Naslov izvornika : A VALENTINE WEDDING

JANE FEATHER
VJENANJE ZA VALENTI NOVO


2







Odjednom se povukao sve dok se nije naao iza nje. Stisak mu se prebacio na njezina
ramena. inilo se da se Emma ne moe pomaknuti. A zatim je osjetila njegov dah bono na
licu, najnjeniji mogui poljubac na svom uhu. Njegov je jezik sunuo u usku koljku, a zubi su
mu blago grickali njezinu unu resicu.
I sad je Emma znala. To nestano, golicavo milovanje pripadalo je samo jednom
mukarcu. Mukarcu koji je tono znao kakav joj to nemirni uitak prua. Znala je, ali sledila
se... sledila se u ovom trenutku, u ovom arobnom vrtu. Ovo se nije dogaalo u stvarnom svi-
jetu. U stvarnom svijetu ona to ne bi eljela. Nije shvaala kako se to moe dogaati, ali nije
joj niti bilo potrebno da shvati. to god da se dogaalo, pripadalo je nekoj drugoj razini gdje
je sve bilo paradoksalno, a paradoksalno je imalo smisla.
Usne su mu se pomaknute s njezina uha na njezin vrat. Jezik mu je povukao vlanu,
drakavu liniju od male kvrge na vrhu njezine kraljenice do plitke brazde u podnoju njezine
lubanje.
Emma je zadrhtala od naslade.
Kliznuo je rukama oko njezina tijela...




3
Predgovor

TORRES VEDRAS, PORTUGAL 18. SRPNJA 1810.

Sustiu nas, Nede. Covjek koji je ovo izgovorio okrenuo se u sedlu, poloivi jednu
ruku na sapi svoga hata, dok je zurio u krajolik to se mracio iza njih. Jedva je mogao vidjeti
prainu koju ju je dizala urna potjera. Dobacio je ocajnicki pogled svome drugu. Edward
Beaumont, peti grof od Grantleyja, klonuo je na hrbat svog konja, a leda su mu bila mokra od
krvi.
Znam. Rijec je bila jedva procijedena, rasplinjavala se u glasnom uzdahu boli dok je
Ned uvlacio zrak u svoja raskidana pluca. Krv mu se pjenila s usana. Ne mogu jahati bre od
njih, Hugh. Mora nastaviti i ostaviti me ovdje.
Ne, necu. Hugh Melton nagnuo se naprijed i zgrabio uzde svog druga, tjerajuci
konja dalje. Necu te ostaviti onim portugalskim divljacima. Bit cemo u Lisabonu do zore.
Hajde, Nede!
Ne. Glatko odbijanje imalo je vie energicnosti od bilo cega to je Ned izgovorio
otkad je sat ranije primio u leda metak portugalskog snajpera. Posljednjom snagom, povukao
je uzde. Konj mu je zanjitao i propeo se, zbunjen proturjecnim signalima koje je primao.
Dovraga, Hugh, mora nastaviti... spasi se. Nakratko se mucio, a prsti su mu pipkajuci
traili unutar kaputica. Na kocki je vie toga nego to zna.
Hugh je zautio. Toliko je i sam naslutio... mnogo je mjeseci za vrijeme ove
portugalske vojne pod Wellingtonom sumnjao da mu prijatelj igra mutniju ulogu nego to bi
na to upucivala njegova jednostavna titula vojvodina adutanta. I bio je naslutio da ovaj
navodni izlet u Lisabon s linija Torresa Vedrasa za svrhu ima vie od troenja nekoliko dana
itekako zasluenog dopusta.
Evo. Ned je izvukao dva tanka paketa. Krv je zamrljala zatitni omot od masnog
papira kojim je bio omotan njegov sadraj. Silovito se zaljuljao u sedlu dok se naginjao,
gurajuci Hughu zamotuljke. Poalji ih prvim brodom koji isplovljava iz Lisabona.
to je to? Ali cak i dok je postavljao pitanje, Hugh je shvacao da mu Ned nece dati
izravan odgovor.
Ovoga poalji konjickoj gardi... Charlesu Lesteru. Ned se borio za dah potreban za
govor dok je pokazivao jedan od paketa. Nisam napisao adrese... preriskantno. Ucini to kad
dode u Lisabon i pobrini se da ode prvim brodom za prijevoz trupa!
Hugh je uzeo omot i tutnuo ga u njedra svoje koulje.
Ovaj je za moju sestru, ledi Emmu Beaumont, u Grantleyju Manoru u Hampshireu,
dahnuo je Ned, pruajuci drugi paket. Za ime Boje, Hugh, kreni. Onaj za konjicku gardu ne
smije im pasti u ruke.
Ranjeni mukarac klonuo je bocno u sedlu; uzde su mu kliznule kroz prste. Cinilo se
da ga samo stopala u stremenima dre na mjestu.
Za Boga miloga! Hugh je uzdama zaustavio oba konja prije no to je Ned mogao
pasti na tlo.
Pomozi mi da sjaem, protisnuo je Ned. Ne mogu se vie drati na sedlu... Za ime
Boje, covjece, brzo. Zaustavit ce se zbog mene i tebi dati jo malo vremena. Moe im
umaknuti. Iskra ocaja nacas je oivjela zlatnosmede oci koje su se svakog casa sve vie
mutile.
Hugh je okrenuo konja. Uhvatio je prijatelja kad mu je ovaj kliznuo iz sedla na grudi.
Hugh ga je poloio na tvrdo, ljetom isueno tlo koje je jo uvijek cuvalo danju toplinu. Stajao
je bespomocno gledajuci covjeka cija se krv neumoljivo cijedila u zemlju. A zatim je zacuo
topot kopita, prenoen nepomicnim vecernjim zrakom, kako udara po tlu.




4
Nedovi su kapci zatreptali. Pobogu, Hugh. Ne daj da umrem uzalud.
Hugh vie nije oklijevao. Ponovno je uzjahao okretnim skokom i potjerao svog hata u
galop. Nece, ne moe razmiljati o svom prijatelju kako lei u praini cekajuci obzirnost onih
koji su ih gonili od ranog poslijepodneva. Ako su traili ono to je sada nosio Hugh Melton,
to nece pronaci. Do zore ce biti u Lisabonu, na prvom brodu za prijevoz trupa koji polazi za
Englesku.
Cetiri jahaca zaustavila su svoje jurece konje kad su stigli do nepomicnog tijela na tlu
i strpljivog hata koji je brstio niski grm. Jedan je od njih, cije su epolete i bogato ukraena
srebrna vrpca, kojom mu je bila porubljena odjeca, oznacavale njegov cin, sjahao s konja s
kletvom na usnama. Nagnuo se nad Neda.
Jo uvijek je na ivotu, rekao je mrko, dok su mu ruke grubo pretraivale, kidajuci
krvlju natopljenu odjecu, prevrnuvi mukarca na trbuh ne pazeci na njegove rane. Energicno
je opsovao kad njegova pretraga nije urodila plodom. Nema ga. Vas dvojica idite za onim
drugim. Pedro i ja poradit cemo na ovome. Dokle god poivi, ima jezik.
Ned kao da je cuo rijeci iz velike daljine. Cudan, jedva primjetan osmijeh pojavio mu
se na usnama kad su ga potegnuli na leda. Pogledao je uvis u garavo lice koje se nadvilo nad
njim. Nemilosrdne crne oci, okrutna usta ispod gustih, nauljenih brkova.
Moja isprika, pukovnice, promrmljao je na portugalskom. Moda imam jezik, ali
on vam nije na raspolaganju. Sklopio je oci, a osmijeh mu je i dalje lebdio na usnama. Sada
je vidio drugacije lice kako mu ispunjava unutarnji vid. Oci zlatne kao i njegove, iroka
nasmijeena usta. Em, rekao je, pa umro.




5
Prvo poglavlje

GRANTLEY MANOR, ENGLESKA PROSINAC 1810.

Ovo je necuveno! Nepodnoljivo! Necu to nipoto trpjeti. Emma Beaumont u
rukama je potezala rupcic obrubljen cipkom dok je koracala elegantnim salonom. Rub njezine
golubinje sive haljine od krepa, ukraen volanima, njihao se sa svakim korakom.
Oh, Emma, najdraa, ne moe tako govoriti, izjavi sredovjecna dama u haljini od
tamne svile. Vrpce na njezinoj kapici podrhtavale su joj uz obraze dok je odlucno odmahivala
glavom.
Oh, zar ne mogu, Maria?, usklikne jarosna ledi Emma. Gospodine Critchley, neto
se mora uciniti u pogledu ovoga. Insistiram na tome. Ne mogu zamisliti gdje je Nedu bila
pamet.
Ovu je izjavu popratila nelagodna tiina. Gospodin Critchley zakaljao se iza dlana i
zautao svojim odvjetnickim papirima. Sredovjecna dama svojski se primila lepeze. Postariji
par, koji je sjedio jedno uz drugo na sofi s pozlacenim zaobljenim naslonima za ruke, zurio je
prazno. Mukarac je lupkao svojim tapom po aubussonskom tepihu monotonim, tupim
udarcima, dok je njegova supruga napucila usne i kiselo kimnula glavom, kao da na neki
nacin osporava optubu.
Emma... Emma!, otegne se glas s kraja prostorije. Svi se crvene zbog tebe.
Alasdair Chase naslanjao se uza zid s policama za knjige, ruku duboko zavucenih u depove
hlaca od jelenje koe. Njegove visoke cizme sa suvratkom, poprskane blatom, svjedocile su
da je dan proveden u lovu. Zelene su mu oci vragolasto sjale, a usta su mu bila podrugljivo
iskrivljena.
Emma se munjevito okrenula prema govorniku. Svi osim tebe, Alasdaire, rekla bih,
rece ona s istom ogorcenom srditocu kao i ranije. Samo koje si argumente upotrijebio na
Nedu ne bi li ga naveo da se sloi s ovom... ovom nepodnoljivom uvredom?
Lupkanje tapa postalo je naglaenije; postariji se dentlmen energicno zakaljao u
svoj dlan.
Emma!, zastenje Maria iza svoje lepeze. Samo promisli o tome to govori.
Da, doista, ledi Emma... samo uzmite to u obzir, promrmlja ojadeni odvjetnik.
Emma se zarumenjela i pritisnula dlanove na obraze. Nisam mislila...
Ako se mora estiti na mene, Emma, onda to ucini u cetiri oka. Alasdair se
odgurnuo od zida i preao sobu prema njoj. Kretao se gipkim korakom; vitko mu je tijelo bilo
podatno kao rapir, ostavljajuci dojam ilavosti i brzine vie nego miicave snage. Jedna se
ruka sklopila oko njezina lakta. Dodi, rece on tiho joj naredivi te je povuce prema vratima
u najdaljem zidu.
Emma je pola s njim bez protestiranja. Boja u licu i dalje joj je bila jarka, a prsti su
joj jo uvijek cupali sada neuredan rupcic, ali opet je vladala sobom, iznova svjesna svoje
publike i neumjesnosti svojih rijeci.
Alasdair je zatvorio vrata za njima. Bili su u sobici za muziciranje u kojoj su se
nalazili krasan klavir i pozlacena harfa. Otiao je do klavira, podi-gnuo poklopac i odsvirao
jednu ljestvicu, rezonantan ubor nota koje su ispunile sobicak.
Emma je prila prozoru. Zimsko se poslijepodne povlacilo, a ogoljelo drvece savijalo
se pod otrim sjeveroistocnim vjetrom koji je puhao iz smjera Solenta.
Note su postupno utihnule i zacula je meki udarac kad je poklopac klavira vracen na
mjesto. Okrenula se. Alasdair je stajao ledima okrenut instrumentu, a ruke su mu pocivale na
glatkom poklopcu od trenjevine iza njega.
Dakle..., izazove je on podignuvi obrve. Medu nama moe reci to god eli.




6
Necu se uvrijediti.
Ne bi ti dolikovalo da se uvrijedi, odvrati mu Emma. Ima prste u ovome,
Alasdaire. Misli li da ne znam kako si mogao manipulirati Nedom kad bi tako odlucio?
U Alasdairovu mravu obrazu trznuo se miic, a oci su mu se neznatno suzile. Ako
tako misli, nisi poznavala brata onoliko koliko smo svi vjerovali, rece on bezizraajnog lica.
Ako ovo nije bilo tvoje maslo, cije je onda?, usklikne ona. Ne mogu vjerovati da bi
mi Ned vlastitom slobodnom voljom servirao ovakvu psinu.
Alasdair je slegnuo ramenima. Zato misli da se radi o psini, Emma? Zar nije
moguce da je Ned vjerovao kako bi takav sporazum bio u tvom najboljem interesu?
Pih!, usklikne Emma, i istog se casa razbjesni to joj se omaknuo taj djetinjasti
povik. Nastavila je koracati, a Alasdair, kojemu se u oci vratio sjaj, promatrao ju je dok se
srdito kretala s jednog kraja sobice na drugi.
Bez cipela, ledi Emma Beaumont bila je visoka sto sedamdeset pet centimetara i
priroda je prema njoj bila dareljiva. Alasdair Chase je, iz intimnog poznanstva, znao da joj
visina prikriva raskone tjelesne obline, i pozornost mu je odvratila, ba kao i toliko mnogo
puta, mentalna slika figure ispod elegantne haljine - predivno duboko poprsje, dugacka kosina
njezinih leda, zaobljenost njezinih bokova, napeta izbocina njezine stranjice.
Naglo se ponovno okrenuo prema klaviru i podigao poklopac. Odsvirao je jo jednu
kaskadu nota.
Emma je stala kao ukopana.
Alasdair je gotovo leerno progovorio preko ramena dok su mu prsti nastavili amoriti
po tipkama. Zna, slatko moje, radije to prihvati dobrohotno. Inace ce sebe samo uciniti
smijenom.
Ugledao je kako joj se iroka usta zateu, kako su joj oci, vie zlatne nego smede,
zaplamsale jo jednim bljeskom ljutnje. Malo vjetra pronalo je put izmedu stakla i
prozorskog okvira. Vatra u kaminu iknula je i rasplamsala se; votanice u granatom
kandelabru razgorjele su se na konzolnom stolicu ispod prozora. Svjetlost je zahvatila njezinu
kosu. Izvanredna kosa, uvijek je smatrao Alasdair. Prugasta kosa, ondje gdje se oniks
pomijeao s kornjacevinom medu otkosima blijedog zlata, poput ljetne penice. Kad je bila
dijete, prisjetio se, bljede su boje dominirale, ali kako je odrasla, poceli su prevladavati
tamniji pramenovi.
Nemoj me tako zvati, rece ona s tihom estinom.
Alasdair se jo jednom okrenuo od klavira uz neznatno slijeganje ramenom. Kako
eli.
Emma je oklijevala, a zatim je pola prema vratima koja su vodila natrag u salon. Dok
je otvarala vrata ponovno ulazeci u prostoriju, nesvjesno je ukocila ramena.
Prizor se nije promijenio od njezina naglog odlaska prije deset minuta. Cetvero ljudi i
dalje je sjedilo u istim poloajima, kao da su zamrznuti na mjestu pokretom carobnog tapica.
Nelagodno su se promekoljili kad je ula, s Alasdairom za petama.
Gospodine Critchley, biste li nastavili s oporukom moga brata, zamoli ona,
umjerenim tonom, iako joj je tijelo jo uvijek isijavalo ociglednu napetost. Pocnite
otpocetka, molim vas.
Odvjetnik se zakaljao, zautao svojim papirima, pa poceo citati suhoparnim
odvjetnickim jezikom koji je, cinilo se Emmi, potvrdio Nedovu smrt odlucnije cak i od
formalne obavijesti konjicke garde, osobnog pisma vojvode od Wellingtona, bujice poruka
njegovih prijatelja i kolega - potpunije cak i od duboko ganutljivog opisa, Nedove rane i smrti
u sasuenoj okolini izmedu Torresa Vedrasa i Lisabona, Hugha Meltona.
Kako je va brat bio neoenjen i nije imao izravnog nasljednika, njegova titula,
Grantley Manor i kuca Grantley u Londonu prenose se kao neotudivo pravo vaem stricu,
lordu Grantleyju. Odvjetnik je podignuo glavu i bacio pogled prema postarijem mukarcu




7
koji je uspravno sjedio na sofi presvucenoj cicom.
esti je grof dostojanstveno kimnuo, a njegova je grofica poravnala svoje crne svilene
suknje. Nema urbe za odlaskom, draga, rece grof bez okolianja. Nema nikakve urbe.
Ne, ne, ne smije pomisliti da se urimo liiti te tvog doma, moja draga Emma, rece
grofica. Ali ba je teta to jo nisi pronala mua. Medutim, rekla bih da cemo htjeti
napraviti samo poneku preinaku, tako da se mora osjecati slobodno ostati naom gocom dok
se udobno ne okuci.
Ne trebate se bojati, gospodo, da cu vam se pri-krpiti, suho rece Emma. Molim
vas, nastavite, gospodine Critchley.
Odvjetnik je izgledao kao da mu je neugodno. Na ovom je dijelu pri ranijem citanju
oporuke ledi Emma izgubila svoju uobicajenu uravnoteenost.
Alasdair je ponovno zauzeo svoj poloaj uz police, turivi ruke duboko u depove.
Drao se poput nekoga koga procedura zabavlja, tek to ne izaziva ravnodunost, ali pogled
koji mu je pocivao na Emmi bio je otar ispod napola zatvorenih kapaka. Nema opasnosti od
jo jednog javnog ispoljavanja bijesa, procijenio je.
Ledi Emma, vi ste bratova nasljednica i nasljedujete sav njegov imetak koji nije
neotudivo dobro, pjevuckavo izgovori gospodin Critchley. To jest, najveci dio njegova
imetka. Dobacio je pogled isprike prema estom grofu i njegovoj grofici.
To se cini veoma cudnim od Edwarda, moram reci, izjavi ledi Grantley. Ne
ostaviti nita svome stricu... pogotovo kad ce lord Grantley imati svu odgovornost odravanja
imanja.
Prihod od imanja, ako se ponovno uloi, pobrinut ce se za sve odravanje, istakne
ledi Emma kroz stisnute usne.
Svakako... svakako. Lord Grantley, koji je posjedovao znatno pomirljiviji
temperament od svoje gospode, odmahnuo je rukom gestom urnog prihvacanja.
Lord Grantley ce uvidjeti da ce imanje upravljati samim sobom ako ga ostavi u
sposobnim rukama Dresdena i njegovih ekonoma. Alasdair je lijeno otresao truncicu blata s
manete svog kaputica dok je govorio.
Lord Grantley sam ce sve organizirati. Htjet ce postaviti vlastitog upravitelja i
ekonoma, rece grofica svladavajuci se.
Onda je i veca luda nego to sam mislio, promrmlja Alasdair glasom koji je cula
samo Emma. Pogledi im se susretnu i on joj sporo, urotnicki namigne.
Nakratko je u njezinu pogledu sijevnuo smijeh, odagnavi napetost, a njezina su se
iroka usta izvila u pristupacan smijeak. Zatim se prisjetila svojih jada te se naglo okrenula
ustranu. Alasdair je uvijek posjedovao sposobnost da je navede da zaboravi kako se ljuti na
njega. Bila je to jedna od njegovih najiritantnijih karakteristika. Mogao je isto postici i s
Nedom. Kao djecaci, kad bi iz kole doli kuci na praznike, Alasdair bi iz nekog razloga
odjednom postao sav vragolast i uivao izazivati mirnog Neda na ispoljavanje temperamenta.
Potom bi u hipu promijenio ponaanje, alio se i laskao sve dok Ned ne bi mogao odoljeti a da
se ne nasmije.
Moemo li nastaviti, gospodine Critchley, zatrai ona, a u glasu joj se ponovno
zacula otrina.
Pokojni je grof imenovao lorda Alasdaira izvriteljem svoje oporuke i skrbnikom
vae ostavine, ledi Emma, sve dok se ne udate.
Emma je otro uvukla zrak. A kakve bi tocno bile obaveze lorda Alasdaira kao
skrbnika moje ostavine?
Gospodin Critchley izvadio je iz depa velik, svjee izglacan bijeli rupcic, protresao
ga, pa u njega energicno ispuhao nos. Va je brat povjerio lordu Alasdairu zadatak vodenja
vaeg imetka, ledi Emma. Njime upravlja iskljucivo lord Alasdair. Ponovno je zakopao lice
u svoj rupcic prije nego to je smjerno rekao: Va se brat, gospodo, pobrinuo za to da se




8
lordu Alasdairu nadoknadi njegov trud u vau korist. Njegovo ce gospodstvo primati godinju
isplatu od..., on prolista svoje papire. Pet tisuca funti... da, tako je. Pet tisuca funti.
Emma je jo jednom obila salon, uzrujanog koraka, izmjenjujuci boje u licu. To je
nepodnoljivo, rece ona, ali njezinoj je publici bilo jasno da dobro vlada sobom.
Oh, zacijelo mi ne zamjera tako tricavu svotu, Emma!, poali se Alasdair
podignuvi jednu obrvu. Nece je niti zamijetiti, draga djevojko. A uvjeravam te, zaradit cu
je.
Okomila se na njega. A kako je to namjerava zaraditi?
Nasmijeio se. Tako to cu se pobrinuti da tvoj imetak brzo poraste. Imam neto
malo dara, kao to je Ned jako dobro znao.
Kako je moguce da bi mogao ita znati o ulaganjima, burzi i postocima, ili kako se
vec zovu?, upita Emma. Nikad nisi bio dobro potkoen.
Istina. Preklopio je ruke i promotrio je s polusmjekom. Moj cijenjeni otac, kao to
svi dobro znamo, nije bio tedljiv gospodin.
Loa krv, promrmlja lord Grantley. Potjece od njegove majke. Loa krv u svim
Bellinghamovima. Okorjeli kockari, svi oni. Vidio sam kako ti baka gubi est tisuca gvineja
odjednom. A otac ti je bio isti.
I time se objanjava moje siromatvo, mirno se sloi Alasdair. Najmladi sin
okorjelog kockara... Slegnuo je ramenima. Medutim, pitam se nismo li malcice skrenuli s
teme.
Emma je utihnula. Alasdairov otac, grof od Chasea, bio je opak tiranin. Pijanac i
kockar koji je pao s konja kasno jedne noci na povratku s partije karata i slomio vrat, ostavivi
imanje posve optereceno hipotekom i vie dugova nego to bi mogla otplatiti kraljeva
otkupnina. Alasdairu, najmladem od trojice sinova, nije preostao niti novcic. Nije da bi to
covjek pri pogledu na njega ikad naslutio, pomislila je. ivio je poput imucne osobe, ali kako,
ona nije mogla niti zamisliti.
Ne bih ti zamjerila da ti je Ned ostavio dvadeset tisuca funta, nestrpljivo je rekla.
Bio si mu najblii prijatelj... blii nego to bi mu to mogao biti bilo koji brat. Ali apsolutno
odbijam prihvatiti tvoju ovlast nad mojim izdacima. Zar te moram moliti za svoj tromjesecni
deparac? Traiti doputenje ako elim izgraditi konjunicu? Moram li dobiti tvoje doputenje
za sve moje kucanske trokove? Bijesno se zapiljila u Alasdaira, a zatim u odvjetnika.
Draga moja Emma, sigurna sam da ce lord Alasdair biti susretljiv, rece Maria,
ustavi sa svoje stolice bez naslona. A ti se ne eli sama zabrinjavati oko financija. To je
tako... tako neenstveno. Mnogo je bolje prepustiti takve proste detalje mukarcu. Mukarci
imaju puno bolje umove za bavljenje takvim stvarima. Sigurna sam da je dragi Ned znao da se
brine za tvoje interese... samo dok se ne uda. Prila joj je i poloila ruku na Emminu
nadlakticu. Moda bi trebala malo prileci i odmoriti se prije vecere.
Kad je to meni bilo potrebno odmarati se prije vecere, Maria?
Pa, zapravo, nikad, rece dama. Ali ovo je za tebe bilo jako naporno poslijepodne.
Blago receno, kratko rece Emma. Obratila se odvjetniku. No, gospodine. Imate li
odgovore na moja pitanja? Koliko je ovlasti moj brat dao lordu Alasdairu?
Odvjetnik je protrljao usta vrcima prstiju. Po samoj prirodi skrbnitva, miledi,
skrbnik mora ispitati sve trokove, rece on s oklijevanjem. Ali ne postoji drugo podrucje
nadlenosti.
Oh, koje li srece. Nisam obavezna pridobiti njegov pristanak za svoj brak,
primjerice?, upita ona zajedljivo. Ili za mjesto gdje odaberem ivjeti?
Odvjetnik je odmahnuo glavom i zvucao prilicno okirano kad je progovorio: Ne,
doista ne, ledi Emma. Punoljetni ste.
Emma se namrtila prema tepihu pod svojim stopalima. Vrkom svoje plave satenske
papuce pratila je njegov uzorak. Pretpostavljam da nema nacina da se ova oporuka poniti?




9
Nikakvog, ledi Emma.
Emma je gotovo odsutno kimnula. Ako biste me ispricali, rece ona hladnim glasom
dok je prilazila vratima sobe za muziciranje. Izgubila se, a vrata su se uz kljocaj zatvorila za
njom.
Dakle, uvijek sam govorila da ona ima jako cudne manire, objavi ledi Grantley,
ustavi. Smrcnula je s neodobravanjem. Naravno, s takvim bogatstvom, nece joj nedostajati
ponuda, bez obzira na njezine manire. Jednostavno cemo se morati moliti da sebe nece
potratiti na lovca na miraz.
Njezino je bogatstvo uvijek bilo veliko, a jo nije podlegnula, gospodo, blago
istakne Alasdair.
Ledi Grantley uputila mu je pogled krajnje nesklonosti. Jednom je bila u ozbiljnoj
opasnosti da to ucini, koliko se sjecam. Dostojanstveno se uputila prema vratima. Idem u
svoje odaje. Maria, biste li mi pozvali domacicu. elim pregledati jelovnike za ovaj tjedan.
Vjerujem da je Emma to vec ucinila, ledi Grantley, rece Maria.
Emma vie nije gospodarica ove kuce. Ledi Grantley vano izade iz prostorije.
Njezin suprug, s pogledom isprike upucenim Mariji, promrmljao je neto o cai crnog vina i
poao za njom.
No, izjavi Maria, kojoj su na obrazima izbile dvije svijetle mrlje boje. No!
No, doista, Maria. Alasdair se odgurnuo od polica za knjige. to se prije vi i
Emma nastanite negdje drugdje, tim bolje po sve, rekao bih. Nasmijeio se eni, i prilicno
grub izraz njegovih crta lica odmah se omekao. Oci su mu izgubile sarkastican sjaj i postale
tople; tanka linija njegovih usana izvila se manje nekompromisno. Potapao ju je po ramenu.
Nema potrebe da primate naredbe od grofice. Ako eli ispitati domacicu, pustite je neka je
sama pozove.
Da... da, mislim da cu ba to i uciniti. Maria je odlucno kimnula glavom.
Gospodine Critchley, sigurna sam da biste rado popili cau vina prije nego to podete. Ako
biste voljeli doci sa mnom... Pola je prema vratima. Odvjetnik je sakupio svoje papire,
naklonio se lordu Alasdairu te poao za svojom domacicom revnim korakom.
Alasdair se zavalio u stolicu sa zaslonima za ruke i zatvorio oci, cekajuci.
Pretpostavljao je, Beethovena. Nije trebao dugo cekati. Prve klavirske note bile su tihe,
gotovo nesigurne, dok Emma nije pronala ugodaj. Tada su ojacale i on se naao kako slua
Kreutzerovu sonatu.
Kimanjem je potvrdio svoje zadovoljstvo. Jo uvijek ju je poznavao jednako dobro.
Ustao je i uao u sobu za muziciranje. Ako ga je sviracica i opazila, nije tome dala znaka.
Alasdair je izvadio violinu iz lakiranog ormarica s intarzijama te stao iza nje. Slatki zvuci
violine pridruili su se klaviru, no Emma nije pokazala da ga primjecuje sve dok se skladba
nije privela kraju.
Ruke su joj se i dalje nalazile na tipkama dok su zvukovi sonate polako icezavali.
Oh, kako elim da ne sviramo tako dobro zajedno. Bio je to usklik iz dna due.
Alasdair je promislio o odgovoru i odlucio da ga nece pruiti. Poloio je violinu na
stolic mramorne povrine, s pozlacenim nogama. Ima li pojma koliki ti je imetak, Emma?
Okrenula se na stolcu. Ba i ne. Znatan, znam. Zar je bitno o kojoj se svoti radi?
Ja mislim da jest, rece on suho. A ako ti ne misli da je bitno, onda moram reci da
sasvim sigurno nisi najbolja osoba za upravljanje takvim bogatstvom.
Emma se zarumenila, ali bila je prisiljena priznati pravednost u tome. Medutim, ona
rece: Ned nije zbog toga tako uredio stvari, i ti to zna.
Imetak ti sad vrijedi neto vie od dvjesto tisuca funti, mirno rece Alasdair,
zanemarivi njezinu izjavu. Izrazito si imucna ena.
A ti ce me uciniti jo imucnijom, shvacam. Ustala je sa stolca. Ali Ned nije zato
ovako uredio stvari. Zar ne?




10
Ne znam zato se Ned odlucio za ovo, rece on, ne uvaivi njezine rijeci. Sve to
znam je da je to cinjenica. Pa onda predimo na stvar, hocemo li? Gdje namjerava ivjeti?
U Londonu za vrijeme sezone. Gdje drugdje?
Gdje drugdje, doista?, sloi se on. eli li da ti pronadem prikladnu kucu za
unajmljivanje?
eljela bih je kupiti, obrecne se ona.
Ne vjerujem da bi to bilo razborito, rece on smireno.
A zato ne, molim te? Podignula je bradu; oci su joj dobacile izazov.
Jer ce se udati, ustvrdi on izravno.
Ne za tebe!, dobaci Emma prije nego to se mogla zaustaviti.
Ne... kao to se sjecam, to si mi jednom ranije bolno jasno dala na znanje, odvrati
Alasdair, hladno kimnuvi glavom. Slucajno nisam dao napraviti novo odijelo.
Emma se tekom mukom kontrolirala. Bilo je tipicno za Alasdaira da preokrene
situaciju u svoju korist... da je dovede u nepovoljan poloaj. Suocila se s njim. Vjerujem da
je to bila Nedova namjera s ovim dijabolicnim aranmanom.
Da, tako si vec natuknula. Ali Ned mi se nije povjerio. Posegnuo je za uzicom
zvonca. eri ili madera?
Emma se krzmala, a zatim je prihvatila da Alasdair nece priznati ono to su oboje
znali da je istina. A zar je to uopce bilo vano? Otrog uboda ljutnje sada je nestalo, a
razboritost joj je govorila da nekako moraju pronaci izlaz iz svog neprijateljstva, pomocu
prolosti koju su dijelili, kako bi uspjeli razrijeiti ovu situaciju. Bez obzira na to koji su bili
Nedovi motivi.
eri, odgovori ona i nagne se da zagrije ruke nad plamenom dok je Alasdair davao
upute lakaju koji se javio na zvono. Tiina u sobi za muziciranje se produila. Emma je ostala
uz vatru. Alasdair se proetao do prozora. Zavjese jo nisu bile navucene i slabo su mogli cuti
zvuk valova kako se lome o plau ispod litice na kojoj je stajala kuca.
Lakaj se vratio s posluavnikom. Stavio ga je na stol s mramornom povrinom i
povukao se.
Alasdair je natocio vino i donio cau Emmi. Morat ce se drati pravila korote... ili
namjerava prkositi obicajima?
Ned nije imao vremena za obicaje, rece ona.
Istina. Pijuckao je eri, paljivo je promatrajuci. Plesat ce?
Emma se odjednom osmjehnula. Necu plesati valcer, rece. Ned je prezirao valcer.
U ocima joj se pojave suze i ona ih odagna potezom ruke. Takoder je prezirao plakanje.
Glas joj je prepukao i spustila je cau. Dovraga, Alasdaire. Zato je morao umrijeti?
Priao joj je i ruke su mu kliznule oko nje, a dah mu je zaumio kroz njenu kosu. Na
trenutak je bilo kao i toliko puta u davnoj prolosti. Tjeio ju je... zbog oguljenog koljena,
pada s konja, kolske kazne. Ali i Alasdair je tugovao, i u ovom trenutku sloge ona je zauzvrat
tjeila njega.
Pripili su se jedno uz drugo. I sada vie nije bila davna, vec nedavna prolost. Prolost
koju se zaklela da nikad nece oivjeti. No mogla je osjetiti kucanje njegova srca, miris
njegove koe, njegove kose. Podatna duina njegova tijela utisnula se u njezinu. Ruke su mu
skliznule niz njezina leda, privivi je uz sebe.
Svijet se zarotirao oko svoje osi. Um i osjetila zavrtjeli su se u pomutnji. Izvukla se iz
njegova zagrljaja, osuenih suza. Uzmi mi onda kucu u najam. Glas joj je bio grub i
ponovno je podignula cau i otpila. Bit cu u gradu za Novu godinu.
Kako zapovijedate, gospo. Alasdair se naklonio, a ironija je isijavala iz svake crte
njegova vitkog tijela. Raspravit cemo detalje tvog financijskog aranmana kad se smjesti u
gradu. Osmijeh mu je zatitrao preko usana. Uvjeravam te da necu drati kesu precvrsto
vezanu.




11
Emma se drala vrlo mirno, a zatim se okrenula i brzo izala iz sobe. Za njom su se
tiho zatvorila vrata.
Alasdair je sjeo za klavir i zasvirao niz akorda, svaki od njih prodorniji i neskladniji
od prethodnog.


















































12
Drugo poglavlje

Ovo je doista jako kvalitetna kuca, Emma. Maria je odvezala vrpce svog eirica i
kimnula izraavajuci svoje zadovoljstvo dok se ogledavala po velikom salonu na prvom katu.
Sobe su ba dobre velicine, a namjetaj prilicno iznad prosjeka. Tako sam se bojala, draga
moja, da bi mogla zapasti u melankoliju ako se zatekne u oskudnom smjetaju, nakon onoga
na to si bila naviknuta. Grantley House je tako otmjena kuca, a Trg Grosvenor upravo
savrena adresa.
Malo je uzdahnula, pa smjestila svoj eiric na stolicu. Ali ovo je uistinu veoma
ugodna kuca. A Ulica Mount je najzgodnije mjesto boravka.
ivjela bih i u kokoinjcu da je to jedini nacin da pobjegnem od strine Hester.
Emma je skinula svoje rukavice od tavljene koe. Ta je ena cisti otrov.
Moram reci kako ne nalazim da je jako dobrocudna, sloi se Maria prilicno
umjerenije.
Emma joj se nasmijeila. S druge strane, ti si svetica, Maria. Kako ti je polo za
rukom pregristi jezik kad se okomila na tebe, stvarno ne znam. Da sam barem mogla jednako
postupiti, doda ona malcice sa aljenjem. Bilo bi puno dostojanstvenije odravati hladnu
utnju, umjesto neprekidnih neugodnih zadjevica s njom. A to je jako nespokojno za sirotog
strica Grantleyja.
No, draga moja, doista si uvijek imala nagao temperament, ugodno rece Maria. A i
dragi Ned. Nikad ne bi utio ako bi smatrao da je posrijedi nepravda.
Ne. Emmin osmijeh sada je proela melankolija. U potrazi za necim to bi joj
rastreslo misli, prila je visokom prozoru koji je gledao na ulicu. Kakva strka! Potanska
kocija jo uvijek prijeci prolaz ulicom dok iskrcavaju nau prtljagu, a iza nje su pivarska kola
s vrlo ljutim vozacem. Grohotom se nasmijala. Ne znam to to vice, ali sigurna sam da ni
priblino nije pristojno. Kocija izgleda spremno da ga opali akom.
Oh, Boe. Kako vulgaran prizor. Maria odmahne glavom. London je tako bucno,
prljavo mjesto.
Emma se nasmijuljila, ali nije nita rekla. Unatoc svim takvim protestima, Maria je
oboavala biti u gradu za vrijeme sezone. Bila je izuzetno drutveno stvorenje za koje su
beskrajne izmjene posjetitelja i odlazaka u posjete, kupnje i zabave, cak i suhoparnosti u
Almackovu klubu, predstavljale velik uitak.
Bila je daleka rodica Emminu ocu, ciji je suprug umro i ostavio je s oskudnim
prihodima za ivot, nedovoljnima da odri ivotni stil na koji se bila naviknula. Emmina
vlastita majka umrla je kad je njezinoj kceri bilo cetrnaest godina, a Emmin otac pozvao je
Mariju Witherspoon da nastupa kao domacica i bude njegovoj kceri gardedama kada ude u
londonsko drutvo s osamnaest godina. Maria se oduevila tom velikodunom ponudom i
prilikom da se jo jednom vrati u dinamican drutveni ivot bogatih i plemenitih rodom, a kad
je Emmin otac umro, postala je Emmina stalna drubenica.
To je bio dogovor koji im je objema odgovarao. Premda Maria nije bila otroumna,
sve je poznavala, imala je besprijekorne veze i idealno je odgovarala zadatku pracenja mlade i
bogate nasljednice u drutvu. Bila je dobrocudna i mirne naravi, a buduci da joj nikad ne bi
palo na pamet pokuati utjecati na Emmina miljenja i postupke, jako su se dobro slagale.
Idem se pobrinuti da se kutije i kovcezi stave u prave sobe, sada rece Maria. Imat
ce onu lijepu veliku spavacu sobu straga, Emma draga, a ja cu uzeti onu sprijeda.
Besmislica. Zna da si lakog sna. Nece ni oka sklopiti ako ti soba gleda na ulicu,
rece Emma. Ja bih spavala kao klada, pa ti uzmi onu stranju.
Maria je oklijevala samo na tren, a zatim je promrmljala: Tako lijepo od tebe, Emma
draga. Tako obzirno, te pourila van.
Emma je ostala na prozoru. Prepirka izmedu njezina kocijaa i vozaca tekih pivarskih




13
kola jo se vie zahuktavala, i okupljala se poprilicna gomila. Kocija je bio kran mukarac,
ali vozac pivarskih kola izgledao je poput profesionalnog boksaca i Emma je upravo pocela
razmiljati kako bi trebala pozvati batlera Harrisa da zalije hladnom vodom tinjajucu vatru
prije nego to netko bude ozlijeden, kadli se iza ugla, iz Ulice Audley, dokotrljala laka
dvokolica.
Vozac je zaustavio svoju zapregu ridana nekoliko centimetara prije nego to se mogao
zaletjeti u prepreku. Manevar je izgledao gotovo leeran, ali je Emma, koja i sama nije loe
upravljala konjima, znala kako je to zahtijevalo hladnu glavu, mirne ruke i posvemanju
preciznost. No ona ne bi ocekivala nita manje od Alasdaira Chasea, koji je sada predao uzde
svom livriranom sluzi i skocio s dvokolice.
Bio je odjeven u prugasti plavo-uti prsluk Kluba etiri konja na kojem bi mu svatko
pozavidio. Nekoliko rezervnih vraka bica bilo mu je zataknuto u dep kaputica. Obratio se
zaracenim stranama i, premda Emma nije mogla cuti to govori, rezultat je bio trenutacan.
Kocija se uzverao natrag na svoje sjedalo, vozac pivarskih kola posvetio se vodenju svojih
konja cestom, a Alasdair se, uputivi poneku rijec svome sluzi, okrenuo prema ulaznim
vratima.
Na trenutak je zastao i podignuo pogled na kucu. Ugledao je Emmu na prozoru i
podignuo svoj eir od dabrovine krivudavog oboda u znak pozdrava. Zatim joj se izgubio iz
vida dok se uspinjao stubama pod njenim prozorom.
Emma je cekala. Zacula je njegove hitre, lake korake po stubama i cvrsto si obecala da
se nece dati isprovocirati niti da ce u ovom razgovoru sama provocirati.
Alasdair je uao u salon, donoseci sa sobom svje, hladan zrak u rumenilu obraza i
vedrini oka. Dobri Boe, Emma, jedva da mogu povjerovati u kolicinu prtljage koju ima.
Kako dvije ene mogu trebati toliko mnogo? Mora da ima na desetke kutija za eire i
kovcega. Umalo sam slomio vrat saplicuci se preko kutije s toaletnim priborom u hodniku.
Bacio je eir i bic na stolic od atlasnog drva i skinuo rukavice. Svaka mu je kretnja bila laka,
gipka, ekonomicna.
Onda, kako ti se svida kuca? Hoce li ti odgovarati?
Maria je jako zadovoljna njome, rece Emma. Ja jo nisam imala vremena da je
propisno razgledam.
Ako se Alasdair razocarao ovim rezerviranim odgovorom, nije to odao. Ima sobu za
muziciranje, rece on. Sa stranje strane kuce u prizemlju. Mislim da ce ti klavir biti po
volji. Jedan je od Pleyelovih iz Pariza i ton mu je prekrasan.
Hvala, rece Emma. Ako je Alasdair odabrao instrument, znala je da nece imati
pritubi, ali nije kanila dati oduka osjecajima. Isprobat cu ga kasnije. Kad budemo imale
vremena da se smjestimo, doda ona znacajno, ne mogavi si pomoci, svim odlukama
usprkos. A tada cemo, usudujem se reci, drage volje primiti posjetioce.
Ako je to bio pokuaj da me se rijei, draga moja Emma, moram ti reci da si posve
na krivom putu, ugodno ustvrdi Alasdair. Sjeo je u nisku sofu pred kaminom i prekriio
noge, dreci se kao da se sprema raskomotiti. Tvoj sam skrbnik, ako se sjeca. Kao takav
imam povlastice koje se ne pruaju obicnom posjetitelju. Uputio joj je osmijeh dok je
nepomicno stajala kraj prozora. A da i ne spominjem povlastice starog... jako starog... obi-
teljskog prijatelja.
To je bilo u prolosti, rece Emma. Jedva da sam ti se nasamo obratila s dvije rijeci
u zadnje tri godine. Zbog cega ovo i jest tako mrsko!, doda ona strastveno, premda je bila
kazala sebi da ce biti smirena, uljudna i hladna. Borila se da prihvati neizbjeno, ali to se
cinilo nemogucim. Svaki put kad bi pomislila da se pomirila s Nedovom dijabolicnom
oporukom, sama pomisao na ono to oporuka povlaci za sobom razorila bi joj teko steceni
mir.
Meni ovo uopce nije mrsko, vedro rece Alasdair. I vie sam nego sretan odbaciti




14
nau otudenost.
Kako moe ocekivati da zaboravim... Uutjela je i ponovno se okrenula prema
prozoru, ukocenih ramena i leda.
Mislio sam da sam ja otecena strana, primijeti Alasdair, glasom sada protkanim
jetkocu. Ja sam bio onaj ostavljeni pred oltarom.
Bilo je beskorisno. Nije to mogla trpjeti. Ako ti nece otici, onda ja hocu. Emma
odjuri prema vratima. Harris ce te ispratiti.
Gotovo leernom kretnjom, Alasdair podigne ruku i uhvati je za zapece dok je urila
pored njegove sofe. Dreci je, ustao je. Bila je visoka gotovo kao i on, ali Emma je znala da se
ne moe mjeriti sa ilavom snagom u njegovu vitkom tijelu. Prsti koji su je stezali oko
zapeca nisu se silom mogli rastvoriti, pa nije niti pokuala to uciniti.
Mislio sam da smo se dogovorili kako ce prihvatiti ovu situaciju dobrohotno, rece
Alasdair. Jednostavno ce sebe prikazati smijenom ako tako ne ucini.
Stvarno te veseli to me moe kuditi zbog toga, zar ne?, rece ona ogorceno.
Zaboravlja, moja draga Emma, da time to sam jednom sam ispao smijean, imam
strucno znanje o tim neugodnostima. Samo te elim na njih upozoriti, to je sve. Njegove su
oci zadrale njezin pogled, i bile su ogorcene i ljute, a miic mu se trznuo pokraj stisnutih
usana.
Kako se usuduje okrivljavati mene za to!, usklikne Emma. Nakon onoga to si
ucinio... ocekivao bi od mene da trpim... da se pretvaram... Rijeci su joj zapele u grlu i sada
je povukla svoje zarobljeno zapece.
Na njezino veliko iznenadenje, ono je odmah bilo puteno. Alasdair se okrenuo od nje
te podi-gnuo svoj eir, rukavice i bic. Kad je progovorio, glas mu je bio hladan i odmjeren.
to god mislila o ovoj situaciji, ona postoji. Imam stanovite odgovornosti za tvoju
dobrobit, i morat ce prihvatiti da cu biti vana prisutnost u tvome ivotu. Doao sam ovog
popodneva da doznam odgovara li ti kuca... jesi li dobro nakon svog putovanja... da se
uvjerim kako nisi imala neugodnih pustolovina s drumskim razbojnicima i njima slicnima -
gospoda pustolovi ovih su dana bili jako zauzeti na Finchley Commonu - i da vidim ima li
kakvih zadataka da ih obavim za tebe. Doao sam, ukratko, uljudno te i prijateljski posjetiti.
Naklonio se s ironicnom formalnocu, iroko zamahnuvi svojim eirom.
Emma je stajala nesvjesno si pridravajuci zapece na kojem je jo uvijek mogla
osjetiti topli otisak njegovih prstiju. Alasdair ju je promatrao u tiini, suzivi zelene oci, ali
zadravi nepokolebljiv pogled. Emma je znala to radi. Pokuavao ju je smesti svojim
prigovorima o uljudnosti i prijateljstvu; pokuavao ju je nagnati da se osjeti neotesano i
djetinjasto jer nije mogla ili nije htjela zrelo odgovoriti na nemogucu situaciju.
Ne zanima me tvoje prijateljstvo, hladno rece ona. Ali odgovorit cu uljudno na
uljudnost. A sada, ako bi me ispricao, moram poci pomoci Mariji u nadgledanju
raspakiravanja. Ponudila mu je naklon jednako ironicno formalan kao to je bio i njegov.
Alasdair je slegnuo ramenima, kao da ga ta stvar vie ne zanima. Kako eli.
Navukao je rukavice, poravnavajuci finu kou preko prstiju. Buduci da si sada ocigledno
zaokupljena, posjetit cu te ujutro da raspravimo kako eli da ti isplacujem novac. Da li
tromjesecno ili mjesecno. Ti odluci.
Jo nismo niti porazgovarali o mojim potrebama, ukoceno rece Emma. To bi
zacijelo trebalo prvo doci na red.
Alasdair je zastao na putu prema vratima. O tome sam sam donio odluku. Priopcit cu
ti je sutra. Ugodan dan elim, gospo.
Vrata su se zatvorila za njim. Emma, pocrvenjevi od ljutnje, pola je do prozora.
Promatrala ga je kako izlazi iz kuce, penje se u dvokolicu i preuzima uzde od svog sluge.
Ulica je sad bila prohodna i dao je konjima znak da krenu, spustivi ruke pokretom koji je bio
gotovo uran i koji je njegovu zapregu potjerao hitajuci naprijed, prebrzo za usku ulicu.




15
Odmah ih je obuzdao, ali Emmi je bilo jasno kako je Alasdair jednako ljut kao i ona.
Vie nisu mogli biti zajedno u istoj sobi bez tog ogorcenog neprijateljstva. Previe su
povrijedili jedno drugo u prolosti da ikada obnove cak i privid neusiljenosti u medusobnom
drutvu. Ned je to znao. Pa zato je donio takvu odluku? Volio je svoju sestru i volio je svog
prijatelja. Zato bi odlucio oboje ih uciniti nesretnima?
Postojao je samo jedan odgovor. Ned je vjerovao da ce se njihovim neocekivanim
spajanjem na ovako odvratan nacin kemija, koja je uvijek postojala, medu njima obnoviti.
Ushitile su ga njihove zaruke, a njihov ga je raskid slomio. Otvoreno nije predbacio niti
jednome od njih, i ostao im je oboma blizak, obzirno odbijajuci stati na iciju stranu, ali nije
mogao sakriti svoje aljenje i razocaranost.
Emma je otila iz salona i uputila se u prednju spavacu sobu na gornjem katu. Njezina
se sluavka nalazila usred raspakiravanja. Haljine su leale na krevetu, prebacene preko
naslona stolica i lealjke ispod prozora. Cipele, lepeze i alovi u neredu su pokrivali sve
povrine.
Bog nam bio na pomoci, ledi Emma, ali nisam shvatila da smo sa sobom ponijele
toliko toga, rece Mathilda, poloivi pune ruke rublja u ladicu ormara. I kladim se da necete
nosit' nita od ovih stvari kad jednom odete u skladita svile i kod kitnicarki i cizmara.
Vjerojatno si u pravu, Tilda, rece Emma. Mora da je sve beznadno izalo iz
mode. Novosti o Nedovoj smrti prispjele su do njih tek u studenom. Poti iz Portugala
trebalo je dugo da stigne. Bila je u Hampshireu citavo ljeto i ostala je ondje za pocetka
londonske sezone dok su se odvjetnici bavili oporukom i neotudivim nasljedstvom. U njezinoj
tuzi, nisu je zanimali modni casopisi, koje je Maria gutala, niti drutvena naklapanja, i bila je
zadovoljna ivotom u haljini za jahanje i korotom koju je morala prihvatiti za primanje
posjetitelja koji su dolazili izraziti svoju sucut.
No sada se umorila od crne, blijedoljubicaste i golubinje sive boje. Bilo je vrijeme za
povratak u pomodni svijet. Ljudi bi mogli reagirati podizanjem obrva na tako brzo skidanje
crnine, ali Emma, poput njezina brata, nikad nije nimalo drala do javnog mnijenja, i
pronicljivo je slutila da ce javno mnijenje zanemariti bilo kakvu nedolicnost kad ona dolazi uz
tako golemo bogatstvo. Na prkoenje obicajima gledat ce se kao na zanimljivu ekscentricnost.
Prepustila je Tildu njezinu raspakiravanju i otila u budoar u susjednoj sobi. Njezina
mapa za pisanje bila je izloena na pisacem stolicu, a lakaj je palio svijece na okviru kamina.
U kaminu je vedro gorjela vatra i soba se cinila utocitem tiine i reda u usporedbi s ostatkom
kuce.
Sjela je za stolic i otvorila mapu. Prsti su joj krenuli, kao i uvijek ovih dana, u koni
preklop gdje je cuvala svoju privatnu korespondenciju. Izvukla je zamotuljak omotan masnim
papirom i sjela s njim u rukama, gledajuci mrlje Nedove krvi boje rde.
Zatim je iz omota izvukla list papira i paljivo ga otvorila. Nije bio nalik nicemu to je
prije dobila od Neda. Radilo se o nekakvoj pjesmi, ocito jednoj koju je sam napisao, a Ned
nije bio pjesnik, cak bi i najpristranija sestra to morala priznati. Bila je to doista jako loa
pjesma. Je li mu namjera bila naaliti se? I zato nije bilo popratnog pisamca?
Emma je preletjela rukom preko ociju. Ponovno je presavila list papira, vratila ga u
omot i spremila natrag u svoju mapu za pisanje. to god da je njome mislio, ona to nikad nece
doznati. No ovo je bilo sve to joj je preostalo od njega - posljednja konkretna stvar koju je
posjedovala od svoga brata. Na njoj je bilo Nedove krvi. I ona ce je brino cuvati.
Moda ce Alasdair shvatiti svrhu pjesme. Razumio je Neda na nacine razlicite od
Emminih. I Alasdair je uvijek imao odgovore na sve. To je bila jo jedna od njegovih
iritantnih karakteristika. Nije uvijek bio u pravu, ali uvijek je bio silno uvjeren kako jest.
Toliko da su ljudi bili skloni sloiti se s njim. Ona i Ned bili su rijetke iznimke. No oni su
poznavali Alasdaira bolje od bilo koga.
Ili barem, ispravila se Emma, moda ga je Ned poznavao bolje od bilo koga. Ona se




16
bila zavaravala da ga poznaje... da mu moe u potpunosti vjerovati.
Emma je ustala od pisaceg stolica i pola do vatre u kaminu. Naslonila je ruku na
okvir kamina te stajala gledajuci plamen, prisjecajuci se kako je upoznala Alasdaira Chaisea.
Bilo joj je osam godina tog ljeta kad je Ned s Etona doveo svog prijatelja kuci na praznike. A
ona se odmah zaljubila u cetrnaestogodinjeg Alasdaira, slijedeci ga citavo ljeto poput
privrenog teneta. Cak je i tada imao svoj stil. Drsku nehajnost koja ga je i dalje obiljeavala,
koja ga je jo uvijek cinila tako privlacnim... tako opasnim.
Ohrabrivao je Neda na sve vrste vragolija. Nocu su tumarali umom, promatrajuci
jazavce i lisice; izlazili bi jedrilicama na kanal Solent po svakojakom vremenu, nocu i danju.
Jahali su grofove neuvje-bane lovacke konje i uzimali puke iz oruarnice gubeci se po vie
sati na lovacke izlete, izazivajuci paniku u kucanstvu. No nekako je Alasdairov arm
otklanjao najgore posljedice. Njegov arm i njegova nesumnjiva sposobnost. Neuvjebanim
lovackim konjem njegove su ruke lako upravljale; bio je izvanredan strijelac i nikad se nije
vracao u kucu bez pune torbe za divljac; plivao je poput ribe i plovio poput mornara. I cinilo
se da se nicega ne boji.
Opcinio je grofa, kao i sve druge. Alasdairova leerna razuzdanost prolazila je
nekanjeno, a Ned je postajao cak i odvaniji povodeci se za svojim prijateljem. Nakon tog
ljeta, Alasdair je postao stalni posjetilac Grantleyja Manora. Njegov vlastiti otac nije
pokazivao zanimanje za njega. Majka mu je bila slomljena ena koja vjerojatno nije opaala
dolazi li joj najmladi sin kuci na kolske praznike ili ne. Tko je tocno odlucio da ce Alasdair
zasnovati dom s Nedovom obitelji, nitko tocno nije znao. Ali Emma je pretpostavljala da se
radilo o samom Alasdairu.
Emma se vezala za svog brata i njegova prijatelja s odlucnocu priljepka. Vecinom su
je prihvacali s oholom ravnodunocu mladaca koji uivaju u tome da ih mladi od njih
oboavaju poput junaka.
Cjepanica je pala u kaminu, prekinuvi Emmino sanjarenje. Sagnula se da je
ceprkanjem vrati na mjesto, dok joj je vrelina grijala lice. Glazba je bila ono to je izazvalo
promjenu u njihovu odnosu. Glazba koja je potaknula Alasdaira da se prema njoj pocne
odnositi kao prema sebi ravnoj. Oh, nastavio ju je zadirkivati, nastavio se ponaati prema njoj
s leernom lakocom to proizlazi iz dugog prijateljstva, ali u nekom trenutku, prije nego to se
cak i pocela celjati kao odrasla ena, poceo ju je shvacati ozbiljno.
Jednog ju je popodneva cuo kako svira, onda kad je vec bila shvatila da joj glazba vie
nije muka sastavljena od vjebanja i ljestvica, vec izvor veselja. Do tada je Alasdair svirao
samo za sebe, nocu kad bi kuca utihnula. Nikad nije otkrio svoj dar. Samo je Ned znao za
njega, znao je da njegov prijatelj koristi glazbu ne bi li si olakao crna raspoloenja, valove
usamljenosti koji su ga ponekad preplavljivali. A cak niti Ned nije shvacao kako je temeljito
Alasdair koristio glazbu da izrazi sve svoje emocije.
Emma je to otkrila dovoljno brzo. Ona i Alasdair dijelili su i strast i potrebu. I dobro
su si odgovarali. Citavu sezonu njihovih zaruka svirali su zajedno, ponekad iskljucivo zbog
vlastitog uitka, ali cesto zbog uitka drugih. Postali su redovni zabavljaci na vecernjim
primanjima i zabavama u ljetnikovcima. Sve dok sve nije polo po zlu...
Tko je ovaj put bila Alasdairova ljubavnica?
Ovo je pitanje ponovno uzdignulo svoju ogavnu glavu i Emma je odvratila lice od
vatre. Sigurno je imao ljubavnicu. Alasdair je uvijek imao enu u svom ivotu. Zapravo, vie
od jedne, pomislila je ogorceno. Zadnje to je cula, posrijedi je bila ledi Melrose. ena
stanovite dobi i jo i te kakve reputacije. O ljubavnim vezama lorda Alasdaira cesto se
govorkalo. On je trebao biti bez funte u depu, ali ivio je kao covjek blagoslovljen znatnim
bogatstvom. Bio je razvratnik. Nehajan, poduzetan, krajnje armantan i nepopravljiv
razvratnik. A drutvo ga je zbog toga voljelo.





17
* * *

Kuca u Polumjesecevoj ulici sastojala se od vijugave zbrke uskih hodnika i diskretnih
sobica. U malom salonu na katu dimila se vatra, a sa svijeca je kapalo dok se sijecanjski vjetar
silom probijao ispod vrata i oko prozorskih stakala.
Dva mukarca u sobi stajala su umotana u velike ogrtace oko vatre. Otrom kalju
jednoga od njih dim nije pomagao.
Ovdje je paklena klima!, rece on. Ne znam kako moe ivjeti u njoj, Paolo.
Govorio je engleski, ali s tekim naglaskom i obracao se mnogo mladem mukarcu, pomodno
odjevenom u blijedosive uske hlace, kvalitetni plavi ogrtac i sivi svileni prsluk. Cizme
ukraene pozlacenim resama sjale su mu se na svjetlosti vatre.
Covjek se navikne na nju, Luiz. Mladi je mukarac slegnuo ramenima, zvuceci kao
da se dosaduje. Njegov glas nije imao ni traga naglasku, ali neto u njegovim crtama lica,
maslinastoj koi i tamnim ocima, davalo je egzotican izraz njegovu izgledu.
Naravno, ti si roden ovdje, rece Luiz. Pretpostavljam da to mijenja stvari. Nije
zvucao uvjereno. Podignuo je monokl i proucio svog sugovornika. Svakako izgleda kao to
to uloga zahtijeva. Fino kao bilo tko od ove londonske gospode. Misli da je moe odigrati?
Mogu je odigrati, rece Paolo, uz isti onaj izraz dosade. Mogu odglumiti kicoa
jednako dobro kao bilo tko od njih. Nasmijao se, a usna mu se podrugljivo izvila. Sa
sigurnocu mogu obecati da nitko nikada nece posumnjati u istinu mog porijekla.
Iza njih su se otvorila vrata i oba su se mukarca okrenula od vatre. Ula je visoka,
impozantna pojava, zalupivi vratima za sobom. Obavio se svojim velikim zimskim kaputom.
Ovdje je dovoljno hladno da se mjedenom majmunu smrznu jaja, izjavi on odrjeito, sa
samo najsitnijim trackom naglaska. Potakni vatru, Luiz.
Luiz se pourio posluati, bacajuci cjepanice na plamenove. Naalost, drvo je bilo
svjee i prokuljali su pramenovi dima, izazvavi u Luiza grcevit napadaj kalja.
Pridolica je to precuo. Bacio je svoj eir na stolac i odlucnim koracima priao stolu
gdje su stajali boca vina i cae. Podignuo je cau i pregledao je na svjetlosti svijece, a zatim je
pedantno obrisao rupcicem prije nego to ju je napunio vinom iz boce. Kao da je njegova
radnja udijelila opce doputenje, ortaci su se pourili slijediti njegov primjer.
Pili su u tiini, a zatim je pridolica podignuo vlastiti monokl i pomno promotrio
Paola. Da, odgovarat ce, rece on. Posegnuo je u prednji dio svog kaputa i izvadio hrpu
papira. Ovo su tvoji osnovni podaci. Ne bi ti ih trebalo biti teko upamtiti.
Paolo je uzeo papire. Lake, vjerujem, od talijanskog diplomata, rece, listajuci
dokumente. Zamrenostima talijanske politike nije bilo lako ovladati, guverneru.
Mukarac tako oslovljen tek je kimnuo glavom i otpio svoje vino. ena se krece u
najboljim krugovima. Tvoje porijeklo francuskog emigranta besprijekornih preporuka
omogucit ce ti ulaz u gornje slojeve ovoga drutva. Princeza Esterhazy sredit ce ti jamce za
Almackov klub. Obavijetena je o tvom dolasku i vjeruje da si potomak stare porodice u
dalekom srodstvu s onom njezina mua. Posjetit ce je cim temeljito nauci svoje osnovne
podatke. Bilo bi dobro da nabaci truncicu francuskog naglaska. Tvoj tecni engleski dade se
objasniti, naravno, tvojim emigrantskim statusom. Odrastao si na engleskom selu, ali sada
eli zauzeti svoje mjesto u engleskom visokom drutvu.
Guverner je slegnuo ramenima i poloio cau na stol. Naci ce se u dobrom drutvu.
A potraga za bogatom suprugom - tako vulgaran izraz, rekao je uz grimasu odbojnosti,
smatra se savreno osnovanim zanimanjem, doista pohvalnim, za mladice cijim ce se
redovima pridruiti.
Jo mi niste rekli moj zadatak, rece Paolo, promatrajuci svog nadredenog preko
ruba cae. to trebam uciniti s tom bogatom mladom enom?
Guverner je priao kaminu. Sagnuo se kako bi ugrijao ruke na slabom plamenu.




18
Imamo razloga vjerovati da ona posjeduje neto to bi nam bilo od interesa. Wellingtonove
planove za proljetnu vojnu koji su poslani njegovim gospodarima u London. Brat joj je bio
jedan od Wellingtonovih kurira. Znamo da je nosio detalje u Lisabon kako bi ih otpremio
brodom. Kad nam je pao u ruke, dokument nije bio uz njega i umro je prije nego to nam je
mogao dati ita korisno. No znamo odredene stvari o njemu. Znamo da je bio veoma blizak sa
svojom sestrom. I znamo da je umro s njezinim imenom na usnama.
Uspravio se pa se odmaknuo od vatre, grijuci si leda. Od naih izvora znamo da
dokument nikad nije stigao do vojnog zapovjednitva u konjickoj gardi. Nitko ne zna to se s
njim dogodilo. Ako ga ta ena ima, dosad ga je mogla unititi, ne znajuci o cemu je rijec. Ne
znamo da li joj se brat povjeravao. Znamo jako malo, dragi moj Paolo, osim da je ovo stvar
od najvece vanosti. Na tebi je da otkrije to ledi Emma zna, ima li ono to traimo, a ako je
tako, da joj to uzme. Tvoja je odluka kako ce to odabrati uciniti.
Nakratko je zastao, zagledavi se u daljinu. Ako bude nuno urediti nezgodu, ili ako
dode do neke nesretne pogreke, tada ce se, naravno, pobrinuti da to bude diskretno.
Naravno, guverneru. Paolo se naklonio. Spojio je prste u oblik piramide, prislonivi
ih uz usta. Imam poneto ugleda, vjerujem.
Zbog cega te i upoljavamo za tako delikatnu stvar, rece guverner, a glas mu je
ponovno postao odrjeit. Luiz ce ti posluiti kao veza... i kao izvidnica ili za bilo koji drugi
zadatak. Kimnuo je starijem mukarcu, koji je utio tijekom citavog razgovora. Luiz ce
ostati u ovoj kuci za vrijeme citave operacije i bit ce ti dostupan u svako doba.
Luiz je nesretno zakaljao kad je jo jedan pramen dima prokuljao u sobu. Zadrhtao je
u svom zimskom kaputu i bacio pogled prema prozorcicu gdje je gola grana grebala staklo.
To nije bio vedar zvuk.
Uzet ce stan u Albermarleovoj ulici. Guverner je izvadio jo jedan papir iz depa.
Ovdje je najam. Stan nije grandiozan, vec dostatan, a sobe ispod tebe iznajmljuje plemic
besprijekornog rodoslovlja, ako i poneto sumnjivog financijskog statusa. Slucajno je blisko
povezan s doticnom mladom damom, i bio je drag prijatelj i pouzdanik njezina brata.
Sprijateljit ce se s njime.
Razumijem. Paolo je kimnuo, letimicno pogledavi ugovor o najmu. Cini se da ce
mi biti ugodnije nego sirotom Luizu ovdje.
Nesumnjivo. Bio je to neosjetljiv sporazum. Guverner je ponovno podignuo svoj
eir, izgledajuci spremno za odlazak.
Moda bi mi bilo od pomoci ako znam to traim?, rece Paolo podigavi jednu
obrvu.
Ne znamo tocno. Edward Beaumont bio je umjean kurir. Znao je kako prikriti svoju
robu. Slegnuo je ramenima. Prijeko nam je potrebno da se dokopamo toga ako jo uvijek
postoji. Citav ishod vojne na poluotoku ovisi o tome. Moe biti siguran da ce car nagraditi
takvu informaciju... to me podsjeca. Zavukao je ruku duboko u dep i izvukao konu kesu.
Bacio ju je na stol. Pala je uz teak zveket. Ako bude trebao dodatna sredstva, bit ce ti
osigurana.
Uz te rijeci, guverner je kimnuo obojici mukaraca i otiao.
Luiz je ponovno zadrhtao. A zna tko ce dobiti nagradu, promrmljao je. Ne oni
poput nas, prijatelju moj.
Paolo je podignuo kesu. Procjenjivao joj je teinu na dlanu. Cini se da je ovaj
zadatak skup, rece on mrko. Sasvim cu sigurno dobiti svoj udio, Luiz, bez straha.
Crne su mu oci bile tvrde poput ahata, i preao je rukom preko usta gestom koja je
nekako bila i zloslutna i grabeljiva.
Luiz je svrnuo pogled. Nije bio dorastao Paolu, a kamoli guverneru. A nije bio siguran
niti da to eli biti. Hladne sobe s propuhom i uloga posrednika dovoljno je odgovarala
njegovim sposobnostima i sklonostima. Nije mu bilo ugodno razgovarati o nezgodama.




19
Tree poglavlje

Emma, najdraa, lord Alasdair je na donjem katu. Sljedeceg je jutra Maria ula u
Emminu spavacu sobu, obzirno tihog glasa, mekog koraka.
Emma je neto necujno promrmljala i zaronila dublje u svoje jastuke. Bila je nocna
ptica koja na sate prije deset ujutro ba i nije gledala s oduevljenjem.
Evo Mathilde s tvojom toplom cokoladom, mamila ju je Maria, poavi do prozora
kako bi razgrnula zastore. Sobu je preplavila zimska suncana svjetlost, a ulicni zvuci odozdo
neznatno su zastrujali uvis.
Izvolite, ledi Emma. Mathilda je poloila posluavnik na nocni ormaric i izlupala
jastuke dok se Emma uspravljala u sjedeci poloaj, krmeljavo trepcuci. Sluavka je zatim
namjestila posluavnik na njezina koljena, napravila kniks i izala iz sobe.
to si ono rekla, Maria? Emma je uzela srebrni vrc i nalila tamni, mirisni mlaz
cokolade u plitku porculansku alicu irokog ruba.
Alasdair je svratio u posjet, rece Maria.
U ovaj rani sat! usklikne Emma. Moe mu reci da...
Moe mu to sama reci, vedro progovori Alasdair vrata. Otvorio ih je tako tiho da
ga niti jedna ena nije cula. to bih trebao napraviti?
Otici k vragu, rece Emma, spustivi alicu na posluavnik i srdito se zapiljivi u
svog neeljenog posjetioca. Izgledao je odvratno elegantno za tako rani sat, uskih uckasto-
bijelih hlaca istaknutih kvalitetnim, smaragdno zelenim kaputicem od kojeg su mu oci
naprosto blistale. Kravata od utirkanog muslina bila mu je zavezana u kompliciran cvor, a
sjajne su mu kovrce bile poceljane u moderno neurednom stilu. eir, kaput, rukavice i tap
mora da je ostavio u prizemlju.
Maria je tiho i ocajno kriknula. Zaboga, lorde Alasdair, ne moete biti ovdje... u
Emminoj spavacoj sobi... ta ona je jo u postelji.
Primijetio sam, prokomentira Alasdair hladnokrvno, uavi u sobu. Trebao sam to
ocekivati. Nikada nisi bila ranoranilica, Emma.
Ali lorde Alasdaire... ne... ne... doista, ovo nece biti dobro. Maria se rastrcala po
sobi, divlje gestikulirajuci, kao da tjera jato gusaka.
Nema potrebe za takvim uzrujavanjem, Maria, smireno rece Alasdair. Ulazio sam i
izlazio iz Emmine spavace sobe jo otkako joj je bilo osam godina. Bacio je pogled prema
krevetu, a oci su mu ironicno zasjale, dok su mu se usta blago podrugljivo iskrivila. Imao
sam sve privilegije jednog brata, zar nisam, Emma?
I jo mnoge povrh toga, pomislila je Emma ogorceno. No nije mu kanila dati to
zadovoljstvo da primijeti njezinu reakciju na implicitan podsjetnik na sve to su nekada
dijelili. Samo je slegnula ramenima i nalila jo cokolade u alicu.
Znam kako mora da imate obaviti mnogo stvari, Maria, rece Alasdair, razoruavi je
osmijehom. A ja moram raspraviti odredene stvari s Emmom... skrbnicke stvari, kao to sam
siguran da cete shvatiti... Ovdje je znacajno zastao, podignuvi obrvu.
Maria je shvacala kako takve stvari moraju biti povjerljive. Ako Emma odluci
povjeriti joj detalje, to je bila jedna stvar. No njezin ostavinski skrbnik nije mogao naruiti
povjerljivost svoga poloaja. Svejedno, hrabro je pokuala ispuniti vlastitu obavezu
gardedame. Zar to ne moe pricekati, Alasdaire, dok Emma ne ustane i odjene se?
Alastair je letimicno pogledao mali pozlaceni sat na okviru kamina. Pokazivao je
devet i pol sati. Naalost, moram smjesta krenuti u Lincolnshire, rece on uz onaj isti
razoruavajuci osmijeh. A ne mogu poci a da se ne pobrinem da za vrijeme moga izbivanja
Emma ima dostatna sredstva.
Zato tako naglo mora otici u Lincolnshire?, upita ga Emma, odavi znatielju.




