Arhivska Praksa 14

A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
UDK 930.25 ISSN 1512-5491
ARHIVSKA PRAKSA
ARCHIVAL PRACTICE
ARHIVSKA PRAKSA, GOD. 14/2011, STR.1-573 TUZLA, 2011.
14
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
SADRAJ
UMJESTO PREDGOVORA .............................................................................. 1
INTRODUCTIONARY REMARKS ................................................................. 3
I ARHIVISTIKA I ARHIVSKA SLUBA ................................................... 5
Peter Pavel KLASINC,
Podruja arhivskih nauka i arhivska graa kod stvaralaca ................................ 7
Demila EKI,
Znaaj saradnje arhiva i stvaralaca arhivske grae i nunost poznavanja
historijata istih .................................................................................................. 19
eljko MARKOVI,
Primeri specinosti mesne nadlenosti u arhivskoj praksi ............................ 25
ivana HEBELI, Nikola MOKROVI,
Ustrojstvo Hrvatskoga sabora 1990.-2010. ..................................................... 33
Metka BUKOEK,
Problematika zatite arhivske grae pravosudnih institucija .......................... 49
Selma MUSA OMERBEGOVI,
Specinosti sreivanja arhivske grae sudova .............................................. 67
Nijaz BRBUTOVI,
Zatita registraturne grae u notarskim uredima u Federaciji Bosne i
Hercegovine .................................................................................................... 77
Joka FILIPOVI,
Vrednovanje medicinske dokumentacije u JZU UKC Tuzla ........................... 85
Nada IBEJ,
Zatita arhivske grae fotograje i razglednice ............................................ 91
Jugoslav VELJKOVSKI,
Problematika zatite privatne arhivske grae u Srbiji .................................... 103
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Ljerka IMUNI,
Problematika zatite arhivskoga gradiva u nastajanju na podruju nadlenosti
Dravnog arhiva u Osijeku ............................................................................. 111
Marija TODOROVI,
Zatita arhivske grae u nastajanju u praksi Istorijskog arhiva umadije
Kragujevac ...................................................................................................... 117
Ikbal COGO,
Arhivska djelatnost u Zeniko-dobojskom kantonu ....................................... 127
Azem KOAR,
Arhivistiko-historiografski aspekti posebne zatite dokumenata ratne
provenijencije (1992.-1995.) .......................................................................... 133
Josipa MARAS KRALJEVI,
Obrada i zatita arhivskog gradiva ratne tematike (s naglaskom na
nekonvencionalno gradivo) ............................................................................ 147
,
.............. 157
Gordana MOJSOSKA
Zatita arhivske grae u Dravnom arhivu Republike Makedonije za vrijeme
konikta 2001. godine .................................................................................... 165
Reska MEHDIN,
Graa ratne provenijencije u Arhivu Unsko-sanskog kantona (1992.-1995.) ... 175
Omer ZULI,
Specinosti zatite i preuzimanja arhivske grae ratne provenijencije ........ 183
Dijana PETRESKA,
Zatita i prezentacija zbirke dokumenata vojnika pisma iz Prvog svjetskog
rata (1914.-1918.) ........................................................................................... 193
Izet ABOTI,
Karakter i historijski znaaj arhivske grae ratne provenijencije .................. 203
Miroslav NOVAK,
Metode strunog i istraivakog rada u suvremenoj arhivskoj teoriji i praksi ... 213
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Istvn KENYERES, Andras SIPOS,
Maarski arhivski portal - zajedniko rjeenje za publiciranje digitaliziranog
arhivskog sadraja i baza podataka ................................................................ 229
Deborah ROGOZNICA, Vladimir DROBNJAK,
Iskustva nakon dvije godine uvoenja i praktine upotrebe web aplikacije ARIS
sa posebnim osvrtom na rad sa stvaraocima na podruju javne uprave i sudstva
......................................................................................................................... 243
Dragan KRSMANOVI,
Digitalizacija arhivske grae kao oblik njene zatite primer digitalizacije
arhivske grae iz perioda NATO napada na SRJ (mart jun 1999. godine) .... 255
Saneta ADROVI,
Funkcionalnost primjene meunarodnih standarda u procesu obrade fondova iz
oblasti obrazovanja Arhiva Tuzlanskog kantona ............................................ 263
Almira ALIBAI,
Izrada inventara kao informativnog sredstva u arhivu primjena standarda i
informacijskih tehnologija ............................................................................. 271
Boria RADOVANOVI,
Problematika koritenja digitalnih kopija kao istorijskog izvora ................... 283
Selma ISI,
Ukljuivanje arhivske djelatnosti Bosne i Hercegovine u meunarodne tokove
......................................................................................................................... 289
Katarina HORVAT,
Obavijesna pomagala za fondove zdravstva u Dravnom arhivu u Zagrebu .... 299
Jovan P. POPOVI,
Pravni aspekti izdavanja dokumenata pohranjenih u arhivima i uspostavljanje
institucije notara ............................................................................................. 315
Hatida FETAHAGI,
Cjelovitost arhivskih fondova kao uslov ostvarivanja graanskih prava
(iskustvo Arhiva Tuzlanskog kantona) ........................................................... 325
Muk MUSLI, Saa BELTRAM, Mersad OMANOVI,
Katastar urbanog zelenila ............................................................................... 335
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
II IZ DRUGIH ASOPISA ........................................................................ 343
Peter Pavel KLASINC,
Web stranice u arhivskoj teoriji i praksi (ATLANTI br 20., Trst 2010., str. 241-
253). ............................................................................................................... 345
III IZ GRAE ............................................................................................. 351
Muhamed HUSEJNOVI,
Srebrenica u odnosima kralja Tvrtka II Tvrtkovia i despota Stefana Lazarevia
......................................................................................................................... 353
Esaf LEVI,
Itiraz hadi haz Ibrahima ef. Maglajlia ...................................................... 365
Kemal BAI,
Vasijetnama haza Sulejman ef. Damadia iz Tuzle .................................... 375
Gaper MID, arko TRUMBL,
Bonjaci na Soanskom frontu ....................................................................... 387
Sead SELIMOVI,
kolstvo u politikoj djelatnosti poslanika iz Bosne i Hercegovine u Narodnoj
skuptini Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca ............................................... 399
Salkan UIANIN,
Djelatnost nacionalistikih organizacija u Bosni i Hercegovini u vrijeme
parlamentarnih izbora 1925. godine ............................................................... 411
Mina KUJOVI,
Obiljeavanje 40-te godinjice Gimnazije u Tuzli 1939. godine ................... 427
Safet BANDOVI,
Odjek Muslimanskih rezolucija iz 1941. godine ........................................ 433
Katja ZUPANI,
ivot izbjeglica iz Bosne i Hercegovine u sabirnom centru u Ptuju izmeu
1992. i 1996. godine ....................................................................................... 467
Nermana HODI,
Analitiki inventar, Tvornica pirita u Kreki (TK) 1902. 1942. ............... 477
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Eefa BEGOVI,
Sumarni inventar, Narodni odbor optine Bosansko Petrovo Selo (1952.-1962.)
......................................................................................................................... 481
IV PRIKAZI I OCJENE ............................................................................. 491
Eefa BEGOVI,
Glasnik arhiva i Arhivistikog udruenja Bosne i Hercegovine, br. XL/2010,
Arhivistiko udruenje Bosne i Hercegovine, Sarajevo 2010., 1-314 str. ..... 493
Nermana HODI,
Glasnik Udruenja arhivskih radnika Republike Srpske, godina III, broj 3,
Banjaluka 2011, 499 str. ................................................................................. 497
Adnan TINJI,
Arhivski zapisi, asopis za arhivsku teoriju i praksu, godina XVII/2010., br. 2,
Cetinje 2010., 257 str. .................................................................................... 501
Hadija HADIABDI,
RADOVI, Filozofski fakultet u Sarajevu (Historija, Historija umjetnosti,
Arheologija), knjiga XIV/1, Sarajevo 2010., str. 470. ................................... 505
Edin AKOVI,
Graaniki glasnik asopis za kulturnu historiju: u povodu 15. godinjice
izlaenja. ......................................................................................................... 511
Izet ABOTI,
Alija Uzunovi - ZVORNIK, historijska monograja, BMG Bosanska medijska
grupa Tuzla, Tuzla 2010., 1-401. .................................................................... 515
Esaf LEVI,
Suad i Nihad Buljugi, Tuzla: sjeanja na bisere stare gradske jezgre,
Geografsko drutvo Tuzlanskog kantona, Arhiv Tuzlanskog kantona, Tuzla
2010., str. 251. ................................................................................................ 523
V IZVJETAJI ............................................................................................ 525
Eefa BEGOVI,
Zapisnik o toku 23. Savjetovanja Arhivska praksa 2010., Tuzla, 30.9. i
1.10.2010. godine (Hotel Tuzla) ................................................................. 527
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Saneta ADROVI,
Izvjetaj sa izborne skuptine (konferencije) Drutva arhivskih zaposlenika
Tuzlanskog kantona, Tuzla, 1.10.2010. godine .............................................. 531
Omer ZULI,
Okrugli sto Nauno i struno djelo abana Hodia, Tuzla, 15. decembar
2010. godine ................................................................................................... 533
Saneta ADROVI,
Izloba Nuraga Softi put umjetnika (Tuzla, 15.2.2011. godine) ............ 535
Omer ZULI,
Tehnini in vsebinski problemi klasinega in elektronskega arhiviranja,
Radenci, Hotel Radin 6-8. april 2011. godine ............................................ 539
Eefa BEGOVI,
Izvjetaj sa godinjih skuptina Arhivistikog udruenja u Federaciji BiH i
Arhivistikog udruenja BiH, odranih u Mostaru 5. maja 2011. godine ...... 543
Hatida FETAHAGI,
4. godinja skuptina Asocijacije BAM, Mostar, Narodna biblioteka, 27. maja
2011. godine ................................................................................................... 547
Selma ISI,
Izvjetaj sa ICARUS radionice Informatizacija arhiva odrane u Tuzli 30. i
31. maja 2011. godine .................................................................................... 549
Adnan TINJI,
Kulturno-obrazovna djelatnost Arhiva Tuzlanskog kantona u 2011. godini ..... 553
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
1
UMJESTO PREDGOVORA
U ovim, za bosanskohercegovako drutvo, a posebno za arhivsku djelatnost
tekim vremenima, pravi je podvig uspjeti odrati kontinuitet na planu validnog
promicanja strunih vrijednosti. Uspjeh je svakako vei ako se zna da je rije o
promicanju arhivske struke putem realizacije projekta kakav je meunarodno
savjetovanje Arhivska praksa, koji traje punih 24 godine, i u sklopu istog izdaje
se asopis Arhivska praksa i to njegov 14 broj. Arhiv Tuzlanskog kantona i Drutvo
arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona na tom planu istrajavaju, te i ove godine
ine korak vie odravanjem ovog, danas ve renomiranog i od struke priznatog,
regionalnog strunog skupa i publikovanjem 14. broja asopisa Arhivska praksa.
Na taj nain, zajedno kao i do sada, sa kolegama iz vie zemalja regiona, uspjeno
promoviu, prezentuju i ukazuju na vrijednosti arhivske struke.
etrnaesti po redu broj asopisa Arhivska praksa u najveoj mjeri
prati sadraje koji su prezentovani na 24. Meunarodnom savjetovanju Arhivska
praksa 2011, odranom 6. i 7. oktobra 2011. godine u Tuzli. Radovi prezentovani
na savjetovanju, njih 33, ine sr ovog broja asopisa i objavljeni su u njegovom
prvom, ve prepoznatljivom, poglavlju Arhivistika i arhivska sluba. Svojim
sadrajima isti tretiraju raznovrsna pitanja koja se odnose na tri odabrane strune
teme, prezentovane na savjetovanju, i to: Zatita arhivske grae u nastajanju,
Zatita i znaaj ratne produkcije registraturne grae i Aktualna pitanja arhivske
teorije i prakse.
Iako se u poslednje vrijeme registraturnoj grai u nastajanju poklanja
sve vea panja, jo uvijek postoji znaajan broj otvorenih pitanja u ovoj oblasti
arhivske djelatnosti. Iz tih razloga u ovom broju asopisa od strane autora iz vie
zemalja u okruenju, predstavljen je set raznovrsnih i zanimljivih pitanja, to ukazuje
na vanost i univerzalnost problematike zatite registraturne grae u nastajanju.
U petnaestak radova otvoreno je vie zanimljivih pitanja, poput odnosa arhivskih
znanosti i stvaraolaca arhivske grae te, prezentovanje razliitih iskustava na
planu zatite registraturne grae u posjedu stvaralaca. Tu su i pitanja koja se bave
uskom strunom problematikom, poput utvrivanja nadlenosti nad zatitom
registraturne grae u nastajanju, prezentovanja iskustava zatite u oblasti uprave,
pravosua, notarskih institucija, zatite fotograja i razglednica, te zatite privatne
arhivske grae, ali nisu zaobiena ni ona pitanja koja se odnose na kriterije i naela
vrednovanja arhivske grae. Vrijedna panje u sadrajima ovih radova jesu lina
iskustva sa kojima se susreu struni radnici, te zanimljive sugestije i prijedlozi dati
u cilju adekvatnog rjeavanja ove, za arhivsku struku vane, problematike.
U ovom broju asopisa redakcija se odluila da dodatno razmotri pitanja
vezana za sudbinu registraturne grae ratne provenijencije. Problematika ove
vrste registraturne grae je sloena, kompleksna i vieslojna i moe se posmatrati
i tretirati s vie aspekata, poput: arhivistiko-historiografskog aspekta zatite
dokumenata ratne provenijencije, sa aspekta zatite nekonvencionalnog arhivskog
gradiva, uticaja zakonske regulative na sudbinu arhivske grae ratne provenijencije,
te sa aspekta problematike preuzimanja arhivske grae ratne provenijencije i njenog
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
2
prezentovanja i znaaja za historijsku nauku. Sva ova pitanja imaju za cilj da ukau
na sloenost ove, za arhivsku struku vane, problematike i animiraju sve neophodne
faktore kako bi se dolo do adekvatnih rjeenja na planu njene zatite.
Zanimljiva i raznovrsna problematika je predstavljena i u treoj temi prvog
poglavlja asopisa koja se odnosi na Aktualna pitanja arhivske teorije i prakse.
U istoj, vie autora na iznimno zanimljiv nain otvara nekoliko, za arhivsku struku
sutinski vanih pitanja, kako onih iz oblasti moderne i postmoderne arhivistike,
tako i pitanja iz domena klasine arhivske problematike. Jedan broj prezentovanih
sadraja u ovoj rubrici pobuuje posebnu panju, poput onih koji ukazuju na znaaj
metode strunog i istraivakog rada u savremenoj arhivskoj teoriji i praksi. Po
vanosti ne zaostaju ni sadraji koji se odnose na predstavljanje kooperativnih
rjeenja za publiciranje digitaliziranog arhivskog sadraja i baza podataka, te
upotrebu Web aplikacija. Tu su i druga pitanja poput onih vezanih za iskustva
digitaliziranja arhivske grae, primjene meunarodnih standarda u procesu
obrade arhivskih fondova i izrade informativnih sredstava. Prezentovani radovi u
ovoj rubrici su izraz potrebe arhivske struke na planu rjeavanja sloene i brojne
problematike sa kojom se ista danas sree.
U ovom broju asopisa u poglavlju Iz drugih asopisa preuzet je prilog
dr.sc. Petera Pavela Klasinca, pod nazivom Web stranice u arhivskoj teoriji i
praksi, objavljen u asopisu Atlanti br. 20, koji izlazi u izdanju Meunarodnog
instituta arhivskih znanosti Trst Maribor.
Tree, sada ve ustaljeno poglavlje, Iz grae u ovom broju asopisa
je izuzetno bogato. U istom je objavljeno desetak iznimno zanimljivih radova,
zasnovanih na historijskim izvorima prvoga reda. Obraena pitanja tretiraju
interesantnu i raznovrsnu historijsku problematiku, koja se odnosi na vana pitanja
bosanskohercegovake prolosti, poev od srednjovjekovog perioda, pa sve do
dogaaja vezanih za neposrednu prolost s kraja 20. stoljea. Prezentovani radovi su
svakako znaajan doprinos razvoju bosanskohercegovake historiograje i boljem
poznavanju nae prolosti.
I u ovom broju asopisa, kao i u ranijim, u posebnom poglavlju Prikazi
i ocjene predstavljeno je nekoliko zanimljivih i referentnih arhivistikih i
historiografskih publikacija, nastalih u poslednje vrijeme, a koje tretiraju vanu
arhivsku i historijsku problematiku.
I rubrika Izvjetaji u ovom 14. po redu broju asopisa iznimno je bogata
i u istoj je dato desetak sadrajnih saopenja koja nas upoznaju za vanim strunim
i naunim sadrajima, odranim u Bosni i Hercegovini i okruenju u 2010. i 2011.
godini.
Na kraju treba rei da je i ovaj 14. po redu broj asopisa Arhivska praksa
ostao dosljedan ustaljenoj strunoj programskoj koncepciji, prezentujui znaajan
broj struno -arhivistikih i nauno-historijskih sadraja, s ciljem davanja podsticaja
i doprinosa razvoju ovih dviju vanih naunih disciplina.

Izdavai
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
3
INTRODUCTIONARY REMARKS
In these difcult times for Bosnian society, but also for archival service,
it is a real achievement to maintain continuity in terms of professional treatment
of archival issues, particularly related to the continuity of project implementation
such as the International Conference Archival Practice and publication of the
journal Archival Practice. Archives of Tuzla Canton and the Society of archival
employees of Tuzla Canton in this area did not falter, on the contrary, this was a real
step forward and today we have a renowned regional symposium and 14. publication
of Archival Practice. It is the best way to promote and present values of archival
profession. Of course, again we worked together with colleagues from several
European countries.
The fourteenth issue of Archival practive mainly follows content which was
presented at the 24th International Symposium Archival Practice 2011, held on 6.
and 7. of October 2011. in Tuzla. The largest number of the presented papers at the
conference 33 of them, was published in the rst chapter of the journal, under the
already established name of Archival science and archival service. These works
deal with diverse issues related to three selected vocational subjects presented at
the conference, namely: Protection of archival material in making, Protection and
importance of wartime archival material and Main issues of archival theory and
practice.
Although lately registry material is getting considerable attention, there is
still a signicant number of outstanding issues in the eld of archival activity. For these
reasons works presented in this chapter analyze a set of issues with various matters
of provenance and by authors from several countries in the region, indicating the
universality of the protection issues of current records in the making. Fifteen papers
dealing with this issue openly ask interesting questions, such as the relationship
of archival science and archival materials creators, relationship between creators
and archival service, presenting a variety of experiences in the eld of protection
of current records held by the creators. There are also questions dealing with the
narrow technical issues, such as problems of determining jurisdiction over the
protection of records in making, presenting the experiences of protection in the eld
of administration, judiciary, institutions, protection of photographs and postcards,
protection of private archives, and other issues related to the criteria and record
evaluation principles. It should be mentioned that contents of these papers are
personal experiences faced by professionals, as well as interesting suggestions and
proposals in order to provide adequate resolution of these, for archival profession
rather important, issues.
In this issue of the Journal editorial board had to further consider issues
related to the fate of the wartime records. Problems of this type of current records
is a complex, multilayered and multi-faceted. Here, we looked at it from archival
and historiographic aspects of document security, with focus on the protection of
non-conventional archival material from the point of impact of legislation on the
fate of the wartime records, from the point of taking over wartime records by an
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Dr. Peter Pavel KLASINC, doc.
4
archive, terms of its presentation and importance for historical research. All these
questions are intended to indicate the complexity of the issue for archival profession
and animate all necessary factors to arrive at adequate solutions for the protection
and security of these records.
An interesting and varied problems presented in the third part of rst chapter
of the Journal refers to current issues in archival theory and practice. Several authors
present, an extremely interesting way, a couple of essential issues, primarily those
in the eld of modern and posmodern archival science, but also questions from the
domain of classic archival pursuits. Several professional programs attract special
attention, such as pointing out the importance of professional methods and research
in contemporary archival theory and practice, presenting a cooperative solution
to publish digitized content and archival databases, the use of Web applications,
experience in the eld of digitization of archival materials, the application of
international standards in processing of archival holdings and development of
information resources, as well as those related to the inclusion of archival service
in Bosnia and Herzegovina in international ows. Papers presented in this section
are the expression of the archival profession needs to plan and solve many complex
problems they are facing today.
In this issue of the Journal, the chapter From Other Journals presents the
work of Dr. Peter Pavel Klasinc, titled Web pages in archival theory and practice,
published in the journal of the International Institute of Archival Science Trieste
Maribor, Atlanti no. 20 p. 241-253, Trieste 2010.
Third, well established chapter, From records and materials in this issue
is extremely rich, as it includes dozen of highly interesting papers, based on historical
sources of the rst order. It is treating a variety of interesting and historical issues,
relating to different time periods, starting from the Bosnian medieval period, until
events related to the immediate past of the late 20th century. Presented papers are
certainly a signicant contribution to the development of Bosnian historiography
and a better understanding of our past.
Also in this issue, as well as earlier, in a separate chapter, Reviews, we
presented several interesting referential, recently published archival and historical
publication, which deal with an important archival and historical issues.
Finally, Reports chapter, in this 14th edition of the Journal is large and
rich, as it includes substantive amount of reports from important technical and
scientic events and content held in Bosnia and Herzegovina as well as in the region
during years 2010. and 2011.
We could say that 14th consecutive number of Archival Practice remained
consistent with the established concept and professional program by presenting a
signicant number of professional archival and historical content, with desire to
encourage and contribute to development of these two important science disciplines.
Publishers
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Podruja arhivskih nauka i arhivska graa kod stvaralaca
5
I
ARHIVISTIKA I
ARHIVSKA SLUBA
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Meunarodni institut arhivskih nauka Univerziteta u Mariboru
Meunarodni institut arhivskih nauka Trst/Iitalija Maribor/Slovenija
PODRUJA ARHIVSKIH NAUKA I ARHIVSKA GRAA
KOD STVARALACA
Abstrakt: U uvodnom dijelu autor upozorava na denicije i opredjeljenja
u nauno-istraivakom radu na podruju arhivskih nauka, koje je podrobno
obradio u Arhivskoj praksi 2010. godine, a potom predstavlja ona znanja i upute,
preporuke i.sl., koje bi arhivisti iz nadlenih arhiva trebali prenositi zaposlenicima
(arhivarima) kod stvaralaca. Neke smjernice opredijeljene u nauno
istraivakom radu na podruju arhivskih nauka su, u odreenim segmentima,
zahvaeni i meu aktivnostima nadlenih arhiva posebno kod poslovanja sa
arhivskom graom kod stvaralaca. Radne poslove, koji su propisani u arhivskim
zakonima te ih arhivisti iz nadlenih arhiva izvode na terenu, moemo podijeliti
na nekoliko stupnjeva ili bar radnih podruja. Isti obuhvaaju sudjelovanje kod
vrednovanja, odabiranja, rjeavanja tehnikih pitanja, postupke poslovanja sa
graom i organizacije predaje arhivske grae u nadleni arhiv.
Kljune rijei: Arhivistika, arhivist, arhivska nauka, rad na terenu,
prijenos znanja ka stvaraocima.
Uvod
Viegodinje bavljenje problemom priznavanja arhivske nauke kao
jednakovrijedne nauke sa drugim podrujima na prostoru na kojem djelujem nije
dalo eljenih rezultata. Najbolje je period koji nas eka do potpunog priznavanja
arhivske nauke kao samostalne i istinski priznate nauke, ocijenio Dr. Miroslav
Novak kada je zapisao:
Svi ti pokuaji ukazuju ne samo na nedostatak ozbiljnih analiza s obzirom
na potrebu za tom vrstom specijaliziranih kadrova u profesionalnim i drugim
ustanovama, nego prije svega na nedostatak potrebnih znanja o arhivistici
(arhivskoj teoriji i praksi) i tako takoer i o arhivistici kao nauci. U odreenom
smislu ukazuje to i na status, kojeg suvremeno drutvo (ne)priznaje arhivskoj
struci u pojedinim okruenjima.
1
1 Dr. Miroslav Novak: Dio teksta namijenjenog za akreditaciju studija Arhivistike i dokumentologije
(II stupanj) na Europskom sreditu u Mariboru.
7
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
8
U uvodu u zato ponovno opredijeliti neka polazita sa kojima moemo
denirati arhivistiku kao znanstvenu nauku po opevaeim denicijama o nauci
openito.
2

Arhivisti u nauku uvrtavaju sve one istraivake djelatnosti, koje izvode
na svim podrujima i pitanjima arhivistike u teoriji i praksi, naravno pod uvjetom,
da iste zadovoljavaju svim kriterijima, koji su potrebni, da takva istraivanja
mogu uope izvoditi te da ih opredjeljuju kao samostalne istraivako naune
zadatke. To znai, da arhivisti moraju poznavati: 1) predmet istraivanja, 2)
uzroke istraivanja i 3) metode istraivanja.
3
Dileme u vezi s razdvajanjem strunih aktivnosti i aktivnosti s podruja naunog
istraivanja praktino rjeavamo u okviru dva suprotna stajalita.
* Prvo stajalite opredjeljuje arhivistiku kao iskljuivo historijsku pomonu
nauku te je denira kao praktinu disciplinu ureivanja, uvanja i posredovanja
arhivske grae.
* Drugo stajalite predstavlja suprotnost prvog jer denira arhivistiku kao nauku,
koja sa svojom sistematikom, strukturom, principima itd., osigurava, u procesima
naunog istraivanja na arhivskoj grai, jednake i objektivne rezultate kao
odgovor na jednaka pitanja.
Oba stajalita moemo upotrijebiti cum grano salis te da na osnovu
produbljenih nauno istraivakih i studijskih analiza svih aktivnosti, koje
izvode arhivski struni radnici, odgovarajue odredimo uravnoteene odnose
izmeu spomenutih stajalita. Da bi lake denirali arhivistiku kao znanstvenu
nauku potrebno je odrediti i analizirati nekoliko obiajnih proizvoda, koji su
rezultat misaonih procesa i aktivnosti (radova i poslova) arhivista na arhivskoj
grai: vodi fondova i zbirki arhiva, arhivski inventar, historijat, poprean zapis
o arhivskoj grai u kompleksnijoj zbirci podataka, odreivanje elemenata za
popis prema standardima. Tako vodi, kao i inventar sastavljaju sadraje, koji su
rezultat nauno istraivakog rada, koji je obino u obliku historijata jednog ili
vie stvaralaca ili jednog ili vie fondova/zbirki, opisa arhivske grae na niim
nivoima (predmet istraivanja) itd.. Pri tom, upotrijebljene metode istraivanja
ne odstupaju od metoda nauno-istraivakog rada drugih srodnih (slinih)
nauka. Naravno, raspravljani problemi obraivani na osnovu istraivakog rada
arhivista kao strunih radnika u arhivima, mogu imati isti sadraj kao to ih
imaju raspravljani problemi kod jednostavnih pravila arhivskog strunog rada.
2 Opirno sam o denicijama pisao u Arhivskoj praksi , Tuzla 2010.
3 Dr. Azem Koar je objavio vrstu lanaka o arhivistici kao nauci. Objavljeni su u razliitim
arhivskim strunim revijama u zemlji i inostranstvu, takoer i u Atlanti (Maribor Trst) te u Tehnini
in vsebinski problemi klasinega in elektronskega arhiviranja , Maribor). Zajedno sa Ivanom Baltom
je 2004. godine izdao u Tuzli djelo Pomone historijske znanosti i arhivistika, 245 str.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
9
To se najbolje vidi kod obraivanja arhivskih strunih i tehnikih pitanja.
To prepletanje naunog i strunog sa pragmatinog stajalita se
odraava i na uspostavljenim ili planiranim sistemima obrazovanja, a prije svega u
njihovim pojavnim (prijedlozi studija arhivistike i dokumentologije na II stupnju
B) i formalnim oblicima obrazovanja, priznatog preko posredovanja osnovnih
znanja o arhivistici uz studij drugih predmeta, teajeva za strune ispite, raznih
strunih savjeta, te moda i meunarodnih konferencija. Generalno gledano
stanje obrazovanja moemo ocijeniti kao osrednje, jer imamo sa jedne strane
fakultete za arhivistiku kao samostalne entitete unutar razliitih univerziteta
ili akademija, dok je na drugoj strani studij arhivistike ogranien na odjeljenja
pojedinih fakulteta, sa nekoliko asova arhivistike unutar nekih drugih predmeta,
najee historije. Odgovor na pitanje zato je to tako, moramo traiti ve na nivou
strune terminologije i preciznih denicija arhivskih strunih termina kao to su
arhivistika, arhivske nauke, arhivska teorija i praksa itd., te na razumijevanju
sadraja tih pojmova u razliitim drutvenim okruenjima. Takav je na primjer
pojam arhivologija (engl. Archivology) meunarodno prihvaen pojam, kojeg
naa struna terminologija jo ne poznaje odnosno nee priznati. Opredjeljenja
kao to je nauka o upravljanju i katalogiziranju arhivske grae. Njen engleski
sinonim je archival science. U slovenskom jeziku je blii pojam arhivistika,
sa kojim oznaujemo nauku, koja se bavi sa teoretskim i praktinim rjeenjima
na podruju upravljanja sa arhivskom graom.
4
*U kontekstu razmiljanja o arhivistici kao o strunoj i praktinoj nauci
odnosno kao znanosti sa vlastitim istraivakim poljem moemo se osloniti
na tri teoretiara, koji su arhivsku znanost posmatrali sa razliitih aspekata:
Wolfgang Leesch, Willy Flach i Adolf Brennecke.
5
**Nekako mimo nas je prola 500-ta godinjica roenja autora prve najstarije
denicije unutar arhivske znanosti Jakoba von Rammingena u VON DER
REGISTRATUR Heidelberg (1571) nalazimo potresne denicije o
poslovanju sa dokumentacijom (registraturama), koje su aktualne jo i danas.
6
4 Tekst je bio djelom objavljen u Tehnini in vsebinski problemi klasinega in elektronskega
arhiviranja, Maribor, 2011
5 Peter Pavel Klasinc, Studij arhivistike kao znanstvene nauke, Tehnini in vsebinski problemi
klasinega in elektronskega arhiviranja , Maribor, 2011, 73 82.
6 JBLD Stroemberg (autor prevoda). The earliest predecessors of arhival science: Jacob von
Rammingen-s two manualls of registry and archival management, printed in 1571, 188 strani. Engleski
i transkripcija njemakog teksta prikazani u slikovnom prilogu.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
10

VON DER REGISTRATUR - prirunik za rad sa registraturnom i arhivskom
graom, autora Jacoba von Rammingena (1571.)
Polazita i stupnjevi
Polazita za neke denicije i opredjeljenja nauno-istraivakog rada
na podruju arhivskih znanosti su u odreenim segmentima mogli zahvatiti i u
odnosima i relacijama nadlenih (profesionalnih) arhiva s obzirom na poslovanje
sa dokumentima (termin se esto upotrebljava i ima svakako vie nivoa znaenja),
dakle sa arhivskom i dokumentarnom graom kod stvaraoca te grae.
7

Ako uzmemo radne zadatke, koji su propisani u arhivskim zakonima i
podzakonskim aktima, koje moraju ili bi morali sprovoditi arhivisti iz nadlenih
arhiva kod stvaralaca, a koji su esto zahvaeni u studijska i znanstvena istraivanja
arhivske teorije i prakse, vidimo da se isti mogu podijeliti na nekoliko stupnjeva
ili barem radnih podruja.
Prvi stupanj predstavljaju postupci vrednovanja stvaraoca arhivske
grae. Te postupke i sve poslove u vezi s tim moemo zamijetiti u elementima
7 Nastojanjem drutva informatiara, dokumentalista i mikrolmara MEDIA. DOC iz Ljubljane,
koji ve dvadeset godina pripremaju svake godine savjetovanja DOK.SIS so rodila plodove. Na
savjetovanjima su esto obraivane teme, koje populariziraju pitanja i odgovore te rjeenja problema
u vezi sa poslovanjem sa dokumentima. Vie o drutvu na: www.media-doc.si
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
11
studijskog i istraivakog rada, dakle stvarno u arhivskoj znanosti.
8
Nesporna je
konstatacija, da sve stvaraoce arhivske grae na terenu, nadleni arhivi ne mogu
upisati u evidenciju (spisak) onih stvaralaca od kojih e preuzimati arhivsku
grau.
Osnovno pitanje pri odluivanju stvaralaca je nivo kriterija, koji u arhivistici
sa veim ili manjim oduevljenjem prihvaamo. Za odreen prostor (nivo cijele
drave odnosno podruje nadlenog arhiva) arhivi su duni objaviti spisak
onih stvaralaca arhivske (takoer i dokumentarne) grae, od kojih e nadleni
arhivi preuzimati arhivsku grau. Problemi su nastali i jo nastaju kod takvih
ustanova, koje je vrednovao (dao na spisak) dravni arhiv zbog njihove uloge na
nacionalnom nivou, a istovremeno ih je na spisak uvrstio i nadleni regionalni
arhiv jer je ustanova naime znaajna i na regionalnom nivou. Takve ustanove
su razni republiki zavodi, razni sudovi, kole (viih nivoa), zdravstveni zavodi
i jo bi mogli nabrajati. Rjeenja su u dogovorima o nadlenosti i u realizaciji
izvoenja nadzora i preuzimanja.
U oblicima i nainima odluivanja o tome koji su to stvaraoci od kojih e
nadleni arhivi preuzimati arhivsku grau stoji i na ocjeni znaajnosti stvaralaca.
Rije znaajnost je svakako ovisna od njene upotrebe. Ali ipak moemo sa
sigurnou tvrditi, da je mogue da je neki stvaralac grae u glavnom mjestu
drave neznaajan, a u manjem mjestu negdje na terenu slian stvaralac moe
ak biti znaajan i zato pod nadzorom nadlenog regionalnog arhiva. Znaajnost
stvaraoca lokalni arhiv vee na broj zaposlenih, stvaralatvo, znaaj, povezanost sa
lokalnom zajednicom i.sl. Tako ocijenjen stvaralac stvara i osigurava nadlenom
arhivu takvu arhivsku grau, da ga isti moe bez tekoa proglasiti za grau, koja
ima trajan znaaj za nauku i kulturu. Takva graa je kulturni spomenik.
9
Postupci vrednovanja stvaralaca su po svijetu veoma razliiti, ali svi imaju
zajedniki princip: ouvati onu arhivsku grau, koja je nastala u odreenom
prostoru, regiji, mjestu i.sl., te predstavlja sjeanje naroda. Takoer po svijetu
je u denicijama o arhivskoj grai mogue primijetiti oznake, da se radi o grai,
koja je znaajna za nauku i kulturu ne obazirui se na to kako je zapisano i
na kakvim medijima je kulturni spomenik i pismeno kulturno naslijee naroda
(drave), te gdje je ta graa nastala.
10

8 Sa problematikom vrednovanja stvaraoca arhivske grae su se bavili mnogi istraivai ( Zaletelj,
Klasinc, ontar, umer,i.p.). Prilozi su objavljeni u: Suvremenoj arhivi, Tehnina, Arhivi, Atlanti i drugje.
9 Uvodni lanovi u Zakonu o zatiti dokumentarne i arhivske grae te arhivima (ZVDAGA). Slubeni
list RS, br. 30/ 2006. Sline denicije nalazimo i u arhivskim zakonima drugih drava. Podrobnije o
arhivskom zakonodavstvu u ATLANTI, br:20, Revija za suvremenu arhivsku teoriju i praksu, razliiti
autori, stranice 51. do 240, Trst Trieste, 2010.
10 ATLANTI, t:20, Revija za suvremenu arhivsku teoriju i praksu. Autori zakonodavstva u arhivima;
Tato, Larin, Hanus, Doria, Sch. Ernst, Rybakou, Cook, Gonzales, Budowski, Arathymou, Borges,
Hebeli, Koar, Delmas, Selan, Wanner, Sem. Rajh, Popovi , strane 51. do 240., Trst Trieste, 2010.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
12
Drugi stupanj u nauno-istraivakom radu na podruju arhivskih
znanosti na relaciji arhiva i stvaralaca grae, predstavljaju postupci utvrivanja i
odluivanja elemenata za vrednovanje dokumentarne odnosno za odreivanje
(odabiranje) arhivske grae.
Ako smo u prvom stupnju odluivali o izabranim i vrednovanim stvaraocima
grae, u drugi stupanj polazimo od injenice, da moraju ti vrednovani stvaraoci
uspostaviti sa nadlenim arhivom kvalitetne kontakte. Ti kontakti se odnose
na slanje tekuih podataka nadlenom arhivu o stvaraocu odnosno o njegovoj
organiziranosti, strukturi, nadlenosti, osnovnim zadacima koje taj stvaralac
ima, predmetima poslovanja te drugim funkcijama i djelatnostima sa kojima se
stvaralac bavi, te nainom upravnog poslovanja.
esto su znaajni i oblici kancelarijskog poslovanja, postoje (razne) evidencije
iz kojih je vidljivo poslovanje sa dokumentarnom i tako i sa arhivskom graom.
Tako vrednovan stvaralac mora nadlenom arhivu dostaviti i sve one podatke,
koji su potrebni za vrednovanje dokumentarne grae i odreivanja kategorija
arhivske grae. Ocijenjen stvaralac mora nadlenom arhivu saopavati takoer i
promjene organizacije, naziva, nadlenosti, poslovanja i drugih reorganizacijskih
stupnjeva, koji se prije ili kasnije odraze i u grai, kojeg stvaralac arhivske grae
preda nadlenom arhivu.
11
Znaajno podruje nauno-istraivakog rada u arhivskoj znanosti, koja se
prenosi i izvodi kod stvaraoca je dakle odabiranje arhivske grae odnosno
odreivanje o tome to je arhivska graa. Postupci odabiranja (odreeno je bilo
ve prije) arhivske grae iz dokumentarne grae su poznati i propisani. Tei
moraju u zaokruenim cjelinama, po pravilu na svakih pet godina. Svakako da se
odabiranje mora obaviti prije nego se graa preda u nadleni arhiv. U nijednom
primjeru (iznimke su mogue) ne smije se dogoditi, da bi stvaralac arhivsku
grau predao u nadleni arhiv zajedno sa dokumentarnom graom.
Postupci odabiranja arhivske grae iz dokumentarne grae teku po odreenom
procesu kod kojeg sudjeluju ili bi barem trebali sudjelovati i arhivisti iz nadlenog
arhiva. Stvaralac mora u svakom sluaju o odabiranju obavijestiti nadleni arhiv.
Kooperacija izmeu stvaraoca i nadlenog arhiva mora biti kvalitetna te mora
omoguavati dobar protok informacija o tome ta zapravo nadleni arhiv od
stvaraoca zahtijeva kada proglasi da je dio dokumentarne grae arhivska graa.
Nadleni arhiv treba da izradi za te namjene pismene strune upute.
12

11 Dr. Vladimir umer; Poslovanje sa zapisima. Upravljanje i uvanje dokumentarne grae,
klasikacijski planovi za razvrstavanje grae sa rokovima uvanja i elektronskog uvanja grae u
digitalnoj obliku, Ljubljana 2008, 647. U knjizi su dani mnogi standardi i preporuke, navedena rjeenja
i sluajevi (ne svi) te vrste i primjerena literatura i izbor (ne svih) lanaka, koji su bili objavljeni u
razliitim strunim revijama i zbornicima u Sloveniji i izvan nje.
12 Isti;
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
13
U nastavku postupka stvaralac je duan napraviti (i kod sebe i kod nadlenog
arhiva potvrditi) listu odabrane (odreene) arhivske grae. Nadleni arhiv
predlae, da se arhivska graa odmah presloi u arhivske kutije, koje su odreene
kao kvalitetna oprema arhivske grae. Ta graa se mora kod stvaralaca odravati
u ureenom stanju i nad tom graom moraju kako stvaralac tako i nadleni arhiv
izvoditi stalnu kontrolu.
13

Nadleni arhiv u saradnji sa stvaraocem sudjeluje i kod odreivanja rokova
uvanja dokumentarne grae. U sluaju da taj postupak traje due vrijeme,
stvaralac mora osigurati odgovarajue prostorije. Kod odreivanja rokova
uvanja dokumentarne grae je potrebno potivati sve propise, koje odreuje
zakonodavstvo, a odnosi se na podruje djelovanja stvaraoca. Zato je u radnu
skupinu potrebno privui strunjake, koji su zaposleni kod stvaraoca i koji imaju
specijalna znanja na osnovu kojih je omogueno kvalitetno odreivanje rokova
uvanje dokumentarne grae.
U trei stupanj spada sam postupak sastavljanja i nastanak spiska
arhivske grae. Spisak je rezultat ozbiljnog znanstvenog istraivakog rada.
Istina je, da spisak mora biti pripremljen prije svega zbog postupka izruivanja
arhivske grae od stvaraoca u nadleni arhiv. Pri tom vae kriteriji, da mora
stvaralac u spisak arhivske grae unijeti samo grau, koja je originalna, dakle u
originalu (ostavljam otvoreno pitanje, ta je original kod grae ouvane na novim
nosiocima informacija odnosno u digitalnom obliku), ureeno (o arhivskoj grai
moda postoje formulari ili obrasci), popisano (arhivsku grau je potrebno vezati
na podruno zakonodavstvo) predatu u zaokruenim cjelinama te pravilnoj
tehnikoj opremljenosti, koja je propisana u razliitim zakonima i standardima.
Znaajno je, da se kod predaje arhivske grae u nadleni arhiv sastavi kvalitetan
primopredajni zapisnik. Isti mora sadravati sve elemente te vrste zapisnika, pri
emu stvaralac mora jasno odrediti uvjete dostupnosti odnosno upotrebljivosti.
14

O tom je bilo u ovoj godini u Sloveniji prilino politike, a manje strune
diskusije, koja se zavrila sa referendumom na kojem je akcenat lanova zakona
(ZVDAGA,1A), s obzirom na dostupnost do arhivske grae, bio odbaen.
to se tie dostupnosti arhivske grae jasno je da treba slijediti strune savjete.
Isti se oslanjaju na praktina iskustva, da bi arhivska graa, koju stvaralac preda
nadlenom arhivu, u naelu trebala uvijek i svuda biti javno dostupno.
etvrti stupanj predstavljaju istraivanja oblika izvoenja posebnog
nadzora u vremenu od trenutka kada je arhivska graa kod stvaraoca odreena
13 Zakon o zatiti dokumentarne i arhivske grae te arhivima (ZVDAGA). Slubeni list RS, br. 30/ 2006.
14 Dr. Vladimir umer; Poslovanje sa zapisima. Upravljanje i uvanje dokumentarne grae,
klasikacijski planovi za razvrtavanje grae sa rokovima uvanja i elektronskog uvanja grae u
digitalnom obliku, Ljubljana 2008, 647.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
14
(proglaena) arhivskom do trenutka kada se ista preda u nadleni arhiv. Iako
su u nekim lanovima arhivskih zakona elementi nadzora razliito denirani s
obzirom na praktina iskustva potrebno je u nadlenim arhivima izvoditi stalan
terenski rad (vanjske arhivske strune slube). To zahtijeva prilinu angairanost
arhivista i odreena nancijska sredstva.
15

Analize i istraivanja su pokazala, da i pored lanova u arhivskim zakonima i
podzakonskim propisima u kojim je odreeno kakav mora biti odnos izmeu
stvaralaca arhivske grae i nadlenih arhiva esto nema rezultata i sve ostaje
samo slovo na papiru.
U praksi se iz godine u godinu susreemo sa situacijama, kada kod stvaralaca dolazi
do reorganizacija, velikih promjena, steajeva ili do likvidacija te sa tim uzrono,
preesto, do unitavanja arhivske grae. Posebno teka situacija je u dravama
u tranziciji. Veoma teko se izvodi kontrola nad arhivskom graom u tranziciji
odnosno nakon promjene politikog i privrednog sistema, kakav je sluaj bio i
u Sloveniji. Bilo je potrebno rjeavati situacije, kada su nakon privatizacije neki
stvaraoci kod sebe uvali arhivsku grau, koja je nastala jo prije 1991 godine.
Ista graa se, i pored odredbi arhivskog zakonodavstva odnosno strunih uputa
nadlenih arhiva, unitavala, i to zato jer nije bila automatski predana u nadleni
arhiv. Ta aktivnost je bila uveliko zanemarena, ali se u zadnje vrijeme vanjska
arhivska struna sluba ponovno vraa meu znaajne aktivnosti djelovanja
nadlenih arhiva.
16
Peti stupanj istraivanja na podruju arhivskih znanosti predstavljaju
ona, koja se odnose na sve oblike materijalne zatite arhivske te tako i
dokumentarne registraturne grae. Materijalna zatita obuhvata velik spektar
podruja istraivanja i rezultata istih. Ta znanja arhivisti moraju prenositi ka
stvaraocima te im tako pomagati rjeavati probleme, koji poinju kod pitanja
o arhivskim skladitima (depoima), o opremi za arhivsku grau, o sigurnosti (u
svim nivoima), o mikroklimatskim uvjetima i slino.
17
Elementi materijalne zatite bi morali biti isti ili barem dijelom izjednaeni
sa onim standardima materijalne zatite koji su propisani, te se izvode u
profesionalnim nadlenim arhivima, dok je naalost teorija esto jedno, a praksa
drugo. Zato smo prije nekoliko godina usvajali i takve odluke, koje su predviale
osiguravanje barem minimalnih standarda, te propisivali posebne prostorije za
uvanje arhivske i dokumentarne grae kod stvaralaca; prostor za stalnu zbirku
dokumentarne grae, arhivu, dokumentaciju, registraturu, itd.
15 Isti;
16 Dr. Slavica Tovak; Uloga nadlenih arhiva pri steajima i odluivanje rokova uvanja
dokumentarne grae, Sodobni arhivi, 1989, godina XX, Maribor 1989, str. 86-94.
17 Dr. Peter Pavel Klasinc, Materijalno uvanje klasinih i novih nosilaca informacija u arhivima,
Pokrajinski arhiv Maribor, Maribor 1992.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
15
Te vrste literature je mnogo,
18
to ukazuje da je znanstveno istraivanje materijalne
zatite znaajna aktivnost, namijenjena kako stvaraocima u vezi sa uvanjem
arhivske i dokumentarne grae, kao i nadlenim profesionalnim arhivima za
uvanje i zatitu arhivske grae.
19
Da spomenem jo standarde, koji odreuju
opremu i uvjete za arhivska skladita, standarde za opremu arhivske grae,
standarde materijalnog uvanja openito, standarde za mikroklimatske uvjete
uvanja, standarde za konzervaciju i restauraciju, dezinfekciju i dezinsekciju,
standardi pravilne zatite od prodora ultraljubiastih zraka, i jo bi mogli
nabrajati.
20
esti stupanj predstavlja nauno-istraivaki rad na podruju arhivskih
znanosti, koji se odnosi na poslovanje arhiva (menadment na svim nivoima),
te na osiguravanju kvalitetnih i struno osposobljenih kadrova zaposlenih u
nadlenim profesionalnim arhivima kao i u arhivskim slubama kod stvaraoca.
Na to sam upozorio ve u nekim svojim predstavljanjima studija arhivistike.
21

Ovdje bi samo ponovio, da mora ulaganje u znanje arhivskih strunih radnika
dobiti vii stupanj i vie mogunosti nego ih imamo sada. Zato ovdje sa posebnim
oduevljenjem navodim jedan od zakljuaka, koji je bio usvojen na savjetovanju
Tehniki i sadrajni problemi klasinog i elektronskog arhiviranja u Radencima
2011, koji se odvijao u vrijeme od 6. do 8. aprila, gdje pod zakljukom tri stoji:
Arhivski struni radnici i dokumentalisti, se moraju zauzimati za plansko
usklaivanje strunih naela i postupaka rada sa dokumentacijom, a
prije svega za obrazovanje, i formalizaciju strunih spoznaja. Sve to
predstavlja osnove oblikovanja strunih prola arhivista i dokumentalista.
Zato podupiremo samostalni studij arhivistike kao znanstvene nauke,
a istovremeno sa tim i nastojanja i postupke akreditacije studija drugog
stupnja u okviru Europskog sredita Maribor
22
18 Objavljena je u razliitim arhivskim strunim revijama u zemlji i u inostranstvu: Sodobni
arhivi, Arhivi, Atlanti ( Maribor Trst), Tehnini in vsebinski problemi klasinega in elektronskega
arhiviranja, Maribor, ako spomenem samo slovenske.
19 Arhiv R. Slovenije, Arhivski propisi.., Ljubljana 2007
20 Dr. Peter Pavel Klasinc, Materijalno uvanje klasinih i novih nosioca informacija u arhivima,
Pokrajinski arhiv Maribor, 1992 Maribor. Arhiv R. Slovenije, Arhivski propisi..., strana 332 337,
Ljubljana 2007
21 Dr. Peter Pavel Klasinc, Studij arhivistike kao znanstvene nauke, Tehnini in vsebinski problemi
klasinega in elektronskega arhiviranja, Maribor, 2011, 73 82.
22 Arhivsko drutvo Slovenije, Obrazovanje arhivskih radnika i zaposlenih kod stvaraoca arhivske
grae, 73 110, Dolenjske toplice, 2009.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
16
Zakljuak
Svi navedeni stupnjevi i jo mnogi drugi, koje nisam obuhvatio,
predstavljaju znanja za osnovna oblikovanja strunih prola, arhivista,
dokumentalista i onih koji djeluju u arhivskim slubama kod stvaralaca. Zato
je u Radencima u aprilu 2011. godine usvojen zakljuak, da uesnici podupiru
samostalni studij arhivistike kao znanstvene nauke, a istovremeno sa tim i
nastojanja i postupke akreditacije studija drugog stupnja u okviru Europskog
centra u Mariboru.
Meu ostalim zakljucima bi trebalo u vezi sa stvaraocima spomenuti
jo zakljuak etiri, gdje se navode postupci popisivanja arhivske grae i jo
zakljuke pet, est, sedam i osam gdje se naglaava briga za materijalnu zatitu
arhivske grae kod stvaraoca, standardizacije tehnike opreme, dostupnost i
upotreba arhivske grae kod stvaralaca, kompleksna pitanja pravnog ureenja
i novog tehnolokog rjeenja, koje u arhivskim slubama esto zahtijevaju
svakodnevne oblike djelovanja te slube kod stvaralaca.
Neka podruja arhivskih znanosti, posebno ona, koja obuhvataju
arhivsku grau kod stvaralaca, su obzirom na denicije i opredjeljenja u nauno-
istraivakom radu na podruju arhivske teorije i prakse meusobno su tijesno
povezana. Ope denicije su slino obraene u Arhivskoj praksi, koja je izala
2010. godine u Tuzli.
Za namjene stvaralaca potrebno je denirati ona znanja i upute, preporuke
i. sl., koje moemo kao arhivisti iz nadlenih arhiva prenositi na arhivare koji
rade kod stvaratelja. Neke smjernice opredijeljene u nauno-istraivakom radu
na podruju arhivskih znanosti su u odreenim segmentima zahvaene meu
aktivnostima nadlenih arhiva, posebno na onim podrujima koja se odnose na
poslovanje sa registraturnom i tako i sa arhivskom graom kod stvaralaca. Radni
zadaci, koji su barem okvirno propisani u arhivskim zakonima ili podzakonskim
aktima te ih arhivisti iz nadlenih arhiva prenose na teren (nekad je to bila
vanjska - terenska arhivska sluba) podijeljeni su na nekoliko stupnjeva ili radnih
podruja.
Znaaj sudjelovanja i saradnje je presudan kod vrednovanja i odabiranja
registraturne grae dakle kod odluivanja rokova uvanja, a tako i kod
odreivanja kategorija arhivske grae. Vrednovanje i odabiranje je utemeljeno
na znanstvenim istraivanjima, te odreeno pri arhivskom strunom radu.
Rjeavanje tehnikih pitanja zavisi od propisanih postupaka i usvajanja razliitih
standarda. Radi se o paleti razliitih znanja, koja su obraena u znanstvenim
istraivanjima te su u takvim oblicima, da ih je mogue prenositi ka stvaraocima
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
17
bez velikih tekoa. Tekoe kod rjeavanja tehnikih pitanja kod stvaraoca su
esto povezane sa nancijskim sposobnostima stvaraoca. Upravo zbog toga je ka
rjeavanju istih potrebno pristupiti sa ozbiljnim istraivanjima te pri tom potivati
stvarne sposobnosti okruenja u kojem pojedini arhivi djeluju.
Postupke poslovanja sa arhivskom i registraturnom graom danas, bez
poznavanja elemenata informacijskih znanosti te povezanosti sa arhivskim
znanostima nije mogue vie uspjeno rjeavati. Zakljuni oblik saradnje izmeu
nadlenih arhivima i stvaralaca predstavlja organizacija i izvoenje predaje
arhivske grae u nadleni arhiv za pojedine sluajeve.
Inae su kontakti izmeu nadlenih arhivima i stvaralaca s obzirom
na razvoj arhivske teorije i prakse zakonski utemeljeni, a moraju se u svakom
pojedinom sluaju temeljiti na meusobnom povjerenju i meusobnom strunom
potovanju. Tako uspjeh nee izostati!
Summary
If we take a closer look at the scientic and research work in the eld
of archival theory and praxis, some areas of archival science, especially those,
which include archival records at creators, are tightly connected. Some thorough
denitions are dened in Archival practice, published 2010. in Tuzla. The activities
that are obligatory in the archival laws or similar legal acts and are brought to the
eld by competent archives are divided into many stages or working elds and
the importance of cooperation when evaluating and eliminating archival records
and when dening them is indisputable.
The solving of technical questions depends on procedures and different
standards set. There is a wide range of different knowledge that has been dealt
with in scientic research and can be transferred to creators without any problems.
The only obstacles are frequently related to nancial capabilities. Therefore the
solving of technical questions has to be tackled with serious research, but the
capabilities of the environment, where archives work, have to be taken into
consideration, too.
Today, procedures that deal with archival records cannot be successfully
handled without knowing the elements of information and archival science.
Cooperation of archives and creators is set by law according to the development
of archival theory and praxis. However, the cooperation must be based on mutual
trust and respect. In this way the success is guaranteed.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
19 19
Demila EKI
Historijski arhiv Sarajevo
ZNAAJ SARADNJE ARHIVA I STVARALACA
ARHIVSKE GRAE I NUNOST POZNAVANJA
HISTORIJATA ISTIH
Abstrakt: Autorica se u radu osvrnula na nekoliko znaajnijih aspekata
koji su bitni za odnos izmeu arhiva i stvaralaca arhivske grae u nastajanju.
Zatita i vrednovanje arhivske grae u nastajanju sigurno je najznaajniji vid
odnosa arhivske teorije i prakse prema institucijama. Ali, sreivanje arhivske
grae, formiranje fondova, kriteriji za izradu pojedinih informativnih pomagala
takoer nuno trae poznavanje historijata djelatnosti i specinosti stvaralaca
arhivske grae. Kategorizacija stvaralaca arhivske grae takoer zavisi od
poznavanja stvaralaca, njihove uloge i mjesta u drutveno-politikom, kulturnom,
istorijskom okruenju te unutranjoj organizaciji.
Kljune rijei: Arhivi, stvaraoci, poznavanje stvaralaca, arhivska graa u
nastajanju, kategorizacija stvaralaca, vrednovanje arhivske grae, sreivanje i
obrada, arhivski fondovi.
Uvod
Naziv arhiv potie od latinske rijei arcivum, arcivium, archivum,
archivium: magistrat, a pojavljuje se i kao etimon grke rijei arche: poetak,
vrhovna vlast.
Znaenja ove rijei su:
ustanova,
zgrada,
arhivsko gradivo,
arhivski fond,
svi arhivski fondovi pojedine ustanove
spisi nastali djelovanjem tijela dravne ili javne uprave, privrednog drutva
ili openito neke organizacije,
ponegdje svi arhivski fondovi i zbirke pojedine drave.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Demila EKI
20
Ipak, danas u nauci prevladava prvo znaenje ove rijei u smislu ustanova
koje vre arhivsku slubu na odreenome podruju, najee dravnom. Ostala
znaenja pojavljuju se rjee.
Zakonski aspekti ustroja i nadlenosti arhiva
Arhivsku slubu u Bosni i Hercegovini obavljaju: Arhiv Bosne i
Hercegovine, Arhiv Federacije Bosne i Hercegovine, Arhiv Republike Srpske i
kantonalnoupanijski arhivi.
Zakonom je ostavljena mogunost osnivanja specijalnih arhiva u okviru
institucija oruanih snaga, unutarnjih poslova, naunih ustanova, vjerskih
zajednica, privrednih subjekata, banaka i dr., kao i privatnih arhiva, na nain
ureen zakonom i drugim propisima.
Arhivska sluba utvrena je kao obavezna javna sluba, a arhivska graa
stavljena je pod zatitu drave. Na zatitu arhivske grae primjenjuju se i propisi
o zatiti kulturnih dobara. Sve su javne slube obavezne starati se za grau koja
nastaje njihovim radom ili se nalazi u njihovom posjedu te je po isteku odreenih
rokova predati nadlenom dravnom, odnosno javnom arhivu.
Polazei od naela cjelovitosti arhivske grae kao sastavnog dijela
kulturne batine, zakon ureuje i pitanje zatite, dostupnosti i prometa privatnom
arhivskom graom. Zakonska regulativa koja ureuje ovu oblast je jasno utvrdila
da je javna arhivska graa ona graa koja je nastala ili nastaje radom:
organa vlasti i ustanova dravne uprave,
entitetskih, kantonalnih-upanijskih i drugih regionalnih ili lokalnih
zajednica,
javnih ustanova, privrednih subjekata i graansko-pravnih lica, na koje je
prenesen dio ovlatenja.
Jedan od vrlo bitnih segmenata u okviru arhivske slube, svakako je i
struni nadzor nad uvanjem i odabiranjem arhivske grae koja se nalazi kod
stvaralaca odnosno imalaca arhivske grae. Zakon je vrlo jasno utvrdio obavezu
koja se ogleda u slijedeem:
voditi evidenciju, sreivanje i uvanje registraturne grae, u skladu sa
zakonom i svojim opim aktom,
utvrditi listu kategorija registraturne grae sa rokovima uvanja, na koju daje
saglasnost arhiv,
vriti godinje odabiranje arhivske grae,
planirati i provoditi mjere zatite registraturne grae u sluaju vanrednih
prilika, rata ili neposredne ratne opasnosti,
dostavljati arhivu potrebne podatke za evidenciju koju arhiv vodi,
obezbjediti odgovarajue prostorije, opremu i kadar za uvanje i zatitu
registraturne grae.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Znaaj saradnje arhiva i stvaralaca arhivske grae i nunost poznavanja historijata istih
21
Odnos arhivi stvaraoci arhivske grae
U svom radu Arhivistika i povijest upravnih institucija Josip Kolanovi
1

istie da sve do 19. vijeka upravne (i druge) institucije su praktiki same
vodile brigu o uvanju pisane dokumentacije. Razvojem suvremene arhivske
slube poinju se utvrivati kriteriji za preuzimanje i trajno uvanje pisane
dokumentacije pojedinih ustanova i prevladava tendencija da uvanje i zatita
arhivske grae u nastajanju bude zajednika briga, u koju se aktivno ukljuuju
arhivska sluba i stvaraoci arhivske grae.
Nadalje, povezanost arhivistike i povijesti institucija, proizilazi iz dva
osnovna principa arhivistike (princip provenijencije i prvobitnog reda), koji su
temelj za formiranje fonda, njegovo sreivanje i arhivistiku obradu. Struktura
fonda, njegov sadraj i valorizacija sauvanih informacija determinirani su
njegovim stvaraocem institucijom. Konano, povezanost arhivistike s
povijeu institucija oituje se i u zahtjevu za informacijom o grai. Poznavanje
suvremenih institucija neophodno je radi kategorizacije i vrednovanja pojedinih
stvaralaca.
Sasvim je jasno da arhivska sluba i stvaraoci arhivske grae moraju biti
krajnje upueni jedni na druge, odnosno da u svom zajednikom radu, od samog
poetka nastajanja arhivske grae, pa sve do preuzimanja, aktivno uestvuju i
vode rauna da se sauva samo najvrednija arhivska graa.
Neophodno je dakle utvrditi zakonske okvire koji se odnose na kategorizaciju
stvaralaca arhivske grae, a samim tim i naela vrednovanja, odnosno valorizaciju
grae od samog procesa nastajanja.
uvanje dokumenata u razliitim historijskim periodima zavisilo je od
prirode, odnosno sadraja istog pa su obino uvani oni dokumenti koji su imali
neku dokaznu vrijednost. Ostala vrsta dokumenata koja nije imala neku dokaznu
snagu je bila manje zatiena, ili skoro nikako, tako da je malo i sauvana. Kasnije,
uspostavljanjem organizovane arhivske slube, odnosno modernizacijom arhiva,
kroz donesene zakonske propise omoguilo se da arhivske institucije i same
direktno uestvuju u vrednovanju arhivske grae koja predstavlja znaajan izvor
za prouavanje istorije, kulture, drutvenih prilika itd. Stvaraoci su se svakako
brinuli samo o pravnom aspektu grae.
Ovaj odnos arhiva prema institucijama - stvaraocima arhivske grae zahtijeva
jedan vrlo ozbiljan pristup koji se ogleda u poznavanju stvaraoca arhivske grae,
njegovoj organizaciji rada, voenju evidencija o stvaranju i prestanku sa radom
pojedinih institucija, evidencija o stanju arhivske grae, edukacija strunog
osoblja koji su zaposleni u tim institucijama, kategorizacija stvaralaca, a samim
1 Josip Kolanovi, Hrvatski dravni arhiv, Arhivistika i povijest upravnih institucija, UDK
930.25:35.07 (091).
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Demila EKI
22
tim utvrivanje, odnosno vrednovanje dokumenata u nastajanju. Sve to zahtijeva
visok stepen strunosti da se u odreenom drutvenom prostoru, odredi uloga i
znaaj stvaraoca.
Vrednovanje grae u nastajanju je jedan od kljunih problema savremenog
razvoja arhivske slube koja se susree sa sve veom koliinom grae kao i sa
novim savremenim nosiocima informacija (nekonvencionalna arhivska graa).
Zatita i vrednovanje arhivske grae svakako je najznaajniji vid odnosa
arhiva i stvaralaca. Zakonom je utvrena obaveza stvaralaca arhivske grae
koja se odnosi na zatitu, te u saradnji sa arhivima adekvatna primjena u praksi.
Meutim, esto je stvarna slika u praksi sasvim drugaija. Arhivima tada jedino
preostaje da se maksimalnim naporima putem svojih strunih slubi ukljue
u provedbu zakonskih obaveza. Svako angaovanje iziskuje upravo naprijed
navedene pretpostavke da je neminovno poznavanje historijata stvaraoca, njegove
uloge u drutveno-politikom prostoru, znaaj i uloga u kulturnom, historijskom,
naunom i drugom aspektu kako bi se na taj nain mogla i kategorisati graa koju
stvara.
Poznavanje stvaraoca arhivske grae bitno je pri sreivanju arhivske grae
koja je preuzeta u arhive, formiranje fondova, izrada informativnih pomagala
itd.
Bez poznavanja historijata stvaraoca arhivske grae, dakle, institucija
u njihovom povijesnom kontekstu, nemogua je bilo kakva obrada arhivske
grae. Uz poznavanje historijskog okvira (vrijeme nastanka, nadlenost,
unutranja struktura) nuno je i poznavanje kancelarijskog poslovanja,
registraturnog sistema i naina odlaganja. Poznavanje tih elemenata preduslov
je da bismo, potujui osnovni princip provenijencije i prvobitnog reda, uope
i mogli pristupiti sreivanju i obradi odreenog arhivskog fonda. Razliite
politike prilike i promjene podruja djelovanja nekih stvaralaca bitno utiu da
razgraniimo grau pojedinih stvaralaca. Bez poznavanja institucija u njihovom
konkretnom politikom kontekstu i u njihovoj stvarnoj i teritorijalnoj nadlenosti
neemo moi pravo razdvojiti i oblikovati arhivske cjeline odnosno fondove
kao zaokrueni skup informacija nastalih od jednoga stvaraoca.
Poznavanje institucija nuan je preduslov i za vrednovanje arhivske grae
i davanje informacija o istoj po zahtjevima istraivaa, odnosno korisnika
arhivske grae. Historijat stvaraoca svakako predstavlja vrlo bitan podatak o
pojedinom fondu jer isti sadri podatke o mjestu i ulozi u drutveno-politikom
ureenju zemlje, stvarnoj i teritorijalnoj nadlenosti, unutranjoj strukturi.
Poznavanje stvaraoca arhivske grae ide u korak sa adekvatnom
kategorizacijom istih i namee se kao neminovnost za planskim preuzimanjem
arhivske grae u arhive. Na taj nain je mogue provoditi nadzor nad zatitom
arhivske grae u nastajanju, te utvrditi kriterije i prioritete za preuzimanje.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Znaaj saradnje arhiva i stvaralaca arhivske grae i nunost poznavanja historijata istih
23
S obzirom da je stanje u Bosni i Hercegovini po ovom pitanju na
nezavidnom nivou, te da su zakonom openito obuhvaene institucije-stvaraoci
arhivske grae, bez nekog znaajnijeg plana po pitanju kategorizacije stvaraoca,
namee se obaveza arhivima, odnosno arhivistima da sami utvruju kriterije,
prouavaju historijat pojedinih institucija, stvarnu i teritorijalnu nadlenost,
njihovu unutranju organizaciju.
Vrlo vaan zadatak u provoenju kategorizacije stvaralaca svakako je na
strunoj slubi arhiva koja vri nadzor nad uvanjem i zatitom arhivske grae u
nastajanju, saradnja sa stvaraocima, praenje razvoja svih savremenih institucija
kao stvaraoca arhivske grae koja e se preuzeti u arhive, podaci o nastanku,
promjenama naziva, o unutranjoj strukturi i registraturnom poslovanju pojedinih
ustanova, koji su objedinjeni u dosijeima stvaraoca odnosno registratura koji
ine jedinstveni registar.
Na kraju se neminovno namee potreba aktivnog ukljuenja svih institucija,
odnosno stvaralaca arhivske grae, da se zajedno ukljue u proces zatite arhivske
grae, obezbijede adekvatan prostor i opremu za smjetaj, edukaciju strunog
kadra koji je direktno u procesu zatite, redovnog dostavljanja podataka o svim
promjenama koje se odnose na organizacionu strukturu, kako bi se pravilno
utvrdila uloga i znaaj stvaraoca odnosno kategorija i znaaj u drutvu.
Na taj nain e arhiv moi pratiti moderne tokove, nove tehnologije, a
ujedno timskim radom i provoenjem postojeih i donoenjem novih zakonskih
propisa u ovoj oblasti uiniti da se kategorizacijom stvaralaca arhivske grae,
vri i adekvatno vrednovanje arhivske grae koja e biti podloga za prouavanje,
drutveno-politikih, naunih, kulturnih, historijskih dogaaja.
Zakljuak
Razvojem savremene arhivske slube poinju se utvrivati kriteriji
za preuzimanje i trajno uvanje pisane dokumentacije pojedinih ustanova i
prevladava tendencija da uvanje i zatita arhivske grae u nastajanju bude
zajednika briga u koju se aktivno ukljuuju arhiv i stvaraoci arhivske grae.
Ovaj odnos arhivske slube prema institucijama - stvaraocima arhivske
grae zahtijeva jedan vrlo ozbiljan pristup koji se ogleda u poznavanju historijata
stvaralaca arhivske grae, njegove organizacije rada, voenja evidencija
o stvaranju i prestanku sa radom pojedinih institucija, evidencija o stanju
arhivske grae, edukacija strunog osoblja koji su zaposleni u tim institucijama,
kategorizacija stvaralaca, a samim tim utvrivanje, odnosno vrednovanje
dokumenata u nastajanju. Sve to zahtijeva visok stepen strunosti da se u
odreenom drutvenom prostoru, odredi uloga i znaaj stvaraoca.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Demila EKI
24
Na taj nain e arhivi moi pratiti moderne tokove, nove tehnologije, a
ujedno timskim radom i provoenjem postojeih i donoenjem novih zakonskih
propisa u ovoj oblasti uiniti da se kategorizacijom stvaralaca arhivske grae, vri
i adekvatno vrednovanje arhivske grae, koja e biti podloga za prouavanje,
drutveno-politikih, naunih, kulturnih, historijskih dogaaja.
Summary
During development of modern archival services criteria for preservation
and permanent storage of written documents for some institutions are beginning
established in such manner that preservation and permanent storage of archives
in the making becomes common concern in which archival service and creators
of archival material are working together. The relationship between the archival
service to institutions - the creators of archival materials requires a very serious
approach that is reected in the knowledge of creators archive materials, its
organization of work, keeping records on state of individual institutions, records
on the state of archive materials, training of professional staff who are employees
in these institutions, and thus identifying, evaluating and documenting archival
materials in making. All this requires a high degree of expertise to determine
the role and importance of the creator of archival material in society. In this
way, the archive service will be able to follow modern trends, new technologies
in the archives, and also with teamwork and with implementation of existing
and enacting new legislation in this area will with categorization of creators
of archival materials be able to carry out an adequate evaluation of archival
materials that will be foundation for studying socio-political, scientic, cultural
and historical events.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
25
eljko MARKOVI
Istorijski arhiv u Uicu
PRIMERI SPECIFINOSTI MESNE NADLENOSTI U
ARHIVSKOJ PRAKSI
Abstrakt: U postupku donoenja akata, odnosno vrenja odreenih
javnih ovlaenja, arhivi postupaju po odredbama zakona koji reguliu upravni
postupak. Samim odredbama zakona o upravnom postupku regulie se i materija
razgranienja nadlenosti u okviru odreenih dravnih organa, odnosno drugih
organizacija koja vre javna ovlaenja. esto u praksi dolazi i do preplitanja
nadlenosti, a sami ti sluajevi u praksi imaju razliita reenja. U radu koji
sledi, pokuaemo da predoimo specinost te problematike, koristei iskustva
odreenog broja arhiva iz zapadne i centralne Srbije.
Kljune rei: Mesna nadlenost, stvarna nadlenost, reenje, zakon, praksa,
arhivi, ekonominost, ekasnost, pravna pomo, arhivska graa, registraturski
materijal.
Uvod
U Republici Srbiji ve dugi niz godina, naroito od strane zaposlenih iz
arhivske oblasti, izraena je inicijativa i mnogo puta argumentovana potreba za
donoenjem posebnog zakona koji e regulisati arhivsku delatnost. Zaposleni i
struna javnost, imali su prilike da se upoznaju sa predlogom Zakona o arhivskoj
grai i arhivskoj slubi. Oekivano je, sa puno razloga, da e ovaj zakon izai na
dnevni red ispred Narodne skuptine i da e arhivska sluba u Republici Srbiji
napokon dobiti onaj pravni akt koji e detaljno regulisati sva pitanja iz njenog
rada.
Izostanak donoenja jednog takvog zakona ostavio je pred arhivskim
radnicima mnotvo sluajeva koji se reavaju putem popunjavanja pravnih
praznina koristei odredbe drugih zakona koji imaju opti karakter. Mnotvo je
pitanja koja se postavljaju pred nas. Postupak celishodne i delotvorne zatite
arhivske grae, a preko toga sutinski - zatita javnog, svakako kroz to i
pojedinanog interesa, trpi u postupku svog ostvarenja. Arhivski radnici esto
postupaju, slobodno moemo rei, misionarski u izvrenju svojih zadataka.
Pojedina pitanja i problemi reavaju se, u okviru zakonskih okvira, itavim
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
eljko MARKOVI
26
slalomom kroz arhivistiku praksu i teoriju. Jedno od specinih pitanja u
arhivskoj praksi jeste i pitanje nadlenosti nad vrenjem odreenih poslova i
zadataka. Koji su to i kakvi poslovi i zadaci, iznet emo kroz iskustva pojedinih
arhiva u Srbiji.
Evidentiranje problema
Demokratizacijom drutva u Srbiji, pojednostavnije, nakon 2000. godine
i u arhivskoj delatnosti dolazi do odreenih inicijativa i radnji koje vode ka
uspenijem obavljanju te delatnosti. Inicijative su, gotovo bez izuzetka, proistekle
iz samih arhiva, uzrokovane uglavnom sluajevima koji su evidentirani na terenu,
a tiu se zatite arhivske grae.
Na inicijativu odreenog broja arhiva, ija se nadlenost prostire nad
teritorijom pojedinih optina zapadne i centralne Srbije, dolo je do obnove rada
arhivske Podrunice. Iz same ove Podrunice proistekla je i ideja i inicijativa
za obnovom rada, odnosno osnivanjem Arhivistikog drutva Srbije. Tako je
sama Podrunica postala Podrunicom Arhivistikog drutva Srbije. Zbog stalne
angaovanosti na evidentiranju i preduzimanju radnji kojima se reavaju odreeni
problemi iz arhivske prakse, predstaviemo o kojim se arhivima radi: to su arhivi
iz Kragujevca, Kruevca, Jagodine, Kraljeva, Novog Pazara, aka i Uica.
Podrunica ima svoja redovna zasedanja, na ijem dnevnom redu su aktuelna
pitanja koja trae svoja reenja. Na XV sastanku Podrunice, odrane 10. marta
2011. godine, na dnevnom redu se nalo pitanje nadlenosti podrunih arhiva
na zatiti arhivske grae nastale u radu republikih, odnosno centralnih organa
uprave, a koji odreenu svoju delatnost obavljaju na teritoriji koja je pokrivena
nadlenou podrunih arhiva. U praksi, to su pitanja pregleda, izluivanja i
preuzimanja arhivske grae.
O nadlenosti
Zakon o optem upravnom postupku
1
je onaj okvir kojim se arhivi upravljaju
u postupku vrenja odreenih javnih ovlaenja. Po ovom zakonu duni su da
postupaju dravni organi kad u upravnim stvarima, neposredno primenjujui
propise, reavaju o pravima, obavezama ili pravnim interesima zikog lica,
pravnog lica ili druge stranke, kao i kad obavljaju druge poslove utvrene tim
zakonom. Po tom zakonu duna su da postupaju i preduzea i druge organizacije
kad u vrenju javnih ovlaenja koja su im poverena zakonom, reavaju o
interesim graana i drugih pravnih lica.
1 Sl. list SRJ, br. 33/97 i 31/2001. i Sl. glasnik Republike Srbije, br. 30/2010.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Primeri specinosti mesne nadlenosti u arhivskoj praksi
27
Nadlenost je pravo i obaveza dravnog organa da obavlja samo one
poslove koji su ustavom i zakonima povereni tom dravnom organu. Postoje tri
vrste nadlenosti: stvarna, mesna i funkcionalna.
Stvarna nadlenost je pravo i obaveza organa (ustanove) da reava u
odreenoj upravnoj oblasti, odnosno materiji. Stvarna nadlenost za reavanje u
upravnom postupku odreuje se po propisima kojima se ureuje odreena upravna
oblast, odnosno po propisima kojima se odreuje nadlenost pojedinih organa.
Organ ne moe preuzeti odreenu upravnu stvar iz nadlenosti drugog organa
i sam je reiti, osim ako je to zakonom predvieno i pod uslovima propisanim
tim zakonom. Organ nadlean za reavanje u odreenoj upravnoj stvari moe na
osnovu zakonskog ovlaenja preneti reavanje u toj stvari na drugi organ.
Stvarna i mesna nadlenost ne mogu se menjati dogovorom stranaka,
dogovorom organa i stranaka, niti dogovorom organa, ako zakonom nije drukije
odreeno.
Mesna nadlenost je pravo i obaveza organa (ustanove) da upravne stvari
za koje je nadlean, rei na odreenom podruju.
Mesna nadlenost se odreuju, izmeu ostalog:
u upravnim stvarima koje se odnose na nepokretnost - prema mestu u kome
se ona nalazi;
u upravnim stvarima koje se odnose na poslove iz nadlenosti dravnog
organa, kao i u upravnim stvarima koje se odnose na delatnost preduzea
ili drugog pravnog lica - prema seditu dravnog organa, preduzea ili
drugog pravnog lica. U upravnim stvarima koje se odnose na delatnost dela
preduzea kada ono obavlja delatnost van sedita tog preduzea - prema
mestu obavljanja delatnosti tog dela preduzea;
ako se mesna nadlenost ne moe odrediti na osnovu zakonom predvienih
reenja, odreuje se prema mestu u kome je nastao povod za voenje
postupka.
Ako su prema odredbama zakona istovremeno mesno nadlena dva ili vie
organa, nadlean e biti organ koji je prvi pokrenuo postupak. Mesno nadleni
organi mogu se sporazumeti koji e od njih voditi postupak. Svaki mesno nadleni
organ izvrie na svom podruju one radnje postupka koje ne trpe odlaganja.
Organ koji je pokrenuo postupak kao mesno nadlean zadrava nadlenost
i kad u toku postupka nastupe okolnosti prema kojima bi bio mesno nadlean
drugi organ. Organ koji je pokrenuo postupak moe ustupiti predmet organu
koji je prema novim okolnostima postao mesno nadlean, ako se time znatno
olakava postupak, naroito za stranku. Organ pazi po slubenoj dunosti u toku
celog postupka na svoju stvarnu i mesnu nadlenost. Organ izvrava slubene
radnje u granicama svog podruja.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
eljko MARKOVI
28
Ako postoji opasnost zbog odlaganja, a slubenu radnju bi trebalo izvriti
van granica podruja organa, organ moe izvriti radnju i van granica svog
podruja. On je duan da o tome odmah obavesti organ na ijem je podruju
tu radnju izvrio. Kad se dva organa izjasne kao nadleni, ili kao nenadleni
za reavanje u istoj upravnoj stvari, predlog za reavanje sukoba nadlenosti
podnosi organ koji je poslednji odluivao o svojoj nadlenosti, a moe ga podneti
i stranka.
Za izvrenje pojedinih radnji u postupku koje treba preduzeti van podruja
nadlenog organa, taj organ e zamoliti nadleni organ na ijem podruju treba
preduzeti radnju. Organ nadlean za reavanje u upravnoj stvari moe, radi
lakeg i breg obavljanja radnje ili izbegavanja nepotrebnih trokova, vrenje
pojedine radnje u postupku poveriti drugom organu ovlaenom za preduzimanje
takve radnje.
Organi su duni da jedni drugima ukazuju pravnu pomo u upravnom
postupku. Ta pomo se trai slubenom zamolnicom.
Promena nadlenosti moe se izvriti putem delegacije, supstitucije,
rekvizicije, prorogacije i zamene. Nikada dogovorom. Nadleni organ moe
preneti reavanje na drugi organ samo na osnovu zakonskog reenja. Prostorno
ogranienje nadlenosti moe se prenebei samo kada postoji opasnost od
odlaganja.
Arhivska praksa i iskustvo
U uvodnom delu izlaganja istakli smo injenicu da je Podrunica
Arhivistikog drutva Srbije, koju ine napred navedeni arhivi, na svom XV
zasedanju pred sebe stavila reavanje problema nadlenosti podrunih arhiva
na poslovima zatite arhivske grae i registraturskog materijala nastalih u radu
republikih, odnosno centralnih organa. Specinost problema proirena je
pitanjem nadlenosti lokalnih arhiva i nad poslovima zatite arhivske grae i
registraturskog materijala koji nastaju u radu drugih pravnih lica i organizacija, ije
sedite (centrala) nije na podruju koje je pokriveno nadlenou konkretnog
podrunog arhiva, a na ijem podruju to pravno lice stvara odreenu arhivsku
grau, odnosno registraturski materijal.
Aktivno uee u diskusiji i odaziv svih arhiva na navedeni sastanak,
govorili su o aktuelnosti i rairenosti ovog problema. Na navedenom sastanku
prisustvovali su i predstavnici Arhiva Srbije, jer se samo pitanje direktno tie
njihovih interesa, odnosno prava i obaveza.
Slojevitost ovog problema ilustrovana je podacima koji govore o
hijerarhijskoj organizaciji centralnih organa vlasti i uprave. Istaknuto je da
se problem pojavljuje kod pitanja mesne i funkcionalne nadlenosti, odnosno
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
29
stvarna nadlenost arhiva nije dovedena u pitanje. Nesporno je da su predstavnici
svih arhiva izneli podatke da im se u radu pojavljuju zahtevi za izluivanjem,
prijemom i drugim vidovima strune pomoi, od strane registratura ije je
sedite van mesne nadlenosti tog arhiva, a na ijem podruju registrature
stvaraju arhivsku grau i registraturski materijal. ak se podrunim arhivima
vri dostavljanje prepisa arhivske knjige. Pozitivna je okolnost da ni u jednom
primeru nije izneseno da je traena saglasnost na Listu kategorija registraturskog
materijala sa rokovima uvanja.
Reenjem o utvrivanju teritorije arhiva
2
utvreno je da poslove zatite
arhivske grae za teritoriju Republike Srbije obavljaju 34 podruna arhiva. Ovi
arhivi vre sve arhivistike poslove nadzora nad registraturama koje obavljaju
svoj rad, odnosno imaju svoje sedite u jedinici lokalne samouprave za iju su
teritoriju arhivi osnovani. Problem se pojavljuje u sluaju kada se arhivu, sa
odreenim zahtevom obrati registratura ije je sedite van teritorije koju arhiv
pokriva. Ti primeri su brojni. Od strane pojedinih arhiva izneseni su i brojani
podaci koji govore o uestalosti ove pojave. Tako je u zadnjih pet godina bilo
suajeva da su izvrena 24 izluivanja, obavljeni pojedini pregledi, primljeno
vie zahteva za preuzimanjem arhivske grae, dostavljana arhivska knjiga, vrena
obuka lica, a sve od strane registratura ije je sedite van teritorije podrunog
arhiva. Pojedine registrature su znaajni stavaraoci arhivske grae: Republiki
geodetski zavod, Uprava za trezor, JP PTT, Republiki fond za penzijsko i
invalidsko osiguranje, Republiki fond za zdravstveno osiguranje, Nacionalna
sluba za zapoljavanje, Poreska uprava, Republiki zavod za statistiku,
Preduzee robnih kua Bograd, banke i dr. Sedite ovih pravnih lica je van
mesne nadlenosti podrunog arhiva. U gradu gde je sedite vri se uobiajeno
obraun svih podataka koji se tiu matine evidencije zaposlenih, donose se i
uvaju odluke i sl. Na kraju, arhivska graa, u sluaju preuzimanja, predaje se
arhivu na ijoj teritoriji je sedite pravnog lica koje predaje grau, iako je jedan
deo te grae nastao na prostoru van teritorije konkretnog arhiva koji je preuzima.
Ta graa, koliko god govori o radu organa, ustanove ili preduzea u ijoj je
delatnosti nastala, govori i o lokalnim prilikama i prolosti, tako da je znaajno
da ostane i da se uva na teritoriji gde je nastala. Princip nedeljivosti fonda i ovde
uzima prevagu nad praktinim vrednostima. Nad tim delom arhivske grae, u
ovakvim opserviranim sluajevima, nadzor je obino vrio drugi arhiv, odnosno
onaj na ijem je podruju ona nastajala.
Postavljeno je pitanje nadlenosti i pravne osnovanosti za ovakve radnje.
Predstavnici Arhiva Srbije izneli su podatke koji govore o sloenosti poslova
koje obavlja Sluba zatite arhivske grae i registraturskog materijala van Arhiva
Srbije. Pokrenuto je pitanje instituta pravne pomoi. Navedeno je da se ona
2 Sl. glasnik Republike Srbije, br. 7/96.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
eljko MARKOVI
30
inicira zamolnicom izmeu dravnih organa, odnosno ustanova. Predoeno je
da centralni organi vlasti imaju svoje ispostave, odnosno organizacione jedinice,
na teritorije cele Republike. Tehnika i kadrovska komponenta onemoguavaju,
ne dozvoljavaju da radnici Arhiva Srbije stignu i postignu da izvre sve preglede
i druge poslove nadzora nad svim ovim podrunim jedinicama koje nemaju
status pravnog lica, a stvaraju dokumentarni materijal. Najbolji primer je iznesen
kroz nadzor koji Arhiv vri nad Upravom carina. Carina ima mnotvo naplatnih
stanica u Republici. Pregled bi obuhvatao sve te ispostave, to je vrlo teko zbog
personalnih, materijalnih, a i vremenskih razloga. Zato Arhivu, a samim tim i
arhivistici, odgovara ustaljeno stanje, odnosno da te konkretne poslove obavljaju
podruni arhivi. Izneseno je stanovite da podruni arhivi mogu obavljati
preglede, ali da zapisnike o pregledu moraju dostaviti nadlenom arhivu.
Nadleni arhiv jedini moe doneti reenje. Primedba je iznesena u tom smislu
da se takvo reenje donosi za akt koji nije donela ustanova koja reenje donosi.
Princip nedeljivosti fonda, kao odluujui, bio je razlog protiv, da podruni
arhivi mogu obavljati ove poslove dan registraturama, odnosno stvaraocima
arhivske grae i registraturskog materijala, ije se sedite nalazi van teritorije
koju pokrivaju. Sve te injenice, donekle utemeljene u pravnim propisima koji
direktno ne reguliu arhivsku praksu, dodano oteavaju i proiruju obim poslova
koje obavlja Arhiv Srbije. Iznet je i stav da se arhivska knjiga mora dostavljati
Arhivu Srbije, odnosno drugom nadlenom arhivu, ali je predoeno, od strane
predstavnika podrunih arhiva, da oni dobijaju u pojedinim sluajevima, prepise
arhivske knjige.
Predstavnici Arhiva Srbije su pojasnili da bi se u Arhivu Srbije, u sluaju da
se on bavi svim stvaraocima koji obavljaju delatnost na podruju republike, a za
koje je on nadlean, morala formirati posebna organizaciona jedinica koja bi se
bavila samo tim pitanjima, odnosno obradom podataka koji joj pristiu od strane
podrunih arhiva. Istaknuto je da se nadlenost ne moe menjati sporazumom
organa, odnosno ustanova.
U svakom sluaju, naglaena je vrednost i znaaj strunih poslova koji se
obavljaju u svim konkretnim primerima, od strane podrunih arhiva. Navedeno
je da praktinost vri prevagu nad teoretskim shvatanjima. Naelo ekasnosti i
ekonominosti nam nalau da postupamo u konkretnim sluajevima, naroito
sutinski interes: da arhivska graa bude sauvana. Problem se proiruje i nad
radom preduzea koji privremeno ili povremeno obavljaju svoju delatnost van
svog sedita, a stvaraoci su odreenog registraturskog materijala. Pojedina
preduzea obavljaju trajno pojedine vidove delatnosti van svog sedita, odnosno
uprave. Ko u tom sluaju vri nadzor nad njihovim radom, odnosno registraturskim
materijalom koji nastaje u njihovom radu. Da li to mogu obavljati arhivi na ijoj
se teritoriji ta delatnost obavlja. Da li se ta pomo vri u svoje ime, ili u ime arhiva
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
31
na ijoj teritoriji je sedite pravnog lica. Da li nam Zakon o optem upravnom
postupku, i drugi akti, daju odgovor na ova pitanja.
Praktina pitanja ovde umnogome uzimaju prevagu nad teorijskim
reenjima.
Kao zakljuak iznesen je predlog da se od strane resornog ministarstva
trai miljenje o iznetom pitanju: da li podruni arhivi mogu da vre struni
nadzor i zatitu nad arhivskom graom i registraturskim materijalom nastale
radom organizacionih jedinica republikih organa koji svoje poslove obavljaju
na podruju pod nadlenou podrunog arhiva.
Zakljuak
Zakon o kulturnim dobrima
3
, koji regulie arhivistiku materiju i delatnost
u Republici Srbiji, sve vie ispoljava svoje nedostatke kada je u pitanju sloena
oblast arhivistikog poslovanja. Njegove odredbe sve vie imaju jedan opti
karakter i ne mogu se primeniti u svim konkretnim sluajevima koje praksa pred
nas postavlja. Arhivistika sluba trai naine i puteve da mnoga nejasna pitanja
rei u okviru struke i strunosti.
U poslovima vrenja javnih ovlaenja, arhivi postupaju po upravnim
pravilima. Odredbe zakona o upravnom postupku primenjuju se kada ne
postoji poseban zakon za odreenu pravnu oblast. Evidentno je da specinosti
arhivistikih poslova zahtevaju donoenje posebnog zakona koji bi konkretnije
regulisao izneta pitanja. Isprepletenost zadataka koje arhivi obavljaju, karakter
poslova koji ih pribliava i kulturi i upravi, nauci i prosveti, zahtevaju da im se
posveti posebna panja, a to e biti najbolje kada se donese zakon koji regulie
materiju njihovog rada. Do tada e se pred arhiviste postavljati zadaci koje e
morati reavati u skladu sa svojom strunou i savesnou, u okviru postojeih
(nedovoljnih) pravnih reenja.
Summary
Law on Cultural Assets, which regulates the archival material and activity
in the Republic of Serbia, increasingly manifests its drawbacks when it comes
to the complex area of archival operations. Its provisions have a more general
character and can not be applied in any specic cases that the practice is showing
before us. Archival service seeks ways and means to solve many unclear issues
in the profession and expertise.
3 Sl. glasnik Republike Srbije, br. 71/94.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
eljko MARKOVI
32
In the process of performing public duties, archives act upon administrative
rules. Law on Administrative Procedure applies when there is no special law
for the particular legal area. It is evident that the specic archival tasks require
passing a special law that would specically regulate mentioned issues. The
interweaving of the tasks performed by the archive, the kind of jobs that are
closer to the culture and administration, science and publishers, requires that they
are given special attention, and this will be the best when its framed by a law
regulating the matter of their work. Until then, archivists set tasks that will need
to be solved in accordance with their professionalism and conscientiousness in
the current (lack of) legal solutions.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
33
Dr. sc. ivana HEBELI, doc.
Ured za ope poslove Hrvatskog Sabora i Vlade Republike Hrvatske
Nikola MOKROVI,
Documenta Centar za suoavanje s prolou, Zagreb
USTROJSTVO HRVATSKOGA SABORA 1990.2010.
Abstrakt: Sabor Socijalistike Republike Hrvatske od 28. srpnja 1990.
godine naziva se Sabor Republike Hrvatske. Zastupniki dom postoji od 7. rujna
1992. godine., a upanijski od 22. oujka 1993. godine. upanijski dom prestaje
s radom 28. oujka 2001. godine, te je Sabor jednodoman. Od 12. prosinca
1997. godine. Sabor mijenja naziv u Hrvatski dravni sabor, a 10. listopada
2000. godine. u Hrvatski sabor. Cilj rada jeste ukazati na znaaj prouavanja i
poznavanja povijesti, ustrojstva i funkcije stvaratelja i arhivskoga gradiva.
Kljune rijei: Hrvatska, Sabor, povijest institucija.
Uvod
Nakon demokratskih promjena 1990. godine Republika Hrvatska (RH)
doivjela je snane politike, gospodarske i socijalne promjene. Domovinski rat
i prognaniko-izbjeglika kriza zapoeli su u proljee 1991. godine Akcijama
Bljesak i Oluja, a 1995. godine osloboena su dotad okupirana podruja.
Istona Slavonija mirno je, u sijenju 1998. godine, predana Hrvatskoj i
reintegrirana. Europsko vijee promaknulo je Republiku Hrvatsku u slubenog
kandidata za lanstvo u EU 18. lipnja 2004. g, a Hrvatska je od 1. travnja 2009.
godine lanica NATO saveza.
Aktualni, esti, saziv Hrvatskog sabora konstituiran je 11. sijenja 2008.
godine i ine ga 153 zastupnika.
Sabor Socijalistike Republike Hrvatske / Sabor Republike Hrvatske
Poetkom 1990. godine u Hrvatskoj je na snazi Ustav SRH iz 1974.
godine,
1
a 14. veljae 1990. godine usvojeni su Amandmani LIV. do LXIII. na
Ustav
2
kojim se jami se sloboda politikog i drugog udruivanja. Sabor Savezne
1 Ustav je do 1990. godine etiri puta mijenjan i nadopunjavan. Po tom je Ustavu u SRH postojalo
izabrano kolektivno Predsjednitvo.
2 Narodne novine, br. 7 iz 1990. Narodne novine, Slubeni list RH, besplatno su dostupne na:
http://narodne-novine.nn.hr
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Dr. sc. ivana HEBELI, doc., Nikola MOKROVI
34
Republike Hrvatske, na prijedlog Predsjednitva Savezne Republike Hrvatske,
bira predsjednika Izvrnog vijea Sabora
3
. U Saboru su osnovane Komisija za
zatitu i unapreivanje ravnopravnosti naroda i narodnosti i Komisija za izbor i
imenovanja.
Nakon izbora 23. travnja 1990. godine
4
hrvatski je Sabor utemeljen kao
ustavotvorna i zakonodavna skuptina.
Poslovnik Sabora Savezne Republike Hrvatske
5
donesen je 26. travnja 1990.
godine
6
. Vijee udruenog rada, Vijee opina i Drutveno-politikog vijea
Sabora odluuju o pitanjima iz nadlenosti Sabora samostalno, ravnopravno i na
zajednikoj sjednici svih vijea. Zajednika radna tijela svih vijea Sabora su:
1. Komisija za ustavna pitanja,
2. Komisija za zatitu i unapreivanje ravnopravnosti naroda i narodnosti,
3. Zakonodavno-pravna komisija,
4. Komisija za Poslovnik Sabora,
5. Komisija za razmatranje akata Skuptine SFRJ,
6. Komisija za izbor i imenovanja,
7. Administrativna komisija,
8. Komisija za drutveni nadzor i predstavke,
9. Komisija za kontrolu zakonitosti rada Slube dravne sigurnosti,
10. Odbor za vanjsku politiku,
11. Odbor za unutranju politiku i narodnu obranu,
12. Odbor za ekonomsku politiku i razvoj,
13. Odbor za pitanja politikog sistema,
14. Odbor za budet i nancije,
15. Odbor za pomorstvo, saobraaj i veze,
16. Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu,
17. Odbor za socijalnu politiku i zdravstvo,
18. Odbor za prostorno ureenje i zatitu ovjekove okoline,
19. Odbor za pravosue i upravu.
Predsjednik Sabora predstavlja Sabor. Sabor ima dva potpredsjednika.
Predsjednik Sabora, potpredsjednici Sabora i predsjednika vijea ine
Predsjednitvo Sabora. U Saboru se osniva Klub zastupnika. Sabor ima Strunu
slubu za obavljanje strunih, administrativnih, tehnikih i drugih poslova i
zadataka, kojom rukovodi tajnik Sabora.
Poslovnik Sabora
7
izmijenjen je 28. lipnja 1990. godine. Radna tijela su:
3 Kasnije Vlada RH.
4 Savez komunista Hrvatske je u prosincu 1989. godine, na XI. Kongresu, prihvatio viestranaki
sustav i slobodne izbore.
5 Prethodni Poslovnik: Poslovnik Sabora SRH, NN 25/1986.
6 NN 21/1990, 25/1990.
7 NN 28/1990.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Ustrojstvo Hrvatskoga sabora 1990.2010.
35
1. Odbor za poljodjelstvo, selo i seljatvo,
2. Odbor za turizam,
3. Odbor za pitanja politikog sistema,
4. Odbor za budet i nancije,
5. Odbor za pomorstvo,
6. Odbor za promet i veze,
7. Odbor za informatiku,
10. Odbor za prostorno ureenje,
11. Odbor za zatitu prirode i ovjekove okoline,
12. Odbor za pravosue i upravu.
Sabor Savezne Republike Hrvatske nastavlja s radom kao Sabor Republike
Hrvatske od 28. srpnja 1990. godine
8

Odbor Sabora za zatitu ljudskih prava
9
osnovan je kao zajedniko radno
tijelo svih vijea Sabora 7. prosinca 1990. godine Ustavom Republike Hrvatske
od 22. prosinca 1990. godine.
10
Sabor Republike Hrvatske je predstavniko tijelo
graana i nositelj zakonodavne vlasti u RH, sastoji se od Zastupnikog doma i
upanijskog doma.
Zastupniki dom odluuje o donoenju i promjeni Ustava, donosi zakone,
donosi dravni proraun, odluuje o ratu i miru, odluuje o promjeni granica
Republike, raspisuje referendum, obavlja izbore, imenovanja i razrjeenja, u
skladu s ustavom i zakonom, nadzire rad Vlade RH i drugih nositelja javnih
dunosti odgovornih Saboru, u skladu s Ustavom i zakonom i daje amnestiju za
kaznena djela.
upanijski dom predlae Zastupnikomu domu zakone i raspisivanje
referenduma, raspravlja i moe davati miljenje o pitanjima koja su u djelokrugu
Zastupnikog doma, daje Zastupnikomu domu prethodno miljenje u postupku
donoenja Ustava te zakona kojima se ureuju nacionalna prava, razrauju
Ustavom utvrene slobode i prava ovjeka i graanina, izborni sustav, ustrojstvo,
djelokrug i nain rada dravnih tijela i ustrojstvo lokalne samouprave i uprave,
moe u roku od petnaest dana od dana izglasavanja zakona u Zastupnikom domu,
uz obrazloeno miljenje, vratiti zakon na ponovno odluivanje Zastupnikomu
domu.
Odlukom od 23. svibnja 1991. godine
11
odlueno je da RH ne ostaje u
Jugoslaviji kao jedinstvenoj saveznoj dravi. 25. lipnja 1991. godine Sabor
12

8 NN 31/1990.
9 NN 53/1990.
10 NN 56/1990.
11 NN 24/1991.
12 NN 31/1991.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
36
proglaava RH suverenom i samostalnom dravom, pokree se postupak
razdruivanja RH od drugih republika i SFRJ, te postupak za meunarodno
priznavanje RH. Istog je dana donesena Deklaracija o proglaenju suverene i
samostalne RH
13
.
Ve 3. kolovoza 1991. godine
14
osnovana je Komisija za zloine protiv
civilnog stanovnitva i ovjeanstva na teritoriju RH za vrijeme agresije. 8.
listopada
15
osnovana je Komisija za utvrivanje ratnih i poratnih rtava. Istog
dana, 8. listopada 1991. godine
16
RH raskida dravno-pravne veze na temelju
kojih je zajedno sa ostalim republikama i pokrajinama tvorila dotadanju SFRJ,
a 12. veljae 1992. godine Odbor Sabora za pomorstvo osnovao je Pododbor
za otoke
17
. U oujku je osnovana Komisija za praenje pretvorbe drutvene
imovine
18
. 27. oujka 1992. godine
19
donesen je Poslovnik Sabora RH. Sabor
o predmetima iz svoje nadlenosti odluuje na samostalnim sjednicama vijea
Sabora, na zajednikim sjednicama Drutveno-politikog vijea i Vijea opina
te na skupnim sjednicama Drutveno-politikog vijea, Vijea opina i Vijea
udruenog rada Sabora.
Predsjednik Sabora predstavlja Sabor. Sabor ima etiri potpredsjednika.
Predsjednik Sabora, potpredsjednici Sabora i predsjednici vijea ine
Predsjednitvo Sabora.
Radna tijela Sabora su:
1. Ustavna komisija,
2. Zakonodavno-pravna komisija,
3. Komisija za Poslovnik Sabora,
4. Komisija za izbor i imenovanja,
5. Administrativna komisija,
6. Komisija za predstavke i pritube,
7. Komisija za nadzor zakonitosti rada Slube za zatitu ustavnog poretka,
8. Odbor za zatitu ljudskih prava,
9. Odbor za meunacionalne odnose,
11. Odbor za unutarnju politiku i narodnu obranu,
12. Odbor za gospodarsku politiku i razvoj,
13 NN 31/1991.
14 NN 39/1991.
15 NN 53/A/1991.
16 NN 53/1991.
17 NN 9/1992.
18 NN 18/1992.
19 NN 17/1992.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
37
15. Odbor za pitanja politikog sustava,
16. Odbor za proraun i nancije,
17. Odbor za pomorstvo,
18. Odbor za promet i veze,
19. Odbor za informatiku,
22. Odbor za prostorno ureenje,
23. Odbor za zatitu okolia,
24. Odbor za pravosue i upravu,
25. Odbor za pitanja lokalne samouprave.
U Saboru se mogu osnovati klubovi zastupnika.
Odluka o Strunoj slubi Sabora RH
20
donesena je 24. rujna 1992.
godine,
21
a 22. oujka 1993. godine
22
osniva se Odbor za meuparlamentarnu
suradnju. Odluka o Strunoj slubi Sabora donesena je 1. veljae 1996. godine
23
.
Ustrojstvene jedinice Strune slube su:
1. Tajnitvo Sabora,
Sluba za odnose s javnou,
Informativno-dokumentacijska sluba i sluba knjinice Sabora,
Straa Sabora,
2. Kabinet predsjednika Sabora,
3. Sluba radnih tijela Zastupnikog doma Sabora,
4. Tajnitvo upanijskog doma Sabora,
5. Kabinet predsjednika upanijskog doma Sabora,
6. Sluba radnih tijela upanijskog doma Sabora,
7. Sluba Komisije za utvrivanje ratnih i poratnih rtava.
Na dan 15. oujka 1996. godine donesen je Zakon o istranim
povjerenstvima
24
. Istrano povjerenstvo moe osnovati Zastupniki dom
i upanijski dom za svako pitanje od javnog interesa. lanovi istranog
povjerenstva mogu biti samo zastupnici domova Sabora.
20 Prethodni propis: Odluka o Strunim slubama Sabora RH, NN 13/1983.
21 NN 60/1992.
22 NN 24/1993.
23 NN 11/1996.
24 NN 24/1996.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
38
Vijea Sabora
Poslovnik Vijea udruenog rada Sabora SRH
25
donesen je 25. travnja
1990. godine.
26
Istog je dana donesen Poslovnik Vijea opina Sabora SRH
27
.
Radna tijela Vijea su:
1. Odbor za pitanja komunalnog sistema,
2. Mandatno-imunitetska komisija,
3. Komisija za Poslovnik.
Istog je dana donesen i Poslovnik Drutveno-politikog vijea Sabora
SRH
28
. U Vijeu se osnivaju:
1. Odbor za suradnju s politikim organizacijama,
2. Mandatno-imunitetska komisija Vijea,
3. Komisija za Poslovnik Vijea.
Poslovnik Sabora RH donesen je 27. oujka 1992. godine
29
. Vijea
Sabora samostalno: vericiraju mandat svojim lanovima i odluuju o
njihovim mandatno-imunitetskim pitanjima, biraju i razrjeavaju predsjednika i
potpredsjednika vijea, biraju i razrjeavaju lanove radnih tijela Sabora iz reda
zastupnika vijea, donose akt o nainu rada i organizaciji vijea, osnivaju radna
tijela vijea, utvruju djelokrug njihova rada, te biraju i razrjeavaju predsjednike
i lanove tih tijela.
Domovi Sabora
Zastupniki dom
Sedmoga rujna 1992. godine
30
donesena je Odluka o privremenom
poslovnikom redu Zastupnikog doma. Zastupniki dom ima Mandatno-
imunitetsku komisiju, i radna tijela:
Odbor za izbor, imenovanja i administrativne poslove,
Odbor za Ustav, Poslovnik i politiki sustav,
Odbor za zakonodavstvo,
25 Na dan stupanja na snagu poslovnika prestaje vaiti Poslovnik Vijea udruenog rada Sabora SRH
(NN 25/1986) i Odluka o radnim tijelima Vijea udruenog rada Sabora SRH i njihovom djelokrugu
(NN 20/1986).
26 NN 21/1990.
27 Na dan stupanja na snagu poslovnika prestaje vaiti Poslovnik Vijea opina Sabora SRH (NN
25/1986).
28 Na dan stupanja na snagu poslovnika prestaje vaiti Poslovnik Drutveno-politikog vijea
Sabora SRH (NN 25/1986).
29 NN 17/1992.
30 NN 55/1992.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
39
Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost,
Zastupniki dom ima, uz predsjednika koji je ujedno i predsjednik Sabora,
tri potpredsjednika koji su ujedno i potpredsjednici Sabora.
Do izbora i prvog zasjedanja upanijskog doma, Zastupniki dom obavlja
sva prava i dunosti Sabora RH utvrena Ustavom RH u skladu s Ustavnim
zakonom za provedbu Ustava RH
31
.
Dana 24. rujna 1992. godine
32
donesen je Poslovnik Zastupnikog doma
Sabora
33
. Zastupniki dom ima predsjednika i tri potpredsjednika. Predsjednik
Zastupnikog doma je i predsjednik Sabora RH. Potpredsjednici Zastupnikog
doma su i potpredsjednici Sabora RH. Zastupniki dom ima tajnika. Tajnik
Zastupnikog doma ujedno je i tajnik Sabora RH.
Radna tijela Zastupnikog doma su:
1. Odbor za Ustav, poslovnik i politiki sustav,
2. Odbor za zakonodavstvo,
4. Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost,
5. Odbor za nancije i dravni proraun,
6. Odbor za gospodarstvo, razvoj i obnovu,
7. Odbor za ljudska prava i prava etnikih i nacionalnih zajednica ili
manjina,
8. Odbor za rad, socijalnu politiku, zdravstvo, obitelj i mlade,
9. Odbor za prostorno ureenje i zatitu okolia,
10. Odbor za naobrazbu, znanost, kulturu i port,
12. Odbor za pomorstvo, promet i veze,
13. Odbor za izbor, imenovanja i administrativne poslove,
14. Odbor za predstavke i pritube.
Zastupniki dom ima Mandatno-imunitetsku komisiju. U Zastupnikom
domu mogu se osnovati klubovi zastupnika. Zastupniki dom osniva Strunu
slubu za obavljanje strunih, administrativnih, tehnikih i drugih poslova.
Dana 26. oujka 1993. godine Sabor je donio zakljuke
34
kojima e
Zastupniki dom osnovati radno tijelo (komisiju) za praenje postupka pretvorbe
i privatizacije drutvenih poduzea.
Pododbor za turizam u okviru Odbora za gospodarstvo, razvoj i obnovu
Zastupnikog doma
35
formiran je 24. lipnja 1993. godine. 24. svibnja 1994. godine
31 NN 34/1992.
32 NN 59/1992, 89/1992.
33 Na dan stupanja na snagu poslovnika prestaje vaiti Poslovnik Sabora RH (NN 17/1992) i Odluka
o privremenom poslovnikom redu Zastupnikog doma Sabora RH (NN 55/1992).
34 NN 27/1993.
35 NN 68/1993.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
40
donesena je Odluka o izmjenama i dopuni Poslovnika Zastupnikog doma
36

kojom se odreuje da Zastupniki dom ima predsjednika i pet potpredsjednika.
Osmoga veljae 1995. godine donesena je Odluka o utemeljenju Odbora
za mirnu reintegraciju hrvatskih okupiranih podruja
37
. Odbor je privremeno
radno tijelo koje djeluje do okonanja postupka potpune reintegracije hrvatskih
okupiranih podruja.
Poslovnik Zastupnikog doma
38
donesen je 29. studenoga 1995. godine.
Zastupniki dom ima predsjednika, dva do pet potpredsjednika i tajnika.
Predsjednik i potpredsjednici tvore Predsjednitvo.
Radna tijela Zastupnikog doma su:
1. Odbor za Ustav, Poslovnik i politiki sustav,
8. Odbor za ljudska prava i prava etnikih i nacionalnih zajednica ili
manjina,
9. Odbor za pravosue,
10. Odbor za rad, socijalnu politiku i zdravstvo,
11. Odbor za obitelj, mlade i port,
12. Odbor za useljenitvo,
13. Odbor za ratne veterane,
15. Odbor za naobrazbu, znanost i kulturu,
18. Odbor za izbor, imenovanja i upravne poslove,
19. Odbor za predstavke i pritube,
20. Mandatno-imunitetno povjerenstvo.
U Zastupnikom domu mogu se osnovati klubovi zastupnika. Osniva se
Odbor za meuparlamentarnu suradnju.
Zastupniki dom osniva Strunu slubu za obavljanje strunih
administrativnih, tehnikih i drugih poslova. Struna sluba, zajednika i za
upanijski dom, naziva se Struna sluba Sabora.
36 NN 43/1994.
37 NN 9/1995.
38 NN 99/1995, 8/1996.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
41
19. lipnja 1998. godine
39
Odbor za ljudska prava i prava etnikih i
nacionalnih zajednica ili manjina mijenja naziv u Odbor za ljudska prava i prava
nacionalnih manjina.
30. lipnja 2000. godine
40
donesen je Poslovnik Zastupnikog doma
Hrvatskoga dravnog sabora. Radna tijela Zastupnikog doma su:
8. Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina,
10. Odbor za rad, socijalnu politiku i zdravstvo,
12. Odbor za useljenitvo,
16. Odbor za poljoprivredu i umarstvo,
20. Odbor za meuparlamentarnu suradnju,
21. Odbor za europske integracije,
22. Odbor za informiranje, informatizaciju i medije,
23. Odbor za ravnopravnost spolova,
Petnaestog prosinca 2000. godine
41
osniva se Odbor za usuglaavanje koji
daje miljenje domovima Sabora o kojim tokama dnevnog reda Zastupniki i
upanijski dom ravnopravno odluuju, a 28. oujka 2001. godine proglaena je
promjena Ustava RH
42
kojom upanijski dom prestaje s radom, te Zastupniki
dom postaje Hrvatski sabor.
39 NN 89/1998.
40 NN 71/2000, proieni tekst NN 9/2001.
41 NN 129/2000.
42 NN 28/2001.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
42
upanijski dom
Odluka o privremenom poslovnikom radu upanijskog doma Sabora RH
43

kojom se privremeno ureuje ustrojstvo i nain rada upanijskog doma donesena
je 22. oujka 1993. godine upanijski dom ima Mandatno-imunitetnu komisiju,
i slijedea radna tijela:
Komisija za pravosue, izbor i imenovanja,
Komisija za Ustav, poslovnik i zakonodavstvo.
upanijski dom ima predsjednika i dva potpredsjednika.
Istoga dana, 22. oujka 1993. godine
44
godine donesen je Poslovnik
upanijskog doma Sabora RH. upanijski dom ima predsjednika i dva
potpredsjednika. upanijski dom ima tajnika.
Radna tijela upanijskog doma su:
1. Komisija za Ustav, poslovnik i zakonodavstvo,
2. Komisija za pravosue, izbor i imenovanja,
3. Komisija za unutarnju i vanjsku politiku, te nacionalnu sigurnost,
4. Komisija za lokalnu samoupravu, gospodarstvo i nancije,
upanijski dom ima Mandatno-imunitetnu komisiju. U upanijskom
domu mogu se osnovati klubovi zastupnika. Na dan 23. svibnja 1994. godine
45

upanijski dom ima predsjednika i tri potpredsjednika, a 25. srpnja 1995. godine
46

donesen je Poslovnik upanijskog doma. upanijski dom ima predsjednika, dva
potpredsjednika i tajnika.
Predsjednik upanijskog doma, potpredsjednici Doma i predsjednici
Odbora za Ustav i Poslovnik, Odbora za zakonodavstvo, Odbora za pravosue,
izbor i imenovanja, Odbora za unutarnju politiku i lokalnu samoupravu, Odbora
za nacionalnu sigurnost i vanjsku politiku, Odbora za gospodarstvo i nancije i
Odbora za naobrazbu, znanost, kulturu i port ine asnitvo upanijskog doma.
U upanijskom domu mogu se osnovati klubovi zastupnika. upanijski
dom ima Mandatno-imunitetni odbor. Radna tijela su:
1. Odbor za Ustav i Poslovnik,
3. Odbor za pravosue, izbor i imenovanja,
4. Odbor za unutarnju politiku i lokalnu samoupravu,
5. Odbor za nacionalnu sigurnost i vanjsku politiku,
6. Odbor za gospodarstvo i nancije,
43 NN 24/1993.
44 NN 24/1993.
45 NN 43/1994.
46 NN 55/1995.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
43
7. Odbor za naobrazbu, znanost, kulturu i port.
U Saboru se osniva zajedniki odbor Zastupnikog i upanijskog doma.
27. oujka 1996. godine
47
radno tijelo je i Odbor za hrvatske branitelje iz
domovinskog rata.
1. veljae 2001. godine
48
donesen je Poslovnik upanijskog doma
Hrvatskoga sabora. upanijski dom ima predsjednika i dva potpredsjednika.
Predsjednik i potpredsjednici upanijskog doma te predsjednici odbora ine
asnitvo upanijskog doma.
Radna tijela su odbori i povjerenstva:
1. Odbor za Ustav i Poslovnik,
3. Odbor za pravosue, izbor, imenovanja i upravne poslove,
4. Odbor za unutarnju politiku, lokalnu i podrunu (regionalnu) samoupravu,
5. Odbor za nacionalnu sigurnost i vanjsku politiku,
6. Odbor za gospodarstvo i nancije,
7. Odbor za naobrazbu, znanost, kulturu i port,
8. Odbor za hrvatske branitelje iz Domovinskog rata,
Promjena Ustava Republike Hrvatske
49
kojom upanijski dom prestaje s
radom. proglaena je 28. oujka 2001. godine.
Hrvatski dravni sabor
Dvanaestog prosinca 1997. godine donesen je Ustavni zakon o izmjenama i
dopunama Ustava RH
50
kojim Sabor RH mijenja naziv u Hrvatski dravni sabor.
Proieni tekst Ustava
51
utvren je 20. sijenja 1998. godine. Hrvatski
dravni sabor je predstavniko tijelo graana i nositelj zakonodavne vlasti u RH.
Hrvatski dravni sabor se sastoji od Zastupnikog doma i upanijskog doma.
Etiko povjerenstvo Hrvatskoga dravnog sabora osnovano je 10. srpnja
1998. godine
52
, i utvruje sukob interesa dunosnika.
47 NN 28/1996.
48 NN 15/2001.
49 NN 28/2001.
50 NN 135/1997.
51 NN 8/1998.
52 Zakon o obvezama i pravima dravnih dunosnika, NN 101/1998.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
44
Hrvatski sabor
10. listopada 2000. godine donesen je Nacrt promjene Ustava RH
53
kojim
Hrvatski dravni sabor mijenja naziv u Hrvatski sabor. 4. prosinca 2000. godine
donesen je proieni tekst Ustava
54
.
Na dan 28. oujka 2001. godine proglaena je promjena Ustava RH
55
kojom
upanijski dom prestaje s radom, a Zastupniki dom je Hrvatski sabor, a 25.
travnja 2001. godine donesen je proieni tekst Ustava
56
. Hrvatski sabor ima
najmanje 100, a najvie 160 zastupnika koji se, na temelju opeg i jednakoga
birakog prava, biraju neposredno tajnim glasovanjem. Hrvatski sabor ima
predsjednika i jednog ili vie potpredsjednika.
Hrvatski sabor moe osnivati istrana povjerenstva za svako pitanje od
javnog interesa. Hrvatski sabor: odluuje o donoenju i promjeni Ustava,
donosi zakone, donosi dravni proraun, odluuje o ratu i miru, donosi
akte kojima izraava politiku Hrvatskoga sabora, donosi Strategiju nacionalne
sigurnosti i Strategiju obrane RH, odluuje o promjeni granica RH, raspisuje
referendum, obavlja izbore, imenovanja i razrjeenja, u skladu s Ustavom i
zakonom, nadzire rad Vlade RH i drugih nositelja javnih dunosti odgovornih
Hrvatskom saboru, u skladu s Ustavom i zakonom, daje amnestiju za kaznena
djela.
Dana 26. listopada 2001. godine
57
donesena je Odluka o Strunoj slubi
Hrvatskoga sabora
58
. Struna sluba ustrojava se kao:
1. Tajnitvo Sabora,
Sluba za pripremu i obradu sjednica Sabora,
Sluba za pripremu akata Sabora za objavu,
Sluba za radno-pravne poslove,
Sluba za odnose s javnou,
Informacijsko-dokumentacijska sluba, istraivanje i
informacijska mrea,
Knjinica,
Sluba za ope poslove,
Straa.
1. Ured predsjednika Sabora,
2. Ured potpredsjednika Sabora,
53 NN 101/2000.
54 NN 124/2000.
55 NN 28/2001.
56 NN 41/2001, 55/2001.
57 NN 94/2001.
58 Danom stupanja na snagu Odluke prestaje vaiti Odluka o Strunoj slubi Sabora RH (NN
11/1996).
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
45
3. Ured za protokol Sabora,
4. Sluba radnih tijela Sabora.
etrnaestoga prosinca 2001. godine
59
radnim tijelima Sabora dodan je
i Odbor za lokalnu i podrunu (regionalnu) samoupravu, a 14. sijenja 2002.
godine
60
donesen je proieni tekst Poslovnika Hrvatskog sabora. 17. travnja
2002. godine
61
donesena je Odluka o izmjeni i dopuni Poslovnika Hrvatskoga
sabora.
Povjerenstvo za odluivanje o sukobu interesa osniva se 1. listopada 2003.
godine.
62

Na dan 28. oujka 2008.
63
godine radna tijela Sabora su:
4.a Odbor za obranu,
6.a Odbor za razvoj i obnovu,
8. Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina,
10. Odbor za rad i socijalno partnerstvo,
10.a Odbor za zdravstvo i socijalnu skrb,
12. Odbor za Hrvate izvan RH,
14. Odbor za prostorno ureenje i graditeljstvo,
14.a Odbor za zatitu okolia,
16. Odbor za poljoprivredu, ribarstvo i ruralni razvoj,
16.a Odbor za regionalni razvoj, umarstvo i vodno gospodarstvo,
59 NN 117/2001.
60 NN 6/2002.
61 NN 41/2002, 58/2004.
62 NN 163/2003.
63 NN 39/2008, 86/2008.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
46
20. Odbor za meuparlamentarnu suradnju,
21. Odbor za europske integracije,
22. Odbor za informiranje, informatizaciju i medije,
23. Odbor za ravnopravnost spolova,
24. Odbor za lokalnu i podrunu (regionalnu) samoupravu,
Izaslanstvo Hrvatskoga sabora u Parlamentarnoj skuptini Vijea Europe i
Izaslanstvo Hrvatskoga sabora u Parlamentarnoj skuptini NATO-a imaju status
radnog tijela.
esnaestoga lipnja 2010. godine
64
proglaena je Promjena Ustava RH. 6.
srpnja 2010. godine
65
donesen je proieni tekst Ustava RH. Hrvatski sabor:
odluuje o donoenju i promjeni Ustava, donosi zakone, donosi dravni
proraun, odluuje o ratu i miru, donosi akte kojima izraava politiku Hrvatskoga
sabora, donosi Strategiju nacionalne sigurnosti i Strategiju obrane RH, ostvaruje
graanski nadzor nad oruanim snagama i slubama sigurnosti RH, odluuje
o promjeni granica RH, raspisuje referendum, obavlja izbore, imenovanja
i razrjeenja, u skladu s Ustavom i zakonom, nadzire rad Vlade RH i drugih
nositelja javnih dunosti odgovornih Hrvatskom saboru, u skladu s Ustavom i
zakonom, daje amnestiju za kaznena djela.
Gradivo Sabora
Arhivsko i registraturno gradivo Sabora
66
pohranjeno je u Pismohrani
Hrvatskoga sabora u dvije arhivske cjeline:
Arhivsko gradivo Sabora SR Hrvatske 1974.-1990.
Arhivsko gradivo Sabora RH/Hrvatskoga sabora nakon 1990.
Gradivo se pohranjuje, sreuje i popisuje redom prema saborskim sazivima.
Prilikom sreivanja svakog saziva formiraju se sljedee serije gradiva:
1. Akti Sabora: svi akti koje je donio Hrvatski sabor tijekom odreenog
saziva redom kako su navedeni u Poslovniku,
2. Sjednice Sabora: zapisnici, prijepisi tonskih snimaka sjednica, materijali
po tokama dnevnog reda sjednice,
64 NN 76/2010.
65 NN 85/2010.
66 Stanje na dan 1. travnja 2011., http://www.sabor.hr/Default.aspx?sec=443
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
47
3. Sjednice radnih tijela (odbori, povjerenstva i istrana povjerenstva):
zapisnici i materijali po tokama dnevnog reda sjednice,
4. Predmeti radnih tijela: ostali predmeti koji nisu rjeavani na sjednici
kao to su predstavke, izvjea i upiti,
5. Sjednice Predsjednitva Sabora: zapisnici, prijepisi tonskih snimaka
sjednica, materijali po tokama dnevnog reda sjednice,
6. Predmeti Predsjednitva Sabora (Ured predsjednika i potpredsjednika
Sabora): predstavke, zamolbe, pozivi, pokroviteljstva, posjeti delegacija,
7. Sjednice i predmeti klubova zastupnika: zapisnici i razni predmeti,
8. Tajnitvo: opi spisi.
Sukladno Zakonu o arhivskom gradivu i arhivima
67
javno arhivsko gradivo
predaje se nadlenom arhivu u roku koji u pravilu ne moe biti dulji od 30 godina
od njegova nastanka. Gradivo Sabora predaje se na trajnu pohranu Hrvatskom
dravnom arhivu: HR-HDA-1081: Sabor SRH
68
.
Zakljuak
Zadatak arhivske znanosti
69
je, izmeu ostalog, prouavanje ustrojstva
i funkcija onih tijela iz ijeg je rada i djelovanja arhivsko gradivo nastalo.
Poznavanje povijesti institucija preduvjet je svakog arhivskog rada. Obavijesna
pomagala slijede strukturu stvaratelja. Svaka se informacija o gradivu temelji
na poznavanju stvaratelja gradiva, odnosno na povijesti institucija. Najbitniji
elementi potrebni za opis stvaratelja gradiva su: odrediti radi li se o pravnoj ili
zikoj osobi, navesti njezin(e) naziv(e), vrijeme djelovanja, povijest, odrediti
njezin pravni poloaj, funkcije i djelatnosti, navesti relevantne zakone i propise,
administrativni ustroj, dati kontekst (opi, kulturni, gospodarski, politiki,
povijesni ...) u kojem stvaratelj djeluje. Osnivanje i prestanak, promjena naziva ili
nadlenosti neke institucije uvijek su vezani uz relevantni propis. Istraivaima
treba omoguiti usporedbu zakonom odreenih zadaa dane institucije i
njenog sauvanoga gradiva, to omoguava objektivnije izvoenje relevantnih
zakljuaka nego to bi to bilo mogue samo na temelju sauvanoga gradiva.
Prouavanje razvoja organizacije ima iznimnu praktinu vrijednost za
arhive ustanove za uvanje, zatitu, obradu i koritenje arhivskoga gradiva.
Arhiv utvruje popis stvaratelja i imatelja javnoga arhivskog i registraturnoga
gradiva na podruju svoga djelovanja, sreuje, propisuje i objavljuje arhivsko
67 NN 105/1997, 64/2000, 65/2009.
68 http://arhinet.arhiv.hr/_Generated/Pages/ArhivskeJedinice.PublicDetails.aspx?ItemId=4968
69 Vidi Erinik, D. Arhivistika : skripte. Zagreb : Dravno veleuilite u Zagrebu, 2002., Prirunik
iz arhivistike. Zagreb : Savez drutava arhivskih radnika Jugoslavije, 1977., Kolanovi, J. Arhivistika i
povijest upravnih institucija. // Arhivski vjesnik, 34-35 (1991-92), str. 9-20.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
48
gradivo, te ga daje na koritenje, izrauje i objavljuje obavijesna pomagala za
pojedine arhivske fondove i zbirke. Hrvatski dravni arhiv, izmeu ostalog, vodi
registar arhivskih fondova i zbirki RH i obavlja informativno-dokumentacijsku
slubu o arhivskom gradivu na podruju RH. Javno arhivsko gradivo u arhivima
daje se na koritenje u slubene svrhe, za znanstveno istraivanje i u publicistike
svrhe, za potrebe nastave, za izlobe i objavljivanje, radi ostvarenja ili zatite
osobnih prava i u druge opravdane svrhe.
Summary
After democratic changes in the year 1990. the Republic of Croatia (RH)
passed through powerful political, economic and social changes. In the year 1990
Parliament is Parliament of the Socialistic Republic of Croatia, and consists of
three Councils. From July 28, 1990 name of the Parliament is Parliament of the
Republic of Croatia. The House of Representatives exists from September 7,
1992, and the House of Counties from March 22, 1993. On March 28, 2001, the
House of Countries does not exist anymore. Thus the House of Representatives
is actually the Parliament which consists of only one house. From December
12, 1997 the name of the Parliament is the Croatian State Parliament, and from
October 10, 2000 its name is the Croatian Parliament. Parliament has no less than
100 and no more than 160 representatives. Parliament: - decide on the enactment
and amendment of the Constitution; - pass laws; - adopt the state budget; - decide
on war and peace; - creates records which articulate the Parliaments policy,-
creates Republics strategies of National Security and of Defense, - execute
civil monitoring over Republics armed forces and security services, - decide
on alterations of the borders of the Republic; - call referenda; carry out
elections, appointments and relief of ofce, in conformity with the Constitution
and law; - supervise the work of the Government of the Republic of Croatia
and other holders of public powers responsible to the Parliament, in conformity
with the Constitution and law; - grant amnesty for penal offenses. Parliaments
Registry Ofce holds Parliaments archival and current records divided in two
series: records created till the year 1990, and after the year 1990. Parliaments
records are preserved, listed and arranged according to the Parliaments sessions.
Knowledge of history of institutions is precondition of any archival professional
work. Any information about records is based on systematic understanding
of records creator, or on history of institutions. Creation and end, changes of
mission or name of an institution are always based on relevant regulation. Users
should be allowed to compare missions of an institution, declared by law, with its
preserved records in order to reach less biased conclusions.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
49
Mag. Metka BUKOEK
Zgodovinski arhiv Celje
PROBLEMATIKA ZATITE ARHIVSKE GRAE
PRAVOSUDNIH INSTITUCIJA
Abstrakt: Arhivi redovno sarauju sa stvaraocima arhivske grae iz
oblasti pravosua. Iako je u proteklim godinama poboljan odnos sa njima,
ostaje jo niz problema, koji pored neprestanih urgencija arhivske strune slube,
ostaju nerijeeni. Veina sudova posjeduje neodgovarajue arhivske prostore u
podrumima ili tavanima. Pored toga, ni pitanje kadrova nije rijeeno, jer arhivari
imaju drugih zaduenja.
Kljune rijei: Arhiv, sudski arhiv, arhivar, fotokopije, rokovi uvanja,
sudska graa.
Uvod
Zatita arhivske grae stvaralaca iz oblasti pravosua je od krucijalnog
znaaja za nauku, kulturu i cjelokupnu drutvenu zajednicu. Na planu zatite
pomenute arhivske grae arhivi imaju kljunu ulogu, ali i odgovornost. Meutim,
ureenje arhivskog poslovanja u oblasti pravosua limitirano je mnogobrojnim,
prije svega objektivnim faktorima, kao to su materijalno tehniki, kadrovski,
prostorni, itd. Naravno, itekako su prisutni i subjektivni faktori, koji dovode
do marginalizacije znaaja arhivske grae kao pokretnog kulturnog blaga. No,
unato mnogobrojnim problemima sa kojima se susreu arhivi moraju ostati
na nivou zadataka i kontinuirano provoditi strune aktivnosti, kako bi sudbina
arhivske grae pravosudnih institucija bila izvjesna.
Preuzimanje sudske grae
Zgodovinski (historijski) arhiv u Celju je prije deset godina dobio nove
prostorije, to mu je omoguilo, da pone dosljedno provoditi svoju zakonom
utvrenu djelatnost. Prije svega, djelatnost je usmjerena na preuzimanje arhivske
grae, koja je zbog prostorne stiske ostajala na terenu, te je postojala opasnost od
unitenja ili otuenja. Do preseljenja u nove prostorije je preuzeta mala koliina
arhivske grae. Preuzeta je arhivska graa ukinutih okrunih sudova, dio grae
Okrunog suda u Celju do 1948. godine, graa notara, dio fonda Upravnog
suda Dravske banovine, stara zemljina knjiga, te nekoliko manjih fondova iz
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Mag. Metka BUKOEK
50
oblasti pravosua. Na staroj lokaciji smo preuzimali arhivsku grau u skladu sa
prostornim kapacitetima. Nakon preseljenja poeli smo sa intenzivnom djelatnosti
na terenu. Preuzimanje arhivske grae nam je postala primarna djelatnost, jer smo
morali nadoknaditi sve zaostatke, koji su se godinama gomilali. Prvi korak je bio
preuzimanje grae pravosudnih organa do 1945. godine. Arhivska graa je bila
sreena u skladu sa propisima sudskog reda, a bilo je i mnogo odstupanja. Sudovi
su kod pripreme grae za predaju nadlenom arhivu malo ili nikako potovali
arhivsko zakonodavstvo. Da bi smo sauvali znaajnu grau od unitenja,
nismo uvijek potovali propisana pravila. Preuzeta arhivska graa svih aktivnih
i ukinutih okrunih sudova bila je neodabrana, tehniki neopremljena i samo
okvirno popisana. Kod preuzimanja arhivske grae iz perioda nakon 1945. godine
smo zahtijevali dosljedno potivanje arhivskog zakonodavstva. Naravno, naili
smo na protivljenje stvaralaca, zbog nedostatka kadra za obavljanje zadataka te
vrste. Okruni sudovi u Breicama, Sevnici i Krkom su kod pripreme sudske
grae za predaju Historijskom arhivu u Celju potraili pomo te zadatak dobro
obavili uz studentsku pomo. Nedostaci su vidljivi jo u popisivanju, jer su do
sada pripremali samo okvirne popise, a u budue e popisivati sve predmete, koji
e biti predani Historijskom arhivu.
Red.
br.
Naziv imaoca
Granine godine
grae
Duni
metri
1. Okruni sudovi (17) 1850.-1978. 1050,3
2. Okupacijski sudovi (5) 1941.-1945. 4,1
3. Pokrajinski sud u Celju 1849.-1854. 0,1
4. Upravni sud Dravske banovine 1922.-1941. 3,1
5. Okruni sud u Celju 1850.-1978. 181,6
6. Okruni kao trgovinski sud Celje 1864.-1956. 2,5
7. Okruni privredni sud Celje 1954.-1978. 54,0
8. Okruni kao rudarski sud Celje 1898.-1942. 0,4
9. Sudovi udruenog rada (2) 1975.-1989. 4,0
10.
Vojni sud mjesta Celja i Vojni sud mariborskog vojnog
podruja, vijee u Celju
1945. 0,1
11. Sud slovenske narodne asti 1945. 0,8
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Problematika zatite arhivske grae pravosudnih institucija
51
12. Okruna dravna tuilatva (3) 1946.-2001. 76,7
13. Vie dravno tuilatvo Celje 1989.-1998. 0,7
14. Drutveni pravobranilac samoupravljanja (3) 1975.-1995. 17,1
15. Notari na podruju Okrunoga suda Krko (6) 1861.-1941. 6,1
16. Notari na podruju Okrunog suda Breice (9) 1859.-1928. 4,7
17. Notari na podruju Okrunog suda Celje (7) 1866.-1941. 6,5
18. Notari na podruju Okrunog suda Gornji Grad (7) 1876.-1920. 2,5
19. Notari na podruju Okrunog suda Kostanjevica (9) 1877.-1927. 3,2
20. Notari na podruju Okrunog suda Kozje (8) 1871.-1931. 4,9
21. Notari na podruju Okrunog suda Lako (5) 1851.-1941. 5,4
22. Notari na podruju Okrunog suda Radee (8) 1885.-1925. 4,1
23. Notari na podruju Okrunog suda Rogatec (13) 1871.-1937. 2,6
24. Notari na podruju Okrunog suda marje pri Jelah (10) 1866.-1944. 5,5
25. Notari na podruju Okrunog suda Sevnica (5) 1871.-1940. 1,7
26. Notari na podruju Okrunog suda Slovenske Konjice (5) 1871.-1941. 5,4
27. Notari na podruju Okrunog suda otanj (7) 1857.-1925. 3,9
28. Notari na podruju Okrunog suda Vransko (10) 1853.-1941. 4,8
29. Odvjetnik Anton Rojec 1975.-1991. 4,4
30. Suci za prekraje (14) 1955.-1999. 83,9
UKUPNO 1581,1
Arhivski fondovi pravosudnih organa preuzeti u Zgodovinskom arhivu u Celju
Do 2010. godine preuzeta je cjelokupna graa pojedinih okrunih sudova
i Okrunog suda do 1978. godine. Preuzete su i zemljinoknjine isprave svih
aktivnih i ukinutih okrunih sudova do 1945. godine, u pojedinim sluajevima
i do 1948. godine, ako su okruni sudovi sa tom godinom ukinuti. Pored toga
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Mag. Metka BUKOEK
52
nam je uspjelo prikupiti sve katastarske mape zemljinoknjinih sudova, osim
katastarskih mapa Okrunog suda marje pri Jelah. Katastarske mape tog suda
je prisvojila geodetska uprava te ih nije htjela predati Historijskom arhivu u
Celju. Zbog ukidanja organa sudije za prekraje bila je preuzeta i graa etrnaest
sudaca za prekraje. Preuzeta je graa tuilatva i to graa dravnih tuilatava
i ispostava do 1999. godine, graa Vieg tuilatva sve do 1988. godine. U
staroj deponiji u tvornici cinka pronaena je graa drutvenog pravobranioca
samoupravljanja za Celje i alec. Preuzeta je i graa drutvenog pravobranioca
samoupravljanja u Krkom, Radnog suda u Celju, te Radnog i socijalnog u
Ljubljani ispostavi u Breicama, grau Gospodarskog suda u Celju i dio grae
Upravnog suda Dravske banovine u Celju.
Arhivska graa Okrunog suda u Celju i Okrunog suda u Slovenskim
Konjicama, te Okrunog suda u Celju je preuzeta u cijelosti, zajedno sa ostavinskim
predmetima. Od preostalih okrunih sudova arhivska graa ostavinskih predmeta
je preputena na uvanje stvaraocu. Upravo zbog preuzimanja arhivske grae
spomenutih stvaralaca moemo ukazati na probleme, koje donosi preuzimanje
premlade sudske grae. Preuzimanjem ostavinskih predmeta moe se
konstatovati da preuzimanje grae te vrste donosi arhivima obilje dodatnog
posla, iako smo uspjeli otkloniti odreene zaostatke.
Sada se moemo usredsrijediti na rjeavanje drugih problema, koji nastaju
pri radu sa naim stvaraocima.
Problemi preuzimanja mlae sudske grae
Prvi cilj, koji smo si postavili, smo ispunili. Drali smo se naela, da
preuzmemo arhivsku grau sudskih organa u zaokruenim cjelinama. Kako
naprijed? Pod krov smo spremili arhivsku grau pravosudnih organa sa naega
podruja do 1978. godine. To nam se inilo loginim rjeenjem, jer su sa tom
godinom ukinuti okruni i mjesni sudovi, a umjesto njih su poeli djelovati
osnovni sudovi sa ispostavama. Djelovali su sve do osamostaljenja Slovenije,
a nakon osamostaljenja Slovenije se promijenila struktura pravosudnih organa,
kada ponovno poinju djelovati okruni i mjesni sudovi.
U drugoj fazi je priprema za preuzimanje arhivske grae pravosudnih organa
do 1994. godine. Svakako pri tome nailazimo na niz problema. Sa stvaraocima
iz oblasti pravosua radimo intenzivno na pripremi arhivske grae za predaju,
ali nas iskustva ve preuzete arhivske grae ue drugaije. Osnovni problem
kod preuzimanja mlae sudske arhivske grae je problem rokova. Sudski propisi
predviaju predaju arhivske grae nadlenim arhivima poslije deset, odnosno
dvadeset godina, a arhivsko zakonodavstvo kroz trideset godina (40. lan
Javnopravne osobe moraju izruiti arhivsku grau arhivu najkasnije 30 godina
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
53
nakon nastanku grae
1
). Za veinu sudske grae su ti rokovi promjenljivi,
problemi se javljaju kod odreenih zajednikih sudskih akata. Prije svega se tu
radi o ostavinskim predmetima, zemljinim knjigama i sudskom registru.
Najvei problem predstavljaju ostavinski predmeti. Ti predmeti su operativni
i za sto godina unazad, jer sudovi mogu neogranieno obnavljati postupke. U
prolosti su arhivi posuivali sudovima originalne dokumente, mada to nije
bilo u skladu sa arhivskim zakonodavstvom. Akta su dolazila sa sudova nazad
u historijski arhiv u veoma slabom stanju. Dogaalo se, da je spisu nedostajala
presuda. U novije vrijeme sudovi dobijaju samo fotokopirane ovjerene spise.
Ovjeru i dostavljanje fotokopija za potrebe sudova arhivi vre besplatno, pri
emu dolazi do neracionalnosti, jer se nikome vie ne ini potrebnim da dolazi
pregledati spise i oznaiti ta zapravo treba, nego zahjevaju kopije cijelih akata,
jer nisu vie nosioci trokova. Pored poveanog obima rada, kojeg imaju pojedini
arhivi, to donosi i nancijske posljedice vie rada pojedinaca sa odreenim
spisima pored traenja je potrebno jo i vrijeme za izradu fotokopija i
ovjeravanje fotokopija, poveana upotreba papira, tonera i potarine, a za kraj
jo i vrijeme, da se vraeni spisi uloe na svoje mjesto. U tabeli je prikazan porast
broja podnesaka od strane sudova. Moramo istai injenicu da smo preuzeli
ostavinske predmete nakon 1945. godine od samo tri suda - Okrunog suda u
Celju, Okrunog suda u Slovenskim Konjicama i Okrunog suda u Trbovlju.
Ako bi preuzeli ostavinske predmete preostalih sudova, brojke bi bile mnogo
vee. U tabeli nisu navedeni spisi koji su upotrijebljeni za namjene istraivanja,
izlobi ili samo na uvid.
Godina Broj podnesaka
2002 53
2003 204
2004 215
2005 209
2006 170
2007 225
2008 235
2009 333
2010 316
Statistika porasta podnesaka sa podruja pravosua
1 Zakon o uvanu dokumentarne i arhivske grae, Sl. l. RS 30/2006 od 23.3.2006.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Mag. Metka BUKOEK
54
Iako u struci nismo potpuno jedinstveni, neophodno je insistirati na
produetku rokova za predaju sudske grae, barem za odreene vrste grae. Ako
bi ti rokovi bili dui, barem pedeset ili jo vie godina, rad sa sudskom graom
u arhivu bi bio rastereen, a postupci na sudu skraeni. Produen period predaje
sudske grae bi znailo drugaiju organiziranost za sudove, usputno odabiranje i
tijesno sudjelovanje sa nadlenim arhivima. Ako bi arhivi preuzeli jo navedenu
kritinu grau, mogli bi traiti rjeenje samo u poveanom broju zaposlenih, a to
je u dananjoj situaciji samo elja bez realne mogunosti. Sa produenjem rokova
preuzimanja sprijeili bi da arhivi postanu samo servis dravnim organima, te da
ouvaju svoju prvobitnu djelatnost, koju propisuje arhivsko zakonodavstvo.
Sudski arhivi i uvanje sudske grae
Poto smo se u proteklom periodu potrudili da otklonimo nedostatke kod
preuzimanja sudske grae, moemo u slijedeem periodu da se posvetmo dvjema
bitnim problemima, koji optereuju veinu sudova u Sloveniji to je problem
prostora, te zaposlenih, koji brinu za sudsku grau, a koji su i odgovorni za
dokumentarnu grau.
Sudovi se moraju pobrinuti, da se njihova graa dobro uva i odgovarajue
pohranjuje. Upute o njihovim obavezama date su u Uredbi o zatiti dokumentarne
grae i arhivske grae
2
, a to je obuhvaeno u lanovima 39 54. u kojima je
zapisano kako sudski arhiv mora biti ureen, opremljen i odravan. Arhivski
depoi se moraju upotrebljavati samo za uvanje arhivske grae. Depoi moraju biti
odvojeni od drugih prostorija, zatieni od prodora vode, primjerno udaljeni od
plinskih, vodovodnih, kanalizacijskih instalacija, loita, odvoda dima, glavnih
vodova centralnog grijanja i slinih opasnih instalacija i sistema. Moraju biti
graeni tako da su sigurni od potresa, i napravljeni od nezapaljivih materijala.
U depoima moraju biti osigurani odgovarajui mikroklimatski uslovi za uvanje
grae. Skladita moraju biti odgovarajue izolirana (od vlage i vruine), osigurana
od poara, provala i udara groma. Moraju biti opremljena sa odgovarajuom
elektrinom instalacijom i sa napravama za isklapanje elektrine struje u svim
skladitima. Arhivska skladita moraju biti opremljena sa metalnom opremom,
imati odgovarajue vatrogasne aparate i sisteme, namjetene higrometre i
termometre, naprave za javljanje poara, provale i poplave. Mora postojati
zatita i od prodora ultraljubiastih zraka. Graa mora biti odgovarajue tehniki
opremljena. Oprema arhivskih skladita mora omoguavati racionalno smjetanje
grae te laku dostupnost do nje, osigurati je od oteenja i omoguiti kruenje
zraka. Istovremeno, mora biti osigurano i jednostavno ienje i odravanje
depoa.
2 Uredba o uvanju dokumentarne grae i arhivske grae, Sl. l. RS, br. 86/2006 od 11.8.2006.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
55
Obaveze pojedinih sudova u vezi sa uvanjem sudske grae
Moraju osigurati primjerene prostorije namijenjene arhivu, koje odgovaraju
svim normativima, koje propisuje arhivski zakon.
Prostorije moraju tehniki opremiti, kako propisuje arhivski zakon.
Moraju odrediti odgovornu osobu koja e imati nadzor nad arhivom,
radnicima u njemu i provoenjem arhivske djelatnosti.
Moraju osigurati radno mjesto arhivara, koji e to biti ne samo po imenu,
nego e obavljati svoj posao u arhivu puno radno vrijeme.
Na radno mjesto arhivara moraju imenovati osobu sa potrebnim obrazovanjem
i obavljenim strunim ispitom.
Moraju ograniiti pristup i kretanje zaposlenim osobama, koje nisu odgovorne
za arhiv.
Odvajanje i primanje dokumentacije sa obaveznom dokumentacijom moe
obavljati samo ovlatena osoba arhivar.
Moraju osigurati nancijska sredstva za nabavku tehnike opreme za zatitu
grae i pobrinuti se za unitenje dokumentarne grae kojoj je istekao rok
uvanja.
Moraju se pobrinuti za obrazovanje svih radnika koji rade sa dokumentarnom
graom, takoer i upisivaa i sudaca.
Naalost, i pored redovnih posjeta i informiranja nadlenih osoba o
njihovim obavezama za odravanje sudskih arhiva, nita se po tom pitanju ne
poduzima. Odgovorne osobe su dodue svjesne da njihovi arhivi nisu ureeni
po standardima koje zahtijeva spomenuta Uredba, ali se uvijek izgovaraju na
nedostatak nancijskih sredstava i nedostatak vremena za ureenje svojih arhiva.
Arhivski depoi pojedinih sudova
Pitanje arhivskih depoa sudova bilo je u prolosti potpuno zanemareno.
Neke sudove eka teak zadatak, jer moraju uspostaviti koliko toliko normalne
uvjete, koje zahtijeva arhivski zakon. Prvi problem, kojeg e morati rijeiti veina
okrunih sudova, je problem arhivskih depoa, koji su sa rijetkim iznimkama
potpuno neprimjerni. Ve sam izbor lokacije je neprimjeren. Arhivska graa
sudova je u podrumima ili na potkrovljima. Podrumski prostori zbog vlage,
opasnosti od poplava, fekalija, zbog instalacija centralnog grijanja koje nisu
izolirane, niskih mranih prostorija bez mogunosti za pravo zraenje sve su
elementi koji negativno utjeu na grau. Drugi problem je statika, jer takvi
prostori esto ne podnose teinu, koju predstavlja papir sa policama. Istovremeno
te prostorije takoer nisu sigurne ni od vatre. Ipak, najee arhivsku grau
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Mag. Metka BUKOEK
56
ugroavaju poplave. To se u prolosti ve vie puta pokazalo istinitim. Okruni
sud u Trbovlju je imao na staroj lokaciji arhivski depo u podrumu. Prilikom
poplave od vododerina 1994. godine podrum je prekrila voda, a arhiv je
poplavljen. Mnogo sudske dokumentacije je pri tome uniteno, prije svega stariji
spisi
3
. Godine 2007. sud je promijenio lokaciju. Preselio se u staru, ali u cijelosti
obnovljenu zgradu. Arhiv su namjestili u podrumske prostorije. Ve nekoliko
mjeseci kasnije arhiv je poplavnjen. Zbog slabe izolacije, u prvom veem naletu
vode ista je prola kroz zidove. Graa nije bila ugroena od poplave, ali jeste
od vlage. U kratkom vremenu plijesan je unitila vie od tristo arhivskih kutija,
pripremljenih za predaju Historijskomu arhivu u Celju. Na sreu su radnici
pravovremeno opazili problem te arhivsku grau presloili u nove arhivske
kutije i odloili ih u knjinicu i kancelarije. U 2010. godini je voda dva puta
ula u arhivski depo, ali je graa bila odloena na vie police. U sudskom arhivu
se iri nesnosan smrad vlage i pljesni. Na upozorenje o neodrivom stanju iz
Ministarstva za pravosue su savjetovali da grau ne odlau na donje police.
Toliko o potpori Ministarstva za pravosue.
Slian primjer predstavlja Okruni sud u Krkom. Arhivska graa takoer
je smjetena u podrumskim prostorijama. Isti je odlino opremljen, s pokretnim
policama, ima prozore, koji lee sa uline strane usporedno sa plonikom.
Kroz prozore je voda ve dva puta prodrla u sudski arhiv. Slubenicima je
uspjelo odmaknuti pokretne police od zida, tako da graa nije bila ugroena.
Odstranjivanje vlage iz prostora je meutim dugoroan postupak, koji moe
trajati vie godina.
Okruni sud u Breicama uva
dokumentarnu grau u
prostorijama potkrovlja suda.
Zgrada je stara vie od sto
godina, te ju je potrebno sanirati.
U prostorijama potkrovlja su bili
nekad stanovi slubenika. To se
jo danas vidi iz postojeeg
inventara. Krov je u loem stanju,
a potkrovlje ugroava sigurnost
kako ljudi, tako i grae. Ponegdje
se primjeuje ve propadanje
poda, a to moe dovesti do
katastrofalnih posljedica. O
3 Uniteni su bili kazneni spisi godita 1962., 1965., 1975., 1977., kazneni spisi malodobnih osoba
godita 1974., 1975. i 1976., spisi kaznenih istraga godita 1973. i 1976., izvrni spisi za godinu 1950.,
a spisi Ri i sudska uprava u cijelosti.
Sudski arhiv Radnog i socijalnog suda
u Ljubljani - ispostava u Breicama
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
57
sanaciji arhivskih vode se pregovori ve nekoliko godina. Za 2011. godinu je
planirano seljenje arhiva u nove prostorije u prizemlju, ali ih je potrebno
adaptirati. Postavlja se pitanje, da li e Ministarstvo za pravosue imati sluha pri
nanciranju opreme, jer bi sa odgovarajuim pokretnim regalima moglo
dugorono rijeiti problem arhiviranja njihove dokumentacije. Prema dostupnim
informacijama od strane uprave ministarstvo je odbilo zahtjev za odgovarajuu
arhivsku opremu, ali predmet jo nije zavren, tako da ostaje nada da e se prostor
opremiti u skladu sa odgovarajuim normativima.
Slino je sa arhivom ispostave Radnog i socijalnog suda u Ljubljani u
Breicama, koji je na potkrovlju breikog suda. Radni i socijalni sud je tako
kao okruni sud dobio prostorije za svoju arhivu u prizemlju zgrade, ali nema
arhivsku opremu.
Okruni sud u Sevnici je imao do nedavno arhivske prostorije u prizemlju
sudske zgrade. Prostor je bio zatien od prodora vode, te je naelno odgovarao
normativima materijalne zatite. Postojao je jedino problem opreme, jer su u
prostoru bili stari, jo predratni, drveni regali. Ali arhiv nisu osuvremenili, nego
su ga premjestili u zadnji dio zgrade. Prije seljenja su obavijestili Historijski
arhiv u Celju, koji je uz sudjelovanje i potporu Inspektorata RS za kulturu i
medije bio protiv selidbe arhivske grae. Nova lokacija trebala je biti u zadnjem
dijelu zgrade, na dvorinoj strani. Teren ispred ulaza u arhiv je podignut, zato
postoji opasnost prodora vode. Prozori nisu bili zatieni od provale, a u samom
prostoru je bila plinska pe za grijanje cjelog suda, te prikljuci za vodu. Prostor
je bio takoer i bez elektrine energije. Nakon otklanjanja odreenih nedostataka
arhivsku grau su ipak preselili. Prostor su opremili sa metalnim ormarima, koji
nisu funkcionalni i zauzimaju previe prostora. Sa primjerenom opremom mogli
su osigurati vie prostora za pohranjivanje sudske dokumentacije i tako za vie
godina rijeiti problem uvanja arhivske grae. Miljenje arhivske struke je bilo
u tom sluaju bezpredmetno.
Okruni sud u entjurju ima arhivski depo na potkrovlju sudske zgrade.
Prostor ne odgovara osnovnim naelima materijalnog uvanja. Oprema je drvena,
sastavljena iz ormara i drvenih polica. Zbog slabe statike upotreba metalnih
polica je neprimjerena. Pod upitnik se postavlja, kada i kako e se rijeiti problem
neodgovarajueg arhivskog prostora.
Okruni sud u Slovenskim Konjicama ima arhivski depo u prizemlju
sudske zgrade, koji je veoma primjeren. Stariji dio prostorije je opremljen sa
drvenim policama, a to je u suprotnosti sa odredbama materijalne zatite. Problem
predstavlja prije svega visina polica, jer bez pomoi ljestava graa na gornjim
policama nije dostupna. Drugi dio arhiva su dobili kasnije, te ga opremili s
metalnim policama. Sud ima mogunost proirenja, u dodatne prostorije, za sada
Geodetske uprave.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Mag. Metka BUKOEK
58
Okruni sud u alcu jedan je od
sudova koji imaju trenutno najvie problema
sa arhivskim prostorijama. Njihova arhivska
graa je u podrumskim prostorijama sudske
zgrade. Najvei problem predstavlja glavna
pe, koja zagrijava sud, jer je u predprostoru
arhiva. Po plafonu su razvedeni glavni vodovi
kanalizacije, elektrine energije i vodovoda.
Arhivske prostorije su opremljene sa
neadekvatnom opremom, koja ne odgovara ni
minimalnim standardima materijalne zatite.
Prostorije su do posjete inspektora takoer
bile zanemarene i slabo odravane. Historijski
arhiv u Celju je preuzeo dio njihove grae,
te ih dijelom rasteretio, a prema uputama
inspektora prostor su oistili i uredili. Sud
u alcu namjerava dozidati dio uz postojeu
zgradu. Historijski arhiv u Celju je, uz potporu
inspektora, zahtijevao da arhivske prostorije budu smjetene u dozidanom dijelu.
Struna sluba celjskog arhiva je izrazila elju za sudjelovanjem kod izrade
planova, da na osnovu standarda bude izraen plan sudskog arhiva, koji bi trebao
predstavljati primjer suvremenog sudskog arhiva. Projekt u ovom trenutku stoji
zbog poznatog faktora nedostatka sredstava.
Okruni sud u Velenju uva svoju dokumentaciju u podrumskim
prostorijama. Prostor je primjeren, ali je pristup otean zbog niskih vrata. Kod
eventualne evakuacije ne bi bilo mogue na brzinu prenijeti grau na sigurno.
Oprema je zastarjela, jer neke drvene police potiu jo iz predratnog vremena.
Prostor je veliki, ali je zbog neprimjerne opreme nefunkcionalan. Sva oprema je
drvena i ne odgovara modernim standardima.
Okruni sud u marju pri Jelah takoer uva dokumentaciju u podrumskim
prostorijama suda. Arhiv je opremljen sa metalnim policama, odgovarajue je
siguran i dostie minimalne standarde. Prije svega je ist i prozraan.
Mjesni i Okruni sud u Celju ima arhivske prostorije u podrumu suda.
Prostor je primjeren i odgovara minimalnim standardima materijalne zatite, ali
problem predstavljaju glavni vodovi kanalizacije, vode i elektrine energije, koji
su sprovedeni po plafonu arhiva. Okruni sud ima u dvije prostorije namjetene
pokretne police, to omoguava dobro iskoritenje prostora. Mogli bi iskoristiti
jo i predprostor, u kojem imaju namjetenih drvenih polica: to ne omoguava
optimalno iskoritenje prostora. Mjesni sud ima isto tako prostorije u podrumu,
ali iste nisu adekvatno opremljene. Police su drvene, a nedavno su imali probleme
Sudski arhiv
Okrunog suda u alcu
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
59
sa izlijevanjem fekalija. Zbog poroznih kanalizacijskih cijevi odstranili su grau
sa dijela polica, tako da su iste ostale neiskoritene. U glavnom hodniku su
postavili metalne ormare, ali je to loe rjeenje to se iskoritenosti prostora tie,
jer na taj nain nemaju dovoljno prostora za sudsku grau. Arhivski fond uva
se decentralizovano, to oteava rad sa graom. U podrumskim prostorijama
gostuje interna kafana koja zauzima prostor, neophodan za arhiviranje
dokumentacije. Pokretni regali, to statika omoguava, bi rijeili dio problema
sudskog arhiviranja. Ali i to ne predstavlja dugorono rjeenje.
Sudovi se do danas nisu suoili s rjeavanjem problema obezbjeenja
odgovarajuih arhivskih prostorija. Posvuda je kronini nedostatak arhivskog
prostora, nepodobnost depoa i slaba i nekvalitetna oprema, koji ne omoguava
dobro iskoritenje arhivskog prostora. Oprema je zastarjela, te potpuno
neprimjerena za uvanje grae i u potpunom raskoraku sa odredbama materijalne
zatite arhivske grae. Alternativu vlastitom arhiviranju sudovi trae u predaji
svoje arhivske grae nadlenim arhivima.
Svjesni smo, da je za rjeenje tih problema potrebno osigurati dodatna
nancijska sredstva. Vrijeme je da se takoer i u pravosuu rijei pitanje
arhivskog prostora, radnika zaposlenih u njima, te sredi dokumentacija na nain
kako je to uraeno u upravi.
Sudski arhivari
Veina sudova ima sistematizirano radno mjesto arhivara. Sudovi imaju u
svojoj sistematizaciji radnih mjesta navedene radne zadatke, koje mora obavljati
arhivar. Za to radno mjesto je neophodno srednje obrazovanje, to je u skladu sa
arhivskim zakonodavstvom. Neki sudovi propisuju neophodno obrazovanje kao
ekonomsko ili administrativno. Arhivari moraju organizirati i voditi poslove u
arhivskom depou, te obavljati posao u vezi sa arhiviranjem spisa, vriti izdavanje
spisa, te voditi evidencije o tome. Moraju redovno provoditi izluivanje
bezvrijednog registraturnog materijala. Fiziki moraju sortirati spise za tekuu
i trajnu zbirku, te ulagati sve potrebne isprave u spise. Arhivari vre izdavanje
spisa za potrebe organa i stranaka. Zadueni su za uvanje slubenih listova, te
voenje evidencije o izdavanju i voenje knjinice. Takoer, moraju obavljati
i druge zadatke po nareenju predsjednika suda, voe odjeljenja ili sekretara
suda. Nigdje nije zabiljeeno, da moraju obaviti odabiranje po uputama, koje
mora prema prethodnom obavjetenju o odabiranju izdati nadleni arhiv.
U sistematizaciji neimenovanog suda je i alineja, koja zahtijeva saradnju
arhivara sa Arhivom Republike Slovenije, pri odabiranju i izluivanju arhivske
grae. Sistematizacijom je ostavljena mogunost nalaganja dodatnih obaveza
arhivarima. koji predstavljaju nekad vie od 90% obima njihovog rada. Posljedice
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Mag. Metka BUKOEK
60
su poraavajue. Nesreena arhivska graa, spisi bez evidencije, te mogunost
pristupa u arhivski depo za neovlatena lica. Dakle, pristup do arhiva je omoguen
svakoj osobi, koja je zaposlena na sudu. O sistematinom odabiranju ne moemo
govoriti. Gdje je odabiranje i obavljeno, uraeno je nestruno. Osoblje suda je
potivalo samo propise suda, a poznavanje arhivskog zakonodavstva im je bilo
posve strano. Posljedice takvog kartiranja su katastrofalne kod nekih sudova.
Ponegdje su ouvali samo sudske, zakljuke i odluke, a cjeloviti spisi su zbog
nestrunosti kod odabiranja odlazili u industrijsku preradu. Evidentni su primjeri
nebrige o zatiti osobnih podataka, te su se navedeni spisi odbacivali u prije
naruen kontejner, te ih je potom vjetar raznosio po dvoritu suda. U sudovima,
koji su izbjegli takve procese kartiranja (to su bile takozvane udarnike akcije,
jer je sudsko osoblje pod nadzorom odreenog suca odabiralo sudsku grau u
toku kolskog raspusta), gradivo je ostalo netaknuto sve do danas.
Problem obrazovanja sudskih slubenika, koji rade na arhivskim poslovima
u sudovima, nadleni arhiv je rijeio u proteklim godinama organizacijom
seminara, koji su bili uspjeni jer su svi uesnici poloili i struni ispit.
Jedan od problema ogleda se u injenici da arhivar ne moe bez potpore
svojih nadreenih uspjeno obavljati svoj posao. Historijski arhiv Celje e u
narednim godinama nastojati, da u proces obrazovanja ukljui sve odgovorne u
sudovima. Meu tuiocima i sucima za prekraje (nekadanjim) su i osobe, koje
su upravo tako uspjeno zakljuile obrazovanje, te se mogu pohvaliti sa odlino
realizovanim strunim ispitom.
Signiranje arhivskih kutija
U lanu 60. Uredbe o zatiti dokumentarne i arhivske grae
4
propisano
je da pravna lica moraju predavati arhivsku grau u originalu, bez tehnolokih
ogranienja pristupa, ureeno, popisano, u zaokruenim i kompletnim cjelinama
te tehniki opremljeno. U lanu 63. je propisano na koji nain mora biti izraen
popis. Isti mora sadravati slijedee elemente:
Naziv pravnog lica koje stvara arhivsku grau,
Period (poetna i krajnja godina) iz koje potie arhivska graa,
Ukupnu koliinu arhivske grae, izraenu u dunim metrima ili sa brojem
tehnikih jedinica (omota, mapa, kutija, fascikli, knjiga, kolutova i sl.),
te brojem logikih jedinica, kada se preuzimaju digitalni nosioci zapisa
odnosno podaci u digitalnom obliku,
Redne brojeve tehnikih jedinica,
Opis sadraja arhivske grae u tehnikim jedinicama odnosno oznake
osnovnih jedinica zdruivanja dokumenata po sadraju ili vrstama grae,
4 Uredba o zatiti dokumentarne grae i arhivske grae, Sl. l. RS, br. 86/2006 od 11.8.2006.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
61
Ime i prezime radnika, koji je izradio popis arhivske grae,
Datum izrade popisa arhivske grae.
Arhivari su sudsku grau do sada popisivali na nivou serija. Dokumente su
tehniki opremili, a na arhivske kutije zapisali sadraj, npr. 1947. (godite), K
(oznaku serije u ovom sluaju su to kazneni predmeti) te broj spisa u njihovom
redoslijedu npr. 1-51. Arhivske kutije su popisali na slijedei nain:
OSTAVINSKE RASPRAVE
A.. 24
A 1900. 22 - 322
A 1901. 5 - 326
A 1902. 11 - 315
A 1903. 19 - 295
A 1904. 53 - 158
A 1905. 256 - 343
A 1906. fragmenti
A 1907. fragmenti
A 1908. fragmenti
A 1909. 9 - 463
A 1910. 37 - 388
A 1911. 12 - 271
A 1912. 3 - 280
A 1913. 7 - 332
A 1914. 4 - 282
A.. 25
A 1915. 13 - 410
A 1916. 2 - 518
A 1917. 1 - 505
A 1918. 1 - 600
A 1919. 3 - 603
A 1920. 1 - 501
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Mag. Metka BUKOEK
62
Popis je privremeno nadomjestio arhivski koji je nastao tek nakon podrobne
arhivistike obrade preuzetog fonda u Arhivu. Kod popisivanja, prikazanom na
gornjem primjeru, pojavljuju se nedostaci. Takav popis ne prikazuje realno stanje
sadraja, ni da li su u arhivskoj kutiji svi spisi koje prikazuje lista (zapisani broj
spisa nije jednak realnom sadraju, jer pojedini brojevi spisa mogu nedostajati).
Stoga je neophodno zahtijevati podrobniju izradu analitikog popisa, koji bi
trebao imati slijedei oblik:
MJESNI SUD TRBOVLJE
1945-1978
Popis
A 1
GODINA
BR.
PREDMETA
IME OPTUENE OSOBE
VRSTA
KAZNENOG
PREDMETA
1947. K 203/47 Kumel Franc Krivolov
K 204/47 Mraz Emil Protiv imovine
K 207/47 Zimek Anton Protiv iv. i tijela
K 211/47 Buar Franc
Protiv javnog
morala
K 216/47 Pirc Stanislav, Pirc Franc, uek Rudolf Protiv iv. i tijela
K 217/47 utar Franc Protiv iv. i tijela
K 218/47 Brinar Marija Protiv iv. i tijela
K 224/48 Smogavec Franc Protiv imovine
K 227/47
Pereti Radoslav, Pereti Dragotin,
Posari tefan
Protiv iv. i tijela
K 228/47 Sandi Milan Protiv iv. i tijela
K 231/47 Oblak Ivan Protiv iv. i tijela
K 234/47 Mlakar Marija Protiv imovine
K 243/47 Jak Franc
Protiv iv. i tijela
Protiv iv. i tijela
Neki sudovi se ne slau sa takvim nainom popisivanja, jer je isti
dugotrajan. Arhivi su se nali pred dilemom, kako provesti pravilno
popisivanje, jer nemamo zakonsko denirano koje elemente bi popisi naih
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
63
stvaralaca trebali sadravati. Arhivska terminologija
5
oznaava arhivski popis
kao: detaljan opis popisne jedinice i njenih sastavnih dijelova, napravljenih sa
evidentiranjem, usporeivanjem, analiziranjem i ureivanjem svih podataka,
znaajnih za identikaciju arhivske grae, za obrazloenje konteksta (izvora)
i sistema ureenja kod stvaraoca, gdje je graa nastala. Za potrebe popisivanja
kod stvaralaca ta denicija nije upotrebljiva. Potrebno bi bilo promijeniti
Uredbu, koja e dati zakonsku podlogu za izvedbu naih zahtjeva. Kvalitetni
popisi e olakati rad arhivima, jer emo ih moi kao poveznice upotrebljavati
u naem elektronskom programu Scope archiv za popisivanje arhivske grae i
tako omoguiti bri pristup do pojedinih dokumenata.
Privatna poduzea za sreivanje arhivske i dokumentarne grae
U Sloveniji se na tritu pojavljuju privatna poduzea, koja nude usluge
sreivanja i uvanja dokumentarne i arhivske grae kako zikim, tako pravnim
osobama. Ponuda sadri:
Preuzimanje dokumentacije;
Voenje arhivske slube;
Sreivanje dokumentacije;
Popis dokumentacije;
Odabiranje arhivske grae za predaju u nadleni dravni arhiv;
Izluivanje dokumentacije;
Sigurno unitavanje dokumentacije.
Ponudu su dobili i pojedini sudovi. Arhivisti su pred dilemom kako
odgovoriti na pojavu privatnih poduzea, koja svojim djelovanjem zalaze u
njihovo radno podruje. Pojavljuje se niz pitanja na koje naalost jo nismo
dobili jasnih smjernica ni odgovora. Prije svega nas zanima naa uloga pri toj
vrsti arhiviranja. Tko izdaje upute, tko obavlja preglede i nadzor nad obavljenim
radom, ta, ako privatno poduzee ode u steaj, gdje e se uvati arhivska i
dokumentarna graa, kakav je pristup do arhivske grae, osposobljenost radnika
u privatnim poduzeima za obavljanje tog posla, ta je sa uvanjem osjetljivih
osobnih podataka samo su neka od pitanja na koja nismo dobili pravi odgovor.
U naelu, nije sporno ko ureuje arhive naih stvaralaca, pitanje je do kuda
seu njihove nadlenosti i gdje se ukrtaju nai i njihovi interesi. Drugo pitanje
je da li je drava kao nancijer spremna plaati privatnomu sektoru usluge te
vrste, pored toga to ima organiziranu arhivsku slubu, a sa zakonom obavezuje
nae stvaraoce, da imaju ureen sistem uvanja dokumentacije. Sudovi imaju
5 Meunarodni standardi za arhivski zapis o stvaraocima arhivske grae: pravnih osoba, zikih
osoba i porodica, Ljubljana 1998., str. 18.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Mag. Metka BUKOEK
64
zaposlene arhivare, koji obavljaju pored svog rada jo niz drugih poslova i nemaju
novca za dodatna zapoljavanja. Nije sporno da sudski arhiv ureuje netko izvan
ustanove, ali pitanje je da li e drava, koja je maehinska kod zapoljavanja u
sudovima, nai sredstva da bi plaala privatna poduzea, a njihove usluge nee
biti jeftine.
Nova vremena novi problemi
Upotreba nove tehnologije je donijela sa sobom i nove probleme. Prije vie
od dvadeset godina se proirila upotreba tampaa. Sudovi su upotrebljavali
igline tampae, koji su slova na papir otiskali, ali se s vremenom slova
postepeno oteuju i otpadaju, pa esto umjesto na zapis nailazimo na prazan list
papira. Na taj nain e zauvijek nestati mnogi dokumenti. Problem predstavljaju
i dokumenti starijeg datuma poslani preko faksova, jer i ti zapisi nestaju. Ve niz
godina upozoravamo na upotrebu neadekvatne opreme i neprimjernog papira.
Uredba
6
za uvanje dokumentarne grae vee vrijednosti propisuje upotrebu
papira trajnijih vrsta, kako i sredstva za zapisivanje sadraja (mastila, tiskarske
boje, naprave za tampanje i kopiranje) i zatitnu ambalau. Struna sluba naeg
arhiva ve dugo upozorava na taj problem, ali sudovi upozorenja ne potuju.
Zakljuak
U radu su naznaeni samo neki od problema koji se odnose na ureenje
arhivskog poslovanja iz oblasti pravosua. Prije svega su akcentirane one
nepravilnosti, koje pokuavamo otkloniti ve godinama, ali za njih nema ni volje
ni sluha. Nadamo se, da emo uz pomo Inspektorata za kulturu i medije dobiti
spremnije sugovornike, koji e uvaavati naa nastojanja za poboljanje prilika
u vezi sa sudskim arhivima i aktivno pristupiti otklanjanju nepravilnosti na tom
podruju. Njihova spremnost za saradnju e donijeti koristi kako njima, jer e
imati struno sreenu i ouvanu arhivsku i dokumentarnu grau, kao i nama,
jer emo moi preuzimati arhivsku grau po svim strunim kriterijima, kako ih
nalae naa struka.
Summary
The paper outlined some of the problems related to the organization
of archival operations in the eld of justice. First of all, it accentuated
6 Uredba o uvanju dokumentarne grae i arhivske grae, Sl. l. RS, br. 86/2006 od 11.8.2006.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
65
irregularities that we were trying to eliminate for years, but some of them are
simply ignored. Hopefully, we will get better cooperation from the Inspectorate
for Culture and Media and someone who will appreciate our efforts to
improve conditions in connection with the judicial archives, while actively
participating in elimination of irregularities in this area. Their willingness for
cooperation will bring benets to them, because they will have professionaly
sorted archival and documentary materials, as well as us, because we will be
able to take over archival materia on all professional criteria, as it is dictated
by our profession.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
67
Selma MUSA OMERBEGOVI
SPECIFINOSTI SREIVANJA ARHIVSKE GRAE
SUDOVA
Abstrakt: U ovom referatu je pojanjeno izdvajanje nepotrebnog
registraturskog materijala sudova i nain sreivanja i koritenja arhivske
grae. Takoer, ovim referatom elim da ukaem na potekoe sa kojima se
susretala Komisija suda s ciljem da se naa iskustva primjene u praksi u Bosni i
Hercegovini.
Poto se radi o operativnoj grai, za koju svakodnevno pristiu zahtjevi od
Suda, veoma je bitno pravilno evidentiranje iste, te mogunost brzih pretraga,
odnosno brzog odgovora na postavljene zahtjeve. U ovo savremeno vrijeme,
evidentiranje podataka u elektronskoj formi, te brz prenos tih podataka uveliko
pomae u komunikaciji sa ostalim organizacionim jedinicama Suda i olakava
koritenje ovih podataka.
Kljune rijei: Sud, arhivska graa, registraturski materijal, lista
kategorija, evidentiranje, elektronska obrada podataka, sreivanje registraturne
grae.
Uvod
Optinski sud I i Optinski sud II Sarajevo osnovani su krajem 1959.
godine i otpoeli su sa radom 1.1.1960. godine. Nadlenost Optinskog suda I se
protezala na podruje optina Centar, Stari grad i Novo Sarajevo, a Optinskog
suda II na podruje optina Vogoa, Ilida, Trnovo, Pale, Olovo i dijela Optine
Ilija. Oba suda su stvarala vlastitu registraturnu grau od dana osnivanja. Pored
toga Optinski sud I je posjedovao i arhivsko-registraturnu grau biveg Sreskog
erijatskog suda Sarajevo za period 1914.-1946., Sreskog suda za I i III rejon
grada Sarajeva, Sreskog suda za II i IV rejon grada Sarajeva, te Sreskog suda za
sarajevski srez za period 1945.-1949. godine, kao i grau Sreskog suda za grad
Sarajevo za period 1949.-1959. godine. Vano je napomenuti da su tokom 1955.
godine formirani Sreski sud I ( za podruje optina Centar, Stari grad, Pale, Praa
i Vogoa) i Sreski sud II ( za podruje optina Novo Sarajevo, Hadii, Ilida,
Srednje i Trnovo), tako da su u periodu 1955.-1959. godine pored Sreskog suda
za grad Sarajevo funkcionisala i ova dva suda sve do njihovog ukidanja i spajanja
u Optinski sud I i II.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
68
Optinski sudovi su tokom vremena trpili mnoge statusne promjene, da
bi konano reformom sudskog sistema u Bosni i Hercegovini, 15.12.2003.
godine osnovan Opinski sud u Sarajevu kao rezultat spajanja sarajevskih
Opinskih sudova I i II, te devet opinskih sudova za prekraje. Spajanjem ova
dva suda stvoren je najvei sud u Bosni i Hercegovini sa 108 sudija, ukljuujui
i predsjednika suda, 28 strunih saradnika te 359 namjetenika.
Zakonska regulativa
Na osnovu Zakona o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine, Opinski
sud u Sarajevu je nadlean na podruju opina: Stari Grad Sarajevo, Centar
Sarajevo, Novo Sarajevo, Novi Grad Sarajevo, Ilija, Vogoa, Hadii, Ilida
i Trnovo da:
u prvom stepenu sudi : u krivinim predmetima, u svim graanskim sporovima,
vanparninom postupku, u svim prekrajnim i privrednim predmetima;
vodi izvrni postupak, ako zakonom nije drugaije odreeno;
odreuje mjere osiguranja, ako zakonom nije drugaije odreeno;
rjeava u posebnim postupcima, ako zakonom nije drugaije odreeno;
obavlja zemljino-knjine poslove u skladu sa zakonom;
prua pravnu pomo sudovima u Bosni i Hercegovini;
vri poslove meunarodne pravne pomoi, ako zakonom nije odreeno da
neke od tih poslova vri kantonalni sud;
vri poslove upisa u registre pravnih lica, i
vri druge poslove odreene zakonom.
Opinski sud u Sarajevu danas ima ukupno 13 sudskih odjeljenja i 10
pisarnica koje pruaju administrativnu podrku odgovarajuem sudskom
odjeljenju.
Krivino odjeljenje;
Parnino odjeljenje;
Porodino odjeljenje;
Vanparnino odjeljenje;
Privredno odjeljenje;
Zemljinoknjino odjeljenje;
Izvrno odjeljenje;
Odjeljenje za rjeavanje sporova male vrijednosti;
Odjeljenje za rjeavanje sporova po vjerodostojnoj ispravi;
Prekrajno odjeljenje sa sjeditem u Opinskom sudu u Sarajevu;
Prekrajno odjeljenje Centar;
Prekrajno odjeljenje Stari Grad;
Odjeljenje registra za upis pravnih lica.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Specinosti sreivanja arhivske grae sudova
69
Shodno ovoj podjeli na odjeljenja vri se razvrstavanje registraturne grae
nastale u njihovom radu, te se oznaava specinim oznakama (iframa). Tako
postoje krivini predmeti K , predmeti krivinih istranih radnji KRI,
predmeti krivinih istraga KI, predmeti maloljetnikih prijestupa KM,
izvrenja krivinih sankcija- IKS, parnini predmeti P, platni nalozi PL,
vanparnini predmeti R, predmeti oduzimanja sposobnosti OS, predmeti
izvrenja I, ostavinski predmeti O, predmeti pravne pomoi POM, te
predmeti poslovanja suda SU. Vano je napomenuti, da su pojedine oznake
ukinute uslijed mnogobrojnih reorganizacija poslovanja, a takoer uslijed
poveanog obima poslova, odnosno grae, dolazi do razdvajanja unutar pojedinih
kategorija tako npr. 1982. godine iz parninih predmeta se izdvajaju predmeti
razvoda braka i dobivaju oznaku P II.
Stvaranje centralnog spremita za smjetaj arhivske grae i uslovi smjetaja
Tokom 2006. i 2007. godine izvreno je preuzimanje grae Opinskog
suda u Sarajevu od strane Historijskog arhiva Sarajevo. Sluba depoa arhiva je
preuzela i evidentirala, te elektronski obradila predmete gruntovnice, a dio grae
koja predstavlja sreenu arhivsku grau, kao to su ostavinski predmeti, obradila
je Komisija suda i pohranila na elektronski medij. Ostala arhivska graa je u fazi
sreivanja u ovoj kalendarskoj godini.
Preuzeta graa je smjetena u namjenski depo, koji se sastoji od dvije
prostorije opremljene pokretnim economic policama sa namjerom odvajanja
grae Suda I i II. Kapacitet ovog depoa je oko 2.000 duinskih metara, odnosno
1.100 i 930 metara. Poto se veliki dio grae nalazi u nesreenom stanju i kao
takav zauzima dosta prostora, javila se potreba da se predmeti gruntovnice
privremeno izmjeste u drugi prostor, te e nakon konanog formiranja Fonda
Opinskog suda u Sarajevu biti vraeni u ovaj namjenski depo.
Potrebe izmjene i dopune Liste kategorija registraturne grae sa rokovima
uvanja
Neminovnost izmjene i dopune Liste kategorija nastala je iz potrebe da
se prevaziu odreeni problemi i nedoumice nastale prilikom dosadanjeg
sreivanja konkretne grae Suda, kako bi se izvrilo izdvajanje registraturnog
materijala grae za unitenje.
Kao osnova za predloenu Listu koritena je Lista kategorija br. 065-
0-SU-06-0000181 iz 2006. godine, koja se smatra vaeom i u daljem tekstu
bie navedena kao takva, a zbog pojedinih pojanjenja koritene su takoer Liste
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
70
kategorija iz 2000., 1986. i
1976. godine. Uzeta je u obzir
i dosadanja sudska i arhivska
praksa kao i arhivska teorija
sreivanja sudske grae,
te zakonske regulative
(Pravilnik o unutranjem
sudskom poslovanju Sl.
glasnik BiH, broj 57/08,
70/09, 13/10, lan 142. i
143.). Izmjene i dopune su se
odnosile na oblast krivinih,
vanparninih i parninih
predmeta, ometanje posjeda,
itd., a cilj je da se primjenom
valjanih naela i kriterija
izvri novo vrednovanje
arhivske grae, koje e za
rezultat imati procentualno
manju koliinu iste.
Izdvajanje bezvrijednog
registraturnog materijala
Kako se radi o
specinoj grai koja je
neophodna pravnim i zikim licima i za kojom postoji svakodnevna potreba, to
se sa posebnom panjom pristupilo ovom poslu.
Prilikom sreivanja sudske grae potrebno je izvriti uvid u svaki
pojedinani predmet. To je potrebno iz vie razloga, a osnovni je da se utvrdi
kako je zavren predmet, te da se prema tome izvri kategorisanje i odredi rok
uvanja. Iako su na omotima predmeta navedene kategorije, prema kojima je i
sastavljena vaea Lista kategorija, a koje su navedene na osnovu podnesenih
tubi, esto se deava da predmet, kao zavren, spada u drugu kategoriju i ima
druge rokove uvanja. Ovo je posebno izraajno kod povuenih tubi, koje
imaju kratak rok uvanja, te odbijenih tj. neprihvaenih tubenih zahtjeva zbog
neurednosti, nedoputenosti, zastare, nenanadlenosti, itd.
Osloboeni prostor nastao sreivanjem grae
parninih predmeta Opinskog suda I od strane
Komisije suda (period VI. IX. 2010. godine)
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
71
Iskustva na sreivanju i popisu arhivske grae za predaju nadlenom arhivu
Poslovi na sreivanju arhivske grae i izdvajanju bezvrijednog
registraturskog materijala Opinskog suda u Sarajevu, te konano formiranje
Fonda Opinskog suda u Sarajevu poeli su sredinom mjeseca juna 2010. godine.
Do danas je obraena graa predmeta P od 1966. do 1982. godine, predmeta
K iz 1961., 1963.-1969. i 1971. godine, predmeta KM, KSM iz 1967.
godine, predmeta PR iz 1992.-1995. godine, predmeta PS iz 1983.-1991.
godine, probno sreivanje predmeta I iz 1977. godine, te dio predmeta R,
ije sreivanje je zapoeto ranije.
Vano je napomenuti da su parnini predmeti najobimnija kategorija i
da njihova obrada iziskuje najvie vremena, te u ih i detaljnije obraditi u dole
navedenom pregledu.
Za period od 12.7.2010. do 8.10.2010. godine obraeni su parnini predmeti
- P, Opinskog suda I od 1971. godine do 1982. godine. Takoer je izvrena
obrada probne 1977. godine predmeta izvrenja I. Detaljan pregled je dat u
sljedeoj tabeli:
Oznaka Godina
Nesreena
graa (m)
Graa za
unitenje
(paketi)
Graa za
unitenje
(m)
Sreena
graa
(arhivske
kutije)
Trajanje
(radni
dani)
Tim
P 1971 15 92 12 28 12 2
P 1972 13,5 77 11,5 39 12 1
P 1973 13,5 68 12 28 9,5 2
P 1974 24 108 25,5 22 11,5 1
P 1975 23 109 25 25 12,5 2
P 1976 32 117 32 55 14,5 1
P 1977 35 105 34 89 14 2
P 1978 35 123 31 74 8,5 1
P 1979 22,5 92 18 62 9 1
P 1980 13,5 50 10 55 8 2
P 1981 32,5 140 29,5 59 5
1 i
2
P 1982 28,5 116 28,5 27 4
1 i
2
PL 1974 1 8 1 0 0,5 2
I 1977 0,5 2 0,4 1 0,5 1
Ukupno: 289,5 1207 270,4 564 121,5
Pregled sreene registraturne grae po godinama
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
72
Iz priloenog se moe vidjeti da je obraeno oko 300 m grae, sa
napomenom da raunanje ne obuhvata grau koja se nalazila na drugim mjestima
(u kartonskim kutijama, reversni predmeti dostavljeni sa Suda, itd.) i koja nije
mjerena, ali je ustanovljeno da je ima preko 30 m. Ta tzv. rinfuzna graa je
dodavana odgovarajuim godinama prije obrade grae, tako da se stvarni premjer
obraene grae dobiva sumiranjem registraturne grae za unitenje i arhivske
grae, uzimajui u obzir da irina arhivske kutije iznosi deset cm.
Nakon zavrene obuke i usaglaavanja obavljanja poslova mogue je
odrediti dinamiku rada. Iz priloene tabele se moe vidjeti da su poslove obavljala
dva tima, meutim zbog zahlaenja i sve manje mogunosti rada u arhivskom
prostoru, ponovo je stvoren jedan tim od sedam lanova, koji kontiunirano radi
na obradi pojedinanih godina. Pratei dinamiku rada dolo se do zakljuka da
je za obradu oko trideset m grae potrebno pet radnih dana, uzimajui u
obzir pripremu grae za obradu, to podrazumjeva umetanje rinfuznih predmeta
i sreivanje grae koja je u loem stanju, samu obradu grae, naliziranje i
provjeru spiskova, te izvravanje redovnih arhivskih poslova. Ovo je vidljivo iz
podataka za 1981. i 1982. godinu.
Da bi se izbjegle eventualne greke i vrila provjera odvojene grae utvren
je sljedei sistem rada. Dio tima radi na neposrednom odvajanju arhivske iz
registraturne grae, a prema vaeoj Listi kategorija br. 065-0-SU-06-0000181
iz 2006. godine sa dopunom iz Izvjetaja ove Komisije od 12.7.2010. na koju je
data saglasnost od strane Historijskog arhiva Sarajevo koji vri nadzor nad radom
ove komisije. Tako odvojena graa se prosljeuje lanovima tima za pravljenje
spiskova i evidentiranje iste. Prije svakog unosa na odgovarajui spisak, vri
se provjera pojedinanih predmeta, otklanjaju eventualne greke i vri se upis
predmeta na spisak. Takoer prilikom naliziranja spiskova i statistike obrade
podataka koji se nalaze u njima, vri se dodatna kontrola.
Tokom rada javila se potreba za evidentiranjem ove provjere, odnosno
navoenjem razloga za otpis, tako da je na spiskove grae predloene za unitenje
uvedena nova kolona sa vrstom spora. Ova promjena je uvedena u toku rada na
sreivanju predmeta iz 1971. i 1972. godine, tako da je samo dio predmeta iz
ovih godina oznaen sa vrstom spora i mogua je statistika obrada tih podataka,
te bolji uvid. Potpuni uvid je mogu za obraene predmete od 1973. godine, te je
taj uvid dat u dole navedenom statistikom pregledu sa procentualnim ueem
pojedinih kategorija.
Graa koja se predlae za unitenje se smijeta u odvojenu prostoriju sa
ksnim policama, koju je obezbijedio Arhiv do konanog dobijanja rjeenja
za unitenje. Do sada, ukljuujui i period prije 12.7.2010., u tu prostoriju je
smjeteno oko 290 m grae predmeta uvezanih u pakete i oko 8 m takoer
u pakete uvezanih kartonskih omota. Krivini predmeti predloeni za unitenje
uvaju se odvojeno.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
73
Bezvrijedni registraturski materijal predloen za unitenje sastoji se
od 57.757 predmeta sa oznakom P za period od 1964. do 1982. godine. Za
12.407 predmeta nije navedena vrsta spora, odnosno 21,48% od ukupnog broja
predmeta, dok je za preostalih 45.350 predmeta, odnosno 78,52% mogue
napraviti statistiki izvjetaj. Takoer u ovu prostoriju je smjetena registraturna
graa sa oznakom PS u duini od osam metara za period 1983.-1991. godine.
Spiskovi grae predloene za unitenje se ispisuju runo uslijed nedostatka
raunara, te kopiraju u tri primjerka.
Godina:
1964.-
1965.
1966. 1967. 1968. 1969. 1970. 1971. 1972. Ukupno:
Broj
predmeta:
2 1.583 1.752 2.254 1.016 24 2.823 2.953 12.407
Broj predmeta bez navedene vrste spora prema godinama

