1

Naslov originala
Guillaume Musso
CENTRAL PARK

Copyright X0 Editions, 2014.

Copyright za Crnu Goru, NOVA KNJIGA 2014.
2

GIJOM MUSO

CENTRAL PARK
Roman
Prevela
Gorica Todosijevi

NOVA KNJIGA
Podgorica 2014
3

Stvari koje vam izmiu imaju veu vanost

od onih koje posjedujete
Somerset Moem

PRVI DIO
Vezani lisicama

1
Alisa
Vjerujem da u svakom ovjeku postoji neki drugi ovjek.
Nepoznati ovjek, Zavjerenik, Prepredenjak.
Stiven King
Najprije silovit i otar nalet vjetra udara u lice.
Blago utanje lia. Udaljeni ubor potoka. Tihi cvrkut ptica. Prvi zraci
sunca koji se naziru kroz veo jo sputenih onih kapaka.
Potom pucketanje granja. Miris vlane zemlje. One na kojoj truli lie.
Gusti i moni zapisi sivog liaja.
Neto dalje, neodreeno i neskladno brujanje, kao u snu.
Alisa efer je s tekoom otvorila oi. Zasljepljivala ju je svjetlost dana
koji se tek raa, jutarnja rosa vlaila joj je odjeu. Oblivena ledenim znojem,
cvokotala je. Grlo joj je bilo suvo, a u ustima je imala snaan ukus pepela.
Zglobovi su joj bili umrtvljeni, udovi ukoeni, duh otupio.
Kad se podigla, shvatila je da lei na jednoj rustinoj klupi od sirovog
drveta.
Odjednom je sa zaprepaenjem otkrila da je tijelo mukarca, krupno i
robusno, sklupano uz njen bok i da svom teinom nalijee na nju.
Alisa je vrisnula i srce je naglo poelo ubrzano da joj lupa. U pokuaju
da se oslobodi, sruila se na zemlju, zatim se na isti nain uspravila. Tek
tada je primijetila da joj je desna ruka vezana lisicama za lijevu ruku tog
nepoznatog ovjeka. Ustuknula je, ali ovjek je i dalje ostao nepokretan.
Sranje!
Srce joj je snano udaralo u grudima. Bacila je pogled na sat: brojanik
njenog starog Pateka je bio izgreban, ali mehanizam je i dalje radio i
kalendar na njemu je oznaavao: utorak 8. oktobar, 8 asova.
Zaboga! Ali gdje sam ovo, zapitala se, briui rukavom znoj sa lica.
Pogledala je oko sebe da bi procijenila situaciju. Nalazila se usred
pozlaene jesenje ume, sa svjeim i gustim umskim rastinjem i
raznovrsnim biljem. Divlji i tihi proplanak okruen hrastovima, gustim
bunjem i stjenovitim breuljcima. Nigdje nikoga, a s obzirom na okolnosti,
tako je bez sumnje bilo poeljnije.
Alisa je podigla pogled. Svjetlost je bila lijepa, blaga, gotovo nestvarna.
Svjetlucavi zraci su se probijali kroz lie ogromnog plamenog bresta ije je
korijenje izbijalo na povrinu pokrivaa od vlanog lia.
uma u Rambujeu, Fontenblo,Vensenska uma, nagaala je u sebi.

Impresionistika slika kao sa razglednica ija je idilinost bila u

suprtonosti sa naglim i stranim nadrealistikim buenjem pored potpunog
neznanca.
Obazrivo se nagnula naprijed da bi bolje razabrala njegovo lice. Bilo je to
lice mukarca izmeu trideset pet i etrdeset godina, s razbaruenom
kestenjastom kosom i bradom koja se pomalja.
Le?
Kleknula je i prislonila mu tri prsta uz vrat, desno od adamove jabuice.
Poto je osjetila puls pritisnuvi mu vratnu arteriju, smirila se. Tip je bio u
nesvjesnom stanju, ali nije bio mrtav. Neko vrijeme ga je posmatrala. Da li ga
poznaje? Neka protuva koju je moda strpala u orku. Prijatelj iz djetinjstva
koga ne moe da se sjeti? Ne, njegove crte joj ne govore apsolutno nita.
Alisa je sklonila nekoliko plavih pramenova koji su joj padali preko oiju,
a potom je osmotrila metalne narukvice kojima je bila vezana za tu osobu.
Bio je to standardni model s dvostukom bravom koju koristi veliki broj
policijskih slubi ili privatno obezbjeenje irom svijeta. ak se
najvjerovatnije radilo o njenom sopstvenom paru lisica. Alisa je potraila po
depu svojih farmerki u nadi da e u njemu pronai klju.
Nije ga bilo. Meutim, osjetila je pitolj, zavuen u unutranji dep svoje
kone jakne. Mislei da je pronala svoje priruno oruje, s olakanjem je
stegla rukohvat pitolja. Ali to nije bio sig sauer koji koriste policajci iz
kriminalistikog odreda. Radilo se o gloku 22 1 od polimera za koji nije znala
otkud joj. Htjela je da provjeri arer, ali to je bilo teko s jednom sputanom
rukom. Ipak je uspjela u tome izvijajui se i vodei pritom rauna da ne
probudi neznanca. Jedan metak je oigledno nedostajao.
Dok je baratala pitoljem postalo joj je jasno da je rukohvat umrljan
osuenom krvlju. Potpuno je razmaknula jaknu da bi ustanovila da joj se
tragovi zgruane krvi nalaze i na oba kraja koulje.
Jebote! ta sam to uradila?
Alisa je izmasirala kapke svojom slobodnom rukom. Sada joj je nesnosna
migrena pulsirala u sljepoonicama, kao da su joj nevidljive stege pritiskale
lobanju. Udahnula je duboko da bi odagnala strah i pokuala da ponovo
sastavi sjeanja.
Prethodne veeri je izala u provod sa tri drugarice na Jelisejska polja.
Mnogo je pila, au za aom po koktel barovima: Munlajt, Le Truazjem
Eta, Londonderi... etiri prijateljice su se rastale oko ponoi. Sama je otila
do kola parkiranih u podzemnoj garai na aveniji Frenklin-Ruzvelt, zatim...
Crna rupa. Neprozirna koprena obavijala je njen um. Mozak joj je vrtio
informacije u prazno. Memorija joj je bila paralizovana, zaleena, blokirana
tim posljednjim prizorom.
Hajde, potrudi se, doavola! ta se poslije dogodilo?
Jasno je vidjela sebe kako plaa mjesto na automatu, zatim kako silazi
stepenicama na trei nivo. Previe je pila, to je sigurno. Dola je do svog
audija teturajui se, otkljuala vrata, smjestila se na sjedite i...
1

Glok je vrsta poluautomatskog pitolja. - Prim. prev.

7

*
Dalje nita.
Uzalud je pokuavala da se koncentrie, neprobojan zid joj je pregraivao
pristup sjeanju. Hadrijanov zid podignut ispred njenih misli, itav Kineski
zid naspram uzaludnih pokuaja.
Progutala je pljuvaku. Odjednom se uspaniila. Ta uma, krv na njenoj
koulji, oruje koje nije njeno... Nije se radilo o obinom mamurluku
sutradan. Ako se ne sjea kako je stigla ovdje, to sigurno znai da su je
drogirali. Neki imbecil joj je moda sipao GHB 2 u au! To je bilo vrlo
mogue: kao policajka, ovih posljednjih godina bila je suoena sa nekoliko
sluajeva u kojima je koriena droga za silovanje. Sa tom milju negdje u
svojoj glavi poela je da vadi sve iz depova: novanik i policijska legitimacija
su joj bili nestali. Vie kod sebe nije imala ni lina dokumenta, ni novac
provoda, niti mobilni telefon.
Nevolja se nadovezala na strah.
Jedna grana je pukla i jato grmua je prhnulo. Nekoliko riih listova se
uskovitlalo u vazduhu i okrznulo Alisino lice. Zakopala je rajsferlus jakne
sluei se lijevom rukom i pridravajui gornji dio odjee bradom. Tada je na
dlanu ruke opazila blijedi natpis ispisan hemijskom olovkom; slijed brojeva
pribiljeenih na brzinu, poput akog podsjetnika koji se polako brie:
2125558900
Kakvi su ovo brojevi? Da li ih je ona zapisala? Mogue, ali nije sigurno...,
prosudila je na osnovu rukopisa.
Nakratko je zatvorila oi, smetena i preplaena.
Nije se predavala. Po svemu sudei, te noi se odigrao straan dogaaj.
Ali, ako se ona vie uopte nije sjeala te epizode, mukarac za koga je bila
privezana ubrzo e joj osvjeiti pamenje. Bar se tome nadala.
Prijatelj ili neprijatelj?
Poto to nije mogla da zna, vratila je arer u glok i napunila
poluautomatsko oruje. Slobodonom rukom je uperila pitolj u pravcu svog
pratioca prije nego to ga je grubo prodrmala.
- Ej! Ej ti! Budi se!
ovjek je teko dolazio svijesti.
- Mrdnite, stari! - pourivala ga je drmajui ga za rame. Trepnuo je i
zijevnuo stavivi ruku preko usta prije nego to se s mukom uspravio. Kad je
otvorio oi, ustuknuo je, krajnje zaprepaen to mu je cijev oruja na
nekoliko centimetara od sljepoonice.

GHB, gamahidroksibutirat, poznatiji je kao droga za silovanje. Veim

konzumiranjem javljaju se glavobolja, povraanje, fizika nemo, amnezija,
stanje kome ili dubokog sna. - Prim. prev.
2

Pogledao je Alisu razrogaenih oiju, potom je okretao glavu na sve

strane, otkrivajui unezvijereno umski pejza koji ga je okruivao.
Nakon nekoliko sekundi zaprepaenja, progutao je pljuvaku a zatim
otvorio usta da bi pitao na engleskom: - Ali ko ste vi, zaboga? ta radimo
ovdje?

2
Gabrijel
Svako od nas nosi u sebi nekog nespokojnog stranca.
Braa Grim
Neznanac je govorio sa snanim amerikim akcentom, umekavajui
skoro u potpunosti slovo r.
- Gdje smo ovo, doavola? - i dalje je insistirao mrtei se. Alisa je
ponovo stegla prste oko rukohvata pitolja.
- Mislim da bi to vi meni trebalo da kaete! - odgovorila mu je na
engleskom, pribliavajui mu cijev gloka ka sljepoonici.
- Ej, lake malo, vai? - upitao je diui ruke. - I spustite oruje: opasne
su te spravice...
Jo uvijek bunovan, pokazao je bradom na ruku zarobljenu elinom
narukvicom.
- Zato ste mi stavili ovo? ta sam ovog puta uradio? Tua? Opijanje na
javnom mjestu?
- Nisam vam ja stavila lisice - odgovorila je.
Alisa ga je detaljno osmotrila: nosio je tamne farmerke, patike konvers,
plavu naguvanu koulju i strukirani sako. Ispod svijetlih i lijepih oiju,
upalili od umora, imao je podonjake.
- Nije ba toplo - poalio se uvukavi vrat u ramena. Spustio je pogled ka
runom zglobu da bi vidio koliko je sati, ali njega nije bilo.
- Sranje... Koliko je sati?
- Osam sati ujutru.
Nekako je uspio da izvrne depove i tada se pobunio:
- Pa vi ste mi sve pokupili! Moju lovu, novanik, telefon,..
- Nisam vam nita ukrala - poe da ga uvjerava Alisa. - I mene su
opeljeili.
- A imam i prokletu vorugu -ustanovio je trljajui zadnji dio lobanje
slobodnom rukom. - Ni to niste vi, naravno? - poalio se, ali ne oekujui
uistinu odgovor.
Pogledao ju je krajikom oka: obuena u uske fannerice, s konom
jaknom ispod koje su virili krajevi koulje umrljane krvlju, Alisa je bila vitka
plavua od tridesetak godina, s ovla zategnutom punom. Lice joj je bilo
grubo, ali skladno - visoke jagodice, mali nos, prozraan ten - a oi su joj,
caklei se od bakarnog odraza jesenjeg lia, snano sijale.
Bol ga je prenuo iz posmatranja: osjeaj peenja na unutranjoj strani
podlaktice.

