1

UDBENICI SVEUILITA U ZAGREBU

MANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM ZAGRABIENSIS


Recenzenti: Prof. dr. sc. Stjepan Maar, Poljoprivredni fakultet Osijek
Prof. dr. sc. Josip Marui, Graevinski fakultet Zagreb
Prof. dr. sc. Stjepan Husnjak, Agronomski fakultet Zagreb

Lektor: Sandra Vitkovi, prof.

Fotografije: Dragutin Petoi

Odlukom
Klasa: 032-01/11-01/51
Ur. broj: 380-060/044-11-2
objavljivanje ove knjige kao sveuilinog udbenika
odobrio je Senat Sveuilita u Zagrebu na svojoj
odranoj sjednici 6. srpnja 2011.


AGRONOMSKI FAKULTET
Nijedan dio ove knjige ne smije se umnoavati, fotokopirati
ni na bilo koji nain reproducirati bez nakladnikova
pismenog doputenja.


CIP zapis dostupan u raunalnome katalogu Nacionalne i
sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem: 781315
ISBN 978-953-6135-94-3

Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb

PETOI, Dragutin, TOMI, Franjo;
REGULIRANJE SUVINIH VODA

Agronomski fakultet
Sveuilita u Zagrebu,
2011

2
Dragutin Petoi
Franjo Tomi


















REGULIRANJE SUVINIH VODA











Zagreb, 2011

2
Kazalo

1. UVOD 4

2. PORIJEKLO, VRSTE I TETNOST SUVINIH VODA 8
2.1.Suvine povrinske vode 9
2.2.Suvine podpovrinske vode 10
2.2.1. Sporoprocjedne i stagnirajue podpovrinske vode 10
2.2.2 . Podzemne vode 10
2.3. tetnost suvinih voda 12

3. SUVINA VODA KOD HIDROMORFNIH TALA 16
3.1. Zastupljenost, nain prevlaivanja i melioracijska problematika
hidromorfnih tala
17
3.1.1. Melioracijska jedinica aluvijalno-semiglejnih tala (I) 19
3.1.2. Melioracijska jedinica pseudoglejnih i pseudoglej-glejnih tala (II) 20
3.1.3. Melioracijska jedinica hipoglejno-humoglejnih tala (III) 20
3.1.4. Melioracijska jedinica amfiglejno-epiglejnih tala (IV) 22
3.1.5. Melioracijska jedinica tresetnih i tresetno glejnih tala (V) 23

4. TEMELJNE ZNAAJKE ZATITE MELIORACIJSKOG PODRUJA OD
VANJSKIH VODA
24
4.1. Obrambeni melioracijski nasipi 25
4.2. Lateralni (obodni) kanali 28
4.3. Odteretni kanali 30
4.4. Brdske retencije i/ili akumulacije 31
4.5. Nizinske retencije i/ili akumulacije 34

5. TEMELJNI KRITERIJI HIDROMELIORACIJSKIH SUSTAVA ODVODNJE 35
5.1. Potrebno vrijeme odvodnje 35
5.2. Hidromodul odvodnje 37
5.3. Norma odvodnje 40

6. TEMELJNE ZNAAJKE USPOSTAVE OPLAVI I VODOPRIJEMNIKA
SUVINIH VODA
44

7. METODE I NAINI ODVODNJE 48
7.1. Razvoj i primjena odvodnje 48
7.2. Povrinska odvodnja 52
7.2.1. Osnovna povrinska odvodnja 52
7.2.2. Detaljna povrinska odvodnja 54
7.2.2.1. Sustav srednje dubokih kanala 54
7.2.2.2. Sustav srednje dubokih kanala i baulacije tla 59
7.2.2.2.1. Dvosmjerna baulacija tla sa trajnim plitkim kanalima 59
7.2.2.2.2. Dvosmjerna baulacija s privremeno plitkim kanalima 60
7.3. Podzemna odvodnja 62
3
7.3.1. Sustav horizontalne cijevne drenae 63
7.3.1.1. Princip rada i temeljni elementi cijevne drenae 66
7.3.1.1.1. Razmak cijevne drenae 69
7.3.1.1.2. Promjer drenanih cijevi 78
7.3.1.1.3. Pad i duina drenanih cijevi 81
7.3.1.1.2. Izvoenje cijevne drenae 83
7.4. Kombinirana detaljna odvodnja 89
7.4.1. Filterski materijali u sustavu kombinirane detaljne odvodnje 90
7.4.2. Dodatne agromelioracijske mjere u sustavu kombinirane detaljne odvodnje 93
7.4.2.1. Krtina drenaa 94
7.4.2.2. Vertikalno dubinsko rahljenje 97

8. POTREBE I MOGUNOSTI REVITALIZACIJE IZGRAENIH
HIDROMELIORACIJSKIH SUSTAVA ODVODNJE
101
8.1. Stanje i funkcionalnost sustava 102
8.2. Potreba za revitalizacijom sustava 106

9. LITERATURA 108




























4
1. UVOD

Pojava suvinih voda na nekom podruju posljedica je veeg broja meusobno
povezanih imbenika, od kojih valja istaknuti klimatske, geomorfoloke i
hidropedoloke imbenike podruja (u daljnjem tekstu melioracijskog podruja).
Dakako, da temeljna uloga pripada klimatskim imbenicima, u prvom redu koliini,
intenzitetu i rasporedu oborina, kao i uvjetima koji utjeu na njihovu potronju. U
tom pogledu ilustrativan je pokazatelj srednjih godinjih koliina oborina na relativno
malom prostoru Republike Hrvatske (sl. 1), ija vrijednost koleba u rasponu od ak
300 do > 3.500 mm.

Slika 1. Srednja godinja koliina oborina u R. Hrvatskoj (M. Perec, Tadi 2010)

Valja naglasiti da koliina oborina u kombinaciji s geomorfolokim (reljef,
stratigrafija) i pedolokim znaajkama prvenstveno utjee na pojavu vika vode
odnosno suvinih voda na uem ili irem melioracijskom podruju. Prema
pokazateljima koje navode Tomi 1988, Tomi i Petoi 1989, Petoi, 1993., a
koristei metodu po Thornthweitu za proraun bilance vode, vrijednosti godinjeg
vika vode u tlu mogu se na irem prostoru Republike Hrvatske kretati u rasponu od
150 do 850 mm. Ako se koliine vika vode u tlu koje neposredno utjeu i na pojavu
5
suvinih voda analiziraju s aspekta poljoprivrednih regija Republike Hrvatske (slika
2) dobivaju se relacije kako slijedi:
U panonskoj istonoj regiji (P
1
) valja u prosjeku raunati s vrijednostima godinjeg
vika vode od 150 do 200 mm, sredinjoj (P
2
) s 200 do 250 mm i zapadnoj (P
3
) od
250 do 300 mm.
U gorskoj predplaninskoj regiji (G
1
) godinji viak vode je znatno vei i kree se u
rasponu vrijednosti od 400 do 550 mm, a u planinskoj (G
2
) ak od 550 850 mm.
U jadranskoj sjevernoj regiji treba raunati s vrijednostima godinjeg vika vode od
200-350 mm, srednjoj od 250-350 mm i junoj od 350 do 600 mm.




Slika 2. Poljoprivredne regije i podregije Hrvatske (Bai, Bogunovi, Husnjak, 2001)

Dobro je poznata injenica da geneza tla stoji u direktnoj svezi s pojavom i koliinom
vika vode, koja utjee na dinamiku i naine njegovog vlaenja. Nadalje, prema
nainima vlaenja u Hrvatskoj je sainjena i podjela tala u odgovarajue razdjele (tab.
1) i nie jedinice.

6

Tablica 1. Povrina razdjela tla u Hrvatskoj na podruju poljoprivrednog zemljita
(Husnjak, 2007)

Povrina
Nazi v razdjela tla
Ha %
Automorfna tla 1.502.082,20 57,98
Hidromorfna tla 1.087.905,40 41,99
Halomorfna tla 410,50 0,02
Subakvalna tla 319,90 0,01
UKUPNO 2.590.718,00 100,00
Naselja 44.586,00
Stjenovitost 795.704,00
Vodene povrine 53.359,00
ume 2.177.664,00
Sveukupno 5.662.031,00


Treba svakako naglasiti da razdjel hidromorfnih tala dakle, tala koja imaju manja ili
ozbiljna (velika) ogranienja u pogledu poljoprivredne biljne proizvodnje i uzgoja kultura
zbog povremene ili trajne pojave suvinih voda, u Hrvatskoj zauzimaju ukupnu povrinu
poljoprivrednog zemljita od 1.087.905,40 ha ili oko 42 % od povrine ukupnih tala.
Razvoj suvremene biljne proizvodnje na veem dijelu povrine koju zauzimaju
ova tla, prema Husnjaku 2007. oko 780.000 ha je neodriv bez primjene hidro i
agrotehnikih melioracijskih zahvata, kojima je osnovna zadaa u reguliranju suvinih
voda.
S navedenog aspekta ukupni poljoprivredni prostor Republike Hrvatske moe se
podijeliti na dva osnovna melioracijska podruja (sl. 3), Na prvom melioracijskom
podruju prioritet za primjenom navedenih mjera (odvodnje) je manjeg, a na drugom
veeg intenziteta.
Treba svakako istai da je u Republici Hrvatskoj na realizaciji navedenih mjera
vezanih za reguliranje suvinih voda u sklopu biljne poljoprivredne proizvodnje u
posljednjih 30-setak godina mnogo uinjeno.
Meutim u poslijednih 10-15 godina na ovom planu, a vezano za odravanje i
revitalizaciju izgraenih hidromelioracijskih sustava odvodnje, kao i potrebe za
izgradnjom novih, ima ozbiljnih problema, koje treba urgentno i sustavno rjeavati. Jedan
dio ove problematike prikazan je u poglavljima ovog udbenika koja slijede.

7

Slika 3. Rasprostranjenost melioracijskih podruja za odvodnju suvinih voda u
Hrvatskoj (Husnjak, 2007)














8
2. PORIJEKLO, VRSTE I TETNOST SUVINIH VODA

Malo je podruja na svijetu koja imaju idealnu vodnu bilancu, u kojoj se tijekom
godine, odnosno vegetacijskog razdoblja ne pojavljuje viak i/ili nedostatak vode.
Humidna podruja odlikuju se uestalom pojavom vika vode, koji je prisutan
tijekom kraeg ili dueg dijela godine, odnosno vegetacijskog razdoblja. Kao posljedica
vika vode pojavljuju se i razni oblici suvinih voda, odnosno tipovi prekomjernog
vlaenja. S aspekta hidropedoloke i melioracijske problematike mogu se generalno
izdvojiti etiri temeljna tipa prekomjernog vlaenja (sl. 4).

1.Atmosferski tip: 3.Tip podzemne vode pod pritiskom
a) visoki treset (perhumidni klimatski uvjeti) a) s koncentriranim prihranjivanjem
b) zamovarivanje unutar povrinskog profila b) s plonim prihranjivanjem


2.Zamovarivanje podzemnom vodom (p.v.) 4.Deluvijalno-aluvijalni tip
a) podtip bonog pritjecanja (p.v.) a) deluvijalni podtip na padinama
b) bazenski podtip zamovarivanja b) aluvijalni podtip poplava

Shodno prikazom, tipovi prevlaivanja vezani su, dakle za klimatske, topografske
i geoloke znaajke podruja, ali i za oblike suvinih voda koje utjeu na hidrogenizaciju
profila tla. S praktinog aspekta hidrotehnikih melioracija, odnosno odvodnje, suvine
vode tla mogu se podijeliti na dva temeljna oblika povrinske i podpovrinske.

Slika 4. Reljef i hidroloke prilike terena (Averljanov i Smirnov, 1973; uz korekcije
Racza, 1980)
9
Podpovrinske vode najee se dalje dijele na sporo procjedne i stagnirajue,
te podzemne vode.

2.1. Suvine povrinske vode

esto predstavljaju sinonim za pojam suvinih voda, jer se lako uoavaju, budui
da stagniraju na samoj povrini terena, bilo obraenog i/ili neobraenog poljoprivrednog
zemljita (sl. 5 i 6). Prema podrijetlu ove vode mogu biti oborinske ili vlastite i vanjske
ili strane. Oborinske ili vlastite vode, kao to i naziv govori potjeu od oborina koje
padnu na odreeno poljoprivredno i/ili melioracijsko podruje. U irem smislu, pojava
ovih voda vezana je za specifine klimatske, topografsko-geoloke i hidropedoloke
uvjete podruja. U najveem broju sluajeva, pojava ovih voda nastaje u uvjetima kada
intenzitet i koliina oborina nadmauju vrijednosti njihove mogue potronje, odnosno
gubitka, kroz procese evapotranspiracije, upijanja i procjeivanja u dublji profil tla.



Slika 5. Suvine povrinske oborinske vode
na obraenom poljoprivrednom zemljitu
Slika 6. Suvine povrinske oborinske
vode na neobraenom zemljitu


Vanjske suvine vode dotjeu u melioracijsko podruje izvana, sa okolnih
podruja. U veini sluajeva ove vode se dalje razgraniavaju na slivne koje dotjeu s
povienih dijelova sliva i poplavne, iz postojeih prirodnih ili umjetnih vodotoka
podruja (slika 7).

Slika 7. Suvine povrinske poplavne vode
10
2.2. Suvine podpovrinske vode

Ove vode formiraju se ispod povrine terena, pri emu saturiraju profil tla
povremeno ili trajno iznad vrijednosti poljskog vodnog kapaciteta. Ovisno od
hidropedolokih specifinosti lokacije, prevlaivanje moe biti u dijelu ili cijelom profilu
tla. U melioracijskoj praksi odvodnje valja razlikovati dva, odnosno tri temeljna oblika
ovih voda:
- sporo procjedne podpovrinske vode
- stagnirajue podpovrinske vode
- podzemne vode

2.2.1. Sporoprocjedne i stagnirajue podpovrinske vode

Predstavljaju u stvari istu kategoriju suvinih podpovrinskih voda. Razlika je
samo u brzini procjeivanja vode kroz profil tla. Tako kod stagnirajueg oblika, praktino
i nema ili je vrlo malo procjeivanje ove vode u dublji profil tla. Jedan i drugi oblik ove
vode obino se formira u gornjem solumu unutar 100 cm dubine, kao posljedica
prisutnosti, za vodu slabo propusnih horizonata tla. Podrijetlo ove vode najee je
oborinskog karaktera. Nije rijetkost da se oblici ovih voda u hidropedolokoj i
melioracijskoj problematici esto poistovjeuju sa zastojnim i/ili zatvorenim
(uklijetenim) vodama.

2.2.2. Podzemne vode

Hidropedoloki pristup podrijetlu i oblicima podzemnih voda, temelji se na
poznavanju stratigrafske grae tla, njegovih osnovnih fizikalno-hidraulikih znaajki i
hidrolokih uvjeta podruja. Valja naglasiti da je hidropedoloki pristup podrijetlu
podzemnih voda vrlo blizak hidrogeolokom pristupu, koji pod pojmom podzemnih voda
u uem smislu podrazumijeva vodu u podzemlju koja u potpunosti saturira odreeni sloj
profila i nalazi se ispod vodne plohe (vodnog lica).
Podzemna voda (Stebut, 1953), voda temeljnica (Herak i Nedela 1963),
njemaki Grundwasser, su sinonimi za podzemnu vodu, koja trajno ili relativno
trajnije ispunjava u pravilu sve pore u vodonosnom, po teksturi lakem sloju tla, iznad
nepropusnog dubljeg sloja. Nain pojavljivanja vode u podzemlju s hidrogeolokog
aspekta prikazan je na slici 8.

11

Slika 8. Shematski prikaz naina pojavljivanja vode u podzemlju (Urumovi, 2003.)

Prema navedenoj shemi, podzemlje se dijeli na dva temeljna dijela, zasieno
podruje i ozraeno podruje. U ozraenom se dijelu podzemlja prema pojavljivanju i
nainu cirkulacije vode razlikuju tri pojasa: pojas talne vode, meupojas i kapilarni
pojas. Ispod navedenih pojasa, nalazi se zasieno podruje s podzemnom vodom.
Meutim, ovisno od topografsko-hidrolokih uvjeta prostora, ozraeno podruje s
meupojasem moe izostati, a zasieno podruje s podzemnom vodom u tom sluaju
zahvaa talni dio, odnosno pojas talnih voda. Interakcija podzemne vode u dubokom
vodonosniku s vodom u tlu jo je uoljivija u shematskom prikazu na slici 9.

Slika 9. Shematski prikaz podzemne vode kod otvorenog sustava

Iz navedenih prikaza proizlazi da ovisno od topografskih i hidropedolokih
specifinosti podruja, u pojasu talne vode s pravom, treba raunati na pojavu i prisustvo
tipine podzemne vode (sl. 10 i 11), koja se s hidropedolokog i melioracijskog aspekta
najee dalje dijeli prema maksimalnoj visini dizanja vodne plohe, odnosno njene razine
(tablica 2).
12
Tablica 2. Podjela podzemne vode u tlu prema visini dizanja
Kategorija podzemne vode
Udaljenost razine podzemne vode
od povrine tla (m)
Vrlo plitka < 0,2
Plitka 0,2-0,5
Srednje duboka 0,5-1,0
Duboka 1,0-1,5
Vrlo duboka >1,5


Slika 10. Prikaz podruja s
plitkom podzemnom vodom

Slika 11. Prikaz podzemnih voda pod pritiskom


2.3. tetnost suvinih voda

tete u biljnoj proizvodnji, koje nastaju od suvinih voda, mogu dosei
katastrofalne razmjere. Suvine vode ine loe uvjete za uzgoj kulturnih biljaka openito,
izravno utjeu na smanjenje prinosa i oteavaju ili, ak, u potpunosti onemoguavaju
izvoenje agrotehnikih zahvata koje treba pravovremeno izvriti (slike 12 i 13).



Slika 12. Problemi u berbi kukuruza kod
mokrog i raskvaenog tla
Slika 13. Stvaranje izraenih
mikrodepresija (kala ili kolotraza) u
meuredovima drvenastih kultura
13
U Hrvatskoj tijekom izrazito humidnih godina i izrazitije pojave suvinih voda,
valja raunati s nesigurnou biljne proizvodnje na preko 50% obradivih poljoprivrednih
povrina (Tomi, 1987). Svi navedeni oblici suvinih voda imaju negativan utjecaj na tlo,
a posebno na sam uzgoj kulturnih biljaka.
Poznato je da biljke razliito podnose prekomjerno vlaenje ili plavljenje tla,
zavisno od fenofaze razvoja, u kojoj se vlaenje pojavljuje i duine njegova trajanja. Na
pojavu dueg trajanja suvine vode u tlu, poljoprivredne kulture reagiraju smanjenjem
prinosa.
Najvee snienje prinosa u uvjetima prisutnosti suvine vode valja oekivati u
razdoblju intenzivnog porasta biljaka. Smanjenje prinosa uzgajane kulture to je vee to
je dulji period prevlaivanja tla (tablica 3).

Tablica 3. Utjecaj suvine vode na snienje prinosa nekih poljoprivrednih kultura (%)

Duljina prekomjernog vlaenja u danima
Poljoprivredna
kultura
3 7 11 15
Najvee
smanjenje
prinosa u
mjesecima
Ozime itarice
5 20 5 20 10 80 20 100 V VI
Jare itarice
10 20 20 50 40 75 20- 100 V VI
Kukuruz
10 20 10 80 20 100 30 100 IV VI
Suncokret
10 20 40 30 80 50 100 V VI
Krumpir
30 50 80 100 100 100 VI VIII
eerna repa
10 40 50 90 100 100 III X
Krmno bilje
10 25 40 20 70 30 70 V VII
Livade
10 20 20 30 10 50 V VII
Panjaci
10 20 20 50 10 70 V VII


Temeljem navedenih pokazatelja u tablici 3, uoljivo je da su gubici u prinosu
veine poljoprivrednih kultura najmanji kada prevlaivanje tla traje vremenski do tri
dana. Relativno snienje prinosa poljoprivrednih kultura zavisi od razdoblja fenofaze u
kojoj se biljka nalazi u trenutku suvinog vlaenja tla (slika 14).
Tako je najvee snienje prinosa kukuruza kada je tlo suvie vlano u poetku
vegetacije (travanj-lipanj). Ozime itarice ne podnose dulje vrijeme prevlaena tla pri
kraju svoje vegetacije (svibanj-lipanj), a jare itarice u sredini vegetacijskog razdoblja
(travanj-svibanj).

14


Slika 14. Relativno smanjenje prinosa poljoprivrednih kultura uslijed suvinog vlaenja
tla prema razvojnim fazama

Plitka razina podzemne vode u profilu tla takoer tetno utjee na razvoj
poljoprivrednih kultura, to se oituje u smanjenju njihovih prinosa. Utjecaj podzemne
vode na prinose uzgajanih kultura u zavisnosti je od tipa i mehanikog sastava tla.
Kod poljoprivrednih tala teeg mehanikog sastava s velikim udjelom gline,
poeljna je openito vea dubina podzemne vode. To se posebno odnosi na teka glinasta
i glinasto-ilovasta tla. Tla krupnije teksturne grae, kao to su laka ilovaa i pjeskovita
tla, podnose pliu razinu podzemne vode (slika 15).

Dubina podzemne vode u tlu pri kojoj se postiu najpovoljniji prinosi uzgajanih
kultura, naziva se optimalna dubina. Ako se podzemna voda podie prema povrini tla,
prinos opada uslijed suvika vode.
Prinosi poljoprivrednih kultura se smanjuju i u sluaju opadanja razine vode ispod
optimalne dubine, jer dolazi do pojave nedostatka vode u rizosfernom sloju. Pojedine
kulture vrlo razliito reagiraju na prisustvo plitkih podzemnih voda. Tako, na primjer,
trave i djeteline najvee prinose postiu pri plitkoj podzemnoj vodi od 20 do 50 cm.

15

Slika 15. Prosjek razine podzemne vode u cm ispod povrine terena za vrijeme
vegetacijskog razdoblja za razne tipove tala (Visser, 1958.)

Lucerna i soja najvee prinose ostvaruju u uvjetima kada je razina podzemne vode
oko 60 cm. Najvei prinosi kukuruza, graka i rajice mogu se oekivati pri razinama
podzemne vode oko 90 cm ispod povrine tla. itarice, eerna repa i uljana repica za
ostvarivanje visokih prinosa zahtijevaju prisutnost dubokih podzemnih voda od 100-150
cm (tablica 4).

Tablica 4.Relativni prinos kultura u postotku (%) pri razliitim dubinama podzemne vode
(prema Williamsonu, 1970)

Dubina podzemne vode u cm
Kultura Tlo Vlaenje 15 30 40-50 60 75 80-90 100 120 150
Penica Glina Kombinirano - - 58 77 89 95 - - 100
Jeam Glina Kombinirano - - 58 80 89 85 - - 100
Zob Glina Kombinirano - - 49 74 85 95 - - 100
Bijela
djetelina
Glina Kombinirano 100 97 88 - - - - - -
Trave Glina Podzemno 100 90 92 - - - - - -
Lucerna Ilovaa Kombinirano - - - 100 - - - 97 -
Ilovaa
Kukuruz Pjeskovita
ilovaa
Kombinirano 45 45 67 70 - 100 - - -
Graak Zamuljena
glinasta
Kombinirano - - 60 90 - 100 - 100 100
Grah Ilovaa Kombinirano - - 79 84 - 90 - 94 100
Soja Glina Podzemno 64 63 78 100 86 - - - -
Rajica Glina Kombinirano 9 28 47 60 - 100 - - -
eerna
repa
Pjeskovita
ilovaa
Kombinirano - - 71 84 - 92 - 97 100
Uljana
repica
Pjeskovita
ilovaa
Kombinirano - - 77 93 - 94 - 100 98

16

3. SUVINA VODA KOD HIDROMORFNIH TALA

Postanak i razvoj hidromorfnih tala vezan je za procese njihovog prekomjernog
vlaenja pod utjecajem suvinih voda. Odjel hidromorfnih tala prema vaeoj
klasifikaciji obuhvaa ukupno est klasa i jedanaest tipova (tablica 5).
Hidromorfizam kod ovih tala uzrokuju suvine vode koje po svom podrijetlu
mogu biti povrinske i/ili podzemne. Jedne i druge vode ovisne su od koliine i rasporeda
oborina, te mogunosti njihovog kretanja po povrini i/ili kroz samu masu (profil) tla.
Povrinske vode esto se poistovjeuju s oborinskom vodom, koja se krae ili due
razdoblje tijekom godine zadrava ili stagnira na slabo propusnom ili nepropusnom
horizontu i/ili sloju unutar samog profila tla.

Podzemna se voda, zajedno s poplavnom i slivnom obino svrstava u dopunsku (dodatnu)
vodu, koja se u procesu suvinog vlaenja tala esto prikljuuje povrinskoj vodi, i tako
utjee na dinamiku i intenzitet njihove hidrogenizacije.