1971. 1972. 1973. 1974. 1975. 1976. 1977. 1978. 1979. 1980. 1981. 1982. Ukupno: %
Dug i
isplate 351 517 1.025 1.076 915 1.322 580 1.737 892 243 1.443 1.228 11.329 24,98%
PL
283 41 306 311 315 258 588 386 413 258 843 715 4.717 10,40%
Povuena
tuba 447 394 1.117 600 879 826 1.114 889 821 844 856 824 9.611 21,19%
Neuredna,
nedoputena,
prekinuta tuba 14 66 134 257 215 192 594 203 140 379 266 234 2.694 5,94%
Poveanje
alimentacije 67 126 315 360 305 478 394 498 456 200 292 14 3.505 7,73%
Smetanje
posjeda 67 140 237 300 208 319 129 315 246 94 128 110 2.293 5,06%
Radni spor -
nadoknade 0 61 75 111 66 9 1 5 0 0 0 2 330 0,73%
Pokretnine
0 18 57 11 53 68 33 96 65 22 65 66 554 1,22%
Nadoknada
tete 0 206 344 524 569 982 1.369 724 506 821 1.133 883 8.061 17,78%
Iseljenje,
otkaz stana 0 62 151 132 95 108 95 132 101 55 65 66 1.062 2,34%
Ostalo
272 76 226 94 170 182 33 93 34 4 4 6 1.194 2,63%
Ukupno: 1.501 1.707 3.987 3.776 3.790 4.744 4.930 5.078 3.674 2.920 5.095 4.148 45.350 100%
Broj predmeta prema kategorijama i godinama
Jo jedna specinost sudske grae lei u injenici da obiluje spisima na
kojima se nalazi logo i/ili memorandum organizacija, to je od posebnog znaaja
ako se radi o organizacijama koje su u prolosti prestale da postoje. Takoer,
graa obiluje i kovertama sa markicama, kao i raznim fotograjama. Iz grae
predloene za unitenje vri se njihovo izdvajanje i nakon konanog sreivanja
biti e predati Arhivu za stvaranje posebnih arhivskih zbirki.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
74
24,98%
10,40%
21,19%
5,94%
7,73%
5,06%
0,73%
1,22%
17,78%
2,34%
2,63%
0,00% 5,00% 10,00% 15,00% 20,00% 25,00% 30,00%
Dug i isplate
PL
Povuena tuba
Neuredna, nedoputena, prekinuta tuba
Poveanje alimentacije
Smetanje posjeda
Radni spor - nadoknade
Pokretnine
Nadoknada tete
Iseljenje, otkaz stana
Ostalo
Procentualno uee pojedinih kategorija u ukupnom broju predmeta
predloenih za unitenje
Iz priloenog se moe vidjeti da se najvei broj predmeta predloenih
za unitenje odnosi na plaanje, odnosno novane nadoknade 53,16%, te da
je visok postotak i povuenih tubi 21,19%, to zajedno ini 74,35% grae.
Preostalih 25,65% je rasporeeno na ostalih sedam kategorija.
Izrada baze podataka i obrada na elektronskim medijima, te izrada
analitikih inventara
Da bi se prevazili odreeni problemi i uduplavanje posla prilikom
evidentiranja izdvojene arhivske grae izraena je baza podataka posebno
napravljena za ovaj Fond, te e kopija iste biti i predata nadlenom arhivu.
Baza podataka je nainjena u Access-u, a uzimajui u obzir raspoloive
tehnike mogunosti, kao i mogunost lahkog prebacivanja ovako obraenih
podataka u druge oblike baza podataka, koritenjem dostupnih alata za konverzije.
U naem sluaju prednosti ovakvog evidentiranja podataka se oituju u
mogunosti primanja velikog broja tekstualnih podataka (do sada preko 10.000
evidentiranih predmeta), lahkoj prenosivosti podataka u elektronskoj verziji, te
lakoj manipulaciji podacima kroz razne pretrage. Takoer je mogue ovu bazu
podataka koristiti, uz potrebne prepravke, i za druge fondove.
Poto se radi o aktivnoj grai tj. grai za kojom postoji aktivna potreba,
jasno sainjen izbornik - upravo prema potrebi za odreenim podacima, daje
mogunost brzog i lahkog pristupa tim podacima. Tako moemo pretraivati
arhivsku grau po broju predmeta, imenu tuitelja ili tuenika, odnosno pretraga
je mogua prema svim stavkama koje se unose u bazu, to se dijelom moe
vidjeti iz sljedee slike.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
75
Izgled izbornika baze podataka koji nije konaan (pretrage napravljene prema
dosadanjim potrebama)
Primjeri mogunosti ispisa, odnosno primjer pretrage na osnovu godine
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
76
Takoer je mogue izvriti izdvajanje predmeta koji su izdati na revers i
trenutno evidentiranje promjene njihovog statusa.
Vano je napomenuti da prema pogodnostima koje pruaju baze podataka,
bez potrebnog dodatnog truda, se mogu nainiti analitiki ili sumarni inventar
fonda, te ispis istih u eljenoj formi.
Zakljuak
Specinosti sreivanja registraturne grae sudova ogleda se prije svega
u posebnosti samih pravosudnih institucija. Stoga je za uspjeno registraturno
sreivanje neophodno poznavanje historijata sudova, ija je graa bila predmetom
sreivanja. Raznovrsnost, brojnost, operativnost sudskih predmeta su elementi
na koje je neophodno posebno obratiti panju prilikom sreivanja registraturne
grae sudova.
Krajnji efekat uspjenog registraturnog sreivanja ogleda se u ekasnosti i
brzini pronalaenja odreenog spisa, u emu pored propisanih evidencija veliki
znaaj imaju i elektronske baze podataka, sa viestrukim mogunostima pretrage.
Summary
This article depicts steps taken in removal of Courts irrelevant archival
(registry) material, steps taken in organisation of material and referencing for
future usage. The problems encountered during the organisation of the material
are noted as well. Due to specic characteristics of the material, as well as active
demand for it, special attention was devoted to complete and correct record
keeping, which was achieved through electronic data processing.
During the organisation of the material, a list of suggestions was made
to amend the Lists of categories with explanations for certain categories and
planned storage time frame, according to the relevant legislation.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
77
Nijaz BRBUTOVI
Arhiv Tuzlanskog kantona Tuzla
ZATITA REGISTRATURNE GRAE U NOTARSKIM
UREDIMA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE
Abstrakt: U radu se govori o jednoj novoj djelatnosti, odnosno slubi,
notarskoj, u naem drutvu koja u svome radu stvara vanu dokumentaciju za
mnoge drutvene procese. Dokumentacija koju u svome radu stvaraju notari nije
nita manje vana i bitna od dokumentacije koja nastaje u radu sudova, i drugih
organa uprave kao to su opine. Takoer, obrauje se odnos stvaralaca i imalaca
prema dokumentaciji koju stvaraju u svome radu i uvaju, ali i obavezu koju
ima nadleni arhiv kako bi ova vrsta dokumentacije bila ispravno i adekvatno
vrednovana i sauvana. U obzir je uzeta i vanost valjane zakonske regulative, te
ispravnog odnosa notara prema nadlenosti arhiva.
Kljune rijei: Notarska sluba, notari, notarski spisi i isprave, izvornici
i sporedni spisi, poslovne knjige, notarski arhiv.
Uvodni dio
Od 2007. godine u naem drutvu ustanovljena je jedna nova sluba
koja u svome radu stvara veoma vanu registraturnu grau. Notarska sluba u
Federaciji Bosne i Hercegovine poela je sa radom 4.5.2007. godine, na osnovu
Zakona o notarima.
1

Danas je ve poznat rad notara, njihova nadlenost i dokazna snaga notarskih
isprava. Sluba notara je javna sluba koju profesionalno obavljaju notari, i
njihovi saradnici koji su samostalni i nezavisni nosioci te slube.
2

Notari u svojoj slubi stvaraju notarske isprave. Notarske isprave su sve
isprave notara, koje on saini na osnovu Zakona, a u okviru svoje nadlenosti.
Notarske isprave su: isprave nastale notarskom obradom, notarske ovjere
i notarske potvrde. Notarske isprave su javne isprave i vae kod svih organa
vlasti, pravnih lica i drugih institucija nezavisno od toga od kojeg su notara
izdate. Notarski obraene isprave, koje je notar sainio u granicama svojih
1 Zakon o notarima (Sl. novine F BiH, br. 45/02)
2 lan 2. Zakona.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Nijaz BRBUTOVI
78
slubenih ovlatenja u propisanoj formi, imaju punu dokaznu snagu javne
isprave o izjavama datim pred notarom. Notarske ovjere i potvrde imaju dokaznu
snagu javne isprave o injenicama o kojima se u njima svjedoi. Doputeno je
dokazivati da je izjava netano notarski obraena, odnosno da su posvjedoene
injenice netane.
3
Sve notarske isprave moraju biti notarski obraene ovjerene i
evidentirane u propisanim knjigama.
Broj notara u jednom kantonu ili opini odreuje se na osnovu broja
stanovnika. Osnovni kriterij za odreivanje broja notara jeste jedan notar na
20 000 stanovnika. Takoe jedan notar moe biti odreen za dvije ili tri opine
koje imaju mali broj stanovnika, a koji odgovara gore navedenom kriteriju. Na
primjer, u Tuzli rade sedam notara, koji pokrivaju i opinu eli. U Kalesiji rade
dva notara koji pokrivaju opine Sapna i Teoak. U ivinicama rade tri notara
koji pokrivaju opinu Kladanj, a u Banoviima radi jedan notar. U opinama
Lukavac, Srebrenik i Gradaac rade po dva notara, dok u Graanici takoer rade
dva notara, koji pokrivaju i podruje opine Doboj Istok. Kod izbora notara
od strane korisnika usluga nije obavezujua teritorijalna nadlenost. Slubeno
podruje notara je podruje kantonalnog suda.
Zakonom su predvieni uslovi za rad koje moraju ispunjavati notari.
Pored osnovnih uslova koje moraju zadovoljiti (prostor, oprema i sredstva za
rad) moraju obezbjediti uslove za uvanje dokumentacije, notarski arhiv, ormare
za arhivu i druge uslove neophodne za uslovno uvanje dokumentacije. Arhiv
Tuzlanskoga kantona je u okviru svoje nadlenosti uspio, do sada, u periodu od
2009. do 2011. godine, da ostvari saradnju sa svim notarima koji rade na naem
kantonu.
Evidencije i vrste registraturne grae koju stvaraju notarski uredi
Notari u svom radu stvaraju raznovrsnu dokumentaciju, notarske isprave
koje nastaju notarskom obradom, notarske ovjere i notarske potvrde. U svom radu
stvaraju odreenu vrstu nansijske dokumentacije. Za svu vrstu dokumentacije
koja nastaje u radu notara vode se poslovne knjige za njihovu evidenciju. Knjige
za evidenciju dokumentacije propisane su Zakonom o notarima i Pravilnikom o
notarima.
4

Stoga su notari obavezni voditi sljedee poslovne knjige:
1. Opi poslovni upisnik OPU, koji se vodi u dvije posebne knjige i to:
a) Opi poslovni upisnik u koji se upisuju svi notarski izvornici i potvrde
(OPU-IP)
b) Opi poslovni upisnik u koji se upisuju sve notarske ovjere prepisa i
potpisa (OPU-OV)
3 lan 4. Zakona.
4 Pravilnik o radu notara Sl.novine Federacije BiH, br. 13/09.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Zatita registraturne grae u notarskim uredima u Federaciji Bosne i Hercegovine
79
2. Upisnik povjerenih poslova UPP,
3. Depozitnu knjigu DK,
4. Imenik raspolaganja za sluaj smrti IRS,
5. Zajedniki abecedni imenik ZAI.
Sve navedene knjige evidencije uvaju se trajno. Navedeni upisnici
i imenici, te druge evidencije koje vodi notar, ukljuujui naplatu nagrade i
naknade trokova, mogu se voditi i u elektronskoj formi.
Ukoliko se upisnici, imenici i druge evidencije koje vodi notar vode u
elektronskoj formi, upis u opi poslovni upisnik, odnosno drugu odgovarajuu
poslovnu knjigu, mora se izvriti istovremeno sa slubenom radnjom povodom
koje se vri upis u poslovnu knjigu. Dakle, elektronska forma voenja evidencije
dokumentacije ne iskljuuje obavezu voenja evidencije u klasinoj formi.
Notar je obavezan voditi poslovne knjige uredno i aurno. Upisi se
moraju voditi bez odlaganja, bez praznina, precrtavanja, brisanja i korekcija.
Zakonodavac je predvidio i kako se postupa kada se naine greke
prilikom upisa, postupak dopune i ostale izmjene u poslovnim knjigama, kao
i nain zakljuivanja poslovnih knjiga. Postupci predvieni za ispravljanje
nainjenih greaka i dopune i ostale izmjene u poslovnim knjigama su iste kao
i u drugim djelatnostima, osim to to nije sluaj kod zakljuenja zajednikog
abecednog imenika u kojem se zakljuivanje vri za svako slovo posebno.
Vrednovanje i uvanje registraturne grae
Notari u svome radu stvaraju vrijednu i raznovrsnu registraturnu grau,
koju po vanosti i znaaju svrstavamo u prvu kategoriju.
Notarska arhiva sastoji se od zbirke notarskih isprava i sporednih
spisa, knjiga za evidenciju, kao i sva ostala dokumentacija kao to su pismena
prepiska sa strankama, nadlenim organima vlasti ili sudovima, kao i nansijska
dokumentacija. Notari, takoe, imaju ovlasti da preuzimaju isprave, uvaju
povjereni im novac i vrijednosne papire. Za svaki povjereni mu novac, ispravu ili
vrijednosni papir notar otvara vlastitu karticu za svakog deponenta. Vie vlastitih
kartica formiraju kartoteku depozita.
Pravilnikom o notarima odreen je nain i rokovi uvanja notarske
dokumentacije. Notarske isprave, odnosno izvornici uvaju se trajno, dok se
sporedni spisi uvaju 10 godina. Knjige za evidenciju dokumentacije uvaju se
trajno. Spisi povjerenih poslova uvaju se toliko vremena koliko i spisi suda,
odnosno drugih organa vlasti. Finansijska dokumentacija uva se na osnovu
rokova koji su predvieni Zakonom o raunovodstvu i reviziji.
5
5 Zakon o raunovodstvu i reviziji Sl.novine Federacije BiH, br, 83/09.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Nijaz BRBUTOVI
80
Za arhiviranje notarskih izvornika i potvrda u zbirci isprava formiraju
se registraturne jedinice. Kod odlaganja zavrenih predmeta, odnosno spisa u
odgovarajuu opremu vri se izdvajanje notarskih izvornika iz spisa, potvrda
sa prilozima, kao i druge isprave od znaaja za vaenje ili provoenje notarske
isprave u originalu ili ovjerenom prepisu uloi se u zbirku isprava, dok se ostali
podnesci i prilozi zadravaju u omotu spisa i ine sporedni spis.
Pravilnikom o notarima predviena je obaveza kojom notari moraju
naroito voditi rauna o tome da se zbirka isprava i poslovne knjige koje on
uva u svom uredu pohrane u pogodnim vatroopremnim ormarima u kojim e
dokumentacija biti zatiena od krae, provale, vlage, poara, praine, gubljenja
i oteenja i dr.
Meutim, Zakonom o notarima, ni Pravilnikom o radu notara nije
predvieno obezbjeivanje namjenskog prostora za arhivu, kao niti voenje
arhivske knjige i obaveze dostava prepisa arhivske knjige nadlenom arhivu.
Zakonodavac se ograniio samo na regulisanje obaveze uvanja
dokumentacije u okviru notarskog ureda. Gdje uvati i kako dokumentaciju po
isteku potrebe za njeno uvanje u prostoru ureda notara, kao i zbog nemogunosti
daljeg uvanja u uredu zbog velike koliine dokumentacije koju stvaraju u svome
radu. Meutim, Notarska komora Federacije Bosne i Hercegovine je ovlatena da
propie i uredi i druge naine uvanja i pohranjivanja arhivske grae vodei pri
tome rauna o ispunjavanju propisanih uslova za arhivsku grau, koje predvia
Zakon o arhivskoj djelatnosti.
Notari stvaraju velike koliine dokumentacije. Kod veine notara na podruju
Tuzlanskog akantona ve se pojavila potreba za uvanjem dokumentacije
u posebnim prostorijama, odnosno arhivama, depoima. Neki od notara su
ve rijeili problem tako to su obezbijedili namjenski prostor za uvanje
dokumentacije. Prostor za arhivu su takoer opremili sa adekvatnom opremom,
protivpoarnim ormarima za izvornike i stalaama na kojima se uvaju sporedni
spisi i druga vrsta dokumentacije. Prostori za arhivu koje su do sada obezbijedili
manje od polovine notara nalaze se u podrumima, garai, u stanu i porodinoj
kui. Izmjetanje dokumentacije u privatnim stanovima jeste privremeno za to
imaju dozvolu od nadlenog kantonalnog ministarstva. Navedeni prostori su
ureeni po propisima to podrazumijeva da su obezbijeeni od provale, vlage
i da zadovoljavaju druge potrebne uslove. Rije je o privremenim prostorima.
Veina notara smatra da problem uvanja dokumentacije koju stvaraju u svome
radu treba rijeiti generalno na nivou Kantona ili Federacije Bosne i Hercegovine.
Ovo iz razloga to nisu u mogunosti da materijalno i drugaije samostalno
rijee problem uvanja dokumentacije na dui period. Oni, izmeu ostalog,
razmiljaju o ideji da se osnuje jedna centralna arhiva za sve notare sa podruja
Tuzlanskog kantona. Za ovu ideju traili su i miljenje od nadlenog Arhiva
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
81
Tuzlanskog kantona. Arhiv je podrao ovakvu ideju, jer je smatra svrsihodnom
i funkcionalnom.
Ranijim Pravilnikom o radu notara
6
koji je stavljen van snage donoenjem
Pravilnika iz 2009 godine, bila je predviena obaveza voenja arhivske knjige.
Meutim, novi Pravilnik ne predvia obavezu voenja arhivske knjige samim
tim i obaveze dostavljanja njenog prepisa nadlenom arhivu.
Nadlenost Arhiva Tuzlanskog kantona u sprovoenju zakonskih propisa
Arhiv Tuzlanskog kantona, shodno svojoj zakonskoj nadlenosti
uspostavio je saradnju sa svim notarima koji rade na podruju Kantona. Nadzor
na sprovoenju zakonskih propisa iz nadlenosti arhiva upostavljen je od 2009
godine. Do sada su predstavnici arhiva obili u izvrili nadzor na provoenju
arhivskih propisa i kancelarijskih poslova kod svih notara. U slubi za nadzor
arhiva formirani su predmeti u kojima se uva sva akta nastala u dosadanjoj
saradnji i vodi se evidencija o izvrenim obavezama.
Svi notari su, do sada, uradili potrebne liste kategorija sa rokovima uvanja
za dokumentaciju koju stvaraju u svome radu za iju primjenu imaju potrebnu
saglasnost od arhiva. Uveli su arhivske knjige i dostavili prepise evidentirane
dokumentacije. Upisivanje dokumentacije u arhivskim knjigama i dostavljanje
prepisa vri se redovno. Svi imaju zaduena lica, nekoga od pomonika, koji
vre brigu i rukuju sa dokumentacijom. Zaduene osobe su sa srednjim i visokim
kolskim spremama, te dobro sarauju sa Arhivom.
Stanje registraturne grae koja je nastala u dosadanjem radu notara jeste
dobro. Kao i u drugim djelatnostima, tako i u ovoj, vri se arhiviranje predmeta i
akata po njihovom okonanju i kompletiranju. Registraturna graa se uglavnom
uva u notarskim uredima, a jednim dijelom izmjetena je u namjenskim
prostorima za arhivu. Dokumentacija se uva u vatrogasnim ormarima, u obinim
ormarima ili na stalaama, takoer u okviru ureda ili je dijelom izmjetena u
namjenske prostore. Svi notari, osim pojedinih, vre izdvajanje notarskih
spisa, prilikom arhiviranja, po vanosti i znaaju. Tako na primjer izvornici,
poslovne knjige, i druge vane stvari, kao to su uvanje novca i vrijednosnih
papira, izdvajaju se i uvaju posebno u namjenskim protivpoarnim ormarima.
Sporedni spisi, nansijska dokumentacija i druga vrsta dokumentacije uva se u
obinim ormarima i na stalaama. Prilikom odlaganja, arhiviranja dokumentacije
formiraju se registraturne jedinice, povezi, registratori, knjige i dr. Na njima se
uredno ispisuju svi potrebni podaci. Dokumentacija koja se arhivira odlae se
po vrsti i hronoloki. Tako arhivirana dokumentacija popisuje se u arhivskim
knjgama uredno.
6 Sl.novine Federacije BiH, br. 36/07.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Nijaz BRBUTOVI
82
Zakljuak
S obzirom da se radi o jednoj novoj djelatnosti koja djeluje u naem
drutvu, moe se rei da je za kratko vrijeme, od kada postoji notarska sluba
u Bosni i Hercegovini, uraeno dosta na armaciji, zastupljenosti i primjeni
arhivskih i kancelarijskih propisa. Za kratko vrijeme Arhiv je uspostavio saradnju
i izvrio zakonsku obavezu nadzora kod svih notara koji rade na Tuzlanskom
kantonu, iako je bilo potekoa, pokuaja od pojedinih notara da se ospori
pravo Arhivu na nadlenost, a naroito pokuaj da se ospori obaveza evidencije
dokumentacije u arhivsku knjigu i dostavljanja prepisa nadlenom arhivu.
Uporite za osporavanje ove obaveze nalaze u manjkavosti Zakona i Pravilnika
o radu notara koji nisu predvidjeli ovakvu obavezu.
Takoer, manjkavost zakonskih i podzakonskih propisa koji reguliu
notarsku slubu jeste i injenica da u potpunosti nije regulisano uvanje
dokumentacije koja nastaje u radu notara. Zakonodavac nije predvidio potrebu
notara za uvanje dokumentacije u namjenskim prostorima, arhivama, odnosno
depoima.
Zbog vanosti i znaaja dokumentacije za koju u svom radu stvaraju notari,
istu kod vrednovanja moemo svrstati u prvu kategoriju. Dokumentacija koju
stvaraju notari nije nita manje vrijedna od dokumentacije koju stvaraju sudovi
i drugi organi i slube za upravu, kao to su opine. Stoga treba posvetiti punu
panju dokumentaciji koja nastaje u radu notara, u smislu njenog vrednovanja
od strane arhivske djelatnosti, njenog uvanja u adekvatnom prostoru i opremi,
te ispravnom ophoenju od strane odgovornih lica koji uestvuju u njenom
stvaranju i uvanju, pa sve do nadlenog arhiva i zakonske regulative.
Summary
Given that this is a new business that operates in our society, we can say
that for a short time that a notary service existed in Bosnia and Herzegovina,
it has done a lot for recognition and use of archival and ofce regulations. The
Archives established cooperation and reviewed the statutory responsibility for
oversight of all notaries who work in the Tuzla Canton, although there were
some difculties and attempts by some notaries, who attempted to challenge the
jurisdiction of the Archives of Tuzla canton, in an attempt to deny the obligation to
provide recorded documentation in an archive book and submission of transcripts
of relevant records to the Archive. Legal grounds for denial of this obligation
are shortcomings of the Law and the Rules of Procedure for notaries, who did
not include nor anticipate such action. Also, the lack of laws and regulations
governing the notary service is evident in the fact that it did not fully regulate
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
83
keeping of documentation by the work of a notary. The legislator did not foresee
the need for notaries to keep records in dedicated premises, like archives and
depots.
Because of the importance and signicance of documentation created by
notaries, evaluation of these documents can be classied into the rst category.
Documentation generated by notaries is no less worthy of documentation created
by courts and other authorities and administrative services, such as municipalities.
Therefore, we should devote our full attention to the documentation that comes
from the work of the notary, in terms of its evaluation of the archival service,
its storage in the appropriate space and equipment, and proper dealings with the
responsible persons involved in its creation and care, until the relevant archives
supervision and legal regulations are in place.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
85
Joka FILIPOVI
JZU Univerzitetsko-kliniki centar Tuzla
VREDNOVANJE MEDICINSKE DOKUMENTACIJE U
JZU UKC TUZLA
Abstrakt: U radu se prvenstveno govori o stanju, sreenosti, uvanju i
zatiti medicinske dokumentacije u JZU Univerzitetsko-klinikom centru Tuzla,
te ustroju Slube za kancelarijsko i arhivsko poslovanje. Iznose se specinosti
vrednovanja, kako medicinske, tako i nemedicinske dokumentacije, a to je rezultat
provoenja i potivanja zakonskih propisa, te brige rukovodeih struktura.
Kljune rijei: JZU UKC Tuzla, medicinska dokumentacija, valorizacija,
kancelarijsko i arhivsko poslovanje, primarna, sekundarna i tercijarna
zdravstvena zatita i Arhiv TK.
Uvod
U sistemu zdravstvene zatite u Bosni i Hercegovini, jednu od znaajnih
ustanova predstavlja JZU Univerzitetsko kliniki centar Tuzla. To je referentna
ustanova i mjesto gdje se zbrinjavaju sva komplikovana i teka oboljenja i stanja
za praktino sve oblasti medicine.
Ukupna koliina registraturne grae iznosi 3.000 metara dunih od ega se
na medicinsku dokumentaciju odnosi oko 2.500 metara dunih. Granine godine
registraturne grae su 1946.-2011. godina.
Ustanova upoljava oko 2.500 zaposlenika i predstavlja veliki i
savremeni centar zdravstva, od velike vanosti ne samo za prostor Tuzlanskoga
kantona nego i ire za regiju, koji je sposoban da sa svojim strunim kadrom
i najsavremenijom opremom i svim drugim raspoloivim kapacitetima prui
sve vidove zdravstvene zatite onima kojima je potrebna. Zdravstveni radnici
sa prateim slubama primjenom savremenih medicinskih postupaka, metoda,
tehnologija i praenja dostignua u razvoju medicinske nauke pruaju adekvatnu
zdravstvenu zatitu u okviru Ustanove, a samim tim stvaraju ogromne koliine
medicinske dokumentacije. Zdravstvena zatita regulisana je nizom zakonskih i
podzakonskih propisa. Dokumentacija koja nastaje radom zdravstvenih ustanova
predstavlja kulturno i nauno dobro. Znaajna je prije svega kao izvor informacija
o stanju zdravlja cjelokupnog stanovnitva, o pruenoj zdravstvenoj zatiti, esto
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Joka FILIPOVI
86
ima i dokazni znaaj u sluajevima sudskih sporova, a ponekad ima i snagu javne
isprave.
Osnovna djelatnost Ustanove je pruanje zdravstvene zatite koja je od
posebnog drutvenog interesa i provodi se u skladu sa pravnim naelima, odnosno
Zakonom o zdravstvenoj zatiti
1
i Zakonom o preuzimanju prava osnivaa
2
nad
JZU UKC Tuzla.
Organizacionu strukturu Ustanove ine: Upravni odbor, menadment
direktor, dva centra, devetnaest klinika, dva zavoda i bolnika apoteka. Za
obavljanje zajednikih medicinskih i nemedicinskih poslova, odnosno strunih
i administrativnih poslova, ustanovljeno je est sektora i pet slubi. Naroito je
znaajno formiranje posebne Slube za kancelarijsko i arhivsko poslovanje, u
skladu sa Statutom Ustanove.
3
Znaaj medicinske dokumentacije
Medicinska dokumentacija Ustanova je raznovrsna i obimna. Najbrojnija
vrsta medicinske dokumentacije jesu evidencije, protokoli, indeksi, historije
bolesti pacijenata, nalazi i miljenja ljekara, otpusne liste i otpusna pisma,
specijalistiki, laboratorijski i drugi bitni nalazi koji su znaajni za potrebe
lijeenja pacijenata u klinikama, zavodima i slubama. Dakle, medicinsku
dokumentaciju ine standardizovani obrasci, dokumenati koji imaju veliki znaaj
za nauno-istraivaki rad, sudsko-medicinski znaaj, kao dokazni materijal, kao
i dokumenti koji sadre line podatke pacijenata.
Brojna medicinska dokumentacija sadri znaajne podatke kako o
pojedincima, tako i o drutvu u cjelini. Broj dokumenata i informacija raste
i poveava se napredovanjem i razvojem medicinske nauke i tehnologije.
Zbog velike vanosti i orgomne koliine medicinske dokumentacije i druge
nemedicinske dokumentacije, zadatak i obaveza Ustanove jeste da vri adekvatnu
zatitu medicinske i druge nemedicinske dokumentacije, te da vri odabiranje
arhivske grae i predaju iste Arhivu TK, uz redovno izluivanje bezvrijednog
registraturskog materijala. Medicinska dokumentacija koja nastaje u radu
Ustanove, ima nemjerljiv znaaj i ulogu za funkcionisanje medicinskih slubi i
struno usavravanje medicinskog kadra.
Isto tako ima veliki znaaj i doprinos za razvoj medicine u lijeenju i borbi
protiv raznih bolesti kao i pruanju informacija u ostvarivanju graanskih prava.
Posmatrano sa arhivistikog stanovita najadekvatnija podjela
dokumentacije u oblasti zdravstva jeste slijedea:
- dokumentacija u zdravstvu (tu spada dokumentacija koja se odnosi na
1 Sl. novine Federacije BiH, br. 29/97.
2 Sl. novine Tuzlanskog kantona, br. 9/97.
3 Statut je donesen 30.3.2009. god., pod br. 02/13718/09.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Vrednovanje medicinske dokumentacije u JZU UKC Tuzla
87
administrativno-nansijsku, ljudske resurse, kadrovsko i ostalo poslovanje
zdravstvene ustanove);
- medicinska dokumentacija (gdje se svrstava sva medicinska dokumentacija
koja sadri medicinske podatke o povredama, istorije bolesti sa svim prateim
nalazima i miljenjima ljekara, otpusne liste, otpusna pisma, RTG snimke,
zdravstveni kartoni, indeksi bolesnika, protokoli i druga dokumenta).
Kako bi medicinska i ostala dokumentacija bila adekvatno valorizovana
(vrednovana) moemo je podijeliti u nekoliko osnovnih grupa:
- na aktivnu-operativnu dokumentaciju, koja se koristi svakodnevno na
klinikama, poliklinikama, zavodima, sektorima i slubama;
- na papirnu dokumentaciju, RTG snimke prema mediju na kome su nastali;
- na propisnu i nepropisnu, prema zakonskoj regulativi;
- prema vrsti i djelatnosti zdravstvene ustanove (ambulantna, klinika i
poliklinika dokumentacija);
- prema vrsti medicinske dokumentacije (istorije bolesti, ambulantni protokoli,
protokoli leeih pacijenata, indeksi bolesnika, itd.);
- podaci o teini povreda, razna oboljenja i stanja pacijenta;
- medicinska dokumentacija koja se odnosi na posebno interesantne sluajeve
rijetkih i specinih bolesti;
- koje podatke dokument sadri (podatke koji su od interesa za praenje
zdravstvenog stanja pacijenata, podaci koji su vani za nauno-istraivaki
rad, pravne osnove koritenja dokumenta itd.);
- vrijeme nastanka i operativna vrijednost dokumenta.
Vanost medicinske i druge nemedicinske dokumentacije koja nastaje u
radu Ustanove u svim njenim dijelovima ogleda se izmeu ostalog u domenu
pruanja informacija onima kojima su najpotrebnije i to:
- zaposlenicima ustanove za potrebe nauno-istraivakog rada;
- ovlatenim zaposlenicima za potrebe voenja postupaka predvienih
zakonskim propisima, optim aktima Ustanove i vaeim procedurama
Ustanove (npr. ispitivanje po albama pacijenata, postupci iz oblasti radnih
odnosa, ispitivanje incindentnih situacija itd.).
Navedenim zaposlenicima, sva medicinska dokumentacija izdaje se putem
reversa.
U skladu sa Zakonom o slobodi pristupa informacijama
4
, medicinska i
druga dokumentacija izdaje se zikim i pravnim licima u reproduciranoj formi
i ovjerenim prepisima iste.
Evidentno je da je iskazan sve vei interes za koritenjem medicinske
dokumentacije, kako od strane zikih, tako i pravnih lica. Dokumentacija se
trai za razne potrebe, a kako bi isti ostvarili svoja graanska prava koja su
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Joka FILIPOVI
88
im zagarantovana meunarodnim i nacionalnim zakonima. Sreenost i zatita
arhivske grae svakako da je imala veliku ulogu na procenat pozitivno rjeenih
zahtjeva koji iznosi oko 90%, ime moemo biti prezadovoljni.
Naravno, tome je doprinijelo stvaranje validne baze podataka, to svakako
podrazumjeva sreivanje arhivske grae i registraturskog materija, rjeenost
adekvatnog prostora za smjetaj iste, te ureenje sistema kancelarijskog i
arhivskoga poslovanja unutar ustanove.
Poseban doprinos na ovom polju djelovanja ima sistem praenja i
upravljanja informacijama koji je jako bitan kod koritenja istih. Takav sistem
je uspostavljen u UKC-u Tuzla i predstavlja znaajan segment cjelokupnoga
poslovanja ove, za drutvenu zajednicu, vane ustanove.
Pod pojmom vrednovanja arhivske grae, u arhivskoj teoriji i praksi
podrazumjeva se postupak kojim se putem strune ekspertize sadraja odreuje
znaaj svakoga akta (dokumenta, zapisa), bilo da je nastao u registraturi, da je
primljen ili je u njoj zateen odnosno cjeline dokumenta. U sutini se sve svodi
na odreenje kojim aktima dati vrijednost arhivske grae (trajna vrijednost)
ili registraturnoga materijala (vremenski ograniena, operativna vrijednost), a
sve u duhu osnovnoga postulata vrednovanja: da se na minimumu dokumenata
sauva optimum informacija o sadraju djelatnosti odreene registrature. Kada
je u pitanju medicinska dokumentacija stajalite je uglavnom jasno prolirano u
smjeru potrebe za adekvatnom valorizacijom, pa otuda i zatitom medicinske i
druge dokumentacije koja nastaje u ustanovi.
Arhivska graa se u JZU UKC Tuzla, vrednuje s obzirom na njen znaaj
za medicinu kao vodeu nauku u svijetu za historiju, te trajno pravnu sigurnost
zikih i pravnih lica u ostvarivanju njihovih graanskih i drugih prava.
Vano je napomenuti, da je vrednovanju medicinske dokumentacije
doprinjelo i donoenje procedura koje su donesene na osnovu akreditacijskih
standarda Agencije za kvalitet i akreditaciju u zdravstvu i to:
- Procedura Arhiviranje istorija bolesti i knjiga protokola
- Procedura Izdavanje, povrat i prijenos medicinske dokumentacije
unutar ustanove, od strane Sektora za poslove organizacije i
poboljanje kvaliteta, a odobrene od strane direktora.
Procedura Rjeavanje zahtjeva zikih i pravnih lica za izdavanje
medicinske i druge dokumentacije, donesena od strane Slube za
kancelarijsko i arhivsko poslovanje, odobrena je od strane direktora
ustanove.
Ove godine vrena je izmjena i usklaivanje normativnih akata koji upuuju
na arhivistiku i arhivske poslove, kao i na kancelarijske poslove. To su Pravilnik
o kancelarijskom i arhivskom poslovanju i Lista kategorija registraturne grae sa
rokovima uvanja.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Vrednovanje medicinske dokumentacije u JZU UKC Tuzla
89
U novoj Listi kategorija registraturne grae razraena je nova organizaciona
ema struktura Ustanove. Nova organizaciona struktura uraena je od 2009.
godine kojom su formirane nove klinike, zavodi, sektor i slube. U Listi je
obuhvaena dokumentacija koja nije predviena u prethodnoj Listi kao i novo
nastala vrsta dokumentacije koja nastaje u radu Ustanove. Takoe, dati su novi
rokovi uvanja koji se odnose na nansijsko-raunovodstvenu dokumentaciju
koje je predvidio novi Zakon o raunovodstvu i reviziji
5
.
Vrednovanje i odabiranje arhivske grae smatra se jednim od najznaajnijih
poslova u arhivskoj struci. Vrednovanje medicinske dokumentacije je postupak
kojim se procjenjuje znaaj medicinske dokumentacije i utvruje rok do kojeg
e se uvati odreena vrsta grae, te utvruje postupak sa svakom vrstom po
isteku roka uvanja. U svim fazama rada sa arhivskom graom uvijek je prisutno
vrednovanje iste i to:
- od izrade liste kategorija registraturne grae sa rokovima uvanja, odabiranje
arhivske grae iz registraturne grae i izluivanje bezvrijednog registraturskog
materijala i odreivanje mjera zatite do predaje arhivske grae nadlenom
arhivu.
To je postupak na osnovu kojeg se utvruje trajna vrijednost grae imajui u
vidu njeno nauno, kulturno i istorijsko znaenje utvreno zakonskim propisima.
Vrednovanje medicinske grae provodi se primjenom slijedeih kriterija:
- znaaj stvaraoca arhivske grae kao i drutvena uloga stvaraoca grae,
- mjesto i vrijeme njenog nastanka,
- stepen sauvanosti ahivske grae,
- sadraj i starost grae,
- njena reprezentativnost, unikatnost i autentinost,
- drutveno-socijalni ambijent nastanka grae kao i posebne vrijednosti grae.
Zakljuak
Vrednovanje medicinske dokumentacije je za arhivsku struku i nauku od
krucijalnog znaaja.
Kako bi Ustanova mogla uspjeno da ostvaruje svoju funkciju, te opravda
ulogu koju ima u drutvu, ispunila je obaveze, te kancelarijskom i arhivskom
poslovanju posvetila dunu panju praenja kako medicinskih, tako i arhivskih
tokova, a samim tim pristupila pitanju vrednovanja medicinske i nemedicinske
dokumentacije.
Samo tako se moe postii pravi cilj, a to je dosljedno vrednovanje
medicinske i druge dokumentacije koja je od velike vanosti, ne samo za razvoj i
potrebe medicine kao vodee nauke u svijetu, nego i drutva u cjelini.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Joka FILIPOVI
90
Kako bi korienje medicinske dokumentacije bilo jo ekasnije i
jednostavnije, neophodno je ui u proces informatizacije i stvaranja elektronske
baze podataka u skladu sa utvrenim normama i standardima iz ove oblasti.
Ovom pitanju u budunosti Ustanova e posvetiti posebnu panju i samim
tim pokazati visok stepen odgovornosti u vrednovanju medicinske dokumentacije.
Summary
Evaluation of medical records is of crucial importance for the archival
profession and science.
In order to successfully exercise its function, and justify the role it plays
in society, the Institution has to fulll the duties and devote needed attention to
the ofce and archival business regarding medical and archival issues and thus
approach the issue of evaluation of medical and non-medical documentation.
Only in that way we can achieve the real goal, which is consistent
evaluation of medical and other documentation, not only for development and the
needs of medicine as a leading science in the world, but also society as a whole.
To make use of medical records more efcient and easier, it is
necessary to enter into the process of infomatization and creation of electronic
databases in accordance with established norms and standards in this eld.
This issue will be given special attention in the future, and therefore
show a high degree of responsibility in the evaluation of medical records by our
institution.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
91
Mag. Nada IBEJ
Pokrajinski arhiv Kopar

ZATITA ARHIVSKE GRAE FOTOGRAFIJE I
RAZGLEDNICE
Abstrakt: Fotografska i lmska graa s obzirom na materijale i postupke
obrade razlikuje se od grae na papiru, zato se i uvanje, konzerviranje i
restauriranje te vrste nasiljea razlikuje. Od postanka fotograje u 1839. godini,
za izradu fotograja upotrebljavale su se razliite metode i materijali. Neki od
upotrijebljenih materijala su se razgraivali sami od sebe, a drugi su bili osjetljivi
na dodir, a skoro sva fotografska graa je osjetljiva na svjetlo i mikroklimatske
uvjete uvanja.
Kljune rijei: Fotograje, razglednice, materijalna zatita.

Uvodne napomene
Ouvanje kulturnog nasljea je bitan uvjet garancije kulturnog identiteta
naroda. Meu temeljne zadatke ouvanja kulturnog nasljea sigurno spada
zatita arhivske grae kao kulturnog spomenika.
Tako je u 39. lanu UVDAG odreeno, da moraju arhivi, javnopravne
osobe i imaoci privatne arhivske grae osiguravati uvjete za materijalnu zatitu
arhivske i dokumentarne grae, da se kod uvanja, ureivanja, popisivanja,
upotrebe, prijevoza i izlaganja grae ne oteti, uniti ili kako drugaije izgubi.
1
Isto tako ve spomenuti lan 115. UVDAG predvia, da ako je zahtijevana
arhivska graa u slabom materijalnom stanju ili postoji opasnost, da e se kod
upotrebe otetiti, daju se na upotrebu kopije arhivske grae, koje mogu biti
pretvorene u digitalni oblik, mikrolmovane ili nekako drugaije pohranjene.
2
Koje su glavne opasnosti, koje ugroavaju grau?
priroda same grae,
prirodne nesree i nezgode, koje je uzrokovao ovjek,
klimatski uvjeti u okruenju, u kojem je graa pohranjena,
nain postupanja sa graom.
1 39. lan Uredba o zatiti dokumentarne i arhivske grae, SL RS 86/2006 (u nastavku UVDAG).
2 Drugi odlomak 115. la na UVDAG.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Mag. Nada IBEJ
92
Organske materije su podvrgnute neprestanom i neizbjenom prirodnom
procesu starenja. Sa brinim postupanjem i osiguravanjem odgovarajuih
klimatskih uvjeta taj proces je mogue usporiti, ali nikako ga ne moemo posve
zaustaviti.
Kemijska i zika stabilnost grae je ovisna i od kvalitete upotrijebljenih
sirovina i njihove prerade i oblikovanja i naina izrade konanog proizvoda.
Fotografska i lmska graa s obzirom na materijal i postupke obrade
razlikuje se od grae na papiru, zato se i uvanje, konzerviranje i restauriranje
te vrste nasljea razlikuje. Za tu grau, naroito ako je nastala u bojenoj tehnici,
uvjeti uvanja i upotrebe jo su stroiji nego za papir i pergament. Ista je posebno
osjetljiva na svjetlost, povienu temperaturu, promjene vlage te oneien zrak.
Fotograje
3
i razglednice
Crno bijela fotograja postoji ve preko 150 godina, a osnovni princip
izrade j e ostao isti.
Tri najznaajnija sastojka razvijene fotografske grae su slijedea:
nosilac (obino lm, papir ili plasticirani papir),
vezivo (obino elatina),
konani slikovni sloj (najee srebro kod crno-bijele grae, te boje kod
bojenog materijala).
Nosilac
Film

Filmovi su se pojavili sa razvojem savitljivih umjetnih masa. Prvi lmovi,
koji seu u devedesete godine devetnaestog stoljea, su bili iz nitrat-celuloze
(celuloid) sa elatinastom emulzijom. To je izuzetno nestabilan materijal, ije
samozapaljenje je uzrokovalo poar u mnogim prostorijama, gdje uvaju tu
vrstu grae. Od dvadesetih godina dvadesetog stoljea postepeno su ga zamjenili
drugi materijali - najprije diacetat-celuloza, a slijedili su lmovi iz trajnije,
triacetat-celuloze i od 1956. godine iz polietilen-tereftalata. Oba materijala se
upotrebljavaju jo danas i obraena po arhivskim standardima spadaju meu
razmjerno postojane materijale.
3 Preuzeto iz Kolar, Jana: Osnove uvanja i zatite knjinine grae, http://www.infosrvr.nuk.uni-lj.
si/jana/tecaj/tecaj.html, (2.6.2010)
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Zatita arhivske grae fotograje i razglednice
93
Papir

Suvremeni fotografski papiri su razmjerno postojani, jer su izraeni od
izrazito kvalitetnih vl akana te ne sadre kiseline. Zbog brojnih dodataka, koji
veinom negativno utjeu na trajnost papira, relativnu postojanost razliitih
fotografskih papira je teko vrednovati.
Plasticiran papir
Kod plasticiranih papira je na povrinu papirnih vlakana nanesen
tanak sloj umjetne ma se (polietilena), koji sprijeava prodiranje vode u papir.
Potrebno vrijeme ispiranja papira kod razvijanja se zato smanji, a izbjegava
se i problem apsorbiranog ksira na celuloznim vlaknima, kojeg ne moemo
odstraniti ispiranjem. Ipak je polietilen u fotografskom papiru manje postojan od
celuloznih vlakana. Zbog fotokemijske oksidacije polietilenskog sloja moe doi
do pucanja tog materijala.
Za izradu postojanih fotograja po postupcima, koji iz papira odstrane ksir,
nije preporuljivo upotrebljavati plasticirani papir. Kod svakodneve izrade
fotograja, gdje odstranjivanje ksira nije tako temeljito, onda je plasticirani
papir pogodniji.
Vezivo
Abel Niepce de Saint-Victor je 1847. godine razvio ljepilo sa mjeavinom
umuenog bjelanceta od jajeta (al bumin) i kalijevog jodida, koju je na ploi
obradio sa srebrenim nitratom. Velik skok je znaila upotreba novog ljepila,
kojeg je upotrijebio englez Frederick Scott Archer. Umjesto jajnog albumina je
upotrijebio otopinu celuloznog nitrata u eteru. Otopina se nazivala kolodij
4
.
Najee upotrebljavana emulzija zadnjih sto godina je elatinasta. Znaajna
osobina elatine je, da sa poveanjem sadraja vlage nabrekne i postane vie
osjetljiva na mehanike povrede, a zbog hidroliznih reakcija moe s vremenom
postati topiva i u hladnoj vodi.
Konani slikovni stroj
Srebro

U razvijenoj crno-bijeloj fotografskoj grai je obino lik zabiljeen u obliku
djelia srebra. Met alno srebro reagira npr. sa plinovima iz zraka (npr. sumporni
4 Kolodij znai ljepilo grki: kolla.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Mag. Nada IBEJ
94
dioksid, ozon, peroksidi...) zato ga je kod izrade arhivske trajne grae potrebno
zatititi selenovim ili zlatnim tonerom.
Boje kod bojene grae
Godine 1873. berlinski profesor kemije Hermann Vogel je otkrio, da je
kolodijeva ploa osjetljiva takoer i na zeleno svjetlo, ako se obradi sa anilinsk im
bojama. Tako je nastala ortokromatska ploa, koja nije bila osjetljiva na crvenu
svjetlost. Nedostatak je bio otklonjen 1906. godine i nastala je pankromatska
ploa.
Godine 1935. Kodak je predstavio Kodachrome lm u boji, a godinu kasnije
ga je slijedila Agfa sa Agfacolor Neu. To je bilo roenje suvremene fotograje,
jer veina dananjih lmova u boji temelji na istim principima. S obzirom na
trajnost, uvoenje lmova u boji je znailo snaan korak unazad. Slika naime
nije vie biljeena u obliku srebrnih djelia, nego sa bojama. Poto su iste manje
trajne od drugih sastojaka (lma, papira, elatine...), to je postojanost obojene
fotografske grae ovisna prije svega od stabilnosti boja.
Razglednice
5
su danas priznat historijski izvor za istraivanje lika gradova,
trgova, ulica i zgrada u prolosti. esto jedino slikovna graa, prikazuje lik mjesta
u prolosti, i zato je izuzetno dragocjena dopuna arhivske grae. Zanemariva
nije ni njihova sadrajna strana. To su sitni trenutci iz svakodnevnog ivota,
koji nas za trenutak povedu u drugaiji svijet, sa drugaijim obiajima, nainom
razmiljanja i izraavanja.
Razglednica se postepeno razvila iz dopisnice. Godine 1869. je beka
potanska uprava izdala prvo dopisnicu (Korrespondenz-Karte). U usporedbi
sa pismom je bila novost privlana prije svega zbog ugodne cijene, a pored
oduevljenja je pobuivala i nedoumice u poetku su naroito ene dopisnicu
odbijale kao nepristojnu.
Ubrzo nakon nastanka dopisnice pojavila se i njena ilustrirana varijanta.
Na poetku su za ilustracije upotrebljavali lenu stranu, koja je bila dodue
namijenjena za saopenja. S vremenom se slikovni dio dopisnice poveao
i postepeno zahvatio cijelu lenu stranu. Poto se s tim smanjio prostor za
saopenja, na poetku dvadesetoga stoljea naslovna strana podijelila se na
dva dijela - polovica je bila namijenjena za naslov i marku, a druga polovica za
saopenja. Tako je nastala razglednica, kao to je upotrebljavamo jo i danas.
Prve razglednice su bile izraene u litografskoj tehnici te su prevladavale
sve do poetka velikog interesiranja za razglednice u poetku dvadesetog
5 Jerenac, Mira; (2004): Pozdrav iz naih krajeva razglednice Ptuja i okolice u domoznanskoj
zbirci, sloenka, Knjinica Ivana Potra Ptuj, http://www.kamra.si/Data/Pozdraviznasihkrajev.pdf
(23.8.2010).
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
95
stoljea. Litograja je bila od sredine devetnaestog stoljea najznaajnija tehnika
za razmnoavanje razglednica.
Zbog velikog interesiranja za razglednice tampari su bili prisiljeni poeti
upotrebljavati tehnike, s kojima su mogli u kratkom vremenu natampati to vee
koliine razglednica (fototipija, knjigotiska, ksilograja i ofsetni tisak). Veina
razglednica izmeu godina 1897. i 1920. je bila natampana u tehnici fototipije
i knjigotisku koje su nastale na osnovu crno-bijele fotograje. Mnogo tako
natampanih razglednica su potom runo ili uz pomo ablona obojili. Tako su u
tom vremenu na tritu crno-bijele i obojene razglednice te tzv. foto razglednice,
koje su izraivali fotogra na elju naruioca u manjim nakladama na fotografski
papir, kojeg su poeli izraivati u formatu razglednica koncem devetnaestog
stoljea. Nakon 1920. godine razglednice su ve tampali sa ofsetnom tampom.
Drugi svjetski rat je prekinuo uhodan tok izdavanja razglednica. Bitno
manje ih je bilo izdanih u periodu od 1940. do 1970. godine. U sedamdesetim
godinama je broj izdanih razglednica polako narastao, ali prema broju, motivima
i kvaliteti, nisu dostizale nivo predratnih razglednica. Nedostatak razglednica,
koje su nastale na osnovu obojenih fotograja u sedamdesetim godinama, je prije
svega nepostojanost boja.
Masovno pisanje i slanje razglednica su potakla i strastveno sakupljanje,
koje se proirilo meu svim slojevima stanovnitva te se razvilo u tzv.
razgledniki sport. Sakupljai su se udruivali u drutva, meusobno su
razmjenjivali najnovije razglednice te ih sa oduevljenjem pohranjivali u svoje
albume. Zato vrijeme od 1897. godine do kraja Prvog svjetskog rata nazivamo
zlatni vijek razglednica.
U usporedbi sa dananjim razglednicama su bile one iz vremena Austro-
Ugarske sa motivima bogatije, jer se nisu ograniavale na panoramske razglede
i najzanimljivije zgrade, nego su prikazivale brojne uline motive, dogaaje i
ljude. Sa svojom slikovnom i sadrajnom priom mogu biti znaajan historijski
izvor o liku nekog kraja i ivota ljudi u prolosti, zato ih u svoje zbirke uvrtavaju
i razliite kulturne ustanove, meu njima muzeji, arhivi i biblioteke.

Uzroci oteenja fotografske grae
Od poetka 1839. godine za izradu fotograja su upotrebljavane razliite metode
i materijali. Neki od upotrijebljenih materijala su se razgraivali sami od sebe,
drugi su bili osjetljivi za dodir, a skoro sv a fotografska graa je osjetljiva na
sv jetlost i mikroklimatske uvjete uvanja, ne samo na temperaturu, relativnu vlagu
i oneien zrak, nego i na oksidirajue supstancije, koje emitiraju graevinski
materijali, boje zidova, drveni namjetaj, ljepenke pa ak i omoti, koji su trebali
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Mag. Nada IBEJ
96
zatititi fotograje.
6
Fotografski nosioci su krajnje osjetljivi, te su mogua
oteenja, koja uzrokujemo sa neprimjernim postupanjem i neprimjerenim
uvanjem.
Vlaga
Via relativna vlaga pospjeuje propadanje fotografske
grae, a pred toga uzrokuje mekanje emulzije i njenu ljepljivost.
Ona postane zato bitno osjetljivija na mehanika oteenja.
Visoka relativna vlaga omoguava rast mikroorganizama na papiru i emulziji.
Te vrs te oteenja sa grae veinom nije mogue odstraniti. Odgovarajui uvjeti
za razvoj plijesni su temperature iznad 24, odnosno 27 stupnjeva Celzijusa i
relativna vlaga via od 60 % RH.
Nasuprot tome niska relativna vlaga uzrokuje snano skupljanje emulzije,
koja moe ak ispucati. Takoer i papir sa sniavanjem relativne vlage gubi
elastine osobine i postaje krhak.
Temperatura
S poveanjem temperature brzine kemijske reakcije se poveaju. Na svakih
10 stupnjeva Celzijusa brzina kemijskih reakcija se udvostrui. Zato je za veinu
materijala, koji se upotrebljava pri fotograjama preporuljivo uvanje na niskim
temperaturama (npr. hladnjak). Pri tom moramo paziti, da kod upotrebe ne doe
do kondenzacije vlage na povrini grae.
Svjetlost
U prostorijama, gdje se nalazi graa, jaina osvjetljenja mora biti to
nia. Sve talasne duine svjetlosti pospjeuju kemijsku razgradnju organskih
materijala.
Odgovarajue obraene crno-bijele fotograje su razmjerno postojane,
kada su izloene svjetlosti. elatinasti i papirnati sloj mogu o tetiti prije svega
ultra-ljubiasti zraci.
Obojena graa je izuzetno osjetljiva na svjetlost. Kodachrome dijapozitivi
mogu znatno izbljediti ve nakon 10 minuta projiciranja.
Kod razglednica moemo konstatovati, da je tehnologija izrade odlina, jer
su jo nakon sto godina u odlinom stanju, samo ako nisu bile istrgane, na visokoj
6 Usporedi IFLA naela za uvanje knjinine grae i za postupanje sa njom, (2005): (urednici
Vodopivec, Jedert i Urbanija, Joe); Filozofski fakultet, Odjeljenje za bibliotekarstvo i Arhiv Republike
Slovenije, Ljubljana i British standard BS 5454:2000. Recommendations for the storage and exhibition
of archival documents. London: British Standards Institution.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
97
vlazi ili izloene jakoj svjetlosti. Tako svjetlost, vlaga, temperatura, neprimjerena
upotreba i procesi prirodnog starenja oteuju papir. I dakle, brzine kemijskih
reakcija se udvostrue, kada se temperatura podigne za 10 C i upolove kada se
temperatura snizi za 10 C. Dakle uzroci oteenja su jednaki kao kod fotograja.
Svi, koji su odgovorni za uvanje arhivske grae, morali bi potivati slijedee:
Kemijske reakcije, koje se pokrenu, ako je graa izloena svjetlosti, se
nastavljaju jo i potom, kada ih odmaknemo sa izvora svjetlosti i grau vratimo
u tamno okruenje skladita.
teta, koju uzrokuje svjetlost, je nepopravljiva.
Utjecaj svjetlosti je kumulativan. Negativan uinak e biti jednak, ako grau
za krae vrijeme izloimo jakoj svjetlosti ili ako je ispostavljena slabijoj svjetlosti
due vrijeme.
Vidljivi i infracrveni izvori svjetlosti, kao to su sunce ili upaljena sijalica,
odaju toplotu. Poveana toplota pospjeuje kemijske reakcije i utjee na promjenu
relativne vlage.
Preporuke za uvanje fotografske grae i razglednica
Temperatura
Temperatura prostorija, u kojima uvamo grau, mora biti odgovarajue
niska. Neophodno je smanjiti izloenost grae svjetlosti, UV zraenju,
atmosferskom oneienju i oneienju djeliima.
Crno-bijele fotograje je preporuljivo uvati u prostorijama, gdje je
temperatura nia od 18 stupnjeva i dnevno ne varira vie od 2 stupnja Celzijusa.
Bojeni materijal moramo uvati na to niim temperaturama, ako je ikako
mogue u hladnjaku ispod 2 stupnja Celzijusa. Ali pri tome moramo paziti, da
ne doe do kondenzacije vlage na povrini materijala u toku hlaenja ili prije
upotrebe. Grau uvamo u tamnim prostorijama. Ali svakako moramo izbjegavati
direktnu sunevu svjetlost.
Relativna vlaga
Relativna vlaga je odnos, izraen u procentima, izmeu apsolutne vlage
nezasienog i apsolutnom vlagom zasienog zraka pri istoj temperaturi. Izraena
je u gramima vode na kubni metar zraka (g/m
3
).
Kada se temperatura zraka povea, povea se i koliina vode, koju zrak
moe sadrava ti. Ako zraku uz povienu temperaturu ne dodamo vode, RV se
smanji. Temperatura, kod koje poinje kondenzacija (temperatura, kod koje zrak
dostie zasienost), se naziva rosite.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Mag. Nada IBEJ
98
Idealnih stupnjeva, koji bi vaili za svu grau nema postoje samo
vrijednosti i rasponi, koji minimiziraju specine tipove promjena na grai.
Poviena RV i temperatura pospjeuju kemijske reakcije u organskim
materijalima. Materije organskog izvora su hidroskopne (na sebe veu vlagu te je
emitiraju s obzirom na poveavanje i sniavanje RV zraka). Posljedica variranja
sadraja vlage je rastezanje i krenje materijala. Snano variranje temperature
i RV uzrokuje vie tete nego konstantno visoke vrijednosti, zato je potrebno
izbjegavati variranje. Vidna oteenja su ljutenje mastila, savijanje korica i
knjiga te pucanje emulzije na fotograjama.
Idealni uvjeti za uvanje mijeanih zbirki (fotograje, dijapozitivi, negativi)
su izmeu 30-45 % RH. Relativna vlaga neka ne varira vie od 5 % RH na dan.
Ako su u prostoru uvane samo fotograje, onda su optimalni uvjeti 30-40 %
RH (ve kod 40-50 % relativne vlage je snano poveano razgraivanje nitratnih
i acetatnih lmova te nekih historikih negativa na staklu). Za razglednice, koje
su na papiru vae uvjeti uvanja za papir (15-20 stupnjeva C i 40-55 % RH), a za
one, koje su izraene kao fotograja samo navedene preporuke.
Zatitni omoti
Fotografsku grau i razglednice uvamo u materijalima od papira ili
umjetnih masa. Za sve zatitne omote bi morali upotrijebiti materijal, koji je
fotoaktivno testiran (PAT Photo Activity Test). Taj test vrednuje utjecaj
fototetnih su pstanci u materijalima, koje upotrebljavamo za uvanje i zatitu
fotografske grae.
Zatitni omoti spadaju u dvije grupe: papir, odnosno ljepenka i plastika.
Najbolje je, da svaka fotog r aja i razglednica ima svoj zatitni omot.
Papir
Papir je manje propustan za svjetlost, a proputa vlagu i plinove. Slaba
propusnost za svjetlost produava trajnost grae. Ipak je za ogled potrebno
rukovanje sa graom, koja vodi do mehanikih oteenja, prstnih otisaka...
Propusnost za vlagu je izuzetno znaajna, ako uvamo fotografski materijal u
prostorijama gdje temperatura jako varira ili gdje je opasnost visoke relativne
vlage. U tim uvjetima je bolji izbor papir, j er kod u mjetnih masa moe doi
do lijepljenja elatinaste emulzije na umjetnu masu (isto se moe dogoditi i sa
uramljenom fotograjom, koja se dotie stakla. Opasnost je u tom primjeru jo
vea, jer na povrini stakla, moe doi do kondenzacije vlage).
Propusnost za plinove je nuna za uvanje grae, koja sa staranjem oslobaa
tetne kemikalije. To je posebno znaajno kod lmova u boji, jer su boje osjetljive
na pH. ak variranje pH za 0.5 jedinica ih moe promijeniti.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
99
Papir za uvanje fotografskog materijala bi trebao sadravati visok stupanj
alfa-celuloze (barem 93%), bez lignina, sumpora, galuna, kolofonije, voskova i
plastikatora. Papir mora imati neutralan pH (6,5 7,5).
Umjetne mase
Neobraen poliester (Mylar) je najvie inertan i trajan, ali i najskuplji
materijal za trajno uvanje fotografske grae i razglednica.
Za trajno uvanje fotografske grae i razglednica mogu se upotrijebiti i
neobraeni polipropilen i polietilen, a ne smijemo upotrijebiti polivinilklorid
(PVC), jer je kemijski slabo postojan, a plastikatori e uzrokovati razgradnju
fotografske grae. Plastini zatitni omoti ne smiju sadravati omekivaa,
povrina ne smije bit i uglaana, prevuena ili bruena. Plastini zatitni omoti
nisu primjereni za fotograje i negative sa osjetljivim povrinama (emulzija koja
otpada, runo bojene fotograje), fotograje i negativi na staklu, fotograje u
oblogama (ferotipije
7
, dagerotipije
8
, kalotipije
9
, ambrotipije
10
, tintipija
11
) i druga
starija fotografska graa.
12
Stariji albumi su imali dobru osobinu, da su bile fotograje u album
privrene pomou uglova. Slaba strana tih albuma su krajnje neprimjerni
materijali. Album sa stranama od crnog kartona dodue izgleda lijepo, ali je bila
veina te vrste kartona zbog snane kiselosti neprimjerena za trajno uvanje
fotografske grae.
Samoljepivi albumi su potpuno neprimjereni za trajno uvanje fotograja,
jer su veinom izraeni iz jako kiselih materijala, koji pospjeuju raspadanje
fotograja .
Preporuljivo je, da za podlogu u albumima upotrebljavamo kvalitetan,
neutralan papir u bijeloj be ili sivoj boji. Stranice odvajamo sa prozirnom folijom
iz odgovarajue umjetne mase. Iz nje izradimo i uglove, sa kojima fotograje
7 Ferotipija je fotograja, koju je patentirao Hannibal L. Smith godine 1856. Postupak je sa slinom
osnovom kao kolodijski negativ, samo da je umjesto nanosa kolodija na steklenu povrinu upotrebljena
elina lakirana pozadina i na nju nanesen kolodij.
8 Dagerotipija je bio prvi upotrebljiv postupak, koji je djelovao po naelu ksiranja posrebrene ploe
sa natrijevim hiposultom. Prva dagerotipija je bila snimljena 1837. godine. Izumio ju je francuz Louis
Daguerre.
9 Kalotipija je postupak izrade fotograje na papiru premazanim sa srebrnim nitratom i galovo
kiselinom, obraena sa galovim nitratom srebra i ksirana sa kalijevim bromidom (kasnije natrijevim
hiposultom). Izumio ju je engleski matematiar William Henry Fox Talbot.
10 Ambrotipija je upotreba negativa na crnoj podlozi.
11 Tintipija je bila u osnovi ferotipija, koju su kasnije dodatno obojili. Osnova je bila kolodijski
postupak, slian ambrotipiji, samo da je bila za osnovu upotrijebljen eljezni lim a ne steklena ploa.
Patentirana je bila godine 1854.
12 Malei, Jasna; tolfa, Andrej (2009): Zatita najstarije fotografske grae u Narodnoj i
univerzitetnoj knjinici, Tehniki i sadrajni problemi arhiviranja, Radenci, str. 335 342.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Mag. Nada IBEJ
100
privrstimo u album. Album treba uvati u kutiji, da ga zatitimo od praine a
fotograje treba poloiti vodoravno. Ako imamo zbirku razglednica najbolje je
da je pohranjena u fasciklima i u ladicama, tako da nisu cijelo vrijeme izloeni
svjetlosti. Fotograje i razglednice na povremenim izlobama ili u albumima
nikada ne lijepimo ljepilima.
Zakljuak
Kod uvanja, sreivanja i upotrebe grae potrebno je sa istom postupati
obazrivo, da se ne oteti ili uniti, te da se ouva njeno izvorno svjedoenje.
Graa se ne smije savijati, po njoj se ne smije pisati, crtati, lijepiti, strugati,
brisati gumicom ili sa nje bilo kako odstranjivati zapise.
Fotografski nosioci su krajnje osjetljivi, te su neprimjernim postupanjem
i rukovanjem moemo dootetiti grau. Zato je nuno pridravati se slijedeih
uputa:
kada je mogue, treba upotrebljavati kopije umjesto originala,
sa graom se rukuje samo sa istim pamunim rukavicama, bez dlakavih
vlakana,
nikada ne treba doticati emulzijske strane fotografske grae (fotograje
negativa, dijapozitiva itd.),
kod dranja fotograja se upotrebljavaju obje ruke ili tvrd komad ljepenke
kao potpora,
na fotografskoj grai se ne smije upotrebljavati ljepljiva traka, spajalice,
iode, tipalice ili gumice,
fotografska graa se mora zatiti opremom od kemijski postojanih materijala,
fotografska graa se ne smije ostavljati direktno izloena sunevoj svjetlosti,
o problematici pohranjivanja fotografske grae i postupanja sa njom treba se
posavjetovati sa konzervatorom.
Dakle, svi, koji brinemo za ovakvu vrstu arhivske grae, te je elimo
ouvati za budunost, moramo se opskrbiti sa strpljivou, pedantnou, znanjem
i voljom, te dobiveno znanje i iskustvo primjenjivati u praksi.
Summary
When storing, sorting and using sensitive materials they should be
handled with special care and caution in order not to damage or destroy it, and to
preserve its original testimony. The material should not be bent, it is not allowed
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
101
to write or draw on it, nor paste, scrape, wipe it with a rubber, or try to remove
any records. Photographic carriers are extremely sensitive, and inappropriate
treatment and handling can permanently damage the material. Therefore it is
necessary to comply with the following instructions:
when possible, use copies instead of originals,
the material must be handled only with clean cotton gloves, no hairy bers
it should never be touched by emulsion for photographic materials (photo
negatives, slides, etc.)
for holding photographs use both hands or stiff piece of cardboard as a
support,
the photographic material may not be used or attached with duct tape, staples,
needles or rubber,
photographic material must have protective equipment from chemical-
resistant materials,
photographic material must not be left exposed to direct sunlight,
on the issue of storing photographic materials and dealing with it, we should
try to consult with a conservator.
Therefore, everyone, who cares for this kind of archival material must equip
himself with patience, meticulousness, knowledge and desire, to apply gained
knowledge and experience in practice.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
103
Jugoslav VELJKOVSKI
Istorijski arhiv Grada Novog Sada
PROBLEMATIKA ZATITE PRIVATNE ARHIVSKE
GRAE U SRBIJI
Abstrakt: Pitanje uvanja i zatite arhivske grae koja se nalazi u privatnom
vlasnitvu predstavlja jedan od velikih problema arhiva zemalja koje su izale iz
biveg socijalistikog bloka. Jedan od najbitnijih uslova za kvalitetnu zatitu
pravna regulativa, gotovo svuda je stizala za zakanjenjem i nije u potpunosti
obuhvatala stanje na terenu. U ovom radu je ukratko tretirano pitanje postojanja
i zatite privatnih arhiva i arhivske grae, koji u Republici Srbiji tek treba da se
ozakone posle donoenja i poetka primene novog zakona o arhivskoj grai,
sa osvrtom na zakonodavstvo ostalih ex-Ju republika, pitanje smetaja arhivske
grae u privatnim arhivima, te neka iskustva Istorijskog arhiva Grada Novog
Sada u vezi ove problematike
Kljune rei: Privatna arhivska graa, privatni arhivi, arhivsko
zakonodavstvo
Uvod
Denicija termina privatni arhivi i privatna arhivska graa je veoma
evoluirao u prethodnih 30 godina. Tako je u periodu do 1990. godine pod ovim
terminom smatrana samo dokumentacija u linom ili porodinom vlasnitvu.
Ova arhivska graa je bila u sistemu pravne zatite SFRJ, s obzirom da su
arhivski propisi, federalni, republiki i pokrajinski, arhivima davali nadlenost
nad celokupnom arhivskom graom, samim tim i privatnom. Nadleni dravni
arhivi imali su pravo i obavezu da evidentiraju svu grau, pravo pree kupovine,
zabranu prodaje ili iznoenja u inostranstvo bez saglasnosti itd. U nedostatku
jasnih zakonskih odredbi i radi bolje zatite ovog vida arhivske grae, u Republici
Srbiji su jo krajem ezdesetih godina prolog veka doneta dva Uputstva
Arhivskog vea Srbije: Uputstvo o sreivanju linih i porodinih fondova od
1969. i Uputstvo o pronalaenju, evidentiranju, zatiti i korienju arhivske grae
u privatnom vlasnitvu iz 1970. godine. Od velike koristi su bili i radovi Miloa
Miloevia, Za ekasniji nadzor nad privatnim arhivima, Arhivist VII/1957 vol
3 4; Bogdan Leki, Neki problemi zatite i preuzimanja arhivske grae koja se
nalazi u privatnim arhivima, Arhivist XXXVIII/1988. Uzevi u obzir da je udeo
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Jugoslav VELJKOVSKI
104
tadanje privatne arhivske grae iznosio manje od 1 % ukupne arhivske grae
na terenu, nije se ni mogla oekivati vea zastupljenost strunih radova na ovu
temu.
Zakonska regulacija
Raspadom SFRJ, u svim novostvorenim zemljama dolo je do vlasnike
transformacije. Nekadanja drutvena imovina je postala privatna. Samim tim i
veliki deo arhivske grae je dobio karakter privatne. U veini zemalja istone
i jugoistone Evrope, nekadanjeg socijalistikog bloka, ubrzo je normativno
regulisano razgranienje javnog i privatnog sektora, njihovih prava i obaveza u
novim drutvenim okolnostima. Zakonima i podzakonskim aktima regulisane
su ingerencije arhiva prema arhivskoj grai koja je iz nekadanje dravne ili
drutvene svojine prela u privatno vlasnitvo. Analizom zakonskih propisa u
zemljama centralne i jugoistone Evrope dolazi se do saznanja da je u pojedinim
dravama daleko konkretnije regulisana ova oblast, dok je u drugim dravama to
propisano samo naelno, u osnovnim ili posebnim odredbama.
1
Drugim reima,
svi priznaju postojanje i vanost privatne arhivske grae, ali se ista razliito
vrednuje. Kada su u pitanju zemlje naslednice SFRJ, mora se konstantovati da su
najdalje otile Slovenija i Hrvatska, koje su u svojim zakonima o arhivima dali
veliki znaaj ovoj vrsti arhivske grae, posveujui im cela poglavlja. Imaoci i
stvaraoci u Hrvatskoj, su duni da vode evidenciju o vrsti, vremenskom rasponu
i koliini arhivske grae koju poseduju, da je uvaju, sreuju i popisuju, te da
uredno obavetavaju nadleni javni arhiv o svim promenama. Pitanje iznoenja
privatne arhivske grae u inostranstvo i pitanje prodaje takoer je regulisano
ovim zakonom. Veoma dobar je i kosovski Zakon o arhivskoj grai i arhivima.
U sluaju Bosne i Hercegovine, pitanje privatnih arhiva tretira samo Zakon o
arhivskoj grai Bosne i Hercegovine, dok entitetski arhivi to pitanje ne tretiraju
posebno.
Privatni arhivi se osnivaju, organizuju i funkcioniu kao i javni arhivi.
Dozvolu za rad i kontrolu rada vri nadleno ministarstvo. Denisani su kao
ustanove koje mogu prikupljati i uvati arhivsko i registraturno gradivo nastalo
radom svojih osnivaa i drugih domaih pravnih i zikih osoba
2
ili kao
arhivska jedinica koja se osniva od zikog ili privatno pravnog lica
3
.
Problematika privatne arhivske grae i privatnih arhiva je aktuelizovana
poetkom XIX veka i o tom pitanju je odrano nekoliko vanih savetovanja
1 Do sada najopirniji pregled arhivskog zakonodavstva u dravama nastalim posle raspada SFRJ
i susednim dravama obradio je Jovan Popovi, Privatna arhivska graa (privatni arhivi) u zakonima
drava jugoistone Evrope, Atlanti Vol. 17/2007, N. 1-2, 157-171.
2 lan 42. Zakon o arhivskom gradivu i arhivima, Narodne novine RH, br. 107/97, 64/00, 65/09.
3 lan 33. Kosovskog Zakona o arhivskoj grai i arhivima
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Problematika zatite privatne arhivske grae u Srbiji
105
na kojima je unapreena arhivska teorija o ovom pitanju i data su neka veoma
praktina reenja. Na ovom mestu trebalo bi istai 22. Savetovanje Arhivskog
drutva Slovenije odranom 2005. godine u Murskoj Soboti pod nazivom
uvanje arhivske grae privatne provenijencije
4
, te tematski broj asopisa
Atlanti, revije za savremenu teoriju i praksu iz 2007. godine, posveenom pitanju
privatne arhivske grae i privatnim arhivima, gde je veliki broj eminentnih
arhivista iz celog sveta dalo svoje vienje tog problema.
5
U Republici Srbiji pitanja u vezi arhivske delatnosti jo uvek normira
Zakon o kulturnim dobrima donet 1994. godine.
6
U njemu se ne spominje niti
jednom reju privatna arhivska graa ili privatni arhiv. Meutim, lanom 24.
Zakona data je iroka denicija arhivske grae kao ...dokumentarnog materijala
od posebnog znaaja za nauku i kulturu koji je nastao u radu dravnih organa
i organizacija, organa jedinica teritorijalne autonomije i lokalne samouprave,
politikih organizacija i njihovih organa, ustanova i drugih organizacija, verskih
zajednica, kao i pojedinaca, bez obzira na to kad je i gde nastao i da li se nalazi u
ustanovama zatite ili van njih; dok lan 76. istog Zakona posebnim odredbama
navodi nadlenosti arhiva, bez da se nabrajaju nad kojim stvaraocima se vri
zatita, nadzor i nalau mere za ispravljanje nedostataka u postupku zatite
arhivske grae. iroko tumaenje ovih lanova podrazumeva da arhivi vre
strune nadzore nad svim pravnim licima ijim radom nastaje registraturski
materijal.
Nacrt Zakona o arhivskoj grai je raen po uzoru na zakone okolnih zemalja.
Po prvi put se u Srbiji pravi otra razlika izmeu javne i privatne arhivske grae.
Pitanju privatne arhivske grae posveeno je celo jedno poglavlje ovog Zakona,
gde se taksativno navode obaveze njihovih imalaca. Prvi put se normira i pitanje
privatnih arhivskih ustanova, nain njihovog osnivanja i delovanja. Meutim,
ovaj zakon se priprema dui niz godina i dve godine od donoenja osnovnog
Zakona o kulturi (2009. godine) i javne rasprave, jo uvek nema ni naznake
kada e ui u skuptinsku proceduru. Zato se sa punim pravom moe rei da u
pravnom smislu posmatrano, srpska arhivistika kasni punu deceniju za zemljama
u okruenju, Hrvatskom i Maarskom pogotovo.
Iskustva Istorijskog arhiva Grada Novog Sada
Zaposleni u Istorijskom arhivu se sa pitanjem privatne arhivske grae
susreu ve odavno, najee je to dokumentacija privrednih subjekata, dok
imamo neuporedivo manji broj fondova i registratura koje su iz drugih oblasti.
4 Zbornik referatov 22. Zborovanja Arhivskega drutva Slovenije in Pokrajinskega arhiva Maribor:
Varstvo arhivskega gradiva privatne provinience, Murska Sobota:2005.
5 Atlanti, Vol 17, N. 1 2, Trieste 2007.
6 Slubeni glasnik RS, br. 71/94.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Jugoslav VELJKOVSKI
106
Radi lake prezentacije naih dosadanjih rezultata, privatna arhivska graa
je podeljena prema nekim osnovnim kategorijama, ve usvojenim u arhivskoj
teoriji.
Meu najvanije stvaraoce i imatelje privatnog arhivskoga gradiva spadaju:
Privatni privredni subjekti (privatizovana drutvena preduzea ili oni nastali
posle 1990. godine);
Verske organizacije;
Udruenja graana, nevladine organizacije;
Politike stranke;
Sindikati;
Privatne zike osobe.
7
Arhivska graa verskih organizacija Jo tokom ezdesetih godina
prolog veka strune slube arhiva su izvrile popise svih verskih organizacija
koje se nalaze na teritoriji koja je pod nadlenou Istorijskog arhiva. Prilikom
popisa uzimane su u obzir samo tradicionalne verske organizacije sa ove
teritorije Rimokatolika, pravoslavna i evangelistika, dok jevrejska, islamska,
kao i tzv. manjinske crkve i verske organizacije nisu popisivane. Prilikom
ustrojavanja ove evidencije samo je konstantovano njihovo postojanje, nisu
popisivane krajnje godine, ukupna koliina arhivske grae, kao i stepen njihove
sreenosti. Od tada do danas nije izvren niti jedan novi struni nadzor, niti su
evidencije dopunjavane. Izuzetak predstavlja jedino jevrejska optina, koja je
bila sama zatraila strunu pomo Arhiva po pitanju sreivanje svoje arhivske
grae. Nakon donoenja Zakona o restituciji crkvama i verskim zajednicama iz
2006. godine, Istorijski arhiv je odigrao vanu ulogu u pripremama za povrat
crkvenih matinih knjiga nastalih od 1895. godine, a koje su vlasti bile preuzele
od verskih organizacija po okonanju Drugog svetskog rata.
Arhivska graa politikih partija i nevladinih organizacija Do 1990.
godine Istorijski arhiv je vrio redovan i detaljan nadzor nad poslovanjem
svih tadanjih drutveno politikih organizacija Sreski i optinski odbori
Saveza komunista, Saveza socijalistikog radnog naroda, Saveza socijalistike
omladine i Saveza samostalnog sindikata. Nakon uspostavljanja viepartijskog
sistema, Istorijski arhiv esto nije imao pristup ni do ovih fondova (imovinu
svih DPO nasledila je vladajua Socijalistika partija Srbije, koja u sluaju
arhivske grae nije priznavala kontinuitet i obaveze koje iz toga slede, nego
se prema ovoj arhivskoj grai nehajno odnosila), a kamoli da je arhiv dobio
bilo kakva obavetenja o osnivanju politike organizacije, promeni statusa
ili adrese, posedovanju arhivske grae ili stepenu njihove sreenosti. Ovo se
7 ivana Hebeli, Privatno arhivsko gradivo, Arhivski vjesnik, 44/2001, 94; Peter Pavel Klasinc,
Privatni arhivi v arhivski teoriji in praksi; Za skandinavske zemlje: http://www.arkivverket.no/eng/
content/view/full/750.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
107
odnosi kako na gradske odbore stranaka koje su registrovane na pokrajinskom ili
republikom nivou, tako i na politike organizacije osnovane na teritoriji Novog
Sada. Jedini izuzetak predstavlja Ekoloki pokret Grada Novog Sada, udruenje
graana za zatitu ivotne okoline, po statutu nepolitika organizacija, ali ipak
u dva mandata zastupljena u parlamentu Grada Novog Sada. Slino se moe
rei i za sindikate. Umesto nekadanjeg jednog sindikata, danas su se oni vie
puta multiplikovali i teko ih je ak i evidentirati. Kada je re o nevladinim
organizacijama, mora se napomenuti da ih na teritoriji Grada Novog Sada nalazi
registrovano vie desetina, uz stalne promene, tako da i njihovo evidentiranje
predstavlja veliki problem, a pogotovo obilazak i nadzor u postupku arhiviranja
i uvanja dokumentacije. Istorijski arhiv je evidentirao i uvrstio u plan obilazaka
desetak udruenja humanitarnog karaktera.
Arhivska graa privatizovanih preduzea Proces tranzicije u Srbiji je
dug i mukotrpan. Sa privatizacijom je zapoeto poetkom devedesetih godina XX
veka koja je ubrzana nakon Zakona o preduzeima iz 1998. godine, da bi nakon
donoenja Zakona o privatizaciji, u Srbiji de jure prestao da postoji drutveni
kapital. U praksi je bilo malo drugaije. Istovremeno je trajao proces nestajanja
nekadanjih giganata i osnivanja velikog broja sitnih privrednih subjekata. Prema
podacima od prole godine, na teritoriji Junobakog okruga postojalo je preko
35.000 pravnih lica. Ve iz ovog broja stvaralaca arhivske grae, mogu se videti sve
tekoe sa kojima se susree Istorijski arhiv u svakodnevnom radu. Novoosnovana
preduzea najee nisu ni svesna da oni kao stvaraoci nekog dokumentarnog
materijala, poseduju arhivsku grau, te da su duni da se pridravaju odredbi
Zakona o kulturnim dobrima koja se tiu obaveze klasikovanja, evidentiranja i
uvanja celokupne arhivske grae nastalog njihovim radom. Prilikom obilazaka
i kontakata sa ovakvim pravnim licima, posle dueg objanjavanja da njihova
arhivska graa jeste kulturno dobro, primetno je elementarno nepoznavanje
kancelarijskoga poslovanja, kao i pogreno odlaganje arhivske grae. Dokumenti
se zavode fragmentarno, od sluaja do sluaja, dokumentacija im je vana samo
u datom trenutku, odlae se proizvoljno i stihijski, prvenstveno se usredsreuju
na svoju primarnu delatnost, dok im je ostala dokumentacija manje vana ili
nebitna, ne postoje ni najosnovnije evidencije o arhiviranim predmetima. Neto
je bolja situacija u privatizovanim preduzeima, poto je novim vlasnicima u
posed prela i arhivska graa nekadanjeg drutvenog preduzea. No, ovakvi
sluajevi ipak predstavljaju izuzetak, a ne pravilo, tako da smo svedoci tendencije
nestajanja arhivske grae to je direktna posledica nedostatka adekvatnih pravnih
normi, kao i nemogunosti arhiva da proprati sve pravne promene na terenu.
Arhiv najee biva informisan post festum, kada je graa ve ozbiljno oteena,
nestala ili unitena, ili kada doe do nekog od oblika prestanka sa radom, tipa
likvidacije ili bankrota.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Jugoslav VELJKOVSKI
108
Privatne arhivske ustanove Ve smo spomenuli da novi Zakon o
arhivskoj grai i arhivskoj slubi, koji se jo uvek nalazi u proceduri, tretira i
pitanje osnivanja i delovanja privatnih arhivskih ustanova. Koristei prednosti
pravnog vakuuma i trino razmiljajui, otvoreno je vie privatnih arhivskih
privrednih drutava, koji u ovom trenutku arhiviraju, odnosno usluno uvaju
arhivsku grau onih pravnih lica koji su u takvom nainu odlaganja sopstvene
arhive pronali neki materijalni interes. S obzirom da su privatne arhivske
ustanove protabilna preduzea, njihove usluge su veoma skupe i u ovom
trenutku, njihove usluge koriste samo pojedine banke, osiguravajui zavodi, itd.
U svojim prospektima, oni, pored usluga skladitenja, nude i usluge skeniranja i
mikrolmovanja arhivske grae, arhivistikog sreivanja dokumentacije i izrade
evidencija, izrade liste kategorija registraturskog materijala, itd. Sa stanovita
Istorijskog arhiva Grada Novog Sada i praenja procedure propisane sadanjim
zakonom i prateim aktima, dolazi do nemogunosti neposrednog uvida u
novonastalo stanje, poto se sve nama poznate kompanije koje se time bave
nalaze na teritoriji Beograda i teko je organizovati njihov obilazak, evidencije
koje se sainjavaju u ovim privatnim arhivima se rade na inostranim softverima
koji se bitno razlikuju od naeg trenutnog naina voenja obrazaca Arhivske
knjige, Zapisnika o izluivanju i tako dalje. Nadleni arhivi u ovom trenutku nisu
u stanju da ovim privatnim ustanovama nametnu visoke arhivske i profesionalne
standarde, niti da na ekasan nain utiu na kvalitet njihovog rada.
Sagledavajui stanje na terenu ne moemo se oteti utisku da arhivska sluba,
bez obzira na normativu, mora zauzeti aktivniji stav prema ovom problemu. Kada
se radi sa privatnim arhivima i arhivskoj grai potrebno je sainiti dobar izbor,
to podrazumeva kvalitetno vrednovanje drutvene uloge i znaaja stvaraoca
arhivske grae.
Tranzicioni procesi i uslovi liberalnog kapitalizma su na trite izbacili
i odreena polja ljudskog delovanja koja su do sada bila pod direktnom
ingerencijom drave, poput obrazovanja i kulture. Svedoci smo ve niz godina
osnivanja privatnih kola, univerziteta i muzeja. Reklo bi se da su sada na red
doli arhivi.
Zakljuak
Na osnovu napred navedenog evidentno je u kolikoj meri zakonska regulativa
utie na adekvatnu i pravovremenu zatitu privatne arhivske grae u Srbiji. No i
pored toga, arhivska sluba Srbije mora, na temelju postojeih propisa, poduzeti
neophodne mere na planu zatite privatne arhivske grae, a koje se sastoje u
valjanoj kategorizaciji, redovnim obilascima istih i sl. Istovremeno, arhivska
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
109
sluba mora se agilnije i agresivnije ukljuiti u donoenje novog Zakona, kako
bi sa strune strane novi Zakon odgovorio na mnogobrojna otvorena pitanja,
koja su aktuelizirana tranzicijskim promenama u Srbiji. Jedno od tih znaajnih
pitanja jeste zatita privatne arhivske grae, te zakonsko regulisanje osnivanja i
delovanja privatnih arhiva.
Summary
The issue of preservation and protection of archival records that is in private
ownership is a major problem archive of countries emerging from the former
socialist bloc. One of the most important conditions for quality protection - legal
regulations, in almost everywhere arrived with delays. This paper briey treated
the question of existence and protection of private archives and archival material,
which in the Republic of Serbia has yet to legitimize after making the early
implementation of the new law on archives, with reference to the legislation of
other ex-Yu republics, the question of accommodation in private archive , and
some experience of the Historical Archives of the City of Novi Sad on this issue.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
111
Ljerka IMUNI
Dravni arhiv u Osijeku
PROBLEMATIKA ZATITE ARHIVSKOGA GRADIVA
U NASTAJANJU NA PODRUJU NADLENOSTI
DRAVNOG ARHIVA U OSIJEKU
Abstrakt: U radu e se iznijeti osnovni problemi zatite arhivskoga
gradiva na podruju nadlenosti Dravnog arhiva u Osijeku, utemeljeni na
nedostatku prostora pismohrana na terenu i arhivskih spremita u samom Arhivu.
To se posljedino manifestira na ne uvjetno odlaganje i uvanje gradiva kod
stvaratelja i imatelja, te nemogunost sustavne akvizicijske politike nadlenog
Arhiva. Pored prostornih problema, ije rjeavanje ovisi o odgovornim osobama,
problematika zatite je teko rjeiva bez odgovarajue obuenih djelatnika koji
rade u pismohranama. Za njihovu trajnu edukaciju i usavravanje, neophodna je
i trajna suradnja imatelja i nadlenog Arhiva.
Kljune rijei: Dravni arhiv u Osijeku, sluba nadzora, zatita gradiva,
zakoni, struno usavravanje, pismohrane, stvaratelji, imatelji, preuzimanje
gradiva.
Uvod
Zatita i briga za arhivsko gradivo kod stvaratelja i imatelja, jedna je od
osnovnih djelatnosti arhivske slube. Pored toga, arhivi se bave prikupljanjem,
sreivanjem, zatitom, uvanjem i davanjem gradiva na koritenje. Gradivo
koje se preuzme u Arhiv mora biti sreeno i popisano, te dostupno za koritenje
istraivaima, raznim ustanovama i pojedincima.
Osnovni propis kojim se regulira zatita arhivskoga gradiva u Hrvatskoj
je Zakon o arhivskom gradivu i arhivima (NN 105/97). Odredbe ovog Zakona
odnose se kako na gradivo nastalo radom javnih, tako i na gradivo nastalo radom
privatnih stvaratelja, za koje je utvreno da je od interesa za dravu. Zakonom
su denirani pojmovi arhivskog i registraturnog gradiva, stvaratelji i imatelji
javnog i privatnog arhivskog i registraturnoga gradiva, njihove dunosti i obveze
u postupanju s gradivom, te prava i obveze Dravnih arhiva prema stvarateljima
i imateljima gradiva, te prema ostalim korisnicima.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Ljerka IMUNI
112
Na osnovu Zakona doneseno je niz provedbenih propisa, a u svrhu zatite
arhivskoga gradiva u nastajanju, i to:
Pravilnik o vrednovanju te postupku odabiranja i izluivanja arhivskoga
gradiva (NN 90/02),
Pravilnik o predaji arhivskoga gradiva arhivima (NN 90/02),
Pravilnik o zatiti i uvanju arhivskog i registraturnoga gradiva izvan arhiva
(NN 63/04),
Pravilnik o dopunama Pravilnika o zatiti i uvanju arhivskog i registraturnoga
gradiva izvan arhiva (NN 106/07),
Pravilnik o strunom usavravanju i provjeri strune osposobljenosti
djelatnika u pismohranama (NN 93/04).
Prema postojeoj mrei dravnih arhiva u Republici Hrvatskoj, Dravni
arhiv u Osijeku nadlean je za podruje Osjeko-baranjske upanije, pa se na
tom podruju provodi i zatita arhivskoga gradiva u nastajanju. Do osnivanja i
poetka rada Dravnog arhiva u Vukovaru (1.1.2009. godine) i Dravnog arhiva
u Virovitici (1.5.2009. godine) u nadlenosti Dravnog arhiva u Osijeku bile su i
Vukovarsko-srijemska i Virovitiko-podravska upanija.
Prva organizirana zatita arhivskoga gradiva za podruje Slavonije, Baranje
i zapadnog Srijema poinje 1947. godine kada je Ministarstvo prosvjete NR
Hrvatske odobrilo osnivanje osjeke ispostave Dravnog arhiva u Zagrebu.
1
Nadzor postupaka zatite arhivskoga gradiva kod imatelja i stvaratelja
provode djelatnici Slube nadzora (Vanjska sluba) nadlenog Dravnog arhiva.
Nadzori se provode prema godinjem planu nadzora, koji se donosi svake godine.
Ovisno o tome u koju je kategoriju stvaratelj svrstan, nadzori se vre jedanput u
tri ili pet godina. Po sadanjoj Kategorizaciji stvaratelja, objavljenoj u Narodnom
novinama br. 82/09, na podruju nadlenosti Dravnog arhiva u Osijeku u I.
kategoriji nalazi se 149 stvaratelja, a u II. 266 stvaratelja. Nekategoriziranih
stvaratelja, ili onih stvaratelja koje su kategorizirali HDA ili drugi arhivi, a u
naoj su nadlenosti, ima oko 7.000.
Radom kategoriziranih stvaratelja nastaje vrijedno gradivo, iz podruja
uprave, lokalne samouprave, pravosua, gospodarstva, kulture, znanosti
i povijesti, kako za nae lokalno podruje, tako i za podruje cijele RH.
Objavljivanjem kategorizacije stvaratelja, dobivena je zakonska osnova na
temelju koje se obavljaju nadzori i planira akvizicijska politika kao vid zatite
gradiva u nastajanju.
Nakon nadzora sastavlja se zapisnik o nadzoru. U njega se unose, naziv
i adresa stvaratelja, imena nazonih osoba, ime odgovorne osobe za gradivo
i osobe zaduene za rad u pismohrani, nain voenja spisa, podaci o gradivu,
izluivanju gradiva, pravilnik i posebnom popisu gradiva s rokovima uvanja.
1 Dr. sc. Stjepan Sran, Pola stoljea Arhiva u Osijeku (1947.-1997.), Osijek, 1997., str. 26.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Problematika zatite arhivskoga gradiva u nastajanju na podruju nadlenosti Dravnog arhiva u Osijeku
113
Zapisnik se sastavlja u tri primjerka od kojih nakon potpisa jedan ostaje kod
stvaratelja, a dva se vraaju Arhivu. Uz zapisnik izdaje se rjeenje s odreenim
mjerama zatite koje se odnose na normiranje postupaka uredskog poslovanja
i arhiviranja, praktinu obradu gradiva u pismohrani, obuenost djelatnika u
pismohrani i materijalno stanje pismohrane.

Osnovne mjere zatite arhivskoga gradiva u nastajanju
Izrada pravilnika o zatiti arhivskoga gradiva i poseban popis gradiva
s rokovima uvanja. Pravilnik o zatiti arhivskoga gradiva izrauje se na osnovu
Pravilnika o zatiti i uvanju arhivskog i registraturnoga gradiva izvan arhiva
(NN 63/04) i Pravilnika o dopunama Pravilnika o zatiti i uvanju arhivskog i
registraturnoga gradiva izvan arhiva (NN 106/07). Svojim Pravilnikom o zatiti
arhivskoga gradiva odreuju se sva pitanja oko organizacije, obrade, odlaganja,
uvanja, odabiranja i izluivanja arhivskoga gradiva.
Poseban popis gradiva s rokovima uvanja donosi se radi provedbe
postupka odabiranja i izluivanja gradiva. Izrauje se na osnovu Orijentacijskog
popisa s rokovima uvanja (Pravilnik o vrednovanju te postupku odabiranja
i izluivanja arhivskoga gradiva, NN 90/02) i granskih popisa. Meutim, u
Hrvatskoj nije donesen jo niti jedan granski popis, a neki rokovi uvanja
gradiva iz orijentacijskog popisa, postali su nevaei, zbog donoenja nekih
novijih ne arhivskih propisa koji reguliraju drugaije rokove uvanja (Zakon o
raunovodstvu, Pravilnik o proraunskom raunovodstvu i raunskom planu,
Zakon o otpadu, Pravilnik o krvi i krvnim sastojcima, Zakon o medicinsko-
biokemijskoj djelatnosti, Sudski poslovnik). Pravilnik i poseban popis gradiva s
rokovima uvanja dostavlja se arhivu na suglasnost za njihovo koritenje.
Sreivanje i popisivanje cjelokupnoga gradiva koje nastaje radom
stvaratelja ili koje ga on uva kao imatelj. Stvaratelji i imatelji gradiva duni
su gradivo uvati u sreenom stanju u odreenim tehnikim jedinicama i u
uvjetnom prostoru. Gradivo se odlae po serijama, a potrebno je odvojiti trajno
arhivsko od registraturnoga gradiva s odreenim rokovima uvanja. Budui da
je nancijsko ujedno i operativno gradivo, stvaratelji redovito veu brigu vode i
u boljim uvjetima uvaju registraturno nancijsko, nego trajno arhivsko gradivo.
Sreeno gradivo potrebno je popisati, a popis gradiva dostavlja se
arhivu jedanput godinje. Popis arhivskoga gradiva osigurava nam mogunost
planiranja akvizicijske politike. Nadopunom Pravilnika o zatiti i uvanju
arhivskog i registraturnog gradiva izvan arhiva (NN 106/07) popisi se dostavljaju
elektronskim putem.
Izluivanje registraturnog gradiva iji su rokovi uvanja proli.
Djelatnici Slube nadzora redovito vre nadzor nad odabiranjem i izluivanjem
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Ljerka IMUNI
114
gradiva. Ovaj postupak zatite iznimno je odgovoran. Bez obzira na postojee
zakone, propise, pravilnike ili uputstva o rokovima uvanja, svaki arhiv u
Hrvatskoj ima diskreciono pravo, odbiti ili traiti due rokove uvanja za neko
gradivo ukoliko smatra da e ono biti od interesa za znanost, povijest, kulturu ili
pojedinca.
Stvaratelji gradiva obavezni su izluivanje vriti jedanput u pet godina.
Popis prijedloga za izluivanje izrauje se na osnovu odobrenog Pravilnika
o zatiti arhivskoga gradiva i Posebnog popisa gradiva s rokovima uvanja, i
dostavlja arhivu. Prijedlog popisa sadri naziv dokumenta, raspon godina,
koliinu tehnikih jedinica u kojima se gradivo nalazi, redni broj iz Posebnog
popisa gradiva, te ukupnu koliinu gradiva u dunim metrima. Stvaratelji esto
ne vre redovita izluivanja, kad za to imaju potrebu i zakonsku osnovu, ve
ekaju na nadzor i uputstvo da izvre izluivanje. Zbog toga se zatrpavaju
bezvrijednim, uglavnom nancijskim registraturnim gradivom. Redovitim
izluivanjem osigurava se bolja preglednost i rukovanje gradivom, kao i prostor.
Osiguranje adekvatnog prostora i opreme za pismohranu vana su
mjera zatite gradiva u nastajanju. Naalost, veliki dio pismohrana nalazi se
u neadekvatnim prostorima u podrumima, na tavanima ili upama. Na taj nain
gradivo je izloeno vlazi, vruini, a esto i glodavcima. Posljedica uvanja
gradiva u podrumu bile su poplave koje su se dogodile prole godine, a u kojima
je oteen ili uniten dio gradiva. Dojave o poplavama primili smo od dvadesetak
stvaratelja. Potrebno je napomenuti da veina pismohrana nije pravljena
namjenski ve su to uglavnom adaptirani prostori. Pa i kod novoizgraenih
objekata nije predvien, ili je osiguran nedovoljan prostor za pismohranu, to se
posebno moe napomenuti kod kola.
Odrediti djelatnika za rad u pismohrani. Prema odredbama lanka 8.
Zakona o arhivskom gradivu i arhivima stvaratelji su duni odrediti djelatnika za
rad u pismohrani. Djelatnik u pismohrani mora imati najmanje srednju strunu
spremu i poloeni ispit za djelatnike u pismohrani. Na temelju Pravilnika o
polaganju ispita o strunoj osposobljenosti radnika za zadatke i poslove zatite
arhivske grae izvan arhiva (NN 17/88) Hrvatsko arhivsko vijee 17. oujka
1999. godine donijelo je rjeenje o imenovanju Povjerenstva za polaganje
strunih ispita djelatnika u pismohranama na podruju nadlenosti Dravnog
arhiva u Osijeku. Na temelju toga u DAO su se 1999. godine poeli odravati
teajevi i ispiti za djelatnike u pismohrani. Od 1999. do 2010. godine teaj je
pohaalo 273 djelatnika iz raznih djelatnost: uprava, pravosue, javna poduzea,
kolstvo, zdravstvo.
Prema Pravilniku o strunom usavravanju i provjeri strune osposobljenosti
djelatnika u pismohrani (NN 93/04) Program ispita, a tako i teaja obuhvaa:
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Problematika zatite arhivskoga gradiva u nastajanju na podruju nadlenosti Dravnog arhiva u Osijeku
115
- propise i norme koje se odnose na uredsko poslovanje, zatitu, obradu
i dostupnost gradiva,
- klasikaciju, organizaciju, sreivanje i popisivanje gradiva,
- zatitu i uvanje gradiva,
- zatitu i upravljanje elektronikim zapisima,
- vrednovanje, izluivanje i predaju gradiva.
2
Potrebno je napomenuti da u mnogim sluajevima djelatnici iz pismohrana
zavre odgovarajuu obuku, ali samo zato da ispune zakonsku formu, a onda
ne rade na poslovima sreivanja i zatite gradiva u svojim ustanovama. Na tim
poslovima esto rade domari, dostavljai, ili neke druge needucirane osobe s
neodgovarajuom strunom spremom. Nadalje, nakon poloenog ispita, njihova
daljnja edukacija svodi se samo na upute i upozorenja koja dobivaju od djelatnika
slube nadzora. Oni rijetko prisustvuju Savjetovanjima arhivskih djelatnika, za
to im je potrebno razumijevanje i potpora odgovornih osoba.
Predaja arhivskoga gradiva u arhiv regulirano je Zakonom o arhivskom
gradivu i arhivima (NN 105/97) i Pravilnikom o predaji arhivskoga gradiva (NN
90/02). Javno arhivsko gradivo predaje se nadlenom arhivu u roku koji u pravilu
ne moe biti dulji od 30 godina od njegova nastanka.
3
Naalost, zbog nerijeenog
spreminog prostora Dravnog arhiva u Osijeku, nismo u mogunosti provoditi
plansku akvizicijsku politiku, kojom bi se zatitilo arhivsko gradivo u nastajanju,
ve se gradivo u Arhiv preuzima od sluaja do sluaja.
Zakljuak
Da bi se lake zatitilo vrijedno arhivsko gradivo trajnog karaktera, potrebno
je redovito vriti nadzore nad pismohranama na terenu. U tom procesu djelatnici
slube nadzora sudjeluju na vie naina. Od uputa o ureenju i uvjetima u
pismohrani, sreivanju i odlaganja gradiva u police, izrade pravilnika i posebnog
popisa gradiva s rokovima uvanja, izluivanja nepotrebnoga gradiva, koje ima
ograniene rokove uvanja, sudjelovanja u radu internih komisija, pregledavanja
predloenog gradiva za izluivanja i izdavanja rjeenja, pa do preuzimanja
arhivskoga gradiva u arhiv.
U radu na zatiti arhivskoga gradiva na terenu postoji niz oteavajuih
faktora od kojih su najvaniji premali broj djelatnika u arhivima, nedovoljan broj
kolovanih arhivara, odnosno neizgraen pozitivni stav kod imatelja i openito u
drutvu prema arhivskom gradivu kao kulturnoj batini.
2 l. 5. Pravilnika o strunom usavravanju i provjeri strune osposobljenosti djelatnika u pismohrani
(Narodne novine, br. 93/04).
3 l. 14. Zakonom o arhivskom gradivu i arhivima (Narodne novine, br. 105/97).
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Ljerka IMUNI
116
Stoga je za cjelovitiju zatitu gradiva na terenu neophodna trajna suradnja
imatelja i nadlenog arhiva, kao i stalna edukacija i usavravanje djelatnika u
pismohranama, koji e stvarno raditi na tim poslovima.
Summary
In order to preserve the archival materials of permanent value it is necessary
to conduct on-site inspections (controls) of the registries. The workers of the
archival control agencies are involved in the process of preservation in several
ways. They give instructions on the arrangement and the conditions in the
repositories, the intellectual and physical arrangement of the materials, making
the regulations and schedules. They also participate in the work of internal
committees, review the proposed materials for the disposal, and issue decisions
related to disposal and accession of the archival materials.
The work on the preservation of the archival materials outside archival
institutions is limited by a number of aggravating factors, including insufcient
number of trained registry personnel, and lack of positive attitude of the holders
of the materials and society in general towards archival materials as cultural
heritage.
It is, therefore, necessary, in order to achieve full preservation of the
materials in the registries, to maintain a permanent cooperation between the
holders and the archival institutions, as well as a continuous education and
training of the workers in the registries.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
117
Marija TODOROVI
Istorijski arhiv umadije, Kragujevac
ZATITA ARHIVSKE GRAE U NASTAJANJU
U PRAKSI ISTORIJSKOG ARHIVA UMADIJE
KRAGUJEVAC
Abstrakt: Cilj ovog rada je da prikae u kojoj meri pravilna primena
vaeih propisa o kancelarijskom i arhivskom poslovanju u radu stvaralaca
arhivske grae utie na kompletnost i celovitost preuzetih arhivskih fondova
i njihovu praktinu i naunu upotrebljivost u ustanovama zatite.U radu su
izmeu ostalog prikazani napori Slube zatite arhivske grae van arhiva da
pobolja i unapredi proces zatite slubene dokumentacije pravnih subjekata
u svom regionu, kroz razliite modele rada i organizovanja. lanstvo u Drutvu
arhivista Srbije Beograd, aktivno uee u osnivanju i radu Regionalne
podrunice DAS-a , omoguili su primenu novih arhivskih reenja u procesu
svojinske transformacije privrednih subjekata.

Kljune rei: Slubena dokumentacija u nastajanju, zakonski propisi,
kragujevaka sluba zatite arhivske grae van arhiva.
Uvodne napomene
Iako su u Republici Srbiji doneti brojni zakonski propisi
1
, koji okvirno
ureuju oblast zatite arhivske grae u nastajanju i tano utvruju prava i obaveze
subjekata zatite , oni se nisu mogli do dananjeg dana u potpunosti primeniti.
Krivicu za polovinu primenu zakonskih propisa i deliminu zatitu slubene
dokumentacije pravnih subjekata moemo traiti i na strani registratura i kod
nadlenih arhivskih ustanova. Naelno gledano, oteenje ili unitenje arhivske
grae u nastajanju pre njenog preuzimanja u ustanovu zatite, je znak nedovoljno
razvijene svesti administracije o znaaju pisane dokumentacije, kao kulturnog
dobra. Posmatrano sa aspekta arhivske slube, to je znak loe sprovedenih
struno-tehnikih radnji ovlaenog arhiviste u nadlenoj ustanovi zatite.
U uslovima socijalistikih drutveno-ekonomskih odnosa, kada je
slubena dokumentacija stvaraoca bila drutvena svojina, preventivno delovanje
slube zatite garantovalo je bezbednost i integritet arhivske grae u nastajanju.
1 Uredba o kancelarijskom poslovanju organa dravne uprave (Sl. glasnik RS br. 80/92),
Zakon o kulturnim dobrima (Sl. glasnik RS br. 71/94),
Zakon o kulturi (Sl. glasnik RS br. 72/09) i dr
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Marija TODOROVI
118
Tada je arhivistima bilo dovoljno da zapisnikom, sa naloenim merama zatite,
opomenu i podsete registrature na njihove zakonske obaveze u procesu zatite
slubene dokumentacije. Zatita se obino svodila na ziko obezbeenje
arhivske grae, izradu normativnih akata o kancelarijskom i arhivskom poslovanju
(Pravilnik i Lista kategorija registraturskog materijala sa rokovima uvanja),
esto neadekvatnih za praktinu upotrebu u registraturi. Gotovo redovno
ustanove zatite vrile su izluivanje bezvrednog registraturskog materijala iji
je rok uvanja istekao, iz registraturski nesreene dokumentacije stvaraoca, bez
arhivske knjige kao primarnog sredstva zatite arhivske grae i registraturskog
materijala. Izgleda da su arhivisti vie vremena provodili u administriranju,
nego u poslovima zatite arhivske grae van arhiva? Ako veliki broj preuzetih
arhivskih fondova iz pomenutog vremenskog perioda ne sadri arhivsku knjigu,
kao opti inventarni popis celokupnog registraturskog materijala stvaraoca
dovodi se u pitanje kvalitet procesa zatite?
Ukoliko danas u vremenu tranzicije i masovnog unitenja slubene
dokumentacije likvidiranih pravnih subjekata, naroito drutvenih preduzea,
arhivi kao nadlene ustanove zatite ne poseduju dokaze i pokazatelje kvalitativnog
i kvantitativnog stanja arhivske grae stvaraoca, kako e i na osnovu ega
sprovesti postupak zatite? Ako pravno lice od momenta osnivanja do momenta
gaenja (steaj, likvidacija i dr.) nikada nije sainilo popis dokumentacije nastale
u njegovom poslovanju i njenu fotokopiju blagovremeno dostavilo nadlenom
arhivu, kako e arhivist danas zahtevati od steajnog upravnika predaju kompletne
arhivske grae stvaraoca?
Oigledno je da se u ovakvim sluajevima radi o dugogodinjem
improvizovanju arhivske slube, jer ona nije dala oekivane rezultate, to je
potvrdilo vreme. Primeri ugaenih registratura privredne provenijencije, svedoci
su ekasnosti ranije primenjenih mera zatite, a bez osnovne evidencije o
arhivskoj grai stvaraoca , dananji arhivisti mogu samo da pokupe preostalo
odn. fragmente nekadanjih arhivskih fondova. Ako je zatita arhivske grae u
nastajanju primarni zadatak arhiva, zato se i danas u arhivskoj praksi tolerie
nepostojanje osnovnih evidencija o arhivskoj grai? Komentariui ovo pitanje
neki srpski arhivisti su izneli tvrdnju da se arhivska graa moe unititi i pored
uredno voene arhivske knjige (primeri inkriminisanog, nasilnog unitenja
dokumentacije).
Miljenja sam da je mnogo lake unititi nepopisane i neinventarisane
arhivalije, za koje ustanova zatite ne poseduje dokaze postojanja i registraturske
sreenosti. Iz tog razloga istiem vanost osnovne evidencije, jer bi u suprotnom
svako izluivanje bezvrednog registraturskog materijala bilo nesvrsishodno, ako
arhiv ne dobije dokaz najelementarnijih podataka o arhivskoj grai stvaraoca.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Zatita arhivske grae u nastajanju u praksi Istorijskog arhiva umadije Kragujevac
119
Zatita arhivske grae u nastajanju je sloen posao, zasnovan na struno-
tehnikim radnjama, koje se redosledno obavljaju. Svaki diskontinuitet u nainu
obavljanja strunih operacija na zatiti arhivske grae doprinosi smanjenju
kvaliteta zatite. Pojednostavljeno gledano, skraeni postupak zatite odn.
izluivanje bezvrednog registraturskog materijala iz registraturski nesreene
dokumentacije stvaraoca arhivske grae, bez arhivske knjige ne obezbeuje
arhivsku grau u nastajanju. Zato je arhivska knjiga osnov zatite arhivske grae
van arhiva, preduslov ostalih strunih mera zatite i konani rezultat uloenog
truda arhiviste.
Na osnovu ove zakonom propisane evidencije ekasnije e se sprovoditi
postupak izluivanja bezvrednog registraturskog materijala, a samim tim
i odabiranje arhivske grae stvaraoca radi predaje nadlenom arhivu. Ona
je idealno sredstvo za proveru potpunosti Liste kategorija registraturskog
materijala sa rokovima uvanja, odnosno za izradu kvalitetne Liste kao i njenu
dopunu. Gledano sa aspekta registrature, ova evidencija predstavlja linu
kartu registrature, jer u potpunosti odraava faktino stanje arhivske grae u
nastajanju (koliko i kakve arhivske grae ima u registraturi, gde se ona nalazi,
sa kojim brojevima je signirana dokumentacija, koja vrsta registraturskog
materijala stvaraoca je izluena reenjem nadlenog arhiva, koja arhivska graa
je predata na trajno uvanje ustanovi zatite i kada?). Praktine posledice njenog
nevoenja u registraturi ogledaju se u tome to administratori i ostali zaposleni
nemaju uvid u tok i kretanje dokumenata za potrebe poslovnog procesa. esto
se arhivu predlae za izluivanje registraturski materijal koji je ve bio predmet
izluivanja, ali reenje o izluivanju nije razvedeno u rubrici arhivske knjige.
Pri preuzimanju arhivske grae u arhiv ukoliko ista nije obeleena brojevima
iz osnovne evidencije, nemogue je postupiti po zahtevu stranaka za izdavanje
podataka iz takve grae, do arhivistike obrade fonda i dr.
Privatizacija drutvenih preduzea, nemaran odnos privatnih vlasnika
prema arhivskoj grai stvaraoca i njeno masovno propadanje opominju arhive
da je vreme preventivne zatite prolost i da treba otro sankcionisati sluajeve
grube nepanje u postupanju sa slubenom dokumentacijom pravnih subjekata.
Iz napred izloenog, jasno proizilazi da novo vreme zahteva drugaiji prol
arhiviste. Savremeni arhivist, kao ovlaeni predstavnik ustanove zatite i struno
lice, ne sme da tolerie nepostojanje osnovne evidencije o objektu zatite, a da
udovoljava irelevantnim interesima registrature da proiri smetajni prostor, na
tetu arhivske slube .
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Marija TODOROVI
120
Stanje arhivske grae u registraturama Istorijskog arhiva umadije u
Kragujevcu
Arhiv u Kragujevcu obavlja poslove zatite arhivske grae i
registraturskog materijala na teritoriji umadijskog okruga, koji teritorijalno
obuhvata sedam optina i to: Kragujevac, Aranelovac, Topola, Batoina,
Lapovo, Kni i Raa. Sluba za zatitu arhivske grae i registraturskog materijala
van arhiva, vri struni nadzor nad oko 700 registratura, razliite provenijencije
koje su u nadlenosti ovog arhiva. Pored redovnih obilazaka registratura i
pruanja strune pomoi administratorima, Sluba permanentno aurira podatke
u dosjeima stvaralaca arhivske grae, prati propise o kancelarijskom i arhivskom
poslovanju, verikuje normativna akta o kancelarijskom i arhivskom poslovanju,
edukuje administratore na poslovima zatite, sarauje sa steajnijm upravnicima
prilikom primopredaje arhivske grae likvidiranih pravnih lica i dr.
Generalno gledano, stanje arhivske grae u nastajanju na podruju
delovanja Arhiva u Kragujevcu kree uzlaznom putanjom. Analiza podataka,
sadranih u dosjeima registratura, kao i u kartoteci registratura arhiva, svedoi
da je najvii stepen zatite arhivske grae i registraturskog materijala primenjen
u dravnim organima uprave, jer oni neposredno primenjuju Uredbu o
kancelarijskom poslovanju dravnih organa uprave (Sl. glasnik RS br. 80/92.).
Kvalitetna zatita arhivske grae u nastajanju prisutna je kod sudova (osnovni,
vii, apelacioni, a naroito prekrajni sudovi) i javnih tuilatava, koji uredno
vode arhivsku knjigu i redovno izluuju bezvredan registraturski materijal.
Slede zatim socijalno-zdravstvene i prosvetne ustanove sa relativno dobrim
stepenom registraturske sreenosti arhivske grae, a onda registrature privredne
provenijencije. Valja napomenuti da su brojna privredna drutva, naroito
akcionarska, u saradnji sa Arhivom sredila slubenu dokumentaciju i donela
kvalitetne Liste kategorija ( npr. Akcionarsko drutvo Nemetali-Topola, AD
Trgovina 22- Kragujevac, ADStraevica Batoina, Knjaz Milo AD-
Aranelovac i dr.). Neto loija zatita arhivske grae u nastajanju prisutna je
u nekim javnim preduzeima, mada ima sluajeva gde je zatita na zavidnom
nivou (JKP Bukulja- Aranelovac, JKP Gradska groblja- Kragujevac, JP
Vodovod i kanalizacija- Kragujevac...) .
Indikatori dobrog stanja arhivske grae ogledaju se u svakodnevnom
pristizanju u Arhiv velikog broja fotokopija arhivskih knjiga stvaralaca, izradi
adekvatnih Lista kategorija registraturskog materijala, koje detaljno odraavaju
unutranju organizacionu strukturu i specinu osnovnu delatnost tvorca fonda.
Nadleni arhiv na osnovu takvih lista moe ekasnije sprovesti postupak
izluivanja i odabiranja arhivske grae, u cilju njenog preuzimanja za trajno
uvanje. Fotokopija popisa celokupnog registraturskog materijala stvaraoca, kao
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
121
sastavni deo dosjea arhivskog fonda, je od velike koristi arhivisti u postupku
arhivistike obrade i izrade kvalitetne istorijske beleke o tvorcu fonda.
Iz izloenog se moe zakljuiti da je zatita arhivske grae u nastajanju
sloen posao, koji zahteva neophodno iskustvo i veliku strunost arhiviste. Od
pravilno sprovedenih struno-tehnikih radnji na zatiti arhivske grae van
arhiva, zavisi arhivistika obrada fonda i njegova privatno pravna i nauna
upotrebljivost u ustanovi zatite. Sve ovo ukazuje da je zatita arhivalija
zaokruen sistem, gde jedna operacija proizvodi drugu, a kidanje samo jedne
karike u lancu zatite moe ugroziti stanje arhivske grae i strukturu budueg
arhivskog fonda.
Konano dobro postavljeno klasino kancelarijsko i arhivsko poslovanje
stvaralaca, omoguilo je uvoenje elektronskog sistema poslovanja i automatsku
obradu podataka u umadijskom regionu.
Iako je zatita slubene dokumentacije kragujevakih registratura,
zadnjih deset godina podignuta na vii nivo, posledice nasleeno loeg stanja
kancelarijskog i arhivskog poslovanja su u neznatnoj meri i danas prisutne. One
se obino manifestuju u parcijalnom zavoenju predmeta i akata u delovodni
protokol stvaraoca, looj klasikaciji predmeta po materiji, u registraturama koje
internim aktima reguliu kancelarijsko i arhivsko poslovanje. Loa klasikacija
predmeta i akata, uslovljena nedonoenjem reenja o razvrstavanju unutranjih
organizacionih jedinica i nepostojanjem arhivskih oznaka za arhiviranje svrenih
predmeta, bitno ugroava proces arhiviranja. Prilikom kontrole osnovne
evidencije o predmetima i aktima u registraturama, primeeno je da predmeti
i akti prilikom zavoenja dobijaju redni broj iz delovodnog protokola, ali ne
arhivski znak pod kojim e se vriti klasikacija za arhiviranje. Loa klasikacija
utie na nemogunost brzog pronalaenja predmeta i akata u poslovne svrhe,
a esto i do gubljenja predmeta u registraturi. Jedan od primera loeg arhivskog
poslovanja je nevraanje reenih predmeta pisarnici, radi njihovog upisa u
arhivsku knjigu. Zbog ovako neodgovornog ponaanja referenata, jedan deo
pisane dokumentacije stvaraoca ostaje nepopisan i neevidentiran u registraturi
(npr. tehnika dokumentacija, nansijska, dobar deo dokumentacije iz osnovne
delatnosti pravnog lica...).
Samim tim arhivska knjiga stvaraoca postaje nekompletna, gubi
znaaj u postupku izluivanja bezvrednog registraturskog materijala, a ne
moe se adekvatno primeniti ni kod primo-predaje arhivske grae arhivu.
Nekompletna arhivska knjiga automatski dovodi do loe Liste kategorija
registraturskog materijala, to proizvodi smetnje u odabiranju arhivske grae i
uzrokuje oteenje arhivskog fonda u nastajanju. Reenje pomenutog problema
moe se regulisati internim aktom, pravilnikom o kancelarijskom i arhivskom
poslovanju, koji e obavezno sadrati odrednicu da se za dokumentaciju koja
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Marija TODOROVI
122
se zadrava unutar organizacionih jedinica stvaraoca zapisniki dostave podaci
pisarnici, radi njenog upisa u arhivsku knjigu. Jedan od krupnih nedostataka
zatite je i neevidentiranje popisane arhivske grae stvaraoca, brojevima iz
osnovne evidencije (l.15. Uredbe o kancelarijskom poslovanju organa dravne
uprave). Posledice neetiketiranja inventarnih jedinica registraturskog materijala
su naroito prisutne u sluajevima seljenja dokumentacije na novu lokaciju i
izmeanosti registraturskih jedinica. U takvim sluajevima predmeti i akti se
ne mogu brzo pronai pa osnovna evidencija o arhivskog grai nije praktino
upotrebljiva.
Promena drutveno-svojinskih odnosa u privredi zemlje izazvala je
krupne promene na polju zatite arhivske grae u nastajanju. Postojei zakonski
propisi, koji su doneti u vreme SFRJ i SRJ, nisu sadrali gotova reenja za
novonastale probleme arhivske slube.
Iako je dokumentacija pravnih lica u steaju pod posebnim reimom
zatite, brojni su primeri loeg postupanja steajnih upravnika, koji mogu usloviti
unitenje dokumentacije stvaralaca, privredne provenijencije. U praksi vrlo esto
nailazimo na primere neodgovornog odnosa privatnih vlasnika i uzurpiranja
originalne tehnike dokumentacije stvaraoca. Steajni upravnici vrlo esto ne
potuju zakonom utvrene obaveze u procesu zatite arhivske grae, pa dobar
deo steajne dokumentacije zavri na preradi, kao sekundarna sirovina. Situaciju
dodatno pogorava nepostojanje osnovne evidencije o arhivskog grai stvaraoca,
u dosjeu registrature, pa nadleni arhiv ne moe valjano zatititi takvu vrstu
dokumentacije. U Srbiji je doneto vie propisa koji reguliu prava i obaveze
steajnih upravnika na zatiti dokumentacije steajnog dunika. Pored Zakona o
steaju (Sl. glasnik RS br. 104/09), u primeni je Kodeks etike za steajne upravnike
(Sl. glasnik RS br. 43/05), kao i Nacionalni standard br. 9. o nainu voenja i
uvanju evidencije steajnog upravnika. Kragujevaki arhiv ve due vremena
praktikuje edukaciju steajnih upravnika i njihovih pomonika na poslovima
zatite arhivske grae, u cilju preuzimanja registraturski sreenih fondova.
Primeri pozitivne saradnje izmeu arhiva i steajnih upravnika, rezultirali su
dobrom registraturskom sreenou arhivske grae, iz koje se svakodnevno
koriste podaci za povezivanje staa zaposlenih. Najvie takvih podataka izdato je
iz arhivske grae fondova: DP Romanija - Kragujevac u steaju, DP Ortoteks
- Kragujevac u steaju, DP tamparija Napredak- Aranelovac u steaju, DP
11.Oktobar- Raa u steaju, DP Zastava transport Kragujevac u steaju,
Fabrika konzervi Crvena zvezda- Kragujevac u steaju i dr.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
123
Modeli i oblici rada strune slube Istorijskog arhiva umadije
Kragujevac
Prebacivanje regionalnih arhivskih ustanova na oskudni budet lokalnih
samouprava 2001. godine bitno je pogoralo stanje arhivskih ustanova u
zemlji. Decentralizovana zatita arhivskog fonda Srbije stvorila je problem u
razgranienju stvarne i mesne nadlenosti izmeu subjekata zatite. Oekuje se da
e taj problem biti reen donoenjem Zakona o arhivskoj grai i arhivskoj slubi,
ija je priprema u toku. Zatita arhivske grae u Srbiji vrila se centralizovano
sve do 2001. godine. Promenjen status regionalnih arhiva i lo nain nansiranja,
onemoguili su kvalitetnu zatitu arhivske grae u nastajanju. Sa druge strane,
Arhiv Srbije u Beogradu, u ijoj stvarnoj nadlenosti je zatita arhivske grae
dravnih organa i organizacija, republike provenijencije nije u mogunosti da
bez pomoi lokalnih ustanova zatite obavi strune mere zatite u ispostavama
republikih dravnih organa. Ovakva organizacija arhivske slube slabi kvalitet
zatite arhivske grae u nastajanju i iz tog razloga bi je trebalo centralizovati.
Problem je naroito prisutan u slubi katastra, upravi prihoda, ministarstvima,
republikom zavodu za zdravstveno i penziono osiguranje, republikom zavodu
za statistiku, u slubi trezora i dr.
U stalnom nastojanju da pobolja kvalitet zatite arhivalija razliitih
stvaralaca i stanje arhivske grae u nastajanju u svom regionu, kragujevaka
struna sluba zatite ukljuuje se u rad Drutva arhivista Srbije Beograd,
uestvuje u osnivanju i radu Regionalne podrunice DAS-a, za sedam teritorijalno
povezanih arhiva (Kragujevac, Kraljevo, Jagodina, Kruevac, Uice, aak i
Novi Pazar). Od momenta osnivanja do danas, podrunica DAS-a odrala je vie
radnih sastanaka, na kojima su prisutni arhivisti razmenili iskustva sa kolegama
iz drugih ustanova zatite, o aktuelnim problemima arhivske slube (status
pravne zatite arhivske grae privatizovanih preduzea, izrada orijentacionih
Lista kategorija registraturskog materijala, kolizija stvarne i mesne nadlenosti
arhivskih ustanova u uslovima decentralizovane zatite arhivske grae u
zemlji, izrada arhivskog terminolokog renika, cenovnik arhiva o pruanju
usluga korisnicima arhivske grae u arhivu, problemi klasinog i elektronskog
arhiviranja, iniciranje predloga zakona o arhivskog grai i arhivskoj slubi
i ostalo...). Ovakva saradnja teritorijalno povezanih arhiva u bitnoj meri je
doprinela ujednaenju arhivske prakse svih subjekata zatite i znatno popravila
stanje zatite arhivske grae u nastajanju.
Osnivanje Drutva arhivista Srbije 2005. godine predstavlja znaajan
korak u razvoju savremene srpske arhivistike. Drutvo je okupilo arhiviste iz svih
krajeva Srbije i organizovalo niz strunih sastanaka u cilju unapreenja arhivske
slube. Izdavanjem informativnog biltena Arhivski glasnik, srpski arhivisti su
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Marija TODOROVI
124
dobili priliku da prezentuju svoja iskustva na zatiti arhivske grae, kroz strune
radove, koji e posluiti edukaciji mladih arhivista. Vano je napomenuti da su
u okviru DAS-a pokrenuta mnoga znaajna pitanja arhivske struke i odrana
brojna savetovanja sa arhivistima (npr. Pristup informacijama od javnog znaaja
u RS, Meunarodni arhivski standardi i njihova primena...).
Struna sluba kragujevakog arhiva aktivno se ukljuuje u rad
pomenutih arhivskih asocijacija, koristei razliite vidove saradnje i to:
x uee u izradi Vodia za registrature u izdanju matinog arhiva i DAS-a,
Beograd;
x objavljivanje strunih radova u biltenu Arhivski glasnik;
x uee u Letnoj koli arhivistike Arhiva Srbije, za polaznike iz registratura;
x rad na izradi amandmana na Predlog zakona o arhivskoj grai i arhivskoj
slubi;
x objavljivanje strunih radova u lokalnom asopisu kragujevakog arhiva
umadijski anali.
Permanentna edukacija administratora u registraturama umadijskog
regiona, na poslovima registraturskog sreivanja arhivske grae rezultirala je
usvojenim modelom zatite, koji zadovoljava potrebe nadlenog arhiva. Samim
tim stekli su se povoljni uslovi za edukovanje buduih generacija arhivista na
poslovima zatite.
Zakljuak
Primena vaeih propisa o kancelarijskom i arhivskom poslovanju u radu
stvaralaca tzv. registratura je presudan faktor i garant celovitosti i ouvanja
arhivske grae u nastajanju. Kako arhivska graa u nastajanju predstavlja
osnov budueg arhivskog fonda u nadlenoj ustanovi zatite, razumljiva je
tenja arhivskih poslenika u Srbiji da je na propisan nain zatite i obezbede od
oteenja i unitenja. Samo tako ona moe posluiti pokoljenjima kao originalno
svedoanstvo proteklih deavanja.
Promena drutveno-politikih i ekonomskih odnosa u Srbiji (proces
privatizacije drutvenih preduzea, stalni steajevi privrednih subjekata
praeni masovnim unitenjem arhivalija, zastarelo i neprimenljivo arhivsko
zakonodavstvo, prebacivanje regionalnih arhivskih ustanova na oskudni budet
lokalnih samouprava, decentralizovana zatita arhivskog fonda RS i dr.)
opteretila je arhivske ustanove brojnim problemima za ije reavanje nije bilo
zakonskih reenja, ni nansijskih sredstava. Traei novi modus u reavanju
istovrsnih arhivistikih problema, a u cilju ujednaenja arhivske prakse Sluba
za zatitu arhivske grae van arhiva aktivno se ukljuuje u rad Drutva arhivista
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
125
Srbije (DAS) 2005 godine. Radi ekasnijeg vrenja poslova iz svog delokruga
uestvuje u formiranju Podrunice DAS-a, za sedam teritorijalno povezanih
arhiva (arhivi u Jagodini, Kraljevu, Kruevcu, Kragujevcu, aku, Uicu i
Novom Pazaru).
U stalnom nastojanju da prevazie posledice nasleenog, loeg stanja
kancelarijskog i arhivskog poslovanja, Sluba intenzivira saradnju na relaciji
arhiv registratura. Ukazujui na primere fragmentarnosti preuzetih arhivskih
fondova, koji su direktna posledica loeg stanja kancelarijskog i arhivskog
poslovanja i ujedno na znaaj ekasne primene propisa za operativan rad
stvaralaca i delatnost nadlenog arhiva, Sluba je uspela da kod administratora
podigne svest o vrednosti sauvanog arhivistikog dokumenta. Dugogodinje
edukovanje zaposlenih na poslovima kancelarijskog i arhivskog poslovanja
(seminari, struna pomo na terenu, uee u izradi prirunika za registrature...)
znatno je popravilo stanje arhivske grae u nastajanju, na podruju rada arhiva
u Kragujevcu.
Summary
Implementation of valid regulations on ofce and archival management
in the work of creators of so-called record ofces is a crucial factor and
guarantee of the wholeness and preservation of archival materials in the process
of their creation. As archival materials represent the foundation of the future
archival holdings in the institution responsible for their protection, it is obvious
why archival representatives in Serbia are inclined to adequately protect archival
materials and prevent their damage and destruction. This is the only way archival
materials can serve the future generations as an original testimony of past events.
Changes in social, political and economic relations in Serbia (eg
privatization process of social enterprises, constant bankruptcies of business
entities accompanied by massive destruction of archival materials, out-of-date
and inapplicable archival legislation, transfer of regional archival institutions
to the scanty budget of local authorities, decentralized protection of archival
holdings of the Republic of Serbia, etc) burdened archival institutions with
numerous problems without any legal solutions or nancial resources.
In search of a new model for resolving archival problems of the same
kind in order to standardize archival practice, the Service for Protection of
Archival Materials outside the Archives actively took part in the work of the
Society of Serbian Archivists (SSA) in 2005. In order to efciently complete
the activities from its domain, the Society participated in the establishment of
the SSA Subsidiaries for seven territorially connected archives (Archives in
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Marija TODOROVI
126
Jagodina, Kraljevo, Kruevac, Kragujevac, aak, Uice and Novi Pazar).
Constantly attempting to overcome the consequences after inheriting
a bad situation in ofce and archival management, the Service intensied the
cooperation between archives and record ofces. Moreover, it pointed out the
examples of fragmentation of the archival holdings taken over, which were a
direct result of the bad situation in ofce and archival management. At the same
time, it emphasized the importance of efcient implementation of regulations
dealing with the operational work of creators and activities of the archives
responsible. Additionally, the Service succeeded in raising the administrators
archival awareness of the values of a preserved document. Long-lasting employee
training in the eld of ofce and archival management (eg seminars, professional
eld assistance, participation in the creation of handbooks for record ofces, etc)
signicantly improved the situation of archival materials in the process of their
creation, in the activity area of the Archives in Kragujevac.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
127
Ikbal COGO
Muzej grada Zenice
ARHIVSKA DJELATNOST U
ZENIKO-DOBOJSKOM KANTONU
Abstrakt: Ovaj kratki prilog ima za cilj upoznati iru strunu javnost sa
stanjem arhivske djelatnosti u Zeniko-dobojskom kantonu. Iako na kanton ima
Zakon o arhivskoj djelatnosti i druge propratne akte koji su doneseni jo 2006.
godine, do aprila 2011. institucija Arhiva ne funkcionira. Razlozi zbog kojih je
stanje takvo, autor pokuava istraiti i u ovom se radu nude podaci do kojih je
uspio doi.
Kljune rijei: Arhiv, arhivsko zakonodavstvo, Zeniko-dobojski kanton,
organizacija arhiva, budunost arhivske djelatnosti.
Uvod
Tema rada jeste stanje arhivske djelatnosti na podruju Zeniko-dobojskoga
kantona u posljednjih nekoliko godina. Ipak, potrebno je predoiti nekoliko
informacija u vezi sa razvojem arhivske djelatnosti, institucije arhiva i arhivskoga
zakonodavstva u Bosni i Hercegovini.
Institucija Arhiv Bosne i Hercegovine formirana je u decembru 1947.
godine sa sjeditem u Sarajevu
1
. Ubrzo nakon toga, formirani su regionalni
arhivi u Sarajevu, Banja Luci, Mostaru, Tuzli, Travniku i drugim mjestima u
Bosni i Hercegovini. Podruje tadanje optine Zenica pripadalo je djelokrugu
nadlenosti Arhiva Srednje Bosne u Travniku.
Kada je u pitanju zakonska legislativa, razvoj arhivskih instuticija temeljen
je na zakonima i uredbama donoenim od strane Vlade i Skuptine NR BiH i SR
BiH. Do poetka rata 1992. na snazi je bio Zakon o arhivskoj djelatnosti SR BiH
donesen 1987. godine.
Pitanje arhivske djelatnosti i zakonodavstva na prostoru Bosne i Hercegovine
nakon potpisivanja Dejtonskoga mirovnog ugovora decembra 1995. godine
nije sistemski rjeavano. Tanije, postojao je pravni vakuum jer niti jedan od
nivoa vlasti (dravni, entitetski, kantonalni, gradski, opinski) nije problematiku
arhivske djelatnosti smatrao prioritetnom.
1 Prije toga, na podruju Bosne i Hercegovine nije postojala institucija Arhiv. Iako je postojala ideja,
tokom austrougarske uprave, arhiv ipak nije osnovan. Inae, do sada najstariji arhiv nastao na tlu BiH
jeste Arhiv Franjevake provincije osnovan 1544. godine.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Ikbal COGO
128
Tek 1999. godine, Skuptine Unsko-sanskog i Zapadnohercegovakog
kantona donijele su Zakon o arhivskoj djelatnosti.
Iste godine, u Republici Srpskoj je proglaen Zakon o arhivskoj grai
Republike Srpske.
2
, a tokom 2000. godine, Zakone o arhivskoj djelatnosti dobili
su Sarajevski i Tuzlanski kanton. Godine 2001. donesen je i dravni Zakon o
arhivskoj grai i Arhivu BiH
3
kojim je kao dravna arhivska institucija proglaen
Arhiv BiH ime je potvren kontinuitet u radu te institucije. Zakon o arhivskoj
djelatnosti i Arhivu do danas (april 2011.) nemaju kantoni Posavski i Kanton 10
(biva Hercegbosanska upanija).
Ovdje je potrebno spomenuti i da su arhivske institucije na svim nivoima
vlasti u Bosni i Hercegovini organizovane dvojako, kao javne ustanove u oblasti
kulture ili organi uprave u okviru ministarstava uprave i pravosua.
4
Ze-do kanton, sa zakonom, bez arhiva
Formiranjem Zeniko-dobojskog kantona nastaje administrativno podruje
od dvanaest opina koje u pogledu ranijih arhivskih nadlenosti nisu pripadale
istom arhivu.
Kada je rije o stanju do 1992. godine, od deset tadanjih optina koje su
postojale
5
, a sada pripadaju Ze-do kantonu, etiri (Zavidovii, epe, Zenica i
Kakanj) su podpadale pod jurisdikciju Arhiva Srednje Bosne u Travniku, etiri
(Olovo,Vare, Breza i Visoko) pod ingerencije Istorijskog arhiva Sarajevo, a
dvije (Maglaj i Teanj) pod ingerencije Regionalnog arhiva u Doboju.
6
Skuptina Zeniko-dobojskog kantona je tokom 2006. godine donijela
pravni okvir za uspostavljanje Arhiva Zeniko-dobojskog kantona. Usvojen je
Zakon o arhivskoj grai Ze-do kantona
7
, a zatim i podzakonski akti, Uredba o
uvjetima i nainu polaganja strunog arhivskog ispita
8
te Pravilnik o uvjetima
smjetaja, opreme, zatite i obrade arhivske grae, broju i strukturi strunog
osoblja Arhiva.
9
Zakon o arhivskoj grai Ze-do kantona ima ukupno 57 lanova koji poblie
odreuju pojam arhivske grae, nain prikupljanja, pohranjivanja, obrade i
uvanja iste. lanovima od 34. do 49. denira se i pitanje institucije Arhiva Ze-
do kantona kao nadlene institucije za obavljanje arhivskih poslova na podruju
2 Sl. glasnik RS, br. 35/99.
3 Sl. glasnik BiH, br. 16/01.
4 A. Koar, Demokratizacija ili etatizacija arhivske djelatnosti Bosne i Hercegovine, Arhivska praksa
br. 13, Tuzla 2010., str. 27, 28.
5 Zeniko-dobojskom kantonu pripadaju i dvije, poslije rata formirane opine, Doboj-jug i Usora.
6 PELI (2006), 226, 227, 229.
7 Sl. novine Ze-do kantona, br. 4/06.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Arhivska djelatnost u Zeniko-dobojskom kantonu
129
kantona. Naalost, iako je spomenuti Zakon donesen marta 2006., do danas (april
2011.) nije realizovan tj. nije osnovana institucija Arhiva.
Prema usmenim iskazima djelatnika Ministarstva pravosua i uprave Ze-do
kantona, koje je autor teksta dobio, resorno Ministarstvo je formiralo Komisiju
za izradu Elaborata o drutveno-ekonomskoj opravdanosti osnivanja Arhiva
Zeniko-dobojskog kantona iji je zadatak bio da Skuptini kantona isti ponudi
na usvajanje.
Na sjednici Skuptine kantona od 20.9.2010. godine donesena je Odluka
o usvajanju Elaborata (br. 01-48-25035/10), to je objavljeno u Slubenim
novinama Ze-do kantona br. 10/10. Ipak, postavlja se logino pitanje zato je
Zakon o arhivu i arhivskoj djelatnosti Ze-do kantona donesen 2006. godine, a
Elaborat o drutveno-ekonomskoj opravdanosti osnivanja tek u septembru 2010.
godine. Zato se ekalo vie od etiri godine?
Elaborat
10
, koji broji 12 stranica, u poglavljima III, IV i V precizira pravni
osnov za formiranje institucije Arhiva, potom pojanjava poslove Arhiva i na
kraju Standarde i normative u kojima su opisani potrebni prostorni kapaciteti,
oprema i kadrovi za rad.
11
Na strani 6. Elaborata iznosi se i procjena o koliini arhivske grae (20.000-
30.000 metara dunih) nastale u Zeniko-dobojskom kantonu od kraja 1995.
godine do danas u okviru kantonalnih i opinskih organa uprave i drugih javnih
institucija i ustanova.
12
Na strani 11. istog dokumenta, navodi se i da je prema standardima,
normativima i koliini arhivske grae, u buduem Arhivu Ze-do kantona
potrebno ukupno 23 radnika, a za poetak etrnaest radnika od ega devet sa
VSS spremom.
13
Mora se primijetiti da nije jasno precizirano koji proli visoke strune
spreme mogu i trebaju raditi u buduem Arhivu Ze-do kantona. Ovo je vano
jer postoji mogunost da se u Arhiv uposle osobe sa zavrenim fakultetima
tehnike struke ili pedagoke struke kojih u Zenici ima jako mnogo na birou za
zapoljavanje, a koji naprosto nisu obrazovani da rade takve poslove i zadatke
kao to je praenje i preuzimanje registraturne grae, arhiviranje grae, struna i
10 Elaborat je sainjen od strane Komisije u sastavu: dr. Salih JALIMAM, historiar (Predsjednik),
Nada DELIBAI, dipl. ecc (pomonik ministra za trezor - lan), Vesna AJANOVI, dipl. iur
(pomonik ministra pravde - lan), Sead DANOVI (direktor Kantonalne uprave civ. zatite - lan),
Ruica JUKI-EZGETA (sekretar min. pravde - lan) i Fahrudin SALINOVI (djelatnik Slube
zajednikih poslova Vlade - lan). Naalost, u ovoj Komisiji nema niti jednoga predstavnika arhivske
struke sa iskustvom iako je takvih strunjaka prilian broj (Sarajevo, Tuzla, Travnik, Biha, Banja
Luka).
11 Sl. novine Ze-do kantona, br. 10/10, str. 743.
12 Sl. novine Ze-do kantona, br. 10/10, str. 747.
13 Isto, str. 752.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Ikbal COGO
130
nauna obrada i sl. Nije pojanjeno ni da li budui direktor Arhiva Ze-do kantona
treba imati nauni stepen magistra ili doktora drutvenih ili humanistikih nauka,
eventualno due radno iskustvo u arhivskoj struci i sl.
14
U lanu 55. Zakona o arhivskoj grai Ze-do kantona stoji da do poetka rada
Arhiva Zeniko-dobojskog kantona svi poslovi iz arhivske djelatnosti moraju
biti obavljani shodno vaeem Zakonu o arhivskoj grai Federacije Bosne i
Hercegovine tj. ove poslove preuzima Arhiv Federacije BiH iz Sarajeva.
Iako je ovaj lan Zakona sasvim jasan, zbog pogreaka ili nepoznavanja
vaeih arhivskih propisa, a nainjenih u resornom ministarstvu Vlade Ze-
do kantona, voenje arhivskih poslova za veinu organa uprave te drugih
privrednih i sudskih organa nastavio je obavljati Kantonalni arhiv Travnik (bivi
Arhiv Srednje Bosne). Pogreka se ogleda u donesenoj Odluci o privremenom
obavljanju arhivskih poslova koja je donesena vjerovatno tokom 2004. godine.
15
Ovakva situacija imala je za posljedicu i sukob unutar arhivskoga udruenja
na nivou Federacije BiH izmeu predstavnika Kantonalnog arhiva u Travniku
i direktora Arhiva Federacije BiH. Naalost, ovaj sukob kasnije se prenio i u
medije.
Osim Zakona o arhivskoj grai, kako sam ve spomenuo, donijete su i
Uredba o polaganju arhivskog ispita i Pravilnik o smjetaju opreme, arhivske
grae i dr. Oba podzakonska akta napisana su po svim opeprihvaenim normama
i standardima arhivske struke. Autor nije uspio doi do podataka o tome da li
je spomenuta Komisija do sada u neko od osnovnih ili viih arhivskih zvanja
proizvela barem jednog djelatnika organa uprave ili neke javne ustanove.
16

Praksa je da se i dalje djelatnici rasporeeni na poslove rada u kancelarijskome
poslovanju i arhivi upuuju na polaganje strunoga ispita u Sarajevo (Arhiv
Federacije BiH)
17
ili Travnik (Kantonalni arhiv Travnik).
Takoer, autoru nije poznato ko trenutno u kantonu provodi mjere
evidentiranja registraturne grae, preuzimanja iste, kartiranja i pretvaranja u
arhivsku one grae koja za to ispunjava propisane standarde.
14 Ovo navodim jer se ovakve institucije kod pojedinaca vide kao ansa upoljavanja podobnih
osoba koje zadovoljavaju formalni kriterij (VII stepen) bez prethodnih znanja ali i interesa za ovakvu
vrstu posla.
15 Autor teksta naalost nije imao priliku vidjeti spornu Odluku koju je zatraio od djelatnika
Ministarstva za pravosue pa stoga nije naveden njen broj, datum izdavanja i to je najvanije potpisnika
iste.
16 Ovdje se misli na Komisiju za provoenje arhivskih ispita na nivou Ze-do kantona koja je
predviena zakonskim propisima iz 2006.
17 Kada je u pitanju polaganje strunih ispita u Sarajevu, postavlja se pitanje zato se ispiti ne
provode pri krovnoj dravnoj instituciji, Arhivu BiH.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Arhivska djelatnost u Zeniko-dobojskom kantonu
131
Zakljuak
Osnovni cilj rada bio je obavijestiti strunu javnost o stanju arhivske
djelatnosti u Zeniko-dobojskom kantonu. Ponueni su osnovni podaci i injenice
koje navode na nekoliko zakljuaka.
Potreba za konanim formiranjem institucije Arhiva na prostoru Zeniko-
dobojskog kantona jedan je od prioriteta nove vlasti kantona. To je jasno kada
se uzme u obzir novi administrativno-politiki ustroj Bosne i Hercegovine i
Federacije BiH, potom broj opina i stvaratelja registraturne, pa time i budue
arhivske grae. Takoer, sama koliina pisane slubene korespondencije, iako
smo odavno u eri visokih tehnologija i softvera, ne smanjuje se ve iz godine u
godinu raste.
Kada se uz to doda i injenica da znatan dio arhivske grae ije je mjesto
nastanka neka od opina Ze-do kantona, nastao posljednjih pola stoljea, a koji se
danas nalazi u Travniku ili Sarajevu esto biva predmetom ponovnog koritenja
(najee su to razliiti sudski spisi, dokumentacija upravnih ali i javnih slubi
i institucija) i da bi barem dio te grae mogao biti vraen u Zenicu, postojanje
Arhiva je neupitno.
Meutim, ostaje dojam da su Zakon i pratei akti usvojeni bez jasne vizije
kako dalje. Logino bi bilo da se prije donoenja svih propisa odredila i jasno
precizirala lokacija i objekat nove institucije te sagledalo stanje strunog kadra.
Nije dovoljno samo donijeti propise. Naalost, veoma se esto donose pravni
akti koji nemaju utemeljenje u realnim potrebama ili pak bez jasne vizije kako
odreene stvari u kratkom roku ekasno implementirati.
Danas, iako na papiru, Arhiv imamo ve vie od etiri godine, graa se ili
alje na uvanje u Travnik ili pojedine institucije i organi uprave organizuju svoje
interne arhive. Posebno je veliki problem nesreenosti tih internih arhiva, te
nepostojanje arhivskog kadra koji bi te poslove obavljao. Nerijetko se ti poslovi
dodjeljuju djelatnicima nie i srednje strune spreme koji nemaju elementarnih
strunih znanja. Za posljedicu imamo sindrom straha od arhive odnosno velikih
problema prilikom pronalaenja odreenih akata, spisa ili predmeta.
Summary
The aim of this paper was to provide basic information about the state of
archival activities in the area of Zenica-Doboj Canton. Zenica-Doboj Canton has
a total of 12 municipalities with over 400,000 inhabitants. Current records and
archival material from these municipalities until 1992. was subject of treatment
by three archival institutions (Travnik, Sarajevo, Doboj). Given the new
administrative structure of Bosnia and Herzegovina and the Federation, archival
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Ikbal COGO
132
legislation has changed, as well as jurisdiction of individual archives. This
Canton got the Law of archives and other supporting documents during 2006. but
there has not been an institution of the Archive of Zenica-Doboj canton. Possible
reasons for this situation is the lack of funding in the budget of the canton and the
absence of a clear vision, strategy and human resources with which to begin the
process of building the archive and all ancillary services.
It is interesting to mention the fact that the Cantonal Assembly only at
September 2010. adopted the study of socio-economic justication for starting an
archive. In this document, again, no details were specied, like possible location
or locations for the archives building, professional staff with the necessary level
of expertise to work as archivists, etc.
Still, we hope that at least until second half of upcoming, year 2012.,
Zenica-Doboj Canton will nally get the institution of the Archive.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
133
Dr. Azem KOAR, red. prof.
Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli
ARHIVISTIKO-HISTORIOGRAFSKI ASPEKTI
POSEBNE ZATITE DOKUMENATA
RATNE PROVENIJENCIJE (1992.-1995.)
Abstrakt: U radu se govori o znaaju dokumenata ratne provenijencije
(1992.-1995.), kako onih koji su slubenog karaktera koje podvodimo pod pojam
arhivska graa, tako i onih koji su nastajali na neki drugi nain (fotograje, audio
i video zapisi, ratni dnevnici, sjeanja i sl.). Njihov znaaj je multidisciplinaran
za mnoge naune discipline (ovdje je akcenat na arhivistiko-historiografske
aspekte), te za opecivilizacijsku potrebu da se retrogradna shvatanja, dogaaji
i pojave (kakvi su ratovi) sveobuhvatno i nauno-egzaktno istrae, elaboriraju i
u vidu naunog zakljuka (suda) plasiraju pred strune i naune krugove i iru
drutvenu javnost. Od svega toga, tj. od naune interpretacije i njene drutvene
valorizacije, u krajnjem zavisi karakter civilizacijske poruke koju ova civilizacija
ostavlja u naslijee sljedeim civilizacijama. U sutinu svega toga su primarno
utkani arhivistiko-historijografski aspekti, a to se u radu aplicira i analizira na
konkretnim primjerima.
Kljune rijei: Arhivska graa, ratna produkcija registraturne grae,
fotograje, audio i video zapisi, memoarska graa, rat, odbrana, agresija, ratni
zloin, socijalistika Jugoslavija, Bosna i Hercegovina, Srbija i Crna Gora,
arhivi, arhivski propisi, Drutvo arhivskih radnika BiH.
Uvodne napomene
Jedan od najznaajnijih uslova za pravilnu interpretaciju svakog historijskog
procesa i dogaaja predstavlja kvantitet i kvalitet sauvanih historijskih izvora
svih vrsta, i svih provenijencija, prije svega onih koji su primarni za odreeno
nauno istraivanje.
1
Upravo zbog toga, dijametralno suprotna ovoj spoznaji su nastojanja
protagonista dogaaja da ostave to manje tragova (izvora) o svojim postupcima,
1 Historijska nauka primarnim izvorima saznanja izmeu ostalog, smatra, pisane izvore koji direktno
govore o predmetu istraivanja. Prema saznajnoj vrijednosti dijele se na ostatke (tj. izvore koji su
ostali kao rezultat dogaaja o kojima govore: arhivska, muzejska i druga graa) i tradicju (izvori koji
su nastali da bi bili historijski izvor: svjedoenja uesnika i oevidaca, novinski izvjetaji, memoari,
dnevnici, autobigraje i sl.). Branislav urev, Esej o istorijskim izvorima, Godinjak Drutva
istoriara BiH, XII, Sarajevo 1982., 7-48.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
134
kako bi izbjegli sopstvenu odgovornost, i stvorili mogunost za drugaijom
(nestvarnom, svojom) interpretacijom. Sa aspekta strana u koniktu: u pravilu je
rtvi uvijek u interesu da se spozna cjelovita istina o dogaaju, dok je poiniocu
zloina u pravilu uvijek interes da se utru svi tragovi o tome.
Imajui sve ovo u vidu, a znajui i za meunarodne konvencije o ljudskim
pravima, o zatiti kulturnih dobara i druge, ini se posebno vanim ukazati
na pitanje dokumentacione osnove ratnih zbivanja, posebno poinjenih ratnih
zloina i drugih dogaaja koji su se zbili u vrijeme rata 1992.-1995. godine.
Ovdje se radi o institucionalnoj organiziranosti i o obaveznosti drave (svih
nivoa vlasti) da osiguraju, tj. da ustroje na cijelom svom prostoru institucije,
tj. mehanizme da se dokumenti o radu ratnih organa sauvaju, izmeu ostalog
i zato to je te obaveze i Bosna i Hercegovina preuzela pred meunarodnom
zajednicom prijemom u Ujedinjene nacije 22. 5. 1992. godine.
Cjelovite odgovore na ova pitanja ne moe dati samo jedna nauka, pa
makar to bila i historija, koja je po predmetu izuavanja najpozvanija, ve vie
njih: pravne nauke, sociologija, psihologija, medicinske nauke i sl., jer koliko se
to na osnovu dostupnih izvora moe zakljuiti, ovim protagonistima rata, posebno
poiniocima ratnih zloina, nije bio samo cilj da se ziki likvidiraju protivnici
ili da su oni ziki prognaju sa odreenog prostora, ve i da se to uini na krajnje
sadistiki nain umjesto jednog metka da se rtva upuca rafalima iz automatskog
oruja, da se rtva prije likvidiranja stravino mui itd.
2
Te postupke treba da
nauno objasne: psihologija, psihijatrija i druge medicinske discipline. Upravo
zbog toga, zbog potrebe za multidisciplinarnim naunim pristupom pitanjima rata
i ratnih zloina, neophodno je istraivanja zasnivati posebno ona iz drutvenih
i humanistikih nauka, prije svega na pisanim historijskim izvorima: kako onima
koje historijska nauka svrstava u sferu ostataka (tj. onih koji su nastali kao rezultat
nekog slubenog posla, npr.: rad ratne vlade, rad neke tvornice ratnog materijala,
neke politike stranke i sl.), tako i onima koji su nastali po bilo kom drugom
osnovu (svjedoenja rtava zloina, foto i drugi dokumentacioni materijal,
medicinska dokumentacija, priznanja egzekutura zloina i sl.), a sa ciljem da
slue kao historijski izvor. Pri tome je posebno vano podrobno objasniti uzroke
2 O nainu egzekucije masovnih i pojedinanih zloina nad nesrpskim narodima (preteno
Bonjacima) na podruju Podrinja i Posavine, od strane srpskih oruanih formacija postoje brojna i
autorizirana svjedoenja oevidaca i stradalnika. Izmeu ostalih, u izjavi koju je dao graanin N.N.
(ime i prezime se nalazi na originalu izjave) o stradanjima Bonjaka na podruju opine Bratunac u
toku aprila i maja 1992. godine, se navodi: ... Tako su odveli Halilovi Osmana, biveg naelnika
SUP-a, koga su kasnije ubili, Husi Nediba, sina Nazifa, Mumina ef marketa, kojeg su ubili na
najsvirepiji nain, Mei Esada i njegova dva sina Atifa i Emira starih 26 i 35 godina, Gui ukriju koji
je ubijen na svirep nain. Vidio sam kako su Atifu i Emiru ekserima prikovali nekakve daske za tabane.
Emiru je bila odsjeena jedna ruka, nos, jedan prst na desnoj ruci, uho i izvaeno jedno oko, Esadu su
odsjekli polni organ, a zatim ga zaklali, dok su Atifa udavili. Sve sam to lino vidio. (Grupa autora,
Ratni zloin na tuzlanskom okrugu, Tuzla 1996., 65).
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Arhivistiko-historiografski aspekti posebne zatite dokumenata ratne provenijencije (1992.-1995.)
135
i motive rata: je li to ta mitska historija, ili ta guslarska epska tradicija, da li je
to moda neki kompleks inferiornosti (ili superiornosti) koji je kao epidemija
zahvatio odreene populacije, generacije, dijelove etnikih skupina itd., ili je to
recidiv svega toga subliminarnog i oblikovanog u jednom krajnje destruktivnom
i agresivnom ljudskom ponaanju. Uostalom, samo se pravilnom, tj. naunom
kvalikacijom (tj. odreenjem uzroka i motiva koji podstiu ljude na rat i ratne
zloine) moe pravilno dijagnosticirati stanje, i potom primjeniti odgovarajua
terapija, odnosno uiniti pokuaj da se u korijenu sasjee bar neki od poznatih
i generirajuih uzroka i motiva. To, naravno, nikako ne znai da e se cijela
populacija brzo i potpuno izlijeiti, tj. da e se ti uzroci rata odstraniti za sva
vremena, ali ovakav pristup bar suava prostor za nove, na poznatim motivima i
uzrocima zasnovane, ratove i ratne zloine.
Historijsko iskustvo
Bosna i Hercegovina je, kao i iri junoslovenski prostor, prije svih
Hrvatska, te Srbija i Crna Gora, imala negativno historijsko iskustvo na
jedinstvenoj naunoj interpretaciji dogaaja i procesa koji su nastajali i razvijali
se tokom 19. i 20. stoljea. Osnovni uzrok je u dominaciji politike, tanije
politika koje su se mijenjale, nad naukom, mada ni sama historijska nauka nije
bila izgraena u mjeri da je mogla da skine sa sebe jaram politike i ideologije.
3

Iz tih razloga, uglavnom, nije napisana Historija jugoslovenskih naroda u 19. i
20. stoljeu
4
, pa ni Historija naroda Bosne i Hercegovine.
5
Ono to je za predmet
3 Nakon Drugog svjetskog rata politika i ideologija diktirali su ciljeve i zadatke historije.
Elita profesionalnih revolucionara usmjeravala je i kontrolisala sve segmente naune
politike. (Azem Koar, Neki aspekti politike indoktrinacije historije i arhivistike u Bosni
i Hercegovini, Zbornik radova Filozofskog fakulteta Tuzla, br. 5, Tuzla 2004., 17-22).
4 Prva knjiga Istorije naroda Jugoslavije, koja obuhvata period do kraja srednjeg vijeka, objavljena
je 1952. godine, a druga, koja se odnosi na period do kraja 18. stoljea, 1959. godine. Problemi su
nastali kod obrade 19. i 20. stoljea, a to je trebalo da bude obraeno u etiri (po nekima u dva,
odnosno tri) toma. Govorei o potekoama na nastavku ovog projekta akademik Branislav urev
je, izmeu ostalog rekao: ... Posao je doao do imenovanja redakcije, pa se na tom stalo. Ali nisam
spomenuo taj nauni poduhvat koji nije dospio ni do svog poetka da to istaknem, iako bi bilo
itekako mogue raspravljati o tome. Sjetio sam se jedne misli, zapravo zahtjeva koji je tada izreen.
Predsjedavajui je rekao otprilike ovako: To djelo treba da zadovolji javnost svih naroda i narodnosti u
naoj zemlji. Taj iskaz me je neprijatno zbunio. Pitao sam se da li da u tom naunom poduhvatu treba
da to bude misao vodilja ili treba u tom poslu da nas rukovodi namjera da damo istorijsko djelo koje
e objektivno prii istorijskoj materiji. To pitanje me danas jo vie zaokuplja (Diskusija Branislava
ureva, Savjetovanje o istoriograji Bosne i Hercegovine 1945.-1982., Sarajevo 1983., 124-125).
5 Projekat pisanja Istorije naroda Bosne i Hercegovine (po nekim Istorije Bosne i Hercegovine)
pokrenut je 1968. godine. Na ovom timskom projektu angairani su, u skladu sa uim specijalnostima,
u to vrijeme najpoznatiji bosanskohercegovaki historiari. Meutim, i na ovom projektu kao i na
projektu Istorija naroda Jugoslavije, pojavila su se neslaganja i polemike. U osnovi svega toga su
neslaganja meu politiarima to se odraavalo i na neslaganje meu historiarima. O razlozima zastoja
u radu akademik Enver Redi je 1982. godine izmeu ostalog rekao: ... Imam utisak da poslije 13
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
136
ovog rada posebno bitno jeste da su se ti nesporazumi, posebno srpsko-hrvatski
sporovi, prelamali preko interesa drave Bosne i Hercegovine, te Bonjaka kao
jednog od autohtonih njenih naroda, posebno od 1918. godine nadalje.
O stanju bosanskohercegovake historiograje je, izmeu ostalog, temeljito
raspravljano na naznaenom Savjetovanju o istoriograji Bosne i Hercegovine
1945.-1982., odranom u Sarajevu 1982. godine. Referat o stanju historiograje
u vrijeme rata 1941.-1945. podnio je historiar Rasim Hurem, u kojem, izmeu
ostalog, stoji: (...) Nauni nivo istoriograje u narodnooslobodilakoj borbi i
socijalistikoj revoluciji u Bosni i Hercegovini nije u skladu sa kvantitativnim
obimom te historiograje (...). Treba naglasiti da nastanak i razvitak ustakog i
etnikog pokreta u Bosni i Hercegovini 1941.-1945. godine nije izuavan. Danas
ne znamo kako je u Bosni i Hercegovini teklo stvaranje organizacija (politikih,
vojnih i drugih) ova dva pokreta, niti znamo do kog stepena su se ti pokreti uspjeli
organizovati. Razumije se, krivulja razvitka ovih pokreta u Bosni i Hercegovini,
generalno uzeta, u osnovi je poznata, ali to poznavanje nije i nauno utemeljeno.
Bez toga je teko izuavati istoriju narodnooslobodilakog rata i revolucije u
irem smislu rijei (...). Za okupatore, ustae i etnike vezani su terori i zloini
nad narodom, koji su u Bosni i Hercegovini bili masovni. To pitanje je doticano u
velikom broju radova, ali samo uzgredno i openito(...). Izbjeglitvo Muslimana
Bosne i Hercegovine iz sela u gradove, uzrokovano terorom i zloinom etnika,
nije predmet ovih radova.
6
Traei uzroke takvom stanju historiograje na naznaenom savjetovanju
B. urev je istakao da su ojaala nacionalistika stremljenja u istoriograji,
konstatujui: Ukoliko se u nas ispuni socijalizam nacionalizmom, dovodi
se u pitanje jugoslovenska socijalistika zajednica. Govorei o zadacima
historiograje urev je istakao: Kad je rije o odnosima meu narodima,
istorijska nauka mora, prije svega, biti kritina i objektivna. I najgore pukotine
meu narodima objektivnim naunim objanjenjem slivaju se u uzajamno
razumjevanje. Kad ocjenjuju istorijsku ulogu svoga naroda, kritina istorijska
nauka ne moe dati povoda nijednom narodu da se neopravdano gordi nad
drugim narodima.
7
godina od poetka ove inicijative da se napie Istorija naroda Bosne i Hercegovine, osnovni problem
nije bio u stvarnim naunim mogunostima predvienog autorskog kolektiva to su mahom poznati
ugledni istoriari ve, prije svega, po mom osjeanju stvari, preteno u nedostaku uvjerenja da
e, kao nauna cjelina, ta istorija zadovoljiti zahtjeve svakog lana autorskog tima, kao i u nedostaku
spremnosti da se svoj dio posla zavri. (Diskusija Envera Redia, Savjetovanje o istoriograji Bosne
i Hercegovine 1945-1982., Sarajevo, 1983., 156). Ipak jedan broj radova je uraen i potom objavljen
u posebnom izdanju Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. (Prilozi za istoriju, I i II,
Sarajevo 1987.).
6 Rasim Hurem, Naa istoriograja u Bosni i Hercegovini 1941.-1945., Savjetovanje o istoriograji
Bosne i Hercegovine 1945-1982., Sarajevo 1983., 102, 107-108. Autor u ovom radu govori o stavu
katolike crkve, o pokrtavanju Srba, o deportovanju Slovenaca, Srba, Jevreja i Roma, o zatvorima i
logorima. Ovdje je dat naglasak samo na ono to je predmet ovog priloga.
7 B. urev, cit. disk., 125.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
137
Ovo savjetovanje je dalo znaajan podstrek radikalnoj promjeni stanja
na planu oslobaanja historiograje od uticaja politike. Te promjene dobile su
svoj izraz u Izvedbenom projektu drutvenog cilja XIII Istraivanje iz oblasti
istorije, u kojem je, izmeu ostalog, ukazano na jednostran pristup izuavanju
historije Bosne i Hercegovine 1941.-1945., posebno kada su u pitanju politika i
vojna zbivanja, te da jedan dio onoga to znamo o zbivanjima u toku rata 1941.-
1945. nije rezultat naune verikacije tih zbivanja.
8
Meutim, do naune obrade
velikosrpske nacionalistike politike prema Bosni i Hercegovini (i Bonjacima),
kao i drugim nesrpskim narodima (Albancima, Maarima, Hrvatima i dr.) do
poetka disolucije bive SFRJ nije dolo. U praksi je nadvladalo stajalite politiara
da bi akanje po tim pitanjima moglo doprinjeti podizanju nacionalnih
tenzija. Ovakva stajalita su ostavila traga i na dokumentacionu osnovu
etnikih zloina: dogodilo se da tamo gdje su stradale na hiljade nedunih civila
nije postavljeno nikakvo spomen obiljeje, ili provedeno nauno istraivanje, ali
su zato veoma esta obiljeja o stradanjima pripadnika partizanskog pokreta, to
nedvosmisleno govori o ideolokom pristupu zbivanjima i dominaciji politike
nad naukom.
Meutim, i pored svega toga, treba istai da je u vrijeme postojanja
SFRJ dolo do organizirane zatite historijskih izvora, posebno onih o NOR-u
i socijalistikoj revoluciji, o KPJ, radnikom pokretu i sl. Iako tucovan,
znaajan broj tih izvora je i objavljen. Objavljeni su i neki dokumenti o djelovanju
etnikog pokreta Drae Mihailovia.
9
Napisana je i prva knjiga, kao zbornik
dokumenata i svjedoenja, o genocidu nad Muslimanima u Drugom svjetskom
ratu.
10

Meutim, ovome treba dodati injenicu da, apstrahujui sve manjkavosti u
bosanskohercegovakom drutvu i nauci minule socijalistike epohe, stepen
saznanja naune istine o ratnim zbivanjima 1941.-1945. i njihovim protagonistima,
u tijesnoj je vezi sa stepenom sauvanosti i dostupnosti historijskih izvora, prije
svih originalnih arhivskih dokumenata. Oni su, koliko se zna nekompletni,
jer su mnogi stradali, veliki broj fondova iz tog perioda nalazi se van Bosne
i Hercegovine, jedan broj se nalazi u specijalnim arhivima i nedostupan je
javnosti itd. Meutim, ta praznina se nastojala popuniti naknadno prikupljenom
memoarskom graom i drugim izvorima, tako da sve to moe posluiti kao
dobra osnova za izuavanje ovog perioda.
11
Koliko je iz tog iskustva u Bosni i
8 Izvedbeni projekat drutvenog cilja XIII istraivanje u oblasti istoriograje, Sarajevo 1986., 315.
9 Ovi dokumenti su objavljeni u Zborniku dokumenata i podataka o narodnooslobodilakom ratu
naroda Jugoslavije, tom XIV, knj. 1-4, Vojnoistorijski institut, Beograd 1981-1985.
10 Vladimir Dedijer, Antun Mileti, Genocid nad Muslimanima 1941-1945., zbornik dokumenata i
svjedoenja, Sarajevo 1990. U uvodnim napomenama autori su istakli da je ova knjiga nastala kao dio
programa Odbora za istraivanje genocida nad srpskim narodima i drugim narodima Jugoslavije u XX
vijeku.
11 Azem Koar, Historiograja i historijski izvori, Prilozi, br. 29, Sarajevo 2000, 321-327.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
138
Hercegovini izvuena pouka za vrijeme odbrambenog rata 1992-1995, posebno
je i vano pitanje koje zahtijeva posebnu elaboraciju.
Odnos institucija sistema prema arhivskim dokumentima ratne
provenijencije
Rukovoeno razlozima politike i ideoloke prirode rukovodstvo NOP-a
je jo od prvih ratnih godina nastojalo da zatiti kulturna dobra bez obzira na
njihovo porijeklo (stvaraoca) i sadraj.
12
Nakon rata donijeti su propisi o osnivanju
i djelovanju vie kulturnih i naunih ustanova u federalnoj Bosni i Hercegovini,
ija je organizacija i rad od sredine sedamdesetih godina u cjelosti prela u
nadlenost organa SR Bosne i Hercegovine.
13
Osim toga, biva SFRJ, pa time i
njene federalne jedinice, prihvatila je Haku konvenciju iz 1954. godine i druge
meunarodne konvencije o zatiti kulturnih dobara ija su stajalita ugraena i u
odgovarajue jugoslovenske i bosanskohercegovake propise. Sve to potvruje
injenicu da je postojao odreen i izgraen sistem kulturne i naune politike na
nivou Bosne i Hercegovine, a koji je predviao mehanizme zatite kulturnih
dobara kako u vrijeme mira tako i u vanrednim (ratnim i drugim) okolnostima.
14
Meutim, u vrijeme ratnih zbivanja na podruju Hrvatske i posebno
u vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu, taj sistem je drastino naruen od
strane oruanih vojnih i paravojnih formacija sa prostora Srbije i Crne Gore (tj.
Savezne Republike Jugoslavije). Kulturna dobra, propisno obiljeena u skladu sa
Hakom konvencijom, bila su meta artiljerijskih orua i oruja, ili su namjerno
unitavana miniranjem, spaljivanjem, pljakom itd. Izmeu ostalog stradala je
sarajevska Vijenica u kojoj je bila smjetena Narodna i univerzitetska biblioteka,
Orjentalni institut (od zapaljive granate), te brojna druga nepokretna kulturna
dobra (posebno vjerski objekti nesrpskih naroda), kao i ogromne koliine
arhivske, biblioteke, muzejske i druge grae. Do danas nisu utvrene razmjere
12 Jo u toku 1942. ratni organi NOR-a su stavili pod zatitu kulturna dobra, a februara 1945. NKOJ
je donio Odluku o zatiti i uvanju kulturnih spomenika i starina (Sl. list DFJ, br. 10/45).
13 Za predmet ovog rada od posebnog je znaaja istai osnivanje Instituta za istoriju radnikog
pokreta Bosne i Hercegovine 1959. godine koji je 1973. godine prerastao u Institut za istoriju, potom
Instituta za istoriju u Banjaluci osnovanog 1979. godine, te mree dobro organiziranih institucija kulture:
Zavoda za zatitu kulturno-istorijskog naslijea, Narodne i univerzitetske biblioteke, Zemaljskog
muzeja (koji je radio u kontinuitetu od 1888.), Muzeja revolucije (kasnije Historijski muzej), Arhiva
Bosne i Hercegovine. Sve ove institucije bile su matine za mreu odgovarajuih regionalnih institucija
iz odreene oblasti kulture.
14 Konvencija za zatitu kulturnih dobara u sluaju oruanog sukoba (poznata kao Haka konvencija)
donijeta je u Hagu 1954. godine i ini sve do sada temeljni akt zatite kulturnih dobara. (Dodatak Sl.
listu FNRJ, br. 4, Beograd 2.04.1956., str. 1-21). Vie o zatiti kulturnih dobara vidi: Azem Koar,
Meunarodni i nacionalni sistem zatite kulturnih dobara u ratnim okolnostima, Zbornik radova
Filozofskog fakulteta Tuzla, Tuzla 1997., 19-35; Vladimir Brguljan, Meunarodni sistem zatite
kulturnih i prirodnih dobara, Beograd Zagreb 1985.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
139
tih stradanja. Prema nekim istraivanjima stradalo je (porueno ili oteeno) 8
jevrejskih, 36 pravoslavnih, 314 katolikih i 1.686 islamskih vjerskih objekata.
15

Od pokretnih kulturnih dobara istraeno je stradanje arhivske i registraturne
grae koja se nalazila van arhiva, a to iznosi oko 81.000 m arhivske grae i oko
400.000 m registraturnog materijala.
16
Stradanju kulturnih dobara je doprinijela
neadekvatna briga nadlenih ratnih organa Bosne i Hercegovine i organa
meunarodne zajednice. Jedan broj bosanskohercegovakih institucija kulture se
u toku rata ugasio, druge su funkcionirale kao regionalne odnosno entitetske, a
samo mali broj ih je opstao (meu njima Arhiv Bosne i Hercegovine, Zemaljski
muzej, Narodna i univerzitetska biblioteka i dr.) ali sa znatno reduciranom
funkcijom. Sve je to bitno utjecalo na ziko stanje kulturnih dobara, kako
postojeih tako i onih koja su nastajala u radu ocijelnih organa vlasti svih vrsta
i nivoa, pravnih subjekata, udruenja, nevladinih organizacija itd.
Naime, u toku rata nastavile su sa radom sve arhivske ustanove samo to
je njihova djelatnost zbog ratnih dejstava uglavnom reducirana na brigu o grai u
arhivima. Samo mali broj arhiva je obavljao, kako-tako, zatitu grae na terenu.
Meutim, osnivanjem Arhiva Srpske Republike (1993.) i Arhiva Herceg Bosne
(1994.), a nakon rata i Arhiva Federacije Bosne i Hercegovine (1997.) prestala
je koordinirajua uloga Arhiva BiH, jer se postojei propisi nisu provodili
ve su za odreene prostore donijeti novi. Nakon rata su regionalni arhivi na
podruju Federacije Bosne i Hercegovine postali kantonalni djelujui u skladu
sa propisima na nivou kantona. Koordinativnu funkciju je jedino imalo Drutvo
arhivskih radnika Bosne i Hercegovine.
Uglavnom je, zbog utjecaja politike samo u jednom broju arhivskih propisa
prepoznata uloga arhivske grae koja je nastajala u ratu i kao takvoj joj je dat
poseban znaaj. Iako Zakon o arhivskoj grai Federacije Bosne i Hercegovine
17

nije utvrdio poseban znaaj arhivske grae nastale u periodu 1992.-1995. godina,
u vie podzakonskih akata je ovoj grai dat poseban znaaj koji se uglavnom
svodi na odreenje: Iz registraturne grae nastale prije 1878. godine i one
nastale 1941.-1945. godine, kao i od 1992. do 1995. godine ne vri sa izdvajanje
ili unitenje. Unitavanje dijelova bezvrijedne registraturne grae iz predhodnog
stava ovog lana vri se samo u nadlenom arhivu.
18

15 Izet aboti, Stradanje kulturno-historijskog naslijea u Bosni i Hercegovini u toku agresije
(1992-1995.), Pogledi, br. 10, 119.
16 Azem Koar, Ratno stradanje arhivske grae Bosne i Hercegovine, Sodobni arhivi, br. 21,
Maribor 1999., 287-292.
17 Slubene novine Federacije BiH, br. 45/02.
18 Radi se o l. 13 Uredbe o organizovanju i nainu vrenja arhivskih poslova u pravnim licima u
Federaciji Bosne i Hercegovine (Slubene novine Federacije BiH, br. 12/03), potom o l. 12 Uredbe
o organizovanju i nainu vrenja arhivskih poslova u organima uprave i slubama za upravu Federacije
Bosne i Hercegovine (Slubene novine Federacije BiH, br. 22/03) i dr.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
140
Ovoj grai je poseban znaaj dat u vie kantonalnih arhivskih propisa.
Tako je u Zakonu o arhivskoj djelatnosti Tuzlanskog kantona, izmeu ostalog u
lanu 13. stav 2 konstatovano: Iz registraturne grae nastale prije 1945. godine
kao i u periodu od 1992. do 1995. godine, izluivanje se vri u Arhivu, odnosno
uz neposredno uee Arhiva u svim fazama posla.
19
Sline odredbe sadre
arhivski propisi Sarajevskog, Unsko-sanskog, a i nekih drugih kantona, osim
prostora koji je u ratu kontrolisalo Hrvatsko vijee obrane (HVO).
Arhivski propisi, a ni drugi propisi o kulturnim dobrima sa podruja
Republike Srpske nisu utvrdili poseban znaaj grai nastaloj u periodu 1992.-
1995.
20
ak ni Zakon o arhivskoj grai i Arhivu Bosne i Hercegovine
21
nije
predvidio takvu mogunost. Razlog ovakvom stanju je apsolutno jasan. Radi se o
nastojanju politikih snaga koje opstruiraju opstanak i funkcioniranje nezavisne
drave Bosne i Hercegovine, a koje su produena ruka ratnih agresivnih politika
i stremljenja, da se izbriu tragovi o agresiji i posljedicima agresije na Bosnu
i Hercegovinu, ili da se bar marginalizira teina tog perioda njene prolosti, a
to u krajnjem vodi zatakavanju historijske istine. Taj odnos je bar unekoliko
drugaiji, jer je drugaiji i politiki interes, u sredinama u kojima se snage
odbrane i stradalnici rata (prije svih Bonjaci kao i pripadnici drugih naroda
ije stavove artikuliu neke graanske politike opcije), imali snage i znanja
da tako postupe. Eto jo jednog dokaza koliko politika utjee na kvantitet i
kvalitet historijskih izvora, tj. na dokumentacionu osnovu ratnog zloina i drugih
ratnih zbivanja. Umjesto da se stave pod sveobuhvatnu zatitu, tako to bi se
imperativno putem zakonskih odredbi cjelokupna produkcija ratnih dokumenata
i drugih izvora saznanja odmah i bezuslovno sakupila i pohranila u odgovarajue
institucije kulture, kako bi se stvorila potrebna dokumentaciona osnova za
naunu interpretaciju toga perioda, kulturna dobra su i dalje u stanju izraene
erozije. Izmeu ostalog to je i zbog toga to su strategija kulturne politike Bosne
i Hercegovine, i strategija razvoja nauke u Bosni i Hercegovini, uobliene tek u
toku 2009. odnosno 2010. godine.
Meunarodna zajednica (svjesno ili nesvjesno) nije prepoznala potpuni
znaaj ovog pitanja. Tek od 1993. godine poela je pokazivati interes za
primjenom meunarodnih konvencija o kulturnim dobrima. Zatim je ovo pitanje
veoma nedostatno ureeno novonastalim pravnim propisima. A nakon rata ono
nije ni uvjet za prijem zemalja socijalistike Jugoslavije u Evropsku uniju (EU),
mada je EU redovno poev od 2002. godine, u svim izvjetajima eksperata,
22

19 Sl. novine TK, br. 15/00.
20 Zoran Maki, Zatita kulturnih dobara, Zbornik propisa RS sa komentarima i objanjenjima,
Banjaluka 2003.
21 Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine, br. 16/01.
22 Meu njima je Ekspertni izvjetaj Kulturna politika u Bosni i Hercegovini, od 10. septembra
2002. godine. Izmeu ostalog u Izvjetaju na str. 7 stoji: Razvoj naslijea: Da li su pravni propisi za
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
141
ukazala na neophodnost izrade odgovarajue kulturne politike. Zatita kulturnih
dobara bi u tome morala imati odgovarajue mjesto.
Ovakav odnos drave i meunarodne zajednice vodi marginalizaciji i
improvizaciji pitanja koja doprinose organiziranoj i institucionaliziranoj brizi o
kulturnim dobrima, tj. o dokumentacionoj osnovi rata pa i ratnog zloina. Time
se oteava, pa i onemoguava, sveobuhvatna nauna spoznaja, jer, umjesto
strunog i naunog pristupa rjeenju jednog od, sa aspekta budunosti novih
drutvenih zajednica i njihovih naroda, najkrupnijeg naunog i kulturnog pitanja,
usmjerava se njegovo rjeavanje na bazi izjava neukih novinara u mas-medijima,
politiara ljudi niskog nivoa znanja i sumnjivog ponaanja, pisati historiju
ratnih dogaanja. a da istovremeno nedostaju naredbe komandanata, odluke
vojnih i dravnih ratnih organa i sve drugo to je izvor prve ruke. Krajnje je
vrijeme da institucije kulture i nauke postave svoje imperative pred dravu i pred
meunarodnu zajednicu, a sve u duhu civilizacijskih normi i standarda ponaanja
u ovim oblastima.
Odnos arhiva i arhivske slube prema zatiti dokumenata ratne
provenijencije
Arhivska sluba Bosne i Hercegovine je blagovremeno uoila potrebu da
se arhivska graa nastala u toku rata 1992.-1995. posebno vrednuje i zatiti. U
tom cilju je ve 1996. godine preduzeto vie konkretnih aktivnosti meu kojima
treba istai sljedee:
- postignuta je saglasnost da se pod ratnim periodom u Bosni i Hercegovini
smatra vrijeme od 1. 1. 1992. do 31. 12. 1995. godine, dakle etiri pune
kalendarske godine;
- zauzeto je stajalite da se ratna produkcija registraturne grae odmah
preuzme u arhive;
- odlueno je da se iz ratne produkcije registraturne grae ne izluuje
bezvrijedni registraturni materijal u registraturama;
- na Prvome poslijeratnom savjetovanju arhivskih radnika Bosne i
Hercegovine, odranom na Zlai (kod Banovia) 1996. godine, usvojen je izmeu
ostalog, sljedei zakljuak: Insistirati da Vlada obavee sve imaoce arhivske
grae (nastale do rata i u ratu) da posebnu panju posvete stanju registraturne
grae nastale u ratu: da je zatite, srede, popiu i pripreme za preuzimanje.
Po mogustvu izvriti preuzimanje registraturne grae ratnih (opinskih)
zatitu spomenika i kulturnog naslijea odgovarajui i kakva je njihova primjena? Da li se potuju
meunarodne konvencije? Da li postoje sistemi stimulacije javnog i privatnog nansiranja naslijea?
Koliko je poznato organi Bosne i Hercegovine su nakon toga jedino formirali komisiju za izradu
kulturne politike Bosne i Hercegovine.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
142
predsjednitava.
23
Na mnogim narednim strunim i naunim skupovima arhivista Bosne i
Hercegovine (godinja savjetovanja, savjetovanja Arhivska praksa i druga)
konstantno je insistirano na provedbi ovih opredjeljenja, a u strunoj javnosti
se nikada nije ula negacija ovih stajalita. Otuda su arhivisti, akteri ovih
stajalita, bili u ubjeenju da se ove aktivnosti provode intenzivno na cijelom
prostoru Bosne i Hercegovine, dakako u skladu sa kadrovskim i materijalnim
mogunostima arhiva. Smatrano je to velikim trijumfom struke nad politikom
koja je ratnim pitanjima, kako onda tako i uglavnom danas, pristupala sa
etnonacionalnih, konfesionalnih i politikanskih aspekata. Ubrzo se, meutim,
pokazalo da je struka bila u zabludi, jer su samo u jednom dijelu Dejtonskim
ustavom razuenog administrativnog prostora Bosne i Hercegovine (drava, dva
entiteta, deset kantona i sl.), utvrena struna stajalita implementirana u pravne
norme (zakoni i podzakonski akti), dok je primjena tih stajalita u svakodnevnom
strunom radu bila razliita i u najveem broju sluajeva veoma nedostatna.
Naime, zakonska odreena o ovoj problematici su bila veoma razliita: od
potpunoga ogluivanja do parcijalnoga deniranja. Registraturna graa nastala u
vrijeme rata od 1992. do 1995. godine razliito je nazivana (denirana, imenovana,
oznaena), a razliito je i vrednovana. U jednim propisima je to ratna produkcija
arhivske i registraturne grae,
24
u drugima graa od 1992. do 1995. godine,
25

a u treima registraturski materijal i arhivska graa nastali u periodu od 6.4.
1992. godine do 22. 12. 1995. itd.
26
to se pak tie daljih odreenja koja se
odnose na njeno posebno vrednovanje treba istai injenicu da je u etiri arhivska
zakona: na nivou Federacije BiH, te Unsko-sanskog, Tuzlanskog i Sarajevskog
kantona predviena zabrana izluivanja za ovu grau u registraturama. Meutim,
obavezna predaja nadlenim arhivima ratne produkcije registraturne grae prije
isteka perioda od trideset godina nije predviena ni u jednom arhivskom propisu
u Bosni i Hercegovini. To razuljivo, nije kompatibilno sa onim arhivskim
zakonskim odredbama o zabrani izluivanja registraturskog materijala iz ove
produkcije grae u registraturama, jer je neshvatljivo da se ne vri izluivanje u
registraturama punih 30 godina, a da se istovremeno ne utvrdi alternativa takvom
odreenju. No, taj je problem manjeg znaaja od injenice da su struna stajalita
o posebnom znaaju registraturne grae ratnoga perioda veoma selektivno
prihvaena: u svega etiri od deset kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Osnovni uzrok tome je dominacija politike nad arhivskom djelatnou. Trebalo
bi puno prostora za adekvatno objanjenje uzroka ovih stajalita. U najkraem,
23 Azem Koar, Prvo poslijeratno savjetovanje arhivskih radnika Bosne i Hercegovine i konferencija
arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, Glasnik arhiva i DAR BiH, br. 39, Sarajevo 1997, str. 179.
24 Zakon o arhivskoj djelatnosti, Sl. glasnik USK, br. 6/99.
25 Zakon o arhivskoj grai Federacije BiH, Slubene novine F BiH, br. 54/2002.
26 Zakon o arhivskoj grai Kantona Sarajevo, Sl. novine Kantona Sarajevo, br. 2/2000.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
143
oni su sadrani u gledanjima na karakter ratnog sukoba u Bosni i Hercegovini i
ulozi koju su odreene politike snage u njemu imale. U osnovi one drutvene
i politike strukture koje su angairane u odbrani, odnosno opredijeljene na
ouvanje Bosne i Hercegovine kao jedinstvene i nezavisne drave, uglavnom su
zainteresirane za posebnu brigu o arhivskoj grai ratnog perioda. Meutim, i tu
ima razlika, jer meu ovim strukturama ima onih koji bi iz te grae rado izuzeli
one dokumente koji ih na neki nain lino mogu kompromitirati. S druge pak
strane, one snage (politike, vojne i druge drutvene strukture) koje su radile na
razgradnji Bosne i Hercegovine kao drave na bilo koji nain (separatistike,
nacionalistike i druge antibosanske i kvazibosanske tendencije), nastoje svim
silama da unite tragove takvih aktivnosti kako bi izbjegle pravnu, politiku,
moralnu i svaku drugu odgovornost, odnosno zatrle trag bilo kakvoj spoznaji o
svojim ratnim aktivnostima. Iako su ovo prilino pojednostavljujue konstatacije,
one su u osnovi sasvim tane, jer se kontinuirano, s vremena na vrijeme, potvruju
u istupima lidera odreenih politikih orjentacija.
Kod praktinoga provoenja naznaenih propisa o arhivskoj grai ratnoga
perioda (1992.-1995.) u Bosni i Hercegovini praksa je veoma razliita: kako na
planu preuzimanja u arhive, tako i na planu praenja stanja i sreenosti ove grae
u registraturama.
Prema istraivanjima do kraja 2005. godine u bosanskohercegovake
arhive su preuzete sljedee koliine ratne produkcije arhivske grae:
27
Red.
broj
ARHIV
Broj fondova i
zbirki i koliina
grae 2005.
godine
Od toga se djelimino ili u cjelosti
graa odnosi na ratni period 1992-
1995.
Broj Koliina Broj % Koliina %
1. Arhiv BiH Sarajevo 649 16.098 16 2,46 179 1,11
2. Arhiv Federacije BiH Sarajevo 11 372 8 72,72 20 5,38
3. Arhiv RS u Banja Luci 782 4.670 1 0,13 10 0,21
4. Arhiv u Bihau 296 3.000 10 0,33 36 1,2
5. Arhiv u Travniku 466 4.760 6 1,29 51 1,07
6. Arhiv u Tuzli 224 5.500 13 5,80 106 1,92
7. Arhiv u Mostaru 792 2.250 7 0,88 6 0,26
8. Istorijski arhiv Sarajevo 561 7.500 10 1,78 310 4,13
9. Arhiv u irokom Brijegu 18 264 6 33,33 7 2,65
Svega 3.799 44.414 74 1,95 724 1,62
27 Podatke su autoru dostavili bosanskohercegovaki arhivi u okviru istraivanja teme Arhivski
fondovi i zbirke u Bosni i Hercegovini u toku 2006. godine (Istraivanje je objavljeno u Zbornik
radova sa Prvog kongresa bosanskohercegovakih arhivista, Sarajevo 2006, str. 39-52).
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
144
Iz naznaenih tabelarnih podataka je vidljivo da je preuzeti broj arhivskih
fondova i zbirki i koliina arhivske grae iz ratnog perioda 1992.-1995. veoma
mali, tj. neznatni, jer se ovom pitanju na planu preuzimanja oigledno nije
posveivala odgovarajua (u okvirima struke dogovorena) panja i znaaj. Ova
konstatacija je tim tanija jer je najvei dio preuzetih fondova postojao i prije
rata pa je ratna graa preuzeta sa ostalom arhivskom graom. Osim toga samo
nekoliko arhiva je preuzelo registraturnu grau ratnih organa vlasti: Arhiv BiH
Sarajevo est, Arhiv u Tuzli est, Arhiv u Bihau pet, Arhiv Federacije BiH
etiri, Arhiv u Mostaru dva, ukupno osamnaest arhivskih fondova.
O aktivnostima na zatiti ratne produkcije arhivske grae u registraturama
neto vie podataka posjedujemo jedino o stanju na podruju Arhiva Tuzlanskoga
kantona. U ovom Arhivu se obavlja redovna (godinja) korespondencija sa
imaocima ratne produkcije registraturne grae, odravaju se arhivska savjetovanja
za pojedine (posebno novoosnovane) imaoce kakve su nevladine organizacije
itd.
28
Oekivati je da e se bar u sredinama u kojima je pitanje brige o ratnoj
registraturnoj grai pravno ureeno ovoj grai posvetiti znatno vie panje. Ta
arhivistika opredjeljenja, i iskustva, neophodno je proiriti na cijeli prostor
drave Bosne i Hercegovine. Na ovom tragu su i stajalita bosanskohercegovakih
historiara, te naunih i strunih institucija ove provenijencije.
29