20
Prethodnog dana Alasdair nije ostavio takav dojam.
Alasdairov izraz lica izgubio je svoj arm. Ironicni bljesak vratio mu se u oci. Moj je
cijenjeni brat naao zgodnim sazvati sastanak klana, rece on. A kao to zna, kad Francis
pucne prstima, svi moramo dojuriti da mu se pokorimo.
Otkada odgovara na bratove pozive?, upita Emma s otvorenom nevjericom. Od
trenutka kad je postao punoljetan, Alasdair je potpuno prekinuo sve kontakte sa svojom
obitelji, a narocito sa svojim bahatim bratom, trenutnim grofom od Chasea.
Cini se da mi se mama razboljela, blago ce Alasdair. Teko mogu odbiti zahtjev da
posjetim njezinu bolesnicku postelju.
Emma je odmah osjetila kao da se prikazala u runom svjetlu, to je, naravno, i bila
Alasdairova namjera. Imao je jezik koji je mogao ujesti poput ljutice i nije se ustrucavao
upotrijebiti ga kad bi netko bio pretjerano radoznao. Medutim, bila je prava majstorica u
noenju s ponienjima Alasdaira Chasea. Prijazno je rekla: ao mi je to to cujem.
Maria je i dalje izgledala nesigurno, ali znala je da je ne tako davno ova neformalnost
izmedu Emme i Alasdaira bila uobicajena. Ned u tome nije vidio nita loe, a ona nije imala
naviku nametati vlastita miljenja Emmi, za koju je bila sigurna da je savreno sposobna sama
istjerati neeljenog posjetioca. Pa je tako, kad se Alasdair primaknuo vratima i pridrao joj ih
otvorenima, rekla tek: Oh, Boe, i prola kroz njih, mrmljajuci dok je prolazila pored
Alasdaira: Pozdravite ledi Chase u moje ime.
Sa zadovoljstvom, Maria. Alasdair se naklonio i cvrsto zatvorio vrata za njom.
Hajde, Emma, ne gledaj me tako mrko. Odlucio sam da se danas necu svadati s tobom.
Dohvatio je stolicu ravnog naslona za leda i bez naslona za ruke koja je stajala uz kamin,
zakrenuo je, opkoracio i sjeo, obgrlivi naslon. Poloio je bradu na ruke i upitno promotrio
Emmu.
Izgledala je slasno raskutrano, prugaste kose to joj je padala niz leda, zlacanih ociju
pod sputenim kapcima jo uvijek punim sna. Put joj je imala ruicast sjaj, usne su joj bile
vlane i meke, izraz otvoren i ranjiv, kao da joj lice jo nije prihvatilo stvarnost novog dana.
Nezvano, vratilo mu se sjecanje na to kako je duboko spavala, kako je nocu leala veoma
spokojno nakon to bi se nemirno izokretala po postelji sve dok se ne bi nala u pravom
poloaju.
Nezvano se pojavilo sjecanje na njezine duge, rairene udove, isprepletene s
njegovima. Nita je ne bi probudilo. Ujutro se obicavao zabavljati dodirujuci je, milujuci je po
citavoj duini vitkih leda, trbuhu, prelazeci vrcima prstiju po satinastoj koi s unutarnje
strane njezinih bedara, pokuavajuci vidjeti moe li u njoj potaknuti najsitniju reakciju. No
ona bi nastavila spavati, duboko i pravilno diuci, ali povremeno... samo povremeno, izvukao
bi iz nje tihi mrmor, neznatno komeanje poziva...
Emma je osjetila trnce na koi. Osjetila je kako joj se bradavice stvrdnjuju pod
njegovim netremicnim pogledom. Mogla mu je procitati misli jasno kao da su ispisane na
finom pergamentu. Alasdair se polako osmjehnuo, osmijehom koji mu je zapoceo u ocima
prije nego to mu je stigao na usne. To je bio osmijeh koji je pozivao na odgovor - osmijeh
cija je rtva postala vie puta nego to se eljela prisjetiti. Hotimice, Emma je okrenula glavu,
podignuvi posluavnik koji joj je jo uvijek leao na koljenima te se nagnula ustranu kako bi
ga poloila na nocni ormaric.
Dakle, rece Alasdair kao da se onaj nabijeni trenutak nikad nije ni dogodio. Dok
me ne bude bilo, pretpostavljam da ce kupovati... da ce se opcenito pripremati za upad u
grad u najboljem izdanju. Ustao je sa stolice i uetao u Emminu sobu za presvlacenje dok je
govorio. Moda se promijenila otkad si zadnji put bila u gradu. Kao i stil celjanja kose.
Izgubivi se tako Emmi iz vida, nastavio je beznacajno cavrljati, blago ironicnog
glasa, ali cijelo to vrijeme oci su mu skakale po sobi, zapaajuci sve. Dugim je koracima
priao pisacem stolicu, na kojemu je leala njezina mapa za pisanje. Prsti su mu hitro preli po




21
finoj koi. U stolicu je bilo ladica, dvanaest malenih za mjesecne racune i izvjeca, te dvije
dublje ladice.
to radi ovdje?
Okrenuo se, naizgled leerno, na Emmin glas s vrata. Stajala je ondje u spavacici, kose
koja joj je neuredno padala niz leda, fiksirajuci ga ozlojedenim i ispitivackim pogledom.
Samo razgledavam, rece on bezbrino. Zanimalo me vidjeti raspored soba.
Emma se namrtila. Jo nisi vidio kucu?
Ne. Odmahnuo je glavom. Nisam vidio potrebe za tim. Specifikacije kuce cinile su
se ba prikladne, pa sam jednostavno potpisao najam. Pustio je da mu ruka padne s mape za
pisanje i odetao do ormara. Trebat ce ti posve nova garderoba, pretpostavljam.
Promijenio je temu odmahnuvi rukom dok je otvarao ormar pa poceo prekapati po
odjeci koja je ondje visjela. Kao to sam i mislio, svi dekoltei ovdje preduboki su za
dananje vrijeme. Sada se nose zatvoreniji, s cipkastim ovratnikom. I rukavi su dui. Oh, i u
vecini slucajeva moe proci i bez skuta koji se vuku po podu.
Emma je bila razapeta izmedu zlovolje zbog ovog nehajnog prekapanja po njezinu
ormaru i zanimanja za njegove komentare. Alasdair je bio priznati modni sudac, i njegov ukus
za odijevanje, i muko i ensko, bio je nepogreiv. Medutim, zlovolja je odnijela prevagu.
Kad mi zavri s prekapanjem po ormaru, moda bismo mogli nastaviti raspravljati o mojim
financijama?, rece ona ledeno.
Alasdair se okrenuo prema njoj. Ah, da. Podignuo je monokl to mu je visio na
crnoj svilenoj vrpci oko vrata i promatrao je kroz njega neko vrijeme. Izgleda kao da ti je
hladno, slatko moje. Moda bi trebala staviti kucni ogrtac ili se vratiti u krevet.
Emma je sa zakanjenjem shvatila kako joj je spavacica od vrlo finog batista dovoljno
tanka da bude gotovo prozirna. Spustila je pogled i vidjela da joj na podlozi od bijelog
materijala bradavice tvore tamne mrlje. Alasdairov pogled preao joj je po cijelom tijelu i ona
je znala da se prisjeca onoga to se tako slabo krilo pod haljinom. Nehajan izraz njenosti,
izravan pogled, oboje ju je razjarilo. Osjecala se poput kurtizane koju ocjenjuju u bordelu...
kao da ju je u svojoj glavi postrojio u gusto nanizani red svojih nebrojenih veza.
Povrijedenost je jo uvijek bila svjea i jaka.
Emma je odmarirala natrag u svoju spavacu sobu, zgrabivi barunasti kucni ogrtac iz
krinje pri dnu kreveta. Sigurna u njegovim naborima, okrenula se u napad.
Pretpostavljam da sve dame koje uivaju tvoju naklonost imaju koristi od tvojih
savjeta po pitanju odjece i mode, rece ona sa zvucnim sarkazmom. Moda i placaju za njih?
Ne bi me trebalo zacuditi ako su ledi Melrose i njoj slicne i vie nego voljne drati te pri ruci
u zamjenu za sve one male usluge koje im cini. Ljutnja i bol sada su joj bile nerazdvojive i
nastavila je s ubojitim uvredama. Doista, cesto sam se pitala kako ti polazi za rukom tako
lagodno ivjeti bez vidljivih sredstava za uzdravanje. Sada, naravno, uvidam, kako to mora
biti. Ima li cjenik, dragi moj Alasdaire?
Alasdair je preao prostoriju u tri duga koraka. Ona je s mracnim zadovoljstvom
opazila da se probila kroz njegov oklop nonalantnog nehaja. to sada vrijede njegove
miroljubive namjere? Problijedio je od gnjeva, oci su mu bile tek procjepi zelenog leda. Oko
usta mu se pojavila bijela sjena, a u sljepoocnici mu je tuklo bilo.
Tako ti Boga, Emma! Ide predaleko. Ruke su mu se ovile oko njezina vrata i
mogla je osjetiti vlastiti puls kako udara o njegove prste. Docekala je njegov jarostan pogled s
trijumfalnim sjajem u ocima.
Pod nesavladivim porivom, izjavi ona. Ali zar mi nece zadovoljiti znatielju?
Pouzdano znam da ima prihod od pet tisuca funti godinje od mog bogatstva. Ali to jedva da
dostaje mukarcu s tako skupim ukusima.
Alasdairovi palci utisnuli su se uvis u meku kou ispod njezine brade. Nije joj nanosio
bol, no mogla je osjetiti snagu volje koja ga je u tome sprecavala. Doista ima opak jezik,




22
rece on.
Od majstora, to je doista kompliment, uzvrati mu ona. Neodredeno je shvatila da su
sada oboje krenuli putem cistog bijesa, i u tome je bilo necega gotovo opojnog. Gotovo
olakanje. Bilo je kao da je konacno slobodna dati oduka uasnoj boli koju joj je nanio.
Ostavila ga je prije tri godine bez ijedne rijeci oprotaja, i otada jedva da su izmijenili koju
rijec. Sada je ekstremno bujanje bijesa bilo poput vatre to procicuje.
Nastupio je trenutak tiine, a zatim se Alasdair odjednom pokrenuo. Jednu je ruku
zabacio oko njezina struka, privivi je cvrsto uza se. Drugom joj je rukom obujmio glavu.
Prinio je svoja usta njezinima, zanemarujuci njezino opiranje. U poljupcu je bilo strasti, ali
nije bio od onih mekih, njenih. Bio je cvrst, pun kanjavanja i osvete i kad ju je konacno
pustio, opalila mu je zvucnu pljusku po obrazu otvorenim dlanom.
Ti gade!, izjavi ona, gueci se od ogorcenja.
Mislio sam da si to traila, odgovori on naru-gavi joj se jetko, lagano si dodirujuci
obraz gdje su se isticali tragovi njezinih prstiju. Cinilo se jasnim da me provocira na
nekakvu akciju. Prema mom iskustvu, kad ena zapocne svadu, obicno trai drugi, sasvim
proturjecan odgovor. Osmijeh mu je bio cista uvreda. Zar si tako dugo bila bez strasti,
slatko moje, da mora zadovoljavati svoju potrebu na tako perverzan nacin? Samo treba
zatraiti i bit cu i vie nego sretan da ti izadem u susret, zna.
Ovaj je put Emma zadrala ruke uz tijelo, aka stisnutih uz nabore svoje kucne haljine.
On bi je pustio da ga ponovno udari bez tjelesnog uzvracanja, takva okrutnost nije bila njegov
nacin, ali da sama izgubi kontrolu bio bi svojevrstan poraz. Alasdair je bio pravi majstor u
verbalnom okraju, a kada je bio ljut kao sada, ne bi kontrolirao jezik. Mogao bi zaaliti na
svojim rijecima kasnije, ali zasad ce biti onoliko grub koliko je htio. A jednako tako i ona.
Ne bih te dotaknula ni da si posljednji mukarac na zemlji, rece ona tiho. Gadi mi
se. Ti si razvratnik sa svim nagonima pastuha koji se tjera.
Alasdairu je dah proitao kroz zube, ali glas mu je bio leden i smrtonosan poput
zmijskog otrova. Onda mi mora oprostiti na pretpostavci. Mora postojati neki razlog zato
bi strastvena mlada ena odabrala provesti tri kreposne godine. Ne mogu povjerovati da nisi
imala ponuda od nae zlosretne pustolovinice. Zar me moe kriviti to sam mislio da ti je
moda teko... ili cak mrsko... pronaci zamjenskog para?
Ti arogantni, umiljeni, drski, odvratni... Emma nije mogla pronaci dovoljno snane
rijeci. Nosi se odavde. Vie te nikad ne elim vidjeti!
Ah, dakle imamo problem. Alasdair se smjestio visoko na rubu komode, prekriivi
dugacke noge u glenjevima. Dokle god upravljam tvojim bogatstvom, draga moja Emma,
morat ce podnositi da me vida cesto i redovito. Smrknuti osmijeh zatitrao mu je preko
cvrsto stisnutih usana.
Oh, budi siguran da ce tvoje upravljanje biti jako kratkotrajno!, usklikne Emma.
Radije nego da ga trpim i minutu due no to moram, prihvatit cu prvu ponudu koju
dobijem, Alasdaire Chaseu. I bit cu zarucena do... do sredine veljace. iroko je zamahnula
rukama u sveobuhvatnoj gesti.
Alasdairov je smijeh bio prezriv. Ne budi smijena, Emma. Salijetat ce te lovci na
miraz...
Ne prvi put, prekine ga ona. I ne bi bilo prvi put da podlegnem takvome, zar ne?
Premda je znala kako njezino bogatstvo nikad nije bilo Alasdairov motiv da je zaprosi, nije si
mogla pomoci a da mu ne dobaci tu optubu, i ponovno je sa zadovoljstvom opazila da ga je
pogodila u ivac.
Vjeruj mi, rece on tmurno, bilo koji mukarac, spreman da se zbog tvog bogatstva
ne obazire na tvoj goropadni jezik, mora biti u krajnje ozbiljnim neprilikama. Bolje nauci
ublaiti svoj karakter, Emma, ako namjerava pridobiti mua u krevet.
Do sredine veljace, ponovi Emma, imat cu zarucnika... i... Zastala je, suzivi oci.




23
Bilo je krajnje vrijeme da netko nauci Alasdaira Chasea da ne donosi tate i bezobrazne
pretpostavke. Hladnokrvno je izloila: Zarucnika i, gospodine, ljubavnika u svojoj postelji.
Do cetrnaestog veljace, svetkovine svetog Valentina, izjavi ona u naletu inspiracije. Svetog
Valentina, sveca zatitnika nesretnih ljubavnika! Ispustila je kratak, ljutit smijeh. Kako jako
prigodno.
Jednog te istog? Ili namjerava prevariti tog mitskog i nesretnog zarucnika prije
vjencanja? Podignuo je podrugljivo obrvu.
Emma se tako zapiljila u njega da ga je natjerala da obori pogled. Promice mi vidjeti
to se to tebe tice.
Napeta se tiina medu njima otegnula. Vatra u kaminu otro je prasnula i zapitala.
Zatim je Alasdair slegnuo ramenima kao da ga ta tema vie ne zanima. Posegnuo je u dep
svog prsluka i izvukao bankovnu mjenicu. S ovim bi deparcem trebala izgurati dok se ne
vratim. Pruio joj ju je. Moe mi izravno slati svoje racune na naplatu. Takoder i prikaz
trokova svog kucanstva.
Emma je uzela bankovnu mjenicu u mlitave prste. Vie bih voljela sama placati svoje
racune, izjavi ona. To ce omoguciti tromjesecna isplata na moj vlastiti racun.
Mislim da se na ovaj nacin najbolje mogu pobrinuti za tvoje bogatstvo. Razdvojio je
glenjeve i odgurnuo se od komode. Glas mu je sada bio hladno cinjenican. Moram biti u
mogucnosti prebacivati tvoja ulaganja kako bih osigurao najpovoljniji rast, a nema smisla
ogranicavati veliku svotu svaka tri mjeseca.
Poao je prema vratima. Ne treba strahovati da cu preispitivati tvoje izdatke... osim,
naravno, ako ne pocne gomilati ogromne kockarske dugove. elim ti ugodno jutro, gospo.
Naklonio se na vratima i otiao.
Emma je preneraeno zurila u zatvorena vrata. Uskracivao joj je cak i neovisnost
tromjesecnog deparca! Bilo je nesnosno to ce svi njezini racuni biti podvrgnuti njegovu
pregledu. Je li uvijek to namjeravao, ili se radilo o reakciji na ovu gadnu i ogorcenu svadu?
Bila je gora od bilo koje prijanje, i odvela ju je do objave izazova... ili prijetnje... ili o cemu
god da je vec bila rijec.
No ucinit ce to. Brzo ce stati nakraj mocnom poloaju koji je Ned dodijelio Alasdairu
u njezinu ivotu. Nije bilo vano za koga ce se udati. Vano je bilo samo to da ce Alasdair
konacno i zauvijek izaci iz njezina ivota.
Medutim, iskrenost ju je prisiljavala da prizna kako joj je vanije koga uzima za
ljubavnika. To je bila stvar i tatine i ukusa. To bi morao biti netko tko je privlaci. Nakratko je
zurila u vatru, pitajuci se je li potpuno poludjela. Je li doista namjeravala izaci i pronaci si
ljubavnika samo kako bi napakostila Alasdairu?
Da, jest. Nisko, moda. Ludo, moda. Ali previe ju je iskuavao.
Pocela je koracati po svojoj spavacoj sobi, cupkajuci si puknuti nokat. Kako se
usuduje pretpostaviti da je od raskida njihovih zaruka ostala sama i slobodna zato to je
alovala za njim? Od svih tatih razmetljivaca!
Ali, je li to bila istina? Je li odbila sve druge udvarate jer se niti jedan od njih nije
mogao mjeriti s Alasdairom, niti kao ljubavnik niti kao verbalni protivnik? Zar je samo
Alasdair mogao potaknuti svaku vrstu strastvene reakcije u njoj? Zar ju je samo Alasdair
mogao nagnati u smijeh i bijes i pla, sve odjednom?
Naravno da nije bilo tako, rekla je sebi s ustrajnom odlucnocu. A to ce mu i
dokazati... i, cjepidlacio je sitni glasic u pozadini njenog uma, dokazat ce to i sebi.

* * *

Alasdair je ustro hodao vracajuci se u svoj stan u Albermarleovoj ulici. Nitko tko bi
ga pogledao ne bi naslutio kako ispod njegova smirena izraza lica kljuca gnjev. Jedan




24
dentlmen u prugastom prsluku boje trenje zaustavio je svoju kociju na uglu Trga Grosvenor
i veselo ga zazvao.
Nisam znao da si u gradu, Chase.
Upravo se spremam ponovno otici iz grada, Darcy, rece Alasdair, naizgled
nenacetog dobrog raspoloenja. Oslonio je ruku na stepenicu kocije. Ali vratit cu se za dva
dana.
Cuo sam da je Emma Beaumont u gradu, leerno rece Darcy, gledajuci negdje u
daljinu preko Alasdairove glave.
Da, nastanila se u Ulici Mount. Alasdair je promotrio svog prijatelja otro
procjenjivackim okom. Bez tekoca je mogao naslutiti smjer Darcyjevih misli. I da, njezino
vec veliko bogatstvo znatno je povecano bratovom oporukom.
Tako sam i cuo, rece Darcy. Koliko shvacam, ti si joj skrbnik.
Vijesti se brzo ire, odvrati Alasdair staloeno. Ali ako razmilja o tome da se
pocne motati oko Emme, ne treba traiti moje doputenje. Ona je vlastita gospodarica u
svemu osim u upravljanju svojim bogatstvom.
Ah. Darcy kimne i rece s oklijevanjem: Onda ti to nije neugodno?
Ni najmanje, odgovori Alasdair uz spokojan osmijeh. Zato bi mi trebalo biti?
Bez razloga... sasvim bez razloga, rece Darcy Na kraju krajeva, tri godine..., glas
mu se postupno gubio.
Tri su godine jako mnogo vremena, sloi se Alasdair. Bilo pa prolo. Uvjeravam te
da smo Emma Beaumont i ja savreno sposobni kretati se u istim krugovima, a da se jedno
drugome ne bacimo na grkljan. Tu je la izgovorio sa savrenim samopouzdanjem i
odmaknuo se od kocije, mirno predloivi: Moda bi htio proiriti vijest, Darcy. Bilo bi mi
mrsko da drutvo suspree dah ocekujuci ponovni skandal.
Da... da, naravno. Darcy je izgledao kao da mu je neugodno. Nadam se da se nisi
uvrijedio.
Bez ikakve uvrede. Alasdair je s otmjenom gestom podignuo eir i njegov se
prijatelj odvezao dalje.
Alasdairov izraz lica otvrdne. Mogao je ocekivati da ce se stari skandal s
oduevljenjem prevakavati tjedan ili dva. Njihova ce situacija zaintrigirati govorkanja i
pobrinuti se za nagadanja u klubovima, gdje je znao da ce za koji dan poceti padati oklade o
tome tko ce odvesti imucnu ledi Emmu pred oltar. Bit ce podmuklih komentara o njegovoj
vlastitoj situaciji nekadanjeg odbacenog udvaraca, i ako kani zadrati netaknut ponos i
dostojanstvo, morat ce se ponaati kao da ga prolost ni najmanje ne muci. Izmedu njega i
Emme ne smije biti nikakve vidljive napetosti - a to, nakon jutranjeg jada, nece biti lak
zadatak.
Srdba mu je nahrupila novom snagom, a korak mu se ubrzao dok je skretao u Ulicu
Brook. Prezirao je upotrebu nasilja, ali tog joj se jutra jako pribliio, a cak je i sada bio u
velikom iskuenju da se vrati u Ulicu Mount i ispljuska je - ili to ili da joj zavrne vratom! Od
svih besmislenosti! Prijetiti udajom za prvog mukarca koji je zaprosi! A zatim ona
budalatina o uzimanju ljubavnika! Emma je uvijek bila tvrdoglavo, estoko stvorenje, ali nije
dala da od nje rade budalu. Zacijelo nije ocekivala od njega da povjeruje kako namjerava
uciniti neto tako suludo.
Ali cak i dok je tako razmiljao, Alasdair je ponovno mogao vidjeti pogled u njezinim
ocima dok je dobacivala svoj izazov. A od toga se osjetio jako nelagodno. Na trenutak je
oklijevao, razmiljajuci da se moda vrati i pokua izgladiti stvari medu njima. Oboje su
izgovorili stvari koje nisu trebali, a on je nije smio poljubiti onako kako je to ucinio, cak i
uzevi u obzir ocitu provokaciju. No znao je da je i dalje preljut za pokuaj pomirbe. Kad bi
se vratio u Ulicu Mount u sadanjem raspoloenju, to bi samo pogoralo stvari. Nekoliko ga
dana nece biti u gradu. To ce im oboma dati potreban odmak i vrijeme da se ohlade.




25
A i trebala mu je hladna glava da se pozabavi ovim drugim poslom. Licem mu prijede
namrteni izraz. Bilo je kao da trai poslovicnu iglu u plastu sijena. Bi li Ned poslao tako
delikatan dokument Emmi?
Uspeo se stubama do kuce gdje je unajmljivao stan, i vrata su se otvorila prije nego to
je mogao posegnuti za alkom. Kovceg vam je spakiran, lorde Alasdaire. Potanska kocija
trebala bi stici svakog trena. Njegov sluga stao je ustranu kako bi omogucio svome
gospodaru da ude u hodnik.
Dobro. Hvala ti, Cranhame. Odlazim za manje od pola sata. Alasdairov apartman
nalazio se u prizemlju, i dok se pribliavao vlastitim ulaznim vratima, zaculi su se koraci po
stubama. Bacio je pogled preko ramena i uljudno kimnuo mukarcu koji je silazio stubama.
Nije ga poznavao, ali pretpostavio je kako mora da je uzeo apartman iznad njegova koji je
nekoliko tjedana bio prazan.
Dobro jutro. Obracam li se lordu Alasdairu Chaseu? Mukarac je govorio ugodno i
priao mu je sa irokim osmijehom i s ispruenom rukom. Kako shvacam, bit cemo susjedi.
Uzeo sam sobe iznad vaih. Rukovali su se. Dopustite da se predstavim. Paul Denis vama
na usluzi. Izgovorio je prezime na francuski nacin, ne izgovarajuci krajnje s.
Gospodine Denis. Alasdair nakloni glavu, uzvrativi pozdrav. elim vam
dobrodolicu. Jeste li tek pristigli u grad?
Da, dosad sam ivio na selu. Obitelj mi je dola iz Francuske '91. U to sam vrijeme
bio djecarac. Podcjenjivacki je odmahnuo rukom. Nismo uspjeli nita donijeti sa sobom iz
Francuske, i roditelji su mi se smjestili u Kentu na imanju starog oceva prijatelja.
Shvacam. To je bila dovoljno uobicajena pripovijest. Revolucija je iz Francuske u
Englesku donijela obilje osiromaenih emigranata. Bilo je mnogo aristokratskih emigranata
koji su ivjeli u neimatini na selu, i znatan broj njih u Londonu, neki od njih na rubovima
drutva, ali mnogi su se kretali u najboljim krugovima. Monsieur Denis drao se poput
nekoga tko se kani kretati u najboljim krugovima.
Naalost, moram otputovati iz grada na nekoliko dana, rece Alasdair. Ali po
povratku, vjerujem da cete sa mnom jednom izaci na veceru.
Bit ce mi cast. Francuz se naklonio, a Alasdair je s jo jednim uljudnim osmijehom
uao u svoj stan. Bio je sasvim voljan predstaviti monsieur Denisa vlastitom krugu prijatelja
ako mu se bude ucinio ugodnim. Sudeci po besprijekornom kroju njegova kaputa i
elegantnom padu njegove kravate, susjed mu je vec usavrio neke od neophodnosti za
isticanje u Londonu. Nipoto nije ostavljao dojam provincijalca.
U roku od pola sata Alasdair se udobno smjestio u potanskoj kociji, odvozeci se iz
Londona du Stainesove ceste, to bi silno zaintrigiralo Emmu, buduci da ga je ona vodila u
suprotnom smjeru od njegova obiteljskog doma u Lincolnshireu.
Stigao je na svoje odredite triput promijenivi konje na cesti, upravo kad su se lord i
ledi Grantley poceli spremati za odlazak na veceru u neotmjeno ranih pet sati. Ledi Grantley
ba i nije bilo po volji kad im je najavljen posjetilac.
Kakvog bi posla Alasdair mogao imati u Grantleyju Manoru?, upita ona supruga,
cije su oci zasjale na mogucnost sudruga pri ispijanju porta nakon vecere.
Drutveni posjet, draga moja, predloi grof.
Nagradilo ga je nezadovoljno otpuhivanje. Ne budi lud, Grantley. to cemo s njim?
Ne moemo ga zadravati da stoji u hodniku, draga moja. Suprug joj se duboko
zgranuo.
Njezino je gospodstvo uzdahnulo. Otprati lorda Alasdaira u knjinicu, Gossette. I
radije reci kuharici da odgodi veceru za pola sata.
Da, vae gospodstvo. Batler se naklonio i beumno izaao.
Idi vidjeti to eli, naloi grofica nervozno mahnuvi rukama u smjeru supruga,
dodavi s patnickim uzdahom: Pretpostavljam da ga moramo pozvati na veceru.




26
Samo uljudno, draga gospo, rece grof, odgurnuvi se na noge, te s poneto ustrosti
pode prema vratima.
Alasdair se okrenuo od francuskih vrata i svog promatranja zimski ogoljelog vrta kada
je njegov domacin uao u knjinicu. Milorde. Naklonio se. Oprostite mi na ovom
nenajavljenom posjetu, ali na zadatku sam za Emmu. Nece mi trebati jako dugo da ga
izvrim.
Oh, ali morate povecerati s nama, drago momce, rece grof, zazvucavi vie kao da
ga moli nego kao da ga poziva. Upravo se spremamo na veceru i moja vas supruga moli da
nam se pridruite.
Alasdair je mogao pronicljivo zakljuciti kako bi njegov dolazak docekala strana ledi
Grantley, i podrugljiv mu je osmijeh zatitrao na usnama. Ipak, on rece: To je veoma ljubazno
od vas, milorde. Medutim, uzeo sam sobe u Brodu u Lymingtonu i ondje narucio veceru.
Trebam samo nekoliko minuta u Emminoj spavacoj sobi i garderobi. Uvjerena je kako je
ostavila knjigu poezije bez koje kae da ne moe. Vjerujem da joj ju je dao Ned, i vrlo je
alosna to ju je zagubila.
Oh, doista ne moemo dopustiti da vecerate u gostionici, izjavi grof s
neuobicajenom cvrstinom. Opcenito uasne kuharice... ne... ne... proci cete mnogo bolje ako
objedujete s nama, drago momce. Kuharica ledi Grantley prilicno je podnoljiva -doista
prilicno podnoljiva. Najprije cete vecerati, a onda poci po Emminu knjigu. Dodite, milorde.
Dodite samo. Nukao je gosta prema vratima.
Alasdair se ugladeno dao nagovoriti te se psihicki pripremio na pozdravljanje svoje
nesklone domacice.
Pogledajte, gospo, nagovorio sam lorda Alasdaira da objeduje s nama, razigrano ce
grof dok je ponovno ulazio u salon, gdje je njegova supruga sjedila sa svojim vezom. Doao
je po Emminu nalogu. Zametnula je neku knjigu koju joj je dao Ned... misli da je moda jo
uvijek ovdje u njezinoj spavacoj sobi... erija, Alasdaire?
Hvala, milorde. Alasdair se nakloni ledi Grantley. Putujem prijateljima u Dorset,
gospo, i Emma me zamolila da putem stanem ovdje. Nadam se da vam necu biti na
nepriliku.
Teko, rece ledi Grantley. Ja cu mali eri, Grantley. Prodorno je pogledala
Alasdaira. Mislim da cete doivjeti razocaranje u pogledu svog zadatka, lorde Alasdaire.
Domacica je temeljito ispraznila Emminu spavacu sobu, i ne vjerujem da je ondje pronala
ikakve stvari u Emminu vlasnitvu.
Emma je spavala u toj spavacoj sobi otkad je otila iz djecje sobe, gospo, i vjerujem
da ima nekoliko skrovitih mjesta koja moda domacici nisu poznata. Alasdair primi cau od
svog domacina. Dala mi je precizne upute gdje da traim. I ondje i u njezinoj sobi za
odijevanje. Polako je otpio eri i uputio dami dobroduan osmijeh.
Ledi Grantley malo je otpuhnula, ali nije mogla pronaci opravdanu primjedbu.
Pretpostavljam da se draga Emma smjeta u Londonu, rece lord Grantley.
Pretpostavljam da se laca posla pronalaenja mua, jetko ustvrdi ledi Grantley.
Djevojka od dvadeset i dva ljeta! Tek to nije za staro eljezo.
Povratak batlera radi najave vecere spasio je Alasdaira nunosti da nade odgovor na
ovu izjavu. Svojoj je domacici ponudio nadlakticu i otpratio je u blagovaonicu.
Za citavo vrijeme tog beskonacnog i osrednjeg objeda, trudio se biti armantan, iako
su ga progonila sjecanja na toliko mnogo drugih objeda koje je pojeo za ovim stolom, gdje se
skoro dvanaest godina osjecao kod kuce, kao i Ned i Emma. Objedi ispunjeni smijehom i
dosjetkama. Objedi za kojih je Emma sjedila na svom mjestu njemu nasuprot, blistavih ociju,
kose koja je poprimala bezbroj boja pod granatim svijecnjakom. A Ned... Ned je sjedio
zdesna ocu sve dok nije zauzeo ocevo mjesto na celu stola. Ned je uvijek imao ispripovijedati
kakvu pricu, neku iskricavu alu. A njih se troje medusobno zadirkivalo, rugalo se... i




27
voljelo...
Dvanaest je godina nosilo mnogo uspomena... a sada su sve imale primjesu tuge
gubitka, uz gorcinu ljutnje i izdaje.
Podignuo je cau i duboko otpio. Usprkos obecanjima lorda Grantleyja, hrana je bila
osrednja, ali je zato burgundac bio prvoklasan. Nedov je otac imao izvrstan podrum i Ned ga
je odravao. Pristae slobodne trgovine redovito su plovili uz obalu Hampshirea i
Dorsetshirea, i nisu opskrbljivali kucanstva tek rijetkih dentlmena. Gledajuci rumeno lice
lorda Grantleyja, Alasdair je procijenio da ce sadanji grof Grantley ici stopama svojih
prethodnika barem u pogledu potreba svojeg podruma.
S velikim je olakanjem primijetio kako je ledi Grantley krenula ustajati od stola.
Ustao je i naklonio se dok se ona povlacila, preputajuci gospodu njihovu portu, uz strogu
opomenu kako Grantley treba uzeti u obzir svoj giht pa neka ne uzima vie od dvije cae.
Alasdair je proveo s grofom pola sata, a zatim se ispricao kako bi ispunio svoj nalog.
Grof je bio vidljivo razocaran to nece dugo sjediti za stolom, no njegov je gost bio
nepopustljiv pa je grof s tekim uzdahom vratio stakleni cep u bruenu bocu za vino i ustao.
Pa, znate put, drago momce. Pokazao je rukom prema stubama dok su ulazili u
predsoblje. Reci cu Gossettu da vam upali lampe u Emminoj spavacoj sobi.
Nema potrebe, milorde. Uzet cu svijecu. Alasdair uzme jednu od malenih rucnih
svijeca sa stolica u predsoblju te je upali sa svijece u tekom srebrnom svijecnjaku. titeci
plamen slobodnom rukom, uspeo se stubitem u obliku potkove.
Du hodnika koji su iz glavnog predvorja vodili na gornje katove bili su upaljeni zidni
svijecnjaci, ali kad je uao u Emminu staru spavacu sobu, bilo je mracno i hladno i osjecala se
praznina. Pridrao je svijecu visoko i ona je bacila svoje treperavo svjetlo po sobi koja je
nekad bila toliko poznata, a sada pak tako samotna i cudna, naputena od duha svoje prijanje
stanarke. Namjetaj je bio isti; mogao je vidjeti nagorjelo mjesto na vrhu komode gdje je
Emma jednom odloila svoja vruca klijeta za kovrcanje kose bez primjerenog obracanja
pozornosti; stara je mrlja jo uvijek bila vidljiva na sagu gdje je prevrnula alicu cokolade kad
su je on i Ned iznenadili, vrativi se rano jednog ljeta iz Oxforda na praznike.
Poloio je svijecu na okvir kamina odakle ce bacati vecinu svjetlosti i smjesta poao
do ormara. Bio je prazan i bez tekoca je pronaao malu skrivenu ispunu u stranjem dijelu.
Otvorila se na njegov dodir i on je proao prstima po malom prostoru koji se tako razotkrio.
Ondje se nalazila samo praina.
Zapravo nije ni ocekivao da ce ita pronaci, ali prije nego to pocne sa znatno
kompliciranijim zadatkom pretraivanja Emminih osobnih stvari u njezinu novom boravitu,
morao je iskljuciti mogucnost da je ostavila neto od svojih povjerljivih papira na jednom od
svojih tajnih mjesta u starom domu. Pogledao je iza slika, prisjetivi se kako je u lovu na
blago jednom sakrila trag iza podloge za ucvrcivanje majcina portreta. Ondje nije bilo
nicega. Pregledao je sve prazne ladice u komodi; pogledao je ispod kreveta; zadignuo je sag.
Ondje nije bilo nicega. Niti jednog jedinog komadica papira.
A moralo se raditi o komadu papira. Pomoglo bi kad bi tocno znao to trai; ali upute
su mu bile neodredene; Charles Lester nije imao pojma, nita vie od njega, kojim bi se to
sredstvom Ned posluio da prenese svoje podatke. Kada je Nedova obavijest poslana po
Hughu Meltonu otvorena u konjickoj gardi, sadravala je samo pismo Nedovoj sestri. Pismo
su pregledali razbijaci ifri, ali ono im nije otkrilo nita. Jedini zakljucak do kojeg su mogli
doci bilo je kako je dolo do pomutnje u onoj krvlju natopljenoj urbi prije njegove smrti, a
obavijest predodredena za konjicku gardu umjesto toga je otila ledi Emmi.
Alasdairu se podmukla tajnovitost ove pretrage cinila suluda. Rekao je Lesteru kako bi
zacijelo najjednostavnije bilo upitati Emmu je li zadrala bratovu posljednju poruku - onu
koju je proslijedio Hugh Melton. No njegov je prijedlog izricito odbijen. Ledi Emma zbog
vlastite sigurnosti ne smije znati da u vlasnitvu ima neto tako opasno, toliko presudno za




28
tijek rata s Bonaparteom. Da zna njegovu vanost, mogla bi mu posvetiti opasnu pozornost, a
da ga upamti, na primjer, to bi je znanje pretvorilo u metu za druge koji ga trae.
A njihove metode izvlacenja informacija bile su i temeljite i neugodne, objasnio je
gospodin Lester spojivi vrhove prstiju u oblik piramide, gotovo kao da se ispricava. Nije
spomenuo kako bi ona, bez obzira na to je li zapamtila taj dokument ili nije, ipak mogla biti
podvrgnuta tim neugodnim metodama ispitivanja. No Alasdairu je bilo jasno da Charlesu
Lesteru i njegovim zapovjednicima Emmina dobrobit nije od stvarnog interesa. to manje
ljudi zna za vanost tog dokumenta, tim bolje. To je bilo sve do cega im je zapravo bilo stalo.
Ali ima li ga ona?, pitao se Alasdair dok je nosio svijecu u susjednu sobu za
presvlacenje ne bi li ondje nastavio svoje pretraivanje. Mogla ga je baciti. Ali to je smatrao
jako malom mogucnocu. Emma ne bi bacila nita to je stiglo od Neda, narocito nakon
njegove smrti. Znao je da je sacuvala sva njegova pisma. Bila je sakupljacica, izuzetno
tajnovita sakupljacica. Uvijek je sve cuvala... svako pismo koje bi joj on i Ned napisali iz
kole i s Oxforda... ita to je za nju imalo kakvu osobnu vanost; odatle labirint tajnih
skrovita.
Njegova pretraga sobe za presvlacenje ponovno nije postigla cilj. Cak su i police za
knjige bile prazne. Prostor izmedu stranica knjiga bilo je jo jedno od njezinih omiljenih
skrovita. Ali sve su njezine knjige bile spakirane i predane u Ulicu Mount. Alasdair je
poneto sumorno pretpostavio da ce ih morati sve pregledati. Njezine knjige, mapu za pisanje,
sve ladice u njezinu stolicu za pisanje.
To je bila gnusna mogucnost. A u sadanjem nategnutom stanju njihova odnosa,
prilicno nemoguca. Morat ce naci neku izliku koja ce mu omoguciti lak pristup kuci u Ulici
Mount i slobodu da se po njoj krece po volji. Njegov poloaj skrbnika omogucavao mu je
pristup samoj Emmi, ali ne i pravo da tumara po njezinoj kuci.
No to ce nekako morati postici. To su traili kralj i domovina. Ili radije, to je
zahtijevao Ned. Ako je Ned umro za tu informaciju, onda njegov prijatelj mora uciniti sve u
svojoj moci da zagarantira kako ta smrt nije bila uzaludna.




29
etvr to poglavlje

Oh, molim te pogledaj tu carobnu haljinu, Emma. Pristajat ce ti do savrenstva.
Maria se nagnula naprijed i potapala kocijaa po ramenu. Stani, Johne. Ledi Emma i ja
ovdje cemo sici.
Kocija John zaustavio je svoje konje u Ulici Bond. Bio je naviknut na takve ceste
upute gospode Witherspoon, cije su otre oci obuhvacale izlog svake trgovine koju bi proli.
Oh, Maria, moramo li?, pobuni se Emma. Provele smo citav dan iduci od skladita
do skladita, kitnicarke do kitnicarke, cizmara do cizmara. Mislim da ne bih mogla podnijeti
pogled na jo i jedan metar tkanine.
Ovaj ce ti, draga moja, biti drago pregledati, rece Maria sa cvrstim
samopouzdanjem dok je primala lakajevu ruku kako bi sila s kocije. Ta narocita nijansa
arko ute tako ti silno odgovara, i moe je nositi uz ute papuce od jarece koe. Izgledat ce
tako lijepo. Revno se pourila u trgovinu. Proetaj s konjima, Johne, naloi Emma s
malim uzdahom, siavi na ulicu. Moguce je da nas nece biti neko vrijeme.
Tako sam i mislio, ledi Emma. Kocija je naglaeno bacio pogled na gomilu kutija
za eire koje su vec popunjavale stranje sjedalo kocije.
Emma je bila zaboravila kako je Maria neumorna kad se radi o kupnji. Njezina je
vlastita strpljivost bila znatno ogranicenija, iako nije imala nikakvu namjeru pokazivati se u
Londonu u staromodnim haljinama. Nije joj trebalo due od jednog dana promatranja da
spozna kako je Alasdair kao i obicno bio sasvim u pravu glede nemodernog stanja njezina
ormara.
Mislim, draga moja, kako bismo sutra trebale poci u nekoliko posjeta, rece Maria
kad su se ponovno nale u kociji; uta haljina trebala se, nakon neto nunih preinaka,
dostaviti u Ulicu Mount kasnije te veceri. Sada kad si obavila kupnju i kad si spremna
suociti se s ugladenim svijetom - taj je nacin celjanja kose, uzgred, vrlo traen - trebale
bismo posjetiti princezu Esterhazy i ledi Jersey. Samo da se pobrinemo za jamstva za
Almackov klub. Cim se pronese glas da si spremna za primanje posjetitelja, bit cemo zasute
ponudama, sretno je dodala.
Emma nije odgovorila. Proao je skoro jedan tjedan otkad je Alasdair otiao iz grada
nakon njihove grozne svade i imala je dovoljno vremena da preispita poriv koji je potaknuo
njezin izazov. Ovih su zadnjih dana ivjele povuceno od svijeta, ali sada je to vrijeme
pripadalo prolosti. A jednom kad alka pocne lupati, a kartice s pozivima pocnu se slijevati,
kao to sigurno i hoce, morat ce ispuniti svoj izazov. Odlucno je zatomila uporne sumnje.
Oslobodit ce se Alasdairove kontrole u prvoj prilici. Da barem nije takoder uputila onaj
nepromiljeni izazov o uzimanju ljubavnika. Bilo bi lako naci mua, ali ljubavnika...?
Bilo kako bilo, zaklela se da ce to uciniti i nije namjeravala dati Alasdairu priliku da
likuje. Ono to on moe uciniti, moe i ona. Usne su joj se ironicno iskrivile dok se prisjecala
kako su uvijek bili medusobno natjecateljski raspoloeni. Ili moda, da bude brutalno iskrena,
ona je bila ta koja je uvijek osjecala potrebu da se natjece s Alasdairom... i u manjoj mjeri s
Nedom. Po svoj se prilici radilo o zaostatku iz njezina ranog djetinjstva kada se uvijek bojala
da ce je oni, ako ne bude mogla odravati korak s njima, izostaviti iz svojih aktivnosti.
Sazrijevanje je, naravno, trebalo umanjiti kompulzivnost za natjecanjem, no to se nije
dogodilo.
Izraz podrugljivosti, usmjeren jednako prema sebi kao i prema drugoj strani, preletio
joj je preko ociju. Alasdair ju je jako povrijedio pa je zauzvrat i ona povrijedila njega. Rane
koje su jedno drugome nanijeli prije tri godine bile su preozbiljne da se zalijece. A naglo
rastucim i nekontroliranim natjecanjem potaknutim ponosom jo uvijek su povredivali jedno
drugo ne bi li si nanijeli najdublju ozljedu.




30
Dala si je vremena do cetrnaestog veljace da postigne i bracnu ponudu i ljubavnicku
vezu. Ako isti mukarac moe ispuniti obje uloge, to bi pojednostavilo stvari, ali zaklela se
uzeti za mua prvog mukarca koji zaprosi njezinu ruku, a on moda nece odgovarati kao
ljubavnik. Moguca smetnja da bude u braku s mukarcem u cijem se krevetu ne moe
zamisliti bila je ona koju je Emma odlucila zanemariti.
Draga, Horace Poole ti se klanja. Maria ju je gurnula laktom.
Emma je podignula pogled. Doticni se gospodin iroko osmjehivao i klanjao s druge
strane ulice. Ogavan covjek, promrmlja Emma, dok je zauzvrat nudila hladan naklon.
Nema te nasljednice u zadnjih deset godina na koju se nije izravno okomio.
No, draga moja, zna da se to moe samo i ocekivati. Svi ce se sjatiti oko tebe poput
osa na dem, rece Maria. Bit ce jako zamorno, sigurna sam. Ali ne smije ocajavati oko
pronalaska mukarca na kojeg nece utjecati tvoje bogatstvo. Utjeno je potapala Emmu po
koljenu.
To ce, pomislila je Emma, biti istinski nedostina potraga, no u sebi je prepravila
uvjete svog izazova: prihvatit ce prvu ponudu mukarca koji nije opcepoznati lovac na miraz.
Maria je dobacila pogled na odlucni profil svoje druice i priguila tihi uzdah. Emma
nikad prije nije morala podnositi neugodnost da joj se udvaraju samo zbog njezina bogatstva.
Bila je debitantica tek tri tjedna kad su se ona i Alasdair zarucili, a nakon njihova
skandaloznog prekida ona se povukla na selo, toboe samo dok se skandal ne stia, no nekako
nije uglavila datum svog povratka u grad, a Maria ju je ubrzo prestala pitati.
Dok je Mariji laknulo to se cinilo da su te godine Emmina melankolicnog seoskog
ivota prole, bila je svjesna neto zabrinutosti oko toga kako ce se Emma nositi s drutvenim
posljedicama svog bogatstva. Nije spremno tolerirala budale i imala je estok temperament
koji nije trpio obuzdavanje. Njezino bogatstvo i podrijetlo trebali bi joj dati malo
manevarskog prostora s najvecim perfekcionistima, ako se ponovno ogrijei o kruta pravila
otmjenog drutva, no njezin ju je slobodni duh doveo u nevolju vec u njenoj prvoj sezoni, cak
i prije skandala.
Bio je tu incident zbog utrke kocija s ledi Armstrong... Maria zadrhti na to sjecanje.
To je umalo unitilo Emminu reputaciju. A zatim je tu bila i zabava u Ranelaghu, kad je otila
odjevena u hlace i pretvarala se da je drumski razbojnik. Za tu su eskapadu vecim dijelom bili
odgovorni Ned i Alasdair, te su u njoj i sami imali ulogu. A to se tice njezinih ostalih
pustolovina, ako oni nisu izravno sudjelovali u njima, sasvim su ih sigurno poticali. Trebalo
se nadati da su godine to su u meduvremenu protekle naucile Emmu malo promiljenosti.
Ove sezone barem nece imati Nedov i Alasdairov poticaj.
Da je Maria tog casa mogla procitati Emmine misli, vjerojatno bi podlegla jakoj
histeriji. Emma je promiljala o tekocama prihvacanja ljubavnika po narudbi. Aranman ce
se morati drati tajnim... od svih osim od Alasdaira, naravno. Dokle god su ljubavnici bili
diskretni, drutvo bi na njihov odnos zamirilo na jedno oko ako bi se, nekim cudom, dalo
srediti da ljubavna veza bude uvod u brak. Ona i Alasdair uspjeli su odravati svoj odnos bez i
nagovjetaja skandala sve do njegova naprasnog kraja.
No, bi li taj navodni ljubavnik takoder mogao biti materijal za mua?
Dok se uspinjala do svoje spavace sobe kako bi skinula krznom obrubljen ogrtac i
rukavice, Emma je bila svjesna zacetka uzbudenja. Blagog trzaja zanosa. Prvog koji je osjetila
u mjesecima nakon vijesti o Nedovoj smrti. Bile su joj dvadeset dvije godine, prerana dob za
povlacenje u usidjelicku osamu bez strasti. Alasdair je, vrag da ga nosi, imao pravo. Bilo joj
je veoma teko ivjeti bez vodenja ljubavi koje je postupno postalo nuno za njezinu srecu,
njezinu tjelesnu dobrobit. Alasdair ju je naucio uicima strasti, a jednom naucene, nije ih bilo
lako zaboraviti. Ali u njima se moglo uivati i s drugima. A ona i hoe ponovno uivati u
njima.





31
* * *

Alasdair je stigao u Albemarleovu ulicu dok se pribliavala vecer. Iskocio je iz
potanske kocije i ustro se uspeo stubama. Cranham je ocekivao njegov povratak i otvorio je
vrata kad mu je gospodar krocio na prvu stubu.
Ugodan posjet, nadam se, milorde. Prihvatio je Alasdairov eir od dabrovine
valovitog oboda i njegov kratki kaput, s potovanjem poravnavajuci nabore. Pogled mu je
poletio na Alasdairove cizme pa je strogo kimnuo. Tko god da je bio odgovoran za brigu o
njima tijekom gospodareva puta nije poznavao prednosti uckastog latila za cipele.
Zamoran vecim dijelom, Cranhame, rece Alasdair, ulazeci kroz vlastita ulazna
vrata. Podigao je hrpu pisama sa stola, na brzinu ih pregledavi. Pozivi, racuni, nekoliko
zapecacenih pisama na mirisnom papiru za pisanje. Jedan zapecaceni list obicnog pergamenta
zataknuo je u dep prsluka. Otiao je u salon, gdje je unutar ispolirane reetke na kaminu ivo
gorjela vatra, a na konzolnom stolicu mramorne povrine stajala staklena boca crnog vina na
srebrnom pladnju.
Hitnuo je potu na stolic pokraj sofe i nalio si malo vina. Veceras cu objedovati u
Whiteovu klubu, Cranhame.
Da, milorde. Raspakirat cu vam putni kovceg, milorde. Usudujem se reci da cu vau
odjecu zateci u alosnom stanju.
Bez sumnje, rece Alasdair, malo se nacerivi. Iako sam mislio da sam se uspio
snaci sasvim dobro i vlastitim snagama.
Cranham se nije udostojio odgovoriti na ovu nemogucnost. Naklonio se i povukao.
Alasdairov je osmijeh izblijedio. Zadnja cetiri dana proveo je nastojeci se zabaviti u
okolici Hampshirea, odsjedajuci u vraki neudobnim svratitima jer se nije mogao vratiti u
London a da ne bude odsutan dovoljno dugo da opravda put u Lincolnshire. Emma bi vec
iznijela kakav komentar. Bilo je moguce, naravno, da ce doznati od Grantleyjevih za njegov
posjet, ali to nije smatrao vjerojatnim. Izmedu Hester Grantley i njezine necakinje nije bilo
mnogo ljubavi tako da komunikacija vjerojatno nece otici dalje od slanja boicnih cestitki.
Medutim, ako se za njega i dozna, dotad ce se njegov posao srediti jednom zauvijek.
Iz depa je izvukao list pergamenta i otvorio pecat noktom. Bio je od njegova kontakta
iz konjicke garde. Pregledao je energicno napisane retke. Charles Lester bio je covjek
nevojnickog dranja, ali njegova kao tap mrava tjelesna grada, pogrbljena ramena i
udubljena prsa prikrivali su poput ileta otar um. Govorio je u kratkim, saetim recenicama,
a pisao je kao to je i govorio.

Obavijeteni smo da su i drugi zainteresirani za spomenuti dokument. Dodatno se
raspitujemo, ali trebate biti na oprezu. Obavjetavat u vas i dalje.
CL

Alasdair je zguvao pismo u aci i bacio ga u vatru. Kako je samo bilo informativno,
pomislio je suho, iznova puneci svoju cau. Govori mu da bude na oprezu bez i najsitnije
naznake od koga.
Bacio je pogled na sat. Bilo je blizu sedam sati. Vecera li Emma kod kuce?, upitao se.
Nekada ne bi niti zastao kako bi promislio o tome da navrati i sam se pozove na veceru,
iskoristivi povlasticu najprije starog prijatelja, a zatim i zarucnika. Nestrpljivo je odmahnuo
glavom i otiao u susjednu spavacu sobu, gdje je Cranham izlagao njegovu vecernju odjecu.
Pola sata kasnije, prelazio je predvorjem kad se stubama spustio njegov susjed s
gornjeg kata gotovo kao da je dobio signal. Lorde Alasdaire, vratili ste se, rece Paul Denis
uz svoj armantni osmijeh.
Kao to vidite. Alasdair je uljudno kimnuo, primivi njegovu ispruenu ruku.




32
Vecerat cu u Whtiteovu klubu. Jeste li clan?
Oh, svakako. Princ Esterhazy zaloio se za mene. On je stari znanac moga oca.
Slucajno sam ba i sam krenuo onamo na veceru. Moda bih mogao... Uljudno je pricekao.
Dapace, rece Alasdair. Nije bio nesklon drutvu nakon to je cetiri dana proveo
samo u vlastitom, a uvijek je bilo korisno odravati dobre odnose sa susjedima.
Vecer je bila vesela, a kad se drutvo premjestilo za kartake stolove, Paul Denis brzo
se odazvao pozivu da im se pridrui. Alasdair je za kockarski stol donio iste one trijezne
vjetine koje je donosio i u ulaganje. Zapravo, te su dvije aktivnosti bile nerazmrsivo
povezane. Ono to bi zaradio za kartakim stolovima, uvecavao je na burzi u dionicama i
udjelima. To bi objasnilo Emmi njegovu prividnu sposobnost da ivi od zraka, da je odlucio
prosvijetliti je. Ned je znao za njegovu nevjerojatnu vjetinu stvaranja velike kolicine iz male.
To je vjerojatno bio jedan razlog zato je povjerio Emmino bogatstvo svom starom prijatelju.
Ali ne i jedini razlog. Iako Alasdair to nije priznao Emmi, slagao se s njom u tome da
se Ned nadao postici pomirbu izmedu svoje sestre i svog prijatelja na nacin da ih spoji u tako
intiman savez. Raalostilo bi ga da moe vidjeti koliko je pogrijeio. Alasdair je uzeo svoje
karte, a tihi uzdah oteo mu se s usana.
Kao to je i ocekivao, tema se vrlo brzo nacela.
Cujem da se Emma Beaumont vratila u grad, prokomentira lord Alveston,
odgurnuvi smotak gvineja preko stola.
Da, i kao to ste bez sumnje takoder culi, prema oporuci njezina brata, ja sam joj
ostavinski skrbnik, mirno rece Alasdair, stavivi vlastitu okladu.
Vraki nezgodno, primijeti jedan dentlmen zapanjujuce obojena lica.
Oh, a zato bi bilo tako, Sketchley?, upita Alasdair podignuvi obrvu, britkim
glasom koji je mogao prerezati celik.
Vikont Sketchley zarumenio se ispod svoje minke. To je proizvelo prilicno
zanimljivu shemu boja, pomisli Alasdair. Oh, tek tako... tek tako kaem.
Alasdair je nakrivio glavu s podrugljivim prihvacanjem i nastavio sa svojom igrom.
Nastala je kratka nelagodna tiina, a zatim vojvoda od Bedforda, koji je drao banku, izjavi:
Cujem da je sada bogata kao Krez.
Alasdair je ovo ponovno potvrdio ravnodunim kimanjem glave.
Ako jo uvijek dobro izgleda..., nastavi vojvoda.
Oh, vjerujte mi, izgleda, prekine ga Alasdair, poloivi karte na stol. Pobjeda je
moja, gospodo.
Stalno si obecajem da necu igrati za vaim stolom, Alasdaire, a zatim zaboravim
kako imate vraku srecu, poali se lord Alveston, nezadovoljno bacivi vlastite karte.
Oh, ne radi se o sreci, George, uz smijeh rece Alasdair. Zar ne moe prepoznati
vjetinu bez mane kad je vidi?
Dakle, trai li mua?, ustrajao je vojvoda.
A koja slobodna ena ne trai, vojvodo?, upita lord Sketchley uz mali hihot.
Vie niste u igri, Alasdaire?, izravno upita Alveston.
Alasdairu je odlanulo to je pitanje napokon izvedeno na cistac. Cim se ono rijei,
kategoricki porekne, nadao se da ce prolosti biti doputeno da zamre. Ne, nisam. Emma i ja
sloili smo se da si ne bismo odgovarali. Nita se nije promijenilo. Dijelite li, vojvodo?
Vojvoda je podigao novi snop karata koji mu je pored lakta postavio posluitelj te ih
vjeto promijeao. Dakle, borilite je irom otvoreno?
Koliko ja znam, da, sloi se Alasdair.
I vas se o toj stvari nita ne pita?, poblie se raspita Sketchley.
Ama ba nita. Alasdair je iznio svoju okladu i promijenio temu, nelagodno se
pitajuci koliko je daleko Emma spremna ici u svom izazovu. Zacijelo ne dovoljno daleko da
uzme onakvog napudranog kicoa kao to je Sketchley za mua. Ili ljubavnika? Sa silovitim




33
naletom odvratnosti bacio je pogled du stola s predodbom ruku one glupo nasmijeene
budale na Emminu velicanstvenom tijelu. Ne, bilo je nemoguce da ce se ona do te mjere
rastati sa zdravim razumom.
Oci su mu preletjele salonom, jarko osvijetljenim viekrakim lusterima cije su
kristalne kapljice odraavale svjetlost njihovih brojnih svijeca. Postoji li mukarac u ovoj
prostoriji koga bi mogao podnijeti u Emminoj postelji? Odgovor je smjesta postao jasan.
Cinilo se da pati od opakog slucaja sebicnosti.
No valjda bi vae miljenje prevagnulo kod ledi Emme?, nabaci vojvoda. Kao
njezin skrbnik i prijatelj njezina brata. Da se zauzmete za covjeka...
Ledi Emma ima vlastitu volju, ustvrdi Alasdair ravnoduno.
Paul Denis igrao je oprezno, kao to i dolikuje mukarcu ciji dep nije bio predubok.
Njegov se emigrantski status dobro shvacao, a imucni emigrant bio je rijetkost. Nije ponudio
nikakav komentar na temu Emme Beaumont i njegova je utljivost prola nezapaeno. Od
njega se ipak nije moglo ocekivati da doprinese razgovoru to se ticao ljudi koje nije
poznavao. A nitko nece naslutiti ustre kalkulacije koje su mu bljeskale iza glatkog cela
maslinaste puti. Ako ce ledi Emmu Beaumont salijetati udvaraci, moe se pridruiti njihovim
redovima bez komentara.
Vracate li se u Albermarleovu ulicu, lorde Alasdaire?, upita on dok se drutvo za
stolom stalo razilaziti u kasni sat. Smijem li proetati kuci s vama?
Svakako. Alasdair je s pladnja konobara u prolazu uzeo cau rashladenog
ampanjca. Dajte mi pola sata. Ima nekih ljudi s kojima veceras nisam porazgovarao. S
caom u ruci, kruio je prostorijom, pobrinuvi se da svi ondje shvate kako ne dri svijecu
Emmi Beaumont. Kako je ponienje to se dogodilo prije tri godine zaboravljeno. Zatim je
poao u potragu za Paulom Denisom, koji je sjedio na istaknutom zaobljenom prozoru to je
gledao na zamracenu Ulicu svetog Jamesa, listajuci casopis.
Nadam se da necete smatrati nametljivim ako vas zamolim za pomoc pri
predstavljanju u drutvu, nesigurno upita Monsieur Denis dok su etali Piccadillyjem.
Alasdair mu je uputio prodoran pogled. I ti trai bogatu enu, Denis?, upita.
Paul je uspio postici malcice smeten izgled. Ne ba... ali moja je situacija malo... pa,
malo u zastoju, recimo.
Alasdair je slegnuo ramenima. Nita vie nego mnogim drugima, rekao bih.
Moda. Ali ta ledi Emma, pitam se... Takticno se zakaljao. Pitao sam se biste li
mi moda mogli isposlovati upoznavanje. Ako nemate nita protiv, naravno.
Alasdair je osjetio otar ubod boli negdje u podrucju prsne kosti. Najprije Bedford, a
sada i ovaj emigrant. Izgleda da je trebao nastupiti kao svodnik, namjetajuci potencijalnim
udvaracima i ljubavnicima enu za koju je netom shvatio kako ne moe zamisliti da pripada
ikome osim njemu.
Predlaem vam da zamolite princezu Ester-hazy da vas upozna, rece on. Ne
ocekujem posjetiti ledi Emmu u skorije vrijeme.
Paul Denis prihvati ovo bez rijeci, no misli su mu hitale. Bio je opazio iznenadnu
napetost u lordu Alasdairu za kartakim stolom tijekom diskusije o mogucem braku ledi
Emme. Bila je dobro skrivena, ali ne za oci i ui istrenirane da opaze bilo koju promjenu
emocije, bilo koji izdajnicki trzaj ili oklijevanje. Cinilo se da je guverner bio pogreno
informiran. Kakva god bila bliska veza izmedu ledi Emme Beaumont i lorda Alasdaira
Chasea, izgleda da nije bila narocito jednostavna. Lord Alasdair bio joj je skrbnik; je li to
moda bio kamen smutnje? Koji god bio razlog za usiljenost, on uopce nece pomoci njegovim
planovima. Morat ce pronaci alternativni put do svog plijena.

* * *





34
Jako si zaposlena jutros, mila, primijeti Maria, umocivi malo tosta u svoju alicu za
caj te prini-jevi namoceni komadic ustima.
Emma je grickala kraj svog pera za pisanje, a onda prekriila retke koje je bila
ispisala. Odgurnula je pisaljku i papir ustranu i vratila se svom dorucku. Imam jako iritantan
problem s kojim se moram pozabaviti, objasni ona neodredeno.
Oh, moda ja mogu pomoci? Maria je uzela jo jedan zalogaj tosta i okupala ga u
caju.
Emma odmahne glavom i rece s primjesom nestaluka: Ne, mislim da ne. Ne
prosuduje dobro konje. Promotrila je Marijinu nepokolebljivu konzumaciju caja i tosta s
uobicajenim cudenjem, dok je pijuckala vlastitu kavu i napredovala s jelom od slanine i
gljiva.
Jutros bismo najprije trebale posjetiti princezu Esterhazy, ako se ne varam, rece
Maria, prateci tok vlastitih misli. Iduci bal u Almackovu klubu treba se odrati petnaestoga, i
moramo se pobrinuti da na vrijeme imamo jamstva. Mislim da bi haljina s cipkom boje
slonovace preko tirkiznog satena bila savrena za bal, zar ne, mila?
Aha, promrmlja Emma, ponovno zaokupljena pisanjem pisma.
Naravno, krep broncane boje tako ti dobro pristaje, nastavi Maria, nezabrinuta
pomanjkanjem koncentracije svoje prijateljice o tako vanoj temi. Pitam se bi li moda
izvezeni al zlatne boje izgledao narocito elegantno uz nju. Trebala bi zatraiti od Mathilde da
ti ga potrai, mila, pa cemo odluciti kasnije.
Aha, rece Emma te odlucnim pokretom pera privede posljednji redak pisma kraju.
To je najbolje to mogu uciniti. Zamahnula je listom po zraku kako bi osuila tintu, a zatim
ga paljivo preklopila. Moram ovo poslati, Maria. Da narucim kociju da bude pred vratima
za pola sata?
Da, ako se dotle moe spremiti, sloi se Maria, poneto dvojeci. Kao to joj je
neizostavno bio obicaj, osim ako ne bi rano doruckovala prije sastanka hajkaca uoci lova,
Emma je sila na donji kat u kucnom ogrtacu preko spavacice.
Emma se na to nasmijala. Bit cu spremna za dvadeset minuta. urno se udaljila iz
blagovaonice, ostavivi Mariju da dovri svoj caj i tost.
Odrala je rijec i opet sila za manje od pola sata, navlaceci par rukavica boje lavande
od jarece koe. Jesi li poslao poruku, Harrise?
Da, miledi. Bodley ju je odmah odnio. Kocija je pred vratima.
Ovdje sam... ovdje sam, zapiti Maria, silazeci niza stube. Gospode, bila sam
sigurna da cu stici prije tebe, Emma. Morala sam samo staviti eiric i uzeti rukavice, a ti se
jo nisi bila niti pocela oblaciti. Brbljajuci, dobacila je pohvalan pogled Emminoj uskoj
odjeci, cijelo vrijeme ureci prema vratima. Ta tamnoplava boja bila je jako dobar odabir,
izjavi ona dok joj je lakaj pomagao uci u kociju.
Emma se uspela poslije nje, pustivi da je prelije Marijina beznacajna struja cavrljanja.
Maria je rijetko zahtijevala konkretan odgovor na svoje opaske, a Emma je odavno usavrila
umijece doimanja kako uljudno slua dok razmilja o vlastitim mislima. Trenutacno su te
misli bile potpuno zaokupljene konjima.
Austrijski ambasador i njegova supruga ivjeli su u otmjenoj, ukrasno obukanoj vili
na Trgu Berkley. Princeza Esterhazy primila je posjetiteljice u sobi za primanje na gornjem
katu s pogledom na vrtove na trgu.
Maria Witherspoon, rece ona uz ivahan osmijeh. Nisam vas vidjela u gradu vec
mjesecima. Ostajete li citavu sezonu? Nije pricekala odgovor vec se odmah okrenula prema
Emmi. Malo je uzdignula tamnu obrvu. Ledi Emma, moja sucut povodom smrti vaeg
brata.
Hvala vam, miledi. Emma se naklonila. Bila je svjesna kako je njezina domacica
poneto procjenjivacki proucava.




35
Vidim da ste odlucili ne uci u punu korotu, ustvrdi princeza.
Moj brat to ne bi elio, odvrati Emma.
Ah. Dananji mladi ljudi... tako malo potovanja za obicaje, izjavi dama.
Oh, to je malo grubo, princezo, rece Maria, ubacivi se. Emma je bila ucviljena
mnogo mjeseci. Ali bila je izricita elja dragog Neda... u njegovoj oporuci, doda ona
obmanjujuci, ali s velikom cvrstinom, da ona uspostavi vlastito kucanstvo cim lord i ledi
Grantley presele u Grantley Manor.
Princeza kimne. Njezin je procjenjivacki pogled i dalje pocivao na Emminu licu, i
Emma je gotovomogla cuti kako joj protjecu misli nalik ovima: Dvije stotine tisua funti! Nije
to neto to se olako odbacuje, oh, zaboga, ne. Mnogo se toga moe zanemariti za takvo
bogatstvo.
No, naposljetku rece princeza Esterhazy, moram vam poslati kupone za Almackov
klub, zar ne? Poslat cu ih ovog popodneva u neko doba. Ulica Mount, ako sam dobro
shvatila?
Da, krasna kuca, rece Maria. Lord Alasdair Chase, Emmin skrbnik, unajmio ju je
za nju.
Ah, da, rece njihova domacica. Lord Alasdair. Pogled joj je postao naglaeniji i
njezinim je posjetiteljicama bilo jasno da se prisjeca starog skandala.
Lord Alasdair je jako star i postojan prijatelj, ustvrdi Maria samosvjesno, gledajuci
princezu u oci.
Bilo koji komentar koji je princeza mogla izustiti ostao je neizrecen jer je batler
najavio ledi Sefton i njezina sina lorda Molyneuxa. Za njima su uslijedile ledi Drummond i
njezine tri kceri, pa je salon ubrzo amorio od razgovora. Maria se odmah nala u svom
elementu i nije bilo nikakve daljnje nelagode u pogledu prolih skandala. Emmin povratak u
drutvo nije izazvao nikakve komentare, iako je slucajno cula kako ledi Drummond mrmlja
ledi Sefton: Je li to istina? Dvjesto tisuca funti?
Vjerujem da je tako, odvratila je druga. Kako je moguce da je jo neudata? Izgleda
dovoljno dobro... iako je previsoka i premrava za mnoge ukuse. Ali s bogatstvom te velicine,
moe se zanemariti poneka nesavrenost.
Moda joj je teko ugoditi, predloila je ledi Drummond. U svakom se slucaju dri
vano, ne biste li rekli... a nakon skandala...
Emma se udaljila, dok su joj se ui crvenjele. Bilo je silno neugodno kad se o tebi
razgovara na taj nacin, premda je znala da je to neizbjeno.
Gospodin Paul Denis, miledi, najavi batler s vrata, a Emma dobaci pogled prema
pridolici. Bio je to mukarac srednje visine, crne kose gusto nakovrcane preko lijepo
oblikovane glave, jako tamnih ociju to su sjale na licu maslinaste puti. Naklonio se svojoj
domacici sa zamahom ruke koji se cinio sasvim uskladen s njegovim poprilicno egzoticnim
izgledom, te progovorio s laganim, ali primjetnim naglaskom.
Princezo, doao sam vam izraziti svoje potovanje. Moj je otac, vjerujem, pisao
vaem suprugu. Prinio je princezinu ruku usnama i elegantno je poljubio.
Oh, da, sjecam se. Neka porodicna veza... pra-tetka, zar ne? Dobrostivo se
nasmijeila ovome nadasve privlacnom mladicu.
Paul se sloio kako ih doista povezuje pratetka, pa jo jednom poljubio njezinu ruku.
Princeza Esterhazy odvela ga je ustranu i na svoj ga ivahan nacin pocela ispitivati o
djetinjstvu i sadanjim okolnostima.
Emma je prihvatila alicu kave s lakajeva posluavnika te se neuocljivo primaknula
blie princezi i njezinu novom posjetiocu. Bilo je necega u tom mukarcu to joj je privuklo
pozornost. Neto gotovo fascinantno u vezi s njegovim tamnoputim izgledom, u nacinu na
koji se drao, kao da lebdi na rubu neke dramaticne radnje. Uhvatila se kako zapaa da je
krupniji od Alasdaira, ali odjeca mu nije jednako dobro stajala. Moda nije tako dobro krojena




36
kao Alasdairova, pomislila je. Alasdair bi, naravno, vec pri samom pogledu znao je li taj
covjek svoj kaput dao napraviti kod Westona ili Schultza, ili kod Schweitzera i Davidsona...
ili nekog drugog, beznacajnijeg krojaca. No s druge strane, moda je greka bila u tjelesnoj
gradi... ramena nisu ispunjavala kaput posve nalik Alasdairovu savrenstvu; noga nije bila
jednako dugacka ili dobro oblikovana, pa su se na uskim hlacama nalazili najsitniji nabori;
kukovi su moda bili truncicu prekratki...
Ledi Emma, dozvolite mi da vas upoznam s gospodinom Denisom. Princeza
Esterhazy postala je svjesna da Emma stoji u blizini. I on je nedavno stigao u grad.
Gospodine Denis, mogu li vam predstaviti ledi Emmu Beaumont.
Gospodine Denis. Emmi nije bilo ao to je njezina komparativna procjena
prekinuta. Prila je ispruene ruke. On se nagnuo nad nju i podignuo je k usnama. Ta se gesta
sa svojim ugladenim zamahom ruke kosnula Emme kao lagano afektirana pa je povukla ruku
pri prvoj prilici. Vi ste Francuz?
Iz emigrantske obitelji, miledi. Nasmijeio se, pokazujuci jako bijele, neznatno
iskrivljene zube. Bio sam djecak kad smo '91. pobjegli iz Francuske. Ljubazni prijatelji
mojih roditelja koji ive u Kentu primili su nas kad smo tek stigli.
Sjecate li se mnogo toga iz revolucije, gospodine? Emmu je uvijek fascinirao krvavi
uas Terora.
Poneto se sjecam. Zanima li vas? Paulov osmijeh se produbio, a oci su mu se
usredotocile na njezino lice. Emma je osjetila kako se medu njima razvija cudna i
uznemirujuca intimnost. Gledao ju je kao da je postala jedina osoba u prostoriji. Prolo je
mnogo vremena otkad ju je itko, osim tupavih sinova seoskih plemica, gledao s tako
otvorenom muevnom panjom. Posrijedi je bilo cisto koketiranje, naravno, no ona nije bila
nesklona toj igri... ne, uopce nije.
Osmjehnula se, malo suzivi oci. Moram priznati neto nalik opcinjenosti
dogadajima tog uasnog vremena, gospodine. Ako moete otrpjeti moju znatielju, naci cete
da sam izrazito pozorna sluateljica.
Bit ce mi veliko zadovoljstvo. Ponudio joj je svoju nadlakticu pa su se odmaknuli iz
sredine prostorije do sofe postavljene u proirenju unutarnjeg dijela prozorskog otvora.
Princeza Esterhazykimnula je sama sebi. Voljela je ciniti usluge svojim prijateljima i
srodnicima, i premda nikako nije mogla smjestiti ovu vezu po pratetki, ako je njezin mu
rekao da je tako, bila je zadovoljna vjerovati mu na rijec. Mladic se cinio sasvim obicnim.
Maniri su mu bili fini, a odjeca, sve ako joj je i nedostajalo ekstremnosti kicotva, savreno
ugodna. A ako si uspije osigurati nasljednicu i njezinih dvije stotine tisuca funti, onda je
princeza smatrala kako je ucinila jako dobro djelo.
Maria Witherspoon, medutim, nije bila toliko susretljiva. Imala je vrlo jednostavno i
pragmaticno poimanje svijeta. Emma ne bi trebala tratiti svoje vrijeme na osiromaenog i
nevanog novopridolicu.
Dola je u London naci mua, a Maria nije vidjela razloga zato taj mu ne bi imao
kraljevsku krv.
Primaknula se paru, lica razvucena u osmijeh, govoreci: Emma, draga, moramo
krenuti... Oh, kako ste, gospodine? Upitno je podignula obrvu prema Emminu sugovorniku.
Emma se iznenadila. Maria obicno nije bila bahata, ali u njezinu je ponaanju
nedvojbeno bilo uznositosti, kao da gui pretenzije nekog skorojevica. Predstavila ih je jedno
drugome i iznenadeno promatrala kako se Maria hladno klanja. Izgleda da Paul Denis to nije
primijetio te je pozdravio Emminu gardedamu s ugladenom panjom. No dok se Emma
pozdravljala s njim, uputio joj je komican pogled ocaja koji joj je u oci unio smijeh.
Bojim se da me vaa pratilica smatra nedostojnim, promrmljao je dok je prihvacao
Emminu ruku. Da se usudim svratiti u Ulicu Mount, ili ce mi uskratiti pristup?
Maria nije gospodarica u Ulici Mount, rece Emma, te je, istom kad je zacula vlastitu




37
priguenu arogantnost, prezrela svoju bahatost. Bila joj je stalna napast. Takva, naravno, koju
je dijelila s Alasdairom.
Smijem li vas onda posjetiti?
Molim vas, ucinite to. Toplo se nasmijeila, dodajuci: Maria je najbolja moguca
druica. Cuva me poput majke kvocke.
To ima svojih prednosti, rece Paul s ozbiljnocu koja se kosila s izrazom u
njegovim ocima.
Emma se nasmijala. Da, doista ima, gospodine. Ugodan vam dan.
Pozdravila se s ostalima, svjesna bezbrinog i razigranog osjecaja veselosti; osjecaja
koji je do sada uvijek povezivala sa svojom glazbom, s plesanjem do zore, ili nakon narocito
divne trke s psima... ili nakon neke lude psine s Nedom i Alasdairom.
Pitam se je li gospodin Denis ba onaj pravi, usudi se Maria, cim su se ponovno
nale u kociji.
U rodu je s princezom Esterhazy, Maria. Kako moe biti drugacije? Emma uvuce
ruke u muf od sobolova krzna titeci se od otra naleta vjetra koji je ibao ugao Ulice Curzon.
Ne znam, mila moja. Ali bilo je necega u njemu to mi se nije ba svidjelo.
Ma daj, Maria, blago je izgrdi Emma. Vidat cemo ga posvuda. Zar misli da ce mu
princeza Esterhazy uskratiti jamstva za Almackov klub?
Rekla bih da nece. No Maria je ostala neuvjerena i tijekom povratne vonje u Ulicu
Mount ostala je nekarakteristicno utljiva.
Cim se nala unutra, Emma je odbacila muf i rukavice te se energicnim, dugim
koracima uputila u sobu za muziciranje, skidajuci putem igle iz svog barunastog eira,
pruajuci ga uslunom lakaju. Bila je pod poznatim pritiskom. Vjebat cu neko vrijeme,
Maria.
Maria je znala da to znaci kako vjerojatno nece vidjeti Emmu sve do veceri.




