NANA

-1-

Mary Lawson
Jezero vrana
Naslov izvornika: Crow Lake
http://www.balkandownload.org/
NANA
-2-

Autoriina biljeka
Jezero Vrana (engl. Crow Lake) plod je mate. U Sjevernom Ontariju ima toliko
mnogo jezera da se sigurno barem njih pola tuceta zove po vranama, ali nijedno od njih
nije ono iz ovog romana. Isto tako, osim dvije iznimke, svi su likovi u romanu
izmiljeni. Prva iznimka je moja prabaka, koja je na svom kolovratu imala privren
stalak za knjige. Imala je, zapravo, etvero, a ne etrnaestero djece, no ivjela je na
farmi na poluotoku Gaspe i teko da je ikako imala vremena za itanje. Druga iznimka
je moja mlada sestra, Eleanor, ija je mladenaka osobnost bila uzor za Bo. Zahvaljujem
joj se to mi je dozvolila iskoristiti njenu mladost, a takoer i na njenoj neprestanoj
podrci, savjetima i ohrabrenju pri pisanju ove knjige.
eljela bih se zahvaliti i svojoj brai, Georgeu i Billu, ne samo na njihovoj
duhovitosti, vjeri i ohrabrenju kroz sve ove godine, nego i zato to su mi pomagali oko
prirodoslovlja Jezera Vrana. Oni obojica poznaju Sjever tisuu puta bolje nego to u
ja to ikada biti u stanju, a njihova zaljubljenost u njega bila je dio nadahnua za ovu
knjigu.
Postoje i drugi kojima dugujem veliku zahvalnost:
- Amandi Milner-Brown, Nori Adams i Hillary Clark na zapaanjima i podrci, i to
su bile iskrene i onda kada bi im bilo mnogo lake i pristojnije rei la.
- Stephenu Smithu, pjesniku i uitelju, na ohrabrenjima i nadahnuu.
- Penny Battes, na pomoi u poetku pred toliko mnogo godina i na tome to nikada
nije posumnjala da u dogurati do kraja.
- Profesorici Deborah McLennan i profesorici Heleni Cyr sa Zoolokog odjela
Sveuilita u Torontu, to su mi omoguile osjetiti atmosferu svijeta akademskih
istraivanja. (Kladim se da sam sve ipak pogreno opisala, no to je onda moja greka, a
ne njihova.)
- Felicity Rubinstein, Sari Lutyens i Susanni Godman, svima Lutyensima i
Rubinsteinima, na njihovim vjetinama, tankoutnostima, snazi i zanosu.
- Alison Samuel iz Chatto & Windus u Londonu, Susani Kamil iz Dial Press u New
Yorku i Louisi Dennys iz Knopf Canada u Torontu, na njihovom profinjenom
razumijevanju, te osjetljivosti i vjetini kojom su vodile Jezero Vrana kroz urednike
procese.
Takoer htjela bih spomenuti publikaciju ivotinje povrinskog sloja, autorice
Marjorie Guthrie (Richmond Publishing Company Ltd, Slough), koja je bila
nezamjenljiv izvor tehnikih podataka.
Na kraju, iznad svega, zahvaljujem svom suprugu Richardu i sinovima, Nicku i
Nathanielu, na godinama i godinama nepokolebljive vjere, utjehe i podrke.
NANA
-3-

Dio prvi
Prolog
Moja prabaka Morrison imala je privren stalak za knjige na svom kolovratu kako
bi mogla itati dok prede, odnosno, barem se tako u obitelji prialo. I jedne se subotnje
veeri toliko bila zadubila u knjigu, da je, kada je podigla glavu, shvatila kako je ve
prije pola sata prola pono i kako ona pola sata ve prede na Sabat. U ono vrijeme to se
smatralo velikim grijehom.
Ne spominjem ovaj sitan detalj obiteljskog predanja tek tako ili samo zato da bih ga
spomenula. Nedavno sam dola do zakljuka da su prabaka i njezin stalak za knjige
odgovorni za mnoge stvari. Ona je ve desetljeima bila mrtva u vrijeme kada su se
dogaale stvari koje su razorile nau obitelj i zaustavile nae snove, no to ne znai da
ona nije imala utjecaja na krajnji ishod. Ono to se dogaalo izmeu Matta i mene ne
moe se objasniti bez povezanosti sa prabakom. Sasvim je pravedno jedan dio krivnje
pripisati i njoj.
U sobi mojih roditelja visila je, u vrijeme dok sam odrastala, jedna njena slika.
Obiavala sam, jo kao jako malo dijete, stajati pred tom slikom, usuujui se gledati
prabaki u oi. Prabaka je bila sitna, uskih i ravnih usana, odjevena u crninu, sa bijelim
ipkastim ovratnikom (nemilosrdno ribanim, bez sumnje, svake veeri i peglanim prije
zore svakog jutra). Izgledala je strogo, neodobravajue i kao da nema nimalo smisla za
humor. A nije joj bilo lako; imala je etrnaestero djece i dvjesto hektara neplodne
zemlje na poluotoku Gaspe. Nikako ne znam kako je uope nalazila vremena za
predenje, a kamoli za itanje.
Od nas etvero, Lukea, Matta, Bo i mene, jedino je Matt imao neke slinosti s njom.
Daleko od toga da je bio strog, ali imao je ta ista ravna usta i nepokolebljive sive oi.
Kada bih se mekoljila u crkvi i bila prekorena otrim majinim pogledom, privirila bih
sa strane prema Mattu ne bih li vidjela je li i on to primijetio. A on je uvijek
primjeivao, i izgledao je vrlo strogo, i tada bi mi, u zadnjem trenutku, kada bih ve
poinjala oajavati, samo namignuo.
Matt je bio deset godina stariji od mene, visok i ozbiljan, i bistar. Velika strast bile su
mu bare, udaljene dva do tri kilometra, s druge strane eljeznike pruge. Bile su to stare
ljunane jame, naputene pred mnogo godina, nakon to je pruga bila dovrena, koje je
priroda ba na svaki mogui nain bila popunila udnovatim migoljastim stvorenjima.
Kada me Matt tek poeo dovoditi na te bare, bila sam tako mala da me morao nositi na
ramenima - preko ume bogato obrasle otrovnim brljanom pa uz tranice, pored
pranjavih vagona nanizanih za prihvat tereta eerne repe, zatim niz strmu pjeanu
stazu i onda do samih bara. Tamo bismo leali potrbuke dok nam je sunce prilo lea,
zurili u tamnu vodu i ekali to emo ugledati.
NANA
-4-
Niti jednu drugu sliku iz djetinjstva ne nosim u sebi tako jasno kao ovu; djeak od
kojih petnaest ili esnaest godina, plavokos i vitak; pored njega mala djevojica, jo
plavija, kose uvijene otraga u pletenice, sa tankim noicama potamnjelim od sunca.
Oboje lee savreno mirno, bradama naslonjenim na ake. On joj pokazuje stvari. Ili,
bolje rei, stvari same izlaze ispod kamenja i iz sjena i pokazuju se same, a on joj ih
samo tumai.
Samo pomakni prst, Kate. Zabrkaj malo po vodi. Izai e. Ne moe odoljeti...
Oprezno, djevojica brka prstom; oprezno, mala nasrtljiva kornjaa izviruje i
istrauje.
Vidi? Vrlo su znatieljne dok su mlade. No, kada dovoljno odraste bit e
sumnjiava i mrzovoljna. Zato?"
Stari nasrtjivac kojeg su jednom izvukli na suho izgledao je vie pospano nego
sumnjiavo. Imao je smeuranu, gumastu glavu i ona ju je eljela potapati. Matt je
izvukao granu debelu kao prst, a nasrtjivac ju je pregrizao na dva dijela.
Oklopi su im mali u odnosu na veliinu njihovih tijela - manji nego u veine
kornjaa - stoga im je najvei dio koe ranjiv. Zato su ivane.
Djevojica klimne, krajevi njenih pletenica padaju i dodiruju vodu, a siuni valii
zatrepere povrinom bare. Ona je u potpunosti opinjena.
Tijekom godina vjerojatno smo tako provodili stotine sati. Upoznala sam punoglavce
leopardske abe, debele, sive punoglavce bivolje abe, i siune, crne, migoljave
krastaine. Znala sam kornjae i somove, vodene hodae i vodenjake, vrtece koji se
histerino okreu po vodenoj povrini. Stotine sati dok su se godinja doba izmjenjivala,
ivot u bari umirao je i obnavljao se toliko mnogo puta, a ja sam narasla i postala
prevelika za jahanje na Mattovim ramenima, pa sam umjesto toga sama uz njega
probijala svoj put kroz umu. Nisam bila svjesna tih promjena - dogodile su se sasvim
postupno, a djeca imaju slabanu predodbu o vremenu. Sutra je nikada, a godine prou
u trenu.
NANA
-5-
Jedan
Kada je stigao kraj, inilo mi se da je stigao sasvim iznenada, i tek mnogo kasnije
bila sam u stanju uvidjeti cijeli niz povezanih dogaaja koji su mu prethodili. Neki od
tih dogaaja nisu imali veze s nama, Morrisonovima, nego su se iskljuivo ticali
Pyeovih koji su ivjeli na farmi udaljenoj oko dva kilometra i bili su nai najblii
susjedi. Pyeovi bi se mogli nazvati problematinom obitelji, uvijek su bili takvi i uvijek
e takvi i biti, ali te godine, u skrovitosti njihove velike, stare, u sivo obojene farmerske
kue - daleko od oiju ostatka drutva - njihovi su se problemi poeli pretvarati u
najveu nonu moru. Druga stvar, koju nismo znali, bila je ta da je nonoj mori Pyeovih
bilo sueno ispreplesti se sa snovima Morrisonovlh. To nitko nije bio u stanju
predvidjeti.
Naravno, kada pokuavate odrediti gdje je neto poelo, uvijek se moete beskrajno
vraati sve dalje i dalje u prolost. Potraga vas moe vratiti sve do Adama i dalje. Ali,
to se tie nae obitelji, toga ljeta zbio se dogaaj dovoljno katastrofalan da to praktiki
moe biti poetak svega. Dogodio se jedne vrue, mirne srpanjske subote, kada sam
imala sedam godina, i priveo na normalan obiteljski ivot kraju; ak i sada, skoro
dvadeset godina poslije, na svaki nain teko mi ga je sagledati.
Jedina dobra stvar koja se u vezi s tim moe rei jest ta, da je sve zavrilo
dostojanstveno, jer su prethodnog dana - naeg posljednjeg zajednikog dana kao
obitelji - nai roditelji saznali da je Luke, moj drugi brat - drugi uz Matta - uspjeno
poloio prijemni za upis na uiteljski koled. Lukeov uspjeh bio je pomalo iznenauju
jer, blago reeno, on ba i nije bio tip uenjaka. Sjeam se kako sam jednom negdje
itala o teoriji da svaki lan obitelji ima neku svoju ulogu - jedan je pametan, drugi je
lijep, trei sebian. Jednom kada se u toj svojoj ulozi naete, u njoj zaglavite
zauvijek - neovisno o tome to inite, ljudi e vas uvijek vidjeti takvima ma to god to
bilo - ali u ranijoj fazi, prema toj teoriji, svoju ulogu moete donekle i birati. Ako je to
istina, onda mora biti da je u ranoj fazi svog ivota Luke odluio postati problem broj
jedan. Ne znam to je moglo utjecati na njegov izbor, ali moda je nekad previe esto
sluao priu o prabaki i njenom uvenom stalku za knjige. Mora biti da je ta pria bila
unitavatelj Lukeovog ivota. Ili jedan od unitavatelja - drugi bi mogao biti taj to je za
brata imao Matta. Matt je toliko oigledno bio prabakin intelektualni batinik da Lukeu
nije imalo smisla niti pokuavati. Stoga mu je bolje bilo da prihvati neto u emu je bio
prirodno obdaren - a to je dizanje tlaka roditeljima - i da vjeba, vjeba i vjeba.
Ali nekako, unato samome sebi, sada je imao za sobom devetnaest godina i
poloene ispite. Nakon tri pokoljenja izgladnjivanja, konano se jedan lan obitelji
Morrisona zaputio stei vie obrazovanje.
Nije bio prvi samo u obitelji nego, ini mi se, prvi i u Jezeru Vrana, maloj farmerskoj
zajednici Sjevernog Ontaria u kojoj smo se svi etvero rodili i odrastali. U to vrijeme
Jezero Vrana je bio povezan sa vanjskim svijetom samo jednom pranjavom cestom i
eljeznikim tranicama. Vlakovi bi se zaustavljali samo ako biste im signalizirali da to
uine, a cesta je vodila samo prema jugu, jer nitko nije imao ama ba nikakvog razloga
NANA
-6-
ii i dalje na sjever. Osim desetak farmi, trgovine sa svim moguim potreptinama i
nekoliko skromnih kua malo dalje pokraj jezera, tu su bile jo samo crkva, kola i nita
vie. U povijesti, da tako kaem. Jezero Vrana nije dao mnogo to se tie uenosti, pa bi
Lukeovo postignue bilo istaknuto na vrhu naslovne stranice crkvenog glasnika te
nedjelje, da to nije sprijeila obiteljska tragedija koja nas je zadesila.
Bit e da je Luke primio potvrdno pismo prijema u uiteljski koled u petak ujutro i
o tome izvijestio majku, koja je telefonirala ocu u banku u kojoj je radio, u Struanu,
udaljenom tridesetak kilometara. To je samo po sebi bilo skoro neuveno; nikada, ali
ba nikada ne bi ena smjela ometati mua na poslu ako je taj posao bio za uredskim
stolom. No, ona ga je nazvala i njih su se dvoje, izgleda, odluili da nama ostalima to
priope za stolom te veeri.
Proivljavala sam u mislima tu veeru mnogo puta, ne toliko zbog Lukeovih
zapanjujuih novosti, koliko zbog toga to je ispalo da je to bila naa posljednja
obiteljska veera. Znam da se pamenje igra s nama i vara nas, a zbivanja i dogaaji
koje mozak izmisli mogu izgledati stvarni kao i oni koji su se doista dogodili, ali ja
zaista vjerujem da se sjeam svakog detalja sa te veere. I, gledajui unazad, ono to mi
izgleda najvanije jest to da je ona zapravo bila toliko nedoreena. Nedoreenost je u
naoj kui bila pravilo. Osjeaji, ak i pozitivni, drali su se vrsto pod kontrolom. Bila
je to Jedanaesta zapovijed, uklesana na posebnom kamenu i predana posebno onima ija
je vjera bila prezbiterijanska: ne pokazuj osjeaje.
Stoga je ta veera bila savreno jednaka svim ostalim veerama, vrlo ukoena,
prilino sumorna, sa povremenim Boinim ispadima. Postoji nekoliko Boinih fotografija
iz tih vremena. Bila je sitna i okrugla i imala je njene, svijetle pahulje kose koje su
strile ravno iz njene glave kao da ju je udarila munja. Na fotografijama izgleda blago i
njeno, to samo dokazuje do koje mjere fotoaparat moe lagati.
Svi smo sjedili na svojim strogo odreenim mjestima, Luke i Matt, sa svojih
devetnaest odnosno sedamnaest godina, na jednoj strani stola; ja sa svojih sedam i Bo
od jedne i pol godine, na drugoj strani. Sjeam se kako je otac zapoeo sa izgovaranjem
molitve Zahvalnosti, kada ga je prekinula Bo, traei soka, i majka govorei: Samo
malo Bo. Zatvori oi. Otac je opet poeo, a Bo ga je opet prekinula i tada je majka
rekla: Ako jo jednom prekine, ide odmah u krevet, nakon ega je Bo zabila palac u
usta i poela ga sisati, zloesto, uz pravilne zvukove kljocanja, kao kad tempirana
bomba odbrojava svoje vrijeme.
Pokuat emo iznova. Boe, rekao je otac, hvala Ti za obrok koji si stavio pred
nas veeras, a posebno Ti hvala za novosti koje smo danas primili. Pomozi nam kako
bismo uvijek bili svjesni nae velike sree. Pomozi nam da najbolje iskoristimo svoje
mogunosti i da sitne obdarenosti koje posjedujemo uvijek koristimo u slubi Tebi.
Amen.
Luke, Matt i ja smo se protegnuli. Majka je dodala Bo njezin sok.
Kakve novosti? upitao je Matt. Sjedio je ravno preko puta mene. Ako bih se
spustila u stolici i ispruila noge, mogla sam nonim prstima dotaknuti njegovo koljeno.
NANA
-7-
Va brat, nagnuo je otac glavu u Lukeovom smjeru, primljen je u uiteljski
koled. kola je to danas potvrdila.
Bez ale? zapitao je Mat, gledajui u Lukea.
I ja sam ga pogledala. Ne sjeam se da sam ikada ranije gledala u njega - stvarno ga
promatrala. Iz ovog ili onog razloga nismo imali mnogo posla jedno s drugim. Razlika u
godinama bila je vea nego izmeu mene i Matta, naravno, ali ne mislim da je to bio
razlog. Jednostavno, nismo imali mnogo toga zajednikog.
Ali sada sam ga uoila kako sjedi pored Matta, pretpostavljam isto onako kako je
sjedio i proteklih sedamnaest godina. Na neki nain njih dvojica su bili vrlo slini -
nikako ne biste mogli posumnjati u to da se radi o brai. Bili su priblino jednake visine
i obojica su bili plavi, sa dugim Morrisonskim nosevima i sivim oima. Glavna razlika
bila je u grai. Luke je imao iroka ramena i teke kosti i vjerojatno je bio tei od Matta
za kojih petnaestak kila. Pokreti su mu bili usporeni i snani, dok je Matt bio okretan i
brz.
Bez ale! opet se javio Matt, pomalo pretjerujui u iznenaenju. Luke ga je
pogledao iskosa. Matt se nacerio izostavivi iznenaenje i kazao: To je izvrsno!
estitam!
Luke je slegnuo ramenima.
Tada rekoh: Ti e biti uitelj? Nisam to mogla zamisliti. Uitelj i su bili ljudi sa
velikim autoritetom. Luke je bio, samo Luke.
Da, odgovorio je Luke.
Ljuljao se, ali barem ovaj put otac mu nije rekao neka sjedi mirno. I Matt se takoer
ljuljao, ali to nije inio isto kao i Luke, on se nije rastezao, pa je u usporedbi s Lukeom
izgledao relativno uspravljen.
On je vrlo sretan mladi, rekla je majka. U nastojanju da prikrije nedolian ponos i
zadovoljstvo, zvuala je skoro ljuto. Posluivala je jelo - svinjetinu od Tadworthovih;
krumpir, mrkvu i mahune sa Calvin Pyeeve farme; sok od jabuka sa starih razdrtih
jabunih stabala gospodina Janieja. Ne prua se svakome ovakva mogunost. U
svakom sluaju, ne bilo kome. Izvoli Bo, ovo je tvoja veera. I jedi pristojno. Ne igraj
se time!
Kada odlazi? upitao je Matt. I kamo? Toronto? Da. Krajem rujna.
Bo je dohvatila aku mahuna i poela ih kaiti po prsima, pjevuei.
Moda emo ti morati nabaviti odijelo, rekla je majka Lukeu. Pogledala je u oca.
Hoe li mu trebati odijelo?
Ne znam, odgovorio je otac.
Morat ete mu nabaviti odijelo, rekao je Matt. Izgledat e tako ljupko.
Luke je samo frknuo. Usprkos razlikama medu njima i injenici da je Luke uvijek
bio u nevoljama, a Matt nikada, rijetko je bilo napetosti meu njima. Obojica su bila, to
NANA
-8-
bi se reklo, spori na okidau. I veinu vremena provodili su u razliitim svjetovima,
valjda, pa meu njima nije esto dolazilo do trvenja. Treba ipak rei da su povremeno
dolazili u sukobe, a kada bi do toga dolo, svi osjeaji za koje se pretpostavljalo da se
nikada nee ispoljiti, ispoljili bi se odjednom i naglo, kroz krenje Jedanaeste
zapovijedi. Iz nekog razloga inilo se kao da u samom sukobu nema krenja pravila -
moda su ga roditelji smatrali normalnim mukim pubertetskim ponaanjem, i
zakljuivali kako im Bog ne bi niti dao ake da nije htio da se tuku. Jednom je ipak, u
aru tunjave, pokuavi pogoditi Matta u glavu, ali promaivi i tresnuvi akom
snano u okvir od vrata, Luke uzviknuo: Sranje! Ti kopile jedno! pa je na tjedan dana
bio protjeran iz blagovaonice, i morao je jesti stojei u kuhinji.
Ali onaj koga su njihovi sukobi najvie uzrujavali, bila sam ja. Matt je bio bri, no
Luke je bio daleko jai, i ja sam se uasavala od pomisli kako bijednoga dana njegovi
snani zamasi mogli pogoditi i ubiti Matta. Vritala bih neka prestanu, a to bi vritanje
toliko ivciralo roditelje da sam esto ja bila ta koja je za kaznu morala odlaziti u svoju
sobu.
Ako mu ita treba, rekao je otac, razmiljajui i dalje o problemu odijela, onda je
to koveg.
Oh, rekla je majka. lica za posluivanje hrane se odmarala nad zdjelom s
krumpirima. Koveg, rekla je. Da.
Za trenutak opazila sam bol na njenom licu. Prestala sam strugati noem i zabrinuto
sam je promatrala. Pretpostavljam da do tog trenutka nije u potpunosti shvaala
injenicu da e Luke otii.
Bo je pjevuila svojim zelenim mahunicama, ljuljukajui ih amo-tamo miui
ramenima. Bebice, be- bice, pjevala je, bebice, bebice, bebice, mahunice. Skini ih
sa sebe, Bo, odsutno je progovorila majka, lica za posluivanje je jo uvijek mirovala.
One se jedu. Stavi ih u tanjur i ja u ti ih izrezati.
Bo se prestravila. Vrisnula je i strastveno stisnula mahune na svoja prsa. Oh, za ime
Boje! rekla je majka. Prestani! Umorila si me.
I to god to bilo na njenom licu sada je prolo, i sve je opet bilo uobiajeno. Morat
emo otii u grad, rekla je ocu, K Bayu. Oni imaju kovege. Moemo otii sutra.
I tako su se u subotu zajedno odvezli u Struan. Stvarno nije bilo potrebe da idu oboje.
Bilo tko od njih dvoje mogao je i sam odabrati taj koveg. I nije bilo potrebe za urbom
da se to uini ba taj vikend - bilo je jo est tjedana vremena do Lukeovog odlaska. Ali
izgleda kao da su ba eljeli to uiniti. Vjerojatno su bili uzbueni, iako se ta rije teko
moe dovesti u vezu sa tim smirenim, praktinim ljudima. Na kraju krajeva, radilo se o
njihovom sinu. Jedan Morrison imao je postati uitelj.
Nisu htjeli povesti Bo i mene sa sobom, a kako smo bile previe male da bismo
ostale same, priekali su dok se Luke i Matt nisu vratili sa Calvin Pyeeve farme.
Obojica su preko vikenda i tijekom praznika radili na farmi. Gospodin i gospoda Pye
imali su troje djece, no dvije su bile djevojice, a Laurie, djeak, imao je tek etrnaest
NANA
-9-
godina i bio je suvie mlad za teke poslove, pa je gospodin Pye bio primoran unajmiti
radnu snagu.
Matt i Luke vratili su se kui oko etiri. Roditelji su upitali Lukea eli li i on poi s
njima kako bi sam odabrao kofer, no on je odbio; bilo mu je vrue i htio je ii na
kupanje.
Mislim da sam bila jedina koja im je mahala pozdravljajui ih. Moda sam i izmislila
to mahanje - od- sanjala ga kasnije jer nisam mogla podnijeti da im nisam rekla zbogom
- no vjerujem da me sjeanje ipak ne vara. Ostali nisu mahali, jer Bo je bila bijesna to
je ne vode sa sobom, a Matt i Luke su je mrko gledali, brinui se na koga e pasti teret
bavljenja njome kroz ostatak poslijepodneva.
Automobil je skrenuo na cestu i nestao iz vida. Bo je sjela na ljunani put i urlala.
Onda, ja idem na kupanje, rekao je Luke, glasno, kako bi ga ula i Bo. Vrue mi
je. Cijeli prokleti dan sam radio.
I ja, rekao je Matt.
I ja, rekla sam.
Matt bocnu Bo u stranjicu vrhom nonoga palca. A ti Bo? Jesi li i ti itav prokleti
dan radila?
Bo je zavritala.
Luke ree: Zato uvijek mora proizvoditi taj, pobogu, nesnosan zvuk?
Zna koliko je voli, ree Matt. une, izvue Boin palac iz njene stisnute ake i
ugura joj ga u usta. Hoemo li zaplivati, Bo. eli li plivati?
Klimnula je, stenjui s prstom u ustima.
Valjda je to bilo po prvi put da smo svi etvero zajedno otili na kupanje. Jezero je
bilo na manje od dvadeset metara od kue i mogli ste se okupati kada god zaelite, ali
valjda nikada ranije nismo svi etvero to istovremeno zaeljeli. U svakom sluaju,
majka bi uvijek odlazila s Bo. No, sada smo je mi uhvatili izmeu sebe, gurali smo je
kao da nam je lopta za plau, i bilo nam je zabavno. Toga se sjeam.
Sjeam se, takoer, kako je i nedugo nakon to smo izali iz vode naila Sally
McLean. Gospodin i gospoa McLean bili su vlasnici jedinog duana u Jezeru Vrana, a
Sally je bila njihova ki.
U nekoliko zadnjih tjedana nailazila je ovamo prilino esto, i svaki put je izgledalo
kao da je negdje u prolazu i kao da je sluajno dola do nas. To je bilo udno, jer ona
nije imala to raditi na toj strani. Naa kua bila je na kraju Jezera Vrana i dosta
udaljena: iza nje bilo je pet tisua kilometara niega, a onda Sjeverni pol.
Luke i Matt ba su bacali kamenie po povrini vode kada se pojavila Sally. Matt se
zaustavio, sjeo i poeo promatrati kako ja zakopavam Bo. Do sada je nikada nitko nije
zakopavao i ona je bila oarana. Iskopala sam u vruem pijesku jednu malu rupu za nju,
a ona je sjela unutra, onako okrugla, smea i gola poput jajeta, i promatrala iroko
NANA
-10-
otvorenih oiju i blistajui kako je zatrpavam pijeskom.
Sally McLean je usporila kada se pribliila Lukeu i onda se na nekoliko koraka od
njega zaustavila i tamo ostala, oslonivi svu svoju teinu samo na jednu nogu, a nonim
palcem druge noge vukla je crte po pijesku. Ona i Luke razgovarali su tiim tonom, ne
gledajui jedno u drugo. Nisam previe obraala panju. Zakopala sam Bo sve do
pazuha i sada sam po humku postavljala ukrase od ljunka, a Bo ih je upala van i
utiskivala ih ponovo, ali na pogrena mjesta.
Nemoj, Bo, rekoh, Radim ukrase.
Graak, ree Bo.
Ma ne, nije. To je ljunak. To se ne jede.
Stavila je jedan u usta.
Nemoj! rekoh. Pljuni to van!
Glupaa, rekao je Matt. Nagnuo se i prignjeio joj obraze dok joj se usnice nisu
ispupile i onda upecao kameni. Ona mu se nacerila i stavila palac u usta, a onda ga je
izvadila i stala ga promatrati. Bio je mljecav od pljuvake i pijeska. Graak, rekla je i
onda opet stavila palac u usta.
Sada ima pijeska u ustima, rekla sam.
Nee joj biti nita.
Promatrao je Lukea i Sally. Luke je i dalje bacao kamenie, ali sada mnogo
paljivije, provodei dulje vremena u traenju to ravnijeg kamena. Sally je nastavila
hvatati i gladiti stranji dio kose. Kosa joj je bila duga, jaka I sjajna bakreno crvena, a
povjetarac s jezera stalno joj je nabacivao sitne pramenove po licu. Pomislila sam kako
su oboje prilino dosadni, no Matt ih je promatrao istom onom radoznalou kakvom je
prouavao i stanovnike bara.
Ta njegova zainteresiranost privukla je i moju panju. Rekla sam: Zato je dola?
Kamo ide?
Nije odmah odgovorio, ali je onda rekao: Pa, slutim da bi to moglo imati neke veze
s Lukeom.
to? Kakve veze s Lukeom?
Pogledao me i nabrao obrve. Ne znam zapravo. Hoe li da ti kaem to nagaam?
Da.
Dobro. Ovo je samo nagaanje, ali kamo god Luke krene, za njim ode i Sally. Zato
nagaam da se ona u njega zaljubila.
Zaljubila u Lukea?"
Teko je povjerovati, zar ne? Ali ene su vrlo udnovate, Katie.
Je li se i Luke zaljubio u nju?
NANA
-11-
Ne znam. Mislim da je mogue.
Nakon nekog vremena Sally je otila, a Luke je odlutao sa obale, gledajui mrko u
pijesak, dok je Matt podigao obrve prema meni na upozoravajui nain, to je trebalo
znaiti da bi mi na temu Sally McLean bilo najmudrije utjeti.
Otkopali smo Bo iz njezina pogrebnog humka i oistili joj pijesak sa tijela pa smo je
odveli natrag u kuu kako bismo je odjenuli. Zatim sam iznijela svoje kupai kostim
kako bih ga objesila na icu za suenje, pa sam tako ja prva primijetila da se cestom
pribliava policijski automobil.
U Jezeru Vrana policijski se automobili ne viaju esto, pa sam bila radoznala.
Otrala sam do ceste kako bih ga promatrala, a policajac je izaao i na moje iznenaenje
tu je bio i veleasni Mitchell i doktor Chri- stopherson. Veleasni Mitchell bio je na
sveenik, a njegova ki Janie bila je moja najbolja prijateljica. Doktor Christopherson
ivio je u Struanu, ali bio je i na doktor - zapravo jedini doktor u krugu od tristo
kilometara. Voljela sam i jednog i drugog. Doktor Christopherson je imao irsku setericu
zvanu Molly koja je mogla zubima brati borovnice i koja mu je uvijek inila drutvo u
obilascima. Skoila sam do njih rekavi: Mama i tata nisu kod kue. Otili su u
kupovinu. Otili su Lukeu kupiti koveg, jer e Luke postati uitelj. Policajac je stajao
kraj svog automobila, napeto zurei u sitnu ogrebotinicu na odbojniku. Veleasni
Mitchell pogledao je doktora Christophersona, pa zatim opet mene, i onda je rekao: je
li Luke tu, Katherine? Ili Matt?
Obojica su ovdje, rekoh. Presvlae se. Bili smo na kupanju.
Htjeli bismo im neto rei. Moe li im rei da smo ovdje?
Mogu, rekla sam. Onda sam se sjetila pristojnosti: Biste li voljeli ui? Mama i tata
e se vratiti oko est i trideset. Dosjetila sam se. Mogla bih vam skuhati aj.
Hvala, rekao je veleasni Mitchell. Ui emo, ali ne mislim ... aj, hvala. Ne
sada.
Uvela sam ih u kuu i ispriala se zbog zvukova koje je stvarala Bo - izvukla je sve
lonce i tave iz donjeg dijela kuhinjskog ormara i lupala njima po kuhinjskom podu.
Rekli su da nema veze pa sam ih ostavila u blagovaonici i otila po Lukea i Matta.
Dovela sam ih obojicu pa su znatieljno pogledali ovu dvojicu ljudi - policajac je ostao
kraj automobila - i pozdravili ih. A onda sam uoila kako se Mattovo lice promijenilo.
Gledao je u veleasnog Mitchella i iznenada vie nije izgledao ni pristojno ni
znatieljno. Izgledao je uplaeno.
Rekao je: to?
Dr. Christopherson ree: Kate, moda bi mogla pogledati to je s Bo? Moe li
samo ... um ...?
Izala sam u kuhinju. Bo nije radila nita nedozvoljeno, ali ja sam je digla i iznijela
van. Postajala je sve vea, ali jo uvijek sam je mogla nositi. Odnijela sam je natrag do
plae. Ve su poeli izlaziti komarci, ali ipak smo tamo ostale, ak i kada me Bo poela
NANA
-12-
gnjaviti, jer sam zbog izraza na Mattovom licu bila uplaena i nisam eljela znati to ga
je izazvalo.
Nakon dugo vremena, najmanje pola sata. Matt i Luke sili su na plau. Nisam ih
gledala. Luke je podigao Bo i odnio je do vodenog ruba, te je nastavio hodati obalom
nosei je. Matt je sjeo pored mene, i kada su Luke i Bo ve bili sasvim na zavoju obale
ree mi da su nam roditelji poginuli jer im je u automobil udario kamion pretrpan
drvima kojem su otkazale konice dok se sputao niz brdo Honister.
Sjeam se kako sam se uasno bojala da bi mogao zaplakati. Glas mu je bio drhtav i
u sebi se snano borio, a sjeam se i kako sam bila ukoena od straha i kako se nisam
usuivala pogledati ga, i kako sam se jedva usuivala i disati. Kao da bi to bila najgora
stvar; mnogo gora i od same te neshvatljive stvari koju mi je rekao. I kao da je bilo
sasvim nezamislivo da bi Matt mogao zaplakati.
NANA
-13-


Dva
Sjeanja. Openito, ne oboavam ih ba previe. Nije da nema nekih dobrih meu
njima, ali u cjelini gledano, najradije bih ih stavila u hermetiki ormar i za njima
zatvorila vrata. A zapravo, do prije nekoliko mjeseci, uspijevala sam to godinama i
initi. Na kraju krajeva, imam ivot kojega treba proivjeti. Imam posao, imam Daniela,
a oni zahtijevaju mnogo vremena i energije. Istina je da mi u ovom trenutku stvari ne
teku ba sasvim glatko na svim podrujima, no to nisam nikako povezivala s
prolou. Iskreno sam osjeala, sve do pred nekoliko mjeseci, kako sam sve to
ostavila za sobom. Osjeala sam da mi je to do sada dobro polazilo za rukom.
No onda me, u veljai, jednog petka naveer, nakon povratka s posla doekalo
Mattovo pismo. Prepoznala sam rukopis i odmah kao da sam ugledala Matta - znate
kako rukopis priziva osobu. I, takoer, odmah mi se javila ista ona stara bol, smjetena
vie ili manje usred grudi, teka, tupa bol, poput tuge. Nakon svih tih godina nije se ni
najmanje umanjila.
Otvorila sam kovertu dok sam se penjala po stubama, drei pod pazuhom torbu
punu laboratorijskih izvjea. Pokazalo se da to pismo, na koncu, nije bilo ni najmanje
osobno. Bila je to pozivnica koju je slao Simon, Mattov sin, za proslavu njegovog
osamnaestog roendana krajem travnja. Uz nju je bila prikaena narkana Mattova
poruka koja je glasila: Mora doi, Kate!! Bez izgovora!!! Sveukupno pet usklinika.
I onda jo taktian PS: Ako eli, povedi koga sa sobom.
Iza poruke, nalazila se fotografija. Na njoj je bio Simon, ali u prvom trenutku
pomislila sam da je Matt. Matt kao osamnaestogodinjak. Nevjerojatno su slini. I,
naravno, to je u meni pokrenulo itavu gomilu sjeanja na tu uasnu godinu i na spori
lanac dogaanja u njoj. A onda me to vratilo nazad na priu o prabaki Morrison i
njenom stalku za knjige. Jadna stara prabaka Morrison. Sada ona njezina fotografija visi
u mojoj spavaonici. Uzela sam je sa sobom kada sam naputala dom. inilo se kao da
nikome drugome nee nedostajati.
Odloila sam torbu na stol u dnevnoj sobi i sjela kako bih iznova proitala pozivnicu.
Naravno da sam eljela poi. Simon je vrlo drag djeak, a ja sam mu i teta, na kraju
krajeva. Luke i Bo e takoer biti tamo - mogao bi to biti obiteljski skup, a ja volim
obiteljske skupove. Naravno da u ii. Imala sam jednu konferenciju u Montrealu taj
vikend na koju sam ve bila prijavila svoj dolazak, no na njoj nisam trebala nita
izvjetavati, pa sam od nje mogla i odustati. I nisam imala predavanja petkom popodne
pa bih mogla otputovati odmah nakon ruka. Doi u do autoceste 400 i zaputiti se ka
sjeveru. To je putovanje od sedamsto kilometara, prilino duga vonja, unato tome to
su sada skoro sve ceste asfaltirane. Jedino zadnjih sat vremena ili tako nekako, kada se
sie sa glavne ceste i skrene prema zapadu, asfalta nestaje, a ume vas progutaju, i
osjeate se zaista kao da ste se vratili u prolost.
to se tie voenja nekoga - nita od toga. Daniel bi sigurno htio ii, obuzet je
NANA
-14-
znatieljom u vezi moje obitelji i jednostavno bi bio presretan da moe ii, a oaranost i
zanesenost poveali bi mu se do te mjere da ne znam kako bih se uope s time mogla
nositi. Ne, neu pozvati Daniela.
Promatrala sam fotografiju, gledala Simona, gledala Matta, i znala sam unaprijed
kako e sve to izgledati. Lijepo, zaista. Sve e biti vrlo lijepo. Zabava e biti buna i
vesela, hrana e biti strana, mnogo emo se smijati i zbijati ale jedni s drugima. Luke,
Matt, Bo i ja razgovarat emo o starim vremenima, iako samo o nekim posebnim starim
vremenima. Neke emo stvari izostavljati, a neka imena neemo spominjati. Calvin Fye,
na primjer Njegovo se ime nee spominjati. Niti Laurie Pye, jednako tako.
eljela sam Simonu darovati neki vrlo skup poklon kako bih pokazala svoju
naklonost prema njemu, koja je ogromna, kao i svoju neprestanu posveenost obitelji.
U nedjelju ujutro, kada bude dolo vrijeme za odlazak, Matt e izai zajedno sa
mnom i otpratiti me do auta. Rei e: Nekako, nikada nemamo vremena za razgovor.
A ja u rei: Znam. Smijeno, zar ne?
Pogledat u ga i on e mi uzvratiti pogled tim mirnim sivim oima prabake Morrison,
a ja u onda svoj pogled morati skrenuti. I na nekom dijelu puta kui otkrit u kako
plaem, i onda u sljedeih mjesec dana provesti pokuavajui otkriti zbog ega.
I stalno vraanje na prabaku.
Bez i najmanje tekoe mogu dozvati sliku nje i Matta, udubljenih u razgovor.
Prabaka vrlo uspravljenih lea sjedi u stolici sa visokim naslonom, a Matt sjedi nasuprot
njoj. On paljivo slua to mu ona govori, klimajui glavom u znak odobravanja kada
god se s njom slae, a pristojno ekajui da kae svoje kada se ne slae. On je potuje,
no ne dozvoljava da ga zasjenjuje, a to zna i ona i to joj je drago. Vidim to po njenim
oima.
udno, zar ne? Jer, zapravo se njih dvoje nikada nisu vidjeli. Prabaka je doivjela
duboku starost, no ak i uz to, do vremena kada se Matt pojavio na sceni, nje ve dugo
nije na njoj bilo. Nikada nas nije posjeivala - nikada nije napustila obale Gaspea - no
ipak, dok sam bila mala uvijek sam imala osjeaj kao da je ona na neki tajanstven nain
s nama. Imala je dovoljno snaan utjecaj, samo nebo zna, kao da je bila u susjednoj
sobi. A to se tie nje i Matta - mislim da sam od najranijih vremena osjeala kako
meu njima postoji neka vrsta veze, iako nisam bila u stanju iskazati o emu se zapravo
radi.
Otac je obiavao o njoj priati prie - mnogo ee nego o svojoj vlastitoj majci - od
kojih je veina opisivala neko od visokih moralnih naela. Naalost, on nije bio ba neki
naroit pripovjeda, pa je u priama puno vei naglasak bio na poruci nego na napetosti.
Bila je jedna o protestantima i katolicima, na primjer, o napetostima meu njima u
zajednici, koje su na kraju dovele do rata izmeu suprotstavljenih djeakih bandi. Ali,
medu snagama nije bilo ravnotee - bilo je vie protestanata nego katolika - pa je
prabaka naredila da se njeni sinovi moraju boriti na protivnikoj strani kako bi snage
bile uravnoteene. Oekivalo se da iz te prie izvuemo pouku o pravednosti. Nije bilo
nikakvih scena tunjave, nije bilo ni krvi ni slave, samo pouka: pravednost.
NANA
-15-
A onda je tu i ta prabakina famozna posveenost obrazovanju - tema koja je izazivala
sjaj u Lukeovim oima. Svih njenih etrnaestero djece zavrilo je osnovnu kolu, to je
u ono vrijeme bilo skoro nezamislivo. Pisanje domaih zadataka bilo je vanije od rada
na farmi - bez obzira na to to je svaki zalogaj hrane trebalo iscijediti iz zemlje.
Obrazovanje je bilo njezin san nad snovima, strast toliko snana da je skoro bila
bolesna, a njome je zarazila ne samo svoju vlastitu djecu nego i pokoljenja jo
neroenih Morrisona.
Osvrui se na nju, otac bi je prikazivao kao uzor; potena, ljubazna i mudra poput
Salomona - opis koji sam pomalo teko mogla uskladiti sa njenom fotografijom. Na
fotografiji, ona je izgledala poput agresivne, dominantne ene, isto i jednostavno. Na
prvi pogled je sasvim razumljivo zbog ega uope nije ni bilo pria o loem vladanju
njene djece.
A gdje je bio njen suprug, na pradjed, u svemu tome? Pretpostavljam, vani na polju.
Netko je morao biti i tamo.
No svi znamo da je to bila upeatljiva ena; ak niti nedostatak pripovjedake
vjetine naega oca nije to mogao prikriti. Sjeam se kako je jednom prilikom Matt
zapitao kakve je to knjige ona oslanjala na taj svoj stalak, osim Biblije, naravno. Htio je
znati jesu li to bili romani - Charles Dickens moda, ili Jane Austen. No, otac je
odmahnuo glavom. Beletristika je nije zanimala, ak niti najbolja. Ona nije eljela
bjeati iz stvarnog svijeta, ona je stvaran svijet eljela poznavati. Imala je knjige o
geologiji, o ivotu biljaka, o Sunevom sustavu: bila je jedna koja se zvala Tragovi
stvaranja, koja se bavila geolokim postankom svijeta, a nad kojom je, sjeao se otac,
palucala jezikom i vrtila glavom u znak neodobravanja. Ta knjiga bila je napisana prije
Darwina, ali ni ona nije bila ba u punom skladu sa biblijskim uenjima. Bio je to dokaz
koliko je visoko cijenila znanje, govorio je otac, jer iako ju je ta knjiga muila, ona
nikada nije svojoj djeci niti unucima zabranjivala da je itaju.
Veina toga to se nalazilo u knjigama vjerojatno joj je bilo sasvim nerazumljivo -
ona nije ila u kolu niti jednog jedinog dana u svom ivotu - ali unato tome ona ih je
ipak itala i trudila se razumjeti ih. To me impresioniralo, ak i kao dijete. A i danas to
mi djeluje jednako dirljivo. Ta glad za znanjem, ta odlunost hvatanja u kotac sa
mukotrpnim radom - djeluje mi koliko vrijedna divljenja, toliko i tuno. Prabaka se
rodila kao uenjak u vrijeme i na mjestu gdje je taj pojam bio nepoznat.
Ali ona je uspjela. Ne sumnjam da je na otac bio njen miljenik, jer upravo se kroz
njega njen san o obrazovanju i odlasku sa sela poeo ostvarivati. On je bio najmlai sin
njenog najmlaeg sina; njegova su braa obavljala njegov dio posla na zemlji kako bi
on mogao zavriti srednju kolu - prvi lan obitelji koji je to uspio. Kada se slavlje
smirilo (on je bio najbolji u razredu u svim predmetima; mogu zamisliti prabaku, lica
zgrena od potisnutog ponosa, kako predsjedava slavljem) pripremili su mu koveg-
iste arape, maramicu, ploicu sapuna i srednjokolsku svjedodbu - i poslali ga u
svijet radi njegovog dobra.
Krenuo je prema Zapadu i Jugu, putovao od grada do grada, radio poslove gdje ih je
NANA
-16-
mogao dobiti, uvijek slijedei irok plavi tok St. Lawrencea. Kada je doao do Toronta
nakratko se zaustavio, ali nije ostao dugo. Moda ga je grad plaio - svi ti ljudi, sva ta
buka - iako ga se sjeam kao nekoga tko se nije lako dao uplaiti. Vjerojatnije je da mu
se gradski ivot inio ispraznim i bez svrhe. To mi vie pristaje uz njega onakvog
kakvog ga ja znam.
Kada je opet krenuo, zaputio se prema Sjeveru i malo prema Zapadu, daleko od
takozvane civilizacije, i kada je napunio dvadeset i tri godine naao se u Jezeru Vrana,
koji je bio slina vrsta zajednice kao i ona koju je ostavio tisuama kilometara iza sebe.
Kada sam odrasla dovoljno da bih mogla poeti razmiljati o takvim stvarima, isprva
mi se inilo da je oeva obitelj trebala biti razoarana njegovim odabirom Jednog
takvog pustog mjesta za ivot, ako su se ve toliko rtvovali da ga poalju u svijet. No,
ubrzo sam shvatila da bi taj njegov izbor oni bili odobrili. Znali bi da je, usprkos mjestu,
njegov novi ivot bio sasvim drugaiji. Imao je posao u banci u Struanu, na posao je
odlazio u odijelu, posjedovao je automobil, izgradio je nisku, ugodnu kuu u sjeni
stabala na obali jezera, daleko od praine i muha sa farme. U dnevnoj sobi svoje kue
imao je police prepune knjiga i, to je Jo vanije, imao je i slobodnog vremena za
itanje. Ako se i skrasio u jednoj ovakvoj farmerskoj zajednici bilo je to zbog toga to
se osjeao kao kod kue meu vrednotama na koje je tu naiao. Poanta je u tome da je
ipak imao mogunost Izbora. I to je bilo ono za to su mu se oni uspjeli izboriti.
Banka je ocu svake godine davala po dva tjedna godinjeg odmora (a to je po prvi
put da je netko iz njegove obitelji uope imao plaeni odmor), a godinu dana nakon to
se smjestio u Jezero Vrana iskoristio je taj odmor za posjet Gaspeu kako bi zaprosio
svoju ljubav iz djetinjstva. Ona je bila djevojka sa susjedne farme i posjedovala je
dobro, provjereno kotsko porijeklo kao to je bilo i njegovo. Bit e da je i ona imala
avanturistikog duha, jer je odmah pristala i vratila se s njim u Jezero Vrana kao
njegova mladenka. Postoji jedna njihova fotografija snimljena na dan vjenanja. Na njoj
oni stoje pred ulazom u neku malu crkvicu negdje na obalama Gaspea; dvoje visokih,
snanih, robusnih, svjetlokosih, ozbiljnih ljudi, koji bi jednako tako mogli proi i kao
brat i sestra, kao i mu i ena. Njihova ozbiljnost uoljiva je na njihovim osmjesima:
iskreni, izravni, ali u biti ozbiljni. Ne misle da e im ivot biti lak - ni jedno od njih nije
odgojeno da to oekuje - no misle da su ga se sposobni prihvatiti. U svakom sluaju,
spremni su dati sve od sebe.
Njih dvoje zajedno su se vratili u Jezero Vrana i podigli dom, a usput su napravili i
etvero djece; dva djeaka, Lukea i Matta, a zatim, nakon desetogodinjeg razmaka i
mnogo prethodnog promiljanja, jo i dvije djevojice: mene (Katherine, zvanu Kate) i
Elizabeth, poznatu kao Bo.
Jesu li nas voljeli? Naravno. Jesu li to govorili? Naravno da nisu. Zapravo, i nije ba
tako - jedanput mi je majka rekla da me voli. Neto sam bila krivo uinila - postojao je
jedan period kada sam uvijek inila neto pogreno - bile smo u sukobu i nije mi se
obraala, inilo mi se, danima, iako su vjerojatno bili proli samo sati. Na kraju, kroz
strah, rekla sam joj: Mama, voli li ti mene? A ona me iznenaeno pogledala i onda
jednostavno rekla: Do izbezumljenosti. Nisam shvaala, to izbezumljenost znai,
NANA
-17-
no ipak sam nekako znala, i opet sam osjetila sigurnost. A osjeam je i danas.
U nekom trenutku, vjerojatno na samom poetku, na otac je zabio avao u zid
spavae sobe koju je dijelio s naom majkom i na njega je objesio sliku prabake
Morrison, i svi smo odrastali znajui za njene snove i svjesni njenog pogleda. to se
mene same tie, to je bio sasvim ugodan osjeaj. Uvijek sam bila uvjerena da je nad
svima nama negodovala, osim samo jedne iznimke. Bila bih mogla rei, po njezinom
izrazu, kako je smatrala da je Luke bio lijen, da sam ja sanjarka, a da Bo ima tako
snanu volju da e itav ivot stvarati samo probleme. inilo mi se kao da te divlje stare
oi pokazuju znakove blagosti jedino u trenucima kada bi Matt uao u sobu. Tada bi joj
se izraz promijenio, i mogli ste vidjeti to misli. Mislila je: On. On je taj.
Vrlo mi je teko sjetiti se to se sve dogaalo u danima koji su slijedili neposredno
nakon nesree. Veina mojih sjeanja izgleda mi samo kao neke slike, uhvaene u
vremenu poput fotografija. Dnevna soba, na primjer - sjeam se kakav je nered tamo
bio. Prvu no svi smo u njoj prespavali: vjerojatno se Bo nije smirivala, ili ja nisam
mogla zaspati, pa su na kraju Luke i Matt u dnevnu sobu unijeli Boin kreveti i tri
madraca.
U sjeanju imam sliku kako leim budna i zurim u tamu. Pokuavala sam zaspati, san
nije dolazio, a vrijeme nije prolazilo. Znala sam da su i Luke i Matt bili budni, ali iz
nekog razloga bojala sam se priati s njima, a no je trajala vjeno.
Izgledalo mi je kao da se i neke druge stvari uvijek ponavljaju, ali gledajui unazad,
nisam sigurna je li to samo proizvod moje mate. Jo uvijek vidim Lukea kako stoji kraj
ulaznih vrata, nosei Bo u jednoj ruci, a drugom, slobodnom rukom prima od nekoga
veliku, pokrivenu zdjelu. Znam da se to dogodilo, ali u mom sjeanju on je sve te prve
dane proveo u toj pozi. Iako bi to moglo biti istinito - svaka je supruga, svaka majka i
svaka djevojka u zajednici, kada je ula vijest, odmah bila spremna poeti kuhati. Salata
od krumpira s obilnim dodacima. I kuhana unka. Takoer i gula, iako je bilo previe
toplo da bi ga se moglo jesti. Svaki put kada biste izali na ulazna vrata spotakli biste se
o koaru s mahunama ili na kacu pirjane rabarbare.
I Luke, kako nosi Bo. Zar ju je stvarno nosio svaki mogui trenutak tih prvih dana?
A to je ono ega se ja sjeam. Pretpostavljam da je atmosfera u kui na nju utjecala i da
joj je nedostajala majka, te da je ako bi je spustio plakala.
A ja sam se lijepila za Matta. Drala sam se za njegovu ruku ili rukav, ili za dep od
traperica, za bilo to to sam mogla uhvatiti. Bilo mi je sedam godina, trebala sam ve
prerasti takvo ponaanje, ali nisam si mogla pomoi. Sjeam se kako mi je njeno
odvajao prste kada je morao otii u zahod, govorei; Priekaj malo, Katie. Samo par
minuta. A ja sam stajala pred zatvorenim vratima kupaonice, pitajui, drhtavim
glasom: Jesi li gotov?
Ne mogu ni zamisliti kako su ti prvi dani izgledali Lukeu i Mattu; poslovi oko
pogreba i telefonski pozivi, posjeti susjeda i ljubazne ponude pomoi, pripomo u
uvanju Bo i mene. Zbrka i nervoza, a alost da i ne spominjem. I naravno, o alosti
nita. Na koncu, bili smo djeca svojih roditelja.
NANA
-18-
Brojni telefonski pozivi stizali su iz Gaspea i Labradora, od raznih obiteljskih
ogranaka. Oni koji nisu imali svoj vlastiti telefon nazivali su iz govornica gradova koji
su im bili najblii, pa ste mogli uti kako kovanice odzvanjaju dok upadaju u kutiju, a
zatim teko disanje onih koji su se, nenavikli na telefoniranje, a pogotovo ne na
meugradske razgovore, u neprilici pokuavali dosjetiti to bi rekli.
Ovdje ujak Jamie. Zavijanje vjetra s labradorske pustoi.
Oh. Da. Halo. Od Lukea.
Zovem zbog vaeg oca i majke. Imao je snana plua, ujak Jamie. Luke je morao
udaljiti od uha telefonsku slualicu, a Matt i ja mogli smo ga uti s drugog kraja sobe.
Da. Hvala.
Bolna zvidea tiina.
Je li to Luke s kim razgovaram? Onaj najstariji? Da. Luke je.
Opet tiina.
Luke, zvuei vie umorno nego zbunjeno: Hvala to si nazvao, ujae Jamie.
Jest. Dobro. Grozna stvar, mome. Grozna stvar. Izgledalo je kao da je najvanija
poruka bila ta da ne moramo brinuti za svoju budunost. Obitelj je sve sredila i pobrinut
e se za sve. Nismo trebali brinuti. Teta Annie, jedna od trlju oevih sestara, bila je na
putu k nama i ostat e tu koliko god bude mogla, iako vjerojatno nee stii na vrijeme
na pogreb. Hoemo li moi izdrati ovih par dana sami?
Sreom, bila sam previe mlada da bih mogla razumjeti to su ti pozivi
podrazumijevali. Jedino to znam je da su oni zabrinjavali Lukea i Matta; tko god od
njih bi digao slualicu, ostajao bi zuriti u telefon nakon toga. Luke je imao naviku
prolaziti rukom kroz kosu kada je bio nervozan, a tih dana kosa mu je izgledala kao
dobro preorano polje.
Sjeam se kako me, iznenada, dok sam ga promatrala kako prekopava po ladicama
krinje u sobi koju smo Bo i ja dijelile, traei neto isto to bi Bo mogla odjenuti,
pogodila spoznaja da vie ne prepoznajem Lukea. Vie nije bio ona ista osoba koja je
bio jo prije nekoliko dana - poludrzak, poluzbunjen djeak koji je upao na uiteljski
koled - i vie mi nije bilo jasno tko je on uope. Nisam bila svjesna da se ljudi mogu
mijenjati. Ali tada, nisam bila svjesna ni da ljudi mogu umrijeti. Barem ne oni koje
volite i trebate. O smrti sam u naelu znala, ali u praksi - ne. Nisam znala da se to moe
i dogoditi.
Pogrebni obred obavljen je u crkvenom dvoritu. Stolice su bile donijete iz Nedjeljne
kole i postavljene u urednim redovima pored dva otvorena groba. Nas etvero djece
sjedili smo u prvom redu i nastojali sprijeiti ljuljanje stolica postavljenih na tvrdu
neravnu zemlju. Ili, bolje reeno, troje nas je sjedilo u redu; Bo je sjedila u Lukeovom
krilu i drala palac u ustima.
Sjeam se kako mi je bilo vrlo neugodno. Bilo je krajnje vrue, a Luke i Matt bili su
NANA
-19-
obuzeti nastojanjem da sve ispadne kako treba, pa smo svi bili u svojim najtamnijim
odijelima - u mom sluaju bila je to zimska suknja i demper, Bo je bila odjevena u
flanelnu haljinicu iz prole godine koja joj je bila pretijesna. Djeaci su bili u tamnim
kouljama i tamnim hlaama. Svi etvero bili smo sjajni od znoja ve puno prije nego
to je obred i zapoeo.
Sve ega se sjeam sa samog obreda je to da sam mogla uti kako vie ljudi mrca, a
da se nisam mogla okrenuti kako bih vidjela koji su to. Mislim da me nevjerica titila od
stvarnosti koja se dogaala. Nisam mogla vjerovati da mi se majka i otac nalaze u te
dvije kutije pored otvorenih grobova i sigurno nisam mogla povjerovati ako i jesu, da e
ih ti ljudi spustiti u jame i zatrpati zemljom pa da vie nikada ne mogu ponovo izai
van. Tiho sam sjedila kraj Lukea i Matta, a poslije sam stajala kraj njih, drei Mattovu
ruku, dok su kovege sputali u zemlju. Matt me za ruku drao vrlo vrsto; toga se
sjeam.
Zatim je bilo gotovo, osim to ipak nije bilo tako, jer svi u selu su nam morali izraziti
suut. Veina njih nije, u stvari, rekla nita, samo su proli i klimnuli nam ili potapali
Bo po glavi, no i to je dosta potrajalo. Stajala sam kraj Matta. Nekoliko puta pogledavao
je dolje prema meni i nasmijeio bi mi se, iako mu je osmijeh bio samo bijela crta. Bo
se vrlo dobro vladala, unato tome to je od vruine bila crvena kao paprika. Nosio ju je
Luke i ona je naslonila glavu na njegovo rame i promatrala sve koje je vidjela oko svog
palca.
Sally McLean dola je meu prvima. Ona je bila jedna od onih koje bi mogle
zaplakati - to se moglo vidjeti na njenom licu. Nije pogledala ni Matta ni mene nego je
okrenula svoje suzama umrljano lice prema Lukeu i rekla: Tako mi je ao, Luke,
slomljenim apatom.
Luke je rekao: Hvala.
Gledala je u njega, usne su joj treperile od suosjeanja, ali tada su pristupili njeni
roditelji, pa vie nije mogla rei nita. Gospodin i gospoa McLean bili su sitni, stidljivi
i tihi ljudi, sasvim drugaiji od svoje keri. Gospodin McLean nakaljao se kako bi
proistio grlo, ali zatim nije rekao nita. Gospoa McLean osmjehivala se nesretno
svima nama. Zatim je gospodin McLean ponovo proistio grlo i rekao Sally; Najbolje
da sada odemo, Sal, no ona mu je samo uputila prijeziran pogled i ostala je gdje je i
bila.
Sljedei je doao Calvin Pye sa krdom djece i suprugom ispred sebe. Calvin Fye bio
je farmer kod kojeg su Matt i Luke radili preko ljeta, a imao je izgled ogorenog
ovjeka. Imao je enu koja je izgledala preplaeno, a zvala se Alice, koju je moja majka
jako saalijevala. Nikada mi nije bilo sasvim jasno zbog ega. Samo bi, s vremena na
vrijeme, rekla: Ta sirota ena.
Ona je takoer saalijevala i djecu. Najstarije dijete bila je Marie, koja je s Mattom
ila u razred u srednjoj koli do pred godinu dana, kada je napustila kolu kako bi mogla
pomagati u kui, a najmlaa je bila Rosie, koja je imala sedam godina i ile smo
zajedno u razred. Djeak, Laurie, imao je etrnaest godina, i trebao je ii u srednju
NANA
-20-
kolu, ali je toliko mnogo nastave morao propustiti zbog posla na farmi, da nikada nije
zavrio osmi razred. Obje djevojice bile su svijetle puti i imale su nervozan izgled kao i
njihova majka, no Laurie je bio slika i prilika gospodina Pyea. Imao je isto to mravo,
koato lice i jednake tamne, ljute oi.
Gospodin Pye rekao je: ao nam je zbog vaeg gubitka. A gospoa Pye je rekla:
Da. Rosie i ja pogledale smo jedna drugu. Rosie je izgledala kao da e zaplakati, ali
tako je izgledala uvijek. Laurie je zurio u tlo. Mislim da je Marie htjela neto rei Mattu,
ali ih je gospodin Pye sve potjerao dalje.
Dola je gospoica Carrington. Ona mi je bila uiteljica, a uila je takoer i Lukea i
Matta. Osnovna kola imala je samo jednu prostoriju, pa je ona uila svu djecu dok ne
bi otili u srednju kolu u grad ili je ne bi napustili zbog rada na obiteljskim farmama.
Bila je mlada i prilino zgodna, ali vrlo stroga, i ja sam je se pomalo bojala. Rekla je:
Dakle, Luke. Matt. Kate. Glas joj je bio nesiguran i nije rekla vie nita, samo nam je
uputila prilino klimav osmjeh i tucnula Boinu nogu.
Doktor Christopherson i njegova ena bili su sljedei, a zatim etiri ovjeka koja
nisam poznavala, a za koje se ispostavilo da su iz oeve banke, i onda, po jedan, po
dvoje, itave obitelji, svi ljudi koje sam upoznala od kada sam roena, i svi su izgledali
uznemireni i govorili su: Ako ikako moemo pomoi... Lukeu i Mattu.
Sally McLean jo uvijek je stajala to je blie mogla Lukeu. Dok su ljudi prolazili i
izraavali suut ona je gledala u pod, i malo po malo sve se vie primicala Lukeu i neto
aputala. U jednom trenutku ula sam kako je rekla: Hoe li da ti ja drim sestru?
Luke je rekao: Ne, i vre stisnuo Bo. Nakon stanke rekao je: Hvala, no dobro joj
je.
Gospoa Stanovich bila je meu zadnjima koji su doli, i sjeam se sasvim jasno
onoga to je rekla. I ona je takoer bila uplakana i jo je plakala. Bila je to krupna i
meka dama koja je izgledala kao da nema niti jedne kosti u tijelu i koja se po itav dan
obraala Bogu, a ne samo tijekom blagoslova i molitvi kao svi mi ostali. Jednom je Matt
za nju bio rekao da je luda kao klobuar, kao uostalom i svi evangelisti, a roditelji su ga
onda na itav mjesec dana protjerali iz blagovaonice. da je samo bio rekao kako je ona
luda kao klobuar moda bi se bio i provukao. Ali u nevolju ga je dovelo poniavanje
njezine vjere. Vjerska snoljivost bila je obiteljski kredo izazivanjem kojega ste se
dovodili u opasnost.
No u svakom sluaju, ona nam je prila i pogledala nas jednog po jednog, a niz
obraze su joj se slijevale suze. Nismo znali kamo bismo pogledali. Gospodin Stanovich,
koji je bio poznat kao Gabby (engl., priljivko), jer nikada ne izuuje niti jednu rije,
klimnuo je Lukeu i Mattu i zaputio se urno prema svom kamionu. Na moju bojazan,
gospoa Stanovich iznenada me pritisnula na svoje ogromne grudi i rekla: Katherine,
duice, velika je srea u Raju na dananji dan. Tvoji roditelji, blaene im drage due,
otili su kako bi se pridruili Gospodinu, a Nebeski domain radovat e se da im zaeli
dobrodolicu. Teko ti je, pile moje, ali pomisli samo kako e Gospodin biti sretan!
Nasmijeila mi se kroz suze i ponovo me stisnula. Prsa su joj mirisala na puder i
NANA
-21-
znoj. Nikada to neu zaboraviti. Puder i znoj, i ideja da se gore na nebu raduju to su mi
roditelji mrtvi.
Jadna Lily Stanovich. Znam da je bila iskreno preplavljena bolom zbog smrti naih
roditelja. Ali to sjeanje na nju najjasnije mi je koje nosim sa tog pogreba i, da budem
sasvim iskrena, jo uvijek joj na tome zamjeram, ak i nakon to je toliko vremena
prolo od onda. Samo bih voljela neko ugodnije sjeanje, i to je sve. Radije bih voljela
snanu i jasnu sliku nas etvero kako stojimo vrlo blizu jedno uz drugo, meusobno se
pridravajui. Ali svaki put kada je u umu uspijem ostvariti, ugura mi se svojim
isturenim prsima u nju Lily Stanovich i svojim je suzama ugui.
NANA
-22-
Tri
Bilo je to mnogo prije nego to sam Danielu dovoljno ispriala o svojoj obitelji.
Kada smo poeli izlaziti, izmijenili smo meusobno neke osobne podatke, kako se to
ve obino ini, ali sve je to bilo vrlo openito. Mislim da sam mu rekla da su mi
roditelji poginuli dok sam bila mala, no da imam druge lanove obitelji gore na sjeveru i
da ih ponekad posjeujem. Teko da je bilo vie detalja od ovih.
O Danielovom podrijetlu ja sam znala neto vie, jer je dosta njegovog obiteljskog
zalea bilo tu u prvom planu, da se tako izrazim, upravo tu na sveuilitu. Daniel je
profesor Crane na Zoolokom odjelu. Njegov otac je profesor Crane na Povijesnom
odjelu. Majka mu je profesorica Crane na Odjelu lijepih umjetnosti. To je mala dinastija
Craneovih. Ili, kako sam kasnije saznala, to je samo mali podogranak velike dinastije
Craneovih. Danielovi preci lutali su kulturnim prijestolnicama Europe prije nego su
emigrirali u Kanadu. Bili su doktori, astronomi, povjesniari ili glazbenici, svaki
pojedini nesumnjivo istaknut u svom podruju. U usporedbi s tim, mali rukom nainjeni
stalak za knjige moje prabake Morrison djelovao mi je pomalo jadno pa sam ga drala
ispod pokrivaa.
Ali Daniel je radoznao ovjek. Slian je Mattu po - a to je jedina stvar u kojoj su
slini, nemojte da vam padne na pamet kako sam u Danielu nala zamjenu za Matta -
radoznalosti koja se protee na skoro sve I svata. Jedne veeri, nakon to smo ve
nekoliko tjedana izlazili, rekao je: Ispriaj mi priu o svom ivotu. Kate Morrison.
Kako rekoh, bilo je to u poetku nae veze. Onda to jo nisam znala, ali taj mali
zahtjev kojeg je Daniel izrekao bio je poetak neega to e postati problem medu
nama, problem kojeg ja sebi opisujem kao Da- nielovo traenje koje nadilazi moje
mogunosti davanja, a kojeg Daniel meni opisuje kao da ga elim izbaciti iz svog
ivota.
Ne potiem iz sredine u kojoj bi ljudi meusobno govorili o svojim problemima. Ako
netko uini ili kae neto to vas uzruja, vi neete uiniti to isto. Moda je to jo jedna
prezbiterijanska stvar; ako je Jedanaesta zapovijed -Ne smije osjeati. Dvanaesta je -
Ne smije priznati da si uzrujan: a kada ve svima postane jasno da jesi uzrujan, ni pod
koju cijenu ne objanjavaj zbog ega. Ne, nego gutaj svoje osjeaje, stisni ih duboko
dolje u sebe, gdje se mogu hraniti i rasti i bubriti i iriti se dok ne eksplodira,
neoprostivo, do krajnje zbunjenosti onoga koji vas je uzrujao. U Danielovoj obitelji ima
puno vie vikanja i okrivljavanja i udaranja vratima, no puno manje zbunjenosti, jer
ljudi govore zato.
Zato i nisam, u mjesecima koji su slijedili, rekla Danielu da mi ponekad izaziva
osjeaj kao da eli moj ivot i sve u njemu staviti na jedno od svojih malih objektnih
stakalaca i promatrati me pod mikroskopom, kao nekog jadnog nesretnog mikroba i
prouavati samu moju duu. No on je rekao meni, tiho i vrlo ozbiljno, kako on osjea da
mu nisam voljna puno od sebe dati. Da negdje postoji neka zapreka, koju on osjea ali
je ne moe prepoznati, i da to stvarno smatra problemom.
NANA
-23-
Sve se to, meutim, dogaalo u budunosti, ba te noi, naa je veza jo uvijek bila
vrlo mlada i vrlo uzbudljiva. Na trenutke smo se nalazili u delirijumu. Neonska tanka
svjetla i uti plastini stolovi na vretenastim metalnim nogama, neprestano klapanje iz
kuhinje. Reubenovi sendvii i hladna salata od kupusa s majonezom i izvrsna kava, i
ovaj mali zahtjev: Ispriaj mi priu o svom ivotu.
Nikako ne mogu shvatiti zato sam u to vrijeme osjeala toliki otpor prema toj ideji.
Djelomino, pretpostavljam, zato jer nisam sklona razodijevanju due. Nikako nisam
bila ona vrsta tinejderke koja bi sjela na prijateljiin krevet i doaptavala se i smijuljila
se i kroz skupljene dlanove izmjenjivala tajne. I uvijek sam smatrala kako ima neeg
prilino neukusnog u izlaganju vlastite obitelji pred nekoga tko je relativno stranac, uz
rtvovanje njihove privatnosti na oltaru davanja podataka u elim-te-upoznati ritualu.
Ali sada mislim kako je veina mog opiranja bila posljedica injenice da je pria o mom
ivotu bila itava umotana u priu o Mattovom ivotu, i nije bilo anse da bi je uz alicu
kave secirala s bilo kime, a pogotovo ne s nekim tko je tako uspjean kao Daniel Crane.
Stoga sam se ograivala. Rekla sam: Mislim da sam ti ve dovoljno o tome
ispriala.
Jedva da si mi ita rekla. Znam ti samo ime i da si dola odnekud gore sa sjevera.
Mislim da je to sve. A to bi jo htio znati?
Sve, rekao je Daniel, ispriaj mi sve.
Sve odjednom?
Poni od poetka. Ne, poni prije poetka. Poni od mjesta odakle dolazi.
Od Jezera Vrana?
Da. Kako je bilo odrastati u Jezeru Vrana? Lijepo. rekla sam. Bilo je lijepo.
Daniel je ekao. Nakon nekog vremena, rekao je: Prava si pripovjedaica, Kate.
Stvarno jesi.
Pa, ne znam to bi te moglo zanimati!
Sve. Koliki je bio? Koliko je ljudi bilo? je li centar grada bio velik? je li postojala
knjinica? Dairy Queen* ? Praonica rublja?
Oh, ne, rekla sam, ne, ne. Bio je duan. Nije bilo centra grada. Bio je duan i
crkva. I kola. I farme. Uglavnom samo farme.
On je bio zgrbljen nad svojom kavom i pokuavao je zamisliti. Daniel je visok i
mrav i lagano je pognut, jer itav ivot pilji u mikroskope. Pod tim okolnostima
prezime Grane (engl. dizalica) je pomalo nezgodno i pomislili biste da bi ga studenti
mogli zadirkivati, ali to oito nije bilo tako. Ima ugled najboljeg predavaa na odjelu.
Razmiljala sam kako bih se uuljala na neko od njegovih predavanja da vidim kako on
to radi, no nikada nisam smogla dovoljno snage za to. Kada god bi dolo blizu toga da
odem, uvijek bih sama sebe uvjerila da me to previe ne zanima.
Stvarno starinske stvari, rekao je.
NANA
-24-
Nisu starinske, rekla sam. I danas je isto tako, vie ili manje. Ima puno takvih
slinih mjesta. Nisu vie toliko izolirana jer su ceste bolje, a bolji su i automobili.
Struan je samo trideset kilometara udaljen. Nekad je trideset kilometara znailo puno.
Sada to nije nita. Osim za vrijeme zime.
On je klimao, i dalje pokuavajui zamiljati. Rekoh: Zar nikada nisi bio gore, na
Sjeveru?
Mljekara (prav.)
On se zamislio. Barrie. Bio sam u Barrieju.
Barrie! Za ime Boga, Daniel! Pa Barrie nije na Sjeveru!
Moram priznati da sam bila prilino okirana. On je tako pametan ovjek i bio je
svugdje. Djetinjstvo je proveo u pakiranju i raspakiravanju, jer mu je ili jedan ili drugi
roditelj gostovao kao godinji predava as ovdje as ondje. ivio je godinu dana u
Bostonu, godinu u Rimu, a godinu u Londonu, pa onda jednu godinu u Washingtonu i
onda opet godinu u Edinburghu. A ja sam pronala veliku rupu u njegovom poznavanju
vlastite zemlje! Nije to isto kao da je egiptolog koji je sav svoj ivot proveo puzei po
grobovima - on je mikrobiolog. Znanstvenik koji se bavi ivotom! Znanstvenik koji se
bavi ivotom, a koji nikada nije izaao niti u vlastito stranje dvorite.
Bila sam okirana, pretpostavljam, ponad svoje uobiajene povuenosti, jer sam mu
poela priati sve o Jezeru Vrana, o tome kako tamo prvo nije bilo zaista niega, ista
divljina, sve dok drvna poduzea nisu poela probijati putove prema Sjeveru, i kako su
onda izgradila tu cestu sve do vrha, do male plave mrljice vode koju su zvali Jezero
Vrana, i kako su tom cestom na kraju tamo dospjela i tri mlada ovjeka. Tri mlada
ovjeka bez novia u depu, nestrpljiva da dobiju posao na neijoj farmi i sa eljom da
jednoga dana imaju i vlastitu farmu. Imali su tri konja, vola, poprenu pilu i drugog
probranog alata i udruili su se kako bi za sebe prokrili neto zemlje. Ta je zemlja bila
u vlasnitvu drave - polagali su pravo na dvadeset hektara po osobi - a kako je bila
smjetena tek usred niega, a vladaju je eljela naseliti, dobili su je besplatno. Raistili
su svaki po pola hektara za poetak i izgradili grube kolibe od balvana, za svakog po
jednu. Zatim su se vratili, jedan po jedan, niz cestu do New Liskearda, pronali sebi
supruge, za svakog po jednu. Doveli su svoje ene natrag u te kolibe.
etiri zida i krov, rekla sam Danielu. Prljav pod. Samo je tako moglo i biti. Voda,
u vjedrima sa rijeke Crow. To je zaista bio starinski nain ivota.
Kako su dolazili do hrane? Prije negoli su je uspjeli uzgojiti?
Dovukli su je konjima i kolima. Skupa sa tednjacima na drva i sudoperima i
krevetima i svime ostalim. Malo po malo. I malo po malo nastavili su raiavati i
zemlju. Raiavanje im je oduzelo godine. Pokoljenja. I jo uvijek traje.
I jesu li svi uspjeli? Jesu li uspjeli stvoriti svoje farme?
Oh da. Tlo tamo gore nije tako loe. Nije izvrsno, ali dovoljno je dobro. Naravno,
sezona uzgoja traje kratko.
NANA
-25-
Kada se sve to dogaalo? zapitao je Daniel. Morala sam malo promisliti. Prije tri
ili etiri pokoljenja. Nisam ranije o tome razmiljala, ali mogli su biti suvremenici
moje prabake, njih trojica.
Jesu li njihove obitelji jo uvijek tamo?
Neto ih ima, rekla sam. Frank Janie - on je bio jedan od te trojice - imao je
veliku obitelj i oni su se na koncu poeli baviti mljekarstvom. I danas su jaki. Stanley
Vernon je bio drugi. Njegova je farma kasnije bila oduzeta njegovima, no jedna od
njegovih keri jo uvijek ivi tamo. Stara gospoica Vernon. Bit e joj sto godina.
ive li jo uvijek u kolibama od balvana? Pogledala sam ga kako bih provjerila ali
li se. Kod njega ste to teko mogli znati, pa nisam bila sigurna.
Ne, Daniele. Ne. Ne ive u drvenim kolibama. ive u kuama, kao i drugi ljudi.
To je sramota. to se dogodilo sa kolibama? Vjerojatno su ih upotrijebili kao upe
ili staje jednom kada su im kue ve bile dovrene. A onda su vjerojatno istrunule i
sruile se. To se obino dogaa ako se drvo ne odrava, to bi ti kao biolog morao znati.
Sve osim Frank Janiejeve, koja je kupljena i preseljena kamionom u New Liskeard gdje
je postala dijelom zajednike batine za pokazivanje turistima. Zajednika batina,
rekao je Daniel. Jo malo je razmiljao, zatim je prodrmao glavom. Odakle ti sve to
zna? To je nevjerojatno! Mislim na poznavanje povijesti itave tvoje zajednice!
Nema se to tu puno znati, rekla sam. Nekako to upije samo po sebi,
pretpostavljam. Osmoza.
A to je bilo sa treim ovjekom. je li njegova obitelj jo uvijek tamo?
Jackson Pye, rekla sam. Kao da sam ugledala farmu im sam spomenula to ime.
Velika, u sivo obojena kua, golem, klimav hambar, dijelovi poljoprivredne mainerije
ratrkani na sve strane, i ravna uta polja polegnuta pod suncem. Bare, mirne i tihe, s
odrazom istog plavog neba.
Daniel je ostao iekujui. Rekla sam: Trei ovjek bio je Jackson Pye. Pyeevi su
zapravo bili nai prvi susjedi. Ali stvari se na kraju nisu dobro zavrile po njih.
Kasnije sam se zatekla kako razmiljam o staroj gospoici Vernon. O neemu to mi
je ona rekla, a to bih najradije bila zaboravila. Gospoica Vernon sa tim svojim zubima
i dugom eljusti sa zaliscima, iji je otac bio jedan od te prve trojice. Bilo je to dok sam
bila tinejderka, kada sam preko ljeta pomagala gospoici Vernon u njenom povrtnjaku.
Ve tada je izgledala kao da ima sto godina. Imala je artritis i nije mogla puno raditi, pa
je samo sjedila na kuhinjskoj stolici koju sam joj morala iznijeti van kue kako bi mogla
paziti na mene. Tako je bar ona govorila, no zapravo joj je samo bilo potrebno drutvo.
Dok sam ja plijevila, ona je govorila. Usprkos tome to sam rekla Danielu, postoji
ogranienje u onome to se moe saznati osmozom, a gospoica Vernon bila je izvor
veine toga to sam o Jezeru Vrana ja znala.
Toga dana priala mi je o svom djetinjstvu, o igrama koje su igrali i o nevoljama u
koje bi zapadali. Rekla mi je kako su se jednog dana u ranu zimu ona i njen brat i jo
NANA
-26-
dva Pyeva djeaka - sinovi Jacksona Pyea - igrali na obali jezera. Jezero dugo nije bilo
zaleeno i svima im je izriito bilo zabranjeno izlaziti na led, ali Norman Pye, koji je
bio stariji od ostalih, rekao je da e biti sigurni ukoliko se budu klizali po trbusima. Pa
su tako i uinili.
Mislili smo da e nam biti jako uzbudljivo, rekla je gospoica Vernon. Mogli smo
uti kako led puca, ali nije poputao, a mi smo se klizali naokolo poput tuljana. Oh, bilo
je strahovito zabavno. Led je bio proziran poput stakla i mogli ste vidjeti sve do dna.
Svo to kamenje na dnu, mnogo sjajnije i arenije nego kada gledate samo kroz vodu.
Mogli ste ak vidjeti i ribe kako plivaju naokolo. A onda se iznenada zauo taj glasan
lom, itava je ploa popustila i svi smo se nali u vodi. Bilo je jezivo hladno. Ali bili
smo blizu obale pa smo samo izali. Ali Norman nije htio ii kui. Rekao je da je bolje
ako ne ide.
Ovdje je zaustavila priu I poela klapkati zubima kako je to inae znala initi, i
izgledalo je kao da je tu prii kraj. Nakon nekog vremena rekla sam: Hoete rei da
nije otiao kui dok se nije osuio? Mislila sam na njega, kako mu se tresu zubi, modre
koe, i kako pokuava nai naina da se ne smrzne dok mu se odjea ne osui, i kako se
boji batina koje bi mogao dobiti ako mu otac sazna. Kako je bio najstariji, bio bi u
najveoj nevolji.
Gospoica Vernon ree: Ne, ne. Uope se nije vratio doma.
Mislite, nikada vie?
Procijenio je da mu je najbolje zaputiti se niz cestu gdje bi ga moda mogao ukrcati
neki kamion s drvima. Vie ga nikada nismo vidjeli.
To me kasnije opsjedalo. Nastavilo mi se vraati tijekom svih mojih tinejderskih
godina. Slika tog djeaka kako hoda niz cestu. Kako se zagrijava maui rukama,
ukoenih stopala, i spotie izmama o zaleenu cestu. I kako se primie veer. A snijeg
stvara nanose.
Ali najvie me opsjedala misao da je prije tri pokoljenja postojao jedan Pyeov sin
koji je bio spreman radije preuzeti rizik smrti od smrzavanja negoli se suoiti sa ocem.
NANA
-27-
etiri
Teta Annie stigla je dva dana nakon pogreba. Tre bate znati neto vie o teti Annie;
odigrala je ulogu u onome to se dogodilo. Ona je bila najstarija sestra mog oca, astan
potomak prabake Morrison, i ista kao i ona u veini zadataka. Bilo joj je to po prvi put
da je napustila Gaspe, i iako su je Luke i Matt ve bili vidjeli - roditelji su ih jednom bili
odveli doma u posjetu, dok su bili mali - Bo i ja nismo je prije nikada vidjele.
Bila je mnogo godina starija od naeg oca, kratka tamo gdje je on bio dug, a debela
tamo gdje je on bio tanak i sa zadnjicom za kakvu sam sretna to je nisam i ja
naslijedila, ali imala je neto njegovo u sebi i odmah mi se inila vrlo bliskom i
poznatom. Bila je neudana. Oeva majka je umrla nekoliko godina ranije, zapravo ne
dugo nakon prabake, pa je od tada svom ocu i svojoj brai kuu odravala teta Annie.
Pretpostavljam da nam je obitelj odluila poslati ba nju jednostavno zato to je to bio
upravo enski posao, a kako nije imala vlastite djece, mogla je najlake ona to initi, ali
slutim da je postojao i jo jai razlog od ovoga. Poruka koju je ona trebala prenijeti -
plan koji je za nas zamislila obitelj - bila je bolna, pa mislim da i nije bilo previe
dobrovoljaca.
ao mi je to mi je trebalo toliko dugo vremena dok stignem, rekla je kada nam ju
je predstavio veleasni Mitchell - nakon nesree nismo imali automobil pa ju je on
ukrcao na eljeznikom prijelazu i dovezao je k nama - ali ova zemlja je ba prevelika.
Imate li toalet? Pretpostavljam da imate toalet. Kate, izgleda isto kao tvoja majka, ba
si sretnica. A ovo je Bo. Zdravo, Bo.
Bo ju je ukoeno promatrala iz Lukeovog naruja. Teta Annie nije se dala smesti.
Skinula je eir, koji je bio malen i okrugao i sme i nije joj pristajao, i osvrnula se
okolo za mjestom gdje bi ga odloila. Sve je bilo u neredu, no izgledalo je kao da to ona
uope ne primjeuje. Odloila je eir na ormar za stolno sue pored pladnja sa
mlitavom bijelom srpastom masnom slaninom. Zatim je digla ruke i pogladila se po
kosi.
Izgledam li kao strailo? Osjeam se kao strailo. Nema veze. Pokaite mi gdje je
toalet i onda mogu poeti. Oekujem da ima mnogo posla.
Ton joj je bio veseo i injenian, kao da se radilo o obinoj posjeti i kao da su nam
roditelji sluajno na kratko izali iz sobe. Ali inilo se ispravnim to je takva. Oni su
takvi morali i biti. Zakljuila sam da mi se svia. Nisam mogla shvatiti zato su Luke i
Matt izgledali tako uznemireno.
Evo nas, rekla je nakon nekog vremena, pojavljujui se iz kupaonice. Da vidimo.
Koliko je sati? etiri. Fino. Svi se mi moramo bolje upoznati, no oekujem da e se to
ionako dogoditi samo od sebe. Ono to mislim da bismo sada trebali uiniti je donijeti
odluku to je prvo najpotrebnije - kuhanje, ienje, pranje, takve stvari. Veleasni
Mitchell kae da se drite izvrsno, ali mora biti nekih stvari ... Napravila je stanku.
Moda ju je omelo neto u Lukeovom i Mattovom izrazu, jer nije dovrila reenicu.
Umjesto toga, tonom ne toliko uurbanim koliko njenijim, rekla je: Znam da ima
NANA
-28-
stvari o kojima bismo trebali raspraviti, ali mislim da bismo to morali odgoditi za dva-
tri dana, zar ne? Morat emo pregledati papire vaeg oca i razgovarati sa njegovim
odvjetnikom i bankom. Onda emo znati gdje smo. Nema puno koristi da prije toga
raspravljamo o tome. Mislite li da je to u redu?
Oni su klimnuli, i obojica su iznenada izgledala oputenije, kao da su bili zadrali
dah i sada ga konano ispustili.
Tako smo imali nekoliko dana za koje pretpostavljam da biste ih mogli nazvati
periodom medenog mjeseca, tijekom kojih je teta Annie vratila red i pruila Lukeu i
Mattu ansu da sebi povrate dah. Pranje rublja i odjee bio je najvei problem, pa je ona
odatle i poela, a zatim je oistila kuu i diskretno odloila odjeu naih roditelja te se
pozabavila neodgovorenom potom i neplaenim raunima. Bila je vrlo djelotvorna i
taktina i nije zahtijevala nau naklonost. Uvjerena sam da bismo u nekim drugim
okolnostima voljeli odrastati s njom.
U etvrtak, skoro dva tjedna nakon nesree, ona i Luke otili su u grad na sastanak sa
oevim odvjetnikom i u banku. Veleasni Mitchell ih je tamo vozio, a Matt je ostao s
Bo i sa mnom.
Nakon to su oni otili, mi smo se spustili do jezera. Pitala sam se hoe li Matt
predloiti da se okupamo, no umjesto toga, nakon to je stojei nekoliko minuta
promatrao kako se Bo vrti i stupa kraj ruba vode, iznenada je rekao: Zato ne bismo
otili do bara?
A to emo s Bo? rekla sam.
Ii e i ona isto. Vrijeme je da je obrazujemo. Mogla bi upasti, rekla sam
zabrinuto. Za razliku od jezera, obale bara bile su strmije. inilo mi se sada kao da
tragedija vreba iza svakog ugla; stalno sam bila uplaena. Odlazila bih po noi u krevet
sa strahom, a ujutro bih se s njim budila.
Ali Matt je rekao: Naravno da e upasti, jel' tako, Bo? Zato bare i postoje.
Nosio je Bo kroz umu na svojim ramenima, na isti nain na koji je nosio i mene svih
tih prolih godina. Nismo razgovarali. Nikada nismo puno razgovarali na tim izletima,
ali ovaj put je tiina bila drugaija. U ono vrijeme, bilo je to stoga to nije bilo potrebe
za razgovorom; sada je to bilo zato to su nam umovi bili puni stvari koje nismo mogli
izrei.
Bilo je to prvi put nakon smrti naih roditelja da smo otili na bare i kada sam ih
ponovo ugledala, kada smo kliznuli niz obalu do prve, osjetila sam kako mi se duh
podie unato svemu. Ta prva bila je naa bara, ne samo zato to je bila najblia nego
zato to je na jednoj strani bila pliina irine nekoliko metara gdje je voda bila duboka
manje od jednog metra. Voda je bila bistra i topla i mnogi su se itelji bare tu okupljali,
a naravno mogli ste i vidjeti sve do dna.
Bo je zurila okolo sa svog trona na Mattovim ramenima. Ono! rekla je, pokazujui
na vodu.
NANA
-29-
Treba vidjeti ega sve ima unutra, Bo, rekla sam. Rei emo ti sve kako se
zove.
Legla sam na trbuh, kao i uvijek, i zagledala se u vodu. Punoglavci koji su se bili
okupili uz rub bare odvrvjeli su im je moja sjena pala na njih, a zatim su se postupno
ponovo smigoljili natrag. Bili su dobro razvijeni, stranjih nogu ve potpuno
oblikovanih, a repovi su im bili kratki i zdepasti. Promatrali smo ih kako rastu. Matt i ja,
svake godine, od prvog dana kada se ponu micati unutar njenih prozirnih kuglica
svojih jajaaca.
Gregorci
1
su plivuckali uokolo bez cilja. Sezona parenja bila je gotova i reklo bi se
da su se mujaci i enke razdvojili. Dok su se parili, mujaci su bili vrlo lijepi, sa
crvenim trbusima i srebrnim ljuskicama po leima i sjajnim plavim oima. Matt mi je
bio rekao - bilo je to proljetos, ba nekoliko mjeseci ranije, iako mi je izgledalo kao da
je to bilo u nekom drugom ivotu - da gregorci mujaci obavljaju sav posao. Oni prave
gnijezdo, udvaraju enkama i provjetravaju gnijezdo kako bi jaja imala dovoljnu
koliinu kisika. Jednom kada se ribice iz njih izlegu, mujaci su ti koji ih uvaju. Ako se
koja ribica udalji iz skupine, otac je usie u usta i vrati je nazad u jato.
A to rade enke? zapitala sam ga.
Oh, ljenare naokolo. Idu u posjete i na zabave. Ogovaraju s prijateljicama. Zna
kakve su ve ene. Ne, ali stvarno Matt. to rade?
Ne znam. Vjerojatno puno jedu. Vjerojatno se moraju oporaviti nakon to su
proizvele toliko jajaaca. Leao je pored mene, bradom naslonjenom na ake, i zurio u
vodu, a sve o emu smo u tom trenutku razmiljali bio je taj mali svijet koji je leao
pred nama tako nijemo.
Sada sam se osvrnula za njim. Stajao je nekoliko koraka udaljen od bare, zurei u nju
na nain na koji zurite u neto to zapravo ne vidite. Bo se na njegovim ramenima
naginjala prema naprijed. Dolje! govorila je. Rekla sam: Zar nee doi pogledati?
Hou.
Spustio je Bo i ona je oteturala do ruba vode. Matt je rekao: Lezi, Bo. Lezi kao Kate
i gledaj ribe.
Bo me pogledala. unula je kraj mene. Bila je u maloj plavoj haljinici, a pelene su
joj strile otraga pa su joj, kada je unula, dodirivale zemlju i izgledala je kao da ima
ogromnu stranjicu.
Luke se ba ne snalazi sa pelenama, rekla sam. Teta Annie se ponudila preuzeti tu
dunost, no Bo se tome protivila, pa su Luke i Matt i dalje dijelili taj posao.
Matt je rekao: Ja sam joj ih stavio, hvala, i ponosan sam na njih.
Nasmijeio mi se, ali kada sam mu pogledala u oi u njima nije bilo osmjeha.