Tablica 5. Klase, tipovi i podtipovi hidromofnih tala (kori, et al., 1986)

Klasa Tip Podtip
Karbonatna oglejena
Karbonatna oglejena i zaslanjena
I (A)-G ili (A)-C
(NERAZVIJENA)
Aluvijalno
(Fluvisol)
Nekarbonatna oglejena
Na zaravni II A-Eg-Bg-C
(PSEUDOGLEJNA)
Pseudoglej
Obronani
Plitko oglejeno
Srednje duboko oglejeno
III A-C-G
(SEMIGLEJNA)
Livadsko
(Semiglej)
Duboko oglejeno
Pseudoglej-glej
Karbonatna
Nekarbonatna
Ritska crnica
(Humoglej)
Vertina
Hipoglejno
Epiglejno
IV A-G
(GLEJNA)
Movarno glejno
(euglej)
Amfiglejno
Plitki
Srednje duboki
IV T-G
(TRESETNA)
Niski treset

Izdignuti treset
Duboki
Rigolano tresetno
Tla riita
VI
(ANTROPOGENA)
Hidromeliorirano Prema izvornoj pripadnosti tla

17
3.1. Zastupljenost, naini prevlaivanja i melioracijska problematika hidromorfnih
tala

Hidromorfna tla u Hrvatskoj prostorno zauzimaju ukupnu povrinu od 1.618.493
ha (graf. 1), to praktiki iznosi oko jedne treine (29%) od ukupne povrine koju
zauzimaju preostala tla, ukljuujui i stjenovitost (5.568.384 ha).


PS Pseudoglej 577025
A Aluvijalno tlo 136343
L Aluvijalno livadno tlo 89901
PS-G Pseudoglej-glej 84713
MG Movarno glejno tlo 499526
RC Ritska crnica 64555
HM Hidromeliorirano tlo 163000
T Tresetna tla 2577
S Solonak 121
SO Solonec 411
GY-
PP Gytja i protopedon 321

Grafikon 1. Prostorna zastupljenost tala u Hrvatskoj (Bogunovi, et al., 1998.)

Po zastupljenosti, prednjai pseudoglejno tlo (pseudoglej), koji zauzima povrinu od
577.025 ha, odnosno 35,75% od ukupne povrine hidromorfnih tala. Potom slijede:
movarno glejno s 499.526 ha (30,9%), hidromeliorirano drenaom 163.000 ha (10,0%),
aluvijalno 136.343 ha (8,4%), aluvijalno livadno 89.901 ha (5,6%), pseudoglej-glej
84.713 ha (5,2%), humoglej 64.555 ha (4,0%) i tresetno tlo sa svega 2.577 ha ili 2%
zastupljenosti.
U procesu suficitnog vlaenja hidromorfnih tala moe se s hidropedolokog aspekta
izdvojiti devet temeljnih naina (slika 16): 1. aluvijalno oglejeni, 2. semiglejni, 3.
18
hipoglejni, 4. humoglejni, 5. amfiglejni, 6. epiglejni, 7. pseudoglejni, 8. pseudoglej-glejni
i 9. tresetno-glejni nain vlaenja tla.
Kod prva dva naina, vlaenje tla u gornjem dijelu profila do 1,0 m dubine, vri se
procjednom povrinskom, a u donjem dijelu ispod 1,0 m dubine, dubokom podzemnom
vodom. Kod treeg i etvrtog naina, suficitno vlaenje profila tla, unutar 2,0 m dubine,
vri se pod utjecajem plitkih podzemnih voda. U petom i osmom nainu, dominira
kombinirano vlaenje tla, stagnirajuom povrinskom i dubokom podzemnom, a u estom
i sedmom iskljuivo povrinskom stagnirajuom vodom. Kod devetog naina vlaenja,
dominira trajno prevlaivanje tla u kombinaciji podzemne i povrinske, preteno
poplavne vode.



Slika 16. Temeljni naini vlaenja, prosjena teksturna i stratigrafska graa
hidromorfnih tala

Valja naglasiti da su melioracijska problematika i koncepcijska rjeenja za uspjeno
reguliranje suvinih voda, odnosno odvodnju hidromofnih tala u neposrednoj svezi s
nainima njihovog suficitnog vlaenja, te topografsko-stratigrafskim i teksturno-
hidraulikim znaajkama. U pogledu uspjenog rjeavanja melioracijske problematike
hidrotehnikim mjerama odvodnje, hidromorfna tla mogu se grupirati u srodne
melioracijske jedinice, kako slijedi:
I. aluvijalno-semiglejna tla
II. pseudoglej-pseudoglej-glejna tla
III. hipoglejno-humoglejna tla
IV. amfiglejno-epiglejna tla
V. tresetno-tresetno glejna tla
19
3.1.1. Melioracijska jedinica aluvijalnosemiglejnih tala (I)

Prostorno zauzima vea prostranstva (oko 226.000 ha) u nizinskim podrujima
naih velikih rijeka Dunava, Save i Drave. Prostire se u neposrednom priobalnom pojasu
rijeke ili/i zaravnjenim i ocjeditim rijenim terasama. Pod uvjetom da su zatiena od
poplavnih voda rijeke, tla ove melioracijske jedinice najee su suficitno vlaena pod
utjecajem dubokih podzemnih voda (slike 17 i 18).
Intenzivnije oglejavanje tala kod ove jedinice uglavnom je prisutno u donjem
dijelu profila ispod 100 cm dubine. Zavisno od reljefa, stratigrafske i teksturne grae,
nisu iskljueni podtipovi i/ili varijeteti tala koji su povremeno suficitno prevlaivani i u
gornjem (0-100 cm) dijelu profila. Meutim, oglejavanje u ovom dijelu profila obino je
znatno slabije i ne predstavlja znaajniji problem u pogledu njihove odvodnje.
Tla ove jedinice u pravilu se odlikuju lakom teksturnom graom i relativno
dobrom propusnou za vodu. Posebno se to odnosi na horizontalnu vodopropusnost,
koja se u donjem profilu tla (100-200 cm dubine) kree u irokom rasponu od jednog do
nekoliko m/dan.
Potrebe za reguliranjem suvinih voda kod tala ove melioracijske jedinice vezane
su za sustav biljne proizvodnje (povrarstvo, ratarstvo, voarstvo), oblik mezo reljefa
(blage depresije, ravan teren, povienije ocjedite rijene terase) i reim rijeke (kolebanje
vodostaja).
esto se zatitom podruja od poplavnih voda putem regulacije korita rijeke
uspjeno rjeava i problem suvinih voda kod ovih tala. Meutim, ovisno o specifinosti
lokaliteta, u odvodnji ovih tala nije iskljuena mogunost primjene blaeg povrinskog
i/ili podzemnog sustava odvodnje (najee randomskog tipa).




Slika 17. Aluvijalno oglejeno tlo Slika 18. Semiglejno tlo




20


3.1.2. Melioracijska jedinica pseudoglejnih i pseudoglej-glejnih tala (II)

U Hrvatskoj prostorno zauzima povrinu od oko 662.000 ha, to ini oko 40% od
ukupne povrine pod hidromorfnim tlima. U ovu melioracijsku jedinicu uvrtena su dva
tipa tla, pseudoglej i pseudoglej-glej (sl. 19 i 20). Zajednika karakteristika ovih tala je
da u gornjem solumu profila do 1,0 m dubine imaju praktino iste stratigrafske i
fizikalno-hidraulike znaajke, kao i nain suficitnog vlaenja. Dominantno prevlaivanje
u gornjem solumu tla do 100 cm dubine odvija se pod utjecajem sporo procjednih i/ili
stagnirajuih povrinskih voda. Meutim u donjem solumu profila, unutar raspona od 100
cm do 200 cm dubine, zbog razliitosti u topografsko-stratigrafskim i fizikalno-
hidraulikim znaajkama sredine, i naini suficitnog vlaenja tala su razliiti. U tom
pogledu pseudoglej zadrava opisani nain vlaenja koji je zajedniki za gornji solum, a
na prevlaivanje pseudoglej-gleja utjeu srednje duboke podzemne vode. Porijeklo ovih
voda ee je vezano za procjedne vode iz ireg zaobalnog podruja, a rjee za utjecaj
vodotoka. Valja naglasiti da se vertikalna vodopropusnost ovih tala u gornjem solumu do
1,0 m dubine najee kree u klasi male do vrlo male (<0,026 m/dan).
Eksterna dreniranost tala ove melioracijske jedinice vezana je za reljef, i kree se
u irokom rasponu, od vrlo slabe (ravne i udubljene forme terena) do dobre (obronci sa
znaajnim nagibima terena - preko 10%). Obzirom na duinu prevlaivanja i trajanje
mokre faze, pogodnost tala za uzgoj razliitih poljoprivrednih kultura koleba u irokom
rasponu (vonjaci, vinogradi, ratarske kulture, livade, panjaci). Odvoenje suvine vode
kod ovih tala, treba temeljiti na primjeni kombiniranih sustava detaljne odvodnje.



Slika 19. Pseudoglejno tlo Slika 20. Pseudoglej glejno tlo

3.1.3. Melioracijska jedinica, hipoglejnohumoglejnih tala (III)

Prostorno i topografski, ova jedinica u veini sluajeva granii s prvom
melioracijskom jedinicom. Zauzima znaajne povrine na ravnim do blago ulegnutim
formama tipino dolinskog reljefa. Dok hipoglejna tla, susreemo praktino u
21
neposrednoj blizini svih znaajnijih rijeka, humoglejna tla u Hrvatskoj su preteno
vezana za podruje Istone Slavonije i Baranje. Zajednika znaajka tala ove jedinice,
odnosi se na povremenu pojavu prekomjernog vlaenja, koje se vri pod utjecajem vrlo
plitkih i plitkih podzemnih voda (sl. 21 i 22). Dakle, razina se podzemne vode u tlu,
zavisno od humidnosti podruja, odnosno reima vodostaja u glavnom vodotoku (rijeci),
povremeno moe podii i do same povrine terena. Njeno kolebanje je izraenije kod
humoglejnog tla i kree se u rasponu dubine od 20 do 200 cm, pa i dublje. Dinamika
podzemnih voda kod tala ove jedinice najee je u direktnoj svezi s reimom vodostaja u
glavnom vodotoku rijeci. Meutim, u prostranim dolinama Save i Dunava, posebno na
podruju istono slavonske i baranjske regije, dinamika podzemnih voda esto je ovisna i
od hidrolokih prilika u irem zaobalju rijeke. U pravilu se oglejavanje tala u gornjem
profilu od 0-100 cm dubine dogaa tijekom kasno jesenskog-zimskog-rano proljetnog
razdoblja godine. Dolaskom ljetnih mjeseci, razina podzemne vode opada, i vri
oglejavanje u donjem dijelu profila, najee na dubini od 100-200 cm.



Slika 21. Hipoglejno tlo Slika 22. Humoglej ritska crnica

Zavisno od stratigrafske i teksturne grae, vertikalna propusnost za vodu, kod
ovih tala, moe se kretati u rasponu klase od umjereno male (0,14-0,52 m/dan) do
umjerene (0,53-1,42 m/dan). Horizontalna vodopropusnost tala, posebice u donjem
profilu na dubini od 100-200 cm, najee se kree u rasponu od 0,80-2,80 m/dan. Kod
humoglejnih tala Istone Slavonije i Baranje, gdje je donji dio profila izgraen od
lesolikih sedimenata, horizontalna propusnost za vodu moe biti i vea od navedenih
vrijednosti (>3,0 m/dan).
Najvei dio povrina u treoj melioracijskoj jedinici, koristi se u proizvodnji
ratarsko-industrijskih kultura: penice, kukuruza, jema, zobi, soje, uljane repice,
suncokreta i eerne repe. Manji dio povrina pod navedenim tlima, koristi se i za
proizvodnju krmnih kultura na oranicama (djetelina, lucerna i djetelinsko travne smjese).
Potrebe za odvodnjom ovih tala vezane su prvenstveno za dinamiku podzemnih
voda i sustav biljne proizvodnje. Temeljni cilj odvodnje kod ovih tala je sniavanje razine
vrlo plitkih i plitkih podzemnih voda, na tolerantnu dubinu - normu odvodnje za
22
uzgajane kulture. Prema uzgajanim kulturama najee je to dubina koja se kree u
intervalu od 0,6-0,8 m ispod povrine terena.

3.1.4. Melioracijska jedinica amfiglejno-epiglejnih tala (IV)

Ova jedinica povrinski zauzima veliki dio movarno glejnih tala, koja se u
Hrvatskoj prostiru praktino na povrini od oko pola milijuna ha (499.562 ha). Tla koja
su svrstana u ovu melioracijsku jedinicu su tipino topogena, i najee se prostiru u
najniim, esto blae i/ili jae konkavnim formama dolinskog reljefa. Veinu ovih tala u
Hrvatskoj nalazimo u najniim bazenskim dijelovima velikih rijeka, posebice rijeke Save
Posavini. Zbog specifinosti topografske, stratigrafske i teksturne (glinaste) grae, ova
su tla tijekom dueg razdoblja godine suficitno vlaena, unutar cijelog soluma (0-200 cm
dubine). U prevlaivanju tala dominiraju stagnirajue povrinske, esto i poplavne vode,
koje se kod amfigleja dodatno kombiniraju sa srednje dubokim podzemnim vodama (sl.
23 i 24). Vertikalna vodopropusnost tala u gornjem solumu do 100 cm dubine, najee
se kree u klasi male do vrlo male, i iznosi svega nekoliko cm/dan. Horizontalna
vodopropusnost kod amfigleja u donjem solumu ispod 100 cm dubine kree se u rasponu
vrijednosti od 0,53-1,42 m/dan.
U ovisnosti od vertinosti pojedinih horizonata, vodopropusnosti tala mogu se
kretati i ispod ili iznad navedenih vrijednosti. Zbog dugotrajnijeg prevlaivanja, naroito
u humidnijim godinama, koritenje ovih tala u biljnoj proizvodnji suoava se s ozbiljnim
ogranienjima. Sve do ezdesetih godina prolog stoljea, veina poljoprivrednih
povrina pod ovim tlima poznatim pod nazivom teka tla, koritena je ekstenzivno u
obliku panjaka i livada. Hidrotehnikim zahvatima (zatita podruja od vanjskih voda,
osnovna i detaljna odvodnja) nakon ezdesetih godina, znaajan fond ovih tala u
Hrvatskoj je postepeno pretvoren u intenzivne poljoprivredne, uglavnom ratarske
povrine. Valja naglasiti da je odvodnja ovih tala vrlo kompleksna. S aspekta
konvencionalne ratarske proizvodnje, gotovo je sigurno da se odvodnja ovih tala ne moe
uspjeno rijeiti bez primjene rigoroznih hidrotehnikih zahvata u obliku kombiniranih
sustava. Odvodnja tipinih epiglejnih i izrazito vertinih amfiglejnih tala najee je vrlo
problematina, rizina i ekonomski neisplativa.



Slika 23. Amfiglejno tlo Slika 24. Epiglejno tlo
23

3.1.5. Melioracijska jedinica tresetnih i tresetno glejnih tala (V)

Tla ove melioracijske jedinice kao i predhodne nalazimo u nizinskim predjelima,
odnosno na istim reljefskim oblicima, samo su u ovom sluaju jo izrazitiji topogeno
hidroloki uvijeti trajnog prevlaivanja podzemnom, poplavnom i/ili jednom i drugom
vodom (sl. 25 i 26).
S melioracijskog aspekta valja razlikovati tresetno-glejno, kao prelazni varijetet
od pravih tresetnih tala. U Hrvatskoj tla ove jedinice zauzimaju vrlo male povrine (<
3000 ha), kojima nije pridavan vei znaaj u pogledu njihovih melioracija.
Bez obzira na to, tresetna, kao i tresetno glejna tla se mogu meliorirati i pretvoriti
u tla vee produktivnosti. Najvanija melioracijska mjera kod ovih tala, je svakako
primjena adekvatne odvodnje, koja je razliita na tresetno-glejnom u odnosu na tipino
tresetno tlo.
Treba naglasiti da su melioracije ovih tala kompleksne i da zahtjevaju adekvatnu
primjenu hidrotehnikih i agrotehnikih fizikalnih i kemijskih zahvata.




Slika 25. Tresetno glejno tlo Slika 26. Tresetno duboko tlo











24
4. TEMELJNE ZNAAJKE ZATITE MELIORACIJSKOG PODRUJA OD
VANJSKIH VODA

Intenziviranjem razvoja biljne proizvodnje u rijenim dolinama, posebice u
inundacijskim prostorima, te u podnojima brdsko-planinskih podruja, kao i krakim
poljima, rasle su postepeno i potrebe za uinkovitom zatitom proizvodnih povrina od
vanjskih voda. Pod pojmom vanjskih voda se podrazumjevaju vode, koje u
melioracijsko podruje kao cjelinu, unutar kojeg su smjetene poljoprivredne
proizvodne povrine, dotjeu iz vana, odnosno s nekog vanjskog (ireg) prostora.
Najee se ove vode po svom podrijetlu nastanka dijele na poplavne vode koje
su u svezi s temeljnim vodotocima sliva (potoci, rijeke), i slivne vode koje dotjeu u
melioracijsko podruje s povienih dijelova brdskog sliva (brdske bujice i potoci). Budui
da se u nizinskim podrujima velikih rijeka u Hrvatskoj (Dunava, Save, Drave, Mure i
dr.) nalazi i najvei dio proizvodnih povrina, njihova zatita od vanjskih voda esto se u
stvari svodi na zatitu od poplava.
Pod poplavom poljoprivrednih povrina u dolinskom podruju obino se
podrazumijeva, dakle, njihovo plavljenje velikim vodama podrijetlom iz temeljnog
vodotoka podruja, najee rijeke (slika 27).



Slika 27. Poplava poljoprivrednih kultura tijekom vegetacijskog razdoblja

Postojei zatitni sustavi od vanjskih voda u Hrvatskoj vrlo su kompleksni (Biondi, et.
al, 2003), i sastoje se od velikog broja regulacijskih i zatitnih objekata (tablica 6).

Tablica 6. Izgraenost hidrotehnikih objekata za zatitu melioracijskog podruja od
vanjskih voda u Hrvatskoj

Obrambeni nasipi
Retencije

Odvodni tuneli
Melioracijsko
podruje
Dravni
vodotoci
Lokalni
vodotoci
Lateralni
kanali
Oteretni
kanali
Vienamjenske
akumulacije
Brdske Nizinske
ha km km km km Ukupno
vol
(hm
3
)
Ukupno vol
(hm
3
)
Ukupno vol
(hm
3
)
Ukupno km
1.673.802 2.415 1.642 916,8 114,8 58 1.056,8 43 22,6 5 1.590 13 18,1
25
Temeljem pokazatelja u tablici 6. i na slici 28. razvidno je da se u zatiti proizvodnih
poljoprivrednih povrina od vanjskih voda najee koriste slijedei hidrotehniki
objekti (graevine):
- obrambeni nasipi
- lateralni (obodni) kanali
- oteretni kanali
- brdske retencije i/ili akumulacije
- nizinske retencije i/ili akumulacije


Slika 28. Shematski prikaz zatite melioracijskog podruja od vanjskih voda

U nastavku kako slijedi prikazane su temeljne znaajke navedenih hidrotehnikih
objekata.

4.1. Obrambeni melioracijski nasipi

Obrambeni nasip je nasuta graevina od zemljanog materijala iz neposredne
blizine vodotoka koja zatiuje poljoprivredno i/ili urbano podruje od poplava.
Razlikuje se nekoliko vrsta obrambenih nasipa, meu kojima je najraireniji glavni
regulacijski nasip koji se gradi uzdu temeljnih vodotoka podruja.

26

Slika 29. Shematski presjek vodotoka i regulacijskog obrambenog nasipa za zatitu od
poplava

Regulacijski nasip je u pravilu uvijek efikasan hidrotehniki objekt od velikih
voda (VV) glavnih recipijenata podruja. Njihovom izgradnjom znatno se poveava
protjecajni profil vodotoka da provede velike vode koje se mogu pojaviti u kraem ili
duem vremenskom razdoblju (5, 10, 50, 100, 500 godina). Da bi se izgradnjom nasipa
omoguilo protjecanje ekstremno velikih voda (EVV) koje se mogu pojaviti u duem
viegodinjem razdoblju (100-500 god. raz.), izmeu nasipa i korita vodotoka treba
ostaviti dovoljan razmak. Podruje izmeu korita vodotoka i nasipa naziva se
inundacijsko podruje ili inundacija (sl. 30).


Slika 30. Shema izvedenog obrambenog nasipa

Popreni presjek obrambenog nasipa u osnovi je trapez (slika 31) ili vie trapeza
koji ine sloeni lik. Nasipi se izvode od razliitih zemljanih materijala koji se nalaze u
blizini vodotoka (inundacijskog podruja). Organske materijale (humus, korijenje, drvo)
pri gradnji nasipa valja odstraniti (opasnost od procjeivanja vode kroz nasip i proboja
nasipa).
Najbolji materijali za gradnju nasipa su tee ilovae i gline s manjom koliinom
pijeska zbog spreavanja prodora vode kroz nasip, obavezno se u nasipu gradi
nepropusna jezgra (slika 32). Pokos nasipa obavezno se oblae busenjem i sjetvom
27
specijalnih travnih vrsta vrstog korijena. Iz istih razloga nije iskljueno niti oblaganje
vanjskog pokosa nasipa kamenim taracom ili betonskim ploama. Obrana od
procurivanja vode kroz nasip kao i od podvirnih voda vri se dogradnjom tzv.
obuhvatnog nasipa ili dodatnog sekundarnog nasipa s odvodnim jarkom.


Slika 31. Shematski prikaz poprenog presjeka obrambenog nasipa



Slika 32. Shematski prikaz obrambenog nasipa s nepropusnom jezgrom

Treba istai da je u Hrvatskoj od ukupno 3.935 km dravnih vodotoka, u
potpunosti ureeno 37 %, oko 42 % je djelomino ureeno, a oko 21 % ih nije ureeno
(Biondi, et al, 2003). Uz navedene vodotoke izgraeno je 2.415 km obrambenih nasipa.
Veina nasipa izgraena je du tokova velikih rijeka Dunava, Save i Drave (slika 33).

28


Slika 33. Glavni obrambeni (regulacijski) nasip na Dunavu (Baranja)

4.2. Lateralni (obodni) kanali

Lateralni kanal je hidrotehnika graevina s temeljnom zadaom zatite
poljoprivrednih povrina u dolinskom dijelu melioracijskog podruja od suvinih brdskih
slivnih voda. Najee, suvine brdske vode ugroavaju nizinski dio melioracijskog
podruja putem brdskih bujica i potoka.
Temeljna znaajka ovih vodotoka je da imaju bujini vodni reim, koji
karakteriziraju nagli nadolasci velikih voda. Obino ove pojave nastupaju neposredno
poslije jakih kia ili ubrzanog topljenja snijega u brdskom dijelu sliva. Pored naglog
viestrukog poveanja protjecanja (protoka), brdski vodotoci nose i velike koliine
nanosa kao posljedice erozije tla.
Da bi lateralni kanal dobro ispunio temeljnu zadau, vrlo je vano njegovo
ispravno lociranje u prostoru. Najvei uinak kanala dobiva se kada je on lociran na
brdskim padinama (slika 34), prije nego one prijeu u ravnicu, pri emu se njegova trasa
prua u smjeru pruanja generalnog pada doline.
29

Slika 34. Shematski prikaz lateralnog (obodnog) kanala

Dakle, lateralni ili obodni kanal priblino je usporedan s glavnim
vodoprijemnikom (recipijentom) u dolini, ali poprean prema brdskim bujicama i
potocima. Temeljna zadaa lateralnog kanala ostvaruje se na nain da se velike vode
brdskih potoka prihvate (presjeku) kanalom i odvedu u glavni vodoprijemnik, (rijeka)
nizvodno od branjenog nizinskog melioracijskog podruja. Popreni presjek lateralnog
kanala (slika 35) u pravilu je dvostruki trapez, s tim da je prema povienom dijelu sliva
otvoren, a prema nizinskom melioracijskom podruju zavren nasipom. Popreni presjek
kanala odreuje se dimenzioniranjem na temelju velikih voda. Budui da se koliina vode
u kanalu stalno poveava idui od njegovog poetka do ua u vodoprijemnik, i
dimenzije kanala trebaju slijediti ovo poveanje. U pravilu se dimenzije kanala (popreni
presjek) mijenjaju pri svakom uljevu brdskog potoka. Poeljno je da uzduni presjek
kanala (slika 36) bude takav da koliine iskopa budu priblino jednake koliinama zemlje
potrebne za izgradnju nasipa.



