Galerija likova u romanu Mrtve due

Roman Mrtve due Nikolaja Vasiljevia Gogolja spada u red najveih djela ruske
knjievnosti. Razlog tome je nevjerovatna sposobnost Gogoljeva da gotovo poetino pie o
najcrnjim stvarima koje ga okruuju. Ta njegova osobina naroito dolazi do izraaja kad se
o likovima radi. A likovi su, uostalom, glavni razlog zbog kojih je Gogoljev roman
pokrenuo otra reagovanja vladajuih slojeva u Rusiji u njegovim likovima su hirurki
precizno opisani inovniki i vlastelinski slojevi.
Iako je jasno da ...ljudi o kojima se u knjievnosti radi nisu pravi ljudi.... 1, ipak
su se tadanja vlastela i inovnitvo prepoznali i identifikovali sa likovima iz Gogoljevih
Mrtvih dua, naroito iz njenog prvog dijela, gdje zapravo i ne postoji niti jedan
pozitivan lik. Glavni lik postoji. iikov.
Mike Bal u Naratologiji kae da o liku saznajemo na dva mogua naina: lik nam
sam kazuje o sebi ili o liku saznajemo iz njegovih radnji. iikov ne pria o sebi, on
neprestano radi, fleksibilan i prilagodljiv. Ni jedan drugi lik o sebi ne govori puno, svi oni
delaju. A o drugim likovima se moe govoriti samo preko i u vezi sa iikovim, iako je
svaki od njih dovoljno ivopisan da bi se mogao napisati roman o svakom ponaosob. Kako
je Gogolju polo za rukom takvo to? Izuzev neospornog talenta, ivot ga je jo kao mladog
bacio meu iste takve vukove kakve on u ovom romanu opisuje. Za mladu, sanjarsko
slobodarsku duu to je bio svojevrstan ok, ok koji e mu u poznijim godinama njegovog
stvaralatva dobro doi. Osim toga, Gogolj je likove stvarao po uzoru na velikog Dante
Aligerija, upravo onako kako je ovaj stvarao i karakterisao svoje likove detaljnim
opisima njihovih prebivalitva, tako da kad nam konano uvede lika u priu, u to okruenje
koje je za njega pripremio, mi doista i pomislimo da je on i nije mogao nikako drugaiji ni
bit osim takav kakav jest.
iikov predstavlja sitnog, bolesno ambicioznog, bezkurpuloznog i gramzivog
inovnika, koji od svog ranog djetinjstva ne poznaje ljubav, koji je od svoga oca u amanet
dobio samo nekoliko rubalja i savjet da ih ne troi,da bude tedljiv i da svoj imetak uvijek
gleda da unovi. I kao takav, on se pretvara u neunitivog borca za polaaj, za laku paru,
za drutveni ugled. Pa ak i po cijenu ugleda i dostojanstva.