38
Peto poglavlje

Dobar dan, Harris. Je li ledi Emma kod kuce? Alasdair je po niskim stubama uetao
u predvorje. Ah, da, cujem da jest. Kimnuo je u smjeru sobe za muziciranje, a onda
nakrivio glavu. Mora da je dobre volje, primijetio je, hitnuvi bic na stolic, te se okrenuo
kako bi dopustio lakaju da mu pomogne skinuti kratki ogrtac.
Da, gospodine, rece Harris. Bio je batler u domacinstvu Grantleyjevih od Nedova
rodenja i tocno je shvacao to je lord Alasdair mislio. Ledi Emma je svirala ariju iz arobne
frule. Imala je obicaj svirati Mozarta kada je bila narocito dobro raspoloena.
Alasdair se osmjehnuo i irokim korakom preao hodnik do vrata. Otvorio ih je vrlo
tiho i kliznuo unutra, zatvorivi ih beumno za sobom. Stajao je tiho sluajuci, istovremeno
kriticki i pohvalno. Razgranati svijecnjak bacao je svjetlost na stalak za note, ali to je bila
svjetlost koja je blijedila pred sjajnom zimskom suncanom svjetlocu to se ulijevala kroz
francuska vrata koja su se otvarala u zidom ogradeni vrt u stranjem dijelu kuce.
Emma je imala kosu poceljanu na jedan od novih klasicnih nacina. Srebrna vrpca bila
joj je svezana preko cela, kosa sa strane pricvrcena preko uiju, a straga podignuta i gurnuta
pod vrpcu. Izloeni joj je vrat bio lagano savijen dok je svirala i Alasdairov se pogled
prikovao za njenu udubinu koja se protezala iz baze njezine lubanje i gubila u visokom
ovratniku njezine odjece za vonju koju je jo uvijek nosila od jutronjeg posjeta.
Primaknuo se blie pod prisilom kojoj nije mogao odoljeti. Ona je bila obuzeta
glazbom i nije cula njegov korak po debelom axminsterskom sagu. Savio je glavu i blago joj
poljubio zatiljak, spustivi ruke na mjesto gdje se graciozan nagib njezinih ramena spajao s
njezinim nadlakticama.
Emmine su se ruke umirile na tipkama, a glava joj je klonula kao pod nekim teretom,
iako je poljubac bio tek laki dodir njegovih usana.
Oprosti mi, rece Alasdair prije nego to je mogla progovoriti. Ruke su mu kliznule s
njezinih ramena. Besramno, znam, ali nisam mogao odoljeti. Glas mu je bio bezbrian i
aljiv kao da je ono to se upravo dogodilo bila tek neka obicna stvar.
Emma je podignula glavu, ispravila kraljenicu. Zatiljak joj je bio topao, jo uvijek ju
je drakao. U tiini ga je pogledala preko ramena.
Alasdair joj je uputio skrueni osmijeh. Zna da nikad nisam mogao odoljeti tvom
zatiljku.
Nemoj!, rece ona priguenim glasom. Za miloga Boga, Alasdaire!
Pomirljivo je podignuo ruke. To se nije dogodilo, rece on. Sluaj, na pamet mi je
pala ideja dok si svirala. Dopusti da sjednem. Pokretom ruke dao joj je do znanja da se
pomakne na klupici i napravi mu mjesta. Naglaenija stanka izmedu ovih nota... ovdje... i
opet ovdje. Pritisnuo je nekoliko tipki jednom rukom, dok mu je druga ritmicki lupkala.
Vidi? A onda kad dolazi Papageno... ovdje... to podie tempo, cini razgovor cak jo
ivahnijim.
Emma kimne. Pitam se zato se Mozart nije toga sjetio, rece ona iroko se
nasmijeivi.
Alasdair se nasmijuljio. Cjelokupna je umjetnost podlona individualnoj
interpretaciji. Otpjevaj to; da cujemo kako zvuci. Preletio je rukama preko tipki pripremajuci
se, a zatim poceo svirati.
Emma je oklijevala jedva na trenutak, a onda je pocela pjevati. Glas joj je bio
kontraalt, dobro uvjeban i savrene visine, no ona bi prva priznala da mu nedostaje istinske
snage. No s druge strane, i ona i Alasdair bili su perfekcionisti, jednako kriticni prema
vlastitim izvedbama kao i prema tudima. No bio je cisti uitak otpjevati tu ariju, prepunu
suncane svjetlosti i smijeha, i ona je pustila da joj se glas ispuni njima uz Alasdairovu pratnju.




39
A kad joj se pridruio vlastitim ugodnim tenorom u kontrapunktu, Emma je sklopila oci i
izgubila se u cistoj radosti stvaranja tih prelijepih zvukova s nekim tako savreno
kompatibilnim i toliko ispunjenim istim uitkom.
Zadrala je posljednji ton glasom to se uzdizao, nakon to su se Alasdairovi prsti
umirili na tipkama, a njegov glas utihnuo. Ton je polako iceznuo, savreno kontroliran, a u
tiini je ljupkost nastavila odzvanjati zvonkim odjekom jo nekoliko sekundi nakon to je sam
ton zamro.
Alasdair je pustio da mu ruke kliznu s tipki. Bolja si nego kad sam te zadnji put cuo
pjevati.
Glas mi je sada bolje uvjeban, rece ona, ustajuci s klupe kao da je s prestankom
glazbe postala svjesna Alasdairova bedra koje joj pritice suknju.
Jesi li nastavila s Rudolfom?
Tijekom dva ljeta. Dolazio je na ladanje, odsjedao u kuci i izludivao poslugu svojom
zahtjevno-cu. On je takav hipohondar. No fantastican je ucitelj pjevanja. Izravnala je dvije
svijece na okviru kamina, uredno sloila hrpu listova s notnim zapisima, dok joj je pogled
nemirno srljao, a prsti se nisu mogli smiriti.
Alasdair se zavrtio na klupi i kratko je promotrio. Onda, zbog cega si me htjela
vidjeti?
Emmino nemirno vrpoljenje prestane. Zbog konja, izjavi ona. Namjeravam kupiti
dvokolicu i dva zaprena konja. Oh, i jahaceg konja, doda. Tetka Hester odlucila je da svi
moji konji pripadaju imanju. Oci su joj bljesnule zlatnom vatrom s upamcenom
ogorcenocu.
Od svih krajnjih starih pakosnica!, usklikne Alasdair. Nije da bi ih sama mogla
jahati.
Doista, ne, podrugljivo rece Emma. Ba bih je voljela vidjeti da to pokua. Nala
bi se izbacena sa sedla prije nego to bi izala iz dvorita konjunice. No oni ce ostati dio
imanja. Usne su joj bile cvrsto stisnute dok je neko vrijeme kroz prozor obnevidjelo zurila u
vrt.
Nisi mogla poloiti pravo na njih?
Ako misli, da su bili nedvojbeno moji... darovi od Neda ili vec koga... ne. Strogo
uzevi, stara je pakosnica bila u pravu. Oni pripadaju imanju. Utihnula je, aka stisnutih uz
tijelo, a zatim je ustro nastavila. Dakle, namjeravam zasnovati svoju konjunicu. Okrenula
se prema njemu, izgovarajuci malcice ratoborno: Nema nikakav prigovor, vjerujem?
Ne, zato bih?, odgovori Alasdair prijazno, zanemarivi ratobornost, tocno
pretpostavivi da barem jednom ona nije bila doista usmjerena prema njemu. Da se tetka
Hester nalazila u sobi, nala bi svoju pravu metu.
Emma lagano porumeni i rece popustljivije: Potreban si mi da me otprati u
Tattersalls kako bih si kupila konje. Znam da onamo ne mogu otici sama.
Uopce ne moe otici u Tatts, izjavi Alasdair, vadeci lakiranu burmuticu iz depa.
Zato ne, zaboga?
Alasdair paljivo pregleda burmuticu. Zato to, draga moja Emma, ene ne posjecuju
Tattersalls.
Emma ga je zbunjeno promotrila. Ali jednom sam otila onamo s tobom i Nedom.
Dobri Boe!, rece on ozbiljno. Gdje nam je bila pamet? To uopce nije u redu.
Alasdaire, ali se, optui ga Emma. Bilo je nemoguce zamisliti da Alasdair imalo
mari za besmislene obicaje. Tri ga godine nisu mogle ba toliko promijeniti.
Ne, uopce ne, porekne on energicno, ali Emma ga je mogla citati kao knjigu i mali
bljesak u njegovu oku nije proao nezamijeceno.
Ne budi smijean, rece ona otro. Jako dobro zna da, iako bi ena koja kupuje
vlastite konje mogla biti neobican prizor, nije rijec o fatalnom prkoenju konvencijama. Dokle




40
god imam prikladnu pratnju, naravno. A tko je prikladniji od mog skrbnika?
Ah, dakle ipak imam nekakvu svrhu, primijeti on, otvorivi burmuticu i primivi
prstohvat izmedu palca i kaiprsta. Pogledao ju je ispod sputenih kapaka, a usne su mu se
iskrivile u zlocesti osmijeh.
Buduci da te zasad moram trpjeti, mogla bih te i dobro iskoristiti, lukavo odvrati
Emma. A sada, hoce li se na trenutak uozbiljiti? Ima li ovog poslijepodneva vremena da
me otprati u Tatts?
Izgledao je kao da razmatra ovo pitanje. Emma ga je promatrala sa sve vecom
sumnjicavocu, pretpostavljajuci da je jo uvijek zadirkuje. On zatim ustane s klupice, ubaci
burmuticu u duboki dep svog kaputica, pa rece s malim naklonom: Mislim da mogu
odgoditi moje druge planove za danas poslijepodne. Vama sam na usluzi, gospo. Hocemo li
odmah krenuti? Moja je dvokolica pred vratima, a ti izgleda da si ti vec u haljini za vonju.
Emma je oklijevala. Ima li doista druge planove?
Bi li doista marila?, upita je on, a osmijeh mu je sada bio upitan.
Emma je umalo lupila nogom o pod. Tako si perverzan! izjavi ona. Pokuavam biti
uljudna.
Alasdair se nasmijao. Posve sam ti na raspolaganju, slatko moje.
Emma se ugrizla za jezik kako ne bi automatski izrazila svoj prosvjed. Ako je
Alasdair odlucio koristiti taj izraz dragosti, ona nije mogla poduzeti nita u vezi s tim. Bolje
da to ignorira. On ga nece upotrebljavati u javnosti.
Bolje da ne kaemo Mariji za nae odredite, rece ona umjesto toga.
utjet cu kao zaliven. Alasdair pode k vratima i otvori joj ih. Cuo sam da ce se u
Tattsu iduceg tjedna prodavati lijep par ridana. Chestertonovi, vjerujem. Mogla bi ih nabaviti
prije nego to zavre na aukciji za otprilike tri stotine funti. Da odem i pozdravim Mariju dok
ti pode po ono to ti je potrebno? Slijedio ju je iz sobe za muziciranje u hodnik.
Treba mi samo jedna minuta. Emma pohita uza stube da uzme eir i rukavice.
Znala je da se moe pouzdati u to da ce joj Alasdair kupiti konje i bez nje, ali uvijek je
donosila vlastite odluke u takvim stvarima i nije namjeravala mijenjati cjeloivotne navike ne
bi li se prilagodila nekom suludom nazoru o tome to bi ena trebala, a to ne bi trebala ciniti,
ili gdje bi trebala, a gdje ne bi trebala zalaziti.
Podvrgnula se pregledu u zrcalu dok je namjetala svoj barunasti eiric sa samo
jednim ukrasnim perom. Nos joj se blago naprcio dok je promatrala svoj odraz. Nos joj je bio
prevelik, usta preiroka, smatrala je uvijek. A obrve su joj bile pre-guste i alosno sklone
uvijanju na krajevima. Nije da joj je imalo stalo do svojih tjelesnih nesavrenosti, kazala si je
cvrsto, zgrabivi rukavice i uputivi se prema vratima. Nije kao da je tog popodneva ikoga
namjeravala impresionirati. Samo je obavljala poslic s Alasdairom.
Rukom je nesvjesno okrznula zatiljak dok je hitala niza stube.
Alasdair je cekao u hodniku, besposleno lupkajuci rukavicama po dlanu. Okrenuo se
kad je sila. Maria drijema, obavijestio ju je. Harris ce joj reci da smo otili na vonju.
Njegove su je oci procijenile kao da je prvi put opazio njezin izgled. To je zanosan eir,
primijetio je. Ali... dopusti mi... eto, savreno. Napravio je vjetu preinaku na obodu gdje se
na jednoj strani uzdizao, pa joj se osmjehnuo.
Bio je to njegov nekadanji osmijeh, onaj koji je prvi put vidjela prije svih onih godina
kad se osmogodinja djevojcica nepovratno zaljubila u bratova najboljeg prijatelja.
Emma je osjetila kako joj se pomice tlo pod nogama. Prolo je toliko dugo otkad je
zadnji put osjetila punu toplinu tog osmijeha. Podrugljiva izvijenost usana i ironicni sjaj u
ocima nestali su, a na njihovu su se mjestu pojavili nekad blisko razumijevanje i poziv.
Prsti su mu se spustili niz citavu duinu njezine ruke i blago joj se sklopili oko
zapeca. Primirje, Emma?, rece on tiho. Moemo se nositi jedno s drugime i bolje nego
to smo to cinili.




41
To je bila prva aluzija na njihov grozan zadnji susret i bilo je olakanje otvoreno to
iznijeti. Oboje smo izgovorili aljenja vrijedne stvari, rece Emma, a glas joj je bio jednako
tih kao i njegov. Nastojat cu biti uljudna, Alasdaire.
Usne su mu se zajedljivo iskrivile. Uljudnost? Pa, pretpostavljam da moram biti
zadovoljan s tim.
To je moda veci ustupak nego to zamilja, rece ona, ali bez estine.
Na trenutak ju je promotrio, nepronicnih ociju, a zatim su mu prsti spuznuli s njezina
zapeca i on je obuhvatio njezin lakat, prateci je do vrata koja je lakaj drao otvorenima.
Alasdairov sluga, bivi dokej koji se opametio po imenu Jemmy, pozdravio je Emmu
s osmijehom i dotaknuo si uvojak kose na celu. Vi vozite, ledi Emma?
Ako smijem? Emma je dobacila upitan pogled prema Alasdairu.
Svakako, rece on, a da nije niti trepnuo. Pomogao joj je uspeti se u dvokolicu,
dodajuci gotovo kao da se ispricava: Ali trebao bih te upozoriti da je desni predvodnik sklon
zamjeriti se psima lutalicama, pjeacima i vecini ostalog prometa na ulicama. Pokuavam ga
osloboditi od takvih nedrutvenih navika.
Onda naravno necu njima upravljati, izjavi Emma. Bilo bi najgore po njega da mu
uzde dre tude ruke.
To sam zapravo i sam mislio, ozbiljno se sloi Alasdair. Ali nisam htio ocrniti
tvoje vozacke sposobnosti.
Apsurdan si! Emma si nije mogla pomoci a da se ne nasmije. Savreno si dobro
znao da to necu tako shvatiti.
Dobacio joj je hitar pogled iskosa dok je preuzimao uzde. Malo sam nesiguran na tlu
ovih dana. Ima se naviku pomicati.
Emma nije odgovorila. Uspravno je sjela, sklopivi ruke u krilu s dranjem nekoga tko
je odlucio ne odgovoriti na provokaciju. Alasdair se nacerio. Pusti ih, Jemmy.
Sluga se pokorio i na svoj se nezgrapan nacin popeo na sjedalo, pa je dvokolica
krenula.
Kako tvoj reumatizam, Jemmy? Emma baci pogled preko ramena.
Oh, imade dobrih dana i loih, fala, ledi Emma, rece Jemmy. U svojoj je karijeri
dokeja slomio toliko udova da mu je tanko tijelo bilo masa izoblicenih, loe namjetenih
kostiju i iskrivljenih zglobova. No ono to mu je nedostajalo u okretnosti, kompenziralo je
njegovo nepogreivo postupanje s konjima. Alasdair ga je prije pet godina pronaao u pronji
ispred trkalita u Newmarketu te mu, prepustivi se trenutacnom porivu, ponudio posao.
Jemmy je nagradio taj poriv nepokolebljivom odanocu te izravnim i obilnim savjetima o
postupanju prema konjima. Savjetima koje je mladi Alasdair mudro prihvacao, to je
rezultiralo time da je Alasdair sada imao reputaciju znalca bez premca, a savjete njegova
sluge eljno je traio svaki mladi plemic u gradu.
Alasdairovi impulsi uvijek su bili osebujni, razmiljala je Emma dok je cavrljala s
Jemmyjem, ali cesto su imali humanitarni motiv, na iznenadenje onih koji ga nisu dobro
poznavali - onih koji su zamijenili pravog Alasdaira za podrugljiv osmijeh, otar jezik,
nehajnost, umjesto da shvate kako se zapravo radi o maski.
Peni za njih.
Emma je shvatila kako je neuljudno dugo utke sjedila i mrtila se. Oh, samo sam
sanjarila. Svrnula je pozornost na par ridana. Vuce li taj konj uvijek udesno?
Oh, samo prigovara na smece u jarku, rece joj Jemmy. Misli da mu prolazi prevec
blizu. Bogami je pravi mrzovoljni klipan.
Alasdair je skrenuo svoje konje kroz Stanhope Gate u Hyde Park. Bilo je blizu pet
sati, pomodno vrijeme kada je svatko tko je neto znacio vozio, jahao ili etao, zaokupljen
krasnim dvostrukim poslom da promatra i bude viden.
Odmah je postalo jasno da su predmet velikog zanimanja. Emma znatieljno rece:




42
Zato si odabrao ovaj smjer? Teko da nam je na putu prema Tattersallsu.
Mislio sam da bismo vec i mogli to prevaliti preko leda, odvrati Alasdair. Ako
dvaput napravimo krug, priznavi nae medusobno poznanstvo, razmecuci se naim
prijateljskim odnosima, trebali bismo umiriti neke od gadnijih jezika. Dakle, smijei se,
Emma, i izgledaj kao da ne postoji nitko pored koga bi radije sjedila. Dobacio joj je lagano
zloban pogled.
Emmin osmijeh kojim mu je uzvratila bio je jednako umjetan koliko je bio irok.
Ovako?
Ako je to najbolje to moe.
Mislila sam da smo se sloili kako se necemo provocirati.
Nisam shvatio da se prijedlog za osmjehivanjem moe shvatiti kao provokacija,
zanijece on, s dranjem povrijedene nevinosti.
Nece ti uspjeti prisiliti me da budem neuljudna prema tebi, Alasdaire, izjavi Emma,
i dalje se smijeeci. Necu opet biti prva koja se loe ponaa.
On se samo nasmijao, a Emma, sebi usprkos, takoder se nasmijala. No smijeh joj je
brzo zamro.
Prilazila im je ena koja je upravljala lakom kocijom sportskog izgleda, mauci rukom
u znak pozdrava.
Vjerujem da ti ledi Melrose pokuava privuci pozornost, hladno rece Emma.
Alasdairovo lice odjednom ostane bez ikakvog izraza. Naklonio se u smjeru
nadolazece kocije i izgledao je kao da namjerava nastaviti voziti, ali kad je dama koja je
drala uzde zaustavila svoje konje cim ih je dostigla, on se zaustavio uz bok njenoj kociji.
Alasdaire, nisam te vidjela danima, usklikne dama. Ocekivala sam te na svojoj
kartakoj zabavi u ponedjeljak. Piskutavo se nasmijala. Rekla bih da ce kazati kako nisi
bio u gradu. I niti rijeci isprike... niti slova poruke. Tvrdim da je to prezlocesto od tebe.
Ispricavam se, Julia, ali prilicno su me iznenada pozvali iz grada, rece on
odmjereno. Ne poznaje ledi Emmu Beaumont, vjerujem.
Samo po cuvenju, rece ledi Melrose, znacajno se zagledavi u Emminu smjeru. Sive
su joj oci sjale manje nego prijateljski dok se klanjala, i oglasila se jo jednim svojim
piskutavim smijehom, uspjevi da zazvuci poput uvrede. Tako naporan dogovor za vas
oboje... u danim okolnostima, doda ona, urotnicki snizivi glas. Da i ne spominjem kako je
mrsko vama, ledi Emma, biti opterecena skrbnikom. Mora da se zbog toga osjecate poput
naivnog djeteta.
Pripazi na svoje konje, Julia!, otro rece Alasdair. Ledi Melrose nenamjerno je
spustila ruke i konji su joj krenuli naprijed.
Tegobno ih je povukla natrag. Tako loe uvjebana kljusad!
Slab obrtnik uvijek krivi svoj alat, promrmlja Emma, milo se smijeeci.
Ledi Melrose se zacrveni, a usne joj se stisnu. Promiljeno se okrenula Alasdairu i
kazala slatkim, vabecim glasom: Alasdaire, doci ce uskoro u posjet, zar ne? Tako mi
nedostaje kad te ne vidim nekoliko dana. Izraajno se nadurila. Veceras... Ocekivat cu te
veceras. Nemoj me iznevjeriti.
Alasdair se tek nanovo poklonio, ali bilo je necega u njegovim ocima to je malo
potreslo ledi Melrose. Uhvatila je bljesak celika, necega to ranije nije bila opazila. Bila je
jako sigurna u Alasdaira Chasea, dovoljno sigurna da ga uiva zadirkivati zbog nezgodnosti
njegove trenutacne situacije, dovoljno sigurna da uiva bockati enu koja ga je odbacila, enu
za koju uopce nije sumnjala da je on sada prezire. Bio je njezin ljubavnik zadnjih est mjeseci,
i ledi Melrose cvrsto je vjerovala kako ga moe vrtjeti oko malog prsta. No onaj ju je celicni
bljesak u ocima obeshrabrio.
Uzvratila je naklonom i rekla s pretpostavkom jako dobrog humora: Ugodan vam
dan, ledi Emma. Mislim da cemo se vidati po gradu. Dakle, ne zaboravi, Alasdaire. Racunam




43
na tebe. Primila je uzde, pucnula bicem i pokrenula konje.
Oni konji mora da imaju najcvrce vale, izjavi Emma, ciji je konjanicki bijes
trenutno prevladao njezine druge reakcije na Alasdairov najnoviji osvajacki pothvat. Kako ih
je samo podbola! Sirote ivotinje.
Ona je kravarica, mirno se sloi Alasdair, dopustivi vlastitim konjima da krenu.
I ima najgore ruke i sjedalo zamislivo na konju. Zasjenit ce je istog trena kad se pokae u
parku, upravljajuci kocijom ili jauci.
Zasjeniti je? Ne mogu zamisliti zato bih htjela uciniti ita tako vulgarno, rece
Emma ukoceno. Zato bi bi bilo vano kako ledi Melrose jae ili vozi kociju... ili radi ita
drugo, dodala je, i smjesta poalila bijesni dodatak.
Alasdair ju je pogledao, a izraz mu je lica ponovno bio podrugljiv. Ita drugo? Na to
si samo mogla pomisliti, slatko moje? Nije valjda da sugerira... Podignuo je jednu obrvu.
Oh, ako me misli posramiti, Alisdaire Chaseu, morat ce se potruditi vie od toga!,
rece Emma otresito. Ako misli da bi me ikako mogao izgrditi razvratnik koji trci za
suknjama, grdno se vara, prijatelju moj.
Eh, samo mirno. Blizu smo davanja po prstima, zacuo se Jemmy kako mrmlja ispod
glasa sa svog sjedala. Sjedio je iza ovo dvoje u bezbroj prilika u onome to je smatrao dobrim,
starim danima, i bio je naviknut na njihovo ivahno zadir-kivanje. No ogorceni ton ovog
kratkog razgovora bio je neto novo.
Primjedba je prola bez odgovora. Alasdair duboko uzdahne i rece tonom u kome su
se mijeali strpljivost i razdraljivost: Ne znam to si ocekivala, Emma. Jesi li mislila da sam
dosegao dob od dvadeset cetiri godine iveci poput redovnika?
Emma se borila s navalom ljutite nevjerice. On jo uvijek nije shvacao! Nisam
ocekivala da se povodi za vojvodom od Clarencea i gospodom Jordan, rekla je dok joj je
glas lagano podrhtavao. Predani otac, njeni...
Emma, za milost Boju! prekine je on. Gotovo je. Zato to ne moe ostaviti iza
sebe?
Emma otro dahne. Kako samo moe biti gotovo? Kako bih to samo mogla ostaviti
iza sebe? Kako bih samo mogla zaboraviti takvu izdaju... takvu obmanu? Da si mi rekao... da
si mi samo neto rekao umjesto to si me pustio da otkrijem na onako gnusno poniavajuci
nacin! Zato mi nisi rekao?
Alasdair je bez odgovora skrenuo konje kroz Apsley Gate. Zato joj nije rekao?
Trebao je, naravno, ali naknadna je pamet bila beskoristan ucitelj - njezine su pouke stigle
prekasno. Nije rekao Emmi jer se bojao. A umjesto da prizna taj strah, kazao si je da je se to
ne tice. Nije morala znati. To nije utjecalo na nju i nikad nece. Mogao je podijeliti svoj ivot
na odjeljke i nije bilo razloga zato bi neciji posao trebao utjecati na posao nekoga drugog-
Dragi Boe, bio je tako neiskusan... tako glupa,
arogantna budala. No nije krivica bila samo njegova. Emma je bila jednako odgovorna
za onaj grozni debakl. Nije se htjela urazumiti.
Priznajem, to je bila pogreka, rece on konacno. Ali s obzirom na tvoju reakciju,
doima me se kao shvatljiva greka.
Emma je sjedila jako mirno, dreci ruke cvrsto sklopljene u krilu. Kako moe tako
tvrdoglavo odbijati vidjeti zato je reagirala onako kako jest? Cak je i sada odbijao to vidjeti.
Kako nije mogao shvatiti koliko se izdano osjecala? Koliko duboko uvrijedeno. Trebali su biti
prijatelji ba kao i ljubavnici. Posvetila mu je citavo svoje bice, a on je nije smatrao vrijednom
takva povjerenja... nije smatrao neophodnim reci joj za tako bitnu stranu svog ivota.
Onda se tu vie nema to reci. Cak i dok je to bezizraajno izjavljivala, shvatila je
kako se bila nadala da ce naposljetku moci izvuci tmurnu prolost na svjetlo. Da ce moda tri
godine Alasdairu donijeti razumijevanje zato je ucinila ono to je ucinila. Moda cak i da
mogu oprostiti jedno drugome. No takve su nade bile pusti snovi. Alasdair nije alio ni zbog




44
cega. I dalje je vjerovao kako se razumno ponio te kako je njezina pretjerana reakcija bila
neoprostiva.
Ba suprotno od zalijecenja ikakvih rana, razgovor je jo dublje zabio klin medu
njima. Ranija sloga sada je odbacena, no umjesto cistog plamena srdbe koji ju je uvijek
potpomagao i na neki nacin ublaavao bol, Emma je osjecala samo mucan vrtlog depresije pri
povratku poznate boli.
utke je sjedila pokraj njega, i bilo joj je drago to u bucnom kaosu Piccadillyja nema
prilike za daljnji razgovor. Alasdair se usredotocio na cvrsto vodenje svog muicavog konja u
okolici koja bi i najbolje istreniranu ivotinju ucinila nervoznom. Psi su lajali, ulicni trgovci
su vikali, eljezni se kotaci kotrljali po taracu. Velika, staromodna kocija tropotavo se
primicala prema njima, a loe isprueno tijelo zabrinjavajuce se njihalo iznad kotaca, a
njegovi su se konji znojili i puhali kao da su predugo bili u jarmu bez odmora.
Kocija je potegnuo uzde natrag, trgnuvi konje da stanu kako bi Alasdair mogao
progurati svoje bocno okrenute konje pored njega. Vozar u tekim pivarskim kolima iza
kocije naao se zatecen, a teretni konji koji su ih vukli zaletjeli su se u stranji dio kocije prije
nego to ih je vozar uspio zaustaviti. Jedan od teretnih konja zabacio je glavu uz glasno
prosvjedno njitanje, a Alasdairov temperamentni konj izvrnuo je oci i bacio se ustranu.
Jemmy je skocio sa svoje klupe i pojurio prema glavi ivotinje. Alasdair, usta cvrsto
stisnutih od koncentracije i ruku u elegantnim rukavicama napetih od napora, bez rijeci je
cvrsto dominirao nad svojim izbezumljenim konjem, vracajuci ga u red dok su polako
prolazili pored kocije i pivarskih kola.
Emma si, unatoc svoj svojoj ljutoj nesretnosti, nije mogla pomoci a da ne zapljece,
iako je zadrala svoje cestitke neizgovorenima. Sama ih ne bi mogla izvuci neozlijedene iz te
zbrke. Odravala je ukocenu tiinu u kojoj je jedina jasna pomisao to se pojavila bila
apsolutna uvjerenost kako nece imati mira sve dok Alasdair ponovno ne izade iz njezina
ivota. A i dalje je mogla vidjeti samo jedan logicni nacin da to postigne.
Alasdair se dovezao u dvorite Tattersallsove trgovine konjima i iskocio s dvokolice,
pruajuci uzde Jemmyju. Podignuo je ruku da Emmi pomogne sici na oplocnike. Ona je
odbila ponudu i sama skocila, stresavi suknje i ogledajuci se sa zanimanjem.
U Tattersallsu je bio dan poravnavanja racuna i dvorite je bilo prepuno mukaraca
koji su doli podmiriti svoje dugove nastale kladenjem na utrkama te isplatiti aukcijske
racune. Emma je malo podigla bradu kad je primijetila koliko pozornosti uzrokuje njezina
nazocnost u ovom mukom rezervatu. Glave su se okrenule, glasovi utiali, a nekoliko
gradana mjerkalo ju je kroz naocale.
Dodi, uputi je Alasdair, neutralnog glasa. Poloio joj je ruku na kria sa svojom
uobicajenom prisnocu. Chestertonovi konji smjeteni su u stajama na iducem dvoritu.
Usmjerio ju je prema nadsvodenom ulazu pri stranjem dijelu dvorita.
Uli su u veliko dvorite, s konjunicama s tri strane. Mukarac u odjeci od jelenje
koe i zelenom prsluku na njihovo se pribliavanje pourio iz prostorije s konjskom
opremom. Dobacio je Emmi brz pogled nevjerice, a potom se s jasnim olakanjem okrenuo
njezinu pratiocu. Lorde Alasdaire, kako vam mogu biti na usluzi?
Ledi Emma dola je na sajmite zbog para konja za kociju i jednog jahaceg konja,
rece Alasdair. Jesu li ukopljenici lorda Chestertona jo uvijek neprodani?
Sutra idu na aukciju, gospodine. John Tattersall pogladio je bradu. Sumnjam da ce
njegovo gospodstvo prihvatiti manje od tristo pedeset prije aukcije.
Mmm. Bacimo pogled na njih. Alasdair pomakne ruku kako bi obujmio Emmin
lakat. Sam bih bio rekao dvjesto sedamdeset pet. Ali vidjet cemo.
Emma je shvatila kako nece imati udjela u cjenkanju i nije joj bilo ao zbog toga. Bilo
je zanimljivo i mrvicu ju je jedilo to je prepoznala da bi prije tri godine uivala u zurenju i
neodobravanju njezine prisutnosti, dok je sad osjecala da joj ovdje nije mjesto.




45
Ridi ukopljenici izvedeni su van, puteni u kas po dvoritu pa usporeni u hod. To
vam je dobro odgojen par, lorde Alasdaire, rece John Tattersall. I lijep, k tome.
Oh, jako, toplo se sloi Emma, zaboravivi u svom oduevljenju namjeru da bude
utljiva. to misli, Alasdaire?
to jo ima, Tattersalle? upita Alasdair.
Trgovac je izgledao razocarano. Nita to se moe usporediti s ovima, gospodine.
Svejedno, pokai mi.
Emmu nisu zanimale trgovceve druge ponude, a naslucivala je kako ne zanimaju niti
Alasdaira. Ako se radilo o triku radi sputanja cijene, onda joj se on cinio otrcan. Nije da joj je
pedeset funti, ili cak stotinu, predstavljalo takvu razliku. No bila je prinudena utjeti i proci
kroz formalnosti buduci da je Alasdair vladao procedurom i, ne slucajno, financijama.
Oh, pa to je ledi Emma, zar ne?
Okrenula se na neodredeno poznati glas. Gospodine Denis. Dobar dan. Toplo se
nasmijeila, ispruivi ruku. Poznajete li lorda Alasdaira Chasea? Okrenula se prema
Alasdairu, objanjavajuci. Upoznala sam gospodina Denisa jutros kod princeze Esterhazy.
Lord Alasdair i ja smo susjedi, rece Paul, kimnuvi na prijateljski nacin Alasdairu.
Kakvo iznenadenje nabasati na vas ovdje, ledi Emma.
Malo jest neobicno, rece ona pokuavi zvucati povrno. No navika mi je sama
kupovati vlastite konje, trebate to razumjeti.
Posve, sloi se on srdacno. Koji istinski jahac... ili da kaem, jahacica... ne bi imao
takvu naviku? Takva je glupost da bi ene trebalo smatrati loijim procjeniteljima od
mukaraca.
Emma mu se iroko nasmijei. Takvi su prosvijetljeni nazori vrlo osvjeavajuci. Ne
misli li tako, Alasdaire?
Alasdair, koji je mislio kako Paul Denis nije tratio vrijeme u nalaenju nekoga tko ce
ga predstaviti Emmi, neodredeno joj odgovori pa rece: Kupuje li, Denise?
Da, jahaceg konja. Sluio sam se unajmljenim konjem, ali oni imaju tako ogrubjele
vale da stvarno mislim kako moram kupiti vlastitoga.
John Tattersall metnuo je dva prsta u usta i proizveo prodoran zviduk. Mukarac u
pregaci od cohe trceci je dojurio iz prostorije s konjickom opremom. Pokai gospodinu
konje u odjeljcima est i deset, uputi ga trgovac. Ako biste poli s Jedom ovdje, gospodine,
on vam moe pokazati to imamo.
Oh, poci cu s vama, brzo ce Emma. I ja elim pogledati jahace konje. Alasdaire,
ridani ce mi savreno odgovarati. Znam da ti nisam potrebna ovdje dok obavlja poslovnu
stranu toga. S bezbrinim osmijehom, primila je Paulovu smjesta ispruenu ruku i otila s
njim, slijedeci konjuara.
Alasdair je zurio za njom, na trenutak ostavi bez rijeci na takvu drskost. Ponijela se
prema njemu kao prema upravitelju ili ekonomu, ostavljajuci ga da se bavi njezinim poslom
kao da je dobro placen da to ucini dok je ona otila sa svojim novim prijateljem.
to kaete onda, lorde Alasdaire?
Alasdair je postao svjestan da ga trgovac gleda s poneto oklijevanja, a imao je
prilicno jasnu ideju i zato. Njegov trenutni izraz ne bi bio ugodan. Necu ici iznad tri
stotine, rece on odrjeito. Ako Emma izgubi svoje konje, neka tako bude.
John Tattersall cupne se za bradu, napravi citavu predstavu od razmatranja ponude, a
onda neodlucno rece: Namecete teke uvjete, gospodine.
Alasdair nije mogao a da se lagano ne osmjehne. Gle, Johne, vraki dobro zna da ti
je lord Chesterton rekao da ce prihvatiti tri stotine funti prije aukcije.
On vam je to rekao? Tattersall uzdahne. Ta gospoda ne znaju da me treba pustiti
da radim svoj posao.
Lord Chesterton radije bi vidio svoje konje u dobrim rukama nego da odu nekom




46
prekupcu u susjedstvu, utjei ga Alasdair. Idemo u ured pa cu ti dati bankovnu mjenicu.
Hoce li dama takoder kupiti i jahaceg konja, gospodine?
Alasdairov izraz izgubi svoju prijaznost na ovaj podsjetnik. to ima?
Lijepu kobilu, pravu trkacicu. Trgovceve oci zasjale su oduevljenjem. Vatrenu...
ali pretpostavljam da bi dama mogla izaci s njom na kraj.
Pokai mi je.
Alasdair je pregledao kobilu, profinjenu arenku ivog oka i krasnih linija. Uzet cu
je, rece odlucno. Ako Emma ne odobri njegov izbor, sama si je kriva. Imao je pametnijih
stvari za raditi u slobodno vrijeme nego da je ceka i vrati pozornost na doticno pitanje.
Zadri ih ovdje dok ne dogovorim njihov smjetaj. Poslat cu poruku kamo da se sutra
poalju.
Izaao je iz Tattersallova ureda deset minuta kasnije, obavljena posla, i dugim
koracima krenuo prema bloku staja gdje se Emma bila izgubila s Paulom Denisom. Napola je
preao dvorite kad su se ponovno pojavili, ruku pod ruku. Emma se smijala, lica okrenuta
prema svom pratiocu. Bili su priblino iste visine i predstavljali su privlacan par, pomislio je
Alasdair jetko.
Pronali smo gospodinu Denisu jako lijepog kopca, rece Emma kad su stigli do
njega. Ali ondje nisam vidjela nita to bi mi odgovaralo.
Vec sam ti kupio kobilu, prijazno ce Alasdair. Svidjet ce ti se.
Emma se zaustavila prije ljutitog odgovora. Moda ima nagao temperament, ali znala
je kada zadrati mac u koricama. Prigovori bi bili na skliskom terenu. Znala je da moe
vjerovati Alasdairovoj prosudbi. A time to je otila i ostavila ga, moe se reci da je opozvala
svoje pravo sudjelovanja u izboru.
On ju je promatrao s nedobrohotnom zabavljenocu, pravilno tumaceci njezinu
zlovolju. Ne daj da te pourujem, gospo, ali ako si spremna za odlazak, imam i vlastitih
obaveza. Rukom je pokazao prema dvokolici.
Emma je ranije mislila kako ce nastaviti prema Longacreu kako bi joj kupili
dvokolicu. Ali Alasdair joj je ocito pruio onoliko svog vremena koliko je bio voljan izdvojiti
za jedno poslijepodne. A u trenutno zajedljivoj atmosferi, nece joj biti ao oprostiti se od
njegova drutva u najranijoj mogucoj prilici. Mogla bi poci u Longacre i sama, a da ne
izazove komentare. Okrenula se kako bi se oprostila s gospodinom Denisom.
Paula Denisa zaintrigirala je ljutita napetost koja je titrala izmedu lorda Alasdaira i
dame. No brzo ju je iskoristio. Ako bi ledi Emma prihvatila moju pratnju..., predloio je s
osmijehom.
Emmin uzvratni osmijeh bio je blistav. O, pa hvala vam, gospodine Denis. Bit ce mi
posebno zadovoljstvo. Okrenula se prema Alasdairu, brade podignute pod poneto
izazivackim kutom, s mrljicama zlatne vatre u uckastosmedim ocima. Eto, Alasdaire, sada
moe poci za svojim poslom. Ispricavam se to sam bila takva gnjavaa. Nisam shvatila da
ima drugih hitnijih obaveza.
Alasdair se naklonio. Nije kanio podilaziti Emminoj tatini i natjecati se s Francuzom.
Ostavljam te u dobrim rukama, siguran sam.
Emma se ponovno okrenula prema gospodinu Denisu. Njegove oci, veoma tamne i
sjajne, bile su fiksirane na njezino lice, stvarajuci uznemirujuci osjecaj intimnosti koji je
iskusila prilikom njihova prethodnog susreta. Postala je svjesna kontrolirane napetosti u
njegovu dranju, budnosti koja ju je podsjecala na ivotinju spremnu da se suoci s
nadolazecom prijetnjom. I uz ok prepoznavanja shvatila je kako joj je neosporno privlacan.
Kroz nju je proletio nalet uzbudenja. Osjetila je kako joj se obrazi pune bojom i ustro
je spustila kapke, bojeci se onoga to bi joj oci mogle otkriti.
Pronala je mukarca kojeg je traila. Potencijalnog mua koji je izgledao kao da
posjeduje sve znakove onoga tko ce se pokazati i vie nego zadovoljavajucim ljubavnikom.




47
No povrh svega, mukarca koji ce razbiti okove njezine zavisnosti o Alasdairu.
Sigurna sam da ce se gospodin Denis jako dobro pobrinuti za mene, rece ona
Alisdairu s tihom promiljenocu.
Preko ramena je dobacila oprotajni pogled Alasdairu dok je primala Francuzovu
ruku. Alasdair je imao krajnje zadovoljavajuci zamrznut izraz. Shvatio je to je htjela reci.
Paul Denis posluit ce jako dobro.




48
esto poglavlje

Alasdair se iz Tattersallsa odvezao mracnog lica, tmurnih ociju. Bio je uvjerio sam
sebe kako mu je ona dobacila samo nepromiljeni izazov u aru bitke. To je razumio. Oboje
su bili skloni naglosti, a onog ju je nesretnog poslijepodneva isprovocirao preko granice
razuma.
No ona je to i mislila. A ovog je popodneva osjetio sponu izmedu Emme i Denisa
poput uboda u srce. Znao je kad bi Emma seksualno reagirala na nekoga. Emma je bila
najsenzualnija ena koju je ikada poznavao. Uivala je u vlastitoj seksualnosti, strastvenim
ekstremima svoje prirode. Donosila je bujicu svoje culnosti u svaku tjelesnu aktivnost, bila to
glazba, jahanje ili ples. A to je dodavalo iskru, ivahnost, u sve njezine susrete. Ispunjavala
joj je oci, osmijeh, nacin na koji je stajala, sjedila, hodala.
Privlacila je mukarce poput nekog magneta za poudu, pomislio je okrutno.
Promatrao je kako se to dogada otkada se prvi put poceljala kao odrasla ena. Od sinova
seoskih plemica i kotarskog plemstva do mladaca koji su se motali oko nje za vrijeme njezine
debitantske sezone. Cak i nakon to su objavljene njihove vlastite zaruke, uvijek se kretala u
opijenom krugu zaludenih oboavatelja. Ovog ce puta biti isto. I jo uz dvije stotine tisuca
funta dodanih u jednadbu!
Alasdair je znao da je Emmi njezina ivahnost u ophodenju, koketna britkost njezine
konverzacije, dolazila prirodno. Bila je prevesela, prerjecita, previe neovisnog duha da bi
prikrila svoju iskricavost. To je neke dovodilo u nepriliku, a oduevljavalo druge. Njihovo je
medusobno zadirkivanje uvijek podrazumijevalo tu uzbudljivu energiju. Kompetitivnu,
provokativnu energiju koja je budila seksualnu prirodu njihovih susreta. Bila je intimno
povezana s poudnom stracu koja je bila tako vana za njihov odrasli odnos.
Bio je toliko bitan? Ili je i dalje? Pitanje ga je naglo zaustavilo. Jesu li se tako silovito
svadali jer je to bio jedini ispuni ventil za seksualnu struju koja je medu njima nastavila teci
jednako snano kao i uvijek?
U ponore pakla! Alasdair je opsovao ispod glasa. To je vrijedilo za njega. Sada je to
uvidio s punom jasnocom covjeka koji je upravo progledao. Nije se radilo samo o slucaju
zavidnosti. Jo uvijek ju je elio za sebe. Nije se oporavio od svoje strasti... svoje ljubavi... za
ovu nemogucu enu. Je li Emma jo uvijek bila zbunjena? Jesu li njezini napadi proizlazili iz
zbunjenosti? A ako je tako, kako da je navede da to prizna?
Nije mogla ozbiljno namjeravati dovesti Paula Denisa u svoju postelju. Moralo se
raditi o ispraznoj prijetnji... ili ispraznom obecanju... ili to god vec.
Onaj slatkorjecivi emigrant koji trai bogatu suprugu! Bio je uvjerljiv; porijeklo mu je
bilo dobro; nije bio neprivlacan; imao je stanoviti nastup; i bit ce veoma voljan. Ako je Emma
odlucila brzo si naci mua, Paul Denis joj je pao u krilo poput prezrele kruke.
A to se tice ljubavnika! Alasdair se uhvatio kako krguce zubima. Otrcana reakcija
koja ga je dovodila do bjesnila jednako kao i to to je morao priznati da ga ricuci zelenooki
zmaj ljubomore dri u pandama.
Ako Emma eli biti odgovorna za borbu, s uitkom ce joj je pruiti, odlucio je s
mracnim zadovoljstvom. U tome ce je ozbiljno osujetiti. Emma i Paul Denis mogu ocekivati
poneko iznenadenje.
Vozio se kroz selo Chiswick. Bio je mrak, a ulice u ovoj zabiti bile su neosvijetljene
izuzevi svjetlost lampi to su sjale s prozora seoskih kuca. Skrenuo je svoje konje na uski put
s obje strane okruen okrecenim kucicama koje su sve ostavljale dojam pristojnog
blagostanja, i zaustavio konje ispred malih vrata gradevine na samom kraju, gdje je put
ustupio mjesto zelenim poljima i skupini gospodarskih zgrada koje su odavale malu farmu.
Onda cu konje odvest' u Crvenog lava? Nahranit' ih tamo, rece Jemmy, napola




49
pitajuci, napola tvrdeci. Kada je njegov gospodar svracao u jedan od svojih neredovitih
posjeta u Chiswick, obicno je ostajao nekoliko sati.
Da, a uzmi i sebi veceru. Alasdair skoci na tlo.
Kad budem spreman za povratak, pronaci cu te ondje.
Jemmy je potegnuo uvojak kose s cela, primio uzde i bic pa se uspeo na kocijaevo
sjedalo, strucno okrenuvi konje na uskom putu.
Alasdair je otvorio mala vrata u ogradi i poao uskom stazom do ulaznih vrata. Zastori
su bili navuceni preko prozora, ali mogao je razaznati procijep svjetla gdje se ba i nisu
doticali. Podignuo je ruku prema alki.
Vrata su se otvorila prije no to je dospio pokucati. Ondje je stajao visok, mrav
momcic od otprilike devet godina, ozbiljno ga promatrajuci parom zelenih ociju. Dobra
vecer, milorde, rece on uljudno. Cuo sam kako su vrata zakripala. Treba im ulje.
Tko je to, Timmy?, zazove glas iz dnevne sobe.
Lord Alasdair. Djecak se pomaknuo ustranu kako bi propustio posjetitelja u mali
hodnik.
Kako si, Time? Alasdair je skinuo rukavice, smijeeci se momcicu. Kako kola?
Tim je izgledao kao da razmatra pitanje, a zatim se opredijelio za neuljepanu istinu.
Ne svidaju mi se latinski i grcki. Uzeo je Alasdairov jahaci plat i poloio ga preko stolice
upravo kad je debeljukasta, zgodna ena ula u hodnik, noseci malo dijete na boku.
Alasdaire!, usklikne ona, zabacivi slobodnu ruku oko njegova vrata. Zato nisi
poslao poruku opomene? Dala bih ti prirediti posebnu veceru.
Ne trebam posebne vecere, Lucy, rece on, sagnuvi se kako bi je poljubio u obraz.
Sallyne su vecere uvijek izvrsne. Odmaknuo se za jedan korak i promotrio je, smijeeci se.
Dobro izgleda.
Oh, debljam se. Nabrala je prcasti nos, a potom se veselo nasmijala. To ti je od
besposlenog ivota.
Alasdair se nasmijao s njom, slijedeci je u dnevnu sobu. Sada je u spokojnoj,
dostojanstvenoj kucanici bilo teko vidjeti opernu plesacicu koja ga je zapalila kao
osamnaestogodinjeg mlaca. Nagnala ga u najimpulzivnije uzlete ushicenosti i mladenackog
uzbudenja. Bio ju je oboavao ludocu koja ga je dovela na rub dunickog zatvora. To je sada
bilo teko zamisliti.
Njegov mu je sin namjestio stolicu pokraj kamina, a zatim privukao stolac te sjeo
njemu uz koljeno, ocigledno spreman za ocinska propitkivanja koja su uvijek pratila posjete
njegova oca.
Dnevna je soba, kao i uvijek, bila svijetla i uredna. Vatra je pucketala u ognjitu, gdje
su se sjajili zatitna mjedena ograda i stalak za drva. Alasdair je osjetio kako se oputa u
toploj, priprostoj ugodnosti. Protegnuo je noge prema plamenu, poloivi sjajne cizme na
zatitnu ogradu.
Dakle, u cemu je problem s latinskim i grckim, Time?
Uopce nisam dobar u njima, rece djecak. Jeste li vi bili?
Nisam bio tako lo u grckom. Alasdair uzme vrc piva od slukinje rumenih obraza.
Hvala ti, Sally. Je li ovo tvoje domace vareno pivo?
Da, gospodar ga voli, rece Sally. Da vam priredim togod za veceru?
Gdje je Mike? Alasdair otpije velik gutljaj piva.
Odgovorio mu je Tim. Jedna krava se teli. Htio sam pomoci, ali Mike je rekao da ne
mogu. Rekao je da to nije posao za mene. U glasu mu se osjecao zamjetan prizvuk jada.
Gle, Timmy, zna da Mike eli ono to je najbolje za tebe, ustro ce Lucy. Ti ce
uciti ono cemu te poducavaju, otici u pravu kolu i odrasti u dentlmena poput svoga oca.
Timov izraz pokazivao je cisto gadenje. Ne vidim zato, rece on, spustivi pogled
na oca. Ne elim biti dentlmen, elim biti kao Mike.




50
No, Timmy, ne govori tako!, navali Lucy na njega, a svijetloplave oci joj bijesnu.
Takva nezahvalnost! Uza sve tvoje povoljne prilike.
Tim je popustio, buntovnicki napucivi usta. Alasdair je pijuckao svoje pivo bez
komentara. Pitao se zato nije opazio kad mu je sin izgubio poslunost ranog djetinjstva.
Dosad je Alasdairova roditeljska uloga bila vrlo jednostavna, no ona je bila usmjerena na
Lucyno uzdravanje. Jo nije uzimala u obzir djetetov karakter u nastanku.
Evo tvoje vecere, Alasdaire, s olakanjem rece Lucy kad se Sally vratila. Timmy,
donesi stolic do vatre.
Tim dovuce sklopivi stol, a Sally rasprostre karirani stolnjak prije nego to je iznijela
zdjele i jedaci pribor s drcima od slonove kosti.
Odnesi Ellen u krevet, Sally. Lucy poljubi dijete i preda ga sluavci, a zatim iznova
napuni Alasdairov vrc pa mu doda pitu od divljaci, zdjelu s preprenim lukom i jo jednu s
pecenim kupusom i slaninom. Rezala mu je kruh kada su se zalupila vrata iz smjera kuhinje.
To je Mike. Tim je skocio na noge i odjurio prema vratima, vicuci: Je li se otelila,
Mike? Je li sve u redu?
Toliko o latinskom i grckom, primijeti Alasdair.
Oh, ne smije obracati pozornost na njegove muice. Lucy mu urno poloi dlan na
nadlakticu. Doista ne smije, Alasdaire.
Vecer, lorde Alisdaire. Krupan lik pojavio se na vratima iz kuhinje. Brisao je ruke u
krpu. Za cizme mu se dralo blato.
Vecer, Mike. Je li junica ili bik?, upita Alasdair.
Lijepo malo muko tele. Mike se iroko nasmijeio pa primio vrc piva to mu ga je
pruila supruga. Potomak Crvenog demona. Kladim se da ce za godinu dana tele biti
velicanstveno rasplodno grlo. Sjeo je i sagnuo se kako bi razvezao cizme, kazavi uz ispriku:
Eh, ao mi je zbog blata, Lucy.
Vano se dreci, Tim je urno priao s izuvacem za cizme, a Mike mu je razbaruio
kosu dok se momcic saginjao da mu pomogne. Pokuavamo ga zadrati nad njegovim
knjigama, lorde Alasdaire, ali mislim da bi radije bio vani na poljima.
Da, ba bih, cvrsto rece Tim.
Moda ce drugacije misliti kad otputuje na kolovanje, predloi Alasdair, ubacivi
komad pite od divljaci u usta.
Tim je uputio brz pogled prema svojoj majci i nije rekao nita. Njezin inace mio izraz
lica jednom je za promjenu bio jako opasan.
Razgovor se ugodno vrtio oko poljoprivrednih tema, konja i nada u dobru ljetinu, a
kad je nakon otprilike jednog sata Alasdair ustao da ode, Mike je ustao s njim. Konji su vam
u Crvenom lavu kao i obicno?, upita on. Otpratit cu vas.
Alasdair je kimnuo u znak pristajanja. Naslutio je da je drugom mukarcu neto na
umu. Alasdair je poljubio Lucy, njeno proao rukom preko sinove raskutrane kose,
suzdravi se od nudenja bilo kakvih roditeljskih savjeta poput onog da se dri knjige, te
izaao s Timovim ocuhom.
Na sunce s tim, Mike, rece on kad su skrenuli na puteljak, a njegov suputnik jo
uvijek nije kazao nita.
Pa, teko je. Znam da decko nije moj. Mike je zabio ruke u depove svojih hlaca.
Njegov dugacak korak malo se usporio. Ali stvari stoje ovako, shvacate. On ima dobar
osjecaj za konje i stoku. Radije bi ucio o usjevima i etvi, onome to da ocekuje od vremena i
traenju uputa iz godinjih kalendara, nego to bi citao latinski i grcki.
Alasdair uopce nije bio siguran to da kae pa nije rekao nita.
Mike nastavi. Lucy si je namislila od djecaka napraviti dentlmena. A uz njegova
oca... mogu vidjeti i zato. Ali uz ivot koji on ivi...s nama... pa, ne vidim da ce to uspjeti.
Bez uvrede, lorde Alasdaire.




51
Nisam se uvrijedio, rece Alasdair. Ali on je moj sin.
U mojoj kuci nije.
Alasdair je otro uvukao dah. Da je itko drugi osim Mikea takvo to rekao, radilo bi se
o neprijateljskom izazovu. No Alasdair je poznavao i cijenio Mikea Hodgkinsa. I znao je, to
je moda bila neugodna cinjenica, da taj covjek govori samo istinu. Alasdair je placao za
sinovo kolovanje i za njegovo uzdravanje. Njegovi doprinosi Hodgkinsovu kucanstvu bili
su znatni, no oni su bili financijski, a ne emocionalni.
Kao da mu cita misli, Mike otvoreno nastavi: Stvarno smo vam zahvalni na pomoci,
lorde Alasdaire. Necu reci kako to nije promijenilo stvari za vrijeme slabih godina, ali
deckova je sreca sve to je zapravo vano. Deckova i Lucyna. Mislim da bi oboje bili sretniji
da napravimo cisti raskid. Malo je uzdahnuo kao da se liava golemog tereta.
Trai od mene da se povucem iz sinova ivota?, upita Alasdair. Da ga vie ne
vidam?
Bog vas blagoslovio, ne, gospodine! Mike je zvucao uasnuto. Vi ste deckov pravi
otac i on to zna. Ne bi znao to da misli kad biste nestali. Samo kaem da ga moda zbunjuje
misliti kako mora ispuniti ocekivanja koja su toliko razlicita od onoga to mu je poznato.
Decki s kojima se igra... cak... Mike zastane. Odgurnuo je svoju kapu unatrag, provukavi
kvrgavu ruku kroz kosu. Njegova sestra, konacno rece.
To je zvucalo poput naknadne misli, ali Alasdair je pretpostavio kako je vjerojatno
posrijedi glavna poanta Mikeova dokazivanja. Razlika izmedu buducnosti njegova vlastitog
djeteta i one njegova posinka.
Nije da zavidim decku na njegovim povoljnim prilikama, rece Mike plaho na
Alasdairovu utnju.
Znam to. I znam kako si dobar otac Timu, toplo ce Alasdair. Dospjeli su do vrata
Crvenog lava i on zastane. Ali necu da on misli kako sam ga se odrekao.
Nikad to nece misliti, gospodine. Impulzivnom gestom, Mike sklopi oba dlana
preko Alasdairove ruke. Samo mislim da bi bio sretniji kad ne bi osjecao da je razlicitiji od
nas ostalih.
Ocete da dovedem konje, milorde?, progovori Jemmyjev glas iz tame. Bio je
icekivao lorda Alasdaira i sad se pojavio iz gostionicke konjunice. Kimnuo je Mikeu, koji je
u odgovor kimnuo njemu.
Alasdair je pokretom glave pokazao svoju potvrdu Jemmyju, koji je ponovno nestao.
Nikad ne elim da se kae kako nisam izvravao svoje obaveze. Duboko mrtenje naboralo
je Alasdairovo celo. Prvi je put mogao jasno vidjeti kakav bi bio Timov ivot na Etonu ili
Harrowu. Ne bi imao prijatelja. Nigdje se ne bi uklopio. Obiteljske prilike njegovih kolega
bile bi galaktikama razlicite od njegovih.
Alasdair je shvatio da ce, dok si je cestitao na tome kako za svoje bioloko dijete cini i
vie nego to bi itko ocekivao, njegovi planovi za djecakovu buducnost Timu donijeti
medvjedu uslugu. Osim ako... Bih li trebao primiti djecaka k sebi?, rece on gotovo sam
sebi.
Samo ako elite ubiti njegovu majku, smjesta odgovori Mike s poneto estine. I
necu to dopustiti, lorde Alasdaire, kaem vam to otvoreno.
Ne, naravno da ne. Daj mi neto vremena da razmislim. Vratit cu se za otprilike
jedan tjedan.
Onda cu o tome porazgovarati s Timom.
Topot kopita najavio je povratak Jemmyja koji je vodio Alasdairove konje.
Ono je dobra pasmina, pohvalno rece Mike. Dobro prosudujete konje, lorde
Alasdaire.
Moda je moj sin barem to naslijedio, rece Alasdair. To je bio pokuaj ale, ali imao
je osjecaj da je zazvucao vie kiselo nego aljivo. Ispruio je ruku Mikeu, iskupljujuci se za tu




52
neskladnu opasku toplinom svog stiska ruke i svojim osmijehom. Vratit cu se uskoro. Nikad
nemoj pomisliti da nisam zahvalan za ono to cini za Tima.
Mike je izgledao zadovoljno. Energicno se rukovao s Alasdairom. Onda cemo se
veseliti susretu s vama. U meduvremenu cu popricati s Lucy. Pripremiti je.
Alasdair je preuzeo uzde i bic od Jemmyja pa se uspeo u dvokolicu. Izgleda da je
Mike sada citavu stvar smatrao rijeenom. Dao je konjima naredbu za krenu.
Jemmy, koji je bio naviknut cavrljati sa svojim gospodarom kad su se vozili sami,
utio je za vrijeme vonje do Londona. Lord Alasdair ocigledno je bio zaokupljen mislima.
Alasdair je razmiljao o vrhunskim ivotnim ironijama. Onaj je udobni obiteljski
prizor unitio njegov odnos s Emmom. A kako je uistinu bezopasan bio.
Sada.
Iskrenost ga je prisilila da prizna kako je prije tri godine, prije nego to se na sceni
pojavio Mike Hodgkins, situacija imala drugacije znacenje. Tada je Lucy ivjela sa svojim
djetetom pod njegovom zatitom. Posjecivao je Chiswick nekoliko puta tjedno, i dok im je
seksualni odnos bio u opadanju, medu njima je jo uvijek postojala velika intimnost. Nije
elio izloiti tu intimnost Emmi. Cinila se necim veoma privatnim, veoma posebnim. I stoga,
naravno, veoma prijetecim eni koja je trebala postati njegova supruga. No u bahatosti svoje
zaokupljenosti samim sobom, on to nije prepoznao.
Lucy ce mu uvijek biti draga, uvijek ce preuzimati odgovornost za dobrobit svoga
sina. Onog poslijepodneva Emma mu je dobacila primjer vojvode od Clarencea, i dok se za
Alasdaira teko moglo reci da je privreni otac desetero djece od ene s kojom je ivio kao
suprug nekih dvanaest godina, moda je i bilo paralela. Vojvoda je uvijek prosio prihvatljive
bogate dame, no dotad nijedna nije podlegla, cak niti za titulu vojvotkinje. Gospoda Jordan i
deset Fitzclarenceovih uvijek ce predstavljati faktor u bilo kojem braku koji vojvoda sklopi.
Ali hoce li Emmu sada ugroavati Alasdairova prolost s Lucy, njegov trkljasti sin
koji je elio biti farmer? Hoce li je ona udobna seoska kucica u Chiswicku ispunjavati
odvratnocu?
Ona nije bila lano kreposna. Upravo suprotno. Ali kad joj je Henry Ossington ubacio
svoju zlobu u uho, reagirala je jednako estoko kao da joj je receno da joj je zarucnik
izopacen i ubojit Modrobradi. Nije dala Alasdairu priliku za objanjenje, jednostavno je
napustila London i otila u Italiju noc prije vjencanja, ostavivi ga gotovo doslovno pred
oltarom. Prepustila je Nedu da mu objasni zato - a ostavljenom mladoenji da ponudi
objanjenje gostima na vjencanju i radoznalom svijetu.
Usne su mu bile stisnute kad se zaustavio u konjunici iza svoga stana. Koliko god se
moglo reci da je nanio nepravdu Emmi, ona mu se svakako osvetila. Njegovo je ponienje
bilo veliko.
Pobrini se za smjetaj konja ledi Emme, Jemmy.
Da, gospodine. Jemmyja nije zabrinula odsjecnost upute i poao je ispregnuti par
konja.
O, i ima jo neto to elim da napravi odmah ujutro, rece Alasdair i uputi
zaintrigiranog slugu u ono to je elio da ucini.
Alasdair je obiao zgradu do svojih ulaznih vrata. Bacio je letimican pogled na
prozore kata iznad svoga. Bili su mracni. Gdje je Paul Denis? Udvara se Emmi na nekoj
soareji?
Morat ce razviti plan akcije, no veceras se osjecao previe potiteno za inteligentno
promiljanje.

* * *






53
Probudio se mnogo bolje raspoloen i ba je doruckovao kad je uao Jemmy. Ledi
Emma i gospoda Witherspoon ole su van u kociji, milorde. Gledao sam ih kako odlaze.
Rano za Emmu, pomislio je Alasdair. Jedva je bilo deset sati. Ustao je od stola.
Jutros te vie necu trebati.
Onda cu sredivat' staju za konje ledi Emme. Jemmy cimne uvojak kose i nestane.
Alasdair pozove sobara dok je ulazio u svoju spavacu sobu, odbacujuci svoj brokatni
kucni ogrtac. Deset minuta kasnije, ustro je hodao prema Ulici Mount. Ulica je bila tilia;
neka je dadilja cuvala troje djece od kojih je jedno koturalo obruc to je za dlaku izbjeglo
udaranje o Alasdairove besprijekorne uske hlace be boje. Nije se obazreo na dadiljine
isprike. Nehajno dijete, odbojni djecak mrkavog nosa, neodgojeno je zurilo u njega. Alasdair
ga je promatrao kroz monokl sve dok dijete nije oborilo pogled.
Alasdair je nastavio hodati. Kad se pojavio na stubama Emmine kuce, opazio je
prilicno pogrbljenog, postarijeg mukarca u tekom zimskom kaputu s druge strane ulice.
Izgleda da je gledao gore prema kuci, ali kad mu je Alasdair uhvatio pogled, okrenuo se i
odvukao dalje, kaljuci u rupcic, a hrapavi je kaalj zazvucao bolno.
Harris na njegovo kucanje otvori vrata s ocekivanom informacijom kako je ledi Emma
izala.
Ostavit cu joj poruku, Harrise. Alasdair ude u predvorje. Napisat cu je u salonu.
Znam put... nema potrebe da me prati gore. Ugodno mu je kimnuo i dugackim se koracima
uputio na kat.
Salon je bio pust, iako je u kaminu gorjela vatrica. Alasdair je stao nasred prostorije i
proucio police za knjige smjetene u dvije nie s obje strane kamina. Emmina je knjinica bila
opsena, sada povecana Nedovim knjigama.
Bi li moda sacuvala postumnu uspomenu na svoga brata u jednoj od njegovih
vlastitih knjiga? To bi bilo jako nalik Emmi. Ili to, ili ju je moda stavila u knjigu koju joj je
brat poklonio. U njezinim brojnim i raznolikim skrovitima nikad nije bilo nicega
nasumicnog.
Tako je dobro poznavao brata i sestru da je prepoznao sveske koji su potpadali u obje
kategorije te ih je poceo sistematicno pretraivati. Ako ga zasmeta jedan od slugu, nece
smatrati kako je narocito cudno od njega to gleda knjige. Njegov je poloaj u obitelji
Grantley bio predobro utemeljen da bi ita to je cinio izazvalo narocit komentar.
No neko ga vrijeme nitko nije ometao, i otvorio je, prelistao i protresao dva tuceta
knjiga prije nego to je Harris otvorio vrata i donio bruenu bocu madere.
Pomislio sam da biste se moda rado osvjeili, gospodine. Buduci da ne znamo kad
ce se ledi Emma vratiti.
Hvala ti, Harrise. Jo uvijek dreci knjigu koju je pregledavao, Alasdair je prihvatio
cau vina. Harris je izvukao zakljucak kako je posjetitelj odlucio pricekati povratak ledi
Emme. Nije moglo biti drugog objanjenja za njegov dugotrajni ostanak u kuci.
Pijuckao je svoje vino i lijeno bacio pogled kroz prozor. Mukarac u zimskom kaputu
vratio se i jo uvijek je stajao na suprotnoj strani ulice, podi-gnuvi pogled prema kuci.
Jeste li ranije opazili onog covjeka ondje, Harrise?
Harris je pogledao kroz prozor. Ne, gospodine. Da ga otjeram?
Osim ako nema opravdanog posla izvan kuce.
Harris je otiao, a Alasdair je znatieljno promatrao kako sluga pretrcava ulicu i
obraca se mukarcu. Razgovor je bio kratak i spodoba u zimskom kaputu se okrenula i
odlutala niz ulicu.
Alasdair je preao vrcima prstiju preko usta, duboko zamiljen. Zato bi netko
promatrao Emminu kucu? Neki cuvar kojeg je postavio Charles Lester? Ili je rijec bila o
necemu zloslutnijem? Tajanstveni netko drugi tko je traio nestale dokumente, primjerice?
No s druge strane, mogla je biti rijec i o posve nevinom prolazniku kojeg zanima




54
arhitektura 18. stoljeca, koje je kuca bila dobar primjerak. Alasdair se vratio policama za
knjige.
Pola sata kasnije, nije otkrio nita, a pregledao je sve knjige koje je prepoznao da
imaju neku vezu s Nedom. Gdje drugdje traiti, izuzevi Emminu spavacu sobu i sobu za
presvlacenje? Da bi uao u te sobe, trebat ce mu mnogo sloenija strategija. Ali zasad je ondje
bila i soba za muziciranje. Sam Ned nije bio glazbenik, no poklonio je Emmi mnoge darove
vezane za glazbu. Mogla je neto sakriti medu svoje notne zapise, ili u klupicu za klavir, ili u
svoje korice.
Pourio se iz salona pa niza stube. Lakaj se pojavio vrata na kraju hodnika koji je
vodio prema prostorijama za sluge. Pourio se prema ulaznim vratima, misleci kako lord
Alasdair odlazi.
Alasdair ga je otjerao odmahivanjem ruke, rekavi kako je neto ostavio u sobi za
muziciranje tijekom prethodnog posjeta, pa uao u sobu u stranjem dijelu kuce. Ondje je
zastao i promislio, pokuavajuci odluciti gdje bi najprije traio. Emma nije bila najurednija
medu smrtnicima, a kako nije nikome dozvoljavala da dira ita to je imalo veze s njezinom
glazbom, soba je bila nakrcana naslaganim notnim zapisima, partiturama, biljenicama
ispunjenima vlastitim biljekama i kompozicijama.
Pregledao je hrpu zapisa i sadraj klupice za klavir, oprezan kako bi sve ostavio ba
kao to je i zatekao. Porculanski svijecnjaci bili su Nedov dar, prisjetio se. Ljupka, profinjena
keramika, prekrasno oslikana. Izvadio je svijece i preao prstom oko upljina svijecnjaka. Bila
je to ba ona vrsta mjesta koje bi Emma odabrala; ali ne i ovom prilikom.
Vratio je svijece u njihove drace. Pogled mu je odlutao do francuskih vrata koja su
vodila u obzidani vrt. Ukocio se i hitro krenuo prema vratima. Uz rub vrta vidio je sitan
pokret, ljudski pokret, okladio bi se u to. A ipak ondje nije bilo nikoga, nije se nita vidjelo
osim zimski ogoljelih stabala i grmlja otunog izgleda.
Alasdair je podigao zasun i otvorio vrata. Izaao je na poplocanu terasu iroku kao i
soba za muziciranje. Mirno je stajao, paljivo gledajuci naokolo, naculivi ui na najmanji
zvuk. Sve to je cuo bilo je ceretanje vjeverice na bukvi to se nalazila uza zid vrta i gledala
na prolaz izmedu ove i susjedne kuce. Pogledom je preao vrt i onda je ugledao. Urez otiska
stopala u cvjetnoj gredici uza zid pored bukve.
Dugackim je korakom preao preko trave i zagledao se u otisak. Samo jedan. Alasdair
podigne pogled u kronju. Jedno stopalo na tlu dok drugo see uvis prema onoj velikoj rupi
od kvrge na cetvrt puta uz deblo. Ruka na gornjoj grani, i okretan bi se covjek uspeo na stablo
i preskocio zid u djelicu sekunde.
Tko je to njukao po vrtu? I je li imao ikakve veze s mukarcem sprijeda? On nipoto
nije izgledao dovoljno okretno za preskakivanje zida i pentranje po stablu. No bio je omotan u
zimski kaput. Nije se moglo reci to se nalazilo ispod prostrane odjece.
U stranjem zidu nalazila su se vrata. Pregled je pokazao da su zakracunata i
zakljucana lokotom, bez ikakvog dokaza neovlatenog prtljanja.
Uznemiren i zamiljen, Alasdair se vratio u sobu za muziciranje, paljivo zatvorivi
vrata za sobom i navukavi zasun na vrhu. Zanimanje za Nedov dokument se zahuktavalo. No
brzina je bila od najvece vanosti. Papir se morao ukrasti prije nego to Wellington zapocne
svoju proljetnu vojnu u Portugalu ako ce njegov sadraj Napoleon iole iskoristiti.
Jo jednom je bacio pogled po sobi, a zatim poao prema vratima. Harrise, reci ledi
Emmi da sam bio ovdje, rece on leerno, prelazeci predvorje. Mislio sam da sam ostavio
rukavicu u sobi za muziciranje, ali izgleda da nisam. Poslat cu ledi Emmi novosti o smjetaju
njezinih konja... ako joj samo moe reci.
Harris je izgledao savreno zadovoljan ovime i s naklonom je otpratio lorda Alasdaira
iz kuce.





