lingvistika

KLASIFIKACIJA CRNOGORSKIH
GOVORA
Adnan irgi
This paper offers an analytical-critical overview of the present attempts to classify Montenegrin speeches and to offer a new model for their
classification. Commencing with the substitution of jat and accentual
position as the basic principle for the classification of tokavian speech,
it divides Montenegrin speeches into three groups: southeast, northwest
and the speeches of the Montenegrin Sandak. That conditional classification does not deny a thesis about the spontaneously developed
koine type of Montenegrin popular speech.

Postoji neka neulovljiva impresionistika linija koja

nam pomae da im otvori usta, odmah prepoznamo
Crnogorca i razlikujemo ga od svih drugih, pa i
Crnogorca novotokavca od drugih novotokavaca.
Dalibor Brozovi
(Crnogorski govori, CANU, 1984, str. 60)

Crna Gora je u XX vijeku dala niz izuzetno znaajnih dijalektologa. Iako je veina njih ivjela i stvarala izvan crnogorskoga prostora, svi su oni dobar dio svojega naunoistraivakog
rada usmjerili prema Crnoj Gori, prvjenstveno prema crnogorskim govorima. Zahvaljujui toj injenici, danas se moe rei da
crnogorski govori spadaju meu najbolje izuene govore u
slavistikome svijetu. To naravno ne znai da je proces njihova
www. maticacrnogorska.me

MATICA, proljee 2011.

57

Adnan irgi

izuavanja finalizovan i da su oni u cjelosti izueni, ali bi se i na

osnovu dosadanjih rezultata moglo pristupiti izradi
Dijalektologije crnogorskoga jezika kao sinteze tih izuavanja.
Taj stav najbolje potvruje selektivna Bibliografija govora Crne
Gore Draga upia, koja je 1983. godine iznosila impozantnih
568 jedinica.1
Prvi prouavalac crnogorskih govora bio je Vuk Karadi, koji
je svoje rezultate objavio 1836. godine u predgovoru Srpskih
narodnih poslovica. Ipak, XIX vijek nee dati znaajnije radove
o toj problematici. Takvo je stanje uostalom i kod okolnih naroda. Sistematska izuavanja crnogorskoga jezika, prvjenstveno
crnogorskih govora, zapoee 1927. godine kad izlazi studija
Dialekt Istone Hercegovine Danila Vuovia.2 Poslije nje nizae se znaajni radovi, studije i monografije. Vrijedno je spomenuti i monografije Der tokavische Dialekt (Wien, 1907)3 i Die
Betonung... (Wien, 1900) Milana Reetara, koja je za montenegristiku od posebnoga znaaja jer je autor veliki prostor posvetio crnogorskim govorima.
Dananje je izuavanje crnogorskih govora u vidnome zaostatku (i kvalitativnom i kvantitativnom) u odnosu na prva tri
kvartala XX stoljea, kad su u mnogo teim uslovima znaajne

1 Vii: Drago upi, Bibliografija govora Crne Gore, Crnogorski govori.

Rezultati dosadanjih ispitivanja i dalji rad na njihovom prouavanju, Zbornik
radova, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, Titograd, 1984, str. 97128.
2 Danilo Vuovi, Dialekt Istone Hercegovine, Srpski dijalektoloki
zbornik, knj. III, Srpska kraljevska akademija, Beograd Zemun, 1927.
3 Ta Reetarova monografija, iako izuzetno znaajna za tokavsku dijalektologiju i kao takva nerijetko koriena i citirana, do ove godine nije prevoena na neki od tokavskih standardnih jezika. Ove je godine prvi put prevedena na crnogorski jezik. Vii: Milan Reetar, tokavski dijalekat, Matica crnogorska, Podgorica, 2010.
58

MATICA, proljee 2011.

www. maticacrnogorska.me

Klasifikacija crnogorskih govora

rezultate postigli Danilo Vuovi, Mihailo Stevanovi, Gojko

Ruii, Radosav Bokovi & Mieczysav Maecki, Jovan
Vukovi, Luka Vujovi (jedan od rijetkih koji je ivio i radio u
Crnoj Gori), Danilo Barjaktarovi, Branko Mileti, Mitar
Peikan, Milija Stani, Drago upi, Dragoljub Petrovi, Mato
Piurica i dr. Veini od njih crnogorski je jezik bio maternji,
to je svakako bio dobar preduslov za njihova znaajna postignua na tome polju. Ipak, ini se da je rad na izuavanju crnogorskih govora poeo da stagnira kad se njime poelo koordinirati iz Crne Gore.
Prema veliini terena na koji se odnose, kao najobuhvatnije
izdvajaju se pet studija pomenimo ih prema redosljedu njihova objavljivanja: Dialekt Istone Hercegovine (1927) Danila
Vuovia, Istraivanja dijalekata Stare Crne Gore s osvrtom na
susedne govore (1932) Radosava Bokovia & Mjeislava
Maleckog,4 Istonocrnogorski dijalekat (1933/34) Mihaila
Stevanovia,5 Govor Pive i Drobnjaka (1938/39) Jovana
Vukovia6 i Uskoki govor I (1974) i II (1977) Milije Stania.7
Tim studijama pokriva se veina crnogorskoga terena.

4 Rad je objavljen i u Glasniku Odjeljenja umjetnosti CANU, br. 20,

Podgorica, 2002, str. 513. Iako se autori u naslovu ograniavaju samo na tzv.
starocrnogorske govore, oni donose jeziki materijal i sa znatno irega podruja: Primorje, Zeta, Podgorica, Kui, Piperi, Bjelopavlii, Pjeivci... i nude
klasifikaciju govora toga podruja.
5 Mihailo Stevanovi, Istonocrnogorski dijalekat, Junoslovenski filolog,
knj. III, Dravna tamparija Kraljevine Jugoslavije, Beograd, 1933-1934.
6 Jovan Vukovi, Govor Pive i Drobnjaka, Junoslovenski filolog, knj.
XVII, Dravna tamparija Kraljevine Jugoslavije, Beograd, 1938-1939.
7 Milija Stani, Uskoki govor, Srpski dijalektoloki zbornik, Institut za
srpskohrvatski jezik, Beograd, Tom I, knj. XX, 1974. i Tom II, knj. XXII,
1977.
www. maticacrnogorska.me

MATICA, proljee 2011.

59

Adnan irgi

***
Veina izuavalaca crnogorskih govora nastojala je da dokae
postojanje dva strogo polarizovana dijalekta koji zahvataju crnogorski prostor (ne poklapajui se s crnogorskim dravnim granicama). Za everozapadne crnogorske govore usvojen je termin
istonohercegovaki dijalekat, dok je preostali dio govora razliito imenovan: istonocrnogorski dijalekat, zetsko-lovenski
dijalekat, zetsko-sjeniki dijalekat, zetsko-junosandaki dijalekat, zetsko-gornjopolimski dijalekat i sl. Kao to se vidi, osim termina istonocrnogorski dijalekat, kojim je Mihailo Stevanovi
1933. godine imenovao govore na teritoriji Zete s Podgoricom i
Ljekopoljem, Pipera, Kua, Bratonoia i Vasojevia,8 nijedan
drugi termin ne sadri atribut crnogorski. I sm je Stevanovi
uskoro odustao od toga termina (koji ostali jezikoslovci nijesu
prihvatili) i usvojio imenovanje Pavla Ivia zetsko-sjeniki dijalekat,9 mada e kasnije i Ivi odustati od toga naziva zato to se
pokazalo da Sjenica ne lei na podruju tog dijalekta.10
Osim toga bilo je jezikoslovaca koji su nastojali da dokau kako je neodriva i sintagma crnogorski govori jer na ovoj teritoriji nema pojava koje nije mogue nai na drugim podrujima
srpskohrvatskog jezika. Zato nije mogue govoriti o crnogorskim
govorima sa znaenjem pridjevskog dijela ove sintagme svoj a
ne i srpskohrvatski. Tako nije mogue govoriti ak ni kada su u
pitanju pojedine pojave, ako se eventualno neto ne bi nalo u oblasti leksike (u kom sluaju treba pomiljati na slovensku starinu,
8 Mihailo Stevanovi, Ibid., str. 2.
9 Vii: M. Stevanovi, Gramatika srpskohrvatskog jezika za vie razrede
gimnazije, etvrto izdanje, Obod, Cetinje, 1962. str. 10-11.
10 Pavle Ivi, Osvrt na lingvistike metode dosadanjih prouavanja crnogorskih narodnih govora, Crnogorski govori. Rezultati dosadanjih ispitivanja i dalji rad na njihovom prouavanju, Zbornik radova, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, Titograd, 1984, str. 32.
60

MATICA, proljee 2011.

www. maticacrnogorska.me

Klasifikacija crnogorskih govora

eventualno na leksiki uticaj koji se nije osjetio na drugim

podrujima srpskohrvatskog jezika).11 Takav stav Draga upia zasniva se na tvrenju Mitra Peikana iz njegova poznatoga
sintetikog rada Jedan opti pogled na crnogorske govore.
Budui da je taj stav ostavio dalekosene negativne posljedice u
pogledu tretmana crnogorskih govora, naroito zbog toga to je
potekao od jezikoslovnoga autoriteta kakav je bio Peikan,
neophodno ga je ove prenijeti u cjelosti: Teritorija dananje
SR Crne Gore ne predstavlja posebnu dijalekatsku zonu na
srpskohrvatskom odn. tokavskom prostoru. Ova tvrdnja kao da
protivrjei svakodnevnom iskustvu i zapaanjima, jer itav niz
dijalekatskih pojava s kojima se sreu ne samo jezikoslovci
nego i drugi identifikujemo u prvom redu kao crnogorizme,
crnogorske dijalekatske osobenosti. Ipak, blia analiza takvih
pojava redovno pokazuje:
- ili da one nijesu samo crnogorske, nego zahvataju i znatne
zone izvan Crne Gore;
- ili da nijesu optecrnogorske, tj. da ne zahvataju svu (ni
uglavnom svu) Crnu Goru, nego izvan njih ostaju znatni prostori republike;
- ili i jedno i drugo: zahvatajui samo dio Crne Gore, mnoge
znaajne dijalekatske pojave svojstvene su i drugim, esto
veoma prostranim regijama.12
Razlika izmeu ta dva autora (upia i Peikana) u tome je to
prvi sintagmu crnogorski govori smatra neprihvatljivom, a drugi
je i sm upotrebljava.
Pomenuti stavovi i podjela crnogorskih govora zahtijevaju
analitiki osvrt sa stanovita dananjih saznanja iz oblasti crnogorske dijalektologije i montenegristike uopte.
11 Drago upi, Ibid., str. 103.
12 Mitar Peikan, Jedan opti pogled na crnogorske govore, Zbornik za
filologiju i lingvistiku, XXI/1, Matica srpska, Novi Sad, 1979, str. 149.
www. maticacrnogorska.me

MATICA, proljee 2011.

