Suvremene knjievne teorije

Sadraj: 1. De Saussure i semiotika 2. Ruski formalizam 3. Nova kritika 4. Strukturalizam 5. Poststrukturalizam i dekonstrukcija 6. Knjievna teorija i psihoanaliza 7. Estetika recepcije i fenomenologija

Obraena literatura: Miroslav Beker Suvremene knjievne teorije Terry Eagleton Knjievna teorija

+ primarna literatura: Jonathan Culler Dekonstrukcija Pismo i logocentrizam Toril Moi Seksualna/tekstualna politika Edward Said Orijentalizam Richard Johnson to su uopde kulturalni studiji Stuart Hall Kulturalni studiji i njihovo teorijsko naslijee

De Saussure i semiotika
Novosti de Saussurove lingvistike : 1. s razmatranja sadraja prelazi se na promatranje funkcije ili odnosa o fonem jedinica koja uvjetuje razilku izmeu dvije rijei ili pojma (samog po sebi ga ne moemo odrediti) o primjer aha nije vano od kojeg su materijala figure, ved koja je njihova funkcija u igri 2. razlikovanje sustava i njegove primjene o langue jezik kao sustav, zbroj pravila i normi o parole govor kao pojedinana primjena tih pravila o primjer aha ah kao sustav pravila je ekvivalentan langueu, a pojedina partija paroleu 3. sinkronija je u prouavanju jezika vanija od dijakronije o dijakronija evolucija jezika (dominantan pristup u 19.st.) o sinkronija prouavanje jezika kakav je on sada 4. razlikovanje sintagmatskih i paradigmatski odnosa o sintagmatski spajanje rijei u reenicu o paradigmatski sve rijei koje se mogu popuniti odreeno mjesto u reenici 5. uvoenje pojma znaka o znak je spoj oznaitelja i oznaenog o oznaitelj zvuanje, akustika slika, glasovi o oznaeno znaenje, pojam rijei (a ne ono na to taj pojam upuduje dakle sav jezik je u sferi subjektivnog ljudskog iskustva) 6. naglaavanje arbitrarnosti znaka o oznaitelj nema stalnu, motiviranu vezu s oznaenim (primjer mnotvo jezika) o no i oznaeno segmentira stvarnost na proizvoljan nain razliiti jezici imaju razliite pojmovne opsege (npr. ujak/stric/tetak vs. uncle ili boje - u hrvatkom nepostojeda pink) opseg i kakvoda oznaenog ovisi o najbliem susjednom pojmu jezik kroji nae vienje svijeta semiologija/semiotika znanstvena disciplina koja bi se trebala baviti svim sustavima znaenja (kojih je jezini znak tek dio)

Semiotika semiotika se bavi irokim spektrom ljudske komunikacije, u kojoj je jezik samo jedan od sustava vrijednost teksta nije bitna na isti nain analizira se i Shakespeare i komercijalni plakat

C.S. Peirce tvorac semiotike 3 temeljne vrste znaka: o ikoniki znak znak nalikuje na ono to predstavlja (npr. fotografija) o indeks znak povezujemo s onim ega je on znak (npr. dim s vatrom) o simbol znak je arbitrarno povezan sa svojom referencijom

temeljni semiotiki pojmovi: o o o o o denotacija ono to znak predstavlja konotacija drugi znakovi asocijativno povezani sa znakom kod strukture koje proizvode znaenje metajezici znakovi sustavi kojima oznaujemo druge znakovne sustave polisemni znakovi oni koji imaju vie znaenja

Tartu kola (bliska strukturalizmu) sovjetska semiotika kola gl. predstavnik - Jurij Lotman o pjesniki tekst = slojevit sustav ije znaenje postoji jedino u kontekstu, a znaenjem upravlja niz slinosti i oprenosti o pjesniki tekst je prezasiden znaenjem, on je sustav sustava najsloeniji mogudi oblik diskursa

Ruski formalizam
(1915-1930)

Kritiari a) OPOJAZ (lenjingradska grupa) Viktor klovski postupak automatizacija ouenje zaumni jezik fabula/sie Jurij Tinjanov konstrukcijsko naelo/faktor dominanta Boris Ejhenbaum

b) moskovski lingvistiki krug Roman Jakobson

c) praki lingvistiki krug (prijelaz prema strukturalizmu)

