SLAVKO MIHALI

METAMORFOZA
Htio bih znati odakle
dolazi ova praznina, tako
da se pretvaram u neko prozirno jezero, kome
moete vidjeti dno, ali bez riba
Ali bez !koljaka, rakova, bez
podvodno" raslinstva koje barem
taji neko ime, a ja sam danas
bezimen #ak me pomalo nema
$ tako, "ovore%i o praznini, pomi&em
vodu u jezeru, ona
razba'uje pijesak i neke sitne &esti'e prile"le
po dnu Meni se smu%uje
$dem uli'ama spu!tene "lave poput
neko" dru"o" jezera, tamno" prije sve"a, zatim
i otrovno"( i ne "ovorimo o tim
o"avnim bi%ima koja puu po dnu, tako
da sada sam sebi zaudaram
)R$*+$,A-A./E O+0/E
)o"ledaj one oblake, -era, za!to !uti!
.isam, zabo"a, ivotinja, ali evo ki!e
1ako je na"lo zahladnjelo
2aleko smo od "rada
0 redu, -era, nikad ne%u zaboraviti !to si mi
darovala
Mi smo sada jedno i &emu "ovoriti
,uti obla'i obi&no donesu tu&u
3ve je ve% nijemo, zrikav'i i ito
Ako ti eli!, moemo i ostati
*ojim se za tebe, za mene je svejedno
4romovi su opasni u poljima
A mi smo sada najvi!i 5i tako prokleto sami6
Mno"i %e ratar ve&eras kukati nad zrnjem prosutim
iz klasja
.e bih mo"ao pristati da toliko ovisim o
mijenama
.e pla&i, -era, to su samo iv'i
$ oni slute oluju
1aem ti, ivot je u svemu mno"o jednostavniji
Evo i prvih kapi, sad %e po&eti urnebes
Zakop&aj haljinu, "le i 'vije%e se zatvara
.e bih sebi oprostio da ti se ne!to do"odi
2akako, ovo %e mjesto u mojem sje%anju ostati
sveto
Molim te bre kora&aj i nemoj se osvrtati
.A 3A40, *0+/E7$ 0 3E*E
1akva sve&anost
/edan po jedan svi me napustili
.ajtee je bilo zadnjima
Toliko su patili zbo" sebe
Zatim me ostavila elektri&na arulja, raspored
stvari, na kraju sje%anje
/edan ponieni svijet nado!ao je sulud
od slobode
A ja, odvi!e uzvi!en da bih vladao,
3avih se na sa"u bulje%i u sebe
MA/3TORE, 04A3$ 3-$/E70
Majstore, u"asi svije%u, do!la su ozbiljna vremena
Radije no%u broji zvijezde, uzdi!i za mlado!%u
Tvoje neposlu!ne rije&i mo"le bi pre"risti uzi'e
3adi u vrtu luk, 'ijepaj drva, pospremaj tavan
*olje da nitko ne vidi tvoje o&i pune &u8enja
Takav je tvoj zanat9 ni!ta ne smije! pre!utjeti
.e uzmo"ne! li izdrati i jedne no%i opet uzme! pero,
majstore, budi razuman, ne bavi se proro&anstvima,
poku!aj zapisati imena zvijezda
Ozbiljna su vremena, nikome se ni!ta ne opra!ta
3amo klauni znadu kako se moe! izvu%i9
pla&u kad im se smije i smiju se kad im pla&
razara li'e
Z:ri'h, listopada ;<=>
Forum, ;<=?
.E .A2A/ 3E
.e nadaj se svome spasenju, prijatelju@
2ovoljno je lova'a na tvome tra"u da %e!
