravili u neuslovnim prostorijama, izgladnjivani su, a zbog nepruanja medicinske pomoi nekoliko ih je preminulo. Obojica optuenih su imali ovlasti da mijenjaju te uslove zatoenja u logoru, ali ih nisu koristili nikako ili ne u dovoljnoj mjeri. Uz njihovo znanje, ohrabrenje, pristanak i pomo, straari i druge osobe te policajci i vojnici su mnoge zatoenike fiziki zlostavljali te ih odvodili na razliite lokacije i ubijali. Obojica su u suradnji s civilnim i vojnim vlastima omoguavali odvoenja zatoenika na obavljanje prinudnih radova na poljoprivrednom dobru logora, kopanju rovova na prvim linijama razgranienja, skupljanju i sahrani poginulih pripadnika vojske Obojica optuenih su zajedno, i kasnije kiljevi sm, svojim radnjama bitno doprinijeli i pospjeili funkcioniranje logorskog sistema zlostavljanja, te stvaranje sistema prinudnog rada za zatoene osobe. Lalovi i kiljevi se terete, prema individualnoj i komandnoj krivinoj odgovornosti, za zloin protiv ovjenosti (progon, ubistvo, odvoenje u ropstvo, zatvaranje, muenje, neovjena djela).

191

MEMI MENSUR i ostali (X-KR-09/786-1)

Mensur Memi i Devad Salin, pripadnici Specijalnog odreda za posebne namjene Zulfikar pri tabu Vrhovne komande ARBiH, te Senad Hakalovi, pripadnik 45. brdske brigade Neretvica ARBiH
Mensur Memi Roeni: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: 28. 6. 1966. godine u Prijedoru 17. 9. 2009. godine 10. 3. 2010. godine 11. 3. 2010. godine Devad Salin 13. 7. 1956. godine u Donjim Igrima (Gacko) Senad Hakalovi 11. 11. 1966. godine u Konjicu

IZ OPTUNICE: Mensur Memi zvani Menta, Devad Salin i Senad Hakalovi zvani Struja terete se da su 16. 4. 1993. godine sudjelovali u dobro isplaniranom i pripremljenom napadu na selo Trusina (opina Konjic). Memi se tereti da je, skupa s Nedadom Hodiem, Rasemom Handanovi zvanom Zolja i drugim pripadnicima odreda Zulfikar, u zaseoku Gaj u Trusini sudjelovao u strijeljanju postrojenih pripadnika HVO-a. Naredbu za njihovo strijeljanje, kako stoji u optunici, izdao je Hodi. Hakaloviu se stavlja na teret da je u istom zaseoku sudjelovao u strijeljanju pripadnika HVO-a koji su se predali pod prijetnjom da e im poubijati obitelji ako to ne uine. On je naredio Ivanu Drlji, kojeg poznaje od djetinjstva, da iz sela dovede jo jednu osobu, da bi, nakon to je to i uinio, bio strijeljan skupa s drugim pripadnicima HVO-a.

192

Salin je u zaseoku Gaj, skupa s drugim pripadnicima odreda Zulfikar, u nekoliko navrata postrojavao uz jednu kuu grupu od oko 14 civila i trojicu pripadnika HVO-a, te ih je drao u stalnom strahu tako to im je prijetio da e ih ubiti, pucao u krieve koje su pronali u njihovim kuama, uzimao novac, zlato i druge dragocjenosti.... U tom napadu na selo Trusina ubijeno je 18 civila i etiri pripadnika HVO-a, dok su ranjene etiri osobe, meu kojima i dvoje djece. Memi i Salin se terete, prema individualnoj krivinoj odgovornosti, za ratni zloin protiv civilnog stanovnitva (Memi sm za sudjelovanje u ubistvu, Salin sm za neovjeno postupanje, primjenjivanje mjera zastraivanja i terora, pljakanje imovine stanovnitva) i ratni zloin protiv ratnih zarobljenika (Memi sm za sudjelovanje u ubistvu, Salin sm za neovjeno postupanje). Hakalovi se, prema individualnoj krivinoj odgovornosti, tereti za ratni zloin protiv civilnog stanovnitva (sudjelovanje u ubistvu).

193

NOVALI ERIM (X-KR-09/784)

Pripadnik ARBiH
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: 24. 4. 1972. godine u mjestu Vrdolje (Konjic) Brani se sa slobode 12. 1. 2010. godine 15. 1. 2010. godine

Tuilatvo BiH je uz optunicu podnijelo prijedlog za prebacivanje predmeta Novali na Kantonalni sud u Mostaru jer se ne radi o sloenom predmetu, nego izolovanom sluaju nasilja koje nije proizalo kao rezultat planiranog djelovanja poinioca. Sud BiH je odbio taj prijedlog. Izjanjenje o krivnji: Poetak suenja: 9. 2. 2010. godine (izjasnio se da nije kriv) 19. 3. 2010. godine

IZ OPTUNICE: Novali je neutvrenog datuma u septembru 1992. godine silovao jednu enu srpske nacionalnosti u selu Depi (opina Konjic). Tom prilikom, Novali je s jo jednim neidentificiranim vojnikom uao u njenu kuu, te joj naredio da sa suprugom ode u podrum, nakon ega ju je ponovo odveo na sprat kue, gdje su boravila njena maloljetna djeca i nepokretna svekrva, i prisilio na seksualni odnos. Za to vrijeme neidentificirani vojnik je u podrumu kue ispitivao njenog supruga. Novali se, prema individualnoj krivinoj odgovornosti, tereti za ratni zloin protiv civilnog stanovnitva (silovanje).

194

OSMI ALIJA (X-KR-09/781-1)

Vojni policajac 307. brigade ARBiH i potom vojni policajac ete Vojne policije OG-a Zapad ARBiH
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Poetak suenja: 24. 9. 1967. godine u Bugojnu 10. 9. 8. 10. 2009. godine (puten uz mjere zabrane); ponovno je uhapen 14. 10. 2009. godine, od kada se nalazi u pritvoru. 5. 10. 2009. godine 7. 10. 2009. godine 3. 11. 2009. godine (izjasnio se da nije kriv) 28. 12. 2009. godine

IZ OPTUNICE: Alija Osmi je od 20. jula 1993. godine pa do kraja tog mjeseca, zajedno s pripadnicima ARBiH, SJB-a i taba odbrane Bugojno, sudjelovao u zatvaranju zatoenika hrvatske nacionalnosti u garae privatnih kua u naselju Donjii, te njihovom fizikom i psihikom zlostavljanju. Krajem jula 1993. godine, Osmi je sudjelovao u zlostavljanju zatoenika u Marksistikom centru Klosteru asnih sestara u Bugojnu. Jednog od zatoenika je ubio zajedno s pripadnicima Vojne policije 307. brigade, nakon to su ga teko pretukli. Osmi je u istom periodu, a po prethodnom nareenju, iz tog objekta odveo grupu zarobljenika u naselje Vrbanja radi skupljanja i ukopa leeva. Tokom

195

obavljanja radova zatvorenici su fiziki i psihiki zlostavljani, to je Osmi, kao pripadnik Vojne policije, trebao sprijeiti. Zbog povreda nanesenih premlaivanjem, jedna osoba je preminula. Od septembra 1993. do januara 1994. godine je sudjelovao u zlostavljanju zatoenika u prostorijama BH Banke u Bugojnu, gdje su bili dovoeni na ispitivanja. Civili i borci hrvatske nacionalnosti su od 18. 7. 1993. do 19. 3. 1994. godine zatvarani u podrumima, garaama i privatnim kuama u naselju Donjii, Marksistikom centru Klosteru asnih sestara i naselju Vrbanja, te Kulturno-sportskom centru, Stadionu NK Iskra i prostorijama BH Banke u Bugojnu. Osmi se, prema individualnoj krivinoj odgovornosti, tereti za ratni zloin protiv civilnog stanovnitva (ubijanje, muenje, neovjeno postupanje, prisiljavanje na prinudni rad).