Bal, M. Naratologija. Beograd: Narodna knjiga-Alfa. 2000 str 96

U prvoj sceni prve glave prvog dijela ove nedovrene trilogije, u jedan sasvim
neodreen i prosjean gradi (mogla bi to da bide bilo koja varo u Rusiji) stie jedan
sasvim prosjean, niim upeatljiv srednjovjeni gospodin gospodin iikov.
U koijici je sjedio jedan gospodin koji nije bio ljepotan, ali nije bio ni ruan, ni
predebeo ni premrav, ne bi se moglo rei da je star, ali ni da je u cvijetu mladosti. Njegov
dolazak u grad nije uzvitlao ni najmanje praine...2
Upravo ovakav njegov izgled, njegovo nerobovanje svom spoljanjem izgledu mu
omoguava da, po potrebi, u ovu ljuturu smjesti odgovarajui, u tom trenutku
najprikladniji karakter. Zapravo, moglo bi se i kazati da iikov, sam za sebe, predstavlja
jednu posebnu galeriju likova.
Prvi lik sa kojim se iikov u ovome gradu suree nasamo je Manilov, jedan od
onih koji spadaju u grupu poznatih pod nazivom: obini ljudi, ni riba ni meso, nit smrdi
nit mirie...3, ali drukiji od iikova. Dok je iikov imao stotine lica, Manilov je imao
samo ovo jedno, bezlino. Bilo bi dobro napomenuti ve sad da ostali likovi,ukljuujui i
Manilova, svoj karakter na djelu najbolje pokazuju onda dok pregovaraju sa iikovom o
mrtvim duama. Manilov je svoje due poklonio i jo preuzeo obavezu na sebe da plati
trokove prevoenja vlasnitva na iikova...
Na Koroboku (rus. Koloboka-kutijica) je naiao sluajno, neplanski. Ta tipina
udovica sitnog inovnika, krta po prirodi i u stalnom strahu da bude prevarena ili
opljakana, ivjela je u kui ije je dvorite bilo prepuno ljutih pasa uvara. A kako je tek
bila tvrd orah za pregovaranje o kupovini mrtvih dua...
Moda bi ti, prijane, mene htio i prevarit, moda oni...i vie vrijede?4
Pred kraj prvog dijela, ova se vlastelinka pojavljuje jo jednom, i to onda kada doe
u grad sa namjerom da se raspita koliko inae mrtve due vrijede, sluajno nije prevarena!
Nozrjova prvi put nasamo sree u gostionici. Razmetljivi laljivac, prepredenjak
poput iikova, samo to je Nozdrjov nadaleko i nairoko bio poznat kao varalica i
laljivac. Kako je samo pregovarao, kako je precjenjivao vrijednost dua svojih mrtvih
kmetova, ije je osobine hvalio i uzdizao do nebesa ( na kraju prvog dijela se ispostavi da
2

Gogolj, N. V. Mrtve due. Zagreb: Globus media. 2004. str 7

Gogolj, N. V. Mrtve due. Zagreb: Globus media. 2004. str 30
4
Gogolj, N. V. Mrtve due. Zagreb: Globus media2004. str 43
3

su jedino ti mrtvi kmetovi pozitivni likovi u romanu. Jednostavno, nisu uspjeli da dokau
suprotno.) kao da je rije o ivim ljudima, pokuavao je da uz njih proda jo poneto. ak
mu predlae da kockanjem odlue o tome da li e mu prodat due...
Jedan od likova je Sobakevi (rus Sobaka pas), ovjek koji izgledom podsjea na
medvjeda. ivio je u vrstoj kui, sa vrstom ogradom,vrsto omeenim bunarom. Prozori
na kui nisi bili simetrini, sa jedne strane su bili zazidani svi, osim onoga koji mu je
osvjetljavao smonicu. Razgovor je bio uglavnom o jelu. A i cijenu koju je predloio za
otkup dua (a valja i napomenuti da nije nita neobino vidio u toj ponudi) bila
megalomanska.
U velikoj kui, kojoj su svi osim jednog prozora daskama zatvoreni bili, gdje je
sluinad koristila jedan isti par izama, na ijim je stolovima u sobama bilo svega i
svaega izgubljenog-naenog, ivio je Pljukin, koji je iikova, nakon sklopljenog
poslaak htio i da poasti uskrsnim kolaem to mu ga je kerka donijelakad je zadnji put
dolazila.
inovnici i gradske glaveine su upravo onakve kakve su i danas, surovo stroge
prema nepoznatim i sirotim, materinski brini i popustljivi prema svojim i sebi slinim.
Uvijek spremni da zapnu iz petnih ila kad se karta, jede, pije i ogovara. ene su uglavnom
bile blijede preslike svojih mueva, sa jo ponekim, tipino enskim dodatkom.
Dame su u gradu N: bile ono to se kae prezentabilne, i to se toga tie, mogle su
posluiti kao uzor drugima. to se, pak, tie ponaanja, odravanja tona, etikete, sve sile
najprofinjenijih manira, osobito tjeranja mode u najmanje sitnice,u emu su bile ispred
petrburkih i moskovskih dama... Posjetnica je bila

svetinja, makar bila ispisana na

trefovoj dvici ili karo asu... Oko zauzimanja najboljih mjesta je takoer izbijalo burnih
scena.. U moralnom smislu, dame grada N. su bile pune plemenitog zgraanja prema
svakom poroku... A ako je meu njima i dolazilo onog to se zove cic-mic, to se niim nije
odavalo da se zbiva...5
I naravno, sve su poludjele za iikovim kad se proulo da je bogat. A dvije takve
su od prie o kupovini mrtvih dua dole do zakljuka da iikov namjerava da ukrade
gubernatorovu kerku.