Zakljuak
Arhivisti i historiari, kako sa podruja ex Jugoslavije tako i socijalistike
Bosne i Hercegovine, su u metodologiji vrednovanja arhivske grae poseban
znaaj pridavali grai koja se odnosi na ratne sukobe kao posebno vane
dogaaje. To je posebno bio sluaj sa vrednovanjem arhivske grae (i drugih
28 Izet aboti, Stanje i perspektiva zatite arhivske grae u nastajanju u Bosni i Hercegovini,
Zbornik radova, Sarajevo 2006, str. 121-143; Omer Zuli, Stanje registraturne grae nevladinih
organizacija na podruju Bosne i Hercegovine, Zbornik radova, Sarajevo 2006, str. 163-210. Arhiv
TK je utvrdio prioritete kod preuzimanja arhivske grae od imalaca, meu kojima je i ratna produkcija
grae, i taj je projekat u toku realizacije.
29 Na vie naunih skupova historiara Bosne i Hercegovine (i okruenja), odranih u vrijeme
tranzicije bosanskohercegovakoga drutva (tj. u posljednjih dvadesetak godina), tretirana je i
problematika nedostatka historijskih izvora ponajvie arhivske grae kao historijskog izvora ,
kao limitirajueg faktora za odreena historijska istraivanja. Uoljivo je da historiari podravaju,
prate rad i domete arhivista i koriste se rezultatima njihovoga rada. Meutim, u nauno-historijski
suprostavljenim stajalitima, posebno na pitanjima iz savremene historije (naroito od 1941. godine),
historijska nauka nije i ne moe biti kohezioni faktor na planu prikupljanja i uope brige o historijskim
izvorima, kako je to uostalom bila u vrijeme socijalistike Jugoslavije. Tada je ona motivirajue uticala
na arhivistiku, bez koje nije mogla ostvariti svoje istraivake zadatke. U posljednjih 20-tak godina,
meutim, to nije sluaj. Sinergijskog djelovanja ove dvije nauke nema, sa izuzetkom Sarajevskog i
Tuzlanskog kantona, upravo zbog dominacije etnonacionalistikih politika. Posljedice takvog stanja
su nesagledive.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
145
kulturnih dobara) o Drugom svjetskom ratu na podruju socijalistike Jugoslavije.
U svim arhivskim propisima toj grai je dat poseban znaaj. Poto su ratovi
dogaaji posebne vrste, kojima se nastoje rijeiti pitanja od krupnog politikog,
privrednog i drugog znaaja, to je sa arhivistiko-historiografskog aspekta
potpuno opravdano posebno vrednovati dokumenta ratne provenijencije.
Pravni pristupi vrednovanju dokumenata ratne provenijencije na podruju
zemalja ex Jugoslavije su razliiti. Tamo gdje je voen odbrambeni rat ovoj grai
se pridaje odgovarajui znaaj, dok je u sredinama koje su bile na suprotnim
pozicijama ova graa marginalizirana. Tako su u Republici Hrvatskoj i drava i
struka dobro organizirane i pravilno usmjerene na vrednovanju ratne grae, dok
je u Bosni i Hercegovini polarizacija politikih stajalita dola do punog izraaja
i na odnos prema ovoj vrsti arhivske grae.
Bosanaskohercegovaki arhivisti su u okviru Drutva arhivskih radnika
Bosne i Hercegovine, ve 1996. godine zauzeli stajalita o znaaju i zatiti
dokumenata ratne provenijencije. Dogovoreno je da se ona posebno vrednuju,
zatite i da se najznaajnije fondovske cjeline preuzmu u arhive. Meutim, to
opredjeljenje je samo djelimino realizirano. U samo etiri arhivska propisa
ratnoj grai je dat poseban znaaj, a samo 23 fonda (uglavnom fragmentarno
sauvana) ratnih organa vlasti je preuzeto. Iako je u arhive preuzeti dio ostale
produkcije ratne grae (privreda, udruenja i sl.) ipak, sve to ini manje od 2%
ukupno preuzetih arhivskih fodnova i zbirki, odnosno manje od 2% ukupne
grae koja se nalazi u arhivima Bosne i Hercegovine. Razlozi takvom stanju su
svakako u dominaciji etnonacionalistikih politika nad ovom strukom. Rjeenje
je u profesionalnom pristupu ovom poslu: prije svega utvrivanjem jedinstvenih
kriterija vrednovanja ratne produkcije arhivske grae na cijelom prostoru Bosne
i Hercegovine, te, potom u njihovoj dosljednoj primjeni.
Summary
Archivists and historians from area of former Yugoslavia, including
Socialist Bosnia and Herzegovina, in the evaluation methodology of archival
material devoted special importance to the material related to armed conicts as
particularly important events. This was especially the case with the evaluation
of records (and other cultural assets) of the Second World War in Socialist
Yugoslavia. All archival material that was part of these group regulations has
had special signicance for the society. Since wars are particular types of events,
which seek to address issues of large political, economic and other signicance,
it is in archival and historiographic aspect fully justied to give special value to
documents of war provenance.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
146
Legal approaches to the evaluation of war documents in former
Yugoslavia are different. In parts were defensive war took place, this material
was given adequate importance, while in areas that were on the opposite side,
these holdings were and still are marginalized. Thus, in the Republic of Croatia,
both experts and the country are well-organized and properly focused on the
evaluation of war material, while in Bosnia and Herzegovina polarization of
political views came to the fore and it inuences the attitude towards this type of
archival material and records.
Bosnian archivists that are part of the Society of Archivists of Bosnia
and Herzegovina in 1996. took the stand on the importance of these records
and protection of documents created during war. It was agreed that they are
especially valuable, and to protect them the most important units of funds must
be taken to an archive. However, this commitment was only partially realized. In
just four archival regulations war material has been given special signicance,
and only 23 funds (mostly in fragments preserved) of the authorities has been
taken by an archive. Although archives take records from other war-material
production (economy, associations, etc.), however, it all makes less than 2% of
total archival funds and collections, or less than 2% of the total material that is
located in the archives of Bosnia and Herzegovina. The reasons for this state are
certainly dominated ethno nationalist policy of this profession. The solution is a
professional approach to this work: rst, establishing uniform criteria to evaluate
the production of war records in the entire territory of Bosnia and Herzegovina,
and, later in their consistent application.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
147
Josipa MARAS - KRALJEVI
Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, Zagreb
OBRADA I ZATITA ARHIVSKOG GRADIVA
RATNE TEMATIKE (S NAGLASKOM NA
NEKONVENCIONALNO GRADIVO)
Abstrakt: Tema rada je kratak prikaz rada Hrvatskog memorijalno-
dokumentacijskog centra Domovinskog rata u Zagrebu uz naglaske na obradi
i zatiti arhivskog gradiva ratne tematike s kojim, kao specijalizirani arhiv,
svakodnevno radimo. S obzirom na vrstu gradiva prilazimo problemu njegove
obrade i zatite za svaku vrstu gradiva na nain koji to zahtijeva vrsta gradiva.
Digitalizacija konvencionalnog gradiva je imperativ koji tek slijedi, a
sam tijek rada ovisit e o stanju originalnog dokumenta, uestalosti koritenja i
same vanosti dokumenta. Digitalizaciju nekonvencionalnog gradiva obavljamo
svakodnevno zbog brzine propadanja analognih medija. Smatramo da je zatita
gradiva od materijalnog propadanja kao jedan od uinaka digitalizacije samo
sredstvo, dok je njezin glavni cilj taj da gradivo uini dostupnim, ime ono
postaje trajnom svojinom buduih generacija.
Kljune rijei: Centar Domovinskog rata, hrvatski obrambeni rat,
arhivsko gradivo, nekonvencionalno gradivo, digitalizacija, zatita arhivskog
gradiva
Rad Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata
u Zagrebu
Osnutkom Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra
Domovinskog rata iz Zagreba (dalje: Centar)

2004. godine
1
kao znanstvene
ustanove i kao specijaliziranog arhiva i zapoljavanjem veine arhivista poetkom
2006. zapoinje sustavno i na dravnoj razini prikupljanje, obrada i znanstveno
istraivanje gradiva o hrvatskom obrambenom ratu. Zakon nas takoer obvezuje
da upoznajemo domau i inozemnu javnost s utvrenim injenicama kroz
publikacije, izlobe, strune i znanstvene skupove.
2
Kao i u radu svih ostalih
1 Zakon o Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskog rata, Narodne novine
178/04.
2 Narodne novine, 178/04.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
148
arhiva namee se pitanje kako najbolje zatititi gradivo koje imamo, bez obzira o
kojem se tipu gradiva radi.
Gradivo otkupljujemo, dobivamo u depozit ili u trajno vlasnitvo (bilo da
se radi o originalima ili kopijama) od raznih stvaratelja odnosno imatelja (zikih
i pravnih osoba). Radi se o konvencionalnom i nekonvencionalnom arhivskom
gradivu raznih provenijencija te ovisno o vrsti gradiva dva se odsjeka u Centru
brinu za sreivanje, obradu i njegovu zatitu. Na popisu naeg gradiva nalazi se
51 fond odnosno zbirka gradiva hrvatske i srpske provenijencije (uglavnom se
radi o te dvije provenijencije) - vie od 10000 arhivskih kutija gradiva, otprilike
5000 sati videozapisa te oko 25000 fotograja.
S obzirom na povijesnu i nacionalnu vanost gradiva cilj nam je prikupiti to vie
materijala iz razdoblja Domovinskog rata (odnosno neposredno prije, tijekom
rata te iz poratnog razdoblja) radi to bolje i objektivnije valorizacije navedenog
razdoblja. Gradivo prikupljamo i od pojedinaca (civila i bivih branitelja) i od
institucija (dravnih institucija, raznih braniteljskih i civilnih udruga proizalih
iz Domovinskog rata...).
Odsjek za nekonvencionalno gradivo
Nekonvencionalno gradivo trenutno imamo razvrstano u pet zbirki
ovisno o tipu gradiva. Radi se o sljedeim zbirkama: Videozapisi, Fotograje,
Memoarsko gradivo, Digitalni zemljovidi i Digitalni dokumenti, a izdvojene
su kao zasebne cjeline Zbirka videozapisa Tihomira Tunukovia i Zbirka
videozapisa Vjekoslava ugaja.
Gradivo se nakon dodjele inventarnog broja upisuje u Opi popis
nekonvencionalnog gradiva (tablica u excelu), a dostupno je na uvid samo
djelatnicima Centra. Unutar tog popisa gradivo je razvrstano jo prema gore
navedenih prvih pet zbirki
3
.
3 Zbirke videozapisa Tihomira Tunukovia odnosno Vjekoslava ugaja upisane su u Popis
videozapisa.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Obrada i zatita arhivskog gradiva ratne tematike (s naglaskom na nekonvencionalno gradivo)
149

Opi popis nekonvencionalnog gradiva HMDCDR-a.
Korisnici naeg gradiva ne mogu sami pretraivati Opi popis
nekonvencionalnog gradiva ve upute pisani zahtjev u kojem naznae to ih
zanima i u koje svrhe im treba pa im prema tomu djelatnici Centra pronau
odreeno gradivo. S obzirom da sam Popis nema blokadu unosa podataka u
tablicu, na ovaj nain titimo podatke o podatcima.
Svo gradivo nekonvencionalnog tipa koje dobijemo/otkupimo, nakon inventiranja
kopiramo na dva primjerka dvd/cd-a, jedan pohranjujemo u odgovarajue
spremite (tzv. master), a drugi je primjerak za uporabu. Napravimo i kopiju na
vanjskom disku
4
upravo radi to bolje zatite gradiva.
Bez obzira na tehnoloki napredak, digitalni mediji dvd/cd-i nisu
najsigurniji mediji za pohranu gradiva. Prilikom pregleda i prebacivanja gradiva
Centra s dvd/cd-a na vanjsku memoriju, oko 0,85 % digitalnih medija nije
radilo
5
. Iako je vijek trajanja tih medija otprilike 5-10 godina, na alost esto je
i krai rok trajanja zbog velike osjetljivosti diska na npr. mehanika oteenja.
Mikroklimatski uvjeti u spremitu za digitalne medije znae da je temperatura od
cca 15 C i relativna vlanost od otprilike 40%
6
.
4 U image obliku.
5 Radi se uglavnom o dvd-ima s poetka rada Centra nismo ih mogli otvoriti ili su pokazivali da
nema nita na njima ili ih se nije moglo kopirati na vanjski disk.
6 Munjak, Tanja, Uloga zgrade u preventivnoj zatiti pisane batine, Arhivski vjesnik 44., Zagreb
2001., str. 189.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
150
Darovatelji gradiva su i pojedinci i razne hrvatske institucije, a radi se
o gradivu razliitih provenijencija. Izrazito nam je zanimljiv materijal nastao
na podruju sruene Republike Srpske Krajine (dalje: RSK), bilo da se radi
o fotograjama ili o videozapisima. Istraivanjem tog gradiva upotpunjujemo
mozaik dogaanja tijekom Domovinskog rata, ali ovaj put s druge strane. Npr.
izvjea o tekom gospodarskom stanju u tadanjoj paradravnoj tvorevini
RSK pronalazimo i u konvencionalnom gradivu na sjednicama Vlada RSK
raspravljalo se uestalo o tomu
7
, ali imamo priliku to vidjeti i u prilozima SRTV
8

Knin o svakodnevnom ivotu u Kninu uz visoku inaciju, o redukcijama vode i
vercu razne robe tijekom 1993. godine.
9

U sagledavanju ope slike stanja nisu vani samo vojni aspekti
Domovinskog rata ve i sve ono to se dogaalo s civilima, gospodarstvom,
raznim institucijama...bilo na podruju slobodne Hrvatske ili na okupiranom
podruju. Zato trebamo uiniti najbolje to moemo da bismo sauvali izvore
informacija.
Zbirka fotograja
10
Vaan izvor podataka jesu i fotograje nastale na podruju okupirane
Hrvatske tijekom Domovinskog rata. Jedino je eventualni problem deifriranje
podataka s fotograja tko su osobe na fotograji, kada i gdje je nastala. U
raiavanju tih nedoumica trenutno nam pomae jedan sudionik Domovinskog
rata
11
koji opisuje fotograje nastale na podruju Like, Korduna i Banovine
tijekom srpske okupacije. Time taj fotomaterijal dobiva veu obavijesnu i
povijesnu vrijednost. Naime, i danas esto dobivamo fotograje hrvatske
provenijencije upravo bez bitnih parametara kao to su imena osoba s fotograje,
vrijeme i mjesto nastanka, a bez toga ta je snimka gotovo neupotrebljiva osim
kao neka opa ilustracija tih vremena.
Obraene i sreene fotograje unosimo u nau bazu fotograja gdje ih
imamo preko est tisua unesenih u .jpg formatu. Upravo radimo na tomu da
nabavimo noviju verziju baze radi boljeg pretraivanja fotograja.
Negative fotograja skeniramo standardno na 2000 dpi, a pozitive od
300 do 600 dpi u .tif formatu. Tijekom razgovora sa eljkom Gaparoviem,
hrvatskim ratnim fotoreporterom,
12
dobili smo informaciju da se fotograje
razliitih polariteta (znai i negativi i pozitivi) mogu skenirati na 300 dpi, ali
7 HR-HMDCDR-4.
8 Srpska radio-televizija.
9 HR-HMDCDR-11., inv.br.1530 i 1569.
10 HR-HMDCDR-24, Zbirka fotograja.
11 Podatci osobe poznate su Centru.
12 Centar je izdava njegove fotomonograje Svjetlost slobode.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
151
bi se slika morala poveati 200-400% (u sluaju da se radi plakat ak i 800%).
Fotograja je nakon toga puno kvalitetnija (nije zrnata), osobito negativ. Jedini
problem to jedna takva fotograja zauzme jako puno mjesta na dvd-u, a s
obzirom da se radi o velikom broju fotograja u arhivima, ovo se za sada ini
kao nemogua misija.
Prikazujem u Tablici 1. kako bi to izgledalo na primjeru jedne fotograje
koju bi se skeniralo s raznim poveanjima, a u zadnjem stupcu vidljivo je o kojim
se zapremninama radi.
Tablica 1.
Fotograja u
cm - pozitiv
Rezolucija - dpi Format
Poveanje u %
(Scale Output)
Veliina
u MB
10x13 300 TIF 100 5,3
20x26 300 TIF 200 21,3
40x52 300 TIF 400 85,1
80x104 300 TIF 800 340,2
Zbirka videozapisa
13
Zbirku videozapisa ine snimke profesionalnih TV kua te amaterske
snimke razliitih kvaliteta i razliitih provenijencija.
Baza videozapisa HMDCDR-a
13 HR-HMDCDR-11, Zbirka videozapisa.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
152
Veinu gradiva dobili smo snimljeno na VHS kazetama (za kunu
uporabu), a imamo materijal snimljen na U-matic kazetama, Betama - malim
i velikim, te gradivo snimljeno na lmskoj 16mm vrpci
14
. Svakodnevno se
susreemo sa snimkama s poetka Domovinskog rata snimljenim na VHS
kazete od kojih neke vie nisu uporabljive. Tek pri pokuaju digitalizacije takvih
materijala vidimo jesmo li zakasnili ili ne s obzirom na trajnost VHS-a. Prema
nekim podatcima vijek trajanja tih kazeta i U-matica je petnaest godina.
15

Meutim, u Centru bivamo i iznenaeni dobrom kvalitetom dobivenog
materijala. Pukim sluajem (ili ipak promiljeno?) kazete su ponekad spremljene
na odgovarajuim uvjetima tako da su u tom sluaju snimke dobre kvalitete.
Digitalizacija Beta kazeta, U-matica, audiokazeta, magnetofonskih snimaka i
slinih formata obavlja se u Hrvatskoj kinoteci, jer Centar nije tehniki opremljen
za taj posao
16
.
Nakon digitalizacije slijedi obrada gradiva opisivanje sadraja i unos u
Bazu videozapisa. Baza je pretraiva po nekoliko odrednica kao to su dvd (unutar
toga pretraivanje je mogue preko naslova dvd-a, inv. br. dvd-a, signature,
imena darovatelja te izvornika) i zapis (pretraivanje preko cjeline i poglavlja
pojedinog zapisa, minutae, vremenskog raspona, mjesta, imena osoba, sadraja
te kljunih rijei).
Baza videozapisa takoer je samo za interno koritenje, kao i Opi popis
nekonvencionalnog gradiva. Moemo je promatrati i kao alat za pretraivanje i
pronalaenje traenog gradiva za korisnike, ali i kao vano spremite podataka o
sadraju videozapisa upravo zbog svojih speciciranih odrednica.
Zbirka memoarskog gradiva
17
Uz Zbirku digitalnih zemljovida i Zbirku digitalnih dokumenata
izdvojila bih samo nae memoarsko gradivo koje prikupljamo u Centru upravo
zbog njegove vanosti kao sekundarnog povijesnog izvora. U to ulaze intervjui
branitelja i prognanika, izjave i zapisi neposrednih sudionika, bilo civilnih
ili vojnih. Njime moemo upotpuniti neki dogaaj ili ak otvoriti neko novo
poglavlje za istraivanje. S obzirom da je rije o subjektivnom doivljaju ljudi
i dogaaja, radi objektivnosti i potvrde iskaza uvijek ih je dobro i poeljno
potvrditi slubenim dokumentima ili barem svjedoenjem veeg broja ljudi.
14 Radi se o snimkama Dokument lma Oblutak o ratnim razaranjima od Vukovara do Dubrovnika,
275 rola lma.
15 Kukuljica, Mato, Aktualni problemi u zatiti i restauraciji audio-vizualnog gradiva, VIDI: http://
www.hfs.hr/hfs/zapis_clanak_detail.asp?sif=32471
16 U Centru smo u mogunosti samo digitalizirati (obine) VHS kazete.
17 HR-HMDCDR-17, Zbirka memoarskog gradiva.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
153
Jedno takvo gradivo dobili smo od produkcijske kue Missart iz Zagreba
koja je prikupila sate i sate svjedoanstava vukovarskih branitelja tijekom 2005.
i 2006. godine, a od ega je stvoren dokumentarni serijal Heroji Vukovara.
Utoliko je to vrijednije to znamo da neki od tih branitelja od nedavno vie nisu
meu nama, kao to je npr. Marko Babi
18
, pukovnik HV i zamjenik legendarnog
zapovjednika, general-bojnika Blage Zadre.
Dio memoarskog gradiva dobili smo i s karlovakog podruja, od gospodina
Martina Baria koji je razgovarao sa sudionicima akcije Logorite iz jeseni 1991.
godine
19
.
I u Centru, osim to prikupljamo i arhiviramo tu vrstu gradiva,
takoer sudjelujemo i u njegovu stvaranju odnosno biljeimo svjedoanstva
iz Domovinskog rata. Uglavnom se radi o audiozapisima uinjenim obinim
digitalnim diktafonom, a zatim prebaenim na dvd/cd. U Centru je npr. snimljen
intervju s braniteljima iz Saborskog o njihovom ratnom putu
20
, a napravljeni su
audiozapisi i na terenu irom Hrvatske tijekom mnogih znanstveno strunih
izlaganja.
Shvaajui vanost usmenih iskaza odnosno usmene povijesti Centar
je pokrenuo i ediciju memoarskih knjiga, pa tako imamo: Priloge za povijest
Hrvatske ratne mornarice u Domovinskom ratu (1991.), Novinari svjedoci
vremena (zapisi Trajka Grkovskog: Plitvice Karlovac 1991. -1995.), Osjeki
autoportret - Franje Molnara, slikara i zapovjednika minobacakog voda 106.
brigade HV-a (rije je o ratnom dnevniku koji obuhvaa dogaanja u Osijeku
od 10. rujna 1991. do 9. oujka 1992. godine) i Zapisi s Banovine 1990., 1991.
i 1995. (radi se o zapisima novinara eljka Maljevca o poecima viestranaja
i predizbornim skupovima na Banovini 1990. i zapisima Marjana Galjevia,
hrvatskog branitelja i asnika, koji govore o obrani Banovine 1991. i sudjelovanju
57. brigade HV-a u njezinom oslobaanju 1995. u oslobodilakoj vojno -
redarstvenoj operaciji Oluja).
Odsjek za konvencionalno gradivo
Nakon sloma srpske paradrave i njezinih institucija
21
gradivo koje su
stvarali zavrilo je po raznoraznim hrvatskim institucijama. Stvaranjem Centra
18 Umro od posljedica modanog udara, 5. srpnja 2007. godine.
19 HR-HMDCDR-17, inv. br. 1635 i 1636.
20 HR-HMDCDR-17, inv. br. 2198.
21 Tijekom razdoblja mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja i do konanog prikljuenja
Republici Hrvatskoj poetkom 1998. godine srpske su paravlasti imale dovoljno vremena za unitenje
dokumentacije, tako da veina prikupljenog gradiva pobunjenih Srba odnosi se na razdoblje do
kolovoza 1995. godine.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
154
dosta je gradiva dolo do nas
22
, arhivistiki neobraeno i ponekad u loem
zikom stanju zbog neadekvatnog smjetaja. Nakon sreivanja i obrade, na
temelju tog gradiva Centar je do sada izdao deset knjiga
23
Dokumenata vojnih i
civilnih institucija pobunjenih Srba u Republici Hrvatskoj - radi se o izdanjima
ovih naslova: Dokumenti institucija pobunjenih Srba u Republici Hrvatskoj i
Dokumenti vojne provenijencije Republike Srpske Krajine.
Svakodnevno nam pristiu reakcije pojedinaca i institucija na objavljene
dokumente nekadanje srpske paradrave, to samo potvruje da je itekako
dobro objavljivati takve sadraje, a ne ih uvati od pogleda javnosti. Gradivo
se svakodnevno koristi u istraivake, edukativne i druge svrhe,
24
te je bilo
nuno potrebno to ga bolje obraditi i, naravno, zatiti od loih vanjskih utjecaja.
Smjeteno je u spremitu pod odreenim (propisanim) mikroklimatskim
uvjetima: 55-65% RV i na temperaturi od 13-18 C
25
.
Dokumente koje dobijemo u pohranu na odreeno vrijeme digitaliziramo,
a digitalizacija ovisi o dogovorenim uvjetima pohrane pa tako moemo kopiju
gradiva u digitalnom obliku dati i predavau gradiva. Digitaliziramo ih u .pdf
formatu.
Konvencionalno gradivo jo nije dolo na red za digitalizaciju u Centru,
a nekoliko je razloga za to izmeu ostalog, manjak sredstava i ljudi koji bi to
napravili te hitnost nekih drugih potrebnih digitalizacija (kao npr. prebacivanje
snimaka s ugroenih VHS kazeta na digitalni medij,...). Svakako treba imati u
vidu i takav nain zatite konvencionalnog gradiva koje se estom uporabom
unitava. Prije toga nuno je izraditi plan digitalizacije gradiva s listom prioriteta
s obzirom na vanost dokumenta, njegovo ziko stanje te samu uestalost
koritenja dokumenta, a redoslijed odabira zbirki i fondova za digitalizaciju
procjenjuje sam arhiv.
Meutim, tu se opet otvaraju neka druga pitanja vezano za digitalizaciju
odnosno kvalitetu digitalnog zapisa, njegovu postojanost i autentinost prijenosa
dokumenta. Ne postoji idealan nain ouvanja zapisa gdje nikakve promjene ne
utjeu na zapise pa je iz tog razloga vano pratiti razvojne mogunosti novih
medija i pri tomu paziti da zapis ostane autentian izvornom obliku, kao to
je dobro primijetio dr. sc. Hrvoje Stani.
26
Naravno to opet otvara pitanje
22 lanak 8. Zakona o HMDCDR-a: Arhivi te druge pravne i zike osobe koje raspolau
dokumentacijom nastalom u Domovinskom ratu ili vezanom uz rat, dune su je predati Centru. Nain
predaje utvrdit e se sporazumno s Centrom, a na traenje predavatelja Centar moe za njega o svom
troku izraditi kopiju dokumentacije koju preuzima.
23 S Knjigom 10 zavrili smo s 1993. godinom.
24 Koriteno je, izmeu ostalog, za obrane hrvatskih generala Ante Gotovine, Ivana ermaka i
Mladena Markaa na Meunarodnom kaznenom sudu u Haagu.
25 Munjak, Tanja, n. dj., str. 189.
26 Stani, Hrvoje, Arhivsko gradivo u elektronikom obliku: mogunosti zatite i uvanja na dulji
vremenski rok, II. kongres hrvatskih arhivista, Dubrovnik 2005., http://www.had-info.hr/rad-drustva/
izlaganja/85-arhivsko-gradivo-u-elektronickom-obliku
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
155
nancijskog ulaganja u nove tehnologije, ali smatram da na tome ne treba tedjeti
kad se zna to bismo s druge strane mogli izgubiti.
Vanost zatite arhivskog gradiva
Preporuke vezane za zatitu nekonvencionalnog gradiva osobito
videozapisa ukljuuju prije svega urno presnimavanje gradiva s VHS kazeta na
digitalni medij dvd/cd-a uz izradu dviju kopija, a zatim i kopiranje na vanjski
disk, uz obveznu pohranu na odgovarajue mjesto uz propisane mikroklimatske
uvjete. Nakon toga trebalo bi urediti taj materijal - izluiti nepotrebne snimke,
dijelove materijala loije kvalitete i sl. Nakon selekcije odreeno se gradivo
preporua prebaciti ili na lmsku vrpcu ili na digitalnu Betu, kao to preporuuju
strunjaci, izmeu ostalih, iz Hrvatske kinoteke
27
. Meutim, tu je vrlo bitna
stavka nancijski trokovi koji ipak ne bi trebali dovesti do toga da se nita ne
poduzima.
Jo jedan vid zatite arhivskog gradiva ukljuuje i njegovu dostupnost
iroj javnosti, koliko god se to ini kontradiktornim. Gradivo treba obraditi,
srediti i dati na uvid javnosti bilo za izlobe, znanstvene i ine publikacije,
predavanja i slino. Pa i ako se dogodi da original nestane, ostat e posredni trag
ne samo o njegovom postojanju ve se i sam sadraj tog gradiva sauva ukoliko
se koristi. Imamo dosta sluajeva iz povijesti gdje nemamo sauvane originale,
ali imamo zapis o njihovom postojanju kao to je primjer Polibija, grkog
povjesniara (203. 120. god. pr. Kr.), autora biograje o Filipomenu, grkom
vojskovoi i dravniku ije je dijelove koristio i Plutarh i tako nam ostavio zapis
o toj biograji jer je Polibijev original izgubljen.
28
Zatita arhivskog gradiva nije samo profesionalna obveza ve i naa
ostavtina koja pokazuje uz nacionalnu svijest i kulturno i nacionalno bogatstvo,
a takoer doprinosi, u znanstvenom smislu, objektivnom sagledavanju povijesnih
dogaaja.
Zakljuak
Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata
osnovan je od strane Vlade Republike Hrvatske 2004. godine. Centar je javna
nauna ustanova i specijalizirani arhiv za period Domovinskog rata, koji sakuplja,
sreuje i uva svu dokumentaciju i podatke vezane za Domovinski rat. Takoe,
27 Kukuljica, Mato: Pregled aktualnih problema u zatiti audiovizualnog gradiva, VIDI: http://www.
had-info.hr/rad-drustva/izlaganja/80-pregled-aktualnih-problema-u-zastiti-audiovizualnog-gradiva-
28 http://mapyourinfo.com/wiki/sh.wikipedia.org/Polibije/
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
156
Centar objavljuje knjige i druge radove nastale na osnovu njegovih primarnih
aktivnosti.
Arhivisti rade u dva odjela Centra, koji obuhvataju konvencionalni
arhivski odjel, te obradu nekonvencionalnih arhivskih materijala. Arhivska graa
uva se pod odreenim mikroklimatskim uslovima ovisno o tipu materijala.
Digitalizacija konvencionalnih materijala je imperativ koji slijedi, a kriteriji
digitalizacije zavisit e od stanja u kome se originalna graa nalazi, frekventnost
koritenja iste, kao i njena vanost. Digitalizacija nekonvencionalne grae odvija
se konstantno zbog brzine zastarijevanja analognih nosaa informacija. Zatita
dokumenata od propadanja jedan je od rezultata digitalizacije ali glavni cilj iste
je arhivske dokumente uiniti dostupnim i trajnim naslijeem za budunost.
Summary
The Croatian Memorial-Documentation Homeland War Center was
founded by the Government of the Republic of Croatia in 2004. The Center is
a public scientic institution and a specialized archive for Croatian Homeland
War. It collects, arranges and protects all documentation and all data related to
the Homeland War. The Center publishes books and other works based on its
activities.
Archivists work in two departments in the Center, one is a conventional
archives department while other processing an unconventional materials.
The records are kept in storage under specic microclimatic conditions
depending on the type of material. Digitization of conventional materials is
an imperative that is ahead, and the criteria of digitization will depend on the
condition of the original document, its frequency of use and the importance of
the document.
Digitization of unconventional materials is done on a daily basis because of the
speed of decay of analog media.
Protecting documents against material decay as one of the results of the process
of digitization is only the means; its main goal is to make archival records
accessible and thus permanent heritage for the future.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
157

, Ojeee

: 1992.-
1995.

.
.

.
: A , ,
.
1992.-1995.

(1992.-1995. .)
.

1

.
.

, . ,
:
;
;
;
.

.
1 : . . :
(1992.-1995.), 11/2008, 2008, . 154.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K

158
, -

.
o .

.

.

.

. , , ,
,
.

,
2
.1
3
.

-
1.1. 1.2. 1.3. 1.4. 2 3

1
2
3 12
81,65
1 350 320

4
5
6

7
-

8 8
8
-
10 35 31
10
- a

11
-
/
1 0,5 1
2 , :
(1992.-1995.), A 10/2007, 2007, . 135.
3 1992-1995. .
(11), 4 .
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
y
159
.1 :
1.1. ;
1.2. ;
1.3.
?;
1.4. ?;
1.
?;
2. ,

?.

, .
.

, , , ,
,
.
.

?
2
4
. .

....

...

.

1 . 35
2
3
4
5 -
6 -
7 . 17
4 . , 1947.-
2007., , , , ,
2007. . , . 119/08.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K

160
8 . 13
9 -
10 -
11
- /

12 - . 19
12 ,

1992.-1995. .

.

5

.

6

7
-
,
15. 1945. . 06.04.1992. 22.12.1995. .
.
.

8

,
, .

. ,

.

.

.

5 . , . 16/01, 35, .
6 . K Capajebo, . 2/00, . 17.
7 . - , . 4/06, . 19.
8 . , . 15/00, . 13.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
y
161
30 , 2025.

.
2,

.

.
, .
,
, - -
/ ,
.

1992.-1995. . , ,

.

.

,
.

.?

.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K

162
3
9

10

11

12

13

14

15

16
..

1

10

.14
2
,
,

11
. 28
3

12
.13, 2,3
4

13
. 12, 2,3
5

-

14
. 12, 2,3
6

-
15
. 12, 2,3
7

,

16
. 15 3
9
.
10 . a , 10/03.
11 . , . 26/98.
12 . , . 12/03.
13 . , . 22/03.
14 . - , . 3/04.
15 . - , . 3/04.
16 . /, . 4/05.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
y
163

.

. ,
,
.

.

.

.

, ,
.
Summary
Archive originated in the war has an important value and signicance for
everyone in Bosnia and Herzegovina. It would be expected that the same attitude
is reected in the legislation concerning archive. However, by analysing all
legislation it is visible that the war originating archive is not treated the way it
should be. Archives in charge, in many cases, do not have legal ground to create
a special relation towards that archive, in case of both creator of archive and
keeper of it.
We believe that changes and amendments to the current laws dealing
with archive should be suggested through the Archive Association of Bosnia
and Herzegovina, in order to provide an appropriate treatment to the archive of
Bosnia and Herzegovina. Changes and amendments to the archive legislation
should enable expert archivists, who are working on protecting the war archives,
to raise a level of war archive protection in both, the process of recording and the
process of keeping archive.
According to the current legislation, the war archive is treated like any other
archive; therefore, it is hardly likely to expect that it would be protected, put in
order, handled and made available for use in archives of Bosnia and Herzegovina.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
165
Gordana MOJSOSKA
Dravni arhiv Republike Makedonije, Skoplje
ZATITA ARHIVSKE GRAE U DRAVNOM ARHIVU
REPUBLIKE MAKEDONIJE ZA VRIJEME KONFLIKTA
2001. GODINE
Abstrakt: Zatita arhivske grae je jedan od najvanijih zadataka
arhivistike. Ratovi u toku XX i na poetku XXI veka stavili su u centar interesa
zatitu arhivskih zapisa u ratnim uslovima, tanije spaavanje dokumenata u
registraturama i arhivskih zapisa u arhivima. Ovo pitanje oko preventive i zatite
arhivske grae postalo je veoma aktuelno i za meunarodne arhivske asocijacije,
naroito u Meunarodno arhivsko vijee (ICA). UNESCO ima veliku ulogu u
zatiti kulturnog naslijea uope, a naroito zatiti od ratne opasnosti i rata.
Za pravilnu i kvalitetnu zatitu arhivske grae u ratnim uslovima, svaki
dobro organizovan arhiv mora da ima Plan za dislokaciju u samoj zgradi i Plan
za evakuacije grae izvan arhivske zgrade.
Dravni arhiv Republike Makedonije, kao institucija gde se uva i vri
zatita arhivske grae od nacionalnog i dravnog interesa, prilazi veoma
odgovorno pitanju zatite u vanrednim uslovima, prema tome i u sluaju
opasnosti od rata. Dravni arhiv Makedonije je lan Meunarodnog arhivskog
vijea i uzima u obzir sve preporuke tog tijela i usaglaava ih sa zakonskom
regulativom Republike Makedonije.
Ratovi i ratni konikti na tlu Socijalistike Federativne Republike
Jugoslavije prilikom njenog raspada devedesetih godina XX veka imali su odraz
i na Makedoniju. Kao to je poznato, u 2001. godini, dolo je na dijelu teritorije
Makedonije, tanije u njenom sjeverozapadnom dijelu, do oruanog konikta
izmeu bezbjednosnih snaga Republike Makedonije i oruane albanske formacije
-ONA.
Dravni arhiv Republike Makedonije kao institucija od posebnog dravnog
i javnog interesa imao je zadatak da slijedi razvoj dogaaja i ocjenjuje kada
i ta treba da preduzme u saglasnosti sa zakonskom regulativom da ne doe
do oteenja i unitenja dokumenata u nastajanju i arhivske grae na teritoriji
zahvaenoj ratnim dejstvima. U tim dijelovima Makedonije najugroenije je
bilo Podruno odjelenje arhiva u Tetovu, ali prijetila je opasnost i za Podruno
odjelenje u Kumanovu. Uprava dravnog arhiva u Skoplju i Arhiv u Tetovu
preduzeli su mjere za zatitu u samoj zgradi, kao i mjere za dislokaciju arhivske
grae iz ugroenih arhiva u one kojima nije prijetila neposredna ratna opasnost.
Ovo iskustvo je bilo veoma znaajno za Dravni arhiv Makedonije.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Gordana MOJSOSKA
166
Kljune rijei: Zatita, arhivska graa, rat, oruani sukob, opasnost,
ratni konikt, dravni arhiv.
Ope napomene o zatiti arhivske grae u nastajanju i u arhivima
Pitanje zatite arhivske grae, kao dijela kulturnog blaga i kao izvora
informacija za historiju nacije i drave, i arhiv kao trezor u kome se uvaju
dokazna sredstva javnog i privatnog karaktera, postaje sve aktuelnije.
Kulturno naslijee je ono materijalno dobro koje su ljudi stvarali u
prolosti i ono koje stvaraju danas i koje ima istorijsku, umjetniku, arheoloku,
socioloku i drugu naunu i kulturnu vrijednost. Poto je ono opecivilizacijsko
dobro, pravo i dunost svake drave i svakog naroda je da uva svoje kulturno
blago putem primjene zakonskih propisa i primjene meunarodnih standarda.
Kulturno naslijee u zavisnosti od njegovog karaktera moe biti nepokretno
(arhitektonski objekti, ostaci graevina, spomenici i dr.) ili pokretno (historijski,
umjetniki, etnoloki i arheoloki predmeti, arhivska graa, fotograje, stari
rukopisi, lmovi i dr.).
Arhivska graa kao dio pokretnog kulturnog naslijea predstavlja
cjelokupan odabran, izvorni i reprodukovani dokumentarni materijal od trajne
vrijednosti, znaajan za dravu, nauku, kulturu i za druge potrebe drutva i
graana.
1
Zatita arhivske grae je veoma vana jer je ona nezmjenljivo i trajno
svjedoanstvo za genezu jednog naroda, za njegov jezik, kulturu, mentalitet,
tradiciju, kao i za sveukupni politiki, socijalni, pravni i kulturni razvitak jedne
drave. Zbog toga arhivi, kao institucije od dravnog, javnog i kulturnog interesa
i znaaja, imaju zadatak da preduzimaju administrativne i preventivne mjere i
zatitu pomou mikrolmovanja, konzervacije i restauracije oteene arhivske
grae.
2
U savremenim uslovima i digitalizacija zauzima znaajno mjesto u zatiti
ne samo konvencionalne ve i elektronske arhivske grae.
Administrativna zatita poinje jo u registraturi kod stvaraoca grae, kada
se obavlja njeno evidentiranje, saglasno zakonskim i podzakonskim propisima
i arhivskim planovima, a ova zatita se nastavlja i po njenom preuzimanju i
arhiviranju u arhivima. Zato je veoma vano da se u registraturi koristi strunost
arhivista i dometi njihove nauke.
3
Meutim, u ratnim i vanrednim uslovima
preventivna zatita ne moe da se obavlja kao u mirnodopskim uslovima,
pogotovo na teritoriji na kojoj se vode ratne operacije, ili ne funkcioniu organi
uprave, prosvjetne ustanove i dr.
1 1926.-1911., , 2011., . 293.
2 , , 2001.,
.15.
3 Peter Pavel Klasinc, Arhivistika za registrature, Arhivska praksa, Tuzla, 13/2010, str. 134-138.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Zatita arhivske grae u Dravnom arhivu Republike Makedonije za vrijeme konikta 2001. godine
167
Preventivna zatita zavisi od toga da li je arhivska zgrada napravljena po
standardima propisanim za namjensku zgradu, sa depoima zatienim od vlage,
topline, sunca, mehanikih potresa itd. Veoma je vano da se zgrada napravi
otpornom i na ratna razaranja, iako je to danas veoma teko zbog silnih razornih
sredstava (svakojakih projektila, bombi, zapaljivih hemijskih i drugih sredstava).
Mikrolmovanje, a danas i digitalizacija arhivske grae imaju veliku
ulogu u zatiti arhivske grae, zbog njenog koritenja od strane sve veeg broja
istraivaa, zbog razmjene informacija sa drugim arhivima i za druge potrebe, a
najvie zbog malog prostora za zatitu u vanrednim i ratnim uslovima.
Konzervacija i restauracija konvencionalne arhivske grae ima za cilj da
sprijei dalje oteenje grae i da se odstrane uzroci oteenja, to i nema neku
direktnu vezu sa stradanjem u ratu.
Elementarne nepogode koje nastaju iznenadno mogu da naprave velike
tete na samoj zgradi i na arhivskoj grai. Te nepogode su: zemljotresi, poplave,
silne padavine, bure, uragani, kao i havarije vodovodnih instalacija, poari,
eksplozije, hemikalije, ratovi (ratna razaranja) i druge. Ipak od njih najveu tetu
prouzrokuju zemljotresi, poplave, poari i ratovi. Republika Makedonija u drugoj
polovini XX vijeka imala je iskustvo sa nepogodama i to sa velikom poplavom
1962. godine, razornim zemljotresom 1963. godine i sa oruanim koniktom
2001. godine.
Ratovi su elementarne nepogode prouzrokovane od strane ljudi.
Ratovi i oruani konikti ne mogu da se izbjegnu i pored djelovanja brojnih
meunarodnih organizacija za posredovanje i preventivne mirovne misije za
spreavanje oruanih konikata. Meutim, posljedice za dokumentarnu grau
i arhivsku grau mogu da se umanje ako se preduzmu sve preventivne mere u
mirnodopskim uslovima.
U skladu sa meunarodnim aktima o ovom pitanju i zakonskim propisima
dotine zemlje, preventivna zatita arhivske grae u sluaju rata odvija se u tri
faze:
Prva faza je izbor lokacije i odgovarajui graevinski materijal za arhivsku
zgradu. Lokacija i konstrukcija arhivske zgrade treba da obezbjeuju maksimalnu
zatitu prilikom veih ratnih sukoba i razaranja. Graevinski materijal koji se
upotrebljava prilikom podizanja arhivske zgrade mora biti otporan da izdri sva
destruktivna dejstva u toku oruanog sukoba;
U drugoj fazi vri se vrednovanje i kategorizacija arhivske grae i ona je
veoma znaajna faza koja pomae da ne doe do haosa pri eventualnoj evakuaciji
grae;
Za pravilnu zatitu arhivske grae potrebno je da se izvri vrednovanje i
kategorizacija prije poetka oruanog sukoba, dakle u mirnodopskim uslovima.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Gordana MOJSOSKA
168
Sa pravovremenim vredovanjem i kategorizacijom omoguava se da graa, koja
je oznaena kao veoma vana, prva obezbjedi , da joj se obezbjede bolji uslovi za
uvanje i da se istoj posveti vea panja. Ako se sve ovo radi u ratnim uslovima,
odluke i mjere mogu da budu pogrene, a time bi se nanijela velika teta u odnosu
na uvanje i zatitu raritetne arhivske grae i arhivske grae prve kategorije.
U treoj fazi prave se planovi zatite, za evidenciju i smjetaj arhivske
grae u skrovitima.
Sa ovim planovima regulie se nain evakuacije. Za ispunjavanje ovog
cilja potrebno je da se napravi evidencija ukupne koliine arhivske grae koja
treba da se evakuie u sluaju rata, kao i prevozna sredstva sa kojima treba da se
izvri evakuacija.
U prolosti smo imali velika oteenja, a i danas ima oteenja na mnogim
kulturno-historiskim spomenicima i kulturnim dobrima, meu kojima je i
arhivska graa kao dio vanog kulturnog naslea.
Do XIX vijeka u svijetu nije postojala zakonska regulativa za zatitu
arhivske grae u vrijeme rata. Prvi ozbiljniji pokuaj da se izrade meunarodna
pravila za zatitu kulturnih dobara u sluaju rata napravljen je na Briselskoj
konferenciji 1874. godine. Cilj ove Konferencije bio je kodikacija vojnog
prava, tanije kodikacija meunarodnih pravila u sluaju rata na kopnu.
Meutim, krajnji rezultat ove konferencije jeste utvrivanje nacrta Meunarodne
deklaracije za zakone i obiaje rata, poznat kao Briselska deklaracija od 1874.
godine. U ovom sluaju radi se o aktu koji nema pravno dejstvo, ali ima veliki
znaaj i uticaj na daljnji razvoj meunarodnog vojnog prava.
Godine 1880. eksperti meunarodnog prava u Oksfordu izradili su Pravilnik
pod nazivom Vojni zakoni i obiaji, kojim je bila potvrena ranije donesena
Briselska deklaracija iz 1874. godine, a 1889. godine na Meunarodnom
kongresu za zatitu umjetnikih predmeta i spomenika u Parizu bilo je
zakljueno da spomenici kulture pripadaju cijelom ovjeanstvu. Ocijalno,
prva relevantna pravna meunarodna pravila donijeta su 1899. godine. Re je o
Prvoj meunarodnoj mirovnoj konferenciji odranoj u Hagu od 18. maja do 29.
juna 1899. godine. na kojoj je bila usvojena Konvencija o zakonima i obiajima
kopnenog rata i Aneks nazvan Pravilnik o zakonima i obiajima kopnenog rata.
4
U toku XX vijeka donijet je veliki broj meunarodnih akata o zatiti
kulturnog naslijea, time i zatiti arhivske grae u sluaju rata. Od ovih,
najznaajnije su bile Hake konvencije od 1907. i 1954. godine, Vaingtonski
4 Jova , ,
, 2002., . 15.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
169
pakt od 15. aprila 1935. godine i Haki protokol od 1999. godine.
5
U saglasnosti
sa ovim meunarodnim aktima arhivska graa ima spomeninu vrijednost i
ubraja se u kulturno naslijee koje pripada ne samo jednom narodu, nego cijeloj
civilizaciji. UNESCO kao specijalizovana organizacija za prosvjetu, nauku
i kulturu u okviru Ujedinjenih nacija takoer ima znaajnu ulogu u realizaciji
pomenute zatite.
to se tie zatite, muzejskog, arhivskog i bibliotekog blaga veliku ulogu
ima i Evropska Unija, a naroito Evropski biro za biblioteke, informacione i
dokumentacione asocijacije (EBLIDA).
6

Zakonska regulativa Republike Makedonije o zatiti arhivske grae u
ratnim uslovima
U arhivskom zakonodavstvu Republike Makedonije predvieni su postupci
i mjere za zatitu arhivske grae u ratnim i vanrednim uslovima. Po razdruivanju
od jugoslovenske federacije, a i zbog drutvenih i politikih promjena, usvojen je
1990. godine novi Zakon o zatiti arhivske grae u Republici Makedoniji. lanovi
29. i 30. tog zakona sadre ope odredbe o dunostima imaoca dokumentarnog
materijala i arhivske grae vezane za njihovu zatitu u vrijeme rata i neposredne
ratne opasnosti.
7
U toku 1998. godine Vlada Republike Makedonije na bazi Zakona o
arhivskoj grai (1990. godine)
8
i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o
arhivskoj grai (1995. godine)
9
donijela je Uredbu o posebnoj zatiti arhivske
grae u ratnom i vanrednom stanju.
10
Sa ovom Uredbom konkretno se regulie
zatita dokumentarnog materijala i arhivske grae nastale radom dravnih organa,
preduzea i drugih pravnih i zikih lica koja rade i stvaraju grau u toku trajanja
vanrednog stanja, ratne opasnosti i rata.
5 , 1999. ,
, , 2002., . 27-160. Vie o ovome vidi: Vladimir Brguljan, Meunarodni
sistem zatite kulturnih i prirodnih dobara, Beograd-Zagreb, 1985. ; Azem Koar, Meunarodni i
nacionalni sistem zatite kulturnih dobara u ratnim okolnostima, Zbornik radova Filozofskog fakulteta
Tuzla, Tuzla 1997. str 19-36.
6 Dijana Petreska, Arhivi i upravljanje sa arhivskim zapisima u projektima i dokumentima Europske
Unije, Doktorska disertacija u rukopisu, branjena na Filozofskom fakultetu u Skoplju, 2010. g., str.
313.
7 1926.-1911., . 299.
8 , . 36/1990, . 646-650.
9 , . 36/1995, . 900-902.
10 ,
.., . 37/98.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Gordana MOJSOSKA
170
Svakako je na donoenje ove Uredbe uticalo stanje u drugim jugoslovenskim
zemljama (Slovenija, Hrvatska i Bosna i Hercegovina) u vrijeme raspada
jugoslovenske federacije, putem oruanih sukoba, ratnih razaranja, unitavanja
historijskih i kulturnih spomenika. S druge strane ova materija vezana za zatitu
nije bila dobro regulisana, sa posebnim propisima u arhivskom zakonodavstvu, a
vei broj imalaca grae svojim preventivnim mjerama nije posveivao dovoljno
panje zatiti dokumentarnog materijala i arhivske grae u mirnodopskim
uslovima, kao preventivnoj pripremi za sluaj vanrednog i ratnog stanja.
11
U lanu 2. ove Uredbe, nabrojene su mjere koje treba da preduzmu
imaoci dokumentarnog materijala i arhivske grae za njihovu zatitu. Uredba ih
obavezuje da preduzmu sljedee mjere zatite:
1. Evakuacija, uvanje i zatita arhivske grae I kategorije;
2. Dislokacija, uvanje i zatita dokumentarnog materijala i arhivske grae,
koji su od operativnog znaaja za poslovanje imalaca u vanrednom i
ratnom stanju;
3. Fiziko-tehnika i bezbjednosna zatita dokumentarnog materijala i
arhivske grae, i sigurnosna zatita dokumentarnog materijala i arhivske
grae koja za vrijeme rata i vanrednog stanja ostaje u mirnodopskim
objektima imaoca.
12
Kategorizacija arhivske grae predstavlja veoma odgovoran i sloen
zadatak. Odvija se prema utvrenim kriterijima tako da se grupie u tri kategorije:
I kategorija (graa od posebnog znaaja), graa II kategorije (graa od vanrednog
znaaja), graa III kategorije (graa od znaaja).
U ratnim i vanrednim uslovima imalac je duan, kategoriziranu arhivsku
grau I kategorije (graa od posebnog znaaja) brzo i ekasno evakuisati, a zatim
je uvati i zatititi na mjestu gde je dislocirana ili u samom objektu dok traje ratno
ili vanredno stanje. U isto vrijeme sa evakuacijom grae I kategorije, imalac
nosi sa sobom onaj dokumentarni materijal i arhivsku grau potrebnu za njegov
operativni posao u ratnim ili vanrednim uslovima. Paralelno sa gore navedenim
posebnim mjerama imaoca predvia se i ziko-tehnika i bezbjednosna zatita
grae II i III kategorije i ostale dokumentacije, koji se do kraja ratnog stanja
uvaju u mirnodopskim uslovima.
11 , .,
k , , 1999., . 145.; Preventivnoj
zatiti arhivske grae u vanrednim okolnostima je u socijalistikoj Jugoslaviji poklanjano nedovoljno
panje. Jedini struno nauni arhivistiki skup jugoslovenske arhivistike na ovu temu odran je 1987.
godine u Tuzli, a materijali sa tog skupa su kao povjerljivi u po jednom primjerku dostavljeni svim
arhivima.
12 .., . 37/98.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
171
Jedan od osnovnih uslova za pravilan pristup sprovoenju posebnih mjera
za zatitu arhivske grae u ratnim i vanrednim uslovima jeste da imalac redovno
i kvalitetno obavlja sve zakonske obaveze u mirnodopskim uslovima, tj. da
redovno vri odabiranje, evidentiranje, kategorizaciju i zatitu arhivske grae.
Zbog toga lan 6. navedene Uredbe regulie obavezu imalaca da u
mirnodopskim uslovima redovno provjeravaju stepen izvrenog sreivanja,
odabiranja, evidentiranja i kategoriziranja arhivske grae, kako i provjeravanje
ziko-tehnike i bezbjednosne zatite dokumentarnog materijala i arhivske
grae. Jedna provjera utvrdit e stepen sreenosti arhivske grae, kakva je
evidencija i da li je izvrena kategorizacija.
13
S ciljem da se obezbjedi visok stepen tajnosti (plan o mjernosti i
konspirativnosti) Uredba propisuje da se sve to uredi sa posebnim Uputstvom
koje donosi direktor Dravnog arhiva Republike Makedonije.
Sa posebnim mjerama za zatitu grae za vrijeme ratnog i vanrednog stanja
rukovodi funkcioner ili rukovodilac dravnog organa, te odgovorno lice koje
rukovodi institucijom, preduzeem i dr. (direktor i sl.)
14
Na taj nain poveava
se stepen odgovornosti za stanje dokumentarnog materijala i arhivske grae,
koje se zatiuju i u mirnodopskim uslovima i u toku vanrednog i ratnog stanja.
Za sprovoenje posebnih mjera zatite arhivske grae u vanrednim uslovima
i ratnom stanju, imalac grae duan je da obezbjedi odgovarajui namjenski
prostor za dislokaciju i tehniko i bezbjedonosno uvanje i zatitu grae, opremu
i sredstva (arhivske kutije, limene sanduke, kase), transport i sl.
Oruani konikt na teritoriji Republike Makedonije 2001. godine
Republika Makedonija, iako se sporazumno, bez rata, razdruila od
Jugoslovenske federacije, nije uspjela da izbjegne oruani sukob na njenoj
teritoriji. Taj oruani sukob izbio je jednu deceniju kasnije, u proljee 2001.
godine, izmeu albanske paravojne formacije ONA i bezbjednosnih oruanih
snaga Republike Makedonije. Poeo je sredinom marta, a formalno prestao po
potpisivanju Ohridskog okvirnog ugovora 13. avgusta 2001. godine.
15
I pored
toga oruane akcije od strane ONA produile su se i dalje, pa je do smirivanja
situacije dolo tek krajem godine.
Predsjednik Republike Makedonije, Boris Trajkovski, poslije sastanka
dravnog vrha odranog 15. marta 2001. g., zbog nasilnih oruanih akcija
pripadnika albanske paravojne formacije, a u saglasnosti sa l. 125. Ustava
Republike Makedonije, proglasio je vanredno stanje.
16
Ve 23. marta poele
13 .., . 37/98.
14 .., . 37/98.
15 (Documents) 1951-2011, , 2011., . 190-191.
16 , , , 2003., . 45.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Gordana MOJSOSKA
172
su oruane operacije bezbjednosnih snaga Republike Makedonije za odbranu
suvereniteta i teritorijalnog integriteta Republike Makedonije. U toku narednih
mjeseci proirila se teritorija zahvaena oruanim sukobima. U sjeverozapadnom
dijelu Makedonije, odnosno u Tetovskom, Kumanovsko Lipkovskom, a od maja
meseca i u neposrednoj okolini Skoplja, nastradalo je veoma znaajno kulturno
nasljee, veinom vjerski objekti. Pripadnici ONA nisu potovali odredbe
meunarodnih konvencija za kulturno-historijsko naslijee i koristili su ih za
vojno-tehnike potrebe. Stradali su manastir Sv. Bogorodice iz XIV vijeka u s.
Mateje u Kumanovskom kraju i manastir Sv. Atanasij u s. Leok, makedonski
kulturni i duhovni centar iz XIV vijeka u Tetovskom kraju.
U vrijeme ovog ratnog sukoba, Dravni arhiv Republike Makedonije u
skladu sa svojim ingerencijama preduzeo je mjere koji su proizilazile iz Uredbe
za posebnu zatitu arhivske grae u ratnom i vanrednom stanju i u skladu sa
optim planovima Vlade i ministarstva Republike Makedonije za eventualnu
evakuaciju grae. Naroito je situacija bila ozbiljna u Tetovu, gde se nalazio
Podruni arhiv za taj dio Makedonije. Meutim, u pitanju je bio i centralni arhiv
jer su se oruane operacije pribliile do samog grada. Uprava Dravnog arhiva
Republike Makedonije zapoela je realizovanje plana za zatitu arhivske grae I
kategorije u samoj zgradi arhiva. Iz podrunog odijeljenja iz Tetova prenijeta su
i neka dokumenata I kategorije u Centralni arhiv u Skoplju. Sreom, prekidom
sukoba poslije Ohridskog okvirnog ugovora, situacija se polako normalizovala
i nije dolo do vee evakuacije arhivske grae iz arhiva u Skoplju, Tetovu i
Kumanovu.
Sve ono to je trebalo da se napravi i to je napravljeno od strane Dravnog
arhiva Republike Makedonije u vrijeme vanrednog stanja i oruanog sukoba iz
2001. godine bilo je veliko iskustvo u oblasti zatite arhivske grae.
Rezime
Ratovi ostavljaju veoma teke posljedice u svim domenima ljudskog
ivota. Rat uzima veliki broj ljudskih rtva, razara privredu, infrastrukturu,
unitava kulturno nasljee itd. Arhivska graa kao dio pokretnog kulturnog
naslijea moe da se zatiti i da ne bude unitena tokom ratnih operacija,
bombardovanja, poara koji mogu da nastanu usljed bombardovanja. Veoma je
vano da se preduzmu sve mjere za njenu preventivnu zatitu jo prije poetka
rata. Iskustvo iz ratova u vrijeme raspada Jugoslovenske federacije pokazalo je
da je takva zatita neophodna. Za vrijeme oruanog sukoba na dijelu teritorije
Republike Makedonije 2001. godine, Dravni arhiv Republike Makedonije
preuzeo je odgovarajue mjere za preventivnu zatitu arhivske grae u podrunim
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
173
odeljenjima arhiva koje su se nale pred neposrednom ratnom opasnosti. Ove
mjere su preduzimane u skladu sa Uredbom o posebnoj zatiti arhivske grae u
ratnim i vanrednim uslovima, donijete 1998. godine od strane Vlade Republike
Makedonije. Uredba predvia zatitu arhivske grae stvarane u toku rada
dravnih organa, preduzea i drugih stvaralaca u ratnim i vanrednim uslovima.
Summary
Wars leave very hard consequences in all domains of peoples lives. Wars
destroy people, economy, infrastructure and cultural heritage etc. The archival
material as a part of the cultural heritage can be protected from destruction
during military operations, bombings and res which can occur after bombing. It
is very important to take all measures for the preventive protection of the archival
material in case of war. Te experience from the war during the disintegration of
the Yugoslav Federation has shown that such protection is essential. During
the armed conict which took place in the Western part of Macedonia in 2001.,
the State Archives of the Republic of Macedonia took appropriate action for the
preventive protection of the archival material in the Departments of the State
Archives which were in direct danger of destruction. These measures were taken
in accordance with the Regulation for the special protection of the archival
material during war and state of emergency, adopted by the Government of the
Republic of Macedonia in 1998. The Regulation provides the protection of the
archival material created by the state bodies, companies etc. during war and state
of emergency.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
175
Reska MEHDIN
JU Arhiv Unsko-sanskog kantona Biha
GRAA RATNE PROVENIJENCIJE U ARHIVU UNSKO-
SANSKOG KANTONA (1992.-1995.)
Abstrakt: U radu se govori o arhivskoj grai ratnog perioda u Arhivu
Unsko-sanskog kantona (USK). Pored opeg prikaza uslova u kojima je ova
graa nastajala i mogunosti ustanove da vri nadzor nad istom, u radu je dat
pregled preuzetih zbirki i fondova u ovoj ustanovi koje obuhvataju uglavnom
arhivsku grau ratnih organa vlasti. Poseban osvrt je uinjen na arhivsku
grau fonda Komisije za popis i procjenu ratnih teta Opine Biha. Pokualo
se izvjesnim ukazivanjem na znaaj ratne produkcije arhivske grae ukazati na
potrebe utvrivanja konkretnih mjera na sprjeavanju mogunosti nepovratnog
gubitka ovakvih historijskih izvora.
Kljune rijei: Arhiv USK-a, arhivska graa, ratna provenijencija, zbirke
ratnih organa vlasti, Komisija za popis i procjenu ratnih teta, arhivski fond,
stvaralac arhivske grae, vrijeme nastanka arhivske grae, kvantitet, kvalitet,
sumarni pregled, dokazna vrijednost, dokumentacioni materijal, zapisnici,
izvjetaji.
Uvodne napomene
Kako su ratovi jedinstvena i izvanredna dogaanja ije posljedice pored
ljudskih i materijalnih gubitaka prate i raspadi drutvenih sistema, propadanje
starih drava i nastajanje novih, ope je prihvaeno kako nauno stajalite tako
i stajalite arhivske teorije i prakse da grai nastaloj u ovakvim periodima treba
posvetiti posebnu panju. Budui da su ratna dogaanja 90-tih godina 20-tog
vijeka bila jedinstvena po mnogo emu, ne samo za Bosnu i Hercegovinu, nego
i za Evropu i da su iz temelja promjenila drutveni sistem Bosne i Hercegovine,
arhivska sluba Bosne i Hercegovine se ve na svom Prvom poslijeratnom
savjetovanju 1996. godine odluila za dosljednu primjenu pomenutog stajalita
i u tom smislu odgovarajuu primjenu kriterija vrednovanja i zatite ratne
produkcije arhivske grae. Konkretni zakljuci ovog savjetovanja su: Insistirati
da Vlada obavee sve imaoce arhivske grae da posebnu panju posvete grai
nastaloj u ratu: da je zatite, srede, popiu i pripreme za preuzimanje bez
izluivanja bezvrijednog registraturnog materijala te da se navedna stajalita
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Reska MEHDIN
176
implementiraju u zakonska i podzakonska akta
1
, to je uinjeno i Zakonom o
arhivskoj djelatnosti USK-a iz 1999. godine
2
.
Iako je problematici arhivske grae ratne provenijencije posveeno
niz strunih savjetovanja, situacija sa istom i nakon petnaest godina nije
zadovoljavajua, kako na prostoru Bosne i Hercegovine, tako i na nivou USK-a.
Preuzeta arhivska graa ratnih organa vlasti u Arhiv USK-a
Uzimajui u obzir sve negativne okolnosti u kojima je graa ratnog
perioda nastajala i u kojim se obavljala arhivska djelatnost, te aktualna drutvena
dogaanja nakon rata, namjera ovog priloga je prvenstveno u tome da na osnovu
kvantikacije podataka i ukazivanja na znaaj nekih sadrajnih vrijednosti
preuzetih zbirki i fondova u Arhiv USK-a, ukae na potrebu hitnog rjeavanja
problema arhivske grae ratnoga perioda.
U tom smislu, neposredno po zavretku ratnih operacija, a u sklopu
prioriteta, tadanji Istorijski arhiv Biha je dao prioritet radu na terenu iji je
cilj bio evidentiranje i preuzimanje grae ratnih organa vlasti. Rezultati ovih
prvih poslijeratnih zadataka, koji su se obavljali na znatno proirenom podruju
nadlenosti ove ustanove i sa prepolovljenim strunim kadrom su sljedei:
Evidentirani su organi vlasti koji su nastajali kao posljedica masovnog
pomjeranja stanovnitva u zavrnim ratnim operacijama, uglavnom sa prostora
dananje Republike Srpske. Takvih je novonastalih ratnih organa vlasti sa radom
u izbjeglitvu u jednom momentu u Bosanskom Petrovcu evidentirano 9, a u
Sanskom Mostu 16. O ovim migracijama stanovnitva jedini svjedok su ostale
upravo ove evidencije.
Kada je u pitanju arhivska graa ratnih organa vlasti na podruju Okruga
Biha, koje su obavljale svoju funkciju na slobodnom podruju Okruga, to su
bile svega dvije opine: Opina Biha i Opina Cazin. Dio arhivske grae Opine
Biha je preuzet, u koliini od 153 fascikle, dok arhivska graa ratnog perioda
Opine Cazin nije preuzeta.
1 Azem Koar, Vrednovanje i zatita arhivske grae o ratnim zbivanjima u Bosni i Hercegovini
(1992.-1995.), Arhivska praksa 11, Tuzla, 2008. god., str. 157.
2 Slubeni glasnik USK-a br. 6/99. O stradanju arhivske i registraturne grae na podruju Bosne
i Hercegovine u toku odbrambenog rata 1992.-1995. vie vidi: Izet aboti, Osobenosti zatite i
sreivanja ratne produkcije registraturne grae, Arhivska praksa 1, Tuzla 1998. str. 57-66.; Isti,
Evidencija stradanja registraturne grae na podruju Tuzlanskoga kantona, Arhivska praksa 2, Tuzla
1999. str, 84-93.; Muhamed Musa, Rekonstrukcija stradale arhivske grae, Arhivska praksa 3, Tuzla
2000., str. 39-51.; Azem Koar, Razmjere ratnog stradanja registraturne grae na podruju Tuzlansko
podrinjskog kantona, Arhivska praksa 1, Tuzla 1998. str. 57-66; Isti, Ratno stradanje arhivske grae
Bosne i Hercegovine, Sodobni arhivi br. 21, Maribor 1999., str. 287-292.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Graa ratne provenijencije u Arhivu Unsko-sanskog kantona (1992.-1995.)
177
Arhivska graa Ratnih predsjednitava sa radom u izbjeglitvu, koja su
nastajala od prvih ratnih dana i koje je organizovalo izbjeglo stanovnitvo
uglavnom iz susjednih opina Bihaa, zajedno sa Ratnim predsjednitvom Velike
Kladue i Okruga Banja Luka Odjeljenje Biha, preuzeta je u fragmentima i ona
ini sljedee zbirke: Okrug Banja Luka Odjeljenje Biha; Ratno predsjednitvo
Opine Klju sa privremenim sjeditem u Zenici odjeljenje Biha; graa
Ratnog predsjednitva Bosanskog Novog sa sjeditem u Travniku i Sanskom
Mostu; graa Ratnog predsjednitva Prijedora sa privremenim sjeditem u Luci
Palanci; neznatan dio dokumenata tzv. Autonomne pokrajine Zapadna Bosna i dio
video-materijala. U sklopu ovih poslova na prikupljanju arhivske grae u prvim
poslijeratnim godinama preuzet je i dio grae nastale radom Optine Klju koja
je djelovala prvo u sastavu Zajednice optina Banja Luka i Regionalne zajednice
Bosanska Krajina , odnosno Autonomne regije Bosanska Krajina, a kasnije
u sastavu Republike Srpske.
3
Zbog ratnih razaranja i estih pomjeranja sjedita ratnih organa vlasti sa
radom u izbjeglitvu te njihovim radom u odjeljenjima ija su se stalna sjedita
esto nalazila na drugom kraju Bosne i Hercegovine, ali i zbog nemogunosti
provoenja kontinuirane zatite iste od strane nadlene arhivske ustanove, ova
je graa sauvana u fragmentima. Kao rezultat pomenutih okolnosti u Arhivu
USK-a je preuzeto sedam zbirki preostalih dokumenata vjerovatno propalih
fondova ija se koliina dokumenata po zbirci kree u rasponu od dvije do deset
kutija. Ovim brojanim pokazateljima se ne bi trebalo biti zadovoljno, bez obzira
na vrijednost ove grae koju ona nesumnjivo ima, pogotovo kada se u ocjeni njene
vrijednosti uzmu u obzir kriterij vremena, znaaja stvaraoca fonda, a i sadrajnih
vrijednosti koje nose dokumenta kao to su: zapisnici, izborni materijali, ratne
sistematizacije, dokumenta o radu zaviajnih klubova, humanitarne pomoi i dr.
Preuzeta arhivska graa ratnih organa vlasti je arhivistiki sreena i ovaj
prilog o njoj trebao bi da predstavlja polaznu osnovu za dalje aktivnosti na
kompletiranju iste i pronalaenju arhivske grae ratnih organa vlasti sa radom
u izbjeglitvu kakvo je npr. bilo Ratno predsjednitvo Opine Velika Kladua.
U kasnijim poslijeratnim godinama Arhiv USK-a je preuzeo arhivsku
grau fonda Okruga Biha i Optine Bosanski Petrovac koja je nastajala u
periodu kada je ova opina bila u sastavu dananje Republike Srpske i znaajan
dio videomaterijala ratnoga perioda te fond Komisije za popis i procjenu ratnih
teta Opine Biha. Ubrzo je Arhiv USK-a ostao bez fonda Okruga Biha koga
je SIPA preuzela, a isto se desilo i sa arhivskom graom fonda Optine Bosanski
Petrovac i sa videomaterijalom. Isto je uraeno mimo zakona utvrene procedure
i potivanja Arhiva Unsko-sanskog kantona kao strune ustanove, vjerovatno radi
3 Evidencija Arhiva USK-a.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Reska MEHDIN
178
utvrivanja ratnih zloina (poinioci, razmjere istih), nakon ega bi se trebala
vratiti u Arhiv.
Arhivska graa nastala radom Komisije za popis i procjenu ratnih teta
Opine Biha
Poseban osvrt u ovom prilogu dat je na arhivsku grau nastalu radom
Komisije za popis i procjenu ratnih teta Opine Biha. To je uinjeno iz
vie razloga. Kao prvo, ovdje se radi o jedinom kompletnom fondu ratne
provenijencije Arhiva USK-a. Utvrivanjem osnovnih podataka o stvaraocu
fonda dolo se do saznanja da je ovaj fond nastao kao rezultat rada Komisije iji
je rad planirala Direkcija za procjenu ratnih teta za SR Bosnu i Hercegovinu
marta 1978. godine. Po Privremenom uputstvu o organizaciji i procjeni ratnih
teta koje je izdala pomenuta Direkcija odlueno je da u eventualnim ratnim
uslovima ZOIL Sarajevo sa svim organizacionim dijelovima prestaje sa
radom i kao Direkcija za procjenu ratnih teta za SR Bosnu i Hercegovinu sa
svim lijalama za procjenu preuzima poslove oko strune procjene teta nastalih
u sluaju eventualne agresije na nau zemlju
4
. Ovim Privremenim uputstvom
detaljno su razraeni zadaci pomenute Direkcije od organizacije procjene tete,
zadataka, metodologije procjene ratne tete do obrade materijala za izvravanje
procjene i izvjetavanja o istoj.
Marta 1994. godine, Ministarstvo obnove, izgradnje, okolice, saobraaja i
veza svojim Uputstvom o jedinstvenoj metodologiji utvrivanja ratnih teta u
Republici Bosni i Hercegovini je znaajno doprinijelo u boljem razumijevanju
teritorijalnih nadlenosti gradskih i opinskih komisija, te denisanju zadataka
posebnih strunih komisija za procjenu ratnih teta nanijetih nad vjerskim
objektima i objektima kulturno-historijskog nasljea.
Od pomoi u obradi arhivske grae ovog fonda, svakako je dobro dolo
i Uputstvo izdato od strane Komisije za popis i procjenu ratnih teta Opine
Biha a u vezi procjene teta na graevinskim objektima, teta na opremi, teta
na obrtnim sredstvima, teta koje su nastale od provala i kraa, teta na imovini
preduzea u drugim opinama i imovini na okupiranom podruju i podruju tzv.
Autonomne pokrajine Zapadna Bosna.
Kako se vidi, iz naprijed pomenutog, arhivska graa ovog fonda je zanimljiva
i zbog injenice da je ona proizvod stvaraoca fonda koji je djelovao samo u
izvanrednim okolnostima kakav je rat, to ujedno ukazuje na njenu vrijednost i sa
stanovita vremena nastanka i znaaja stvaraoca fonda. Bez obzira na ouvanost
grae ovog fonda, koja ima nedostataka, rekonstrukcija prvobitnog reda nije
4 Privremeno uputstvo o organizaciji i procjeni ratnih teta, Direkcija za procjene ratnih teta SR
BiH, Sarajevo, 1978., str . 1.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
179
priinjavala vee potekoe zahvaljujui prije svega homogenoj strukturi fonda.
Nakon arhivistike obrade uoeno je da je u okviru ove Komisije djelovalo
i niz strunih komisija za popis i procjenu teta kao to su npr. one komisije
koje su vodile brigu o tetama uinjenim nad objektima kulturno-historijskog
nasljea; vjerskim objektima; tetama nanijetim saobraajnicama, mostovima,
transportnim preduzeima i prevoznim sredstvima, ili pak Komisija za tete
uinjene na stambenim objektima u drutvenom vlasnitvu, koja je djelovala pri
nekadanjoj SIZ-ci stanovanja. Konani rezultati arhivistike obrade fonda su
ukupno 37 kutija zapisnika teta nastalih nad objektima, inventaru, umjetnikim
vrijednostima, vozilima, usjevima, domaim ivotinjama u privatnom vlasnitvu;
petnaest kutija zapisnika teta nastalih nad privrednim i drutvenim objektima i
etiri kutije sumarnih pregleda teta popisanih po mjesnim zajednicama i nekih
privrednih objekata (nepotpuni) uz neto normativnih akata i pet knjiga (registri
i protokoli).
5
Ovim kvantitativnim pregledom unekoliko su date i kvalitativne vrijednosti
arhivske grae ovog fonda, pogotovo u pogledu vrste dokumenta. Kako se ovdje
uglavnom radi o zapisnicima koji imaju dokaznu vrijednost kako za zika
tako i pravna lica, i izvjetajima koji uz sumarne preglede o tetama ali i uz
sumiranje podataka nakon inventarisanja fonda (u abecedne imenike po godini
prouzrokovane tete) ovdje se bez sumnje radi o dokumentacionom materijalu
izuzetne vrijednosti koji svjedoi o posljedicama ratnih razaranja uinjenim nad
materijalnim dobrima.
Konkretno, o kvalitativnim vrijednostima ove arhivske grae govore podaci
do kojih se dolo nakon inventarisanja zapisnika o prijavljenjim tetama nanijetim
materijalnim dobrima u privatnom vlasnitvu. Zapisnici su administrativno
oblikovani na nain da nose redni broj tete, i pored toga to nedostaje znaajan
broj istih, brojani pokazatelji daju sljedee kvalitativne vrijednosti: u 1992.
godini zapisnici o ratnim tetama zavravaju rednim brojem 3.060; u 1993.
godini rednim brojem 4.000; u 1994. godini 3.500; u 1995. godini rednim brojem
5.000; u 1996. godini naknadno prijavljene tete zavravaju rednim brojem 200
to ukupno ini 15.760 teta, ne raunajui 58 zapisnika o prijavljenim tetama
ali bez broja tete. Budui da su granatirani neki objekti vie puta sva su oteenja
upisana u registar oteenika.
6
tete nanijete nad privrednim objektima razvrstane su po privrednim
granama i takoer inventarisane po abecednim imenicima, a isto se postupilo i
sa tetama uinjenim nad objektima drutvene djelatnosti. Sumiranjem podataka
nakon inventarisanja takoer se dolazi do novih i kvantitativnih i kvalitativnih
vrijednosti. Uvidom u inventar lako je doi do informacija o tetama i njihovom
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Reska MEHDIN
180
broju uinjenim nad kolskim objektima, zdravstvenim ustanovama, na tetama
uinjenim na sportskim objektima, vjerskim ustanovama, nad kulturno-
historijskim spomenicima ili pak na objektima Centra slube bezbjednosti i
stanica javne bezbjednosti za koje je bila nadlena posebna opinska komisija.
Zakljuak
Arhivska sluba Bosne i Hercegovine, svjesna dubokih promjena koje su
prouzrokovala ratna dogaanja 90-tih godina XX vjeka, ve se na svom Prvom
poslijeratnom savjetovanju odluila za dosljednu primjenu kako naunih, tako
i stajalita arhivske teorije i prakse da se arhivskoj grai ratne provenijencije
posveti posebna panja. Uzimajui u obzir sve negativne okolnosti u kojima je
graa ratnoga perioda nastajala i u kojima se obavljala arhivska sluba bez obzira
na razumjevanje znaaja ove grae, briga o istoj tek je djelimino realizovana.
Brojani pokazatelji o preuzetim zbirkama i fondovima u Arhivu USK-a
ukazuju da je ova ustanova bila na dobrom tragu u preuzimanju arhivske grae
ratnoga perioda, pogotovu kada je u pitanju arhivska graa ratnih organa vlasti
i graa Okruga Biha. Ovaj pregled stanja arhivske grae ratne provenijencije
u Arhivu USK-a trebao bi biti polazna osnova za dalje aktivnosti, kao prvo na
vraanju od SIPE preuzete arhivske grae fonda Okruga Biha, Optine Bosanski
Petrovac i videomaterijala, na kompletiranju preuzetih zbirki i preuzimanju
arhivske grae drugih provenijencija ratnoga perioda.
Cijenei oitu specinost stvaraoca grae ratne provenijencije, i neke
njegove sadrajne vrijednosti, na arhivskoj slubi Bosne i Hercegovine je da
utvrdi konkretne mjere na sprijeavanju mogunosti nepovratnog gubitka
ovakvih historijskih izvora.
Summary
Archival service of Bosnia nad Herzegovina, aware of signicant changes
caused by war during ninetees of 20. century, at its First postwar meeting decided
to precisely follow scientic postulates, as well as those of archival theory and
practice, in order to ensure needed treatment for archival material created during
period of the war. Considering the conditions in which this archival material was
created and conditions the archival service found itself in, this task has only been
partialy realised.
Statistics about collections and funds taken by Archives of Unsko Sanski
canton show that this institution had a good lead of taking over all archival
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
181
material created during war, especially one created by war authorities and Biha
county. This is supposed to be basis for further activities, rstly for reclaiming
funds of Biha county, municipality of Bosanski Petrovac and some related video
materials, and then completing other collections related to the war period.
Considering specic position of creators of wartime archival material, as
well as some of its contextual values, it is up to Archival service of Bosnia and
Herzegovina to establish concrete measures and steps to prevent loss of these
valuable historical sources.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
183
Omer ZULI
SPECIFINOSTI ZATITE I PREUZIMANJA
ARHIVSKE GRAE RATNE PROVENIJENCIJE
Abstrakt: Pitanje zatite i preuzimanja arhivske grae ratne provenijencije,
zasluuje posebnu panju, s obzirom na okolnosti u kojima je graa nastajala.
Specinosti zatite, ali i preuzimanja ogledaju se prije svega u injenici da je
rije o grai koja je nastajala u tekim, ratnim okolnostima, kada su destruktivne
snage, bile daleko brojnije i jae, od snaga koje su bile u funkciji zatite arhivske
grae i cjelokupnog kulturnog naslijea, kako pokretnog tako i nepokretnog.
S obzirom na ratne okolnosti u kojima je arhivska graa nastajala, to arhive
obavezuje na dodatan oprez i struni arhivistiki pristup, budui da je uglavnom
predmetna arhivska graa nekompletna, odnosno fragmentarno sauvana. Cilj
ovoga rada jeste ukazivanje na znaaj arhivske grae ratne provenijencije, bitne
za prouavanje i sagledavanje cjelokupnih deavanja u periodu agresije na Bosnu
i Hercegovinu, i neophodnost njenog zbrinjavanja, preuzimanjem u arhive. Kroz
analizu ovog pitanja, potrebno je ukazati na ulogu arhiva u proteklom periodu, po
osnovu zbrinjavanja i preuzimanja arhivske grae ratne provenijencije, ukazati
na rezultate koji su na ovom polju do sada postignuti, te ponuditi smjernice
daljnjeg djelovanja, kako bi ovo, znaajno pitanje bilo u cjelosti zaokrueno.
Naime, i pored dosljednog strunog i profesionalnog angamana nadlenih
arhiva, pitanje ratne produkcije arhivske grae, po osnovu preuzimanja iste u
nadlene arhive, jo uvijek nije zavreno.
Kljune rijei: Zatita arhivske grae, Arhiv Tuzlanskog kantona, arhivska
graa ratne provenijencije, zakonska regulativa, vrednovanje, preuzimanje
arhivske grae.
Uvodne napomene
Tranzicijski procesi u Bosni i Hercegovini, u poslednje dvije decenije,
imali su za posljedicu korjenite promjene u svim segmentima drutva. Navedene
promjene, naroito su imale negativne posljedice na polju arhivske djelatnosti
i zatite arhivske grae. Negativan trend i odnos spram pitanja zatite pisanog
kulturnog naslijea, bio je vidljiv ve na poetku tranzicijskih procesa, olienih
u politikim promjenama. Naime, uvoenje viepartijskog sistema dovelo je
do obrauna sa ranijim sistemom, a to se ogledalo i u nepridavanju vanosti
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Omer ZULI
184
arhivskoj grai nastaloj u ranijem socijalistikom periodu. Ratna razaranja ostavila
su najtee posljedice na polju zatite arhivske grae, u kojem periodu je ista
bezobzirno unitavana. Pa i kasniji tranzicijski procesi (privatizacija, reformski i
modernizacijski procesi u upravi, pravosuu, itd.) imali su za posljedicu nemaran
odnos prema pisanom kulturnom naslijeu.
Sve navedene promjene u drutvu i problemi sa kojima se susretala arhivska
struka, naroito su aktuelizirani u periodu agresije na Bosnu i Hercegovinu,
odnosno u periodu od 1992.-1995. godina. O svim aspektima ove burne bosansko-
hercegovake prolosti, u najboljoj mjeri svjedoi brojna arhivska graa nastala
radom zvaninih organa zakonodavne, izvrne i sudske vlasti. Rije je o vanim,
nezamjenjivim historijskim izvorima, kojima je neophodno posvetiti posebnu
panju, kako bi isti bili sauvani i na taj nain bili dostupni za potrebe ostvarivanja
ljudskih i graanskih prava, te za nauno historijska istraivanja. Uzimajui u
obzir injenicu da su registrature, ali i nadleni arhivi djelovali u tekim, ratnim
uslovima, isto je u znaajnoj mjeri uticalo na mogunost zatite arhivske grae.
U periodu agresije, destruktivne snage, snage haosa i devastacije, su
bile daleko brojnije i jae, od snaga koje su se borile za ouvanje cjelokupnog
kulturnog naslijea. Pa ipak, uzimajui u obzir sve navedene injenice, moe
se konstatovati da je znaajno pisano kulturno naslijee, spaeno, zbrinuto, a
najvei dio istog preuzet na uvanje u nadlene arhive, ime je sudbina istog
postala izvjesna.
Zakonska regulativa
Tranzicijski procesi, aktuelizirali su rjeavanje mnogobrojnih otvorenih
pitanja u arhivskoj djelatnosti, a naroito pitanje zatite i preuzimanja arhivske
grae ratne provenijencije. Pravovremeno i uspjeno rjeavanje mnogobrojnih
otvorenih pitanja u drutvu, pa samim time i u arhivskoj djelatnosti, vee se
prije svega za ureene zakonske okvire djelovanja. Ustrojavanje zakonske
regulative nije, meutim, ilo u skladu sa oekivanjima i zahtjevima struke.
Kanjenje u usvajanju novoga zakonodavstva dodatno je uslonjavalo rjeavanje
goruih pitanja, a koja su se ogledala, izmeu ostalog i u zbrinjavanju, odnosno
preuzimanju arhivske grae ratne provenijencije.
Zakonom o arhivskoj djelatnosti TK
1
problematika preuzimanja arhivske
grae ratne provenijencije je denisana, ali prilino povrno i nedoreeno. Naime,
samo u lanu 74. Zakona navedeno je da se arhivska graa ugaenih ratnih
organa predaje nadlenom arhivu, najkasnije godinu dana od dana stupanja na
snagu ovoga Zakona, s tim da se ova registraturna graa ne odabira od strane
njenih imalaca i stvaralaca. Ostaje nejasno zato navedenom odredbom nisu
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Specinosti zatite i preuzimanja arhivske grae ratne provenijencije
185
obuhvaeni svi stvaraoci i imaoci, koji su djelovali i stvarali grau, u toku 1992.-
1995. godine. U prilog tome govori i injenica, odnosno lan 12. stav 3. Uredbe o
organizovanju i nainu vrenja arhivskih poslova u organima uprave i slubama
za upravu u Federaciji BiH
2
u kojem je navedeno da se arhivska graa nastala
u ratnom periodu moe izluivati samo u nadlenom arhivu. Iz navedenog je
vidljivo da sva graa nastala u ratnom periodu, mora biti predmetom primopredaje
u nadleni arhiv, a ne samo ona graa koja se odnosi na ugaene organe uprave.
Naime, treba uzeti u obzir znaaj mnogobrojnih registratura, kao to su npr.
radio i televizijske stanice, javna preduzea, ustanove obrazovanja, namjenska
industrija, itd., ija arhivska graa predstavlja neprocjenjive i nezaobilazne izvore
za sagledavanje, prouavanje i razumijevanje deavanja u periodu agresije na
Bosnu i Hercegovinu. U tom smislu, Arhiv TK Tuzla, je dao prijedlog resornom
ministarstvu, da se obaveza primopredaje arhivske grae ratne provenijencije,
proiri sa organa uprave, na sve stvaraoce i imaoce.
Specinosti zatite arhivske grae ratne provenijencije
Specinosti zatite arhivske grae ratne provenijencije mogu se posmatrati
primarno sa aspekta mogunosti zatite arhivske grae u registraturama, te
aspekta koji se odnose na segment sekundarne zatite arhivske grae u nadlenim
arhivima. Stoga nam je cilj, da kroz elaboriranje ovog pitanja, ocijenimo u
kolikoj mjeri su nadleni arhivi odgovorili zadacima zatite arhivske grae u
ratnim uslovima, ali i zadacima preuzimanja arhivske grae ratne provenijencije.
Okolnosti u kojima je arhivska graa nastajala, (ratna razaranja, pustoenja,
odsustvo i nepostojanje svijesti o znaaju arhivske grae, itd.), imale su kljunu
ulogu na stepen zatite i kompletnost arhivskih fondova. To je naroito dolo
do izraaja u rubnim opinama, koje su se nalazile na linijama razgranienja.
Naime, uvidom u evidencije pojedinih registratura, te registratura ija je graa
bila predmetom primopredaje, utvreno je da su opine koje su se nalazile na
linijama razgranienja, sauvale daleko manju koliinu arhivske grae, od nekih
drugih opina, koje se npr. po broju stanovnika i drugim parametrima, nalaze na
istom ili pak, niem nivou.
3
Razmatrajui specine okolnosti u kojima je graa nastajala, u pogledu
sistema kancelarijskog i arhivskog poslovanja, odnosno decentraliziranosti
navedenog, moe se konstatovati, da je navedeni sistem u znaajnoj mjeri
2 Sl. novine FBiH, br. 22/03. Na isti nain je tretirano pitanje izluivanja kod pravnih lica u
Federaciji BiH. Vidi: Uredba o organizovanju i nainu vrenja arhivskih poslova u pravnim licima u
Federaciji BiH, Sl. novine FBiH, br. 12/03.
3 Arhivska graa ratne provenijencije Opine Kalesija, koja je preuzeta u Arhiv TK Tuzla, iznosi
svega 16 metara dunih (m), dok npr. koliina arhivske grae Opine Kladanj, iji je broj stanovnika
daleko manji iznosi cca 30 m.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Omer ZULI
186
doprinio razbijanju kompletnosti arhivskih fondova i gubljenju grae. Naime,
pojedini organi lokalne samouprave su bili organizovani na nain da su opinske
slube bile razbacane irom slobodne teritorije odreenog prostora. U navedenim
sluajevima, svaka sluba je imala svoju sektorsku pisarnicu, ali i arhivu.
Mogunost uvoenja sistema u segment kancelarijskog i arhivskog poslovanja,
te mogunost zikog obilaska sektorskih arhiva, od strane nadlenog arhivara
je bila mala, odnosno nikakva.
4
Uzimajui u obzir injenicu, da su u ratnim okolnostima bila prisutna esta
izmijetanja i preseljenja opinskih slubi i arhivske grae, na druge, sigurnije
lokacije, a isto je provoeno od strane nestrunih ljudi, bez ikakvih popisa, isto
je umnogome doprinijelo unitavanju znaajne arhivske grae. Takav primjer je
opina ivinice, koja je vrila izmjetanja registraturne grae, na ratne lokacije,
kojom prilikom je znatan dio iste uniten ili izgubljen.
5
Ovo su samo neki od objektivnih specinih razloga koji su uticali na stepen
zatite arhivske grae u ratnim okolnostima. Razlozi subjektivne prirode, takoe
su bili prisutni. Uzimajui u obzir znaaj arhivske grae ratne provenijencije,
Arhiv Tuzla, se od prvih dana agresije aktivno ukljuio u zbrinjavanje arhivske
grae ratne provenijencije. Aktivnosti na polju zatite arhivske grae Arhiv
Tuzla je provodio na razne naine. Ve u aprilu 1992. godine upuen je dopis
svim stvaraocima grae o neophodnosti provoenja mjera zatite arhivske grae
i registraturskog materijala u uslovima neposredne ratne opasnosti.
6
Uporedo sa slanjem dopisa registraturama, arhivski radnici su zikim
prisustvom na terenu, nastojali pruiti strunu pomo registraturama, i na taj
nain uticati na poboljanje nivoa zatite arhivske grae. Vano je napomenuti
da su obilasci registratura vreni u oteanim uslovima granatiranja, stavljajui
pitanje zatite arhivske grae u prvi plan. U kolikoj mjeri su mogunosti obilazaka
registratura bile oteane i opasne po ivot arhivskih radnika, govori i dokument
Arhiva, kojim se od SJB Tuzla, trai dozvola za izlazak iz Tuzle, radnicima
arhiva, u cilju vrenja poslova nadzora nad zatitom arhivske grae na terenu.
7
4 Navedeni razlozi dislociranosti pojedinih slubi u Opini Gradaac, doveli su do toga da je znaajan
dio arhivske grae uniten, tako da ukupna koliina arhivske grae ratne provenijencije iznosi svega 13
m. Od navedene koliine arhivske grae, svega nekoliko desetina arhivskih dokumenata se odnosi na
rad Ratnog predsjednitva Opine Gradaac, kao najznaajnijeg tijela.
5 Nakon izmjetanja arhivske grae na drugu lokaciju, u ovom sluaju u objekat kole, ista nije na
adekvatan nain zatiena, od neovlatenog pristupa treih osoba, a to je za posljedicu imalo unitenje
odreene koliine arhivske grae. Navedena konstatacija preuzeta je iz zapisnika o redovnom pregledu
registraturne grae Opine ivinice, br. 04-2a-96/96. od 01.08.1996. godine.
6 Akt broj 136/92. od 24.04.1992. godine, arhivski fond Arhiva TK, kutija broj 128. Dopisom
su obavezani svi imaoci grae da odmah i odgovorno pristupe sreivanju i zatiti arhivske grae i
registraturskog materijala, te obavezi izvjetavanja nadlenog arhiva, najdalje do 05. maja 1992. godine.
7 Dokument Regionalnog istorijskog arhiva Tuzla, br. 01-156-1/92. od 24.07.1992. Arhivski fond
ATK, kutija br. 123. Navedeni dokument sadri spisak radnika arhiva, a u obrazloenju se navodi, da je
svrha obilazak registratura u cilju zatite arhivske grae.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
187
Ve u avgustu 1992. godine Regionalni istorijski arhiv Tuzla, uputio
je dopis, svim opinama (tada Skuptine Optina), u cilju da se ukljue u
problematiku zatite arhivske grae kod stvaralaca grae na podruju opina, a
u cilju zajednikog djelovanja na polju zatite arhivske grae.
8
U akciju zatite
i zbrinjavanja arhivske grae su se ukljuile sve skuptine optina, koje su
imaoce na prostoru svojih nadlenosti obavezale na zatitu i sreivanje arhivske
grae.
9
Rukovodstvo Arhiva, je nerijetko, koristei medije, slalo proglase svim
imaocima arhivske grae, kako bi i na taj nain, sudbinu arhivske grae uinilo
izvjesnijom.
Iz naprijed navedenog, evidentno je u kolikoj mjeri je zbrinjavanje i zatita
arhivske grae u ratnim okolnostima bilo kompleksno i sloeno.
10
Iz originalne
arhivske grae vidljivo je i u kolikoj mjeri su se zaposlenici Arhiva Tuzle,
profesionalno i struno stavili u slubu zatite arhivske grae, bez obzira na
svakodnevne opasnosti po ivot istih.
Problematika preuzimanja arhivske grae ratne provenijencije-primjer
Arhiva TK
Uviajui znaaj arhivske grae ratne provenijencije, Arhiv Tuzlanskog
kantona je kontinuirano pratio stanje iste na terenu, te istovremeno radio na
pripremama za preuzimanje iste u Arhiv. Preuzimanje arhivske grae ratne
provenijencije je zapoeto, jo u prvim ratnim godinama, a u cilju spaavanja
kulturnog blaga i znaajnih historijskih izvora.
11
U periodu nakon Dejtonskog
sporazuma, sporost donoenja validnog zakonodavstva uveliko je usporila
pravovremeno rjeavanje problematike preuzimanja ratne produkcije grae.
Donoenjem zakonske regulative, odmah su pokrenute aktivnosti preuzimanja,
8 Dokument RIAT Tuzla, broj 01-184-1/92. od 24.08.1992. godine. U prilogu dopisa, poslat je
obrazac naredbe, koja je trebalo biti popunjena od strane SO-e, i biti proslijeena svim imaocima
arhivske grae, na podruju odreene SO-e.
9 U naredbi koja je ispred SO Tuzla poslata svim stvaraocima i imaocima arhivske grae, nareeno je
da hitno i bez odlaganja pristupe cjelovitom sreivanju arhivske grae i registraturskog materijala....., te
da o poduzetim mjerama na zatiti arhivske grae u roku od 15 dana izvjeste Predsjednitvo SO-e Tuzla
i Regionalni istorijski arhiv Tuzla. Dokument SO-e Tuzla, broj 01/1-1085/92. od 07.09.1992. godine,
arhivski fond Arhiva TK Tuzla, kutija br. 123.
10 Tome u prilog govori injenica, da su u periodu agresije na Bosnu i Hercegovinu stradale ogromne
koliine registraturne grae, ukupne koliine cca 481.275 m, registraturne grae, od ega cca 81.000 m
arhivske grae. Na prostoru nadlenosti Arhiva Tuzlanskog kantona uniteno je cca 38.820 m arhivske
grae. Analizom uzroka stradanja i unitavanja registraturne grae, evidentno je da su osim vandalizma
snaga agresije, prisutni i brojni drugi, subjektivni razlozi, odnosno nemar, neznanje, nebriga, itd. Vidi:
Azem Koar, Sudbina registraturne grae u procesu tranzicije Bosne i Hercegovine, Arhivska praksa
br. 3, Tuzla 2000., str. 13.-24.
11 Ve 1992. godine preuzeta je arhivska graa Press centra opine Lukavac sa znaajnom arhivskom
graom. Dokument Arhiva TK, br. 225/92 od 10.12.1992. godine. Arhivski fond Arhiva TK, kutija br.
123.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Omer ZULI
188
a prvi fond koji je preuzet, odnosio se na arhivsku grau Skuptine Tuzlansko
Podrinjskog Kantona. Ve 2002. godine realizovano je preuzimanje arhivske
grae Okruga Tuzla. Preuzimanjem navedenoga fonda uvidjelo se da isti nije
kompletan, kao posljedica estih izmjetanja arhivske grae na druge lokacije.
Zbog toga se krenulo u sistematiniju akciju lociranja navedene grae, to je
podrazumijevalo obilazak svih kantonalnih organa uprave u cilju pronalaska
navedene grae.
U saradnji sa Uredom za zajednike poslove kantonalnih organa, navedena
graa je pronaena, a najveim dijelom je bila smjetena upravo u prostorima
kantonalnih organa uprave. Provedene su opsene aktivnosti oko razduivanja te
grae, to je podrazumijevalo primopredaju grae u arhivu Ureda za zajednike
poslove, gdje je vreno razvoenje iste u osnovnim knjigama evidencija, te na
taj nain i sravnjenje sauvane arhivske grae sa stvarnim stanjem iste. Nakon
zavretka navedenih aktivnosti izvreno je preuzimanje iste, 2006. godine ime
je kompletiran (donekle) arhivski fond Okruga Tuzla sa dodatnih cca 30 m
grae. Razlog zato se ovako dugo radilo na preuzimanju navedenog fonda lei u
injenici da je sva arhivska graa popisana, kako po sumarnom, tako i analitikom
popisu, budui da je utvreno da je navedeni fond i dalje nekompletan.
Zavretkom navedenog preuzimanja, krenulo se u daljnje aktivnosti
preuzimanja arhivske grae kantonalnih organa uprave, odnosno Ministarstava.
Tu se ponovno nailo na prepreku, jer je utvreno da ni Ministarstva nisu
redovno razduivala grau, preko centralne pisarnice, u centralnu arhivu Ureda
za zajednike poslove kantonalnih organa. Ponovno su inicirane aktivnosti oko
obilazaka, davanja uputa i popisivanja grae, koja je i ovoga puta popisana
analitiki, a preuzimanje iste izvreno je u periodu od 2006.-2008. godina.
Preuzeta je arhivska graa svih ministarstava ije je kancelarijsko i arhivsko
poslovanje vreno preko Ureda za zajednike poslove kantonalnih organa.
12

Od ministarstava ostao je nepreuzet jo arhivski fond Ministarstva unutranjih
poslova TK, ije se sreivanje arhivske grae i popisivanje iste (analitiki)
privodi kraju, te se ubrzo oekuje preuzimanje i tog preostalog arhivskog fonda
izvrne vlasti.
Uporedo sa preuzimanjem arhivske grae ratne provenijencije koja se
odnosila na rad Ministarstava, radilo se i na preuzimanju arhivskih fondova
ministarstava koja su prestala sa radom, a to su Ministarstvo bez portfelja
i Ministarstvo bez lisnice, a koja su u skladu sa Zakonom o Ministarstvima i
12 Preuzeta je arhivska graa ratne provenijencije slijedeih Ministarstava: Ministarstvo industrije,
energetike i rudarstva; Ministarstvo poljoprivrede, umarstva i vodoprivrede; Ministarstvo nansija;
Ministarstvo pravosua; Ministarstvo za rad i socijalnu politiku; Ministarstvo obrazovanja, nauke,
kulture i sporta; Ministarstvo prometa i komunikacija; Ministarstvo urbanizma; Ministarstvo zdravstva;
Ministarstvo obnove i razvoja; Ministarstvo za boraka pitanja.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
189
drugim organima uprave ukinuta 2000. godine. Ukupna koliina arhivske grae
pomenutih fondova iznosi cca 20 m.
Po istom osnovu preuzeta je i arhivska graa Guvernera
13
i Ureda za
povratak u ukupne koliine cca 15 m. Radi se o preuzimanju kako ratne, tako i
poratne arhivske grae, budui da se radi o stvaraocima grae koji su prestali sa
radom, te je zbog toga preuzeta cjelokupna graa, odnosno arhivski fondovi istih.
U 2008. godini preuzeta je i arhivska graa ratne provenijencije Okrunog taba
civilne zatite Tuzla, a u 2010. godini arhivska graa Direkcije cesta Tuzlanskog
kantona Tuzla.
Dakle, zajednika karakteristika za sve preuzete fondove ratne
provenijencije, jeste da su isti manjkavi, odnosno nekompletni, dijelom zbog
estih izmijetanja arhivske grae, dijelom usljed nepravilnog i nedosljednog
sistema kancelarijskog i arhivskog poslovanja, ali i usljed subjektivnih razloga.
To smo ve pokazali na primjeru kantonalnih organa, ije je kancelarijsko i
arhivsko poslovanje vreno preko centralne pisarnice i arhive, a sva dokumentacija
koja je prola kroz pisarnicu nije redovno razduena u arhivu, a to je kasnije
otealo njeno pronalaenje i kompletiranje. Evidentni su i primjeri gdje se dio
dokumentacije vodio kroz centralnu pisarnicu, a dio kroz interne djelovodnike, a
to je dovelo do oteanog komletiranja predmeta, ali i fondova. Usljed navedenih
razloga svi fondovi ratne provenijencije su preuzeti, kako po sumarnom, tako i
analitikom popisu.
Uporedo sa preuzimanjem ratne produkcije arhivske grae kantonalnih
organa uprave, vrene su pripreme za preuzimanje grae organa lokalne
samouprave, sa prostora Tuzlanskog kantona. U skladu sa Odlukom Strunog
vijea Arhiva upuen je dopis svim organima uprave na podruju kantona
14
, o
obavezi posebnog tretiranja (uvanja, sreivanja, zatite) arhivske grae ratne
provenijencije, kao i obavezi posebnog popisivanja iste u arhivske knjige,
te dostavljanja prepisa istih Arhivu TK. Na osnovu dobijenih, na taj nain
informacija (vrste grae, koliina, itd.) Arhiv TK je pristupio obezbjeenju
prostora za smjetaj navedene grae. Predstavnici Vanjske slube Arhiva izvrili
su obilazak svih registratura koje podlijeu obavezi predaje arhivske grae ratne
provenijencije, te dali konkretne upute oko primopredaje iste. Popis navedene
arhivske grae, osim sumarno, vren je i analitiki, to je zahtijevalo puno
vremena neophodnog za sreivanje i popisivanje iste.
13 Guverner kantona djelovao je i stvarao grau do 2002. godine, kada je Odlukom Visokog
predstavnika za BiH ukinut, odnosno kao organ uprave prestao da egzistira pomenutom Odlukom br.
149/02. od 19.04.2002. godine, koja je objavljena u Slubenim novinama Federacije BiH, br. 16/02,
a na osnovu koje je donesen amandman na Ustav Tuzlanskog kantona koji je objavljen u Slubenim
novinama TK, br. 6/04.
14 Evidencije Vanjske slube Arhiva TK Tuzla.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Omer ZULI
190
U Arhiv Tuzlanskog kantona danas je preuzeta arhivska graa skoro svih
organa lokalne samouprave, sa podruja nadlenosti Arhiva TK Tuzla.
15
Rezultat aktivnosti preuzimanja arhivske grae ratne produkcije u
proteklome periodu jeste 31 preuzeti arhivski fond, sa cca 450 m grae, a
osim arhivske grae preuzete su i odreene koliine video zapisa, te fotograja.
Do kraja 2011. godine planirano je da i poslednji arhivski dokument organa
kantonalne uprave i lokalne samouprave, iz perioda 1992.-1995. godina, bude
preuzet i stavljen pod nadzor Arhiva TK Tuzla.
Zavrna razmatranja
Zatita arhivske grae u ratnim uslovima, te njeno preuzimanje, s obzirom
na specinost vremena u kojem je graa nastajala, zahtijevala je poseban
angaman arhivskih radnika Arhiva Tuzlanskog kantona. Moe se konstatovati,
da se pitanju zatite i preuzimanja arhivske grae ratne provenijencije,
pristupilo struno i profesionalno, kako to i nalau pravila struke. Naalost,
evidentno je, da je i pored svog angamana arhivskih radnika Arhiva TK, dio
arhivske grae uniten u ratnim stradanjima, odnosno da su preuzeti arhivski
fondovi nekompletni. Stoga se i vodilo rauna, da se arhivska graa popisuje
i preuzima po sumarno analitikom popisu. U Arhivu TK, se dodatno vodi
rauna, o rekonstrukciji nekompletnih arhivskih fondova, na osnovu postojeeg
registraturskog materijala. injenicom da jo uvijek nisu preuzeti svi fondovi
ratne produkcije arhivske grae, ne moemo biti zadovoljni, ali moramo i
konstatovati da su posrijedi razlozi, na koje Arhiv TK nije imao puno uticaja.
Rezultatima provedenih strunih poslova na planu primarne zatite, te
preuzimanja, arhivske grae ratne provenijencije, moe se biti zadovoljno, ali
ne u potpunosti, dok i poslednji arhivski dokument, ratne provenijencije, ne
bude smjeten u nadleni arhiv. Da bi se navedeni poslovi uspjeno okonali,
neophodno je uloiti jo dosta truda i rada, ali i urediti druge bitne aspekte koji
utiu na dinamiku preuzimanja arhivske grae ratne provenijencije i to:
kontinuirano pratiti stanje, stepen sreenosti i zatite arhivske grae ratne
provenijencije u registraturama, do primopredaje iste u nadleni arhiv,
preuzimanje ratne produkcije arhivske grae provesti sinhronizovano na
cijelom prostoru Bosne i Hercegovine,
inicirati na nivou arhivske slube adekvatno zakonsko regulisanje obaveze
predaje arhivske grae ratne provenijencije, od strane svih imalaca i stvaralaca.
Nakon preuzimanja navedene arhivske grae, neophodno je na nivou arhivske
slube donijeti kategorizaciju registratura za preuzimanje ratne produkcije
15 U Arhiv jo uvijek nije preuzeta arhivska graa slijedeih opina: ivinice, Kladanj, eli i
Banovii. Navedena graa je popisana sumarno-analitiki, u skladu sa pravilima struke, ali ista nije
preuzeta u nadleni arhiv, usljed objektivnih nansijskih, ali i subjektivnih razloga.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
191
arhivske grae, koja se smatra osobito znaajnom, za potrebe historije, kulture
i druge potrebe. Pri tome naroitu panju obratiti na arhivsku grau registratura
koje su bile angaovane u namjenskoj proizvodnji, radio i televizijske stanice,
i druge znaajne registrature. Zatitom i preuzimanjem arhivske grae ratne
provenijencije u nadlene arhive, sudbina iste bit e izvjesna, a mogunost
koritenja, bilo po osnovu ostvarivanja ljudskih i graanskih prava ili u nauno
historijske svrhe, zagarantovana. Tek tada e uloga i misija arhiva i arhivske
slube, po ovom pitanju, biti okonana, odnosno dosljedno sprovedena, u skladu
sa pravilima struke, ali i moralnim i profesionalnim normama.
Summary
Protection of archival material in wartime conditions, and its takeover,
given the specicity of time in which the material was created, called for a
special arrangement of archival workers in the Archives of Tuzla Canton. It can
be concluded that the issue of protection and care for archival material of war
provenance must be approached professionally in order to dictate the rules of the
profession. Unfortunately, it is evident that, despite their involvement, archival
workers of the Archive of Tuzla Canton, could not stop parts of the material
from being destroyed during the war, and funds that were taken by the Archive
are thuse incomplete. Therefore, the attention was given to creation of archive
materials lists and analytical summarie. In the Archives of Tuzla Canton, we
must further take into account the incomplete reconstruction of the archival
holdings, based on the current registry material. The fact that we still have not
taken all the funds of war production is not acceptable, but we have to conclude
that reasons behind the situation are ones that the Archive could hardly inuence.
The results of professional activities in the eld of primary care and
taking over of archival material of war provenance, can be described as partially
successful, and it will be so until the last one of wartime archival documents, is
placed in a suitable archive. To successfully complete these tasks it is necessary
to invest a lot of effort and work, but also regulate other important aspects that
affect the dynamics of the care for this type of archival material. Priorities should
follow these lines:
- continuously monitor the situation, the degree of arrangement and the protection
of archival material and taking the same to the relevant archives,
- taking over archival material produced during the war in a synchronized manner,
on the entire territory of Bosnia and Herzegovina
- initiate, at the level of archival service, adequate legal regulation of transfering
this archival material by all holders and creators. After transfering these
materials, it is necessary to bring the level of archival service categorization
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Omer ZULI
192
registry for the material, which is considered very signicant for the history,
culture and other needs. A particular attention should be given to the registries
which were engaged in purposeful production, radio and television stations, and
other relevant registries. Protection and acquisition of war provenance archival
material and placing them in suitable archives, makes their fate certain, and gives
us the ability to use it, either on the basis of achieving human and civil rights, or
in scientic historical purposes. Only then will the role and mission of archives
and records service, for that matter, be completed in accordance with the rules of
the profession, but also the moral and professional standards.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
193
Dr. Dijana PETRESKA
Dravni arhiv Republike Makedonije, Skoplje

ZATITA I PREZENTACIJA ZBIRKE DOKUMENATA
VOJNIKA PISMA IZ PRVOG SVJETSKOG RATA
(1914.-1918.)
Abstrakt: Svjedoanstva o linom i porodinom ivotu ljudi u prolosti, iz
dana u dan, dobijaju sve znaajnije mjesto u arhivistici.
Autorica ovog rada imala je mogunost da radi na realizaciji projekta
za zatitu i prezentaciju novootkrivenih vojnikih pisama nastalih u toku Prvog
svjetskog rata u Makedoniji (1914.-1918). Pisma su pisana od Makedonca
koji su bili mobilisani u vojske susjednih drava Bugarske i Srbije, od vojnih
zarobljenika koji su dospjeli u logore u Austro-Ugarsku i od lanova njihovih
porodica u Kratovskom i Probitipskom regionu.
Zbirka pisama bila je struno obraena, konzervirana i stavljena na uvid
javnosti pomou jedne multimedijalne izlobe i preko objavljene monograje u
2009. godini. Dotina zbirka dokumenata sadri 204 pisma, 59 potanskih karata
i 40 drugih dokumenata. Ovi dokumenti bili su sauvani i ponueni za otkup.
Njih je otkupila Fondacija Institut Otvoreno Drutvo Makedonije (FIOOM),
koja je obezbjedila sve materijalne potrebe za njihovu obradu i prezentaciju,
angaovala eksperte za njihovo sreivanje, opis i prezentaciju. Ove poslove
radili su Jasmina Najdovska - istoriar i Dijana Petreska istoriar-arhivist.
Dokumenti su zatieni, laminirani i restaurirani. Restauracija je bila izvedena
u odjeljenju za zatitu pri Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci Sv. Kliment
Ohridski, Skoplje. Dokumenti su sreeni i odloeni u fascikle, te u specijalne
kutije dobijene od Dravnog arhiva Republike Makedonije. FIOOM je zbirku
ustupila na uvanje Muzeju grada Kratova, kao kulturno naslijee nastalo u ovim
krajevima. Izloba je, isto tako, postavljena u jednoj od restauriranih kamenih
kula u Kratovu. Monograja Otpretani svedotva - Vojniki pisma od Golemata
vojna 1914.-1918. upuena je svim bibliotekama u Republici Makedoniji i svim
veim bibliotekama u Evropi, SAD, Kanadi i Australiji.
Kljune rei: Zatita, prezentacija, pisma, vojnici, Makedonci, zbirka
dokumenata, izloba, dokument, svjedoanstva.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Dr. Dijana PETRESKA
194
Makedonci u armijama balkanskih drava u Prvom svjetskom ratu
U Prvom svjetskom ratu (1914.-1918.) uee je uzeo veliki broj drava i
naroda. U poetku rata bilo je mobilisano oko 20 miliona ljudi, a na kraju rata taj
broj se popeo na oko 30 miliona ljudi. U njega su, osim drava suprostavljenih
blokova Antante i Centralnih sila, uvueni i narodi iz kolonija i protektorata, kao
i podijeljeni i nepriznati narodi koji nisu imali svoje drave, kao to su bili esi,
Poljaci, Hrvati, Slovenci, Bonjaci i drugi, koji su se tada nalazili u granicama
Austro-Ugarske, podijeljeni Makedonci u granicama triju balkanskih drava i
drugi.
Makedonski narod i pored viegodinje organizovane oslobodilake borbe
nije uspio da ostvari pravo na svoju dravu. Poslije potiskivanja Osmanske
imperije sa teritorije Makedonije u toku Prvog balkanskog rata, balkanski
saveznici: Srbija, Grka i Bugarska podijelile su njenu teritoriju. U toku Drugog
balkanskog rata, Makedonija je doivela drugu podjelu, potvrenu Bukurekim
mirovnim ugovorom od 10. avgusta 1913. godine.
1
Ta podjela je ostala do ulaska
Bugarske u Prvi svjetski rat sredinom oktobra 1915. godine, kada je zapoela jo
jedna podjela Makedonije napravljena od strane oba suprotstavljena bloka koji
su otvorili front na teritoriji Makedonije.
U toku Prvog svjetskog rata na teritoriju Makedonije nalazio se jedan od
glavnih frontova Makedonski front (krajem 1915. do sredine septembra 1918.
godine), koji se protezao od Ohridskog jezera do Orfanskog zaliva na Egejskom
moru. Na Makedonskom frontu bile su rasporeene vojne snage oba ratna saveza:
Antante i Centralnih sila. Na tlu Makedonije severno od frontova linije bile su
rasporeene vojske Centralnih sila: Nemake, Bugarske i Austro-Ugarske. Na
jugu frontove linije nalazile su se vojne snage Antante: Francuske, Engleske,
Italije, Srbije i Grke.
Makedonci su se nali u redovima vojske Srbije, Bugarske, Grke i oba
suprotstavljena bloka, a deo njih postali su i vojni zarobljenici (plenika) u
logorima zemalja Antante i Centralnih sila.
Poslije Balkanskih ratova Kraljevina Srbija je pripojila dio Makedonije
kao srpsku teritoriju, kao Junu Srbiju, a Makedonci su popisani kao Srbi. U toku
marta meseca 1914. godine bila je sprovedena prva mobilizacija u Makedoniji.
Bilo je regrutovano ukupno 12.000 regruta hristijanske vjere.
2
Ti Makedonci su
poslani na vojnu obuku u Zapadnu Srbiju. Poto je Kraljevina Srbija ula u rat
28. jula 1914. godina i Makedonija se nala u ratnom stanju. Srpske vojne vlasti
u toku opte mobilizacije u ljeto 1914. godine izvrili su u Makedoniji drugu
mobilizaciju, ali mnogi regruti nisu se odazivali pozivu, pa je bila napravljena
1 1875.-1919., ,
, , , , , 1994., 186-191.
2 , , , 2000.,587.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Zatita i prezentacija zbirke dokumenata vojnika pisma iz Prvog svjetskog rata (1914.-1918.)
195
i trea mobilizacija ne samo za Makedonce, ve i za pripadnike muslimanske
vjere (Turci i Albanci). Ukupan broj vojnika iz Makedonije mobiliziranih u
srpsku vojsku iznosio je 65.048. Ako se uzme u obzir tadnji broj stanovnika
Makedonije 890.000 stanovnika, proizilazi da je 7,5% celokupnog stanovnitva
Makedonije bilo mobilisano.
3
Najbrojniji su bili Makedonci,
4
zatim muslimani
(Albanci, Turci i Makedonci islamske vjere)
5
i Jevreji.
6
Na taj nain oni su postali
vojnici srpske kraljevske vojske i protiv svoje volje morali su ratovati za interese
srpske drave. Srbija je sredinom anuara 1915. godine imala od 250.000 do
260.000 vojnika, a u prolee 1915. godine bilo ih je oko 707.000.
7
U taj ukupan
broj uraunati su i vojnici iz Makedonije.
8
Veliki broj vojnika iz Makedonije,
palo je u austrijsko zarobljenitvo ili su sami prebjegli na stranu austrijske vojske
i poslati su u logore na teritoriji tadanje Austro-Ugarske. U toku 1915. godine
bilo ih je oko 30.000.
9
Sa ulaskom Bugarske u rat na strani Centralnih sila, Bugarska je mobilisala
veliki broj Makedonaca. U bugarskoj armiji u toku rata po raznim osnovama
bilo je mobilisano oko 133.000 Makedonaca.
10
Osim mobilisanih Makedonaca
iz pirinskog dijela Makedonije u postojanom sastavu bugarske vojske, bugarska
vlada je formirala i druge formaci kao pridrune i dopunske, u kojima su
angaovani makedonski emigranti u Bugarskoj, etnici VMRO-a, Makedonci
iz vardarskog dijela Makedonije po njenoj okupaciji od strane Centralnih sila
krajem 1915. godine i druge. Pomenute formacije su bile: 11 makedonska
pjeadijska divizija, Dopunski Makedonski puk, Partizanski odred i dr.
11
Najvei
broj Makedonaca (33.745 vojnika i podocira i 326 ocira) bilo je u sastavu
11 makedonske pjeadijske divizije.
12
U redovima grke vojske nalazilo se oko
20.000 vojnika.
13
Dokumenti koji nastaju u toku jednog rata, uvaju se i zatiuju veinom u
skladu sa zakonskim propisima dotine drave, ali veliki broj njih propada zbog
promjene vlasti, okupacije, bombardovanja, poara, namjernog unitavanja da
ne padnu u ruke neprijatelja itd. Specini ratni uslovi naroito veliki broj ljudi
angaovanih u vojne jedinice i vojne slube, doprinosio je da se povea broj
3 Isto, str. 589.
4 Makedonci 56 258.
5 Muslimani (Turci i Albanci) 8 471.
6 Jevreji 319.
7 , , 1984., . 183.
8 Tko je utvrditi broj Makedonaca, jer su oni u svim spiskovima zavedeni kao Srbi.
9 . ., , ...590.
10 Isto, str, 608.
11 Isto, str. 601-608.
12 Isto, str. 608.
13 , ,
1969., . 238.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Dr. Dijana PETRESKA
196
pisama, koja su bila jedina komunikacija izmeu porodica i vojnika. Sva vojnika
pisma morala su da prou preko cenzurske komisije, koja je provjeravala da li
u njima ima vojne tajne, ili neke uznemiravajue vijesti o pogibijama vojnika i
slino. U nekim mjestima jedan lan takve cenzorske komisije pregledavao je
od 700 do 1.000 pisma na dan.
14
To su i uzroci zbog kojih danas teko mogu da
se nau ovakva dokumenata, linog i privatnog karaktera koji daju podatke o
sudbini vojnika i njihovim porodicama u toku rata.
Meutim, nedavno se u Makedoniji pojavila jedna zbirka takvih pisama
iz Prvog svjetskog rata i omoguila je da i javnost malo vie sazna o linom
i privatnom ivotu ljudi iz sjeveroistonog dijela Republike Makedonije za
vrijeme Prvog svjetskog rata.
Porijeklo, sadraj i opis zbirke dokumenata
U toku februara 2006. godine u jednom makedonskom dnevnom listu
pojavila se vijest da se nudi za otkup jedna raritetna zbirka dokumenata, od
kojih su vei broj pisma vojnika i zarobljenika iz doba Prvog svjetskog rata.
Oni potiu iz severoistonog dijela Makedonije. Veoma je interesantna historija
ovih pisama i kako su sauvana i dospjela posle 90 godina u krajeve Makedonije
gde je trebalo da pristignu 1915., 1916., 1917. godine ili pisma roaka upuena
vojnicima u srpskoj ili u bugarskoj vojsci ili zarobljenicima u vojnim logorima.
Zbirka je bila sauvana moe se rei na nelegalan nain, tajno. I.B. roen
1918. godine u tipu, najverojatnije porijeklom iz Makedonije, po zavretku
Drugog svjetskog rata bio je postavljen za rukovodioca akcije za proiavanje
Vojnog arhiva Generaltaba Bugarske armije u Soji. Kada je naiao na pisma
i druga dokumenata koja su se odnosila na Kratovski i Probitipski region, koja
su bila kartirana kao nepotrebna, nije ih unitio ve ih je sauvao tajno i na taj
nain je spasio svjedoanstvo o traginoj sudbini makedonskih vojnika i njihovih
porodica u toku Velikog evropskog rata. On, ili njegova porodica, nisu smjeli
decenijama da tu zbirku otkriju. Nismo u stanju da objasnimo koji su bili razlozi u
2006. godini da tadanja uprava Dravnog arhiva Republike Makedonije, ili neki
muzej u Republici Makedoniji nisu prihvatili ponuenu zbirku dokumenata. Vei
interes za tu zbirku iskazala je Fondacija Institut Otvoreno Drutvo (FIOOM) i
otkupila je zbirku.
14 , , , 2006.,
.159. Hristo Pop Antov, porijeklom iz Tikvea, po profesiji sudija bio je angaovan na dunost u
jedn bugarskoj cenzurskoj komisiji, ostavio je veoma interesantnu informaciju o korespondenciji
i tretiranju vojnikih pisama iz Prvog svetskog rata. U cenzorskoj komisiji imali smo puno posla
Jedan ovek pregledavao je najmanje 700-800-1.000 pisma na dan... Cenzura i itanja turskih pisma
bilo je lake nego bugarskih, zato to bugarska pisma su pisali sami vojnici sa razliitim, itlivim i
neitlivim rukopisima Masa vojnika bila je nepismena.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
197
Ova zbirka dokumenata sadri ukupno oko 300 dokumenata od kojih 204
pisma, 59 potanskih karata i 40 dokumenata iz prve polovine XX vijeka. Oni
su bili tajno smjeteni u metalnu kutiju i zakopani u jednom vinogradu u okolini
ustendila u Bugarskoj. Tako su ovi dokumenati ekali pola vijeka pogodan
momenat da budu otkopani i prenijeti u Makedoniju, tanije u krajeve na koje
se odnose. Zato je ova zbirka dokumenata dobila naziv Otpretani svedotva
(Otkopana svjedoanstva).
Ima jo jedno pitanje za koje se nema konkretan odgovor: kako su se pisma
razliitih datuma i razliitog porijekla: od vojnika srpske i bugarske vojske,
zarobljenika i njihovih porodica nali zajedno u toj zbirci. Radei na projektu i
imajui u vidu komparativni metod u historijskoj nauci i arhivistici, koleginica
mr. Jasmina Najdovska i ja potraili smo odgovor u arhivskoj grai u Dravnom
arhivu Republike Makedonije koja je nastala od vojne i administrativne vlasti
u Kratovskom srezu i Kumanovskom okrugu za vrijeme bugarske okupacije
Makedonije (1915.-1918.).
15
Takoe smo obavile iztraivanje na terenu u
Kratovsko-Probitipskom regionu i nali potomke osoba koje se pominju u
pismima. Doli smo do saznanja da se radi o cenzorskoj komisiji u Kratovu ili
Kumanovu, koja je ta pisma zadrala zbog nekih razloga i ona su posle dospela
u Vojni arhiv Generaltaba bugarske vojske.
Dokumenti u ovoj zbirci daju bogat faktografski materijal o ekonomsko-
socijalnom poloaju stanovnitva Makedonije u ratnim uslovima, o privatnom
ivotu ljudi, o njihovom mentalitetu, o odnosima izmeu rodova, o kulturi ivota
i rada u selima Kratovske i Zletovske oblasti. Oni daju izvanredne podatke
za historiju obinog ovjeka, za alternativnu historiju, onu historiju koja je
bila potiskivana, ili je bila na margini politike i vojne historije. Danas neke
od historiografskih kola, kao to je francuska kola Analista, posveuju veliki
znaaj temama iz historije linog i porodinog ivota, iz geneologije, kao i ulozi
ena u historiji, itd.
Dokumenti su veoma oteeni, neki od njih su pocijepani na vie mjesta,
slova su izblijedjela, pisma su pisali ljudi koji su takorei bili polupismeni, koji
su teko izraavali svoju misao. Na veoma jednostavan nain sa najobinijim
rijeima ljudi su umjeli sve svoje tegobe, nade, tugu i radosti u porodici i u selu,
da saopte vojniku koji po nekoliko godina nije dolazio kui.
16
Za vreme ovog
Velikog rata kada su muki lanovi porodice bili mobilisani kao vojnici od strane
15 (), -
(O), , , ,
(1915.-1918.), a.. 17/16, 37/36, 38/37.
16 U toku naeg istraavanja na terenu u kontaktu i razgovoru sa potomcima nekadanjih vojnika,
uli smo veoma interesantne prie o sudbini ljudi u ratu. U porodici jednog vojnika koji se 7 godina nije
vratio kui, rekli su nam da su njegovi roaci mislili da je on poginuo i pravili su mu sve vjerske obrede
kao da je mrtav. Iznenada vojnik se pojavio 3 godine po zavretku rata. Tada je ispriao svojima kako
je preiveo golgotu kroz Albaniju, gladan i iscrpljen stigao na ostrovo Krf itd.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Dr. Dijana PETRESKA
198
srpskih i bugarskih vojnih vlasti sve poslove u kui, oko stoke i na polju obavljale
su ene, stariji ljudi i djeca. U pismima se nalaze svjedoanstva o zdravstvenom
stanju ljudi, o imovinskom i socijalnom poloaju, o vremenskim nepogodama i
tetama u privredi, itd.
Dokumente smo grupisali dvije grupe:
Oko 260 pisma i potanskih karti iz Prvog svjetskog rata;
Oko 40 dokumenata iz perioda osmanske vladavine (1901. do 1913. godina).
U prvu grupu spada vie potanskih i vojnih karata koje imaju veliku
vrijednost zbog tampanog teksta, adresa, peata i tembilja, koji daju podatke za
historiju, arhivistiku, hronologiju i svragistiku. Vei broj karata nosi oznake kao
vojna potanska karta, tampana samo za vojnike, za srpsku vojsku Dopisna karta
srpskih ratnika, za bugarsku vojsku , za zarobljenike u
austrijskim logorima Kriegsgefagenen-Korespondenz-Karte.

Srpska karta Austrijska karta

Bugarska karta
Za nas Makedonce i za na identitet i ime, veoma su znaajne potanske
karte na kojim njemake i austrijske vlasti nisu prihvatale nove nazive za
Makedoniju, kao Novu Bugarsku, Srpsku Makedoniju itd., ve su preko njih
stavljali peat sa velikim crnim ili crvenim slovima MACEDONIEN.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
199
I na srpske i na bugarske potanske vojne karte tampano je predupreenje
ta vojnici smiju, a ta ne smiju da piu svojim porodicama.
17
Vojnici nisu mogli
da napiu svojim porodicama i rodbini da je neko od njihovih drugova poginuo
u bitkama, ili da je bio ranjen.
Ima i dosta bugarskih vojnih karti
na kojima ima peata sa kojih se
jasno vidi da su vojnici koji ih alju
iz 11. makedonske divizije koja se
nalazila na Makedonskom frontu.
Svi su dokumenti numerisani
na slijedei nain vojna potanska
karta sa signaturom D.K i rednim
brojem (D.K.1, i dalje). Pisma
su obiljeena sa signaturom D.P.
i rednim brojem (D.P.1 i dalje),
dokumenti iz druge grupe koji potiu
iz perioda osmanske vladavine
obiljeena su sa signaturom D i
rednim brojem.
U grupi dokumenata koji
su nastali u periodu osmanske vladavine od 1901. do 1912. godine, najbrojniji
su spiskovi iz zanatsko-trgovinske djelatnosti, u kojima ima podataka o nainu
voenja zanatskih i trgovakih knjiga usluga i dugova.
U periodu od nekoliko mjeseci dokumenti su bili rasitani i transkribirani.
Veoma je bilo teko prepoznati odreena slova. Prilikom pisanja upotrebljavana
su irilina slova, ali iz razliite azbuke srpske, bugarske, staroslovenske. To
je rezultat razliitih utjecaja susjedne prosvjetne propagande do 1912. godine
i politike srpskih i bugarskih prosvjetnih vlasti za vrijeme njihove okupacije
Makedonije (1912.-1918.). U jednom istom pismu upotrebljavana su i
karakteristina srpska i bugarska slova, a rijei su skraivane i povezivane bez
ikakve interpunkcije, bez velikih slova itd. Nezavisno od toga koja su slova i iz
koje azbuke upotrebljavana, sve ono to su hteli da kau bilo je na narodnom
makedonskom jeziku, tanije na kratovskom dijalektu. Ima manji broj dopisnih
karata i pisama pisanih na knjievnom srpskom ili bugarskom jeziku.
U toku raitavanja izradili smo i Spisak svih lica koji se pominju u
dokumentima i spisak svih sela.
18
Spisak nam je bio veoma koristan u narednoj fazi
kada smo radile na terenu i traile potomke lica koja se pominju u dokumentima.
17 Na srpskim vojnim kartama tampan je ovaj tekst .
. Na bugarskim potanskim kartama ovaj tekst
glasi . .
18 Spisak koji smo izradili ima oko 70 stranica.
Mjesta vojnih logora u Austro-Ugarskoj gde
su se nalazili Makedonci zarobljenici
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Dr. Dijana PETRESKA
200
To je bila izvanredna mogunost da snimimo pravu usmenu historiju i geneologiju
porodica iz okoline Kratova, Zletova i Probitipa.
Zatita zbirke
Ova zbirka a naroito vojnika pisma i potanske karte spadaju u rijetke
izvore takvog karaktera, naroito sa takvim originalnim i autentinim rukopisima
i izrazima. Oni su izvor podataka za lini i privatni ivot, za mentalitet, govor
i pismenost ljudi, za lokalnu historiju. Zato je odlueno da se cijela zbirka
konzervira i zatiti.
Postupak oko itanja, opisa, popisa i konzervacije i zatite trajao je vie od
godinu dana. Rad na zatiti dokumenata odvijao se u nekoliko faza. Prvi korak
zatite napravljen je sa njihovim prenoenjem u elektronsku formu, skeniranjem i
stavljanjem u PDF format, neto to je bilo neophodno i veoma korisno jer nismo
mogle da radimo na rasitavanju u originalu, a istovremeno je bilo potrebno da
se radi na ienju i konzervaciji dokumenata.
Prilikom itanja pisama i karti i prenoenja teksta za kompjutersku obradu
i za tampu sav tekst smo prenijele tako kao to je bio napisan nekada od vojnika,
oca, brata, majke prije vie od 90 godina, bez taki i zareza, bez velikih slova,
na dijalektu koji su govorili ljudi iz ovih sela u Makedoniji. Zatim je za svaki
dokumenat bila napravljena historijska biljeka.
Autorica vg referata, Dijana Petreska, zajedno sa mr. Jasminom
Najdovskom obavile su najtei dio rada oko itanja, deifrovanja, transkripcije
tekstova i istraivanja u arhivima.
Sva originalna dokumenta koja sainjavaju ovu zbirku zatiena su,
laminirana i restaurirana. Restauracija i konzervacija je bila izvedena u odjeljenju
za zatitu pri Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci Sv. Kliment Ohridski,
Skoplje. Dokumenti su sreeni po fasciklama u specijalne kutije dobijene
iz Dravnog arhiva Republike Makedonije. FIOOM je zbirku kao pokretno
kulturno nasljee, nastalo od ljudi iz Kratovskog kraja, ustupila na uvanje
Muzeju grada Kratova. Ova zbirka linih i porodinih dokumenata podjednako je
mogla biti smjetena i u arhivu i u muzeju. Izloba je takoe poklonjena muzeju
grada Kratova i postavljena je u jednoj od restauriranih kamenih kula u istom
gradu. Uostalom mnogi muzeji u svijetu imaju razliite poklonjene kolekcije:
fotograje, umjetnike slike, izlobe itd.
19

19 , , ,
a , , Pointer, 2009., str. 149-169.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
201
Prezentacija dokumenata iz zbirki
Pisma i potanske karte iz ove zbirke bile su predstavljene javnosti
preko jedne multimedijalne izlobe nazvane Otpretani svedotva-Vojniki
pisma od Golemata vojna 1914.-1918.
godine. Osim izloenih dokumenata emitovan
je dokumentarni lm koji je snimljen na
terenu u Kratovskom i Probitipskom kraju sa
potomcima vojnika i porodica koje se pominju
u pismima. Na otvaranju izlobe u Skoplju
6. oktobra 2007. godine bilo je prisutno 25
potomaka. Ova izloba uklopila se u program
obiljeavanja 15-te godinjice osnivanja
FIOOM u Republici Makedoniji. Izlobu je
otvorio izvrni direktor Fondacije, Vladimir Milin. Osim u Skoplju izloba
je bila postavljena i u drugim gradovima Makedonije: Kievo, Debar, Struga,
Ohrid, tip, Probitip, Kriva Palanka, Kratovo.
Izloba je podstakla senzibilitet javnosti i naila je na pozitivnu kritiku
u informativnim sredstvima. Fondacija je odluila da ne ostane samo na ovoj
prezentaciji nego je objavila i zbirku u kojoj se nalaze faksimili svih vojnikih
karata i pisama, sa transkribiranim tekstovima i sa historijskim biljekama, sa
iskazima i fotograjama potomaka nekadanjih vojnika, spiskova sela itd. Ta
zbirka nosi isti naslov kao i izloba.
I pored toga to sva vojnika pisma po svom sadraju nalikuju jedno na
drugo, svako od njih krije veliku dramu koju su preivljavali ti mladi ljudi u
stranim ratnim uslovima u kojima su ratovali za tue drave i interese. Ova
pisma sauvana i prezentovana na ovaj nain, potvruju da je historija ne samo
politika, vojna, diplomatska, nego i lina i porodina.
Rezime
Dokumenti javne i privatne provinencije koji su nastali u vrijeme ratova,
mogu veoma lako da nestanu zbog ratnih operacija, promjene vlasti, okupacije
itd. Svaka drava u toku rata, a naroito poslije njegovog zavretka, preuzima
mjere da se graa sauva i zatiti. Meutim, u toku Prvog svjetskog rata, pisma
su bila jedina komunikacija izmeu vojnika i porodica i sadre podatke o linom
i porodinom ivotu, koji se odvijao u postojanom strahu, nadi i iekivanju da se
zavri rat. Ta pisma su imala razliitu sudbinu. Vojnici su teko mogli da sauvaju
dobijena pisma. Cenzurske vojne komisije jednom broju tih pisama prilikom
Potomci vojnika na izlobi
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Dr. Dijana PETRESKA
202
pregleda nisu dopustile da stignu onome kome su bila upuena. Ta pisma ili su
zadravana po komisijama ili komandama, ili su odmah unitavana. Porodice
vojnika, naroito one sa sela, nisu dugo uvale pisma, jer su ih podsjeala na
teke ratne dane.
Imala sam priliku kao historiar-arhivist da uestvujem u timu koji je radio
na projektu oko strune obrade i zatite vojnikih pisama iz Prvog svjetskog rata.
Ta zbirka dokumenata sluajno je dospjela u Makedoniju u Fondaciju Instituta
Otvorenog Drutva. Projekt je realizovan kao dio programa ove fondacije. Zbirka
je dobila naziv Otpretani svedotva i danas se nalazi u Muzeju grada Kratova,
Republika Makedonija. Pisma su bila prezentirana i preko jedne izlobe koja
je bila izloena u vie gradova Makedonije, a kao stalna izloba postavljena je
u Kratovu. Ova pisma su 2009. godine objavljena i u knjigu-zbirku Otpretani
svedotva-Vojniki pisma od Golemata vojna (1914.-1918.).
Summary
Documents from public and private provenance, created during wars can
disapear very easy as a result of war operations, the change of government,
occupation etc. During war and especially after war each country takes measures
to preserve and protect the archival material. During the First and the Second
World War letters were the only communication between the soldiers and their
families and they contain information about their personal and family life. Those
letters have had different destiny. The soldiers werent able to easily keep the
letters they got. The censors millitary commissions which reviewed those letters
didnt let some of them to get to the adressees. Those letters were either kept at
the commissions and commands or were simply destroyed. The families of the
soldiers especially those from villages didnt keep the letters long because they
reminded them of the hard days of the war.
As a historian - archivist, I have had the opportunity to participate in the team
which worked on a project related to the processing and protection of the letters
of the soldiers from the First Wold War. That collection of documents happened
to get to Macedonia at FOSIM (Foundation Open Society Institute Macedonia).
The Project was realised as a part of the programme of this Organisation. The
collection was named Revealed Testimonies and today it can be found in the
Museum of Kratovo, Macedonia. The letters were presented thrugh an exibition
which was put on in sevral towns in Macedonia. These letters were published in a
book - a collection Revealed Testemonies - letters from soldiers from the Great
War (1914.-1918.) in 2009.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
203
Dr. sc. Izet ABOTI, doc.
Arhiv Tuzlanskog kantona Tuzla Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli
KARAKTER I HISTORIJSKI ZNAAJ ARHIVSKE
GRAE RATNE PROVENIJENCIJE
Abstrakt: U radu su date neke osnovne karakteristike vezane za vanost
i znaaj arhivske grae ratne provenijencije za historijska istraivanja. Rije je o
historijskim izvorima nezaobilaznim za rekonstrukciju vanih dogaaja vezanih
za ratni period u Bosni i Hercegovini (1992.-1995.). Upravo te injenice e nam
pomoi pri utvrivanju uzrono-posljedinih razloga ratnih zbivanja, njegovog
karaktera i svih bitnih segmenata vezanih za ratna deavanja. Praksa je pokazala
da je na ovim prostorima u dosadanjoj rekonstrukciji ratnih dogaaja uvijek
bio prisutan subjektivni pristup sagledavanju istih, pri emu su se stvarale dvije
historije, dvije istine naa i njihova, to je sve ukupno tetilo historijskoj istini
i nauci. Kako bi se izbjegli subjektivistiki pristupi, sa politoloko ideolokim
primjesama, vezani za ratne dogaaje, neophodno je sauvati arhivsku grau
ratne provenijencije i uiniti je izvjesnom za potrebe historijske nauke. Ona
svakako ima prvorazredni znaaj i karakter za rekonstrukciju ratne prolosti.
Kljune rijei: Arhivska graa ratne provenijencije, ratni dogaaji,
historijski znaaj, historijski izvori.
Uvodne napomene
Za podrobniju rekonstrukciju dogaaja iz prolosti neophodni su adekvatni
historijski izvori. Po svom karakteru, prirodi i vrsti oni su razliiti i kompleksni.
Od onih materijalnog, pisanog, do usmenog karaktera. Svaki historijski izvor u
ovisnosti od svog sadraja, vremena datiranja, te neopodne historijske kritike
ima udjela i vanosti u rekonstrukciji spoznaja iz nae prolosti. U procesu
historijskog istraivanja i stvaranja historijske spoznaje, historijski izvori se
meusobno nadopunjuju i prate, a sve s ciljem kako bi historijske slike i predstave
o odreenom dogaaju i pojavi iz prolosti bile potpunije i cjelovitije. Veoma
esto, usljed nedostatka validnih historijskih izvora nastaju nepotpuni historijski
sadraji, koji daju neobjektivnu sliku o naoj prolosti, o nama samima. S
druge strane, historijska nauka jo uvijek se nije oslobodila tzv. subjektivne
selekcije historijskih izvora i subjektivnog pristupa izuavanju nae prolosti, to
sveukupno ima utjecaja na stvaranje reducirane i iskrivljene slike o dogaajima i
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
204
pojavama iz nae prolosti. Ovo je posebno zastupljeno kada je rije o tretiranju
nae prolosti vezane za ratna deavanja. Skoro da i nema primjera da se jedan
te isti dogaaj vezan za ratnu prolost od strane sudionika u sukobu tretirao na
bar priblino istovjetan nain, stvarajui priblino identinu i objektivnu sliku.
Uglavnom su formirane spoznaje gdje je prisutna velika doza subjektivizma,
optereene ideolokim, politikim, nacionalnim, etnikim i drugim primjesama,
iskrivljujui na taj nain objektivno-stvarnu sliku o ratnoj zbilji, prilogoavajui
je najee dnevno - politikim i linim interesima pojedinih politiko-
ideolokih i nacionalno-etnikih establimenata. Tako prezentovana historijska
istina o ratnim zbivanjima, vrlo esto trai opravdanje i potvrdu ispravnosti
za svoje postupke uinjene u ratu, te se tako zloini predstavlju kao potreba
odbrane nacionalnih interesa, a zloinci pretvaraju u nacionalne heroje. To se
jednostavno moe smatrati zavaravanjem historije, njenim iskrivljivanjem, ali
i zavaravanjem nas samih. Jer svaki pokuaj da se izvitoperi i neobjektivno
predstavi prolost je vrlo posljedian, retrogradivan i tetan za historiju, za nauku
i drutvo u cjelini. On vodi dodatnom nerazumijevanju, daljnjim nesporazumima
i jazovima i novim sukobima, ratovima i zloinima, odnosno, na odreen nain
ponavljanju runih slika iz prolosti. Otuda se s pravom postavlja pitanje potrebe
suvremenika za civilizacijskom (arhivistikom historijskom, sociolokom,
politolokom i dr) istinom (informacijom) o ovim dogaajima? Ovdje se pod
istinom podrazumijeva znanstvena istina zasnovana na sadrajima iz originalne
arhivske grae, a pod uskraivanjem i neinjenje da se dokumenti sauvaju,
arhivistiki srede i uine dostupnim u znanstvene, kulturne, dokazne i druge
svrhe.
1
Iz tog razloga, od velikoga je znaaja uiniti sve kako bi se sauvao i uinio
izvjesnim to vei broj validnih primarnih historijskih izvora ratne provenijencije.
Odgovornost u tom smislu pored arhiva, kao nadlenih strunih ustanova, imaju
stvaraoci i imaoci ove vrste arhivske grae, ali i cjelokupna drutvena zajednica.
Da se radi o veoma vanom i odgovornom poslu najbolje ukazuje injenica
tretmana ove problematike u arhivskom zakonodavstvu.
2

1 Azem Koar; Vrednovanje arhivske grae o ratnim zbivanjima u zemljama u tranziciji., Atlanti,
br 18, Trst 2008, str. 317. (dalje. A. Koar, Vrednovanje arhivske grae).
2 U najveem broju arhivskih propisa donesenih u Bosni i Hercegovini nakon rata, iako neadekvatno,
problematika zatite arhivske grae ratne provenijencije je posebno tretirana. Tako je u Zakonu o
arhivskoj djelatnosti Tuzlanskog kantona (Sl. novine TK, br 15/2000) u l. 13. navedeno izmeu
ostalog da se izluivanje registraturne grae nastale prije 1945., kao i u periodu od 1992. do 1995.
godine vri u Arhivu, odnosno uz neposredno uee Arhiva u svim fazama posla, dok je u l. 74.
navedeno da se arhivska graa ugaenih ratnih organa predaje nadlenom arhivu, najkasnije godinu
dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Karakter i historijski znaaj arhivske grae ratne provenijencije
205
Historijske vrijednosti, znaaj i karakter arhivske grae ratne
provenijencije
Arhivska graa ratne provenijencije je specina i ima vie svojih posebnosti.
Prije svega stvara se u posebno vanom historijskom periodu, tj. vremenu.
Vremenu koje obiluje velikim brojem dogaaja, procesa, pojava i linosti.
To je vrijeme vanrednih prilika i okolnosti, koje u sebi nosi bre, sloenije i
posljedinije promjene. Promjene koje utiu, na drutvo u cjelini, drutveni
poredak, sudbinu ljudi, promjene koje iz korijena mijenjaju cjelokupan ivotni tok
podneblja zahvaenog ratnim sukobima. Jednostavno, ratne okolnosti i dogaaji
uinili su i ine svijet drugaijim, daleko od njegovog normalnog, prirodnog
toka, shvatanja i razumijevanja. U ratnim dogaajima su isprepletene hiljade
sudbina, kako pojedinaca, tako i kolektiviteta. I obino uzrono-posljedini
rezultati ratnih dogaaja su brojne promjene, koje su bolne, sloene i slojevite,
koje imaju utjecaja na sve sfere i segmente u drutvu.
U ratnim okolnostima usljed velikog obima dogaaja i pojava, nastaju
brojni tragovi koji daju potvrdu o istima. Jedan broj tih tragova je pisane forme
i karaktera, odnosno nastaje kao pisani dokument i ini arhivsku grau koja
svojim sadrajem prati i potvruje odreeni dogaaj, pojavu ili proces iz ratnog
perioda. Naravno, dio vanih dogaaja i pojava vezanih za ratna deavanja ostaje
van domaaja pisanog traga, to na odreen nain u startu reducira objektivnu
historijsku spoznaju o ratnom dogaaju.
Jedno od iznimno vanih pitanja ove problematike jeste, kako se prema
arhivistikim opeprihvatljivim naelima i kriterijima, treba vrednovati arhivska
graa ratne provenijencije? Ope je poznato da ne postoje opeprihvatljiva
nauna (arhivistika i druga) naela i kriteriji vrednovanja arhivske grae, pa
ni arhivske grae o ratnim zbivanjima. U praksi dominiraju shvatanja o potrebi
posebne valorizacije arhivske grae, koja se odnosi na ratove i druge vanredne
okolnosti koje bitno utjeu na lokalne, regionalne, pa i svjetske civilizacijske
tokove. Primjera radi, slovenski arhivist Vladimir umer je meu trinaest naela
i kriterija vrednovanja uvrstio i one koje se nedvosmisleno odnose na grau
ratnog perioda, meu kojima je najznaajniji Specinost dogaaja i pojava
za koje je potrebno sauvati vie gradiva ili gradivo u cjelini. Kako su ratovi
specini i vani dogaaji, smatramo da ovaj kriterij treba primjenjivati kod
vrednovanja arhivske grae ratne provenijencije. Dakle, znanstveno stajalite je
uglavnom jasno prolirano u smjeru potrebe za adekvatnom valorizacijom, pa
otuda i zatitom arhivske grae o ratnim sukobima.
3
Da je rije o vanom strunom
poslu i obavezi struke i drutva najbolje potvruje vie donijetih konvencija i
3 A. Koar, Vrednovanje arhivske grae, str. 318.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
206
preporuka UNESCO-a i njegovih strunih asocijacija.
4
Novi arhivski propisi
doneseni nakon okonanja ratova (1991.-1999.) na prostoru ex Jugoslavije, iako
nisu u fokus interesovanja stavili arhivsku grau ratne provenijencije, ipak su
problematiku ratne provenijencije tretirali. To je, izmeu ostalog bila znaajna
osnova da se arhivska graa ratne provenijencije u znaajnoj koliini preuzme od
strane nadlenih arhivskih ustanova. Tako je bilo i u Bosni i Hercegovini. Naime,
arhivska sluba u Bosni i Hercegovini je blagovremeno uoila neophodnost
dosljedne primjene arhivskih propisa i naela i kriterija vrednovanja, odnosno
potrebe da se arhivska graa nastala u toku rata 1992.-1995. posebno vrednuje i
zatiti. Na tom planu je ve 1996. godine preduzeto vie konkretnih aktivnosti,
meu kojima:
1. Postignuta je saglasnost da se pod ratnim periodom u Bosni i
Hercegovini smatra vrijeme od 1.1. 1992. do 31.12. 1995. godine;
2. Zauzeto je stajalite da se ratna produkcija registraturne grae odmah
preuzme u arhive;
3. Dogovoreno je da se iz ratne produkcije registraturne grae ne izluuje
bezvrijedni registraturni materijal u registraturama;
4. Na Prvome poslijeratnom savjetovanju arhivskih radnika Bosne i
Hercegovine na Zlai (kod Banovia) 1996. godine, usvojen je izmeu ostalog,
slijedei zakljuak: Insistirati da Vlada obavee sve imaoce arhivske grae
(nastale do rata i u ratu) da posebnu panju posvete stanju registraturne grae
nastale u ratu: da je zatite, srede, popiu i pripreme za preuzimanje. Po mogustvu
izvriti preuzimanje registraturne grae ratnih (opinskih) predsjednitava.
5

Ovakva stajalita struke u Bosni i Hercegovini doprinijela su veoj izvjesnosti
arhivske grae ratne provenijencije.
Po prirodi, provenijenciji i strukturi pisani tragovi iz ratnog perioda su
razliite provenijencije, obima i znaaja. Mogu se podijeliti na one isto ratno-
vojnog karaktera, javnog i personalnog karaktera. Po vrsti nosaa na kojem su
pohranjeni mogu biti one dokumentarnog karaktera, fotografskog, lmskog i
video zapisi. Osim toga, kao vani historijski izvori i dokazi iz ratnog perioda
mogu posluiti i brojni ratni eksponati.
Arhivska graa ratno-vojnog karaktera odnosi se na najsloenije procese,
dogaaje i radnje vezane za ratne planove, operacije, pohode, bitke, njihove
rezultate, strukturu i sastav vojnih formacija, brojno stanje i niz drugih vanih
historijskih injenica. U strukturi ove vrste arhivske grae, kao vani historijski
4 Ovdje je prije svega rije o Konvenciji za zatitu kulturnih dobara u sluaju oruanog sukoba.
Ista je donijeta u Hagu 1954. godine, a objavljena je u Sl. listu FNRJ, br 4/56, koja je nakon ratnih
zbivanja na prostoru ex Jugoslavije dva puta dopunjavana (Protokol 1 iz 1999. i Protokol 2. iz 2004.
godine).
5 Azem Koar, Prvo poslijeratno savjetovanje arhivskih radnika Bosne i Hercegovine i konferencija
arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, Glasnik arhiva i DAR BiH br. 32, Sarajevo 1997., str. 179.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
207
izvori, vrlo esto se pojavljuju dnevni i periodini izvjetaji vojnih rukovodstava
o najznaajnijim ratnim dogaajima, sa puno vanih injenica i pojedinosti,
koji znaajno oslikavaju tok ratnih dogaaja. Ove injenice su kumulativnog i
pojedinanog karaktera i imaju izuzetnu historijsku vanost u procesu naunog
sagledavanja i stvaranja objektivne predstave i slike o ratnim zbivanjima. Veliku
vanost za historijsku rekonstrukciju ratnih zbivanja ima i druga raznovrsna graa
koja nastaje ili je predmet koritenja vojnih sudionika u sukobu, poput: evidencija
o brojnom stanju, topografskih karti, raznih naredbi, odluka, upozorenja i druge
vane dokumentacije. Sve ove vrste arhivske dokumentacije predstavljaju
vane historijske izvore neophodne za denisanje karaktera ratnih zbivanja,
obima ratnih dogaaja, te s druge strane daju veu mogunost za objektivnije
denisanje uzroka i posljedica ratnih dogaaja. Posebno je vano istai injenicu
da se dokumentacija ratne/vojne provenijencije evidentirala/zavodila kroz
poseban propisan obrazac (knjigu) i prema utvrenoj jednoobraznoj formi, to
daje potpunu preglednost nastalih dokumenta. To omoguava jednostavniji uvid i
pregled istih, odnosno jednostavnije pretraivanje istih. Ova vrsta dokumentacije
se vodila i razvrstavala po vojnoformacijskom principu (korpusi, divizije,
brigade, bataljoni i druge nie jedinice), to u sutini predstavlja fondovske
cjeline i odgovara arhivskom pristupu formiranja arhivskih cjelina. To je vano
zbog uspostave sistema zatite, obrade i obrazovanja arhivskih jedinica (fondova,
zbirki), te pripreme ove vrste arhivske grae za koritenje.
Za historijsku nauku i druge naune oblasti vano je istai injenicu da
je najvei dio ove vrste arhivske grae oznaen tajno, tako da njeno koritenje u
nauno-historijske svrhe podrazumijeva potivanje odreene vremenske distance,
koja je u dosadanjoj praksi bila najmanje 30 godina od njenog nastanka.
6
Zbog
toga je jako bitno za ovu vrstu arhivske grae stvoriti sve neophodne uslove
uvanja, kako bi ista bila predmetom historijskog tretiranja u vremenu kada to,
shodno zakonskim propisima, bude dostupno historijskoj nauci. Ope je poznato,
da je pristup ovoj vrsti arhivske grae dostupan nadlenim meunarodnim
i dravnim institucijama i organima (sudovima, tuilatvima, policijskim
organima i sl.), radi sprovoenja odreenih pravnih radnji, odnosno voenja
sudskih postupaka radi utvrivanja zloina, ratne krivice i slino. Na taj nain,
dio vanih historijskih dokumenata se izuzima i odvaja iz arhivske cjeline, to
predstavlja potencijalnu opasnost da se isti ne vrate imaocu, ime se stvaraju
uslovi reduciranja arhivskih fondova ove provenijencije, a to se moe negativno
6 Iako je odreenim zakonodavstvom vojne provenijencije, kao i Zakonom o tajnosti dokumenata
(Sl. novine BiH br. 54/05) utvren postupak koritenja i pristupa ovoj vrsti dokumentacije, u praksi
se vrlo esto u odreenim publikacijama privilegovanih autora pojavljuju injenice iz arhivskih
dokumenata sa tajnim oznakama.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
208
odraziti po historijsku nauku i ukupnu sliku o ratnim dogaajima.
7
Stoga je
nophodno pri ovakvim postupcima voditi rauna i insistirati na povratku izuzetih
dokumenata u skladu sa utvrenim nacionalnim i meunarodnim propisima iz
ove oblasti. Zbog sigurnosnih razloga, a kako bi se ouvala cjelovitost arhivskih
jedinica ove vrste dokumentacije neophodna je izrada sigurnosnih kopija-formi
dokumenata, prije njenog izdavanja na koritenje nekoj sudskoj instanci.
Vaan historijski izvor ove provenijencije predstavljaju ratni dnevnici
voeni pri vojnim formacijama/jedinicama. Rije je o zapisima hronolokog
karaktera, pri emu su biljeeni svi vani detalji i injenice vazani za odreenu
ratnu jedinicu, dogaaj ili pojavu. Historijska vanost ove vrste dokumenata
vezana je za preglednost, detaljnost, autentinost, posebnost i kumulativnost
istih. Stoga se ratni dnevnici smatraju vanim historijskim izvorima za objektivno
sagledavanje dogaaja iz ratnog perioda.
Treba napomenuti da se ova vrsta ratne produkcije arhivske grae po
pravilu uva u specijalistikim vojnim arhivima. Meutim, naa iskustva ukazuju
da je znaajan dio vanih arhivskih dokumenata uniten, odnosno namjerno
selektiran od strane neodgovornih pojedinaca ili organa prije predaje nadlenom
vojnom arhivu. Na taj nain svjesno se reducira broj validnih historijskih izvora,
to e imati, i ve, ima negativnog odraza na potpunost rezultata historijskog
istraivanja, ali i dokaza o poinjenim ratnim zloinima.
Drugu znaajnu vrstu ratne produkcije arhivske grae, odnosno
historijskih izvora, ine dokumenti nastali radom dravnih organa vlasti. Ovdje
se podrazumijevaju svi nivoi organa vlasti, od lokalne zajednice do drave koji
su egzistirali u ratnom periodu. Svaki od nivoa vlasti u toku rata imao je i vrio
znaajnu ulogu, shodno svojim ovlatenjima i odgovornostima, te teritorijalno-
prostornoj nadlenosti.
Sva zbivanja i dogaaji o ratnim okolnostima u drutvenim zajednicama
praena su odreenim pisanim tragovima/zapisima, koji ine iznimno vano
svjedoanstvo za objektivnu spoznaju nae prolosti iz ovog perioda.
Na dravnom nivou u ovom segmentu stvarane su one vrste dokumenata
koje su pratile najvanije i najsudbonosnije dogaaje, od krucijalne vanosti
po njen opstanak i opstojnost, subjektivitet i suverenitet, poput meunarodnih
pregovora, pregovora strana u sukobu, donoenja vanih dravnikih odluka,
reakcija na zbivanja i odnos drugih drava prema ratnim zbivanjima, brojnih
apela, soptenja, sjednica organa izvrnih i zakonodavnih vlasti, pri emu su
donoene ivotno vane odluke za opstanak drave. Bez ouvanja i konsultovanja
ove vrste arhivske grae ratne provenijencije je nemogua objektivna historijska
predstava o ratnim dogoajima.
7 Bosanskohercegovaka praksa je pokazala da se jedan znaajan broj meunarodnih institucija i
dravnih organa ponaao suprotno arhivskim standardima i normama, to je dovelo do stradanja dijela
izuzetno vane arhivske grae. To najbolje potvruje sluaj u Hakom tribunalu vezan za unitene
dokaze koje se odnose na rtve genocida u Srebrenici.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
209
Prije svega, zadatak organa vlasti na niim nivoima bilo je organizovati
ivot u svojoj zajednici i prilagoditi ga ratnim okolnostima, te biti odgovoran za
funkcionisanje i uspostavu sistema vlasti u svojoj zajednici. Na tom planu, brojni
su sloeni zadaci stajali pred organima vlasti, od uspostave i funkcionisanja izvrne
i zakonodavne vlasti, voenja privrednih, komunalnih, socijalnih, obrazovnih,
zdravstvenih, kulturnih i drugih, za ivot vanih poslova, te prilagoavanja istih
novim okolnostima. Na tom planu postojale su brojne potekoe, koje su se
manifestovale kao posljedica rata, a ogledale su se u poveanom broju prognanog
stanovnitva, reduciranoj privrednoj djelatnosti, ogranienoj ivotnoj sigurnosti
i bezbjednosti, reduciranosti kadrova, nesigurnosti ivotne egzistencije i nizu
drugih, za ivot vanih problema. Sve ove okolnosti stvarale su jedan novi
ivotni ambijent i jednu novu ratnu sliku u drutvenim sredinama, ambijent, sliku
i stanje vanrednog karaktera, pod potpunijim uticajem rata i ratnih okolnosti.
Na niim razinama stvarana arhivska dokumentacija prati rad izvrne
i zakonodavne vlasti na tom nivou, ali i ivot obinog ovjeka. Iz tog razloga
produkcija arhivske grae je raznovrsna. Rije je o obimnoj dokumentaciji
raznovrsne provenijencije, koja tretira sve sfere i najkrucijalnija podruja ivota
u dotinoj zajednici. To su brojni pojedinani i zajedniki izvjetaji o privrednim,
socijalnim, komunalnim, obrazovno-kulturnim i svim drugim prilikama javnog
karaktera u drutvu i zajednici, poput popisa i drugih raznovrsnih dokumenta
o izbjeglikim populacijama, o njihovom smjetanju, o ivotnim prilikama, o
stradanju civilnog stanovnitva, o materijalnom uruavanju, o potekoama
organizovanja kolstva, o reduciranosti privredne proizvodnje, nedostatku
kadrova za organizovanje ivota u odreenoj oblasti, i niz drugih vanih arhivskih
dokumenata koji tretiraju ratnu zbilju zajednica na odreenim podrujima.
Zbog karaktera dogaaja i procesa koje su pratili, radi se o izuzetno
vrijednim historijskim i spoznajnim injenicama, neophodnim za potpunije
nauno sagledavanje, posmatranje i tretiranje ratnih dogaaja. Treba istai da
je navedena produkcija arhivske grae, iako nastajala u posebno oteavajuim
ratnim, vanrednim okolnostima pojedinano i zbirno evidentirana kroz neke
od utvrenih sistema i obrazaca, koje predstavljaju obrazovane - formirane
neophodne arhivske cjeline. Zahvaljujui tome, znaajan dio ove vrste arhivske
grae ratne provenijencije je danas sauvan.
8
Nadlenost nad ovom vrstom ratne produkcije arhivske grae u Bosni
i Hercegovini, koja je javnog karaktera, imaju arhivi opeg tipa. Shodno ovoj
nadlenosti arhivi su jo u toku rata (1992.-1995.) inili sve kako bi ovu vrstu
arhivske grae sauvali i uinili izvjesnom. Te aktivnosti sa pojaanim intenzitetom
nastavljene su i nakon okonanja ratnih sukoba. Arhiv Tuzlanskog kantona je
8 Prema dostupnim podacima kojima raspolae Arhiv Tuzlanskog kantona vie od 90 odsto grae
sa podruja Kantona ove provenijencije je sauvano.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
210
na tom planu redovno obavljao korespondenciju sa imaocima ratne produkcije
registraturne grae, pruao neophodnu strunu pomo, a sve to kako bi ratna
produkcija arhivske grae bila adekvatno sauvana i zatiena. Stoga moemo
kazati, da je zahvaljujui strunim i organizacionim aktivnostima Arhiva ova
vrsta arhivske grae od cjelokupne ratne produkcije arhivske grae najsauvanija
i najcjelovitija. Shodno zakonskim odredbama
9
, znaajan broj fondova ove
provenijencije je preuzet i danas se uva u arhivima.
10
Jedan dio arhivske grae
je arhivistiki sreen i obraen, te zatien u skladu sa arhivistikim standardima
i normama. Rije je o raznovrsnoj arhivskoj grai: dokumentima, fotograjama,
video materijalu, rukopisima i dr. od izuzetne vanosti za rekonstrukciju i
bolju spoznaju dogaaja iz vremena agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992.-
1995.). Pridravajui se utvrenih arhivistikih naela i pravila ova arhivska
graa historijski izvori, predmetom nauno-historijskog tretiranja biti e po
isteku zakonom odreenog vremenskog perioda. No, od izuzetne vanosti je to
da su arhivi uspjeli staviti pod svoj struni nadozor najvei dio ove vrste ratne
produkcije arhivske grae.
Zasebnu grupu ini ratna produkcija arhivske grae koja se nalazi u posjedu
pojedinaca. Arhivska graa ratne provenijencije je dola u posjed pojedinaca po
raznim osnovama. Jedan broj istih je obnaajui vane vojne ili javne funkcije
u toku ratnih zbivanja dao sebi za pravo da dio dokumentacije vezane za ratni
period javnog, ili pak, ratnog karaktera, prisvoji, to je u suprotnosti sa arhivskim
i drugim pravilima i naelima. Neki od pojedinaca ili su dotle da su iskazali
toliko hrabrosti te nakon rata nudili nadlenim ustanovama na prodaju ovu vrstu
javne i arhivske grae tajne ratne provenijencije. Nerijetki su primjeri da
su neki posjednici ove vrste grae istu ekskluzivno koristili za pisanje knjiga iz
perioda rata. Ima i sluajeva, gdje je jedan broj posjednika ove vrste arhivske
grae, istu sam stvarao tokom rata za svoje potrebe. Rije je prevashodno o
fotografskoj grai i video materijalu koji se odnosi na vane dogaaje iz ratnog
perioda. Dio ove grae je poklonjen ili ponuen Arhivu na deponovanje.
11
U svakom sluaju, rije je za historijsku nauku o znaajnoj arhivskoj grai,
vanim historijskim izvorima, te je stoga izuzetno vano ovu vrstu arhivske
grae staviti pod struni institucionalni nadzor, evidentirati je i insistirati da
9 Zakon o arhivskoj djelatnosti TK (pomenuti l. 13 i 74. Zakona).
10 Prema raspoloivim podacima zakljuno sa sredinom 2011. godine, Arhiv TK preuzeo je 31 fond
arhivske grae ratne provenijencije, ili oko 450 m
1 .
, dok je na prostoru Bosne i Hercegovine preuzeto
oko 200 arhivskih fondova i zbirki ratne provenijencije. Vano je istai da je u procesu preuzimanja
arhivske grae ove provenijencije voeno rauna da se ista pruzima po prioritetu i utvrenoj klasikaciji,
te da je navedena arhivska graa preuzeta registraturno sreena sa prevashodno analitikim popisima.
11 U Arhivu Tuzlanskog kantona pohranjeno je nekoliko linih zbirki arhivske grae iz ratnog perioda,
to predstavlja znaajne historijske izvore za tretiranje ovog vanog perioda bosanskohercegovake
prolosti.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
211
bude pod kontrolom strune ustanove. Jer rije je o znaajnom broju arhivskih
dokumenata, vanih historijskih izvora koji se odnose na dogaaje i pojave iz
vremena agresije na Bosnu i Hercegovinu, te ine sastavni dio vanih historijskih
izvora neophodnih za rasvjetljivanje ratne prolosti.
Zakljuna razmatranja
U vremenu ratnih okolnosti u Bosni i Hercegovini je nastala po sadraju
i vrsti raznovrsna i iznimno vana produkcija arhivske grae koja tretira
najvanije dogaaje, procese i pojave iz perioda rata (1992.-1995). Rije je o
arhivskoj grai raznovrsnoj po strukturi, sadraju i karakteru, i to: vojno-ratnoj,
javnoj i personalnoj. Ova arhivska graa svojim sadrajem, pojedinanim i
kumulativnim, odnosi se na sutinske najvanije dogaaje iz ratnog perioda, iste
prati i od iznimne je vanosti za historijsko sagledavanje i tretiranje ovog perioda
nae prolosti.
Rije je o vanim historijskim izvorima, injenicama na osnovu kojih
je moguno uiniti validnu rekonstrukciju ratnih zbivanja vezanih za uzroke
rata, ratne planove, operacije, tokove i ishode vanih bitaka, ratne gubitke,
organizovanje i djelovanje zakonodavne i izvrne vlasti na raznim nivoima,
organizovanje ivota u odreenim drutvenim sredinama, tretiranje privredne,
socijalne, obrazovne i kulturne problematike u toku rata, te posebno tretiranje i
voenje izbjeglike problematike koja je bila opsena i kompleksna u toku rata.
Radi se po prirodi i karakteru o raznovrsnoj arhivskoj grai, poput
dokumenata, fotograja, rukopisa, videomaterijala, te brojnih historijskih
izvora u vidu eksponata i drugih dokaznih materijala. Graa je kumulativne
i pojedinane strukture, ista je injenino bogata i nezaobilazan je inilac u
objektivnom historijskom sagledavanju ratne prolosti. Shodno odredbama
arhivskog zakonodavstva u sistemu zatite ova vrsta arhivske grae je imala
prioritet, pri emu se istoj poklanjala adekvatna struna panja. Zahvaljujui
tome, u nadlenosti Arhiva Tuzlanskog kantona najvee koliine arhivske grae
su sauvane, a dobar dio iste je prioritetno preuzet, to je vrijedno panje i svake
pohvale ukoliko se zna u kakvim je uslovima ova ustanova radila i kakvu je
podrku imala od strane ire drutvene zajednice po ovom pitanju.
Kako se radi o izvorima koji tretiraju vaan historijski period i koji
imaju ogroman historijski i nauni znaaj, arhivska struka i historijska nauka, te
drutvo u cjelini u obavezi su uiniti sve kako bi se ovi vani historijski izvori
sauvali za potrebe historijske nauke, drutva i drave.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
212
Summary
At the time of the war situation in Bosnia and Herzegovina diverse and
extremely important production of archival materials dealing with the most
important events, processes and phenomena from the war period has been
created (1992. to 1995.). This archival material is diverse in structure, content
and character, and includes: military, public and personal material. Its content,
both individual and cumulative, means that the most crucial events of the war
are followed trough this material and it is of utmost importance for historical
analysis and treatment of this period of our history to preserve it.
These important historical sources contain facts upon which it was
possible to make a valid reconstruction of war-related causes of war, war plans,
operations, trends and outcomes of important battles, war losses, organization
and functioning of the legislative and executive branches of government at
various levels, organization of life in certain social environments, treatment of
economic, social, educational and cultural issues during the war and especially
the treatment and management of refugee problems, which was extensive and
complex.
The nature and range of archival material includes diverse elements such as
documents, photographs, manuscripts, video material, and a number of historical
sources in the form of exhibits and other evidentiary material. The material has
cumulative and individual structures, and it is a rich and indispensable factor in the
objective historical considerations of our wartime past. Pursuant to the provisions
of archival legislation in the protection system, this type of archival material
must have priority, and must be given due attention by resposible archives. The
Archives of Tuzla Canton took largest quantities of wartime produced archival
materials, and made it a priority. Such action is worth every praise and attention
if we consider in what conditions this institution works and lack of the support
from wider community on this issue.
Since this is a source dealing with an important historical period and
it could have huge historical and scientic importance, historical and archival
professions as well as society in general are obliged to do everything to preserve
these important historic resources for historical science, society and the state .
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
213
Dr. Miroslav NOVAK, doc.
Pokrajinski arhiv Maribor
METODE STRUNOG I ISTRAIVAKOG
RADA U SUVREMENOJ ARHIVSKOJ TEORIJI I PRAKSI
Abstrakt: U prvom dijelu priloga autor govori o znaaju odreivanja i
opisivanja metoda strunog i istraivakog rada u suvremenoj arhivskoj teoriji
i praksi. Obrauje izabrane strune probleme, koji se pojavljuju kao rezultat
njihove neodgovarajue upotrebe u razliitim procesima arhivskog strunog i
istraivakog rada.
U drugom dijelu kratko predstavlja izabrane metode rada u suvremenoj
arhivskoj teoriji i praksi bez obzira na njihovu eventualnu implementaciju u
realnom ili virtualnom okruenju.
Kljune rijei: Arhivski struni rad, istraivaki rad, metode.
Uvod
U javno dostupnim arhivskim informacijskim sistemima moemo
identicirati mnoge prakse zahvaanja podataka, te s tim povezanih naina
oblikovanja struktura podataka. One nastaju kako u realnom tako i virtualnom
okruenju uz pomo razliitih tehnolokih rjeenja. Pri tom arhivski struni
radnici u segmentu formalizacije i oblikovanja entiteta podataka implementiraju
raznovrsne metode strunog i istraivakog rada.
Razlike u nainima zahvaanja i upotrijebljenim metodama oblikovanja
entiteta podataka u manjim sistemima ili u ranim fazama izgradnje kompleksnih
arhivskih informacijskih sistema po pravilu ne predstavljaju vei arhivski struni
ili informacijsko-semantiki problem.
S poveavanjem obima zbirki podataka i upotrebe razliitih vrsta struktura
podataka metodoloke razlike njihovog oblikovanja postaju smetnja. Do
sada utvreni problemi su aktualni, prije svega, pri razliitim ispitivanjima u
kombinacijama sa razvrstavanjem pogodaka. Poznato je, naime, da rezultati
ispitivanja moraju sa sistemskog stajalita odgovarati traenim kriterijima i/ili
kriterijima razvrstavanja rezultata.
Upotreba manje odgovarajuih metodolokih rjeenja u segmentu
oblikovanja sadraja arhivskih struktura podataka, uzrokuje razliite negativne
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
214
posljedice. Tako moemo oekivati vee probleme prije svega u segmentu
zahvaanja i u segmentu doimanja, odnosno razumijevanja sadraja entiteta
podataka, a posebno na drugim lokacijama bez neposredne arhivske strune
potpore. Jo vee tekoe e uzrokovati upotreba te vrste sadraja u nedeniranoj
budunosti. S tog stajalita upotreba manje odgovarajuih metodolokih rjeenja
predstavlja znaajan entropian uinak na cjelovit arhivski informacijski sistem,
kojeg e biti mogue samo s tekoom sanirati.
U tom kontekstu navodim kao primjer brojna polja razliitih struktura
podataka, koji su tipa slobodan tekst. Oni su prema svojoj sintaksi veoma
slini, ali meu njima postoje znaajne semantike razlike. Njihovo razlikovanje
predstavlja osnovu implementacije odgovarajuih metoda. U arhivskim
informacijskim sistemima tako razlikujemo polja zapisa, koja posreduju osrednje
informacije odreenih entiteta podataka od onih, koja imaju informativnu opisnu
funkciju ili funkciju obrazlaganja. Dalja analiza oba pojavna tipa ukazuju na
njihovu znaajnu razliitost s obzirom na njihove namjere, te istovremeno s tim
i na jasno izraen izbor metoda njihovog oblikovanja.
Prvi tip polja, koja su po pravilu opredijeljena kao adresa, predstavlja
temeljnu informaciju i opredjeljuje cjelovit entitet podataka. Ti sadraji u sistemu
opredjeljuju fokus pojedinih entiteta podataka. Upravo zato moraju biti izriito
jasno opredijeljena, a prije svega metodoloki i sadrajno ispravno izraena.
Upravo tako mora biti jasno odreena njihova semantika i takoer, sintaksa.
Drugi tip polja slobodnog teksta su ona, koja nam posreduju opise u
vezi sa pojavom raspravne entitete, razliite tehnike i sadrajne kontekstne
podatke, primjedbe itd. Ta polja u osnovi predstavljaju objanjenja, opredjeljuju
kontekste i druge sadraje pojedinih entiteta podataka. Njihove sadraje ne
predstavljaju informacijski fokus, koji se odnosi na cjeloviti zapis entiteta
podataka. Iz perspektive generiranja sadraja ta polja su slobodnija i zato
takoer ne zahtijevaju striktna metodoloka rjeenja. Za njih je karakteristino
takoer i to, da semantika strukture podataka mora slijediti pojedine arhivske
strune zahtjeve s obzirom na relevantnosti sadraja. Na drugoj strani njihova
sintaksa mora biti tako opredijeljena, da ih je mogue izraziti nepromijenjeno
u razliitim informacijskim sistemima bez izvedenih korekcija u postupcima
izvoza, adaptacija i uvoza podataka.
Pojedini entiteti podataka su generirani u arhivu te namijenjeni upotrebi za
dui period, pa moraju sadravati minimalnu koliinu podataka. To je znaajno,
jer kod korisnika oni postaju potencijalne informacije. U principu, sadraji entiteta
podataka moraju postati informacije same po sebi, esto takoer neovisno od
eventualnih sadrajno nadreenih opisa odnosno nadreenih struktura podataka.
S tim zahtjevima je u arhivskim informacijskim sistemima postavljen princip
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Metode strunog i istraivakog rada u suvremenoj arhivskoj teoriji i praksi
215
samozadovoljnosti (odnosno autarktinosti) sadraja pojedinih entiteta podataka.
Predstavljena proaktivna semantika paradigma mora biti upotrijebljena
na svakoj strukturi podataka arhivske vrijednosti, bez obzira na njenu pojavnost,
medije ili sadraj, ako elimo dostii njenu konzistentnost na dui period.
Postojea arhivska praksa esto odstupa od gore opisanog principa.
Razloge je mogue traiti u upotrebi razliitih lokalnih arhivskih strunih
praksi na podruju papirnih i njima slinih tehnologija. esto je uzrok tome
i nedosljednost i neznanje arhivskih strunih radnika. Kao rjeenje nastalog
problema se pojavljuju razliiti inovativni naini i oblici oblikovanja sadraja
arhivskih entiteta podataka. Oni obino vode u ogranienu upotrebljivost
posredovanih sadraja i to zbog parcijalnih pristupa ili zbog upotrebljenih ad
hoc rjeenja, koja esto nisu sistemski usklaena na viem nivou.
Razliitost pristupa i planova oblikovanju sadraja entiteta podataka je,
dodue, legitimno i struno pravo arhivskih strunih radnika. Ipak ga mogu
iskoristiti samo unutar dogovorenog okvira pojedinih pojavnih oblika struktura.
To ogranienje moemo primijetiti te ga denirati prije svega sa korisnikog
stajalita. Denirana je sa zakonitostima upravljanja i upotrebe mase podataka
unutar razlinih izvornih sistema kao i nakon izvedenih transformacija u
razliitim osnovnim sistemima.
Kao primjer relativno usko spomenute paradigme arhivskih struktura
podataka navesti u pripremu sadraja za izradu popisa arhivske grae. Oni su
bili do sada u osnovi ogranieni na zahtjeve za objave u obliku voa inventara
i drugih arhivskih informativnih pomagala. Zakonitosti oblikovanja pojedinih
struktura podataka te vrste su po pravilu odreene unutar unaprijed odreenih
pojavnih oblika informativnih pomagala. Pri tom moramo konstatirati, da takoer
meu istom vrstom informativnih pomagala unutar relativno male strune
skupine postoje velike razlike, koje su tako semantike kao i sintaktine prirode.
Upravo zato nije mogue neposredno i u cijelosti upotrijebiti sintaksu i
semantiku sadraja strukture podataka iz papirne i njoj slinih tehnologija za
oblikovanje sadraja struktura arhivske vrijednosti u elektronskim kompleksnim
arhivskim informacijskim sistemima. Kod zadnjih je potrebno oblikovati
kompleksne strukture i zahvaati sadraje veeg opsega.
Presjek elemenata mase struktura podataka u elektronskim okolnostima
i u okruenjima, koje se temelje na papirnoj i njoj slinim tehnologijama,
predstavlja zajednike ili univerzalne elemente entiteta podataka te ih nije
mogue ograniavati samo na jednu ili drugu tehnologiju. U arhivistikoj teoriji
i praksi takvi su univerzalni elementi opredijeljeni npr. sa arhivskim strunim
standardima.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
216
Opi metodoloki problemi zahvaanja podataka u arhivima
Bez obzira na to da li postoje nacionalna pomagala, smjernice itd. za
oblikovanje pojedinih sadraja entiteta podataka, isti se moraju temeljiti na
odreenim provjerenim opim polazitima odnosno poznatim metodama, inae,
kasnije obrade nisu mogue ili pak rezultati obrada nisu relevantni.
Samo odreivanje semantikih relacija meu poljima istog tipa unutar
entiteta podataka predstavlja nov metodoloki problem. Tako npr. polje adresa
predstavlja polazite izgradnje mase istovrsnih entiteta podataka. Tome je
komplementarno polje opis entiteta, naravno ako postoji; a oboma je
komplementarno npr. polje napomene.
Kako dakle oblikovati sadraj polja adresa entiteta? Kakve metode
i postupci su potrebni, da ju je mogue neposredno opredijeliti u procesu
deniranja strukture podataka? Odgovore na ta i slina pitanja je potrebno traiti
i u kontekstu i relaciji u sadraju drugih polja pojedinih entiteta podataka.
Gore postavljena pitanja ne predstavljaju samo arhivsko-teoretski problem,
nego takoer i semantiko-praktini. Pojavljuju se bez obzira na pojavne oblike
entiteta, bez obzira na tip i iskustvo generatora sadraja, kao i bez obzira na vrstu
potencijalnog korisnika takvog sadraja entiteta podataka.
Slino vai za sve druge oblike obrade entiteta podataka, koje arhivski
struni radnici generiraju u strukture podataka u okviru njihovih arhivskih
strunih djelatnosti. U tom kontekstu kao primjere izdvajam npr. izvoenje
snimaka stanja kod stvaralaca uz pomo anketiranja, slubene zabiljeke posjeta
kod stvaralaca, posredovanje uputa, korespondenciju, zahvaanje podataka o
upotrebi arhivske grae, o njenom materijalno tehnikom stanju itd.
Rasprava sadraja struktura podataka u arhivima se ne izvodi samo za
potrebe arhivskog strunoga rada. Arhivski struni radnici esto izvode razliite
oblike naunoistraivakog rada i rezultate toga objavljuju u razliitim naunim,
strunim ili drugim publikacijama. Takve rasprave sadraja entiteta podataka
zahtijevaju sline ili jednake metode kao to su one, koje su povezane sa uim
podrujem arhivskog strunog rada. Zato se u laikoj, a takoer i strunoj javnosti
esto izjednauje naunoistraivaki i arhivski struni rad.
To naravno ne stoji, jer su razlike izmeu jednog i drugog veoma velike.
Pokazuju se u nainima i oblicima implementacije metoda, a prije svega su
konani rezultati jednog i drugog rada razliiti. Znaajne razlike se vide i
u kontekstima rezultata obavljenog rada i na kraju u ciljevima i neposrednoj
upotrebi rezultata oba naina rada.
S obzirom na to, da je metoda arhivsko-strunog i nauno-istraivakog
rada mnogo, to je potrebno prepustiti arhivskom strunom radniku mogunosti,
da za pojedine pojavne oblike problema upotrijebi odgovarajue metode rada.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
217
Potrebno ga je pouiti pravilnoj i smotrenoj upotrebi pojedinih metoda s obzirom
na oekivane ciljeve izrade pojedinih strunih, odnosno nauno-istraivakih
zadataka.
Problemi terminologije u vezi sa metodologijom
Kod sistematizacije metoda arhivskog strunog rada konstatiramo da
je potrebno upotrebljavati arhivsku strunu terminologiju. Ona mora biti
dogovorena i usklaena barem do nacionalnog nivoa, a istovremeno mora biti
kompatibilna sa meunarodnom arhivskom terminologijom.
Neusklaenost arhivske strune terminologije vodi do problema
implementacije opeg arhivskog strunog rada, a istovremeno moe djelovati
entropino na pojedina metodoloka rjeenja, posebno kod izgradnje arhivskog
informacijskog sistema.
Drugi vei terminoloki problem predstavlja nedosljedna upotreba
imenovanja pojedinih metoda. Ona proizilazi iz slabog poznavanja metoda
arhivskog strunog rada. Mogua je posljedica neodgovarajueg preuzimanja
pojedinih metoda iz drugih okruenja, gdje odreenu metodu upotrebljavaju u
specinom kontekstu pojedinih entiteta strune rasprave. U tom kontekstu se
izmeu ostalog javlja i problem detaljnog opredjeljivanja pojma arhivski struni
rad i nauno-istraivaki rad u arhivima.
Da je znaajno jasno terminoloko razluivanje pojedinih arhivskih strunih
pojmova i sa metodolokog stajalita, pokazuje slijedei primjer. Meunarodni
standard ISADg(2) jasno odreuje adresu popisne jedinice (engl. Title) kao
obavezan element popisa arhivske jedinice, a kao neobavezan element odreuje
element sadraj (engl. Scope and content). Kada oba elementa postavimo u
relaciju do originalne arhivske grae, to je mogue u klasinom odnosno zikom
ili elektronskom obliku, doemo do terminolokog problema opredjeljivanja
sadraja, jer sa metodolokog stajalita vie ne moemo jasno razluivati, na
to se stvarno odnosi pojam sadraj.
Detaljna analiza postupka i konteksta entiteta sadraj pokazuje, da je
potrebno pojam sadraj ili sadraj popisne jedinice dosljedno upotrijebiti
za popis sadraja popisne jedinice, a ne samo za opu oznaku sadraj koju
izradi arhivski struni radnik kod popisivanja, te se obino odnosi na cjeloviti
zapis.
U kontekstu oblikovanja entitete opis sadraja popisne jedinice mora
arhivist upotrijebiti vie metoda, da doe do eljenog rezultata. Da samo
spomenem: metodu analize, deskriptivnu metodu i/ili metodu kompilacije i/ili
metodu sinteze. To znai, da je postojea upotreba pojma sadraj ili takoer i
sadraj popisne jedinice odgovarajua za govornu upotrebu, a ne za upotrebu
u strune namjene npr. izgradnje arhivskih informacijskih sistema.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
218
Gore prikazani primjer moemo predstaviti shematino u postupku:
Originalni dokument ima sadraj -> arhivist na osnovu jedne ili vie metoda
izradi saetak sadraja popisne jedinice te je zapie u polje, koje je u engleskom
opredijeljeno kao Scope and content -> na osnovu saetka arhivista izradi
adresu popisne jedinice, koja predstavlja sadraj polja Adresa.
Postojea terminoloka praksa dovede do slijedee dezinformacije:
Originalni dokument ima sadraj -> arhivist na osnovu jedne ili vie metoda
izradi sadraj popisne jedinice-> na osnovu saetka arhivista izradi adresu
popisne jedinice. Entiteta adresa je opredijeljena kao adresa, ali nema
opredijeljenog svog sadraja.
Analiza relacija izmeu entiteta struktura podataka ukazuje na jo jedan
logini otklon, kojem smo svjedoci u mnogim arhivskim informacijskim
sistemima. Kod gornjih interpretacija pojma sadraj isti se moe razumjeti i
kao pojam sadraj popisne jedinice. Ta se moe odnositi i na sadraj opisa
odosno na cjeloviti sadraj strukture podataka odreenog entiteta opisa arhivske
grae ili samo na sadraj saetka iz popisne jedinice. Moemo konstatirati, da
su u strunom govornom jeziku u tom primjeru sa jednakim pojmom opredijeljena
ak tri razliita entiteta, to moe predstavljati veliki um u komunikacijama
izmeu arhivskih strunih radnika i sistema, te sistema i korisnika.
Iz tog primjera moemo vidjeti znaajnost terminolokih rjeenja sa
stajalita opredjeljenja i implementacije metodolokih rjeenja u arhivskoj teoriji
i praksi. Istovremeno s tim pojavljuje se problem jasnih denicijskih pojmova
i njihovog razumijevanja na univerzalnom nivou u elektronskom, odnosno
klasinom arhivskom informacijskom okruenju.
Odnos izmeu metoda i postupaka
Kod konkretne implementacije metoda arhivskog strunog rada moramo
razlikovati metode od arhivskih strunih postupaka. Zadnjim je potrebno
posveivati posebnu pozornost. U tom kontekstu treba spomenuti samo injenicu,
da u praksi esto zamjenjujemo metode sa postupcima i postupke sa metodama.
Tipian takav primjer predstavlja entiteta popisivanje arhivske grae. Tu se sa
metodolokog stajalita obino opredijelimo za deskriptivnu metodu.
Produbljena analiza samog popisivanja pokazuje, da je entiteta
popisivanje postupak, u kojem su implementirane razliite metode, koje su
ovisne od karakteristika sadraja jedinice popisa, njenog pojavnog oblika i na
kraju i konteksta, u kojem se nalaze.
Sa stajalita sistema i ograniavanja njegove entropije bilo bi potrebno
na jednak nain istraiti i odrediti i ostale postupke u okviru arhivskih strunih
radova.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
219
Podruja istraivakih aktivnosti u arhivima
Ve smo gore utvrdili, da je nauno istraivaki rad u arhivima poseban
podsistem aktivnosti arhivskih strunih radnika. Zbog kompleksnosti ga moemo
podijeliti na barem etiri obimna podruja:
prvo se odnosi na istraivanja zakonitosti sadraja i konteksta arhivske
grae, zakonitosti njegove strune obrade i upotrebu bez obzira na naine
zapisa njegovog pojavnog oblika ili okruenja. Podruje odreujemo kao ope
istraivanje arhivske grae. Nauku, koja se teoretski bavi tim problemima,
nazivamo arhivologija.
Drugo podruje istraivakog rada obuhvata istraivanje razliitih historijskih
konteksta stvaraoca, sadraja, arhivske grae itd. Podruje odreujemo kao
istraivanje opih i posebnih historijskih injenica i konteksta, nauku koja se
bavi s tim problemima, nazivamo arhivska historiograja.
Tree veliko podruje istraivanja obuhvata iroko podruje istraivanja
sa podruja materijalne zatite, sigurnosti, konzervacije i restauracije arhivske
grae. Nauku, koja se teoretski i praktino bavi s tim problemima, nazivamo
tehnologija materijalne zatite i zatite sadraja.
etvrto podruje obuhvata druga istraivanja, koje po pravilu izvode arhivski
struni radnici, nazivamo sa opa historiograja.
Ako u nastavku usporedimo metode rada za potrebe pojedinih podruja,
moemo utvrditi, da ih arhivski radnici trebaju za istraivanja iz sva etiri
podruja. Jo vie, rezultati njihovog nauno-istraivakog rada su po pravilu
predstavljeni u skladu sa standardima nauno-istraivakih aktivnosti. To znai,
da metode istraivakog rada pojedinih podruja u arhivima, odnosno njihova
implementacija u konkretnim primjerima, ne predstavljaju problem unutar
podsistema nauno-istraivakog rada u arhivima. Moemo utvrditi da utjecaj
upotrebe metoda za potrebe nauno-istraivakog rada na arhivske informacijske
sisteme nije entropian nego je po pravilu neentropian.
Usporedba strunih i nauno istraivakih rezultata rada u arhivima
Razlike izmeu oba oblika rada u arhivima (arhivsko-struno i nauno-
istraivako) je mogue opredijeliti sa temeljnim nainom raspravljanja
podataka odnosno dokumenata. Rezultat strunog rada historiara predstavlja
interpretaciju izvora, sadraja, dogaaja i injenica na osnovu ouvane arhivske
grae. Na drugoj strani, arhivist pri svom arhivskom strunom radu ne smije
izvoditi interpretacije sadraja arhivske grae, nego mora izvoditi precizne i
vjerodostojne migracije odnosno preslikati sadraj, iz jednog u drugo okruenje
iz jednog na drugi medij itd.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
220
Paradigma interpretacije izvora i paradigma preslikavanja sadraja
predstavljaju dva razliita okvira raspravljanja podataka u arhivima, koji se u
postojeoj praksi arhivskog strunog rada meu sobom prepliu. To, sa stajalita
konzistencije arhivskih informativnih pomagala, koja su dugorono orijentirana,
predstavlja problem. Poznato je, da paradigma interpretacije izvora djeluje
entropino na arhivske informacijske sisteme, a paradigma preslikavanja sadraja
neentropino.
To drugim rijeima znai, da arhivista i istraiva arhivske grae
historiar upotrebljavaju potpuno jednake nauno-istraivake metode, samo
su ciljevi njihove upotrebe razliiti. Sve zajedno se dogaa na jednakoj materiji
arhivskoj grai.
Sistematika metoda opeg arhivskog strunog rada
U osnovi metode rada u arhivistici moemo sistematizirati na:
temeljne ili samostalne i
kompleksne ili sastavljene metode arhivskog strunog rada.
Razlika izmeu obje vrste metoda je primijeena na nivou njihovih
implementacija. Kod temeljnih ili samostalnih metoda vidimo da su
implementirane u jednom koraku, koji je mogu i u n broju ponavljanja. Kod
sastavljenih metoda primjeujemo, da su mogle biti sastavljene iz vie osnovnih
metoda, koje su izvedene u jednom prijelazu, ili je za njihovu odgovarajuu
implementaciju potrebno izvesti vie ponavljanja. Sve to mora biti izvedeno
u detaljno odreenom redoslijedu, pod odreenim uvjetima. U nastavku su
denirane samo najobinije metode arhivskog strunog rada.