55
Alasdair je hitro pretrcao stube do ulice. Izraz mu je i dalje bio zabrinut dok je hodao
prema Audleyjevoj ulici. Upravo je namjeravao skrenuti za ugao kad je spazio laku kociju
kako se kotrlja niz Ulicu Mount iz smjera Park Streeta. Zaustavila se ispred Emmine kuce.
Alasdair je zastao neopaen na uglu i promatrao. Cinilo se da Emma i Paul Denis vode
ivahan razgovor. Ona se temperamentno smijala, a lice joj je, uokvireno u crnoj kapuljaci od
sobolova krzna, bilo zarumenjeno od hladnog zraka. Njezin je pratitelj drao ruku na njezinoj
podlaktici. I on se smijao, pokazujuci na kucu.
Alasdairova usta poprimila su mrk izraz. Izgleda da su u opasno kratko vijeme razvili
najbolji moguci odnos. A gdje su samo Maria i fijaker? Ostavljeni zbog ivahnijeg drutva,
pretpostavio je.
Oh ne, prijatelji moji, ovo stvarno nece ici, promrmlja on. Mrko je nastavio svojim
putom.
Niti Emma niti Paul nisu bili svjesni promatraca. Emma je bila izvrsno raspoloena.
Ona i Maria naile su na Paula Denisa kako vozi svoju laku kociju Ulicom Bond, i Emma je
odmah prihvatila njegovu ponudu da upravlja njegovim konjima. Maria je ostavljena u
fijakeru da nastavi sama po njihovu sitnom poslu u Colburnovu knjinicu te je Emma
iskoristila svoju novu pratnju da ode k proizvodacima kocija u Longacre i kupi dvokolicu.
Ne znam bih li imala hrabrosti kupiti trkacu dvokolicu bez ozbiljnog ohrabrivanja,
rece ona, nasmijuljivi se. Bit ce podizanja obrva. To je tako silno smiono.
Va skrbnik nece imati prigovora? Paul podigne tanku crnu obrvu.
Dobri Boe, ne, rece Emma. Alasdair nikad nije onaj koji se i sam pridrava
obicaja. Osim toga, doda ona, to ga se ne tice. Ima kontrolu nad mojim bogatstvom, ali ne i
nad bilo cim drugim.
Paul je cuo skriveni prizvuk ispod ovog naizgled povrnog govora. Ledi Emma i dalje
nije bila u dobrim odnosima sa svojim skrbnikom. Zbog cega god da je dolo do otudenja,
ono mu je jako dobro odgovaralo. Nije elio nikakva uplitanja njezinih prijatelja i rodbine u
njegov trenutacni plan. S pratilicom Witherspoonkom lako se moe izaci na kraj. Ionako je
izgledalo da je u Emminoj vlasti. No lord Alasdair dojmio ga se kao mukarac izrazito
nedvojbenih stavova i poneto dominantnog karaktera. Imati takvog covjeka za prekomjerno
ukljucenog skrbnika pokazat ce se nametljivim.
Poloio joj je ruku na nadlakticu, nasmijeivi joj se. Dozvolite mi da kaem,
gospodo, kako nalazim da ste carobni.
Emma je bila naviknuta na komplimente, i opcenito im nije vjerovala. Alasdair joj
nikad nije laskao. Nikada nije trebao. Medutim, divljenje Paula Denisa bilo je obecavajuci
znak. Uzvratila mu je osmijehom, govoreci: Navodite me na crvenilo, gospodine.
Kako je samo lijepo.
Emma je osjetila apsurdnu elju da se nasmije. Bila je sasvim sigurna da se uopce nije
zacrvenila. Energicno je uguila pocetnu veselost.
Recite mi, gdje se nalazi vaa odaja?, rece Paul, podignuvi pogled prema kuci. Je
li sprijeda?
Onamo gore. Pokazala je prema prozorima iznad vrata. Tri sredinja prozora.
Zato elite znati?
Izgledao je malo smeteno. Oprostite mi na ludosti. Ali ako prodem ulicom nocu,
moci cu podici pogled i zamisliti vas ondje.
Ovaj se put Emma doista i nasmijala. Nije mogla odoljeti. Udarila je u grohot.
Gospodine Denis, morate znati da nema koristi dijeliti mi komplimente, narocito one
apsurdne. Imam najnezgodniji smisao za apsurdno.
Zar je bilo apsurdno?, tugaljivo upita Paul.
Posve, rece ona. Ali nemojte izgledati tako potiteno, gospodine. Niste mogli znati
kako sam beznadno prakticna i nepogodna za finije umijece udvaranja. Potom se ugrizla za




56
usnu. Oprostite mi, to je bilo jako drsko od mene.
Niti najmanje, iskreno ce on. Udvarati se vama ucinilo bi me najsretnijim
mukarcem na svijetu.
I jako bogatim, pomisli Emma. Zato je nalazila ovu urnost nedolicnom, kad je tako
precizno odgovarala njezinim nakanama? Na kraju krajeva, do proslave Svetog Valentina
nema jo mnogo tjedana. I naravno da ga je zanimao njezin novac. Kako i ne bi? A ona ga je
drala privlacnim. Bit ce dobar mu kao bilo koji drugi, i bolji od vecine. No bilo je necega
grabeljivog u njemu. Mislila je kako joj je to privlacno, ali sada nije bila tako sigurna.
Ali to je bila glupost. Odredila si je taj put i plan se veoma glatko razvijao. Moram
uci, rece ona. Idete li na maskirani ples ledi Devizes veceras? Hocu li vas vidjeti ondje?
Bez sumnje. Ni divlje me zvijeri ne bi mogle zadrati podalje. Siao je na kaldrmu i
pomogao joj da side. Prsti su mu se sklopili oko njezine ake mnogo due nego to je to bilo
nuno. Recite mi koje cete boje nositi krabulju? Dodao je sa alosnim osmijehom: I
molim vas, ne smijte mi se ovaj put. Moj je ponos krhka stvar.
Oh, doista necu, rece mu ona toplo, i ponovno joj se svidje ovim pokazivanjem
zabavljene samosvijesti. Nisam vas mislila povrijediti ranije.
Vaa krabulja? Iznova je podigao pokretljivu obrvu.
Emma odmahne glavom. Ne, gospodine, morate me sami naci. Podignula je ruku na
oprotaj i pola uza stube, okrenuvi se nakratko prije no to je ula u kucu, kako bi mahnula i
ponovno se osmjehnula.
Paul se uspeo u svoju kociju. Izraz lica sad mu je bio odlucan, a njegove crne oci
ponovno tvrde i proracunate. Podignuo je pogled prema kuci. Bilo je ba vraje djelo to joj je
spavaca soba sprijeda. Izravan pristup s ulice bit ce nemoguc.
Osim, naravno, ako ga ne pozove u svoju spavacu sobu. Emma Beaumont nije bila
naivka. Postupala je s njim sa sigurnocu nekoga tko nije neiskusan u igrama koketiranja i
zavodenja. A to ce mu iskustvo, znao je Paul, ici ba na ruku.




57
Sedmo poglavlje

Misli li da ce me itko prepoznati, Maria? Emma je svezala zlatnu svilenu
polumasku iza glave i procijenila svoj izgled u dugackom zrcalu. Krabulja sa srebrnom
tankom tkaninom draesno joj je lebdjela preko balske haljine od krepa boje slonovace,
ukraene uzicama od srebrnog baruna. Kosa joj je u glatkim pletenicama bila povezana oko
glave, s bocnim viticama skupljenima oko lica. Par jako finih dijamantnih naunica
upotpunjavao joj je dijamantni privjesak oko vrata i narukvice na zapecu.
Oh, draga moja, sigurna sam da hoce, rece Maria. Ima tako specificnu figuru, a
tvoja kosa... boja je tako neobicna. Postoji li razlog iz kojeg ne eli biti prepoznata?
Emma razmisli. Ruku na srce, bilo bi zabavno biti doista incognito. Ali
pretpostavljam da maskirani balovi nisu stvarno usmjereni na skrivanje identiteta... Hvala ti,
Tilda. Osmjehnula se svojoj slukinji, koja joj je oko ramena omotala ogrtac od tamnoplavog
baruna opivenog krznom hermelina.
Bilo bi necega i opasnog i uzbudljivog u pravom maskiranom balu, pomislila je
Emma. Kad ljudi istinski ne bi mogli prepoznati jedni druge. To bi sudionicima dalo
nevjerojatnu slobodu. Veze, koketiranja, zavodenja, sve poduzimano gotovo u nevidljivosti.
Kako krasna mogucnost za neku carobnu vragoliju.
Emma, mila, u oku ima jako nestaan sjaj, s nelagodom rece Maria. Bio je ba
nalik pogledu koji je imala prije nego to je otila odglumiti cestovnog razbojnika u Raleighu,
i Maria iznova zadrhti na to prisjecanje. Vojvotkinja od Devizesa velika je puritanka, draga
moja.
Pala mi je na pamet nestana pomisao, ali necu je izvesti, umiri je Emma, sagnuvi
se kako bi poljubila Mariju. Bojim se da sam sada prestara i premudra da bih se tako
zabavljala.
Oh, kakva besmislica. Tek su ti dvadeset i dvije, ustvrdi Maria. Ali doista izgleda
sasvim carobno, mila. Ba kao iz bajke.
Pih!, podrugne se Emma. Isuvie sam visoka, a usta su mi prevelika. Primaknula
se vratima, govoreci preko ramena: Ne cekaj me, Tilda. Sama cu se spremiti za spavanje.
Dok se kocija kotrljala prema Trgu Connaught, Emma je zurila kroz prozor, poloivi
bradu na dlan podbocene ruke. Alasdair i Ned vidjeli bi mogucnosti u pravom maskiranom
balu. Omaknuo joj se mali uzdah. Ovih se dana ivot cinio tako silno melankolicnim. Znala je
da jo uvijek tuguje za svojim bratom, ali nije se radilo samo o tome.
Ovih je dana tako cesto osjecala uzaludnost u vezi sa svime... u vezi stvaranja
planova... promiljanja o buducnosti.
Da nije Nedove oporuke vrijedne svakog prijekora, mogla bi si kupiti kucu na selu i
povuci se sa svojom glazbom i svojim konjima, ivjeti ivot vedre, povucene usidjelice. No
onda bi Alasdair kontrolirao njezin novcanik, a to ne bi mogla podnijeti. To je bila
nepodnoljiva mogucnost. Posve nesnosna.
Uostalom, cjepidlacio je mali glas njezine iskrenosti, koliko bi vedra usidjelica mogla
biti? Zacijelo je bolji brak iz interesa s naocitim i ugodnim mukarcem. Barem ne bi provela
ostatak ivota u praznoj postelji bez strasti. I zacijelo bi imala djecu. Ona bi dala smisao
njezinu ivotu.
Kocija se zaustavila ispred impozantne vile sa tukaturama. Platneni pokrov pokrivao
je kamenom poploceni put od ceste do ulaznih vrata, a bakljonoe su dotrcale s gorucim
bakljama kako bi damama osvijetlili put do kuce.
Na zvukove glazbe iz ogromne plesne dvorane u stranjem dijelu kuce, Emmina
depresija nestane. Voljela je plesati. Obecala je sebi kako ove sezone nece plesati valcere jer
je Ned prezirao taj ples. Cak je i sada mogla cuti njegov dubok, zabavljeni glas kako govori




58
da u njemu nema ivota i kako ne shvaca zato bi itko elio drati enu tako blizu samo kako
bi mlitavo obilazio plesnu dvoranu. No drugi plesovi, kadrila, kotiljon, a da se ne spominju
seoski plesovi, svi su Nedu bili dragi, i Emma je znala da u njima moe uivati s bratovim
blagoslovom.
Predala je svoj ogrtac lakaju i s Marijom se uspela stubama kako bi pozdravila njihovu
domacicu. Plesna je dvorana vec bila dupkom ispunjena. Zastale su na vratima dok je Emmin
pogled brzo preao prostorijom. U gomili nije mogla vidjeti Alasdaira. Iako je bio misterij
zato bi njegov izostanak trebao biti prvo to je zamijetila.
Moja gospo. Mogu li dobiti cast za ovaj ples?
Okrenula se prema poznatom glasu blago obiljeenom stranim naglaskom. Paul Denis
nosio je crni plat i crnu masku koja mu je prekrivala vie od pola lica. Naglaavala je njegov
istaknut, uzak nos i tankocu njegovih usana, istovremeno mu pridajuci izraz tajanstvenosti, ali
Emma je osjetila cudan mali drhtaj strepnje. Dok je stajao u naklonu, sav u crnom, od vrha
njegove tamne, tamne glave do peta njegovih crnih cipela, cinilo se da se ono njegovo
grabeljivo svojstvo, koje je ranije zapazila u njemu, produbilo, postalo istinski zlokobno.
Ali moda nije bila rijec o drhtaju strepnje, koliko o srsima icekivanja. Bilo je necega
nedvojbeno uznemirujuceg u gospodinu Denisu. A Emma je bila jako spremna uzbibati mirnu
baru svog trenutacnog ivota.
Dakle, pronali ste me, gospodine Denis. Nije bilo teko, rekla bih. Promotrila ga je
s osmijehom i otvorenim pozivom u ocima.
Osjetio sam va dolazak prije nego to sam vas ugledao, promrmlja on, klanjajuci se
iznad njezine ruke. A kad sam vas ugledao, dozvolite mi da vam kaem, gospo, nezaboravni
ste i ne moe vas se zamijeniti ni za koga.
Kako samo lijepo govorite, gospodine Denis, rece Emma s odobravanjem. Ali
upozorila sam vas kako beznadno loe primam komplimente.
Propisno sam upozoren. Nasmijeio joj se u oci i nastavio je drati za ruku. Ali
morate vjerovati da vam ne laskam. Govorim samo istinu.
Emma se grohotom nasmije, Jako lijepo receno, gospodine.
Oh, gospo, smlavljen sam, rece on, poloivi ruku na srce i alosno je promotrivi.
Zar nema nicega to mogu reci, a da vi tome povjerujete?
Da vam je ovaj razgovor apsurdan kao i meni, rece ona. Strucnjak ste u igri
koketiranja, gospodine, ali nikad nemojte pomisliti kako ne mogu razlikovati igru od prave
stvari. Stopalo joj je cupkalo; oci su joj ceznutljivo gledale prema mjestu gdje su se parovi
vec formirali za iduci ples.
Ah, ali biste li pristali upustiti se sa mnom u pravu stvar, gospo? Glas mu je sada
bio posve ozbiljan, a oci usredotocene na njezino lice kao da bi joj pogledao u lubanju.
Ovom se ovjeku silno uri. Je li onda tako ozbiljno zaduen? Emma je ponovno
osjetila onu iskru nesklonosti. No cvrsto je rekla sebi kako je mora prevladati. Nije gajila
nikakve iluzije. Paulu Denisu mogla bi biti privlacna, no bio je zaljubljen u njezin novac. On
je njoj bio privlacan, no nikad ga ne bi mogla voljeti. Ovdje nije bila rijec o ljubavi. Bila je o
interesu. I to o interesu prije svetkovine Svetog Valentina.
Moda, rece ona tiho. Ali zasad, igrajmo igru.
Kako zapovijedate, rece on sa slatkim osmijehom. Slijedit cu vae upute, moja
gospo.
Onda, hajdemo plesati. Pokazala je prema dvorani.
Paul joj je ponudio ruku i odveo je na podij. Osjetio je njezino povlacenje, procitao joj
ga u ocima. Morat ce nastaviti opreznije, ali imao je tako malo vremena. Ako ne moe postici
svoj cilj zavodenjem, morat ce upotrijebiti silu, a to bi bilo prljavo i opasno i posve
neadekvatno. On je bio covjek koji je volio raditi bez zapinjanja, doci i otici bez ostavljanja
traga o svom prolasku.




59
Maria ih je minutu ili dvije promatrala kako pleu, pokuavajuci dokuciti izvor svoje
nelagode. Nije joj bilo stalo do tog gospodina Denisa od samog pocetka. Neto ju je u njemu
uznemiravalo. Moda je bio previe laskav, previe slatkorjeciv, sa svojim elegantnim
francuskim manirama i lijepim, premda i hladnim licem. Bio je i odlican plesac, to ce ga jo
vie omiliti Emmi.
No Emma je bila razborita mlada ena, odlucna koliko i neovisna. Nije bilo potrebe
strahovati da ce budalasto odabrati kad ce joj pod nogama biti svaki mladi plemic s imetkom
vecim od deset tisuca funta. Mora se udati, u to je Maria bila uvjerena. No mudro ce
odabrati... naravno da hoce. Maria je, ohrabrena time, otila pridruiti se prijateljicama u sobi
za kartanje.
Pristojnosti radi, Emma je plesala sa svima koji su zamolili njezinu ruku, makar nije
jedina primijetila kako je, dok je ona plesala s nekim drugim, Paul Denis stajao uza zid,
prekrienih ruku, a crne su mu oci pratile svaki njezin pokret kroz proreze u maski.
Emma je znala da ce se takva privrenost komentirati te da ce uskoro pasti oklade
na ishod njihova ocijukanja u klubovima St Jamesa. To ju je zabavljalo, ali takoder ju je
ozlovoljilo. Tjeralo ju je da se osjeca poput kakvog nagradenog grla na seoskom sajmu. Nije
mislila da bi to zabavilo niti Alasdaira. Niti da je veceras bio ondje, da bi ga to moglo
ozlovoljiti.
Bila je skoro ponoc kad je stigao Alasdair. Doetao se velikim stubitem u grimiznom
platu deset minuta nakon nego to je njegova domacica zakljucila da zakanjeli gosti vie
nece dolaziti i da ona napokon moe napustiti svoje mjesto.
Ugledao je Emmu istog casa kad je uao u plesnu dvoranu. Plesala je s Georgeom
Darcyjem, no kad se ples priveo kraju, njezinu je ruku odmah zatraio Paul Denis. Alasdair je
promatrao, tvrdog izraza lica. Ona se smijala necemu to je Denis rekao. Mukarceva je ruka
bila na njezinoj nadlaktici te se sagnuo i apnuo joj neto na uho. Ona je zabacila glavu,
izloivi dugi bijeli stup svog vrata gestom koja je bila tako bolno poznata da je ponovno
osjetio onaj ubod u grudnoj kosti. Zatim su zajedno otili u smjeru blagovaonice.
Alasdaira je nekoliko minuta zadrala njegova domacica, a potom se, izvrivi svoju
dunost, sam uputio u blagovaonicu. Zacuo je Emmin smijeh, dubok, melodiozan i ispunjen
zabavljenocu. Njezin se pratilac smijeio, sav zadovoljan samim sobom to ju je tako
zabavio. Denis je podignuo ruku u znak pozdrava dok je Alasdair prolazio blizu njihova stola.
Cinilo se da ga Emma usred razgovora s mladom damom za susjednim stolom, nije opazila.
Alasdair je odgovorio na covjekov pozdrav laganim naklonom, nedokucivog izraza
lica, iako su mu oci plamtjele ispod polusklopljenih kapaka. Uzeo je cau ampanjca s
posluavnika konobara u prolazu i pridruio se grupi vlastitih prijatelja. Razgovor se nije
odvijao u smjeru koji bi mu popravio raspoloenje.
Ledi Emma nije gubila vrijeme pri pronalaenju miljenika, primijeti Darcy.
Sretni vrag, promrmlja lord Everard. Stvar je u onom laskavom nastupu, pazite to
kaem. Ima neto u Francuzima, vec sam to zapazio, dodao je prilicno turobno. Prije dvije
godine bacio sam oko na mlado, nestano djevojce. Dvadeset tisuca funti. Lijepo malo
bogatstvo, zgodna djevojka. Ali davo me odnio ako se odjednom nije udala za Francuza.
Tvoj je problem, Everarde, to presporo reagira, rece Alasdair u pokuaju ale.
Nije kanio dopustiti da mu prijatelji vide kako je u najmanju ruku ocajan zbog Emmina
ljubavnog uspjeha. Dok ti jo odvaguje razloge za i protiv, netko drugi pobjegne s
nagradom.
No, malo opreza nikad nije natetilo covjeku, rece njegovo gospodstvo.
Priznaj, Everarde, nisi ti covjek za brak, veselo ce Darcy.
Lord Everard slijeganjem ramena odbacio je ovaj komentar. Pogled mu se vratio na
Emmu i njezina oboavatelja.
Vraki zgodna ena, dodue.




60
Tko? Ona koju si izgubio?, upita Alasdair.
Ne, ledi Emma. Vraki zgodna ena. Cak i bez novca, dodao je.
Doista, suho rece Alasdair. Podignuo je svoj monokl i pogledao preko prostorije u
Emmu. Istog trena, kao da je osjetila njegove oci na sebi, ona se okrenula i susrela s njegovim
pogledom. uckasto-smede oci bile su blistavo uokvirene zlatnom maskom, a njene su se
usne ucinile Alasdairu vie nego uobicajeno pune i iroke, a njezini bijeli zubici svjetlucali su
u osmijehu koji joj je zaostao na licu, ali nije bio namijenjen njemu. Zatim se okrenula natrag
svome pratitelju i koji trenutak kasnije izali su iz blagovaonice.
Alasdair je namjeravao biti strpljiv, planirati svoje uplitanje u Emminu spletku
suptilno i lukavo. Ali odjednom je shvatio da to vie ne moe podnijeti niti minutu. Ne moe
podnijeti pogled na punu snagu one senzualne osobnosti, onog neodoljivog arma usmjerenog
prema drugom mukarcu. Odmah ce to zaustaviti.
Uz ispriku je napustio stol i vratio se u plesnu dvoranu u ljutitom, vrtoglavo brzom
vrtlogu odlucnosti. Znanje da nema nikakvog moguceg prava da se umijea nije uzeo u obzir
kao neto vano. Ned ne bi stajao postrani i promatrao kako gubi vrijeme na laskavog stranca
u lovu na miraz o kome nitko nije znao nita osim da je u nekakvoj nejasnoj, navodnoj
rodbinskoj vezi s austrijskim ambasadorom.
Emma i njezin pratilac napustili su plesnu dvoranu i sili niza stube. Vrata podalje od
masivnog ulaza u predvorje vodila su u veliki staklenik koji se prostirao citavom duinom
kuce.
Alasdairove su se usne stisnule kad je procijenio da im je to odredite. Dobro je
poznavao staklenik. Bio je to ogroman prostor pod stupovima, slabo osvijetljen i prepun
stabala naranci, grmova, povijua i kanti s mirisnim, egzoticnim cvijecem. Radilo se o
omiljenom mjestu parova koji su htjeli pronaci osamu.
Ogledao se traeci Mariju i opazio je kako sjedi na stolicici uza zid, hladeci se
lepezom, zaokupljena razgovorom sa svojom domacicom.
Priao joj je. Gospo, smijem li vas zamoliti za uslugu?
Uslugu? Mene? Maria je izgledala iznenadeno. O cemu se radi?
Ponudio joj je nadlakticu. Objasnit cu za trenutak. Ako bi mi vojvotkinja dopustila da
vas otmem na nekoliko minuta.
Vojvotkinja je pokazala svoj pristanak susretljivo kimnuvi glavom, ali oci su joj
ivnule od znatielje.
Oh, zaboga, pitam se to to moe biti. Maria se pribrala i prihvatila njegovu ruku.
Kako intrigantno.
Alasdair ju je poveo iz sobe pa niza stube. Emma je upravo ula u staklenik s
gospodinom Denisom, rece on tiho. elim da odete i pronadete je pa je zamolite da vas
nakratko otprati u sobu za odmor. Samo na minutu. elim da se brzo vrati gospodinu Denisu
u staklenik.
Nebesa! Zato? Maria je sad izgledala zaprepateno, raskolacenih ociju.
Imam svoje razloge.
Ali to... to da kaem, zato je trebam?
Da vam pomogne popraviti haljinu, moda?, neodredeno ce Alasdair. Mora
postojati neka enska stvar koja bi zahtijevala njezinu pomoc.
Oh, zaboga, Maria je i dalje izgledala zaprepateno. Ali ne znam to...
Udovoljite mi u ovome, gospo. Alasdair prekine njezino nesuvislo brbljanje. U
glasu mu se cula neznatna otrina, a oci ispod maske bile su i sjajne i neumoljive.
Maria trepne. Da, Alasdaire, krotko rece.
I ne spominjite kako sam vas ja zamolio da to ucinite, hitro ce on.
Ne, ne, naravno da necu, Alasdaire. Jo jednom mu je dobacila zaprepateni pogled
i urno se udaljila.




61
Alasdair je ubrzo poao za njom. Bogato isklesan kameni stol s broncanom statuom
vragolaste nimfe stajao je ba nadomak mirisne zelene tame. Alasdair je uzeo nimfu, a zatim
zaao iza stabla palme i pricekao.
Emma i Maria pojavile su se za samo nekoliko minuta. Sirota duo, jesi li sigurna da
radije ne bi otila kuci?, zabrinuto je govorila Emma, primivi Mariju za lakat.
Ne... ne, draga moja. Bit cu dobro cim se malo odmorim. Ali ako bi mogla zamoliti
sluavku malo praha od jelenjeg roga i vode... a onda se mora vratiti na zabavu. ao mi je to
sam morala omesti tvoj povjerljivi razgovor s gospodinom Denisom, dodala je s
najneobicnijim trackom zajedljivosti.
Teko da se radilo o povjerljivom razgovoru, Maria, rece Emma, prolazeci pored
staklenika. Samo smo etali u tiini. Unutra je zrak tako ugodan.
Maria je mogla u to povjerovati ako je tako htjela, mrko je pomislio Alasdair. On nije
kanio. Oputeno je izaao iz zaklona palme i tiho poao prolazom izmedu vaza oleandara.
Zrak je bio vlaan ali svje nakon pregrijane suhoce plesne dvorane.
Gospodin Denis stajao je ledima okrenut Alasdairu, promatrajuci kroz zaobljene
staklene prozore to su gledali na vrt sa strane vile. Premjetao se s noge na nogu, ocigledno
nestrpljiv. Alasdair se pokrenuo iznenadnom brzinom, a okretno mu je tijelo prelo prostor
koji ih je dijelio necime slicnim skoku. Spustio je nimfu na covjekov zatiljak proracunatom
silinom i Paul je pao natrake u pripravne ruke svoga napadaca.
Moja isprika, Monsieur Denis, promrmlja Alasdair. Nasilje je tako gadno, ali
stvarno nemam drugog izbora.
Alasdair je odvukao tijelo bez svijesti otraga, kroz skupinu stabala narance, pa u
najdalji kut staklenika. Poloio ga je na tlo, a zatim urno, premda ne i bez neto tekoca -
Paul Denis bio je tei i miicaviji nego to se doimao - uklonio crni plat. Odvezao je crnu
masku i kratko promotrio tamnoputo lice. Pritisnuo je prst na karotidnu arteriju. Puls je
udarao jednolicno, ako ne i brzo. Covjek ce biti u nesvijesti moda jedan sat. Trebalo mu je
samo kratko vrijeme da ukloni vlastiti plat i masku te stavi Denisove.
Zatim se odmaknuo od nepomicne prilike, primaknuo dva stabalca naranaca kako bi
osigurao jo veci zaklon i poao zauzeti Paulovo mjesto kod prozora.
Premjestio se u sjenu jako lisnatog zimzelenog stabla i cekao Emmu.
Emma je oklijevala ostaviti Mariju na brizi sluavke u sobi za odmor. Cinilo se da ju
je oblilo prilicno groznicavo rumenilo, a bilo joj je udaralo malko nepravilno. No Maria je
inzistirala.
Ne, ne, draga moja. Ceka te gospodin Denis. Bio bi vrhunac neuljudnosti ostaviti ga
ondje, rece ona, ne zaboravljajuci svoje upute. Tiho cu prileci ovdje i pijuckati ovaj prah
jelenjeg roga i vodu, a sluavka priprema pastile u slucaju da opet osjetim nesvjesticu. U jako
sam dobrim rukama. Ponudila je iscrpljen, ali hrabar osmijeh.
To se cini tako bezdunim, protestirala je Emma. Ostaviti te ovdje da pati dok se
ja zabavljam.
Besmislica. A sad smjesta kreni, milena. Samo mi pogorava glavobolju kad se
moram prepirati s tobom, rece Maria, povukavi genijalan potez.
Emma je i dalje oklijevala, grickajuci donju usnu. Pa, vratit cu se i reci Paulu...
gospodinu Denisu... brzo se ispravila, da ne mogu ostati. Onda cu narediti da nam okrenu
kociju i poci cemo ravno kuci. Kako bi to bilo?
Maria je promislila kako se Alasdair, ako ima ikakav prigovor na to, s tim moe i sam
pozabaviti. Ona je doslovce izvrila njegove upute. U redu, mila, rece ona slabano,
sklopivi oci.
Emma je zastala pred zrcalom kako bi provjerila svoj izgled. Jedna od sluavki prila
joj je s cetkom za kosu te vjeto icetkala i uvila sjajne vitice kose oko Emmina lica. Ponovno
je ucvrstila jednu od malih vrpci srebrne tkanine koja je sprijeda povezivala plat i s




62
osmijehom kimnula.
To ce bit' dobro, miledi.
Hvala ti. Emma joj je uzvratila osmijeh, dobacila jedan zabrinut pogled Mariji na
sofi, a zatim se pourila van.
Soba za odmor takoder se nalazila u prizemlju, na suprotnoj strani predvorja od
staklenika. Pohitala je preko sjajnog mramornog prostranstva i jo jednom ula u slabo
osvijetljen staklenik.
Nije bila sigurna to je tocno Paulu bilo na umu kad je predloio etnju u tihoj osami
stabala naranci, ali moglo se razumno pretpostaviti kako se nadao pomaknuti njihov flert u
vie tjelesnom smjeru. Poljubac se mogao i ocekivati, i Emma se zatekla u dvojakom
raspoloenju u vezi s tom mogucnocu. Nije ju poljubio mukarac izvan njezina porodicnog
kruga jo od njezina prekida s Alasdairom, i mogla je osjetiti kako joj puls udara bre, kako
joj se obrazi sjaje od icekivanja. No takoder je duboko u sebi osjetila stanovitu nesklonost.
Moda je eljela da je netko poljubi, ali je li taj netko bio Paul Denis?
Bilo je smijeno biti tako protuslovna, strogo si je kazala. Nije bilo nikoga tko joj se
dopadao vie od Paula. Donijela je plan i drat ce ga se. Odredeni stupanj zabrinutosti bio je
sasvim normalan.
Plastenik se cinio jako tihim, gotovo poput zacaranog vrta u svojoj vlanoj zelenoj i
miomirisno] tami. kripanje ljunka pod njezinim srebrnim cipelama od jarece koe dok je
urila niz prolaze zvucao je jako glasno, kao da odjekuje naputenim mjestom.
Paul?, apne ona, pitajuci se nalazi li se u pravom prolazu. Svi su izgledali isto. Nije
bilo neposrednog odgovora i skrenula je udesno. Paul?
apat je dopro s udaljenog kraja, zvuceci prigueno. Pourila je prema njemu, konacno
uspjevi razaznati tamno odjevenu pojavu kako stoji uz jedan od viticama prekriven prozor.
Pomislila sam da sam se izgubila, rece ona, zvuceci malo zadihano, iako uopce nije ostala
bez daha. Tako budalasto, svi prolazi izgledaju isto.
Paul isprui ruku i u tiini je privuce k sebi. Dopustila mu je da je nakratko ovako dri,
ne gledajuci ga, samo osjecajuci njegovo tijelo tako blizu uz njezino. Njezina se zadihanost
povecala; drala se veoma mirno, napeta od icekivanja i sada bjelodane zabrinutosti. Nije
znala nita o ovom mukarcu, a pasivno se preputala pod njegovu vlast. Mogla je osjetiti
podatnu snagu u njegovoj ruci na svom struku, i bilo je necega zastraujuceg u njegovoj
utnji.
Odjednom se povukao sve dok se nije naao iza nje. Stisak mu se prebacio na njezina
ramena. Cinilo se da se Emma ne moe pomaknuti. A zatim je osjetila njegov dah sa strane
lica, najnjeniji moguci poljubac na njezinu uhu. Njegov je jezik sunuo u usku koljku, a zubi
su mu blago grickali njezinu unu resicu.
I sad je Emma znala. To nestano, golicavo milovanje pripadalo je samo jednom
mukarcu. Mukarcu koji je tocno znao kakav joj to nemirni uitak prua. Znala je, ali sledila
se... sledila se u ovom trenutku, u ovom carobnom vrtu. Ovo se nije dogadalo u stvarnom
svijetu. U stvarnom svijetu ona to ne bi eljela. Nije shvacala kako se to moe dogadati, ali
nije joj niti bilo potrebno da shvati. to god da se dogadalo, pripadalo je nekoj drugoj
razini gdje je sve bilo paradoksalno, a paradoksalno je imalo smisla.
Usne su mu se pomaknule s njezina uha na njezin vrat. Jezik mu je povukao vlanu,
drakavu liniju od male kvrge na vrhu njezine kraljenice do plitke brazde u podnoju njezine
lubanje.
Emma je zadrhtala od naslade. Struja poude potresla joj je trbuh, poslala tekuce
uzbudenje da joj prokola slabinama. No nije se pomaknula. Pomicanje se cinilo nemoguce.
Kliznuo je rukama oko njezina tijela, okrznuvi joj grudi. Prsti su mu vjeto odvezali
male srebrne vrpce koje su joj drale plat. Plat je kliznuo s nje uz apat tanke tkanine.
Njegove ruke sad su posegnule za njezinim dojkama, a prsti mu kliznuli u dekolte njene




63
plesne haljine da istrae duboku udubinu medu dojkama. Zatim su mu ruke obuhvatile meke
breuljke unutar njene haljine, podignuvi ih, pridravi ih, dok je prst protrljao bradavice sve
dok obje nisu iskocile, tvrde, napete i eljne.
Emma je zagrizla usnu. Trbuh joj se stezao sa svakim malim povlacenjem bradavica.
Mogla je osjetiti vlanost svojih slabina, vlagu na unutarnjim bedrima. Krv joj je prokljucala i
koa ju je zasvr-bjela kao od tisucu iglica uitka.
Zatim je osjetila kako joj straga zadie suknje, polako ih podie iznad listova, tako
silno polako i paljivo zamatajuci dotjerane nabore tkanine sve dok nije osjetila topao, vlaan
zrak na stranjem dijelu bedara, a onda i na stranjici. Drao je tkaninu uz njezina kria, a
slobodnom joj je rukom milovao stranjicu, mazeci joj meke, oble guzove, bujne bokove.
Uz svoj je lijeni osmijeh obicavao reci da joj je pozadina platonski ideal enstvene
stranjice. A ona se uvijek smijala, dreci to smijenim iako i cudesno ugodnim. Sad je Emma
ostala nepomicna kao i prije pod rukama to su milovale, istraivale. Od nje se nije trailo
nita osim da se preda ovom divnom senzualnom putovanju na ovom carobnom, mirisnom
mjestu.
Zatim je pocela osjecati prijeku potrebu u njegovim milovanjima. Ruke su mu kliznule
medu njezina bedra, razdvajajuci ih. Prsti su mu se pomaknuli prema gore do mokrog, toplog
nabora gdje se cinilo da je sada sredite citavog njezina bica. Noge su joj se razdvojile bez
vlastite volje i zajecala je. Bio je to sitan zvuk, ali u nabijenoj tiini njihovih tijela imao je
ucinak praska groma.
Ruke su mu se premjestile na njezine bokove, izravnale joj se preko trbuha, stisnule je
uz kosti zdjelice. Pritisak je dao jasnu uputu i ona se nagnula naprijed. Ondje se nalazila
iroka kamena prozorska klupcica visine struka i poloila je onamo dlanove, isturila
stranjicu, udubila donji dio leda, dok ju je obavijala crvena omaglica strastvene potrebe.
Pridrao joj je bokove i srucio se u njeno udno tijelo jednim dubokim zaronom. Ona
se pomaknula unatrag uz njega, pritisnuvi stranjicu u njegov trbuh, naslonivi celo o
povijuom obrubljen prozor.
Ponovno se zabio u nju i ona je osjetila njegov dah kako umi uz njezin nagnuti vrat i
duboko kucanje njegove puti o njezinu utrobu. Zatim se izgubila u vrtlogu ekstaze, nabujala
vlastitim sokovima, utapajuci se u ushitu.
Daleko iz daljine doprli su zvukovi glazbe, zvukovi glasova, koraka, ali takvi zvukovi,
iako zamijeceni, nisu znacili nita. Jedva da je bila svjesna trenutka kad su joj suknje pale
natrag, ponovno je pokrivi. Odmarala se, osjecajuci prozorsko staklo uz celo, kamen pod
svojim rukama.
Znala je da je sama. Alasdair je otiao. Polako se ispravila. Glava joj se razbistrila.
Glazba je sad bila glasnija, probijajuci se u zatvoreni svijet strasti. Glasovi, koraci, lakaji koji
pozivaju kocije.
Emma je ustala. Plat joj je bio oko stopala. Za tren ga je obukla, privezala vrpce.
Jednim je pokretom zagladila suknje i sve je bilo prikriveno. Samo je ona bila svjesna
ostataka vodenja ljubavi -mirisa, blagog pulsiranja, rose zajednickog klimaksa.
Izala je iz staklenika i dala pozvati svoju kociju. Ponaala se upravo onako kako bi se
ponaala u normalnim okolnostima. Otila je u sobu za odmor.
Maria je i dalje leala na sofi, prilicno zabrinuto cekajuci Emmin povratak, koji se
izgleda oduljio vie nego to je bila ocekivala. Zakljucila je da je Alasdair htio porazgovarati s
gospodinom Denisom nasamo. Cinilo se prirodnim pretpostaviti da se razgovor ticao Emme.
Alasdair ne bi htio vidjeti Emmu u emigrantovu depu nita vie od Marije.
Ne mogavi prikriti svoju znatielju, ona upita: Nadam se da se gospodin Denis nije
uvrijedio to si ga tako naglo ostavila?
Ne, rece Emma. Niti najmanje.
Maria se razocarala. Zacijelo bi mukarac koji je upravo primio upozorenje pokazao




64
nekakvu reakciju. No naslutila je neto drukcije u Emmi. Izgledala je neobicno rastreseno i u
svojoj se rastre-senosti doimala prilicno napeto.
Je li sve u redu, mila?
Emma se brzo nasmijeila. Naravno, Maria. Medutim, priznajem da sam malo
umorna. Kocija ce stici za nekoliko minuta. Moe li sada hodati?
Osjecam se puno bolje. Maria je dostojanstveno ustala sa sofe, prikupljajuci al i
lepezu. Ali bit ce mi drago otici u krevet. Tako su naporni, ovi balovi. Naravno, uvijek mi je
zadovoljstvo pratiti te na ples, draga moja, ali ponekad mislim da bih radije ostala tiho kod
kuce, dodala je neiskreno.
Emma se suzdrala od smijeha. Pruila je Mariji svoju nadlakticu i otpratila je na
ulicu.

* * *

Paul Denis doao je k svijesti u mracnom, naputenom stakleniku kad su zvuci veselja
utihnuli, a zadnji gosti otili. Sjeo je i paljivo opipao zatiljak. Koa se nije cinila probijena,
ali je oteklina bila velika i u njoj je bolno udaralo bilo. Glava ga je nemilosrdno boljela.
Tko? I zato?
Nije mogao doci do odgovora niti na jedno pitanje. Zatim je postao svjestan da mu
plat i maska lee na podu pored njega. Bili su skinuti s njega... ali zato? Tko ih je mogao
eljeti?
Nije mogao pronaci odgovore, a u svom trenutnom mamurnom stanju nije ni bilo
vjerojatno da ce ih naci. Bio je svjestan dubokog uzdizanja bijesa i na svog napadaca i na
samog sebe jer je dopustio a se takvo to dogodi. Nije se radilo o tome da je bio nesvjestan
bilo kakve mogucnosti opasnosti. Njegov je posao bio da bude pozoran na takvu mogucnost
cak i u najmanje izglednim okolnostima.
Pretpostavljao je da se Emma vratila i otkrila da ga nema. Pitala se zato. Morat ce
smisliti neku uvjerljivu izliku.
Osovio se na koljena, priguivi stenjanje zbog estoke, probadajuce boli u glavi.
Privukao je plat i masku na prsa i polako ustao. Stajao je lagano se ljuljajuci, procjenjujuci
svoje stanje.
U kuci iza staklenika jo uvijek je bilo zvukova ivota. Sluge pospremaju stvari nakon
bala, pretpostavio je. Prenerazit ce se pri pojavi ovog zaboravljenog gosta koji se pojavljuje
raskutran i blijed iz staklenika. Paul je ivio ovoliko dugo u odabranoj profesiji tako to na
sebe nikad nije privlacio neeljenu pozornost, pa cak niti onu najpripro-stijeg sluge.
Procijenivi da ce iz staklenika postojati izlaz u vrt, nesigurno je obiao objekt i bio
nagraden vra-tacima u stranjem dijelu. Otkljucao ih je i naao se vani na svjeoj studeni
ranog jutra. Hladni ga je zrak preporodio i razbistrio mu glavu. eljezna vrata u prednjem
dijelu vrta vodila su na ulicu. Bila su zatvorena lokotom, ali ulica je bila prazna i uspio se
uzverati preko njih neprimjecen.
Hodao je prema Polumjesecevoj ulici kroz puste ulice. U ovaj su sat cak i bakljonoe
vec spavali, i nije bilo fijakera koji nude vonju.
No nije se radilo o dugackoj etnji i za pola je sata uao u kucu.
Luiza je iz sna trgnula gruba ruka na ramenu. Smueno je sjeo. Eh, Paolo, otkud ti u
ovo doba? Proucio je svog iznenadnog posjetitelja i kazao: Izgleda ocajno. to se desilo?
Paolo mu je rekao.
Misli da te netko prozreo? Luiz je zbunjeno odmahnuo glavom.
Ne znam kako, otresito ce Paolo. A ako i jesu, zato me nisu likvidirali? Zato su
me samo onesposobili? to se time moglo postici?
Upozorenje, moda?, predloi Luiz.




65
Paolo je s gadenjem frknuo. Kakav bi se amater tako odao?
Moda ovi Englezi i jesu amateri.
Ili je to moda ovaj konkretni agent, mozgao je Paolo. Ali i dalje ne shvacam kako
bi mogli znati. Nisam napravio nikakvu greku. Niti jednu.
Moda je netko drugi pogrijeio, Luiz je zvucao kao da oklijeva, znajuci da predlae
herezu.
Hoce reci, guverner? Paolo je odmahnuo glavom, a zatim se lecnuo na otro
obnovljenu bol.
Moda u naim vlastitim redovima postoji pijun.
Moguce. Paolo je stajao kod prozora, preko krovova buljeci u nebo gdje je svitala
zora. Seljacka kola teka od plodova zatropotala su ulicom, krecuci se prema trnici u
susjednoj ulici. Grad se budio.
Mislim da je vrijeme za pokret, napokon rece, vie sebi nego Luizu. Ako su me
razotkrili, onda nemam vremena za gubljenje. Morat cu ugrabiti enu i uvjeriti je da
progovori. Usne su mu se uno iskrivile. To je tako neotmjeno, tako nespretno, ali ne vidim
drugu mogucnost.
Mogli bismo najprije pokuati pretraiti njezinu sobe, predloi Luiz.
S prednje su strane kuce. Nema nacina da se u njih neopaeno ude s ulice.
Ne, ali tamo su staklena vrata koja se otvaraju u vrt iza kuce. Na osami su. Lako je
doprijeti do njih preko zida. Sam sam to izveo.
Insceniramo provalu, razmiljao je Paolo. Jednom kad udemo, bit ce jednostavno
pronaci njezinu sobu sprijeda.
A ako ne nade nita, onda ugrabi enu. Idemo spremni s konopcima i necime da je
uutkamo. Dovedemo je ovamo i moe iz nje izvuci to eli na mjestu gdje nitko ne moe
cuti. Slegnuo je ramenima kao da naznacava kako ce cijeli proces biti jednostavan.
Paolo se namrtio. Odsutno je dotaknuo natek-nuce na zatiljku. Runo iskrivljenje
njegovih usta jo se vie naglasilo. Nece biti poraen. Otkrili su svoje karte. To je uvijek
pogreka. Okrenuo se Luizu i kratko mu kimnuo u znak slaganja.




66
Osmo poglavlje

Emma je zatvorila vrata svoje spavace sobe i odahnula od olakanja. Hvala Bogu da je
poslala Tildu na spavanje. Vatra je jo uvijek tinjala u kaminu, a na ormaricu se nalazio
posluavnik s puslicama od badema te malena plinska svjetiljka nad kojom je mogla zagrijati
mlijeko ako je to htjela.
Bilo je necega tako krasno obicnog i umirujuceg u vrucem mlijeku. U njemu je bilo
utjehe djecje sobe.
Odbacila je svoju odjecu, hitnuvi je na lealjku pod prozorom, te ulila vodu u vrc. Jo
uvijek je bila vruca pa je pretpostavila da je Tilda tek nedavno otila u krevet. Paljivo se
oprala, svjesna male osjetljivosti, napregnutog osjecaja u preponama. Prolo je toliko mnogo
vremena otkad je zadnji put vodila ljubav da joj je tijelo postalo napeto, gotovo ponovno
djevicansko.
Je li Alasdair primijetio?
Emma je spustila spavacicu preko glave i upalila malu plinsku svjetiljku. Namjestila je
loncic lijeka preko nje i sanjivo ga promatrala sve dok se u njemu nije pojavio prvi mjehuric.
Ulila ga je u alicu, stavila puslicu na tanjuric pa se uvukla u krevet. Predivan osjecaj letargije
ispunio joj je udove kad se perina priljubila oko nje. Naslonila se na jastuke, poloivi alicu s
mlijekom na trbuh i napokon dopustila sebi razmotriti ono to se dogodilo.
No sve razmatranje na svijetu nije moglo u tome naci nimalo smisla. Alasdair ju je
cekao. Zauzeo je Paulovo mjesto, odjenuo se u Paulov plat. Nije govorio, nije ju izravno
pogledao. Pa ipak, nije mogao pomisliti da ga ona nece prepoznati. Nije valjda mogao
povjerovati da je moe zavarati svojim tijelom? Je li mislio da ce ispuniti svoje obecanje o
uzimanju ljubavnika pa ga je zamijenio sobom?
Ili se radilo o nekoj vrsti osvete? Nekom nacinu da joj dokae da ne moe napraviti
nita bez njegova odobrenja?
Ali Emma je znala da osveta nije bila Alasdairu na pameti. Vodio je ljubav s njom,
nije ju napao osvetom ili zlobom. A ona? Ona je dopustila da se to dogodi. Uivala je u tome.
Bilo je tako ispravno. Tako bezuvjetno ispravno.
Umocila je puslicu u mlijeko i oprezno prinijela namoceni zalogaj ustima. Nasladivala
se mlijecnom bademovom slatkocom. Svaki se osjet cinio pojacanim. Toplina i mekoca
kreveta, laki dodir batista po koi, zasladeni okus u ustima.
to se dogodilo s Paulom Denisom? Je li predao svoj plat i masku na Alasdairov
zahtjev? Suludo! Zato bi ucinio takvo to? Ona je bila njegova nagrada. A uz to priznanje
nije ila tatina. On je elio njezin novac, a ako je uivao u njezinu drutvu i drao je
privlacnom, onda je to bio samo bonus. Emma nije imala iluzija. No on se ne bi povukao iz
natjecanja na zahtjev drugog mukarca. Ne Paul Denis. Bio je presnaan, preodlucan, previe
samouvjeren da bi krotko stajao po strani.
to je dakle Alasdair ucinio s Paulom Denisom?
Koliko god da je to pitanje bilo zanimljivo, nije bilo niti priblino toliko presudno
vano kao pitanje to ce se sad dogoditi izmedu nje i Alasdaira. Hoce li priznati eksploziju
strasti? Moe li to ikako ne uciniti? A ako ne prizna, bi li ona trebala?
Jo jednom se upitala koji je, dovraga, bio njegov motiv. Ako joj je namjeravao
pokazati da su nekako ostali nerazmrsivo povezani, onda... onda je uspio.
Nije imalo smisla to poricati. No to joj se nije moralo svidati. Nije to morala pokorno
prihvatiti. Je li se ita promijenilo?
Sve.
Emma je legla na leda, zureci u strop, promatrajuci treperave sjene koje je bacala
svijeca na njezinu nocnom stolicu. Bila se zaklela imati ljubavnika do svetkovine Svetog




67
Valentina. Alasdair se pobrinuo da se ne odrekne svoje zakletve.
No to je posve potuklo njezine planove. Umjesto da je oslobodi Alasdaira, vezalo ju je
za njega gordijskim cvorom.
Stavila je svoju praznu alicu na nocni stolic i nagnula se kako bi puhnula u svijecu.
Zatim je legla, i dalje posve budna, sluajuci pitanje i pucketanje vatre, uivajuci u mekom
zlatnom svjetlu koje je bacala.
Morat ce pricekati i vidjeti to ce Alasdair napraviti. I morat ce slijediti njegov mig.
Bio je krajnje iritantan, vraki nepredvidljiv mukarac, potpuno sklon nadziranju!
Osmislio je citavu situaciju tako da je nekako beznadno zavrti oko prsta i natjera da zaplee
kako on svira. A njegova je vraja svirka bila najneodoljivija glazba.
Plus ga change, plus c'est la meme chose.
Oci joj se sklope pod neumoljivim valom sna.

* * *

Iduceg je jutra Alasdair ujahao u Ulicu Mount, u odgovarajuce vrijeme za posjet.
Ushit koji ga je pratio od vodenja ljubavi s Emmom jo uvijek je bio uz njega. Nije mogao
docekati da je vidi. Da vidi kako je. Naravno, ona je znala da je ono bio on. Njegovoj igrici
neznanog ljubavnika nikad nije bila namjena da je zavara, samo da im oboma pojaca
doivljaj. Tako je dobro poznavao Emmu, znao je da bi rizik otkrica, egzoticna situacija,
atmosfera tajanstvenosti, muk susreta raspalili njezinu strast i pruili joj uzbudenje za kojim je
udjela. A jo nije imao namjeru privesti igru kraju.
Siao je s konja i predao uzde Jemmyju, koji je jahao na lijepoj kobili arenki koju je
Alasdair kupio za Emmu. Bez urbe, popeo se stubama do ulaznih vrata i prijazno pozdravio
batlera koji mu ih je otvorio.
Dobro jutro, Harrise. Jesu li dame kod kuce?
Ledi Emma i gospoda Witherspoon su u salonu, milorde. Jutros su kod kuce za
posjetitelje. Preuzeo je Alasdairov eir i bic.
Tko je sve ovdje?, upita Alasdair, skidajuci rukavice.
Vojvoda od Clarencea, gospodice Gordon, ledi Dalrvmple, lord Everard i gospodin
Darcy, milorde. Harris glatko odvergla imena drutvene elite s izrazitim uitkom.
Alasdair je kimnuo. Prilicno mu je odgovaralo zateci je medu posjetiteljima. Bit ce
manje iskuenja da odbaci glumu. Nakon prvog sastanka, bit ce lake zadrati privid. Sam cu
se najaviti, Harrise. Poao je prema stubama.
Emma je stajala na samom kraju salona i razgovarala s vojvodom od Clarencea. Bila
je ledima okrenuta prema vratima, no kad je Alasdair uao, ona je osjetila kako su joj se
dlacice na vratu najeile, a struja elektricnog uzbudenja oivjela joj je marce po rukama.
Podignula je pogled prema zrcalu iznad kamina i oci su joj se susrele s Alasdairovima. On je
smjesta svrnuo pogled kao da nije bio svjestan njezina i poao pozdraviti Mariju.
Dakle tako on to eli odigrati, mracno je pomislila Emma. Ono se nikad nije dogodilo.
Pa, ona moe odigrati tu igru jednako dobro kao i on. Usmjerila je punu snagu svoje
pozornosti na vojvodu, kojeg je toliko smeo odjednom usredotocen zlacani pogled da je nacas
izgubio nit razgovora i blijedo se zapiljio u nju, hripcuci malo u svom kripavom korzetu.
Newmarket, vojvodo?, uljudno ga potakne Emma.
Oh, da... da, doista. Moj konj, Uica igle. Vi ste jahacica, gospo, uivali biste da ste
ga promatrali kako pobjeduje. Letio je... letio je na krilima. Kao... kao... Namrteni mu je
izraz preletio ljubaznim, ako i poneto rumenim i mrljama proaranim licem. Onaj grcki
konj... ne mogu mu se sjetiti imena.
Pegaz, usluno ponudi Emma.
To je to!, rece on. Ne bih vas bio svrstao u intelektualke, gospo. iroko se




68
nasmijeio na ovu dosjetku i uspio presaviti ugojeni stas tako da nalikuje ugladenom naklonu.
Korzet mu je zakripao cak jo zamjetnije.
Emma intelektualka, gospodine!, usklikne Alasdair odmah iza njih. Uvjeravam vas
da joj knjige nikad nisu bile pretjerano drage. Naklonio se dostojanstvenoj uglednoj licnosti,
a zatim uputio Emmi prijazan osmijeh. Nije li tako, Emma?
Moda, rece Emma uz nehajan osmijeh.
No, vi biste znali, Chase, sretnice, zagrmi vojvoda. Poznajete damu jo iz kolskih
klupa... takoder ste joj i skrbnik, kako cujem. Da, sretnice!
Uloga skrbnika prua mi poneku povlasticu, gospodine, odgovori Alasdair mirno.
Postrance je dobacio pogled Emmi, s nestanim sjajem u zelenim ocima, malcice iskrivivi
usne. Nije li tako, gospo?
Buduci da ne znam koje bi povlastice mogao ocekivati jedan skrbnik, ne mogu vam
doista odgovoriti, odvrati Emma. Ponovno se okrenula prema vojvodi. Ako biste me
ispricali, milorde. Vidim da je upravo ula gospoda Dawson. Moram je pozdraviti.
Da, da... odigrati ulogu domacice... naravno, srdacno rece vojvoda. Lijepo primite
goste... ne obazirite se na mene. Nema potrebe drati se forme, znate.
Emma se naklonila, nasmijeila, pa se povukla. Imala je osjecaj da ce joj vojvoda
uskoro ponuditi brak, kao to je redovito cinio kad god bi se na drutvenoj sceni pojavila nova
nasljednica. Palo joj je na pamet da nije bila pravedna kad je usporedila Alasdaira i njegovu
vezu s opernom plesacicom s Clarenceovom situacijom s gospodom Jordan. No provokacija
je bila velika; nikakvo cudo to je udarila s namjerom da zada bol.
Na pamet joj je pala ledi Melrose. Je li ispunio svoj dogovor s njom vecer nakon
njihova posjeta Tattersallsu? Oh, bila je ludost tako se muciti. Ono to se sinoc dogodilo
izmedu njih bio je san... atipican san. A ona ce ga zaboraviti i nastaviti tocno kako je i bila
namjeravala. Alasdair Chase nije bio ljubavnik kojeg je eljela za Valentinovo.
Kao po narudbi, Harris je najavio Paula Denisa. Emma se ukocila. to sad? Prole se
veceri neto dogodilo izmedu Paula i Alasdaira. Dobacila je brzi pogled prema Alasdairu, koji
je i dalje razgovarao s vojvodom i izgleda nije zamijetio Paulov dolazak.
urno je pola pozdraviti pridolicu, kad joj je dola inspiracija. Prola se noc nikad
nije dogodila. Nitko od njezinih sudionika nije ju elio priznati, pa niti Paul ne bi trebao
objanjavati vlastitu ulogu u situaciji koju je osmislio makijavelisticki Alasdair.
Progovorila je tihim glasom prije nego to je dospio otvoriti usta. Oh, gospodine
Denis, moete li mi oprostiti na loim manirama? Doista vas molim za ispriku to se sinoc
nisam vratila u staklenik, ali sirota Maria je toliko patila da je nisam mogla ostaviti. Blistavo
se nasmijeila. Recite da mi opratate.
Paul joj se naklonio iznad ruke. Gospo, vi nikad ne moete biti u krivu, promrmljao
je. Naravno da ste se morali pobrinuti za svoju druicu. Moja vlastita potraivanja bila su
nevana.
Nadam se da me niste dugo cekali. Znatieljno je pricekala njegov odgovor. Je li
znao to se zbivalo? Je li vjerovao da se nije vratila nakon to je on potaknut ili uvjeren da
ode?
Paul je u to vjerovao. Ali nije mogao povjerovati svojoj sreci. Sada nije bilo potrebe
za izlikom zbog vlastita urnog odlaska. Citavu vjecnost, gospo, rece on aljivo. Svaka
minuta daleko od vas je vjecnost.
Opet ste apsurdni, optui ga Emma. Oh, cini mi se da vojvoda odlazi. Moram se
oprostiti s njim.
Gospodine Denis, nisam naiao na vas vec nekoliko dana. Alasdair ga pozdravi s
osmijehom. Ne otkako smo se sreli u Tattersallsu. Vjerujem da ste nali konja koji vam je po
volji.
Emma je, prateci vojvodu do vrata salona, naculila ui ne bi li uhvatila njihov




69
razgovor. Oba su se ponaala savreno normalno. Cavrljali su poput starih poznanika koji se
neko vrijeme nisu vidjeli. I medu njima nije bilo usiljenosti. No sinoc mora da su se susreli. A
kako je to mogao biti ugodan susret? Glava ju je pocela boljeti od te zagonetke. Mora da su
obojica vrhunski glumci kad svoje uloge izvode bez greke. Ali zato? Jesu li u nekoj vrsti
partnerstva? Je li ona neki faktor u tom partnerstvu?
Oh, eljela je vrisnuti od frustracije zbog svega toga.
Umjesto toga, otila je porazgovarati s ledi Dalrymple i posluala podroban opis
najnovije boljke te dame i revolucionarne terapije njezina novog lijecnika.
Da, pomisli samo, Emma, rece Maria sa strahopotovanjem. Prije dva dana, ledi
Dalrymple leala je u postelji i nije mogla niti glavu podici. A pogledaj sad kako joj je dobro.
I sve to zahvaljujuci ovcjoj krvi i octu. Nije li to uistinu zapanjujuce?
Uistinu zapanjujuce, sloi se Emma maloduno.
Nadam se da se osjecate bolje, Maria, prijateljski progovori Alasdair iza Emmina
ramena.
Oh, da, hvala, Alasdaire. Samo glavobolja, znate. Ali ubrzo je prola. Maria je
izgledala malcice smeteno.
Alasdair je kimnuo, izmijenio poneku rijec s ledi Dalrymple i okrenuo se k Emmi.
Kako cujem, kupila si trkacu dvokolicu, Emma.
Ona je izgledala zaprepateno. Kako bi to mogao znati?
Primio sam racun, rece on suho. Izazvat ce poprilicnu pozornost.
To mi je i bila namjera, odvrati ona hladnokrvno.
Alasdair je ponovio njezin ton. Konji su ti jutros isporuceni. Jemmy im je uredio
smjetaj u konjunicama podalje od Ulice Park. Moda bi voljela baciti pogled na kobilu.
Mislim da je nisi vidjela u Tattersallsu.
Ona je ovdje?, Emma se okanila privida.
Na ulici s Jemmyjem. Osmijeh mu je obasjao oci na njezinu gorljivost. Sve do prije
tri godine, uvijek je bila tako entuzijasticna oko svega, tako potpuno otvorena u svojim
reakcijama. Bilo je dobro vidjeti kako opreznost, koja je izgleda zamijenila one kvalitete, vie
nije premocna.
Jesi li raspoloena da side i upozna je?
Oh, da, odmah! Emma je vec bila na pola puta prema vratima cak i dok je govorila.
Alasdair je poao za njom, a tajanstveni mu je smijeak i dalje blistao u ocima.
Prednjacila je pred njim na stubama, sakupivi leprave skute od muslina u jednoj ruci dok je
gotovo skocila niz posljednje stube. Pohitala je predvorjem. Lakaj, koji je izgledao mrvicu
zapanjeno na ovu neelegantnu urbu, pourio se otvoriti joj vrata.
Emma je potrcala stubama do ulice. Dobro jutro, Jemmy. Oh, nije li lijepa? Primila
je kobilinu njuku medu dlanove i pomilovala nos mekan poput baruna, a zatim ju je obila,
paljivo je proucavajuci. Krasne linije, promrmljala je pohvalno.
Da, ledi Emma. Glete ova sputena leda. Jemmy je zvucao ponosno kao da je kobila
njegova vlastita. Bit ce rijetko brza, kladim se.
Mmmm. Emma nasloni dlan na stranju nogu konja, dopustivi joj da zna kako se
nalazi iza nje, dok joj je rukom prelazila niz bok. Predivna je, Alasdaire.
Jesi li ocekivala da ti kupim izranjavano kljuse?, negodovao je on, zadirkujuci je.
Svrnula je pogled prema njemu. Smijeio se, svakako toplim smijekom, ali cak i uz
najvece samozavaravanje i najvecu volju na svijetu, u njegovu se izrazu nije moglo pronaci
nikakvog narocitog znacenja. Emma uzvrati smijeak vlastitim nestalnim osmijehom.
Odjednom je s ugla Audleyjeve ulice zapuhao sjeveroistocnjak. Emma je zadrhtala, a
kobila pognula glavu.
Prehladit ce se u tom tankom muslinu, brzo rece Alasdair. Vrati se unutra. Ako je
eli iskuati, preodjeni se i otici cemo u Richmond.




70
Njegova joj se ruka sklopila preko ije. Stisak je bio topao i cvrst i donio je gomilu
uspomena. To je bio jedan od njegovih omiljenih nacina na koji ju je dodirivao, i datirao je od
njihova najranijeg poznanstva. Kad je bila djevojcica, cesto ju je tako drao. Ponekad da je
pokrene prema njegovu eljenom smjeru, drugi put samo zato to mu je stajala blizu, a
njegova je ruka izgleda nala put do njezina potiljka s posesivnom prisnocu koja se uvijek
cinila sasvim prirodnom.
Emmina su se usta odjednom osuila. Trbuna upljina kao da joj je propala, a slabine
joj se napele, miici bedara stisnuli se u nehoticni odgovor. Na trenutak se odupirala pritisku,
a njegova se druga ruka pomaknula na njezina kria.
Unutra, Emma! Ovdje vani je ledeno, a ta haljina, makar bila zadnji modni krik, nudi
jedva malo vie zatite od kucnog ogrtaca.
Pourivao ju je natrag u kucu, a ruke su mu cvrsto pocivale na njezinim ledima i vratu.
U njegovu dodiru nije bilo nicega otvoreno senzualnog, pa ipak je Emma nalazila njegovu
neusiljenu familijarnost, njegovu leernu posesivnost poticajnom.
Njezina ju je reakcija razbjesnila. Nije bilo nikakvih naznaka da je Alasdair pod
slicnim utjecajem. Djelovao je samo nestrpljivo da je skloni s hladnoce.
Otresla je njegovu ruku s vrata i odmaknula se od toplog pritiska na svojim ledima,
pourivi se stubama u kucu, udaljujuci se od njega.
Alasdair ju je slijedio vlastitim tempom. U predvorju leerno rece. Onda, eli li je
iskuati?
Emma je zastala. Mogla bi reci da ce razjahati kobilu u Hyde Parku u pet sati, za
vrijeme otmjenog sata promenade. Ili bi mogla napraviti ono to je stvarno htjela uciniti i
odjahati u Richmond, gdje bi mogla kobili pustiti uzde i doista vidjeti za to je sve kadra. No
nije mogla u Richmond bez pratnje.
Trebam konjuara, rece ona, umjesto da izravno odgovori na pitanje. Ima li Jemmy
kojeg prijatelja?
Ima konjuara, obavijesti je Alasdair. Jednog od Jemmyjevih brojnih kontakata.
Vjerojatno prilicno sumnjivog porijekla, ali Jemmy jamci za njega, a ja sam s njim obavio
razgovor rano jutros. Dojmio me se kao netko tko idealno odgovara za tu slubu. Ponaanjem
nije previe ugladen, ali siguran sam da ti to nece smetati. Njegov pristup konjima je
besprijekoran. A Jemmy me uvjerava da je spretan i s rukama te da se zna posluiti pitoljem
ukae li se potreba. Tako da bi trebala biti sigurna u njegovu drutvu.
Oh, rece Emma, zatecena Alasdairovim temeljitim aranmanom, a ipak svjesna da
ga je trebala ocekivati. Gdje ce ivjeti?
U konjunici. Moe mu poslati lakaja sa svojim naredbama kad god poeli jahati ili
se izvesti u kociji. Alasdair je upitno podignuo obrvu, ocigledno ocekujuci daljnja pitanja na
koja je takoder tako jasno bio voljan odgovoriti.
Izgleda da si sve uredio, naposljetku rece Emma.
Samo s tvojim zadovoljstvom na umu, odgovori on uljudno. Mora mi reci ako
bilo koji od mojih aranmana ne nailazi na tvoje odobravanje.
Emma se odala smijehom. Nemoguce! Kao to dobro zna, gospodine!
Tako se nadam, rece on, a oci mu se odjednom suze. Rado mislim da poznajem i
tvoje potrebe i ono to ti pricinja zadovoljstvo.
Nastao je mali trenutak utnje. utnje ispunjene neiskazanim. Emma se borila s
porivom da progovori, da trai objanjenje, da silom iznudi istinu. Borila se s tim porivom i
pobijedila. Koju god da je igru Alasdair igrao, i ona ju je bila spremna odigrati. Nece biti prva
koja ce se slomiti. Ako je ovo jedno od njegovih natjecanja, onda ce mu ona parirati.
Koje je ime tog uzoritog covjeka?, mirno je upitala.
Sam, odgovori on. I on je bivi dokej. Ali naslucujem da je kao dokej malo
povecavao svoju zaradu uz pomoc deparenja. No Jemmy me uvjerava kako se popravio.




71
A Jemmyju uvijek valja vjerovati, posve istinito rece Emma. Ocekujem da mi se
dvokolica isporuci ovog poslijepodneva.
Sam je vec predao isporuku.
Emma vie nije mogla voditi ovaj apsurdno uljudan razgovor. Prasnula je u grohotan
smijeh. Alasdaire, da nisi tako vraki ucinkovit, mogla bih te ustrijeliti zbog tako
zapovijednog ponaanja. Sasvim sam sposobna i sama se pobrinuti za ove dogovore.
No mene raduje izvriti ih za tebe, rece on jednostavno.
Dakle, ne brine se samo za priprostu enu kojoj se ne moe povjeriti da se sama
brine za svoje financije?, rece ona s prizvukom otresitosti.
Gotovo zasluuje da kaem da, upravo to radim, uzvrati on. Dakle, hoce li se
presvuci i doci jahati? Ili bi radije stajala ovdje i ostatak jutra izmjenjivala besmislene ale?
To nije bio realistican izbor. Richmond?, upita ona.
To sam i rekao. Hoce li ti trebati vie od dvadeset minuta da se presvuce?
Ispricaj me Mariji. Emma je potrcala uza stube.
Alasdair je na trenutak stajao, spreman poci za njom, jednom rukom na glavnom stupu
stubine ograde, stopalom na najdonjoj stubi. Koliko ce dugo, dovraga, moci ovo nastaviti?
Jedva je mogao drati ruke dalje od nje. Shvatio je kako se nadao da ce ona pokazati neki
znak one eksplozije strasti. Da je obiljeena na neki nacin koji samo on moe zamijetiti.
Traio je posebni sjaj u njezinim ocima, povecanu prozirnost njezine koe, mekocu koja se
uvijek zadravala na njoj nakon njihova vodenja ljubavi.
No to nevaljalo, na suradnju nespremno stvorenje bilo je jednako hladnokrvno i
pribrano kao i on. Osim to je njegovo hladnokrvno dranje bilo posve hinjeno. Ali je li bilo i
Emmino?
Odmahnuo je glavom u gesti nestrpljenja i ba se kanio uspeti stubama kad se na
njihovu vrhu pojavio Paul Denis. Alasdair ga je pricekao da se spusti. Cini se da nalazite
svoje mjesto u drutvu, gospodine Denis, napomene on s neutralnim osmijehom.
Da, zahvaljujem vam. Princeza Esterhazy bila je izuzetno armantna i od najvece
pomoci, odgovori Paul. Opskrbila me je jamstvima za Almackov klub. Namjeravam se
veceras pojaviti na balu.
Alasdairov osmijeh bez znacenja zadrao se na njegovu licu, iako su mu oci otro
procjenjivale. Susjed mu nije izgledao ba najzdravije. Ispod ociju su mu bile tamne sjene, a
lice mu je bilo sivkasto. Alasdair se pitao je li gospodin Denis pozvao strau kad se osvijestio
u stakleniku. Ako jest, pripovijest o njegovu napadu medu stablima naranci na maskiranom
balu kod vojvotkinje od Devizesa jo se nije bila proirila. Ali pozvati pomoc i zahtijevati
pravdu zacijelo bi bio najprirodniji postupak. Doista, bilo bi jako cudno ako to nije ucinio.
Nadao sam se doznati namjerava li ledi Emma biti ondje, a ako je tome slucaj,
zamoliti njezinu ruku za valcer, rece Paul. No izgubila se prije nego to sam dospio
porazgovarati s njom. Blago se autoironicno osmjehnuo, to je ipak progovorilo o njegovu
nezadovoljstvu.
Pa, ne bi vam pomoglo niti da ste porazgovarali s njom, izravno odgovori Alasdair.
Cak i da je Emma voljna plesati valcer, u to sumnjam, Almackova pravila sprijecila bi je u
tome prije nego to biste joj bili ponudeni kao odgovarajuci partner.
Oh, nisam znao. Paul s ocajanjem slegne ramenima. Tolika pravila... toliki
neizreceni obicaji. Londonsko je drutvo veoma zahtjevno za pridolicu.
Alasdair se nasmijeio u znak slaganja i spremio se nastaviti uspinjati stubama, ali je
bio zadran prije nego to je napravio prvi korak.
Lorde Alasdaire?
Smjesta se okrenuo. Gospodine Denis?
Ovo je mrvicu nezgodno. Paul je vrcima prstiju dodirnuo usta. Ali vjerujem da ne
biste imali prigovor ako se nastavim udvarati ledi Emmi.




72
Preko mene mrtvog!
Ali to Alasdair nije rekao. Umjesto toga, on odmjereno rece: Predlaem vam da
otkrijete ima li Emma kakav prigovor na to, gospodine Denis. Pravno, ona je vlastita
gospodarica vec dvije godine. U praksi, mnogo due od toga; zapravo, od smrti njezina oca.
Brat joj nije bio skrbnik cvrste ruke. Otkrit cete, ako to vec niste, kako Emma ima vrlo jasnu,
vlastitu volju. Kimnuo je umjesto pozdrava i nastavio se uspinjati stubama.
Paul je izaao na ulicu, nabrana cela. Palo mu je na pamet, kao iznenadna provala
inspiracije, da se moda Alasdair Chase protivi njegovom snubljenju dame. Imali su
zajednicku prolost; bili su zaruceni; on joj je bio ostavinski skrbnik; a napetost medu njima
bila je bjelodana. No s druge strane, isto je vrijedilo i za trenutke kad su se tako ocigledno
drali neusiljeno. Kada se cinilo da su se vratili nacinu komunikacije koji moe postojati
samo izmedu starih prijatelja... ili prijanjih ljubavnika.
Uocio je da dama nije neiskusna djevojka. Jesu li ona i lord Alasdair preuranjeno
zavrili u bracnoj postelji?
Ako je odbacenom ljubavniku dama jo uvijek tiha patnja, itekako bi se mogao
protiviti novim udvaracima. Cak i do te mjere da udari nadobudnog ljubavnika po glavi ne bi
li sprijecio razgovor u cetiri oka.
Pa ipak, Paul nije mogao vidjeti smirenog, nonalantnog Alasdaira kako cini ita tako
grubo. A nije dao niti najmanju naznaku nelagode u prisutnosti svoje rtve. Niti treptaj oka
nije nagradio Paulovo pitanje. Ne, to nije bilo moguce. Zadovoljilo bi ga otkriti tako
jednostavan razlog za napad kao to je muka ljubomora, ali Paul je duboko u sebi znao kako
se ne radi o tome. Netko ga je razotkrio.

* * *

Emma se vratila u salon u roku od dvadeset minuta. Njezina je pojava izazvala
poglede divljenja u ocima mukaraca okupljenih ondje, zavist mladih dama i stisnute usne
njihovih majki.
Ledi Emma, ovo je izvanredno pomodno jahace odijelo, rece George Darcy s
bezrezervnim odobravanjem.
Doista, gospo, sve ce se mlade dame pojesti od muke, sloi se lord Everard.
Epolete, je li?
Da, nisu li elegantne?, rece Emma s veselim smijehom. Ali narocito mi se dopala
vojnicka kapa s perjem. Posve sam se zaljubila u nju na prvi pogled i znala sam da je moram
imati.
Ne bi je mogla nositi svaka ena, ozbiljno ce George. Poput svog prijatelja, lorda
Alasdaira, i njega se pomalo dralo autoritetom za ensku odjecu.
Ne bi je poeljela nositi svaka ena, culo se kako je promrmljala ledi Dalrymple dok
je ustajala da pode.
Marijine oci su zablistale. Doista ne, ledi Dalrymple, valja se nadati da ne bi,
ustvrdi ona. eni bi trebao Emmin stil da je dobro nosi.
Emma je uhvatila Alasdairov zabavljeni pogled i osmjehnula se. Na Mariju se,
usprkos blagoj cudi, uvijek moglo osloniti da ce podrati svoju miljenicu. Alasdair je
odgovorio lijenim namigivanjem koje joj je vratilo uspomene na toliko mnogo zgoda u
prolosti kad ju je ta urotnicka mala gesta utjeila u nekoj nezgodi ili grdnji iz djetinjstva, ili
je pozvala da privatno podijele njegovu vlastitu nestanu zabavljenost nekim pojedincem ili
nekom situacijom koju je smatrao komicnom.
Udijelila je ledi Dalrymple svoj najarmantniji osmijeh dok je dama odlazila, a uskoro
je za njom poao i ostatak drutva.
Idem u Richmond s Alasdairom, Maria. Nema nita protiv toga da te ostavim?