Gogolj, N. V. Mrtve due. Zagreb: Globus media. 2004. str 130-131

A kakvo su otro oko za zapaanje imali mukarci grada N. dosta dobro oslikava
primjer razgovora gradskih otaca o tome ko bi mogao biti iikov, pa su ak razmatrali i
mogunost da on zapravo kapetan jednoruki i jednonogi Kopjejkin.
Kritikovan zbog otrine kojim je napao,a zapravo samo opisao ruske inovnike i
plemstvo, Gogolj je u drugom dijelu bio obazriviji. Smatra se da je Gogolj u treem,nikad
napisanom dijelu imao namjeru da rusko drutvo(opet kroz inovnike i sitno plemstvo)
predstavi u najboljem moguem svjetlu, vjerovatno voen idejom da dobro uvijek
pobjeuje.
Iako je svoje ivotno iskustvo rada kao pisar u Peterzburgu iskoristio i u prvom
dijelu, Gogolj je u drugom dosta portretirao sebe i svoju ivotnu priu iz kolskih dana i
rane mladosti kroz lik Andreja Ivanovia Tentjotnikova, mlaahnog, lijenog plemia, jako
osjetljivog na nepravdu i nepotovanje, koji ivi na velikom, irokom, prelijepom imanju,
ali ne uiva u njegovoj ljepoti a sve zbog nesretne ljubavi. Ipak, za svoju patnju sam je bio
kriv, jer je generalu Betrievu, pravoj staroj vojniini, zamjerio jer mu se ovaj obratio sa
ti. A Ulinjka, jedini enski lik koji nije inovnika udovica niti se uklapa u opis dama iz
grada N. astoljubiva, ivahna, bez dlake na jeziku, ali i puna potovanja prema ocu,
Ulinjka, zajedno sa astoljubivim Tentjotnikovim, predstavlja prototip nove,nadolazee
ruske generacije plemstva, koja je u treem dijelu trebala da bude nosilac nove ideje
potenog i pravednog inovniko-plemikog stalea.
Dok je u prvom dijelu Gogolj slikao likove sa kakvim svakodnevno dolazi u
kontakt, koji su sastavni dio njegovog ivota, on u drugom, poputajui pod pritiskom
kritike, uvodi i odreen dio pozitivnih likova. Obzirom,da osime nekolicine umjetnika s
kojima se susretao,u Gogoljevojm okruenju nije bilo pozitivnih linosti, koje bi iskoristio
kao predloak za svoje likove, stie se utisak da su likovi u drugom dijelu neto slabiji, sa
manje snage od onih u prvom. Naravno, ne smije se odbaciti vjerovatnoa da je uzrok tome
i to to dobar dio drugog dijela nedostaje, pa likovi nisu imali vremena da se razviju i
razmau.
Gurman Petar Petrovi Petuh (rus Petuh-pijevac) je prikazan kao i veina likova u
prvom dijelu. Prvo ga zatiemo u poslu (hvatanje hrane), pa ga bolje upoznajemo kui,
koja vrvi hranom, kroz razgovor, koji je esto isprekidan naredbama za pripremanje
obroka. Kao suprotnost tom ovjeku koji stalno ima neto na umu (uvijek isto, dodue) i
koji je stalno zamajan poslom (oko hrane,bilo pripremanjem ili konzumiranjem), Mihail
Platonov je bezvoljni mladi, apatian prema svemu, sklon razmiljanju i sanjarenju. A
4