10

- ta je sad opet? - uzdahnula je ona.

- Boli me - namrtio se. - Kao da sam povrijeen... Gabrijel zbog lisica
nije mogao da skine sako ili zavrne rukave na koulji, ali se izvio i uspio da
primijeti neku vrstu zavoja koji mu stee ruku. Svjee postavljeni zavoj koji
je proputao tanak mlaz krvi koji mu se slivao do runog zgloba.
- Dobro, hajde da prekinemo s glupostima, sada! - iznervirao se. - Gdje
smo ovo? U Viklou?
Mlada ena je zavrtjela glavom. -Viklou? Gdje je to?
- uma na jugu - uzdahnuo je.
- Na jugu ega? - upitala je.
- Vi se to zafrkavate sa mnom? Juno od Dablina! Pogledala ga je
iskolaivi oi.
- Stvarno mislite da smo u Irskoj? Uzdahnuo je.
- A gdje bismo inae mogli da budemo?
- Pa u Francuskoj, pretpostavljam. Blizu Pariza. Rekla bih da smo u
umi u Rambujeu ili...
- Prestanite da priate gluposti! - presjekao ju je. - I ko ste vi, uostalom?
- enska s pitoljem, dakle ja postavljam pitanja. Izazivaki ju je
pogledao, ali je shvatio da ne dri situaciju u aci. Zautao je.
- Zovem se Alisa efer, policijski kapetan kriminalistike brigade Pariza.
Provela sam vee sa prijateljicama na Jelisejskim poljima. Ne znam gdje smo
niti kako smo se nali ovdje, vezani lisicama jedno za drugo. I pojma nemam
ko ste vi. Sad. ste vi na redu.
Poslije nekoliko sekundi oklijevanja, neznanac je odluio da otkrije svoj
identitet.
- Ja sam Amerikanac. Zovem se Gabrijel Kejn i dez pijanista sam. ivim
u Los Anelesu, ali sam esto na putu zbog koncerata.
- ta je posljednje ega se sjeate? - pourilaje ona. Gabrijel je nabrao
obrve i zamurio da bi se bolje koncentrisao.
- Pa evo... Sino sam svirao sa svojim basistom i saksofonistom u Braun
ugaru. dez klubu u kvartu Tempi Bar, u Dablinu.
U Dablinu... Ovaj tip je aknuti
- Poslije koncerta sam se smjestio u bara i moda sam malo pretjerao sa
koktelom Kuba libre - nastavio je Gabrijel otvorivi oi.
- A onda? - Onda...
Lice mu se namrekalo i ugrizao se za usnu. Oigledno mu je bilo
podjednako teko kao i njoj da se sjeti svog zavretka veeri.
- Sluajte, ne znam vie. ini mi se da sam se zakaio s nekim tipom
kome se nije sviala moja muzika, zatim sam flertovao s nekim ribama, ali
sam se toliko bio ubio da bih uopte mogao da nabacim neku.
- Vrlo otmeno. Vrlo elegantno, zaista.
Odmahnuo je rukom na ovaj prigovor i ustao sa klupe, primoravajui i
Alisu da uini isto. Naglo cimnuvi podlakticu, ona ga je primorala da
ponovo sjedne.
11

- Napustio sam klub oko ponoi - potvrdio je. - Jedva sam stajao na
nogama. Pozvao sam taksi na keju Aston. Poslije nekoliko minuta zaustavilo
se jedno vozilo i...
- Ita?
- Ne znam vie - priznao je. - Mora da sam dao adresu svog hotela i
sruio se na sjedite.
- A poslije?
- Nita, kaem vam!
Alisa je spustila oruje i zautala na nekoliko sekundi, koliko joj je
vremena trebalo da svari ove loe vijesti.
Oigledno da ovaj tip nije bio u stanju da joj razjasni njenu situaciju.
Naprotiv.
- Jeste li svjesni da je sve to ste mi upravo ispriali jedna obina la? nastavila je uzdahnuvi.
- A zato?
- Zato to smo u Francuskoj, pobogu!
Gabrijel je osmotrio umu koja se prostirala oko njih: divlje rastinje,
gusto bunje, stjenovite padine obrasle brljanom, zlatna kupola nainjena
od jesenjeg lia. Pogledom je obuhvatio oguljeno stablo jednog dinovskog
bresta na kome je ugledao dvije vjeverice koje su se utrkivale, penjui se
brzim skokovima i prelazei s grane na granu u potrazi za plavim kosom.
- Spreman sam da se opkladim u ta hoete da nismo u Francuskoj dobacio je ekajui se po glavi.
- U svakom sluaju, postoji samo jedan nain da to saznamo -ljutnula se
Alisa vraajui pitolj i tjerajui ga da ustane sa klupe.
Napustili su proplanak da bi zali u rastinje koje se sastojalo od gustog
ipraja i veoma lisnatih grmova. Drei se jedno za drugo, preli su brdovito
umsko rastinje, slijedili jedan put uzbrdo, zatim su se spustili niz obronak,
pridravajui se za stjenovite izboine. Trebalo im je dobrih deset minuta da
bi uspjeli da se izvuku iz ovog umskog lavirinta, preskaui uske potoie i
grabei brojnim vijugavim stazama. Napokon su izbili na jednu usku
asfaltiranu aleju oivienu drveem koje je tvorilo biljni svod nad njihovim
glavama. to su vie napredovali betoniranom stazom, to su sve prisutniji
bili zvui civilizacije.
Poznato brujanje: sve jaa gradska vreva...
S nekim udnim predosjeajem, Alisa je povela Gabrijela prema
sunanom snopu u liu.
Izaavi na istinu, uputili su se ka onome to im je liilo na strmu
travnatu obalu neke vodene povrine.
Tada su ga ugledali.
elini most koji se u irokom luku ljupko pruao preko jednog od
rukavaca jezera.
Dugaki most kreni boje, ukraen arabeskama i suptilno dekorisan
vazama s cvijeem.
Poznati prelaz koji se mogao vidjeti u stotinama filmova.
12

Most Bou.
Nisu bili u Parizu. Ni u Dablinu. Bili su u Njujorku. U Central parku.

13

3
Zapadni central park
elimo istinu, a u sebi nalazimo samo neizvjesnost.
Blez Paskal
- Za ime Boga! - uzdahnuo je Gabrijel, dok se na Alisinom licu oslikavala
preneraenost.
Mada je bilo teko prihvatiti ovakvu realnost, sada vie nije bilo nikakve
sumnje. Probudili su se u srcu Rembla, najdivljijeg mjesta u Central parku.
Prave pravcate ume od petnaest hektara koja se pruala sjeverno od jezera.
Srca su im udarala kao jedno, gotovo da iskoe iz grudi. Pribliavajui se
obali, stigli su do jedne aleje u kojoj je bilo ivahno, u tipino uzavrelom
parku poetkom jutra. Tu su ljubitelji doginga skladno kohabitirali sa
biciklistima, sljedbenicima tai-ija i obinim etaima koji su doli da izvedu
svoje pse. Svijet zvukova tako karakteristian za grad izgledao je kao da im je
iznenada ekspolodirao u uima: brujanje saobraaja, sirene automobila,
vatrogasne i policijske sirene.
- Ovo je suludo - promrmljala je Alisa.
Potpuno uzdrmana, mlada ena je pokuala da razmilja. Morala je da
prizna da su oboje, i ona i Gabrijel, mnogo pili prethodne veeri, do te mjere
da su zaboravili ta im se noas izdeavalo. Ali bilo je nezamislivo da je neko
mogao da ih ukrca na avion protiv njihove volje. esto je dolazila u Njujork
na odmor sa Sejmurom, svojim kolegom i najboljim prijateljem. Znala je da
let Pariz-Njujork traje neto vie od osam sati, ali s razlikom u vremenu,
taj razmak je spao na dva sata. Kad bi polazili zajedno, Sejmur bi najee
rezervisao let u 8:30 h s aerodroma ari de Gol koji bi stizao u Njujork u
10:30 h. Takoe je zapazila da posljednji avion na duge relacije kree iz
Pariza neto prije 20 asova. A ona je prethodne veeri u 20 asova jo uvijek
bila u Parizu. Gabrijel i ona su, dakle, doputovali privatnim letom. Pod
pretpostavkom da su je u Parizu stavili u avion u 2 sata ujutru, ona bi stigla
u Njujork u 4 sata po lokalnom vremenu. Dovoljno da se probudi u Central
parku u 8 sati. Teoretski, to nije bilo nemogue. U realnosti, bila je druga
pria. ak i za privatni avion, administrativne formalnosti za ulazak u
Sjedinjene Drave i dalje su ostale duge i komplikovane. Nita se nikako nije
uklapalo.
- Oups, sorry!
Jedan mladi na rolerima ih je upravo gurnuo. Izvinjavajui se, bacio je
zbunjen i sumnjiav pogled u pravcu lisica.
Alarmni signal se upalio u Alisinoj glavi.
- Ne moemo i dalje da stojimo ovdje ukipljeni i blenemo kao budale uplaila se ona. - Za manje od minut imaemo policiju za vratom.
14