61

Adnan irgi

Podjelom crnogorskih govora na dva dijalekta istie se njihovo

nejedinstvo i injenica da se ta dva dijalekta prostiru znatno ire
od crnogorskih dravnih granica. U vezi je s tim drugim i pomenuto njihovo imenovanje kojim se izbjegava atribut crnogorski.
Kao to je poznato, granice govora, dijalekata i jezika samo se u
izuzetno rijetkim sluajevima poklapaju s dravnim granicama
(kad te granice idu kakvim okomitim planinskim stranama, rijenim klisurama, neprohodnim umama ili kad presijecaju slabo naseljene prostore), pa u tome dijelu ni Crna Gora ne predstavlja nikakav izuzetak. Bitno je odrediti centar javljanja jezikih pojava
koje markiraju odreeni dijalekat ili govor. Zahvaljujui izuzetno
bogatim dijalektolokim istraivanjima u Crnoj Gori i izvanrednim rezultatima koji su na tome polju postignuti, mi danas sa sigurnou moemo utvrditi da je upravo Crna Gora sredite jezikih pojava koje se javljaju na njezinoj teritoriji (bez obzira na to
to postoje i izvan nje). Meutim, kako je od pobjede Vukove jezike reforme u Crnoj Gori (kolske 1863/64. god.) crnogorski jezik zvanino tretiran kao dio srpskoga, a optecrnogorske jezike
osobine kao dijalektizmi srpskoga jezika, pomenuta imenovanja
dijalekata zaobilazila su crnogorski etniki i jeziki atribut. Protiv
takvoga imenovanja oglasio se jo 1983. godine Josip Hamm istakavi da u Pregledu srpskohrvatskih dijalekata odobrenom kao
stalni sveuilini udbenik za sluaa Beogradskoga sveuilita
nema crnogorskih govora kao posebne dijalekatske grupe. Postoje
umadijski, umadijsko-vojvoanski, vojvoanski i slavonski, no
nema crnogorskih. Zato? Skriveni su pod nazivom zetsko-junosandaki. Mislim da je to diskriminacija koja bi prije pristajala predratnoj malograantini nego progresivnom drutvu kojemu je jedan od vanih zadataka da realno gleda na injenice i da
stvari postavlja na prava mjesta. Zato onda krparenje koje niemu ne vodi? Tko jo danas (...) misli na historijsku Zetu (kako se
od XI vijeka poela zvati Dioklea-Duklja)? I ako se u nju ukljuuju junosandaki govori, ta je onda sa srednjosandakima i
62

MATICA, proljee 2011.

www. maticacrnogorska.me

Klasifikacija crnogorskih govora

sjevernosandakima? Kuda su oni ukljueni i zato to i u nazivima nigdje ne dolazi do izraaja? Mislim da bi najpotenije i najpravilnije bilo da se i crnogorski govori zovu crnogorskima, a to
to oni jednim dijelom prelaze u juni Sandak to ne znai nita.
Opa je znaajka dijalekatskih pojava da se one kod nas ne dre,
i da se ni u prolosti nisu drale administrativnih granica, mada se
uvijek negdje na nekim podrujima i unutar nekih granica
nalazila njihova jezgra oko koje su se kretala arita lokalnih
govora. U sluaju oficioznih zetsko-junosandakih govora
takvo je sredite, nema sumnje, bila Crna Gora, pa i u tom pogledu mislim da nema razloga da se njezini govori ne nazovu crnogorskima (tim vie to u njima ima osobina kojih nema ili barem
strukturno i sistemski uzeto nema u drugim susjednim ili udaljenijim govorima).13
No bez obzira na neprihvatljiva imenovanja crnogorskih govora i neodrivost pojedinih interpretacija, doprinos je tih dijalektologa montenegristici nemjerljiv jer su pruili obilje materijala koji slui kao potvrda postojanja crnogorskoga jezika i crnogorskih govora kao cjeline,14 tj. grau koja stoji protiv njihove
teze o postojanju dva strogo odijeljena dijalekta na teritoriji Crne
Gore. Kao i u mnogim drugim oblastima, tako i u jezikoslovlju,
hipoteze su nerijetko prihvatane ne u zavisnosti od njihove naune odrivosti nego od autoriteta koji ih je postavio. Takav je sluaj bio i s imenovanjem crnogorskih govora i njihovom podjelom na dva dijalekta, s obaveznom napomenom da ti dijalekti
13 Josip Hamm, Crnogorsko T, D + JAT > E, E, Crnogorski govori.
Rezultati dosadanjih ispitivanja i dalji rad na njihovom prouavanju, Zbornik
radova, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, Titograd, 1984, str. 80-81.
14 U pomenutome radu M. Peikana (Jedan opti pogled na crnogorske
govore) na istoj stranici e se iznose teze o izuzetnoj razuenosti crnogorskih
govora i nepostojanju optecrnogorskih jezikih crta kae se i sljedee: Kao
cjelina (istakao A. .), crnogorski govori su veoma tipini dio tokavskoga
narjeja ili dijalekta. str. 149, ime autor negira prijethodno iznijete tvrdnje.
www. maticacrnogorska.me

MATICA, proljee 2011.

63

Adnan irgi

zahvataju znatno iri prostor od crnogorskoga. Ako su iza takvih

stavova stajala imena poput Pavla Ivia i Mitra Peikana, nije
udo to ih je veina ostalih jezikoslovaca, kako savremenika
tako i nastavljaa, uglavnom bespogovorno prihvatila.
injenica da jezike osobine u Crnoj Gori nijesu samo crnogorske, nego zahvataju i znatne zone izvan Crne Gore15 ne moe
biti u koliziji sa stavom o postojanju crnogorskih govora kao cjeline, odnosno ne moe posluiti kao potvrda za nepostojanje tipinih crnogorskih osobina. Ono to je u tome sluaju bitno jeste status tih osobina u crnogorskim govorima (odnosno u crnogorskome jeziku) i govorima okolnih jezika: bosanskoga, hrvatskoga i
srpskoga. Npr. proirenje crnogorskoga konsonantskog sistema
glasovima i ,16 koji se javljaju i van crnogorske jezike teritorije, ne znai da se ti glasovi ne mogu smatrati optecrnogorskim
niti tipino crnogorskim osobinama u okviru tokavtine jer u
Crnoj Gori oni predstavljaju markantna jezika obiljeja i podjednako su prisutni na cijelome terenu, dok u okolnim dravama
imaju status lokalizama i dijalektizama koji su danas u iezavanju (ako ve nijesu iezli), a porijeklo vode uglavnom s crnogorskoga jezikog terena. Nepristupani crnogorski brdski tereni,
teki uslovi ivota, a naroito neprestane borbe s Turcima od XV
vijeka uslovili su raseljavanje stanovnitva u okolne blie ili
udaljenije predjele. Prirodno, tim seobama raseljene su i crnogorske jezike osobine van matinoga terena, pa se time objanjava i
pojava njihova preko crnogorskih dravnih granica.
Znaaj tih seoba isticao je i Pavle Ivi, iako je u pogledu crnogorskih govora, njihove podjele i imenovanja, imao stavove bliske Peikanovim. Navodei razloge seoba od poetka XV stoljea do kolonizacije prema Vojvodini, Slavoniji, Kosovu i
15 Mitar Peikan, Ibid., str. 149.
16 Vii: Vuki Pulevi, Glasovi i u crnogorskoj toponimiji, Lingua
Montenegrina, br. 1, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P.
Nikevi, Cetinje, 2008, str. 7594.
64

MATICA, proljee 2011.

www. maticacrnogorska.me

Klasifikacija crnogorskih govora

Metohiji u XX vijeku, Ivi istie da izvesni nai krajevi odigrali su u istoriji ulogu stalnog izvora seoba. (...) Najjaa od svih
struja bila je dinarska. Njena matina oblast su planine od gornjeg toka Vrbasa pa do Prokletija, dakle uglavnom visinski delovi Hercegovine, Crne Gore i Sandaka. Teritorija preko koje se
rasprslo ovo stanovnitvo ogromna je. Ona obuhvata Crnogorsko Primorje, dalmatinsko kopno, celu Bosnu, veliki deo
Hrvatske i najvei deo Slavonije i naeg naselja u Baranji, veliki deo Vojvodine, svu zapadnu Srbiju i vie od polovine umadije.17 U okviru te struje, koju je okarakterisao kao najjau,
izdvaja tri epicentra seoba od kojih su dva ijekavska oba su
crnogorska, a jedan je ikavski (zapadna Hercegovina, dio zapadne Bosne i Dalmacije). Za jedno od crnogorskih arita seoba
Ivi veli da se nalazi u istonoj Hercegovini, naroito u delovima koji su 1878. i 1913. godine pripali Crni Gori.18 Tu u masivima Durmitora, Sinjajevine, Maglia i drugih planina i u dolinama Pive, Tare, Lima i gornjeg toka Neretve ivelo je veoma
pokretljivo, snano i ekspanzivno stoarsko stanovnitvo koje se
neobino brzo proirilo na sve strane.19 Drugi centar iz kojega
su potekle crnogorske seobe20 bio je u Crnogorskim Brdima i
susednim delovima Sandaka, ukljuujui tu i sjeniki kraj. Za
iseljenike iz everozapadnoga dijela Crne Gore kae da su se
naselili po Bosni, Dalmaciji, Hrvatskoj, Slavoniji, Baranji,
zapadnoj Srbiji, donekle evernoj Srbiji i Vojvodini te po
Dubrovakome primorju, dok je drugi dio iseljenika mahom
17 Pavle Ivi, Dijalektologija srpskohrvatskog jezika. Uvod i tokavsko
nareje, Matica srpska, Novi Sad, 1956, str. 46-47.
18 Ono to se ove ne kae, a to je za nau problematiku posebno bitno,
jeste da su ti krajevi (ili njihov najvei dio) i ranije pripadali crnogorskoj dravi, a da su i za vrijeme turske uprave bili najvie upueni na Crnu Goru.
19 Pavle Ivi, Ibid., str. 47.
20 Ivi ga naziva tree dinarsko arite. Isto, str. 47.
www. maticacrnogorska.me

MATICA, proljee 2011.