196

PELEMI MOMIR i PERI SLAVKO (X-KR-08/602)

Momir Pelemi, zamjenik komandanta i naelnik taba Prvog bataljona Zvornike brigade i poslije komandant tog bataljona; i Slavko Peri, bivi pomonik komandanta za bezbjednost u istoj brigadi
Momir Pelemi Roeni: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Poetak suenja: 26. 9. 1949. godine u Tuzli 6. 11. 2008. godine 20. 11. 2008. godine 28. 11. 2008. godine 16. 1. 2009. godine (izjasnili su se da nisu krivi) 10. 3. 2009. godine Slavko Peri 24. 4. 1967. godine u Donjoj Pilici (Zvornik)

IZ OPTUNICE: Momir Pelemi i Slavko Peri su, s drugim pripadnicima VRS-a i MUP-a RS-a, od 10. 7. do 1. 11. 1995. godine sudjelovali u UZP-u, s ciljem da se Bonjaci trajno i prisilno isele s podruja Srebrenice. Zajedniki plan je podrazumijevao i da se po kratkom postupku mukarci pogube i njihova tijela zakopaju. Nakon to su obavijeteni o dolasku zarobljenih mukaraca iz Srebrenice u Pilicu (opina Zvornik) 14. 7. 1995. godine, Pelemi je rasporedio 20-ak vojnika na obezbjeenje kole Kula, u koju e biti zatvoreni. Tom prilikom Pelemi je Periu naredio da pronae kljueve od kole, te da nadgleda, kontrolie i koordinira zatvaranje.

197

Oko 1.200 zarobljenika je autobusima dovezeno do kole Kula, gdje im, uz preutnu saglasnost i ohrabrenje Pelemia i Peria, nisu date dovoljne koliine hrane, te su tueni, maltretirani i ubijani. Uz znanje, pod komandom i nadzorom Pelemia, 16. 7. 1995. godine Peri je organizovao, nadzirao i izdavao uputstva drugim vojnicima da stave poveze na oi zarobljenicima iz te kole, koji su potom autobusima transportirani na Vojnu ekonomiju Branjevo. Tog dana je oko 1.200 mukaraca ubijeno i ukopano u masovnu grobnicu na Vojnoj ekonomiji. Peri je u Domu kulture u Pilici, uz znanje i pod komandom, kontrolom i nadzorom Pelemia, 15. i 16. 7. 1995. godine davao instrukcije pripadnicima Prvog bataljona da uvaju i osiguravaju taj objekat, u kojem je bilo zatvoreno oko 600 Bonjaka. Pripadnici VRS-a su u tom objektu 16. 7. 1995. godine ubili zatoenike. Peri je rasporedio pripadnike Prvog bataljona na obezbjeenje Doma kulture i spreavanje ulaska civila. Nakon pogubljenja, 17. 7. 1995. godine on je dao instrukcije vojnicima da izvre uklanjanje i prevoz tijela rtava iz Doma kulture do Vojne ekonomije Branjevo, gdje su ukopana u masovne grobnice. Obojica optuenih su znala da e zarobljenici iz kole Kula i Doma kulture u Pilici biti ubijeni po prijekom postupku, dok je Pelemi svjesno uestvovao u organizaciji i koordinaciji ukopa rtava tako to je osigurao gorivo, graevinska vozila i angairao pojedince iz Zvornike brigade. Pelemi i Peri se terete, prema individualnoj krivinoj odgovornosti, za genocid (ubijanje, nanoenje teke tjelesne ozljede, smiljeno nametanje skupini ljudi ili zajednici takvih ivotnih uvjeta koji bi mogli utjecati na potpuno ili djelimino istrebljenje, uvoenje mjera kojima je cilj spreavanje raanja unutar skupine ljudi).

198

PERKOVI IVICA (X-KR-09/672)

Pripadnik 103. derventske brigade HVO-a
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: 27. 6. 1965. godine u Breziima (Derventa) Brani se sa slobode 12. 3. 2010. godine 17. 3. 2010. godine

IZ OPTUNICE: Ivica Perkovi zvani Mungos se tereti da je 26. 4. 1992. godine u Domu JNA u Derventi namjerno nanosio snanu tjelesnu i duevnu bol mjetanima srpske nacionalnosti iz naselja ardak, a koje su prethodno zarobili pripadnici HVO-a i tzv. Rijeke brigade. Perkovi je sipao sol u usta jednoj osobi, koju je tjerao da to i proguta, te da se potom tue s drugim zarobljenikom. Poto nije bio zadovoljan kako to ine, obojicu je potom pretukao. Tuilatvo ga tereti i da je 28. 4. 1992. u osnovnoj koli u mjestu Zelenika podstrekavao druge pripadnike HVO-a da zlostavljaju jednog zarobljenika, te da je u drugoj polovini juna iste godine u toj koli rukom dao znak pripadniku HVO-a da pretue jednog zatvorenika. U toj koli je Perkovi i 9. 5. 1992. godine sudjelovao u premlaivanju jedne osobe. U prostorijama Doma JNA, Perkovi je 7. 5. 1992. godine pretukao jednog zatvorenika tako to mu je prvobitno dao dvije svijee i rekao: Ako se ove svijee ugase, ugasit e se i tvoj ivot. Perkovi se tereti i da je u drugoj polovini maja ili poetkom juna 1992. godine u hangaru Rabi uestvovao u premlaivanju zatvorenika srpske nacionalnosti tako to ih je udarao palicom, kundakom puke i nogama. Perkovi se, prema individualnoj krivinoj odgovornosti, tereti za ratni zloin protiv civilnog stanovnitva (nanoenje snanog tjelesnog ili duevnog bola ili patnje).