- ta predlaete?
- Uhvatite me za ruku, brzo! - A?
- Uhvatite me za ruku kao da smo zaljubljeni par i preimo most! pourila ga je.
Pristao je i krenuli su preko mosta Bou. Vazduh je bio otar i suv. Na
istom nebu u pozadini ocrtavali su se obrisi luksuznih zgrada Zapadnog
central parka: dvije kule bliznakinje San Remo, mitska fasada Dakote, artdeko apartmani Maestika.
- U svakom sluaju, moramo da se prijavimo vlastima - nastavio je
Gabrijel hodajui i dalje.
- Dabome, idite meki na rupu! Uzvratio je napad:
- Sluajte glas razuma, mala...
- Nazovite me jo jedanput tako i zadaviu vas ovim lisicama! Stezau
vam iju dok ne izdahnete. Mrtav ovjek mnogo manje lupeta, vidjeete.
Ignorisao je prijetnju.
- Poto ste Francuskinja, idite makar po savjet u svoju ambasadu!
- Ne prije nego to shvatim ta se stvarno sino dogodilo.
- Kako god, ne raunajte na mene u izigravanju bjegunca. im izaemo
iz parka, idem pravo u prvu stanicu policije na koju naiemo da ispriam ta
nam se deava.
- Jeste li glupi ili to namjerno radite? U sluaju da niste primijetili,
imamo lisice na rukama, deko! Nerazdvojive, neraskidive, povezane silom
stvari! Dakle, dokle god ne naemo naina da polomimo nae lance, vi ete
raditi ono to ja radim.
Most Bou je obezbjeivao prijatan prelazak izmeu divljeg rastinja
Rembla i briljivo ureenih vrtova juno od jezera. Stigavi do kraja mosta,
krenuli su putem koji je iao du vodene povrine sve do granitne kupole
fontane eri Hila.
Gabrijel je insistirao:
- Zato odbijate da poete sa mnom do policije?
- Zato to poznajem policiju, zamislite. Dezer se pobunio:
- Ali s kojim pravom me uvlaite u svoju frku?
- Kako to, moju frku? Moda sam u govnima, ali i vi ste sa mnom do
gue.
- Ne, jer ja sebi nemam ta da prebacim!
- Ma nemojte? A na osnovu ega moete tako neto da tvrdite? Mislila
sam da ste sve zaboravili iz te vae noi...
Odgovor je izgleda izveo Gabrijela iz ravnotee.
- Znai, nemate povjerenja u mene?
- Apsolutno ne. Vaa pria o baru u Dablinu ne pije vodu, Kejne.
- Kao ni vaa o izlasku na Jelisejska polja! Uz to, vama su ruke skroz
krvave. Imate i pitolj u depu i ...
Presjekla ga je:
15

- Po ovom pitanju, imate pravo. Ja imam pitolj, znai zavezaete i

radiete tano ono to vam kaem, OK?
Slegnuo je ramenima i duboko i ljutito uzdahnuo.
Progutavi pljuvaku, Alisa je osjetila kao da je neto pee iza grudne
kosti, kao da joj je mlaz kiseline poprskao jednjak. Stres. Umor. Strah.
Kako da se izvue iz ove neprilike?
Pokuala je da sredi svoje misli. U Francuskoj je poetak popodneva.
Poto je nisu vidjeli u kancelariji, tipovi iz njene istrane grupe sigurno su se
zabrinuli. Sejmur je sigurno pokuao da je dobije na mobilni. Njega
prvenstveno mora da kontaktira i od njega zatrai da sprovede istragu. U
svojoj glavi je poinjala da pravi listu svega onoga to treba provjeriti: 1)
prikupiti
snimke
nadzornih
kamera
sa
parkinga
FrenklinRuzvelt, 2) napraviti spisak svih privatnih aviona koji su nakon ponoi
poletjeli iz Pariza u pravcu Sjedinjenih Drava, 3) pronai mjesto na kome je
ostavljen njen audi, 4) provjeriti da li zaista postoji taj Gabrijel Kejn kao i
osnovanost njegovih iskaza...
Zbog ovih istranih radnji koje je isplanirala, malo se oraspoloila. Ve
dugo vremena je adrenalin koji se u njoj stvarao zahvaljujui poslu, bio
njeno glavno gorivo. Istinska droga koja joj je u prolosti upropastila ivot,
ali koja joj je danas davala jedini valjani razlog da ustane svakog jutra.
Udahnula je punim pluima svje vazduh Central parka.
S osjeajem olakanja poto je policajka u njoj opet uzela stvar u svoje
ruke, poela je da osmiljava istranu metodu: pod njenom komandom
Sejmur e voditi istragu u Francuskoj, dok e ona istraivati na licu mjesta.
I dalje s rukom u ruci, Alisa i Gabrijel su bez oklijevanja stigli do vrta u
obliku trougla kojim se izlazilo iz parka sa zapadne strane. Policajka je
kriom bacala poglede u pravcu muziara. Apsolutno je morala da sazna ko
je zaista taj ovjek. Da li mu je ona lino stavila lisice? Ukoliko je tako, iz kog
razloga?
Sad je i on nju pogledao razmetljivo.
- Dobro, ta onda predlaete? Odgovorila mu je pitanjem:
- Da li imate poznanike u ovom gradu?
- Da, ak imam jednog odlinog prijatelja, saksofonistu Kenija Foresta,
ali loe se poklopilo: on je trenutno na turneji u Tokiju.
Sada je drugaije formulisala pitanje:
- Znai ne znate nijedno mjesto gdje bismo mogli da pronaemo alat da
bismo se otarasili ovih lisica, presvukli ili istuirali?
- Ne - priznao je. - A vi?
- Ja ivim u Parizu, da vas podsjetim!
- Ja ivim u Parizu, da vas podsjetim! - stao je da je imitira kao neko
dangrizalo. - Sluajte, ne vidim kako to moemo da izvedemo a da ne odemo
u policiju: nemamo love, nemamo rezervnu garderobu, nemamo ime da
dokaemo svoj identitet...
- Prekinite sa alopojkama. Hajde za poetak da naemo neki mobilni
telefon, vai?
16

- Pa rekao sam vam da nemamo ni prebijene pare! Kako mislite da to

izvedemo?
- To bar nije komplikovano: samo treba da ga ukrademo.

17

4
Vezani lisicama
U sreditu svake tekoe krije se mogunost.
Albert Ajntajn
Naputajui javni park, Alisa i Gabrijel su izbili na Zapadni central park,
aveniju koja je ila du parka. Napravili su nekoliko koraka na trotoaru i
osjetili da ih je istog trenutka ponijela gradska bujica: sirene utih taksija
koji su svom brzinom jurili ka Midtaunu, povici prodavaca hotdoga, zvuci
pneumatskih builica radnika iz gradskog komunalnog koji su popravljali
kanalizacije.
Nema se vremena za gubljenje.
Alisa je zakiljila da bi bolje odmjerila okruenje. S druge strane avenije
uzdizala se impozantna fasada Dakote u boji pijeska, zgrade pred kojom je
prije trideset tri godine ubijen Don Lenon. Zgrada je bila u neskladu s
okruenjem: sa svojim malim kulama, zabatima, prozoriima i malim
balkonima, ocrtavala je gotiku siluetu na nebu Menhetna.
Srednji vijek u jeku XXI vijeka.
Na trotoaru je jedan ulini preprodava bio smjestio svoju opremu i
prodavao turistima majice i natpise s likovima bivih lanova Bitlsa. Mlada
ena je primijetila jednu grupu adolescenata na desetak metara ispred nje:
bune pance koji su se slikali pred zgradom. I nakon trideset godina mit je i
dalje funkcionisao...
Poslije nekoliko sekundi posmatranja, ona je primijetila svoju metu i
razradila detaljni plan napada. Pokretom brade je Gabrijelu oznaila grupu.
- Vidite onog mladog momka koji razgovara telefonom? On se poeao po
potiljku.
- Kojeg? Polovina njih ima mobilni prislonjen na uvo.
- Mali debeljko s naoarima i pa frizurom u dresu Barse.
- Ne mislim da je mnogo hrabro da napadnemo dijete... Alisa je prasnula:
- Ne izgledate mi ba kao da ste svjesni u kolikom smo sranju, Kejn! Ovaj
tip ima bar esnaest godina i nije rije o tome da ga napadnemo, ve samo
da pozajmimo njegov telefon.
- Crkavam od gladi - poalio se. - Zar ne bi bilo bolje da maznemo jedan
hotdog?
Prostrijelila ga je pogledom.
- Prestanite da se pravite pametni i sluajte me dobro. Hodaete
priljubljeni uz mene. Kad stignemo do njega, gumuete me ka njemu, im
budem zgrabila telefon, smjesta kidamo.
Gabrijel se sloio klimanjem glave.
18

- Izgleda lako.
- Lako? Vidjeete kako je lako trati s lisicama...
Dogaaji su se dalje odigrali kao to je Alisa predvidjela: iskoristila je
iznenaenost adolescenta da bi se dokopala njegovog telefona.
- Trite sada! - dobacila je Gabrijelu.
WALK: treperilo je zeleno svjetlo za pjeake. Iskoristili su to da bi preli
aveniju i zamakli u prvu poprenu ulicu. Tranje s lisicama se pokazalo
gorim od onoga ega se Alisa pribojavala. Pored tekoe da usaglase ritam
tranja, bila je tu i razlika u njihovoj visini i bolovi od elinih narukvica koje
su im se, pri svakom zaletu, usijecale u kou na zglobovima ruku.
- Jure nas! - povikao je Gabrijel bacivi pogled unazad. Alisa se i sama
okrenula i primijetila grupu panskih adolescenata kako su se dali u potjeru
za njima.
Nema anse...
Jednim pokretom glave sporazumjeli su se da ubrzaju jo vie. 71. ulica
je bila velika ali mirna, tipina za Aper Vest Sajd, oiviena elegantnim
brownstones-ima 3 od crvenog pjeanika. Nije bilo nijednog turiste, trotoari
su u njoj bili iroki, to je paru omoguilo da brzo protre kroz stambeni
blok koji je razdvajao dvije avenije. I dalje za njihovim petama, adolescenti su
ih sve vie pritiskali, viui za njima ne bi li uzbunili prolaznike i naveli ih da
im se pridrue u hajci.
Avenija Kolambas.
Ponovo guva: radnje su otvarale svoje izloge, kafii se punili, studenti
izlazili iz susjedne stanice metroa.
- Lijevo! - povikao je Gabrijel naglo skrenuvi.
Promjena pravca je iznenadila Alisu. Bilo joj je teko da odri ravnoteu i
vrisnula je osjetivi kako joj se eljusti lisica zarivaju u kou.
Sili su niz aveniju prema jugu, odgurkujui pjeake, obarajui nekoliko
stalkova, umalo pregazivi i jednog jorkirskog patuljastog naucera.
Previe svijeta.
Osjeaj vrtoglavice. Nesvjestica. Probadanje koje razdire bokove. Da bi
izbjegli gomilu, pokuali su da preu nekoliko metara na kolovoz.
Loa zamisao...
Umalo da ih jedan taksista udari. Nagazivi na konicu, voza je dugo
drao sirenu i uputio im sijaset psovki. Pokuavi da se ponovo popne na
plonik, Alisa se saplela na ivicu trotoara.
Ponovo joj je narukvica lisica zasjekla zglob. Zanijela se i tresnula na
zemlju, povukavi prilikom pada i Gabrijela sa sobom i ispustivi mobilni
telefon oko koga su se toliko namuili.
Sranje!
Brzim pokretom, Gabrijel je epao mobilni.
Brownstones, kue ili zgrade u nizu s fasadama od braon ili crvenog
pjeanika. - Prim. prev.
3