1. faza ruskog formalizma Viktor klovski Umjetnost kao postupak (1917) manifest ruskog formalizma umjetnika djela ona djela koja su stvorena odreenim postupkom automatizacija proces iji je rezultat to da stvari vie ne vidimo, nego ih samo prepoznajemo po osnovnim oznakama umjetniki postupak = postupak ouenja = postupak zaudnosti stvari i postupak forme koji povedava tekodu i duinu percepcije (prekid automatiziranosti) 2 tipa ouenja: 1) pretvaranje izvanestetske grae u estetsku injenicu (putem novoga konteksta i izmjene funkcije) vie na razini sadraja 2) postupak ouenja koji je u samome tekstu prema njemu samome ili drugim dijelima (obrade, parodije) vie na razini forme

kod amerikih novih kritiara ideja ouenja pronalazi se u idealu paradoksa prethodnik ouenja je kubistiki pojam sdvig kada dolazi do izmjene u odnosu na naturaliziranu konvenciju, ali tako da ta konvencija ostaje kao kontrasna pozadina zaumni jezik jezik bez znaenja, kojeg bi pjesnik trebao koristiti kako bi pobjegao od okamenjenog uobiajenog jezika u kojem su svi pojmovi ved odreeni (ved je segmentiran u odreene ideje i odnose) umjesto toga, pjesnik treba svijet pogledati na nov nain i dati mu nova imena jer ''rijei umiru, a svijet ostaje mlad'' blisko apstraktnom slikarstvu = bespredmetnost osloboenje od tiranije znaenja vradanje samom zvuku i rije na njenoj formalnoj razini knjievni postupak nain i tehnika kojom je neko djelo sastavljeno njegovo otkrivanje se smatra zadatkom kritiara iz toga proizlazi i opreka fabula sie fabula graa u kazualno-temporalnom nizu sie graa obraena (knjievnim postupkom) podjela romana po nainu razvijanja siea: stupnjevit jedan motiv se nadovezuje na drugi u ''beskonanost'' (pikarski i avanturistiki romani) prstenasti dolazi do izmjene motiva u krug (npr. A voli B, B nevoli A, B zavoli A, A vie ne voli B) parelalni gradnja na osnovi kontrasta (npr. Ana Karenjina Ana i Vronski vs. Kitty i Levin) zakljuak : jednom kad se odabere jedna od tehnika, ona autoru nalae razvoj lika (primjer : Don Kihot nije slika ivota, nego rezultat postupka)

analiza Sterneova Tristrama Shandyja revolucionarni roman, napisan u 18.st. kao pionir razgoliivanja postupka prilikom pisanja govori o pisanju samom to je u otroj suprotnosti s realizmom koji eli postupak to uspjenije prikriti pretea je futurizma

2. faza ruskog formalizma - u 1. fazi efekt ouenja se temelji na razlici izmeu svakodnevnog jezika i poetskog, a u 2. fazi se temelji na pridavanju novih znaenja Jurij Tinjanov kljuni tekst 2. faze : Problemi jezika stiha oblik knjievnog djela posljedica je konstrukcijskih naela umjetnosti (a ne prenoenja slike ivota) ta naela se mijenjaju kroz povijest esto su istovremeno prisutna u nekom djelu i time donose dinaminost uzajamno djelovanje raznih elemenata(konstrukcijskih faktora) , s tim da je jedan od njih dominantan dominantni konstrukcijski faktor (tj. dominanta) se takoer mijenja: o u romanu 18.st. fabula o u romanu 19.st. razvoj karaktera kao pojedinca o u romanu modernizma psiholoka asocijacija no, upravo otpor jednog skupa faktora prema dominantnom omoguduje deautomatizaciju

3. faza ruskog formalizma - u 2. fazi se dominatni konstrukcijski faktor smatra dijelom same strukture dijela, a u 3. fazi se smatra dijelom nadreenog sustava opdenitog sustava rodova i drugih knjievnih tekstova (tj. u 3. fazi dolazi do upozoravanja na postojanje veze izmeu knjievnosti, drutva i povijesti) Jurij Tinjanov autor manifesta 3. faze : Knjievna injenica i O knjievnoj evoluciji knjievnost = dinamina govorna konstrukcija koja nastaje primjenog konstrukcijskog faktora na grau graa nije pasivna, no ipak je podreena stih konstrukcijski faktor ritam, graa semantika skupina proza konstrukcijski faktor semantika skupina, graa ritmiki elementi govora osnovna ideja = autor bira svoj medij, a onda sam medij njemu nalae daljnji postupak knjievna evolucija smjena dominantnih konstrukcijskih naela (do smjene dolazi kada jedno postane tako raireno da se automatizira)

Prijelaz iz ruskog formalizma u eki strukturalizam Roman Jakobson slijedi de Saussurova naela posebno ideju da se ljudsko shvadanje temelji na antitetikim parovima model komunikacije izmeu poiljatelja i primatelja poruke:

kontekst je ono na to se poruka odnosi (referira), ona putem kontakta (koji se izjednauje s kanalom) dolazi od primatelja do poaljilaca, s tim da je u odreenom kodu (koji je zajedniki primatelji i poiljalacu) svakom od tih 6 elemenata odgovara jedna jezina funkcija (odnosno, s obzirom na to koji element je najnaglaeniji, po tome znamo u kojoj je funkciji trenutno neka upotreba jezika): o poiljatelj = emotivna f. (njegovo stajalite prema onome to govori) o kontekts = referencijalna f. (naglasak je na onome o emu se govori) o primatelj = konotativna f. (imperativi i vokativi kada se neto eli postidi kod primatelja) o kontakt (kanal) = fatika f. (uvrijeene formule i fraze, koje slue odravanju kontakta i provjeravanju samog kanala) o kod = metalingualna f. (odnosi se na sami kod koji je znaku dao znaenje, npr. kad netko kae ''to zapravo hode redi'') o poruka = poetska f. (svijest o poruci samoj i jeziku od kojeg se sastoji) umjetniko djelo = sustav postupaka u hijerarhijskom odnosu u kojem je odluujudi postupak dominanta (slinost sa Tinjanovim konstruktivnim faktorom) bavljenje oprekom metonimija/metafora o metafora = paradigmatska os (supstitucija) o metonimija = sintagmatska os (dodavanje) o prouavanjem afazije ustvrdio da se poremedaj javlja iskljuivo ili u paradigmatskoj ili sintagmatskoj sferi