1
Vrsta ribice iz obitelji Gasterosteidae. (prev.)

NANA
-30-
Iznenada sam uoila da sada u njemu nije bilo sree. Ne stvarne sree; samo predstava,
zbog mene. Brzo sam okrenula glavu od njega i ukoeno se zabuljila u vodu. Uas i
strah koji su leali u meni nabujali su kao rijeka, kao bujica. Zurila sam u baru i sve to
snano potiskivala.
Nakon nekoliko trenutaka Matt je legao kraj Bo, pa se ona nala izmeu nas. Rekao
je: Gledaj ribe, Bo. Pokazao je prstom prema vodi, a Boje gledala u njegov prst. Ne,
gledaj u vodu. Vidi li ribu?
Bo je rekla: Ooooh! Ustala je i poela skakutati gore dolje, vritei od uzbuenja, a
riba je nestala kao da je nije ni bilo. Prestala je skakutati i zagledala se u vodu.
Pogledala je Matta s nevjericom.
Preplaila si je, rekao je Matt.
Nema ribe! rekla je. Bila je nepovjerljiva i razoarana, a lice joj se zgrilo i potekle
su joj suze. Prestani, Bo. Samo se smiri i ribe e se vratiti. Pogledala ga je sumnjiavo
i stavila palac, no onda je ipak unula. Nakon malo vremena, dok ju je Matt smirivao
priom, pribliio nam se jedan mali gregorac.
Evo ga, apnuo je Matt.
A Bo skoi od uzbuenja, ugazi na visei rep svojih pelena i upadne.
Na putu kui pored eljeznikih tranica sreli smo Marie Pye koja je u svakoj ruci
nosila po jednu torbu namirnica. Farma Pyeevih bila je mnogo dalje od ljunanih jama
- zapravo je zemljite na kojem su se nalazile jame pripadalo njima - a uz tranice je put
do McLeanove trgovine bio krai nego cestom. Kada nam se pribliila Matt je usporio,
a Marie takoer i onda se zaustavila i pustila da joj priemo.
Zdravo, Marie, rekao je Matt, namjestivi Bo malo na svojim ramenima.
Zdravo, rekla je Marie nervozno. Zurila je pored nas u smjeru farme kao da se
bojala da e joj otac bijesno izviriti iz ljunanih rupa i ukoriti je. Jednom je naa majka
rekla da je Marie jedini normalan lan itave te jadne obitelji, no meni je ona izgledala
jednako rastrzano kao i svi ostali. Imala je jake kosti i izgledala je snano, no bila je
blijeda i imala je aureolu fine svijetle kose i iroke nemirne oi. Izgledalo je da su se
ona i Matt ve dobro poznavali - ili barem dosta dugo vremena. Marie je bila godinu
dana starija, ali Matt je preskoio razred, pa su sada bili u istom razredu u koli. A i
viali su se, iako moda samo s udaljenosti, dok je on radio za njenog oca.
Meutim, to je bilo prvi put da su se sreli nakon pogreba, pa se inilo da oboje na
znaju to bi rekli. Ne znam zato bi uope i trebali neto rei. Bila sam umorna i htjela
sam ii kui.
Bo je hvatala ribe, konano je rekao Matt, tucnuvi potiljkom po Boinom trbuhu.
Marie pogleda Bo, koja je bila sva mokra I pokrivena vodenim travama, i nesigurno
se nasmijeila. Onda je ponovo pogledala Matta, pocrvenila i urno rekla: Ja ... stvarno
mi je ao zbog vaih roditelja.
NANA
-31-
Da, rekao je Matt. Hvala.
Znate li ... znate li uope to ete sada? to e sada biti?
Ne znam jo. Prvo moramo rijeiti ... Zautio je i iako nisam gledala u njega znala
sam da je klimnuo na mene.
Oh, rekla je Marie. U svakom sluaju, zaista mi je ao.
Jo smo tako stajali neko vrijeme, a onda je Marie pogledala Bo i mene i neodreeno
se nasmijeila.
Pa onda, zbogom, rekla je.
Nastavili smo hodati. Mislila sam. to e sada biti? Treba li se jo neto dogoditi?
to to on nije znao jo? to se jo treba dogoditi? Neto tako loe da preda mnom o
tome nije htio priati.
Stigli smo do puta koji je od tranica vodio prema umi. Kada smo se nali u njoj,
zatieni mranom intimnou stabala, pokuala sam ga pitati. Otvorila sam usta, ali je
potreba za neznanjem bila jaa od potrebe za znanjem, pa nisam mogla rei nita. A
onda mi je paraliza mozga zahvatila i noge i morala sam se zaustaviti. Matt se okrenuo i
pogledao me.
je li ti neto upalo u cipelu?
Rekla sam: Na to je to ona mislila? a dah mi je izlazio u trzajima.
Tko?
Marie. Kada te pitala to e sada biti? to je time mislila?
Nije odmah odgovorio. Bo je istraivala svoju kosu, ravno nateui duge pramenove
i pri tome im je pjevuila. Njegova je koulja bila mokra i puna vodenih trava kao i Bo.
Rekla sam: to je to ona a onda sam odjednom zaplakala, onako stojei, uspravno i
vrsto, sa rukama sputenim sa strane. Matt je spustio Bo, kleknuo i uhvatio me za
ramena.
Katie! Katie, to je?
Na to je to ona mislila? to e se dogoditi? to je mislila?
Katie, sve e biti dobro. Pazit e nas. Teta Annie e sve urediti.
Onda to je to mislila? Rekao si kako jo ne zna. to to jo ne zna?
Duboko je udahnuo i izdahnuo. Stvar je u tome, Katie, da neemo moi ostati ovdje.
Morat emo otii i ivjeti sa obitelji.
Nije li teta Annie dola ivjeti s nama?
Nije. Ne moe. Ima roditelje koje mora paziti i mora raditi na farmi. Ona ima
mnogo posla.
Onda tko e? Kod koga emo otii?
NANA
-32-
Jo ne znam. To je to to ne znam. Ali kod koga god odemo bit e nam dobro. Oni
su svi dragi. itava obitelj je dobra.
Ja hou ivjeti ovdje. Ne elim otii odavde. Hou da se Luke i ti brinete o nama.
Zato se Luke i ti ne moete brinuti o nama?
Briga o ljudima zahtijeva novac, Kate. Nemamo novca za ivot. Gledaj, ne treba
brinuti. Sve e biti u redu. Zato je i teta Annie ovdje. Da bi sve sredila. Sve e biti
dobro. Vidjet e.
Luke i teta Annie vratili su se iz grada odmah iza pet. Teta Annie zamolila nas je
neka sjednemo u sobu za dnevni boravak, to smo i uinili, svi osim Lukea koji je ostao
na nogama i kroz prozor promatrao jezero. Teta Annie sjela je vrlo uspravno u svoju
stolicu i rekla nam ovako:
Da nam je od oca ostalo neto novca, ali ne previe.
da je iz odvjetnikova ureda obavila nekoliko razgovora sa ostatkom obitelji i da su se
sloili da Luke ode na uiteljski koled kako je bilo i planirano. Na to bi se potroila
vea koliina novca, no svi su osjeali da je to bila i elja naih roditelja.
Da to se tie nas ostalih ... ovdje je teti Annie, unato ravnim leima, bilo malo
teko. Pogledala je sa strane, onda je vratila pogled, oima je kliznula sa Matta na mene
i konano se zaustavila na Bo ... to se tie nas ostalih, na nesreu nitko iz razliitih
ogranaka obitelji nije bio u mogunosti prihvatiti jo troje djece. Doista, financijske
okolnosti bile su takve da si nitko nije mogao priutiti niti dvoje. Zato, kako bismo
barem Bo i ja ostale zajedno, odlueno je da e se Matt, ako je voljan, vratiti s njom na
farmu. Tamo bi on bio od velike koristi, a novac koji bi zaradio koristio bi se za
podizanje njegovih sestara. Luke bi, nadali su se, mogao doprinijeti im zavri
kolovanje i nae posao. U meuvremenu, Mattova zarada, plus prilozi od ostatka
obitelji, omoguili bi teti Emily i ujaku Ianu, koji su ivjeli u Riviere-du-Loupu i koji su
imali etvero svoje djece, da uzmu Bo i mene.
NANA
-33-
Pet
Djeja patnja via se danas stalno. Ratove i glad promatramo vlastitim oima iz
svojih dnevnih boravaka i skoro svakog tjedna gledamo nove slike djece koja prolaze
kroz nezamislive gubitke i uase. Uglavnom izgleda kao da to podnose vrlo mirno.
Vidite ih kako gledaju u kameru, ravno u leu, a znajui kroz to prolaze, oekujete
vidjeti uas ili patnju u njihovim oima, no najee nema nikakvih vidljivih znakova
osjeaja. Djeluju tako prazno da je lako pomisliti kako previe i ne osjeaju.
I iako ovdje ne elim poistovjeivati ono to sam ja prola sa patnjama te djece,
zapamtila sam taj njihov izraz. Sjeam se Matta kako mi govori - i drugi su mi govorili,
ali uglavnom Matt - i sjeam se golemog napora potrebnog da bih uope ula to to mi
on govori. Bila sam toliko preplavljena nezamislivim osjeajima da nisam mogla uti
nita. Bilo mi je kao da sam na dnu mora.
Kate?
Promatrala sam mu koljena. Moja su koljena bila tanka, smea i kvrgava. Mattova,
virila su ispod njegovih kratkih hlaa, bila su barem dvostruko vea.
Kate?
uje li me?
Da.
Pogledaj na kartu. Nije daleko, zar ne? Moi u te posjeivati. Uope nije daleko.
Vidi?
Bilo je manje dlaka na njegovim koljenima nego na bedrima i listovima, a i koa je
bila drugaija. Naborana, zbog savinutosti. Ja uope nisam imala dlake po koljenima, a i
nabori su bili manji.
Pogledaj ovo, Kate.
Proveli smo mnogo vremena tu, sjedei na kauu. On i Luke su opet radili za
gospodina Pyea, ali predveer bi me odveo dolje na bare, sjeli bismo i govorio mi je o
tome kako bi mogli izgledati nai novi ivoti i kako da ostanemo zajedno. Ja sam
sluala. Ili sam pokuavala sluati. Ali u mojoj unutranjosti zavijao je vihor i bilo mi
je vrlo teko uti.
Mogli bismo to nekako urediti, rekao je Matt. Ovdje je skala, vidi? Objanjava
koliko je jedan centimetar kilometara.
To nije bila neka dobra karta. New Richmond, koji je bio najblii grad do teta
Anniene farme, na njoj nije bio ucrtan, pa je Matt pitao tetu Annie neka mu pokae gdje
je i onda je uzeo olovku te, iako se podrazumijevalo da se po knjigama nikada nita ne
pie, oznaio tokicu na pravom mjestu i onda upisao ime, New Richmond, pokraj nje
vrlo uredno.
Svi smo jo trebali ostati u Jezeru Vrana, sve dok Luke ne bude morao otii na
NANA
-34-
koled, a tada bismo trebali i nas etvero, teta Annie, Matt, Bo i ja, svi zajedno
otputovati na istok. Matt i teta Annie bi s Bo i sa mnom poli u Riviere-du-Loup i ostali
tu tri dana dok se Bo i ja ne priviknemo na svoj novi dom. Zatim bi nas napustili i
otputovali na teta Annienu farmu.
U meuvremenu, Calvin Pye je oajniki trebao pomo i teta Annie je rekla kako
nema razloga da djeaci ne zarade neto novca. Nije mislila da u je uti kada je rekla
da e to takoer pomoi i Bo i meni da se navikavamo biti bez njih.
Stavi palac na skalu, Kate. Tako. Sada gledaj. Taj prvi lanak tvog palca, odavde
dovde, to je oko sto pedeset kilometara. Vidi? Sada ga stavi na kartu. Pogledaj! Nije
puno vie od sto pedeset kilometara, zar ne? Najvie dvjesto kilometara. Lako u te
moi posjeivati.
On je govorio, a vihor je zavijao.
Tko je ovo? rekla je teta Annie. Kate? Tko to dolazi niz cestu?
Gospoica Carrington.
A tko je gospoica Carrington?
Moja uiteljica.
Oh, rekla je teta Annie, zvuei zainteresirano, izgleda mlada za uiteljicu.
Sjedili smo na verandi, istili mahune. Teta Annie bila je od onih koji smatraju da je
koristan posao najbolji lijek za svaku bolest. Poticala me da govorim. Bila je u tome
bolja od Matta jer je bila nemilosrdnija. je li dobra uiteljica? Voli li je?
Da.
to ti se najvie svia kod nje?
Prazna tiina.
Kate? to najvie voli kod gospoice Carrington? Zgodna je.
I onda sam bila poteena daljnjih pitanja jer se gospoica Carrington ve bila
previe pribliila.
Zdravo, rekla je teta Annie, odloivi koaru s mahunama i ustajui kako bi je
pozdravila. Znam da ste Kateina uiteljica. Ja sam Annie Morrison. Rukovale su se,
sasvim formalno. Teta Annie je rekla: elite li neko hladno pie? Ili aj? Hodali ste sve
od sela?
Da, rekla je gospoica Carrington. Hvala. Mogla bih malo aja. Zdravo, Kate.
Vidim da si jako zaposlena. Uputila mi je lagan smijeak i uoila sam da je
nervozna. Nisam previe zapaala, tih dana, ali to sam uoila jer je bilo prilino
neuobiajeno.
Kate, bi li nam mogla skuhati loni aja? zapitala je teta Annie. Mogla bi staviti
kineski, najbolji, zar ne? Za gospoicu Carrington? Nasmijeila se gospoici
Carrington i rekla: Kate kuha najbolji aj od svih koje znam.
NANA
-35-
Ustala sam, ula u kuu i stavila kotli na grijanje. Kua je bila vrlo tiha. Bo j e bila
u naoj spavaoj sobi - teta Annie ju je tamo stavila na popodnevno spavanje, a Bo se
derala iz sveg glasa, no sada se inilo da j e zapala u san.
Dok se kotli zagrijavao popela sam se na stolicu i dohvatila majin najbolji ajnik
sa visoke police u kuhinji. ajnik je bio okrugao i gladak i bogato kremasto obojen,
imao je na sebi naslikanu granu jabuke, sa nekoliko tamno zelenih listova i dvije vrlo
crvene jabuke. Jabuke nisu bile samo naslikane nego su bile i ispupene tako da ste pod
prstima mogli osjetiti njihovu zaobljenost. Uz njega je jo iao i mali vri za mlijeko i
zdjelica za eer sa poklopcem, te est alica i est tanjuria i est pladnjia, a na svima
su bile jabuke i nijedan nije bio okrhnut. Teta Annie mi je rekla da je taj pribor za aj
bio vjenani poklon koji je mojim roditeljima poklonila jedna dama iz New Richmonda
i da e biti moj kada budem starija, ali da ga mogu koristiti ve i sada, ako to elim,
kada nas posjete posebno znaajni ljudi. Znam, oekivalo se da time budem
zadovoljena.
Zagrijala sam vodu i napravila aj. Stavila sam ajnik na najbolji posluavnik i
pokrila ga draem topline. Izvukla sam dvije alice i dva tanjuria, mlijeko i eer, i
paljivo ih odnijela do vratiju. Mogla sam vidjeti gospoicu Carrington i tetu Annie
kroz zaslonska vrata. Gospoica Carrington je govorila: Nadam se da vam nee
smetati, gospoice Morrison. Nadam se da me neete pogreno shvatiti.
Teta Annie me ugledala i ustala kako bi mi otvorila vrata.
Rekla je: Hvala, Kate. Vrlo lijepo si servirala. Sada, gospoica Carrington i Ja
moramo o neemu popriati - bi li mogla odnijeti mahune u kuhinju i tamo dovriti
posao umjesto mene? Ili ih ponesi do plae, ako vie voli. to ti je drae?
Plaa, rekla sam, ne marei ni zajedno ni za drugo. Pokupila sam mahune i posudu
i no i sila niz stube na verandi pa oko ugla kue. Ba kraj ugla ispao mi je no. Bio mi
je tu negdje kraj ruke, ali trava je bila visoka i ja ga nisam mogla vidjeti. Paljivo sam
pretraivala po travi nonim prstima, drei mahune i posudu malo dalje sa strane, kada
sam zaula gospoicu Carrington kako govori: Shvaam da me se to ne bi trebalo
ticati, ali osjeala sam da to moram rei. Oni su svi sjajna djeca, naravno, ali Matt je i
vie od toga. Posjeduje ljubav prema uenju ... on je uenjak, gospoice Morrison. Po
prirodi uenjak. On je najbistrije dijete koje sam ikada uila. Daleko najbistrije. A ostala
mu je jo samo jedna godina srednje kole ...
Dvije godine, naravno, rekla je teta Annie.
Ne, samo jedna. On je preskoio razred, vidite. Pa iako je dvije godine mlai od
Lukea, samo je godinu dana za njim. Sljedee proljee ima zavrne ispite. I dobit e
stipendiju za sveuilite. Sasvim sigurno. To uope nije u pitanju.
Nastala je tiina. Nonim prstima napipala sam neto hladno i tvrdo. Sagnula sam se
i podigla no.
Teta Annie je rekla: Bi li to moglo sve pokriti? Sve njegove ivotne trokove?
Stanovanje?
NANA
-36-
Ne ba. Ali pokrilo bi mu trokove kolarine. A za stanovanje bi se moglo neto
odvojiti. Uvjerena sam da bi moglo. Sigurna sam da bi se moglo nai naina. Gospoice
Morrison, oprostite to sam uporna, ali morate shvatiti - bila bi to tragedija ako Matt ne
bi otiao na sveuilite. Zaista, bila bi to tragedija. Nakon nekoliko trenutaka teta
Annie rekla je blago: Gospoice Carrington, gora tragedija od ove koja ih je upravo
zadesila.
Znam! Dobrote mi, shvatila sam! Zato i izgleda tako nepravedno to e taj dvostruki
udarac pasti samo na Matta!
Tiina. Teta Annie uzdahne. Na kraju, i dalje blagim tonom, izusti: Mislim da ne
razumijete ba sasvim u kakvom smo poloaju. Rado bismo pomogli Mattu ako bismo
ikako mogli. elimo pomoi svima njima. Ali nema novca. Shvaam da to zvui
nevjerojatno, ali stvari stoje tako. Zadnjih pet - est godina - bilo je teko na svim
farmama u Gaspeu. Oba su mi brata u dugovima. Otac mi je u dugovima. Na kraju svog
ivota, on se naao u dugovima, a nikada ranije nije bio duan niti penija.
Ali ova kua ...
Novac od ove kue, zajedno sa onim to je Robertu ostalo, bit e Lukeu za uiteljski
koled i jo e ostati sasvim mala suma za ostalo troje kada navre dvadeset I jednu.
Vrlo mala suma. Ni na koji nain savjest nam ne dozvoljava da djevojkama to
uskratimo kako bi Matt mogao ii na sveuilite. I opet ne bi bilo dovoljno.
Ali sigurno ...
Gospoice Carrington, molim vas sluajte. Ne bih vam to trebala govoriti, sasvim ...
nije prigoda ... Ali htjela bih da shvatite. Cijenim vau brigu za Matta i voljela bih da
moete razumjeti kako je ... bolno sve to za nau obitelj. Iza Roberta ostalo je toliko
malo zbog toga to je on pomagao sve nas ostale. Osjeao je prema nama dunost,
vidite. Moja su braa toliko rtvovala kako bi on dobio priliku, a on ju je iskoristio i
postupio vrlo dobro, i zato naravno, kada su nam stvari krenule loe osjeao je da nam
mora pomoi. To je bilo vrlo velikoduno od njega ... A naravno, nije mogao znati da e
mu djeca ... pretpostavljao je da e mu se u nadolazeim godinama plaa jo
poveavati. Nastala je tiina. Ja sam noem nabadala zrna graka.
Gospoica Carrington tmurno je rekla: Onda je to tragedija. Kao to ste i rekli.
Bojim se da je tako.
Ali morali biste ... morali biste mu barem dozvoliti da zavri srednju kolu.
Gospoice Morrison, on zasluuje i to najmanje da zavri srednju kolu. Draga moja,
moja sestra - ne ona koja e uzeti Kate i Elizabeth - ima etiri sina, i svi su oni
zasluivali zavriti srednju kolu, svi su zasluivali otii na sveuilite, da se to moglo.
To su bistri djeaci. To je, uvjerena sam, bistra obitelj. Ali svi su oni sada na ribarskim
brodovima. Za njih nema budunosti ak niti na farmi. I to takoer moete nazvati
tragedijom, i to takvom s kojom se suoava najvei dio svijeta. Da vam budem iskrena,
mislim kako je mnogo gore to e se ta djeca morati razdvojiti nego to Matt nee moi
dovriti svoje kolovanje. Uostalom, ve je obrazovaniji od veine.
NANA
-37-
Jo vea tiina. Zamiljala sam kako se gospoici Carrington usnice stanjuju, kao u
razredu kada bi se naljutila.
Teta Annie je rekla: Trebali bismo biti zahvalni, znate. U tom autu mogla su biti i
djeca.
Onda sam se spustila do plae. Kada sam dovrila ienje mahuna, malo sam jo
ostala sjediti, gledajui valove, sluajui njihov ritmian um. Taj zvuk, u svoj svojoj
raznolikosti, stajao je kao zalede mog ivota. Od trenutka kada sam se rodila nikada
nisam bila bez njega.
Nakon nekog vremena uzela sam opet no i pritisnula vrhom u prst. Koa se udubila,
a onda je potekla sitna kapljica tamne, iskriave krvi. Jedva da me imalo zaboljelo.
NANA
-38-
est
Ah, sluajnosti, ti krhki sitni momenti koji odreuju tokove naih ivota. Ako bih
rekla da mi je ivot krenuo odreenim smjerom zbog toga to su mi roditelji umrli, to je
jo i razumljivo, jer to je velik dogaaj koji bi utjecao na svaiju budunost. Ali ako
kaem da mi je ivot krenuo odreenim smjerom samo zato to nas je toga dana
posjetila gospoica Carrington, pa mi je ispao no, a Matt mi je, nekoliko sati nakon
toga, i dalje jadno pokuavao pomoi, ustrajno mi postavljao pitanja, dok se i Luke
takoer tu naao i pokuavao itati novine, a Bo je vritala ...
Porezala si se po prstu, rekao je Matt.
Sjedili smo na kauu. Zavrili smo s veerom i ja sam bila, gotova sa brisanjem sua
za tetu Annie, koja je sada, ustrajavajui strogo u svojim nastojanjima da nas privikne
na novi red, stavljala Bo u krevet. Kroz dvoja zatvorena vrata mogli ste uti Bo kako
bjesni: Neu! vritala je. Neu! Neu! Neu!
Nije mislila na tetu Annie. Svi znamo da je teta Annie bila najbolja od svih.
Luke je koljenima i laktovima bio na podu pretvarajui se kao da ita novine.
Dlanovi su mu bili prikovani za bradu.
Kako si se porezala? upitao je Matt.
Noem.
to si radila noem?
istila mahune.
Trebala bi biti paljivija.
Nagnuo se natrag, promrdao lenim lopaticama, i uzdahnuo. Lea me ubijaju.
Mogu ti rei da ti je bolje da isti mahune nego da radi to to Luke i ja moramo
raditi.
Prieljkivao je da ga upitam to su to oni radili. Znala sam da to eli, ali rijei su bile
tako duboko u meni da ih nisam bila u stanju izvui van.
On mi je ipak rekao.
Danas smo nabadali sijeno. Moram ti rei da je to uasan posao. Praina ti ulazi u
nos i u usta, a slamice ti ulaze u koulju i niz hlae, dok se znoj i praina izmeu
nonih prstiju pretvaraju u neku vrstu ljepila, a stari Pye stoji tamo poduprt na svoje vile
kao neki stari trol, i samo se nada da e popustiti kako bi imao razloga da te prodre.
Htio me nasmijati, ali nisam se mogla snai. Ipak sam mu se nasmijeila. Uzvratio mi
je smijeak i rekao: A sada ti meni ispriaj kako si ti provela dan. Kakva si uzbuenja
danas doivjela, osim mahuna?
Nisam mogla misliti ni o emu. Miljenje mi je postalo jednako teko kao i prianje.
inilo mi se kao da mi je um progutan poput amca u magli.
NANA
-39-
Hajde, Kate. to si sve radila? je li tko doao u posjetu?
Gospoica Carrington.
Gospoica Carrington? Ba lijepo. to je gospoica Carrington dola rei?
Kopala sam po magli: Rekla je da si ti pametan. Matt se nasmijao: Stvarno?
No sada sam se prisjetila. Bila je nervozna. Bila je uplaena zbog tete Annie i morala
se prisiljavati kako bi rekla ono to je naumila, pa je zbog toga zvuala smijeno.
Rekla je da si najpametnije dijete koje je ikada ona uila. Rekla je da bi to bila ...
tradegija ... tragedija ... ako ti ne bi iao na sveuilite.
Uslijedio je trenutak tiine. Matt je rekao: Dobra stara gospoica Carrington. Uvijek
se isplati ulizivati uiteljicama, Kate. Uini i ti to isto kao i ja.
Sada mu je glas bio veseo. Promatrala sam ga, no on je gledao Lukea, a lice mu je
bilo crveno. Luke je digao pogled sa novina i gledali su jedan u drugoga. Onda je Luke,
govorei meni, ali i dalje gledajui Matta, rekao; to je rekla teta Annie?
Pokuavala sam se sjetiti; Rekla je da nema dovoljno novca. Rekla je i vie od
toga, ali ja se nisam mogla sjetiti to.
Luke je klimnuo. Jo uvijek je gledao u Matta. Nakon nekog vremena Matt ree; Pa,
u pravu je. Uostalom, nema veze.
Luke nije rekao nita.
Odjedanput, izgledalo je kao da se Matt naljutio. Rekao je: Ako eli provesti ivot
osjeajui se krivim zbog toga to si se rodio prvi, samo izvoli, ali nemoj time gnjaviti
mene.
Luke nije odgovorio. Okrenuo se i opet poeo itati novine. Matt se sagnuo i
dohvatio drugi list novina. Razgledao ga je i onda ga opet bacio na pod. Pogledao je na
runi sat i rekao: Mogli bismo otii do bare. Bit e jo sat vremena svjetlo, ali nitko se
od nas nije pomaknuo.
U pozadini, mogli smo jo uvijek uti Bo kako vriti.
Luke se iznenada digne i napusti sobu, a mi smo uli kako je uao u Boinu i moju
sobu. uli smo glasove, njegov je bio ljutit, a teta Annien nepokolebljiv: dok je Bo,
sada slomljena srca, doista grcala, skoro da ste mogli vidjeti njene ruke kako se pruaju
prema Lukeu. Zatim, iznenaujue jasno i otro, teta Annie je rekla: Ne pomae joj,
Luke. Ni najmanje.
Onda smo zauli Lukeove korake, glasne i ljutite, i udarac vratima dok je naputao
kuu.
Jo neto u vezi Lukea. Sve do samog dana smrti naih roditelja, ne sjeam se da je
Luke ikada prije nosio Bo. Niti jednom. Matt ju je nosio, ali ne i Luke. Takoer se ne
sjeam da sam ikada vodila ijedan pravi razgovor s njim. S Mattom tisuu puta, ali s
Lukeom niti jednom. Ako se izuzmu povremene svae i pokoje zadirkivanje izmeu
NANA
-40-
njega i Matta, ne sjeam se da j e Luke ikada pokazivao kako zna - ili ga je briga - da
mi ostali uope postojimo.
Ujutro ga nije bilo.
Po krevetu se vidjelo da je tu no u njemu prespavao, a na kuhinjskoj tezgi ostala je
zdjela od zobenih pahuljica, ali njemu nije bilo ni traga. On i Matt trebali su otii raditi
na farmu.
Moda je ve otiao, rekla je teta Annie. Moda je htio poeti ranije.
Nema anse . rekao je Matt. Bio je vrlo ljut. Navlaio je radne izme pored ulaznih
vrata, divljaki zavezujui vezice, i trzajui manetama svojih traperica dok ih je
navlaio preko gornjih dijelova izama kako mu slama ne bi ulazila unutra.
Gdje li j e nestao? rekla sam.
Ne znam. Kate. da je ostavio poruku, znao bih, ali nije. Tipino. Taj dan kada se
Luke bude udostojao rei drugima to radi, bit e velik dan, velik dan. Bila je to istina.
Luke, stari Luke, Luke od prije dva mjeseca, izluivao je roditelje jer ih nikada nije
izvjetavao o svojim dolascima i odlascima. U to vrijeme Matta za to nije bila briga, jer
ga se nije ticalo.
Poela sam glodati prst na mjestu gdje sam se porezala. Bojala sam se da nas Luke
nije napustio. Da nije pobjegao ili umro.
Ali, to misli gdje je mogao otii?
Kate, ne znam. Nije vano. Vano je to da emo, ako se ne vrati za dvije minute,
zakasniti na posao. Jednostavno e morati otii bez njega, rekla je teta Annie.
Spravljala im je sendvie za ruak - zemljoradnike sendvie, velike komade kruha sa
narescima unke debelim centimetar i pol. Morat e se sam ispriati. je li moda iz
nekog razloga otiao u grad? je li se ikako mogao prevesti do grada?
Mogao je ii sa mljekarom. Gospodin Janie odlazi oko etiri ujutro - mogao ga je on
prebaciti svojim mljekarskim kamionom.
Hoe li se vratiti? glas mi je poeo drhtati. Na koncu, i roditelji su nam bili otili u
grad.
Naravno da e se vratiti. Jedino me brine to u rei starome Pyeu. Izai e mu para
na ui.
Ali kako zna da e se vratiti?
Kate, znam. Ne diraj prst. Izvadio mi je prst iz usta. Znam. U redu? Znam.
Provela sam jutro obavljajui kune poslove, a vei dio popodneva na plai s Bo. Bo
je objavila rat teti Annie. Pretpostavljam da je njoj izgledalo kao da je teta Annie bila
kriva za sve to joj se loe poelo dogaati u ivotu, i da joj je jedino rjeenje bilo da joj
se do smrti opire. I takoer mislim da j e u tom ratu mogla i pobijediti. A rekla bih da
je tako i teta Annie mislila.
NANA
-41-
Zato smo bile istjerane iz kue kako bi teta Annie imala priliku organizirati svoju
obranu. Mogu zamisliti sliku nas dvije kako idemo prema plai, drei se za ruke, sebe,
kako se vuem, a Bo kako stupa takvom snagom da oblaci praine izletavaju ispod
njezinih stopala pri svakom udarcu noge. Kosa mi j e visila labavo i beivotno, a njena
je strila ravno iz glave, isijavajui gnjev poput toplinskih valova. Draestan par sestara.
Sjele smo na vru pijesak i promatrale jezero. Bilo je mrtvaki mirno. Samo ste
mogli vidjeti kako die, laganim dubokim udisajima ispod ravne, sjajee, srebrne koe.
Bo j e sjela kraj mene, protiskujui kamenie kroz prste i uzdiui tu i tamo oko svog
palca.
Pokuavala sam smiriti vihor u sebi, ali im bih uspjela, im bih ga snagom volje
savladala toliko da se pojedinane misli smire kako bih ih mogla promatrati, odmah bi
me same te misli opet nadvladale. Biti bez Matta. Biti bez Lukea. Napustiti dom. ivjeti
sa nepoznatima. Teta Annie mi je priala o njima; rekla je da je tamo etvero djece, tri
djeaka ijedna djevojica. Svi su bili stariji od Bo i od mene, ali rekla je da su svi vrlo
dragi. Ali ona zapravo nije mogla znati jesu li dragi ili nisu. To ste mogli znati jedino
ako ste i sami dijete. Matt je rekao da moram paziti na Bo, ali mogao je znati da ja to ne
mogu. Bila sam vrlo preplaena. Bila sam puno preplaenija nego Bo.
Zadubila sam se snano u mali ami daleko na jezeru i prisiljavala se da se na
njega usredotoim.
Znala sam iji je to amac - Jima Sumacka, Lukeovog prijatelja koji je ivio u
Indijanskom rezervatu.
Ono je Veliki Jim Sumack, glasno sam rekla Bo. Htjela sam priati kako bih
odagnala misli.
Bo je uzdahnula i zasisala jo jae. Svih tih dana prst joj je bio potpuno smeuran od
vode, a na vrhu joj se poeo pojavljivati i veliki bijeli ulj.
Ide u ribolov, rekla sam. Uhvatit e ribu za ruak. Zove se Veliki Jim Sumack jer
je tei od sto kila. Vie ne ide u kolu, ali Mary Sumack je u treem razredu. Prole
zime nije dolazila u kolu pa su otili posjetiti njezinu mamu i bilo je to zato to nije
imala nikakvih cipela. Indijanci su stvarno siromani.
Naa majka je rekla da bismo se trebali sramiti. Nisam bila sasvim sigurna to je bilo
to zbog ega smo se trebali sramiti, pa mi j e bilo nejasno zato me ukorila. Sjetila sam
se majke. Pokuavala sam prizvati njeno lice, ali nisam mogla postii da mi bude jasno.
Bo je ve bila prestala pitati za nju.
Odjedanput je, niotkuda, izletio jedan gnjurac udaljen dvadesetak metara daleko od
obale. Eno gnjurca, rekla sam.
Bo j e opet uzdahnula, a gnjurac je nestao.
Uke? iznenada ree Bo, izvadivi prst i pogledavi me.
Nije ovdje.
NANA
-42-
Att?
Ni on nije ovdje. Brzo e se vratiti kui.
Potraila sam pogledom okolo neto ime bih joj skrenula panju kako bih je
sprijeila da se ne razljuti. Neki se pauk kretao po pijesku prema nama, vukui za
sobom mrtvu konjsku muicu. Zapravo ju je teglio natrake, drei muicu ustima i
prednjim nogama, a teko vukui ostalima. Jednom smo Matt i ja promatrali malog
pauka kako iz udubljenja u pijesku pokuava izvui vodencvijet
2
tri puta vei od sebe.
Pijesak je bio suh i svaki put kada bi uspio dovui svoj teret do pola puta na uzbrdici,
stjenke udubljenja bi se uruile i on bi kliznuo opet natrag do dna. Pokuavao je ponovo
i ponovo uvijek po istom putu i nikada ne usporavajui korak. Matt je tada rekao: Evo
pitanja, Katie: je li on samo vrlo, vrlo odluan ili mu je sjeanje tako slabo da
zaboravlja to se desilo dvije sekunde ranije, pa stalno misli da to radi prvi put? To je
pitanje.
Onda smo ga gledali jo pola sata, a na kraju je, na nae oduevljenje, uspio, pa smo
zakljuili ne samo da j e vrlo odluan, nego i da j e vrlo otrouman.
Gledaj, Bo, rekla sam. Vidi pauka? Ima muicu i vue je doma u svoju mreu,
vidi? A kada je dovue doma onda e je umotati u kukuljicu, i onda e je kasnije, kada
bude gladan, pojesti.
Nisam pokuavala s njom dijeliti svoju oaranost onako kako ju je Matt dijelio sa
mnom. Moj cilj bio je manje uzvien. Samo sam se nadala da e se ona zainteresirati,
umjesto da se ljuti, jer nisam bila raspoloena baviti se nekim od njenih bjesova.
Ali ipak, nije upalilo. Mislila sam da djeluje, jer se nagnula naprijed i nekoliko
sekundi napeto promatrala pauka, ali onda je izvukla palac, ustala, doteturala do njega i
zgazila ga.