Induktivna metoda
Induktivna metoda se esto upotrebljava u arhivskoj teoriji i praksi
kao samostalna metoda rjeavanja odreenog problema. esto je i sastavni
dio pojedinih arhivskih strunih procesa ili se pojavljuje kao integralni dio
kompleksnih metoda. Temelji se na sklapanju cjeline na osnovu pojedinih
karakteristika. Arhivski struni radnici tu metodu upotrebljavaju kako kod
izvoenja vanjske slube npr. kod ocjenjivanja koliine dokumentacije kod
stvaraoca tako i kod arhivskog strunog rada u arhivu, npr. kod odreivanja i
popisivanja arhivske grae na viim nivoima (fondovi, podfondovi, serije i
podserije) sa posebnim naglaskom na oblikovanju naslova i eventualnih
sadraja popisnih jedinica, kod upotrebe arhivske grae itd.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
221
Deduktivna metoda
Deduktivna metoda predstavlja sklapanje iz opeg u pojedinano, te se,
slino kao induktivna metoda, esto upotrebljava kao samostalna metoda ili
sastavni dio pojedinih arhivskih strunih procesa ili se pojavljuje kao integralni
dio kompleksnih metoda. Arhivski struni radnici je esto upotrebljavaju kod
predstavljanja sadraja arhivske grae, utvrivanja koliine arhivske grae kod
stvaralaca, utvrivanja materijalno-tehnikih karakteristika pojedinih arhivskih
prostora, te razvrstavanja arhivske grae s obzirom na unaprijed poznate uvjete
razvrstavanja, itd.
Metoda analize
S metodom analize ralanjujemo entitete sastavljene iz vie dijelova na
njene jednostavnije (sastavne) dijelove. Tome slijedi prouavanje svakog dijela
odvojeno, ali u odnosu spram cjeline. S tom metodom je mogue upoznavanje,
otkrivanje i prouavanje naune, odnosno, strune istine. U arhivskoj teoriji i
praksi ovu metodu upotrebljavamo kako u naunoistraivake, tako i arhivsko-
strune namjene. Metoda analize predstavlja osnovu mnogim arhivskim
strunim postupcima ili se pojavljuje kao integralni dio kompleksnih metoda. Da
spomenem samo vrednovanje stvaralaca i vrednovanje pojavnih oblika arhivske
grae, odreivanje strukture fonda ili zbirke, umetanje popisne jedinice u
strukturu arhivske grae, kod izrade historijata fondova i zbirki. Metoda analize
je znaajna i na podruju upravljanja sa arhivskom graom (npr. mijenjanje
mikroklimatskih uvjeta, dostizanje razliitih strunih, poslovnih i drugih ciljeva
itd). Podaci dobijeni ovom metodom po pravilu pokreu razliite konkretne
aktivnosti.
Metoda sinteze
Metoda sinteze predstavlja udruivanje jednostavnih misaonih usluga u
sastavljene odnosno kompleksne entitete, koje predstavljaju loginu misaonu
cjelinu. Pri tom je znaajno, da su sastavni dijelovi te cjeline jednostavni
i proueni, te uzajamno povezani. U procesima arhivske teorije i prakse ovu
metodu upotrebljavamo kod izrade informativnih pomagala, posebno vodia po
fondovima i zbirkama, u postupcima oblikovanja naslova i saetaka sadraja
odnosno regesta, kod oblikovanja naslova ili drugih struktura podataka, koji
mogu biti razliitih tipova (npr. odreivanje pojavnih oblika arhivske grae,
utvrivanje zauzetosti skladita, uspjenost upotrebe arhivske grae itd.).
Metoda dokazivanja
Metoda dokazivanja temelji se na tezi ili stajalitu, kojeg treba dokazati sa
posrednim ili neposrednim podacima iz arhivske grae ili o arhivskoj grai, te
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
222
njihovim kontekstima. Metoda se temelji na loginim zakljucima, na osnovu
kojih je zasnovan postupak dokazivanja. Pri tom se kao argumenti pojavljuju
injenice, stajalita, presude itd. U postupku dokazivanja na osnovu odgovarajuih
naela uspostavimo logiku povezanost meu argumentima i tezom. Metodu
dokazivanja u arhivskoj teoriji i praksi upotrebljavamo u razliitim tokama
provjeravanja postupaka i stanja kod arhivskog strunog rada. S tom metodom
dobiveni podaci predstavljaju osnovu za izvoenje odreenih strunih i drugih
aktivnosti za otklanjanje dokazano tetnih utjecaja, injenica, zakljuaka itd. U
suprotnom, rezultati metode predstavljaju ouvanje odreenog stanja.
Metoda osporavanja
Sa metodom osporavanja neposredno osporavamo pojedine teze, a posredno
s njom dokazujemo pravilnosti antiteze. Metoda osporavanja je tijesno povezana
sa metodom dokazivanja te je u arhivskoj teoriji i praksi upotrebljavamo na
slian nain kao metodu dokazivanja.
Metoda deskripcije
Metoda deskripcije ili opisivanja injenica i procesa, predmeta u prirodi,
odnosno drutvu, upotrijebljava se na takav nain da ne daje nauno izvedena
obrazloenja i pojanjavanja, te sa njom ne postavljamo osnovne hipoteze, jer
je cilj te metode opis entitete, koju komentiramo. U arhivskoj teoriji i praksi
je ta metoda veoma esta, prije svega kod popisivanju arhivske grae kao
njenog pojavnog oblika, odnosno koliine. Pojavljuje se i kod oblikovanja opisa
vrijednosti u tezavrima i klasikacijama ili kao metoda zahvaanja podataka o
odreenoj arhivskoj strunoj aktivnosti, npr. pri preuzimanju arhivske grae,
izvedenoj posjeti kod stvaraoca itd.
Metoda kompilacije
Metoda kompilacije u osnovi predstavlja preuzimanje tuih rezultata,
dakle, iz tuih radova sastavimo, po pravilu (nesamostalno) rad, gdje znaajnu
ulogu ima navoenje izvora. U arhivskoj teoriji i praksi metodu kompilacije
upotrebljavamo kod oblikovanja poznatih naslova entiteta arhivskog strunog
rada. esto tu metodu upotrijebimo za oblikovanje saetaka sadraja, razliitih
primjedbi, oblikovanje podataka o pojavnim oblicima komentiranih entiteta, a
posebno kod procesa uvaavanja podataka iz drugih sistema za potrebe izvoza
podataka u druge informacijske sisteme, takoer i kod objava popisa, koji su
nastali kao ispisi iz razliitih osnovnih arhivskih informacijskih sistema itd.

Usporedna metoda
Sa usporednom metodom usporeujemo barem dvije jednake ili sline
injenice, pojave, odnosa itd., te pri tom utvrujemo njihove zajednike osobine
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
223
ili razlike. U arhivskoj teoriji i praksi je upotrebljavamo u mnogim primjerima.
Kao kod procesa utvrivanja duplikata i multiplikata sa sadrajnog stajalita,
kopija i originala sa pojavnog stajalita itd. Pojavljuje se i kao sastavni dio
kompleksnih metoda preslikavanja sadraja.
Statistika metoda
Statistika metoda predstavlja analiziranje podataka neposredno uz pomo
brojanoga obrazovanja, posredno i sa pokazateljima, grakonima. U arhivskoj
teoriji i praksi upotrebljavamo je prije svega kod odluivanja predvienog prirasta
arhivske grae u odreenoj vremenskoj ili prostornoj jedinici, popunjenosti
arhivskih skladita, upotrebi arhivske grae, dostignutih rezultata arhivskog
strunog rada s obzirom na odreenu jedinicu itd.
Metoda anketiranja
Metodu anketiranja deniramo kao pismeno pridobivanje podataka za
potrebe istraivanja i prikupljanje podataka, informacija, stajalita itd. Pri toj
metodi se pojavi problem izrade odnosno sastavljanja upitnika. U primjeru,
kad anketne listove ispunjavaju anketirani subjekti, moe se pojaviti pitanje
pouzdanosti tako prikupljenih podataka. Njena prednost je prije svega u tome,
da u kratkom vremenu moemo pridobiti veliku koliinu informacija, koju je
potrebno potom odgovarajue obraditi. U arhivistici je upotrebljavamo prije
svega u segmentu izvoenja snimaka stanja na terenu ili u segmentu utvrivanja
zadovoljstva korisnika.
Metoda intervjua
Metoda prikupljanja podataka uz pomo intervjua je veoma slina metodi
anketiranja. Razlika je u tom, da je kod metode intervjua po pravilu prisutan
osobni kontakt izmeu ispitivaa i ispitanika. Postoji vie vrsta intervjua. S
obzirom na nain izvedbe, podrobnosti obrade pitanja, te s obzirom na njihovu
sistematiku, intervjue moemo podijeliti na neposredne, podrobne, panelne,
nestrukturirane, dubinske, stresne itd.
Metoda mapiranja - preslikavanja sadraja
Meu znaajnije metode arhivskog strunog rada ubrajamo metodu, koju
nazivamo preslikavanje sadraja. Ako polazimo iz osnovnih naela arhivistike
(naelo provenijencije i prvobitnog ureenja, naelo osiguravanja autentinosti
itd.), jasno je da je metoda preslikavanja sadraja jedna od metoda ostvarivanja
tih naela. Njena bit predstavlja potpuno savladavanje relacije meu izvornim i
osnovnim sistemom, koji je deniran sa prijenosom detaljno odreenih sadraja
prema komunikacijskom kanalu uz potivanje komunikacijskog uma. On se
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
224
pojavljuje mapiran, zato je potrebno uspostaviti i sistem njegove pojave i sistem
povratne veze. U sistemu pojave uma u komunikaciji se po pravilu upotrebljava
usporedna metoda. Na taj nain moemo uspjeno savladavati i upravljati
podacima posvuda, tamo gdje izvodimo postupke migracije, transformacije,
konverzije, a i emulacije. Metodu preslikavanja sadraja upotrebljavamo, kako
na podruju objavljivanja i drugih oblika predstavljanja arhivske grae, tako i u
segmentu izgradnje arhivskih informacijskih sistema, sa posebnim naglaskom na
migracijama i transformacijama podataka.
Metoda apstrakcije arhivskih sadraja
Metoda apstrakcije arhivskih sadraja spada meu metode koje se temelje
na osnovnim arhivskim strunim naelima. Sa metodom apstrakcije odreujemo
zajednike karakteristike razliitim pojavnim oblicima struktura podataka, koji
zadovoljavaju barem jedan kriterij razvrstavanja. Metoda apstrakcije je znaajna
prije svega kod procesa uspostavljanja zakonitosti obrada i rasprava sadraja
arhivskih dokumenata, koji su u osnovi razliiti prema izvoru i kontekstima, a
pojavljuju se na razliitim medijima, u razliitim sistemima i kodiranim zapisima,
odnosno u razliitim jezicima. Njihova jedina zajednika karakteristika je da
imaju arhivsku vrijednost, dakle da su arhivska graa. Moemo oekivati, da
e biti potrebno tu metodu ubudue intenzivno razvijati za potrebe arhivskog
strunog rada, jo posebno u segmentu virtualnih obrada struktura podataka
arhivske vrijednosti.
Metoda agregacije arhivskih sadraja
Metoda agregacije arhivskih sadraja spada meu metode, koje proizilaze
iz zahtjeva opih arhivskih strunih standarda (ISADg2), a posebno naela
viestepenog popisivanja. Njena osnova je u tom, da sadraj struktura podataka
iz niih nivoa agregiramo u vie nivoe. U praksi se pojavljuje i njena izvedenica
(metoda negativne agregacije), prema kojoj je polazite na viem nivou i potom
ide ka umetanju niih popisnih jedinica na podreenim nivoima. Konani rezultat
je u oba primjera jednak. Kod implementacije metode agregacije arhivskih
sadraja je potrebno ukljuiti jo mnoge druge osnovne metode, na primjer
metode deskripcije, preuzimanja, kompilacije itd.
Metoda valorizacije arhivskih sadraja
Sa metodom valorizacije arhivskih sadraja arhivski struni radnici
deniraju stvaraoce arhivske grae i one dijelove njihove dokumentarne
grae, koja ima arhivsku vrijednost. Ta metoda je upotrebljiva i u procesima
izrade arhivskih informativnih pomagala. Preduvjet implementacije te metode
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
225
predstavljaju kriteriji i vrijednosne ljestvice te masa osnovnih metoda kao npr.
metoda preuzimanja, metoda apstrakcije, usporedna metoda, metoda analize,
deduktivna metoda itd.
Metoda koncentriranja (fokusiranja) na temeljne sadraje
Metoda koncentriranja ili fokusiranja predstavlja jednu izmeu osnovnih
metoda oblikovanja sadraja pojedinih entiteta razliitih struktura podataka,
koje su denirane kao slobodni tekst. S njom odreujemo one entitete unutar
pojedine strukture podataka, koji predstavljaju sredinju entitetu saopenja,
opisa ili informacije. Meu elementima popisivanja arhivske grae trebam istai
naslov popisne jedinice. Taj element se u arhivskim informacijskim sistemima
pojavljuje meu onim, koji se ispisuju u razliitim stablima, spiskovima rezultata
itd. Element je znaajan i zbog toga jer je obavezan element popisivanja arhivske
grae.
Pri praktinoj implementaciji metode fokusiranja moraju biti upotrijebljene
neke druge osnovne metode. Sa njima odreujemo, prije svega, semantike
vidike oblikovanja sadraja struktura podataka, koje su u skladu sa odreenim
procedurama. Metoda postaje veoma aktualna u suvremenim kompleksnim
arhivskim informacijskim sistemima. Poznata je bila i u sistemima, koji su
se temeljili na papirnoj i njoj podobnim tehnologijama. U tom kontekstu treba
spomenuti samo naine oblikovanja razlinih kazala, implementaciju inverzije
osobnih imena itd.
Metoda historijske kritike
Metoda historijske kritike je preuzeta iz ope historiografske. U arhivistici
se neposredno upotrebljava na podruju arhivske historiograje, te kod priprema
historijskih istraivanja, koje izvode arhivski struni radnici.
Metoda osiguravanja konzistentnosti arhivskih sadraja
U arhivskoj teoriji i praksi je vaeih ak nekoliko naela, koja
predstavljaju zahtjev za neposrednu implementaciju metode konzistentnosti
sadraja struktura podataka. S njom u praksi provjeravamo stupanj potivanja,
prije svega, naela cjelovitosti i naela prvobitnog ureenja arhivske grae.
Metoda u svom osnovnom obliku predstavlja nain provjeravanja cjelovitosti i
pravilnog redoslijeda struktura podataka, koje su moda odloene ili pohranjene
u linearnom, hijerarhijskom ili slobodnom meusobnom odnosu. Konkretne
implementacije za potrebe sadrajnog provjeravanja podatkovnih entiteta u
virtualnom okruenju bit e potrebno jo razvijati. Iako se u tom okruenju
konzistentnost samog sistema provjerava na razliite naine i na razliitim
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
226
nivoima, potrebno je implementirati metodu konzistentnosti sadraja podataka
arhivske vrijednosti i na semantikom i sintaktinom nivou.

Zakljuak
Metode strunog i istraivakog rada u arhivskoj teoriji i praksi predstavljaju
veoma kompleksnu materiju. Kompleksnost tog problema moramo prepoznati
kroz istraivanja karakteristika i naina implementacija pojedinih metoda rada
ili njihovih meusobnih kombinacija. Drugo podruje te kompleksnosti nam
predstavlja njihova implementacija u svakodnevnom arhivskom strunom radu.
Arhivski struni radnici u praksi upotrebljavaju mnoge u prilogu
opredijeljene metode. Tekoe se pojavljuju, jer njihova implementacija nije uvijek
u skladu sa zakonitostima metodolokih rjeenja. To znai, da ih implementiraju
nakon inercije na vlastita iskustva i iskustva prethodnika. Pri tom se dogaa,
da su neka implementirana metodoloka rjeenja nedovoljna. To posljedino u
kompleksnim arhivskim informacijskim sistemima djeluje entropino. U tom
kontekstu se pojavljuju razliiti zahtjevi. Da spomenem samo zahtjev za daljim
istraivanjem metoda rada u arhivistici, sa kojim je tijesno povezan zahtjev za
permanentno obrazovanje upotrebe metoda.
Gore predstavljeni zahtjevi predstavljaju preduvjet za zahtjev za dosljednu
implementaciju metoda u arhivskim strunim i drugim aktivnostima, u skladu sa
arhivskim strunim naelima.
Summary
Methods of professional and research work in archival theory and practice
are complex. The complexity can be detected through the researches of the natures
and modalities of implementation of each method or its combination. Another
area of complexity represents their implementation in everyday professional
archival work.
Archival professionals use in the practice a number of methods described
in this paper. Practical problems arise out of different reasons. One of them
is that the implementations of particular methods are not always in relation
with instructions for their use. This means that the archivist implements some
methods regarding to his own experiences and to the experiences of archivist
predecessors. In these cases it can happen that the methodological solutions are
not adequately implemented.
In complex archival information systems an inadequate use of methods can
result as system entropy.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
227
In these contexts there can arise different professional and organizational
requirements. Basic are further researches in the archives about professional and
research working methods. Closely connected to them is the continuing education
requirement for the proper application methods in archival theory and practice.
The above requirements are a prerequisite for the request for a consistent
implementation of archival methods of professional and research work in archives
and other archival activities in accordance with professional archival principles.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
229
Dr. Istvn KENYERES
Dr. Andras SIPOS
Arhiv grada Budimpete, Maarska
MAARSKI ARHIVSKI PORTAL ZAJEDNIKO
RJEENJE ZA PUBLICIRANJE DIGITALIZIRANOG
ARHIVSKOG SADRAJA I BAZA PODATAKA
Abstrakt: Rad prikazuje historijat razvoja zajednikog arhivskog portala
okrunih (regionalnih) arhiva u Republici Maarskoj, te kreiranje zajednike
baze podataka sainjene od vie meusobno povezanih baza, sa viestrukim
mogunostima pretraivanja. Ukljuen je pregled pojedinih baza (fondovi i
podfondovi, katastarske karte imena naselja, dokumenti komunistike partije,
arhivske publikacije, arhontologija i imenik) koji zajedno s maarskim arhivskim
portalom ine jedan okvirni sistem.
Kljune rijei: Zajedniki arhivskih portal, Maarska, Arhiv grada
Budimpete, okruni (regionalni) arhivi, digitalni sadraj, baze podataka,
katastarske mape, arhivske publikacije.
Osnovne informacije
Zbog nedostatka centralne arhivske uprave ili bilo kojeg drugog vida
centralizovanoga strunog upravljakog tijela u Maarskoj, javne arhivske
ustanove imaju relativno odrijeene ruke pri kreiranju svog radnog programa,
te potujui neka osnovna kodicirana pravila, zahtjeve i preporuke Arhivskog
kolegija deniraju svoje prioritete i radne metode. Jedini nain za zajedniko
kreiranje on-line suelja jeste saradnja. Nosilac maarskog arhivskog sistema
izuzevi Dravni arhiv jeste mrea regionalnih arhiva. Isti su odravani
i nansirani od strane lokalnih vlasti svih 19 maarskih (upravnih) regija
(okruga). Budimpeta ima nivo regije to se samouprave tie u pravnom smislu,
te Arhiv glavnog grada (Budimpete) ima status regionalnog arhiva. Arhivska
graa gradova i naselja je uglavnom uvana u regionalnim arhivima, samo etiri
grada imaju svoje optinske arhive. Veina ovih institucija sprovode proces
digitalizacije i stvaraju baze podataka, ali esto im nedostaje sredstava za on-line
prezentiranje odgovarajueg kvaliteta.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Dr. Istvn KENYERES, Dr. Andras SIPOS
230
Stvaranje Zajednikog internet portala (www.archivportal.hu) je
podrano od strane Ministarstva obrazovanja i kulture 2009. godine u okviru
projekta Arhivi pruatelji usluga. Glavni cilj ovog stratekog koncepta bila
je nadogradnja nedovoljne tehnoloke baze arhivskih institucija. Ministarstvo je
odluilo da podijeli projekat Zajednikog portala u dvije faze. Prva predstavlja
razvojni period u kojem je glavni zadatak bio da se uspostavi sistem portala i
da se ukljue regionalni i gradski arhivi (u projekat). Ministarstvo je zaduilo
Arhiv grada Budimpete za nadgledanje uspjeha projekta. Prva, razvojna faza
bila je relativno kratka, obuhvativi period od 1. 11.2008. godine do 15.06.2009.
godine.
U skladu sa odredbama komisije zajedniki portal treba:
pruati najnovije informacije o arhivima, strunjacima, korisnicima
i iroj javnosti (npr. pravila za istraivae i mogunosti istraivanja,
pravni okvir, nove publikacije, izlobe, konferencije, projekti,
struni vodii i sl.).
opsluivati zajedniku bazu podataka integrisanu sa razliitim
arhivskim podacima i digitalizovanim arhivskim zapisima
(mapama, dokumentima, i slino) institucija koje su ukljuene u
projekat.
Uee u projektu nije bilo prisilno za arhive, ve se veina gradskih,
odnosno regionalnih arhiva ukljuila po pozivu. Dravni arhiv nije zvanino
uao u projekat do sada, ali je objavljivao digitalizirane sadraje na portalu. Svi
regionalni arhivi, te dva od etiri gradska arhiva uestvuju sa svojim sadrajima
na portalu. Nadamo se da e arhivski portal i Dravni arhiv Maarske nastaviti
saradnju u budunosti. Partneri u ovom projektu bile su kompanije GreyMatter
Ltd. (implementator CMS internet portala) i Arcanum Ltd. (implementator
zajednike baze podataka). U daljem tekstu emo se fokusirati na jednu
specinu funkciju Zajednikog portala: zajedniku bazu podataka (sistem web
stranice odnosno portala, CMS omoguava da sakupljamo i objavljujemo svjee
informacije vezane za arhivski program, dogaaje i slino ili da kreiramo web
forume, te mailing liste s arhivskom tematikom to su internacionalno poznata
i ekasna rjeenja).
Zajednika arhivska baza struktura i sadraj
Cilj prve razvojne faze nije bilo stvaranje novog digitaliziranog sadraja,
ve integrisanje u jedinstven sistem i objavljivanje onoga to su institucije
saradnice na projektu ve imale. Veina arhiva je imala svoje baze podataka,
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Maarski arhivski portal zajedniko rjeenje za publiciranje digitaliziranog arhivskog sadraja...
231
razliite vrste digitaliziranih prikaza (slika) u okviru njihovih radnih programa.
Zahvaljujui istraivanju koje je sprovedeno u periodu od 2007. do 2008. godine
lista ovih pojedinanih baza podataka i osnovne tehnike i sadrajne informacije
o njima ve nam je bila dostupna i poznata.
Takoe smo mogli raunati sa ve postojeim nacionalnim bazama
podataka. Postoji obavezan softver za unos i registraciju osnovnih podataka
o fondovima i podfondovima (Referentni kod/broj, Naslov, Datum, Koliina)
zvan E-Archivum. Velika koliina katastarskih mapa i dopisa lokalnih upravnih
tijela komunistike stranke digitalizirano je od strane maarskih arhiva u okviru
projekata nansiranih od strane Nacionalne kulturne fondacije. Ogroman broj
tampanih arhivskih publikacije (knjige, godinjaci, katalozi, vodii i sl.) takoer
su zahtjevali stvaranje baze u kojoj bi korisnik traenu informaciju mogao nai
samo jednom pretragom.
Na osnovu gore navedenog, odluili smo da izgradimo sistem, koji e se
sastojati od pet razliitih baza podataka uokviren u jedan okvirni sistem. esta
baza, baza podataka arhontologije i imenika dodana je 2010. godine, na osnovu
rezultata ranijih projekata, nezavisnih od naega.

Zajednika pretraga
Zajednika baza
podataka
Baza arhivskih
fondova i
podfondova
Baza sa
imenima naselja
Digitalizirana
graa
Komunistike
partije
Database of
Baza sa
arhivskim
publikacijama
Katastarske
karte
Arhontologija i
imenik
Struktura Zajednike arhivske baze podataka
Pod-baze u zajednikom baznom sistemu
1. Integrisana arhivska baza podataka
Najkompleksnija od navedenih baza je tzv. Integrisana baza podataka,
u kojoj su grupisane (integrisane u jednu) pojedinane baze i skupljeni podaci
sa opisom pojedinih dokumenata, koje su izradili arhivi suradnici u projektu u
okviru njihovih vlastitih programa. Veina istih su bili tipini proizvodi pred-
standardiziranog perioda koritenja raunarske tehnologije u arhivima, razliite
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
232
vrste tehnolokih alata interno razvijenih ili nabavljenih softvera razliitih
opcija i starosti. Za opis mnogih vrsta arhivskih dokumenata koriten je Ofce
softverski paket. Institucije su koristile razliite strukture unoenja podataka
i razliite opisne elemente ak i za istu vrstu dokumentacije. Softverska
dokumentacija, opis strukture podataka, pisana pravila opisa nedostajala su
u veini sluajeva. S obzirom na navedeno, jako detaljna analiza, od sluaja
do sluaja, svih pojedinanih baza podataka bila je neophodna, i na njoj su
radili arhivisti kao i IT strunjaci. Kao rezultat ove analize 40 baza podataka
je odabrano za ubacivanje u zajedniki sistem. Kreairan je zajedniki sistem sa
elementima opisa podataka koji sadri samo 19 osnovnih dijelova te 13 pod-
dijelova (40 baza zajedno su sadravali oko 150 elemenata koji su se djelimino
poklapali). Pipremili smo detaljan plan prebacivanja i pretvaranja podataka iz
svake baze, nastojei minimalizirati mogui gubitak informacija. Da bi omoguili
automatsku razmjenu metapodataka moguu u budunosti, EAD funkcija za
izvlaenje podataka iz baze takoe je pipremljena.
Pretraivako suelje integrisane arhivske baze
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
233
Integrisana baza podataka ujedinjuje opisne arhivske materijale razliitih
tipova dokumenata, od kojih su mnogi povezani sa digitalnim slikama. Primjer
ovakvih dokumenata su:
Arhivska graa Odjela za djecu bez roditeljskog staranja (siroad);
Spisi krivinih sudova;
Dokumenti o parnicama;
Notarske odluke;
Ostavinske evidencije;
Testamenti;
Sudski registar;
Protokoli/zapisnici okrunih skuptina iz 16. i 18. stoljea;
Opisi peata i grbova;
Adresari i imenici;
Arhitektonski planovi;
Mape;
Fotograje;
Tematska dokumentacija (zbirke), npr. Holokaust, Revolucija 1956.godine;
Obavijesna pomagala Arhivske delegacije u Beu (dokumentacija vezana za
Maarsku koja se uva u Haus- Hof- und Staatsarchiv-u u Beu).
Najei tipovi ukljuenih digitalnih objekata su:
Arhitektonski planovi;
Mape;
Fotograje;
Protokoli okrunih skuptina;
Notarske odluke;
Testamenti.
Integrisana baza podataka sastojala se od oko 800.000 opisnih zapisa i 150.000
digitalnih slika do kraja 2010. godine. Za prikaz digitaliziranih objekata
pipremljen je besplatan klijent program za preuzimanje koji omoguava brzo
pregledanje preko cijelog ekrana, te direktno pretraivanje slika bez prethodnog
prtvraivanja metapodataka (ovo je veoma korisno ako neko npr. trai knjigu
u protokolu i eli da vidi ne samo rezultate pretrage, ve i sam digitalizirani
objekat/sliku).
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
234

Prikaz zapisa sa digitalnim objektom
2. Baza podataka fondova i pod-fondova
Kao to je ve spomenuto ranije, sadraj ove baze podataka dolazi od
sadraja obavezne nacionalne baze, odnosno njenog softvera za registraciju
(unos) osnovnih podataka o fondovima i pod-fondovima (Referentni broj,
Naslov, Datum, Broj primjeraka) nazvanog E-Archivum. Ovaj softver jo nema
funkciju ujedinjene on-line publikacije podataka razliitih institucija. Zato smo
navedeno ukljuili u projekt Zajednike baze. Naalost samo 17 od 23 arhiva
koji uestvuju u projektu sauvali su svoje podatke uglavnom nekompletne u
ovom sistemu. ak ni zajednika baza podataka ne prua potpun uvid u arhivsku
grau koju ovi arhivi posjeduju, ali trenutno sadri osnovne podatke o vie od
30.000 fondova i 24.000 pod-fondova.
3. Katastarska mapa okruga
Mape i zapisi nastali pri razliitim katastarskim procedurama u 19. stoljeu
su idealan materijal za arhivsku saradnju i zajedniko on-line objavljivanje.
Katastarske karte (mape) su pravljene prema jedinstvenim kriterijima na podruju
cijele Habsburke Monarhije. Katastarski pregledi su u Maarskoj vreni
uglavnom u periodu od 1850. do 1880. godine. Postoje 2 glavna tipa katastarskih
karata koje se uvaju u maarskim arhivima:
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
235
- Originalni, u boji, zvanino kontrolisani ali nekompletni predmeti
koji se nalaze u okrunim arhivima;
- Crnobijele moderne kopije karata u posjedu Nacionalnog
Maarskog arhiva, koje su takoe nekompletne.
U periodu 2007.-2009. vaan projekat digitalizacije, nansiran od strane
Nacionalne Fondacije za kulturu, izvren je sa ciljem da se digitaliziraju ove
karte. Kao rezultat toga, oko 120.000 stranica je digitalizovano (oko 10.000 po
okrugu). Na zadatak bio je nai rjeenje za internet publiciranje digitalizovanog
materijala. Da bi ispunili taj zadatak, karte su morale imati georeferencu i biti
spojene.
Imali smo mogunost da obradimo karte naselja 10 okruga koje su uvane
u arhivima okruga, te 5 okruga iz zbirke uvane u Nacionalnom Arhivu (u nekim
sluajevima materijali okrunog i nacionalnog arhiva su se dopunjavali).
Georeferencirane karte naselja su sastavljene zajedno na nivou okruga
i prikazane sa istim klijent softverom koji je koriten za prikaz digitaliziranih
slika za zajedniku bazu podataka. Kako pronai naselje/mjesto na ovim kartama
okruga? Uveli smo odvojenu bazu podataka sa imenima naselja (12.500 zapisa)
baziranim na historijskim novinskim izvorima.
1
Navedena imena su spojena
sa geografskim kodom naselja(mjesta), te je na taj nain veza imena mjesta i
georeferentnog koda (lokacije) postala mogua.
Prikaz katastarske karte Gyr okruga i grada Gyr (Raab)
1 Gyalay, Mihly: Magyar igazgatstrtneti helysgnvlexikon [Leksikon naziva mjesta u historiji
maarske javne administracije.] CD-ROM, Arcanum, Budapest, 2007.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
236
Publiciranje katastarskih karti kompletirano je sa kartama Druge vojno-
topografske zemljine analize koja je izvrena izmeu 1857. i 1863. godine.
Kolekcija karata je ve bila digitalizirana i georeferencirana, ali ne i
objavljena na internetu prije ovog projekta. Ve smo spomenuli da su katastarske
karte nekompletne i nisu dostupne za svaki okrug. Zbog takvih okolnosti bilo
je mnogo imena naselja u bazi podataka bez (geo)poveznice sa kartom. Stoga
nam je bila potrebna osnovna mapa koja e prikazivati cijelu teritoriju kasnog
Maarskog kraljevstva prije 1920. godine. Iako je nivo vojne analize drugaiji
od katastarske mape, ona se pokazala jako korisnom u rjeavanju navedenih
problema. U ovom trenutku podaci o nazivima naselja su prvo spojeni sa vojnom
analizom i zatim, ako je dostupna, sa referentnom katastarskom kartom.
Karte druge vojne analize mogu biti prikazane klijent softverom, ali
je kompanija koja je radila na implementaciji omoguila posebnu metodu
publikacije istih koristei uslugu Google Maps, i istu uinila dostupnom na
stranama zajednikog arhivskog portala, kako bi prezentirala ovu tehnologiju.
Dvije su prednosti ovog metoda. Prva, ne treba vam nikakav softver za prikaz
karata (mapa); drugo, moete pretraivati Google bazu podataka sa naseljima i
imenima ulica. To omoguava pretraivanje koristei suvremena imena mjesta.
Katastarska mapa mjesta Veszprm na Google Maps aplikaciji
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
237
4. Digitalizirani dokumenti Komunistike partije
Komunistika stranka Stranka maarskih radnika MDP 1948.1956.;
Maarska radnika partija, MSZMP 1856.1989. vladala je dravom od
1948./1950. do 1989. godine. Protokoli partijskih organa su primarni materijal za
izuavanje ovog perioda. Sa podrkom Nacionalne fondacije za kulturu, detalji
upravljanja zemljom na okrunom nivou uvaju se u Arhivu grada Budimpete i
6 drugih okrunih arhiva (Bks, Heves, Jsz-Nagykun-Szolnok, Ngrd, Pest,
Somogy), i taj materijal je digitalizovan i pretvoren u PDF format u periodu
2007.-2010. godine.
Faksimili sa mogunou pretraivanja su objavljeni u okvirnom sistemu
zajednike baze. Metapodaci su bazirani na listama agendi protokola. Glavni
problem je bilo ispunjavanje uslova za zatitu podataka. Ovi protokoli sadre
mnogo linih informacija sa zatienim podacima. Strane koje sadre iste su
obiljeene i ne mogu biti prikazane na internetu. Kompletna verzija sa zatienim
podacima moe biti koritena od strane istraivaa koji imaju odgovarajue
odobrenje.
Oko 407.000 strana partijskih dokumenata je dostupno u Zajednikoj bazi
od kraja 2010. godine. Mogue ih je pretraivati koristei metapodatke liste
agendi (kljunih pojmova) ili sa punim pretraivanjem teksta cijelog dokumenta,
to je takoe mogue.
5. Arhivske publikacije
Maarske arhivske institucije tradicionalno su aktivne na polju publiciranja
izvora, izdavanja godinjaka, istraivakih pomagala, kataloga, monograja,
periodike razliitih vrsta. Javni pristup rezultatima ovih radova je bio veoma
ogranien do sada zbog tekoa pri distribuciji i dostupnosti. U okviru zajednikog
portala veina publikacija (sa oko 600.000 stranica) je digitalizirana, pretvorena
u PDF format i objavljena u zajednikoj bazi podataka. Publikacije 25 institucija
(ukljuujui Nacionalni arhiv) i izdanja asopisa Arhivske recenzije (1951.
2007.) su dostupna sa mogunosti pretraivanja cijelog teksta.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
238
Baza podataka sa arhivskim publikacijama rezultati pretraivanja
6. Arhontologija i imenik
Ova baza podataka, koja je razvijana u skladu sa istim principima i metodama
kao i zajednika integrisana arhivska baza podataka, ujedinjuje individualne baze
koje opisuju ne arhivske dokumente ve osobe koje se spominju u arhivskim
izvorima. Do kraja 2010. godine dvije baze podataka Arhiva grada Budimpete
i dvije baze Arhiva okruga Zala postavljene su na internet. Radi se o slijedeim
bazama podataka:
Graani (Burgeri) Slobodnih Kraljevskih gradova Budima i Pete 1686.-
1848.;
Zvaninici i Aldermen Trgovakog grada bude 17. stoljee 1873.;
Plemstvo Zala okruga 1790., 1829., 1845.;
Zvaninici Zala okruga.
Zajednike integrisane mogunosti pretraivanja
Svaka od pod-baza (integrisane baze podataka, fondovi i podfondovi,
katastarske mape nazivi naselja, dokumenti komunistike stranke, arhivske
publikacije, arhontologija i imenik) ima svoj pretraiva.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
239
Suelje zajednikog pretraivaa Zajednike baze podataka (slika iznad)
Indeks rijei za pretraivanje
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
240
Zajedniki pretraiva baze omoguava istovremeno i lagano pretraivanje
cijele zajednike baze podataka sa jednim klikom. Korisnik moe suziti pretragu
oznaivi karakteristike traenog dokumenta (pomou kvadradia), odabiranja
arhivskih institucija ili podataka povezanih sa nekim digitaliziranim materijalom.
Svako polje za pretraivanje ima poseban indeks sa rijeima i izrazima
koji se mogu pretraivati, sa sadrajem vidljivim korisniku. Isti prikazuje ak i
pogrene i iskrivljene verzije rijei (imena, fraze), koji bi inae bile izostavljene
iz baze.
Zakljuak
Ovaj rad ima za cilj prikazati pozadinu i proces stvaranja Maarskog arhivskog
portala, koji nudi zajedniko rijeenje za on-line objavljivanje baza podataka
i digitaliziranih arhivskih dokumenata za arhivske instutucije koje sarauju na
projektu. Dvije su glavne funkcije portala:
Prua najnovije informacije o arhivima strunjacima, korisnicima i
iroj javnosti (npr. pravila za istraivae i mogunosti istraivanja,
pravni okvir, nove publikacije, izlobe, konferencije, projekti,
struni vodii i sl.).
Opsluuje zajedniku bazu podataka integrisanu sa razliitim
arhivskim podacima i digitalizovanim arhivskim zapisima
(mapama, dokumentima i slino) institucija koje su ukljuene u
projekat.
Ovaj rad se fokusira na drugu stavku, te opisuje strukturu, sadraj i
usluge Zajednike arhivske baze podataka, koja je sainjena od 6 odvojenih
baza (integrisane baze podataka, fondovi i podfondovi, katastarske karte imena
naselja, dokumenti komunistike partije, arhivske publikacije, arhontologija i
imenik) u jedan okvirni sistem.
Summary
The paper summarizes the background and process of creation of the
Hungarian Archives Portal, which provides a common solution for the on-line
publication of databases and digitized archival documents for the cooperating
archival institutions. The two main functions of the portal are:
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
241
provide up-to-date information on archives for professionals, for users and
for the general public (e.g. research rules and possibilities, legal framework, new
publications, exhibitions, conferences, projects, professional guidelines etc.);
and service a joint database integrating the various individual archival data
and digitized archival records (maps, documents, les, etc.) of the collaborative
institutions.
The paper focuses on the second function, describing the structure, content
and services of the Joint Archival Database, which is made up of six separate
databases (integrated database, fonds and subfonds, cadastral maps settlements
names, documents of the communist party, archival publications, archontology
and name directories) in one frame system.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
243
Dr. Deborah ROGOZNICA
Vladimir DROBNJAK
Pokrajinski arhiv Kopar
ISKUSTVA NAKON DVIJE GODINE UVOENJA I
PRAKTINE UPOTREBE WEB APLIKACIJE ARIS SA
POSEBNIM OSVRTOM NA RAD SA STVARAOCIMA NA
PODRUJU JAVNE UPRAVE I SUDSTVA
Abstrakt: U Pokrajinskom arhivu Kopar je od 2009. godine za popisivanje
na terenu uvedena internetska aplikacija ARIS Arhivski regionalni informacijski
sistem. Rad s tom aplikacijom uvodi mnogo novosti na podruju arhivistike, jer
od arhivista zahtijeva nove pristupe i oblike sudjelovanja sa stvaraocima na
terenu. Stvaranje aplikacije ARIS naime, pored novih tehnolokih zahtjeva,
unosi takoer i novu, drugaiju praksu u radu i kontaktu sa stvaraocima u smislu
nuenja cjelovite potpore, kako kod odabira arhivske grae, tako i kod trajnog
ureivanja i voenja dokumentarnih arhiva sa namjerom, da bi graa bila
popisana, ureena i tehniki opremljena u skladu sa suvremenim standardima. U
prilogu su predstavljena iskustva, koja su se u dvogodinjem periodu oblikovala
na podruju uprave i pravosua pri ureivanju i popisivanju grae na terenu.
Opisani su specini oblici strune potpore i obrazovanja, koji su bili uvedeni pri
radu sa stvaraocima i predstavljeni novi sistemi nadzora tog procesa od strane
arhiva i arhivista.
Kljune rijei: Arhivska graa, ARIS (Arhivski informacijski sistem),
uprava, pravosue, potpora stvaraocima.
Uvod i opi pregled razvoja aplikacije zadnje dvije godine
Na prijelomu milenija smo u Pokrajinskom arhivu Kopar doli do spoznaje,
da je savladavanje prilika na terenu, odnosno kod stvaralaca od kljunog
znaaja za savladavanje naeg strunog rada openito. Zato je odluka za razvoj
internetnog informacijskog sistema bila nekakav prirodni izbor, nuna posljedica
spomenutog saznanja.
Prema gruboj ocjeni, koju smo prije neke godine dana napravili za potrebe
planiranja buduih potreba za arhivska skladita, na terenu nas danas eka jo
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Dr. Deborah ROGOZNICA, Vladimir DROBNJAK
244
cca 8000 dm grae, to je prilino vie od toga, to imamo u Arhivu (trenutno
5741 dm na pet arhivista, od kojih je jedan jo i direktor arhiva). U jo uvijek
prisutnom opem trendu brzog narastanja koliine ostvarene dokumentacije i
uz istovremeno ograniavanje zapoljavanja strunih radnika od strane drave,
te ograniavanje investicija u javne zavode, u narednim godinama e se odnos
izmeu preuzete i jo nepreuzete grae i dalje pogoravati, tako da emo se brzo
nai u situaciji, kada bez radikalnog obrta u nainu i lozoji rada, savladavanje
grae kod kue i na terenu jednostavno nee vie biti mogue. Uvjereni smo, da
smo u Pokrajinskom arhivu Kopar s obzirom na to izabrali pravi put, potrebno bi
nam bilo vie realne potpore od strane drave.
Od juna 2009. godine do juna 2011. godine smo, uz pomo ARIS-a, na
terenu uredili, popisali i tehniki opremili 197,8 dm grae, od toga 127,7 dm sa
podruja uprave, 70,1 dm sa podruja pravosua, 83,4 dm sa podruja kolstva
i 2,2 dm grae jednog drutva. Od januara 2010. do juna 2011. godine smo
obavili preko 150 strunih posjeta kod stvaralaca, od kojih je bilo 48 povezanih
sa upotrebom ARIS-a. Pri tom je potrebno uvaiti injenicu da veinu posjeta
izvedemo timski - kako zbog isto arhivskih strunih pitanja (u zajednikoj
komisiji za odbiranje su ionako uvijek imenovana dva arhivista), tako i zbog
rada sa ARIS-om.
Januara 2010. godine smo imali prvi vei dobitak kod slubenog
preuzimanja, kada smo uveli pretraiva po bazi podataka. Pretraiva je
prilino obuhvatan i precizan, a omoguava kako ope traenje, tako i ltrirano
traenje po svim nivoima popisa te po osobama. Za vanjske posjetioce je zasada
omogueno traenje samo po fondovima. Druge novosti u 2010. godini su bile
usmjerene prije svega na poboljanje ve postojeih funkcionalnosti.
U 2011. godini smo obnovili internet stranice, koja je sada suvremeni
internet portal, a ARIS je dobio svoju vlastitu poddomenu http://aris.arhiv-
koper.si i tako istovremeno uao u svoju novu zrelu fazu varijante 2.0, jer je
dobio modul za rad u pogledu stabla i irenja kako sistemskog modela, tako i
aplikacije za potrebe popisivanja na nivou dokumenta (zike osobine popisnih
jedinica, zemljopisna imena...). S tim smo skoro u cijelosti zadovoljili zahtjevima
meunarodnih standarda vezano za popisivanja grae i stvaralaca te ih u mnogo
emu i prestigli, a ARIS je posto jedan od najboljih nisko cjenovnih arhivskih
informacijskih sistema u svjetskim mjerilima.
ta omoguava ARIS 2.0

ARIS u svojoj drugoj produkcijskoj varijanti omoguava:
Internetne informacije o djelovanju arhiva, pregled informacija javnog
znaaja i sl.;
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Iskustva nakon dvije godine uvoenja i praktine upotrebe web aplikacije ARIS...
245
Sigurnu prijavu registriranih korisnika i registraciju novih;
Hijerarhino dodjeljivanje uloga korisnicima (na primjer: skrbnik
registra arhivistu dodijeli ulogu skrbnika nekog fonda, a skrbnik fonda
moe odrediti popisivae fonda odnosno podfonda);
Voenje registra fondova u skladu sa standardom ISAD(G);
Voenje evidencije osoba u skladu sa standardom ISAAR(CPF) i
odreivanje njihovih uloga u dijelu sa graom (stvaralac, izruitelj,
dokumentirana osoba);
Povezivanje meu osobama (predak nasljednik);
Evidenciju specinih skupina osoba (npr. pravne osobe sa zajednikom
historijom);
Povezivanja izmeu fondova i osoba s obzirom na njihove uloge u radu
sa graom (zasada na nivou fonda, odnosno podfonda);
Voenje arhivskih i provenientnih klasikacijskih planova;
Povezivanje klasikacijskih planova sa popisanom graom kako na nivou
fonda odnosno podfonda, tako i na nivou spisa odnosno dokumenta;
Osnovno popisivanje grae (nije primjereno za popisivanje starih isprava,
fotograja i sl.) i traenje popisnih jedinica;
Napredno popisivanje na nivou dokumenta (popis isprava, fotograja i
sl.);
Popis geografskih imena i njihovo povezivanje sa popisnim jedinicama;
Automatsko dodjeljivanje uzastopnih brojeva tehnikim i popisnim
jedinicama;
Automatsko povezivanje meu fondovima, odnosno podfondovima, te
popisnim i tehnikim jedinicama;
Mogunost rada u pogledu stabla (nedostatak pojedinih popisnih jedinica
ili cjelina grana po drugoj hijerarhiji stabla);
Automatsko auriranje signatura po promjenama u hijerarhiji stabla;
Mogunost organizacije popisa po podfondovima (vie popisivaa moe
raditi istovremeno svaki na svom podfondu);
Mogunost redovnog nadzora kvalitete rada popisivaa;
Izrada automatskih ispisa u pdf formatu (zasada samo naljepnice za
arhivske kutije i spisak popisne grae);
Sposoban pretraiva po bazi podataka;
Finansijska slika
Redovno nanciranje razvoja je od kljunog znaaja za svaki poslovni
sistem. Kao proraunska ustanova sa skromno odmjerenim sredstvima u
Pokrajinskom arhivu Kopar imamo velike tekoe sa osiguravanjem sredstava za
odravanje i razvoj novih funkcionalnosti. Zato je naroito znaajno vlasnitvo
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
246
nad sistemom, koji nam omoguava, da ga ponudimo stvaraocima arhivske
grae kao svoju uslugu. Na takav nain moemo barem djelom da pokrijemo
dosadanje trokove, te si olakamo dostizanje nuno potrebnog razvoja. U
zadnje dvije godine (do juna 2011.) smo imali 15.264 trokova (sa PDV-om), a
sa radionicama i uporabom aplikacije na terenu smo zaradili 3.301 (bez PDV).
U narednim godinama moemo realno oekivati bitno bolje prilike u pravcu
samonanciranja razvoja i odravanja, a naroito ako bi nam se pridruili i drugi
arhivi.
Stvaraoci sa podruja uprave i pravosua na podruju kojeg pokriva PAK
Podruje, kojeg pokriva PAK obuhvata podruje upravnih jedinica:
Ilirska Bistrica, Izola, Kopar, Piran, Postojna i Seana. Pravne osobe i njihove
organizacijske jedinice sa podruja Uprave i lokalne samouprave, te pravosua,
za ije preuzimanje i uvanje javne arhivske grae je nadlean PAK odreen je
u Spisku pravnih osoba i njihovih organizacijskih jedinica, kojeg je na osnovu
tadanjeg 14. lana Zakona o arhivskoj grai i arhivima
1
2005. godine izdao
ministar za kulturu.
2
Zbog promjena kao to su bile ukidanja, reorganizacije
i uspostave novih javno-pravnih osoba, koje su na osnovu sadanjeg vaeeg
zakonodavstva
3
svoju arhivsku grau dune predavati PAK-u, broj stvaralaca se
promijenio i iznosi sada 27 stvaralaca sa podruja uprave i dvadeset sa podruja
pravosua.
4
Sa dravnom upravom razumijemo djelatnost, koja se prema odreenim
svojim karakteristikama razlikuje od drugih dravnih djelatnosti, to jest
zakonodavstva i sudstva. U funkcionalnom smislu zahvata, dravna uprava
izvrava djelatnosti i zadatke izvrnih organa vlasti, u organizacijskom smislu to
je zbir organa (izvrnih i upravnih), koji te funkcije obavljaju. U organizacijskom
smislu one obavljaju aktivnosti dravne uprave: vlada kao najznaajniji i najvii
organ izvrne funkcije vlasti, dravni upravni organi (ministarstva sa svojim
organima u sastavu); upravne jedinice kao dekoncentrirani dio izvoenja zadataka:
samoupravne lokalne zajednice, poduzea i druge organizacije, te pojedinci, koji
imaju javno ovlatenje za obavljanje nekih funkcija dravne uprave.
5
1 Zakon o arhivskoj grai i arhivima, UL RS, br. 20/97.
2 Spisak pravnih osoba i njihovih organizacijskih jedinica, za ije preuzimanje i uvanje javne
arhivske grae su nadleni Arhiv Republike Slovenije, Historijski arhiv Ljubljana, Pokrajinski arhiv
Kopar, Historijski arhiv Celje, Pokrajinski arhiv Maribor, Pokrajinski arhiv Nova Gorica i Historijski
arhiv Ptuj, br. 036-1/2005-5 od dana 28.1.2005.
3 Zakon o zatiti dokumentarne i arhivske grae i arhivima, UL RS 86/2006.
4 Trenutno tee u svim arhivima pregled stvaralaca i njihovo unoenje u jedinicu baze podataka
Registar stvaralaca (REGUST), kojeg vodi Arhiv republike Slovenije.
5 B. Grafenauer: Javna uprava, str. 49.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
247
Meu stvaraoce arhivske grae sa podruja uprave, koji predaju arhivsku
grau Pokrajinskom arhivu Kopar spadaju upravne jedinice (Kopar, Izola, Ilirska
Bistrica, Piran, Postojna, Seana), opine kao samoupravne lokalne zajednice
(Kopar, Divaa, Hrpelje-Kozina, Ilirska Bistrica, Izola, Komen, Piran, Pivka,
Postojna, Seana), podruni uredi i uprave (Poreski ured Kopar i Postojna,
Geodetska uprava Kopar) te neki zavodi i agencije, koji imaju ovlatenja
za izvoenje odreenih upravnih funkcija. Posebnost za obalno podruje
predstavljaju talijanske samoupravne narodne zajednice, koje su organizirane
na nivou opina (Kopar, Izola, Piran) sa namjenom zadovoljavanja temeljnih
potreba talijanske narodne zajednice u Sloveniji, dok opinske samoupravne
narodne zajednice povezuju u talijansku samoupravnu narodnu zajednicu u
Republici Sloveniji (Obalna samoupravna zajednice talijanske narodnosti).
6
Pokrajinski arhiv Kopar trenutno uva 2378,3 dunih metara grae sa
podruja uprave u okviru 316 fondova. Ocjenjujemo, da se na terenu nalazi jo
toliko metara grae za kojeg je ve istekao tridesetogodinji rok predaje te e ga
Pokrajinski arhiv Kopar u narednom periodu morati preuzeti.
Izraz pravosue se upotrebljava za oznaavanja podruja djelovanja, koje
se odnosi na razliite djelatnosti u vezi sa izvoenjem sudske funkcije. Isti izraz
se upotrebljava i u organizacijskom smislu za oznaavanja organa, koji djeluju
na tom podruju. Sklop tih organa nazivamo i pravosudni sistem, koji zahvata
sudove i neke druge organe i slube, koji su trajno povezani sa djelovanjem
sudske funkcije: tuilatva, odvjetnici i organi pravosudne uprave.
7
Meu stvaraoce arhivske grae sa podruja pravosua, koji su duni svoju
arhivsku grau predavati Pokrajinskom arhivu Kopar spadaju prema teritorijalnoj
nadlenosti jedan vii sud (Vii sud Kopar), jedan okruni sud (Okruni sud u
Kopru), etiri okruna suda (Ilirska Bistrica, Kopar, Postojna i Seana), jedno
vanjsko odjeljenje vrhovnog dravnog tuilatva (Vanjsko odjeljenje vrhovnog
dravnog tuilatva u Kopru), jedno okruno dravno tuilatvo (Okruno
dravno tuilatvo u Kopru) sa tri vanjska odjeljenja (Postojna, Seana, Piran),
jedan radni sud (Kopar) i jedno vanjsko odjeljenje dravnog pravobranilatva
(Vanjsko odjeljenje dravnog pravobranilatva u Kopru) te osam notara (tri u
Kopru, jedan u Izoli, jedan u Piranu, jedan i Ilirskoj Bistrici, jedan u Postojni i
jedan u Seani).
Pokrajinski arhiv Kopar trenutno uva iz okvira pravosua 76 fondova u
obimu od 1843,3 metra dunih arhivske grae. Na terenu se nalazi jo priblino
1,5 km arhivske grae, meu kojim se nalazi iznimno znaajna arhivska
graa u pogledu potrebe osiguravanja trajne pravne sigurnosti, koja se zbog
upotrebljivosti pri voenju postupaka jo uvijek nalazi na uvanju kod nadlenih
sudova (nasljedstva, zemljine knjige).
6 Zakon o samoupravnih narodnih skupnosti , UL RS 65/1994.
7 Grad et. al.: Dravno ureenje Slovenije, 1999, str. 175.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
248
Upotreba aplikacije ARIS na podruju uprave i pravosua
Od uvoenja aplikacije ARIS 2009. godine za njenu upotrebu kao aplikacije
popisivanja arhivske grae opredjelilo se osam stvaralaca: etiri stvaraoca su
izabrali spomenuti pristup za period est mjeseci, a tri stvaraoca su sklopili stalan
pristup u periodu jedne godine. Za trajni pristup su se odluili JU Kopar, JU
Postojna i JU Seana, a za ogranieni pristup JU Ilirska Bistrica, DU Postojna,
GU Kopar i opina Izola. Iz podruja pravosua se za popisivanje sa aplikacijom
ARIS do sada odluio samo jedan stvaralac, dva stvaraoca (jedan okruni i jedan
radni sud) e sa popisivanjem poeti u tekuoj godini. Manji broj stvaralaca na
tom podruju proizilazi iz okolnosti, da je veina predaje pravosudne grae do
1976. godine ve obavljena izmeu 2003. i 2008. godine. Ba u tom periodu je
bilo obavljeno obimno predavanje grae, koja je bila oslonjena na informatizirani
odabir arhivske grae i uvoenje istog u nov raunarski sistem popisivanja, koji
je doveo do razvoja aplikacije ARIS. Slijedee predavanje grae sudova, koji
na pravosudnom podruju predstavljaju najvee stvaraoce grae, predvieno je
nakon 2025. godine.
8
Dosada je sa internetnom aplikacijom ARIS sa podruja uprave uraeno
34 popisa i 3 popisa sa podruja pravosua. Pored toga moramo uraunati i
3 popisa fondova privrednih organizacija, koji su bili preuzeti od upravnih
jedinica (sve skupa 200,5 dm grae upravnih jedinica i sudova te 85,6 dm drugih
provenijencija).

Organiziranost obrazovanja, izbor nastavnih sadraja i upotreba nastavnih
sredstava.
Rad sa aplikacijom na podruju arhivistike donosi novine, jer od arhivista
zahtijeva nove pristupe i oblike suradnje sa stvaraocima na terenu. Uvoenje
aplikacije ARIS uz tehnoloke vidike unosi i novu praksu pri radu i kontaktu sa
stvaraocima, u smislu nuenja cjelovite potpore, kako pri odabiranju arhivske
grae tako i kod trajnog ureenja i voenja njihovih arhiva s ciljem da bi arhivska
graa bila popisana, ureena i tehniki opremljena u skladu sa suvremenim
standardima.
Jedan od prvih prioriteta, koji se iskazao prilikom uvoenja aplikacije
ARIS bila je potreba za primjerenim obrazovanjem stvaralaca, kako za upotrebu
kod popisivanja arhivske grae, tako i kvalitetnom izvedbom cjelovitog radnog
procesa odabiranja i ureivanja arhivske grae.
8 O tome gledaj vie: Krnel-Umek, Drobnjak: Informatizacija odabiranja arhivske grae pravosua
na primjeru june Primorske. V: Sistemi za upravljanje sa dokumentima, Savjetovanje DOK_SIS 2005,
Kranjska gora, 14.-16. septembar 2005. - Ljubljana : Media.doc, 2005.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
249
Za tu namjenu je oblikovan poseban program dodatnog osposobljavanja
za radnike koji rade sa dokumentarnom i arhivskom graom, u obliku radionica,
usmjerenih ka rjeavanju problema koji se pojavljuju kod ureivanja arhivske
grae i njenog popisivanja sa internetnom aplikacijom ARIS-a, na osnovu
praktinih primjera i vjebi. Radionice su usmjerene ka pridobivanju novog znanja
na podruju specinog radnog procesa, ali istovremeno i na razvijanje aniteta
i odgovornosti spram koncepta kulturnog nasljea, s posebnim naglaskom na
vrednovanje arhivske grae kao kulturnog spomenika.
Sistem obrazovanja je bio oblikovan na klasinom andragokom ciklusu,
tj. modelu obrazovanja odraslih, koji tee kao sistematina i namjenska
djelatnost prema izabranim metodama i fazama. Andragoki ciklus, predstavlja
model za planiranje, provedbu i evaluaciju obrazovanja odraslih. Denira se
kao sistem postupaka, sa kojima se ostvaruju ciljevi obrazovanja odraslih,
pri emu se odreuje obrazovanje kao sistematina i namjenska djelatnost, koja
tee po izabranim metodama i u vie faza. Tipini andragoki ciklus po pravilu
ine slijedee faze: prouavanje obrazovnih potreba, planiranje obrazovanja,
koje zahvata oblikovanje ciljeva, planiranje organizacije; obrazovanje, sadraj i
metoda evaluacije; izvoenje i vrednovanje.
9
Obrazovanje je namijenjeno radnicima pravnih lica koja su duna svoju
arhivsku grau, na osnovu vaeeg zakonodavstva i spiska stvaralaca arhivske
grae, predavati Pokrajinskom arhivu Kopar. U veini primjera se radi o licima
koja su ve obavila provjeru osposobljenosti na osnovu Pravilnika o strunoj
osposobljenosti uesnika pravnih lica, te radnika ponuaa usluga, koji rade s
dokumentarnom graom.
10
Dodatno obrazovanje se iskazalo kao potrebno iz
perspektive izruivanja arhivske grae, koju odreuje poglavlje 9.2 Uredbe o
uvanju dokumentarne i arhivske grae, a prije svega lanovi 630, 66 i 68.
11
Prilikom dosadanjih iskustava sa obrazovanjem stvaralaca, uz upoznavanje
zakonskih podloga i teoretskih polazita, ukazala se i potreba za organizacijom
praktinih vjebi, koje osiguravaju savladavanje teorije i prakse postupanja sa
arhivskom graom. U tom okviru su bili oblikovani nastavni ciljevi obrazovanja
i strategije za njihovo dostizanje. Planiranje nastavnog procesa zahtijeva i
istovremeno odreivanje pojedinih sadraja, pripremu pomagala i potrebnih
tehnikih sredstava.
Obrazovanje je bilo strukturirano na dva modula, koji zajedno vode dvojica
arhivista. U okviru prvog obrazovnog modula, Upravljanje sa dokumentarnom
graom i materijalno uvanje dokumentarne grae, uesnici kroz praktine
9 Lien: Uvod u obrazovanje odraslih med modernu i postmodernu, str. 99.
10 Pravilnik o strunoj osposobljenosti slubenika javnopravnih osoba te radnika ponuaa usluga,
koji rade sa dokumentarnom graom, UL RS 132/ 2006; 38/2008.
11 Uredba o uvanju dokumentarne i arhivske grae, UL RS 86/2006.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
250
vjebe stjeu osnove za samostalno i pravilno upravljanje sa dokumentarnom i
arhivskom graom (tabela a).
Sadraj Ciljevi Pojmovi/ Pomagala
Upravljanje sa
dokumentarnom
graom
Upoznavanje sa sistemom
ureivanje grae u stalnoj zbirci i
priprema kancelarijskih evidencija
Rokovi uvanja dokumentarne grae
- Kancelarijska evidencija (model
ta mora sadravati)
- Rokovi uvanja (mape, buntovi,
etikete)
PRAKTINE VJEBE:
Uesnici aktivno sudjeluju u praktinim vjebama
(priprema grae i sredstava, koje e uesnici trebati za radionicu: model kancelarijske evidencije,
mape, svenji, arhivska kutija, etikete, graa)
M a t e r i j a l n a
z a t i t a
dokumentarne
grae
Upoznavanje sa osnovama
materijalnog uvanja dokumentarne
grae (znaaj, razlozi, postupci)
Upoznavanje sa pravilnom
tehnikom opremom dokumentarne
i arhivske grae
- Rukavice
- Pomagala za odstranjivanje
spajalica i drugih eljeznih
dijelova
- Mape, buntovi, arhivska kutija
PRAKTINE VJEBE
(priprema grae i sredstava, koje e uesnici trebati za radionicu: rukavice, pomagala za
odstranjivanje, mape, buntovi, arhivske kutije, graa)
Tabela a:
Modul 1: Upravljanje sa dokumentarnom graom i materijalno uvanje
dokumentarne grae
U okviru drugog modula, Odabiranje arhivske grae iz dokumentarne
grae i popisivanje arhivske grae, uesnici radionice upoznaju osnove
arhivistike i deniciju arhivske grae, te se osposobljavaju za popisivanje iste
s aplikacijom ARIS i unosom potrebnih podataka u sam raunarski program
(tabela b).
Sadraj Ciljevi Pojmovi/ Pomagala
1. Nain i postupak
odabiranja arhivske
grae iz dokumentarne
grae
Upoznavanje sa postupkom
odabiranja arhivske grae iz
dokumentarne grae
Oznaavanje arhivske grae u
omotima
- Pismena struna uputa
(model ta sadri, kako po
njemu postupamo)
- omoti, signiranje, ispisivanje
sadraja
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
251
2. PRAKTINE VJEBE
(priprema grae i sredstava, koje e uesnici trebali za radionicu: model pismene strune upute,
omoti, pisala, graa)
3. Raunarsko
popisivanje arhivske
grae sa aplikacijom
ARIS
Upoznavanje sa postupkom
popisivanja i programskom
aplikacijom za popisivanje ARIS
Izrada popisa
- arhivska jedinica,
- klasikacija
- raunari
- printer
4. PRAKTINE VJEBE
(priprema grae i sredstava, koje e uesnici trebati za radionicu: pristup aplikaciji, dodjela
privremenih lozinki, priprema raunarske opreme, graa)
Tabela b:
Modul 2: Odabiranje arhivske grae iz dokumentarne grae i popisivanje
arhivske grae
Iz tog aspekta i sama izvedba radionice zahtijeva nezanemarljive
organizacijske radnje iz sadrajnog, logistikog i tehnikog aspekta, kroz
pretpripremu nastavnih, tehnikih i drugih sredstava, te pomagala npr. raunarske
opreme, specinog raunarskog softvera tj. posebne testne baze, dodjeljivanje
korisnikih imena, lozinki i slino. Takoer, treba izvriti selekciju i pretpripremu
odgovarajue arhivske grae primjerene za obrazovne potrebe pojedinih uesnika
radionice.
Konana faza evaluacije predvia kako grupni, tako i kasniji pojedinani
razgovor i kontakt sa uesnicima obrazovanja. Povratna informacija o
razumijevanju i savladavanju radnog procesa te o eventualnim dodatnim
individualnim potrebama stvaralaca predstavlja dragocjen element za
provjeravanje odnosa izmeu postavljenih i dostignutih ciljeva, a omoguava
i meusobno upoznavanje i uspostavljanje osobnog kontakta sa osobama
odgovornih za dokumentarnu i arhivsku grau kod odreenog stvaraoca. Njihova
aktivnost, od upravljanja s graom do predaje iste nadlenom arhivu, predstavlja
bitan i neophodan element za njeno pravilno, trajno uvanje.
Od novembra 2010. do juna 2011. godine smo organizirali tri radionice,
na kojima je sudjelovalo 38 uesnika. Interes za takve radionice kod stvaraoca je
velik, ali naalost zbog nedostatne opreme zasada moemo primiti samo dvanaest
uesnika po radionici, s tim da uesnici i tada rade u parovima.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
252
Planiranje radnog procesa popisivanja
Kako je ve spomenuto, uvoenje aplikacije ARIS sa tehnolokog aspekta
unosi i novu praksu pri radu i kontaktu sa stvaraocima na terenu, jer od nadlenog
arhiviste zahtijeva jo temeljitije planiranje, te konstantni nadzor izvoenja radnog
procesa. Kljuni znaaj kod planiranja ima prouavanje organizacijske strukture
stvaraoca, vrste dokumentarne grae koju uva, te pripadajuih evidencija, ne
samo sa aspekta
valorizacije grae,
nego i zbog prethodne
strukturacije fonda
i unosa sistema
razvrstavanja grae,
koji na podruju
uprave, a takoer i
pravosua se oslanja
na standardiziranu
upotrebu brojanih ili
slovnih klasikacija
i oznaka. Nadleni
arhivista u suradnji
sa skrbnikom sistema
mora unaprijed
strukturirati potrebne nivoe popisivanja te ih povezati sa potrebnim elementima
popisivanja. U praksi, to znai strukturiranje fonda, zbirke, podfonda ili serije
te stvaranje potrebnog povezivanja sa pripadajuim klasikacijskim planom,
koji je prethodno ve unesen u sistem od strane nadlenog arhiviste. Prethodno
odreivanje popisivakog konteksta omoguava korisniku unos podataka u
informacijski sistem na osnovu jasno oblikovanog sistemskog okruenja tj. izbor
elemenata popisivanja.
Izvedba i praenje popisivanja arhivske grae na terenu
Poetak popisivanja zapoinje sa ureenjem pristupa za kojeg je zaduen
skrbnik aplikacije. Dodjelu fonda popisivau i praenje popisivanja izvodi
nadleni arhivista, u ulozi skrbnika fonda. Aplikacija nudi nadlenom arhivisti
mogunost stalnog nadgledanja popisivanja, to omoguava brzi odaziv na
mogue upite i manju potrebu za zikom prisutnou na terenu. Nuenje potpore
uz klasini oblik strunih posjeta tee, takoer, preko internetne komunikacije,
jer sistem informatiziranog popisivanja arhivske grae zahtijeva tijesan odnos
Radionica odrana 12.5.2011. godine
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
253
sa stvaraocem, brz odaziv i kontinuirani nadzor. Pokazalo se da popisivanje u
odreenim fazama napreduje prilino brzo, a zatim se pojave periodi kada se sa
radnim procesom prekine, odnosno isti miruje. Takav nekontinuirani sistem rada
proizilazi, prije svega, iz okolnosti da stvaraoci za popisivanje i ureivanje grae
upotrebljavaju privremeno zaposleno osoblje, tj. studente ili zaposlene preko
javnih radova.
Stvaralac
Popisiva
Datum pregleda
Fond
Stanje popisa
Konstatacije:
Tabela c.: Popisivanje sa aplikacijom ARIS sedmini pregled
Sa sedminim, po potrebi i dnevnim praenjem popisivanja preko
internetne aplikacije, moemo izbjei eventualne greke, odnosno pravovremeno
ih popraviti. Iz spomenutih razloga se za praenje procesa popisivanja kao dobra
pokazala priprema i upotreba posebnih tabela za usputnu kontrolu rada, na
osnovu kojih moemo dobiti podatke o koliini popisane grae u odreenom
vremenskom periodu, ali i druge konstatacije (tabela c).
Predaja arhivske grae u Arhiv

Prije preuzimanja grae u Arhiv bila je uvedena praksa pregleda popisane
grae. Pregled arhivske grae i konstatacija eventualnih nedostataka se pokazala
dobrom iz perspektive otklanjanja greaka i samog zavretka popisivanja. U tu
namjenu bio je uveden i pomoni obrazac u kojem se, uz sve potrebne podatke
koji se odnose na stvaraoca, navodi i obim popisane grae, predvieni termin za
predaju grae, konstatacije o grai (stanje grae i njena tehnika opremljenost) te
eventualni poslovi, koje je pravno lice duno obaviti prije predaje grae nadlenom
arhivu. Nakon otklanjanja eventualnih nedostataka predaja grae se obavlja na
osnovu zapisnika o preuzimanju, kojeg propisuje i vaee zakonodavstvo i to u
67. lanu ZVDAGA. Nakon predaje cjelovite grae i sastavljanja zapisnika o
preuzimanju, popisivau se oduzme pristup ARIS aplikaciji, ime se i zakljui
radni postupak.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
254
Rezime
Web koritenje ARIS-a, arhivskog regionalnog informacijskog sistema,
uvedeno je zarad katalogizacije kod stvaralaca i u Regionalnom arhivu Koper
tokom 2009. godine. Rad na uvoenju nekih novina u arhivsku praksu pratilo je
i koritenje ARIS-a, jer su zahtjevi moderne prakse ili u smjeru i oblikovali se
spram saradnje stvaralaca arhivske grae i nadlenih arhiva.
Dravna i lokalna administracija u zadnje tri decenije stvorila je velike
koliine dokumenata i jo iri spektar razliitih materijala kojima je sve tee
rukovati iz perspektive klasinog arhivskog katalogiziranja.
Iz ovih razloga vano je pitanje bilo osloniti se na tehnike mogunosti
pri radu sa arhivskim materijalima, ali i ispotovati odgovarajuu legislativu
pri katalogizaciji arhivskog materijala. ARIS web aplikacija podrava proces
odabiranja arhivskih materijala iz dokumentacije, odnosno registraturne grae,
imajui na umu i odreene normativne principe i meunarodne standarde,
te potpuno podrava izvoenje spomenutih radnih procesa sa minimalnim
trokovima i za stvaraoce grae, i za nadleni arhiv.
Ekasnost naeg sistema potkrepljuje i podatak o zavidnom broju
korisnika ARIS-a, prije svega iz sektora dravne i lokalne administracije, te
pravosua, koji i jesu najvei stvaratelji arhivskog materijala.
Summary
Web use of ARIS Archival regional information system was introduced
f or cataloguing at th e creators and i n the Regional arc hives of Koper as well
since 2009. Work with it is introducing many noveltie s ina archival practice,
because it demands new approaches and shapes of cooperation with creato rs.
Governmental and local administr ation in last three decades creates la rg e
amount of documents and much wider specter of documentary materials which is
increasingly more heaviliy manageable from point of view of classical approach
to archival cataloguing.
From this reason next to tehnical meatness of archival material and of its
catalouging that is determined with the valid legislation, is so important question
of appropriate and successful computer support to the process of selecting of
archival material from documentary material. The web application ARIS offers,
bearing in mind determined normative principles and international standards,
completely support over execution of mentioned working processes on minimal
costs to both: to creators of archival material and to archives.
Systemically efciency of our computer support conrms incremental
number of users of ARIS for cataloguing, above all in eld of governmental and
local authority and judiciary, that are introducing the largest creators of archival
material.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
255
Mr. Dragan KRSMANOVI
Agencija Arhiv-asistent Uice
DIGITALIZACIJA ARHIVSKE GRAE KAO OBLIK
NJENE ZATITE PRIMER DIGITALIZACIJE
ARHIVSKE GRAE IZ PERIODA NATO NAPADA NA
SRJ (MART-JUNI 1999. GODINE)
Abstrakt: Dokumenta iz ratnog perioda imaju poseban znaaj za
prouavanje politike ali i drutvene istorije svake zemlje. Zbog znaaja ali i
obima ove grae potrebno je obezbediti njenu zatitu i ekasan pristup istoj.
Razvoj informatikih tehnologija omoguava da se digitalizacijom ova graa
zatiti i istovremeno uini dostupnom daleko veem broju korisnika. Tako je
u periodu od 2004. do 2007. godine izvrena digitalizacija arhivske grae iz
perioda NATO agresije na SRJ 1999. godine.
Kljune rei: Digitalizacija, zatita, arhivska graa, NATO agresija, Vojni
arhiv.
Uvod
Ratovi predstavljaju periode komprimiranog proticanja vremena. U samo
nekoliko godina odvijaju se politike, drutvene i tehnoloke promene za koje bi u
mirnodopska vremena trebalo vie decenija. Promene imaju dalekosene posledice
na ivote miliona ljudi i zbog toga je uvanje svedoanstava o tim dogaajima
veoma znaajno. Ova svedoanstva su posebno znaajna jer savremeni ratovi
daleko prevazilaze teoretski okvir po kome su oni samo oruani sukobi u kojima
se masovno i organizovano koristi nasilje i vodi oruana borba. Savremena
tumaenja rata blia su konceptu totalnog rata u kome se sukobljavaju ukupni
materijalni, moralni, ekonomski i, naravno, ljudski potencijali zaraenih strana.
Unapreenje meunarodnog prava i striktna zatita odreenih kategorija
lica (civili, ratni zarobljenici...) odnosno zabrana korienja odreenih vrsta
oruja i postupaka, takoer, utiu na povean interes za dokumentima iz perioda
ratnih dejstava.
Savremena istoriograja iri svoj fokus tako da su, kada je istorija ratnih
sukoba u pitanju, interesantne ne samo rekonstrukcije ratnih operacija ve
i celokupna drutvena istorija, posebno jer ratno okruenje uvek na glavnu
istorijsku scenu dovodi ekstremne politike opcije koje bi u mirnim vremenima
tavorile u predvorju parlamenta.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
256
U toku planiranja, organizovanja, izvrenja i analize borbenih dejstava
izrauju se borbena dokumenta koja uz dokumenta politikih tela predstavljaju
osnov za prouavanje ukupnih okolnosti otpoinjanja i voenja rata. Zbog toga
ova dokumenta imaju poseban znaaj i njihova evidencija i uvanje su realizovani
na poseban nain.
SAD i NATO su agresiju
1
na SRJ planirale i pripremile za realizaciju jo
u jesen 1998. godine. Skuptina Srbije je stanje neposredne ratne opasnosti
proglasila 23. marta 1999. godine, a ratno stanje dan kasnije. Nakon potpisivanja
Kumanovskog sporazuma ratno stanje je ukinuto 26. juna, a poev od 28. juna
1999. godine prelo se na mirnodopsku organizaciju i funkcionisanje komandi i
jedinica
2
.
Propisi i preporuke koje se odnose na zatitu arhivske grae usmereni
su uglavnom na zatitu arhivske grae (kao oblika kulturnih dobara) u ratnim
sukobima
3
dok se daleko ree bave problematikom arhiviranja dokumenata koja
svedoe o ratnim sukobima.
Postupak sa dokumentima nastalim u periodu NATO agresije bio je regulisan
Zakonom o arhivskoj grai SRJ
4
ali je i u njemu (u lanovima 29. i 30.) regulisana
opta zatita dokumenata u ratnom stanju a ne i posebna zatita dokumenata
nastalih u vreme rata. Ni u to vreme vaea Lista kategorija registraturskog
materijala sa rokovima uvanja u Vojsci Jugoslavije nije predviala posebne
rokove uvanja za dokumenta nastala u ratu.
Pitanje kancelarijskog poslovanja za vreme rata regulisano je Pravilom
kancelarijskog poslovanja i slubene prepiske
5
. lanom 156. tog Pravila
predvieno je da borbena dokumenta (akta-predmeti) iz prepiske sa inostranstranim
organima i druga akta komandi nastala u ratu ine arhivsku grau i da se uvaju
trajno to je posluilo i kao osnov za prikupljanje dokumenata nastalih u vreme
ratnog stanja.
I novi propisi o slubenoj prepisci i kancelarijskom poslovanju u Vojsci
Srbije
6
tretiraju arhiviranje arhivske grae iz ratnog perioda na istovetan nain.
1 U literaturi se pored izraza agresija koristi i bombardovanje ili vazduna kampanja. Kako se
napad odvijao po pravilima za realizaciju kopneno-vazdune bitke sa snagama OVK kao peadijskim
delom, posebno u pograninom rejonu prema Republici Albaniji mi emo koristiti izraz agresija
imajui u vidu obim, intenzitet i protivpravnost dejstava jedinica NATO.
2 Ivan Markovi, Primena pravila meunarodnog prava oruanih sukoba, Beograd 2002., 195.
Telegram Komande 3. Armije od 28.6.1999. godine.
3 Rezolucijom delegatskog sastanka u Rejkjaviku odranog oktobra 2001. godine i Rezoluciji 15.
Kongresa arhiva odranog u Beu 2004. godine.
4 Sl.list SRJ, br. 12/98. i 13/98.
5 Izdanje Generaltaba Vojske Jugoslavije, Sektor za vezu, informatiku i elektronska dejstva, Uprava
za informatiku, br. 445-11/93 od 4.10.1994. godine.
6 Objavljeni u Slubenom vojnom listu, br. 23 od 16.9.2009. godine.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Digitalizacija arhivske grae kao oblik njene zatite primer digitalizacije arhivske grae...
257
Jedinice Vojske Jugoslavije su zavoenje dokumenata nastavile u redovne
delovodnike (skraeni delovodnik ili elektronski delovodnik) za 1999. godinu ili
su ree otvarale posebne operativne delovodnike.
Prikupljanje i obrada dokumenata
Neposredno po ukidanju, u skladu sa vaeim propisima, nareeno je
prikupljanje, obrada i arhiviranje svih dokumenata nastalih u periodu ratnog
stanja. U realizaciji ovog zadatka pojavio se problem velike koliine dokumenata
ali i jedna olakavajua okolnost, dokumenta su preuzimana u celini to znai da
nije vreno njihovo izluivanje.
Dokumenta su prikupljena od svih jedinica Vojske Jugoslavije tako da su
jedinice, zavisno od komandnog stepena i veliine, ista dostavljali kao jedan ili
vie svenjeva arhivske grae.
Prilikom prijema dokumenata iz perioda NATO agresije lica zaduena za
njen pregled kontrolisala su kompletnost i urednost grae i odreivala signaturu
primljenih svenjeva. Cilj je bio da se dokumenta grupiu po formacijskom
sastavu jedinica, a arhivirana su samo akta koja su nastala u radu navedenih
komandi
7
. Uveden je princip jedan dokument jedna arhivska jedinica, a
nastojalo se da manje jedinice imaju samo jedan sveanj, dok je za vie komande
formirano vie povezanih svenjeva. Nakon prikupljanja i obrade sva dokumenta
iz navedenog perioda smetena su u 52 metalna sanduka kao jedinstven fond.
Digitalizacija
Nagli razvoj informatikih tehnologija dao je mogunost da se na potpuno
nov i daleko ekasniji nain pristupi arhiviranju pri emu smo terminoloki i
sutinski napravili razliku izmeu digitalnog i elektronskog arhiviranja
8
.
U sadanjoj fazi razvoja cilj je bio da se digitalizacijom klasinih dokumenata
izvri njihova zatita i omogui lako pretraivanje i pristup. U Republici Srbiji je
i na dalje osnovni vid zatite dokumenata mikrolmovanje. Ipak, digitalizacija
se pokazala kao daleko racionalniji metod zatite jer ne samo da omoguava
lako i jeftino mikrolmovanje ve digitalizovanih dokumenata, ve i lak pristup
i korienje ukljuujui i slanje dokumenata elektronskom potom.
7 Dolazna akta su arhivirana samo ukoliko su deo neke celine ili su proizvela neku radnju nakon koje
je sledio izvetaj.
8 Digitalno arhiviranje predstavlja prevoenje klasinih dokumenata (sa papira, pergamenta,
celuloidne ili magnetne trake u digitalni oblik u kome se daje verna kopija njegovog orginalnog izgleda
i sadraja). Elektronsko arhiviranje je arhiviranje dokumenata u elektronskom obliku bez njihovog
postojanja u zikom obliku i odnosi se samo na novonastala dokumenta u elektronskoj prepisci i uz
korienje elektronskog potpisa.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
258
Odluka da se otpone sa formiranjem digitalnog arhiva u okviru Vojnog
arhiva doneta je 2004. godine, a bila je posledica zahteva koji su se postavljali
pred Vojni arhiv, a koji se nisu mogli realizovati klasinim nainom rada. Sa jedne
strane, transformacijom celokupnog sistema odbrane, primane su velike koliine
arhivske grae i registraturskog materijala tako da je Arhiv u samo par godina
utrostruio broj dokumenata o kojima se starao. Sa druge strane opti pritisak na
smanjenje broja zaposlenih u dravnoj upravi pa i Ministarstvu odbrane uslovili
su da se broj zaposlenih u Arhivu smanji.
Jedini izlaz je bila hitna i ekasna digitalizacija
9
. Te godine zahvaljujui
podrci Jefferson institute dobili smo donaciju uz pomo koje je kupljena
oprema i razvijen specijalni programski paket ADA
10
.
Prilikom izbora grae za digitalizaciju poli smo od dva prioriteta:
Digitalizovati najstariju arhivsku grau u cilju njene zatite;
Digitalizovati grau za kojom vlada najvei interes i koja je uslovno reeno
najfrekventnija.
Odlueno je da se otpone digitalizacija najstarijih fondova i da se u
digitalni oblik prebace sva dokumenta nastala do 1912. godine (da bi se ograniilo
izdavanje originalnih dokumenata nastalih do 1912. godine) kao i ona nastala u
toku NATO agresije 1999. godine (za njom je vladao interes u okviru Vojske
Jugoslavije radi analiza borbenih dejstava, od strane pojedinaca radi ostvarivanja
raznih linih prava kao i od strane Hakog tribunala).
Kada je u pitanju arhivska graa iz 1999. godine koja nije bila arhivistiki
obraena suoili smo se sa problemom na koji nain obezbediti laku preglednost
i pristup dokumentima. Skeniranje nekoliko stotina hiljada dokumenata bez
mogunosti lakog pretraivanja ne bi bilo svrsishodno.
Da bi se ubrzao proces digitalizacije odlueno je da se obrasci po kojima
su dokumenta predavana upotrebe kao informativno sredstvo odnosno da se kao
meta-podaci koriste podaci koje su jedinice navele prilikom predaje arhivske
grae, a koji su prekontrolisani u postupku prijema (Prilog br. 1).
Ovako preuzeti podaci omoguavaju da se na jednostavan nain pristupi
dokumentima uz pomo nekoliko osnovnih polaznih elemenata (jedinica ili
ustanova koja je predala arhivsku grau, jedinica ili ustanova koja je tvorac
arhivske grae, kratak sadraj dokumenta, delovodni broj....). Mogunosti
pretraivanja dopunjene su uz pomo OCR (Optiko prepoznavanje znakova,
9 Pod ekasna podrazumeva se digitalizacija takvog obima koja omoguava praktine koristi
za arhivske radnike i korisnike, a koja se realizuje prenoenjem klasinog zapisa sa dokumenata u
digitalnu formu pri emu bi bio zadran klasini arhivistiki poredak i u kome bi se dokumentima
moglo pristupati brzo i sigurno.
10 ADA Arhivska digitalna aplikacija odnosno Archive Digitization Application.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
259
odnosno Optical character recognition) tako da je mogue uz pomo ovog
pretraivanja veoma brzo pronai dokumenta odreenog sadraja
11
.
Eksperimentalna faza digitalizacije je realizovana 2005. godine i obuhvatila
je neto preko 15.000 dokumenata sa oko 23.000 listova svrstanih u 144 svenja.
Kompletno skeniranje svih dokumenata ukljuujui i karte zavreno je do kraja
2007. godine i obuhvatilo je oko 350.000 dokumenata sa oko 500.000 listova.
Na taj nain je formiran poseban fond digitalnog arhiva u kome je
bilo mogue pretraivanje svih dokumenata koji se u njemu nalaze, a da se
dokumentima ziki ne pristupa. Kada je ratna graa u pitanju to je veoma
znaajno jer se spreava nestanak ili naknadno falsikovanje dokumenata. Na taj
nain se obezbeuje dvostruka zatita: od prirodne katastrofe ili ljudskog nemara
i namere da se dokumenta unite i zatita od zlonamernog menjanja sadraja ili
uklanjanja dokumenta.
Programski paket ADA ne samo da omoguava lak i ekasan pristup ve i
trajno uva evidenciju o tom pristupu.
Prednosti digitalizacije
Zatita arhivske grae:
Digitalizacija arhivske grae predstavlja najbolji vid njene zatite. Ista je
sveobuhvatna i viedimenzionalna i obuhvata:
Zatitu od prirodnih katastrofa i akcidenata;
Zatitu od ratnih dejstava, ljudske nepanje i namere unitenja ili krae;
Zatitu od falsikovanja;
Zatitu od selektivnog i tendencioznog tumaenja i korienja grae
12
Digitalizacija u sebi sadri sve pozitivne karakteristike mikrolmovanja
dodatno unapreene i poboljane
13
. Izrada kopija je jednostavna, a kopije se
mogu uvati na vie lokacija. Pravo vrenja izmena je ogranieno i mogu ga
vriti samo ovlaene osobe, a svaka izmena se evidentira. Strankama se ne
izdaje originalna arhivska graa pa je mogunost krae i namernih oteenja
iskljuena. Zbog nepotrebnosti stalnog korienja originala u depo se ne ulazi
esto pa je mogunost oteenja ili krae iz depoa bitno smanjena.
11 Primera radi uz zahtev koji bi imao odrednice 1. Armija i vojna policija mogue je selektovati
sva dokumenta koje je predala ili je njihov tvorac 1. Armija, a u kratkom sadraju dokumenta naveden
je jeziki sklop vojna policija i to sedei pred monitorom. Naalost, zbog razliitog pisma, koritenja
pisaih maina i podcrtavaa teksta nije bilo na zadovoljavajui nain reeno neposredno pretraivanje
tekstova svakog dokumenta, ali je teoretski i to mogue (zavisno od zahteva uspeh pretraivanja je
50-60%).
12 Stojimo na stanovitu da je delimino prikrivanje i uskraivanje uvida u arhivsku grau svojevrstan
vid falsikovanja.
13 Prirunik iz arhivistike, Zagreb 1977., Fotoreprodukcija i mikrolmovanje arhivske grae, 280-
287.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
260
Skladitenje:
Digitalizovana arhivska graa uva se na jednom hard disku koji
je po prostoru vie stotina puta manji od prostora za originalna dokumenta.
Neuporedivo je pregledniji i jednostavniji za pristup.
Korienje:
Pristup digitalizovanoj arhivskoj grai je neuporedivo konforniji i laki
nego klasinoj. Nema ogranienja u broju dokumenata koja se izdaju i nema
problema sa graom koja je ve izdata na uvid drugom istraivau. Automatski
se belei koja su dokumenta pregledana i automatski se evidentira ta je oznaeno
za tampanje.
Jedini problem je to jo uvek nije izraen istorijat tvorca. Zbog toga je
licima koja nemaju dovoljno predznanja nekada teko da odrede prioritete jer ne
znaju organizacijsko formacijsku strukturu, nadlenosti i odnose u subordinaciji
jedinica.
Ukoliko se jednog dana odlui da se izdaju zbornici dokumenata oni bi
trebalo da budu u elektronskom obliku i da obuhvate sva dokumenta, ali bi pre
toga trebalo dati napomene koje e omoguiti lake korienje ovako grupisanih
dokumenata.
Pristup arhivskoj grai iz perioda NATO agresije je ogranien kako
stepenom tajnosti tako i samim propisima o pristupu. Ipak ona su do sada
pregledana vie puta kako od strane ovlaenih istraivaa tako i istraitelja
Hakog tribunala. U trenutku kada se donese odluka da ova dokumenta postanu
dostupna irokoj javnosti nee biti problema da im se pristupi putem interneta ili
na drugi nain, korienjem najsavremenije tehnologije.
Zakljuak
Svi arhivi se nalaze pred dva meusobno kontradiktorna zahteva. Sa jedne
strane stalni pritisak na smanjenje broja zaposlenih i sa druge strane povean
interes za istraivanje arhivske grae i ogromne koliine grae koju je potrebno
preuzeti od tvoraca iste. Jedini nain da se ovaj konikt prevazie je digitalizacija.
Digitalizacijom se istovremeno vri zatita i omoguava ekasniji pristup
arhivskoj grai. Vojni arhiv je digitalizacijom arhivske grae iz perioda NATO
agresije pokazao sve prednosti ovakvog pristupa i pokazao da je digitalizacija ne
samo korisna ve i mogua.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
261
Summary
All archives face the two contradictory demands. On the one hand, the
constant pressure to reduce number of employees and on the other hand increased
interest in the study of archives and enormous amounts of material that must
be downloaded from the producers. The only way to overcome this conict is
digitization. At the same time digitization do protection and allows more efcient
access to archives. By digitizing archival material from the period of NATOs
aggression Military Archives has proved all the advantages of this approach and
showed that the digitizing is not only useful but also possible.
Prilog br. 1.

KOMANDA 1. ARMIJE
Operativno odeljenje
Pov. br. 4901/99
Od 30.11.1999. god.
Inventarski broj 1069 / 14

Datum 13.10.1999. god.
Ukupno Dokumenata 330
Listova 485

NAZIV ARHIVSKE USTANOVE.. VOJNI ARHIV

ARHIVSKI SPISAK

Naziv komande ija je arhivska
graa registraturski materijal. Operativno odeljenje Komande 1. Armije

Stepen tajnosti i vrsta arhivske
graa registraturski materijal. Pov. dokumenta o popuni ratnih jedinica

Iz koje godine potie 1 9 9 9 5RNXYDQMD 5$-12

Redni broj Naziv i kratak sadraj
arhivske jedinice

Broj
delovodni
ka
Brojno Primedba
Arhivska
jedinica
Fascikle Dokume-
nata
Listova

1 2 3 4 5 6 7
1. 1. Nareenja za popunu ratnih
jedinica
19; 27; 44 i
89/99; 446;
1408/98;
15 35 3 kopije
2. 1. Planovi popune 112/99
(22)
246/99;
2/98;
30 42 1 skica i 1 karta
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
263
Saneta ADROVI
FUNKCIONALNOST PRIMJENE MEUNARODNIH
STANDARDA U PROCESU OBRADE FONDOVA IZ
OBLASTI OBRAZOVANJA ARHIVA TUZLANSKOG
KANTONA
Abstrakt: U radu se govori o primjeni meunarodnih standarda u procesu
arhivistike obrade fondova arhivske grae iz oblasti obrazovanja koji se nalaze
u Arhivu Tuzlanskog kantona. U odsustvu odgovarajuih nacionalnih(dravnih)
standarda ove vrste u Bosni i Hercegovini, primjena meunarodnih standarda
je neminovna jer se njome arhivska struka ove zemlje, bar u nekim segmentima,
uvodi u standardiziranu meunarodnu regulativu. Ipak, za sada je ta primjena
veoma selektivna: razlikuje se ne samo meu arhivima ve i meu arhivistima
koji rade na ovim poslovima. Praksa Arhiva TK ide u smjeru postepene primjene
ove vrste meunarodnih standarda, to je izmeu ostalog, vidljivo iz arhivistike
obrade fondova iz oblasti obrazovanja.
Kljune rijei: Meunarodni standardi, nacionalni standardi, arhivski
fond, struktura arhivskog fonda, arhivske jedinice, serije, sreivanje arhivske
grae, popis arhivske grae, bosanskohercegovako iskustvo, iskustvo Arhiva
Tuzla.
Uope o standardizaciji
Sa pitanjima postojanja i primjene standarda razliite vrste danas se esto
susreemo u svakodnevnom ivotu a da pri tome nismo u potpunosti svjesni
sadraja i znaaja tog pojma. Ipak, i u naoj svakodnevnici se npr. pod pojmom
standarno ponaanje podrazumijeva ponaanje koje prihvatljivim smatra
veina (ili svi) pripadnici odreene populacije, neke socijalne ili profesionalne
strukture.
U formalno-pravnom smislu standard predstavlja ...dokument koji nastane
konsenzusom, a kojeg odobri priznati organ koji odreuje pravila, smjernice
ili karakteristike za djelatnost i njegove rezultate, te je namijenjena za opu i
viestruku upotrebu
1
. Standard ima za cilj postizanje optimalnog rjeenja u
1 Nada ibej, Uvoenje meunarodnih standarda u poslovanju arhiva te poslovanje stvaraoca grae,
Arhivska praksa, br.8, Tuzla 2008, str.25.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Saneta ADROVI
264
obavljanju odreenog posla, a koji je rezultat dostignutog stepena znanja
i sposobnosti iz odreenog podruja djelovanja. Osim to se optimalizira,
standardima je i ujednaavanje djelovanja svih sudionika jednog posla, to je
od ogromne koristi za ovjeanstvo u cjelini. Sav taj sloen proces nastajanja
i primjene standarda, kao optimalnog strunog ponaanja za sve koji se bave
odreenom djelatnou kao osnovnom preduvjetu za kvalitetno obavljanje
posla,
2
nazivamo standardizacijom.
Do arhivistikih standarda u praksi se dolazi kombinacijom niza teorijskih i
pragramatinih postupaka, koji na meunarodnoj razini najee nastaju putem
rada Meunarodnog arhivskog vijea (MAV ili ICA).
Meunarodni standardi za sreivanje i popis arhivske grae
Sreivanje arhivske grae i njen popis, odnosno izrada obavetajnih sredstava,
su veoma vani arhivistiki poslovi, pa je zbog toga i njihova standardizacija od
izuzetnog znaaja za arhivsku struku i nauku. Arhivska graa se moe sreivati i
popisivati na razliite naine, ali je vrlo bitno da se to radi u skladu sa arhivistikim
naelima koja osiguravaju da korisniku grae struktura grae jednog arhivskog
fonda bude pregledna i razumljiva, te da se graom lako upravlja.
3
Sreivanje arhivske grae je posupak identikovanja arhivskih jedinica u
strukturi fonda i utvrivanje meusobnih veza meu njima. Vano je razlikovati
ziko od arhivskog (logikog) sreivanja odnosno struktuiranja fonda. Fiziko
sreivanje ini oblikovanje zikih jedinica i njihovo tehniko opremanje, koje
se ne mora, a moe, podudariti sa arhivskim jedinicama oformljenih na osnovu
logike strukture fonda. Kada se zike i logike arhivske jedinice u fondu ne
podudaraju, onda se ni popisivanje ne moe svesti na zike jedinice osnovnih
opisnih jedinica, jer se tako korisniku zamagljuje struktura fonda. To znai da
ako zike jedinice (kutije i knjige) nisu elementi strukture fonda, one ne bi
trebale biti ni predmetom arhivistikoga opisa. Arhivistiko sreivanje se mora
zasnivati na sljedeim naelima:
- da se djelatnost stvaraoca fonda predoi jasno i cjelovito,
- da se preglednim cjelinama grae olaka korisniku pretraivanje i korienje,
- da se olaka rukovanje arhivskom graom odreenog fonda.
4
U arhivskoj praksi se pri sreivanju arhivske grae primjenjuju principi
provenijencije (jedan stvaralac jedan fond) i prvobitnog reda (izvornog nastanka),
2 Azem Koar, Arhivistika u teoriji i praksi, knj. 2, Tuzla 2005., str.208.
3 Melina Lui, Sreivanje i opis arhivskog gradiva, Struni ispit za zatitu i obradu arhivskog
gradiva, Prirunik, Zagreb 2010., str.105.
4 Isto, str. 105-106.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Funkcionalnost primjene meunarodnih standarda u procesu obrade fondova iz oblasti obrazovanja...
265
jer se njima osigurava oblikovanje strukture fonda koja se temelji na djelatnostima
i poslovnim aktivnostima stvaraoca fonda
5
.
Zatita arhivske grae je kompleksno struno pitanje. Ono obuhvata
pravnu i ziku zatitu. Pravna zatita se osigurava zakonima i podzakonskim
aktima, a zika zatita obuhvata skup mjera i postupaka koji imaju za cilj
odravanje i spreavanje unitenja ili oteenja arhivske grae. U tom skupu
mjera vanu ulogu imaju meunarodni standardi koji se mogu svrstati u tri
osnovne grupe:
- o materijalnoj zatiti i uvanju arhivske grae,
- o pitanjima menadmenta i elektronskog poslovanja,
- o popisivanju arhivske grae.
6

Na predmet ovog rada se odnose meunarodni standardi o popisivanju arhivske
grae.
Za sreivanje i popis arhivske grae u arhivu ( kao i u registraturama) od
posebnog su znaaja etiri arhivistika standarada.
ISAD(G)2 - General International Standard for Archival Description (Opi
meunarodni standard za popisivanje arhivske grae) je prvi standard namijenjen
popisivanju arhivske grae a usvojen je 1994. godine od strane MAV-a. Meutim,
zbog mnogih nedostataka ovaj standard je nakon petogodinje revizije, a uz
dalju vrlo intezivnu aktivnost organa MAV-a doraen i kao takav usvojen (drugo
izdanje) na XIII meunarodnom arhivskom kongresu u Pekingu 2000. godine.
7

ISAAR (CPF) - International Standard for Archival Authority Record for
Corporate Bodies, Persons and Families (Meunarodni standard arhivistikog
normiranog zapisa za korporativna tijela, osobe i obitelj) utvruje opta pravila
formiranja normiranih arhivistikih zapisa kod stvaralaca i imalaca arhivske
grae. Prvo izdanje ovog standarda objavljeno je 1996., a drugo 2004. godine na
XV. meunarodnom arhivskom kongresu u Beu.
8

ISDF - International Standard for Describing Function (Meunarodni standard za
popisivanje funkcija). Ovaj standard osigurava bolje razumijevanje konteksta, jer
osigurava da razdvojeni dokumenti kroz popis (kontekst) budu povezani. Izrada
ovog standarda zapoela je 2005. godine, a okonana je usvajanjem prijedloga
2008. godine na XVI. meunarodnom arhivskom kongresu u Kuala Lumpuru.
ISDF standard daje upute za opis funkcija i aktivnosti standarda arhivske grae,
dok za izradu arhivistikog normiranog zapisa o stvaraocima arhivske grae
upute daje ISAAR (CPF) standard.
9
5 Sergej Vilfan, Sreivanje arhivske grae, Prirunik iz arhivistike, Zagreb 1977., str.107-126.
6 A. Koar, cit.dj. str. 217.
7 N. ibej, cit.l., str. 242-243.
8 Zdenka Semli Rajh, Kritiki osvrt na upotrebu meunarodnih strunih standarda u arhivskoj
teoriji i praksi, Arhivska praksa, br.12, Tuzla 2009, str.242-243.
9 Kao npr. 7 i 8.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Saneta ADROVI
266
ISDIAH International Standard for Describing Institutions with Archival
Holdings (Meunarodni standard za opisivanje institucija koje uvaju arhivsku
grau), omoguava standardiziran opis institucija (prije svega arhiva) koje
uvaju arhivsku grau. Ovaj standard takoer je usvojen 2008. godine na
XVI. meunarodnom arhivskom kongresu u Kuala Lumpuru. Omoguava
standardiziranje informacija o arhivima (standardiziran opis) kao i prosleivanje
takvih informacija do ire javnosti.
10
ema razine sreivanja fonda prema ISAD(G) standardu
11
S obzirom da sreivanje i opis arhivske grae u osnovi ima etiri osnovne
funkcije: identikaciju, predstavljanje, pronalaenje i upravljanje, to se ISAD(G)
standard, koji se uglavnom bavi identikacijom, doima najznaajnijim u ovoj
grupi standarda.
10 Miroslav Novak, Standardi za formiranje i prijenos strukture podataka u arhivskoj teoriji i praksi,
Arhivska praksa, br.12, Tuzla 2009, str. 226-240.
11 ISAD(G) Standard, Zagreb 1997, str.37. Identikacijom je obuhvaeno pet podataka iz podruja
identikacije: oznaka, naziv, vrijeme nastanka, razina opisa, koliina i nosa zapisa (M. Lui, cit.l.,
str.110.).
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
267
Bosanskohercegovako iskustvo u primjeni meunarodnih standarda
Bosna i Hercegovina u posljednjih dvadeset godina prolazi kroz teak period
tranzicije koji je imao utjecaj na sve sfere ivota, pa tako i na arhivsku djelatnost.
Ratnim deavanjima naruena je organizacija arhivske slube koja je postojala
prije rata: jedan matini i osam regionalnih arhiva. Dejtonskim sporazumom iz
1995. godine, uspostavljeno je novo ustrojstvo arhivske slube (drava, entiteti,
kantoni) ija je namjera bila decentralizacija. Novim ustrojstvom, problemi u
arhivskoj djelatnosti su se samo usloili, jer ono nije uspostavljeno, to je utjecalo
na mnoge segmente djelovanja i funkcionisanja arhivske djelatnosti kao to su:
zatita arhivske grae u nastajanju, neadekvatna valorizacija i kategorizacija
registraturne grae, nejedinstveno zakonodavstvo i mnogi drugi.
Standarde i normative za arhivsku djelatnost prvi puta je Bosna i Hercegovina
dobila 1991. godine. Izradu standarda je preuzeo Zavod za kulturu BiH, potom
se o njima raspravljalo u arhivskoj struci, da bi bili usvojeni od strane Upravnog
odbora Republikog javnog fonda za kulturu, tako da su jedni preuzeli njihovu
izradu, drugi su (tj. struka) o njima raspravljali, a trei su ih usvojili. Zbog toga
su uostalom imali brojne manjkavosti jo u vrijeme donoenja.
12
Ovi standardi jo uvjek nisu stavljeni van snage djelovanja, iako su prevazieni.
Otuda se logino postavlja bitno pitanje kako u nedostatku vaeih nacionalnih
(dravnih) standarda primjenjivati meunarodne arhivistike standarde? Ovo
pitanje je jako kompleksno i nosi sa sobom mnotvo problema, meu kojima:
administrativna ureenost arhivske slube i njena rascjepkanost, svaki dio vlasti
(drava, entiteti, kantoni, opine) donose propise za sebe, bez ikakve sihronizacije
i harmonizacije, itd. Isto tako necjeloviti arhivski fondovi uslonjavaju primjenu
meunarodnih standarda iz oblasti vrednovanja registraturne i arhivske grae.
Naznaene (i druge) bosanskohercegovake specinosti bitno utjeu na cjelovitu
primjenu postojeih meunarodnih arhivistikih standarda. To se, svakako,
odnosi i na primjenu naznaenih standarda za obradu arhivskih fondova, izmeu
ostalog i iz oblasti obrazovanja.
Iako je obaveza arhivske struke u Bosni i Hercegovini da u odsustvu
svojih standarda koristi meunarodne, to ipak nije sluaj. Meu mnogobrojnim
razlozima su nedovoljno poznavanje mogunosti primjene standarda, jo uvijek,
ini se, konzervativna arhivska djelatnost koja se teko privikava na promjene,
pogreno miljenje da su standardi namijenjeni uglavnom za potrebe arhivskih
informacijskih sistema ili jednostavno pasivnost u struci...
13
Razlozi su svakako
12 A. Koar, cit.dj., str.131.
13 Selma Isi, Znaaj primjene standarda u procesu obrade arhivske grae u Bosni i Hercegovini,
Tehnini in vsebinski problemi klasinega in elektronskega arhiviranja, Zbornik radova, br. 9, Maribor
2010, str.344.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Saneta ADROVI
268
i u ustaljenoj praksi na poslovima obrade grae.
14
U praksi se, ipak, pojedini arhivisti koriste meunarodnim standardima
pri arhivistikom sreivanju i obradi. Meutim, u oblasti normativne regulative
to su jo uvijek pojedinani sluajevi, ali je pozitivno to to je njihov broj u
porastu.
15

Primjena meunarodnih standarda pri obradi fondova obrazovanja u
Arhivu TK
U Arhivu Tuzlanskoga kantona preuzet je i arhivistiki obraen ukupno 61
arhivski fond iz oblasti obrazovanja, to ini oko 30 % ukupne koliine grae
pohranjene u Arhivu. Podijeljeni su u tri grupe: osnovne kole (28 fondova),
srednje kole (21 fond) i ostalo (dvanaest fondova).
16
Stanje sauvanosti grae u ovim fondovima (cjelovitost fondova) je loe,
gotovo svi fondovi su fragmentarni. Fiziko stanje grae je neto bolje za
fondove socijalistikog perioda (ponajbolje je za srednje kole), ali ni ono nije
zadovoljavajue. Analogno tome i stanje arhivistie sreenosti ovih fondova nije
odgovarajue. Izmeu ostalog, mali broj fondova posjeduje inventare tj. popise
grae. Sve ovo iz razloga to je Arhiv veinu ovih fondova preuzeo i u rinfuznom
stanju, iz profesionalnih razloga, a u cilju spaavanja. Da se tako neto ne bi
ponovilo, u Arhivu je kategorizacijom registratura ak jedanaest registratura iz
oblasti obrazovanja svrstano u prvu kategoriju to podrazumijeva sistematsku
brigu Arhiva o njihovoj grai.
17
Za ilustraciju arhivistike obrade fondova iz oblasti obrazovanja u Arhivu
TK navodimo fond Radniki univerzitet Tuzla (pripada grupi ostalo), koje je
2008. godine zavrila arhivistkinja Selma Isi, a koji je objavljen u Glasniku
Arhiva i Arhivistikog udruenja BiH 2009. godine.
18
Ovo, izmeu ostalog i
zbog toga to je objavljivanjem svaki arhivista i svaki italac i korisnik grae u
mogunosti da izvri uvid u objavljeni inventar i da samostalno vri komparacije
sa praksom drugih arhiva, odnosno sa kompatibilnosti obrade po meunarodnim
standardima.
14 M. Novak, cit.l., str.227-228.
15 S. Isi, cit.l., str. 344-345.
16 Pregled arhivskih fondova zakljuno sa 2004. godinom dat je u monograji Arhiva izdatoj u
povodu 50 godina rada pod nazivom Pedeset godina Arhiva u Tuzli 1954.-2004, Tuzla 2005. str.81-
188 (autori teksta Arhivski fondovi i zbirke su: Izet aboti i Nermana Hodi). Podaci o stanju fonda
iz oblasti obrazovanja u Arhivu TK dati su u prilogu Sanete Adrovi, Stanje sauvanosti i arhivistike
sreenosti fondova obrazovanja u Arhivu Tuzlanskog kantona, Arhivska praksa, br. 13, str. 316-327.
17 S. Adrovi, cit. l.,str. 316-327.
18 Selma Isi, Sumarno-analitiki inventar fonda Radniki univerzitet Mitar Trifunovi Uo, Tuzla,
Glasnik Arhiva i AUBiH, br.39. str.269-281.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
269
Fond je sreen po principu provenijencije, jer zbog nesreenosti i
fragmentarnosti prvobitni red spisa nije mogao biti uspostavljen. Na poetku je
izvrena odgovarajua identikacija fonda (signatura, naslov, vrijeme, nastanak
grae, nivo opisa, koliina jedinice opisa). Ova faza (funkcija) kod sreivanja je
uglavnom kompatibilna sa odreenjima utvrenim u meunarodnim standardima.
Predstavljanje fonda izvreno je u okviru sadraja koji se podvode pod kontekst
te sadraj i ustroj. U okviru konteksta je detaljno prikazan historijat stvaraoca
fonda (Radniki univerzitet Mitar Trifunovi Uo Tuzla) te naznaeno vrijeme
djelovanja (1953.-1990.) i nain preuzimanja (1993. iz podrumskih prostorija u
rinfuznom stanju). Dalje je u sadraju i ustroju objanjen djelokrug i sadraj (na
nivou podfondova i serija), te vrednovanje i izluivanje, kao i sistem sreivanja.
Ovim je, iako u cjelosti nisu primijenjeni meunarodni standardi, ova funkcija
sreenosti fonda uglavnom zadovoljena.
19
Pronalaenje grae je objanjeno u naslovu Uslovi i dostupnost
koritenja, gdje je objanjen pravni osnov za preuzimanje grae, uslovi
dostupnosti, jezik i pismo, data obavijest o informativnim sredstvima i druge
napomene od znaaja za sreivanje fonda. Ovim je, takoer, vie na razini
pragmatike nego teorijskih odreenja, omoguena korisniku predstava o nainu
pronalaenja i dostupnosti grae fonda.
U okviru Napomena korisnicima dati su osnovni podaci koji se tiu
upravljanja (rukovanja) ovim fondom i oni su istraivaima (i arhivskom osoblju)
od velike koristi. Tu se navodi: U izraenom sumarno-analitikom inventaru
RUT-a evidentirano je 80 kutija i 134 knjige. Analitika obrada i sreivanje ovog
fonda uraeni u skladu sa arhivistikom teorijom i praksom - graa je razvrstana
u serije, a unutar njih je odloena hronoloki. Ovdje je dat sadraj dokumenata
metodom grupisanja po serijama, a neki dokumenti su evidentirani pojedinano,
to daje dodatnu informaciju o grai koju sadri ovaj fond.
20
to se popisa arhivskih jedinica tie, isti je dat kao cjelovit pregled grae:
prvo su popisane knjige (126 knjiga) grupisane po podfondovima, a potom spisi
oznaeni kutijama, serijama i vremenskim rasponom. Popis grae nekih serija je
analitian (kakav je popis serije Osnivanje, registracija i opta arhiva), a kod
veine sumaran. Popis je pregledan jer podfondovi odraavaju sve vrste djelatnosti
stvaraoca, a serije jasno odraavaju strukturu fonda. Npr. u seriji Finansijska
dokumenta su naznaene kutije (od broja 35 do broja 41) sa tanom naznakom
ta se u kojoj kutiji nalazi (K-35 - Zavrni rauni za 1959., 1960., 1962., 1975.,
1979. - 1981., 1983., 1986. - 1989.). Ovo praktino znai da su zike (kutije) i
logike strukture (djelatnost) podudarne, to i jeste najjednostavniji nain snalaenja
korisnika grae i arhivskog osoblja koje tom graom upravlja (rukuje).
21
19 S. Isi, cit. l., str.269-273.
20 S. Isi, cit.l.str. 273.
21 S. Isi, cit. l., str. 274-281.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Saneta ADROVI
270
Zakljuak
Meunarodni standardi za sreivanje i popis arhivske grae su primjenljivi
(funkcionalni) i za arhivsku struku Bosne i Hercegovine. Iskustvo arhivista
Arhiva Tuzlanskog kantona to jasno potvruje.
Selektivan pristup primjeni ovih meunarodnih standarda uslovljava vie
faktora koji se tiu nepostojanja jedinstvenih pravnih arhivistikih propisa u
Bosni i Hercegovini, odreena konzervativnost struke u smislu zadovoljavanja
uhodanim nainom strunog rada, strah od promjena, shvatanje meunarodnih
standarda iskljuivo kao informatikih konstrukcija itd. Tamo gdje su te prednosti
manje izraene primjena meunarodnih standarda, u cjelosti ili djelimino,
je znatno vea. Pragmatini razlozi su apsolutno na tragu dosljedne primjene
meunarodnih standarda, uz svo uvaavanje specinosti koje dolaze do izraaja
usljed fragmentarnosti arhivskih fondova.
Summary
International standards for classifying and listing of archival materials
are applicable (functional) for archival profession in Bosnia and Herzegovina.
Experience of archivists in the Archives of Tuzla Canton clearly conrm this
statement.
Selective approach to the application of these international standards
stipulates a number of factors related to the lack of uniform legal archival
legislation in Bosnia and Herzegovina, a certain conservatism of the profession
in terms of satisfying the usual means of professional work, fear of change,
understanding of international standards solely as something designed for
informational structures, etc. Where these benets may be less signicant
application of international standards, in whole or in part, is signicantly higher.
The pragmatic reasons are absolutely consistent with application of international
standards, with due respect for specics that come to the fore as a result of
fragmentary archival holdings.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
271
Almira ALIBAI
Historijski arhiv Sarajevo
IZRADA INVENTARA KAO INFORMATIVNOG
SREDSTVA U ARHIVU PRIMJENA STANDARDA I
INFORMACIJSKIH TEHNOLOGIJA
Abstrakt: U arhivskoj ustanovi i prema arhivskoj teoriji inventar
predstavlja nauno-obavjetajno-informativno sredstvo koje se izrauje za svaki
sreen i tehniki obraen arhivski fond i arhivsku zbirku. Postoje razliite vrste
inventara, u zavisnosti od toga koliko informacija pruaju o odreenom fondu,
odnosno, sadraju koji je predmet izrade inventara (opi, sumarni, analitiki, pa
i sumarno-analitiki inventari). U izradi inventara postoje odreeni metodoloki
principi koji se trebaju potovati. U radu se tematizira proces izrade inventara
na klasian nain, kao i u skladu sa modernim standardima i uz primjenu
informacijskih tehnologija, sadanje stanje, mogunosti i potrebe u tom pravcu.
Kljune rijei: Arhiv, arhivska graa, obrada, nauno-informativna
sredstva, inventar, opi, sumarni, analitiki, standardi.
Uvod
Veliki broj informacija pohranjenih u arhivu, odnosno u arhivskoj grai,
mora biti dostupan za koritenje svima zainteresovanim. Ogromno blago tamo
pohranjeno ne bi znailo mnogo samo po sebi ako se ne daje na koritenje, ako
javnost s njim nije upoznata, te ako se ne prezentira na razliite naine. Arhivska
graa se moe prezentirati i davati na koritenje samo ako je sreena i obraena
po strunim arhivistikim naelima, a jo su vee mogunosti njene prezentacije
u smislu izlaska iz okvira zemlje ako je ona sreena i obraena po savremenim
standardima u pripadajuoj oblasti.
Sloen proces sreivanja arhivske grae, a nakon toga i odgovarajua
obrada iste, predstavljaju vrhunac sloenih arhivskih operacija koje se obavljaju
u jednoj arhivskoj ustanovi. I proces sreivanja, kao i proces obrade rade struni
arhivski djelatnici, uz pretpostavke potivanja strunih naela i principa.
Rezultat procesa obrade arhivske grae jeste da se saini informacija o vrsti
i karakteristikama sadraja arhivske grae, odnosno, da se izradi informativno
ili nauno-informativno sredstvo koje e sadravati sve potrebne informacije
o svome predmetu obrade. Pomou informativnog sredstva arhivist prua
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Almira ALIBAI
272
informacije o sreenoj i obraenoj arhivskoj grai, omoguava njeno koritenje
u naune, istraivake, dokazne i druge svrhe, a znaaj informativnih sredstava
ogleda se u radu same arhivske ustanove koja sa svakim uraenim informativnim
sredstvom dobija bolji pregled i opseniju obavijest o svojim fondovima,
odnosno, arhivskoj grai koju posjeduje.
Inventari kao informativna sredstva u arhivu
U arhivu se izrauju razliite vrste informativnih sredstava koja se
meusobno razlikuju u odnosu na sadraj i koliinu informacija koju pruaju
o odreenom dijelu arhivske grae. Informativna sredstva se mogu podijeliti u
dvije osnovne grupe:
informativna sredstva opeg tipa i
informativna sredstva ueg tipa.
Informativna sredstva opeg tipa su pregledi, vodii, opi inventari i oni
nam predstavljaju cjelokupnu strukturu arhivske grae jednog arhiva ili ak
jedne drave. Informativna sredstva ueg tipa nam daju informacije o manjim
cjelinama grae: grupa fondova, fond, zbirka, odreena tema ili pojedini
dokumenti. Informativna sredstva ueg tipa su: sumarni i analitiki invenatari,
pa i sumarno-analitiki, zatim, katalozi, regesti, indeksi.
1
Mi emo se u ovom
radu bazirati na izradu inventara kao nauno-informativnog sredstva u arhivu.
2

Inventar predstavlja, u najirem smislu te rijei, popis, odnosno, dokumenat
kojim se utvruje imovno i brojno stanje u jednoj instituciji. Meutim, arhivski
inventar se razlikuje od ove pojednostavljene predstave inventara. Arhivski
inventar, pored toga to se i njime utvruje imovina arhiva, jo i svojim sadrajem
prua osnovne podatke o arhivskoj grai koja je popisana. Arhivski inventar je
nosilac informacija o arhivskoj grai, on svojim sadrajem na pregledan nain
daje potpunu i detaljnu sliku o sadraaju arhivske grae jednog arhiva, fonda ili
zbirke, ovisno ta je predmet popisa, odnosno, koja je vrsta inventara u pitanju.
Arhivski inventar ima svrhu da utvrdi brojno stanje arhivskih jedinica, da odredi
mjesto svake arhivske jedinice u jednom fondu ili arhivu, da omogui uvid u
sadraj grae jednog fonda i informie o njoj, te da poslui kao slubeni dokaz o
pravu vlasnitva.
3
1 Bruk, I., Popovi, Lj.: Arhivistika usmerenog obrazovanja arhivsko-muzejske struke, Zavod za
udbenike i nastavna sredstva, Beograd 1986., (Dalje: Arhivistika), str. 111.
2 U arhivskoj teoriji postoje odreene dileme o tome ta su u arhivu informativna i nauno-
informativna sredstva, da li su inventari samo informativna ili u isto vrijeme i nauno-informativna
sredstva. O tome vidi vie u: Grupa autora: Prirunik iz arhivistike, Savez drutava arhivskih radnika
Jugoslavije, Zagreb 1977., (Dalje: Prirunik iz arhivistike), str. 197-200.
3 Arhivistika, str. 112.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Izrada inventara kao informativnog sredstva u arhivu primjena standarda i informacijskih tehnologija
273
Sreivanje i obrada arhivske grae su dva povezana procesa, jer se tokom
sreivanja prikupljaju podaci za izradu inventara, a inventar se moe napraviti
samo za u potpunosti sreen i tehniki obraen arhivski fond. Prema onome
kako su strukturirani, po stepenu podrobnosti i rasporedu podataka, inventari
se u arhivu dijele na: ope, sumarne, analitike i sumarno-analitike. Koji e
se inventar izraivati zavisi od toga koja je vrijednost arhivske grae, odnosno
fonda za koji se radi inventar, od koliine grae, njene strukture, znaaja koji
ima za nauna istraivanja i potrebe arhiva. Opi inventar (koji se nekada naziva
i pregledom) izrauje se na nivou jednog arhiva i prua informacije o brojnom
stanju fondova i zbirki arhiva, njhovom sadraju i strukturi, stanju grae te
informativnim sredstvima koja su uraena za svaki pojedini fond ili zbirku.
4
Sumarni inventar opisuje saeto svaku arhivsku jedinicu u fondu, odnosno
opisuje sadraj kutije, fascikle ili svenja. On nas na pregledan nain informie
o strukturi i sadrini arhivske grae unutar jednog fonda ili zbirke. Ovaj inventar
daje pregled jednog fonda ili zbirke u cjelini, a ne svakog pojedinog dokumenta,
pa je zato dosta uopen.
Analitiki inventar opisuje svaki dokumenat u jednom fondu ili zbirci,
dosta je detaljan, pa se stoga izrauje samo za stariju i vrijednu arhivsku grau
koja je od naroitog znaaja za historijska i druga nauna istraivanja.
Sumarno-analitiki inventar se takoer pojavljuje u naoj praksi, mada
nema struno utemeljenje u arhivskoj teoriji. Predstavlja kombinaciju sumarnog i
analitikog inventara kada se u jednom fondu ili zbirci za jedan dio daje sumaran
pregled, a drugi, vaniji dijelovi (serije, podserije) opisuju se analitiki.
Za svaki od ovih inventara vae neka zajednika pravila kao to su: inventar
se moe raditi samo za sreenu i obraenu arhivsku grau; da je kartirana
(izluena) sva nepotrebna graa i da je ostala samo arhivska graa; prije izrade
se odlui koja vrsta inventara e se raditi; numeriu se sve arhivske jedinice,
a poeljno je da jedan inventar radi jedno struno lice kako bi se postigla
jednoobraznost u njegovoj izradi.
5
* * *
Opi inventar, kako mu i ime kae, daje uopen pregled arhivske grae
(fondova i zbirki) jednog arhiva, a nekada i jednog ili vie arhivskih depoa.
Ovaj inventar opisuje arhivske jedinice grupirane u skupine i podskupine prema
porijeklu i vremenu na koje se graa odnosi, a na neki nain predstavlja zbir
sumarnih inventara. Prema nekim ranijim pravilima, opi inventar se dijeli na
strukturnu emu, inventarni opis i oblik i uputstvo za nain njegovog voenja.
4 Isto, 113.
5 Koar, A., Balta, I.: Pomone historijske znanosti i arhivistika, Arhiv Tuzlanskog kantona i Drutvo
historiara Tuzla, Tuzla 2004., (Dalje: Pomone i arhivistika), str.193.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Almira ALIBAI
274
Prema strukturnoj emi u opem inventaru fondovi i zbirke se dijele na: a)
arhivske fondove; b) line i porodine fondove i c) zbirke. Svaka od ovih grupa
ima svoju posebnu slovnu oznaku, a fondovi se oznaavaju brojevima od jedan
pa dalje. U inventarnom opisu se unose svi relevantni podaci o svakom fondu i
zbirci: inventarni broj, naziv, organizaciona jedinica, nain ulaska u arhiv, stepen
sreenosti, informativna sredstva, koliina, ouvanost, jezik, lijeenje grae,
snimanje, publikovanje, biljeka o fondu, te ovjera. U uputstvu se objanjavao
nain popune rubrika u opem inventaru.
6
Sumarni inventar je informativno sredstvo koje saeto, ali na jasan i
pregledan nain opisuje jedan fond ili zbirku, odnosno, preko ovog inventara se
upoznajemo sa strukturom i sadrajem jednog fonda. Sumarni inventar se sastoji
iz dva dijela: naslovne strane i inventarnog opisa. Naravno da je inventarni
opis najvaniji dio inventara. ine ga inventarni broj, datum, naziv inventarne
jedinice, podaci o koliini grae, sadraj i napomene. Inventarni broj redni je
broj arhivske jedinice (svezak, sveanj, kutija, knjiga itd.) i ide kontinuirano, bez
obzira na vrstu materijala. Datum sadri vremenski raspon nastanka grae koja
se popisuje (jedna ili raspon godina). Naziv inventarne jedinice naziv je forme,
odnosno zatite koja se koristi za odlaganje arhivske grae (kutija, fascikla,
omot) ili ako je knjiga u pitanju, onda naziv vrste knjige (protokol, registar i sl.).
Podaci o koliini grae su poetni i zavrni brojevi predmeta u jedinici, odnosno
koliina arhivskih jedinica. Sadraj sumarno iskazuje sadrinu grae u arhivskoj
jedinici. On treba da bude jasan, precizan i na jednostavan nain da upozna sa
karakteristikama sadraja opisivane arhivske jedinice. U sadraju treba da su
naglaeni znaajniji predmeti koji e privui panju eventualnih istraivaa. U
napomene se unose svi oni podaci koji nisu prije navedeni, a postoji potreba da
se navedu (stepen ouvanosti grae, naknadne izmjene na grai i sl.). Naslovna
strana inventara je njegov drugi, sastavni dio, pored inventarnog opisa s upravo
navedenim elementima. Naslovna strana treba da sadri: naziv arhiva, broj fonda
ili zbirke, naziv fonda ili zbirke iji je inventar, granine godine fonda i broj
inventarnih jedinica.
Analitiki inventar informativno je sredstvo u arhivu koje detaljno opisuje
svaki pojedini dokumenat u arhivskoj jedinici, a zbog toga to zahtijeva veliku
strunost i vrijeme, izrauje se samo za naroito znaajne fondove i zbirke,
obino starijeg datuma. Ovakvi inventari pruaju najbolje informacije o grai
svim korisnicima. Elementi analitikog opisa su signatura, datum, kratak sadraj
dokumenta koji se opisuje i spoljna obiljeja (jezik, broj listova i dr.). Najvaniji
dio je naravno sadraj dokumenta, odnosno predmeta koji se opisuje i njegova
izrada je najsloeniji dio posla u izradi inevntara. Tu najvie dolazi do izraaja
strunost arhiviste koji treba da na jasan i saet nain opie arhivski dokument,
6 Arhivistika, str. 113-115.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
275
obuhvatajui sve neophodne elemente informacije iz njega. Najee se izrauje
tako da se iz opisa vidi: ko se kome obraa (adresant i adresat), o kojoj vrsti
dokumenta se radi, zatim vanost dokumenta i podataka koji se u njemu nalaze.
Jezik opisa mora da bude jasan, precizan i dosljedan. Za izradu ovakve vrste
inventara arhivist zaista mora dobro poznavati arhivsku grau koju opisuje.
7
* * *
Kada govorimo o izradi nauno-informativnih sredstava u arhivima u
naoj zemlji, pa tako i u Historijskom arhivu Sarajevo, moemo konstatovati
da su se oni izraivali, negdje u veoj, negdje u manjoj mjeri, i to sve njihove
vrste: sumarni, analitiki i sumarno-analitiki. Pri izradi inventara potovala se
odreena metodologija i neki zajedniki principi, a izrada inventara spada svakako
u redovnu djelatnost koju svaka arhivska ustanova treba da sprovodi. Naravno,
uvijek je to povezano sa odreenim problemima, prije svega nedovoljnim brojem
kadra u odnosu na potrebe i u odnosu na broj i koliinu fondova koji se trebaju
obraditi i opremiti inventarima. No, i pored svih problema, uraen je znatan broj
nauno-informativnih sredstava u vidu inventara.
Iako izrada inventara u arhivima spada u njihovu redovnu djelatnost,
zapanjuje injenica da se o nainu i metodologiji njihove izrade danas skoro
da i ne govori. Ako poredimo situaciju u tom pogledu prije rata u odnosu na
sadanji momenat, moemo samo konstatovati da se nije puno toga promijenilo,
makar u naoj zemlji. Ranije su se mnoga struna pitanja razmatrala i rjeavala
na saveznom nivou, na nivou SDARJ-a (Saveza drutava arhivskih radnika
Jugoslavije), pa se onda primjenjivala u svim Republikama. Takoer, struna
pitanja razmatrana su i na nivou republikih strunih drutava, a postojao je i
Arhivski savjet na saveznom, te na republikom nivou koji su takoer bili zadueni
za razliita struna pitanja iz arhivske oblasti. Meutim, to se tie same Bosne
i Hercegovine, struna pitanja vezana za metodologiju izrade informativnih
sredstava u arhivu, pa tako i inventara, nisu regulisana nekim zajednikim
pravilnikom ili uputstvom. U zakonskim rjeenjima koja se odnose na arhivsku
djelatnost, samo je jedan primjer gdje se ureuje pitanje izrade inventara, a to
je Pravilnik o strunom sreivanju arhivske grae, o voenju i objavljivanju
inventara i registara arhivske grae donesen od strane Republikog savjeta za
kulturu 1963. godine.
8
Osim ovoga, nije vie donesen nijedan zakonski propis koji
7 Arhivistika, str. 116-122; Prirunik iz arhivistike, str. 180-190; Boria Radovanovi, Analitiki
inventar arhivskog fonda, Tehnini in vsebinski problemi klasinega in elektronskega arhiviranja.
Zbornik referatov z dopolnilnega izobraevanja , br. 9, Maribor 2010., (Dalje: Analitiki inventar), str.
355-368; N. Predojevi, Izrada nauno-informativnih sredstava u arhivima Vojvodine, njihova daljnja
opravdanost i mogunost njihovog unapreenja, Arhivska praksa, br. 13, Tuzla 2010., str. 286-301.
8 ehovi, A., eki, D.: Zbirka arhivskih propisa Bosne i Hercegovine 1947.-2007., Arhiv Bosne
i Hercegovine i JU Historijski arhiv Sarajevo, Sarajevo 2007., str. 81-84.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Almira ALIBAI
276
bi se direktno odnosio na inventare (spominjani su u drugim propisima, naravno,
ali ne detaljno), a niti ni jedno struno uputstvo o metodologiji izrade inventara,
preporuka ili neto slino. Bilo je sluajeva da se na nekim savjetovanjima
donesu zakljuci o izradi metodolokih uputstava za izradu inventara (u ovom
sluaju sumarno-analitikih inventara)
9
, meutim do realizacije nikad nije
dolo. Tako su se pri izradi svih nauno-informativnih sredstava, pa tako i svih
vrsta inventara, potovali principi i metodologija izrade prema praksi arhiva
iz drugih republika, ali i prema uobiajenoj i ustaljenoj metodologiji, manje-
vie prihvaenoj od svih. To je rezultiralo odreenim razlikama u nainu izrade
inventara. U bosanskohercegovakim arhivima prisutna je specinost kada
govorimo o inventarima, a to je da su se esto radili sumarno-analitiki inventari.
Vjerovatno je to posljedica injenice da se nije moglo raditi puno analitikih
inventara zbog naprijed navedenih problema, pa se pribjegavalo tom srednjem
rjeenju.
Naravno da je i ranije bilo inicijativa za uvoenjem i primjenom
jednoobraznih rjeenja u struci, drugim rijeima, bilo je rijei o standardizaciji
arhivskog poslovanja u svim segmentima, pa tako i u dijelu koji se odnosi na
standardiziranje metodologije za izradu inventara. Tako je jo davne 1976. godine
odrani Osmi kongres arhivskih radnika Jugoslavije imao za temu Jedinstvene
osnove sistema zatite i korienja arhivske grae u SFRJ. U zakljucima sa ovog
Kongresa se, izmeu ostalog, navodi: Kongres posebno ukazuje na potrebu za
izgradnjom jedinstvenih osnova za (...) normiranje (izgradnja tehnikih i radnih
standarda i normi kao preduslova za uspjean rad (...) za struni rad (metodologija
i tehnologija zatite, sreivanja i obrade arhivske grae).
10
Ni tada nisu postojali
jedinstveni standardi za struni rad, kao ni sva uputstva za izradu nauno-
informativnih sredstava, ali je postojala svijest o tome da se bez jedinstvenih
standarda i strunih uputstava, koja e biti obavezna za sve arhive u zemlji, ne
moe unaprijediti struni rad niti izgraditi jedinstveni sistem informacija.
11
U Bosni i Hercegovini je pred sami rat, tanije 1991. godine obznanjen
projekat, odnosno elaborat pod nazivom Standardi i normativi za arhivsku
djelatnost Bosne i Hercegovine koji je uradila grupa strunjaka na elu sa mr.
9 Savjetovanje arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, u organizaciji DAR-a, odrano u Bihau
23. i 24. juna 1988. godine cjelokupno je bilo posveeno tematici sreivanja arhivske grae i izradi
informativnih sredstava prema jedinstvenim teorijskim principima. Jedan od usvojenih zakljuaka
na kraju ovog Savjetovanja je glasio: S obzirom na neujednaenost sumarno-analitikih inventara
potrebno je napraviti jedinstveno metodoloko uputstvo za njihovu izradu., navedeno iz: Glasnik
arhiv i Drutva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, XXVIII/1988, Sarajevo 1988., str. 5.
10 Jemuovi, R.: Osmi kongres arhivskih radnika Jugoslavije, Arhivist, godina XXVII/1977, broj 1,
Beograd 1977., str. 12-13.
11 Leki, B.: Potreba, cilj i znaaj izgradnje jedinstvenog sistema strunog rada arhivske slube u
SFRJ, Arhivist, godina XXVII/1977, broj 1, Beograd 1977., str. 60-61.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
277
Vladimirom Jeriem.
12
Elaborat je izraen u okviru aktivnosti Drutva arhivskih
radnika Bosne i Hercegovine (DAR BiH), a u sklopu nastojanja tadanjeg Zavoda
za kulturu Bosne i Hercegovine da uradi standarde i normative za svaku od
kulturnih djelatnosti u zemlji, pa tako i arhivsku. U ovom elaboratu prezentirala
se arhivska djelatnost, njen historijski razvoj, znaaj te uloga u drutvu, i to je
jako bitno, projekcija njenog razvoja u BiH do 2000. godine. Naalost, zbog
ve poznatih deavanja koja su poela u tom periodu, na tome se sve zavrilo i
standardi nikada nisu zaivjeli u punoj mjeri.
Inventari u modernom informatikom okruenju
U arhivima u naoj zemlji inventari se jo uvijek izrauju na klasian nain,
u najveem broju sluajeva. To znai da se moderni standardi ne primjenjuju,
osim u manjoj mjeri i uglavnom se to svodi na linu inicijativu svakog pojedinog
arhiviste koliko e se oslanjati na moderne standarde i koliko e ih primjenjivati
u svom radu. Drugim rijeima, jedinstvenih metodolokih uputstava za izradu
inventara, usvojenih na jedinstvenom nivou ili bilo kakvom nivou na primjer
u zakonskim propisima, pravilnicima, preporukama od strane Arhiva BiH,
Arhivistikog udruenja Bosne i Hercegovine ili entitetskih udruenja ili nekog
drugog organa nema. Novosti koje se deavaju u tom pogledu svode se na
preuzimanje pozitivne prakse iz susjednih zemalja ili individualne pokuaje
primjene meunarodnih standarda u ovom dijelu. Naravno, sve arhivske institucije
podravaju, makar deklarativno, usvajanje novih metoda rada, meutim, problem
je nepostojanje usklaenosti, a takoer i zvaninih dokumenata o datom pitanju
koji bi se onda ozbiljno shvatali i primjenjivali.
Ono to bi trebalo uraditi jeste pokrenuti aktivnosti na pripremi jedinstvenih
metodolokih uputstava za izradu inventara, uz prethodnu analizu postojeeg
stanja. Dobra osnova za to, a svakako i olakavajua okolnost jeste postojanje
meunarodnih standarda na ovom polju koji se jednostavno mogu popularizirati i
pokuati vie primjenjivati. U svakom sluaju, donoenje dravnih (nacionalnih)
standarda bi bilo poeljno i svakako bi u tom sluaju trebalo nastojati domae
standarde prilagoditi meunarodnim. Nekada je teko uskladiti lokalne norme
poslovanja sa meunarodnim, to je uslovljeno lokalnim nivoom razvoja arhivske
djelatnosti u ovom sluaju, poto je naa arhivska djelatnost u zaostatku za
razvojem u svijetu. Zbog toga je potrebno prilagoavanje. Ali ono to je sigurno
jeste da su standardi neophodni, a njihova primjena potrebna, jer se samo na taj
nain moemo ukljuiti u savremene tokove u arhivistici danas.
13
12 Jeri, V.: Standardi i normativi za arhivsku djelatnost u BiH, Glasnik arhiv i Drutva arhivskih
radnika Bosne i Hercegovine, XXXI/1991, Sarajevo 1991., str. 81-103.
13 Pomone i arhivistika, str. 224-227.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Almira ALIBAI
278
Najvaniji meunarodni standardi koji se tiu opisa arhivske grae i izradu
inventara su ISAD(G) Opa meunarodna norma za opis arhivske grae,
ISAAR(CPF) Meunarodna norma arhivistikog normiranja za pravne i zike
osobe te porodice. Tu su jo i EAD DTD norme (Kodirano arhivsko popisivanje
- denicije vrste zapisa)
14
, te EAC (Kodirani arhivski kontekst)
15
.
Na poetku ovi standardi mogu zvuati strano i komplikovano, ali u
stvari tu nema mnogo razlika kad se tie opisa prema ISAD(G) i ISAAR(CPF)
standardima. EAD i EAC norme jesu novina koja je proizala kao rezultat
elektronskog popisivanja, odnosno primjene savremenih informatikih
pomagala u arhivskoj oblasti, u pravljenju arhivskih opisa i njihovom smjetaju
u elektronske forme. Naravno, cilj je da se svi ovi opisi poveu meusobno i
koriste usklaeno, relacijski.
U sutini, arhivska graa se opisuje skoro na identian nain, samo to je
to po novim standardima modernizirano u terminolokom i tehnikom smislu.
Kada kaemo u tehnikom smislu, onda se misli na to da je opisivanje arhivske
grae i izrada inventara opisa prilagoeno unosu podataka u digitalne baze, uz
primjenu kompjutera, a samim tim i njihovo kasnije koritenje je prilagoeno
lakoj upotrebi u elektronskim formama, to naravno, ne znai da se inventari
(opisi) ne izrauju i u printanoj formi po novim standardima. Oni su primjenjivi
bez obzira na vrstu i oblik arhivskog zapisa. Osnovna naela u opisu, ranije
obavezna (naziv inventarne jedinice, signature, hronoloki okviri, opis arhivske
jedinice, inventarni popis, koliina, naslovna strana, biljeka, registri) su i dalje
prisutna, ali sada na drugaiji nain nazvana i organizirana u jednom inventaru.
ISAD(G) norme, naravno, odnose se i na sumarne i na analitike inventare, bez
razlike. Ono to je promjena u odnosu na stare naine opisa arhivske grae, a
to omoguava standard ISAD(G) jeste da se pravila opisa mogu primijeniti i
u ranijim fazama ivotnog ciklusa jednog dokumenta, a ne samo kada je on,
kao arhivska graa, odabran za trajno uvanje. Prema ISAD(G) normi pravila za
arhivistiki opis su podijeljena na sedam podruja:
1. Podruje identikacije (sadri bitne obavijesti za identikaciju jedinice spisa);
2. Podruje konteksta (sadri obavijesti o porijeklu i sauvanosti jedinice opisa);
3. Podruje sadraja i ustroja (sadri obavijesti o predmetu i sreenosti jedinice
opisa);
4. Podruje uvjeta dostupnosti i koritenja (sadri obavijesti o dostupnosti
jedinice opisa);
5. Podruje dopunskih izvora (sadri obavijesti o gradivu koje je u vanom
odnosu s jedinicom opisa);
14 Koar, A.: Arhivistika u teoriji i praksi 2, Drutvo arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona i
Arhiv Tuzlanskog kantona, Tuzla 2005., str. 221.
15 http://polaris.gseis.ucla.edu/gleazer/260_readings/Thurman.pdf (27.06.2011.)
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
279
6. Podruje napomena (sadri posebne obavijesti i obavijesti koje ne mogu biti
smjetene u bilo koje drugo podruje);
7. Podruje kontrole opisa (sadri obavijesti o tome kako, kada i ko je izradio
arhivistiki opis).
U ovih sedam podruja inkorporira se dvadeset est elemenata opisa koji se
mogu meusobno spajati kako bi oblikovali opis nekog arhivistikog entiteta.
16
U novom, informatikom okruenju, osim printanih, koji se naravno i dalje
izdaju u obliku knjige, imamo i inventare u digitalnom obliku. To su eletronski
zapisi, izraeni po svim parametrima inventarnog opisa, ali u digitalnoj formi,
koji se onda mogu koristiti u razliite svrhe, prenositi na daljinu putem novih
tehnologija.
17
Inventari u savremenom okruenju se jednostavno uklapaju u nove
tokove koji utiu na sve oblasti arhivskog djelovanja pa tako i na ovaj segment.
Izradom inventara u digitalnim formama, odnosno, izradom inventara prema
meunarodnim standardima i njhovom objavljivanju preko internet portala,
inimo arhivsku grau dostupnom najirem krugu korisnika i uklapamo se u
savremene svjetske tokove.
Zakljuak
Ogromno kulturno blago pohranjeno u arhivima Bosne i Hercegovine,
ogroman broj informacija vrijednih za nauna istraivanja, kao i za svakodnevna
ostvarivanja prava graana, mora se adekvatno zatititi, prezentirati najiroj
javnosti te na pravilan nain popularizirati zbog svoje viestruke vrijednosti
i znaaja. Jedan od naina za ostvarivanje svega navedenog jeste i izrada
informativnih, odnosno nauno-informativnih sredstava u arhivu, kao to su
vodii, pregledi, inventari, katalozi i regeste. Inventari (sumarni, analitiki,
sumarno-analitiki) nastaju kao rezultat redovne djelatnosti arhiva i kao rezultat
strunog rada arhiviste. Za njihovu izradu potrebno je potovati odreena
metodoloka naela kako bi se postigli najbolji rezultati. Osim klasinih naela,
ranije primjenjivanih, u savremenom drutvu i okruenju sve vee upotrebe
informatikih tehnologija potrebno je hvatati korak sa svijetom i poeti
primjenjivati meunarodne standarde u ovoj oblasti. Samo e se na taj nain
bosanskohercegovaka arhivistika odrati spremnom za ukljuivanje u moderne
evropske i svjetske tokove.
16 ISAD(G) Opa meunarodan norma za opis arhivskog gradiva, Meunarodno arhivsko vijee
(International Council on Archives), drugo izdanje, Zagreb 2001., str. 7,8.; Molnar,B.: Primjena
ISAD(G) standarda prilikom izrade inventara, Tehnini in vsebinski problemi klasinega in elektronskega
arhiviranja. Zbornik referatov z dopolnilnega izobraevanja, Maribor 4/2005, str. 382-387.
17 Analitiki inventar, str. 359.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Almira ALIBAI
280
Summary
The goal of arranging and cataloguing an archival holding is to compile
information on the type and characteristics of its contents, and to create a
scientic-informative appartaus that will contain all necessary information about
a holding. When an archivist creates this kind of inventory, it makes possible
the archives use in scholarship, historical and scientic research, its use in
ofcial documentation and for other purposes. Inventories, catalogues, and other
information resources are important in the work of archival institutions, because
each newly created tool provides a better overview of the fonds and holdings that
an institution possess.
Inventories or catalogues differ in respect to the content and quantity of
information that applies to a particular part of an archival holding, and information
resources are either of a general or more focused type.
Information resources of a general type include reviews, guides and general
inventories, and they provide an overview of the entire structure of a specic
collection of archives, potentially even an overview of an entire countrys archival
collections. More focused resources provide information on smaller, more
specic groups of items: a group of fonds, a single fond, an archival collection,
certain themes or certain documents. These more focused tools and resources
include, summary, analytical, summary-analytical inventories, catalogs, card
catalogues and indexes.
An archival inventory is a central depository of information about a holding
that provides a complete and detailed picture of the content of fonds in an archive.
An archival inventory is designed to record the number of the archival units, and
the location of each archival unit in one fond or in the archive; it is designed
to provide insight into the contents of one archival holding and information
about it, and to serve as an ofcial cataloge of holdings. Archival inventories are
divided into general overviews, summaries, summary-analytical inventories and
analytical types. Which type we create will depend on the nature of the archival
holding, its importance, the amount of material, its structure and its signicance
for scientic research.
In the archives of Bosnia and Herzegovina, inventories are still made in the
traditional manner, in most cases. No unied methodological principles are used
in their design, which should be adopted at the joint level. Before the war, many
professional issues were resolved at the federal level, through The Alliance of the
Archival Associations of Yugoslavia; at that time, all decisions were binding for
all of the Yugoslav Republics. Today, however, there is little discussion of this
important professional issue, and there are no commonly agreed upon standards.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
281
Attempts to create archival standards in in year 1991 were unsuccessful because
the political circumstances of the time.
The contemporary IT environment has major implications for archival
work and is the cause of many changes. When it comes to creating inventories,
the necessity of applying new standards in this area is essential. However,
work in this area is still restricted to some individual efforts, with no agreed
upon standards being used on a collective or joint level. Modern standards for
descriptions of archival holdings include ISAD (G), ISAAR (CPF), EAD and
EAC, and these criteria should be consulted by all archivists when creating
inventories and cataloguing information. Bosnian archives and archivists must
now embrace the challenge of adopting and applying modern standards, in order
to advance the archival profession in Bosnia and Herzegovina.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
283
Boria RADOVANOVI
Istorijski arhiv umadije Kragujevac
PROBLEMATIKA KORITENJA DIGITALNIH KOPIJA
KAO ISTORIJSKOG IZVORA
1
Abstrakt: U radu se govori o korienju digitalnih kopija kao istorijskog
izvora za rekonstrukciju prolosti i tekoama na koje nailaze istoriari arhivisti
kod korienja ove vrste arhivske grae.
Kljune rijei: Arhivska graa, digitalna kopija, istorijski izvor.
Uvod
Nauna obrada politike, kulturne i ekonomske istorije nezamisliva je bez
istorijskih svedoanstava od kojih je najznaajnija arhivska graa. Dugogodinji
rad na prikupljanju, sreivanju i obradi arhivske grae, nalizuje se njenim
davanjem na korienje istoriarima za naunu rekonstrukciju prolosti, ali i
drugim korisnicima za razliite drutvene potrebe.
Za istoriare i ljude koji se bave istorijom osnovni izvor za rekonstrukciju
dogaaja iz prolosti predstavljaju pisani istorijski izvori arhivska graa. I
upravo je arhivistika, kao samostalna nauka, postavila sebi za cilj da se bavi
prouavanjem arhivske grae kao dela pisane kulturne batine. Arhivska graa,
kao pisana kulturna batina, svedoi o postojanju ljudi na odreenom prostoru i
u odreenom vremenu i najbolji je dokaz za rekonstrukciju te prolosti.
Arhivska graa spada u primarne istorijske izvore. Pod primarnim
istorijskim izvorima ili izvorima prvog reda istorijska nauka podrazumeva
ostatke prolosti koji su neposredno proizali iz nekog istorijskog dogaaja,
odnosno o njemu autentino mogu posvedoiti, onako kako se odigrao. Pojam
izvora obuhvata sva podruja ljudskog ivota. Istorijski izvori mogu se uvati
in sito, na svom izvornom mestu, ili u ustanovama koje je drutvena zajednica
odredila za to (arhivi, muzeji, biblioteke).
Koristiti digitalne kopije kao istorijski izvor da ili ne?
Najsavremeniji nain uvanja dokumentacije je digitalno arhiviranje. Ono
se zasniva na korienju skenera koji dokument prevodi u elektronski oblik, ime
se omoguava trajno uvanje i upravljanje dokumentima direktno iz raunara.
Ovakav metod ide ispred zakonskih reenja u ovoj oblasti, jer se oekuje
1 Iako bi, sa arhivistikog i historiografskog stajalita, neka od iznesenih stajalita autora zahtijevala
dodatna pojanjenja, redakcija je prihvatila ovaj rad kao autentino promiljanje autora.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Boria RADOVANOVI
284
donoenje novog zakona u ovoj oblasti.
Digitalna kopija je svaka informacija u digitalnom obliku koja ima odreenu
vrednost i koja je ili uskladitena ili prenesena u takvom obliku u bazu podataka
radi trajnog uvanja. Pojam digitalne kopije ukljuuje kompjuterski uskladitene
i generisane informacije, digitalizovani audio i video dokazne signale, signale sa
digitalnih ureaja i informacije prenete sa digitalnih fax maina i signale drugih
ureaja.
Ovakav metod zahteva neuporedivo manje prostora u poreenju sa klasinom
papirnom arhivom, a tom prilikom se bitno smanjuju trokovi odravanja. Pored
toga, elektronska arhiva prua daleko veu sigurnost korisniku, jer je mogue
izraditi vei broj kopija dokumenta, uz potovanje svih tehnikih i ekonomskih
principa modernog naina poslovanja. Znaajna prednost je jednostavniji
i trenutni pristup dokumentima sa svakog raunara u bilo kom obliku mree.
Meutim, ovakav nain ima i svoje mane, posebno za istoriare koji se bave
prolou. Oni na osnovu digitalnih kopija ne mogu rekonstruisati prolost.
Danas je uobiajeni postupak u ovim ustanovama, pre svega mislim na
arhive kod nas i u svetu, da pored originala istraivaima koji rade na odreenoj
temi iz prolosti, sve ee daju digitalne kopije arhivskih dokumenata, to stvara
odreene probleme o kojima emo ovdje neto rei.
Odmah na poetku istraivakog postupka se postavlja vano pitanje: da
li kopija moe zameniti originalan dokument koji treba da poslui istoriaru za
rekonstrukciju prolosti i da li on moe na adekvatan metodoloki nain utvrditi
ono to od njega trai istorijska nauka? Postupak kojim se digitalne kopije
koriste u istorijskom istraivanju ima u okviru arhivske struke pristalica i onih
koji su energino protiv. Za obinog laika nije mnogo vano da li koristi kopiju
ili originalan dokument i to kvaziistoriari obilato koriste u svojim radovima,
mislei na taj nain da su doli do prvorazrednog sadraja koji u istorijskoj nauci
nije utemeljen. Mi smo pristalice kritike istoriograje i energino se protivimo
takvom nainu pristupa istorijskim izvorima, zbog informacija koje arhivska
graa sadri, ali i zbog objektivnog sagledavanja njene uloge. Nije svaka
informacija u arhivskom dokumentu tana i objektivna. Setite se samo zapisnika
partijskih elija u jednopartijskom sistemu, koji svi lie kao jaje jajetu, jer se
odnose na cirkularna pisma dobijena od viih organa.
Kako u savremenoj arhivskoj delatnosti, koja tei modernom izrazu, sve
vie sreemo da se kopije dokumenata u digitalnom obliku nude istraivaima i
koriste kao istorijski izvori, postavlja se nekoliko kljunih pitanja koja su vezana
za kritiku istorijskih izvora i samu istorijsku nauku. Mi to moemo okarakterisati
kao atak na metodologiju naunog istraivanja istorije kao nauke ili simuliranje
istorije to treba uzeti u irem znaenju. Kopije arhivskih dokumenata treba
da simuliraju da jeste ono to nije. To je u istorijskoj nauci teko dopustivo,
jer istraiva pored izuavanja sadraja treba da kritiki oceni spoljna obeleja
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Problematika koritenja digitalnih kopija kao istorijskog izvora
285
istorijskog izvora, da bi mogao da bude siguran u verodostojnost injenica
iznetih u arhivskom dokumentu. Meutim, davanjem kopija to je, jednostavno,
onemogueno zbog ega moe doi do pogrenih zakljuaka koji istoriaru ne
pruaju uverljive dokaze. Zamislite samo kakva bi bila istorija ako bi ona bila
napisana na osnovu digitalnih kopija arhivske grae. Da bi mogla da poslui
svrsi kopija toga arhivskog dokumenta treba, od strane istraivaa, da bude
percipirana na nain kao da je stvarna, iako to ustvari nije. Ovdje se kao osnovno
pitanje postavlja sledee: kome mogu da poslue digitalne kopije arhivske grae
i u koju svrhu? Za istoriare je najvanije da znaju da se na osnovu digitalnih
kopija samo uz proveru originala moe koristiti takva vrsta grae.
Ovdje ne bi bilo nita udno da su digitalni zapisi nastali kao originalni
zapisi u odreenom istorijskom vremenu. Da predstavljaju prvorazredan izvor
o dogaajima iz tog vremena i da se oni mogu kritiki obraditi, odnosno da je
mogue izvriti utvrivanje verodostojnosti i autentinosti tih zapisa i na osnovu
njih rekonstruisati dogaaje iz prolosti. Meutim, digitalizacijom arhivske grae,
koja svedoi o dogaajima iz daleke prolosti, o dogaajima na koje se odnosi
klasina arhivska graa, mi faktiki nauniku istoriaru onemoguavamo da
utvrdi istinitost i autentinost arhivskih dokumenata. Naroito vana spoljna
kritika izvora kod utvrivanja vremena nastanka dokumenta izbaena je time iz
upotrebe, zbog ega mnoga dokumenta, iako su ponekad pisana sa namerom da
veliaju dogaaj ili ga ospore, nije mogue proveriti.
Istraujui dugo jednu temu i privodei rukopis kraju bio sam ne malo
iznenaen kada su mi u Arhivu Srbije umesto originalnog dokumenta dali na
korienje mikrolm. Znali su da se moj rad zasniva na originalnoj grai i da
radim u Arhivu umadije i pored insistiranja nisu eleli da kre Pravilnik koji
je donet od strane njihovog Strunog vea. Ja sam se povinovao, kao Sokrat,
pravilu, trudei se da ga ne prekrim, i pokuao da iskoristim kopiju koju su
mi uredno dostavili. I tu ne bi bilo nita strano da tokom analize dokumenta
kopije nisam posumnjao u verodostojnost toga dokumenta. Na dokumentu su
bili potpisi nekih uesnika skuptine za koje sam siguran da su bili nepismeni.
To su obino inili pisari. Peati koje sam eleo da utvrdim bili su neitki kao i
drugi detalji koji su me interesovali. Drugo pitanje koje se javilo bilo je kako na
osnovu kopija sainiti nauni aparat: da li upisati originalnu signaturu dokumenta
koji nisi video (originalnog) ili rei da je koriena kopija tog dokumenta bez
naznake signature tako da vie niko ne moe znati i proveriti tvoje zakljuke i
sudove. Tree pitanje koje se nametalo: kako proveriti autentinost kopije? Da
li e ono to napiem na osnovu kopije biti istinito? Koliko mi se moe verovati
kao istoriaru?, bila su samo neka od pitanja koja su se postavljala. Prisetio sam se
i predavanja koja sam kao mlad student sluao od svojih profesora. Oni su nas
uili da se svakom dokumentu mora utvrditi verodostojnost istorijskih podataka.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Boria RADOVANOVI
286
Oigledno da ja to bez originala nisam mogao. Odustati od teme bilo je celishodno
reenje. Prepustiti drugima da piu simulakrum istoriju bila je konana odluka.
Ako bi mi sada doneli originalan dokument teko da bih mogao da nastavim ovu
temu jer sam iz materije davno izaao. Kopija dokumenta moe biti istorijski
izvor samo ako se utvrdi da je original nestao ili uniten.
Tako je novi milenijum, koji je obeleen brzim i naglim promenama sveta
koji poznajemo, doneo nevolje i istoriarima. Svedoci smo zakona drutvene
astrikcije, saimanja prostora i vremena. Posebnu tekou predstavlja naglo
zgunjavanje vremena i pojava kvaziistoriara svih boja i ubeenja koji,
koristei kopije, stvaraju istoriju po svom nahoenju, to mora da zabrine
istoriare. Tako korienje kopija arhivske grae najvie se odraava na domen
percepcije prolosti. Ona se pogreno razumeva i trebae vremena da se greke
koje uine nestruni pisci istorije poprave. Te rukavce Delte istorije teko da
koga zanima u vremenu burnom dogaajima, zato oni ostaju kao simulakrum
kulture. Podravajui ovaj program drava se stavila u slubu kvaziistoriara.
Dokumenta su time izgubila vrednost i sve se svelo na improvizaciju. Istorijske
pojave i dogaaji se simuliraju na osnovu bezvrednih kopija na kojima istoriari
ne mogu izvriti unutranju i spoljnu kritiku, kako bi oni mogli da se koriste u
naune svrhe.
Ako samo postavimo jedno od pitanja koje svaki istraiva postavlja kada
se sretne sa novim dokumentom koji treba da mu osvetli dogaaj koji opisuje ili
istrauje, a to je koliko se moe verovati tome dokumentu. Svakako da za kopiju
kakva je data to nikako ne moe da se utvrdi.
Na ovakve pojave ukazivao je jo u 19. veku veliki ruski pisac Lav
Nikolajevi Tolstoj tvrdei da ne vredi mnogo pamet pojedinca i talent u dravi
koja ne podrava vrednosti, a takva drava ne zasluuje ni da ih ima. Tako u
modernom svetu, koji vrvi od brzih promena, visoka tehnologija, davanjem na
korienje kopija umesto originala u istoriograji preti da postane istorija u
ogledalu. ta uiniti da se donekle stvari u ovom domenu poprave?
Trebalo bi da Arhivska vea jo jednom revidiraju pravilnike o korienju
arhivske grae u arhivima i da u njih unesu odredbu da ukoliko istoriar
istraiva eli da proveri autentinost toga dokumenta, original moe da mu se
prui na uvid. Kako je veoma mali broj ovih istraivaa to se njima sa sigurnou
moe davati originalna graa. Za grau iz 19. veka u Srbiji za naune potrebe
zainteresovan je veoma mali broj korisnika. Stoga bi od velike vanosti bilo da
se istorija pie na osnovu dokumenata prve ruke.
Oni, sigurno je, na studijama ue postupak rada sa originalnom arhivskom
graom i nee je otetiti. Za ostale korisnike, koji koriste informacije iz arhivske
grae, originalnu grau davati na uvid po odobrenju odreenog lica iz Arhiva.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Problematika koritenja digitalnih kopija kao istorijskog izvora
287
Rezime
Istoriari, kao i mnogi drugi koji se bave istorijom, pri svom radu sve
vie koriste digitalne kopije arhivskih dokumenata. Sama istorija ne moe se
adekvatno upoznati koritenjem ovakvih dokumenata jer originalni dokumenti
sadre bitne informacije o stvaranju arhivskog dokumenta na osnovu materijala
izrade, rukopisa, peata, tinte i drugih karakteristika na osnovu kojih se moe
utvrditi originalnost i autentinost ove grae. Isto nije mogue sa digitalnom
dokumentacijom.
Summary
Historians and many who deal with the history now increasingly being used
in their works of digital copies of archival documents. Only history can not be
met using those copies but seek original records, and based on external reviews
original material tends including time of creation of archival documents and on
the basis of material, ligree, stamps, inks or other sings shall determine the
originality and authenticity of those documents.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
289
Selma ISI
UKLJUIVANJE ARHIVSKE DJELATNOSTI BOSNE I
HERCEGOVINE U MEUNARODNE TOKOVE
Abstrakt: Arhivska djelatnost Bosne i Hercegovine je jedna od najmlaih
u Evropi. Kao takva suoena je sa mnogim problemima klasine arhivistike, ali
isto tako mnogo je otvorenih i nerijeenih pitanja vezanih za odnos modernog
drutva i arhivistike. Dananji svjetski arhivistiki tokovi tee globalizaciji ba
kao to je sluaj i sa mnogim drugim drutvenim procesima. Pitanja i problemi
ne posmatraju se izolovano i ostrvski nego u sklopu irih okvira, jer samo
tako njihovo rjeavanje ima smisla. Pod uticajem savremenih informacijskih
tehnologija primjetne su mnoge promjene u arhivima, njihovim svakodnevnim
strunim i organizacijskim poslovima, ali i u poimanju arhivistike i problemima
arhivske teorije i prakse. Da bi se na pravi nain suoila i uhvatila u kotac sa
modernim drutvom, neophodno je da arhivska djelatnost Bosne i Hercegovina
napravi zaokrete u radu i djelovanju, i posveti vie vremena informacijskim
tehnologijama i njihovoj primjeni u arhivistici. Razmjena iskustava sa kolegama
i drugim arhivskim ustanovama je jedan od naina, ali i ukljuivanje arhivskih
ustanova Bosne i Hercegovine u meunarodne asocijacije dobar je put, koji
otvara mnoge mogunosti za napredovanje i usavravanje struke.
Kljune rijei: Arhivska djelatnost Bosne i Hercegovine, informacijske
tehnologije, moderno drutvo, meunarodni tokovi.
Uvod
Arhivi se kao institucije u okviru kojih se obavlja arhivska djelatnost sa
strunog i naunog aspekta mogu posmatrati kao kompleksne i funkcionalne
ustanove koje istovremeno i nedjeljivo imaju vanu ulogu. Danas su arhivi
izuzetno dinamini struni, kulturni, nauni i drutveni organizmi, koji sa irokim
spektrom svojih radnih aktivnosti prate brojne zahtjeve drutvene zajednice,
koji su rezultat drutvenih promjena i globalnih kretanja, te brzog tehnolokog
razvoja u sferi informacijskih tehnologija.
2
Savremene informacijske tehnologije
1 Izet aboti, Neke karakteristike odnosa drave i drutva prema arhivskoj djelatnosti u Bosni i
Hercegovini, Arhivska praksa br.13, Tuzla 2010. godina, str. 53.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Selma ISI
290
su meu najvanijim iniocima razvoja arhivske slube, a i sama arhivska
djelatnost je jedan od kljunih informacijskih servisa u drutvu, pa je razumljivo
da njena djelotvornost neposredno ovisi o mjeri u kojoj e se ona prilagoditi
zahtjevima informacijskog okruenja.
3
Za arhiviste ipak ostaje najvaniji utjecaj
koji promjena i primjena tehnologija ima na autentinost i pouzdanost zapisa, ali
i njegovu historijsku vrijednost i znaaj, kao i mogunost njegovog koritenja.
Od svog nastanka arhivi su bili ustanove posebno znaajne za drutvo i
zajednicu, kao mjesta u kojim se uvaju informacije i dokumenti znaajni za
nacionalnu ili lokalnu historiju, ali i znaajni dokumenti o funkcionisanju drave i
drutva, i cjelokupne zajednice. Jedan od osnovnih zadatak arhiva je prikupljanje
i uvanje izvornog kuturno-historijskog naslijea, kao svjedoanstva prolosti, ali
i briga o savremenim zapisima kao dokumentovanoj memoriji sadanjeg vremena
za budue generacije. U modernom drutvu djelatnost i razvoj tzv. batinskih
ustanova, arhiva, muzeja, biblioteka i drugih srodnih institucija koje se bave
slinim poslovima i nazivaju se uvarima pamenja dobilo je novu dimenziju
i znaaj. Ubrzani razvoj tehnologije i mogunosti koje su njenom primjenom
postale realne i primjetne u svim aspektima rada i drutvenog ivota, utjecali
su i na djelovanje i nain rada batinskih ustanova, te time i pravac i usmjerenje
razvoja moderne arhivistike. Savremeni trendovi razvoja demokratskog drutva
i zanimanje javnosti za informaciju i historijske injenice, kao i tradicionalno
koritenje arhivske grae u svrhu dokaza, identiteta i historijskog znanja doveli
su do poveanog interesa za arhivskom graom i informacijama, pa time i
poveanog broja korisnika arhiva, sa znaajnom tedencijom daljeg rasta.
Arhivi i informacijsko okruenje
Poveanje interesa za arhive, primjetno od sredine devedesetih godina,
kao i trend otvaranja arhiva postavio je na nove osnove odnos izmeu arhiva
i korisnika. Situacija u kojoj je arhiv do tada suraivao i opsluivao uglavnom
manji broj korisnika i istraivaa se mijenja. Broj korisnika iz godine u godinu
se poveava, kako u sluaju naunog tako i u sluaju slubenog, privatnog ili
nekog drugog interesa, to je utjecalo da se pozicija i djelovanje slube za rad sa
korisnicima (informacione slube) arhiva mijenja, ali je istovremeno i uvjetovalo
potrebu postojanja odgovarajueg informacionog sistema koji e moi zadovoljiti
sve narasle potrebe korisnika, ali i strunih radnika u arhivima.
Do pojave interneta i www-a, kao javne i iroko proirene usluge, ljudi
su svugdje u svijetu prikupljali relevantne informacije iz periodine tampe,
radija i televizije. Svi ovi mediji svojom pojavom mijenjali su na odnos prema
3 Josip Kolanovi, Arhivska sluba Republike Hrvatske: stanje i izgledi razvoja, Arhivski vijesnik,
44, Zagreb 2001., str.26.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
291
informaciji, ali jo uvijek ne u tolikoj mjeri u kojoj se na odnos prema informaciji
promijenio pojavom dananjih tehnologija. U modernom drutvu se na odnos
prema informaciji radikalno mijenja, ba kao to se mijenjaju i nai meuljudski
odnosi. Prije su informacije putovale samo jednim smjerom, a danas je svako
izvor informacija, odnosno svako je u mogunosti da ih prui. Jedini problem
koji jo uvijek postoji jeste relevantnost tih informacija.
4

Mogunost prenoenja zapisanih informacija u elektroniki format, bilo
da se radi o obavijesnim pomagalima ili samim izvorima, stvaranje opsenih
referalnih baza podataka, digitaliziranje zapisa te prenoenje kako opisnih
informacija, tako i samih slika izvornika putem postojeih mrenih resursa ili
putem elektronikog izdavatva, u potpunosti su promijenili koncept istraivanja
u arhivu, te usluga koje arhivi pruaju korisnicima. No bez obzira na sve promjene
tehnologije i okruenja, zadaa arhiva ostaje ista prepoznati, sauvati, i uiniti
dostupnim cjelovite, razumljive, pouzdane i autentine zapise neovisno o formatu
u kojem se nalaze.
5

Upravo je pitanje pristupa i koritenja arhivskih informacija od velike
vanosti za arhive. Potrebno je da isti svoje informacijske resurse predstave i
uine dostupnim u potpuno razumljivom i jasnom obliku koji podrazumijeva
njihovo jednostavno razumjevanje i tumaenje. Zato je neophodno da usluge
koritenja arhivskih informacija trebaju biti kvalitetne, pouzdane, jednostavno i
lako dostupne.
Od informacijskih se proizvoda i usluga koje arhivi danas pruaju
oekuje da budu dostupni u elektronskom obliku i irem krugu korisnika, ali
i da sadrajem, oblikom i tehnoloki budu prilagoeni zahtjevima suvremenog
informacijskoga okruenja. U tom je smislu nuno razviti standardizirane
mrene usluge pristupa podacima o arhivskome gradivu zasnovane na Internet
tehnologijama, on-line baze podataka i postaviti standarde kvalitete usluga koji
nee biti nii od onih koje postiu drugi izvori informacija.
6
Zadaa arhiva nije meutim samo uvanje informacija, ve i njihova
organizacija, stvaranje informacija o njima, kao i njihovo predstavljanje. Arhivi
su prava informacijska sredita od kojih korisnici oekuju irok dijapazon
dostupnih informacijskih usluga i proizvoda, koji su svojim sadrajem, oblikom
i tehnologijom prilagoeni savremenim zahtjevima informacijskog drutva.
Informacijskokomunikacijske tehnologije su omoguile pravu revoluciju sa
4 Fea Kulenovi, Promocija i usluge za korisnike u umreenom svijetu: Povratak Y generacije,
Zbornik radova sa 2. meunarodne konferencije BAM-a 28-29. novembra 2008. godine, Sarajevo
2010.,str.135.
5 Vlatka Lemi, Arhivi i internet nove mogunosti dostupnosti i koritenja arhivskoga gradiva,
Arhivski vijesnik, 45, Zagreb 2002., str. 208.
6 J.Kolanovi, Arhivska sluba Republike Hrvatske: stanje i izgledi razvoja, Arhivski vijesnik, 44,
Zagreb 2001., str. 27 i 28.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Selma ISI
292
aspekta koritenja i dostupnosti, osiguravajui otvoren i jednostavan pristup,
kako informativnim pomagalima, tako i samoj grai koja je digitalizovana.
7

Na taj nain da bi dobili traeni podatak ili informacije istraivai ne trebaju
lino posjetiti ili kontaktirati arhiv, ve do istih dolaze putem razliitih on-line
dostupnih izvora. U savremenom drutvu internet je glavni izvor informacija,
bilo da mu se pristupa od kue, s posla, iz biblioteka, arhiva ili nekog drugog
mjesta.
Potreba za informacijom kao i veliki trokovi razvoja i odravanje
suvremenih tehnologija utjecali su na razvoj regionalnog i globalnog zajednikog
djelovanja arhiva radi umreavanja, kako samih arhivskih ustanova tako i arhiva
s raznovrsnim kulturnim ustanovama. Tendencija je da se stvaraju lokalne
i nacionalne mree arhivskih ustanova i udruenja, te mree koje obuhvaaju
informacije o grai svih kulturnih ustanova (arhiva, knjinica, muzeja, zaviajnih
zbirki i sl.) nekog podruja ili na nacionalnoj razini. Arhivski portali, kao razliiti
meunarodni i nacionalni arhivski informacijski projekti koji se razvijaju irom
svijeta privlae veliku panju javnosti i promoviu koritenje arhiva. Svi moderni
svjetski arhivistiki trendovi, zajedno sa promjenama i unapreenjima u drugim
podrujima arhivske djelatnosti, usmjereni su razvoju arhiva kao informacijskih
sredita sa zajednikim ciljem poveanja kvaliteta informacijskih usluga i
dostupnosti informacija korisnicima.
8