73
Ne, doista ne, draga moja. Ako dobijemo druge posjetitelje, usudujem se reci da ih
mogu zabaviti i sama, mirno ce Maria, dodavi s poneto zadovoljstva, makar ne dolaze
posjetiti mene. Nisam u tolikoj zabludi da bih to pomislila. Nasmijala se.
Kakva glupost, Maria!, usprotivi se Emma. Savreno dobro zna da ledi Dalrymple
i njoj slicne ne dolaze meni u posjet. Vecim dijelom me ivo osuduju.
Stare pakosnice, ustvrdi Maria.
Emma je zagrli. Prava si prijateljica. Uvijek zna tocno to reci da me oraspoloi...
cak i ako to nije istina.
Zaboga, Emma, ja nikad ne laem. Maria se okirala. Usudujem se zakleti da nikad
namjerno nisam rekla nita osim istine.
Vaa naklonost prema Emmi, gospo, vodi vas do toga da vidite istinu gdje je drugi
moda i ne vide, rece Alasdair s osmijehom koji je bio mrvicu podrugljiv.
Pa naravno da Emmi ne mogu pronaci mane, nepokolebljivo rece Maria. Tome se
nema to cuditi.
Oh, Alasdair bi se cudio tome, rece Emma, ljutito ga pogledavi. Alasdairu nikad
nisu promakle sve moje mane. I nikad nije propustio u svakoj me prilici upozoriti na njih.
Alasdairovo poimanje iskrenosti ne priznaje la iz ljubaznosti. Nije li tako, gospodine?
Alasdair joj se ironicno naklonio. Ne vjerujem u laganje svojim prijateljima, rece
on. Istina, iako moe malo zaboljeti, moe uciniti dobro samo ako se nudi u pravom duhu.
Hocemo li krenuti, gospo? Pridrao joj je otvorena vrata.
Emma se povukla s bojnog polja, iako je to bilo protivno njezinoj prirodi. Poljubila je
Mariju na rastanku i prola pored Alasdaira, govoreci preko ramena: Zato mi uvijek mora
kontrirati?
To mi nije bila namjera, rece on ozbiljno. Onda mu je osmijeh zasjao u ocima i on
rece: Stani nacas i daj da te dobro pogledam.
Emma je zastala na odmoritu stubita, promotrivi ga s izazovnim nagibom brade.
No, gospodine?, upita ona. Nalazite li mane u mojem jahacem kostimu?
Alasdair nije odgovorio odmah. Emmin jahaci kostim od finog sukna dvostruke irine,
smaragdno zelene boje bio je krojen kako bi naglasio bogate obline prsa i bokova. Bio je
oblikovan poput husarske uniforme, s epoletama na ramenima, zlatnim trakama na uskim
rukavima na kopcanje te dugmadi s petljama za zakopcavanje to se sputa s prednje strane
kaputica. Cjelinu je nadvisivala visoka kapa s perjanicom. Darcy je bio u pravu, pomislio je
Alasdair s tihim uitkom. Samo ena s takvim tijelom i neospornim smislom za stil mogla je
nositi tako izazovan kostim, a da je ne nazovu lakom.
No, gospodine?, ponovno rece Emma. Hoce li vam biti neugodno da vas vide sa
mnom?
Mogu ti naci manu samo u jednome, rece Alasdair ozbiljno.
Emmine oci bijesnu. A to bi to, molim te, bilo?
Okreni se, rece on.
Emma je posluala, premda nije znala zato bi trebala.
Alasdair se nacerio s odobravanjem. Ako ti je namjera probuditi strast svakog
mukarca kojeg sretne, slatko moje, onda si uspjela. Ako ti to nije namjera, u tome je mana.
Covjek se uvijek mora pobrinuti da mu odjeca stvara eljeni ucinak.
Emma se okrenula prema njemu, nesigurna je li primila kompliment ili nije. Zatim je
opazila njegov cerek. Grozni covjece!, izjavi ona pa se ljutito sjuri niz stube ispred njega.
Alasdair je poao za njom, uivajuci u pogledu.




74
Deveto poglavlje

arka je bila vatrena, mekoljeci se i krecuci se postrance pod svojom jahacicom.
Iskuava me, sa zadovoljstvom izjavi Emma, uivajuci u izazovu. Zadravati konja u
jednolicnom tempu kroz bucni promet Piccadillyja zahtijevalo je njezinu cjelokupnu
pozornost.
Ima li ime?, konacno se raspita Emma, cim se uvjerila da kobilu dri cvrsto pod
kontrolom.
Koliko znam, ne, odgovori Alasdair. Drao je vlastitog vranca blizu arke, spreman
pripomoci ako to Emmi zatreba. Znao je da bi bila bijesna zbog njegove asistencije, ali
takoder je znao da su njegove ruke snanije od njezinih, a arka nije bila tipicni konj za dame.
Imala je vlastiti temperament. Ba kao i njezina jahacica, pomislio je s tajnim osmijehom.
Njih ce dvije dobro odgovarati jedna drugoj.
Onda cu je nazvati Lastavica, rece Emma, privukavi uzde kad je razulareni pastuh
medu osovinama lake kocije pokazao zanimanje za arku.
Dentlmen koji je upravljao kocijom pritegnuo je uzde, ivo psujuci, a njegov se konj
preplaio i poskocio uz panicno njitanje.
Alasdair je instinktivno posegnuo za arkinim uzdama kod vala, ali Emma ga je
oinula tako estokim i ogorcenim pogledom da se obuzdao uz gestu isprike. Emma je umirila
svoju kobilu s rukom na vratu i njenom rijecju, te je ona otkaskala pored propetog kopca s
onime to bi u covjeka bilo izrazito uznosito, prezirno dranje.
Vozac kocije, dentlmen u jarko utom prsluku i kravati tako nemoguce visokoj da je
jedva mogao okretati glavu, ceznutljivo je odmjerio Emmu dok je prolazila pored njega, te je
iao toliko daleko da je jo i podigao monokl kako bi bolje vidio.
Vulgarni gradanin, izjavi Emma prodornim glasom. Izbuljeni dentlmen zacrvenio
se i ispustio monokl.
Va konj... ako smijem, rece Alasdair uvrijedenim glasom dok je odvlacio Feniksa
od kopca koji se sada propinjao.
Dentlmen je trznuo konja za vale i on je opet poskocio medu osovinama. Alasdair, i
ne okrenuvi se, ohrabrio je Feniksa da otkaska pored njega.
Tvoja Lastavica, unatoc svojoj ivahnosti, dobro je istrenirana, primijeti on, stigavi
Emmi uz bok.
Ima krasne manire, sloi se Emma ushiceno. Tako meke vale.
Oduevljen sam to ti moj izbor prua zadovoljstvo, odgovori Alasdair ozbiljno.
Emma se samo nasmijuljila. Hladan sijecanjski dan previe ju je razvedrio, a uitak
jahanja tako savrenog konja bio je preuzbudljiv za bilo to osim za potpuno uivanje u izletu.
Kad su stigli do Richmond Parka, Alasdair je smjesta usmjerio Feniksa prema jednom
od manjih travnatih umskih putova to je vijugao oko drveca uz vece prolaze koji su
obilovali konjskim i kocija-kim prometom.
Emma je pola za njim i kaskali su u prijateljskoj tiini sve dok nisu dospjeli do
proplanka odakle se prostirala iroka travnata staza to se gubila medu udaljenim stablima.
Dakle, ponuka je Alasdair. Iskuaj je.
Emma je pogleda po stazi. arka je podignula glavu i onjuila vjetar. Nestrpljivo se
premjestila s noge na nogu na mekom tlu.
Ventre a terre?, promrmlja Emma.
Kreni, Emma.
Dobacila mu je istinski vragolasti pogled i prepustila uzde kobili. Poletjele su niz
iroku stazu.
Alasdair je pricekao, kriticki je promatrajuci. Potom je u divljenju odmahnuo glavom.




75
Tako mi Boga, kako samo zna jahati!, naglas promrmlja. Potaknuo je Feniksa u potjeru, a
vranac je smjesta odgalopirao za arkom.
Emma je zacula kako Feniks udara kopitima po travnjaku iza nje. Sagnula se nisko uz
Lastavicin vrat i apnula joj rijeci ohrabrenja. arka je ubrzala. Emma se nasmijala i postrance
bacila pogled prema Alasdairu. Feniks se izjednacio s njima i njegov je korak sad odgovarao
kobiljem.
Alasdair joj se nacerio, zubi su mu bijelo bijesnuli, a oci su mu plamtjele vlastitim
veseljem. Galopirali su bok uz bok sve dok Emma nije osjetila da se kobila pocinje umarati.
Povukla je uzde i usporila u lagani galop, a zatim u kas.
Alasdair je odmah zaustavio Feniksa i zajedno su kaskali ispod ogoljelih grana hrasta i
bukve, uivajuci u tiini i osjecaju privatnosti nakon bucne londonske vreve. Covjek nije
mogao krociti nogom pred vlastitu kucu, a da ne mora neto komentirati.
Iako su prole tri godine otkad je zadnji put bila u Richmondu, Emma je prepoznala
stazu koju je Alasdair odabrao. Uvijek im je bila omiljena za tih davnih dana jer se tako rijeko
koristila. Kad je Ned bio s njima, njih bi troje provodili citav dan pod ovim stablima, ponekad
ne vidjevi ni ive due.
Buduci da je shvacala koliko su silno sami, a njihova osama neometana cak i najtiim
zvukovima udaljenih glasova, postala je svjesna lagane napetosti to joj nastaje u trbunoj
upljini. Bilo je to icekivanje, shvatila je, a topla joj se rumen uvukla u lice. Dopustila je
Lastavici da potrci galopom, nadajuci se da ce joj vjetar ohladiti obraze i poduzeti neto da
primiri neeljen kovitlac uzbudenja koji joj je izgleda preuzimao vlast nad tijelom.
Ali konjski pokreti nisu nikako pripomogli, sasvim suprotno.
Hej, kamo u takvoj urbi? Alasdair je dojahao do nje.
Mislim da ce doci do kie. Emma je ponudila prvu stvar koja joj je pala na pamet
kao izliku za onu provalu brzine. Zadrala je pogled na stazi pred sobom.
Alasdair je bacio pogled u nebo. Mislim da si u pravu, rece on, pokazujuci sve vecu
masu crnih oblaka. Tamo gore izgleda prilicno zloslutno. Bolje pronadimo zaklon prije nego
to se nebo otvori. Okrenuo je konja sa staze i naveo ga medu drvece.
Emma je pola za njim, sretna zbog odvracanja pozornosti. Lastavica izgleda nije
voljela drvece. Provlacila se kroz njih s potpunim izrazom gadenja, i bila su potrebna sva
Emmina njena razuvje-ravanja i cvrsti stisak uzda da je nagovore proci uskom stazom
izmedu dva niza jablana.
Udaljili su se od drveca ba kad su pale prve kapi kie. Mala travnata uzvisina leala je
pred njima, a na vrhu joj je stajala replika grckog hrama.
Alasdair ju je pokazao bicem. Sklonit cemo se onamo dok ne prode.
Ako prode, rece Emma uz drhtaj kad joj je zapuh veoma hladnog vjetra propuhao
kaputic. Nisam se sjetila ponijeti ogrtac.
Bit ce bolje podalje od vjetra, rece on i potjera Feniksa u galop uz brdo.
Hladnoca joj je sigurno umanjila ar, pomislila je Emma s poneto sumornog
olakanja dok je ila za njim.
Alasdair je potjerao Feniksa oko hrama do okrilja umarka. Sjahao je i okrenuo se
prema Emmi. Sjai ovdje i potrci u hram. Ja cu se pobrinuti za konje. Podignuo je ruke
kako bi je obuhvatio oko struka, odravajuci joj ravnoteu kad je kliznula sa sedla.
Emmu je iznova zasvrbjela koa i oci su im se na sekundu susrele. Plamen poude u
Alasdairovu zelenu pogledu polusputenih kapaka nije se mogao zamijeniti ni za to drugo, i
Emmu je preplavilo olakanje to ona ne pati od ovog uzbudenja sama.
Udi, rece Alasdair, a glas mu zastane u grlu.
Najprije cu se pobrinuti za Lastavicu.
Ne, nece. Okrenuo ju je, lagano poloivi ruke na njena ramena. Makni se s
vjetra. Namjeravao je zvucati aljivo, no ona promukla stanka ostala mu je u glasu. Malo ju




76
je odgurnuo i blago zamahnuo jahacim bicem po njenoj stranjici. Trci, Emma.
U normalnim okolnostima Emma bi energicno prosvjedovala ovom skrbnickom
otpustu, no shvacala je ono to je Alasdair pokuavao zamaskirati... i predobro je shvacala.
Ostavila ga je bez rijeci i pourila u hram.
Alasdair je glasno izdahnuo. Nece biti moguce ustrajati u igri. Bio je ukrucen kao
stijena, a samo joj je okrznuo struk rukama.
Okrenuo se k svome konju, arko se nadajuci da ce praktican posao razvezivanja
kolana, priveziva-nja uzdi i sputavanja ivotinja primiriti njegovu raspojasanu putenost. Bio
je to pokuaj da zadri prazan um dok izvodi ove automatizirane zadatke, ali do trenutka kad
je bio spreman pridruiti se Emmi u hramu, osjecao se donekle lagodnije.
Odvezao je valjkastu konu kutiju sa stranjeg dijela svog sedla, podignuo je preko
ramena i pojurio prema zaklonu hrama kad je kia pocela ozbiljno padati.
Emma je stajala izmedu dva stupa, gledajuci van u krajolik, u kiu noenu po ravnijem
zemljitu ispod breuljka. Okrenula se kad je Alasdair uao, podignuvi obrve kad je spazila
kutiju. to to ima?
Hranu, rece on, smjestivi konu kutiju na kamenu klupu pod trijemom na
stupovima, podalje od kie noene vjetrom. Pomislio sam da bismo mogli zatrebati okrepu
pa imam vino... sir... hladnu piletinu... kruh. Dok ih je navodio, stavljao je svaku od tih
namirnica na klupu.
Emma, izrazito gladna, eljno je prila. Ova domaca mala gozba nekako je uspjela
presjeci cvor seksualne napetosti. Ponio si i cae, rece ona s tobonjim strahopotovanjem.
I ubruse, gospo. Zamahnuo je bijelim kvadratom od damasta. Molim te, sjedni.
Pokazao je prema klupi pored hrane, a kad je ona sjela, poloio joj je ubrus u krilo sa svom
uslunom strucnocu posluitelja u Panteonu.
Emma se morala nasmijati. Kia je sada bubnjala po krovu i sjekla unutra izmedu
stupova, no oni su se nalazili dovoljno daleko unutra da budu suhi, premda je bilo hladno i
neveselo. Barem je, pomisli ona, trebalo biti neveselo, no s caom vina u jednoj ruci i pilecim
batkom u drugoj, osjecala se sve samo ne jadno.
Alasdair je sjedio na samom kraju klupe s piknikom posloenim izmedu njih i
posluio se kruhom i sirom. Dakle, to misli o naem francuskom emigrantu, monsieru
Denisu?, upita on leerno.
to bih trebala misliti o njemu?, upita Emma, briuci prste u svoj ubrus, a svaki joj
se ivac, svaki miic napeo. Je li njegovo iznenadno pitanje bilo uvod u istinu?
Ne znam. Ali cini se da uiva u njegovu drutvu. Alasdair je otpio malo vina i
promotrio je preko ruba cae.
Je li to zlocin?
Ne. Ali on je lovac na miraz.
Svjesna sam toga, suho ce ona. Ne mora se bojati, Alasdaire, da imam pretjerano
visoko miljenje o vlastitim carima.
Nastoji izmamiti kompliment, Emma?, upita on tiho, dok su mu oci pocivale na
njezinu licu s mnogo zabavljenosti... i necega drugog, znatno nelagodnijeg.
Ona se zarumenila. Ne, naravno da ne. Znam da mi je bolje ne pokuavati izmamiti
kompliment od tebe.
Oh, ne znam, lijeno ce on. Mogao bih ti udijeliti koji. Ispruio je ruku i vrkom
prsta ulovio joj bradu. Pogled mu je prikovao njezin, a sitni mu je osmijeh zaigrao oko usana.
Na primjer, ima najljepe oci. A usta ti se na tako krasan nacin izvijaju u kutovima. A
udubine ispod jagodicnih kostiju izgledaju kao da ti uvijek hvataju sjene, tako da cesto
izgleda...
Oh, prestani!, prekine ga Emma, otrgnuvi lice od njegove ruke. Nemoj biti tako
odvratan!




77
No, to, slatko moje, nije nacin na koji se prima kompliment, rece on toboe strogo.
Trebala bi se nasmijeiti i porumenjeti, a moda i zbunjeno poniknuti pogledom; ali okomiti
se na mene kao da sam te uvrijedio, definitivno nece odgovarati.
Emma se pokuala ne osmjehnuti, no krajevi usana nisu joj htjeli ostati mirni.
To je bolje, odobri on. Rugaj mi se. Necu se uvrijediti.
Oh, preapsurdan si, otvoreno izjavi Emma, ponovno primivi svoju cau s vinom.
Prestaje li kia? Konji ce biti nesretni.
Alasdair je zanemario ovo. Ispruio je ruku prema njezinoj cai i oduzeo je iz njezinih
odjednom mlitavih prstiju. Sva zabavljenost nestala mu je s lica. Nagnuvi se naprijed,
obuhvatio joj je lice rukama. Oci su mu bile krajnje ozbiljne, krajnje zaokupljene dok su se
duboko zagledale u njezine.
utnja je potrajala citavu vjecnost. Emma je mogla cuti kako joj srce tuce u uima;
mogla je osjetiti apat njegova daha na svom licu. Osjecala je kao da joj je tijelo zaledeno u
kristalu, nepomicno, podlono lomu svakog casa.
Alasdair je prekinuo utnju. Onda, Emma?, rece on tiho, a vrci prstiju blago su mu
milovali njezine jagodicne kosti.
to je to pitao? No ona je znala. Nije odgovorila, samo je postojano zurila u njegove
oci, cekajuci da vidi to ce on sljedece poduzeti.
Osmjehnuo se malcice skrueno. to moram reci, Emma?
Igra je zavrena, shvatila je ona s olakanjem i drhtajem zabrinutosti. Odgovorila je
neizravno. to si ucinio s Paulom Denisom?
Oh. Osmijeh mu je postao cak i skrueniji. Moram li ti reci?
Da.
Pa, ako ba mora znati, opalio sam ga po glavi mjedenom nimfom.
to si ucinio?, okirano usklikne Emma. Grozno je to napraviti sirotom covjeku.
Pa vidi, isprijecio mi se, objasni Alasdair, opravdavajuci se. A nije bilo vremena
za suptilnije korake. Vrci prstiju pomaknuli su mu se do njezinih usta i njeno joj dodirnuli
usne, od cega je ona u njima osjetila trnce.
Zna li on da si ga udario?
Zaboga, nadam se da ne zna. Naao bi se prinuden izazvati me na dvoboj. Alasdair
je zvucao istinski uasnut tim izgledom. Pitolji ili macevi u zoru nikad nisu zvucali kao
privlacna mogucnost.
Buduci da je Alasdair bio izvanredan strijelac i sjajan macevalac, Emma je pridala
malo vanosti njegovu uvjeravanju. To je bio barbarski cin, izjavi ona.
Moda, sloi se Alasdair. Ali doista mi se ne moe dopadati taj momak. I bojim se,
slatko moje, da nisam bio... da nisam spreman stajati po strani dok prima Paula Denisa za
ljubavnika. Niti sam spreman gledati kako se upropatava u braku s priznatim lovcem na
miraz. Tako da... Slegnuo je ramenima. to sam mogao uciniti?
Nema prava, rece Emma priguenim glasom. Ne moe upravljati mojim ivotom
onako kako odabire, Alasdaire.
Vara se, odvrati on s trackom vragolije u ocima. Samo namjeravam upravljati
tvojim ivotom na nacin na koji ti odluci. Usne su mu se nadvile nad njezine, a Emma je
estoko uskliknula i poskocila s klupe.
Odmaknula se od njega, gotovo kao da bi ga odbila od sebe. Stajala je ledima
oslonjena o stup, jako nalikujuci na progonjenu ivotinju, pomislio je Alasdair, kojem se sada
u pogledu ocitavalo nezadovoljstvo.
Neko se vrijeme nije micao, pozorno je promatrajuci. Kad je ustao s klupe, to je bilo
toliko hitro da Emma nije imala vremena reagirati prije nego to je stajao pred njom.
Naslanjala se na stup, ne mogavi se pomaknuti dok je on sputao ruke na stup s obje strane
njezine glave.




78
Ne bjei od mene, Emma, njeno ce on. Nakon prole noci, oboje znamo da se
medu nama nita nije promijenilo.
Zar ne shvaca?, usklikne ona. U tome i jest problem. Osudeni smo na propast,
Alasdaire. Tako smo loi jedno za drugo, a ipak tako dobro radimo stvari zajedno. Sve...
glazba... pjevanje... vodenje ljubavi... svadanje... sve. Pa ipak se istovremeno unitavamo.
Kako smo mi to loi jedno za drugo?, promrmlja on. Ovako, moda... ili ovako...
ili ovako... Usne su mu se primaknule njezinu uhu, zubi su mu gricnuli njezinu usnu resicu,
jezik mu je ostavio vlanu stazu preko njezinih jagodicnih kostiju i jurnuo u kutove njenih
usana cak i dok mu je izazivacki apat umio uz njezino uho.
Obavio joj je tijelo tako da ju je cvrsto drao uz sebe, kliznuvi rukama preko njenih
leda, eljnim prstima stisnuvi oblo tijelo ispod njezina jahaceg kostima, dignuvi je tako da
se automatski uspravila na prste. Erekcija mu se cvrsto utisnula u njezin trbuh, a njoj su se
slabine ispunile tekucom slabocu od koje su joj zadrhtala bedra.
Sad vie nije bilo opreza, samo ta divlja, estoka potreba. Tog trenutka Emma ne bi
marila niti da je Alasdair sam utjelovljeni vrag. On je bio onaj kojeg je eljela. Onaj kojeg je
uvijek eljela. Ruke su joj poletjele do tvrde izbocine njegova penisa ispod njegovih hlaca,
obuhvativi mu oblik, osjecajuci kako se pomice i otvrdnjuje jo i vie pod njezinom rukom.
Uzdahnula je od zadovoljstva, premjestivi tijelo uz njega.
Boe, kako si mi nedostajala, apne Alasdair. Potraio joj je dojke ondje gdje su se
ocrtavale ispod kaputica koji joj je tijesno pristajao. Stisnuo je meke breuljke u dlanove i
Emma je opet uzdahnula, ali s jo vecom hitnjom.
Isuse, Marijo i Josipe! Ne moemo ovo raditi ovdje. Alasdair se otrgnuo od nje. Za
miloga Boga, pogledaj gdje smo! Oteo mu se smijeh pri pomisli na komicnost njihove
situacije. Grcki hram pun propuha na prolomu oblaka!
Da, ali to moemo uciniti? Kamo moemo otici?, upita Emma, prekriivi ruke
preko prsa, cvokocuci zubima od frustracije jednako kao i od hladnoce.
Znam jedno mjesto, rece Alasdair, donijevi brzu odluku. Ostani ovdje, a ja cu
dovesti konje.
Smocit ce se do koe.
U mom trenutnom stanju, to moe biti samo dobro, odvrati on, suho se nacerivi.
Spakiraj stvari za piknik. Vracam se za pet minuta.
Emma je u najvecem neredu ubacila ostatke njihova piknika u konu kutiju. Ruke su
joj se tresle, nije znala je li to od studeni ili od osujecene strasti. Koa joj je bila hladna, no
krv vrela poput otopljene lave koja joj je kolala venama. Nije bila sposobna suvislo
razmiljati; cinilo se da joj se mozak nastanio u slabinama, a to je bio jedini dio njezine anato-
mije kojega je izgleda bila posve svjesna.
Alasdair je doveo konje. Bili su mokri i alosni, nesretno spustivi glave. Sva ce se
smociti, rece Alasdair, odbacivi Emmu na sedlo pomocu ruke ispod stopala. Ali trebat ce
nam samo petnaest minuta.
Kamo idemo? Skupila je uzde, osjecajuci kako joj voda hladno kaplje niz vrat.
U Richmond. Alasdair je pricvrstio konu kutiju za piknik za svoje sedlo i skocio na
njega. Slijedi me. Odjahao je u kiu, potjeravi Feniksa u galop. Lastavica je bila i vie
nego spremna slijediti njegov primjer te su se sjurili kroz kiu vratolomnom brzinom
prikladnijom za potjeru preko lovita.
Izali su iz parka i umjesto da pode cestom prema Londonu, Alasdair je okrenuo konja
prema selu Richmond koje se nalazilo uz ulaz u park. Zaustavio se ispred gostionice sa
slamnatim krovom usred sela. Pruio je svoje uzde Emmi, s uputom da nakratko ostane na
mjestu, a zatim je sja-hao i otrcao u gostionicu.
to sad?, pomisli Emma, drhteci. Znak ispred gostionice pokazivao je zelenu gusku.
Izvana se cinila kao dobro odravano mjesto, premda omanje.




79
Momak je izjurio odostraga, noseci jaknu. Trebam preuzet' konje, gospojo, rece on.
Vi trebate uc' unutra.
Emma je s olakanjem sjahala, predala uzde momku i pourila se u gostionicu. Vrata
su se otvorila prije nego to je dospjela do njih i Alasdair ju je pograbio za ruke i uvukao
unutra. Siroto slatko moje, dodi u toplo. Bit cemo na miru, ondje gori dobra vatra. Eliza se
brine za to da je u spavacoj sobi zapaljena vatra.
Emmi se zavrtjelo u glavi. Dopustila je da ju odvuce u toplo gnijezdo, sobicu obloenu
drvenom oplatom podalje od tocionice. Mogla je cuti amor glasova kroz vrata to su vodila u
tocionicu i nanjuiti dim lula koji se zadravao u plavom oblaku ispod pocrnjelih krovnih
greda.
Gdje smo? Kakvo je ovo mjesto? Sagnula se kako bi ugrijala promrzle ruke nad
vatrom.
Ovo je Zelena guska; zar nisi vidjela znak? Alasdair je primio Emmine ruke i
skinuo joj promocene rukavice. Eliza ce ti posuditi kucni ogrtac dok ti se odjeca ne osui.
Tko je Eliza?
Gazdarica. Alasdair je izgledao malcice zbunjen. Cemu sva ova pitanja, Emma?
Ona je slegnula ramenima. Valjda sam samo iznenadena to tako dobro poznaje ovo
mjesto. Prilicno je udaljeno od utabane staze, nije li?
Alasdairove su se usne stanjile. Bilo je jasno kamo vode ova pitanja. No on nece
dopustiti da ita pokvari njihovo ponovno sjedinjenje. Ako ce iznova izgraditi ono to su
nekoc imali, moraju odnekud poceti. Nije joj odgovorio, vec se umjesto toga okrenuo
sklopivom stolu na kojem su stajali zdjela s puncem i neophodni sastojci.
Vedro je rekao: Eliza ce ponijeti na kat sastojke za punc od brendija, a ja cu nam
pripremiti zdjelu... Ah, Eliza, je li sve spremno?
Da, lorde Alasdaire. Tamo gore je toplo i ugodno. Sjedokosa ena koja je ula u
sobu kimnula je Emmi, ali ju je izbjegavala pomnije promotriti.
Na krevetu je kucni ogrtac za mladu damu. Ako ostavi svoju odjecu ispred vrata, dat
cu joj je osuiti i izglacati. Vau isto, lorde Alasdaire.
Hvala ti, Eliza. A mi cemo ponijeti zdjelu za punc sa sobom. Alasdair je krenuo
prema vratima. Dodi, Emma.
Koliko je drugih ena doveo u ovo ljubavno gnjezdace? Je li dovodio samo svoje
ljubavnice, ene niskog podrijetla, ili je dovodio i ene poput ledi Melrose? Je li i ona sama
tek jedna u dugom nizu ena koje su se uspele tim stubama s Alasdairom? Emma je ustala,
nesposobna krenuti ni naprijed niti natrag.
Alasdair je zatim ponovio: Dodi, Emma. Posegnuo je za njezinom rukom. Vjeruj
mi, rece on njeno.
To nikad ne moe ponovno uiniti. Povjerenje je tako krhka stvar; jednom uniteno,
gotovo ga je nemoguce obnoviti. Nikad vie ne moe povjeriti Alasdairu svoje srce.
No moe uivati s njim, rece sebi Emma. Mogla bi biti kao Alasdair. Uivati u strasti
dok cuva svoje srce i duu netaknutima. Sinoc i ponovno u grckom hramu, preplavila ju je
pouda. Tada je znala sve to se moglo znati o Alasdairu. Pa zato bi je to sada mucilo?
Ovamo je dola radi strasti. A to ce i imati.
Prihvatila je njegovu ruku i pola s njim po stubama.
Odaja na vrhu stuba bila je malena, ali cista i osvijetljena svijecama, ulatenom mjedi i
plamtecom vatrom u kaminu. Kia je bubnjala po prozoru s okomitim kamenim stupom u
sredini okvira, zbog cega se cinila jo udobnijom.
Emma je bacila pogled na krevet. Ondje se nalazio poplun od raznobojnih komadica
tkanina, a zastori su bili od cica vedrih boja. Koliko je drugih ena dijelilo taj krevet s
Alasdairom? Ne! Vie nece dopustiti takve misli.
Dodi do vatre. Alasdair ju je privukao k toplini. Skinuo joj je kapu s njezinim




80
objeenim ukrasnim perom s kojega je kapalo i stavio je na stolicu. Zatim joj je raspleo kosu.
Ona joj je u slapovima pala na ramena, a on je njome ispunio ruke s obje strane njezine glave
i tako je drao. Ne dopusti da rune misli unite ovo, ljubavi, rece on u tihoj molbi. Znam
da ih ima. Ali odbaci ih. Poljubio joj je usne. Toliko te elim. Toliko si mi nedostajala.
I Emma je otpustila rune misli pod slatkocom njegovih usana.
Poceo joj je otkopcavati kaputic, a prsti su mu kliznuli po dugmadi gdje su se petlje za
zakopcavanje stisnule od kie. Kako je ovo mrska odjeca, poalio se kad je shvatio da ce,
kako bi je skinuo, morati otkopcati niz sitnih bisernih dugmadi na rukavu.
Emma, drhtureci od vlastite nestrpljivosti, rece: Zato se ti ne razodjene, a ja cu se
sama.
Alasdair je odmahnuo glavom. Ne, elim te sam razgolititi. Moram se nauciti
strpljenju; to ce biti dobro za mene. Latio se rukava i uz gundanje zadovoljstva odmaknuo s
nje odjevni predmet. Razvezao je utirkani laneni ovratnik s njezina vrata, odbacivi ga, a
zatim joj otkopcao koulju.
Jesi li uvijek nosila toliko mnogo odjece? Cini mi se da se ne sjecam da je prije
toliko trajalo.
Niti ja, promrmlja Emma. Moda smo se manje urili... ili si moda, doda ona
vragolasto, bio vjetiji.
Boe, izazovna si koliko si uzbudljiva, eno, izjavi Alasdair, odmicuci joj koulju s
ramena. Udahnuo je s dubokim zadovoljstvom kad su joj se razotkrile dojke. S istaknutim
plavim venama i blijedouckaste boje, ponosno su strale, uspravnih ruicastih bradavica
unutar svojih glatkih tamnih krugova.
Blago je okrznuo svaki meki breuljak vrcima prstiju. Zaboravio sam koliko su ti
grudi velicanstvene, promrmljao je, obujmivi ih dlanovima, pridravajuci ih, odvagujuci im
teinu, glatku rasko. Spustio je glavu i poljubio svaku od njih, zubima joj lagano dotaknuvi
bradavice tako da je zajecala od uitka, zabacivi glavu, izloivi dugi, bijeli stup svoga vrata.
Alasdair je poljubio brzo udaranje njezina bila u grlu; liznuo ju je ispod brade, a zatim
je gricnuo za vrh brade, nagnavi je u smijeh, nakratko odagnavi napetost.
Bila je to navika koju je imao, prisjetila se Emma. Svojim bi je milovanjima doveo do
vrhunca groznice, a zatim ucinio neto smijeno ili besmisleno u tom kontekstu tako da se ona
morala nasmijati i spirala podraaja bi se usporila... samo kako bi se ponovno pokrenula s
obnovljenim arom.
Smijeeci se, odmaknuo se od nje, prelazeci pogledom preko njezina razgolicenog
tijela. Kamo sad?, promrmlja on, primivi je za struk, pomicuci svoj topli stisak povrh
njezina prsnog koa, oboje ih draeci odugovlacenjem.
Polako je posegnuo prema kopcama njezine suknje straga. One iskoce i suknja klizne
na pod.
Grom i pakao!, usklikne on. Zaboravio sam na vraje jahace hlace.
I cizme, istakne Emma usluno. Nosila je kone uske hlace ucvrcene ispod jahacih
cizama.
Alasdair precuje ovo. Odmaknuo se od nje, a oci su mu gladno upijale njezin oblik u
uskoj odjeci. Moda mi se ipak toliko ne uri, rece on. Bi li stavila ruke na bokove i
okrenula se, molim te.
Emma je tako ucinila, a senzualni zahtjev odaslao joj je struju poude koja joj je
potresla trbuh i ovlaila slabine.
Alasdair je poloio ruke na njezine bokove, prateci njihovu zavojitost dlanovima;
zatim joj je polako, odugovlaceci, pomilovao zadnjicu. Emma je znala da joj se obris
stranjice u hlacama jasno ocrtava kao da je naga i nekako se osjecala izloenijom nego da je
gola pod njegovim rukama.
Takvo blago, promrmlja Alasdair. Ali sad mislim da te moram propisno vidjeti.




81
Dugme na njezinu struku otkopcalo se, i istim sporim pokretom punim odugovlacenja, skinuo
joj je hlace preko bokova i jo nie do koljena.
Kleknuo je iza nje, pridravajuci je za bokove. Poljubio je svaku zaobljenu stranu
stranjice, a zatim preao rukama stranjim dijelom njezinih bedara. Poljubio je udubine iza
njenih koljena i Emma je zadrhtala, cekajuci sljedeci dodir, sljedeci letimican doticaj njegovih
usana, eleci da je dovri razodijevati, a ipak na nekoj senzualnoj razini svjesna da ovaj
osjecaj polunagosti cini svaki osjet cak jo naglaenijim. Trebat ce samo dodir na pravo
mjesto da je poalje preko ruba i znala je da je Alasdair toga svjestan.
Okrenuo ju je rukama poloenima na njezine bokove dok je on ostao na koljenima.
Poljubio je glatku bijelu ravninu njezina trbuha, bockao je jezikom po zdjelicnoj kosti, a onda
proao prstima kroz tamne stidne dlacice, zaigrano povlaceci vlane kovrce.
Emma je obujmila njegovu pognutu glavu, a vlastite su joj se ruke grcevito omotale za
njegove sjajne tamne kovrce. Njegov blago istraivacki dodir sad je kliznuo medu njezina
bedra i ona je postala ukocena linija napetosti, nepomicna na samom rubu blaenstva dok se
veliki val ushita drao na svom vrhu. On je razdvojio meke, laticaste usne njezina spolovila i
val se razbio o nju. Prsti su mu se pomaknuli duboko u njoj dok mu se palac poigravao na
maloj kvrici koja je pod njegovim dodirom bila tvrda i izbocena. Val se povukao i ponovno
se razbio i Ema je zajecala, nagnuvi se naprijed kako bi zagnjurila lice u njegovu kosu,
priguujuci divlje zvukove svog zanosa.
Alasdair ju je cvrsto drao dok nije bilo gotovo, a onda je ustao. Izraz lica bio mu je
napet, ocrtan naporom vlastita suzdravanja, i Emma je mogla samo slutiti koliko mora da mu
je bilo teko obuzdavati se.
Zahvalno ga je poljubila, a on ju je s kratkim smijehom odgurnuo natrag na krevet.
Zavrimo sad ovo. Odbacio je remen njezinih hlaca dalje od njenih cizama i strgnuo joj
cizme, nemarno ih bacivi preko ramena. Istom grubom hitnjom, svukao je njezin posljednji
komadic odjece i ona je konacno bila naga.
Sada dopusti da ja skinem tebe, promrmlja Emma iz tromih dubina ugode.
Nema vremena. Alasdair je odmahnuo glavom, zaposlivi ruke na vlastitoj odjeci.
Ne mogu cekati, slatko moje.
Emma se nasmijuljila i primamljivo rairila noge na poplunu. Spremna sam za tebe.
Uvijek si bila, rece on, odgurujuci svoje hlace i gace jednim pokretom, skakucuci na
jednoj nozi, a zatim na drugoj kako bi izuo carape.
Bio je prelijep. Emmin pogled lutao je preko njegova vitka, miicava tijela. Spolovilo
mu je dojmljivo strilo iz tamne, kovrcave gutare stidnih dlaka i njezino tijelo uzdignulo se
od icekivanja. Kad je legao na krevet pored nje, posegnula je kako bi ga obuhvatila dlanom,
eleci uzvratiti dio uitka koji je on pruio njoj.
Ne, apne on promuklo, povlaceci se od nje. Dotakni me, Emma, i izgubit cu se.
Nagnuo se preko nje, naslonivi se na laktove, zagledajuci joj se u lice. Jako se bojim, slatko
moje, da cu te ostaviti za sobom. Poljubio joj je celo s malim osmijehom aljenja koji je
svejedno sadravao njegovu urnost.
Jako sumnjam u to, promrmlja ona, kliznuvi rukama do njegova struka dok se on
drao iznad nje. Pouri sad.
Alasdair se tiho nasmijao. Spustio je ruke pod njenu stranjicu, podigavi je dok je
klizio u njezino eljno tijelo. Nakratko je sklopio oci dok su se meke, barunaste korice
sklapale oko njega. Ne mici se, apnuo je. Jedna kretnja i izgubit cu ono malo kontrole
koja mi je ostala.
Emma je nepomicno leala, osjecajuci ga duboko u sebi, puneci se njegovim pulsom
koji je postajao dio nje. Podignula je pogled u njegovo lice, ugledala krute crte kontrole
urezane oko njegovih usta dok se borio zadrati nadolazeci uragan. Miici u njegovim
podlakticama zategnuli su se; u vratu su mu iskocile tetive. Otvorio je oci i pogledi su im se




82
sreli, a njegove su oci bile duboke i sjajne poput smaragda.
Emma mu je obgrlila tijelo. Ruke su joj kliznule niz njegova bedra, a prsti su joj se
zatim s jasnom namjerom ukopali u napete miice njegove stranjice, privukavi ga k sebi.
Istovremeno je podignula kukove kako bi se susrela s dubokim nadiranjem njegova tijela.
Vlastito joj se tijelo zgrcilo oko njega i Alasdair je zabacio glavu s tihim, groznicavim
usklikom. Izvukao se iz nje, a vruce mu se sjeme prosulo po njenim bedrima i trbuhu kad je
pao preko nje, udova isprepletenih s njezinima.
Dugo se moglo cuti samo njihovo duboko, teko disanje. Potom se Alasdair polako
otkotrljao s nje. Posesivna ruka teko se oslonila na vlane kovrce koje su prekrivale njezin
nabubreni stidni breuljak. Okrenuo se na bok, oslonivi se na slobodni lakat i zagledao joj se
u lice. Polako se nasmijeio.
Bila si u pravu oko jedne stvari, moja Emma. Jako, jako smo dobri zajedno. Sagnuo
se da joj poljubi celo, pomicuci usne navie do ruba rasta kose, jezikom uklonivi slanu rosu
napora.
Moemo li pokuati ponovno sastaviti stvari, slatko moje?
Emma je utjela, ali podignula je ruku do njegova lica, milujuci mu obraz.
Je li to moda? Alasdair je pokuao prikriti svoje razocaranje, ali ono je bilo
prisutno u njegovu glasu.
Nije ne, rece Emma.




83
Deseto poglavlje

Emma, draga, tako sam se brinula. Ta gdje si bila? Maria, odjevena za vecer u svilu
boje lavande s nabranim porubom, pourila se iz salona kad je Emma ula u kucu. Vec se
smracilo, a kia nije popustila. Alasdair je u Richmondu unajmio kociju kako bi dopremio
Emmu kuci, a sam je odjahao natrag, vodeci Lastavicu.
Uhvatila nas je kia, objasni Emma. Morali smo se skloniti u Richmondu.
Pogledaj svoj jahaci kostim! Maria je krila ruke od jada. Tako je izguvan!
Elizina susretljivost nije bila spretna, alosno je pomislila Emma. Jahaci joj je kostim
nedvojbeno bio mokar i blatan. Smocila sam se do koe. Ali Tilda ce ga uspjeti vratiti u
red, rece ona. Jesi li vratila veceru? Trebat ce mi samo pola sata da se obucem. Krenula je
prema stubama, a iz nekog razloga bilo joj je teko pogledati Mariju u oci.
Moda bismo veceras trebale ostati kod kuce, predloi Maria nesigurno. Nakon
takve patnje, ne smije se izloiti prehladi.
Otkad se zavriti na pljusku zove patnjom?, podrugne se Emma, pojurivi po
stubama. Doviknula je preko ramena: Ali mislim da cu se okupati ne bih li se ugrijala. Pola
sata i bit cu dolje.
Maria je odmahnula glavom na ovo, ali Emma je mogla biti brza kao vihor kad bi se
ukazala potreba. Medutim, kako bi bila sigurna, rekla je Harrisu da odgodi veceru za jedan
sat. To ce im svejedno ostaviti dovoljno vremena da stignu u Almackov klub znatno prije
jedanaest sati, kada su se vrata cvrsto zakljucavala svim zakanjelim gostima.
Cak niti princ od Walesa ne bi se usudio osporiti tako kruto pravilo. Nije da je
postojala vjerojatnost da se on pojavi u Almackovu klubu pod bilo kakvim okolnostima,
pomislila je Maria, vrativi se u salon. Ples, a ne kartanje, bila je zabava to se nudila u
Almackovu klubu, a okrepa nije bila od one vrste koja bi privlacila jak apetit sklon picu.
Tilda je rogoborila i kukala nad stanjem jahaceg kostima dok su lakaji teglili na kat
vrceve vruce vode za Emminu kupku.
Emma je s uzdahom olakanja svukla odjecu i ula u bakrenu kadu. Vruca joj je voda
oplahivala kou i ublaavala laganu bolnost prouzrocenu dugom poslijepodnevnom igrom.
Osmjehnula se prilicno sanjivo dok si je trljala ruke sapunom s mirisom sporia. Kako
joj je nedostajao ovaj krasan osjecaj trome ispunjenosti, osjecaj da joj je sa stracu dotaknut
svaki dio tijela. Osjecala se meko, otvoreno i sretno. I jo si nece pokvariti taj osjecaj tako da
si dopusti razmiljati o tome kamo ce to voditi.
Haljina od zelenog krepa, Tilda, rece ona. Ona s bijelim kombineom. Ustala je iz
kade dok je s nje kapala voda i primila rucnik koji joj je pruila Tilda. Mogla je osjetiti blagi
miris sapuna na svojoj koi i jo uvijek je mogla osjetiti Alasdairovo tijelo uza svoje. Vec je
ranije opazila kako izgleda da joj koa i miici imaju vlastite uspomene.
Mislim da ce ici uz al s uzorkom turske mustre, ledi Emma, uvjereno rece Tilda
dok je utrljavala pomadu u gospodaricine kovrce sa strane, sve dok nisu zasjale toplom,
uckastosmedom zlatnom bojom. Zelena i zlatna upotpunit ce haljinu.
Emma se sloila s ovime kimnuvi glavom. Gurnula je stopala u visokim svilenim
carapama u zelene cipele od jarece koe i oko vrata ucvrstila tri niske jedinstvenih bisera. Bili
su Nedov poklon za njezin dvadeset prvi rodendan. Biserne naunice koje je prikvacila za ui
bile su Alasdairov poklon.
Na vratima spavace sobe zaculo se kucanje i Tilda ih je pola otvoriti. Oh, tako
krasan buket, miledi, rece ona, preuzevi ga od lakaja. Bijele rue. Predivno ce vam
pristajati uz haljinu. Trebale bismo ih prikvaciti za vau rukavicu na zapecu.
Donijela je buket Emmi. Tri savrene bijele rue omotane srebrnom vrpcom. Ukusno i
istancano. Ali to bi drugo covjek ocekivao od Alasdaira, pomislila je Emma s osmijehom,




84
vadeci malu ugraviranu karticu.

Ma belle, nosite ih za mene i uinite me najsretnijim mukarcem. Vas odani sluga,

Paul.

Oh, rece Emma, a nos joj se nesvjesno nabrao. Buket je bio ugodan, poruka drska.
Zacijelo nije pruila tom covjeku toliko ohrabrenja? Ali iskrenost ju je obvezivala da prizna
kako je on mogao icitati dovoljno iz njezina koketnog dranja cime bi se opravdalo
ohrabrivanje. Na kraju krajeva, i namjeravala ga je ohrabrivati. A sad ce se morati povuci -
obeshrabriti njegove pretenzije. Silno neugodan posao zbog kojeg ce se doimati kao namigua
koja vuce mukarce za nos, osim ako se ne dosjeti elegantnog nacina na koji bi rijeila situa-
ciju.
Ne, necu ih nositi, Tilda, rece ona, buduci da je sluavka namjeravala pricvrstiti
buket na njezine duge svilene rukavice.
Oh, ali ledi Emma!, pobuni se Tilda.
Dovoljno su lijepe, odvrati Emma. Ali nosit cu zlatne narukvice koje su pripadale
mojoj majci. Otvorila je svoju kutiju za nakit.
Tilda je izgledala znatieljno, ali poloila je buket na ormaric i otila po al s uzorkom
turske mustre. Omotala ga je oko Emminih laktova i koraknula unatrag kako bi procijenila
ucinak. Jako moderno, ledi Emma, rece ona zadovoljno, namjetajuci svilenu vrpcu koja je
stezala haljinu ispod prsa.
Emmin osmijeh bio je mrvicu rastresen. Bogata patina veceri malo se izlizala na
mogucnost razbijanja iluzija Paula Denisa, pogotovo pod Alasdairovim pogledom. Alasdair je
rekao da ce biti u Almackovu klubu, a njoj ce biti veoma teko u drutvu obojice mukaraca a
da ne pomisli na mjedenu nimfu.
Bilo je vjerojatno kako se prica o napadu na emigranta dosad vec proirila gradom.
Paul bi sigurno spomenuo nasrtaj vojvodi od Devizesa, buduci da se dogodio u njegovoj kuci.
A zatim se prisjetila da je on, kad je onog jutra ona iznijela vlastitu la, pretvarajuci se da se
nije vratila u staklenik, rekao samo kako ju je cekao cijelu vjecnost. Zato joj onda nije
rekao za napad? To bi bilo dovoljno prirodno.
Moda iz ponosa? Nije mogao podnijeti da prizna tako sramotan napad. To se cinilo
kao jedini odgovor, i to vjerojatan. Paul Denis ne bi se svojevoljno izloio podsmijehu
drutva. A bio bi meta zlobnih ala... svatko bi to bio. Drutvo se voljelo ismijavati svakoj
nesreci koja iznjedri skandal.
Zamiljeno je sila na donji kat. Maria se usplahirila oko nje, zabrinuta da nije togod
pretrpjela zbog svoje izloenosti nevremenu. Jesi li sigurna, draga moja, da ne bi trebala
uzeti jedan od prakova doktora Benneta... samo da otjera anginu? Tako se uasavam angine,
mila. Gnojno bolno grlo je neto najgore.
Takoder bih mogla i bez velikih boginja i trbunog tifusa, naali se Emma.
Oh, da, sigurno... ali zna to mislim.
Ti si majka kvocka, Emma ce s privrenim osmijehom. Dodi, idemo na veceru.
Umirem od gladi. Piknik u grckom hramu cinio se necim davnim, a punc od brendija koji je
Alasdair pripremio prije nego to su napustili Zelenu gusku slabo joj je utiao glad, makar ju
je ugodno zagrijao za hladne vonje kuci.
Marijine brige ovo je poneto umirilo. Zdrav apetit odavao je dobro zdravlje.
Ba su kanile sjesti za stol kad je Emma zacula glas u predvorju. Zastala je, a ruku je
poloila na naslon svoje stolice.
O, pa to je Alasdair, iznenadeno rece Maria. Pitam se je li doao na veceru?
Ako je pozvan, raspoloeno rece Alasdair s vrata. Upravo sam predao Lastavicu u




85
njezinu staju. Izgleda da Sam misli kako ce krmivo s mekinjama rijeiti bilo kakvu mogucu
lou posljedicu kie. Mislio sam da bi voljela znati, Emma.
Nasmijeio se dreci se samodopadno poput nekoga tko je ucinio plemenitu uslugu pa
preletio pogledom preko stola. Ako su ono pacici pasmine aylesbury, svakako ostajem na
veceri. A nakon toga, obje cu vas otpratiti u Kraljevu ulicu.
Bio je odjeven u propisanu odjecu za Almackov klub. Emma je uvijek smatrala da
crne satenske hlace do koljena, bijeli prsluk, visoke prugaste carape i strukirani kaputic dugih
skuta narocito pristaju njegovoj vitkoj figuri. A to miljenje ni sada nije promijenila. Izgledao
je poput osobito elegantne, gipke pantere, pomislila je. Skromno prikazan, a ipak je isijavao
odredenu suspregnutu moc.
Podastrijet cu pribor za jelo, milorde. Harris je pucnuo prstima lakaju, koji se
pourio pripremiti jo jedno mjesto za stolom.
Alasdair se primaknuo iza Emmine stolice, pridravi joj je. Ruke su mu okrznule
njezina ramena dok ju je primicao stolu za nju. Osjetio je kako je njenom koom preao mali
drhtaj te je nacas lagano obujmio stranji dio njezina vrata, a zatim obiao stol kako bi zauzeo
svoje mjesto.
Podignuo je obrve pri pogledu na vinsku bocu na bifeu. Crveno vino, Emma? Uz
veceru?
Da donesem burgundac, milorde?, upita Harris.
Je li vam ostao koji iz '99? Iz poiljke darovane lordu Edwardu povodom njegove
punoljetnosti? upita Alasdair.
Ima est boca, milorde. Donijet cu jednu iz podruma. Harris je poao prema
vratima.
Emma se namrtila. Ovo je bilo njezino kucanstvo i Harris je trebao posluati nju. No
stara su se sjecanja cvrsto drala i batler je ocito kliznuo natrag u staru naviku prema kojoj se
na Alasdaira gledalo kao na clana obitelji, ravnopravnog Nedu.
Alasdair je bacio pogled preko stola i uhvatio njen izraz lica. Oh, rece on uz skruen
osmijeh. Jesam li ja to upravo prekoracio svoje ovlasti?
Gospoda znaju mnogo vie o vinu nego dame, s lakocom rece Maria. Emma ni
najmanje ne bi prigovorila na vae naredbe vezane za vino.
Maria, to je takva besmislica, usprotivi se Emma. Ima tako zastarjele nazore.
Znam o vinu jednako kao i Alasdair.
I trebala bi, spremno rece Alasdair. Buduci da smo te Ned i ja naucili svemu to
zna. Premda izgleda da si zaboravila nacelo ili dva, doda on, odmahujuci prijekorno
glavom.
Prije nego to je Emma mogla prosvjedovati zbog ove nepravde, progovorila je Maria.
No, ti se Emma svakako ne vlada uobicajeno za mlade dame, prizna ona. Ali opcenito
gledano, mislim da je najbolje prepustiti takve stvari sposobnim rukama gospode. Alasdaire,
uzmite malo pacetine. I mislim da ce vam gljive na aru biti po volji.
Alasdair se sam posluio. Harris se ponovno pojavio s dvije boce Nedova burgunca i
poceo ga dostojanstveno nalijevati.
Oh, meni samo malo, hvala, rece Maria. Burgundac mi je mrvicu teak.
Natoci gospodi Witherspoon cau crnog vina, Harrise, naloi Emma, naglaeno
pogledavi Alasdaira. Gospoda Witherspoon lako dobije glavobolju od burgunca.
Ah, dakle to objanjava takvo krenje pravila, rece Alasdair, zvuceci kao da mu je
laknulo. Bojao sam se, Emma, da si izgubila nepce. Sasvim je u redu piti crno vino prije
vecere, ali ne s hranom. Dobrostivo joj se nasmijeio preko ruba svoje cae.
Bio je tako iritantan. Nikad ga se nije moglo posramiti i toliko se drao kao da je na
domacem terenu, kao da je posve oputen, da joj je bilo nemoguce zadrati uvrijedeno
dostojanstvo, a da ne izgleda budalasto. Emma se posluila pitom od ovcetine, pomislivi s




86
iznenadnim bolom gubitka kako je Ned za stolom sve to je jo potrebno da se vrati vrijeme.
Mogla mu je cuti glas, kako blago zadirkuje u kontrastu s Alasdairovom zajedljivijom
duhovitocu. Mogla mu je cuti smijeh, njegov dubok ton, u opreci s Alasdairovim blaim,
mekim smijehom.
Podigla je pogled i susrela se s Alasdairovim netremicnim pogledom. On je znao o
cemu ona razmilja. Oci su mu bile ispunjene suosjecanjem i vlastitim gubitkom... gubitkom
koji su zajednicki dijelili. Ned bi bio presretan onime to se dogodilo medu njima. Cestitao bi
sebi na veoma dobroj strategiji. Ali, bi li shvatio kako ona sad nije nita blie udaji za
Alasdaira nego to je bila kad ga je ostavila pred oltarom prije tri godine?
Maria, naizgled nesvjesna iznenadnog oblaka koji se nadvio nad stol, prepricavala je
neki trac, a glas joj je uborio i ispunjavao utnju njezinih sugovornika. Nakon jedne minute,
Alasdair je doprinio nekim leernim komentarom i njih se dvoje razbrbljalo, prepustivi
Emmu njezinim mislima sve dok se nije uspjela sabrati i pridruiti im se.
Nije joj bilo ao provesti vecer u velikom drutvu. Misli su joj mogle slijediti vlastiti
tijek dok je odravala isprazno blebetanje koje je prolazilo za razgovor na takvim drutvenim
okupljanjima. Ona i Alasdair otplesat ce nekoliko plesova, ali vie od toga izazvalo bi
mrtenje zbog krenja jednog od klupskih neizrecenih ustaljenih pravila, a ako se Paul Denis
odluci naci uvrijedenim zato to ona ne nosi njegovo cvijece, to nece moci i pokazati.
Zato si tako zamiljena?, tiho je upita Alasdair dok joj je u predvorju pridravao
ogrtac nakon vecere.
Ona mu je uputila hitar osmijeh i jednako tiho odgovorila: Ne misli li da imam
razlog?
Onda vjerujem da se radi o ugodnoj zaokupljenosti, odgovori on, pogledavi je
poneto prijekim okom. Nije mislio da su Emmina razmiljanja potpuno ushicena.
Ona je malo slegnula ramenima i pola ispred njega na ulicu, gdje je cekala kocija.
Kia je stala i mjesec, koji se povremeno pojavljivao, poigravao se jurecim oblacima.

* * *

Paul Denis stigao je staromodno rano u drutvenu dvoranu. Pokroviteljice su ga
ugodno pozdravile i predstavile nekolicini gospodica koje su strpljivo sjedile uza zid, cekajuci
partnera. No njegov je pogled pocivao na vratima, pazeci na dolazak Emme Beaumont. U
depu mu se nalazila mala bocica s dovoljno tinkture opijuma da baci nekoga dvostruko vieg
i krupnijeg od ledi Emme u jako dubok san. Namjeravao joj je dati uspavljujucu dozu na
samom kraju veceri.
Pice je bilo u najmanju ruku slabo: caj, slatki sirup od badema i ruine vodice,
limunada. No zakljucio je da ce od cjelonocnog plesanja dama oednjeti. Bit ce mu savreno
prirodno pribaviti joj pice pred kraj veceri, a dodati dozu samo stvar izvrtanja zapeca.
Otici ce kuci u svojoj kociji. Sluavka ce je odvesti u krevet. I prespavat ce svaku
mogucu smetnju - cak i otmicu, ako se pokae nunom. Nadao se da nece. To je bio tako
neuredan posao, a cak i ako ona preivi ispitivanje, ne bi joj se smjelo dopustiti da preivi.
Paul nije bio nesklon ubojstvu, ili atentatu kako je on to vie volio smatrati, no generalno je
preferirao urednije rjeenje.
Zabavljao se povrnim razgovorom sa utljivom i izrazito mladom damom kad je
Emma ula u prostoriju. Smjesta je zapazio da ne nosi njegove rue i navala hladnog bijesa
popela mu se u grlo. To je bila proracunata uvreda. Nije bilo drugog nacina na koji bi se to
protumacilo. Odabrao je bijele rue jer bi se slagale sa svakom bojom koju bi odabrala
odjenuti, ne dajuci joj razloga da ih ne nosi. I doista, nije ocekivao da ce ona poeljeti izliku.
Buket je bio udvaracka gesta. On joj se udvarao i ona nije pokazala nesklonost, upravo
suprotno.




87
Njegov bijes postao je jo i hladniji kad je ugledao da je prati lord Alasdair. No nije
bilo nikakve naznake unutarnjeg previranja kad se ispricao jako mladoj dami i uputio se preko
sada prepune dvorane. Melankolicno se smijeio dok se klanjao pred damama.
Gospo, utucen sam, promrmlja on, podiuci Emminu ruku k svojim usnama. Tako
sam se nadao da ce moj mali darak steci vau naklonost.
Bio je jako lijep, gospodine. Emma se nasmijeila i odmaknula ruku kad se cinilo da
je on namjerava zadrati. Tako njean, zapravo, da nisam mogla podnijeti da vidim kako se
rue smeuraju i venu na ovoj vrucini. Imaju pocasno mjesto na mom ormaricu.
Okrenula se prema Mariji, objanjavajuci: Gospodin Denis poslao mi je najljepi
moguci buket bijelih rua, Maria. Mora ih vidjeti kad se vratimo kuci.
Alasdair je nakratko bio nesvjestan da se estoko mrti. Kad je to shvatio, izgladio je
izraz lica u svoju uobicajenu bezizraajnu neutralnost i otegnuto kazao: Dovodite nas u
nelagodu, Denis. Tako elegantne geste.
Paul se nasmijeio, a usne su mu se hladno trznule. Oci su mu bile tvrde. Bilo je
nemoguce ne opaziti Alasdairov cinican ton. Ledi Emma, hocete li mi uciniti cast? Pokazao
je prema plesnom podiju, gdje su se formirali parovi za kotiljon. Ili vam mene najprije
moraju predstaviti kao partnera? Potiteno se nasmijao. Tako me zbunjuju ova nepisana
pravila.
Emma je poloila dlan na njegovu ruku. Samo za valcer, gospodine. A veceras necu
plesati valcer. Nasmijeila mu se, ali oci su joj bile ozbiljne. Mora mu cim prije razjasniti
stvari. Alasdair uopce nije izgledao prijateljski raspoloen. Trebalo se nadati da nigdje nema
raspoloivih mjedenih nimfa!
Paul ju je odveo medu plesne parove. Alasdair ih je mrko gledao.
Lorde Alasdaire, dopustite mi da vam predstavim armantnu partnericu. Ledi Jersey
pohitala je k njemu prije nego to je mogao umaknuti. Bedfordova unuka. Tek je izala u
drutvo, ali lijepo se ophodi.
Bez duha, mislite, izjavi Alasdair, savreno istinito. Ispunjavate me ocajem,
Sally.
Sally Jersey znacajno ga je promotrila. Alasdair joj je bio jedan od miljenika. Ako ne
volite osrednjost, gospodine, predlaem vam da uspjeh potraite drugdje. Pogled joj je
hotimice pao na mjesto gdje je Emma plesala s Paulom.
Vjerujte mi, pokuavam, Sally, rece Alasdair prije nego to se mogao zaustaviti.
Uzdahnuo je. Ne recite niti rijeci! Pobjeci ce od mene poput jelena pred lovackim psima ako
se po gradu proiri makar i apat.
Oh, znate mene, Alasdaire. utim kao grob. Sally se nasmijeila, vedro ga
uvjeravajuci. Alasdair se zadovoljio podizanjem obrva. Sally Jersey bila je opcenito poznata
kao utnja zbog svoje nesposobnosti da zatvori usta.
Kojoj me od ovih debitantica namjeravate rtvovati?, upita on, podignuvi svoj
monokl kako bi pregledao prostoriju.
Djevojci u roza tilu.
Alasdair je lagano zadrhtao. Toga sam se i bojao. Zato bi crvenokosa nosila
ruicasto?
Ocito nema dovoljno srece da joj savjete dijeli netko poput vas, odgovori Sally
malcice trpko. Ne budite neprijatni. Samo zato to je vau Emmu privukao onaj armantni
Francuz. Poloila je ruku na Alasdairovu nadlakticu i povela ga preko dvorane do mjesta
gdje je dama u ruicastom sjedila sa svojom mamom.
Pokreti kotiljona bili su dovoljno sloeni da sprijece preintenzivne ili preintimne
razgovore i Emma se zadovoljila caskanjem sa svojim partnerom kad je to ples omogucavao,
no kad su glazbenici odloili svoja glazbala, ona rece: Moda biste mi mogli pribaviti cau
limunade, gospodine? Priznajem da bih vie voljela prosjediti sljedeci ples.




88
Dopustite mi da vas otpratim do stolice. Paul se hitro pokrenuo, vodeci je do
odijeljenog kuta blizu palme posadene u lonac. Vracam se za tren, gospo.
Emma je sjela na nisku pozlacenu stolicu i rastvorila lepezu. Razgovor ce biti
neugodan, no ona nije bila od onih koji izbjegavaju nelagodu kad im je to dunost.
Paul se vratio za nekoliko minuta, noseci cau limunade. Pruio joj ju je i privukao
drugu stolicu. Promijenio je planove. Emma bi trebala popiti svoju dozu za uspavljivanje
sada. Pozlit ce joj i morat ce je odvesti kuci. Bit ce vie strke, bit ce neurednije nego to je
volio, no nije bio spreman pustiti ovoj prilici da mu klizne iz ruku s obzirom na ono to je
naslucivao da ce se dogoditi.
Emma je drala cau u krilu. Gospodine Denis, bojim se da sam na vas ostavila
pogrean utisak. Okretala je dno cae izmedu prstiju. Ja... ja ne traim mua, rece ona
izravno. Smrt moga brata jo uvijek mi je presvjea uspomena da... da... Otpila je gutljaj
limunade. Mislila sam da to mogu ostaviti iza sebe, ali vidim da ne mogu.
Vae mi povjerenje ukazuje cast, ozbiljno ce on. Ali dopustit cete mi da vam
budem prijatelj?
Imam mnogo prijatelja, gospodine. Osmjehnula mu se. Ovo je bilo znatno manje
neugodno nego to je bila ocekivala. Ponaao se besprijekorno, i vie nego to je zasluila.
Bit ce mi cast ukljuciti vas medu njih. Ponovno je podignula cau k usnama.
Paul se nasmijeio i promatrao je kako pije.
Gospodine Denis. Princeza Esterhazy pojavila se na vidiku, prividenje u arko utoj
svili s kicankama od tirkiznih vrpca. Ah, ledi Emma. Udijelila je Emmi ledeni osmijeh.
Morate mi dopustiti da vam nacas oduzmem gospodina Denisa. eljela bih ga s nekim
upoznati. Rijec je o necakinji djedove sestre moga mua. Znat cete za nju, gospodine Denis,
buduci da ste daleki srodnici. Odvela je dentlmena prije nego to je mogao prigovoriti ne bi
li tako dobio na vremenu.
Emma je otpila jo jedan gutljaj limunade. Ugledala je vojvodu od Clarencea kako je
krenuo prema njoj dreci se veoma odlucno, ociju prilicno podlivenih krvlju, prilicno crvenog
nosa. Pretpostavila je kako je nekoga dobro ugostio vinom. Emma je spustila cau, pitajuci se
bi li mogla izbjeci nadolazeci susret. Ustala je sa stolice, namjeravajuci se povuci u sobu za
odmor, no vojvoda ju je glasno pozdravio.
Ah, ledi Emma. Ne bjeite. Izricito elim porazgovarati s vama. Priao joj je,
srdacno se smijeeci. Naklonio se svojim ukocenim i kriputavim naklonom. Sjednite,
sjednite, draga gospo. irokom je kretnjom pokazao na stolicu koju je Emma ostavila. Ja cu
sjesti pokraj vas.
Polako i oprezno smjestio se na stolicu do Emmine. Bojim se da nisam neki plesac.
Kimnuo je, u ritmu lupkajuci jednom rukom po debeljkastom, satenom presvucenom bedru.
Ali uivam u glazbi. To mi je u krvi, znate. Moj brat Wales jako voli sve vrste. Pravi je
pokrovitelj. Ni sam ne znam koliko je kompozitora i njima slicnih uzeo pod okrilje.
Emma je promrmljala neto primjereno i ponovno podignula svoju limunadu.
Pomalo vas smatraju glazbenicom, kako sam razumio, ledi Emma, izjavi vojvoda.
eljet cete vlastitu sobu za muziciranje i ucitelje i takve stvari, kladim se. Takoder i najfinije
instrumente. Ponovno je kimnuo. Nema potrebe bojati se da to ne bismo mogli urediti... ne,
nema potrebe za tim strahom.
Emma nije znala kako ovo shvatiti. Vojvoda se doimao kao da razgovaraju poput
zarucnika ili kao da su na putu prema oltaru. Nije mislila da ju je formalno zaprosio, osim ako
u to vrijeme nije bila bez svijesti. Spustila je cau i cvrsto rekla: Imam odlicnu sobu za
muziciranje u svojoj kuci u Ulici Mount, gospodine. Slui mi jako dobro i nemam potrebu za
drugom.
Ah... ah... Vojvoda je izgledao malo zbunjen. Mislio sam da bismo mogli postici
dogovor, vi i ja, draga gospo.




89
Emma je razmotala svoju lepezu. Gospodine, oprostite mi, ali ne mogu vas
razumjeti. Ustala je sa svoje stolice. Oprostite, ali moram se povuci na nekoliko minuta.
Biste li me ispricali? Naklonila se i pourila se udaljiti, ostavljajuci vanu licnost da se ceka
po glavi, pitajuci se je li moda bio nedovoljno jasan. Predlagao je brak, ne ljubavnu vezu.
Emma je pobjegla u sobu za odmor, jako naginjuci da se ondje skriva sve dok ne bude
mogla opravdano otici kuci. Osjecala se pritisnuto sa svih strana. Soba je bila prazna izuzev
posluitelja, i pola je iza paravana kako bi se posluila zahodom, zahvalna na trenutku mira i
tiine.
On nije dugo potrajao.
Uskoro su se zaculi glasovi iza paravana. Emma je odmah prepoznala glas ledi
Melrose. Ton joj je bio malo visok i otar, kao da ju je neto iznerviralo.
Alasdair mi kae da se namjerava epiriti u trkacoj dvokolici, izjavi ona. Kae da
je vulgarna kao Letty Lade. Napravi skandal koji premauje sve skandale, a zatim se vrati
medu otmjen svijet razmecuci se svojim bogatstvom, ocekujuci da joj svaki mukarac padne
pred noge.
Clarence trci za njom, izjavi ledi Bellingham. Ali to je samo ocekivano.
Pa, ako eli kraljevsku titulu, ne bi mogla proci bolje, zapiti ledi Melrose zlobno.
Osim, naravno, ako se nije namjerila na princa od Walesa.
Emma je sjedila iza paravana i kiptjela od bijesa.
Izgleda da lord Alasdair ovih dana trci oko nje, progovori ena ciji glas Emma nije
prepoznala. Covjek bi pomislio kako jednom kad se opece, pue i na hladno! Malo je
stiala ton i pakosno dodala: Nadam se da se ne boji suparnice, draga moja Julia.
Julia Melrose otro rece: Alasdairovo miljenje o Emmi Beaumont mora se cuti da bi
se u njega povjerovale. Prisiljen je na taj oduran poloaj njezina skrbnika. Ponovno se
oglasio njezin piskutavi smijeh, ali iz udaljenosti, kao da odlazi. Vjerujte mi, prijateljice
moje, on ne moe docekati da si ona nade mua pa da je se rijei.
Nastupila je kratka tiina, a zatim ledi Bellingham rece: Mislim kako je naa draga
Julia ocekivala da lord Alasdair ispuni njezina ocekivanja znatno ranije.
Oh, taj se nikad nece oeniti Julijom, rece druga ena. Zato i bi, kad ona toliko
udi dati mu ono to eli i bez prstena? Obje su se ene grohotno nasmijale, to im je
omogucavala samo privatnost sobe za odmor. Njihov smijeh i glasovi izblijedjeli su dok su
odlazile stopama ledi Melrose.
Emma je izala iza paravana, blijeda od povrijedenosti i ljutnje. Dakle, Alasdair je o
njoj raspravljao s ledi Melrose. Kazao je svojoj ljubavnici za njezinu trkacu dvokolicu. Rekao
joj je da ne moe docekati da se rijei svojih obaveza prema njoj. to joj je jo rekao? Je li
razmatrao kako vodi ljubav? Je li ju usporedivao sa svojom ljubavnicom? Sa svim ostalim
svojim ljubavnicama?
Osjetila je vrtoglavicu i sjela pred ogledalo na stolicu cije su noge zavravale
metalnim kolutovima. Lice joj je bilo jako blijedo. U glavi joj se vrtjele
Jeste li dobro, gospodo? zabrinuto zapita posluiteljica, nagnuvi se nad nju.
Moe li mi donijeti cau vode, molim te? Soba za odmor cinila se veoma topla i
cudna joj se teina prikradala uz vrat.
Emma je primila cau koju joj je donijela posluiteljica i pritisnula njezinu hladnocu o
svoje celo. Pocela se osjecati malo bolje u tijelu, ako vec ne i raspoloenjem. Kako je Alasdair
mogao raspravljati o njoj sa svojom ljubavnicom? To je bila najveca uvreda. Ona je prihvatila
cinjenicu da u njegovu ivotu postoje druge ene. Nikad mu vie nece vjerovati, no ucinila je
svojevrsnu mentalnu i emocionalnu prilagodbu pomocu koje je mogla iskoristiti dobre stvari u
njihovu odnosu i ne riskirati povrijedenost. Ili je tako bila mislila.
Ali od same pomisli kako o njoj diskutira s drugom enom, usplamtjela je srdbom.
Popila je vodu i oprezno ustala, poravnavajuci svoje skute. Sve je njezino zadovoljstvo danom




90
nestalo; svaki djelic njezina ugodnog, tromog, senzualnog ispunjenja odagnan. Osjecala se
iscijedeno, ispranjeno od svih emocija osim srditosti i razocaranja.
Napustila je sobu za odmor i na nju su se smjesta oborili teki mirisi parfema,
pregrijanih tijela.
Cak se i glazba cinila neprirodno glasna. Poloila je ruku na zid kako bi vratila
ravnoteu.
Emma, to je? Blijeda si kao duh. Alasdair se pojavio iz omaglice koja joj je
obavijala oci.
Protrljala je oci, pokuavajuci odagnati maglicu, no to nije pomoglo. Osjecam
mucninu, rece ona, zaCuvi kako tugaljivo i djetinjasto zvuci. Nije eljela Alasdaira nigdje u
svojoj blizini, no odjednom nije imala snage da mu to i kae.
Poao je po Mariju, pozvao kociju, omotao je u njezin ogrtac i pomogao joj do kocije,
kako se cinilo, za vrlo kratko vrijeme. Legla je na jastucice, sklapajuci oci, tonuci u san i
budeci se iz njega.
Znala sam da veceras nije trebala izlaziti, rece Maria Alasdairu dok joj je pomagao
uci u kociju nakon Emme. Nakon to je bila izloena oluji. Tako se nadam da se ne radi o
angini.
Emma jedva da je ikad u ivotu bila bolesna, rece Alasdair, ali nije mogao sakriti
vlastitu nelagodu, i osjecaj krivice da je na neki nacin odgovoran zbog toga to je Emma
prokisla tog poslijepod-neva. Bilo je suludo tako se osjecati, naravno; on nije imao kontrolu
nad vremenom. No svejedno se tako osjecao.
Ujutro mi javite kako joj je, uputi on Mariju, nagnuvi se u kociju dok je ona sjedala
nasuprot Emmi. I ne oklijevajte pozvati doktora Baillieja.
Ne, nipoto ne. Poslat cu po njega usred noci ako zatreba. Maria se nagnula i
dodirnula Emmino celo. Ne cini se groznicavom. Mislim da spava.
Alasdair je zatvorio vrata i koraknuo unatrag, mahnuvi kocijau da krene. Mrtio se
dok se kocija kotrljajuci odmicala. Spava. Zato bi za ime svijeta zaspala usred bala? Osim,
naravno, ako to nije bio simptom neke bolesti. Pomislio je na trbuni tifus i zadrhtao.
Uopce ga nije zanimao povratak u Almackov klub pa je odetao do Ulice svetog
Jakova, nadajuci se da ce mu nekoliko kartakih partija u Watiersu rastresti misli. Tog
trenutka nije mogao nita uciniti za Emmu, a uzrujavati se do mahnitosti bilo je jalov posao.