65

Adnan irgi

naselio Srbiju, Kosovo i Metohiju.21 Ti podaci o seobama crnogorskoga stanovnitva objanjavaju porijeklo izvjesnih optecrnogorskih jezikih osobina na mnogo irem prostoru od onoga
koji je omeen crnogorskim dravnim granicama. injenica da
te osobine nadilaze pomenute granice ne oduzima pravo da se
tretiraju kao crnogorske jezike odlike, kako su to radili pomenuti autori i njihovi sljedbenici. Naprotiv, time se objanjava
upravo njihovo nekadanje crnogorsko porijeklo, kao to se
recimo hrvatski jeziki uticaji mogu utvrditi prisustvom pojedinih akavizama na nehrvatskome prostoru.
Konstatacija M. Peikana da nema optecrnogorskih jezikih
osobina22 u vrstoj je vezi s podjelom crnogorskih govora na dva
dijalekta i s tvrdnjom P. Ivia da od svih tokavskih govora oni
u Crnoj Gori su najjae izdiferencirani. Drugim reima, nigde
drugde nema toliko unutranjih razlika na prostoru odgovarajue
veliine.23 Ako se uzme u obzir injenica da P. Ivi torlake
govore posmatra kao dio tokavskoga sistema pod nazivom prizrensko-timoka dijalekatska zona, teko je opravdati podjelu
prema kojoj isti status ima npr. istonohercegovaki prema
zetsko-sjenikom dijalektu na teritoriji Crne Gore i prizrensko-timoki dijalekat prema umadijsko-vojvoanskom na teritoriji Srbije. Ako se uz to jo zna za ogromno dijalekatsko arenilo u Srbiji, e su evidentne i strukturalne i tipoloke razlike
meu pojedinim govorima, ostaje neodriva navedena teza o
21 Isto, str. 47-48. Iseljavanja crnogorskog stanovnitva prema Hercegovini
potvruje i Jevto Dedijer u knjizi Hercegovina, Srpska knjievna zadruga,
Beograd, 1909.
22 Vieti fusnotu 11.
23 Pavle Ivi, Osvrt na lingvistike metode dosadanjih prouavanja crnogorskih narodnih govora, Crnogorski govori. Rezultati dosadanjih ispitivanja i dalji rad na njihovom prouavanju, Zbornik radova, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, Titograd, 1984, str. 31.
66

MATICA, proljee 2011.

www. maticacrnogorska.me

Klasifikacija crnogorskih govora

crnogorskim govorima kao najjae izdiferenciranim. Nasuprot

iznijetome miljenju P. Ivia, Vojislav P. Nikevi je u svojim
izuavanjima crnogorskoga jezika doao do zakljuka da u
crnogorskome jeziku se razvio i opti, naddijalekatski ili interdijalekatski tip jezika (koine). U tome tipu znatno preovladavaju i dominiraju zajednike osobine crnogorskijeh govora i razlikuju se tri osnovna sloja jezikih elemenata. U prvi sloj ulaze
elementi junoslovjenskoga i praslovjenskoga podrijekla, zajedniki Crnogorcima, Srbima, Bonjacima, odnosno
Muslimanima, i Hrvatima. Drugi sloj obuhvata elemente koji u
crnogorskome jeziku poeduju kolektivnu govornu, odnosno
interdijalektalnu upotrebnu vrijednost. (...) Trei sloj jezikijeh
elemenata sainjavaju crnogorski mjesni govori.24
Da bismo provjerili ispravnost navedenih tvrenja koristiemo se materijalom koji donosi Pavle Ivi u Dijalektologiji
srpskohrvatskoga jezika25 i Asim Peco u Pregledu srpskohrvatskih dijalekata26 jer oba autora imaju istovjetnu podjelu crnogorskih govora na dva dijalekta, a torlake govore posmatraju
kao dio tokavskoga sistema.27 [Zasad neemo uzimati u obzir
mnotvo crnogorskih jezikih osobina koje su opisane u dijalektolokim studijama i monografijama to se odnose na razliite
krajeve Crne Gore.]
24 Vojislav P. Nikevi, Crnogorski interdijalektalni/naddijalektalni
(koine) standardni jezik, u knjizi Jezike i knjievne teme, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje, Cetinje, 2006, str. 187-188.
25 Pavle Ivi, Dijalektologija srpskohrvatskog jezika. Uvod i tokavsko
nareje, Matica srpska, Novi Sad, 1956.
26 Asim Peco, Pregled srpskohrvatskih dijalekata, Nauna knjiga, Beograd,
1978.
27 Razlika je jedino u tome to Asim Peco u okviru istonohercegovakoga
dijalekta izdvaja poseban severozapadnocrnogorski govorni tip. A. Peco,
Ibid., str. 75.
www. maticacrnogorska.me

MATICA, proljee 2011.

67

Adnan irgi

Na osnovu uporedne analize odlika koje pomenuta dva istraivaa opisuju kao tipine za istonohercegovaki i zetskosjeniki odnosno zetsko-junosandaki dijalekat, dolazi se
do zakljuka da je najvei broj osobina koje se u njima javljaju
zajedniki i jednome i drugome dijalektu. Veina odlika koje
se javljaju u prvome a nepoznate su u drugom dijalektu (ove
ne uzimamo u obzir akcenatsko stanje, o kojemu e kasnije biti
neto vie zbora) uglavnom se javljaju izvan crnogorske teritorije, tj. nema ih uglavnom ni u everozapadnim crnogorskim
govorima. U zajednike krupnije osobine o kojima je rije spadaju prije svega:
1. ijekavica;
2. dui oblici zamjeniko-pridjevske promjene (npr. tije(h),
tijem);
3. jekavska jotacija (t > e, c > e, d > e, s > e, z > e);
4. dvje, svje, cvje > e, e, e (npr. meed, edok, etko);
5. prilino zastupljena jotacija labijala;
6. konsonantski sistem proiren fonemima i ;
7. + j > i (npr. cio, sijati), ali u gl. pridjevu radnom nijesu
nepoznati ni oblici tipa: eeo, vieo;
8. -st, -zd, -t, -d > -s, -z, -, - (npr. plas, groz, pri, da)
9. esta upotreba -j < -, - (npr. goj, doj, moj);
10. esta upotreba infinitva bez krajnjega -i (npr. trat, priat);
11. dativ i lokativ mene, tebe, sebe;
12. enklitike ni i vi;
13. aktivna upotreba aorista i imperfekta;
14. deklinacija Pero Pera Peru...;
15. poremeen odnos izmeu padea mjesta i pravca
16. upotreba genitiva umjesto lokativa uz prijedlog po (npr. po
kua).28

28 Ta je pojava u everozapadnim govorima manje izraena nego u ostalim.

68

MATICA, proljee 2011.

www. maticacrnogorska.me

Klasifikacija crnogorskih govora

Tim spiskom ne iscrpljuju se sve zajednike osobine crnogorskih govora, ve samo one koje su se kod pomenutih autora
nale kao osobine dva odijeljena dijalekta. Iitavanjem literature o crnogorskim govorima dolazi se do mnogo veeg broja
paralelnih osobina u dvama opisanim dijalektima. Koliko su
pak oni stvarno odijeljeni, govori sm spisak.
everozapadni crnogorski govori poeduju mnotvo osobina
koje ih iskljuuju iz tzv. istonohercegovakoga dijalekta. U
pitanju su optecrnogorske osobine koje se javljaju i u preostalim naim govorima, a ukoliko ih ima izvan crnogorskih dravnih granica uzroke treba traiti u seobama, a ne u emu drugome. To je i bio razlog to ih je Asim Peco izdvojio, makar i
kao poseban govorni tip (everozapadnocrnogorski), u okviru
istonohercegovakoga dijalekta i obradio pod naslovom
Ijekavski govori hercegovakog tipa van granica
Hercegovine,29 opisavi samo nekoliko njihovih distinktivnih
osobina u odnosu na preostale govore hercegovakog tipa. Te
odlike, kae Peco, svedoe da govori zapadne Crne Gore imaju
vei broj osobina za koje ne znaju govori dananje istone
Hercegovine, ni Hercegovine uopte, to tim govorima daje
posebno mesto u sklopu ijekavskih govora.30 Zatim navodi
osobine koje su tome govornom tipu zajednike sa zetskojunosandakim dijalektom i po kojima se on razlikuje od
ostatka hercegovakih govora.
Ustaljeni kriterijum za klasifikaciju tokavskih govora
predstavlja zamjena jata i akcentuacija.31 Za jeziku strukturu
razlike u sistemu akcentuacije imaju mnogo vei znaaj nego
29 A. Peco, Ibid., str. 74-75.
30 Isto, str. 75.
31 Vii: Pavle Ivi, Osnovni kriteriji podele tokavskih govora, u knjizi
Dijalektologija srpskohrvatskog jezika. Uvod i tokavsko nareje, Matica
srpska, Novi Sad, 1956, str. 5661.
www. maticacrnogorska.me

MATICA, proljee 2011.

69

Adnan irgi

razliita zamena jata. Uprkos tome usvojena je praksa da se pri

klasifikaciji tokavskih govora polazi od zamene jata, a akcentuacija slui za podrazdele. (...) Sve dosadanje podele uzimaju
zamenu jata za osnovni kriterijum.32 I jedan i drugi kriterijum
teko su primjenljivi na crnogorsku jeziku situaciju. U pogledu
zamjene jata situacija je gotovo jednoznana. Crna Gora je
dominantno i prepoznatljivo ijekavska zemlja (dijete eteta).
Dva odvojena ikavsko-jekavska govora (dite eeta) podgorikih i gusinjskih muslimana ne mijenjaju znatno tu sliku jer
zahvataju vrlo mali prostor, a po ostalim osobinama uklapaju se
skladno u skupinu govora kojima pripadaju i u optecrnogorski
jeziki sloj. Situacija je neto drugaija kad je u pitanju dio crnogorskoga Sandaka koji je uglavnom ijekavsko-ekavski (mada
su odstupanja u tome pogledu znatna, to potvruje hipotezu da
je u pitanju uticaj teritorijalno bliskih srpskih ekavskih govora).
Na mikrostrukturnom planu ti posljednji (govori) imaju neto
vie zasebnih osobina ili osobina koje su u njima dosljednije
zastupljene nego u ostalim crnogorskim govorima. U pitanju je
uticaj albanske, bosanske i srpske jezike granice te na leksikome planu znaajnije prisustvo orijentalizama. Inae se po
ostalim svojstvima i ti govori lijepo uklapaju u crnogorski
makrostrukturni sloj. Ako jo pomenemo specifinu mrkojeviku situaciju u pogledu alternanata jata, iscrpili smo sva odstupanja od crnogorskoga ijekavizma. A, kao to je ve reeno,
zamjena jata je osnovni kriterij za podjelu tokavskih govora.
Ako se moe govoriti o raznovrsnosti i razuenosti crnogorskih govora, onda je to akcenatsko stanje njihovo. Prema akcentu se bolje nego prema ma kojem drugom jezikome nivou moe
odrediti pripadnost crnogorskih govornih predstavnika odreenome mjesnom govoru. Nijedan drugi jeziki sloj, pa ak ni bilo
koja osobina, ne moe biti pouzdan faktor u tome jer su mnogi
mjesni govori po svim ostalim osobinama izuzetno slini ili
32 Isto, str. 60.
70