o o

primijenio i na knjievnu povijest romantizam (metaforiko) realizam (metonimijsko) simbolizam (metaforiko) pjesniki postupak je tako = projeciranje naela ekvivalencije s osovine izbora na osovinu kominacije

M.M. Bahtin vaan kritiar kojeg se nigdje ne moe smjestiti dijalogizam ideja da su rijei uvijek obojene (ili kontaminirane) prethodnom upotrebom i namjernom u odreenoj situaciji (time kritizira de Saussurovu ideju da je langue apstraktan sustav van drutvene zbilje Bahtin naglaava da je to nemogude jezik se ne moe odijeliti od praktine upotrebe kojoj slui i koja na njemu ostavlja trag) iz toga proizlazi ideal polifonijskog romana onaj koji pokazuje vieglasje, jezik u razliitim funkcijama, razliite tvrdnje i uvjeravanja (bez da se i za jedan od njih odlui) npr. romani Dostojevskog kronotop karakteristine vremensko-mjesne situacije u kojima se pojedine knjievne vrste oituju

Nova kritika
Kritiari T.S. Elliot (nije dio amerike nove kritike, no izvrio je odluni utjecaj) o impersonalno pjesnitvo o objektivni korelativ o disocijacija senzibiliteta John Crowe Ransom o autor naziva 'new criticism' Cleanth Brooks o hereza parafraze W.K. Wimsatt o intencionalna zabluda I.A. Richards Allen Tate R.P. Warren

T.S. Elliot poetkom 20. stoljeda dolazi u Englesku nailazi na varijantu romantizma i kulta originalnosti (orijentiranost na autora) njegov je rad usmjeren protiv takvih pojava : originalnost ne postoji u izolaciji od ukupnog pjesnitva tradicija je ivi organizam koju ine i prolost i sadanjost doktrina impersonalnog pjesnitva nema pjesme bez pjesnika, no to je pjesnik bolji, to de manje njegove linosti ostati u samoj pjesmi protiv izljeva osobnih osjedaja umjesto njih treba pronadi objektivne korelative objektivni korelativ niz predmeta, situacija, lanac dogaaja koji su formula odreenog osjedaja metafiziki pjesnici (prva polovica 17.st.) ostvaruju taj ideal: njihove pjesme su mjeavina ozbiljnosti i duhovitosti, koriste originalne usporedbe i mnogoznanost no nakon njih dolazi do disocijacije senzibiliteta disocijacija senzibiliteta nema vie stapanja raznovrsnosti, pie se ili sentimentalna ili meditativna poezija (pjesnitvo se od toga do Elliotova doba nije oporavilo)

danas se prepoznaje da je najavio ideju intertekstualnosti (kojom se kasnije bavi Julija Kristeva)

Amerika nova kritika nikada nije bila jedinstvena kola utjecajna u periodu od 1940ih-1950ih glavna ideja: knjievnosti treba pristupiti kao svojevrsnoj stvaralakoj djelatnosti, otkrivajudi i opisujudi knjievne postupke po tome su bliski ruskim formalistima hereza parafraze (C.Brooks) pjesma je estetka tvorevina, organska cjelina to znai da svaki dio ima svoju funkciju svaka rije je dio konteksta isprepletenih znaenja koja su stopljena u jedinstvenoj pjesmi pogled na pjesnitvo o definicija pjesme zgusnuta drama o ironija raspored i ravnotea suprotnih i raznorodnih svojstava o C. Brooks pjesnika zadada je ujediniti iskustvo, to se najuspjenije postie pjesnikim paradoksom (+ za razliku od Elliota, pronalazi ga u svoj ''vrijednoj'' poeziji, a ne samo kod metafiziara) close reading - pomno itanje u kojem se obreda pozornost na pronalazak ironije, paradoksa i viesmislenosti rijei (u sklopu cjeline) intencionalna zabluda pieva nakana ili intencija nije ni dostupna ni poeljna kao norma za procjenjivanje uspjeha (i znaenja) knjievnog djela