199

SELIMOVI MEHURA i ostali (X-KR-08/522)

Mehura Selimovi, referent za kontraobavjetajne poslove, referent operativca i zamjenik naelnika Odsjeka slube vojne bezbjednosti komande Petog korpusa ARBiH; Adil Runi, pomonik komandanta za poslove bezbjednosti i referent operativca Odsjeka slube vojne bezbjednosti; i Emir Mustafi, vojni policajac pri Petom korpusu ARBiH
Mehura Selimovi Roeni: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Poetak suenja: 4. 4. 1962. godine u Vrsti (Biha) Brane se sa slobode 16. 4. 2009. godine 27. 4. 2009. godine 27. 5. 2009. godine (izjasnili su se da nisu krivi) 19. 8. 2009. godine Adil Runi 2. 8. 1967. godine u Bihau Emir Mustafi 22. 7. 1961. godine u Bihau

IZ OPTUNICE: Mehura Selimovi i Adil Runi su od sredine februara 1994. do poetka februara 1996. godine pomagali i podstrekavali zatvaranje ratnih zarobljenika i civila srpske nacionalnosti u prostorije hotela Park, kasarnu Adil Bei i civilni zatvor Luke u Bihau, te autoservis Rad u Cazinu i fabriku plastike u Bosanskom Petrovcu. Obojica su organizovali, naredili, uinili, pomagali i podstrekavali fiziko i psihiko zlostavljanje zatoenika, te nisu poduzeli nune i razumne mjere kako bi sprijeili i kaznili poinioce.

200

Zatoenici su ispitivani i maltretirani, drani u neadekvatnim uslovima, bez dovoljno hrane, vode, potrebne ljekarske pomoi, te su odvoeni na prinudne radove, na kopanje rovova, sjeu drva, zakopavanje leeva ubijenih, ienje ulica Selimovi i Runi su zajedno tokom oktobra 1995. godine u zatoenikom centru u fabrici plastike u Bosanskom Petrovcu vie puta ispitivali zarobljenike i omoguavali neidentificiranim vojnicima da ih fiziki zlostavljaju. Selimovi sam je u oktobru 1995. godine u tom objektu ispitivao, te fiziki i psihiki zlostavljao jednog zatoenika tako to mu je prijetio ubistvom i zastraivao ga. Od sredine februara 1994. do sredine februara 1996. godine Selimovi je u zatoenikim centrima u Bihau, Cazinu i Petrovcu ispitivao, fiziki i psihiki zlostavljao zatoenike, te omoguavao drugim vojnicima da ih premlauju. U bolnici u Bihau, Selimovi je od septembra 1994. do januara 1995. godine ispitivao, te fiziki i psihiki zlostavljao nekoliko ratnih zarobljenika u bolnikoj sobi, te im prijetio ubistvom ukoliko ne budu davali podatke o vojnim poloajima VRS-a. Takoer je omoguavao neidentificiranim vojnicima da zlostavljaju zarobljenike tokom njihovog transporta iz zatoenikih centara Luke i autoservisa Rad do razmjene u Likom Petrovom Selu. Runi je od septembra 1995. do februara 1996. godine u autoservisu Rad te u kasarni Adil Bei vie puta ispitivao ratne zarobljenike, te nareivao i omoguavao njihovo zlostavljanje. Ratne zarobljenike koji su bili zatvoreni u toj kasarni i zatvoru Luke, Runi je prisiljavao na slubu u oruanim snagama ARBiH. Mustafi je od septembra 1995. do februara 1996. godine u zatoenikom centru u kasarni Adil Bei sudjelovao i pomagao u zlostavljanju zatoenika tako to ih je ispitivao, tukao i zastraivao. Selimovi, Runi i Mustafi se terete, prema individualnoj i komandnoj odgovornosti, za ratni zloin protiv civilnog stanovnitva (muenje i protupravno odvoenje u koncentracione logore i druga protuzakonita zatvaranja), te ratni zloin protiv ratnih zarobljenika (muenje, prisiljavanje na slubu u neprijateljskim oruanim snagama).

201

VUKOVI RADOMIR i TOMI ZORAN (X-KR-06/180-2)

Pripadnici Drugog odreda Specijalne policije ekovii pri MUP-u RS-a
Radomir Vukovi Roeni: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Spajanje predmeta: Poetak suenja: 16. 2. 1974. godine u Tuzli 8. 8. 2008. godine 26. 8. 2009. godine 2. 9. 2008. godine 1. 10. 2008. godine (izjasnio se da nije kriv) Zoran Tomi 3. 8. 1971. godine u Stuparima (Kladanj) 30. 7. 2008. godine 18. 8. 2009. godine 25. 8. 2008. godine 19. 9. 2009. godine (izjasnio se da nije kriv)

21. 10. 2008. godine Sud BiH je donio rjeenje o spajanju predmeta Radomir Vukovi (X-KR-06/180-2) sa Zoran Tomi (X-KR-08/552). Suenje obojici optuenih nastavilo se voditi pod oznakom X-KR-06/180-2. 4. 12. 2008. godine

IZ OPTUNICE: Radomir Vukovi i Zoran Tomi su sudjelovali u UZP-u zajedno s pripadnicima VRS-a i MUP-a RS-a koji su od 10. do 19. 7. 1995. godine poduzeli irok i sistematian napad na podruju Srebrenice, tada zatiene zone UN-a, a sa zajednikim ciljem prisilnog premjetanja oko 40.000 civila i da se po prijekom postupku pogubi i pokopa vie od 7.000 mukaraca Bonjaka. Tako su obojica 12. 7. 1995. godine uestvovala u pretresu bonjakih sela, te istjerivanju civila iz njihovih kua i sprovoenju do Potoara, znajui da e biti prisilno i trajno premjeteni na teritoriju pod kontrolom ARBiH.

202

Tog i narednog dana, 12. i 13. 7. 1995. godine, optueni su sudjelovali u osiguravanju ceste Bratunac Konjevi Polje, u mjestu Sandii, s ciljem nesmetanog prometa autobusa i kamiona kojima su civili premjetani. Vukovi i Tomi su 13. 7. 1995. godine uestvovali u zarobljavanju mukaraca Bonjaka iznad Kamenice koji su pokuali pobjei kroz ume. Mukarce su ohrabrivali da se predaju lanim obeanjima da e biti razmijenjeni, da bi im, nakon to bi se predali u mjestu Sandii, oduzimali novac i vrijednosti. Obojica su istog dana sudjelovala u sprovoenju mukaraca do Zemljoradnike zadruge Kravica iako su znali da e oni tamo biti pogubljeni. Skupa s drugim pripadnicima Drugog odreda su usmrtili veinu zarobljenika. Vukovi je na zarobljenike bacao bombe, a Tomi pucao po njima iz automatskog oruja. Tog dana u Kravici je ubijeno vie od 1.000 Bonjaka. Vukovi i Tomi se terete, prema individualnoj krivinoj odgovornosti, da su kao suizvrioci poinili genocid.