Slika 35. Shematski prikaz poprenog presjeka lateralnog kanala
30


Slika 36. Shematski prikaz uzdunog profila lateralnog kanala

Najbolje je rjeenje kada se brdski potoci prikljuuju na lateralni kanal tangencijalno pod
kutom do najvie 45 (slika 37).
Praksa je da se pritok i obodni kanal na mjestu spoja (utoka) zatite kamenim
taracom ili betonskim ploama. Nije iskljuena niti gradnja stepenica kod velikih padova
dna. Vrlo je bitan i detalj izljeva lateralnog kanala u glavni vodotok (recipijent). Izljev
treba u pravilu projektirati odnosno urediti tako da se u kanalu izbjegnu izraeni uspori
i/ili depresije kod velikih odnosno malih voda.



Slika 37. Prikaz ua brdskog potoka i lateralnog kanala

4.3. Odteretni kanal
Odteretni kanal je umjetni vodotok s namjerom da se od poplave zatite gradovi
ili ruralna gospodarska podruja. Odteretnim kanalima rastereuje se glavni vodotok od
31
jednog dijela velike vode, na nain da se ona odvede u nie leee dijelove istog
vodotoka ili se prevede u drugi vodotok koji je moe primiti. S navedenog aspekta mogu
se razlikovati paralelni i popreni odteretni kanali. ei sluaj je primjena paralelnog
odteretnog kanala koji izlazi iz matinog vodotoka ispred poteza ugroenog od poplave, i
ponovno se uvodi u isti vodotok iza ugroenog dijela poteza (slika 39). U nizinskim
podrujima esto se gradnja oteretnih kanala kombinira s izgradnjom nizinskih retencija.
Poznata su rjeenja obrane od poplava u dolini rijeke Save koja se temelje na odteretnim
kanalima Kupa-Kupa (slika 38) , Sava-Odra i Lonja-Strug, ukupne duine 114,8 km.



Slika 38. Odteretni kanal Kupa Kupa (poetak kanala kod Mahinog)


Slika 39. Shematski prikaz paralelnog oteretnog kanala i nizinske retencije

4.4. Brdske retencije i/ili akumulacije

Grade se na vodotocima u brdskom dijelu sliva. Mogu biti izgraeni kao jednonamjenski
(retencije) i vienamjenski (akumulacije) hidrotehniki objekti. Tako se retencije
32
iskljuivo grade sa zadaom obrane nizinskih melioracijskih podruja (urbanih i/ili
ruralnih) od slivnih brdskih voda (brdski potoci i bujice).
Za razliku od retencija, brdske akumulacije se grade kao vienamjenski objekti:
obrana od poplava nizinskih podruja, koritenje akumulirane vode za potrebe ljudi i
ivotinja (pie), koritenje vode za potrebe navodnjavanja, ili u rekreacijske svrhe. Dakle,
akumulacijski i/ili retencijski prostor, je prirodno ili umjetno oblikovan prostor u
brdskom vodotoku ili oko njega, a slui za trajno ili za privremeno zadravanje vode, da
bi se ostvarile projektne namjere akumulacije-retencije. Dakle, prostor se moe oblikovati
unutar protjecajnog profila vodotoka ili na irem prostoru brdske doline, a odreen je
maksimalnom razinom vode u retenciji-akumulaciji (slika 40).


Slika 40. Shematski prikaz brdske retencije ili akumulacije

Povremeno retenciranje ili dugotrajnije akumuliranje suvinih voda koje dotjeu
vodotokom iz brdskog dijela sliva postie se dakle, na taj nain da se vodotok-dolina
pregradi odgovarajuom branom. U pravilu se izvode tzv. nasute brane. Brana je trajna ili
privremena graevina koja pregrauje vodotok radi akumuliranja ili retenciranja vode.
Nasuta brana je izgraena od zemljanog ili kamenog materijala koji je na
primjeren nain rasporeen unutar poprenog presjeka i primjerno zbijen prilikom
graenja. Svaka akumulacija, to ne mora biti pravilo i kod svih brdskih retencija, ima i
evakuacijske graevine, kao to su preljev i temeljni ispust.
Preljev je graevina na brani ili uz branu ili graena na prikladnom mjestu uz rub
akumulacije/retencije, a slui za prelijevanje visokih voda iz akumulacije ili retencije u
nizvodno podruje. Temeljni ispust je graevina u temeljima brane ili u neposrednoj
blizini, a slui za pranjenje akumulacije ili retencije.
Na slici 41 je prikazana situacija retencije odnosno nasute brane Jazbina, koja je
izgraena na potoku Bliznec, a slui u sklopu cjelovitog sustava za obranu grada Zagreba
od brdskih voda s podruja Medvednice.
33
Sustav zatite grada Zagreba od bujinih voda s junih i jugoistonih obronaka
Medvednice, temelji se na izgradnji od ukupno 52 retencije, ukupnog volumena od 2,8
milijuna m
3
retencijskog prostora (Husari, 1997). Retencija Jazbina je najvea, s
volumenom retencijskog prostora od 481 300 m
3
(slika 42).


Slika 41. Shematski prikaz nasute brane i retencije Jazbina



Slika 42. Pogled na vanije retencije u brdskom dijelu grada Zagreba (crveno Jazbina)
34
4.5. Nizinske retencije i/ili akumulacije

Grade se u nizinskom dijelu melioracijskog podruja. Locirane su u neposrednoj
blizini glavnih vodotoka-rijeka. Zauzimaju prostore velikih terenskih (prirodnih)
depresija, koje su se uslijed dugotrajnog zamovarivanja ionako slabo iskoritavale u
gospodarske, posebice poljoprivredne svrhe. Najee su ovo prostori umskih povrina,
ekstenzivnih livada i panjaka.
Po svom obimu za razliku od brdskih akumulacija i retencija obuhvaaju znatno
vee prostore, u koje se moe retencirati odnosno trajnije akumulirati i nekoliko milijuna
km
3
suvinih (poplavnih) voda (slika 43).
Temeljna im je zadaa obrana od poplava velikih urbanih i/ili ruralnih prostora.
Izgradnja i funkcioniranje nizinskih retencija i/ili akumulacija u pravilu je povezano s
nizom drugih hidrotehnikih objekata i graevina kao to su oteretni kanali, ustave, crpne
postaje, nasipi, preljevi, sifoni i dr.
kolski primjer funkcionalnog povezivanja navedenih objekata i graevina
prisutan je u vodoprivrednom rjeenju obrane od poplava Srednje Posavine (slika 44).
Dovoljno je za primjer samo naglasiti, da je u sklopu navedenog sustava
izgraeno ukupno 5 velikih nizinskih retencija; Lonjsko polje, Mokro polje, Kupina,
Zelenik i Jantak ukupnog volumena od 1.590 hm
3
(Biondi et. al, 2003).




Slika 43. Pogled na dio nizinske retencije Lonjsko polje

35


Slika 44. Pregledna situacija rjeenja obrane od poplave Srednjeg Posavlja
(Braun, 1985)























36

5. TEMELJNI KRITERIJI HIDROMELIORACIJSKIH SUSTAVA ODVODNJE

Temeljna zadaa hidromelioracijskog sustava odvodnje je da odreenu koliinu
suvinih voda, posebice kod hidromorfnih tala uspjeno odvede s proizvodnih
poljoprivrednih povrina u odreenom (tolerantnom) vremenu. Da bi se to ostvarilo,
hidromelioracijski sustavi odvodnje trebaju ispunjavati odreene temeljne kriterije, meu
koje se najee ubrajaju slijedei:

- potrebno vrijeme odvodnje suvinih voda
- hidromodul odvodnje
- norma odvodnje

5.1. Potrebno vrijeme odvodnje

Potrebno vrijeme odvodnje se uglavnom smatra racionalnim vremenom za
evakuaciju utvrene koliine suvinih voda (vika vode) s odreenog melioracijskog
podruja i/ili proizvodne poljoprivredne povrine. esto se ovaj kriterij odvodnje
poistovjeuje s dozvoljenim vremenom plavljenja uzgajanih kultura, a ovisnan je od
uzgajane kulture, njene fenofaze razvoja u tijeku plavljenja i fizikalno-kemijskih znaajki
suvinih voda koje uzrokuju plavljenje. Tako prema poznatom izrazu Kostjakova
(citirano po Matkoviu, 1971), prinosi itarica se smanjuju adekvatno duini plavljenja.

Y = (10 T)
2


Y = prinos itarica u %
T = trajanje plavljenja usjeva u danima

Temeljem navedenog izraza proizlazi, ako su itarice plavljene vodom tijekom 48
sati (dva dana), valja oekivati njihovo smanjenje prinosa za oko 40%. Viednevna
plavljenja (8 do 10 dana) praktino dovode do potpunog uginua biljaka, a ostvareni
prinosi se pribliavaju nuli (graf 2).

0
20
40
60
80
100
120
0. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10.
Dani (Plavljenje)
P
r
i
n
o
s

%


Grafikon 2. Utjecaj vremena plavljenja na smanjivanje prinosa itarica
37

Pri odreivanju potrebnog vremena odvodnje suvinih voda s poljoprivrednih
povrina, koje se moe smatrati i granino dozvoljenim trajanjem plavljenja uzgajane
kulture, treba uzeti u obzir i razliitosti u toleranciji uzgajanih kultura na uvjete
plavljenja, kao i razdoblje vegetacije u kojem je plavljenje bilo prisutno (L.
Avakumovi, 2005), tablica 7.

Tablica 7. Potrebno vrijeme odvodnje suvine vode u danima

Razdoblje Ljetno-jesensko
Lokacija S povrine tla
Iz sloja tla dubine
0-25 cm
Iz sloja tla dubine
0-50 cm
itarice 0,5 1,2 2-3
Povre i korjenasto
bilje
0,8 1,5 2-3
Viegodinje trave 1-1,5 2-3 4-5

Temeljem navedenih pokazatelja moe se zakljuiti da se potrebno vrijeme
odvodnje suvinih voda s proizvodnih poljoprivrednih povrina za veinu uzgajanih
kultura kree u rasponu vrijednosti od 0,5 do 1,5 dana, odnosno 12 do 36 sati.


5.2. Hidromodul odvodnje

Hidromodul odvodnje predstavlja jedininu koliinu suvine vode koju treba
odvesti (evakuirati) s povrine od jednog, odnosno tzv. posljednjeg hektara svake
proizvodne jedinice. Najea oznaka za hidromodul odvodnje je q (l/s/ha, mm/dan).
Hidromodul odvodnje (q) ovisi od veeg niza imbenika, a najbitniji su:
fizikalno-hidraulike znaajke tla, osjetljivost uzgajanih kultura na prisutnost suvinih
voda, koliina i intenzitet oborina, pad terena, oblik i veliina sliva, visina podzemne
vode.
Poznavajui vrijednost izraunatog vika vode, hidromodul odvodnje moe se
takoer izraunati (Rudi i urovi, 2006), iz izraza:

86400
10
4

=
T
vv
q
gdje je: q hidromodul odvodnje (l/s/ha); vv viak vode (mm); T vrijeme odvodnje
(dan)

Tako primjerice, hidromodul odvodnje (q) za viak vode od 50 mm i vrijeme
odvodnje od 48 sati, prema navedenom izrazu, iznosi 2,90 l/s/ha.
Treba istai da u melioracijskoj praksi odvoenja suvinih voda treba razlikovati
hidromodul koji se rabi kod hidromelioracijskih sustava povrinske, u odnosu na
podzemnu (drenanu) odvodnju.
U melioracijskoj praksi Hrvatske pri odvodnji suvinih voda s proizvodnih
poljoprivrednih povrina putem hidromelioracijskih sustava povrinske odvodnje, ili
38
konkretno, pri odreivanju razmaka otvorenih kanala III i IV reda na slivnim podrujima
Dunava, Save i Drave, koji su karakteristini po manjim padovima terena (<2,0%o), za
odreivanje mjerodavnih hidromodula, potvrdila se je opravdanom primjena formule
A.N. Kostjakova (Marui, 1998).

l/s/ha

q hidromodul povrinske odvodnje (l/s/ha)
mjerodavni koeficijent otjecanja (0,20-0,40)
t
k
trajanje mjerodavne oborine (t
k
= 24-48 sati)
h visina mjerodavne oborine (mm)
K koeficijent hidrograma mjerodavnog otjecanja
A koeficijent koji ovisi o terenskim uvjetima otjecanja suvine vode
K/A koeficijent zakanjenja sliva melioracijskih kanala

Prosjene vrijednosti hidromodula povrinske odvodnje za navedene uvjete kretale su
se u rasponu vrijednosti od 1,5 do 3,5 l/s/ha.
Na melioracijskim povrinama podruja Jadranskog sliva (Mirna, Raa, Cetina, Neretva)
pri odreivanju mjerodavnih hidromodula, potvrdila se opravdanom primjena formule D.
Turazza, s vrijednostima za povrinsku odvodnju u rasponu od 1,0 do 5,0 l/s/ha.

c k
t t
h K
q
+

=
o
1157 , 0 l/s/ha
q hidromodul povrinske odvodnje (l/s/ha)
koeficijent otjecanja
0,1157 bezdimenzionalni broj (10000 m
2
/86400 sek)
h visina mjerodavne oborine (mm), 1-2-dnevna
t
k
trajanje mjerodavne oborine (dani)
t
c
vrijeme koncentracije odnosno otjecanja vode iz najudaljenije toke slivne povrine
kanala (i kanalske mree) (t
c
dana)
K koeficijent hidrograma povrinskog otjecanja (1,25 do 1,50 za hidrogram po
trokutu i trapezu i manje slivne povrine)

Za odreivanje hidromodula povrinske odvodnje u manjoj mjeri je u Hrvatskoj
koritena i formula S. Belle:

|
.
|

\
|
+ + =
F
J H q
1000
2 20 o l/s/km
2

q hidromodul povrinske odvodnje (l/s/km
2
)
0,40-0,80 koeficijent propusnosti tla
H visina mjerodavne godinje oborine (m)
J prosjean pad slivne povrine (cm/km)
F povrina slivnog podruja (km
2
)

|
.
|

\
|
=
A
K
t
h
q
k
mj
o
80 , 2
39
Po navedenoj formuli svojevremeno se je odreivao mjerodavni hidromodul
povrinske odvodnje na melioracijskim povrinama slivnih podruja Drave, Dunava i
Save (Marui, 1998).

U dolini Save-Posavine, za podruje rnec-polja, koritene su dobrim dijelom i
empirijske formule Srebrenovia (ovi i Bagi, 1987), koje za praktinu upotrebu
imaju oblik:

(
(

+ |
.
|

\
|

= V
H
V
H q
316 , 0
165 , 3
5
37 , 28
37 , 28
78 , 2
t
t
l/s/ha

(
(

+ |
.
|

\
|

= V
H
V
H q
240 , 0
15 , 4
25
42 , 52
42 , 52
78 , 2
t
t
l/s/ha
gdje su
2 1
3 / 1
2 1
; 6 , 2 ;
4
3
t t t t t t + = |
.
|

\
|
= =
J
F
b


gdje je: q hidromodul povrinske odvodnje (l/s/ha)
H srednja godinja oborina (m)
ukupno vrijeme koncentracije vode (sati)
V retencijska sposobnost tla za vodu (mm)
5,25 povratna razdoblja (godina)
F povrina sliva (km
2
)
J pad terena (m/km, )

Hidromodul kod podzemne odvodnje (cijevne drenae) obino se poistovjeuje
s pojmom specifinog drenanog isteka (q). Ova vrijednost predstavlja koliinu vode
koja se odvodi s proizvodnih poljoprivrednih povrina putem drenanog sustava u l/s/ha,
ili mm/dan (Tomi, 1987). Pri emu je 1 mm/dan = 0,116 l/s ha, odnosno 1 l/s/ha = 8,64
mm/dan.
Odreivanje drenanog hidromodula takoer, je ovisno od vie imbenika, pri
emu su najbitniji: fizikalno-hidraulike znaajke tla, koliina i intenzitet oborina, nagib
terena, uzgajana kultura, visina podzemne vode, agrotehnike mjere. Najtonije
vrijednosti ovog parametra ostvarive su putem eksperimentalnih polja. U irokoj
melioracijskoj praksi podzemne odvodnje (cijevne drenae) u Hrvatskoj, ovisno od tipa
tla i lokaliteta eksperimentalnog polja, dodatnih agromelioracijskih mjera, potvrene su
vrijednosti drenanog hidromodula u rasponu od 0,4 do 5,51 l/s/ha (Petoi, 1993).

Za praktine svrhe drenani hidromodul, moe se orijentacijski odrediti na
temelju teksturnog sastava tla (Marjanov, 1964), tablica 8.



40
Tablica 8. Vrijednosti drenanog hidromodula odvodnje

Sadraj estica tla
<0,002 mm
q
mm/dan
q
l/s/ha
> 60%
60-40%
40-30%
30-20%
<20%
2,6-52,
5,2-7,0
7,0-17,3
17,3-25,9
25,9-43,2
0,3-0,6
0,6-0,8
0,8-2,0
2,0-3,0
3,0-5,0

U tablici 9. su prikazane izmjerene vrijednosti drenanog hidromodula odvodnje
za razliite pokrajine u Njemakoj (Eggelsmann, 1981).

Tablica 9.Vrijednosti izmjerenog drenanog hidromodula na razliitim pokrajinama u
Njemakoj
Drenani hidromodul
Pokrajina
mm/dan l/s/ha
Obalno podruje 8-12 0,93-1,39
Sjeverno njemako
nizinsko podruje
8-14 0,93-1,62
Srednje breuljkasto
podruje
8-24 0,93-2,78
Alpsko-predgorje 14-34 1,62-3,94

Veina zapadnoevropskih zemalja donijela je odgovarajue normative vezane za
vrijednosti drenanog hidromodula, koji se potuju pri projektiranju drenanih sustava
odvodnje (tablice 10 i 11).

Tablica 10. Projektne vrijednosti drenanog hidromodula prema njemakim normama

Srednje godinje
oborine mm
q
mm/dan
q
l/s/ha
manje od 600
600-1.000
vie od 1.000
7
9
17
0,8
1,0
2,0

Napomena: kod intenzivnijih kia i otapanja snijega vrijednost se moe poveati do 100%

Tablica 11. Projektne vrijednosti drenanog hidromodula prema engleskim normativima

Srednje godinje
oborine mm
q
mm/dan
q
l/s/ha
2.000
1.500
1.000
875
manje od 875
25
19
13
10
7,5
2,9
2,2
1,5
1,16
0,87

41
U nedostatku hrvatskih normativa, iznosi se miljenje Srebrenovia (1981) o
mjerodavnim vrijednostima drenanog hidromodula pri projektiranju drenanih sustava
za nae prilike (tablica 12).

Tablica 12. Vrijednosti drenanog hidromodula po Srebrenoviu (1981)

q u mm/dan
Tlo
Ratarske kulture Povrtlarske kulture
Mineralno 10-15 15-20
Organsko 15-20 20-40

Treba meutim, naglasiti da se iznijete vrijednosti drenanog hidromodula
prvenstveno odnose u sluaju primjene klasinog sustava cijevne drenae i reguliranja
plitkih razina podzemnih voda u tlu (melioracijska jedinica III).

5.3. Norma odvodnje

Norma odvodnje predstavlja dubinu na kojoj treba odravati razinu podzemne
vode pri uzgoju poljoprivrednih kultura. Ona odgovara dubini u kojoj biljke razvijaju
glavninu korijenovog sustava. Norma odvodnje, u velikoj mjeri ovisi o vrsti uzgajane
kulture. Osim toga, ovisi i o vrsti tla. Navode se iskustva i normativi Njemake i
Nizozemske koji se primjenjuju za odreivanje norme odvodnje pri reguliranju razine
podzemne vode cijevnom drenaom (Vidaek et al., 1979), tablice 13 i 14.

Tablica 13. Potrebno odravanje dubine podzemne vode u cm prema njemakim
normativima
Vrsta tla Travnjaci Panjaci Livade
Laka mineralna tla 50-70 70-90 80-120
Teka tla 60-80 80-100 100-120


Tablica 14. Optimalna dubina podzemne vode u m pri dreniranju tla u Nizozemskoj

Tekstura tla Travnjaci Oranice
Gruba 0,4-0,6 0,6-0,9
Srednja 0,6-0,9 0,9-1,2
Fina 0,6-0,9 1,2-1,5

Norma odvodnje jo je uvijek neiscrpna tema istraivanja. Stalno odravanje
razine podzemne vode u tlu na veoj dubini, zahtijeva duboki sustav odvodnje (duboke
kanale i/ili duboku cijevnu drenau). Meutim, duboki sustav odvodnje esto je upitan,
zbog nemogunosti osiguranja efikasnog otjecanja (oplavi) kao i ekonomske
opravdanosti. Zbog toga, pri odreivanju norme odvodnje u drenanom i/ili kanalskom
sustavu, treba uskladiti potrebnu razinu podzemne vode (uzimajui u obzir uzgajanu
kulturu) s ekonomskim pokazateljima, odnosno s dubinom drenanih cijevi i/ili otvorenih
kanala. Na temelju navedenog, daju se preporuke za normu odvodnje u drenanom
42
sustavu (dubina podzemne vode na sredini izmeu dviju drenanih cijevi), kao to je
navedeno u tablici 15.

Tablica 15. Preporuke za mjerodavnu normu odvodnje pri reguliranju razine podzemne
vode cijevnom drenaom (Tomi, 1987)

Kultura
Dubina razine podzemne vode na sredini
izmeu drenanih cijevi u cm
Livade 30-40
Panjaci 40-50
Oranica (ratarske i povrtlarske kulture) 50-60
Vonjaci 70-90

Norma odvodnje (a) je dakle, u izravnoj vezi s dubinom drenanih cijevi (t) i/ili
otvorenih kanala i visinom podzemne vode iznad cijevi (h) na sredini izmeu dviju
drenanih cijevi, odnosno kanala (slika 45).

a = t h

a = norma odvodnje u sistemu cijevne drenae, u m
t = dubina cijevi, u m
h = visina podzemne vode iznad cijevi na sredini njihovog razmaka (L/2), u m.



Slika 45. Prikaz norme odvodnje kod podzemnog sustava cijevne drenae

Prikazana norma odvodnje na slici 45 odnosi se na reguliranje plitke razine
podzemne vode kod hidromorfnih tala putem klasinog sustava cijevne drenae i u
uvjetima kada se radi o podzemnoj vodi koja nije jae zaslanjena niti alkalizirana.
Meutim, u uvjetima kada se radi o zaslanjenim i alkaliziranim vodama, norma odvodnje
je znatno vea i ovisna je od tzv. kritine dubine podzemne vode (slika 46).

43
H
kr
= H
k
+ h
a


Gdje je:
H
kr
kritina dubina podzemne vode
H
k
visina kapilarnog podizanja podzemne vode (kapilarni potencijal)
h
a
dubina aktivnog sloja tla

Slika 46. Shematski prikaz kritine dubine podzemne vode (L. Avakumovi, 2005)

Kovda (1968) je na temelju temperature zraka dao formulu za grubo
izraunavanje kritine dubine slane podzemne vode:

V = 170 + 8 t 15

Gdje je: V kritina dubina podzemne vode u cm
t srednja godinja temperatura zraka u
o
C

Dakle, prema navedenom, gdje su srednje godinje temperature zraka oko 10
o
C
(kao to je u veem dijelu Hrvatske), kritina dubina podzemne vode iznosi od 235 do
265 cm (Tomi, 1988).
U tablici 16. prikazane su vrijednosti za kritinu dubinu podzemne vode s
obzirom na teksturne znaajke tala i sadraj soli u podzemnoj vodi (L. Avakumovi,
2005).

Tablica 16. Vrijednosti kritine dubine u pjeskovito-glinastim tlima pri razliitom
sadraju soli u podzemnoj vodi

Sadraj soli u podzemnoj vodi
g/l
Vrijednosti kritine dubine
m
<2 1,0-1,5
2-10 1,5-2,0
10-15 2,0-2,5
>15 >2,5

Norma odvodnje dakle, kod odvodnje zaslanjenih hidromorfnih tala ima znatno
vee vrijednosti, jer je u ovom sluaju potrebno sniziti razinu podzemne vode u tlu ispod
granice mogueg kapilarnog podizanja (H
k
) u rizosferni sloj tla.
44
6. TEMELJNE ZNAAJKE USPOSTAVE OPLAVI I VODOPRIJEMNIKA
SUVINIH VODA

Uvaavajui topografska, hidroloka, pedoloka i klimatska obiljeja u Hrvatskoj
se moe izdvojiti oko 1.673.792 ha melioracijskog podruja, na kojem je potrebno izvriti
odvodnju suvinih povrinskih i/ili podzemnih voda. Od ukupno 471.730 ha poplavnih
povrina u Hrvatskoj je postojeim hidrotehnikim objektima zatieno oko 263.730 ha
melioracijskog podruja, dok se potreba za dogradnjom i izgradnjom novih graevina za
zatitu od tetnog djelovanja vanjskih voda rauna na oko 208.000 ha melioracijskih
povrina (Marui, 2005). Temeljem navedenih pokazatelja, valja raunati da bi u
Hrvatskoj u nepovoljnim hidrolokim uvjetima uz hidromodul odvodnje od 2,0 l/s/ha,
trebalo osigurati uvjete za uspjenu odvodnju (evakuaciju), kao i prijem suvinih voda u
koliini od oko 3,5 milijuna litara u sekundi. Dakle, osiguranje uvjeta za uspjeno
otjecanje (oplav) kao i prijem suvinih voda na odreenom melioracijskom podruju od
krucijalne je vanosti u cjelokupnom sustavu njihove odvodnje.