Jedan od koraka na tom planu je ukljuivanje institucija i ustanova u razne
meunarodne asocijacije u okviru kojih se putem raznih projekata na zajedniki
nain pokuavaju rijeiti neka od osnovnih pitanja koja se tiu pohranjivanja i
prezentovanja kulturne batine, pa tako i arhivske grae.
Arhivska djelatnost Bosne i Hercegovine i moderno drutvo
Arhivska djelatnost u Bosni i Hercegovini u organizacionom i
zakonodavnom smislu djeluje ve 64 godine, i u ovom trenutku bori se sa
mnogim problema, kako onim zaostalim iz prethodnog perioda, tako i onim
novim izazvanim tehnolokim napretkom i modernizacijom arhivske djelatnosti.
Promjene koje su informacijske tehnologije imale na drutvo odrazile su se i
na modernu arhivistiku, kako u svijetu tako i kod nas. U takvim okolnostima
od arhivske slube Bosne i Hercegovine se zahtjeva preustroj, savremeniji
i ekasniji nain rada, koji e uz odgovarajue zakonske okvire omoguiti
arhivskoj djelatnosti da u budunosti zauzme ono mjesto u savremenom drutvu
7 Vlatka Lemi, Arhivi i korisnici: stanje i perspektive informacijske slube u Hrvatskoj i svijetu,
Arhivi, knjinice, muzeji Mogunosti suradnje u okruenju globalne informacijske infrastrukture,
Zagreb 2004., str. 44
8 Isto, str. 45.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
293
koje joj i pripada. Pored zakonskih okvira bitna je i sposobnost arhivskih
ustanova da odgovore novim zadacima koje moderno drutvo stavlja pred njih,
a koje se ogleda kroz materijalnu, prostornu, kadrovsku i tehniko-tehnoloku
opremljenost.
Velika manjkavost arhivske struke Bosne i Hercegovine to jo uvijek
vue velike probleme iz prethodnog perioda, te to su oni bili i ostali prioritet
rjeavanja. Pri tome se u potpunosti zapostavljaju druga aktuelna pitanja i
problemi. To dovodi do situacije da se rjei jedan problem ali stvore i prodube
druga dva, i to sve zbog zanemarivanja i ekanja da se pitanja rjeavaju jedno
po jedno po nekim prioritetima. Sutina moderne arhivske problematike (vezane
za informacijske tehnologije) je da nema iskljuivosti. Probleme treba rjeavati
sistematski, ali ne iskljuivo. Niti jedan problem ni pitanje u modernoj arhivistici
ne moe se posmatrati, niti rjeavati odvojeno, posebno ne u sferi informacijskih
tehnologija.
Danas je nemogue govoriti o modernoj, savremenoj arhivistici, a bez
upotrebe modernih informacijskih tehnologija. Njihova upotreba u arhivistici
Bosne i Hercegovine je jo uvijek na nezadovoljavajuem nivou i povlai za
sobom mnoga pitanja. Prije svega: pitanje elektronskog poslovanja i elektronskog
arhiviranja, zakonske legislative koja se tie upotrebe savremenih informacijskih
tehnologija, pitanja informatizacije, umreavanja arhivskih ustanova u zemlji,
upotrebe web stranica i interneta, kao i pitanje edukacije i obrazovanja strunih
radnika u oblasti informacijskih tehnologija. Ako tome dodamo i pitanje
nansiranja kao jedno od presudnih primjeuje se uslonjenost i kompleksnost
problematike moderne arhivistike u Bosni i Hercegovini.
Razmjena iskustava i uee na raznim strunim skupovima, predavanjima
i savjetovanjima bio je jo od ranije oblik saradnje koji je u arhivskoj djelatnosti
zemlje posebno njegovan. Jo od 1987. godine Arhiv Tuzlanskoga kantona, u
saradnji sa Drutvom arhivskih zaposlenika Tuzlanskoga kantona, organizator je
meunarodnog savjetovanja Arhivska praksa, a od 1998. godine izdaje struni
i nauni asopis pod nazivom Arhivska praksa. Savjetovanje, kao i asopis,
Arhivska praksa postali su vrsta poveznica izmeu arhivskih djelatnika
i djelatnika u registraturama, ali i izmeu arhivskog znanja arhiva i arhivskih
djelatnika Tuzlanskoga kantona sa arhivistima i arhivskim ustanovama Bosne
i Hercegovine, susjednih drava i desetina drava irom Evrope: Austrije,
Slovenije, Hrvatske, Srbije, Maarske, Crne Gore, Makedonije, Rusije, Italije,
Ukrajine, vicarske, Kosova, Albanije i dr.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Selma ISI
294
lanice UNESCO arhivskog portala iz Bosne i Hercegovine
Tokom dugog niza godina osnovni vid ukljuivanja arhivske djelatnosti
Bosne i Hercegovine u meunarodne tokove ogledao se u ueu arhivskih
djelatnika zemlje na raznim seminarima, konferencijama i savjetovanjima
meunarodnog karaktera, na kojima su uesnici iz Bosne i Hercegovine sa
kolegama iz struke razmjenjivali iskustva steena u praksi, iznosili probleme
sa kojima su se susretali u radu sa arhivskom graom, radili na promovisanju
arhivistike kao nauke i obraivali problematiku arhivske teorije i prakse.
9
I danas
je ovaj oblik saradnje najaktivniji, ali je posljednjih godina primjetano aktivnije
ukljuivanje arhivske djelatnosti Bosne i Hercegovine u moderne arhivske
svjetske tokove. Primjetni su odreeni pomaci u nastojanjima da se arhivska
djelatnost u zemlji modernizuje i da se meunarodna iskustva, posebno sa polja
upotrebe informacijskih tehnologija u arhivistici prenesu u Bosnu i Hercegovinu.
To se prije svega ogleda u aktivnom ueu na istaknutim meunarodnim
skupovima, arhivski djelatnici iz Bosne i Hercegovine su lanovi raznih
arhivistikih asocijacija npr. prof.dr. Azem Koar koji je ve dugi niz godina
9 Arhivski radnici iz Bosne i Hercegovine su uestvovali na nizu meunarodnih skupova i
konferencija: Zagrebaki arhivski dani, Savjetovanje arhivskih radnika Vojvodine, Savjetovanje u
Radencima Tehnini in vsebinski problemi klasinega in elektronskega arhiviranja, Subotiki
arhivski dan, Savjetovanje hrvatskih arhivista, Slovensko-hrvatska arhivska konferencija Otoec
2010., Prva konferencija arhiva slovenskih zemalja Lipice 2010., Meunarodna konferencija Arhivi
na web-u iskustva, izazovi, vizije, ICARUS 2010.; ICARUS konferencije 2011. (Be, Poljska).
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
295
lan Meunarodnog instituta za
arhiviske znanosti Trst/Maribor
10
,
mladi arhivski radnici se ukljuuju
u razne meunarodne radionice
na kojima usavravaju svoja
znanja i korisna iskustva prenose
u matine ustanove i arhivsku
djelatnost zemlje. U posljednjih
nekoliko godina arhivisti iz Bosne
i Hercegovine su redovni polaznici
Jesenje arhivske kole u Trstu
11
koju
organizuje Meunarodni institut
za arhivske znanosti Trst/Maribor.
kola je meunarodnog karaktera i u
njenom radu uestvovali su arhivisti
iz preko 23 zemlje Evrope i svijeta.
Vano je istai i uee arhivista iz
Bosne i Hercegovine na Svjetskom
arhivskom kongresu (u Beu 2004. i
Kuala Lumpuru 2008.) po prvi put u
historiji arhivske struke zemlje.
Pored toga, Historijski
arhiv Sarajevo i Arhiv Tuzlanskog
kantona potpisali su sa brojnim
arhivima u regionu deklaracije i protokole o strunoj saradnji
12
, a Arhiv Bosne i
Hercegovine sa nacionalnim arhivima u okruenju
13
. Isto tako protokole saradnje
potpisalo je i Arhivistiko udruenje Bosne i Hercegovine
14
sa nacionalnim
10 International Institute of Archival Science Trieste/Maribor (IIAS) Meunarodni institut za
arhivske znanosti Trst/Maribor razvio se iz Centra za tehnike i strune probleme u arhivima koji je
osnovan 1986. godine.
11 Od 2007. godine polaznici ove kole su redovno arhivisti iz Bosne i Hercegovine. Do sada je kroz
kolu prolo sedam mladih arhivista.
12 Historijski arhiv Sarajevo potpisao je tokom 2010. godine Protokole saradnje sa Dravnim
arhivom Zagreb i Istorijskim arhivom Ras Novi Pazar, a Arhiv Tuzlanskoga kantona je iste godine
potpisao Deklaracije o saradnji sa Regionalnim arhivom Maribor i Dravnim arhivom Osijek.
13 Prvi protokol o saradnji Arhiv Bosne i Hercegovine je sklopio sa Hrvatskim dravnim arhivom
Zagreb jo neposredno po svretku rata. Od tada je isti sklopio brojne protokole o saradnji s raznim
nacionalnim arhivima.
14 Arhivistiko udruenje Bosne i Hercegovine je 09. septembra 2011. potpisalo je Dekleraciju o
saradnji zajedno sa Arhivskim drutvom Slovenije, Hrvatskim arhivistikim drutvom i Drutvom
arhivskih radnika Vojvodine. Deklaraciju su potpisali predsjednik AUBiH Sejdalija Gui, predsjednica
Arhivskog drutva Slovenije Katja Zupani, za predsjednicu Hrvatskog arhivskog drutva Deanu
Kovaec, Ivana Prgin i predsjednica Drutva arhivskih radnika Vojvodine Ljubica Buda.
Deklaracija o saradnji izmeu Arhiva
Tuzlanskog kantona i Regionalnog arhiva i
Pokrajinskog arhiva Maribor
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Selma ISI
296
strukovnim udruenjima u okruenju, a Arhivistiko udruenje u Federaciji BiH
i Drutvo arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona sa regionalnim strukovnim
udruenjima
15
. Sve to je dalo znaajan podsticaj unapreenju arhivske struke u
Bosni i Hercegovini.
U posljednjoj deceniji trend meunarodne saradnje je posebno ojaan
ukljuivanjem pojedinih arhiva i arhivistikih udruenja u razliite meunarodne
asocijacije, ime se arhivskoj djelatnosti otvaraju nove mogunosti.
Ovaj trend je zapoet je jo u vrijeme rata, kada je 17. februara 1994. godine
Arhiv Bosne i Hercegovine primljen u lanstvo A kategorije Meunarodnog
arhivskog vijea u Parizu
16
. Iste godine, predstavnici arhivske slube Bosne i
Hercegovine su po prvi put u historiji pojavili na meunarodnom planu, uzevi
uee na XXX zasjedanju Okruglog stola arhiva (CITRA), koje se odralo u
Solunu 12-15. oktobra.
17
Ovaj oblik meunarodne saradnje je pojaan 2003.
godine kada je Historijski arhiv Sarajevo postao lanica UNESCO arhivskog
portala, a za njim su ubrzo i druga dva arhiva postali lanice iste asocijacije, Arhiv
Republike Srpske 2004. godine i Arhiv Tuzlanskog kantona od 2005. godine. Bio
je to samo poetak djelovanja arhivske djelatnosti Bosne i Hercegovine u okviru
meunarodnih asocijacija.
Godine 2010. lanice Meunarodnog arhivskog vijea u kategoriji C
postali su: Historijski arhiv Sarajevo, Arhiv Tuzlanskog kantona i Arhivistiko
udruenje Bosne i Hercegovine. Iste godine Arhiv Bosne i Hercegovine,
Historijski arhiv Sarajevo i Arhiv Tuzlanskog kantona su postali i lanice
znaajne meunarodne arhivske asocijacije ICARUS-a.
18
Ova lanstva su ve imala pozitivnog odraza na arhivsku djelatnost u
zemlji. U saradnji sa navedenom asocijacijom realizovan je projekat ICARUS
Radionice- Informatizacija odran u Tuzli 30. i 31. maja 2011. godine, a u
realizaciji je jo jedan projekat.
15 Ova dva udruenja su u decembru 2009. godine potpisala Ugovor o saradnji sa Drutvom
arhivskih radnika Vojvodine.
16 Meunarodno arhivsko vijee (MAV) - International Council of Archive (ICA) je neutralna,
nevladina organizacija osnovana 1950.godine na Prvom meunarodnom kongresu arhiva u Parizu,
a posveena uinkovitom upravljanju dokumenata i zatiti, uvanju i koritenju svjetskog arhivskog
blaga kroz predstavljanje arhivske grae i arhiva irom svijeta.
17 60 godina Arhiva Bosne i Hercegovine (1947.-2007.), Sarajevo 2007., str.83
18 ICARUS - International Centar for Archival Research - Meunarodni centar za arhivska
istraivanja sa sjeditem u Beu je konzorcij osnovan s ciljem unapreenje suradnje meu arhivima
i drugim batinskim ustanovama putem osiguravanja strune, organizacijske i nancijske podrke
projektima i strategijama koji se bave dostupnou arhivske grae u elektronskom obliku. ICARUS
trenutno okuplja 84 lana iz 15 europskih zemalja i aktivno je ukljuen u nekoliko meunarodnih
projekata: Monasterium, Matricula i ENArC, a iza sebe ima uspjeno zavrene projekte Net.Archiv i
Charters Network.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
297
ICARUS lanice iz Bosne i Hercegovine
Zakljuak
Pitanje upotrebe informacijskih tehnologija u arhivistici je jedno
od najaktuelnijih i najkompleksniji pitanja moderne arhivistike. Direktno
ukljuivanje u rjeavanje pojedinih pitanja ovog podruja i pronalaska pravog
naina prilagoavanja tih rjeenja arhivskoj djelatnosti u Bosni i Hercegovini je
svakako pitanje koje se ne moe i ne smije zapostavljati.
Potreba i pravo na informaciju uveliko su utjecali i na jedan novi pravac
usmjerili razvoj arhivske nauke, ka modernizaciji i ubrzanju procesa arhivskog
rada, ali i uspostavljanja breg, jednostavnijeg i masovnijeg pristupa informaciji.
Moderni pravci arhivistike bez osavremenjavanja, upotrebe informacijskih
tehnologija, direktnog ukljuivanja u procese informatizacije, nemaju perspektive
i budunosti. Nastavak tradicionalnog, klasinog rada i djelovanja nije dovoljan
da odgovori na najznaajnije zahtjeve i izazove modernog drutva postavljene
pred arhive i arhivsku slubu zemlje. Zato je upotreba savremenih informacijskih
tehnologija, prije svega, potreba modernih arhiva koja im omoguava obavljanje
osnovnih zadaka kao ustanova.
Znaajan korak na tom planu je ukljuivanje institucija i ustanova u razne
meunarodne asocijacije u okviru kojih se putem raznih projekata na zajedniki
nain pokuavaju rijeiti neka od osnovnih pitanja koja se tiu pohranjivanja i
prezentovanja arhivske grae. U svega nekoliko zadnjih godina Historijski arhiv
Sarajevo, Arhiv TK i Arhivistiko udruenje Bosne i Hercegovine postali su
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Selma ISI
298
lanice Meunarodnog arhivskog vijea (MAV) i ICARUS-a ime je otvoreno
jedno novo poglavlje u razvoju arhivske djelatnosti Bosne i Hercegovine. Ova
lanstva otvaraju nove mogunosti za arhive i cjelokupnu arhivsku djelatnost
zemlje.
Summary
The issue of using information technology in archival science is one of
the most actual and complex issues. Direct involvment in resolving certain issues
in this area and nding the right way to customize these solutions to t the needs
of archival service in Bosnia and Herzegovina, is certainly an issue that can not
and must not be neglected.
The need and right to information greatly affected a new direction,
focused on development of modern and archival science and the process of
archival work, while also establishing a faster, simpler and more accesible
access to an information. Modern archival direction, without modernization and
use of information technology and without direct involvement in the process
of computerization, lacks perspective and any viable future. Continuation of
traditional, classical work and activities is not sufcient to answer the most
important demands and challenges of modern society set in front of archives
and archival services of the country. Therefore, the use of modern information
technologies, primarily, follows the needs of modern archives, which allows
them to carry out basic tasks as institutions.
An important step in this plan is the inclusion of institutions in various
international associations within which, through various projects, we can nd
a common way while trying to resolve some basic issues related to storing and
presenting of archival materials. In the past few years, Historical Archive of
Sarajevo, Archives of Tuzla Canton and Archival Association of Bosnia and
Herzegovina became members of the International Council on Archives (ICA)
and ICARUS, and thus opened a new chapter in the development of archival
service in Bosnia and Herzegovina. This membership opens up new opportunities
for these archives, as well as the entire countrys archival service.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
299
Katarina HORVAT
Dravni arhiv u Zagrebu
OBAVIJESNA POMAGALA ZA FONDOVE ZDRAVSTVA
U DRAVNOM ARHIVU U ZAGREBU
Abstrakt: U tekstu e biti rijei o valorizaciji gradiva zdravstvenih
ustanova te o mogunostima koje ono daje za istraivanje. Opisati e se rad
na izradi obavijesnih pomagala za fondove zdravstva i dati nekoliko smjernica
koje su zajednike obradi i opisu svih fondova zdravstvenih ustanova. Pozornost
e se posvetiti i zadacima koje dananjim arhivistima namee suvremeno
informacijsko okruenje i novim mogunostima koje ono prua arhivistima u
svakodnevnom radu. Tekst e se dotaknuti i strukture tematskog vodia Izvori
za povijest zdravstva u Dravnom arhivu u Zagrebu.
Kljune rijei: Fondovi zdravstvenih ustanova, obrada arhivskoga
gradiva, opis arhivskoga gradiva, obavijesna pomagala.
Fondovi
U Dravnom arhivu u Zagrebu uva se ukupno sedamnaest fondova pod
klasom F - Zdravstvo i socijalne ustanove. U podklasi F.1.1. Klinike i bolnice,
nalazi se pet fondova.
1
U podklasi F.1.3. nalazi se jedan fond.
2
U podklasi
F.1.4. Zdravstvene stanice / Ordinacije ope medicine nalaze se dva fonda
3
, pod
F.2. Ljekarne jedan fond
4
, jedan fond pod F.4.4. Ustanove za rehabilitaciju
5
,
etiri fonda pod F.4.5. Djeji domovi i sirotita
6
, dva fonda Zavoda i zaklada
dobrotvornog karaktera (F.4.6.)
7
i jedan fond koji je klasiciran u socijalnim
ustanovama pod Ostalo (F.4.7.).
8
1 HR-DAZG-240 Bolnica milosrdnih sestara u Zagrebu, HR-DAZG-961 Bolnica za zarazne bolesti
u Zagrebu, HR-DAZG-962 Kraljevska zemaljska ortopedska bolnica, HR-DAZG-241 Merkurov
sanatorij u Zagrebu, HR-DAZG-243 Zakladna bolnica u Zagrebu.
2 HR-DAZG-1245 Zavod za javno zdravstvo grada Zagreba.
3 HR-DAZG-233 Gradski djeji ambulatorij u Zagrebu, HR-DAZG-242 kolska poliklinika u
Zagrebu.
4 HR-DAZG-374 Trgovina lijekovima Remedia.
5 HR-DAZG-236 Prihvatilite za trahomatoznu djecu u Zagrebu.
6 HR-DAZG-229 Centralno prihvatilite za djecu, HR-DAZG-230 Djeji dom Josipovac, HR-
DAZG-237 Sredinji ured sestara pomonica u Zagrebu, HR-DAZG-238 Uprava djeje kolonije u
Zagrebu.
7 HR-DAZG-782 Zaklada predsjednika i osnivaa Prehrane andora A. Alexandera, HR-
DAZG-785 Zaklada bana Jelaia za nemone vojnike i njihove obitelji.
8 HR-DAZG-234 Okruni ured za osiguranje radnika Zagreb.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Katarina HORVAT
300
Ovdje e biti govora o obradi i opisu te izradi obavijesnih pomagala za
fondove zdravstvenih ustanova i slubi koje su djelovale u devetnaestom i u
prvoj polovici 20. stoljea, dok se nee detaljnije obraivati socijalne ustanove
te zavodi i zaklade dobrotvornog karaktera, kao ni ljekarne niti zdravstvene
ustanove osnovane u drugoj polovici 20. stoljea.
To su fondovi sljedeih ustanova:
1. HR-DAZG-243 Zakladna bolnica u Zagrebu, 1844.-1848., 1884.-1952.; 33.4
d/m
Najstarija bolnica u Zagrebu (u dananjem smislu te rijei) koja je svojim
radom zapoela ve 1804. kao Bolnica milosrdne brae. Bolnica je proglaena
javnom i opom bolnicom, a od 1916. godine je u vlasnitvu grada Zagreba.
Ova je bolnica bila prva medicinsko-nastavna ustanova u ovom dijelu Hrvatske.
Godine 1831. u toj je bolnici okulist Ivan Szabo obavio prvu operaciju
(reklinaciju) katarakte. U njoj su tijekom vremena radili mnogi istaknuti lijenici:
Rudolf Lamprecht, Ivan Szabo, Aleksandar Mraovi ml., Josip Fon, Vinko Lui
Matkovi, Janko Thierry, Pavao ulumovi i dr. Od 1918. bolnica nosi ime Opa
javna zakladna bolnica pod dravnom upravom u Zagrebu ili Zakladna bolnica.
Godine 1919. dr. Ivan Herzog osnovao je Odjel za ivane i duevne bolesti, prvi
takav odjel u Hrvatskoj. Pri odjelu je 1935. osnovao prvu mentalnohigijensku
ustanovu u Hrvatskoj - Stanicu za psihohigijenu. Godine 1920. dr. Vladimir
epuli osnovao je Odjel za tuberkulozu, a 1921. prvi antituberkulozni dispanzer
u sjevernoj Hrvatskoj. Nakon Drugog svjetskog rata Zakladna bolnica (tada
Dravna bolnica na Sv. Duhu) preimenovana je u Opu bolnicu Dr. Josip
Kajfe.
2. HR-DAZG-240 Bolnica milosrdnih sestara u Zagrebu 1878./1949.; 51.5 d/m
Jedna od prvih zagrebakih bolnica, radom je zapoela 1846. godine.
Otvorile su je sestre milosrdnice, a od 1873. godine proglaena je javnom i opom
bolnicom. U njoj su tijekom vremena osnovani razni odjeli, od kojih su neki bili
prvi takve vrste u Hrvatskoj (1904. Djeji odjel), a neki e prerasti u najvee
odjele te vrste u jugoistonoj Europi (Oni odjel). U prostoru Bolnice, pod
vodstvom dr. Ljudevita Juraka, 1913. je osnovana Prosektura javnih zdravstvenih
zavoda grada Zagreba. U bolnici je od njenog osnutaka radio itav niz istaknutih
lijenika kao to su Dragutin Maek, Radovan Markovi, Kurt Hhn, Ljudevit
Jurak i dr. Bolnica je razvojem svojih djelatnosti, prije Prvog svjetskog rata
postala jednim od najpoznatijih medicinskih centara ne samo u Hrvatskoj, nego i
u jugoistonoj Europi. Bolnica je ostala vlasnitvo milosrdnih sestara Sv. Vinka
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Obavijesna pomagala za fondove zdravstva u Dravnom arhivu u Zagrebu
301
Paulskog, sve do 1. svibnja 1948., kada je Zakonom o nacionalizaciji prela
pod upravu Gradskog narodnog odbora i poela poslovati pod nazivom Opa
bolnica narodnog heroja dra Mladena Stojanovia.
3. HR-DAZG-961 Bolnica za zarazne bolesti u Zagrebu 1919.-1946.; 6.4 d/m
4. HR-DAZG-962 Kraljevska zemaljska ortopedska bolnica 1915.-1931.; 1 d/m
5. HR-DAZG-241 Merkurov sanatorij u Zagrebu 1928./1946.; 2 d/m
6. HR-DAZG-233 Gradski djeji ambulatorij u Zagrebu 1908./1948.; 15.6 d/m
Djeji ambulatorij, prva socijalna medicinska institucija za zatitu djece
u bivoj Jugoslaviji, otvoren je 1. sijenja 1908. godine. Rad ambulatorija ve
je od poetka iao u dva smjera: otvorena je besplatna ordinacija za bolesnu
djecu, te stvorena sistematska zatita dojenadi i male djece. Godine 1931.,
rad Gradskog djejeg ambulatorija bio je ve tako obiman da je sadravao ove
ustanove: Kraljevski dravni djeji dispanzer, Gradski djeji ambulatorij u uem
smislu, Mlijena kuhinja, Dom za dojenad i majke, Savjetovalite za majke,
Savjetovalite za pitanje odgoja djece, Kolonije za dojenad i malu djecu.
Gradski djeji ambulatorij je 1946. godine, po nalogu Ministarstva narodnog
zdravlja, preimenovan u Gradski djeji dispanzer. Godine 1954. dispanzeri
postaju sastavni dijelovi Domova narodnog zdravlja.
7. HR-DAZG-242 kolska poliklinika u Zagrebu 1924.-1946. 3.4 d/m
8. HR-DAZG-237 Sredinji ured sestara pomonica u Zagrebu 1930.-1946.;
12.2 d/m
9
Gradivo
Gradivo fondova ovih zdravstvenih ustanova u Dravnom arhivu u Zagrebu
potjee iz razdoblja od sredine 19. stoljea sve do sredine 20. stoljea, no veina
gradiva nastala je u prvoj polovici 20. stoljea. Iako se radi o malom broju
fondova, oni sadre ukupno ak 125,5 d/m gradiva. Od spomenutih fondova
najbolje je sauvano gradivo Zakladne bolnice i Bolnice milosrdnih sestara u
Zagrebu, ukupno oko 85 d/m.
to se tie valorizacije gradiva, radi se uglavnom o fondovima tree
kategorije, uz jedan fond 2. kategorije, a to je Gradski djeji ambulatorij u
Zagrebu, koji je tu oznaku zasluio kao prva socijalno-medicinska ustanova za
zatitu djece na podruju Hrvatske (kao i bive Jugoslavije).
9 Klasikacija ponekad ne moe u potpunosti opisati kategoriju kojoj neka ustanova pripada. Zato,
iako se ova ustanova nalazi pod klasom F.4. kao socijalne ustanove, u stvari ulazi u kategoriju socijalno-
zdravstvenih ustanova, kakve su osnivane u dvadesetim i tridesetim godinama 20. stoljea, napose
zalaganjem Andrije tampara i provoenjem njegovih ideja o vanosti preventivne zdravstvene zatite.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Katarina HORVAT
302
Gradivo zdravstvenih ustanova sastoji se od nekoliko glavnih cjelina
10
:
1. OPA DOKUMENTACIJA, nastala administrativnim poslovanjem ustanove
(kao to su registraturna pomagala, spisi sreeni po broju urudbenog
zapisnika, okrunice, predmetni spisi itd.);
2. DOKUMENTACIJA O ZAPOSLENICIMA (osobnici, knjige evidencije
zaposlenika, slubeni listovi i sl.);
3. DOKUMENTACIJA O PACIJENTIMA (kao to su matine knjige pacijenata,
prijamni zapisnici, povijesti bolesti, knjige operacije, knjige ambulante, knjige
otpusta itd.) ili Dokumentacija o zdravstvenom ili socijalno-zdravstvenom
radu (Medicinska dokumentacija ili Socijalno-medicinska dokumentacija);
4. FINANCIJSKA I RAUNOVODSTVENA DOKUMENTACIJA (prorauni,
knjige bolno-opskrbnih trokova, glavne knjige, blagajnike knjige itd.);
5. OSTALA DOKUMENTACIJA (fotograje, katalog knjiga lijenike
biblioteke i sl.).
Mogunosti za istraivanje
U skladu s poveanjem interesa za drutvenu povijest u proteklih 20-ak
godina, u zadnje se vrijeme moe pratiti i pojaan interes za istraivanje povijesti
zdravstva u Hrvatskoj. S obzirom na injenicu da za neke od ovdje navedenih
ustanova ne postoji ni povijesna monograja koja bi faktografski pokrivala
njihov rad, ova su povijesna istraivanja jo na samom zaetku.
Osim za istraivanja povijesti zdravstva, napose povijesti zdravstvenih
institucija, gradivo zdravstvenih ustanova koristi se i za:
1. Istraivanje rtava Drugog svjetskog rata (Trenutno se provodi projekt
istraivanja rtava Drugog svjetskog rata pod ingerencijom Hrvatskog
dravnog arhiva. Za potrebe tog istraivanja u itaonici Dravnog arhiva u
Zagrebu pregledava se i gradivo zagrebakih zdravstvenih ustanova. Koriste
se matine knjige, prijamni zapisnici, knjige umrlih pacijenata i dr.);
2. Istraivanje podataka o pojedinim istaknutim osobama (npr. A.B. imi umro
je u zagrebakoj Zaraznoj bolnici).
Ovo gradivo takoer moe posluiti i za:
3. Genealoka istraivanja, budui da obiluje osobnim podacima, naroito
matine knjige i prijamni zapisnici pacijenata u kojima se mogu nai podaci
10 Sve ove cjeline zastupljene su samo ako je gradivo pojedine ustanove cjelovito sauvano,
to, naalost, nije sluaj kod svih fondova. Kod svih fondova zdravstvenih ustanova sauvana je
dokumentacija o pacijentima ili socijalno-medicinska dokumentacija, meutim samo je kod nekih
sauvana opa dokumentacija ili dokumentacija o zaposlenicima. Vie o tome na online vodiu
Dravnog arhiva u Zagrebu: http://daz.hr/vodic/f-zdravstvo-i-socijalne-ustanove/f1-zdravstvene-
ustanove-i-sluzbe
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
303
ne samo o datumu i mjestu roenja, ponekad vjenanja i branom partneru,
zatim o mjestu prebivanja, zaposlenju, datumu smrti, a ponekad i podaci o
njegovim roditeljima i djeci. Naalost, ovo se gradivo jako rijetko koristi
u svrhe rodoslovnih istraivanja, zato to su podaci o neijem lijeenju u
bolnici uglavnom slabo poznati njegovim potomcima.
Gradivo zdravstvenih ustanova moe takoer posluiti i za rjeavanje
imovinsko-pravnih i drugih zahtjeva stranaka, kao to su:
4. Zahtjevi za dokazivanjem statusa vojne osobe u Drugom svjetskom ratu. Taj
se status moe dokazati i preko bolnike dokumentacije jer je u matinim
knjigama, prijamnim zapisnicima pacijenata i drugdje upisana i pripadnost
pacijenta vojnoj postrojbi.
11

5. Zahtjevi za medicinskom dokumentacijom o lijeenju (ali takvih je zahtjeva
vrlo malo, budui da se u Dravnom arhivu u Zagrebu uglavnom nalazi
dokumentacija nastala do 1945. godine).
Obrada gradiva
Sreivanje
Prilikom revizije gradiva, u razdoblju od 2006. do 2010. godine, nametnula
se potreba za njegovom detaljnijom sadrajnom obradom i opisom. Novi standard
ISAD(G) predlagao je nadopunu postojeih obavijesnih pomagala novim
elementima opisa, a mogunost elektronikog pretraivanja opisa fondova na
internetu (full text search) traila je da se detaljnije sadrajno opie samo gradivo
i njegov stvaratelj.
12
Naputena je podjela na knjige i spise i uvedena je podjela na cjeline koje
sadrajno prikazuju rad stvaratelja fonda. Openitu shemu sreivanja predstavlja
podjela na ve spomenute cjeline:
1. Opa dokumentacija;
2. Dokumentacija o pacijentima (ili Socijalno-medicinska dokumentacija,
Dokumentacija o zdravstveno-socijalnom radu i sl.);
3. Dokumentacija o zaposlenicima;
11 1993. godine, izmjenama Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju pripadnici Hrvatske
domovinske vojske koji su mobilizirani 1941.-1945. dobili su pravo da im se vrijeme provedeno
u Hrvatskoj domovinskoj vojsci, kao i vrijeme provedeno u zarobljenitvu, rauna dvostruko za
mirovinski sta, kao i partizanima.
12 Godine 2008. Dravni arhiv u Zagrebu svoj je Vodi kroz fondove i zbirke obajvio i na internetu
gdje je mogua pretraga opisa svih fondova i zbirki po bilo kojoj rijei (full text search). U planu je i
postavljanje inventarnih popisa na internet, koji e takoer biti pretraivi.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Katarina HORVAT
304
4. Financijska i raunovodstvena dokumentacija;
5. Ostalo.
Unutar svake od cjelina gradivo je uglavnom sreeno kronoloki, dok
su opi spisi sreeni prema brojevima urudbenog zapisnika. Predmetni spisi,
tj. oni koji su izdvojeni iz cjeline opih spisa zbog bavljenja istim predmetom,
ostavljeni su u seriji Opa dokumentacija ili su uvrteni u sadrajno pripadajue
cjeline (npr., ako je veliki broj spisa koji se odnose na poslove oko bolnikog
personala izdvojen iz opih spisa, njih se moe uvrstiti u seriju Dokumentacija o
zaposlenicima).
U sluaju da je u ustanovi djelovalo vie odjela ije je gradivo sauvano u
fondu, njih treba izdvojiti u posebne cjeline i sloiti redoslijedom kako su nastali,
odnosno prema brojevima koje su nosili u unutarnjoj organizaciji ustanove, ako
ih je mogue ustanoviti.
Primjer plana sreivanja fonda HR-DAZG-243 Zakladna bolnica u
Zagrebu:
Gradivo je grupirano u sljedee serije:
1. Opa dokumentacija - Registraturna pomagala, 1920.-1950., 50 knj.;
2. Dokumentacija o pacijentima, 1844.-1848., 1884.-1952., 603 knj., 11 kut.,
4 omota;
3. Financijska i raunovodstvena dokumentacija, 1918.-1952., 181 knj.;
4. Ostalo, 1922./1952., 4 knj., 2 omota.
Serija ad. 1. dijeli se na:
1. 1. Kazala urudbenih zapisnika
1. 2. Urudbeni zapisnici
Serija ad. 2. dijeli se na:
2.1. Dokumentacija o pacijentima - za cijelu bolnicu
2.2. Dokumentacija o pacijentima - za pojedine odjele
Podserija 2.1. dijeli se na sljedee cjeline:
2.1.1. Matine knjige
2.1.2. Knjige umrlih
2.1.3. Knjige otpusta
2.1.4. Prijamni zapisnici
2.1.5.Ostale knjige za evidenciju pacijenata
2.2.1. Interni odjel (I. odjel)
2.2.2. Kirurki odjel (II. odjel)
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
305
2.2.3. Oni odjel (III. odjel)
2.2.4. Odjel za ivane i duevne bolesti
2.2.5. Otorinolaringoloki odjel
2.2.6. Ginekoloki odjel
2.2.7. Ortopedski odjel
2.2.8. Zubni odjel
2.2.9. Centralni laboratorij
2.2.10. Hematologija
2.2.11. Pasteurov zavod
Serija ad. 4. dijeli se na sljedee cjeline:
4.1. Bolniki teaj pri Opoj bolnici dr. Josip Kajfe
4.2. Fragmenti raznih spisa
Primjer plana sreivanja fonda HR-DAZG-240 Bolnica milosrdnih sestara
u Zagrebu:
1. Ravnateljstvo; 1912.- 1946., 10 knj., 10 kut.
2. Uprava; 1907./1949., 16 knj., 13 kut.
3. Dokumentacija o zaposlenicima; 1910./1947., 3 knj., 3 kut.
4. Dokumentacija o pacijentima; 1900.-1949., 228 knj., 273 kut.
5. Financije, raunovodstvo, blagajna i ekonomat; 1886./1949., 125 knj., 54
kut.
6. Ostalo; 1878./1944., 3 knj., 1 kut.
Serija ad. 1. dijeli se na sljedee podserije:
1. 1. Registraturna pomagala
1. 2. Opi spisi
2. 1. Registraturna pomagala
2. 2. Opi spisi
2. 2. Ostali spisi
4. 1. Evidencije pacijenata - za cijelu bolnicu
4. 2. Evidencije pacijenata po odjelima
4. 3. Iskazi o kretanju bolesnika
4. 4. Parere
13
13 Parere su popisi bolesnika koji ostaju na lijeenju due od 40 dana.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Katarina HORVAT
306
4.1.1. Kazala matinih knjiga bolesnika
4.1.2. Matine knjige bolesnika
4.1.3. Kazala umrlih
4.1.4. Mrtvake knjige
4.1.5. Ostale knjige za evidenciju pacijenata
4.1.6. Prijamni zapisnici i matini listovi
4.1.7. Naputnice
4.1.8. Povijesti bolesti
4.2.1. Kirurki odjel (II. odjel)
4.2.2. Oni odjel (IV odjel)
4.2.3. Odjel za uho, grlo i nos (Oto-ryno-laringoloki odjel)
5.1. Knjige za voenje bolnikih nancija, raunovodstva, blagajne i
ekonomata
5.2. Svotni iskazi rauna bolno-opskrbnih trokova
5.3. Financijska i raunovodstvena dokumentacija u vezi osoblja bolnice
5.4. Rauni, prorauni, trokovnici
5.5. Ostala nancijska i raunovodstvena dokumentacija
Takoer, treba u posebne cjeline izdvojiti i gradivo nastalo radom pojedinih
posebnih ustanova, ukoliko su one djelovale u sastavu zdravstvene ustanove
stvaratelja fonda, npr. savjetovalita, domovi, ambulante.
Primjer plana sreivanja fonda HR-DAZG-242 kolska poliklinika u
Zagrebu:
1. Opa dokumentacija, 1924.-1945., 21 knj., 14 kut.
2. Dokumentacija o socijalno zdravstvenom radu 1924.-1946., 4 knj., 3 kut.
3. Financijska, raunovodstvena i blagajnika dokumentacija, 1924.-1946.,
22 knj., 2 kut.
4. aka kuhinja Kraljice Marije u Srednjokolskom sklonitu zagrebakih
gospoa/ aka kuhinja kolske poliklinike, 1930.-1942., 1944., 10 knj.,
1 kut.
5. aki dom Malo Sljeme / ako oporavilite na Sljemenu, 1938.1945., 4
knj., 1 kut.
1.1. Kazala
1.2. Urudbeni zapisnici
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
307
1.3. Opi spisi
1.4. Okrunice
1.5. Izvjetaji o radu
1.6. Predmetni spisi
Ovo je posebno vano zbog toga to su serije vidljive na internetu putem
online vodia Dravnog arhiva u Zagrebu, tako da su nazivi serija elektroniki
pretraivi.
Opis
Opis gradiva je izraen prema temeljnim naelima norme ISAD(G): opis
od opeg ka posebnome, obavijesti prilagoene razini opisa, neponavljanje
obavijesti i povezivanje opisa.
U sluaju postojanja cjelina kao to su predmetni spisi, obvezno je
naznaeno kojim se predmetom spisi bave, a za spise prema urudbenom
zapisniku (ope spise) u opisu sadraja naznaeno je to sve mogu sadravati.
U opisu historijata ustanove stvaratelja i opisu sadraja pazilo se da
budu spomenuti pojmovi i osobe koji bi mogli biti zanimljivi potencijalnim
korisnicima (i preko kojih bi potencijalni korisnici mogli pretraivati online
vodi Dravnog arhiva u Zagrebu). U opisu historijata stvaratelja i u opisu
sadraja fonda najvie dolazi do izraaja senzibiliziranost arhivista prema
vrednovanju gradiva i prepoznavanju njegova mogueg koritenja u znanstvene
svrhe. Arhivist e opisom naglasiti ono za to smatra da jest ili bi moglo biti
zanimljivo za istraivanje.
Preporuljivo je izdvojiti sve promjene naziva stvaratelja kao poseban
element opisa, ili kao prilog historijatu ustanove, npr.:
Bolnica Milosrdne brae, 1804.1918.
Opa javna zakladna bolnica pod dravnom upravom u Zagrebu (Zakladna
bolnica), 1918. 1941.
Dravna bolnica Zagreb, 1941. 1945.
Opa bolnica dr Josip Kajfe, 1946.1992.
Opa bolnica Sveti Duh, 1992. -
14
Korisno je u opis fonda uvrstiti i valorizaciju gradiva
15
,

bilo kao poseban
element opisa ili unutar opisa sadraja, npr.:
14 http://daz.hr/vodic/f-zdravstvo-i-socijalne-ustanove/f1-zdravstvene-ustanove-i-sluzbe/350-hr-
dazg-243-zakladna-bolnica-u-zagrebu
15 Iako ISAD(G) ne trai valorizaciju gradiva, ona je vrlo preporuljiva jer otvara mogunosti
za istraivanje koje inae mogu ostati nezamijeena. Valorizacija gradiva je primjer dobre prakse u
dosadanjoj hrvatskoj arhivistikoj praksi.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Katarina HORVAT
308
Fond moe posluiti kao izvor pri istraivanju povijesti medicine i
socijalne povijesti na podruju grada Zagreba krajem 19. i tijekom prve polovine
20. stoljea. Matine knjige bolesnika mogu biti pomoni izvor pri genealokim
istraivanjima.
16
Isto tako, dobro je opis gradiva obogatiti i podacima o metapodacima
17
,
npr.:
U matinim knjigama bolesnika i prijamnim zapisnicima mogu se nai
osobni podaci o pacijentima, kao i podaci o njihovoj bolesti i lijeenju.
U partijalnicima bolno-opskrbnih trokova mogu se nai podaci o
pacijentima i njihovom boravku u bolnici te trokovima lijeenja. (Na ovaj nain
korisnicima se daje do znanja da partijalnici bolno-opskrbnih trokova mogu
posluiti za evidenciju pacijenata, u sluaju da za neka godita matine knjige
nisu sauvane.)
U dopunske izvore u inventaru potrebno je uputiti na vezu s pravnim
institucijama koje su bile direktno nadlene za pojedine zdravstvene ustanove,
ako je mogue dobro je navesti i u kojoj se cjelini mogu nai relevantni dopunski
izvori:
npr. fond: Gradsko poglavarstvo Zagreb, podserija: Zdravstveni odsjek, ili:
fond: Gradsko poglavarstvo Zagreb, podserija: Zbirka novinskih izrezaka.
Treba navesti i ostale fondove i zbirke u kojima se nalazi gradivo relevantno
za istraivanje pojedine institucije npr. Zbirka fotograja. serija: Zdravstvene
ustanove.
Ovaj element opisa vjerojatno e biti potrebno stalno dopunjavati budui
da e se daljnjim radom na obradi nailaziti na nove podatke o gradivu koje moe
posluiti kao dopunski izvor.
Uputno je u inventarnom popisu ponovo navesti koje se sve gradivo moe
nai pod nekim openitim pojmom, npr. Opi spisi. Primijeeno je da stranke u
itaonici esto pregledavaju samo inventarni popis i ne pridaju dovoljno panje
opisu sadraja. Zato je ponekad preporuljivo biljekama (footnotes) obogatiti
inventarni popis, kao u sljedeim primjerima opisa gradiva:
16 http://daz.hr/vodic/f-zdravstvo-i-socijalne-ustanove/f1-zdravstvene-ustanove-i-sluzbe/350-hr-
dazg-243-zakladna-bolnica-u-zagrebu
17 Ako se smatra potrebnim, u obavijesnom pomagalu mogu se navesti i sve rubrike koje se nalaze
npr. u matinoj knjizi bolesnika, kako bi se pokazalo koji se sve podaci mogu u njoj nai.
18 Dopisi s istim sadrajem nalaze se i pod opim spisima.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
309
Redni broj
opisne
jedinice
(signatura)
Sadraj
Vremenska
oznaka
(godina)
Napomena
31
32
Opi spisi
Opi spisi
1946.
1947
spisi sreeni prema
brojevima urudbenog
zapisnika, sign. 5
32A
32B
Spisi u vezi s opskrbom,
kolonizacijom djece, popisi
gradskih tienika i sl
18
Dopisi upueni/primljeni i u vezi
gradskih namjetenika/slubenika
19
1931.-1939.
1935.-1936.
spisi imaju urudbeni
broj
esto inventar nee biti samo sumarni, nego e djelomino biti i analitiki.
Analitiki e se opisati gradivo u sluaju da je vano ili znaajno ili je nemogue
uklopiti ga u vee cjeline, npr. gradivo koje se nalazi u seriji Ostalo ili Razno.
18

19

20
Redni broj
opisne jedinice
(signatura)
Sadraj
Vremenska oznaka
(godina)
Napomena
2.2. OPI SPISI
20
34
Opi spisi 1921. /1938.
35 Opi spisi 1939.
Nakon sreivanja gradiva i uspostavljanja reda meu opisnim jedinicama
gradivo je potrebno signirati. Najjednostavniji nain je taj da svaka opisna jedinica
ima poseban broj koji tee od jedan prema veim brojevima u numerikom nizu
do zadnje opisne jedinice (najee e svaka knjiga imati jednu signaturu, dok se
u arhivskoj kutiji moe nalaziti jedna ili vie opisnih jedinica).
Drugi nain je da svaka kutija dobije jedan broj kao svoju signaturu, a ako
se u njoj nalazi vie opisnih jedinica, one se oznaavaju na sljedei nain:
20 Opi spisi su ugl. rauni, svotni iskazi bolno-opskrbnih trokova, iskazi parera, izvjetaji o kretanju
bolesnika i sl.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Katarina HORVAT
310
Redni broj opisne
jedinice
(signatura)
Sadraj Vremenska oznaka
(godina)
Napomena
22/1
22/2
22/3
22/4
Opi spisi 3 / 235
Opi spisi 177 / 1064
Opi spisi 1 / 861
Opi spisi 3 / 1297
1924.
1925.
1926.
1927.
Na taj se nain olakavaju sluajevi kad se novo gradivo treba uvrstiti u ve
oznaenu kutiju, jer onda ne treba mijenjati signature okolnih opisnih jedinica
izvan kutije.
U sluaju da se neko gradivo naknadno ubacuje meu ve signirane
arhivske jedinice, moe ga se oznaiti slovnim oznakama, kako se ne bi trebalo
pristupiti ponovnom signiranju cijelog fonda. npr.:
655 Kontrolnik osoblja 1941.-1942.
655A Ratni kontrolnik osoblja 1941.
656 Oevidnik beriva 1943.-1944.
Signature oznaavaju poredak gradiva, a nisu vezane za njegov sadraj i
vrstu.
Pojam signatura u inventarnom popisu, odnosno Redni broj opisne
jedinice (Signatura), olakava razumljivost funkcije ovog elementa opisa kod
samih korisnika i pojednostavljuje postupak naruivanja gradiva u itaonici.
Oznake na tehnikim jedinicama moraju sadravati sljedee elemente: broj
i naziv fonda i signaturu, npr. HR-DAZG-242 kolska poliklinika u Zagrebu,
sign. 42. Na taj se nain smanjuje vrijeme potrebno za rjeavanje zahtjeva za
pripremu gradiva iz spremita, kao i vraanje gradiva na mjesto u spremitu.
Prilozi inventarima zdravstvenih ustanova mogu biti:
1. kazala;
2. popisi osobnika lijenika i drugog osoblja (ili nekog drugog gradiva za
koje se ustanovi da bi ga vrijedilo popisati detaljnije no to je to uinjeno
u inventarnom popisu).
U Dravnom arhivu u Zagrebu je uobiajeno da se kazalo izrauje iz
pojmova koji se nalaze u inventarnom popisu i da ono upuuje na signaturu iz
tog inventarnog popisa.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
311
Kazala su svrsishodna kad se radi o velikim inventarnim popisima kod
kojih je zbog duine popisa smanjena preglednost samog popisa i povezivanje
informacija. Takvo je, npr. kazalo za fond HR-DAZG-240 Bolnica milosrdnih
sestara u Zagrebu, iji popis ima 54 stranice i preko 700 opisnih jedinica. U kazalu
se mogu povezivati obavijesti prema pojmu bez obzira na vrstu dokumentacije.
Npr., ako u Dokumentaciji o pacijentima nije sauvano gradivo nekog odjela, ali
se to gradivo moe nai u Financijskoj dokumentaciji, u kazalu e se pokazati
gradivo kojih se svih odjela moe nai u itavom fondu. Takoer bi bilo dobro da
kazalo ima elemente tezaurusa, tj. da upuuje na sline ili srodne pojmove. npr.
Ambulanta, vidi i: Ordinacija.
Ako su inventarni popisi relativno kratki i pregledni, kazalo i nije potrebno,
osim ako je u planu izrada zbirnog kazala unutar vie fondova, no onda se mora
prilikom izrade inventarnih popisa i kazala paziti na jednoobraznost opisa svih
opisnih jedinica, to je gotovo nemogue postii, ak i kad sve inventarne popise
radi ista osoba.
Danas je opcija full text search znatno olakala pretraivanje teksta koji
se nalazi u elektronikom obliku ili na internetu tako da je velikim dijelom
nadmaila funkciju kazala.
Tematski vodi Izvori za povijest zdravstva
Godine 2011. Dravni arhiv u Zagrebu izdao je tematski vodi Izvori za
povijest zdravstva u Dravnom arhivu u Zagrebu od sredine 19. do sredine 20.
stoljea
21
. Tematski vodi sastoji se od dvije knjige. U prvoj knjizi, podnaslova
Fondovi i zbirke, opisani su fondovi, zbirke i cjeline u kojima se nalazi gradivo
relevantno za istraivanje povijesti zdravstva. U drugoj podnaslova Izbor iz
fundusa prikazano je izabrano arhivsko gradivo propraeno prikladnim citatima.
U prvoj knjizi prikazani su podaci o fondovima zdravstvenih i socijalnih
ustanova koji se uvaju u Dravnom arhivu u Zagrebu. Fondovi socijalnih
ustanova uli su u ovaj tematski vodi iz razloga to se u njima moe nai i
gradivo za koje moemo rei da predstavlja izvor za povijest zdravstva u uem
smislu npr. zdravstvene kartoteke pitomaca, socijalni listovi s podacima o
zdravstvenom stanju pitomaca i sl.
Za fondove zdravstvenih i socijalnih ustanova nisu prikazani svi elementi
opisa koji se mogu nai u njihovim inventarima, ve oni za koje smo smatrali da
su korisnicima najzanimljiviji i najkorisniji. Prikazani su, uz osnovne podatke o
svakom fondu (identikacijska oznaka / signatura fonda, klasikacijska oznaka,
naziv fonda, vrijeme nastanka gradiva, koliina i nosa zapisa, naziv stvaratelja
fonda) i historijat ustanove stvaratelja, opis sadraja i strukture fonda te inventarni
popis gradiva.
21 Ureenje, priprema i oblikovanje: Branka Molnar. Priredile Katarina Horvat i Branka Molnar.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Katarina HORVAT
312
U sadraju i strukturi fonda dana je opaska o sauvanosti gradiva (da li je
cjelovito ili fragmentarno, u kojim je cjelinama sauvano cjelovito ili uglavnom
cjelovito itd.), o jeziku kojim je gradivo pisano, o serijama koje su ustrojene u
fondu te sadrajni opis gradiva u svakoj od serija. Na kraju je dana i napomena o
nainu na koji je gradivo sreeno.
Inventarni popisi gradiva zdravstvenih i socijalnih ustanova iskazani su u
cjelosti. Radi bolje preglednosti popisa ponekad su neke opisne jedinice prikazane
skupno, a ne pojedinano, npr. 20 - 22 Kazala A- 1946.1948. Smatrali smo da
e i takav prikaz zadovoljiti glavnu funkciju tematskog vodia tj. dati uvid u sve
vrste gradiva koje se mogu nai u pojedinim fondovima.
Osim fondova zdravstvenih i socijalnih ustanova, u tematski vodi ulo
je i gradivo fondova koji se nalaze u drugim klasama, za koje smo procijenili
da moe posluiti kao izvor za istraivanje povijesti zdravstva. Podaci o tom
gradivu mogu se nai u cjelini Ostali izvori, a grupirani su prema klasama, od
klase A. Uprava i javne slube do klase L. Zbirke izvornog arhivskog gradiva.
U ovoj cjelini ponekad smo dali samo openitu ocjenu nekog fonda ili fondova
kao izvora za povijest zdravstva (npr. Osim brojnih predmeta kotarskih sudova
o oduzimanju svojevlasti i imenovanju skrbnika, te oduzimanju punomoi,
fondovi pravosua sadre i raznu dokumentaciju o sporovima u svezi s bolnikim
lijeenjem.), a ponekad smo prikazali i dio inventarnog popisa navedenog fonda
u kojem se vidi relevantno gradivo, npr:.
HR-DAZG-98 ODVJETNIKA PISARNICA PRECCA NIKOLA, (1926.
1944.), 6 kut.
kopije pisama Nikole Precce kao ministra socijalne politike i narodnog
zdravlja raznim ministarstvima i drugim nadletvima i pojedincima u svezi s
intervencijama u personalnim pitanjima i ponekim naelnim problemima; kopije
njegovih izvjetaja Peri ivkoviu kao predsjedniku Ministarskog savjeta i
ministru unutarnjih poslova, 1930. - 1931. (kut. 1, podomot 1);
Dravna bolnica u Splitu, sluaj dr. Raia kao upravnika, objede protiv
njega i njegova obrana, 1935. (kut. 6, podomot 10).
Na kraju prve knjige nalaze se kazala predmeta, imena i mjesta.
U drugoj knjizi tematskog vodia prikazano je gradivo za koje je procijenjeno
da e biti ilustrativno i zanimljivo za potencijalne istraivae povijesti zdravstva.
Ova knjiga podijeljena je na tematske cjeline 1. Zdravstvene i zdravstveno-
socijalne ustanove i slube, 2. Bolesti, prevencija i edukacija, 3. Ljekarnitvo, 4.
Kupalita. Budui da je u ovoj knjizi naglasak bio na ilustrativnosti, objavljene
su mnoge fotograje, graevinski nacrti, plakati, kao i spisi, a svaka je od ovih
slika popraena relevantnim tekstom (najee se ovdje radi o ulomku iz teksta
odabranog arhivskog gradiva, ili, rjee, iz literature).
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
313
Svakako je dobro napomenuti da gradivo prikazano u ovom vodiu ne ini
cjelokupno gradivo Dravnog arhiva u Zagrebu koje se moe iskoristiti kao izvor
za istraivanje povijesti zdravstva, ve ono na to smo naili dosadanjim radom,
pregledom postojeih obavijesnih pomagala i istraivanjem. Daljnjim radom
ovaj vodi svakako moemo proiriti novim podacima o gradivu relevantnim za
istraivanje povijesti zdravstva.
Zakljuak
Moramo iskoristiti mogunosti koje nam daju nove tehnologije i na temelju
onog to su napravili nai prethodnici napraviti modernije i informativnije
obavijesno pomagalo, koje e bolje odgovarati potrebama dananjih korisnika.
Nova obavijesna pomagala omoguuju laku dostupnost informacija, bolju
preglednost gradiva i bre rjeavanje zahtjeva.
Valorizacija gradiva i senzibilizirani opis arhivista vani su i za poticanje
novih istraivanja koja mogu pokrenuti arhivisti svojim informacijama. Gradivo
moramo kvalitetno opisivati i struno obraivati i oznaavati, jer esto najvie
koriteno gradivo nije i gradivo koje je najbogatije podacima ve ono koje
je najtransparentnije i dovoljno detaljno opisano. Na taj nain kreemo se od
paradigme informacija prema paradigmi znanja.
Summary
The paper describes how to create nding aids for archival fonds of health
institutions. It gives some instructions for archival arrangement and description
which can be used in dealing with all archival fonds of health institutions. This
paper also deals with the valorisation of archival material of health institutions
and with the possibilities for research that this material gives.
We can use the possibilities that contemporary technologies (like full text
search on the Internet) give to us, and, on the basis of old nding aids, create new
and more up-to-date nding aids.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
315
Jovan P. POPOVI
PRAVNI ASPEKTI IZDAVANJA DOKUMENATA
POHRANJENIH U ARHIVIMA I USPOSTAVLJANJE
INSTITUCIJE NOTARA
Abstrakt: Do prije desetak godina na podruju bive Jugoslavije, ovjeru
prepisa dokumenata obavljali su sudovi i optinska odeljenja za upravno-pravne
poslove. Iza tog su stojali sudovi i optine, koji su bili i jedino nadleni da taj
institut odravaju svojom garancijom.
Kasnije, po ugledu na zemlje zapadne Evrope veina zemalja bive SFRJ
osnovale su institut notar, odnosno javni belenik ije su nadlenosti ureene
zakonima.
Arhivi takoer izdaju uverenja, potvrde i vre prepise dokumenata koja su
pohranjena u arhivima.
Kljune rei: Arhivski dokument, arhivska graa, upravni postupak,
sudski postupak, notari (javni belenici), dokazne svrhe, verodostojnost,
personalne i nansijske svrhe, pravna i zika lica.
Uvod
Zakonska regulativa na prostorima bive SFRJ, po osnovu valjanosti
arhivskih dokumenata u sudskom i upravnom postupku u dokazne svrhe kao i
metodologija izdavanja takvih akata nije bila sasvim ureena. U startu su se
po pravilu postavljala pitanja da li su overeni arhivski dokumenti u sudskom
i upravnom postupku isto tako prihvatani kao i oni koji su overavani od
strane sudova ili optinskih organa uprave, bez obzira na njihovu sadrajnu
verodostojnost.
Do prije desetak godina na podruju bive Jugoslavije, ovjeru prepisa
obavljali su sudovi i optinska odeljenja za upravno-pravne poslove. Radi se o
overi prepisa sa originala. Iza tih prepisa stojali su sudovi i optine, koji su bili i
jedino nadleni da taj institut odravaju svojom garancijom.
Arhivi se takoer bave izdavanjem isprava i overom prepisa dokumenata
koji su pohranjeni u arhivima. Arhivska graa u arhivima koristi se kao dokazno
sredstvo za potrebe zikih i pravnih lica i za ostvarivanje graanskih i ljudskih
prava, za naune, strune, studijske, publicistike, informativne, kulturno-
prosvetne, istraivake i druge namene. Samim tim, korienje arhivske grae za
potrebe zikih i pravnih lica kao dokazno sredstvo namee arhivima obavezu
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Jovan P. POPOVI
316
izdavanja javnih isprava (uverenja, potvrda, prepisa, reprograsanih dokumenata
i dr.).
Zakonska obaveza arhiva je izdavanje isprava o injenicama sadranim
u arhivskoj grai. Isprave se u uem smislu smatraju pismenima koje se sastavlja
i izdaje u cilju da se time utvrdi postojanje ili ne postojanje nekog dogaaja,
okolnosti ili injenica. Javna isprava prema zakonima koji reguliu administrativi-
upravni postupak je isprava koju u propisanom obliku izdaje dravni organ u
granicama svoje nadlenosti.
U upravnom postupku ispravom se dokazuje ono to se u njoj potvruje,
izjavljuje ili odreuje, na primer reenje, dozvola, odobrenje, uverenje i sl.
Ona je pun dokaz u upravnom postupku. Kao dokazno sredstvo i sudovi takav
dokumenat smatraju valjanim. Isprave, koje slue kao dokaz, podnose stranke ili
ih pribavlja organ koji vodi postupak.
Uverenje je najea i najvanija vrsta isprava koje se podnosi u upravnom
postupku.
Arhivi takoer, osim izdavanja fotokopija odnosno overenih prepisa,
izdaju najee uverenja na traenje zikih i pravnih lica sa kojima najee
ostvaruju neka svoja prava, odnosno koriste ih kao dokazna sredstva koja imaju
snagu javne isprave. Svaka tako izdata javna isprava moe se pobijati drugim
pravnim sredstvima ukoliko za to postoji interes i osnov.
Osim uverenja arhivi po zahtevu zikih ili pravnih lica, mada ree,
izdaju i potvrde o odreenim injenicama sadranim u arhivskoj grai. Pored
uverenja i potvrda, arhivi izdaju overene prepise arhivske grae i reprograsane
dokumente. Najei zahtevi zikih i pravnih lica odnose se na traenje
podataka o injenicama sadranim u arhivskoj grai. Potrebe su iskazane najvie
u traenju podataka koji se odnose na radni sta, kvalikacije, uestvovanje u
ratovima, inove, dodeljivanje priznanja, nagrade i odlikovanja, bolest i leanje
u bolnicama, na zatvore, logore i sl., na imovinsko-pravne odnose, posed,
vlasnitvo, promenu prebivalita, uestvovanje na saveznim, regionalnim i
lokalnim akcijama, presude, reenja, odluke, kao i osnivanje, integrisanja,
likvidiranje registacija preduzea i drugih pravnih lica i sl.
Postupak mora postojati i isti se potovati, jer se ne sme ostaviti da
organi u reavanju odreenih stvari iznalaze greke, zbog nepravilne primene
materijalnih propisa, a u suprotnom bilo bi proizvoljnosti i samovolje u radu,
to nije dozvoljeno. Meutim, uglavnom odredbe zakona o administrativnom-
upravnom postupku o uverenjima ostale su i dalje jedini osnov za njihovo
izdavanje.
Pored zakonskog akta o optem upravnom postupku postoje i drugi
zakonski propisi koji reguliu ovu oblast, kao na primer zakoni o zatiti arhivske
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Pravni aspekti izdavanja dokumenata pohranjenih u arhivima i uspostavljanje institucije notara
317
grae, zakoni o overavanju potpisa, rukopisa, prepisa i dr. Podzakonski akti, koji
takoer reguliu ovu oblast, su uputstva o nainu overavanja potpisa, i prepisa.
Po pravilu postoje dve vrste upravnog-aministrativnog postupka: opti upravni
postupak i posebni upravni postupci.
Opi upravni postupak obuhvata pravna pravila koja su zajednika za
postupak i rad najveeg broja organa uprave, ili drugih pravnih i dravnih organa
i organizacija kada primenjuju materijalno-pravne propise u upravnim stvarima.
Odredbe tih propisa duni su da potuju svi organi i organizacije kada reavaju
o pravima i obavezama ili pravnim interesima pojedinaca, pravnog lica i druge
stranke, pa i arhivi kao organi uprave, odnosno ustanove sa javnim ovlaenjima.
Svaki organ ili ovlaena organizacija, kada reava o odreenoj upravnoj
stvari duna je da u svom radu primenjuje posebna pravna pravila ukoliko
ona postoje. U tom sluaju ne primenjuju se odredbe opeg administrativnog
postupka. Za arhive primenjuju se zakoni koji reguliu zatitu i korienje
arhivske grae. U sluaju gde to arhivski propisi nisu regulisali primenjuju se
odredbe opteg postupka, koji u odnosu na pravila posebnih upravnih postupaka,
imaju supsidijarni karakter, tj. karakter dopunjujueg pravila. To znai da se
pravila opteg upravnog postupka primenjuju samo ako neke radnje ili faze
posebnog postupka nisu u potpunosti ili nisu uopte regulisane.
U arhivskoj delatnosti, tamo gde ne postoji poseban zakon koji regulie
postupak kada se reava o interesima pravnih i zikih lica, arhivi su duni da kod
izdavanja uverenja i dr. primenjuju odredbe opteg upravno-administrativnog
postupka. (U Srbiji je to Zakon o optem upravnom postupku Sl. list SRJ, br.
33/97 i 31/01 i Sl. glasnik RS, broj 30 od 7.5. 2010).
U arhivima reprograsni dokumenti overavaju se po pravilu tambiljem
uz potpis, bez bilo kakvog blieg objanjenja, ili na primer: Vri se overavanje
prepisa i reprograsanih dokumenata, gde se po pravilu moraju pozivati
na odredbe zakona i drugih podzakonskih propisa koje primenjuje. Ukoliko
nema preambule bilo za uverenja, bilo za overe i prepise dokumenata, moe se
postaviti pitanje valjanosti takvih dokumenata. No, u svakom sluaju potreba,
racionalnosti, ekonominosti i praksa navode na neophodnost takvog izdavanja.
Izdavanje uverenja, potvrda, overenih kopija od strane arhiva
Uverenje je upravni akt i njegovo donoenje spada u nadlenost drave.
Kod njegovog izdavanja najee se sprovodi upravni postupak. Uverenje je
najea i najvanija vrsta isprava koja se podnosi u upravnom postupku. Ona
nemaju karakter reenja. Uverenjem se nita ne reava, ve se sa njim samo
potvruju injenice. Ono je najee najtei oblik upravnog postupka, koje
ujedno slui kao kralj dokaza.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Jovan P. POPOVI
318
Postavlja se pitanje da li arhivi, odnosno svi arhivi imaju pravo
izdavanja uverenja, poto svi nemaju status dravnog organa, odnosno upravne
organizacije, ili pak to oni vre na osnovu javnog ovlaenja? ta bi pre svega
bila javna ovlaenja? Javna ovlaenja su prenoenje odreenih upravnih
poslova sa organa uprave u delokrug drugih institucija i drugih pravnih lica ija
im je skuptina i poverila vrenje tih poslova.
Preuzimanjem arhivske grae po pravilu nakon isteka roka od 30 godina
od dana nastanka preuzete grae preuzimaju se i sve slubene evidencije od
stvaraoca grae, koju uvaju i njome raspolau nadleni arhivi. Znai, u arhive
skupa sa fondovima stiu na uvanje, zatitu i korienje i slubene evidencije.
Ovde se pre svega misli na matine knjige, delovodnike, upisnike, nansijska i
druga dokumenta i dr. Ta uredno voena slubena evidencija od momenta prijema
u posed arhiva omoguava da izdaju i uverenja. Arhivima olakava izdavanje
uverenja i zbog toga to i sami vode evidencije, pre svih o primljenoj arhivskoj
grai, kao i druge evidencije ustanovljene zakonskim i drugim propisima.
Autor smatra da arhivi mogu, treba i obavezni su da izdaju uverenja,
pre svega iz razloga, jer im je to omogueno zakonima ili preneto javnim
ovlaenjima, to je najee ureeno zakonima o zatiti i korienju arhivske
grae. A pored ostalog i zbog toga, to se radi o injenicama u vezi sa poslovima
iz nadlenosti koju obavljaju, kao i zbog toga da se zikim i pravnim licima-
podnosiocima zahteva izae to pre u susret kako bi ostvarili neko svoje pravo,
koje se bazira na dokumentima pohranjenim u arhivima. Prilikom izdavanja
uverenja arhivi su duni da se pozovu na odredbu zakona na osnovu kojih i izdaju
uverenja.
Svako uverenje treba da sadri: naziv arhiva koji izdaje uverenje, broj
i datum tog uverenja, na iji zahtev se izdaje, zakonski osnov za izdavanje,
naziv ovog akta, kratak, jasan, taan i potpun opis injenica koje se potvruju ili
navode u uverenju, na osnovu koje slubene evidencije se izdaje uverenje i to sa
konkretnim podacima, naziv evidencije, broj godina upisa i evidencija kartoteke,
odnosno registar, potpis direktora ili ovlaenih lica i peat. Kada uverenje
izdaje arhiv, treba pored toga navesti i naziv ili signaturu fonda i oznaku pod
kojom je evidencija svrstana u fond. Uverenje se kuca u dva primerka. Kopija se
uva u arhivu. Izdato uverenje podlee plaanju ili oslobaanju takse na osnovu
zakona o taksama. Na samom uverenju mora se oznaiti da li je plaena taksa
ili je izdavanje uverenja osloboeno plaanja takse, kao i zakonski propis koji to
regulie.
Kod izdavanja uverenja mora se obavezno voditi rauna o rokovima koji
su predvieni.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
319
Izdavanje prepisa dokumenata regulie se zakonskim i podzakonskim
propisma i drugim aktima. Pre svega, ovo pitanje se naelno regulie zakonima
o overavanju potpisa, rukopisa i prepisa, dok se podzakonskim propisima
uputstvima o izvravanju zakona o overavanju potpisa, rukopisa i prepisa blie
regulie ova oblast.
Odmah se namee pitanje da li arhivi imaju pravo vriti prepise odnosno
overe dokumenata, izvode i fotokopije arhivskih dokumenata i uopte arhivske
grae koju uvaju? Naravno da mogu, jer im to logikom stvari i pripada,
odnosno spada u njihovu nadlenost. Nonsens je da je to samo u nadlenosti
sudskih i upravnih organa i notara. Iz osnovnog naela svih postupaka i naela
ekonominosti, hitnosti i humanosti, kao i zbog izlaska u susret zikim i pravnim
licima, pa ak i iz praktinih razloga to je nasuna potreba.
No, pre svega ta bi to bio prepis dokumenta? Prepis i overavanje
dokumenta je potvrivanje istovetnosti prepisa sa njihovom izvornom ispravom.
Fotokopija isprava i drugih dokumenata izdata od strane arhiva ukoliko je
overena ima karakter prepisa.
Uglavnom po propisima u naelu overavanje prepisa vre nadleni
upravni organi i sudovi. Dat je i postupak. Prepis koji se ima overiti mora se
uporediti sa izvornom ispravom. Znai prepisom ili fotokopijom dokumenata
koja se nalaze u arhivima i koja se overavaju od strane ovlaenog lica arhiv ne
garantuje istinitost njegovog sadraja ve tvrdi da je prepis veran originalnom
dokumentu.
Prepis se mora sa izvornom ispravom slagati i u pravopisu, interpunkciji
i skraivanju rei. Ako su u izvornoj ispravi neka mesta ispravljena, preinaena,
brisana, precrtana, umetnuta ili dodana, mora se to u potvrdi i overi prepisa
navesti. Ovako e se postupiti i u sluaju kada je isprava pocepana, oteena ili
ako je inae po spoljanjem obliku oito sumnjiva. Kada se overava prepis samo
jednog dela isprave ili izvod iz koje isprave, prepis mora biti tako sainjen da se
iz njega jasno vidi koji su delovi isprave ostali neprepisani. Sada u praksi retko se
vre prepisi dokumenata. Umesto prepisa vri se fotokopiranje dokumenata koji
se overavaju po istom postupku kao da se radi o prepisima.
Prepise, kopije ili izvode iz dokumenata koje uvaju arhivi kao arhivsku
grau, izdaju se na zahtev zikih i pravnih lica.
Karakteristino je napomenuti da se korisnicima arhivske grae
omoguava izdavanje uverenja ili prepisa i mehanika reprodukcija grae, pa i
pored toga to propisima o arhivskoj grai i arhivskoj slubi nije preneto javno
ovlaenje na njih, niti je pak to regulisano nekim podzakonskim aktom. To se,
bez obzira na nepostojanje propisa primenjuje u praksi, to je neminovno, jer
bi se u suprotnom uskraivala prava i interesi zikih i pravnih lica. Ako tako
ne bi bilo, arhivi bi morali strankama davati originale koje bi, nakon overe od
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Jovan P. POPOVI
320
strane navedenih nadlenih organa, vraali, ili bi neki od odgovornih slubenika
arhiva (to je sigurnije i odgovornije, jer se ne znaju namjere korisnika ) iao
sa strankama do optine ili suda radi uporeivanja i overe dokumenata. To ne
bi bilo ni celishodno ni jeftino. Jedini izlaz mogao bi se nai u reprograsanju
dokumenata, bez overe prepisa, ali takva dokumenta ni sud ni upravni organi
u svojim postupcima ne bi morali smatrati valjanim. Stoga po miljenju autora
arhivi bi bili ovlaene institucije koje izdaju overene prepise dokumenata iz
arhivske grae koju tite za line potrebe zikih i pravnih lica, u svrhu dokaznog
sredstva. Na prepisu dokumenata, koji se overavaju, treba da stoji tekst sledee
sadrine: Ova kopija je verna originalu koji se uva (navesti naziv arhiva) u
fondu-zbirci (navesti naziv fonda-zbirke, njegovu signaturu i broj fascikle
iz koje je dokument, podatak o tome da li je plaena taksa ili je overavanje
dokumenata osloboeno plaanja takse, kao i zakonske propise koji to reguliu,
datum izdavanja uverenja, potpis ovlaenog lica i peat arhiva). Tekst za overu
prepisa izrauje se u obliku tambilja.
Overavanje prepisa od strane arhiva vri se, samo u sluajevima kada se
radi o arhivskim dokumentima koji se izdaju na zahtev pravnih i zikih lica, a
koji ovima slue kao dokaz kod nadlenih organa o injenicama sadranim u tim
dokumentima, a radi ostvarivanja nekog prava, o emu je ranije bilo rei.
Reprografska dokumenta za potrebe korisnika istraivaa za naune,
publistike i druge potrebe, ne podleu obavezi overavanja u smislu zakonskih
propisa.
Treba rei da sva overena i izdata dokumenta mogu i treba da slue u
dokazne svrhe jednako kako u sudskom tako i upravnom postupku. Sudovi i
upravni organi ih smatraju valjanim. Overa dokumenata izdata od strane arhiva
najee slue za personalne, raunovodstvene, nansijske, bankarske i naravno
line potrebe. Na arhivima je da te i takve poslove obavljaju savesno, odgovorno
i struno.
Odredbe zakona o parninom, krivinom i upravnom postupku
omoguavaju strankama, da ukoliko sumnjaju u tanost prepisa, to mogu
osporavati. Oni mogu osporavati ne samo valjanost prepisa izdatog od strane
arhiva ili drugog ovlaenog organa ili organizacije, ve i istinitost sadraja
osporavanog dokumenta. Do tada je dokument validno dokazno sredstvo.
Nadlenost notara
Institut Notar ili Javni belenik bio je prisutan mnogo ranije u zemljama
Zapadne evrope. Zakonskim osnivanjem institucije Notar i davajui joj vrlo
vaan delokrug nadlenosti, olakan je i u mnogome smanjen obim poslova
optinskih organa uprave i sudova.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
321
U zemljama bive SFRJ taj institut nije postojao. Nakon sticanja statusa
dravnosti, neke od bivih republika SFRJ donijele su propise, kojima se osnivaju
i ureuju nadlenosti i postupak rada notara koji te poslove obavljanju uspeno.
Inae, u dravama sa prostora bive SFRJ, gdje jo nisu doneti zakoni koji
ureuju ovaj vid delatnosti, u postupku su donoenja. U Srbiji je skoro donet
Zakon o javnom beleniku, koji je objavljen u Slubenom glasniku RS, broj
31, od 12.5.2011 godine.
Postavlja se pitanje kakva je uloga i to je nadlenost notara-belenika?
Radi se prije svega o javnoj slubi. Notar-javni belenik imenovan od strane
nadlenog dravnog organa, na osnovu javnih ovlaenja prihvata od stranaka
izjave volje i daje im potrebnu pismenu formu i o tome izdaje isprave, koje imaju
karakter javnih isprava, uva originale tih isprava i druge poverene dokumente,
izdaje prepise isprava, javno potvruje injenice, daje strankama savete o
pitanjima koja su predmet njegove delatnosti i preduzima druge radnje i vri
druge poslove u skladu sa zakonom. U obavljanju delatnosti je samostalan i
nezavisan. U Srbiji Zakonom o javnom beleniku uvodi se nova pravosudna
profesija notar. Njegova ovlaenja su da sastavlja, overava, i izdaje javne
isprave o pravnim poslovima, izjavama i injenicama na kojima se zasnivaju
prava i overava privatne isprave , preuzima i uva isprave, novac, hartije od
vrednosti i druge predmete i na osnovu zakona i po odluci suda obavlja poslove
koji mu se poveravaju. Kod notara se moe sastaviti testament i druge line
potrebe graana. Da bi bolje funkcionisala institucija notara notarsko mesto se
odreuje-otvara prema lokacijama i gustini stanovnitva.
Osnivanjem institucije javnog belenitva, u mnogome se skrauje-
smanjuje obim poslova, pre svih organima uprave, sudovima pa i advokatima.
Javni belenik mora imati slubeni peat i slubene tambilje. Sve overe i potvrde
javnog belenika-notara imaju karakter javne isprave. Dozvoljeno im je ak i
da vre overe prevoda. Sud ne moe dozvoliti-poveriti javnom beleniku one
poslove za koje je nadlean sud po zakonu. To je u zakonu taksativno nabrojano.
Autor ovog rada ponovo istie i smatra jedino ispravnim, da se dokumenti
izdati i overeni od strane arhiva, kod kojih se nalaze na uvanju, moraju u dokazne
svrhe biti potpuno izjednaeni sa onim ispravama koje izdaju i overavaju sudovi,
organi uprave i notari.
Rezime
Pravo korienja arhivske grae spada u onu kategoriju problema za
arhiviste ije reenje je od najvee vanosti za njih. Slobodan pristup svim
dokumentima i pored sve veim pritiskom nikada nee biti mogu do kraja iz
brojnih razloga. Arhivisti su svesni toga. MAV je zauzeo stav da arhivska graa
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Jovan P. POPOVI
322
svake drave predstavlja kulturnu batinu i memoriju te drave, pa time i regiona
i Sveta.
Postupak korienja arhivske grae proizilazi iz odredbi zakona i
podzakonskih propisa svake drave ponaosob, i internog akta konkretnog arhiva.
Arhivska graa koristi se izmeu ostalog najee za: ostvarivanja graanskih
prava, nauno-istraivake, strune i druge potrebe pravnih i zikih lica;
ostvarivanja funkcije drave i njenih organa i radi izlaganja i objavljivanja
(kulturno-prosvetna i nauna delatnost).
U pravo korienja arhivske grae spada i izdavanje odreenih isprava
(uverenja, potvrda, i dr.), overa prepisa i dr. Izdavanje uverenja, potvrda i drugih
isprava kao i overa prepisa bili su u nadlenosti sudova i organa uprave, a u
skorije vreme i notara-javnih belenika.
Iako materijalnim zakonima koji ureuju zatitu i korienje arhivske
grae ta nadlenost nije blie ureena arhivi su ne samo iz pragmatinih ve
praktinih, ekonominih, humanih i drugih opravdanih razloga izlazili strankama
u susret i izdavali javne isprave i vrili prepise.
Postavlja se pitanje u kojoj su meri sudovi, organi uprave i druge
institucije i organizacije prihvatali arhivske isprave u dokazne svrhe?
Odgovor bi bio da su ipak prihvatane, a normalno da ukoliko bi neka
stranka u sporu ili postupku posumnjala u valjanost sadraja tog dokumenta
omogueno joj je da to proveri i utvrdi istinu i ospori, pokuala da osporava
valjanost tog dokumenta, onda je to njoj u zadatak da to utvruje.
Najzad, po miljenju autora svako uvjerenje odnosno svaki overeni
dokument (pismeno) izdat od strane arhiva treba i mora da ima dokaznu snagu u
upravnom i sudskom postupku i u svim drugim ustanovama, bankama i dr., gdje
se putem njega ostvaruje neko pravo, sve dotle dok neko tu istinitost ne osporava.
Ukoliko stranke ili neko tree zainteresovano ziko ili pravno lice u
sudskom ili upravnom postupku posumnja u verodostojnost izdatog arhivskog
akta omogueno mu je da to ospori i dokae. Lice koje to osporava mora to i da
dokae.
Summary
Right to use archival material is of the fundamental importance for the
archival institutions. But, the free access to absolutle every document, no matter
how strong the pressure is executed to archives management, will never be possible
from many reasons. Archival workers are conciescious about this situation. ICA
has a rm stand that the archival material of every country constitutes a cultural
heritage and the memory of the respective nation and accordintly the Region and
the World.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
323
The procedures for the use of the archival material are based on the
legislation and bylaws regulations of each country and the specic internal rules
of the respective archival institution. Mostly, the archival documents are used
by the citizens for their personal needs guaranteed by the constitutional rights,
for the scientic and other professional research purposes, for the administrative
needs of the State and its authority persons, for exibiting, publishing and other
educational purposes.
To get copies and certied copies of the documents and issuing of certain
generated documents like certications, receipts, transactions, etc. is guaranteed
by the legal and constitutional proscriptions. In earlier times this right was
executed by the respective courts or administrative state bodies, in the modern
times by public notars. Though the archival legislation was not too precise about
this right, the archival institutions, out of the pragmatic and humain reasons,
execute it by issueing such documents and making transcriptions of the original
documents.
Do courts, state administration or other institutions and organizations
accept these kinds of documents for the evidential purposes, issued by archival
institutions upon the requests of citizens? The answer is positive. In the case the
party in dispute expresses the uncertainty about the validity or accuracy of the
certied document, the validation process is being required and processed. The
expense of this procedure is always on the party who requests the validation
process.
The author of the Paper expresses his attitude that all documents generated
by the archival institutions are to be accepted as valid and accurate documents,
likewise as those issued by courts, state bodies or public notary, no matter if there
could be some imperfection from the formal and authority point of view.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
325
Hatida FETAHAGI,
CJELOVITOST ARHIVSKIH FONDOVA KAO USLOV
OSTVARIVANJA GRAANSKIH PRAVA (ISKUSTVO
ARHIVA TK)
Abstrakt: U radu se govori o iskustvu Arhiva Tuzlanskoga kantona u
Tuzli pri rjeavanju zahtjeva pravnih i zikih lica o injenicama sadranim
u arhivskim fondovima organa lokalne samouprave socijalistikog perioda,
tj. koliko cjelovitost ovih fondova utjee na ostvarivanje prava na pristup
informacijama.
Kljune rijei: Arhivski fondovi opinskih uprava, arhivska graa,
Arhiv, graani, korisnik, podnosilac zahtjeva, kompletnost ili cjelovitost fonda,
nesreenost fondova, baza podataka.
Uvodne napomene
Arhiv kao ustanova je obavezna i duna preuzeti arhivsku grau sazrelu
za preuzimanje od stvaratelja iste, te omoguiti koritenje pohranjene arhivske
grae u administrativne i naune svrhe. Ova obaveza je usko povezana s
ponudom, tj., graom koju posjeduje u svojim spremitima, a uspjenost ovoga
posla zapoinje mnogo ranije od samog momenta preuzimanja arhivske grae na
police arhivskih spremita. Stoga je od velikog znaaja zadatak koji arhivisti imaju
prilikom praenja procesa uvanja i zatite arhivske grae kod stvaratelja iste, jer
upravo od toga zavisi kvalitet pruanja informacija, injenica i dokumenata svim
zainteresovanim zikim i pravnim licima. I dalje smatramo da je neophodno
kontinuirano isticati da saradnja s korisnicima arhivske grae mora biti liena
svakog vida diskriminacije, potujui eventualne zabrane koritenja iste od
strane njenoga stvaraoca, to ipak, nije sluaj sa arhivskim fondovima opinskih
uprava, ija je graa dostupna u cjelosti svim korisnicima i istraivaima i gdje
transparentnost treba da je uvijek na prvom mjestu.
U svakodnevnom radu sa arhivskom graom preuzetih fondova opinskih
uprava jasno se uoavaju razlike koje postoje izmeu samih fondova, a koje se
ogledaju u stepenu ouvanosti, sreenosti i cjelovitosti istih. Ovaj rad ima za cilj
da prikae, na osnovu viegodinjeg iskustva, prednosti i potekoe s kojima
se susreemo svakodnevno pri rjeavanju zahtjeva korisnika iz arhivske grae
fondova opinskih uprava. Ovi fondovi obiluju injenicama iz oblasti kako
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Hatida FETAHAGI
326
imovinsko-pravnih odnosa, kojih je i najvie, tako i drugih oblasti, to obuhvata
sve procese oduzimanja i dodjeljivanja zemljita i objekata, dozvolu gradnje
objekata, stambena pitanja, pitanja socijalne zatite, pokretanja i registracije
privrednih aktivnosti, pitanja matinog ureda i mnoge druge. Cjelovitost i
sreenost arhivske grae direktno utjee na zadovoljenje zahtjeva potencijalnih
korisnika iste, jer to je manji stepen ouvanosti arhivske grae, to e i stepen
zadovoljenja eventualnih korisnika iste biti manji.
Preuzimanje arhivske grae opinskih fondova
Arhiv Tuzlanskog kantona, kao nadlena arhivska ustanova na podruju
Tuzlanskoga kantona, kontinuirano vri preuzimanje arhivske grae starije od 30
godina, od svih opina sa prostora Kantona, kako to i nalae vaei Zakon.
1
U
Arhiv Tuzlanskoga kantona u Tuzli preuzeta je arhivska graa slijedeih opina:
Skuptina optine Tuzla,
Skuptina optine Lukavac,
Skuptina optine Banovii,
Skuptina optine Srebrenik,
Skuptina optine Kalesija,
Skuptina optine ivinice,
Skuptina optine Gradaac,
Skuptina optine Kladanj,
Skuptina optine Graanica.
Takoer je preuzeta i arhivska graa opina osnovanih nakon Dejtonskog
sporazuma, a koje ulaze u sastav Tuzlanskoga kantona, ali se ne radi o grai
starijoj od 30 godina, ve grai iz perioda 1992.-1995. Radi se o slijedeim
opinama:
Opina Doboj Istok Klokotnica,
Opina Zvornik Sapna,
Opina Teoak.
Proces preuzimanja je zapoeo jo prije agresije na Bosnu i Hercegovinu
(1992. godine), kada je preuzet bio samo fond SO-e Tuzla, dok je graa ostalih
fondova opinskih uprava iz socijalistikog perioda preuzeta nakon agresije na
BiH, tj., od 1995.-2010. godine (vidi tabelu br. 1). U nastavku se mogu vidjeti
podaci o periodu preuzete arhivske grae i njenim koliinama.
2
1 Zakon o arhivskoj djelatnosti, Sl. novine Tuzlanskog kantona, br. 15/2000.
2 Podaci preuzeti iz evidnecija koje se vode u Arhivu Tuzlanskoga kantona.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Cjelovitost arhivskih fondova kao uslov ostvarivanja graanskih prava (iskustvo Arhiva TK)
327
Tabela br. 1.
Opina
Vremenski raspon
grae:
Koliina
registraturskih
jedinica
Koliina
u dunim
metrima
1. SO TUZLA 1955.-1980. 4.470 515,21
2. SO GRAANICA 1955.-1977. 1.808 187
3. SO LUKAVAC 1948.-1978. 1.225 148
4. SO IVINICE 1941.-1973. 1.863 120
5. SO GRADAAC 1915.-1975. 1.424 85
6. SO BANOVII 1946.-1977. 1.190 103
7. SO KLADANJ 1945.-1976. 751 75
8. SO SREBRENIK 1947.-1978. 449 28
9. SO KALESIJA 1959.-1975. 72 15
Ukupno: 13.252 1276,21
Koliina grae je izraena dvojako, u registraturnim jedinicama i u dunim
metrima. Svakako je za tano odreivanje koliine grae pouzdaniji podatak koji
mjeri grau dunim metrima, poto povezi, fascikle i knjige mogu biti razliitih
debljina i sadravati razliitu koliinu grae.
Iz izloenih podataka jasno se uoava da je arhivski fond SO-e Tuzla
najobimniji, to je razumljivo, poto opina Tuzla, ima najvei broj stanovnika
i najobimniju administraciju. U prvom preuzimanju, koje je obuhvatilo period
od 1955.-1970. godine, koliina grae je 270 d/m: 90 knj., 2.536 fasc. Drugo
preuzimanje arhivske grae od SO-e Tuzla je izvreno poetkom 2011. godine
za period 1971.-1980. godine, koliina grae je 245,21 dunih metara: 1.844
registraturske jedinice: 1.784 poveza, 43 kutije, 17 knjiga (indeksa). Moemo
slobodno zakljuiti da je sauvana vea koliina arhivske grae za period 1971.-
1980. godine, nego za prethodno preuzeti period. Namee se zakljuak da se u
osamdesetim godinama prologa stoljea poelo posveivati vie panje zatiti i
uvanju arhivske grae.
Najmanju koliinu grae je predala Opina Kalesija, svega 15 metara dunih
za period od 16 godina, to znai da ouvanost arhivske grae za jednu godinu ne
iznosi ni jedan cijeli duni metar, to je izuzetno malo sauvane grae. Predata
graa se odnosi uglavnom na grau matinog ureda i neto odobrenja gradnje
objekata. Unitenje grae je uslijedilo usljed i nakon ratnih dejstava koja su se
deavala na podruju pomenute opine tokom argesije na Bosnu i Hercegovinu.
Ovakvo opravdanje ne moemo iskoristiti i za grau SO-e Srebrenik, poto na
teritoriji te opine nije bilo ratnih dejstava zbog kojih bi se ista mogla unititi.
Predata graa se, uglavnom, odnosi na rad matinih ureda i odobrenja gradnje.
Namee se zakljuak da se u ovom sluaju radi o nemarnosti i nedovoljnoj brizi
i zatiti arhivske grae.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Hatida FETAHAGI
328
Iako nisu predmet istraivanja ovoga rada, navest emo i podatke o
preuzimanju arhivske grae i registraturskog materijala perioda agresije na BiH
(1992.-1995.):
Opina Tuzla (1992.-1995.), koliina grae: 403 poveza, 13 fascikli,
10 kutija, 4 knjige i 2 omota (55 d/m);
Opina Graanica (1992.1995.), koliina grae: 3 knjige, 438
fascikli (43 d/m);
Opina Kalesija (1992.1995.), koliina grae 128 poveza, 26
registratora (16 d/m);
Opina Srebrenik (1992.1995.), koliina grae: 83 registratora,
677 fascikli, 106 ukorienih knjiga, 207 VHS kaseta i 200 DVD-a
(10 d/m);
Opina Gradaac (1992.1995.), koliina grae: 90 poveza, 18
registratora, 27 fascikli, 9 knjiga i 4 kutije (15 d/m);
Opina Lukavac (1992.1995.), koliina grae: 120 poveza, 19
kutija i 363 registratora (90 m/d);
Opina Teoak (1992.1995.), koliina grae: 24 registratora, 5
poveza i 1 knjiga (2,5 d/m);
Opina Doboj Istok Klokotnica (1992.1995.), koliina grae: 7
poveza (1 d/m);
Opina Zvornik Sapna (1992.1995.), koliina grae: 6 knjiga,
330 registratora,15 kutija, 1 fascika, 13 poveza (36 d/m).
Utjecaj stepena ouvanosti na rjeavanje zahtjeva korisnika arhivske grae
Analiza podataka za period 2002.-2004.
Prva analiza podataka daje presjek davanja usluga korisnicima arhivske
grae kroz period od tri godine 2002.-2004. U prve dvije godine u Arhivu su
bila pohranjena samo tri arhivska fonda opinskih uprava, dok je 2004. godine
pruzeto jo pet novih fondova.
3
Tabela br. 2.
Godina
Ukupno podneseno
zahtjeva
Ukupno zahtjeva iz
fondova opinskih
uprava
%
2002. 313 194 61,00
2003. 276 135 48,91
2004. 347 175 50,43
3 Podaci koji se koriste u ovom radu preuzeti su iz izvjetaja i evidencija koje se vode u Arhivu
Tuzlanskoga kantona.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
329
Tabela 2. pokazuje podatke vezane za omjer ukupno podnesenih zahtjeva i
zahtjeva koji se odnose samo na arhivske fondove opinskih uprava. Jasno se vidi
da se vie od pola podnesenih zahtjeva odnosi na arhivsko gradivo pohranjeno u
fondovima opinskih uprava, to znai da je ta graa veoma vana za drutvenu
zajednicu i procese njenog razvoja.
Tabela br. 3
2002.
god.
Opina
Ukupno
zahtjeva
Pozitivno
rijeenih
Negativno
rijeenih
% pozitivno rijeenih
zahtjeva
1. SO Tuzla 116 61 55 52,5
2. SO Banovii 71 43 28 60,5
3. SO Graanica 7 5 2 71,4
194 109 85 56,1
Tabele 2. i 3. pokazuju da je 2002. godine ukupno podneseno 313 zahtjeva,
od ega se 194 odnosilo na arhivsku grau iz fondova opinskih uprava. Pozitivno
je rijeeno 109 zahtijeva to ukupno ini 56,1 % pozitivno rijeenih zahtjeva.
Tabela br. 4.
2003.
god.
Opina
Ukupno
zahtjeva
Pozitivno
rijeenih
Negativno
rijeenih
zahtjeva
1. SO Tuzla 88 48 40 54,5
2. SO Banovii 34 12 22 35,3
3. SO Graanica 13 6 7 46,2
135 66 69 48,8
Tabele 2. i 4. pokazuju da je 2003. godine ukupno podneseno 276 zahtjeva,
od ega se 135 zahtjeva odnosilo za arhivsku grau opinskih fondova. Pozitivno
je rijeeno 66 zahtjeva, to ini 48,8 % rijeenih zahtjeva iz grae optinskih
fondova te godine.
Tabela br. 5.
2004.
god.
Opina
Ukupno
zahtjeva
Pozitivno
rijeenih
Negativno
rijeenih
zahtjeva
1. SO Tuzla 120 66 54 55
2. SO Graanica 12 10 2 83,3
3. SO Lukavac 4 2 2 50
4. SO ivinice 10 2 8 20
5. SO Gradaac 2 0 2 0
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Hatida FETAHAGI
330
6. SO Banovii 22 9 13 40,9
7. SO Kalesija 4 1 3 25
8. SO Srebrenik 1 1 0 100
175 91 84 52
Tabele 2. i 5. pokazuju da je u 2004. godini ukupno podneseno 347 zahtjeva,
od ega je 175 zahtjeva iz arhivskih fondova opinskih uprava, to ini 50,43%
od ukupno podnesenih zahtjeva. Pozitivno je rijeeno 52% podnesenih zahtjeva,
to je ispod utvrenog standarda koji ne bi trebao biti nii od 70% pozitivno
rijeenih zahtjeva.
Analiza podataka za period 2008.-2010.
Dalja analiza je imala za cilj da utvrdi kretanja podnesenih zahtjeva i
njihov rezultat u sada ve preuzetih devet arhivskih fondova opinskih uprava
u zadnje tri godine. Prvo je napravljena analiza ukupnoga broja podnesenih
zahtjeva za period 2008.-2010. godine, te zbirni podaci za navedene godine, dok
se analiza za svaku godinu posebno moe vidjeti u Prilogu br. 1, na kraju rada.
Tabela br. 6.
Godina Ukupno podneseno zahtjeva
Ukupno zahtjeva iz fondova
opinskih uprava
%
2008. 480 246 51,25
2009. 510 251 49,21
2010. 433 184 42,49
Ako uporedimo podatke iz Tabele 6. sa podacimo iz tabele 1., tj. perioda
u zadnje tri godine sa podacima iz perioda 2002.-2004. godine, vidjeemo da se
broj podnesnih zahtjeva iz fondova opinske uprave neznatno smanjio u odnosu
na ukupan broj podnesenih zahtjeva u navedenim godinama i sada je neto manji
od 50 %. Razlog tome su novi preuzeti fondovi iz oblasti privede i sudstva, koji
takoer biljee znaajan broj zahtjeva od strane korisnika arhivske grae, ali
i koliina od skoro 50 % zahtjeva od ukupnoga broja potvruje, konstataciju
da je ovo arhivsko gradivo zaista vrlo vano za korisnike i dobra briga o istom
poluie zadovoljne korisnike i jednostavnije procedure kod zadovoljavanja
prava svih korisnika.

A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
331
Podaci za period 2008.-2010.
Tabela br. 7.
Opina
Ukupno
zahtjeva
Pozitivno
rijeenih
Negativno
rijeenih
zahtjeva
1. SO Tuzla 200 135 65 67,50
2. SO Graanica 103 86 17 83,49
3. SO Lukavac 162 125 37 77,16
4. SO ivinice 76 48 28 63,50
5. SO Gradaac 37 24 13 64,86
6. SO Banovii 50 24 26 48,00
7. SO Kladanj 30 13 17 43,33
8. SO Srebrenik 20 9 11 45,00
9. SO Kalesija 3 2 1 66,66
681 466 215 68,43
Na osnovu izloenih podataka u Tabeli 7., vidi se da procenat podnesnih
zahtjeva iz fondova opinskih uprava postepeno opada, dok raste procenat
podnesnih zahtjeva drugih fondova pohranjenih u Arhivu Tuzlanskoga kantona,
ali moemo biti zadovoljni procentom pozitivno rijeenih zahtjeva, koji se
postepeno pribliava zadovoljavajuem nivou. Takoer treba naglasiti da
se podaci odnose na zvanino podnesene zahtjeve, te da esto stranke izvre
samo uvid u arhivsku grau, ali ne ele izdavanje ovjerenih kopija injenica iz
arhivskih fondova i zbirki.
to se tie pojedinanih rezultata, arhivska graa nekih fondova je na
zavidnom nivou, kada je rije o pozitivno rijeenim zahtjevima, koji u navedenim
godinama iznosi preko 70, pa i 80 %. Na osnovu iznesenih podataka uoava se
da su prilino dobro sauvani i registraturno pravilno sreeni fondovi arhivske
grae opina Lukavac, Graanica i Tuzla. To pokazuju i visoki procenti pozitivno
rijeenih zahtjeva.
Opina Kalesija je sauvala samo mali dio arhivske grae te su i zahtjevi
korisnika mali, svega tri za tri godine, to jasno pokazuje da su i opinski
slubenici upoznati sa stanjem predate arhivske grae te ne upuuju korisnike u
Arhiv.
Iako je sam postupak podnoenja zahtjeva u Arhivu vrlo jednostavan tj.,
zahtjevi se mogu podnositi lino u uredu za podnoenje zahtjeva u prostorijama
Arhiva, putem telefona ili putem elektronske pote, rjeavanje istih nije tako
jednostavno. Razlozi lee ponekad u nedostatku relevantnih, pa ak i netanih
podataka, koje dobijamo od korisnika, nesreenosti fondova (mada se za ove
potrebe pretrauju i nesreeni fondovi), nedostatak baze podataka, ali najee
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Hatida FETAHAGI
332
je uzrok loa ouvanost (necjelovitost) fondova. Iz sprovedene analize se jasno
vidi da opine koje su predale najmanju koliinu grae biljee najmanji broj
podnesenih zahtjeva.
O tekoama vezanim za necjelovitost fondova ve se ranije pisalo u
prethodnim brojevima ovoga asopisa.
4
Razlozi necjelovitosti fondova su
viestruki. esto su stvaraoci, da bi izbjegli gomilanje grae, to je iziskivalo
iznalaenje prostora za smjetaj, vrili nestruna izluivanja, ostavljajui samo
ono to je operativno. Takoer se deavalo da je graa esto bivala unitena
i otuena zbog raznih organizacionih promjena, ili zbog nemara itd. Preuzeti
fondovi su, ponekad, ne samo nekompletni, ve i registraturno nesreeni, ne
posjeduju registre, nisu dobro sloeni (esto se nau dokumenti na pogrenom
mjestu) pa je traganje za dokumentima oteano i dugotrajno.
Zakljuak
Arhiv kao ustanova javnog karaktera je obavezna i duna preuzeti
arhivsku grau sazrelu za preuzimanje od stvaratelja i imatelja iste, te osigurati
koritenje pohranjenog arhivskog materijala u administrativne i naune svrhe.
Ova obaveza svakako zavisi od ponude, tj., grau koju posjeduje u vlastitim
spremitima, a uspjenost ovoga posla zapoinje mnogo ranije od samog momenta
preuzimanja arhivske grae na police arhivskih spremita. Stoga su stvaratelji
arhivskog gradiva duni voditi brigu i sauvati arhivsku grau u nastajanju pa
sve do njene konane predaje nadlenom arhivu.
Analiza koju smo napravili jasno govori o koliinama sauvane grae,
a procenat pozitivno rijeenih zahtjeva podnesenih od pravnih i zikih lica
pokazuje stepen ouvanosti predate arhivske grae Arhivu. Procenat podnesnih
zahtjeva u protekle tri godine iz fondova opinskih uprava postepeno opada, to
je rezultat zavrenih procesa legalizacije objekata u opinama, dok raste procenat
podnesnih zahtjeva drugih fondova pohranjenih u Arhivu Tuzlanskoga kantona.
Generalno moemo biti zadovoljni procentom pozitivno rijeenih zahtjeva,
koji se postepeno pribliava zadovoljavajuem nivou. to se tie pojedinanih
rezultata, arhivska graa nekih fondova je na zavidnom nivou kada je rije o
pozitivno rijeenim zahtjevima, koji u navedenim godinama iznosi preko 70, pa i
80 %. Samo dvije Opine zadovoljavaju standard od preko 70 rijeenih zahtjeva
na upite korisnika arhivske grae. Opina Kalesija je sauvala samo mali dio
arhivske grae te su i zahtjevi korisnika minimalni, svega tri za tri godine.
Negativan odgovor na zahtjev korisnika moe biti uzrokovan najee
nedostatkom, manjkavou arhivskoga gradiva (necjelovitost fondova), a rjee
4 Nermana Hodi, Problematika necjelovitosti arhivskih fondova koji se preuzimaju u arhiv,
Arhivska praksa, br. 6, Tuzla 2003, str. 89-94.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
333
nedostatkom relevantnih, pa ak i netanih podataka, koje dobijamo od korisnika,
zatim nesreenou fondova (mada se za ove potrebe pretrauju i nesreeni
fondovi) i nedostatakom baze podataka. Iz sprovedene analize se jasno vidi da
opine koje su predale najmanju koliinu grae biljee najmanji broj podnesenih
zahtjeva.
Summary
The Archive, as an institution of public character, is obliged to take over
archival material from creators and owners of the same, and to ensure use of
archival material for administrative and scientic purposes. This requirement is
certainly dependent on supply, i.e. archival materials that archive possesses in
their own warehouses, and the success of this work began much earlier than the
moment archival material is on the shelves of archival repositories. Therefore, the
creators of archival materials must take care of and preserve archival materials in
the making until its nal submission to the competent archival institution.
The analysis we have done clearly shows the amounts of stored material,
and the percentage of positively resolved applications submitted by legal entities
and individuals indicates the degree of preservation of archival materials submitted
to the Archives. Percentage of submitted requests in the past three years from the
funds of municipal administration is gradually declining as a result of completion
of the process of legalization of facilities in the municipalities, while increasing
the percentage of requests for other funds stored in the Archives of Tuzla Canton.
Generally, we can be satised with positive percentage of claims resolved, which
is gradually approaching to satisfactory level. Regarding individual results,
archival material of some funds is on the rise when it comes to positively been
cleared, which in these years is over 70 and even 80%. Only two municipalities
meet the standard of over 70 claims resolved to customer requests. Kalesija has
maintained only a small part of the archival materials and there are minimum
requirements of users, only three in last three years.
A negative response to the request can be caused by a lack of documents
in archival material (incompleteness of funds), and less frequently by lack
of relevant, and even inaccurate information that we get from users, then
unpreparedness of funds (although unprapared funds are also used for this)
and lack of a database. From the analysis carried out, we can clearly see that
municipalities that have surrendered the least amount of material recorded the
lowest number of claims.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Hatida FETAHAGI
334
Prilog 1.
2008.
god.
Opina
Ukupno
zahtjeva
Pozitivno
rijeenih
Negativno
rijeenih
zahtjeva
1. SO Tuzla 87 56 31 64,4
2. SO Graanica 31 25 6 80,6
3. SO Lukavac 53 39 14 73,6
4. SO ivinice 34 24 10 70,6
5. SO Gradaac 11 6 5 54,5
6. SO Banovii 16 8 8 50,0
7. SO Kladanj 9 3 6 33,3
8. SO Srebrenik 3 0 3 -
9. SO Kalesija 2 1 1 50,0
246 162 84 65,9
2009.
god.
Opina
Ukupno
zahtjeva
Pozitivno
rijeenih
Negativno
rijeenih
zahtjeva
1. SO Tuzla 70 43 27 61,4
2. SO Graanica 44 37 7 84,1
3. SO Lukavac 59 47 12 79,7
4. SO ivinice 31 17 14 54,8
5. SO Gradaac 11 8 3 72,7
6. SO Banovii 15 8 7 53,3
7. SO Kladanj 15 8 7 53,3
8. SO Srebrenik 6 3 3 50,0
9. SO Kalesija 0 0 0 -
251 171 80 68,1
2010.
god.
Opina
Ukupno
zahtjeva
Pozitivno
rijeenih
Negativno
rijeenih
zahtjeva
1. SO Tuzla 43 36 7 83,72
2. SO Graanica 28 24 4 85,71
3. SO Lukavac 50 39 11 78,00
4. SO ivinice 11 7 4 63,63
5. SO Gradaac 15 10 5 66,66
6. SO Banovii 19 8 11 42,10
7. SO Kladanj 6 2 4 33,33
8. SO Srebrenik 11 6 5 55,54
9. SO Kalesija 1 1 0 100
184 133 51 72,28
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
335
Dr. Muk MUSLI, KJKP Park d.o.o.
Saa BELTRAM, Historijski arhiv Sarajevo
Mr. Mersad OMANOVI, KJKP Park d.o.o.
KATASTAR URBANOG ZELENILA
Abstrakt: Katastar urbanog zelenila je precizan pokazatelj realnog stanja
zelenih povrina sa svim arhitektonskograevinskim i hortikulturnim sadrajima
na odreenom podruju. Grad Sarajevo je uslijed ratnih razaranja ostao bez
veeg dijela sistematianog i preciznog analognog katastra urbanog zelenila.
Analizom ostataka grae predmetnog katastra uoeni su njegovi nedostaci i
niska upotrebna vrijednost. U KJKP Park d.o.o. ovaj problem je prepoznat,
te su preduzete radnje na formiranju digitalnog katastra urbanog zelenila.
Formiranje grae digitalnog katastra urbanog zelenila se izvodi koritenjem GIS
tehnologije koja je u najstroem smislu raunarski sistem (software) sposoban za
arhiviranje i manipulaciju velikog broja podataka. Za razliku od tradicionalnog
katastra, graa digitalnog katastra urbanog zelenila podrazumijeva popis, opis
i lociranje svih arhitektonskograevinskih i hortikulturnih sadraja na svim
zelenim povrinama.
U ovom radu su predstavljene osnovne karakteristike katastra urbanog
zelenila, sa akcentom na digitalni oblik predmetnog katastra.
Kljune rijei: Formiranje i upotreba grae, katastar, geografski
informacioni sistem (GIS), urbano zelenilo, digitalizacija.
Opis problema/potrebe
Briga o gradskim zelenim povrinama postaje bitna tema i predmet moralne
odgovornosti graana. Iz dana u dan sve ozbiljnije se shvataju pitanja kako se
upravlja prostorom, znamo li dovoljno o kvaliteti ivota, kakav uinak na nju
ima koja aktivnost. esti su sukobi izmeu onih kojima su kratkoroni ciljevi i
brza zarada na prvom mjestu i onih koji nisu spremni zamjeniti zelenilo koje daje
ivot sa saobraajnicom, parkingom, trnim centrom itd.
Uspostava digitalnog katastra urbanog zelenila ukazati e na vanost
inventarizacije i sistematizacije javnih zelenih povrina, kao i na sve prednosti
koje donosi njegova izrada.
Treba istaknuti da je uspostava digitalnog katastra urbanog zelenila
dugotrajan proces prikupljanja i obrade podataka.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Dr. Muk MUSLI, Saa BELTRAM, Mr. Mersad OMANOVI
336
KJKP Park d.o.o. se od osnivanja bavi proizvodno usluno komunalnom
djelatnou iz oblasti hortikulture, odnosno odravanjem i izgradnjom urbanog
zelenila, proizvodnjom i prometom dendro materijala, cvijea i proizvoda od
cvijea i urbanog mobilijara. Za ove djelatnosti, a u svrhu kvalitetne pripreme
i planiranja, neophodno je imati uvid u stvarno stanje. Takoer, svakodnevno u
KJKP Park d.o.o. Sarajevo dospjevaju zahtjevi graana za intervenciju u vezi
sa nenjegovanim i oteenim stablima koja mogu ozbiljno ugroziti i ivot ljudi.
Kako bi se osiguralo sistematino i pojednostavljeno upravljanje aktivnostima
odravanja zelenih povrina i stabala u gradu Sarajevu namee se kao nunost
kreiranje potpune i transparentne baze podataka o svakoj zelenoj povrini sa
svim arhitektonskograevinskim i hortikulturnim sadrajima, kako bi KJKP
Parkd.o.o. Sarajevo moglo sistematino i preventivno izvravati svoje obaveze
prema graanima.
Potreba za kreiranjem katastra urbanog zelenila nailazi na svoje uporite i u
injenici da jednom kreiran postaje osnovom za planiranje dinamike odravanja,
kao precizan pokazatelj realnog stanja urbanog zelenila sa svim arhitektonsko
graevinskim i hortikulturnim sadrajima na odreenom podruju. Prilikom
prikupljanja atributivnih podataka o objektima od interesa i njihovom analizom
moe se dobiti jasan uvid u meusobne odnose koji vladaju izmeu razliitih
sadraja u prostoru. Ovo je od izuzetne vanosti za planiranja buduih
infrastrukturnih zahvata (izgradnju ili obnovu vodovodne mree, kanalizacije,
tramvajske pruge itd.), jer pokazuje preciznu lokaciju svakog arhitektonsko
graevinskog i hortikulturnog elementa, to omoguuje i uspjeno sprovoenje
svih planova.
Treba napomenuti slijedee:
Ulaganje u okoli je moralna obveza svakog graanina ist i zdrav okoli je
naslijeen od prijanjih generacija,
Mogunost javnog uvida u zeleni katastar omoguava transparentnost rada
gradskih slubi,
Ne postoji jasna evidencija broja i veliine zelenih povrina sa svim
arhitektonskograevinskim i hortikulturnim sadrajim,
Hortikulturni elementi reguliu lokalnu mikroklimu i da nije njih,
temperatura bi bila i za nekoliko stepeni vea,
Javne zelene povrine podiu kvalitetu ivota svakog graanina,
Gradski hortikulturni sadraji doprinose ouvanju bioloke raznolikosti,
Relativno nizak nivo nancijskih ulaganja u odravanje katastra urbanog
zelenila,
Zelenilo, kao plua svakog grada omoguavaju zdraviji ivot,
Izrada katastra urbanog zelenila smanjuje i pojednostavljuje potrebno
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Katastar urbanog zelenila
337
vrijeme za prikupljanje, obradu i izdavanje dokumentacije, te smanjuje
opseg gradske administracije oko izdavanja naloga za zahvate na javnim
zelenim povrinama sa svim arhitektonskograevinskim i hortikulturnim
sadrajima,
Izrada katastra u skladu je sa direktivama EU svaka zemlja lanica ga
koristi,
Uz katastar urbanog zelenila smanjuje se uticaj pojedinaca i moguih
nepropisnih radnji na javnim zelenim povrinama ili gradskim stablima,
Izrada digitalne karte omoguava pregled svih infrastrukturnih jedinica
poput vodovoda, kanalizacije, tramvajske pruge i njihov meusobni odnos i
Katastar urbanog zelenila omoguuje planiranje uzgoja dendro materijala.
Geografski informacijski sistem [GIS]
Digitalni katastar urbanog zelenila podrazumijeva upotrebu GIS tehnologije.
Geografski informacijski sistem (GIS) je sistem za upravljanje prostornim
podacima i osobinama pridruenih njima. U najstroem smislu to je raunarski
sistem (software) sposoban za integriranje, spremanje, ureivanje, analiziranje i
prikazivanje geografskih informacija. Generalno govorei, GIS je orue pametne
karte koje doputa korisnicima stvaranje interaktivnih upitnika (istraivanja
koja stvara korisnik), analiziranje prostornih informacija i ureivanje podataka.
GIS obrauje prostorne podatke. Prostorni podaci su informacije povezane s
prostornim poloajem. Dakle, GIS omoguuje povezivanje aktivnosti koje su
prostorno povezane. Ono to je GIS danas jest objedinjavanje tehnika prostornih
analiza i digitalnih prostornih podataka s raunarskom tehnologijom.
Ukratko, GIS je sistem za:
Prikupljanje,
Obradu,
Analizu i
Upravljanje prostornim podacima i njima pridruenim svojstvima.
U konkretnom sluaju, GIS u funkciji katastra urbanog zelenila sadri
popis i opis svih javnih zelenih povrina sa svim arhitektonskograevinskim
i hortikulturnim elementima i predstavlja kompleksnu bazu podataka. Baza
podataka se moe po potrebi nadograivati sa ostalim sadrajima. Tehnologija
geografskog informacionog sistema moe se koristiti za nauna istraivanja,
upravljanje prirodnim resursima, imovinsko upravljanje, planiranje razvoja,
kartograju i od izvanredne je koristi za strunjake iz razliitih oblasti.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
338
Prednosti integrisanog GIS sistema:
Olakava upravljanje, planiranje i donoenje pravilnih poslovnih odluka i
radnih naloga,
Prostorna komponenta daje potpuno intuitivan i pristupaan prikaz stvarnog
stanja urbanih zelenih povrina i stabala i
Ubrzava, smanjuje i pojednostavljuje procese vezane uz izdavanje
dokumentacije, cjelokupne administracije i evidencije.
Digitalni katastar urbanog zelenila u GIS-u
Digitalni katastar urbanog zelenila u GIS-u obuhvata formiranje tematskih
vektorskih podloga, te sadri podatke o lokaciji, koliini, sastavu i stanju zelenih
povrina sa svim arhitektonsko-graevinskim i hortikulturnim sadrajima.
Interaktivna baza podataka u svakom trenutku prua sve relevantne informacije
o svim objektima od interesa, te prua uvid u aktivnosti ili zahvate koji se nad
njima trebaju obaviti.
Neke od mogunosti koje se mogu koristiti u izabranom GIS software-skom
rjeenju su:
Evidencija objekata i njihovih atributa (povrina travnjaka, dinamika
odravanja, obim debla i kronje, nazivi na bosanskom i latinskom jeziku,
fotograje objekata i dr.),
Pristup informacijama pretraivanjem tekstualnih podataka,
Pristup informacijama oznaavanjem objekata na planu,
Mogunost povezivanja sa multimedijalnim sadrajima poput videa ili
fotograja,
Mogunost pohranjivanja razne dokumentacije uz objekte od interesa,
Izdavanje radnih naloga,
Dnevna evidencija izvrenih radova i
Praenje izvravanja i ostvarivanja planova rada.
Iako je inventarizacija samo jedan od elemenata GIS-a i nije sama po sebi
svrha, bitno je napomenuti da je to vrlo vaan segment u izradi katastra urbanog
zelenila. Pod pojmom inventarizacija (popisivanje) podrazumijeva se primjena
niza postupaka koji e dati popis svih arhitektonskograevinskih i hortikulturnih
sadraja na zelenim povrinama, s manje ili vie obilnim prateim podacima ili
atributima. Takav kvalitativan rezultat zapravo je tek prvi, ali i prijeko potreban
korak svake inventarizacije. Naime, iz njega izvire popis odabranih jedinica, to
je okosnica svih ostalih postupaka i potrebne dinamike odravanja. Ti popisi
odgovaraju na pitanje ta imamo?. Cjelovita inventarizacija ima i drugi bitan
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
339
dio koji se sastoji od pridruivanja prostorne informacije/reference inventaru.
Taj se dio inventarizacije naziva kartiranjem objekata od interesa, a zahtjevnost
postupaka varira ovisno o veliini podruja koje se oznaava, bogatstvu vrsta,
odabranoj metodologiji, sezoni itd. Popisani inventar na ovaj nain odgovara
na pitanje gdje imamo?. Rezultati ovakve inventarizacije omoguuju cijeli
niz aktivnosti kao to su planiranje dinamike odravanja, pregled poklapanja sa
ostalim planovima infrastrukturne izgradnje, planiranje novih sadnica, denisanje
eventualnih stabala za konzervaciju i dr. U isto vrijeme, inventarizacija zelenih
povrina i stabala omoguiti e i jasnije planiranje potrebnih trokova za njihovo
odravanje.
Cilj digitalnog katastra urbanog zelenila je:
Da sumira sve podatke o zelenim povrinama javnog karaktera i
Uini ih operativnim u svrhu odrivog gospodarenja:
o Otklanjanja nedostataka pri planiranju/projektovanju, realizaciji
i odravanju zelenih povrina i
o Postizanja maksimalne zatitne, estetske i kulturnoobrazovne
funkcije urbanog zelenila, uz optimalna nansijska ulaganja.
Elaborat potrebnih elemenata za izradu digitalizovanog katastra urbanih
zelenih povrina
Uspostavljenje digitalnog katastra urbanog zelenila je dugotrajan i
kontinuiran proces. Ova aktivnost podrazumijeva upotrebu GIS tehnologije. GIS
kao sistem se uspostavlja od hardware-a, software-a i podataka. Treba istaknuti
da su hardware i software tek 20 % GIS-a. Naime podaci koji ine 80 % GIS-a
predstavljaju srce sistema. Bez podataka GIS ne postoji.
Hardware
Za uspostavu digitalnog katastra urbanog zelenila neophodan je slijedei
hardware:
Graka radna stanica Radne stanice su svojim izgledom sline osobnim
raunalima, ali ih brzinom rada, memorijskim prostorom i kvalitetom
monitora viestruko nadmauju,
GPS ureaj podmetarske tanosti GPS ureaj je ulazno/izlazna jedinica za
prikupljanje prostornih podataka, odnosno snimanje terena,
Ploter Ploter je raunarska izlazna jedinica, neophodna za pripremne
radove i izradu radnih skica, kao i za eksploataciju gotovih GIS projekata,
tampa A3 tampa A3 je raunarska izlazna jedinica, neophodna za
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
340
pripremne radove i izradu radnih skica, kao i za eksploataciju gotovih GIS
projekata. Takoer, tampaem se eksploatiu tekstualni, tabelarni i drugi
podaci,
Digitalni fotoaparat Digitalni foto aparat je ulazno/izlazna jedinica za
prikupljanje zapisa o elementima katastra,
Prenosnik eksterni harddisc Ureaj za prenos i pohranjivanje podataka i
Skener Skener je ulazna jedinica za transformaciju analognih u digitalne
podatake.
Software
Za uspostavu digitalnog katastra urbanog zelenila neophodan je autorizovan
software na primjer:
MapInfo Professional GIS prostorni software, nabavljen od autorizovanog
dilera,
Map CAD MapInfo Professional ekstenzija za koritenje AutoCAD alata u
GIS-u. Neophodno za tehniko crtanje,
MapInfo Professional konkurentna licenca Plutajua licenca u mrei za jo
dva korisnika,
MapInfo Vertical Mapper sa MapInfo VRML 3D Fly Trough MapInfo
Professional ekstenzija za rad sa rasterskim podacima i digitalnim modelom
terena [DTM] i
Godinje odravanje MapInfo Professional Autorizovana dilerska kua je
duna odravati postojeu instalaciju sistema, update-ovati nove verzije i
patch-eve.
Podaci
Za uspostavu digitalizovanog digitalnog katastra urbanog zelenila
neophodni su slijedei podaci:
Svi dostupni georeferencirani podaci:
o Prostorni plan,
o Regulacioni planovi,
o Satelitski snimci,
o Ortofoto snimci,
o Katastarski planovi (M 1 : 100, M 1 : 200, M 1 : 500, M 1 : 1000, M 1
:2500 i M 1 : 5000),
o Tematske karte (pedoloke, hidroloke, klimatske, vegetacijske,
urbanistike itd.),
o Katastar komunalne infrastrukture,
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
341
o Katastar podzemne infrastrukture,
o Plan kategorizacije cesta i
o Drugi podaci koji mogu biti od interesa za uspostavu digitalnog katastra
urbanog zelenila.
Dinamika rada
Uspostava digitalnog katastra urbanog zelenila je kompleksna aktivnost
koja se odvija po fazama i to:
Faza 1: Izrada GIS baze podataka za izradu digitalizovanog katastra urbanog
zelenila,
Faza 2: Prikupljanje i transformacija podataka,
Faza 3: Denisanje obuhvata,
Faza 4: Edukacija dodatnog osoblja,
Faza 5: Izrada digitalnog katastra urbanog zelenila probnog objekta, radi
denisanja normi rada i vremena,
Faza 6: Izrada tematskih/pripremnih vektorskih podataka,
Faza 7: Prikupljanje i unos podataka o objektima evidencije katastra rad
na terenu,
Faza 8: Unoenje i obrada podataka izrada digitalnog katastra urbanog
zelenila i
Faza 9: Planiranje, upravljenje, sistemska kontrola i auriranje podataka.
Kompletno kreiranje GIS baze podataka urbanih zelenih povrina je
dugotrajan proces, jer zavisi od faktora izvan direktne kontrole:
Pristupanost podacima,
Postojanost podataka (digitalna dravna granica BiH nije referencirana,
postojanje analognog katastra je upitno, postojanje (ne)ureenoga katastra i
grunta nekretnina i zemljita ratna razaranja, novi/stari premjer) i
Vremenski uslovi.
Zakljuak
Jednom kreiran, katastar urbanog zelenila postaje osnovom za zatitu i
planiranje dinamike odravanja, kao precizan pokazatelj realnog stanja urbanog
zelenila sa svim arhitektonskograevinskim i hortikulturnim sadrajima na
odreenom podruju.
Prema navedenom obimu potrebnih aktivnosti, uspostava digitalnog
katastra urbanog zelenila odvija se u devet faza. Iako je uspostava podijeljena
po fazama, sve aktivnosti se odvijaju paralelno i upravo zato nije mogue jasno
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
342
denisati prestanak jedne, a poetak druge aktivnosti. Naime, denisanjem
obuhvata podjelom na radne segmente (pojedinani zeleni objekti) poinje
izrada tematskih/pripremnih vektorskih podataka vektorizacija. Prednost
ovakvog naina rada je u injenici da su prvi rezultati vidljivi odmah nakon prvih
terenskih prikupljanja podataka i njihovog unoenja u ve za to pripremljenu
bazu podataka.
Katastar urbanog zelenila, jednom formiran, je lako nadogradiv sa
tedencijom poveanja eksploatacijskih mogunosti. Kao takav predstavlja orue
za zatitu kulturnobiolokog naslijea zelenih povrina i starih stabala od
historijskog znaaja.
Summary
Once created, urban green area cadastre is the foundation for the protection
and maintenance of urban greenery with all architectural and horticultural
elements in a particular area.
According to the scope of required activities, the establishment of urban
green area cadastre is carried out in nine stages. Although the establishment
is divided in phases, all activities take place simultaneously. That is why it is
not possible to clearly dene the end of one and start another activity stage.
Specically, denition of coverage by individual green area is the beginning of
vector data production - vectorising. The advantage of this mode is the fact that
the rst results are visible immediately after the rst collection of eld data and
their assembling into urban green area cadastre data model.
Once formed urban green area cadastre is easily to upgradable with a
tendency of increasing the exploitation possibilities. As such, it represents a tool
for protection of cultural and biological heritage green areas and old trees of
historical signicance.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
II IZ DRUGIH ASOPISA
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
345 345
Dr. sc. Peter Pavel KLASINC, doc.
Meunarodni institut za arhivistiku Trst Maribor
WEB STRANICE U ARHIVSKOJ TEORIJI I PRAKSI
(ATLANTI br. 20, Trst 2010., str. 241.-253.)
Abstrakt: Autor predstavlja situaciju tokom sedamdesetih godina 20.
stoljea, kada se arhivska teorija i praksa suoila sa idejama i sumnjama oko
uvoenja informatikih tehnologija u rad. On opisuje pozitivna i praktina
rjeenja za podeavanje web stranice arhivske institucije i neke osnovne stavke
koje svi arhivi pri izradi stranice moraju uzeti u obzir. Uz to su prezentirane
i aktivnosti Meunarodnog instituta za arhivistiku u primjeni informacijskih
tehnologija.
Kljune rijei: Arhivska graa, novi informacijski mediji, arhivska
teorija i praksa, internet, web stranice arhiva.
Susret sa novom problematikom
Tokom 1970-tih godina arhivska teorija i praksa su se susrele sa novim,
drugaijim nainom strunog rada, vezanim za razvoj automatske obrade
podataka. Vrijeme informacijske nauke je stiglo, i promjenilo metode rada
u arhivima, te ponudilo niz novih, do tada neotkrivenih, puteva za arhivistiku
diljem svijeta. Izbori nisu bili jednostavni niti lagani, bili su zasnovani na strahu
usljed nedostatka naunog i profesionalnog iskustva. Traili smo pravac, nain
na kojem bi zasnovali procese automatizacije, te kasnije interneta i web stranice
u arhivu. Nakon ove prekretnice, rad u arhivima se uveliko promjenio.
Poeli smo pipremivi nove denicije arhivskih zapisa i otvarajui nova
poglavlja vezana za izuavanje arhivistike kao nove naune grane. Uspjeli
smo dodati nove paragrafe u arhivsku legislativu koja je postala neophodna
sa uvoenjem raunara u arhive. Nije bilo mnogo onih meu nama koji su
sedamdesetih godina mogli predvidjeti zadivljujui napredak i uticaj koji e
informacijska nauka imati na arhivsku teoriju i praksu. Dr. Michel Duchein
postavio je pitanje u svom uvodnom govoru na 20. konferenciji strunih i
tehnikih pitanja u Radencima 1998. godine: Zar ne postoji opasnost da e
uticaj informacijske tehnologije promjeniti arhivsku praksu i teoriju u
takvoj mjeri da e specinost arhivistike kao posebne naune grane biti
unitena? Pitanje je bilo opravdano, budui da se sakupljala velika koliina
elektronskih dokumenata. Nova era je pristigla i fokus je bio na istraivanju
kompjuterskog razvoja.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
346
Sa koritenjem raunara i softvera arhivisti su uspjeli da naprave
razliite indekse i (predmetne, lokalne, line...) metodika pomagala koja su
pojednostavila pristup arhivskom materijalu za korisnika, tj. istraivaa, te su
kasnije pomogla i sa dizajnom i programiranjem web stranica, itd. Moram istai
da smo ve tada poeli uvoditi nove medije u arhive (magnetske trake, magnetske
diskove, diskete) iako nismo znali kako da ih iskoristimo. Oni su jo prisutni u
nekim arhivima, ekajui struna rjeenja. Poblie sam razmatrao problem novih
medija u knjizi Materijalna zatita klasinih i novih informacijskih medija u
arhivima, objavljene 1992. godine u Mariboru.
Novi informacijski mediji su donijeli mnoga pitanja u arhive:
1. Kako uvati informacijske medije?
2. Kako obnavljati informacijske medije?
3. Kako ih ponovo iskoritavati?
4. Kako garantirati autentinost informacijskih medija?
5. Kako odrediti, denirati izvor?
Odgovori na ova pitanja mogu biti naeni uglavnom u teoriji, ali takoer i u
praksi.
Nastojanja Meunarodnog instituta za arhivistiku (IIAS)
U Meunarodnom institutu za arhivistiku sa ovakvim problemima smo
suoeni od 1988. godine. Mnogi od njih su temeljito proueni i raspravljano
je o njima prilikom Kongresa Arhiva u Parizu iste godine. Postalo je jasno da
se profesionalni arhivi moraju fokusirati na nove informacijske tehnologije
to je prije mogue. Nakon kongresa u Parizu, IIAS je aktivno uestvovao u
pronalaenju rjeenja za primjenu novih informacijskih tehnologija u arhivima
(posebno se istakao Regionalni arhiv Maribor). Mnogi relevantni lanci i teoretski
pristupi sa ovom tematikom objavljeni su u asopisu SODOBNI ARHIVI. Na
strani 11, 12 i 13 dvadesetog izdanja date su neke informacije o kompjuterima
u arhivima. Godine 1996. u osamnaestom broju SODOBNIH ARHIVA donesen
je prilog dr. Metke Bakan, sa naslovom: Analiza internetskog pristupa WWW
serveru u Regionalnom arhivu Maribor.
injenica je da smo se od samog poetka fokusirani uglavnom na internet
i naine prenosa podataka. Denicije informacija u arhivima su proirene
na arhivske zapise i poeli smo razmiljati o stvaranju podataka iz arhivskih
zapisa. Otkrili smo da internet nudi ogromne mogunosti za prenos arhivskih
informacija preko velikih udaljenosti ali ovo je dakako promjenilo dio arhivske
prakse i teorije jer su navedene mogunosti zahtjevale promjene u strunom radu
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Web stranice u arhivskoj teoriji i praksi (Atlanti br. 20, Trst 2010., str. 241-253.)
347
u arhivima, posebno onim razvijenog svijeta fokusirani uglavnom na internet i
naine prenosa podataka. Dr. Hartmut Weber, predsjednik Njemakog dravnog
arhiva u Koblenzu (Njemaka), sa lankom objavljenim u publikaciji ATLANTI
2001/1, upozorio je na mogunosti interneta u arhivima. Do slinih zakljuaka
sam takoe doao u mom uvodnom govoru za ve navedeno izdanje publikacije.
Jedna od tema Meunarodnog arhivskog dana 2001. godine bila je arhivi i
internet. Javnost smo upozoravali na injenicu da internet dolazi u arhive, a s
njim i World Wide Web (WWW, sve mreje ili svjetska mrea).
U ranim devedesetim godinama, arhivisti diljem svijeta bili su informirani
o problematici. Danas moemo govoriti o dvadesetogodinjici web stranice, iako
u to doba niko nije ni pomiljao da e web stranica i internet imati takav uspjeh
u arhivskoj teoriji i praksi. Neki profesionalni arhivisti u SAD-u su ve koristili
internet na irokom planu, a mi smo slijedili njihov rad sa velikim entuzijazmom.
U Evropi su samo vei dravni arhivi koristili internet u devedesetima,
rijetko je koriten u manjim arhivima (ve su spomenuta iskustva Regionalnog
arhiva Maribor). Pokazali su nam svoja iskustva i mogunosti koritenja web
stranica i interneta u arhivima. Primjeri iz Njemake pokazali su da je internet
uspjeno uveden u njemake dravne (Bundesarchiv), ali i neke regionalne arhive.
Hartmut Weber iz njemakog Bundesarchiv-a i Karsten Uhde u Der Archivar-u
su pisali u to vrijeme o ovoj problematici.
1

Oni meu nama koji su se susretali sa slinim pitanjima doli su do
zakljuka da internet moe predstavljati nenadmanu platformu za razmjenu
informacija o arhivima kao kulturnim, naunim i profanim institucijama. Istina,
u tom trenutku smo samo govorili o pristupu i otvaranju informacionih pomagala
svakog arhiva putem interneta.
2
Ubrzo, diskusija se prestala odvijati na temu da li ili ne koristiti internet,
ve ta prenositi i kako prenositi putem interneta. eljeli smo omoguiti pristup
za sve stvari koje su imale informacije - dokumentacijske centre, nacionalne
biblioteke i razne druge centre i izdavae. Tek tada smo shvatili ta fraza imati
pristup u najirem znaenju zapravo predstavlja. Bilo je zanimljivo od Jeremy
Rifkina uti da takav pristup podacima predstavlja ujedno i gubitak vlasnitva
nad istima!
3
Bez sumnje, osnovni zadatak svake profesionalne arhivske ustanove je
da garantira pristup arhivskom materijalu iroj javnosti. U tom periodu o istom
pie Helmut F. Spinner.
4
1 Hartmunt Weber, Archive und Internet, Atlanti 11(2001) str 15-16. ; Karsten Uhde, Archive und
internet, Der Archivar, 49 (1996.), str. 206.
2 Angelika Menne Haritz, Online faehige Repertoiren. Einige Ueberlegungen zur Interaktiviatet
von Archivndmitteln, Der Archivar, 49 (1996) str. 603.; Ista, Das Online-Finbuch, Archivistiche
Erschliessung mit Internettechnologie, Archivistiche Erschliessung...., Marburg 1999., str 112.
3 Jeremy Rifkin, Access, Das Verschwinden des Eigentums, Frankfurt 2000.
4 Helmut F. Spinner, Die Architektur der Informationsgesellschaft, Bodenheim 1998. str, 128 138.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
348
Doli smo do zakljuka da arhivska web strana mora ukljuivati slijedee
stvari:
1. Informacije o arhivu, instutuciji i zgradi.
2. Informacije o arhivskom materijalu koji arhiv uva.
3. Prezentaciju arhivskog materijala kao cjeline. U to doba naravno nismo
razmatrali nivoe niti osobenosti skeniranja.
U ovim prvim koracima ve smo denirali formiranje web strane koju
smo jednostavno zvali www ili poetna strana, gdje su navedene stavke bile
uzete u obzir. Uz njih, slijedee stavke takoer su istaknute kao relevantne:
1. Kratak uvod u aktivnosti arhiva.
2. Osnovni podaci o konkretnom arhivu.
3. Kratki prikaz karakteristika arhivskih fondova.
4. Podaci o nainu pristupa arhivskom materijalu, itd.
5. Kontakt podaci: telefon, faks, e-mail i sl.
6. Podaci o tehnikim mogunostima koritenja arhivskog materijala.
7. Generalne informacije o dogaajima u arhivu, izlobe, biblioteka, prikazi
knjiga, predavanja i sl.
Ovi standardi su evoluirali tokom godina koje su uslijedile. Neki arhivi su
u potpunosti slijedili navedene stavke, dok su drugi isto inili samo djelomice.
Web stranica i arhivska nauka
Dr. Wolfgang Leesch u svom lanku govori da svaka (javnost) zna za
arhivske institucije, gdje se uva vano pisano kulturno i historijsko blago, ali
u isto vrijeme upozorava da javnost ne zna gotovo nita o arhivskoj nauci. Sa
web stranicama, ta situacija se moe promjeniti. Dr. Willy Flach vidi samo one
discipline u arhivistici koje slue uvanju, pipremi i medijaciji arhivskih izvora;
ipak, istie i da postojee denicije nisu dovoljne. Sa uspostavom web strana,
mnogi od ovih problema mogu biti rjeeni.
Metode Dr. Adolfa Brennecka podiu razvojne principe i logiki
graene sisteme arhivske nauke, kako bi se ista mogla svrstati rame uz rame
sa drugim granama nauke. Uz pomo web strane ovi principi se mogu staviti u
praksu.
ta bi jo stranica arhiva trebala imati?
Web stranica moe prezentirati reference koje bi trebali uzeti u obzir, te
koristiti svi arhivisti. Iste ne bi trebali ukinuti ili upravljati arhivskom graom
odvojeno (kao to to ini diplomatika) ili ih odvajati po sadraju (kako to ine
arhivisti), ali moraju u obzir uzeti porijeklo grae.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Web stranice u arhivskoj teoriji i praksi (Atlanti br. 20, Trst 2010., str. 241-253.)
349
Na web stranici moe biti predstavljeno slijedee:
Arhivska nauka koja ne analizira jedan dokument, ve istrauje:
1. Strukturu arhivskog materijala kao cjeline fonda, 2. Historijat arhivskog
materijala u fondu, 3. Naine na koji je arhivska graa postala dio odreenog
arhivskog fonda, 4. Principe pomou kojih su zapisi sloeni, 5. Uzimanje u obzir
vlastite organizacije.
Sa web stranicom korisnici mogu biti informisani o injenici da arhivska
nauka nije samo znanje o arhivskoj grai i da kvalitetno znanje o arhivskom
materijalu nije cijela arhivistika.
Na arhivskoj web stranici korisnici bi trebali biti informisani o razlikama
meu dokumentima, zvaninim dopisima i registrima ili drugom graom koja
ima posebnu panju i interes u arhivistici, za korisnike koji due vremena nisu
ba esti posjetioci arhiva.
Danas, u vrijeme hiperprodukcije arhivske grae na novim medijima,
web stranice mogu pokazati da arhivistima vie ne treba proirivanje znanja o
paleograji, diplomatici i slino, ve znanje o tome kako pomoi korisniku da
nae put kroz dunglu podataka.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
III IZ GRAE
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
353
Mr. sc. Muhamed HUSEJNOVI
SREBRENICA U ODNOSIMA KRALJA TVRTKA II
TVRTKOVIA I DESPOTA STEFANA LAZAREVIA
Abstrakt: U ovom radu iznesene su injenice vezane za Srebrenicu u prve
tri decenije 15. vijeka. U prvoj deceniji 15. vijeka Srebrenica je esto mjenjala
gospodare, tako je Srebrenica bila pod vlau bosanskoga kralja, oblasnog
gospodara i ugarskoga kralja. U drugoj i treoj deceniji 15. vijeka ovo naselje je
bilo pod vlau srpskih despota. Naime, ugarski kralj je 1412. godine Srebrenicu
poklonio srpskom despotu Stefanu Lazareviu. Zbog ovog naselja u treoj
deceniji 15. vijeka izbit e sukob izmeu bosanskog kralja Tvrtka II Tvrtkovia i
srpskog despota Stefana Lazarevia. U ovom sukobu osim domaeg stanovnitva
veliku materijalnu tetu imat e i Dubrovani, imuniji trgovci i zanatlije. Spor
oko ovog sukoba vodit e se sve do pred kraj tree decenije 15. vijeka. U 1427.
godini Dubrovani su organizovali pobunu protiv despotove vlasti.
Kljune rijei: Srebrenica, bosanski kralj, bosanski velikai, ugarski kralj,
Dubrovani, srpski despot.
Uvod
Podruje Srebrenice je bilo poznato i u rimsko vrijeme. Rimljani su na
ovom podruju sagradili naselje Domaviju koja je bila sjedite carskog upravnika
za rudnike Dalmacije i Panonije. Zbog eksploatacije srebrene rude Rimljani
su irem podruju Domavije dali naziv Argentarija. U Domaviji je u vrijeme
najveeg procvata ivjelo vie hiljada stanovnika na to ukazuje prisustvo
gradskih institucija i postojanje vie gradskih nekropola. Meutim, krajem 4. i
poetkom 5. vijeka dolo je do pada rudarske proizvodnje, a s time i stagnacije grada.
U tom periodu Domavija je bila spaljena i poruena od strane gotskih plemena.
Srebrenica se pod tim imenom u historijskim izvorima pominje polovinom
14. vijeka. Za vrijeme bana, a od 1377. godine kralja srednjovjekovne bosanske
drave Tvrtka I Kotromania, ubrajala se meu najrazvijenija naselja u
Bosni. Dokaz ovom podatku je postojanje srebrenike carine, kovnice novca,
dubrovakoga konzulata, te mjeovitog sudstva. Da je u ovom gradskom naselju
bila carina svjedoi i podatak iz 1389. godine kada je kralj Tvrtko I iznajmio
carinu brai Gueti na dvije godine za godinju sumu od 425 litara nog
srebra. Za Srebrenicu se vezuju i djelovanje prvih franjevaca koji su se u drugoj
polovini 13. vijeka nastanili u ovom gradskom naselju, te svoju misiju proirili
po sjeveroistonoj Bosni.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
354
Politike prilike u Srebrenici u prve tri decenije 15. vijeka
Do poetka 15. vijeka stabilni politiki odnosi u Bosni utjecali su na
privredni razvoj Srebrenice. Meutim, poetkom 15. vijeka unutranji politiki
sukobi u srednjovjekovnoj Bosni, te sve aktivnije politiko uplitanje Ugarske u
Bosni, reektovali su se i na drutveno-ekonomske i politike prilike u Srebrenici i
njenoj okolini. Ugarski kralj Sigismund Luksemburki (1387.-1437.) iskoristio je
meusobne politike sukobe u Bosni aktivnijim mijeanjem u izbor na bosanskom
prijestolju.
1
U periodu od 1398. do 1404. godine dolo je do meusobnih sukoba
izmeu bosanskih velikaa i kralja. Do jednog takvog sukoba dolo je prilikom
odravanja stanka u Visokom, novembra 1403. godine. Na stanku se kralj javno
zamjerio vojvodi Hrvoju zbog njegovih samostalnih istupa i samovolje, te ga
optuio za glavnog krivca za rat izmeu vojske bosanskoga kralja i Dubrovake
Republike i zastupanje pronapuljske politike. Naime, kralj Ostoja je u julu
1403. godine zapoeo rat sa Dubrovanima.
2
Ovaj sukob izmeu Dubrovake
Republike i bosanskoga kralja imao je posljedice na obje strane, a naroito je
pogodio dubrovake trgovce koji su trgovali po Bosni. Samim tim utjecao je i
na privredni razvoj Srebrenice. Tako su se odmah po okonanju vojnih sukoba
iz 1403. godine pokuale obnoviti privredne veze izmeu Dubrovnika i Bosne.
U proljee 1404. godine Dubrovani su uputili poslanstvo kralju Bosne koji su
predvodili trgovci Marin Kaboi i Nikola Puci, dajui im pri tome posebna
uputstva kako bi se obnovile ranije trgovinske povlastice u glavnim bosanskim
trgovitima, u prvom redu u Srebrenici.
3
Kako je vojvoda Hrvoje Hrvatini bio naklonjen napuljskom dvoru bilo je
za oekivati da e kralj Ostoja potraiti pomo od ugarskog kralja Sigismunda.
Do izmirenja kralja Ostoje i kralja Sigismunda dolo je krajem novembra 1403.
godine.
4
Nezadovoljni ovakvom kraljevom politikom veina bosanske vlastele
stala je na stranu vojvode Hrvoja. Meu prvima, koji su se usprotivili kralju Ostoji
bili su i Sandalj Hrani i knez Pavle Radenovi.
5
Tako je Hrvojevo neprijateljstvo
1 K. Jireek, Die Handelsstrassen und Bergwerke von Serbien und Bosnien wahrend des Mittelalters,
Prag 1916., str. 39.
2 P. ivkovi, Povijest Bosne i Hercegovine do konca XVIII stoljea i povijest Hrvata Bosanske
Posavine do poetka XX stoljea, Mostar 1994., str. 43.
3 M. Puci, Spomenici srbski, I, Beograd 1858., primjedba IV-VII
4 V. Klai, Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svretka 19. stoljea, Zagreb 1974., str. 369.
5 Da je u to vrijeme vojvoda Hrvoje imao vei politiki ugled od kralja Ostoje moe se uoiti iz titule
to mu je dodijelio Ladislav Napuljski 1403. godine herceg splitski. F. ii, Vojvoda Hrvoje Vuki-
Hrvatini i njegovo doba (1350-1416), Zagreb 1902., str. 166. Uz titulu herceg Hrvoju je dodijeljen
na upravu grad Split, te jadranski otoci Bra, Hvar i Korula. P. ivkovi, Tvrtko II Tvrtkovi i Bosna
u prvoj polovini 15. stoljea, Sarajevo 1981., str. 29. U kasnijim pregovorima sa vojvodom Hrvojem
kralj Ostoja postao je popustljiviji. U to vrijeme, 27. decembra 1403. godine, Dubrovani su pisali
herceg Hrvoju da se raduju to e doi do njegovog izmirenja sa kraljem. Lj. Stojanovi, Stare srpske
povelje i pisma, I/1, Beograd-Sremski Karlovci 1929., str. 455.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
355
prema kralju Ostoji izazvalo i pad kralja 1404. godine. Iskoristivi meusobne
sukobe u Bosni vojska ugarskog kralja Sigismunda je ula u Bosnu i zauzela
Srebrenicu. Svrgnuti kralj Ostoja je iskoristio prodor ugarske vojske u Bosnu i
prebjegao ugarskom kralju.
6
U meuvremenu je na bosanskom prijestolju postavljen kralj Tvrtko
II Tvrtkovi (1404.-1409.). Nezadovoljan politikim promjenama u Bosni
ugarski kralj Sigismund je sa svojom vojskom izvrio napad na Bosnu, juna
1404. godine.
7
Na poetku svoje vladavine kralj Tvtrko II Tvrtkovi je uspio
da Srebrenicu vrati u posjed bosanske drave.

Koliko je na poetku vladavine
kralja Tvrtka II Tvrtkovia u Bosni bilo teko stanje svjedoe i Dubrovani u
pismu upuenom vojvodi Sandalju Hraniu. Oni istiu da od potopa sveta nije
se toliko svet smeo i vrteo koliko sada.
8
Tokom 1405. godine kralj Tvrtko II
je imao podrku najmonijih oblasnih gospodara. Meutim, politika podrka
oblasnih gospodara nije se mogla dobiti bez izvjesnih ustupaka. Tako je kralj
Tvrtko II Srebrenicu dodijelio Hrvoju Vukiu-Hrvatiniu.
9
Tokom 1406. godine politiki poloaj kralja Tvrtka II naglo se pogorao.
Takvom stanju doprinijeli su prodori ugarske vojske. Meutim, i pored toga kralj
se uspio zadrati na vladarskom prijestolju zahvaljujui, prije svega, vojvodi
Hrvoju Vukiu-Hrvatiniu. Uestale provale ugarske vojske pokuali su
iskoristiti Dubrovani, kako bi se uz pomo Ugarske domogli podruja Konavla.
Dubrovani su na ugarski dvor uputili svoje izaslanike da od kralja Sigismunda
zatrae podruje Konavla i to u vidu naknade za pretrpjele tete to su ih imali
u ratu sa Bosancima. Rat izmeu Ugarske i Bosne je poeo 1406. godine kada
je ugarska vojska uspjela da zauzme Srebrenicu.
10
esta uznemiravanja ugarske
posade u Srebrenici natjerali su ugarskog kralja da pokua okonati dalja stradanja
tamonjeg stanovnitva. Tako je kralj Sigismund sa svojom vojskom 1407.
godine napao bosansku dravu na sasvim drugoj strani u podruju centralne
Bosne i dolini rijeke Vrbasa. U ovom pohodu Sigismund nije ostvario velike
rezultate, osim to je zastraio pojedine bosanske velikae, koji su morali traiti
sigurnije mjesto prilikom pohoda ugarskog kralja. Tako se knez Pavle Radenovi
obratio dubrovakoj vladi da se sa imovinom skloni u Ston. Dubrovani su mu
6 V. orovi, Historija Bosne, Beograd 1940., str. 386.
Posavine do poetka XX stoljea, str. 45; V. orovi, Historija Bosne, str. 389.
8 M. Dini, Za istoriju rudarstva u srednjovekovnoj Srbiji i Bosni, I, knjiga CCXL, Srpska akademija
nauka, SAN, Beograd 1955., str. 55; P. ivkovi, Tvrtko II Tvrtkovi i Bosna u prvoj polovini 15.
stoljea, str. 42.
9 M. Dini, Za istoriju rudarstva u srednjovekovnoj Srbiji i Bosni, str 56.
10 P. ivkovi, Tvrtko II Tvrtkovi i Bosna u prvoj polovini 15. stoljea, str. 53-54. M. Dini, Za
istoriju rudarstva u srednjovekovnoj Srbiji i Bosni, str 26. Od 1406. godine Srebrenica vie nije bila u
posjedu bosanskog kralja.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
356
tada odgovorili da ni Ston nije siguran, ali da knez moe doi u Dubrovnik.
11
Novi rat protiv Bosne ugarski kralj je pokrenuo i u 1408. godini. Za novi
napad na Bosnu Sigismund je poeo darivati istaknutije ugarske velikae. Sa oko
60.000 vojnika na Bosnu je ugarski kralj krenuo u septembru 1408. godine. Broj
od 60.000 vojnika koji su krenuli na Bosnu navodi Sigismundov ivotopisac
Ebechard Windeke.
12
Ugarska vojska je u ovom napadu dobila vojnu podrku
vojske srpskog despota Stefana Lazarevia.
13
Ovaj rat je iznenadio Bosance,
to je uvjetovano i brzim napredovanjem ugarske vojske. Za samo nekoliko
dana, 20. septembra 1408. godine, vojska ugarskog kralja se nalazila pod
gradom Maglajem. O napredovanju ugarske vojske u Bosni kralj Sigismund je
obavijestio i dubrovaku vladu. U ovom ratu ugarska vojska je uspjela zarobiti
i vei dio bosanske vlastele. Tako je ukupno zarobljen 171 bosanski velika.
Kralj Sigismund je zarobljenu vlastelu odveo u oblinji grad Dobor i sve ih
pogubio. U ovom sukobu najugledniji bosanski velikai: vojvoda Sandalj, herceg
Hrvoje i knez Pavle Radenovi uspjeli su izbjei osvetu koju je kralj Sigismund
proveo nad bosanskom vlastelom. Bosanski kralj Tvrtko II uspio je da izbjegne
zarobljavanje.
14
Krajem 1408. godine oblasni gospodar Hrvoje Vuki se pokorio ugarskom
kralju Sigismundu. Ovim porazom na bosanski prijesto ponovo se vratio kralj
Stjepan Ostoja (1409.-1418.).
15
Tom prilikom dolo je do izmirenja izmeu
ugarskog kralja i herceg Hrvoja. U to vrijeme Dubrovani piu hercegu Hrvoju da
se raduju to se on izmirio sa ugarskim kraljem zahvaljujui mu to se njihovim
trgovcima nee initi bezakonje.
16
U to vrijeme herceg Hrvoje uivao je kod kralja Sigismunda vei ugled od
bosanskoga kralja Ostoje, pa je nazivan i vice-kraljem Bosne. U 1409. godini
herceg Hrvoje je uspio da zauzme grad Srebrenicu. Potvrdu o ovom hercegovom
11 Lj. Stojanovi, Stare srpske povelje i pisma, I/1, str. 249-250.
12 Opirnije: M. Dini, Vesti Eberharda Vindekea o Bosni, Jugoslovenski istoriski asopis, I, JI,
Beograd 1935.,str. 352-367.
13 S. Novakovi, Srbi i Turci XIV i XV veka, Beograd 1933., str. 322. Dubrovani koji su poznavali
prilike u Despotovini i Ugarskoj pisali su i ranije (u proljee 1405. godine) da je despot Stefan bio u
velikoj ljubavi i jedinstvu s kraljem Sigismundom. Lj. Stojanovi, Stare srpske povelje i pisma, I/1,
str. 385. Titulu despota Stefan Lazarevi je dobio od bizantijskog cara Jovana VII 1402. godine
nakon bitke kod Angore. Godinu kasnije, 1403. godine, Stefan Lazarevi je sklopio savez sa ugarskim
kraljem o uspostavljanju vazalnih odnosa. Kao nagradu za taj sporazum srpski despot je dobio podruje
Mave sa Beogradom. Opirnije: J. Kali, Veliki preokret, u knjizi Istorija srpskog naroda, knjiga II,
Beograd 1982., str. 64-74.
14 Opirnije: P. ivkovi, Tvrtko II Tvrtkovi i Bosna u prvoj polovini 15. stoljea, str. 58.
15 V. Klai, Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svretka 19. stoljea, str. 389-391; P. ivkovi,
Bosansko-ugarski sukobi krajem XIV i u prvoj polovini XV stoljea, Trei program Radio Sarajevo, 37,
Sarajevo 1982., str. 81-104.
16 LJ. Stojanovi, Stare srpske povelje i pisma, I/1, str. 471.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
357
uspjehu nalazimo u dokumentu jednog dubrovakog trgovca Dabiiv Latinice.
17

Herceg Hrvoje je imao Srebrenicu u svom posjedu neto vie od godinu dana
kada ju je predao ugarskom kralju Sigismundu, u oktobru 1410. godine. Tako
je i kralj Sigismund, izmeu ostalih, 14. oktobra 1410. godine lino posjetio
Srebrenicu.
18
Uspostava ugarske vlasti u Srebrenici nije prola bez potresa, pa je 1410.
godine kralj Sigismund ponovo poveo rat protiv Bosne. Ugarska vojska je ula
sa sjevera, zauzela grad Vranduk i susjedna mjesta. Ugarsku vojsku predvodio
je Pavle Betenji. Napad ugarske vojske je pomogao i herceg Hrvoje koji je sa
zapadne strane napao Podvisoki, grad u kojem se nalazio i bosanski kralj. Kralj
Ostoja je uspio napustiti grad prije njegovog pada.
19
Preokret u ovom ratu je
nastupio kada se i sam kralj Sigismund ukljuio u ove pohode. Pohode ugarske
vojske je potpomogao i srpski despot Stefan Lazarevi.
20
Meutim, po kraljevom odlasku iz Bosne, krajem aprila 1411. godine,
izbile su pobune protiv ugarskih garnizona. U sukobe protiv ugarske vojske se
umijeao i bosanski vojvoda Sandalj Hrani.
21
Ugarsku vojsku u ovom sukobu
podravali su dubrovaki trgovci. Koji su zajedno sa ugarskom vojskom
branili grad. Branei grad dva dubrovaka trgovca su poginula, a nekoliko ih je
odvedeno u ropstvo kod vojvode Sandalja. Bosanci su uspjeli da spale podruje
Srebrenice, tvravu u kojoj su se sklonili dubrovaki trgovci nisu mogli zauzeti.
22

Dubrovani su u to vrijeme pisali ugarskom kralju Sigismundu:alimo i
najiskrenije smo ogoreni zbog paljenja trgovita Srebrenice koje se dogodilo
ovih proteklih dana kroz pljaku i paljevinu djelovanjem neprijatelja, te se
nadamo da e Vae svetlo Velianstvo spremiti lijek.
23
Za odvedene dubrovake
graane Dubrovaka Republika se obratila vojvodi Sandalju Hraniu i zatraila
od vojvode da se zauzme za njihove graane.
24
U ovom je sukobu Srebrenica
bila i opljakana. Iako se u to vrijeme ugarski kralj Sigismund spremao za rat sa
Mletakom republikom, ipak je dio vojske uputio prema Bosni, da bi pokuao
smiriti situaciju izazvanu nakon sukoba u Srebrenici. Njegova je vojska uspjela
da ponovo uspostavi red u Srebrenici i da zavlada njenom teritorijom.
25
17 M. Dini, Vesti Eberharda Vindekea o Bosni, str. 362. etdesetak godina kasnije od tog dogaaja u
Dubrovniku se pamtilo zauzee Srebrenice od strane herceg Hrvoja. Osim Srebrenice herceg Hrvoje
je u ovom pohodu zauzeo i Srebrnik, Kulat, Brodar i Susjed. F. ii, o.c., str. 221.
18 Opirnije: T. Vukanovi, Srebrnica u srednjem veku, Glasnik Zemaljskog muzeja, Nova serija, sv.
br. I, Sarajevo 1946., str. 51-80.
19 K. Jireek, Istorija Srba, knjiga I, Beograd 1952., str. 343.
20 V. orovi, Historija Bosne, str.405.
21 V. orovi, Historija Bosne, str. 406.
22 M. Dini, Za istoriju rudarstva u srednjovekovnoj Srbiji i Bosni, str. 57.
23 J. Gelcich- L.Thaloczy, Diplomatarium relationum reipublicae Ragusanae cum regno Hungarie,
Budapest 1887., str. 200.
24 M. Puci, Spomenici srbski, I, str. 102.
Posavine do poetka XX stoljea, str. 66.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
358
Nakon ovih dogaaja u Srebrenici ugarski kralj Sigismund je rijeio da
bogati grad Srebrenicu preda srpskom despotu, kao nagradu za vazalstvo i usluge
koje je pruao Ugarskoj u ratu u Bosni (1408.-1410.). Ugarski kralj je odluio da
pokloni grad Srebrenicu srpskom despotu zbog njegove udaljenosti od ugarskih
zemalja. Bosancima ga nije htio dodijeliti zbog toga to bi prihodi iz Srebrenice
nansijski ojaali srednjovjekovnu bosansku dravu. Ustupanje Srebrenice
srpskom despotu bila je i osnova za dalje interese Ugarske, jer netrpeljivost
izmeu srpskog despota i bosanskog kralja dodatno je destabilizarala politike
prilike Bosne i Despotovine. Posljednja vijest o ugarskoj vlasti u Srebrenici
datira iz maja 1411. godine kada se spominje kastelan kralja Sigismunda.
26
U nauci postoje razliita miljenja oko dodjele Srebrenice srpskom despotu
Stefanu Lazareviu.
27
K. Filozof u opisu ivota despota Stefana je napisao da je
Stefan u prvoj polovini 1412. godine iao u Budim na sabor i da je tada dobio
Srebrenicu. Konstantin nije pomenuo na koji nain je despot dobio Srebrenicu,
ali se moe pretpostaviti da je tada Srebrenica poklonjena Stefanu Lazareviu.
Naime, da je Srebrenica dospjela srpskom despotu nakon oruanog sukoba
Konstantin taj dogaaj sigurno ne bi proputao u ivotopisu, kao to nije propustio
ni dogaaje iz dva ranija rata u Bosni.
28
Prva poznata vijest da se Srebrenica
nalazi pod vlau srpskog despota datira od 15. maja 1413. godine. Toga dana su
se dva kamenara obavezala u Dubrovniku da e ii ad partes Sclauonie ad locum
Srebrenize i tamo dovriti zidanje jedne crkve.
29
26 K. Jireek, Istorija Srba, str. 343.
27 Pojedini historiari uzimaju da je Srebrenica dodijeljena srpskom despotu 1411. godine. Stephan
erhielt (1411) dabei von Sigmund die reiche Bergstadt Srebrnica die reiche Bergstadt Srebrenica in
Drinagebiet. K. Jireek, Die Handelsstrassen und Bergwerke von Serbien und Bosnien wahrend des
Mittelalters, str. 39; V. Klai, Povijest Bosne do propasti kraljevstva., str. 142; Isti autor, Povijest
Hrvata, II, Zagreb 1902., str. 49; S. Stanojevi, Die Biograe, Stefan Lazarevi von Konstantin
Philosphen als Geschicht Queelle Archiv fr Slavishe Philologie (ASP), XVIII, Berlin 1896., str. 448;
J. Radoni, Der Grossvoivode von Bosnien Sandalj Hrani Kosaa, Archiv fr Slawische Philologie,
XIX, Berlin 1897., str. 413; Isti autor, Sporazum u Tati 1426. i srpsko-ugarski odnosi od XIII-XVI veka,
Glas Srpske kraljevske akademije (Glas SKA), CLXXXVII, Beograd 1941., str. 117-232; F. ii, o.c.,
str. 223. Drugi historiari su miljenja da se dodjela Srebrenice desila na budimskom saboru odranom
izmeu 22. maja i 23. juna 1412. godine. Lj. Kovaevi, Kad je Stevan Lazarevi(1389-1427) zavladao
Srebrnicom, Godinjica Nikole upia, III, Beograd 1879., str. 420-423; V. orovi, Historija Bosne,
str. 408; V. Jagi, Konstantin Filozof i njegov ivot Stefana Lazarevia despota srpskog, Glasnik Srpskog
uenog drutva, XLII, Beograd 1875., 244-328; V. orovi, Srebrenica za vlade despota Stevana (1413-
1427), Prilozi za knjievnost, jezik, istoriju i folklor, knjiga II, Beograd 1922., str. 61-77.
28 Lj. Kovaevi, o.c., str. 423. Dakle, postoji vjerovatnoa da je Srebrenicu ugarski kralj Sigismund
predao srpskom despotu tokom 1412. godine, obzirom da je u novembru 1412. godine ugarski kralj
lino boravio u tom podruju. Tada su ugarskom kralju Dubrovani uputili svoje poslanstvo u oblasti
Zlatonosovia koji su bili gospodari u okolini Spree i Zvornika. J. Gelcich- L.Thaloczy, Diplomatarium,
str. 210-211.
29 M. Dini, Za istoriju rudarstva u srednjovekovnoj Srbiji i Bosni, str. 57.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
359
Poslije dodjele Srebrenice srpskom despotu 1412. godine dolo je
do zategnutih politikih odnosa srednjovjekovne bosanske drave i Srpske
Despotovine. Bosanski kralj i velikai nisu mogli prealiti ustupanje Srebrenice
Srpskoj Despotovini. Tako je na bosanskom stanku odranom u augustu 1415.
godine u Kraljevoj Sutjesci, osim izmirenja bosanskih velikaa i priznavanja
Ostoje za kralja, bilo odlueno da velikai, zajedno sa kraljem, im se za to ukae
prilika, oduzmu Srebrenicu od srpskog despota jer je on pristalica ugarskog kralja
Sigismunda Luksemburkog.
30
U julu mjesecu 1425. godine Stefan Lazarevi je bio u Srebrenici kako
bi odrao dobro stanje u gradu, te u sluaju osmanskog napada na Srebrenicu.
Meutim, u ljeto 1425. godine nije izvren osmanski napad na Srebrenicu
i okolinu.
31
Sve do jeseni 1425. godine politiki odnosi u Srebrenici bili su
stabilni. Meutim, krajem oktobra 1425. godine Srebrenicu je sa svojom
vojskom opsjednuo bosanski kralj Trvtko II Tvrtkovi. Iskoristivi zauzetost
despota Stefana Lazarevia u borbi protiv Osmanlija, bosanski kralj je zajedno
sa Dinjiiima napao Srebrenicu.
32
Raunajui da despot sa svojom vojskom
nee moi prei preko nabujale rijeke Drine, udruena vojska bosanskoga
kralja i Dinjiia je uspjela spaliti grad i nanijeti mu velike materijalne tete.
Posebno su veliku materijalnu tetu imali Dubrovani, i to imuniji trgovci i
zanatlije.
33
U meuvremenu, srpski despot je sa vojskom uspio prei Drinu i
u okolini grada je napao vojsku bosanskoga kralja. Prema pisanju despotovog
savremenika Konstantina Filozofa bosanska vojska je pretrpjela velike gubitke,
a kralj je uspio da izbjegne zarobljavanje. Prilikom povlaenja kraljeve vojske
despot je zaplijenio tri topa kraljevske i nekoliko opsadnih sprava.
34
Kralj Tvrko
II se povukao u Bobovac. Iz Bobovca je bosanski kralj poslao izaslanike za
30 J. Gelcich- L.Thaloczy, Diplomatarium, str.251. Meutim, izmirenje bosanskih velikaa bilo
je samo prividno i imalo privremeni karakter. Naime, tokom odravanja stanka, u drugoj polovini
augusta 1415. godine, ubijen je Pavle Radenovia. P. ivkovi, Bosanski srednjovjekovni plemiki rod
Radanovia - Mikojevia - Tezalovia - Ozrisaljia (Kopijevia), Osijek 2006., str. 113.
31 T. Vukanovi, o.c., str. 63. Tvrtko II Tvrtkovi je po drugi put postavljen na bosanski prijesto
1420. godine. Na prijestolju srednjovjekovne bosanske drave se zadrao do 1443. godine. P. ivkovi,
Tvrtko II Tvrtkovi i Bosna u prvoj polovini 15. stoljea, str. 82; Isti autor, Povijest Bosne i Hercegovine
od konca XVIII stoljea i povijest Hrvata bosanske posavine do poetka XX stoljea, str. 55.
32 Osmanlije su u oktobru 1425. godine provalile u Despotovinu, u kruevaku oblast. Meutim,
brzo su se povukle. U ovom periodu na elu Osmanskog carstva je bio sultan Murat II (1421-1451). V.
orovi, Historija Bosne, str. 432.
33 Dinjiii se istiu za vrijeme Tvrtka I, upan Dinjica i njegova dva brata su prvi zabiljeeni
lanovi ove porodice. Sljedeu generaciju su inili Dinjievi sinovi, Kova, Dragia i Pavle. Kova
Dinjii je bio vojvoda Lj. Stojanovi, Stare srpske povelje i pisma, I/2, Beograd-Sremski Karlovci
1934., str. 82.
34 Od tri topa, dva je ostavio u srebrenikoj tvravi, a trei i najvei je poslao u Beograd. Opirnije:
M. Dini, Prilozi za istoriju vatrenog oruja u Dubrovniku i susednim zemljama, Glas SAN, CLXI,
Beograd 1934., str. 57-97.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
360
pregovore o miru sa despotom. Nakon tih pregovora Stefan Lazarevi se sa
vojskom povukao u Despotovinu.
35
Napad bosanskog kralja na Srebrenicu doveo je Dubrovane u nezgodan
poloaj. Dubrovani su se u toku napada na grad povukli zajedno sa ostalim
stanovnitvom u tvravu. S obzirom da je srebreniku tvravu branila nekolicina
despotovih vojnika, vojno sposobni Dubrovani zajedno sa ostalima bili su
primorani da zajedniki brane grad. Spor u vezi sukoba bosanske vojske i
Dubrovaana u Srebrenici vodio se do proljea 1428. godine. U jednoj instrukciji
uruenoj dubrovakim poslanicima na dvoru Tvrtka II od 19. aprila 1428. godine,
bosanski kralj je rekao da je od Dubrovana imao oko deset hiljada dukata tete,
to su uestvovali u borbi za Srebrenicu.
36
Dubrovako poslanstvo je stalo u
odbranu svojih graana iz Srebrenice, navodei kralju da su se morali silom
povui u tvravu kako bi branili svoje ivote, ast i imovinu. Kako su Dinjiii,
kraljevi podanici, spalili grad ni 50 hiljada dukata ne bi moglo nadoknaditi tetu
koju su pretrpjeli dubrovaki trgovci u Srebrenici.
37
Dubrovaka vlada kako
bi zatitila svoje graane u Srebrenici u obraanju bosanskom kralju navela je
jo jedan dogaaj u Srebrenici: ...Ali neka izvoli Vae Velianstvo pomisliti,
trebalo je rei kralju Tvrtku II, koliko je taj sukob u Srebrenici bio od tete
naim trgovcima jer je njih dosta posjeeno i opljakano i vezano od Uzvienog
gospodina despota.
38
U nauci je bilo prihvaeno da se ovaj sukob desio 1426. godine, zato to
je despot u julu te godine boravio u Srebrenici. Meutim, sukob je izbio 1425.
godine u vrijeme kada su Osmanlije izvrile napad na Despotovinu.
39
Dokaz tome
su i odluke Malog vijea o nabavci 25 neprenosivih vojnih katapulta za despota,
te o nabavci praha za bombarde i 300 metara konopca za tetive bacaa. Na Vijeu
se raspravljalo i o svim graanima koji ive u Srpskoj Despotovini. Njima je sa
Vijea porueno da se strpe od provokacija neprijatelja.
40
Vijee umoljenih je
35 M. Dini, Za istoriju rudarstva u srednjovekovnoj Srbiji i Bosni, str. 58, V. orovi, Historija
Bosne, str. 432, 439.
36 Si les marchands de Srebenica ont cause au roides dommages de 10.000 ducats, ilsn ont fait
que defendre pour le despote le chateau ou ils trouvaient. N. Jorga, Notes et extraits pour servir a l
histoire des croisades au XV sicle, II, Paris 1899., str. 241.
37 Isto, str. 241.
38 Dogaaj je bio vezan za pobunu rudara u Srebrenici 1427. godine. M. Dini, Za istoriju rudarstva
u srednjovekovnoj Srbiji i Bosni, str. 59.
39 M. Dini, Srebrnik kraj Srebrenice, Glas SKA, 161, Beograd 1934., str. 432.
40 I Prima pars est de donando sibi domino dispot balistas viginti quinque fulcitas. Secunda pars
est de donando eidem balistas fulcitas viginti, Captum per XVII; 9.oktobar. 1425 godine. II Prima
pars est de donando etiam dicto domino dispot libras trecentum pulveris ad bombardas necessarie.
Captum per XXV contra VII. III Prima pars est de donando ultrascripto domino dispot mazios trecentos
spaghi pro cordis balistarum. Captum per XVIII contra XIIII; 9. oktobar 1425 godine. IV Prima pars
est de scribendo omnibus nostris civibus tam nobilibus qam popolaribus existentibus in Sclavonie
partibus, quod bene se portent in a ersitatibus illarum contratarum. Captum per omnes; 9. oktobar.
1425 .godine. Historijski arhiv u Dubrovniku (HAD), Acta Consilii Rogatorum (Cons. Rog.), vol.
III, fol. 264, 9. X 1425. citirano po M. Dini, Srpske zemlje u srednjem veku, Beograd 1978., str. 361.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
361
dalo ovlasti gradskom namjesniku da uputi pismeni odgovor vojvodi Bogdanu
gvardijanu i fratrima u Srebrenici, te raspravljalo o trgovcima opkoljenim u
tvravi iznad Srebrenice i pismu upozorenja bosanskog kralja, to dokazuje da
se krajem oktobra vodila borba u i oko Srebrenice.
41
Nakon dogaaja iz 1425. godine Srebrenica je imala znaajnu ulogu za
srpskog despota. Tako je u maju 1426. godine despot Stefan bio u Tati radi
sklapanja sporazuma sa ugarskim kraljem Sigismundom.
42
Drugi sabor odran
je u Srebrenici polovinom jula 1426. godine. Prema Konstantinu Filozofu despot
Stefan se razbolio i bojei se smrti, a kako nije imao mukog potomka, poslao
je svog sestria uraa Brankovia da sazove sabor s partrijarhom, arhijerejima,
vlastelom i svim vezanim vlastima. Na saboru u Srebrenici potvrena je ranija
odluka iz Tate da svu vlast u Despotovini poslije smrti despota Stefana preuzme
ura Brankovi.
43
Dravni sabor Srpske Despotovine odran je u Srebrenici
kako bi despot Bosancima pokazao da se sigurno osjea u tom gradu.
44
Despot
Stefan je 25. jula 1426. u Srebrnici potvrdio i mir sklopljen sa Mletakom
republikom.
45
41 I Prima pars est de dando libertatem domino rectori et Minori Consilio respondendi litteris
voivode Bogdani et fratrum et guardiano de Srebrniza super facto despositi de quo locuntur contra
Dumchum de Nicola. Captum per omnes. Pro littera voivode Bogdani de Srebreniza et gardiani et
fratrum de Srebrniza; 1. oktobar 1425. godine. II Prima pars est de deliberando Super littera nuper
recepta a nobilibus et mercatoribus Ragusinis de Subsuonich. Die ultimo octobris. Secunda pars est de
induciando super eadem. Captum per XXIII contra XV. Secunda pars est de induciando super predictis
usque ad primam responsionem habendam a dictis noblius et mercatoribus. Captum per XXII contra
XVI. III Prima pars et de induciando super factis novitatum Bosne, pro quibus arengatum est in presenti
corsilio, usque ad prima nova, que inde habebuntur et venient. Captum per XXX contra V; 24. novembar
1425. godine. IV Prima pars est de induciando usque ad prima nova super responsione futura ad litteram
habitam a rege Bosne comminatoriam. Captum per XXVIII contra V extra II; 3. decembar 1425. godine.
V Prima pars est de dando libertatem domino rectori et Minori Consilio scribendi voivode Volcassino
Slatonossovich. Captum per XXXIII contra II; 3. decembar 1425. godine. Cons. Rog. vol. III, fol. 263,
267, 271, 3. XII 1425. citirano po . M. Dini, Srpske zemlje u srednjem veku, str. 362-363.
42 Sporazumom ugarski kralj je priznao ura Brankovia za Stefanovog nasljednika ukoliko Stefan
ne bude imao mukih potomaka. Poslije smrti despota Srefana novi despot ura Brankovi je imao
dunost da ugarskom kralju preda Beograd, Mavu i Gulubac. Despotovina se po sporazumu obaveza
da e i dalje slati pomone ete ugarskom kralju. J. Radoni, Sporazum u Tati 1426. i srpsko-ugarski
odnosi od XIII-XVI veka, str. 179-192.
43 V. Jagi, o.c., str 316; N. Radoji, Srpski dravni sabor u srednjem veku, Posebna izdanja SKA,
knjiga CXXX, Beograd 1940., str. 179. Jedna od odredbi sporazuma iz Tate jeste ta da se Stefan
obavezao da e njegov nasljednik Ugarskoj predati Beograd, Mavu i Golubac. Kada se iz Tate vratio
odredbe sporazuma koje se odnose na predaju teritorije Srpske Despotovine Stefan je vjeto preutao
kako bi izbjegao nezadovoljstvo u dravnom saboru, ali i u cijeloj zemlji. Ovu tezu potvruje i injenica
da sabor Srpske Despotovine nije bio upoznat sa svim odredbama sporazuma iz Tate, pa je tako podrao
sporazum, neznajui da e Stefanov nasljednik Ugarskoj ustupiti dio teritorije Despotovine. J. Radoni,
Sporazum u Tati 1426. i srpsko-ugarski odnosi od XIII-XVI veka, str. 78. Meutim, postoje i miljenja
da je ovaj sabor odran u Srebrnici kod Stragara u rudnikom kraju. J. Kali, Doba prividnog mira,
u knjizi Istorija srpskog naroda doba borbi za ouvanje i obnovu drave (1371-1537), knjiga II,
Beograd 1982., str. 214; M. Dini, Srpske zemlje u srednjem veku str. 62.
44 J. Radoni, Sporazum u Tati 1426. i srpsko-ugarski odnosi od XIII-XVI veka, str. 79
45 . Ljubi, Listine o odnoajih izmeu Junoga Slavenstva i Mletake republike, sv. IX, Zagreb
1890., str. 18-19.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
362
Na kraju vladavine despota Stefana desio se jedan sukob i pobuna u
Srebrenici to je imalo ozbiljne posljedice po Dubrovane. Jo i prije sukoba
dolo je do zategnutih odnosa izmeu Dubrovake Republike i Despotovine.
Tako je u julu mjesecu 1425. godine dolo do protesta dubrovakih trgovaca u
Novom Brdu, zbog nepravde uinjene od strane vlasti. Dubrovani su uputili
poslanstvo despotu Stefanu kako bi se alili o uinjenoj nepravdi. Kako despot
nije udovoljio dubrovakom poslanstvu Dubrovaka Republika je 8. oktobra
1425. godine zabranila trgovake veze izmeu Dubrovnika i Srpske Despotovine.
Meutim, do potpunog prekida trgovakih odnosa izmeu ove dvije zemlje ipak
nije dolo. Tako nije dolo do zabrane trgovine orujem
46
. Zabrana je neto
kasnije bila ublaena, kada je 18. januara 1426. godine, dozvoljena trgovina sa
Despotovinom i Bosnom preko Zete, iz koje je izuzeta samo Srebrnica.
47
Kako bi se poboljali trgovaki odnosi Srpske Despotovine i Dubrovnika,
u proljee 1426. godine, voeni su posebni pregovori. Na pregovorima je
otvoreno i pitanje rudarskih jama, zbog toga to je vlasnitvo nad njima oduzeto
Dubrovanima. Pregovaraki tim iz Dubrovnika inila su dvojica iskusnih
trgovaca. Meutim, pregovori se nisu zavrili povoljno za Dubrovane.
48

Nezadovoljni ishodom pregovora, Dubrovani su krajem marta i poetkom aprila
1427. godine organizirali pobunu u Srebrenici. Pobunu su zapoeli rudari protiv
despotovog nadzornika u gradu. On je bio postavljen da nadgleda proizvodnju
i da se stara o provoenju mjera koje je despot uveo.
49
Nezadovoljni njegovim
odnosom prema rudarima, kao i mjerama koje su bile nametnute u svakodnevnom
ivotu, pobunjenici su napali nadzornika Vladislava, bacili ga sa palate, a zatim
ga i ubili. Nezadovoljstvo se proirilo i na ostalo stanovnitvo Srebrenice. Tako
je bio ugroen sistem vlasti u gradu.
50
Koliko je bila ozbiljna situacija u gradu
svjedoi podatak da je i despot Stefan sa vojskom doao u ovaj grad kako bi
uguio pobunu. Despot je poduzeo otre mjere protiv pobunjenika. Prema
pisanju Konstantina Filozofa mnogi Dubrovani su tada pobjegli, a oni koji to
nisu, bili su izloeni stradanju. Tako je zabiljeeno da su pojedincima odsjeene
ruke i noge, a neki su ostali bez jednog ili oba oka. Veini je bila oduzeta i
imovina.
51
Ovi dogaaji u Srebrenici uznemirili su Dubrovaku Republiku. Tako
je dubrovaka vlada poslala 16. aprila 1427. godine Paskoja Rastia i Junija
Gradia da pregovaraju sa despotom u cilju zatite Dubrovana u Srebrenici.
46 N. Jorga, Notes II, str. 226.
47 N. Jorga, Notes II, str. 229.
48 T. Vukanovi, o. c., str. 65-66
49 T. Vukanovi, o.c., str. 66.
50 M. Dini, Za istoriju rudarstva u srednjovekovnoj Srbiji i Bosni, str. 59; V. orovi, Srebrenica za
vlade despota Stevana (1413-1427), str. 76.
51 V. Jagi, o.c., str. 317.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
363
Dubrovaka vlada je despotu uputila i predstavku u kojoj je navedeno: ...da
su se ti nesrenici osjeali krivima oni bi pobjegli, kao to su to uinili pravi
krivci. No i da su bili krivi trebalo je prema njima imati obzira i milosti zbog
toliko dokazane Dubrovake panje prema despotu Stefanu. Stoga Dubrovaka
vlada moli da despot Stefan oslobodi ostale zatvorenike i da im vrati imanja.
52