2
Vrsta leteeg kukca iz obitelji Ephemeridae, odrastao kukac ne ivi dulje od jednog dana. (prev.)

NANA
-43-
Sedam
Matt se vratio kui neto prije est. ekala sam ga na stubama od verande. Pitao je je
li se Luke vratio, a kada sam mu rekla da nije, nije rekao nita. Samo se spustio ravno
do plae, skinuo sa sebe sve osim gaica i uronio u jezero.
Ja sam otila za njim i stajala sam utei na obali i promatrajui kako se oko mjesta
na kojem je nestao ire valovi. Kada je ponovo probio povrinu izgledao je kao tuljan,
mokar i gladak. Tijelo mu je bilo razlomljeno u blokove svjetla i tame; tamno lice i vrat
i podlaktice, tamnija lea i prsa, bijele noge.
Rekao je: Moe li mi dodati sapun? Zaboravio sam. I ja sam otila do kue i
donijela mu.
Divljaki se prao, ribajui si tijelo sapunom, i trljajui ga po kosi. Zatim ga je
dobacio na plau i opet uronio u vodu stvorivi mlijeno bijeli oblak u tamnoj vodi.
Otplivao je vrlo daleko.
Sapun se nije smjelo bacati na plau jer ga je bilo gotovo nemogue oistiti od
pijeska. Trebalo ga je stavljati na kamen. Ja sam ga podigla i umoila ga u vodu te ga
poela istiti, ali pijesak je samo ulazio sve dublje.
Matt je doplivao natrag i izgacao iz vode. Rekao je: Ne gnjavi se, Kate, i uzeo mi
je sapun. Uputio mi je kratak, zategnut smijeak dok smo hodali prema kui, no to nije
bio pravi smijeak, nego samo zategnutost koe.
Teta Annie otezala je s veerom to je dulje mogla, nadajui se da e se pojaviti
Luke, i na koncu je servirala bez njega. Bila je skuhala svinjsku nogu, a priredila je I
veliku zdjelu struganih jabuka, koje sam ja voljela ali sam otkrila da ne mogu jesti.
Nisam mogla jesti nita. Nisam mogla gutati. A pljuvaka mi se skupljala u ustima pa
sam je morala gutati.
I Bo j e takoer imala problema. Kada je teta Annie pred nju postavila njenu veeru
ona ju je bacila na pod, I sada je, blijeda od iscrpljenosti sa tamno crvenim sjenama
ispod oiju, sjedila pred niim i sumorno sisala palac.
Matt je jeo na nepokolebljiv, sluben nain, kao da loi kotao. Bio se presvukao u
iste traperice i koulju, a kosa mu je bila zaeljana ravno unatrag. Uporno mu je
kapala po ovratniku. Po akama i rukama imao je ogrebotine od sijena. Prije nego to se
okupao one su bile crne, no sada su mu bile vatreno crvene.
Jo svinjetine? rekla je teta Annie, grevito veselo. Ako je bila zabrinuta zbog
Lukea, to nije htjela pokazati.
Hvala, rekao je Matt. Dodao joj je svoj tanjur.
Krumpira? Mrkve? Struganih jabuka?
Hvala.
Strugane jabuke dala nam je gospoda Lily Stanovich. Sastrugala ih je danas
NANA
-44-
popodne. Raspitivala se za sve vas. Rasplakana dua. Zaista, vrlo ljubazno od nje to je
donijela strugane jabuke - potedjela me struganja. Rekla sam joj da si dolje na plai,
Kate, I htjela je sil dolje da malo popria s tobom, no rekla sam joj da si previe
zaposlena oko Bo, pa bolje neki drugi put. Povre je od Alice Pye. udna neka ena. Bit
e da j e to supruga tvog poslodavca, Matt.
Zautjela je na nain kao da oekuje odgovor, pa je Matt klimnuo.
A kakav je on?
Gospodin Pye?
Da. Kakav je? je li lako raditi s njim?
Matt je vakao. Plaa dobro, rekao je na kraju. Ne bih to nazvala opirnim
opisom, rekla je teta Annie, zaini nam to malo.
Bilo je dovoljno drame za itav dan, a mi smo za stolom vodili sasvim normalan
razgovor.
Traite da vam opiem gospodina Pyea?
Da. Ispriaj nam sve o njemu. Htjeli bismo se zabaviti.
Matt je presjekao krumpir i vilicom uboo komad. Oito je bilo kako trai pridjeve i
odbacuje ih. Mislim da je najvjerojatnije lud, rekao je na kraju.
Za ime Boga miloga, Matt. Iskren opis.
To je iskren opis. Mislim da j e najvjerojatnije lud. Meni tako izgleda.
Na koji nain lud?
itavo vrijeme je bijesan.
Bijesan nije fina rije.
Gnjevan je. Bolesno bijesan. Pobjesnio je.
Jesi li to razgovarao s njim?
Ne ja. Ne napada Luka i mene - zna da bismo mi samo otili. Napada svoju djecu.
Naroito Laurieja. Trebali ste ga uti danas popodne. Laurie je ostavio otvorenu kapiju -
trebali ste ga samo uti.
To je ozbiljna stvar, rekla je teta Annie negodujui. Nije marila za Mattov opis
njegovog poslodavca. Moda nisi znao, jer nisi odrastao na farmi, no da je stoka
pobjegla na polje nastalo bi mnogo tete. Mogla je biti unitena itava ljetina.
Znam to, teta Annie! Radim na toj farmi godinama! I Laurie to zna! Nije bilo stoke
ni na kakvom polju. Uostalom, ne govorim samo kakav je bio danas, govorim kakav je
uvijek. Stari Pye je takav u svakom trenutku svog ivota.
Snano se trudio da ne bude zajedljiv, no ja sam mogla osjetiti britkost u njegovu
glasu. Bio je tako ljut na Lukea da mu se uope nije dalo razgovarati, a najmanje o
NANA
-45-
gospodinu Pyeu.
Teta Annie je uzdahnula: Dakle, to je dosta loe, ali nema ga potrebe zato nazivati
ludim. Veina oeva i sinova prolaze kroz loe periode s vremena na vrijeme."
To je onda lo period, rekao je Matt. To je lo period koji traje etrnaest godina, i
postaje sve gori
Zautio je. Zamijetio je istovremeno kad i ja da se Bo ponaala udno. Bila je izvukla
palac i ruke su joj bile poluuzdignute, a oi su joj bile divlje rairene. Izgledala je kao
karikatura nekoga tko slua.
Za ime Boje, to li joj je sada? rekla je teta Anni kriajui se, a Bo je rekla:
Uke! i okrenula se, i bila je sasvim sigurna da on dolazi po cesti.
Dobro, rekao je Matt, odloivi no i vilicu i odmaknuvi stolicu. Sada u ga
ubiti.
Sjedni tu gdje jesi, Matt. Ne treba nam jo i to. Izgledalo je kao da je nije uo.
Krenuo je prema vratima.
Sjedni, Matthew James Morrison! Sjedni na svoje mjesto i sasluaj to e rei!
Ne zanima me to e rei.
Sjedni!
Glas joj je drhtao i kada sam je pogledala, brada joj je se tresla, a oi su joj bile
napete i crvene. I Matt ju je pogledao. Pocrvenio je. Rekao je: Izvinjavam se, i sjeo je.
Luke je uao. Zaustavio se na ulazu i pogledao nas. Bok, rekao je.
Boje zagraktala i rairila ruke, a on ju je podigao. Zabila je lice u njegov vrat i
strastveno ga ljubila. On je rekao: Jesam li zakasnio na veeru?
Teta Anniena brada jo uvijek se tresla. Progutala je i rekla: Ostalo je jo neto. Ali
se ohladilo, ne pogledavi ga.
Luke pogleda Matta koji je zurio u njega. Nema veze, ree odsutno, ne smeta mi
to se ohladilo.
Sjeo je i istovario Bo u svoje krilo.
Matt je rekao: Gdje. Si. Bio?! najubitanijim tonom.
U gradu, rekao je Luke. Posjetio sam gospodina Levinsona. Oevog odvjetnika.
Moram srediti neke stvari. Trebao sam neke stvari saznati. Pojest u sve krumpire, ako
nitko drugi vie nee.
I nisi nam mogao rei da e ii. Mattov glas bio je ravan i teak i tanak kao no za
ribu.
Htio sam srediti stvari prije nego ita kaem. Zato? Osvrnuo se. je li bilo kakvih
problema?
NANA
-46-
Matt je proizveo neki grleni zvuk.
Teta Annie je rekla: Nema veze, Luke. Sada nam samo reci.
Mogu li prvo pojesti juhu? itav dan nisam nita jeo.
Ne, rekao je Matt.
to te to mui? U redu! U redu! Smiri se! Rei u ti - nije tako komplicirano. U biti,
ne idem na uiteljski koled. Ostat u ovdje. Svi etvero emo ostati. Brinem se za vas,
deki. Sve je sasvim legalno. Dovoljno sam odrastao i sve to. Imat emo novac koji bih
ja bio potroio za koled - ne onaj od kue, oito, jer je neemo prodati, nego onaj
ostatak. Trebat e nam vie od toga, ali mogu nai posao. Mogu raditi po noi - kada se
ti vrati iz kole, Matt, tako da moe uvati Kate i Bo. To e vjerojatno biti u gradu, pa
e nam trebati auto, morat emo zato potroiti neto novca na njega, no gospodin
Levinson kae da e nam pokuati nai neki polovni. Rekao sam mu da ti eli ii na
sveuilite pa je rekao da bismo mogli razgovarati s oevom bankom u vezi kredita,
mogli bi imati suosjeanja prema nama. Normalno, da bi trebao dobiti i stipendiju, ali
kako si ti genijalan to nee biti problem, je li tako? U svakom sluaju, za sada jo o
tome ne trebamo brinuti. Glavna stvar je da svi ostajemo ovdje. Zato, hvala vam puno
na svim vaim planovima i svemu skupa, teta Annie, ali nee nam biti potrebni. Ali
zahvalite svima u nae ime, u redu?
Nastala je tiina.
Bo je pokazala prema struganim jabukama. To, rekla je i mljacnula usnicama.
Nitko nije obratio panju.
Matt je rekao: Ne ide na koled?
Tono.
Ostaje ovdje. Odustaje od uenja.
Uope nisam tako jako elio biti uitelj. To je bila mamina i tatina elja.
Ustao je sa stolice, iskrcao Bo na nju, uzeo tanjur i posluio se svinjetinom. U glavi
mi je bio smijean osjeaj, kao da su mi unutra zujale ose.
Teta Annie sjedila je sasvim mirno sa rukama poloenim u krilo i gledajui u stol.
Oi su joj jo uvijek bile crvene.
To! rekla je Bo, cupkajui gore dolje na Lukeovoj stolici i isteui vrat ne bi li
vidjela unutranjost zdjele sa struganim jabukama.
To!
Matt je rekao: Ne hvala.
Luke ga je pogledao: to?
Znam zato to ini. Ne elim to, hvala.
O emu pria?
NANA
-47-
Kako bi se ti osjeao? rekao je Matt. Bio je blijed kao krpa. Da ja odustanem od
sigurnog mjesta na sveuilitu kako bi ti mogao pokuati - kako bi se osjeao? itav
tvoj ivot, kako bi se osjeao?
Luke je rekao: Ne radim ovo zbog tebe. Radim to zbog Bo i Kate. I zato to tako
elim.
Ne vjerujem ti. Radi to zbog onoga to je Kate rekla prolu veer.
Nije mi ni najmanje stalo vjeruje li mi ili ne. im navri osamnaest godina dobit
e svoj dio novca i moe otii i u Timbuktu to se mene tie.
Napunio je tanjur, maknuo Bo sa svoje stolice i posjeo je na pod, sjeo i poeo jesti.
To! dreala je Bo. To... puding!
Luke je podigao zdjelu struganih jabuka sa stola i stavio je na pod pored nje.
Matt je rekao: Teta Annie, recite mu da ne moe. Gledala sam ga sumnjiavo. Luke
nam je nudio spasenje, a Matt ga je odbijao. Nisam mogla vjerovati. Nisam mogla
razumjeti. Zapravo, prole su godine dok nisam shvatila. Godine, dok nisam spoznala
kako je oajniki elio upravo to to je Luke nudio, za Bo i za mene kao i za sebe, i
kako se bolesno i ljuto morao osjeati zato to je to morao odbiti.
Rekao je ponovo: Teta Annie! Recite mu!
Teta Annie je prouavala pladanj za meso. Udahnula je i rekla: Luke, bojim se da je
Matt u pravu. Vrlo je velikoduno od tebe, vrlo, ali bojim se da nee ii. Luke ju je
povirio, ali je nastavio jesti. Ispod stola dopro je zvuk mljackanja Boinih usnica.
teta to vam roditelji ne mogu uti tu tvoju ponudu, rekla je teta Annie. Smijeila
mu se. Lice joj je bilo ukoeno i blijedo kao i Mattovo. Druga stvar koju nisam
godinama shvaala je to koliko je sve to moralo biti teko teti Annie. Toliko je eljela
uiniti ono to je najbolje za sve nas - zbog svog brata i takoer, mislim, jer unato
svemu u to smo je uvalili, ona nam je postala sklona - a mogunosti koje su se nudile
bile su tako ograniene. Vjerojatno je uviala kako izgleda da Lukeova rtva savreno
rjeava probleme svih nas, i vjerojatno je shvaala Mattovu agoniju. I iznad svega, bit
e da je shvaala kako Luke vjerojatno nije mogao ni znati to zapravo predlae.
Stvar je u tome, Luke, da to jednostavno nee ii. Iznenaena sam da to gospodin
Levinson nije odmah znao. Ali, naravno, on je mukarac.
Luke ju je pogledao, vaui svinjetinu:to onda? Nije mogao shvatiti koliko je to
teak posao, podizanje obitelji. To je stalan posao. Ne moe se raditi i to i zaraivati
novac istovremeno. A mi ostali ne bismo vam mogli slati dovoljno da biste mogli
ivjeti. Odnosno, ne redovito, da se moete oslanjati na to.
Matt e pomoi. Moi e raditi za vrijeme praznika. Ni uz Mattovu pomo, ne
biste mogli. Nemate pojma to to znai, Luke. I ne moete znati. Morala sam dati sve od
sebe samo da bih se mogla nositi sa djevojicama ovih zadnjih nekoliko tjedana, a
vodim domainstvo ve trideset godina.
NANA
-48-
Da. Ali niste naviknuti na djecu, rekao je Luke. Ja sam na njih navikao.
Nisi, Luke. ivjeti s njima ne znai isto to i osjeati se odgovornim za njih. Brinuti
se za njih. Paziti na svaku pojedinu potrebu koju imaju, godinu za godinom, godinama.
To je beskrajan i teak posao. Nebesa, pa samo Bo da je posla za itav dan.
Je, ali ona me voli, rekao je Luke. Pocrvenio je. Nisam mislio da vas ne voli.
Samo sam htio rei da je sa mnom bolja. Znam da bih to mogao uiniti. Znam da ne bi
bilo lako, no malo bi pomogli susjedi i tako. Izvukli bismo se. Siguran sam do to
moemo uiniti. Teta Annie se malo uspravila u svojoj stolici. Gledala je ravno u
Lukea. Iznenada sam u njoj vidjela naeg oca - on bi imao isti takav izraz kada bi osjetio
da je rasprava otila predaleko i kako je dolo vrijeme da se privede kraju. Kada je
progovorila, zvuala je isto kao i on.
Luke, ne moe znati. Neko vrijeme moda bi izdrao, ali postajalo bi sve tee.
Susjedi ne bi mogli pomagati vjeno. Matt bi mogao otii, a ti bi se naao sam sa dvoje
male djece. Odjednom bi shvatio da si rtvovao itav svoj ivot ...
To je moj ivot, rekao je Luke, mogu s njim initi to elim, a to, je to to elim.
Zvuao je tvrdoglavo nepopustljivo, prkosno, odluno, no ostavio je vilicu I objema
rukama prolazio kroz kosu. I on je u njoj vidio naeg oca.
Teta Annie je rekla: To je ono to eli sada. Za godinu dana tako ne mora biti, a
tvoja e ansa biti proputena. ao mi je, Luke. Ne mogu ti dozvoliti ... Zauo se neki
zvuk. Vrlo visok. Kuknjava. Dolazio je iz mene. Shvatila sam da su ml usta otvorena,
napeto otvorena, a oi su mi bile napeto rairene, i kukala sam, kukala. Ostali su zurili u
mene, a moja usta pokuavala su neto rei, drhtavo i nategnuto pokuavala su se
uobliiti oko rijei.
Molim ... Molim ... Molim ... Molim ... Molim ...
NANA
-49-
Dio drugi
Osam
Tu no nakon to sam od Mattovog sina primila pozivnicu za roendan nisam dobro
spavala. Imala sam mnotvo maglovitih i nepovezanih snova, neki su se bavili domom,
drugi poslom, a onda, pred jutro, odsanjala sam jedan vrlo ivo, koji mi je onda itav
ostatak dana ostao u sjeanju. Matt i ja - kao odrasli ljudi - leali smo potrbuke na obali
bare i promatrali smo jednu tanku, hitru malu vodenu bubu koja se zove barski kliza
kako glisira po povrini lovei plijen. Zaustavila se tono pred naim nosevima i sasvim
smo jasno mogli vidjeti jamice koje su njene noge stvarale na povrini vode. Matt je
rekao: Voda ima neku vrstu koe na povrini, Kate. Naziva se povrinskom napetou.
Radi toga ona ne moe potonuti.
Zaudila sam se to je pomislio da mi mora rei neto tako besmisleno osnovno.
Upravo sada radim na surfaktantima - spojevima koji smanjuju povrinsku napetost. To
je dio mog terenskog istraivanja. Znam, rekla sam blago. A povrinska napetost
posljedica je visokog stupnja kohezije vode. Molekule su polarizirane: pozitivni atomi
vodika jedne molekule i negativni atomi kisika druge molekule, meusobno se privlae.
To se naziva vodikovom vezom.
Pogledala sam Matta da vidim je li razumio, ali on je gledao u vodu. ekala sam
dugo vremena, no vie nije rekao nita. A onda mi je zazvonila budilica.
Bila je subota. Trebala sam popodne s Danielom otii na jednu izlobu, nakon ega
bismo se u gradu nali sa njegovim roditeljima i neto zajedno pojeli. Imala sam
ogromnu hrpu laboratorijskih izvjea koja sam trebala ocijeniti i to sam odluila
obaviti najprije, pa sam ustala i tuirala se i skuhala loni kave, a itavo vrijeme bila
sam svjesna neugodnog osjeaja koji mi je ostao iza sna. Pojela sam zdjelu kukuruznih
pahuljica stojei kraj kuhinjskog prozora i njegovog velianstvenog pogleda na
kuhinjski prozor apartmana preko puta, i onda sam odnijela kavu u svoju majunu
skuenu blagovaonicu i dnevni boravak gdje su na stolu bila nagomilana izvjea.
Ocjenjivanje laboratorijskih izvjea jedna je od najdepresivnijih djelatnosti koje
ovjeanstvo poznaje. Ona se piu odmah nakon laboratorijskih eksperimenata, kada bi
sve to su studenti nauili trebalo biti svjee prisutno u njihovim glavama, pa stoga
precizno pokazuju koliko gradiva jesu ili nisu shvatili. Dovoljno da proplaete. Ovo mi
je tek prva godina to radim kao vanredni profesor, a ve me uiteljski dio tog posla
poeo ubijati. Zato djeca dolaze na sveuilita ako ih uenje ne zanima? Oito zbog
toga to misle da je to najlake rjeenje. Dolaze zbog piva i zabave: svi podaci koje pri
tom tom prikupe samo su im strogo usput.
Proitala sam prvo izvjee. Nisam ga mogla razumjeti, pa sam ga proitala ponovo.
Nakon treeg puta shvatila sam da, na nesreu, greka nije bila u njemu nego u meni.
Odloila sam izvjee i pokuala sam ustanoviti to mi je, taj osjeaj u meni, taj
NANA
-50-
zaostatak iz sna, i onda sam odjedanput shvatila da je to bio sram.
Bilo je to sasvim nelogino - sramiti se zbog neega to ste poinili u snu. U
stvarnosti nikada ne bih poduavala Matta. Uvijek sam bila vrlo paljiva u takvim
stvarima. Nikada s njim nisam ni razgovarala o mom poslu jer bih morala
pojednostavljivati stvari, a inilo mi se da bi ga to vrijealo. Moda on to I ne bi gledao
na taj nain, ali ja jesam.
Vratila sam se na izvjea. Nekolicina ih je pokazivala znakove tonostl, neto malo
svijesti o znanstvenoj metodi. Pola tuceta bilo ih je tako jadnih da sam se morala
suzdravati da na dnu ne napiem odustanlte od studija. Kada su mi preostala jo
samo dva do kraja zazvonilo je zvono na vratima. Ustala sam, pritisnula gumb za
otvaranje glavnog ulaza I onda sam opet sjela.
Bit u brzo gotova, rekla sam kada je Daniel uao dahui od penjanja. S obzirom
na to da mu je bilo tek trideset I etiri godine, zaista nije bio u formi. Imao je neku vrstu
mravog tijela i nikada se nije previe debljao, ali mravost ne znai uvijek i zdravlje.
Gunala sam mu zbog toga, a on bi ozbiljno klimao i slagao se da bi trebao vie
vjebati/paziti to jede/uzimati pristojnu koliinu sna. Pretpostavljam da je tu taktiku -
ozbiljno slaganje s prigovorima - nauio vrlo rano. Njegova majka (profesorica Crane sa
Odjela likovnih umjetnosti) bila je, da tako kaem, dominantna osoba, a otac (profesor
Crane sa Odjela za povijest) jo i gori. Daniel izlazi s njima na kraj vrlo vjeto i to tako
to se sa svime sloi, a zatim Ignorira sve to su rekli.
Ima kave, rekla sam, poslui se.
Otiao je u kuhinju i vratio se sa vrem kave, te stao pored mene, itajui izvjea
preko mog ramena.
Ne mogu vjerovati da su tako loi, rekla sam. Apsolutno su tragini.
On je klimnuo. Uvijek su takvi. Zato to sama radi? To je posao za asistente.
Kako u drugaije saznati kakvi su mi studenti? Zato eli znati kakvi su? Misli
o njima kao da su slonovi, u prolazu. Rastreseno je mahao oponaajui krdo koje
iezava.
Sve je to bilo pretvaranje, naravno. Daniel je u najmanju ruku savjestan onoliko
koliko i ja. On govori da ja sve uzimam previe ozbiljno, kao da on preputa svojim
studentima da sve rade sami. A zapravo on na prenoenje znanja studentima troi vie
vremena nego ja. Razlika je jedino u tome to izgleda kao da to njega uope ne izluuje.
Nastavila sam ocjenjivati. Daniel se muvao po sobi srui kavu i dirajui stvarice,
okreui ih i vraajui ih na mjesto. On je zabadalo - po rijeima njegove majke. On
voli prkati po stvarima. Njegova je majka tijekom godina sakupila zbirku vrlo lijepih
predmeta i morala ih je zakljuati iza staklenih vrata kako bi sprijeila Daniela da po
njima prka.
Ovo bi trebalo biti neko tko ti je u srodstvu. Podigla sam pogled. U ruci je drao
fotografiju. Simon. Zaboravila sam da sam je ostavila na kauu. Rekla sam: To mi je
NANA
-51-
neak.
Nalikuje pomalo na onu vanu staru enu ija slika visi u tvojoj spavaoj sobi.
Tvojoj pra-pra-pra-prabaki ili to ve je.
Samo jedno pra.
Odjednom, osjetila sam se napetom. Nisam se mogla sjetiti gdje sam stavila
pozivnicu. Na njoj je bila zakaena Mattova narkana poruka, Ako eli, dovedi koga
sa sobom. Da nije bila zakaena uz fotografiju? Je li je Daniel vidio?
Imate li svi vi istu takvu zapanjujuu kosu?
Obina plava kosa.
Vjerojatno je bilo neto u mom glasu, jer me zaueno pogledao i odloio
fotografiju. Oprosti. Samo je leala tamo. Nisam mogao ne uoiti obiteljsku slinost.
Naravno, rekla sam leerno. Znam. Svi kau da svi mi jako nalikujemo jedni na
druge.
Tko zna je li ili nije vidio pozivnicu?
Ovdje bih morala rei da me Daniel upoznao sa svojim roditeljima u roku od mjesec
dana nakon to smo poeli izlaziti. Odveo me s njima na ruak. ive ba tamo gdje biste
mogli i oekivati da e ivjeti istaknuti akademici, u lijepom starom stoljetnom domu
sa metalnom spomen ploom na zidu u podruju zvanom Annex, blizu sveuilita. Na
zidovima su imali slike - originale, ne reprodukcije - a okolo je bio porazmjeten vei
broj komada malo teih skulptura. Namjetaj je izgledao star i dobar, a imao je sjaj za
koji ja mislim da se postie jedino tako da ga zaljubljeno polirate jednom tjedno kroz
najmanje sto godina. Tamo odakle ja potjeem na takav napadno dobar ukus gledalo bi
se sa neshvatljivim neodobravanjem, smatralo bi se da se radi o Ijubavi prema
materijalnim stvarima. No, ja znam da je to samo svojevrstan snobizam i, da budem
iskrena, njihov mi dom vie izgleda zanimljivo negoli razmetljivo.
Usprkos svemu, bila je to neugodna veer. Sasvim neovisno o okruenju - nas
etvero jeli smo u blagovaonici sa tamno crvenim zidnim tapetima i za ovalnim stolom
dovoljno velikim za najmanje tucet ljudi - otkrila sam da su Danielovi roditelji
uzbudljivi. Oboje su krajnje razgovijetni i krajnje samouvjereni i neprestano se jedno
drugom suprotstavljaju, pa je atmosfera oko njih puna prekidanja i opovrgavanja i otrih
prigovora i sve se dogaa u velikoj brzini. Svaki as on ili ona bi se iznenada sjetili da
smo i mi prisutni pa bi se zaustavili usred napada i izgledali zabrinuto za nas, te rekli
neto poput: Daniele, dodaj Katherini jo malo vina", i onda bi istoga trena odmah
nastavili borbu.
Danielova majka govorila je stvari poput: Danielov otac bi vas htio uvjeriti u to i to,
Katherine. Nadigla bi elegantno obrvu prema meni, traei da se ciniki nasmijem
gluposti ovoga ili onoga. Ona je visoka, mrava i naoita, sa kosom koja je vie srebrna
nego siva, otraga kratko oianom i krajnje precizno razrezanom tako da joj pada ukoso
preko lica.
NANA
-52-
Danielov otac, koji je nii od nje ali ostavlja dojam moi, veliine i opasnosti, jedva
da je imao energije, smijeio bi se i tapao se salvetom po ustima na takav nain da vas
je navodio na pomisao o strijelcu koji staloeno niani. Oslovljavao je svoju enu sa
"vrlo tovana doktorice. tovana doktorica pokuava vas pridobiti na svoju stranu,
Katherine. Ne dajte se zavarati. Logika nije na njenoj strani ...
Sjedila sam i sluala ih, nervozno odgovarajui kada se odgovor oekivao, udei se
kakvom im je to genetikim sluajnou uspjelo stvoriti nekoga tako mirnog i
nesklonog takmienju poput Daniela.
Daniel se zabio u pirjano meso od divljai i nije obraao panju na njih dvoje.
Impresionirala me njegova hrabrost da se usudi pokazati ih bilo kome - da su to bili
moji roditelji pravila bih se da ih ne poznajem - i oekivala sam da e mi se kasnije
ispriati zbog njih. Ali nije. Izgleda da je mislio da su bili savreno normalni. Bio je
potpuno siguran da e mi se oni svidjeti, ili ako ba to ne bih uspjela izvesti, da u ih
barem tolerirati zbog njega. No zapravo, im sam ih malo bolje upoznala, zavoljela sam
ih, vie ili manje, pod uvjetom da ih mogu uzimati u malim dozama. Oboje su bili vrlo
srdani prema meni i otkrila sam da su zanimljivi. Uz to, sluajnou ili ne, oni su
stvorili Daniela, pa onda ne mogu biti ba sasvim loi.
Ali poanta je u tome da je Daniel smatrao sasvim normalnim to da ih moram
poznavati. to se njega tie, to je ono to je trebalo uiniti kada se s nekim zbliite -
uvui ga u svoj obiteljski krug. Nakon tog prvog susreta imali smo i dalje zajednika
druenja u dosta pravilnim vremenskim razmacima. Ponekad bismo mi otili u njihovu
kuu, a katkad bismo se nalazili u gradu u kojem restoranu. Oni bi nazvali Daniela, ili bi
Daniel rekao, vrijeme je za posjet Ministarstvu rata, jer tako ih je on nazivao. Smatrao je
da ih i ja elim viati. A i jesam.
Ali naravno, on je oekivao da jednako postupim i ja. Situacija je bila drugaija zbog
udaljenosti, ali ipak znam da je bio zbunjen - i vie nego zbunjen - to ga ve ranije
nisam bila odvela svojoj obitelji. Znala sam to sasvim sigurno, jer samo oko mjesec
dana prije nego to mi je dola Simonova pozivnica, on mi je uglavnom tako neto bio i
rekao.
Bili smo izali sa prijateljima te veeri, kolegom sa odjela i njegovom novom enom,
koji su nam bili priali o svom prvom Boiu provedenom zajedno sa njihovim
obiteljima. Proveli su Badnjak sa njegovom obitelji, a Boi sa njenom: aranman nije
zadovoljio nikoga, a oni su izmeu toga proveli vrijeme zameteni u meavi na
putovanju dugom dvjesto kilometara. Ispriali su to na takav nain da sve izgleda
smijeno, no meni je itava pria djelovala depresivno. Na povratku kui Daniel je bio
neuobiajeno tih i mislim da je i njemu djelovala depresivno. Rekla sam neto kao: Oh
dobro, barem se svemu mogu smijati, a Daniel je rekao: Hmmm. I zatim, nakon dulje
stanke, rekao je: Kate, kamo Idemo?
Shvatila sam ga da pita idemo li kod njega ili kod mene. On je imao unajmljen zadnji
kat jedne ruevne stare kue oko kilometar udaljene od fakulteta. Neka tamna klimava
kua sa malim prozorima i golemim, niskim prevruim radijatorima koji su tako zraili
NANA
-53-
toplinom da je morao drati prozore otvorene i usred zime, ali zato je bilo i vie nego
dovoljno mnogo prostora, to se nije moglo rei za moju malu, nabijenu kutijicu, pa
smo veinu zajednikog vremena provodili kod njega. Rekla sam: Kod tebe?
Vozio je on. Oduvijek mi se sviao Danielov profil - poput dobronamjernog orla - ali
tada je, osvijetljen prekidajuim svjetlima mimoilazeih automobila, izgledao
neuobiajeno ozbiljan. Kratko me pogledao i rekao: Nisam na to mislio.
Neto u njegovu glasu uinilo je da mi srce lagano zatreperi. Daniel nikada i nita ne
dramatizira. Na ivot gleda sa duhovite strane, ili bi barem htio da tako izgleda, i bez
obzira o emu se govorilo njegov je ton skoro uvijek blag i neodreeno veseo. I sada je
bio takav, ali ispod njega moglo se osjetiti jo neto, iako nisam bila sigurna to. Rekla
sam: Oprosti. Na to si mislio?
Oklijevao je, a onda je rekao: Jesi li svjesna da izlazimo ve vie od godinu dana?
Jesam. Da, znam.
Stvar je u tome da, nisam siguran da emo ... igdje dospjeti. Nemam pojma to
osjea u vezi ... pa, bilo ega, zapravo. je li tebi veza uope vana.
Je, rekla sam brzo, pogledavi ga.
Koliko vana? Prilino vana? Donekle vana? Vrlo vana? Odaberi neto.
Vrlo. Vrlo vana.
Dobro. Sad mi je lake.
Bio je na trenutak tih. Ni ja nisam rekla nita. Sjedila sam napeto, s rukama zgrenim
u krilu.
On je rekao: Ali niim to stvarno ... ne pokazuje, zna? Da ti je veza vana,
iskreno, nisam to mogao znati. Mislim, o emu mi priamo? O poslu. Prijateljima i
kolegama, uglavnom u vezi njihova posla. Odlazimo zajedno u krevet, to je divno -
zaista divno - ali onda se opet vraamo na razgovore o tome to emo sutra raditi na
poslu. Posao je vaan. Apsolutno. Ali nije to jedina stvar, zar ne?
Zaustavio se zbog crvenog svjetla i sjedio je zurei u njega kao da ima odgovor na
neto. I ja sam zurila u isto.
I dalje se osjeam kao da ne znam skoro nita o tebi. Pogledao me i pokuao se
nasmijeiti. Volio bih da te mogu upoznati. Hodamo zajedno ve vie od godinu dana i
smatram da je dolo vrijeme da te upoznam. Jesi li ... Ne znam objanjavam li ovo
dobro ... ini mi se kao da postoji neka ... digao je ruku sa upravljaa i napravio
kretnju, ravnu kretnju, dlanom prema van kao prema zidu, ... neka barijera. Neto na
putu. Kao da samo dozvoljava malom dijelu sebe ... Ne znam. Ne znam kako to
opisati.
Nakon malo vremena opet me pogledao i jo jednom se nastojao nasmijeiti: Ali to
je problem. Mislim, da bi morala znati da je to problem.
Upalilo se zeleno svjetlo. Krenuli smo.
NANA
-54-
Bila sam preplaena. Nisam imala pojma da se on tako osjea. Bojala sam se da bi
mogao rei da je gotovo, i bila sam okirana koliko me se to ticalo.
Trebate razumjeti: nikada nisam pomiljala da u stvarno nekoga voljeti. U mom
sluaju to nije bilo zapisano u kartama. Da budem iskrena, mislila sam da su ta
intenzivna osjeanja ostala iza mene. Kada sam otkrila Daniela, ako tako mogu rei,
mislim da sam bila pomalo omamljena samom injenicom njegovog postojanja. Svoje
osjeaje nisam analizirala previe duboko, niti sam padala u agoniju zbog toga, moda
zato to sam se bojala da e, ako shvatim da ga previe volim i trebam, on odluiti otii.
Ljudi koje volim i trebam obino nestaju iz mog ivota. Iz istog razloga nisam si
dozvoljavala previe razmiljanja o budunosti - naoj budunosti. Samo sam se nadala
najboljem.
Sve sam ovo bila sposobna izrei tek nakon dovoljnog vremenskog odmaka. U ono
vrijeme niega toga nisam bila svjesna. Nisam razmiljala u terminima rasta ili razvoja
nae veze. Nikada mi nije izgledalo da bi to bilo nuno, pa ak niti poeljno. Bila sam
fatalistina; mislila sam da e ili funkcionirati ili nee, i da ja sama ne mogu tu puno
uiniti. Nadala sam se najboljem. Pretpostavljam da je to isto kao i voziti zatvorenih
oiju.
Nisam znala to bih mu rekla. Kako da me shvati. Bila sam vrlo uzrujana. Rekla sam:
Daniel, jednostavno ne znam dobro ... razgovarati o takvim stvarima.
O ljubavi i tako dalje. Ali to ne znai da je ne osjeam. To znam. Ali ima i vie od
toga, Kate.
to to?
Za trenutak nije rekao nita. Onda je rekao: Mogla bi me ukljuiti i u druge vidove
svog ivota. U ostale stvari koje su ti vane.
Zapravo nije rekao: Mogla bi me predstaviti svojoj obitelji, ali znala sam da na to
misli, ili barem djelomino na to. Mislio je da bih ga za poetak mogla odvesti doma k
svojima i predstaviti ga Lukeu i Bo. I Mattu.
Ali stvar je bila u tome da je to bilo ono to nisam mogla ak niti zamisliti. Nemam
pojma zato. Jo uvijek mi je to teko razumjeti. Znala sam da bi im se on svidio, a ipak
mi se inilo posve nemogue baviti se tom idejom. To je bilo smijeno. Sebi sam rekla
da je to bilo smijeno.
Skrenuo je u sporednu ulicu i parkirao uz ivinjak. Nisam znala koliko smo dugo
tamo stajali, motor je radio, snijeg je sipio niz vjetrobran.
Rekla sam mu: Pokuat u, Daniele. Zaista u pokuati.
On je klimnuo. eljela sam da neto kae - da kae kako je razumio - ali nije rekao
nita; Ubacio je u brzinu i odveo me kui. I onda je nakon toga prolo mjesec dana, a da
o tome nismo razgovarali. Ali bilo je prisutno stalno tu negdje medu nama. Nije iezlo.
Stoga znam kako bi se osjeao da je vidio Mattov poziv. Vidio bi u njemu savrenu
ansu, to je naravno on i bio.
NANA
-55-
Odloio je Simonovu fotografiju na stol, paljivo, kao da je nasluivao da za mene
ona posjeduje neko posebno znaenje. I zbog njegove paljivosti skoro sam se u tom
trenutku odluila pozvati ga. Skoro sam se uspjela prisiliti da nadvladam to, ma to to
bilo. Ali u umu mi je, zbog sna, snano bio prisutan Matt i iznenada mi se pojavila iva
mentalna slika njih dvojice kako se susreu. Kako se smijee i rukuju. Vidjela sam je
sasvim jasno; Matt se raspituje o tome kako smo putovali, Daniel odgovara: Bilo je
izvrsno. Lijepa scena. Njih dvojica kreu prema kui. Matt govori: Vi ste na fakultetu,
zar ne? Mikrobiologija, Kate je priala ... Ali iznenada je iz mene takvom snagom
buknuo bijes da sam ostala bez daha. Spustila sam pogled na izvjee pred sobom,
osjeajui u ustima gorinu poput metala.
Kate?
Digla sam pogled nesigurno prema njemu. Mrko me gledao, izgledao je zbunjeno.
Daniel Crane, najmlai profesor na Odjelu za zoologiju, stajao je usred mog dnevnog
boravka i izgledao zbunjeno, zbog postojanja jednog detalja u njegovom ivotu koji nije
bio ba sasvim savren.
Htjela sam rei: Tebi je bilo tako lako. Tako lako. Moda si i radio naporno, ali itav
te ivot pratila srea i kladim se da to nisi ni znao. Bistar si ovjek, to znam, to ne
poriem, ali moram rei da u usporedbi s njim nisi nita vie nego sasvim obian. Zaista
ne. Ne u usporedbi s Mattom.
je li ti slabo?
Ne, rekla sam. Zato?
Izgleda ...
Priekala sam da nastavi, ali on to nije uinio. Podigao je svoju kavu i srknuo, i dalje
me gledajui. Mislila sam, ne mogu to uiniti. Jednostavno ne mogu. Ako je on to i
primijetio - pa, tim gore. Neka tako i bude.
Rekla sam: Skoro sam gotova, i nastavila s ocjenjivanjem.
NANA
-56-
Devet
Ne tako davno prisustvovala sam jednoj konferenciji u Edmontonu na kojoj sam
predala rad o posljedicama uporabe pesticida na ivot u barskim vodama stajaicama.
Nije to bila neka posebno briljantna konferencija, ali na povratku smo letjeli vrlo nisko
iznad Sjevernog Ontarija, i to je ve samo po sebi uinilo putovanje dovoljno vrijednim.
Bila sam zapanjena veliinom tog podruja. Prazninom. Letjeli smo nad kilometrima i
kilometrima niega, nad kamenjem i stablima i jezerima, divnim i samotnim i dalekim
poput Mjeseca. A onda sam dolje ispod nas iznenada ugledala tanku sivo bijelu crtu
vijugavo utkanu usred tog nitavila, koja je nalazila svoj put oko jezera i movara i
granitnih ispupenja. A tamo dalje, naprijed, kao da je to bio balon, a ona krhka crta
komadi vrpce na njega privezan, pojavila se uz obalu jezera jedna mala istina. Na
istini su se jasno isticala obraivana polja, rasprene kue i vie sivo bijelih crta koje
su ih sve meusobno spajale. Vie ili manje u sredini, prepoznatljiva po svom malom
priljubljenom zvoniku i po urednom kvadratnom groblju koje ju je okruivalo, stajala je
crkva, a pored nje, usred utabane zakrpe igralita, bila je kola.
To nije bio Jezero Vrana, ali mogao je jednako tako i biti, pomislila sam, dom.
I onda sam pomislila, zar nismo bili neustraivi!
Nisam mislila posebno na nas; mislila sam na sve koji su se usudili ivjeti daleko od
ostalih svojih drugova na tako golemoj i tihoj zemlji.
U svakom sluaju, od tada, kada god razmiljam o zaviaju obino mi izgleda kao da
ga vidim iz zraka. Usmjeravam se, da tako kaem, u krugovima sve nie i nie tako da
sve vie detalja postaje vidljivo, dok konano ne ugledam i nas, nas etvero. Obino
smo, ini se, u crkvi, iz nekog razloga. Tu se nalazimo, dva djeaka i dvije djevojice,
sjedimo u redu, Bo malo nemirna i ne tako pristojna kao kada je majka bila s nama, ali
ipak dovoljno dobra, ako se sve uzme u obzir, a mi ostali tihi i paljivi. Moda nam
odjea nije previe ista niti su nam cipele ulatene, ali ne trebam se sputati toliko
nisko da bih i to vidjela.
udno je to da nas uvijek vidim svo etvero, jer bilo nas je etiri samo prve godine.
Nakon toga Matt vie nije bio s nama. Ali, naravno, to je bila najznaajnija godina.
inilo mi se da se vie toga dogodilo te godine nego svih ostalih godina mog djetinjstva
kada se uzmu zajedno.
Teta Annie ostala je s nama do sredine rujna. Doavi prisilno do zakljuka da ja
moda ne bih preivjela raspad obitelji, obvezala se prihvatiti Lukeov plan naputanja
njegove karijere zbog odgoja djevojaka. Ona time nikako nije bila zadovoljna, ali nije
bilo druge mogunosti, pa je ostala s nama dok se nismo malo prilagodili novom
rasporedu, a onda nas je napustila.
Sjeam se kako smo je otpratili na stanicu naim novim (starim) autom. Moda i nije
bilo potrebe ii tako daleko - mogli smo mahati vlakovoi na mjestu gdje je pruga
prelazila preko Sjeverne ceste - ali pretpostavljam da su Matt i Luke mislili da to ne bi
NANA
-57-
bio dovoljno dostojanstven ispraaj. Sjeam se vlaka, kako je bio ogroman i crn, i kako
je puhao na vruini poput psa. Sjeam se kako je Bo njime bila zapanjena. Luke ju je
nosio, a ona je stalno rukama hvatala njegovu glavu pokuavajui je okrenuti da i on
gleda, da i on bude jednako zapanjen.
Teta Annie nije rekla zbogom. Kada je doao trenutak za ulazak, po drugi put mi je
rekla kako je mene odredila za glavnog pisca pisama, a po trei put da moramo
telefonirati ako bude ikakvih problema, a zatim se prilino okretno popela preko
pominih stepenica koje joj je kondukter spustio i ula u vlak. Promatrali smo je kako
ide kroz vagon dok ju je kondukter pratio nosei njenu torbu. Sjela je na sjedite pored
prozora i mahnula nam. Bilo je to veselo, djetinjasto mahanje, zatvaranje i otvaranje
prstiju. Toga se sjeam, jer su i mahanje i njezin smijeak bili u potpunoj suprotnosti sa
injenicom da su joj se niz obraze slijevale suze. Ne obraajte panju na suze, govorili
su njen osmijeh i njeni prsti. Stoga nismo obraali panju na njih, kao da nisu imale
veze sa tetom Annie, i uzvratili smo joj ozbiljnim mahanjem.
Sjeam se kako smo se vozili natrag; svi etvero sjedili smo na prednjem sjeditu,
Matt je vozio, Luke je drao Bo na svom krilu, a ja sam sjedila izmeu njih. Nitko nije
rekao ni rijei. Kada smo skrenuli na glavnu cestu, Luke je pogledao Matta i rekao:
Evo nas sada.
Matt je rekao: Da.
Je li tebi u redu sve ovo?
Je.
Ipak je izgledao zabrinuto i ne previe sretno.
A Luke? Luke je izgledao divlje sretan. Luke je izgledao kao ovjek koji slavno
odlazi u boj znajui da je Bog na njegovoj strani.
Jo se jedna stvar dogodila toga dana; jedan dogaaj koji nije imao veze sa odlaskom
tete Annie. U to vrijeme nitko od nas nije o tome uope razmiljao, a zapravo je dugo
vremena prolo prije nego sam se toga uope ponovo i sjetila, a jo due dok nisam
shvatila da bi moglo biti od znaaja.
Dogodilo se to uveer, nakon veere, dok smo se Matt i ja bavili suem, a Luke je
spremao Bo na spavanje.
Teta Annie ostavila je kuu u skoro bolno savrenom redu. Zadnjih dana prije
odlaska izribala je sve povrine, oprala svaki prozor i oprala i izglaala svaki komad
tkanine u kui poevi od zavjesa pa na dalje. Bez sumnje je do tada ve toliko
poznavala Lukea da je mogla znati da e to mnogim predmetima biti zadnji dodir sa
sapunom uope, ali zamiljam da je ona u svojoj brizi za nas takoer sklopila i ugovor s
Bogom: ako ona bude dala sve od sebe kako bi nam se omoguio dobar start, onda bi se
On morao obvezati da e dati sve od Sebe da nam se nita loe ne bi dogodilo. Ugovor
je ugovor.
I tako smo Matt i ja stajali u svojoj bljetavoj kuhinji, prali svoje usjajene tave i suili
NANA
-58-
ih kuhinjskim krpama koje su bile oprane, skuhane, ukrobljene i ispeglane dok nisu
postale sline ispoliranom papiru. Bo i Luke su uli, Bo je bila u neprirodno istoj
pidami i zahtijevala je pie. Luke joj je dodao au soka iz friidera, priekao je da
popije, a zatim ju je podigao i uputio je neka kae laku no. Bio je nepokolebljiv davi
joj na znanje samom rijeju da je sada on gazda, a Bo je bila tako dobro raspoloena jer
je - kako se njoj inilo - pobijedila tetu Annie da mu je dopustila da vjeruje da e lako
izai s njom na kraj.
Reci laku no galijskim robovima, rekao je Luke. Bo je gledala kroz prozor.
Okrenula je glavu i prema Mattu i meni zraila poslunou, no onda je uprla prstom
van prema mraku i rekla: Onaj ovjek! Upravo se smraivalo. U kuhinji smo imali
upaljena svjetla, ali jo su se uvijek nazirali oblici pojedinih stabala. I ako ste bolje
pogledali mogli ste takoer vidjeti neki taman lik koji je stajao u pozadini dovoljno
daleko da se skoro stapao sa stablima koja su nou izgledala kao da su se nadvila nad
kuu. Svi smo pogledali van, a sjenka se pomaknula, kliznula jo malo unatrag.
Matt se namrtio: Izgleda mi kao Laurie Pye.
Luke je klimnuo. Izaao je na vrata, otvorio ih i zazvao: Hej, Laurie!
Sjenka je oklijevala, a onda je lagano krenula naprijed. Luke je prebacio Bo na drugo
rame i drao vrata otvorena. Kako ide, Laurie? Doi, ui.
Laurie se zaustavio na nekoliko koraka od vratiju. Ne, rekao je. U redu je.
Doi, ui, ponovio je Luke. Doi, popij au soka ili neto drugo. Moemo li ti
kako pomoi?
Matt i ja smo takoer doli do vrata i Laurie nas je na kratko pogledao, samo je
tamnim oima preletio preko nas. Klimnuo je glavom i rekao: Ne, sve je u redu. Nije
vano. Zatim se okrenuo i otiao.
I to je bilo sve.
Promatrali smo kako nestaje meu stablima. Matt i Luke su se pogledali. Luke je
pustio da se vrata lagano zatvore.
udak, rekao je Matt.
Misli li da neto nije u redu?
Nemam pojma.
Nismo o tome vie razmiljali. Matt i ja vratili smo se sudu, a Luke je stavio Bo u
krevet, i to je bilo to.
Gledajui unatrag, mislim da je bio doao nadajui se da e moi razgovarati sa
Lukeom ili Mattom. Ne znam koji bi drugi razlog mogao biti. Njih je poznavao bolje
nego ikoga izvan vlastite obitelji - radili su godinama rame uz rame zajedno na poljima
njegova oca - i ako je u ikoga imao povjerenja to su bili oni.
Nasuprot tome, ja zapravo ne mogu zaista niti zamisliti Laurle Pyea kako s ikim
pria. Ne mogu vidjeti to ukoeno bijelo lice, te uznemirujue oi i zamisliti kako
NANA
-59-
izgovara rijei koje je toliko udno elio izgovoriti.
Jedina druga mogunost o kojoj mogu razmiljati je ta da je doao skoro sasvim
sluajno. Izaao je u etnju i iznenada se naao pred naom kuom - iako ak i to govori
da je, svjesno ili nesvjesno, traio nekoga s kim bi mogao popriati.
Iz razloga kojeg bilo da bilo, stajao je tamo vani u sve veem mraku i gledao unutra.
Gledao. Mogu zamisliti to je vidio. Napetost i nervozu pod kojom su jo uvijek Matt i
Luke djelovali, Boinu ranjivost, moje jo uvijek traumatino stanje - sve to nije mu
moglo biti vidljivo. Mogao je vidjeti samo istu i urednu kuu, mirnu i srdanu kunu
scenu, nas etvero u uobiajenim aktivnostima, kako si meusobno pomaemo, i
najstariji nosi najmlau u rukama. Moralo mu je izgledati idilino. Moda mu se zato
inilo kako ideja da ue i pria o tome to se dogaa u njegovoj kui nije izvediva,
zapravo uope ne dolazi u obzir. Da je Bo moda vritala, a Matt i Luke da su se svaali
ili ak da nismo svi skupa bili u toj sjajnoj kuhinji, tada bi to bilo mogue. Jednostavno,
bio je odabrao krivu veer.
U gradu nije bilo posla na kojem bi Luke mogao raditi onoliki broj sati koliko je
elio, pa je prihvatio posao u McLeanovom duanu. Kada sada o tome razmiljam,
sumnjam da su gospodin i gospoa McLean stvarno trebali pomo. Vodili su duan
dvadeset godina i uvijek su se dobro snalazili. Ipak su ustrajali na tome da uposle Lukea
na par sati dnevno i nikome od nas nije padalo na pamet da je to moda bilo samo jo
jedno djelo milosra.
Oni su bili udna obitelj. udni pojedinano i jo udniji kao obiteljska skupina.
Kada biste imali jednu skupinu djece i posjeli ih na jednu stranu prostorije, a skupinu
roditelja posjeli na drugu stranu i onda dobili zadatak da ih spojite, Sally bi najsigurnije
bila posljednje dijete koje biste povezali sa gospodinom i gospoom McLean. Prvo, bili
su sitni kao mievi, ijedno i drugo, a Sally je bila prilino visoka i imala je tu
zapanjujuu kosu. Zatim, injenica je da su gospodin i gospoa McLean bili poznati po
stidljivosti, dok je Sally, pogotovo kao tinejderka, bila poznata po sasvim suprotnom
ponaanju. Na primjer, njen govor tijela: nain na koji stoji, zdjelicom prema naprijed,
uzdignutih prsiju i bradom profinjeno dignutom ... Sigurna sam da tim jezikom gospoa
i gospodin Mclean nisu nikada govorili, niti ga je gospodin McLean ikada razumio.
Druga stvar po kojoj su bili poznati bila je ta da su voljeli djecu. Stajali bi zajedno
iza duge tamne tezge koja se protezala preko polovice duana i ako bi koje dijete ulo, ti
stidljivi osmjesi pretvorili bi se u sjaj najieg zadovoljstva. Trebali su imati barem
pola tuceta svojih, ali imali su samo Sally. Bit e da su ve dobro bili zali u etrdesete
kada su je dobili - bili su dosta stariji u usporedbi sa ostalim roditeljima koje sam
poznavala. Pretpostavljam da su godinama pokuavali i da se godinama nije nita
dogaalo, a onda kako je to ve sa tim stvarima, dugo nakon to su se ve pomirili sa
injenicom da ih je Bog odluio ostaviti bez djece, dobili su Sally. Iznenaenje, kako su
znali rei. A mogu takoer zamisliti kako li ih je tek i nastavila iznenaivati.
I tako je Luke poeo raditi za gospodina i gospou McLean. Ne sjeam se to sam o
tome mislila. Valjda nisam o tome previe niti razmiljala. Ipak, voljela sam taj duan,
NANA
-60-
ili sam ga bila voljela onih davnih dana kada sam znala ii s majkom na njene tjedne
oping ekspedicije. Bila je to golema hangarska graevina napravljena od nedovrenih
dasaka i napunjena grubim drvenim policama, i bila je do krova natrpana svime i
svaim - voem i povrem u manjim i veim koarama, narezanim kruhom, limenkama
graha, paketiima groica, vilama za sijeno, sapunom, vunom za pletenje,
miolovkama, gumenim izmama, dugim gaama, toaletnim papirom, valjcima za
tijesto, patronama za samarice, papirom za pisanje, laksativima. Majka bi mi dala dio
njene liste (napisane vrlo razgovijetnim slovima da je i ja mogu itati), i ja bih onda
lunjala gore dolje kroz prolaze dok ne bih nala to to traim i stavljala u koaru. esto
bismo nailazile jedna na drugu i obje bismo se nasmijeile i ona bi me pitala kako mi
ide ili jesam li negdje primijetila groice, recimo, ili breskve u limenci. Kada bismo
obje uspjele sakupiti sve sa svog popisa otile bismo do tezge gdje bi nam gospodin
McLean sve stavio u torbe dok je gospoa McLean pisala raun debelom crnom
olovkom, i njih dvoje su me u svakom trenutku obasipali onim svojim sjajem.
Volim sjeanja na te ekspedicije. Ona su meu onim rijetkim koja posjedujem na nas
dvije same.
Sada je i Luke bio postavljen iza tezge, iako sjaj nije bilo neto to bi se njemu
javljalo prirodno. Radio je od ponedjeljka do petka od etiri popodne, kada je Matt
dolazio kui iz kole, do est kada se duan zatvarao. Ponedjeljkom uveer radio bi
due. iao bi McLeanovim kamionom u grad po tjedne zalihe i zatim bi ih rasporeivao
po policama.
Ponekad je Sally ila s njim na ta putovanja. U svjetlu onoga to je kasnije izalo na
vidjelo, pretpostavljam da mu je, dok su vijugali oko grba i rupa na cesti, sjedila blie
nego to je bilo potrebno i drala mu ruku na bedru. Kako se on pri tom osjeao mogu
samo nagaati. Sasvim normalno, bez sumnje, osim smetenosti izazvane svijeu o
okolnostima u kojima se nalazi.
Subotom bi ujutro radio na farmi Calvina Pyea, a Matt je radio popodne. Koliko
znam, nita se dalje nije govorilo o Laurljevom udnom pojavljivanju kraj naih vrata.
Calvin bi bio zaposlio Lukea svih est dana u tjednu, ali Luke je bio zauzet zbog vlastite
odlunosti da sam pazi na Bo i mene. Vie susjeda ponudilo se da nas priuvaju na
nekoliko sati svako popodne, ali to nisu eljeli niti on niti Matt. Bo se opirala strancima
na velianstven nain, a i ja sam im takoer pruala razloga za zabrinutost. Oigledno
sam jo uvijek bila prilino odsutna, i oni su smatrali da je bolje da me ne izlau
prevelikim promjenama.
Mattova predodba o uvanju djece sastojala se, naravno, u tome da odvede Bo i
mene dolje do onih bara, pa smo dokle god je lijepo vrijeme potrajalo - a te godine
potrajalo je do duboko u listopad - odlazili tamo skoro svako popodne. Usput,
preporuam to - promatranje bare - kao terapiju. Ima neto u vodama, ak i ako vas
posebno ne zanimaju oblici ivota koji se u njima nalaze. Na kraju krajeva, to je medij
iz kojeg smo svi potekli. Sve nas je u poecima valjala voda.
Jedina mrlja na tapetu tih popodneva, barem to se mene tie, bila je preesto
NANA
-61-
susretanje Marie Pye na naim povratcima kui. U tim momentima uvijek sam bila
umorna, i gladna, i jedva sam ekala stii kui, pa sam se vrtila oko Matta i tuckala
nestrpljivo po eljeznikim tranicama, dok su on i Marie askali. Ne znam o emu su
to oni morali priati, a da o tome nisu mogli priati subotom kada je Matt bio na farmi.
Oboje su bili pod teretom, Marie kupljenih stvari, a Matt pod Bo koja mu je na
ramenima sjedila kao da je vrea pijeska: pomislili biste da oboje jedva ekaju doi do
kue. A ipak su tamo stajali, migoljei se svaki pod svojim teretom i govorei o
stvarima koje su bile nevane. Minute su prolazile, a ja bih cipelom kopala rupe po
praini i razdraeno vakala prst. Na kraju bi Matt rekao: Mislim da bih sada morao
ii, a Marie bi rekla: Dobro, i onda bi nastavili priati sljedeih deset minuta.
Jednom mu je neodluno rekla: Kako si, Matt? Jesi li ... dobro?
Svi su nas to stalno pitali, i uvijek ste trebali rei: Da, hvala, dobro smo. Meutim, taj
put Matt nije odmah odgovorio. Kratko sam podigla pogled prema njemu i zamijetila
kako gleda u daljinu, daleko prema stablima preko pruge. Zatim je vratio pogled na
Marie, nasmijeio joj se i rekao: Tako, tako.
Napravila je neku kretnju, neki nesvjestan pokret rukama, iako je u njima drala sve
to je bila kupila.
Matt je slegnuo ramenima, opet se nasmijeio i rekao: Uostalom, bolje e biti da
odem.
Sada se pitam da nije Matt smru naih roditelja bio pogoen tee od nas ostalih. Svi
su tada mislili da sam ja bila najtee pogoena, ali ja se pitam je li stvarno bilo tako. Ja
sam imala Matta. On nije imao nikoga. Navrio je osamnaest poetkom rujna i smatralo
se - kako on sam tako i svi ostali - da je odrastao i da se moe nositi sa problemima.
Nadam se da smo mu Bo i ja bili nekakva utjeha. Za bare sam bila sigurna da jesu.
Sigurna sam da je izvlaio utjehu iz kontinuiteta tamonjeg ivota. Iz injenice da jedna
smrt ne razara itavo drutvo. Iz injenice da je zavretak ivota sastavni dio itavog
predloka.
A to se tie Marie ... Sada vidim da je on moda utjehu nalazio i u tim kratkim
susretima s Marie.
NANA
-62-
Deset
''Trebala bih vam ispriati o Pyeevima. Veinu toga to znam ula sam od gospoice
Vernon, u vrijeme mojih kolskih dana, dok sam radila u njenom povrtnjaku. Mogue je
da njeno sjeanje nije bilo ba najpouzdanije, ali s druge strane ona je tamo bila stvarno
prisutna, promatrala je tu obitelj kroz sve njihove faze, poevi od Jacksona Pyea pa
naovamo, te je, to se tie izvora, ipak bila zadovoljavajua. Naravno, ona mi nije
priala samo o Pyeevima; niz te gredice mrkve i graka slijevala se itava povijest
Jezera Vrana i njegovih najranijih stanovnika. Govorila bi dok sam ja radila, i kako sam
napredovala dalje i dalje niz gredicu, ona bi govorila sve glasnije kako bih je mogla
uti, a onda bi odjednom viknula; Hajde, vrati se i pomozi mi da se maknem, za Boga
miloga! I ja bih se onda vratila i pomogla joj da ustane iz svoje kuhinjske stolice i
pomaknula bih je onda dalje niz stazu do nekog mjesta sa kojeg bi mi opet mogla
ugodno priati.
Prema njenoj prii, Jackson Pye bio je prilino pametan ovjek. Pitala me jesam li
ikada primijetila kuu Pyeevih. Nije mi bilo jasno o emu govori - vidjela sam kuu
Pyeevih oko milijun puta - ali nakon toga sam otila i pogledala je ponovo. Bila je to
jedna velika drvena konstrukcija, smjetena prilino daleko od ceste. Prednja strana
kue bila je, kako bi gospoica Vernon rekla, zgodna u svojim proporcijama. Imala je
vrlo velike prozore s okvirima sa obje strane glavnih vrata i iroku, skladnu verandu
koja se protezala oko tri strane kue. Jackson je u prilinoj blizini ostavio vie velikih
breza koje su preko ljeta davale sjenu, a preko zime pruale dobru zatitu od vjetra.
Moete zamisliti sjedenje na toj verandi u ljetnim veerima, sluanje vjetra u kronjama
i oputanje nakon napornih sati dnevnog rada. To je zasigurno i bio Jacksonov naum
kada ju je gradio, iako njega nikako nisam mogla zamisliti kako tamo sjedi. Zapravo, ne
sjeam se da sam ikada ikoga vidjela tamo kako sjedi. Oputanje nije bilo neto ime su
se Pyeevi bavili.
Ali, kako je gospoica Vernon rekla, bila je to kua bolja od prosjene, posebno zato
to ju je osmislio i izgradio ovjek koji nije imao nikakvog obrazovanja. On je takoer
osmislio i kue Janiejevih i Vernonovih i time takoer napravio dobar posao. Imao je u
glavi sliku onoga kako je htio da to mjesto izgleda, rekla je gospoica Vernon. I bio je
u stanju iznai naina da ispadne isto kao na toj slici. Oh, zaista je bio pametan. A i
dobar farmer. Dobru je zemlju odabrao. Farma Pyeevih je najbolja meu mnogima,
zna. Dobro isuena. Dobro tlo, za ove krajeve. Bolje je nego nae. Bolje i od
Janiejevih. Mogao je imati zaista lijepo mjesto tamo, da se nije morao sukobljavati sa
svim svojim dekima. Farmerima trebaju sinovi, zna. Cure nemaju toliku vrijednost.
Zapravo, neke su u redu, ali veina ih nema miie. Poljodjelstvo je teak posao. Ne bi
se reklo, ali teak je to posao. I to nakon to sam joj dva sata okopavala vrt pod
najjaim srpanjskim suncem.
Koliko je djece imao? pitala sam. Mnoge njezine prie u to vrijeme nisu me ba
previe zanimale - djecu ne zanima prolost, budunost je to na to se ona usredotouju
- ali Pyeevi su bili iznimka. Svakoga zanimaju katastrofe, no ja sam osim toga imala i
NANA
-63-
osobnih razloga.
Sedam. Ti nastavi kopati. Ti kopaj, a ja u ti priati, pa emo tako obje raditi ono u
emu smo dobre. Sedmero djece, petero djeaka i dvije djevojice. Djevojice su bile
blizanke i obje su umrle jo dok su bile male. Ne znam zbog ega, i ja sam bila mala.
Moda od arlaha. No uglavnom, obje su umrle.
A deki, da vidimo. Norman je bio najstariji. Bio je prilino stariji od mene. On je
pobjegao. To sam ti ve ispriala, zar ne? Izaao jedne zime ispod jezerskog leda i
toliko se uplaio oca da se nije mogao vratiti doma. Zatim je bio Edward. Edward je bio
malo spor. Gospoda Pye je imala velikih tekoa da ga donese na svijet i moda je to
povezano s tim, ne znam. Ali, on nikada nije uspio nauiti niti itati ni pisati i njegova
usporenost dovodila je njegovog oca do ludila. Znao je vikati na njega, a Edward je
stajao tamo kao ovca ne shvaajui ni najmanje to se dogaa.
Jednog je dana samo nestao, usred grdnje koja mu je bila upuena. Samo se okrenuo
i odetao, kao da je sve prethodne godine pokuavao spojiti dva i dva i onda je konano
uspio, a odgovor je bio da se stvari nee nikada ni najmanje popraviti. I tako je otiao.
To su bila dva. Broj tri je bio Pete. Jesi li ikada ula to ime? Peter Pye. Svi su ga
zvali Peter Piper (engl. gajda), naravno, i uvijek su ga pitali koliko plitica punjenih
paprika pokuava pojesti prije poinka
3
, to ga je moralo izluivati. Ali mislim da to
nije bila njegova najvea briga. Ne.
Zakrgutala je zubima, nakrivila se na stolici i zagledala se u prolost. Sjeam se
kako sam razmiljala o tome koliko je njena prolost golema. Tako prepuna
dogaaja.
Hoe li malo limunade? rekla je odjednom. Klimnula sam.
Onda hajde i donesi malo.
Moj prvi zadatak koji sam trebala napraviti svako popodne kada bih dolazila k njoj
bio je litra limunade koju sam onda morala ugurati u njen stari smrdljivi friider. Nakon
svakih nekoliko gredica poslala bi me da donesem dvije ae, a nakon svakih nekoliko
aa morala sam gospoici Vernon pomagati da ode na zahod i to u poprilinoj urbi.
O emu smo ono priale? zapitala je nakon to smo popile limunadu, a ja joj
pomaknula stolicu blie rotkvicama.
O sinovima Jacksona Pyea.
A da. I dokle smo dole?
Upravo ste bili poeli s Peteom.
Pete, rekla je, klimajui. Tako je. Otro me pogledala. Oi su joj bile blijede i
mlijene, no usprkos tome uvijek sam imala utisak da ona vidi vie nego veina ljudi.
Drag mi je bio Pete. Stvarno sam ga voljela. I on je volio mene. Uputila mi je