MATICA, proljee 2011.

www. maticacrnogorska.me

Klasifikacija crnogorskih govora

podudarni. Crnogorski govori poznaju dvolani, trolani i etvorolani akcenatski sistem.33 Trolani akcenatski sistem zastupljen je u Lepetanima, Ozriniima s Broancem i Gusinju; etvorolani u everozapadnim crnogorskim govorima, Bjelopavliima, Donjim Pjeivcima, Vasojeviima i crnogorskome dijelu
Sandaka; a dvoakcenatski sistem zastupljen je u svim ostalim
govorima.34 Meutim, isti akcenatski tipovi razlikuju se u pojedinim govorima. Npr. kratkosilazni akcenat prisutan je u
Piperima na krajnjem otvorenom i zatvorenom slogu (npr.
nrd, sestr), a u suednoj Podgorici ga u krajnjem otvorenom
slogu nema, osim u antroponimiji (pri tome su i jedan i drugi
govor dvoakcenatski), ali se zato u Podgorici javlja redovno na
finalnome zatvorenom slogu (npr. nrd, ali sstra); ili u okviru etvoroakcenatskoga sistema razlikuje se npr. bjelopavliki i
suedni pjeivaki govor jer se u prvome javlja dugosilazni
akcenat na krajnjem slogu (npr. gen. en, ali samo na) a kratkosilazni samo u enklizi (npr. rekl je), dok pjeivaki govor
(tanije, govor Gornjih Pjeivaca) ne poznaje silazne akcente na
posljednjem slogu u rijei. Akcenatski raznovrsnu situaciju
dodatno komplikuje injenica da optecrnogorsku odliku uvanja neakcentovanih duina remeti barski govor s okolinom i
neki mjesni govori Boke Kotorske.
Kao to se na osnovu iznijetoga kratkog osvrta na crnogorsku
akcenatsku situaciju moe zakljuiti, ni taj kriterijum nije od prevelike pomoi u klasifikaciji crnogorskih govora. Ako bi se obuhvatile sve akcenatske razlike, dobio bi se veliki broj govornih
grupa koje ne bi odgovarale stvarnom stanju jer, iako akcenatski
razuene, one bi po ostalim svojstvima bile gotovo identine.
Ve na poetku sistematskih izuavanja crnogorskih govora
Mihailo Stevanovi i Radosav Bokovi odvojeno su doli do
33 Podroban opis akcenatskoga stanja u crnogorskim govorima dao je Mitar
Peikan u citiranome radu Jedan opti pogled na crnogorske govore.
34 Isto, str. 156.
www. maticacrnogorska.me

MATICA, proljee 2011.

71

Adnan irgi

istoga zakljuka: osobine pojedinih crnogorskih govora uglavnom se poklapaju s plemenskim granicama.35 Na to je svakako
uticala specifina podvojenost crnogorskih plemena u pojedinim sferama ivota. Ipak, uporednom analizom postojee dijalektoloke grae moe se utvrditi da ni meu pojedinim plemenima nema tolikih razlika da bi se moglo govoriti o posebnim
dijalektima ili dijalekatskim tipovima na nivou Crne Gore.
Ukoliko bi se iz praktinih razloga pokuala uspostaviti neka
uslovna klasifikacija crnogorskih govora, onda bi se moglo
govoriti samo o govornim skupinama koje bi se meusobno razlikovale u nekim sitnijim osobenostima (kojih je danas iz
razumljivih razloga sve manje), dok bi se po svim vanijim elementima te govorne skupine skladno uklapale u pomenuti drugi
(optecrnogorski) jeziki sloj koji je definisao Vojislav P.
Nikevi. S obzirom na nepostojanje izrazitih diferencijalnih
crta meu crnogorskim govorima, o zasebnim dijalektima ne
moe se govoriti.
35 R. Bokovi & M. Malecki, Istraivanja dijalekata Stare Crne Gore s
osvrtom na susedne govore, Glasnik Odjeljenja umjetnosti, knj. 20, CANU,
Podgorica, 2002, na str. 11 kau: Kad su u pitanju izoglose, one se prostiru
skoro celom duinom granica plemena: podela na nahije i bratstva nije imala
veeg uticaja na grupisanje dijalekata. Retke su velike razlike u okviru jednog
plemena, ali u okviru nahije se ponekad mogu sresti dosta znaajne dijalekatske razlike.
To je u potpunoj saglasnosti s tvrdnjom M. Stevanovia, izreenom u monografiji Istonocrnogorski dijalekat, str. 2, da meu crnogorskim plemenima
postoje izvesne razlike i u jezikim crtama. U jednom plemenu, bilo ono
manje (od svega jedne optine) ili vie (od nekolika sreza) ne raunajui
odive i doseljenike iz drugih plemena i za otro uho i dobro jeziko oseanje razlike su neznatne. Ova se okolnost zgodno iskoriava za podelu govora
u manje dijalekatske grupe i za odvajanje od krajeva koji pripadaju drugim
dijalekatskim oblastima.
72

MATICA, proljee 2011.

www. maticacrnogorska.me

Klasifikacija crnogorskih govora

Teritorija koju su izuavali R. Bokovi & M. Malecki i

Mihailo Stevanovi krajem 20-ih godina XX vijeka poklapa se u
jednom dijelu, ali se njihova klasifikacija prilino razilazi. Kad se
tu doda i klasifikacija crnogorskih govora M. Peikana u pomenutoj njegovoj sintetikoj studiji,36 onda je neslaganje jo vee.
Bokovi & Malecki izdvajaju 4 govorna tipa:
1. cetinjski tip (etiri nahije i priobalje izmeu Boke i Bara);
2. barski tip (Bar s Mrkojeviima i Zupcima);
3. tip govora Kua i Pipera;
4. tip govora plemena Bjelopavlii i Pjeivci.
Stevanovi izdvaja 4 govorne grane:
1. zetsko-podgorika;
2. piperska;
3. kuko-bratonoika;
4. vasojevika.
Peikan izdvaja tri posebna dijalekta:
1. zetsko-gornjopolimski dijalekat (stariji zetski govori
zapadno od Komova, Vasojevii i plavsko-gusinjski kraj) kome
pripadaju:
a) starocrnogorski poddijalekat (obuhvata etiri nahije),
b) primorski pojas,
c) donjozetski pojas (obuhvata prostor koji je pokrivao srednjovjekovni naziv Donja Zeta) u kojem se jasno izdvaja junozetska zona (krajnji jug Crne Gore s fokusom u Mrkojeviima),
d) pojas starijih brdskih govora (teritorija koju je opisao M.
Stevanovi u Istonocrnogorskome dijalektu zajedno s Bjelopavliima i Donjim Pjeivcima), u okviru kojega izdvaja dva tipa:
- pipersko-kuko-bratonoiki, s prisustvom nekih donjozetskih crta,
- bjelopavliko-vasojeviki;
2. crnogorski dio junosandakoga dijalekta (govori iznad
Vasojevia Bihor i okolina Bijelog Polja);
36 Vieti taan naziv tih studija u fusnotama 4, 5 i 12.
www. maticacrnogorska.me

MATICA, proljee 2011.

73

Adnan irgi

3. crnogorski dio novotokavskoga ijekavskog (istonohercegovakoga) dijalekta.37

Neusklaenost pomenutih klasifikacija i glomaznost Peikanovih imenovanja evidentna je. S druge strane, postojea literatura o crnogorskim govorima najee ne ide u prilog pomenutim klasifikacijama. Nema npr. nikakvoga razloga za izdvajanje
posebne piperske govorne grane (kako je uinio Stevanovi), ali
je kuko-piperskome govornom tipu (Bokovi & Malecki) neophodno pridruiti i bratonoiki govor. Kad su u pitanju govori ta tri plemena, najprihvatljivije je njihovo svrstavanje u zajedniki govorni korpus (kuko-pipersko-bratonoiki), kako to ini Peikan. Meutim, ako se ide (prema Peikanovu modelu) ka
izdvajanju zasebnih govornih cjelina u okviru crnogorskih govora prema odreenim mikrostrukturnim osobinama, onda je
neke donjozetske crte potrebno izvrstiti iz kuko-pipersko-bratonoike govorne grane i izdvojiti ih u posebnu zetsko-podgoriku govornu granu, kako je to uradio M. Stevanovi. To
prije svega zbog toga to mjesni govori te grane ne poznaju karakteristini izgovor poluglasnika iz prijethodne grane. Takoe,
nema nikakvoga znaajnijeg razloga za izdvajanje posebne primorske grane koja ne obuhvata govor Bara s okolinom i krajnji
crnogorski jug, kako to ini M. Peikan, jer: a) ti govori ine cjelinu sa njihovim kontinentalnim zaleem; b) zajedno s govorima

37 Za taj posljednji Peikan kae da je sa jaim prisustvom nekih zetskih

crta u graninoj zoni, a inae bez izrazitog diferenciranja govora (Ibid, str.
169). Meutim, graa koju iznose Milija Stani (u dvotomnoj monografiji
Uskoki govor), Jovan Vukovi (u monografiji Govor Pive i Drobnjaka) i
Danilo Vuovi (u monografiji Dialekt Istone Hercegovine) u koliziji je sa
tim stavom jer su neke zetske crte prisutne u mnogo znaajnijoj mjeri u tim
govorima, i ne samo u graninoj zoni nego i duboko u unutranjosti. No slika
o tome bie jasnija kad se izradi Dijalektologija crnogorskoga jezika.
74

MATICA, proljee 2011.

www. maticacrnogorska.me

Klasifikacija crnogorskih govora

zalea skladno se uklapaju u crnogorski naddijalektalni sloj. Svi

oni su ijekavski, a meusobno se razlikuju jedino u akcentu (ba
kao i njihovo zalee), pri emu grad Perast dijeli te govore na
etvoroakcenatske i dvoakcenatske (s izuzetkom troakcenatskih
Lepetana). Povezanost primorskih govora s njihovim zaleem
istorijski je lako objasniti. M. Stevanovi izdvaja vasojeviki
govor u posebnu govornu granu, a M. Peikan tome govoru pridruuje i bjelopavlike govore definiui bjelopavliko-vasojeviki govorni tip. Meutim, na osnovu raspoloive grae moe
se ustvrditi da je tim govorima blizak i donjopjeivaki govor,
pa se moe govoriti o donjopjeivako-bjelopavliko-vasojevikoj govornoj grani. Starocrnogorski poddijalekat (M. Peikan)
uglavnom se poklapa s cetinjskim tipom (R. Bokovi & M.
Malecki), s tim to posljednja dvojica prouavalaca tome tipu s
pravom pridruuju i priobalje izmeu Boke i Bara.
Dakle, svaka je dosadanja podjela crnogorskih govora sporna, i to prije svega iz dva osnovna razloga:
1. zato to se zanemaruje injenica da su crnogorski govori
naddijalektalnoga tipa, tj. da predstavljaju zasebnu cjelinu, a da
se glavne razlike meu njima tiu akcenatskoga stanja;
2. zato to ne postoji zajedniki kriterijum za njihovu podjelu.
Ovaj drugi razlog prirodno proistie iz prvoga, a ve je vieno
da zamjena jata kao osnovni kriterijum za podjelu tokavskih
govora nema veeg znaaja kad su u pitanju crnogorski govori.
S druge strane, ako se za kriterijum uzme akcenatsko stanje mjesnih govora, desie se da se pojedini govori, koji su akcenatski
prilino raznovrsni, poklope u veini drugih osobina.
Ipak, ako se poe od globalne akcenatske situacije, crnogorski
govori mogu se podijeliti na dvije velike skupine: everozapadnu (etvoroakcenatsku) i jugoistonu (dvoakcenatsku). Kao to
se vidi, u toj podjeli zanemarene su pominjane troakcenatske govorne oaze. Meutim, iako Bjelopavlii, Vasojevii i Donji Pjeivci imaju etvoroakcenatski sistem, po nekim drugim svojim
www. maticacrnogorska.me

MATICA, proljee 2011.