Kritike na raun nove kritke: zapostavljanje povijesti usmjeravanje na liriku

Strukturalizam
Temeljni utjecaji Claude Levi-Strauss o strukturalni antropolog o glavna tema djela otkrivanje kako ljudsko miljenje iz bezoblinog trajanja stvarnosti stvara red koji je potreban za oblikovanje iskustva: 1. funkcija svijesti segmentiranje (npr. boja) 2. funkcija svijesti pripisivanje znaenja odnosima meu segmentima (npr. komplementarnost boja) 3. funkcija svijesti pridavanje dodatnog znaenja tim odnosima (npr. znaenje crvene i zelene u prometnim znakovima) o o sve se to dogaa kroz binarne opreke njihovo uoavanje ili stvaranje je temelj ljudske svijesti interpretacija mita o Edipu stvara prvo osam sintagmatskih odnosa, koje onda smjeta u paradigmatske kolone s obzirom na binarne opreke de Saussurovim rjenikom: grka mitologija kao cjelina langue pojedini mit parole ideja divlje misli: pronalaskom pisma ovjek je prestao misliti totemskim nainom miljenja, koje podrazumijeva analogije i odnose spram prirode tako ovjek s analogijskom prelazi na konceptualno miljenje

o o o o

Ferdinand de Saussure o opdenito strukturalizam je pokuaj primjene njegove lingvistike teorije na predmete i djelatnosti izvan neposrednog podruja jezika o strukturalistika analoza nastoji izvodjiti odgovarajudi niz zakona pomodu kojih se znakovi udruuju u znaenje

Strukturalistika naratologija predstavnici: A.J. Greimas Tzvetan Todorov Gerard Genette (Vladimir Propp - izvorno ruski formalist, no izvrio bitan utjecaj) (Levi Strauss pionir)

Vladimir Propp Morfologija bajke sve bajke svodi na 7 podruja djelovanja (sfera nitkov, davalac, pomagal, princeza, poiljalac, junak, lani junak) i 31 funkciju

A.J.Greimas Strukturalna semantika - reducirao Proppov model aktant strukturna jedinica 6 aktanata: o Subjekt o Objekt o Poaljlac o Primalac o Pomaga o Protivnik oni se smjetaju u semiotiki etverokut:

Gerard Genette pripovijedanje in prianja, u njemu razlikuje: o obradu (recit = sie) o priu (histoire = fabula) 5 sredinjih kategorija pripovjedne analize: o 1) red vremenski slijed: prolepsis skok unaprijed analepsis vradanje unatrag uzrokuje opreku fabula/sie 2) trajanje prouava izostavljanje, proirivanje ili saimanje epizoda 3) uestalost odnos toga koliko se puta neki dogaaj dogodio naspram koliko puta je bio isprian 4) nain distanca odnos pripovijesti prema materijalu dijegeza = prepriavanje mimezis = predoavanje perspektiva pitanje fokalizacije nefokusirana svezajudi interno fokusirana jedan lik vanjsko fokusirana nema ulaska u likove 5) glas

o o

tko i kome pripovijeda heterodijegetski van proe homodijegetski dio prie autodijegetski gl. lik prie

Roland Barthes i strukturalistika ideja usredotoenosti na tekst (prijelaz prema poststrukturalizmu) cilj knjievne kritike ne otkrivanje istine ved ''ovladavanje'' jezikom umjetnika prekrivanjem njegova jezika vlastitim treba pokriti cijelo djelo (kao sveobuhvatnom gramatikom) a ne samo jedan njegov dio kritiar se zadrava na oznaitelju kritika nije znanost, one ne ispituje smislove, ved ih proizvodi strukturalistika djelatnost = oponaanje samog predmeta istiudi pri tome funkcije objekta koji prikazuje Smrt autora (1965) o knjievno djelo je prije svega jezik, koji ima vlastita naela strukturiranja o sve da i elimo znaenje temeljiti na autorovom ivotu, ne moemo jer i sama njegova biografija jo jedan tekst o ta se ideja provlai od ruskog formalizma i nove kritike do strukturalizma, ali Barthes ini konani rez izmeu autora i znaenja o razlika djelo tekst djelo zavrena cjelina, knjiga, s odreenim sadrajem zavrava na oznaenom tekst mnogostrukost znaenja ostaje na oznaitelju Teorija teksta (1973) o intertekstualnost - svaki tekst je satkan od bezbrojnih fraza, obrazaca i izreka koje su opde vlasnitvo jezika o tekst je tek fragment jezika, i sam smjeten u perspektivi jezika Nulti stupanj pisanja (1953) o ecriture pisanje, u smislu funkcije odnos izmeu stvaranja i drutva (nije izraz autora (to je stil), ved izraz autora u nekoj njegovoj nakani o povijest ecriture: 1650- 1848 je to bio jedinstven knjievni nain pisanja izraavao jedinstveno vienje ivota graanske klase nakon toga se raspada na brojne individualne naine o nulti stupanj pisanja naizgleda stroga neutralnost koja je zapravo i sama stil kao i svaki drugi (npr. Hemingway) Mitologije (1957) o pokazuje kako razne ''nepolitine'' i naizgled bezazlene pojave iz francuske civilizacije ipak imaju ideoloku pozadinu o zalae se za one oblike umjetnosti koji ne skrivaju svoj aspekt bivanja ''umjetnim'' (npr. hvali antiku dramu zbog maski tono otkrivaju konvencije i ono to slijedi)