3
Brojalica gdje sve rijei poinju sa slovom P kao i inicijali imena i prezimena.
NANA
-64-
jedan lukav pogled. Vjerojatno nee povjerovati, jer si mlada. Ti misli da sam ja
uvijek bila ovakva. Duga eljust joj se pomaknula, prevakujui. Podsjetila me na
konja - vrlo starog konja, sa mlitavom koom i zaliscima, i skoro sasvim bez trepavica.
Bio je lijep djeak. Njean, poput svoje majke. Ona je bila lijepa ena, sirota.
Smijeno, Muki Fyeevi uvijek su imali ukusa za ene. Tko bi to rekao. A Pete je bio
poput nje. Tih i njean. Takoer i otrouman. Da mu je bilo dozvoljeno da je pohaa,
u koli bi bio dobro proao. No on je mnogo prije ostalih shvatio da mu je najpametnija
stvar otii. Rekao mi je kako eli otii. Rekao je da namjerava prema Torontu. Htio je
da i ja poem s njim. Nisam znala to u.
Napravila je opet stanku, prisjeajui se. Dok sam je tako gledala, skoro sam u njoj
vidjela mladost. Skoro sam je vidjela kako onako svjea i lijepa gleda u oi tog djeaka,
u elji da poe s njim, u elji da ostane kod kue. Razdvojenu. Pokuavala sam zamisliti
kakav bi joj mogao izgledati ivot da je otila, kakav ako ostane.
Nisam otila. Bojala sam se. Imala sam samo petnaest godina. Moja sestra Nellie -
bila je godinu dana mlada od mene - bile smo grozno bliske, jednostavno je nisam
mogla ostaviti, ak ni zbog Petea.
Sjedila je tako neko vrijeme. Onda se maknula i pogledala me.
Koliko si ti stara?
Petnaest.
Onda moda razumije kako sam se tada mogla osjeati. Bi li ti otila s nekim
djeakom da ga voli? Istog asa, mislim. Samo se digla i otila.
Zavrtila sam glavom. U sebi sam znala da nikada ne bih otila sa nekim djeakom.
Otila bih sama, kada budem spremna. To sam znala. U tom smjeru sam i djelovala. Na
to je i odlazio novac kojim me gospoica Vernon plaala - na poseban raun, na moj
sveuilini raun. Sredio mi ga je Luke i bila sam mu zahvalna zbog toga jer sam
znala da je mogao taj dodatni novac upotrijebiti za neto drugo. U koli sam bila vrlo
marljiva - marljivija od svih koje znam. Nije mi ba bila draga ta drutvena strana svega
- nikada nisam bila samo jedna od djevojaka - nego sam uvijek uivala u radu.
Drutveni predmeti - jezici i povijest, umjetnost i glazba - nisu ml lako ile, ali sam
svejedno radila i na njima. Znanost sam voljela, posebno biologiju. Kako je drugaije
moglo i biti? Sve sam razrede dobro prolazila. Luke je itao izvjea o mom uenju vrlo
paljivo, i s nevjericom. Ista si kao Matt, jednom je rekao. Ali nije bio u pravu. Znala
sam da nisam ni blizu toliko pametna kao Matt.
Moe li mi dodati jednu rotkvicu? rekla je gospoica Vemon. Ba bih rado
pojela jednu rotkvicu.
Izvukla sam jednu veliku rotkvicu i dala joj je.
Dobro izgleda, uzmi i ti jednu, ako hoe.
Odbila sam. Rotkvica poslije limunade nije me mamila.
NANA
-65-
Svi mi imamo mogunosti izbora. Nekada ne moe znati jesi li dobro odabrao.
Nema puno svrhe sada o tome razmiljati. Uostalom, to je bio Pete. Tri su gotova. Jo
dva. Zamisli tu jadnu enu kako mora gledati osipanje vlastite obitelji. Donijeti sedmero
djece na svijet i onda ostati samo s dvoje. Mislim da joj oni koji su otili nisu nikada ni
pisali. Nisu na takve stvari niti bili naviknuti. Jednostavno su nestali sa lica Zemlje.
OK. Dvojica koja su ostala bili su Arthur i Henry. Slagali su se u tome da treba
priekati unato svemu, pa e obojica naslijediti farmu. Ona je bila dovoljno velika za
dvojicu, a smatrali su da su ve dovoljno truda u nju uloili da bi je mogli i dobiti,
unato svemu.
Kroz sve to, naravno, vrijeme je proticalo, i Nellie i ja i Pyeevi djeaci ve smo
stariji tinejderi - Arthur moda ve i dvadesetogodinjak. A njihova je budunost
postajala donekle vana i Nellie i meni jer smo se bile odluile udati za njih.
Otro mi se zahihotala. Dam se kladiti da sada misli kako je to udno, posebno zato
jer sam ti rekla da sam voljela Petea. No, dugo sam ekala Petea, nadala se da e se
vratiti iako sam negdje duboko znala da nee, i kada sam navrila devetnaestu mislila
sam da je vremena sve manje. Budui da su mladi odlazili, u Jezeru Vrana tada nije bilo
ba previe, to bi se reklo, mogunosti izbora. Vjerojatno ti misli da ba previe
mogunosti izbora nema niti sada, ali tada je bilo mnogo gore. Bilo nas je samo tri
obitelji, A Struan je bio na dobrih dan putovanja udaljenosti, pa se nije ba puno
odlazilo tamo. Frank Janie imao je itav opor djeaka, ali Janieji su bili grozno
jednostavna obitelj. Nije lijepo rei, ali istina je. Bili su svi suhonjavi i ljepljivih lica.
Bili su dovoljno lijepi, ali kada si mlad trai vie od ljepote. Ili samo Nellie i ja, moda.
Istini za volju, nismo previe ni razmiljale kakvi su zaista Pyeevi djeaci bili. Imale
smo u svojim glavama tu sliku nas dvije, Nellie i ja, kako podiemo svoje obitelji u toj
lijepoj farmerskoj kui koju je izgradio stari Jackson. Vidjele smo se kako avrljamo i
hihoemo se u kuhinji dok im pripremamo rukove, kako peemo pite od jabuka u pet
ujutro da ne bismo morale biti nad toplim tednjakom usred vruih ljetnih popodneva,
kako ureujemo vrt i bavimo se piliima i svinjama, istimo kuu - sve ono to je i naa
majka radila, samo to bi nam sve to bilo zabavno jer bismo to Nellie i ja radile zajedno.
I obje bismo imale djecu iste dobi, a djeca bi odrastala zajedno i nikada im ne bi bilo
posve jasno koja od nas im je majka, a koja im je teta. Oh, sve smo bile dobro razradile.
Vidjele smo se kako u veerima sjedimo na tim lijepim velikim verandama i krpimo
robu na krilu, avrljajui pritom jedna s drugom dok nam muevi razgovaraju o ovom i
onom ...
Napravila je stanku, zagledavi se u sliku u svom umu, a onda je uzdahnula. Dvije
luckaste mlade djevojke, eto to smo bile. Igrale smo se da smo odrasle. A nismo imale
nijedne pametne ideje u glavama. Sklopila je kandaste prste jedne ruke preko velikih
nabreklih zglobova druge. I nakon sedamdeset godina, ludost njene mladosti jo uvijek
joj je smetala. Zapiljila se preko gredica povrtnjaka u mene i srdito rekla: Za razliku od
tebe, mlada gospoice Morrison. Imam osjeaj da u toj tvojoj glavi nema nita drugo
osim pametnih ideja. Previe pametnih ideja. Pokuati biti i mlad na kratko, dok jo
uvijek moe. ivot je vie od samo dobrih ocjena, zna. Malo vie ivjeti, a ne biti
NANA
-66-
samo pametan.
Nisam odgovorila. Mrzila sam da mi govori stvari o meni samoj. Proli tjedan mi je
rekla da stalno izgledam ljuta, i da je krajnje vrijeme da oprostim onome tko god to bio
tko me uinio tako mahnitom i upleo mi se u ivot. Tako sam se naljutila to mi je to
rekla da sam otila ne uzevi ni novac niti rekavi dovienja.
Sada je mrmljala neto sama za sebe dok me promatrala kako upam korov oko
korijenja rotkvica. Bilo je krajnje vrue. Ja sam bila bosa, a tamna zemlja prila mi je
tabane dok ne bih izdubila mala udubljenja u kojima mogu stajati. U grmlju iza nas
cvrci su pjevali svoje himne u slavu sunca.
Hajde donesi nam sada jo malo limunade, rekla je gospoica Vernon, jo uvijek
otrim tonom. Uzmi i malo keksa, takoer. Onda se vrati ovdje i sjedni dok jede.
Vrue je danas.
Uspela sam se do kue. Nisam ba voljela kuu gospoice Vernon, ak i ako ju je
zamislio Jackson Pye. Bila je previe mrana i previe tiha i vonjala je na starost i
mieve. Isprala sam ae i opet ih napunila limunadom, onda sam izvukla kantu s
keksima i provjerila njen sadraj. Keksi s cimetom. Keksi s cimetom znaili su samo
jedno: gospoa Stanovich. Keksi s kiselim vrhnjem znaili su: gospoa Mitchell. Datule
i groice: gospoa Tadworth. Mi, djeca Morrisonovih, nismo bili jedini na savjesti
Dobrih ena jezera Vrana. Namjestila sam ae na limenu kutiju keksa i odnijela sve
nazad u povrtnjak. Sjela sam na spaljenu travu pored stolice gospoice Vernon i onda
smo neko vrijeme grickale kekse s cimetom i sluale cvrke, dok se nismo ohladile od
ljutnje na prolost i od meusobne ljutnje.
Dokle sam stigla? na koncu je rekla gospoica Vernon.
Vi i vaa sestra odluile ste se udati za Henryja i Arthura Pyea.
Ha! rekla je. Tako je! Upravo tako!
Uspravila se u stolici, oiju stisnutih i zurei preko gredica svog povrtnjaka u stabla
daleko, daleko, i dalje od stabala u svoju prolost. Suoavajui se s njom sada izravno i
nepokolebljivo, s davno iezlim romantinim predodbama svog djetinjstva.
Imale smo tu ideju u svojim glavama, Nellie i ja. ista besmislica - jer nisu nam se
ni udvarali niti bilo to. TU i tamo malo flerta i nita vie. Istini na volju, nismo ak
dobro niti poznavale ta dva djeaka. Zvui smijeno, jer odrastali smo tako blizu i
nikoga drugog nismo ni znale. Ali oni su radili na toj farmi od zore do sumraka skoro
otkad su prohodali, nisu nikada ni imali neega to bi se moglo zvati slobodnim
vremenom. A i nisu bili osobe za razgovor. Pete je jedini bio nadaren za razgovor i
razmiljanje o stvarima. Sve to smo Nellie i ja bile stvarno znale o Henryju i Arthuru
Pyeu bilo je to da su bili neoenjeni i da su bili zgodni. Pyeevi mukarci svi su bili
zgodni, od prvog do zadnjeg. Pa, to i sama zna. Svi oni, kada bi proli onu suhonjavu
fazu, postajali bi visoki i mravi s tom svojom gustom crnom kosom i tim njihovim
oima. Nellie je znala govoriti da su im oi tamne kao i u Boga. Posebno u Arthura i
Henryja - divne tamne oi. Bili su takoer veliki i snani, vei od svog oca. Vei od
NANA
-67-
nae brae.
Uzdahnula je. Uostalom, to nam je bio plan, Nellien i moj. Udat emo se za Pyeeve
deke. Zato nam je bilo drago to e naslijediti farmu. Ali naravno, svi mi nismo
raunali na starog Jacksona. Pomislilo bi se da je nauio svoju lekciju, zar ne? Ostao je
bez tri sina - vie od polovice svoje radne snage - pomislilo bi se da bi svaki ovjek
shvatio da se treba promijeniti, odnositi se prema preostalima sa vie tovanja. Ali
izgledalo je da je to neto to on nije mogao nauiti.
Te jedne zime naredio im je da raiste jo neto zemlje - sasijeku stabla, poupaju
grmlje i travu, iskopaju korijenje. Uasno teak posao. Pomagala su im naa braa - sve
su se obitelji uvijek meusobno pomagale - i govorili su da bi Pyeevi ve duboko bili
prionuli poslu ujutro kada bi oni tek dolazili, a kada bi uveer odlazili oni bi i dalje
radili bez posustajanja, a stari ih Jackson nije prestajao psovati i proklinjati ni na
trenutak itavoga dana. Sve do tog jednog dana kada je, dok se smraivalo, Jackson
zbog neega viknuo na Henryja, a Henry je onda stao; stajao je neko vrijeme kao
ukoen, gledajui u zemlju. A onda je odloio sjekiru i priao ocu - sjea li se da sam ti
rekla da su to bili veliki deki? Dakle, uhvatio je Jacksona za vrat.
Gospoica Vernon uhvatila se starom artritinom rukom za vrat ispod brade.
Ovako. Podigao ga je sa zemlje. Pritisnuo ga je tako o neko stablo i drao ga dvije
tri minute, Jacksonove su noge mahale i udarale, a glas mu je pitao. Braa su mi rekla
da bi bilo smijeno da nije bilo jezivo. Onda je Henry pogledao Arthura, koji je stajao
tamo zajedno sa mojom braom, ne uinivi nita da pomogne ocu, i rekao: Farma je
itava tvoja, Art. Zatim je pustio oca da padne i odetao. Pokupio je neto svojih stvari
u kui i te iste veeri zaputio se cestom.
Opet je uzdahnula, a ruke su joj pale u krilo.
Uzela sam jedan keks sa cimetom iz limenke i pruila joj ga, no ona je odmahnula
glavom pa sam ga ja pojela. Grizla sam tiho, nadajui se da e nastaviti ukoliko je ne
prekinem, i onda je nastavila. Zvuala je umorno, kao da su joj sjeanja ubrala svoj
danak.
Henry je trebao biti moj, rekla je, ne sjeam se kako smo se Nellie i ja dogovorile
koji e biti iji, ali znam da je Henry trebao biti moj. Ali, moda on to nije znao, jer nije
se doao pozdraviti. Mislila sam na njega, kako hoda niz tu cestu; zamiljala sam kako
njegova stopala gaze tono istim onim otiscima koje je za sobom ostavio Pete, koji je
otiao prije njega. Edward i Norman takoer, naravno - etiri zbirke otisaka Pyeevih
stopala, svi usmjereni prema jugu, od kojih se ni jedni nisu vraali natrag - ali ja sam
mislila na Petea. Sjeam se kako sam mislila: Odlazi moja zadnja ansa.
Neko vrijeme je utjela. Onda je opet frknula, ali ovaj put, umjesto prijezira,
izgledalo je s izrazom ironinog prihvaanja.
I tako je Arthur dobio farmu, rekla je.
Opet je zautjela i poela mrmljati zubima. Poela sam se zabrinjavati da moda nee
nastaviti, pa sam je konano upitala: A Nellie? je li se udala za Arthura?
NANA
-68-
Doi u na to. Otro me pogledala. Budi malo strpljivija. To je duga pria i
iscrpljuje me.
Toga sam se i plaila - da e se umoriti prije nego doe do kraja. Osjeala sam da
moram znati sve to se dogaalo na toj ranjenoj farmi. Nisam htjela ekati do sljedeeg
dana. to ako ona nou umre ili doivi udar pa izgubi sposobnost govora? Nikada ne
bih saznala kraj prie. Iz nekog razloga inilo mi se da bi to bilo okrutno. Skoro sam
osjeala da bih, kada bih znala svu prolost, kada bih tono znala sve to se prijanjim
naratajima Pyeevih dogaalo, mogla kliznuti unatrag u vremenu i ispraviti tu njihovu
priu, okrenuti je u nekom drugom smjeru, da se ne sukobi s onom naom.
Zato mi je teko bilo obuzdavati strpljenje. Morala sam se opirati nagonu da je
podbadam, da joj gunam neka nastavi. Obje smo bile zaboravile da sam ja zapravo
trebala okopavati njen povrtnjak. Sjedile smo, ona u svojoj stolici, a ja na travi pokraj
nje, a vruina se lagano povlaila zajedno s danom.
I onda, to se zatim dogodilo ... Zakrgutala je zubima, preletavajui naprijed
natrag kroz vrijeme.. Onda se dogodilo da je gospoa Pye umrla. Tako je. Upala plua.
Vrlo brzo nakon to je Henry otiao. I onda nekoliko mjeseci nakon toga Arthur je
zaprosio Nellie. Sjeam se kako sam ih gledala kroz kuhinjski prozor. Bili su vani, kraj
hambara. Znala sam to je pita po nainu na koji se Nellie vrpoljila u svojoj haljini.
Moglo se vidjeti koliko je zadovoljna ak i odostraga. Imala je izraajnu stranjicu, ta
cura. Naravno, rekla je da. Ali na otac je rekao ne. Rekao je da osobno nema nita
protiv Arthura, ali da e jednoga dana netko na toj farmi nekoga ubiti i da nije htio da
niti jedna njegova ki bude tamo kada se to bude dogaa- lo. I to je bilo tako. Nellie je
sljedee godine otila sa putujuim propovjednikom. O tome u ti priati jedan drugi
put, to je pria za sebe, i sudbina joj je bila zacrtana.
Jackson i Arthur nastavili su sami. Neki su govorili da Arthur nije razgovarao sa
svojim ocem posljednje tri godine njegovog ivota, ali ne znam kako su to sa sigurnou
mogli znati - a rukovi? Kako su mogli znati da Arthur ne bi rekao: Dodaj mi malo
soli ili Gdje si stavio no za kruh? U svakom sluaju, jedna stvar je sigurna, Arthur
je bio sretan ovjek onoga dana kada je stari Jackson bio poloen u posljednje
poivalite. To znam, jer sam bila na pogrebu. On se jednostavno nije mogao prestati
smjekati. Smijuljio se za vrijeme itavog obreda. Ne bi me ni najmanje zaprepastilo da
su mi rekli da se vratio nakon to su svi otili i nad grobom bos plesao.
Sljedeeg dana spakirao se i zaputio niz cestu, a est tjedana kasnije vratio se sa
enom.
Gledala sam je s nelagodom. Poela sam dobivati osjeaj slutnje - skoro predvianja,
kao da sam nesvjesno stalno znala put kojim se ova pria kretala. Kao da je znanje u
meni bilo roeno, ali je ostalo zakopano sve do tada.
Gospoica Vernon mi je klimala kao da je znala to mislim i kao da se sa svim tim
slae. Tako, tu je bila nova gospoa Pye, rekla je, zgodno stvorenjce. Velike plave
oi. Pomalo nalik Arthurovoj majci, to je injenica.
Ona i Arthur osnovali su dom u toj velikoj sivoj farmerskoj kui. Sve samo njihovo,
NANA
-69-
dobro za poetak, reklo bi se. Godinu dana kasnije rodila je dijete. Sljedee godine jo
jedno. Sve u svemu, estero djece, tri djeaka i tri djevojice, poprilina obitelj. Stvari
su mogle tei dobro. Ali zna to? Arthur se sa svima njima svaao. Sa svakim
pojedinim. Djevojke su se vjenale ve im su valjda postale tinejderke - za bilo koga
samo da se udalje, vidi. Ne znam kamo su otile, ali nikada se nijedna nije vratila. A
dva su djeaka takoer otila. Tragom svojih ujaka, niz cestu ... Zatresla je glavom i
ispustila ciktav zvuk, jezikom po zubima.
Jah, no ene Pyeevih su valjda mrzile tu cestu. Valjda im je izgledala kao da je na
sebi imala znak za Jedan smjer. Kao u onim bajkama koje vam priaju dok ste mali.
Ta velika planina koja je progutala svu djecu - zna onu priu sa takorima.
Klimnula sam.
Kako se ono zvala? Zaboravljam imena stvarima. To me izluuje.
arobni svira.
E da. Planina podere svu tu djecu. Tako je to moralo izgledati gospoi Pye. Svim
gospoama Pye. Svi odoe, niz tu cestu ...
Razmiljala sam o cesti. Bijela, pranjava, beznaajna. Izlaz. Zaeljela sam i sama
njome poi, no ak i tada - a mislim da sam u to vrijeme bila najogorenija i najvie
zamjeravala, jadna me gospoica Vernon morala trpjeti u najgorem izdanju - znala sam
da ne udim toliko oajno za tim kao to su to udjela sva ta djeca Pyevih.
U svakom sluaju, tu je ostao jo jedan sin. Zna li tko je to bio?
Promiljala sam o svim pokoljenjima, pokuavajui povezati sve to mi je rekla s
onim to sam sama znala od prije, i onda sam spoznala da j e to mogla biti samo jedna
osoba.
Calvin?
Tono. Calvin Pye. On je bio taj koji je ostao. Ja mislim da je on mrzio svog oca
gore nego svi ostali. I bojao ga se, takoer. Ali ipak je bio on taj koji je ostao. Glupo.
Vjerojatno mu je bilo uasno. Mrav mali djeak, premalen za svoju dob. Nije ojaao do
priblino svoje osamnaeste, ili tu negdje - pa mu je posao zaista bio naporan. A Arthur
je stalno urlao na njega ... Za vrijeme itave njene prie ja sam uvijek imala sliku u
umu, u svakom stadiju, o kome god da je priala, ali sada sam shvatila da Calvina Pyea
ne mogu zamisliti kao djeaka. Umjesto njega vidjela sam Laurieja. Laurie, kotunjavo
malo dijete, sitno za svoju dob, koje na polju radi dan za danom, uz kojeg je uvijek -
uvijek - prisutno i zlostavljanje njegova oca.
Nikada nije bio drzak, govorila je gospoica Vernon, a ja sam se zbunila dok se ne
sjetih da je govorila o Calvinu. ak i kada je sasvim odrastao. Nikada se nije usuivao.
Bio je previe uplaen. Samo je stajao i prihvaao, progutao bi sve to je osjeao. Mora
biti da mu je nutrina bila puna boli.
Na koncu, ipak je bilo neke razlike. Kao dijete, Laurie je takoer plamtio svjetlou
progutanog bijesa, ali kada je bio malo stariji, on je ipak znao biti drzak.
NANA
-70-
O zasigurno, ipak je znao biti drzak.
Gospoica Vernon je lutala. A onda mu je majka umrla. Da vidim ... koliko li je
godina tada mogao imati Calvin ... oko dvadeset jednu, dvadeset dvije. Umrla je stojei
nad kuhinjskim tednjakom, radei peenku u umaku. Nikada nije stvarala mete.
Pripremila je sav ruak, sve do umaka. Znam to jer sam im pomagala kada su je iznosili.
Umak se sav bio slijepio na dnu tave - mukarcima nije palo na pamet da ga izvade iz
penice. Imala sam groznih muka da sve to oistim.
Nitko od nas nikada nee shvatiti zato je Calvin nakon toga odluio ostati. Mislilo
se da e sasvim sigurno otii. Nemogue je bilo zamisliti da bi elio tu farmu. Ali ostao
je. Moda je mislio da e mu i otac uskoro umrijeti, ali prevario se u tome. Arthur je bio
ovjek u dobroj kondiciji, izdrao je jo osamnaest godina. Zamisli. ivjeti i raditi
zajedno svakoga dana kroz osamnaest godina, a mrziti se kao psi. Dovoljno da ti se
sledi krv u ilama od same pomisli na to. Klimnula je glavom i ponovo coknula
jezikom po zubima. Obitelj, rekla je. Pomaknula se u stolici, namjestivi se da joj
bude malo bolje. Nadala sam se da nee rei da mora u zahod. Bojala sam se da e
izgubiti nit, sada, u zadnjem trenutku, tako blizu mjesta od kojeg su stvari i meni bile
poznate. Ali dobro, ipak je nastavila.
Gdje sam bila?
Arthur i Calvin su ostali skupa.
Tono. Tako je. Sami njih dvojica u toj velikoj staroj kui, neumorno mrzei jedan
drugoga. Bit e da su na kraju bili izvrsni u tome. Vjebanje usavrava. Na koncu je
Arthur doivio udar. Urlao je zbog neega na Calvina preko polja eerne repe i onda se
samo sruio mrtav. Ubio ga je gnjev, moglo bi se rei, i blaenstvo svaijeg spasa.
Ponovo je napravila stanku. I koliko je godina imao Calvin u trenutku kada se
konano oslobodio? Izraunaj. Nikada nisam dobro zbrajala.
Trideset devet ili etrdeset.
Tako nekako. Sredovjean ovjek. Ali nema veze, sada je konano bio slobodan i
imao je dobru farmu.
I to misli da se zatim dogodilo? Reci ti meni. Progutala sam pljuvaku.
Predosjeaj koji sam ranije osjeala kao da mi se zaledio u dubini eluca. Rekla sam:
Otiao je u New Liskeard i naao si enu? Potvrdno mi je klimnula. Tono.
Odgonetnula si. Rijeila si zagonetku.
Sjedile smo jo malo sluajui tiinu. Cvrci su se zaustavili. Godinama sam ih
pokuavala uhvatiti u trenutku prestajanja - uti kako zadnji cvrak isputa zadnji ton
toga dana - ali nikada mi to nije uspijevalo. Sada je uma bila jezivo tiha, iekujui da
se ponu pomicati prvi noni stvorovi.
Sada bih mogla jo jedan keks, rekla je gospoica Vernon.
Dodala sam joj jedan i ona ga je grickala polako, dok su joj se mrvice kotrljale niz
haljinu. Jo uvijek punih ustiju, progovorila je: I ona je bila lijepa ena, ali zaboravila
NANA
-71-
sam joj ime. Mukarci Pyeevih uvijek su imali dobar ukus za ene. Kako li joj je ono
bilo ime? Ti bi mogla znati.
Alice, rekla sam.
Tako je. Alice. Bila je divna ena. Krenula je puna ivota, kao i sve ostale. Pekla je
za potrebe crkve, dolazila je na skupove velja. Mislim da je ak i neko vrijeme u crkvi
svirala orgulje. Tako je. Svirala je. A onda je Calvin rekao da joj vjebanje oduzima
previe vremena, pa je morala prestati. Nastavila je Joyce Tadworth, a nije znala ni note.
Bila je iva muka sluati je ... Pogled joj je odlutao prema umama, sjeala se nesloge.
Nakon nekog vremena rekla je rastreseno: Alica je imala mnogo pobaaja. Valjda dva
pobaaja na svako zdravo roeno dijete, sirota ena. I tako je ostala samo na troje.
Nikada nisam tono mogla zapamtiti njihova imena. Ali ionako, ti ih zna. Ne trebam ti
o njima priati.
Pomislila sam na Rosie. Izgledala je kao plod nekog jadnog sjemena sluajno
posijanog iza ijih stranjih vratiju - krljava, blijeda i raupana, ugaena svaki put
kada podigne glavu. Iznenada kao da sam je ivo ugledala gdje stoji pored svog stola -
nai su stolovi bili jedan do drugog pa je jednako tako mogla stajati i pored mog. U to
vrijeme obje smo imale oko est godina, bile smo u prvom razredu. Vjerojatno ju je
gospoica Carrington neto pitala: kada odgovarate morate ustati. Ali Rosie nije znala
odgovoriti. Stajala je tako, u tiini, a nakon nekog vremena primijetila sam da joj se
itavo tijelo trese. Gospoica Carrington rekla je vrlo ljubazno; Sigurna sam da zna
to, Rosie. Pokuaj. A onda se uo jedan slabaan zvuk kapanja, i vonj urina, i ja sam
iznenada ugledala malu lokvicu koja se poveavala na podu oko Rosienih cipela. Nakon
toga gospoica Carrington nije je vie nita pitala.
To je bila Rosie. A onda Marie. Nain na koji se uvijek drala, kada i nije nosila
stvari, skvrenih ramena, stisnutih obrva kao da joj je hladno, ak i za vrijeme vruih
dana. Glas joj je uvijek bio mek i bojaljiv - previe mek i previe bojaljiv. Iritirao me.
Sjeam je se kako je jednom razgovarala s Mattom, a ja sam bila iziritirana tim zvukom.
A Laurie, koji je bez sumnje naslijedio lavovski dio Calvinove srdbe. U ono vrijeme
nisam ni najmanje znala kako mu je ivot izgledao. Takve stvari nisam mogla ni
zamiljati. Sve ega sam bila svjesna je to da vas on nikada nije gledao u oi, a kada bi
vas i pogledao, bilo je neto u njegovim oima to bi vas prisililo da vi skrenete pogled.
Gospoica Vernon se pomaknula i uzdahnula. Rekla je: Reci mi sada neto.
Otroumna si, tako su mi rekli. Zbog ega su svi mukarci Pyeevi toliko mrzili svoju
vlastitu djecu? Kako je to moglo biti, kroz sva tri pokoljenja? je li to neto u njihovoj
krvi? Ili je to samo jedini nain na koji su se oni znali ponaati? Jer meni to ne izgleda
normalno. Nema nikakvog smisla.
Ne znam, rekla sam.
Ne zna. Nisam ni mislila da bi mogla znati. Toliko otroumna nisi. Nitko to ne
zna.
Sjedile smo u tiini. Sjena se irila iz ume, pomiui se neprimjetno, puzei lagano
NANA
-72-
prema nama. Ubila sam komarca i koa na ramenu osjetila mi je olakanje.
Uostalom,rekla je gospoica Vernon. Pretpostavljam da ostatak zna. Vjerojatno i
bolje nego ja.
Ja sam klimnula. Ostatak sam znala.
Ona je otresla mrvice iz krila svojom kvrgavom starakom rukom.
elite li da vam uberem neto povra za veeru? rekla sam.
Mahune. Ali prvo e me morati odvesti do zahoda. Ve mi je postalo urno.
Tako smo se odvukle do njene kupaonice, gospoica Vernon i ja, i ostavile povijest
Pyeevih da je jo jednom, lagano, kao maglicu nad jezerom, raspline svje veernji
zrak.
NANA
-73-
Jedanaest
Imala sam petnaest godina kada mi je gospoica Vernon ispriala priu o Pyeevima.
U toj dobi bila sam u stanju, iako jedva, potpuno razumjeti sve to je rekla, uditi se
tome i vidjeti vezu s onim to se dogaalo pokoljenju kojem sam ja pripadala. Ne bih
ila toliko daleko da tvrdim da me to uinilo ita suosjeajnijom ili samilosnijom, ali
barem mi je pomoglo postaviti stvari na svoja mjesta. Da sam priu ula kao
sedmogodinjakinja, sigurna sam da mi ne bi uope nita znaila. Kao prvo, vrlo mladi
su nuno usmjereni sami na sebe. to njih briga za tragine i neuredne ivote njihovih
susjeda? Njihova glavna briga je opstanak, a imaju posla samo s onima koji im u
opstanku pomau. Naravno, bave se i uenjem o svijetu koji ih okruuje - dakle
nesputana radoznalost mladih ivotinja - ali opstanak je na prvom mjestu, a za mene je
te godine opstanak - barem u emocionalnom smislu - bio skoro nemogu.
Te nesnosne godine, kao i svake godine, odlazila sam redovito u kolu i ila sam
stazom uz tranice. To je bio najkrai put; cesta je previe vijugala, a pruga je ila
ravno. Zapravo me ta njena pravocrtnost zauuje danas, dok kao dijete nikada o tome
nisam razmiljala. Kada bi graditelji te pruge nailazili na neku prepreku probijali bi se
ravno kroz nju, ili bi je raskomadali ili napunili ili bi izgradili most preko nje, ma to
god to iziskivalo.
Viala sam stare fotografije tih ljudi i oni nimalo nisu izgledali kao junaci. Nalakeni
su na svoje pijuke, kape su im na glavama gurnute straga, i cere se prema fotoaparatu
punim ustima pokvarenih zubiju. Mnogi od njih izgledaju sitno, izmravjelo do kostiju,
a miii su im vie kao uzice ili niti, umjesto da im se ispupeno naziru kroz koulje.
Nekolicina ih izgleda kao da im je za vrijeme odrastanja nedostajalo hrane. Ali valjda su
posjedovali snanu ilavost i ustrajnost, bez svake sumnje.
Staza koju su radili bila je tri etiri puta ira od irine same pruge, a nakon mnogo
godina prekrila ju je trava i divlje cvijee - vrbovka i mljeika, zlatica i divlja mrkva,
zvonii i kozja bradica - pa sam svako jutro hodala uz prugu kao da prolazim kroz
livadu. Do rujna sve je bilo u sjemenju. Plodne ahure istresale bi svoje sadraje po
vama dok biste prolazili, a po odjei bi vam se hvatali ici. Bilo je dana kada bi se,
upaljene vruinom sunca kao okidaem, tisue mljeikinih sjemenki pucajui rastvaralo;
tisue i tisue sitnih, tihih eksplozija koje su se ponavljale u salvama niz kilometre
tranica. Tih dana hodala bih kroz oblake svilenog papeija koje se kao dim raznosilo
uokolo na jutarnjem lahoru.
Prolazila sam kroz sve to kao da hodajui spavam. Bila sam svjesna toga to me
okruuje, ali zapravo to nisam vidjela. U koli je bilo isto; gospoica Carrington bi nas
pouavala aritmetici ili gramatici ili povijesti ili geografiji, a ja bih sjedila, pristojno
paljiva, a ne bih ula niti jednu rije. Promatrala bih estice praine, moda, kako lebde
u irokim snopovima suneve svjetlosti koja se ukoso probijala kroz prozore uionice.
Ili bih sluala odzvanjanje udaraca eerne repe koju su ukrcavali u vagone spremne za
putovanje na jug. eljeznike tranice prolazile su pored donjeg dijela kolskog
igralita, a sporedni kolosijek na kojem su vagoni ekali na red za ukrcavanje bio je
NANA
-74-
ravno preko puta kole. Tamo su bile kolne vage i lijevak - trona drvena struktura u
obliku obrnute piramide - i duga metalno gumena ruka pokretne trake, koja je strila u
zrak pod kutem kako bi je mogli pokrenuti sami vagoni. itavog rujna kamioni sa farmi
drmusali bi se izrovanim putem pored tranica i iskrcavali svoj teret repe u lijevak uz
takvu buku da je gospoica Carrington mogla samo stajati mimo. Onda bi proradila
pokretna traka i repa bi poela padati, najprije samo jedna po jedna, a zatim
jednolinom tutnjavom, u golem prazan kontejner vagona. Ostalih godina, nakon
povratka u kolu, poslije prvih tjedan ili dva nisam vie tu buku naroito zamjeivala;
svi smo odrastali uz tu tutnjavu i ona je, kao i zvuci valova u naim ivotima nalazila
svoje mjesto. Tog rujna, ipak, inilo se kao da u njima ima neto hipnotino. Sluala
sam oarano, a tupa, teka grmljavina kao da mi je tonula duboko u duu.
Gospoica Carrington dola je sa mnom do kue. Rekla je: Mogu li te otpratiti do
kue, Kate? Dugo nisam vidjela tvoju pristalu brau. to misli, hoe li im smetati ako
samo ovako banem?
Vjerojatno je tada ve bio poetak listopada. Dani su jo uvijek bili vrui, no veeri
su bile svjee, a mrak je padao brzo. Nisam htjela voditi gospoicu Carrington putem uz
tranice, jer je imala dugu suknju i nikada ne bi mogla iupati sve ike iz nje. Ili smo
kui onim pravim putem, uz cestu, iako je bio dulji i pun praine. Ona mi je priala o
svome domu, a to je takoer bila jedna farmerska zajednica, iako vea i ne tako udaljena
kao naa. ivjela je u velikoj farmerskoj kui i imali su konja.
Rekla je: Imam i brau, takoer - zapravo imam ih troje. Ali nemam sestre. Tu si
jaa od mene.
Nasmijeila mi se. Kosa joj je bila sputena otraga i uhvaena ravnom plavom
trakom. Ona je bila visoka i mrava, a lice joj je bilo previe dugako da bi ga se moglo
nazvati lijepim, no imala je lijepe oi. Bile su velike i vrlo tamno smee, a i kosa joj je
bila smea, a za vrijeme sunanih dana imala je crveno zlatan odsjaj.
Kada smo stigli cestom, Luke i Bo bili su vani pored kue i vjeali su rublje, iako je
bilo ve kasno i sunce vie nije bilo tako toplo. Matt jo nije bio doao - autobus ga je
iskrcavao na kraju ceste oko etiri sata. Luke je stao kada je primijetio gospoicu
Carrington. Ostavio je pelenu da visi na jednoj tipaljci, podigao je Bo i poao nam u
susret. Pelena nije izgledala previe isto. Bilo je mrlja po njoj i daleko od toga da je
bila bijela.
Gospoica Carrington je rekla: Zdravo, Luke, Nadam se da ne smetam. Samo sam
dola vidjeti kako si. Luke je izgledao posramljeno. Nije mu bilo drago da ga
gospoica Carrington vidi kako vjea pelene. Rekao je: Dobro sam, hvala. Malo
kasnim ... Pokazao je prema rublju. Htio sam ga objesiti ujutro, ali Bo me stalno
okupirala.
Uvijek je kasno vjeao pelene. To mu je bio najmrskiji posao i odlagao ga je po itav
dan.
Spustio je Bo, ali ona je poela negodovati i tipala ga je i penjala mu se po hlaama
pa ju je opet morao podignuti. Proeljao je slobodnom rukom kroz kosu i rekao: U
NANA
-75-
svakom sluaju, biste li to popili ili neto drugo? Neodreeno je pogledao prema kui.
Ne, ne, rekla je gospoica Carrington, neu ostati ... Samo me zanimalo kako vam
ide.
Luke je klimnuo. Dobro, hvala. Sve ide OK. Oklijevao je. Ali dajte, uite i
sjednite malo. Ovdje vani je vrue. Sigurno ste edni. Ima ... aja ... Samo au vode,
rekla je gospoica Carrington. aa vode bit e dobra. Ali neu ulaziti. Samo sam
htjela vidjeti kako vam je i par rijei o neemu ... Oh, rekao je Luke, gledajui je,
oh, odmah. Ja, Kate, moe li donijeti gospoici Carrington au vode? Ovaj ... ja ...
operi au.
Ula sam u kuu. Tamo je bio nered. Najgora je bila kuhinja: po itavom stolu bilo je
prljavih tanjura i aa i posvuda je bilo mnogo hrane. Jedno vrijeme Bo je stalno vadila
sve lonce i tave iz donjeg dijela kuhinjskog ormara i morali ste kriti put kroz njih ako
ste eljeli do iega doi. Nala sam au i oprala je pod slavinom i zatim sam je
napunila hladnom vodom i odnijela je. U ai se bilo sasuilo mlijeko i na dnu je jo
uvijek imala bijeli krug, ali nadala sam se da gospoica Carrington nee primijetiti.
Ona i Luke su razgovarali. Luke je jo uvijek drao Bo: ona je sisala palac i istom
rukom stiskala kopu za suknju. Kopa joj se zabola u obraz, ali izgledalo je kao da ona
to ne primjeuje. Stisnutim oima promatrala je gospoicu Carrington, ali gospoica
Carrington usredotoila se na ono to govori Luke. On joj je postavljao neko pitanje.
Neto u vezi doktora Christophersona.
Ne mislim da je tako, rekla je gospoica Carrington. "Sasvim iskreno, sumnjam da
on tu moe to napraviti. Mislim da je to samo stvar vremena. Jedino mislim da bismo
trebali biti u kontaktu. Zna ono, promatrati odvijanje ...
Primijetila je da joj donosim vodu i nasmijeila mi se. Hvala Kate. Samo je
nasloni.
ooka, rekla je Bo pruajui ruke prema ai. Moe li je uzeti, Kate? pitao je
Luke. Moe li joj donijeti pie ili komadi kruha ili neto drugo? Danas nije dovoljno
jela.
Spustio mi je Bo, a ja sam posrnula pod njenom teinom. Ona je izvukla palac i
nasmijeila mi se. KatieKatieKatie, rekla je i pokazala mi svoju kopu.
Odnijela sam je u kuu i dala joj malo soka. Onda sam izvadila kruh iz limenke i
odrezala sam joj jednu kriku.
Evo malo kruha, Bo.
Uzela je kruh i sumnjiavo ga prouavala. Ja sam otila do prozora. Luke i gospoica
Carrington jo su uvijek rcizgovarali. Prolo je etiri, a Matt jo nije bio doao. Kada
god bi kolski autobus kasnio ja bih poela zamiljati nesreu - jo jedan kamion sa
deblima, autobus na istoj strani, tijela, Matt lei mrtav. Ali iznenada, evo ga, silazi niz
prilaz s knjigama pod rukama. Zamijetio je Lukea i gospoicu Carrington i krenuo im se
pridruiti. Vidjela sam kako se gospoica Carrington okree i smijei mu se i eka ga da
NANA
-76-
doe. Izgledala je udno pored njih. Nije lako bilo povjerovati da im je ona bila
uiteljica: obojica su bila puno vea od nje, pogotovo Luke, a ona nije izgledala mnogo
starija od njih.
Rekla je neto Mattu, a on je klimnuo. On joj je gledao u lice dok mu je govorila, a
zatim je pogledao u zemlju. Premjestio je knjige pod drugu ruku i usporeno klimao
sputenom glavom. Gospoica Carrington napravila je malu kretnju rukama i onda ju je
on pogledao uputivi joj slabaan osmjeh. Mattovo lice bilo mi je najbliskija stvar u
itavom mom svemiru; postojao je trag napetosti u njegovom smijeku koji me navodio
na pomisao da govore o meni. to li su govorili? Jesam li neto loe uinila u razredu?
Od straha mi se stisnuo stomak. Gospoica Carrington nekoliko me puta blago
opominjala zbog nepanje. Da nije bilo to? Lukea ne bi bilo briga - ni on sam nije bio
taj koji bi paljivo pratio na satovima. Ali Matt... Nisam se bojala da bi se mogao srditi
na mene, nego sam se jako bojala da ga ne bih razoarala, ili da nisam bila toliko
pametna koliko je on htio.
Gospoica Carrington jo je neto rekla i obojica su je pogledala i onda su joj obojica
neto odgovorila, a ona se nasmijeila, okrenula se i odetala uz prilaz. Matt i Luke
krenuli su prema kui, priajui, a glave su im bile sputene.
Uostalom, bolje da odem do tog duana. Ionako ve kasnim, rekao je Luke kada su
uli. Moe li ti dovriti vjeanje pelena? Uhvatila me usred tog posla. Da. OK.
Matt je ispustio knjige na stol i nasmijeio se Bo i meni. Haj, moje dame, rekao je.
Kako ste provele dan?
Bo je lomila komade kruha i gurala ih u usta. Obrazi su joj radili gore-dolje,
zaposleno je vakala, ali sjajila je prema Mattu i mahala je korom prema njemu. Mrvice
kruha kotrljale su joj se niz haljinu do poda.
Ja idem, rekao je Luke. Uzeo je kljueve od automobila sa prozorske daske i
izaao, pustivi da se vrata za njim zalupe.
Matt se nagnuo preko prozorskog okvira prouavajui nered. Nakon malo vremena
rekao je: Rei u vam u emu je problem, moje dame. Problem je u tome da je Bo
ovdje bolja u stvaranju nereda nego to je Luke u ienju. To je sr problema.
Izveo je to kao da se ali, ali kaos mu je smetao. Mislim da je u tome vidio
simboliku; nered u kojem je bila kua odraavao je nered naih ivota. Pruao mu je
razloga za strahovanje da se Lukeov veliki plan nee moi ostvariti. Luke nije tako
gledao na stvari. to se njega ticalo, nered je bio nered i to onda?
Ali ja u tom trenutku nisam marila ni za to od toga. Rekla sam: to je htjela
gospoica Carrington? O samo ju je zanimalo kako smo. Zna, kao i svi ostali. Lijepo
od nje to je prela tako dug put do nas, zar ne?
Poeo je podizati tave, briui rukama sa njih prainu prije negoli e ih staviti jedne u
druge.
Je li govorila o meni?
NANA
-77-
Naravno. Govorila je o svima nama.
Da, ali je li govorila neto posebno o meni? to je govorila o meni?
Usta su mi treperila. Pokuavala sam stisnuti usnice, ali i dalje su treperila. Matt me
paljivo pogledao, odloio tave na policu, priao mi - obiavi Bo koja je nonim
palcem gnjeila mrvice po podu - i povukao me u znak pogrde za jednu od mojih
pletenica.
Hej. to si se uznemirila? Nije rekla nita loe o tebi. Ali to?
Priguio je uzdah, a ja sam se uplaila da ga povrh svega drugog jo i ja dodatno ne
umaram i inim jo nesretnijim nego to je bio.
Rekla je da si ponekad nekako previe tiha, Katie. To je bilo sve, u redu? A to nije
loe. Nema nita loe u tome ako je netko utljiv. Zapravo to je dobro. Ja volim tihe
ene. Namrtio se prema Bo. uje li, Bo? Ja volim tihe ene. Glasne su te koje vas
izlude.
Nou sam leala u krevetu I sluala kriktanje snjenih gusaka koje su prelijetale.
Letjele su danima i noima, njih deseci tisua, drei se na nebu svojih dugih
nepravilnih jata u obliku slova v i pourujui jedna drugu svojim hrapavim, tunim
krikom. Zima se pribliavala i one su nas naputale.
Mislim da se nekako u to vrijeme dogodila ona tunjava u kolskom dvoritu. U
kolskom dvoritu tue su bile este, djeaci su djeaci, ali ova je bila okrutnija od
ostalih.
Dogodila se u blizini stabala koja su okruivala kolsko podruje, jo dalje od
utabanog travnjaka na kojem su djeaci vjebali bejzbolske udarce. Da se odigravala na
otvorenom, gospoica Carrington bi je ranije primijetila i bre bi je zaustavila. Ali, kao i
uvijek, svijest se rasprostire sporo. Djeaci su neko vrijeme igrali bejzbol; nekolicina ih
je onda usporila jer su primijetili da se neto dogaa. Njihove pokrete zamijetile su
starije djevojice, koje su bile okupljene kraj ugla kole odakle su iz udaljenosti
promatrale djeake, pa su prestale razgovarati i okrenule pogled prema stablima. Njih je
opet zapazilo nekoliko mlaih djevojica koje su se igrale preskakanja na malom
poploanom podruju ispred kolskih stuba, a onda se na koncu osvrnula i gospoica
Carrington koja je sjedila na stubama ocjenjujui pismene zadae i iznenada se nala
okruena tiinom.
Ustala je i pogledala za trenutak prema stablima, a onda je uurbano krenula prema
njima. Pojavio se jedan djeak koji je trao. Vidjeli smo kako gestikulira, a gospoica
Carrington je poela trati, duga suknja vijorila je za njom. Zatim je nestala meu
stablima, a mi smo svi ostali stajati, u iekivanju i ne znajui to se dogaa.
Zatim se gospoica Carrington opet pojavila, koraala je prema koli, a uz nju su bila
dva djeaka koja su napola nosila, a napola vukla treega. Taj trei bio je obliven krvlju.
Curila mu je iz nosa, iz ustiju, iz uha, slijevala se niz vrat, namakala mu koulju.
Gospoica Carrington prola je pored nas sva bijela u licu. Rekla je djeacima: Unesite
ga, i ula u kolu. Ranjeni djeak bio je Alex Kirby, sin farmera i poznati hvalisavac.
NANA
-78-
Doli su i ostali djeaci, pogledavajui unazad preko svojih ramena prema
osamljeniku koji je hodao polako, ilavo, i koji je takoer bio obliven krvlju. Izrazi na
licima otkrivali su im dijelom strahopotovanje, a dijelom uzbunu. Osamljenik je bio
Laurie Pye.
Ostali djeaci natiskali su se oko stuba meu djevojicama. Laurie je zastao na
nekoliko koraka ispred. Ja sam ga promatrala. Stajala sam pored zida, gdje sam bila
itavo vrijeme, odakle sam promatrala djevojice kako skau. (Jedino to sam te godine
radila bilo je gledanje. I Rosie Pye je takoer stajala kraj zida - gledanje je bilo jedino
to je Rosie ikada inila, ali naa izolacija nije nas nimalo meusobno zbliila.)
Lauriejev nos bio je krvav, a zglobovi oko prstiju bili su mu razrezani. Stajao je tako
neko vrijeme, gledajui u guvu oko stuba bez ikakvog izraza na licu. Rosie je gledala u
njega, lica jednako bezizraajnog kao i njegovo, ali on nju nije primjeivao.
A onda izgleda da je postao svjestan svoje ruke jer Ju je pogledao, a zatim je
pogledom uhvatio i svoju koulju koja je praktiki visila sa njega. Bila je poderana du
itavog bonog ava i do polovice lea. Podigao Ju je, polako se uvijajui i
pregledavajui rane, a ja sam mu na leima i sa strane uoila rebra kao ona na daski za
pranje rublja. Na leima je imao modrice.
Male modrice zakrivljene poput konjskih potkova. Neke su bile plavo crvene i
ispupene, a druge su bile bijele, oslabljele i ravne. Lea su mu bila prekrivena njima,
sve istog oblika, poput nekog slova U. Zatim je Laurie spojio rubove avova i
nezgrapno ugurao koulju u hlae, radei sve samo lijevom rukom i onda se modrice
vie nisu mogle vidjeti.
Upravo je bio gotov kada se pojavila gospoica Carrington. Stala je na vratima i
pogledala ga, a onda je izgledalo kao da je postala svjesna i nas ostalih. Moete ii,
rekla nam je. Moete ii kui. Alex je dobro - doktor stie. Svi moete ii kui.
A onda je preko nas opet pogledala Laurieja. Izgledala je zabrinuto. Ne sjeam se da
je Ikada ranije Laurie bio upleten u kakvoj tunjavi. Drugi ga djeaci nisu oboavali, ali
radije su ga izbjegavali nego izazivali. Kao to rekoh, bilo je to neto u njegovim oima.
Gospoica Carrington je rekla: Doi, Laurie. Htjela bih s tobom popriati.
Laurie se okrenuo i otiao.
Ne znam zbog ega su se potukli, iako ne sumnjam da je Alex Kirby sve zapoeo.
Zadobio je lom nosa, a lijevo uho bilo mu je napola otkinuto. Sljedeeg dana vratio se u
kolu, sa stravinim crnim avovima koji su mu pridravali uho. Laurie se nikada vie
nije vratio.
A to se tie onoga to sam vidjela - dakle, ne znam to je to bilo, te male potkovice.
Nisu nita znaile, nisu imale nikakvog smisla. ak i da sam znala to se dogaalo na
farmi Pyeevih te jeseni, bez sumnje bih spojila dva i dva. Ali nisam previe shvaala, te
godine.
Zato nikome nisam ni spominjala te modrice. A naravno, ne moe se ni znati bi li to
NANA
-79-
uope ita i promijenilo, i da jesam.
NANA
-80-
Dvanaest
Nedjelja, 11. listopada
Draga teta Annie,
Kako ste? Nadam se da ste dobro. Mi smo svi dobro. Bo je dobro. Bila je gospoica
Carrington. Bila je gospoa Mitchell, donijela je kuhano meso. Gospoa Stanovich je
bila, donijela je pitu.
Voli vas vaa Kate
Nedelja, 18. listopada
Draga teta Annie,
Kako ste? Nadam se da ste dobro. Mi smo svi dobro. Bila je gospoa Stanovich,
donijela je piletinu. Gospoa Tadworth je bila, donijela je unku.
Voli vas vaa Kate