203

ZEEVI SAA i ostali (X-KR-09/741)

Petar ivi, komandir Prvog interventnog voda SJB-a Prijedor; Saa Zeevi, Radoslav Kneevi i Marinko Ljepoja, pripadnici tog voda; te Branko Topola, pripadnik TO-a Prijedor
Roeni: Saa Zeevi 29. 11. 1970. godine u Prijedoru Pritvor: 1. 7. 2009. godine Na izdravanju kazne za drugo krivino djelo u KPZ-u Tunjice u Banjoj Luci. 10. 7. 2009. godine 13. 7. 2009. godine Optunica podignuta: Optunica potvrena:

Radoslav Kneevi

10. 4. 1970. godine u Prijedoru

Petar ivi

12. 2. 1970. godine u mjestu Gornje Ravno (Kupres) 21. 6. 1968. godine u Prijedoru 20. 5. 1966. godine u mjestu Suhaa (opina Bosanski Novi)

27. 8. 2009. godine

Branko Topola

27. 8. 2009. godine

17. 9. 2009. godine

22. 9. 2009. godine

Marinko Ljepoja

7. 9. 2009. godine

204

Izjanjenje o krivnji:

6. 8. 2009. godine (Zeevi i Kneevi izjasnili se da nisu krivi); 27. 10. 2009. godine (ivi, Topola i Ljepoja se izjasnili da nisu krivi) 3. 11. 2009. godine Sud BiH je spojio predmete Saa Zeevi i ostali (X-KR-09/741) i Petar ivi i ostali (X-KR-09/722), te se suenje petorici optuenih nastavilo pod oznakom X-KR-09/741. 23. 11. 2009. godine

Spajanje postupka:

Poetak suenja:

Uhapeni su nakon svjedoenja Damira Ivankovia i Gordana uria, koji su priznali krivicu za sudjelovanje u zloinu na Korianskim stijenama. IZ OPTUNICE: Saa Zeevi, Radoslav Kneevi, Petar ivi, Branko Topola i Marinko Ljepoja sudjelovali su u UZP-u zajedno s drugim lanovima civilnih i vojnih vlasti opine Prijedor, a s ciljem progona Bonjaka i Hrvata s podruja pod kontrolom vojske i policije Srpske Republike BiH i potom RS-a. Zeevi, Kneevi, ivi i Ljepoja, bivi pripadnici interventnog voda SJB-a Prijedor, i Topola, bivi pripadnik TO-a Prijedor i straar u logoru Trnopolje, zajedno s drugim pripadnicima TO-a i SJB-a Prijedor su 21. 8. 1992. godine sudjelovali u osiguranju konvoja civila. Konvoj se sastojao od 16 autobusa, lepera, kamiona i kamiona s prikolicom, u kojima je bilo preko 1.200 civila, i prema prethodno utvrenom planu kretao se ka Travniku preko planine Vlai. Na putu, ivi je zajedno s Duanom Jankoviem, komandirom Stanice milicije Prijedor, produio ka Smetovima, dok su drugi pripadnici SJB-a i TO-a po dolasku do rijeke Ugar sudjelovali u izdvajanju oko 200 mukaraca, znajui da to rade radi ubijanja. Izdvojeni mukarci su u dva autobusa odvezeni do Korianskih stijena, gdje su izvoeni u grupama i strijeljani nakon to im je nareeno da kleknu na rub ceste okrenuti prema provaliji. Tokom strijeljanja, Gordan uri, pripadnik interventnog voda, uvao je strau, dok su Ljepoja, Topola, Kneevi i Zeevi pucali iz automatskog oruja. Na tijela ubijenih i ranjenih koja su pala u provaliju, kasnije su bacane granate i pucano je iz pitolja i automatskog oruja. Tog dana na Korianskim stijenama je ubijeno najmanje 200 mukaraca, dok ih je 12 preivjelo. U tom zloinu sudjelovali su i Miroslav Para, komandir interventnog voda SJB-a Prijedor, kao i pripadnici istog voda eljko Buli i eljko Rudak. ivi se tereti, prema komandnoj odgovornosti, skupa sa Zeeviem, Topolom, Ljepojom i Kneeviem, koji su optueni prema individualnoj krivinoj odgovornosti, za zloin protiv ovjenosti (progon, ubistvo, deportacija, zatvaranja ili drugo teko oduzimanje fizike slobode, druga neovjena djela).

205

Optueni u bjekstvu

207

DUVNJAK JAKOV (X-KR-08/607)

Pripadnik Drugog voda Vojne policije HVO-a Kraljeva Sutjeska (Kakanj)
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: 17. 3. 1959. godine u mjestu Haljinii (Kakanj) U bjekstvu 29. 4. 2009. godine 6. 5. 2009. godine

Za Duvnjakom je Tuilatvo BiH zatrailo raspisivanje meunarodne potjernice. U optunici stoji da je nastanjen u mjestu Graac (Republika Hrvatska). DJELA ZA KOJA JE OPTUEN: Duvnjak je 13. 6. 1993. godine, zajedno s jo dvojicom vojnih policajaca, doao na groblje blizu damije u mjestu Kraljeva Sutjeska, gdje je nekoliko civila Bonjaka kopalo raku radi sahrane ubijenog pripadnika ARBiH. Nedugo potom Duvnjak je ubio jednu osobu. Duvnjak se, prema individualnoj krivinoj odgovornosti, tereti za ratni zloin protiv civilnog stanovnitva (ubistvo).

209

GAVRI MILISAV (X-KR-07/439)

Pripadnik Policijske stanice Bratunac i zamjenik komandira Policijske stanice Srebrenica
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: 18. 11. 1948. godine u mjestu Opravdii (Srebrenica) U bjekstvu 4. 6. 2008. godine 11. 6. 2008. godine

Za Gavriem je raspisana potjernica, dok u optunici stoji da je nastanjen u Novom Beogradu (Republika Srbija). Posjeduje dravljanstvo BiH i Republike Srbije. DJELA ZA KOJA JE OPTUEN: Gavri se tereti da je od 10. do 19. 7. 1995. godine sudjelovao u UZP-u zajedno s drugim pripadnicima VRS-a i MUP-a RS-a, sa zajednikim ciljem progona Bonjaka s podruja Srebrenice na nain da se ene i djeca prisilno premjeste, a mukarci pogube. Gavri je 12. i 13. 7. 1995. godine, skupa s neidentificiranim pripadnicima srpske vojske i MUP-a RS-a, prisustvovao i pomogao u prisilnom preseljenju bonjakih civila iz Potoara (opina Srebrenica) na teritoriju pod kontrolom ARBiH. Gavri se tereti i da je pomogao i sudjelovao u odvajanju mukaraca od ena i djece u Potoarima, gdje su se prethodno okupili traei zatitu od snaga UN-a koje su tu bile smjetene. Nakon razdvajanja, mnogim mukarcima se gubi svaki trag. Naoruan automatskom pukom i pitoljem, te u policijskoj uniformi, Gavri je 12. 7. 1995. godine uestvovao i pomogao u prisilnom nestanku jedne osobe iz Srebrenice, te je istog dana u Fabrici akumulatora u Potoarima fiziki zlostavljao ranjenike Bonjake. Tog dana je prisustvovao odvoenju jedne osobe, ija je sudbina bila nepoznata sve do 1999. godine, kada su njeni posmrtni ostaci pronaeni u masovnoj grobnici Kozluk 3 (opina Zvornik). Gavri je lino iz tog objekta odveo jednog ranjenika u nepoznatom pravcu, da bi njegovi posmrtni ostaci bili pronaeni 2003. godine u masovnoj grobnici Zeleni Jadar (opina Srebrenica). Iz fabrike Cinkara u Potoarima je 12. 7. 1995. godine u dva navrata odveo od pet do deset mukaraca, koji se vie nisu vratili. Takoer je iz tog objekta istog dana odveo jo dvije osobe, iji su posmrtni ostaci pronaeni 2000. i 2001. godine u masovnim grobnicama Dole i anari.