S/Z (1970) o analizira Balzacovu priu Sarassine o otkriva 5 kodova (novele) 1. proairetski narativni 2. hermeneutski razotkrivanje zagonetnih dogaaja 3. semiki konotacije osoba, mjesta i predmeta 4. kodovi kulture referencije na opde znanje 5. simboliki prepoznatljiva grupiranja koja se u tekstu ponavljaju i ine uzorak Zadovoljstvo teksta (1973) o naelo erotikskog pristupa itanju (nasuprot hermeneutikom) - bududi da itatelj nikako ne moe zarobiti odreeni smisao teksta, on se preputa opojnom uitku ludo uzbudljivog ''klizanja'' znakova i izazovnih bljeskova znaenja to ponekad isplivaju na povrinu, da bi asak kasnije ponovno utonuli u dubine teksta

Znakovi, ideologije i prijelaz prema poststrukturalizmu o zdravi znak onaj koji svrada pozornost na vlastitu arbitrarnost, koji se ne skriva pod krinkom prirodnog znaka o realistiki ili imitativni znak dokida vlastiti status znaka kako bi potaknuo iluziju da zbilju opaamo bez njegova posredovanja o realistiki znak se koristi u ideologijama, gdje one nastoje putem njih uvjeriti ljude da su ''prirodne'', da se temelje na oiglednim i jedinim mogudim naelima (skrivaju svoje ljudskom podrijetlo) o ideologija je zato suvremena mitologija o realizam epoha iji je knjievni postupak istovjetan postupku ideologija

5. Poststrukturalizam i dekonstrukcija

Derrida i dekonstrukcija znaenje samo proizvod razlika posljedica podjele ili artikulacije znakova oznaeno proizvod sloene interakcije oznaitelja (npr. ako za rije 'pas' pogledamo oznaeno ili znaenje u rjenik, pronadi demo samo nove oznaitelje npr. ivotinja ili rep) ne moe se dodi do konanog oznaenog koje i samo nije oznaitelj znaenje nikad nije neposredno prisutno u znaku u svakom znaku ima tragova drugih rijei ponovljivost znaka cijepa mu identitet upravo to to se moe koristiti u razliitim kontekstima oduzima mu jedno univerzalno znaenje zakljuak : jezik je puno nepostojaniji nego li su mislili strukturalisti poto su i ljudi (odnosno njihove svijesti) i sami sainjeni od jezika, ideja postojanog jedinstvenog ljudskog bida je takoer neodriva napada zapadnjaku filozofiju i civilizaciju zbog: o fonocentrizma velianje ivoga glasa, ideja da govor omoguduje da izravno prenesemo svoje misli (ideja jezika kao prozirnog medija) o logocentrizma vjerovanje u iskonsku rije, prisutnost, bit ili istinu koja je temelj svog ostalog miljenja, jezika i iskustva = tenja za transcedentalnim oznaiteljem i oznaenim (npr. Bog, Materija, Bitak, Svjetski duh) znak oko kojeg krue svi ostali znakovi no, oboje je neodrivo i takve sustave miljenja naziva metafizikim i mistikom prisutnosti meutim, ne moemo se osloboditi potrebe za stvaranjem takvih poela na kojima bi se gradila ostala znaenja na tome se temelji i ideologija uzme jedno znaenje iz igre oznaitelja i pretvaraju ga u sredite na temelju kojeg sve ostalo dobiva znaenje (npr. Demokracija, Obitelj, Rad, Sloboda) svemu tome se suprotstavlja posstrukturalistiki pojam teksta neprekidnog gibanja jezika u njegovim stvarnim procesima fonocentrizmu suprotstavlja ideju da je govor zapravo oblik pisma, jer se na pismu bolje moe vidjeti potpuna proizvoljnost samih slova (da nemaju imanentna svojstva) a to se odnosi i na govor, samo to zbog prividne nesporednosti govora nemamo taj dojam differance o neprekidni proces odgaanja znaenja (zbog referiranja na druge oznaitelje)

sama rije je spoj ''difference'' ( Saussurova 'razlika') i differer (odgoda) = tako differance znai i onu razliku koja je uvjet oznaivanja i sam in odgaanja koji proizvodi razlike

dekonstrukcija ''postupak'' razgradnje navodnih poela metafizikih sustava, kojim se otkriva da su i onu proizvod sustava znaenja, a ne njegov temelj. Njome se takoer razgrauju i binarne suprotnosti (poela se definiraju onim to nisu, npr. mukarac-ena) na kojima se temelje, a koje su uvijek asimetrine jedna strana opreke se postavlja kao dominantna (npr. mukarac), no neodvojive su kao samostalno pojmovi dehijerarhizacija dvolane opozicije binarne suprotnosti su temelj identiteta ne samo da je ena ne-mukarac, nego je mukarac ne-ne-mukarac (potpuno ovisi o pojmu ene za svoje odreenje i mora priznati postojanje toga to mu se samo po sebi (poto je negacija njega) namede kao nepostojede i zbog tog priznanja, kako bi odrao vlastiti identitet, mora se to drastinije odmaknuti od pojma ene)