Sada su ta pisma kod mene. Teta Annie umrla je od raka prije godinu dana, a nakon
njezine smrti stric Wiliam mi ih je poslao. Dirnulo me je to ih je uvala, posebno zato
to su bila toliko bez stila i bez sadraja. Bila je puna kutija tih pisama koja su
prekrivala period od nekoliko godina i kada sam proitala ona najranija mislila sam, o
Boe, ona ne govore apsolutno nita. Ali kada sam ih opet proitala, pokuavajui
zamisliti kako ih ita teta Annie, kako otvara raupane ostatke papira, namjeta naoale
i zuri u moje krabarije, shvatila sam da i ako je izgledala zabrinuto - a sigurno je i
izgledala zabrinuto - zasigurno je uspijevala nai odreenu koliinu utjehe meu tim
redovima.
Za poetak, barem je mogla saznati da ne gladujemo i da nas zajednica nije
zaboravila. Mogla je saznati da sam bila dovoljno dobro da mogu sjesti i napisati joj
pismo i da su Luke i Matt bili sreeni barem toliko da to i oni vide. injenica da sam
uvijek pisala nedjeljom znaila je da smo u uhvatili rutinu, a teta Annie je bila od onih
ljudi koji mnogo polau na rutinu. A povremeno bilo je i pravih malih novosti:
Nedjelja, 15. studenog
Draga teta Annie
Kako ste? Nadam se da ste dobro. Mi smo svi dobro. Bo je dobro. Gospodin Turtle je
slomijo nogu pao je sa kolskog krova bila je murtva vrana u dimnjaku on se je penjajo
da je izvadi. Gospoa Stanovich je bila donijela nam je puding od rie rekla je da je
gospoica Carrington rekla da se Laurie mora vratiti u kolu i da je gospodin Pye
odbio. Gospoa Lucas je dola donijela nam je salamuru i grah. Prolu no je padao
snijeg.
Voli vas vaa Kate
NANA
-81-
A to se tie hrane: ne znam jesu li se ene u crkvi oko toga dogovorile ili je to bilo
preputeno na savjest pojedinaca, ali svakih nekoliko dana stizao bi nam obilan obrok
hrane. Ili bismo ga nali ujutro pred vratima ili bi farmerski kamion stigao drmusajui
se niz cestu, a neka od farmerskih supruga bi se spustila iz njega sa velikim loncem u
rukama. Evo, dragi moji, samo smo u prolazu. Zagrijte dvadesetak minuta, bit e i za
dva obroka. Kako su ostali? Boe, pogledaj Bo! Kako li je narasla!
Ne bi se dugo zadravali. Mislim da nisu znali kako da se odnose prema Lukeu. da je
bio djevojka, ili da je bio mlai, ili barem ne tako oigledno odluan da sve napravi
sam, moda bi i sjele i malo proavrljale, a kroz avrljanje se prenose i mnogi korisni
savjeti. Ali Luke je bio Luke, pa bi one samo predavale svoje ponude, taktiki se nisu
htjele osvrtati na okolni kaos, i onda bi otile.
U toj taktinosti bio je jedan izuzetak. Gospoda Stanovich dolazila bi najmanje
dvaput tjedno, i izvukavi svu svoju masu iza upravljaa suprugovog izudaranog
kamiona daui bi se uspela stubama do ulaznih vratiju, sa dvjema koarama punim
kukuruza na vrhu na kojima su jedva balansirala dva golema komada kruha, ili sa
svinjskom nogom pod jednom rukom, a vreom krumpira u drugoj. Stajala bi usred
kuhinjskog kaosa, rairenih nogu, prsiju pod demperom stisnutih i visoko uzdignutih u
zaokruenu pokretnu masu, kose zaeljane unatrag u punu, kao da zna da Isus ne mari
za njen izgled, i zurila bi uokolo, klimajui bradom u svojoj ojaenosti.
Nije zapravo bila u stanju ita rei Lukeu, imala je dovoljno osjeaja za to, ali lice joj
je govorilo sve umjesto nje. I ako bi uhvatila Boin ili moj pogled, alost bi joj navrla i
prelila se prema nama.
Moja draga, slatkice moja (vukla me prema svojim grudima. Samo mene - ve od
prvog puta znala je da joj je to bolje nego da pokua guiti Bo). Moramo pokuati
prihvatiti volju naeg blagoslovljenog Gospodina, ali ponekad je to zaista teko, teko je
vidjeti smisao u svemu tome, teko je shvatiti poruku.
Ponekad ml se inilo da sam uoavala otrinu u njenom glasu kao da zapravo nije
govorila meni nego nekome koga se ne vidi ali tko sve uje. Govorila je prema meni, ali
poruku je upuivala Bogu. Bila je ljuta na njega. Smatrala je da je, nakon to nam je
oduzeo roditelje, a pogotovo majku, koju mislim da je ona istinski bila voljela. On bio
kriv za sramotnu greku takve presude.
Koliko dugo e to trajati? pitao je Matt. Zauvijek? Tjedan za tjednom, sljedeih
trideset godina? Luke je promatrao poluunitenu slaninu sa Ta- dworthove farme koja
je leala na tezgi. To je prokleto dobra slanina, rekao je zamiljeno, morate to
priznati.
Dovrili smo ruak i on je ve bio stavio Bo u krevet. Ja sam sjedila za kuhinjskim
stolom, toboe sam uila pravopis.
Nije u tome stvar, zar ne? rekao je Matt. Stvar je u tome da tako ne moemo
dalje.
Zato ne?
NANA
-82-
Daj, Luke! Ne moemo ivjeti od tue milostinje itav ivot! Ne moe i dalje
oekivati da e nas drugi ljudi izdravati. Oni imaju i svoje vlastite obitelji. Nisu ba
bogati, to zna, ovi ljudi ovdje.
Nisu ba ni siromani, rekao je Luke.
Odakle je sva ona tuka dola prolog tjedna? Hoe mi rei da Sumackovi nisu
siromani?
Oni sami mogu pojesti toliko mnogo ribe, rekao je Luke, pogotovo tuku.
Luke, oni ostatak prodaju. Oni prodaju ostatak zato jer im treba novac!
Da, i to sada ja moram rei? Hej Jime, hvala stari, ali ne mogu to primiti jer ste vi
deki siromani?
Doao je malo popriati, za ime Boje, a kako je bio u ribolovu dao mi je ribu!
Govori o tome kao da e to trajati vjeno! Bit e tako samo dok se ne sredimo. Dok ne
naemo neki dobar posao. Onda e i oni prestati jer e uvidjeti da nam vie ne treba.
je, a kada e to biti? Kada e se pojaviti taj dobar posao?
Neka promjena se mora dogoditi, rekao je Luke sumorno.
E, pa drago mi je da si tako siguran u to, Luke. To je korisno, to posjedovanje
nutarnjeg znanja.
Luke je rekao: Ti voli brinuti, zar ne? Uvijek si volio brinuti.
Matt je uzdahnuo i poeo iz kolske torbe vaditi knjige na stol.
Oni nam vole donositi stvari, rekao je Luke, forsirajui svoje miljenje. To im da
je osjeaj svetosti. Uostalom, nisi ti taj koji im mora zahvaljivati. Stalno si u koli. Ja
sam taj koji mora razmiljati o tome to im rei nakon milijun puta, tim damama koje se
stalno pojavljuju na naim vratima. Ponekad dolaze jedna za drugom po itav dan.
Matt ga je pogledao. Moglo se primijetiti da o neem razmilja. Sjeo je za stol pored
mene i uzeo jednu od knjiga iz hrpe koju je donio. Dogovor je bio da u ja sjediti
nasuprot njega i uiti pravopis, a on e raditi svoje domae zadae i povremeno
provjeravati moje znanje. Kada nauim dovoljno da je on zadovoljan (ili bolje rei kada
on izgubi svaku nadu) mogla sam sjesti kraj njega i crtati dok je on i dalje radio.
Sada pak, on se nije odmah dao na posao. Otvorio je pernicu i istresao njen sadraj
na stol, a onda mi je, gledajui me samo krajikom oka, glasno doapnuo: Misli li da
Luke dobro izgleda, Kate? Reci mi sasvim iskreno. Zanima me ensko miljenje.
Zadirkivao je, a meni je bilo drago jer sam znala da je odustao od rasprave. Mrzila
sam kada su se raspravljali.
Luke je frknuo. Strugao je ostatke sa tanjura iznad kante za smee. Nije je praznio
dovoljno esto i sada je ona smrdjela. Vodio je domainstvo samo na osnovnoj razini.
Svo bi povre kuhao u jednom loncu i onda bi ga u hrpi istovario na nae tanjure kako
bi morao to manje prati. Odjeu smo prali samo onda kada je ona dosegla Lukeovu
NANA
-83-
definiciju uprljanosti. Moja kolska uina sastojala se od jabuke i nekoliko kriki kruha
sa debelim komadima sira meu njima. Ali ne sjeam se da mi je ikada zaboravio
pripremiti uinu, i uvijek ste mogli nai neto to ete odjenuti ako ste zaista vapili za
promjenom. Nita bitno nije nam nedostajalo.
Mislim, u pravu je, rekao je Matt, i dalje apui, neto je dovelo sve te ene na
naa vrata. Da nije sam Luke, to ti misli? Ljepota njegovog tijela?
Luke ga je lupnuo. Onih davnih dana, kada je sve bilo normalno, esto je obiavao
lupkati Matta - zapravo, uvijek kada nije namjeravao odgovoriti na neku od njegovih
otroumnih primjedbi. Iza toga nije bilo nikakve strasti, nije to bilo poput neke od onih
njihovih rijetkih ali uasnih borbi. Bio je to samo njegov nain da mu kae - Pazi, mlai
brate, ili e plakati. Matt mu na to nikada nije uzvraao, to je bio njegov nain da mu
kae da se ne eli sputati tako nisko. Samo bi protrljao mjesto po kojem ga je udario i
nastavio svoj posao.
Po itav dan, vidi, taj red bajnih, seksi ena; gospoa Lucas, gospoa Tadworth,
gospoa Stanovich. Sve u redu pred vratima, dahu, isplaenih jezika i maui repom.
Ne seri, rekao je Luke. Ba je bio poeo prati sue na neki svoj nasumian nain.
Mattova stolica bila je upravo pored njega, pa su sada bili leima okrenuti jedan do
drugoga.
Ne smije govoriti kao on, zna? rekao je Matt, i dalje apatom, samo ljudi koji se
ne znaju izraavati govore na takav nain. A jednako tako pribjegavaju i fizikom
nasilju kada ponu shvaati da ostaju bez argumenata.
je, dobro, sada e se opet time posluiti, rekao je Luke. Evo, samo to nisu.
Ja sam se zahihotala. Odavno se nisam hihotala. Matt je izgledao smrtno ozbiljan.
Stvar je u tome, rekao je, znaajno me odmjerivi, da se iri glas kako nekoliko
ena, ali posebice jedna, mogao bih spominjati i imena, ali neu, no ta ima crvenu kosu,
smatra Lukea apsolutno neodoljivim. Toliko neodoljivim da ga nikako ne moe ostaviti
na miru. Meni to izgleda ludo, ali uostalom ja sam mukarac. No ti si ena. to ti
misli? je li Luke neodoljiv?
Matt, rekao je Luke, prestani!
Ruke su mu jo bile u sudoperu, ali je prestao prati i samo je tako stajao.
Ja bih to stvarno htio znati, rekao je Matt. to ti misli? Misli li i ti da je on
neodoljiv?
Ne, rekla sam, i dalje hihoui se.
Matt, rekao je Luke tiho.
To sam i mislio. Onda zato ta crvenokosa ... Au! Hej! to ti je!
Okrenuo se na stolici zgrabivi se za rame. Lukeov udarac skoro ga je spljotio. Luke
se nije smjekao. Stajao je rukama sputenim sa strane, a voda mu je sa njih kapala po
podu.
NANA
-84-
Matt je zurio u njega, a nakon nekog vremena Luke je ozbiljno rekao: Rekao sam,
prestani.
Sada znam zato. U godinama koje su uslijedile uspjela sam sve spojiti. Neto se
dogaalo to Matt nije znao, a to je spominjanje Sally McLean pogaalo Lukea, pa ak
ako je to bilo kroz alu.
To se dogodilo prethodne subote, popodne, dok je Matt odraivao svoj dio posla na
Pyeevoj farmi. Jesenja etva bila je odavno gotova, ali trebalo je popraviti ograde, a
Calvin Pye je htio betonirati pod u tali, dakle Matt je bio odsutan, a Luke, Bo i ja smo
bili doma - bili smo izvan kue i pripremali smo drva.
Prethodnih nekoliko tjedana pokatkad bi znalo i snijeiti iako se snijeg jo nije
uhvatio, no zima je definitivno bila pred vratima. U zraku se osjeao mir kakav se ne
moe osjetiti ni u koje drugo godinje doba. I jezero je takoer bilo mirno. Uz obalu se
stvarao ledeni rub, tanak i ipkast i isprekidan pijeskom: ponekad bi se do popodneva
otopio, ali uvijek bi se pojavljivao sljedee jutro i svaki put je bio malo deblji.
Tako su nam drva poela postajati sve vanija i to smo ih popodne svi pripremali.
Luke je cijepao klade, ja sam sakupljala truske za potpalu, a Bo je marljivo uzimala sa
gomile sve to bi Luke stavio na nju i odnosila na neko drugo mjesto. Ve je bilo
prilino kasno, oko etiri popodne, i svjetlost se poela povlaiti. Otila sam u umu do
jednog starog sruenog stabla kako bih prikupila jo granja za potpalu, a kada sam se
vratila, vukui granje za sobom, tamo je bila Sally McLean pored naslaganih drva, i
razgovarala s Lukeom.
Nosila je tamno zeleni demper od debele vune zbog ega je njena koa izgledala jo
bljea, a kosa jo crvenija, a oko oiju nacrtala si je liniju neeg crnog, pa su joj
izgledale goleme. Poigravala se kosom dok je razgovarala s Lukeom, provlaila ju je
kroz prste. TU i tamo stavila bi koji uvojak u usta i onda ga glatko povukla preko usana.
Luke se poigravao sa sjekirom. Najprije bi je glavom poloio na zemlju drei je za
vrh ruke, a zatim bi je opet okrenuo i prelazio palcem preko otrice kao da provjerava
otrinu. Onda bi je opet okrenuo na drugu stranu i tuckao paljivo gore dolje.
Sally je neto govorila, ali je prestala kada sam ja dola. Na trenutak je izgledala
razdraeno, ali se odmah oporavila pa mi se nasmijeila. Okrenula se prema Lukeu i
rekla: Tvoje male sestrice su tako draesne. Stvarno si dobar s njima. Svi to govore.
je li? rekao je Luke. Automatski je pogledao prema Bo. Ona je upravo pokuavala
namjestiti svoj vlastiti slog drva na kojih tri metra udaljenosti od pravoga. Pokuavala je
slagati drva jedna na druga, a ona bi se onda otkotrljala. Reklo bi se kao da se ve
poinjala ljutiti; govorila je: Ova edan, i ova edan, i ova edan - ova, svaki put je bio
sve glasniji.
Da, rekla je Sally. Svi misle da je to zaista zauujue. Ti im sve sam radi, zar
ne?
Uglavnom, ini mi se, rekao je Luke, i dalje gledajui Bo.
I Sally ju je kratko promatrala, glave nakrivljene u stranu i ustiju iskrivljenih u
NANA
-85-
osmjeh. Bilo je neto nenormalno u tom osmjehu. Izgledalo je kao da ga namjeta pred
zrcalom, kao i odjeu.
I dalje se osmjehujui, rekla je: Upravo je boanstvena, zar ne?
Bo? rekao je Luke. Pomislio je da je ona govorila o nekom drugom.
Ova edan, otro je govorila Bo, ispustivi kladu veliku kao i ona na vrh svog sloga.
Onda joj se sve raspalo.
Zloesti tap! vritala je, zloesti, zloesti tap!
TU, rekao je Luke. Pokazao je sjekirom prema slogu i priao joj. Ovako ih slai,
OK? Na svaki kraj stavi po jedan veliki, a onda izmeu slai male, ovako.
Bo je zabila palac u usta i nagnula se prema njegovoj nozi.
Zar ih ak i kupa i sve? upitala je Sally. Stidljivo je gledala u Lukea kroz sputene
trepavice.
Ili ja ili Matt, rekao je Luke. Jesi se umorila, Bo? Hoe li na spavanje?
Bo je klimnula.
Luke je pogledao oko sebe i ugledao mene i moju granu. Rekao je: Odvedi je, OK
Kate? Bo, hajde s Kate. Ja moram ovdje dovriti.
Bo je dokoraala do mene i onda smo zajedno krenule prema kui. Oekivala sam da
u uti udarac sjekire, ali nisam ula nita. Kada smo stigle do vrata ja sam se okrenula i
pogledala. Luke je samo stajao i razgovarao sa Sally.
Bo i ja smo ule i ja sam joj skinula kaputi. Trebalo joj je pri tom izvui palac iz
usta i to je zvualo kao plop, to ju je nasmijeilo, no ona ga je odmah vratila nazad.
Hoe li pie ili neto drugo? rekla sam.
Odmahnula je glavom.
eli li da ti itam malo?
Klimnula je.
Krenula je prva prema naoj spavaonici. Napravila sam mjesta meu hrpom odjee
koju nikada nitko nije pospremao i sjela na pod pored njenog krevetia, te poela itati
Tri zloesta kozlia, no prije negoli smo stigle do prvog kozlia koji je hodao trit trot trit
trot preko mosta ona je ve zaspala. Prestala sam itati i samo sam okretala stranice
gledajui slike, ali toliko sam ih puta ve bila pregledala. Zatvorila sam knjigu, ponovo
obukla kaput i izala van.
Luke i Sally su nestali. Traei ih, dotumarala sam do sloga drva. Sjekira je jo
uvijek tu stajala. Tlo je tuda bilo vrlo meko i spuvasto zbog dugogodinjeg nakupljanja
piljevine pa su mi koraci bili neujni. Smraivalo se, a zajedno s mrakom uvlaila se i
hladnoa. Matt mi je rekao da je hladnoa samo odsustvo topline, ali meni nije tako
izgledalo. Meni je hladnoa izgledala kao prisustvo neega. inilo se da se prikrada,
NANA
-86-
poput lopova. Trebali ste stisnuti odjeu usko oko sebe da vam ne ukrade toplinu, jer
kada vam sva toplina ode vi ostajete poput ljuture, prazni i krhki kao mrtva buba.
Zaokrenula sam oko kraja sloga, udei se to je Sally otila doma i mislei da je
Luke otiao po neto u upu, a onda sam ih ugledala. Sally se oslanjala na drvo, a Luke
je stajao pred njom, vrlo blizu. Pod stablima je bilo mrano i jedva da sam mogla
nasluivati njihova lica. Ipak, znam da se Sally smijeila - vidjela sam joj zube.
Luke ju je obgrlio rukama, dlanovi su mu bili na deblu, no dok sam gledala ona ga je
dohvatila za zglob i zatim ga uhvatila za ruku. Uzviknula je - vjerojatno mu je ruka bila
hladna - i neko vrijeme ju je trljala medu svojim dlanovima. Onda mu se ponovo
nasmijeila, uhvatila mu ruku i ugurala je ispod svog dempera. Vidjela sam bijeli
odsjaj njezine gole koe, zatim je nekako teko uzdahnula, a onda se nasmijala i gurnula
mu ruku dublje.
Luke je stajao vrlo mirno. Meni je izgledalo kao da niti ne die. Spustio je glavu i
imala sam utisak da su mu oi zatvorene. Tako je stajao neko vrijeme: Sally ga je
promatrala iroko otvorenih oiju. Zatim, sasvim polako, on je povukao ruku. Nakratko
nije pomaknuo ni jedan drugi dio tijela: stajao je tako, glave sputene, jednom rukom
oslonjen na stablo. I onda se - a izgledalo je, ak sam i pod takvim svjetlom mogla
vidjeti taj napor, kao da ga je neka snana magnetska sila privlaila prema Sally i crpila
mu svu snagu opiranja - naglo odgurnuo od nje.
Uoila sam taj napor. Naravno, tada mi to nije nita znailo, ali kasnije, kada sam
imala razloga za ponovno razmiljanje o takvim stvarima, sjeala sam ga se sa
jasnoom. Ruka kojom je dodirivao njene grudi visila mu je sa strane kao da je
neupotrebljiva, a druga je ruka obavila sav posao. Uglavila se u grubu, tamnu koru
debla i zatim pritisnula.
Nakon toga se uspravio, slobodno stojei, a ruke su mu bile sa strane. Promatrao je
Sally, ali nije govorio nita. Onda se samo okrenuo i otiao.
To je bilo ono to sam vidjela, a to Matt nije znao. To je bio razlog zbog kojeg Luke
Mattovo zafrkavanje nije smatrao smijenim. Jer Sally McLean nije bila samo neka
djevojka, ona je bila ki njegovih poslodavaca, i Luke je bio uplaen. Bojao se, ako bi
se Sally nala uvrijeenom, ako bi se osjeala kao prezrena ena, da bi mogao ostati bez
posla.
NANA
-87-
Dio trei
Trinaest
Ja ne razumijem ljude. Ne mislim u arogantnom smislu - ne elim rei da su ljudi
neinteligentni zato jer ne postupaju isto kao i ja. Mislim u injeninom smislu. Znam da
nitko ne moe istinski tvrditi da bilo koga razumije, ali to ovisi o stupnju razumijevanja.
Za mene su mnogi ljudi potpuna misterija. Jednostavno uope ne shvaam kako njihovi
mozgovi funkcioniraju. Pretpostavljam da mi je to mana.
Jednom mi je Daniel rekao na svoj blag nain: Znai li ti ita rije empatija, Kate?
Razgovarali smo o jednom kolegi koji je vrlo neprofesionalno provodio neko svoje
istraivanje. Nije ba krivotvorio podatke, ali bio je, rekli bismo, vrlo selektivan u
nainu na koji je o njima izvjetavao. Takav nain ne stvara vam dobru reputaciju na
odjelu i ugovor mu za sljedeu godinu nije bio obnovljen. Mislim da je to bilo sasvim
ispravno. I Daniel je tako mislio, u to sam uvjerena, ali izgledalo je kao da nije voljan to
izrei, i to me ljutilo.
Ne pokuavam ga braniti, rekao je. Samo ti elim rei da shvati to iskuenje.
Rekla sam mu da ne mogu shvatiti kako itko moe eljeti slavu za koju zna da je
steena na Ianim dokazima.
Daniel je rekao: Gledaj, muio se godinama, znao je da su se I drugi godinama
muili na tom istom podruju i da su mogli stii prije njega, bio je siguran da bi on na
kraju ipak tono dokazao ...
Rekla sam da je to prilino bijedna izlika, ako bi se mene pitalo. A nakon stanke,
Daniel je rekao: Znai li ti ita rije empatija, Kate?
To je bila naa prva prepirka, lako se uope nismo prepirali, povukli smo se, i bili
smo pristojni jedno prema drugom i na distanci nekoliko dana.
Daniel je na neki nain naivan. Nikada se nizato u ivotu nije morao boriti i to ga je
uinilo popustljivim. Nezahtjevnim. Ne toliko prema sebi koliko prema drugim ljudima.
Velikoduan je, pravedan i tolerantan, to su osobine koje cijenim, ali ponekad mi se ini
da u njima pretjeruje. Ponekad za ljude nalazi takva opravdanja koja skoro odriu svaku
njihovu odgovornost. Ja vjerujem u slobodnu volju. Ne poriem utjecaje genetike ili
okolia - a kako bih kao biolog to i mogla - i svjesna sam toga da smo svi mi bioloki
programirani za mnogo toga to inimo. Ali, unutar tih ogranienja, ja vjerujem da
imamo mogunosti izbora. Ideja da nama upravlja sudbina, i da se mi ne moemo tome
oduprijeti niti promijeniti smjer, zvui mi samo kao izlika.
Ali, udaljila sam se od teme. Htjela sam rei da mi se tada inilo kako je Danielov
komentar o empatiji bio vrlo nepoten, ali bih ga se i naknadno uvijek prisjeala svaki
put kada bi netko uinio neto stvarno neprihvatljivo. I kada sam opet stala razmiljati o
NANA
-88-
Lukeu i Sally, u veljai kada su se sve te obiteljske stvari poele odvijati, shvatila sam
da pokuavam zamisliti to li je to Sally mogla misliti da ini, sve te godine. to li joj je
moglo biti na umu? Kako li se ikoja djevojka mogla petljati s nekim tko je bio toliko
optereen obvezama kao Luke?
Jedino objanjenje koje sam mogla nai bilo je to da ona nije shvaala koliko je
Lukeova situacija bila ozbiljna. Mislim da je bila jako opsjednuta seksualnim
matarijama i ne previe bistra, pa time jo i vie pod vlau vlastitih hormona, a neto
joj je u Lukeovoj situaciji bilo privlano. Veliki brat koji se brine za svoje dvije sestrice
- da nije nalazila kakvo zabranjeno spolno uzbuenje u toj ideji? Ili je sve to bilo
nevino? Moda nas je Sally promatrala i vidjela samo lijepu sliku i jednostavno eljela
na njoj naslikati i svoj lik. Zgodan deko, lijepa djevojka, dvoje ve gotove djece -
moda se u svojoj glavi Sally McLean igrala mame i tate. A onda je Luke potegao ruku
i pokvario igru.
Mogu zamisliti kakvu li je priu ispriala svojim roditeljima. Bila je izvrsna
pripovjedaica. Mogla ju je smiljati dok se te veeri vraala kui, a kad je tamo stigla
ve je i sama u nju povjerovala. Moda je uletjela u malu dnevnu sobu koju su
McLeanovi imali iza duana, raskutrane kose i obraza usplamtjelih od povrijeenog
ponosa preruenog u muenitvo.
Moda su joj roditelji uplaeno podigli pogled i gledali je, a ona im uzvraala
pogledom nekoliko trenutaka i onda zajecala.
Moda je rekla: Tata... tata... slomljenim glasom, a jadni stari zanijemjeli gospodin
McLean moda je uspio nai rijei i izustiti: to je, bebice? (Ili srce. Tako nekako ju
je nazivao.) to ti je?
A Sally je moda jecala: Tata, onaj Luke...
Luke? Da. Da?
Ma on... pokuao je...
Lako je zamisliti, zar ne?
Mogue je da joj nisu povjerovali - koliko god su je voljeli morali su tu svoju ker
donekle i poznavati. Ali to ionako ne bi nita promijenilo. Znali su da ako je Sally bila
protiv njega, Lukea vie nee moi drati.
To mu nisu rekli izravno. Vjerojatno ih je muilo kojih tjedan dana, dok je Sally iz
pozadine bjenjela, a Luke sebi gajio nadu. Ne mogu ni zamisliti na koji nain su mu to
konano istresli, znajui da su oboje i inae teko nalazili rijei. Na koncu, vjerojatno
im je Luke olakao. Vjerojatno se, dok su jedne veeri zatvarali, gospodin McLean
nekoliko puta nakaljao kako bi proistio grlo, i onda rekao: Uh, Luke ...
A Luke je neko vrijeme ekao, nadajui se da se ne radi o onome o emu on misli. A
onda se tiina nastavljala sve dok on nije spoznao da se ipak radi o tome, i onda je
moda samo rekao: U redu. Da. Znam. Gospodin McLean je moda izgledao
posramljeno. Mogao je proaptati: ao mi je, Luke.
NANA
-89-
No moda ja i podcjenjujem stupanj do kojeg ak i roditeljska ljubav moe biti
slijepa. Moda su povjerovali Sally i moda im se Luke zgadio i moda su smatrali da je
prokockao njihovu ljubaznost na najodvratniji nain.
No ipak sumnjam u to. I dalje smo kupovali u njihovom duanu, nije bilo druge
mogunosti, a oni su i dalje sjajili prema meni kada god bih ula, a kada bih se vratila
doma uvijek bih otkrivala da su svoje mjesto u torbi nale i neke dodatne stvari;
nekoliko lizalica ili pletenica slatkog korijenja - povremeno malo aenje za koje su
znali da si ga sami ne moemo priutiti.
Kao to rekoh, bilo je to prole veljae, nakon to mi je stigla pozivnica za roendan
Mattova sina, kada sam ponovo poela razmiljati o svim tim stvarima. Normalno, kada
god se odluim posjetiti svoj dom poinju mi navirati sjeanja, ali ovaj put bio je to
pravi pljusak. Dijelom, pretpostavljam, zbog vanosti toga to Simon navrava
osamnaestu. Ali dijelom, a u to sam sigurna, i zbog problema sa Danielom.
Zapravo, Daniel je pozivnicu vidio. Proitao ju je. Znao je da bih ga povela da sam ja
tako htjela. Ta spoznaja polako mi je dolazila, ali prva slutnja dola mi je popodne onog
istog dana kada je pozivnica stigla, dok smo bili na nekoj izlobi. Izloba je imala
nadahnut naslov Mikroskopi kroz povijest, i nije iznenaujue da smo tamo nas dvoje
bili jedini posjetitelji. Zapravo i nije bila tako loa kako bi se moglo misliti: tu je bilo
svega, od zbirke sitnih stakalaca za buhe iz sedamnaestog stoljea pa do velianstvenog
i potpuno beskorisnog instrumenta izraenog za kralja Georga III, koji je bio previe
visok da bi se mogao koristiti na stolu, a previe nizak ako bi stajao na podu, a lee mu
nisu bile ispravno ugraene. to se ostalog tie, rekao je Daniel, to je svakako bio
savren instrument. Ba za kralja.
A da Daniel ima neto na umu shvatila sam po tome to nije iskoristio mogunost da
se igra sa mnotvom robusnih instrumenata koji su bili postavljeni tako da ih svatko
moe dirati. Daniel koji oboava prebirati po starinama, Daniel mikrobiolog. Stao bi
pred njih, jednim za drugim, zurio u njih zamiljeno, ali ih nije dirao. A onda je
nevjerojatno dugo stajao zurei u sto godina staru mikrografiju rilca viktorijanske kune
muhe, i tada je pogledao na sat i rekao da je vrijeme da krenemo prema gradu na ruak
sa njegovim roditeljima.
Naravno, imala sam dovoljno sree da se mogu s profesorima Crane druiti samo
povremeno. Trebalo mi je dosta snage da mogu izdrati itavu veer u njihovu drutvu,
ali oni su mene prihvaali bez rezerve od prvog trenutka kada smo se sreli, to me
impresioniralo, ako pomislim na svu razliitost sredina iz kojih potjeemo, i ilo im je u
korist. U prvim danima njihove bitke za vrijeme ruka bile su mi stresne, ali mislim da
je to bilo zato to sam oekivala da e ona ili on pobijediti. Kada sam shvatila koliko
dobro pristaju jedno drugom, malo sam se opustila. No i dalje su me ili on ili ona
kadikad vrbovali ili koristili kao municiju, ili bi to ak inili oboje istovremeno, no ja
sam sve bolje i bolje izlazila s time na kraj.
Te veeri, meutim, oboje su bili u posebno naotrenoj formi. Teko sam mogla
pratiti o emu govore jer sam bila svjesna Danielove odsutnosti i itave sam se veeri
NANA
-90-
osjeala kao da se razina napetosti unutar mene uzdie kao iva u tlakomjeru. Restoran
u kojem smo bili bio im je najdrai, mali, skup i zaguljiv, ili je barem takav meni
izgledao te veeri. Danielova je majka vei dio veeri provela prisjeajui se njegovog
djetinjstva, a to nikada prije nije inila, i po prvi put u svom ivotu shvatila sam sve
prednosti djetinjstva bez roditelja.
On je bio najmirnije dijete, Katherine. Jo dok je bio u pelenama - iako moram rei
da je pelene nosio izuzetno dugo, no i uz to - mogli ste ga voditi svugdje, smjestiti ga
negdje usred cocktail partyja, umjetnike galerije, predavaonice ...
Zar je i toga bilo? rekao je Danielov otac, zvuei zainteresirano. Ne sjeam se da
sam ikada vidio Daniela sa pelenama u predavaonici. Niti na cocktail partyju, kad smo
ve kod toga.
Ne moe se sjetiti, Hugo. Po definiciji, moemo se sjeati samo onoga to nam je u
to vrijeme bilo na umu. Ti si razmiljao o uzvienijim stvarima, dragi. Vrlo rijetko si bio
s nama u mentalnom smislu. Fiziki mnogo, ali mentalno, ne. Odlazili smo dosta po
zabavama, Katherine, fakultetski skupovi ili rukovi za gostujue profesore, zna sve te
stvari, i naravno, Daniel se navikao na strance. I doao bi u dnevnu sobu, odjeven u
pidamu, gostima rei laku no, a onda biste nakon sat vremena shvatili da je on jo
uvijek tu, iroko otvorenih oiju, ukljuen u sve o emu se prialo, politici, umjetnosti,
antropologiji ... Astrofizici, rekao je Danielov otac, mrmljajui kao da ita s neke
liste, ekonomiji - pogotovo Keynesovskoj, koju je svladao s lakoom - filozofiji - u
dobi od dvije godine svladavao bi tjedno po tri filozofa. Posebno je bio impresioniran
djelima Descartesa, zar ne Daniel?
Daniel je bio zadubljen u jelovnik, no nakon nekoliko trenutaka osjetio je tiinu i
podigao pogled: Molim? Rekao sam da si u dobi od dvije godine bio impresioniran
djelima Descartesa. To je tono, zar ne? Ah, rekao je Daniel. Klimnuo je. Tono.
Impresioniran je prava rije. I vratio se jelovniku.
Bio je vrlo, vrlo zahvalno dijete, glatko je nastavila majka. Ali naravno, imao je
koristi od toga to je od svoje najranije mladosti bio izloen irokom krugu miljenja i
stavova. To je bila golema prednost, u to nema nikakve sumnje. Veina djece osakaena
je zbog nedostatka poticaja. Mozak je kao i svi ostali miii: ako ga koristi razvija se.
Zanemari li ga atrofirat e.
Daniel je to uo. Samo Jedna sitnica, rekao je blago, odlaui jelovnik, mozak
nije mii. On je puno kompliciranija zagonetka. Ja mislim da u uzeti govedinu.
Ogledao se oko sebe ne bi li ugledao konobara i onda je pronaao jednoga. je li umak
od paprike previe estok? Mislim, je li gust, ili je blai?
Mislim da je blai, nepouzdano je odgovorio konobar. Nisam siguran.
Riskirat u. I uzet u peeni krumpir. I mrkvu. A pogotovo kada smo bili u
inozemstvu, Katherine. Naroito u Engleskoj. I u Rimu! Daniel je imao est godina.
Mislim est, zar ne? Moda sedam. U svakom sluaju, u roku od mjesec dana govorio je
talijanski bolje od mene.
NANA
-91-
Ja sam rekla: Nisam znala da zna talijanski, Daniel.
I ne znam, rekao je Daniel. Konobar eka narudbu. to ete vi jesti?
Ali tada nije znala ni njegova majka, rekao je otac. Piletinu, rekla je majka.
Nasmijeila se konobaru, a on se oito preplaio. Bez krumpira. Salatu - samo
provjerite je li sasvim svjea. I nezainjenu. Mineralnu vodu za pie, bez limuna, bez
leda.
Konobar je klimao, uurbano zapisujui. Pokuala sam zamisliti Danielovu majku u
Jezeru Vrana. To je bilo nemogue. Pokuavala sam je zamisliti u McLeanovom
duanu, kako kupuje krumpire, ili toaletni papir, ali jednostavno nisam mogla. Pokuala
sam zamisliti kako je upoznajem sa gospoom Stanovich, ali onda sam shvatila da ih
jednostavno ne mogu obje istovremeno zadrati u istom mentalnom okviru svoga uma.
ak je iz tog okvira nervozno isklizavala i slika gospoice Carrington kada bih u njega
pokuavala unijeti Danielovu majku.
Na trenutak sam se zapitala - uz osjeaj olakanja, jer to bi bilo sasvim jasno i
jednostavno objanjenje - nije li moje protivljenje voenju Daniela sa sobom kui bilo
povezano s tim rascjepom izmeu dvaju mojih svjetova. Moda je u tome bio problem -
jednostavno bili su previe razliiti. Ali odmah sam znala da to ne moe biti odgovor.
Nisam uspijevala zamisliti Danie- lovu majku u Jezeru Vrana, ali Daniela nije uope
bilo teko tamo zamisliti. On bi promatrao mjesto - ako je ikada itko od roenja bio
gradski minker, onda je to bio Daniel - ali nikoga ne bi bilo briga. On je najotvoreniji
ovjek bez i najmanje predrasude.
Svi su gledali u mene. Oh, rekla sam, oprostite, ja u piletinu. I peeni krumpir i
salatu.
Odrezak, rekao je Danielov otac. Krajnje tanak. Peen. Bez ikakvog povra. Jeste
li svi za crveno vino? Promotrio nas je sve redom da vidi ima li tko protiv. Dobro.
Bocu Bordeauxa.
Danielova majka je rekla; Ne moe osporavati, Daniele, da su iskustva iz najranije
mladosti enormno znaajna u djetetovom intelektualnom razvoju. Zato je uloga roditelja
od kljune vanosti. Ono to e biti kada odraste, odreuje se u djetinjstvu. Dijete je
otac ovjeku i tako dalje.
Daniel je lagano klimao. Htjela sam uhvatiti njegov pogled, vidjeti pokazuje li
nekom sitnom kretnjom kako zna da veer nije ba uspjena i da bismo mogli to prije
otii, no on nije pogledavao u mom smjeru.
Njegov otac obraao se meni, naginjui se povjerljivo prema meni i govorei
krajikom usana kako mu ena ne bi ula. Nisam nikada pojma imao to bi ta izreka
mogla znaiti, rekao je. Dijete je otac ovjeku - znate li vi kojim sluajem?
Mislim da znai samo to da ete osobine koje pokazujete kao dijete pokazivati i kao
odrastao. Tako nekako.
Oh. Znai Einstein je bio Einstein i dok je bio beba koju su nosili? Napravio je
NANA
-92-
stanku i stisnuo oi, pokuavajui to zamisliti. A Daniel je bio Daniel i uvijek e biti,
neovisno o tome je li ga ili nije njegova majka vodila na sveane rukove dok je jo bio
u pelenama?
Mislim da je dosta toga uglavnom unaprijed odreeno. Iako smatram da i okolnosti
imaju izvjesnog utjecaja.
On je klimnuo. Drugim rijeima, to je sasvim suprotno od onoga to je tovana
doktorica mislila. A to se moglo i oekivati, no lijepo je to je to potvrdio i netko tko
dobro shvaa o emu ona govori.
Nisam sigurna ... rekla sam.
Danielova majka nagnula se prema meni. Ne obraajte panju na njega, Katherine.
Ne tvrdim da nema drugih utjecaja osim roditeljskih. Uitelji, na primjer, mogu odigrati
znaajnu ulogu. Na primjer, u vaem vlastitom sluaju. Izgubili ste roditelje dok ste bili
mladi i uglavnom ste sami zasluni za to to ste postigli, ali pretpostavljam da ste
negdje usput imali barem jednog krajnje dobrog uitelja.?
Pojavilo mi se Mattovo lice. Sjetila sam se tisua sati provedenih zajedno. Da,
rekla sam. Jesam, imala sam.
Danielova majka zabacila je kosu unatrag svojim dugim lijepim prstima. Uvjebana
pobjednika gesta. I jesam li u pravu ako pretpostavljam da ste je imali u svojoj vrlo
ranoj fazi? U osnovnoj koli, vjerojatnije nego u srednjoj?
Daniel je opet prouavao jelovnik. Manje bih brinula da se dosaivao ili da je bio
nestrpljiv ili razdraen, no nita od toga nije mu bilo. Izgledao je ... odsutno. Kao da se
otkaio od nas i udaljio. S naporom sam prikupljala misli. Zapravo, to je bio on. No,
istina je, bilo je to do moje osme godine. Iako sam uvijek imala prilino dobre uitelje.
Neobino je da mukarac moe nadahnjivati malo dijete. Mukarci su obino
beznadni s djecom. Danielov otac je ist dokaz. Hugo uope nije bio svjestan
Danielovog postojanja sve dok Daniel nije postao redovan profesor. Jednog jutra sa
sveuilita je pristigla omotnica naslovljena na profesora D. A. Cranea - Daniel je ba
mijenjao stan pa je za to vrijeme svoju potu bio privremeno preusmjerio na nau adresu
- a Hugo je rekao, sasvim ozbiljno: Tko je do vraga taj profesor A. D. Crane? Na ovom
smo prokletom sveuilitu ve dvadeset godina, a oni nam jo uvijek ne znaju imena!
Izvijestila sam ga o tome da posjeduje sina koji se tako zove, a on se krajnje razveselio.
Rekao je da bismo ga mogli pozvati na veeru. Hvala, konobaru. Ovo dobro izgleda,
osim krumpira. Rekla sam bez krumpira. Ne, ne treba, pojest e ih moj suprug. Ali
naravno, kod svih pravila postoje izuzeci. Na primjer, Daniel nam je ispriao da je vas i
vau sestru odgajao stariji brat? Mislim da je to predivno. Skidam kapu vaoj majci. To
sasvim dokazuje moje tvrdnje. Vjerojatno je bila divna osoba kada je stvorila takvog
sina. Danielov otac mirnuo je. Rekao je: Mislim da ovo zasluuje nagradu za
najkompliciranije razmiljanje koje sam ove godine uo. A moda i uope. Jesi li to
uo, Daniele?
Daniel ga je isprazno pogledao. Molim? Oh, oprosti, ne. Promaklo mi je.
NANA
-93-
Razmiljao sam o neem drugom.
ovjee" rekao je otac uvjerljivo, popijmo malo vina
Na povratku kui pokuavala sam se uvjeriti da sam sve to zamiljala. Izgledalo je
kao da se Daniel bio oporavio nakon to smo se digli sa stola, kao da je problem bio u
cirkulaciji pa ga je trebalo samo pro- drmati. Oprostili smo se s njegovim roditeljima i
urili kroz ledenu kiicu prema automobilu. Na putu kui razgovarali smo o veeri i
konobaru i o injenici da njegovi roditelji na smrt prestrave svakoga s kim se sretnu, a
to je, nekako nevjerojatno, Daniel proputao uoiti. Rekla sam neto kao da je on imao
upeatljivo djetinjstvo i on se nasmijeio svojim uobiajenim kosim osmjehom i rekao
da je to samo jedan nain gledanja na stvari. Analizirala sam njegov odgovor i
zakljuila da je to tipian Daniel. Rekla sam da mnogoj djeci nikada nije bila pruena
takva mogunost putovanja od najranije dobi i on se s time sloio, a onda je dodao kako
bi lijepo bilo i da je imao mogunost duljeg boravka najednom mjestu jer bi mogao stei
prijatelje i olakati si kolovanje, no da se ne moe imati sve u isto vrijeme. Rekla sam
da je barem susreo neke vrlo zanimljive ljude, a on je znaajno klimnuo.
Ali to? rekla sam.
Nita. Osim to kao dijete nisi zainteresiran za zanimljive ljude. Bila mi je
potrebnija vea panja roditelja. itava ta pria o tome kako sam satima bio tamo i
sluao goste? To je bilo zato to sam htio priati s majkom, a ona je stalno govorila:
ekaj malo. Ali ovo sada izgleda kao da sam imao jadno djetinjstvo. Nije bilo jadno.
Osamljeno da, ali jadno ne.
Pogledala sam ga, a on me letimino pogledao i nasmijeio se: U svakom sluaju,
mislim da ti je za veeras dosta moje obitelji. Meni je.
Rekla sam da mi je to stvarno oaravajue. Naklonio se glavom kao da prihvaa
pristojnu primjedbu. Bilo je neto u toj kretnji ... kao i u negativnom tonu njegove
zadnje primjedbe. Ne mogu to tono opisati, osim da kaem da se radilo o jednolinosti.
O praznini. Kao da nisu bili vani - kao da nita nije bilo vano.
Bilo je to toliko nesvojstveno Danielu da sam odmah znala, i to zasigurno, da je vidio
pozivnicu. A s tom spoznajom dola su mi i jo dva otkrivenja: prvo da mu je to to ga
nisam pozivala znailo veoma mnogo - ak i vie negoli sam se plaila. On je smatrao
da to izraava neto o koliini moje predanosti u naoj vezi. Nije bilo tako, ali on je
smatrao da jest, a bitno je bilo to on misli. I drugo, da smo dospjeli do jedne od onih
prekretnica u odnosima kada se, ako krenete krivim smjerom, razilazite kao brodovi u
magli. Zaista nisam vjerovala da bi do toga moglo doi. Mislim da sam se nadala,
usprkos onome to je ranije rekao, da moemo nastaviti jednako kao i do sada.
Skrenuo je u parkiralini ulaz koji je nalikovao rupagi ispod zgrade u kojoj sam
stanovala, parkirao na mjestu pored vratiju i ugasio motor. Nekoliko trenutaka sjedili
smo u tiini dok nisam shvatila da je doao taj trenutak odluke, nisam vie imala izbora.
Tijekom prole godine, a da toga nisam bila niti svjesna, Daniel je ve bio postao
temeljnim dijelom mog ivota.
NANA
-94-
Rekla sam: Zna onu konferenciju u Montrealu u travnju?
O zagaenju?
Neu moi ii. Neto mi je iskrsnulo. Moj neak prireuje proslavu osamnaestog
roendana taj vikend i tamo e se okupiti itava obitelj i morat u ii i ja. Upravo sam
juer saznala za to.
Oh, rekao je Daniel. Dobro. Dobit e kopije izvjea, ukoliko bude to
zanimljivo.
Hladnoa se uvlaila kroz avove automobila, tanki podmukli tokovi ledenog zraka.
Daniel je upalio motor i ukljuio grijanje. Neko vrijeme je hualo, a onda ga je ugasio.
Rekla sam: Rekli su mi da povedem nekoga ako elim. Mislila sam te pitati, ali
onda sam pomislila, tamo emo se samo itav vikend prisjeati prolosti. Vjerojatno bi
se dosaivao do ludila.
Daniel je gledao kroz prozor koji se ubrzano zamagljivao. Rekao je: Bio bih
oaran.
Zar stvarno? a znala sam dobro da bi zaista bio. Okrenuo se i pogledao me, obje su
mu ruke poivale na upravljau. Pokuavao je izgledati leerno, ali oputanje mu se
uoavalo po itavom licu. Da, rekao je, stvarno. Volio bih ii.
Dobro.
Nisam znala to osjeam - oputanje, oaj, zbrku, tiradu preneraenosti. Voljela bih
da sam mu bila u stanju rei istinu - osloboditi se tog tereta objasnivi mu zato nisam
htjela da on ide. Ali kako objasniti neto to ni sami ne razumijete?
NANA
-95-
etrnaest
U godini loih vremena, mislim da je ta zima Mattu bila jedna od najgorih. Ne
najgora - ta je dola kasnije - nego jedna od njih. Meni je on esto izgledao mnogo
stariji od Lukea; uviao je probleme mnogo jasnije i bio je mnogo realniji po pitanju
mogunosti njihovog rjeavanja. U mnogo emu bio je bezbrian, no po prirodi ipak
nije bio sklon tome da ostavi problem po strani u nadi da e tako nestati. Ako bi neki
problem nastao. Matt je na njemu radio sve dok ga ne bi rijeio. To mu je bila jedna od
velikih prednosti, kolski reeno, ali sa problemima na koje smo naili te zime on nije
bio u stanju izai na kraj. I uvijek bi u pozadini bila prisutna krivnja zbog injenice da je
Luke odustajao, a on, Matt nastavljao u svojim nastojanjima. injenica to se on uskoro
trebao izvui iz svih naih problema samo ih je sve inila jo gorima.
Na primjer, to to je Luke izgubio posao; znam da je to Matta zabrinjavalo mnogo
vie nego samog Lukea. Daleko od toga da se Lukea nije ticalo, ali od samog trenutka
kada je odluio ostati doma i brinuti se za nas izgledao je kao da ima nepokolebljivu
vjeru u to da e sve na kraju ispasti dobro. Bez sumnje da bi ga u tome oni religiozniji u
zajednici podrali - ali mislim da je ta njegova hladnokrvna sigurnost dovodila Matta do
ludila, i da je bila glavni uzrok rastuih napetosti meu njima.
Bit e sve u redu, ula sam kako Luke govori jedne noi krajem studenog.
Bilo je kasno. Spavala sam ve nekoliko sati, ali sam se probudila jer sam morala na
zahod, oteturala sam bosonoga kroz hodnik, a onda sam zastala zauvi njihove glasove,
dok su mi se noni prsti grili od hladnoe linoleuma na podu kupaonice. Kroz prozor
sam mogla vidjeti sipanje sitnih, vrstih zrnaca snijega: ako biste pritisnuli lice na staklo
izgledalo bi kao da je no ispunjena milijunima sitnih rupica.
Neto e se ve dogoditi, govorio je Luke.
Kao na primjer, to? rekao je Matt.
Ne znam. Ali sve e se rijeiti.
Kako zna?
Luke nije rekao nita - vjerojatno je slegnuo ramenima.
Daj, Luke. Otkud zna? Kako moe znati da e se sve rijeiti? Zato si tako
siguran?
Jednostavno hoe.
Isuse Kriste! rekao je Matt, Isuse Kriste!
Nikada prije nisam ga bila ula da je na taj nain izrekao te rijei.
Pribliavao se Boi - to je vrijeme za obitelj, to je najgore vrijeme za one koji su
skrhani bolom, to je vrijeme bez premca za pojaavanje napetosti.
to emo uiniti u vezi darova za djecu Mitchellovih? rekao je Matt.
NANA
-96-
Bili smo u kuhinji. Matt je istio svjeice pripremajui se za jo jedan neuspjean
pokuaj paljenja automobila. Bila je jaka zima, jedna od najhladnijih zabiljeenih, a
automobil je bio jedna od prvih rtava. U sluaju da u gradu dobije odgovarajui posao
za to je bilo vrlo malo vjerojatnosti, Lukeu bi automobil bio potreban za odlazak do
tamo. Luke je rezao mrkvu za juhu. Dugi trakasti komadii mrkvine kore gomilali su se
na pultu. Neki su mlohavo visili na rubu, a Bo se igrala sa onima koji su pali na pod.
Luke je prazno pogledao prema Mattu: to? Djeca Mitchellovih, rekao je Matt.
Dvoje ih je. Mitchellovi e sigurno neto pokloniti Kate i Boa moda i nama - dakle i
mi emo morati dati neto njihovoj djeci.
Veleasni Mitchell i njegova supruga pozvali su nas da provedemo Boi sa njima.
Ni jednom od nas nije se ilo, ali nismo mogli odbiti. Tadworthovi su nas pozvali za dan
nakon Boia, ali ni tamo nismo eljeli ii. Mogu zamisliti sve te majke u crkvi kako se
uznemireno dogovaraju koja e nas ugostiti, nesposobne da pomisle da bismo moda
radije bili sami i da bi nam to moda bilo najdrae.
Luke je odloio mrkvu i okrenuo se kako bi dobro pogledao Matta. Hoe li oni
oekivati poklone?
Ne, ne mogu oekivati poklone. Ali ipak im trebamo neto dati.
Luke se polako okrenuo mrkvama. Uspio je izrezati jo nekoliko kora koje je onda
Bo elegantno namjetala po svojoj glavi.
Koliko su im velika djeca? konano je rekao. I kojeg su spola?
Kako to moe ne znati? rekao je Matt. Poznaje ih itavog ivota.
Ne zamjeujem svaiju djecu.
Djevojice su. Imaju oko ... deset godina. Pogledao je mene. Zna li ti, Kate,
koliko im je godina?
Tri su, rekla sam uznemireno.
Tri?
Kako moe to ne znati? rekao je Luke. Poznaje ih itavog ivota.
Zar ih je tri, Kate? Mislio sam da su samo dvije. Beba je jo vrlo mala.
Ah, beba, rekao je Matt.
U redu, rekao je Luke, bebe se ne broje. Martha ima deset, a Janie sedam,
rekla sam hitro.
Jo jedna hrpa kora od mrkve prevalila se na pod. Bo je ispustila zvuk oduevljenja i
skupila ih irokim pokretima.
Matt je rekao: Za ime Boga, ne radi to tako blizu ruba! Sve pada na pod!
Pokupit u kasnije, rekao je Luke.
Kada ih ne bi rezao tako blizu ruba ne bi ih trebao kasnije dizati.
NANA
-97-
Luke ga je pogledao preko ramena. to ima veze?" Ima veze! Ima veze jer ih nee
kasnije pokupiti, zaboravit e, gazit e preko njih i raznijet e ih po kui gdje e se
pridruiti svom ostalom smeu! Zato i je ova kua poput svinjca!
Luke je odloio mrkvu i sjeka i osvrnuo se. Nakon malo vremena rekao je: Ako te
to toliko smeta pokuaj je za promjenu i ti malo oistiti.
Smijeno, rekao je Matt potiho. Nagnuo se naprijed, ruke su mu bile na koljenima.
To je zaista smijeno. itav prokleti ivot samo istim za tobom. itav svoj prokleti
ivot. A ako misli ... Zaustavio se. Pogledao je Bo i mene, a onda je ustao i izaao iz
prostorije.