91
Jedanaesto poglavlje

Paul Denis vratio se u plesnu dvoranu cim su Emma i njezini pratioci nestali na
stubama prema ulici. Mracan osmijeh izvio mu je usne. Sad bi trebala spavati dvanaest sati i
vie. Pricekat ce do ranih jutarnjih sati prije no to Luiz i on uspiju uci. Dotad ce sluge vec
dobrano spavati, a ulice ce biti puste.
Do sredine sutranjeg dana imat ce podatak koji je traio - na ovaj ili onaj nacin.
Kad su satovi odbili jedan sat, napustio je Almackov klub i brzo se uputio u
Polumjesecevu ulicu. Ulice su bile mokre, blistave na mjesecini, a ondje gdje je zavravala
kaldrma, pocinjalo je gusto blato.
Luiz ga je cekao. U dobro vrijeme, Paolo. Imam ue, neto za uutkavanje... i polugu
za obijanje. Ako ne moemo obiti bravu na francuskim vratima, morat cemo razbiti staklo.
Ovdje su melasa i papir. Pokazao je malenu torbu na stolu.
Odlicno. Dao sam eni jaku dozu laudanuma. Dovoljno da obori konja. Sumnjam da
ce se probuditi prije sredine jutra. Paul je poceo bacati sa sebe vecernju odjecu.
Dakle, uzela ju je?
Paul se prezrivo nasmijao dok je oblacio par tamnih hlaca. Spavala je i prije nego to
je napustila onu apsurdnu ustanovu. Od svih suhoparnih zabava. Bez pica, bez karata, osim
est penija po bodu, i hrpa ukocenih matrona koje namecu smijena pravila. Kaem ti, Luiz,
bit ce mi drago ostaviti ovu mizernu zemlju. Njezini su stanovnici ili ludaci ili hulje bez
premca.
Ugurao je ruke u tamni kaputic, zakopcavajuci ga sve do vrata kako niti tracak bjeline
s njegove koulje ne bi bio vidljiv. Navukao je tanke rukavice od jarece koe, zagladujuci ih
preko svojih dugackih prstiju.
Bilo je necega neizrecivo zloslutnog u nacinu na koji je istezao prste. Luiz je osjetio
kako mu se tjeme najeilo. Vidio je kako je Paolo zadavio covjeka tim rukama u rukavicama.
I vidio mu je lice dok je to radio. Posve becutno, bez i natruhe osjecaja dok je iz svoje rtve
nepokolebljivo istiskivao ivot.
Mudar covjek pobrinuo bi se da se nikad ne zamjeri Paolu. Za enu bi bilo dobro da se
dokument koji on trae lako moe pronaci.
Izali su iz kuce, brzo se krecuci mracnim ulicama, stapajuci se sa sjenama. Paul je
nosio tap sa skrivenom otricom. Pitolje je tutnuo u pojas ispod kaputica. U depu je nosio
garotu.
Pripadnik nocne strae, sa svjetiljkom podignutom visoko na svojoj motki, pojavio se
iz mracne ulicice, cizama zamrljanih debelim slojem blata.
Preletio je pogledom preko dvojice mukaraca i u slobodnoj ruci premjestio svoju
teku palicu. Bogobojazni gradani po opravdanom poslu nisu prolazili ulicama usred noci.
Kocije su bile jedno, a promet pjeice sasvim drugo.
Upitao je ratoborno: Kamo ste se to gospodo uputili u ovo doba noci?
Paul je bio gadno raspoloen. Ponizili su ga dvaput u dva dana. Najprije njegov
napadac prethodne noci, a zatim ponovno Emma Beaumont. Iako njezino odbijanje nije
negativno utjecalo na njegove planove, ponos mu je pretrpio veliku tetu.
Nocobdija je koraknuo prema njemu. To je bila pogreka. Kona traka smotala se kroz
zrak i ibnula covjeku oko vrata. Istovremeno, Paul je zakoracio iza njega, dohvativi
slobodni kraj, cvrsto ga stegnuvi.
Sve je bilo gotovo za nekoliko sekundi. Mukarac je teko kliznuo na tlo, a svjetiljka
mu se razbila u buktinji rasplamsalog ulja.
Rijei ga se, Luiz. Paul je prezirno mahnuo prema mracnoj ulicici odakle se
nocobdija bio pojavio. Uguio je vatru gazeci po njoj i utnuo svjetiljku u kojoj je jo uvijek




92
cvrcalo ulje u blato sirotinjske nastambe.
Luiz je odvukao le u ulicicu, otkotrljavi ga uza zid, gdje se stopio s crnim blatom
pod njim. Otkrit ce ga u neko doba sutradan ili preksutra, samo jo jedan od brojnih
nerijeenih zlocina koji su izlegle gradske pokrajnje ulicice. Nece izazvati nita vie od
slijeganja ramenima neucinkovite nocne strae.
Eh, Paolo, je li to bilo nuno?, promrmlja on nakon to se vratio.
Paul je sklopio garotu i ispustio je u dep. Iao mi je na ivce. Tako mi je dolo,
rece on slegnuvi ramenima, odbacujuci daljnju raspravu. Ponovno je krenuo pa se Luiz
pourio sustici ga.
Mudar covjek nije se zamjerao Paolu. Oh, ne, nipoto nije.
Nisu naili ni na kakav drugi izazov te su skrenuli u Ulicu Mount upravo kad su oblaci
kao naruceni prekrili mjesec. Bogovi se smijee naem malom pothvatu, prokomentira
Paul. Osjecao se lakim, kao da mu je nekakav teret pao sa srca.
Ovim putem. Luiz ga je poveo u prolaz koji je vodio izmedu Emmine kuce i one
njezina susjeda. Ogoljele grane bukve pruale su se s vrha zida. Luiz je spustio torbu, uzverao
se na zid iznenadujucom okretnocu i prebacio se na grane stabla.
Ima li tamo svjetla?, tiho zovne Paul.
Ne, kuca je tamna kao grob, odvrati Luiz, a zatim pomisli kako je odabrao nesretnu
usporedbu s obzirom na njihov nedavni susret. Dobaci gore torbu.
Paul ju je bacio uvis, a Luiz ju je dohvatio bez po muke i spustio je na tlo. Zatim je
skocio sa grana stabla na meku zemlju ispod nje.
Paul se uspeo i preao zid prije nego to se Luiz ispravio podignuvi torbu. Paul je
pogledao mracnu grdosiju od kuce, procjenjujuci je. enina je soba sprijeda. Imat ce budoar
ili sobu za odijevanje. Najprije cemo pogledati ondje.
Zgurivi se, jurnuo je preko travnjaka do staklenih vrata to su vodila u sobu za
muziciranje, a potom se maknuo ustranu kako bi dao mjesta Luizu. Luiz je bio strucnjak za
provale.
Imaju zasun, rece Luiz, gundajuci. Morat cu razbiti najviu staklenu plohu i
dosegnuti ga odande.
Pa, na posao onda. Paul je nestrpljivo preletio pogledom preko prozora na najviem
katu. Bilo je blizu tri sata ujutro. Nitko nece biti budan.
Luiz je razmazao melasu po papiru i zalijepio ga za prozorsko staklo. Podignuo je
eljezni obijac i udario njime po staklu prekrivenom papirom. Razbilo se gotovo bezglasno
kad se slomljeno staklo uhvatilo za melasu. Oprezno, Luiz je odlijepio papir, bacivi ga na
zemlju. Zatim je posegnuo unutra i povukao zasun. Trebala mu je jedna minuta da slomi
prilicno krhki zub brave i vrata su se otvorila u zamracenu sobu za muziciranje.
Sada je Paul krenuo naprijed. Preao je sobu do mjesta gdje su druga otvorena vrata
gledala u prolaz koji je vodio u sredinje predvorje. Jedna je svijeca dogorijevala u rupi svog
svijecnjaka, bacajuci mu dovoljno svjetla da vidi u predvorje sa zavojitim stubitem.
Kimnuo je Luizu, koji se sada naao uz njega, pa izaao. Stisnuo se uza zid, beumno
se krecuci postrance. Kuca je bila potpuno tiha. Uspeo se stubama, iskuavajuci svaku radi
kripe prije nego to bi stao na nju, hodajuci na vrcima prstiju rubom najbliim ogradi stuba.
Luiz je odano pratio njegove stope.
Navrh stuba, Paul je zastao ne bi li se orijentirao, naculivi ui da zacuje i najsitniji
zvuk. Odmorite se prualo zdesna i slijeva. Od njega se pruao hodnik do soba u zacelju
kuce. One ga nisu zanimale.
Lijepa dvokrilna vrata nasred odmorita gledala su na gornji dio stuba. Predocio si je
prozore koje mu je pokazala s ulice i znao je da ona spava iza tih vrata.
Kad se jednom nade iza njih, imat ce sve potrebno vrijeme za temeljito pretraivanje.
Ona se nece probuditi, a sluge nece ustati ranije od pet i trideset.




93
Preao je preko odmorita i poloio ruku na pozlacenu kvaku. Luiz je bio iza njega;
mogao mu je cuti ubrzano disanje. Kvaka se spustila bez kripe i vrata su se irom otvorila.
Soba je bila diskretno osvijetljena dobro zapre-tenom vatrom. Paul je kliznuo unutra,
naslonivi se uza zid dok ga je Luiz slijedio, beumno zatvarajuci vrata za sobom. Oba su
nepomicno stajala sve dok se bilo kakvo pomicanje zraka izazvano njihovim ulaskom nije
umirilo. Sad su mogli cuti pravilno disanje iz kreveta s baldahinom i kripanje krevetnih
opruga dok se ena mekoljila u snu.
Zastori oko kreveta nisu bili navuceni, no to i nije bilo vano, pomislio je Paul. Nije
bilo opasnosti da ce otvoriti oci.
Iz sobe su s desnog zida vodila vrata. Budoar ili soba za odijevanje. Na prstima je
krenuo naprijed preko debelog saga, jednom dobacivi letimican pogled prema krevetu. Ona
je leala na ledima, ruku zabacenih iznad glave, a prekrivaci su joj u neredu prekrivali tijelo.
Paul je osjetio prvo budenje seksualnog uzbudenja. Unatoc svoj njegovoj glumi, niti
jednom nije osjetio niti najmanju elju za tom enom. Ona je bila samo sredstvo do cilja. No
sad, vidjevi je tako ranjivu, tako dostupnu, one ustrine uma i kretanja usporene, onog
lukavog jezika utihnutog, krv mu se uzburkala, a tijelo ukrutilo.
No sad nije bio trenutak za razonodu. Moda je moe imati kasnije. Nakon to posao
bude gotov. Dugovala mu je poneku naknadu. Brzo je poao prema vratima, otvorio ih i naao
se u maloj sobi za odijevanje.
Luiz je zatvorio vrata te su stajali ondje u mracnoj sobici. Nije bilo svjetlosti vatre da
im pomogne.
Upali svijecu, tiho ga uputi Paul.
Luiz je pronaao kresivo i gubu na okviru kamina pa upalio malu votanicu koja je
stajala na toaletnom stolicu. Svjetlo je zatreperilo, a zatim snano zaplamsalo, bacivi njihove
sjene, goleme i izoblicene, na zidove oblijepljene tapetama.
Sad nisu razgovarali. Paul je odvrtio cilindricni prednji dio pisaceg ormarica i
pogledom ispitao njegov sadraj. Ondje se nalazilo dvanaest malih ladica za mjesecne racune
i dvije vece u sredinjem dijelu ormarica.
Na polici za pisanje nalazila se kona mapa. Imala je zlatni lokot. Kljuc nije odmah
bio vidljiv. Poceo je pregledavati male ladice. Bile su ispunjene komadicima papira. Iza njega,
Luiz, utljivo metodican, pretraivao je veliki ormar.
U susjednoj sobi, Emma se uspravila u krevetu. U glavi joj se mutilo i boljelo je, grlo
joj je bilo suho, a u ustima je osjecala gadan okus. No jedva je zapazila ove boli.
to ju je probudilo?
Zatreptala je pogledavi u vatrom osvijetljeni polumrak svoje spavace sobe. Nije se
mogla prisjetiti odlaska na spavanje. Zadnje cega se sjecala bio je ulazak u kociju ispred
Almackova kluba u Kraljevoj ulici. A cak je i to prisjecanje bilo nejasno.
No neto ju je probudilo. A onda je to ugledala. Sitni bljesak zlata ispod vrata njezine
sobe za presvlacenje. Sjedila je nepomicno, zadravajuci dah. Niti jedan sluga ne bi bio unutra
u ovo doba noci. Moe li posrijedi biti Maria? Ne, naravno da ne. to bi Maria trebala unutra?
Oslukivala je, napinjuci ui, i zacula najslabije zvukove kretanja. Neznatno struganje
ladice, kripa vrata od ormara.
Srce joj je pocelo lupati. U zraku se osjecala neka neodredena opasnost. Tko god je
bio unutra, nije smjerao nita dobra. Lopovi? Mora da je tako. Bi li se trebala suociti s njima?
Ne.
Emmi nije nedostajalo hrabrosti, ali nije bila niti glupa. Sama, nenaoruana ena koja
se suoci s brojcano neodredenom opasnocu bila je luda. Posegnula je za uzicom zvonca
pored svog kreveta, duboko udahnula, i trzajem ga potegnula... iznova, iznova i iznova.
Oglasit ce se u prostorijama za sluincad - uporna zvonjava koja ce trkom dovesti Tildu.
Zatim je beumno kliznula na pod i pola k vratima to su vodila u hodnik. Naglo ih je




94
otvorila i na sav glas zazvala pomoc.
Paul je ispustio konatu mapu za pisanje s runom psovkom. Luiz se nacas ukocio.
Obojica su se zapiljila u vrata koja su vodila u spavacu sobu. Onda je Luiz pojurio k prozoru
sobe za presvlacenje i podigao okvir pomicnog prozora. Gledao je na bocni prolaz. Bakrena
odvodna cijev sputala se uz usku prozorsku dasku. Luiz se bacio kroz prozor na odvodnu
cijev sa svom okretnocu majmuna.
Na stubama su se zaculi koraci, uzvici. Paul se sagnuo kako bi zgrabio mapu i pojurio
prema prozoru upravo kad su se vrata spavace sobe naglo otvorila.
Ondje je stajao Harris u svojoj nocnoj koulji i sa irokocijevnom starinskom pukom.
Zapucao je u prozor dok je prilika u crnom nestajala preko prozorske daske. Promaio sam
ga!, rece on bijesno, pritrcavi k prozoru. Puka je imala samo jedno punjenje sacme i on je
u bespomocnoj frustraciji zurio u ilavi lik koji se urno sputao niz bakrenu odvodnu cijev.
Emma je potrcala k njemu. Okupi ljude za potjeru, Harrise! Pokuajte ih stjerati u
stupicu u prolazu.
Harris je otrcao iz sobe, izvikujuci naredbe uzbudenoj skupini slugu koja je
ispunjavala hodnik.
Emma se nagnula kroz prozor to je dalje mogla, pokuavajuci zadrati pogled na
prilici. No on se vec stapao sa sjenama. Bocna su se vrata otvorila, odaslavi zraku svjetla ne
bi li prodrla u one sjene. Prilika se strucno izmaknula podalje od svjetlosti. No u letimicnom
trenutku obasjanosti, ugledala je jo jedan lik jo dalje niz prolaz. Suucesnik, pretpostavila je.
Draga... oh, draga moja, to se to zbiva? Maria se pojavila u sobi za presvlacenje, s
nakrivljenom nocnom kapicom preko urednih redova papira za kovrcanje kose, bosih nogu,
rastvorenog kucnog ogrtaca preko spavacice. Je li poar? Oci su joj bile razrogacene od
oka.
Ne. Kradljivci, obavijesti je Emma, iznenadena time koliko je sada smirena.
Nastavila se izvijati kroz prozor dok su njezine sluge nagrtale u prolaz. Otili su prema
konjunicama, viknula je dolje.
Oh, gospode. Mogli su te ubiti u krevetu. Maria se sruila na lealjku, tapuci
dlanom svoja ustreptala prsa. Mislim da cu se onesvijestiti.
Otili su, rece Emma, razocarana. Povukla se s prozora. Jednom kad stignu do
konjunica, nai ih ljudi nikad nece uhvatiti.
Ogledala se po sobi za presvlacenje. Pitam se jesu li uzeli togod.
Moramo poslati po lorda Alasdaira, ustvrdi Maria s neuobicajenom cvrstinom.
Moramo smjesta poslati po njega. On ce znati to uciniti.
Nema nicega to bi se moglo uciniti, rece Emma poneto odsutno. Pregledavala je
otvorene ladice u svom pisacem stolu.
Oh, gospo, jesu li vam uzeli dragulje? Tilda uleti u sobu.
Cini se da nisu, rece Emma. Kutija za nakit leala joj je na vidljivom mjestu na
toaletnom stolicu. Izgleda da joj se nisu niti pribliili.
Zurila je na pisacu policu svog stola, mrteci se, pitajuci se to nije u redu. Uzeli su
moju pisacu mapu!, uskliknula je. Zato bi to ucinili? to bi mogli htjeti s njom? Stara je i
otrcana, uz sve ostalo.
Reci cu Harrisu da poalje nekoga po lorda Alasdaira. Maria je ustala, obavivi se
cvrce u svoj kucni ogrtac.
Ne, ne budi smijena, Maria!, otro rece Emma. Nema potrebe izvlaciti ga iz
kreveta. Sada nitko ne moe uciniti nita osim plakati nad prolivenim mlijekom.
Provalili su kroz sobu za muziciranje, ledi Emma, neupitana se javi Tilda.
Gospodin Harris misli kako mora da su uli preko bocnog zida.
Nije me briga to kae, Emma, ova situacija zahtijeva mukarca da se s njom
pozabavi, izjavi Maria. Smjesta cu poslati po Alasdaira. On ti je skrbnik. Koga boljeg




95
pozvati? I s tom izjavom odmarirala je iz sobe.
Bilo je trenutaka kad je Marijino uvjereno oslanjanje na superiorne vjetine mukaraca
prestajalo biti zabavno, srdito je pomislila Emma. Nije eljela Alasdaira ovdje.
Sada se prisjecala onoga to je cula u sobi za odmor u Almackovu klubu, a izmijeani
ljutnja i povrijedenost bili su snani kao i uvijek. Iako nije mogla shvatiti zato joj je od toga
tako pozlilo.
Okrznula je rukom celo, trljajuci sljepoocnice. Jo uvijek se osjecala tupo, kao da joj
misli dolaze iz velike daljine, a usta su joj bila suha kao pustinja. Promasirala si je grlo,
estoko se mrteci. Neto nije bilo u redu... pa, nita nije bilo u redu. Na upadu kradljivaca u
gluho doba noci teko da je trebalo cestitati. No neto u svemu tome nije ostavljalo dojam
istine.
Cini se da na donjem katu nita nije dirano, ledi Emma. Harris, sada s kucnim
ogrtacem preko nocne koulje, uao je u sobu za presvlacenje.
Samo je slomljeno staklo u sobi za muziciranje. Ali sva je srebrnina na mjestu.
Zbunjeno se namrtio. Mnotvo je stvari koje su mogli potrpati u depove, ali ne mogu naci
da ita nedostaje.
Zato su uli ovamo? Emma je odmahnula glavom. I zato su uzeli moju mapu za
pisanje?
Poslao sam lakaja po lorda Alasdaira, rece Harris tonom koji je, poput Marijina,
implicirao kako ce se tada sve razjasniti i ispraviti.
Nikako ne vidim to lord Alasdair moe uciniti. Ili kako on ita moe objasniti,
obrecne se Emma. Lopovi su odavno pobjegli i svi bismo najbolje ucinili da se vratimo u
krevete i ujutro pozovemo policiju.
Da vam donesem malo caja, ledi Emma?, predloi Tilda revno.
Smijem li predloiti kapljicu brendija, ubaci se Harris. Za ok.
Ne patim od oka, rece Emma, a zatim uzdahne. Oni su samo pokuavali pomoci.
Caj, Tilda, molim te. Voljela bih alicu caja.

* * *

Prva Alasdairova pomisao kad ga je Cranham probudio s vijecu da je doao lakaj iz
Ulice Mount bila je da se Emmina ranija indisponiranost pretvorila u neto ocajnicki ozbiljno.
Izletio je iz kreveta prije nego to se istinski probudio, uputivi se prema salonu, gdje je cekao
glasnik.
to je? to je s ledi Emmom?, upitao je, zbacujuci svoju nocnu koulju. Gdje mi je
koulja, Cranhame? Brzo, covjece!
Mislim da nije nita, gospodine. Lakaj se premjetao s noge na nogu.
Alasdair je dograbio svoju koulju od Cranhama. Gol, kratko ju je drao, zureci u
glasnika kao da se covjek rastao s pamecu. A to onda, molim te, radi ovdje?, upita on,
navlaceci koulju preko glave.
Poslao me gospodin Harris, gospodine. Gospoda Witherspoon rekla je da to treba
uciniti, rece lakaj, presavjesno se dreci cinjenica.
Alasdairova glava izronila je iz ovratnika njegove koulje, raskutrane kose, otrog
zelenog pogleda. Glasom strpljive uljudnosti od koje je Cranham zadrhtao, upitao je: Moda
ne bi bilo previe zatraiti od tebe da mi tono kae zato bi me se trebalo izvlaciti iz kreveta
u ... Dobacio je pogled prema velikoj stojecoj uri uza zid. Cetiri sata ujutro.
Dolo je do razbojstva, gospodine.
Molim? Alasdair je zastao na jednoj nozi usred oblacenja hlaca. Maska ironicne
strpljivosti smjesta je nestala. Oci su mu, sjajne i otre, pocivale na lakaju s uznemirujucom
prodornocu.




96
To sam vam doao reci, gospodine, rece lakaj, dreci se pomalo povrijedeno.
Lopovi... provalili su u kucu kroz sobu za muziciranje.
to su uzeli... ne, nema veze, kako bi ti mogao znati... Cranhame, poalji Jemmyja po
mog konja... ne, to ce predugo potrajati. Pjeice cu. Sjeo je kako bi navukao visoke carape i
cizme. Je li itko vidio te lopove?
Harris i ledi Emma, gospodine. Potrcali smo za njima, ali pobjegli su kroz
konjunicu.
Nisu nikome naudili? Alasdair se uvukao u kaput koji mu je pridravao Cranham,
suho pomislivi kako Emmi, ako je naganjala razbojnike, nije moglo biti tako loe.
Ne, gospodine. Harris je zapucao na jednog od njih, kad se ovaj nalazio na odvodnoj
cijevi, ali umaknuo je.
Odvodnoj cijevi...? Oh, nema veze. Doznat cu detalje kad stignem u Ulicu Mount.
Alasdair je irokim koracima izlazio iz prostorije dok je govorio. Cranhame, poalji
Jemmyja u Ulicu Mount, i reci mu neka povede Sama, novog konjuara ledi Emme.
Stigao je u Ulicu Mount za deset minuta i potrcao stubama do ulaznih vrata,
podignuvi ruku prema alki. Otvorila su se istog casa.
Harris, sada odjeven u svoju formalnu crnu uniformu, pozdravio ga je sa spokojnom
dostojanstvenocu. Lorde Alasdaire. Imali smo poprilican mete.
Cuo sam. Alasdair je dugackim koracima uetao u hodnik. to je ukradeno?
Nita to moemo vidjeti, gospodine. U tome je zagonetka.
Oh, Alasdaire, tako mi je drago da ste doli. Emma nije htjela da vas uznemirujemo...
kae da nema nita to biste mogli poduzeti. Maria se urno spustila niz stube, poravnavajuci
svoju nocnu kapicu koju je i dalje nosila preko papilota. Ali tako se bojim. Srce mi lupa kao
bubanj. Kucanstvo bez mukaraca, znate, tako je ranjivo.
Za Boga miloga, Maria, ova je kuca prepuna mukaraca. Emmin nestrpljiv glas
dopro je s vrha stuba. Ovdje su Harris i pola tuceta snanih lakaja. Sila je do pola
stubita, a pogled joj je preletio preko Alasdaira dok je rezervirano govorila: Nije bilo ni
najmanje potrebe poslati po tebe, gospodine. Mogao bi se i vratiti kuci na spavanje.
Dakle to je sad bilo ovo? Prolo je nekoliko dana otkad je zadnji put upotrijebila taj
ton prema njemu, pomislio je Alasdair. Ili ga gledala s onom hladnom ravnodunocu. Ali
trenutno nije imao vremena za taj misterij.
Gdje su bili kradljivci?, upita on mirno.
U Emminoj sobi za presvlacenje, odgovori Maria. Samo pomislite. Emma je cvrsto
spavala u drugoj sobi. Bilo to se moglo dogoditi.
Ali nije, istakne Emma zagriljivo. Probudila sam se, oglasila uzbunu, oni su
pobjegli, a jedino to nedostaje moja je stara mapa za pisanje. Okrenula se da pode na kat.
Ako biste me ispricali, vracam se u krevet sa svojim cajem.
Samo malo, Emma. Alasdair je zakoracio na najdonju stubu. Jesi li rekla da su ti
uzeli mapu za pisanje?
Da. A sada, jako sam umorna, pa ako bi me ispricao..., ponovi ona.
Oprosti, Emma, ali naalost ovo nije tako jednostavno. Alasdair je pohitao uza
stube. Dodi, elim pogledati tvoju sobu za presvlacenje. Uhvatio ju je oko struka i
podignuo je uz posljednje tri stube.
Emma je odmah postala svjesna napetosti koja je kolala njime. Bila je ocigledna u
nepopustljivoj ruci na njezinu struku. U ocima mu je bio intenzitet kojega ondje ranije nije
bilo, a usta i celjust bili su mu ukoceni. To je imalo ucinak guenja njezinih prosvjeda, i ona
mu je dopustila da je nagna na povratak u njezinu sobu za odijevanje.
Maria je, ureci se stubama i pritom zaostajuci za njima nekoliko koraka, zatekla
cvrsto zatvorena vrata sobe za odijevanje. Donekle je oklijevajuci otvorila vrata. Draga
moja...




97
Ne sad, Maria, rece Alasdair. Odsjecan ton nije bio onaj na koji je Maria bila
naviknuta kad joj se obracao. Shvatila je da se zadnjih nekoliko minuta dogodilo neto to je
odagnalo njegovu uobicajenu ugladenost.
U redu, rece ona krotko i povuce se, zatvorivi vrata.
O cemu je rijec? Emma je nacas zaboravila sobu za odmor u Almackovu klubu.
Alasdair joj nije odmah odgovorio. Hodao je po sobi za presvlacenje. Je li sve upravo
onako kako su ostavili?
Da. Mislim da Tilda nije imala vremena pospremati. Nalila si je caj i otpila gutljaj,
znatieljno ga promatrajuci.
Alasdair je poao do prozora. Pobjegli su ovuda?
Aha. Nastavila je pijuckati svoj caj, cekajuci.
Tvoja je mapa bila na polici u pisacem stolu? Rukom je preao preko ravne sjajne
povrine police. To je bilo mjesto na kojem je vidio pisacu mapu za vrijeme vlastitog
istraivanja.
Aha.
to je bilo u njoj? Okrenuo se licem prema njoj, poloivi dlanove na policu iza
sebe. Njegovo mravo, kocato lice bilo je jako napeto, a oci ispod napola sklopljenih kapaka
otre poput bodea.
Emma je slegnula ramenima. Samo ono to bi i ocekivao. Materijal za pisanje. Pera.
Papir. Vosak za pecacenje.
Pisma? Kratko je pitanje pucketalo silinom pucane kugle mukete.
Emma se zapiljila od iznenadenja. Ne znam.
Misli! Ponovno uputa kao pucanj iz pitolja.
Emma ga je promotrila s mrvicom neodobravanja. Zato? to bi to moglo znaciti?
Vie nego to zna. A sada, misli!
Ne mogu razmiljati kad se dere na mene kao da sam neposluna panijelka!
Alasdair je rastreseno provukao ruku kroz svoje vec razbaruene uvojke. Uzdahnuo je
i poslao Charlesa Lestera i njegove upute dodavola. Charles Lester nije poznavao Emmu
Beaumont.
Je li bilo kakve korespondencije od Neda u toj mapi za pisanje?, upita on, sada tiho.
Ne, odlucno rece Emma. Neko sam vrijeme cuvala njegovo posljednje pismo
unutra... osim to se nije radilo o pismu. Bila je to najcudnija moguca pjesma... jako loa
pjesma. Odjednom je zagrizla usnu i uutjela.
Gdje je ona sad? Alasdair nije niti trepnuo.
Emma se namrtila. O cemu je ovdje rijec?
Samo mi reci gdje je pjesma.
Ustala je i pola u svoju spavacu sobu. Alasdair ju je slijedio. Drim je u svome
primjerku Ode o nagovjetaju besmrtnosti, rece ona, a glas joj se malo prekine. Uzela je
tanki svezak Wordswortha s nocnog ormarica i pruila ga Alasdairu.
On ga je otvorio i pustio da mu rdom zamrljani pergament dolepra u otvoreni dlan.
Stajao je gledajuci ga u tiini.
Za Boga miloga, Alasdaire, to se dogada? isfrustrirano upita Emma.
On je podigao pogled. Ovo, rece on tiho, podignuvi pergament. Ovo je ifrirani
pregled Wellingtonove namjeravane proljetne vojne u Portugalu.
Emma je u nevjerici iskolacila oci. Ali zato je ja imam?
To je dobro pitanje. Alasdair je gotovo zabavljeno podignuo obrvu dok je spremao
pergament u dep kaputica.
Ned je ovo i pismo tebi povjerio covjeku s kojim je bio kad je ubijen. Cini se da je
Hugh Melton pomijeao to dvoje. Nedovo pismo tebi stiglo je konjickoj gardi malo prije
Boica. Oni su, naravno, pretpostavili da je posrijedi prava stvar, i potrajalo je due nego to




98
je trebalo da konacno shvate kako se zapravo radi samo o onome to se i cinilo. O bezazlenom
pismu brata sestri... nita vie, nita manje.
Naravno, dotad su Napoleonovi unovaceni portugalski i panjolski saveznici takoder
tragali za dokumentom. Znali su da ga je Ned nosio u vrijeme svoje smrti. Odustali su kad su
pomislili da je sigurno preneseno u Englesku. Medutim, izgleda da u gardi imaju krticu. On ih
je uspio obavijestiti da je zapravo dokument nestao. Nije trebalo biti genij da se zakljuci to se
dogodilo.
Osmijeh mu je bio podrugljiv dok je nastavljao: Zatim je, shvaca li, slatko moje, sve
postala stvar toga tko ga se prvi moe docepati. Sve se svelo naobicno traenje skrivenog
predmeta. Vrijeme je od presudne vanosti, kao to moe zamisliti. Napoleonu informacija
nece vrijediti kad Wellington u oujku krene u vojnu. Potrebno im je doznati to smjera prije
nego to pokrene trupe.
Emma je kimnula. To je imalo smisla. Ali zato je Nedovi zapovjednici nisu
jednostavno zatraili od mene?, rece ona s uobicajenom prakticnocu.
Alasdair je uzdahnuo. Jo jedno jako dobro pitanje. Mislili su kako bi se, da si znala
to ima, mogla izlanuti pogrenoj osobi.
Znam cuvati tajnu! Bila je ogorcena.
Mislili su da u odredenim okolnostima moda ne bi mogla drugacije, oprezno rece
Alasdair, sada je pomno promatrajuci.
Emma se zapiljila u njega, postupno shvacajuci. Hoce reci da bi netko mogao
pokuati... prisiliti me da im kaem?
Aha. Preklopio je ruke, a oci su mu i dalje pocivale na njezinu licu. Zna li pjesmu
napamet?
Emma je kimnula. Da, naravno da znam. Procitala sam je bezbroj puta. Pokuavala
sam u njoj naci smisla, mora da to zna.
Izrecitiraj mi je, naredi on.
Emma se namrtila, a zatim bez oklijevanja izrecitirala Nedovu cudnu i besmislenu
pjesmu.
Alasdair je utke sluao. Kad je zavrila, on rece: Vidi na to sam mislio, Emma.
Ima Nedovu poruku u glavi. Ako te neprijatelj ugrabi, ne treba mu pergament.
Kako gadno, rece ona, klasicno ublaivi opis situacije. Ali sad je sve u redu. Sada
ima dokument, moe ga dati pravim ljudima, a onda ce sve biti dobro.
Neki bi tako voljeli pomisliti.
Ali ne i ti?
Ne. On odmahne glavom. to je razlog zbog kojeg cu ti se iducih nekoliko tjedana,
draga moja Emma, prilijepiti blie od tvoje sjene. Kad vojna krene, vie nece biti opasnosti.
Ako vrijeme poslui, Wellington namjerava pokrenuti vojnu pocetkom oujka. Do tada,
moe se smatrati u opasnosti... i moe mene smatrati nekakvim tjelohraniteljem.
Preao je sobu i potegnuo uzicu zvonca. Otici cemo do sredine jutra. Jemmy i Sam
jahat ce kao pratioci uz kociju.
Otici kamo?, rece Emma tiho.
U Lincolnshire. Imam lovacku kucicu, ako se sjeca. Ostavljena mi je u stricevoj
oporuci. Donekle je trona, ali mislim da je moemo uciniti podesnom za stanovanje.
Ali ja ne elim ici u Lincolnshire, prigovori Emma, okupljajuci oko sebe svoje
rasprene snage kao da su poderani dronjci koje je otpuhala oluja. Ovdje imam obaveze.
Alasdair ju je pogledao. Ne protivi mi se u ovome, Emma. Nece pobijediti. A
vlastiti ti zdrav razum mora govoriti kako je to jedini razborit put.
Emma je dobacila pogled prema jo uvijek otvorenom prozoru. Bili su joj tako blizu.
Da se nije probudila, to bi joj bili ucinili?
Prekriila je ruke preko grudi i zadrhtala.




99
Alasdair je mrko kimnuo i okrenuo se kako bi dao otresite upute Tildi, koja se pojavila
u odgovor na zvonce.

* * *

Dovoljno da obori konja, rekao si. Luiz je odbacio svoj eir i plat preko stola u
sobi punoj propuha u Polumjesecevoj ulici. Dobar neki konj! Jednom za promjenu, osjecao
se sposobnijim od svog ortaka. Paolo je zabrljao posao. To je bilo gotovo necuveno i Luiz nije
mogao ne osjecati stanovito perverzno zadovoljstvo u razmatranju o tome.
Paul je ispustio bujicu portugalskih psovki. Iz pojasa je izvukao no i napao bravu
pisace mape. Mora da ju nije popila do kraja!, bijesno je ustvrdio. Da se ona kuja
Esterhazy nije uplela, gledao bih kako je ena ispija do kraja. Mora da ju je odloila kad sam
otiao.
Brava se slomila i otvorila, a on poceo pretraivati mapu, izbacujuci njezin sadraj.
Kad ju je ispraznio, uhvatio ju je za korice i protresao. Ponovno je opsovao, jo bestidnije
nego prije.
Luiz je s poneto potovanja sluao tu tecnost. Dakle to sad?, upita on.
Paul je podigao bocu brendija i nagnuo je k usnama. Grlo mu je gorjelo dok je edno
gutao esticu.
Onda?, potaknuo ga je Luiz, kad mu je ortak doao do zraka.
Paul je obrisao usta nadlanicom. Izraz lica sad mu je bio posve ravnoduan, glas
hladan i odsjecan. Ugrabimo enu. Ugrabimo je s ulice ako bude nuno. I ugrabimo je
danas!
Paul je zurio u kamin, gdje je pepeljasti jantar vatre nudio prigueni sjaj. Misija mu je
prerasla u drugu dimenziju, shvati on. Osobnu. elio se osvetiti eni koja ga je navela da
pomisli kako ga eli, odbila ga i nadmudrila ga. Uvijek je bilo opasno mijeati osobne motive
s poslom, ali u ovom ce slucaju to uciniti.
Poceo je koracati malom prostorijom. Potrebna su nam jo dvojica... moe ih
pronaci? Da, kimne Luiz. Sunarodnjake. Odlicno. Onda ih dovedi ovamo. Luiz je
ponovno uzeo plat i eir te izaao u zoru.




100
Dvanaesto poglavlje

Ne, Maria, ne putujem u lakim kolima, odlucno rece Emma, odrezavri vrh kuhanog
jajeta. Tebi i Tildi bit ce udobnije samima. Ja cu voziti svoju dvokolicu i nove ridane.
Ali ne moe voziti na otvorenom sve do Lincolnshirea, prigovori Maria, umocivi
komadic tosta u caj.
Da, mogu. Ali mogla bih i jahati. Privezat cemo Lastavicu za stranji dio dvokolice.
Ali to je s Alasdairom?
Doista, to?, rece Emma s opasnim sjajem u ocima. Ako eli putovati u lakim
kolima, to je njegova stvar.
Oh, zaboga, uzdahne Maria, traeci okrepu u caju. Cinilo se da se ti i Alasdair tako
srdacno slaete, a sada... Primila se za glavu od ocaja.
Emma nije ponudila nikakav komentar na to. Posula je malo soli na svoje jaje,
razmiljajuci o nadolazecem putovanju. Biti zatvorena u lakoj kociji tri dana, koliko ce im
trebati do Doddingtona, nije bila privlacna mogucnost. Cak i da redovito mijenjaju konje, ne
bi se mogli nadati postizanju vie od esnaest kilometara na sat. No mogla bi iz nude
napraviti vrlinu tako da upozna svoje ridane. A kad se oni budu morali odmarati, onda bi
mogla jahati Lastavicu, a Sam bi mogao dovesti ridane u kratkim etapama. Moglo bi biti
moguce izvuci poneto zadovoljstva iz ovog nametnutog putovanja.
No koliko god da se trudila, nije mogla izvuci niti trunku zadovoljstva ili uitka od
pomisli na Alasdairovo drutvo. Glas Julije Melrose piskao joj je u uhu, neprekidno je muceci
poput kapanja vode iz zacepljenog lijeba. To je bilo najgore ponienje - misliti da je o njoj
slobodno diskutirao sa svojim drugim ljubavnicama. Od razmiljanja o tome bilo joj je
mucno.
Najdraa Emma, usudi se Maria. Izgleda vrlo estoko. Zar ne eli poci u
Lincolnshire? Kad bi rekla Alasdairu da to zapravo ne eli, moda bi on...
Za milost Boju, Maria, Alasdair ne upravlja mojim postupcima!, usklikne Emma,
napokon preko svake mjere uzrujana vedrim pretpostavkama svoje druice da njome kao
enom mora upravljati mukarac. Da se, bez takvog upravljanja, niti jednoj eni ne moe
povjeriti donoenje odluke, a jo kamoli ispravne odluke.
Ne idem u Lincolnshire jer on tako kae. Idem jer sam ja odlucila da moram.
Da, draga, promrmlja Maria. Nisam te mislila uzrujati. Vec je bilo takvo vrijeme
za uzrujavanje, na ovaj i onaj nacin. Ispruila je ruku i potapala Emminu. Tako strana
stvar. Ali sigurna sam da Alasdair zna to je najbolje. Emma je utke zakrgutala zubima.

* * *

Alasdair se vratio u Ulicu Mount netom prije sredine jutra. Vozio je svoju dvokolicu,
straga pripasavi malu putnu torbu, s Jemmyjem na kocijakom sjedalu i dva pitolja
napunjena barutom i spremna njemu uz noge. Konjuar je jahao Feniksa, koji je mirno kaskao
kraj stranjeg dijela dvokolice.
Alasdair je dostavio izgubljenu poruku Charlesu Lesteru i opisao nocne dogadaje.
Lester se slagao s tim da se Emma skloni na sigurno. Ako i kada uspiju locirati ljude
odgovorne za pokuaj razbojstva ili ako, to je bilo vjerojatnije, uspiju otkriti krticu u
vlastitim redovima, bit ce sigurna. Ali ne dotad.
Ponudio je Alasdairu nekoliko vlastitih ljudi kao dodatnu zatitu, ali Alasdairu nije
bila ugodna zamisao o neznancima koji bi mogli osjetiti potrebu za djelovanjem na vlastitu
ruku, izvravajuci naredbe drugog gospodara. On ce angairati uobicajene pratioce uz kociju.
Kocija je bio odan i znao se posluiti pitoljem. No glavni ce mu oslonac biti Jemmy i Sam.




101
Prtljaga se utovarivala na krov kocije kad se Alasdair dovezao do ulaznih vrata. Sam,
koji je ulijevao strahopotovanje, proetavao je Emminu trkacu dvokolicu s upregnutim
ridanima. Imao je izguvano, prepravljeno lice biveg profesionalnog boksaca i dranje
nekoga tko uiva u sukobu.
Potegnuo je uvojak kose i iznio miljenje kako su konji ledi Emme lijep par
cistokrvnih grla.
Doista jesu, rece Alasdair, skocivi s dvokolice, pruivi uzde i bic Jemmyju. Ali
to jutros radi s njima?
Ledi Emma, milorde. Sam kimne. Rekla je da ce njima upravljat do
Lincolnshirea.
Oh, je li stvarno, promrmlja Alasdair. Ba cemo tvoriti lijepu povorku. Potanska
kocija, njezini pratioci, dva jahaca konja, dvije dvokolice, dva pratioca na konjima i dva para
konja za dvokolice.
Toliko o diskretnom odlasku iz grada.
Uao je u kucu gdje ga je Harris obavijestio da je ledi Emma u blagovaonici.
Emma, nije moguce da namjerava upravljati konjima sve do Lincolnshirea, rece on
ulazeci, skidajuci rukavice i turivi ih u dep svog kratkog jahaceg ogrtaca.
Da, moguce je, rece ona, uzevi komad kruha i maslaca.
Alasdair je izvukao stolicu i sjeo. Pokuao je tonom urazumljavanja. Samo promisli
nacas, Emma. Tako cemo se rairiti na cesti, s tako vraki suludom povorkom, da bilo tko
moe osmisliti napad.
Napad!, zakrijeti Maria. Oh, Boe, tko ce nas napasti?
Mariji nisu odali posljedice ove situacije. Jednostavno je prihvatila da im je svima,
nakon nocanje neugodnosti, potreban kratak period ladanjskog ivota. Doista, kao to je
rekla, ivci su joj bili prenapregnuti. Naravno da mora biti kako i draga Emma slicno pati.
Drumski razbojnici, rece Emma s poneto uitka. Hajduci. Mukarci sa starinskim
pukama i...
Maria je izgledala kao da tek to nije pala u nesvijest i Emma rece, brzo osjetivi
grinju savjesti: Oh, samo te zadirkujem, Maria. Alasdair se samo ponaa kao panicar.
Ne, rece Alasdair. Ne, ne ponaam se.
No, rece Emma, poseuci za srebrnim loncicem dema od malina. Moda bismo
mogli smanjiti velicinu povorke ako ti ne povede vlastitu dvokolicu. Razmazala je dem po
kruhu i maslacu. Ja cu imati moju. Zato bi i ti trebao svoju?
Alasdair je shvatio da je spretno pobijeden. Naslonio se laktom o stol i podupiruci
bradu dlanom, promotrio je s pogledom uvaavanja. A hoce li mi dopustiti da s vremena na
vrijeme upravljam tvojim konjima, gospo?
Ako mi dokae da moe s njima izaci nakraj, odvrati ona, podiuci svoju alicu s
kavom. Prilicno su ivahni, zna.
Alasdair je odgurnuo natrag svoju stolicu, prijazno primjecujuci: Ne mogu shvatiti
zato nikome nije uspjelo ukrotiti te, Emma. Ali pretpostavljam da svi moramo ivjeti s
posljedicama.
Poao je prema vratima, nastavljajuci: Ti i ja krenut cemo u tvojoj dvokolici za pola
sata. Napravit cemo krug oko Hyde Parka kako bismo ostavili dojam da se samo idemo
provozati. Odmorit cemo se u Potters Baru, pa cemo tamo pricekati kociju.
Zato mora izgledati kao da se idete provozati?, upita sirota, zbunjena Maria.
Malo je komplicirano, odgovori Emma. Kad stignemo u Doddington, reci cu ti o
tome. Ali nema potrebe da se brine.
Pa, priznajem da sam zahvalna na tome to je Alasdair s nama, rece Maria, uputivi
mu zahvalan osmijeh.
Alasdair se malo naklonio. Drago mi je da ste s nama, Maria. Napustio je




102
blagovaonicu.
Ali cim je izaao kroz vrata, izraz lica mu se smracio. Neto se dogodilo to je
promijenilo Emmin juceranji stav iz Richmonda. No nije se ni pod cijenu ivota mogao
domisliti to je to bilo. Nije ucinio nita to bi je uzrujalo. Uvijek je znao kad bi to napravio, a
kategoricki je znao da nije napravio niti ucinio ama ba nita.
Dakle, to se dovraga zbivalo?
Vratio se na ulicu i rekao Jemmyju neka odveze njegovu dvokolicu s konjima natrag u
konjunicu. Izdaj naredbu da ih treba vjebati svakog dana, a zatim odjai na Feniksu u
Potters Bar i povedi Lastavicu ledi Emme. Naci cemo se u Crnom galebu.
Ne uzimate dorate sa sobom? Jemmy se zaprepastio, razrogacivi oci na svom
naboranom licu.
Po svemu sudeci, ne, suho odvrati Alasdair. Stavi moju putnu torbu u dvokolicu
ledi Emme i spremi pitolje ispod sjedala.
Jemmy se mrmljajuci pokorio i skocio u dvokolicu svoga gospodara, preuzevi uzde i
bic.
Alasdair je s mrkom rezignacijom promatrao kako njegova omiljena ekipaa nestaje
iza ugla na Augleyjevu ulicu. Emma ce iduca morati napraviti ustupak, odlucio je.
Medutim, to nije bilo sudeno.
Emma se pojavila petnaest minuta kasnije u strogo krojenoj jahacoj haljini od finog
sukna arko narancaste boje, porubljenoj crnom pletenom vrpcom. Izgledala je poput rajske
ptice, pomislio je Alasdair s necim slicnim ocaju.
Ako sam se nadao prokrijumcariti te iz grada, mogu na to zaboraviti, rece on dok je
ona silazila stubama na ulicu. Ta mirisna parada boje privlacit ce pozornost kilometrima
naokolo.
Oh, ali imam svoj veo, odgovori Emma s nevinim smijekom. Namjestila je crni
eiric nataknut na prugaste pletenice koje su joj okruivale glavu.
Veo je bio tek ukrasno, tanko pokrivalo, a svaki potencijal za diskrecijom posve je
prijecilo kiceno crno pero koje joj se savijalo na rame. Ucinak je bio dojmljiv; zapravo,
pomislio je Alasdair, bio je velicanstven. Jednom kad se ugleda, ne bi se lako zaboravila.
Kako bilo, nastavi Emma s jednakom nevinocu dok je preuzimala uzde i bic od
Sama i spremala se uspeti u svoju dvokolicu. Shvatila sam da elimo da nas svi vide kako se
vozimo kroz park. Dok laka kocija krene neprimijecena iz Ulice Mount, ja cu se epiriti u
svojoj dvokolici.
Dobacila mu je otar pogled dok je citirala Juliju Melrose manje nego milozvucnim
tonom. No Alasdair nije pokazao nikakvu reakciju. Bilo je gotovo kao da ju nije ni cuo.
Cak cu vulgarno paradirati, naglaeno je istaknula.
Mrtenje prijede Alasdairovim licem. Zato bi to ucinila?, rece on, a zatim se, ne
cekajuci odgovor, okrene kocijau da mu dade upute za prvu etapu putovanja.
Emma je podrugljivo pomislila kako je vjerojatno zaboravio to je rekao svojoj
ljubavnici. Vjerojatno je brbljao ne pazeci to govori u naletu poude...
U grlo joj je nadrla uc i ona ju je gorko progutala, okrenuvi glavu od Alasdaira,
promatrajuci ulicu kao da obiluje zanimljivim prizorima. Nije da bi ih mogla uociti sve da ih
je ondje i bilo. Oci su joj zamutile gnjevne suze.
Dobro. Krenimo. Alasdair je uskocio u dvokolicu pored nje. Sam, pusti konje.
Ridani su poskocili naprijed, kao da su puteni iz stupice. Emma ih je obuzdala, blago
ih pritegnuvi za uzde. Smjesta su reagirali.
Lijepo, rece Alasdair.
Jako, sloi se Emma i ba je namjeravala ispaliti oduevljen komentar o reagiranju
ridana kad je shvatila da je ona iritantna amnezija ponovno nadvladala njezinu ljutnju na
Alasdaira. Jednog ga trena moe mrziti s najdubljim i najbolnijim prezirom, a vec u sljedecem




103
moe se naci posve udubljena u razgovor o jednom od mnogih iskustava i ushita koje su s
takvom stracu dijelili.
Cvrsto je stisnula usne i svu svoju usredotocenost usmjerila na konje.
Alasdair joj je dobacio zbunjen pogled. Neto sasvim sigurno nije bilo u redu. Moda
se radilo o nervoznoj reakciji na razbojnitvo. Najprije je primijetio njezinu rezerviranost kad
je uao u kucu nakon to je Maria poslala po njega. Shvacao je da ju je ljutilo to je Maria
poslala po njega. No poneto budalasta ustrajnost njezine druice za mukim kormilarom kroz
ivot uvijek ju je ljutila, iako bi to obicno okrenula na smijeh.
U normalnim okolnostima, Alasdair bi ispitao vlastito ponaanje ne bi li otkrio uzrok
Emminoj hladnoci, ali znao je da se nema zbog cega prekoravati. Nije bilo moguce da ju je
mogao naljutiti ili ojaditi izmedu juceranjeg dijela dana u Richmondu i sada.
Moglo se razumjeti da se mogla uzrujati, a moda cak i preplaiti zbog toga to je
progone pijuni s nedvojbeno loim namjerama, no njezino je hladno dranje postojalo i prije
nego to je shvatila pravu situaciju.
Dakle o cemu je dovraga bila rijec?
Drago mi je vidjeti da si se oporavila od onoga to ti je prouzrocilo tekoce sinoc,
rece on dok su skretali u Hyde Park. Nikad te nisam vidio tako pospanu. I to tako naglo.
Emma nije nita rekla. Jedino objanjenje koje je mogla donijeti za onaj cudan
preokret bio je njezin okirani jad zbog onoga to je cula u sobi za odmor. Ne bi bila
ocekivala od sebe da reagira na taj nacin, no tijelo se povremeno moe cudno poigrati s
covjekom.
No s druge strane, doista smo imali poneto energicno poslijepodne, promrmlja
Alasdair sa smijekom. Na trenutak je poloio ruku na njezino bedro. Ona se ukocila pored
njega, a pogled je cvrsto usmjerila na put pred sobom. Pustio je da mu ruka padne sa strane, a
zbunjenost mu je ustupila mjesto poznatoj frustraciji.
Ako neto nije bilo u redu, zato mu to jednostavno nije rekla?

* * *

Paul Denis, iz zaklona ukrasnog grmlja malo podalje od staze, promatrao je kako se
dvokolica kotrljajuci odmice od njega po treslovini. Cinilo se da joj se onaj prokleti Alasdair
Chase prilijepio poput muhe na med. Ne bi bilo moguce oteti je ovdje usred parka, ali
nezgoda s kocijom, svojevrsni diverzijski manevar na prometnoj ulici izvan parka, pruio bi
im mogucnost.
On i dvojica korisnih mukaraca koje je Luiz pronaao za njega lako ce odmjeriti
snage s runim lakajem na kocijakom sjedalu straga. Ali dodatak Alasdaira Chasea toj
jednadbi mijenjao je brojke.
Paul ju je cekao da ude u park. Luiz je postavio momcica kod konjunice u kojoj je
drala svoje konje. Cim je zatraena njezina dvokolica, taj mu je ulicni deran dostavio poruku,
primio svojih est penija i nestao svojim putem, zvideci.
Plan je bio krasan u svojoj jednostavnosti. Cim bi ugledao Emmu, Paul ju je
namjeravao zaskociti. Zamolio bi je da ga malo provoza oko parka. Sasvim obicna molba i
takva koju ne bi mogla odbiti bez velike neuljudnosti. Prijateljski su se rastali prole veceri u
Almackovu klubu. Nece imati razloga biti neljubazna prema njemu.
Zamolit ce je da ga odbaci do Fribourgove i Treyerove trgovine, gdje je elio obnoviti
svoju zalihu burmuta. Ponovno nije mislio da bi mogla odbiti tako nevinu molbu. A njegovi
ce ljudi cekati na ulici ispred trgovine kako bi izazvali nezgodu.
Prsti su mu se omotali oko malog komada olovne cijevi u depu. Udarac u bazu
lubanje onesvijestit ce je. Doimalo bi se da je ozlijedena u nezgodi. U odvracanju pozornosti i
neizbjenoj gomili koja ce se ondje motati, bit ce vrlo jednostavno predati je Luizu, koji ce




104
cekati u lakoj kociji.
Potpuno siguran i jednostavan plan - osim to nije uzeo u obzir lorda Alasdaira.
Medutim, za Paula nece biti neobicno niti zamoliti Chasea da mu ustupi mjesto u kociji. to
se visokog drutva ticalo, ledi Emma je jo uvijek bila na bracnom tritu. Jo uvijek je imala
izabrane udvarace. Dijeliti svoju panju bio je dio igre koju su svi igrali.
Paul je izaao iz ukrasnog grmlja i latio se leernog etanja stazom, pozorno motreci
povratak kocije. No uzalud je motrio. Dvokolica se nije vratila.
Trebalo mu je skoro petnaest minuta prije nego to se uvjerio da mu je trud uzaludan.
Tiho psujuci, izaao je iz parka i pozvao fijaker.
Skrenuo je u Ulicu Mount upravo na vrijeme da ugleda Mariju Witherspoon kako se
penje u krcatu potansku kociju. Slijedila ju je sluavka sa krinjicom za nakit. Emme nije
bilo nigdje na vidiku.
Paul je kratko i otro udario po stijenki iza kocijaa fijakera, a mukarac je zaustavio
svoje konje. Nagnuo se unatrag kako bi doviknuo kroz prozor: Ocete van ovdje, efe?
Ne, samo pricekaj ovdje dok. ti ne kaem da nastavi.
Kocija je slegnuo ramenima i zavalio se na svom sjedalu, rairivi stari broj Gazettea.
Paul je naslonio ruku na prozor i promatrao prizor pred Emminom kucom.
Pratitelji kocije, brdo prtljage - svi znaci namjere dugog putovanja.
No ondje nije bilo Emme, samo njezina druica i sluavka.
Emma je vozila svoju dvokolicu u parku s Alasdairom Chaseom.
Paul je cupkao svoju iljastu bradu. Ako ona krece na put, zato bi najprije pola na
vonju parkom?
Da skrene bilo koga zainteresiranog za njezino kretanje s traga, naravno.
Sinoc je otkrio svoje namjere uzevi pisacu mapu. Oni ce sada zakljuciti da se, dok
ona jae u parku, nitko nece zanimati za kucu. Ako im pode za rukom da napuste London
neprimijeceni, onda bi ih bilo gotovo nemoguce pronaci. Ceste koje vode iz Londona bile su
brojne na svim krajevima kompasa. Moguca odredita bila su raznolika kao i dugine boje.
Potanska kocija je krenula. Paul se nagnuo kroz prozor. Prati kociju.
Kamo? Kocija je ponovno preklopio svoje novine.
Da to znam, otrese se Paul, ne bih trebao tebe da je prati.

* * *

Emma je provela dvokolicu kroz Cumberland Gate na sjevernom kraju Park Streeta i
uputila se sjeverno prema Cesti Holloway. Na naplatnom mjestu za cestarinu prije Islington
Spa, Sam je skocio s kocijakog sjedala kako bi nabavio karte koje ce im otvoriti sljedece tri
rampe.
Alasdairu je konacno bilo dosta. Hoce li se ova utnja nastaviti sve dok ne stignemo
do Potters Bara, Emma?
Nemam to reci.
Da, ima, ustvrdi on. Puca od elje da neto kae. Neto te ivu izjeda, i mislim
da je bolje da se rijei toga prije nego to te posve obuzme.
Sam je skocio natrag na svoje sjedalo i Emma je ponovno obola konje. S jedne strane,
eljela ga je optuiti. eljela je vidjeti njegovu zbunjenost i nelagodu. Htjela ga je cuti kako se
saplice s objanjenjem ili poricanjem koje nikako nije mogao uciniti uvjerljivim.
No s druge strane, nije mogla podnijeti da riskira njegovo dranje kao da to nije nita
vano... da riskira da je ismije jer je naivno stvorenje koje se obazire na klevete jedne
bludnice o tome to je on ikome rekao. Umalo se uvjerila da bi tako reagirao. Iskritizirao bi je
zbog tako nerealnih, nepro-finjenih briga. Svi su oni odrasli mukarci i ene bez ikakvih
iluzija. Tako je to u svijetu.




105
A ona nije mogla podnijeti da to cuje.
Alasdair je cekao odgovor. Cekao je cijelim putem kroz ubavo seoce Islington Spa, za
vrijeme uspona na breuljak i ulaza u Highgate te silaska na sjevernu stranu. Cekao je sve dok
se nisu nali na Finchley Commonu, gdje se pred njima du vritine protezala pusta staza pod
celicno sivim nebom.
Cekao je dok su prolazili vjeala u Fallow Corneru. Truleci le nekadanjeg drumskog
razbojnika ljuljao se u svojim lancima, kripeci dok je vjetar puhao s ravne pustopoljine.
utnja u dvokolici bila je duboka sve dok Sam, koji je u ocekivanju postojeceg razbojnika
drao pitolje na gotovo, nije poceo tiho zvidukati, kao da eli odagnati vlastitu nelagodu.
Maknuli su se s vritine bez susreta s opasnocu i stali zbog placanja cestarine u selu
Whetstone. Alasdair je do tada izgubio svoju nimalo bezgranicnu strpljivost, no nita se nije
dalo uciniti dok je Sam sjedio iza njih. Mogli bi se posvadati pred Jemmyjem, ali Sam je bio
pridolica.
Stani kod Crvenog lava, rece on odsjecno kad su se dovezli u prometni gradic
Barnet tri kilometra nakon Whetstonea.
Mislila sam da stajemo kod Potters Bara.
Potrebno mi je pice, a konje treba napojiti.
Emma je zaustavila konje u dvoritu Crvenog lava. Konjuari su se urili zamijeniti
konje za tri potanske kocije koje su se uputile na cestu za krajnji sjever.
Alasdair je skocio na kaldrmu. Dodi. Podignuo je ruku kako bi pomogao Emmi sici.
Ona je na trenutak oklijevala, a zatim prihvatila ruku i sama sila. Znala je da je
Alasdair sada ljut i znala je da je na svoj tipicno perverzan nacin iskonstruirala scenu koja ce
se sad odigrati. Usprkos svom strahu od njegove reakcije, suocavanje joj je bilo potrebno.
Nikad nisu mogli prikrivati svoje osjecaje jedno od drugog, jureci s jednog olujnog vrhunca
na drugi. Moda se nije radilo o najzrelijem nacinu, ali niti jedno od njih izgleda nije si moglo
pomoci.
Alasdair joj je ispustio zapece cim je dotaknula tlo. Idi u gostionicu i zatrai mirnu
sobu, rece on, dodajuci s hladnom uljudnocu: I vrc bijelog piva za mene, lijepo te molim.
Emma je ucinila kako je zatraio. Gazda, klanjajuci se na vratima, uvjerio ju je kako
ima odijeljenu sobu koja gleda na ulicu. Odmah ce poslati pice. Pucnuo je prstima slukinji,
uputivi je neka pokae dami put na kat.
Emma je pola gore za djevojkom i ula u kvadratnu sobu presvucenu drvenom
oplatom. Stajala je pred prozorom s kamenim stupom u sredini koji je gledao na ulicu kad je
Alasdair uao.
Gazda alje pivo i kavu, rece ona bezizraajno, skidajuci rukavice. Takoder malo
hladne piletine i pitu od divljaci. Nisam znala jesi li gladan.
Ne narocito, rece Alasdair. Stajao je ledima okrenut vatri, podigavi donji kraj svog
jahaceg kaputica ne bi li si ugrijao stranjicu.
Pretpostavljam da je Maria do sada vec naveliko na putu, primijeti Emma, ne
okrecuci se od prozora.
U redu, Emma, to je dovoljno!, izjavi Alasdair. to se to dodavola ovdje zbiva!
Duri se sve otkad sam jutros doao u Ulicu Mount i...
Ne durim se!, usklikne Emma, okrenuvi se na njega. Nikad se ne durim.
Sve do jutros, moda bih se i sloio s tobom, odvrati on. Zato si hladna prema
meni?
Emma je odbacila svoje rukavice na sklopivi stol. Slucajno nemam volje sluati...,
pocne ona, a zatim se prekine kad se sluavka vratila s hranom i picem. Emma se ponovno
okrenula k prozoru.
Djevojka je znatieljno pogledala dvoje gostiju u sobi. Napetost medu njima bila je
tako jaka da se mogla rezati noem. Iznijela je sadraj svog posluavnika, radeci vecu buku




106
nego to je to zahtijevao jednostavan zadatak, no tiina u sobi bila je tako glasna da je osjecala
neodoljivu potrebu za njezinim ispunjavanjem.
Hoce li to biti sve, gospodine? Napravila je kniks u Alasdairovu smjeru, buduci da
je Emma i dalje bila okrenuta ledima prema prostoriji.
Da... da, potjerao ju je odmahnuvi otresito rukom. Ponovno je savila koljeno na
pozdrav i pourila se izaci iz sobe sa svojim praznim posluavnikom.
Pocnimo ispocetka. Alasdair si je nalio malo piva. Sto nema volje sluati?
Duboko je otpio iz svog vrca i promotrio je kroz suene oci. Bio je svjestan vlastite
zabrinutosti, a ispod njegove iriti-ranosti titrao je strah, a to njegovo dranje nije ucinilo iole
pomirljivijim.
Nemam volje sluati kako o meni komentiraju ene poput ledi Melrose, rece Emma,
sada prilicno crvena u licu, s najsitnijim drhtajem u glasu. Da me podcjenjivacki komentiraju
i pripisuju te rijeci tebi!
Alasdair je nacas zurio u nju u posvemanjoj zbunjenosti. Spustio je vrc natrag na stol.
Ne razumijem te.
Ne? Glas joj je sada podrhtavao od ljutnje. Moda se ne sjeca da si ledi Melrose
iznio svoje miljenje o meni, i to takvim opisom da se, kako shvacam, on mora cuti da bi se u
njega povjerovalo. Vulgarna kao Letty Lade, vjerujem da je bio jedan od njih. Moda se ne
sjeca da si joj rekao kako ne moe docekati da si pronadem mua pa da se moe osloboditi
svoje odurne dunosti skrbnika.
Suspregnula je dah tihim, ljutitim grcajem i prstima pritisnula usta, boreci se da zadri
vlast nad sobom. Nece popustiti pred njim.
to si jo diskutirao s njom?, nastavi ona. Moda o mojim vjetinama medu
plahtama? Uiva li usporedivati svoje ljubavnice, Alasdaire?
Alasdair je problijedio. Dosta je!, rece on, usijanih ociju na bijelom licu, dok mu je
miic titrao u kutu cvrsto stisnutih usana. Daj da vidim jesam li dobro razumio. Optuuje
me da sam o tebi raspravljao s drugim enama?
Ne samo raspravljao, uzvrati ona. Podcjenjivao si me pred svojim drugim
ljubavnicama, tako da ono to si rekao mogu ponoviti svojim prijateljicama i poznanicama i
svakome medu otmjenim svijetom kome je stalo cuti... tako da tvoje rijeci budu navrh jezika
svake stare pakosnice i tracerice u citavom gradu!
Okrenula se od njega, ne mogavi ga gledati, podlegavi vreloj, grimiznoj plimi svoje
boli i bijesa, nesigurna u to koji osjecaj sad prevladava.
Kako se usuduje!, progovori Alasdair s tihom estinom koju je priguenost njegova
glasa samo pojacavala. Kako se samo usuuje, Emma!
Kako se to usudujem?, dobaci ona preko ramena. Samo ponavljam ono to sam
cula. I to na javnom mjestu.
Usuuje se povjerovati da bih ucinio takvo to? Da bih se tako ogrijeio o
pristojnost, o umjesnost, da bih o tebi uvredljivo raspravljao bilo s kim?
Cula sam to, ona ce bezizraajno. Vjerujem u ono to sam cula.
Alasdair je preao sobu u dva dugacka koraka. Uhvatio ju je za ramena i zavrtio je ne
bi li ga pogledala u lice. Tako mi Boga, Emma, nikad nisam bio tako blizu da udarim enu
kao to sam to sada.
Oh, pa onda samo izvoli!, usklikne ona. Nasilje je samo ono to bi covjek
ocekivao od mukarca koji omalovaava jednu ljubavnicu ne bi li se umilio drugoj. Lecnula
se od pogleda u njegovim ocima. Prsti su mu se bolno ukopali u njezina ramena i ona je u
nekoj vrsti uasnutog icekivanja cekala da on izvri svoju prijetnju. Zbog toga bi ga jo i vie
prezirala. To bi konacno, u potpunosti, ubilo sve druge osjecaje.
Alasdairove su ruke spale s njezinih ramena. Odmaknuo se od nje, udahnuo dugackim,
dubokim, drhtavim dahom, a potom vrcima prstiju protrljao oci i usta te preao dlanovima




107
preko lica gestom posvemanjeg umora.
Emma je vidjela da mu ruke drhte.
Umjesto da mi u lice dobacuje optube, zato mi jednostavno ne kae to se
dogodilo?, rece on, glasom sada mirnim poput povrine ribnjaka. Ocito ima nekakav
razlog za ovu uvredu. I tako ti Boga, Emma, bolje neka bude dobar.
Na pamet joj je pala prva, najsitnija mogucnost da je moda sve greka, strana greka.
Osjetila je prvo budenje nade. Poznavala je Alasdaira i znala je da nije mogao odglumiti bijes.
Nije odavao niti najmanji znak krivice, cak niti najsitniji nagovjetaj savjesti.
Duboko je udahnula i tocno mu ispricala to je slucajno cula u sobi za odmor u
Almackovu klubu.
Alasdair je sluao, a izraz lica postajao mu je pepeljast dok je ona govorila. Emmin je
glas jednom ili dvaput zapeo kad je opazila srdbu kako mu svjetluca u ocima, no
nepokolebljivo je nastavila sa svojom pricom, pazeci da ne dotjeruje ono to je cula.
Kad je zavrila, Alasdair rece: Posluaj me, i to jako paljivo. Nikad nisam, nikad ne
bih, raspravljao o tebi bilo s kim na iole uvredljiv nacin. Julia Melrose ima pogan jezik. I
moe biti da smatra kako ima vlastite interese. togod da je pripisala meni, nije poteklo od
mene.
Emma je protrljala dlanove kao da joj je hladno. Ali moe li poreci da je od tebe
mogla dobiti takav dojam zbog kojeg bi se osjecala opravdano iznijeti one stvari?
Ne mogu reci kakav je dojam mogla dobiti od mene, rece on s odsjecnim
odbacivanjem. Nemam pojma to je mogla izvrnuti kako bi to odgovaralo njezinim
ciljevima.
Dakle, nikad ne bi razgovarao o meni s drugom enom?
Nisam li to upravo rekao?, upita on ljutito.
Emma je progutala knedlu i prvi put spomenula zabranjenu temu. Cak niti s majkom
svoga djeteta?
Alasdairovo se lice zatvorilo. S ledenom kona-cnocu, on rece: Izostavit cemo Lucy
iz ovoga, ako doputa. Necu o njoj raspravljati s tobom nita vie nego to bih o tebi
raspravljao s njom.
Dakle, stvarno misli da je moguce drati sve tvoje ene u zasebnim odjeljcima?,
primijeti Emma.
Krenuli su ovim putem i ona je sad bila odlucna poci njime do samoga kraja. Vrijeme
za to vec je davno prolo i ako to dovede do konacnog, nepovratnog prekida medu njima,
neka tako bude. Sada je znala da ne moe ivjeti kao Alasdair. Prolazni uici strasti te
zabavnog i oduevljenog druenja njoj nisu bili dovoljni. I nikad niti nece.
Alasdair se okrenuo od nje. Uzeo je svoj vrc i popio jo jedan gutljaj. Priao je kaminu
i stao, jednim stopalom na ulatenoj bakrenoj ogradi, lijeve ruke protegnute du okvira
kamina, pogleda uperenog u vatru. Podignuo je glavu i ponovno otpio.
Emma je cekala, odjednom osjecajuci stezanje u prsima, zaustavivi dah.
Koliko misli da imam ljubavnica, Emma?, upita on kozerski.
Ne znam. Tu je ledi Melrose, tu sam ja, ako se mogu tako nazvati, tu je majka tvog
djeteta, rece ona uporno.
Tu si ti. Jednostavna je izjava bila iskazana tako tiho da ona nakratko nije bila
sigurna da ga je dobro cula.
To jest, rece on, pod pretpostavkom da se smatra mojom ljubavnicom.
Samo ja?, rece ona.
Samo ti.
Oh. Bilo joj je navrh jezika upitati ga to se dogodilo s ostalima. Je li to bio interes
Julije Melrose? No onda je pomislila kako je se to ne tice. Teko da ga je u jednom trenutku
mogla optuivati kako govori o njoj, a vec u drugom traiti od njega da joj govori o drugim




108
enama.
Samo ja... trenutno? Bilo je vano ovo posve razjasniti.
Dok ti ne odluci drugacije.
Oh, ponovi ona. Nastupila je tiina u koju su uplovili zvukovi odozdo s ulice:
tropot eljeznih kotaca po kaldrmi, pokucarac kako oglaava svoju robu, cvile udarenog
psa.
Dodi ovamo, rece Alasdair, stavivi svoj vrc na okvir kamina.
Emma se jo malo krzmala. U ocima mu je bio odredeni pogled za koji ba nije bila
sigurna.
Emma, dodi ovamo, ponovi on tiho, domahnuvi joj prstom.
Prila mu je, ljutito pomislivi kako je apsurdno osjecati ovo prkosno junatvo, kao da
je nekako u krivu. Imala je svako pravo suociti se s njime.
Alasdair joj je obuhvatio lice dlanovima. Ti si, slatko moje, najsumnjicavija,
najmrzovoljnija sva-dljivica koju je neki mukarac ikad imao nesrecu oboavati.
Emmine oci zlatno su zasjale. Oboavati?, upita ona.
Da, vrag nek te nosi! Grubo ju je poljubio, nepopustljivih ruku na njezinu licu.
Nisi ni najmanje dostojna oboavanja, a ipak sam te oboavao otkad sam te prvi put ugledao
s onim prugastim pletenicama i poderanom podsuknjom.
Zar sam je imala?, upita ona, iskreno iznenadena takvom uspomenom.
Uvijek si imala poderanu podsuknju.
To mora da je pretjerivanje, usprotivi se ona.
Sasvim vjerojatno. Ruke su mu kliznule oko njenih leda sve dok rukama nije
obuhvacao njezine lopatice, cvrsto je privivi uza se. Netremice joj je zurio u oci.
Ne znam to jo da kaem, Emma. elim te. Trebam te. Volim te kao to nikad nisam
volio drugu enu. Ako ti to nije dosta, ne znam to drugo mogu uciniti ili reci.
U glasu mu se cula takva molba. To je bilo toliko nekarakteristicno od Alasdaira, da je
Emma zau-tjela. Stajala je obgrljena, samo ga gledajuci.
Voli li me?, upita on kad je utnja postala nepodnoljiva.
Da, rece ona tiho. Uvijek sam te voljela. Cak i kad te mrzim, volim te.
Alasdair se tiho nasmijao i poljubio joj kut usana. Pa, moda je to onoliko koliko
mogu ocekivati... zasad.
Ona ce nauciti ponovno mu vjerovati. Kazao je sam sebi da je bitka gotovo izvojevana
dok mu se njezino tijelo omekavalo u rukama, a usne joj poputale pred njegovim
poljupcem. Stvoreni su da budu zajedno, nerazmrsivo isprepleteni. Emma ne moe zauvijek
poricati ovu istinu.




109
Trinaesto poglavlje

Stigli su do Crnog galeba u Potters Baru ubrzo nakon podneva. Sam je odveo konje
kako bi ih nahranio i napojio, a Emma je ula u gostionicu naruciti laki obrok za vrijeme kad
stigne Maria u kociji. Trebali bi stici neto poslije jedan, procijenio je Alasdair. Za put iz
Potters Bara do Stevenagea, gdje ce prenociti, kociji ce ovog poslijepodneva trebati jo dva
sata. Dovoljno lako putovanje koje Mariju nece pretjerano zamoriti.
Emma je predala svoju narudbu u gostionici, a zatim se vratila u dvorite staje.
Alasdair je stajao ispod nadsvodenog ulaza za kocije u dvorite, gledajuci niz cestu.
Moe li ih vidjeti? Prila mu je.
Jo ne.
Proecimo. Dobro bi mi dolo protegnuti noge.
On je kimnuo u znak slaganja i ponudio joj svoju nadlakticu.
Razmiljala sam, rece Emma.
Alasdair zastenje. Ne opet. To izgleda uvijek vodi do nevolja.
Budi ozbiljan.
Vjeruj mi, jesam.
Emma se prema ovom komentaru ponijela sa zasluenim prezirom. Ne misli li da bi
onim ljudima od sinoc bilo mnogo zgodnije da se nisam probudila onda kad vec jesam?
Alasdairov se korak usporio. Hoce reci?
Ona je slegnula ramenima. Nisam sigurna na to ciljam, ali inace ne padam u san
usred plesne veceri. Mislila sam... oklijevala je, a zatim nastavila: Mislila sam da mi je
pozlilo zbog onoga to sam cula. Ali nije mi bilo zlo. Spavala sam.
Alasdair je zastao kod niskog zida koji se protezao du uske seoske ceste. Naslonio se
na njega, gledajuci kraj to se valovito protezao, promiljajuci o tome. to si jela ili pila u
Almackovu klubu?
Nita. Ondje hrana teko da je primamljiva. Okrenula se i trzajem se podignula na
zid pored njega, mauci svojim dugim nogama.
Istina. On se namrtio. Ti i ja pili smo isto vino za vecerom. Jeli smo od istih jela.
Da. Odmahnula je glavom. Nema veze, to je bilo samo neto to mi je prolo kroz
glavu... da ako to nisu bili obicni provalnici, onda su moda mogli srediti da me uspavaju.
Ne znam zato se sam nisam toga sjetio. Zurio je preko zida. Ali ne vidim kako bi
se to dalo izvesti.
Zatim se okrenuo i poloio joj ruke oko pasa, grdeci je: Kakvo si ti nepristojno
stvorenje, kad sjedi na zidovima poput djevojcice! Pravo je cudo to jo uvijek nema
poderane podsuknje. Podignuo ju je i spustio, odmahujuci glavom. Zid je prekriven
mahovinom. Okreni se.
Zavrtio ju je i prilicno energicno uklonio prainu sa stranje strane njezine narancaste
suknje, a zatim mu je ruka zastala, prateci zaobljenost njezine stranjice, gnjececi cvrsto tijelo
ispod suknje.
Alasdaire, usred smo sela!, psikne ona, odmicuci se. Nemoj to raditi!
Ali svida mi se, rece on jednostavno.
Satiru!, optui ga Emma. Onda joj je pozornost privukao zvuk kotaca kocije. Evo
kocije! Za Boga miloga, ponaaj se pristojno.
Alasdair se tek nasmijuljio.
Maria se spustila iz kocije brbljajuci bez daha. Kakvo vozilo s dobrim oprugama,
ozbiljno to tvrdim. Nikad nisam tako glatko putovala. I niti najmanje uzbune za vrijeme
prijelaza preko Finchley Commona, iako se doista tako uasavam drumskim razbojnika. Jesi
li uivala u svojoj vonji, Emma milena? iroko se nasmijeila Emmi i Alasdairu.