Osiguranje mehanizma mogueg pravovremenog otjecanja (evakuacije)
sakupljenih suvinih voda s odreenog melioracijskog podruja, poznatog u naoj starijoj
literaturi pod pojmom oplavi, preduvjet je za uspjenu funkcionalnost svakog
hidromelioracijskog sustava odvodnje. U svojoj knjizi Melioracija tla (Bella, 1935)
razlikuje tri vrste oplavi: prirodnu, umjetnu i mjeovitu.

Pod prirodnom oplavi podrazumijeva se prirodno odnosno gravitacijsko otjecanje
sakupljenih suvinih voda s nekog melioracijskog podruja, u pravcu glavnog
vodoprijemnika, odnosno recipijenta (sl. 47). Da bi se ostvario temeljni uvjet za
prirodnu oplav, razina vode u glavnom vodoprijemniku (recipijentu) mora, dakle, biti
uvijek nia od razine vode u glavnom odvodnom umjetnom ili prirodnom vodotoku.
Valja, meutim, naglasiti da je u odvodnji suvinih voda u velikim dolinama naih rijeka
(Dunava, Save, Drave, Mure i dr) navedeni uvjet prirodno teko ostvariv, pri emu se
odvoenje sakupljene suvine vode s manjih melioracijskih cjelina, poznatih kao
kazeta, odvodi putem umjetne oplavi (sl. 48). Dakle, kod umjetne ili mehanike
oplavi, razina vode u vodoprijemniku ili recipijentu podruja (rijeci, jezeru, moru) je
uvijek geodetski via od razine vode u glavnom odvodnom kanalu i/ili vodotoku
melioracijskog podruja. U ovom sluaju evakuacija suvinih voda s melioracijskog
podruja, u glavni recipijent, mogua je jedino umjetnim mehanikim nainom u obliku
njihovog dizanja putem uporabe crpnih stanica. Mjeovita oplav je kombinacija prirodne
i umjetne oplavi.


Slika 47. Shematski prikaz prirodne (gravitacijske) oplavi
45



Slika 48. Shematski prikaz umjetne (mehanike) oplavi


Treba naglasiti da je u irokoj melioracijskoj praksi odvodnje suvinih voda s
proizvodnih poljoprivrednih povrina u dolinama spomenutih rijeka, a posebice u dolini
Save (Posavini), uvelike koritena mehanika oplav (evakuacija), pomou crpnog
pogona (crpnih postaja). U tu svrhu, do 1990. godine u Hrvatskoj su izgraene ukupno 82
crpne postaje, za potrebe melioracijske odvodnje. U 2004. godini u funkciji je bila 71
crpna postaja, ukupnog kapaciteta 316,5 m
3
/s i snage 22.744 kW. Od navedenih crpnih
postaja, ukupno je 12 crpnih postrojenja kapaciteta manjeg od 1,0 m
3
/s, a 34 crpna
postrojenja su kapaciteta 2,0 do 8,0 m
3
/s. Putem 70 crpnih postaja na podruju Hrvatske,
odvodnjava se ukupna povrina od 186.798 ha (Marui, 2005).
Crpna postaja (slike 49 i 50) je graevina koja se izvodi uz nasip na najniem
dijelu odvodnjene povrine, odnosno na nizvodnom kraju glavnog odvodnog kanala
(GOK). Namijenjena je odravanju prihvatljive razine vode u branjenom melioracijskom
podruju, podizanjem unutarnjih voda na viu razinu vode u vodoprijemniku, u vrijeme
kad nije mogua gravitacijska odvodnja.



Slika 49. Crpna postaja Davor, kapacitet 15 m
3
/s

46



Slika 50. Shematski prikaz crpne postaje s prijelazom tlanog cjevovoda preko
obrambenog nasipa (Biani, 1985)


Glavni dijelovi crpne postaje su: 1. kompenzacijski bazen, 2. strojarnica,
3. crpka, 4. usisni bazen, 5. gravitacijski kanal, 6. tlani cjevovod, 7. zatvaranica,
izljevna glava i nasip (slika 51).
Dimenzioniranje crpnih postaja vri se na temelju mjerodavnih hidromodula (q) i
koliine vode koja se moe oekivati u jedinici vremena s odreene povrine sliva (l/s/ha,
l/s/km
2
).


Slika 51. Shematski prikaz glavnih dijelova crpne postaje


Crpke se redovito dimenzioniraju na manju protoku od one koja se smatra
mjerodavnom za hidrauliko dimenzioniranje gravitacijske odvodnje. Ekonomski se nije
pokazalo opravdanim ako se crpni agregati dimenzioniraju na maksimalnu protoku
(Qmax), odnosno na vrni dio hidrograma unutarnjih voda. Obino se pri
dimenzioniranju crpnih postaja uzima u obzir tzv. stupanj redukcije (), kao odnos
kapaciteta crpke (Qc) i maksimalne protoke (Qmax).
47
Treba svakako istaknuti da su crpke glavni strojarski dijelovi crpnih postaja.
Prema Maruiu, 2005., veina crpki koje su ugraene u crpna postrojenja u razdoblju
od poetka mehanike evakuacije suvinih voda (1900. god.) do 1945. godine, bile su
centrifugalnog tipa u horizontalnoj izvedbi. U vremenu do 1990. godine obino su
ugraivane propelerne crpke u vertikalnoj izvedbi (slika 52), a od 1990. godine ugraeno
je u Hrvatskoj i nekoliko potopljenih propelernih crpki izvedenih u bloku s
elektromotorom.



Slika 52. Crpna stanica, u obliku ahta s odvojrnim postrojenjima

Kao glavni vodoprijemnici ili recipijenti suvinih voda s manjih ili veih
melioracijskih cjelina, u kontinentalnom dijelu Hrvatske najee su koriteni prirodni
vodotoci - rijeke. Meutim, posebice je to upeatljivo u dolini Save, suvina voda iz
glavnih odvodnih kanala, preko pumpnih postrojenja nije direktno uputana u samu
rijeku, nego u podruje nizinskih retencija, a potom se preko oteretnih kanala i ustava
uvodila u samu rijeku Savu. Primjer je, svakako, sustav obrane od poplava u Srednjoj
Posavini, gdje se suvine vode iz retencije Lonjskog polja, preko odteretnog kanala
Lonja-Strug i ustave Trebe I uputaju u rijeku Savu (slika 53).



Slika 53. Ustava Trebe I, kapaciteta 500 m
3
/s

48
7. METODE I NAINI ODVODNJE

7.1. Razvoj i primjena odvodnje

Podataka o primjeni prvih sustava za odvodnju suvinih voda ima veoma malo.
Pretpostavlja se da su oni graeni istovremeno sa sustavima za navodnjavanje. Budui da
su graeni iskljuivo od zemljanih jaraka i kanala, postojala je mala mogunost da se vei
dio ovih sustava sauva do dananjih dana. Postoje zapisi (Herodot, 400. g. pr.n.e.) o
primjeni odvodnjavanja ve u starom vijeku na podruju Egipta i Mezopotamije.
Pouzdano je utvreno da su prvi podzemni sustavi odvodnje (drenae) graeni oko 1900.
god. pr.n.e. u podruju gornjeg Egipta i Babilona, te oko 100. god. pr.n.e. u nekim
dijelovima Kine. Smatra se da su u Europu znanja iz ireg podruja melioracija prenijeli
Feniani, dok su najstariji sustavi za odvodnju bili izgraeni u Grkoj (1000. g. pr.n.e.),
kada je isueno i Korajsko jezero povrine oko 25.000 ha. Na Apeninskom poluotoku
prvi sustavi odvodnje vezani su za isuivanje jezera Albano (397. g. pr.n.e.). Za
vladavine Julija Cezara sainjen je projekt za isuivanje jezera Celano. Prvi detaljni opis
drenae i naina njene izrade potjee iz 396. g. pr.n.e. od Columella, koji u knjizi De re
rustica pie i o odvodnji pontinijskih movara juno od Rima. Poznato je da su u vrijeme
rimskog carstava hidrotehniki zahvati odvodnje bili koriteni na podruju dananje
Njemake, Nizozemske i panjolske. U srednjem vijeku najintenzivnije mjere odvodnje
primjenjuju se u Nizozemskoj pri formiranju poldera, te u Francuskoj na isuivanju
velikih povrina movarnih tala na sjeveru Francuske (Flandriji). Intenzivniji razvoj
odvodnjavanja putem drenanih sustava zapoinje tek krajem XVIII stoljea. Godine
1810. poela je proizvodnja prvih suvremenih glinenih cijevi, okruglog presjeka (J.
Read), a iz godine 1932. datiraju prve upute za izradu drenanih sustava. Prva drenaa od
plastinih cijevi primijenjena je 1948. g. u SAD. Prema podacima Benetina, et al.,
koncem prolog stoljea mjere odvodnje u svijetu bile su primjenjivane na oko 160
milijuna ha (tablica 17).

Tablica 17. Primjena odvodnje u svijetu (Benetin, et al., 1987)

U 1.000 ha
Odvodnjena povrina
Podruje
Ukupna
povrina
podruja
Obradive
poljoprivredne
povrine
Potrebna Provedeno
Europa (bez SSSR) 472.809 229.986 41.064 37.668
Azija (bez SSSR) 2.676.621 1.019.565 38.254 31.994
Afrika 2.264.613 1.009.812 4.960 2.398
Sjeverna i Srednja Amerika 2.140.488 618.277 66.664 67.654
Juna Amerika 1.753.691 545.902 10.979 7.801
Australija i Oceanija 842.906 516.885 2.396 904
SSSR 2.227.200 605.706 55.270 12.161
UKUPNO 12.378.328 4.546.133 219.587 160.580

Vjerojatno najstariji opseni radovi planirani u cilju odvodnje na naim prostorima s
teitem na dolinu Save, potjeu iz treeg stoljea nae ere, M.A. Probus (232-282.
god.). Prvi poznati prijedlog opsenih radova u cilju obnove plovnosti rijekom Savom
vezan je za 1770. god., a prvi cjeloviti projekt ureenja korita Save i odvodnje doline od
49
Rugvice do Stare Gradike sainjen je 1793. god. U razdoblju od 1870-1890. god.
izveden je velik dio radova na gradnji savskih nasipa u Slavoniji. U istom razdoblju
primjetni su znaajniji hidrotehniki zahvati na obrani od poplava i odvodnji suvinih
voda i na ostalim vodnim podrujima u Hrvatskoj: vodno podruje slivova Drave i
Dunava, Primorja i Istre, te Dalmacije.

Prvi poeci primjene cijevne drenae u Hrvatskoj, javljaju se na kraju XIX i
poetku XX stoljea. U tom vremenu biljeimo prvu organiziranu izvedbu cijevne
drenae u Brezovici (D. Miholjac). Prvo drenano polje u Brezovici izgraeno je (Prof.
Bella) u razdoblju 1903-1906. god. (slika 54). U kasnijem razdoblju slijedila su i ostala
polja, tako da je ve 1911. godine cijevna drenaa od glinenih cijevi bila ugraena na oko
7.500 katastarskih jutara (k.j.) ili oko 4.300 ha.


Slika 54. Drenaa u Brezovici (D. Miholjac), Hvatala su dana: duinom, padom i
kalibrom. Oznake: SISALA 1, 2, 3, 4,DRENSKI SISTEM I, I, III, XI; DRENSKA
GRUPA D, E (Izvor: Bella)

50
U razdoblju izmeu dva svjetska rata izvode se pojedini zahvati na ureenju vodotoka,
obrani od poplava i odvodnji u cijeloj dolini Save (Bi-Bosutsko polje, Jelas-polje,
Crnac-polje, te Mokro i Lonjsko polje). Poplave grada Zagreba 1964. godine, a potom
Siska i Karlovca 1965. godine, utjecale su na urgentno rjeavanje ovih problema. U ovom
razdoblju istie se izrada temeljnog projekta s rjeenjem obrane od poplava gradova
Zagreba, Siska i Karlovca te ureenjem Save i Kupe i rjeenjem melioracijskih podruja s
lijeve i desne obale Save od Zagreba do Stare Gradike (slika 55).




Slika 55. Rjeenje obrane od poplave gradova Zagreba, Siska i Karlovca prof.
Srebrenovia iz 1968. godine (Izvor: Hrvatske vode, Tehniki arhiv)

U razdoblju koje e uslijediti dolazi do revolucionarne primjene hidromelioracijskih
zahvata odvodnje kako u dolini Save, isto tako u drugim slivnim podrujima Hrvatske.
Teite zahvata usmjereno je na odvodnju suvinih voda na proizvodnim poljoprivrednim
povrinama tadanjeg drutvenog sektora (tzv. kombinata). Najvei dio
hidromelioracijskih sustava povrinske i podzemne odvodnje u Hrvatskoj izvedeno je u
razdoblju od 1968-1988. godine (tablica 18). Prednjai dolina rijeke Save u kojoj su
povrinski sustavi odvodnje u potpunosti izgraeni na oko 350.000 ha, a podzemni
(drenaa) na oko 71.200 ha poljoprivrednih povrina (Marui, 2003). Razdoblje
Domovinskog rata i nakon njega sve do dananjih dana obiljeeno je ozbiljnom
stagnacijom u primjeni hidromelioracijskog zahvata odvodnje u Hrvatskoj, kao i
nedopustivim stanjem oko odravanja izvedenih sustava.

51
Tablica 18. Primjena odvodnje u Hrvatskoj (Marui, 2003)

Stupanj izgraenosti hidromelioracijskog sustava za
odvodnju
Povrinska odvodnja Podzem. odvod.
Red.
broj
Slivno i vodno
podruje
Ukupna
povrina
(ha)
Meliorac.
povrina
(ha)
potpuno dijelom. neizgra. potpuno djelom.
1. Bi-Bosut 227 950 169 810 137 931 31 879 0 24 775 0
2. Brodska Posavina 104 200 73 802 71 900 1 902 0 13 215 0
3. Orljava-Londa 131 380 50 450 5 311 14 689 30 450 720 280
4. umetlica-Crnac 99 800 52 520 26 709 8 444 17 367 7 171 0
5. Subocka-Strug 58 850 25 950 0 17 000 8 950 0 5 000
6. Ilova-Pakra 155 450 61 100 3 015 0 58 085 2 046 0
7. esma-Glogovnica 233 800 123 170 19 668 0 103 502 2 008 0
8. Lonja-Trebe 107 050 48 450 38 757 0 9 693 11 035 0
9. Zelina-Lonja 65 790 33 100 7 877 150 25 073 2 161 0
10. Banovina 317 457 138 955 6 400 15 500 17 055 2 500 2 000
11. Kupa 443 150 71 050 8 018 0 63 032 2008 0
12. Zagreb 188 460 89 877 22 777 12 200 54 900 3 574 0
13. Krapina-Sutla 123 000 17 100 0 5 400 11 700 0 0
I. Ukupno v.p. SAVA 2 256 337 955 334 348 363 107 164 499 807 71 213 7 280
14. Vuka 179 300 156 000 130 000 26 000 0 8 000 2 000
15. Baranja 105 025 75 092 66 392 8 700 0 0 0
16. Karaica-Vuica 234 723 173 89 103 024 70 845 0 30 110 4 709
17. upanijski kanal 87 328 64 870 49 635 9 735 5 500 6 700 3 000
18. Bistra 136 425 68 640 4 415 53 225 11 000 1 200 0
19. Plitvica-Bednja 103 733 34 850 5 732 25 071 4 047 205 0
20. Meimurje 73 500 53 118 3 042 11 120 38 956 1 982 10 180
II. Ukupno
DRAVA DUNAV
920 034 626 439 362 240 204 696 59 503 48 197 19 889
21. Mirna-Dragonja 12 770 12 770 1 020 1 180 10 570 1 020 0
22. Raa-Boljunica 7 850 7 850 740 1 790 5 320 740 0
23. Kvarnersko primorje i
otoci
530 530 0 65 465 0 0
24. Gorski kotar 1 200 1 200 0 0 1 200 0 0
25. Podvelebitsko primorje
i otoci
600 600 0 0 600 0 0
26. Lika 20 070 20 070 0 0 20 070 0 0

III
Ukupno
Primorje, Istra,
Gorski kotar i Lika



43 020

1 760

3 035

38 225

1 760

0
27. Zrmanja-Zadarsko pr. 15 630 15 630 2 451 3 080 10 099 314 0
28. Krka-ibensko prim. 5 380 5 380 200 1 290 3 890 0 0
29. Cetina 7 456 7 456 4 046 0 3 410 0 0
30. Srednjedalmatinsko
primorje i otoci
530 530 0 0 530 0 0
31. Vrljika 4 520 4 520 0 1 100 3 420 0 0
32. Matica 3 330 3 330 0 1 320 2 010 0 0
33. Neretva-Korula 10 459 10 459 5 605 1 867 2 987 0 0
34. Dubrovako primorje i
otoci
1 694 1 694 84 1 110 500 0 0
IV. Ukupno Dalmacija 48 999 12 386 9 767 26 846 314 0
Sveukupno Hrvatska 1 673 792 724 749 324 662 624 381 121 484 27 169
52
7.2. Povrinska odvodnja

Odvodnja suvinih voda s odreenog melioracijskog podruja povrinskim putem
u obliku otvorenih prirodnih vodotoka i/ili umjetnih kanala zasigurno spada u najstarije
metode odnosno sustave odvodnje. Osnovna zadaa ove metode odvodnje u biljnoj
proizvodnji je da suvinu unutranju vodu preteito povrinskog podrijetla s odreenih
proizvodnih poljoprivrednih povrina najkraim putem, i u potrebnom vremenskom
razdoblju, odvede do temeljnog vodoprijemnika (recipijenta) podruja.
S aspekta ire melioracijske prakse i hdirotehnikih melioracija u Hrvatskoj,
opravdana je podjela povrinske odvodnje na osnovnu i detaljnu.

7.2.1. Osnovna povrinska odvodnja

Osnovnu povrinsku odvodnju ine prirodni i/ili umjetni melioracijski vodotoci,
najee kanali tzv. prvog i drugog reda (u nastavku kanali I. i II. reda), te adekvatne
hidrotehnike graevine (najee crpne postaje i ustave), koje omoguuju efikasno
odvoenje sakupljene vode sa cijelog melioracijskog podruja, do glavnog
vodoprijemnika odnosno recipijenta. Dakle, navedeni melioracijski vodotoci odnosno
kanali imaju iskljuivo tranzitnu ulogu u evakuaciji sakupljenih voda s ueg ili ireg
melioracijskog podruja. U tom pogledu melioracijski vodotok I. reda (slika 56) je
najee regulirani prirodni vodotok, koji u odreenim prilikama moe ujedno posluiti i
kao glavni recipijent podruja. S obzirom na vrijednosti maksimalnih vodostaja i protoka
koje se mogu pojaviti u odreenom povratnom razdoblju (5, 10, 50 godina), esto je na
ovim vodotocima predviena izgradnja obrambenih nasipa za zatitu od poplava i
vanjskih voda, kao i odgovarajuih crpnih postrojenja i ustava. Hidraulike dimenzije
(dubina, irina vodnog lica, irina dna) melioracijskog vodotoka I. reda ovisne su o
veliini slivne povrine i mjerodavnom hidromodulu povrinske odvodnje, odnosno
maksimalnim protokama. Na temelju navedenih pokazatelja vri se obvezatno
hidrauliko dimenzioniranje poprenog presjeka, odnosno korita ovog
melioracijskog vodotoka.



Slika 56. Prikaz melioracijskog vodotoka I. reda
53
U domenu osnovne povrinske odvodnje ubrajaju se i melioracijski kanali II.
reda (slika 57). Ovi kanali predstavljaju u stvari glavne odvodne kanale (GOK), koji
odvode suvinu povrinsku vodu s manjih hidromelioracijskih cjelina tzv. kazeta, koje
ine cjelovite dijelove melioracijskog ireg podruja. Vano je naglasiti da se i ovi kanali
hidrauliki dimenzioniraju na mjerodavne protoke odreenog povratnog razdoblja.
Logino je zakljuiti da se sakupljena voda iz kanala II. reda odvodi gravitacijski i/ili
mehaniki putem crpnih postaja u meliorcijski vodotok I. reda. Orijentacijske, odnosno
prosjene vrijednosti osnovnih hidraulikih dimenzija kanala II. reda su slijedee
(Marui, 1985): irina dna od 3,0 do 10,0 m, dubina kanala 3,0-3,5-5,0 m, pokos
nagnutih stranica m = 1,5-2,0-2,5-3,0. Budui da su kanali II. reda iskljuivo umjetni
melioracijski vodotoci, koji se grade (kopaju) u zemljanim uvjetima, popreni presjek im
je uvijek trapez, odgovarajuih hidraulikih dimenzija (sl. 58).



Slika 57. Prikaz melioracijskog kanala II. reda



Slika 58. Shematski prikaz i hidraulike dimenzije otvorenih kanala osnovne odvodnje(I i
II reda)

54

7.2.2. Detaljna povrinska odvodnja
Najstarija je metoda odnosno nain reguliranja suvinih voda s proizvodnih
poljoprivrednih povrina. Temeljna zadaa ove odvodnje je da viak vode s proizvodnih
povrina u toku mjerodavnog vremena odvede u kanale osnovne odvodnje (I. i II. reda).
Sam naziv upuuje na injenicu da se ovdje radi o takvoj odvodnji, koja je direktno
povezana sa samim detaljem kao proizvodnom jedinicom, odnosno parcelom ili tablom.

7.2.2.1. Sustav srednje dubokih kanala
Detaljna povrinska odvodnja suvinih voda na podruju Hrvatske temeljena je na
izgradnji otvorenih melioracijskih kanala III. i IV. reda, koji po svojim hidraulikim
elementima odgovaraju tzv. srednje dubokim kanalima.
Melioracijski kanali III. reda (slika 59), esto se u praksi nazivaju i sabirni
odvodni kanali (SOK), koji sabiru suvine vode iz veeg broja melioracijskih kanala IV.
reda i odvode je u kanale II. reda. Pored terenskih elemenata, njihova trasa uvjetovana je
zahtjevima oblikovanja suvremenih poljoprivrednih proizvodnih povrina (tabli). Tako je
u naoj melioracijskoj praksi odvodnje, duina ovih kanala najee varirala od 1.500-
2.000 m. Prosjene hidraulike dimenzije kanala bile su slijedee: irina dna od 1,0 do
3,0 m, dubina od 2,0-3,0-3,5, pokos stranica m = 1,5-2,0-2,5. Hidraulike dimenzije
kanala esto puta nisu odreivane na temelju potrebnih parametara, kao to su
maksimalna protoka i povratno razdoblje, to je uvjetovano relativno manjim koliinama
vode, koju su ovi kanali odvodili.Treba naglasiti da su u okviru cjelokupne organizacije
melioracijskog podruja, uz ove kao i kanale II. reda, obino projektirani i adekvatni
poljski putovi.



Slika 59. Prikaz melioracijskog kanala III reda

Melioracijski kanali IV. reda (slika 60), to su u stvari paralelni ili detaljni
odvodni kanali (DOK), jer direktno utjeu na sam oblik i veliinu proizvodne parcele
odnosno table. Imaju moda i najbitniju ulogu u cjelokupnom sustavu povrinske
odvodnje, jer im je osnovna zadaa u pravovremenoj evakuaciji suvinih uglavnom
povrinskih voda sa same proizvodne jedinice. Sakupljenu vodu odvode u melioracijske
kanale III. reda. Ovi su kanali najmanjih hidraulikih dimenzija: irine dna od 0,50-0,60-
55
0,80 m, dubine od 1,50-2,0-2,5 m, pokosa stranica m = 1,25-1,50-1,75-2,00, duine
kanala od 500-800-1.000 m, minimalnog pada od 0,4, razmaka kanala od 180 do 350
m (slika 61).