Meutim, despot Stefan nije htio ni da ih saslua. Poslanstvo je pokualo drugi
put da razgovara sa Stefanom preko despotovog sestria ura Brankovia i zeta
Sandalja Hrania. Despot je bio neumoljiv. Traio je od poslanika da napuste dvor.
Poto molbe nisu pomogle, Vijee umoljenih se odluilo na neke tajne protiv
mjere, da ne bi jo vie izazivali despota. Naime, Vijee umoljenih je naredilo
13. juna 1427. godine svojim carinicima da ne carine robu trgovcima koji idu za
Despotovinu i, posebno za Srebrnicu. To je znailo obustavu trgovine, jer je sva
roba koja se izvozila iz Dubrovnika morala proi carinsku kontrolu. Za ivota
Stefana nisu bile vie uspostavljene dobre veze izmeu Srpske Despotovine i
Dubrovake Republike.
53
Zakljuak
Srebrenica i njena okolina zauzimaju vano mjesto u bosanskohercegovakoj
historiji. Geografski poloaj i bogatstvo prirodnih resursa doprinjeli su da se,
u rimsko doba, ire podruje Srebrenice razvije u znaajno rudarsko sredite
rimske provincije Dalmacije i Panonije. Tokom 14. vijeka Srebrenica se razvila
u znaajno privredno sredite srednjovjekovne Bosne. Drutveno-ekonomski
razvoj ovog naselja, u drugoj polovini 14. vijeka, doprinio je sve veem interesu
susjednih zemalja za uspostavljane svoje vlasti na irem srebrenikom podruju.
Naime, u prvoj deceniji 15. vijeka esto se smjenjivala vlast u Srebrenici izmeu
bosanskih kraljeva, oblasnog gospodara i ugarskog kralja. Poetkom druge
decenije 15. vijeka ugarski kralj je poklonio srpskom despotu Srebrenicu. U
nauci postoje razliita miljenje kada se to desilo. Neki historiari uzimanju da
se to desilo 1411., dok su drugi miljenja da se to desilo tokom 1412. godine.
Koliko je stalo kralju Bosne i bosanskim velikaima do Srebrenice svjedoi i
injenica iz 1415. godine. U treoj deceniji 15. vijeka bosanski kralj Tvrtko II
e pokuati da uspostavi vlast u ovom naselju. U to vrijema desila se i pobuna
Dubrovana, ali i surov istup despota prema pobunjenicima.
52 V. orovi, Srebrenica za vlade despota Stevana (1413-1427), str.76.
53 A. Veselinovi, Zabrane i prekidi trgovine u Srbiji u doba Despotovine, Istorijski glasnik 1-2,
Beograd 1983., str. 25-42.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
364
Summary
Srebrenica and its surrounding areas in the past had an inuence on
developing of the Bosnian and Herzegovina`s history. Its geographical position
and natural resources helped Srebrenica to develop as important coal mining
centre of the roman Dalmatia and Panonia. During the 14
th
century Srebrenica
developed as an important economical centre in the middle aged Bosnia. Social-
economical develop of this place in the second part of the 14
th
century helped to
many countries around to start their power on the wider areas around Srebrenica.
In the rst decade of the 15
th
century, very often, the power between Bosnian
kings, local ruler and others have swapped in Srebrenica. At the beginning of the
second decade ugar king gave Srebrenica to Serbian despot. There are several
opinions about the exact timing of those happenings. Some historians think
that that happened 1411, others that it happened during the year of 1412. The
importance of having a power over Srebrenica is obvious from the fact from
1415. In the third decade of the 15
th
century Bosnian king Tvrtko II will have
tried to maintain power in this area. At the same time, the people of Dubrovnik
rebelled as well as the reaction of the local despot.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
365
Esaf LEVI
ITIRAZ HADI HAFIZ IBRAHIM EF. MAGLAJLIA
Abstrakt: Unutar fonda Kotarski erijatski sud Tuzla, pod sudskim
brojem 22/19, nalazi se veoma zanimljiv spis. Radi se o branoj parnici do koje
je dolo podnoenjem prigovora na brak sklopljen izmeu Emine Maglajli i
Demala Saletovia. Prigovor na sklopljeni brak podnio je hadi haz Ibrahim
ef. Maglajli, otac spomenute Emine.
Predmet poinje zahtjevom za sklapanje braka, razvija se kroz albe
erijatskom sudu na sklopljeni brak, to ide i do Vrhovnog erijatskog suda, a
sve se zavrava roenjem djeteta.
Kljune rijei: Kotarski erijatski sud, kadija, tuba, hadi haz Ibrahim
ef. Maglajli, brak, Emina Maglajli, Demal Saletovi.
Uvod
Jedan od najvrednijih fondova koji se uva u depoima Arhiva Tuzlanskoga
kantona jeste fond Kotarski erijatski sud Tuzla
1
. U djelokrug rada ovih sudova,
od samog osnivanja 1883. godine
2
, ulazili su, izmeu ostalih, i:
Poslovi, koji se odnose na muhamedansko enidbeno pravo, ako su i mu i
ena muhamedanskog vjerozakona, i to bez razlike da li se radi o imovinsko-
pravnim ili drugim poslovima;
u isto tolikom opsegu raspravljanje i rjeavanje u svim poslovima, koji se tiu
prava i dunosti izmeu muhamedanskih roditelja i djece.
Iz ovog segmenta nadlenosti suda sauvan je veliki broj spisa, a ovdje
predstavljeni namee se kao najreprezentativniji s obzirom da je sauvan skoro u
potpunosti, a u rjeavanje po prigovoru bio je ukljuen i Vrhovni erijatski sud u
Sarajevu tako da je, preko njega, mogue upoznati cjelokupan proces po pitanju
branih parnica, od podnoenja tube do konane odluke.
1 Komisija za ouvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine na 47. sjednici, odranoj od
1. do 4. decembra 2009. godine u Sarajevu, donijela je Odluku o proglaenju Fondova i zbirki Arhiva
Tuzlanskog kantona nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Jedan od tih fondova je i fond
Kotarski erijatski sud Tuzla.
2 Naredba o ustrojstvu i djelokrugu erijatskih sudova, Zbornik Zakona i naredaba za Bosnu i
Hercegovinu, godina 1883., Sarajevo, Tisak Zemaljske tiskare, 1883., str. 538-542.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Esaf LEVI
366
Glavni akteri dotine parnice su hadi haz Ibrahim ef. Maglajli
3
, muftija
u Tuzli i brani par, Emina Maglajli i Demal Saletovi.
Itiraz
4
hadi haz Ibrahim ef. Maglajlia, 7.4.1918. godine
Tuzlanski muftija
5
hadi
6
haz
7
Ibrahim ef.
8
Maglajli podnio je 7. aprila
1918. godine, erijatskom sudu u Tuzli podnesak kojim sud obavjetava da mu je
kerka, Emina Maglajli, roena 1889. godine, bez roditeljskog znanja i privole,
a uz pratnju bive slukinje i kadiice Pae Hasanovi zv. Arnaut, 6. aprila 1918.
godine, u 19 sati, ukradena i izala za Demala Saletovia radi udaje. U podnesku
navodi da mu navedeni Demal, sin Arifa, nije poznat, kao ni njegovo vjersko,
moralno i materijalno, te umno stanje. Stoga se, kao roditelj i velija
9
spomenute
Emine, obraa erijatskom sudu sa molbom i zahtjevom da sud faktino ustanovi
postoje li uslovi kod dviju strana za sklapanje braka. U skladu s tim zahtjevom
trai da se ispita postoji li kod muke strane islamijjet
10
, ima li moralni karakter s
obzirom na ensku stranu, ima li sposobnost za uzdravanje erijatom
11
propisane
opskrbe i ima li jamevinu dananjeg potrebitog uzdravanja obzirom na ensku
stranu. Dalje zahtijeva da se, ako ovi uslovi budu ispunjeni, njegova kerka
pozove u mehkemu
12
i ispita je li svojom istom voljom tu sreu izabrala, je li je
3 Hadi haz Ibrahim ef. Maglajli roen je u Banja Luci 25. aprila 1861. godine, a potie iz vrlo
ugledne i bogate banjaluke porodice Maglajlia. Osnovno kolovanje zavrio je u rodnom gradu, a
srednje u banjalukoj medresi. Prilikom okupacije Bosne 1878. godine prikljuio se sna gama otpora
zbog ega je bio okarakterisan nepoudnim od strane Monarhije i interniran u ehoslovaku. Po
povratku iz zatoenitva godine 1878. odlazi u Carigrad na dalje kolovanje. Nakon okonanja studija
u Carigradu vraa se u domovinu 1887. godine. U aprilu mjesecu 1914. godine postavljen za okrunog
muftiju u Tuzli. Sa svojim prijateljima iz Narodnog vijea i ostalim vienijim muslimanima pokrenuo
je akciju oko organizovanja bosansko-hercegovakih muslimana u politiku stranku. Jugoslovenska
muslimanska organizacija (JMO) formirana je 1919. godine, a haz Ibrahim ef. Maglajli je bio izabran
za njenog prvog predsjednika. Izabran je 1930. godine za reisu-l-ulemu Islamske zajednice Kraljevine
Jugoslavije. Reisul-ulema Maglajli je penzionisan 14. marta 1936. godine. Umro je u Banja Luci u
srijedu 16. septembra 1936. godine, i pokopan je kod Kazanferije damije.
http://www.okc-gradacac.com/index.php?option=com_content&view=article&id=1826:reis-ibrahim-
ef-maglajli-1861-1936&catid=304:znameniti-bonjaci&Itemid=546
4 Tur.: Kritika, protivljenje, neslaganje. Bratoljub Klai, Rjenik stranih rijei, Nakladni zavod
Matice Hrvatske, Zagreb 1980., str. 616.
5 Tur.: Uenjak bogoslov kod muslimana; predstojnik nad muslimanskim duhovnicima u jednom
kraju; ueni pravnik; poznavalac zakona. B. Klai, str. 912.
6 Tur.: Hodoasnik koji je (kod muslimana) posjetio Meku; takvi hodoasnici nose ispred svojih
imena ili prezimena oznaku hadi. Isto, str. 511.
7 Tur.: 1. Musliman koji zna Kur'an napamet; 2. titula muslimanskog uenjaka; 3. mudar, pametan
ovjek. Isto, str. 511.
8 Tur.: Titula uenih ljudi. Isto, str. 347.
9 Tur.: Tutor, zakonski zastupnik. Isto, str. 1412.
10 Tur.: Muslimanstvo. Isto, str. 613.
11 Tur.: Zakon. Isto, str. 1292.
12 Arap: Sud. Google prevoditelj, http://ku.wiktionary.org/wiki/mehkeme
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Itiraz hadi haz Ibrahim ef. Maglajlia
367
neko na to kanderisao
13
i na koji nain te je li ona na istu svoje savjesti s obzirom
na svoj poloaj. Ako se sve bude, s obzirom na erijatske propise, slagalo za
dozvolu tog braka, zahtijeva, da sud, na temelju njene privole i opomene na
valjano osiguranje, bez velinog privoljenja vjena, a ako postoji pomanjkanje
potrebnih uslova zahtijeva da se Eminu vrati roditeljima uz potrebne posljedice.
Kadija
14
enanovi je ve 9. aprila 1918. godine obavijestio hadi
haza Ibrahima ef. Maglajlia da odmah pristupi pred sud radi podloga glede
mehrejna
15
i drugih eventualija. Sud je, takoer, dobio neophodnu potvrdu o
mogunosti stupanja u brak felwebela
16
Demala Saletovia, sina Arifovog, bez
posebne dozvole poto ve spada u priuvu.
Oitovanje Emine Maglajli, 9.4.1918. godine
Emina Maglajli je 9. aprila 1918. godine stupila pred erijatski sud u
Tuzli radi oitovanja po prigovoru podneenom od strane hadi haz Ibrahim
ef. Maglajlia. U svom iskazu navela je da je sa Demalom ef. Saletoviem
aikovala
17
oko godinu dana, kada god bi on doao na dopust. Na zadnjem
njegovom dopustu ga je, jednom prilikom, vidjela sa prozora te je s njim, vie
znakovima, razgovarala. Drugi put je doao preko Jale pod parmake
18
, a ona je s
prozora sa njim razgovarala i ugovorila da se ukrade. Njeni ukuani o tome nisu
nita znali jer su se nalazili u prizemlju kue.
Demal ef. je ispotovao dogovor te je doao, sa dajdiem Fuadom Prciem,
tetkom Demilom hanumom ro. Prci udovom Telalbai i Hanumicom ro.
Prci udovom Azapagi, po Eminu koja je kuu napustila u drutvu sa svojom
slukinjom Paom. Demalovoj kui su se odvezli jakerom Abdurahmanage h.
Prcia.
Emina navodi da je sve uinila u istoj savjesti, svojom voljom, znajui
ta ini i svjesna svoga ina, istiui da je na ovo niko nije nagovarao niti da
je ikome o ovome priala. Takoer navodi da ima osamnaest godina, te da je
izabrala sebi druga po svojoj volji i uviajnosti znajui dobro Demala i njegovu
familiju. Za Demala navodi da ga poznaje kao ovjeka muslimana, na svom
mjestu, da je moralan i da ju je u stanju izdravati, te da joj oeva pomo nije
potrebna i da njegovi prigovori nemaju osnova.
13 Tur.: Privoliti nekog na neto, skloniti, nagovoriti. B. Klai, str. 655.
14 Tur.: Sudac. Isto, str. 641.
15 Arap.: Miraz. Google prevoditelj, http://translate.google.hr
16 Njem.: Narednik. B. Klai, str. 417.
17 Tur.: Voljeti se, milovati; ljubavno razgovarati. Isto, str. 112.
18 Tur.: Letva, kolac, daska za ogradu. Isto, str. 1011.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Esaf LEVI
368
Na kraju oitovanja zahtijeva, s obzirom na sve navedeno, da je erijatski
sud vjena sa Demalom ef. Saletoviem, uz mehri muadel
19
i muedel
20
koji
predloi njen velija i otac hadi haz Ibrahim ef. Maglajli.
Oitovanje Demal ef. Saletovia, 9.4.1918. godine
Po pozivu pred sud je stupio i svoje oitovanje, na prigovor h. haz Ibrahima
ef. Maglajlia, dao i Demal ef. Saletovi. On istie da u njegov islamijet i moralno
ponaanje uopte nema sumnje jer je iz poznate islamske familije, a i cijelom je
ovdanjem graanstvu poznat kao musliman i moralan ovjek. Takoer istie da
je spreman uzdravati, po erijatskim propisima, svoju buduu hanumu
21
Eminu,
a za to je spreman dati el
22
svoga oca Arifage i dajde Abdurahmanage H.
Prcia, veletrgovca i veleposjednika iz Tuzle.
Navodi da se osjea potpuno zdravim i ilim, kako se na njemu i vidi, te da
je sposoban svoju hanumu, s obzirom na njenu ensku stranu, uzdravati.
Istie i spremnost da, po elji svog budueg punca i velije svoje budue
hanume hadi haz Ibrahim ef. Maglajlia i na zahtjev svoje hanume Emine, a
prema njenom i svom stanju, mehr muadel i muedel podmiri.
Oitovanje hadi haz Ibrahima ef. Maglajlia, 9.4.1918. godine
Priliku da se upozna sa oitovanjem kerke Emine i Demala ef. Saletovia
dobio je i hadi haz Ibrahim ef. Maglajli. Nakon to su mu zapisnici proitani
izjavio je da mu navedena oitovanja ne daju nikakva uvjerenja da su ispravna.
U skladu s tim moli erijatski sud da navode istih tano ispita, te da nee niti
moe, ako se uvjeri da su navodi istiniti i da meu njima postoje svi potrebni
erijatski propisi i artovno pravo, s obzirom na njegovu kerku i njegov lini
karakter, svojoj kerci uskratiti pripadajue pravo. U pogledu mehrejna nee da
stavlja nikakav prijedlog poto taj akt uope ne odobrava. Tu navodi da je, kao
upravitelj mekteba rudije, svoju prvu kerku Subhiju, koja je umrla, vjenao
u, po prilici, 6.000 kruna mehri muedela, a on sam se vjenao, sa sadanjom
svojom hanumom, Aide hanumom, u 7.000 kruna mehri muedela.
19 Materijalna vrijednost koju mu daje eni za njen ulazak u brak. Po obiaju mehri muadel se
isplauje odmah pri stupanju u brak. http://www.turntoislam.com/forum/archive/index.php/t-65413.
html
20 Materijalna vrijednost koju mu daje eni za njen ulazak u brak. Po obiaju mehri muedel se
isplauje na enin zahtjev tokom ivota. http://www.turntoislam.com/forum/archive/index.php/t-65413.
html
21 Tur.: Gospoa, ena, supruga, brana druica. B. Klai, str. 517.
22 Arap.: Svjedok, jamac. - http://www.scribd.com/doc/39052105/Enver-Colakovic-Legenda-o-Ali-
Pasi
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
369
Oitovanje Abdurahmanage h. Prcia, 9.4.1918. godine
Pred sud je pristupio i Abdurahmanaga h. Prci, veletrgovac i veleposjednik
iz Tuzle, koji je oitovao da je spreman garantovati za svog sestria Demala
Saletovia za mehri muedel 6.000 kruna te da e ga, ukoliko spomenuti ne bi
platio svojoj buduoj eni Emini Maglajli ugovoreni mehri muedel, on platiti.
Takoer navodi da je Emina odmah po dolasku u Demalovu kuu dobila mehri
muadel u nakitu, u vrijednosti od 1.500 kruna, tako da e prvi i drugi mehr
ukupno iznositi 7.500 kruna.
Oitovanje h. Salih ef. Seleskovia i h. Mujage Fazlia, 10.4.1918. godine
Kao svjedoci u procesu pokrenutom od strane h. haz Ibrahima ef.
Maglajlia, pojavili su se i h. Salih ef. Seleskovi i h. Mujaga Fazli. I h. Salih ef.
Seleskovi, posjednik i vjerouitelj osnovne i trgovake kole, i h. Mujaga Fazli,
trgovac i posjednik iz Tuzle, svjedoili su o moralnim karakteristikama Demala
Saletovia: prvi kao njegov bivi hoda, a drugi kao njegov sadanji komija.
Obojica su istakli da Demala Saletovia poznaju kao moralnog muslimana,
lijepog ahlaka
23
, da su tome svjedoci i svjedoanstvo tome ine.
Zakljuak kadije enanovia, 10.4.1918. godine
Uzimajui u obzir navedena svjedoenja kadija enanovi je donio slijedei
zakljuak: Budui je prigovor (itiraz) oca i velije udate Emine Maglajli glasom
oitovanja enika i svjedoka pobijen i budui su ahidi
24
potpisani poznati da su
akili
25
, stoga se njihov ehadet
26
prima i prigovor oca i velije h. haza Ibrahim
ef. Maglajlia smatra neopravdanim i neutemeljenim.
Iz ovih razloga kadija je dozvolio vjenanje Emine Maglajli, kerke h.
haz Ibrahim ef. Maglajlia sa Demalom Saletoviem, sinom Arifaginim, iz
Tuzle, s tim da se od ugovora niaha
27
ima upisati muadel 1.500 kruna, a mehri
muedel 6.000 kruna.
23 Tur.: Dobro vladanje, ednost, moralnost. B. Klai, str. 28.
24 Arap.: Svjedoci. http://translate.google.hr
25 Tur.: Pamet, um, razum. B. Klai, str. 34.
26 Tur.: Svjedodba, svjedoanstvo, potvrda, dokaz. Isto, str. 1290.
27 Tur.: 1. enidbeni ugovor; brak, vjenanje, enidba, udaja; 2. Svota novaca, novana kaucija, to
ju je kod muslimana morao isplatiti mladoenja mladenki kod vjenanja (za sluaj rastave). Isto, str.
944.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Esaf LEVI
370
alba Vrhovnom erijatskom sudu za Bosnu i Hercegovinu na presudu
Kotarskog erijatskog suda u Tuzli, 20.4.1918. godine
Iz spisa je vidljivo da je h. haz Ibrahim ef. Maglajli, odmah nakon
donoenja presude od strane Kotarskog erijatskog suda u Tuzli, uputio albu na
presudu Vrhovnom erijatskom sudu za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu. Nalog
za dostavljanjem svih odnoseih spisa na sluaj vjenanja Emine Maglajli
i Demala Saletovia, od 24. aprila 1918. godine, odmah je ispotovan, te je
Vrhovni erijatski sud za Bosnu i Hercegovinu uzeo u razmatranje ovaj predmet.
Dana 14. maja 1918. godine erijatski vrhovni sudija Mutapi dostavio je
Kotarskom erijatskom sudu slijedee primjedbe:
S izvjeem od 25. aprila 1918. godine, broj 1851/eriat, ovamo podneeni
spisi povraaju se sa slijedeim primjedbama:
1. Velija djevojke prijavio je pismeno sluaj tome eriatskom sudu dana 7.
aprila 1918. i podigao svoj prigovor protiv akdi nikaha
28
, pa je trebao taj
eriatski sud smjesta bez odvlake narediti rastavu zarunice od zarunika,
to se iz spisa ne vidi da je tako uinio;
2. tek na 9. aprila nakon to su dva dana zarunici moda u zajednici
proboravili bez nikaha
29
pozvao je taj eriatski sud stranke k sebi i neko
presluavanje obavio umjesto da zametne postupak o kjufu
30
;
3. i ono, to je izviano, manjkavo je, jer nije konstatovano zanimanje zarunika
i njegova oca, da se moe odmah vidjeti ravna li se njihovo zvanje sa zvanjem
i zanimanjem jednog muftije, po kojem se lice toga zvanja ubraja u eraf
31
,
takoer manjka ilmi haber
32
ili potvrda od pouzdanih osoba od strane
zarunice, da nema mani i er-ije
33
.
Jasno stoji u Multeci u babi evlija-ve ekjfa-u, da se jednakost trai u tri
pravca: u pogledu pobonosti, u pogledu imovinskog stanja i u pogledu zvanja i
zanimanja. Polog spisa taj eriatski sud je mimoiao te jasne eriatske propise.
Ujedno se alje pismeni podnesak muftije H. Haz Ibrahim ef. Maglajlia
s nalogom, da taj eriatski sud na dostojan nain reenog mufti ef. pozove i na
zapisnik uzme eli li on feshi nikah
34
svoje kere radi pomanjkanja kufva, i
ako to eli, neka taj eriatski sud smjesta povede o tom postupak po eriatskim
propisima i neka taj postupak vodi osobno najstariji eriatski sudija toga suda..
28 Tur.: Brani ugovor. http://translate.google.hr
29 Tur.: Brak. http://translate.google.hr
30 Arap.: Kompatibilnost, podudarnost; Isto i kufv. http://translate.google.hr
31 Tur.: Odlinici, plemstvo, aristokracija, prvaci. B. Klai, str. 394.
32 Tur.: Potvrda o slobodnom stanju, tj. da netko nije u braku, i prema tome nema zapreke da se
eni ili udaje. Isto, str. 572.
33 Tur.: Protivno erijatu. http://translate.google.hr
34 Tur.: Ponitenje braka. http://translate.google.hr
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
371
Oitovanje h. Haz Ibrahima ef. Maglajlia, 22.5.1918. godine
U skladu sa nalogom erijatskog vrhovnog sudije Mutapia Kotarski
erijatski sud u Tuzli je 22. maja 1918. godine uzeo oitovanje h. haz Ibrahim
ef. Maglajlia, tuzlanskog muftije, u predmetu vjenanja njegove kerke Emine
hanume Maglajli sa Demalom Saletoviem. Nakon stavljenog upita u smislu
citiranog naloga muftija Maglajli je iznio slijedee oitovanje:
Ja kategoriki ostajem kod mojih sviju kod ovog erijat. i kod visokog
vrhovnog eriat. suda podneenih predstavaka i zahtjeva u predmetu vjenanja
reene moje keri i ne odobravam dozvoljenog vjenanja na temelju niukome
obavljenog postupka o kome ja nijesam propisanim nainom u smislu mojih
podnesaka i zahtjeva bio obavjeen i time sam bio rijeen eriatom mi
propisanog pravnog lijeka. Istina dobio sam jedan primjerak izunnamu
35
erijje
sa kojim je nareeno Muhamed ef. enanoviu, imamu Jala mahale, da obavi
vjenanje ako nejma erijat. prepreka. Primio sam tu izunnamu u 3 i pol sahata
po podne i ne znam u kakvu sam je svrhu dobio jer bio je ve i imam istu primio
prije toga vremena i ve je bio nikah obavio. Ja sam odmah im sam primio
taj primjerak izunname pismeno obavijestio reenog imama da ispita imade li
eriat. inikade
36
odnosno kufra
37
inae da stvar ne obavi dok se stvar i predmet ne
ispita i ne ustanovi, ali je ve imam bio vjenanje obavio. Nakon toga sam dobio
osvjedoenje da nejma kufra te sam radi toga, kao i radi manjkavog postupka,
bio prisiljen podastrijeti utok vrhovnom eriat. sudu.
Osim toga ja stanujem u Poljskoj mahali i ako se je mogla izdati dozvola
vjenanja trebalo je istu uputiti na imama moje mahale koji imade pojam o svojoj
dunosti, a ne na Jalske mahale imama, koji je jo i otac Galib ef. enanovia
eriat. sudca.
Stoga ostajui kod svojih dosadanjih zahtjeva da se radi pomanjkanja
kufra moje keri sa Demalom Saletoviem propisani eriatski postupak povede
i da se u obzir uzme eriatsko glasovito i za hukmi erijju mjerodavna knjiga koje
navode citira fetava Ali ef. i da se nakon dovrenog postupka taj u eriatskim
propisima neosnovanim nikjah fesh uini, a da se svi oni koji su prouzroili i
mene i moje keri namus
38
poruili dolino kazne.
35 Tur.: Pismeno doputenje, ovlatenje, odobrenje. B. Klai, str. 621.
36 Arap.: Uvjerenje. http://www.ahya.org/amm/modules.php?name=Sections&op=viewarticle&a
rtid=144
37 Arap.: Nevjerica, nevjerovanje. http://www.islaam.com/Article.aspx?id=71
38 Tur.: ast, ugled, slava, slavno ime, reputacija, dobar glas, popularnost. B. Klai, str. 925.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Esaf LEVI
372
Oitovanje Osmana Bojkia, 2.10.1918. godine
U sluaju izvianja stvari enidbe Demala Saletovia iz Tuzle svoje
oitovanje je dao i muhtar
39
Osman Bojki. On istie da mu je poznato da se
Emina, kerka muftije Maglajlia, udala za Demala Saletovia, sina Arifagina,
iz Tuzle. Za Demala navodi da je u vojsci, negdje na frontu. Navedeni je zavrio
osnovnu kolu i uio cipelarski zanat, ali se tim zanatom nije bavio. Njegova
porodica, u socijalnom ivotu, zauzima srednji poloaj. U rodbinskim je vezama
sa porodicom Prci jer je njegova mati sestra Abdurahmanage Prcia. Otac
Demalov, Arifaga Saletovi, posjeduje u Kalesiji, kotar Zvornik, neto zemlje i
jedan han kojeg on osobno vri.
Na kraju navodi da se Demalu rastava ne moe uruiti poto je u vojsci.
Odluka Kotarskog erijatskog suda Tuzla, 14.10.1918. godine
Dana 14. oktobra 1918. godine iz Kotarskog erijatskog suda Tuzla upuena
je Odluka na adresu h. haz Ibrahim ef. Maglajlia, a u kojoj stoji da se po molbi
za feshi nikah njegove kerke Emine sa Demalom Saletoviem nije moglo
odrediti roite, jer je Demal u vojsci, odsutan nepoznato gdje, a nije se moglo
ureda radi odrediti razvrgnue braka jer sud za to nije naao opravdana razloga.
Molba h. haz Ibrahim ef. Maglajlia, 12.12.1918. godine
Osvrnuvi se na gore navedenu Odluku Kotarskog erijatskog suda Tuzla
h. haz Ibrahim ef. Maglajli je 12. decembra 1918. godine obavijestio sud da
je Demal Saletovi doao kui, te moli naslov da u to skorije vrijeme odredi
roite i povede raspravu po tom pitanju.
Molba za razvrgnue braka, 12.12.1918. godine
Istoga dana Emina Maglajli, kerka h. haz Ibrahim ef. Maglajlia,
podnijela je Kotarskom erijatskom sudu Tuzla molbu za razvrgnue braka sa
Demalom Saletoviem. U molbi navodi da se udala 10. aprila 1918. godine,
bez oeve dozvole, a da se ve nakon tri dana uvjerila da je pogrijeila i da se
veoma unesreila, te svoj poziv i svoj ponos pogazila. Takoer, navodi da u kui
u koju je dola ne postoji islamijjet, ali je, zbog ponienja priinjenog roditeljima
svojim inom, sve to trpila. Roditeljima je poslala dva pisma sa molbom da je
prime natrag i da je spase nesree. Meutim, kako odgovora nije bilo, ona je
sama pobjegla i dola roditeljima.
39 Tur.: Starjeina, naelnik, predstojnik (opine, grada, etvrti, rajona); upravni inovnik. Isto,
str. 913.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
373
Na kraju moli erijatski sud da sa razrijeenim brakom i tefrikam hukum
40

uini, jer vie voli ivot izgubiti nego takvog druga imati.
Kotarski erijatski sudija enanovi je, po tubi h. haz Ibrahim ef.
Maglajlia, muftije u Tuzli, za feshi nikjah njegove kerke Emine sa Demalom
Saletoviem, sinom Arifaginim, iz Tuzle, odredio roite na dan 16. januar 1919.
godine, u etvrtak, u 9 sati prijepodne. Sa ovom Odlukom kadije enanovia
upoznate su stranke u sporu.
Meutim, Emina je ponovo odbjegla svom ovjeku, njena tuba za
razvrgnue braka je odbaena, a sud nije udovoljio niti molbi h. haz Ibrahim ef.
Maglajlia za odreivanjem novog roita.
Tuba h. haz Ibrahim ef. Maglajlia je bespredmetnom proglaena i u
otpad stavljena kada je Emina, 22. februara 1919. godine, rodila ensko dijete.
Zakljuak
Predmet koji je na prethodnim stranicama u kratkim crtama predstavljen
veoma je zanimljiv sa vie aspekata. Prije svega, uzimajui u obzir obim spisa,
nudi nam se mogunost sveobuhvatne spoznaje naina uspostavljanja brane
zajednice unutar muslimanske zajednice u Bosni i Hercegovini, ali i mogunost
upoznavanja sa procesima rjeavanja nesuglasica meu branim partnerima
i njihovih, potencijalno loih, odnosa sa roditeljima, a sa aspekta kako ih je
rjeavao erijatski sud. Veoma je zanimljiva i terminologija, odnosno jezik
koji je bio u upotrebi. Takoer, spis nudi i mnotvo informacija o samoj Tuzli,
odnosno graanstvu, kao i njihovim meusobnim odnosima, porodinim vezama,
poslovnim odnosima i slino.
Summary
Case presented on the preceding pages is very interesting from several
aspects. Above all, taking into account the volume of writings, we are offered the
possibility of establishing a comprehensive knowledge of how marriage worked
within the Muslim community in Bosnia and Herzegovina, but also the possibility
of getting acquainted with the processes of resolving disputes between spouses
and their potentially bad relationships with parents, with aspect of how they dealt
with Sharia courts. It is very interesting to look at the terminology and language
that was in use. Also, the record offers a wealth of information about the Tuzla
and its inhabitants, as well as their mutual relationships, family relationships,
business relationships and the like.
40 Tur.: Presuda, osuda, suenje. Isto, str. 559.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
375
Mr. Kemal BAI
VASIJETNAMA HAFIZA SULEJMAN EF. DAMADIA
IZ TUZLE
Abstrakt: U ovome radu se govori o vasijetnami (oporuci) haza
Sulejmana ef. Damadia iz Tuzle. Vasijetnama je sainjena 12. rebiul-evvela
1332. godine po Hidri. U dokumentu je koriteno mnotvo arabizama ili
turcizama koje je Sulejman ef. Damadi prilagodio bosanskom jeziku.
Kljune rijei: Bosna i Hercegovina, vasijetnama, haz Sulejman
ef. Damadi, Tuzla, osmanska uprava, arabizmi, turcizmi, Arhiv Tuzlanskog
kantona.
Uvod
Veliki je broj osoba i njihovih djela koja nisu izala na vidjelo i koje je
praina tokom proteklog vremena pokrila. Zbog toga ne moemo nikako rei da
starije generacije nisu dovoljno uinile ili ostavile pisanih tragova. Prije bismo
mogli rei da mi svo to blago nismo otkrili i prezentovali na adekvatan nain. To
bi mogli rei za razne naune oblasti pa i kada su u pitanju pravne nauke. Kao
primjer tome moemo navesti brojne vasijetname pa i one na prostoru Bosne i
Hercegovine. Jedna od njih je i vasijetnama haza Sulejman ef. Damadia iz
Tuzle. Ona se nalazi u Orijentalnoj zbirci Arhiva Tuzlanskog kantona registrovana
sa OZ-69 R
1
, a spomenuta je i indirektno u radu Azre Gado-Kasumovi kada
se spominju vasijetname u Bosni i Hercegovini pa i vasijetname iz Arhiva
Tuzlanskog kantona
2
. Inae, u Arhivu Tuzlanskog kantona nalaze se etiri
registrovane vasijetname: ova haza Sulejmana ef. Damadia, Vasijetnama
Kahrimana sina Osman-hode Zukia iz Priluka kojom odreuje da se 1/3
imetka troi u vjersko-prosvjetne svrhe i za slanje na bedeli-had, Vasijetnama
Vrlaevi hadi Mustafe iz Petria i Vasijetnama Dervie keri Sulejmanbegove
u kojoj se govori o ukopu, bedeli-hadu i vakufu koji je vezan za Atik-damiju
3
.
Ova vasijetnama haza Sulejmana ef. Damadia ima neke svoje karakteristike
koje nam se ine vrlo interesantnim pa smo se ovom prilikom odluili malo vie
pozabaviti njenim sadrajem.
1 Nermana Hodi, Orijentalna zbirka 1578.-1936., analitiki inventar, Sarajevo 1990., str. 17.
2 Azra Gado-Kasumovi, Vasijjetname na osmanskom jeziku, Anali GHBb, knjiga XXV-XXVI,
Sarajevo 2007., str. 45.
3 Nermana Hodi, nav. djelo, str. 17.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Mr. Kemal BAI
376
ivot
Sulejman Damadi je roen prema Hifziji Suljkiu 1878. godine, a prema
Reku Hadimehanoviu oko 1885. godine, u Tuzli, u mahali Mejdan. Otac mu
se zvao Muhamed. Osnovno vjersko obrazovanje stekao je u Tuzli kao i Behram-
begovu medresu koju je zavrio i hifz pred muderisom hadi haz ahbazom
ef. Husiem. Pred svojim ocem Muhamedom je zapoeo sa uenjem hifza.
Hifzija Suljki navodi da je otac haza Sulejmana ef. Damadia, Muhamed,
takoer bio haz, ali i djed haz Sulejman, po kome je Sulejman dobio ime,
mada Sulejman u ovoj vasijetnami ne navodi svome ocu titulu haza nego samo
kae merhum (umrli) Muhamed Damadi. U poetku slubu imama, hatiba i
muallima obavljao je u damiji i mektebu svoje mahale Mejdan, a 1905. godine
bio je premjeten na iste dunosti Jalske damije i mekteba. Nekada je radio i
u mukoj mektebi-ibtidaijji na Kapiji, Graanskoj koli i jo nekim srednjim
kolama. Svakog Ramazana po nareenju Vakufskog povjerenstva u Tuzli bilo je
odreeno uenje mukabele u arijskoj ili u arenoj damiji. Haz Sulejman ef.
Damadi bio je stalni lan uaa mukabele u Tuzli od 1917. do 1947. godine.
Umro je 14.5.1954. godine u Tuzli, gdje je i ukopan.
Rije o vasijetnami
Vasijetname su odigrale vrlo znaajnu ulogu tokom Osmanske vladavine
na naim prostorima pa i kasnije. esto ih se mijealo sa institucijom vakufa pa su
moda zbog toga bile malo i zapostavljene. Vasijetnama je dokument koji govori
o oporuci ili vasijetu koji oporuitelj sastavlja prije svoje smrti izraavajui na taj
nain razne elje ije izvrenje oporuuje kao obavezu svojim nasljednicima ili
izvritelju oporuke - vasi muhtaru kojeg za tu namjenu imenuje. Ona sigurno ima
svoje pravno uporite u kuranskom ajetu: Kada neko od vas bude na samrti,
ako ostavlja imetak, propisuje vam se kao obaveza za one koji se Allaha boje
da pravedno uini oporuku roditeljima i blinjim
4
. Vasijetnama kao osoben
dokument moe biti registrirana ili neregistrirana, a najvei broj vasijetnama
nema sudsku ovjeru. Prva poznata vasijetnama u Bosni i Hercegovini jeste
Kemal-begova vasijetnama registrirana u najstarijem sauvanom sarajevskom
sidilu iz 959/1551-52. godine. Ona je nastala prije poznatog djela Muhameda b.
Pir Ali Birgivija
5
o vasijetima vezanim za postupanje sa umiruim i umrlim. To
4 Sura El-Bekare, 180. ajet
5 O Muhamedu b. Pir Ali Birgiviju na naem jeziku vie vidjeti u: Kemal Bai, Muhammed b. Pir Ali
Birgivi-ivot i djelo, Novi Muallim br. 35, Sarajevo 2008., str. 102-111, Ismet Kasumovi, Birgivija na
bosanskom jeziku, Islamska misao br. 150, Sarajevo 1991., str. 22-28, Salih Trako, erhi Vasiyyetname-
i-Bergivi sa prevodom na srpskohrvatskom jeziku, Anali GHBb, knjiga V-VI, Sarajevo 1978., str. 117-
126, Muharem Omerdi, Traktat o uenju islamskih frakcija od Muhammed bin Pira Ali el-Bergilija,
Anali GHBb, knjiga XII-XIII, Sarajevo 1985., str. 19-41, Nerkez Smailagi, Leksikon islama, jedinica
Birgevi, Sarajevo 1990., str. 96., Muhamed dralovi, Bergivi u Bosni i Hrvatskoj.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Vasijetnama haza Sulejman ef. Damadia iz Tuzle
377
djelo je kod nas poznato kao Vasijjetnama ( Testament ) ili jednostavno Birgivija,
a pravi naziv joj je Risale-i Birgivi ili Vasijjetname-i Birgivi. Poslije njega e,
a na osnovu ovog djela, nastati brojne vasijetname. A poseban diplomatiki
dokument koji sadri razne vasijete, jeste vasijetnama koja se iskazuje u tri
razliito sroena, dolje navedena dokumenta. 1. Vasijjetnama kao duhovna
oporuka znalaca, alima ili onih koji dre da spadaju u tu kategoriju, a koja se
mogla pojaviti sastavljena na jednom listu papira ili u vidu knjige. 2. Uobiajena
vasijjetnama kao oporuka koja, uglavnom, prethodi registraciji zvaninog
zasnivanja vakufske zadubine. Ova vasijetnama se odnosi samo na prenoenje
vasijjetom neke imovine ili neke koristi besplatno ili putem poklona nekoj osobi
ili nekom vakufu za ope dobro. U ovoj vasijetnami nisu se razraivali detalji
postupanja sa umiruim niti detalji oko postupanja sa mejjitom. 3. Vasijjetnama
namijenjena, prije svega, postupanju sa umiruim i mejjitom koja je nastala po
uzoru na Birgivijinu vasijjetnamu, bolje reeno po uzoru na odlomak iz navedene
vasijjetname pod naslovom: Vasijjet li muhtedir wa mayyit / Vasijjeti za umirueg
i mejjita
6
Vasijet i vasijetnama kao dio eriatskog prava je imao neke uvjete za
svoju valjanost. Tako eriatsko pravo propisuje za valjanost vasijeta ove uvjete:
oitovanje mora uiniti sposobno lice, ukoliko je subjekat vasijeta odreeno lice,
mora ovo sposobno naslijediti i objekat vasijeta mora biti sposoban za imovinski
saobraaj. Osim toga mora vasijet, koji je neoboriv, neovisan o iijem odobrenju
i punovaan u pogledu svakoga, udovoljiti i ovim uvjetima: da se njime ne
disponira s vie od jedne treine ostavioeva imanja, ako je u asu smrti ostavioc
imao bar jednoga zakonskog nasljednika po rodbinskoj vezi, da ostavioc nije
umro u prezaduenom stanju, da testiranje nije uinjeno u korist nasljednika ili u
korist ubice ostavioca, ako je ostavioc imao u asu smrti bar jednoga zakonskog
nasljednika po rodbinskoj vezi, pored lica u iju korist je testiranje uinjeno,
i prihvat (kabul) testamentalnih nasljednika, odnosno legatora
7
. Vasijet i
vasijetnama su nastali i kao izraz potrebe da se iskupe ovjekovi grijesi. Sam termin
vasijjet izvodi se od arapske rijei vassa to znai zaduiti, obavezati, naruiti,
narediti, zapovijediti, napraviti oporuku/testament. Name je rije perzijskog
porijekla i znai pismo risala, odnosno kada doe uz neku imenicu oznaava
dokument koji govori o onome na to upuuje dotina imenica. Ova rije je kod
nas dola putem Osmanske Imperije i samim tim ima svoje mjesto u historiji
ove drave. Mehmet Zeki Pakalin spominje etiri izraza vezana za ovaj pojam:
vasiyyet, rukn-i vasiyyet, vasiyyet-i mukayyede i vasiyyet-i mutlaka
8
. Kod Ferita
Devellioglu-a spominje se vie pojmova vezanih za ovaj izraz: vasiyyet, rukn-i
6 Azra Gado-Kasumovi, nav. djelo, str. 51.
7 Abdulah kalji, eriatsko nasljedno pravo, Sarajevo 1941., str. 36-37.
8 Mehmet Zeki Pakalin, Osmanli tarih deyimleri ve terimleri sozlugu, tom III, Istanbul 1993., str. 584.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Mr. Kemal BAI
378
vasiyyet, vasiyyet-i bi-l-ecnebi, vasiyyet-i bi-l-galle, vasiyyet-bi-l-hacc, vasiyyet-
bi-l-muhabat, vasiyyet-bi-l-varis, vasiyyet-bi-s-sehm, vasiyyet-bi-s-semere,
vasiyyet-bi-s-sukna, vasiyyet-bi-sulus-il-mal, vasiyyet-bi-art, vasiyyet-bi-t-
tasarruf, vasiyyet-i-gayr-i-mursela, vasiyyet-i muallaka, vasiyyet-i mukayyede,
vasiyyet-i mutlaka, vasiyyet-i mursela, vasiyyet-li-l-ecnebi, vasiyyet-li-l-varis,
vasiyyet-name.
9
Ova vasijetnama je napisana na arebici, a mi je ovom prilikom
donosimo transkribovanu latininim pismom. Ona je tampana pa u tom smislu
nema nekih dekoracija i umjetnike stilizacije ali ima i nekih natpisa jer je ovo
vasijetnama jedne osobe - Haza Sulejmana ef. Damadia koji su pisani rukom,
ali jednostavnom arebicom. Mi se ovom prilikom nismo odluili da donosimo
te sve iznose ili ostale marginalije napisane rukom jer je autor ove vasijetname
imao namjeru da napie ovu vasijetnamu kao jedan formular za iru upotrebu to
on i napominje. Cjelokupni tekst vasijetname glasi:
V A S I J E T N A M A
Bismillahi vel hamdu lillahi ves salatu ves selamu ala resulillahi ve ala ali
resulillahi.
Ovo je vasijjet fakira i hakira......................................................................
Ja svojoj brai vasijjet inim, da mi napominju da ihlas-i erif uim onda kad vide
da sam se dobro razbolio i da mi se smrt pribliila, i da mi napominju ovu dovu
da uim: Allahumme (O Allahu) einni (Ti meni pomozi) ala munkeratil mevti ve
sekeratil mevti (na smrtnim iddetima) i jo ja vasijjet inim, da tada kod mene
Allahov delle anuhu veliki rahmet napominju kako je Allah delle anuhu vrlo
rahmeta inja i magreta inja onim svojim robovima, koji priznaju da je On
kadar sve gunahe magret uiniti. I da kod mene kazuju one lijepe ajete, hadise
i hajrove, u kojima se kaziva Allahov delle anuhu veliki rahmet i magret, ne
bi li ja tada Allahov delle anuhu veliki husni zann imao i ne bi li tako sa husni
zannom na ahiret preselio.
I jo ja vasijjet inim da podikkate i pogajrete, da mi na samrti od brae
mumina oni dobri hadir budu, pa da se sa svojim srcima Allahu delle anuhu
tevedduh uine i da s draga srca od Allaha delle anuhu zaiu i zamole da
Allah delle anuhu ovom fakiru u imanu selamet dade i da ga od ejtanskog
erra ouva, ne bi li me Allah delle anuhu od ejtanskog erra ouvao i ne bi li
mi lijepe poljedice mujesser uinio.
9 Ferit Devellioglu, Osmanlica-turke ansiklopedik lugat, Ankara 1997. ( 14. baski ), str. 1138-1139
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
379
I jo ja vasijjet inim i molim, da mi ehadet-i kelimu napominju i da kod
mene ovo ue: Ehedu en la ilahe illa Allahu vahdehu la erike lehu, ve ehedu
enne Muhammeden abduhu ve resuluhu. Neka ovako kod mene ue i kad ue
neka podobro viu, ne bi li i ja uo i ne bi li se i ja za njima poveo, pa ehadet-i
kelimu izgovorio i ne bi li mi ehadet-i kelima najpolednja rije bila. S toga kad
god ja poslije ehadet-i kelime togod drugo progovorim, neka gledaju kako e
me navesti da je opet izgovorim, a kad je jedno izgovorim, ako poslije nje drugo
nita ne progovorim, dosta je i ta jedna. Ali ako ja za njima ehadet-i kelime ne
izgovorim, nek me ne nagone de ui! de ui!. Nek mi tako ne govore, jer mogu
se ja neim drugim zabaviti, a more se treti da je ne budem kader ni izgovoriti,
pa mogu se neuzu billahi teala razljutiti, pa je odbiti, ve nek je oni kod mene
podobro izgovaraju, ne bi li se i ja makar sa srcem za njima poveo.
I jo ih molim, da mi napominju da se sa svakim halalim, da tobu uinim,
da se obrijem, da ispod pazuha i po avret jeriji one dlake pogulim ili da obrijem,
te da brkove podreem i da nokte odreem.
I jo ja vasijjet inim, ako bude kabil (mogue) nek me okupaju, a ako ne
bude, nek mi abdest uzmu, a ako ne bude mogue ni abdesta uzeti, onda nek
makar tejemum (tejemum) uzmu.
I jo ja vasijjet inim da mojim kabur kopaima kau koliko e im se dati,
dok ih putaju da kabur kopaju. I kad me uzkopaju, da u vodi i u kenima israfa
ne ine.
I jo ja vasijjet inim da mojim dostovima za moju denazu razglase, ne bi
li mi na denazi makar stotina ili barem etrdeset ljudi bilo.
I jo ja vasijjet inim kad se ja ukopam, da mi kogod od moje rodbine, ili
od mojih taliba, ili od mojih ahbaba (dostova) Allah rizasi iun sure-i Bekare,
Jasin-i erif, Tebareke, sedam puta Ihlas-i erif, dvije Kul euze i Fatihu-i erif i
opet jedanaest puta Ihlas-i erif proui i da sevap mojoj dui pokloni.
I jo ja vasijjet inim da na svretku reknu oni to mi na kaburu hadir budu:
Ovoga uenja to mi prouismo i sluasmo sevap ovome mejjitu poklonismo.
I jo ja vasijjet inim da mi vie glave jedan pogolem kamen nianom se
metne porad dove, neka dovi napominje, ali neka ni u tom israfa ne ine.
I jo ja vasijjet inim da moja eljad za mnom avazile ne gane i da ne
bie togod naricali i nabrajali i previe mene falili, ve neka mnogo porad moje
due sadake daju, pa ba odta mogu, ako ne mogu s parom makar im mogu
sa hljebom, sa solim, sa lukom, sa pirinom, sa maslom ili drugim im mogu i
koliko mogu neka sadaku ine i Allaha rizasi iun neka fukari daju i sa jezikom
neka mojoj dui poklone i na dovama neka me spominju, nek me ne zaboravljaju.
I svojoj djeci jo ja vasijjet inim da ue i da drugoga nauavaju one
ilmove, u kojima ahiretske fajde imaju i da takva sahibiji budu i da se sa lijepim
poslovima zabave i da od halala ne bjee i da ni od kog nita, ni mala ni mansiba
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Mr. Kemal BAI
380
ne trae, ve zaraujui nek se u nafaci na Allaha delle anunu tevekkel uine
(oslone) i nek men jetekillahi........ ajet-i erifa maniju napamte i maneviju
mislei neka ga uvijek ue.
I jo ja se molim da mom bedelu kau, kakvim sam ja hadom (mufridom,
kiranom ili temettuum) vasijet uinio, pa da onakim hadom had uini, a da
muhalifet ne uini. I ja svom vasi muhtaru govorim, da on dade kome hoe one
pare, koje preteku preko hadskog troka od onih para, koje su odreene za
hada, a najvolio bih da ih bedelu dade.
Ja sebi vasi muhtarom ubiram.................................................................................
Ja sebi vasi nazirom uinjam .................................................................................
Uputa kako treba vasijjet initi
O brao! Nama je fard i nama je zapovijeeno, da mi odmah tobu uinimo
i pogajretimo, pa hakkove i kadaeta eda uinimo, a da ihmaluka i tehira ne
inimo, jer ako u tom tehir uinimo, opet e mu i s tim gunahkari biti i gunahe
potkrariti. Ali mi dikattei i gajretei, da tobu uinimo i da te hakkove kadai eda
uinimo more nam smrt doi, pa moremo umrijeti prije nek to sve izvrimo, jer
mogue je u svakom nefesu da nam smrt doe, pa s toga se je toga bojati. Ulema
je kazala, da je vadib vasijjet uiniti dok se god ti svi hakkovi eda ne uine.
O brao! Nek vam je na znanje, ako na jednom insanu ili Allahova delle
anuhu ili robovskog hakka bude, njemu je vadib, da za te hakkove vasijjet uini
da se s toga skinu i eda uine, a ako na njemu nikako hakka ne bude, ili nikako
nije bilo, ili je bilo pa ih je eda uinio, onda mu je vasijjet ili sunnet ili mustehab,
pa ako vasijjet uini ima mu sevap, a ako ne uini nejma mu gunaha.
O brao! Nek vam je i ovo na znanje, ako na jednom insanu nikakvih
hakkova nejma, a njegove su miraije zgodne ili je on zgodan, pa e on sa
njegovim mirasom uzgodniti, onda mu je bolje da vasijjet uini, ali ne cijelu
treinu, ve pomanje od treine, a ako su mu miraije fukara (fukara) e onda
njemu hakkova nejma i oni s njegovim nee uzgodniti, onda mu je bolje da nita
od mala vasijjet ne uini, ve da sve njima ostavi.
A kad se na sebi ima hakkova, onda se mora vasijjet uiniti da se ti hakkovi
s njega skinu, pa makar svu treinu vasijjet uinio ako manje zaklopiti ne more,
jer ako mu od tretine manje ne more zaklopiti, e onda svu tretinu vasijjet uini,
opet e biti gunahkar zato, to je vadib terk uinio.
Draga brao! Ako hoemo da svom evladu i svojim miraijama to vie
ostavimo i da im od svog imetka trei dio (salase) sa vasijetom ne krnjimo, onda
treba da se iz ranijeg spremamo, pa da se od hakkova i od dugova uvamo i ako
smo to duni, te ako na nama kakvih hakkova imade, treba da mi to prije eda
uinimo i sa sebe skinemo, pa nek nijesmo duni svoju tretinu u vasijjet okreati.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
381
Kako se vasijjet ini
Dovede se dvojica ili vie dobrih ljudi, pa se pred njima kae: Ja to i to,
tako i tako vasijjet inim, na ovo i ovako vi ahidi budite, ili se vasijjetnama
napie, pa se pred dvojicom ili vie dobrih ljudi proui i rekne se: Ovako vi ahidi
budite. Da jedan insan svojom rukom vasijjetnamu napie, pa da onda rekne: Vi
ahidi budite na ono, to je u ovoj vasijjetnami napisano i to je daiz. A da mu je
drugi napie, onda nije daiz samo sa toliko, ve je treba pred ahidima prouiti
i ahidima ih uiniti.
ta e se u vasijjetu proturiti
Kad na jednom insanu i Allahovih delle anuhu i robovskih hakkova
imade, u vasijjetu e zapoeti sa robovskim hakkovima. Te e s njima vasijjet
uiniti, pa e iza toga sa Allahovim delle anuhu hakkovima vasijjet uiniti.
Robovske hakkove treba eda uiniti, pa da e vas imetak otii, a da nee
varisima nita ostati. A Allahovi delle anuhu hakkovi se iz tretine eda uine,
s toga se za njih more do tretine goniti u vasijjetu, a preko tretine ne more, pa
e se iza toga sa fardovima (namaskim, postskim dijama, zekatom i hadom)
zapoeti, pa e iza toga sa vadibima ( postski kefareti, jeminski kefareti, sadeka-i
trenske dije, kurban i ono to je nase natovario, a nije izvrio (nezrovi) vasijjet
uiniti.
O brao! Treba da se svaki od nas dobro promisli i da svaki sebe dobro
prohesabi, pa da od ovih gore spomenutih stvari, koje na kome imaju, neka one
vasijjet uini, ako od tretine manje ne more zaklopiti, nek ne ali, ve nek cijelu
tretinu u to vasijjet uini, a ako ni sva tretina ne more zaklopiti, onda nek odredi
i vasijjet uini ono to more, a to ne more neka vasijjet uini da mu se to sa
devrom njega iskat uini (obori). Ne smije se sa devrom vasijjet uiniti ono to
je je dug dokle god tretine tee.
Iza toga svega, biva kad od ovih gore spomenutih stvari ni jedne na njemu
ne bude, onda more od ostalog ta hoe vasijjet initi i to ako hoe, a ako nee,
nejma mu gunaha, ve mu ima sevab da nita vasijjet ne uini kad su mu varisi
fukara. A ne smije sa drugim ni im vasijjet uiniti, dokle god dug ne podmiri,
ako na njemu od gore spomenutih dugova ikakav dug ima.
................................................................................................
Na kaburu, u damiji, u medresi, kod kue ili e bilo za pare jasin-i erif,
fatihe-i erif, hatme-i erif, tevhid ili salavat-i erif ili koji drugi zikr-i erif da se
ui u Beriket kitabu i u Inkazul halikin kitabu kae da je batil s time vasijjet
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Mr. Kemal BAI
382
uiniti i da su onda pare haram onome, koji porad toga ui i za to pare uzme.
I jo u istim kitabima kae da je bidat i da je batil vasijjet uiniti da se iza
njega oni dan ili onu no, na sedminu, ili na etrdesetinu halva ili drugi jemeci
prave, pa da se zijafeti daju.
Ali samo porad Allahova raziluka fukaru nahraniti i njihovim kuama
poslati, to je drugo. I jo je bidat i batil vasijjet uiniti da se kabur kreom i
kamenom zida i da se s time i s jazijom zinetlejsava i da se po kaburovima svijea
i kandil pali.
I tako u druge harame, mekruhe, gunahe i bidate vasijjet initi batil je i
bidat je.
Ja vasijjet inim da se u ove dole spomenute stvari od mog imetka ova
svota, koja se sprama njiha naznaena potroi:
U vasijjetu ovo je na prvoj deredi
Duan sam..............................................................................................................
Kod mene emaneta ima..........................................................................................
Ja sam ukrao od....................................pa zato mu imam duan............................
Ja sam na zor uzeo...............................pa zato mu imam duan............................
Ja sam razbio........................................pa od tog mu imam duan.........................
Ja sam iz bae............................mive ubrao, pa mu od tog imam duan..............
Ja sam napanjko...................pa je s mene tetovao, te za to mu imam duan.......
Ja sam jalan ahid bio, pa je s mene............tetovao, te za to mu imam duan.....
Ja se molim i vasijjet inim, da se ovi dugovi s mene skinu i da se eda uini
ako mi halaliti nee.
U vasijjetu ovo je na drugoj deredi
Za skidanje onog posta to je na meni osto da se u d jama podijeli.......................
Za skidanje onog zekata to je na meni osto da se fukari podijeli...........................
Za had...............i Medine-i munevverina zijareta, koji se imaju iza moje smrti za
me eda uiniti..........................................................................................................
Za skidanje onih namaza koji su na meni ostali da se u d jama fukari podijeli......
Za devra porad skidanja mojih namaza i posta i zekata i ostalih hakkova..............

U vasijjetu ovo je na treoj deredi
Ja sam nehote insana ubio, pa za kefaret-i katl da se fukari podijeli.......................
Za kefaret-i jemin da se u d jama fukari podijeli.....................................................
Za postski kefaret da se u d jama fukari podijeli....................................................
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
383
Za skidanje onih nezrova, koji su na meni ostali da se fukari podijeli.....................
Za skidanje onih sadeka-i tri, koje su na meni ostale da se u d jama fukari
podijeli...............................................................................................................
Za skidanje onih kurbana, koji su na meni ostali da se fukari podijeli.....................
U vasijjetu ovo je na etvrtoj deredi
Za tedhiz i tekvin..................................................................................................
Da se dade onom ko me uskopa.............................................................................
Da se dade onom ko vodu uspoliva........................................................................
Da se dade onom ko vodu uzgrije...........................................................................
Da se dade onima koji kabur uskopaju...................................................................
Za naslone...............................................................................................................
Za tabut ili teneir...................................................................................................
Da se dade onom ko mi denazu usklanja i talkin izui.........................................
Za ograde kabura i niana......................................................................................
Na oeva i materina hakka nijjet da se fukari podijeli............................................
Na enina hakka nijet da se fukari podijeli.............................................................
Na ovjekova hakka nijet da se fukari podijeli.......................................................
................................................................................................................................
Na kominskog hakka nijet da se fukari podijeli....................................................
Na ostalih robovskih hakkova nijet da se fukari podijeli.......................................
................................................................................................................................
................................................................................................................................
Da se devr injaima dade na..................................hakkova nijet.........................
Da se mom vasi muhtaru za njegovu zahmetiju dade.............................................
Da se mom vasi naziru za njegovu zahmetiju dade.................................................
................................................................................................................................
Moj roeni tarih......................................................................................................
Mog je oca ime.......................................................................................................
Moje je matere ime................................................................................................
uhud ul hal...........................................................................................................
Tarih kad se je vasijjet inilo..................................................................................
Ove vasijjetname sahibija jest................................................................................
Subhane rabbena rabbil izzeti amma jesifun ve selamun alel murselin vel
hamdulillahi rabbil alemin.
........................................................................................
Ihtar
10
:
10 Rije ihtar znai opomena, upozorenje
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Mr. Kemal BAI
384
Ova vasijjetnama vrijedi za svakog, jer svak more ta hoe i ta je tome od
potrebe ostaviti i vasijjet uiniti, a more ta hoe, a nije zabiljeeno i zapisano jo
i zabiljeiti i zapisati, a more ta hoe prijeporiti i pomrsiti.
e sam god ostavio prazno u satirama i izmeu satira, more svak potpuniti
sa onim, im hoe i ta je za njega munasib.
Zakljuak
Iz teksta ove same vasijetname vidimo da se u njoj nalazi puno arabizama
i turcizama. To nije uope neobino ako se sjetimo namjene vasijetname, njenog
sadraja, ali i vremena u kome je ista nastala. Ono to je karakteristika za ovu
vasijetnamu jeste injenica da je Sulejman Damadi arabizme i turcizme u
potpunosti prilagodio bosanskom jeziku: mujjesir uiniti: olakati, husni zann,
avret-i jerija- stidna mjesta, podikkatiti-pripaziti, itd. Ova vasijetnama je
interesantna i zbog injenice da se u njoj nalazi kao to smo vidjeli - nekoliko
podnaslova: Uputa kako treba vasijet initi, Kako se vasijet ini, ta e se u
vasijetu proturiti, ali je potrebne stvari poredao prema prioritetima pa tako on
ima ove podnaslove: U vasijetu ovo je na prvoj deredi, U vasijetu ovo je na
drugoj deredi, U vasijetu ovo je na treoj deredi i U vasijetu ovo je na etvrtoj
deredi - u kojima njen autor objanjava postupke, ali i razloge vasijetname. U
vasijetnami se kae da je ona sainjena 12. rebiul-evvela 1332. godine po Hidri.
Iz samog datuma nastanka vasijetname (12. rebiul-evvela je roen Muhammed
a.s.) jasno je kakvu je vanost Sulejman Damadi pridavao ovoj vasijetnami.
Vasijetnama spominje i neke njegove poznanike poznate tuzlanske haze koje
on ukljuuje u poslove oko vasijeta kao to su: haza Halila ef. Seleskovia,
haza Osmana ef. Mujezinovia, hadi haza Zekeriju ef. Ibriimovia, haza
Abdurahmana ef. Ibriimovia.
Summary
From the text of the vasijetname we see that it contains a lot of words that
have Turkish or Arabian origin. It is not at all unusual if we recall vasijetname
purpose, its content, but also time in which it was created. What is characteristic
for this vasijetnama is the fact that Sulejman Damadi fully adapted our
language to these foreign words. This vasijetnama is interesting because of the
facts it contains - as we have seen in several subheadings: Instructions on
how to do vasijet, what will be passed along with it, but the necessary things are
shown by priority so it has ordered dereji (rst, second, third) where reasons for
writing vasijetname are given. There is a mention in the document that shows
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
385
it was created on 12th Rabi al-Awwal 1332. by Hijra callendar. From the date
of vasijetname (12 Rabi al-Awwal it the date when Prophet Muhammad was
born) it is clear what importance Sulejman Damadi atteched to this document.
Vasijetname mentioned some of his famous acquaintances in Tuzla, that were also
included in the creation of vasijetname: Haz ef. Seleskovi Khalil, Haz Osman
ef. Mujezinovia, Hadji Haz ef. Zekerijah Ibriimovi, Haz Abdurrahman ef.
Ibriimovi.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
387
Mag. Gaper MID
arko TRUMBL
Arhiv Republike Slovenije
BONJACI NA SOANSKOM FRONTU
Abstrakt: Autori su uinili zanimljiv pokuaj rasvjetljavanja uea
Bonjaka na Soanskom frontu u Prvom svjetskom ratu na strani Austro-
Ugarske Monarhije. U radu su iznijeti raznovrsni i zanimljivi podaci o
bosanskohercegovakim vojnim jedinicama, o njihovom ueu u borbama, o
hrabrostima i doprinosu Bonjaka u ratu. Veoma zanimljiv podatak koji iznose
autori odnosi se na spisak poginulih Bonjaka, pokopanih u Logu pod Mangartom
od septembra 1915. godine do novembra 1917. godine. Tu je i osvrt na Muzejsku
zbirku posveenu 4. bosansko-hercegovakom puku, te osvrt na knjigu mr.
Ahmeda Paia Bonjaci na Soanskom frontu, karakteristike i posebnost
Bonjaka, kao i kazivanje o djeaku Elezu Dervieviu kao najmlaem uesniku
Prvog svjetskog rata. Ovaj po sadraju kratki rad, predstavlja doprinos za
bosanskohercegovaku historiograju.
Kljune rijei: Austro-ugarska vojska, Bosanskohercegovaki puk,
Soanski front, Bonjaci, Prvi svjetski rat, Muzej Soke fronte, bonjake znake,
fes, buzdovan, lani, kri, Bosna i Hercegovina.
Uvod
Austro-ugarska vojska je u svom sastavu imala samo 48 % Austrijanaca
i Maara, a 52 % ostalih, veinom vojnika slovenskih naroda, koji su bili vie
ili manje nenaklonjeni Monarhiji. Njena vojska je bila istinski sastavljena od tri
vojske: zajednike vojske (carsko-kraljeve vojske - kaiser und knigliches Heer),
austrijske vojske (carsko-kraljevi landver - kaiser und knigliche Landwehr)
i maarske vojske (kraljevsko-maarski honved - kniglich-ungarischer
Honved). Svaka od vojski je imala svoje ministarstvo, svoj proraun, asniki
kadar, formaciju i regrutiranje. Sve tri vojske su imale zajedniki generaltab i
zajedniku vojnu mornaricu.
Mirnodopska vojska (uzete su u obzir sve tri vojske) je bila formirana iz
18 korpusa (48 pjeadijskih divizija - sastav austro-ugarske pjeadijske divizije:
32 zajednikih, 8 landverskih, 8 honvedskih te 11 konjanikih divizija iz sastava
austro-ugarske konjanike divizije), koje su brojile 450.000 vojnika. Broj vojnika
je bilo nizak jer je vojsku sluilo samo 1/3 do vojnih obveznika.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Mag. Gaper MID, arko TRUMBL
388
Cjelovita vojska austro-ugarske monarhije bi kod potpune mobilizacije
brojila 3.350.000 vojnika. Operativni dio vojske je predstavljao est armada
i jedan armadni odred (ukupno 49 pjeadijskih i 11 konjanikih divizija,
formiranih u 17 korpusa), koji su ukupno brojili 1.800.000 vojnika. Topnitvo
je raspolagalo sa 3.920 lakih i 168 tekih topova. Na poetku Prvog svjetskog
rata ratno zrakoplovstvo je brojalo 96 letjelica, formiranih u 16 eskadrila (prema
planu je bilo predvieno, svaku eskadrilu dodati jednom korpusu), 11 balonskih
odjeljenja i jednu etu zrakoplova. Vojna mornarica je brojala tri ratna broda,
devet ratnih laa, dvije oklopne krstarice, 8 suvremenijih i 2 stare krstarice, 18
razaraa, 51 torpedovki i 7 podmornica. Veina austro-ugarske ote (Kaiser und
Knigliche Kriegsmarine) se nalazila u Sredozemlju, u Puli, ibeniku i Boki
Kotorskoj. Vojna mornarica je brojala oko 35.000 mukaraca.
1
Godine 1912. Austro-ugarska je morala zbog velikih nancijskih tekoa
smanjiti vojni rok sa tri na dvije godine, a potrebno je naglasiti, da se postotak
vojske s obzirom na stanovnitvo drave u godinama 1870. 1914. neprestano
smanjivao.
Austro-ugarska vojska je bila slabo pripremljena: nedostajalo joj je novca,
politika situacija je bila neureena, a pored toga su je inile vojne jedinice
razliitih narodnosti, to je jo sniavalo ve nizak moral. Najbolje su, naravno,
bili motivirani Austrijanci i Maari.
Austro-ugarska armada je imala slian karakter dualistikog ureenja kao
i sama monarhija. inile su je jedinice zajednike vojske sa oznakom K. u.
K. (Kaiserlich und Kniglich - carske i kraljevske) te je bila pod nadlenou
vojnog ministarstva u Beu, a svaka polovica je imala i svoju vojsku. Austrija
je imala carsko-kraljevske domobranske i regularne snage (K. u. K. Landwehr,
k. k. Landsturm), a Ugarska kraljevsku ugarsku domobransku miliciju (Magyar
Kiralyi Honved). Slubeni zapovjedni jezik u austrijskom dijelu je bio njemaki,
u ugarskom maarski, a u hrvatskom dijelu Ugarske slubeni zapovjedni jezik
bio je hrvatski.
Osnovna jedinica austro-ugarske pjeadije je bio puk, koji je obiajno
nastupao u cjelini sa 2.200 do 6.000 vojnika. Bio je sastavljen iz bataljona, eta
i vodova, odnosno odjeljenja. Neto vie od 150 austro-ugarskih pukova su bili
iz Bosne i Hercegovine, od toga etiri su bila pjeadijski pukovi. Takozvani BH
pukovi zadnjeg mirnodopskog sastava u vrijeme Austro-ugarske su bili:
BH1 - regrutni centar u Sarajevu
BH2 - regrutni centar u Banja Luci
BH3 - regrutni centar u Tuzli i
BH4 - regrutni centar u Mostaru
2
1 Wikipedija, Prosta enciklopedija, Projekti, Prvi svjetski rat.
2 Imamovi, Enver (1999), Historija bosanske vojske, Sarajevo, str.: 288-291.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Bonjaci na Soanskom frontu
389
U Bosni i Hercegovini vojna obaveza je bila uvedena sa privremenim
zakonom o opoj vojnoj obavezi, takozvanim Vojnim zakonom donesenim
4. septembra 1881. godine. Ve slijedee godine, 1882., oblikovale su se prve
ete BH, a godine 1885. su osnovali ve samostalne pjeadijske bataljone. Tek
1894. godine osnovana su spomenuta etiri BH puka, s po tri bataljona, a kasnije
(oktobra 1902. godine) jo i samostalni bosanskohercegovski lovaki bataljon
(K. u. K. Bosnisch-herzegowinisches Feldjagerbatallion). U toku I. svjetskog
rata njihov broj se poveao na osam. Bosanskohercegovaki pukovi i bataljoni
su bili u biti austro-ugarska kolonijalna vojska. Vaili su za elitne jedinice,
posebno upotrebljive na planinskom terenu. Bili su opremljeni i naoruani kao
obina austro-ugarska pjeadija, ali su vojnici imali propisano nositi fes, a asnici
su mogli izabrati izmeu fesa ili obine ocirske kape. Poto je meu vojnicima
bio znatan broj muslimana, jedinice su pored katolikih i pravoslavnih sveenika
imale i mujezine
3
.
Vojnici BiH pukova su na poetku nosili svijetloplave turske akire,
iroke hlae, koje su dostizale do koljena, i isto tako svijetloplave dokoljenke.
Na glavi su imali crveni fes. U poetku su se sa njim pokrivali samo muslimanski
vojnici, a kasnije svi pripadnici bosanskohercegovakih jedinica, samo asnici su
mogli izabrati izmeu kape ili fesa. Kasnije su i plavu kianku na fesu zamijenili
sa crnom. Za slubu i vjebanje su nosili hlae od vrstog platna. Svaki vojni
novak je dobio tradicionalnu bonjaku odoru dolamu. To je kratak, podloen
zimski kaput, rukavice bez prstiju, dvije koulje, donje rublje, jedan par drvenih
papua i dva para cipela. Pored manjeg ruksaka od telee koe i jute vojnik je
imao jo i ruksak za municiju, kojeg je nosio ispod prijanjeg. Njegovu opremu
su dopunjavali jo pribor za kuhanje, menaka, utura sa konom presvlakom i
vrea za kruh. Na poetku Prvog svjetskog rata zelenosiva boja (Feldgrau) je
postala karakteristina za vojnu odjeu bosanskohercegovakih jedinica i takve
boje je postao i fes.
4
Ouvana je fotograja nepoznatog autora, na kojoj vidimo
fesove na glavama vojnika Drugog bosanskohercegovakog pjeadijskog puka,
BH2 odnosno BHIR2. U austrijskom mjestu Gracu jo danas na njih podsjea
Zweierbosniakengasse.
5
Prikazuje ih takoer i fotograja njemakih vojnika i
asnika 35. njemakog bataljona.
6
3 Imami BH pukova su bili: BH1: Haz Abdullah ef. Kurbegovi, koji je nastupio na slubu
1.10.1904, BH2: Sali ef. Atifovi, koji je nastupio na slubu 1.6.1909, BH3: Haz Ibrahim ef. Jahi,
koji je nastupio na slubu 1.6.1909. i BH4: Haim ef. Devanovi, koji je na slubu nastupio 1.3.1902.
Rije Mujezin (takoer mujazin) je hadi od njegov pomonik, koji sa moejskog minareta pozivaju
muslimanske vjernike ka molitvi odnosno ka salatu. U literaturi se pojavljuje i rije imam, koja znai
osobu, koja vodi molitve u moejama.
4 Avsenak Vinko (2006), Revija Na fronti, Drutvo Soka fronta Nova Gorica, broj 4, novembar
2006, str. 45-50.
5 Werner Schachinger, Bonjaci dolaze 1879-1918, Elitne trupe u K. und K. armiji, Lovran 1996.
6 Fotograja nepoznatog autora - fesovi na glavama njemakih vojnika i asnika. Vir: Vasja Klavora,
Plavi kri, Celovec - Ljubljana - Be 2000.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
390
Nekad su nosili fesove i drugi austro-ugarski vojnici kako je vidljivo iz ve
spomenute fotograje.
7
U biti radilo se o vojnoj taktici, jer su Bonjaci branili
Rombon, a pred zadnjom 12. bitkom su ih na Rombonu iznad Bovca zamijenili
Austrijanci i Slovenci i zato su i njima nataknuli fesove, da Talijani ne bi opazili
zamjenu vojnika, koje su premjestili u dolinu Koritnice. Talijani su se naime
Bonjaka mnogo vie bojali. Sa novim jedinicama je ostao samo mujezin, koji
u islamu poziva na molitvu, te je Talijane pet puta na dan upozoravao, da su
Bonjaci jo uvijek na poloajima.
8
Treba jo spomenuti spomenik braniocima gore Rombon u Bovkoj kotlini,
palim austro-ugarskim i njemakim vojnicima u naselju Log pod Mangartom.
Pored neimenovanog gorskog strijelca vidimo takoer i vojnika sa fesom iz
etvrtog bosanskohercegovakog pjeadijskog puka.
9
Austro-Ugarska je potovala obiaje svojih vojnika. Tako su Bonjaci
petkom imali slobodan dan, da bi mogli uestvovati na najznaajnijoj sedminoj
molitvi (duma namaz), a kod Ramazanskog bajrama su imali tri slobodna
dana, a uz Kurban-bajram ak etiri. Takoer imali su svoju kuhinju, jer nisu
upotrebljavali svinjsko meso i mast. Svaki vojni odjeljak je imao svog imama i
prostor za molitvu, ako u blizini nije bilo damije ili prostora za molitve. ak je i
prisega bila prilagoena vjerskim propisima: sa Kuranom i sa fesom na glavi. Sa
zakonom iz 1908. godine odlueno je da se pali u boju pokopavaju kao ehidi.
10
U vrijeme Prvog svjetskog rata su u Posoju u selu Log pod Mangartom
Bonjaci ak imali i damiju,
11
koju su izgradili vojnici etvrtog bosansko-
hercegovakog puka (BH4 odnosno BHIR4),
12
koji su doli u dolinu Koritnice
u martu 1916. godine. Kada je damija dovrena nije poznato. Moemo samo
nasluivati, da su je vjerskim namjenama posvetili tek u 1917. godini. Izraena je
od drveta tako, da su na drvenu konstrukciju za stijene i za minaret dodali daske, a
kupolu i iljak minareta su pokrili sa krovnom ljepenkom i sve to obojili kreom.
Predvorje, harem, je bilo drveno i rezbareno. Isto tako je bila ukraena i ograda
na minaretu. Zemljite je bilo nasuto, poduprto sa kamenim potpornim zidom i
opasano ogradom. Kada su nakon proboja kod Kobarida otili iz krajeva uz Sou
- puk BH4 je bio premjeten na Krnsko pogorje - damija je ostala bez namjene i
preputena propadanju.
13
Spominje se jo i damija u Sv. Luciji - danas je to Most
na Soi, ali o njoj nema konkretnih podataka, pa ni da li je uope postojala. Zato
7 Vasja Klavora, Plavi kri, Celovec - Ljubljana - Dunaj 2000.
8 Janez Mesesnel, Soka fronta, Ljubljana 1987, p. 252.
9 David Erik Pipan, Spomenik hrabrim braniteljima Rombona, Na fronti: revija za vojnu historiju
2., Nova Gorica 2003.
10 Imamovi Enver (1999), Historija bosanske vojske, Sarajev, str. 288-291.
11 Damiju su nakon Prvog svjetskog rata poruili Talijani.
12 Tjedne slike, br. 52, godina IV, Ljubljana 26.12.1917.
13 Vinko Avsenak, Moeja u Logu pod Mangartom, Na fronti, revija za ratnu historiju br. 4, Nova
Gorica, 2006, str. 45-50.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
391
se pretpostavlja da su u tom kraju boravili vojnici iz lovakog bataljona BH6 i da
su molili u mesdidu, to je damija, odnosno prostor za molitve, bez minareta.
14
Najvie podataka se ouvalo o sastavu puka BH4, s regrutnim centrom u
Mostaru, koji je djelovao na Tolminskom bojitu, a sastavljen je bio od 95 %
Bonjaka i 5% ostalih. Vojnici su bili Bonjaci, dok su asnici bili po pravilu
Austrijanci, Nijemci, Slovenci, esi, Hrvati, Maari itd. Rijetko se dogaalo da
je zapovjedni kadar bio iz redova Bonjaka ili Srba. U spomenutom bataljonu je
bilo takoer mnogo katolika, s obzirom da je regrutni centar spomenuti bataljon
imao u Mostaru.
15
Sjeanja na Bonjake u Prvom svjetskom ratu u dolini rijeke Soe
1. Vojno groblje u Logu pod Mangartom
U Logu pod Mangartom je i vojno groblje, gdje su prvog Bonjaka pokopali
24. septembra 1915. godine, a zadnjega 11. novembra 1917. godine. Na groblju
je sahranjeno najvie pripadnika puka BH4, a meu njima su i drugi pali borci iz
cijele Austrije. U spisku koji slijedi prvi broj predstavlja broj groba ili mezara, a
datum na kraju je datum smrti.
Br. groba Ime i prezime, mjesto roenja Datum smrti
117 Ahmed Zeljkovi, B. h. 4, roen u opini Glamo 25.09.1915
202 Avdo olakovi B. h. 4/4, Stolac 14.04.1916
203 Salko upina B. h. 4/4, Nevesinje 16.04.1916
215 Husein Jasi B. h. 4, Livno 26.04.1915
229 Beir Prdavac B. h. 4, Mostar 07.05.1916
230 Abid oli B. h. 4, upanjac 04.05.1916
239 Ferhat Lukavac B. h. 4/3, Nevesinje 12.05.1916
243 Hamid Gaki B. h., Stolac 10.05.1916
249 Alija Ljubovi B. h. 4/1, Stolac 12.05.1916
251 Avdo Hebibovi B. h. 4 16.05.1916
252 Juso Klepo B. h.4, Konjic 17.05.1916
253 Ismer Krili B. h. 4, upanjac 17.05.1916
260 Muharem upa B. h. 4 25.05.1916
267 Ahmed Kazazi B. h. 07.06.1916
294 Dervo Jazi/Koz B. h. 4 07.06.1916
300 Ahmet Rizvanovi B. H. 4/5 K, Konjic 10.08.1916
14 Mag. Ahmed Pai, Bonjaci na Soanskom frontu, Karakteristike i posebnosti Bonjaka, str.
95-102, Jesenice 2007.
15 Imamovi Enver (1999). Historija bosanske vojske, Sarajevo, str. 288-291.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
392
302 Ibro Vidimli B. h. 4/6K, Glamo 13.08.1916
303 Alija Voloder B. h. 4/3K, Mostar 13.08.1916
305 Suljo Skender B. h. 4/1K, Prozor 15.08.1916
306 Mustava Popo B. h. 4/1K, Mostar 19.08.1916
309 Latif Habibija B. h. 4, Konjic 26.08.1916
312 Mujo Zerdo B. h. 4/4K, Trebinje 28-08.1916
323 Omer Omanovi B. h. 4/3K, Mostar 13.09.1916
324 Mujo Pai B. h. 4/3K, Stolac 13.09.1916
325 Osman Lie B. h. 4/3K, Stolac 13.09.1916
326 Ibro Brkan B. h. 4, Mostar 13.09.1916
327 Hasan uki B. h. 4/3K, Mostar 13.09.1916
351 Ramiz Velagi B. h. 4/1K, Prozor 16.09.1916
352 Osman Isi B. h. 4/2K, Gacko 18.09.1916
354 Desetar Ibro Bali B. h. 4/2K, Prozor 17.09.1916
355 Muharem Duli B. h. 4/2K, Ljubuki 17.09.1916
355 Desetar Hamdija Kreso B. h. 4/1K, Bilea 16.09.1916
356 Zajko Plao B. h. 4/5, Donji Vakuf 16.09.1916
360 Omer Zuko B. h. 4/5K, Stolac 16.09.1916
360 Mujo Bajgori B. h 4/5K, Mostar 16.09.1916
361 Durak osi B. h 4/5K 16.09.1916
374 Desetar Alija Bozalija B. h. 4/4K, Gacko 16.09.1916
374 Mujo Bjelovac B. h 4, Stolac 16.09.1916
375 Avgo Gole B. h. 4/1K, Nevesinje 16.09.1916
375 Imir Halak B. h. 4/4K, Glamo 16.09.1916
376 Hasan ogi B. h 4/1K, Konjic 16.09.1916
379 Mue Tukar B. h. 4/2K, Bugojno 27.09.1916
384 Ahmed Kosi B. h. 4/6K, Konjice 09.10.1916
385 Alija Sablji B. h. F. J. B. 8, Stolac 09.10.1916
385 Hamid Bari B. h. F. J. B. 8, duvno 09.10.1916
386 Hamid Bari B. h. F. J. B. 8, Duvno 09.10.1916
391 Desetar Salko GAbela B. h. 4, Konjic 11.10.1916
403 Halil Krujievi B. h. 4/5K, Ljubuki 14.10.1915
404 Ahmed Sarajli B. h. 4/K, Bugojno 11.10.1916
408 unje Ramiz B. h. 4/23 K, Mostar 04.10.1916
413 Ibro Kulain B. h. 4/K, Donji Vakuf 27.11.1916
414 Salko Pezi B. h. 4/2M, Mostar 07.12.19116
415 Ibro Rakini B. h. 4/19M, Stolac 08.12.1916
417 Selim Dakali B. h. 4/MGA5, Zvornik 11.12.1916
419 Mujo Ratkui B. h. 4/17M, Stolac 12.12.1916
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
393
423 Osman Dedi B. h. 4/MGA3, Gornji Vakuf 08.01.1917
424 Hamid Isi B. h. 4/2K, Mostar 08.01.1917
430 Latif Berbi / Hodi B. h. 1, Visoko 19.01.1917
430 Hasan Prai B. h. 4/4K, Prozor 10.01.1917
431 Mustafa Nesimovi B. h. 4/5K, Ljubuki 19.01.1917
435 Suljo Obradovi B. h. 4/15K, Stolac 20.01.1917
435 Hakija Smaji B. h. 4/2K, Nevesinje 29.01.1917
437 aban Hajdarevi B. h. 4/2K, Stolac 03.02.1917
437 Agan Dedi B. h. 4/6K, Prusac 07.02.1917
440 Redo Rami B. h. 4/20K, Glamo 07.02.1917
440 Mujo Drmalija B. h. 1, Kladanj 07.02.1917
442 Hasan Kovaevi B. h. 4/22M, Konjic 10.02.1917
442 Ahmet Englenovi B. H. 4/8K, Mostar 16.02.1917
443 Ibro Hajdarovac B. h. 4/18K, Maglaj 25.02.1917
443 Ramo Maslea B. h. 4/26M, Mostar 17.02.1917
451 Alija Rami B. h. 4/23K, Trebinje 28.03.1917
451 Huso Mileti B. h. 4/7K, Konjic 01.04.1917
456 amil Smaji B. h. 4/6K, Konjic 04.04.1917
456 Ahmet Mujanovi B. h. 4/20 K, Maglaj 04.04.1917
457 Osman Puzi B. h. 4/20K, Mostar 06.04.1917
457 Mujo Poljakovi B. h. 1, Trnovo, Sarajevo 06.04.1917
458 Abid Hadi B. h. 1, Visoko 09.04.1917
458 Salko Hodi B. h. 1,Ldst.B. 40, Ustikolina, Fona 09.04.1917
458 Bajro Mehii B. h. 1, Ldst. B 40, Bjelanica, Sarajevo 09.04.1917
458 Mujo Mujii B. h. 1, Ldst. B. 40 09.04.1917
458
Hasan Kulenovi B. h. 1, Ldst. B. 40, Kulen Vakuf,
Bosanski Petrovac
09.04.1917
462 Mujo Sejja B. h. 4/20K, Donji Vakuf 06.04.1917
462 Mehmed Silajdija B. h. 4/8K, Prusac, Donji Vakuf 12.04.1917
463 Salko Paji B. h. 4/20K, Mostar 06.04.1917
467 Salih Deli B. H. 4/17K, Maglaj 24.04.1917
467 Mumin Mari B. h. 4/7K, Mostar 19.04.1917
482 Ahmed Kaltak B. h. 4/6K, Prozor 14.06.1917
491 Sabro Handan B. h. 4/24K,Sarajevo 16.07.1917
493 Beir Helib G. h. 4/6K, Gacko 16.07.1917
405 Suljo Omanovi B. h. 4/6K, Mostar 24.07.1917
504 Dervi Durak B. h. 4, Livno 13.08.1917
509 Salih ehovi B. h. 4/1K, Trebinje 20.08.1917
510 Ahmed Dina B. h. 4, Konjic 21.08.1917
510 Hamid Glamuki B. h. 4, Prozor 21.08.1917
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
394
512 Mehmed Mehinovi B. h. 2, Graanica 23.08.1917
512 Salko Ulakovi B. h. 4/3K, Mostar 23.08.1917
524 Hasan Muminovi B. h. 4/14K, Kladanj 04.10.1917
560 Hamdija Spahi B. h. 3, Teanj 31.10.1917
575 Raid Gonibegovi FKR27, ipovo, Jajce 11.11.1917
Spisak pokopanih na vojnom groblju u Logu pod Mangartom je napravio
Lovro Gali.
16
2. Muzejska zbirka 4. bosanskohercegovaki puk
U Bovcu je amaterski skuplja Milo Domevek, na adresi Brdo 53,
otvorio osobno ureenu muzejsku zbirku, gdje je izloeno vie od 700 predmeta,
meu kojima i mnogo slika iz ivota vojnika u Prvom svjetskom ratu, iz proboja
12. ofanzive i ratovanja zimi, kada je u tim krajevima bilo mnogo snijega. Zbirku
je nazvao: Mali muzej Soke fronte, 4. bosanskohercegovaki puk. U muzeju
uva bonjake znake, fes, buzdovan, lanie, krieve, itd.
17
U slobodno vrijeme
nastupa kao bonjaki vojnik na godinjim igrama, koje u sjeanje na I. svjetski
rat prireuju na tvravi Klue.
3. Kofranekov spomenik braniocima Rombona na vojnom groblju u Logu pod
Mangartom. Spomenik je bio postavljen palim vojnicima 1917. godine sa
natpisom Dem Andenken der Tapferen Verteidiger des Rombon und der in den
Kmpfen im Flitscher Bechen heldenmvetig gefallenen Soldaten. Spomenik
predstavlja austrijskog lovca (karakteristina kapica sa titom) i bonjakog
infanteristu (iroke hlae i fes) - branioca tvrdokornog Rombona.
18

4. Ploe sa imenima palih u crkvici na Javorci.
5. Brojni natpisi i ploe na stijenama i kamenima.
6. Uklesan fes u selu Lepena.
7. Stari bonjaki grb uz Sou kod sela Kal Koritnica.
Mag. Ahmed Pai
Mag. Pai je napisao knjigu o ulozi Bonjaka na soanskom frontu, na
jednom od najznaajnijih i najkrvavijih frontova u Prvom svjetskom ratu, 1914.-
1918. godine. Prve podatke o hrabrosti bonjakih vojnika je dobio u reviji Naa
obrana i potom poeo planski skupljati podatke na tu temu, koje je objavio u
16 Mag. Ahmed Pai, Bonjaci na Soanskom frontu, 52. Vojno groblje u Logu pod Mangartom.
Jesenice 2007.
17 E-mail: domevek.milo@siol.net; http://prohereditate.com/sl/museum/C0004/
18 Izradio ga je eki kipar - vojnik Ladislav Kofranek iz Praga, zapis o autoru je na hrbtnoj strani
spomenika.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
395
knjizi sa naslovom Bonjaci na Soanskom frontu, koja je izala 2007. godine
u Jesenicama. Knjiga je bila predstavljena u prostorijama Kulturnog drutva
Bonjaka Biser u Jesenicama, na kojoj je uestvovao i muftija Islamske
zajednice u Sloveniji Nedad Grabus. Tom prilikom je rekao: da je fronta na
Soi poetak prisutnosti muslimana i islama u Sloveniji i dio zajednike historije
Slovenaca i Bonjaka, koja moe doprinositi ka dananjem suivotu meu
Slovencima i Bonjacima te njihovim vjerama u Sloveniji. Islamska zajednica e i
dalje sudjelovati takoer i kod ureivanja grobova Bonjaka, koji su u toku Prvog
svjetskog rata pali u Sloveniji
19
. Svjedoenja uesnika borbi na soanskom
frontu i ouvani dokumenti ukazuju, da su Bonjaci bili odlini vojnici, koji su
nosili tradicionalna bonjaka pokrivala, fesove. A posebno izvrsno su se znali
boriti sa buzdovanima. To je bio sa avlima okovan drveni malj. Zapovjednici
su im davali najtee zadatke. Zbog hrabrosti i spretnosti u vojnim vjetinama su
bili strah i trepet Talijana. Zato su se sa fesovima esto pokrivali i vojnici drugih
jedinica, rekao je na predstavljanju knjige autor. Dalje je na predstavljanju izjavio:
Bonjake su na frontu pratila etiri svetenika imama, a u jesen 1916. godine
su Bonjaci iz Hercegovine izgradili u Logu pod Mangartom i drvenu damiju.
Bonjaci su se borili do kraja rata, takoer i u znamenitoj 12. ofanzivi, oktobra
1917. godine, u kojoj su austrijska i njemaka vojska potjerale Talijane do rijeke
Piave. Mnogo Bonjaka je na Soanskom frontu ubijeno, ranjeno ili zarobljeno.
Poginuli su pokopani na vojnim grobljima u Posoju, neki sa imenima, drugi
bez, u zajednikim grobnicama. Taan broj palih i stradalih Bonjaka zbog gladi,
hladnoe i lavina nije poznat. Ovo je prva knjiga o Bonjacima na Soanskom
frontu na slovenskom jeziku. Autor spomenute knjige e jo i dalje istraivati
sudjelovanje Bonjaka na Soanskom frontu i osvjetljavati dogaaje koji su bili
neposredno povezani sa Bonjacima. Ime Bonjak je u Prvom svjetskom ratu
oznaavalo sve pripadnike bosanskohercegovakih jedinica u austro-ugarskoj
vojsci: muslimane, pravoslavne, katolike i idove.
Elez Dervievi
Iz knjige Eleza Dervievia smo, kao zanimljivost, uzeli slijedeu priu
koja se dogodila na Soanskom frontu sa 11-godinjim Elezom Dervieviem,
rodom iz okolice Bijeljine. Borio se u Prvom bataljonu 91. puka. Imao je 11
godina, te je bio najmlai vojnik uesnik Prvog svjetskog rata. Elez je bio sin
bogatog trgovca Sulejman-age Dervievia. Kada je poeo I. svjetski rat i kada
je Italija najavila rat Austro-Ugarskoj mladog Eleza su koristili kao vodia koji
je poveo tamonje zatitne jedinice (I. bataljon pjeadijskog puka t. 91) preko
19 http://www.gorenjskiglas.si/novice/priloga_jeseniske_novice/index.php?action=clanek&id=8096
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
396
Save i Slavonije do ukrcavanja bataljona na vlak. Ali na vlaku se naao i Elez i
tako je postao vojnik i otputovao na frontu. Na poetku nije bio na bojitu, nego
u kuhinji. Jednom ga je zapovjednik mitraljezaca uzeo sa sobom u akciju, da
bi vidio kako su Bonjaci iz puka BH3 pobijedili Talijane u bici. Jo isti dan je
postao straar i u istoj noi sa zapovjednikom uhvatio tri talijanska vojnika, koji
su pokuali prebjei na austrijsku stranu. Slijedila je nagrada i sa 14 godina je
postao desetar i najmlai desetar u austro-ugarskoj vojsci. Borio se u Krnskom
gorju. Privukao je veliku pozornost nadvojvotkinje Isabelle. Dodijelili su mu
osobnog imama iz vojarne Rossauer koji ga je uio o islamskim obiajima.
20
U
vrijeme ratovanja je obolio (ili je bio ranjen) i doveden u vojnu bolnicu br. 1.
21

Sama nadvojvotkinja Isabella ga je posjeivala i uzela pod svoju zatitu. Upisali
su ga u kadetsku slubu u Bratislavi, koju je i uspjeno zavrio. Zanimljiv je i
dogaaj, kada je bugarski kralj Ferdinand posjetio austrijskog cara Karla i kada
je ugledao malog Eleza sa fesom na glavi pitao ga je Jesi li ti Turin?. Kao iz
topa mu je odgovorio: Ne, jaz sam Austrijanac, jaz sam Bonjak!!!
22
Ouvana
je i fotograja mladog Eleza kao vojnika.
23
Kasnije je Elez Derviev otiao u
Siriju, gdje je dobio in majora u rezervi, gdje je umro i gdje je i pokopan. (roen
1902, umro 1990.).
Bonjake je opisivao i Pero Blakovi, komandant IV. bataljona puka BH3
iz Tuzle. On kae: O svojim vrlim vojnicima, Bonjacima moram rei, da su bili
meu najboljim vojnicima na svijetu. U ivotu me je pratila srea. Nevjerojatno
je, da sam preivio brojne bitke i bojita , a jo vea srea je, da sam bio uvijek
u istoj jedinici. Uvijek sam se borio sa istim momcima iz puka BH3 (tuzlanska
regija), koji su bili dobri, hrabri i disciplinirani. Mojim zapisima elim ostaviti
skroman spomenik vojnicima bosanske tree, sa kojima sam vidio malo dobrog,
a mnogo zla. Bonjaci su bili tihi i dijelom zatvoreni u sebe, ali u boju su bili
veseli, glasni, temperamentni i ivi. Uvijek su me podsjeali na dobru djecu.
Svog zapovjednika uvijek sluaju, nikada ga ne napuste te su mu neizmjerno
posluni.
24
Drutvo bosanskohercegovakih studenata BH4
U Sloveniji je u znak sjeanja na 4. BH puk jedan period radilo istoimeno
Drutvo bosanskohercegovakih studenata, koje vie ne postoji. Dodue, nisu
imali neto previe zajednikog sa pukom BH4.
20 Imamovi, dr. Enver (1999), Historija bosanske vojske, str. 298-301.
21 Danas je to dio stare ope bolnice u 9. okroju, Van-Swieten-Gasse.
22 Mag. Ahmed Pai, Bonjaki na Soanski fronti, str. 100, Jesenice 2007.
23 Fotograja neznanega avtorja, na kateri vidimo fes na glasi avstro-ogrskega vojaka Eleza
Dervievia. Vir: Werner Schachinger, Bonjaci dolaze 1879. - 1918. Elitne trupe u K. und K. armiji,
Lovran 1996.
24 Blakovi, Pero (2000). Sa Bonjacima u svjetskom ratu.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
397
Zakljuak
Zainteresirali smo se i u arhivima u Beu kakva je dostupnost za podatke
iz I. svjetskog rata. Dobili smo odgovor da imaju veliku koliinu grae koja nije
obraena i nije u raunarskom obliku. Podatke o vojnicima i njihovom ueu
u Prvom svjetskom ratu ete pretpostavljamo dobiti u Vojnom arhivu u Beu,
sterreichisches Staatarchives, Kriegsarchiv, Nottendorfer Gasse 2, A-1030
Wien (Tel.: +43-1-79540-452, Fax: +43-1-79540-109, E-Mail: kapost@oesta.
gv.at). Podaci o palim, ranjenim i nestalim austro-ugarskim ocirima i vojnicima
u Prvom svjetskom ratu se trae u tzv. Die Verlustlisten (VL), koji su ureeni po
regimentama i goditima. Obim i vrsta grae Kriegsarchiv-a moe se pogledati
na njihovoj internetnoj stranici pod naslovom: http://www.oesta.gv.at/deu_tit.
htm. U tampanom obliku, a nepotpuni su Spiskovi, liste palih ranjenih i nestalih
ocira i vojnika u Prvom svjetskom ratu, koji su obino vezani u knjige, te ih
je izdao Gemeinsames Zentralnachweisebureau. Ti izvjetaji sa spiskovima
ocira i vojnika su izlazili svakih 14 dana, sedmino, a u sluaju velikih bitaka
ak svaka dva dana. Podatke o austro-ugarskim ocirima i vojnicima koji su se
borili na junom bojitu dobili bi i u grai Ministarstva za vjere Kraljevine Srba,
Hrvata i Slovenaca; to Ministarstvo je bilo naime zadueno za grobove i groblja
palih u I. svjetskom ratu na podruju nekadanje Jugoslavije, sa iznimkom Sev.
Primorske i vlastitih palih izvan njenih granica. Ti podaci se nalaze u fondu AJ
69, Ministarstvo vjera Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, kojeg uva Arhiv
Jugoslavije, Vase Pelagia 33,11000 Beograd, Srbija (tel: +381 11 3690-252,
3690-253, 3690-261, 3690-262; fax: +381 11 3066-635; arhivyu@arhivyu.rs).
Summary
The paper gives an overview of the organizational structure of the Austro-
Hungarian army and the role that Bosniaks played in it. Bosniak regiments within
Austro-Hungarian army are discussed, particularly the BH4 regiment which
had its seat in Bosnia and was active during WW I on the Soa front. Authors
provide descriptions of the Bosniak uniforms and their military life and also
draw attention to the monuments that remain silent witnesses of a great many
Bosniaks who lost their lives on the Soa front, such as the Military cemetery
in Log pod Mangartom, museum collection of the 4
th
Bosnian-Herzegovinian
regiment of Milo Domevek in Bovec, Kofraneks monument to defenders of
the Mt. Rombon in Log pri Mangartu etc. A book by MA Ahmed Pai Bosniaks
on the Soa Front is mentioned as well. But it is the case of the 11-year-old
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
398
Elez Dervievi, the youngest WW I soldier, who was made famous through
his involvement in the Soa front, that serves as the biggest point of interest.
In memory of the Bosniaks who were killed on the Soa front, the Bosnian-
Herzegovinian student association called BH4 was established, but it has ceased
to operate.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
399
Dr. sc. Sead SELIMOVI
KOLSTVO U POLITIKOJ DJELATNOSTI POSLANIKA
IZ BOSNE I HERCEGOVINE U NARODNOJ SKUPTINI
KRALJEVINE SRBA, HRVATA I SLOVENACA
Abstrakt: U periodu 1918.-1929. godine kolski sistem u Bosni i
Hercegovini susretao se sa mnogobrojnim problemima: nedostatkom strunih
nastavnika, kolskih zgrada, nastavnih sredstava, odsustvom djece sa
nastave, pokuajem unikacije nastavnih planova i programa, udbenika,
nacionalistikim djelovanjem u kolama itd. Poslanici iz Bosne i Hercegovine
u Narodnoj skuptini Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca traili su da se takvo
stanje promijeni. Meutim, oni u svojim zahtjevima nisu bili jedinstveni i nisu
djelovali organizirano.
Kljune rijei: kolstvo, politika djelatnost, Bosna i Hercegovina, narodni
poslanici, Kraljevina SHS/Jugoslavija, integralno jugoslavenstvo, nastavnici,
nastavni planovi i programi, udbenici.
Uvod

Stvaranjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, prvog decembra 1918.
godine, u istom su se dravnom okviru nale zemlje koje su se do tada razvijale
u ambijentu razliitih kulturnih tradicija srednjoevropske, mediteransko-
romanske, islamske i pravoslavno-bizantske. Stupanj kulturne razvijenosti
pojedinih zemalja pokazivao je osjetne razlike. U novom dravnom okviru
unato autohtonosti nacinalnih struktura postojala je tendencija unikacije i
stvaranja jedinstvenog jugoslavenskog kulturnog prostora, ponesena idejom
jugoslavenskog zajednitva. Nakon uspostave Kraljevine SHS poinju se
oitavati razlike u njihovom shvatanju ne samo nacionalnog i dravnog, nego
i kulturnog jedinstva. Neravnopravan politiki poloaj naroda u zajednikoj
dravi manifestirao se i na kulturnom polju.
1

Meu onima koji su se zanosili stvaranjem jedinstvene kulture karakteristina
je inicijativa za uvoenje jedinstvenog zajednikog pisma (latinica) i ekavice
kao osnove zajednikog knjievnog jezika. Tu su inicijativu prihvatili, izmeu
1 Vie o tome vidi: Hrvoje Matkovi, Povijest Jugoslavije (1918-1991): Hrvatski pogled, Zagreb
1998, str. 215-230.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
400
ostalih, Miroslav Krlea, Antun Branko imi, Tin Ujevi, itd., to potvruju
njihovi tekstovi nastali u prvom desetljeu postojanja jugoslavenske drave, ali
od toga odustaju nakon estojanuarske diktature. S tom praksom nastavio je mali
dio srpskih intelektualaca, ponajvie oni koji su roeni i djelovali izvan Srbije
(naroito u Vojvodini i Bosni i Hercegovini). Oni su pokretali asopise u kojima
su pokuali armirati novi jugoslavenski nacionalizam.
Nove vlasti koristile su sva sredstva irei ideju integralnog jugoslavenstva.
Vano mjesto u ostvarivanju postavljenih ciljeva imalo je kolstvo. U nastavnim
planovima i programima kao i u drugim oblicima rada uklanjani su oni dijelovi
koji su neposredno odraavali odgojne ciljeve ranijega austrougarskog reima.
Izvrene su korekture u grupi nacionalnih predmeta (historija, geograja, srpski
ili hrvatski jezik) tako to je akcenat stavljen na historiju i geograju Srba,
Hrvata i Slovenaca, a za kolsku lektiru su propisana djela iz srpske, hrvatske
ili slovenake knjievnosti. Sve ono to je u nastavnim planovima i programima
isticalo i velialo Habzburku dinastiju, zamijenjeno je velianjem i odanou
dinastiji Karaorevia. Ciljevi i zadaci pojedinih predmeta odreivani su u
skladu sa interesima postojee politike elite. Posebnu panju trebalo je posvetiti
razvijanju i njegovanju graanske svijesti, ljubavi i dunosti prema domovini i
vladarevoj kui. Vano mjesto u irenju ideje integralnog jugoslavenstva imali
su nastavnici koji su morali da odgovaraju duhu vremena, ali i udbenici koji
su bili strogo kontrolirani od vladajuih krugova jugoslavenske drave.
kolstvo u politikoj djelatnosti narodnih poslanika iz Bosne i Hercegovine
Prva zajednika drava junoslavenskih naroda nala se u situaciji razliite
privredne razvijenosti pojedinih podruja, nerijeenih politikih i socijalnih
pitanja, a bila je suoena i sa velikom kulturnom zaostalou stanovnitva.
Pismenost i kolstvo kao osnovni preduvjet i generator razvoja svakoga drutva
bili su na vrlo niskome stupnju. Bosna i Hercegovina je imala nerazvijenu
i neravnomjernu mreu osnovnih kola, te visok procenat nepismenoga
stanovnitva.
2
Uzroci takvoga stanja su mnogobrojni: naslijeeno stanje iz
2 Po podacima koje su u novinama iznosili predstavnici Vlade, u Bosni i Hercegovini je na dan
ujedinjenja, 1. decembra 1918. godine, bilo 320 osnovnih kola. Njih je pohaala jedna desetina za
kolu dorasle djece. Od ukupnoga broja stanovnitva bilo je 87% nepismenih iznad sedme godine
ivota. Osnovne kole u Bosni i Hercegovini, Narodno jedinstvo, br. 255, Sarajevo, ponedjeljak
12. decembra 1921, str. 1; Narodno jedinstvo, br. 256, Sarajevo, utorak 13. decembra 1921, str. 1. Na
osnovu historijskih izvora prvoga reda utvrdili smo da je kolske 1918/19. godine u Bosni i Hercegovini
bilo 426 osnovnih kola. Arhiv Jugoslavije Beograd (dalje: AJ), fond Ministarstva prosvete Kraljevine
SHS (dalje: fond 66), fascikl broj 2528, jedinica opisa broj 2326. Statistiki podaci o nastavi u Bosni i
Hercegovini za kolsku godinu 1918/1919. i 1919/1920. Sarajevo, 21. maja 1921. godine; Arhiv Bosne
i Hercegovine Sarajevo (dalje: A BiH), fond Zemaljske vlade Sarajevo 2 (dalje: fond ZVS2), kutija
46, ifra 67/120/29. Izvjetaj Zemaljske vlade o kolstvu u Bosni i Hercegovini. Sarajevo, 4. 6. 1919.
godine.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
kolstvo u politikoj djelatnosti poslanika iz Bosne i Hercegovine u Narodnoj skuptini Kraljevine...
401
prethodnoga perioda, nedovoljno ulaganje u kolstvo, nerazvijena privreda,
nedostatak svijesti o znaaju kolstva itd.

Nesporna je injenica da kolski sistem predstavlja za svaku dravu i
drutvo jedan od najvanijih segmenata. Zbog toga, vlasti nastoje da kole stave
pod svoju kontrolu. Tako je bilo i u jugoslavenskoj dravi izmeu dva svjetska
rata. Posebno su bile vane osnovne kole, te su organi vlasti nastojali da ih
stave pod svoj utjecaj. Tako je Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu objavila
nareenje Ministarstva prosvjete Kraljevine SHS koje se odnosi na kompetencije
u oblasti kolstva, a u kome je navedeno:
(...) Da se to bolje obezbijedi pravilno reavanje kolskih poslova, treba
do denitivnog ureenja drave a s njome i kolske uprave, to se tie opremanja
kolskih poslova postupiti ovako:
1. Sve poslove, koje je do sloma austro-ugarske drave reavala u svojoj
nadlenosti Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu, neka ona reava i dalje
samostalno. Ali e mi vlada podnositi mesene izvetaje o svim vanijim odlukama
i poslovima koji su svreni za to vreme.
2. Svi poslovi, koji su ili u kompetenciji zajednikog Ministarstva Finansija,
odjeljenja za Bosnu i Hercegovinu, neka se od sada podnose s izvetajem i
predlogom na reavanje Ministarstvu Prosvjete Kraljevstva Srba, Hrvata i
Slovenaca.
3

Tako je osnovno kolstvo u Bosni i Hercegovini bilo u nadlenosti
Zemaljske vlade u Sarajevu u ijem je sastavu bilo odjeljenje za prosvjetu. U
kotarevima (srezovima) su radili referenti za prosvjetu koji su po nareenjima
pretpostavljenih organa prikupljali i obraivali razne podatke koji su se ticali
kolstva.
Koliki je znaaj zauzimalo kolstvo najbolje pokazuje injenica da je ono
imalo svoje mjesto i u prvome ustavu Kraljevine SHS. lan 16 Vidovdanskog
ustava odredio je pitanje kolstva na slijedei nain:
(...) Nastava je dravna. U celoj zemlji nastava poiva na jednoj istoj
osnovi, prilagoavajui se sredini kojoj se namenjuje. Sve kole moraju davati
moralno vaspitanje i razvijati dravljansku svest u duhu narodnog jedinstva i
verske trpeljivosti. Osnovna je nastava, dravna opta i obavezna. Verska nastava
daje se po elji roditelja, odnosno staralaca, podvojeno po veroispovestima, a
u saglasnosti sa njihovim verskim naelima (...) Dravna se nastava daje bez
upisnine, kolarine i drugih taksa (...).
4

3 kolski glasnik, kolski slubeni list Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu, br. 14-15, Sarajevo
1919., str. 122. (dalje: kolski glasnik za 1919. godinu).
4 Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca prihvaen na Ustavotvornoj skuptini na Vidovdan
dne 28. lipnja 1921, Zagreb 1921., str. 8-9.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
402
U cilju centralizacije drave ukinuta je 1921. godine Zemaljska vlada
za Bosnu i Hercegovinu, a formirana Pokrajinska uprava. Tako je nadlenost
nad osnovnim kolstvom bila u rukama ove institucije koja je u svome okviru
imala Prosvjetno odjeljenje Ministarstva prosvjete za Bosnu i Hercegovinu.
Prosvjetno odjeljenje imalo je zadatak koordiniranja poslova sa oblastima, dok
je Ministarstvo prosvjete zadralo centralnu slubu obrazovanja za cijelu zemlju.
Od 1925. godine nadlenosti Ministarstva prosvjete Odjeljenje za Bosnu i
Hercegovinu su se proirile, tako da se ono od toga vremena staralo o kadrovskim
pitanjima osnovnih kola, nastavnim planovima i programima itd.
5

U Bosni i Hercegovini je bilo i primjera da roditelji nisu kolovali djecu
zato to nastavno lice nije pripadalo njihovoj vjeroispovijesti. Vrlo esto su i
politike stranke traile od Ministarstva prosvjete da postavlja uitelje i upravnike
kola iz reda vlastitog naroda.
6
Razlozi neravnomjernoga rasporeda uitelja u kolama Bosne i
Hercegovine su mnogobrojni. Meutim, Pokrajinska uprava za Bosnu i
Hercegovinu je takvo stanje pravdala injenicom da u ovoj zemlji ima
825.418 stanovnika pravoslavne, 612.137 muslimanske i 434.061 katolike
vjeroispovijesti, te da s obzirom na to ima 1.126 uitelja narodnih osnovnih
kola koji pripadaju spomenutim konfesijama i da bi trebalo srazmjerno broju
stanovnika da bude 497 uitelja pravoslavne, 368 muslimanske i 261 katolike
vjere. U praksi je bila sasvim drugaija situacija, tako da je bilo 464 uitelja
pravoslavne, 148 muslimanske i 514 uitelja katolike vjeroispovijesti.
Pokrajinska uprava za Bosnu i Hercegovinu je smatrala da kod takvoga stanja nije
bilo mogue potovati konfesionalni klju prilikom postavljanja uitelja. Takoer,
Pokrajinska uprava za Bosnu i Hercegovinu je smatrala da je stanovnito Bosne
i Hercegovine po gradovima veinom muslimanske i katolike vjeroispovijesti
dok je pravoslavno stanovnitvo tek na treem mjestu, jer je ono veinom bilo
naseljeno po selima. Tako bi, kod postavljanja uitelja ukoliko bi se ispotovao
vjerski kriterij, pravoslavni uitelji po miljenju Pokrajinske uprave za Bosnu
i Hercegovinu, bili osueni da provode sav svoj radni vijek u kolama koje su
bile na selu, dok bi oni ostalih konfesija uivali sve blagodati veih mjesta. Ali
ipak Pokrajinska uprava se obavezala da e nastojati, ukoliko to okolnosti budu
5 Mitar Papi, kolstvo u Bosni i Hercegovini (1918.-1941.), Sarajevo 1984., str. 38. (dalje: M. Papi,
kolstvo u BiH).
6 Tako je ogranak Jugoslovenske muslimanske organizacije (JMO) iz Kladnja traio da u tome mjestu
upravitelj kole bude musliman. To je pravdano injenicom da je Kladanj mjesto u kome imaju samo
etiri pravoslavne porodice i da je kolsko podruje preteno nastanjeno muslimanskim stanovnitvom.
U koli je bilo ukupno 117 uenika, od toga 84 uenika islamske vjeroispovijesti, 21 pravoslavne i 12
uenika drugih konfesija. AJ, fond 66, fascikl broj 1303, jedinica opisa 1546. Telegram Jugoslovenske
muslimanske organizacije Kladanj Ministarstvu za prosvetu i vere Beograd. Beograd, 11. 10. 1921.
godine.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
403
dozvoljavale, da postavlja uitelje iste konfesije koje je bila i veina njihovih
uenika.
7

Meutim, pravi razlozi vika uitelja pravoslavne vjere u gradovima
lee u injenici da su ti uitelji imali zadatak da provode politiku irenja ideje
integralnog jugoslavenstva i da rade na slabljenju i eliminiranju nacionalnih,
vjerskih, kulturnih, politikih i drugih identiteta koji su uneseni u zajedniku
jugoslavensku dravu.
Narodni poslanici iz Bosne i Hercegovine u skuptini Kraljevine SHS,
vrlo esto su traili da se stanje u oblasti osnovnoga kolstva popravi. Tako je
narodni poslanik Dafer Kulenovi 24. maja 1921. godine uputio dopis ministru
prosvjete Kraljevine SHS u kome je traio da se u Bihaki okrug poalje vie
nastavnika jer se neke kole zbog njihovog nedostatka zatvaraju.

On je istakao:
(...) Uslijed pomanjkanja nastavnika zatvoreno je u okrugu bihakom
vie pukih kola, tako npr. u kotaru petrovakom etiri, a u nekim mjestima,
kao npr. u Kulen Vakufu, predaje samo jedan uitelj, koji radi preoptereenosti
poslom nije u stanju sva etiri razreda svaki dan pouavati, nego jednoga dana
pohaaju kolu prva dva razreda, a drugoga dana druga dva razreda i tako
djeca, mjesto da idu u kolu godinje po 10 mjeseci, pohaaju istu samo po 5
mjeseci. Naprotiv u samome gradu Bihau nalazi se u koliko mi je poznato 17
pukih uitelja, koji vrlo lako svoju slubu obavljaju predavajui neki od njih tek
po 2 3 sata. Osim toga kod okrune oblasti u Bihau zaposlena su u kolskom
odelenju 3 uitelja, a u koliko sam obavjeten, do sada je taj posao obavljala
samo jedna sila. Pitam stoga Gospodina Ministra: 1./ Kako opravdava, da se
neke kole uslijed pomanjkanja nastavnika zatvaraju, u nekim opet, da se nalazi
samo po jedan nastavnik, dok u nekima ima ih i previe? 2./ Misli li Gospodin
Ministar shodno odrediti, da se takovim zloporabama stane ve jednom na put,
uvaujui pri tome, da su interesi opi jai od interesa i udobnosti pojedinaca?
8
Ministar prosvjete je, nakon to je od Zemaljske vlade u Sarajevu dobio
relevantne podatke o kolstvu u Bihakome okrugu, odgovorio na pitanje
narodnoga poslanika Dafera Kulenovia 23. juna 1921. godine. U odgovoru je
ministar istakao kako su uitelji u Bosni i Hercegovini pravilno rasporeeni i da
se o optim interesima vodi rauna na prvom mestu.
9

Osim Dafera Kulenovia, i drugi narodni poslanici upuivali su
poslanika pitanja ministru prosvjete vezana za kolske prilike u Bosni i
7 AJ, fond 66, fascikl broj 1304, jedinica opisa 1546. Postavljanje uitelja-ca narodnih osnovnih
kola u Bosni i Hercegovini s obzirom na konfesiju njihovu i ueniku. Beograd 9. juli 1923. godine.
8 AJ, fond 66, fascikl broj 1303, jedinica opisa 1546. Interpelacija narodnog poslanika Dafera
Kulenovia o zatvorenim kolama u okrugu bihakom. Sarajevo, 11. juna 1921. godine.
9 AJ, fond 66, fascikl broj 1303, jedinica opisa 1546. Interpelacija narodnog poslanika Dafera
Kulenovia o zatvorenim kolama u okrugu bihakom. Sarajevo, 11. juna 1921. godine.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
404
Hercegovini. U toku 1922. godine svoje pismene zahtjeve ministru Svetozaru
Pribieviu uputili su Fehim Kurbegovi
10
, Hamzalija Ajanovi
11
, Toa
Lazarevi
12
, Halid-beg Hrasnica
13
, Hamid Kurbegovi
14
, Risto oki
15
i Husejn
Ali
16
. Oni su traili da se otvore ranije zatvorene osnovne kole, da se sagrade
10 Poslanik u Narodnoj skuptini Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca Fehim Kurbegovi uputio
je, 29. marta 1922. godine, pitanje ministru prosvjete koje se odnosi na gradnju kolskih zgrada u
selima Rakovani (Prijedorski srez), Lukavica (Graaniki srez), Suhaa (Bosanskonovski srez), Krea
(Foanski srez) i Turija (Tuzlanski srez). Na postavljeno pitanje narodni poslanik je dobio odgovor
u kome se istie da mjetani sela Rakovana, Suhae i Kree nisu traili gradnju kolskih zgrada, pa
zbog toga ta sela nisu ni uvrena u program gradnje kolskih zgrada u Bosni i Hercegovini. to se
tie kolskih zgrada u Lukavici i Turiji, tu je stanje neto drugaije. Za gradnju kolskih zgrada u ovim
mjestima dat je plan i predraun, a mjetanima je bilo preporueno da obezbijede materijal. Grau za
kolsku zgradu mjetani su mogli odsjei u dravnoj umi bez plaanja takse. AJ, fond 66, fascikl broj
114, jedinica opisa 368. Poslaniko pitanje Fehima Kurbegovia. Beograd, 29. marta 1922. godine.
11 Narodni poslanik Hamzalija Ajanovi uputio je 3. maja 1922. godine poslaniko pitanje u
pisanoj formi ministru prosvjete i traio da se otvori kola u selu Linji u Prnjavorskome srezu koja
je zatvorena 1916. godine u vrijeme Prvoga svjetskog rata. Pokrajinska uprava je, na zahtjev ministra
prosvjete, navela razloge zbog kojih ta kola nije radila. To su: mali broj djece i neuvjetna kolska
zgrada. Po miljenju Pokrajinske uprave, kolsku zgradu je trebalo da grade mjetani toga sela, a
ako nisu u mogunosti, treba da trae pomo od dravnih institucija. AJ, fond 66, fascikl broj 114,
jedinica opisa 368. Poslaniko pitanje Hamzalije Ajanovia. Beograd, 3. maja 1922. godine; Hamzalija
Ajanovi je, kroz poslaniko pitanje 26. maja 1922. godine, traio od ministra prosvjete da se popravi
ili sagradi nova kolska zgrada u Miljanovcima u Teanjskome srezu. Meutim, ni ovoga puta nije
udovoljeno njegovome zahtjevu. U odgovoru na poslaniko pitanje pie da je zgrada osnovne kole u
Miljanovcima sagraena 1895. godine od slabijeg materijala, ali da je 1921. godine popravljena, tako
da se nastava moe nesmetano izvoditi. AJ, fond 66, fascikl broj 114, jedinica opisa 368. Poslaniko
pitanje Hamzalije Ajanovia. Beograd, 26. maja 1922. godine.
12 Toa Lazarevi je traio gradnju kolskih zgrada u Bosanskonovskome srezu. Poslanik je dobio
odgovor da e se pristupiti gradnji kada se za to steknu uvjeti. AJ, fond 66, fascikl broj 114, jedinica
opisa 368. Poslaniko pitanje Toe Lazarevia. Beograd, 15. juna 1922. godine.
13 Halid-beg Hrasnica je 19. oktobra 1922. zatraio da se u Turskim Janjarima (Bijeljinski srez)
otvori kola i imenuje uitelj. Narodni poslanik je dobio odgovor da je kola otvorena i da je za rad
u njoj imenovan uitelj Uzeir Berberovi. Dekret kojim je on imenovan stalnim uiteljem u Turskim
Janjarima potpisan je 7. oktobra 1922. godine. AJ, fond 66, fascikl broj 114, jedinica opisa 368.
Poslaniko pitanje Halid-bega Hrasnice. Beograd, 19. oktobra 1922. godine.
14 Narodni poslanik Hamid Kurbegovi traio je 8. novembra 1922. godine da se otvori kola u
Pruscu (Bugojanski srez). Meutim, njegovome zahtjevu nije udovoljeno. Razlog za to je nedostatak
materijalnih sredstava. AJ, fond 66, fascikl broj 114, jedinica opisa 368. Poslaniko pitanje Hamida
Kurbegovia. Beograd, 8. novembra 1922. godine.
15 Risto oki je 17. novembra zatraio od ministra prosvjete da mu odgovori ta je stvarni uzrok
da se po seoskim osnovnim kolama u Bosni i Hercegovini ne imenuju uitelji. Kao primjer, narodni
poslanik je naveo sela u Bosanskopetrovakome srezu. U odgovoru na postavljeno pitanje istaknuto
je da u Bosni i Hercegovini nema dovoljno uitelja i da su kolske zgrade neuvjetne za izvoenje
nastave. AJ, fond 66, fascikl broj 114, jedinica opisa 368. Poslaniko pitanje Riste okia. Beograd,
17. novembra 1922. godine.
16 Narodni poslanik Husejn Ali je 27.novembra 1922. godine u svome poslanikome pitanju traio
da se otvori osnovna kola u selu Hripavac (Kljuki srez). Za potrebe te kole traio je da se kupi
gotova zgrada. U odgovoru na postavljeno pitanje istaknuto je da Sresko naelstvo u Kljuu treba da
podnese izvjetaj o zgradi koja je namijenjena za kolu. U izvjetaju, prije svega, treba da bude plan
kue i nansijski plan utroka sredstava za adaptaciju i namjetaj. Takoer je neophodno da i mjetani
Hripavca uestvuju sa odreenim sredstvima kako bi kola bila to prije otvorena. AJ, fond 66, fascikl
broj 114, jedinica opisa 368. Poslaniko pitanje Husejna Alia. Beograd, 27. novembra 1922. godine.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
405
nove ili poprave postojee kolske zgrade i da se u osnovne kole, posebno
seoske, imenuju stalni uitelji. Meutim, iz nadlenih dravnih institucija je
gotovo redovno dolazio odgovor kako drava nema dovoljno sredstava za gradnju
kolskih zgrada ili adaptaciju postojeih, kako nema dovoljno uitelja itd. Vrlo
esto je isticano i kako mjetani pojedinih sela treba da grade kolske zgrade
linim sredstvima. injenicu da u Bosni i Hecegovini nema dovoljno uitelja
vlasti su opravdavale na vie naina, posebno istiui naslijeeno stanje. Tako
su odgovorni u dravnim institucijama opravdavali postojee stanje u oblasti
osnovnoga kolstva i umanjivali svoju odgovornost.
U Bosni i Hercegovini je bilo i pojava da se okrune ili sreske politike
vlasti mijeaju u struni rad uitelja. To je izazivalo otre reakcije uitelja. Oni su
reagirali i protestirali preko svojih strukovnih udruenja i od Pokrajinske uprave
traili zatitu svoga digniteta.
17

Bilo je i pojava da su narodni poslanici kroz poslanika pitanja negodovali
zbog, po njihovome miljenju, odnosa pojedinaca zaposlenih u dravnim
institucijama prema narodu iz kojega su oni potjecali. Tako je profesor Juraj
Pulji 31. marta 1922. godine uputio ministru prosvjete pismo slijedee sadrine:
(...) Kod kolskog odelenja u Bosni i Hercegovini vidi se od dolaska
g. epana Gria i njegova naslednika g. dr. Koste Krsmanovia u pravom
smislu rijei nebratsko raspoloenje u najmanju ruku prema Hrvatima u opte,
a katolicima napose. Ovo dranje naelnika i prijanjega, a osobito sadanjega
upravo je neprijateljsko raspoloenje i klevetniko dranje prema Hrvatima iz
Bosne i Hercegovine.
Dnevna tampa donosi neko povjerljivo pismo kojega je upravio
povjerljivo g. dr. Kosta Krsmanovi pod broj 40 u Beograd i naziva Hrvate-
katolike: 1. da su Marijine kongregacije klerikalna politika udruenja, koja
moraju ostati svakako zabranjena; 2. da su katolici najnepouzdaniji elemenat,
na koji se dravna uprava ne moe nikako osloniti, premda uivaju iroku
autonomiju i premda ih vlada pomae.
17 Tako je naelstvo Tuzlanskoga okruga 28. februara 1922. godine uputilo akt svim sreskim
naelstvima u kome se od njih trai da kontroliu rad uitelja u narodnim osnovnim kolama. Na ovaj
akt reagiralo je Uiteljsko drutvo Branskog sreza i preko Povjerenitva Uiteljskoga drutva za
Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu zatrailo od Pokrajinske uprave da sprijei naredbe sreskih i okrunih
politikih vlasti koje nisu u njihovoj nadlenosti. Uitelji su istakli da pojedine naredbe ''vrijeaju
osjeaje, ponituju autoritet i poniuju uiteljstvo do obinog nevjernog sluge.'' Iz Uiteljskog drutva
su, takoer, istakli da uitelji ne mogu da dozvole da pojedini lokalni politiari utvruju da li uitelj ''vri
tano i savjesno svoju dunost.'' Pokrajinska uprava za Bosnu i Hercegovinu je reagirala na zahtjeve
uitelja i naelstvu Tuzlanskog okruga uputila dopis u kome se, izmeu ostaloga, istie ''da nadzor
nad podrunim kolama u strunom pravcu spada jedino u kompetenciju kolskih nadzornih strunih
organa. ABiH, fond Pokrajinske uprave za Bosnu i Hercegovinu (dalje: fond PU BiH), Kutija 77, ifra
67/43/1. Nadzor politikih vlasti nad strunim radom nastavnika. Sarajevo, 24. 7. 1922. godine.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
406
Ovako Vami podreeni naelnik kolskog odelenja g. dr. Kosta
Krsmanovi klevee Hrvate-katolike u Bosni i Hercegovini. Imajui ovo pred
oima i smatrajui ovo klevetanjem hrvatskog katolikog elementa u Bosni i
Hercegovini, slobodan sam na Vas, Gospodine Ministre staviti ovo pitanje: 1. Je
li Vam poznat ovaj klevetnik povjerljivi akt g. dr. Koste Krsmanovia, kojim se
kleveu Hrvati-katolici u Bosni i Hercegovini. 2. Ako Vam je poznat ovaj akt, pitam
Vas, Gospodine Ministre, kakovu ste kaznu odredili za g. dr. Kostu Krsmanovia
radi nanesenih uvreda Hrvatima-katolicima Bosne i Hercegovine.
18

U odgovoru na upit profesora Juraja Puljia ministar prosvjete je
vrlo kratko odgovorio kako njegovi navodi jednostavno nisu tani. Meutim,
bez obzira na to ovo pismo izazvalo je razliite reakcije. Kod jednoga broja
uitelja bila je stvorena predstava o neobjektivnosti dr. Koste Krsmanovia i
neprijateljskome raspoleenju prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini.
Sam dr. Krsmanovi je isticao kako u spornome izvjetaju nema apsolutno
niega to bi ukazalo na njegovo klevetniko dranje prema Hrvatima niti ima
tvrdnji da su katolici najnepouzdaniji element, na koji se dravna uprava ne moe
osloniti.
19

U okolnostima nerijeenih politikih, socijalnih i drugih pitanja radile
su kole u Bosni i Hercegovini i u toku 1922. godine. Broj kola se vrlo sporo
poveavao, pa je krajem navedene godine radila 571 osnovna kola.
20

Na ovakvo stanje u oblasti kolstva reagirali su mnogi narodni poslanici,
meu kojima je posebno bio agilan Husejn Ali. On je u nizu svojih primjedbi
isticao i slijedee:
(...) U cijeloj Bosni i Hercegovini iza naeg narodnog ujedinjenja
najmanje se je uinilo od strane kraljevske vlade na prosvjetnom polju, i ako
ovde ivi najnepismeniji svijet u cijeloj naoj dravi. Koliko mi je poznato, ak su
se neke kole i zatvorile, dok ste Gospodine Ministre u svom ekspozeu prilikom
specijalne debate o budetu Ministarstva Prosvete izjavili u Narodnoj Skuptini,
da se je u Srbiji i Crnoj Gori broj od 4000 predratnih uitelja povisio danas na
10.000 to znai, da se je u Srbiji i Crnoj Gori otvorilo od prilike 2000 kola,
dok su se u Bosni i Hercegovini na alost zatvorile 32 osnovne kole iza naega
ujedinjenja. Mene veseli da se je na prosveti izilazilo u susret naem nastradalom
narodu u Srbiji i Crnoj Gori, ali me alosti da se je prema Bosni i Hercegovini
18 AJ, fond 66, fascikl broj 114, jedinica opisa 368. Poslaniko pitanje profesora Juraja Puljia.
Beograd, 31. marta 1922. godine.
19 AJ, fond 66, fascikl broj 114, jedinica opisa 368. Pokrajinska uprava Ministarstvu prosvjete
Kraljevine SHS. Pulji Juraj, narodni poslanik, interpelacija. Sarajevo, 10. 4. 1922. godine.
20 AJ, fond 66, fascikl broj 114, jedinica opisa 368. Poslaniko pitanje Husejna Alia. Beograd, 27.
novembra 1922. godine.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
407
loe postupalo, i ako se od strane cijelog bosanskohercegovakog puanstva
vapi za kolom, i ako je ovo u prosvjeti najzaostaliji kraj (...).
21
Meutim, na njegove primjedbe niko se nije obazirao. Tvrdilo se da je
stanje u Bosni i Hercegovini daleko bolje nego to ga narodni poslanik prikazuje,
te da je broj osnovnih kola od ujedinjenja do kraja 1922. godine povean sa
320 na 571, a broj uitelja sa 900 na 1.232. Iz Pokrajinske uprave su, takoer,
tvrdili da zbog nedostatka uitelja ne mogu da otvore jo etiri kole koje su bile
potpuno spremne za nastavu.
Bez obzira na ovakve tvrdnje uposlenici Pokrajinske uprave su bili svjesni
injenice da prosvjetne prilike u Bosni i Hercegovini nisu zadovoljavajue. To se
vidi iz dopisa koje je Pokrajinska uprava slala Ministarstvu prosvjete Kraljevine
SHS u kojima je isticano kako Bosna i Hercegovina ima povrinu kao i predratna
Srbija, a da ima najmanji broj kola i najvei broj nepismenih u cijeloj Kraljevini.
Osim toga, uzroci ovakvoga stanja bili su i u injenici da su u Bosni i Hercegovini
bile samo tri dravne i jedna privatna uiteljska kola. Zbog niskih plaa, rada u
najzabaenijim mjestima i dr. bio je veoma slab interes za upis u uiteljske kole,
tako da je godinje iz ovih kola izlazilo prosjeno 70 pripravnika.
Mnogi uitelji su naputali Bosnu i Hercegovinu i odlazili u druge
dijelove jugoslavenske drave gdje su imali bolje uvjete za rad, dok je jedan dio
odlazio u penziju, a jedan naputao struku. Ipak, najvei razlog smanjenja broja
uitelja bio je udaja uiteljica za neuitelje.
22

Zbog navedenih razloga Pokrajinska uprava je 30. oktobra 1923. godine
zatraila od Ministarstava prosvjete da poalje iz Srbije 50 uitelja u Bosnu i
Hercegovinu. Istaknuto je da treba poslati mukarce jer bi od njih bila dvostruka
korist:
(...) prvo to se oni mogu prilagoditi i najteim klimatskim i terenskim
prilikama, a drugo to su oni oprobaniji radnici na nacionalno-kulturnom polju.
Osim toga, ova pokrajina ima znatno vei broj uiteljica od uitelja (...).
23
Deavalo se i to da uenici krenu u kolu, a da iz niza razloga nemaju svih
adekvatnih udbenika. Tako je bilo na poetku kolske 1923/24. godine kada ni
21 AJ, fond 66, fascikl broj 114, jedinica opisa 368. Poslaniko pitanje Husejna Alia. Beograd, 27.
novembra 1922. godine.
22 AJ, fond 66, fascikl broj 1304, jedinica opisa 1546. Popunjenje uiteljskih mjesta u Bosni i
Hercegovini. Sarajevo 30. oktobra 1923. godine; Po Zakonu o pravnim odnoajima uiteljstva narodnih
osnovnih kola u Bosni i Hercegovini od 29. marta 1913. godine (lan 28), uiteljica koja se uda za
neuitelja smatra se da je dala ostavku na uiteljsku slubu. U toku godine deavalo se da po 40
uiteljica na taj nain ostane bez slube. kolski glasnik za 1913. godinu, Sarajevo 1913, str. 115.
23 AJ, fond 66, fascikl broj 1304, jedinica opisa 1546. Popunjenje uiteljskih mjesta u Bosni i
Hercegovini. Sarajevo 30. oktobra 1923. godine.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
408
do kraja oktobra nisu bili gotovi svi udbenici za osnovnu kolu. I udbenici koji
su se pojavili bili su skupi i puni greaka. U pojedinim novinama poput Pravde
izraavan je al za prolim (austrougarskim) vremenom:
(...) Prije prevrata u naim se kolama radilo kao u amerikim fabrikama.
Ono kola, to smo ih imali, bile su ureene i na vrijeme opskrbljene sa svim
potrebnim knjigama, bez pogreaka, a naa su djeca u tom ropstvu dobivala
knjige i sav potrebni pribor ban-badava! Uitelji su savjesno vrili svoju dunost
i u najzabitijim selima, kao da im je uvijek nadzornik nad leima. Nae su se
kole brojile meu najbolje u bivoj monarhiji. Sve je ilo glatko i tono kao
najtoniji sat. Sad u naoj dravi naa sirotinja mora da skupo plaa loe knjige
sa stotinama pogreaka. Pa da nijesu divni ti nai zakupnici drave, pedagozi,
knjievnici i rodoljubi! No glavno je da su oni za svoj rad dobili pare, a ne
pita se, da li taj lo rad vrijedi toliko para. (...) kole nemaju knjiga, naroito
u provinciji. (...) Zar ne, kako nam je lijepo ureeno kolstvo, kako u prosvjeti
napredujemo? (...).
24

Narodni poslanici esto su javno ukazivali na slabosti u osnovnome
kolstvu u Bosni i Hercegovini i na injenicu da veliki broj djece ne pohaa
osnovnu kolu. Tako je Edhem Mulabdi u svome govoru, kojega je odrao
prilikom debate o Ministarstvu prosvjete, za budetsku 1927/28. godinu, izmeu
ostaloga istakao:
(...) U godini 1924/25. u Srbiji je padala jedna kola na 33 kv. kilometra i
1604 stanovnika. U Hrvatskoj dolazi jedna kola na 25 kv. km i 1548 stanovnika,
u Sloveniji na 17 kv. km i 1213 stanovnika, u Dalmaciji na 23 kv. km i 1143
stanovnika, u Crnoj Gori na 41 kv. km i 1080 stanovnika, a u Bosni i Hercegovini
dolazi jedna kola na 85 kv. km i 3144 stanovnika!
Da vidimo koliko djece dolazi u nas na jednu kolu. U dubrovakoj
oblasti, gdje izgleda, da su najgue kole, dolazi 91 dijete na svaku kolu. To
znai, da bi po ovom prosjeku moglo jo za 9 djece imati mjesta u kolama (...).
U mostarskoj oblasti dolazi 219, u vrbaskoj 300, u sarajevskoj 330, u tuzlanskoj
338, u bihakoj 367 a u travnikoj 401 dijete (na jednu kolu op. a). To znai, ako
se u svaku kolu upie 100 djece, onda 300 djece ostaje pred kolskim vratima
neupisano.
25
24 ''Knjige za nae osnovne kole'', Pravda, br. 230, Sarajevo, subota 20. oktobra 1923, str. 3.
25 Edhem Mulabdi, O prosveti u Bosni i Hercegovini, Novi behar, br. 1, Sarajevo 1. maja 1927,
str. 7. (dalje: E. Mulabdi, O prosveti u BiH)
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
409
Narodni poslanik Edhem Mulabdi govorio je o uzrocima koji su utjecali
na pojavu velikoga procenta nepismenosti u Bosni i Hercegovini:

(...) U sarajevskoj oblasti ima 73 posto nepismenosti, u mostarskoj
75 posto, u banjalukoj 81 posto, u Tuzli 82 posto, u bihakoj 83 posto, a u
travnikoj 85 posto. Pa ta da se radi? Zamislite, kakvo je stanje u nas, kad u
nae 662 kole u Bosni, koje sada postoje, ostaje pred svakom od 119 pa do 300
djece neupisane, ostaje toliki broj djece pred kolskim vratima, jer za njih nema
mjesta. (...) mi dobivamo u Bosni i Hercegovini i prirast stanovnitva okruglo po
36.000 dua na godinu. To znai da je prirast djece za kolu po 3.600 godinje,
za koje takoer treba na godinu novih 36 kola.Treba dakle da udvostruimo
svoj rad na narodnom prosvjeivanju, pa da koliko je god to mogue udovoljimo
potrebi. Ali kod nas to vrlo slabo ide (...).
26

U svome govoru Edhem Mulabdi se dotakao mnogobrojnih pitanja
vezanih za oblast kolstva. Tako je on govorio o potrebi organiziranja
analfabetskih teajeva, o domaikim kolama, uenikim organizacijama, o
kolskim nadzornicima i inspektorima itd. Posebno je otro govorio o pojavi
osvetavanja dravnih kola od strane pravoslavnih svetenika:
(...) Mi Muslimani u Bosni i Hercegovini, mi smo fanatini, kae se, ali
mi neemo tih svetenika ni naih ni vaih, mi neemo posveta uope, mi hoemo
slobodnu kolu. Prosvjeta mora biti slobodna i ista od politike.
27

Bez obzira na aktivnost narodnih poslanika iz Bosne i Hercegovine i na
njihove zahtjeve da se stanje u oblasti kolstva u Bosni i Hercegovini pobolja,
centralna vlast u Beogradu se nije mnogo trudila da takvo stanje popravi. Bosna i
Hercegovina je i dalje u svim segmentima zaostajala za Hrvatskom, Slovenijom
i Srbijom.
Zakljuak
U periodu 1918.-1929. godine kolski sistem u Bosni i Hercegovini
susretao se sa mnogobrojnim problemima: nedostatkom strunih nastavnika,
kolskih zgrada, nastavnih sredstava, odsustvom djece sa nastave, pokuajem
unikacije nastavnih planova i programa, udbenika, nacionalistikim
djelovanjem u kolama itd. Poslanici iz Bosne i Hercegovine u Narodnoj
26 E. Mulabdi, O prosveti u BiH, str. 7.
27 E. Mulabdi, O prosveti u BiH, str. 7.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
410
skuptini Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca traili su da se takvo stanje
promijeni. Meutim, oni u svojim zahtjevima nisu bili jedinstveni i nisu djelovali
organizirano. U njihovome shvatanju kolskih prilika u Bosni i Hercegovini
postojale su mnogobrojne razlike. esto se djelovalo sa pozicija politikih
stranaka kojima su oni pripadali, nacionalnih i vjerskih pozicija i interesa, te
interesa lokalnih zajednica iz kojih su poslanici dolazili.
Summary
Between 1918. and 1929. the school system in Bosnia and Herzegovina
met with many problems: lack of qualied teachers, school buildings, teaching
resources, absence of children from school, attempted unication of the
curriculum, textbooks, nationalist activities in schools, etc. Representatives from
Bosnia and Herzegovina in the National Assembly of the Kingdom of Serbs,
Croats and Slovenes were looking to change this situation. However, their
demands were not unique and were not an organized act. In their understanding
of the school situation in Bosnia and Herzegovina, there are many differences.
Often they act from a position of their political parties, national and religious
positions and interests as well as particular interests of local communities from
which they came.

A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
411
Mr. sc. Salkan UIANIN
DJELATNOST NACIONALISTIKIH ORGANIZACIJA
U BOSNI I HERCEGOVINI U VRIJEME
PARLAMENTARNIH IZBORA 1925. GODINE

Abstrakt: U Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca su pored graanskih
politikih stranaka formirane i nacionalistike organizacije koje su osnovale
centralistiki i velikosrpski nacionalistiki orijentirani politiki krugovi, a
radi realizacije velikonacionalnih projekata. Pojavom ovih organizacija kao
paravojnih gardi pojedinih nacionalistikih koncepata dodatno su uslonjeni
nacionalni odnosi meu junoslavenskim narodima Kraljevine SHS. Na taj nain
se u politikom ivotu drave ustalila praksa da pojedinim politikim strankama
i grupama vlast osiguravaju organizirane i naoruane plaenike grupe ljudi,
teroristikim obraunavanjem s politikim protivnicima. Najizraenije teroristike
akcije nacionalistikih organizacija na podruju Bosne i Hercegovine bile su
tokom parlamentarnih izbora. Na osnovu izvorne grae u radu je predstavljena
teroristika djelatnost nacionalistikih organizacija tokom parlamentarnih
izbora 1925. godine.
Kljune rijei: Bosna i Hercegovina, Organizacija jugoslovenskih
nacionalista, Srpska nacionalna omladina, Hrvatska nacionalna omladina,
nacionalistike organizacije, nacionalisti, srnaovci, hanaovci, etnici, orjunai,
teror, reim, stranke, agitacija.
Uvod
Prva dravna zajednica junoslavenskih naroda Kraljevina Srba, Hrvata
i Slovenaca (Kraljevina SHS), od samog poetka svog postojanja (1.12.1918.)
bila je suoena sa nizom problema, od kojih su najvaniji bili nerijeeno dravno
ureenje i nerijeeno nacionalno pitanje. Pored toga, pobjede srpske vojske u
Prvom svjetskom ratu, te steeni autoritet kod saveznikih sila, omoguili su
velikosrpskim krugovima da u Kraljevini SHS uzmu vlast u svoje ruke. Oni
su pri tome nailazili na velike potekoe u odranju te hegemonije, usljed
tenji i drugih junoslavenskih naroda za participacijom u vlasti. Unikacija
Kraljevine SHS po arinima Narodne radikalne strane (NRS) i njenog lidera
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
412
Nikole Paia, vrila se na premisama hegemonije srpskog naroda nad svim
ostalim. Posljedica toga bila su stalna politika previranja koja su doprinosila
oteanom funkcioniranju drave, to je za posljedicu imalo stalnu krizu u
dravi sve do njene propasti. Donoenjem prvog Ustava 28.6.1921. godine u
Kraljevini SHS nametnuto je centralistiko dravno ureenje,
1
to je izazvalo
veliko ogorenje u svim junoslavenskim pokrajinama, a naroito u Hrvatskoj.
2

Ono je osobito poraslo od momenta kada je vlada 5.11.1921. godine objavila
Uredbu o administrativnoj podjeli zemlje na oblasti.
3
Ovim je centralistiki
reim udario na historijske, tradicionalne dravnopravne jedinice, to je opet
izazvalo najvie revolta u Hrvatskoj. Pokuaj opozicionih politikih stranaka da
se preispita Vidovdanski ustav i bar dijelom revidira od vladajueg reima je
ocjenjivan kao udar na dravu i narodno jedinstvo. To je jedan od glavnih razloga
zbog ega je svakodnevno bila prisutna politika borba izmeu stranaka na vlasti
(dravotvornih) i opozicionih stranaka (antidravnih) za ouvanjem, odnosno,
promjenom stanja uspostavljenog 28.6.1921. godine. Promjene postojeeg stanja,
odnosno njegovo ouvanje, bilo je mogue provesti ili odrati jedino pobjedom
na parlamentarnim izborima, odnosno dobijanjem legitimiteta u skuptini.
Politiku scenu Kraljevine SHS inile su ne samo politike stranke nego
i nacionalistike organizacije koje su bile njen neodvojivi faktor. Osnivanje
nacionalistikih organizacija uslijedilo je neposredno nakon stvaranja Kraljevine
SHS, a vreno je uz neposrednu podrku i pomo nosilaca vlasti sa ciljem
ouvanja reima i odbrane vladajueg sistema u sukobu sa nacionalnim pokretima
pojedinih naroda. Najznaajniju ulogu meu njima zauzimale su Organizacija
jugoslovenskih nacionalista (ORJUNA),
4
Srpska nacionalna omladina
1 Ferdo ii, Dokumenti o postanku Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1914.1919. Krfska
deklaracija, Zagreb, 1929, (Dalje: F. ii, Dokumenti o postanku), 282283; Branko Petranovi,
Momilo Zeevi, Jugoslavija 1918.1984, Zbirka dokumenata, Beograd, 1985, (Dalje: B. Petranovi,
M. Zeevi, Jugoslavija 19181984), 121124.
2 Ferdo ulinovi, Dokumenti o Jugoslaviji. Historijat od osnutka zajednike drave do danas,
Zagreb, 1968, (Dalje: F. ulinovi, Dokumenti o Jugoslaviji), 231.
3 Podela zemlje na oblasti, Srpska rije, Sarajevo, 10. 5. 1922, 2.
4 ORJUNA je osnovana 21.3.1921. godine na inicijativu Svetozara Pribievia, predsjednika
Demokratske strane (DS) u Splitu. Organizacija se esto zvala i nacionalna umjesto nacionalistika.
Ona je bila najvatreniji borac za dravno i narodno jedinstvo. (Niko Bartulovi, Od Revolucionarne
Omladine do Orjune. Istorijat jugoslovenskog omladinskog pokreta, Split, 1925, (Dalje: N. Bartulovi,
Od Revolucionarne Omladine do Orjune), 81; Branislav Gligorijevi, Organizacija jugoslovenskih
nacionalista (Orjuna), Istorija XX veka, Zbornik radova, br. V, Beograd, 1963, (Dalje: B. Gligorijevi,
Orjuna), 321). Prva organizacija ORJUNA na podruju Bosne i Hercegovine osnovana je u Sarajevu
08.12.1921. godine. Osnivanje ORJUNA u Bosni i Hercegovini zbiljeeno je u Tuzli, Trebinju,
Travniku, Brkom, Bosanskom Brodu, Doboju, Zenici, Ljubukom, Foi, Graanici, Jajcu, Banjoj
Luci, Mostaru i Viegradu. (Arhiv Bosne i Hercegovine Sarajevo (dalje: ABHS), Fond Pokrajinska
uprava (dalje: FPU), ifra 18/77/1/1923, Glavni upravni odbor Jugoslovenske napredno-nacionalne
omladine u Sarajevu Kraljevskoj Pokrajinskoj Upravi, Poverenitvu ministarstva unutranjih dela,
Sarajevo, 25.1.1922. godine).
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Djelatnost nacionalistikih organizacija u Bosni i Hercegovini u vrijeme parlamentarnih izbora 1925. godine
413
(SRNAO)
5
i etnike organizacije.
6
Glavno sredstvo vladanja velikosrpske
politike u Kraljevini SHS bila je gruba politika sila koja je provoena uz pomo
proreimskih nacionalistikih organizacija, a koja je stvarala jo vee antagonizme
meu narodima.
Prema lanu 69 Vidovdanskog ustava bilo je odreeno da se skuptina
u Kraljevini SHS bira na etiri godine.
7
Meutim, od 1921. do 1929. godine,
odravani su svake dvije godine parlamentarni izbori (1923., 1925. i 1927.).
Osnovni razlog zbog kojeg je dolazilo do odstupanja od odredaba Ustava bio
je nemogunost vlade da odluujue utjee na rad Parlamenta, tj. kad vlada nije
imala ili nije mogla osigurati potrebnu veinu u Parlamentu, ona je pribjegavala
raspisivanju izbora. Neposredan povod za raspisivanje parlamentarnih izbora
1925. godine bio je takoer povezan s tim razlozima, pri emu je vlada Pai
Pribievi morala demisionirati.
8
Nakon toga dolo je do obrazovanja
kratkotrajne vlade opozicionog bloka na ijem se elu nalazio Ljuba Davidovi.
Vlada Ljube Davidovia sastavljena od Demokratske strane (DS), Jugoslavenske
muslimanske organizacije (JMO) i Slovenske ljudske stranke (SLS), nije
uivala povjerenje kralja, vojnih krugova i birokratije, pa je njen mandat trajao
veoma kratko (od 27.7. do 6.11.1924.).
9
Povod za pad ove vlade naen je u
Radievom ulanjivanju Hrvatske republikanske seljake stranke (HRSS) u
5 Organizacija SRNAO je osnovana 13.12.1922. godine na Beogradskom univerzitetu meu
studentima, kao protivtea ORJUNA. Nastala je kao otpor svemu to se protivilo stvaranju Velike
Srbije. Ona je bila udarna pesnica Narodne radikalne stranke (NRS) pod ijim utjecajem je i
radila. (Branislav Gligorijevi, Srpska nacionalna omladina, Istorijski glasnik, br. 3-4, Beograd,
1964., (Dalje: B. Gligorijevi, Srpska nacionalna omladina), 4-5). Prema dostupnim izvorima prva
organizacija SRNAO na podruju Bosne i Hercegovine osnovana je u Bijeljini aprila 1923. godine.
(Srpska nacionalna omladina Knez Ivo od Semberije u Bijeljini, Srpska rije, Sarajevo, 12.04.1924,
3). Na podruju Bosne i Hercegovine djelovalo je preko 80 mjesnih organizacija SRNAO. (Arhiv
Jugoslavije (dalje: AJ), Fond Kraljev dvor (dalje: 74), 14-26, Dvorska brzojavka); ABHS, Fond
Velikog upana Sarajevske oblasti (dalje: FVSO), opta br. 1121/1923, Policijska direkcija za Bosnu i
Hercegovinu Velikom upanu Sarajevske oblasti u Sarajevu, Izvjetaj sa skuptine Srpske Nacionalne
Omladine Petar Koi u Sarajevu. dok. br. 1777/prez., Sarajevo, 20.8.1923; ABHS, FVSO, pov. br.
893/1923, Policijska direkcija za Bosnu i Hercegovinu Velikom upanu Sarajevske oblasti u Sarajevu,
Izvjetaj o politikom dogaajima i o politikoj situaciji, dok. br. 1876/1923. prez., Sarajevo, 4.9.1923.).
6 Opirnije o djelatnosti etnika na podruju Bosne i Hercegovine u meuratnom periodu vidi
u: Nusret ehi, etnitvo u Bosni i Hercegovini (1918.1941.). Politika uloga i oblici djelovanja
etnikih udruenja, Sarajevo, 1971.
7 Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca Zbornik zakona i uredaba za Bosnu i Hercegovinu,
godina 1921, Sarajevo, 1922., 153; F. ulinovi, Dokumenti o Jugoslaviji, 222.
8 Ferdo ulinovi, Jugoslavija izmeu dva rata, knj. I, Zagreb, 1961, (Dalje: F. ulinovi,
Jugoslavija izmeu dva rata), 446; edomil Mitrinovi, Milo N. Brai, Jugoslovenske Narodne
skuptine i Sabori, Beograd, 1937, (Dalje: . Mitrinovi, N. Brai, Jugoslovenske Narodne skuptine),
369; Jovan Marjanovi, Politike partije Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (1921.1929.), Iz
istorije Jugoslavije 1918.-1945., Zbornik predavanja, Beograd, 1958., (Dalje: J. Marjanovi, Politike
partije), 212.
9 F. ulinovi, Dokumenti o Jugoslaviji, 248-249.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
414
Zelenu internacionalu.
10
Nakon pada Davidovieve vlade mandat za sastav nove
vlade opet je povjeren Nikoli Paiu, uprkos tome to njegova stranka nije imala
povjerenje parlamenta. Tako je ona kao vlada manjine, dobila kraljevo povjerenje
da provede izbore.
11
Neposredno uoi samih izbora 1925. godine konfrontirala su
se dva politika bloka. Prvi tzv. Nacionalni blok, koji su sainjavale stranke na
vlasti NRS i Samostalna demokratska stranka (SDS),
12
a drugi Opozicioni blok,
stranke u opoziciji: DS, JMO, SLS i HRSS.
13
Dobijanje izbornog mandata na ovim izborima za NRS bilo je od velike
vanost, jer je ona nakon viegodinje vladavine stvorila pouzdan inovniki i
politiki aparat u koji se mogla pouzdati i osloniti u provoenju svojih idejnih
i programskih ciljeva. Ovdje je vano napomenuti da je u ovo vrijeme obini
slubenik bio ahovska gura u rukama politike i partije koje su odluivale o
njegovoj egzistenciji. Uoi izbora 1925. glavni udarac reima opoziciji bila je
primjena Obznane protiv HRSS-a.
14
Sve opozicione stranke otro su protestirale
protiv takve odluke vlade, ocjenjujui je kao pritisak u sklopu cjelokupne
predizborne kampanje.
15
Meutim, nacionalisti iz reda ORJUNA, SRNAO i
etnika nisu bili zadovoljni sa hapenjem samo Stjepana Radia, pa su traili da
se uhapse i druge opozicione voe (Ljuba Davidovi, Antun Koroec, Nastas
Petrovi i Mehmed Spaho). Veala ima da zakripe, pisao je nacionalistiki list
Srbadija, pod teinom nevaljalstva Stipice Radia, Mehmed Spaho ima da oseti
kako je to oveku kad ga ivog na kolac nataknu (...). Momenat se ima iskoristiti
i posvravati sve vane poslove jo pre izbora, da posle izbora budemo na isto
s tim, ko smo, to smo, kako se zovemo i ko je domain u ovoj naoj Srbiji.
16

Meutim, da je hapenje Stjepana Radia bio samo predizborni manevar reima
potvruje sporazum postignut izmeu Paia i Radia neposredno poslije izbora.
Prema tome, Obznana je uistinu bila upotrijebljena u svrhu kasnijeg opravdanja
primjene terora, progona i straha tokom izbora. Nasilje i progoni tokom izbora
na podruju Bosne i Hercegovine bili su primijenjeni prema svim opozicionim
strankama, a naroito su bile progonjene HRSS, JMO i Savez zemljoradnika
10 Radi lan komunistike internacionale, Srpska rije, Sarajevo, 23.06.1924, 1; Radiev rad u
inozemstvu, Pravda, Sarajevo, 22.6.1924., 1.
11 F. ulinovi, Jugoslavija izmeu dva rata, 446.
12 Branislav Gligorijevi, Parlament i politike stranke u Jugoslaviji (1918.1929.), Beograd, 1979.,
(Dalje: B. Gligorijevi, Parlament i politike stranke), 162. Sporazum o zajednikom radu na uvanju
i izvoenju Ustava izmeu NRS-a i DS-a, potpisali su Pai i Pribievi 27.3.1924. godine.
13 Stvaranje opozicionog bloka, Pravda, Sarajevo, 12.2.1924, 1.
14 Obznana protiv HRSS, Srpska rije, Sarajevo, 3.1.1925., 1; Obznana protiv HRSS, Pravda,
Sarajevo, 25.12.1924., 2; Tomislav Iek, Djelatnost Hrvatske seljake stranke u Bosni i Hercegovini
do zavoenja diktature, Sarajevo, 1981, (Dalje: T. Iek, Djelatnost Hrvatske seljake stranke u Bosni i
Hercegovini), 176-208.
15 Opozicija o vladinim mjerama, Pravda, Sarajevo, 25.12.1924., 2.
16 Nusret ehi, etnitvo u Bosni i Hercegovini (1918.1941.). Politika uloga i oblici djelovanja
etnikih udruenja, Sarajevo, 1971, (Dalje: N. ehi, etnitvo u Bosni i Hercegovini), 84-85.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
415
(SZ).
17
Radikali su smatrali da su februarski izbori 1925. godine trebali potvrditi
da je Bosna srpska.
18
U ostvarenju to boljih izbornih rezultata vladujui reim
se koristio svim sredstvima pritisaka, a posebno izdanom pomoi ORJUNA,
SRNAO i Udruenja srpskih etnika Petar Mrkonji.
Teror nacionalista tokom parlamentarnih izbora 1925. godine
Najintenzivnije teroristike aktivnosti nacionalistikih organizacija
provoene su u vrijeme, pred i tokom parlamentarnih izbora. Podstrek i blagoslov
akcijama nacionalista davale su politike stranke koje su bile u vladajuim
strukturama drave. Tada su oni kao instrumenti odreenih politikih stranaka
provodili teror nad politikim protivnicima.
19
Dok su na jednoj strani vlasti
tolerirale teroristike djelatnosti proreimskih nacionalistikih organizacija,
na drugoj strani pribjegavale su hapenjima i progonima aktivista opozicionih
stranaka.
20
SRNAO je poetkom 1925. godine povela akciju na okupljanju i
angairanju svog lanstva za predstojee parlamentarne izbore. U tom smislu
jo krajem 1924. godine Vrhovna uprava SRNAO izdala je proglas svim svojim
organizacijama sa direktivama kako e postupati tokom izborne agitacije na
februarskim parlamentarnim izborima 1925. godine.
21
Proglas sline sadrine
januara 1925. uputio je i Glavni odbor SRNAO svim svojim lanovima. U
proglasima su isticana dva osnovna zadatka: 1) pridobiti sve Srbe da glasaju za
nacionalni blok i na taj nain omoguiti srpsku ideologiju N. Paia; 2) spreiti
sve opozicione stranke u izbornoj agitaciji, osujetiti njihove glasae da glasaju.
22

Ova organizacija je otvoreno najavljivala da nee potovati princip slobode
zbora i dogovora, jer se po njihovu miljenju tim principom koriste neprijatelji
17 ABHS, FVSO, pov. br. 2890/24, Izvjetaj Velikog upana Sarajevske oblasti o odranoj
skuptini DS, Sarajevo, 27.11.1924; ABHS, FVSO, pov. br. 2890/24, Izvjetaj komande dravne strae
sigurnosti u Sarajevu, Sarajevo, 27.11.1924; Stenografske beleke Narodne skuptine Kraljevine Srba,
Hrvata i Slovenaca, Knjiga I, Beograd, 1925, (Dalje: Stenografske beleke Narodne skuptine), 87-
88; ABHS, FVSO, pov. br. 375/25, Visoki andarmerijski vod 3. andarmerijskog puka Komandiru
Sarajevske andarmerijske ete, Izvetaj o izgredima na glasakom mestu u Graanici, srez Visoki, br.
130, Visoko, 12. 2. 1925.; ABH, FVSO, pov. br. 486/25.
18 Protiv Srbije, Srpska rije, Sarajevo, 22. 11. 1924., 1. Za Srbiju je Bosna i Hercegovina ono to
je za Francusku Elzas i Lorena. Ona je zauvek spojena sa Srbijom i nema te sile koja je moe rastaviti
od Srbije. Nikakvo glasanje ne moe da izazove neke imaginarne promene. Bosna je srpska. I ostae
srpska: milom ili silom. lanak sline sadrine objavljen je u Srpskoj rijei, Sarajevo, 23. 11. 1920., 1.
19 Nusret ehi, Bosna i Hercegovina 1918-1925. Privredni i politiki razvoj, Sarajevo, 1991.,
(Dalje: N. ehi, Bosna i Hercegovina 1918.1925.), 216-217.
20 Nusret ehi, Nacionalistike organizacije u predratnoj Jugoslaviji u ulozi privatne vojske
buroazije (19181929), Opredjeljenja, asopis za teoriju i praksu samoupravnog drutva, br. 5,
Sarajevo, 1974., (Dalje: N. ehi, Nacionalistike organizacije u predratnoj Jugoslaviji), 86.
21 Proglas Vrhovne uprave, Otadbina, Beograd, 1924., 7, 139-140.
22 Svim rodoljubima nae otadbine, Srnao, Beograd, 04.1.1925., 2.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
416
srpstva i ruitelji drave. Stoga je SRNAO sebi postavila zadatak da te, po njima,
izdajnike onemogue u njihovoj agitaciji makar i krajnjim sredstvima bez
milosti i saaljenja.
23
Ovo je praktiki znailo upotrebu zike sile i oruja, tj.
teror. U proglasu lanovima SRNAO Banje Luke, istie se da se pored ometanja
izborne agitacije opozicionih kandidata isti imaju i strogo kazniti.
24
Pored predizbornih aktivnosti i akcija SRNAO i srpska etnika udruenja
uputila su proglase svojim lanovima. Tako je Glavni odbor Udruenja srpskih
etnika Petar Mrkonji za Bosnu i Hercegovinu izdao proglas decembra
1924. godine pod naslovom Drugovi etnici i svi ostali istinski prijatelji nae
mlade drave!.
25
U proglasu se prenosi odluka vostva, kojom je bilo rijeeno
da etnika organizacija svim silama i sredstvima, pa i glasanjem pomogne
Nacionalni blok. U nastavku proglasa se nareivalo svim lanovima da na
podruju Bosne i Hercegovine preduzmu akcije agitacije za Nacionalni blok,
a protiv opozicionih stranaka: HRSS, JMO i SZ.
26
U proglasu se naroito
podvlailo da prilikom agitacije lanovi etnikih organizacija nastoje bilo
milom bilo silom da radikalska svijest iznese pobedu na buduim izborima
(...).
27
Takoer je naglaavano da svakog ko ne glasa za kandidate NRS-a treba
proglasiti izdajnikom drave i istim zaprijetiti da e ih etnici prije u krvi
utopiti nego im dozvoliti da rue dravu. U nastavku proglasa reeno je i ovo:
Recite naem Srbinu teaku i varoaninu, da e svako od njih poiniti vee
izdajstvo od prokletog Vuka Brankovia ako ne doe na boj biralita (...) da
baci svoju kuglicu u kutiju Narodne Radikalne Stranke (...). Upotrebite u ovoj
borbi za opstanak drave i svoj opstanak sva srestva, koja naete za potrebno,
(...) da se izvojti najvea bitka naeg Osloboenja, a savest e vam biti mirna,
jer ste radili za korist sebe i nae drave, pa cilj opravdava svako srestvo kada se
pokae opasnost da moemo izgubiti svoju krvavo steenu slobodu. S toga hrabri
drugovi etnici odmah na posao, ne alite ni zdravlje ni ivota za dobro i korist
23 Proglas Vrhovne uprave, Otadbina, Beograd, 1924, 7, 139-140; Svim rodoljubima nae
otadbine, Srnao, Beograd, 4.1.1925., 2.
24 Proglas Srnao, Balkan, Beograd, 17.1.1925., 3.
25 ABHS, FVSO, pov. br. 1023/25, Policijska direkcija za Bosnu i Hercegovinu Velikom upanu
Sarajevske oblasti u Sarajevu, Prijava radi nepravilnosti nekih dr. namjetenika, br. 679/925. pov.,
Sarajevo, 30.5.1925.
26 ABHS, FVSO, pov. br. 1023/25, Proglas Glavnog odbora Udruenja srpskih etnika Petar
Mrkonji, Sarajevo, 28.12.1924. etnika organizacija u Mostaru nije podrala ovu direktivu Glavnog
odbora i na izborima je pruila pomo i podrku Srpskoj stranci, i njenim kandidatima Ljubi Davidoviu
i Radovanu Tunguzu Peroviu. Ovaj postupak mostarskih etnika najotrije je osudio Glavni odbor u
Sarajevu. Zbog toga je donijeta odluka da se cijeli Okruni odbor Udruenja srpskih etnika Petar
Mrkonji sa predsjednikom Lazarom Hamoviem, potpredsjednikom Duanom Radovanoviem
i svim lanovima Upravnog i Nadzornog odbora suspendiraju sa dunosti i iskljue iz udruenja.
(Iskljueni etnici zbog neodravanja discipline, Srpska rije, Sarajevo, 11.2.1925, 2).
27 ABHS, FVSO, pov. br. 1023/25, Proglas Glavnog odbora Udruenja srpskih etnika Petar
Mrkonji, Sarajevo, 28.12.1924.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
417
svoje Vine Otadbine i Kralja.
28
Njegova sadrina moe se dovesti u vezu,
sa govorom Nikole Paia, odranom na skupu u Bijeljini 29.4.1924. godine.
29

Tom prilikom Pai je u vezi s inicijativom za promjenom Vidovdanskog ustava
istakao: (...) Mi to ne smemo dozvoliti, jer bi se stvar samo iskomplikovala i
dovelo bi se u pitanje ono, to je ve reeno redovnim putem. to smo krvlju
stvorili, krvlju emo braniti od onih koji pokuaju da u to dirnu. (...) Mi smo
traili od Kralja da se skuptina raspusti i poe na izbore, da se pita narod, da li
odobrava rad onih koje je izabrao da sprovode Vidovdanski Ustav. Mi ne znamo
ta e Kralj odluiti, ali Radikalna stranka nee odustati od svojih ciljeva odbrane
i odravanja ove i ovake drave, a nadamo se, da e ona biti u stanju da natera na
pokornost one, koji hoe da rade protiv narodne volje. (...) Ako u Vidovdanskom
Ustavu ima nekih smetnja, moemo ih samo ukloniti, ali osnovno dravno
ureenje ne moe se menjati.
30
Iako poetkom 1925. godine formalno nije bila izvrena fuzija izmeu
SRNAO i udruenja srpskih etnika, ipak, ne mogu se izolirano pratiti njihove
akcije tokom parlamentarnih izbora 1925. godine.
31
Naime, pojedini lanovi
etnikih organizacija ulazili su u organizacije SRNAO (njene etnike odrede)
i obrnuto, tako da su oni najee zajedniki nastupali.
32
Zajednike akcije ove
28 Prema izvjetaju Policijske direkcije za Bosnu i Hercegovinu, ovaj etniki proglas bio je odobren
od strane dravnog odvjetnitva. etnici su ga javno lijepili po ulicama grada. Ministarstvo unutarnjih
poslova interverniralo je tek poslije izbora da se ovaj proglas zabrani, a zbog velikog pritiska, koji je na
njega izvrila opozicija. U aktu Ministarstva upuenom Velikom upanu sarajevske oblasti navedeno je
da iako je: (...) Sarajevski dravni odvjetnik dva puta upozoren na to otvoreno pripremanje graanskog
rata nije dao plakate odstraniti ni potpisane uhapsiti, ni udruenje rasturiti. (ABHS, FVSO, pov. br.
1023/25, Policijska direkcija za Bosnu i Hercegovinu Velikom upanu Sarajevske oblasti u Sarajevu,
Prijava radi nepravilnosti nekih dr. namjetenika, br. 679/925. pov., Sarajevo, 30.5.1925). U svom
odgovoru br. 84, od 10.6.1925, koji je Dravnom nadodvjetnitvu uputio dravni odvjetnik Galagoa
se udio zbog ove intervencije Ministarstva. Ublaavajui sadraj plakata, rekao je: Kako se iz samog
plakata vidi, isti odie vatrenom ljubavlju prema jedinstvenoj dravi u celini i radikalnoj partiji, a u
koliko otriji to prema ostalim partijama, ne sadri kriterija uina iz l. 92. srp. kz. prosudie sud. U
njemu se ne pozivaju graani da silom menjaju Ustav i zemaljske zakone, pa stoga nije bilo zakonskog
osnova za zapljenu, a isto tako se nije moglo izazivanje partijskog razdora nategnuti pod ustavni rekvizit
izazivanja verskog i plemenskog razdora i predloiti zapljenu. (ABHS, FVSO, pov. br. 1023/25,
Dravno odvjetnitvo u Sarajevu Dravnom nadodvjetnitvu u Sarajevu, br. 84, Sarajevo, 10.06.1925).
29 Vi ste osvojeni, Pravda, Sarajevo, 28.6.1924., 2.
30 Velianstven radikalski zbor u Bijeljini, Srpska rije, Sarajevo, 30.04.1924, 1; Sa radikalskog
zbora u Bijeljini, Srpska rije, Sarajevo, 2.5.1924., 2.
31 ABHS, FVSO, prez. br. 18826/25, Udruenje srpskih etnika za Kralja i Otadbinu Petar
Mrkonji Glavni odbor Gospodinu velikom upanu Sarajevo, br. 42, Beograd, 9.8.1925.
32 B. Gligorijevi, Srpska nacionalna omladina, 27. Pripreme udarnih eta koje su provodile
teroristike akcije protiv opozicionih politikih partija tokom izborne kampanje 1925. godine poele
su znatno ranije. U izvjetajima dostavljenim Glavnom odboru Demokratske stranke, u ljeto 1924.
godine, zabiljeeno je da po Paievom uputu i sa dravnim parama Punia Rai organizuje ete
Petar Mrkonji. lanovima razdaje oruje, jer ima optu dozvolu da oni mogu nositi oruje. Ti lanovi
imaju dunost da izvre teror za vreme izbora. Sa svih strana javljaju, da te ete imaju sprovesti
krvave izbore. One su se ve sada u mnogim mestima pojavile kao pomoni organi policije za uvanje
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
418
dvije teroristike organizacije zapoele su odravanjem predizbornih skupova,
na kojima se agitiralo za Nacionalni blok. Meutim, njihove glavne akcije nisu
bile u agitaciji da se glasa za Nacionalni blok, nego u akcijama sprjeavanja
odravanja predizbornih skupova opozicionih stranaka i teroriziranju njihovih
pristalica esto sa traginim posljedicama. Teroristike aktivnosti nacionalista
takoer su bile usmjerene protiv pristalica disidenata radikala i onih stranaka
koje su okupljale Srbe. Bile su to: SZ, DS i Srpska stranka.
33
Organizaciju odreda SRNAO i etnika i izvoenje njihovih teroristikih
akcija vrili su organi vlasti preko svojih policijskih struktura. Takoer je vladajui
reim u svojoj predizbornoj kampanji angairao skoro cijeli administrativni
aparat drave. Nisu samo veliki upani i sreski poglavari utjecali na raspoloenje
biraa, a samim tim i na rezultate izbora, nego i nii slubenici, kao to su
umari, lugari, itd. Meutim, niko zbog toga nije bio pozivan na odgovornost.
34

Prema izjavama efa Opozicionog bloka Ljube Davidovia, opozicioni poslanici
u Skuptini raspolagali su sa podacima, a na osnovu zvaninih dokumenata,
da su vlasti nareivale naoruanim ljudima da rasturaju opozicione skupove.
Onemoguavanje odravanja predizbornih skupova opozicije, srnaovci su provodili
oruanim napadima na njihove pristalice i kandidate.
35
Najizraenije teroristike akcije nacionalistikih organizacija tokom ovih
izbora sprovoene su u nacionalno heterogenim sredinama irom Kraljevine SHS,
a to se naroito ispoljilo u izbornim okruzima na prostoru Bosne i Hercegovine.
Dok su vlasti oduzimali oruane listove opozicionim pristalicama, dravni
slubenici otvoreno su pozivali etnike i srnaovce na oruane akcije.
36
Prema
pisanju Pravde, radikali su jo u junu 1924. godine svojim pristalicama po Srbiji
dijelili oruje. Takav sluaj zabiljeen je i na podruju Bosne i Hercegovine,
odnosno u Bosanskom Novom, gdje je srnaovcima bilo razdijeljeno 200 komada
puaka.
37
Poticaj ovakvim akcijama davalo je, svakako, i odobrenje od Ministra
unutarnjih poslova Milana Srkia da se u SRNAO mogu upisivati dravni, pa
vladinih zborova. lanak sline sadrine pogledaj u: Radikali dijele oruje meu provokatore, Pravda,
Sarajevo, 6.6.1924., 2.
33 ABHS, FVSO, pov. br. 375/25.
34 Zakon o inovnicima i ostalim dravnim slubenicima graanskog reda, od 24.7.1923. godine,
Narodno jedinstvo, Sarajevo, 12. i 13.9.1923. lanom 95. Zakona o inovnicima bilo je utvreno:
Upotrebljavanje vlasti i poloaja dravnih slubenika u partijske svrhe kao i uticanje stareina na
dravne slubenike u tom cilju, kaznie se kao disciplinski prestup (...), a u teim sluajevima i
otputanjem iz slube.
35 ABHS, FVSO, pov. br. 375/25, Visoki andarmerijski vod 3. andarmerijskog puka Komandiru
130, Visoko, 12.02.1925; ABHS, FVSO, pov. br. 486/25.
36 ABHS, FVSO, pov. br. 387/25. Veliki upan sarajevske oblasti naredio je svim sreskim
naelnicima da se izvri premetaina i oduzimanje oruja kod uvara kutija HRSS-a.
37 Radikali dijele oruje meu provokatore, Pravda, Sarajevo, 6.6.1924., 2. Ove aktivnosti bile su u
harmoniji i duhu Paieva vatrenog govora u Bijeljini.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
419
ak i policijski slubenici.
38
Naravno, ovo je imalo velikog odjeka na terenu.
Tako je u Fojnici jedan od srnaovaca, koji je bio slubenik sreskog poglavarstva,
izvjesni Paji u mjestu Rostovo, uz pomo organa reda okupio nesrbe pred
andarmerijsku kasarnu. Nakon toga im je odrao govor u kojem je okupljenim
graanima (koji su bili uglavnom Hrvati i Muslimani) rekao da moraju svi
glasovati za radikale, da e dobro paziti, u koju kutiju se kuglica baca, pa koji je
ne baci u radikalsku kutiju ve u Spahinu i Radievu, da e biti izvrgnuti svim
mukama, dapae i vjeanju.
39
U nastavku govora rekao im je da e im ukoliko
glasaju za radikale biti oprotene globe za umske tete, itd.
40
Slini sluajevi
zloupotreba slubenog poloaja zabiljeeni su u Jajcu,
41
Zenici
42
i Rogatici.
43
U skladu sa uputstvima koje su dobili od vostva i svojih naredbodavaca
(NRS i SDS) nacionalistike organizacije su mjesecima pred izbore 1925. godine
vrili teror nad svim politikim neistomiljenicima. Pod ideolokim utjecajem
centralistiki opredijeljene SDS Svetozara Pribievia, orjunai su tokom cijele
1924. godine sprovodili odreene teroristike akcije protiv opozicionih stranaka u
Sarajevu.
44
Iako je pred izbore 1925. godine DS na podruju Bosne i Hercegovine
bila politiki slaba i nije imala znaajnijih predizbornih politikih aktivnosti, ipak,
ona je u Sarajevu 26.11.1924. godine odrala preizbornu skuptinu na kojoj je
bio prisutan i njen lider Ljuba Davidovi. Iako je skuptina bila slabo posjeena,
ipak je bila prekinuta udruenom akcijom orjunaa i srnaovaca.
45
U foanskom i visokom srezu, srnaovci i etnici ili su po selima i
prijetili stanovnitvu pokoljem i paleom ukoliko ne glasaju za radikale. Da
bi zaplaili birae JMO, etnici Vido Puara, Vlajko Nikoli, Svetozar alica i
Mitar Mali bacili su bombu na sam dan izbora kod glasakog mjesta u Visokom.
Navedeni etnici, nakon ovih izgreda, otili su u sela Gornje i Donje Motre
38 Radikali se spremaju za izbore, Pravda, Sarajevo, 6.6.1924., 1.
39 ABHS, FVSO, pov. br. 1023/25, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca Kabinet Ministra
unutranjih dela Velikom upanu Sarajevo, kab. br. 281, Beograd, 4.5.1925.
40 Anarhija i bezakonje policijskih inovnika u Fojnici, Pravda, Sarajevo, 21.12.1924., 2. Poslije
ovog Pajievog govora seljaci su pitali umara Ramu edovia iz ebeia, da li je istina ono to im
je Paji obeavao, a odnosilo se na slobodnu sjeu drva u dravnoj umi ukoliko glasaju za radikale.
umar im je odgovorio da su pred zakonom svi isti i da je slobodna sjea ume zakonom zabranjena,
bez obzira na vjersku i stranaku pripadnost. Zbog te svoje izjave umar edovi bio je strogo kanjen.
O slubenoj agitaciji dravnih slubenika svih nivoa vidi jo u: Pravda, Sarajevo, 21.12.1924.
41 Sreski naelnik u Jajcu kao slubeni agitator, Pravda, Sarajevo, 25.12.1924, 2. U Jajcu je
zabiljeeno da je sreski naelnik Pani odbijao pruati slubene usluge pristalicama opozicionih
stranaka.
42 Kotarski ured u Zenici kao urednitvo i ekspedicija radikalskog listia, Pravda, Sarajevo, 25.12.1924, 2.
43 Zatvaranje graana, Pravda, Sarajevo, 25.12.1924., 2.
44 Izazovi poimaju!, Pravda, Sarajevo, 15.4.1924., 9.
45 ABHS, FVSO, pov. br. 2890/24, Izvjetaj Velikog upana Sarajevske oblasti o odranoj skuptini
DS, Sarajevo, 27.11.1924; ABH, FVSO, pov. br. 2890/24, Izvjetaj komande dravne strae sigurnosti
u Sarajevu, Sarajevo, 27.11.1924.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
420
i tamo rastjerivali opozicione birae.
46
U pokuajima da rastjeraju okupljene
pristalice JMO sa biralita u Graanici i sprijee ih u obavljanju glasanja, srnaovci
su zajedno sa andarmima pucali u masu.
47
Tom prilikom pogodili su trojicu
Muslimana, od kojih je Bego Beli smrtno stradao, a Beir Rizvanovi i Osman
Bajtarevi tee ranjeni.
48
Ovi zloini ostali su nekanjeni.
49
U mjestu elebii
etnici su batinanjem prisiljavali pristalice JMO da glasaju za radikale, zbog
toga je 300 pristalica JMO napustilo biralite, jer nisu mogli slobodno glasati.
50

U Visokom su srnaovci uputili otre prijetnje predsjedniku birakog odbora dr.
Zakiu, ukoliko doe na izbore.
51
Teroristike akcije SRNAO i etnika posebno su bile izraene u Banjoj
Luci i banjalukom izbornom okrugu protiv SZ-a.
52
Veliku ulogu u djelatnosti
ovih organizacija u banjalukom okrugu imao je radikal Kosta Majki, narodni
poslanik.
53
On je prilikom zbora HRSS-a, odranog 29.9.1924. godine u Banjoj
46 Stenografske beleke Narodne skuptine, 87-88.
47 ABHS, FVSO, pov. br. 375/25, Visoki andarmerijski vod 3. andarmerijskog puka Komandiru
130, Visoko, 12.02.1925. U sukobima sa pristalicama JMO uestovovali su pored srnaovaca i etnika
Vide Puare, Vlajka Nikolia, Mitra Malia i Svetozara alice i pripadnici andarmerije. U izvjetaju
andarmerije navodi se da je Bego Beli usmren metkom iz civilne puke, a da se ne zna izvrilac
tog djela.
48 ABHS, FVSO, pov. br. 375/25, Poglavar sreza Visokog Velikom upanu Sarajevske oblasti,
Izvjetaj o ubistvu Bege Belia te teke odnosno lahke telesne ozlede Beira Rizvanovia i Osmana
Bajtarevia na biralitu Graanica na dan izbora dne 8/II. 1925, br. 1121, Visoko, 9.2.1925. Poglavar
visokog sreza u svom izvjetaju istakao je sljedee: (...) nismo mogli doznati kako je to nastalo, te da
li su se Muslimani sami izmegju sebe ozledili ili ih je tko drugi ozledio.
49 ABHS, FVSO, pov. br. 375/25, Poglavar sreza Visokog Velikom upanu Sarajevske oblasti,
Izvjetaj o ubistvu Bege Belia te teke odnosno lahke telesne ozlede Beira Rizvanovia i Osmana
Bajtarevia na biralitu Graanica na dan izbora dne 8/II. 1925, br. 1121, Visoko, 9.2.1925. U
izvjetajima sreskih, policijskih, pa i izvjetaju Velikog upana Sarajevske oblasti od 21.6.1925.
upuenog Ministru unutarnjih poslova pokuavala se prikriti odgovornost policijskih slubenika za
ubistvo Bege Belia.
50 ABHS, FVSO, pov. br. 486/25; Stenografske beleke Narodne skuptine, 88; Atif Purivatra,
Jugoslavenska muslimanska organizacija u politikom ivotu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca,
Drugo izdanje, Sarajevo, 1977, (Dalje: A. Purivatra, Jugoslavenska muslimanska organizacija), 197.
51 Stenografske beleke Narodne skuptine, 88.
52 AJ, Fond Ministarstvo unutranjih dela Kraljevine Jugoslavije (dalje: 14), 76267, Pregled
bosanske tampe, Hapenje narodnog poslanika. Jo u junu 1924. godine reim je preko SRNAO poeo
sa progonom opozicionih stranaka. Policija je u Banjoj Luci bez ikakvog razloga, po nareenju velikog
upana Vrbaske oblasti Paunovia, uhapsila narodnog poslanika ZS-a St. Miletia. Nedugo nakon toga
u blizini zatvora bilo se okupilo nekoliko srnaovaca, koji su doli u namjeri da dijele pravdu, tj. da
tuku Miletia. Uz veliku hrabrost i portvovanje gospodina dr. ubrilovia, jednog od elnika ZS-a,
srnaovci su se razili.
53 Nusret ehi, Prilog prouavanju februarskih izbora 1925. godine u Bosni i Hercegovini,
Glasnik arhiva i Drutva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, br. 7, Sarajevo, 1967, (Dalje: N.
ehi, Prilog prouavanju februarskih izbora), 238. Prema miljenju Koste Majkia, odanost prema
reimu najbolje se postizala strahom, tj. terorom. U jednom svom govoru u Narodnoj skuptini rekao
je da su Muslimani, koji su se prije stvaranja Kraljevine SHS deklarirali kao Srbi na 15 koraka javljali
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
421
Luci, organizirao kontraagitaciju sa srpskim nacionalistima. Tom prilikom dolo
je do zikih obrauna izmeu srnaovaca i pristalica HRSS-a.
54
Do estokih
sukoba izmeu SRNAO i Hrvatske nacionalne omladine (HANAO),
55
dolo je
takoer 15. i 16. novembra 1924. godine. U sukobima je uestvovalo preko 150
srnaovaca i 5060 hanaovaca, a do prekida borbe dolo je na intervenciju organa
vlasti. Prilikom ovih borbi vie lica je povrijeeno na obje strane, a napravljena je
vea materijalna teta na objektu Hrvatskog pjevakog drutva Nada.
56
Takoer
su srnaovci i etnici sprijeili odravanje skuptine SZ-a, potom i odravanje
njene predizborne konferencije u Banjoj Luci. Teroristike akcije srnaovaca i
etnika u Banjoj Luci kulminirale su na sam dan izbora. Poticaj tome zasigurno
je bio dolazak uoi izbora kuma srnaovske zastave Petar Mrkonji pukovnika
Milana Gavrilovia. Ovo je dalo ohrabrenje srnaovcima, pa su istu veer obilazili
kue po gradu i upuivali prijetnje graanima. Takoer su tog dana bili napadnuti
uvari kutija HRSS-a, dok su na dan izbora bili otjerani sa birakih mjesta.
57
Na
sam dan izbora u mjestu Gornji eher u Banjoj Luci, Boko Pani i jo trojica
srnaovaca, orujem su razgonili birae, kako bi ih sprijeili u izvrenju birakog
prava.
58
Teror srnaovaca zabiljeen je i u bihakom izbornom okrugu, gdje su
srnaovci i etnici terorizirali prvake SZ-a, B. ubrilovia i V. Ljubojevia.
59
Aktivisti etnika tokom izborne kampanje u bijeljinskom srezu (tuzlanski
okrug) predvoeni pisarom Dragomirom Steviem prijetili su stanovnitvu da
e svakom ko ne glasa za radikale baciti bombu u kuu. Pored toga napadali su
prvake SZ-a i nareivali uvarima izbornih kutija da ne uvaju izborne kutije SZ-
a, zbog ega mnoge kutije u tuzlanskom okrugu nisu bile nadzirane.
60
svakom Srbinu i isticali da je Bosna srpska i da su oni silom preli na islam. Prema Majkiu, promjena
kod Muslimana prema Srbima nastupila je jer: Nestalo je straha pa je nestalo i njihove ljubavi prema
Srbima.
54 Arhiv Republike Srpske Banja Luka (ARSBL), Fond Velikog upana Vrbaske oblasti (dalje:
FVVO), br. 387/24, Poglavar gradskog sreza banjolukog Velikom upanu Vrbaske oblasti u Banjoj
Luci, Hrvatska Republikanska Seljaka stranka u Banjoj Luci prigodom odravanja ovog zbora dolo
je do sukoba u gradu sa pristalicama Radikalne Stranke. Javlja se, pov. br. 387/24, Banja Luka,
30.9.1924.
55 ABHS, FVSO, pov. br. 99/1924, Veliki upan sarajevske oblasti Policijskoj direkciji u Sarajevu.
Kao protuteu akcijama orjunaa na podruju Bosne i Hercegovine osnivana je HANAO u Sarajevu
12.10.1922. godine. Na njenom elu se nalazio Josip Kriti. Obrazovana je sa ciljem da teroristikim
akcijama parira agresivnom jugoslavenskom nacionalizmu, koji je proteirala ORJUNA, a kasnije, od
1923., i velikosrpskom hegemonizmu ispoljavanom od strane SRNAO.
56 ARSBL, FVVO, br. 17843/24, Poglavar gradskog sreza banjolukog Velikom upanu Vrbaske
oblasti u Banjoj Luci, Sukob izmegju Srnaovaca i Hanaovaca, br. 80, Banja Luka, 17.11.1924. Zbog
ovih sukoba bio je uhapen i osuen hrvatski nacionalist Viktor Guti. Niko od srnaovaca nije odgovarao
zbog ovih sukoba.
57 N. ehi, Prilog prouavanju februarskih izbora, 238.
60 Stenografske beleke Narodne skuptine, 86-87; B. Gligorijevi, Srpska nacionalna omladina, 29.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
422
U travnikom izbornom okrugu zabiljeene su teroristike aktivnosti
SRNAO. Poticaj akcijama srnaovaca bio je svakako i govor radikalskog poslanika
Miroslava Spalajkovia, koji je odran na jednom predizbornom skupu NRS-a u
Travniku.
61
Tom prilikom okupljenim pristalicama on je izmeu ostalog rekao:
Ako ne dobijemo veinu gumenih kuglica, dobiemo ih olovnim.
62
Tako je
u mjestu Gerzovo prota Ubavi sa naoruanim srnaovcima obilazio uglednije
pristalice SZ-a, i tom prilikom prijetio im da e biti ubijeni i selo spaljeno ukoliko
ne glasaju za radikale.
63
Na glasakom mjestu ul. obanija u zgradi erijatske kole u Sarajevu, dolo
je do otvorenog sukoba i tunjave koje su izazvali srnaovci. Naime, predsjednik
birakog odbora na ovom glasakom mjestu bio je Jovan Nikolinovi, koji je
oteavao glasanje Hrvatima i Muslimana, zbog ega su ovi negodovali.
64
Potrebno
je napomenuti da je isti Nikolinovi bio predsjednik Glavnog odbora udruenja
etnika za Bosnu i Hercegovinu.
65
Negodovanje Hrvata i Muslimana navodno je
isprovociralo srnaovce, zbog ega je dolo do sukoba sa okupljenim biraima.
Tom prilikom nekoliko lica zadobilo je povrede glave usljed kamenovanja od
strane srnaovaca.
66
Sukob je dolaskom policije bio prekinut, ali je nakon toga
prerastao u gradske demostracije oko 200 srnaovaca i etnika. Demonstrantima
se pridruio i Nikolinovi.
67
Prilikom demonstracija oni su nainili velike
materijalne tete na objektima Jugoslavenskog lista, Hrvatske omladine i Hotela
Pota. Za ove izgrede bio je optuen Ferdo Kulier,
68
a veliki upan sarajevske
61 Dolazak g. Spalajkovia, Srpska rije, Sarajevo, 24.1.1925, 1; Za Kralja i Otadbinu!
Najmarkantnija mjesta iz govora g. Spalajkovia, Srpska rije, Sarajevo, 08.2.1925, 2.
64 ABHS, FVSO, pov. br. 378/1925, Komand. dr. strae sigurnosti u Sarajevu Policijskoj direkciji
u Sarajevu, Izvetaj o manifestacijama dana 8. februara 1925, br. 22/25. Komandir dravne strae
bio je obavijeten da neka grupa omladinaca navodno hanaovaca protestira pred biralitem. Meutim,
dolaskom na lice mjesta sa odredom od 10 ljudi on nije zatekao nikoga. U povratku je opazio grupu od
30-40 srnaovaca i etnika koji su drali Kuliera Ferdu, navodnog hanaovca. Srnaovci su imali namjeru
da ga bace u Miljacku. On je Kuliera od srnaovaca oslobodio i uz oruanu pratnju odveo u policijsku
direkciju, jer mu je zemjenik Dubaji prijavio, da se je Kulier u obaniji sa kamenjem bacao.
Sarajevske oblasti, Prijava radi nepravilnosti nekih dr. namjetenika, br. 679/925, Sarajevo, 20.5.1925.
Sarajevske oblasti u Sarajevu, br. 4314/25, Sarajevo, 10.2.1925.
67 ABHS, FVSO, pov. br. 378/1925, Komand. dr. strae sigurnosti u Sarajevu Policijskoj direkciji
u Sarajevu, Izvetaj o manifestacijama dana 8. februara 1925, br. 22/25. Poticaj za divljanje srnaovaca
i etnika dao je govor koji je demonstrantima nakon napada na Jugoslavenski list odrao dr. Andri,
dravni podsekretar i jedan od organizatora SRNAO na podruju Bosne i Hercegovine. Nakon njegova
govora srnaovci su nastavili sa demonstracijama po gradu i tom prilikom razbili nekoliko prozora na
zgradi Hrvatske omladine i Hotela Pota.
sarajevske oblasti u Sarajevu, Dogaaji od 8. do 9./II. 1925, br. 4211/25, Sarajevo, 9.2.1925. Policijska
direkcija za Bosnu i Hercegovinu ovim aktom upoznala je velikog upana u Sarajevu da je Ferdo Kulier
zadran u pritvoru i da e biti kanjen zbog izgreda.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
423
oblasti o ovim neredima izvijestio je Ministra unutarnjih poslova.
69
Nasilja koja su reim i njegovi pomagai (proreimske nacionalistike
organizacije) provodili u predizbornom vremenu i tokom samih izbora bila
su razlog zbog ega su oni oekivali optube opozicije. Da bi to preduhitrio,
vladajui reim nastojao je da umjesto optuenog bude tuilac. U cilju opravdanja
teroristikih akcija nacionalistikih organizacija tokom predizborne kampanje i
neregularnosti tokom izbora 1925. godine, Vlada je izdala naredbu pokrajinskim
vlastima da prikupljaju materijal, o navodnom teroru opozicije tokom
ovih izbora. Tako je dravni podsekretar Vilder u telegramu Velikom upanu
Sarajevske oblasti naredio da se sabere sav materijal o teroru opozicije pre i
posle izbora (...), uz naznaku da sve izvri u najkraem roku, da imamo na
materijal za verikaciju.
70
U nastojanju da pronau dokaze protiv opozicionih
stranaka, sreski naelnici kao teroristiko djelovanje okvalicirali su agitaciju
koju je JMO provodila meu Muslimanima tajno i strogo poverljivo, a da su
rimokatoliki sveenici javno i tajno agitirali za raun HRSS-a. Sve to, prema
njihovom miljenju, dovelo je do velikog uspjeha ovih stranaka na izborima.
71

Zbog nedostatka dokaza, sreski naelnici su sa tekom mukom nastojali prikupiti
podatke o navodnom teroru opozicije tokom izbora. Daleko vie bilo je
negativnih izvjetaja o ovom pitanju.
72
Na skuptinskim raspravama, gdje je opozicija veoma argumentirano
iznosila primjere teroristikih akcija nacionalista, radikalni poslanici imali
su samo rijei opravdanja za te akcije. Jedan poslanik NRS-a u skuptinskoj
raspravi o akciji nacionalistikih organizacija iznio je sljedee: (...) to se tie
69 ABHS, FVSO, pov. br. 387/1925, Veliki upan Sarajevske oblasti Ministarstvu unutranjih dela
Beograd, br. 367/25. U izvjetaju velikog upana istaknuto je sljedee: Prilikom izbora u Sarajevu
dolo je na svretku glasanja do manifestacije nacionalne omladine pred jednim biralitem usled
lansirane vijesti, da neki Hanaovci smjeraju napad na predsjednika toga birakog mjesta. Policija je
sprijeila sve sukobe, te je nacionalna omladina u povorci manifestirala kroz neke ulice varoi, kojom
je zgodom razbijeno jedno staklo na prozoru Jugosl. lista. Inae nije dolo nige do incidenata.
70 ABHS, FVSO, pov. br. 602/1925, Telegram dravnog podsekretara Vildera Velikom upanu u
Sarajevu.
71 ABHS, FVSO, pov. br. 602/1925, Poglavar sreza Sarajevskog Velikom upanu Sarajevske oblasti
Sarajevo, Na nareenje pov. br. slubeno od 3. marta tek. god., pov. br. 202/25, Sarajevo, 4.3.1925.
Izmeu ostalog u izvjetaju je kao teror okvalicirano i ovo: Franjevci u Sutjeskoj organizirali su bili
za vrijeme izbora seljake koji znadu itati, da oni ue djecu, koja ne idu u kolu vjeronauku. Temeljito
sumnjam, da su oni ovo uveli samo zato, da mogu preko vjere uticati na politiko miljenje katolika.
Konkretnog dokaza nemam, ali ono uljivo istupanje Franjevaca protiv vladinih pristaa daje mi
povoda da posumnjam da su oni ovu vjersku obuku upotrebljavali i u agitaciju za Radia. (...) Na
biralitu u Ljeevu i Motre D. izali su osim biraa i ene i deca muslimanska na biralite i celo vrijeme
biranja ostali tako samo da mogu terorisati one, koji bi se usudili glasati za vladinu listu. (...) Pred
same izbore poverljive i ugledne linosti J.M.O. poslane iz Sarajeva, odrale su sa Muslimanima tajni
sastanak u selu Hrasnici, a u zgradi muslimanskog mejtefa (kole), te su i tada pozivali muslimane da
glasaju samo za Spahu (...).
72 Opirnije o tome u: ABHS, FVSO, pov. br. 602/1925.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
424
patriotskih udruenja, ja njihovu pojavu mogu da razumem u krizi kao to je ova
koju preivljava naa zemlja. Udruenja se javljaju spontano i kao reakcija prema
mranim silama, koje se koaliu da rue htevi da se koriste tekom situacijom u
koju je zapala ova naa zemlja. Kad su to osetili oni koji su saraivali na izgradnji
ove zemlje, seajui se drugova koji su pali na bojnom polju, gledajui one koji
su ostali slepi i sakati, oni su se zbili u falangu u odbranu krvave tekovine, to se
zove Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca.
73
Podrku koju im je davala NRS nisu
krili srnaovci i etnici, koji su otvoreno o tome pisali u svojim nacionalistikim
listovima. Iako su nacionalistike organizacije sprovodile teror na svim nivoima
i svim sredstvima, protiv poinioca teroristikih djela i zloupotreba slubenih
poloaja, vladajui reim nije preduzimao nikakve zakonom propisane mjere.
74