75

Adnan irgi

svojstvima (poremeen odnos izmeu padea mjesta i pravca,

sudbina vokalske grupe ao, postojanje dugosilaznoga akcenta na
krajnjem slogu i jo neke sitnije osobine) oni su blii dvoakcenatskim crnogorskim govorima. Situacija je formalno laka kad
je u pitanju crnogorski dio Sandaka jer se on na osnovu ijekavsko-ekavske zamjene jata (premda su odstupanja znatna) moe
izdvojiti u posebnu govornu skupinu, koja je opet po mnotvu
drugih osobina bliska dvijema navedenim skupinama.
Specifine osobine te skupine razvile su se kao posljedica proimanja albanskih, bosanskih i srpskih jezikih osobina s izvornim crnogorskim.
Na osnovu onoga to se iz dijalektoloke literature zna, meu
mjesnim govorima everozapadne govorne skupine nema znaajnijih distinktivnih crta, mada se i tu u okviru pojedinih plemena
mogu markirati odreene specifinosti (premda se i takve specifinosti mogu uglavnom nai u nekim drugim crnogorskim govorima). Isto vai i za skupinu govora crnogorskoga dijela Sandaka.
U okviru jugoistone skupine govorne specifinosti pojedinih
plemena neto su izrazitije. Bez pretenzija na donoenje konane klasifikacije u ovom trenutku, moglo bi se rei da se u okviru jugoistone skupine izdvaja 5 govornih grana (posluimo se
terminologijom M. Stevanovia): 1. podlovenska govorna
grana (teritorija etiri nahije i Crnogorsko primorje od Perasta
do Bara); 2. barsko-mrkojevika govorna grana; 3. kuko-pipersko-bratonoika govorna grana; 4. zetsko-podgorika govorna
grana (kojoj pripadaju i Tuzi s okolinom te govor crnogorske
dijaspore u Vraki i Skadru); 5. donjopjeivako-bjelopavliko-vasojevika govorna grana.
Od te klasifikacije znaajnija je injenica da je broj specifinosti pojedinih govornih grana nesrazmjerno manji od broja
zajednikih crta jugoistone skupine, ba kao to je i broj specifinosti tri navedene govorne skupine (everozapadne, jugoistone skupine i skupine govora crnogorskoga dijela Sandaka) u
76

MATICA, proljee 2011.

www. maticacrnogorska.me

Klasifikacija crnogorskih govora

ogromnom zaostatku u odnosu na broj njihovih zajednikih,

optecrnogorskih jezikih crta. Takoe, vano je istai da jedinice iz navedene podjele crnogorskih govora nipoto ne mogu
biti shvaene kao zasebni dijalekti jer za takav status ne poeduju dovoljan broj zasebnih (ni makro- ni mikro-) specifinosti.
***
Budui da se govori everozapadne Crne Gore tradicionalistiki
esto nazivaju govorima hercegovakoga tipa, odnosno svrstavaju u istonohercegovaki dijalekat, mi emo ove provjeriti
ispravnost takve klasifikacije na materijalu koji nude dijalektolozi to te govore svrstavaju u reeni dijalekat, ali i na osnovu materijala koji je ponuen u pojedinim studijama o tim govorima.
Najbitnija razlika izmeu everozapadnih i jugoistonih crnogorskih govora, kako je ve reeno, tie se akcenatskog stanja
prvi su etvoroakcenatski, a ostale karakterie akcenatsko arenilo: dvolani, trolani i etvorolani akcenatski sistem. Ujedno
je akcenatski sistem i najbitnija osobina koja everozapadne
crnogorske govore vee s govorima istonohercegovakoga
dijalekta. Kolike su slinosti i razlike u ostalim jezikim slojevima, pokuaemo da pokaemo u ovome prilogu.
Prema shvatanjima tradicionalistike serbokroatistike, istonohercegovaki dijalekat u Crnoj Gori zauzima prostor od najsevernijeg zaliva Boke Kotorske, kod Risna, i ide malo ka severu, a zatim ka istoku, isputajui crnogorska plemena i predele
Cuce, Ozrinie, Zagarane, Komane, Bjelopavlie, Bratonoie,
Rovca i Vasojevie, a obuhvatajui Crnogorsku Hercegovinu i
ak severni deo zemljita koje je pripadalo Crnoj Gori do 1878.
god.: Grahovo, Pjeivce, upu, Lukovo, Drobnjak, Uskoke i
Morau. Zatim ova linija ide ka severu obuhvatajui Kolain i
isputajui Bijelo Polje i see Lim juno od Brodareva.38
38 Pavle Ivi, Dijalektologija srpskohrvatskog jezika. Uvod i tokavsko
nareje, Matica srpska, Novi Sad, 1956, str. 130.
www. maticacrnogorska.me

MATICA, proljee 2011.

77

Adnan irgi

Naalost, ispitanost everozapadnih u odnosu na ostale crnogorske govore znatno je manja, pa ne moemo na osnovu raspoloive grae uporediti osobine svih pomenutih plemena s osobinama istonohercegovakoga dijalekta. Ipak, i postojei radovi i
studije dovoljni su da pokau neutemeljenost takve klasifikacije.
ak i materijal koji Pavle Ivi nudi u svojoj Dijalektologiji bio
je dovoljan da inicira sumnju u ispravnost te klasifikacije.
Govorei o osobinama istonohercegovakoga dijalekta, Ivi
ve na poetku konstatuje pre svega, pravilo da je refleks dugog
dvoslono ije, a kratkog jednoslono je, vredi samo za jedan
deo jekavskog terena, uglavnom u istonijim krajevima. Zatim
ukazuje na raznolikost izgovora alternanata staroga na raznim
terenima i nastavlja: Najzad, ima znatan broj govora gde se
nikako ne udaljuje od jednoslonosti (...). U pojedinim govorima
dolazi ak do jotovanja u grupama l i n: ljpo, njsu, kljvka. Prema sadanjem stanju nauke nemoguno je ocrtati tane
izoglose svih ovih pojava.39 No i prema tadanjem stanju nauke
znalo se da se pomenute izoglose ne dotiu crnogorskih dravnih
granica. A kad se uzme u obzir da je zamjena jata, uz akcenatsko
stanje, jedan od osnovnih kriterijuma podjele tokavskih govora,
onda je jasno od kolikoga je to znaaja za klasifikaciju crnogorskih govora jer se pomenute osobine to karakteriu znatan broj
istonohercegovakih govora u Crnoj Gori ne javljaju!
Ako se uzmu u obzir sve dosadanje klasifikacije i sinteze o
tokavskim govorima, onda se kad su u pitanju govori everozapadne Crne Gore lako d uvieti da je najpreciznije od njih
odreenje dijalektologa Asima Peca, iako i njegova podjela ima
manjkavosti jer govore o kojima je rije svrstava u poseban govorni tip istonohercegovakoga dijalekta. U pogledu revizije
shvatanja o govorima everozapadne Crne Gore Asimu Pecu pripada prvijenstvo jer je jo 1976. (rad je tada predat za tampu, a
39 Isto, str. 131-132.
78

MATICA, proljee 2011.

www. maticacrnogorska.me

Klasifikacija crnogorskih govora

objavljen je 1981) utvrdio da je rije o prijelaznim govorima. Utoliko je vie neobina injenica da je rad u kojem je tu reviziju iznio,
premda pod neutralnim naslovom Prilog prouavanju prelaznih
govora,40 ostao gotovo nepoznat i bez uticaja na kasnije podjele
tokavskih, a naroito crnogorskih govora. I tu se pokazalo da u
prihvatanju teza presudan uticaj ima ne njihova nauna odrivost
ve jaina autoriteta koji ih je postavio. A da je Pavle Ivi bio autoritet u ondanjoj serbokroatistici, nije potrebno dokazivati.
Peco kae: moglo bi se rei da se prelaznim moe nazvati
onaj govor u kojem se ukrtaju krajnji izdanci pojedinih izoglosa koje su relevantne za susjedne govore, a iji broj i gustina
nikako ne dostiu broj i gustinu tih osobina u govorima koji su
matini za navedene izoglose.41 Navodei zatim 24 glavnije
osobine istonohercegovakoga dijalekta,42 Peco ukazuje da
40 Asim Peco, Prilog prouavanju prelaznih govora, Radovi, ANUBiH,
knj. LXX, Sarajevo, 1981, str. 4351. (+27 karata).
41 Isto, str. 46.
42 Peco izdvaja ove osobine istonohercegovakoga dijalekta: 1. ijekavska
zamjena jata; 2. r > rje: izgorjeti, grjehota; 3. nastavci starih tvrdih osnova u
zamjeniko-pridjevskoj promjeni: naijem, ovijem, vruijem, dobrijem; 4. prisutni su samo neko, neto; 5. nejednako zastupljena jotacija suglasnika n, l, t, d, s,
z, c, p, b, m, v; 6. -ao > -o; 7. prisustvo fonema h i f; 8. hv > f/v; 9. sekvence plj,
blj, mlj, vlj (bez obzira na porijeklo) mogu alternirati sa pj, bj, mj, vj; 10. sonant j
je postojan glas, i u inicijalnome poloaju; 11. uva se finalno -; 12. mjestimino zastupljena sibilarizacija tipa Anci, Juzi; 13. grupe sl-, zl-, sn-, zn- su neizmijenjene; 14. infinitiv na -ti i -i; 15. etvorolani akcenatski sistem; 16. muka
imena tipa Jovo, Rade imaju promjenu Jovo Jova Jovu; Rade, Rada, Radu;
17. prisvojni pridjevi na -ov od takvih imena; 18. deklinacija kao u standardnome
jeziku, osim u pograninome pojasu uz Crnu Goru e se javljaju primjeri tipa
Osto je u Crnu Goru; 19. dat. i lok. jedn. linih zamjenica su kao i u standardnome jeziku, osim u pojasu uz crnogorsku granicu e se javlja mene, tebe, sebe; 20.
javljaju se enklitike ni, vi, ne, ve; 21. pokazne zamjenice ovi, ta, oni; 22. imperfekat je poznat ali je u rijetkoj upotrebi; 23. pored konstrukcije ore plugom, javlja se i ore s plugom; 24. obilje orijentalne leksike. Asim Peco, Ibid., str. 48-49.
www. maticacrnogorska.me

MATICA, proljee 2011.