Kako navodi Marui, 1985. za odreivanje mjerodavnog razmaka ovih kanala na
melioracijskim podrujima s malim padovima terena (I = 0,5-2,0), kakvi prevladavaju
unutar slivnih podruja Save, Drave i Dunava, potvrdila se opravdanom primjena formule
A.N. Kostjakova:

( ) | |
i
K i t c
D
o

+
=
o
o
2
1
75 . 0
2
4 5 , 0
(m)

D-razmak kanala IV. reda (m)
c=J karakterizira prilike otjecanja
t
o
=mjerodavno vrijeme otjecanja suvine vode s parcele (sati)
J=pad parcele-terena, (), pad slivne povrine
= 87/ koeficijent karakterizira terenske uvjete otjecanja

- Mjerodavne vrijednosti koeficijenta povrinske hrapavosti za
- obraene povrine, brazde u smjeru pada = 2
- oranice, bez brazda = 3,5
- panjaci = 4
- prirodne livade = 6 do 8
- neravne povrine = 8 do 15
= koeficijent povrinskog otjecanja
i = intenzitet oborine (mm/sat), i = h/t
k

t
k
= vrijeme trajanja mjerodavne oborine (1-2 dana)
K
1
= poniranje vode u tlo (mm/sat)
H = visina oborine (mm)



Slika 60. Prikaz melioracijskog kanala IV. reda
56

Slika 61. Shematski prikaz i hidraulike dimenzije otvorenih kanala detaljne odvodnje
(III i IV reda)

U primjeni suvremene poljoprivredne mehanizacije koja je u Hrvatskoj nastupila
poetkom sedamdesetih godina prolog stoljea, reljefne razlike na dispoziciju kanalske i
putne mree nisu smjele koiti intenzifikaciju i mehanizaciju poljoprivredne proizvodnje
na melioracijskim podrujima. Stoga je u nizinskim melioracijskim podrujima
prevladavalo naelo paralelnog postavljanja sabirnih i detaljnih kanala. Sabirni kanali (III
reda) redovno su projektirani u pravcu generalnog pada terena na individualnom sektoru
vlasnitva, a obrnuto na drutvenom. Detaljni ili tzv. suhi kanali (IV reda) na
drutvenim povrinama najee imaju smjer generalnog pada terena radi obrade po
duoj strani table, a na individualnom posjedu obrnuto (slika 62).


Slika 62. Prikaz povrinske odvodnje otvorenim kanalima u srednjoj Posavini
57

Na slici 63 prema Maruiu, 1985., prikazan je plan kanalske mree povrinske
odvodnje, s vrstom neophodnih prateih objekata.



Slika 63. Situacija kanalske mree povrinske odvodnje s prateim objektima
(Marui, 1985)

Openito, kao i svaki drugi sustav, tako i prikazani sustav povrinske odvodnje
otvorenim kanalima (I, II, III i IV. reda), koji je koriten u irokoj melioracijskoj
praksi odvodnje u Hrvatskoj, ima svojih prednosti i nedostataka, meu kojima valja
izdvojiti slijedee:

Prednosti:

- mogunost odvoenja velikih koliina suvinih voda u kratkom vremenskom
intervalu
- velika mogunost retencije suvinih povrinskih voda u samoj mrei otvorenih
kanala (I, II, III i IV reda)
- djelotvornost otvorenih kanala i kod malih relativnih padova terena (0,15-
0,50)
- relativno jeftinija cijena izgradnje sustava



58
Nedostaci:

- gubitak na proizvodnim povrinama, koji se moe kretati i do 15%
- prepreke pri obavljanju agrotehnikih operacija (sjetva, etva, zatita)
- pospjeuju rast hidrofilne (zeljaste i drvenaste) vegetacije i korova
- poveavaju rizik u pravcu mogueg oneienja tla, povrinskih i podzemnih
voda


Izvoenje i odravanje hidromelioracijskih sustava povrinske odvodnje otvorenim
kanalima

U dananjim uvjetima, izvoenje i odravanje detaljnih sustava za povrinsku
odvodnju vri se u potpunosti automatski, putem specijalnih strojeva mehanizacije, kao
to su: bageri, kanalokopai, buldozeri, ravnjai, razni tipovi kosilica i mlatilica (sl. 64).



Slika 64. Izvedba otvorenih kanala IV. reda hidraulikim bagerom s profiliranom
kaikom

Odravanje hidromelioracijskih sustava povrinske odvodnje je vrlo
zahtjevno. Tako otvoreni kanali III i IV reda zahtijevaju redovitu konju, koju treba
obavljati kontinuirano svake godine. Izmuljivanje i ienje dna kanala, trebalo bi
obavljati minimalno svakih 3 do 4 godine. U protivnom, u kanalima dolazi do
intenzivnog rasta, u poetku raznih vrsta hidrofilnog zeljastog bilja (aevi), a potom i
drvenastih hidrofila (vrba, joha, topola).

Zbog neredovitog odravanja postojee kanalske mree, posebice kanala III i IV
reda, situacija u Hrvatskoj na povrini od gotovo 1.000.000 ha, na kojoj su ovi sustavi u
potpunosti i/ili djelomino izvedeni, je u vrlo loem stanju, to znatno utjee na njihovu
efikasnost u odvodnji suvinih voda (slika 65).

59


Slika 65. Prikaz loeg odravanja otvorenih melioracijskih kanala u Hrvatskoj


7.2.2.2. Sustav srednje dubokih kanala i baulacije tla

Sedamdesetih godina prolog stoljea ovaj sustav detaljne odvodnje primjenjivao
se je za reguliranje suvinih povrinskih voda posebice u dolini Save (Posavini).
Uglavnom je primjenjivan na tlima teeg i tekog teksturnog sastava i uvjetima kada je
prirodni nagib povrine bio nedovoljan za uspjeno otjecanje suvine oborinske
(povrinske) vode. Bauliranje tla je, u stvari, napinjanje zemljine povrine ili
izvoenje slogova na proizvodnoj povrini, s pomou naina obrade, pri emu se stalno
primjenjuje naoravanje. Ovaj sustav ima vie varijanti, od kojih valja istai dvije:

- dvosmjernu baulaciju sa stalnim plitkim kanalima;
- dvosmjernu baulaciju s privremeno plitkim kanalima.

7.2.2.2.1. Dvosmjerna baulacija tla sa trajnim plitkim kanalima

To je, u stvari, talijanska varijanta u rjeavanju suvinih oborinskih ili
povrinskih stagnirajuih voda na proizvodnim povrinama. Toliko je metoda stara da joj
Olliva (cit. po Matkoviu, 1971) pripisuje rimsko podrijetlo. Pri izvoenju baula
(slogova) treba ostvariti jednolian nagib od minimalno 1% od sredine sloga do stalnih
plitkih kanala na obje strane. irina baula ili slogova je najee 25-40 m, a ovisi, u
stvari, o propusnosti tla za vodu. Prema Ollivi (cit. po Matkoviu, 1968), za tla koja
imaju vrlo malu propusnost irina slogova iznosi 12,5-25,0 m, pri maloj propusnosti 25,0-
60
37,5 m, a za tla s umjerenom propusnosti tla za vodu, irina sloga moe iznositi 37,5-50,0
m. Kako je propusnost naih tekih tala (npr. pseudoglejna tla) u granicama vrlo malih i
malih vrijednosti, u nas se je primjenjivala irina slogova od 25 do 37,5 m. Duina
slogova obino je iznosila 150-300 m. Stalni plitki kanali duboki su 0,8-1,0 m, a dugi
kao to je duina sloga. Na jednom ili oba kraja ovih plitkih kanala ugraivani su
podzemni propusti (cijevi) kroz koje je voda ispod navratine odlazila u kanale IV reda
(slike 66).



Slika 66. Sustav dvosmjerne baulacije sa stalnim plitkim kanalima
(Sevenhuijsen, 1994)

Stalni plitki kanali izvode se kanalokopaem, a planiranje i napinjanje slogova s
pomou buldozera, skrepera i ostalih strojeva za ureenje povrina. Budui da su se u
naoj dosadanjoj praksi ostvarivale manje duine slogova, odnosno linije obrade tla 150-
300 m, da je dosta skupo odravanje ovog sustava, da se gubi dosta obradive povrine i
da se dobiva neujednaen usjev (slabiji je usjev to je blii plitkim kanalima), ovaj sustav
je pokazao vei broj nedostataka, pa je ve petnaestak godina nakon poetka njegove
primjene, dolo do postepenog naputanja, pogotovo na povrinama biveg drutvenog
sektora.

7.2.2.2.2. Dvosmjerna baulacija tla s privremeno plitkim kanalima je ustvari
naa varijanta, a, u biti, je modifikacija talijanske metode dvosmjerne baulacije.
Osnovna razlika ove varijante u odnosu na dvosmjernu baulaciju sa stalnim plitkim
61
kanalima, sastoji se u dubini kanala. Naime, ovdje su kanali plii (0,6-0,8 m) i
predstavljaju produbljene i proirene odvodne komore (razorne jarke), koji se formiraju
u sustavu naoravanja slogova u vie navrata. Zbog toga su za domau varijantu bile
potrebne manje investicije i bilo je lake sustav odravati. Svi ostali detalji gotovo su
jednaki talijanskoj varijanti dvosmjerne baulacije. Domaa varijanta se u navedenom
razdoblju dosta primjenjivala u podruju savske doline, ali je ve nakon kraeg razdoblja,
zbog navedenih razloga, dolo do njene zamjene sa sustavima kombinirane detaljne
odvodnje (slike 67 i 68).



Slika 67. Sustav dvosmjerne baulacije tla s privremeno plitkim kanalima u Posavini
(naa varijanta)



Slika 68. Prikaz dvosmjerne baulacije sa stalnim plitim kanalima (talijanska varijanta)
(Jelakovi i Braun, 1961)


62
7.3. Podzemna odvodnja

U melioracijskoj praksi Hrvatske, pod pojmom podzemne odvodnje,
podrazumijeva se odvoenje suvinih voda s poljoprivrednih proizvodnih povrina,
odnosno tla putem podzemnih ukopanih (drenanih) cijevi. Naime, podzemna se
odvodnja danas u poljoprivredi praktino poistovjeuje s pojmom cijevne drenae.

Valja naglasiti da je intenzivniji razvoj odvodnje suvinih voda putem drenanih
sustava u Europi tek zapoeo krajem XVIII stoljea, nakon to je 1810. godine poela
proizvodnja prvih suvremenih glinenih cijevi okruglog profila. U Hrvatskoj su prve
drenae s glinenim cijevima izvedene krajem XIX i poetkom XX stoljea. Meutim,
revolucija u odvodnji suvinih voda putem cijevne drenae s poljoprivrednih povrina
nastupila je nakon upotrebe PVC (polivinil klorid) drenanih cijevi (ezdesete godine
prolog stoljea). Zemlje s najveim udjelom dreniranih povrina putem cijevne drenae
u Europi su Velika Britanija, Finska, Norveka, Nizozemska i Maarska. U Hrvatskoj,
kao to je ve navedeno, intenzivan razvoj cijevne drenae u odvodnji suvinih voda s
poljoprivrednih povrina nastupa tijekom sedamdesetih i traje sve do devedesetih godina
prolog stoljea. Prema Maruiu, 2001., u navedenom razdoblju, ukupno je u Hrvatskoj
drenirano oko 150.000 ha (148.653 ha) poljoprivrednih povrina, od ega 121.484 (ha) u
potpunosti, a 21.169 (ha) djelomino.

Najvei dio dreniranih poljoprivrednih povrina nalazi se u dolini Save (78.493
ha). Izgraenost sustava podzemne detaljne odvodnje cijevnom drenaom u bazenskom
dijelu Posavine do 1992. godine prikazana je u tablici 19 (Petoi, 1993).

Tablica 19. Izgraenost sustava cijevne drenae u bazenskom dijelu Posavine do 1992.
godine
Poljoprivredne povrine u ha
Redni broj Poduzee
ukupne obradive drenirane
1. PPK upanja 17.760 14.925 6.940
2. PPK Jasinje, Sl. Brod 16.450 14.580 13.310
3. PPK Nova Gradika 15.000 7.148
4. Ratarstvo Novska 4.775 4.775 4.420
5. Moslavka Kutina 7.580 5.502 4.102
6. Posavka Sisak 2.799 1.789
7. aina Greda 2.150 1.630
8. Agroposavina Ivani Grad 6.000 6.000
9. Institut za oplemenjivanje i
proizvodnju bilja
2.608 2.200 2.161
10. Bojakovina 3.030 2.510 2.510
11. Agroposavlje Velika Gorica 2.170 2.170 714
Ukupno 72.611 50.724


63
U tablici 20, dat je prema Dadiu (1990) prikaz ukupnih i dreniranih poljoprivrednih
povrina u dravnom vlasnitvu u slivu Bia i Bosuta do 1990. godine.

Temeljem pokazatelja iz tablica 18 i 19 razvidno je da je najvei dio (preko 99%) sustava
podzemne odvodnje u obliku cijevne drenae u Posavini izveden na dravnom
poljoprivrednom zemljitu u sklopu bivih poduzea (tzv. kombinata).

Tablica 20. Prikaz ukupno dreniranih povrina u dravnom vlasnitvu i osnovni
pokazatelji cijevne drenae u slivu Bia i Bosuta (Dadi 1990)

Dravne povrine Prosjeno
Opina
ukupno (ha) drenirano (ha)
gustoa
drenae
(m/ha)
razmak
drenae (m)
Vinkovci 23.565 12.832 357 28
upanja 17.763 6.939 354 29
Sl. Brod 16.457 9.667 455 22
akovo 15.538 2.820 303 33
Vukovar 3.118 1.775 313 32
Ukupno 76.441 34.033 356 29


7.3.1. Sustav horizontalne cijevne drenae

U literaturi se navode razliiti nazivi za ovaj sustav odvodnje suvinih voda.
esto se rabe nazivi: paralelna ili plona cijevna drenaa, klasini sustav cijevne drenae,
dvostrena paralelna cijevna drenaa i dr. Zajedniki naziv im je da se kod ovog sustava
suvina voda iz tla odvodi podzemnim drenanim cijevima (danas iskljuivo od PVC-a),
koje se za razliku od vertikalne drenae postavljaju horizontalno.
Ovaj sustav odvodnje najbolje rezultate ostvaruje kod hidromorfnih tala koja
imaju problem plitkih podzemnih voda (III. melioracijska jedinica), gdje je temeljni cilj
sustava sputanje visoke razine vode u tlu na odgovarajuu dubinu, odnosno normu
odvodnje.
Da bi se to ostvarilo, sustav cijevne drenae treba pokrivati cijelu melioracijsku
povrinu, pri emu se cijevi postavljaju prema adekvatnim elementima i normativima.
Meutim, treba istai da ovaj sustav odvodnje esto ini temelj i u kombinaciji s
dodatnim agromelioracijskim mjerama (kombiniranoj odvodnji), pri emu se moe
uspjeno rjeavati problem bilo koje vrste suvinih voda u tlu.
Drenane cijevi prema svojoj funkciji odvoenja suvinih voda dijele se na: sisala,
hvatala i kolektore.
Sisala ili sabirai su drenane cijevi standardnih promjera (50, 65 i 80 mm).
Hvatala su drenane cijevi veih profila, najee 100, 125 i 160 mm promjera. Kolektori
su drenane i/ili druge cijevi obino promjera veeg od 160 mm. Za lake razumijevanje
daljnje problematike, koja se opisuje u ovom dijelu udbenika ukazuje se na temeljne
principe mogueg postavljanja drenanih cijevi kod ovog sustava.

64
Tako se u ovisnosti od smjera postavljanja sisala na generalni pad terena mogu
razlikovati tri tipa (naina), sl. 69:

- uzduna drenaa
- okomita drenaa
- kosa drenaa


Slika 69. Prikaz moguih tipova (naina) postavljanja drenanih cijevi (sisala):
a) uzduni; b) okomiti; c) kosi

Kod uzdune drenae sisala se postavljaju uzdu, odnosno niz pad terena, dakle,
okomito na izohipse i priblino s pravcem generalnog toka vode. Openito je miljenje,
da je ovaj nain postavljanja sisala prikladan na nagibu terena oko 5. Prednost ovog
naina postavljanja drenanih cijevi (sisala) je u maksimalnom koritenju nagiba terena
pri otjecanju sakupljene vode. Meutim, negativna strana mu je u maloj irini utjecaja
drenae, budui da je tok vode paralelan s poloajem cijevi, to zahtijeva manje
rastojanje (razmak) izmeu cijevi.
Okomita drenaa sisala se postavljaju priblino okomito na generalni pad terena,
odnosno tok povrinske i/ili podzemne vode. Budui da sijeku tokove suvinih voda, ovaj
nain je znatno efikasniji u njihovoj odvodnji od uzdunog. Negativna strana mu je to
pri izgradnji sustava valja osigurati minimalni umjetni pad drenanim cijevima
(sisalima). Dri se da je ovaj nain mogue primjenjivati na nagibima terena 10%o.
Kosa drenaa sisala se polau koso prema izohipsama, odnosno generalnom padu
terena i tokovima suvinih voda. Ovaj se nain obino smatra kao najpovoljniji, budui
65
da dobro sakuplja i odvodi sakupljenu vodu izvan odvodnjenog podruja. Izvodi se kod
nagiba terena od 5-10.

Sustav cijevne drenae moe biti izgraen s direktnim upustom (izljevom) sisala u
otvorene kanale IV., u rjeim sluajevima i III. reda. Valja naglasiti da je u Hrvatskoj
vie od 90% izvedene cijevne drenae upravo s izljevom sisala u otvorene kanale (sl. 70 i
71). Prednost ovakvog sustava je u moguoj kontroli rada i utvrivanju efikasnosti svake
drenane cijevi, odnosno sisala. Kao loa strana, moe se smatrati prisutnost otvorenih
kanala koji, pored to oteavaju prijelaz s jedne proizvodne jedinice (tabele) na drugu,
utjeu i na odreeni gubitak same proizvodne povrine (zemljita).

Meutim, cijevna drenaa moe biti izvedena u pravom smislu rijei kao zatvoreni
podzemni sustav, pri emu sisala, hvatala i kolektori ine jednu povezanu funkcionalnu i
jedinstvenu cjelinu (sl. 72 i 73). Loa je strana ovakvog sustava nemogunost kontrole
efikasnosti pojedinih njegovih segmenata, pa zahtijeva izgradnju dodatnih kontrolnih
ahtova. Budui da kod ovog sustava izostaju otvoreni kanali, nema gubitaka na
proizvodnoj povrini, niti zapreka u prijelazima tijekom agrotehnikih operacija s jedne
proizvodne jedinice na drugu, to je i najvea pozitivna strana ovakvog sustava.



Slika 70. Shematski prikaz tzv.
otvorenog drenanog sustava, s
izljevom sisala u otvorene kanale III reda

Slika 71. Prikaz otvorenog drenanog
sustava s izljevom sisala u otvorene kanale
IV reda



66


Slika 72. Shematski prikaz zatvorenog
drenanog sustava

Slika 73. Prikaz zatvorenog drenanog
sustava

7.3.1.1. Princip rada i temeljni elementi cijevne drenae

Suvremene drenane cijevi (glinene i/ili plastine od PVC-a) funkcioniraju na nain da
suvina voda (povrinska i/ili podzemna) ulazi u cijev na spojevima cijevi (glinene) ili
kroz perforirane otvore (plastine), sl. 74.

Slika 74. Shematski prikaz ulaska vode u drenanu cijev od gline (A) i od PVC-a (B)

67
Da bi se osiguralo uspjeno odvoenje suvine vode iz tla, povrina perforacija
kod drenanih cijevi od PVC-a ne bi smjela biti manja od 4-10 cm
2
/m. Meutim, u SAD i
nekim zemljama preporuka je za primjenom drenanih cijevi koje imaju povrinu
perforacija 50-100 cm
2
/m (Avakumi, 2005). U Njemakoj se procjenjuje da minimalna
vodoprijemna povrina kod drenanih cijevi treba iznositi 8,0 cm
2
/m. Vano je
napomenuti da cijevna drenaa od plastinih cijevi (PVC-a) prima suvinu vodu, dakle
putem perforiranih otvora (rupica), pri emu njihova ukupna povrina za promjer cijevi
od 50 mm iznosi oko 26 cm
2
/m, to je za 2,6-5,2 puta vie od ukupne povrine tzv.
spojnih zazora kod glinenih cijevi. Temeljem provedenih eksperimenata u
laboratorijskim uvjetima, dokazano je da se drenana cijev od plastike prema
vodoprijemnom uinku malo razlikuje od idealne cijevi (drena), koji predstavlja
cilindrinu povrinu u tlu i prima podzemnu vodu cijelom svojom povrinom (sl. 75).

Slika 75. Prikaz usporedbe izmeu proraunatih (crveno) i modelom dobivenih (plavo)
strujnica podzemne vode prema drenanoj cijevi

Pored neprijeporno potrebnog osiguranja dobrog ulaska suvine vode u samu
cijev, na efikasno funkcioniranje cijevne drenae (u daljnjem tekstu misli se na
drenau od PVC-a), neosporno utjeu slijedei temeljni elementi i normativi: dubina,
razmak, promjer, pad i duina postavljanja drenanih cijevi.
Dubina cijevne drenae je funkcija vie znaajnih imbenika, od kojih treba
izdvojiti slijedee: uzgajanu kulturu, uslojenost odnosno stratigrafiju tla, mogunost
uspostavljanja dobrog otjecanja sakupljene suvine vode (oplavi), razmak cijevne drenae
i potencijalne potrebe za izvoenjem dodatnih agrotehnikih fizikalnih mjera s dubljim
fizikalnim zahvatima u profil tla (rigolanje, vertikalno dubinsko rahlenje i/ili krtienje).
Openito se smatra da minimalna dubina postavljanja drenanih cijevi ne bi trebala biti
manja od 0,6 m, to je povezano s mogunou smrzavanja tla u hladnijem
kontinentalnom dijelu Hrvatske. Maksimalna dubina postavljanja drenanih cijevi
vezana je za tehnike uvjete drenanog stroja (drenmastera) i iznosi od 2,0 do 2,2 m
dubine.
68
U literaturi se navode razliite vrijednosti o potrebnoj dubini postavljanja
drenanih cijevi. Tako prema njemakim inenjerskim normativima, konkretno DIN
1185, daju se slijedee vrijednosti (tablica 21):

Tablica 21. Preporuke za dubinu cijevne drenae prema DIN-u 1185
Uvjeti Dubina cijevi (m)
Slabo propusna tla 0,8-1,0
Propusna tla 1,0-1,2
Movarno-poplavna tla 0,7-1,1
Kulture s dubokim korijenom
(lucerna, repica, vinova loza)
1,3-1,5
Hmelj 1,5-1,8
Zaslanjena tla >1,8

Tablica 22. Mjerodavne vrijednosti za dubinu polaganja drenanih cijevi kod
mineralnih tala prema Hunkeleru, Grubingeru i Tanneru, 1970
Dubina cijevi (m) Koritenje
0,8-1,0 U ratarstvu kod tekih i/ili laganih tala
0,7-1,0 Trajne livade i panjaci
1,0-1,2 U ratarstvu kod srednje tekih tala openito
1,2-1,4
U ratarstvu kod srednje tekih tala i uzgoju
kultura s dubokim korijenom
1,8-2,0
U ratarstvu kod srednje tekih tala i uzgoju
hmelja i repice

U melioracijskoj praksi odvodnje u Hrvatskoj, kako navodi Tomi, 1987., najea
prosjena dubina na koju su polagane drenane cijevi iznosila je od 0,8-1,1 m kod
ratarskih kultura (sl. 76). Za veinu povrtlarskih i neke krmne kulture, dubina je bila
obino manja (0,7-0,8 m), a kod viegodinjih-drvenastih kultura od 1,2-1,6 (m).