jednom biti po"o8en A
tako %e! lijepo vrisnuti, da 'e pro'vjetati
!uma
)amti9 tvoj bol je za ljepotu jedne stvari
izvan tebe
.e nadaj se, ne skrivaj se, ne"o idi posve
ravno
.e boj se ni streli'a ni metaka A oni 'e te
svakako dokraj&iti A
ali daj da bude! velik svojim rasko!nim smirenjem
1oje ne%e! razdati za njihove "rabeljive
po"lede, o&i "avranova
#O-/E1 1O/$ /E O2+0#$O
Tu ne"dje svijet se dijeli na dvoje poput
prerezane naran&e
0 ovaj dan kada odlu&ujem i ja sam dvije
polovi'e
/ednu sam odba'io( no koliko je ova dru"a
meni dovoljna
$ !to to u meni pani&no zaklinje kada je
odluka neopoziva
2va svijeta( kako "olem teret za ova slaba
le8a
/edva jo! strepim za sebe( razdijeljeni
svijete, ti si jeza u mojim venama
/a ne sumnjam9 nikada ni!ta nisam u&inio
uzalud
.o tko bolje poznaje okus poraza od
pobjednika
Zapravo je sve !to se od mene trai manje
od moje volje
Ona prava &uda do"odila su se u mojim
prstima
#O-/E1 1O/$ /E O2+0#$O, za!to to zvu&i
kao po"rebna "lazba
0 svojem uasu ja sam "rana koja se sprema
pro'vasti
2/E#A1 3 +O)TOM
4ledaj samo svoju loptu
.e kraji&kom oka ne"o 'ijelim vidom
3ve dru"o neka se u"asi
1u%e koje tonu ili lete u nebo
/utarnja vika rasr8enih ena
/urnjava mu!kara'a s trubama, zvon'ima
+opta je tvoja nova zemlja
$ paljivo je udaraj dlanom
To&no po sredini da se skupi sva u jedno
$ poleti prema tlu to&no po tvom nalo"u
Zatim se osmjehne prepoznaju%i i"ru
$ vrati prema ispruenoj ru'i
.e misli o udar'u, on je ve% u tebi
#eka da "a probude dva upaljena oka
2a "a uzdi"ne iz krpa sluh
)a da o&vrsne u ru'i i sleti loptu
)rividno uvijek okomito a ipak 'entimetar dalje
Odmotavaju%i srebrnkasti prostor
.e slu!aj "lasove oko sebe
To u njima bruji tvoje kolebanje
3amo jedan po"re!an udara'9 prejak ili preslab
3amo jedan udara' sa strane
$ tvoj %e se planet u"asiti
0 nekoj mlaki, na nekom alosnom "noji!tu
Ova lopta to si ti sam, svoj svijet
Ovo ti odska&e!, ovo se ti vra%a!
3kidaju%i paukove niti "rani'a
Ovo se ti produuje!, ovo se ti mnoi!
0 i"ri koja nema dru"e svrhe
Osim da sebe odi"ra! do kraja
302*$.A )/E3.$1A, #02OT-ORBA
3voje sr'e ispuni svim alostima svijeta
3va!ta je mo"ao on9 na primjer, da ide iznad
sebe
$ rasipno plju!ti ki!om !to snai korijen
nezasitan
Tako je dan i no% rastao za sobom
3voje o&i u&ini dra"uljima za dar
3va!ta je mo"ao on, sva!ta je smio kada poru!i
"rani'e sebe,
3a stotinu ruku !to se skladno izmjenjuju
u tkanju
A u onom najvi!em trenutku
Tkaju sve odjednom
*eskrajne povorke dopusti odmah do svoje"
boka
3ve neprijatelje imenova hrabrim
protiv sebe
)rirodi bi ravnatelj ( tako je !ume naselio
smirenjem
Rije'i da zaborav, livadi &enju
da ne svr!i
$ sve bude ljep!e ne"o on,
0 svemu vi!e volje, sna"e, razuma
Taj plemeniti kralj na dan vjen&anja s krunom
bude star
O, sudbino pjesnika, &udotvor'a, al samo
do trena
1ad usli!i dru"e
$.A#E *$ 3-E *$+O *E3M$3+E.O
4ovore9 ljudi po&inju umirati u kolijev'i
Meni se &ini C oni ustaju od mrtvih
Onda sve vi!e ive
Otvaraju se o&i u svim bojama
)rorade ruke i vratovi i dru"i dijelovi tijela
.a kraju dolazi red na one stvari koje zovemo unutra!njost
0 stvari ih nitko nije vidio
To ne zna&i da ih nema C vje!to se skrivaju pred uboji'ama
,ivot je ono malo ne&e"a u oklopu od sapuni'e
Hajde, kai ni!ta
2uhne! li u nje"a
$mat %e! malo manje krivo
Ali %e se mrtav &ovjek opet vratiti
$na&e bi sve bilo besmisleno
Novine mladih, < ; ;<D?
