Flaker: Stilske formacije O POJMU AVANGARDE - avangarda kao nadreeni pojam svim europskim i vaneuropskim izmima, tj.

knjievnim pojavama u eur. knjievnostima imeu otprilike 1910. i 1930. > oznaava postojanje stilskog jedinstva razliitih pojavnih oblika koji dolaze s etiketama ekspresionizma, futurizma, predratne moderne, druge moderne, nadrealizma, zenitizma i sl. zajednika stilska obiljeja struktura koje uvjetno moemo nazvati avangardnim: osporavanje postojeih struktura i izgradnja novih; dehijerarhizacija struktura i strukturnog sustava u cjelini i tenja prema otvorenim, prividno neobaveznim strukturama (fragmentarizacija, nedovrenost, variranje istih tema i motiva, prepisivanje samoga sebe); pretapanje i izmjena funkcija pojedinih knji. rodova i vrsta (poetizacija proze, prozaizmi u poeziji i dr.); tenja prema sprezi razliitih vidova umjetnosti (knji. i slikarstva, knji. i glazbe, osobito knji. i filma > sinkretizam umjetnosti koji je zaet ve u eur. simbolizmu); antiestetizam i ukidanje estetskih zabrana; tenja za ukidanjem podjele na umjetnost i neumjetnost (knjievnost i ne-knjievnost) i s time povezano uvoenje novih vrsta u knji. (feljton u stihu, reportaa, zapis sna, filmski scenarij...); depersonalizacija umjetnosti (gubitak ljudskog lika kao sredita strukture i temeljnog predmeta oblikovanja); razbijanje logike sintakse, stare semantike, zatvorenih struktura utemeljenih na zdravom smislu (uvoenje leksika koji je stajao izvan granica doputenoga: barbarizmi, argonizmi, dijalektizmi, turpizmi...; leksike novotvorbe; izdvajanje rijei iz uobiajenog sintaktikog sklopa; razvijena metoniminost i osebujna metaforika, grafiko isticanje rijei s posebnim semantikim optereenjem); naelo asocijativne izgradnje djela, naelo montae; naelo naglaenog otvaranja i istovremeno saimanja vremena i prostora (suprotstavljanje razliitih vremenskih i prostornih razina bez naglaene motivacije; panoraminost struktura...); tenja negaciji razumnosti svijeta uvoenjem nemotiviranog zbivanja, parodijom i crnim humorom, groteskom i apsurdom i sl.; umjetniko htijenje da se provede revolucija duha (Majakovski) to ve prelazi u pitanje o opoj drut. funkciji avangarde i njezinih tekstova Ruenje oblika svijeta to ga tvori zdravi smisao i automatizam jezika nije nazor o svijetu niti je estetski sustav. To je jezik kulture epohe. Upravo zbog toga ono moe biti temeljem razliitim, nekad suprotnim idejnoestetskim strukturama. U praksi moemo to iroko primjeivati u ivotu umjetnosti 20. st. (Lotman) - drutvena funkcija umjetnosti > avangarda u cjelini zapostavlja tradicionalne funkcije knji., kako funkciju izraavanja, tako i spoznajnu i drut.-analitiku funkciju; naputa i funkciju moralnog i etikog vrednovanja, razvijajui u biti funkciju estetskog prevrednovanja s kojom je u uskoj vezi prevrednovanje moralno, etiko i drut., i to ne s pozicija strukturirana ideala kao ideolokog sustava, nego u ime optimalne projekcije u budunost - Z. Mathauser govori o dva polariteta: Polaritet geometrikog, kubistikog, apstrahirajueg naela i naela asocijativnog, psiholokog, podsvijesnog, konkretnog > Apollinaire Polaritet reproduktivnog, onomatopejskog naela i naela supstancijalnoga, izraajnoga (ekspresija supstancije) > Marinetti >> Flaker se opet poziva na Lotmanovu formulu ruenja svijeta zdravog smisla i automatizam jezika koja razrjeava te oite suprotnosti, npr. izmeu tehnicizma i slavljenja mainskog svijeta i tenje prema primitivizmu i praoblicima u umjetnosti, infantilizmu; izmeu racionalno-konstruktivne izgradnje struktura i iracionalnoga, podsvjesnoga, 1