Slika 76. Prikaz drenane
cijevi na dubini oko 0,90 m
69
7.3.1.1.1. Razmak cijevne drenae

Razmak na koji je potrebno ugraditi cijevi, je jedan od najvanijih elemenata u
sustavu detaljne odvodnje cijevnom drenaom. Naime, uspjenost reguliranja previsoke
razine podzemne vode kod hidromorfnih tala najvie ovisi o gustoi postavljenih cijevi,
pa su zbog toga problemi vezani za razmak cijevi uveliko eksperimentalno i teoretski
razmatrani. S obzirom na to da je odreivanje razmaka cijevi eksperimentalnim nainom
neekspeditivno i trai puno strunog angamana, za praktine svrhe se najee koristi
raunska metoda, koristei poznate i dokazane formule i nomograme pojedinih autora.
Svaka od postojeih formula pogodna je za primjenu u odreenim uvjetima, to je
znaajno poznavati pri odreivanju razmaka cijevi. Veina formula i nomograma temelji
se na postavkama Hooghoudta i Ernsta (cit. Po Grootu, 1973, te Srebrenoviu, 1981).
Njihove postavke, odnosno formule odnose se na uvjete stacionarnog teenja vode, ili
stanje ravnotee izmeu intenziteta dolaska vode (intenzitet oborina) i intenziteta odvoda
vode (intenzitet protoke) u sustavu odvodnje.
Formule temeljene na stacionarnom teenju vode u tlu uzimaju u obzir vertikalnu,
horizontalnu i radijalnu komponentu toka vode prema cijevima (slika 77). Vertikalni tok
je obino vrlo mali, tako da na dotok vode prema cijevima uglavnom utjee horizontalna
i radijalna komponenta.
Meutim, poloaj nepropusnog sloja tla u odnosu na postavljene cijevi moe razliito
utjecati na intenzitet horizontalnog i radijalnog toka. Zapravo, karakteristina su tri
sluaja:
- ako su cijevi postavljene na nepropusni sloj tada je horizontalni tok premoan, a
radijalni tok je toliko malen da ga se moe i zanemariti,
- ako je nepropusni sloj na veoj dubini (veoj od razmaka cijevi) u tom
sluaju radijalni tok prevladava, a horizontalni je zanemariv,
- ako je dubina nepropusnog sloja ispod cijevi manja od razmaka cijevi, tada
imaju obje komponente utjecaj (iako moe biti razliit) na dotok vode
prema cijevima, pa se ne smije niti jedna zanemariti.


Slika 77. Shematski prikaz vertikalnog, horizontalnog i radijalnog toka vode prema
drenanim cijevima
70

Proraun razmaka cijevne drenae prema formulama Hooghoudta i Ernsta

Tla na proizvodnim poljoprivrednim povrinama mogu biti, prije svega, razliitih
fizikalno-hidraulikih svojstava. Za odreivanje razmaka drenanih cijevi navedenim
formulama najvaniji imbenici su uslojenost tla i propusnost tla za vodu. to se tie
uslojenosti tla, mogui su u prirodi razliiti sluajevi, pri emu su Hooghoudt (1940) i
Ernst (1954) sve aproksimirali na etiri tipina sluaja i za njih dali matematika
rjeenja razmaka drenanih cijevi (slika 78). U daljnjem tekstu se razmatraju samo neki
od moguih naina odreivanja (prorauna) razmaka cijevi prema navedenim formulama.


Slika 78. Shematski prikaz moguih poloaja drenanih cijevi kod homogenog i
dvoslojnog tla prema Hooghoudtu i Ernstu

Na slici (79) dat je shematski prikaz za proraun razmaka cijevne drenae po
Hooghoudtu i za sluaj homogenog tla (sluaj a).

Slika 79. Shematski prikaz za proraun razmaka cijevne drenae po Hooghoudtu kod
homogenog tla
71


Iz navedenog shematskog prikaza na slici 79 Hooghoudt je za proraun razmaka cijevne
drenae izveo konanu formulu slijedeeg oblika:


gdje je:
L razmak drenanih cijevi (sisala) u (m)
k horizontalna vodopropusnost tla u profilu od povrine do nepropusnog sloja (m/dan)
d ekvivalentna dubina u (m)
D udaljenost od drenanih cijevi do nepropusnog horizonta tla (m)
h maksimalno dozvoljena visina dizanja razine podzemne vode u tlu, na sredini izmeu
dvije drenane cijevi u (m)
n visina dizanja razine podzemne vode iznad drenane cijevi u (m); u pravilu n = 0
f dopustiva dubina razine podzemne vode mjereno od povrine tla, na sredini izmeu
dviju drenanih cijevi u (m); predstavlja u stvari potrebnu normu odvodnje kod
drenanog sustava
q koliina oborina u (m/dan) koju treba odvesti putem sustava cijevne drenae, odnosno
hidromodul drenane odvodnje ili specifini drenani istek
r promjer drenane cijevi (m)


Hooghoudtova formula za proraun razmaka cijevne drenae moe se primijeniti i za
sluaj dvoslojnih tala, kada se drenane cijevi polau na priblinu dubinu koja odgovara
granici izmeu dva sloja (sluaj b).

Meutim, u ovom sluaju formula je modificirana u pogledu vrijednosti k (horizontalne
vodopropusnosti tla), koja se dijeli na vrijednosti k
1
i k
2
. Tako da vrijednost k
1
predstavlja
navedeni pokazatelj za gornji sloj tla (iznad drenanih cijevi), a k
2
za donji sloj ispod
drenae. Formula ima dakle oblik:



treba naglasiti da se ovaj oblik formule moe primijeniti i za proraun razmaka drenanih
cijevi kod dvoslojnog tla kada se cijevi polau unutar prvog sloja (sluaj d). U ovom
sluaju poeljno je da se prvi sloj tla odlikuje veom horizontalnom vodopropusnou
(k
1
>k
2
).

Isto tako, u sluaju da se cijevna drenaa polae na nepropusni sloj tla, moe se
takoer za razmak cijevi koristiti reducirani oblik Hooghoudtove formule, koji glasi:

72


Navedeni oblici Hooghoudtovih formula najee se primjenjuju u proraunu razmaka
drenanih cijevi (L), ako su poznate vrijednosti navedenih parametara: q, h, D i r. Budui
da razmak cijevi (L) ovisi o ekvivalentnoj dubini (d), tablica 23, koja je funkcija od L,
formulama se ne moe eksplicitno izraunati razmak, pa se pribjegava metodi
pokuaja. U ovoj se metodi dakle, interakcijskim koracima vri postepeno pribliavanje
izjednaavanju lijeve i desne strane navedenih jednadbi, odnosno proraunu tone
vrijednosti razmaka (L).

Tablica 23.Vrijednosti ekvivalentnih dubina (d) u formuli Hooghoudta (za r=0,1 m, D i L
u (m)

D
(m)

5

7,5

10

15

20

25

30

35

40

45

50
0
0,5
0,75
1
1,25
1,5
1,75
2
2,5
3
3,5
4
5

0
0,47
0,6
0,67
0,7
0,71
0,71
0,71
0,71
0,71
0,71
0,71
0,71
0,71
0
0,48
0,65
0,75
0,82
0,88
0,91
0,93
0,93
0,93
0,93
0,93
0,93
0,93
0
0,49
0,69
0,8
0,89
0,97
1,02
0,08
1,14
1,14
1,14
1,14
1,14
1,14
0
0,49
0,71
0,86
1
1,11
1,2
1,28
1,38
1,45
1,5
1,53
1,53
1,53
0
0,49
0,73
0,89
1,05
1,19
1,3
1,41
1,57
1,67
1,75
1,81
1,88
1,89
0
0,5
0,74
0,91
1,09
1,25
1,39
1,5
1,69
1,83
1,93
2,02
2,15
2,24
0
0,5
0,75
0,93
1,12
1,28
1,45
1,57
1,79
1,97
2,11
2,22
2,38
2,58
0
0,5
0,75
0,94
1,13
1,31
1,49
1,62
1,87
2,08
2,24
2,37
2,58
2,91
0
0,5
0,75
0,96
1,14
1,34
1,52
1,66
1,94
2,16
2,35
2,51
2,75
3,24
0
0,5
0,76
0,96
1,14
1,35
1,55
1,7
1,99
2,23
2,45
2,62
2,89
3,56
0
0,5
0,76
0,96
1,15
1,36
1,57
1,72
2,02
2,29
2,54
2,71
3,02
3,88

Da bi se olakao i ubrzao postupak za proraun razmaka drenanih cijevi (L), izraeni su
od veeg broja autora prikladni nomogrami. U sklopu sl. 80 prikazan je proraun
razmaka drenanih cijevi po Hooghoudtu za sluaj b (dvoslojno tlo, cijevi na granici
slojeva), pomou nomograma po van Bersu, 1969. Na temelju zadanih parametara:
D=0,5 (m), h=0,5 (m), q=7,0 (mm/dan), k
1
=0,35 (m/dan), k
2
=1,25 (m/dan), proizlazi da
su vrijednosti:

q
h k
2
8
= 713 i
q
h k
2
1
4
= 51 (vidi nomogram), odnosno da je razmak drenae L=20 (m).

73


Slika 80. Proraun razmaka cijevne drenae (L) po formuli Hooghoudta za sluaj b
(dvoslojno tlo, cijevi na granici slojeva) pomou nomograma po van Bersu, 1969.

Za proraun razmaka cijevne drenae (L) u uvjetima stacionarnog teenja vode u
tlu, pored navedenih formula po Hooghoudtu, u velikoj su mjeri koritene i empirijske
formule po Ernstu. Ernst je naime, razradio metodu za proraun razmaka drenanih
cijevi za dvoslojnu sredinu, sluajevi b, c i d (sl. 78). Prednost Ernstovih formula je u
tome to granica izmeu uslojenosti tla (slojeva) razliite hidraulike propusnosti za
vodu, moe biti iznad i/ili ispod razine postavljanja drenanih cijevi. Naroito je podesna
odnosno preporuljiva upotreba primjene Ernstove formule za razmak cijevne drenae i
sluajeve, kada se cijevi nalaze u gornjem i/ili donjem sloju, a gornji sloj tla je znatno
manje hidraulike vodopropusnosti (k
1
<k
2
), to je est sluaj u melioracijskoj praksi
odvodnje kod teih hidromorfnih tala (amfiglej, humoglej vertini). Valja naglasiti da su
Ernstove formule znatno sloenije od Hooghoudtovih i da predstavljaju kvadratne
jednadbe, u koje su ukomponirani ukupni zbrojevi hidraulikih tlakova razliitih
komponenata toka podzemne vode prema drenanoj cijevi (vertikalne, horizontalne i
radijalne). Tako se konaan oblik jednadbe koji obuhvaa sve tri navedene komponente
teenja prema Ernstu, 1956. i 1962., moe napisati u slijedeem obliku:

u
aDr
1n
/ / 8
2
r h v
v
K
L
q
KD
L
q
K
D
q h
t
+
E
+ =



74
gdje je:

h ukupan hidrauliki tlak/visina vode iznad drenanih cijevi na sredini razmaka (L/2 u
(m)
q specifian dotok po jedinici povrine u (m/dan)
L razmak drenanih cijevi u (m)
K
r
hidraulika provodljivost u sloju radijalnog toka u (m/dan)
K
v
hidraulika provodljivost u sloju vertikalnog toka u (m/dan)
D
v
debljina sloja vertikalnog toka u (m)
D
r
debljina sloja radijalnog toka u (m)
E/KD/
h
vodopropusnost sloja tla u domeni horizontalnog toka u (m/dan)
u omoeni obod drenane cijevi u (m)
a faktor kod radijalnog toka ovisan o uvjetima protjecanja vode

Vrijednosti za D
v
, E/KD/
h
, D
r
, a i u odreuju se prema stratigrafsko-hidraulikim
znaajkama profila tla te poloaju i dimenziji drenanih cijevi. Odgovarajue vrijednosti
se utvruju iz podataka koji definiraju specifine uvjete drenae:

D
1
prosjena debljina gornjeg sloja ispod razine podzemne vode uz vodopropusnost
tla u gornjem sloju (k
1
)
D
2
debljina donjeg sloja uz vodopropusnost tla u donjem sloju (k
2
)
D
o
debljina ispod drenane cijevi do granice uslojenosti (m)
y dubina vode u drenanoj cijevi za cijevni dren y=0 (m)

Budui da se u ovom dijelu udbenika nee detaljnije (za sve mogue sluajeve) ulaziti u
proraune razmaka cijevne drenae, daje se samo za primjer, proraun razmaka drenanih
cijevi po formuli Ernsta i za sluaj homogenog tla.

Ernstova formula za proraun razmaka cijevne drenae kod homogenog tla (sl. 81),
moe se napisasti u slijedeem obliku:

U
Do
1n
8
1
2
k
L q
D k
L q
h

+


=
t


gdje je:
h = visina podzemne vode iznad drenane cijevi u sredini izmeu dvije cijevi u (m)
q = specifini istek ili drenano otjecanje u (m/dan)
L = razmak drenanih cijevi u (m)
k = propusnost tla za vodu u (m/dan)
Do = dubina nepropusnog sloja ispod cijevi u (m)
U = opseg cijevi u m (2r t)
D
1
= Do + 0,5 h
75

Slika 81. Shematski prikaz homogenog tla za proraun razmaka drenae po Ernstu


Ako za primjer uzmemo slijedee pokazatelje: q = 0,007 (m/dan), h = 0,5 (m), k = 1,1
(m/dan), Do = D = 2,5 (m), r = 0,05 (m), tada je:
D
1
= Do + 0,5 h = 2,5 + 0,25 = 2,75 m
U = 2r t = 0,1 3,14 = 0,314 m

Odnosno, nakon rjeenja Ernstove formule po principu kvadratne jednadbe, razmak
drenanih cijevi je 34,9 m.
Na temelju Ernstove formule razmak cijevne drenae moe se za homogeno tlo odrediti i
pomou nomograma (slika 82) i za sluaj kada je Do < L.
Na slici 83 dat je prikaz formula po Hooghoudtu i Ernstu, koje se mogu koristiti za
proraun razmaka drenanih cijevi u razliitim sluajevima uslojenosti i vodopropusnosti
tla.
76


Slika 82. Nomogram za odreivanje razmaka drenanih cijevi po Ernstu, ako je D < L/4






77



Slika 83. Prikaz formula za proraun razmaka cijevne drenae po Hooghoudtu i Ernstu
kod razliitih sluajeva uslojenosti i vodopropusnosti tla (Ritzema, 1994)

U odvodnji hidromorfnih tala koja su svrstana u III. melioracijsku jedinicu (hipoglejno-
humoglejna tla) na podruju Hrvatske, razmak cijevne drenae u praksi je najee
odreivan na temelju Hooghoudtovih, a manje Ernstovih formula. S obzirom na
stratigrafsko-hidraulike znaajke tla, a ovisno od lokaliteta sredine, najee su
vrijednosti razmaka cijevi kolebale u rasponu od 15 do 35 m, s optimalizacijom na 25 m
(sl. 84).

Slika 84. Prikaz cijevne
drenae razmaka (L = 15 m)
na otvorenom kanalu IV. reda
u Posavini
15 m
78

Na slici 85 prikazan je plan odvodnje otvorenim melioracijskim kanalima (I, II i III reda)
u kombinaciji s podzemnim sustavom detaljne odvodnje cijevnom drenaom, na
podruju srednje Posavine.



Slika 85. Prikaz detaljne odvodnje otvorenim kanalima i cijevnom drenaom na podruju
Srednje Posavine (Petoi, Filipovi)


7.3.1.1.2. Promjer drenanih cijevi

Promjer drenanih cijevi (d) odreuje u prvom redu maksimalna koliina vode
protoka (Q
max
), koja u odreenom trenutku treba protei kroz samu cijev (l/s). Budui da
je Q funkcija od nekoliko povezanih parametara, na promjer drenanih cijevi e, dakle
utjecati: slivna povrina (A), hidromodul drenane odvodnje (q), pad cijevi (I), materijal
od kojeg je cijev sainjena i dr. Da bi sustav cijevne drenae dobro funkcionirao, vrlo je
bitno odrediti mjerodavan promjer, odnosno pravilno izvriti dimenzioniranje
drenanih cijevi. Budui da u sustavu cijevne drenae kroz sisala protjeu obino male
koliine vode (1-5 l/s), ona se rijetko dimenzioniraju, a za promjer cijevi kod sisala
obino se uzimaju vrijednosti 50, 65 ili 80 mm.
79

Meutim, to nije sluaj kod hvatala i kolektora. Zbog znatno veih protoka (Q)
ove se drenane cijevi obvezatno dimenzioniraju, a promjer (d) im se odreuje na temelju
matematinog prorauna.

Kao temelj za proraun promjera drenanih PVC cijevi koritena je Prandtl-
Celebrokova formula, koja se u konanom obliku moe napisati kao:

|
|
.
|

\
|

=
d
kr
d Ir q d
v
d Ir q
d
Q
71 , 3
2
51 , 2
log 2
2
2
t


gdje je:
Q = protoka (l/s)
v = srednja brzina vode (m/s)
q = akcel. sile tee (9,81 m/s
2
)
d = promjer drenane cijevi (m)
Ir = pad drenanih cijevi (m/m)
kr = koeficijent otpora pri teenju (stupanj hrapavosti, 0,002)

Treba naglasiti da su u irokoj praksi odvodnje suvinih voda iz tla u znatno veoj
mjeri za proraun promjera drenanih cijevi koritene pojednostavljene formule po
Gauckler-Manning-Strickleru, koje glase:

2 / 1 3 / 2
I R k V
s
= (m/s)

V = srednja brzina vode u cijevi (m/s)
k
s
= pokazatelj otpora i hrapavosti cijevi najee k
s
= 75
R = promjer drenane cijevi (m)
I = pad drenanih cijevi (m/m)

Ako je k
s
= 75, formula se moe pisati kao: V = 1,38 d
2/3
I
1/2
(m/s), pri emu je
Q = 0,1085 d
8/3
I
1/2
(l/s)
Q = protoka u (l/s); d = promjer cijevi (cm)

Na temelju prikazanih formula izraeni su nomogrami, primjena kojih
omoguava znatno bre proraunavanje promjera drenanih cijevi (sl. 86).

80

Slika 86. Nomogram za dimenzioniranje drenanih prstenasto-rebrastih cijevi
(norm, 1978)

Temeljem prikazanog primjera na slici (86) je vidljivo da je za slivnu povrinu FE
= 5 ha i drenani hidromodul q = 1,0 (l/s/ha), odnosno protoku od 5,0 (l/s) pri padu cijevi
I = 2%, i brzinu vode od v = 0,82 (m/s), mjerodavan promjer cijevi od NW = d = 100
(mm).
Prema podacima Maruia (1987) u Hrvatskoj je pri dreniranju poljoprivrednog
zemljita do kraja 1985. godine ukupno ugraeno oko 36.919.710 (m) drenanih PVC
cijevi. Od toga, 95,5% su inile drenane cijevi promjera 50, 65 i 80 mm (sisala), sl. 87, a
samo 4,5% drenanih cijevi bilo je od 100 do 200 mm (hvatala) sl. 88. Promjer hvatala
odreen je dimenzioniranjem na temelju hidraulikog prorauna.


81


Slika 87. Prikaz drenane cijevi u tlu
(sisala) promjera 80 mm
Slika 88. Prikaz drenane cijevi u tlu
(hvatala) promjera 160 mm


7.3.1.1.3. Pad i duina drenanih cijevi

U tablicama 24 i 25 prikazane su prema DIN-u 1185 mjerodavne vrijednosti za
pad i duinu drenanih cijevi, koje treba uzeti kao temeljna naela kod planiranja i
izgradnje cjelovitog drenanog sustava.

Tablica 24. Temeljna naela za vrijednosti pada i duine sisala (prema DIN-u 1185) kod
planiranja i izgradnje drenanih sustava

Cijevna drenaa
Pad i duina cijevi u razliitim
uvjetima drenanog sustava
Oznaka
Jedinica
mjere
Mineralno
tlo
Tresetno
tlo
Minimalni pad I min. % 0,3 0,3
Optimalni pad I opt. % 1 do 3 0,3 do 0,5
Maksimalni pad I max. % 8,0 1,0
Maksimalna duina cijevi:
Okomiti tip drenae L max m 200 150
Uzduni tip drenae L max m 150 150
U uvjetima pogodnim za
okerizaciju cijevi
L max m 100 100








82

Tablica 25.Temeljna naela za vrijednosti pada i duine hvatala (prema (DIN-u, 1185)
kod planiranja i izgradnje drenanih sustava

Cijevna drenaa
Pad i duina cijevi u razliitim
uvjetima drenanog sustava
Oznaka
Jedinica
mjere
Mineralno
tlo
Tresetno
tlo
Minimalni pad cijevi:
Pjeskovita i prakasta tla I min. % 0,45 -
Tla bogata eljezom I min. % 0,30 0,3
Prakasto ilovasta tla I min. % 0,25 -
Pjeskovito ilovasta tla I min. % 0,20 -
Glinovito ilovasta tla I min. % 0,15 -
Optimalni pad cijevi I opt. % 4,0 0,4
Maksimalni pad cijevi I max. % 8,0 4,0
Maksimalna duina cijevi bez
ugradnje ahtova
L max. m 500 400

U dreniranju poljoprivrednog zemljita u Hrvatskoj, koje je bilo najintenzivnije u
razdoblju oko polovice devedesetih (1985. god.) godina prolog stoljea, u najveem
broju sluajeva potivana su temeljna naela za u tablicama (24 i 25) prikazane
vrijednosti pada i duine drenanih cijevi.
Tako je u naoj melioracijskoj praksi openito prihvaeno naelo da minimalni
pad sisala kod mineralnog tla ne bi trebao biti manji od 0,3% ili 3,0%o, a hvatala 0,2%,
odnosno 2,0%o. Duina drenanih cijevi rijetko je prelazila vrijednosti vee od 200 m.
Najea duina sisala kolebala je u rasponu vrijednosti od 120-150 (m) (slike 89 i 90),
jer je direktno ovisila o vrijednosti razmaka otvorenih kanala IV. reda, a koje su najee
kolebale u rasponu od 250-300 m.



Slika 89. Prikaz ugraene drenane cijevi
u tlo (sisala) duine oko 100 m
Slika 90. Prikaz ugraene drenane cijevi
u tlo (sisala) duine oko 150 m




83
7.3.1.1.2. Izvoenje cijevne drenae

U dananje se vrijeme odvodnja cijevnom drenaom izvodi iskljuivo putem
primjene plastinih PVC cijevi. Primjena PVC drenanih cijevi u zemljama s duom
tradicijom izvedbe cijevne drenae prisutna je poslije 1965. godine, a kod nas poslije 70-
ih godina prolog stoljea. To su cijevi koje se proizvode od polivinilklorida. Osnovni
pokazatelji PVC drenanih cijevi i odgovarajuih spojnih i ostalih elemenata (fazonski
komadi) prikazani su u tablicama 26 i na slikama 91 i 92. Bitne karakteristike PVC
drenanih cijevi su slijedee:
- mala specifina teina, visoka otpornost prema kemikalijama, dovoljna tvrdoa
na pritisak i zatezanja, elastinost-savitljivost-fleksibilnost, ravnomjerno izraeni i
rasporeeni otvori za vodu (0,75-1,5 mm), glatke povrine, dugi vijek trajanja.

Dosadanja iskustva potvrdila su navedena svojstva drenanih cijevi i naih
proizvoaa. Provedbom odgovarajuih ispitivanja potvrene su karakteristike tih cijevi u
skladu sa zahtjevima standarda DIN-1187, a u skladu s podacima danim na slikama 91 i
92.
Za fleksibilne rebraste drenane cijevi od replastificiranog polivinil klorida, koje
su najveim dijelom koritene pri dreniranju hidromorfnih tala u Hrvatskoj, prednacrt
standarda izraen na osnovi zapadnonjemakih DIN-1187, francuskih NF U 51-101,
britanskih BS 4962 i meunarodnih ISO/TC 138/WGI (TG 3-2) 184 standarda. Domai
standard obuhvaa etiri osnovna poglavlja:

- predmet standarda,
- podruje primjene,
- uvjeti kvalitete,
- ispitivanja cijevi te spojnih i fazonskih elemenata

Tablica 26. Temeljne znaajke prstenasto rebrastih PVC drenanih cijevi

Dimenzije koluta
Promjer

(mm)
Vanjski
(D)
(mm)
Toleran

(mm)
Unutar
d
(mm)
Toleran
(mm)
Veliina
Proreza
nxL
(mm)
Broj
redova
Povr.
otvora
za ulaz
vode
cm
2
/m
Duina
koluta
Promjer
koluta
unut.m
Promjer
koluta
vanjski m
irina
50 50.5 + 0-1.5 43.9 + 2.0-0 1.2x4 6 26 200 0.55 1.20 50
65 65.5 + 0-1.5 58.0 + 2.0-0 1.2x4 6 28 150 0.55 1.30 50
80 80.5 + 0-1.5 71.5 + 2.0-0 1.2x4 6 30 150 0.55 1.50 70
100 100.5 + 0-1.5 91.0 + 2.0-0 1.2x4 6 28 150 0.55 1.90 85
125 126.0 + 0-2.0 115.0 + 2.5-0 0.9x5 8 61.7 50 0.55 1.90 65
160 160.0 + 0-2.0 148.5 + 2.5-0 1.2x5 8 64.2 50 0.55 1.90 70
200 200.0 + 0-2.0 182.0 + 2.5-0 1.2x5 10 108.8 40 0.55 1.80 75
a) Promjeri i otvori cijevi i dimenzije koluta cijevi

84

Slika 91. Osnovne znaajke prstenasto rebrastih PVC drenanih cijevi



Slika 92. Spojnice i fazonski elementi PVC drenanih cijevi


Vanjski promjeri PVC drenanih cijevi su 50, 65, 80, 100, 125, 160 i 200 mm,
a odgovarajui unutarnji promjeri 44, 58, 72, 91, 115, 148 i 182 mm. Perforacije cijevi su
irine 0,75, 1,05 i 1,60 mm, a duine od 1,0 do 25,0 mm. Broj nepravilnih perforacija ne
smije biti vei od 5% od ukupnog broja (tablica 26).