19

Dii se!
Ustali su i ponovo bacili pogled na svoje progonitelje. Mada se grupa bila
rasula, dva adolescenta su im i dalje bila za petama, uestvujui u jurnjavi
po Menhetnu odakle su se nadali da e izai kao pobjednici i neizostavno
zadiviti drugarice po povratku.
- Ove bitange brzo tre! - bjesnio je Gabrijel. - Isuvie sam ja star za ove
budalatine!
- Potrudi se jo samo malo! - zatraila je Alisa primoravi ga da nastavi s
trkom.
Svaki novi korak bio je muenje, ali oni su grabili dalje. S nikom u ruci.
Deset metara, pedeset metara, sto metara. Isprekidani prizori iskakali su im
pred oima: alite koje se pue i ija se para uzdie ka nebu, eline stube
koje idu du fasada od opeke, djeje grimase kroz stakla kolskih autobusa.
I uvijek to smjenjivanje zgrada od stakla i betona, to izobilje firmi i reklamnih
panoa.
67. ulica, 66. ulica.
Runi zglobovi su im bili krvavi, jedva su dolazili do daha od tranja, ali
su i dalje hitro grabili. Noeni adrenalinom i za razliku od klinaca koji su im
bili za petama, uspjeli su da smognu snage. Stupali su sigurnije, trali su
gipkije. Stigli su do mjesta na kome Brodvej sijee Kolambas. Avenija se tada
preobraavala u dinovsku raskrsnicu, stecite tri glavne ulice s etiri
kolosijeka. Jedan pogled je bio dovoljan da se razumiju.
- Sad!
Rizikujui u potpunosti, naglo su preli raskrsnicu po dijagonali, uz
slono kripanje guma i sviranje sirena.
Izmeu 65. i 62. itav zapadni dio Brodveja bio je zauzet kulturnim
kompleksom Linkoln centra, izgraenog oko Metropoliten opere. Alisa je
podigla pogled da bi se orjentisala. Visoka nekoliko spratova, jedna
dinovska laa od stakla i eline mree imala je istureni iljati pramac sve
do sredine avenije.
Prepoznala je hol kole Dulijard ispred koje je ve bila prola sa
Sejmurom. Iza prozirne fasade, mogli su se primijetiti plesni koraci balerina
kao i unutranjost studija u kojima su vjebali muziari.
- Podzemni parking opere! - dobacila je ona pokazujui na betonsku
rampu koja je ponirala u zemlju.
Gabrijel je pristao. Provukli su se u unutrnjost od betona izbjegavajui
vozila koja su se pela ka izlazu. Stigavi na prvi podzemni nivo, upotrijebili
su posljednju snagu da bi preli parkiralite svom duinom i krenuli jednim
od izlaznih stepenita koja izlaze tri bloka dalje, u malu enklavu Demra
parka.
Kad su se konano nali napolju, sa olakanjem su ustanovili da su
njihovi progonitelji nestali.
Naslonjeni na bedem koji je opkoljavao esplanadu, Alisa i Gabrijel nisu
mogli da dou do daha. Oboje su bili u goloj vodi i oduzeti od bolova.
- Dodajte mi telefon - grcala je ona.

20

- Doavola, ja... ja sam ga izgubio! - povikao je stavivi ruku u dep.

- Ne mogu da vjerujem, vi...
- alim se - utjeio ju je pruajui joj smartfon.
Alisa ga je pogledala kao da bi ga najradije ubila i spremala se da ga
estoko izgrdi kad je najednom osjetila metalni ukus u ustima. Uhvatila ju je
vrtoglavica. Osjetila je kako joj se od munine podie eludac i ona se
nagnula preko jedne ardinjere da bi ispovraala u.
- Treba da popijete vode.
- Treba neto da pojedem.
- Lijepo sam vam rekao da maznemo jedan hotdog! Oprezno su krenuli
dalje ka javnoj fontani da bi utolili e. U
Demra parku, omeenom Njujork Siti Balejom i staklenim lukovima
ogromne Metropoliten opere, bilo je dovoljno guve da bi iko na njih obraao
panju. Na platou ispred, radnici su bili uposleni montiranjem atora i
podijuma zbog defilea koji treba da se odri.
Poslije nekoliko gutljaja vode, Alisa je epala telefon, provjerila da nije
sluajno zatien ifrom i ukucala Sejmurov broj mobilnog.
ekajui da se uspostavi veza, stavila je telefon u udubljenje na ramenu
i stala da masira potiljak. Srce joj je i dalje jako udaralo u grudima.
Odgovori, Sejmure...
Sejmur Lombar je bio zamjenik u istranoj grupi kojom je rukovodila
Alisa. Sainjena od pet drugih policajaca, grupa efer je dijelila etiri male
kancelarije na treem spratu u broju 36, Ke dez Orfevr.
Alisa je pogledala na sat da bi uzela u obzir vremenski razmak. U Parizu
je sada bilo 14:20h.
Policajac je odgovorio nakon to je tri puta zvonilo, ali je zbog graje u
njegovoj pozadini razgovor bio otean. Ako Sejmur nije na terenu, sigurno je
jo uvijek na doruku.
- Sejmure?
- Alisa? Pa gdje si ti, zaboga? Ostavio sam ti nekoliko poruka.
- Na Menhetnu.
- Ti... ti se to zeza sa mnom?
- Mora da mi pomogne, Sejmure.
- Mnogo te loe ujem.
Isto je vailo i za nju. Prijem je bio lo. Isprekidan. Glas njenog
zamjenika joj je dopirao nekako izvitopereno, gotovo s metalnim zvukom.
- Gdje si ti, Sejmure?
- U Kavo di Paleu, na trgu Dofin. Sluaj, vraam se u kancelariju i zovem
te opet za pet minuta, OK?
- Vai. Je l' li se prikazao broj? - Da.
- Super. I pouri. Imam posla za tebe.
Frustrirana, Alisa je zavrila razgovor i pruila mobilni dez muziaru.

21

- Ako hoete nekoga da pozovete, uinite to sada. Dajem vam pet minuta.
Ajde brzo.
Gabrijel ju je udno pogledao. Uprkos hitnoj i opasnoj situaciji, on nije
mogao da izdri a da se ne nasmije.
- Je l' uvijek priate s ljudima tim autoritativnim tonom?
- Nemojte da me gnjavite - obrecnula se na njega. - Hoete li ovaj telefon
ili ne?
Gabrijel je dohvatio ureaj i razmislio nekoliko sekundi.
- Pozvau svog prijatelja Kenija Poresta.
- Saksofonistu? Rekli ste da je u Tokiju.
- Uz malo sree, vjerovatno je ostavio kljueve od stana susjedu ili
kuepaziteljki. Znate li koliko je sada sati u Japanu? - upitao je ukucavajui
broj.
Alisa je izraunala na prste.
- Rekla bih da je 10 sati uvee.
- Majku mu, mora da je usred koncerta.
U stvari, Gabrijel je naletio na sekretaricu i ostavio poruku u kojoj
objanjava da je u Njujorku i obeava da e pozvati kasnije.
Vratio je Alisi telefon. Ona je pogledala na sat uzdahnuvi.
Pouri malo, Sejmure!- molila je stiskajui smartfon meu prstima. Bila je
odluna da ponovo pozove svog zamjenika kada je spazila niz cifara ispisanih
hemijskom olovkom na dlanu svoje ruke. Zbog znojenja su poeli polako da
se briu.
- Da li imate ideju ta ovo moe da bude? - upitala je otvorivi dlan pred
Gabrijelovim oima.
2125558900
- Otkrila sam ove cifre jutros kad sam se probudila. Meutim, ne sjeam
se da sam ih ispisala.
- Vjerovatno je telefonski broj, zar ne? Dajte mi da vidim. Znam! uzviknuo je Gabrijel. - 212 je pozivni za Menhetn. Recite mi, jeste li sigurni
da ste policajka?
Kako sam to mogla da previdim?
Ignorisala je njegovo zadirkivanje i pozvala broj u letu. Javili su joj se im
je prvi put zazvonilo.
- Hotel Grini, dobar dan. Kendis vam stoji na usluzi. Kako mogu da vam
pomognem?
Hotel?
Alisa je razmiljala iz petnih ila. Otkud ova adresa? Moda je u njemu
bila nakratko odsjela? Nije imalo nikakvog smisla, ali vrijedilo je pokuati.
- Mogu li dobiti sobu gospoice Alise efer, molim vas?
S druge strane veze recepcionarka je zautala a zatim odgovorila:
- Mislim da nemamo nijednog gosta s takvim imenom, gospoo.
Alisa je insistirala:
22

- Mislite ili ste sigurni?

- Sasvim sigurna, gospoo. ao mi je.
Alisa nije ak imala vremena ni da zavri razgovor kad se na ekranu
ukazao Sejmurov broj kao poziv na ekanju. Odgovorila je svom zamjeniku i
ne potrudivi se da se zahvali svojoj sagovornici.
- Jesi li u kancelariji, Sejmure?
- Stiem - odgovorio joj je zadihanim glasom. - Ta pria o Njujorku, reci
mi da je ala.
- Nije, na alost. Imam malo vremena i mora da mi pomogne kako zna
i umije.
Za manje od tri minuta, ona mu je ispriala o svemu onome to joj se
dogodilo prethodne veeri: o izlasku sa drugaricama u barove na Jelisejskim
poljima, kako je izgubila sjeanje otkako je dola na parking, o njenom
buenju u Central parku, o tome kako je vezana lisicama za potpunog
neznanca i najzad o krai mobilnog telefona da bi ga pozvala.
- Ne, neto muti. ta to izvodi, Alisa? Ovdje imamo puno posla. Sudija
hoe da te vidi: odbio je nae zahtjeve za sasluanja povodom sluaja Sikar.
to se tie Tajandijeove, ona...
- Sluaj me, zaboga! - urlala je.
Oi su joj bile pune suza i bila je na ivici nerava. ak i s drage strane
Atlantika, njen zamjenik mora da je osjetio slabost u njenom glasu.
- Nije ala, jebote! U opasnosti sam i mogu da raunam samo na tebe!
- U redu. Smiri se. Zato nee da ode u policiju?
- Zato? Zato to u depu svoje jakne imam pitolj koji nije moj, Sejmure.
Zato to mi je krv po cijeloj koulji. Zato to nemam ni jedan dokument kod
sebe i Eto zato! Stipae me u orku ne pokuavajui da saznaju neto vie.
- Nee ako nema lea - prigovorio je policajac.
- Ni u to nisam ba sigurna. Treba najprije da otkrijem ta mi se desilo. I
pronai naina da se otarasimo ovih lisica!
- ta hoe da uinim?
- Majka ti je Amerikanka. Ima rodbinu ovdje, poznaje ljude.
- Moja majka ivi u Sijetlu, to odlino zna. U Njujorku od rodbine imam
samo jednu staru tetku. Sitnu staricu koja ivi povueno na Aper Ist Sajdu.
Nas dvoje smo je zajedno posjetili prvi put kad smo doli na Menhetn, sjea
se? Ona ima devedeset pet godina, ne vjerujem da ima testeru za metal pri
ruci. Nee ti ona pomoi.
- Ko e onda?
- ekaj da razmislim. Moda imam ideju, ali prvo moram da obavim
jedan razgovor prije nego to te uputim na pogrenu adresu.
- OK, pozovi me opet, ali pouri, preklinjem te.
Zavrila je razgovor i stisnula pesnice. Gabrijel ju je pogledao u oi. Po
podrhtavanju tijela svoje partnerke, mogao je da osjeti mjeavinu bijesa i
frustracije koji su kiptjeli u njoj.
- Ko je tano taj Sejmur?
23

- Moj zamjenik u kriminalistikoj brigadi i takoe moj najbolji prijatelj.