79

Adnan irgi

granica rasprostranjenja ovih izoglosa na istok mogla bi se

vezivati za dananju republiku granicu prema SR Crnoj Gori.
Istina, od ranije je poznato, republike granice ne moraju biti u
isto vrijeme i govorne granice. To vrijedi i za ovaj govor, ali je
istina i to da najvei broj istonohercegovakih izoglosa ide uz
tu granicu, i zato sam ja u svom radu o istonohercegovakom
govoru iao za tom, republikom granicom. ini mi se i ne bez
razloga. (...) Ima dosta izoglosa koje su karakteristine za istonije ijekavske govore, one u granicama SR Crne Gore, za koje
ne znaju govori istone Hercegovine. Upravo je to i povod da se
o tim govorima kae neto vie, ali ne kao o govorima koji ine
integralnu cjelinu sa istonohercegovakim govorom nego kao
o govorima prelaznog karaktera, o govorima ija je struktura, ili
veeg njihovog dijela, proeta osnovnim novotokavskim osobinama i koji su u razvitku deklinacije i u akcentuaciji imali isti
evolutivni razvoj kao i ostali govori hercegovakog tipa, ali koju
su, uz to, trpjeli izvjesne uticaje arhainijih ijekavskih govora,
onih zetskog tipa. Istina je da se i ti govori, ili onaj zapadniji njihov dio, u srpskohrvatskoj dijalektologiji najee nazivaju istonohercegovakim govorima. (...) Ali je, uz to, tana i konstatacija da se u ovim govorima javljaju i neke izoglose ija je matina baza u arhainijim ijekavskim govorima, onima zetskog tipa. To, dalje, govori da su neke zetske osobine u svom rasprostiranju na zapad stizale skoro sve do granica dananje Hercegovine. Neke od njih su mogle biti raznesene i migracijama, a neke
predstavljaju organski kontinuitet zetskih govora. (...) Ali, ponavljamo ima u toj zoni, kao i u svim govorima zapadne Crne
Gore, osobina koje ne nalazimo u govorima dananje istone
Hercegovine, pa ni Hercegovine kao govornog podruja.43
Meu everozapadnim crnogorskim govorima Peco izdvaja govore Pive, Drobnjaka, Uskoka i Nikia s Rudinama u kojima su
istonohercegovake govorne osobine prisutnije nego u ostalim
43 Isto, 49-50.
80

MATICA, proljee 2011.

www. maticacrnogorska.me

Klasifikacija crnogorskih govora

govorima toga tipa, to objanjava injenicom da su navedeni

predjeli zapadne Crne Gore imali dosta ive veze sa istonom
Hercegovinom, naroito sa Gackom, i da su iz tih hercegovakih
predjela ovamo unoene mnoge izoglose koje karakteriu istonohercegovaki govorni tip.44 Stoga emo navesti vanije crte
upravo tih govora koje Peco izdvaja kao najblie istonohercegovakome dijalektu da bi se uvielo da se one najveim dijelom
ne poklapaju s onima koje su tipine za taj dijalekat, odnosno da
su podudarne s osobinama ostalih crnogorskih govora.
Govor Pive i Drobnjaka opisao je 1938. godine Jovan
Vukovi.45 Meu osobine koje taj govor veu za ostale crnogorske govore, odnosno koje ga najveim dijelom odvajaju od
istonohercegovakoga dijalekta, spadaju npr.:
- nepostojanje glasova h i f, ije poznavanje Peco navodi kao
jednu od tipinih osobina istonohercegovakih govora;
- sekundarna (i)jekavica (poijevati, podumijenta, kielo, kielina, eroma, vodijer, putijer, kosijer);
- ekavizmi tipa zenica, cesta;
- iako je za Pivu i Drobnjak karakteristino saimanje ao > o,
ipak Vukovi biljei u pojedinim selima, naroito kod starijeg
ivlja, promjenu drukijega smjera koja je tipina za veinu
crnogorskih govora ao > a;
- promjena m > n u primjerima tipa monad, krnka, slanka;
- jotacija u grupama svje, cvje, dvje > e, e, e: etovati,
edok, meed, etati, etko;
- finalne grupe -st, -t uproavaju se gubljenjem posljednjeg
suglasnika: boles, rados, alos, pri, pregr; ta se promjena javlja i u infinitivu bez krajnjeg -i: mus, kras, gris;
- suglasnici t i d gube se ispred -stvo: brastvo, srestvo;
- alternacija : j i : j u finalnom poloaju: poj, doj, rej, goj, noj;
44 Isto, str. 50.
45 Jovan Vukovi, Govor Pive i Drobnjaka, Junoslovenski filolog, knj.
XVII, Beograd, 19381939.
www. maticacrnogorska.me

MATICA, proljee 2011.

81

Adnan irgi

- v umjesto h izmeu dva vokala od kojih je jedan u: duvan,

suvo, uvar, uvoditi;
- jotacija labijala: pljesma, nevljesta, umljet;
- glasovi i u hipokoristicima;
- -iji > -i: i;
- i ispred nj > t i d: potkutnjica, notnji, notnjik, mednjik,
votnjak;
- promjena rat rati;
- produktivnost sufiksa -le u graenju hipokoristika: Vule,
Jole, Bele;
- enska imena na -ica u vok. jed. imaju -a;
- oblici zamjenica mene, tebe, sebe u dativu i lokativu jednine;
- pokazne zamjenice ovaj, taj, onaj upotrebljavaju se u obliku
ovi, ta, oni;
- uvijek je viu i velju u 1. licu jednine prezenta tih glagola;
- imperfekat i aorist su vrlo esti;
- uobiajeni su prilozi tipa kudije, ovudije, onudije;
- instrumental orunik s prijedlogom s/su: s ovom ekirom se
ne sijee;
- upotreba akuzativa s prijedlozima u i na uz glagole mirovanja (umjesto lokativa): Bijo sam u Nii. Nainijo kulu na Pie;
- esta upotreba pripovjedakoga imperativa: edi, edi, do
mrkla mraka. eki ja tamo, eki, a tebe nema itd.
Zahvaljujui poznatome crnogorskom dijalektologu Miliji Staniu, uskoki govor najbolje je i najdetaljnije opisani crnogorski govor (o njemu je objavljena dvotomna studija46 i dvotomni rjenik47 te posebna studija o uskokome akcentu48). Navedimo i
46 Milija Stani, Uskoki govor, Tom I, Srpski dijalektoloki zbornik, knj
XX, Rasprave i graa, Beograd, 1974; Stani, Milija. Uskoki govor, Tom
II, Srpski dijalektoloki zbornik, knj XXII, Beograd, 1976.
47 Milija Stani, Uskoki rjenik, I i II, Nauna knjiga, Beograd, 1990. i 1991.
48 Milija Stani, Uskoki akcenat, Srpski dijalektoloki zbornik, knj.
XXVIII, Beograd, 1982, str. 63191.
82

MATICA, proljee 2011.

www. maticacrnogorska.me

Klasifikacija crnogorskih govora

ove neke vanije osobine uskokoga govora koje se javljaju i u

drugim crnogorskim govorima, a uglavnom su atipine za istonohercegovaki dijalekat. U reenoj Stanievoj dvotomnoj studiji o
uskokome govoru nalazi se obilje takvih osobina:
- nepostojanje glasova h i f;
- iako je tipino saimanje ao > , nije nepoznata u nekim selima ni pojava ao > a;
- promjena m > n u primjerima tipa monad, krnka, slanka;
- dosljedno sprovedena jekavska jotacija u svim pozicijama:
neelja, oelo, ueti, vreti, capeti, iesti, ielica, ever, eeti, epanica, edilo, elokupan, vljera, vljetar, grmljeti, umljeti,
trpljeti, dospljeti, bljeati, obljesiti;
- jotacija u grupama svje, cvje, dvje > e, e, e: etovati,
etencija; edok, Meed, etati, etulja;
- r > re: ree, pregoreti, a saglasno tome se j gubi iza palatala , i : boe, boi, tuela, narue, zei, ovi, mii;
- ijekavski oblici tipa slijevati, poijevati, snijevati, noijevati;
- sekundarna (i)jekavica i u primjerima tipa eromag, eromaica, kielica, raskieliti, vodijer, putijer, potijer, kosijer;
- esta upotreba glasova i u hipokoristicima: Gao, Daan,
Veo, Buka, Duko, Peko, ole, ale, ako;
- nestabilnost sonanta j u intervokalnim pozicijama e je prvi
vokal i: Ikonija, Mijajlo, galijot;
- -iji > -i: i, pogani, radi;
- finalno - i - > -j: pomoj, izaj, naj, moj, oj, nej, noj, svuj,
goj, kuj, kogoj;
- disimilacija tipa mlogo, guvno, tavnica;
- -nji > -tnji: kutnji, notnjo, pomotnjik, notnjik, gatnjik;
- gubi se krajnji suglasnik u finalnim grupama -t, -st, -zd:
plas, brs, prs, es, vlje, pri, baz, groz, droz, a tako je i u infinitivu: jes, tres, ies, saes;
- suglasnici t i d gube se ispred -stvo: brastvo, srostvo, kmestvo, srestvo, gospostvo;
www. maticacrnogorska.me

MATICA, proljee 2011.