210

U Potoarima je 12. 7. 1995. godine sudjelovao u odvoenju grupe Bonjaka do takozvane Bijele kue, od kada im se gubi svaki trag. U toj kui su nepoznati vojnici i policajci zlostavljali i ubijali mukarce Bonjake. Gavri je optuen, prema individualnoj krivinoj odgovornosti, za zloin protiv ovjenosti (progon, deportacija, prisilni nestanak, druga neovjena djela) a u vezi s krivinim djelom genocid (ubijanje pripadnika skupine ljudi, nanoenje teke tjelesne ozljede ili duevne povrede pripadnicima skupine ljudi).

211

HRKA IVAN (X-KR-06/170)

Pripadnik jedinice Kanjenika bojna, HVO iroki Brijeg
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: 23. 10. 1967. godine u Mostaru U bjekstvu 27. 12. 2007. godine 9. 1. 2008. godine

Potjernica je raspisana nakon to se dva puta zaredom nije pojavio na unaprijed zakazanom roitu za izjanjenje o krivnji. U optunici stoji da je nastanjen u mjestu Mokro (iroki Brijeg). DJELA ZA KOJA JE OPTUEN: Hrka je u maju 1993. godine u podrumskim prostorijama policije u irokom Brijegu, sm i skupa s drugim pripadnicima HVO-a, ispitivao, fiziki zlostavljao i muio dvojicu zatoenika, bivih pripadnika ARBiH. Jednom od njih je, nakon premlaivanja, ugasio cigaretu na jeziku te mu je potom naredio da je proguta, to je zatoenik i uinio. Istog mjeseca je Hrka iz policijske stanice u irokom Brijegu izvodio zatoenike, bive pripadnike ARBiH, na obavljanje poslova na njegovoj privatnoj kui u selu Mokro. Skupa s dva nepoznata pripadnika HVO-a, u noi 4. na 5. maj 1993. godine u osnovnoj koli u Dobrkoviima kod irokom Brijega fiziki je zlostavljao zatoene civile Bonjake. U julu iste godine, u koli u Dobrkoviima je sudjelovao u fizikom zlostavljanju zatoenih civila koje je, izmeu ostalog, udarao rukama, nogama, drkom od metle i punim konzervama, nanosei im tjelesne povrede. Zajedno s nepoznatim pripadnikom HVO-a, 24. 7. 1993. godine Hrka je doao u kolu u Dobrkoviima, gdje je fiziki zlostavljao jednog zatoenika, koji je nakon premlaivanja preminuo. Istog dana je u toj koli naredio drugim zatoenicima da se skinu goli, nakon ega ih je prisilio na spolne odnose uz prijetnju da e ih ubiti ukoliko to ne uine. Hrka se, prema individualnoj krivinoj odgovornosti, tereti za ratni zloin protiv ratnih zarobljenika (ubistva, muenje) i ratni zloin protiv civilnog stanovnitva (ubijanje, muenje, protupravno odvoenje u koncentracione logore i druga protuzakonita zatvaranja).

212

JANDRI JOVO i PEKEZ SLOBODAN (X-KR-05/96)

Pripadnici VRS-a i rezervnog sastava policije
Jovo Jandri Roeni: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: 5. 5. 1954. godine u mjestu erkazovii (Jajce) U bjekstvu 2. 12. 2008. godine 9. 12. 2008. godine Slobodan Pekez 8. 8. 1957. godine u Jezeru

U optunici stoji da su obojica nastanjena u Staroj Pazovi (Republika Srbija). Za njima je raspisana potjernica. DJELA ZA KOJA SU OPTUENI: Jovo Jandri i Slobodan Pekez su 10. 9. 1992. godine, zajedno s grupom naoruanih ljudi koju je sainio prvooptueni, uestvovali u hapenju civila Bonjaka iz sela Ljoljii i erkazovii (opina Jajce). Grupu civila su odveli do mjesta Osoje, a zatim do Draganovca, fiziki ih zlostavljajui i vrijeajui. U Draganovcu im je Mirko (Mile) Pekez naredio da predaju sve vrijedne stvari, nakon ega su ih odveli do Tisovca i strijeljali. Tog dana je ubijeno 13 mukaraca, 10 ena, meu kojima jedno dijete i tri maloljetne osobe. etiri osobe su preivjele. Jandri i Pekez se terete, prema individualnoj krivinoj odgovornosti, za ratni zloin protiv civilnog stanovnitva (ubistvo, muenje, pljaka imovine, druga neovjena djela).

213

LIPOVAC DAMIR (X-KR-05/104)

Pripadnik 103. brigade HVO-a Derventa i zapovjednik logora formiranog u koli u Poljarima
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: 5. 10. 1970. godine u Derventi U bjekstvu 22. 9. 2008. godine 29. 9. 2008. godine

Lipovac je, kako stoji u optunici, nastanjen u Slavonskom Brodu, ali ivi i radi u Holandiji. Za njim je raspisana potjernica. DJELA ZA KOJA JE OPTUEN: Lipovac je u junu 1992. godine doao u logor koji je formiran u koli u Poljarima (opina Derventa), odakle je izveo jednog zatvorenika da bi ga fiziki zlostavljao, neosnovano ga optuujui za pokuaj bjekstva. Nakon to ga je pretukao, ubio ga je pucajui iz automatskog oruja. Nedugo potom je iz kole izveo ostale zatvorenike, da bi fiziki zlostavljao dvojicu, a jednog je i ubio tako to mu je stavio cijev puke u usta i potom pucao. Tokom juna 1992. godine Lipovac je neovjeno postupao prema zatvorenicima, koje je tjerao da pjevaju uvredljive pjesme, te ih je vrijeao na nacionalnoj osnovi. U tom periodu je izvodio nekoliko zatvorenika na ispitivanje, prilikom ega ih je i brutalno fiziki zlostavljao palicom, kundakom puke, nogama, stolicom, te im gasio cigarete po tijelu i prio ih usijanom icom. Lipovac je istog mjeseca 1992. godine u tom logoru od zatoenika srpske nacionalnosti uzeo novac i druge vrijednosti. Lipovac se tereti, prema individualnoj krivinoj odgovornosti, za ratni zloin protiv civilnog stanovnitva (ubistvo, muenje, neovjeno postupanje, pljakanje imovine).