110
Da, bilo je krasno, rece Emma, namjerno lauci. To je bila jedna od najneugodnijih
vonji u njenom ivotu. Moji konji imaju najmeke vale.
Marijino kimanje glavom davalo je dojam znalackog razumijevanja ovog vanog
pitanja, iako ona nikad u ivotu nije drala uzde.
Ovog popodneva jahat cemo do Stevenagea, nastavi Emma vedro. Da odmorimo
ridane. Ali dodi sad u gostionicu. Ceka te marenda. A ima i soba u kojoj se najprije moe
osvjeiti.
Oh, kako ugodno. Kako je ovo lijepo selo. Maria je ula u gostionicu, kao i uvijek
spremna da joj se ondje svidi. Priznajem da bih rado oprala ruke i poceljala si kosu. Dodi
gore sa mnom, milena.
Alasdair je ostao na dvoritu staje. Sve u redu, Jemmy?
Da. Jemmy je sjahao s Feniksa. Mada je promet poneto gust. Jedva smo se probili
kroz Barnet, takva je bila guva.
Trebalo bi biti mirnije sad kad smo izvan Londona. Pronaci ce Sama u kuhinji kad
smjesti Feniksa i Lastavicu u staju. Pobrini se da nam daju dobar par konja za sljedecu
dionicu.
Nece oni meni podvalit' nit' osim najboljih, efe, izjavi Jemmy, pljunuvi u slamu
pred sebe.
Ne, sloi se Alasdair s poluosmijehom. Otiao je u gostionicu.

* * *

Cetiri jahaca tog su trenutka prolazila pored vjeala u Fallow Corneru. Siguran si da
idu na sjever, Paolo? Luiz se pogrbio u svom sedlu poput vrece krumpira. Bio je grozan
jahac i ova mu se vjeba nije ni najmanje milila.
Slijedio sam ih do brklje u Islingtonu. Na mitnici su kupili karte za iduce tri postaje.
Paul je zvucao razdraljivo kao to se i osjecao. Bio se nadao do sada ostaviti ovaj posao iza
sebe, a umjesto toga naganjao je preko otvorenog seoskog kraja procesiju dugacku kao rimska
trijumfalna povorka.
Luiz je zagundao i jo se dublje pogrbio u sedlu.
Postiemo bolje vrijeme od kocije, ponudi on. A oni ce uzeti stanku kako bi
odmorili konje.
Vjerojatno u Barnetu, promrmlja Paul gotovo sam za sebe. Ondje cemo im uci u
trag.
Postrance je letimicno pogledao druga dva mukarca, koja su utke jahala,
ravnodunih izraza lica. Engleski im je bio manjkav i imali su stroge odredbe da ute, osim
kad su sami. Cim bi otvorili usta, razotkrili bi njihovu igru. No inace se Paulu dopadalo kako
su izgledali. Znao je njihov soj i predstavljali su dobre sluge u poslu ove vrste. Imali su
solidno brutalno ponaanje ljudi bez mate i savjesti. Ako im se naredi da ubiju, tako ce i uci-
niti. Ako im se naredi da nanesu ozljedu, nece prezati to i uciniti.
Barnet je bio konica aktivnosti dok se promet pred mitnicom s cesta iz Hollowaya i s
krajnjeg sjevera spajao na jednom mjestu. Paul je ujahao u dvorite staje Zelenog mlaca kako
bi se raspitao.
Konjuar lasicjeg lica samilosno je zurio u njega. Ne, nijesmo imali nikakvih putnika
za sjever koji su ovdeka zam'jenili konje. Sisao je slamku kao da promilja o tome.
Naravski, ne bimo ni ocekivali takove putnike jerbo Zeleni mladac nema posla s putnicima
sa sjevera. Samo s junjacima. Paljivo je odmaknuo slamku s jezika, dodajuci s velikom
milostivocu: Mislijo sam da to svi znadu.
Paul je obuzdao potrebu da ispravi covjekovu drskost svojim bicem. Okrenuo je konja
kako bi izjahao iz dvorita.




111
Eh, gazda..., pijukne neki glas.
Spustio je pogled na mravog derana koji je trckarao uz njega. Ja bi vam mogo rec
gdje su oli sjevernjaci. Dijete je podignulo blatnu ruku.
Paul je izvadio peni. Dakle?
Crveni lav, gazda. Dijete je poskocilo, ispruivi ruku da primi peni.
Paul je bacio novcic na tlo i odjahao natrag na ulicu.
U Crvenom lavu pronaao je zlatnu ilu. Sluge iz svratita nisu se sjecali kocije s dvije
putnice, ali se jesu sjecali dvokolice kojima je upravljala dama u narancastom jahacem odijelu
u pratnji dentlmena. Uli su u svratiste na pola sata kako bi se okrijepili prije nego to
nastave za Potters Bar.
to sad?, upita Luiz, uspravivi bolna leda. Malo se odmorimo ovdje?
Paul je bacio pogled prema suncu. Pocelo se sputati prema zapadu. Ne, rece on.
Nismo u opasnosti da im naidemo sleda. Nastavljamo dalje.
Luiz je neto promrmljao pa uzeo vrc bijelog piva koji mu je pruio momak iz
konacita. Iskapio je njegov sadraj jednim velikim gutljajem. Koliko dugo misli da ove
ivotinje jo mogu nastaviti?
Zamijenit cemo ih u Potters Baru. Paul je bio nestrpljiv, ali Luiz je ponovno dao
napuniti svoj vrc, a njegovi su suputnici ucinili isto. I on je bio edan, no perverzno je odbijao
utaiti ed. Odlucio je postici svoju misiju i ponos mu nece doputati da uzme u obzir takve
trivijalnosti poput gladi, edi i umora.
Eh, Paolo, nemoj biti tako zlovoljan, ukori ga Luiz. Uhvatit cemo enu... lako
cemo je pokupiti. U kojem god da su konacitu veceras, izvuci cemo je odande.
Paulove su se nosnice rairile; usta su mu se stisnula. Znao je da Luiz govori istinu.
Svojevremeno su ucinili mnogo tee stvari. A njihova lovina i njezin zatitnik nisu mogli
znati da ih progone.

* * *

Limunada!, iznebuha rece Emma. Usporila je Lastavicu u kas i okrenula se prema
Alasdairu koji je jahao pored nje. Limunada.
Limunada?, upita on. to s njom?
Popila sam je malo... sinoc... u Almackovu klubu, nestrpljivo ce ona. Kad me
vojvoda od Clarencea prosio... ili barem mislim da je to radio. Nije ba bio jasan. Sasvim je
sigurno neto predlagao.
Nadam se da si ga razuvjerila, suho prokomentira Alasdair.
Da, naravno da jesam. Ostavila sam ga... ali ti me ne slua.
Sluam. Limunada. Podignuo je obrvu na ohrabrujuci nacin. Reci mi o tome.
Paul Denis donio mi je cau... netom prije nego to sam mu rekla da se necu udati za
njega... da se necu ni za koga udati, to sam rekla, kako bih s njim bila obzirna, shvaca.
Shvacam, rece on jo suhoparnije nego ranije. Cini se da si imala prilicno napornu
vecer odbijajuci udvarace. Je li bio utucen?
Ne. Emma se ljutito zagledala u njega. Ne moe se drati teme?
Moja isprika. Lagano se naklonio. Denis ti je donio cau limunade. Popila si je?
Emma se namrtila. Ispijala sam je, a onda ga je princeza Esterhazy odvela na stranu
i stigao je vojvoda. Mislim da sam tada izgubila zanimanje za nju. Onda sam, naravno,
pobjegla u sobu za odmor ne bih li izbjegla vojvodu i... no, zna to se zatim dogodilo.
Aha. Na moju tetu.
Onda?, upita ona.
to onda?
Alasdaire, kako me moe ovako zadirkivati?, usklikne ona, sasvim izgubivi




112
strpljenje. Postoje svi ti razbojnici koji su me odlucili staviti na muke kako vojvoda od
Wellingtona ne bi pobijedio u svojoj proljetnoj vojnoj operaciji, a sve to ti moe je rugati
se!
Dotaknula je Lastavicu petama, i arka je poskocila naprijed, preavi u galop.
Alasdair je drao Feniksa otraga. Njegova zafrkantska fasada bila je upravo to. Djelici
zagonetke tako su se lijepo spajali da nije mogao razumjeti zato ih ranije nije posloio.
Charles Lester bio ga je upozorio kako je neprijatelj doznao da Emma ima dokument. Paul
Denis uao je u njegov ivot, krenuo ravno prema Emmi, a Alasdair je samo kljucao od ciste
mujacke ljubomore i posve zanemario veoma stvarnu mogucnost da ovaj naoko uvjerljivi,
naizgled francuski dentlmen ima na kocki znatno vie od lova na miraz.
Mogao se izbubetati zbog svoje gluposti. Svog potpunog sljepila. Toliko je bio obuzet
Emmom da nije gledao dalje od vlastita nosa.
Emma, kad je shvatila da on nije poao za njom, pritegnula je uzde i okrenula
Lastavicu. Odjahala je natrag do njega i odmah vidjela iz njegova izraza lica o cemu
razmilja. Ljut si na samoga sebe?
Bijesan kao ris, sloi se on.
Ali sada to vie nije vano. On nije uspio prole noci, a sad smo dobrano
odmaknuli.
U to sumnjam, tiho rece Alasdair. U to sumnjam.
Misli da bi nas mogao pratiti?
Mislim da je monsieur Denis, ili koje mu je vec ime, prelukav i preodlucan da bi te
pustio otici bez borbe. Previe je toga na kocki.
Ali ako smo izali iz Londona neprimijeceni..., rece ona nesigurno.
Alasdairov je izraz bio mracan. Uvijek se moemo nadati.
Bilo je ocito da nema previe vjere u nadu. Nekoliko su minuta utke jahali, a zatim
Emma rece s odlucnom vedrinom: Pa, morat ce se pobrinuti da u svratitu nocas imamo
spojene sobe. Moj ce tjelohranitelj morati ostati vrlo blizu.
Mislio sam predloiti da Maria podijeli tvoj krevet, a da Tilda spava na pomocnom
leaju, rece on toboe ozbiljno.
Emma je izgledala zaprepateno. Kakvu bi zatitu one pruile? A ne bi bile niti
zabavne, doda ona.
Alasdair se nije nasmijeio. Sjeca li se jo uvijek kako se sluiti pitoljem?
Bila sam gotovo jednako dobar strijelac kao ti i Ned, ustvrdi ona, a njezin je
natjecateljski duh kao i uvijek isplivao na povrinu.
Nisam tako siguran u to... medutim, zanima me koliko si dobra sad.
Prolo je neto vremena, prizna Emma, uvidjevi da nema nade da on popravi
raspoloenje.
Alasdair je skrenuo Feniksa s ceste u polje. Sjahao je i posegnuo ispod sedla za parom
pitolja. U redu, da vidimo to moe.
Emma je sjahala. Cak i da sam strijelac koji ne promauje, ne posjedujem pitolj.
To se moe ispraviti. Iz depa hlaca izvukao je bijeli rupcic i privezao ga za nisku
granu platane. Ona je veselo zaleprala na vjetru.
Pokuaj na deset koraka. Pruio joj je jedno od oruja.
Emma je zabrinuto promotrila pleuci rupcic. To je pokretna meta, poali se ona.
Sumnjam da ce za tebe Denis mirno stajati, suho istakne Alasdair. ive mete
znatno su manje susretljive nego plocice u Mantonovoj streljani.
Emma je morala priznati istinitost toga. Kratko je proucavala pitolj. Prolo je dosta
vremena otkad ga je zadnji put drala u ruci. Mogla je cuti Nedov glas dok joj govori kako da
iskua teinu pitolja, neka procijeni kako da je rasporedi u ruci.
Stopala malo vie razdvojena, rece Alasdair iza nje. Stavio joj je ruke na bokove,




113
dovodeci je u ravnoteu. A sad pokuaj.
Emma je podignula pitolj, kiljeci preko cijevi pitolja. Bijeli je rupcic lepetao oko
grane. Polako je stisnula okidac. Pucanj je zazvucao poput eksplozije i ona je poskocila, a
pitolj se trznuo u njenoj ruci.
Rupcic je, neokrznut, veselo leprao.
No, zato si poskocila?, upita Alasdair s mrvicom otrine, oduzimajuci joj pitolj
iz kojeg se puilo. Mislio sam da smo te oducili od toga godinama ranije.
Nedostaje mi vjeba, rekla sam ti, odvrati ona srdito. A meta mi je ionako
posvuda. Voljela bih tebe vidjeti kako postie bolje.
Je li? Skepticno je podignuo obrvu. Rado bih ti izaao ususret.
Sigurna sam da bi, promrmlja Emma. Daj da pokuam opet s drugim pitoljem.
Alasdair joj ga je pruio, a zatim se povukao, kriticno promatrajuci, prekrienih ruku,
dok je zauzimala poloaj. Ovaj put, iako je promaila metu, nije poskocila.
No, pretpostavimo da ce, ako nekoga treba ustrijeliti, to biti izbliza i da ce oni
predstavljati dovoljno veliku metu da je ne promai. Alasdair joj je uzeo pitolj i poceo ga
ponovno puniti.
Uvijek pod pretpostavkom da nisam tako slabana da se ne bih mogla prisiliti
ustrijeliti nekoga, rece Emma s vie od natruhe sarkazma u glasu.
Racunam na jak poticaj samoodranja, rece on. Idi po rupcic. Okrenuo se kako bi
iznova spremio pitolje ispod sedla.
Emma je odvezala rupcic i paljivo ga pregledala. Hej, stvarno ga jesam pogodila!,
usklikne ona. Pogledaj ovo malo oprljeno mjesto na cipki u kutu. Trijumfalno je zamahnula
dokazom. Vidi!
Mora da ga je vjetar otpuhnuo na put metku, primijeti Alasdair, posve ozbiljnog
lica.
E pa ti... ti... od svih podlih, neplemenitih... oh, ne smij mi se! Niti najmanje
zavarana njegovom prividnom ozbiljnocu, srdito se zagledala u njega, samo se s najvecom
tekocom othrvavi potrebi da lupne nogom kako bi energicno istaknula svoje rijeci. Ima
trenutaka, Alasdaire Chaseu, kada bih mogla ustrijeliti tebe bez imalo kajanja.
Kako netakticno, promrmlja on, odmaknuvi se od Feniksa. Mali plamenovi
preletjeli su mu preko sjajne zelene povrine ociju i Emmi je zastao dah. Zrak je odjednom
bio nabijen onom elektricnom napetocu koja je tako cesto izbijala izmedu njih, i tako cesto u
najnezgodnije i najneprikladnije vrijeme.
Dri se dalje od mene, rece ona, koraknuvi unatrag, podignuvi ruke kao da ga
odbija od sebe. Nasred smo izloenog polja usred zime.
elim te, rece on tiho.
Sad? Bespomocno ga je pogledala, znajuci da se ona nikad ne bi mogla oduprijeti
silini poude kad bi je jednom zahvatila.
Sad. Ovdje, potvrdi on.
Kako? Ogledala se bespomocno kao i ranije. Otvoreno ti kaem, Alasdaire, necu
leci na smrznuto tlo.
Nece taknuti tlo, kunem se. Posegnuo je za njenim rukama; promiljenost i
odlucnost citale su mu se u liniji tankih ravnih usana, a buktinja poude u ocima.
Emma je osjetila kako se topi poput maslaca na suncu. Volja joj je bila cista elatina.
Cinilo se da joj se tetive, kosti i miici rastacu. Bez da je to odlucila, poloila je svoje ruke u
njegove. Njegovi su se prsti toplo sklopili oko njezinih i privlacio ju je k sebi, centimetar po
centimetar, sve dok nije stajala uz njega, ociju gotovo na istoj razini s njegovima.
Dreci joj dlanove, podignuo joj je ruke ustranu, podalje od tijela, tako da su im se
tijela dodirivala od prsa do koljena. Poljubio joj je usta.
Emma je postala svjesna svakog dijela svog tijela koje je doticalo Alasdaira. Svojih




114
dojki, svojih bradavica, svog trbuha, svoje zdjelicne kosti, svojih bedra, svojih koljena.
Osjecala je svaki dio njegova tijela. Okruivao ju je njegov miris, njegova mousna muka
rasko. Mogla je osjetiti vlastito spolno uzbudenje, vrtoglavo i opojno. Nagnula se blie,
osjetila njegovu erekciju uz svoj pubicni breuljak. Tihi jecaj oteo joj se s usana.
Ne maknuvi usne s njezinih, niti joj jo putajuci ruke, Alasdair ju je pomaknuo
unatrag. Kretali su se istovremeno, i dalje se dodirujuci kao da sudjeluju u sloenom plesu za
dvoje. Emma je ledima osjetila kako je podupire platana.
Alasdair je nacas podignuo glavu. Izraz lica bio mu je neobicno ozbiljan. Oslobodio
joj je dlanove, putajuci da joj ruke padnu uz bokove. elim te, ponovio je. Moram te
imati.
Emmin je glas promuklo podrhtavao kad je, pokuavajuci se nasmijuljiti, rekla: Sve
je to lijepo, ali namjerava li me imati stojecki uz stablo poput lucke kurve?
Jak smijeh odagnao je strogost iz njegova izraza. Takva je zamisao. Ali, to, molim
te, zna o luckim kurvama?
Samo ono to sam doznala od svog brata i njegovih prijatelja, odgovori ona. aljivo
bockanje popustilo je seksualnu napetost, no samo kako bi je ponovno pojacalo, snanije nego
ikad.
Duboki, skroviti kutici njezina tijela bili su vlani i bolni. Ruke su joj bile na struku
njegovih hlaca, otkopcavajuci ga. Posegnula je za njegovim penisom u vlastitoj gladnoj
potrebi, milujuci i sticuci ukrucenu put u kojoj je tuklo bilo. On joj je zadignuo narancaste
skute i svukao joj hlace od zecje koe jednim neprekinutim pokretom.
Razdvojila je noge, malcice se podignuvi na prste dok ga je uvodila u svoje eljno
tijelo koje ga je docekalo s dobrodolicom.
Alasdair joj je obuhvatio obje strane stranjice. Omotaj se nogama oko mene, slatko
moje.
Tako je i ucinila, s rukama oko njegova vrata dok joj je on podupirao stranjicu.
Duboko se zario u nju dok se ona pomicala uz njega, primajuci ga punom duinom sve dok ga
nije osjetila do maternice. Odazivajuci se na to, unutranji su joj miici zadrhtali i napeli se;
trbuni miici stegnuli su se u icekivanju.
Alasdair je pustio dah u drhtavom uzdahu ushita. Oh, biti u tebi znaci biti ukopan u
medu, apne on. Gotovo nepodnoljivo slatko.
Emma je primaknula usne k njegovim, a ruke su joj se napele oko njegova vrata. Jezik
joj je uronio u toplu, vlanu pilju njegovih usta kao da ga samo tako moe posjedovati kao
to je on posjedovao nju. Pripila se uz njega kao uz komad naplavine kad ju je zahvatio
vrtlog, bacao je amo-tamo, sve dok se nije povukao, ostavljajuci je nasukanu na alu da
grcevito hvata dah.
Alasdair ju je pustio da klizne niz njegovo tijelo sve dok joj se stopala nisu nala na
tlu. Pomilovao joj je obraz poloen na njegovo rame. Dragi Boe, promrmljao je. Cudesna
si.
Ovo je moj dan za komplimente, uzvrati ona sa slabanim osmijehom. Najprije
dostojna oboavanja, a sada cudesna. Ima li tome kraja?
Takoder ima sposobnost samog vraga da pokvari raspoloenje, odvrati on,
odmaknuvi se od nje da namjesti svoju odjecu. No u glasu mu se cuo smijeh, a u oku se
vidjela spremna zabavljenost.
Emma se obrisala rupcicem prije nego to se uredila. Kocija nas je dosad vjerojatno
prestigla. Pitat ce se to nam se dogodilo. Prozaicni komentar vratio je prakticne brige.
Pa, put pod noge, ustro ce Alasdair. U Stevenageu cu ti kupiti pitoljcic. Takav
koji lako moe nositi u depu. Ponudio je udubljeni dlan za njezino stopalo.
Stvarno misli da bi mi mogao zatrebati? Uzjahala je Lastavicu odrazivi se s
njegova dlana. Zapravo uopce nije bila sigurna koliko ozbiljno treba shvatiti Alasdairovu




115
brigu. Cinilo se gotovo nestvarno zamiljati kako je netko progoni diljem engleskih seoskih
predjela samo zbog nekog smijeno loeg Nedova pjesmuljka.
Ne bih se ovoliko inkomodirao da to ne mislim, odmjereno rece Alasdair. Sa
zamahom se uspeo na sedlo i usmjerio Feniksa natrag na stazu. Nemam narocitu elju
provesti iduce tjedne u slabo opremljenoj lovackoj kucici u kraju koji nije jako dobar za lov.
Slucajno sam imao neka iznimno vana posla u gradu.
Kakvog posla?, znatieljno ga prouci Emma.
Financijskog. Tvoja zaklada i moji vlastiti poslovi, rece joj on. Ovaj su tjedan u
opticaj na burzi stavljene neke zanimljive vladine dionice. Bio sam namjeravao malo
poslovati.
Je li to nacin zahvaljujuci kojem uspijeva tako dobro ivjeti?, upita ona, sada
fascinirana. Stalno sam se pitala, kako to da se uvijek cini da bez nasljedstva ivi kao
imucan covjek. Napola se nasmijala, priznavi: Jednostavno sam pretpostavila da si
zaduen. Uvijek sam ocekivala kako cu cuti da su te bacili u neki zatvor za dunike.
Laska mi to si moje poslove drala tako zanimljivima, rece on glasom suhim poput
oprenog lica. Da si pitala, bio bih ti rekao. Ned je uvijek itekako bio svjestan mog
zanimanja za novcana trita.
Ne otresaj se na mene, Alasdaire. Bilo je samo prirodno da se zapitam... i, ne, doda
ona, nikad nisam mislila da me eli oeniti zbog mog novca. Znam da sam to jednom rekla,
ali provokacija je bila nepodnoljiva. Jednostavno sam udarila bilo cime to mi je dolo na
pamet.
Alasdair se i predobro sjecao te svade. Medutim, ta ga konkretna optuba nije
zabrinula. Savreno je dobro shvatio da ga je Emma samo eljela povrijediti, no oruje za
kojim je u svom bijesu posegnula bilo je tako suludo da ga niti najmanje nije mucilo.
Pa, necemo ponovno otvarati stare rane, rece on. Hajde da nadoknadimo
proputeno vrijeme. Dodirnuo je Feniksa petama i konj se dao u galop.
Emma je oklijevala, razmatrajuci stare rane. Zatim je slegnula ramenima i usmjerila
Lastavicu za njim.
Stigli su u svratite Labud u Stevenageu malo nakon cetiri sata. Potanska kocija jo
nije bila stigla, vec se pojavila na dvoritu u roku od pola sata.
Mariji je bilo iznimno drago dovriti putovanje za taj dan. Kosti mi zvekecu, poali
se ona, dodajuci u slucaju da je svojom pritubom povrijedila bilo cije osjecaje: Nije da to
nije kocija s jako dobrim oprugama. Ali priznajem da ce mi biti drago leci u vlastiti krevet na
pola sata prije vecere.
Labud je bio veliko svratite, a njegovo dvorite neprekidno prepuno kocijaa i slugu,
zaposlenih stalnim priljevom kocija koje su mijenjale konje.
Ne znam koliko ce biti tiho preko noci, Emma upozori na bucnu strku oko njih.
Uzeli smo ti sobu straga, podalje od tocionice. Ako nema nita protiv, Tilda ce spavati na
pomocnom leaju unutra s tobom.
Oh, ali ona bi trebala spavati s tobom, rece Maria, primivi Emmu za nadlakticu
dok su ulazile u svratiste. U slucaju da je zatreba preko noci.
Necu je trebati po noci, rece Emma cvrsto i savreno ispravno. Ionako mi nije stalo
do toga da spavam bilo s kim. Pa ako nema nita protiv, Maria...
Oh, uopce nemam. Priznajem da ce to biti utjeno, odmah rece Maria. Ne volim
spavati u svra-titima, zna, milena. Plahte su pocesto vlane i covjek nikad ne zna tko se
nocu vucara naokolo.
Plahte su potpuno osuene, umiri je Emma. Raspravila sam to s gazdaricom koja je
uporno tvrdila kako se nema cega bojati. Naloila je sluavci da ponovno ugrije plahte
eravnikom za krevet, za svaki slucaj.
Oh, mislila si na sve. Maria je izgledala mnogo sretnije.




116
No, ti i Tilda podite sad u svoju sobu, a Tilda ti moe pomoci u svlacenju pa se
odmori prije vecere. Alasdair je zakupio privatni salon i vecera ce nam biti posluena u est.
Seosko doba, znam, ali dan je bio dug.
Oh, dobri Boe, da... i to jo nakon prole noci! Maria je dignula ruke od uasa.
Jedva da smo oka sklopili. Rana vecera i odlazak na pocinak ba su ono to nam je svima
potrebno.
Tako brbljajuci, otpratila je Emmu do lijepe sobe u stranjem dijelu svratita na
trecem katu, kamo je njezin kovceg vec donio jedan od slugu iz svratita.
Oh, da, ovo ce lijepo posluiti. Skinula je svoj eiric s uzdahom olakanja i legla na
krevet. Gdje ce ti spavati, Emma duo? Blizu, nadam se.
Uh... pa, ba i ne, rece Emma. Nisu imali drugih soba na ovom katu. Bit cu na katu
ispod.
Oh, mili Boe, ne! Na zasebnom katu... sama! Ne... ne, draga moja, to nikako nece
ici.
Alasdair ima sobu na istom katu, rece Emma. Zapravo, odmah do mene.
Oh, Maria je promiljala o tome dok je otkopcavala svoj krznom obrubljen ogrtac.
Mislim da bi trebala imati Tildu uza se, mila moja.
Ne, odlucno ce Emma. Necu uzeti Tildu.
Maria ju je nacas gledala u tiini, neobicno pronicljivih ociju, a zatim rece:
Pretpostavljam da zna to je najbolje, draga moja.
Emma se nasmijeila. Da, Maria, znam.
Ne mislim da je ba dolicno, zna, rece Maria.
Ti i lord Alasdair sami u spojenim sobama. Ne bih izvravala svoju dunost, mila, da
to ne kaem.
Nitko nece znati, istakne Emma. Nece se pretvarati ako tako odluci i Maria. Koga
bismo mogli sresti u Stevenageu?
Istina. Maria kimne, a onda doda, ustrucavajuci se: Bilo bi mi od srca drago kad
biste se ti i lord Alasdair mogli... pa, mogli ponovno sporazumjeti. Uvijek sam osjecala da si
ti i on tako savreno pristajete. Nikad mi nije bilo jasno to se dogodilo.
Emma se alosno nasmijala. Mi se citavo vrijeme svadamo, Maria. Zna to. Kako
bismo si mogli savreno pristajati?
Ne znam. Maria odmahne glavom. To je zagonetka, slaem se. Ali jo uvijek
mislim da je to istina.
Uto je ula Tilda, pa ih je Emma, ne znajuci je li joj drago ili ao zakljuciti tu temu,
ostavila zajedno.

* * *

Cetiri jahaca proli su pored Labuda malo poslije est sati. Nisu se ondje zaustavili,
vec su umjesto toga odjahali u manju gostionicu na Danestreteu.
Zna to ti je ciniti, Luiz. Paul je sjahao u dvoritu Zeca i lovakih pasa.
Luiz je progundao u znak potvrdivanja. Umalo je pao sa svog konja i tiho je opsovao
dok si je masirao bolna leda i istezao noge. Mizeran nacin kretanja, promrmljao je.
Bit cemo ovdje i cekati, rece Paul, zanemarivi ovu pritubu. Ugrabit cemo je
poslije ponoci, tako da mora pronaci nacin da dode do nje bez buke. Moe li to?
Ne znam dok ne vidim kako stoje stvari, odvrati Luiz. Navukao je obod svog eira,
podi-gnuo ovratnik kaputa i pogrbljeno izaao iz dvorita, uputivi se prema Labudu.
Paul je mahnuo rukom dvojici svojih preostalih suputnika. Izgubite se... bilo gdje u
gradu. Samo nemojte biti uocljivi. Vratite se ovamo u ponoc.
Otili su bez rijeci, a Paul je poao obaviti vlastiti posao. Unajmio je kociju i est brzih




117
konja iz Zeca i lovakih pasa s nalogom da budu spremni i da cekaju na trgu kod crkve u
ponoc. Imao je vlastitog kocijaa, pa nece trebati sluge iz gostionice. Kocija i konji bit ce
vraceni u Zeca i lovake pse u roku od jednog tjedna. Dobro je platio za tu povlasticu. Zatim
se uputio na veceru.
Luiz je pognuto uao u Labudovu tocionicu i sjeo u odijeljenom kutku. Narucio je
bijelo pivo i radio ono u cemu je bio najbolji. Gledao je i sluao.
Opazio je pripreme za veceru aristokratskog drutva u privatnom salonu na gornjem
katu. Cuo je diskusije o clanovima drutva, o njihovu inzistiranju na tome da im se plahte
iznova prosue era-vnicima. O kvaliteti vina koje je narucio dentlmen da im ide uz veceru.
Sudjelovao je u veceri za obicnim stolom svratita u drutvu brbljave skupine putnika
koji su ga, cim su shvatili da nije otvorene naravi, prepustili njegovoj ovcetini i pivu.
Nakon vecere proetao je oko svratita, tamnoputa figura koja se stapala sa sjenama, s
dolascima i odlascima slugu jednako kao i muterija. Na kraju veceri, svakome bi bilo teko
ponuditi opis te bezlicne i utljive muterije.




118
etrnaesto poglavlje

Alasdair se prenuo iz sna. Glavu mu je ispunio grozan predosjecaj poput isprepletenih
paucina. Leao je na trbuhu, jedne ruke prebacene preko Emmina mirnog oblicja sklupcanog
uz njega, s posteljinom zapetljanom oko njihovih bedara. Njezina je glava bila blizu njegove
na jastuku. Mogao joj je cuti duboko, pravilno disanje, osjetiti njezin dah kako mu umi uz
obraz.
Znao je da je netko u sobi i prije nego to je osjetio otar, nepogreiv ubod noa na
ledima. Spoznaja mu je pristigla s prvim dahom budenja, dok su mu udovi jo uvijek bili
cvrsto obgrljeni snom. Onda je stigao no. Ukoceno je leao dok mu se otra crta povlacila
niz kraljenicu, ne probijajuci kou... jo ne.
Polako ustani, lorde Alasdairu.
To je bio glas Paula Denisa. No to sad nije stiglo kao iznenadenje.
Alasdair se odgurnuo u uspravan poloaj, okrenuvi se da baci pogled na uljeze. U
sivoj tmini noci, uz Denisa je mogao razaznati tri mukarca. Okruili su krevet i svi su ga
bezizraajno promatrali. Cetiri pitolja bila su uperena u njegova prsa.
Bilo je necega poznatog u jednom od mukaraca. Neto u vezi kretanja sa sputenim
ramenima. Naravno... covjek koji je motrio izvan kuce u Ulici Mount... koji se uspeo u vrt
preko bocnog zida.
Emma se promekoljila i promrmljala: to je? Prevrnula se na leda, otvorivi oci.
Zurila je, u nevjerici, u lica oko kreveta, a zatim je instinktivnom kretnjom spustila ruku kako
bi se pokrila zamrenim plahtama.
Alasdair je poloio ruku na njezino rame s ono malo ohrabrenja to joj je mogao
ponuditi. Ispunio ga je bijes na samoga sebe. Bio je zakljucao vrata, ali to se sad cinila kao
najbjednija mjera opreza. Zakljucana vrata nece zaustaviti ove grabeljivce. Mozak mu je
groznicavo radio. Bio je jedan, k tome nag, suocen s cetiri ubojice. Ruka mu je kliznula
otraga, traeci pitolj ispod jastuka.
Cijev pitolja udarila ga je postrance u glavu. Emma je uzviknula, kratkim, otrim
zvukom koji je odmah bio uutkan jastukom pritisnutim uz njezino lice.
Za Boga miloga, ostavi je na miru, protisne Alasdair, briuci krv koja mu je curila u
oko.
Naalost, moj posao ovisi o ledi Emmi... kao to vrlo dobro znate, lorde Alasdaire,
glatko ce Denis. Kimnuo je mukarcu koji je drao jastuk preko Emmina lica.
Emma je udahnula zrak cim je pritisak koji ju je guio bio uklonjen. Uspravila se u
sjedeci poloaj, prinijevi prekrivace grlu. Ti, ivotinjo!, izjavi ona, prikrivi nacas strah
bijesom zbog onoga to su ucinili Alasdairu. Ti gade nad gadovima!
Paul joj je ponudio podrugljiv naklon. Oprostite mi, ali lord Alasdair to je ucinio
neophodnim. Ponovno se okrenuo prema Alasdairu. Bi li bio tako dobar da ustane, molim
te?
Alasdair je ustao, svjestan svoje nagosti, svoje potpune ranjivosti. Svjestan posve
nemilosrdnih ociju mukaraca koje je gledao.
Paul Denis stao je s Emmine strane kreveta. Sagnuo se i jednim hitrim pokretom
podignuo jastuk i ponovno utisnuo njezina leda u madrac s jastukom na licu. Zamlatarala je
rukama, boreci se za dah, a onda shvatila da je ne gui, vec uutkava. Ako mirno lei, moe
disati.
Grozni zvuci ispunili su sobu. Bili su prigueni i ogavni. Zvuci mesa koje udara u
meso. Od Alasdaira su doprli cudni, runi, ivotinjski zvuci pobune i bola... ne glasni, vie
uzdasi nego krici.
Sada se Emma otimala i borila, grizuci jastuk koji ju je uutkao i drao je u tami. Nije




119
znala to rade Alasdairu... ali znala je da mu nanose bol.
A onda su zvukovi prestali.
Kad su prestali, Luiz, koji je Alasdairu drao ruke na ledima, pustio ga je. Pretuceno
tijelo kliznulo je na pod bez svijesti.
Paul je podignuo jastuk s Emmina lica. U ruci je drao smotan al i kad je otvorila usta
kako bi vriskom dala oduka svom ogorcenju, on joj je nagurao sabijeni materijal u usta.
Obuci se, tiho rece. Osim ako ne eli da te odvedemo odavde u ovakvom
izdanju.
Emmine su okirane oci pronale Alasdairov lik kako u neprirodnom poloaju lei na
podu. Krvario je, natecenog lica, a torzo mu je tamnio od nagnjecenja. Osjetila je podraaj za
povracanje, a prsa i eludac stali su joj se nadimati. Od ala u ustima estoko joj je dolazilo da
povrati. Suze su joj potekle niz lice. Krenula je izvlaciti al i posrnula kad ju je Paul snano
udario bocno po glavi.
Obuci se, ponovno je naredio istim tihim tonom. Ona je sad bila svjesna pogleda
mukaraca na njezinu golom tijelu. utke su stajali oko gotovo nakaznog oblicja na podu, a
dvojica od njih zamiljeno su masirala zglobove prstiju.
Emma se pourila posluati. Pod netremicnim, zainteresiranim pogledima svoje
publike, pronala je svoj jahaci kostim. urno se obukla, ocajnicki se eleci pokriti, nastojeci
ne gledati u Alasdaira jer bi joj to ponovno donijelo uasnu mucninu, a ona nije mogla
povracati. Vie se nije usudivala doticati al, cak niti dotaknuti si lice kako bi si otrla suze to
su joj zacepile nos i slijevale joj se niz lice.
Zato nitko nije cuo ovaj uas? Kako je moguce da u svratitu punom gostiju i slugu
nitko nije bio svjestan onoga to se odvijalo u ovoj sobi? No sve je bilo tako tiho, tako brzo,
tako nemilosrdno ucinkovito.
Kad se odjenula, Paul joj je zavezao zapeca iza leda tankim konim remenom.
Svezao ih je cvrsto i remen se urezao u njenu kou, odmah joj ogulivi zapeca. Usmjerio ju
je prema vratima rukom na njezinu zatiljku.
Sagnuo je glavu prema njezinu uhu i rekao gotovo ugodno: Vjerujem da je lord
Alasdair jo uvijek iv. To nece tako i ostati ako ucini bilo to drugo osim da hoda sve dok
ti ne kaem drukcije. Je li to jasno?
Emma je kimnula. Nije vjerovala da bi joj Paul Denis rekao istinu, ali ako je postojala
i najmanja mogucnost da Alasdair nije umro pod onim nesmiljenim pesnicama, nije mogla
uciniti nita drugo, osim pokoriti se svome otmicaru.
Proli su hodnikom pa sili stubama poput duhova kroz kucu spavaca. Nije bilo
nikakvog zvuka osim obicnog kripanja i slijeganja stare zgrade. Luiz je otvorio sporedna
vrata koja su ih izvela na ulicu, dovoljno daleko od staja, gdje bi nemirni konj ili pas koji
vreba mogao dici uzbunu.
Napredovali su, jednako necujno kao i prije, kroz mracne ulice uspavanog gradica.
Ispred crkve, potanska kocija sa svojih est konja stajala je pod paskom pospanog pratioca
kocije iz Zeca i lovakih pasa.
Kao da slijedi dobro uvjebani i koordinirani pokret, Luiz je stao ispred Emme dok je
Paul istupio naprijed kako bi porazgovarao s pratiocem. Jedan od preostalih mukaraca bio je
iza nje, i nala se podignuta u kociju poput zaveljaja izmedu njih i bacena u kut. Pratilac je
nije niti vidio.
Paul je platio pratiocu kocije, koji je potrcao na spavanje, samo blago znatieljan zato
bi jedan dentlmen odlucio otputovati u gluho doba noci. Luiz je skocio s kocije na
kocijaevo sjedalo. Njegova dva pomagaca vinula su se na sedla dvaju vodecih konja. Paul je
leerno uao u kociju.
Sjeo je nasuprot Emmi, zamiljeno je promatrajuci. Uzvratila mu je vlastitim
zlokobnim zurenjem. U glavi joj se bistrilo, uas joj se poneto povlacio ako si nije doputala




120
razmiljati o Alasdairu. Znala je to Paul Denis eli od nje. Znala je da nece prezati ni pred
cim kako bi to dobio. Ali bi li ga moda mogla uvjeriti da ona to nema? Kao opcija, nije se
doimala obecavajuca. No bila je jedina koju je imala.
Kocija se vratolomnom brzinom tandrkala iz Stevenagea po londonskoj cesti. Emma
nije mogla znati kojim smjerom idu. Preko prozora su bile navucene zavjese i ona je bila
svjesna samo brzine njihova napredovanja. Remen kojim su joj bila vezana zapeca sada joj
se duboko usjekao u kou i ruke su joj pocele trnuti. Pokuala je ispljunuti al, ali usta su joj
bila tako suha da nije uspijevala osloboditi jezik.
Ne brini se, ledi Emma, rece Paul, kad je vidio kako se muci. Kad dode vrijeme da
progovori, moci ce. I govorit ce za dobar cilj. Do tada, ako ce prihvatiti moj savjet, tedi
dah dok ti ne zatreba. Osmjehnuo se trznuvi usnama u polumraku, sklopio ruke i zatvorio
oci.

* * *

Jemmy je bacio kocku s uzvikom gadenja. Ti bokca, uvijek si se kockao ko sam vrag,
Same.
Sam se nacerio i pruio ruku prema svom vrcu s pivom. Jo neko?, pozvao je.
Drugi mukarci odmahnuli su glavama. Ne, rek'o bi da sam za veceras gotov. Jedan
konjuar ustao je s preokrenute bacve na kojoj je sjedio i protegnuo se. Ste vidili onu kociju
ta je projurila niz glavnu ulicu?
Ne. Jemmy je ustao i poao za njim do vrata sobe za jahacku opremu pored staje.
U kom je smjeru ila?
Za London. est konja podiglo je dobru prainu.
Kad?
Oh, otprilike pred pola sata. Kad sam iza'o piat'. Poceao se po preponama uslijed
ugodnog prisjecanja. Nema mnogo naroda na glavnoj cesti u ovo doba noci.
Ne, sloi se Jemmy zamiljeno. Okrenuo se prema zaguljivoj toplini prostorije koja
je mirisala na kou, konje, znoj i bijelo pivo. Same, misli da bi gazdu zanimala kocija koja
juri za London?
U ovu uru? Sam je iskapio svoje pivo i pokupio punu aku novcica s preokrenute
kutije koju su bili koristili kao stol, ubacivi ih u dubok dep svojih hlaca. Ti ga pozna bolje
od mene, kompa.
Rek'o je da drimo oci i ui otvorene oko bilo ceg' neobicnog, rece Jemmy istim
zamiljenim tonom. Mislim da je najbolje da mu kaemo.
Sam je sporazumno slegnuo ramenima. Ne treba nas obadva.
Mog'o bi imat' naredbe za obadva, rece Jemmy. Najbolje da i ti dode. Povukao
je kraj svog konog kaputica kao da se sprema za razgovor s poslodavcem. Idemo onda.
Sam je poao za njim, silno zijevajuci.
Uli su u svratite na stranja vrata koja su se otvarala u unutarnje dvorite, te preli
snenu kuhinju. Zna gdje je soba lorda Alasdaira?, upita Sam uz jo jedan golem zijev.
Da, kratko ce Jemmy. Poveo ga je pomocnim stubitem i nepogreivo skrenuo
hodnikom koji je vodio do prednje strane svratita. Pred Alasdairo-vim je vratima zastao s
rukom na kvaki. Potom je nesigurno pokucao. Odgovora nije bilo. Ponovno je pokucao. I
dalje bez odgovora.
Bi'ce da mu ometa san, usluno ponudi Sam.
Jemmy nije odgovorio na ovu ociglednu cinjenicu. Pritisnuo je kvaku i otvorio vrata.
Soba je bila prazna, krevet netaknut. Jemmy se poceao po glavi. Zakl'o bi' se da je bila ova
soba. Bio sam ovdeka sinoc kad se gazda oblacio za veceru. Dao mi je upute za ujutro.
E pa sad nije ovdeka, izjavi Sam s jo jednim zijevom. Odo' ja u krpe. Okrenuo




121
se da ce poci, a zatim zastao. Eh, ta je to bilo?
I Jemmy je to cuo. Slab jauk s druge strane zida. Nepomicno je stajao, glave nagnute
prema zidu. Ponovno se zaculo.
Dva mukarca izmijenila su poglede, a onda su jednoduno pohitali iz sobe do vrata
susjedne sobe. Vrata nisu bila propisno zatvorena i otvorila su se uz neznatno odguravanje.
Milostivi Boe!, usklikne Jemmy te padne na koljena pored skvrcenog tijela.
Milostivi Boe.
Sam se nagnuo nad Alasdaira, pritisnuvi prst preko karotidne arterije. iv je, rece
on. iv, fala svecima! Ko god je ovo napravio, znao je ta radi. Pregledao je Alasdairovo
tijelo gotovo s potovanjem, kao netko tko je imao iskustva s nijansama premlacivanja
covjeka u kau.
Jemmy je neto s gadenjem promrsio. Ustao je i dohvatio vrc vode s umivaonika.
Mrzim ovo, promrmljao je, ali treba ga je prizvat' svijesti. Izlio je sadraj vrca Alasdairu
u lice.
Alasdair se osvijestio. Okrenuo je glavu ustranu i s velikom mukom povratio, dok su
njime prolazili valovi mucnine, a bolno mu se tijelo vracalo u stanje potpune svjesnosti.
Eh, milorde, polako sad. Jemmy mu je drao glavu dok se mucnina nije povukla.
Leite mirno dok ne vidimo kakva je teta. Blago mu je poloio glavu natrag.
Alasdair je sklopio oci. Um mu je bio ispranjen; nije bio svjestan nicega osim boli. A
zatim mu se postupno vratilo sjecanje. Zastenjao je od ocajnickog uasa. Imali su Emmu.
Nekoliko slomljenih rebara, reko bih. Samove znalacke ruke kretale su se preko
Alasdairova tijela. Makar je kljucna kost u redu. Sjeo je na pete i naglasio: Moglo bi bit' i
gore... da, moglo bi bit' puno gore.
Alasdair je pokuao pronaci u tome neku utjehu, ali uzalud se nadao. Na jedan
trenutak cistog ugadanja samome sebi, poelio je da je mrtav, lien ove boli i strave koja ga je
obuzela.
Podvezat cemo rebra, milorde, ponudi Jemmy. Ne moete puno vie ucinit za
njih. Govorio je s autoritetom nekoga tko je slomio dobar broj kostiju u svojoj karijeri
dokeja. Masnice su dugotrajne. Mora da bole ko sam vrag.
Blago receno, prijatelju moj. Alasdair je bio zapanjen to moe izreci tako suzdran
odgovor. Pokuao se uspraviti u sjedeci poloaj i odmah se ponovno onesvijestio.
Kad je doao k svijesti, Jemmy mu je ucinkovito povezivao rebra komadima platna
poderanima iz plahti. Sam je otiao po veprinu i koru lijeske, milorde. Kae da bi najbolji
bio melem od sljeza, ali nema ga pri sebi. Nabavit cemo ga malo od apotekara kad svane.
Opet je sjeo i pregledao svoje djelo, a zatim podvukao ruku iza Alasdairovih ramena.
Da vidimo moete li sad sjest, milorde.
Alasdair si je pokuao sam pomoci, ali je od naprezanja svojih zlostavljanih trbunih
miica uzviknuo od boli, pa je Jemmy preuzeo njegovu punu teinu, podignuvi ga u sjedeci
poloaj.
Napor je iscrpio Alasdaira i naslonio se na zid, sklopljenih ociju, a dah mu je dolazio u
isprekidanim, tekim dahtajima.
Ima i laudanuma, objavi Sam dok se uurbano vracao u sobu sa starom konom
putnom vrecom. Dobra doza toga, milorde, i dobro cete se i dugo naspavat`. Spustio je
vrecu i izvadio bocice veprine, kore lijeske i laudanuma.
Sam je neto kao doktor za konje, uputi Jemmy Alasdaira, odmaknuvi se ustranu
kako bi se Sam mogao dati na posao.
Onda ucini to moe, rece Alasdair. Ali laudanum ce morati pricekati. Osedlaj
Feniksa i jo dva konja iz ovdanje staje. Moraju biti snani i brzi.
Eh, milorde, necete valjda jahat`! Jemmy se zabezeknuo.
Doima se zamjetno neznatieljnim u vezi toga zato me zatice u ovom kukavnom




122
stanju, primijeti Alasdair u hrabrom pokuaju da bude uobicajeno podrugljivo duhovit,
nadajuci se da ce tako izbjeci paniku.
Eh, milorde, nisam imao priliku. Jemmy je povrijedeno branio svoje pomanjkanje
znatielje. Bili smo prevec zaposleni.
Da... da. Alasdair je pomirljivo podignuo ruku. Ledi Emma je oteta. Ponovno je
zatvorio oci, pokuavajuci silom odagnati bol i strepnju. Ako dopusti svom ocaju da prevlada,
izgubit ce ono malo snage i volje to mu je preostalo.
Imamo jako malo vremena da je vratimo prije nego to... Odmahnuo je glavom. Ne
smije misliti o onome to bi joj mogli napraviti.
Eh, moda je onda ona bila u onoj potanskoj kociji, rece Jemmy.
Cinilo se da se Alasdairova glava bistri. Oci su mu se prvi put usredotocile kako treba.
Kojoj potanskoj kociji?
To je ono to smo vam doli rec', milorde. Jemmy mu je iznio vijesti.
Alasdair je sluao, osjecajuci prvu slabu naznaku nade. Ako znaju to slijede i kojim
smjerom da podu, imaju ansu. Denis ne bi ocekivao da se pretuceni covjek osvijesti prije
jutra. Vjerojatno ne dok ga mnogo kasnije ne otkrije sluga iz svratita. Dotad bi Denis
dobrano odmaknuo, uronivi u mracni kaos londonskog podzemlja, gdje bi Emmu mogao
sakriti i rijeiti je se a da to nitko ne primijeti.
Evo, milorde, ovo je najbolje to mogu napravit. Sam je ustao, zabrinuto
promatrajuci svog pacijenta. Mada sumnjam da cete moc' sjest na konja.
Moram. Pomozi mi da ustanem. Alasdair je duboko udahnuo i skupio snagu.
Duboki mu je udah poslao mucan ubod boli u prsa.
Jemmy i Sam primili su ga za ruke i povukli uvis. U glavi mu se zavrtjelo i crnilo je
ponovno zaprijetilo da ce ga progutati. No odupro mu se. Disanje je bilo agonija i pokuao je
plitko uvlaciti zrak.
Same, idi i pobrini se za konje. Jemmy, pomozi mi da se obucem.
Uzmite malu dozu laudanuma, milorde, predloi Jemmy. Tek dovoljno da otupi
bol, ali nedovoljno da vas uspava.
Da. Jahaci to stalno rade. Sam izvuce svoju bocicu. Pomoci ce.
Alasdair je odlucio da vrijedi prihvatiti zajednicki savjet biveg dokeja i mukarca
cije je lice bilo istroeno kao u profesionalnog boksaca. Progutao je dozu koju mu je pruio
Sam.
Cak i uz Jemmyjevu pomoc, odijevanje je bilo toliko bolno i takva muka da se pitao
kako je to ikada bila tako jednostavna i automatska procedura da joj nikad nije udijelio niti
jednu misao. Medutim, u glavi mu se brzo bistrilo, a bol postajala dio njega tako da ga vie
nije cijelog obuhvacala i blokirala mu sve drugo iz glave.
Jesi li rekao est konja, Jemmy? Jedva diuci, lagano je spustio kaputic preko
ramena.Da, milorde. Jurili su ko imii iz pakla. Njeno, Jemmy je zakopcao kaputic
preko Alasdairovih zamotanih prsa.
Alasdair je bacio pogled prema satu na polici kamina. Pokazivao je tri sata. ustro je
racunao. Kocija ima prednost od moda dva sata. No negdje ce morati promijeniti konje. Ili ih
barem odmoriti. Nipoto ih nisu mogli tjerati brzinom kao da se utrkuju neograniceno dugo.
Brzi konji imali bi ih ansu prestici na mitnici.
Osim ako ne podu sporednim cestama. No Alasdair je odbacio tu mogucnost. Kocija i
est konja imali bi potekoca na uskim, izrovanim cesticama to premreuju seoske predjele.
Oprezno je sjeo na rub kreveta, i Jemmy mu je navukao cizme. Saginjanje nije bilo
moguce. Pogled mu je pao na svoj odraz u zrcalu na toaletnom stolicu. Iznenadio se kad je
vidio da mu je lice manje obiljeeno nego to je ocekivao. Svoje su udarce vecinom usmjerili
na njegova rebra, trbuh i bubrege. Po svoj su prilici na tim mjestima mogli nanijeti najvecu
tetu u najkracem mogucem vremenu, mracno je pomislio. Napad je bio posve bez osobne




123
zlobe koja bi nagnala njegove napadace da ga unakaze.
A ti ce mukarci s jednakom zastraujucom ucinkovitocu uskoro poraditi na Emmi.
Ponovno je ustao. Donesi moje pitolje, Jemmy. Ispod su jastuka. Poao je prema
vratima, a svaki je korak bio najveci napor volje. No sada ga je proimala odlucnost potaknuta
uasom koja je nadila slabost njegova tijela.
Sam ih je cekao ispred svratita. Poveo je Feniksa do kamenog bloka za uzjahivanje
kojim su se sluile dame i pretili plemici nakon veceri samougadanja u tocionici konacita.
Alasdair je uspio podici se u sedlo, gdje je nacas klonuo, dolazeci ponovno do daha.
Bilo je tako teko kad je mogao uvlaciti samo ove kratke, plitke udahe. Zatim se izravnao u
sedlu, preuzevi uzde.
Jemmy je pricvrstio par pitolja za sedlo. Ti i Sam imate svoje?, upita Alasdair,
mracno dodavi: Trebat ce vam.
Oh, da, rece Sam. Pitolje i ovo. Iscerio se, a mjesecina je uhvatila odsjaj kratkog,
zakrivljenog maca. Vie volim noeve. Tii su.
Oh, na svijetu nema nicega za izazivanje nereda poput starinske puke, rece Jemmy
i sam se nacerivi, te potapa oruje pricvrceno za vlastito sedlo.
Alasdair osjeti kako mu optimizam malcice raste pri ociglednom oduevljenju
njegovih suputnika za tucnjavu. Uopce nije sumnjao u to da njihova vjetina i hrabrost
odgovaraju njihovu oduevljenju.
Idemo.
Galopom su potjerali konje cestom za London.

* * *

Emma je izgubila osjet u akama nakon prvog beskrajnog sata. U glavi joj je
nemilosrdno tuklo. Strah joj je rastao sa svakim trenutkom. Paul Denis sjedio joj je nasuprot,
sklopljenih ruku, ponekad zatvorenih ociju, ali vecinom ju je promatrao s hladnim interesom
zmije koja promatra dolazak plijena.
Nije imao razloga drati je u ovoj estokoj fizickoj neugodi osim da je omeka za ono
to slijedi. Da joj poveca grozno icekivanje. I to je djelovalo. Njezina odlucnost da se odupre
njegovim pitanjima, da porekne saznanje o Nedovoj pjesmi, postupno je kopnila.
Nije bila spremna za trenutak kad se Paul iznenada nagnuo i izvukao joj al iz usta.
Olakanje ju je zapanjilo. No nakratko jo uvijek nije mogla govoriti. Bilo je kao da joj je
jezik izgubio moc ili sjecanje pokreta.
Dakle, razgovarajmo malo o tvom bratu.
Prazno je zurila u njega, pokuavajuci ovlaiti suha usta.
Bi li voljela vode?, upita on gotovo brino.
Emma je kimnula.
Sagnuo se i izvukao konu cuturu ispod sjedala. Otvorio ju je i prinio je njenim
usnama. Pohlepno je pila, ne pazeci na vodu koja joj se slijevala niz bradu. Uklonio je cuturu
znatno prije nego to je utaila ed, ali barem je i to bilo bolje od nicega.
Dakle?, rece on, vracajuci cep. Tvoj brat. Porazgovarajmo malo o lordu Edwardu
Beaumontu.
Emma je pomislila na Alasdaira, kako lei u nesvijesti, premlacen i slomljen.
Pogledala je prema Paulu Denisu, a oci su joj blistale na blijedom licu. Moj brat je mrtav,
rece ona. Zato bi te on zanimao?
Oh, vjerujem da zna, rece Paul, ponovno se naslonivi i sklopivi ruke. Prilicno
sam siguran da ti je ljubavnik rekao sve to se moe znati. Zato bi mi inace pokuavala
pobjeci?
Zato, doista?, s prezirom rece Emma. Kako si samo pomislio da smo bjeali od




124
bilo koga? Ili smo u Lincolnshire u lov.
Ma hajde, ne iskuavaj moje strpljenje. Odmahnuo je glavom gotovo sa aljenjem.
To ti stvarno nije u interesu.
Emma je cvrsto zatvorila usta, iako joj je trbuh drhturio od jeze. Nije mislila da je ikad
upoznala ikoga u svojoj biti zastraujuceg kao to je to bio Paul Denis. Nije mogla shvatiti
zato to nije ranije opazila. Ali jest, duboko u sebi. Bila je svjesna tog grabeljivog aspekta
njegove prirode. Bila je svjesna njegova dranja neprekidne spremnosti za napad. I Bog nek
joj pomogne, jedno je vrijeme to nalazila privlacnim.
Ne osjecam ake, rece ona.
teta. Slegnuo je ramenima. Zatim se iznenada pomaknuo, nagnuvi se naprijed,
dohvativi njezin kaputic za vratom, trzajem je podignuvi tako da joj je lice bilo veoma blizu
njegovu. Primila si poruku od svog brata nakon njegove smrti. to je u njoj pisalo?
Dah mu je bio vruc i neznatno kiseo. Crne su mu oci bile prijeteci bodei. Emma se
pokuala otrgnuti. Ruka mu se stegnula, a zglobovi ake utisnuli se uz puls u njezinu grlu.
Posljednje mu je pismo bilo prepuno uputa o imanju, rece ona, pokuavajuci
okrenuti glavu ustranu. Ne sjecam se svih detalja. Zato bi te oni zanimali?
Brat ti je bio pijun, kurir i vrhunski ifrant, ustvrdi Paul, naglaavajuci svaku rijec
kao da ih pljuje.
Je li? Zvucala je ravnoduno. Nisam znala.
Odgurnuo ju je od sebe otrim pokretom i ona se sruila natrag na sjedalo, ne mogavi
si pomoci rukama.
Nagnuo se naprijed, zgrabivi joj lice, utisnuvi joj prste u obraze tako da su joj se u
ocima pojavile suze. Silom joj je otvorio usta i gurnuo unutra u kuglu sabijeni al. Zatim mu
se s lica izbrisao svaki osjecaj, podignuo je zavjesu s prozora i nagnuo se van.
Luiz!
Da, Paolo? Luiz je usporio konje i sagnuo se s kocijaeva sjedala.
Pronadi mjesto za skretanje. elim skrovito polje. Bez kuca na vidiku. Nita u
dosegu sluha, rece on kratkim stakato praskom upute.
Emma je duboko u sebi pocela drhtati. Koa joj je bila hladna i ljepljiva. Pogledala ga
je sa strahom.
Sad bismo mogli i poceti na mali razgovor, rece on razgovorljivim tonom. Nadao
sam se da ce se pokazati malo razumnijom. Malo prilagodljivijom. Ali nema veze. Slegnuo
je ramenima. Meni je svejedno kako dobijem ono to elim.
Kocija se naglo zanijela udesno. eljezni kotaci protutnjali su duboko izrovanom
cestom. Ostavio je zadignutu zavjesu na prozoru i Emma je ugledala mracnu masu ivice,
tako blizu boku kocije da je s usamljenim, strugavim zvukom zagrebala lak. Mora da su na
jako uskoj stazi.
Ovo ce dostajati, zovne Luiz kad je zaustavio konje. Koliko mogu vidjeti, nema
nikoga kilometrima naokolo.
Paul je otvorio vrata i iskocio van. Mjesecina je bila jasna, noc svjea i hladna.
Pogledao je du tamne staze, a zatim skocio preko uskog jarka u strnite gdje je umarak
jablana sluio kao branik od vjetra. Nije bilo nikakvog znaka naseljenosti.
Dovedi enu.
Luiz je izvukao Emmu iz kocije. Posrnula je na koljena dok je napola pala s visoke
stube. Trzajem ju je podignuo na noge i odgurnuo preko jarka pa u polje.
Pobrinut cu se za konje, rece on Paolu. Ne trebam ti za ovaj posao.
Nelagoda mu je bila ocigledna i Emma se malcice ponadala da ce joj priteci upomoc.
No nada joj se odmah ugasila kad se okrenuo i bucno udaljio s polja, a dva razbijaca koja su
bila jahala konje prela su jarak i prila im.
Zapalite vatru, naloi Paul. Onamo pored onog drveca.




125
Nitko kao da nije obracao pozornost na nju. Emma je pogledala oko sebe. Bi li se
mogla dati u trk? No cak i dok je procjenjivala beznadne izglede, Paul se okrenuo prema njoj.
Prijedi preko do drveca. Podbo ju je u kria, gurajuci je naprijed.
Oteturala je preko strnita do stabala, gdje su dva mukarca bila zaposlena
skupljanjem trijeca za potpalu i vecih grana. Zato je palio vatru? Jer mu je bilo hladno? Jer
je volio da mu je ugodno kad ispituje svoje rtve?
Umrtvljeno je promatrala kako iskra zahvaca trijece, a zatim i vece grane. Dim se
uvijao, suknuo je plamen.
Spustite je. Paulova uputa stigla je iz noci poput pucnja iz pitolja. Dva mukarca
dohvatila su Emmu i prisilila je na tlo pored vatre; jedan od njih drao joj je ramena uz tlo;
drugi joj je razvezao cizme.
I tada je shvatila. Mogla je osjetiti vrucinu vatre na bosim stopalima. Ispunio ju je
uas.
Posljednje pismo tvoga brata, rece Paul klececi pored nje. Da vidimo koliko ga se
moe prisjetiti, hocemo li?




126
Petnaesto poglavlje

Izgleda da su se kretali poprilicnom brzinom, primijeti Jemmy, ispitujuci tragove
kocije i njezinih est konja. Konji se ovdje negdje pocinju umaraf. ta misli, Same?
Sam je sjahao kako bi bolje pogledao. Da, sloi se on. Predvodnici povlace
nalijevo.
Pa, nastavimo. Alasdair je bio nestrpljiv, a ipak je znao da je to nuno. Da kocija na
bilo kojem dijelu skrene s glavne ceste, a oni ne paze na to, mogli bi otici predaleko. Nije
elio niti da ih glasno zaskoce. Vec su bili brojcano nadmaeni, a on u svom sadanjem stanju
ne bi bio od koristi u borbi prsa o prsa. Potajnost i iznenadenje bile su mu jedina prednost.
Nastavili su jahati pod mjesecinom. Jemmy i Sam znali su kako izvuci najbolje iz
svojih grla, i konji jedva da su im doticali zemlju. Feniks se lako mjerio s njima. No Alasdair
je znao da moraju nadoknaditi dvosatnu prednost.
Laudanum mu je otupio bol i on je sad postojao na periferiji njegove svjesnosti,
cekajuci u pripremi. Um mu je bio bistar, ispitujuci i odbacujuci opcije. Trebaju li ih naglo
napasti na cesti ili cekati dok ne stignu pred London? Zasjeda bi bila najbolja ansa, ali za to
bi morali prestici kociju. Kad se razdani, prilika ce biti manje.
Finchley Common. Zasjeda na vritini. Ondje je bilo pregrt odgovarajucih mjesta.
Kad bi mogli ondje dospjeti prvi, mogli bi ih docekati u zasjedi.
Eh, ovdeka su skrenuli.
Samov siktavi apat prenuo ga je iz zaokupljenosti i on je podignuo pogled.
Glete. Sam je bicem pokazao na tlo. Skrenuli su kociju tocno ovdeka. Oli su
onom stazom za teretna kola.
Vraki glupo, iznese Jemmy svoje miljenje. Nije ni izbliza dovoljno iroko za
kociju.
Zato?, rece Alasdair, zureci naokolo. Ucinilo mu se da moe zapaziti najsitnije
osvjetljenje istocnog neba. Lana zora. Ima li Denis skrovite negdje u blizini? Moda uopce
nije vodio Emmu u London?
No pitanja su bila besmislena. Skrenuo je Feniksa na stazu. Sada tiho, promrmlja
on. Mogli bi biti blizu.
Slijedili su tragove u blatu sve dok staza nije skrenula u zavoj. Alasdair je potegnuo
uzde i domahnuo Samu neka dode do njega na uski put. Sjai i baci pogled, usnama je
oblikovao nalog, a rijeci su bile jedva neto vie od tihog uma u hladnom zraku.
Sam se zanjihao i sjahao, pa se uvukao u duboke sjene obrasle ivice. Oduljao se do
ugla.
Alasdair je cekao, sa srcem u petama, a duu mu je stezala strana jeza. Je li zakasnio?
Sama nije bilo, kako mu se ucinilo, cijelu vjecnost, a za to je vrijeme Alasdair postao
svjestan svake modrice na svom tijelu. Laudanum je prestajao djelovati i ucinak njegova dva
sata na konjskim ledima postao je bjelodan.
Kad se Sam materijalizirao iz sjena ivice, Alasdair je obuzdao impuls da se izdere na
njega. Onda?, apnuo je.
Zaustavili su se otprilike devedeset metara niz stazu. Jednog covjeka ostavili su da se
brine za konje. Ostali su na polju. Zapalili su vatru. Podignuo je pogled prema Alasdairu, jo
uvijek na svom konju. Rek'o bi da se brinu oko ledi Emme kraj vatre, rece on mirno.
Alasdairovo vec bijelo lice bilo je sablasno blijedo, a mjesecina mu je dala zelenkastu,
votanu nijansu. Ali um mu je sada bio hladan i smrtonosan kao mac. Ako rade na njoj, nisu
je ubili. To je bilo sve o cemu je trebao razmiljati.
Same, moe li srediti covjeka s konjima? Tiho!
Da, rek'o bi da mogu. Sam je obuhvatio kratki mac za svojim pojasom.




127
Alasdair je ukoceno sjahao, ali vie nije osjecao bol. Tijelo mu se kretalo kako mu je
mozak naredivao, zanemarujuci svaki drugi signal.
Jemmy je sjahao pored njega i ustro privezao tri konja.
Kreni onda. Sredi covjeka i oslobodi konje iz trange, naloi Alasdair Samu. Dat
cemo ti deset minuta prije nego to i sami krenemo.
Deset minuta! Nece misliti o onome to mogu uciniti Emmi za deset minuta. Jemmy
i ja pribliit cemo se ovuda preko polja. Moramo namjestiti da izgleda kako nas je mnogo vie
nego to jest. Kad zacuje Jemmyjevu puku, potjeraj konje na mukarce na polju. elim
kaos. Razumije me?
Oba mukarca smjesta su kimnula. Jemmy je posegnuo za svojom pukom. Bila je
napunjena olovnim mecima koji ce se razletjeti u irokom luku razaranja.
Alasdair je uzeo svoje pitolje. Sa svakim ce imati jedan hitac. Oni ce morati brojati.
A Paul Denis dobit ce jedan od njih.


* * *

Emma se znojila. Tlo na kojem je leala bilo je tvrdo, smrznuto blato, no tijelo joj se
kupalo u znoju. Vrucina vatre bila je intenzivna i tabani su joj se, iako jo neopeceni, cinili
kao da se svijaju i grce u uasnom icekivanju.
Paul Denis izvukao joj je al iz usta i sada joj se tiho obracao. Mogla je osjetiti ruke
koje joj veu glenjeve. Dok je govorio, povlacili su joj stisnuta stopala blie vatri. eljela mu
je reci ono to je htio, ali neto, neka duboka, tvrdoglava stanica ponosa, nije joj to doputala.
Mislila je na Neda. Mislila je na Alasdaira. Pustila je da je um odnese u djetinjstvo.
Svim stvarima koje su zajedno napravili. Mislila je da moe cuti Nedov duboki smijeh,
Alasdairov zadirkujuci glas. Bili su u ljetnim poljima, slijedeci kosce.
Mogla je cuti jednolican zamah kose, zviduk mlatila. Mogla je osjetiti jagode na
jeziku. Vrisnula je.

* * *

Alasdair je cuo vrisak. Cuo ga je na nekoj udaljenoj ravni. Nastavio je obilaziti polje,
dreci se ivice, uz Jemmyja odmah iza njega. Plamenovi vatre osvijetlili su prizor. Tri
scucurene figure oko jedne na tlu. Paljivo je procijenio udaljenost. Kad napadnu, morat ce
biti dovoljno blizu da puka nanese tetu, ali ne toliko blizu da ih otkriju prije nego to budu
spremni.
Pitolji su mu bili u rukama. Tijelo mu se sada kretalo tecno poput vode. Nije se cinilo
da pripada njemu, ali to nije bilo vano. Kad je kroz ogoljele grane uspio vidjeti obris kocije
na stazi, povukao se do ivice. Zatim je kimnuo Jemmyju.
Jemmy je iskocio iz sjena s glasnim, vritavim povikom trijumfa. Potrcao je nekoliko
koraka, a onda je ispalio iz puke. Alasdair je bio odmah iza njega, spremnih pitolja dok je
traio svoju metu.
Sam je zapucao iz pitolja preko ivice i citava se konjska zaprega zaletjela preko
jarka pa u polje, navodena Samom koji je mahao svojim bicem. Konji su pojurili prema vatri
prije nego to su shvatili o cemu se radi, a nozdrve su im se divlje rairile na miris dima i
vrucinu plamenova. Sam ih je udario bicem i oni su ponovno nagrnuli naprijed, propinjuci se,
mauci kopitima.
Mukarci kod vatre skocili su na noge, pokuavajuci se maknuti s puta kopitima.
Pucanj iz Jemmyjeve puke pomeo ih je.
Alasdair je podigao pitolj i naciljao. Paul Denis stajao je izloenog obrisa na pozadini




128
vatre. Alasdair je pritisnuo obarac. Paul padne na koljena, sticuci rame.
Samov pitolj oglasio se dok se uplitao u borbu. Odbacio je pitolj i kratki mu je mac
zasjao. Cerio se s cistim uitkom borbe dok je zasijecao lijevo i desno.
Paulovi ljudi mucili su se doci k sebi, ali bilo je prekasno. Jedan od njih uspio je
ispaliti metak iz svog pitolja, no on se zabio u deblo jablana. Samova sablja zasijekla ga je
preko ruke, sprijecivi ga u djelovanju. Drugi je pao pod udarcem Jemmyjeve toljage, to ju je
drao u pricuvi.
Emma se pokuala otkotrljati podalje i od vatre i od pobjenjelih konja. No uz ruke jo
uvijek vezane na ledima, utisnute u tlo pod njom, nije se mogla odgurnuti. Sklupcala se u
kuglu i zadravala dah.
Onda je odjednom zavladao muk. Nad njima se slegla velika tiina. Emmina zapeca
odjednom su bila oslobodena. Jo uvijek nije mogla osjetiti ake, ali preplavio ju je veliki val
olakanja.
Alasdair se nagnuo nad nju. Pokuao ju je dici, ali nije mogao, pa ju je Sam podigao u
njegovo narucje. Eh, si dobro, curo?, upita on, glasa muklog od brige.
Jedva, rece ona, u cudu gledajuci Alasdaira. Tako sam se bojala da su te ubili.
Odmahnuo je glavom, ustro otklonivi tu temu, te primio njena stopala u ruke. Runo
je opsovao kad je ugledao plikove. Okrenuo se prema Paulu Denisu, koji je teturavo ustao,
ruke stisnute na ramenu. Krv mu je navirala izmedu prstiju.
Dugujem ti nekoliko minuta svog vremena, tiho rece Alasdair. Ne skidajuci pogleda
s Denisa, glavom je domahnuo Jemmyju.
Jemmy, odmah shvativi, bez rijeci mu je pruio dugi kocijaki bic.
Alasdair je obavio prste oko glatkog drvenog drka. I dalje ne svracajuci pogled s
Denisa, mirno je naredio: Same, odvedi Emmu do kocije, i Jemmy, vrati konje natrag u
trange. Dajte mi pet minuta s ovim oloem, a onda se obojica vratite i pomozite mi da da ih
veem.
Dobro. Sam je vedro kimnuo i krenuo sa svojim teretom natrag na stazu.
Jemmy je izgledao malo nesiguran. Lord Alasdair i dalje je bio u loem stanju, i njemu
se nije svidala zamisao da ga ostavi s tri mukarca, iako su svi bili onesposobljeni. Ali izraz
lica lorda Alasdaira bio je takav da se sluga gotovo mogao saaliti na tri mukarca. Kratko
kimnuvi, otiao je prikupiti konje.
Cinilo se kako Emmi treba mnogo vremena da shvati kako je nocnoj mori doao kraj.
Sam ju je nosio kao da je perolaka, a njegove su je miicave ruke obuhvatile s utjenom
snagom. Sad joj je bilo jednako hladno koliko joj je ranije bilo toplo, i tijelom su joj prolazili
drhtaji, a zubi su joj cvokotali.
To je od oka, curo, rece Sam dok ju je podizao u kociju. Tako djeluje na tijelo.
Skocicu po neto za to.
Izgubio se na minutu ili dvije, a za to je vrijeme mogla cuti Jemmyja kako govori
konjima, umirujuci ih dok ih je vracao u trange. Emma je pomislila kako bi trebala izaci i
pomoci mu. Ali kad je spustila stopala na pod kocije, bol je bio tako jak da je pala, nehoticno
kriknuvi. Neodredeno se upitala to se dogodilo cetvrtom mukarcu, onom po imenu Luiz
koji je vozio kociju.
Sam se vratio s konom putnom vrecom i plokom. Odvrnuo je cep pljoske i prinio je
njezinim usnama. Evo, zemi si dobar gut ovega.
Rijec je bila o oporom brendiju koji joj je spalio grlo i zagrijao joj eludac. No izgleda
da su je i sama isparavanja izvela iz njezina cudnog transa. Uspravila se i odmahnula glavom
kao da tjera zaostale pipke nocne more.
Drala je ruke u krilu. Bile su neobicne, mrtvacki blijede boje i cinilo se da ih ne moe
pomaknuti... cak niti prste. Ne micu se, rece ona Samu tugaljivim glasicem.
Primio joj je jednu po jednu aku i protrljao ih medu svojim grubim, uljevitim




129
dlanovima. Vratice se za tren, curo.
Emma je odlucila vjerovati mu. Sam je svrnuo svoju pozornost na njezina stopala.
Opeceno meso grozno je peklo, ali gornji dio obaju stopala otupio je od hladnoce.
Sam je prokopao po svojoj medicinskoj torbi i izvukao mast gadnog mirisa koju je
razmazao po njezinim tabanima. Ucinak je odmah bio umirujuci.
Sad iden pomoc gazdi. Sjedi ovdeka, i vraticemo se za minut-dva. Skocio je s kocije
i sagnuo se da pregleda kocijaa koji je nepomicno leao u jarku kamo ga je Sam otkotrljao
nakon to ga je udario po glavi debelim tapom. Eh, rece Sam. Bolje da te ponesem,
kolega. Podignuo je Luiza preko ramena i odnio ga na polje.
Alasdair je stajao iznad Paula Denisa, a dugacki kocijaki bic povlacio se po tlu s
njegova boka. Paul Denis leao je na zemlji skvrcen poput fetusa, jedva pri svijesti.
Sam je zbacio Luiza na tlo pored preostala dva mukarca koji su, ne vie bezizraajni
instrumenti nasilja, sa strahom zurili u osvetnickog vraga s bicem.
Zavei ih, naloi Alasdair odsjecno. Zacepi im necime usta, a onda ih stavi medu
stabla, podalje od pogleda. elim ih ostaviti ovdje i pokupiti kasnije.
Charlesu Lesteru bit ce jako drago dokopati se Paula Denisa.
Sam i Jemmy posvetili su se poslu s vedrim oduevljenjem. Alasdair, ponovno vracen
u svoje ispaceno i bolom ispunjeno tijelo, nije im mogao pomoci. Okrenuo se i uputio prema
kociji, a svaki mu je korak sad bio agonija.
Uvukao se u kociju i klonuo u sjedalo nasuprot Emmi, sklapajuci oci, plitkog i
isprekidanog daha.
Alasdaire! Emma se prignula k njemu i pokuala ga primiti za ruke. Zatim je
zgranuto dahnula kad joj se cirkulacija pocela vracati u ruke i one su ocajnicki pocele
oivljavati. Boe na nebesima! Sklopila ih je izmedu koljena, cvrsto ih sticuci u pokuaju
da obuzda bol.
Alasdair je odmah otvorio oci. to je, slatko moje?
Samo moje ruke. Ponovno pocinju funkcionirati. Uputila mu je drhtavi osmijeh, s
najvecim trudom nastojeci da bude aljiva. Kakav smo patetican par rtava. Pokuavala sam
te dotaknuti, ali izgleda da mi to ne uspijeva.
Ja te elim zagrliti, ali izgleda da mi to ne uspijeva, odgovori on, pokuavajuci
oponaati njezin ton.
To je bila jedina pustolovina koju radije ne bih ponovila, ako ikako mogu, rece
Emma s jo jednim hrabrim osmijehom. Kao dijete uvijek je udila za pustolovinom, slijedeci
Neda i Alasdaira, prateci njihove tragove jer je bila uvjerena kako ce oni imati pustolovinu, a
nje nece biti ondje da je podijeli s njima.
Osmijeh je preletio preko Alasdairovih cvrsto stisnutih usana kad je uhvatio njezinu
aluziju. To je, slatko moje, bila ona vrsta iskustva koja pustolovine dovodi na zao glas. Cak
bi se i Ned sloio s tim.
Hoce li biti dobro? Osmijeh joj je sad icezao. On je izgledao grozno. Sivo i zeleno
i votano, a oci su mu bile bolom ispunjene duplje.
Osjecam se kao da me pregazila zaprega konja, prizna on sa aljenjem. No Jemmy
me uvjerava da se ne radi ni o cemu gorem od modrica i dva slomljena rebra. Nekoliko je
puta plitko udahnuo, a zatim rekao: Kako tvoja stopala?
Sam je stavio neto na njih. Vie ih ne osjecam. Pogledala ga je zabrinuto se
mrteci, a onda rekla: Jesi li ubio Denisa?
Ne ba, rece on bezizraajnim glasom. Moda bih to i ucinio, osim to postoji
nekoliko ljudi koji ce stvarno eljeti porazgovarati s njime.
Onda se nadam da ce porazgovarati s njim na nacin na koji je on razgovarao sa
mnom, estoko ce Emma.
Spremni smo za polazak, milorde. Jemmy je proturio glavu kroz otvorena vrata.




