Anarho-maksimalisti

Litvanija je u prolosti bila agrarna zemlja, bez bogate tradicije radnikog pokreta. Anarhistika (anti-autoritarna socijalistika) tradicija je postojala, ali slaba. Tokom i nakon revolucije 1905-1907. su djelovali anarhisti i eseri [1]. 1926, nakon faistikog pua litvanska socijalistika revolucionarna partija je preimenovana u Savez socijalistiko-revolucionarnih maksimalista (SSRM). U Savezu maksimalista su bile mnoge poznate osobe, poput pisca Kasis Boruta. Njihove akcije su bile najglasnije -- pokuaj atentata na premijera Voldemarasa [2] 1929. godine (pokuaj je bio bezuspjean). Eseri-maksimalisti -- radikalni eseri struje su se bazirale na temeljne sinteze ideja ruskog populizma i evropskog revolucionarnog sindikalizma. To je vrlo upeatljiv primjer sinteze razliitih politikih struja i otvorenog ne-sektakog razmiljanja. Takva forma antiautoritarnog socijalizma je postojala ve neko vrijeme u Litvaniji. Dominantna struja eserova je zastupala socijalizaciju zemljita, odnosno prenos njegove upotrebe u kolektivnim samostalnim ruralnim zajednicama. Istodobno su zagovarali i javnu i privatnu imovinu u fabrikama i postrojenjima u gradovima i zastupali parlamentarnu republiku. Sa stajalita maksimalista, ovaj "minimalistiki" program je lien smisla. Po njihovom miljenju, socijalizam, kao i kapitalizam, je integrigan u svojoj cijeloj konstrukciji, zasnovna na odreenoj logici. U sluaju kapitalizma, to je logika privatnog vlasnitva, konkurencije i poveanja bogatstva po svaku cijenu. Naprotiv, osnova socijalizma je zajedniko vlasnitvo javnog bogatstva, solidarnosti i uzajamne pomoi kao pokretaa ekonomije. U socijalizmu ljudi vladaju imovinom zajedno i jednako su zainteresovani za razvoj proizvodnje i potronje, jer ona slui njihovim zajednikim interesima. Temelj socijalistikog drutva jeste samoupravljanje. Ne moe biti izvodljiv sistem u kojem u selu vlada socijalizam, a u gradu kapitalizam, jer selo i grad predstavljaju dijelove jedinstvenog ekonomskog organizma. Potrebno je, dakle, stvoriti besklasno drutvo na temelju radnikog saoupravljanja; fabrike bi trebale biti pod kontrolom federacije radnikog kolektiva, a zemljita se predati seoskim zajednicama. Trgovinu ukinuti i zamijeniti ugovornim odnosima izmeu dva saveza (iako, maksimalisti nisu znali na emu se ti odnosi temelje, tako ova taka u njihovom programu nije bila razvijena). Politiki sastav eseri-maksimalista je zagovarao "Radniku Republiku", tj. prenos vlasti izabranim vijeima (uz pomo kazne i pravne recenzije) predstavnikih lokalnih radnikih tijela. U rukama vijea prvenstveno bi se trebali usredotoiti na zakonodavne i obrambene funkcije.

Glavni instrument socijalne revolucije su eseri-maksimalisti vidjeli u integralnoj revolucionarnoj organizaciji, istovremeno se borei za svakodnevna socijalna i ljudska prava radnika u fabrikama (na teritoriji) i za duboki revolucionarni prevrat. Privatna organizacije Saveza socijalistiko-revolucionarnih maksimalista (SSRM) se nikada nije smatrala strankom koja bi trebala preuzeti vlast. Umjesto toga, svoju svrhu su maksimalisti vidjeli u proaktivnoj manjini koja, rijeima i djelima, potie radnike u borbi za itavu radniku klasu. asopis Aurin ("Sjaj", 1910-1933) je izdanje mlade litvanske kulture. Njega su izdavali aktivisti istoimene studentske zajednice koja se drala neposredno blizu anarhistikih i maksimalistikih ideja. Prvi broj je objavljen 1910. godine od strane studenata sa Vilniaus univerziteta koji otili na studij u Moskvu. Kratki period (1913-1914) urednik je bio poznati pisac amajte. Od 1919. do 1926, asopis su objavljivali lokalni aktivisti u gradu Marijampol. Od 1919. na naslovnici asopisa je bio natpis "asopis socijalistike omladine". Nakon dravnog udara (1926) je stao sa radom. Opet je poeo izlaziti tek 1931. godine. Kau da je rezoluciju dao sam predsjednik Smeton koji nije volio svog premijera Voldemarasa (atentat na njega su pripremali studenti zajednice "Sjaj"). Od 1913. do 1933. je izalo svega 8 brojeva asopisa. 1931 - 3, 1932 - 1, 1933 - 4. Tokom tih godina, asopis je izlazio sa naslovom "asopis slobodnih socijalistikih misli". Sa njim su saraivali poznate osobe i pisci - Kazis Boruta, Juzas Baltuic, Petras epenac i drugi. Posljednje izdanje je bilo posebno blisko anarhizmu - protivljenje litvanskom boljevizmu i buroaziji. Posljednji broj je objavljen u aprilu 1933. godine. Nakon 1940. anarhisti-maksimalisti su isezli iz Litavnije.
NAPOMENE: [1] Eseri (SR) - Socijalni revolucionari, politika stranka u Rusiji 1902 -22. koja se zalagala za federativnu republiku; protivnici boljevika. [2] Augustinas Voldemaras - nacionalistiki politiar; bio je premijer Litvanije 1918, i ponovno od 1926. do 1929. Po materijalu litvanskih anarhista: http://www.anarchija.lt/index.php/biblioteka/38-laisvossocialistines-minties-zurnalas-ausrine/8284-l-guoba-naujos-radikalisko-socializmo-kryptys-ausrine1931-nr-1.html IZVOR: Shraibman - http://shraibman.livejournal.com/