)0T 0 .E)O3TO/A./E
/edan brije" ve% tri dana lei odronjen i nitko
nema sna"e da mu pristupi
3amo %u ja, s tankim prstima, prekapati nje"ove
rane da bih se razbolio
i da bih uni!tio tu prokletu elju koja ho%e
da joj se divi,
da bude, da kli&e, da vlada, da obuzima, a ja sam
tako suvi!an
Otvorite se, potpune praznine( kaem praznine, jer
nemam rije&i za stvari bez imena,
a stvari bez imena treba da su prisutne u
pijankama prije sprovoda,
jer tamo %emo, "dje one vladaju, na%i na!e
potpuno smirenje,
mi koji odustajemo, mi koji odustajemo jer
priznajemo va!u hrabrost
Krugovi, ;<D?
OT1R$7E )RO3TORA
To je bilo sto"a, prijatelju
Eto si uspje!no prebrodio svoju smrt
-idi!, u svakome je ra8anju jedno
biti ili ne
Ti si to veli&anstveno rije!io9 uop%e
nisi pitao
.isi ni korak pourio
.isi "a, naravno, ni skratio
To se ina&e do"a8a samo bo"ovima
1oji ne mo"u iz"ubiti
Tebi od sada pripada 'ijeli svijet
4rani'e ne postoje za ratnike bez
zastava
.it ima e8i "dje je sama e8
Tvoje se misli pokapaju u tvojim
&inima, vi!e te ne
terete
Za"reb, prolje%e ;<D?
KrugoviF;<DD
)RO+/E7E *EZ .AM/ERE
)itko je ovo prolje%e
2a je samo sun'e, bilo bi zasitno
2a su samo obla'i, bilo bi bez okusa
Ovako pali "rlo i blai "a
$pak je netko pro!ao s lukom i o!trim
strijelama
G /o! su du"o drhtali odrazi na vodi
*ojim se za one koji ho%e i u tome
nalaze smisao
.e privikavaju li se na silne poraze
.e kaem da se vrate poru!enim sveti!tima
.e savjetujem da se po&nu opra!tati
s mrtvima i ivima
3amo strepim za njih
G 1oliko vjetar strepi za "ranu koju
ra!&e!ljava
Ovo je prolje%e bez namjere
-isibabe su izrasle a nitko se nije
trudio
.iti su one nastojale C tako se
do"odilo
Mo"le bi visoko izrasti
Za"reb, prolje%e ;<D?
Krugovi, ;<DD
*$H 2A 3E
*ih da se oslobodim tu8ih rije&i koje su
mora u mojem kru"u
*ih da se razvrstam da lak!e otkrijem
neprijatelja
3ad je to moj sti!ani hod
3ada pri"u!en "las
*ih da se odme8im, da se raspupam
po zakonu svojih ila
*ih da se potopim 5na povr!ini plutaju
lake tu8e stvari6
A smrt je zastor o&ima
2a se napokon okrenu u sebe
2a se razvu&em C ne bojim se da %u
)rsnuti
.e"o %u napokon udahnut koliko to
moja plu%a mo"u
*ih da se o&istim da bi prljav!tina na meni
bila moje"a podrijetla
Opasna poput te&nosti kloaka, meni melem
skoro"a spasenja
30Z2R,A.A *A+A2A
To je ono9 bezruk u samo%i
$zmislio si bajku o ljubavi, plesu i
vinu
Ti si od onih !to se vra%aju s potajnim
"ranatama
)a se neo&ekivano dijele na otpatke
Ali budi tu vi!e od jedno" ivota
*udi kao zid C po strani, a stalno
prisutan
1ao prostor, napokon, koji se odrekao
iz"leda
2a bi nadmudrio izdaju
0 tome je veli&ina poraza C da &ovjeka
posve oslobodi
2a vi!e ne mora strepiti da vi!e ne mora
skupljati
$ bude! li otvoren kao vrata ruina
3vi %e putovi voditi kroz tebe
)RO4.A.A *A+A2A
Majci, ocu
2o"odilo se to iznenada
Tako, ju"o je bilo u zraku
$ jesen je sli&ila na prolje%e
2o"odilo se to s osmijehom sun'a na
ustima
Taj &ovjek, ina&e s le8ima kakve
planine
$na&e s virom mudrosti u o&ima