83

Adnan irgi

- neizdiferenciranost upotrebe instrumentala s prijedlogom s i

bez njega: Poeko se s noem;
- sasvim obina i esta upotreba aorista i imperfekta;
- upotreba akuzativa s prijedlozima u i na uz glagole mirovanja (umjesto lokativa): ivi u Korita. Bog na nebo, a ljudi na
zemlju (uz upotrebu tipinu za standardni jezik);
- esta upotreba pripovjedakoga imperativa: Ja osedlaj
konja, obljesi jednu obravnicu za kranu, pa pojai itd.
Jedan od prvih detaljnije izuenih crnogorskih govora, kako je
ve istaknuto, jeste onaj koji je Danilo Vuovi nazvao dialektom Istone Hercegovine49 i u njemu takoe nalazimo obilje
49 Danilo Vuovi, Dialekt Istone Hercegovine, Srpski dijalektoloki
zbornik, knj. III, Srpska kraljevska akademija, Beograd Zemun, 1927, str.
171. Budui da naslov studije ne ukazuje jasno na teren iji je govor ta studija obuhvatila, neophodno je odrediti njegove granice. Na str. 3 Vuovi ukazuje da se taj dialekt prostire na istoku od linije Trebinje Bilea Gacko,
na terenu koji se obino naziva Starom Hercegovinom. Zatim opisuje teren na
kojem je vrio ispitivanja i kae: obiao sam kako mesta blie okoline Nikia
tako i plemena Grahova, Banjana, Rudina i Golije. Niki, sa selima nikiske upe i polja, ima unekoliko prirodnu granicu, i odvojen je planinskim lancima od pomenutih plemena. Poevi sa istone strane, granica bi se kretala
planinama i planinskim vencima ovim redom: Buhavice, Prekornica, planine
nikiske upe, koje ju potpuno zatvaraju, zatim: Vojnik i Javorak sa severa, Njego i Zla Gora sa zapada, a Budo i Planinca zatvaraju nikisko polje
sa june strane. Varo Niki je na sredini polja, a unekoliko ispod samih planinskih lanaca poreana su sela i zaseoci. Skoro potpuno odvojena, na severoistonoj strani Nikia, nalaze se sela nikiske upe: Morakovo, Staro Selo,
Bjeloevina, Jugovii, Kuta, Liverovii, Zagrad i Oblatno. U samim planinskim udolinama, bez prirodnog izlaza u polje, nalaze se sela: Brno (ist. od
Nikia), Laz (severoist.), Dragovoljii i Orah (severno), ipano i Duga
(severozapadno) i gdegde koji zaselak rasturen ovde-onde po dolinama i rasedima brdskim. Iz pomenutih sam sela i uveo ponajvie materiala u svoj rad, jer
84

MATICA, proljee 2011.

www. maticacrnogorska.me

Klasifikacija crnogorskih govora

osobina tipinih za ostale crnogorske govore, a nepoznatih ili

atipinih za istonohercegovaki dijalekat:
- nepostojanje glasova f i h (h se javlja samo po izuzetku);
- sekundarna (i)jekavica tipa kieo, eromah, vodijer, putijer,
pastijer, kosijer, u glagolima tipa poijevati, sakrijevati, u imenicama npr.: bolijes, golijet, Bokijelj, podumijenta, rukovijet;
- vokalska grupa ao saima se (pored o) u a: doa, poa,
gleda, uba, kota, ranik;
- sporadino se javlja specifina zamjena poluglasnika;
- dosljedno izvrena jotacija suglasnika d, t, c, s, z: eeti, oeljati, ever, erati, eiti, poera, edilo, epanica, proep,
eme, pai, ajan, paaluk, iesti, koi, iedna;
- jotacija svje > e, cvje > e: edok, edodba, proeta, etati, etko, etna;
- jotacija labijala: pljesma, dospljeti; pljena, obljed, bljesnilo,
obljeruke, mljesec, grmljeti, mljeseina, vljera, ivljet, vljeit;
- suglasnici i su obini i optezastupljeni glasovi i, osim
kao produkt jekavske jotacije, javljaju se i kao rezultat jednaenja po mjestu tvorbe: ierati, iikati te u hipokoristicima tipa
Miko, Mia, Goko, ela, elina;
mi izgleda da su u nekom pravcu dobro, moe se rei i potpuno, ouvali svoje
tipino izgovaranje. Od sela iz kojih sam po neto uzimao i unosio u svoj rad
jesu: Ozrinii, Gornje Polje, Miloani, Brezovik i Zavrh. Vuovi dalje objanjava da ostala sela (Glibavac, Mokra Njiva, Brezovik, Koani, Stube,
Riani, Straevina, Studenci) nije ispitivao jer u njima crnogorski zbore
budui da je rije o doljacima iz eklia, Cuca, eva itd. koji su naselili
begovska imanja po zauzeu 1877. godine. Pored nekoliko golijskih zaselaka, Vuovi je obiao i sela i zaseoke Banjana, Grahova i Rudina: Grahovo
(varoica), Spila, Viluse; Rijeani, Balosave, Broanac, Dolovi; Petrovii,
Drpe, Klenak, Tupan (Donji i Gornji), Velimje (varoica), Miljanii, Duboke
(Donje i Gornje), Koprivice, Crkvice, Mirkovii i Macavare. (...) Stanovnitvo
je ovog kraja uopte dosta staro, tako da nam ovde nije potrebno s te strane
nita naroito govoriti, poto ono ini potpunu etnografsku celinu.
www. maticacrnogorska.me

MATICA, proljee 2011.

85

Adnan irgi

- u nekim leksemima javlja se (alternativno sa z) suglasnik

(dz): biin, mnoina, bronin;
- djelimino je zastupljeno gubljenje sonanta j iza palatala i
: narue, podrue, obiljee, boi;
- umjesto finalnoga i javlja se -j: poj, doj, moj, kuj, nikuj, goj;
- m > n u primjerima tipa: pantim, konija, sinsija, mone;
- disimilacija: mlozina, tamnjan, tavnica, dimno;
- mjestimino se javlja i promjena sn > n, zn > n, sl > l, zl
> l: nijevat, nam, milim, u li as;
- metateza: crvka, cukati, neokle;
- uproavanje suglasnikih grupa -st, -t, -d, -zd u finalnom
poloaju: milos, rados, pla, vlje, groz, Gvoz, da, i u infinitivu: mus, ves, jes, gris, izis;
- oblici zamjenica mene, tebe, sebe u dativu i lokativu jednine;
- pokazne zamjenice ovaj, taj, onaj upotrebljavaju se u obliku
ovi, ta, oni;
- uvijek je viu i velju (nekad i kumlju) u 1. licu jednine prezenta tih glagola;
- analoki oblici tipa laati, meati, obrati;
- prilozi tipa ovudije, tudije, kudije, onudijen, svukudijen;
- genitiv esa;
- vokativ vieslonih enskih imena na -ica ima oblik nominativa;
- upotreba prijedloga s uz instrumental orunik: Gleda sam s
oima;
- esta upotreba prijedloga su: su pet ljudi, su im, su to;
- upotreba akuzativa uz prijedloge na, u, o, pod, pred, nad, za
uz glagole mirovanja: Bio sam u Dugu. Spava pod kuu. Bio
sam u grad;
- esta upotreba pripovjedakoga imperativa: ja tu eki, eki,
a njega nema;
- vrlo aktivan imperfekat i aorist;
- specifina kongruencija tipa: Poeraj te dva ovna. Donesi mi
one pet motika. Poto su ove dva tovara. itd.
86

MATICA, proljee 2011.

www. maticacrnogorska.me

Klasifikacija crnogorskih govora

Kao to se na osnovu iznijetoga spiska jezikih karakteristika

moe vieti, razlike izmeu everozapadnih crnogorskih govora
i govora istonohercegovakoga dijalekta mnogo su vee nego
to se to (tradicionalno) istie. Ako se izuzme akcenatsko stanje
tih govora, sa sigurnou se moe utvrditi da oni ine dio crnogorskog koine sloja, tj. da su neodvojivi od crnogorskih govora
kao cjeline jer meu navedenim osobinama ne postoji nijedna
koja se ne javlja u crnogorskim arhainijim govorima, tj. u
govorima jugoistone Crne Gore. A ako je takvo stanje u navedenim govorima koje Peco izdvaja kao najbliskije istonohercegovakome dijalektu, onda nije potrebno naglaavati koliko se
od toga dijalekta razlikuju oni crnogorski govori koji su teritorijalno blii tzv. zetsko-lovenskom dijalektu ili koji se s njim granie. Stoga je nejasno kako se i sam Asim Peco u svojemu
Pregledu srpskohrvatskih dijalekata,50 uprkos onome to je u
citiranome radu iznio, odluio da everozapadne crnogorske
govore smjesti meu ijekavske govore hercegovakog tipa van
granica Hercegovine51 iako ih je opisao kao poseban severozapadnocrnogorski govorni tip. O neodrivosti takvoga postupka svjedoi i njegova konstatacija da govori zapadne Crne
Gore imaju vei broj osobina za koje ne znaju govori dananje
istone Hercegovine, ni Hercegovine uopte, to tim govorima
daje posebno mesto u sklopu ijekavskih govora. Upravo, severozapadnocrnogorski ijekavski govori (oni sa etvoroakcenatskim sistemom i novijim oblicima deklinacije) pored niza osobina koje ih veu za ijekavske govore dananje Hercegovine
znaju i za vei broj izoglosa koje su tipine za ijekavske govore
zetsko-junosandakog tipa.52 Ako se ima u vidu da je Peco
50 Asim Peco, Pregled srpskohrvatskih dijalekata, Nauna knjiga, Beograd,
1978.
51 Isto, str. 7479.
52 Isto, str. 75.
www. maticacrnogorska.me

MATICA, proljee 2011.

87

Adnan irgi

svoj rad o pomenutim govorima napisao 1976. godine i uz njega

ak priloio tabelu krupnijih distinktivnih osobina izmeu tih
govora i govora zetskoga tipa, onda naknadno zanemarivanje
(1978) rezultata do kojih je tu doao i priklanjanje tradicionalistikoj podjeli (koju je sam indirektno opovrgao) ponovo pokazuje koliko je jak bio uticaj Pavla Ivia kao doskoranjeg (?)
autoriteta u srpskohrvatskoj dijalektologiji; jai ak i od naune argumentacije koja ga opovrgava!
Tradicionalizmu u klasifikaciji crnogorskih govora nije se
oteo ni Milija Stani uprkos potpunoj upuenosti u stanje tih
govora. Iako je u studijama o uskokom govoru izloio obilje
karakteristika koje taj govor vezuju za ostale crnogorske govore
a odvajaju od istonohercegovakoga dijalekta (izuzev akcenta),
on je ustvrdio: Uskoci, Drobnjak, Piva, nikiki kraj i sl. sve
su to, kao to je poznato, delovi nekadanje Hercegovine i tek su
od Berlinskog ugovora (1878) pripali Crnoj Gori. Oni su time
administrativno, politiki prestali da budu delovi Hercegovine,
ali su i dalje u nauci shvatani kao crnogorska Hercegovina. A to
se tie narodnih govora, stvar se nije takorei ni za dlaku promenila sve pomenute oblasti ostale su i dalje u okviru onoga
to obuhvata pojam istonohercegovaki govori. Prema tome,
govor koji je opisao D. Vuovi (Dialekt Istone Hercegovine,
SDZb III, 1927) samo je jedan od istonohercegovakih govora,
kao to je jedan od njih i govor koji je i sam Peco ispitao, kao
to se ni za uskoki govor ne moe nita drugo rei do istonohercegovaki.53 Ako se zna da su Uskoci svoju teritoriju poeli naseljavati tek u XVIII vijeku i da je do poveanoga uskakanja dolo naroito krajem XVIII i poetkom XIX vijeka te da
su uskakali uglavnom s dananje crnogorske teritorije (Rudine,
Markovina, Gornja Moraa, evo, upa nikika, Ozrinii,
53 Milija Stani, Uskoki govor, Tom I, Srpski dijalektoloki zbornik, knj
XX, Rasprave i graa, Beograd, 1974, str. 59.
88