Derridin nain itanja teksta usredotoivanje na perifernu pojedinost djela (npr. usputnu aluziju) pa je razgrauje sve dok time ne razgradi i sami tekst i pokae koliko je nestabilan njegov sustav aporije ili hijate znaenja takva simptomatina mjesta u kojima tekstovi proturjee sami sebi (i svo pisanje, svi tekstovi ih imaju to je osobina pisanja samog) diseminacija stalno prelijevanje i rasprivanje znaenja odbacuje suprotnost knjievno/neknjievno dekonstrukciju vidi kao politiku praksu eli sagledati relativno utvrene istine, znaenja, identiteta i namjere kao rezultat ire i dublje povijesti povijesti jezika, nesvjesnog, drutvenih ustanova i djelovanja

Yaleska kola dekonstrukcije kritiari: o Paul de Man o J. Hills Miller o Geoffrey Hartman o Harold Bloom o (i Derrida tamo puno predaje)

Paul de Man najvaniji predstavnik sav jezik je neiskorjenjivo metaforian, funkcionira pomodu tropa i figura nema doslovnog jezika, no neke vrste jezika (njegove funkcije) nastoje prikriti to

knjievnost je zato vrsta jezika u kojoj se najizravnije (i bez prikrivanja) moe iskusiti ta potpuna fikcionalnost jezika koja nikad ne moe biti doslovna kritiar ne mora dekonstruirati knjievnost, ona sama sebe dekonstruira upravo to i je njena bit figura hijazma - antiteze; druga pol. fraze nalazi se u obratnom, zrcalnom

Geoffrey Hartman dekonstrukcija slobodna igra asocijacijama i razigrana ludika ekshibicija bez racionalne osnove

Harold Bloom preformulirao povijest knjievnosti po edipovskom kompleksu pjesnici ive pod pritiskom snanog pjesnika iz prolosti svaka pjesma moe biti viena kao pokuaj da se otme ''strahu od utjecaja'' i to tako da se protivnikova pjesma ''napadne iznutra'' svaku pjesmu moemo itati kao ponovno pisanje prethodnih pjesama

J.L. Austin teorija govornih inova izjave mogu biti: o lokucijske sama reenica o ilokucijske reenica kada njome elimo ostaviti neki posebni dojam opomenuti, proglasiti, potuiti se itd. ovisi o kontekstu o perlokucijske reenica ijim izgovaranjem neto i inimo (npr. ''obedajem da du...'' uinili smo davanje obedanja)

Knjievna teorija i psihoanaliza

Sigmund Freud potreba za radom pokreta ljudskog drutva svako ljudsko bide mora potiskivati ''naelo uitka'' primjenom ''naela stvarnosti'' spremni smo odgaati (potiskivati) elje ako mislimo da nam donosi neku korist sublimacija usmjeravanje elje prema drutveno korisnom inu (zbog ega i dolazi do gradnje civilizacije nemogudnost ispunjenja npr. seksualne elje se pretvara u stvaralaku mod, pa se npr. gradi katedrala) potiskivanje moe dovesti do bolesti pojedinaca ili drutava: o neuroza bolest do koje dolazi ako potiskivanje postane preteko usporeuje neurozu s umjetnodu umjetnik je pod stalnim teretom snanih instinktivnih potreba koje ga tjeraju da se okrene mati umjetnike forme omoguduju ovjeku da smanji svoju mrnju prema snovima i eljama drugih ljudi, jer je umjetnost njihov obuzdani oblik o psihoza nesposobnost potiskivanja elje, dolazi do prekidanja veze izmeu ega i vanjskog svijeta poinje se graditi alternativna zbilja neispunjive elje potiskujemo u nesvjesno razvoj pojedinca o (do takvog razvoja dolazi upravo kod ovjeka jer je dugo ovisan o brizi roditelja) o 1. oralna faza usta kao erogena zona veza s majkom dovodi do spolnog nagona koji je prije bio neodjeljiv od biolokog instinkta o 2. analna faza anus kao erogena zona dijete uiva u sposobnosti otputanja fekalija dolazi do stvaranja opreke izmeu pasivnosti i aktivnosti dolazi do spoznaje o mogudnosti manipulacije okolinom o 3. falusna faza poinje usmjeravanje na genitalije, ali iskljuivo muke , jo nema svijesti o rodu o 4. genitalna faza autoerotizam djetetovo uivanje u vlastitom tijelo koje jo ne moe spoznati kao cjelovit predmet edipov kompleks proces kojim se dijete iz faze u kojem se ne zna voditi niim osim naelom uitka i jo nije svjesno svoga roda pretvara u cjelovitu osobu o u prededipovskoj fazi dijete je anarhino, sadistino i incestuozno ima elju za spolnim sjedinjenjem s majkom o bit edipovog kompleksa je uvoenje trede figure oca (a time roditelj istog spola postaje suparnik u borbi za roditelja suprotnog spola)