$na&e s rukama te!kim poput "romova
0dara' !ake &uo bi se du"o
Taj &ovjek u taj &udan dan
1aem9 djevojka jedna raskop&ala
ko!ulju
5Za"ledala se kroz prozor umjesto
u o"ledalo6
1aem9 na obali se vrba oma'ila
4lasi se iz dubine
Ma sve oblake razmahne
Ma zapjeva takvim slonim "lasom
)rotrnula je uli'a 5kao da joj spala
haljina6
.ajprije od stida
)oslije od silne radosti
/edan prodava& naran&i !irom je otvorio
vrata tr"ovine
$ jo! mu nije bilo dosta
$ jo! mu nije bilo dosta
/o! premalo
$ napisao je iznad vrata
0zmite !to vam pripada
Ali poslije no%i koja je slijedila
)oslije minuta koje su do!le u tamnim
odijelima
)oslije sekundi sa 'ilindrima i bambusovim
!tapovima
)rokleti sjevernjak dunu
2jevojka zakop&a ko!ulju
Otpado!e ma'e s vrba
)rodava& se lati mu!terija
)o&ev!i od pred"ra8a
A &ovjek onaj !to je pjevao
0sitnjen do mikroba
$ podloan do nepokretnosti
*ude pro"nan
Ta netko je morao platiti
Za"reb, ; ; ;<DD
Krugovi, ;<DH
/OE MA+O .E1A 3MO
Razrovali smo "robove
Eto su ih stolje%a zasipala s odvratnim
samopouzdanjem
.ije ostao ni kamen na kamenu
O"rada koje su nas trebale sprije&iti
$ tako sada kro&imo razba'anim svijetom
0 dijelovima, ne slute%i jedinstvo
0koliko tome ne slui poneki krik
1oji se utren obru!i
3trah nas, ne vi!e dru"ih, ne"o sebe
Osje%amo kako u nama ustaje netko ve%i
.emo"u%e je podnijeti po"led nje"ovih
o&iju
1oje ne priznaju zapreke
Razrovali smo "robove i sada bismo trebali
"raditi domove
/o! malo, ne urite, neka se i"ra svojevoljno
dovr!i
/o! malo neka smo i pti'a i zmija i
'vijet 5na nekom udaljenom
polju
/o! malo neupu%en san
.A O*A+$ 10)E
Majci i ocu
*a! tu, na obali obnevidjele rijeke
Bijeli se ivot do"odio da se vrati! ovamo
$spod neba s kojim si se napokon razi!ao
Raskomadan, da je pravo &udo !to se dri! na okupu
Re'imo, jedno" proljetno" dana
1ada sve je sivo, nakostrije!eno
$ svaka pti'a "rabljivi'a i svaki kamen udara'
)osve blizu vodi te joj &uje! njeno divlje ku'anje
1ao da si si!ao ispred vrata pakla
3vaki talas neka stra!na pro!la "lava
,ivot bje!e bjesomu&an kas
1roz "u!tare !to se ponavljaju s poru"om
0vijek isti jauk, kreket, zveket
.ajjednostavnije bilo bi sko&iti
$ zar to ne bi ve% odavno u&inio
Ali vi!e nisi svoj, pripada! uspomenama
2ovele te da na tebi pale svoje svete rtve
Eumi voda, u&inio si ivot i on ode
.isi vi!e ne"o stup o koji se veu &am'i
3amo na tom mjestu moe se pristati
3MRT +$E7A
$ tako jedno"a dana
/a, koji sam svojski traio mijenu
C /edno"a dana namje!taju%i pohvale u svojim izlozima
0 najmanjoj uli'i, zna se
/a bez !e!ira, ta svaki ima svoju obmanu
3voju malu prljav!tinu koju u"lavnom sam pla%a
3itno svjetlo izdajstva u tamnim po!tenim o&ima
4ledao sam stablo ispred otvorena prozora
/a dobra stara lopua kojoj se jo! nije pruila prilika
5.e o&ekujete, nadam se, da %u se posve razotkriti
-i biste oprostili, !to bi ostalo za mene6
*ez namjere da isplatim ma koji du" "ledao sam
3tablo divlje" kestena s bestidno velikim listovima
1ada bih dovodio ene morao sam spu!tati zavjese