automatikoga naela > jasno izraeno jednstvo semantikog obogaivanja i izmjene jezika prevladavanjem granica postojeih estetskih zabrana koje su jo uvijek nazone u eur. simbolizmu; Zatim npr. suprotnosti izmeu naglaenog individualizma i spremnosti sa se umjetnik podredi kolektivu; tenje za knji. eksperimentiranjem koja ponekad vodi prema hermetizaciji struktura i njihovoj nerazumljivosti i izraene volje da se stvori novi jezik za mase; suprotnost izmeu pojave traginog, ali apstraktnog lirskog subjekta i potpunog obezlienja struktura >> Marinetti i Ezra Pound na jednoj strani, Majakovski ili Breton na drugoj imaju, govorimo li o strukturnim novotvorbama, mnoge zajednike ciljeve: ruenje starih struktura i stvaranje novog jezika avangarda se opire u svojoj biti strukturizaciji i stvaranju vrstih, cjelovitih sustava > avangarda je teko odrediva kao stilska formacija (dakle ona je jezik kulture epohe u funkciji estetskog prevrednovanja prijanjih sustava); Pojam avangarde Flaker upotrebljava prvenstveno kao radnu hipotezu o postojanju stilskoga zajednitva velikoga dijela knji. izmeu 1910. i 1930. ; Avangarda ne stvara cjelovito strukturirane tekstove, pa ne tei ni stvaranju cjelovite stilske formacije kao strukture struktura, ona je antiformativna, a im njezini postupci uu u vee strukturirane cjeline oni prestaju biti avangardnim

HRV. MODERNA I AVANGARDA - pojmom moderna oznaujemo uglavnom prema srednjoeur. kritikoj i knjievnopov. tradiciji, dakle uvjetno, cijeli sklop razliitih stilskih grupacija od impresionistikih i simbolistikih, do secesionistikih i postrealistikih i naturalistikih, a koje tek u uzajamnom suodnosu tvorecijelo jedno razdoblje u hk (i srodnim, mahom srednjo- i istonoeur. knji.) - nazonost statinih, dekorativnih impresionistiko-secesionistikih struktura i njihova dominacija u hrv. pjesnitvu poetkom 20. st. (Vidri, Begovi, Domjani, Nazor) raspadanje zapoinje jo prije no to su formulirani avangardni programi > tim strukturama suprotstavljen je u svojim vizijama moderni postromantini Kranjevi; groteskni duh i ironija Matoa (ve stihovi More mogli bi se nazvati ekspresionistikim, odnosno avangardnim); u prethodnike pojave spada i Fran Galovi; Kamov pak prekorauje niz zabrana to ih implicira sustav moderne i bez sumnje pripada ve potpuno hrv. pjesnikoj avangardi > dvije koncepcije umjetnosti: prevladavanje suprotnosti esteticizmom, harmonijom i stilizacijom / razotkrivanje nesklada i apsurda otvorenim antiesteticizmom; Prva je koncepcija u prvom je desetljeu 20. st. ve dotrajala pa je se ne pridrava vie ni sam Mato, ruio ju je u nekim osobinama svoga stila Nehajev, ruit e je i Donadini, kao mnogi ekspresionisti, a sruit e je dokraja Krlea u Hrvatskoj knji. lai >> iako su se oblici koji se ve mogu obiljeiti imenom avangarde javljali u Hrv. relativno rano, a svakako prije udomaenja pojma i pravca ekspresionizma na ovome tlu, hrv. avangarda formira se (kao i u dr. eur. knji.) u vrijeme oko I. svj. rata - asopis Zenit (Zg) > odigrao vanu ulogu svojim programatskim stavovima i mnogobrojnim vezama s razliitim eur. avangardnim skupinama i sreditima