prijetnja kastracijom odvrada djeaka od incestuozne elje za majkom (vidi da je djevojica ''kastrirana'' pa se boji iste sudbine), potiskuje tu elju (prva potisnuta elja) i prilagouje se naelu stvarnosti o tjei se time da de jednom ved imati majku (ili njen nadomjestak) i time preuzima simboliku ulogu mukarca postaje subjekt s rodom i stvara se u njemu podruje nesvjesnog (koje nastaje sa prvom potisnutom eljom) o enski edipov kompleks: djevojica uvia da je kastrirana i time manje vrijedna i zato se od majke okrede k ocu i nastoji ga zavesti, to je osueno na propast, pa se mora vratiti majci, preuzeti ulogu roda i ostati zavidna mukarcima na penisu podsvjesno ga eli nadomjestiti djetetom koje bi dobila od oca edipov kompleks nam omoguduje i prijelaz s Prirode na Kulturu (odnosno drutvo, jer zadoovljene spolnih potreba traimo van obitelji) oeva zabrana incesta simbol je svih kasnijih oblika vlasti usvajanjem tog zakona poinje se stvarati superego (glas savjesti) snovi simboliko ispunjenje nesvjesnih elja (pretoeni su u simbole jer bi nas izravno prikazan materijal mogao uasnuti, uznemiri i probuditi) o latentni sadraj sna nesvjesne elje, doivljaji prethodnog dana, tjelesni osjeti prilikom spavanja o rad sna preoblikovanje latentnog sadraja u manifestni san (san kojeg se sjedamo) o bit sna nije u latentnom sadraju, ved u radu sna i njega Freud istrauje paraprakse osim snovima, do nesvjesnog se moe dodi i analiziranjem govornih omaki ale nesvjesno se otkriva i u alama, koje su esto agresivna ili libidinozne imamo dva glavna nagona : Eros (spolni nagon, snaga koja gradi povijest) i Thanatos (nagon za smrdu) ljudi podsvjesno tee smrti jer sa smrti dolazi blaenono stanje u kojem nita ne napada ego

Jacques Lacan osnovna ideja nesvjesno je strukturirano kao jezik o nesvjesno je neprestano kretanje i djelovanje oznaitelja iji su nam oznaeni esto nedokuivi zato to su potisnuti o Freudovu parapraksu vidi drugaije kae da je sav na govor svojevrsna govorna omaka razdoblja razvoja linosti: o 1. imaginarno stanje u kojem jo nemamo osjedaj o definiranom sreditu bida, u kojem se ini da ''ja'' prelazi na predmete

u ovoj fazi je i ''zrcalno razdoblje'' nastanak klice ega dijete se u zrcalu vidi kao cjelovito osjedaj o svom ''ja'' stjeemo tako to odraz toga ''ja'' dobivamo iz kakva predmeta ili osobe vanjskog svijeta ego = imaginarni proces u kojemu uvrdujemo fiktivni osjedaj o vlastitoj cjelovitosti pojava oca pokazuje djetetu da je identitet posljedica razliitosti otkride razlike meu spolovima dogaa se paralelno s otkridem jezika = ui da znak pretpostavlja odsutnost predmeta koji oznauje kada dijete prihvati da se njegov identitet stvara na temelju razlika i slinosti sa subjektima koji ga okruuju, prelazi u simboliko razdoblje

2. simboliko dijete se u ovoj fazi mora pomiriti s time da nikad nede imati izravan pristup zbilji elja = beskrajno kretanje od oznaitelja do oznaitelja ulazak u jezik = postajanje rtvom elje gubitak majina tijela je pokreta pripovijesti ljudskog ivota u beskrajnom metonimijskom gibanju tragamo za takvim izgubljenim rajem

Julija Kristeva nadovezuje se na Lacana simbolikom poretku ne suprotstavlja imaginarni, ved semiotiki semiotiki poredak o igra unutar snaga jezika, svojevrsni talog iz prededipovskog razdoblja (kada nije imalo pristup jeziku, ali je bilo ispunjeno nagonima) o ono je prisutno kao pritisak unutar jezika koji se ogleda u materijalnim osobitostima jezika, ali i u proturjenostima, besmislenostima, stankama, utnji i odsutnosti o povezano je s principom majke (simboliko s principom oca), ono je Drugo jezika o ono je ugodno kreativno preobilje, prekoraenje jasnih granica znaka o ono nije alternativa simbolikom, nego proces unutar njega, koji ga preispituje i kri njegove granice

Estetika recepcije i fenomenologija

Filozofski temelji Husserl i Heidegger Edmund Husserl dolazi kao odgovor na opdi osjedaj besmisla nakon 1. svj.rata i nemogudnosti nalaska vrstog uporta, Husserl kae da nam naa svijest to moe ponuditi predmete ne moemo gledati kao stvari po sebi, nego kao ono to naa svijest postavlja svaka svijest je svijest o neemu svijest nije pasivno registriranje svijeta, ved konstitutivni akt fenomenoloka redukcija ''stavljanje u zagrade'' (ignoriranje) svega to nije bit predmeta sve to nije imanentno svijesti, treba strogo iskljuiti fenomeni ono to ostaje nakon fenomenoloke redukcije, stvari kakve su u svijesti, bit stvari fenomenologija eljela je postati znanost o ljudskoj svijesti o uvjetima koji omoguduju bilo kakvu vrstz spoznaje jezik dolazi nakon iskustva znaenje je neto to prethodi jeziku, jezik je sporedna djelatnost koja daje imena znaenjima kojima subjekt ved unaprijed raspolae to je ideja transcedentalnog subjekta