Tkanina ipak ne bi sakrila urotni&ke po"lede
2ok sam ljubio slu!ao sam kako se nji!u pred prozorom
1ao da postoji mo"u%nost da ih pozovem u sobu
)uni susretljivosti ne mo"u dopustiti da ih se odbije
5$ sad bi mi pomo"li pisati kad bi znali o &emu se radi6
-eliki tamni listovi na kojima sam prepoznao osamu
1asnije ljubav, jo! kasnije izdaju, na kraju besmisao
/edne jeseni koja je do!la prerano ili prekasno
Znam jedino da je nitko nije do&ekao na kolodvoru
Moda smo previ!e vjerovali da ona ne moe a da ne do8e
.ismo se prevarili, ali zar je istina o svemu dovoljna
3amo mudrostima tko bi nahranio ljubavi
5Meni se silno ho%e raskopati ove savr!ene predmete
.ijeme o&i pravednika za kojima venu nedostojne ljubavi
*la"e ruke, kako ste mo"le zaboraviti svoje strasne osvete
One najljep!e rije&i venu za re!etkama spasa
Mo"li smo biti divovi a jedva %emo biti trava
.i "robove ne%emo ostaviti za sobom
A zar nismo do!li s rukama punim darova
Mi siromasi u ovaj tren kada nas se prozivlje6
4ledao sam stablo kao i uvijek, ne "ledaju%i "a
Trae%i posvuda sebe, bez nade da je ne!to preostalo
Te mrzovoljne jeseni s tamnim podo&nja'ima
0 jeItinoj izno!enoj haljini, zar smo bolje zasluili
Opazih li!%e u bije"u po "ranama
-elike prijateljske o&i kako me uasnute zaklinju
$ vjetar kako ih sije&e sabljama od studeni
A koji od nas nije vjerovao da li!%e odlazi dobrovoljno
;<D<
Knjievnik, ;<H;
/E3E.
1ola, ako jo! prolaze drumovima, idu prazna
3uvi!e se sun'a napili ratari pro!lo" ljeta
pa ne mo"u usnuti
Zapre"nu konje, izjure, i tek tad se sjete da je
svr!eno
Tako i ti meni, ve% u"asla ljubavi, ne dopu!ta!
zaborav
3 vjetrovima !to razjareno &upaju zadnje listove
prolazim putovima koji me mole da ih pustim,
puni stida za svoje tamne vje8e, bespomo%ne ruke
A ve% sutra 5sat prije prvo" snije"a6
kola %e leati rasklimana u ostavi,
bez no"u konji, kao da zazivlju, podizat %e "lave,
ispijeni ratar izdisat %e na postelji,
ja ve%, evo, drim pero, zadnju svije%u svoje
osame
i niz stihove spu!tam se u san
Knjievnik, ;<H;
+/0*A- ZA 3T-AR.0 ZEM+/0
Odoz"o led odozdo prsti vode
-idjet %e! kako led samom sebi ki&mu mrska
Odozdo san i tko nas ne%e slijediti
0 skupom poslu ljubavi
Ah odoz"o ah odozdo
2o%i %e i tre%i i bit %e zvjerski vje!ti
$ "ore sam i dolje slomljen do utrobe
Za neko"a tko ne%e razumjeti
Ovo je 1orana, za!to ne i 2unav
+ijepa si, zemljo, samo kad si 'jelovita
2o%i %e i &etvrti i ponavljati iste lane rije&i
Zbo" kojih smo i mi bitke "ubili
.e lomi ovu stravu punu nadahnu%a
/er je sada( u pro!lost ne vjerujem
*udu%nost bude li ku'ala na ova vrata
*it %e istjerana( neka sti"ne kasnije
Za tebe ivim koja mi no%as lomi! usne i veze! prste
Za sve vas koji ste sa mnom do koljena u "libu
/ednu sada!nju bijedu ne bih mijenjao za sva budu%a
'arstva
Ove ma"le o&iju ednih a tako snenih
AT+A.T$2A
0 pijanstvu i u ljubavi,
ponajvi!e u kakvoj staroj bolesti,
zaista ih vidimo obje!ene o nebo9
tri broda kao tri su8eni'e
#ujemo ih jasno kad se urlanje vjetrova
i divljanje prsatih talasa