- zbog izvornosti u odnosu prema eur. modelima, nameu se tri imena u hk: A. B. imi, Krlea i Ujevi (uz Krleu valja spomenuti i njegova suborca iz Plamena i Knji. republike A. Cesarca) IMI > dijelom svojih programskih stavova i svojim oblicima najblii je njem. ekspresionizmu kao jednom od temeljnih pravaca eur. avangarde; Urednik je asopisa Vijavica (1917-1918) i Juri (1919) koje ureuje prema njem. predlocima, no . je ujedno i dobar poznavalac tadanjih tokova franc. pjesnitva pa u njegovu pjesnitvu nalazimo dosta utjecaja Apollinairea > istoglasno s ostalim avangardistima istie naelo brisanja granica izmeu estetskoga i neestetskoga jer umjetnost se otkriva u ekspresivnosti, ne u ljepoti > nosi u sebi i svijest, takoer snano izraenu u avangardi, o potrebi nacionalne i osobne posebnosti pjesnitva > imieva razlinost: prevladava inae tako este deklarativne izriaje i hiperbolinost u postupku, stvarajui saete i paljivo grafiki oblikovane strukture; gnomska kratkoa > npr. u pjesmi Teki zrak imiev je ekspresionistiki krik izraen lakonski u stegnutoj i zatvorenoj strukturi (usporeivan s poznatim Munchovim drvorezom) CESAREC I KRLEA - pripadaju revolucionarnoj avangardi - Cesarec u stihovima i poetnoj prozi vezan za ekspresionistiku varijantu eur. avangarde - Krlea razvija svoje stvaranje u dodiru s raznolikim stilskim tenjama moderne eur. knji., no usvaja ih vrlo kreativno i podreuje svojim shvaanjima o drut. funkciji knji. (lenjinizam) - K. je u prvo vrijeme pjesnik ekstatinoga impresionizma i nieanske inspiracije, dok tijekom I. svj. rata oblikuje svoju poeziju avangardno-ekspresionistiki > Hrvatska rapsodija poetak je periode ekspresionist. stihova u hk - Krleine rane drame, djelomice vezane uz Strindberga, mogu se svrstati u avangardnu (ekspresionistiku) dramatiku - u Krlee (i u publicistici i u djelima) avangardistiki je iznimno naglaen element poricanja, kako knji. tradicije tako i mnogih suvremenih knji. pojava > K. programatski porie tradiciju nacionalno-funkcionalne knji. 19. st., i tek povremeno izdvaja pojedine pojave (Kranjevi, Kovai, donekle enoa); negira i moderne dekorativne mitotvorbe u hrv. umjetnosti (Domjani, Nazor, Metrovi) >> smjelo rui estetske zabrane unutar hk i stvara svoj novi jezik - Krleina posebnost: uvoenje govornog, puko-kajkavskog govora > vrijeme realizma pogodovalo je u drugim knji. uvoenju govornog jezika u prozu, no u hk proces stilistike demokratizacije tee vrlo sporo tek doba avangarde deffinitivno oslobaa jezik njegove novotokavske literarnosti UJEVI - uenik Matoev, Baudelaireov, Rimbaudov i zatim Whitmanov, iao je prilino dosljedno onim putem kojim se razvijalo franc. pjesnitvo od Rimbauda prema nadrealizmu, ali se (kao i imi) zaustavio pred krajnostima dadaistijoga i nadrealist. eksperimenta, uvijek teei da tamni svijet zbije u vrste strukture - oslonjen i programatski na tradiciju hrv. pjesnitva koja mu je neposredno prethodila, ali i na tradiciju hrv. renesanse, a takoer u stalnim dodirima sa suvremenim hrv. i srp. kretanjem > u svome pjesnitvu razvija opoziciju tradicionalno avangardno 3

- U. vie nego ikoji hrv. pjesnik 20-ih i 30-ih god vri semantika pomicanja; unosi obilno, ali neto kasnije od drugih eur. avangardista, leksik gradske civilizacije povezujui udaljene gradske i kozmike prostore, no uvijek u biti kao poklonik Ljepote; Estetska funkcija njegova pjesnitva ostajala je trajnom dominantom; Pr. pjesma Majdani u biu na dvije noge (1926) > obiluje civilistikim leksikom, no upravo su te rijei koje se odnose na suvremenu civilizaciju nositeljice rime; osim toga ti civilizmi osporeni su semantikim nizom koji genetski pripada prijanjim poetikama (secesionist., romantiarska) >> U. se razlikuje od osnovne struje eur. avangarde svojim batinjenim esteticizmom ali i suprotnom monistikim temeljima avangardne poetike stalnom tenjom za transcendiranjem pojava u strukturi u kojoj je naglaena svemirska povezanost svih pojava - U. je u pov. strukturi hrv. pjesnitva ustrajao u svojoj vjernosti esteticizmu s jedne strane i semantikim poremeajima avangarde s druge strane, pa je zastavu modernog eur. senzibiliteta prenio kroz njemu manje sklone 30-e i 40-e god., sve do 50-ih god. koje su upravo preko njega i A. B. imia ponovno uspostavile kontinuitet hrv. pjesnitva

lenjinizam, nauavanje V. I. Lenjina o ciljevima i sredstvima klasne borbe radnitva u uvjetima nerazvijenoga kapitalizma i drutv. zaostajanja, te pojave imperijalizma. Razlikuje se od zapadnog marksizma po tome to dri da e do socijalist. revolucije prije doi u zaostalim zemljama nego u najrazvijenijima, i da politiku borbu unutar klas. gra. demokracije valja nadomjestiti diktaturom radnike klase, a parlament zamijeniti sovjetima i sovj. vlau. Svojim reduktivnim shvaanjima klasne borbe l. je utro put dogmatskoj intepretaciji marksizma i staljinizmu kao ideologiji i praksi terora i prisilne boljevizacije.