Nedjelja, 27. prosinca
Draga teta Annie,
Puno hvala na demperu. Zaista mi se svia. I Bo se svia njen, a takoer i Mattu i
Lukeu njihovi. Oni e vam sami pisati. Bo je znala da je taj sa ovicom njen, a ja volim
patkicu na svome. Hvala na knjigama, jako su lijepe i arape su lijepe takoer i kape.
Za Boi smo bili kod veleasnog Mitchella i ja sam sjedila pored Janie i bila je velika
pura, ali ja nisam mogla puno jesti. Juer smo bili kod Tadworthovih i oni su imali
puru, takoer. Gospoa Mitchell poklonila mi je etku i pribor i knjigu i Bo je dala
lutku, a Janie mi je dala nalivpero. Gospoa Tadworth mi je dala lutku. Matt mi je dao
knjigu o kukcima, a Luke mi je dao knjigu o abama. Gospoa Stanovich dala je meni i
Bo jednake haljinice i pristaju nam. Gospoa Tadworth dala nam je itavu unku sa
papcima i stvarno je dobra, a gospoa Stanovich dala nam je Boini kola, a isto i
gospoa Pye i doktor Christopherson i gospoa Christopherson su doli nas vidjeti i
donijeli nam mandarine stvarno su ljubazni...
I tako dalje jo oko pola stranice. To su bili dobri ljudi. Ne biste bolje mogli pronai.
Do kraja sijenja snijeg se nagomilao uz kuu u glatkim kosim nanosima. Nou je
kua uzdisala od hladnoe. Prolo je nekoliko oluja dok se jezero nije potpuno zaledilo,
a valovi su onda, noeni arktikim vjetrovima, razbijali komade leda koji su se
oblikovali uzdu obale i postavljali ih okomito uvis. Danima su tako stajali poput
blistavih staklenih krhotina, strei kao zubi morskih pasa. Onda su se vjetrovi ponovo
podigli, temperatura je pala, a valovi su se razbijali o krhotine rasprujui se u sitnim
kapljama koje su se ledile prije nego bi pale na tlo. Zveckale su padajui i gomilale se u
hrpicama izmeu ledenih krhotina, a na koncu su ih potpuno prekrile brdima glatkog
stakla. A onda se jezero sasvim zaledilo i nou se jedino mogao uti zvuk zavijanja
vjetra.
Matt i Luke prokopali su rov kroz snijeg od glavnih vrata do prilaza i zatim prilazom
sve do ceste, i svako su ga jutro naizmjence lopatom raiavali. Nije bilo potrebno
potpuno raistiti prilaz jer automobil ionako nije mogao upaliti. Mjestimino je rov bio
tako dubok da iznad njega nisam mogla vidjeti. Bo je bila oduevljena, ali nije mogla
previe uivati jer ju je Luke bojao dugo ostavljati vani da se ne bi prehladila.
NANA
-98-
Pripremila bih se ujutro za kolu zamotavi se tako debelo da sam se jedva mogla
kretati; preko gaica i potkoulje duge gae i onda hlae, pa suknja i flanelska bluza
ispod dempera, i onda jo gamane protiv snijega, krzneni kaput i al do preko nosa i
kapa nabijena do oiju i dva para rukavica i tri para arapa i zimske izme koje su
nekada bile Mattove nakon to ih je naslijedio od Lukea. Bojala sam se da se neu moi
podii sa tla ako bih sluajno pala i da u ostati leati tako kako sam pala i smrznuti se
do kostiju.
Ponekad bih ujutro, kada bih dola do ceste, naila na Matta koji je jo uvijek tamo
ekao kolski autobus, cupkajui na mjestu i udarajui preko rukavica dlanom o dlan
kako bi se ugrijao. Autobus se moda pokvario ili zapeo negdje u nanosima ili se moda
truckao sporednom cestom polako iza ralice - nije se tono moglo znati to. U takvim
danima Matt je obino ekao da se ja pojavim, a onda bismo zajedno krenuli uz cestu u
susret autobusu nadajui se da e naii.
Jesi li to ti? rekao bi kada bih stigla, saginjui se da proviri kroz prorez izmeu
mog ala i kape.
Jesam, promumljala bih kroz al.
Moe biti bilo tko.
Ja sam.
alje ve iznutra bio mokar od mog disanja. Vonjao je po vlanoj vuni, inju i zraku
koji bi vam sasuio plua da ste mu to i najmanje dozvolili.
Moram ti vjerovati, nema druge. Jesi li za druenje?
Da.
Hajdemo onda. Mie li prstima?
Pokazala bih mu kako pomiem prste u rukavicama i on bi potvrdno klimnuo i onda
bismo se zaputili dok nam je snijeg kripao pod nogama.
On se i dalje alio sa mnom, i dalje me zadirkivao, ali u glasu sam mu osjeala napor.
U zajednici se udom nije pojavila potreba za povremenim radom, a bilo je previe
hladno da bi se ita moglo raditi na farmi Fyeevih, pa su tako Luke i on ve dva mjeseca
bili bez posla.
Nedje]ja, 11. veljae
Draga teta Annie,
Kako ste? Nadam se da ste dobro. Bo je bolesna ima ospice. Doktor Christopherson
kae da e ozdraviti, ali stvarno je tokasta i jako jako zanovijeta. Ostali ljudi u koli
takoer imaju ospice, ali ja sam ih ve imala. Uili smo o Henryju Hudsonu i
Sjeveroistonom prolazu. ljudi su mu se stvarno namuili. Uili smo razlomke. Ako
imate dvije jabuke imate jednu cijelu jabuku, a ako imate etiri jabuke imate dvije
jabuke, a ako imate tri onda imate jedn. Rosie Pye je u koli poela plakati.
Voli vas vaa Kate.
NANA
-99-
Mi nismo bili jedini kojima je ta zima bila teka. Stara gospoica Vernon te veljae
skoro je umrla od prehlade koja joj se razvila u upalu plua. Kua najstarijeg sina
gospoe Stanovich je izgorjela, pa su se on i njegova ena morali vratiti roditeljima. Jim
Sumack je dobio ozebline dok je lovio ribu na zaleenom jezeru i skoro je ostao bez
nonih prstiju. Doktor Christopherson je pet puta zaglavio u snjenim nanosima, a taj
zadnji put je jedna njegova pacijentica sama morala roditi blizance jer joj se mu
okliznuo pred ulaznim vratima i slomio nogu dok je trao traiti pomo od susjeda.
A onda i Pyeevi. Matta je neto zabrinjavalo u vezi Pyeevih. Nisam potpuno sigurna
je li se radilo o istoj toj stvari zbog koje je u koli Rosie proplakala, ali najvjerojatnije
da je.
Netko bi trebao neto uiniti, rekao je Matt.
Bila je veer. Ja sam ve trebala biti spremna za krevet, ali nisam mogla nai
pidamu pa sam dola Lukea pitati gdje je. Zastala sam za vratima prije ulaska u
blagovaonicu ne bih li se uvjerila da se ne prepiru.
A to? rekao je Luke.
Treba rei nekome. Rei veleasnom Mitchellu ili nekom drugom.
A to e mu rei? to mi zapravo o tome znamo?
Znamo da je sve gore i gore.
Znamo li?
Vidio sam juer Marie. Na povratku iz kole. Ugledao sam je pa sam izaao iz
autobusa.
O da?
Da.
I, je li to rekla?
Zapravo nita. No ipak, neto nije u redu. Stanka. Luke je rekao: To je dijelom i
njegova vlastita greka.
Lauriejeva?
Da. On zna drsko odgovoriti.
A zar ti ne bi?
Ne, ako bi zbog toga dobio udarac. Trebao je biti mudar i zautjeti.
Jo jedna stanka. Matt je rekao monotono: Znai, misli da ga on tue.
Oklijevanje. Mogue.
I ja mislim. Nisu to samo laki udarci - on ponekad hoda smijeno. Zato mislim da
bismo neto trebali poduzeti.
"A to? rekao je Luke.
NANA
-100-
Mogli bismo rei veleasnom Mitchellu.
I kako bi to pomoglo? to bi on tu mogao uiniti? Mogao bi razgovarati sa starim
Pyeom ili neto drugo, rekao je Matt. Ne znam, ali moda bi on mogao neto
smisliti.
To bi moglo jo i pogorati.
Ako bi on znao da se to zna, moda bi prestao. Ali to ako pomisli da su gospoda
Pye ili Marie neto rekle? rekao je Luke. Mogao bi poeti i njih.
eli li rei da ne bismo trebali nita poduzimati? Samo sjediti? Znati sve to i nita
ne poduzimati? Zapravo mi ne znamo nita.
Niz udaraca po stolu - Matt je ljuto zatvorio jednu biljenicu i izvukao drugu. To je
tvoja ivotna filozofija, Luke. Ako dvoji, ne poduzimaj nita.
Trebali su rei veleasnom Mitchellu. Ali lako je sada biti pametan. U njihovu
obranu mogu samo rei da su ionako bili preoptereeni svojim vlastitim problemima
koji su u to vrijeme bili prilino ozbiljni; Bo je imala ospice, ja sam bila oslabjela, tri
mjeseca nije bilo posla: a napetost meu njima je rasla, poput grmljavine koju ujete
prije nego to ugledate nevrijeme, rasla i uveavala se i gomilala se iz dana u dan.
NANA
-101-
Petnaest
Oujak. Snijeg je jo uvijek u debelim nanosima, jo uvijek bijel I gladak. Naizgled,
isto kao i u veljai. Meutim, dok ste po njemu hodali mogli ste osjetiti razliku. Po
povrini je bila tanka kora koja se lomila pod teinom tijela, a ispod nje snijeg je
kopnio. Novi snijeg izgledao bi prvih par dana poput praine, a onda bi se na njemu
napravila povrinska kora. A stari snijeg ispod mlitavo je leao, poput mesa debele
ostarjele ene.
Mislim da je to bilo negdje u oujku kada je Luke zapoeo s pokuajima privikavanja
Bo da nudu obavlja u djeju posudu. Bila je to prilino dramatina epizoda u naim
ivotima, jer Bo je bila takva kakva je, i jo uvijek nosim sjeanje na to. Sjeam se kako
sam sjedila u kuhinji za stolom i pisala zadau zajedno s Mattom, a Bo je stupala, imala
je est slojeva na gornjem dijelu tijela, a ispod struka bila je gola, i nosila svoju posudu -
praznu - objema rukama. Izgledala je strogo. Luke ju je slijedio u stopu, a i on je
izgledao strogo. Govorio joj je neto kao eli li itav ivot nositi pelene, i kako uope
moe to podnositi, biti potpuno mokra i uvijek smrdjeti poput zahodske jame, ali Bo se
nije obazirala. Odnijela je posudu u kantu za smee u kuhinjskom kutu i ugurala je
unutra, a onda je nastavila stupati.
Sjeam se kako je Luke kliznuo niz zid i sjeo na pod, uzdignutih koljena, i stavio
ruke na koljena, a glavu u ruke i rekao; Stvarno mi je dosta tih njezinih govana. A
sjeam se i Bo, koja je zastala na vratima, okrenula se i gledala ga. Nakratko je
izgledala nesigurno, a zatim se vratila, kucnula ga po glavi i rekla: Nemoj plakati,
Luke. Posudu ipak nije uzela. Suosjeala je s njim, ali ne ba previe.
A sjeam se i Matta kako je govorio: Luke? Ovo je bila njena prva potpuna
reenica. Nemoj plakati Luke. I obojica su se tome smijala.
Moda sam ipak pobrkala vrijeme. Moda to ipak nije bilo u oujku, jer mi se ini da
se tada nisu ba previe smijali. Mislim da smo do tada ve doli do toga da je, kao to
svi putovi vode u Rim, svaki razgovor, svaki dogaaj, zavravao prepirkom - i to obino
uvijek istom prepirkom.
Bilo je popodne - moda nedjelja, kada smo svi imali malo slobodnog vremena - i
Luke je odluio da bih ja mogla nauiti Bo koju djeju pjesmicu ili brojalicu. Lagan
posao, ako takav uope postoji. Zabrinuo se da bi ona mogla odrasti, a da ne zna niti
jednu i nagovorio me da joj neke otpjevam. Ve se tada bila oporavila od ospica i vratila
se onoj svojoj bunoj navici, vitlanju lonaca po kuhinji.
Naui je koju, Kate, rekao je. Naui je one glavne.
A koje su glavne?
Ja to ne znam. Naui je onima koje ti najvie voli.
Nisam se mogla sjetiti niti jedne. Ne znam niti jednu, rekla sam.
En, ten, tini, rekao je Matt. Sjedio je za kuhinjskim stolom piui pismo za tetu
NANA
-102-
Annie.
Polusvjesno sam rekla: Reci En, ten, tini, Bo.
Bo se zaustavila i sumnjiavo me pogledala.
Misli da si poludjela, rekao je Matt, rkajui bezbrino.
Opet sam pokuala. Bo, reci En, ten, tini.
E, te, tin, rekla je Bo uurbano. Osvrnula se oko sebe traei neki lonac.
Izvrsno! rekla sam. Dobro je, Bo. Sada reci: Mi se penje na lonac.
Ovi lonac, rekla je Bo. Dohvatila je najvei lonac i poela buno stavljati ostale u
njega redom po veliini. I nije joj to loe ni ilo. Nije mnogo grijeila.
Ignorira te, rekao je Matt u pauzi izmeu udaraca. Smatra te ludom.
Daj, Bo, rekla sam. Mi se penje na lonac. Blesava, rekla je Bo, zastavi na
trenutak kako bi prstom pokazala na mene.
Ta je prilino glupa, rekao je Luke. Pokuaj neku drugu. Otpjevaj joj cijelu.
Malo sam promislila, a onda sam otpjevala:
Mala Polly imala je lutku koja je bila bolesna, bolesna, bolesna.
Onda je telefonirala doktoru sva alosna, alosna, alosna,
Doktor je odmah doao, iako ona nije bogata.
I pokucao na vrata rat-a-tat-a-tata.
Bo me zainteresirano pogledala iroko otvorenih oiju.
Ima je, rekao je Matt glumakim apatom. Uhvaena je. Polako je ukljui i naui
je pjesmicu.
Bolesna, bolesna, bolesna, rekla je Bo za probu, la la la.
Izvrsno, Bo! Bravo! Sluaj:
Pregledao je lutku I ona je odmah bila vesela. Treba samo jedna pilula, pilula,
pilula.
Mala Poli nemoj staviti lutku u un.
Vratit u se ujutro i napisali raun, raun, raun.
Pilula, pilula, pilula, rekla je Bo, pomno promatrajui moje usne i savijajui
koljena u skladu s ritmom.
Bravo, Bo! To je zaista dobro!
Bolesna, bolesna, bolesna! recitirala je Bo. Raun, raun, raun!
Bravo!
NANA
-103-
Jesmo li mi dobili raun od doktora Christophersona? pitao je Matt.
Luke je rekao: Molim?
Zbog Bolnih ospica. Jesmo li dobili raun?
Luke je slijegnuo ramenima:Ne bih rekao. Vratio se promatranju Bo.
Bolesna, bolesna, bolesna! Bo je kriala, deklamirajui. La la la!
Koliko e iznositi, to misli? rekao je Matt. Nemam pojma.
Znam, ali priblino. Posjetio nas je etiri-pet puta. Moglo bi biti dosta.
Brinimo o tome kada raun stigne, OK? Otpjevaj jo jednom, Kate. Redak po redak.
Stvarno brzo ui. Alija sam promatrala Matta koji je ustao i odetao do prozora. Ve je
bilo mrano i nije mogao vidjeti nita osim svog vlastitog odraza, no on je stajao tamo i
gledao van.
Neko vrijeme vladala je tiina, a onda je Luke rekao: Ti jednostavno voli biti
zabrinut, zar ne? Jednostavno ne moe postojati ako ne brine. Ne moe dozvoliti niti
da jedna stvar proe, niti jedno popodne, ni ti jedna jedina minuta, a da ti ne pirja i
vae o neem. Ne moe pustiti da stvari jednostavno teku niti jedne jedine sekunde ...
Mora unititi svaku Boju stvar koju napravimo.
Matt je rekao potiho: Neto moramo uiniti, Luke. Troimo tatin novac tako brzo...
Rekao sam ti! Neto e ve ispasti!
Zasigurno, rekao je Matt, zasigurno.
Mislim da je to bio prijeloman trenutak za njega - trenutak kada je zakljuio da stvari
ne mogu dalje ii kao do sada. to je stvarno bilo apsurdno, jer da je promislio znao bi
da nam doktor Christopherson nikada ne bi ni u snu poslao raun.
Meu mojim pismima koja sam slala teti Annie postoji jedna praznina koja obuhvaa
trotjedni period u oujku, a znam i zato. Bilo je to vrijeme kada je trvenje izmeu
Matta i Lukea konano doseglo vrhunac. Jedanaesta zapovijed se potpuno i temeljito
bila razbila - a na se mali svijet skoro sasvim bio razdvojio.
Matt je za rukom iznio novosti. ini se kao da je to bilo pravilo u naem
domainstvu - ako imate za rei neto to e Izazvati potres, onda to recite u vrijeme
blagovanja za kuhinjskim stolom, po mogunosti kada su drugima usta puna hrane.
Htio bih vam svima neto rei, rekao je, dok je petljao oko kuhanog mesa gospoe
Stanovich. Ispisao sam se iz kole.
Naravno, Luke je imao puna usta hrane. Prestao je vakati i pogledao je Matta preko
stola. U nekom trenutku proteklih mjeseci bili su promijenili raspored sjedenja: Luke je
sada sjedio na majinom mjestu, a to je bilo najblie kuhinji, a Matt na oevom. Bo i ja
smo i dalje bile jedna kraj druge.
Razgovarao sam sa gospodinom Stoneom danas, nastavio je Matt. Rekao sam mu
da odlazim zbog novanih razloga. Dobio sam stalan posao u duanu u Hudsons Bayu.
NANA
-104-
Od devet do pet, od ponedjeljka do subote. Oigledno, prijevoz je problem dok nam
automobil ponovo ne proradi, ali to sam rijeio. Ii u kolskim autobusom, a kada se ne
budem mogao vratiti uveer rekli su da mogu prespavati u duanu u Bayu. Zaista su bili
ljubazni. Gospodin Williams - on je vlasnik - pokazalo se da je poznavao naeg oca -
izgleda kao dobriina.
Luke je i dalje zurio u njega, usta su mu bila puna mesa. Matt ga je hladno pogledao i
poeo jesti. Luke je par puta zagrizao i progutao. Nije dobro provakao
- ulo se kako veliki komad putuje niz njegovo grlo, kao kada zmija guta abu. Jo
jednom je progutao, dva puta, sputajui bradu ne bi li mu hrana lake prola niz grlo, i
onda je rekao: O emu ti to pria? O poslu, rekao je Matt. Dobio sam posao.
Zaraivat u neto novca.
Luke je rekao: O emu ti to do vraga pria? Matt je pogledao Bo i mene i podigao
obrve. Netko je danas spor, moje dame. Moram li opet pokuati? Nije bockao Lukea,
pokuavao je iz toga napraviti alu, kako ne bi izgledalo previe vano.
Okrenuo se Lukeu. Posao, Luke. Rad. Ono to ini da doe do novca kako bi onda
mogao neto kupiti. Kako to misli da si se ispisao iz kole?
Tako, ispisao sam se iz kole. Razumije? Ispisao kao gotovo? Prestao sam ii
u kolu. Vie ne idem u kolu.
Luke je odgurnuo stolicu unazad. Nije izgledao kao da misli da je sve to ala. Rekao
je: O emu ti to do vraga govori. Ima ispite za dva mjeseca.
Vjerojatno u pristupiti ispitima, i poloiti peti razred. Gospodin Stone rekao je da
mogu. Nee smetati to u propustiti nekoliko mjeseci - ve sam ionako dovoljno dobar
da mogu proi.
Prolaz nije dovoljan - mora dobiti stipendiju. To zna! Kako e ii na sveuilite
bez stipendije? Neu ii na sveuilite.
Luke je zurio u njega razrogaenih oiju.
Matt je rekao paljivo: Gledaj, to to radimo - pokuavamo ivjeti sa povremenim
zaposlenjima kako bi jedan od nas uvijek bio sa curama - to ne moe funkcionirati.
Kako bi i moglo? Moramo biti ludi da povjerujemo kako je to mogue.
Prouavao je Lukeovo lice, a ono je postajalo sve crvenije i ljutnja mu se nakupljala
pod koom, i pogledavao je tjeskobno as Bo as mene. Vjerojatno je poalio to je to
objavio dok smo nas dvije bile prisutne. Nije mogao oekivati da e Luke biti
zadovoljan ovom promjenom plana, ali oigledno nije oekivao ovako burnu reakciju.
Gledaj, rekao je, priajmo o tome kasnije, OK? A ne, rekao je Luke. Oooo
ne. Odmah emo sada sve to razjasniti, jer e sutra natrag u kolu.
Nekoliko trenutaka trajala je tiina. Matt je tiho rekao: Nee o tome ti odluivati,
Luke. Kao to sam ti rekao, ispisao sam se.
Pa jednako tako se moe odmah natrag upisati! Ne postoji uope nikakav Boji
NANA
-105-
razlog da se ti za stalno zaposli. U najgorem, trebalo je samo jo mjesec dana priekati
dok ne ponemo raditi kod starog Pyea, a onda ...
To nije odgovor! Ako bismo i izdrali ovu godinu, kako bi ti kad ja odem? To bi
bilo nemogue! Jedan od nas treba raditi, a jedan od nas mora biti kod kue - to je jedini
nain.
Ba jedini! Strahovito! Lukeov glas postajao je sve glasniji i vii. Neemo vjeno
morati biti uz djevojice! Sljedee godine Bo bi mogla popodne odlaziti k nekome -
mnogi su se ljudi ponudili - a i Kate bi joj se mogla pridruiti nakon kole. Do tada e
moi biti i dulje bez nas. Ja u moi raditi pet popodneva u tjednu. Tako moemo
ivjeti! Plus, ono to poalje teta Annie.
Udahnuo je, a moglo se vidjeti da se s naporom smiruje i govori razumnije,
racionalnije, jer je znao da je to jedini nain da utjee na Matta.
Ide na sveuilite, studira tri-etiri godine ... Udarao je prstom po stolu, udarao je
tako jako u nastojanju da govori mirno da mu se prst tresao. Preko ljeta radi. Plati
sve sebi i ako to ostane poalje doma. I diplomira. Ponovivi posljednji udarac
podigao je pogled prema Mattu. Diplomira. Zatim nae posao, jer e tada moi nai
dobar posao. A zatim nam moe pomagati, ako i dalje budemo trebali pomo.
Matt je vrtio glavom. Zavarava se. Kakav e ti to privremeni posao iskrsnuti
sljedee godine da e moi raditi samo poslijepodne? Ti sanja.
Rijeit e se, rekao je Luke, zubima steui ljutnju. Uostalom, to i nije tvoj
problem. Tvoj problem je dobivanje stipendije. Briga o djevojicama je moj problem.
Matt je problijedio. To je bila smijena stvar kod njih; Lukeu se ljutnja penjala na
lice, Mattova je tonula u trbuh.
Matt je rekao: Od kada si ti to jedini odgovoran za djevojice? Od kada precizno?
to ti misli to sam ja? One su i moje sestre, takoer. Misli li da u ih samo tako
prepustiti tebi i kad nema zaposlenja? Luke se objema rukama pridravao za krajeve
stola i spustio glavu kao bik koji se sprema za napad. Onda se nagnuo preko stola i
zagrmio: DOBIT U POSAO! NETO E ISKRSNUTl!
Matt je ustao i izaao iz prostorije.
Na trenutak Luke je ostao sjediti na mjestu, drei se za stol. Zatim je ustao i poao
za njim.
Ja sam sjedila ukoeno, ne diui. uo se lom iz dnevne sobe i oni su opet poeli
vikati.
Bo se spustila sa stolice, dola je do vrata i tamo stala, s palcem u ustima, i
promatrala ih. Prila sam i stala pokraj nje. Naslonja je bio izmeu njih i oni su vikali
preko njega. Luke je rekao da e Matt sve unititi. Matt je rekao, to to Luke misli, da je
Bog? Da moe umjesto drugih planirati njihove ivote? Luke je rekao da Matt to
Jednostavno ne moe podnijeti. Da Jednostavno ne moe podnijeti pomisao da e on,
Luke, uiniti jednom neto vano, neto zaista vano. Uvijek je to morao biti Matt. Na
NANA
-106-
nesreu. Na prokletu nesreu. On je bio taj koji je rekao da e podii djevojice, to je
bio njegov posao i on e taj posao i dovriti, i zasigurno mu nije potrebna nikakva
Mattova pomo.
Nakon toga Matt je bio blijed kao krpa. On je i rekao da se o tome i radi, zar ne?
Radilo se o Lukeu. Sveti Luke, odredio je sam sebi svoju ulogu glavnog muenika i
spasitelja obitelji. Zapravo se uope nije radilo o djevojicama, zar ne? Nije bilo bitno
to je za njih zapravo najbolje. itavo vrijeme radilo se o tom prokletom Lukeovom
egu.
I jo vie, i gore, protjecali su mjeseci i mjeseci brige i nezadovoljstva i jada,
razbacivali su se velikim i bijesnim rijeima, i proticali, dok Luke konano nije kazao tu
neoprostivu stvar. Rekao je da se odrekao svoje proklete budunosti kako bi Matt
mogao diplomirati, i ako sada Matt od svega odustane, ubit e ga.
Ne znam kako bih opisala ono to se zatim dogodilo. Na televiziji moete vidjeti
borbe u kojima se ljudi meusobno guraju, udaraju i bacaju, ili lome jedni drugima
eljusti, ali to nisu stvarne borbe. Strah u vama, gledateljima, nije stvaran. Te uesnike
vi ne volite stvarno i niste istinski uplaeni za njihove ivote. U prolim sam se
vremenima, kada bi se njih dvojica borila, bojala za Mattov ivot. Sada sam bila sigurna
da e poginuti, a takoer sam bila sigurna da e i Luke nekako umrijeti. Mislila sam da
e se zidovi kue raspasti i poklopiti nas. Mislila sam da je doao kraj svijeta. I zatim
sam znala da je doao, jer mi je usred itavog tog metea pogled privuklo micanje koje
sam osjetila pored sebe, i onda sam spustivi pogled ugledala Bo koja se tako tresla da
je izgledalo kao da joj i kosa vibrira. Stajala je kruto, ruke su joj visjele ukoeno pored
tijela, rairenih prstiju, a usta su joj bila iroko otvorena dok su joj se suze slijevale niz
lice, no ona nije niti pisnula. To je bila najuasnija stvar koju sam ikada vidjela. Bila je
tako hrabra, Bo. Mislila sam da je nita ne bi moglo preplaiti.
Na koncu je zavrilo, iako nije sasvim ugasio. Posljednje je bilo to da je Matt
zamahnuo prema Lukeu, a Luke mu je uhvatio ruku, silovito ga podigao i prevrnuo ga.
uo se neobian zvuk, neto poput tupog praska, i uasan Mattov vrisak, a onda je on
udario o zid i zatim niz njega kliznuo na pod.
Na trenutak nije bilo uope nikakvih zvukova.
Onda je Luke rekao: Ustani. Dahtao je, jo uvijek razjaren.
Matt je leao pod neobinim kutem u odnosu na zid. Nije odgovorio. Mogla sam mu
vidjeti lice; bilo je kruto i blijedo, oi iroko otvorene.
Ustani, ponovio je Luke. Kako Matt i dalje nije odgovarao on mu se pribliio, a
onda je Matt progovorio.
Rekao je; Ne pribliavaj se! inilo se kao da jedva istiskuje rijei kroz zube.
Luke je stao. Ustani, opet je rekao, ali zvuao je nesigurno.
Matt nije odgovorio. U tom sam trenutku zapazila da mu se neto dogodilo s rukom.
Bila je uvrnuta iza i ispod njega, a rame mu je bilo velika grba na krivom mjestu. Poela
NANA
-107-
sam vritati. Pomislila sam da mu je ruka iupana. Da mu je ispod koulje ruka
iupana iz ramena. Bila sam uvjerena u to. Najstariji sin gospodina Tadwortha ostao je
bez ruke kada je pao pod vagon i iskrvario je do smrti prije negoli mu je itko uspio
pomoi.
Luke je vikao na nekoga, vikao je na mene. Prestani! Prestani, Kate! Uhvatio me i
prodrmao i onda sam utihnula.
Pogledao je Matta i objema rukama proeljao kroz kosu. to ti je? upitao ga je.
Zovi doktora, rekao je Matt. Glas mu je bio tako zategnut da se jedva uo.
Zato? to nije u redu? No onda je i on ugledao ruku i glas mu je postao nesiguran.
Zovi doktora.
Sjeam se kako smo ekali, Matt je leao tako mirno da se inilo kao da i ne die,
lica sivog i sjajnog od znoja. Sjeam se kako je doktor Christopherson uao u sobu i
pogledao Matta gdje lei, a onda je pogledao Bo i mene, i na koncu Lukea, koji je
sjedio, do tada s glavom u rukama. Pitao je: to se dogodilo? a nitko nije odgovorio.
Sjeam se kako je kleknuo kraj Matta, otkopao mu koulju i opipao mu rukom
rame, a onda je Matt podigao usnice tono na jednak nain kao i lisica koju sam jednom
vidjela uhvaenu u nekoj od zamci gospodina Sumacka. Doktor Christopherson mirno
je rekao: U redu, Matt. U redu je. Rame ti je iaeno i to je sve. Odmah emo ga
vratiti.
Ustao je i pogledao Lukea, monotono i teko, i rekao: Morat e mi pomoi, a ja se
sjeam kako ga je Luke pogledao, a zatim je pogledao Matta i poleinom dlana obrisao
usta.
Doktor Christopherson se okrenuo i zamiljeno pogledao Bo i mene. Bo se skoro
prestala tresti, iako su joj se suze jo uvijek kotrljale niz lice. Svakih nekoliko trenutaka
tijelo bi joj se itavo protreslo, a iz ustiju bi joj izaao drhtavi uzdah. Doktor
Christopherson joj je priao, poloio joj ruku na glavu i pogladio je po kosi, a onda je to
isto uinio i meni.
Rekao je: Trebat e mi i tvoja pomo, Kate. Hoe li mi pomoi u neemu? Molly
je sama u autu i postaje osamljena ako me dugo nema. Molio bih te ako bi mi mogla
pomoi da toplo odjenemo Bo i onda biste vas dvije mogle otii do auta i sjesti unutra i
praviti joj drutvo. Automobil je vani na cesti - nisam mogao voziti niz prilaz - no
ostavio sam motor upaljen, pa je unutra fino i toplo.
Sjeam se kako sam hodala iza njega dok je nosio Bo kroz snjeni tunel do ceste, a
sjeam se i Mollynog veselja kada je otvorio automobilska vrata i posjeo Bo i mene
pored nje na stranje sjedalo. Molly je bila naju- miljatiji pas kojeg sam ikada srela.
Takoer, ona je bila i udesna medicinska sestra. Njeno je jezikom isprala Boino
suzama umrljano lice, pjevuei joj pritom itavo vrijeme, a nakon nekog vremena i Bo
je poela pjevuiti, ukopavi se u Mollyn topli vrat i pokrivi se njenim svilastim uima.
A to se tie mene, ja sam sjedila pored njih i ekala da nam se kae kako je Matt
NANA
-108-
mrtav. Do tada sam ve nauila da kada se dogaaju grozne stvari uvijek se nae i
isprika kako bi se Bo i mene moglo udaljiti. Imala sam dosta prilika da to saznam. I tako
sam, dok se doktor Christopherson nije vratio, bila u dubokom oku, a onda je on u ruke
dobio jo jednog pacijenta.
Ironijom svega, naravno, pokazalo se nakon nekoliko tjedana da je Luke bio u pravu.
Neto se ipak zbilo.
NANA
-109-
Dio etvrti
esnaest
Postojao je jedan period - i to je trajalo dosta dugo vremena - kada su mi se svi oni inili
prilino nestvarnima.
Moda rije nestvaran i nije prava rije, nevaan je bolja. Moja obitelj nije
izgledala vano. U to vrijeme bila sam studentica. Ne na prvoj godini, kada sam toliko
eznula za domom da sam pomiljala kako bih mogla umrijeti, nego kasnije, na drugoj i
treoj godini, nakon to su mi se vidici proirili, a Jezero Vrana izgledao kao da je samo
siuna i nebitna tokica koja na karti.
Do tada sam otkrila da je prabaka Morrison, to se tie obrazovanja, bila vie u pravu
negoli je i sama bila toga svjesna. U njemu je vidjela vrhunsko postignue, ali i klju za
izlazak iz zemljoradnikog siromatva, ali nije bila svjesna i ostalih vrata koja je taj
klju otvarao. Studirala sam zoologiju i poloila ispite iz prve godine kao jedna od
najboljih u generaciji, i bilo mi je reeno da u, ako tako nastavim, dobiti novana
sredstva i za doktorsku disertaciju. Znala sam da u, ako se istinski tome posvetim, lako
doi do posla, bilo na sveuilitu ili negdje drugdje. Znala sam da e mi jednom, ako to
budem eljela, biti mogue raditi i u inozemstvu. Svijet se predamnom otvarao; osjeala
sam da mogu otii bilo gdje, initi bilo to. Biti bilo tko.
Matt, Luke i Bo povukli su se tada u sitan i zasjenjen kuti moga uma. U to vrijeme -
na drugoj godini studija ja jo nisam bila navrila dvadesetu, dakle Bo je imala tek
etrnaest - Bo je jo uvijek imala otvorene mogunosti pred sobom, ali Matt i Luke bili
su tamo gdje su i uvijek bili, a znala sam da e zauvijek tamo i ostati. Udaljenost meu
nama izgledala je tako ogromna, a taj dio mog ivota tako daleko u prolosti da nisam
mogla ni zamisliti da smo ikada imali ita zajedniko.
Nisam raspolagala sa dovoljno novca da bih mogla odlaziti doma za vrijeme kratkih
prekida u predavanjima, a kako sam preko ljeta mogla nai bolje plaene poslove u
Torontu nego kod kue, nisam tamo odlazila niti tada. Tako je prolo dvije godine da ih
nisam uope vidjela, a bilo bi to i due da mi oni nisu doli na sveanost dodjele
diplome. Doli su svi troje, u svojim najboljim odijelima. Bila sam dirnuta, ali sam ih se
sramila. Nisam ih predstavila svojim prijateljima.
Tijekom tih godina izlazila sam nekoliko puta sa mladiima koje sam upoznala na
studiju, ali nijedna od tih veza nije se odrala. Moji neuspjesi na tom polju nisu me
optereivali. S jedne strane, uila sam toliko naporno da o tome nisam puno ni
razmiljala: a s druge strane, kao to sam ranije ve rekla, smatrala sam da se nikada
neu zaljubiti. Zamiljala sam sebe, valjda, kao ekscentrinu znanstveniku. Samu i
dovoljnu samoj sebi, zaljubljenu u svoj posao.
To nije bila samo mata - ja sam zaista bila zaljubljena u svoj posao. Sveuilini
NANA
-110-
ivot bio mi je vrhunsko otkrivenje - knjige i uila, laboratoriji za seciranje i ti divni
sloeni mikroskopi, mentori i profesori, svaki sa svojim posebnim podrujem strunosti
- sve to na raspolaganju. Pri sredini tree godine definitivno sam odluila nastaviti
studije. Pri kraju te godine odabrala sam granu zoologije koju u specijalizirati.
Donijela sam tu odluku kao rezultat terenskog putovanja na jedno malo jezero
sjeverno od Toronta. jezero je bilo popularno meu izletnicima, posebno onima koji su
voljeli veslanje i druge vodene sportove. Posjetili smo ga u rujnu, nakon to su izletnici
otili. Svrha terenskog posjeta bila je pokuaj da se ustanovi ljudski utjecaj na okoli
tijekom ljetnih mjeseci, a u sklopu tih istraivanja uzimali smo uzorke vode i prikupljali
primjerke flore i faune s obalnog podruja, te ih kasnije analizirali u laboratoriju.
Vodena stvorenja stavljali smo u posude i plastine vreice ispunjene vodom i spremali
u spremnike s ledom; ostalo smo nosili u Toronto u kutijama i staklenkama. Kada smo
se vratili u laboratorij, zadatak nam je bio odrediti i zapisati sve to smo prikupili,
ustanoviti u kakvom su zdravstvenom stanju, a ako se radilo o mrtvim stvorenjima,
pokuati ustanoviti uzroke njihove smrti.
Ja sam veinu svojih stvorenja prikupila u jednom malom zaljevu na kraju jezera, a
grabei ih zahvatila sam takoer i mnogo raspadajue organske tvari sa dna zaljeva. U
laboratoriju, nakon to sam sigurno smjestila svoja stvorenja u akvarije, istresla sam
mulj i ostatke na pladanj i hitro sortirala ne bih li ugledala ita zanimljivo. Uglavnom je
tu bilo najvie mrtvog lia i granica, ali izmeu toga uoila sam jednu malu, crnu,
neprepoznatljivu mrljicu. Izvadila sam je pincetom, paljivo je stavila na mokru
papirnatu maramicu da se ne bi osuila i gurnula je pod mikroskop.
Mrljica je zapravo bila vodeni vesla, Notonecta, okrutan mali grabeljivac koji
veinu vremena provodi visei naopako pod povrinom vode u iekivanju rtvinog
pokreta. Poznavala sam Notonecta dobro jo iz vremena s Mattom - on mi je bio prvi
dokaz injenice da povrinska napetost djeluje i sa donje, kao i sa gornje strane - i u
normalnim okolnostima odmah bih ga prepoznala. No dogodilo se da mi je trebalo
nekoliko minuta da ga prepoznam jer je bio prekriven - slijepljen - mecavim crnim
omotaem mazivog ulja s nekog od mnogih motornih brodova na jezeru. Bio je potpuno
prekriven time, fine senzorne dlaice na njegovom trbuhu bile su slijepljene, a dini
otvori potpuno zaepljeni.
Sada teko mogu objasniti zato me to toliko uznemirilo. Sva stvorenja umiru i
uglavnom to se dogaa na najstranije naine, gledano s ljudskog stanovita. I ne moe
se rei da nisam nita znala o zagaenju - to je glavna tema u svim znanostima o ivotu.
Moda je to bilo stoga to je rtva u ovom sluaju meni bila tako dobro poznata. Vodeni
veslai zanimali su me od djetinjstva - inilo mi se kao da vise sa stropa, a ja sam ekala
gledajui kada e se umoriti i pasti.
Neovisno o razlogu, ono to sam osjeala, promatrajui to siuno pocrnjeno tijelo,
bilo je mjeavina uasa i zapravo ... alosti. Nekoliko godina nisam svjesno razmiljala
o barama, ali sada su mi se vrlo ivo vratile u sjeanje. Bile su previe malene za
veslanje, naravno, ali bezbroj drugih zagaenja moglo je kiama dospjeti do njih ili se u
njih izliti iz okolnog tla. Zamislila sam sebe kako se jednog dana u budunosti vraam
NANA
-111-
na njih, zagledavam se u njihove dubine i vidim ... nita.
Upravo sam se tada odluila posvetiti ekologiji beskraljenjaka i istraivanju
posljedica zagaenja na populacije slatkovodnih movarnih stanita. Vjerojatno taj moj
izbor moe izgledati neminovnim, kao da je zacrtan mnogo prije nego to sam naila na
tu jednu mrtvu bubu. Mogue. Znam samo da je ta mala Notonecta ponovo u meni neto
razbudila i stvorila mi neto za to prije toga nisam ni znala da mi nedostaje.
Dugi period nakon toga studiranje me toliko zaokupilo da nisam imala vremena ni za
to drugo. Nekoliko mladia s kojima sam tada hodala nisu mi ni najmanje izgledali
toliko zanimljivi kao moj rad. A ljudi iz moje prolosti, pa, bili su u prolosti. I izgledali
su nevano.
Sve dok nisam srela Daniela nisam shvaala da ipak nisam napustila svoju obitelj.
Upoznali su nas kada sam primljena na odjel, a nakon toga smo se stalno susretali u
prolazima - znate kako to ve ide. A onda sam jednog dana radila u svom laboratoriju -
imala sam ono to se nazivalo mokrim laboratorijem, bio je pretrpan akvarijima u
kojima sam mogla upravljati okoliem svojih beskraljenjaka i prouavati njihove
reakcije - i okrenula se, kadli sam ga ugledala na vratima. Nisam znala da je tamo netko
stajao pa sam mu uputila povran pogled, a on je rekao: Oprosti. Ne bih ti smio
smetati. Izgleda potpuno zaokupljena. Ja sam rekla: Ne - u redu je. Samo sam
promatrala barskog klizaa.
to si na njemu promatrala? rekao je.
Kako klie, rekla sam, a on se nasmijao.
je li posebno dobar u tome?
Uzvratila sam nesigurnim smijekom. Ne snalazim se najbolje u neobaveznom
avrljanju. Nije da ga ne znam voditi, nego jednostavno izgleda da je to vjetina kojom
ja ne mogu sasvim ovladati.
Rekla sam, prilino nespretno: je, zapravo. Hou rei, barski klizai su openito
zaudno dobri ... klizai. Mogu li i ja pogledati?
Naravno. Sigurno.
Uao je I zavirio u rezervoar, ali kretnje su mu bile previe brze, pa se barski kliza
tako uplaio da je skoio desetak centimetara u zrak. Rezervoar je prekriven mreom da
stvorenja ne bi pobjegla, pa sam ostala mirna, no Daniel je naglo odskoio.
Oprosti , rekao je, izgleda da danas sve plaim. U redu je , rekla sam. Zabrinula
sam se da ga ne otjeram. Bilo je u njemu neto to mi se svialo - ozbiljnost za koju sam
mislila da je uoavam ispod tih njegovih laganih manira. A svialo ml se i njegovo lice.
Dugo je I usko, a takav je itav, s tim jakim, orlovskim nosom i tananom kosom boje
pljeska. Samo je malo uznemiren. Smanjivala sam povrinsku napetost. Smanjila sam
je ve za osam posto, pa je postao nervozan.
Na emu radi?
NANA
-112-
Na povrinski aktivnim supstancama. Na posljedicama koje one Izazivaju kod
stvorenja koja ive na povrini.
Misli na deterdente? I takve stvari?
Da. I ostala zagaivala. Svega nekoliko supstanci smanjuje povrinsku napetost. Ili
se sljepljuje po hidrofobnim povrinama kukaca pa one vie nisu nepropusne za vodu.
Stoga potonu.
Ali ne I barski kliza?
Ne jo. Ali i on ima svoju granicu.
Zvui vrlo okrutno.
Ah, spasit u ga, hitro sam odgovorila. Sve e biti u redu s njim.
On se nasmijeio i shvatila sam da se ali, pa sam pocrvenjela. Nastala je mala
stanka, a onda je on rekao: Kada ga spasi, hoe li te zanimati Jedna kava?
I tako smo otili na kavu i priali o barskim klizaima i o injenici da mogu klizati 15
centimetara samo jednim odrazom nogu i postii zadivljujuu brzinu od 125 centimetara
na sekundu. A zatim smo razgovarali openito o zagaenju, a posebno o izlijevanju
nafte i o injenici da puevi, poznato je, mogu jesti naftu i da oito u tome uivaju.
Zatim smo razgovarali o bakterijama (Danielova specijalnost) i njihovim sposobnostima
da se mijenjaju i prilagoavaju i znai li to da e jednoga dana samo one preplaviti
Zemlju.
I onda smo poeli hodati.
On me udio. injenica je - a svjesna sam da to moe zvuati grozno cinino - da
nisam oekivala da u se moi ikome opet istinski diviti, a Danielu sam se divila. Rekla
sam da sam ga u nekim stvarima smatrala naivnim i pomalo lakovjernim, ali mislim da
je to djelomino posljedica njegove velikodunosti. Neko vrijeme bila sam uvjerena da
je divljenje i simpatija sve to osjeam prema njemu. Napravila sam popis njegovih
dobrih osobina - osjeaj za humor, radoznalost, inteligencija, privlanost, odbijanje da
sudjeluje u zakulisnim igrama i sitniavostima koje, izgleda, predstavljaju sastavni dio
akademskog okruenja - kao da bi im to moglo vratiti emocionalnu neutralnost.
Napravila sam i popis njegovih loih osobina - poput stare ene nije volio osjetiti vlagu
na stopalima, njegova fizika lijenost, njegova sklonost (iako bi on to poricao) da misli
da je uvijek u pravu - kao da bi one mogle ponititi one dobre osobine tako da ja, kada
se sve zbroji i oduzme, ne bih trebala prema njemu osjeati zapravo nita. A onda mi je
jednog dana naprosto sinulo - u tom trenutku ba sam bila pod tuem, sapunala sam
stopala, ili neki drugi jednako tako emocionalno neutralan dio svog tijela - da se osjeaji
koje prema njemu gajim ne mogu nazvati nikako drugaije nego ljubav. Upravo tada
sam, ini mi se, nesvjesno odluila da ne razmiljam previe o naim odnosima, da ih ne
analiziram niti se pitam uzvraa li mi on osjeaje, koliko e to trajati. To je, kao to sam
ranije ve rekla, izazvalo problem meu nama, a moja je jedina isprika bila u tome da
su, u prolosti, ljudi koje sam voljela svi nestajali iz mog ivota, i ja sam se bojala da mi
se to ponovo ne bi dogodi.
NANA
-113-
Meutim, poanta je u tome da iako je ljubav koju sam osjeala prema Danielu bila
poprilino razliita od svega onog to sam ikada ranije mogla osjetiti, ipak je u tome
bilo svojevrsnog prepoznavanja. Ljubav zalazi dublje od bilo ega, ini mi se. Ona
dopire do nae sri, a kada je Daniel dospio do moje sri otkrila sam da su tamo takoer
ve bili Matt i Luke i Bo. Oni su bili dio mene. Usprkos godina razdvojenosti ja i dalje
poznajem njihova lica bolje od svog. Sve to sam znala o ljubavi nauila sam od njih.
Poela sam povremeno odlaziti kui preko praznika. Do tada sam ve imala dovoljno
novca. udno je to bilo - ja sam bila pravo udo u zajednici, ona koja je otila. Svi su
bili ponosni na mene, naravno, i zadirkujui me dok su mi se obraali, kao doktorici
Morrison, ili profesorici. Neki su bili ponizni, to je treba
lo biti smijeno, ali mi je nekako vie bilo bolno. Luke se ponaao kao ponosan otac,
to je trebalo biti bolno, ali je bilo vie smijeno. Najlake sam se osjeala s Bo. Bo vas
uzima onakvim kakvi jeste.
A Matt? Oh, Matt je bio ponosan na mene. Matt je toliko bio ponosan na mene da
sam to teko mogla podnositi.
Proslava Simonovog roendana bila je u travnju i ja sam vei dio oujka provela u
pokuajima da smislim odgovarajui poklon za njega. to se poklanja djeaku pri
njegovom ulazu u muevnost? Ili odreenije, to teta poklanja svom jedinom neaku?
Ili jo najpreciznije, to bi bilo najbolje pokloniti Mattovom sinu? Da budem iskrena,
htjela sam da Matta zadovolji poklon u istoj mjeri u kojoj e se i Simonu sviati.
Znala sam da se Simon nadao da e dogodine otii na sveuilite studirati fiziku.
(Mogla bih rei da je rije nada nepotrebna u Simonovom sluaju. On je od svog oca
naslijedio i kroz ispite e se s lakoom proetati.) Stoga sam nekoliko popodneva
tumarala po odjelu za fiziku u potrazi za nadahnuem. Ali nisam ga nalazila.
Pustila sam onda to na nekoliko tjedana, mislei da e mi neto ipak iskrsnuti, ali
nije. Sve te normalne stvari - odjea, knjige i glazba - bile su nedovoljne za prekretni
roendan, a u svakom sluaju ne bih se ni usudila nagaati o Simonovom ukusu u tim
stvarima. Velike stvari - automobil, putovanje u Europu - bile su iznad mojih
mogunosti. Srednje stvari - glazbene aparate i sline stvari - ili je ve imao ili e mu
pokloniti njegovi roditelji.
Dani su prolazili. Stigao je i travanj. Ja sam organizirana osoba; ne volim odlagati
stvari do zadnjeg trenutka. A posebno ne vane stvari.
U oajanju otila sam u grad dvije subote za redom, u potrazi za idejama, tumarala
sam kroz guvu, beznadno pregledavala brda triarija nadajui se da u pronai neto
dostojno za tu priliku. Druge subote Daniel je bio sa mnom, tvrdio je da oboava
kupovinu i da uvijek ima dobrih ideja. Zapravo je imao smijene ideje. Svidjelo bi mu
se to god bi ugledao i onda bi sve jae i jae sugerirao dok ja nisam rekla, dosta i
naloila mu da ode doma.
Boe, to si ozbiljno to shvatila, prigovarao je. Ima li ita na ovom svijetu to ti ne
bi ozbiljno shvatila? Radi se o proslavi roendana, za ime Boje! To bi trebala biti
NANA
-114-
zabava!"
Naglasila sam da (a) budui da je on bio jedinac, a nije imao niti bratia ni sestrini,
nije mogao ni znati o emu govori, i (b) svatko tko misli da je kupovina vanih poklona
pod vremenskim pritiskom zabava trebao bi se malo preispitati.
Gledaj, rekao je, dok mu se u ponaanju poela nazirati razdraenost, tamo preko
je telefonska govornica. Zato ne telefonira bratu i pita ga to misli da bi to dijete
najvie voljelo?
Daniel, elim to uiniti sama. Molim te idi doma. Otiao je, a izgledao je
iivcirano. A bio je tako dobro raspoloen od kada sam ga pozvala na proslavu da sam
mislila da mu ak niti moje neurotino ponaanje ne bi moglo zadugo pokvariti
raspoloenje.
Na koncu sam odluila Simonu otvoriti raun u sveuilinoj knjiari i uplatiti na
njega onoliko koliko je dovoljno da pokrije trokove svih udbenika na prvoj godini. I
uz to, da bi imao neto za otpakirati na dan same proslave, kupila sam mu mali iroskop
- zapravo samo igraku, ali lijepo napravljenu i dobar simbol ljepote i zamrenosti
predmeta kojeg je odabrao za svoj studij.
Kada sam mu rekla to sam odabrala, Daniel se iskupio rekavi da sam izvrsno
odabrala. A onda je to odmah pokvario, onako kako to samo Daniel moe uiniti,
rekavi da su ti pokloni tipino moji.
Kako to misli? rekla sam nepovjerljivo.
Pa, eto, udbenici. Ima li on neku drugu tetu koja bi mu za osamnaesti roendan
poklonila udbenike?
Kada se sjetim tolikih sati provedenih u knjinici u pokuajima da doem do knjiga
koje su bile posuene, a sve zbog toga to ih sama nisam mogla kupiti ...
Nacerio se i rekao kako se samo alio.
Ne znam je li to bilo zbog toga to mi je Matt bio na umu, ali tog utorka u tjednu
pred Simonovu proslavu imala sam malu krizu na poslu. Nita slino ranije mi se nikada
nije dogodilo i ne mogu shvatiti odakle je to uope poteklo - nisam primila nikakav
kritiki osvrt na moj rad niti sam naila na nesavladivu zapreku u istraivanju, niti ita
slino tome. Bit e da je bilo povezano sa razmiljanjima o domu.
Moj posao - vanredna profesorica na ekologiji beskraljenjaka - sastoji se od vie
komponenti: provoenje istraivanja, analiza i zapisivanje rezultata, pisanje lanaka za
objavljivanje, izvjetavanje na konferencijama, rad sa postdiplomskim studentima,
predavanja za apsolvente ... i uza sve to golema koliina papirologije.
Istraivaki rad volim. Zahtijeva strpljenje, tonost i metodiki pristup, a sve to ja
posjedujem. Moe zvuati dosadno, ali daleko od toga da je dosadno. Povrno
gledajui, prua vam osjeaj da ste dali doprinos svojim sitnim udjelom u mozaiku
znanosti. U dubljem smislu, razumijevanje okolia je od najvee vanosti ukoliko ga
elimo spasiti od unitenja. Istraivanje je najvaniji dio mog posla i za njega mi uvijek
NANA
-115-
nedostaje vremena.
Ne marim previe za pisanje izvjea i lanaka. Najvanija je razmjena ideja i u tome
spremno sudjelujem.
Nije mi previe stalo ni izlagati na konferencijama jer znam da nisam ba strahovito
dobra u govornitvu. Dovoljno sam jasna, u stanju sam predstaviti dobro strukturiran
prikaz, ali mom nastupu nedostaje energije.
U predavanjima ni najmanje ne uivam. Nae sveuilite je prvenstveno istraivako
i sa studentima radim samo etiri sata tjedno, ali ml treba skoro itav tjedan za pripremu
svakog predavanja, a to mi oduzima dragocjeno vrijeme za Istraivanje. Takoer, teko
mi je kontaktirati sa studentima. Daniel u tome uiva. A pretvara se kao da nije tako,
isto kao to se pretvara da nita ne radi - a stalno radi, samo to ne naziva tim imenom.
Potajno, studenti su mu zanimljivi i stimulativni. Potajno, meni nisu. Ja ih ne shvaam.
ini mi se da nita ne shvaaju ozbiljno.
U svakom sluaju, ta kriza, ako to nije previe dramatina rije za to, dola mi je
usred jednog predavanja. Poela je kao lagano tucanje. Objanjavala sam hidrofobsku
narav dlakastih ticaljki nekih lankonoaca u polukrunoj predavaonici ispunjenoj
studentima tree godine, i iznenada sam se tako ivopisno neega prisjetila da sam
sasvim izgubila misaonu nit onoga to sam govorila. A prisjetila sam se Matta I mene, u
naem uobiajenom poloaju, kako leimo potrbuke kraj bare s glavama iznad vode.
Promatrali smo vretenca koja su izvodila svoj Istanani ples duginih boja iznad vode
kad nam je panju privukla jedna sitna buba koja je gmizala niz stabljiku trske. Bila je
nekih petnaestak centimetara iznad povrine kada smo je uoili kako uurbano klipe
prema dolje. Kamo je krenula, pitali smo se, I to e uiniti kada stigne do vode? I je li
uope shvaala da je tu voda? Matt je rekao da kukci nemaju nos poput naeg, ali da
svojim antenama mogu nanjuiti I prepoznati vlagu, pa je vjerojatno shvaala. U tom
sluaju, to li je namjeravala? Piti? Matt je rekao da misli da kukci svu potrebnu vlagu
dobivaju iz bilja koje jedu ili iz krvi koju siu, ali da nije sasvim siguran u to. Ja sam
rekla da je buba moda enka koja je krenula poloiti jaja u vodu kao to to ine i
vretenca. Matt je rekao da misli da bube to ne ine, iako ni u tome nije bio sasvim
siguran. Ja sam rekla da buba moda razmilja o neem sasvim drugom, kao na primjer
to e pojesti za ruak, i da uope ne razmilja o tome kamo ide, a Matt je onda rekao da
je u tom sluaju eka iznenaenje.
Ali iznenaenje je doekalo nas. Kada je dospjela do povrine vode buba nije previe
oklijevala. Samo je nastavila ii. Na trenutak se povrina vode udubila u trenutku kada
je buba glavom prodirala u nju, a zatim ju je sasvim ovila i progutala.
Uspaniila sam se, mislila sam da e se utopiti, ali Matt je rekao: Ne - gledaj!
Gledaj to radi!
Zagledala sam se u vodu i primijetila sam da je naa buba, i dalje nepokolebljivo
marirajui prema dolje, sada bila okruena sjajnim srebrnastim mjehuriem.
To je zrak, rekao je Matt, ispruivi se prema naprijed i pruajui dlanove prema
povrini vode kako bi se zatitio od refleksije. Ima svoju vlastitu podmornicu, Katie.
NANA
-116-
Pogledaj ti to! Ba me zanima koliko dugo moe ostati dolje.
Sada, naravno, znam na koji je nain to buba izvela - to mi vie nije misterij. Mnoga
stvorenja koja ive u graninom podruju izmeu vode i zraka nose sa sobom mjehuri
zraka kada zaranjaju. Zrak uhvate barunastim dlakastim ticaljkama koje su tako guste
da ne proputaju vodu. Kada potroe sav kisik, novi se raspruje unutra iz okolne vode.
Koliko e dugo buba moi ostati pod vodom ovisi o tome koliko je kisika otopljeno u
okolnoj vodi i koliko ga brzo ona troi. Openito govorei, to je kukac aktivniji i to je
voda toplija to manje vremena on moe ostati pod vodom.
Ba sam svojim studentima tree godine objanjavala sastav dlakastih ticaljki kada
mi je sjeanje na taj dan iznenada preplavilo sav um i trenutano mi rasprilo sve misli
uzrokujui da ponem zamuckivati i konano stanem. Pretvarala sam se kao da
prouavam svoje biljeke dok se nisam ponovo usredotoila i nastavila predavanje.
Studenti, koji su se bili malo pridigli u nadi da e se dogoditi neto zanimljivo, zavalili
su se natrag u svojim sjedalima. U prvom redu jedna je djevojka zijevnula tako jako da
se inilo da bi mogla iaiti eljust.
Upravo me to zijevanje dotuklo. I prije su mi studenti zijevali - svi studenti su
kronino neispavani i veina predavaa zna kako je to promatrati more hruih tijela -
ali iz nekog udnog razloga shvatila sam da vie ne mogu nastaviti.
Ostala sam bez rijei, zurei u svoju publiku: u glavi mi je u unutranjem uhu
odzvanjao moj vlastiti glas. Njegovo brujanje. Jednolino, monotono predavanje.
Poloeno na vrh tog brujanja kao film sa krivim zvunim zapisom. I dalje sam vidjela
sliku mog osobnog uvoda u tu temu: Matt i ja, jedno do drugog, i sunce koje pri po
naim leima. Buba koja etucka pod vodom, sigurna u svojoj siunoj podmornici.
Mattova zauenost i ushienje.
Matt je to smatrao udesnim ... ne, i vie od toga. Matt je vidio da je to udesno. Bez
njega ja to nikada ne bih vidjela. Nikada ne bih shvatila da su ivoti koji se
svakodnevno odvijaju pred nama bili zauujui, u najizvornijem smislu te rijei. Ja bih
bila promatrala, ali ne bih se udila.
A sada sam itavu predavaonicu uspavala. Koliki meu studentima nalakenima
predamnom su ikada imali mogunost vidjeti to to sam ja vidjela, a da ne spominjemo
drutvo nekoga kao to je Matt? Veina njih su gradska djeca; neki nikada u ivotu nisu
vidjeli pravu baru dok ih mi nismo odveli na terensku nastavu. Ovo predavanje bilo im
je prvi uvod u tu posebnu temu. I imali su manje sree nego to su i sami toga bili
svjesni, jer da su se stvari drugaije odvijale. Matt bi stajao pred njima, a ne ja. A da se
to dogodilo nitko od njih ne bi zijevao. I ne pretjerujem kada to govorim. Ne
preuveliavam Matta. To je injenica. Da im je Matt mogao govoriti, oni bi bili
prikovani.
Opet su se pridigli, opet znatieljni i svjesni da neto nije kako treba. Spustila sam
pogled prema svojim biljekama, prelistala po stranicama i onda opet podigla pogled.
Rekla sam: ao mi je. Dosadna sam vam. Pokupila sam biljeke i izala iz
prostorije.
NANA
-117-
Nije to posao za mene, rekla sam Danielu, kasnije iste te veeri.
Kate, svakom se to dogaa. Nitko nije stalno u najboljoj formi.
To nije pitanje forme. To je pitanje temeljnih sposobnosti. Ja nisam za predavaa.
Ne znam se postaviti. Unitavam im predmet.
Zvuala sam melodramski, to mi nije bila namjera, ali tako sam se osjeala.
Osjeala sam se na rubu plaa, oajniki i besmisleno. Obino nisam takva; obino sam
prilino razumna.
Daniel je objema rukama proeljao kosu, u emu je bilo neega to me podsjetilo na
Lukea. Tako si nepravedna prema sebi! Odrala si jedno predavanje ispod standarda ...
Veina predavaa na veini sveuilita u veini gradova svijeta su totalno smee. I
veina njih zbog toga uope ne mari.
Rekla sam: Poanta je u tome, Daniel, to to nije samo jedno predavanje ispod
standarda. Sva su mi takva. A to znai da svoj posao ne obavljam onako kako bi trebalo.
I mislim da neu moi nastaviti, tjedan za tjednom, godinu za godinom, raditi neto tako
loe. Pretjeruje, Kate.
Nakratko je zavladala tiina.
Zatim je Daniel njenije rekao: to je rekao profesor Kylie?
Slegnula sam ramenima. Uvijek je tako drag. Zna njega.
Kylie? Drag? Dakle tu smo - to je tvoj odgovor. Ti si jedina osoba na odjelu kojoj je
Kyle drag. Zato je tome tako? Zapitaj se.
No ja sam razmiljala o Mattu. Osjeala sam se kao da sam ga iznevjerila. Upravo
sam se tako tada osjeala. A to nisam mogla razumjeti, zaista, jer istina je bila da je
Matt iznevjerio samoga sebe.
NANA
-118-
Sedamnaest
itave te zime, dok smo mi bili zaokupljeni svojim problemima, stvari su se kod
Pyeevih pogoravale. Mislim da se moglo nai nekih nagovjetaja, da smo ih traili, no
farma Pyeevih bila je poprilino udaljena, a zima toliko jaka da se ljudi nisu mogli
previe time baviti. Pyeevl su prestali dolaziti u crkvu, no prvih nekoliko tjedana
nikome to nije izgledalo previe znaajno: ceste su bile zakrene snijegom pa je vjerska
zajednica ionako bila esto prorijeena.
Tijekom ostalih dijelova godine Matt i Luke bili bi ti koji bi prvi saznali ako bi se
tamo neto neobino dogaalo, ali za vrijeme zimskih mjeseci na farmi se nije radilo pa
ni oni nisu bili u dodiru s tom obitelji.
Laurie nije dolazio u kolu nakon tue s Alexom Kirbyjem u listopadu. Prema
gospoi Stanovich, koja je ivjela na Sjevernoj cesti pa je mogla primijetiti sav promet
koji bi se odvijao do i od farme Pyeevih, gospoica Carrington posjetila je farmu
nekoliko puta u vrijeme prije Boia. Vjerojatno je podsjeala Calvina na njegovu
zakonsku obvezu da alje svoju djecu u kolu dok ne navre esnaest godina, ali
oigledno nije nita postigla. Do tog vremena Laurie je mogao imati blizu petnaest
godina, ali kolsko vijee zatvaralo je oi pred takvim izostancima farmerske djece jer
se znalo da su ona bila potrebna kod kue.
Pred kraj oujka, kada je dolo do otapanja. Matt i Luke ponovo su poeli raditi za
gospodina Pyea. U to vrijeme je nekako i Rosie poela prilino izostajati iz kole.
Stalno je pobolijevala, bila je sklona svakoj zarazi koja bi se pojavila, ali moda je i
gospoica Carrington posumnjala da se iza toga krije neto drugo, jer je tjedan dana
nakon to su ponovo poeli raditi ona dola vidjeti Matta i Lukea. (Ako je i znala za
nau malu krizu onda to nije pokazivala. A i ne znam kako bi i mogla znati. Doktor
Christopherson nije bio lajavac.)
Dola se raspitati, delikatno, sasvim svjesna toga da se radilo o neugodnom pitanju,
misle li djeaci da je sve u redu s Pyeevima. To znam jer sam prislukivala, ali je onda
Matt zatvorio vrata pa ne znam to su joj rekli. No to god to bilo, ipak, bilo je
nedovoljno.
Pretpostavljam da bi sve bilo drugaije da je Laurie bio i duhovno identina kopija
svog oca kao to je to bio po izgledu. I tada bi bilo sukoba - prema onome to mi je
gospoica Vernon rekla o povijesti te obitelji odreena koliina sukoba bila je skoro
neizbjena - ali sve moda ne bi bilo tako strano. Gospoica Vernon je tvrdila da se
Calvin nikada nije suprotstavljao svome ocu. No Laurie jest. Laurie se nije plaio.
Mislim da je ba to bilo ono to je Calvina razjarilo. Ne posjedovati hrabrosti za
suprotstavljanje vlastitome ocu, podnositi tolika zlostavljanja, i to toliko dugo vremena,
a onda trpjeti drskost - pretpostavljam da je to tako njemu moglo izgledati - vlastitoga
sina; bit e da je to bila zadnja kap koja je prelila au.
Ovo objanjava zato su se stvari te godine pogorale. Do tada je ve Laurie dobro
zaao u pubertet. U djetinjstvu nije previe mario, ali uz sav taj testosteron u krvnim
NANA
-119-
ilama, drugaije nije mogao.
Ne mogu zamisliti kako je sve to moglo izgledati gospoi Pye i Marie, koje su to
promatrale, pokuavajui bezuspjeno smiriti situaciju, pokuavajui posredovati. Te
zime gospoa Pye je slomila rame. Mjesecima joj je bilo u gipsu. Rekla je da se
pokliznula na ledu i udarila u stepenicu. to je i mogue, pretpostavljam.
Jednoga dana dola nas je posjetiti - valjda je to bilo poetkom zime kada je jo
mogla izlaziti. Neto nam je donijela, neku hranu vjerojatno, i sjeam se kako je stajala
kraj vrata pitajui Lukea kako smo, a sjeam se kako, iako je gledala u njega, nije uope
obraala panju na njegov odgovor. Izgledalo je kao da slua neto drugo. Kao da slua
neto preko ramena, da tako kaem. Pretpostavljam da je neprekidno bila u stanju
iekivanja nove krize.
to se tie Rosie - ne sjeam se da je ona ikada bila sto posto normalna, ali vei dio
te godine, iako je i kolu pohaala prilino redovito, bila je mutava poput kamena.
Valjda ju je strah uinio tupom. A osjeaji su je valjda uinili ukoenom.
Ali najtee mi je razmiljati o Marie. Empatija, kako bi Daniel rekao, nije moja jaka
strana, a jo je tee poistovjeivati se sa nekim tko ti nije drag. Marie mi nikada nije bila
draga. Sjeam se kako sam jednog popodneva pola potraiti Matta: kasnio je i strah
koji sam uvijek u takvim prilikama osjeala dosegao je stupanj neizdrljivosti, pa sam
navukla izme i odjenula kaput i izala na cestu u potragu za njim, zamiljajui, kao i
uvijek, autobus u rupi i Matta kako mrtav lei pored njega. A umjesto toga, nala sam
ga gdje stoji na brdu snijega koje je ralica ostavila za sobom i razgovara s Marie. Ruke
su joj bile ovijene oko vlastitog tijela u toj njenoj obrambenoj pozi, a oi su joj bile
crvene i nos takoer crven i izgledala je uobiajeno jadno. Mislim da sam je prezirala.
Vjerojatno sam je krivila zbog Mattovog zakanjenja.
Ali, takoer, ona je vjerojatno jako patila. To sada shvaam.
to se nas tie, Matta, Bo i mene, dakle, s potmulim udarcem kamen je stigao do
samog dna, i stvari su se u obitelji Morrison konano poele kretati nabolje.

Nedjelja,
30. oujka
Draga teta Annie,
Kako ste? Nadam se da ste dobro. Gospodin Turtle opet je pao sa krova. istio je
snijeg i snijeg nije izdrao i on je pao i slomio nogu. Gospoda Turtle kae da je on
previe glup i previe star pa je gospoa Carrington pitala bi li Luke htio biti kolski
domar.
Voli vas vaa Kate


NANA
-120-
Nedjelja,
6. travnja
Draga teta Annie,
Kako ste? Nadam se da ste dobro. Sada je Luke na kolski domar. Mora ii u kolu
vrlo rano ujutro i ugati pe i oistiti snijeg i sve to treba napraviti, i mora istiti
zahode. Ali on kae da nije vano. A ljeti e morati istiti otrovni brljan jer gospoa
Carrington kae da je opasan.
Voli vas vaa Kate
I eto nas. Ba kao to je Luke i rekao: Neto se ve dogodilo. injenica je, unutar
nekoliko tjedana, dogodilo se nekoliko stvari.
Ali da se malo vratim unatrag - u danima koji su slijedili nakon incidenta izmeu
Matta i Lukea - doktor Christopherson navraao je nekoliko puta, prividno zbog
pregleda Mattovog ramena, ali vjerojatno i zbog toga da vidi kako smo Bo i ja. Prilikom
zadnjeg posjeta pozvao je oba djeaka u dnevnu sobu i oitao im bukvicu. To znam jer
sam prislukivala iza vrata. Uveo je Molly u kuu kako bi zabavljala mene i Bo, ali ja
sam do tada ve postala mudrija i odluila sam ne boraviti vie u mraku neznanja.
Mislim da mi je to bilo prvo djelo iz inata.
Bukvica je zapoela naoko blago. Doktor Christopherson rekao je da svi cijene to to
djeaci pokuavaju uiniti za mene i Bo i da svi znaju koliko se u svemu tome oni trude.
Onda je zavladala kratka tiina. Pretpostavljam da su njih dvojica znali da to nije sve
to im je htio rei.
Onda je nastavio. Rekao je kako je teko prihvatiti da stvari ponekad, usprkos svim
nastojanjima, jednostavno ne idu kako treba. Nije sramota to priznati. Zapravo, vrlo je
vano to priznati. Vano je prepoznati kada neto ne ide kako treba, jer se u suprotnom
postavljate u stanje nemogue napetosti. I onda se, naravno, stvari ozbiljno pogoravaju.
Jo jednom je zavladala tiina. Onda je Luke rekao, tako tiho da sam se morala
napregnuti kako bih ga mogla uti, prislanjajui uho na vrata, da su se stvari sada sredile
i da je sada sve u redu.
Doktor Christopherson zapitao je jesu li sasvim sigurni u to?
Glas mu je bio blag, ali ak sam i ja mogla u njemu osjetiti prisutnost ozbiljnosti.
Malo je priekao, dok je njegovo pitanje lebdjelo u zraku medu njima. Zamiljala sam
kako Luke rukom elja kroz kosu. Zatim je doktor rekao da je zabrinut zbog Bo i
mene. To to se dogodilo pred nama vie se nikada ne smije dogoditi. I to je bilo
previe. Mi smo bile previe ranjive.
Nastala je dulja stanka. Luke je zakaljao.
Doktor Christopherson rekao je da iako to nikako ne bi volio, ako bi imao ikakvog
razloga posumnjati da bi se neto takvo ponovo moglo dogoditi, ne bi imao drugog
izbora nego se obratiti teti Annie. Sreom, ja nisam shvaala to je to moglo
NANA
-121-
podrazumijevati. Mislila sam da ih plai da e ih odati teti Annie, to bi me uvelike
zadovoljilo. Nije mi bilo ni na kraj pameti da je govorio o tome kako bismo u tom
sluaju Bo i ja bile poslane na istok.
Ovaj put tiina je potrajala sve dok je nije razbio sam doktor Christopherson. Rekao
je da ga moraju uvjeriti u dvije stvari. Prvo, da e ubudue ako doe do napetosti to
rjeavati na miran nain. Drugo, ako naiu na probleme da e potraiti pomo. Njihova
elja da budu sami sebi dovoljni je vrijedna divljenja, ali trebali bi zapamtiti da je
pretjerani ponos slabost, a neki bi rekli i grijeh. Mnogi ljudi u zajednici rado e pruiti
pomo, iz potovanja prema naim roditeljima. Zato ih je zamolio da mu to obeaju. Ne
smije biti vie provale nasilja od sada pa nadalje, njihov ponos mora ustupiti mjesto
brizi za Bo i mene.
Zatim su oni odgovorili, prvo Luke, a zatim i Matt, i to mu obeali. Doktor
Christopherson odmah ih je stavio na kunju, istoga trena, rekavi kako mu se ini da
nam pomalo ponestaje novaca i da bi nam htio pomoi. Nisu proli taj test, istoga trena,
rekavi priguenim glasovima da nema potrebe, stvarno, jer da je jo ostalo dosta oeva
novca, ali puno hvala na ponudi. Vjerojatno je znao da lau, no odluio je potedjeti ih
daljnjeg ponienja jer je valjda smatrao da su za taj dan pojeli i vie nego dovoljnu
porciju poniznosti, pa ih je pustio na miru. Zaula se kripa stolica i ja sam odjurila u
kuhinju gdje su na podu Bo i Molly pile popodnevni aj.
Bilo je to nekoliko tjedana nakon to je gospodin Turtle pao sa krova.
Do tada se ve Matt vratio u kolu. Ne znam na koji nain ga je Luke uspio
nagovoriti: no zasigurno ne time to mu je iaio rame. Zapravo, u zadnje vrijeme sve
vie mi se ini da to uope nije bio Luke. Moda je to bila Marie. U svakom sluaju,
Matt je opet bio u koli i luaki se pripremao za ispite. Nije imao, to bi se reklo,
savrene uvjete za uenje. Nakon to je Luke prihvatio posao kolskog domara, Matt se
morao baviti djecom im bi se iz kole vratio kui, a Bo nije bila dijete s kojim se bilo
lako baviti. Ponekad mi se studenti ispriavaju to nisu napravili zadau. Bili su bolesni
(mamurni) ili nisu uspjeli nai traenu knjigu u knjinici (previe kasno su je krenuli
traiti) ili su imali jo tri druge zadae (sve ostavljene za zadnji tren), a ja se sjetim
Matta, kako uei na podu s knjigom iz kemije na jednoj strani i Bo, koja bi htjela
sjediti na svojoj posudi jedino ukoliko bi i on bio pored nje, na drugoj, bjesomuno
zapisuje biljeke u biljenicu na koljenima.
Naravno, bilo je jo uvijek novanih problema. Poslovi kolskog domara nisu
zahtijevali vie od nekoliko sati na dan. (Savrenih sati, kako je ispalo, jer Luke se
mogao vratiti nazad nakon jutarnjeg posla upravo prije negoli e Matt krenuti u kolu, a
otii na popodnevni dio posla im se Matt vrati.) Prijanji domari su svi bili farmeri, pa
im je taj posao donosio dodatan prihod. Sigurna sam da je kolsko vijee bilo
velikoduno, no ipak nije moglo Lukeu davati plau za vie od deset do petnaest sati
posla tjedno. Tako, to nam je pomagalo, ali nije bilo sasvim dovoljno.
Proljee je ve do tada bilo poodmaklo i sve je bilo vie potrebe za farmerskim
poslovima, no Luke ih nije prihvaao jer jo uvijek nije bio spreman Bo prepustiti
NANA
-122-
susjedima. Gospodin Tadworth ponudio je posao koji je ba odgovarao Lukeu. Imao je
hektar guste ume koju je trebalo raistiti; htio je sruiti sva stabla i iupati korijenje,
balvane odvui traktorom do kue, isjei na komade, iscijepati i prodati u gradu kao
drvo za ogrjev. Upravo posao za Lukea, no taj se posao mogao obavljati samo po
danjem svjetlu, a gospodin Tadworth je htio da se obavi brzo. Nije bio u mogunosti
ekati na vikende, kada je Luke bio slobodan.
U vezi svega toga bilo je malo trvenja kako bi to doktor Christopherson nazvao.
Matt je smatrao da Bo sada ve ne bi smetalo ako bi nekoliko dana na tjedan provodila s
nekim drugim. Luke za to nije htio ni uti. On je rekao da e ostati s njom jo godinu
dana i stoga je tako moralo i biti.
Sjeam se te rasprave. Sjeam se kako je Matt rekao: Ba tono godinu dana? Mora
li to biti ba tono godinu dana? A bi li moglo godina minus jedan mjesec? to misli o
tome? Bi li moglo godina minus jedan tjedan?
Luke nije rekao nita.
Ako dobije priliku za posao jedan dan prije isteka te godine, hoe li ga odbiti,
Luke? Hoe li pritom rei da je to za Boino dobro?
Luke je rekao: Zavei, OK Matt?
Vidjela sam kako je Matt stisnuo zube, ali budui da je nad njim visila sjena doktora
Christophersona, nije rekao nita.
A onda se opet ve neto dogodilo
Jednom sam sluala raspravu na temu Karakter je sudbina. Odvijala se meu
studentima zavrne godine i zavrila je u zbrci jer su uesnici propustili unaprijed
definirati pojmove. Zapeli su na sudbini. Jasno, ako vam je sluajan udarac meteorita
sudbina, onda vaa osobnost ne snosi previe odgovornosti za svoju budunost.
No ipak, to je zanimljiva ideja. Uzmimo Lukea, na primjer. Mogli biste tvrditi da je
njegova odlunost, njegovo odbijanje da prihvati mogunost kako moda ipak nije u
pravu, uzrokovala odreene dogaaje. Matt je bio mnogo razumniji, ali Lukeova
nerazumnost se na kraju isplatila, skoro kao da se sudbina pokoravala njegovoj volji.
Ili, uzmimo Calvina Pyea. Gledano unazad, inilo se kao da se sudbina Calvina Pye
mogla predvidjeti ve od samog trenutka njegovog roenja. Slino i kod Laurieja. Ali
ovdje se, inilo mi se, nailazi na jednu manjkavost te tvrdnje - naime, u tom sluaju,
svaija je sudbina povezana, u veem ili manjem stupnju, sa svim ostalim sudbinama.
I naravno, samu tvrdnju moete jednako tako lako okrenuti i naopako. U Lukeovom
sluaju, moglo bi se rei isto tako da bez gubitka roditelja on moda nikada ne bi ni
razvio tu svoju izvanrednu odlunost. On ju je moda morao imati ve u sebi, ali bez
upliva sudbine ona se moda nikada ne bi ni ispoljila. Razvijao se do prilike, moglo bi
se rei, no prilika je dola prva.
A Matt? Kako objasniti Matta? No ja nikada nisam bila u stanju objasniti Matta. U
svakom sluaju, nemam ni elju analizirati ga. To me previe alosti.
NANA
-123-
Nedjelja,
27. travnja
Draga teta Annie,
Kako ste? Nadam se da ste dobro. Gospoa Stanovich kae da Isus kae da bi nas
ona mogla uvati dva popodneva tjedno. Ona kae da su njena djeca ve velika i da je
nama potrebnija nego njima. Luke kae da nam ona uope ne treba, ali Matt kae da
nam treba i da bi to bilo dobro Jer bismo Bo i ja mogle biti u vlastitoj kui.
Voli vas vaa Kate

Ujutro sam uvijek zaposlena, rekla je gospoa Stanovich. Ujutro moram mukima
pripremati doruak, ruak I pripremiti veeru. Ponedjeljkom i petkom imam posla po
itav dan. Ponedjeljkom trnica, a petkom pilii. Utorkom, srijedom i etvrtkom mogu
neke poslove udvostruiti, pa moete odabrati koja vam dva dana od tih odgovaraju.
Nepokolebljivo je promatrala Matta i Lukea. Nije ba bila obdarena ljepotom, Lily
Stanovich, sa tim svojim sitnim, slabanim oima i velikim, mesnatim licem, no ipak je
predstavljala pojavu. A sada mislim da je bilo i neeg otmjenog u toj njezinoj
nepokolebljivosti. Sirova hrabrost. Sigurna sam da je znala to mislimo o njoj - to svi
misle o njoj. Sjeam se kako je na otac - ak i na otac - rekao da se kladi kako se ak i
Bogu noni prsti uvijaju od zbunjenosti svaki put kada Lily Stanovich otvori usta, a
naa majka uvjerljivo je izjavila kako ona ima srce od istog zlata i da je to jedino
vano. I sjeam se kako je otac odgovorio (iako ispod glasa) da to jest jedino vano, ali
da to nije i sve.
U nekim bi zajednicama ona moda prola skoro nezapaeno, ali u naoj ... pa, bili
smo uglavnom prezbiterijanci, kao to sam ve rekla. Hvalisanje imenima Oca, Sina i
Svetog duha nije bila uobiajena stvar. A isto tako ni pokazivanje osjeaja, no gospoa
Stanovich pokazivala je osjeaje kao nitko. Zbunjivala je ak i vlastitog supruga. ak i
svoje vlastite sinove.
No uostalom, stajala je tako ukopana ispred Matta i Lukea, onako nadignutih prsiju,
iaranog vrata, i opirala se njihovom odbijanju njene ponude. Dva popodneva tjedno.
Mogla bi paziti na djevojice, poneto skuhati, moda malo poistiti (ubacila je tu i
ienje na takav nain kao da joj to nije bilo najvanije), a Luke bi onda mogao raditi
neki od poslova na farmama. Njoj se obraao Bog, a ona je provodila Njegovu volju.
Mislim da je ak i Luke morao znati da nemaju druge mogunosti osim prihvatiti.
Zarazit e djevojice, rekao je kasnije Mattu, potiho, kao da se bojao da ga
roditelji, tamo gore meu oblacima, ne bi uli i kaznili ga stajanjem u kuhinji.
Zaraziti? nelagodno je rekao Matt, oito zamiljajui istu stvar. Nije lijepo rei to
na takav nain. Zna to mislim. Oni moraju propovijedati. Ili kako god se ve to
kae. Svjedoiti. Moraju Svjedoiti.
Ne ovdje, tu nee. rekao je Matt.
NANA
-124-
Kako emo je sprijeiti? Ne moemo rei: Gledajte, moete istiti nau kuu, ali ne
moete Svjedoiti. Moemo to rei na lijep nain.
Kako to rei na lijep nain?
Recimo- nai roditelji bi voljeli da Kate i Bo odrastaju u naoj vlastitoj vjeri. To
bismo mogli rei. Ona bi to morala prihvatiti. Ona je voljela mamu.
Onda joj ti to reci, rekao je Luke.
Tako je gospoa Stanovich utorkom i etvrtkom popodne dolazila k nama, a Luke je
obarao stabla gospodina Tadwortha i raiavao mu zemljite. Gospoda Stanovich i Bo
nisu se slagale ba najbolje, no nekako su i to ipak uspijevale rijeiti. Gospoda
Stanovich dozvoljavala bi Bo da u kuhinji udara loncima po podu, a Bo bi dozvoljavala
gospoi Stanovich da isti ostale dijelove kue, a onda bi gospoda Stanovich dozvolila
Bo da odnese lonce u blagovaonicu, a Bo bi pak dozvolila gospodi Stanovich da oisti
kuhinju. Zatim bi Bo bilo dozvoljeno da po volji odabere knjigu koju e odnijeti sa
sobom u krevet pod uvjetom da tamo ostane sat vremena, a za to vrijeme bi gospoda
Stanovich oprala lonce, tave i skuhala veeru. Kada bih ja dola kui iz kole Bo je
smjela ustati i objema nam je bilo dozvoljeno raditi to god hoemo ako bismo mi njoj
dozvolile da dovri ove prozore, ili to god lije ve toga dana bilo na programu.
Nisam nikada upoznala nikoga tko bi vie toga mogao sabiti u samo jedno popodne.
Kua se potpuno preobrazila.
Lake ju je bilo podnositi nego inae, uglavnom zbog toga to je sada bila manje
zabrinuta. U poetku bi se zatravala prema ulaznim vratima i ovijala se oko mene svaki
put kada bih stizala kui, ali i tome je nakon nekog vremena doao kraj. Mislim da je
uvidjela koliko mi je to bilo mrsko. Mislim da nije mogla to ne uvidjeti. Jer to je bilo
poput grljenja gutera.
Nadam se samo da je shvatila da smo joj bili zahvalni. Ne - drugaije u to rei.
Nadam se samo da smo joj bili zahvalni. Imam nelagodan osjeaj kao da nismo,
ponekad. Ali moda nije ni vano. Ona ionako to nije radila samo zbog nas.
NANA
-125-
Osamnaest
Laurie Pye napustio je kuu jedne subote popodne u travnju. Ne znam toan datum
jer o tome nisam pisala teti Annie, ali znam da je bio travanj jer smo imali dugotrajno
toplo vrijeme pa smo svi krivo pomislili kako je zima ve bila prola, a znam da je bila
subota poslije podne jer je tamo bio Matt i vidio ga je dok je odlazio.
Tada Matt nije o tome mnogo priao. Rekao je samo da su stari Pye i Laurie imali
meusobnih problema i da se Laurie brzo pokupio, i to je bilo sve to je rekao.
Uostalom, i on i Luke bili su i prije toga svjedoci bezbrojnih trvenja izmeu Calvina i
Laurieja. A Lurie je nekoliko puta bjeao jo dok je bio mali i uvijek bi se sam vratio.
Te noi vrijeme se pokazalo u svoj svojoj varljivosti, temperatura je pala na minus
dvadeset. Matt je bio uznemiren. Rekao je kako je Laurie na sebi imao samo tanku
koulju kada je otiao. No Luke je rekao da e ga to samo natjerati da se to prije vrati
kui. Zapravo, vjerojatno je ve bio kod kue i vjerojatno se u meuvremenu gospodin
Pye malo smirio. Promislivi malo, na koncu se i Matt s time sloio.
U nedjelju, meutim, nitko od Pyeevih nije bio u crkvi, a nije bilo snijega koji bi ih u
tome sprijeio. Na povratku kui Matt je bio vrlo tih i to je u mojoj glavi upalilo zvono
za uzbunu. Kada je Matt bio zabrinut, bila sam i ja; nevolja je, to se mene tie, uvijek
bila naa zajednika nevolja. Stoga sam ja bila jo i tia, sluala sam jo paljivije, a
poslije ruka, dok su Matt i Luke prali sue, ula sam to se dogodilo. Iako je sama
pria bila uasna, meni je ipak laknulo, jer to, na koncu, ipak nije bila naa nevolja.
U subotu popodne gospodin Pye, Laurie i Matt su zaklali mladog bika. Od svih
poslova na farmi, klanje je bio posao kojeg je Matt najvie mrzio. Nije bio osjetljiv
prema ivotinjama no ipak ga je to uasavalo, a naroito, kao u ovom sluaju, kada je
bik postao svjestan to ga oekuje i kada je morao umrijeti u uasu. Trebalo ih je svo
troje da dovre posao, a tijekom toga gospodin Fye dobio je udarac, to mu sasvim
sigurno nije popravilo raspoloenje.
Matt je rekao da je gospodin Pye poeo vikati na Laurieja to nije dobro potezao sa
svoje strane. Nazvao ga je jadnikom, beskorisnim poput djevojke. Rekao je da u
petnaest godina Laurie nije nauio ni jednu jedinu prokletu stvar u vezi farmerskih
poslova. Nije pokuavao. Nije sluao. Glup kao prokleti bik.
Dok se sve to odvijalo, bikovljeva krv slijevala mu se niz tijelo. A bik je leao na
boku, trzaj ui se i mlatarajui, dok mu je ivot istjecao iz tijela i namakao tlo.
Laurie je rekao: Vjerojatno sam to naslijedio od tebe.
Kleao je nad bikovljevim kriima, rekao je Matt, ali dok je govorio ustao je. Bik se
ve prestajao mlatarati. Trzajevi su mu prolazili niz tijelo, kao valovi na jezeru. Krv je
oko njega stvorila gustu tamnu lokvu. Matt je jo uvijek bio zguren nad njegovom
glavom, drei je za rogove i odupirui se o nju cijelom teinom svoga tijela. Jedan rog
urezao je duboku brazdu u tlu.
NANA
-126-
Calvin Pye brisao je no o staru balu sijena. Preko golemog podrhtavajueg tijela
promatrao je Laurieja.
Rekao je: to si to rekao?
Laurie je rekao; Rekao sam da sam to valjda naslijedio od tebe. Glupost.
Tupoglavost.
Matt je ispriao da je zavladao trenutak u kojem nitko nije ni disao. On sam ostao je
u istom onom poloaju, drei bika za rogove i gledajui dolje u njega. Rekao je da je
bikovljev jezik leao isplaen na zemlji. Prolio se iz bikovljevih usta kao velika gruda
zgruane krvi.
Calvin Pye je rekao; Jesam li te ja to dobro uo?
Laurie je rekao; Ako nisi ogluio.
Matt je rekao da se zauo neki tih kripav zvuk i on je podigao pogled, no sreom taj
je zvuk nastao kada je Calvin odloio no na betonski blok. Da ga je podigao, rekao je
Matt, ne bi znao to se sve moglo dogoditi. Ve je sve ionako bilo dovoljno uasno.
Calvin je odetao do staje. Nestao je unutra i odmah se pojavio s neim to mu je
visilo iz jedne ruke. Bio je to remen, rekao je Matt.
Hodao je prema njima, oiju uprtih u Laurieja. Matt ga je promatrao. Jo uvijek je
kleao kraj bikovljeve glave, drei jo uvijek rogove. Laurie je takoer promatrao svog
oca. Nije izgledao uplaeno, rekao je Matt. Matt je bio krajnje uplaen.
Calvin Pye nije rekao nita. Obilazio je lokvu krvi oko bikova tijela i, dok je hodao,
ovijao je kraj remena, meki kraj, onaj bez kope, oko ruke.
Matt je ustao. Rekao je: Gospodine Pye? rekao je da mu je glas jadno zaskviao.
Nitko od njih dvojice nije ga uo. Samo su gledali jedan u drugoga. Kopa na
remenu njihala se slobodno, no Laurie nije gledao u nju. Oi su mu bile uperene u
oeve.
Matt je rekao da je izgledalo kao da se vrijeme usporilo. Svega nekoliko koraka
dijelilo je Calvina od sina, ali svaki je korak trajao vjeno. Laurie nije inio nita. Samo
je stajao. Tek kada je otac stigao priblino do ivotinjinog repa, tako da je meu njima
bilo samo tri stope razmaka, Laurie je progovorio.
Rekao je: Nee me vie nikada tui, ti kopile. Odlazim. Ali nadam se da e
krepati. Nadam se da e krepati poput ovog bika. Nadam se da e ti netko razrezati
grlo.
Zatim se okrenuo i otrao.
Matt je rekao da je Calvin prvo krenuo za njim, ali ve nakon nekoliko metara se
zaustavio i vratio se. Nije gledao Matta. Samo je stajao promatrajui bika u kojem vie
nije preostalo ni trunke ivota, i omatao remen oko ruke. Onda je rekao, ravnoduno,
kao da se nita nije dogodilo: to eka? Poni istiti.
NANA
-127-
Nije imalo veze s nama. Tako sam razmiljala. Nisam znala da se pria Pyeevih ve
poela pribliavati naoj. Nitko to jo nije znao. Svi smo skupa tulumarili. Morrisoni i
Pyeevi i Mitchelli i Janieji i Stanovichi i svi ostali, jedni uz druge, iz tjedna u tjedan,
putovi su nam bili u nekim stvarima slini, a u nekima razliiti, i svi smo naizgled ili
paralelno. Ali paralelni pravci nikada se ne sijeku.