214

MARI MARINKO (X-KR-05/83)

Pripadnik brigade Knez Domagoj HVO-a, isljednik Sigurnosno-informativne slube
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: 9. 5. 1968. godine u Stocu U bjekstvu 22. 12. 2006. godine 26. 12. 2006. godine

Tuilatvo je u optunici, na osnovu dostupnih podataka, konstatiralo da je stalno nastanjen u selu Grabovine (opina apljina). Za njim je raspisana potjernica. DJELA ZA KOJA JE OPTUEN: Mari je 10. 8. 1993. godine sudjelovao u ispitivanju jednog zatoenika u logoru Gabela kraj apljine, da bi potom naredio da ga iznesu ispred zgrade i poliju vodom. Zatoenik je nedugo potom preminuo zbog tekih povreda koje su mu nanesene premlaivanjem. U oktobru iste godine je u tom logoru sudjelovao u fizikom i psihikom zlostavljanju grupe zatoenika dovedenih iz Kotane bolnice u Stocu, tako to ih je tjerao da pjevaju uvredljive pjesme, te na njih bacao eljezne krevete, sto i stolice. Istog mjeseca je u Silosu u apljini oduzimao vrijednosti od zatoenika iz Gabele koji su tu dovedeni kako bi ih sakrili tokom posjete MKCK-a tom logoru. Mari je 30. 9. 1993. godine u Gabeli ispitivao jednog zatoenika, te sudjelovao u njegovom premlaivanju zajedno s Nikolom Andrunom i izvjesnim Almirom Kudrom, straarom u tom logoru. Zajedno sa Andrunom, Mari je krajem septembra ili poetkom oktobra 1993. godine iz Gabele odveo jednog zatoenika u Policijsku stanicu apljina na ispitivanje, nakon ega je sudjelovao u njegovom fizikom zlostavljanju. Za zloine poinjene u Gabeli pravomono je osuen Nikola Andrun (vidi predmet X-KR-05/42). Mari se tereti, prema individualnoj krivinoj odgovornosti, za ratni zloin protiv civilnog stanovnitva (ubijanje, muenje, neovjeno postupanje, protupravno odvoenje u koncentracione logore i druga protuzakonita zatvaranja).

215

STJEPANOVI NOVAK (X-KR-07/382-1)

Pripadnik Bratunake brigade VRS-a
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: 25. 4. 1966. godine u selu Obadi (Srebrenica) U bjekstvu 28. 10. 2009. godine 11. 11. 2009. godine

U optunici stoji da je nastanjen u mjestu Ljubovija (Republika Srbija). Za njim je Tuilatvo BiH zatrailo raspisivanje potjernice. DJELA ZA KOJA JE OPTUEN: Stjepanovi se tereti da je 20. 5. 1992. godine u selu Borkovac (opina Bratunac), u grupi sa etiri pripadnika VRS-a, sudjelovao u hapenju 14 civila Bonjaka koji su se iz straha od napada skrivali u kamenolomu. Civile su potom sproveli do jedne kue u selu, gdje ih je Stjepanovi fiziki zlostavljao i oduzimao im novac i vrijednosti. Nedugo potom civili su odvedeni do padine kraj oblinjeg potoka, gdje su strijeljani. U izvrenju ovog zloina, prema optunici, uestvovali su Mirko Todorovi i Milo Radi (vidi predmet X-KR-07/382 ). Stjepanovi se, prema individualnoj krivinoj odgovornosti, tereti za zloin protiv ovjenosti (progon, ubistvo, muenje).

216

Proslijeeni predmeti

217

BUKVI SAFET (X-KR-09/705)

Pripadnik ARBiH
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Prosljeivanje predmeta: 15. 4. 1940. godine u mjestu Idbar (Konjic) Nije uhapen, dozvoljeno mu je da se brani sa slobode 21. 4. 2009. godine 14. 5. 2009. godine 10. 6. 2009. godine (izjasnio se da nije kriv) 17. 6. 2009. godine (predmet proslijeen Kantonalnom sudu u Mostaru)

Tuilatvo BiH je predloilo da se suenje Safetu Bukviu nastavi pred Kantonalnim sudom u Mostaru zbog efikasnosti, te jer predmet nije sloen i jer se radi o izolovanom sluaju nasilja. S tim prijedlogom Tuilatva sloila se i Odbrana Bukvia. DJELA ZA KOJA JE OPTUEN: Bukvi je 25. 4. 1993. godine, zajedno s jo jednim pripadnikom ARBiH, u podrumu osnovne kole u elebiima (opina Konjic) ubio civila hrvatske nacionalnosti. U tu kolu su pripadnici ARBiH doveli zarobljene civile hrvatske nacionalnosti i pripadnike HVO-a, koji su fiziki i psihiki zlostavljani. Bukvi se tereti za ratni zloin protiv civilnog stanovnitva (ubistvo), prema individualnoj krivinoj odgovornosti.

219

JURINOVI TOMO (X-KR-08/642)

Pripadnik HVO-a Kotor-Varo
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Prosljeivanje predmeta: 30. 3. 1963. godine u mjestu Duratovci (KotorVaro) 17. 1. 2009. godine 10. 2. 2009. godine 12. 2. 2009. godine 13. 3. 2009. godine (izjasnio se da nije kriv) 6. 5. 2009. godine (Apelaciono vijee Odjela za ratne zloine uputilo predmet Okrunom sudu u Banjoj Luci)

Tuilatvo BiH je predloilo da se suenje Tomi Jurinoviu nastavi pred Okrunim sudom u Banjoj Luci zbog efikasnosti i jer predmet nije kompleksan. S tim prijedlogom Tuilatva sloila se i Odbrana Jurinovia. DJELA ZA KOJA JE OPTUEN: Jurinovi je 31. 7. 1992. godine, zajedno s jo trojicom naoruanih pripadnika HVO-a, doao u mjesto Novo Selo (opina Kotor-Varo), gdje je iz kue izveo jednu porodicu. Zajedno s drugim vojnicima odveo ih je u pravcu sela Ravne, nakon ega su ih zatvorili u prostorije kole u tom selu, gdje su jednu osobu ispitivali, te su ih poslije izvjesnog vremena zatvorili u jednu privatnu kuu. Marko krobi, pripadnik HVO-a, na putu do sela Ravne ubio je jednog lana te porodice (vidi predmet X-KR-07/480). Jurinovi se tereti, prema individualnoj krivinoj odgovornosti, za ratni zloin protiv civilnog stanovnitva (napad na civilno stanovnitvo, protupravno odvoenje u koncentracione logore i druga protuzakonita zatvaranja).