- Jeste li sigurni da u njega moemo imati povjerenja? - Apsolutno.
- Ne razumijem najbolje francuski, ali nisam osjetio da mu se pretjerano
uri da vam pomogne...
Nije mu odgovorila. On je nastavio.:
- A hotel, nita niste saznali?
- Ne, kao to ste mogli da ujete, poto prislukujete razgovore.
- Na ovoj razdaljini teko da moe da bude drugaije! Gospoa neka mi
oprosti na indiskreciji s obzirom na okolnosti - branio se on podsmjeljivim
tonom. - I kao to ste me maloas podsjetili, niste samo vi u neprilici!
I bjesno je okrenula glavu da bi izbjegla Kejnov pogled.
- Doavola, prestanite da me tako odmjeravate. Zar nemate jo neki
poziv da obavite? Nekoga da upozorite: enu, djevojku...
- Ne. Jedna djevojka u svakoj luci, to je moj moto. Slobodan sam kao
vazduh. Slobodan kao muzike note koje polijeu s mog klavira.
- Jeste: slobodan i sam. Dobro poznajem takve tipove.
- A vi, imate li mua ili deka?
Izbjegla je pitanje okrenuvi glavu, ali on je osjetio da je dirnuo u neto
osjetljivo.
- Ne, ozbiljno, Alisa: jeste li udati?
- Nosite se, Kejn.
- Da, razumio sam, vi ste udati - zakljuio je. Poto nije poricala, on se
okomio:
- Zato ne pozovete mua? Ponovo je stegnula pesnice.
- Brak vam je u krizi, zar ne? Nije ni udo s vaim groznim karakterom...
Pogledala ga je kao da joj je zario no u stomak. Potom je zaprepaenje
ustupilo mjesto bijesu.
- Zato to je mrtav, glupane!
*
Ljut zbog toga to je ispao nespretan, Gabrijel se snudio. Prije nego to
je uspio da joj se izvini, uasno zvonjenje - nevjerovatna mjeavina salse i
elektrinog zvuka - zaulo se iz telefona.
- Da, Sejmure?
- Imam rjeenje za tvoj problem, Alisa. Sjea li se Niki Nikovski?
- Osvjei mi pamenje.
- Kad smo doli u Njujork za posljednji Boi, posjetili smo jedan kolektiv
savremenih umjetnika...
- U jednoj velikoj zgradi blizu keja, je l' to?

24

- Da, u kvartu Red Huk. Nadugako smo raspravljali s jednom

umjetnicom koja je pravila serigrafije 4 na elinom limu i aluminij umu.
- I ti si na kraju kupio od nje dva dijela za tvoju kolekciju -sjetila se ona.
- Da, to je ona, Niki Nikovski. Ostali smo u kontaktu i upravo sam s
njom razgovarao telefonom. Njen atelje se nalazi u jednoj staroj fabrici. Ona
ima odgovarajui alat za lisice i spremna je da ti pomogne.
Alisa je uzdahnla s olakanjem.
Uhvatila se za tu utjenu novost i predstavila svom zamjeniku plan
borbe:
- Treba da sprovede istragu sa svoje strane, Sejmure. Za poetak
pokupi trake s nadzornih kamera s podzemnog parkinga na aveniji FrenklinRuzvelt. Raspitaj se da bi saznao da li su mi kola i dalje tamo.
Policajac je ukopao:
- Rekla si mi da su ti pokrali sve stvari, dakle mogu da pokuam da
uem u trag tvom mobilnom kao i kretanjima na tvom bankovnom raunu.
- U redu. I raspitaj se o svim privatnim letovima koji su vjerovatno
krenuli iz Pariza za Sjedinjene Drave tokom noi. Poni sa Le Bureom,
zatim proiri listu na sve poslovne aerodrome u pariskom regionu. Pokuaj
takoe da nae informacije o izvjesnom Gabrijelu Kejnu: amerkom dez
pijanisti. Provjeri da li je sino svirao u jednom klubu u Dablinu, u Braun
ugaru.
- Informacije o meni? - pokuao je da je prekine Gabrijel. -Ne, vi ste
stvarno drski!
Alisa mu je dala znak da uuti i nastavila je da da je uputstva svom
zamjeniku:
- Ispitaj i moje drugarice, nikad se ne zna: Karin Pejet, Maliku Hadad i
amiju uaki. Bili smo zajedno na pravnom fakulteta. Nai e njihovu
adresu u kompjuteru u mojoj kancelariji.
- OK.
Odjednom se neega sjetila.
- U svakom sluaju pokuaj da vidi moe li da ue u trag jednom
pitolju. Glok 22. Dau ti serijski broj.
Proitala mu je slijed slova i cifara koje su bile ugravirane na oruju.
- Zabiljeio sam. Uiniu sve to mogu da bih ti pomogao, Alisa, ali treba
da obavijestim Tajandijeovu.
Alisa je zamurila. Slika Matilde Tajandije, komesara odsjeka, koja je
rukovodila kriminalistikom brigadom, prola joj je kroz glavu. Tajandijeova
je nije mnogo voljela i to je bilo uzajamno. Poslije sluaja Erik Von,
pokuala je vie puta da je ukloni iz broja 36. Do sada su se njeni
pretpostavljeni tome protivili, prvenstveno iz politikih razloga, ali Alisa je
znala da joj se pozicija u toj slubi i dalje ljulja.

Serigrafija (sitotampa) je tehnika tampanja. - Prim. prev.

25

- Ni govora - bila je izriita. - Izuzmi ostale iz te prie i snai se da ovo

odradi sam. Spasila sam te neprilika dovoljno puta da bi mogao da
preuzme bar minimalni rizik za mene, Sejmure.
- OK - prihvatio je. - Zovem te im budem imao novosti.
- Ja u tebe zvati. Neu jo dugo moi da zadrim ovaj telefon, ali poalji
mi adresu i telefon Niki Nikovski SMS-om.
Alisa je zavrila razgovor i nakon nekoliko sekundi na ekranu smartfona
se prikazala adresa slikarkinog ateljea. Kliknuvi na hiperlink, naila je na
aplikaciju geopozicije.
- Red Huk nije ba blizu - primijetio je Gabrijel nagnuvi se nad plan.
Alisa je pomno gledala u ekran i prstom pomjerala povrinu na dodir da
bi bolje shvatila gdje se nalazi. Atelje se nalazio u jugozapadnom dijelu
Bruklina. Uzaludno je bilo nadati se da e tu stii pjeice. Ni javnim
prevozom, uostalom.
- A nemamo ni novca da bismo platili kartu za bus ili metro -primijetio je
Gabrijel kao da joj je proitao misli.
- ta onda predlaete? - upitala ga je izazivaki.
- Nita posebno: ukraemo kola - potvrdio je. - Ali ovoga puta pustite
mene, vai?
*
Na uglu avenije Amsterdam i 61. ulice bila je mala slijepa ulica stisnuta
izmeu dvije stambene zgrade.
Gabrijel je snanim udarcem lakta slomio staklo starog mini morisa. Alisi
i njemu je trebalo vie od etvrt sata da bi pronali neki auto parkiran na
skrovitom mjestu i dovoljno starog godita da bi ga upalili na stari nain .
Bio je to prastari dvobojni ostin kuper s ija je karoserija bila sjajno
kestenjasta a krov bijel. uveni model s kraja ezdesetih koji je neki
kolekcionar izgleda briljivo renovirao.
- Jeste li sigurni da znate ta inite? Gabrijel je izbjegao odgovor.
- A u ta ovjek uopte moe da bude siguran u ivotu?
Provukao je ruku kroz staklo i otvorio vrata automobila. Suprotno onome
to se moe povjerovati iz filmova, kraa automobila pomou spajanja
kablova za paljenje nije sitnica. A jo je komplikovanije nekome ko nosi
lisice.
Gabrijel je sjeo na mjesto vozaa, zatim se spustio ispod volana od
aluminijuma i lakovanog drveta, dok se Alisa pravila kao da razgovara sa
njim, oslonjena na prozor.
Instinktivno su bili podijelili uloge: ona je uvala strau dok je on petljao
oko maine.
Otrim udarcem je izvalio ugraenu plastinu masku koja oblae stub
upravljaa. Svojom slobodnom rukom je skinuo plastini dio da bi mogao da
doe do kablova. Iz jednog pohabanog plastinog cilindra ispala su tri para
ica razliite boje.
26

- Gdje ste to nauili?

- U ulinoj koli, Kvart Inglvud, na jugu ikaga.
Osmotrio je paljivo sveanj kablova da bi odredio koji par aktivira
akumulator.
- Ovo je kabl koji napaja cijelo elektrino kolo vozila - objasnio je
pokazujui dvije ice kestenjaste boje.
- Ne mogu da vjerujem! Neete mi valjda sada drati kurs iz mehanike!
Uvrijeen, izvukao je kablove iz cilindra, ogolio im krajeve i spojio ih da
bi aktivirao prekida za paljenje. Instrument tabla se istog asa upalila.
- Pourite malo, doavola! Jedna ena nas je primijetila sa balkona.
- Mislite da je lako samo s jednom rukom! Volio bih vas da vidim!
- Vi ste se maloas hvalili svojom ulinom kolom.
Pod pritiskom i zanemarujui svaku opreznost, Gabrijel je zubima ogolio
kablove za paljenje motora.
- Bolje mi malo pomozite umjesto to se alite! Uzmite ovu ovdje icu.
Protrljajte je blago s mojom. Eto, tako...
Njihovo rukovanje je izazvalo varnienje i uli su kako se motor upalio.
Nakratko su se sauesniki pogledali da bi zapeatili tu malu pobjedu.
- Brzo - zapovijedila je ona gurnuvi ga unutra u kabinu. - Ja u da
vozim.
- Ne dolazi u obz...
- To je nareenje - presjekla ga je ona. - I u svakom sluaju, nemate
izbora! Ja u da drim volan a vi mijenjajte brzine.

27

5
Red Huk
Neke stvari se bolje ue u mirno doba
a druge kad je olujno vrijeme.
Vila Kater
Sa bojama Njujorkog policijskog odsjeka, jedan ford taurus se parkirao
na uglu Brodveja i 66. ulice. Pouri, Majki
U vozilu je dvadeset etvorogodinja Dodi Kostelo postajala nestrpljiva
lupkajui prstima po volanu.
Mlada policajka je poela da radi u njujorkoj policiji poetkom mjeseca i
njen posao daleko od toga da je bio onoliko uzbudljiv koliko se tome nadala.
Ovog jutra, nije proteklo ni etrdeset pet minuta otkako je dola na posao, a
ve je osjeala da je ne dri mjesto. Njen patrolni sektor, zapadno od Central
parka, pokrivao je jedan bogati kvart, previe miran za njen ukus. Za
petnaest dana, njena aktivnost se svodila na to da daje obavjetenja
turistima, da tri iz sve snage za kradljivcima, da sastavlja zapisnik vozaima
koji previe ure i obraunava se sa pijanicama koji povraaju rakiju na
javnom mjestu.
Kao za inat, dodijelili su joj za partnera pravu karikaturu: na est
mjeseci od penzije, Majk Hernandez je bio je pravo pravcato bure. Pristalica
to manjeg naprezanja, mislio je samo na klopu i zduno se trudio da to
manje radi, umnoavajui pauze za krofne, odmore za hamburgere,
predahe za koka-kolu ili naklapajui i s najmanjim povodom s trgovcima i
turistima. Prilino lina vizija policije iz susjedstva...
E pa sad je stvarno dosta, iznervirala se Dodi. Ne treba mu valjda dva
sata da bi kupio krofne!
Ukljuila je stop svjetla i izala iz kola zalupivi vrata. Spremala se da
ue u radnju da bi izgrdila svog partnera kad je spazila grupu od est
adolescenata koji su trali u njenom smjeru.
- Ladrn, ladrn 5!
Odlunim tonom im je naredila da se smire prije nego to pristane da
saslua ove panske turiste koji su natucali engleski. Najprije je povjerovala
da se radi o najobinijoj krai mobilnog telefona i spremala se da ih poalje
da podnesu tubu u 20. okrugu kad joj je jedan detalj privukao panju.
- Jesi li siguran da su tvoji lopovi imali lisice na rukama? - upitala je
onog to je istovremeno izgledao najmanje glup i najruniji: deka koji je
nosio fudbalski dres, sa okruglom facom, naoarima za kratkovidost i
asimetrinom pa frizurom.
5

Lopov, na panskom. - Prim. prev.