U novije vrijeme sam postupak izvoenja cijevne drenae vri se potpuno
automatizirano, putem specijalnih drenanih strojeva (tzv. drenmastera), slike 93 i 94. U
praksi su najvie rabljena dva osnovna tipa strojeva koji specijalno slue za postavljanje
cijevne drenae. Prvi tip (slika 93) kopa, na principu freze, uske jarke (irine do
maksimalno 40 cm, a najee 20-25 cm) s potrebnom dubinom (od 60 do 200 cm) i
nagibom do 3%o. Istovremeno polae i drenane cijevi svih profila. Uz spomenute radne
operacije moe paralelno zatrpavati jarke ili se to vri naknadno specijalnim zagrtaima
85
(slika 97). Ovaj stroj moe raditi u svim vremenskim uvjetima (i zimi ako nema snijega
vie od 10 cm) i na svim tlima. Naa iskustva to potvruju, ali je ipak bolje izbjegavati
rad u movarnim uvjetima, kako bi se izbjegla mogunost breg zamuljivanja cijevi.
Stoga se preporuuje postavljati drenau u vrijeme kada uvjeti vlanosti tla odgovaraju
izvoenju oranja. Norma za ovaj nain postavljanja cijevne drenae iznosi 200-300 m/h.

Drugi tip (slika 94), drenopolagaa, postavlja cijevi na principu izvoenja krtine
drenae. Ovaj stroj samo presijeca tlo i postavlja cijevi na odreenu dubinu, u potrebnom
nagibu, bez iskopa i za sobom ne ostavlja vidnijih tragova. U osnovi, stroj je buldozer s
prikljuenim specijalno konstruiranim plugom kroz koji prolazi drenana cijev. Brzina
rada ovog stroja je znatno vea, pa je i uinak postavljanja cijevi vei i to 300-500 m/h.
Svaki od ova dva navedena naina postavljanja cijevi ima prednosti i nedostataka. Izbor
naina postavljanja trebao bi ovisiti o tlu. U tlima s jednolinim profilom, odnosno
jednolinom propusnou tla za vodu bila bi efikasna drenaa, bez obzira na nain
postavljanja, ali bi ekonominije izvoenje bilo upotrebom drainpfluga, odnosno bez
kopanja drenanog jarka. Meutim, na tekim tlima koja imaju pojedine horizonte
slabo propusne (kao to je est sluaj na naim hidromorfnim tlima), svakako prednost
valja dati drenai, kada se cijevi postavljaju u prethodno iskopane jarke, pa je neophodno
u ovom sluaju primijeniti stroj na principu freze.



Slika 93. Prikaz drenanog stroja s frezom Slika 94. Prikaz dren pluga

U tehnologiji samog izvoenja drenae u polju, razlikujemo uglavnom dva
sluaja. Prvi sluaj, kada se sisala direktno uputaju u otvorene kanale IV. reda. U ovom
sluaju pravac postavljanja drenane cijevi je suprotan od pravca teenja vode u cijevi.
Naime, poetak postavljanja cijevi je u stvari njen zavretak na mjestu izljeva cijevi.
Kree se dakle iz otvorenog kanala i cijev postavlja u pravcu prema sredini proizvodne
jedinice (table), pri emu se dubina drenae smanjuje ovisno od potrebnog pada drenane
cijevi. Dinamika postavljanja cijevi u ovom sluaju prikazana je na slici 95, a svodi se na
slijedee radnje: drenani stroj (freza) se postavlja na kotu izljeva drenane cijevi (sisala)
u otvorenom kanalu (slika 95 a). Stroj poinje s radom i zapoinje kopanje (otvaranje)
drenanog jarka (slika 95 b); stroj polae cijev na dno jarka i nastavlja s daljnjim
kopanjem jarka i polaganjem drenane cijevi u pravcu od kanala prema sredini table
(slike 95 c i 95 d).

86



Slika 95.(a, b, c, d) Izvoenje cijevne drenae s direktnim upustom cijevi(sisala) u
otvorene kanale IV. reda (Baranja)

Drugi sluaj, kada se sisala uputaju u hvatala ili kolektore. Kod ovog sluaja,
najprije se strojem, potujui takoer projektne elemente i normative, iskopa drenani
jarak i postavi hvatalo ili kolektor (slika 96 a).
Potom je dinamika polaganja sisala slijedea: stroj se postavi iznad hvatala na
kotu dubine izljeva odreenog sisala, vri iskop novog drenanog jarka u koji polae
dotino sisalo (slika 96 b); sam spoj sisala i hvatala u ovom se sluaju mora izvesti runo
(slika 96 c i 96 d).













a) b)
c)
d)
87




Slika 96.(a, b, c, d) Izvoenje cijevne drenae u kombinaciji hvatala i sisala (Baranja)

Na slici 97, prikazana je zavrna radnja zatrpavanja drenanog jarka nakon
poloene drenane cijevi, za to izraenim specijalnim strojevima (zagrtaima). Na
slici 98 je prikazan detalj, izljeva drenane cijevi (sisala) na pokosu otvorenog kanala IV
reda.

Slika 97. Prikaz zatrpavanja drenanog jarka nakon ugradnje drenanih cijevi
a) b)
c) d)
88


Slika 98. Prikaz detalja izljeva drenane cijevi (sisala) na pokosu otvorenog
kanala IV reda

























89
7.4. Kombinirana detaljna odvodnja

Sustav kombinirane detaljne odvodnje pogodan je za reguliranje suvinih
povrinskih i podpovrinskih voda istovremeno. U svijetu je primjena ovog sustava
posebno koritena u odvodnji tzv. tekih tala, male do vrlo male vodopropusnosti (<6,0
cm/dan). U Hrvatskoj je ovaj sustav odvodnje najvie koriten u odvodnji suvinih voda
kod amfiglejnih i pseudoglejnih tala. Tako je samo u odvodnji tekih tala u Posavini,
ovaj sustav izgraen na oko 33.000 ha poljoprivrednih povrina (Petoi, 1993).

Sustav kombinirane detaljne odvodnje u Hrvatskoj ine otvoreni kanali III. i IV.
reda, cijevna drenaa s tzv. filterskim materijalom (filterom) i dodatne agromelioracijske
mjere. Od dodatnih agromelioracijskih mjera ovisno od fizikalnih znaajki tla,
primjenjuje se pojedinano ili u kombinaciji: krtina drenaa, vertikalno dubinsko
rahljenje i duboka obrada tla (rigolanje).

Na slici (99) prikazan je shematski plan sustava kombinirane odvodnje, kojem
temelj ini podzemna odvodnja-drenaa (sisala i hvatala) u kombinaciji s krtinom
drenaom. Kao to je vidljivo, sustav se temelji na velikom razmaku drenanih cijevi
(sisala) od 40-80 m i vrlo malom razmaku krtine drenae (krtienja) od 2-5 m. Treba
naglasiti da znatno poveanje razmaka sisala, osjetno utjee na smanjenje trokova
cjelovitog sustava odvodnje. Meutim, to je mogue ostvariti samo uz uvjet umjetnog
poveanja vodopropusnosti ispune u drenanom jarku, kroz ugradnju tzv. hidraulikog
filter materijala (filtera).

Slika 99. Shematski prikaz kombinirane detaljne odvodnje
90

Sustav kombinirane detaljne odvodnje u Hrvatskoj u reguliranju suvinih voda
(povrinskih i podzemnih) amfiglejno-pseudoglejnih tala, najee je izvoen u sklopu
kombinirane povrinske (kanali III. i IV. reda) i podzemne odvodnje-cijevne drenae.
Cijevnu drenau su inile cijevi manjeg promjera (sisala) od 50, 65 i 80 mm. Razmak
cijevi najee je iznosio od 25-40 m, a njihova dubina je kolebala od 0,8-1,1 m).
U drenani jarak iznad cijevi predlagana je ugradnja hidraulikog filter
materijala, najee u obliku prirodnog ljunka granulacije 5-25 mm. Visina filtera
(ljunka) u drenanom jarku trebala je iznositi minimalno 10-15 cm iznad krtine drenae
i/ili dna rahljaa (slika 100).


Slika 100. Shematski prikaz detalja kombinirane odvodnje kod amfiglejnog tla (Filipovi)


7.4.1. Filterski materijali u sustavu kombinirane detaljne odvodnje

Temeljna im je zadaa poveanje efikasnosti cjelovitog sustava odvodnje. S
obzirom na svoju ulogu, razlikujemo dvije vrste filterskih materijala, mehanike i
hidraulike ili kontaktne (slika 101).
91

Slika 101. Shematski prikaz filter materijala u sustavu kombinirane detaljne odvodnje
(Filipovi)

Mehaniki fitler materijali ili drenani filteri koriste se prvenstveno s ciljem
spreavanja zaepljenja drenanih cijevi. Ovo zaepljenje moe biti mehaniko i
kemijsko-bioloko. Mehanika zaepljenja pojavljuju se najee u obliku zamuljivanja
drenanih cijevi (slika 102), a vezana su za teksturni sustav tla. Najvea opasnost
zamuljivanja cijevi prisutna je kod tala koja u teksturnom sastavu imaju veliki udio
estica sitnog pijeska i krupnog praha (slika 103). Kao mehaniki filteri, najee se u
praksi koriste razne vrste umjetnih omotaa oko drenanih cijevi. Najrairenije je u
upotrebi kokosovo vlakno (slika 101 - b), te omotai od slame ili raznih vrsta filterskih
plastica (platna).



Slika 102. Prikaz zamuljivanja drenanih cijevi od gline, sitnim esticama praha i pijeska

92

Slika 103. Prikaz mehanikog filter materijala (omotai od kokosa i plastike)

Pored navedenih omotaa kao mehaniki filter, moe se koristiti i tanki omota od
vie frakcija granuliranog ljunka, ovisno od teksturnog sastava tla, debljine 10-15 cm
iznad drenane cijevi (slika 101 - c).
Hidrauliki ili kontaktni filter esto se u literaturi naziva i filter drenanog
jarka. Osnovna zadaa ovog filtera je poboljanje dotjecanja povrinske i
potpovrinske slabo procjedne i stagnirajue vode kroz drenani jarak prema drenanim
cijevima. Primjenjuje se kod tala male i vrlo male vodopropusnosti (<6,0 cm/dan).
Najee su to tla vertinih obiljeja, s velikim udjelom gline u teksturnom sastavu tla
(>30%). Naime, ovaj filter treba unutar drenanog jarka, irine 12-25 cm poveati
hidrauliku provodljivost i uspostaviti direktan kontakt u dotoku vode izmeu dodatnih
agromelioracijskih zahvata (krtienja i/ili rahljenja tla) kao gornje etae, s cijevnom
drenaom, odnosno donjom etaom kombiniranog sustava odvodnje.
Kao hidrauliki filter mogu se koristiti razliiti prirodni ili umjetni materijali
(ljunak, tucani kamen, otpaci crijepa, pilovina, granule stiropora). Treba naglasiti da je
pri drenai tekih tala u Hrvatskoj kao hidrauliki filter materijal najvie koriten
prirodni ljunak granulacije 5-25 mm (slike 104 i 105).

Slika 104. Prikaz lagera ljunka u
sklopu izvoenja kombinirane detaljne
odvodnje
Slika 105. Prikaz ugradnje hidraulikog
filtera (ljunka) u drenani jarak iznad cijevi
93


Slika 106. Dijagram za procjenu opasnosti zamuljivanja drenanih cijevi i izvoenja
agromelioracijskih zahvata




7.4.2. Dodatne agromelioracijske mjere u sustavu kombinirane detaljne odvodnje

Uspjena i efikasna odvodnja suvinih voda u biljnoj proizvodnji, s proizvodnih
povrina u domeni amfiglejno-epiglejnih i pseudoglej-glejnih tala, mogua je jedino u
uvjetima pravilne primjene hidro i agrotehnikih melioracijskih mjera. U protivnom,
praksa kao i rezultati provedenih viegodinjih istraivanja u nas i u svijetu, su potvrdili
nedovoljnu efikasnost izvedenih hidromelioracijskih sustava odvodnje. Iz navedenog
razloga, samo u dolini Save Posavini u Hrvatskoj, utvreno je, da praktino oko 50%
Slika 107. Prikaz detalja drenane
cijevi s ugraenim hidraulikim
filterom prirodnim ljunkom
94
izvedenih hidromelioracijskih sustava detaljne odvodnje, posebice cijevne drenae u
domeni navedenih tala nema zadovoljavajuu funkcionalnost (Petoi, 1993).
Temeljem navedenog, u ovom se dijelu udbenika u sustavu kombinirane
odvodnje, posebno naglaava vanost primjene agromelioracijskih dodatnih mjera, u
prvom redu krtine drenae (krtienja) i vertikalnog dubinskog rahljenja tla.


7.4.2.1. Krtina drenaa

Krtina drenaa ili krtienje predstavlja u stvari, poseban nain dubinskog
rahljenja tla. Valja naglasiti da se krtina drenaa, ovisno o pedoloko-melioracijskoj
problematici podruja moe koristiti kao zasebna agromelioracijska mjera i/ili u
kombinaciji s cijevnom drenaom. Uspjenost krtine drenae u odvodnji suvinih voda s
proizvodnih poljoprivrednih povrina koje se koriste u biljnoj proizvodnji ovisi o vie
faktora, meu kojima su najbitniji slijedei: stratigrafija tla, mehaniki sastav tla, vlanost
tla u trenutku izvoenja, vodozrani odnosi u tlu, stabilnost strukturnih agregata, dubina
smrzavanja tla. Meu navedenim, svakako treba ukazati na posebnu vanost mehanikog
sastava tla. Openito se smatra da je za uspjenost krtine drenae minimalni sadraj
glinastih estica u tlu oko 30%, pri emu odnos glina/prah mora biti > 0,5. to je sadraj
gline vei od ove vrijednosti, efikasnost krtine drenae je bolja. Temeljem navedenog,
moe se zakljuiti da su tla pogodna za izvoenje krtine drenae ili krtienja po
mehanikom sastavu: glinaste ilovae, ilovaste gline i gline. Glinasta homogena tla, s
malim udjelom pijeska, to u naim uvjetima odgovara amfiglejno-epiglejnim tlima
(melioracijska jedinica IV), idealna su za primjenu krtine drenae.

Izvoenje krtine drenae vri se pomou specijalnog krtinog pluga. Glavni
dijelovi ovog pluga su: no, torpedo i un ili kugla promjera od 5-10 cm (slika 108).
Krtini plugovi mogu biti postavljeni na kotae ili bez kotaa, ovjeeni direktno na
hidrauliku traktora (slike 109 i 110). Sam postupak izvoenja krtine drenae , koja se u
literaturi naziva i bescjevna drenaa vri se na nain da traktor vue plug na
odreenoj dubini tla, formirajui horizontalne hodnike (krtinjake) okruglog oblika i
promjera 10-15 cm (slike 111 i 112). Budui da ovi hodnici asociraju na prolaz krtice
kroz tlo, i mjera je poznata pod nazivom kao krtina drenaa ili krtienje tla.

Slika 108. Shematski prikaz izvoenja krtine drenae
95


Slika 109. Klasini krtini plug (starijeg
tipa)
Slika 110. Krtini plug novijeg tipa

Dakle, u kombinaciji krtine i cijevne drenae, krtini plug u radu sijee tlo do
odreene dubine vertikalno, pri emu se pod manjim padom formiraju provizorni
krtinjaci, odnosno horizontalni hodnici, koji slue za sakupljanje i odvoenje
uglavnom stagnirajuih povrinskih voda prema drenanom jarku, odnosno drenanim
cijevima.




Slika 111. Prikaz krtinog pluga
Hog u radu (Hofbauer, 1975)
Slika 112. Prikaz formiranih krtinjaka prolazom
krtinog pluga (Von H. Neuhaus, 1975)

Krtina je drenaa relativno jeftin zahvat u usporedbi s instaliranjem cijevne
drenae. Iskustva nekih zapadnih zemalja, prvenstveno Engleske, istiu da je ova mjera
kao samostalna, a posebice u kombinaciji s cijevnom drenaom, idealna za poboljanje
procjednosti tekih vertinih tala, pri emu vri efikasno odvoenje sakupljene, uglavnom
povrinske i stagnirajue podpovrinske vode prema drenanim cijevima (Butorac,
1999).
96
Funkcioniranje krtine drenae temelji se na procjeivanju (filtraciji) vode kroz
vertikalne pukotine, takoer formirane radom krtinog pluga, u horizontalne krtinjake
(horizontalne buotine), odakle sakupljena voda otjee prema drenanim sakupljaima.

Da bi krtina drenaa bila efikasna, ona mora zadovoljavati nekoliko bitnih
elemenata i normativa. Tako smjer krtienja treba biti u pravcu najveeg pada terena, ili
koso pod izvjesnim kutom. Poeljno je da minimalni pad krtienja iznosi 0,5% ili
5,0%o. Dubina krtienja treba se kretati u rasponu vrijednosti od 50 do 60 cm, a razmak
1-5 m, najee 2-3 m (Tomi, 1987). Pri izvoenju krtine drenae vlanost tla treba biti
odgovarajua , kako bi se formirale krtine buotine. Ako je tlo suvie suho, ono puca, a i
pri veoj vlanosti ne moe se stvoriti krtini hodnik. Tlo (zdravica) treba biti u stanju
vlanosti koje odgovara krutom do mekom stanju plasticiteta, a povrinski sloj toliko suh
da kretanje stroja ne izaziva nikakve tete. Krtienje je privremena mjera, a obnavlja se
prema potrebi. Trajnost (3-10 godina) ovisna je o vrsti tla, uvjetima i kvaliteti izvoenja.
S obzirom na to da se izvodi kao dodatna mjera cijevnoj drenai potrebno je:
- prije izvoditi cijevnu drenau, a potom krtienje,
- izvodi se okomito ili koso na smjer cijevne drenae,
- drenani jarak treba napuniti hidraulikim filter materijalom do 10 cm iznad
dubine krtinjaka, kako bi suvina voda nesmetano iz krtinjaka otjecala u
cijevnu drenau (sisala), slika 113.

Slika 113. Prikaz osnovnih elemenata cijevne i krtine drenae (presjek)

Trajnost uinka krtine drenae takoer je ovisna o vie imbenika, meu kojima
je na prvom mjestu stabilnost krtinjaka. Na stabilnost odnosno nestabilnost
krtinjaka, najee utjee mehaniki sastav tla (nedovoljan sadraj gline), opasnost od
smrzavanja tla, gaenje i zbijanje tla. Navedeni faktori uglavnom negativno utjeu na
stabilnost formiranih horizontalnih hodnika, tako da kod njih s vremenom dolazi do
ozbiljnih izmjena u smislu njihovih izgleda (promjera) usred postepenog zaruavanja i
erozije tla (slika 114).
97



Slika 114. Shematski prikaz promjene izgleda krtinog hodnika (krtinjaka) uslijed
erozije tla

7.4.2.2.Vertikalno dubinsko rahljenje

Vertikalno dubinsko rahljenje kao agromelioracijski zahvat u tlo, moe se
primjenjivati sa i bez kombinacije s cijevnom drenaom. U sustavu kombinirane
odvodnje razmatra se iskljuivo primjena i zadaa ove mjere u cilju reguliranja vodnog
reima tla u kombinaciji s cijevnom drenaom. Kako navodi Butorac, 1999, razvoj orua
za duboko rahljenje tla ima nekoliko faza, i tekao je u pravcu ovjesnih orua preko
rahljaa s podizanjem i klaenjem do rahljaa s ubodom i podizanjem tla. Najnovije
tehnike dubokog rahljenja tla temelje se na njegovom lomljenju bez glavnog
nedostatka pomalo ve naputenih konvencionalnih tehnika, rahljenja u brazde s
podizanjem tla.
Dubinsko vertikalno rahljenje tla u sustavu kombinirane odvodnje, za razliku
od krtine drenae, najvie je nalo svoju primjenu kod pseudoglejnih i pseudoglej-
glejnih tala (melioracijska jedinica II.). Dakle, tala koja imaju problem sa suvinim
povrinskim i podpovrinskim vodama, koje krae ili due razdoblje stagniraju na slabo
i/ili nepropusnom, uglavnom plitkom (35-55 cm dubine) Btg horizontu. Pored
navedenog, ova tla se odlikuju vrlo nestabilnom prakastom strukturnom graom, kao
posljedice velikog udjela praha u mehanikom sastavu tla. Sadraj gline kod ovih tala u
pravilu je manji od 30%.
S dijagrama na slici 106 je vidljivo da su pogodna tla za dubinsko vertikalno
rahljenje po mehanikom sastavu: prakasto-glinaste ilovae i glinaste ilovae do ilovaste
gline. Kod tipinih vertinih tala sa sadrajem gline iznad 40%, svakako treba izbjegavati
primjenu ove mjere.
98
Efikasnost dubinskog rahljenja tla ovisna je takoer o veem broju faktora, pri
emu se kod samog izvoenja treba pridravati odreenih elemenata i normativa (sl 117).
Tako dubinsko rahljenje tla treba izvoditi na tlima u kojima postoji zbijeni
podoranini sloj koji spreava procjeivanje vode. Rahljenje nije pogodno za vlano-
plastina tla bogata glinom (vie od 40% gline), ali nije pogodno ni za tla bogata muljem,
odnosno ako je sadraj gline u njima manji od 17%.
Posebno treba voditi brigu o tome da se dubinsko rahljenje izvodi u vrijeme
dovoljno osuenog tla (granica krutosti), jer se samo tada vri potrebno raspucavanje i
rahljenje tla. Rahli se u ljeti, obino poslije etve itarica, repice, graka, te konje
djetelina i trava.
Poslije dubinskog rahljenja u pravilu treba doi ozima penica, jer tako otpada za
cijelu vegetaciju obrada i gaenje povrine. Osim penice, moe doi i ozima repica ili
jarine.
Dubinski rahljai ili podrivai (slike 115 i 116) mogu biti s jednim ili vie radnih
organa koji su statini ili vibracijski. Izvodi se u smjeru pada terena, odnosno okomito ili
koso na drenane cijevi u padu do 5 . Dubina rahljenja ovisi o dubini cijevne drenae,
(rahljenje treba biti plie od dren. cijevi, najmanje 20 cm) i dubini zbijenog sloja tla, pa
se najee u praksi izvodi na dubini od 60-80 cm. Razmak prolaza rahljaa je od 75 do
100 cm (slika 115).



Slika 115. Krilni dubinski podriva
(Butorac, 1999)
Slika 116. Rahlja sa tri radna organa
(Filipovi, 2009)


Meutim, treba ukazati i na neke mjere opreza kada je u pitanju primjena
dubinskog rahljenja tla. Tako, duboko rahljena tla velikim dijelom gube svoju raniju
nosivost i zbog toga su u humidnim godinama, osjetljiva na pritisak. Sva tla koja ispod
duboko rahljenog sloja nisu dovoljno vodopropusna, obavezno moraju biti drenirana
cijevnom drenaom. Posebice se to odnosi na vertina tla s velikim udjelom gline. Zbog
navedenog, dubinsko rahljenje glinastih tala bez odgovarajueg sustava kombinirane
detaljne odvodnje (cijevne drenae s ugraenim hidraulikim filterom) moe prouzroiti
vie tete nego koristi.


99

Slika 117. Shematski prikaz s osnovnim elementima i normativima dubinskog rahlenja tla
(Petoi i Filipovi)


100
8. POTREBE I MOGUNOSTI REVITALIZACIJE IZGRAENIH
HIDROMELIORACIJSKIH SUSTAVA ODVODNJE

Veliki potencijali za unapreenje ruralnog prostora Hrvatske nalaze se u
mogunostima revitalizacije postojeih i izgradnje novih hidromelioracijskih sustava
detaljne odvodnje.Potreba za urgentnom revitalizacijom postojeih hidromelioracijskih
sustava povrinske i podzemne odvodnje (drenae) uvjetovana je, prije svega, njihovom
slabom funkcionalnou. Neprimjerna funkcionalnost izgraenih sustava je velikim
dijelom posljedica njihovog loeg odravanja i upravljanja.
S obzirom na postojee stanje, revitalizaciju je potrebno provesti na cjelovitom
hidromelioracijskom sustavu Hrvatske, odnosno na oko 1.049.411 ha povrinske i oko
148.623 ha podzemne odvodnje drenae (Marui, 2003).
Izgradnjom novih hidromelioracijskih sustava, moe se znatno poveati proizvodni
potencijal kod znatnog dijela, prvenstveno hidromorfnih tala. Prema relevantnim
pokazateljima, valja raunati s maksimalnom povrinom od 953.226 ha hidromorfnih
poljoprivrednih tala (zemljita), odnosno realnom povrinom od oko 780.000 ha
(Husnjak, 2006).
Revitalizaciju postojeih (sl. 118) te izgradnju, upravljanje i gospodarenje novim
hidromelioracijskim sustavima detaljne odvodnje u Hrvatskoj, valja temeljiti na
relevantnim pokazateljima i priznatim naelima struke, a nikako na primjeni
generaliziranih (abloniziranih) pristupa u rjeavanju ove vrlo osjetljive problematike.