C no%u, uz pri"u!ena svjetla iza okana,
uz bludni !apat a trebalo bi moliti C
kad se poistovjete s na!im kletvama
#ujemo ih, razabiremo, ali ne stiu
premda se 'ijelo vrijeme vuku
s one strane 'rte obzorja
.e dolaze nas otkriti za !ira prostranstva,
nikako da uplove u na!e more
Okovana im krma, prama', lepr!ava jedra
1ao da smo nevidljivi, kao da nas nema
0sud nikako da se opredijeli
Ovdje se zaustavlja povijest, pred tom na!om
nestvarno!%u,
i mi sami ne moemo iz to" za&arano" kru"a
sputani prekomjernom vidovito!%u
.ikada, nikada ne%emo biti otkriveni,
nikada, nikada ne%emo po&eti postojati,
ali ni 1olumbo, ni jedan 1olumbo ne%e izbje%i
prokletstvo(
svijet %e umrijeti od nemo%i pred Atlantidom
Forum, ;<==
3 40+$-ERO-$H )0TO-A./A
)ojma nemam kako samo ovamo dospio
Miri!e na "liste i krti'e a opet se
vidi mjese' 2a me nisu pijano"
ba'ili s palubeJ .e bih rekao da sam
ovdje ve% bio 3ve mi je nepoznato
2omoro'i uvijek zbore o ne&emu dru"ome,
nikad o onome o &emu se radi $du
natra!ke i sretni su ako zatiljkom
udare o ne!to tvrdo 1ao da se malo
razbude, i moe ih se &uti kako, obliveni
krvlju, pjevaju $na&e, no%u, kriomi'e
raskopavaju svoje domove $sprva sam
mislio9 trae zlato /est, da ne bi@ To im je
posao@ -alja da svaki samo" sebe
izi"ra Eto bolje udesi 0propasti
3jedim na obali i mislim kad %e
kakav brod 3amo, &ini mi se da ni ovo more
nije pravo -i!e neka namje!taljka,
zamka za lakovjerne .alijevam &aj
ali pijem ne!to !to ima okus
po mojoj vlastitoj u&i Zar ve% i ja
samo" sebe trujemJ .e znam
"dje su im hramovi Tko tu kome
slui, zapovijeda /asno mi je jedino
da je ovdje razum na !tetu
3vatko zdu!no radi na svojoj propasti,
no i jedan dru"ome pomae
$ sve vi!e mislim9 kad bi ovo more
bilo stvarno i kad bi jednom ipak
sti"ao brod, jedva da bih ustao
#ekao bih ne%e li i on, poput mene,
potonuti )a i ove rije&i !to "ovoreJ
Zna se, o &emu dru"ome $ ja
sve svoje raskopavam .e traim zlato
Moda bih malo po &elenkiJ
Forum, ;<==
2$-+/$ 1E3TE.
4rane divlje" kestena, tek !to izbiju,
okre%u se prema nebu
,ure%i podjednako sun'u i obla'ima
one se dijele( misle, udvoje %e,
utroje, udesetoro bre sti%i
.e znam dvije jednako ispruene "rane,
dva stabla sli&na u molitvi
i vjerovanju,
dva drvoreda istovjetna u smjernosti
Hitaju%i prema svojem dijelu neba,
svojem mjehuri%u oblaka
!to se napuhuje poput bo"a,
svaka se "rana okre%e
oko nekoliko osi
3ustee se, sanja, napre&a' odlu&uje
Zatim vjetrovi, vino ljudskih koraka,
samo%a, ma"la, vje!ala ki!eG
+i!%e koje bi znalo letjeti
no u zanosu poutiG
Tu su i nevidljive "rane
5sa"njile, odrezane6
no one dalje ure svojem dijelu neba,
moda ne!to vi!em
Od njih se u tmini svjetlost !iri
#uje im se !apat i kad nema ki!e
RA3TA.A1 3A 3O*OM
3ad je trenutak da svatko od nas
ode na svoju stranu9 vi, no"e, za kora'ima
o kojima toliko snatrite netom prile"nem(
ruke kud koja C lijeva, nespretna, u predjele
ma!te, desna s vojskama( moda svi prsti,
dvadeset njih, odu na kakav dru"i svijet(
ovaj su, misle, dovoljno razorili(