Zakljuak
Politike borbe izmeu centralistiki i federalistiki orjentiranih politikih
stranaka bile su prisutne od poetka formiranje Kraljevine SHS, a dovele su do
degradacije parlamentarnog ivota u dravi. Najizraenija politika previranja
bila su u vrijeme odravanja parlamentarnih izbora, a posebno onih koji su
odrani 8.2.1925. godine. Tada su vladajue stranke (NRS i SDS) izale na izbore
sa parolom ouvanja dravnog i narodnog jedinstva. U cilju osiguranja pobjede
na izborima angairale su cijeli dravni i inovniki aparat, te proreimske
nacionalistike organizacije, koje su opet, imale zadatak da sprijee pod svaku
cijenu ulazak u Parlament anacionalnih i antidravnih elemenata, tj.
opozicionih stranaka. Zbog toga su nacionalisti na izborima 1925. godine pruili
izdanu pomo dravotvornim strankama (NRS i DS).
Djelatnost nacionalista tokom parlamentarnih izbora 1925. godine bila
je prepoznatljiva kroz izvoenje teroristikih akcija, protiv svih politikih
neistomiljenika. Teroristike akcije bile su izraane u svim izbornim okruzima
na podruju Bosne i Hercegovine. Iako su nacionalisti tokom izbora 1925. godine
poinili veliki broj teroristikih djela, ipak, od strane dravnih organa nisu bili
kanjeni. Takvim postupcima, reim se identicirao sa akcijama nacionalistikih
organizacija.
Dakle, nacionalistike organizacije su djelovale kao odredi privatne
vojske reima i vladajuih politikih stranaka. Akcije koje su provodili
nacionalisti u cilju sprjeavanja opozicionih stranaka u odravanju predizbornih
skupova, a potom ometajui birae da glasaju, umnogome su doprinijele pobjedi
dravotvornih stranaka na ovim izborima. Svojom djelatnou nacionalistike
organizacije su raspirivale mrnju i stvarale dubok razdor meu narodima Bosne
i Hercegovine.
74 ABHS, FVSO, pov. br. 987/1925. i 1023/1925.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
425
Summary
The political struggle between centralist and federalist-oriented political
parties was present from the beginning of the formation of the Kingdom of Serbs,
Croats and Slovenes and has led to degradation of parliamentary life in the country.
Most conspicuous was the political turmoil during the parliamentary elections,
especially those held on 8th of February 1925. Ruling parties (NRS and SDS)
promoted themselves under the motto of the state and national unity. In order
to ensure victory in the elections they have hired entire state and bureaucratic
apparatus, and the nationalist pro-regime organizations, which in turn, had
the task to prevent entering to the parliament of antinational and antistate
elements, i.e. opposition parties, at all costs. Therefore, the nationalists in the
elections of 1925. gave generous assistance to state parties (NRS and DS).
The activity of the nationalists in parliamentary elections of 1925. was
recognized through the performance of acts of terrorism against all political
opponents. Terrorist actions were conducted in all constituencies in Bosnia and
Herzegovina. Although the nationalists during the elections of 1925. committed
a large number of terrorist acts, they were not punished by the state authorities.
By such actions, the regime identied itself with the actions of nationalist
organizations.
Thus, the nationalist organization operated as a designated private
military of the regime and the ruling political parties. Actions carried out by
nationalists in order to prevent the opposition party rallies, and then interfering
with voters, have greatly contributed to the victory of state-building parties
in this election. Activities of nationalist organizations were inciting hatred and
created a deep rift among people of Bosnia and Herzegovina.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
427
Mina KUJOVI,
Arhiv Bosne i Hercegovine Sarajevo

OBILJEAVANJE 40-TE GODINJICE GIMNAZIJE U
TUZLI 1939. GODINE
Abstrakt: U ovome radu se govori o obiljeavanju 40-te godinjice
Gimnazije u Tuzli 1939. godine. Osim uprave kole, u organizaciji proslave
uestvovali su i uenici, lanovi akog potpornog drutva Zajednica
doma i kole koje je 1937. godine osnovano pri tuzlanskoj gimnaziji. Veliku
zaslugu je imao i g. Veljko esarovi, uitelj vjetina koji je organizirao sve
koncertne dijelove programa. Na dan proslave cijeli je grad bio iskien
dravnim zastavama, sve je organizirano i proteklo u duhu manifestiranja
ljubavi prema Kralju i patriotizma prema otadbini - Kraljevini Jugoslaviji.
Kljune rijei: Bosna i Hercegovina, Tuzla, gimnazija, obiljeavanje 40-te
godinjice, uprava, uenici, Kraljevina Jugoslavija.
Uvod
Realna gimnazija u Donjoj Tuzli je otvorena 12. septembra 1899. godine
kao trea gimnazija u okupiranoj Bosni i Hercegovini
1
. Gimnazija je otvorena
na temelju odluke gradskog vijea i odobrenja Zemaljske vlade za Bosnu i
Hercegovinu iz Sarajeva, prema ijoj odluci sve tri realne gimnazije imaju
isti nauni cilj kao slini zavodi obiju drava u monarhiji, a uglavnom im je
organizacija jednaka.
2
kolovanje je trajalo osam godina kao i u ostale dvije
velike gimnazije. U tuzlanskoj gimnaziji je u prvoj godini bilo svega devet
profesora. Taksa za upis u kolu iznosila je 4 krune. Ve kolske 1906/07. godine
u Realnoj gimnaziju u Donjoj Tuzli otvoren je i VIII razred.
3
Tuzlanska gimnazija je uvijek ila u korak sa optim napretkom i imala
uenike koji su svojim radom i djelima u razliitim oblastima stvaralatva
postigli velike rezultate, ne samo bosanskohercegovakog, nego i svjetskog
1 Prva gimnazija je otvorena u Sarajevu 1879., a druga u Mostaru 1893. godine.
2 Izvjetaji o upravi u Bosni i Hercegovini za 1905. godinu, str. 23.
3 U arhivskoj grai Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu sauvani su izvjetaji o ispitima zrelosti
na velikim gimnazijama u Sarajevu, Mostaru i Bihau. Iz izvjetaja za kolsku 1906/1907. godinu
saznajemo da su ispit zrelosti na Gimnaziji u Tuzli te godine poloili: Boszak Stjepan, Brki Zvonimir,
eri Duan, Kapetanovi Husein, Kusvzenko Ksekses, Koji Teodor, Krsti Antonije, Kurtagi
Mustafa, Matea Rudolf, Matijaevi Rado, Novak Hugo, Premui Andrija, Reizovi Abdurahman,
Vein Boidar, Vilfan Rajmund, Wiesler Adolf i Zimmerman Leo. (ABH, ZV, 1907., ifra 118-95).
Sudei prema imenima gimnazijalaca pored ijih imena je u dnevniku upisano zrio, od 17 maturanata
samo su trojica bili Bonjaci.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Mina KUJOVI
428
nivoa. Gimnazija je, u skladu sa tradicijom Bosne i Hercegovine i grada Tuzle,
obzirom na razliita vremena i obiaje kroz koja je prolazila, uvijek uspijevala
odgajati djecu u duhu dobrote i ouvanja osnovnih ljudskih vrlina.
4
Obiljeavanje 40-te godinjice gimnazije u Tuzli
Dana 16. decembra 1939. godine sveano je proslavljeno 40 godina
djelovanja tuzlanske gimnazije.
5
Proslavu su organizirali kolski odbor i ako
potporno drutvo Zajednica doma i kole koje je osnovano pri tuzlanskoj
gimnaziji 1937. godine.
Organizatori proslave su
pozvali na sveanost sve svrene
ake tuzlanske gimnazije, sve bive
ive direktore i nastavnike a svi koji
su bili u mogunosti prisustvovali
su proslavi.
Gosti su poeli pristizati
ve 15. decembra.
6
Sveano
obiljeavanje 40-te godinjice
otpoelo je 16. decembra ve u
9 sati kad je odrana zadunica
umrlim i u Prvom svjetskom ratu
poginulim nastavnicima i acima.
7
Nakon podsjeanja na poginule i odavanja pomena u bogomoljama
gosti su se sabrali u gimnastiku dvoranu tuzlanske gimnazije gdje je u 11 sati
odrana akademija za uenike. Ovoj su akademiji prisustvovali nastavnici i aci
svih kola u Tuzli i mnogobrojni graani. Na ovoj akoj/uenikoj akademiji
direktor Gimnazije, ore Vaskovi je odrao predavanje o 40-to godinjem radu
tuzlanske gimnazije u kojem je naroito istaknuo nacionalnu svijest i patriotski
zanos srednjokolske omladine i nastavnika tuzlanske gimnazije u predratno
vrijeme.
8
4 http://www.gms.inet.ba/100god.php
5 ABH, KBUDB, 1938. IV-45470 .
6 15.12. u Tuzlu su stigli: izaslanik ministra prosvjete g. Aranelovi Panta, naelnik prosvjetnog
odjeljenja Kraljevske banske uprave drinske banovine u Sarajevu, izaslanik bana Drinske banovine
dr. Vaso Gluac, senator, bivi dugogodinji nastavnik i direktor i dr. Tugomir Alaupovi, ministar u
penziji, bivi direktor tuzlanske gimnazije.
7 U rimokatolikoj crkvi zadunice je u 9 sati sluio dr. Drago Dujmovi, profesor katolike
vjeronauke na tuzlanskoj gimnaziji, a u pravoslavnoj crkvi sluilo je u 10 sati 5 svetenika dok je govor
odrao g. Dimitrije Jankovi, bivi vjerouitelj pravoslavne vjeronauke na tuzlanskoj gimnaziji. Pomen
na poginule odran je u 9 sati i 30 min. i u jevrejskom hramu.
8 Kako se proslava deavala u predratno vrijeme 40-ta godinjica tuzlanske gimnazije protekla je u
Gimnazija u Tuzli
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Obiljeavanje 40-te godinjice Gimnazije u Tuzli 1939. godine
429
Nakon govora direktora Gimnazije i pozdrava vladajuoj dinastiji u
Beogradu uenici tuzlanske gimnazije su izveli pripremljen program koji je sa
njima pripremio g. Veljko esarovi, uitelj vjetina na tuzlanskoj gimnaziji.
9
Obiljeavanje godinjice nastavljeno je istog dana uveer. U 8 sati i 30
minuta odran je sveani skup i koncert u velikoj sali Sokolskog doma. Velika
dvorana Doma jedva je mogla primiti sve koji su doli da prisustvuju ovoj
sveanoj proslavi. Prisustvovao je i izaslanik kralja Petra II, gos. Stipkovi Ivan,
pukovnik. U iekivanju njegovog dolaska vojna muzika je odsvirala dravnu
himnu, a zatim je direktor Gimnazije, ore Vaskovi, nakon to je istaknuo
vanost proslave za cijeli grad Tuzlu, iznio ukratko sav rad tuzlanske gimnazije
na podizanju prosvjete u narodu i naglasio otaastvoljublje predratne ake
omladine koje se svojim stradalatvom moe staviti uz bok onih heroja koji su
dali svoje ivote na raznim ratitima za osloboenje i ujedinjenje naeg naroda.
Nakon to je stigao izaslanik kralja Petra II, direktor je ponovo pozdravio prisutne
goste, a meu njima naroito predstavnike raznih kulturnih i prosvjetnih drutava
i ustanova i ponovo je klicano kralju i otadbini i ponovo je odsvirana dravna
himna.
Izaslanik ministara prosvjete, gos. Panto Aranelovi je saeto i biranim
reima izneo zasluge tuzlanske gimnazije (...). Po zavrenom govoru izaslanik
je predao direktoru Vaskoviu, uz buran aplauz, orden Sv. Save III stepena
kojim je kralj Petar II, na prijedlog ministra prosvjete, odlikovao tuzlansku
gimnaziju. Direktor se zahvalio na dodijeljenom odlikovanju i visokoj panji te
izjavio da e tuzlanska gimnazija i u budue nastaviti radom za dobro Kralja i
Velike Otadbine Jugoslavije na onim tradicijama koje su joj ostavile predratne
nacionalne generacije nastavnika i aka.
Nakon ovog govora uz burne aplauze i klicanje prisutnih proitani su
pozdravni telegrami koji su upueni kralju Petru II, knezu namjesniku Pavlu, gos.
manifestiranju ljubavi prema kralju i otadbini. Nakon odranog govora, direktor Vaskovi je pozdravio
prisutne goste, bive direktore i nastavnike te ake tuzlanske gimnazije, a onda su, kako je navedeno
u izvjetaju, uslijedili oduevljeni usklici: ivelo Njegovo Velianstvo Kralj Petar II i ceo Kraljevski
Dom, a aki hor je otpevao Dravnu himnu.
9 U programu su izvedene slijedee recitacije i pjesme:
1. Gajdovi: a) Domovini; b) ablji hor pjevao muki djeiji hor uz pratnju klavira;
2. Vl. Jovanovi: Pozdrav idealnoj slozi Srba i Hrvata, deklamovao Gada Vladimir, uenik IV razreda;
3. Gajdovi: a) Pjesma iz June Srbije, Sadila Timke ... Borjane ... b) poljar: Po puhul je --- pjevao
djeiji enski hor;
4. Narodne dalmatinske pjesme uz pratnju klavira pjevali su u duetu Brajdi Vjekoslav i Kovaevi
Dragan, uenici I razreda;
5. Dr. Tugomir Alaupovi: Materine suze, recitovala je Kornelija esarevi, uenica II razreda;
6. Veber-Poper: varijacije na opere Fraic, svirala je na klaviru Ljerka Puti, uenica III razreda; i
7. Dr. Vinko ganjec: Meumurske pjesme a) Dremle mi se... b) Kaj se ripetilo, pjevao je mjeoviti
gimnazijski hor.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Mina KUJOVI
430
Boidaru Maksimoviu,
ministru prosvjete i gos.
Vladimiru Jevtiu, banu
Drinske banovine.
Poslije proitanih
pozdravnih telegrama
na skupu su govorili
i prisutne pozdravili
gosti manifestacije.
10

Potom je odran koncert
na kojem je izveden
sljedei program:
1. Rihard Vagner:
Arija iz opere Tanhojzer
(Pjesma veernjai)
2. J. Krsti: Majka
srpskog junaka; J.
Gotovac: Smijeno udo
pjevao gimnazijski zbor;
3. L. Lisovoj:Ukrajinska narodna igra, izvodili uenici IV razreda;
4. M. Tajevi: Borjanke, Viknela Jana, pjevao mjeoviti gimnazijski hor;
5. Dobri Hristov: Petru petruvljanku, pjevao mjeoviti hor;
6. Sv. Milenovi: Budan sam, scena u tri dijela, izvodili uenici Gimnazije.
Nakon to je ispraen izaslanik Nj. V. Kralja Petra II uz pratnju muzike,
sviranjem dravne himne i pokliima : ivio kralj, nastavljena je zabava do
kasno u no.
Zabavu su materijalno potpomogli bivi uenici tuzlanske gimnazije
svojim prilozima kao utemeljivai akog potpornog drutva Zajednica doma
i kole. Osim bivih uenika, dobrovoljne priloge su dali i brojni graani Tuzle
pa je ist prihod zabave bio 1.000 dinara, sve u korist akog potpornog drutva.
Na sam dan proslave, 16. decembar 1939. godine grad je bio okien
dravnim zastavama. Drutvo Zajednica doma i kole je organizirajui ovu
10 Na skupu su govorili: izaslanik bana Drinske banovine, gos. Milan Popovi, naelnik; dr. Vaso
Gluac, senator i dr. Tugomir Alaupovi, ministar u penziji kao bivi direktor tuzlanske gimnazije; gos.
Hasaaga .Jai (neitko?), gradonaelnik u ime grada Tuzle; Nikifor Tadi, starjeina Sreskog suda te
lan Sokolskog drutva i Prosvjete; Osman Vilovi, bivi ministar i bivi senator u ime Muslimanskog
kulturnog kluba; g-a Milena Banjanin, uiteljica u penziji u ime drutva Kolo srpskih sestara; gos.
Vaso Marinkovi, upravitelj u ime Graanske kole; gos. Fuad Idrizbegovi u ime drutva Gajret i dr.
Ignjat Rizner, advokat u ime bivih aka i u ime drutva Zajednica doma i kole.
Ovako je trebala izgledati tuzlanska gimnazija
(Arhiv BiH, Fond Zemaljska vlada Graevinsko
odjeljenje idejni nacrt)
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Obiljeavanje 40-te godinjice Gimnazije u Tuzli 1939. godine
431
proslavu uinilo sve da proslava uspije na zadovoljstvo svih uesnika. Ueniki
roditelji su uestvovali sa svojim dobrovoljnim prilozima u novcu, ali su dali i
priloge za bogat i obilan bife. Najvee zasluge za pripremanje koncertnih izvedbi
pripale su Veljku esaroviu, uitelju vjetina na tuzlanskoj gimnaziji.
Zakljuak
Iz pregleda dvodnevnog obiljeavanja 40-te obljetnice tuzlanske gimnazije
vidi se da je sve prolo u duhu iskazivanja ljubavi prema kralju i otadbini
Jugoslaviji. Iz odabranih recitacija i izvoenih kajkavskih pjesama moe se
vidjeti kako se nastojalo pokazati prijateljstvo prema Hrvatskoj. U programu
obiljeavanja etrdesete godinjice Gimnazije u Tuzli nije uestvovao niti jedan
uenik bonjake nacionalnosti, bez obzira na injenicu da su Bonjaci u to
vrijeme inili veinu stanovnitva Tuzle.
Summary
From a review of the two-day celebration of 40th anniversary of the
Gymnasium to see that everything went in the spirit of expressing love for
king and country of Yugoslavia. From the recitation of selected poems and
izvoenih kajkavskih can see that we have tried to show friendship towards
Croatia. In celebration of the fortieth anniversary of the gymnasium in Tuzla did
not participate, nor a student of Bosniak nationality, regardless of the fact that
Bosniaks at the time constituted the majority of the population of Tuzla.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
433
Dr. sc. Safet BANDOVI
Institut za historiju u Sarajevu
ODJEK MUSLIMANSKIH REZOLUCIJA IZ 1941.
GODINE
Abstrakt: Krajem ljeta i u jesen 1941. bonjako graanstvo se putem
niza rezolucija upuenim vrhovima NDH, donijetim u vie gradova (Prijedor,
Sarajevo, Mostar, Banjaluka, Bijeljina, Tuzla), u nezavidnim prilikama okupacije
i pustoenja, sveope line i materijalne nesigurnosti i neizvjesnosti, ogradilo od
ustake politike progona Srba, Jevreja i Roma. Zaetkom svih tih rezolucija, prije
svega Sarajevske, smatra se skuptinski zakljuak Udruenja ilmije El Hidaje
od 14. avgusta 1941. kojim se javno protestiralo protiv zloina i stradanja.
Potpisnici rezolucija su bili predstavnici javnog ivota Bonjaka, funkcioneri
Islamske zajednice, raznih drutava i udruenja, poslovni ljudi, posjednici,
intelektualci i drugi ugledni graani. U osnovi antifaizma sadrano je, pokazuju
na svoj nain i ove rezolucije, najdublje ljudsko pravo, pravo na ivot, slobodu i
ravnopravnost pojedinca i nacionalnih kolektiva.
Kljune rijei: Bonjaci, Drugi svjetski rat, genocid, antifaizam,
solidarnost, humanizam.
Uvod
Epoha kratkog XX stoljea je, zahvaljujui brojnim fenomenima, postala
najkontradiktorniji period u historiji ljudskog drutva. Rasprave o ratovima i
pravdi su jo uvijek politiki i moralno neophodne.
1
Predmet sjeanja jedne nacije
u manjoj mjeri ovisi od njene prolosti nego od njene sadanjosti, koja odreuje
javno sjeanje. Savremenost iziskuje racionalne rekonstrukcije, asimetrine
slike prolosti, obuhvatanje iznijansiranih historijskih pojava u cjelini. Svaka
analiza moe otvoriti ire vidike za drugaija promiljanja prethodnih zbivanja,
pri emu se rjee radi o potpuno novim saznanjima, a ee o pomjeranjima
akcenta, istraivanjima nekada zanemarenih segmenata prolosti, drugaijim
uglovima promatranja koji iziskuju potrebe novog vremena, izmijenjenih
drutvenih okolnosti u kojima djeluju i historiari.
2
Istraivanje prolosti ukazuje
1 Opir. M. Volzer, Pravedni i nepravedni ratovi: moralni argumenti sa istorijskim primerima,
Beograd 2010., 8.
2 O. Milosavljevi, Savremenici faizma (1): percepcija faizma u beogradskoj javnosti 1933.-1941.,
Beograd 2010., 8.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
434
na velike varijacije drutva, brojne naine na koje su ljudi organizirali svoj ivot,
mnoge strategije preivljavanja, naine razmiljanja, na itave nizove shvatanja
ispravnog i pogrenog. Jo je Solomon upozoravao da u kriznim vremenima
niko nema pravo da brine samo o sebi, svojima i svojoj imovini, ve mora da
pomogne narodu u njegovoj patnji. Etinost nekog ina spoznaje se na osnovu
ocjene da li se promatranom aktivnou ovjek potvruje po mjeri svoje prave
generike sutine.
3
Po predmetu i metodu prouavanja prolost i sadanjost meusobno se
dopunjuju. Historiar zapoinje od dananjeg kako bi razjasnio ono jueranje, i
kao istraiva on rekonstruira genezu aktuelnog na osnovu historijskih tragova.
4

Ideoloka generalizacija u socijalistikoj Jugoslaviji deformirala je reljefnu
sliku historijske stvarnosti i racionalnog saznavanja prolosti koja je imala vie
sastavnica od onih nametanih politikom monolitnog jednozvuja. Vlast je
otvoreno dekretirala prolost, pa su njene slike bile aktivni idejni inilac.
5
Raspad
ideoloke paradigme utjecao je, uz uvaavanje i novih iskustava, sadranih u
protoku vremena, prisutnih u svijesti savremenika, pa i historiara kao eda
svoje epohe, na tematske, metodoloke i sadrajne prevrate u memoriji,
sporenja razliitih zajednica pamenja, temeljno preispitivanje i preoblikovanje
razliitih slojeva historijske svijesti.
6
Tokom postjugoslavenskih ratova i ratne
tranzicione, posljednje decenije XX stoljea razbuktao se i konikt na polju
historiograje, praen sporovima o historijskim injenicama i o vrijedonosnim
sudovima o injenicama. On je ritualizirao one historijsko-ideoloke frontove s
3 U literaturi se, kao jedan od primjera pozivanja na potivanje ideje tolerancije meu ljudima,
bez obzira na vjersku ili nacionalnu razliitost, navodi i Proglas muslimanima koji je reisul-ulema
Demaludin auevi objavio u listu Jeni Misbah u ljeto 1914., na samom poetku Prvog svjetskog
rata, u atmosferi velikih napetosti u Bosni i Hercegovini, posebno tekog poloaja u kome se nalo
srpsko stanovnitvo nakon Sarajevskog atentata i ubistva nadvojvode Franza Ferdinanda. Reis tada
poziva bosanskohercegovake muslimane da budu obazrivi i promiljeni, da ne ine nikakvih
besposlica, izraavajui uvjerenje da e se pokazati kao estiti i poteni, i da e uloiti sav svoj
trud, da svome blinjem, svome komiji bez razlike vjere, u ovim ozbiljnijim vremenima u pomo
priskoiti Mi ivimo sa drugim nemuslimanskim graanima u naoj domovini, s kojima smo se
izrodili i s kojima emo ivjeti i umrijeti. Zato ne treba nikad smetnuti sa uma, da bi svaki na hrav
postupak prema njima mogao donijeti za sobom vrlo rune posljedice S toga se treba klonuti svega,
to bi ponizilo ugled jednom muslimanu, to bi izazvalo pretpostavljene oblasti, i to bi bilo u stanju
pomutiti dobre odnoaje meu nama i naim sugraanima drugih vjera cit. prema: N. Veladi,
Drutveno-politiki aspekt djelovanja reisa Demaludina auevia, Bonjaka pismohrana, sv. 10, br.
32-33, Zagreb 2011, 155-156; opir. Reis Demaludin auevi prosvjetitelj i reformator, Sarajevo
2002.
4 K. elstali, Prolost nije vie to je nekad bila: uvod u istoriograju, Beograd 2004., 25; H-J.
Nojbauer, Istorija glasina, feljton, Politika, Beograd 8. februar 2011; V. Kajzer, Lano jednaenje
totalitarizama, Politika, Beograd 2. april 2011.
5 T. Kulji, Zloine pamtiti kao ivu ranu, Politika, Beograd 6. april 2011.
6 Opir. . Stankovi-Lj. Dimi, Istorija pod nadzorom, Beograd 1996.; B. Petranovi, Istoriograja
i kritika, Podgorica 1997.; Isti, Istoriografske kontroverze, Beograd 1998.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Odjek Muslimanskih rezolucija iz 1941. godine
435
korijenima u XIX stoljeu, koji su nametnuli teoloku viziju historije.
7
Nema vie
normiranih, jednodimenzionalnih pria. Primjenom tehnologije detabuiziranja,
deideologiziranja i prevazilaenja preutkivanja kao oblika potiranja prolosti,
skidanjem ideolokih hipoteka i kvalikativa, kompleksne teme vezane za
slojevita iskustva prolosti, kao i za druga kontroverzna zbivanja, mogu se
studioznije istraivati.
Postkomunizam je pokazao bezbroj lica. Svaka historija je izbor, kae
Lisjen Fevr. Historija nije egzaktna nauka, po deniciji je aksioloka, skeptina
i kritina, podlona je razliitim interpretacijama. Historijske injenice se mogu
zaboraviti, ali se ne smije zaboraviti empatija, mogunost razumevanja poteza
ove ili one skupine ljudi nekada; mora se nauiti razumevati istorijski i drutveni
kontekst u kojem neko donosi odreene odluke.
8
Revizija historijske slike je
razumljiva tenja ka preispitivanju tumaenja prolosti, skidanju sa nje debelih
slojeva legendi, da bi se lake shvatila sadanjost. Generalizacije vode u zablude.
Primjetna je, s druge strane, injenica da u svijesti, pa i u historijskom pamenju
savremenih ljudi gospodare vizuelni sadraji.
9
Tragina zbivanja tokom posljednje
decenije XX stoljea u znatnoj mjeri su dramatizirala i dezorijentisala, ne samo
ope idejne, ve i idejne, historijsko-naune tokove. Nema genocidnih naroda,
mada ima genocidnih politika, i to onih s jasno prepoznatljivim pogromakim
namjerama i ciljevima, ili, pak, politika koje imaju takve svoje strateke ciljeve
koji se, pod odreenim historijskim i drutvenim prilikama, ne mogu ostvariti
drugaije nego samo putem genocida. Ta je u skladu s priznanjem injenice da te
i takve politike mogu prigodno stei iroku i masovnu kolektivnu, iako po pravilu
samo parcijalnu i djelimino iznuenu potporu.
10
Nacionalistike ideologije
odreuju opi pravac onome to treba uraditi i daju individualnim poiniocima
osjeaj svrhe i namjere. Pravda za zloince i rtve moe traiti razdvajanje
nacionalnosti od zloina i naglaavanje vanosti viktimizacije na individualnom
7 R. Vale, Teoloka vizija istorije, Monitor, br. 798, Podgorica 3. februar 2006. Dr. Nusret ehi
govori 1993. na jednom skupu u Sarajevu da u vihoru rata isezavaju sve iluzije koje smo gajili u
tu nau, slovensku i jugoslovensku srodnost i solidarnost kao glavnom cementu naeg doskoranjeg
jugoslovenskog dravnog jedinstva, iznosei dalje: Cio svoj radni vijek posvetio sam izuavanju
novije historije naih naroda, sa naglaskom na historiju Bosne i Hercegovine. U tom svom radu bio
sam, sigurno, optereen nizom zabluda, ukazujui zatim na potrebu jednog temeljitijeg valoriziranja
i demitologiziranja prolosti cit. prema: N. ehi, Sarajevo u prijelomnim danima stvaranja
Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, u: Prilozi historiji Sarajeva, Sarajevo 1997., 328.
8 T. Jakovina, Prolost ne znamo, ne moemo je ni ulepati, ni o njoj se dogovoriti, Politika,
Beograd 7. april 2011., 14.
9 P. Markovi, Ima li ovde velikana?, Politika, Beograd 21. maj 2011.
10 Naunici su u naelu saglasni da je genocid zloin drave, odnosno da su ukupno vienje, stavovi,
ponaanje i odluke najvieg politikog rukovodstva presudni faktori za pojavu zloina genocida. Oni ne
nastaju odozdo, ve dolaze odozgo, dogaaju se uz znanje, saglasnost i uee dravnih organa;
opir. S. Vrcan, Nema genocidnih naroda, ali ima genocidnih politika, Helsinka povelja, br. 103-
104, Beograd januar-februar 2007., 46; Miloeviu dokazan genocid u Bosni: meupresuda Hakog
tribunala od 16. juna 2004., Sarajevo 2007., 140.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
436
nivou.
11
Historijat rasizma treba promatrati u kontekstu cjelokupne historije.
Nacisti su bili jedna narcistika civilizacija, potinjena jednoj jedinoj predstavi
o svijetu (B. Silnik) u kome nije bilo prostora za druge. Jevreje nisu smatrali
za ljude. Nazivali su ih komadiima drveta ili papira koje nije bilo strano
bacati u vatru.
12
U obuci za ataee, u Njemakoj je od sredine tridesetih godina
do poetka Drugog svjetskog rata 1939. bila obavezna posjeta Adolfu Hitleru
kao i koncentracionom logoru Dahau.
13
Faizam je ekstremni nacionalizam, a
dosljedno rastumaeni antifaizam, shvaen kao teorijski postulat i moralno-
politika vertikala XX stoljea, najpouzdanija je osnova kritike raznovrsnih
oblika nacionalistike uskogrudosti. Antifaizam je odrednica kojom se treba
ponositi. On je protiv diobe ljudi po bilo kom osnovu, osim diobe na ljude i
neljude. Dosljedni antifaizam, kako navodi dr. T. Kulji, brani jednakost
svega to nosi ljudski lik. U osnovi antifaizma sadrano je najdublje ljudsko
pravo, pravo na ivot pojedinca i nacionalnih kolektiva, sadrani su sloboda i
ravnopravnost ljudi i naroda. Antifaistika prolost je spona naroda i drava
kojima su ljudske slobode na vrhu drutvene piramide.
14
I u ratnim vremenima,
11 Karl Jaspers je prije vie decenija primjetio da ne postoji pojam protezanja nacionalnog karaktera
na svakog pojedinog pripadnika nacije narod ne moe junaki poginuti, ne moe biti zloinac,
ne moe postupati moralno ili nemoralno: to mogu samo pojedinci cit. prema: D. MacDonald,
Suivot ili meusobna mrnja?, u: Suoavanje s jugoslavenskim kontraverzama: inicijativa naunika:
centralnoevropske studije, priredili C. Ingrao Th. A. Emmert, Sarajevo 2010., 378.
12 Njemaki pigl e u proljee 2011. godine, ne navodei izvore, objaviti da je u postotku najvee
iskorjenjivanje Jevreja tokom rata izvreno na prostoru Kraljevine Jugoslavije, da ih je tu ubijeno ak
95 odsto. U Poljskoj je, po istim navodima, likvidirano 80 odsto Jevreja koji su tamo ivjeli do poetka
Drugog svjetskog rata, u ehoslovakoj 40 odsto, u Njemakoj 33 odsto, Austriji 32 odsto, Italiji 14
odsto. Prema ranijim podacima, holokaust je na tlu Jugoslavije preivjelo oko 16.000 od 77.000 Jevreja
(75.000 domicilnih i oko 2.000 onih koji su 1939. pobjegli u Jugoslaviju od nacistikih progona),
odnosno oko 20 odsto od ukupnog broja. U tom vremenu unitavanja Jevreja, vremenu u kojem je
svim lozoranjima kraj na ianoj ogradi, kako je napisala u pismu devetnaestogodinja Hilda Daj
koja je dobrovoljno pola u Zemunski logor da bi pomagala drugima, da tu sa njima i zavri, postojali
su i oni koji su, uprkos zapreenim kaznama, pomagali i spaavali Jevreje. Veliina pomoi Jevrejima
da preive moe se mjeriti samo teinom kazne koja je ekala one koji od toga nisu prezali napisao
je Jaa Amuli opir. vidi: Z. Pakovi, Pravednici meu narodima, Politika, Beograd 18. decembar
2010., 02; R. Arseni, pigl o stradanju Jevreja u Kraljevini Jugoslaviji, Politika, Beograd 3. april
2011., 02.
13 G. Popovi, Svet je na silaznoj putanji, Politika, Beograd 5. mart 2011., 07; opir. D.
L. Mos, Istorija rasizma u Evropi, Beograd 2005. Joahim Fest u knjizi Ja ne Sjeanja na jedno
djetinjstvo i mladost opisuje jednu veeru u njemakoj porodici tridesetih godina prologa
stoljea. Mu i ena se prepiru, poto on nee da postupi po nalogu nacistikih vlasti, a ena se
plai da bi moglo da se desi neto strano. Ali, mi smo samo mali ljudi, kae ona dodajui:
protiv njih ne moemo nita! A mu odgovara: Mi jesmo mali, ali u ovoj stvari nismo!
cit. prema: V. Kloc, Nemi teret oeva za naim stolom, Politika, Beograd 19. mart 2011.
14 M. Markovi, Opasna oma oko vrata, Danas, Beograd 22. novembar 2006., 11; Isti,
Antifaizam- demokratska i evropska platforma, Republika, br. 500-503, Beograd 1. maj-30. jun
2011.; B. Jaki, Komandant Stane i eneral Draa, Politika, Beograd 27. mart 2011. Rusi, zbog
Velikog otadbinskog rata i Staljinu su spremni progledati kroz prste. Francuzi su naroito
ponosni na svoj Rezistance koji im je osvijetlio obraz u vremenu pronacistikog Viijevog reima.
Poljaci pamte majora Henrika Dobranskog iji su partizani u martu 1940. izveli prvi gerilski napad
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
437
kako u linom, tako i u ivotu drutva, postoje momenti kada se mora pruiti
otpor po cijenu egzistencije, kako se ne bi ivelo na utrb dostojanstva (Z.
Pakovi). Nijedna verzija savremenog revizionizma ne odrie se antifaistikog
moralnog kapitala, mada se antifaizam shvata na razliite naine.
15
Historiari
kazuju da su pojmovi kolaboracija i otpor tokom Drugog svjetskog rata sami
po sebi sloeni i da oni ponekad ne mogu da obuhvate stvarnost.
16
Suprotstavljanje okupatorima i kvislinzima obuhvata najraznovrsnije oblike
otpora: pasivnu rezistenciju, aktivan otpor, partizansku borbu do masovnog
narodnooslobodilakog rata.
17
Svi narodi na Balkanu imaju memorisane razliite prie i datume, svi su
mali, pie lingvista B. Brbori, ranjivi i osjetljivi, s nelahkom historijskom
prolou. Historija Bonjaka u Drugom svjetskom ratu je multiperspektivna
tema. Trebalo je ekati osamdesete godine prologa stoljea da bi se saznalo da
je relativno najvei broj rtava u Drugom svetskom ratu na tlu Jugoslavije bio iz
redova Muslimana. Stradanje Bonjaka u tom ratu otvoreno je historiografsko
pitanje s mnogobrojnim implikacijama. Ono se ne moe uproeno predstavljati,
reducirati samo na etnike zloine u istonoj Bosni i Sandaku.
18
Mnogobrojne
stranice iz historije Bonjaka u tom ratu iziskuju slojevitiji, objektivniji,
deideologizirani pristup. Primarni problem, mada ionako malobrojnih,
bonjakih historiara u socijalistikom periodu bio je oiti tradicionalizam
koji se iskazivao u odsustvu vieg stepena profesionalne, ali i nacionalne
odgovornosti, u frontalnom zaziranju i izbjegavanju prouavanja zatamnjenih
tema XX stoljea. Sve dok je historija monopol monih, sjeanje je privilegija
u okupiranoj Evropi. panci vie vole govoriti o graanskom ratu i interbrigadama nego o vremenu
kaudilja Fransiska Franka. Italijani, koji su faizmu dali ime, radije se sjeaju radnikog pokreta Arditi
del popolo nego Benita Musolinija.
15 T. Kulji, Prevladavanje prolosti: uzroci i pravci promene slike istorije krajem XX veka, Beograd
2002, 459; Isti, Legalizovanje nacionalnog antifaizma, Helsinka povelja, br. 97-98, Beograd jul-
avgust 2006., 25.
16 A. Cviji, Drugi svetski rat u Jugoslaviji, Politika, Beograd 26. oktobar 2009., 11. Neil
Ferguson, autor knjige Kolos: Uspon i pad amerike imperije, tumaei injenice da je britanska
imperija svojedobno vladala nad 400 miliona graana Indije, ustvruje kako je ova imperija ovisila od
lokalne kolaboracije. Bez saradnje i pristanka lokalnih administratora i graana da provode odluke u
korist vlade u Londonu, nikada ne bi bilo mogue da Velika Britanija osvoji mnogoljudnu Indiju i da je
dugo dri kao svoju koloniju.
17 M. Coli, Jugoslovensko ratite 1941-1945. godine uesnici, nastanak, razvoj i specinosti, u:
Antifaistiki narodnooslobodilaki rat u Jugoslaviji i savremenost, Beograd 2004., 121.
18 Dr. Darko Tanaskovi je 1991. ukazivao da je bilo sramno i potpuno neopravdano dugo
preutkivanje pokolja nad Muslimanima u Istonoj Bosni, jer su ti pokolji stravina injenica koja
je i dokumentarno neoborivo potvrena i dokazana Godinama se tako stvarao i sticao utisak, i to
od osnovne kole pa nadalje, da Muslimani u stvari aktivno gotovo da i nisu sudelovali u Drugom
svetskom ratu. Ni kao rtve, ni kao partizani-oslobodioci, a da su donekle participirali samo u zlodelima
Nezavisne Drave Hrvatske - prema: D. Tanaskovi, U dijalogu sa islamom, Beograd 1992., 106.
No, on, ve 1994. pie da su mnogi muslimani na ovaj ili onaj nain uestvovali u unitavanju Srba,
Jevreja, Cigana i komunista prema: D. Tanaskovi, Islam i mi, Beograd 2000., 158.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
438
oblika protesta neravnopravnih i marginaliziranih (T. Kulji).
19
Neocijelna
oralna historiograja, uprkos svemu, nastavila je da ivi i van okvira koje je
nametala politika kao neosporni arbitar u delikatnim pitanjima struke. Nuno je
objasniti mnoge pojmove, redenirati odnos prema vlastitoj prolosti, baziranoj
na racionalnim prosudbama reljefnih historijskih etapa i dionica, suoavati se
s razliitim fenomenima nacionalne batine, ma koliko oni bili kontroverzni.
Nije, takoer, dovoljno samo ono ta historiari kazuju i piu o svom narodu i
njegovoj prolosti, ve je takoer bitan, govor iskustva, ali i savremenost, i kako
ga drugi vide, pogotovo oni moni, ta misle, piu i itaju o njemu, kakvi sve
modeli percepcije dominiraju i kako se na to reagira.
20
19 U domenu kolektivnog pamenja ne postoji unitaristiko prikazivanje prolosti, ve
mnotvo paralelnih sjeanja koja se bore za prevlast i uticaj. Proces pamenja je uvijek
smjeten u specian argumentativni kontekst. Pamtiti, smatra Jovan Bajford, ne znai
samo predstaviti neto, ve i implicitno se suprotstavljati konkurentskim predstavama koje
koegzistiraju u javnom domenu opir. J. Byford, Potiskivanje i poricanje antisemitizma:
seanje na vladiku Nikolaja Velimirovia u savremenoj srpskoj kulturi, Beograd 2005.
20 U tom kontekstu pokazuje se i znaaj knjige Nesveti teror: Bosna, Al Kaida i uspon globalnog
dihada (Beograd 2009.) iji je autor Don indler, profesor historije i strategije na Vojnopomorskom
koledu, u Njuportu (Roud Ajland) i bivi analitiar u Nacionalnoj bezbjedonosnoj agenciji SAD.
Znanje je nerijetko, primjetno je i u indlerovoj knjizi produktu uticaja i konteksta vremena nakon
11. septembra 2001. i rasta islamofobije, nadjaano stereotipima. Bonjaci su predstavljeni mahom u
negativnom svjetlu, sintetiki postajui, uz sumnjive historijske paralele i priivene etikete ekstremizma,
historijski problem i stalna opasnost po okruenje. Knjiga je trebala biti temeljno ispitivanje uloge
Bosne u globalnom dihadu. Da bi osnaio svoje konstrukcije, opravdao ocjene o karakteru i
pozadini Bosanskog rata, bila mu je, povodei se za odabranim autorima, nuna i odgovarajua
prolost kako bi je nasilno povezao sa sadanjou. Radikalni redukcionizam i generalizacije vode
u zablude. indler pie da je prihvatanje islama u Bosni bio dugotrajan i sloen fenomen, a najvea
motivacija za to nesumnjivo je otomansko ugnjetavanje nemuslimanskih podanika. Bosanski islam
je smatran od samog poetka izuzetno surovim. Bosanski muslimani bili su irom Osmanskog
carstva poznati kao oni iji je islam estok i nasilniki. Nakon 1878. posebno meu obrazovanim
muslimanima panislamizam (je) duboko prodro. Ta orijentacija je tiho jaala izmeu dva svjetska
rata. Pred rat 1941. pojavljuju se radikalni islamisti - Mladi Muslimani koji e od samog poetka
okupacije Bosne 1941. biti saradnici nacista. Ovakve ocjene e autoru biti nune u obraunu i
jednostranoj analizi djelovanja Stranke demokratske akcije, ustvrujui da su njome od osnivanja
rukovodili upravo veterani Mladih Muslimana. Muslimani jedini od svih naroda u Bosni, po indleru,
nisu stvarno doprineli pobedi saveznika, a njihova saradnja sa nacistima bila je bez premca. Tvrdnje
o formiranju SDA 1990. pod vostvom antisemitskog i pronacistikog pokreta Mladih Muslimana
iz doba rata, i prije indlera, iznosili su neki uticajni srpski historiari (M. Ekmei), pisci knjiga o
dijalektiktikoj povezanosti klanja i oranja vidi: M. Ekmei, Istorijske i strateke osnove Republike
Srpske, rad predstavljen na naunom skupu Republika Srpska 15 godina opstanka i razvoja, koji
je odran 26-27. juna 2007. u Banjaluci. Dr. Milorad Ekmei e takoer pisati da je Sarajevo, grad
u kome su se navodno Jevreji pred aprilski slom Jugoslavije 1941. vie bojali svojih muslimanskih
suseda, nego nemake vojske koja se oekuje, u Drugom svjetskom ratu bilo primjer ustakog uspjeha
u nastojanju da muslimane pridobiju kao cvee hrvatske nacije, da je ono sve do njemakog poraza
pod Staljingradom u zimu 1943. bilo najfanatizovanije nacistiko uporite; opir. M. Ekmei, Dugo
kretanje izmeu klanja i oranje: Istorija Srba u Novom Veku 1492.-1992., Beograd 2007., 445, 460,
463. Nasilna simetrija i stereotipi opstaju. I na jednom akademskom skupu u Sarajevu ulo se krajem
decembra 2010., da su u BiH i dalje na sceni tri faistika pokreta koji je godinama konstantno rue,
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
439
Brojna pitanja vezana za antifaizam, mimo poratnih idolokih premisa i
zvaninih istina ostala su u veoj ili manjoj mjeri neistraena. Jedan od tih
historiografskih problema jeste valorizacija i multiperspektivan odnos prema
antifaistikim, antiustakim muslimanskim rezolucijama protiv genocida nad
Jevrejima, Srbima i Romima tokom 1941. u Bosni i Hercegovini, donijetim u
vie gradova, u nezavidnim ratnim prilikama, vremenu okupacije i pustoenja,
sveopte line i materijalne nesigurnosti i neizvjesnosti. Po rijeima akademika
Muhameda Filipovia, objavljivanjem ovih rezolucija, Bonjaci su postali jedina
narodna zajednica u Europi koja je javno i sa potpisima tisua svojih najuglednijih
lanova, protestirala protiv progona, paljevina, ubijanja, oduzimanja imovine i
deportiranja svih ljudi zbog vjere, rase ili nacije, traei da drava, ako jeste
drava i ako poiva na pravu i ljudskim principima, mora garantirati prava
svih svojih graana.
21
Stephen Schwartz ustvruje da su potpisnici rezolucija
bili protiv zloina ustakog reima i da su stali u odbranu digniteta i imovine
bosanskih Srba i Jevreja, da su rezolucije od najvee vanosti da se svijetu
objasni jedinstveni odnos muslimana i Jevreja na bosanskome tlu.
22
Rezolucije
treba promatrati u irem kontekstu epohe, atmosfere jednog vremena, imajui u
vidu vrijeme koje je prethodilo njihovom donoenju, kao i bonjaka iskustva
ivljenja u monarhistikoj Jugoslaviji. Bonjaci 1941. nisu imali jedinstveno
politiko rukovodstvo, nikakve predratne borbene strukture, koje su se pripremale
za rat, nita nalik na ona javna i tajna drutva za slobodu i spas otadbine,
oslobodilake pokrete, u okruenju, a ekala ih je teka borba, puna iskuenja,
za bioloki opstanak. Oni su 1941.-1945. u vrlo sloenom oslobodilakom i
graanskom ratu bili izloeni dvostrukim udarima: na jednoj strani bili su rtve
NDH, a na drugoj etnika.
Jugoslavenska monarhistika dravna zajednica nije bila denitivno
rjeenje u historiji. Njeno raanje u cjelini je stvorilo vie problema nego to ih je
rijeilo.
23
Prema pojedinim britanskim diplomatama bilo je lake rei Jugoslavija,
nego je napraviti funkcionalnom i odrivom zajednicom razliitih naroda, vjera
i kultura. Veina srbijanskih politiara nakon 1918. nije mogla prevazii svoja
nacionalna ogranienja, niti je mogla da prihvati da u toj novoj, veoma sloenoj i
osjetljivoj vienacionalnoj zajednici nisu mogla vaiti pravila politike igre kao
u manjoj ali homogenoj, pretkumanovskoj Kraljevini Srbiji. U sri sporova koji
su kontinuirano potresali jugoslavensku dravu, od prvih dana postojanja 1918.
do njenog sloma 1941., bilo je pitanje dravnog ureenja. Odnos, kao i uloga
a to je proetniki, proustaki i mladomuslimanski pokret (Dnevni avaz, Sarajevo 23. decembar
2010., 7.); opir. S. Bandovi, Politike poente orijentalne retorike i Bosanski rat, Pregled, br. 2,
Sarajevo 2010., 259-270.
21 M. Filipovi, Bonjaka politika, Sarajevo 1996., 75.
22 S. Schwartz, Sarajevska rua, Sarajevo 2006., 8.
23 H. Zundhausen, Istorija Srbije od 19. do 21. veka, Beograd 2008., 261.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
440
Srbije u njenom stvaranju, uvrivali su srpska vjerovanja kako je nova drava
1918. produetak njihove historije od 1804., da je to zapravo Srbija napisana
velikim slovima. Nastankom vienacionalne Jugoslavije rijeen je srpski
problem, deniran tokom XIX stoljea, da gotovo svi Srbi budu ujedinjeni u
jednoj dravi. U njoj su Srbi inili najveu etniku zajednicu, ali ne i veinu.
Politikom krutog centralizma i unitaristikom ideologijom, srpski vladajui
krugovi snaili su odbrambene reekse drugih naroda i dinamizirali procese
njihove integracije. Jugoslavija je upadala iz jedne politike krize u drugu. Lista
neprijatelja reima bila je duga i iscrpna. Ovu dravu je, prije svega, odreivao
odnos izmeu dva najbrojnija naroda u njoj, Srba i Hrvata. Pobornici unitarizma
i velikosrpske verzije Jugoslavije suprotstavljali su se predstavnicima nesrpskih
nacionalnih pokreta koji su traili federativno ili konfederalno dravno ureenje.
Vodei srpski politiari, smatrajui da imaju ekskluzivno pravo na prevlast,
zahtjeve drugih naroda nisu tretirali kao nacionalne, nego kao opozicione.
Tvrdili su da u Junoj Srbiji, Hrvatskoj, BiH i Crnoj Gori, grade novu dravu
usred, u osnovi, neprijateljskog stanovnitva. U meuratnom periodu BiH je bila
politiki zaputena i degradirana.
U predveerje Drugog svjetskog rata voeni su dugi i zakulisni srpsko-
hrvatski pregovori oko preureenja Jugoslavije. Osnovna potekoa za bre
potpisivanje Sporazuma bilo je pitanje kome e pripasti Bosna i Hercegovina.
24

Miljenja bonjakih politiara nisu uvaavana u kombinacijama oko preustrojstva
drave. Bonjaci, odnosno Muslimani, za pregovarake strane nisu postojali.
25

Muslimanskom stanovnitvu u Jugoslaviji bila je, ionako od njenog stvaranja,
data marginalna uloga. Stvaranje Banovine Hrvatske nee rijeiti stanje duboke
dravne krize. Jugoslavenska drava, izvorno nastala voljom meunarodnih
inilaca, odravana je diktaturom, pa je njen vijek trajanja, uz nasilne pokuaje
odranja, ve bio odluen, iako je beogradska tampa, nakon jugoslavenskog
24 D. Begi, Sporazum Cvetkovi-Maek u Pregledu istorije SKJ, Prilozi, br. 1, Sarajevo 1965.,
370-376.
25 O tome je pisao Branko Milju, ministar u Cvetkovievoj vladi: To mi je u Parizu potvrdio
1946. i sam dr Maek kada sam ga pitao na kom su gleditu on i D. Cvetkovi vrili podelu Bosne i
Hercegovine. On mi je doslovno odgovorio: Kada sam sa Dragiom pravio sporazum 1939., mi smo
se sporazumjeli kada smo doli na Bosnu i Muslimane, da smatramo da Muslimani ne postoje. I tako
smo radili; opir. A. Isakovi, O nacionaliziranju Muslimana, Zagreb 1989, 276; M. Imamovi,
Historija Bonjaka, Sarajevo 1997., 520-521. Maek je Bonjake smatrao najiim Hrvatima vidi:
E. Redi, Sto godina muslimanske politike u tezama i kontraverzama istorijske nauke, Sarajevo 2000.,
148. I u pregovorima vodeih srpskih i hrvatskih politiara 1991. oko sudbine i podjele BiH isticano
je od pojedinih eksperata iz njihovih prateih timova, navodi dr. D. Bilandi, da se Muslimani ne
raunaju vidi: F. Vele, Hrvoje arini: neupitno je da su Miloevi i Tuman dijelili Bosnu!, Dnevni
avaz, Sarajevo 26. mart 2011.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
441
pristupanja osovinskom Paktu triju sila optimistiki ocjenjivala da e
zemlja u miru nastaviti s produbljivanjem svoje lojalne saradnje sa susjedima,
prevashodno sa nacistikom Njemakom.
26
Prevrat 1941. kao i onaj iz 1918.,
Bonjaci su doekali mahom nespremni i dezorijentirani.
27
U krajnje konfuznom
stanju, u tekim politikim krizama, zategnutim meunacionalnim odnosima,
Jugoslavija je doekala haotini aprilski rat 1941. i bila brzo rasparana. Zbivanja
u predratnoj Jugoslaviji, diskriminacija nesrpskih nacionalnih zajednica, imala
su velikog eha u zbivanjima nakon raspada te zemlje. Britanski izvori e,
nakon rata, istai da je u svakom delu Jugoslavije barem polovina, ako ne i
veina populacije, bez obzira na njihov socijalni i ekonomski status, pasivno
prihvatila okupaciju neprijatelja ili njihovih marionetskih saveznika ili je pak
s njima aktivno saraivala.
28
Jugoslavija je imala najmasovniju kolaboraciju
u Evropi. Antijugoslovenske snage su skoro sve do kraja rata, bile brojnije od
projugoslavenskih. Okupacione snage nisu bile jedini krivac za ogromne ljudske
rtve i stradanja.
29
Od svih ratova, graanski su najsuroviji i najkrvaviji. To su
ratovi bez konvencija, sa malo ili nimalo moralnosti u odnosima suprostavljenih
strana; u njima dominira kolektivna svijest. Hobs je napisao da ono najgore
to moe snai narod u bilo kom obliku vladavine jedva je vrijedno spomena
u poreenju sa pustoenjima i groznim pokorama to prate graanske ratove.
Ratovi sa bezbroj pogubljenja imaju malo u sebi vojnikog, a vie satanskog.
26 O. Milosavljevi, Savremenici faizma (2): Jugoslavija u okruenju 1933-1941, Beograd 2010., 192.
27 Reisul-ulema Fehim Spaho uputio je apel 28. marta 1941. u kojem je pozvao ulema-medlise,
dematske imame i sve slubenike Islamske zajednice na lojalnost Kraljevini Jugoslaviji i kralju Petru
II Karaoreviu koji je preuzeo vlast iz ruku Namjesnitva i mandat za sastav nove vlade povjerio
generalu Duanu Simoviu. Spaho je tada isticao kako je u dananjim sudbonosnim danima potrebno
okupljanje oko Previnjeg Prijestolja, apelirajui na vjerske slubenike da svoje djelovanje usmjere
na dobro Kralja i otadbine, kako bi svim svojim postupcima olakali zadatak kraljevske vlade.
Proglas je zavravao usklikom neka ivi Njegovo Visoanstvo kralj Petar II. Da ivi draga nam
domovina Kraljevina Jugoslavija. U Banjaluci 30. marta 1941. u Ferhadiji damiji glavni imam
Hamid ef. Softi odrao je govor koji je zavrio rijeima kako moli Boga da mladom kralju prui lijepo
zdravlje, dugu i sretnu vladavinu, vojska da bude uvijek pobjedonosna, da pomogne Bog svakog onog
kome je povjeren ma kakav dravni posao da radi za dobro Kralja, napredak naroda i procvat drave.
Nakon proglaenja NDH reis Fehim Spaho e se u Sarajevu susresti sa Slavkom Kvaternikom koji mu
je prenio Pavelieve garancije da e vlada u Zagrebu potovati autonomiju Islamske zajednice; opir.
Nada Kisi Kolanovi, Muslimani i hrvatski nacionalizam 1941.-1945., Zagreb 2009., 195. Mr. Husein
Smaji, muftija sarajevski, koji je magistrirao na temi Fehim Spaho ivot i djelo, navodi da je
reisul-ulema Spaho bio hrabar ovjek, da se sukobljavao sa pojedinim ustakim glaveinama u nekim
stavovima koji dokazuju njegovu hrabrost prema: Preporod, br. 7/945, Sarajevo 1. april 2011., 25;
takoer vidi: Z. Maki, U Banjaluci 27. marta 1941., Glasnik, br. 3, Banjaluka 2011., 251.
28 Lj. Dimi-A. ivoti, Napukli monolit, feljton,Politika, Beograd 8. novembar 2010.
29 B. Petranovi, Pojam izdaje u Jugoslaviji izmeu proizvoljnosti, relativizacije i naune analize,
Istorija 20. veka, br. 1-2, Beograd 1993., 207-215. Nijemci su izmeu 22. juna 1941. i 1. aprila 1945.
imali oko 20.000 ranjenih i poginulih vojnika na raznim balkanskim ratitima. Veina njihovih gubitaka
nastala je u posljednjim fazama rata, kada su se borile protiv jedinica sovjetske Crvene armije, nakon
njihovog prodora na Balkan prema: F. Veiga, Balkanska zamka (1804-2001): jedna evropska kriza,
Beograd 2003., 138.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
442
U njima se protivnici sataniziraju, svode na nitavilo. I za nemoralna ubistva ili
postupke potrebni su svijest i razum. Svaki veliki rat je nesrea za obine ljude,
a unutranji rat je prava tragedija. U njoj se rue temelji drutva i civiliziranog
ophoenja meu ljudima. Za takav rat ljudi, po pravilu, nisu spremni, zanosei
se povoljnijim tokom zbivanja, a ne ratom. Svaija je pamet premala za takvu,
veliku nevolju.
30
Ni u traginim ratnim godinama ivot nije mogao stati, niti
je stao. Uprkos svemu, moralo se ivjeti. Na temi ivota, kazuje knjievnik
Vladimir Kecmanovi, svaki ideoloki koncept raspada se kao kula od karata, a
na temi ivota u ratu kao gipsani kip pod gusjenicama tenka.
Bosna i Hercegovina, kao i narodi u njoj, nala se nakon raspada
jugoslavenske drave i formiranja marionetske Nezavisne Drave Hrvatske, u
neizvjesnom poloaju. Veina Bonjaka ispoljavala je rezerviranost, zbunjenost
i dezorijentaciju.
31
Rat stvara, pie Hans-Joahim Nojbauer, onu mjeavinu
opasnosti i nesigurnosti u kojoj pitanja, nagaanja i vijesti u formi glasina mogu
da projure itavim regionima i narodima.
32
Izbori pred kojima su se nalazili
Bonjaci bili su izuzetno sueni. Nalazili su se u sloenoj situaciji koja nije nudila
ekasna rjeenja koja bi im dugorono garantirala linu i imovinsku sigurnost.
Jugoslavensku dravu, koja je neslavno kapitulirala, pie dr. Duan Luka,
Bonjaci i Hrvati nisu smatrali svojom, ona je smatrana srpskom dravom, i
nije se pojavljivala ni najmanja potreba da se ini rtva za njeno oivljavanje.
Dola je nova drava, kao i uvijek zajedno sa nekom vojskom ovoga puta sa
silama faizma, koja je svim moguim kanalima i sredstvima najavljivala bolje
uslove ivota ranije nacionalno ugnjetenih Hrvata i Muslimana. Prirodno je da
je u ovakvim uslovima jedan dio stanovnitva povjerovao obeanjima i poeo
gajiti ilizije u svoju dravu i, analogno tome, da je morao proi jedan period u
kome e sazreti razoarenje u tu novu dravu. Neto sporijem sazrijevanju ovog
razoarenja doprinosila je djelimina sigurnost znatnog dijela ovog stanovnitva.
Poznato je da je dio graanstva koje nije saraivalo sa NOP-om protiv snaga
faizma bio relativno bezbjedan, svakako u odnosu na uslove okupacije i rata.
Bilo kakvo, i najminimalnije angaovanje protiv NDH i sila faizma povlailo
je za sobom smrtnu opasnost za pojedince i za cijele porodice.
33
Za nastanak
30 Upor. S. Boli, Sociologija i unutranji rat u Jugoslaviji, Socioloki pregled, br. 1-4, Beograd
1992., 16; M. Vulievi, Svaka je ideologija pogubna, Politika, Beograd 8. novembar 2008.
31 N. Albahari, Od aprilskog rata do ustanka, u: Sarajevo u revoluciji, knj. 2, Sarajevo 1977.,
32. U neto vie od 60 godina nekoliko puta se mijenjao dravno-pravni okvir u kome su oni ivjeli
(osmanski, austrougarski, jugoslavenski, hrvatski), to je ostavilo posljedica u svim ravnima ivota.
32 H-J. Najbauer, Istorija glasina, feljton,Politika, Beograd 7. februar 2011.
33 Cit. prema: D. Luka, Garancija nacionalne ravnopravnosti preduslov uspjeha ustanka u Bosni i
Hercegovini 1941. godine, u: 1941. u istoriji naroda Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1973, 260. U jednom
drugom tekstu D. Luka takoer ukazuje da bonjako i hrvatsko stanovnitvo nije vjerovalo ponudama
i obeanjima ustaa, smatrajui da je najsvrsishodnije u tim prilikama ostati u stanju iekivanja: Kad
je poeo ustanak u kome se pod vodstvom komunista nalo srpsko seljatvo kao osnovna snaga, koja je
i ranije bila glavni oslonac reimu stare Jugoslavije, Muslimani i Hrvati razumljivo nisu imali dovoljno
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
443
NDH Bonjaci nisu bili odgovorni, niti su bili pitani. Najvei dio njih do tada nije
ni znao za Antu Pavelia i njegov pokret. Znaajnu ulogu kod opredjeljivanja
Bonjaka za ili protiv okupatora i novih vlasti imao je i meunarodni faktor, a
posebno neutralnost Turske prema zaraenim stranama.
34
Dio vodeih linosti iz
predratne Jugoslavenske muslimanske organizacije prihvatio je, u novonastalim
okolnostima, ovu dravu smatrajui da se u njoj nee ponoviti netrpeljivost
prema Bonjacima, koja se na razliite naine iskazivala u bivoj dravi. Javni
drutveni angaman nekih bonjakih politikih linosti i ulemanskih prvaka
vie je proizilazio iz moranja i tegobnosti vremena, nego iz slobodnog izbora
(E. Kari). Antiustako i antinjemako raspoloenje iskazivali su od poetka
uspostave NDH, mnogi Bonjaci - predratne pristalice Samostalne demokratske
stranke.
35
Svi Bonjaci nisu 1941.-1945., kao ni pripadnici drugih naroda, imali
jedinstveno politiko miljenje, pa se i ne moe govoriti o njihovom politikom
dranju kao cjeline u toku Drugog svjetskog rata. Svaki fenomen u politikom
ivotu Bonjaka u tom periodu treba posebno ispitivati, ocjenjujui njihove
drutveno-politike i historijske dimenzije.
36
Napori koje je jedan dio bonjakog
graanstva inio 1941.-1945. s ciljem da se BiH osigura poseban upravno-
politiki poloaj, u okviru ili van NDH, rezultat su egzistencijalne motivacije,
nesigurnosti i nepovjerenja Bonjaka u ustaki reim. Ti napori su, pored toga,
bili izraz predratnih, viegodinjih tenji bonjakog graanstva za autonomijom
BiH. Ovo graanstvo nije bilo homogeno, pa su, tokom rata, u njegovom
politikom ivotu egzistirale razliite struje. Zato je, u ratnim okolnostima
i ogranienjima, politika bonjakih graanskih krugova vie liila na jedno
stalno traenje, bez dovoljno stabilne politike orijentacije. Takva politika e u
historiograji biti tumaena na razliite naine.
Ustaka koncepcija o mjestu i ulozi BiH u stvaranju NDH bila je, od dolaska
ustaa na vlast, ozbiljno poljuljana. Tome su, pored, oitih natega koje su
obiljeavale tendenciozno tumaenje prolosti BiH due i srca Hrvatske,
kao iskljuivo hrvatske zemlje, posebno pridonijela dva konkretna momenta:
krvava praksa koja je obiljeila ustaku politiku prema Srbima, Jevrejima i
elemenata za brzo opredjeljivanje cit. prema: D. Luka, Neke posebnosti djelovanja komunista u
ustanku u Bosanskoj krajini, Istorijski zbornik, br. 2, Banjaluka 1981., 137, 141.
34 injenica je da su Muslimani pie dr. Zdravko Antoni, imali loe iskustvo sa reimima
bive Jugoslavije, ali je isto tako injenica da je najvei broj Muslimana doekao okupaciju kao jo
loije rjeenje za svoju budunost. Budui da iz toga nisu vidjeli neki konkretniji izlaz, oni se prema
okupatoru, bar u prvo vrijeme, odnose dosta lojalno i pokorno; opir. Z. Antoni, Ustanak u istonoj i
centralnoj Bosni 1941., Beograd 1973., 52.
35 H. Matkovi, Bosansko-hercegovaki muslimani u programu ustake emigracije i politici
Nezavisne Drave Hrvatske, asopis za suvremenu povijest, br. 3, Zagreb 2006., 1033.
36 R. Hurem, Pokuaj nekih graanskih muslimanskih politiara da Bosnu i Hercegovinu izdvoje
iz okvira Nezavisne Drave Hrvatske, Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine, god. XVI,
Sarajevo 1965., 192; opir. S. Bandovi, Bonjaci i antifaizam: ratni realizam i odjek rezolucija
graanske hrabrosti (1941.), Sarajevo 2010.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
444
Romima i apsurdnost dokazivanja hrvatstva Bonjaka.
37
Bonjaci su privremeno
bili potrebni, pie M. Filipovi, kao faktor koji pokriva prazne teritorije koje
su nastanjivali Srbi, ili koji bi oni mogli zauzeti ako bi muslimani bili iz njih
eliminirani.
38
Ustaki pokret, kao nosilac evropske faistike misli u Hrvata,
polazio je od etniki iste hrvatske drave. Svojim zloinima unio je moderne
totalitaristike metode u hrvatsku povijest.
39
Ustaki reim je bio prepoznatljiva
kopija svojih naci-faistikih uzora. Njegova propaganda bila je takoer odbljesak
Gebelsove i Musolinijeve propagande, ali bez jednog znaajnog svojstva bila
je liena njihove hipnotine moi.
40
Bonjaci su isticani kao jedno od glavnih
konstitutivnih uporita nove drave. Kao Hrvati oni ine naglaavano je
jedinstvo s ostalim Hrvatima i dijele njihovu sudbinu.
41
Kulturna misija
Bonjaka se trebala sastojati u povezivanju Hrvatske i srednje Evrope s Orijentom
i evropskom civilizacijom. Kao Hrvati oni ine naglaavano je jedinstvo s
ostalim Hrvatima i dijele njihovu sudbinu. Upornost u ponavljanju propagandnih
poruka: Muslimani Hrvati nisu samo dio hrvatskog naroda, oni su jedinstvena
sastavna srika hrvatskog naroda. Bosna nije pripojena Hrvatskoj, nego je Bosna
Hrvatska, sredite i teite hrvatskog naroda i Nezavisne Drave Hrvatske,
trebala je uvjeriti javnost u, navodno iskrene namjere ustakog reima. Ustaka
publicistika se suprotstavljala miljenjima o postojanju muslimanskog pitanja.
U najirim slojevima bonjakog naroda ustaki reim nije mogao osigurati
nikakvu podrku. Na ustaku propagandu o Bonjacima kao navodno rasno
najistijem dijelu hrvatskog naroda lijepili su se uglavnom razni deklasirani
elementi.
42
Samo se mali dio poveo za ustaama i poao njihovim putem. Radilo
se o najtanjem sloju seoskog i gradskog stanovnitva, i to prvenstveno o onima
sa dna, koje su ak i pojedini visoki inovnici NDH i ociri domobranstva
identicirali kao poznate pljakae, robijae i siledije.
43
Na politiku scenu
37 F. Jeli-Buti, Bosna i Hercegovina u koncepcijama stvaranja Nezavisne Drave Hrvatske, u:
1941. u istoriji naroda Bosne i Hercegovine, 49; S. ampara-F. Kova, Izdaja i zloin: novi dokumenti
o ustakom, etnikom i partizanskom pokretu, Sarajevo 2010., 145.
38 Upor. M. Filipovi, O vrstama i politikim razlozima revizije u historiograji, Prilozi, br. 38,
Sarajevo 2009., 240; A. Stamatovi, etniki pokret u Crnoj Gori 1943. (Zbirka dokumenata- izbor),
Podgorica 2010., 24.
39 I. Banac, Protiv movare, Sarajevo 2003., 16, 284. Papa Benedikt esnaesti, prilikom
svoje posjete Hrvatskoj poetkom juna 2011. pomenue prema, novinskim navodima, izmeu
ostaloga, antihumanistiku diktaturu ustakog reima koji je toboe ostvarivao san autonomije i
samostalnosti, ali je u stvarnosti ta autonomija bila la. Hitler je nju instrumentalizirao za svoje
ciljeve - nav. prema: R. Arseni, Papa zavrio posetu Hrvatskoj, Politika, Beograd 6. jun 2011., 02.
40 M. Pelesi, Prilog istraivanjima propagande i kulturne politike Nezavisne Drave Hrvatske u
Bosni i Hercegovini u Drugom svjetskom ratu, Prilozi, br. 32, Sarajevo 2003., 238.
41 H. Matkovi, Povijest Nezavisne Drave Hrvatske, Zagreb 2002., 133.
42 ABC Muslimana, priredili A. Purivatra-M. Hadijahi, Sarajevo 1990., 35.
43 P. Moraa, Jugoslavija 1941., Beograd 1971., 54-55. Orunika postaja Gornja Vogoa izvjetava
poetkom juna 1941. o takvim ustaama koji napadaju puanstvo koje pripada srpskoj pravoslavnoj
vjeri, tako i puanstvo koje pripada islamskoj vjeri, kada su pijani onda napadaju ko izae pred njih, im
se pojave u koje selo odmah seljaci bjee pred ovu postaju i nesmiju da idu svojim kuama. Orunika
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
445
je stupio drutveni olo onaj odozgo i onaj odozdo, parazit i nasilnik bez
ikakvih skrupula, koji je odjednom postao neogranieni gospodar ivota svojih
sugraana.
44
Ugljea Danilovi pie da su ozbiljni ljudi, koji su drali do svog
dostojanstva, poeli otvoreno da se distanciraju od ustake politike. Oni se nisu
prihvatali odgovornih funkcija u novom reimu, pa je izbor padao na one koji
su inae uivali lou reputaciju. No, bilo je i sluajeva da su se i poteni ljudi
prihvatali tih dunosti s namjerom ili iluzijom da e sprijeiti zloine kriminalnih
elemenata.
45
Postoje i neka miljenja da su neki bonjaki politiari uli u
vladu NDH da bi djelovali u smislu pokuaja obustavljanja ustakih zloina i
bezakonja.
46
Javno nezadovoljstvo sa zavoenjem ustake vlasti u BiH dolo
je do izraaja i u zajednikoj rezoluciji grupe predratnih bonjakih i srpskih
politiara upuenoj njemakim vlastima. Ustake vlasti su hitro regirale na
pojavu ove rezolucije, pohapsivi njene srpske potpisnike, dok je bonjakim
strogo zaprijeeno da odustanu od takvih protivhrvatskih i protivustakih
ideja.
47
Nije bilo malo sluajeva da su u Sarajevu i drugim mjestima, Bonjaci i
Hrvati primali i skrivali od progona pojedince, pa i itave porodice Srba i Jevreja,
rizikujui pritom, da i sami postanu rtve progona. Ugledni i uticajni Uzeir-aga
Hadihasanovi, sarajevski trgovac, je na pitanja nekih Bonjaka da li treba
preuzimati jevrejske radnje u Sarajevu odgovarao: Kada je poplava, ubre pliva
po povrini.
48
postaja Viegrad polovinom jula 1941. izvjetava o slinim ustaama iz nekih sela rogatikog kraja, od
kojih je jedan poznat kao opasan kradljivac sa kojim je andarmerija uvijek posla imala zbog ega je
i osuivan, dok su drugi stari kriminalni tipovi, poznati kao stari verceri duhana i monopolskih
artikala, svaalice, ubojice i poznati liferanti oruja koji ne zasluuju da budu primljeni u ustake
redove prema: Zloini na jugoslovenskim prostorima u prvom i drugom svetskom ratu: zbornik
dokumenata, Tom I: Zloini Nezavisne Drave Hrvatske (u daljem tekstu: Zloini na jugoslovenskim
prostorima), Beograd 1993., 72, 335-336.
44 R. olakovi, O drutveno-politikim prilikama u istonoj Bosni uoi izbijanja ustanka 1941.,
u: Istona Bosna u NOB-u, knj. I, Beograd 1971., 17-18. Gruhonji, kotarski predstojnik u Vlasenici,
analizirajui razloge izbijanja srpskog ustanka u tom kraju, poetkom avgusta 1941. izvjetavao je
vlasti u Sarajevu: Prije svega, optuujem ovdanje ustae, a naroito biveg logornika inae obinog
sarajevskog ciganina i zloinca Muana Mutevelia, koji su ubijanjem, prebijanjem, pljakanjem,
silovanjem ena i na druge naine otjerali Srbe u ume i prisilili ih u oaju da se prihvate za puku. Oni
su radili takva nedjela, da se svaki poten ovjek morao zgraati. Meu ustaama je bilo a i danas ima
mnogo dojueranjih ubica i robijaa, i ti su ljudi uda inili prema: Zbornik NOR-a, tom IV, knj. 1,
554-555. Adil Zulkarpai e, osim ustae Mutevelia, pomenuti i neke druge: Karahmeta u Ustiprai
i Gogaliju u Foi prema: Bosanski pogledi 1960.-1967., London 1984., 233.
45 U. Danilovi, Sjeanja, knj. III, Beograd 1987., 33.
46 E. Redi, Muslimansko autonomatvo i 13. SS divizija, Sarajevo 1987., 15.
47 R. Hurem, Pokuaj nekih graanskih muslimanskih politiara da Bosnu i Hercegovinu izdvoje iz
okvira Nezavisne Drave Hrvatske, 198; M. Boji, Historija Bosne i Bonjaka (VII-XX vijek), Sarajevo
2001., 188.
48 Hadi Sulejman-aga Muhasilovi, trgovac starim gvoem i drugim metalima, tri dana je u aprilu
1941. drao zatvorenu radnju, da tkogod od njegovih radnika ne bi kupio bakar koji su skidali sankiloti
sa novog jevrejskog hrama, kad su uli u Sarajevo Nijemci, a hram je bio oteen od bombardiranja, a
jo vie od rulje koja ga je pljakala - cit. prema: A. Nametak, Sarajevski nekrologij, Cirih 1994., 13;
takoer vidi: E. Tauber, Kad su komije bili ljudi, Sarajevo 2008.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
446
Brzi razvoj dogaaja 1941., nepovjerenje i nesigurnost u konane namjere
ustaa i njihove ciljeve ostavljali su teke dojmove u svijesti bonjakog
naroda. Stalno isticanje propagandne mainerije o jedinstvu i slozi muslimana
i katolika kao jedinstvenog hrvatskog naroda nije u praksi doivljavala svoju
potvrdu. Distinkcija u tretmanu muslimana i katolika oitovala se i u ponaanju
vrhova nove vlasti, kadrovskim kombinacijama i forsiranju katolika, to se nije
mnogo ni skrivalo i pored stalnih tirada o ravnopravnom poloaju. U oruanim
formacijama Hrvatskog domobranstva i ustake vojnice rijetki su bili Bonjaci
sa viim inovima ili na viim komandnim pozicijama.
49
Paveli je, uz stalno
pozivanje na bonjaki narod i njegovo hrvatstvo, govorio da je bolje ako je
u jednoj zemlji samo jedna vjera. Saradnja vrhova NDH sa dijelom visokog
katolikog klera, kao i sama ustaka ideologija, nisu dozvoljavali priznavanje i
prihvatanje bonjakog dijela stanovnitva kao ravnopravne zajednice u NDH.
Zanemarivanje prava Bonjaka i tamo gdje su oni predstavljali veinu rezultiralo
je da su zbog toga uslijedili otvoreni protesti i prigovori. Sem toga, u ovom
stanovnitvu se javljao i bunt to su ustae nastojale da prodube to vie jaz
izmeu Bonjaka i Srba. Zato je raslo neraspoloenje Bonjaka prema ustakom
reimu. Pojavili su se u njihovim redovima i zahtjevi za normalizaciju prilika
i rasputanje ustake organizacije. Bonjaci se, prema italijanskim izvorima,
podjednako plae i hrvatskog ovinizma i srpskog nacionalizma, zbog ega
im i treba zatita monog reima. Od septembra 1941. isticana je elja da se,
ukoliko, ustae ne promijene svoju politiku, Bonjaci stave pod njemaku zatitu
i upravu.
50
Ustaka politika progona Srba eskalirala je u ljeto 1941. godine. Tamo gdje
se pojavio srpski otpor slate su na brzinu organizirane formacije dobrovoljaca
49 Poetkom avgusta 1941. grupa banjalukih Bonjaka uputila je albu Ladislavu Alemanu,
velikom upanu upe Sana-Luka, zbog ponaanja gradonaelnika Rudolfa Ertla prema bonjakom
ivlju. U albi se navodi da su muslimani prikraeni kod postavljanja efova pojedinih ureda na
mjesto otputenih ili otseljenih Srba, da se pripajaju katolika sela opini banjalukoj jer se time
htjelo majorizirati muslimane katolikom veinom. Na elo grada Banje Luke, gdje se nikad pa
ni za najgorih reima u bivoj Jugoslaviji nije nalazio nemusliman, nakon smjene Hakije Belagia,
koji za takav postupak prema njemu nije dao nikakva povoda, postavljen je katolik, to je popraeno
s pompom, uz uee vojske, glazbe i ustakih jedinica. U albi se takoer navodi: Tako je g. Ertl
poetkom kolovoza otpustio 48 muslimana i na taj nain ostavio bez kruha 48 muslimanskih porodica.
Isto tako je umirovio 5 muslimana, od kojih je veina mogla jo da radi i poslui opini, da bi potom
Ertl primio devet novih slubenika, od ega osam katolika - nav. prema: Zloini na jugoslovenskim
prostorima , I, 461-462.
50 Emily Greble, autorica knjige Sarajevo 1941.-1945.: Muslims, Christians, and Jews in Hitlers
Europe (Sarajevo 1941.-1945.: muslimani, krani i Jevreji u Hitlerovoj Evropi), smatra, pak, da
su mnoge muslimanske voe savez s Nijemcima vidjele kao najbolji nain otpora sekularizaciji i
potinjavanju islama ustakom reimu, najbolji nain zatite muslimanskih rtava od etnikog terora
i najbolji nain zatite islama pred nadiruim komunistikim snagama prema: Slobodna Bosna,
Sarajevo 13. januar 2011., 63.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
447
koje su trebale slomiti otpor ustanika. Ustae su nastojale uplesti Bonjake u
svoje antisrpsko nasilje. Eskalaciji meunacionalnih sukoba ustae su doprinosile
uestvujui u progonima Srba, nosei u akcijama fesove i koristei bonjaka
imena kako bi mrnja i osveta Srba bili okrenuti prevashodno prema Bonjacima.
51

Ustae iz Ljubukog i irokog Brijega su se u istonoj Hercegovini oslovljavale
muslimanskim imenima da bi jo vie zaotrili odnose izmeu Srba i Bonjaka.
52

Bonjaki prosvjedi 1941. svjedoili su o planskim ustakim pokuajima da
Bonjake prikau odgovornim za ustake zloine, te da se ti dogaaji predstave
kao meusobno razraunavanje izmeu muslimana i pravoslavaca. U tim
prosvjedima se navodi da su ustae esto nosile i fesove vrei razna zlodjela,
kojom su se prilikom nazivali meusobno i muslimanskim imenima.
53
Na
podruju Ljubinja, ustae, sa fesovima na glavi, ubijale su pohvatane Srbe i
bacali ih u jamu Kapavicu, govorei meu sobom da e za sve ovo on platiti
pokazujui na fes.
54
Iz sarajevskih radionica je prema narudbi Bjelovarske
pukovnije, po nekim izvorima, bilo uraeno 5.000 komada fesova.
55
Iz Sarajeva
je u Viegrad bila upuena jedna eta domobrana sastavljena preteno od Hrvata
koji su na glavi nosili fesove.
56
Ustae iz zapadne Hercegovine, sa fesovima na
glavi, stigle su i u optine Gorade i Pothranjen, kao i druga mjesta u jugoistonoj
Bosni.
57
Nazif Ali iz Rogatice pisao je u ljeto 1941. kako je, popravljajui prugu,
vidio vojnike koji su izlazili iz vagona da imali vojniko odijelo sivomaslinasto
i na glavama su imali fesove, nisu dobro znali govoriti srpskohrvatski, bili su
neki Zagorci.
58
Dr. Asim-beg emerli, ljekar u Srebrenici, spasio je junskih
51 M. Hadijahi, Posebnost Bosne i Hercegovine i stradanja Muslimana, Sarajevo 1991., 52-53.
52 N. Baji, Komunistika partija Jugoslavije u Hercegovini u ustanku 1941. godine, Prilozi, br.
2, Sarajevo 1966., 210. Haz Abdulah ef. Budimlija istie da su ustae i u Srijemu, nosili fesove u
progonima Srba: ustae nataknu fesove i hajde dr ga Mujo, dr ga Haso. I sve je to u kolonama
ilo preko Rae kroz Bijeljinu za Srbiju, protjerani. Kad su doli na Rau doekali su ih Muslimani
u ajkaama, odnosno onim hrvatskim kapama, nije u fesovima. I sad oni se ude, nama priaju u
Bijeljini. I mi ih svraamo da se osvjee, da se umiju, da popiju kahvu, da jedu ako su gladni. Pa kau:
ta ste vi? Muslimani. Pa kau nam tamo Muslimani izgone, a na Rai nas Hrvati lijepo doekali. A to
je obratno. I mi njima kazujemo ta je, kako je prema: Arhiv Tuzlanskog kantona, Fond memoarske
grae, Kazivanje haza Abdulaha ef. Budimlije o Bijeljinskoj rezoluciji, 3.
53 I. Banac, Hrvati i Bonjaci, Behar, br. 32--33, Zagreb 1997.
54 H. Eminovi, Promoviran predloak za lm o avkarici, Preporod, br. 7/945, Sarajevo 1. april
2011., 36.
55 Upor. H. Kamberovi, Muslimani i NDH, Preporod, br. 22/509, Sarajevo 15. novembar 1991.
U proglasu Pokrajinskog komiteta KPJ narodima BiH u avgustu 1941., Bonjacima se, izmeu ostalog,
skree panja da ne nasjedaju smiljenoj politici ustaa: Znate li vi da su ustae stavljali fesove na
glavu pa onda ili po srpskim selima i ubijali mrcvarili srpske seljake, ene i djecu, da bi protivu vas
okrenuli opravdanu, osvetu srpskih seljaka? prema: Z. Antoni, Napori KPJ na sprovoenju politike
bratstva i jedinstva u istonoj i centralnoj Bosni 1941. godine, Prilozi, br. 5, Sarajevo 1969., 71, nap. 30.
56 I. Kljun, Viegrad hronika genocida nad Bonjacima, Zenica 1996., 69.
57 K. eljo, Muslimanske milicije u BiH 1941-1945, Glasnik, Rijaset IZ u BiH, br. 11-12, Sarajevo
2007., 1136.
58 N. Ali, Svjedoenja i sjeanja o pokoljima Muslimana od strane etnika u okolini Rogatice,
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
448
dana 1941. smrti oko 80 Srba. Sa uglednim Bonjacima iz grada, nije dozvolio
da i jedan srebreniki Srbin padne u ruke ustaa. Murat Dervievi sa grupom
bonjakih seljaka iz Kravice, na putu Konjevi Polje-Bratunac, 31. jula 1941.
stao je pred ustae. Odbio je da primi oruje i krene protiv Srba.
59
Za nekoliko
mjeseci svoje vlasti u foanskom srezu, od oko 38.000 Bonjaka, ustaki reim
nije uspio mobilizirati vie od dvanaest ljudi u ustae. To zbog toga, to se je
operiralo sa protusrpskim parolama. I to su bili uglavnom odbaeni elementi i
proleterijat, koji nikako nije mogao predstavljati muslimane. Ni jedan ugledniji
graanin Foe nije niim odobrio ustake postupke.
60
Mnogobrojni su primjeri
bonjake solidarnosti sa diskriminiranim i progonjenim Srbima.
61
Doglavnik
Adem-aga Mei se protivio ustakim zlodjelima, bezuspjeno nastojei da utie
na Antu Pavelia da se prekine sa zloinima.
62
Adem Osmanbegovi, koji je vrio
dunost kotarskog predstojnika u Graanici, oko dva mjeseca od uspostave NDH,
inio je sve da spasi svoje srpske sugraane od ustakih progona. Nalazio je naina
da unaprijed obavijesti one za koje su dolazili nalozi vie uprave za hapenje ili
protjerivanje, upozoravajui ih da se sklone, ili je zadravao nalog za izvrenje.
Sline akcije su poduzimali i Midhat Muratbegovi, uitelj iz Doborovaca, i jo
neki ugledni pojedinci iz Graanice. Iako je postupao po vlastitom ubjeenju,
Osmanbegovi je o tim namjerama esto obavjetavao neke ugledne Graanlije,
traei od njih saglasnost za pojedine svoje postupke. Njegovom zaslugom
spaeno je dosta srpskih porodica od sigurne smrti. On je praktino iz ruku
rukopis, BZK Preporod, Sarajevo; upor. S. Bandovi, Prilog prouavanju etnikog genocida nad
Muslimanima u istonoj Bosni, Istorijski zbornik, br. 10, Banjaluka 1989., 157-175.
59 A. Gruhonji, Zlo stie sa strane, Osloboenje, Sarajevo 11. septembar 1991.
60 Nav. prema: S. Jaski, Srbokomunistiki zloin nad Bosnom, reprint izdanje, Tuzla 2003., 59-
60. Jaski citira rad A. Zulkarpaia Put u Fou. Rodoljub olakovi pie: Radi istorijske istine
treba istai da ustae u istonoj Bosni nisu imale onakav uticaj kao na primjer, u zapadnoj Hercegovini
(iroki Brijeg, apljina, Ljubuki) ili u srednjoj Bosni i Bosanskoj krajini (Travnik, Bugojno, Kupres,
Livno). Stoga u istonoj Bosni nije bilo neposredno poslije okupacije toliko masovnih zloina kao
u spomenutim srezovima, i po pravilu su ih vrile ustae koje su slate iz Sarajeva u pojedina mjesta
(Vlasenica, Brko i drugdje). Godine 1941. ustae su namjeravale da u istonoj Bosni, u krajevima
pored Drine, stvore vojnu krajinu, iselivi prethodno otuda srpsko stanovnitvo. Izbijanje ustanka
omelo ih je u tome cit. prema: R. olakovi, O drutveno-politikim prilikama u istonoj Bosni uoi
izbijanja ustanka 1941., 21.
61 O. Marasovi, Narodnooslobodilaki pokret u gradu i prvoj godini ustanka, u: Sarajevo u
revoluciji, knj. 2, Sarajevo 1977., 488.
62 Mei je docnije i sam isticao da za vrijeme njegovog ivljenja u teanjskom kotaru, do oktobra
1943., nije bilo stradanja i progona Srba i Jevreja, da niko iz Tenja nije ubijen ili poslat u logor, niti
je kome od Srba i Jevreja oduzeta imovina; opir. S. Kurti, Adem-aga Mei u svom vremenu, Teanj
2004., 118-119. Halid Kadri, knjievnik, govori da je Mei spaavao ljude ne gledajui ko je kakve
nacije: Zna se da u Tenju niko nije stradao za vrijeme rata. On je spaavao itave kompozicije ljudi
koji su vozom voeni u logorGledajte mogao je odbiti suradnju da bude doglavnik. Konsultovao
je svoje prijatelje ako ne prihvati doi e ustae i sve odvesti i popaliti. Prigovarali su mu hoe li
mirno spavati kad bude gledao pune mezarluke ljudi koje si mogao spasiti? ta sad? On se prihvatio
i uspio da ustaka noga i sablja ne potamani i njegove sunarodnjake. I Srbi su ak poslije traili da ga
se oslobodi jer ih je on titio cit. prema: Preporod, br. 24/938, Sarajevo 15. decembar 2010., 39.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
449
ustaa otimao Srbe, branio ih je i, normalno, nije uspio sve odbraniti. Ustae
su zato zahtijevale njegovu smjenu pod optubom da se otvoreno stavio u zatitu
Srba. Poetkom avgusta on je smijenjen i premjeten u Banjaluku.
63
Na njegovo
mjesto dolazi Franjo ajka. U Graanici je potom nastupilo vrijeme pljakanja
srpskih i jevrejskih porodica, vrijeme ucjena, deportacija.
64
Jevreji su ipak bili
do aprila 1943. poteeni od masovnih progona.
65
U Tuzli, izuzev nekoliko
pojedinaca, ustae nisu imali pristalica. U ovom gradu je bilo mnogo primjera
pomoi ugroenom srpskom i jevrejskom stanovnitvu.
66
Znajui da predstoji
hapenje pojedinih Srba u Tuzli, Ragib aplji, veliki upan Velike upe Usora
i Soli, preko posrednika, obavjetavao ih je da se sklone.
67
Zbog pokuaja da
se utvrdi istina o nestanku vie desetina uhapenih Srba, aplji je bio izloen
optubama ustaa, koje su traile da se on smijeni kao nepouzdana linost na
povjerenoj dunosti.
68
Sead-beg Kulovi, tuzlanski gradonaelnik, koji je
zagovarao autonomiju BiH i ustaki reim smatrao privremenim i vjetakim,
po navodima nekoliko srpskih graanskih porodica, pomagao je Srbima i titio ih
od ustakog bjesnila: Ne samo u Tuzli nego i u nekim manjim mjestima istone
63 E. Tihi O. Hamzi, Graanica i okolina u NOB-u i revoluciji, Graanica 1988., 124-125.
Bonjaki seljaci su prisiljavali one seljake koji su pljakali naputene srpske kue da vrate opljakane
stvari i stoku njihovim pravim vlasnicima u Gornjoj Lohinji i Lendiima. U akcijama vraanja imovine
Srbima isticali su se Musto Kova iz Sladne, ahbaz Muji iz Gornje Orahovice, Meho Deli iz Sokola,
Jusuf Spahi iz Piskavice.
64 O. Hamzi, Prva organizacija KPJ u Graanici i njeno antifaistiko djelovanje u toku Drugog
svjetskog rata od osnivanja, u proljee 1941., do rasputanja, u jesen 1944. godine, Graaniki
glasnik, br. 24, Graanica 2007., 66, 75.
65 Nihad Halilbegovi pie da je lokalna vlast u Graanici bila blagonaklona prema Jevrejima: I
problema nije bilo do 1943. godine, kada su stigle naredbe iz ustake komande iz Tuzle da se Jevreji
uklone. Meutim, bonjaki narod se suprostavio tome, tako da su 28. februara 1943. godine pomogli
velikom broju intelektualaca, posebno ljekara da se izmjesti na slobodnu teritoriju. U to vrijeme na
Ozren je izmjeten doktor Hinko Mari i njegov sin Petar, doktor Ivo Levi, apotekar Vinko Koloman,
njegova supruga Helena i tada 11-mjesena kerka Nada, koju je kolima odvezao Suljo Muji opir.
A. Malagi, Kako smo spasili malu Jevrejku u Graanici, Dnevni avaz, Sarajevo 24. januar 2009.
66 Edina Kamenica pie o tome: Jedna bh. pria o holokaustu mogla bi poeti iz tuzlanske Dafer-
begove mahale kada je grupa nacistikih ocira bahnula u neku tamonju kuu. uli da se tamo nalazi
dvomjesena beba, iji je otac Jevrej. Samo koji minut ranije, tu bebu je zgrabila iz majinih ruku
Nermina Huki, i pobjegla s njom na sigurno. Nekoliko puta kasnije spasiteljka je kriom donosila
dijete majci, a 1945. vratila joj ga prema: E. Kamenica, Vizental je BiH otvorio medijska vrata u
Americi, Osloboenje, Sarajevo 28. januar 2008., 4.
67 V. Mujbegovi, O prvoj ratnoj godini u okupiranoj Tuzli, u: Tuzla u radnikom pokretu i
revoluciji, knj. II, Tuzla 1984., 242. U Tuzli je pravu buru izazvala vijest da su Taibu, apljievu
kerku, srpski ustanici zarobili u rogatikom kraju. Ubrzo je razmijenjena za so i neke druge robe
vidi: V. Mujbegovi, O prvoj ratnoj godini u okupiranoj Tuzli, 241.
68 A. Jahi, Muslimanske formacije tuzlanskog kraja u Drugom svjetskom ratu, Tuzla 1995., 23;
E. Redi, Bosna i Hercegovina u Drugom svjetskom ratu, Sarajevo 1998, 313. Adnan Jahi istie
da su pored apljia, u akciju na zatiti prava srpskog stanovnitva bili ukljueni bivi tuzlanski
gradonaelnici Lut-beg Sijeri i Hasan-aga Pai, muftija Muhamed efket ef. Kurt, ing. Nurija
Pai i drugi ugledni graani.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
450
Bosne.
69
Nakon stradanja grupe ustaa na Ozrenu krajem avgusta 1941. ustae
su u Tuzlu pozvale Vjeeslava Montanija, kotarskog predstojnika iz Brkog, koji
se ve bio prouo zbog brutalnih progona Jevreja i Srba, da sa svojim ustaama
pomogne u izvrenju odmazde nad srpskim stanovnitvom u gradu. Namjera je
bila da se kvart Srpska varo razori, a stanovnitvo pobije ili internira. Ugledni
tuzlanski Bonjaci su, saznavi za ove namjere, organizirali konferenciju, kako
bi sprijeili planirani zloin. Konferencija je odrana u prostorijama zanatlijskog
udruenja Senat. Nakon ove konferencije trojica graana, sa muftijom Muhamed
ef. Kurtom na elu, posjetila su njemakog komandanta mjesta Hohbajera
i potpukovnika Vista i izloili im protivljenje Bonjaka ustakim namjerama.
Shvatajui ozbiljnost situacije, njemaka komanda je pismenim putem zabranila
ustaama da poduzimaju bilo kakve mjere odmazde bez njene saglasnosti.
70
Zbog
pokuaja da se utvrdi istina o nestanku vie desetina uhapenih rogatikih Srba,
Ragib aplji, veliki upan Velike upe Usora i Soli, bio je izloen optubama
ustaa i njihovim zahtjevima da se smijeni kao nepouzdana linost.
71
Bonjaci i
Hrvati irom Bosanske krajine titili su i sakrivali srpske porodice od progona
ustaa, esto i po cijenu sopstvenih ivota. U Hercegovini je bio veliki broj
primjera solidarnosti i pomoi Hrvata i Muslimana ugroenim Srbima, svojim
komijama. Oni su ih obavetavali o namerama ustaa, krili su ih u svojim
kuama, ili se otvoreno suprostavljali i otimali ih iz ruku ustaa, kada su ih ovi
69 Dalje se navodi da je ak lino intervenisao da se iz tuzlanskog zatvora pusti nekoliko desetina
zarobljenih partizana prema: D. Sui, Parergon (biljeke uz roman o Talu), Sarajevo 1980., 213.
70 A. Sarajli, Otpor u okupiranoj Tuzli 1941. godine, Vojnoistorijski glasnik, br. 2, Beograd 1971.,
307. U Tuzli se otpor protiv terora nad Srbima posebno vezuje za ime i svijetli lik Muhameda eff.
Kurta, tuzlanskog muftije, koji je sav svoj ugled zaloio za presecanje krvavog kola, koje bi u Tuzli
imalo svakako daleko tee i krvavije rezultate da je otpor izostao: Muftija je radio na zatiti srpskog
stanovnitva, posebice na sprijeavanju miniranja pravoslavne crkve pune vjernika 6. januara 1942. i
planske likvidacije veeg broja porodica u Srpskoj varoi u Tuzli; Istupanje pojedinih muslimanskih
prvaka, smatra Seka Brkljaa, organizirano i pojedinano, nije bilo samo neslaganje sa ustakom
politikom, ve i oblik javnog, pasivnog otpora dogaajima, idejama i njihovim reperkusijama koje
su suprotne ljudskim, vjerskim osjeanjima i uvjerenjima onih koji su otpor pruali. Kada neki od
njih pristupaju i organiziranom oslobodilakom pokretu, taj otpor kvalitetno poprima nove forme.
Solidarnost stanovnitva pojedinih okupiranih teritorija sa ugroenim kategorijama stanovnitva dolazila
je do izraaja, ne samo u njihovoj pojedinanoj ili organiziranoj zatiti, nego i u sklanjanju i prihvatu
ugroenih pripadnika progonjenih kategorija stanovnitva. Ona u tom kontekstu pominje i tuzlanskog
muftiju: Muftija Kurt je svoj stav crpio iz sopstvene vjere,svog linog karaktera i iz kvaliteta odnosa
meu ljudima u gradu Tuzli i u zemlji Bosni, ne bavei se njime teoretski, nego je taj odnos jednostavno
ivio i u ivotu praktikovao, odupirui se djelom, a ne samo nijemim neodobravanjem, politici koja
je to poimanje u krvi negirala i zatirala. injenica Kurtovog shvatanja zajednikog vjerskog vota, a
mnogobrojni drugi primjeri takoer mogu doprinijeti da se ovo pitanje bolje i slikovitije osvijetli, u
toliko je znaajnija, ljudskija i hrabrija kada se zna kakva je bila opta nesigurnost zike egzistencije u
to vrijeme na ovim prostorima; upor. V. Mujbegovi, O prvoj ratnoj godini u okupiranoj Tuzli, 259; S.
Brkljaa, Neka razmatranja muslimanskog poimanja o dobru i zlu u Bosni i Hercegovini u II svjetskom
ratu, Dijalog, br. 1, Sarajevo 1997., 143-144.
71 E. Redi, Bosna i Hercegovina u Drugom svjetskom ratu, 313.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
451
vodili na gubilite. Grupa mobiliziranih Bonjaka, iz sela Mulja, u gatakom
srezu, pobjegla je svojim kuama odbijajui da uestvuje u progonima Srba.
Meho Delilovi, nadniar iz apljine, koga su ustae mobilizirale i dovele do
jame kod samostana na Humcu, blizu Ljubukog, poto je odbio da uestvuje
u likvidaciji pohapenih Srba, ubijen je i baen u jamu.
72
Kada su ustae u
Bilei uhapsile nekoliko Srba, ugledniji Bonjaci su se tome usprotivili i prisilili
ustae da uhapene puste. Pojedini Bonjaci u Jablanici, odbivi da vre dunost
andara, bili su strijeljani.
Zloini ustaa nad Srbima izazvali su takve srpske ustanike reakcije
koje su pod uticajem velikosrpske propagande, parola o Srpskoj Bosni,
borbi protiv Turaka i okaca, imale i ovinistiki karakter.
73
Revanistike
tendencije pod platom revitaliziranih nacionalnih i atavistikih parola inila je
zato ozbiljnu zapreku za masovnije ukljuivanje bonjakog stanovnitva u prve
tokove srpskog ustanikog pokreta. Nasilje se javlja kao sastavni dio iskustva,
drutvene i mentalne stvarnosti. Dr. Duan Luka ustvruje da bonjake
i hrvatske mase, uvrijeene progonima i nemilosrdnim izrabljivanjem od
strane velikosrpskog reima do rata, pod jakim uplivom okupatorske i ustake
propagande i iznenaene samim ustankom srpskih masa i prijetnjama pojedinih
ustanikih grupa, bile su u ovo vrijeme potpuno van ustanikog pokreta.
74
Stav
ustanika prema pitanju saradnje sa Hrvatima i Bonjacima bio je u mnogim
krajevima takav da nije hrabrio Hrvate i Bonjake da se i oni pridrue ustanku.
Bonjaci-komunisti u ustanikim jedinicama najee su morali ivjeti i djelovati
pod ilegalnim, srpskim imenima.
75
Zabiljeeno je vie primjera da su ustanici u
72 Z. Sulejmanpai, 13. SS divizija Handar: istine i lai, Zagreb 2000., 36. Sulejmanpai pie:
Pojedinci ne mijenjaju situaciju: oni Bonjaci u istonoj Hercegovini, i ne samo ondje, koji sudjeluju
u progonima, ne samo da ostaju uhvaeni u ustaku propagandnu zamku, nego preko noi bivaju za taj
pokret i krvlju vezani, navlaei goleme nevolje na vlastiti narod.
73 R. Hurem, Politika orijentacija ustanika u Bosni i Hercegovini 1941. godine i uloga KPJ,
Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine, god. XXVIII-XXX, Sarajevo 1979., 259; takoer
vidi: S. eki, etniki zloini u jugoistonoj Bosni i Sandaku 1941.-1943., Preporod, Sarajevo 15.
novembar 1991.
74 D. Luka, Prilog izuavanju nacionalnog pitanja u BiH, Prilozi, br. 4, Sarajevo 1968., 457.
75 Adil Zulkarpai je ukazivao da su meu prvim partizanima bili brojni Bonjaci, ali da je KPJ dala
direktivu da oni i Jevreji, a esto i Hrvati moraju nositi srpska imena na terenu: Tako je Hasan Brki
bio Aco, Oskar Danon bio je Jovo, ja sam takoe bio Aco Izgledalo je tako kao da su itav komandni
kadar i prvi borci u Bosni bili iskljuivo Srbi! I ja moram da vam kaem da su nas srpski seljaci esto
pitali: ta je s Turcima?! Gdje su oni?! Zato ih nema u partizanima?! Upravo takvo pitanje meni je
na jednom zboru postavio neki srpski gazda, knez tog sela. A sjedimo tu, Lakii, Avdagi, engi,
Hamovi, Kovaevi, Zulkarpai i utimo! Time se stvarala jedna protumuslimanska atmosfera.
Umjesto da je KPJ otvoreno rekla kako smo mi doli da zajedno sa naom braom Srbima branimo
njihova sela, ona je te komunistike kadrove, ali i borce preimenovala! Meni ni do danas nije jasno
zato smo mi bili primorani da krijemo naa prava imena, jer je ta okolnost veoma negativno uticala
na srpske mase. Ubitana je bila parola, navodi Zulkarpai, da su Muslimani morali skrivati svoj
identitet, porazna za one koji su bili partizani. Niko od mnogih Muslimana koji su otili na Romaniju,
u Kalinovaki odred, nije mogao nositi muslimansko ime. Po njemu, naredbu za takvo postupanje,
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
452
Bosanskoj krajini ispoljavali mrnju i neprijateljsko dranje prema Hrvatima i
Bonjacima, pljakali i palili bonjaka sela, vrili ubistva Bonjaka, meu njima
djece i ena. Ustanici su u vie sluajeva odbijali da sarauju sa Bonjacima i
Hrvatima u bilo kom vidu. Bilo je, naprotiv, ustanikih grupa koje su odlazile u
ustanak pod parolom borbe protiv Turaka, kao i to da su na zahtjev ustanika
smjenjivani komandiri samo zato to su bili Bonjaci. U istonoj Hercegovini
neki predstavnici eta narodne vojske radili su na tome da ustanike prvenstveno
usmjere na obraun sa Bonjacima. Ovakvu orijentaciju posebno su podravali
bogatiji seljaci, prieljkujui da se istrebljenjem Bonjaka domognu njihovih kua
i posjeda. Ustanici u istonoj Bosni ispoljavali su sline primjere netolerancije
prema Bonjacima. U jesen iste godine oni su izvrili tu masovne zloine nad
bonjakim stanovnitvom. Historija je ostala duna objanjenja i za one nedune
Bonjake koji su iz najplemenitijih pobuda, krenuli u ustanak 1941., a koji su
pobijeni pod shvatanjem da se Turinu ne moe vjerovati.
76
Prvi vidniji rezultat
pristupanja Bonjaka NOP-u (osim pojedinanih sluajeva), bio je, iza avgusta
1941., stupanje vee grupe Bonjaka mahom iz sela atorovii, Okruglo i Osovo,
u Romanijski partizanski odred. Polovinom oktobra u njemu je formirana prva
bonjaka partizanska jedinica, tzv. Mujina eta, koja je do decembra prerasla u
bataljon. Neto kasnije formirana je slina jedinica u zenikom kraju.
77
Pokuajima kroatizacije bonjakog stanovnitva, genocidnim pritiscima
na srpsko, jevrejsko i romsko stanovnitvo, ustae su razbuktavale plamen
ovinistikog poara u kome su oivljeni atavistiki elementi vjerskog,
nacionalnog, politikog, i klasnog antagonizma i iracionalizma. Pojavom
etnikog ravnogorskog pokreta Drae Mihailovia na politikoj i ratnoj sceni,
sa ciljevima o velikoj srpskoj dravi, oienoj od nesrpskog elementa, a prije
svega od muslimanskog ivlja, prilike su jo vie uslonjene. Antihrvatstvo,
antimuslimanstvo i antijugoslavenstvo bili su ideologija etnitva. Turski
jaram je tu poput neke vrste historijske indulgencije, neto to unaprijed daje
izdao je Pokrajinski komitet KP za BiH, Rodoljub olakovi, Iso Jovanovi uro Pucar nije se toga
drao, ali on je imao drukiju, bolju situaciju. A u Hercegovini, istonoj i srednjoj Bosni Muslimani
su nosili srpska imena cit. prema: M. Gali, Politika u emigraciji, Zagreb 1990., 83; S. Bandovi,
Ratne tragedije Muslimana, Novi Pazar 1993., 20.
76 Atif Purivatra navodi 1991. da grozomorno nabijanje na kolac Avde Dovadije, od strane
novopeenih etnika, svjedoi i za nae dane u svakom pogledu. A ovaj dramatini dogaaj ne obradi
ni jedno knjievno djelo prema: Muslimani su svoji na svome, Islamska misao, br. 146, Sarajevo
februar 1991., 7. Uz ovaj primjer zabiljeen je i sluaj Halid-bega Batotia, koji je iv nabijen na raanj
i ispeen. Njegov brat Dadi-beg je prvo potkovan, a onda isjeen na mostu u Foi; Hadiji Tahiroviu
(Foa) etnici su oderali kou od koljena, pa sve uz lea do vrata. Kou prebacili preko glave. Stavili
natpis Muslimanka s feredom; opir. A Gruhonji, Ko poubija preko 200 imama, Preporod, br.
23/510, Sarajevo 1. decembar 1991., 19.
77 . Kazazovi, Formiranje muslimanskih partizanskih jedinica u istonoj Bosni, u: Istona Bosna
u NOB-u, II, 188-189.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
453
opravdanje za bilo koji postupak nacije, neto to je apriorna amnestija.
78
U
etnikoj zakletvi jasne su dvije osnovne odrednice njihove ideologije: borba
za Srbiju (srpski narod) i izvrenje odmazde. etniki pokret kao praktian
izraz velikosrpskih ambicija snano je naglaavao svoju istorijsku misiju
osloboenja, uvanja bioloke supstancije Srba, kao i irenja ideje etniki
homogene Velike Srbije koju bi trebalo stvoriti, na osnovu predratne platforme
Srpskog kulturnog kluba (SKK), u okvirima poratne Jugoslavije. Polazna taka
u programskim dokumentima bila je ideja vodilja o Velikoj i homogenoj Srbiji
temeljena na shvatanju da Srbi trebaju biti vodea nacija na Balkanu.
79
Na putu
ostvarivanja homogene srpske dravne zajednice, etniki planovi su predviali
tokom rata integralno ienje Sandaka i BiH od Bonjaka i Hrvata. Smatralo
se da se moraju udariti koii oko srpskih zemalja i na taj nain izbjei 1918.
godinu.
80
Kama je, pie Dobrica osi, bila glavno oruje te bradate vojske pod
ubarama.
81
78 D. Stojanovi, U ogledalu drugih, u: Novosti iz prolosti: znanje, neznanje, upotreba i
zloupotreba istorije, Beograd 2010., 27-28. U jednom pametu 1941., koji je odobrio Boko Todorovi,
najvii etniki komandant u Bosni, pojanjavan je etniki cilj: Kada stekne slobodu, zlatnu srpsku
slobodu, onda e srpska nacija slobodno i bez krvoprolia, putem slobodnih izbora na koje smo se
mi u Srbiji Kralja Petra I bili navikli uzeti sudbinu u svoje ruke i slobodno rei, da li vie voli svoju
nezavisnu Veliku Srbiju, oienu od Turaka i drugih ne-Srba, ili neku drugu dravu, u kojoj e Turci i
Jevreji ponovo biti ministri, komesari, ociri ili drugovi.
79 Prema sudu dr. M. Ekmeia historijski projekat Velike Srbije je legitimna ideja prava srpskog
naroda da u svoje politike granice okupi sve pokrajine u kojima ivi srpski narod: Kao i u svim
drugim evropskim uzorima, to nije znailo da se okupljaju samo zemlje gde srpski narod ivi u etnikoj
veini, pa bi ve statistiki na to imao pravo, nego i ne granine zone gde je iveo kao znantna etnika
skupina, iako ne i veinski po broju prema: V. eelj, Rimokatoliki zloinaki projekat vetake
hrvatske nacije, Beograd 2007., 894; M. Ekmei, Pojam velike Srbije prema evropskim uzorima, u:
Velika Srbija istine, zablude, zloupotrebe, Beograd 2003., 16.
80 etnici koji su Bonjacima nanijeli najvie zla, bili okupatorski kolaboracionisti, proglaavaju
se u postjugoslavenskom periodu, skuptinskim odlukama za antifaiste, iako su neke od njih, poput
Pavla uriia, odlikovali i nacisti. edomir Anti pie: Zloini etnikih snaga nad drugim narodima
neuporedivi su po opsegu ne samo sa ustakim genocidom nad srpskim narodom ve su u tom odnosu
manji nego zloini hrvatskih i muslimanskih snaga prema srpskom narodu iz nedavnog rata cit.
prema: . Anti, Srbija, nova istorija i faizam, Politika, Beograd 23. decembar 2010. U okruenju
se, naime, usvajanjem institucionalnih mehanizama za kolektivnu rehabilitaciju kvislinkih snaga,
donose zakoni o njihovoj rehabilitaciji koji predstavljaju direktno krenje obavezujuih meunarodnih
normi o kanjavanju zloina protiv ovjenosti po kojima nema zastarjelosti krivinog gonjenja za
takva djela.
81 On dalje iznosi da je strah u Srbiji od etnike kame koju su nosili Srbi naoruani i engleskim
maingeverima, sa bradama i kosurinom do ramena, alei Srbiju i slobodu, kralja i otadbinu,
bio dublji i ei od straha od Nemaca, okupatora, Gestapoa, pa je Srbija u jesen 1944. godine sa
podjednakim olakanjem i radostima doivela osloboenje od Nemaca i etnika nav. prema: D.
osi, Prijatelji mog veka, feljton, Politika, Beograd 5. i 6. maj 2011. S druge strane, on e pisati o
komunistiki razdeljenoj pobedi u Drugom svjetskom ratu: Razdeljena pobeda brai Hrvatima,
Slovencima, Muslimanima, Makedoncima, jer glavni teret i rtve te pobede opet je podneo srpski
narod. Razdeljena pobeda uinjena u ime naivnog idealizma, u ime komunistike iluzije u bratstvo i
jedinstvo. Kako je razumnom oveku mogua vera u bratstvo sa narodom i narodima koji su izvrili
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
454
Komunisti su, kao pripadnici partije revolucionarne akcije, to je odreivalo
njen program i metode u radu, od poetka borbe 1941. razarali predratni sistem
vlasti, stvarali nove organe, prakticirali tolerantniju nacionalnu politiku,
odbacujui ranija negativna dravna, politika i drutvena iskustva. Ekstremne
situacije, kao to su ilegalnost, represija i rat, bile su upravo ono za ta su
komunistike organizacije profesionalnih revolucionara, koje su proizvodile
disciplinovane i samoportvovane kadrove, bile i stvorene, uz dominiranje dvije
osobine: internacionalizma i uvjerenja sa kojima su poistoveivali svoje ivotne
ideale.
82
Cjelokupna politika jugoslavenskog komunistikog pokreta nije se
temeljila na priznavanju bonjakog nacionalnog identiteta, poto su komunisti
bili i inae oprezni i rezervirani prema nacijama kao povijesnim tvorevinama.
83

Stavovi KPJ prema kojima su muslimani u Bosni i Hercegovini inili poseban
etniki individualitet prilino su dugo razliito tumaeni.
84
NOP se nije odlikovao
dosljednom i vrstom linijom prema Bonjacima. Sadraji pojedinih relevantnih
partijskih komunistikih dokumenta svjedoe da njihovi tvorci nisu osjeali
potrebu da realno sagledaju poloaj Bonjaka, njihove egzistencijalne probleme,
ulogu jedinica muslimanske milicije koje su titile svoja naselja, pa su ih
sektaki, u masi, tretirali kao protivnike NOP-a.
85
U jednom spisu Kardelj je
muslimanske milicije ubrajao u ustake formacije, to je u biti znailo njihovu
osudu od KPJ i partizana. Meutim, u stvarnosti se nisu sve muslimanske
milicije i njihovi pripadnici mogli svrstati meu protivnike, poto je u
njenim redovima bilo dosta simpatizera NOP-a, pa i lanova KPJ i SKOJ-a. U
sredinama u kojima partizanski komandanti nisu bili optereeni nacionalizmom
i dogmatizmom, vrena je diferencijacija, pa je znatnom broju tih ljudi, koji su
branili svoja sela i domove, omoguivano da priu partizanima.
86
genocid? cit. prema: D. osi, U tuem veku, Beograd 2011., 224.
82 E. Hobsbaum, Doba extrema: Istorija kratkog dvadesetog veka 1914.-1991., Beograd 2002., 130.
83 M. Filipovi, Bonjaka politika, 83. Edvard Kardelj je 1938. pisao da Bonjaci nisu nacija
mada se - individualno uzevi - ne osjeaju ni Srbima, ni Hrvatima i mada, s obzirom na to, svakako
sainjavaju posebnu etniku grupu - prema: E. Kardelj, Razvoj slovenakog nacionalnog pitanja,
Beograd 1960., 104. Nenad Filipovi o ratnom velikom i malom slovu M pie: Samo pozivanje
na uveno veliko slovo veoma je klimavo, budui da su dokumenti tzv. narodne vlasti po pravilu pisani
na vrlo niskom novou pismenosti. Ima u njima i malih i velikih slova i gdje treba i gdje ne treba - cit.
prema: N. Filipovi, O jednom nasilnom istezanju bonjakih nogu, u: Bosna i bonjatvo, Sarajevo
1990., 176.
84 A. Purivatra, Nacionalni i politiki razvitak Muslimana, Sarajevo 1969., 57. Dr. Atif Purivatra pie
da u shvatanjima elnih ljudi (otpori stvaranju ravnopravne republike BiH u Jajcu) nikako nije moglo
da pobijedi i to da je Musliman-Musliman. Tome se pruao otpor; opir. A. Purivatra, Muslimani
su svoji na svome, Islamska misao, br. 146, Sarajevo februar 1990.; upor. F. Saltaga, Muslimanska
nacija u Jugoslaviji, Sarajevo 1991., 175; D. Petrovi, Avnojska Jugoslavija-kompozicija i granice, u:
Stvaranje i razaranje Jugoslavije, Beograd 1996., 125.
85 E. Redi, Sto godina muslimanske politike u tezama i kontroverzama istorijske nauke, 164.
86 M. Imamovi, Bonjaci u emigraciji: Monograja Bosanskih pogleda 1955-1967, Sarajevo 1996., 83.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
455
U ratnim neprilikama 1941. znatan dio bonjakog stanovnitva bio je
prisiljen da napusti svoje domove u potrazi za spasom od prijeteeg zikog
unitenja. Masovni pokreti ovog stanovnitva, naputanja domova, praena
raznim pojavama na putu do spasonosnih izbjeglikih logora i odbojnih, ali
spasonosnih periferija velikih gradova, gdje su ih ekali oskudica, bolesti i tiho
umiranje ispunili su ravni ivota njihove stvarnosti, potvrujui nanovo da od
muhadirluka gore sudbe nema. Duge kolone izbjeglica (muhadira) imale
su prevashodno unutarnji prostorni karakter i kretale su se, pored privremenih
zbjegova, na relaciji selo-grad i grad-grad, uz veliku prostornu mobilnost, kao
to su bili odlasci iz istone Bosne u Bosansku krajinu. Manji dio muhadira
se sklanjao u pravcu Srijema, Slavonije, Sandaka, Zagreba i Dubrovnika, dok
su u BiH pristizale bonjake izbjeglice iz Sandaka istim onim pravcem koji
je jo od 1914. bio dobro poznat ovom narodu. Masovne pokrete nezatienog
stanovnitva pratile su brojne nedae: od nasilnog naputanja domova u velikom
strahu, stradalnitva na putevima koji su se nerijetko zavravali progonima poput
onih 1941. u Berkoviima, Kulen-Vakufu, Koraju ili irom istone Bosne, naroito
u njenih sedam srezova: Foi, ajniu, Goradu, Viegradu, Vlasenici, Srebrenici
i Rogatici, gdje su muhadiri stradali zajedno sa domicilnim stanovnitvom po
mjestima koja su padala u ruke ustanika. Oni koji su uspjeli da pobjegnu traili
su spas po Sarajevu i drugim gradovima. Snaan migracioni talas zapoet 1941.
rastao je i u narednim godinama.
Na prostoru BiH nisu bili u meusobnom sukobu narodi, mada je bilo i
takvih tendencija, nego politiki i vojni pokreti.
87
Bonjaci su se ratne 1941.
nali, esto se istie u literaturi, izmeu ekia i nakovnja velikosrpske i
velikohrvatske politike koja je jo vie zamrsila njihov poloaj.
88
Ustaki zloini
i brutalni progoni srpskog i jevrejskog stanovnitva, kao i ustaniki zloini
izazvali su reakciju i otvoreni protest veeg broja uglednih Bonjaka irom
Bosne i Hercegovine. Bio je to konkretan odjek duboke zabrinutosti koja
je zahvatila sve bonjake graanske politiare. U drugoj polovini 1941. bilo
je, sa rasplamsavanjem oruanih sukoba u BiH, sve izraenije uvjerenje meu
Bonjacima da ih ustaki reim ne titi i da im oruane snage NDH ne pruaju
dovoljno sigurnosti. Bio je sve vie ugroen i sam daljnji opstanak bonjakog
stanovnitva. Takva shvatanja su se sve vie irila i meu bonjakim javnim i
uglednim linostima koje su nastojale da iznau rjeenja za opstanak vlastitog
naroda.
89
U Sarajevu su u ljeto 1941. prilikom posjete Andrije Artukovia,
87 Upor. R. Hurem-S. Brkljaa, Historiografska literatura o Bosni i Hercegovini u Drugom svjetskom
ratu objavljena nakon 1980. godine u zemlji i inostranstvu, Prilozi, br. 29, Sarajevo 2000., 144; H.
Sundhaussen, Od mita regije do drave na silu: metamorfoze u Bosni i Hercegovini, Prilozi, br. 38,
Sarajevo 2009., 23.
88 M. Imamovi, Historija Bonjaka, 535.
89 R. Hurem, Neke karakteristike ustanka u Bosni i Hercegovini 1941. godine, Godinjak Drutva
istoriara Bosne i Hercegovine, god. XVIII, Sarajevo 1970., 209.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
456
ministra unutranjih poslova, istaknute linosti muslimanskog ivlja izrazile
su elju muslimana da mirno ive s ostalim vjerskim pripadnicima, jer bi se
bijes i osveta svakako najvie iskalila ba na samim muslimanima.
90
Bonjako
graanstvo je u vie mjesta takoer odluno stalo u zatitu Roma od progona
i deportacije. Poseban odbor koji je u tu svrhu formiran u Sarajevu, sainio je
opsenu predstavku u kojoj se dokazivalo da je napad na tzv. bijele Cigane
ujedno napad i na Bonjake. Predstavka je istodobno dostavljena ustakim
i njemakim vlastima, pa je Ministarstvo unutarnjih poslova NDH krajem
avgusta 1941., plaei se daljih protesta Bonjaka, naredbom obustavilo progon
i deportiranje bijelih Cigana iz BiH.
91
Ve krajem ljeta i u jesen 1941. najvei se dio bonjakog graanstva
otvoreno, putem niza rezolucija, ogradio od ustake politike progona i istrebljenja
srpskog i jevrejskog stanovnitva.
92
Zaetak svim ovim znaajnim rezolucijama,
prije svega Sarajevskoj, smatra se skuptinski zakljuak Udruenja ilmije
El Hidaje od 14. avgusta 1941. kojim se javno protestiralo protiv zloina i
stradanja.
93
Mehmed ef. Handi, elnik El Hidaje, bio je glavni inicijator i
autor tog teksta. El -Hidaje je pozvala muslimane da se, u duhu islama, klone
svakog zlodjela, a dravne vlasti da to prije zavedu red i sigurnost u svim
krajevima, ne dozvoljavajui da se bilo ta uini na svoju ruku, kako ne bi
nevini ljudi stradali. Ovaj stav ima jo vei znaaj ako se uzmu u obzir izuzetno
sloene prilike u kojima je rezolucija doneena.
94
Dola je u isto vrijeme kada
su neki visoki funkcioneri reima, poput Dafera Kulenovia, uvjeravali javnost
da se svi muslimani nalaze u ustakom pokretu i kada ustaka vlast ini znatne
napore da osigura podrku svom reimu. Prema izvjetaju Glavnog stoera
90 N. Durakovi, Prokletstvo Muslimana, Sarajevo 1993., 185, nap. 58.
91 ABC Muslimana, 36.
92 Upor. M. Imamovi, Historija Bonjaka, 535; B. Petranovi, Revolucija i kontrarevolucija u
Jugoslaviji (1941.-1945.), knj. I, Beograd 1983., 94-96.
93 U taki 4. ove rezolucije se kae: Sa bolom u dui i dubokom suuti se sjeamo svih onih
muslimanskih rtava koje neduno padoe u nemirima koji se ovih dana mjestimino dogaaju.
Osuujemo sve one pojedince muslimane, koji su sa svoje strane uinili bilo kakav ispad i napravili
bilo kakvo nasilje. Konstatujemo, da su tako ta mogli uiniti samo neodgovorni elementi i neodgojeni
pojedinci, iju ljagu odbacujemo od sebe i od svih muslimana. Pozivamo sve muslimane, da se u
duhu visokih uputa svoje vjere strogo klone svih zlodjela. Molimo dravne vlasti da to prije zavedu
zakonsku sigurnost u svim krajevima, ne dozvoljavajui da se bilo ta uini na svoju ruku kako ne bi
nevini ljudi stradali prema: M. Imamovi, Bonjaci u emigraciji, 149; N. Durakovi, Prokletstvo
Muslimana, 186. Rezolucija je upuena najviim funkcionerima NDH, kao i muslimanima u organima
NDH: Osmanu i Daferu Kulenoviu, Adem-agi Meiu, Hilmiji Belagiu, Hakiji Hadiu.
94 Robert J. Donia, ameriki historiar, pak, pie da rezolucija nije pripisala krivicu nijednoj osobi
niti grupi. Kao to su istakli historiari iz ere socijalizma, muslimanski potpisnici rezolucija kritizirali su
zloine kao devijantne ekscese, ali nisu napadali kljuni ustaki program zike eliminacije odreenih
grupa silom. Oni jesu, meutim, pozvali vlasti NDH da uspostave red i sprijee dalje nasilje. Oni su
jasno istakli da su akcije reima u prvim mjesecima okupacije dovele do njihovog distanciranja od
ustakog pokreta prema: R. Donia, Sarajevo: biograja grada, Sarajevo 2006., 214.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
457
Ministarstva hrvatskog domobranstva o optoj unutranjoj situaciji, iz druge
polovine septembra 1941. godine, Muslimani imaju razvijen osjeaj saaljenja,
pa ni u kom sluaju ne trpe nezgodan i nehuman postupak prema svojim
blinjima, makar ovi bili njihovi vjerski pa i politiki protivnici. Smatraju da se
eli zavaditi muslimane i Srbe, te da e pobuna Srba dovesti u opasnost ivote i
imovinu muslimana te da zato trae da se urno uspostave redovna upravna i
vojnika vlast, a sadanje Ustake organizacije odmah razpuste.
95
F. Friedman
smatra kako su veini Bonjaka bile tako odbojne faistike akcije, da su ih
oni denucirali.
96
Od rane jeseni do kraja 1941. pojavljivale su se antifaistike,
antiustake rezolucije bonjakih graanskih struktura u Bosni i Hercegovini.
Prijedorska rezolucija je obnarodovana 23. septembra; Sarajevska 18. oktobra;
Mostarska 21. oktobra; Banjaluka 12. novembra; Bijeljinska 2. decembra i
Tuzlanska 11. decembra. Bijeljinska od 2. decembra i Tuzlanska rezolucija od
11. decembra donesene su povodom ustako-etnikog pokolja 28. novembra
1941. nekoliko stotina Bonjaka u selu Koraj. Pojedini ustaki elementi su tada
pokuali, slino kao to je bio sluaj sa mobiliziranjem u Francetievu Crnu
legiju, da ovaj pokolj iskoriste za izazivanje na osvetu, ali umjesto toga nali
su se rodoljubivi graani Bijeljine i Tuzle, pa su posebnim rezolucijama osudili
sve zloine. Bijeljinska rezolucija donesena je nakon dueg savjetovanja i dva
zajednika sastanka delegata iz grada Bijeljine i svih sela kotara Bijeljina, koji su
odrani u muslimanskoj itaonici (kiraethani). Na ovim skupovima se govorilo
o stanju, budunosti i opstanku Bonjaka u BiH, posebno u tom kraju. Meu
brojnim govornicima bio je i prof. Enver Pozderovi, koji je zatraio da prisutni
hrabro potpiu predloenu rezoluciju.
97
Rezolucija nosi potpise 73 graana, od
kojih su vei broj seoski muhtari (knezovi) i naelnici optina.
98
Prvobitni tekst
Tuzlanske rezolucije bio je sastavljen u otrom tonu, ali su organizatori zakljuili
da je manje opasno da, umjesto tako napisanog teksta, jedna delegacija od 11
Bonjaka iz grada i tri Hrvata seljaka usmeno u Zagrebu protestira protiv zloina.
Meutim, ipak je objavljena u blaoj formi i rezolucija, koju su potpisala 22
graanina. Ima indicija da su sline rezolucije, poput navedenih, donesene i u
95 R. Hurem, Pokuaj nekih graanskih muslimanskih politiara da Bosnu i Hercegovinu izdvoje iz
okvira Nezavisne Drave Hrvatske, 198, nap. 29 i 30.
96 F. Friedman, Islam kao nacionalni identitet: bosanskohercegovaki Muslimani slavenskog
porijekla (s osvrtom na Muslimane Novopazarskog sandaka), Forum Bosnae, br. 18, Sarajevo 2002.,
97. Na vie detalja o bonjakim prosvjedima protiv antisrpskog nasilja, on upuuje na: Ustae, u
izdanjima South Slav Journal, ljeto 1982. (str. 31-33) i jesen 1983. (str. 37-39).
97 Par mjeseci prije objavljivanja ove rezolucije, neki domobran je ubio Mustafa-Muju Hajria,
zemljoradnika u Jabanui, nedaleko od Bijeljine. Ovo ubistvo je izazvalo veliko ogorenje meu
Bonjacima u Bijeljini. Hajrievoj denazi je prisustvovao veliki broj Bonjaka. Denaza je prola kroz
vie ulica grada, da bi se i time pokazalo i ogorenje i protest prema ubicama. Tom prilikom su govorili
Murat-beg Pai i prof. Enver Pozderovi. Pai je u svom govoru istakao zahtjev za autonomiju BiH
prema: A. Budimlija, Neto o Bijeljinskoj rezoluciji 1941., Hikmet, br. 9-10, Tuzla 1993., 336.
98 AVII, NDH, br. reg. 42/4-4, k. 114.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
458
Bosanskoj Dubici, Visokom i jo nekim mjestima.
U trenucima svog nastanka, smatra dr. air Filandra, rezolucije su kroz
pera svojih potpisnika izraavale miroljubiv habitus jednog naroda, njegovo
principijelno odbacivanje diktature, diskriminacije, genocida, prozelitizma i
terora, a zalaganje za uspostavljanje principa zajednikog ivljenja. Kao protest
protiv nereda, bezakonja i legalizovanog unitavanja, prvenstveno srpskog
i muslimanskog naroda u Bosni Hercegovini one su istovremeno pokazatelj
politikog stanja muslimanskog naroda u tom trenutku, njegove zateenosti novim
dogaajima, ugroenosti, nesigurnosti, dezorijentacije i nesnalaljivosti, to se
kasnije manifestiralo njegovim idejnim i praktinim lutanjima, zabrazdivanjima,
padovima i usponima.
99
Bonjaci se, istie se u Sarajevskoj rezoluciji nisu
nikom spremali ni mislili nikakva zla, to najbolje potvruju injenice da su svi
muslimani bivi jugoslovenski vojnici odmah nakon rata predali vojno oruje.
Muslimani su i u svojoj prolosti za vrijeme Turske, kad su bili jedini gospodari,
tolerirali bez razlike sve vjere i nikom nisu zuluma inili. Potpisnici rezolucije
trae da se zavede stvarna sigurnost ivota, asti, imovine i vjere za sve graane
u dravi bez ma kakve razlike, to e rei i za Srbe i za Jevreje. Dalje se zahtijeva
da se u budue ne dozvoli da se poduzimaju ma kakve akcije koje e po svojoj
naravi izazvati pobune i krvoprolia u narodu, te da se pozovu na sudsku
odgovornost svi stvarni krivci, koji su poinili ma kakvo nasilje ili zlodjelo, bez
razlike kojoj vjeri pripadali, te da se najstroije kazne prema zakonu, kao i oni koji
su ovakva zlodjela nareivali ili za njih dali mogunost. U Mostarskoj rezoluciji,
potpisnici su ukazivali da nebrojeni zloini, nepravde, bezakonje, prevjeravanja,
koja su uinjena i koja se ine prema pravoslavnim Srbima i drugim sugraanima
strana su potpuno dui svakog muslimana. Svaki pravi musliman, oplemenjen
uzvienim propisima islama osuuje ovakva zlodjela, ma sa koje strane dolazila,
jer zna da islamska vjera smatra najteim grijehom ubijanje i muenje nevinih,
kao i otimanje tueg dobra, te prevjeravanje pod okolnostima koja iskljuuju
slobodnu volju. aka onih nazovi muslimana, koji su se o to ogrijeili, samim
tim su se ogrijeili o uzviene propise islama, pa e ih neminovno stignuti Boija
i ljudska pravda. U Banjalukoj rezoluciji se iznosi: Najelementarnija prava
ovjeka gaena su bez ikakvih skrupula. Sigurnost ivota i imetka, sloboda
vjere i savjesti prestali su da vae za veliki dio naroda ovih krajeva. Njome se
osuuje pljaka srpske i jevrejske imovine , pa se kao primjer navodi Banjaluka:
gdje je s imovinom iseljenih i izbjeglih Srba i idova napravljen izvor pljake
i bogatstva za pojedince, njihove obitelji i prijatelje. O razgrabljivanju srpskih
i jevrejskih radnji se istie: Odbijamo od sebe s prezirom podmetanja da se mi
elimo doepati tih radnji.
100
U Tuzlanskoj rezoluciji se, pored ostalog, kae:
99 . Filandra, Prilog rastakanju ontologije zla, Knjievna revija, br. 31, Sarajevo april 1990.
100 Zloini na jugoslovenskim prostorima, I, 835; Dvije muslimanske rezolucije iz 1941. i 1992.,
Preporod, br. 8/946, Sarajevo 15. april 2011., 30-31. Fadil Ademovi navodi jedan izvjetaj Ustakog
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
459
Na muslimanski svijet inspirisan duhom islamske kulture i etike, osuuje svaki
nered. I ako se zna za ovu lijepu osobinu Muslimana, zlonamjerno se svuda ire
vijesti, da su muslimani krivi za mjere protiv Srba, te se sav odijum svaljuje
na muslimane i stvari se tako predstavljaju, kao da je sve ovo razraunavanje
izmeu Srba i Muslimana. Potpisnici rezolucija su bili predstavnici javnog
ivota Bonjaka, funkcioneri Islamske zajednice, raznih drutava i udruenja,
poslovni ljudi, posjednici, intelektualci i drugi ugledni graani.
Pojava ovih protuustakih rezolucija bila je izraz moralnog i kritikog stava
bonjake javnosti prema poretku bezakonja, razotkrila je i demantirala tvrdnje
ustake propagande da Hrvati islamske vjeroispovijesti ine oslonac ustakom
poretku u Bosni i Hercegovini.
101
Rezolucije sadre izraz nepovjerenja u ustaki
reim i njegove planove, osudu ustakog terora i zahtjev da se to prije obezbijedi
lina, vjerska i imovinska sigurnost i to za sve graane u dravi bez ma kakvih
razlika. Potpisnici su traili da se onemogui svaka vjerska netrpeljivost,
traili su zatitu za nevini svijet, kao i to da se pozovu na odgovornost svi
krivci, bez razlike na vjeru, kao i oni koji su nedjela nareivali ili onemoguili.
Otro su osuivali one Bonjake koji su uestvovali u zloinima i ogradili se od
tih zloina. Odbacivali su pokuaje da se Bonjaci kolektivno uine odgovornim
za ustake zloine. Potpisnici rezolucija su iznijeli podatke o ustakim progonima
Bonjaka, a na drugoj strani digli su glas protiv bezrazlone osvete nad nevinim
Bonjacima.
102
Moralu i pravdi nije neophodan konsenzus. Rezolucije su pokazale
da je najvei dio bonjakog graanstva bio protiv vjerske i rasne diskriminacije,
ograujui se od ustakih zloina i osuujui ih, to je nesumnjivo bio akt velike
graanske hrabrosti, ali pri tome se nije dovodio u pitanje reim NDH i okupacija
zemlje, to u datim okolnostima nije ni bilo mogue.
103
itane su po damijama,
stoera Banja Luka (br. 11/42 od 16. januara 1942.) povodom Banjaluke i Mostarske rezolucije
u kome stoji: Muslimanski element, koji se prije rata klanjao svim reimima, nastojao se je od strane
ovog stoera privui i dati mu mogunost za to uu suradnju u ustakom pokretu, ali moram konstatirati
da su svi napori koje sam uloio u ovom smjeru ostali uzaludni. Muslimanski element nije niukojem
pogledu pokazao svoj odaziv koji se je oekivao. Povuen u svoj uskogrudni krug, musliman proivljava
ivot koji nalii na doba vjerske mrnje prema katolicizmu,a ujedno s velikim nepouzdanjem gleda na
sve dogaaje koji se obavljaju ne samo kod nas ve i u cijeloj Europi, te misli da se ovakvo stanje nee
odrati i da e se vratiti ono staro, pa je radi toga, da sebi sondira teren i osigura budunost, pristupio
raznim nainima promibe, a u ovom konkretnom sluaju i predstavkama, optuivanjima ustaa i
svaljivanju krivnje na ustaki pokret za sve ovo to se sada odigrava na teritoriji ove upe, pa dapae
na podruju itave Bosne i Hercegovine cit. prema: F. Ademovi, Novinstvo i ustaka propaganda u
Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj, Sarajevo 2000., 325; takoer vidi: M. Hadijahi, Muslimanske rezolucije
iz 1941. godine, u: 1941. u istoriji naroda Bosne i Hercegovine, 280-281.
101 Upor. E. Redi, Sto godina muslimanske politike u tezama i kontroverzama istorijske nauke, 150;
Isti, Nacionalni odnosi u Bosni i Hercegovini 1941.-1945. u analizama jugoslavenske istoriograje,
Sarajevo 1988., 49.
102 R. Hurem, Narodi Bosne i Hercegovine prema ustanku 1941.-1942., Prilozi, br. 23, Sarajevo
1987., 160.
103 Gavrilo Doi, srpski patrijarh, navodi u svojim memoarima: Mi smo apelovali na pristalice
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
460
kuama, plasirane u javnost na razliite naine. lanovi Mladih Muslimana
su rezolucije umnoavali, nosili i rasturali.
104
Neke su rezolucije prevedene na
strane jezike i tajno upuivane u inostranstvo. Komunisti su takoer ukazivali
na njih. Pominjale su ih u svojim glasilima partizanske komande i ustanove, pa i
Pokrajinski komitet KP za Bosnu i Hercegovinu.
105
dr. Mehmeda Spahe, a oni su pre naega apela pokuali sve to su mogli da obustave masakr i pokolj
srpskog ivlja. Na apel primili su blagonaklono nastojei da neto uine u tom pravcu. Uzeto u celini,
predstavnici muslimana dre se ispravno i dobro prema Srbima i osuuju javno i kurano zloine
ustaa - prema: M. Hukovi, Bonjaci su naj, naj, naj, Osloboenje, Sarajevo 3. oktobar 2009.,
10. Bosanski pogledi u martu 1961. objavljuju pismo Miloa Pudaria, koji, komentirajui sadraj
Mostarske rezolucije ustvruje da ona moe sluiti na ast bosanskohercegovakih Muslimana: To je
dokumenat od istorijske vanosti i podvig dosljedan soja plemikog i junakog i ako su znali da su mogli
svaki dan da omrknu a ne osvanu. Isti list u aprilu 1962. prenosi pisanje Nae rei, organa srpske
demokratske grupe Osloboenje, iji su lanovi mahom bili tokom rata u redovima etnikog pokreta
D. Mihailovia. Naa re objavljuje 1961. tekst Borba protiv ustakih pokolja- reakcije Muslimana
i Slovenaca, gdje stoji: Iako se u srpskoj, a jo manje u hrvatskoj javnosti, bilo u emigraciji bilo u
zemlji, vrlo retko spominje borba koja je odmah jo 1941. godine, bila poela protiv ustakih pokolja
Naa Re eli ovom prilikom da podvue da je prvi politiki otpor protiv ustakih pokolja doao
od strane bosansko-hercegovakih Muslimana. Desetine intelektualaca i graana Sarajeva, na elu
sa Mehmed-Ali ef. erimoviem, pretsednikom Ulema medlisa, Dr air Sikiriem, rektorom Vie
islamske eriatsko-teoloke kole pod punim potpisom, objavili su svoju rezoluciju 12. oktobra 1941.
godine, ustvrujui dalje kako ova rezolucija nije mogla biti borbenija u vreme ustake strahovlade.
Isti list navodi i Mostarsku rezoluciju kao borbeniju u odnosu na Sarajevsku. Bosanski pogledi u
jesen 1962. prenose tekst Ratka Pareanina, urednika emigrantske Iskre, koji kae: Muslimanske mase
nisu htele nikada u ekstreme, oseale su da bi ih takav put, obzirom na sve prilike na tlu koje nastanjuju,
vodio u provaliju. U toku drugog svetskog rata, uz ustae su ili samo pojedinci meu muslimanima,
a iza onih znamenitih rezolucija, kojima su muslimanski domaini iz nekoliko veih gradova Bosne i
Hercegovine osudili ustake zloine i ogradili se od Pavelieve nezavisne stajala je ogromna veina
muslimanskog ivlja Herceg-Bosne. Petar II Karaorevi, nekadanji jugoslavenski kralj, na Petom
svesrpskom kongresu, odranom krajem juna 1963. u ikagu, takoer govori o rezolucijama: Mi
Srbi ne treba da zaboravimo da su odbranu srpskog ivlja u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj od ustakih
zloina prvi ba ustali najugledniji Muslimani. Bilo je, istina, muslimanskih otpadnika i u ustaama,
ali je oloa bilo uvek i svuda, i u svim narodima. Narod se meutim ne ceni po svom olou no po svojoj
eliti- prema: Bosanski pogledi, 126, 163, 193, 238, 317.
104 O tome je A. Izetbegovi, nekadanji pripadnik Mladih Muslimana govorio: Niko od nas,
doslovno niko, nije otiao u ustaki pokret niti je postao ustaki funkcioner, niko nije otiao u SS-
diviziju niti u neke njemake jedinice, velika veina nas smo ak bili vojni dezerteri. Dio regrutovanih
je otiao u domobrane, tu se moralo ii, ali ba niko nije otiao u ustae. To nije sluajno. Otklon od
ustaa kod nekih ljudi bio je razumljiv 1943. i 1944. godine, kada je bilo jasno ko e izgubiti, ali od
nas niko s njima nije otiao ni 1941.-42. kada su Nijemci bili na vrhuncu snage. Naprotiv, jedan broj
naih ljudi bio je blizak onim krugovima koji su izdali rezolucije protiv ustakog i njemakog reima.
Mi smo bili mladi ljudi da bi bili potpisnici tih rezolucija, ali mi smo ih umnoavali, nosili i rasturali. U
tim ljudima koji su bili potpisnici gledali smo neke svoje ideale, svoje duhovne oeve, ili jednostavno
odgojitelje. Prema tome, bili smo bliski jednoj humanistikoj opoziciji ondanjem reimu. Za nas su
ustatvo i njemaki sistem bili neprihvatljivi; opir. S. Trhulj, Mladi Muslimani, Sarajevo 1995., 60-61.
105 Avdo Humo, u novembru 1941. u izvjetaju Pokrajinskom komitetu KPJ za BiH, ukazuje:
Istovremeno vam aljemo dvije rezolucije: mostarsku i sarajevsku. Ovdje meu Muslimanima nastalo
je veliko vrenje. Na mnogim mjestima moe se uti: Puklo je izmeu nas i njih (misli: ustaa - prim.
S. B.). Ova sarajevska, iako nije tako odluna, ali je dosta dobro meu Srbima primljena. Potpisnici
su vrlo ugledni Muslimani. S obzirom na vrenje meu muslimanima i na svakom koraku jednoduno
osuivanje ustakih vlasti, koje se najbolje ogleda kroz rezolucije, namee se neophodno potreba da
se izda letak sa potpisom Glavnog taba, u kojem treba raskrinkati ega jo muslimanske mase nisu
svjesne okupatorsku politiku. Tu treba naroito naglasiti i razbiti iluziju da Muslimani od okupatora
mogu neto oekivati neki spas prema: Zbornik NOR-a, tom IV, knj. 2, dok. br. 65.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
461
Pojava rezolucija bila je svjedoanstvo da meu Bonjacima nastaje
snaan opozicioni pokret prema NDH. Njihov sadraj je otkrivao da je
politiko raspoloenje velikog broja Bonjaka drugaije od onoga kakvim ga je
prikazivala ustaka propaganda. Nasuprot toliko isticane podrke NDH, one su
pruale drugaiju sliku ukupnog stanja u BiH i raspoloenja meu Bonjacima.
Haz Abdulah ef. Budimlija, potpisnik Bijeljinske rezolucije, kazivao je 2007.
o tekim prilikama u bijeljinskom kraju, naroito nakon pokolja Bonjaka u
Koraju, o atmosferi u kojoj je potpisivana ova rezolucija, gdje su Bonjaci bili
samo kap u moru. Sva okolina Bijeljine je srpska, od Drine do Save. Pa ta
mi mislimo, ako se oni dignu, ta e onda biti s nama. Potpisnici rezolucije
su, po njemu, tada poloili svoje glave jer je bilo ili ili, kada Nijemci idu,
gaze preko Rusije. I sad mi traimo da budu Srbi i Jevreji ravnopravni, Romi
i to. Dakle, sve to to je uraeno bilo je sa izvjesnim strahom, objanjavajui
dalje: I mnogi poslije potpisivanja te rezolucije nisu smjeli u svojim kuama
spavati. Ili su po tuim kuama i spavali tako je se to malo utialo, dok se
to malo sleglo.
106
Ustae je raestila pojava rezolucija. Ante Paveli je prijetio
da e sarajevskim asfaltom prije potei krv autora rezolucija negoli e se vlada
NDH odrei svog programa. Jure Franceti, ustaki povjerenik, poruivao je u
Sarajevu da e svi potpisnici biti upueni u koncentracione logore. Ustae su
ipak, po nekim izvorima, odustale od namjere da potpisnike rezolucija poalju
u koncentracioni logor Jasenovac, bojei se da bi britanska propaganda takav
postupak iskoristila u islamskom svijetu. Proustaki elementi su u Prijedoru
organizirali meu Bonjacima potpisivanje nekih kontrarezolucija i izjava
o elji za saradnjom u okviru Ustakih ustanova. Napadani su prijedorski
rezolucionai kako imaju namjeru da se omraze Ustae, ustaki pokret, a
tim i Poglavnik i Hrvatska drava. Jozo Gari, banjaluki biskup, smatrao
je da rezolucije nisu nita drugo nego pamet pun paklenih kleveta i mrnje
protiv katolike crkve optuujui Bonjake za progone, pljaku i ubistva
srpskog stanovnitva u Bihau, Sanskom Mostu, Cazinu i Bosanskoj Krupi.
107

Nijemci su muslimanske rezolucije objanjavali kao rezultat pojave koje su
106 On dalje istie: Uglavnom kad me neko upita: pa dobro haze, ti si potpisao 1941. tu rezoluciju
spaavajui Srbe, a tvoje su klali, palili ive u Foi ba te iste godine. Bi li to opet tako neto uinio
pitaju. Pa bih kao ovjek. Kako ne bi? Ako se radi o spaavanju ljudi, potenih ljudi. Kako ne bi?
Dakle, mi kao muslimani smo duni to uiniti - prema: Kazivanje haza Abdulaha ef. Budimlije o
Bijeljinskoj rezoluciji, 5.
107 M. Konjevi, Neke informacije Hrvatskom dravnom saboru o prilikama u Bosni 1942. i 1943.
godine, u: AVNOJ i Narodnooslobodilaka borba u Bosni i Hercegovini, 170-171; D. Luka, Banja
Luka i okolica u ratu i revoluciji, Banja Luka 1968., 149. Iz Bosanske krajine su krajem maja 1942.
stizale informacije da e se ustae na koncu obraunati i sa muslimanima, im se svri sa Jevrejima
i Srbima. Te verzije, meu irokim muslimanskim masama stvaraju zabrinutost koju poveavaju
ispadi pojedinih raznih i zvaninih predstavnika vlasti. ak se pjeva: A oj, Ante, odrijei nam ruke da
pobijemo po Bosni Turke.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
462
zbunjivale, plaile i opominjale Bonjake, meu njima posebice spaljena srpska
sela i velika pljaka. Bonjaci su, po ovim njemakim analizama, isticali da
su se predstavnici reima obogatili otimainom i pljakom. Iza njihovih apela
stajale su tenje za bezbjednou, vjerskom trpeljivou, za pravnom zatitom
i za kanjavanjem zloinaca.
108
Izvjetaj zapovjednitva Treeg domobranskog
zbora krajem decembra 1941. ilustrativno svjedoi, u tom smislu, o prilikama u
BiH. Za raspoloenje muslimanskog diela stanovnitva na podruju ovog zbora
moe se rei nezadovoljavajue. Stanovnitvo je izgubilo povjerenje u vlast,
pa jednog dana moemo biti iznenaeni i sa ozbiljnim unutranjim dogaajima,
odnosno javnim revoltom puanstva bez razlike vjere.
Ustae nisu smjele da se radikalno obraunavaju sa potpisnicima rezolucija,
ve su se ograniile na sitnije represalije i to prema pojedincima (otputanje
iz slube, obustavljanje napredovanja u slubi i slino). Oni su bili svjesni da
bi otvorenim progonima u tom dramatinom vremenu rasplamsali i pojaali
revolt Bonjaka kao i tenje dijela bonjakog graanstva ka izdvajanju BiH iz
okvira nestabilne NDH, te bi time izazvali novi meunacionalni konikt koji
nisu eljeli u ionako zamrenoj situaciji.
109
Stanje je ostalo napeto. U Sarajevu je
ubrzo uhapeno preko 1.000 ljudi, od kojih preko 300 Bonjaka..
110
Ova hapenja
su izazvala novi revolt javnosti. Politika prema Bonjacima e za ustaki reim
sve vidljivije poprimati karakter posebnog pitanja, ije rjeavanje je primarno
zahtijevalo primjenu neposrednog politikog pritiska. Na to su posebno poeli
upozoravati Nijemci u okviru svoje okupacione politike, iji je glavni cilj bio
odravanje stabilnog, mirnog stanja na podruju NDH, posebno u BiH, gdje su
njihovi ekonomski interesi dolazili do jaeg izraaja.
111
Pokazalo se, ustvruje Mile Konjevi, da bonjaki narod nije htio da slijedi
ekskluzivni krug proustakih i ustakih politikih garnitura, da se nije mogao
pridobiti dodjelom ministarskih fotelja, obeanjima o vjerskoj autonomiji,
hvalospjevima o njegovoj dravotvornosti i slinim demagokim obeanjima.
Rezolucije nisu mogle zaustaviti sukobe i nekontrolirano, ovinistiko divljanje,
ali su pokuale da otvore oi svima i zatrae uspostavljanje mira u vremenu
sveopte nesigurnosti.
112
Ustae, koje nisu bile dorasle sloenoj politikoj situaciji
u BiH, nisu uspjele da se nametnu Bonjacima koji, u svojoj borbi postaju subjekt
108 B. Petranovi, Revolucija i kontrarevolucija u Jugoslaviji (1941.-1945.), I, 94.
109 H. Matkovi, Bosansko-hercegovaki muslimani u programu ustake emigracije i politici
Nezavisne Drave Hrvatske, 1034.-1035. U jednoj okrunici Eugena Dide Kvaternika, ravnatelja
Ustake nadzorne slube, iz marta 1942. najavljuju se posebne mjere u BiH, da se ubudue sva
neslaganja s politikom NDH najenerginije suzbiju, dapae i drastinim mjerama.
110 R. Hurem, Narodi BiH prema ustanku 1941.-1942., 161. O stradanju Bonjaka u logorima vidi:
N. Halilbegovi, Bonjaci u jasenovakom logoru, izd. Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca,
Sarajevo 2006.
111 F. Jeli-Buti, Ustae i Nezavisna Drava Hrvatska 1941.-1945., Zagreb 1977., 202.
112 F. Jeli-Buti, Ustae i Nezavisna Drava Hrvatska 1941.-1945., 202.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
463
vlastitog nacionalnog, socijalnog i politikog razvitka. Tako je ustaka politika
u BiH, napose prema Bonjacima, ve potkraj 1941. doivjela neuspjeh.
113
U
Banjaluci je 1. oktobra 1941. Josip Babi Barun, ustaa iz Pavelieve tjelesne
bojne, ubio u dvoritu dravne bolnice oboljelog hodu Edhema Hodia, iz
sela Hrujia kod Kozarca. Gaenje lea ubijenog hode izazvalo je zaotravanje
odnosa izmeu klero-ustake i muslimanske struje, koju podrava znatan dio
muslimanskog ivlja. Grupa Bonjaka je protestirala povodom ovog ubistva
i kod velikog upana. Na denazi ubijenog hode, uz prisustvo oko 500 ljudi,
dolo je do povika i protesta protiv ustake samovolje u gradu i cijeloj dravi.
Jedan od govornika na denazi, po izvjetaju prisutnog ustakog agenta, pored
ostaloga, je rekao: Vi svi doli ste ovamo u znak protesta za ovo to je nainjeno.
Moliemo se bogu da nas od ovakvih oslobodi. Na to su od prisutnih pali
povici: Osloboditi emo se mi sami, dolje s njima.
114
Tokom oktobra odnosi
su jo vie zaotreni irom Bosanske krajine. Jedan njemaki obavjetajac, koji
je tada krstario Bosnom, informirao je krajem tog mjeseca nadlene organe:
U posljednje vrijeme distanciranje muslimana u odnosu na Zagreb tako je
uznapredovalo da se u nekim muslimanskim redovima sasvim otvoreno govori
o bosanskoj autonomiji za koju bi trebalo da prui garancije Njemaka, dok
se u drugim krugovima razmilja o jaem vezanju za Srbiju, svakako ukoliko
Srbija postane njemaki protektorat.
115
U Izvjetaju Ministarstva unutranjih
poslova NDH upuenom poetkom novembra 1941. godine Ministarstvu
domobranstva o prilikama u Sarajevu i ostalom dielu Bosne stoji da izmeu
Hrvata katolika i Muslimana postoji veliko razmimoilaenje, kako Muslimani
jo nacionalno hrvatski nijesu osvjeeni, da su vrlo osjetljivi na svoj din, te da
sa Muslimanima u momentima treba biti vrst, a u momentima blag. U velikim
stvarima nepopustljiv, a u malim stvarima irokogrudan.
116
Deklaracije protiv drave Hrvatske i protiv ustakog pokreta, kako su
bile oznaene ove rezolucije u nekim ustakim pametima, nisu mogle drastino
izmijeniti stanje u BiH ali su predstavljale otvorenu i hrabru manifestaciju
neslaganja Bonjaka sa ustakom diskriminatorskom politikom i smion in
njihovih potpisnika koji su se takoer bili svjesni da mogu i sami doi pod
udar represivne politike.
117
Teko je i danas potpuno pojmiti ta je znailo prije
113 M. Konjevi, O nekim pitanjima politike ustaa prema bosanskohercegovakim muslimanima
1941. godine, 273.
114 D. Luka, Banja Luka i okolica u ratu i revoluciji, 146.
115 D. Luka, Banja Luka i okolica u ratu i revoluciji, 147, nap. 49.
116 Zloini na jugoslovenskim prostorima, I, 814.
117 M. Hadijahi, Posebnost Bosne i Hercegovine i stradanja Muslimana, 47-53. Na ove rezolucije
se 1944. pozvao i Draa Mihailovi: Memorandum banjalukih Muslimana, upuen muslimanskim
ministrima u Pavelievoj vladi jo u avgustu 1941. godine, zatim rezolucije sarajevskih, mostarskih,
prijedorskih, tuzlanskih muslimanskih prvaka primeri su svesti i graanske hrabrosti cit. prema:
M. Hadijahi, Muslimanske rezolucije iz 1941. godine, 275; Isti, Posebnost Bosne i Hercegovine i
stradanja Muslimana, 56.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
464
sedam decenija, u atmosferi velike neizvjesnosti, straha i neospornih iskuenja,
potpisivati 1941. i distribuirati muslimanske rezolucije. Drutvo u kojem umni i
najodgovorniji ljudi, napisao je hfz. Abdulah Budimlija, ne ine nita, ni rijeima
ni djelima, da bi pozitivno uticali na drutvo, nego ive pasivno, izolirano,
uvueni sami u sebe, eka strana situacija, u kojoj bi se svaki ovjek osjeao
oamuenim i izgubljenim.
118
Rezolucije imaju znaajno mjesto u dramatinim
zbivanjima 1941. kada su snage osovine bile u velikom osvajakom zamahu, pa
se inilo da je pobjeda naci-faizma na vidiku. U takvim okolnostima, uo se
veliki glas bonjakog antifaistikog protesta.
Najvaniji zadatak historiara je, kae Tacit, da ne dozvoli da nijedno
veliko djelo ne padne u zaborav, a da zlim rijeima i djelima osigura vjeno
prokletstvo. Rezolucije su bile akt graanske hrabrosti i odgovornosti, human
in u tekim okolnostima nastojanja uspravnog stajanja i pokoravanja straha, u
napetom okruenju pored svega emu se nezatieni pojedinac izlae, potvrda
nemirenja i otpora sumornoj stvarnosti i vremenu nepodnoljive lakoe
umiranja, pobuna protiv rata, razaranja, propagriranja mrnje. To nije puko
pitanje spaavanja due i prolaznog umirenja savjesti. U nenasilju je, smatrao
je Gandi, najvanije ovjekovo dostojanstvo. Otkrivanjem i dokumentiranjem
raznih praksi i diskursa kojima se iskazuje protivljenje ratu, i pored brojnih
ogranienja, moe se iznova potvrditi da je historija uvijek stvar izbora, iako ne
za sve drutvene faktore na isti nain i u istoj mjeri. Odgovornost mahom ovisi od
drutvenog poloaja.
119
Antifaizam je odrednica kojom se i Bonjaci, kao narod,
ponose i koja im daje za pravo da kroz historiju civilizacije uspravno koraaju.
Pokuaji poricanja bonjakog antifaizma su u slubi prikrivanja antibonjakih
politika sa velikoimperijalnim ciljevima, u nastojanjima da se, izmeu ostaloga,
odgovornost za njih prikrije i zamagli. Od velikog je znaaja zalaganje protiv
bilo kog oblika mrnje, ksenofobije i rasizma. Treba se neprestano suprotstavljati
zloupotrebama tumaenja historijskih dogaanja, ostraenim predrasudama
i kvazihistorijskim analizama u slubi dnevno-politikih ciljeva, koje tete
meunacionalnim odnosima i vode daljem rastu napetosti i distanciranju meu
narodima.
118 A. Budimlija, Adaibi (uda), Preporod, br. 4/870, Sarajevo 15. februar 2008., 15.
119 D. MacDonald, Suivot ili meusobna mrnja?, 380.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
465
Zakljuak
Krajem ljeta i u jesen 1941. bonjako graanstvo se putem niza rezolucija
upuenim vrhovima NDH, donijetim u vie gradova, u nezavidnim prilikama
okupacije i pustoenja, sveope line i materijalne nesigurnosti i neizvjesnosti,
ogradilo od ustake politike progona Srba, Jevreja i Roma. Prijedorska
rezolucija je obnarodovana 23. septembra; Sarajevska 18. oktobra; Mostarska
21. oktobra; Banjaluka 12. novembra; Bijeljinska 2. decembra i Tuzlanska
11. decembra. Zaetkom svih tih rezolucija, prije svega Sarajevske, smatra se
skuptinski zakljuak Udruenja ilmije El Hidaje od 14. avgusta 1941. kojim
se protestiralo protiv zloina i stradanja. El -Hidaje je pozvala muslimane da
se, u duhu islama, klone svakog zlodjela, a dravne vlasti da to prije zavedu red
i sigurnost u svim krajevima, ne dozvoljavajui da se bilo ta uini na svoju
ruku, kako ne bi nevini ljudi stradali. Potpisnici rezolucija su bili predstavnici
javnog ivota Bonjaka, funkcioneri Islamske zajednice, raznih drutava i
udruenja, poslovni ljudi, posjednici, intelektualci i drugi ugledni graani.
Rezolucije treba promatrati u irem kontekstu epohe, atmosfere vremena rata,
imajui u vidu sve ono to je prethodilo njihovom donoenju. Deklaracije
protiv drave Hrvatske i protiv ustakog pokreta, kako su bile oznaene ove
rezolucije u nekim ustakim pametima, nisu mogle drastino izmijeniti stanje u
BiH ali su predstavljale otvorenu i hrabru manifestaciju neslaganja Bonjaka sa
ustakom diskriminatorskom politikom i smion in njihovih potpisnika koji su
takoer bili svjesni da mogu doi i sami pod udar ustaa. Rezolucije su bile akt
graanske hrabrosti i odgovornosti, human in u tekim okolnostima nastojanja
uspravnog stajanja i pokoravanja straha, u napetom okruenju pored svega emu
se nezatieni pojedinac izlae, potvrda nemirenja i otpora sumornoj stvarnosti
i vremenu nepodnoljive lakoe umiranja, pobuna protiv rata, razaranja,
propagiranja mrnje. U osnovi antifaizma sadrano je, pokazuju na svoj nain i
ove rezolucije, najdublje ljudsko pravo, pravo na ivot, slobodu i ravnopravnost
pojedinca i nacionalnih kolektiva.
Summary
At the end of summer and during the autumn of 1941. Bosniak citizens
through a series of resolutions addressed to leadership of Independent State
of Croatia (NDH), and passed in several cities, under unenviable situation
of occupation, devastation, material insecurity and uncertainty, distanced
themselves from the Ustasha policy of persecution of Serbs, Jews and Roma.
Prijedor resolution was proclaimed on 23. of September, Sarajevo resolution
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
466
on 18th of October, Mostar resolution on 21st of October, Banjaluka 12. of
November; Bijeljina 2. December, and Tuzla 11th of December. Inception of all
these resolutions, especially Sarajevo one, is considered the conclusion brought
at the assembly of the Ilmijja Association El Hidaje of 14 August 1941. which
protested against the crime and suffering. El-Hidaje urged Muslims to act in
the spirit of Islam, to stay away from any crimes, and appealed to the government
to improve order and security in all areas, not allowing anything to be done on
someones own will and to avoid harm to innocent people. The signatories of
the resolution were the representatives of the public life of Bosniaks, ofcials of
the Islamic community, the various societies and associations, business people,
landowners, intellectuals and other prominent citizens. Resolutions should be
viewed in the broader context of the era, the atmosphere during the war, and
everything that has preceded its adoption. Declaration against the State and
against Croatian Ustasha Movement, as these resolutions were called in some
Ustasha pamphlets, could not drastically change the situation in Bosnia and
Herzegovina, but they represented an open and courageous event of disagreement
with the discriminatory policies of the Ustasha, and daring act of its signatories,
which are also were aware that they can get themselves under attack by the
regime. Resolutions were an act of civic courage and responsibility, human act
in difcult circumstances, effort of upright standing and conquering fear, and a
conrmation of resistance to bleak reality of the time of the unbearable ease
of death, a rebellion against the war, destruction, hate propaganda. The basis of
anti-fascism contains, as these resolutions also show, the deepest human right,
the right to life, liberty and equality of individual and every national collective.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
467
Katja ZUPANI
Zgodovinski arhiv u Ptuju, Slovenija
IVOT IZBJEGLICA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U
SABIRNOM CENTRU U PTUJU IZMEU 1992. i 1996.
GODINE
Abstrakt: lanak se bavi sudbinama ljudi iz Bosne i Hercegovine u
sabirnom centru u Ptuju, koji su napustili svoje domove tokom posljednjeg rata
na Balkanu, 1992. godine, kako bi spasili ivote, i nali svoje utoite u Sloveniji,
odnosno Ptuju . Unato injenici da su lokalne vlasti u Ptuju, te mnogi pojedinci i
humanitarne organizacije nastojali osigurati dobre uslove za boravak izbjeglica,
njihov ivot bez udobnosti doma, bez zaposlenja i zabave predstavljao je veliki
teret, posebno za djecu i mlade koji su svojim igrama nastojali na trenutak
zaboraviti stanje u kome se nalaze. U tom periodu sabirni centar, uz pomo est
radnika iz Ptuja, uspio je obavljati i niz drugih poslova.
Kljune rijei: Sabirni izbjegliki centar, izbjeglica, izbjeglika
osnovna kola, humanitarni rad.
Na podruju opine Ptuj pitanje izbjeglica bilo je aktuelno od jeseni
1991, kada su po izbijanju rata u Hrvatskoj, prvi graani iz drugih republika
bive Jugoslavije izbjegli na ovo podruje. Zbog masovnih ubojstava, ruenja
kua, unitavanja imovine i progona, zatvaranja u koncentracione logore i
protjerivanja iz etniki mjeovitih podruja, stanovnici Bosne i Hercegovine
(BiH), kako bi zatitili svoje ivote, 1992. godine nali su utoite u Sloveniji.
Slovenski grad Ptuj je ove osobe, izbjegle da bi spasile goli ivot, prihvatio
rairenih ruku. Dobili su status privremenih izbjeglica. Najvei dio - oko 390
ljudi iz Bosne i Hercegovine - bili su smjeteni kod obitelji ili poznanika u Ptuju.
Odmah nakon dolaska ljudi iz Bosne i Hercegovine lokalno stanovnitvo
je pokazalo svoj osjeaj ljudskosti i humanizam. Kroz zajednike akcije Crvenog
kria i Caritasa prvenstveno skupljaju dosta odjee i neto skromniju koliinu
hrane, to je razumljivo s obzirom na socijalne nevolje kojima je u tom razdoblju
veliki dio stanovnika Ptuja bio pogoen. Hrana je uglavnom stigla iz okolnih sela
Ptuja, Katolika crkva provodila je preko svojih upa kampanju za prikupljanje
hrane i pomoi.
1
1 SI_ZAP, Zbirka asopisi, Tednik, letnik XLV, 1992, t. 22, 4. juni 1992.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Katja ZUPANI
468
U aprilu 1992. godine privremeni sabirni centar na prostoru Ptuja bio je
oformljen u Gradisovim
2
objektima na Zagrebakom putu, gdje su utoite nale
73 ene, 75-oro djece i 19 mukaraca. ene, djeca i starci doli su iz Dervente,
Modrie, Odaka, Doboja, Zenice i Sarajeva. Najstarija osoba meu njima imala
je 92 godine.
U ovoj skupini izbjeglica rjeavanje pitanja vezanih za njihove potrebe
najbolje je organizirano i dokumentirano. Voditelj za koordinaciju meuresorne
skupine za rad s izbjeglicama u Ptuju bio je mag. Janez Merc, voditelj sabirnog
centra Darya Nadelszberger - Bene. Sve trokove za smjetaj izbjeglica pokrivalo
je Ministarstvo odbrane, a iste je do 21 augusta 1992. godine nadzirala Nacionalna
uprava za zatitu tada novoosnovanog Ureda za izbjeglice, sa sjeditem u
Ljubljani. Zbirni centar u Ptuju je bio povezan sa Centrom za socijalni rad Ptuja,
te Crvenim kriem i Caritasom.
Ve na
samom poetku
rada, odnosno
nakon osnivanja
s a b i r n o g
centra, za rad s
i zbj egl i cama,
zaposleno je
est djelatnika
koji su radili za
organizaciju i
dobrobit ljudi u
sabirnom centru,
a osnovan je
i peterolani
o d b o r
izbjeglica, koji
je pomagao u zadacima vezanim oko smjetaja.
3
Svakodnevni posao u centru
bio je ienje za ene, dok su mukaraci pomagali na razliite naine. Svi
su nastojali da ivot urede to je mogue blie normalnim uslovima.
Kako se pribliavala zima, poinjali su problemi sa grijanjem centra, budui
da je isto predstavljalo veliki nancijski troak. Novac za grijanje obezbijedila je
Eli Hunkar Ligertwood iz Engleske, potomak biveg vlasnika dvorca Turnie u
Ptuju, koja je na vlastitoj koi iskusila ivot u progonstvu. Morala je napustiti dom
sa svojim roditeljima nekoliko mjeseci nakon Drugog svjetskog rata. Nevjerovatan
2 Graevinsko preduzee u Ptuju (Gradis)
3 S I_ZAP, Zbirka asopisi, Tednik, letnik XLV, 1992.
Dostava humanitarne pomoi u sabirni centar u Ptuju
(fotograja iz osobne arhive mag. Janeza Merca)
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
ivot izbjeglica iz Bosne i Hercegovine u sabirnom centru u Ptuju izmeu 1992. i 1996. godine
469
osjeaj za tragediju u Bosni pokazala je im su do nje stigle vijesti o ratu i zlodjelima
u ovoj zemlji, te sudbini njenih izbjeglica. Meu poznanicima u Engleskoj poela
je prikupljati novac koji je darovala Crvenom kriu, kad je sa svojim sinom
posjetila Ptuj. Prijatelji iz Engleske takoer su prikupljali vunu za pletenje zimske
odjee. Njena pomo izbjeglicama bila je izraz njezine velike ovjenosti.
4
Redovito, svaki tjedan dolazila je patronaa zdravstva, organizirana je i
sanitarna i higijenska kontrola Zavoda za prevenciju bolesti. Od februara 1993.
godine u centru je radila i medicinska sestra Mirjana galin. U ptujskom sabirnom
centru njega je bila jako dobra, ali daleko od toga da bude u stanju zadovoljiti sve
to je potrebno izbjeglicama. Ti ljudi su bili izloeni velikoj traumi, bez udobnosti
vlastitog doma, zaposlenja ili nekog vida zabave i razonode. Nisu imali pravo
na rad izvan centra, pa je njihova perspektiva bila neizvjesna.
5
Prema uvjetima
meunarodnih konvencija privremene izbjeglice nisu mogle biti zaposlene. Time
su bili lieni prava na rad, uz iznimku uitelja i medicinskih sestara, koji su radili
u samim izbjeglikim kampovima.
Da bi bosanskim
izbjeglicama barem malo
uljepali svakodnevnicu,
kako bi barem na trenutak
zaboravili situaciju u
kojoj su se nali, posebno
u sluaju djece i mladih
u centru, za njih su pod
vodstvom razliitih mentora
pipremane razne dramske
predstave, priredbe i igre,
te organizirano uee u
umjetnikim i literarnim
republikim natjecanjima,
na kojima su sa svojim
djelima osvojili brojne nagrade, itd. Odravane su zajednike proslave roendana
i vanijih blagdana. Centar je posjetio i poznati glumac iz Sarajeva, Zijah
Sokolovi.
Djeca izbjeglica su na elu sa mentorima redovito ukljuivana u drutveni
ivot lokalne zajednice. U okviru Meunarodne djeije sedmice, odran je i
Svjetski dan solidarnosti s djecom u Bosni i Hercegovini.
Na inicijativu Opinskog sekretarijata za drutvene djelatnosti Ptuj, 9. oktobra
1992. godine za 48 djece iz zbirnog centra isplaniran je zanimljiv dan. Najmlaa
4 SI_ZAP, Zbirka asopisi, Tednik, letnik XLV, t. 46, 19. november 1992., Izniman dar bosanskim
izbjeglicama u Ptuju.
5 SI _ZAP, Zbirka asopisi, Tednik, letnik XLVI, t. 3, 21. januar 1993., O izbjeglikoj problematici.
Zijah Sokolovi u posjeti izbjeglicama u Ptuju
(fotograja iz osobne arhive Anite Peklar)
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Katja ZUPANI
470
djeca iz Bosne su posjetila vrti, gdje su prisustvovali predstavi pod nazivom
Mojca Pokrajculja, a ostatak je proveo prijepodne na zajednikoj zabavi s
djecom iz osnovne kole. Trideset i etvero djece izbjeglica kolske dobi gostovali
su u Osnovnoj koli Olga Megli Ptuj, gdje su ih i nastavnici i uenici srdano
primili. Cijeli dan su se sa domainima zabavljali, uili... Njihove ivotne prie
nikoga nisu ostavile ravnodunim.
Aktivnosti djece iz sabirnog centra bile su raznovrsne: posjetili su
predstave u ptujskom kazalitu, obili grad Ptuj, posjetili arheoloki muzej, razne
druge predstave, motokros u Lenartu, maioniarske predstave Marlizza iz Ptuja.
O tome govori i slijedei citat iz tampe:
U junu 1992. godine pred uenikim domom Ptuj prireena je predstava
Mlinek prostega asa, kojoj su prisustvovala djeca izbjeglice, koja su zaklon
od rata nala u Ptuju. Oni su pjevali, plesali, rjeavali literarne zagonetke, natjecali
su se, sladili palainkama, svako dijete je imalo obezbijeenu uinu. Nauili su
vie o slovenskoj djeci i u zajednikoj igri sprijateljili se s njima. Ulaznica za
lokalnu djecu bila je - jedna igraka. Tako nastala zbirka igraaka donirana je na
kraju djeci izbjeglicama, a trgovaka tvrtka Petlja iz Ptuja je obezbijedila bojice,
biljenice i olovke. Djeca izbjeglica su bila zahvalna na poklonima, i poeljela
su svima zbogom, veselei se unaprijed slijedeem dolasku. Ipak, jo vea elja
im je vratiti se nazad svojoj kui.
6

Na prvu godinjicu sabirnog centra u Ptuju 1993. godine, izbjeglice su
posjetili predstavnici Obrtnike komore Ptuja. Ljudi su se obradovali posjetu,
ali tuga i oaj nisu se mogli sakriti. Trgovinska komora je za namjeru imala
izbjeglicama uljepati dan. Na Uskrsni ponedjeljak su pozvani u gostionicu
Svenek na Selih. Za veinu je to bilo neponovljivo popodne. Sa gostionicom
Svenek dogovoreno je da se za mlade organizira disko veer, a starije osobe su
pozvane na posebna druenja.
7
Godine 1992., u opini Ptuj ivjelo je 1048 izbjeglica. Ptuj sabirni centar
do januara 1993. godine su ve napustile 593 izbjeglice. Neke izbjeglice su otile
u Njemaku, vedsku, a u Ptuj ih je oko 50 pristiglo iz Slovenske Bistrice. Veina
njih ipak je eljela natrag, u Bosnu.
U sabirnom centru je u ljeto 1993. godine ostalo 115 dravljana Bosne i
Hercegovine. Drugu skupinu izbjeglica inile su privremene izbjeglice koje su
bile smjetene u obiteljima, kod poznanika ili rodbine u Ptuju. Takvih je, prema
podacima opinske organizacije Crvenog kria, u januaru 1993. godine, bilo 254.
U treoj skupini su bile izbjeglice, koje su dole u Ptuj nakon 10. augusta 1992.
godine, i prema slovenskom zakonu, nisu mogle dobiti ni minimum statusnih
6 Ibid, str. 25.
7 SI_ZAP, Zbirka asopisi, Tednik, letnik XLVI, t. 20, 20. maj 1993., Nazad kui, u Bosnu
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
471
prava. Tih osoba je bilo oko
30. U etvrtoj kategoriji su
bili Slovenci koji su ivjeli u
Bosni i Hercegovini, a kojima
je rat oduzeo sve to su imali.
U proljee 1993., izbjeglice
takoer imaju vie izlazaka u
grad, pa su posjete prijateljima
i roacima trajale i do sedam
dana. ene su takoer imale
produen izlazak iz centra,
pa su redovno ile u frizerski
salon.
U isto vrijeme kada
i stambeno zbrinjavanje
izbjeglica, poelo se sa
rjeavanjem problema
obrazovanja djece izbjeglica.
Sabirni centar u Ptuju, u
1992. godini, imao je 47 djece
kolske dobi. Nastavnici
u centru poinju planirati
organizaciju kolskih programa u kojem djeca imaju nastavu od tri sata dnevno.
U centru je ureena privremena uionica i manja biblioteka, koja je sadravala
100, uglavnom djejih knjiga. Za djecu predkolske dobi takoer je ureena
igraonica. Tu su djeca, zaklonjena i uz pliane igrake, uivala u bezbrinoj igri
i na tren zaboravljali na svoj usud, i gdje ih je isti doveo.
Ukljuivanje djece - izbjeglica u regularne osnovne kole, bez obzira na
kojem jeziku i nivou, predstavljalo je jedinstven izazov, sa kojim je obogaen
pedagoki rad novim znanjima i vrijednim iskustvom. Tijekom kolske godine
1992/1993. godine u popodnevnim satima preko 50 uenika od 1. do 8. razreda
zajedno sa svoja 4 uitelja prisustvovalo je nastavi u osnovnoj koli u Breg, u
Ptuju. Na kraju kolske godine dobili su konanu potvrdu ovjerenu od strane
slovenskog ministarstva obrazovanja. Po meudravnom protokolarnom
sporazumu izmeu Slovenije i Bosne i Hercegovine, uenici koji su pohaali
slovensku kolu i dobili odgovarajuu potvrdu, ista e im biti priznata i u Bosni
i Hercegovini.
8
U brekoj koli (ravnateljica je tada bila Darija Radievi), nove uenike
iz Bosne su primili kao svoje, a na raspolaganju su im bile i specijalizirane
8 Osnovna ola Breg, arhiv tajnitva.
Sudbina njihovih vrnjaka iz Bosne djecu Ptuja
nije ostavila ravnodunom (Tednik,godina XLV,
br. 43, 29. oktobar 1992. godine)
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Katja ZUPANI
472
uionice. Djeca izbjeglice
su sa svojim knjievnim
i umjetnikim djelima
sudjelovali na republikim
natjecanjima, gdje su postigli
vrlo dobre rezultate. Djeca
su se u novoj sredini dobro
integrirala, te su se rodila
brojna bosansko-slovenska
prijateljstva.
9
Godine 1993. pred
oima svjetske javnosti
odvijali su se dramatini
dogaaji u Bosni. Daleko od
svoje domovine, u sabirnom
centru u Ptuju 178 izbjeglica
iz Bosne i Hercegovine
preivljavalo je vrue ljeto. Da
bi im vrijeme bre prolo, ene
su najee plele, a mukarci
itali tampu.
U ljeto 1993. godine
bio je organiziran kurs
slovenskog jezika. Zanimanje je bilo veliko, pa je centar donekle oivio. Kurs se
odravao dva puta sedmino u uionici sabirnoga centra, a vodila ga je gospoa
Alenka Zenunovi. Zainteresirani za kurs su podijeljeni u tri grupe, prvu je inilo
23-je aka i uenika iz sedmih i osmih razreda osnovne kole, u drugoj skupini je
bilo 10 neto starijih osoba, a trea skupina je bila sastavljena od 15 uenika niih
razreda osnovne kole ili predkolske djece. Na kurs su bile pozvane i izbjeglice
koje su ivjele izvan sabirnog centra, po obiteljima.
10

Prema podacima iz ljeta 1993. godine na ptujskom podruju je bilo oko
450 izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, razliitih nacionalnosti. U privremenom
sabirnom centru na Zagrebakom putu (Zagrebki cesti) bilo ih je 178, kod
rodbine i prijatelja boravilo je oko 200, a oko 50 ih nije imalo zvanini status
izbjeglica. Istoga ljeta bosanske izbjeglice je, u okviru humanitarne organizacije
9 SI_ZAP, Zbirka asopisi, Tednik, letnik XLVI, t. 27, 8. julija 1993., Proslavili kraj kolske godine.
10 SI_ZAP, Zbirka asopisi, Tednik, letnik XLVI, t. 31, 5. avgust 1993., U ptujskom izbjeglikom centru.
Kopija pravomone potvrde o pohaanju kole
Breg u Ptuju (arhiv tajnitva O Breg)
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
473
Wir helfern, koja je pomagala djeci i porodicama izbjeglim iz zemalja bive
Jugoslavije, posjetila predstavnica austrijskog parlamenta, Gabrielle Traxler.
Posebno se zanimala za stanje djece i obitelji izbjeglih, te obezbijedila odreenu
humanitarnu pomo.
11
Sabirni centar u Ptuju je prestao sa radom 1996. godine. Izbjeglice,
kojima je rat uzeo ivote, a djeci djetinstvo, bili su zahvalni to su nali utoite
gdje nije bilo rata. Mnogi su se vratili nazad svojim poruenim domovima u
Bosni i Hercegovini, ali sudbina je mnoge, zbog dugog rata i krhkog mira, odvela
u Njemaku, vedsku...Neki od njih su ostali u Ptuju, gdje su pronali ili zapoeli
posao, osnovali obitelji i otvorili novo poglavlje svojih ivota.
Rezime
Zbog masovnih ubijanja, ruenja kua, unitavanja i pljake imovine,
progona u koncentracione logore i protjerivanja etniki mjeovitih podruja, narod
Bosne i Hercegovine
da bi spasio goli
ivot, naao je svoje
utoite u Sloveniji,
izmeu ostalog i
u Ptuju. Postali su
izbjeglice... Meu
njima je najvie bilo
ena, djece i starijih
osoba. Veina ih je
dola iz Dervente,
Modrie, Odaka,
Doboja, Zenice i
Sarajeva.
U aprilu 1992.
godine privremeni
sabirni centar na prostoru Ptuja bio je oformljen u Gradisovim objektima na
Zagrebakom putu, gdje su utoite nale 73 ene, 75-oro djece i 19 mukaraca.
Najstarija osoba meu njima imala je 92 godine. Najvei dio - oko 390 ljudi je
smjeteno u obitelji ili kod poznanika i prijatelja u Ptuju.
U Ptuju su opinske vlasti, kao i Crveni kri, Caritas, Gastro Ptuj,
vatrogasci, bolnica Ptuj, Biblioteka Ivana Potra Ptuj, Pokrajinski muzej,
11 SI_ZAP, Zbirka asopisi, Tednik, letnik XLVI, t. 33, 19. avgust 1993., Humanitarna organizacija
Wir helfen, pomae onima koji pate.
Dolazak humanitarne pomoi (Fond fotograja
opine Ptuj, knjinica, Pokrajinski muzej Ptuj - Ormo)
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Katja ZUPANI
474
Zanatska komora Ptuj, Djeiji dom, vrti, Udruga Prijatelji mladih, osnovne
kole, kazalita, maioniar Marlizz, rodbina iz inozemstva, i mnoge obitelji
i pojedinci pokuali su uljepati i olakati dane za izbjeglice kojima je teret
izbjeglitva vremenom bilo sve tee nositi. Ti ljudi su bili izloeni velikoj traumi,
bez udobnosti vlastitog doma, zaposlenja ili nekog vida zabave i razonode. Da bi
bosanskim izbjeglicama barem malo uljepali svakodnevnicu, kako bi barem na
trenutak zaboravili situaciju u kojoj su se nali, posebno u sluaju djece i mladih
u centru, za njih su pod vodstvom razliitih mentora pipremane razne dramske
predstave, priredbe i igre, te organizirano uee u umjetnikim i literarnim
republikim natjecanjima.
Tijekom kolske godine 1992/1993. godine u popodnevnim satima
preko 50 uenika od 1. do 8 razreda zajedno sa svoja 4 uitelja prisustvovali
nastavi u osnovnoj koli u Bregu kod Ptuja. Na kraju kolske godine dobili
su konanu potvrdu ovjerenu od strane slovenskog ministarstva obrazovanja.
Po meudravnom protokolarnom sporazumu izmeu Slovenije i Bosne i
Hercegovine, uenici koji su pohaali slovensku kolu i dobili odgovarajuu
potvrdu, ista e im biti priznata i u Bosni i Hercegovini.