NANA
-128-
Devetnaest
Jo jedna stvar koju tada nisam znala bila je ta da e to proljee biti moje zadnje
zajedniko proljee s Mattom. Nai posjeti barama, koji su sainjavali toliko bitan dio
mog ivota da sam zamiljala da e ih biti bezbroj i da nikada nee prestati, u stvari su
skoro ve bili gotovi. Do sljedeeg rujna same bare bile su dvostruko oskrnavljene,
barem to se mene tie, i nekoliko godina iza toga nisam ih uope nijednom posjetila. A
kada i jesam, bilo je to bez Matta, i to vie nije bilo isto.
Moda je to razlog zbog kojeg su mi nae ekspedicije tog proljea ostale tako jasno
urezane u sjeanje. Kao i posljednja veera sa roditeljima, i one su zadobile jedno
posebno znaenje. Takoer, naravno, bila sam konano u dobi da mogu shvatiti to to
vidim i da mogu poeti o tome razmiljati. Zainteresiranost kojom me Matt zarazio do
tada se razvila u dublju znatielju, i te sam godine uoavala i udila se stvarima bez da
me itko na to poticao.
ivotni ciklusi su takvi kakvi jesu, a proljee je najbolje vrijeme za promatranje bara,
a to proljee inilo se da su nam svi ivotni oblici bili eljni razotkriti svoje tajne.
Sjeam se kako smo se jedne veeri u velikom uzbuenju sjurili niz stazu do nae
bare, jer izgledalo je kao da povrina vode kljua. Iz nje su izlazili mjehurii, kipjela je i
kljuala poput juhe u kazanu. Nismo mogli shvatiti to se dogaa. Ispalo je da se radilo
o abama, stotinama njih, sve su se meusobno probijale do povrine vode, penjale se
jedna po drugoj, klizale se i ponovo se probijale. Pitala sam Matta to to rade, a on je
rekao: Pare se, Kate. Mrijeste se na ablji nain. No i on je izgledao zauen tom
mahnitom urbom.
Onda mi je rekao da je svim ivim stvorenjima, od jednostaninih do najsloenijih,
glavna svrha ivota razmnoavanje. Sjeam se kako sam bila zbunjena. inilo mi se
udnim da neto moe postojati samo zato da bi stvorilo postojanje neeg drugog.
Nekako, to mi nije izgledalo zadovoljavajue. Zapravo, vie bez smisla, poput
putovanja koje je samo sebi svrhom.
Nije mi palo na pamet pitati ga jesmo li i mi u to ukljueni - je li razmnoavanje i
nama jedini razlog postojanja. Pitam se to bi mi tada bio odgovorio, tog proljea, da
sam ga to bila pitala.
Proljee ima i drugo znaenje, naravno. Tada kao i sada, ispiti su bili u lipnju. Matt
je trebao biti jedan od rijetkih u koli koji su polagali maturalni ispit i jedini koji je
trebao ii na fakultet. Veina djece u jezeru Vrana trebala je biti sretna ako su uspjeli
doi do drugog srednje. U farmerskim obiteljima, ako je ikome bilo omogueno da
zavri trei srednje onda su to najvjerojatnije bile djevojke, jer djevojke imaju slabije
miie pa su zbog toga manje korisne.
Openito govorei, farmerske supruge koje znam bile su obrazovanije od svojih
mueva. To se smatralo dobrim brakom: ene su vodile farmerske raune i pisale pisma
ako je bilo potrebno. Ne ini mi se da se previe polagalo na obrazovanje samo po sebi.
Prabaka Morrison bila je zbog toga neobina.
NANA
-129-
Sjeam se tih mjeseci, tijekom kojih je Matt vodio bitku s programom zavrnog
razreda (i iznio glatku pobjedu), kao najmirnijih od kada su nam roditelji poginuli.
Konano smo se bili sredili. Novane tekoe su popustile, a Matt se konano pomirio
sa Lukeovom rtvom, ako ni zbog ega drugog onda zato to je naao naina kako da
mu uzvrati. Iako u to vrijeme jo to nije spominjao.
Za mene je znailo ponovno smirenje, pa ak i odreeno likovanje, to to je Luke
ponovo na neki nain bio povezan sa kolom, neovisno o tome u koliko to skromnom
obliku bilo. Ponekad, za vrijeme onih dana gospoe Stanovich, ako su farmerski poslovi
to dozvoljavali, on bi odlazio u kolu u vrijeme popodnevnih pauza vidjeti treba li to
uiniti. Sjeam se kako sam promatrala njega i gospoicu Carrington dok su oboje
kleali na koljenima, zagledani u tetu koju je neki dikobraz napravio u drvenim
temeljima kole. Sjeam se kako je Luke ustao i obrisao ruke o svoje traperice, te veselo
izjavio da teta nije previe velika i da e je popraviti tijekom ljeta i sve premazati
kreozotom, a gospoica Carrington je klimala i izgledala umireno. Sjeam se da sam
bila ponosna na njega i mislila se je li jo netko primijetio kako je moj brat uspio umiriti
uiteljicu.
Rosie Pye se do tada ve ponovo vratila u kolu. Nakon Lauriejevog nestanka nije se
pojavljivala nekoliko tjedana - zapravo je itava obitelj Pye nestala iz oiju javnosti. No
postupno su se stvari vratile na neto to bi se moglo zvati normalnim. Rosie je i ranije
bila tiha i udna, pa ni sada nije izgledala puno drugaije. Marie je bila na traktoru po
itav dan, radila je posao koji je trebao obavljati njen brat, pa ako je izgledalo da je
povuenija nego obino, dakle, tome se nije trebalo uditi.
Calvin je bio isti kao i uvijek. Matt je i dalje subotom radio za njega. U to vrijeme on
je bio jedina osoba iz zajednice koja je redovno kontaktirala sa Pyeevima. Rekao je da
je zapravo sada sa Calvinom bilo lake izlaziti na kraj nego ranije, jer kako sada
Laurieja nije bilo, ovaj nije neprekidno bio ljut.
Gospoa Pye bila je jedina koja se oito promijenila. ene u crkvi vrtile su glavama
u vezi nje i govorile da joj je Lauriejev nestanak vrlo teko pao. Vie uope nije
naputala kuu, a kada bi ljudi zvonili ona nije otvarala vrata. Veleasni Mitchell
pokuao je sa Calvinom razgovarati u vezi nje, no reeno mu je neka gleda svoj posao.
A to se tie samog Laurieja, od dana kada je nestao nije mu bilo vie nikakvog
traga, iako je najmlai sin gospodina Janieja rekao da misli kako ga je jednom vidio
gdje radi na trnici u New Liskeardu.
Gledano unatrag, izgleda udno to nije bilo vie galame zbog tog njegovog
nestanka. Nije imao novca, hrane, odjee, nije imao iskustva o svijetu izvan Jezera
Vrana. Oekivali biste da e ljudi obavijestiti policiju ili RCMP
4
.
Pretpostavljam da im je sve to ve bilo poznato od prije. Laurie je bio samo jo jedna
otpala oica iz obiteljske tapiserije ionako ve pune rupa.
Tog proljea ja sam se poela pomaljati iz ljuture u kojoj sam proboravila najvei

4
Royal Canadian Mounted Police - konjika policija, (prev.)
NANA
-130-
dio te godine. Do tada nisam previe sudjelovala u dogaanjima. Poput nekoga sa
tunelskim vidom, mogla sam se fokusirati jedino na ogranieno podruje; Matt, Luke i
Bo bili su mi jasni, no sve ostalo bilo mi je u sumaglici. No konano, toga proljea,
moje se vidno podruje poelo iriti. Janie Mitchell, srednja ki veleasnog i gospoe
Mitchell, bila mi je najbolja prijateljica jo iz prijanjih vremena; jednoga svibanjskog
dana pitala me hou 11 se doi igrati nakon kole i ja sam rekla da hou. Bila me pitala i
ranije, no ja sam odbijala. Sada sam pristala.
Otila sam tamo jedne srijede. Igrale smo se odijevanja, koliko se sjeam. To
poslijepodne nam je bilo vrlo uspjeno i gospoa Mitchell je predloila da se redovito
nalazimo. Onda je predloila da i Bo doe, i to u isto vrijeme kada i ja. I to je dobro
funkcioniralo, pa je ona pitala Lukea bi li moda Bo htjela ostajati itavo poslijepodne.
Bo je pristala. Mitchellovi su imali malu bebu koja je zaintrigirala Bo, a takoer su
imali i psa - ne ba tako lijepog kao Molly, ali ipak dosta lijepog.
Tako je Luke dobio jo jedno slobodno popodne. Napredak, kao to vidite. Sjeam se
uzbuenog zadovoljstva kojim su on i Matt zadirkivali Bo i mene propitkujui se o
dogaajima tih popodneva. ega smo se igrale? je li nam bilo zabavno? je li se i Bo
pridruila? je li bilo svaa? Kao da su bili dvije pretjerano zatitniki raspoloene
majke, njih dvojica.
Krajem svibnja navrila sam osam godina, i to je bio dogaaj koji nas je grozno
podsjetio na to da smo potpuno zaboravili na Boin roendan etiri mjeseca ranije. Bo
zbog toga, naravno, nije bila pogoena, no mi ostali bili smo pogoeni osjeajem
krivnje. Gospoa Stanovich bila je zaprepatena. Za mene je bila ispekla tortu s
ruiastom glazurom: sada se sjurila u kuhinju i napravila je jo jednu. Oko gornjeg
ruba obje torte naredala je eerne kockice od kojih je svaka bila ukraena eernim
cvjetiima. Ja sam bila oarana. Nikada ranije nisam vidjela takvu poslasticu, takvo
umijee u pripremi neke hrane. Sam Bog zna gdje ih je nabavila - vjerojatno su kotale
itavo malo bogatstvo. Sigurna sam da ih nije bila namijenila svojoj vlastitoj djeci.
Sjeam se njenog razgovora s Bo. Do tada su ve poele razgovarati. Stvorile su neki
meusoban odnos koji su obje, ini mi se, smatrale zadovoljavajuim.
Gospoa Stanovich postavila je tortu na policu, pored moje, i rekla neto poput: Eto
tako, lane moje, tvoja vlastita torta.
Ja nisam lane moje, rekla je Bo. Oblizivala je posudu s ostacima glazure pa je torta
u tom trenutku nije toliko zanimala.
Pa, Boga mi, u pravu si, rekla je gospoa Stanovich. Ba sam smijena. Ti si mala
Bo Pipi.
Bo je izgledala zadovoljno. Bo Pipi! rekla je. Uronila je u posudu i onda se opet
nakratko pojavila, maui licom prema gospoi Stanovich, i rekla pobjedniki: Pipi
papa!
Gospoa Stanovich promatrala ju je u oduevljenju, no bolna izraajnost tog trenutka
- to malo, slatkiem umrljano dijete bez majke uz svoju tragino zakanjelu
NANA
-131-
roendansku tortu - za nju je bila previe jaka i ja sam primijetila kako su joj usnice
poele drhtati. Pokuala sam mugnuti iz prostorije, no ona me pozvala natrag.
Katherine, slatkice?
Nesigurno sam se vratila nazad. Molim?
Slatkice, s obzirom na to da su ovdje dvije torte, iskopala je ogromnu maramicu iz
golemog skladita meu prsima, okrutno ispuhnula nos, pospremila maramicu natrag i
drhtavo udahnula. Pokuaj je bio junaki, zaista junaki. S obzirom na to da su ovdje
dvije torte pitam se eli li da tvoju stavim u kutiju tako da je sutra moe odnijeti u
kolu i poastiti prijatelje.
To je bila dobra ideja. Svidjela mi se. Rekla sam: U redu. Hvala vam.
Moda sam joj se i nasmijeila, ili je to moda bilo zbog hvala vam, ili moda
zbog injenice da je Bo iskrsnula sa ruiastom glazurom po kosi, no to god bilo za nju
je bilo previe ona je izgubila bitku i rastopila se.
U pozadini, uvijek je bio Matt sa svojim knjigama. itavog travnja i svibnja, dok je
ostatak domainstva jurcao oko njega na svoj uobiajeno zbrkan nain, Matt je sjedio za
kuhinjskim stolom i pisao. Mnogo vremena provodio je bavei se djecom i nesumnjivo
je smatrao da mu je mjesto tamo gdje je Bo, no ak ni onda kada je Luke bio kod kue
nije se inilo da mu je potreban mir njegove sobe. Moda smo mu mi bili samo
pozadinski um. U svakom sluaju, imao je fenomenalnu mo koncentracije.
Voljela sam ga promatrati. Ponekad bih sjedila pored njega, crtala slike na poleini
njegovih papira i promatrala pokrete njegove olovke. Pisao je tako brzo da mi je
izgledalo kao da se rijei sjuruju niz njegovu ruku i ispadaju na papir. Kada je radio
matematiku golemi su redovi brojki vijugali po papiru, a olovka je upisivala znakove i
vijuge izmeu tih brojeva za koje sam znala da neto znae, iako nisam znala to. Kada
bi doao do kraja zadatka, ako bi dobio rjeenje debelo bi ga podcrtavao. Ako je rjeenje
bilo netono, ako je negdje u prethodnim redovima napravio koju greku, rekao bi:
to? to? grubim tonom, to me uvijek nagonilo na smijeh, prekriio bi ga, te
zapoeo iznova.
Ne sjeam se da je ikada pokazivao bilo kakve znakove ispitne nervoze, niti ranije, a
niti u vrijeme samih ispita, iako su nai posjeti barama postali krai neposredno u to
vrijeme. Kada su ispiti jednom poeli zauzeo je pozitivan stav. Kada bi ga Luke pitao
kako je ovaj ili onaj ispit proao, on bi rekao: OK neobveznim tonom i na tome bi
ostalo.
A onda, bez galame ili slavlja kojim bi oznaio prolaz, bilo je gotovo. Poistio je sve
papire sa kuhinjskog stola, uredno ih sloio na pod u svojoj sobi i vratio se na ljetni
posao kod Calvina Pyea.
Zamislite sav taj njegov posao. Posveenost i odlunost. Sate i sate uenja. Rad
obavljan u ast naih roditelja, kako bi se izvuklo barem neto dobro iz te godine
unitenja, kako bi se dokazao sebi i Lukeu, zbog mene, zbog sebe, zbog rada samog,
zbog istog uitka u njemu - moda najvie zbog toga. Rad zato da bi mogao sa svoje
NANA
-132-
strane poduprijeti nas ostale, rad za budunost obitelji. Rad zbog toga jer je znao da
moe izdrati, jer je znao da e mu trud biti nagraen.
Kao da je ivot bio tako jednostavan.
Ljudi kau: Moe uiniti to god eli samo ako to dovoljno snano eli.
Naravno, to je besmislica, no ini mi se da svi mi djelujemo pretpostavljajui da je to
istina - da je ivot jednostavan, da e trud biti nagraen. Ne bi se isplatilo ustajati ujutro
iz kreveta kada ne bismo u to vjerovali. Uvjerena sam da je ba to bilo u temelju
prabakinih nastojanja za obrazovanjem vlastite djece. I Jackson Pye je morao u to
vjerovati - zamislite nevjerojatnu energiju i trud uloene u otimanje te farme od divljine.
Lijepu kuu, dobro napravljenu staju, hangare i ostale graevine, polja oteta umama,
tone pomaknutog kamenja, iskorijenjenih stabala, ograenih polja. I Arthur Pye je u to
morao vjerovati - vjerovati da moe uspjeti tamo gdje mu je otac bio neuspjean, samo
ako bude dovoljno naporno radio. I Calvin nakon njega.
I sve ene Pyeevih - sve su one morale biti ispunjene uzbuenjem i odlunou kada
su po prvi puta vidjele tu farmersku kuu, vidjevi svojim unutranjim oima veliku i
veselu obitelj kako ulazei i izlazei lupaju vratima iroke verande. Morale su voljno
sudjelovati u snovima svojih mueva, u njih vjerovati i oajniki se godinama za njih
pridravati. Jer u svijetu ideala, trud, kao i vrlina, biva nagraen, i jednostavno bilo bi
besmisleno ne djelovati tako kao da ovaj svijet nije idealan.
Menije kola zavrila tjedan ili dva nakon svretka Mattovih ispita i onda smo preli
na ljetnu rutinu. Gospoa Stanovich je i dalje dolazila utorkom i etvrtkom popodne, a
Bo i ja smo i dalje srijedom odlazile kod Mitchellovih, pa je Luke tih dana mogao raditi.
Gospodin Tadworth, ije je polje Luke raiavao ranije u proljee, zamolio ga je ako
bi mu mogao pomoi pri izgradnji novog hangara. Nudio je vie novca nego to je
Calvin Pye bio spreman dati i bio je u velikoj mjeri ugodniji kao poslodavac, pa je Luke
prihvatio, iako mislim da je osjeao krivnju to je ostavio Matta samog da odlazi na
farmu. Bez Laurieja Calvinu je izrazito nedostajalo radne snage i Matt je radio dvanaest
sati na dan. Govorio je da je Marie radila skoro dvadeset i etiri sata; provodila je dane
na traktoru, a veeri kuhajui i obavljajui ostale kune poslove. Gospoa Fye nije bila
u dobrom stanju. Jedne veeri nali su je iscrpljenu, kako luta okolnim cestama. Naao
ju je gospodin McLean kada se vraao iz grada, vozei tjedne zalihe za duan. Rekla je
da je traila Laurieja. Gospodin McLean rekao je da mu je izgledala kao da je pala u
jamu. Kazao je da joj je kosa bila sva raupana, lice i ruke izgrebane i prljave, a haljina
joj je bila poderana. Htio ju je odvesti veleasnom Mitchellu, no ona je odbila, pa ju je
odveo kui.
Stigao je srpanj. Sjeam se kako sam jedne veeri sluajno ula kako Matt i Luke u
kuhinji govore da im izgleda nevjerojatno da je ve prola godina dana. Nisam znala na
to misle. Od ega je prola godina dana? Prislukivala sam, no oni nisu iznosili detalje.
Nakon malo vremena Luke je rekao: Kada e znati rezultate?
Ovih dana, rekao je Matt. Nakon krae stanke dodao je: Zna, jo uvijek bi mogao
ii.
NANA
-133-
Kamo ii? rekao je Luke.
Na uiteljski koled. Siguran sam da bi te primili. Nastala je tiina. ak i sa mjesta
iza vrata na kojem sam se nalazila mogla sam osjetiti da je bila zlokobna.
Matt je rekao: Samo elim rei da, ako si se predomislio, vjerojatno jo uvijek nije
kasno. Kladim se da bi te primili. Sa djevojicama bih mogao ostati ja. Tiina se
rastegla. Onda je Luke rekao: Sluaj me paljivo, OK? Ja u ostati sa djevojicama. I
ne elim
o tome vie priati, nikada vie. I ako obojica budemo ivjela milijun godina, ne
elim tu temu nikada vie ponovo spominjati.
Priekala sam, a koa mi se nategla od straha. No Matt nije odgovorio i nakon kraeg
vremena Luke rekao je mirnije: to ti je s mozgom, uostalom? Mislio sam da si
pametan. Sada ne bi bilo dovoljno novca za to ak i da elim ii. I tebi potrebna
stipendija, jesi li zaboravio?
Sjeam se olakanja koje sam u tom trenutku osjetila; nee biti svae. To mi je
jedino bilo vano. Sadraj njihovog razgovora nije me zabrinjavao, jer nekako,
nevjerojatno, unato itavoj godini raspravljanja o tome hoe li ili nee Matt ii,
nikada mi se nije inilo da bi on ikamo mogao otii Ne znam kako to nisam mogla
shvatiti, ali bilo je tako. Zaista mi nije jasno.
Mislim da nitko nije sumnjao u to da e Matt dobiti stipendiju, no vjerujem da ak ni
njegovi uitelji nisu sasvim shvaali koliko e dobre rezultate postii. Bio je izvrstan.
Bio je najbolji.
Sjeam se te veeri kada smo saznali rezultate. Veera je bila kaotina jer su ljudi
neprekidno navraali kako bi mu estitali, svi su sjajili ponosom to je jezero Vrana
iznjedrio takav jedan spektakularan uspjeh.
Prva je bila gospoica Carrington. Izgleda da ju je srednja kola izvijestila odmah
im su rezultati potvreni, pa je ona saznala skoro istovremeno kada i Matt. Bilo je
prolo nekoliko tjedana od kada sam je ja zadnji put vidjela, pa sam bila malo stidljiva i
drala sam se u pozadini. Sjeam se kako se smijala - svi troje su se smijali - Matt je
izgledao i zadovoljno i zbunjeno, a Luke ga je udarao po ramenu, i to prilino jako.
Sjeam se kako sam ih promatrala, ne shvaajui sasvim zbog ega je sva ta graja
nastala, ali znajui da je to znailo da je Matt najpametniji ovjek na svijetu, to sam ja
ionako oduvijek vrlo dobro znala, i osjeala zadovoljstvo to su konano i svi ostali to
shvatili. I jo uvijek, zaudo, ni najmanje ne znajui koje bi trebale biti posljedice toga.
Sjeam se kako je Matt telefonirao teti Annie. Ona je znala da se oekuju rezultati i
naloila mu je da je mora nazvati. Ne znam to mu je rekla, no sjeam se Matta kako se,
sav crven u licu, kesi u telefon.
Sjeam se da je navratila Marie Pye. Kada ju je primijetio kako se pribliava niz
prilaz, Matt je iznenada skoio i izaao joj u susret. Vidjela sam je kako se smijei tim
svojim nervoznim smijekom i govori mu neto to je i njega potaklo da joj uzvrati
osmjehom. Sjeam se i ostalih posjetitelja koji su donosili Izraze svojih dobrih elja,
NANA
-134-
izmeu ostalih i veleasnog Mitchella, i svi su se htjeli srdano rukovati s Mattom.
Posljednji je doao doktor Christopherson, koji je nekako saznao za novost i zbog toga
se dovezao ak iz grada.
Jo uvijek kao da ga vidim kako stoji u kuhinji, dok Bo i Molly pleu oko njegovih
nogu, i govori: Velianstven uspjeh, Matt. Velianstven.
I sjeam se kako je rekao: Kada ide? Poetkom rujna?
I moja nevjerica. Sjeam se te svoje nevjerice.
Pitala sam: Koliko dugo?
Oklijevanje. Onda, njeno: Nekoliko godina.
Zar ti ovdje vie nije lijepo?
Svia mi se ovdje, Kate. Ovo je dom. I esto u se vraati. Ali moram ii.
Hoe li dolaziti svaki vikend?
Lice mu je bilo napeto, ali nisam ga saalijevala. Ne svaki vikend. Skupo je putovati
amo- tamo. Zavladala je duga tiina, a ja sam se borila protiv boli u grlu.
Je li jako daleko?
Oko sedamsto kilometara.
Nezamisliva udaljenost.
Ispruio se i dotaknuo jednu od mojih pletenica. Doi. elim ti neto pokazati. Do
tada su mi ve tekle suze, ali on ih nije spominjao. Odveo me do spavae sobe naih
roditelja i postavio me pred prabakinu sliku.
Zna li tko je to?
Ja sam klimnula. Naravno da sam znala.
To je tatina baka. Majka njegovog oca. itav je ivot proivjela na farmi. Nikada
nije pohaala kolu. A tako je arko eljela uiti. Htjela je imati znanje o svemu, i sve
razumjeti, tako arko, Kate. Smatrala je da je svijet jednostavno oaravaju, i htjela je
sve o njemu znati. Bila je zaista pametna, ali zaista je uasno teko uiti kada za to
skoro jedva da ima vremena i ako nema nikoga tko bi te poduavao. Zato je odluila
da e, kada bude imala djecu, svima njima pruiti odgovarajuu ansu za uenje.
I oni su je dobili. Svi su proli kroz osnovnu kolu. Ali onda su morali prekinuti i
okrenuti se poslu zbog stjecanja za ivot, jer doista su bili siromani.
Njezin najmlai sin - na djed - on je bio najpametniji - odrastao je i imao je estero
svoje djece. I on je takoer bio farmer, i jo uvijek siromaan, no sva su njegova djeca
takoer zavrila osnovnu kolu, i onda su stariji djeaci obavljali poslove umjesto
najmlaega kako bi ovaj mogao zavriti srednju kolu. A to je bio tata.
Sjeo je na rub kreveta naih roditelja. Neko vrijeme samo me promatrao, i moda
zato to sam gledala u prabaku uoila sam koliko su mu oi bile sline njezinim. Oi i
NANA
-135-
usta.
Rekao je: Pruila mi se prilika da odem jo i dalje, Kate. Pruila mi se prilika da
uim o stvarima o kojima prabaka nikada nije mogla ni sanjati. Moram ii. Razumije
li?
A stvar je bila u tome - i to dokazuje koliko me on dobro poduavao, tijekom svih
ovih naih zajednikih godina - da jesam razumjela. Uviala sam da on mora otii.
Rekao je: Gledaj, elim ti neto rei, OK? Imam jedan plan. Nikome ga do sada
nisam otkrio i elim da ga ni ti nikome ne otkrije. To e biti naa tajna. OK?
Obeava?
Ja sam klimnula.
Kada zavrim fakultet, ako budem zaista dobar moi u nai dobar posao i zaraditi
mnogo novca. Onda u i tebi platiti da ode na fakultet. A kada i ti bude gotova, nas
dvoje emo platiti Bo i Lukeu da i oni odu. To je moj plan. to misli o tome?
A to sam ja mogla misliti? Mislila sam da u vjerojatno umrijeti kada ga izgubim,
ali ako se to ne dogodi, isplatilo bi se ivjeti kao dio jednog tako velianstvenog plana.
NANA
-136-
Dio peti
Dvadeset
Daniel je rekao: Shvaa li da mi je ovo prvo iskustvo neistraene divljine. Ranije
jesam preletavao preko nje, ali nikada nisam bio u njoj.
Rekla sam: Istraena je pred najmanje sto godina. Ako pogleda vidjet e da se
nalazimo na cesti. Staza, rekao je Daniel, obina staza.
Nije staza, nego asfaltirana cesta. A prije negoli su je asfaltirali bila je savreno
dobra cesta, malo blatnjava u proljee, malo pranjava ljeti, zimi povremeno pod
snijegom, no uostalom sasvim dobra. No Danielu se ipak sviala. to se njega ticalo, to
je bila Prava stvar, to je bila Netaknuta priroda. O velikim prirodnim prostranstvima
Daniel ne zna mnogo vie od obinog vozaa taksija u Torontu.
Petkom poslijepodne nisam imala predavanja, a on je imao samo jednu konzultaciju s
kojom je bio gotov do jedanaest, pa smo nakon toga odmah krenuli. To je putovanje od
osamsto kilometara i iako to vie nije nezamisliva udaljenost ipak je jo uvijek to
prilino duga vonja.
Vrijeme je bilo lijepo, fin, vedar travanjski dan. Predgraa Toronta vrlo brzo
zamjenjuju polja, a onda tlo postaje slabije i umjesto polja sve je vie livada obrubljenih
stablima, s okruglim sivim granitnim oblicima koji probijaju povrinu ovdje i ondje
poput kitova. A onda kitovi poinju prevladavati, a livade postaju samo jamaste zakrpe
trave izmeu gomila stijenja.
Do podruja vikendica doli smo oko dva. Iza Huntsvillea promet se smanjio, a od
North Baya dalje cesta je bila samo naa. Sada je asfalt sve do Struana. Tek kada
skrenete prema Jezeru Vrana asfalt prestaje i proguta vas uma i zaista se osjeate kao
da ste se vratili u prolost.
Pred nama su se pojavili nasadi krljavih bijelih borova koji su rasli u blizini ceste.
Usporila sam i zaustavila se na ivinjaku.
Opet? pitao je Daniel.
Bojim se da da.
Izala sam iz auta i kroz grmlje se zaputila prema borovima. Rasli su u plitkoj udolini
izmeu golih granitnih rebara: oko njih grubi, ilavi grmovi borovnice u borbi protiv
trava, mahovina i liajeva, u borbi za stopu prostora. Na nekim mjestima toliko je malo
povrinskog tla da bi se pomislilo kako nema smisla ulagati nikakav trud u pokuaje
rasta, no one su ipak uspijevale. Zapravo su dobro uspijevale. Pronalazile su svaku
napuklinu, svaki procijep, svaku mrvicu tla, slale su tamo svoje ilavo sitno korijenje i
ukopavale se, uljepljlvale se, sakupljale svaki otpali listi, svaku granicu, svako zrno
pijeska ili praine koje bi im vjetar dopuhao na put, i postupno, postupno stvarale
NANA
-137-
dovoljno tla oko sebe za potporu svom podmlatku. I tako to ide, stoljeima.
Zaboravljam, dok nisam tu, koliko volim taj krajolik. unula sam pod mirisni zaklon
borova, lamatajui rukama oko lea tjerajui obade, i pomokrila se po briljantno
zelenom jastuku od mahovine, osjetivi bolnu enju za njom.
Jesi dobro? rekao je Daniel kada sam se vratila do auta. Hoe li da ja malo
vozim?
Ne, dobro sam.
Bila sam napeta i to je bilo sve.
Ona moja mala kriza samopouzdanja u predavaonici se dogodila prethodnog utorka.
Bilo mi je potrebno jo neko vrijeme da se od toga oporavim, jer par noi nakon toga
nisam dobro spavala. U etvrtak sam imala drugu skupinu studenata i sve je prolo u
redu - nije bilo prisjeanja, nikakvih zaustavljanja usred reenice, sa pristojnom
seansom pitanja i odgovora na koncu - no iscrpljenost mi je dola kasnije. Vratila sam
se u laboratorij namjeravajui raditi, no nestalo mi je koncentracije. Nastavila su mi se
javljati prisjeanja na Matta. Njegova slika, kako stoji pored bare. Ula sam u svoj ured,
sjela za stol i zagledala se kroz prozor u horizonte Toronta. Kiilo je. Teka siva kia
Toronta. Pomislila sam, neto nije u redu sa mnom. Moda sam bolesna.
No znala sam da nisam bolesna. Sjetila sam se starog izraza bolestan u srcu, a s
njim i gospode Stanovich kako plae nad kuhinjskim sudoperom i govori Bogu kako mu
se mora usuditi rei da On valjda ima neke svoje razloge, no da je sve to ipak boli.
Jednostavno boli. Srce me boli rekla bi razjareno, odluna da Njemu to da na znanje.
Ne mislim da se taj put radilo ba o nama, mislim da je unuk gospoe Tadworth umro
od neke djeje bolesti od koje se obino ne umire.
Promatrala sam kiu kako se slijeva niz prozor, male pueve trake svjetlosti.
Izgledalo je da tih dana jedino mogu razmiljati o domu. To me nije vodilo nikamo.
Pomislila sam, trebala bih se malo pribrati. Shvatiti u emu je problem i rijeiti ga. U
rjeavanjima problema ovjek mora biti uspjean.
Iako nemam puno iskustva u rjeavanjima problema, ne mogu ih ak niti imenovati.
U tom trenutku zaula sam oklijevajue kucanje na vratima, pa sam se okrenula i
ugledala jednu od mojih studentica sa druge godine. Obino kada ugledam studenta na
vratima ispuni me osjeaj neshvatljivog nestrpljenja, no sada mi se svako odvlaenje
panje inilo poeljnim, pa sam je upitala kako bih joj mogla pomoi. Bila je to
svjetloputa djevojka, ne previe privlana, sa mlohavom, sivkastom kosom. Po onom
kako sam je doivjela na predavanjima inilo mi se da nije bila previe drutvena, no
bila je jedna od rijetkih meu mojim studentima za koje bi se, akademski govorei,
moglo rei da ima neto nade, a njeni me radovi deprimiraju manje nego radovi ostalih.
Rekla je: Mogu li... razgovarati s vama na kratko, doktorice Morrison?
Naravno, rekla sam. Uite, Fiona. Sjednite. Klimnula sam prema stolici
prislonjenoj uza zid, a ona je, jo uvijek oklijevajui, ula i sjela.
NANA
-138-
Neki od mojih kolega - uglavnom ene - ale se da ih studenti neprestano ometaju - i
to opet uglavnom ene - i trae savjete u stvarima koje nemaju nikakve veze sa
studijem. Osobni problemi i tome slino. Ja nisam pretjerano bila izloena toj vrsti
ometanja. Moda ne izgledam simpatino. Na kraju krajeva, simpatija i empatija su
povezane. Zato sam oekivala da e Fionin problem biti u vezi njenog rada i iznenadila
sam se i poprilino uspaniila kada sam primijetila da joj se usnice tresu.
Proistila sam grlo. Nakon malo vremena, kada se inilo da se stvari ne poboljavaju,
smireno sam rekla: U emu je problem, Fiona?
Ona je zurila sebi u krilo, oigledno u borbi da se pribere, a ja sam iznenada
pomislila: O Boe. Trudna je.
Ne mogu se snositi sa takvim stvarima. Sveuilite ima svoju savjetodavnu slubu
gdje rade kvalificirani psiholozi koji imaju iskustva u takvim stvarima i koji znaju to
treba rei.
Hitro sam rekla: Ako se radi o neem osobnom, Fiona ... ako nije povezano sa
vaim radom, onda ja moda nisam ba prava osoba ...
Ona je digla pogled. Povezano je s mojim radom. To je ... zapravo, samo sam vam
htjela rei da odustajem. Odluila sam tako jer mislim da je to najbolje. No,
jednostavno, htjela sam vam to rei. Jer stvarno sam uivala u vaim predavanjima i u
svemu, pa sam htjela da znate.
Rekla sam: Odustajete? Hoete rei da odlazite sa sveuilita? Ili ete samo
promijeniti predmet?
Odlazim sa sveuilita. To je, ovaj, teko mi je objasniti, ali u osnovi, mislim da ne
elim nastaviti. Trepnula sam. Ali dobro vam ide. U emu ... u emu vidite problem?
I tako mi je rekla u emu je vidjela problem, a to nije imalo veze sa trudnoom.
Rekla mi je da potjee iz male farme u Quebecu. Opisala mi ju je, iako nije bilo potrebe:
sasvim sam je dobro mogla zamisliti. Praktiki mogla sam zamisliti sve do i najmanje
crno-bijele are porculana na kuhinjskom stolu.
Ona je bila jedno od petero djece, jedina koja je bila zainteresirana za uenje.
Osvojila je stipendiju za sveuilite. Otac joj je bio zauen i ojaen kada mu je rekla da
e studirati. Nije mogao shvatiti koju e korist imati od diplome. Gubljenje vremena,
rekao je, i rasipanje novca. Majka joj je bila ponosna, ali zbunjena. Zato je htjela
napustiti dom? Braa i sestre smatrale su je ionako udnom, pa im je miljenje ostalo
nepromijenjeno. Njezin deko pokuao ju je razumjeti. Dok mi je to govorila promatrala
me je moleivo. Htjela je da mi se on svidi, htjela je da potujem taj njegov pokuaj.
Problem je bio u tome to ih je ona sve nadrasla. Sada kada odlazi kui, nitko od njih
ne zna to bi joj rekao. Otac se neslano alio na raun njene pameti. Nazivao ju je
gospoica Fiona deJong, Dr, Mr, Pr. Njena majka, s kojom je bila bliska, poela se
stidjeti pred njom. Bojala se bilo to rei, jer nije mogla rei nita inteligentno.
Deko joj je uglavnom itavo vrijeme bio ljut. Pokuavao je ne biti, ali je ipak bio.
NANA
-139-
Vidio je snishodljivost tamo gdje je nije bilo. Vidio je omalovaavanje, a u stvari ga je
potovala. On je napustio kolu sa esnaest godina. Kada mu je bilo osamnaest otac mu
je doivio modani udar, pa je od tada on vodio farmu vie ili manje sam. Bio je drag,
rekla je, na svoj nain inteligentan jednako kao i svi ostali mladii na fakultetu, a oko
sto puta zreliji, no nije vjerovao da i ona tako misli o njemu. Nije joj to rekao, no bila je
uvjerena da u sebi misli da bi ona, kada bi ga stvarno voljela, napustila fakultet, vratila
se kui i udala se za njega.
Fiona je prekinula priu i sjedila je gledajui u mene, a lice joj je bilo ispunjeno
nijemim vapajem. Pokuala sam smisliti to bih joj rekla.
Na koncu sam rekla: Fiona, koliko imate godina? Dvadeset i jednu.
Dvadeset i jednu. Ne mislite li da ste malo ... malo previe mladi za takvu jednu
odluku?
Ali ... Ja to moram uiniti. Hou rei, u svakom sluaju treba donijeti nekakvu
odluku, zar ne?
Ali zavrili ste dvije godine studija. Na pola puta ste. Ako sada odustanete, te su
vam godine uzalud potroene ... U svakom sluaju, sada bi vam najmudrije bilo
nastaviti studij, a onda ... onda ete biti u boljoj poziciji za donoenje ... ostalih odluka.
Spustila je pogled sebi u krilo. Rekla je: Jednostavno ne ini mi se da ima smisla.
Rekli ste da vam se sviaju predavanja ...
Da, ali ...
Takoer ste rekli da vam je majka ponosna na vas. Sigurna sam da vam je i otac
ponosan. Moda ne moe razumjeti to to radite, ali sigurna sam da e negdje duboko u
sebi biti ponosan to ste tako dobro postupili. A vaa braa i sestre, takoer, iako
moda to ne ele pokazati. A to se tie vaeg deka ... ne mislite li da, ako mu je zaista
toliko stalo do vas, ne bi trebao zahtijevati da odustanete od neega tako vanog? Od
neega to moe toliko promijeniti va ivot?
Nije rekla nita, samo je zurila sebi u krilo.
Rekla sam: Razumijem kako se osjeate. I ja potjeem iz sredine koja se ne
razlikuje mnogo od vae, no uvjeravam vas, ne isplati se odustati. Uitak, zadovoljstvo
...
Neto joj je palo u krilo. Suza. Niz obraze su joj se lagano slijevale suze. Skrenula
sam pogled, prema vratima, u kontrolirani nered svog laboratorija. Mislila sam da je to
gomila lai. Nemogue je shvatiti njene osjeaje. Ne potjeemo iz iste sredine. To to su
okolo polja i ume ne ini ih istima. Uostalom, to inim, pokuavam je uvjeriti da
donese odluku koju bih ja donijela? Dola je rei da odlazi, a ne traiti savjet od mene.
Dola je iz pristojnosti.
Pronala je papirnatu maramicu u depu jakne i sada se brisala.
Rekla sam: ao mi je. Jednostavno ... zaboravite to sam rekla.
NANA
-140-
Rekla je, priguujui glas maramicom: U redu je. Znam da ste vjerojatno u pravu.
Vjerojatno nisam u pravu.
Trebala joj je jo jedna maramica. Ustala sam i potraila po depovima svog kaputa i
pronala joj jednu.
Hvala, rekla je, i ispuhnula nos. Razmiljala sam o tome i razmiljala, a sada me
glava toliko boli da uope vie ne mogu misliti.
Klimnula sam. Uostalom, taj nam je osjeaj bio zajedniki. Nakon nekog vremena
rekla sam: Biste li mi neto htjeli uiniti?
Izgledala je nesigurno.
Biste li porazgovarali s nekim u savjetodavnoj slubi? Ne vjerujem da e vas oni
pokuati nagovarati na ovo ili ono, mislim da e vam samo pomoi da promislite, kako
biste bili sasvim sigurni.
Sloila se s time i nakon nekoliko minuta, vie ili manje pribrana, izala je.
Kada je vie nije bilo okrenula sam stolicu opet prema prozoru i nastavila promatrati
kiu. Razmiljala sam o njenoj brai i sestrama, koji su je uvijek smatrali udnom, a
razmiljala sam o Lukeovom i Mattovom ponosu na moja postignua. Ne, nismo
potjecali iz istih sredina. Meni nikada nitko nije sugerirao da ne bih trebala ii dokle
god mogu. Od mene se to i oekivalo, i ohrabrivalo me se na svakom koraku moga puta.
I ja nikada nisam zaalila. Niti na trenutak. ak niti sada. Jer sada, kada opet o tome
razmiljam, vidim da to to je izazvalo moju malu krizu i moje sadanje probleme, to
zasigurno nije bio moj rad. To je bilo samo odmicanje panje od biti. Moda nisam ba
neki dobar uitelj, no Daniel je bio u pravu, uope nisam bila puno gora od veine. A u
istraivanjima sam bila vrlo dobra. Stvarali smo doprinos, moji mali beskraljenjaci i ja.
Razmiljala sam o Fioni. O njenom strahu od nadrastanja vlastite obitelji. je li to bio
problem? Moj svjesni um govorio mi je da sam bila spremna platiti tu cijenu, no moda
se moj podsvjesni um nije s tim slagao.
Ali ja ih nisam nadrasla. Ni u kom sluaju ni Lukea ni Bo. Bilo je privremene
podijeljenosti, tijekom studiranja, no sada sam im bila bliska, emocionalno, jednako kao
da sam ostala u Jezeru Vrana. Nismo imali previe toga zajednikog, no bili smo ipak
bliski.
A onda Matt.
Razmiljala sam o Mattu i onda je doao ... trenutak istine, nadam se. Fiona se bojala
ostaviti za sobom svoju obitelj i svog deka, a istina je bila da bi ona vjerojatno to
najradije uinila. Njen je deko mogao biti prilino inteligentan na svoj nain, ali
njegov nain nije bio isti kao i njen.
Mattov nain bio je isti kao i moj. Matta bi mi bilo nemogue ostaviti iza sebe.
Ta kriza kroz koju sam prolazila, da ne spominjem i glavobolju koju sam, ini se,
vukla za sobom veinu svog ivota - imala je, naravno, veze s njim. Kako bi drugaije
NANA
-141-
moglo i biti? Sve to to sam ja sada bila, dugovala sam njemu. Sve te godine kroz koje
sam ga promatrala, uila od njega, dijelila s njim te njegove strasti - kako na mene ne bi
utjecalo to to je na koncu ispalo? udio je za svojom prilikom tako arko, a zasluivao
ju je zaista jo i vie, a svojom ju je vlastitom grekom - a to je bilo najgore od svega -
svojom vlastitom grekom propustio ju je.
Sjela sam na stol, oslukujui sveuilini amor iza sebe, i bolno alei zbog svega.
Nekada davno, zamiljala sam kako emo zauvijek biti zajedno. Nas dvoje, zauvijek
jedno uz drugo, zuriti u baru. Njegov plan - taj nemogui, naivan, velianstveni plan.
Djetinjarija. Stvari se mijenjaju. Svi moraju odrastati.
Ali ne i nadrastati, kao ni mi, je li tako?
To je zaista bila jezgra problema. Nikada nikoga drugog nisam voljela tako jako kao
to sam voljela Matta, no sada, kada se susreemo, meu nama neto je nepremostivo, i
mi jedno drugom nemamo to rei.
NANA
-142-
Dvadeset jedan
"ini se suludim ovdje imati farmu, rekao je Daniel, svrbei se po glenju. Ukrcali
smo gomilu obada dok smo stajali zbog mog mokrenja.
Bila sam u neem toliko udaljenom da me iznenadio, pa mi je trebalo minutu
vremena da shvatim o emu on to pria. Naravno, o krajoliku. Bilo je prilino mnogo
kamenja svuda naokolo.
Rekla sam: Tlo nije tako loe. Zemlja oko Jezera Vrana je prilino dobra. Ali
naravno, sezona uzgoja kratko traje.
Ali sjeti se truda - valjda su bili oajni kada su ili tako daleko, na Sjever.
Nisu imali mnogo izbora. Nisu imali novca, veina njih, a tu gore zemlja je bila
besplatna. Crown Land
5
. U ono vrijeme, pod uvjetom da je raistite mogli ste je dobiti
besplatno.
Vidim i zato, nadam se da se ne ljuti to tako govorim. Divljaki se eao. inilo
se da e ljubav izmeu Neistraene divljine i njega kratko trajati. Daniel zna sve o
obadima u teoriji, naravno, ali iskustvo iz prve ruke ne moe se niim zamijeniti kada su
u pitanju bube.
Pored jezera nije tako strano, rekla sam, a i na farmi je fino - osim tamo gdje
polja granie sa umom.
Odrasla si ba kraj jezera? pitao je.
Jesam.
Nikada nisi ivjela na farmi?
Ne.
Poela sam mu priati priu - itavu - ba prije nego to smo stigli do New
Liskearda. Nisam namjeravala; uglavnom je to Mattova pria i ja sam je sve te godine
uvala od pogleda javnosti. No kako su kilometri prolazili ja sam poela shvaati da bi
je Daniel trebao znati; dvije minute razgovora s Mattom pokazale bi mu da Matt ne bi
trebao biti tamo gdje je. No ipak sam mu je odgaala ispriati sve dok nismo proli
Cobalt, kada je Daniel primijetio - mislei na mene - kako mu okoli ne izgleda kao
onaj koji bi iznjedrio jednog akademiara. To me razdrailo. Zar nije upravo grad taj
okoli koji najmanje izgleda kao onaj koji bi iznjedrio jednog akademiara, sa svom
svojom bukom i neredom, nedostatkom vremena za razmiljanje i kontemplaciju?
Poela sam se prepirati, u pokuaju da mu objasnim zato je Jezero Vrana zapravo
bio savreno uzgajalite za akademiare koje prua i odreene druge uvjete kao to su
poticaj i vrijeme za uenje. A neizbjeno sam kao primjer morala iskoristiti Matta i

5
Zemlja koja pripada kruni, prihod sa nje ubire suvereni vladar. (prev.)

NANA
-143-
njegovu strast prema barama, i onda je to, naravno, izazvalo daljnja pitanja i cijela je
stvar izala na vidjelo. Na moje krajnje nezadovoljstvo, dok sam mu priala kako je sve
to zavrilo imala sam potekoa u nastojanju da mi glas zvui vrsto; Daniel je to
primijetio, naravno, iako mi to nije dao na znanje. Ako je on bio zbunjen injenicom to
sam ja nakon svih tih godina i dalje bila uznemirena u vezi toga, dakle, nita manje
nisam bila zbunjena ni ja sama.
Onda me upita pokuavajui: Luke i tvoja sestra - Bo. ive li oni jo uvijek tamo?
U kui gdje ste odrastali?
Da.
to rade? Bo bi morala imati ... dvadeset godina?
Dvadeset jednu. Radi u Struanu. Kuharica je u restoranu.
I dalje veselo lupeta loncima oko sebe. Zavrila je kuharski teaj dolje u Sudburyju.
Mogla je diplomirati ekonomiku kuanstva ili kako li se ve to zove - ja sam joj
ponudila pomo oko trokova kolovanja - no rekla je da je ne zanima akademska
karijera.
Ima li deka?
Povremeno. Nita trajno za sada. No bit e s vremenom.
U svijetu sa malo izvjesnosti, ovo je bila jedna od njih. Matt je rekao da neki jadan
deko lunja okolo jo uvijek blaeno nesvjestan onoga to mu je sudbina namijenila.
A je li Luke jo uvijek domar u koli?
Samo kao dodatni posao. Izrauje namjetaj.
Namjetaj? Zapoeo je biznis?
Neku vrstu biznisa. Pretvorio je garau u radionicu. Zaposlio je nekoliko djeaka sa
farmi. Dobro mu ide.
Zapravo, ide mu prilino dobro. Rustikalan namjetaj strahovito se trai.
Je li oenjen?
Ne.
A ta cura ... ta za koju kae da se vrtila oko njega ...
Sally McLean.
Da. Znai, nikada nisu bili zajedno?
Neka im nebesa oproste. Ne, uspjela je zatrudnjeti s nekim drugim oko godinu dana
nakon to ju je Luke ... odbio.
S nekim drugim iz Jezera Vrana?
Da. S Tomekom Lucasom. ini se da nije ba bio uvjeren u to da je on otac, no ona
se zaklinjala pa su se vjenali. No onda je ona uoila nekog zgodnijeg na stonom
NANA
-144-
sajmu u New Liskeardu, pa je s njim otila. Ostavila je dijete Tomeku. Odgojila ga je
njegova majka. Sally do sada vjerojatno ima ve desetero novih. Vjerojatno do sada ima
ve desetoro unuadi''
Iznenada sam se sjetila gospodina i gospoe McLean. Kako bi samo oboavali
desetero unuadi.
Zvui kao da se to dogaalo prije nekoliko stoljea, rekao je Daniel. Ako su ti
roditelji poginuli kada si imala sedam godina, to je jedva dvadeset godina.
No izgleda kao da su protekla stoljea, rekla sam.
Sally McLean, s dugom crvenom kosom. Kada mi je bilo trinaest godina, tek sam
krenula u srednju kolu, jedna od novih uenica rekla mi je: Ti si ona bez roditelja, zar
ne? A brat ti je homi.
Nisam znala to znai homi. Ne mogu opisati ok koji sam doivjela kada sam
saznala. Sjetila sam se, tada, te sitne scene o koju sam se spotakla: Sally oslonjena na
stablo, uzima Lukeovu ruku i vue je glatko, tako struno, prema svojim prsima. Luke
stoji, nepomino, pognute glave. A zatim trud, kao protiv neke nevidljive sile, i njegov
odskok.
Dugo vremena mislila sam da je tu glasinu izmislila Sally. Sada ba i nisam tako
sigurna u to. Mislim da mnogi ljudi teko mogu ispravno shvatiti Lukeovu rtvu. Treba
se prisjetiti da je imao svega devetnaest godina, a takva velikodunost u tako mladoj
dobi posramljuje mnoge ljude. Zato je oni moraju omalovaiti. Nema nieg plemenitog
u odricanju od neega to ti ionako ne treba. Nieg plemenitog u odbijanju spolnog
odnosa sa enom ako si homoseksualac. Nieg plemenitog u odbijanju mjesta na
uiteljskom koledu ako tamo nisi ni htio ii. To je jo jedna teorija za koju sam ula.
Stoga moda ima neto istine u tome. Dozvoljavam da Luke moda i nije bio previe
zainteresiran da postane uitelj. To je bila elja naih roditelja i u ono vrijeme on nije
imao druge mogunosti, ili im se nije htio protiviti. A vjerojatno je takoer istina i to da
nije shvaao, onoga dana kada je teti Annie objavio da e se on brinuti o nama, koliko
e se toga zbog nas morati odrei.
to se mene tie, to ne umanjuje njegovu rtvu. Kada je otkrio to je to ega se mora
odrei - onda se toga i odricao. Kao to je to otkrila i Sally McLean.
Pitam se je li on uo za te glasine. Pitam se je li to bila jo jedna stvar s kojom se
morao hvatati u kotac.
Znai, u njegovu ivotu i dalje nema ene? zapitao je Daniel. Zvuao je
nezadovoljno. Pogledala sam ga veselo. Daniel bi se iznenadio kada biste mu rekli da je
romantian. Koliko on sada ima godina?
Trideset i osam. Koliko je meni poznato, nema.
Iako prilino udno, no to me poelo zanimati kada sam ih zadnji put posjetila.
Naletjela je gospoica Carrington, kao i uvijek kada god se ja tu naem, i uinilo mi se
kao da postoji neka - kako da to opiem - lakoa izmeu nje i Lukea. Moda sam to
NANA
-145-
samo umislila. Ona je najmanje deset godina starija od njega, lako sada ne izgleda puno
starija.
Moda mu je to postala navika, rekao je Daniel.
to to?
Samoprijekor. Odupiranje napasti.
Mogue, rekla sam. Razmiljala sam o Mattu.
Upalila sam svjetla. Sumrak je dosegao onaj stupanj kada je nebo jo uvijek jasno i
svjetlo, a cesta i stabla i kamenje se stapaju u magliastu mrlju. Daleko naprijed moglo
se vidjeti mirkanje svjetala svaki put kada bismo dospjeli do vrhunca kojeg brda.
Struan. Pola sata nakon Struana bit emo doma.
O mnogo emu moram nagaati. Nagaam, primjerice, da je moda gospoa Pye
bila u stvarno ozbiljnom stanju tog ljeta, i da je briga o njoj, kao vrhunac svega, za
Marie bila vie nego to je ona mogla sama izdrati. Stoga se za utjehu okrenula Mattu.
Da je imala vie prijatelja, ili da joj je majina obitelj ivjela blie, ili da se Calvin nije
otuio od itave zajednice do te mjere da mu nitko vie nije nikada pokucao na vrata -
bilo koja od tih stvari, tada se moda Marie ne bi tako estoko, tako hitno, tako
moleivo okrenula Mattu.
Eto, Matt je bio pri ruci. Bio je tu, iako uglavnom vani na polju, svakoga dana, est
dana u tjednu, itavo to ljeto. Borio se za svaki penny koji je mogao utedjeti, ne zbog
sebe - osvojio je tolike stipendije da su mu pokrivale i trokove za udbenike - nego da
umiri svoju savjest to nas namjerava napustiti.
Stoga je bio dostupan. A bili su, neka vrsta prijatelja, ve dugo vremena. A mislim da
je i njegova alost zbog gubitka roditelja prethodnog ljeta uklonila odreene granice
meu njima. Dozvolio joj je da uoi njegovu alost. Mislim da je to moda stvorilo vezu
meu njima.
Ona mu nije sve rekla, ak ni tada, ali spremna sam se kladiti da mu je plakala na
ramenu. Nagaam da je tako to moglo zapoeti.
On ju je onda mogao lagano zagrliti. Naravno da je; to je prirodna reakcija kada vam
netko plae na ramenu, ak i kod prezbiterijanaca. Moda ju je drao i tapao po leima,
nezgrapno, kao da je ona Bo. Mogli su se nalaziti negdje iza staje ili pored zaklona za
traktor - negdje izvan Calvinovog pogleda.
Zasigurno izvan Calvinovog pogleda. Sigurna sam da meusobno nikada nisu ni
progovorili ako je Calvin bio u blizini.
Moda ju je zagrlio, iz saaljenja i suosjeanja, znajui iz vlastitog iskustva kako je
to kada si jadan i ne moe ni progovoriti. Ne vjerujem u ovom trenutku da je bio
zaljubljen u nju. No imao je osamnaest godina kada ju je zagrlio i mogao je osjetiti
njenu njenost. Po mom miljenju, ona nije bila lijepa. Uope. Bilo je na njoj previe
mesa i nedovoljno jasnoe u njenom izgledu. No, neporecivo je bila enstvena, i ako ju
je drao, prsa su joj bila pritisnuta na njega; brada mu je dodirivala njenu kosu; mogao
NANA
-146-
je osjetiti njen topao miris. Imao je osamnaest godina, kao to sam rekla. Ona je
vjerojatno bila prva osoba izvan vlastite obitelji koju je zagrlio.
To se moglo dogoditi sasvim sluajno, prvi put. Mogli su se meusobno sudariti dok
je ona bila zbog neega uplakana. Mogla je tako nezgrapno zastati na trenutak
i odloiti ako je neto nosila, mogli su se primaknuti jedno k drugom, moda ak i
nesvjesni da to ine. Ona se mogla prisloniti prema njemu, jer konano tu je bio netko
na koga se mogla prisloniti, a on ju je mogao obuhvatiti rukama. Nakon nekoliko
minuta, ona se mogla povui, obrisati lice i rei, Oprosti, tim svojim blijedim,
bojaljivim sitnim glasiem.
A on je moda rekao: U redu je, Marie. Sve je u redu.
NANA
-147-
Dvadeset dva
To ljeto Matt i ja nismo Imali puno vremena jedno za drugo. Odlazio je na farmu
ujutro prije negoli bih ja ustala, a do trenutka kada bi se vratio naveer kui bio je toliko
umoran da nije mogao raditi nita drugo nego sruiti se na krevet i itati. Provodila sam
dane nevoljko radei sitne poslie za Lukea ili gospou Stanovich ili igrajui se
poluradosno s djecom ljubaznih susjeda koji su pozivali Bo i mene kako bi pomogli
Lukeu. ivjela sam za nedjelje, kada je Matt bio slobodan. A u poetku je i bio, i
odvodio bi me na bare kao i ranije, priao mi kako e na sveuilitu studirati o
stvorenjima u njima i kako tamo postoje moni mikroskopi pomou kojih moete vidjeti
upravo kako stvari funkcioniraju. Govorio je da e mi pisati, barem dvaput tjedno, i rei
mi to se tamo ui, tako da u, kada ja doem na red, moi lako krenuti. Uvjerio me da
emo, usprkos razdvojenosti, nastaviti sa promatranjem bara, i on i ja, i o tome jedno
drugom nastaviti priati. A tu e biti i ljeta. To je obeao. Neovisno o novanoj situaciji,
preko ljeta e dolaziti kui.
Tako je to izgledalo prvih nekoliko tjedana nakon to je bio gotov sa ispitima - naa
uobiajena rutina, no usto jo i puna planova i obeanja. No onda su se stvari
promijenile. Matt je nedjeljom odmah poslije ruka poeo nestajati. Ponekad se ne bi
vraao skoro sve do veere, i itavo je poslijepodne bilo izgubljeno.
Nepotrebno je i spominjati koliko sam mu zbog toga zamjeravala. Ispitivala sam ga
gdje je bio, a on je govorio kako je bio u etnji. Rekla bih zar nisam i ja mogla ii s
njim, a on bi odgovorio, nejasno ali ljubazno, da je ponekad imao potrebu za samoom.
Pitala bih zbog ega, a on bi rekao kako mu je mnogo toga na umu.
Poalila sam se na njega Lukeu.
Matta vie uope nema ovdje.
Da. Radi.
Ne, mislim kada ne radi. Nedjeljom.
Stvarno? rekao je Luke. Molim te, dodaj mi taj eki? Popravljao je stube prema
plai, koje je svake godine izrazbijao led. Bo je marirala gore -dolje pored ruba vode,
mumljajui slavospjeve. Isus me voli, to znam ja, Jer la la la la, tako kazala. Nismo
znali treba li za to okriviti gospou Stanovich ili ih je pokupila u Nedjeljnoj koli.
No kamo ide?
Ne znam, Kate. Treba mi ta daska. Ne, ona kraa. Dodaj mi, OK?
Ali nekamo odlazi. A ja elim ii na bare!
Luke me pogledao, eki mu se klatio u ruci. Odveo te na te proklete bare deset
milijuna puta. Ostavi ga na miru, OK? Bez ale, ponaa se kao da je on tvoje
vlasnitvo.
Glasno je poeo nabijati ekiem. Ako mu je i samome smetalo Mattovo odsustvo,
NANA
-148-
zbog elje da mu bude pri ruci i pomogne tog jedinog dana u tjednu kada su obojica bila
slobodna, ipak nije govorio nita. Pretpostavljam da nije ni mogao, jer je ustrajavao u
tome da sve moe obaviti i sam. No takoer, moda je smatrao da je Matt zabrinut to
nas naputa, pa ima potrebu da se malo pribere, za to mu je potrebna samoa. to je
bila Istina, naravno, ali ne i poanta.
Ja tu mogunost nisam doputala. Na umu ml je bila jedino misao o tome koliko mi
je jo malo vremena preostalo da budem s Mattom. A kada se sada sjetim toga, mogla
bih zaplakati, jer u mom zamjeravanju, pokvarila sam I to malo vremena. On bi me
povremeno i odvodio na bare, no ja nisam bila u stanju uivati u tome. Izgledalo mi je
kao da je on rastresen, kao da se ne koncentrira onako kako je obiavao. Okrivljavala
sam ga. Rekla bih;Zar vie ne voli bare?
A on bi umorno rekao: O emu pria, Kate? Ako tebi nije dobro ovdje, onda
hajdemo kui.
Meni je samoj bilo zabranjeno odlaziti na bare. Bile su duboke i jednom se tamo
utopilo neko dijete. Moda sam ba zato i otila - u znak pobune.
Bilo je to jednog krajnje vrueg dana, tekog i sparnog. Hodala sam kao akrobat po
samim tranicama, a vruina elika prodirala mi je kroz potplate na cipelama, I onda
sam se sjurila niz stazu do nae bare. udan je to bio osjeaj, biti sama tamo. Neko
vrijeme leala sam na trbuhu I zurila u vodu, no sve to se moglo kretati sakrilo se sa
sunca. ak I kada bih malo bunula, dolo bi do nekih malih pokretanja, a onda bi opet
ubrzo zavladala potpuna neaktivnost. Ustala sam, omamljena vruinom. Da je Matt bio
ovdje, on bi uoio sjenku na drugoj strani obale Izmeu nae bare i one sljedee. Kraj
ruba vode, ja sam oklijevala, uinilo mi se kao da sam ula glasove, iako sam znala da
je to nemogue. Osim nas, nikada nitko ovdje nije dolazio. Uzverala sam se uz jednu
stranu obale, pridravajui se za pramenove trave kao da su rukohvati, i dovukla se tako
do travnate ravnice na vrhu. Zaula sam glasove. Nesumnjivo, uli su se glasovi. Digla
sam se i zavirila preko ruba.
Leali su u sjeni nadvijenog ruba, kojih dvadesetak stopa ispod i lijevo od mjesta na
kojem sam stajala. Matt je skinuo koulju i rairio je po tlu, i oboje su bili na njoj. Marie
je leala, a Matt je kleao pored nje.
Marie je bila okrenuta na svoju stranu, a koljena su joj bila dignuta. Plakala je. Sa
mjesta na kojem sam stajala nisam joj mogla vidjeti lice, no mogla sam je uti. Matt joj
je neto govorio, stalno ponavljajui jednu te istu stvar. Sjeam se koliko mu je glas bio
uporan, skoro uplaen, potpuno neobian za njega. Stalno je govorio: O Boe, ao mi
je. O Boe, Marie, ao mi je. ao mi je.
Nisam mogla shvatiti to je to uinio. Moda ju je udario - okrutno je udario i oborio
je. Iako je to bilo teko za povjerovati; Matta je bilo toliko teko naljutiti do stupnja da
vas udari, da je to uspjelo samo Lukeu. Onda sam opet primijetila njegovu koulju i
shvatila da je sigurno ne bi rairio tako po podu kako bi je na nju bacio, dakle to je bilo
nemogue.
Nakon nekog vremena pomogao joj je da ustane i pokuao ju je zagrliti. No ona se
NANA
-149-
odmaknula. Bila je odjevena u tanku pamunu haljinu sa tampanim uzorkom. Bila joj
je zguvana i smeurana, a dolje na prednjem dijelu bila je potpuno razvezana. Ona ju je
poela vezivati, mrcajui i petljajui. Matt ju je gledao, epavi se rukama za bokove.
ao mi je, opet je rekao. Nisam mislio da e se to dogoditi, Marie. Jednostavno
nisam mogao ... Ali sve e biti u redu. Ne brini. Bit e sve OK.
Tresla je glavom, ne gledajui ga. Toga se sjeam, usprkos vlastitoj smetenosti, i
zbog toga sam je mrzila. Bilo je oito koliko je bio uzrujan, a ona mu to nije priznavala.
Kada se uredila, izravnala se i zabacila kosu unazad.
U tom trenutku opazila me. Zaplakala je u totalnom uasu, a Matt je naglo odskoio i
zatim me i sam ugledao. Na trenutak smo svo troje bili sleeni. Onda je Marie poela
histerino plakati. Strah joj je bio toliko golem da se prenio i na mene, pa sam se
okrenula i poela bjeati, kliznuvi niz drugu stranu obale oko ruba nae bare, trei kao
nikada u ivotu, a srce mi je udaralo od straha. Stigla sam do polovice puta prema pruzi
kada me Matt uhvatio.
Kate! Kate, stani! Uhvatio me oko struka i drao me. Ja sam se ritala i opirala,
pokuavajui ga udariti u nogu. Kate, prestani! ega se plai? Nema se ega plaiti!
Kate, prestani Hou kui!
Ii emo. Samo trenutak. Idemo zajedno kui. Ali prvo se moramo vratiti Marie.
Ja ne idem k njoj! Uasna je! Tako kriati - odvratna je!
Samo je uznemirena. Prestraila si je. Hajde daj. Ona je stajala na mjestu gdje ju je
i ostavio, ruku ovijenih oko tijela, i tresui se u razbuktaloj vruini. Matt me doveo do
nje, no nije znao to bi rekao. Prva je progovorila Marie.
Rei e, bila je blijeda kao kreda. Bijela poput ribljeg trbuha, tresla se, grcala i
mrcala.
Nee. Nee rei, zar ne, Kate?
Ja sam se malo oporavila od svog straha i poela se osjeati povrijeeno. je li on to
ovamo dolazio? je li moda to bilo ono mjesto kamo je iao? U vrijeme naih
dragocjenih nedjelja?
Rekla sam: to rei?
Oh Matt! Hoe! Rei e! I jo vie grcanja.
Matt se prvo okrenuo k njoj, a onda prema meni. Kate, mora obeati. Obeaj mi da
nee nikome rei da si nas ovdje vidjela.
Nisam mogla gledati u njega. Promatrala sam Marie. Marie Pye, koja je Mattu bila
vanija od mene, iako je bare uope nisu zanimale - to se vidjelo na prvi pogled.
Kate? Obeaj mi.
Obeavam da neu nikome priati o tebi, konano sam izustila, okrenuvi se prema
njemu. No on je bio pametan.
NANA
-150-
Niti o Marie. Mora mi obeati da nee govoriti da si je s ikim vidjela. asnu
rije.
Tiina je rasla.
Matt je rekao tiho: asnu rije, Kate. Obeaj mi u ime svih naih dolazaka na ove
bare. Obeaj mi u ime ivota svih stvorenja u tim barama.
Vie nisam imala izbora. Namrgoeno mumljajui, dala sam mu rije. Marie je sada
djelovala manje uplaeno. Matt ju je zagrlio i odveo nekoliko metara dalje. Ja sam ih
gledala i ljubomorno sam mrdala donjom usnicom. Govorio joj je neto vrlo tiho i dugo.
Na koncu je ona klimnula i odetala preko pijeska prema putu koji je vodio ka farmi
njenog oca.
Matt i ja otili smo kui zajedno. Sjeam se kako sam ga nastavila gledati, nadajui
se da e se nasmijeiti i da e sve ponovo biti onako kao to je uvijek i bilo, ali inilo se
kao da nije svjestan moje prisutnosti. U umskoj hladovini skupila sam hrabrosti i pitala
ga je li bijesan na mene.
Ma ne. Nikako, nisam bijesan na tebe, rekao je. Nasmijeio mi se tako jadno da
sam se posramila vlastitog samosaaljenja.
Jesi li ti dobro? upitala sam ga, u ljubavi, skoro mu opratajui. Hoe li sve biti u
redu?
Nakon toga on se promijenio. Nastavio je raditi na farmi, no uveer i nedjeljom
zatvarao bi se u svojoj sobi. Nisam znala to mu je. Zapravo nisam mogla ni razmiljati
u takvim uvjetima. Bila sam toliko zbunjena tim zatvorenim vratima da nisam mogla
razmiljati ni o emu osim o sebi. No sada sam u stanju zamisliti kroz to je on morao
prolaziti, iz tjedna u tjedan, u iekivanju i nadi, a bez sumnje i u molitvi, jer odgojeni
smo s vjerom u milostivog Boga.
Mogu zamisliti kako je u sebi vraao kazaljke sata unatrag do onog krajnjeg trenutka
kada se mogao zaustaviti, a nije. Kasnijih godina, kada sam razmiljala o slinosti
onoga to se dogodilo njemu i onoga to se moglo dogoditi Lukeu i Sally McLean,
izgledalo mi je kao da se ivoti moje brae mogu odrediti jednim trenutkom, a to je bio
isti trenutak i za jednog i za drugog. Za Lukea, to je bio trenutak u kojem je odskoio.
Za Matta, to je bio trenutak u kojem on to nije uinio.
Bog je bio nemilosrdan. Jedne rujanske noi, nekoliko tjedana prije nego je trebao
otputovati u Toronto, Marie Pye ja zakucala na vrata, raupane kose, divljeg pogleda, i
traila je njega.
On je bio u svojoj sobi, no izgleda da ju je uo ili je osjetio njeno prisustvo, jer je ve
bio na vratima prije nego smo ga Luke i ja uspjeli dozvati, progurao se pored nas i izveo
je van, a mi smo uli kako je rekao: ekaj, ekaj. Hajdemo na plau. No ona nije
mogla ekati, uas u njoj bio je previe jak, bila je njime preplavljena, skoro se sruila
na pod. Rekla je - a mi smo je jasno uli jer joj je strah izgurao rijei na sav glas, a mi
nismo imali vremena niti zatvoriti vrata - Matt, ubit e me! Ubit e me! Matt, ubit e
me! Ne vjeruje mi, no ubit e me! Ubio je Laurieja, a ubit e i mene!
NANA
-151-