220

MILANOVI MLADEN (X-KR-07/326)

Straar u logoru Bunker u Semizovcu
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Prosljeivanje predmeta: 22. 5. 1958. godine u Sarajevu 27. 7. 2007. godine 6. 12. 2007. godine 12. 12. 2007. godine 10. 1. 2008. godine (predmet proslijeen Kantonalnom sudu u Sarajevu)

Zbog ekonominosti i efikasnosti voenja postupka, te nekompleksnosti predmeta, Tuilatvo BiH je predloilo da se postupak protiv Mladena Milanovia nastavi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu. Odbrana Milanovia se sloila s tim prijedlogom. DJELA ZA KOJA JE OPTUEN: Milanoviu se stavlja na teret da je od maja do augusta 1992. godine fiziki zlostavljao jednog zatoenika u logoru Bunker u Semizovcu (Vogoa). U istom periodu Milanovi je dozvoljavao pripadnicima vojnih i paravojnih formacija da ulaze u logor, gdje su fiziki, psihiki i seksualno zlostavljali zatoene civile Bonjake. Milanovi se teretio, prema individualnoj krivinoj odgovornosti, za ratni zloin protiv civilnog stanovnitva (napad na civilno stanovnitvo, ubijanje, muenje, neovjeno postupanje).

221

SMAJI IZET (X-KR-09/710)

Pripadnik samostalne ete Mosnik pri rezervnom sastavu MUP-a u Tuzli
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Izjanjenje o krivnji: Prosljeivanje predmeta: 18. 6. 1961. godine u mjestu Tojii (Kalesija) Brani se sa slobode 24. 4. 2009. godine 6. 5. 2009. godine 28. 5. 2009. godine (izjasnio se da nije kriv) 5. 6. 2009. godine (rjeenjem Suda BiH predmet je upuen Kantonalnom sudu u Tuzli)

Tuilatvo BiH je predloilo da se suenje Izetu Smajiu nastavi pred Kantonalnim sudom u Tuzli jer se ne radi o kompleksnom i vrlo osjetljivom predmetu. Odbrana Smajia se sloila s razlozima koje je navelo Tuilatvo u svom prijedlogu. DJELA ZA KOJA JE OPTUEN: Smaji je 15. 5. 1992. godine u Tuzli, prilikom izlaska kolone JNA iz kasarne Husinska buna, na raskrsnici Branska Malta priao jednom ranjenom vojniku, u kojeg je potom pucao i tom prilikom mu nanio teke tjelesne povrede. Smaji se tereti za ratni zloin protiv ranjenika i bolesnika (ubistvo), prema individualnoj krivinoj odgovornosti.

222

ULJ STIPO (X-KR-09/788)

Pripadnik specijalne policije MUP-a HZHB-a, Policijska uprava Livno
Roen: Pritvor: Optunica podignuta: Optunica potvrena: Prosljeivanje predmeta: 14. 4. 1972. godine u mjestu Zlosela (Kupres) 9. 9. 2009. godine 1. 10. 2009. godine 5. 10. 2009. godine 7. 10. 2009. godine (predmet proslijeen Kantonalnom sudu Livno)

Tuilatvo BiH je predloilo da se suenje Stipi ulju nastavi pred Kantonalnim sudom u Livnu jer se radi o izolovanom sluaju nasilja, te zbog efikasnosti postupka i jer nije rije o vrlo sloenom predmetu. Odbrana ulja se sloila s razlozima koje je navelo Tuilatvo. DJELA ZA KOJA JE OPTUEN: ulj je 3. 11. 1994. godine u naselju Olovo (opina Kupres) tokom akcije HVO-a ubio neprijateljskog vojnika, koji se prethodno predao, a nakon ega se optueni udaljio s tog mjesta. ulj se tereti, prema individualnoj krivinoj odgovornosti, za protupravno ubijanje i ranjavanje neprijatelja (ubistvo).

223

Sud BiH je na postupanje niim pravosudnim organima prebacio i sljedee predmete, ali detaljne podatke o predmetima BIRN BiH nije uspio dobiti:
Bogoljub Kos i ostali (unitavanje kulturnih, historijskih i religijskih spomenika), Milutin Viloti (ratni zloin protiv civilnog stanovnitva), Pero uri i ostali (ratni zloin protiv civilnog stanovnitva), Boro Milojica (ratni zloin protiv civilnog stanovnitva), Zarije Ostoji (ratni zloin protiv civilnog stanovnitva), Ostoja Mini i ostali (ratni zloin protiv ratnih zarobljenika).

225

Pet godina rada na suoavanju s prolou BIRN BiH

Balkanska istraivaka mrea Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) poela je s radom u januaru 2005. godine i dio je regionalne mree organizacija koje djeluju u est zemalja Jugoistone Evrope. Tokom pet godina rada u BiH, BIRN je pokrenuo niz znaajnih aktivnosti u sklopu svog programa o pravosuu koji je fokusiran na izvjetavanje o suenjima za ratne zloine, prava rtava ratnih zloina poinjenih od 1992. do 1995. godine, kao i na rad pravosua. Centralna aktivnost BIRN-a je novinska agencija Justice Report, specijalizirana informativna agencija za izvjetavanje o procesuiranju ratnih zloina pred domaim pravosuem, razvoju pravnog sistema i suoavanju s prolou. Justice Report je svoje djelovanje proirio i na sedmini radijski magazin i mjesenu televizijsku emisiju, a do sada smo objavili preko 8.000 razliitih tekstova. Nai izvjetaji otvorili su u javnosti brojna pitanja o procesuiranju ratnih zloina, reformi pravosua i suoavanju s prolou. Tekstove Justice Reporta su u svojim izvjetajima i istraivanjima koristile mnoge meunarodne organizacije, poput Human Rights Watcha (HRW) i Amnesty Internationala (AI). Marek Marczyski, istraiva Amnesty Internationala za Balkan, kae da cijeni rad agencije Justice Report jer daje glas rtvama i optuenima. Duboko sam uvjeren da je rad Justice Reporta na najviim standardima novinarstva. Informacije koje pruate uvijek su nepristrane i objektivne i vrlo ih je lako razumjeti, iako pokrivaju vrlo specifina pravna pitanja. Veoma cijenim to se, osim izvjetaja iz sudnice, mogu uti i glasovi rtava i optuenih, pa su stoga prie dobro izbalansirane, rekao nam je Marczyski. Proteklih godina na naoj web stranici, www.bim.ba, zabiljeili smo nekoliko miliona posjeta iz razliitih zemalja, a mnogi od italaca su rtve zloina. Informacije i izvjetaji o deavanjima u Sudu BiH jo uvijek zanimaju rtve. Meni su bitne vijesti i izvjetaji koje svako jutro naem i proitam na stranici BIRN-a, i znam da su tane. Mnoga pitanja koja su u interesu rtava vai novinari su pokrenuli, propratili i struno obradili, istakla je Saja ori, biva zatoenica logora Vojno kod Mostara. S ciljem pribliavanja procesa suoavanja s prolou graanima BiH, BIRN je pokrenuo emisiju koju emitira na vie od 130 radiostanica i na taj nain, prema naim procjenama, doseemo do oko dva miliona ljudi. Na temelju uspjeha naeg Justice Reporta i Radio Justice magazina, BIRN BiH je od decembra 2009. godine pokrenuo mjeseni TV magazin o nastojanjima ove zemlje da ukine nekanjivost.