28

- Siguran sam - odgovorio je panac, dok su to buno potvrdili i njegovi

drugari.
Dodi je zagrizla donju usnu. Bjegunci?
Teko je u to povjerovati. Kao i svakog jutra, primila je izvjetaje o
pokrenutim istragama i potjernice, koje su joj poslale njene kolege iz Biroa
patrolnih slubi i niko nije odgovarao opisu dvoje lopova.
Vodei se svojom intuicijom, izvadila je iz gepeka kola svoj lini tablet
raunar.
- Koja ti je marka telefona, mladiu?
Sasluala je njegov odgovor i konektovala se na proizvoaev servis cloud
computing. Zatim je zatraila od adolescenta da joj kae adresu njegove
elektronske pote kao i odgovarajuu lozinku.
im je aktivirala tu aplikaciju, ona joj je omoguila da pristupi poti
korisnika, njegovoj listi kontakata kao i da odredi poziciju ureaja. Dodi je
dobro poznavala tu operaciju jer ju je koristila est mjeseci ranije u
sopstvenom ljubavnom ivotu. Jednostavnim rukovanjem uspjela je da ue u
trag odlascima njenog biveg deka kod ljubavnice i tako dobije potvrdu
njegovog nevjerstva. Pritisnula je ekran na dodir da bi otpoela proceduru.
Plava taka je zatreperila na planu. Ako sajt funkcionie, onda se telefon
ovog klinca trenutno nalazi nasred Bruklinskog mosta!
Dva lopova se oigledno nisu bila zadovoljila da ukradu samo telefon.
Maznuli su i kola i sad su pokuavali da napuste Menhetn!
U njenoj glavi, optimistine misli su odagnale dosadu: nada da konano
radi na pravoj istrazi i mogunost unapreenja koje bi moglo da joj otvori
vrata ka boljoj slubi.
U teoriji, ona je mogla da pusti svoju informaciju na radio frekvencije
Njujorkog policijskog odsjeka kako bi neka bruklinska patrola uhapsila
osumnjiene. Ali nije ni najmanje eljela da joj ovaj sluaj izmakne.
Bacila je pogled na Dankin Donats. Majk Hernandez se i dalje nije
pojavljivao.
teta...
Smjestila se za volan, stavila rotaciju, ukljuila sirenu i pravac Bruklin.
Opkoljen vodom, stari dokerski kvart se nalazio na kraju poluostrva na
zapadu Bmklina.
Mini moris je stigao na kraj ulice Van Brant, glavne prometne ulice koja
je prolazila kroz Red Huk od sjevera do juga i zavravala se slijepom ulicom.
Poslije toga, put je ustupao mjesto ograenoj i naputenoj industrijskoj zoni
koja je izlazila direktno na kejove.
Alisa i Gabrijel su se parkirali du izlokanog trotoara. I dalje zarobljeni
lisicama, izali su iz vozila na ista vrata. Uprkos jakom suncu, ledeni vjetar
je ibao pejza.
- Ovdje je da se sledi! - alio se dezer podigavi kragnu na svom sakou.
Alisa je postepeno poinjala da prepoznaje mjesto. Ljepota neravnog
industrijskog pejzaa, naputeni magacini, gomila dizalica, teretni brodovi i
barke na istom mjestu.
29

Utisak da ste na kraju svijeta koji jedva da remete sirene trajekata.

Posljednji put kada je dola ovdje sa Sejmurom, kvart se tek bio
oporavljao od prolaska uragana Sendi. Nadola voda je tada bila poplavila
podzemne prostorije i prizemlje smjetene suvie blizu okeana. Danas se
inilo da je veina tete uspjeno otklonjena.
- Atelje Niki Nikovski se nalazi u ovoj zgradi - pokazala je Alisa, oznaivi
jednu impozantnu konstrukciju od cigle koja, sudei po silosima i dimnjaku,
mora da je bila znaajna manufaktura iz vremena industrijskog sjaja
Bmklina.
Krenuli su u pravcu zgrade koja je prkosila otvorenom moru. Kejovi su
bili gotovo pusti. Ni sjenke od nekog turiste ili etaa. Nekoliko obnovljenih
malih kafia i radnji bili su poredani u ulici Van Brant, ali jo uvijek nisu bili
podigli svoje zastore.
- Ko je u stvari ta ena? - upitao je Gabrijel opkoraivi kanalizacionu
cijev.
- Top-model koja se proslavila devedesetih godina. Jedan plamiak se
upalio u dezerovim oima.
- Prava manekenka?
- Malo vam treba da se uzbudite, zar ne? - odgovorila mu je prekornim
tonom.
- Ne, samo me udi ta promjena zanimanja - odgovorio je pomalo
uvrijeen.
- U svakom sluaju, njene slike i skulpture poinju da dobijaj u na cijeni
kod galerista.
- Va prijatelj Sejmur je amater u savremenoj umjetnosti?
- Da, on je i istinski kolekcionar. Tu strast mu je prenio otac kao i veliko
nasljedstvo koje mu omoguava da je zadovolji...
- A vi?
Slegnula je ramenima.
- Ja se u umjetnost uopte ne razumijem. Ali svako neka radi ono to
umije: ja imam svoj raspored potjere.
Nabrao je obrve.
- A koga hvatate?
- Kriminalce, razbojnike, ubice.
Stigavi pred staru fabriku, jedno vrijeme su utke stajali prije nego to
su primijetili da gvozdena vrata kroz koja se ulazi u prizemlje nisu zatvorena
rezom. Krenuli su liftom s reetkama koji je vie liio na teretni lift i
pritisnuli su dugme posljednjeg sprata. Kabina se otvorila na jednu
betoniranu platformu koja je vodila do metalnih protivpoarnih vrata. Morali
su da zvone u nekoliko navrata prije nego to je Niki dola da im otvori.
Debela kona kecelja, debele rukavice, slualice protiv buke, titnik za
lice i crne naoare. Privlana figura bive manekenke gubila se u odjei
savrenog kovaa.
- Dobar dan, ja sam Alisa efer. Moj prijatelj Sejmur je vjerovatno...
30

- Uite, pourite!.- prekinula ju je Niki podigavi masku i zadimljena

stakla. Da vas upozorim, briga me za vae prie, ne elim da budem
umijeana u to. Skinuu vam lisice i odmah odlazite, je l' jasno?
Potvrdno su klimnuli glavama i zatvorili vrata za sobom.
Mjesto je vie liilo na kovanicu nego na slikarski atelje. Osvijetljena
samo dnevnom svjetlou, bila je to beskrajna prostorija, na ijim su
zidovima visile najrazliitije alatke: ekii svih veliina, lemilice i aparati za
zavarivanje. Vatrene eravice koje su se crvenile u kovanici ocrtavale su
narandaste konture oko nakovanja i araa.
Pratei u stopu Niki, kretali su se po sirovom parketu i probijali kako su
znali i umjeli meu metalnim kompozicijama koje su zapremale prostor:
monotipi uraeni serigrafijom sa purpurnim i oker odrazima koji bljete na
eliku, skulpture od zaralog gvoa ije su linije od varenog elika prijetile
da probiju plafon.
- Sjedite tu - naredila je skulptorka pokazavi dvije udubljene stolice koje
je stavila prije njihovog dolaska.
Pourivi da zavre s tim, Alisa i Gabrijel su zauzeli mjesto s jedne i
druge strane jednog postolja. Dok je Niki zarafljivala branu plou na
brusilicu, zatraila je od njih da zategnu lanac lisica u stegi mengela. Potom
je ukljuila mainu koja je poela da vibrira uz strahovitu buku i pribliila se
dvojici bjegunaca.
Disk je presjekao lanac za manje od tri sekunde i veza je naglo
prekinuta. Nekoliko jakih udaraca iljatim dletom su konano razlabavili
brave elinih narukvica.
Najzad, uzdanula je Alisa masirajui bolan i krvav runi zglob.
Promrmljala je nekoliko rijei zahvalnosti, ali ju je Nikovska osorno
prekinula:
- Sada briite! - zatraila je pokazavi vrata.
Sa olakanjem to su najzad osloboeni, par je posluao.
Nali su se na keju s osmijehom na usnama. Ovo oslobaanje im nije
davalo odgovor ni na jedno od njihovih pitanja, ali je oznaavalo jednu etapu:
ponovno osvajanje samostalnosti, prvi stepenik u pribliavanju istini.
Kao da su se oslobodili balasta, malo su proetali dokovima. Sada je
vjetar bio blag. Nebo, i dalje podjednako plavo, bilo je suprotnosti sa strogom
post-industrijskom pozadinom: naputeno zemljite, niz hangara i skladita.
Pogled je svakako bio zadivljuju. Jednim pogledom mogao se obuhvatiti
itav njujorki zaliv od Kipa slobode sve do Nju Dersija.
- Hajde, ja astim kapuino! - predloio je Gabrijel veselim glasom
pokazavi na jedan majuni kafi koji je smjeten u starom tramvajskom
vagonu ispisanom grafitima.
Alisa je pokopala njegov entuzijazam.
- A ime ete platiti svoju kafu? Planirate i nju da ukradete?
Napravio je grimasu, povrijeen to ga realnost nadilazi. Potom je akom
obuhvatio ruku. Bol koji je osjetio jo prilikom buenja, sada je postajao sve
jai.
31

Gabrijel je skinuo sako. Rukav njegove koulje bio je umrljan krvlju.