za njima %e rebra, radna, uvrije8ena(
jetra %e, zna se, u oblinju kr&mu 5tamo
ve% lo&u bubrezi, eluda', mjehur6(
sr'e %e na barikadu, ali bez krvi, u
!aputanju, toliko opredijeljeno za bitke ljubavi(
plu%a me8u oblake, mozak u samo sun'e(
a ja %u ostati sKm s ovim "adnim
jezikom, stvorenim za otmjenost a stalno je
klepetao, uvaljivao me u sve "ore neda%e
Hajd, jezi&e, sad pokai !to umije!,
sad kad sam ostao bez i&e"a9 napuni podrum,
tavan, smo&ni'u
Forum, ;<==
3trah
0 nama raste strah i kada smo oblijepljeni
najljep!im privi8enjima
3vrdlima o!trim i !irokim ometa na!e raspadanje
i mi se moramo skupljati
)onekad jurnemo sa stisnutim pesni'ama, ali smo
dulje zasi%eni porazima
GGGG
Treba vi!e misliti na osamljene ljude
2obro je kada more !umi posve u blizini
2obro je kada se brodovi doti&u okrupnjalih bokova
1ada dadi i vjetar leti s kosom raspletenom C
tad i saman &ovjek nasmije se ne&em
0op%e, treba vi!e misliti na osamljene ljude
.e zvati ih po imenu C oni su to"a li!eni C
ne"o im pruati utjehu svojom bezobzirnom
rado!%u C
ostavljati ih na 'esti, ali rasvjetljavati prozore
3amo jo! u stvarima
Moj "las jo! je samo u stvarima
Bijela jedna soba &eka da se vratim
iz pra!ine svijeta sa suhim ustima
ve% sustao Otvore se ormari
3a zidova slete svele rije&i
neke davne pjesme Zaiskri svjetiljka
ljepotom ene koja nikad nije u!la
1ao poru"a presretnu me moja slova
)rsne stoli'a
+akoumni "lase
!to nismo jezdili !irim poljima
0 rijekama !to nismo mreama
nestalnu lovili ribu
-jetar, voda
"nojili bi tobom udaljene prostore
i ja bih u spokoju svisnuo u svojem duplju
Ona i ti
0 osvit dana ma koje svitanje
stali ste na svijetloj "rani'i
presje&eni, na bijelom o!trom rubu
dva prevarena putnika
a njene ruke o tvojem polomljenom pasu
a tvoje ruke o njenim ramenima
dvoje i!ibanih dvoje pro"nanih
nijedne rije&i u njenim uskim ustima
u tvojoj krvi oluja tamnih zvukova
tada i ma kada vas dvoje ni&ijih
u vrtlo"u opsjednuta bilja
ona i ti na obali neke pjane rijeke
ti i ona i bijesan urlik vjetrova
me'i pti'a i mali omamljeni obla'i
da je &a!a vina mo"la bi vam biti svadba
mo"ao bi biti sprovod da je jedna svije%a
3-E /E *$+O T0
$ -$EE .$#E4 .$/E *$+O
3vijet nam je ju&er umro na rukama
.e zaustavi se niti jedan tramvaj
)relaze%i u ni!tavilo, prodava&i novina
vikali su jo! "lasnije
naslove vijesti s posljednjih strani'a
A vi!e nismo niti me8u sobom(
strmo"lavo padamo slojevima stvarnosti
iz"ovaraju%i svoje prosta&ke pozdrave
.e u"asi se niti jedna svjetiljka,
premda nikakva svjetla vi!e nije bilo,
ni svjetla ni stvari koje bi "a mo"le
eljeti
1ako je bilo modro tijelo svijeta
-jetar obleti zemlju pa lee u
vlastiti prah
3ve je bilo tu i vi!e ni&e" nije bilo
)oput metaka vlakovi su po"a8ali
postaje
$2EM )0T 3-O/ 0.ATRA4
0zalud se trudite
/edan sam od onih koji stoje izvan
kru"a
.i za kakvu pobunu
2obre volje da prepustim mjesto
dru"ome
Tek pustite mi moje snove
Raskidanu pau&inu koju nastojim da
obnovim
3amo su mi prsti odve% odebljali