Slika 118. Prikaz dreniranih tala u Republici Hrvatskoj (Husnjak, 2006.)

S
N
E W
101

8.1. Stanje i funkcionalnost sustava

Trenutano stanje hidromelioracijskih sustava povrinske i podzemne detaljne
odvodnje u Hrvatskoj je neodrivo. Posljedice loeg gospodarenja s hidromelioracijskim
sustavima (odravanje, upravljanje, monitoring) su vidljive na svim slivnim podrujima.
Veina sustava je neuinkovita, a njihova funkcionalnost vrlo problematina.
Slaba funkcionalnost sustava naroito je prisutna u segmentu povrinske detaljne
odvodnje (kanali III. i IV. reda), te podzemne odvodnje (drenae).
Tijekom trogodinjih istraivanja (1989-1991) u uem bazenskom dijelu
Posavine, posebice u domeni vertinih glejnih tala, potvreno je da vie od polovine
ukupno izgraenih (47.000 ha) sustava detaljne podzemne odvodnje-drenae nema
zadovoljavajuu funkcionalnost (Petoi, 1993).
Procjena se temelji na stacionarnim istraivanjima (ukupno 8 lokacija), odnosno
na kontinuiranom monitoringu, dinamike povrinskih i podzemnih voda, reima vlanosti
tla i intenziteta odvodnje (drenanom isteku), i to kod razliitih drenanih varijanata
odvodnje, i temeljnih predstavnika hidromorfnih tala (pseudoglej, pseudoglej-glej,
hipoglej i amfiglej), (tablica 27).
Temeljem dobivenih rezultata istraivanja drimo da su uzroci slabe
funkcionalnosti posebice kod klasinog sustava cijevne drenae pri odvodnji vertinih
amfiglejnih tala u slijedeem:

- looj uinkovitosti drenanog jarka

- loem odravanju sustava

- neracionalnom koritenju hidromelioriranih povrina (tala)

- neprimjernoj povrinskoj sistematizaciji proizvodne jedinice (table)

Lo uinak drenanog jarka prvenstveno je potvren na vertinom euglejnom
tlu, (Petoi 1994) i prilikama klasinog drenanog sustava odvodnje. Dakle, u uvjetima
kada je cijevna drenaa izvedena bez ugradnje kontaktnog hidraulinog materijala
(najee prirodnog ljunka) i bez primjene dodatne agromelioracijske mjere (u ovom
sluaju krtienja tla).
Fenomen loe uinkovitosti drenanog jarka s formiranjem svoda, koji
prijei procjeivanje povrinskih voda prema drenanim cijevima, temeljni je problem
hidromelioriranog vertinog eugleja i uzronik slabe funkcionalnosti odvodnje posebice
kod klasinog sustava cijevne drenae (sl 119).
102


Loe odravanje postojeih sustava detaljne odvodnje i neracionalno
koritenje dreniranih povrina zaseban je problem u cijeloj Hrvatskoj. Posebno je
zabrinjavajue stanje loeg odravanja primjetno na otvorenoj kanalskoj mrei nieg reda
(sabirni i detaljni kanali). Zbog neredovite konje pokosa i bankina, kanali su u
potpunosti obrasli, hidrofilnom vegetacijom (raznih aeva), kao i viegodinjim
drvenastim vrstama (preteno vrbom) (sl. 120). Kod veine kanala primjetni su procesi
jakog zamuljivanja, kao posljedica slabog tehnikog ienja (izmuljivanja).



Slika 120. Prikaz loeg odravanja hidromelioracijskih sustava detaljne odvodnje

Poticajni profili kanala znatno su smanjeni, to dovodi do uestalih uspora vode u
cjelovitom sustavu odvodnje. Visoki vodostaji u detaljnoj i sabirnoj kanalskoj mrei, i
uestala potopljenost drenanih cijevi, negativno utjeu na ostvarivanje potrebne norme i
intenziteta odvodnje, a time i smanjenja funkcionalnosti cjelovitog sustava odvodnje (sl.
121).
Slika 119. Prikaz svoda u
drenanom jarku, kod dreniranog
vertinog amfiglejnog tla
103

Slika 121. Prikaz uspora s visokim vodostajem u detaljnim otvorenim kanalima IV
reda

Neracionalno koritenje hidromelioriranih tala doprinosi dodatnom smanjenju
funkcionalnosti, posebno drenanog sustava odvodnje. Od imbenika neracionalnog
koritenja (gospodarenja) valja istai slijedee:
- intenzivnu ratarsku (konvencionalnu) proizvodnju
- uzak plodored i smanjenje organske komponente tla
- pice u obavljanju osnovnih agrotehnikih operacija
- obradu i skidanje usjeva nepovoljnim uvjetima vlanosti tla (sl. 122)
- izraeno gaenje, zbijanje i unitavanje obradivog sloja tla i drenanog
jarka
- primjenu teke mehanizacije
- uestali transport unutar proizvodne jedinice (table)


Slika 122. Obrada tla u nepovoljnim uvjetima vlanosti tla (Filipovi)

104
Neprimjerena povrinska sistematizacija (ravnanje) proizvodnih jedinica
tabli, s vidljivim ostacima mikrodepresija na povrini terena, u kojima stagnira
povrinska voda, takoer dodatno utjee na funkcionalnost detaljnih sustava odvodnje.
Ovaj problem posebice je izraen kod tabli na kojima je primjenjivana dvosmjerna
baulacija tla (sl. 123).


Slika 123. Prikaz loe povrinske sistematizacije (ravnanja) proizvodnih povrina (tabli),
s ostatkom mikrodepresija od predhodne baulacije tla

Tablica 27. Procjena funkcionalnosti podzemnog sustava detaljne odvodnje-drenae u
Posavini
Red
.
broj
Naziv
stacionara
Skraeni
naziv
hidromel. tla
Postojei sustav detaljne
odvodnje
Intenzitet odvodnje sustava Ocjena
funkcionalnos
ti sustava
Mogunost
intenzivnog
gospodarenja u
humid.
godinama
1. Ravnice Pseudoglej
Klasina cijevna drenaa:
t=0,85; L=15 m
-bez hidraulikog filtera
-bez podrivanja
-Stagniranje vode na povrini
tla je rijetko i kratkotrajno
-Odvodnja maksim.intenziteta
oborina u roku od 5 dana
-Propadanje usjeva mogue u
manjoj mjeri
umjerena
bez veih
potekoa
2. Lug Amfiglej
Kombinirana det.
odvodnja, tzv. plitka
varijanta: -cijevna
drenaa
t=0,65-0,75; L=20 m
-ljunak do obradivog
horizonta
-bez krtienja
-Bez pojave stagniranja vode
na povrini tla
-Odvodnja maksim. intenziteta
obor. u roku od 2 dana
-Bez pojave propadanja usjeva
dobra bez potekoa
3. Potok
Pseudoglej-
glej
Kombinirana det.
odvodnja, cijevna
drenaa:
t=0,9-1,0 m; L=15 m
-ljunak u svaki dren +
podrivanje
-Primjetna je kratkotrajna
pojava stagnir. vode na
povrini tla
-Odvodnja maksim. intenziteta
obor. u roku od 5 dana
-Propadanje usjeva mogue u
manjoj mjeri
umjerena
bez veih
potekoa
105
4. Struec Hipoglej
Klasina cijevna drenaa:
t=1,0-1,1 m; L=15 m
-bez ljunka (filtera) s
podrivanjem tla
-Bez pojave stagniranja vode
na povrini tla
-Odvodnja maksim. oborina u
roku od 2 dana
-Bez pojave propadanja usjeva
dobra bez potekoa
5. tivica
Amfiglej
vertini
Kombinirana det.
odvodnja, cijevna
drenaa:
t
1
=0,80; t
2
=1,0; L=20 m
-ljunak u svaki drugi dren
-bez krtienja
-Primjetno je ee stagniranje
vode na povrini tla
-Odvodnja maksim. intenziteta
obor. u roku od 10 dana
-Mogunost osjetnog
propadanja usjeva
slaba
uz znatne
potekoe
6. Oborovo
Amfiglej
vertini
Klasina drenaa:
t=0,9; L=15-18 m
-bez filtera (ljunka)
-bez krtienja
-Primjetno je esto stagniranje
vode na povrini tla
-Odvodnja maksim. intenziteta
obor. u roku od >10 dana
-Mogunost pojave znatnog
propadanja usjeva
vrlo slaba
praktino
nemogue
7.
Ivani Grad
(lokalitet)
Amfiglej
vertini
Klasina cijevna drenaa:
t=0,9-1,0 m; L=oko 20 m
-bez filtera
-bez krtienja
-Primjetno je esto stagniranje
vode na povrini tla
-Odvodnja maksim. intenziteta
obor. u roku od >10 dana
-Mogunost pojave znatnog
propadanja usjeva
vrlo slaba
praktino
nemogue
8.
Slavonski
Brod
(lokalitet)
Amfiglej
vertini
Klasina cijevna drenaa:
t=0,9 m; L=21-25 m
-bez filtera (ljunka)
-bez krtienja
-Primjetno je esto stagniranje
vode na povrini tla
-Odvodnja maksim. intenziteta
obor. u roku od >10 dana
-Mogunost znatnog
propadanja usjeva
vrlo slaba
praktino
nemogue


8.2. Potreba za revitalizacijom sustava

U cilju daljnjeg unapreenja ruralnog prostora Hrvatske, neophodna je
revitalizacija veine hidromelioracijskih sustava povrinske i podzemne odvodnje
(Petoi i imuni, 2007). Revitalizacijskim mjerama utjecalo bi se na bolju
funkcionalnost i uinkovitost postojeih sustava odvodnje, odnosno poboljanje
proizvodnih uvjeta i poveanje poljoprivredne proizvodnje na velikom potencijalu
hidromelioriranih povrina (tala).
Da bi se ovo ostvarilo, neophodno je razvijati integralni pristup u rjeavanju
sloenog problema revitalizacije hidromelioracijskih sustava.
Valja izraditi zakonske propise, s aktualnim programom neophodnih radova, po
slivnim i/ili upanijskim podrujima Hrvatske. Programom trebaju biti obuhvaeni svi
radovi vezani za sanaciju, rekonstrukciju, odravanje, upravljanje i financiranje
hidromelioracijskih sustava. Program cjelovitih radova na sanaciji i revitalizaciji
hidromelioracijskih sustava detaljne odvodnje treba biti usklaen s Nacionalnim
projektom navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljitem i vodama u
Republici Hrvatskoj (NAPNAV-om).

U tablici 28. dat je naelno prikaz osnovnih radova i mjera potrebnih za
revitalizaciju hidromelioracijskih sustava, s teitem na sustav podzemne odvodnje
drenae.

106
Tablica 28. Prikaz radova i mjera za revitalizaciju hidromelioracijskih sustava odvodnje

Povrinska odvodnja Podzemna odvodnja Redni
broj
Vrsta radova i
mjera Otvoreni kanali III + IV reda Cijevna drenaa
1. Sanacijski
- uklanjanje uruenih objekata i
saniranje pokosa kanala
- krenje i uklanjanje drvenaste
vegetacije (raslinja)
- uklanjanje-izmuljivanje nanosa
- popravak mostova i cijevastih
propusta
- ureenje putne mree du kanala
- lociranje, ienje, popravak i zamjena
izljevnih cijevi i titnika
- izmuljivanje drenanih cijevi (prema
potrebi)
- saniranje nastalih mikrodepresija na
proizvodnim povrinama (tablama)
2.
Rekonstrukcije i
dogradnje
- poveanje proticajnog profila kanala
(prema potrebi)
- izgradnja novih kanala (prema potrebi
- izgradnja novih mostova i propusta
- dogradnja drenanih cijevi-
interpolacija (prema potrebi)
- dogradnja interceptikih drenova
(prema potrebi)
- izvoenje dodatnih agromelioracij-
skih radova (duboka obrada, dubinsko
vertikalno rahlenje tla i/ili krtienje)
- provoenje kemisjkih meliorativnih
zahvata (prema potrebi)
3.
Redovitog
odravanja
- jednokratna konja pokosa, bankina i
dna kanala (1,5 x godinje)
- izmuljivanje-ienje dna kanala (1 x
u etiri godine)
- izmuljivanje-ienje cjevastih
propusta (1 x u etiri godine)
- kontrola i ienje izljevnih cijevi (1 x
u tri godine)
- izmuljivanje drenskih cijevi (po
potrebi)
- izvoenje dopunskih agromelioracij-
skih zahvata:
- dubinsko rahlenje (1 x u 2-3 godine)
- krtienje tla (1 x u 3-5 godina)
- izvoenje agrarnih operacija (obrada,
sjetva, etva) u8 optimalnim uvjetima
vlanosti tla
- odravanje ireg plodoreda kod
uzgajanih kultura
4.
Monitoring
sustava
- praenje vodnog reima u kanalima:
- protjecanje
- uspori
- potopi
- povremeno praenje drenanog
istjecanja
- praenje stagniranja vode na povrini
table
- praenje formiranja pljeina na
povrini table
- praenje prinosa uzgajanih kultura
- praenje oneienja tla i voda
5. Gospodarenja
- izrada projekta detaljne valorizacije (vrednovanja) hidromelioriranog-dreniranog
zemljita (tala) na temelju ostvarljivih prinosa uzgajanih kultura, odnosno
uinkovitosti sustava
- preporuiti adekvatne sustave biljne proizvodnje, sukladno funkcionalnosti
odnosno uinkovitosti sustava
6.
Upravljanja i
financiranja
- sukladno planu i programu NAPNAV-a



107
9. LITERATURA

1. Averljanov, S., Smirnov, A., 1973. Osuenje, Seljskohozjajstvenaja,
enciklopedija, Knjiga 4:598-609, Sovjetskaja enciklopedija, Moskva.
2. Bai, F., Bogunovi, M., Husnjak, S., 2001. Regionalizacija hrvatske
poljoprivrede, AFZ (VIP projekt)
3. Beers, W. F. J., van 1969. Some nomographs for the calculation of the drain
spacing, International Institute for Land Reclamation and Improvement, Buletin
No 8, Wageningen.
4. Bella, S., 1935. Melioracije tla, Tehniki fakultet, Zagreb.
5. Benetin, I., Dvorak, I. Fidler, I., Kabina, P., 1987. Odvodnovanie, Ministerstvo
kolstva SSR i Minsterstvo kolstva SR, Priroda, 1987.
6. Beers, W. F. J., van 1969. Some nomographs for the calculation of the drain
spacing, International Institute for Land Reclamation and Improvement, Buletin
No 8, Wageningen.
7. Biani, V., 1985. Odvodne crpne stanice u Hrvatskoj, Prirunik za hidrotehnike
melioracije, I Kolo, Knjiga 3: 259-300. Drutvo za odvodnju i navodnjavanje
Hrvatske, Zagreb.
8. Biondi, D., Milovi, B., Barbari, D., 2003., Stanje i razvojne odrednice zatite
od tetnog djelovanja voda u Hrvatskoj. Zbornik radova, 3. Hrvatska konferencija
o vodama: 545-555. Osijek.
9. Braun, M., 1985. Zatita od poplava. Prirunik za hidrotehnike melioracije, I
Kolo, Knjiga 3:31-62. Drutvo za odvodnju i navodnjavanje Hrvatske, Zagreb.
10. Bogunovi, M., Vidaek, ., Husnjak, S., Sraka, M., 1998. Invetory of Soils in
Croatia. Agriculture Conspectus Scientificus, Vol. 63. No 3: 105-112. Zagreb.
11. Butorac, A., 1999. Opa agronomija, kolska knjiga, Zagreb.
12. ovi, M., 1987. Prikaz osnovne i detaljne odvodnje u hidromelioracijskom
sistemu rnec-polje. Prirunik za hidrotehnike melioracije, I Kolo, Knjiga 4:
255-278, Drutvo za odvodnju i navodnjavanje Hrvatske, Zagreb.
13. Dadi, M., 1990. Meliorativno ureenje poljoprivrednog zemljita u slivu rijeka
Bia i Bosuta, Magistarski rad, Poljoprivredni fakultet Novi Sad.
14. Eggelsmann, R., 1981. Drnanleitung fr Landbau, Ingenieurbau und
Lanschaftsbau, Verlag Paul Parey, Hamburg und Berlin.
15. Ernst, L. F., 1954. De berekening van groudwater stroming tussen evenwijdige
open Leidingen, Institute for Land and Water Menagement Research,
Wageningen.
16. Groot, J.M., 1973. Drainage investigations of heavy soils in the upper Sava
Valley, Geodetski fakultet Zagreb, Disertacija.
17. Herak, M., Nedela, D., 1963. Geologija zagrebake regije, elaborat, Geografski
intitut, Zagreb. Str. 115-124.
18. Hofbauer, A., 1975. Erfahrungen mit Maulwurfdrnungen in Obersterreich.
Zeitschrift fr Kulturtechnik und Flurbereinigung, Heft 6: 337-344.
19. Hooghoudt, S.B., 1940. Bijdragen hot de kannis van enige naturkundige
grootheden van den grand, no 7., Verslagen van Land bouwkwudige
Onderzoekingen 46.
108
20. Hunkler, K., Grubinger, H., Tanner, E., 1970. Landwirtschaftliches
Meliorationswesen 5te Auff Buchferlag Verbrandruckerci AG Bern.
21. Husari, I., 1997., Zatita od tetnog djelovanja voda. Hrvatska vodoprivreda br.
60:7-16, Zagreb.
22. Husnjak, S., Vidaek, ., Racz, Z. 2005. Stanje i uinak drenskog rova na
dreniranim tlima Karaice Vuice, Hrvatske vode (2005) 51, 131-143.
23. Husnjak, S., 2007. Poljoprivredna tla Hrvatske i potreba za melioracijskim
mjerama. Zbornik radova s znanstvenog skupa Melioracijske mjere u svrhu
unapreenja ruralnog prostora, HAZU: 21-37, Zagreb.
24. Jelakovi, B., Braun, M., 1961. Odvodnja otvorenim i zatvorenim kanalima
(Izvjee sa specijalizacije u Holandiji), Slavonski Brod.
25. L. Avakumovi, D., 2005. Odvodnjavanje, Univerzitet u Beogradu, Graevinski
fakultet, Beograd.
26. Kovda, V.A., 1968. Proishvodenie i reim zasolenih poiv, I i II Moskva.
27. Marui, J., 2005. Znaenje crpnih stanica za vodni reim melioracijskih
podruja. Prirunik za hidrotehnike melioracije III kolo, Knjiga 2: 131-168,
Elementi planiranja sustava navodnjavanja, Sveuilite u Rijeci, Graevinski
fakultet, Rijeka.
28. Marui, J., 2003. Stanje i znaajke hidromelioracijskih objekata i sustava za
poljoprivrednu proizvodnju u Hrvatskoj. Prirunik za hidrotehnike melioracije
III Kolo, Knjiga 1: 49-95, Sveuilite u Rijeci, Graevinski fakultet, Rijeka.
29. Marui, J., 1985. Objekti hidromelioracijskih sustava odvodnje. Prirunik za
hidrotehnike melioracije, I Kolo, Knjiga 3: 149-217, Drutvo za odvodnju i
navodnjavanje Hrvatske, Zagreb.
30. Marui, J., 1987. Potreba i znaenje izvedbe sustava podzemnog odvodnjavanja.
Prirunik za hidrotehnike melioracije, I Kolo, Knjiga 4:101-117, Drutvo za
odvodnju i navodnjavanje Hrvatske, Zagreb.
31. Matkovi, J., 1971. Regulaciona odvodnja, Savjetovanje o Posavini: 83-104,
Poljoprivredni fakultet, Zagreb.
32. Matkovi, J., 1968. Odvodnja i privoenje kulturi tekih tala (s osvrtom na
melioracijsko podruje doline Save u SRH). Bilten Poljodobra: 31-43, Zagreb.
33. Marijanov, M., 1964. Premer i melioracije zemljita, Univerzitet u Novom Sadu,
Graevinska knjiga, Beograd.
34. Marui, I., 2001. Hidromelioracijski objekti i sustav povrinske odvodnje.
Hrvatska vodoprivreda br. 109: 13-18. Zagreb.
35. Neuhaus, H., Von 1975. Ergebnisse eines 12-jhrigen Drn und
Meliorationsdungungsversuchs auf Barchmarsch, Zeitschrift fr Kulturtechnik
und Flurbereinigung, Heft 4: 202-2011.
36. Perec, M., Tadi. 2010. Klimatski atlas Republike Hrvatske
37. Petoi, D., 1993. Funkcionalnost sustava detaljne odvodnje u Posavini.
Doktorska disertacija, Agronomski fakultet, Zagreb.
38. Petoi, D., 1994. Trajnost uinka drenanog jarka na vertinom hidromelioranom
eugleju u Posavini, Hrvatske vode br. 5: 283-291, Zagreb.
39. Petoi, D., imuni, I., 2007. Revitalizacija postojeih i koncepcija rjeavanja
novih sustava detaljne odvodnje. Zbornik radova s znanstvenog skupa,
109
Melioracijske mjere u svrhu unapreenja ruralnog prostora: 99-115, HAZIU,
Zagreb.
40. Petoi, D., 2003. Funkcionalnost sustava detaljne odvodnje Hrvatske vode br.
45: 515-523. Zagreb.
41. Racz, Z., 1980., Meliorativna pedologija I DIO. Geodetski frakultet Zagreb.
42. Ritzema H.P., 1994. Subsurface Flow to Drains. Drainage principles and
Applications (ILRI Publication 16) 2 te Aufl. Wageningen; Niderlande,
International Instute for Land Reclamation and Improvement. P 263-304.
43. Rudi, D., urovi, N., 2006. Odvodnjavanje, Univerzitet u Beogradu,
Poljoprivredni fakultet, Beograd.
44. Srebrenovi, D., Srebrenovi, Z., 1981. Podzemno odvodnjavanje, Geodetski
fakultet, Zagreb.
45. Stebut, A. 1953. Agropedologija: I, II i III dio, Beograd.
46. Svenhuijsen R.J., 1994. Surface Systems, in Ritzema H.P. (ed). 1994. Drainage
Principles and Applications (ILRI Publication 16). 2 te Aufl. Wageningen,
Niderlande: International Institute for Land Reclamation and Improvement p799-
826.
47. kori, A., Filipovski, G., iri, M., 1973. Klasifikacija tala Jugoslavije, Zagreb.
48. kori., A. 1986. Postanak, razvoj i sistematika tla, FPZ, Zagreb
49. Tomi, F., 1987., Sistemi detaljne odvodnje za reguliranje suvinih voda.
Prirunik za hidrotehnike melioracije. I Kolo Odvodnjavanje, Knjiga 4: 169-238.
Drutvo za odvodnju i navodnjavanje Hrvatske Zagreb.
50. Tomi, F., 1988. Navodnjavanje, Savez poljoprivrednih inenjera i tehniara
Hrvatske, Fakultet poljoprivrednih znanosti, Zagreb.
51. Tomi, F., Petoi, D., 1989. Dosadanja iskustva i potrebe detaljnog ureenja
zemljita u Posavini, Zbornik radova sa savjetovanja JAZU (Rijeka Sava, zatita i
koritenje voda), str. 121 132.
52. Tomi, F., Petoi, D., 2003. Rjeavanje problema suvinih unutarnjih voda u
hidromelioracijskim sustavima. Prirunik za hidrotehnike melioracije, III Kolo,
Knjiga 1: 177-197, Sveuilite u Rijeci, Graevinski fakultet, Rijeka.
53. Urumovi, K., 2003., Fizikalne osnove dinamike podzemnih voda. Rudarsko-
geoloko naftni fakultet, Zagreb.
54. Vidaek, ., Pavli, V., Perkovi, J., Boievi, I., 1979. Agropedoloko-
melioracijska studija idejnog projekta ureenja zemljita na podruju opine
Dugo Selo, Savjetovanje o ureenju povrina s gledita hidro i agromelioracija,
Knjiga II; 45-56, Zadar.
55. Visser, W.C.,1958. De Landbauwaternishouding in Nederland, Comm. Onderz.
Landb. Waterhinsk Ned. TNO, Repport br. 1, 231 p.
56. Willamson, R.E., Kriz, G. J., 1970. Response of agricultural crops to flooding,
depth of water table and soil gaseons composition, Amer. Soc. Agr. Eng. Trans.
13: 216-220.