Dio esti
Dvadeset tri
Na tom posljednjem dijelu puta od Toronta do je zera vrana uvijek osjetim stezanje u
grlu. Dijelom to je zbog bliskosti: tako dobro poznajem svako stablo, svaki kamen,
svaku blatnu rupu movare, da ih, unato tome to skoro uvijek tamo stiem kada je
mrak ve pao, mogu oko sebe osjetiti, gdje lee u mraku kao da se radi o mojim
vlastitim kostima. A dijelom, takoer, to je osjeaj povratka u vremenu, pomicanja iz
sada u tada, i spoznavanja da, gdje god bili sada i gdje god se nali u budunosti,
nita ne moe promijeniti toku odakle ste krenuli.
Normalno, taj je osjeaj koliko ugodan toliko i bolan. Ispunjava me svojevrsnim
sveproimljuim aljenjem, no takoer me usidruje i pomae mi spoznati samu sebe.
Tog petka uveer, meutim, sa Danielom na suputnikom sjedalu, koji je jo uvijek
piljio kroz prozor kao da e prodirui kroz taj mrak saznati o meni to to o meni treba
saznati, sjeanja su bila previe blizu. Bila su preteka. Nisam znala kako u uope
podnijeti tu predstojeu proslavu - kroz alu, u razigranosti, u druenjima, a da ne
spominjem uvoenje Daniela u sve to. Izgledalo mi je da e oni misliti kao da se njime
hvalim. Kao da ga namjerno dovodim kui kako bih pokazala svoj uspjeh. Evo me, s
mojom briljantnom karijerom, a ovo je moj deko i njegova briljantna karijera, I
gledajte svi vi. Radije bih umrla nego da tako misle o meni.
Koliko jo? Iznenada je iz mraka upitao Daniel.
Jo pet minuta.
O! Izvrsno! Nisam znao da smo tako blizu. Promijenio je poloaj, pokuavajui
olakati ukoenost. Zadnjih pola sata nije govorio gotovo nita, na emu sam mu bila
zahvalna.
Nisam smjela zaboraviti da je bolje kod Sjeverne ceste skrenuti desno nego nastaviti
ravno do jezera. Obino, kada dolazim, zaustavim se kod Lukea i Bo, no farma je oko
kilometar dalje sporednom cestom, slijeva. Moe se vidjeti im se skrene sa jezerske
ceste. Na kui su sva svjetla bila upaljena, a upalili su takoer i svjetla na hangaru i
silosu, u znak dobrodolice. Silos je jo iz vremena Calvina Pyea. A hangar nije onaj isti
stari. Matt je Calvinov hangar spalio.
Matt i Marie bili su uz prilaz kada smo skrenuli na njega - mogli su uoiti naa
svjetla Istovremeno kada I ml njihova, i znati da smo to ml. Marie se malo odmaknula
kada smo se ja I Matt zagrlili, vrsto se stisnuvi. Kao djeca, nikada se nismo grlili - to
smo poeli initi od nedavno. Kao I sam povratak kui, ono je i ugodno I bolno. Divno
je njega osjetiti, no grljenje je, u naem sluaju, vrlo simbolina gesta - fiziki napor za
smanjivanjem emocionalne udaljenosti, za premoivanjem rascjepa koji tu nije trebao
NANA
-152-
postojati.
Jeste li dobro putovali? rekao je, omotavi me itavu svojim rukama.
Jesmo.
Odvojili smo se I on se nasmijeio Danielu. Napokon ste tu.
Nisam to mogao propustiti, rekao je Daniel.
No nije ba oduevljen bubama, rekla sam pokuavajui zvuati oputeno i
uspijevajui u tome, vie ili manje. Zdravo, Marie.
Marie i ja se ne grlimo. Smjekamo se pristojno kao poznanici.
Zdravo, rekla je, udaljivi se jo malo. Stigli ste tono.
Bube? rekao je Matt. Ima buba kod nas?
Trebala bih vas predstaviti, rekla sam. Daniel, upoznaj Matta i Marie.
Uspjela sam to izgovoriti. Daniel, upoznaj Matta... Nakon svih tih tjedana
uasavanja, zamiljanja, proivljavanja unaprijed po tisuu puta, uspjela sam to
izgovoriti. I glas mi je bio dobar. Da ste me mogli uti, ne biste uspjeli primijetiti onu
golemu bezimenu teinu koja je stajala iza tih rijei. Izgovorila sam ih, i preivjela sam.
Svijet se i dalje okretao oko svoje osi. Trebala sam osjetiti olakanje.
Vjerojatno ste gladni, rekla je Marie. Pripremili smo vam veeru.
Iz mraka se materijalizirao Simon, visok i mrav, kao i otac. Grozno slian ocu.
Zdravo, Tetki, rekao je. Mogu li dobiti jedan poljubac?
Zvao me iz ale Tetki. Meu nama je manje od devet godina razlike. Poljubila sam
ga i on je poljubio mene, onda se rukovao s Danielom i rekao mu da je lijepo od njega
to je doao.
Daniel je rekao: Ti si taj u iju ast je sve ovo? A Simon je rekao: Jes. Onda je
dodao, Zapravo, to je samo izlika da se dovue tetu Kate kui jer je tako rijetko
moemo vidjeti. Ali nee vam biti ao to ste doli. Ima gomila hrane; mama, Bo i svi
ostali kuhali su kao manijaci.
Kada se ve o tome govori, rekao je Matt, hajdemo jesti. Marie je htjela da svi
priekamo vas. Poeo nas je voditi prema kui.
Daniel je opet tjerao obade. Matt se cerio hodajui kraj njega. Trebate doi za kojih
mjesec dana. Tada emo vas upoznati i sa komarcima.
Ali zato navaljuju samo na mene? pitao je Daniel, udarivi se po vratu. to vam
je, deki?
Mi smo im dosadili. Imamo u kui neto ime si moete pomoi.
Kada sam ih vidjela zajedno, Matt mi je izgledao mnogo starije nego Daniel.
Naravno, on i je stariji - ima trideset i sedam godina, a Daniel trideset i etiri - no
NANA
-153-
razlika je izgledala mnogo vea. Zapravo, ne fiziki - u biti, on je u poprilino boljoj
formi od Daniela i ima znatno vie kose. No ini se kao da mu lice na neki nain
izraava mnogo vie godina iskustva. I osim toga, tu je ta njegova utljivost. Bila je tu i
kada je bio djeak, i inila je da i onda izgleda stariji nego to je.
Jeste li dobro putovali? rekla je Marie, iako je to pitanje ve bilo postavljeno.
Izvrsno, hvala.
Svi su vas jedva ekali vidjeti. Uputila mi je svoj stidljivi osmjeh. Kroz sve te
godine nije se mnogo promijenila. Ako ita, onda joj se pogled poboljao. I dalje izgleda
uznemireno, no oi su joj sada manje ustraene. Svi petero krenuli smo prema kui, na
elu sa Simonom. Bo i Luke e doi malo kasnije, rekla je Marie. Pozvali smo ih na
veeru, no oni nisu htjeli doi, rekli su da e doi samo na razgovor.
Stii e na desert, rekao je Simon. U krajnjem sluaju, Luke hoe.
Pa, ima dovoljno, rekla je Marie toplo.
Nije lako Lukeu ovih dana, rekao je Simon, okrenuvi se prema nama i nacerivi
nam se. Opet je poeo uiti voziti Bo.
Stvarno? rekla sam. Znai, na kraju ga je ipak uspjela nagovoriti.
To je trei pokuaj, objasnio je Matt Danielu. Poeo ju je uiti prije pet godina,
kada je Bo imala esnaest godina, i to se ne bi moglo zvati uspjehom. I onda su
prekinuli i pokuali ponovo pred priblino dvije godine. Mislim da taj pokuaj nije
trajao dulje od deset minuta. Boin stav prema vonji je ... napravio je krunu kretnju
rukama, traei pravu rije, leeran. Kombinacija leernosti i pretjerane samosvijesti.
Za Lukea je to bilo previe stresno.
Blago reeno, rekao je Simon, zapravo, dotuklo ga je.
Sjetila sam se da je Simon poloio vozaki ispit istoga dana kada je navrio esnaest
godina. Prividno, to je bila jedina stvar u kojoj je on mogao pretei Bo - ona je tri
godine starija od njega i sve je uinila prije njega - pa je to i iskoristio.
Pa, mislim da je ne bi trebao zadirkivati, rekla je Marie. Uvjerena sam da e joj
ovaj put ii dobro. Okrenula se prema meni. Gospoa Stanovich ne moe doekati da
te vidi. Doi e sutra, naravno, na proslavu. I gospoica Carrington. I ona e doi.
Ista stara gomila, rekla sam. Simon je usporio da ostane meu mukarcima. Matt je
na neto ukazivao Danielu. ula sam ga kako govori: Iznad samog vrha kue.
Pogledala sam tamo i ugledala est-sedam malih smeih imia koji su beumno
leprali amo tamo, kao da su pletui spajali razdvojene dijelove modro crnog neba. Sva
trojica zastali su i promatrali ih zabacivi glave unazad.
I Tadworthovi, naravno, govorila je Marie. I Simonovi prijatelji iz kole.
Vratila sam panju natrag na to to je ona govorila. Marie nije pokazivala zanimanja
za imie, jednako kao ni za bare.
U koliko sati e svi stii? rekla sam.
NANA
-154-
Oko podne.
Zvui dobro. Imat emo vremena ujutro za pripremu. Ima li puno posla?
Ne previe. Neto malo slatkia, i to je sve. Kladim se da si kuhala tjednima.
Pa, zna. Imam zamrziva, i dobro je neke stvari unaprijed pripremiti.
To je ono to Marie i ja inimo kada smo zajedno. Drimo se obinih neutralnih
tema. U koliko sati emo to i to? Gdje bih mogla odloiti ovo? Kakva divna vaza -
odakle ti? Hou li oguliti krumpire?
Luke I Bo stigli su ba kada je Marie poela rezati pitu od sira.
Stigli ste! rekao je Simon. Upravo na vrijeme! Ba sam pomislio da smo
zakasnili, rekao je Luke, stavljajui ruke na moja ramena i njeno me stiskajui.
aljem pozdrav strancu. Strancima, ispravio se kada je ugledao Daniela i pruio mu
ruku. Daniel je ustao i rukovali su se preko stola. Drago mi je to ste mogli doi,
rekao je Luke. Ja sam Luke. Ovo je Bo. Daniel, rekao je Daniel.
Zdravo, rekla je Bo. Donijela sam Bavarsku tortu. Istovarila ju je na stol.
Marie je rekla: Oh, divno. je li to za sutra?
Za sutra imam drugu. Ova je za veeras. Usput, znate li da je gospoda Stanovich
napravila roendansku tortu? Divovska stvar. Tri kata, a na vrhu mali Simon od eera.
Da. rekla je Marie zabrinuto. Znam da si i ti jednu napravila, no i ona ju je htjela
napraviti, i pomislila sam, pa, sigurna sam da emo ih obje pojesti. O naravno, rekla
je Bo veselo. Nema problema. Samo nisam znala zna li. Simonova e ih malenkost
sama obje pojesti. Kako si ti, Maleni? Kako izgleda biti skoro odrastao? Tapala je
Simona po glavi. On ju je zgrabio za runi zglob, no ona mu se veselo izmakla.
Zdravo, Kate. Nagnula se i poljubila me u obraz. Izgleda elegantno. Iako malo
mravo.
Ona sama izgledala je prekrasno. Ona je prava amazonka, ta moja sestra, visoka i
plava i lijepa kao ratnica. Simon ne bi imao anse protiv nje u potenoj borbi. Zapravo,
mislim da bi i Luke izgubio protiv nje, iako je oito bio u prilino dobroj formi. Sada,
kada god vidim Lukea uvijek se ponovo zaudim koliko je zgodan. Kao dijete nikada to
nisam zamjeivala. Skoro mu je trideset i devet, a izgleda sve bolje i bolje. Poderi se,
Sally McLean.
Matt je rekao: Sjednite, drutvo. Uzmite pite od sira i Boine pite od blata. Daj,
Marie, podijeli.
Luke je pao u stolicu. Vidjela sam kako mu se Simon ceri i pokuava ga neto pitati
o vozakim podukama, no i Marie je to vidjela pa je nagnula glavu prema njemu u znak
upozorenja, i onda je on odustao.
Jeste li dobro putovali? pitao je Luke. Prije nego zaboravim, Laura Carrington
alje svoje pozdrave - doi e sutra. Kako je u velikom gradu? uo sam da ste imali jo
jedan trajk potara.
NANA
-155-
Zar nemamo uvijek? rekla sam. Hvala, Marie, mogu li dobiti komadi od svake?
Bo je sjela pored mene. Moram te informirati o svim novim naklapanjima, rekla je.
to jo nisi ula? Ne znam sigurno.
Jesi li znala da se Janie Mitchell - zapravo, sada Janie Laplant - razvodi? I onda
nee vie biti Janie Laplant, bit e Janie Mitchell.
Mislim da nisam znala ni da je postala Janie Laplant.
O jesi, rekla sam ti. Jesi li znala da je gospoa Stanovich jo jednom postala
prabaka?
Mislim da sam to znala.
Misli na prethodno. Ovo novo stiglo je prole nedjelje. Jesi li znala da je mlijena
farma gospodina Janieja osvojila nagradu? Odnosno, da je Ophelia osvojila nagradu.
Proizvodi vie mlijeka od bilo koje druge krave u Sjevernoj Americi. Ili moda samo u
okrugu Struan.
Marie je rekla: Daniel? Pitu od sira ili Bavarsku tortu?
Daniel je izgledao malo nesigurno, ili zbog Bo ili zbog buke. Rekao je: Hum, obje
molim.
Luke je priao, ... pa je kupio itav otok. Izgradio je tu masivnu lovaku kolibu.
Rauna da e bogati Amerikanci tu troiti svoje milijune.
Misli li da e se oni htjeti voziti sve do ovamo? rekao je Simon.
Dovodit e ih hidroavionima.
Matt je dostojanstveno rekao: Osjetit e zadivljujuu ljepotu kanadske divljine.
Uvjeriti se ... traio je pravu rije.
Divlju primitivnost? pokuao mu je pomoi Simon, jednako uzvienim tonom.
Nepripitomljenu velianstvenost?
I jedno i drugo. Uvjeriti se u Divlju primitivnost Bijesnih rijeka. Razmiljati o
Nepripitomljenoj velianstvenosti uma. Vidjeti Strahovitu pojavu ... Moda bi
moglo Zadrhtati pred?
Zadrhtati pred Strahovitom pojavom Golemog losa ...
Ili Mamutskog losa ...
Monog losa ...
Jim Sumack misli da bi mogao pustiti kosu i zabosti nekoliko pera u nju, pa se
zaposliti kao vodi, rekao je Luke. Moda mu se posrei. Siguran sam da e im trebati
velika koliina rustinog namjetaja. O, hvala, Marie. Od svake po malo.
Misli da e im trebati?
Pa neki namjetaj e morati nabaviti od nekud. Utedjet e ako ga ne budu morali
NANA
-156-
transportirati. Podnositi Hrapavu velianstvenost Lukeovog Rustinog namjetaja ...
Marie je rekla: Bo? Pitu od sira ili Bavarsku tortu? Obrazi su joj bili zajapureni, no
kako su sada pritisci drutva za stolom skoro sasvim popustili izgledala je oputenije
nego ranije. Zapravo, dok je puna nade svojim noem za kolae razdjeljivala desert,
izgledala mi je skoro sasvim zadovoljna.
Pomislila sam, moe li se ikako sve ono zaboraviti? ivei ovdje, u toj kui koja je
proivjela takve grozne stvari, moe li se ikako postii da se jednostavno o svemu tome
vie ne razmilja?
Te veeri - te nezaboravne rujanske veeri - Luke je bio onaj koji je, omamljen i u
nevjerici kakav je ve bio, preuzeo vodstvo. Matt je bio u stanju u kakvom nije mogao
initi nita. Sjeam ga se kako je stajao pored Marie. Jo su bili vani i ona je jo uvijek
grcala od uasa. On ju je drao, bespomono, bespomonost mu je bila prisutna u
svakom djeliu tijela. Sjeam se Lukea kako im je priao i oboje ih uveo unutra.
Pokuao je umiriti Marie, no ona je bila izvan sebe od straha. Ne znam je li uope bila
svjesna da smo Luke i ja bili prisutni. Nastavila je govoriti Mattu: Matt, kasni mi dva
mjeseca. Svako jutro mi se povraa i kasni mi dva mjeseca. Matt, ubit e me. O Boe,
ubit e me.
Luke je rekao: OK, Marie, smiri se, no ona se nije mogla smiriti. On sam izgledao
je poput nekoga tko je tek ustao pa ne zna gdje se nalazi. Rekao je: Kate, pristavi vodu.
Skuhaj joj malo aja ili neto. Onda sam ja otila i pristavila ajnik, no odmah sam se
vratila.
Marie se jo uvijek drala za Matta, Luke joj je pokuavao neto rei. Rekao je:
Marie? Htio bih te neto pitati. Rekla si da je ubio Laurieja. to si time mislila? Marie,
sluaj me. Tko je ubio Laurieja?
Matt je rekao: Ostavi je, Luke. Prvi put je progovorio nakon to je ona zapoela
svoj ispad. Glas mu je bio hrapav i nesiguran.
Luke je rekao: Ne, to moramo znati. Marie? Tko je ubio Laurieja? je li to uinio
tvoj otac?
Matt je rekao: Rekao sam ti da je ostavi! Isuse Kriste! Zar ne vidi u kakvom je
stanju?
Luke ga nije pogledao. Nije ga mogao gledati. Zadrao je pogled na Marie. Potiho je
rekao: Dobro vidim u kakvom je stanju. eli li rei da je umirimo i poaljemo je doma
k ocu?
Matt je zurio u njega, no Luke je izbjegavao njegov pogled. Rekao je: Marie, mora
nam rei. je li tvoj otac ubio Laurieja?
Ona ga je pogledala. Moglo se vidjeti kako se usredotouje na njega i pokuava
razaznati o kome se radi. Proaptala je: Da.
Jesi li sigurna? Jesi li ti to vidjela?
NANA
-157-
Da.
Ali Laurie je pobjegao, Marie. Matt je vidio kada je pobjegao.
Oi su joj bile goleme na bjelini njenog lica. Rekla je: Ali vratio se. Bilo je hladno.
Vratio se po kaput, a otac ga je uhvatio i odveo ga u hangar. Pokuavale smo ga
zaustaviti, ali nismo uspjele, i onda ga je udario, a Laurie mu je uzvratio udarac, pa ga je
on opet udario i udarao ga je i udarao, a Laurie je pao, udario je glavom i potekla mu je
krv, potekla mu je krv ... Luke je rekao: OK. OK, Marie.
... i potekla mu je krv, i ...
Luke je rekao Mattu, a da ga nije gledao: Odvedi je u sobu.
to e uiniti?
Nazvat u doktora Christophersona, a onda u pozvati policiju.
Marie je opet zajecala. Rekla je: Nije ga namjeravao ubiti! Udarao ga je, a mi smo
ga pokuavale zaustaviti, a on ga je udarao i Laurie je pao! Udario je glavom u otricu
pluga! O Boe, o Boe, ne zovi policiju! Ubit e me!
Luke je rekao: Odvedi je u drugu sobu.
Marie je rekla: Ne! Ne! O molim te! O molim te, nemoj, sve e nas poubijati! Ubit
e mi majku! Sve e nas poubijati!
Matt se nije mogao ni maknuti, pa ga je Luke zanemario, podigao ju je i, unato tome
to je vritala i opirala se, odnio je u drugu sobu, a Matt je bespomono klipsao za
njima. Rekao je Mattu: Zadri je ovdje. Zatim se vratio i nazvao doktora
Christophersona i policiju.
Calvin Pye izvrio je samoubojstvo tri sata nakon toga.
Policija je dola iz Struana i prvo su doli u nau kuu kako bi uli Marie, u prisustvu
doktora Christophersona. Odatle su otili na farmu. Calvin im je sam otvorio vrata.
Kada su mu rekli da su mu doli postaviti nekoliko pitanja u vezi Lauriejevog nestanka,
on je rekao, dobro, samo da ode eni rei tko je stigao. Oni su mu dozvolili i nelagodno
su priekali pred ulazom. Skoro odmah, zauo se pucanj. Calvin je drao nabijenu
puku iznad kamina u dnevnoj sobi i tamo se odmah ustrijelio, pred gospoom Pye,
prije negoli je ona uspjela ustati sa stolice. Rosie je, sreom, spavala na gornjem katu.
Calvin je umro ne rekavi gdje je Lauriejevo tijelo, a niti Marie niti njena majka to
nisu znale. Policiji je trebalo dva tjedna da ga nau, a otkrili su ga samo zahvaljujui
kombinaciji suhog ljeta i udnovate sluajnosti. Calvin je poloio Lauriejevo tijelo u
staru vreu od stone hrane i opteretio je kamenjem, te je bacio u jednu od bara. Bara
koju je odabrao - ne ona najblia farmi, niti ona naa, nego jedna od dubljih izmeu
njih - imala je strme rubove i vrea bi potonula dobrih dvadesetak stopa da nije zapela
na strei komad kamena. U listopadu, kada je razina vode najnia, vrh vree izvirio je
iznad povrine.
Dva dana nakon to je Lauriejevo tijelo pronaeno, doktor Christopherson odveo je
NANA
-158-
gospou Pye u duevnu bolnicu u St Thomasu. Umrla je nakon manje od godine dana
od bolesti koju nitko nije mogao imenovati. Rosie je poslana majinim srodnicima u
New Liskeard. Znam da je Marie pokuavala odravati kontakt s njom, no Rosie nikada
zapravo nije uspjela nauiti dobro pisati, pa to nije bilo lako. Udala se vrlo mlada i
odselila iz ovog podruja. Nikada nisam htjela pitati zna li Marie gdje ona sada ivi.
Matt i Marie vjenali su se u listopadu i Matt je preuzeo farmu. Sigurna sam da je to
bila zadnja stvar na svijetu koju bi oboje eljeli uiniti.
Tjedan prije vjenanja, kada je policija dovrila istragu i vie im nije trebao hangar u
kojem je Laurie ubijen, Matt ga je spalio. Taj in bio je njegov vjenani poklon za
Marie. Luke mu je pomogao izgraditi novi. To je bio njegov vjenani poklon njima.
Simon se rodio sljedeeg travnja. Raanje je bilo teko i kao posljedica toga Marie
vie ne moe imati djece.
NANA
-159-
Dvadeset etiri
Oko pet sati ujutro probudio me zvuk paljenja trak tora. Daniel je zahroptao i otvorio
oi i rekao: to je ovo dovraga bilo? A ja sam rekla; Traktor, no on je ve opet
utonuo u san.
Ja sam jo malo leala, nedostajao mi je zvuk jezera. Obino sam spavala, kao to
sam ve rekla, kod Lukea i Bo, a tiho i sporo ukanje valova bio je prvi i zadnji zvuk
koji bih ula svakoga dana. Ovdje je to bila buka dvorita jedne farme. I pored mene
zvuk Danielovog disanja.
Prve veeri dolo je, kao to sam i pretpostavljala, do male zbunjenosti u vezi toga
tko e gdje spavati. Kada se sve razrijeilo, kada su Luke i Bo otili, a Simon zaelio
svima laku no i popeo se na spavanje, sluajno sam ula kako je Marie, jo uvijek u
kuhinji, rekla Mattu: Dakle ti je pitaj. Ja je ne mogu to pitati. A trenutak kasnije Matt
je, izgledajui kao da mu je nelagodno, uao u dnevnu sobu.
No, ja sam ga preduhitrila i sjetila sam se to u rei. Mogla sam predloiti odvojene
sobe samo da ne bi bilo nelagodnosti. Daniel bi se s time pomirio, iako ne bi mogao
shvatiti zbog ega tako mora biti. No iako nisam eljela da on doe, sada kada je ve
bio tu osjetila sam elju da bude kraj mene. Htjela sam da bude posrednik izmeu mene
i njih ostalih. On je bio moja sadanjost. Dok je on tu, nadala sam se da se prolost
moda nee razastrti mrakom i preplaviti me. Uz to, mislila sam, pomalo prkosno, s
kojim pravom od svih ljudi ba Matt da mi sudi? Smijeno, znam. On me nikada ne bi
mogao osuivati.
I tako, kada je uao u dnevnu sobu ispitujui s neuobiajenim zanimanjem sitnu
ogrebotinicu na ruci, leerno sam rekla: Mislim da je vrijeme da i mi odemo gore,
Matt. Gdje e nas smjestiti? Prednja spavaonica? Znala sam kakav je bio raspored
prostorija na gornjem katu u kui i znala sam da je, osim Mattove i Mariene sobe,
prednja soba jedina bila sa branim krevetom. A Mattu je odmah bilo lake i rekao je:
Da, sigurno. To bi bilo dobro.
Odnijeli smo gore svoju prtljagu, svukli smo se i uspeli se na golemi rasklimano
elastini brani krevet. Oekivala sam da e me Daniel sjeckanjem moje obitelji satima
sprjeavati da zaspem, no izgleda da ga je Nepripitomljena velianstvenost Divljine
iscrpila, jer nakon to mi je rekao da ih uope nisam dobro opisala, skoro odmah je
utonuo u san. Ja sam jo leala budna kojih pola sata, oslukujui gibanja kue i
razmiljajui o stvarima koje su davno prole, a na kraju sam utonula u san kao da sam
upala u jamu i nisam se budila sve dok traktor nije zarikao.
Nakon toga sam jo malo odleala, ne pokuavajui previe razmiljati o sobi u kojoj
smo se nalazili. To je bila najvea spavaa soba u kui i na najboljem poloaju, sa
pogledom na dvorite. Vjerojatno je to bila soba gospodina i gospoe Pye - u suprotnom
bi je vjerojatno koristili Matt i Marie. Gospoica Vernon sigurno bi je nazvala
zgodnom; dobrih dimenzija sa zasjenjenim prozorima na dva zida. Matt i Marie imali su
sobu sa strane, a Simon je koristio manju sobu pored kupaonice. Bile su tu jo tri
NANA
-160-
spavae sobe, u jednoj su bili leajevi, u drugoj pisai stol za voenje raunovodstva, a
treu su koristili kao spremite. Osim leajeva, koji su bili ugraeni, bila sam poprilino
sigurna da ostatak namjetaja u kui nije bio iz vremena Pyeevih, ve novijeg datuma.
Mislim da su se Matt i Marie oslobodili svega ega su mogli, a zamjenske su predmete
postavljali postupno, kada su si to mogli priutiti. Htjeli su da ih to manje toga
podsjea na prolost.
Leala sam tako u meustanju izmeu sna i jave, razmiljajui maglovito kako bi se i
unato tome u kui mogla oekivati zaostala podmukla atmosfera oaja, no nekako ipak
je izgledalo kao da je nema. A onda sam, valjda, opet utonula u san jer je sljedea stvar
koju sam ula bio traktor koji se vraao, a zatim iz dvorita duboke tonove razgovora
izmeu Matta i Simona. Bilo je sedam sati, pa sam prodrmala Daniela i ustala.
Marie je bila usred pripremanja francuskog dvopeka i unke i kobasica i raenog
kruha i kolaia i kajgane. Pitala sam je mogu li kako pomoi, no ona kao da se lagano
toga uplaila i rekla je: O, hvala, ali ... Mislim da nema potrebe. Moda da pronae
muke i kae im da je doruak gotov za deset minuta? Mislim da su u dvoritu.
I tako sam izala. Sunce je ve bilo jako, a nebo isto i blijedo plavo. Daniel se
pridruio Mattu i Simonu i njih trojica sada su se divila traktoru.
Koliko vas je kotao? govorio je Daniel. Ako smijem pitati?
Simon i Matt prazno su se pogledali meu sobom.
Koliko je na kraju ispalo? rekao je Matt. Uspjeli smo ga dobiti malo jeftinije.
Vraga jesmo, rekao je Simon. Na kraju si ti popustio. Bilo je tragino. Evo Tetki
Kate. Svia li ti se naa beba? Potapao je blatnjavo bedro traktora. Gdje nije bilo blata
sjajila se crvena boja; izgledao je mono i profesionalno, sa tim svojim golemim
kotaima i velikim podnonjacima, bizarno skladan, kao i sve to je dobro dizajnirano.
Rekla sam: Sretan roendan, Simone. Beba vam je ljupka. je li se tek rodila?
Danas upravo navrava dva tjedna.
Imala je grozan napadaj kalja najranije ujutro, rekla sam. Jeste li sigurni da nije
bolesna?
Ovo kao da je rekla prava gradska minkerica, rekao je Matt. Upravo izvodimo
Dana na vonju. Ako bude imala sree i ti e kasnije doi na red.
Rekla sam: Zapravo, dola sam vam rei da je doruak uskoro gotov. Marie je rekla
za deset minuta. Oh, rekao je Matt. Pogledao je Daniela. Hoemo kasnije? Nakon
proslave? Ja bih poslije doruka, ali mislim da Marie ima neke druge planove.
Onda moe kasnije, rekao je Daniel.
Poli smo prema kui, Simon i Daniel su i dalje priali o traktorima, a Matt i ja ili
smo nekoliko koraka iza njih.
Onda, kako ide? pitala sam. Farma, mislim. Izgleda kao da napredujete.
NANA
-161-
Nasmijeio se. Uspijevamo preivljavati. Neemo nikada biti bogati, ali nije loe.
Klimnula sam. Uostalom, on nikada nije ni mario za bogatstvom.
Nastala je stanka. To je jedna od onih stanki u mojim razgovorima s Mattom kojih se
grozim. Sami razgovori, pristojni i paljivi, kao da smo stranci, dovoljno su loi, no
upravo te stanke su ono to ja nakon svega sa sobom odnosim kui.
A tebi? rekao je. Kako tvoja istraivanja? Dobro napreduju.
to ... to zapravo istrauje, Kate? Mislim da mi nisi nikada ni rekla.
Gledala sam u naa stopala, oko cipela su nam se irili oblaii fine dvorine praine.
Ne, nikada mu nisam rekla. Zato mu gurati pod nos tu injenicu da ja sada radim ono
to bi on toliko volio raditi? No, sada je izgledalo da nemam izbora.
Rekla sam: Pa, grubo govorei, promatram posljedice utjecaja surfaktanata na
stanovnike povrinskog sloja.
Stvari poput deterdenata?
Da. I ovlaivae iz pesticida i herbicida. Takve stvari.
Klimnuo je:"Zanimljive stvari.
Da. Da, tono.
Zanimljive stvari.
to bi bilo tko rekao. Kao da je on bilo tko. Kao da nije on taj koji me veini toga to
znam nauio. A to je, doslovno, tako, uvjerena sam. Vaan je pristup, otvorenost,
sposobnost stvarnog vienja, bez zasljepljenosti predrasudama, a tome me Matt nauio.
Ostalo to sam nakon toga nauila bili su samo puki detalji.
ekao je da nastavim, da mu opiem svoj posao, ali nisam bila u stanju to uiniti.
Nije se radilo o tome da sam mislila da on ne bi mogao razumjeti - ako svoj rad mogu
objasniti studentima, onda mogu i Mattu.
Radilo se o injenici da mu moram objanjavati. To mi je izgledalo neopisivo
pogreno, i jo kako okrutno.
On je usporio pa sam morala i ja. Ostali su nastavili dalje. Bacila sam pogled na
njega, a on mi je uzvratio hitrim smijekom. Kada je pod stresom smijeak mu se
razvlai na nenormalan nain. Mislim da veina ljudi to ne bi zapazila, no ja sam ga
toliko promatrala dok smo bili mladi, znate. Njegovo lice dobro poznajem.
Izgleda da je Daniel dobar momak, na koncu je rekao.
je, rekla sam, s krajnjim olakanjem to je odustao. Da, je.
je li to ... ozbiljno? Meu vama?
Moglo bi biti. Mislim da najvjerojatnije jest.
Fino. Fino. To je izvrsno.
NANA
-162-
Sagnuo se i podigao jedan plosnat kamen. Da smo bili na plai sada bi ga bacio, ali
nismo bili, pa ga je opet ispustio, nakon to ga je nekoliko puta okrenuo. Onda me
pogledao, tim svojim bistrim, sivookim, vrstim pogledom.
Trebala bi ga odvesti do bara kasnije, Kate. U izvrsnoj su formi.
Brzo sam odvratila pogled. Svojim duhovnim okom vidjela sam ga kako, uspjevi
odvojiti nekoliko trenutaka od neprekidnih zahtjeva na farmi, odlazi prema barama, stoji
tamo, sam, i zagledava se u njihove dubine.
Priekala sam trenutak, kako bih bila sigurna da mi je grlo isto. Simon i Daniel
stigli su do kue. Marie je stajala na vratima.
Da, rekla sam konano. Da, trebala bih.
inilo se kao da nas Marie promatra. Nisam razaznavala s kakvim izrazom.
Rekla sam: Mislim da je doruak gotov.
Matt je klimnuo, i cipelom odbacio jedan kamen. Je, rekao je, hajdemo.
Matt I Simon I Daniel poeli su premjetati namjetaj skoro odmah nakon doruka.
Uinilo lm se da e dan biti dovoljno topao I da bi se proslava mogla odrati na
otvorenom, pa su poeli Iznositi stolove I stolice I postavljati ih s jedne strane kue gdje
je bila trava i izolirani komadi ukrasnog vrta.
Marie I ja ostale smo u kui, obavljajui enske poslove. Odnosno, Marie je
obavljala enske poslove, a ja sam stajala I gledala. Izgledala je zbunjeno. Obino je
Marie vrlo samopouzdana u svojoj kuhinji, no sada se suvino motala okolo, vadila je
stvari iz friidera, a onda ih opet vraala unutra, otvarala ladice i onda ih opet zatvarala.
Imala je oko dva tuceta raznih vrsta deserta razmjetenih po radnim plohama, a koji su
bili na raznim stupnjevima nedovrenosti, I nije se mogla odluiti s kojim bi najprije
zapoela. Pitala sam se je li je obeshrabrivala ova proslava ili sam to bila ja. Znam da
me ne smatra laganom osobom. Rado bih bila Izala I ostavila je tu, samo to mi se inilo
nepristojnim.
Po trei put sam rekla: Pa valjda neto mogu uiniti, Mane. Daj mi da tuem
kremu.
Oh, rekla je. Dobro ... u redu. Ako eli. Hvala ti. Otvorila je friider i izvadila
vr kreme. Dat u ti mutilicu, rekla je.
Ovdje je.
Oh. Da. U redu. Dat u ti zdjelu.
Odloila je kremu, otvorila kuhinjski ormar I izvukla veliku zdjelu. Umjesto da mi je
doda, stajala je tako, drei je objema rukama, leima okrenutim prema meni. Iznenada,
ne okreui se, rekla je: Kako ti se svia traktor?
Traktor? rekla sam, zaprepatena.
Da.
NANA
-163-
inilo mi se da je izvrstan. Ne znam mnogo o traktorima, no zaista mi je djelovao
dobro.
Ona je klimnula, jo uvijek leima okrenutim prema meni. Rekla je: Matt i Simon
su ga zajedno odabrali. Proveli su tjedne razraujui to im treba. Obojica. Razbacivali
su broure i asopise po itavom kuhinjskom stolu tjednima. Vrlo su ponosni na njega.
Nasmijala sam se. Rekla sam: Znam.
Ona se okrenula, drei zdjelu pred sobom. Prilino udno se smjekala. Rekla je:
to misli o Simonu?
Razrogaila sam oi. Rekla sam: Jako mi se svia. Jako. Drag je djeak. Krajnje
zgodan deko.
Osjetila sam da sam se zacrvenila - njeno pitanje bilo je toliko udno, a moj je
odgovor zvuao toliko staromodno i pokroviteljski. A onda mi je doprlo do svijesti da
Simon upravo navrava osamnaestu, isto koliko je i Matt imao onog kobnog ljeta. Pitala
sam se je li moda zabrinuta za njega. Bila sam sigurna da je dovoljno mudra da ne
poini iste greke koje je inio njen otac, no opet, moda je ipak brinula.
Rekla sam: Takoer, mislim da ima mnogo zdravog razuma, Marie. Zreliji je od
veine mojih studenata. Mislim da e izvrsno zapoeti sljedeu godinu. Ona je
klimnula. Odloila je zdjelu i obuhvatila se rukama - ta uvijek ista stara obrambena
gesta, ali ipak nekako malo drugaija. Lice joj se zacrvenjelo, no izgledala je vie strogo
negoli zbunjeno. Skoro pa razjareno. To mi je bilo toliko nepoznato to se nje tie, da
sam se prilino obeshrabrila.
Rekla je: Kako te se Matt dojmio? Izgleda li ti dobro?
ini mi se da izgleda vrlo dobro. Vrlo dobro. Izgleda li ti sretno?
Sada sam se uspaniila. U naoj obitelji takva pitanja se nisu postavljala.
Meni izgleda sretno, Marie. Zato? Zar neto ne valja?
Ne, ne. Lagano je slegnula. Samo me zanimalo primjeuje li, i to je sve.
Primjeuje li da je dobro i da je sretan i da ima predivnog sina kojeg voli i s kojim mu
je dobro. Samo sam eljela da to i ti vidi, sada nakon svega onoga.
Nastala je tiina u kojoj se moglo uti kako pokustvo die. Vani se u hodniku neto
zaglavilo. Matt je proklinjao, a Simon je dahtao od smijeha. ula sam i Daniela kako je
govorio: Moda da se pokuamo vratiti natrag ...
Marie je rekla: Kada bi samo mogla znati koliko tvoje miljenje njemu znai, Kate.
Da ga samo moe vidjeti kada zna da stie ... najprije je toliko sretan ... a onda, kako
se blii trenutak dolaska, on vie uope ne spava. Luke mu je oprostio prije mnogo
godina, a Bo nikada nije ni znala da mu treba neto opratati. Ali tvoje razoarenje - ako
bi ti mislila da je itav njegov ivot promaen, ako bi osjeala alost prema njemu zbog
naina na koji je sam sebe zaustavio - to bi mu bio previe teak teret. To bi mu bila
najtea stvar. Sve drugo bi mu u usporedbi s tim bilo lako.
NANA
-164-
Bila sam toliko iznenaena da mi je bilo teko shvatiti o emu zapravo govori. Bila
je toliko uzrujana, toliko emocionalna i inilo mi se da njene optube nemaju smisla.
to je bilo moje razoarenje u usporedbi sa nestankom Mattovih snova?
Rekla sam; Ne mislim da mu je itav ivot promaen, Marie. Mislim da ste oboje
vrlo dobro proli, mislim da je Simon dokaz ...
Ti misli da mu je ivot promaen. Ruke su joj bile stisnute, prstima se hvatala za
obrve. Bila sam okirana, ne samo time to je priala nego i izborom trenutka za to,
roendanske proslave, sa gostima koji samo to nisu pristigli. Ti misli da je ono to se
dogodilo velika tragedija njegovog ivota. Teko ga moe pogledati, osjea toliko
alosti prema njemu i jo si uvijek ljuta. Nakon svih tih godina jo uvijek teko da ga
moe pogledati, Kate.
Ne znam to bih u tom trenutku rekla, no bila sam poteena jer je uao Simon.
Pregledao je kolae i onda u jednoga umoio prst i rekao: Od ega je onda ovaj?
Marie je otro rekla: Ne diraj! a on je odskoio i rekao, U redu! U redu! i vratio se,
gledajui je zaueno. uli smo ga kako je govorio: Ne ulazite tamo. Mamu je uhvatio
bijes.
Marie mi je dodala zdjelu. Uzela sam je, bez rijei, stavila je na tezgu, ulila u nju
kremu i poela je mutiti. Mutila sam previe jako i ona se zgruala i postala kao gruda.
Pretjerala sam , rekla sam. ao mi je. Glas mi je bio udan. Predala sam zdjelu
Marie. Ona je rekla: Nije vano. Moe li je preliti preko kolaa? i nastavila
ukraavati kola od sira. Glas joj je sada bio blag, kao da je rekla sve to je trebala rei,
a ostatak je sada samo na meni. Ali pomiljala sam da nema smisla odgovarati. Ako
nakon toliko godina ona jo uvijek ne razumije to je Matt izgubio, to se tu imalo rei?
Kada sam bila gotova s kolaima, rekla sam: Ima li jo neto? A ona je rekla: Za
sada nita. Moe odnijeti kavu mukarcima.
U tri alice ulila sam kavu iz lonca kojeg Marie uvijek dri pripremljenog, i stavila ih
na posluavnik. Pronala sam jedan mali vr u kuhinjskom ormaru, ulila unutra kremu,
pronala posudu sa eerom, izvukla tri liice iz ladice. Sve u tiini. Odnijela sam
posluavnik van mukarcima. Do tada su oni ve postavili stolove, pored stabala, po
Marienim uputstvima. Matt i Simon raspravljali su o stolicama - koliko i gdje.
to ti misli? pitao je Matt kada sam stigla. Koliko e ih htjeti sjediti? Na suncu
ili u sjeni?
Samo ene, rekla sam, drei posluavnik dok su obojica mijeala eer u svojim
alicama. One e htjeti sjediti u sjeni.
Tono, rekao je Matt. Pogledao je Simona. Koliko ima ena?
Gospoda Stanovich, rekao je Simon, gospoa Lucas, gospoa Tadworth, gospoa
Mitchell, gospoica Carrington ...
Osvrnula sam se za Danielom. Bio je pored ugla kue, zainteresirano je promatrao
nered mainerije u dvoritu pred hangarom. Prila sam mu. Osjeala sam se nesigurno,
NANA
-165-
kao da me omamila sunanica. Daniel je uzeo kavu i rekao; Jesi li ikada pomislila da bi
voljela ivjeti na farmi? Zapravo, mislim. Baviti se poljoprivredom. Raditi neki posao u
kojem vidi napredak na zavretku dana.
Ne, rekla sam.
Pogledao me i nacerio se, a onda se uozbiljio. Rekao je: to je s tobom?
Nita.
Je neto. to ti je?
Slegnula sam: Samo neto to je Marie rekla. Njezine rijei jo uvijek su mi
odjekivale u glavi. Njene optube teko su ml smetale. Nastavljala sam ih razmatrati,
napipavala u potrazi za objanjenjem, pokuavala shvatiti kako je dola do toga da tako
misli. Moda se tome ne treba ni uditi, ako se uzme u obzir sredina iz koje je potekla.
Ona nije mogla imati nikakvu predodbu o tome kako je mogao izgledati Mattov ivot
da su se stvari drugaije odvijale. A da je i mogla, ne bi je htjela priznati. Na koncu, ona
bi bila uzrok njegovog pada.
U vezi ega? rekao je Daniel.
Molim?
Rekla si da je Marie neto rekla. U vezi ega?
U vezi ... mene. Mene i Matta.
to je rekla?
Ve sam mu rekla sve pa sam mu jednako mogla rei i ovo. Ah samo ... ona misli
da ja mislim da je to to se dogodilo Mattu tragedija.
Promijeao je kavu, gledajui u mene.
Rekla sam: A to je istina. Rekla je da mislim da je itav Mattov ivot promaen, to
nije istina, ali istina je da je to to mu se dogodilo tragedija.
Daniel je vratio liicu na posluavnik. Nije rekao nita. Rekla sam: Stvar je u tome
da ona to ak i ne vidi. Nije to njena greka, ona ne razumije. No i to je tragedija, vidi -
Matt je oenjen za osobu koja nema pojma, stvarno nema pojma, kakav je on zaista.
Daniel je srkao kavu i dalje gledajui me. Daleko preko polja, uzdu ceste, moglo se
primijetiti uzdizanje oblaka praine. Automobil - Luke i Bo, stizali su kako bi i oni malo
pomogli. Automobil se kretao vrlo brzo i inilo se kao da je svugdje na cesti; dio mog
mozga bio je zbunjen, dok se nisam sjetila: lekcija iz vonje. Daniel je rekao: Pa,
slaem se s tobom u vezi jedne stvari, Kate. I ja mislim da je ovdje prisutna tragedija.
No, ja ne mislim na isto to i ti.
Komarac - prvi prethodnik hordi koje e naii - sletio mu je na runi zglob. On je
stisnuo oi, dodao mi svoju kavu, i pljesnuo ga. Obrisao je ruku o koulju, uzeo kavu i
rekao: Rei e da ja to ne razumijem, jednako kao to misli da ni Marie ne razumije,
ali ja mislim da ja razumijem. Barem neto od svega toga. Tvoja je obitelj prola kroz
zaista teku borbu, kroz sve te generacije i sve ostalo, svi ste vi teili prema tom
NANA
-166-
velikom cilju. A Matt je oigledno briljantan, to svatko moe uoiti. Zato shvaam da je
to razoarenje. Imao je svoju priliku i nije je iskoristio, to je zaista sramota.
Uputio mi je letimian, skoro opravdavajui smijeak. No, to je samo sramota. Nije
to tragedija. To ne utjee na ono to Matt zaista jest. Moe li to uvidjeti? Ne utjee
uope. Tragedija je u tome to ti smatra da je to toliko vano. Toliko vano da
dozvoljava da to unitava vae dobre odnose ...
Vjerojatno je primijetio moju nevjericu, jer je oklijevao, gledajui me nelagodno.
Rekao je: Ne elim rei da j e njemu svejedno, Kate - da j e nekim udom otkrio kako
oboava poljoprivredu, pa je sve ispalo savreno ili neku takvu besmislicu. To ne elim
rei. Samo hou rei da, iz onoga to si mi ti rekla o njemu i na osnovu onoga to sam
sada i sam vidio upoznavi ga, imam osjeaj da se on s time ve davno pomirio. A
problem je u tome to ti nisi. I kao posljedica toga, on je u tebi izgubio ono to je imao.
To je stvarna tragedija.
udno je kako neki dijelovi mozga mogu nastavljati funkcionirati normalno dok su
neki drugi dijelovi sasvim zamrli. ula sam Mattove i Simonove glasove; vidjela sam
automobil kako se sve vie pribliava; u daljini se svaalo nekoliko vrana; sve je to moj
mozak savjesno zabiljeio. No unutar mene, kroz jedan veoma dugi trenutak, nije bilo
niega osim potpune tiine. Paraliza uma. A onda su se stvari opet postupno poele
vraati, a s povratkom svjesnog miljenja vratila mi se i apsolutna plima nevjerice,
pomutnje i gnjeva. Od svih ljudi, ba Daniel, autsajder, jedan gost, koji je priu izvukao
iz mene, koji je poznavao Matta jedva kojih dvanaest sati. Da je ba on mogao sagledati
nae ivote i tako uzgred, bezbrino, ne znajui nita o tome, doi do takvog zakljuka.
Nisam mogla povjerovati da sam ga dobro ula - nisam mogla povjerovati da j e to
rekao.
Promatrala sam Lukeov auto; fiksirala sam pogled na njegovo kretanje. Nakratko je
nestao iza kue, a onda se opet pojavio kada ga j e Bo skrenula u dvorite i zakoila u
oblaku praine nekoliko metara ispred nas. Dok je izlazila priala je. Vidi!? govorila
je prkosno. Mahnula je Danielu i meni, no obraala se Lukeu, koji je sjedio na
suvozakom mjestu - sagnula se i provirila unutra kako bi bila sigurna da ju je uo.
Vidi!?
Ja sam je promatrala, mozak mi je snimao scenu. Matt i Simon su se pribliavali da
ih pozdrave. Nasmijeili su nam se kada su prolazili; znala sam da se ti osmjesi odnose
na Bo i Lukea, ali nisam bila sposobna uzvratiti. Promatrala sam Matta, u umu su mi se
mijeale Danielove rijei, zajedno s Marienim rijeima. Da ga samo moe vidjeti
kada zna da stie ... najprije je toliko sretan ... a onda, kako se blii trenutak dolaska,
on vie uope ne spava ..."
Bo je tresnula automobilskim vratima, obila do Lukeove strane i otvorila mu vrata.
On je balansirao s roendanskom tortom na krilu, a meu nogama je imao zaglavljenu
monstruoznu zdjelu zelenog elea. ula sam kako je Simon rekao Mattu: Izgleda mi
nekako ... odsutno, a Matt je klimnuo. Pretpostavljam da se to dogaa onda kada se iz
istog mira suoite sa smru. Nakon malo vremena ona gubi svoju estinu.
NANA
-167-
Bo je imala glavu uvuenu unutra i nije to ula. Uzela je kola, a Luke se sagnuo i
podigao ele na krilo i izvlaio i sebe i njega iz auta.
Onda, Luke, kako ide? nevino je rekao Matt.
Luke ga je prostrijelio pogledom i predao mu ele. Nabij ovo negdje gdje ne dopire
sunce, rekao je.
Sve ovo? rekao je Matt.
Sretan ti roendan, Maleni, rekla je Bo, ignorirajui ih i pruajui mu tortu,
golemu, gotsku strukturu prelivenu okoladom. Ne izgleda ni dan stariji od dvanaest.
Jesi li otvorio poklone? Jutro, vas dvoje - pozdravila je Daniela i mene. Osjetila sam
Danielovu ruku na leima kako me ohrabruje.
Jutro, rekao je Daniel. To se zove kola.
Pa da, proslava je, rekla je Bo. Mislili smo da nikada nee odrasti.
Krenuli smo prema kui. Danielova je ruka i dalje poivala na mojim leima. Njegov
dodir inio je da me koa svrbi od negodovanja. Htjela sam da me ostavi. Htjela sam da
me svi ostave na miru. Odlazite i pustite me da mislim. Pojavila se Marie, s kuhinjskom
krpom u rukama.
Zaposli nas, Marie, rekao je Luke. Doli smo pomol.
Oh, rekla je Marie, oh, dobro ... u redu. Mislim da sada moete poeti iznositi sve
van. Tanjure i ostale stvari.
Svijet se nastavio okretati. Marie nas je organizirala, svakoga prema njegovom stilu.
Ja sam dobila posao pranja aa. Koliko sam mogla vidjeti, one su sve ve bile savreno
iste, no bila sam zadovoljna to to mogu initi: to je znailo da mogu stajati uz sudoper
u kuhinji leima okrenuta sobi. Prala sam ih pedantno, jednu po Jednu, i paljivo ih
brisala, i postavljala ih na posluavnike koje e mukarci odnijeti van na stolove. Pored
mene pojavio se Daniel i rekao: Treba li ti jedan brisa? no ja sam odmahnula
glavom, a on se, oklijevajui za trenutak, udaljio. Kada sam bila gotova s aama oprala
sam zdjele koje je Marie prije koristila, i pribor za jelo, i zdjele za kolae, i pladnjeve.
Iza mene, Bo i Marie dovravale su poslove oko hrane, a mukarci su stajali, priali i
smijali se i druili se. Daniel je bio tamo negdje. Mogla sam osjetiti njegov pogled na
sebi. Takoer i Marien. Vie puta mi se zahvaljivala i rekla, onako pokuavajui
uspostaviti kontakt, da sam napravila vie nego sam trebala i zar ne bih eljela malo
kave, no ja sam se brzo nasmijeila nekako priblino u njenom smjeru i rekla da je sve u
redu. Kada sam shvatila da ipak mogu govoriti i da mi glas zvui normalno malo sam se
opustila.
Pitala sam se bih li mogla ostati tu itavog dana, i prati sue sve dok proslava ne
zavri, a onda rei da me boli glava i otii u krevet. No znala sam da je to nemogue.
Ima nekih zgoda u kojima vas nita osim smrti ne moe opravdati, a ovo je bila jedna od
tih. Tako, nisam znala kako u uope sve to izdrati. U glavi mi je bio ogroman mete.
Ispod svega i dalje je kljuala moja ljutnja prema Danielu, no na vrhu svega moj mi je
NANA
-168-
mozak i dalje dostavljao slike iz prolosti: Matt, sjedi pored mene na kauu u dnevnoj
sobi nakon to je teta Annie objavila vijest da e se obitelj razdvojiti, i pokuava pronai
New Richmond na karti u nastojanju da me uvjeri kako emo se i dalje moi viati.
Mogla sam se vidjeti kao dijete, kako sjedim pored njega, uma opsjednutog vrtlogom
oajanja.
Jo jedna slika: Matt nakon to je saznao rezultate ispita, odvodi me u spavau sobu
naih roditelja, posjeda me ispred fotografije prabake Morrison i objanjava mi zato
mora otii. Pria mi o obiteljskoj povijesti i pokazuje kako i mi igramo u njoj svoju
ulogu. Uviala sam vanost svega toga, znala sam da je to od ogromne vanosti, jer
inae me ne bi naputao. I onda mi je ispriao taj svoj plan za nas. Na velianstveni
plan.
I jo jedna slika, ovaj put dvanaest godina nakon toga, no prije nego to u
otputovati na fakultet. Matt je doao sa farme da mi poeli sretan put. Godinama sam
uspijevala potiskivati tu veer iz svog uma, ali sada mi se vratila, svjea, sjajna i jasna u
svim svojim detaljima kao da se dogodila juer. Nas dvoje spustili smo se do plae.
Sjeli smo na pijesak, promatrali kako se mrak nadvlai nad jezerom, i ukoeno
razgovarali o nebitnim stvarima - sutranjem putovanju vlakom, studentskom domu,
hoe li biti telefona na svakom katu. Razgovarali smo kao stranci. Do tada smo ve
skoro i postali stranci. Dvanaestogodinji teret stvari neizreenih, nerazrijeenih, uinio
nas je strancima.
Kada je dolo vrijeme da ode - da se vrati na farmu Marie i sinu - odetali smo nazad
do kue utei. Do tada je ve bio pao mrak. Okolna stabla u mraku su se privukla kui,
kao i uvijek. Kraj vrata okrenula sam se kako bih ga pozdravila. Stajao je malo udaljen s
rukama u depovima. Nasmijeio mi se i rekao: Mora mi o svemu detaljno pisati,
OK? elim znati svaku i najsitniju stvar koju radi.
Stajao je u etverokutu svjetlosti koja je dopirala iza vrata i teko mi ga je bilo
gledati jer mu je lice bilo napeto. Pokuala sam se zamisliti kako mu piem, priajui
mu o svemu onom to inim - o svemu onom to je on trebao initi. Zamiljala sam ga
kako ita ta moja pisma, a onda izlazi pomusti krave. Bilo je to nezamislivo. To bi bilo
kao trljanje soli po rani, neprekidno prisjeanje na ono to je propustio. Nisam vjerovala
da moe eljeti neto takvo, i znala sam da to neu moi initi.
I tako sam mu pisala vrlo rijetko, a skoro nita nisam pisala o tome to radim. eljela
sam ga potedjeti - potedjeti nas oboje. A sada mi je Daniel pokuavao rei kako Matt
nije htio biti poteen. Da je ta napetost koju sam vidjela, i nastavila uoavati,
proizlazila iz njegovih neuspjenih snanih nastojanja da ponovo uspostavi vezu meu
nama. Da je samo htio da mu piem, neovisno o sadraju, i da je znao kao i ja da neu.
Nisam mogla - nisam mogla - vjerovati u to tumaenje. Daniel misli da je uvijek u
pravu, ali nije uvijek u pravu. Nije. Znam da je i ranije grijeio.
Ali sada, kada sam pokuavala zaboraviti ono to je rekao, kada sam se osvrtala oko
sebe traei jo sua za pranje - bilo to, mijealicu za jaja, no, licu - njegove misli
nastavljale su mi prodirati u um, klizei unutra, kao voda ispod zatvorenih vrata.
NANA
-169-
Gosti su poeli pristizati odmah nakon podneva, a do tada sam ja ve bila u stanju
izvan svih osjeaja. Osjeala sam se omamljeno. Nestvarno. Skoro ugodno. Prva je
stigla gospoa Stanovich, a kada je Marie uoila njen kamion kako se kotrlja po cesti,
pourila me da joj izaem u susret, i ja sam to uinila vrlo smireno. Mukarci su bili
negdje po nekom zadatku, a s njima i Daniel. Bilo mi je lake to ga ne moram
predstavljati. Nisam znala kako bih s njim postupila. Tijekom jutra postajala sam sve
svjesnija njegove rastue zabrinutosti i, iskreno govorei, to mi je prualo neto
zadovoljstva. Ni u kom sluaju mu nisam oprostila. Tek kasnije, kada sam se nala u
mnogo razumnijem stanju uma, shvatila sam da mu je moralo biti vrlo teko izrei to to
mi je rekao. Vikend mu je znaio mnogo, i mogao je znati da ga stavlja u opasnost, a
moda i da stavlja na kocku i vie od toga. U trenutku dok je govorio sigurna sam da je
mislio da ini pravu stvar, ali slutila sam da je moda odmah netom poalio.
Trebao je biti zabrinut. Moji osjeaji prema njemu ... pa, mislim kada biste me pitali,
kako je stvar stajala tog popodneva, hoe li se naa veza nastaviti, ja bih rekla ne.
Pretpostavljam da je to bila varijacija na temu ubijanja glasnika - donositelja loih
vijesti. Znala sam da je to nepravedno.
Sama sam izala pozdraviti gospou Stanovich. Dok sam se pribliavala, ona se
talasala iza volana svog kamiona, i lagano je zaplakala od sree kada me ugledala. Nije
se nimalo promijenila, to mi je drago rei, osim moda jednog ili dva dodatna
podbratka.
Katherine, slatkice! Slatkice, tako lijepo izgleda, toliko nalikuje svojoj majci, iz
dana u dan sve si joj slinija. I privukla me k svojim prsima, onako kako to ona uvijek
obiava, i kao to e uvijek obiavati. U kakvom sam stanju bila dokazuje i to da sam
tada po prvi put u svom ivotu skoro eljela prihvatiti ta prsa za ono to su zapravo i
bila - jastuk za plakanje. Golem, mekan, topao jastuk, za iskrcavanje itavog tereta jada
i boli i kajanja, znajui sigurno da e ga gospoa Stanovich izravno predati Isusu. No, ja
ne bih bila ja kada bih tako neto mogla uiniti, no ipak sam se zadrala u njenom
zagrljaju neto malo due negoli je ona na to bila navikla.
Slatkice, rekla je, prekapajui okolo u potrazi za svojom vjenom maramicom
(Matt je jednom rekao da se kladi da ih je bilo stotinjak tu negdje), pogledaj kakav dan
nam je Gospodin podario! Niti oblaia! I tu si ti, uinila si sav taj put da doprinese
radosti. Nije li Simon najdivniji djeak kojeg si ikada vidjela? Tu negdje je torta.
Odahtala je do stranjeg dijela kamiona, briui se dok je hodala, i s treskom spustila
stranju ogradu prtljanika. Nisam je mogla staviti naprijed jer je Gabby stavila
mjenja na sjedite. Nadam se da j e preivjela - evo gledaj, dobro je. Samo se treba
uzdati u Gospodina, slatkice. On brine o svemu. Tko je mladi pored Matta?
To je bio Daniel. Matt ga je dovodio kako bi ga predstavio. Hodali su polako,
sputenih glava. Matt je gestikulirao rukama, neto objanjavajui, a Daniel je klimao.
Kada su se pribliili ula sam Matta kako govori, ... samo kojih est mjeseci godinje
kada je temperatura via od est stupnjeva, to je apsolutni minimum. Zato je treba
posijati odmah nakon to se snijeg otopi - im se tlo dovoljno osui da se moe orati. A
Daniel je rekao: Koristite li neku posebnu sortu? Mislim, otporniju na hladnou?
NANA
-170-
Ne znam zato sam to uoila ba u tom trenutku. Moda zato to su obojica bila
toliko usredotoena na temu, toliko zaokupljena. Dva izvanredna ovjeka, zadubljena u
razgovor, hodala su usporeno po praini dvorita farme. Ta slika nije bila tragina.
Zasigurno ne.
Pretpostavljam da pravo pitanje nije zato sam to uoila tada, nego zato to nisam
vidjela prije mnogo godina. Prabako Morrison, prihvaam da je greka najveim
dijelom u meni, no dijelom i Vi snosite odgovornost. Vi, s tom vaom ljubavlju prema
uenju. Vi koji ste postavili mjerila na osnovu kojih sam vrednovala sve koji su me
okruivali, itavog ivota. Slijedila sam Va san naivno; zbliila sam se s knjigama i
idejama kakve Vi nikada niste ni zamiljali, a nekako, u procesu sakupljanja itavog tog
znanja, uspjela sam ne nauiti nita.
Gospoica Carrington stigla je dok su se Daniel i gospoa Stanovich upoznavali, a
odmah za njom Tadworthovi; zatim se nekoliko automobila i razlupanih farmerskih
kamiona dokotrljalo zajedno i proslava je zapoela. Bila je to dobra proslava. Kako bi
rekla gospoa Stanovich, vrijeme nam je ilo na ruku, i sve se brzo pretvorilo u velik i
prilino kaotian piknik, sa ljudima koji su u malim skupinama sjedili po travi ili se
motali oko stolova s hranom, priajui i smijui se i pokuavajui rijeiti problem
jedenja kada u jednoj ruci dre tanjur s hranom, a u drugoj au vonog puna.
Voljela bih da mogu rei kako sam se i ja ubacila u duh svega toga, no istini za volju,
ja sam se i dalje osjeala lagano omamljeno. Pomalo rastreseno. Valjda treba vremena.
Ako ste godinama razmiljali na jedan odreeni nain, ako ste u umu imali sliku o
stvarima za koju se iznenada pokazalo da j e pogrena, pa, razumljivo je da treba malo
vremena da se priviknete. A tijekom tog vremena morate se osjeati... otkaeno. U
svakom sluaju, ja sam se tako osjeala - i jo se uvijek osjeam, u odreenoj mjeri.
Najvie bih eljela sjediti negdje u samoi, najradije ispod nekog stabla, i promatrati
dogaanja iz daljine. Posebno, promatrati Matta. Pustiti da mi oi upijaju taj novi
pogled na njega, tu novu perspektivu naih ivota.
To je bilo ono to bih najradije voljela initi to popodne, mnogo radije nego
pomagati u posluivanju na ovoj proslavi. No ipak, dobro ih je sve bilo vidjeti -
zapravo, vrlo dobro. Svi su bili tu, osim gospoice Vernon, koja je poslala poruku da se
osjea malo previe starom za zabave, no da eli Simonu sve najbolje. Mislim da sam
upoznala Daniela sa veinom od njih. On sam ponaao se vrlo pitomo, bez sumnje jo
uvijek nesiguran po pitanju stanja mog uma. No bio je dorastao prilici - svi profesori
Crane su uvijek dorasli prilikama. Prilino smo dugo razgovarali sa gospoicom
Carrington. Sada je ona ravnateljica kole - kola se proirila na tri uionice i zaposlene
su jo dvije uiteljice. Izgledala je vrlo dobro. Ona zrai posebnom smirenou.
Vjerojatno je tako uvijek i bilo, samo to ja to prije nisam zamjeivala. U svakom
sluaju, u njenom drutvu je vrlo ugodno boraviti.
Simon je, ini mi se, bio zadovoljan, a to je, na kraju krajeva, i bio cilj svega.
No ipak, najbolje je bilo uveer. Ta e mi veer uvijek ostati u sjeanju. Nakon
veere, kada smo sve poistili, a Simon je negdje nestao u drutvu svojih prijatelja, Matt
NANA
-171-
i ja nasprejali smo Daniela od glave do pete sredstvom protiv kukaca i odveli ga na
bare. Onu u kojoj je naeno Lauriejevo tijelo, Matt je zatrpao i na tom mjestu posadio
malu skupinu srebrnih breza. Upravo su bile prolistale i izgledale su vrlo smirujue.
Ostale bare, ukljuujui i onu nau, iste su kakve su uvijek i bile.




http://www.balkandownload.org/