Djeca su se dobro
integrirala u novu sredinu, te su stvorena mnoga slovensko - bosanska prijateljstva.
Sabirni centar u Ptuju je prestao sa radom 1996. godine. Mnoge su izbjeglice
potraile bolji ivotu u Njemakoj, vedskoj i drugim zemljama, ali veina se
vratila svojim kuama, u Bosnu i Hercegovinu
Summary
Due to the mass killings, destruction of houses, plunder, persecution in
concentration camps, and expulsion of minorities from ethnically mixed areas,
the people of Bosnia and Herzegovina in order to save their lifes, found its
sanctuary in Slovenia, and in Ptuj, among other places. They became refugees
...Most of them were women, children and the elderly, from Derventa, Modria,
Odak, Doboj, Zenica and Sarajevo.
Temporary assembly center in the area of Ptuj was formed in Gradis
facilities in April 1992. A number of refugees found shelter there: 73 women, 75
children and 19 men. The oldest person among them was 92 years old. The largest
part - about 390 people were placed among families or friends and acquaintances
in Ptuj.
In Ptuj, the municipal authorities, as well as the Red Cross, Caritas, Gastro
Ptuj, reghters, hospital Ptuj, Library, Regional Museum, Ptuj Craft Association,
Children's Home, kindergartens, NGO's, elementary schools, theaters, magician
Marlizz, relatives from abroad, and many families and individuals have tried to
brighten the days of refugees and for a while, at least, help them carry burden
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
475
of displacement, that got heavier over time. These people have been exposed to
extreme trauma, without the comfort of their own home, wihout a job or any
entertainment ... Locals tried to help Bosnian refugees to improve their everyday
life, and forget, for at least a moment, the situation in which they nd themselves,
especially in the case of children and youth. For them the center prepared various
plays, performances and games, and organized the participation in artistic and
literary competitions.
In school year 1992/1993. during afternoons over 50 students from rst
to eight grade, along with their 4 teachers, participated in teaching in elementary
school Breg in Ptuj. At the end of the school year, they received a nal certicate,
approved by the Slovenian Ministry of Education. Per interstate protocol
agreement between Slovenia and Bosnia and Herzegovina, students who attended
the Slovenian schools and got the appropriate certicate, will be recognized as
having an equal level of education as in Bosnia and Herzegovina. Children were
well integrated into new environment, and have made many Slovenian - Bosnian
friendships .
The collection center was closed in 1996. Many refugees sought a better
life in Germany, Sweden and other countries, but most returned to their homes in
Bosnia and Herzegovina.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
477
Nermana HODI
ANALITIKI INVENTAR,
TVORNICA PIRITA U KREKI (TK) 1902. 1942.
Tvornica i ranerija pirita radila je od 1901. godine pod nazivom M.
Fila i sinovi Kreka. Kasnije je u ovoj Tvornici obnovljen prostor za vrenje
ugljine kiseline i izgraena Tvornica titenog (presovanog) kvasca.
Fond sadri elaborate, skice i nacrte za pojedine pogone Tvornikih zgrada
i postrojenja, projekte za rekonstrukciju oteenih objekata, kao i izgradnju novih
objekata u Tvornici.
Napomene korisnicima:
S obzirom da graa predstavlja samo dio fonda, vrijedan je izvor za
prouavanje rada i djelovanja ovakve vrste tvornice na podruju Tuzle i Bosne i
Hercegovine.
Jezik u grai je bosanski, hrvatski, srpski i njemaki, a pismo je latinica i
irilica. Uraen je analitiki popis dokumenata po serijama i to:
A - Projekti, nacrti, planovi i zapisnici vezani za izgradnju novih objekata u
Tvornici;
B - Projekti vezani za rekonstrukciju i adaptaciju postojeih objekata u Tvornici
(dokumentacija u vezi s utvrivanjem promjena na objektima Tvornice i
mogunosti graevinskog saniranja teta);
C - Skice, eme i planovi postrojenja u Tvornici, pregledne situacije, planovi
obnove i adaptacije i katastarske skice podruja Kreke.
TVORNICA PIRITA U KREKI
1902. 1942.
Kutija: 1
Fascikla: 1
Serija: A
Godina: 1913. 1942.
Dokument: A ( 1 13)
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Nermana HODI
478
A - 1 Projekat postrojenja destilatora Fabrike piritusa Heren M. Fischels
shne Kreka, projektant Jan Novak, Prag, 25. II 1913. godine;
A - 2 Zapisnik i projekat za izgradnju Industrijskog kolosijeka za Fabriku
pirita M. Fischel i sinovi u Kreki, 13. II 1929. godine;
A - 3 Projekat i planovi za izgradnju Radnikih stanova kod rme Fischl i
sinovi u Kreki, 8. IX 1921. godine, projektant Dr. Bruno Bruer, Be;
A - 4 Projekat za izgradnju Nove inovnike kue za potrebe Tvornice
pirita, 24. II 1922. godine;
A - 5 Nacrt za sprovoenje drenae pred Tvornicom pirita M. Fila i sinovi
u Kreki, april 1935. godine;
A - 6 Projekti Kazanske i strojne kue Fabrike pirita M. Fischl i sinovi
u Kreki, 21. VII 1922. godine (projekte napravilo Graevinsko
poduzetnitvo O. Jenko Zagreb);
A - 7 Zapisnik i projekti u vezi sa gradnjom Tvornice titenog kvasca i
presovanog u sklopu Tvornice pirita M. Fischla i sinovi, 6. VI 1929.
godine;
A - 8 Zapisnik i projekat u vezi sa izgradnjom Bunara za Tvornicu kvasca
koji e sluiti za podmirenje kvasca vodom, 11. XI 1923. godine;
A - 9 Nacrt za graenje Rezervoara za melasu za Fabriku pirita u Kreki,
projektovalo Graevno poduzee Florian Strauss Tuzla;
A - 10 Planovi za gradnju Fabrike glicerina u sklopu Fabrike pirita, 20. XII
1942. godine;
A - 11 Nacrt Mosta za izvoz ljake za Tvornicu pirita u Kreki, 9. IX 1935.
godine;
A - 12 Zapisnik o kolaudovanju (usvajanju) novosagraene zgrade
presovanog kvasca, izvrenih radova na adaptaciji Stambene zgrade
koja je sluila za kancelarije, te radova izvrenih na dogradnji jednog
prostora za smjetaj transformatora i dogradnju dviju prostorija za
strau nansijske kontrole, 1. XI 1929. godine;
A - 13 Plan za adaptaciju Konzuma kupatila i kancelarija, 20. XII 1940.
godine.
TVORNICA PIRITA U KREKI
1902. 1942.
Kutija: 2
Fascikla: 1
Serija: B
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Analitiki inventar, Tvornica pirita u Kreki (TK) 1902. 1942.
479
Godina: 1926. 1927.
Dokument: B 1 (85)
B - 1 Dokumentacija projekata u vezi sa utvrivanjem promjena na objektima
Tvornice pirita u Kreki i mogunosti graevinskog saniranja teta,
1926. do 1927. godine.
Serija: C
Godina: 1902. 1929.
Dokument: C (1 19)

C - 1 Plan Kapije Fabrike piritusa u Kreki, 9. IX 1902. godine;
C - 2 Pregledna situacija Tvornice M. Fischla i sinovi Kreka (nedatirano);
C - 3 Pregledna situacija Tvornice M. Fischla i sinovi Kreka (nedatirano);
C - 4 Plan obnove krova nad prostorom za vrenje i ugljinu kiselinu Tvornice
M. Fischla i sinovi;
C - 5 ema postrojenja (nedatirano);
C - 6 Plan adaptacije bive kancelarijske zgrade, 1. XI 1929. godine;
C - 7 Plan Ranerije u Tvornici pirita (nedatirano);
C - 8 Plan destilerije u Tvornici pirita (nedatirano);
C - 9 Plan postrojenja u Tvornici pirita (nedatirano);
C - 10 Skica poloaja Fabrike pirita u Kreki (nedatirano);
C - 11 Katastarska skica Kreke (nedatirano);
C - 12 Skica Bunara (nedatirano);
C - 13 Plan Rezervoara piritusa (nedatirano);
C - 14 Tlocrt krovne konstrukcije Prostora za vrenje i ugljinu kiselinu
Tvornice pirita u Kreki, oktobar 1925. godine;
C - 15 Plan postrojenja iz Fabrike pirita Kreka (nedatirano);
C - 16 Katastarska skica Kreke i blie okoline (nedatirano);
C - 17 Skica kruga Fabrike pirita u Kreki, novembar 1926. godine;
C - 18 Skica kruga Tvornice pirita u Kreki i blie okoline, 12. VIII 1912.
godine;
C - 19 Skica kruga Fabrike pirita u Kreki (nedatirano).
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
481
Eefa BEGOVI,
SUMARNI INVENTAR,
NARODNI ODBOR OPTINE BOSANSKO PETROVO
SELO (1952.-1962.)
U radu je prikazan fond Narodni odbor optine Bosansko Petrovo Selo
(NOOBPS) za period 1952.-1962. godina. Fond je sreen i popisan prema Opoj
meunarodnoj normi za opis arhivske grae ISAD(G).
OPIS FONDA
1. Identikacija
1.1. Signatura BiH ATK
1.2. Naslov Narodni odbor optine Bosansko Petrovo Selo
1.3. Vrijeme nastanka grae 1952.-1962.
1.4. Nivo opisa Fond
1.5. Koliina jedinice opisa 19 knjiga, 63 kutije
2. Kontekst
2.1. Naziv stvaratelja Narodni odbor optine Bosansko Petrovo Selo
2.2. Upravna historija
Zakonom o podjeli teritorije Narodne Republike Bosne i Hercegovine
na srezove, gradove i optine
1
iz 1952. godine formirana je optina Bosansko
Petrovo Selo. U sastav optine ulazili su: Bosansko Petrovo Selo Brani,
Bosansko Petrovo Selo Luani, Kakmu, Krtova, Porjeina.
Zakonom o podruju srezova i optina u NR BiH
2
iz 1955. godine u sastav
optine Bosansko Petrovo Selo ulaze naseljena mjesta: Berkovica, Bosansko
Petrovo Selo, Dobonica, Gnojnica, Kakmu, Krtova, Kruevica, Miriina,
Orahovica Donja, Orahovica Gornja, Porjeina, Raljeva, Sije (bez
zaselaka Borice i Komar).
Optina Bosansko Petrovo Selo je pripadala Sreskom narodnom odboru
Graanica, a po njegovom ukidanju, 1955. godine Sreskom narodnom odboru
Tuzla.
Zakonom o podrujima srezova i optina u NR BiH
3
iz 1958. godine optina
Bosansko Petrovo Selo obuhvata naseljena mjesta: Berkovica, Bosansko
1 Sl. list NR BiH, br. 11/52.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Eefa BEGOVI
482
Petrovo Selo, Dobonica, Gnojnica, Kakmu, Krtova, Kruevica, Miriina,
Orahovica Donja, Orahovica Gornja, Porjeina, Raljeva, Sije, Miijevii,
Stupari, Vasiljevci.
Zakonom o ukidanju pojedinih optina
4
ukida se optina Bosansko
Petrovo Selo. Narodni odbor optine je prestao sa radom 1. jula 1962. godine.
Zakonom o podrujima srezova i optina u Narodnoj Republici Bosni i
Hercegovini
5
1962. godine podruje bive optine Bosansko Petrovo Selo
pripada:
a/ Optini Graanica: Bosansko Petrovo Selo, Kakmu, Miriina, Orahovica
Donja, Orahovica Gornja, Porjeina i Raljeva;
b/ Optini Lukavac: Berkovica, Dobonica, Gnojnica, Krtova, Kruevica,
Miijevii, Sije, Stupari i Vasiljevci.
Unutranja organizacija NOO Bosansko Petrovo Selo 1955. godine:
1. Sekretar NOO;
2. Odsijek za optu upravu i budet;
3. Odsijek za privredu i komunalne poslove;
4. Odsijek za zdravlje i socijalno staranje;
5. Odsijek za prosvjetu i kulturu;
6. Uprava prihoda;
7. Optinski sudija za prekraje;
8. Mjesni uredi (Orahovica i Dobonica).
Na osnovu Statuta Optine Bosansko Petrovo Selo
6
(donesen 17. jula
1956. godine, a potvren od strane Narodnog odbora Sreza Tuzla 22. februara
1957. godine), Narodni odbor Optine razmatra osnovna pitanja od znaaja za
privredni, komunalni, kulturni i socijalni razvitak i ivot Optine i donosi propise
i preduzima potrebne mjere za njihovo rjeavanje.
Za vrenje izvrnih i odreenih upravnih poslova iz svoje nadlenosti
Narodni odbor Optine ima slijedee savjete:
1. Savjet za plan i nansije;
2. Savjet za privredu i komunalne poslove;
3. Savjet za kolstvo;
4. Savjet za kulturu i narodno prosvjeivanje;
5. Savjet za zdravlje i socijalnu zatitu;
6. Savjet za optu upravu.
4 Sl. list NRBiH, br. 25/62.
5 Sl. list NRBiH, br. 47/62.
6 ATK, fond NOO B. P. Selo, serija Opta uprava i budet, godina 1956., kutija 16.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
483
Narodni odbor ima slijedee mjesne urede:
u Dobonici za podruje naseljenih mjesta: Berkovica, Dobonica, Gnojnica,
Kruevica i Sije (bez zaselaka Borice i Komar);
u Orahovici Donjoj za podruje naseljenih mjesta: Miriina, Orahovica
Donja, Orahovica Gornja i Raljeva.
Mjesni uredi vode matine knjige, birake spiskove i izdaju izvode iz ovih
evidencija, izdaju stone pasoe, primaju podneske graana i vre druge poslove
koje odredi Narodni odbor Optine.
Na podruju Optine osnivaju se mjesni odbori za naseljena mjesna
podruja: 1. Mjesni odbor B.P.Selo, 2. Dobonica (Dobonica), 3. Gnojnica
(Gnojnica i Berkovica), 4. Kakmu (Kakmu), 5. Krtova (Krtova), 6. Kruevica
(Kruevica), 7. Miriina (Miriina), 8. Orahovica Donja (Orahovica Donja), 9.
Orahovica Gornja (Orahovica Gornja), 10. Porjeina (Porjeina), 11. Raljeva
(Raljeva), 12. Sije (Sije).
Mjesni odbor samostalno vri slijedee poslove: stara se o izgradnji i
odravanju komunalnih objekata, upravlja optenarodnom imovinom, stara se o
korienju mjesnih panjaka i dr.
Na osnovu Odluke NOO Bosansko Petrovo Selo od 25.11.1959. godine
utvrena je unutranja organizacija organa uprave:
- I Sekretar NOO (Sekretar NOO i Biro sekretara);
- II Odsjek za optu upravu i drutvene slube (referati: Organizaciono-
pravni i imovinsko-pravni poslovi; Personalni i opti poslovi; Zdravlje i
invalidska pitanja; Socijalna zatita i starateljstva; Prosvjeta i kultura);
- III Odsjek za privredu (referati: Industrija, zanatstvo, robni promet,
ugostiteljstvo, plan i analiza; Poljoprivreda i umarstvo; Komunalni,
saobraajni i stambeni poslovi; Rad i radni odnosi);
- IV Uprava prihoda (referati: Prihodi; Poresko knjigovodstvo; Poreski
izvritelji);
- V Samostalni referati (Referat za unutranje poslove i matiar; Referat za
raunovodstvo i fondove);
- VI Odsjek narodne odbrane;
- VII Mjesni uredi (Mjesni ured Orahovica Donja, Mjesni ured Dobonica
i Mjesni ured Vasiljevci);
- VIII Optinski sudija za prekraje;
- IX Biro za posredovanje rada;
- X Upravne komisije.
2.3. Vrijeme djelovanja stvaratelja jedinice opisa 1952.-1962. god.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Eefa BEGOVI
484
2.4. Historijat fonda
Grau fonda Narodni odbor optine Bosansko Petrovo Selo, Regionalnom
istorijskom arhivu Tuzla predala je Skuptina optine Graanica. Primopredaja je
izvrena prema Zapisniku od 20.1.1995. godine i to zajedno sa drugim fondovima
koje je Optina Graanica uvala kao imatelj.
2.5. Nain preuzimanja Predaja grae po slubenoj dunosti
3. Sadraj i ustroj
3.1. Djelokrug i sadraj
Fond obuhvata grau nastalu kao rezultat djelatnosti Narodnog odbora
optine Bosansko Petrovo Selo, kao lokalnog organa vlasti u razdoblju od 1952.-
1962. godine. Zadatak Narodnog odbora optine Bosansko Petrovo Selo bio
je da: Podstie razvitak privrednih organizacija; usmjerava privredni razvitak;
upravlja optenarodnom imovinom; izvrava zakone i druge propise; organizuje
komunalne i druge optinske slube; stara se o uvanju i podizanju zdravlja;
stara se o optem kolovanju i obezbjeuje uslove za razvitak kulture; stara se o
socijalnoj zatiti; stara se o javnom redu i miru u Optini.
Najznaajniji dio fonda ine zapisnici sa sjednica, djelovodni protokoli sa
pripadajuim spisima; graa vezana za imovinsko-pravne poslove te graa koja
se odnosi na privredna pitanja (poljoprivreda, industrija i zanatstvo, komunalni
poslovi).
1.2. Vrednovanje i izluivanje
U Arhivu je izvreno odabiranje arhivske grae i izluivanje bezvrijednog
registraturskog materijala.
1.3. Sistem sreivanja
Fond je sreen u slijedee serije: Sekretarijat Predsjednik; II Opta uprava,
drutvene slube i budet; III Privreda i komunalni poslovi; IV Narodno zdravlje
i socijalno staranje; V Prosvjeta i kultura i VI Uprava prihoda. Veina arhivske
grae sreena je hronoloki, po godinama i brojevima djelovodnog protokola.
Dio grae u okviru serija sreen je po tematskim grupama.
4. Uslovi dostupnosti korienja
4.1. Pravni poloaj
Graa je preuzeta u skladu sa Zakonom o arhivskoj djelatnosti
7
i Uputstvom
o nainu primopredaje arhivske grae izmeu imalaca i nadlenog arhiva
8
.
7 Sl. list SR BiH, br. 21/87.
8 Sl. list SR BiH, br. 41/88.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
485
1.2. Uslovi dostupnosti
Graa je dostupna u skladu sa Zakonom o arhivskoj djelatnosti
9
Tuzlanskog
kantona.
4.3. Jezik/pismo arhivske grae Jezik: Bosanski, srpski, hrvatski
Pismo: latinica, irilica
4.4. Informativna sredstva Sumarno-analitiki inventar
4.5. Napomena arhiviste Inventar je uradila Eefa Begovi
4.6. Datum vezan za inventar Inventar je izraen 2011. godine
Sumarni inventarni popis grae
A) Knjige
1. Djelovodni protokol 722 1260 1955.
2. Povjerljivi djelovodni protokol 1 10 1955.
3. Djelovodni protokol god. 1 2947 1956.
6. Povjerljivi djelovodni protokol god. 1 130 1956.
8. Povjerljivi protokol 1 84 1957.
9. Imenski registar 1957.
10. Djelovodni protokol 1 2000 1958.
12. Djelovodni protokol god. (VL vlastito; P zika lica; N pravna
lica) 1959.
13. Djelovodni protokol (Org. Jedinica 01; VL vlastito; P zika lica; N
pravna lica) 1960.
14. Djelovodni protokol (VL vlastito; P zika lica; N pravna lica) 1961.
15. Djelovodni protokol (VL vlastito) 1962.
16. Djelovodni protokol (P zika lica; N pravna lica) 1962.
17. Upisnik OV za ovjeravanje potpisa, rukopisa i prepisa 1954.-1960.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Eefa BEGOVI
486
18. Upisnik OV za ovjeravanje potpisa, rukopisa i prepisa 1959.
19. Optinski sudija za prekraje Opti upisnik za prekraje 1959.-1960.
B) Spisi
I Sekretarijat Predsjednik
1. Identikacija
1.2. Naslov Sekretarijat Predsjednik
1.3. Granine godine 1952. 1962.
1.4. Koliina jedinice opisa 16 kutija
1.5. Nivo opisa Serija
Kutija Godina
1. Tekui spisi 1952. 1955.
2. Tekui spisi 1956. 1959.
3. Zapisnici sjednica NOO 1952. 1955.
4. Zapisnici sjednica NOO 1956.
Odluke i rjeenja NOO 1955. 1956.
5. Zapisnici sjednica NOO 1957.
Zapisnici zajednikih sjednica Optinskog vijea i Vijea proizvoaa 1957.
Zapisnici sjednica Optinskog vijea 1957.
Zapisnici sjednica Vijea proizvoaa 1957.
Rjeenja NOO 1957.
6. Zapisnici zajednikih sjednica Optinskog vijea i Vijea proizvoaa 1958.
Odluke, Rjeenja i Naredbe NOO 1958.
8. Rjeenja, Odluke NOO 1959.1960.
11. Zapisnici sjednica Narodnog odbora optine 1961.
Rjeenja, Odluke NOO 1961.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
487
11/1 Zapisnici sjednica Narodnog odbora optine 1962.
Odluke i Rjeenja NOO 1962.
12. Zapisnici sjednica Savjeta za Optu upravu pri NOO 1956.-1961.
Zapisnici sjednica Savjeta za privredu i komunalne poslove 1955.-1961.
Zapisnici sjednica Savjeta za zdravlje i socijalnu zatitu 1955.-1962.
13. Zapisnici sjednica Savjeta za kolstvo 1955.-1959.
Zapisnici sjednica Savjeta za nansije i plan 1956.-1960.
14. Zapisnici sjednica zborova biraa 1956.-1962.
15. Zapisnici sjednica Mjesnih odbora 1955.-1960.
II Opta uprava, drutvene slube, budet
1. Identikacija
1.2. Naslov Opta uprava, drutvene slube, budet
1.3. Granine godine 1955.-1962.
Opta uprava, drutvene slube
Kutija
16. Tekui spisi 1955.
Personalni spisi 1955.
Tekui spisi 1956.
Tekui spisi 1958.
Tekui spisi 1959.
Referat za unutranje poslove 1959.
Rjeenja o utvrivanju posebnog staa 1960.
Referat za unutranje poslove 1960.
19. Narodno zdravlje i socijalna zatita 1960.
Prosvjeta i kultura 1960.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Eefa BEGOVI
488
21. Personalni spisi 1961.
22. Zdravstvena i socijalna zatita 1961.
22/1. Prosvjeta i kultura 1961.
22/2. Personalni spisi 1962.
Finansije
Imovinsko pravni poslovi
23. Opti spisi 1959.-1962.
Poljoprivredno-zemljini fond (PZF) 1956.-1959.
Optenarodna imovina (ONI) 1957.-1959.
Eksproprijacije 1961.
Nacionalizacija 1961.
Konskacije 1962.
Kupoprodaja, zamjena, dodjela zemljita 1961.-1962.
23/1. O- Ostavine (Rjeenja Sreskog suda Graanica) 1952.-1962.
24-26. Eksproprijacija (Pruga Purai Doboj) 1958.
26. Uzurpacije (Miriina, Donja Orahovica) 1956-1957.
27. Uzurpacije (Gornja Miriina, Raljeva, B.P.Selo, Kakmu, Porjeina)
1956-1957.
Budet NOO 1957-1961.
28. Zavrni rauni 1956.-1962.
III Privreda i komunalni poslovi
1. Identikacija
1.2. Naslov Privreda i komunalni poslovi
Kutija
29. Privreda Tekui spisi (oblast poljoprivrede, zanatstva, industrije)
1955.-1957.
Komunalni poslovi Tekui spisi 1955.-1957.
30. Rjeenja o osnivanju zanatskih radnji, prodavnica, ugostiteljskih
objekata 1956-1962.
Privreda Tekui spisi 1958.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
489
Komunalni poslovi Tekui spisi 1958.
31. Privreda i komunalni poslovi Tekui spisi 1959.
Zanatstvo 1959.
Poljoprivreda 1959.
Saobraaj 1959.
Stambena pitanja 1959.
32. Zanatstvo 1960.
Trgovina, ugostiteljstvo 1960.
Poljoprivreda, umarstvo 1960.
Stambeni poslovi 1960.
Priznavanje radnog staa 1960.
33. Privreda Tekui spisi 1961.
Komunalni poslovi Tekui spisi 1961.
34. Utvrivanje radnog staa i Rjeenja o radnom stau 1961.
34/1. Utvrivanje radnog staa 1961.-1962.
34/2. Utvrivanje radnog staa 1961.-1962.
35. Komunalni poslovi
Graevinske dozvole 1956.
36. Graevinske dozvole 1957.
38-39. Graevinske dozvole 1959.
42/1 Graevinske dozvole 1961.
42/3. Graevinske dozvole 1962.
IV Narodno zdravlje i socijalno staranje
1. Identikacija
1.2. Naslov Narodno zdravlje i socijalno staranje
1.4. Koliine jedinice opisa 5 kutija
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Eefa BEGOVI
490
Kutija Godina
43. Spiskovi djece poginulih boraca i rtava faistikog terora 1954.
44. Tekui spisi 1955.-1957.
47. Priznavanje radnog staa 1959.-1960.
V Prosvjeta i kultura
1. Identikacija
1.2. Naslov Prosvjeta i kultura
1.4. Koliina jedinice opisa 4 kutije
Kutija Godina
48. Tekui spisi 1955.-1956.
VI Uprava prihoda
1. Identikacija
1.2. Naslov Uprava prihoda
1.4. Koliina jedinice opisa 2 kutije
Kutija Godina
52. Tekui spisi 1955.-1958.
53. Tekui spisi 1960.-1961.

A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
IV PRIKAZI I OCJENE
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
493
Eefa BEGOVI
GLASNIK ARHIVA I ARHIVISTIKOG UDRUENJA
BOSNE I HERCEGOVINE, br. XL/2010, Arhivistiko
udruenje Bosne i Hercegovine, Sarajevo 2010., 1-314 str.
U izdanju Arhivistikog udruenja Bosne i Hercegovine poetkom 2011.
godine, izaao je iz tampe 40-ti broj Glasnik arhiva i Arhivistikog udruenja
Bosne i Hercegovine. Zadravajui prepoznatljivu koncepciju, predstavljeni
radovi razvrstani su u etiri cjeline, i to:
I. Arhivistika i arhivska sluba
II. Iz grae
III. Prikazi i ocjene
IV. Vijesti
Navedena etiri poglavlja sadre ukupno trideset etiri sadrajno i tematski
raznovrsna i zanimljiva rada.
U prvom poglavlju Arhivistika i arhivska sluba objavljeno je 9 radova
koji tretiraju temeljne probleme arhivske struke u Bosni i Hercegovini.
Aktualni problemi arhivske djelatnosti
u Bosni i Hercegovini, naslov je rada autora
Izeta abotia (13-24). Autor je u radu ukazao
na aktualne probleme u oblasti arhivske
djelatnosti u Bosni i Hercegovini kao to su
nejedinstvenost arhivske djelatnosti i arhivskog
zakonodavstva, razliit pravni status arhivskih
ustanova te uspostava nefunkcionalne arhivske
mree. U zakljunim razmatranjima ovog
zanimljivog rada navedene su neophodne
konkretne aktivnosti, a u cilju stvaranja realnih
pretpostavki i jasnijih osnova za rjeavanje
nagomilanih problema.
Autor drugog rada u ovom poglavlju (25-
48), koji nosi naslov Osvrt na arhivsku struku
u Bosni i Hercegovini: potreba za strategijom
u arhivskoj djelatnosti, je Haris Zaimovi. Ovaj rad tretira pregled glavnih tema
koje se odnose na stanje, potrebe i problematiku arhivske struke i arhivskih
ustanova posebno naglaavajui odnos arhivskih ustanova s ostalim batinskim
ustanovama, te naunim ustanovama kao i s dravnim institucijama.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Eefa BEGOVI
494
Viegodinje radno iskustvo u arhivskoj djelatnosti posluilo je Mileni
Gai da u svom radu Arhivska djelatnost u Bosni i Hercegovini iz ugla strunog
arhivskog kadra (49-54) analizira stanje u arhivskoj praksi, posebno naglaavajui
problem strunog osposobljavanja kadra te primjenu meunarodnih standarda.
Iskustvima na planu uspostave informacijskih sistema u arhivskoj
djelatnosti slovenakih regionalnih arhiva bavili su se arhivisti iz Republike
Slovenije: Uzajamni informacijski sistem slovenskih regionalnih arhiva Projekt
SIRAnet naziv je rada autora Bojana Cvelfara (55-76). Prilog donosi pregled
razvoja VISRAS (Uzajamni informacijski sistem regionalnih arhiva Slovenije)
od njegovih poetaka do sredine 2010. godine. Autor priloga pod nazivom
Arhivski informacijski sistemi kao posebni entiteti suvremenog informacijskog
drutva (77-88) dr. Miroslav Novak predstavlja znaaj arhivskih informacijskih
sistema u suvremenom informacijskom drutvu. Posebno su pri izgradnji
arhivskih informacijskih sistema, pored tehnolokih, nansijskih i organizacionih
naglaeni i znaajni arhivski struni problemi.
Mirjana Marinkovi-Lepi autor je rada Odnosi sa javnou u arhivistikoj
djelatnosti trend ili potreba? (89-101). Autorica pokuava dati odgovore na
pitanje koliko pravilno voeni i na naunoj bazi zasnovani odnosi sa javnou
mogu doprinijeti promjeni percepcije prema ovim institucijama.
Autor rada Zatita grae (informacija) u nastajanju, kao preduslov
dugoronog ostvarivanja prava na pristup istim (102-107) Omer Zuli nastoji
ukazati na potrebu i obavezu dugorone zatite grae u nastajanju kako bi ista
bila dostupna i buduim generacijama.
Nijaz Brbutovi je autor priloga Zatita arhivske grae kod voenja
steajnih postupaka i likvidacija (108-116). Autor se bavi iskustvom Arhiva
Tuzlanskog kantona sa steajnim postupcima posebno istiui da su steajni
postupci i likvidacije u nekim preduzeima nanijeli nenadoknadivu tetu
arhivskoj grai.
Rad autorice Spomenke Peli Znaaj namjenskih arhivskih depoa za zatitu
arhivske grae (primjer Kantonalnog arhiva Travnik) (117-126) poslednji je rad
u okviru prvog poglavlja.
U drugom poglavlju Iz grae objavljeno je ukupno osam zanimljivih
priloga arhivista i historiara: Almira Alibai, kolski nadzornik u Sarajevu
1931.-1943. (129-136); Esaf Levi, Znaaj zbirke Fronta slobode kao
historijskog izvora (137-140); Admir Nezirovi, Zbirka karata i planova 1745.-
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Glasnik arhiva i Arhivistikog udruenja Bosne i Hercegovine, br. Xl/2010, Arhivistiko udruenje...
495
1979. (141-185); Nermana Hodi, Analitiki inventar Gradsko poglavarstvo
Brko 188.-1945. (186-196); Spomenka Peli, Andrijana Varekovi, Izrada
informacija o mandatima predsjednika/naelnika opine Travnik uraena na
osnovu arhivske grae pohranjene u Kantonalnom arhivu Travnik (197-202);
Esaf Levi, Struktura arhivskog fonda Kotarski erijatski sud Tuzla 1898.-
1941. (203-207); Denis Beirovi, Prvi Ustav NR Bosne i Hercegovine poslije
zavretka Drugog svjetskog rata pretpostavke, okolnosti, sadraj i znaaj (208-
219); Alan Kalajdija, Bibliograja alhamijado knjievnosti (220-234).
Sadrajno i bogato je i tree poglavlje Prikazi i ocjene. U njemu je ne
samo predstavljeno ve i analizirano nekoliko publikacija objavljenih u Bosni
i Hercegovini, Italiji, Crnoj Gori, Srbiji. Objavljeni su slijedei prilozi: Salkan
Uianin, Arhivska praksa br. 13, Selma Isi, Atlanti br. 20, Izet aboti, asopis
Arhivski zapisi br. 2, asopis arhiva Crne Gore; Hatida Fetahagi, asopis
GRAA Arhiva Bosne i Hercegovine, br. 1; Senija Milii, Izvjetaji o situaciji
u Drinskoj banovini, knjige I i II (sabrao i pripremio Andrej Rodinis); Duan
Popovi, ore Miki, Austrougarska ratna politika u BiH 1914. 1918.; Hadija
Hadiabdi, Husnija Kamberovi: Mehmed Spaho (1883.-1939.); Asija Filan,
Fikret Midi, Granice i teritorija BiH od Karlovakog mira do kraja Prvog
svjetskog rata na geografskim kartama (1699.-1918.); Safet Bandovi, Tamara
Nikevi, Goli otoci Jova Kapiia.
Poslednje, etvrto poglavlje asopisa su Vijesti koje donose vrijedne
informacije sa strunih i naunih te kulturnih skupova u zemlji i inostranstvu.
Prezentirani su slijedei prilozi: Izvjetaj sa Slovensko-Hrvatske arhivske
konferencije Otoec, Republika Slovenija 9.-10. oktobar 2010. (autor Sejdalija
Gui); Trei subotiki arhivski dan Istorijski arhiv Subotica, Subotica
17.9.2010. (Omer Zuli); 23. meunarodno savjetovanje Arhivska praksa
2010, Tuzla 30.9. i 1.10.2010. (Eefa Begovi); Izvjetaj o ueu na Jesenjoj
arhivskoj koli u Trstu (IIAS autumn archival school 2010.), (Selma Isi); Izvjetaj
sa Prve konferencije arhiva slovenskih zemalja i aktualna arhivska problematika
u Bosni i Hercegovini (Sinia Domazet); Izvjetaj sa 44. savjetovanja Hrvatskog
arhivistikog drutva, Slavonski Brod 20.-22. oktobar 2010. (Almira Alibai);
Izloba: Holokaust, genocid... Celje i Genocid... Ptuj 7.7. i 28.10.2010.
(Saneta Adrovi) te Izvjetaj sa Meunarodne konferencije Arhivi na Web-u
iskustva, izazovi, vizije (Be, Republika Austrija, 22.-25. novembar 2010.
godine), (Sejdalija Gui).
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Eefa BEGOVI
496
I pored prisutnih potekoa, prvenstveno nansijskih, zahvaljujui
nesebinom zalaganju lanova Redakcije te glavnom i odgovornom uredniku,
objavljen je 40. broj asopisa Glasnik arhiva i Arhivistikog udruenja Bosne i
Hercegovine. Ostajui vjeran svom programskom, strukturalnom i sadrajnom
opredjeljenju, Glasnik na najbolji nain prezentuje arhivsku djelatnost Bosne i
Hercegovine, to potpuno opravdava njegovo izlaenje i ini ga vanim faktorom
razvoja i promoviranja struke. Zbog svega navedenog postoji potpuna opravdanost
svrsishodnosti izlaenja ovog asopisa, te ga preporuujemo naunoj, strunoj i
kulturnoj javnosti.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
497
Nermana HODI
GLASNIK UDRUENJA ARHIVSKIH RADNIKA
REPUBLIKE SRPSKE,
godina III, broj 3, Banjaluka 2011., 499 str.
Udruenje arhivskih radnika Republike Srpske je 2011. godine izdalo
trei po redu broj asopisa Glasnik UARRS. Udruenje je osnovano 26. oktobra
2000. godine, a prvi broj asopisa je izdat 2009. godine. Izlazi jedanput
godinje. Namijenjen je prvenstveno arhivistima, historiarima, pravnicima, ali
i studentima historijskih i drugih
drutvenih nauka. Autori objavljenih
radova su poznata imena iz oblasti
arhivistike i historije.
Trei broj asopisa se sastoji od
sedam poglavlja:
1. Arhivistika;
2. Istoriograja;
3. Objavljivanje arhivske grae;
4. Objavljivanje informativnih
sredstava;
5. Prikazi i osvrti;
6. Bibliograja; i
7. Iz djelatnosti Udruenja.
U Prvom poglavlju
Arhivistika objavljena su dva rada:
Goran uran je autor prvog
rada pod nazivom Izvori za prouavanje Vlaha u Bosni i Hercegovini pod
turskom vlau u kojem istie znaaj istorijskih izvora za prouavanje
stanovnitva u Bosni i Hercegovini i navodi izvore za prouavanje Vlaha
pod turskom vlau.
U drugom radu pod nazivom Digitalna kultura i valorizacija naunog
teksta autor Emin Mesi problematizira pitanje valorizacije arhivske grae
u elektronskom obliku, njeno nauno i arhivsko vrednovanje i mogunost
poveanja naune vjerodostojnosti internetskih izvora objavljenih u
elektronskoj formi.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Nermana HODI
498
Drugo poglavlje Istoriograja predstavljeno je sa 24 rada:
Sandra Luki je autor dva rada i to: Simbolizam i znaaj rimskih kovanica:
srebrni denari Gaja Julija Cezara, Marka Junija Bruta, Marka Antonija i
Kleopatre i Luj IX kao uzor hrianskog vladara. U prvom radu istie da
je kovanica veoma vaan izvor za prouavanje historije Rimskog carstva, i da
bi svaki istorijski rad bio precizniji kada bi se koristio novac iz perioda koji
se istrauje i ukoliko bi se posluilo saznanjima numizmatiara. U drugom
radu predstavlja francuskog kralja Luja IX kao vladara koji je pomagao
intelektualni i kulturni razvoj svog kraljevstva gradio crkve, samostane
i bolnice, pomagao siromane, bolesne, ugnjetavane i trudio se da bude
pravedan prema svim svojim podanicima. Njegova vladavina predstavljala
je uzor za svakog hrianskog vladara;
eljka ajin je autor rada Od konduktora do prokuratora u kojem objanjava
naine organizacije ovdanjih rudnika eljeza od trenutka dolaska pod rimsku
vlast pa sve do vremena poznog Carstva;
eljko Savanovi je autor radova: Vasilije Dobronravov, Izgradnja
drvenog mosta preko rijeke Vrbanje u selu Opsjekom 1925/1926. godine i
Uticaj kartela cementne industrije Kraljevine Jugoslavije na cijenu cementa
u Vrbaskoj banovini;
Prilog prouavanju slinosti i razlika izmeu Bosne i Srbije u srednjem
vijeku autora Aranela Smiljania govori o slinostima i razlikama izmeu
Bosne i Srbije u srednjem vijeku kroz prizmu titule upana, koja je bila
rairena u obje drave;
Pavle Dragievi je autor rada Batina u srednjovjekovnoj Srbiji i Bosni
u kojem se bavi historijom srednjovjekovnog imovinskog prava koji se tie
privatnih nasljednih imanja;
Goran uran u svom radu pod nazivom Uee balkanskih i anadolskih
Jevreja u izvozu kordovana i montonina od 1573. do 1600. godine (prema
objavljenim regestama Bogumila Hrabaka) prikazuje segment jevrejske
trgovine koja nije bila jedino polje njihove djelatnosti u drutvu;
Autor Borivoje Miloevi u svom radu Mis Adelina Irbi (1833.-1911.)
jedan vijek od smrti srpske dobrotvorke govori o Mis Adelini Irbi i
njenoj pomoi srpskim izbjeglicama u vrijeme Bosanskog ustanka, radu na
obrazovanju mladih, a posebno na emancipaciji ena. Kao priznanje za ono
to je inila, ova skromna ena je za ivota dobila epitet plemenita i majka
bosanske sirotinje;
U radu Doboj i Teanj uoi i u vrijeme austrougarske okupacije 1878. godine
autor Dragia D. Vasi prikazuje izgled ova dva grada i drutvenu atmosferu
u njima neposredno uoi ustanka Srba u Bosni, a na osnovu putopisa Artura
D. Evansa. Odjek ustanka i okupacija Doboja i Tenja predstavljeni su na
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Glasnik udruenja arhivskih radnika Republike Srpske, godina III, broj 3, Banjaluka 2011., 499 str.
499
osnovu neobjavljenih memoara Ademage Meia i novinskog lanka ora
Dakia;
Austrougarska kolonizacija u Bosni i Hercegovini autora Marijane
Todorovi Bili;
Banjaluke javne apoteke u austrougarskom periodu autora Vande
Markovi Pekovi;
Vraanje u pravoslavnu vjeru maloruskih kolonista u Prnjavorskom srezu
izmeu dva svjetska rata autora Dragana uura;
Zaokret Kominterne prema Narodnom frontu i propaganda KPJ (1934.-
1939.) autora Vladana Vuklia;
Danka Damjanovi je autor radova: Mali azbunik nai zaboravljeni likovni
i primijenjeni neimari i Pavel Zinovjevi itecki slikar i ikonopisac;
U radu pod nazivom Srpsko prosvjetno i kulturno drutvo Prosvjeta u
Bosanskom Petrovcu od 1931. do 1941. godine autor Boko M. Brankovi
na osnovu arhivske grae pokazuje stanje u Srpskom prosvjetnom i kulturnom
drutvu Prosvjeta u Bosanskom Petrovcu;
U Banjaluci 27. marta 1941. i Vazduna bombardovanja Banjaluke u
Drugom svjetskom ratu 1941.-1945. su radovi autora Zorana S. Makia;
Djelatnici Narodnog pozorita Vrbaske banovine u izbjeglitvu u Srbiji
(1941.-1945.) autora Bore Majdanca;
Objavljena i neobjavljena arhivska graa o raciji u junoj Bakoj 1942.
godine autora Drage Njegovana;
Momilo uji i Vasilije urlan dva antipoda u svetenikim mantijama
autora Radovana Pilipovia; i
Strukturalna historiograja i osvrt na Fernana Brodela autora Fikreta
Midia.
U Treem poglavlju Objavljivanje arhivske grae objavljeni su slijedei
radovi:
I jo jedan brani brodolom contra omnem sanctionem sacrosanctem
romane ecclesie autora ure Toia, u kojem je prikazan neuspjeli brak
sklopljen u Dubrovniku po crkvenom obiaju;
Rad Zakletva stalea uitelja narodnih osnovnih kola u Bosni i Hercegovini
autora Duana Vrine, govori o tome da se prosvjetna politika provodila
u smislu prosvjeivanja naroda, a njena osnova je bila proklamovanje i
izgradnja kulta prema Monarhiji i dinastiji;
Rad autora Verice Stoi pod nazivom Pravila idovskog omladinskog
udruenja Ezra u Banjaluci daje kratak pregled jevrejskih nacionalnih
drutava u Banjaluci ija je svrha jaanje idovske svijesti, solidarnosti i
podizanje kulturnog nivoa omladine;
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Nermana HODI
500
Referat o vojnoj nadlenosti nad ratnim vojnim invalidima u Jugoslaviji
1945. 1948. je rad autora Gojka Malovia koji razrauje tri perioda
rjeavanja invalidskih problema: Prvi period govori o porodicama poginulih,
umrlih i nestalih boraca iz NOR-a i isplaivanju novane pomoi za iste,
Drugi period govori o stupanju na snagu Zakona o ratnim vojnim invalidima,
a Trei period govori o tome da su staranje i zatita o invalidima i ostalim
zatienim licima preli sa Ministarstva narodne odbrane na Komitet za
socijalno staranje i njegove organe.
U etvrtom poglavlju Objavljivanje informativnih sredstava data su
dva inventara i to:
analitiki inventar fonda Sud radnikog osiguranja Banjaluka (1928.-
1945.) autorice Verice M. Stoi; i
sumarno-analitiki inventar fonda Uprava Ubokog doma Banjaluka (1931.-
1939.) autorice Verice Josipovi.
Peto poglavlje Prikazi i osvrti ini osam radova u kojima su predstavljena
izdanja objavljena u toku 2009. i 2010. godine, a iji su autori: Hadija Hadiabdi,
Goran Latinovi, Marijana Todorovi Bili, Radovan Pilipovi, Branko Antelj,
Goran uran i eljko Savanovi.
U estom poglavlju Bibliograja autor Boko M. Brankovi je dao
Bibliograju asopisa Stari srpski arhiv, 1-8 (2002. 2009.).
U Sedmom poglavlju Iz djelatnosti Udruenja autor Gordana Vuka nas
upoznaje sa radom UARRS od maja 2010. do marta 2011. godine. U svome radu
govori o promociji Glasnika broj 2, sjednicama i zakljucima Upravnog odbora
Udruenja, ueu predstavnika Udruenja u realizaciji dogovorenih projekata,
kao i ostalim strunim i kulturnim aktivnostima.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
501
Adnan TINJI
ARHIVSKI ZAPISI, asopis za arhivsku teoriju i praksu,
godina XVII/2010., br. 2, Cetinje 2010., 257 str.
Dravni arhiv Crne Gore izdava je godinjaka Arhivski zapisi, u kojem
se objavljuju radovi iz oblasti arhivske teorije i prakse, historije, pomonih
historijskih nauka, historije institucija, informatikih nauka, prikazi i ocjene
strunih publikacija i asopisa, izvjetaji sa strunih skupova, itd. Drugi broj
(objavljen 2010. godine) ovog asopisa ima ve prepoznatljiv izgled i strukturu,
koja sadri nekoliko poglavlja, odnosno cjelina:
1. lanci i prilozi
2. Iz arhivske teorije i prakse
3. Dokumenti i sjeanja
4. Prikazi
5. Izvjetaj o radu
lanci i prilozi broje est
radova. Prvi prilog nosi naslov Balii
prema Turcima, autora prof. dr.
Boidara ekularca, koji je u istom dao
prikaz razvoja i vladavine ove zetske
(crnogorske) dinastije.
U drugom radu poglavlja, Luka I.
Milunovi dao je osvrt na Stevanoviev
memorandum, kao dijela koncepcije
o radu crnogorskog dravnog teatra.
Prilog ukljuuje cijeli tekst ovog
memoranduma, ali se bavi i razvojem
pozorine umjetnosti u Crnoj Gori.
Slavka Jovievi autorica je Priloga o prouavanju uea ena u privrednom
ivotu Crne Gore krajem XIX i poetkom XX vijeka. Rad na osnovu arhivske
grae analizira ivot ena u kraljevini Crnoj Gori tokom ovog perioda, kada,
nasuprot uvrijeenom miljenju, veliki broj obinih ena nije bio vezan za
kuu i poljoprivredu, ve su bile vlasnice trgovakih radnji, vrile zanatske,
ugostiteljske i dr. poslove u ekonomskoj sferi, te time aktivno uestvovale u
drutvenom i javnom ivotu.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Adnan TINJI
502
Velimir Vujai autor je rada Uee Rudolfa Valdeca na crnogorskim
sveanostima 1910., gdje je saeto prikazao gostovanje hrvatskih umjetnika
na jubilarnim sveanostima 1910. godine, s posebnim akcentom na djelatnost
hrvatskog skulptora i medaljera Rudolfa Valdeca.
Osnivanje doma za umobolne u Knjaevini Crnoj Gori naslov je priloga
autorice Mirjane Kapisode, koja je na osnovu arhivskih izvora prikazala historijat
ustanove Doma za umobolne, lociranog na Bralenovici kod Danilovgrada.
lanak mr.sc. Aleksandre Mili, naslovljen Kulturni turizam i Kotorski arhiv
kao vaan dio kulturnog identiteta grada istie vanost kulturnog turizma za opi
razvoj grada Kotora i posebno mjesto arhiva u odravanju kontinuiteta kulturnog
naslijea grada. Rad ine dijelovi iz magistarske teze autorice.
Drugo poglavlje asopisa, Iz arhivske teorije i prakse, sadri dva
priloga:
Sran Popovi pisao je O unutranjoj organizaciji Dravnog arhiva i
mogunostima unapreenja funkcionalnih aktivnosti kroz novi nain organizacije
Dravnog arhiva Crne Gore.
Sneana Petrovi autor je drugog priloga, naslovljenog Konferencija 19.
Meunarodni arhivski dan Trst 2009. I uee predstavnika Crne Gore. Rad
ukljuuje informacije o Meunarodnom institutu arhivskih znanosti Trst-Maribor
(koji je organizator konferencije Meunarodni arhivski dan), o glasilu Instituta
(asopisu Atlanti), te daje iscrpan izvjetaj o toku konferencije odrane 2009.
godine.
Tree poglavlje, Dokumenti i sjeanja, sadri tri priloga:
Milka Maanovi autorica je prvog, naslovljenog O zemljinom sporu za golf
klub, gdje itatelju nudi uvid u dokument vezan za zemljini spor u Cetinju.
Nekoliko dokumenata o odravanju bistijerni i okolnom zemljitu na teritoriji
optine Cetinje prilog je autorice Ane Pejovi, koji ilustruje odnos gradske uprave
prema ureenju grada, odravanju istoe i sanitarnim uslovima.
Goran . Komar predstavio je transkript popisa itelja hercegovakog sela
Kuti s poetka 18. stoljea, u prilogu naslovljenom Nota od Kuta iz 1719. godine.
Poglavlje Prikazi sadri dva rada. Prvi predstavlja prikaz djela orija
M. Ojdania, Vasojevii i Cetinje, Podgorica 2010., koji je sastavio dr.
edomir Bogievi.
Drugi lanak jeste iscrpan izvjetaj s konferencije 20. Meunarodni arhivski
dan, odrane u Trstu 2010. godine, autorice Sneane Pejovi.
Konano poglavlje drugog broja Arhivskih zapisa sadri izvjetaj o radu
Dravnog arhiva Crne Gore za 2010. godinu. Izvjetaj broji 54 stranice i iznosi
detalje o svim aspektima rada svakog od sektora i odsjeka Dravnog arhiva Crne
Gore za proteklu godinu.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Arhivski zapisi, asopis za arhivsku teoriju i praksu, godina XVII/2010., br. 2, Cetinje 2010.,257 str.
503
Na samom kraju asopisa ukljuene su i Upute saradnicima, gdje
se autorima ukazuje na poeljnu strukturu radova poslanih za potencijalno
objavljivanje u Arhivskim zapisima.
Uzevi u obzir jako mali broj arhivskih strunih publikacija u regiji, visok
kvalitet priloga i profesionalnu strukturu radova, moemo sa sigurnou rei da
Arhivski zapisi, po svom programskom i sadrajnom opredjeljenju zasigurno
treba da imaju posebnu panju meu strunom, ali i irom javnou, te asopis
toplo preporuujemo itateljstvu zainteresovanom za arhivistiku, historiju i
srodne im nauke.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
505
Hadija HADIABDI
Arhiv Federacije Bosne i Hercegovine
RADOVI, Filozofski fakultet u Sarajevu
(Historija, Historija umjetnosti, Arheologija),
Knjiga XIV/1, Sarajevo 2010., str. 470
Ova knjiga Radova posveena je prof.dr. Ibrahimu Tepiu (1947.-1997.)
povodom ezdesetogodinjice roenja i desetogodinjice smrti.
Povodom 60-godinjice roenja i
10-godinjice smrti prof. dr. Ibrahima
Tepia (umro 24.11.1997. godine),
organizovan je Okrugli sto pod nazivom
Ibrahim Tepi ivot i djelo. U radu
Okruglog stola uzeli su uee kolege
i prijatelji prof. dr. Ibrahima Tepia,
poznavaoci njegovog naunog rada.
Struktura asopisa je dobra. asopis
je podjeljen u pet strunih poglavlja
koja zasebno ine jednu cjelinu.
U prvom poglavlju asopisa
Radovi prezentovani su radovi sa
navedenog Okruglog stola o prof.
Tepiu, str. 13-49.
Drugo poglavlje asopisa odnosi
se na lanke i rasprave, iji su autori
uglavnom nastavnici i saradnici sa
Odsjeka za historiju, Katedre za
historiju umjetnosti pri Odsjeku za
historiju, ali i kolege sa Instituta za historiju i Orijentalnog instituta u Sarajevu,
ili pak oni koji su na bilo koji nain vezani za Odsjek za historiju, str. 55-321.
Tree poglavlje asopisa Radovi nosi naziv Historijska graa, str. 331-350.
U etvrtom poglavlju Radova pod nazivom Bibliograje objavljene
su biograje penzionisanih nastavnika, prof. dr. Ibrahima Karabegovia, dr.
Ahmeda Aliia i akademika Devada Juzbaia, kao i biograje prof. dr. Ilijasa
Hadibegovia i prof. dr. Envera Imamovia, str. 332-398.
U posljednjem, petom, poglavlju objavljeni su Prikazi, recenzije i osvrti,
dati su prikazi knjiga iji su autori nastavnici sa Odsjeka za historiju, ali i prikazi
djela drugih autora znaajnih za historijsku nauku Bosne i Hercegovine.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Hadija HADIABDI
506
U prvom poglavlju Radova svoje radove objavili su:
Prof. dr. Srebren Dizdar, dekan Filozofskog fakulteta u Sarajevu Obraanje
na skupu povodom obiljeavanja deset godina od smrti prof. dr. Ibrahima Tepia,
str. 13-14. U tom obraanju dekan Dizdar istie pozitivnu energiju kojom je
zraio prof. Tepi na svakom polju. Ideje koje je imao za razvoj historijske nauke
prekinula je iznenadna smrt u 50 godini.
Vesna Mueta-Aeri u radu Prof. dr. Ibrahim Tepi (1947.-1997.) daje
osnovne biografske podatke o njemu, str. 15-17. Autorica istie da je Tepi
roen u Srebrenici 3.8.1947. godine gdje je zavrio osnovnu i srednju kolu, a
na Filozofskom fakultetu u Sarajevu historiju 1971. godine. Od tada radi kao
asistent na predmetu Historija naroda Jugoslavije novi vijek sa savremenom
historijom, a od 1980. godine na predmetu Historija naroda Bosne i Hercegovine
u XIX i XX stoljeu do 1918. godine.
Postdiplomski studij zavrio je na grupi historija Filozofskog fakulteta
u Beogradu 1979., a doktorirao je na Filozofskom fakulteta u Sarajevu 1986.
godine. Nauni opus prof. dr. Ibrahima Tepia obuhvata preko 40 bibliografskih
jedinica, od kojih je svakako najznaajnije djelo Bosna i Hercegovina u ruskim
izvorima 1856.-1878. godine. Za Bosnu i Hercegovinu se borio i rijeju i djelom
i kada je trebao da se obiljei Dan dravnosti Bosne i Hercegovine umro je 24.
novembra 1997. godine. Prerana smrt u pedesetoj godini ivota prekinula je nove
projekte koje je zapoeo prof. Tepi, a historijska nauka izgubila je naunika u
punom zamahu.
U ovom poglavlju radove su objavili:
- Zijad ehi Bibliograja radova prof. dr. Ibrahima Tepia, str. 19-22,
- Husnija Kamberovi Osvrt na knjigu Ibrahima Tepia Bosna i Hercegovina
u ruskim izvorima 1856.-1878., str. 23-25,
- Ismet Dizdarevi Vrijedno i jedinstveno historijsko djelo (Ibrahima Tepia,
Bosna i Hercegovina u ruskim izvorima 1856.-1878., Veselin Maslea, Sarajevo,
1989.), str. 27-29,
- Zijad ehi Ibrahim Tepi, Trgovina Bosne i Hercegovine od 1856. do
1875. godine, str. 31-34,
- Edin Radui Osvrt na zbirke izvora Osvoboditelnaja borba narodov
Bosnii i Hercegovini i Rossija, str. 35-37, (naziv zbirke izvora napisan je na
Ruskom jeziku),
- Fahd Kasumovi Doprinos prof. dr. Ibrahima Tepia izuavanju socijalne i
ekonomske historije Bosne i Hercegovine u 19. stoljeu, str. 39-42,
- Amila Kasumovi Vojno-politiki i kulturoloki aspekt bosansko-
hercegovake historije pred kraj osmanske uprave: ruski kontekst i interpetacija
prof. dr. Ibrahima Tepia, str. 43-48,
- Emir O. Filipovi Povijesni atlas Bosne i Hercegovine (Zijad ehi i
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Radovi, Filozofski fakultet u Sarajevu (Historija, Historija umjetnosti, Arheologija), Knjiga XIV/1...
507
Ibrahim Tepi: Bosna i Hercegovina Bosna i Hercegovina na geografskim i
historijskim kartama, Sertarija, Sarajevo, 2002., 348 str.), str. 49-51.
U drugom poglavlju asopisa Radovi pod nazivom lanci i rasprave
objavljeno je esnaest radova, i to:
- Autor Enver Imamovi objavio je rad Arheoloka topograja Donje
Neretve prethistorijskog i antikog doba, str. 55-65,
- Selmedin Mesihovi u svom radu Dezidijati u rimskoj armiji,str. 67-75,
govori o ilirskim provincijama koje su bile zone regrutacije za rimske auksilijarne
jedinice,
- Adnan Busuladi objavio je rad Prilog poznavanja starokranskih
svjetiljki iz zbirke Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, str. 77-90, u
kojem govori o zbirkama svetiljki razliitih tipova, maloazijskih i krukolike
afrike. U radu su date i fotograje nekih opisanih svetiljki,
- Autor Selmedin Mesihovi u radu Znaaj eljeznih maeva u procesu
razvitka ljudske kulture, str. 91-96, govori o koritenju eljeza u otkopanim
grobovima iz tumula u Glasinakom polju,
- Pejo okovi u radu etvrt stoljea historiograje o Crkvi bosanskoj,
str. 97-125, daje kritiki osvrt na historiograju o navedenoj Crkvi bosanskoj u
periodu 1974. do 2000. godine. Kritika razmatranja potkrepljena su obimnom
bibliograjom, objavljenom na trinaest stranica, to e olakati istraivaima
koritenje navedene literature,
- Esad Kurtovi u radu Bie i Blagaj u doba vojvode Sandalja Hrania
Kosae, str. 127-147, prezentira niz informacija o rezidencijalnim mjestima
bosanskih vladara i velmoa iz reda Kosaa,
- Aladin Husi u radu O imamskoj slubi u tvravama Bosanskog sandaka
u 15. i u prvoj polovini 16. stoljea, str. 149-172, govori o imamskoj slubi u
okviru vojnikih posada u Bosanskom sandaku, kao i podaci o linostima koji
su tu slubu obavljali u utvrenim mjestima,
- Emir O. Filipovi u radu Lajos Thalloczy i bosanska heraldika, str. 173-
189, daje kritiki osvrt na njegove radove iz podruja heraldike, gdje teite
panje usmjerava njegovim stavovima o bosanskom grbu, te analizi grbova
hercega Hrvoja Vukia Hrvatinia i vladarske dinastije Kotromania. Na kraju
priloga data je i biograja radova Lajosa Thalloczyja koja se odnosi na heraldiku.
- Elma Kori u radu Sedam godina u Bosni: Mustafa Ali (1570.-1577.),
str. 191-199, govori o jednom od najpoznatijih birokrata i intelektualaca 16.
stoljea, koji je jedan dio svog ivota proveo u Bosni ostavivi tragove u svojim
djelima,
- Arifa Isakovi u radu Bihaka krajina u historiografskoj literaturi (16.-
18.stoljea), str. 201-207, daje saeto sadraj vanijih studija, monograja i
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Hadija HADIABDI
508
lanaka, sa bibliografskim podacima u napomenama o bihakoj krajini,
- Haris Dervievi u radu Zaboravljena batina. Mustafa Sin Omera
Mostarca, kaligraf 18. stoljea, str. 209-225, osvre se na rad kaligrafa Mustafe
posebno na njegov 23. prepis Kurana iz Zbirke orijentalnih rukopisa Istorijskog
arhiva Sarajevo,
- Elvira Bijedi u radu O pojavama vampirstva na prostoru Balkana
za vrijeme osmanske vlasti, str. 227-248, analizira izvjetaj jednog naiba o
pojavi vampira u Trnovu (Bugarska) objavljenog 6. oktobra 1833. godine. To se
sagledava u okviru politike situacije u Osmanskom carstvu u vrijeme ukidanja
janjiara i sprovoenje reformi Mahmuda II,
- Adnan Kadri u radu Jedna pjesma na osmanskom turskom jeziku o pobjedi
Husein-kapetana Gradaevia na Kosovu polju 1247. h.g. / 1831. godine, str.
249-262, analizira ideju rodoljublja preko steaka, niana, rodoljubivih poema
ili junakih epova o ratovanju Bonjaka kroz dugu povijest o ratovanju Bonjaka
u osmanskom periodu. Navedena pjesma jedna je od potvrda kontinuiteta
patriotizma,
- Edin Radui u lanku Uloga Velike Britanije u promjeni dravno-pravnog
statusa u Bosni i Hercegovini 1878. godine, str. 263-280, prati britansku politiku
prema buduem statusu Bosne i Hercegovine u zavrnoj fazi Istone krize,
- Zijad ehi u lanku Smrt Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije
i bosanska tragedija, str. 281-320, razmatra odnose u jugoslovenskoj federaciji
nakon renesanse nacionalizma, obnavljanja velikodravnih projekata i njihov
uticaj na Bosnu i Hercegovinu nakon raspada SFRJ. Uporedo sa vojnim i
politikim zbivanjima u zemlji 1992.-1995. autor prati aktivnosti meunarodne
diplomatije,
- Mesud adinlija u radu Poasni nazivi kolektivna ratna priznanja u Armiji
Republike Bosne i Hercegovine, str. 321-328, govori o poecima organizovanja
Armije Republike Bosne i Hercegovine i njenim motivacionim faktorima. A
zatim ratnim priznanjima, kako induvidualnim, znaka Zlatni ljiljan tako i
kolektivnim ratnim priznanjem u formi poasnih naziva Slavna i Viteka za
armijske jedinice ranga brigade,
- Johaann Von Asboth u radu ivot i ivljenje u Sarajevu, (preveo i priredio
Zijad ehi), str. 331-347, opisuje ivot u Sarajevu u vrijeme Benjamina Kalaja,
upravitelja Bosne i Hercegovine. Autor je bio ugarski publicista i pratio je
Benjamina Kalaja u njegovim brojnim putovanjima koje je opisao.
U etvrtom poglavlju, Bibliograji objavljeni su radovi:
- Amile Kasumovi Crtice iz ivota prof. dr. Ibrahima Karabegovia
(biograja, bibliograja i intervju), str. 351-367,
- Fahd Kasumovi Pedagoko-nauni portret dr. Ahmeda S. Aliia
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Radovi, Filozofski fakultet u Sarajevu (Historija, Historija umjetnosti, Arheologija), Knjiga XIV/1...
509
(povodom sedamdesete godinjice roenja), str. 369-378,
- Devad Juzbai Biograja i bibliograja, str. 379-386,
- Edin Radui Nauniku i pedagogu (povodom 65-godinjice roenja prof.
dr. Ilijasa Hadibegovia),str. 387-389,
- Ikbal Cogo Uz etrdesetogodinjicu rada prof. dr. Envera Imamovia na
Filozofskom fakultetu u Sarajevu (1968.-2008.), str. 391-395.
U petom poglavlju asopisa, pod nazivom Prikazi, recenzije i osvrti, svoje
radove objavilo je petnaest autora i to:
- Pejo okovi: Anto Orlovac: Uiteljica ivota, Prilozi iz povijesti Katolike
crkve na podruju dananje Bosne i Hercegovine, Sarajevo 2004., 425 str., str.
399-401,
- Dubravko Lovrenovi: Marko unji: narodi i drave ranog srednjeg
vijeka, Rabic, Sarajevo 2004., 425 str., str. 403-405,
- Vesna Mueta Aeri: Pejo okovi: Crkva bosanska u XV stoljeu,
Institut za istoriju, Sarajevo 2005., 560 str., str. 407-410,
- Emir O. Filipovi: Dubravko Lovrenovi: Na klizitu povijesti (Sveta kruna
ugarska i sveta kruna bosanska 1387.-1463.), Synopsis, Zagreb Sarajevo 2006.,
808 pp, str. 411-413,
- Esad Kurtovi: Podaci o Deevicama iz 1403. godine (povodom rada
M. Jukia, Rudarstvo i rudarski toponimi u Deevicama kod Kreeva, Bosna
franciscana, 27, Sarajevo 2007., 131-1769, str. 415-421,
- Edin Turkovi: Vesna Mueta Aeri: Sarajevo i njegova okolina u XV
stoljeu Izmeu zapada i istoka, Sarajevo Publishing, Biblioteka Kulturno
nasljee, Sarajevo 2005., 286 str., str. 423-427,
- Emir O. Filipovi: Vojislav Jeli Radivoje Radi: iveti u srednjem veku
(Hrestomatija srednjovjekovnih tekstova I), Atlantik BB, Banja Luka 2005., 255
str., str. 429-431,
- Arifa Isakovi: Historija osmanske drave i civilizacije, Priredio Ekmeleddin
Ihsanoglu, Prevodioci: Kerima Filan, Enes Kari i Amina iljak Jasenkovi,
Sarajevo 2004., 1223 str., str. 433-438,
- Enes Omerovi: Ilijas Hadibegovi: Bosanskohercegovaki gradovi na
razmeu 19. i 20. stoljea, Institut za istoriju u Sarajevu, Sarajevo 2004., 356
str., str. 439-441,
- Sanja Gladanac: Zijad ehi: U smrt za cara i domovinu! Bosanci i
Hercegovci u vojnoj organizaciji Habzburke monarhije 1878.-1918., Sarajevo
Publishing, Sarajevo 2007., 329 str., str. 443-445,
- Edin Radui: Husnija Kamberovi: Begovski zemljini posjedi u Bosni
i Hercegovini od 1878. do 1918. godine, Drugo izdanje, Nauno-istraivaki
institut IBN SINA, Sarajevo 2005., 551 str., str. 447-452,
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Hadija HADIABDI
510 510
- Aida Liina: Devad Juzbai: Nacionalno-politiki odnosi u
bosanskohercegovakom Saboru i jeziko pitanje (1910.-1914.), ANU BiH,
LXXIII/42, Sarajevo 1999., 255 str., str. 453-457,
- Mesud adinlija: Smail eki: Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu:
planiranje, priprema, izvoenje, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti
i meunarodnog prava, KULT/B, Sarajevo 2004., 1327 str., str. 459-463,
- Denita Sara: Jerzi Holzer: Komunizam u Evropi; povijest pokreta i sustava
vlasti, Srednja Europa, Zagreb 2002., 214 str., str. 465-468.
asopis Radovi, knjiga XIV/1, Filozofskog fakulteta u Sarajevu, posveen
prof. dr. Ibrahimu Tepiu, svojim sadrajem govori nam o dobroj saradnji
historiara sa Filozofskog fakulteta u Sarajevu Odsjeka za historiju, Katedre
za historiju umjetnosti pri odsjeku za historiju, Instituta za istoriju i Orijentalnog
instituta u Sarajevu. U asopisu svoje radove prezentovali su i objavili iskusni
historiari kao i jedan broj mladih historiara to govori o dobrom kontinuitetu
historijske nauke u Bosni i Hercegovini.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
511
Naslovnica posljednjeg broja
Graanikog glasnika, maj 2011. godine
Edin AKOVI
GRAANIKI GLASNIK ASOPIS ZA KULTURNU
HISTORIJU: U POVODU 15. GODINJICE IZLAENJA
Historiografska periodika u Bosni i Hercegovini je relativno oskudna i
siromana, osobito u zadnjih dvadesetak godina. Mnoge ustanove i organizacije
koje su u predratnom periodu izdavale vlastite asopise danas to ne ine, neke
zbog nerijeenog statusa ili nedostatka nansijskih sredstava, druge zbog
nedostatka volje, elje ili jednostavno strunih kadrova sposobnih za znanstveno-
publicistiku djelatnost. I meu onim asopisima koji su nastavili izlaziti vrlo
esto s prekidima i viegodinjim
kanjenjima nerijetko se opaa
osjetan pad kvaliteta i strunih
kriterija za objavljivanje radova.
Izuzeci su, naalost, dosta rijetki.
Ipak, u jednoj takvoj
prilino tekoj situaciji, kakva
vlada u postdaytonskoj Bosni
i Hercegovini, postoji primjer
jednog asopisa, u prvom redu
usmjerenog ka historiografskim
temama, koji izlazi u jednom
manjem bosanskohercegovakom
gradu, potpuno oslonjen na resurse i
mogunosti lokalne zajednice. Radi
se o Graanikom glasniku asopisu
za kulturnu historiju. Ta periodina
publikacija, koju kreira, ureuje i
izdaje grupa entuzijasta okupljena
oko privatne izdavake kue
Monos u Graanici, kontinuirano
izlazi ve esnaestu godinu, dvaput
godinje, na oko 150 do 200 stranica,
a dostupna je i putem interneta (www.gracanickiglasnik.ba).
Po svojoj programskoj koncepciji, Graaniki glasnik obrauje kulturno-
historijske teme u najirem smislu, tako da su u njemu zastupljeni radovi
i prilozi kako iz oblasti historiograje, tako i kulturnog i prirodnog nasljea,
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Edin AKOVI
512
etnologije i antropologije, arheologije, umjetnosti, knjievne historije i teorije,
itd. Primarni fokus ovog asopisa je bio i ostao na istraivanju lokalne historije,
nerijetko uz interdisciplinarni pristup, koji takvo istraivanje vrlo esto
zahtijeva. No, Graaniki glasnik je obraivao i brojne druge aktualne teme,
svojim specinostima vezane za podruje Graanice i njezinog ireg okruenja,
preuzimajui tako i ulogu svojevrsne kulturoloke i kulturno-historijske hronike,
te usvajajui pristup po kojem su sadanjost i aktualni trenutak zapravo historija
u nastajanju.
Graaniki glasnik je osnovan u proljee 1996. godine, dakle u prvim
mjesecima poslijeratne obnove, kada su se mnoge lokalne sredine u Bosni i
Hercegovini, pa tako i Graanica, nosile sa brojnim problemima, prvenstveno
onima egzistencijalne naravi. Obnova u ratu razorene, unitene i oteene
infrastrukture, ponovno pokretanje privrede, povratak izbjeglih i prognanih, itd.
bili su prioriteti na svim razinama vlasti, tako da su projekti iz kulture, posebno
oni dugoroni kakav je pokretanje jednog asopisa predstavljali zaista
prave poduhvate. Mnogi su u tom vremenu i pojavu prvog broja Graanikoga
glasnika doivljavali kao nekakvu avanturu, prognozirajui joj brzi kraj nakon
dva, eventualno tri broja. Graaniki glasnik je, meutim, doivio trideset i jedan
broj, izlazei kontinuirano sve do dananjih dana.
Pokretae ovog asopisa je predstavljala grupa ljudi razliitih strunih
usmjerenja. Njih je, meutim, povezivala zajednika tenja za spoznavanjem
blie i dalje prolosti, tradicije i kulturne historije grada, opine i ireg podruja
u kome su ivjeli. Prethodno iskustvo, najprije socijalistikog drutvenog okvira
u kojem je ideologija vladajueg totalitarnog reima bila svojevrsni lter za
historiograju, kako opu tako i lokalnu, a potom i postkomunistikog perioda,
ratnog i poratnog, u kojem su mnoge zaboravljene i (ne)namjerno preuene
stvari iz lokalne prolosti ponovno otkrivene motivirale su ove ljude da
vlastito interesovanje za navedene teme pokuaju ostvariti na jedan seriozniji i
studiozniji nain. Tako je dolo do pokretanja Graanikog glasnika, asopisa
koji je uz domae snage, svoje pokretae i saradnike iz lokalne sredine vrlo
brzo okupio zavidan broj saradnika iz drugih gradova i sredina, meu njima i
velik broj istaknutih strunjaka, znanstvenih radnika i univerzitetskih profesora,
kako s prostora Bosne i Hercegovine, tako i ire.
Ve u prvim brojevima, Graaniki glasnik je usvojio stalnu koncepciju,
koja je kasnije tek neznatno mijenjana i dopunjavana. asopis je podijeljen u vie
tematskih cjelina, odnosno rubrika. Uvodni dio predstavlja rubrika Povodom, u
kojoj se obino obrauju neke od aktualnih kulturolokih ili drugih tema koje
su obiljeile vremensko razdoblje izmeu dva broja asopisa. Rubrika Teme
je rezervirana za analize i elaboracije znaajnijih drutvenih dogaaja i pojava,
od znaaja za Graanicu, ali i za ire podruje Tuzlanskog kantona i Bosne i
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Graaniki glasnik asopis za kulturnu historiju: u povodu 15. godinjice izlaenja
513
Hercegovine uope. Rubrika Prolost predstavlja centralni i glavni dio asopisa
i odnosi se uglavnom na historiografske znanstvene i strune radove. U rubrici
Zaviaj, pak, obrauju se etnoloke, antropoloke, geografske i sline teme, zatim
radovi koji se bave kulturno-historijskim i prirodnim nasljeem, folkloristikom
i sl. Posebnu podrubriku predstavljaju Likovi zaviaja, namijenjenu biografskim
zapisima o pojedinim istaknutim linostima iz prolosti Graanice. Od 28. broja,
uvedena je i rubrika Graa, u kojoj se objavljuju prireeni historijski izvori
arhivski dokumenti, lanci i izvodi iz stare periodike i publikacija, itd. Rubrika
Rije je otvorena u prvom redu za knjievnost, odnosno umjetnost u najirem
smislu. U njoj se objavljuju izvorni tekstovi stvaralaca iz Graanice i njene ue
i ire okoline, kako poezija i proza, tako i esejistika, knjievna i likovna kritika,
prikazi knjiga i drugih asopisa, itd. U ovoj rubrici su, takoer, objavljeni i
razliiti tekstovi iz knjievne historije i batine ovog kraja. Stalnu rubriku ine i
Listovi graanikog kalendara, u zavrnom dijelu asopisa, kao kratka hronika
najvanijih dogaaja na podruju opine Graanice izmeu dva broja.
U petnaest i po godina izlaenja, u rubrici Prolost je objavljeno oko 150
rasprava, priloga i lanaka. Tematski, oni se prvenstveno odnose na Graanicu
i njenu uu okolinu, odnosno podruje dananje opine, kao i onaj prostor koji
je historijski gravitirao Graanici (teritorij nekadanjeg sreza, kotara i kadiluka
Graanica). U novije vrijeme, pak, osjea se tenja za proirenjem tih prostornih
okvira na iru okolinu Graanice, u prvom redu Tuzlanski kanton i regiju
sjeveroistone Bosne, a objavljeni su i neki radovi koji se tiu irih okvira Bosne
i Hercegovine, pa i prostora bive Jugoslavije. U rubrici Zaviaj je objavljeno
oko 60 radova i priloga, a u Likovima zaviaja dvadesetak biograja i portreta
nekih znaajnih linosti iz lokalne sredine.
Spomenuti radovi su pisani od razliitih autora i tretiraju, kada je historija
u pitanju, sve historijske periode: od prahistorije i antike, preko srednjeg vijeka,
osmanskog doba, pa sve do savremenog doba. O svim tim radovima, odnosno
o svim tim razdobljima i njihovoj obradi na stranicama Graanikoga glasnika
govorilo se, u referatima vie uesnika, na naunom skupu Istraivanje lokalne
historije u Bosni i Hercegovini, koji je odran u Graanici, u decembru 2010.
godine, u organizaciji Instituta za istoriju u Sarajevu, a u povodu 15. godinjice
asopisa i jubilarnog 30. broja. Jedan dio pismenih verzija spomenutih izlaganja
je objavljen kao poseban prilog u 31. broju Graanikoga glasnika (maj 2011.
godine), pa upuujemo itatelja na njih. elimo ovdje tek spomenuti da je Glasnik
u vie navrata pokretao ciljane istraivake projekte, pa i otvarao neke teme o
kojima historiograja u Bosni i Hercegovini jo uvijek uti.
Najvanije u tom pogledu je istraivanje stradanja stanovnitva Graanice
i njene okoline u Drugom svjetskom ratu, koje je rezultiralo sastavljanjem i
objavljivanjem rtvoslova, s imenima stradalih (u 29. broju). S obzirom da je
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Edin AKOVI
514
ubjedljivo najvei procenat njih ivot izgubio od strane komunista, u masovnim
pogubljenjima u zavrnici rata i neposrednom porau, Graaniki glasnik
je moda i prvi u bosanskohercegovakoj historiograji barem u njezinoj
bonjakoj komponenti otvorio temu Bleiburkog zloina. Ova tema je u
savremenoj bosanskohercegovakoj javnosti i dalje na odreen nain tabuizirana
i kontroverzna, to je vjerovatno i razlog bojazni kod domaih historiara
da se aktivnije ukljue u njenu obradu uprkos injenici da je u susjednim
zemljama (Hrvatskoj i Sloveniji) ona ve u znaajnoj mjeri istraena, obraena
i valorizirana. Graaniki glasnik je nastavio obraivati ovu temu, objavljujui i
vie iskaza preivjelih svjedoka.
Pored toga, ovaj asopis se posebnim, tematskim brojevima esto
zadravao na temeljitijoj obradi i nekih drugih tema. Jedanaesti broj Glasnika,
na primjer, u cjelosti je posveen srednjovjekovnom gradu Sokolu, nedovoljno
istraenom i valoriziranom kulturno-historijskom spomeniku, dok je 28. broj
(kroz tri odgovarajua historiografska rada) posveen 2000. godinjici Batonovog
ustanka jednog od najznaajnijih dogaaja iz antike povijesti naih prostora.
Treba naglasiti da spomenuta godinjica u Bosni i Hercegovini gotovo da i nije
na dostojan nain obiljeena, iako je arite spomenutog ustanka bilo upravo na
dananjim prostorima ove zemlje.
Graaniki glasnik i stalna ekipa njegovih saradnika su ujedno nositelji i
organizatori brojnih akcija, te pokretai inicijativa i projekata iz oblasti kulture i
zatite kulturno-historijskog i prirodnog nasljea. Zahvaljujui ovom asopisu,
sedam kulturno-historijskih spomenika i cjelina proglaeni su nacionalnim
spomenicima Bosne i Hercegovine. Pokrenuta je i inicijativa za iskoritavanje
historijskog i prirodnog nasljea rejona etovulja, neiskoritene prirodne oaze
na sjeveru graanike opine, koja otvara brojne mogunosti i nudi potencijale za
lokalni razvoj. Graaniki glasnik je inicirao formiranje Udruenja Graaniko
keranje, koje batini tradiciju unikatnih enskih runih radova, kao posebnog
vida duhovne kulture ovoga kraja, a brojni su okrugli stolovi, savjetovanja i
druge sline manifestacije koje su pokrenute od strane redakcije asopisa.
Sve u svemu, Graaniki glasnik se u proteklih petnaest i po godina izgradio
kao svojevrstan kulturoloki fenomen i prolirao u ozbiljnu publikaciju koja se
ve smatra referentnom u irim znanstvenim i strunim krugovima. Namjera
redakcije ovog asopisa, obznanjena i evidentna u nekoliko zadnjih brojeva,
jeste da se on u potpunosti uskladi sa svim metodolokim zahtjevima znanstvene
periodike. U svemu ostalom, posebno u istraivanju lokalne historije, Graaniki
glasnik ve moe da bude uzor svima.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
515
Arhiv Tuzlanskog kantona Tuzla Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli
Alija Uzunovi - ZVORNIK, historijska monograja,
BMG Bosanska medijska grupa Tuzla, Tuzla 2010., 1-401.
U izdanju izdavake kue Bosanska medijska grupa (BMG), Tuzla
2010. godine izala je knjiga Zvornik, historijska monograja, autora Alije
Uzunovia. Alija Uzunovi, kulturni i javni radnik, poznat iroj javnosti
od ranih 70-ih godina 20-stoljea, kada je u brojevima Glasa Drine i drugim
glasilima u Bosni i Hercegovini nizao tekstove i predstavljao vane detalje iz
bogate zvornike prolosti. To je radio u kontinuitetu vie od 30 godina, te se
stoga slobodno moe kazati, da je malo onih, koji su na nain, kao to je to
Alija Uzunovi, zavirili u prolost svoga zaviaja. Teme njegovog interesovanja
su raznovrsne, od onih posveenih drutveno-politikim i kulturno-obrazovnim
prilikama, do onih koje su se odnosile na posebno vane dogaaje i linosti
iz zvornikog kraja. Na taj nain,
Alija Uzunovi je ispisao mnotvo
zanimljivih stranica iz prolosti
Zvornika. Nekim temama je posveivao
vie panje, a nekima se vraao u vie
navrata s ciljem da to bolje dovri
historijsku priu svoga kraja. To svoje
pisanje zaviajne hsitorije 80-ih i
90-ih godina krunisao je vrijednim
publikacijama o svom najuem
zaviaju, o svom Kozluku i Zvorniku,
ali i o Bosni. Ovim publikacijama i
mnogobrojnim tekstovima rasutim u
brojnim aspisima i glasilima u Bosni
i Hercegovini, Alija Uzunovi postaje
istinski uvar i hroniar prolosti
Zvornika. Stoga je njegov intelektualni
i kulturoloki rad i doprinos kulturi
i historijskoj nauci vrijedan panje i
potivanja.
Prelistavajui stranice svog stvaralakog rada, Alija Uzunovi je doao
na zanimljivu, korisnu i plemenitu ideju, da sve to to je izalo ispod njegovog
pera, sakupi, te jo jednom pregleda, po potrebi nadopuni novim istraivanjima i
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
516
objedini u jednu cjelinu, jednu publikaciju posveenu prolosti Zvornika.
U toj svojoj nakani, autor je imao nekoliko solucija, od one da svoje tekstove
sakupi, objedini i objavi u jednoj publikacji onako kako su ve predstavljeni u
asopisima, do one da ih jo jednom pregleda, te doradi i da snaniju historijsku
potvrdu istim. Na svu sreu, odluio se za ovu drugu soluciju, koja je tea i koja
je zahtijevala vie vremena, intelektualnog rada i napora. I nije pogrijeio!
Naime, Alija Uzunovi je ogromnim intelektualnim trudom i naporom
proveo dodatno viegodinje istraivanje kako bi historiografski osnaio ve
postojee tekstove, ali i otvorio nova historijska poglavlja u kojima je prezentovao
vie zanimljivih pitanja vezanih za prolost novije zvornike historije. Autorovi
zahvati na postojeim, ranije napisanim tekstovima, te rezultati novog istraivanja
uinili su da danas imamo jedan sadrajno bogat i tematski veoma zaokruen
historijski tekst posveen bogatoj prolosti Zvornika.
Knjiga Zvornik, historijska monograja, po metodolokom pristupu,
strukturi, sadraju i nainu izlaganja je monograja o lokalnoj historiji. Rije
je o bogatom historiografskom tivu, koje sadri veliki broj podataka, koji se na
ovakav nain prvi puta saoptavaju itaocima. Osnovna vrijednost knjige sadrana
je u injenici velikoga broja prezentovanih raznovrsnih historijskih izvora, to je
rezultat mukotrpnog viegodinjega istraivakog rada na prikupljanju podataka
u arhivima, bibliotekama, zaviajnim zbirkama i drugim kulturnim i naunim
ustanovama. Historiografsku irinu i snagu sadrajima u ovoj knjizi daju i
injenice do kojih je autor doao konsultujui veliki broj validnih, raznovrsnih
historijskih djela, na osnovu kojih je znanjem, umijeem i nadarenou, uspio
sainiti jedno za historijsku nauku vrijedno, pregledno, sistematino i sadrajno
historiografsko tivo monografskog karaktera, vezano za prolost njegovog
zaviaja.
Knjiga je sa historiografskog aspekta metodoloki strukturalno pravilno
postavjena, na nain da sadri sve elemente jedne historiografske cjelovitosti
ispotovane kroz tematsko i hronoloko tretiranje problematike i otvaranje
pitanja. Rije je o historiji Zvornika u jednom dugom vremenskom peirodu, od
predhistorije, do najnovijih burnih dogaaja vezanih za posljednju deceniju 20.
stoljea. Miljenja sam da bi ova knjiga bila potpunija da je obraen i period
prolosti Zvornika vezan za period od 1992. do 1995. godine.
Autor znalaki i vjeto prati u opim crtama historiju Zvornika u njenom
kontinuitetu. To ini kombinacijom koritenja historijskih izvora prvog reda i
podataka iz brojnih vrijednih historiografskih publikovanih djela. On se u svom
izlaganju pridrava osnovnih historijskih naela predstavljajui prolost Zvornika
tematskim i hronolokim slijedom. Tako ve u Uvodnom dijelu daje osnovne
historijske karakteristike kojima se potvruje da je ivot na podruju Zvornika
poznat jo od kraja treeg i s poetka drugog stoljea stare ere. U ovom poglavlju
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Alija Uzunovi - Zvornik, historijska monograja, BMG Bosanska medijska grupa Tuzla, Tuzla 2010., 1-401.
517
autor se osvre i na vane injenice koje potvruju dolazak Slavena u drugoj
polovini estog stoljea na ove prostore, te pie o tragovima slovenskih naselja u
Donjem epku i Gradini u etiima. Zanimljivo predstavljanje u ovom poglavlju
odnosi se na pitanje nastanka Zvornika, prvog njegovog pominjanja u jednom
dokumentu Dubrovakog arhiva od 21. maja 1410. godine. Interesantna su i
tumaenja naziva Zvornika. Na kraju poglavlja, autor zakljuuje da historijska
nauka jo nije precizno utvrdila ko je i kada podigao grad Zvornik.
U drugom tematskom poglavlju znaajnu panju autor poklanja
Zlatonosoviima, poznatoj srednjovjekovnoj vlastelinskoj porodici, prvim
gospodarima grada Zvornika. No u ovom poglavlju autor se osvre i na drugu
vlastelinsku srednjovjekovnu porodicu sa ovog podruja Dinjiie (Kovaevie).
Vano mjesto u ovom dijelu Rukopisa zauzima pitanje odnosa Dubrovana i
Zlatonosovia, te vezivanje Zvornika za jake ekonomske centre, poput
Srebrenice, to je uslovilo njegovom brem trgovinskom razvoju.
Zasebno je u tekstu tretiran i period kada je Zvornik bio u sastavu
Despotovine, kada je despot ura Brankovi 1493. godine nakon rata sa Tvrtkom
II zagospodario ranijom oblau Zlatonosovia. U ovom poglavlju iznijeti su
zanimljivi podaci o susjednim gradovima: Srebrenici, Kulatu, Teoaku, gradu
Perinu, Glavaici i Bohorini.
Posebnu panju, kroz zasebno poglavlje autor je posvetio periodu osmanske
vladavine, gdje obrauje nekoliko zanimljivih pitanja, poput: Zvornik kao
sjedite Sandaka, doseljavanje Vlaha (stoara), austrijske opsade Zvornika i niz
drugih. Autor istie da se vie od etiri stoljea Zvornik nalazilo pod osmanskom
vlau i da je svo to vrijeme bio Kljuem Bosne. Posebno je istaknuta injenica
da je Zvornik sve do sredine 19. stoljea bio sjedite Sandaka, te da je igrao
vanu ulogu u politikom, drutvenom i kulturnom ivotu i odbrambenom
sistemu Bosanskog ejaleta u ijem sastavu je bio u najveem dijelu osmanske
uprave.
Znaajne karakteristike autor u tekstu iznosi o Zvornikoj kapetaniji, o
nasljednim kapetanima iz porodice Fidahi, koji su dali nemjerljiv doprinos
odbrani, ne samo Bosanskog ejaleta, ve i irih granica Osmanskog carstva.
Na poseban nain predstavljeno je pitanje migracionih kretanja i doseljavanja
muslimanskog stanovnitva na ire podruje Zvornika, gdje je istaknuta injenica
da migracije stanovnitva posebno dobijaju na intenzitetu u 18. i 19. stoljeu.
Ovu problematiku autor detaljno obrauje i prati, iznosei precizne i zanimljive
podatke o broju iseljenika iz kneevine Srbije u brojna mjesta Zvornikog
sandaka u raznim vremenskim etapama.
Zanimljive injenice iznijete su i o razvoju gradskog ivota, kada je
Zvornik do kraja 16. stoljea kao gradsko naselje dobilo urbanu irinu, kada se
razvijao zahvaljujui zadubinama brojnih legatora i tako postao vaan zanatski
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
518
i trgovinski centar.
Knjiga je posebno bogata brojnim sadrajima vezanim za kulturno-
obrazovne prilike Zvornika u osmanskom periodu, kada Zvornik dobija islamsko-
orijentalni karakter. Tada su izgraeni brojni objekti, obrazovne ustanove
mektebi, medrese, damije i drugi sakralni i profani objekti. No, autor nije
zaboravio ni na knjievni i kulturno-vjerski doprinos Hasana Kaimije, koji je
posljednju deceniju svoga ivota krajem 17. stoljea proveo upravo u Zvorniku.
Tu je i zanimljivo podsjeanje na pjesnika Dihadija koji je stvarao u Zvorniku
krajem 16. stoljea. Svakako su zanimljive pojedinosti i sadraji vezani za begove
Begzadie i kapetane Fidahie, opjevane u pjesmama. Takoer, vrlo dragocjene
podatke autor daje predstavljajui kulturno-prosvjetnu aktivnost pravoslavaca, te
utjecaj manastira (Papraa, Tavna, Trno) na te prilike.
Izuzetno vrijedni sadraji u knjizi odnose se na kulturno-historijske
spomenike, meu kojima autor posebno istie ilirske nekropole, vezane za
period metalnog, ranog bronzanog do eljeznog doba. No, najvredniji kulturno-
historijski spomenik na podruju Zvornika iz antikog perioda je onaj sa
predstavom scene Mitrinog kulta iz sela Dardagana. U knjizi nije zaboravljen
ni dio kulturno-spomenikog naslijea Zvornika kojeg ine steci, rasuti na vie
lokaliteta ove opine, iji konaan broj naalost jo uvijek nije utvren.
Znaajna panja posveena je poznatoj Zvornikoj tvravi, kao vanom
kulturno-historijskom spomeniku. kao i spomeniku specinog karaktera kakvo
je Turbe Hasana Kaimije, koje narod veoma potuje i hodoasti. Dio historijskog
tiva odnosi se na poznate kule locirane na podruju Zvornika, poput: Kui
kule, kule Benanage Bujukalia u Tabancima, opjevane Skoike kule, te kula u
Kozluku i Gornjoj Pilici.
U knjizi je zanimljivo predstavljen i srednjovjekovni grad Kulat (Kulat),
koji se prvi puta spomnje 1345. godine, kao i tekija Hamze-dede u Orloviima, te
Carska damija sultana Mehmeda II Fatiha, podignuta kao druga carska damija
u Bosni. Tu su i zanimljive injenice vezane za prvu poznatu pravoslavnu crkvu
u Srednjem Lokanju, koju osmanski izvori pominju 1533. godine, te podaci o
Zvornikoj eparhiji i niz drugih vanih injenica vezanih za kulturno naslijee
Zvornika.
U knjizi se sa puno historijske preciznosti opisuju brojni dogaaji i pojave
iz prolosti Zvornika. To je uraeno i kada je rije o splavarenju na Drini, jednom
historijskom segmentu, iznimno vanom za bitisanje Zvornika, koji je trajao
jedno itavo stoljee, od sredine 19. do sredine 20. stoljea. Jednostavno, to je bio
ivot Zvornika. Ovom periodu zvornike prolosti autor poklanja itavo jedno
poglavlje u koje je utkano bezbroj vrijednih i zanimljivih historijskih ijenica,
veliki broj kazivanja o linostima, ljudima koji obiljeie ovo vano vrijeme
zvornike prolosti. ini se da o svemu tome autor pie sa posebnom aspiracijom
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
519
i emotivnou. On jednostavno pria i sklapa tekst o ljepoti Zelenike, o Drini
koja je u svom toku imala 201 buk i bila stalnim izazovom za splavarenje. Tu su i
sadraji o laama Zvornikuama, kojih je oko 1930. godine bilo 35, a iji su se
vlasnici nazivali age laari. Posebna panja poklanja se hrabrosti i spretnosti
splavara, njhovim puteestvijima, izazovima, prilikama i neprilikama, njihovom
vedrom duhu iskazanom kroz pjesme i ale, iskazanoj kolegijalnosti, saradnji
i solidarnosti. Tu je i pria o sportskim natjecanjima, prvomajskim paradama,
udarnitvu splavara i njihovom takmiarskom duhu. Sve to autor predstavlja
veoma upeatljivo, sa puno pojedinosti, ali i sjetno i dirljivo, nostalgino
iskazujui u svojim reenicama al za neim to je nestalo, to je izgubljeno
i to je ostalo sauvano kao dokaz jedino u sjeanjima rijetkih Zvorniana.
Svu tu ljepotu splavarenja na Drini potisnue i promijeniti potreba za brzim
socijalistikim privrednim preobraajem i izgradnjom Hidroelektrane Zvornik,
zapoetom aprila 1948. godine, a iji je prvi agregat puten u rad 23. septembra
1955. godine. Sa ovim novitetom promijenjen je nain ivota Zvornika i
Zvorniana te nakon toga nita vie nee biti kao to je bilo.
U ukupnu strukturalno-sadrajnu harmoniju knjige uklapa se autorovo
predstavljanje vanog pitanja Razvoja kolstva, koje se u tekstu s pravom posmatra
kao sinonim progresa. Ovdje autor iznosi brojne historijske injenice vezane
za dugu tradiciju kolstva na zvornikom podruju, koja zapoinje s uspostavom
osmanske uprave. U ovom poglavlju predstavljene su vane injenice vezane za
osnivanje i rad vjerskih kola (mekteba, medresa, rudija, pravoslavne osnovne
kole i dr.). Poseban osvrt dat je o razvoju kolstva u vremenu austrougarske
uprave kada se pojavljuju prve svjetovne osnovne kole u Zvorniku, Kozluku,
Skoiu, a neto kasnije i kola u Branjevu, gdje se nastava izvodila na njemakom
jeziku. U ovom poglavlju autor ne dozvoljava da se zaborave luonoe znanja,
izvrsni uitelji misionari Nedib ardi i Zorica Proti. Sadrajan osvrt dat je
i o razvoju kolstva na zvornikom podruju izmeu dva svjetska rata, iznosei
pri tome veoma zanimljive i precizne podatke, kao i o razvoju srednjeg kolstva,
kao bitnog faktora cjelokupnog privrednog i drutvenog razvoja Zvornika, nakon
Drugog svjetskog rata.
Za ukupan razvoj i prosperitet Zvornika, doprinos je imalo i irenje kulture,
ije prve forme se manifestuju u kolskim krugovima formiranjem udruenja,
biblioteka, drutava i sl. kole, njihovi uitelji i uenici bili su pokretaka snaga
irenja kulture i zapaeno su utjecali na svoju sredinu, o emu autor u rukopisu
pravi posebno zanimljiv osvrt.
U knjizi je znaajno tretiran ivot u Zvorniku u vrijeme ustakog reima,
gdje je i u oblasti kolstva dolo do brojnih promjena, kada su kole radile sa
prekidima, jer su ostale bez uitelja, to je otealo organizovanje nastavnog
procesa. Posebna panja se posveuje kampanji narodnog prosvjeivanja nakon
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
520
Drugog svjetskog rata s ciljem sveopeg opismenjavanja, organizovanjem
analfabetskih teajeva, to e biti vana osnova za razvoj kolstva nakon Drugog
svjetskog rata, kada Zvornik kao i druga mjesta u Bosni i Hercegovini doivljava
ekspanziju i prosperitet u kolstvu, otvaranjem vie osnovnih kola, gimnazije,
ekonomske kole i kole uenika u privredi, a 1961. godine i Odjeljenja Uiteljske
kole u Bijeljini.
Zanimljivo poglavlje u knjizi je ono vezano za Znamenite linosti Zvornika,
posveeno ljudima koji su na odreen nain obiljeile prolost Zvornika. U ovoj
rubrici mjesta su nala kazivanja autora o Ali Rizahu Dautoviu pjesniku i
poligloti, Dragutinu Staniiu mladobosancu i uitelju iz Kozluka, Jeleni
Ostoji prvoj pjesnikinji srednjeg Podrinja, emsudinu iiu, studentu prava
i pripadniku naprednog pokreta, te Smaju Memieviu uesniku Oktobarske
revolucije. Svako od njih je na svoj nain vaan za prolost Zvornika. Treba
kazati da je autor ovim poglavljem preuzeo rizik odgovornosti od izostavljanja
drugih znamenitih linosti Zvornika.
Sa historiografskog aspekta posebnu vanost ima poglavlje Zvornik u
novijoj historiji, gdje se otvara vie vanih pitanja iz proosti Zvornika, poev od
austrougarskoga perioda, pa sve do dogaaja vezanih za period agresije na Bosnu
i Hercegovinu. Ovo poglavlje autor otvara pitanjem: Okupacije Austro-Ugarske
i pruanje otpora, gdje se iznosi niz zanimljivih podataka. Autor posebno istie
injenicu da Zvornik u ovom periodu dobija na znaaju zbog graninog poloaja
prema Srbiji. Vana panje su i kazivanja o demografskim kretanjima vezana za
brojanu strukturu, za strukturalne promjene stanovnitva, pri emu su koriteni
relevantni popisi stanovnitva iz ovog perioda. Panja je posveena i pitanjima
privrednog razvoja Zvornika, izgradnji infrastrukture, gdje se istie da Zvornik
u ovom periodu nije najbolje proao kada je privredni razvoj u pitanju. Ovo
poglavlje je obogaeno brojnim zanimljivostima, poput: pojave prvog telefona,
prvog automobila u Zvorniku, potanskih koija, razvoju graditeljstva u Zvornika
u ovom periodu, a nisu zaboravljeni ni poznati zvorniki ljekari dr. Smigord
Boleslav i dr. Risto ain, ni prva apoteka iz 1885. godine. U ovom poglavlju
predstavljeni su i sadraji vezani za ivot pravoslavnog, jevrejskog i katolikog
stanovnitva, te nisu po strani ostavljena ni druga pitanja iz prolosti Zvornika,
poput osnivanja Dobrovoljakog vatrogasnog drutva, srpske i muslimanske
itaonice, raznih udruenja privrednog, vjerskog, sportskog i nacionalnog
karaktera.
Autor se dotie i stradanja Zvornika i Zvorniana u toku Prvog svjetskog
rata, te podsjea na prilike, status i poloaj Zvornika u periodu izmeu dva
svjetska rata, ukazujui na oteane uslove ivota koji su rezultat provoenja
brojnih drutvenih procesa, poput agrarne reforme, te estih terotorijalno-
administrativnih promjena. Znaajna panja posveena je i pitanjima iz oblasti
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
521
kolstva, vjerskog ivota, privrednog razvoja, zadrugarstva i drugih sfera ivota.
Posebno sadrajan je dio teksta koji se odnosi na tzv. socijalistiki period
razvoja Zvornika, gdje je, kako autor istie, Zvornik doivio privredni, obrazovni
i svaki drugi preobraaj. Izraene su nove kole i fabrike, infrastruktura je
znaajno poboljana, kulturni ivot doivio ekspanziju. Jednom rijeju evidentno
je poboljanje u svim sferama ivota, pa je samim tim dolo do poboljanja
ivotnog standarda. O svim ovim procesima i dogaajima donesen je veliki broj
zanimljivih injenica, ime znatno osnauje ovaj historijski veoma zanimljiv i
bogat tekst posveen prolosti Zvornika.
Na kraju je vano istai da se u knjizi sva navedena pitanja tretiraju u
kontekstu zadane teme, potujui pravilo tematskog i hronolokog reda. U neka
od njih autor posebno zadire, obogaujui ih znaajnim brojem vanih historijskih
injenica. Prilikom rada na ovoj knjizi, autor se sluio historijskom metodom
koja je podrazumijevala upoznavanje i sakupljanje, te selekciju i neophodnu
kritiku provjeru historijskih injenica. Na taj nain uinio je da knjiga bude
jedno pouzdano i pregledno historiografsko tivo u kojem su tretirana zanimljiva
pitanja iz bogate prolosti Zvornika. Autor sve to radi znalaki manirom iskusnog
spisatelja, to i jeste, a s ciljem da prolost Zvornika predstavlja onakvu kakva
jeste. On u tome uspjeva, jer sve to je predstavljeno u knjizi je pregledno, bez
predrasuda, objektivno predstavljeno i potkrijepljeno validnim historijskim
injenicama.
U to pamenje pored prepoznatljivog impresivnog historijskog
znanja i umijea autor unosi, za historijsku nauku prihvatljivu dozu ljubavi i
sentimentalnosti prema svom zaviaju. Sve to radi veoma oprezno, s ciljem
kako ne bi ugrozio historijsku objektivnost neophodnu pri pisanju ovakvih djela.
Upravo se u svakom djeliu knjige teilo da se tekstu da to vie historiografskog
ruha, u emu je autor i uspio, trudei se da neto ne bude izostavljeno i
proputeno. Svako pitanje nastoji historijski zaokruiti, sklapajui na kraju jedan
cjelovit i pregledan mozaik zvornike prolosti. Tekstualni dio knjige je dodatno
obogaen odreenim brojem briljivo odabranih fotograja, to se uklapa u
cjelokupnu dimenziju i preglednost ovog teksta.
U knjizi Zvornik, historijska monograja, autora Alije Uzunovia, je
na jedan zanimljiv, nauno utemeljen i sadrajan nain predstavljena prolost
Zvornika. Knjiga bez sumnje predstavlja znaajan doprinos historijskoj nauci, ne
samo onoj lokalnoj, ve ire nacionalnoj. Stoga ovakvo predstavljanje prolosti
Zvornika smatram iznimno vrijednim doprinosom historijskoj nauci, te je sa
zadovoljstvom preporuujem itateljstvu.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
523
Esaf LEVI
Suad i Nihad Buljugi, Tuzla: sjeanja na bisere stare
gradske jezgre, Geografsko drutvo Tuzlanskog kantona,
Arhiv Tuzlanskog kantona, Tuzla 2010., str. 251.
U izdanju Arhiva Tuzlanskoga kantona i Geografskoga drutva Tuzlanskoga
kantona 2010. godine objavljena je, kao prva knjiga Biblioteke Tuzlanska
kulturno-historijska batina, ilustrovana monograja Tuzla: sjeanja na bisere
stare gradske jezgre, autora Suada i Nihada Buljugia.
Temeljena na obimnoj
i razliitoj faktografskoj i
dokumentacionoj grai, navedena
nam monograja daje mogunost
da bolje spoznamo uzroke i vrijeme
nastanka, privrednog i kulturnog
razvoja Tuzle.
Imajui na umu injenicu
slijeganja terena, izazvanu
ekspolatacijom slane vode i soli,
autori su dali veoma vaan i upeatljiv
osvrt na prolo vrijeme i arhitekturu
grada. Doprinos njihove monograje
se, sa kulturno-historijskog aspekta,
ogleda u hronolokoj i faktografskoj
prezentaciji mnogih promjena u
Tuzli, kroz prizmu njene sakralne i
profane arhitekture.
U ilustrovanoj monograji Tuzla: sjeanja na bisere stare gradske
jezgre prezentovane su graditeljske i kulturno-historijske vrijednosti Tuzle od
16. pa do kraja 20. stoljea. Crteom i rijeju u ovoj publikaciji obuhvaeno
je 48 tuzlanskih javnih, privrednih i stambenih objekata iz perioda osmanske i
austrougarske uprave, zatim perioda izmeu dva svjetska rata, kao i perioda od
kraja Drugog svjetskog rata do kraja proteklog milenija.
Nastanak i historijski razvoj Tuzle kao urbane sredine, ali i ire njene
okoline, odredila su i usmjeravala nalazita soli, po kojima je grad i dobio ime.
I kako su slana voda i so bili pokreta razvoja urbane sredine i rasta privrednih
kapaciteta i kulturnih potencijala i mogunosti, isto tako je eksploatacija soli
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Esaf LEVI
524
dovela i do pojave specinog fenomena slijeganja terena. Naroito je to bilo
izraeno u periodu od 1955. do 1985. godine, kada su, usljed napuknua i velike
opasnosti, poruene stotine objekata izuzetnog kulturno-historijskog znaaja, u
centralnom dijelu grada.
Oivljavanjem znaajnijih javnih, privrednih i stambenih objekata, bisera
u staroj gradskoj jezgri, autori nastoje pokazati izgubljene arhitektonsko-
graevinske ljepote Tuzle. To je, na jedan nain, starijim generacijama spomenar
na njihovo djetinstvo, ranu mladost i jedno vrijeme kad se drugaije ivjelo, ali i
pokuaj da se, makar crteom i tekstom, nekadanji izgled Tuzle priblii novim
generacijama.
Monograja Tuzla: sjeanja na bisere stare gradske jezgre, autora Suada
i Nihada Buljugia, djelo je koje, svojim kvalitetom, zasluuje osobitu panju
javnosti.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
V IZVJETAJI
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
527
Eefa BEGOVI,
ZAPISNIK O TOKU 23. SAVJETOVANJA ARHIVSKA
PRAKSA 2010,
Tuzla, 30.9. i 1.10.2010. godine (Hotel Tuzla)
I
Savjetovanje Arhivska praksa 2010, u organizaciji Arhiva Tuzlanskog
kantona i Drutva arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona, poelo je s radom
u 9,30 sati u Kristalnoj dvorani Hotel Tuzla u prisustvu oko 320 gostiju
i uesnika. Sveani dio programa vodila je Hatida Fetahagi, vii arhivski
tehniar u Arhivu TK. Skup je zapoeo muzikim numerama uenika Osnovne
muzike kole u Tuzli Okanovi Belmina i Durmanovi Damira.
Savjetovanju su prisustvovali i u njegovom radu uestvovali arhivski
radnici iz Hrvatske, Maarske, Austrije, Italije, Albanije, Slovenije, Srbije,
Kosova i Bosne i Hercegovine.
U ime organizatora i domaina prisutnima se obratio dr. sci. Izet aboti,
predsjednik Organizacionog odbora Savjetovanja i direktor Arhiva TK.
Posebna zahvalnost iskazana je pokroviteljima Savjetovanja: Ministarstvu
obrazovanja, nauke, kulture i sporta Tuzlanskog kantona i Federalnom
ministarstvu obrazovanja i nauke, medijskom pokrovitelju JP Radio-televiziji
Tuzlanskog kantona, generalnom sponzoru Kabas d.o.o. Sarajevo, te sponzorima:
Mikrograja d.o.o. Sarajevo, Itineris d.o.o. Tuzla i Opini Tuzla.
Uesnike Savjetovanja su pozdravili:
- Amalija Simi, direktor Hotela Tuzla
- Slavica Tovak, direktor Pokrajinskog arhiva Maribor
- Darko Rubi, ravnatelj Dravnog arhiva Zagreb
- Katja Zupani, u ime Arhivskog drutva Slovenije
- Itvan Fodor, u ime Drutva arhivskih radnika Vojvodine i arhivista
Maarske
- Jovan Popovi, publicista iz Beograda
- Spomenka Peli, direktor Arhiva Srednjebosanskog kantona Travnik
- Miroslav Dui, Istorijski arhiv Uice.
U ime pokrovitelja Savjetovanja prisutne je pozdravila i proglasila skup
otvorenim Ministrica za obrazovanje, nauku, kulturu i sport u Vladi TK dr.
Mirzeta Hadi-Suljki.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Eefa BEGOVI
528
Nakon pozdravnih govora i otvaranja odrana je promocija asopisa
Arhivska praksa 13 u kojem su objavljeni prilozi autora iz Rusije, Maarske,
Ukrajine, Albanije, Kosova, Slovenije, Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine.
Promotori asopisa su bili dr. ivana Hebeli, dr. Miroslav Novak i dr. Izet
aboti.
II
U radnom dijelu Savjetovanja (za program Savjetovanja vidi prilog 1.)
koje je vodilo Radno predsjednitvo u sastavu: Mina Kujovi, Darko Rubi i
Omer Zuli izlagali su: dr. ivana Hebeli, Mina Kujovi, prof. dr. Azem Koar,
Stevan Makovi, Darko Rubi, dr. Izet aboti, arko trumbl, Itvan Fodor
(prezentirao rad aba Katone), Mileva Miloevi. Prva tema Savjetovanja bila
je Vrednovanje arhivskih poslova. Nakon izlaganja uslijedila je diskusija u kojoj
su uee uzeli Azem Koar, predstavnik PBS, Peter P. Klasinc i Izet aboti.
Istaknuto je da problema
u vrednovanju arhivskih
poslova ima, da su
prisutni i u arhivima i u
registraturama. Potrebno
je aktualizirati problem
statusa arhivskih ustanova
te pokrenuti inicijativu
stvaranja arhivskih
instituta kao naunih
institucija. Takoer je
istaknut problem saradnje
registratura sa nadlenim
arhivima te struno
osposobljavanje kadra.
Istog dana realizirani su sadraji druge teme Savjetovanja: Zatita arhivske
grae u nastajanju. Izlagai su bili: dr. Peter Pavel Klasinc, Jugoslav Veljkovski,
Eduard Zaloshnja, Kreimir Ibriimovi, eljko Markovi, Omer Zuli, Jovan P.
Popovi.
U poslijepodnevnim satima za uesnike je organizirana posjeta Muzeju
solarstva u Tuzli.
Narednog dana (1. oktobra) obraena je trea tema Savjetovanja Aktualna
pitanja arhivske teorije i prakse, a izlagali su: dr. Miroslav Novak, mag. Nada
ibej, Duan pajzar, mag. Zdenka Semli Rajh, mag. Klavdija Halimi, mag.
Bojan Cvelfar, Selma Isi, dr. Enes Kujundi, Esaf Levi (prezentirao rad
Radno predsjednitvo u toku diskusije
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Zapisnik o toku 23. savjetovanja Arhivska praksa 2010, Tuzla, 30.9. i 1.10.2010. godine (Hotel Tuzla)
529
mr. Mirjane Lepi Marinkovi), Hatida Fetahagi, Almira Alibai, Nenad
Predojevi, Erika ili-Vinceti, Saneta Adrovi i Marko Landeka. Nakon
izlaganja uslijedila je diskusija u kojoj su uestvovali: predstavnik PBS, Azem
Koar, Omer Zuli, Nada ibej i Izet aboti.
Nakon diskusije predstavnici Radne grupe prezentirali su prijedlog
zakljuaka koji e biti objavljeni u narednom broju asopisa Arhivska praksa
U toku Savjetovanja predstavljena je arhivska i informatika oprema
proizvoaa i distributera arhivske i informatike opreme Kabas d.o.o. Sarajevo,
Mikrograja d.o.o Sarajevo i Itineris d.o.o. Tuzla.
Savjetovanje je zavrilo sa radom u 13 asova.
Tuzla, oktobra 2010. godine Zapisnik sainila:
Eefa Begovi
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Eefa BEGOVI
530
Prilog 1.: Program 23. Meunarodnog savjetovanja Arhivska praksa 2010
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Saneta ADROVI
IZVJETAJ SA IZBORNE SKUPTINE
(KONFERENCIJE) DAZ-a TK
Tuzla, 1.10.2010. godine
Izborna Skuptina (Konferencija) Drutva arhivskih zaposlenika
(DAZ-a) Tuzlanskoga kantona odrana je 1.10.2010. godine u Hotelu Tuzla sa
poetkom u 13 sati. Izbornoj skuptini (Konferenciji) prisustvovala su 72 lana.
Izborna Skuptina je sazvana u skladu sa Odlukom Predsjednitva DAZ-a,
donijetom na XIII. sjednici, odranoj 16.9.2010. godine, a u skladu sa odredbama
iz lana 31., 36. i 38. Statuta DAZ TK. Izbornu Skuptinu je otvorio Omer Zuli,
sekretar DAZ-a. Za Izbornu Skuptinu je predloen slijedei dnevni red:
1. Razmatranje i usvajanje Izvjetaja o radu DAZ-a TK u periodu 2006. -2010.,
2. Izbor lanova Predsjednitva, predsjednika, potpredsjednika i lanova
Nadzornog odbora,
3. Razmatranje i usvajanje Programa rada DAZ-a TK za period 2010. -2014.,
4. Izmjene i dopune Statuta DAZ-a TK,
5. Tekua pitanja.
Dnevni red je
dat na dopunu, a budui
da niko od prisutnih
lanova Skuptine
nije imao prijedlog za
dopunu dnevnog reda
isti je dat na usvajanje,
te je jednoglasno
usvojen. Nakon
usvajanja dnevnog reda
izabran je zapisniar,
ovjeriva zapisnika,
te lanovi komisije
za prebrojavanje
glasakih listia i to: za
zapisniara Skuptine
DAZ-a imenovana je Saneta Adrovi (Arhiv Tuzlanskoga kantona), a za
ovjerivaa Zapisnika imenovan je Nedad Bajri (Opina Tuzla). U Komisiju za
531
Detalj sa izborne Skuptine (Konferencije) DAZ-a TK,
odrane u Hotelu Tuzla , 1.10.2010.godine.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Saneta ADROVI
532
prebrojavanje glasakih listia imenovani su:
1. Hatida Fetahagi, predsjednik (Arhiv Tuzlanskoga kantona).,
2. Hasan Kari, lan (Opina Gradaac) i
3. Paaga Leli, lan (Trnice pijace d.o.o. Tuzla).
U okviru prve take dnevnog reda sekretar DAZ-a Omer Zuli, upoznao
je lanove Skuptine sa aktivnostima koje je Drutvo imalo u proteklom
etvorogodinjem periodu i iscrpno obrazloio realizovane aktivnosti i projekte
Drutva u periodu 2006. 2010. godine. Nakon to su lanovi Skuptine
detaljno upoznati sa realizovanim aktivnostima i projektima, Izvjetaj je dat na
razmatranje i usvajanje, nakon ega je isti jednoglasno usvojen.
U drugoj taki dnevnog reda sekretar DAZ-a je upoznao lanove
Skuptine sa prijedlozima za izbor lanova predsjednitva, predsjednika,
potpredsjednika i lanova Nadzornog odbora. Predsjednitvo DAZ-a na XIII.
sjednici je utvrdilo prijedlog liste kandidata. Prijedlog je dat na razmatranje svim
lanovima Skuptine, uz mogunost da predloe kandidate za organe DAZ-a.
Kako niko od prisutnih nije dao prijedlog, sekretar DAZ-a je nakon podijeljenih
glasakih listia, dao detaljna upustva o nainu glasanja u skladu sa odredbama
Statuta. Nakon glasanja, Komisija za prebrojavanje glasova podnijela je izvjetaj
o rezultatima glasanja. Za predsjednika DAZ-a izabran je Omer Zuli, a za
potpredsjednika Izet aboti. Takoer, izabrani su i ostali lanovi predsjednitva
DAZ-a: Izet aboti, Omer Zuli, Azem Koar, Albina Vickovi, Saneta Adrovi,
Mirjana Lepi-Marinkovi, Fuada Hasanbegovi, Marijana Galui i Esaf Levi.
Potom su izabrani i novi lanovi Nazornog odbora.
U treoj taki dnevnog reda lanovi Skuptine upoznati su sa aktivnostima
koje Drutvo planira realizovati u periodu 2010.-2014. Data je mogunost dopune
programa od strane lanova Skuptine. Poto nije bilo dodatnih prijedloga za
dopunu programa rada, isti je jednoglasno prihvaen i usvojen.
U etvrtoj taki dnevnog reda lanovi Skuptine upoznati su sa potrebom
izmjena i dopuna Statuta u dijelu koji se odnosi za osobe koji su ovlatene za
zastupanje i predstavljanje. Predloena je dopuna Statuta u lanu 52. u kojem
se stav 3. brie, a dodaje se novi lan 52., koji glasi: Predsjednika u odsutnosti
mijenja potpredsjednik Udruenja, sa svim obavezama, ovlatenjima i pravima
predsjednika Udruenja. Prijedlog izmjena je jednoglasno prihvaen.
Pod petom takom dnevnog reda (Tekua pitanja) nije bilo nikakvih
prijedloga, te je rad Izborne Skuptine zakljuen u 14 sati i 20 minuta.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Omer ZULI
Drutvo arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona Tuzla
OKRUGLI STO NAUNO I STRUNO DJELO ABANA
HODIA
Tuzla 15. decembar 2010. godine
Povodom obiljeavanja arhivske slube Bosne i Hercegovine, Drutvo
arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona, je u saradnji sa Arhivom Tuzlanskog
kantona upriliilo
odravanje okruglog
stola na temu Nauno
i struno djelo
abana Hodia.
aban Hodi je bio
arhivski pionir u
Arhivu Grada Tuzle,
njegovim osnivanjem
1954. godine. Jedan
od entuzijasta,
koji je svojim
radom, idejama i
profesionalizmom,
utemeljio rad
arhiva na prostoru
tuzlanskog bazena.
Rezultati njegovog
rada, koji su se
ogledali na polju preuzimanja i zatite arhivske grae, prevoenju arhivskih
dokumenata orijentalne provenijencije, te publikovanja istih, aban Hodi je
dao nemjerljiv doprinos razvoju arhivske djelatnosti u Bosni i Hercegovini.
Njegovi rezultati, entuzijazam i profesionalnost bili su osnovni motivi i razlozi,
da se putem realizacije okruglog stola podsjetimo na ovog, od strane ire javnosti
zaboravljenog, arhivskog, kulturnog radnika.
U realizaciji okruglog stola uee su uzeli istaknuti arhivski, kulturni i
nauni radnici. Prezentovano je osam referata kojima je predstavljeno stvaralatvo
i doprinos abana Hodia, na polju arhivistike, te njegov nauni opus, u
velikom broju strunih i izvornih naunih radova. Okrugli sto je realizovan uz
nansijsku podrku Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta Tuzlanskog
533
Uesnici okruglog stola: s desna na lijevo:
efko Sulejmanovi, mr. Kemal Bai, mr. Midhat Spahi,
ddr. Azem Koar, Nermana Hodi, prof.,
dr. sc. Sead Selimovi, doc., dr. sc. Izet aboti, doc.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Omer ZULI
534
kantona i Opine Tuzla, a odran je 15. decembra u arhivskom ambijentu Arhiva
Tuzlanskog kantona u Tuzli.
Na okruglom stolu su prezentovani slijedei referati:
Omer Zuli, prof., Doprinos abana Hodia razvoju i popularizaciji
arhivske djelatnosti,
Nermana Hodi, Doprinos abana Hodia u evidentiranju i publikovanju
dokumenata Orijentalne zbirke Arhiva Tuzlanskog kantona,
ddr. Azem Koar, Stanje arhivistikog znanja u Bosni i Hercegovini u vrijeme
djelovanja abana Hodia,
mr. Mithat Spahi, Stvaralatvo abana Hodia iz podruja srednjovjekovne
historije,
mr. Kemal Bai, Objavljeni radovi abana Hodia u Glasniku VIS-a,
efko Sulejmanovi, Radovi abana Hodia objavljeni u Takvimu od 1951.-
1981. godine,
dr. sc. Izet aboti, doc., Doprinos abana Hodia razvoju historijske nauke
u Bosni i Hercegovini,
dr. sc. Sead Selimovi, doc., Migracije stanovnitva kroz radove abana
Hodia.
Odravanje okruglog stola, propraeno je sa izuzetnom zainteresovanou
naune, kulturne i ire javnosti, uz prisustvo bliih lanova porodice abana
Hodia. U prilog tome govori i injenica, dobre medijske propraenosti, kao i
realizacija TV emisije na RTV TK Tuzla.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
535
Detalj sa otvaranja Izlobe, 15.2.2011. godine, s
lijeva na desno: Omer Zuli, Izet aboti, Nuraga
Softi i Robert Andreja.
Saneta ADROVI
Izloba Nuraga Softi - Put umjetnika
(Tuzla, 15.2. 2011. godine)
Povodom obiljeavanja ezdesetogodinjeg bavljenja fotograjom
saradnika Arhiva Nurage Softia u Arhivu Tuzlanskog kantona je 15.2.2011.
godine otvorena izloba pod nazivom Nuraga Softi Put umjetnika. Izloba
je nastala kao rezultat dugogodinje saradnje majstora fotograje Nurage Softia
sa Arhivom i Drutvom arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona (DAZ TK).
Izloba je postavljena u holu objekta Arhiva Tuzlanskog kantona, ul. Franje
Ledera 1 u Tuzli.
U prisustvu
vie desetina zvanica i
gostiju, u ime domaina
prisutnima se obratio i
poelio dobrodolicu doc.
dr. Izet aboti, direktor
Arhiva. Istakao je znaaj
ove izlobe koja prezentuje
esdesetogodinje bavljenje
fotograjom umjetnika
Nurage Softia. Posebno je
iskazao zahvalnost Nuragi
Softiu na dugogodinjoj
saradnji s Arhivom
Tuzlanskog kantona i uruio
mu Zahvalnicu. Nakon toga
prisutnima se obratio prof. Omer Zuli, arhivist, koji je govorio o samoj postavci
nainu i kriterijima odabira fotograja za ovu izlobu. Nuraga Softi se zahvalio
Arhivu i Drutvu arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona, te prisutnima na
velikoj posjeenosti, da bi svoje obraanje nastavio evociranjem uspomena iz
svog viedecenijskog rada sa foto aparatom, o mnogim putovanjima i nagradama
koje je dobijao u naoj zamlji i inostranstvu.
Gospodin Robert Andreja, predsjednik Udruenja fotografa Fotoklub
Tuzla govorio je o ivotnom putu umjetnika i o znaaju njegovog djela, nastojei
da doara svu veliinu djela ovog umjetnika, njegovu umjenost bavljenja ovim
poslom, uope znaaj za Tuzlu, Tuzlanski kanton i ire. Potom je proglasio
izlobu otvorenom.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Saneta ADROVI
536
Izloba sadri nekoliko stotina odabranih fotograja, koje je umjetnik
zabiljeio u toku est decenija svog stvaralakog rada. Fotograje Nurage Softia
predstavljaju zanimljive historijske izvore jednog vremena, prostora i obiaja.
Raznovrsnog su sadraja i motiva. Osnovne teme na fotograjama ovog velikog
umjetnika su ustvari motivi Bosne. On svojom fotograjom eli predstaviti duu
Bosne i bosanskog ovjeka. Motivi kao: svadbeni teferii, bosanska nonja,
mahale, obiaji, vezovi bosanske ene, ibrici, ugumi i mnogo drugih, govori nam
da umjetnik Nuraga Softi pokuava fotograjom sauvati mnoge dragocjenosti
ove zemlje i njenih naroda od zaborava. Sami nazivi fotograja kao to su: ardak,
Ljepota zaborava, U vrtlog prolosti, Prijatelji, Trenutak,Kone, Sjeanje, Vjera u
sebe, Statua, evala, Ljepota razliitosti, Neman, Brazde ivota, te mnogi drugi,
jasno potvruju moralnu, ljudsku i duhovnu veliinu ovog umjetnika koji nas na
svoj nain ui kako se uvaju i njeguju istinske, ivotne, umjetnike i kulturne
vrijednosti.
Autori kataloga izlobe su dr. sc.
Izet aboti i prof. Omer Zuli. U njemu
su, izmeu ostalog, o Nuragi Softiu
zapisali: U proteklih est decenija
zabiljeio je na hiljade vanih detalja,
pretvarajui ih u fotograju, ne marei
za komercijalnu stranu iste. Fotograsao
je iz ubeenja i ljubavi prema fotograji.
Pohranjujui fotograje u svoj foto
arhiv, nastojao je te vane detalje nae
prolosti, tradicije i naeg indetiteta,
ostaviti generacijama koje dolaze. To
je mogao samo ovjek irokih pogleda,
a Nuraga Softi to i jeste. Ta irina se
ogleda u njegovoj nadarenosti za mnoge
drutvene i umjetnike vrijednosti. Nije
njegova jedina ljubav fotograja, ona je
najvea, ali pored nje Nuraga Softi u
znaajnoj mjeri je iskazao i pjesniki,
glumaki, speleoloki i ljetopisni dar.
Za sve je imao ljubavi i vremena, jer bez
toga dananje kulturne i umjetnike vrijednosti Nurage Softia bile bi znatno
skromnije.
Uz prisustvo velikog broja posjetilaca iz oblasti kulture i umjetnosti, te ire
javnosti, otvaranje izlobe je pratilo i vie novinara iz tampanih i elektronskih
medija. Arhiv Tuzlanskog kantona i Drutvo arhivskih zaposlenika Tuzlanskog
Naslovna strana kataloga Izlobe
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Izloba Nuraga Softi - Put umjetnika (Tuzla, 15.2. 2011. godine)
537
kantona su ovom izlobom nastavili uspjeno komuniciranje sa kulturnim
okruenjem, sve u cilju popularizacije arhivske djelatnosti, to je najvaniji cilj i
uope svrha njihovog postojanja i djelovanja.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
539
Uesnici skupa Tehnini in vsebinski problemi
klasinega in elektronskega arhiviranja
Omer ZULI
TEHNINI IN VSEBINSKI PROBLEMI KLASINEGA
IN ELEKTRONSKEGA ARHIVIRANJA,
Radenci, Hotel Radin 6-8. april 2011. godine
Tradicionalni struni, arhivistiki skup Tehnini in vsebinski problemi
klasinega in elektronskega arhiviranja odran je od 6-8. aprila 2011. godine,
u hotelu Radin u Radencima, Republika Slovenija. Radi se o prepoznatljivom,
strunom, renomiranom
skupu, koji vie od
tri decenije okuplja u
Radencima, u prelijepom
i ugodnom ambijentu
Zdravilia Radenci,
n a j e m i n e n t n i j e
strunjake iz podruja
arhivistike, informatike
i drugih srodnih naunih
disciplina. Pomenuti
skup i njegovi uesnici
su i ovoga puta otvorili
mnogobrojna aktuelna
pitanja arhivske teorije
i prakse, te ponudili
rjeenja i odgovore na mnoga od njih. Znaaj navedenog skupa, svakako se
ogleda i u injenici kontinuiteta i mogunosti razmjene znanja i iskustava izmeu
arhivista zemalja regiona, te uklapanje u savremene arhivske tokove moderne
arhivistike naprednih evropskih zemalja. Organizator ovog, po svemu znaajnog
i uspjenog strunog skupa, bio je Pokrajinski arhiv Maribor. Skup je realizovan
pod pokroviteljstvom predsjednika Republike Slovenije gospodina dr. Danila
Trka.
U okviru sveanog otvaranja skupa, prisutne uesnike i goste pozdravila je
dr. Slavica Tovak, direktorica Pokrajinskog arhiva Maribor. U ime generalnog
sponzora za podruje klasinog arhiviranja skupu se obratila Slavka Marini,
predsjednica uprave rme Primat d.d. Maribor. Ispred rme Mikrograja
d.o.o. Novo Mesto, uesnicima skupa pozdravnim rijeima, obratio se Botjan
Gaberc, direktor, u ime generalnog sponzora za podruje dugorone zatite
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Omer ZULI
540
arhivske grae. Ugodan boravak i plodan rad, zaelio je i Mladen Kui, direktor
Zdravilie Radenci. Na kraju, sve uesnike skupa, srdano je pozdravio i
Peter Pavel Klasinc, direktor Meunarodnog instituta arhivskih znanosti Trst
(Italija) Maribor (Slovenija).
Nakon zvaninog otvaranja i pozdravnih rijei uslijedila je promocija
Zbornika radova ,,Tehnini in vsebinski problemi klasinega in elektronskega
arhiviranja,, o kojem je govorila Miha Veberi. O kontinuitetu Zbornika radova
i njegovom publikovanju u proteklih deset godina, govorio je uvaeni kolega
Miroslav Novak, koji je analitikim pristupom prisutnima predoio injenice
vezane za broj referata, stranica tampanih priloga, broju autora, broju zemalja
iz kojih su zastupljeni autori, u proteklih deset brojeva, iz ega se na kraju dalo
zakljuiti da je pomenuti Zbornik odgovorio svojoj svrsi i ideji zbliavanja
arhivista, ali i ideji irenja i razmjene znanja na meunarodnom nivou.
Nakon pozdravnih rijei i promocije Zbornika uslijedio je radni dio u kojem
su prezentovana pitanja i problematika Iz arhivske teorije kojom prilikom je
podneseno dvanaest referata. U realizaciji navedene teme svoje uee su uzeli,
osim kolega iz Slovenije, kolege iz Hrvatske, Srbije, Makedonije, Slovake
Republike, Italije te Bosne i Hercegovine. U okviru navedene teme radove su
prezentovali: dr. Branko utar (Slovenski olski muzej, Ljubljana), dr. Jelka
Melik i dr. Mateja Jeraj (Arhiv Republike Slovenije), Darko Rubi (Dravni
arhiv u Zagrebu), dr. Izet aboti (Arhiv Tuzlanskoga kantona Tuzla), Antonio
Monteduro (Srednjeevropska inicijativa, Trst Italija), Slavko Mlinari (Primat
d.d. Maribor), dr. Gracia Tat (Dravni arhiv u Trstu Italija), dr. Peter Pavel Klasinc
(Meunarodni Institut arhivskih znanosti Maribor Trst, Slovenija Italija),
mr. Sonja Ani Kemper (Zgodovinski arhiv Ljubljana) i dr. Dijana Petreska
(Dravni arhiv Republike Makedonije), dr. Valdimir umer (Arhiv Republike
Slovenije), mr. Lenka Pavlikova (Ministrstvo za notranje zadeve Republike
Slovake), ivana Hebeli (Zagreb, Hrvatska) i Jovan P. Popovi (Beograd,
Srbija). Neophodno je naglasiti da su u okviru teme Iz arhivske teorije radove
prijavili Jasna Pogan (Dravni arhiv za Meimurje, Hrvatska), Haris Zaimovi
(Istorijski arhiv Sarajevo) i ddr. Azem Koar (Filozofski fakultet Tuzla, Bosna i
Hercegovina). Meutim, usljed sprijeenosti, pomenuti autori svoje radove nisu
prezentovali na skupu, ali su isti tampani u Zborniku br. 10.
Prvoga dana skupa uprilieno je i predstavljanje rmi koje se bave
pitanjima dugorone zatite arhivske grae. U ime rme Scope Solutions AG
skupu se obratio mr. Stephen Biwald sa temom Vpliv standarda ISAD(G) na
standardizirane arhivske informacijske sisteme zatim Botjan Gaberc ispred
rme Mikrograja koji je govorio na temu Kritini pogled ponudnika
akreditirane storitve na ZVDAGA te Stane tefani, Marjan Antoni i Toma
Perne u ime rme Genis na temu Zajem, pretvorba in predaja uradnih
elektronskih evidenc za dolgorono hrambo.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Tehnini in vsebinski problemi klasinega in elektronskega arhiviranja, Radenci, hotel Radin...
541
U veernjim satima prvoga dana skupa uprilieno je, na oito zadovoljstvo
svih prisutnih, kulturno vee pod nazivom Prleka zgodba.
Drugoga dana skupa, (7. april) programom je planirano prezentovanje
ukupno 18 referata, a koji su se odnosili na pitanja zike zatite, te pitanja
iz arhivske prakse. U okviru teme Materialno varstvo (Fizika zatita),
podnijeto je ukupno est referata i to: dr. Jozef Hanus (Ministrstvo za notranje
zadeve Republike Slovake, Oddelek za arhive, Bratislava, Slovaka) i Emilia
Hanusov (Univerzitetna knjinica Bratislava, Slovaka), koji su govorili na temu
Arhivska stavba osnovni pogoj za normalno delovanje arhiva zatim Bojana
Sovi (Proplus d.o.o. Maribor) sa temom Nastajanje projekta nove arhivske
stavbe Pokrajinskega arhiva Maribor. Na temu projektne studije nove zgrade
Pokrajinskog arhiva Maribor govorila je i mr. Polona Filipi i Primo Hoevar sa
Fakulteta za arhitekturu Univerziteta u Ljubljani. Dr. Marjeta erni (Intitut za
celulozo in papir Ljubljana) i dr. Jedert Vodopivec (Arhiv Republike Slovenije)
pripremili su rad pod nazivom Tiskana in poslikana knjiga 16. stoletja lastnost
papirja in tiska. Na temu arhivske terminologije govorile su Mihaela Topolovec
(Dravni arhiv u Zagrebu) i Almira Alibai (Istorijski arhiv u Sarajevu).
Istovremeno, sa izlaganjem pitanja iz oblasti zike zatite arhivske grae,
na drugoj sesiji u dvorani Izvir, obraeno je nekoliko znaajnih pitanja, koja su
uglavnom bila namijenjena strunim radnicima u slovenskim javnim arhivima. Na
pomenutoj sesiji svoje radove su izlagali dr. Martin Strzlinger (Scope Solutions
AG, Austrija), zatim mr. Zdenka Semli Rajh (Pokrajinski arhiv Maribor), dr.
Alenka auperl (Filozofska fakulteta Ljubljana), koje su obradile znaajnu temu
pod nazivom Problematika gesljenja in oblikovanja deskriptorjev. U okviru
navedene sesije svoj rad je izloio i mr. Bojan Cvelfar (Zgodovinski arhiv Celje).
Iz oblasti arhivske prakse podnijeto je ukupno sedam strunih referata,
od ukupno, programom predvienih devet. Naime, koleginice Mina Kujovi
i Amira ehovi, iz Arhiva Bosne i Hercegovine, zbog sprijeenosti nisu na
samom skupu izloile svoje radove, ali su isti objavljeni u Zborniku radova br.
10. Svoje radove su izloili: mr. Dragan Krsmanovi (Arhiv-Asistent, Beograd),
Gordana Mojsoska (Dravni arhiv Republike Makedonije), Marta Rau Seli
(Arhiv Republike Slovenije), Demila eki i Admir Nezirovi (Istorijski arhiv
Sarajevo), Omer Zuli (Arhiv Tuzlanskog kantona Tuzla); Miroslav Dui i
eljko Markovi (Istorijski arhiv Uice), te Miroslav Novak (Pokrajinski arhiv
Maribor).
U poslijepodnevnim satima upriliena je struna ekskurzija pod nazivom
Maribor mesto doivetij kojom prilikom je uprilien obilazak Maribora i
njegovih kulturno historijskih znamenitosti i ljepota.
U petak, 8. aprila zavreno je izlaganje pitanja iz oblasti Arhivska
praksa, radovima Jugoslava Veljkovskog (Istorijski arhiv grada Novog Sada),
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Omer ZULI
542
te zajednikog rada mr. Branke Kerec i Gabrijele Kolbi iz Univerzitetske
knjinice Maribor.
Nakon to su iscrpljene sve teme iz arhivske prakse uslijedio je set referata
iz oblasti Elektronsko arhiviranje in dolgorona hramba u okviru koje je
podneseno dvanaest vrlo zanimljivih i zapaenih radova kolega iz Slovenije
(mr. Tatjana Hajtnik iz Arhiva Republike Slovenije; Marjan Antoni iz Drutva
Media. doc, iz Ljubljane; Aleksander Lavreni iz RTV Slovenije; i Katja
turm iz RTV Slovenije), Njemake (dr. Joachim Kemper iz Gradskog arhiva
Speyer) Austrije (dr. Karl Heinz, Icarus, Austrija), Republike Slovake (mr.
Monika Pekova, Ministrstvo za notranje zadeve, Oddelek za arhive, Bratislava),
Srbije (mr. Maja Nikolova iz Pedagokog muzeja Beograd; mr. Jasmina Nikoli
i mr. Dragana Miloradovi-Nikoli iz Istorijskog arhiva Poarevac) i Bosne i
Hercegovine (Selma Isi iz Arhiva Tuzlanskog kantona Tuzla). U okviru navedene
teme programom je planiran i uvrten rad dr. Lejle Kodri (Filozofski fakultet
u Sarajevu) na temu Modeli saradnje arhiva, biblioteka i muzeja pri realizaciji
digitalnih informacijskih usluga. Meutim, usljed sprijeenosti prisustva skupu,
navedeni rad nije prezentovan, ali je isti objavljen u Zborniku radova br. 10.
Nakon to su izloene sve navedene teme uslijedili su zakljuci, te zvanino
zatvaranje skupa Tehnini in vsebinski problemi klasinega in elektronskega
arhiviranja 2011. godine.
Na kraju, neophodno je naglasiti da su na skupu prezentovana, odnosno u
Zborniku objavljena, ukupno pedeset i dva struna rada, od ukupno ezdeset i
etiri autora i koautora. Na skupu su uzeli uee eminentni strunjaci iz devet
drava i to: Austrija, Njemaka, Slovaka, Italija, Srbija, Hrvatska, Bosna i
Hercegovina, Makedonija i Slovenija. Od ukupnog broja strunih radova njih
dvadeset su iz Slovenije, est iz Srbije, etiri iz Hrvatske, deset iz Bosne i
Hercegovine, dva iz Makedonije, tri iz Italije, tri iz Republike Slovake, jedan iz
Njemake i tri iz Austrije. Svi referati su tampani u Zborniku broj 10 na ukupno
587 stranica, formata A4.
Na kraju, moe se zakljuiti da je ovogodinji struni skup Tehnini in
vsebinski problemi klasinega in elektronskega arhiviranja po broju uesnika,
autora i strunih radova prevaziao dosadanje skupove u kvalitativnom i
kvantitativnom pogledu, a u strunom pogledu poluio znaajnom razmjenom
znanja i iskustava, kako na polju klasine, tako i moderne arhivistike, te na polju
primjene informacijskih tehologija u arhivistici. U organizacionom pogledu,
skup je realiziran, kao i u proteklim godinama, na zavidnom nivou, na emu se
organizatoru istog, odnosno Pokrajinskom arhivu Maribor, moe estitati.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Eefa BEGOVI
Izvjetaj sa godinjih skuptina Arhivistikog udruenja u
Federaciji Bosne i Hercegovine i Arhivistikog udruenja
Bosne i Hercegovine, odranih u Mostaru 5. maja 2011.
godine
*
U Mostaru je, u prostorijama Muzeja Hercegovine, 5. maja 2011. godine
odrana Skuptina Arhivistikog udruenja u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Skuptini je prisustvovalo 23 delegata i 7 lanova Upravnog odbora Udruenja.
Na Skuptini je razmatrano:
1. Usvajanje nansijskog izvjetaja AUF BiH za 2010. godinu
2. Usvajanje Programa rada Udruenja za period 2011.-2015. godinu
3. Donoenje odluke o usvajanju Poslovnika o radu Skuptine
4. Izjanjavanje o Izmjenama i dopunama Statuta AUBiH
5. Tekua pitanja:
- lanarine
- Kongres i/ili Savjetovanje
- ICARUS
- Izrada administrativnih, statistikih i nansijskih obrazaca za arhivsku
djelatnost (u saradnji sa Ministarstvom civilnih poslova BiH, UNDP-
om, te entitetskim
statistikim zavodima
i Agencijom za
statistiku BiH).
Nakon diskusija po svakoj
taci dnevnog reda na
Skuptini je usvojen:
- Izvjetaj o
f i n a n s i j s k o m
poslovanju AUFBiH
za 2010. godinu
koji je obrazloio
p e d s j e d n i k
Udruenja gosp.
Izet aboti;
- Program rada Udruenja za period 2011.-2015. godina za koji je
predsjednik Udruenja istakao da je njegov glavni cilj usmjeravati razvoj
543
Radno predsjednitvo Skuptine AUBiH
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Eefa BEGOVI
544
arhivske djelatnosti u pozitivnom smjeru ka strunim arhivistikim
tokovima;
- Poslovnik o radu Skuptine.
lanovi Skuptine su takoer podrali predloene izmjene i dopune Statuta
AUBiH; zakljueno je da se Kongres arhivskih radnika Bosne i Hercegovine
odri u Banja Luci u novembru ili decembru 2011. godine; lanovi Skuptine
su upoznati sa projektom Radionice u saradnji s ICARUS-om koja e se odrati
30. i 31. maja u Tuzli kao i sa izradom administrativnih, statistikih i nansijskih
obrazaca za arhivsku djelatnost (u saradnji s Ministarstvom civilnih poslova
BiH, UNDP-om, MDGIF-om te entitetskim statistikim zavodima i Agencijom
za statistiku BiH).
*
Istog dana, 5. maja 2011. godine sa poetkom u 13 asova, odrana je u
Mostaru i 1. redovna Skuptina Arhivistikog udruenja Bosne i Hercegovine.
Skuptini su prisustvovala 24 izabrana delegata, novi delegati predloeni
na upranjena mjesta kao i jedan broj arhivskih radnika kao gostiju. Na Skuptini
je razmatrano:
1. Izbor radnih tijela:
- Izbor Radnog predsjednitva
- Izbor Verikacijskog odbora
- Izbor zapisniara i dva ovjerivaa zapisnika
2. Usvajanje Izvjetaja o radu Udruenja sa nansijskim poslovanjem za
period 2009.-2010. god.
3. Usvajanje Programa rada Udruenja za 2011. godinu
4. Donoenje odluke o izmjenama i dopunama Statuta Arhivistikog
udruenja BiH
5. Izbor predstavnika u Skuptinu AUBiH na upranjena mjesta iz arhiva u
Federaciji BiH
6. Imenovanje novih lanova UO iz Udruenja arhivskih radnika RS
7. Pripreme za Drugi kongres arhivskih radnika Bosne i Hercegovine
8. Tekua pitanja
Nakon obraanja i pozdrava predsjednika Udruenja gosp. Sejdalije
Guia izvren je izbor Radnih tijela Skuptine. Po ostalim takama dnevnog
reda doneseno je slijedee:
- Odluka o usvajanju Izvjetaja o radu i nansijskom poslovanju Udruenja
za period 2009.-2010. godina;
- Odluka o usvajanju Programa rada AUBiH za period maj 2011.-maj
2012. godine;
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Izvjetaj sa godinjih skuptina Arhivistikog udruenja u Federaciji Bosne i Hercegovine...
545
- Odluka o izmjenama i dopunama Statuta AUBiH te Izvjetaja Nadzornog
odbora o radu AUBiH;
- Odluka o imenovanju novih delegata iz Federacije Bosne i Hercegovine;
- Odluka o razrjeenju Duana Popovia kao lana i predsjednika UO
AUBiH, i Odluka o imenovanju Verice Josipovi za novog lana UO
AUBiH i Bojana Stojnia za novog predsjednika UO AUBiH.
Predsjedavajui Skuptine Arhivistikog udruenja Bosne i
Hercegovine, gosp. Gui, je izvijestio lanove Skuptine o aktivnostima vezanim
za Drugi kongres arhivista Bosne i Hercegovine istiui da je termin odravanja
Kongresa planiran za 10. i 11. novembar 2011. godine u Banja Luci.Pod tekuim
pitanjima razmatran je prijedlog o novanoj naknadi sekretaru Udruenja te
izjanjavanju arhiva u Bosni i Hercegovini o prijedlogu softverske rme Scope iz
vicarske o uvoenju softverskog programa i opreme u arhive u BiH. Skuptina
je zavrila sa radom u 14.30 h. Domain odravanja skuptine Arhivistikog
udruenja Bosne i Hercegovine i Arhivistikog udruenja Federacije Bosne i
Hercegovine bio je Arhiv Hercegovako Neretvanskog kantona, Mostar.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Hatida FETAHAGI
4. GODINJA SKUPTINA ASOCIJACIJE BAM
Mostar, Narodna biblioteka 27. maja 2011. godine
Asocijacija BAM (Asocijacija informacijskih strunjaka bibliotekara,
arhivista i muzeologa) je osnovana 2006. godine sa ciljem da potakne i ostvari:
saradnju izmeu batinskih i naunih institucija na svim razinama, primjenu
novih tehnologija u ovim institucijama, posebno digitalizacije, zatitu kulturne i
naune batine ovih institucija i profesije i slino. Do sada su odrane tri redovne
skuptine Asocijacije, a u Narodnoj biblioteci u Mostaru 27. maja 2011. godine
odrana je 4. godinja skuptina BAM-a. Skuptina je odrana u prostorijama
Kluba italaca Narodne biblioteke na Luci. Organizator 4. redovne godinje
skuptine je Asocijacija BAM, a suorganizatori su bili Narodna biblioteka iz
Mostara i Muzej Hercegovine. Odravanje Skuptine podrao je BH Telecom
Direkcija Mostar.
Na skuptini je bio prisutan znatan broj predstavnika biblioteka iz
Sarajeva, Zenice i Mostara, Arhiva Tuzlanskoga kantona iz Tuzle i Arhiva
HNK/ iz Mostara, Muzeja SI Bosne iz Tuzle, Bonjakog instituta Fondacija
Adila Zulkarpaia i dr.
U plenarnom dijelu, skuptina se odvijala kroz nekoliko
razliitih aktivnosti:
- Otvaranje izlobe
posterskih izlaganja
sa dosadanje etiri
konferencije BAM (od
2008. do 2010. godine);
- Pet godina bibliotekara,
arhivista i muzeologa na
zajednikom putu razvoja;
- IFLA-in program za
izgradnju jakih bibliotekih
udruenja: primjeri dobre prakse;
- Promocija Biltena BAM
info.
Radni dio skuptine se
sastojao od izvjetaja i planova rada za budui period. lanovi Predsjednitva
koji su vodili radni dio skuptine bili su: mr. Amra Reidbegovi, predsjednica
Asocijacije BAM, prof. Biserka Sabljakovi, generalni sekretar Asocijacije
BAM, Nadina Grebovi, poslovna sekretarica Asocijacije BAM, Rasim Prguda,
547
lanovi Radnog predsjednitva skuptine BAM
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Hatida FETAHAGI
548
direktor Narodne biblioteke Mostar i Asim Krhan, direktor Muzeja Hercegovine
Mostar.
Izvjetaj o radu Asocijacije BAM za period 2010.-2011. godine i Plan
rada Asocijacije BAM za 2011. godinu podnijela je predsjednica Asocijacije
BAM-a, mr. Amra Reidbegovi. Prof. Biserka Sabljakovi, generalni sekretar
Asocijacije BAM je podnijela Finansijski izvjetaj Asocijacije BAM za 2010.
godinu i Finansijski
plan Asocijacije
BAM za 2011.
godinu.
Zakljueno je
da su u proteklih est
godina postignuti
dobri rezultati, te
da se eli postii jo
vie. Upravo zbog
toga se razgovaralo i
o drugima aktuelnim
temama kao to su
prijedlozi akcionih
programa koji bi
napravili reviziju
d o k u m e n a t a
asocijacije BAM. Takoer se govorilo o potrebi aktivnijeg lanstva ustanova
lanica asocijacije i zaposlenika. Izraena je elja i potreba za reorganizaciju u
vidu blaih zaokreta u organizaciji Asocijacije BAM.
eli se na najbolji nain odgovoriti zadacima i ispunjavanju veoma
sloenih, univerzalnih obaveza prema informacijskom e-okruenju. Asocijacija
e i dalje raditi na obnavljanju infrastrukture iroke informacijske zajednice, te
poticati meusobnu komunikaciju unutar biblioteka, arhiva i muzeja u Bosni i
Hercegovini, kako bi se ubrzala izgradnja jedinstvenih, otvorenih informacijskih
sistema u zemlji.
Na kraju, glavni predmet diskusije bila je organizacija i teme 5.
Meunarodne konferencije: Evropske smjernice za saradnju biblioteka,
arhiva i muzeja, BAM 2011., koja e se odrati 8. i 9. oktobra 2011. godine
u Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci Bosne i Hercegovine i Muzeju
Hercegovine u Mostaru. Radni naslov konferencije je Pravne norme, standardi
i preporuke.
Zajednika fotograja uesnika
Skuptine Asocijacije BAM u Mostaru
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Selma ISI
IZVJETAJ sa ICARUS Radionice - Informatizacija arhiva
odrane u Tuzli 30. i 31. maja 2011. godine
U organizaciji ICARUS-a
1
, Arhiva Tuzlanskog kantona i Hrvatskog
dravnog arhiva odrana je u Tuzli 30. i 31. maja 2011. godine ICARUS Radionica
- Informatizacija arhiva. Kao suorganizatori ovog znaajnog strunog deavanja
pojavili su se Arhivistiko udruenje Bosne i Hercegovine, Arhivistiko udruenje
u Federaciji Bosne i Hercegovine i Drutvo arhivskih zaposlenika Tuzlanskog
kantona.
Radionica je osmiljena kao projekat u kome su uee uzeli arhivski
djelatnici iz Bosne
i Hercegovine i
susjednih zemalja,
a putem koje
je predstavljen
projekt ENArC
2

i druge aktuelne
teme iz moderne
arhivistike sa
akcentom na status
i mogunosti arhiva
u elektronskom
okruenju.
Predvieno je da se
dio rada u okviru
Radionice obavi
praktino ime se proao jedan oblik praktinog kursa uvoenja suvremenih
tehnologija u arhive i stvaranje elektronskih baza podataka. Osnovni cilj
projekta bio je upoznati odgovarajui kadar sa nekim od arhivskih informacionih
sistema i edukovati isti koji e biti nosioci posla i temelj za uspjeno provoenje
1 ICARUS - Meunarodni centar za arhivska istraivanja. Ovaj istraivaki centar sa sjeditem
u Beu osnovan je s ciljem unapreenja suradnje meu arhivima i drugim batinskim ustanovama
putem osiguravanja strune, organizacijske i nancijske podrke projektima i strategijama koji se bave
dostupnou arhivske grae u elektronskom obliku. ICARUS trenutno okuplja 84 lana iz 15 europskih
zemalja.
2 ENArC European Network on Archival Cooperation (2007-2013). ENArC projekt jedan je od
najveih kulturnih projekata EU, a cilj mu je podizanje svijesti o znaenju i ukljuivanje arhivske
batine sredinje i jugoistone Europe u suvremene europske mree pisane kulturne batine, te jaanje
arhivske suradnje diljem Europe. Koordinator projekta je konzorcij ICARUS.
549
Program radionice ICARUS-a (vanjska strana)
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Selma ISI
550
informatizacije arhivske djelatnosti u Bosni i Hercegovini.
U Radionici je uestvovalo 29 arhivskih radnika iz skoro svih arhiva iz
Bosne i Hercegovine, te kolege arhivski djelatnici iz Arhiva grada Novog Sada i
Istorijskog arhiva Uice.
Projekat Radionice se sastojao iz dva dijela. Prvi dio obuhvatao je izlaganja
i prezentacije iskusnih arhivskih strunjaka iz okruenja o temama koje su usko
vezane za procese informatizacije i bez ijeg shvatanja i poznavanja provoenje
informatizacije nije mogue tipa: predstavljanja arhiva u informatikom
okruenju, razliitih arhivskih informacijskih sistema i projekata digitalizacije,
meunarodnih standarda na kojima su bazirani informacijski sistemi i sl. Drugi
dio projekta obuhvata praktian rad i direktno ukljuivanje uesnika u rad
konkretno na opisu arhivske grae i
opisima stvaratelja i imatelja arhivske grae kao kljunim poslovima pri
procesima informatizacije arhivske djelatnosti.
Radionica Informatizacija arhiva je trajala dva dana. U okviru prvog dana
obraene su slijedee teme:
Arhivi u elektronikom okruenju
Arhivski informacijski sustavi
Digitalizacijski projekti u arhivima
Monasterim.net
ICARUSNet portal
Meunarodni arhivistiki standardi
ISAD (G), ISAAR (CPF), ISDIAH i ISDF norme
Uloga EAD i EAC normi za razmjenu podataka o arhivskom gradivu
Radionica iz opisa arhivskoga gradiva
Praktian rad na opisu arhivskoga gradiva, stvaratelja i imatelja
prema ISAD (G), ISAAR (CPF) i ISDIAH na primjeru ARHiNET i
ICARUSNET sustava
Drugog dana Radionice uesnici su se bavili sljedeim temama:
Izgradnja europske arhivske mree
ICARUS kao model meuarhivske suradnje
ENArC projekt
EPANet projekt
Povezivanje arhiva i stvaratelja gradiva na primjeru ARHiNET sustava
Okrugli stol Arhivska suradnja izazovi, mogunosti, perspektive
Pregled obraenih tema i rasprava
Inicijative i prijedlozi
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Izvjetaj sa ICARUS Radionice - Informatizacija arhiva odrane u Tuzli 30. i 31. maja 2011.godine
551
Uesnici Radionice ICARUS-a u Tuzli
P r o j e k a t
I C A R U S
Radionice -
Informatizacija
arhiva odrane
u Tuzli 30. i
31. maja 2011.
godine je prvi
projekat ovog
tipa organizovan
u Bosni i
Hercegovini. I
pored odreenih
problema, prije
svega tehnike
prirode, projekat
je zadovoljio u
svojim osnovama. Cilj projekta Radionice je bio edukovati odgovarajui kadar
koji e prikupiti potrebna znanja i biti nosilac posla i temelj za uspjeno provoenje
informatizacije arhivske djelatnosti u Bosni i Hercegovini. Ovim projektom taj
cilj je samo zapoet, a nadamo se da e se u skoro vrijeme on i nastaviti. Pored
toga ovim je napravljen i jedan korak dalje u nastavku i produbljivanju saradnje
na meunarodnom nivou, to arhivskoj djelatnosti zemlje svakako treba da bude
podsticaj ka daljem razvoju i usavravanju.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
553
Adnan TINJI
KULTURNO-OBRAZOVNA DJELATNOST
ARHIVA TUZLANSKOG KANTONA U 2011. GODINI
Uvodne napomene
Arhiv Tuzlanskog kantona je, od prologodinjeg savjetovanja Arhivska
praksa 2010 pa sve do danas, ustrajao na programu rada koji kao znaajna
institucija kulture svakako treba da slijedi pri svom djelovanju. Uprkos sve
teim materijalnim prilikama i problemima uzrokovanim istim, koji su postali
dio svakodnevnice u bavljenju kulturnim radom, Arhiv je i ove godine uspio
organizirati te aktivno uzeti uea u nizu kulturnih i edukacijskih (obrazovnih)
aktivnosti. Hronoloki emo ih navesti, a naglasak e biti stavljen na najrelevantnije
za sam Arhiv Tuzlanskog kantona, arhivsku struku Bosne i Hercegovine, te iru
kulturnu javnost.
Pregled kulturno obrazovnih aktivnosti:
Arhiv Tuzlanskog
kantona pripremio je
izlobu pod nazivom
Holokaust, genocid...
koja je 28.10.2010. godine
otvorena u izlobenom
prostoru Zgodovinskog
arhiva Ptuj. Izloba o
genocidu u Srebrenici
organizirana je u sklopu
obiljeavanja sjeanja na 11.
juli - Evropski dana sjeanja
na genocid u Srebrenici,
koji je u Evropi ozvanien
usvajanjem Rezolucije o Srebrenici u Evropskom parlamentu 15. januara 2009.
godine. Izloba je sastavljena od dokumenata, fotograja i plakata o genocidu
nad Bonjacima u Srebrenici izdvojenih iz fondova i zbirki koji su pohranjeni
u Arhivu Tuzlanskog kantona. Autori izlobe su doc. dr. Izet aboti i Eefa
Begovi iz Arhiva Tuzlanskog kantona.
Promocija knjiga Mirsada Mustaa
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Adnan TINJI
554
Promocija dvije knjige autora profesora Mirsada Mustaa organizovana
je u prostorijama JU Arhiv Tuzlanskog kantona, 3. novembra 2010. godine, sa
poetkom u 18 sati. Rije je o djelima Samrtni zvuci srebrenog grada i Bilo
jednom na Crnom Guberu. Promociju su pratili brojni posjetioci, meu kojima
mnogi saradnici Arhiva Tuzlanskog kantona, profesori, kulturni radnici, studenti
i uenici.
Povodom obiljeavanja 25. novembra - Dana dravnosti Bosne i
Hercegovine u prostorijama JU Arhiv Tuzlanskog kantona je, 24. novembra
2010. godine, za javnost otvorena izloba Grbovi Bosne i Hercegovine kroz
historiju. Istovremeno je odran i historijski as za uenike Gimnazije Mea
Selimovi o ovom historijskom dogaaju. as su odrali zaposlenici Arhiva,
Nijaz Brbutovi i Selma Isi.
Kao dio obiljeavanja dana Dana arhiva i arhivske slube u petak, 10.
decembra, u Graanici je odran nauni skup na temu Istraivanje lokalne
historiograje u Bosni i Hercegovini posveen 15. godinjici i jubilarnom 30.
broju Graanikog glasnika. Cilj skupa bio je da se sa teorijsko-metodolokih
stajalita povede razgovor o lokalnoj historiograji u naoj zemlji, kao i o
sadanjem stanju lokalne historiograje i svim pitanjima vezanim za taj aspekt
historijske nauke. U radu istog sudjelovali su, kao izlagai, i zaposlenici Arhiva
Tuzlanskog kantona, dr.sc. Izet aboti, doc. i Esaf Levi, prof.
Nauno i struno djelo abana Hodia, utemeljitelja Historijskog Arhiva
u Tuzli (danas Arhiva Tuzlanskog kantona) bila je tema okruglog stola odranog
15.12.2010. godine, takoer u
povodu Dana arhiva i arhivske
slube u Bosni i Hercegovini.
Za oko dvanaest godina,
koliko je aban Hodi
radio u ovoj ustanovi, on
je prikupljao, arhivirao i sa
staroosmanskog, arapskog
i turskog jezika prevodio
dokumente koji danas ine
vrijednu Orijentalnu zbirku u
vlasnitvu Arhiva. Nekadanji
arhivista ove javne ustanove
roen je u Bokaviima, kod
Lukavca. kolovao se u Tuzli i u sarajevskoj Medresi, a studirao u Kairu, na
uvenom Al-Azharu. Radio je kao gimnazijski profesor i zduno prikupljao
Okrugli sto Nauno i struno djelo
abana Hodia
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Kulturno-obrazovna djelatnost Arhiva Tuzlanskog kantona u 2011. godini
555
Okrugli sto Devedeset godina Husinske bune
arhivsku grau. aban Hodi nije se prestao baviti istraivanjem ni nakon
odlaska u penziju. Umro je 1980. godine. Arhiv Tuzlanskog kantona uva
njegove zbirke i strune radove objavljivane u glasilima tog vremena.
U radu okruglog stola uee su uzeli slijedei izlagai: dr. sc. Izet
aboti, docent, mr. Kemal Bai, evko Sulejmanovi, dr. Sead Selimovi, mr.
Midhat Spahi, dr. Azem Koar, Nermana Hodi i Omer Zuli. Isti je izuzetno
dobro medijski propraen, a sa uesnicima okruglog stola realizovana je i TV
emisija Hod vijekova.
U Meunarodnoj
galeriji portreta Tuzla, dana
20.12.2010. godine, otvorena
je izloba posveena
d e v e d e s e t o g o d i n j i c i
Husinske bune, iji su
autori bili i zaposlenici
Arhiva Tuzlanskog kantona.
Izraavajui zadovoljstvo
zbog izlobe, koja je
bez obzira na tekoe
organizovana, prisutnima su
se obratili Vesna Isabegovi,
direktorica Muzeja istone
Bosne Tuzla i dr. Izet aboti, direktor Arhiva Tuzlanskog kantona.
Autori izlobe: Nataa Peri, Saneta Adrovi, Hatida Fetahagi i Esaf
Levi, pripremili su niz zanimljivih fotograja, tekstova, novinskih lanaka i
dokumenata koji govore o poloaju radnika na podruju tuzlanskog rudarskog
bazena, kao i izbijanju trajka rudara i Husinske bune 1920. godine. Izlobu je
otvorio naelnik Opine Tuzla Jasmin Imamovi.
Obiljeavanje 90 godina Husinske bune u Tuzli trajalo je tri dana. Drugi
dan, uz izlobu posveenoj Husinskoj buni, odran je i okrugli sto sa temom
Devedeset godina Husinske bune, na kojem je referat iznio i direktor Arhiva,
doc.dr. Izet aboti, na temu Historijski izvori o Husinskoj buni u Arhivu
Tuzlanskog kantona.
U organizaciji BKZ Preporod, 23.12.2010. godine u Narodnom pozoritu
Tuzla odrana je tribina ene rtve rata, u kojoj su aktivno uestvovali
dr.sc. Izet aboti i Omer Zuli. U sklopu ovog sadraja prireena je i izloba
Srebrenica da se ne zaboravi, iji su autori zaposlenici Arhiva Tuzlanskog
kantona.
U zgradi Arhiva Tuzlanskog kantona 28.12. 2010. godine u 18,00 sati otvorena
je izloba u organizaciji likovnog udruenja Franjo Leder Tuzla. Udruenje na
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Adnan TINJI
556
ovaj nain eli jo jednom podsjetiti grad na ime Franje Ledera i upoznati grad
sa radom udruenja.
Postavka, pod nazivom ART
RECIKLAA OPAAJA, je
struktuirana kao izbor radova
iz slikarskog opusa lanova
Amaterskog udruenja Franjo
Leder, a predstavlja ulje na
adrbezu, akvarel na svili i
slikanje peglom (enkaustik
tehnika) Smiljane Bubreko, Amre
Delali, Vesne Jugovi, Sneane
Kovaevi, Zorana Kovaevia,
Tanje Paki, Enise Pilavdi i
Hasibe ahmanovi.
Petnaestog februara 2011. godine u prostorijama JU Arhiva Tuzlanskog
kantona otvorena je izloba fotograja pod nazivom Nuraga Softi put
umjetnika. Razlog postavljanja iste je bilo obiljeavanje Softievog jubileja
- 60-godinjeg uspjenoga bavljenja fotograjom. Posjetioci su imali priliku
vidjeti jedan dio autorova umjetnikog stvaralatva i jedne velike ljubavi koju je
on godinama gajio prema ovoj vrsti umjetnikoga izraza.
Nuraga Softi je iskreni
prijatelj i saradnik Arhiva
Tuzlanskog kantona, koji je
elio da dio sjeanja iz svoje
bogate sehare pokloni brojnim
ljubiteljima fotograje.
Punih est decenija,
Nuraga Softi stvara, fotograe
i fotograjom biljei vane
detalje nae prolosti. Svoje
fotograje izlae na brojnim
izlobama u zemlji i inozemstvu.
Uestvovao je na oko tri stotine
zajednikih izlobi, na kojima je osvojio preko etrdeset vrijednih nagrada
i preko pedeset pohvala. Pored zajednikih, priredio je i trideset samostalnih
izlobi. Za izvanredna dostignua u oblasti fotograje, Meunarodna federacija
za fotografsku umjetnost, dodijelila mu je 1975. godine, na Svjetskom
Izloba ART RECIKLAA OPAAJA
Sa izlobe fotograja Nurage Softi
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
557
kongresu u Padovi, vrijedno meunarodno priznanje AFIAP. Foto savez Bosne
i Hercegovine ga 1967. godine, proglaava za poasnog lana, a 1995. godine
Ratno predsjednitvo Foto saveza Bosne i Hercegovine dodjeljuje Nuragi Softiu
zvanje Majstor fotograje.
U ime domaina prisutnima se obratio doc. dr. Izet aboti, direktor Arhiva
Tuzlanskog kantona. Uslijedilo je obraanje autora izlobe, gospodina Nurage
Softia, dok je o samoj postavci izlobe govorio predsjednik Drutva arhivskih
zaposlenika Tuzlanskog kantona, prof. Omer Zuli. Gospodin Robert Andreja,
predsjednik Udruenja fotografa Foto klub Tuzla, izlobu je proglasio
otvorenom. Izloba je otvorena u prisustvu znaajnog broja ljubitelja fotograje,
a istu je u narednim danima posjetilo vie stotina posjetilaca. Izlobu prati i
prigodan katalog uraen u izdanju Arhiva Tuzlanskog kantona.
U povodu obiljeavanja Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine 2011.
godine (1. mart) u Arhivu Tuzlanskog Kantona odran je prigodan historijski
as kome su prisustvovali, i u istom uzeli uea sa svojim izlaganjima, uenici
etvrtog razreda Gimnazije Ismet Mujezinovi iz Tuzle. Na ovaj nain podsjetili
smo se i obiljeili ovaj vaan datum u historiji Bosne i Hercegovine. Pored
uenika gimnazije, historijskom asu prisustvovali su brojne kolege i prijatelji
Arhiva Tuzlanskog kantona.
U Radencima (Republika
Slovenija) je od 6.4 - 8.4.2011.
godine odrano tradicionalno
struno savjetovanje pod
nazivom Tehnini in vsebinski
problemi klasinega in
elektronskega arhiviranja, na
kojem su aktivno uestvovali
(sa izlaganjem) predstavnici
Arhiva Tuzlanskog kantona:
doc. dr. Izet aboti (sa
izlaganjem na temu Savremeno
informacijsko okruenje i
dostupnost arhivskim informacijama), Selma Isi (Arhivska djelatnost u Bosni
i Hercegovini i savremene informacijske tehnologije) i Omer Zuli (Uloga
arhiva u zatiti grae privatiziranih registratura).
Prvi kongres Kulturnog foruma Bosne i Hercegovine odran je 23. aprila u
Sarajevu i okupio je predstavnike kulturnih institucija iz Bosne i Hercegovine,
Direkcije za evropske integracije, Direkcije za ekonomsko planiranje, te Agencije
Sa savjetovanja u Radencima
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Adnan TINJI
558
za statistiku Bosne i Hercegovine. Na Forumu su uestvovali i zaposlenici Arhiva
Tuzlanskog kantona dr. sc. Izet aboti, direktor, te arhivisti Omer Zuli i Esaf
Levi.
Na Kongresu su razmotrena
pitanja evropskih integracija i
obavljena rasprava o prijedlogu
Akcionog plana za provedbu
Strategije kulturne politike koju
su izradili Ministarstvo civilnih
poslova Bosne i Hercegovine,
Ministarstvo prosvjete i kulture
Republike Srpske i Federalno
Ministarstvo kulture i sporta,
razvijene u okviru projekta
MGDF/UNDP, UNICEF-a i
UNESCO-a.
Uesnici Kongresa iz svih dijelova Bosne i Hercegovine naglasili su vanost
ostvarivanja Strategije kulturne politike i potpune promjene naina nansiranja
kulture u Bosni i Hercegovini, znaaj izgradnje nove kulturne infrastrukture i
obrazovanja i iznijeli zahtjev da se na svim nivoima vlasti uspostave odgovarajui
uslovi za jaanje uloge kulture u razvoju drutva. Kongres Kulturnog foruma
proglasio je 23. april danom kulture i umjetnosti u Bosni i Hercegovini i pozvao
sve institucije i umjetnike da uestvuju u njegovom obiljeavanju.
Dana 5.5.2011. godine u prostorijama Muzeja Hercegovine u Mostaru
odrana je Skuptina Arhivistikog udruenja Federacije Bosne i Hercegovine.
Domain Skuptine je bio Arhiv Hercegovako-neretvanskog kantona. Na
Skuptini su podnijeti Izvjetaji o radu Udruenja i usvojeni su dokumenti
vani za rad Udruenja u narednom periodu. Istog dana odrana je i Skuptina
Arhivistikog udruenja Bosne i Hercegovine, sa slinim programom rada. U
obje su uee uzeli i predstavnici Arhiva Tuzlanskog kantona.
U subotu, 21.5.2011. godine sa poetkom u 17:00 sati, kao dio programa
Drugog meunarodnog sajma knjige u Tuzli (u Merkator centru Tuzla), odrana je
promocija izdanja Arhiva Tuzlanskog kantona kao i udruenja arhivskih radnika.
Promovirani su asopisi Arhivska praksa (zadnji broj, br 13.) i Glasnik arhiva
i Drutva arhivskih radnika. O istima su govorili Izet aboti, direktor Arhiva
Tuzlanskog kantona i glavni urednik asopisa Arhivska praksa, te Omer Zuli i
Hatida Fetahagi. Detaljan prikaz Glasnika arhiva i Drutva arhivskih radnika
dala je kolegica Selma Isi, sekretar redakcije ovog renomiranog asopisa.
Uesnici Kongresa Kulturnog foruma BiH
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
559
Sa Radionice ICARUSA u Tuzli
U prostorijama Arhiva Tuzlanskog
kantona u utorak, 24.5.2011., otvorena
je izloba dokumenata i fotograja
Kapija 25.5.1995., koja je nastala
saradnjom Arhiva Tuzlanskog kantona,
Drutva arhivskih zaposlenika
Tuzlanskog kantona i Komisije civilnih
rtava rata 1992. -1995. Opine Tuzla.
Prikazana je na 17 panoa (u planu je
proirenje na do 30 panoa), a za izradu
izlobe koriteno je 29 dokumenata, 54 fotograje i 5 novinskih lanaka.
Prisutnima su se u ime Arhiva obratili autori izlobe Esaf Levi i Hatida
Fetahagi, te direktor Arhiva Tuzlanskog kantona dr. sc. Izet aboti, dok je u ime
Komisije civilnih rtava rata 1992.-1995. Opine Tuzla govorio predsjednik iste,
Hilmo Buuk. Izloba je predstavljala dio nastojanja Arhiva Tuzlanskog kantona
i njegovih zaposlenika da obiljee 25. maj 1995. godine, kada je granatom
ispaljenom sa Ozrena u 20:55 sati ubijeno 71, a ranjeno 173 graanina Tuzle.
Prosjena starost nastradalih je 23 godine. Novak uki, nekadanji komadant
Taktike grupe Ozren Vojske RS, u junu 2009. godine osuen je na 25 godina
zatvora jer je 25.5.1995. naredio granatiranje civila u Tuzli.
etvrta godinja skuptina Asocijacije BAM (Asocijacija informacijskih
strunjaka - bibliotekara, arhivista i muzeologa) odrana je 27. maja 2011. godine
u 10:30 sati u Narodnoj biblioteci Mostar (ul. Marala Tita 182, Mostar). Budui
da je Arhiv Tuzlanskog kantona lan ove Asocijacije, na istoj su uea uzeli i
njegovi predstavnici.
U periodu od 30. do 31. maja 2011.
godine u Tuzli je odrana radionica pod
nazivom Informatizacija arhiva.
Organizatori radionice bili su
JU Arhiv Tuzlanskog kantona, ICARUS
(Meunarodni centar za arhivsko
istraivanje iz Bea) i Hrvatski dravni
arhiv. Arhivistika udruenja, koja su
djelovala kao suorganizatori ICARUS
radionice, su Arhivistiko udruenje
Bosne i Hercegovine, Arhivistiko
udruenje u Federaciji Bosne i Hercegovine, te Drutvo arhivskih zaposlenika
Tuzlanskog kantona.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Adnan TINJI
560
Na radionici je uestvovalo preko dvadeset arhivista iz zemlje i
inozemstva, a predavai su bili strunjaci - arhivisti i informatiari - iz Hrvatske
koji su predstavili rad hrvatskog arhivskog portala - ARHiNET-a, te nekoliko
ICARUS portala (Monasterium.net, APEnet i dr.).
Uz izvrsne predavae, te zavidan broj uesnika, jedina mana bili su naalost
tehniki problemi koji su se znali pojaviti pri praktinom radu, ali korist od
radionice je i uprkos tome neupitna. Nadamo se i daljim slinim projektima i jo
kvalitetnijoj saradnji sa kolegama iz Hrvatskog dravnog arhiva, ICARUS-a, te
drugih arhiva i registratura Bosne i Hercegovine.
U petak, 10.6.2011. godine sa
poetkom u 11 sati u Arhivu Tuzlanskog
kantona obiljeen je Meunarodni
dan arhiva (9. juni). Izmeu
ostalog, gostima je predstavljen rad
Arhiva Tuzlanskog kantona, izdanja,
publikacije, uraene izlobe i slino.
O navedenom su prisutnima kratko
izlaganje dali zaposlenici Arhiva
Tuzlanskog kantona: Omer Zuli,
Selma Isi i Eefa Begovi. U holu su
izloeni predmeti koji se svakodnevno
koriste u Arhivu, kao i dio izdanja i arhivske grae, a prikazan je i prigodan lm
o radu Arhiva TK (uraen povodom 50 godina rada ustanove).
Dravni arhiv u Osijeku obiljeio je Meunarodni dan arhiva izlobom
Matiarstvo i osobni podaci, predstavljajui posjetiteljima bogatu zbirku
svojih matinih knjiga od 1686. do 1945. godine. Tom prilikom je organizirana
i meunarodna tribina na kojoj su arhivisti iz Maarske, Bosne i Hercegovine,
ukljuujui i predstavnike Arhiva Tuzlanskog kantona, te Hrvatske, razmijenili
iskustva na istu temu.
U Centru za kulturu u Mostaru 7. jula je, povodom obiljeavanja 16. godinjice
genocida u Srebrenici, u organizaciji Arhiva Tuzlanskog kantona, Udruenja
graana ene Srebrenice i Muzeja Hercegovine Mostar, otvorena izloba pod
nazivom Srebrenica da se ne zaboravi. Otvaranju izlobe su prisustvovali i
njeni autori: dr.sc. Izet aboti i Eefa Begovi, te Omer Zuli. Direktor Arhiva
TK, Izet aboti, istakao je kako slike koje su nastale u proteklom periodu mogu
biti opomena da se zlo kakvo je poinjeno u i oko Srebrenice nikada ne ponovi.
Izloba je postavljena na sedam dana.
Obiljeavanje Dana arhiva
(Otvorena vrata arhiva)
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
561
Izloba Srebrenica da se ne zaboravi,
Muzej Hercegovine Mostar
Uenici Gimnazije
u itaonici Arhiva
Na isti vremenski period
postavljena je (8. jula) izloba
u Srebreniku, takoer kao dio
obiljeavanja genocida u Srebrenici.
Uz Arhiv Tuzlanskog kantona,
organizator iste je BZK Preporod
Srebrenik. Izloba je propraena
okruglim stolom, te promocijom
knjige Putevi spasa autora Fadila
Duranovia iz Srebrenika.
* * *
esti gosti Arhiva Tuzlanskog kantona su uenici brojnih kola, od prva etiri
razreda osnovnih pa do srednjokolskih maturanata. Studenti, posebno Odsjeka
za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, svakodnevni su korisnici
usluga biblioteke Arhiva Tuzlanskog kantona.
Prilikom posjeta uenici se upoznaju sa radom i znaajem Arhiva, posjete
itaonicu, biblioteku, arhivske depoe i pogledaju primjerke arhivske grae.
Arhiv Tuzlanskog kantona i na ovaj nain ostvaruje saradnju sa kolama i djeluje
u obrazovnoj sferi, nastojei mladim ljudima usaditi svijest i potovanje spram
pisanog kulturnog blaga koje ova i njoj sline ustanove uvaju.
U toku 2011. godine Arhiv je zabiljeio niz organizovanih posjeta od strane
uenika vie kola iz Tuzle i okruenja:
Posjeta uenika osnovne kole
(O) Jala, 6. i 7.10.2010. godine.
Posjeta uenika Gimnazije Mea
Selimovi Tuzla, 19.10.2010.
godine.
Posjeta uenika dvije osnovne
kole, O Vuk Karadi Bijeljina
i O Centar Tuzla, 15.4.2011.
godine.
Posjeta uenika 4. razreda
osnovne kole Katolikog kolskog
centra Sv. Franjo Tuzla, 29.4.2011.
godine.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
Adnan TINJI
562
Posjeta uenika
Graevinske kole Tuzla
24.5.2011. godine.
Posjeta uenika osnovne
kole Katolikog kolskog
centra Sv. Franjo Tuzla,
25.5.2011. godine.
Posjeta uenika Srednje
muzike kole Tuzla,
2.6.2011. godine.
Posjeta uenika O
Bukinje Tuzla (3. i 4.
razred), 10.6.2011. godine.
Iz gore navedenog vidimo da je, uprkos ve spomenutim materijalnim
ogranienjima, kolektiv Arhiva Tuzlanskog kantona uspio odrati visok nivo
kvaliteta kulturno-obrazovnog djelovanja institucije. Zaposlenici Arhiva e sa
svoje strane uiniti sve da i ubudue struno i profesionalno pristupe zadacima
ovog tipa i rad ustanove podignu na najvii mogui nivo, to je svakako struno
nauni, kulturni, ali takoer i opedrutveni interes.
Posjeta uenika O Jala Arhivu TK
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
CkLMA SCI1WAkL
kCuAk lu!l1Su SCl1WA8L
CCLC818AC LAS? SCl1WA8L
ZLu1SCPLL A88??
C8LMA ZA Mlk8CllLMCvAn!L
C SLkVIS kCN2AL1ING
u 8 P
L 8 P
kOMPL1N4 u5Lu64 N4 POukuclu 4knlvlk4Nl4
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
eternal
authentic
condential
An archive has to meet
stringent demands. scopeArchiv
is the best way of conserving
and describing data.
scopeArchiv a cost-effective solution
for all archives, whatever their size.
scopeArchiv manages images, audio, video as well as analog and digital
texts in a single database. It supports an archives entire business
process, from transferring accessions through description to searching
and ordering via the Internet.
www.scope.ch
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K

*DPD 6\VWHP
Pot za Brdom 100 { Ljubljana{inf

u

S
G
1DSUHGQL GRNXPHQWQL L DUKLYVNL VLVWHPL
fo@gama-system.si { gama-system.eu{+38612002280
1 u 8

M

S SS

A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
571
ARHIV TUZLANSKOG KANTONA
F. Ledera br. 1, 75000 Tuzla, Bosna i Hercegovina
Tel. (035) 252-620, 258-252
Fax (035) 252-620
132-100-02560000-80 kod NLB Tuzlanske banke dd Tuzla
Budetska organizacija 2405003
Vrsta prihoda 722631
e-mail: arhiv.tk@bih.net.ba
U IZDANJU ARHIVA TAMPANE SU SLIJEDEE PUBLIKACIJE:
1. Generalni trajk rudara i Husinska buna 1920., (Grupa autora), Tuzla
1981. (i 1984.), str. 410.
2. Dobrovoljno vatrogasno drutvo Tuzla, (Grupa autora), Tuzla 1983., str.
150.
3. Vodi Arhiva Tuzla, (Grupa autora), Tuzla 1989., str. 156.
4. Regionalni istorijski arhiv Tuzla 1954.-1994., (mr. Azem Koar), Tuzla
1995., str. 108.
5. Arhivistika u teoriji i praksi, knj. 1, (mr. Azem Koar), Tuzla 1995., str.
220.
6. Tuzla u osmansko doba, (Demal ilimkovi), Tuzla 1996., str. 178.
7. Izvori za historiju srednjovjekovne bosanske drave, (mr. Salih
Jalimam), Tuzla 1997., str. 144.
8. Narodna uzdanica u drutvenome i kulturnome ivotu Muslimana
Bosne i Hercegovine, (dr. Ismail Hadiahmetovi), Tuzla 1998., str. 120.
9. Pomone historijske nauke, (dr. sc. Azem Koar, dr. sc. Ivan Balta),
Tuzla 2003., str. 262.
10. Pomone historijske znanosti i arhivistika, (dr. sc. Azem Koar, dr. sc.
Ivan Balta), Tuzla 2004., str. 253.
11. Arhivistika u teoriji i praksi, knj. 2, (dr. sc. Azem Koar), Tuzla 2005.,
str. 310.
12. Tuzlanske historijske minijature, (mr. sc. efkija Muteveli), Tuzla
2005., str. 245.
13. Mogu li se jo spasiti? Konzervacija i restauracija pisanog blaga,
(Grupa autora), Sarajevo 2006., str. 140.
14. Pedeset godina Arhiva u Tuzli (1954.-2004.), Tuzla 2005., str. 291.
15. asopis Arhivska praksa, br. 1, Tuzla 1998., str. 168.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
572
27. asopis Arhivska praksa br. 13, Tuzla 2010, str. 509.
28. asopis Arhivska praksa br. 14, Tuzla 2011, str. 571.
29. Deset godina asopisa Arhivska praksa: 1998.-2007., (mr. sc. Izet
aboti), Tuzla 2007., str. 74.
30. Oblasni narodni odbor Tuzla (OBNOT), 1949-1952.: sumarno-analitiki
inventar, (Nermana Hodi), Tuzla 2006, str. 197.
31. Tuzlanski, bijeljinski i srebreniki sidil: (1641.-1833.), (doc. dr. Tufan
Gndz), Tuzla 2008., str. 158.
32. Popis Bijeljinskog kadiluka, mulkovna dobra, (mr. Kemal Nurki),
Tuzla 2009., str. 543.
33. Salih Safvet Bai Jedan osmanski intelektualac u Bosni i Hercegovini,
(Dr. Gen Osman Geer), Tuzla 2009., str. 232.
34. Arhivistika u teoriji i praksi, knjiga trea, (Dr. Azem Koar), Tuzla 2011.
str. 270.
35. Tapu zabit defter Gradaac - Defter nekretnina Gradaac iz 1875./1292.
godine, (Mr. Kemal Nurki, dr. Izet aboti ), Gradaac 2011., str. 132.
36. Tuzla: sjeanja na bisere stare gradske jezgre, (Suad i Nihad Buljugi),
Tuzla 2010., str. 254.
37. Nemiri mira, (Zlatko Duki), Tuzla 2010., str.351.
38. Materijali sa savjetovanja sa imaocima arhivske grae i registraturskog
materijala (1985.-1994.) posveeni odreenim pitanjima zatite arhivske
grae u nastajanju (sreivanje grae, ureenje arhivskog poslovanja,
normativna akta, zakonski propisi i sl.).
* * * * *
x Arhiv radi od 7,30 16,00 sati svakim radnim danom;
x Biblioteka Arhiva radi svakim danom od 9,00 14,00 sati;
x Arhiv vri otkup svih vrsta arhivalija (dokumenata i vrijednih knjiga);
x Prijem stranaka i zahtjeva u vezi sa izdavanjem isprava o dokazima iz
pohranjene arhivske grae vri se svakim danom od 09,00 14,00 sati;
x Prijem stranaka u vezi sa arhivskim poslovanjem imalaca arhivske grae
i registraturnog materijala vri se petkom od 8,00 14,00 sati, a ostalim
danima po prethodnom dogovoru.
A
r
h
i
v

T
K

D
A
Z

T
K
573
UPUTE SARADNICIMA
Arhivska praksa objavljuje radove sa irokog podruja arhivske teorije i
prakse, historije i pomonih historijskih i informacijskih nauka, kao i prikaze i
ocjene strunih publikacija i asopisa, te izvjetaje sa strunih skupova iz zemlje
i inostranstva.
Radovi (lanci) ne mogu prelaziti obim od 16 stranica i 5 ilustracija, a
prikazi i ocjene (kao i drugi prilozi) 3 do 6 stranica.
Struktura lanaka mora biti sljedea: ime i prezime sa adresom autora ili
ustanove u kojoj je zaposlen, naslov rada, abstrakt na jeziku lanka (oko 400
znakova) sa kljunim rijeima (5-10) koji se donose izmeu naslova i teksta
lanka, tekst samog lanka, te na kraju opirniji saetak (zakljuak, rezime)
na njemakom, engleskom ili francuskom jeziku obima do 2000 znakova sa
prijevodom naslova i lanka i kljunih rijei.
Sve vrste priloga moraju biti napisane na raunaru u nekoj od verzija
MS WORD programa od 6.0 i novijima, te snimljeni na formatu MS WORD
dokumenta. Posebne znakove u tekstu treba priloiti odvojeno. Poeljna je
veliina slova od 12 taaka (jednostruki prored) za tekst, odnosno od 10 taaka
za biljeke (fusnote) koje se donose ispod teksta. Naslov priloga pie se velikim
slovima (bold), podnaslovi malim slovima (bold), a saeci, originalni termini i
nazivi na stranom jeziku kurzivom (italic). Fotograje, skice i druge ilustracije
treba da budu jasne i otre u crno-bijeloj tehnici. Svi prilozi se dostavljaju na
disketi, CD-u ili elektronskom potom, a uz to jedan primjerak teksta na papiru
formata A-4. Rukopisi podlijeu recenziji.
asopis izlazi godinje. Rukopisi koji pristignu do 1.7. objavljuju se u
broju za tekuu godinu. Rukopisi se ne vraaju.

Adresa Redakcije:
Franje Ledera 1
(za asopis Arhivska praksa)
75000 Tuzla
E-mail: arhiv.tk@bih.net.ba
Telefon/fax: + 387 (35) 252 620
Redakcija

Arhivska Praksa 14

Diunggah oleh

Informasi Dokumen

Judul Asli

Hak Cipta

Format Tersedia

Bagikan dokumen Ini

Bagikan atau Tanam Dokumen

Opsi Berbagi

Apakah menurut Anda dokumen ini bermanfaat?

Apakah konten ini tidak pantas?

Hak Cipta:

Format Tersedia

Arhivska Praksa 14

Diunggah oleh

Hak Cipta:

Format Tersedia

A

1.1. 1.2. 1.3. 1.4. 2 3

Anda mungkin juga menyukai