227

TV Justice je tridesetominutni program koji svakog mjeseca produciraju novinari BIRN-a i tim FLASH produkcije, a koji se zatim daje na prikazivanje TV kuama u naoj i susjednim zemljama. BIRN je ve sklopio ugovor s Radiotelevizijom Bosne i Hercegovine (BHRT), a preko 15 nezavisnih TV stanica je ve zapoelo emitiranje ovog programa na lokalnim i satelitskim kanalima. Takoer, TV Justice je dostupan na web stranici BIRN-a (www.bim.ba), s titlom na engleskom jeziku, kako bi ga mogli pratiti graani nae zemlje u inostranstvu, ali i stranci zainteresirani za procesuiranje ratnih zloina u BiH. Krajnji cilj tima koji radi na ovom programu jeste poveati razumijevanje i podrku radu lokalnih pravosudnih institucija koje se bave pitanjem ratnih zloina, te osigurati transparentan i dostupan sistem pravde, a time doprinijeti utvrivanju istine i pomirenju u regiji. BIRN BiH je do sada objavio etiri publikacije kojima smo eljeli naim itaocima pribliiti pravosudni sistem. Dva izdanja prirunika U potrazi za pravdom napisanih od strane BIRN-ovih novinara namjenjena su svima koji se ele upoznati sa radom Suda BiH, Tuilatvom BiH te odjelom za procesuiranje ratnih zloina. Prirunici takoer daju pregled kljunih zakona koji se primjenjuju na optuene za ratne zloine kao i informacije o radu ostalih institucija koje se bave pitanjima tranzcione pravde te procesima suovanja sa prolou u BiH. Publikacija Historija u sjeni senzacije: Regionalni mediji o hapenju Radovana Karadia predstavlja analizu i monitoring medijskih napisa iz BiH, Srbije, Crne Gore i Hrvatske. Za potrebe publikacije novinari BIRN-a su analizirali preko 1.000 lanaka o hapenju Karadia objavljenih u dvadesetak sedminih i dnevnih novina. Znaajno mjesto zauzima i ova publikacija koja donosi presjek petogodinjeg rada Suda BiH na procesuiranju ratnih zloina. U toku 2010. godine BIRN BiH realizira jo jedan projekat, zajedno sa USAID-om u BiH, a koji se tie lokalnog pravosua. U rubrici Lokalno pravosue pod lupom, koju smo pokrenuli u 2007. godini, objavit emo tekstove o procesuiranju ratnih zloina na lokalnim sudovima. U sklopu istog projekta, BIRN BiH e u roku od est mjeseci, irom BiH, odrati niz obuka za novinare o tome kako izvjetavati sa sudova i o sudskim procesima. Tokom pet godina svog postojanja, BIRN BiH je posebnu panju posvetio obuavanju novinara i medijskih kua izvjetavanju sa suenja za ratne zloine, te organizirao niz seminara na lokalnom i regionalnom nivou o transparentnosti pravosua i odgovornosti medija. U cilju poboljanja protoka informacija izmeu dravnih pravosudnih institucija i medija, a samim tim i graana Bosne i Hercegovine, BIRN je inicirao i u proteklih pet godina koordinirao rad Asocijacije izvjetaa sa Suda BiH (AIS). lanove AIS-a ine novinari iz bh. elektronskih i printanih medija koji prate suenja za ratne zloine pred domaim pravosuem. BIRN je u septembru 2009. godine organizirao trodnevnu konferenciju Transparentnost pravosua i odgovornost medija, kojoj je prisustvovalo vie od 250 predstavnika medija, pravosua, vladinih i nevladinih organizacija...

228

O znaaju i odjeku ove konferencije govore brojni izvjetaji u domaim i regionalnim medijima. BIRN je nakon konferencije dobio i niz pozitivnih reakcija od uesnika. Tako je Sinia Vai, predsjednik Vrhovnog suda Srbije, rekao kako je konferencija bila izvanredna i vrlo korisna. BIRN je na ovaj nain dao bitan doprinos pruanju informacija iz pravosua javnosti, kao i u informiranju i objanjavanju sloenih procesa koji su od velikog moralnog, politikog i emotivnog znaaja, smatra Jan Braathu, ambasador Kraljevine Norveke. Rad BIRN-a BiH su tokom proteklih pet godina velikoduno podravale vlade Kraljevine Norveke, vicarske, Kanade, Velike Britanije i Sjedinjenih Amerikih Drava, te Fondacija Konrad Adenauer, Misija OSCE-a u BiH, Fondacija Soros i organizacija NED.

229

AIS
Asocijacija izvjetaa sa Suda BiH (AIS) djeluje od 2005. godine kao neformalno zagovarako tijelo sudskih izvjetaa. S ciljem poboljavanja protoka informacija izmeu odjela za ratne zloine dravnih pravosudnih institucija i medija, a time i graana Bosne i Hercegovine, BIRN je inicirao formiranje Asocijacije izvjetaa sa Suda BiH, koju ine novinari iz elektronskih i tampanih medija. U svom dosadanjem postojanju, AIS je postigao zavidne rezultate u poboljanju komunikacije sa slubama za odnose s javnou Suda BiH, te medijima i nevladinim organizacijama. Tokom 2006. godine lanovi AIS-a su aktivno sudjelovali u doradi Kodeksa za tampu BiH, to se ogledalo u pisanju preporuka novinarima koji izvjetavaju sa sudova. Smjernice koje su ukljuene u Kodeks potom su promovirane na seriji konferencija Odgovornost medija odranih tokom 2007. godine u Mostaru, Sarajevu, Bijeljini i Banjoj Luci. Rad AIS-a je prepoznat i podran od mnogih domaih i meunarodnih organizacija kao to su Human Rights Watch i Amnesty International. BIRN BiH je od osnivanja AIS-a organizirao vie od 50 sastanaka ove asocijacije, kao i veliki broj sastanaka novinara i predstavnika pravosua. S ciljem pribliavanja rada pravosua medijima, AIS je organizirao tokom 2008. godine nekoliko sastanaka s novinarima i predstavnicima okrunih i kantonalnih sudova i tuilatava. Sastanci na temu Transparentnost rada kantonalnih i okrunih sudova i tuilatava i objektivno izvjetavanje odrani su u Doboju, Trebinju, Brko Distriktu i Travniku / Novom Travniku. Pored toga, BIRN BiH je 2006. i 2007. godine u suradnji sa AIS-om uspjeno organizirao dvije godinje konferencije na kojima su sudjelovali novinari i urednici iz BiH i predstavnici Suda i Tuilatva Bosne i Hercegovine. lanovi Asocijacije su aktivno uestvovali i u organizaciji regionalne konferencije na temu Transparentnost pravosua i odgovornost medija, koju je BIRN BiH organizirao u septembru 2009. godine.

231