-idjeh kroz pukotine i ne%u biti
onaj stari
Ostala je, dakle, samo volja da se
vjeruje
+omna "ra8a za tvoju sliku, svijete
$dem put svoju unatra"
3amo ljubav bit %e znak da bijah ja
Teak teret stvoru kukavnom
Al ponijet %u "a C nije daleko
2o!lo je, do!lo vrijeme
Moda je do!lo vrijeme
kad ljubav treba tajiti
Treba je sakriti
u podrumu kakve napu!tene
ku%e
$zrezati je iz mesa,
odjenuti u bosja&ke tralje
Zatvoriti joj usta,
o&i zape&atiti
3trovaliti u provaliju,
spaliti, i njen prah
razba'ati na sve &etiri
strane
2o!lo je, do!lo vrijeme
kad je i poezija nepravda
3LM, /ER TA1-A /E )O*/E2A
.e vi!e strah( osje%am kako mi izviruju vu&ji
zubi
.e vi!e staza, zabo"a, nasred polja zazivlje me
"rmlje
2a mi bljesnu o&i, vrane razmahuju prijezirom
.e vi!e sje%anje, obzirno ljudsko podrijetlo
.e ku%e, ne plo&ni'i, ne mitni'e
.ezasitne "rudi se"nule za snije"om
$ ne%u zalutati9 vjetrovi kau 'ilj
Moj je na dru"oj strani
Osje%am kako se krasno kesi Ienjer moje"
vu&je" oka
.e vi!e vrijeme( moji dvostruki kora'i bre
napreduju
+ov'i, jo! no%as %u sti%i
.a livadu !to je izjela izdajni&ke tra"ove
2ozivaju%i silno" sebe na nebesima
3Km, jer takva je pobjeda
3AMO 3A., MO/$ 1A)ETA.$
Trae me jeke na sve strane
.ove zapovijedi kapetana pod kojima sam
plovio
3voju neposlu!nost mo"ao bih skupo
platiti
Eto mo"u, kada svijetu ne vidim smisao
0koliko ivot ne bi bila kakva rui&asta
livada
1rdo modrih konja kada mi se ja!e
#arobnjak, pa da vladam svime !to me
okruuje
3amo san, moji kapetani, koji prijetite
okrutnim slubama
#E1AM 2A ME 0)OTR$/E*$E
.i!ta ne razumijem od ono" !to mi "ovori!
*la"oslivljam svoje trpko neznanje
Moje podrijetlo je sumnjivo, rodni "rad poru!en
)osvuda me prate biri
3amo kad sam s tobom ne!to malo jesam
Zavu&em se u sebe i &ekam da me upotrijebi!
Ti koja &ini! vrijeme i spretno "a ra!&inja!
Tu se uvijek ne!to na8e za mene
Onda me iz"ura! kroz vrata pa jo! malo
trajem
)omislim9 jesam, ma koliko se ne vidi
na meni
.isam, smjesta kaem, i sav se izbri!em
Moda neko vrijeme umrem samo da se
saberem
BRTE,
Ovdje bih na'rtao stablo
ovdje kolibu
ali me suvi!e obuzima pu&ina
0 oko mi stavlja bijelo jedro
Moram slu!ati !um valova
A ovdje bih s tobom
na'rtan
du"o u no% svemira
sanjao u ti!ini
Ali sve vode uvijek idu
samo jednom sredi!tu
3ve zrake sun&eve
$ svi povi'i ribara koji se
svijaju u o&aju
Ovdje bi lepr!ala tvoja haljina
a ovdje
u sjeni raz"ranata stabla
blistao se kr&a" s vinom
$ samo to besmisleno bijelo jedro
koje sobom donosi vjetar
i svjetlo jedino"a preostalo" dana
ZA STOLOM, SRED OCEANA
$z"ubljen, za stolom, sred o'eana
mislim o sebi kao o pustoj hridi
koja s ruba svijeta tone u dubinu,
u to more koje bija!e u po&etku
i nitko nije mo"ao ni htio iz nje"a,
stalno je u svemu tiho !umjelo
&ine%i neprekidno isti tajanstveni kru"
kojim jure Zemlja, 3un'e, Zvije8e,
jedan svemir u srazu sa stotinu
dru"ih, jo! se ne zna oko &e"a
ukoliko nije ova pisaljka koja
raz"r%e vremena,
smije se, ru"a,
otkrivaju%i bolju sliku
koja leti
istim putem, samo unatra"