MATICA, proljee 2011.

www. maticacrnogorska.me

Klasifikacija crnogorskih govora

Gornje polje, Piva, Rovca, Kolain, Vasojevii, Kui, Donja

Moraa; izuzetak su jedino 4 porodice iz Gacka i jedna iz
Foe)54 u potpuno planinski, zabaen i teko prohodan kraj na
niiju zemlju i ni pod ijom upravom e je bilo ljudi i ena
iji je itav ivot protekao u vidokrugu od desetinu-dve kilometara; uskoke veze sa spoljnim svetom bile su vrlo retke i neredovne,55 ako se tome doda i injenica da taj govor poeduje gotovo sve optije crnogorske jezike osobine onda se mora
odbaiti klasifikacija po kojoj on pripada govorima istonohercegovakoga tipa. To je ba kao i govor Pive, Drobnjaka, nikikoga kraja te ostali govori everozapadne Crne Gore crnogorski govor s etvorolanim akcenatskim sistemom. Ne moe
se samo na osnovu etvoroakcenatskoga sistema neki govor proglasiti hercegovakim ako se zna da u njemu nema najbitnijih
osobina hercegovakih govora, a posebno zbog toga to su oba
uzlazna akcenta (uz silazne, naravno) prisutna i u nekim drugim
crnogorskim govorima koji se ni u tradicionalistikim klasifikacijama ne svrstavaju u govore hercegovakog tipa.56

54 Isto, str. 12-13. Stani izdvaja najvanije pravce uskokog doseljavanja:

nikiki kraj i iz Prekotare, a navanije meustanice: Gornja Moraa i kolainski kraj.
55 Isto, str. 915. Nikiki, pljevaljski i kolainski Pazar bili su, dakle, jedina mesta gde se Uskok mogao sresti (...). Sem toga, odlazili su Uskoci ponekad, vrlo retko, i jo dalje do Kotora, Risna ili kog drugog primorskog mesta
(...) i do Cetinja, iz kakvih sudskih, azbenih i sl. pobuda (str. 15). Sve to
jasno ukazuje ne samo na uskoko porijeklo nego i na teritoriju na koju su,
osim na same sebe, bili usmjereni. A kad se sve to, uz jezike osobine u prvom
redu naravno, uzme u obzir, onda postaje oigledna neodrivost svrstavanja
toga govora u govore hercegovakoga a ne crnogorskog tipa.
56 Mitar Peikan, Jedan opti pogled na crnogorske govore, Zbornik za
filologiju i lingvistiku, XXI/1, Matica srpska, Novi Sad, 1979.
www. maticacrnogorska.me

MATICA, proljee 2011.

89

Adnan irgi

I da zakljuimo: Navedena analiza potvruje ispravnost stava

Vojislava P. Nikevia o postojanju optecrnogorskoga jezikog
sloja i o neodrivosti podjele crnogorskih govora na dva strogo
odijeljena dijalekta. I oni govori koji se u takvim podjelama istiu
kao izrazito hercegovaki imaju mnogo vie optecrnogorskih nego istonohercegovakih osobina. Stoga njihov dosadanji (tradicionalistiki) tretman treba odbaiti kao neutemeljen. To to se u
tim govorima javljaju i neke hercegovake osobine samo potvruje odavno poznatu injenicu da se jezike i dijalekatske granice samo po izuzetku poklapaju s dravnim granicama, odnosno da se
izvjesne istonohercegovake izoglose zavravaju u Crnoj Gori. U
naem je sluaju to pogotovo prirodna stvar jer je rije o govorima
koji pripadaju istome jezikom sistemu (tokavskom) i uz to se nalaze u bliskome suedstvu, pa bi bilo teko ne pretpostaviti izvjesna podudaranja u graninome pojasu navedenih govora (istonohercegovakih i everozapadnih crnogorskih). Akcenatski sistem i
zamjena jata kao dva osnovna kriterijuma u podjeli tokavskih
govora u ovom sluaju ne daju valjane rezultate. Crnogorski su govori (osim po izuzetku) (i)jekavski, ba kao i istonohercegovaki.
A pojedini crnogorski govori koji se tradicionalistiki svrstavaju u
govore zetskog tipa, poput npr. bjelopavlikoga, vasojevikog,
donjopjeivakog i sl., imaju i etvorolani akcenatski sistem, a po
zamjeni jata i svim ostalim osobinama uklapaju se u crnogorske
govore s dvolanim akcenatskim sistemom. Da bi se utvrdila pripadnost pojedinih govora odreenoj grupi ili dijalekatskom tipu,
mnogo su bitnije izoglose osobina koje su u tome govoru javljaju.
A to je upravo ono na to je skrenuo panju Asim Peco u citiranome radu o prijelaznim govorima. Bitno je, dakle, odrediti arite
pojedinih pojava. O tome svjedoi i spisak osobina koje Peco navodi kao tipine za istonohercegovaki dijalekat. To to se u njemu npr. javljaju oblici zamjenica mene, tebe, sebe ili poremeen
odnos akuzativa i lokativa (uz crnogorsku granicu) ne znai da te
dvije osobine nijesu vie optecrnogorske ve da kraj tih izoglosa
nije ogranien crnogorskom dravnom granicom. Postojanje svih
bitnijih optecrnogorskih jezikih osobina (atipinih za istonohercegovaki dijalekat) u everozapadnim crnogorskim govorima
90

MATICA, proljee 2011.

www. maticacrnogorska.me

Klasifikacija crnogorskih govora

najbolji je pokazatelj da ti govori pripadaju crnogorskom a ne

hercegovakom govornom tipu. to se akcenatskih podudaranja
tie, ona jesu znaajna ali ne mogu biti i odluujua. Stoga se za
everozapadne crnogorske govore odreenje istonohercegovaki
mora konano naputiti.

CITIRANA LITERATURA
Bokovi, Radosav & Malecki, Mjeislav. Istraivanja dijalekata
Stare Crne Gore s osvrtom na susedne govore, Glasnik Odjeljenja
umjetnosti CANU, br. 20, Podgorica, 2002.
irgi, Adnan. O klasifikaciji crnogorskih govora, Lingua
Montenegrina, br. 2, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje
Vojislav P. Nikevi, Cetinje, 2008.
irgi, Adnan. Revizija podjele crnogorskih govora, Lingua
Montenegrina, br. 3, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje
Vojislav P. Nikevi, Cetinje, 2009.
upi, Drago. Bibliografija govora Crne Gore, Crnogorski
govori. Rezultati dosadanjih ispitivanja i dalji rad na njihovom prouavanju, Zbornik radova, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti,
Titograd, 1984.
Dedijer, Jevto. Hercegovina, Srpska knjievna zadruga, Beograd,
1909.
Hamm, Josip. Crnogorsko T, D + JAT > E, E, Crnogorski
govori. Rezultati dosadanjih ispitivanja i dalji rad na njihovom prouavanju, Zbornik radova, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti,
Titograd, 1984.
Ivi, Pavle. Dijalektologija srpskohrvatskog jezika. Uvod i tokavsko nareje, Matica srpska, Novi Sad, 1956.
Ivi, Pavle. Osvrt na lingvistike metode dosadanjih prouavanja crnogorskih narodnih govora, Crnogorski govori. Rezultati dosadanjih ispitivanja i dalji rad na njihovom prouavanju, Zbornik radova, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, Titograd, 1984.
www. maticacrnogorska.me

MATICA, proljee 2011.

91

Nikevi, Vojislav P. Crnogorski interdijalektalni/naddijalektalni

(koine) standardni jezik u knjizi Jezike i knjievne teme, Institut za
crnogorski jezik i jezikoslovlje, Cetinje, 2006.
Nikevi, Vojislav P. Crnogorski jezik, Tom II (od 1360. do 1995.
godine), Matica crnogorska, Cetinje, 1997.
Peco, Asim. Pregled srpskohrvatskih dijalekata, Nauna knjiga,
Beograd, 1978.
Peco, Asim. Prilog prouavanju prelaznih govora, Radovi,
ANUBiH, knj. LXX, Sarajevo, 1981.
Peikan, Mitar. Jedan opti pogled na crnogorske govore, Zbornik
za filologiju i lingvistiku, XXI/1, Matica srpska, Novi Sad, 1979.
Pulevi, Vuki. Glasovi i u crnogorskoj toponimiji, Lingua
Montenegrina, br. 1, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje
Vojislav P. Nikevi, Cetinje, 2008.
Reetar, Milan. tokavski dijalekat, Matica crnogorska, Podgorica
2010.
Stani, Milija. Uskoki akcenat, Srpski dijalektoloki zbornik,
knj. XXVIII, Beograd, 1982.
Stani, Milija. Uskoki govor, Srpski dijalektoloki zbornik,
Institut za srpskohrvatski jezik, Beograd, Tom I, knj. XX, 1974.
Stani, Milija. Uskoki govor, Tom II, Srpski dijalektoloki
zbornik, knj XXII, Beograd, 1976.
Stani, Milija. Uskoki rjenik, I i II, Nauna knjiga, Beograd,
1990. i 1991.
Stevanovi, Mihailo. Gramatika srpskohrvatskog jezika za vie
razrede gimnazije, etvrto izdanje, Obod, Cetinje, 1962.
Stevanovi,
Mihailo.

Istonocrnogorski
dijalekat,
Junoslovenski filolog, knj. III, Dravna tamparija Kraljevine
Jugoslavije, Beograd, 1933-1934.
Stojanovi, Jelica. Identitet i status srpskog jezika u Crnoj Gori,
Zbornik radova Jezika situacija u Crnoj Gori norma i standardizacija, CANU, Podgorica, 2008.
Vukovi, Jovan. Govor Pive i Drobnjaka, Junoslovenski filolog, knj. XVII, Dravna tamparija Kraljevine Jugoslavije, Beograd,
1938-1939.
Vuovi, Danilo. Dialekt Istone Hercegovine, Srpski dijalektoloki zbornik, knj. III, Srpska kraljevska akademija, Beograd Zemun,
1927.
92

MATICA, proljee 2011.

www. maticacrnogorska.me