Fenomenoloka kritika enevska kola 1940-50e gl. predstavnik Georges Poulet pokuaj primjene fenomenoloke metode na knjievno djelo tei imanentnom itanju teksza, na koje ne utjee nita vam teksta tekst je sveden na utjelovljenje pieve svijesti zanimaju ih duboke strukture te svijesti kritiku vidi kao pasivno prihvadanje teksta

Martin Heidegger odbacuje transcedentalni subjekt ljudska opstojanost je u datosti (Dasein) Bitak i vrijeme (1927) mi kao subjekti izranjamo iz nutrine zbilje koju nikad ne moemo do kraja objektivizirati

ona konstituira nas koliko i mi konstituiramo nju jezik dimenzija u kojoj se odvija ljudski ivot

Hans Georg Gadamer i hermeneutika Heideggerov uenik hermeneutiar znaenje knjievnog djela se ne iscrpljuje u namjerama autora kako prelazi iz jednog kulturnog ili povijesnog konteksta u drugi, tako iz njega crpi nova znaenja do razumijevanja dolazi kad se obzor povijesnih znaenja i pretpostavki stopi s obzorom u koji je smjeteno djelo kulturne predrasude nede nam negativno predodrediti recepciju knjievnog djela iz prolosti jer i same te predrasude dolaze iz tradicije koje je djelo dio no, to poiva na ideji da postoji samo jedna matica tradicije (dok je to zapravo poprite sukoba i razliitih sustava znaenja) hermeneutiki krug pojedini elementi djela razumljivi su unutar sveukupnog konteksta, a kontekst je razumljiv preko pojedinanih elemenata

Estetika recepcije ispituje ulogu itatelja u knjievnosti najnoviji je oblik hermeneutike pomicanje panje na itatelja je logino knjievna djela ne ive na policama, ona su procesi pridavanja znaenja svako djelo, ma kako se vrstim doimalo, sastavljeno je od praznih prostora koje itatelji ispunjavaju itatelj preutno povezuje, ispunjava praznine, izvlai zakljuke i provjerava slutnje, a sva ta djelatnost je zapravo primjena znanja o svijetu i o knjievnim konvencijama

Roman Ingarden poljski teoretiar djelo postoji kao niz shema ili opdih smjernica koje itatelj nastoji konkretizirati (na PRAVILAN nain) to uvelike ograniuje itateljevu ulogu u itanju, stavlja ga u ulogu pasivne svijesti koja samo automatski primjenjuje nauena naela i konvencije

kola estetike recepcije iz Konstanza

Wolfgang Iser in itanja (1978) itajudi, mi odbacujemo pretpostavke do kojih smo isprva doli, mijenjamo sudove i stvaramo sloenije zakljuke i prognoze da bismo mogli itati, moramo razumjeti kodove djela tj. knjievne tehnike i konvencije tekst sadri strategije i repertoare poznatih tema i iluzija najdjelotvornije knjievno djelo je ono koje u itatelju budi novu kritiku svijest o ustaljenim kodovima i oekivanjima (slino ruskim formalistima i ''oneobiavanju'') strategijama itanja mi mijenjamo tekst i on mijenja nas o meutim: to pretpostavlja itatelja koji je sposoban uoiti takve aspekte djela koji bi mu govorili o opdoj prirodi jezika i knjievnosti, a im to moe, znai da ga tekst vie nema to nauiti = pretpostavlja itatelja kakvog eli stvoriti itanjem funkcionalistiki model = tekst treba sloiti tako da ostane dosljedan iznutra o meutim, to je ved dio doktrine da knjievno djelo mora biti skladna cjelina (a niime se ne moe dokazati da je to tako) o ipak, doputa itatelju vie slobode no Ingarden implicitni itatelj adresat kakvog djelo oekuje vrsta itatelja kakva je ved ukljuena u sam in pisanja kao unutranja struktura teksta

Hans Robert Jauss povijesno svjesniji od Isera nastoji djelo smjestiti u povijesni obzor (tj. u kulturno znaenje) unutar kojeg je djelo nastalo, a zatim ispitivati kolebljive odnose izmeu tih okvira i promjenjivih obzora povijesno odreenog itatelja tekstovi i knjievne tradicije se i same aktivno mijenjaju kako se mijenjaju povijesni obzori njihove recepcije

Stanley Fish djelo je zbroj svih dosadanjih i bududih miljenja o njemu iskljuivo itatelj dri vlast u rukama pragmatini model itanje nije proces otkrivanja znaenja, ved proces spoznavanja kako tekst djeluje na itatelje