130
Privezali smo ostale konje za kociju. Idemo nazad u Stevenage ili nastavljamo za London?
to je s Marijom?, odjednom usklikne Emma. Bit ce izvan sebe od brige. Moramo
se vratiti u Stevenage.
Ne, moramo ravno u London, rece Alasdair. Moram dogovoriti da se one ivotinje
preuzmu prije nego to poduzmem bilo to drugo. Promijenit cemo konje u Barnetu i unajmiti
pratitelje i kocijaa da tebe i mene odvedu dalje odavde. Sam i Jemmy odjahat ce natrag u
Stevenage s porukom za Mariju. Oni mogu srediti njezin skori povratak u Ulicu Mount.
Uprav' tak', milorde. Jemmy je zatvorio vrata kocije i skocio na leda jednog od
konja predvodnika. Sam je pucnuo bicem i zaprega je krenula uskom stazom.
Ima brendija u onoj Samovoj vreci. Emma pokae na putnu vrecu na sjedalu pokraj
Alasdaira.
Pronaao je pljosku i duboko otpio, a zatim se nagnuo naprijed i prinio je Emminim
ustima. Ovo je odurno!, rece on. Toliko mi je potrebno da te zagrlim, ali ne mogu niti
mrdnuti. A da nije bilo moje vlastite jadne gluposti, nita se od ovoga ne bi dogodilo!
Kako je to tvoja krivnja?
Trebao sam poduzeti vie mjera opreza u svratitu, rece on gorko, otpivi jo jedan
gutljaj brendija. Trebao sam postaviti Sama ili Jemmyja pred vrata... trebao sam preseliti
tvoju sobu u zadnji tren kako bih ih odveo s traga... trebao sam ostati budan... Oh, taj je popis
beskrajan.
Emma se namrtila. Govori poput nekoga tko citavo vrijeme radi te stvari. Najprije
otkrijem da mi je brat neka vrsta pijuna i... i... Namrtila se, pokuavajuci se prisjetiti to je
ono Denis rekao. Vrhunski ifrant, tako je. A sad se cini da si ti profesionalni tjelohranitelj
ili tome slicno.
Alasdair je odmahnuo glavom. Ne, bojim se da nisam. Ja sam beznadni amater.
Uvucen sam u tu stvar jer su Nedovi zapovjednici u konjickoj gardi smatrali da cu ti se, kao
stari prijatelj i sada skrbnik, moci dovoljno pribliiti da pronadem taj dokument. U najboljem
od svih mogucih svjetova, pretraio bih tvoje sobe i pronaao pjesmu a da ti to uopce ne bi
znala.
Emma je utihnula. Bila je preumorna i previe iscrpljena da bi jasno razmiljala, ali
nije joj se dopadalo da se o njoj tjednima raspravljalo i da su njome manipulirali mukarci bez
lica koji nisu nita znali o njoj. I nije joj se dopadala pomisao da je Alasdair imao vie od
jednog motiva da se ponovno uplete u njezin ivot.
Zato si to pristao napraviti?, upita ona nakon neto vremena.
Zbog Neda, odvrati on jednostavno. Ned je umro zbog podataka u toj pjesmi. Nije
smio umrijeti uzalud.
Emma je kimnula. Tome nije mogla naci mane. A ipak, i dalje ju je titalo shvacanje
da ju je Alasdair na neki nacin pijunirao. Nije joj se povjerio sve dok nije bio prisiljen. I dalje
je bio tajanstven kao i uvijek.
Sklopila je oci i pokuala ne misliti ama ba ni o cemu. Stopala su je ponovno pocela
peci, a ona nije znala zato je, umjesto da osjeca radost i olakanje to je nocna mora zavrila,
samo htjela zaplakati kao dijete.
Alasdair je prepustio tijelo njiucem kretanju kocije. Svako ga je poskakivanje boljelo
kao da je na spravi za mucenje, ali mnogo je tee bilo podnijeti svoju krivnju i
samousmjerenu ljutnju. Mogao je osjetiti Emmin jad, ali nije znao kako bi ga ublaio.
Podignuo je njezina stopala sebi u krilo, njiuci ih u svojim dlanovima. To je bilo jedino to je
mogao uciniti... jedini nacin na koji ju je mogao dodirnuti u svom trenutnom loem stanju.




131
esnaesto poglavlje

Maria se naprosto bacila na stube kuce u Ulici Mount. Harris joj je otvorio vrata i ona
je gotovo bubnula u predvorje, razvezujuci vrpce svog eirica.
Gdje je ledi Emma? Jeste li poslali po doktora Bailliea? Oh, zaboga, kako uasna
stvar. Kuharica mora smjesta prirediti malo elatine od telecih papaka. I malo zobene kae...
oh, moje srce! Moje srce! Kako lupa! Potrcala je stubama, odbacila alove, eiric, torbicu i
rukavice koje su joj popadale dok su se njezine rijeci izlijevale na flegmaticnog Harrisa koji ju
je slijedio, podiuci rasute predmete.
Doktor Baillie je upravo s ledi Emmom, gospodo. Kuharica bi vec bila pripremila
elatinu, uvjeravao ju je, mrvicu obrambeno, ali ledi Emma, kao to svi znamo, ne mari za
elatinu od telecih papaka.
Oh, ali mora... mora. Recite odmah kuharici. Maria je poletjela hodnikom prema
Emminoj sobi.
Oh, najdraa, najdraa djevojko! Upala je unutra. Alasdairova poruka... Nisam
znala kako da je protumacim. Nezgoda, napisao je. Oh, moje srce! Drhtavom je rukom
potapala prsa. Nezgoda usred noci! to si mogla raditi, mila moja? Oh, doktore, slucaj nije
ozbiljan, nadam se.
Poletjela je prema krevetu i sagnula se kako bi poljubila Emmu, a zatim se sruila na
lealjku, hladeci se rukom.
Ne, uistinu nije ozbiljan, gospodo Wither-spoon, umiri je lijecnik. Ledi Emma ima
nekoliko opeklina na stopalima. Ocistio sam ih i previo melemom.
Opekline! Marijine su se razrogacene oci jo vie rairile. Na tvojim stopalima!
Kako se to samo moglo dogoditi, najmilija moja?
Zaspala sam s nogama na ogradi kamina, rece Emma. Veoma budalasto od mene.
Sjedila je na krevetu, potpuno odjevena izuzevi carape i cipele. Molim te, umiri se, Maria.
Ovo nije od velike vanosti.
Oh, zato nisi u krevetu? Odmah te moramo skinuti i uvuci ispod pokrivaca. Zar ne,
doktore? Maria je pohitala sa svog sjedala. Dovest cu ti Tildu. I mora dobiti ele od telecih
papaka.
Maria, ja prezirem ele od telecih papaka, energicno prigovori Emma. To je bilo
Marijino rjeenje za sve boljke. I nema potrebe da idem u krevet. Jedva je podne.
No obracala se zraku. Maria je otrcala, dozivajuci Tildu.
Dan ili dva necete htjeti hodati na tim stopalima, rece Baillie, dovravajuci
povezivanje rana.
Zaspali ste s nogama na ogradi kamina? U nevjerici je podigao obrvu.
Da, nepopustljivo ce Emma. Nije li to bilo budalasto od mene?
To mora da je bio jako cvrst san, naglaeno rece Baillie. Da se niste probudili od
boli.
Spavam jako cvrsto, doktore.
Oh, tako dakle? Poceo je zatvarati svoju torbu. Moram posjetiti jo jednog
pacijenta. Jutros sam prepun posla. Izgleda da je i lord Alasdair Chaise imao nezgodu.
Oh, stvarno?, rece Emma s izrazom okirane znatielje. Kako zapanjujuca
koincidencija. Mora da se to dogodilo nakon naeg povratka u grad. Radi li se moda o
nezgodi s jahanja?
O nezgodi pri upravljanju kocijom, koliko sam shvatio. Prevrnula mu se dvokolica i
kotaci su preli preko njega. Jako gadno, kae njegov covjek.
Kakva nesreca. Emma odmahne glavom, cok-nuvi jezikom. A lord Alasdair je
vozac bez premca.




132
Usudujem se reci da cak i vozac bez premca moe loe procijeniti svoje konje, suho
primijeti lijecnik. A sada, ako cete prihvatiti moj savjet, ledi Emma, progutat cete dozu
laudanuma i malo se odmoriti. Dobacio joj je prodoran, procjenjivacki pogled. Rekao bih
da ste doivjeli svojevrstan ok. I vie od opeklina. Uopce ne izgledate vedro.
Emma se osjecala sve samo ne vedro. Doista, mogucnost perioda besvijesti bila je
jako primamljiva. No bila je zabrinuta za Alasdaira i znala je da se nece biti u stanju odmarati
sve dok ne dobije izvjetaj od Jemmyja o lijecnikovu posjetu.
Maria je upala u sobu sa srebrnom zdjelicom za juhu. Ovdje je malo jecmene juhe za
tebe, milena. Veoma krijepi. A ako nece ele, uputila sam kuharicu da pripravi napitak
prema mom posebnom receptu.
Stavila je zdjelicu na nocni ormaric, nastavljajuci gotovo u istom dahu: Poslat cu
odmah po vas ako bude i najmanjeg razloga za zabrinutost, doktore Baillie.
Nece biti, rece Emma, pitajuci se to ce Maria zakljuciti iz vijesti da je i Alasdair
pretrpio nezgodu... nezgodu nepovezanu s njezinom, naravno. No svejedno, slucajnost ce
pobuditi svaciju znatielju.
Doktor Baillie mora se pobrinuti i za druge svoje pacijente, Maria, cvrsto izjavi ona.
Sad ce mi biti jako dobro.
Maria je otpratila lijecnika do vrata. Morate mi dati svoje naputke, doktore. Trebate
znati da sam vrsna njegovateljica.
Emma je napravila grimasu, sluajuci Marijino prerevno brbljanje kako se gubi niz
hodnik. Omirisala je sadraj zdjelice i odmahnula glavom. Maria je bila zlatna, ali bila je i
grozna cjepidlaka. I htjet ce znatno vie informacija nego to ih je zasad dobila.
Doktor Baillie kae da treba uzeti laudanum i dobro se odmoriti, draga moja. Maria
se urno vratila u sobu. A sad cu te nahraniti s malo ove juhe. Pomoci ce ti da vrati snagu.
Emma je odbila ponudu da ju se hrani, ali uzela je malo juhe kako bi zadovoljila
Mariju.
Ali kako je dolo do toga?, upita Maria, zabrinuto se vrzmajuci dok je bolesnica
licom grabila juhu.
Zato si otila bez rijeci? I to usred noci? Bila je istinski zbunjena.
Zaspala sam i opekla si stopala. Alasdair je smatrao da bismo se odmah trebali vratiti
u London i posavjetovati se s doktorom Baillieom... trpjela sam poneto boli, shvaca.
Emma se cudila kako su lai, premda neuvjerljive, glatko klizile s usana. Alasdair se jako
zabrinuo. Toliko se zabrinuo da mislim kako nije razmiljao ni o cemu osim da krenemo. Ali
kad smo mijenjali konje u Barnetu, prisjetio se poslati ti poruku. Trebala ti je stici prije nego
to se probudi. Nadam se da jest. Nevino je pogledala Mariju.
Maria je odmahnula glavom. Pa, da, jest, hvala nebesima na tome. Doista ne znam
to bih bila ucinila da sam otkrila kako si otila bez rijeci. To bi bio takav ok da sumnjam
kako bih se od njega oporavila.
Uistinu ti se ispricavam, Maria, rece Emma, posegnuvi za eninom rukom. Bilo je
sramotno to uciniti, ali toliko me boljelo i Alasdair se toliko brinuo da se bojim kako nam je
sve drugo odlepralo iz glava.
Pa, razumijem kako je to moralo biti, rece Maria, i dalje zvuceci sumnjicavo. Tako
je lako zaboraviti, naravno.
Sjela je na rub kreveta, jo uvijek izgledajuci veoma smeteno i prilicno povrijedeno.
Ali da si me barem probudila. Mogla sam se odjenuti u tili cas.
Vjerujem da je Alasdair pomislio kako su opekline gore nego to su to bile, predloi
Emma. Zapravo nije bilo vano vjeruje li Maria u ovu nevjerojatnu izmiljotinu ili ne. Bilo je
vano samo da se utke sloi s njezinim prihvacanjem.
Pa, stvarno ne znam, Maria ponovno odmahne glavom. Ali evo Tilde da ti
pomogne leci u krevet.




133
Emma je odlucila da je pokorno preputanje ulozi bolesnice vjerojatno mudro. To ce
umiriti Mariju, a dugovala joj je malo podilaenja. Maria ce uivati u iskazivanju prevelike
panje prema njoj, a to ce dovesti do onoga to je eljela, da ona vjerojatno uskoro prestane
postavljati pitanja. Naravno, cim docuje za Alasdairovu nezgodu, to ce je morati
zaintrigirati. No to tek mora pregrmiti.


* * *

Alasdair je podnio lijecnikovo pruanje pomoci cvrsto stisnutih usana. Medutim,
odbio je da mu pusti krv, ustrajuci u tome kako vec ima dovoljno modrica da bi im
bezrazlono pridodao jo koju.
Doktor Baillie malo je gundao, ali nije forsirao. Nezgoda pri upravljanju kocijom,
tako je rekao va covjek, milorde. Omotao je ciste navoje platna oko slomljenih rebara.
Da, sloi se Alasdair kroz stisnute zube. Vraki glupa stvar. Prekardaio sam.
Utrkivali ste se, milorde?
Tako nekako, odgovori Alasdair. Au! Za Boga miloga, covjece, budite malo
paljiviji.
Zavoj mora biti cvrst, milorde, jer inace kosti nece srasti, rece Baillie, flegmaticno
nedirnut bujicom psovki koje su mu se slijevale na glavu. Postoji opasnost da jedno od ovih
rebara probode plucno krilo ako se budete previe kretali dan ili dva. Morat cete leati kako
biste im dali vremena da srastu.
Alasdair je opsovao s obnovljenom energijom, ali znao je da je covjek u pravu.
Probadajuca bol, koju je osjecao svaki put kad bi udahnuo, bila je dovoljan dokaz.
Upravo sam doao od ledi Emme, mirno nastavi Baillie. Bili ste s njom kad je
opekla stopala, kako shvacam?
Da sam bio s njom, ne bi ih bila opekla, obrecne se Alasdair posve tocno.
Upravo tako, milorde. Na ogradi kamina, zamislio se Baillie. Zaspala je sa
stopalima na ogradi kamina. Odmahnuo je glavom. Najcudnija stvar... gotovo nemoguce,
bio bih pomislio.
Alasdair mu nije ponudio odgovor. Baillie je bio zloglasni brbljavac. Krasno bi se
proveo zabavljajuci svoje brojne pacijente iz visokog drutva neobicnocu ovih dviju
nezgoda. U roku od dva tjedna ta bi se prica proirila po cijelom gradu. Dostojanstvena utnja
cinila se jedinim mogucim odgovorom. Vlastiti ce ga prijatelji nemilosrdno zadirkivati to se
od svih ljudi ba on prevrnuo u dvokolici. No morat ce to otrpjeti.
Upravo vam je pristiglo pismo, lorde Alasdaire. Cranham je uao u spavacu sobu sa
srebrnom pliticom. Dostavljac je rekao kako odgovor nije potreban.
Znakovi slube konjicke garde tvorili su pecat na pismu. Alasdair je slomio vosak.
Charles Lester obavjetavao ga je kako su cetiri paketa sigurno preuzeta i odmotat ce se
unutar nekoliko sljedecih sati.
Alasdair je mrko kimnuo. Nije sumnjao u to da su ljudi iz konjicke garde jednako
vjeti i objektivni u ispitivanju kao i Paul Denis i njegovi ljudi. To je bio zadovoljavajuci
primjer onoga tko pod drugim kopa jamu i sam upada u nju.
Cinilo se da je posao koji je poceo Nedovom smrcu konacno dovren. Sada se mogao
usredotociti na Emmu bez ometanja. Ili bi barem mogao, ispravio se, kad ga prestane tako
vraki boljeti.
Medutim, prola su tri dana prije nego to je uspio ustati iz kreveta. Bio je slab kao
malo dijete, a cak i bez Baillievih strogih uputa o mirnom leanju i pruanju svojim rebrima
priliku da srastu, ne bi se mogao kretati ni priblino udobno.
Alka mu nije prestala udarati po vratima otkad je vijest o njegovoj nezgodi doprla do




134
njegovih prijatelja, i usavrio je skrueno slijeganje ramenima i autoironicno priznanje
nespretnosti, podnoseci netakticnu porugu s onoliko dostojanstva koliko je mogao skupiti.
O Emmi nije cuo gotovo nita. Poruka je dostavila informaciju da se osjeca mnogo
bolje, ali jo uvijek teko hoda, pa ostaje u osami. Ona i Maria nisu primale posjetitelje.
Poslao je cvijece, gomile rua i slatkih ljubica, i primio uljudnu zahvalu.
Izjedao se, pitajuci se zbog cega ova ocita hladnoca. Svaki put kad bi pomislio da su
postigli neku vrstu dogovora, ona se izgleda ponovno povlacila od njega.
Pitao se krivi li ga ona za ono to joj se dogodilo. Sam Bog je znao da je imala svako
pravo kriviti ga. Okrivljavao je sebe svake minute svakog dana. Pitao se je li ju patnja toliko
uasnula da jo uvijek nije vratila svoju uobicajenu vedrinu, blistavu energiju i smisao za
humor koji su bili njezina bit.
Tri je dana leao na ledima, izjedao se i bjesnio. Disanje mu je postupno postajalo
malo lake, a otra, probadajuca bol se smanjila. Cetvrtog je dana ustao, uspio se doetati sve
do naslonjaca u salonu i sruio se, obilno se znojeci, psujuci i proklinjuci tako apsurdnu
slabost.
Dajte si vremena, milorde. Cranham je bdio nad njim.
Nemam vremena za to, obrecne se Alasdair. Nije znao zato je imao osjecaj da je
citavo vrijeme, dok je bio nepokretan, gubio dragocjeno vrijeme. Da se neto dogada s
Emmom, a on nije ondje da to sprijeci, to god to bilo.

* * *

Emma je bila jednako zbunjena kao i Alasdair. Nije znala to joj je. Sve je obavila siva
patina. Rekla si je kako se radi o vremenu, upornom, turobnom engleskom vremenu u svom
najgorem izdanju, cmoljavoj kiici s olovnog neba. Rekla si je kako se radi samo o reakciji na
nesrecu.
Ali nije se radilo o tome. Znala je da je dostigla neku vrstu razvodnice. Pribliavala
mu se vec tjednima, a njihova konfrontacija u Crvenom lavu u Barnetu dovela je do kriticne
tocke. No svejedno nije rijeila jedini bitan problem. Sada je uas one noci u rukama Paula
Denisa nekako racistio sve emocionalne krhotine tako da je mogla uvidjeti jedinu
nedvojbenu istinu. Ili ce se pristati udati za Alasdaira, ili ga vie nikad nece vidjeti. Ne moe
ivjeti samo od poude i strasti.
Voljela ga je. Tako mu je rekla i to je bila istina. Kad je bila s njim, osjecala se
potpuno ivom, osjecala je da ivi ivot punim plucima, da svake minute crpi svaki djelic
emocija i iskustva. Voljela ga ili mrzila, bilo je isto. I na kraju krajeva, oni su bili dvije strane
istog novcica.
Ali moe li ivjeti s mukarcem koji cuva toliko mnogo tajni? Za koga je sasvim
prirodno cuvati tajne. S mukarcem koji zamjera pitanja, koji na sve to iole smatra
zabadanjem u njegove poslove reagira s nemilosrdnim sarkazmom.
S druge strane, poznavala ga je. Jako ga je dobro poznavala. No takoder je bilo znatnih
slojeva njegove due koji su joj ostali nedostupni. Uvijek se drao rezervirano. Cak i kao
djecak, povremeno bi se posve povukao, odbijajuci razgovarati bilo s kim, cak i s Nedom.
Tada bi svirao, odlazio u samotne etnje, gotovo s pakosnim uitkom ignorirao svakoga tko je
pokuao zaustaviti njegovo povlacenje.
Ned je uvijek govorio da je to zbog Alasdairove obitelji. Jer nikad nije osjecao da im
pripada. Prekinuo je odnose s njima i odabrao drugu obitelj. Ali rane povrijedenog djeteta
zacjeljivale su sporo, ako uopce jesu. Emma je ovo shvacala cak i kao mala djevojcica. A ona
i Ned okupili bi se oko Alasdaira, omogucujuci mu povlacenja i cesto bolne reakcije na
njihova nastojanja da mu prue ruku u njegovoj osamljenosti.
Ali moe li ivjeti s njim... biti njegova supruga... znajuci da bi se okomio na nju ako




135
slucajno ili hotimicno prijede doputenu granicu? Bi li mogla izdrati ivjeti s nekim tko ima
svoj privatni ivot koji ne bi dijelio ni s kim? Rekao je da je voli, i vjerovala mu je. Ali voli li
je dovoljno da s njom podijeli sebe? Moe li Alasdair uopce podijeliti sebe s nekim?
Leala je budna, zureci u strop gdje je treperila svjetlost vatre i kamo se postupno
uljala noc. Uvjerio ju je da je ona sad jedina ena u njegovu ivotu. Bila je voljna povjerovati
u to jer Alasdair nije lagao. Prezirao je lai. Ako o necemu nije elio razgovarati, jednostavno
bi to odbijao uciniti.
A nije elio razgovarati o majci svoga djeteta.
Lucy. Cak nije niti cula to ime prije nego to ga je on izgovorio u gostionici u Barnetu.
Nije znala ima li sina ili kcer. Kako se moe udati za njega ako ne zna te stvari, a ne usuduje
se upitati? On bi rekao da to ne utjece na nju. Ali naravno da je utjecalo.
Bio je divan ljubavnik. Ocigledno je bio divan upravitelj imetka. Ali Alasdair nikad
nece biti dobar suprug. Ne za neku poput nje, kojoj je bilo potrebno da sve bude otvoreno,
transparentno, izravno. Nije mogla trpjeti tajne. Nije mogla podnijeti da misli kako je netko
obmanjuje. Moda se radilo o karakternoj mani, ali Emma je poznavala sebe. Znala je da bi je
obvezivanje mukarcu koji nije vidio potrebu za potpunom iskrenocu u vezi samo dovelo do
posvemanje nesrece. Bolje je sada napraviti cisti prekid, dok bi bol bila podnoljiva.
Pa ipak, svaki put kad bi pomislila da je donijela odluku, uhvatila bi se kako je
ponovno razmatra. Svake noci dok je leala gledajuci u svjetlost vatre na stropu, mozgala je o
tome iznova i iznova. Traeci nacin da se predomisli.
Poslije pet takvih noci, vie to nije mogla podnijeti. Ujutro je ustala i odepala do
blagovaonice, gdje je Maria bila za svojim uobicajenim obrokom. Podignula je pogled sa
svog caja s izrazom zabrinute iznenadenosti.
Draga moja, zato ne doruckuje u krevetu?
Dosta mi je kreveta, rece Emma pa sjedne za stol. Izlazim cim se obucem.
Ali ne moe izaci!, usklikne Maria. Doista ne moe! to je s tvojim sirotim
stopalima, draga?
Moja stopala tek to nisu bolje. Emma je namazala maslacem komad tosta. Obut
cu svilene papuce. Nece me tipati.
Pa, sigurna sam da cemo, ako ti je potrebno izaci na zrak, to onda i uciniti, rece
Maria, popustljivo promijenivi strategiju. Rekla bih da kratka vonja u fijakeru nece
nanijeti nikakvu tetu.
Jutros imam posao koji moram obaviti sama, rece Emma. Ali danas poslijepodne
odvest cemo se u park u pet sati i pokazati svijetu da smo opet u opticaju.
Sama? Mariji su ocito bili povrijedeni osjecaji. to bi ti to mogla i trebala sama
obaviti, milena?
Emma se namrtila. Ako kae Mariji da ce uciniti neto tako okantno kao to je posjet
Alasdairu u njegovu stanu, sirota ce ena dobiti histericni napad. Mlade ene nisu pohodile
stanove dentlmena, cak niti kad je dentlmen u pitanju bio stari prijatelj i skrbnik.
To ti ne mogu reci, rece ona nakon nekoliko trenutaka. Doista, ne eli to znati.
Osmjehnula se Mariji. Imaj povjerenja u mene, Maria. Doista to ne eli znati.
Oh, zaboga, je li rijec o necemu skandaloznom? Maria je naocigled bila veoma
nesretna.
Dat cu sve od sebe kako bih se pobrinula da me nitko ne vidi, ponudi joj Emma
utjeno.
Oh, milost, uzdahne Maria, ocigledno neumirena, a kad je Emma rekla Harrisu neka
pozove fijaker, od uasa je podignula ruke i povukla se u svoj budoar.
Emma je usmjerila kocijaa u Albermarleovu ulicu. Bezlicni fijaker bio joj je najbolja
ansa da izbjegne primjedbe. Skrenuli su u Albermarleovu ulicu i ona se nagnula kroz prozor,
pokuavajuci procitati brojeve kuca. Traila je broj esnaest.




136
Sljedeca je zdesna, kocijau, zovne ona, a vozac zaustavi kociju uz rub ceste.
Silazeci, Emma je podignula pogled prema istaknutim zaobljenim prozorima s obje strane
ulaznih vrata. Zatim se ukocila, jednom nogom na ulici, a drugom jo uvijek na stubi kocije.
Zurila je ravno u ono to je ocito bio Alasdairov salon. I zurila je u ono to je ocito bio
Alasdair. U narucju je grlio enu. Nisku enu cija je glava dosezala samo do njegovih prsa.
Obgrlio ju je rukama, a dlan mu je obuhvatio njezin zatiljak dok ju je drao.
Emma je osjetila mucninu. Uspela se natrag u fijaker. Vozacu, idi do kraja ulice.
Stani na uglu.
Kocija je slegnuo ramenima i posluao. Zaustavio se na uglu Staffordove ulice.
Putnica mu je zurila kroz prozor, niz ulicu prema broju esnaest.
Je li to uistinu vidjela? Je li vidjela Alasdaira kako grli enu u vlastitu salonu? U glavi
joj se zavrtjelo dok su mahnita pitanja stizala jedno za drugim. Uvjeravao ju je kako je ona
jedina ena u njegovu ivotu. Obeao joj je.
Dok je i dalje zurila u kucu u omamljenom transu, vrata su se otvorila. Alasdair je
izaao na prag. Ruku je poloio oko ene koja je gledala u njega, kako je Emmi izgledalo, s
neprikrivenim oboavanjem. Dok je Emma promatrala, Alasdair je primio enu za ramena i
poljubio je, a onda je cvrsto zagrlio, tako cvrsto da su joj se stopala umalo odvojila od poda.
Alasdair je trebao lijeciti svoje rane... jo previe izubijan da bi izaao iz kuce kako bi
posjetio Ulicu Mount. Pa ipak nije bio previe izubijan za malo ljubavne igre! Smijeio se i
lagano je pomilovao enu po obrazu.
Emmu je ispunila cista, crvena plima srdbe. Kako joj se usudio lagati? Bio je onaj isti
besramni razvratnik kao i uvijek. S jedne se strane izjanjavao za ljubav i brak, a s druge je
igrao zgodne ljubavne igrice bilo s kim tko bi mu se svidio.
Promatrala je dok je ena odlazila ulicom, a Alasdair stajao na najvioj stubi i mahao
joj. Kad se vratio unutra, Emma je nespretno prokopala po torbici traeci iling za kocijaa, a
potom je iskocila, prezrevi stubu za silazak, podignula svoje skute i potrcala natrag niz ulicu
do broja esnaest.
Zabubnjala je alkom po vratima, sada tako podivljala od bijesa da je jedva mogla jasno
vidjeti, a kamoli razmiljati.
Cranham se zapanjeno zabuljio u visoku mladu enu cije su oci sijevale na licu
blijedom od gnjeva.
Lord Alasdair je unutra, vjerujem, rece ona i progura se pored sluge, odmariravi
ravno do vrata slijeva od ulaznih.
Cranham je zatvorio ulazna vrata i pohitao otvoriti vrata salona, no ona ga je
preduhitrila, iroko ih i naglo otvorivi dok je ulazila. Zalupila su se Cranhamu pred nosom.
Emma! Alasdair se iznenadeno okrenuo od stola gdje si je nalijevao cau erija.
Cemu dugujem ovo zadovoljstvo, slatko moje? Priao joj je rairenih ruku, a onda joj je
vidio lice. Ruke su mu ponovno klonule, a obradovani mu je osmijeh izbli-jedio. Oci su mu
postale oprezne.
Oh, nemoj mi reci da nisi naviknut na enske posjete, podrugljivo ce Emma.
Nemoj od mene ocekivati da povjerujem u to, gospodine. Pretpostavljam da masovno
dolaze... naprosto se redaju za privilegij...
Emma, za Boga miloga, prestani!, usklikne Alisdair. Ne znam o cemu dovraga
govori. to je, kad malo promislim, cest slucaj kad mi u lice dobacuje optube, doda on,
sad s otrinom u glasu. to sam dodavola napravio ovaj put?
Ne zna? Zurila je u njega s nevjericom. Nevjerojatan si, Alasdaire! Obila je
sobu, uzrujanim korakom, a uvezani sitni volani njezine blijede haljine od krepa njihali su se
sa svakim pokretom.
Alasdair ju je smeteno promatrao, no njegova se vlastita ljutnja spremno uzdizala u
odgovor na njezinu, iako je jo uvijek prilicno tapkao u mraku to se tice onoga to ju je




137
prouzrocilo.
Emma se zaustavila pred njim. Govoreci jako sporo, jasno izgovarajuci svaku rijec
kao da pokuava pouciti tupana, ona rece: Rekao si mi da sam jedina ena u tvom ivotu.
Sjeca li se da si to rekao, Alasdaire? Sjeca li se? Ubola ga je u rame prstom. Kae mi to,
a onda te vidim u zagrljaju s nekom...
Jako pripazi to ce reci, Emma!, prekine je on, zgrabivi zapece njezine ruke koja
ga je i dalje ubadala. Glas mu je bio vrlo tih. Jako pripazi.
Emma odluci da nije nuno oblatiti enu koju je vidjela s njim. Nije bilo vano je li
rijec o kurvi ili eni plemenita porijekla.
Dakle, tko je ona?, upita ona sa zajedljivom znatieljom. ena koju si grlio upravo
u ovoj sobi prije deset minuta? ena koju si poljubio na pragu? Ne neka neznanka, rekla bih.
Netko koga jako dobro poznaje. Netko s kim si u najbliim, najintimnijim odnosima.
Okrenula se od njega s gestom odvratnosti. Nije da je vano. Zato bi mi bilo stalo?
Nikad ti nisam mogla vjerovati. Lagao si mi. Uvijek si mi lagao.
Nikad ti nisam lagao, tiho ustvrdi Alasdair. Ne okreci mi leda! Posegnuo je za
njezinim ramenom i zavrtio je kako bi ga ponovno pogledala u lice.
Govori o povjerenju, Emma. Pa, jesi li ikad uzela u obzir da ja ne mogu vjerovati
tebi da ce imati povjerenja u mene? Jesi li promislila o tome? Zato sve to vidi mora
protumaciti na najgori moguci nacin? Koje moguce opravdanje ima za to? Zna li koliko
iscrpljuje stalno biti pod sumnjom? Osjecati da me uvijek promatra, naprecac donosi
zakljucke, ceka da me uhvati u greci?
Ali nije tako, usklikne Emma. Nisam takva. Ali ti si tako tajnovit. Ima znacajnih
podrucja tvog ivota o kojima uopce ne eli razgovarati. Kako ti mogu vjerovati kad ne znam
to se zbiva u tvom ivotu, ponekad cak niti to misli. Kada odbija dijeliti stvari sa mnom,
naravno da izgleda kao da ima neto za skrivanje. Nakon zadnjeg puta... nakon onoga to si
ranije prikrio od mene... kako mogu imati povjerenja u tebe?
urno je prela rukom preko ociju gdje su joj se skupljale bijesne suze. Nece mi reci
tko je bila ta ena. Pa to bih onda trebala misliti?
Ne, rece Alasdair s iznenadnom ledenom konacnocu. Mislio sam da moemo
popraviti stvari, ali ocito ne moemo. Ovo jednostavno nece ici. Ne mogu i necu citavo
vrijeme ivjeti pod sumnjom, pazeci na svaki svoj korak.
Ne, u pravu si, uzvrati Emma. Nee ici. To sam ti ionako bila dola reci.
Okrenula se prema vratima u vrtlogu krepa. Zbogom, Alasdaire. Vrata su se bucno
zatvorila za njom.
Priao je prozoru, ukocenih usana, otrog pogleda, i promatrao je kako se ustro
udaljava ulicom a da se ni jednom nije osvrnula.
Od svih tvrdoglavih, zlocudnih, nepovjerljivih svadljivica!, usklikne Alasdair
barunastim zastorima. Niti jedan mukarac koji imalo vrijedi ne bi to trpio. Zar da polae
racun za svaku minutu svog dana, svaki razgovor koji vodi, svaku poznanicu koju sretne?
Nije ocekivao Lucyn posjet tog jutra. Doista, ona takvo to nikad ranije nije napravila.
Ali Tim je jednostrano odlucio da vie ne ide u kolu. Mike se odbio uplesti i Lucy, cija je
najveca elja bila da joj sin izraste u dentlmena ba kao i njegov otac, dola je zamoliti
Alasdaira za intervenciju.
Alasdair nije znao bi li sve to objasnio Emmi da ga je upitala za njegovu posjetiteljicu
razumnim tonom umjesto to je preuranjeno donijela suludi zakljucak.
Paljivo je sjeo na stolicu, bolnih rebara, a modrice su ga ponovno probadale kao da
su u skladu s njegovim raspoloenjem. Da bude sasvim iskren, nije mislio da bi rekao Emmi.
Zaustavio bi njena pitanja na svoj uobicajeni nacin, zamjerivi joj na njima.
No, je li imala pravo na objanjenje? Posegnuo je za svojom caom serija i zamiljeno
pijuckao, dok mu se razdraenost stiavala, a bolovi mu ponovno slabili.




138
K vragu i ta ena! Je li ikad postojala takva goropadnica i svadljivica? A to je samo
mislila time kako je dola da mu kae da to nece ici? Je li konacno odlucila da se nece udati
za njega?
Iskapio je cau i ponovno je spustio. Hladan prst kao da mu se utisnuo u kraljenicu.
Je li ovo bilo znacajnije od njihovih uobicajenih svada? Zacijelo to nije mislila. On svakako
nije. Oboje su izgovorali svata u afektu, stvari koje nikad nije trebalo ozbiljno shvatiti. Oni
su jednostavno bili takvi.
Ali, ako mu je dola to reci, prije one eksplozije gnjeva, onda je to bilo neto sasma
drugo. Znao je snagu njezine volje. Ako je Emma donijela odluku, ona se nije mogla lako
promijeniti.
No on je mora promijeniti. Nije mogao ivjeti bez nje. Sumnjicavog, nemoguceg,
temperamentnog stvorenja kakva je vec bila.
Ustao je sa svoje stolice i poao do klavira. Sjeo je i odsvirao niz akorda prije nego to
se odlucio za Haydnova Godinja doba.
Ako je bilo tocno da glazba ima snagu umiriti divlju zvijer, ozbiljno mu je trebalo
takvo umirenje, pomislio je Alasdair, ironicno iskrivivi usta. Pripremao se raskrstiti s
obrambenim navikama koje je gradio citavog ivota.




139
Sedamnasto poglavlje

Maria je oslukivala zvukove iz sobe za muziciranje. Isprva se cula velika,
neobuzdana kaskada glazbe, ali sada je glazba bila u molu, tiha kao plac, i Mariji se slamalo
srce. Netko mnogo manje osjetljiv od nje ne bi uspio prepoznati kako Emma nije svoja od
povratka iz Stevenagea. Bila je napeta i nervozna, a lice joj je pri mirovanju imalo izraz koji
se Mariji cinio istovremeno tuan i zbunjen. Ali nije bilo nicega toliko uvjerljivo
deprimantnog poput glazbe koja je sad izvirala iz nje. Maria nije bila sklona ishitrenosti, ali
pomislila je kako slua izraz due u boli.
Maria nije imala pojma kamo je Emma otila onog jutra, ali vratila se poput vihora,
uletjevi u kucu pa u sobu za muziciranje, ne uputivi nikome niti jednu rijec. A sada je
glazba ispunjavala kucu svojom beznadnom tugom. A Maria je bila bespomocna. Soba za
muziciranje bila je nepovrediva. Samo je Alasdair onamo odlazio kad je Emma svirala.
Emma je svirala kako bi iz glave otjerala sve misli. Nije bila otila posjetiti Alasdaira
kako bi nepovratno raskinula njihov odnos, premda je tako rekla. Otila je porazgovarati s
njim, zamoliti ga da shvati njezinu zabrinutost. Otila je onamo nadajuci se da ce joj pruiti
neto to bi joj omogucilo da ga bezuvjetno voli.
Sada vie nije imala nade. I tek je sad, kad je uvidjela kako je medu njima sve konacno
i nepovratno izgubljeno, shvacala koliko je izgubila. Bilo je gadno prvi put, ali drugi je put
bilo gotovo nepodnoljivo. Mucila ju je mogucnost srece, a onda joj je bila ugrabljena.

* * *

Alasdair se usred poslijepodneva dovezao pred kucu u svojoj dvokolici. Dobacio je
uzde Jemmyju i uspeo se do ulaznih vrata, neto manje lakog i ustrog koraka nego obicno.
Harris ga je pustio unutra. Vjerujem da ste se oporavili od svog pada, lorde
Alasdaire.
Alasdair je napravio grimasu. Cak je i posluga docula naklapanja. Prilicno dobro,
hvala ti, Harrise.
Stajao je u predvorju sluajuci poruku u Emminoj glazbi to se izlijevala iz stranjeg
dijela kuce. Usta su mu bila ozbiljna, oci mrke. Dakle doista je odustala. Ali samo je najveca
nesreca mogla potaknuti njezinu svirku, i on iz toga mora izvuci onoliko ohrabrenja koliko
moe.
Kratko kimnuvi, dugackim je korakom proao pored Harrisa. Pred vratima sobe za
muziciranje nacas je oklijevao. Zatim je otvorio vrata i zakoracio unutra. Kvaka je kljocnula
kad su se vrata zatvorila.
Odlazi, naredi Emma nadglasavajuci glazbu, bijesna to netko kri njezino preutno
pravilo i ometa je dok svira.
Ne, odgovori Alasdair.
Ruke joj se s treskom spuste na klavijaturu.
Obuci svoj ogrtac. Priao joj je straga, poloivi joj ruke ispod nadlaktica te ju
podignuo s klupe. Preduhitrio je njezin prosvjed bezizraajno rekavi: Ne prepiri se sa
mnom, uopce nemam strpljenja.
Okrenula se i zabezeknuto se zapiljila u njega. to to radi?
Ide sa mnom, odgovori on uporno. Okrenuo se i podignuo krznom obrubljen ogrtac
koji je bila nosila tog popodneva i nemarno ga odbacila preko stolice. Navuci ovo. Vonja je
prilicno duga i bit ce hladno kad se smraci.
Emma je odmahnula glavom. Ne idem nikamo s tobom. Gotovo je, Alasdaire, zar ne
razumije?




140
Ne, rece on ispruivi joj ogrtac. Niti razumijem, niti prihvacam. A sada obuci
ovo, molim te.
Emma nije mislila da ga je ikad vidjela ovakvog. Bio je smiren, glas mu je bio
odmjeren, ali napeta strogost vidjela mu se u izrazu lica, u poloaju usana i ozbiljnosti ociju.
To nije bila ljutnja, vec potpuna odlucnost. Ona vrsta posljednje, ocajnicke odlucnosti koja bi
nagnala utopljenika da se prilijepi uz komad naplavine.
Zatekla se kako oblaci ogrtac. Pruio joj je rukavice i strpljivo stajao cekajuci s
njezinim eirom sve dok nije navukla rukavice. Zatim joj je na glavu namjestio tamnoplavi
eir i privezao joj njegove barunaste blijedoplave vrpce ispod brade.
Emma je ponovno pokuala, s prizvukom ocaja u glasu. Alasdaire, ovo je suludo. To
je gubitak vremena. Nita se nece promijeniti. Ne moe me natjerati da odem s tobom na
ovaj nacin.
Dodi, rece on, pokrenuvi se kako bi joj otvorio vrata.
Bilo je kao da je dri na nekoj vrsti nevidljivog povodnika, pomislila je Emma, ne
mogavi povjerovati kako odlazi s njim posve protiv svoje volje, a ipak bez i najmanje
ocevidne prisile s Alasdairove strane. Prola je pored njega u hodnik.
Oh, izlazite li opet? Alasdaire, vidjela sam vas s prozora. Maria je stigla, ureci se
niz stube, a njezino olakanje to je glazba prestala jasno joj se culo u glasu. Vodite li Emmu
na vonju? Jeste li se oporavili? Tako grozna stvar... I odmah poslije Emmine nezgode... tako
neobicna slucajnost.
Ne cekajte Emmu s vecerom, rece Alasdair, ne zamarajuci se odgovoriti na Marijina
brojna pitanja.
Nebesa, a zato ne? Kamo idete? Maria se zapiljila u njega, odjednom uocivi
njegov izraz, Emmino blijedo, prenapregnuto lice, i gotovo opipljivu napetost medu njima.
Zar neto nije u redu?, upita ona sa strahom.
Ne, tiho rece Alasdair. Ba nita. Dodi, Emma. Stavio joj je ruku na kria i
pourio je prema ulaznim vratima.
Emma, osjecajuci se poput marionete na koncu, bez rijeci se pokorila pritisku. U istoj
je tiini dopustila da joj pomogne uspeti se u dvokolicu.
Jemmy ju je vedro pozdravio, ali tada je i on shvatio da stvari nisu onakve kakve bi
trebale biti. Skocio je na svoje sjedalo cim su konji krenuli i drao jezik za zubima.
Kamo me vodi? Emma napokon pronade svoj glas.
Nekamo kamo sam te trebao davno odvesti, odvrati Alasdair istim onim
odmjerenim tonom. Ali morat ce mi oprostiti ako ti kaem da uopce nisam raspoloen za
razgovor.
To je bila tako krajnje arogantna primjedba u danim okolnostima, i tako potpuno
tipicna za Alasdaira, da je Emma umalo zadignula skute i skocila s dvokolice.
Kao da joj cita misli, Alasdair je ispruio ruku i cvrsto je poloio na njezino bedro.
Emma je zurila preko konjskih glava i cvrsto stisnula usne.
Dok su kaskali kroz pospano seoce Kensington, ona se zainteresirala protiv svoje
volje.
Jemmy se naglo uspravio na svom sjedalu i promrmljao: E pa, ovo je neocekivano.
Mudro je kimnuo, sada jako dobro shvativi njihovo odredite.
Proli su kroz Hammersmith i preli rijeku kod Chiswicka. Emma je dobacila pogled
prema Alasdairu. Cinilo se da se napokon opustio, usta su mu bila manje ukocena. No on ne
bi dopustio da njegova napetost prijede na konje, podsjetila se. Vjerojatno uopce nije bio
oputen.
Uli su pod nadsvodeni prolaz gostionice s natpisom Crveni lav. Alasdair je skocio s
dvokolice i pruio ruku kako bi pripomogao Emmi. Ona je sila i pogledala naokolo. Jedan
Crveni lav jako je nalikovao svima ostalima. to to oni rade ovdje?




141
Da cekam ovdeka, efe? Jemmy preuzme uzde od Alasdaira. Ba k'o i inace.
Alasdair je kimnuo i uzeo Emminu ruku. Preostaje nam kratka etnja.
Sva sreca to me ne muce moji plikovi, jetko ce ona.
Jutros je bilo prilicno jasno da te ne muce, odvrati on. Sudeci po nacinu na koji si
jurila Albermarleovom ulicom.
Emma ga je prostrijelila pogledom i njegov se izraz na trenutak razvedrio, a u oku mu
je zasjao stari bljesak zabavljenosti, a onda je nestao i lice mu se ponovno ukocilo.
Napustili su dvorite gostionice i proli uskom stazom uz male seoske kuce sve dok
nisu stigli do kraja. Posljednja kuca bila je veca od ostalih i Emma je ugledala gospodarske
zgrade male farme, nagomilane u polju to ih je okruivalo.
Alasdair je otvorio vrata u vrtnoj ogradi i mahnuo Emmi neka pode ispred njega
puteljkom do ulaznih vrata. Pokucao je. Vrata je odmah otvorio mrav i visok momcic koji je
znatieljno odmjerio Emmu.
Emma, volio bih da upozna mog sina, mirno rece Alasdair. Ovo je Tim. Time,
ovo je ledi Emma Beaumont.
Njoj se zavrtjelo u glavi. Zato ju nije upozorio? Ali naravno da to ne bi ucinio. To je
bilo tipicno za Alasdaira. Ovo je bio njegov nacin da je malcice kazni zato to mu je ovo
nametnula. Ali oh, kako ju je samo djecak izgledom podsjecao na mladog Alasdaira!
Emma isprui ruku djecaku i rece s iskrenim osmijehom: Time, jako mi je drago to
sam te upoznala.
Momcic se naklonio, ali misli su mu ocigledno bile negdje drugdje. Dobacio je ocu
zabrinut pogled. Mama te je dola posjetiti.
Jutros, da, sloi se Alasdair. Je li unutra?
U kuhinji je sa Sally. Pripremaju mljeveno meso.
No, bi li je zamolio da...
Alasdaire! Radosni usklik dopro je iz kuce. Cula sam ti glas. Tako je lijepo od tebe
to si doao ovako brzo.
ena koju je Emma vidjela tog jutra pojavila se na vratima. Lice joj se razvuklo u
osmijeh. Haljinu od muslina s ukrasima u obliku grancica prekrivala joj je pregaca, a u ruci je
drala veliku drvenu licu.
Oh, zaboga, rece ona kad je ugledala Emmu. Obrisala je slobodnu ruku o pregacu,
smetenog izgleda. Nisi rekao da dovodi posjetitelje, Alasdaire.
Ne, on vam je jako tajanstven, rece Emma, istupivi, preuzevi kontrolu nad ovim
susretom. Ispruila je ruku. Ti mora da si Lucy... oh, oprostite mi, to je jako drsko od mene.
Gospoda...?
Hodgkins, rece Lucy, prihvativi ruku. Upitno je pogledala Alasdaira.
Dopusti mi da ti predstavim ledi Emmu Beaumont, rece Alasdair. Namjeravam se
oeniti njome.
Emma je razjapila usta na ovu neprikrivenu uvredu. Taj je covjek bio nemoguc. Lucy
je zasjala od zadovoljstva. Tim je zastrugao nogama dreci se nelagodno.
O, pa tako sam sretna... Za boga miloga, pa to su krasne vijesti, rece Lucy. Udite,
udite. Moramo popiti po cau bazgova vina da proslavimo. Mike je jo uvijek na polju.
Timmy, idi i pozovi ga... odmah. Udite, ledi Emma. Oprostite na neredu. Nisam ocekivala
drutvo.
Lucy, poput vecine ljudi, ocigledno nije bila sklona sumnjati u Alasdairove objavljene
namjere, pomislila je Emma, zakoracivi u usko predvorje. Nije joj palo na pamet upitati se
namjerava li Emma postati Alasdairova supruga.
No bilo bi neotesano pokvariti ovaj sastanak. Cinilo se da su svi iskreno ushiceni i da
im je drago zbog Alasdairove vijesti i, zanimljivo, nije izgledalo kako misle da ima icega
neobicnog u tome to ju je doveo da je upoznaju. Jesu li oni poznavali drugacijeg Alasdaira?




142
Manje tajanstvenog Alasdaira? Ugladen, podrugljiv mukarac kojeg je poznavalo visoko
drutvo zacijelo se ne bi tako dobro uklopio u ovo ugodno, obiteljsko okruenje.
Mike Hodgkins, koji je uskoro stigao s Timom, bio je sretan kao i njegova ena.
Rukovao se, s velikom formalnocu cestitao njoj a zatim i Alasdairu, a zatim se grohotom
nasmijao, poljubio svoju enu i na brzinu hitnuo nekoliko caa za vino.
Emma je opazila kako izgleda da se Tim cvrsto dri uz ocuha. Paljivo je pratio
njegove rijeci, smijao se kad i on, urio se ponovno napuniti njegovu cau kad bi se
ispraznila. Pa ipak, Timu uopce nije bilo neugodno uz Alasdaira, pomislila je. A Alasdair se
prema njemu ponaao s privrenim prijateljstvom koje su ljudi izvana tako rijetko vidali. To
je bila njegova strana koju je voljela. Koju je Ned volio.
No Tim je ocigledno bio sin Mikea Hodgkinsa po svemu osim po krvi. Je li to mucilo
Alasdaira? On je znao kako je biti otuden od svojih roditelja... kako je ne osjecati
emocionalne spone prema svojoj obitelji. Kako je bilo s ovim njegovim sinom?
I dok je promatrala, sluala i igrala svoju ulogu, Emma je razmiljala o tome koliko su
vremena ona i Alasdair izgubili zato to joj on nije htio otvoriti ovu stranu svog ivota. Na
ova je pitanja trebala odgovor. Voljela ga je. Kako bi itko tko je nekoga volio mogao ne
eljeti razumjeti, znati tako bitne stvari u ivotu voljene osobe? I kako je moguce da on to nije
shvatio?
Uhvatila se kako ga gleda s gotovo frustriranom nestrpljivocu to je bio tako
tvrdoglav. A onda joj je on dobacio pogled preko stola, a ono to mu je ugledala u ocima
oduzelo joj je dah. Radilo se i o pitanju i o molbi. I tada je shvatila koliki je dio sebe izloio
riziku ovog poslijepodneva.
Nasmijeila se i pruila mu ruku. Ustao je i preao mali salon. Primio je njezinu ruku i
prinio je usnama. U sobi je nastala tiina, ali cinilo se kako je rijec o tiini koja ih je obavila.
Onda joj je Alasdair vratio ruku i rekao posve normalnim glasom: Tim, Mike i ja
trebamo raspraviti neki posao. Hocete li nas ti i Lucy ispricati na nekoliko minuta?
Emma je nagnula glavu, pristajuci. Pomislila je da Tim izgleda zabrinuto dok je
izlazio s dva mukarca koji su mu bili ocevi. I pomislila je kako vjerojatno nema niti
najmanjeg razloga za zabrinutost.
Lucy se pomaknula na sjedalo pored prozora kako bi sjela do Emme. Ne znam to je
najbolje, povjeri se ona, smjestivi si dojence u krilo. Alasdair je htio poslati Tima u
njegovu bivu kolu, a to bi bilo tako divno za Tima. No on ne eli ici.
Eton? Emma nabere nos. Moj brat i Alasdair nikad nisu imali lijepu rijec za to
mjesto.
Ali tako bi Tim postao dentlmen, rece Lucy.
Ne ako to ne eli, rece Emma. To ce ga samo uciniti nesretnim.
Ali on mora ici u kolu, ustrajala je Lucy. Sada govori kako nece ici cak niti u
kolu koju vodi ena... niti k upniku, koji ga poducava latinski i grcki. Jutros sam otila
upitati Alasdaira to da poduzmemo oko toga.
Emma je kimnula. To se jutro cinilo kao da se dogodilo prije cijele vjecnosti. Prije
cijele pogreno shvacene, smuene, preokrenute vjecnosti. Cime se Tim eli baviti?
eli biti farmer kao Mike. Lucy se poigravala s djetetovim prsticima. Mike je
dobar farmer... dobar hranitelj. Ne bih mogla traiti boljeg mua. Ali Tim bi mogao biti neto
drugo. Mogao bi imati prilike u ivotu.
Ali moda bi se Alasdair mogao pobrinuti da ima prilike koje mu bolje odgovaraju,
oklijevajuci rece Emma. Nije se eljela mijeati. A cijela ova situacija bila je tako nova da se
govoriti umjesto Alasdaira cinilo jako opasno, a ipak istovremeno sasvim ispravno.
Ako eli obradivati zemlju, onda ce biti bolji farmer ako zna citati i ako moe
razumjeti stvari. U dananje vrijeme o poljodjelstvu se stalno mogu nauciti nove stvari.
Plodored i ogradivanje tla... Zastala je, shvativi da ju je ponio vlastiti entuzijazam. Govorila




143
je o gospodarenju velikim imanjem. Lucy i Mike imali su mali posjed.
Ali cinilo se da Lucy nije uznemirena. Zamiljeno je kimala glavom.
Mama, vie nikad ne moram ici upniku! Tim je doskakutao u salon, rumenog lica,
vedrih ociju. I ne moram otici od kuce u kolu nakon to budem prestar za razred uciteljice
Baldock. Otici cu i nauciti kako voditi veliku farmu cim Mike kae da sam dovoljno star.
Dobro uinjeno, Alasdaire. Emma je kimnula u znak odobravanja. Cinilo se da su oba
mukarca oputena u vezi s odlukom koja je ocigledno bila zajednicka.
Alasdair se sagnuo da poljubi Lucy. Budi zadovoljna zbog toga, Lucy. Tako je
najbolje.
Da, rece ona, sada se smijeeci. To je govorila i ledi Emma.
Alasdair dobaci Emmi malo zaprepaten pogled, a onda rece: No, mislim da vam se
vie ne elimo nametati. Dodi, Emma. Ponudio joj je nadlakticu.
Emma je prihvati, oprosti se s domacinima, te izade s njim. Dok su hodali puteljkom,
Alasdair zamiljeno primijeti: Drago mi je da jednako razmiljamo o Timu. No s druge
strane, mladenko moja, uvijek si dijelila moja miljenja o vecini stvari.
Jo nisam podijelila svoje miljenje o pitanju braka, istakne Emma poneto otro.
Onda ga podijeli sad, slatko moje.
Emma duboko udahne. Ti si arogantan, tvrdoglav, prevarantski, podmukli sluga
pakla!
Alasdair se naceri. Nikad nisam cuo da govori slade rijeci, moj andele to medeno
zbori.
Oh, jo nisam niti pocela, izjavi Emma. Punit cu ti ui uvredama svakog dana
ostatak tvog bijednog postojanja.
Draga djevojko, ucinit ce me najsretnijim covjekom na zemlji, izjavi on ivahno, a
onda doda: A osim toga, ako se ikad umorim od toga da sluam kako me zlostavlja, imam
jako jednostavan nacin da to prekinem.
Oh, da?
Zaustavio se u sjenama puta. Oci su mu u sumraku sjale blistavo kao smaragdi dok joj
je usne pecatio svojima. Sumnja li u to, moja Emma?, promrmljao je, pomaknuvi usne na
meku krivinu njezina obraza.
Ne, apne Emma. Nemam nikakvih dvojbi... ama ba nikakvih. Palcem je
slijedila liniju njegovih usta. Niti najmanje sumnje pod kapom nebeskom.




144
Epilog

Mislila sam da idemo u Vauxhall. Emma je zbunjeno gledala dok su dva veslaca
veslala pored vodenog ulaza Vrtova Vauxhall. Bezbroj svjetala iz vrta osvjetljavalo je rijeku i
zvuci glazbe iz rotunde odlebdjeli su preko vode u hladni nocni zrak.
Predomislio sam se, rece Alasdair uz lijeni smijeak. Sjedio je u camcu njoj
nasuprot, prekrienih ruku, a blistave su mu oci pocivale na njezinu licu. Veceras je izgledala
narocito carobno u ogrtacu od bijelog baruna opivenom srebrnim lisicjim krznom. Ovratnik
joj je straga uspravno stajao, uokvirujuci joj lice ispod visoko podignute krune prugaste kose.
Pod svjetlom baklji na krmi oci su joj izgledale kao cisto zlato, a pune usne nadasve su
pozivale na poljubac.
Ja nisam, odgovori Emma, i dalje jako zbunjena. Osim toga, sudjelovat cemo u
velikoj zabavi, rekao si.
Moda sam malo preuvelicavao.
to se to dogada, Alasdaire?
Malo iznenadenje, odvrati on. Ali ne namjeravam ga pokvariti, pa si moe
utedjeti trud.
Emma se ponovno naslonila u sjedalu. Primijetila je neto cudno u njemu kad je bio
stigao u Ulicu Mount ne bi li je otpratio na ovu zabavu u Vrtove Vauxhall - tajanstveno
dranje; gotovo potisnuto uzbudenje, osim to se Alasdair ba i nije uzbudivao oko stvari.
Promatrala ga je stisnutih ociju, potpuno voljna da bude iznenadena. Mali srh
icekivanja kliznuo joj je niz kraljenicu. Cvrce je obavila krzneni pokrivac oko koljena i
promatrala kako rijecna obala klizi pored njih. Uskoro su ostavili svjetla Londona za sobom, a
jedini preostali zvuk bilo je tiho, ritmicno pljuskanje vesla u tamnoj vodi.
Skrenuli su u iroku okuku gdje se rijeka protezala, iroka i dugacka. Svjetlost je
svjetlucala s june obale pred njima. Veslaci su zamahnuli lakim veslom po obali te njeno
lupnuli o stube u vodi.
Gdje smo? upita Emma, podignuvi pogled na obalu. Na vrhu su svjetiljke uljanice,
ovjeene na grane ogoljelog hrasta, treperile i svjetlucale, osvjetljavajuci stube i rijeku, ali nije
mogla vidjeti nita od onoga to im je bilo za ledima.
Alasdair se tek osmjehnuo svojim lijenim osmijehom te izaao iz camca. Pruio joj je
ruku i ona je ustala, dok se camac lagano njihao na plimi. Jedan ju je veslac odozdo predao
Alasdairu.
Raspitivanje gdje se nalaze nije dalo nikakav rezultat, pa se uspela po malobrojnim
stubama i zakoracila na rijecnu obalu. ljuncana staza obrubljena drvecem vijugala je
udaljavajuci se od rijeke, osvijetljena mjestimicno postavljenim fenjerima.
Na kraju je mogla razaznati okrecenu zgradu s niskim krovom, s cijih se prozora
slijevala svjetlost svjetiljki i bacala zlacane lukove preko ravnog zelenog travnjaka.
Oh, kako lijepo!, usklikne ona nehotice. Kako carobno mjesto.
Alasdair je isplatio veslace i priao joj. Drago mi je da ti se dopada, gospo.
Nasmijeio joj se i pomilovao joj obraz vrkom prsta u rukavici. Dodi, hajdemo unutra.
Postaje mrzlo.
Uhvatio joj je ruku, ispreplicuci svoje prste s njezinima dok su se uspinjali stazom.
Jedna je slukinja stajala na otvorenim vratima. Naklonila se i osmjehnula. Sve je
kao to ste naredili, milorde. Ako bilo to zatrebate, morate samo pozvoniti.
Hvala. Alasdair je ponovno primio Emmu za ruku i poveo je do stuba iza kamenom
poplocanog ulaznog predvorja. Popeli su se stubama i Alasdair je skrenuo iza ugla.
U Emmi se pobudila radoznalost. Zakljucila je kako mora da su u selu Chelsea. Ali
zato je Alasdair isplatio veslace? Moda se trebaju vratiti cestom. Moda je drao kako ce




145
kasnije biti prehladno vratiti se rijecnim putom.
Alasdair je otvorio vrata na kraju hodnika i maknuo se ustranu kako bi je pustio da
prode. Zakoracila je u veliki stan u kojem su teki zastori od baruna bili navuceni preko
prozora s dvije strane. Vatra je plamtjela u kaminu, kukicane prostirke bile su rairene preko
sjajno ispoliranih podova. Sobom je dominirao krevet s baldahinom.
To je za kasnije, rece on, posegnuvi preko njezinih ramena kako bi joj otkopcao
ogrtac. Najprije imamo veceru. Pokazao je prema sklopivom stolu i dva izrezbarena drvena
naslonjaca dovucena ispred vatre.
Na stolu su bili postavljeni srebrni jedaci pribor i zdjele, kristalne cae i dva kositrena
svijecnjaka. U zagrijanom zraku osjecao se miris lavande, ruinih latica i cvjetova jabuke.
Emma je pogledom potraila njegov izvor i pronala ga u loncicu potpurija koji je tiho kipio
na tronocu za kotlic iznad vatre.
Sve je u sobi bilo meko i puteno. Mirisna, tromo senzualna odaja izgledala je kao da
postoji u vlastitom prostoru i vremenu. Iz zgrada oko njih nisu dopirali nikakvi zvukovi, i nije
bilo osjecaja da osim njih postoji jo itko na svijetu.
Okrenula se i podigla pogled prema Alasdairu, koji ju je promatrao, smijeeci se, dok
mu je njezin ogrtac i dalje visio preko ruke. Zatim je odbacio njezin ogrtac na klupicu uz
prozor, poslao i vlastiti ogrtac za njim, te dugackim koracima odetao do bifea postavljenog
uza zid.
Emmine su ga oci pratile. Na bifeu je bilo hrane. Velika, srebrna plitka zdjela s
kamenicama, svjetlucavim u svojim grubim sivim ljuturama, nagomilanim na ledu posutom
limunom. Bilo je prepelica u aspiku, svijetloruzicastih jastoga s umakom od afrana, laganog
pirea od graka. Gozba za oci jednako kao i za okusne pupoljke.
Alasdair je otvarao bocu ampanjca, palcevima lagano otputajuci cep. Ulio je
pjenuavu tekucinu boje sijena u pehar.
Emma ranije nije primijetila pehar, ali kad ga je donio pred nju, dahnula je od
oduevljenja. Bio je to kale s dvije rucke od ugraviranog srebra, s umetnutim smaragdima i
safirima.
Pehar ljubavi, rece on, smijeeci se s uitkom na njezinu reakciju.
Odakle je?
Iz Norveke, mislim, negdje iz dvanaestog stoljeca. U mojoj je obitelji
generacijama. Prinio ga je njenim usnama.
Otpila je ampanjac, osjecajuci njegovu pjenua-vost na jeziku, mjehurice kako pucaju
uz njezino nepce poput zrelih bobica. Ovo nije bio obican ampanjac. Alasdair je otpio s
druge strane, a oci su mu prikovale njezine preko pehara.
Pehar ljubavi koristi se samo u odredenim prilikama, ozbiljno ce on, ponovno ga
nagnuvi prema njenim usnama. Moramo piti do dna.
Emma je ponovno otpila. Pili su naizmjenicno sve dok Alasdair nije tiho rekao: Sada
ga sama pridri. Vidi kako je lijep iznutra.
Emma je tako i ucinila. Pogledala je u pehar. Facete dragulja mutno su se sjajile poput
zamrljanog prozorskog stakla za oblacnog dana. Na dnu kalea leala je mala kolicina
ampanjca, a kroz blijedu tekucinu neto joj je zasvjetlucalo. Nagnula je pehar i zacuo se
jedva cujni zveket.
Obzirno je posegnula u pehar, umocivi prste u ampanjac, i izvukla kruic cizeliranog
zlata. U zlato su bili umetnuti najtamniji plavi safiri.
Zacudeno se zagledala u Alasdaira, nesigurna to da kae ili napravi.
Uzeo joj je prsten. Zna li koji je dan danas, Emma?
Utorak, odgovori ona, zbunjena pitanjem.
Uzeo joj je lijevu ruku i nacas je drao. Odmahnuo joj je glavom, toboe je kudeci.
Proslava je Valentinova. Ne tako davno odlucila si da ce ti to biti jako vaan dan. Zar si tako




146
brzo zaboravila?
Emma rece: Cini mi se da sam vec postigla ono to sam i rekla da hocu.
Alasdair joj tutne prsten na treci prst. Ljubavnik i buduci suprug. Je li tako bilo?
Zna da jest. Podignula je ruku prema svjetlu. Safiri su joj bili omiljeno drago
kamenje, a ovi su bili prelijepi da ti stane srce. Ovaj put nisam ocekivala zarucnicki prsten,
rece ona s malim osmijehom isprike. Kad sam ti vec onaj zadnji bacila u glavu.
Pa, pobrinut cu se da nema priliku to ponoviti. Posegnuo je u unutranjost svog
prsluka te izvadio papir i malu, uvijenu tkaninu.
Ovdje imam posebno odobrenje i vjencani prsten. Mjesni upnik bit ce spreman za
nas ujutro, a dotad...
Uhvatio joj je bradu u svoj dlan, a izraz mu je bio neobicna mjeavina ozbiljnosti i
zabavljenosti. Dotad, slatko moje, ti i ja ostat cemo u ovoj sobi. Namjeravam se pobrinuti da
do jutra bude previe iscrpljena da ucini ita drugo osim da dote-tura do oltara i promuca
svoje odgovore. Ovaj put nece biti bijega u Italiju.
Nece biti potrebe za bijegom, rece ona, cvrsto se susrevi s njegovim pogledom.
Alasdair polako kimne. Valentinovo, zamisli se on. Ucinilo mi se da postoji
neobican odjek u ideji da provedemo nau predbracnu noc pod zatitom sveca zatitnika
nesretnih ljubavnika.
Njegov bi blagoslov mogao sprijeciti daljnje nesrece, hoce reci?
Ponekad malo dodatne pomoci nije za odbaciti. Posegnuo je iza sebe na bife i uzeo
kamenicu s pladnja. Otvori.
Emma otvori usta i on je nahrani kamenicom. Hladan, riblji zalogaj s okusom mora
kliznuo joj je niz grlo i ona nehotice sklopi oci. Nisam sigurna da mi je potreban
afrodizijak, promrmlja ona.
Alasdair joj uzme ljubavni pehar. Mislim da ce vecera morati pricekati. Posegnuo je
za njezinim rukama i privukao je uza se. Cvrsto je dreci, pao je s njom na krevet, otkotrljavi
je pod sebe. Naslanjajuci se na laktove, spustio je pogled na nju. Boe, tako si lijepa, Emma.
Toliko te vruce elim.
Onda me uzmi, rece ona s nestanim smijekom. Vaa sam, milorde. iroko je
razmaknula ruke na krevetnom pokrivacu u gesti tobonje predaje. Ali nemojte mi rastrgati
haljinu ili cu inace morati stati pred oltar u svom kouljcu.
Neodoljiv poziv, promrmlja on, a oci mu oive stracu. Poljubio ju je s divljom
udnjom koju je ona poticala, grizuci joj donju usnu kako bi mogla okusiti kapljicu slane krvi.
Ruke su mu bile na ovratniku njene haljine od fine, tanke cipke. Potrgao ju je od vrata do
poruba i Emma se razdragano nasmijala.
Posegnula je za njegovom kouljom i povukla je, ne mareci za dugmad koja je
poletjela otkinuvi se, podiuci tijelo na madracu kako bi joj bokove i bedra mogao osloboditi
kombinea od plave svile koji je nosila ispod cipke. Svilene su joj se carape potrgale pod
grabljastim noktom dok ju je opipavao. Pokidala je dugmad s pojasa njegovih hlaca,
oslobadajuci ukrucenu izbocinu njegove erekcije.
Podignuo joj je noge na svoja ramena i istom se kretnjom zario duboko u nju. Njegov
ju je pogled, likujuci kao i Emmin, pomno ispitivao. Spustio je ruku kako bi joj dlanom
dotaknuo lice, a zatim se poceo pomicati u njoj, jo dublje, jo vie istraujuci, tako da se
osjecala jo istinskije posjedovana nego to se to osjecala prije. Okrenula je lice i ugrizla mu
dlan dok je golem ushit rastao i rastao sve dok ga vie nije mogla obuzdavati. A tada, ba kad
je znala da je izgubljena, on se povukao do samog ruba njezina tijela, zadravajuci se ondje.
Njezine oci, utapajuci se u potrebi, izgubile su se u njegovima.
Polako, jako polako, nasmijeio se, a onda se centimetar po centimetar ponovno
ugnijezdio u njoj.
I oboje su kriknuli u divljem trijumfu dok su vruci sokovi njihova vodenja ljubavi




147
potekli, a oni se pripili jedno uz drugo, u bucnoj ekstazi.
A Emma je pomislila, dok je slabano privijala Alasdaira u narucje, kako je Ned bio
veoma mocan deus ex machina. Poljubila je Alasdairovo vlano rame i osjetila njegove usne
na svojoj dojci. I znala je da i on razmilja o mukarcu koji je ustrajao u tome da unatoc
prividu, unatoc svim nepovoljnim okolnostima, oni pripadaju jedno drugome.