opet, svojevrsna suprotnost obojici je Kostanoglo, Platonovljev zet, koji ivi na

prostranom, do perfekcije funkcionalno ureenom imanju, u kui okruenoj radionicama i
zastakljenim prozorima koji su omoguavali nadgledanje imanja i iz kue, iznutra
jednostavno ureenoj, sa prostranim sobama bez vika namjetaja. Bez ikakvog razmetanja
ili rasipanja. Kostanogloov komija, pukovnik Kokjarov, prestavlja svojevrsni pandan
onima koji rjeenja za ozbiljne probleme pronalaze u raznoraznim glupostima. Naravno,
osim toga, imanje ovog pukovnika je bilo tako ustrojeno da podsjea na tadanje rusko
ureenje, ali strahovito podjea i na trenutno u Bosni i Hercegovini. Lijeni radnici i mnogo,
mnogo, mnogo birokratije i kojekakvih komisija i komisija za kontrolisanje komisija.
Hlobujev, pravi Slaven, jo je jedan komija radinog Kostanogloa koji mu nije ni
nalik. ivio je u zaputenom imanju. Imao je dvije kue, malu staru i novu, veliku, ali
nikad zavrenu. upav i neuredan, poderanog kaputa i cipela, domain je pristao na
prodaju ju isti dan, silno obradovan to e sa enom i djecom konano otplatiti dugove i
mo pravit zabave u svom buduem postanarskom domu u gradu. Rekoh, pravi Slaven.
Platonov brat Vasilj ivio je (kao i Mihail, naravno) na lijepomm imanju, lijepo i za
uivanje ureenom, nedaleko od crkve. Na imanju, kmetovi su istovremeno radili i kao
sluge u kui.
Lenicin, ovjek suprotan Vasilju, a o kakvom je karakteru rije najbolje e pokazati
to da je sa pravim, prodrljivim iikovim bio dobar prijatelj. ak ta vie, zajedno su i
falsifikovali testament Lenicinove prebogate tetke. Zbog komplikacija i prijetnje od strane
zakona prilikom tog poslovnog poduhvata, u radnju je morao biti ukljuen jo jedan lik,
potpuno razliit od svih, a opet slian iikovu i Lenicimu.
Pravni savjetnik, lik koji oslikava karakter jednog itavog sloja, koji postoji od kad
postoji i svijet,i koji ivi,opstaje i bogati se iskljuivo pravei i koristei zbrku u dravnopravnom aparatu. Savren poslovni saradnik za iikova i razne iikove.
Afanasije Vasiljevi Murazov, prebogati zakupac dravnog poreza, spreman da
svoje novce na dobro potroi, predstavlja suprotnost svim likovima do sada. ak
unajmljuje Hlobujeva da putuje zemljom i izvjetava ga kako narod ivi u pojedim njenim
krajevima. Pretpostavit u da je Murazov trebao biti voa novog, boljeg poretka u Rusiji u
treem dijelu.
I knez, kao slijepa pravda, kojoj se dozvoljava sila. Strog, ali pavedan, predstavlja
simbol za pravdu kojoj su ruke odrijeene i koja nam svima, u tom obliku, treba.

A iikov. Ta stara varalica, prevrtljivac, prevarant, kukavica i meetar, izdajnik

borac u prvim borbenim redovima za nelegalno bogaenja, samo je jednom, i to u onoj

situaciji koja se naziva graninom kada je bio na korak od smrti odrie se svog
nepotenog ivota, i daje zavjet Bogu i Murazovu da e od sad ivjeti uzorno i skromno. I
doista je to i mislio, sve dok mu se druga mogunost, makar i u formi slabe anse, nije
pruila. U tom trenutku, opet je postao onaj stari, nepoteni, mada prestraeni iikov, i ko
zna gdje bi ga sve sreli da je Gogolj uspio da napie i trei planirani dio.
Bijae to sjena nekadanjeg iikova. Njegovo duevno stanje se moglo usporediti
sa poruenom graevinom, koja je poruena da se na njenom mjestu podigne nova, ali se
nova jo nije poela graditi jer jo nije stigao odreeni plan od arhitekta, pa radnici ne znaju
ta bi.6

Nije ni udo to je Gogolj bio verbalno (i ne samo verbalno) napadnut od strane

inovnika i plemstva, nakon izlaska prvog dijela. Ovi likovi funkcioniu kao svevremenska
slika vladajuih slojeva drutva, njihovih unutranjih odnosai odnosa sa drugim klasama,
onim iznad i onim ispod sebe, ali i o mutnim radnjama, o trgovanju svim i svaim,
ivim,ali i mrtvim duama, a sve zarad line (uglavnom materijalne) korist. Bravo Gogolje!

Gogolj, N. V. Mrtve due. Zagreb: Globus media. 2004. str 311