Podvrnuo je tkaninu i opazio zavoj koji mu pritiska podlakticu: iroka
platnena kompresa natopljena zgruanom krvlju. Kad ju je sklonio, otkrio je
groznu povredu koja je odmah krenula da krvari. itava podlaktica mu je
bila izbrazdana sjeivom. Na svu sreu, usjeci nisu bili duboki. Rezovi koji
su ocrtavali ...
- Niz cifara! - povikala je Alisa pomaui mu da zaustavi krvarenje.
Urezan u njegovu kou, broj 141197 je izbijao iz krvavih usjeka.
Gabrijelov izraz lica se izmijenio. Za nekoliko sekundi, olakanje zbog
dobijene slobode pretvorilo se u izraz nespokoja.
- Kakva je sad ovo ifra? Poinje da me izluuje ova bolesna pria!
- Ovoga puta to svakako nije broj telefona - ocijenila je Alisa.
- Da nije moda datum? - zapitao se on loe raspoloen i navlaei sako.
- 14. novembar 1997... Mogue.
Ogoren, potraio je pogled mlade Francuskinje.
- Sluajte, ne moemo i dalje ovako da lutamo, bez dokmenata i novca.
- ta predlaete? Da odemo u policiju, kad ste upravo ukrali kola?
- Ali to je zbog vas!
- Oh, kakva neustraivost! Pravi ste dentlmen! Pazite, s vama je lako,
uvijek je u pitanju tua greka. Poinjem dobro da vas upoznajem.
Pokuao je da ne pada u vatru i odustao je od svae.
- Znam da ima neka registrovana zalagaonica u ajnataunu. To je
adresa koju ponekad popunjavaju dezeri onda kad su prinueni da zaloe
svoj instrument.
Nanjuila je zamku.
- A ta hoete da mu ostavimo? Va klavir?
Kiselo se osmijehnuo i pogledao runi zglob Parianke.
- Jedino to imamo je va sat... Ustuknula je za nekoliko koraka.
- To, stari, ne moe ni u snu.
- Ma hajde, to je Patek Filip, zar ne? Mogi bismo za njega da izvuemo
bar...
- Rekla sam vam ne! - viknula je. - To je bio sat mog mua.
- ta drugo, onda? Nemamo nita osim ovog mobilnog. Vidjevi ga kako
vitla telefonom koji je bio izvadio iz depa, umalo se nije zadavila.
- Zadrali ste telefon? Rekla sam vam da ga bacite!
- Ni govora! Previe smo se namuili da ga ukrademo! I to je za sada sve
to posjedujemo. Jo moe da nam poslui.
- Ali s time mogu da nam uu u trag u roku od tri minuta! Zar nikada ne
itate policijske romane? Zar nikada ne idete u bioskop?
- U redu je, opustite se. Ovo nije film.
Dok je otvarala usta da bi ga uvrijedila, ona se zaustavila. Noeno
vjetrom, dvotonsko zavijanje ju je navelo da okrene glavu. Sledila se na
nekoliko sekundi pred bljeskovima crvenog svjetla koji su padali na put.
32

Sirena je urlala, rotacija je bila upaljena, policijsko vozilo se kretalo u

njihovom smjeru.
*
- Doite! - viknula je stegnuvi Gabrijela za ruku.
Uputili su se ka mini morisu. Alisa je skliznula na sjedite i krenula.
Ulica Van Brant bila je slijepa ulica i dolazak policajaca im je oduzimao
svaku mogunost da pobjegnu onuda odakle su doli.
Svaku mogunost da pobjegnu, ukratko... Jedino pribjeite: kapija s
gvozdenim ipkama kroz koju se izlazilo na kejove. Na alost, bilo je
zakataneno jednim lancem.
Nema drugog izbora.
- Veite pojas - zapovijedila je krenuvi uz kripu guma.
Ruku zgrenih oko volana, Alisa je ubrzala prvih trideset metara i
zaletjela se mini morisom izmeu dva krila kapije. Lanac je spao uz buku
gvourije i kola su pojurila po kaldrmi starog tramvajskog kolosjeka koji je
opkoljavao naputenu fabriku.
Zabezeknuti Gabrijel je spustio staklo i bacio mobilni kroz prozor.
- Sada je malo kasno! - psovala je Alisa pogledavi ga krvniki.
Sjedei na nekoliko centimetara od zemlje, mlada ena je imala utisak da
vozi igraku. Sa svojim uskim donjim dijelom i majunim tokovima, kuper
se drmusao na neravnoj i izoblienoj zemlji.
Bacila je pogled u retrovizor. Nije se iznenadila primijetivi da su
policijska kola krenula u potjeru za njima putem pored samog mora. Alisa je
vozila kejovima stotinak metara sve dok nije spazila jednu ulicu nadesno. Tu
se zavukla. Asfalt na kome se nala i dugaka prava linija omoguili su joj
da nagazi gas da bi u punoj brzini popela prema sjeveru. U to doba dana
saobraaj je postajao sve gui u tom dijelu Bruklina. Alisa je prola dva
puta uzastopce kroz crveno, umalo ne izazvavi saobraajni udes, ali ne
uspjevi time da se otrese policijskog presretaa koji je sad jo vie ubrzao.
Mini moris nije bio ba slika i prilika komfora, ali odravao se na putu.
Jurei, starudija je uz kripu guma uletjela u punoj brzini u krivinu, da bi
krenula ka najprometnijoj ulici kvarta.
Alisa je u retrovizoru spazila prijeteu reetku Taurusa koji se
pribliavao.
- Odmah su iza nas! - upozorio je Gabrijel okrenuvi glavu.
Alisa se spremala da ue u tunel koji je vodio do brzog kolosjeka.
Iskuenje da se utopi u saobraaj je bilo veliko, ali na auto-putu mini moris
nee biti u stanju da se bori sa motorom V8 presretaa.
Uzdajui se u svoj instinkt, Alisa je zakoila i naglo okrenula volan usljed
ega je vozilo otilo na pjeaku rampu koja omoguava radnicima na
odravanju da pristupe krovu podzemnog prolaza.
- Ubiete nas! - urlao je Gabrijel steui iz sve snage kopu na svom
pojasu.
33

S jednom rukom na upravljau, s drugom zgrenom na mjenjau, Alisa

je vozila dvadesetak metara po ljunku. Kola su poela da se zaglibljuju kad
je uspjela da ih izvue skrenuvi na betonirani uzani put koji ide ka Kob
Hilu.
Bilo je manje od jedan ...
Okret volana ulijevo, udesno, promjena brzine.
Kola su izala na trgovaku ulicu s mnotvom ivopisnih radnji: mesara,
italijanska piljarnica, poslastiarnica, pa ak i berberin usred posla!
Previe je svijeta ovdje.
Njihov progonitelj im je uvijek bio za petama, ali Alisa je koristila veliinu
kupera da bi vozila slalom meu vozilima, ne bi li to bre napustila tu
prolaznu ulicu i dola do stambene zone.
*
Sada se pejza izmijenio. Industrijska pozadina Red Huka ustupila je
mjesto mirnom predgrau: crkvica, kolica i mala dvorita ispred nizova
kua od crvenog pjeanika, svih istovjetnih.
Uprkos uskim ulicama, Alisa nije smanjila brzinu, stiskajui i dalje gas
do daske, glave priljubljene uz oferajbnu, u potrazi za idejom. Iza stakla je
pejza promicao velikom brzinom. Kabina mini morisa bila je prilino
neudobna. Pri toj brzini, svaki put kad bi Alisa mijenjala poloaj, ulo bi se
pucketanje zbog ega se sticao utisak da e se kabina raspasti.
Odjednom je ukoila kad su proli pored jedne uliice. Naglo je krenula
unazad i strahovitom brzinom se zavukla u prolaz.
- Ne ovuda, ovo je zabranjeni smjer!
Kao za inat, jedan kombi za dostavu blokirao je saobraaj od sredine
puta.
- Usporite! Zabiemo se u potanski kamion!
Ogluivi se na ovaj povik, Alisa je ubrzala to je vie mogla i popela se
mini morisom na trotoar. Ve preoptereeni, amortizeri su popustili. Alisa je
pritisla sirenu i na silu oslobodila prolaz, bacivi pogled na spoljni retrovizor.
Onemoguena da ih prate, policijska kola su se nala direktno naspram
kamioneta.
Nekoliko sekundi spokoja!
I dalje na trotoaru, auti se popeo uz ulicu i naiao na asfaltni put poto
je skrenuo desno na nalegnutim tokovima.
Uputili su se ka jednom engleskom vrtu okruenom gvozdenom ogradom:
Kobi Hil parku.
- Znate li gdje smo? - upitala je Alisa usporivi vonju du kapije.
Gabrijel je tumaio saobraajne znakove.
- Krenite desno da bismo stigli do avenije Atlantik. Uradila je kako je
rekao i izali su na etiri kolosjeka: prometna ulica koja prolazi kroz Njujork
od istoka do zapada poev od okoline aerodroma JFK sve do obala Ist Rivera.
34

Alisa je odmah prepoznala put. Tuda su ponekad prolazila taksi vozila na

putu do aerodroma.
- Sad smo blizu mosta za Menhetn, je li tako?
- On nam je iza lea.
Napravila je polukrug i ukljuila se na Interstejt. Uskoro je primijetila
petlju na autoputu koja vodi na Menhetn. Sivkasti stubovi viseeg mosta
nazirali su se u daljini. Dvije eline kule zategnute isprepletanim kablovima
i uadima.
- Iza nas!
Policijska kola su ih u stopu pratila. Previe kasno da promijene pravac.
U ovom stadijumu, imali su samo dva rjeenja: da krenu ka Long
Ajlendu ili da se vrate na Menhetn. Krenuli su ka iskljuenju 29A da bi stigli
na most. Sedam saobraajnih traka, etiri kolosjeka metroa i jedna
biciklistika staza: Menhetnski most je bio gorostas koji je gutao putnike i
vozila u Bruklinu da bi ih ponovo ispljunuo na obale Ist Rivera.
Odjednom se kolovoz suzio. Prije nego to stignu do ulaska na most,
trebalo je da krenu jednim betonskim prelazom koji se ocrtavao kao dugaka
krivina.
Mjesto je bilo zakreno i kola su morala da se kreu dodirujui se
branicima. Poto se zaglavila u saobraaju, Alisa je ukljuila stop svjetla kao
to su uradila i ostala vozila. Policajci su bili na stotinak metara iza njih.
Uzalud su ukljuili sirenu, na tom dijelu puta, prolaz je bio isuvie uzan da
bi se vozila pomjerila i propustila ih da prou. Ali par bjegunaca vie nije
imao ansi da se izvue.
- Sad smo gotovi - ocijenio je Gabrijel.
- Ne, moemo da preemo most.
- Razmislite malo: ve imaju nau potjernicu i sada znaju naa kola. ak
i da uspijemo da proemo, druga patrolna kola e nas saekati na izlasku s
mosta!
- Spustite malo ton, OK? Podsjeam vas da su nas pronali zahvaljui
vama! Rekla sam vam bila da zavrljaite taj prokleti telefon.
- OK, zasrao sam - popustio je on.
Zamurila je nekoliko sekundi. Nije mislila da policajci ve znaju njihov
identitet i najzad to nije ni bilo vano. Meutim, Kejn je bio u pravu za ono
to je rekao: problem je bilo njihovo vozilo.
- Imate pravo.
Vidjevi da se saobraaj malo dalje prorjeuje, ona je odvezala pojas i
otvorila vrata.
- Drite volan - naredila je Gabrijelu.
- ta, ali... ispada da sam sad ja u pravu?
- Naa kola nisu dovoljno neupadljiva. Hou da pokuam neto.
Iznenaen ovim, zgrio se da bi promijenio mjesto. Na obilaznici koja je
vodila na most, kola su i dalje miljela. kiljio je da ne bi izgubio Alisu iz vida.
Ideje ove djevojke nisu prestajale da ga iznenauju. Provlaila se
neuhvatljivo kroz zakreni saobraaj. Najednom ga je uhvatila panika
35

vidjevi je kako vadi pitolj iz svoje jakne. Dospjela je do starog modela

honde akord be boje.
Prosjena kola, shvatio je najednom.
S orujem u aci, upravila je pitolj ka staklu. Putnica je izala ne
postavljajui suvina pitanja. Dala se u bjekstvo tako to je preskoila
ogradu i krenula niz travnatu kosinu koja se sputala vie od dvadeset
metara.
Gabrijel nije mogao a da ne zvizne u znak divljenja. Okrenuo se.
Policijska kola bila su na suprotnoj strani, u podnoju obilaznice. S te
razdaljine, teko da su mogli da razlikuju bilo ta.
Sad je i on napustio mini moris i prikljuio se Alisi u hondi u trenutku
kada je saobraaj ponovo krenuo.
*
Gabrijel joj je namignuo i napravio se kao da se ali da bi malo opustio
atmosferu:
- Taman sam poeo da se vezujem za malog engleza! Bolje je iao od ove
krntije.
Pod dejstvom stresa, Alisine crte lica su ogrubjele.
- Umjesto to se glupirate, bacite pogled na pregradu za lukavice.
Uinio je to i otkrio ono to mu je nedostajlo jo otkako se probudio:
paklicu cigareta i upalja.
- Hvala Bogu! - rekao je pripalivi jednu cigaretu. Povukao je dva
dugaka dima i pruio je Alisi. Ne isputajui volan, povukla je i ona jedan
dim iz cigarete. Opori ukus duvana joj je udario u glavu. Morala je pod hitno
neto da pojede ili e se onesvijestiti.
Otvorila je prozor da bi udahnula malo svjeeg vazduha. S desne strane,
bljetali su hiljadama svjetala neboderi Midtauna, dok su je s njene lijeve
strane, dugake stambene zgrade Louer Ist Sajda podsjeale na pozadinu
starih policijskih romana koje je prodirao Pol, njen mu.
Pol...
Odagnala je svoje uspomene i pogledala na sat. Bilo je prolo ve vie od
sat vremena kako su se probudili nesvjesni u parku.
Otada, njihova istraga se nije pomakla ni za mali prst. Ne samo da je
misterija ostajala netaknuta, ve su se pridodala i druga pitanja da bi
situacija postala jo zamrenija. I jo opasnija.
Njihova istraga je morala da se ubrza, a po tom pitanju se Gabrijel nije
varao: nisu mogli nita naroito bez novca.
- Dajte mi adresu vae zalagaonice - zatraila je ona dok su kola stizala
na Menhetn.

36

6
ajnataun
Starenje u sutini nije nita drugo
nego kad se vie ne bojite
svoje prolosti.
Stefan Cvajg
Kola su prola Boveri i zaokrenula u ulicu Mot. Alisa je nala mjesto
ispred jedne kineske radnje s ljekovitim biljem. Nije bilo mnogo prostora, ali
je ona uspjela da se besprekorno uparkira i uglavi izmeu dostavnog
kamioneta i food truck-a koji je prodavao dim sum.
- Ako me sjeanje dobro slui, zalagaonica se nalazi malo nie niz ulicu objasnio je Gabrijel zalupivi vrata honde.
Alisa je krenula u stopu za njim nakon to je zakljuala kola.
Ne gubei vrijeme, poli su glavnom ulicom u kvartu. Ulica Mot je bila
jedna uska ulica koja je vrvjela od svijeta i brujala od ivosti; koridor zgrada
od tamne cigle, sa elinim stepenicama, koji prolazi kroz ajnataun od
sjevera do juga.
Na trotoaru je bio niz najrazliitijih radnji sa izlozima prekrivenim
ideogramima: saloni za tetovau i akupunkturu, prodavnice nakita, butici s
imitacijama luksuzne robe, piljarnice i restorani koji isporuuju gotova jela,
u ijim su se izlozima nalazili oklopi kornjaa iznad kojih je visila hrpa
lakiranih pataka okaenih na kuke.
Ubrzo su stigli ispred jedne sive fasade na kojoj je bila dinovska neonka
u obliku zmaja. Reklama Pawn Shop - Buy - Sell - Loan treperila je na
jutarnjoj svjetlosti.
Gabrijel je gurnuo vrata zalagaonice. Alisa ga je pratila kroz turobni
hodnik koji je izbijao na veliku salu bez prozora, sa sivo-zelenim svjetlom. U
njoj se osjeao zadah memle i zaparloenog znoja.
Na metalnim policama bile su nagomilane stotine neobinih predmeta:
televizori s ravnim ekranom, firmiran i modeli runih torbi, muziki
instrumenti, preparirane ivotinje, apstraktne slike.
- Va sat - zatraio je Gabrijel pruajui ruku.
Stojei pokraj zida, Alisa je oklijevala. Poslije smrti njenog mua,
otarasila se, nesumnjivo prebrzo, svih linih stvari - odjee, knjiga,
namjetaja - svega to ju je podsjealo na ovjeka koga je toliko voljela. Sada
joj je ostao samo jo njegov sat: Patek Filip od roze zlata sa kalendarom i
mjeseevim mijenama koji je Pol naslijedio od svog djede.
Poslije tolikih mjeseci, asovnik je postao neka vrsta amajlije, nevidljiva
spona koja ju je povezivala sa sjeanjem na Pola. Alisa je nosila hronometar
svakog dana, ponavljajui svakog jutra postupke koje je nekada inio njen
37

mu: pritezala kopu kone narukvice oko zgloba ruke, navijala krunicu,
brisala brojanik. Predmet ju je smirivao, davao joj utisak - pomalo vjetaki,
naravno, ali tako utjean - da je Pol i dalje negdje sa njom.
- Molim vas - insistirao je Gabrijel.
Krenuli su u pravcu pulta zatienog nekakvom blindiranom staklenom
pregradom iza koje je stajao mladi azijat, koji je liio na androgina i izgledao
njegovano: stepenasto oiana kosa, uske farmerke, treberske naoare,
otkopan strukirani sako ispod koga je nosio fluorescentnu majicu na kojoj
su se nazirali likovi Kejt Haring.
- ta mogu da uinim za vas? - upitao je Kinez sklanjajui pramen kose
iza uveta.
Njegova spremnost da usluzi odudarala je od prljavog ambijenta kojim je
mjesto odisalo. Alisa je sa aljenjem skinula sat i spustila ga na pult.
- Koliko?
Zajmodavac je zgrabio nakit i osmotrio ga sa svih strana.
- Imate li neki dokument koji dokazuje autentinost ovog predmeta?
Sertifikat na primjer?
- Nemam kod sebe - promrmljala je mlada ena strijeljajui ga pogledom.
Zaposlenije malo naglo rukovao hronografom, igrajui se kazaljkama,
vrtei krunicu.
- Vrlo je krhko - prekorila ga je ona.
- Podeavam datum i sat - pravdao se on ne diui glavu.
- Pokazuje tano vrijeme! Dobro, sad je dosta! Uzimate ga ili ne?
- Dau vam 500 dolara - predloio je Azijat.
- Vi ste ludi! - prasnula je Alisa otevi mu sat iz ruku. - To je
kolekcionarski primjerak! Vrijedi sto puta vie!
Spremala se da napusti radnju kad ju je Gabrijel zadrao za ruku.
- Smirite se! - naredio joj je odvukavi je u stranu. - Ne radi se o tome da
prodate sat vaeg mua, razumijete? To je jednostavno stavljanje u zalog.
Doi emo da ga pokupimo im rijeimo nau stvar.
Odmahnula je glavom.
- Ni govora. Nai emo drugo rjeenje.
- Nema drugog rjeenja i vi to znate! - odsjeno je izgovorio podigavi
glas. - Sluajte, vrijeme nam izmie. Moramo neto da pojedemo da bismo
dobili snagu, a bez novca neemo moi nita da preduzmemo. Izaite da me
saekate napolju i pustite mene da se cjenjkam s ovim tipom.
Alisa mu je s gorinom pruila sat-narukvicu i izala iz radnje.
Tek to je izala na ulicu, zapahnuo ju je miris zaina, dimljene ribe i
kiselih ampinjona koji nekoliko minuta ranije nije ni primijetila. Od svih
ovih isparenja odjednom joj je pripala muka..Od greva se presamitila i bila
je primorana da se nagne naprijed da bi ispovraala utu i kiselu u, koju je
njen prazan eludac izbacio. S blagom vrtoglavicom, ona se uspravila
oslanjajui se na zid.
Gabrijel je imao pravo. Morala je obavezno neto da pojede.
38

Protrljala je oi i postala svjesna da joj se suze slivaju niz obraze.

Osjeala je kako gubi tlo pod nogama. Ovaj kvart ju je pritiskao, tijelo je
prijetilo da je izda. Sada su je stigli napori koje je neto ranije ulagala.
Njen zglob sa posjekotinama se upalio, miii su joj bili uasno bolni.
Naroito se osjeala veoma usamljeno, obuzeta tugom i oajem.
Zasljepljujui flebekovi su prtali u njenom umu. Epizoda sa satom je
oivjela bolnu prolost. Ponovo se sjetila Pola. Njihovog prvog susreta.
Opinjenosti koju je tada bila osjetila. Na tu estinu koju ljubav nosi sa
sobom: snagu koja je u stanju da poniti sve strahove.
Uspomene su izbijale na povrinu, kuljale u njenom biu snano kao
gejzir.
Uspomene na srene dane koji se vie nee vratiti.
Sjeam se... Tri godine ranije
Pariz
Novembar 2010.
Bujice vode, lije kao iz kabla.
- Skreni desno, Sejmure, to je tu: ulica Svetog Tome Akvinskog. Brisai
koji stalno rade tamo-amo jedva uspjevaju da uklone potoke kie koji su se
obruili na Pariz. U prkos gumenim lamelama koje iste, gotovo u istom
trenutku opet se na ofrerajbni stvara prozirna zavjesa.
Naa slubena kola bez policijskih oznaka naputaju bulevar Sen
ermen da bi zamakla u usku ulicu koja izlazi na trg sa crkvom.
Nebo je crno. Od sino oluja sve potapa. Pred nama izgleda kao da se
pejza razliva. Crkveni zabat je iezao u oblacima. Ornamenti i bareljefi se
gube u magli. Jedino se jo kameni aneli zaklonjeni u uglovima naziru u
ovom potopu.
Sejmur obilazi oko malog trga i parkira se u zoni za dostavu ba preko
puta ginekoloke ordinacije.
- Misli li da e se dugo zadrati?
- Dvadesetak minuta, obeavam. Ginekolog mi je potrvrdio sastanak
putem mejla. Dala sam mu do znanja da sam u kripcu s vremenom.
On provjerava svoje poruke na ekranu telefona.
- Sluaj, ima jedna kafeterija malo povie. Idem sebi da kupim sendvi
dok te ekam i pozvau slubu da bih saznao dokle su Savinjon i Krii stigli
u sasluavanju.
- OK, ibni mi poruku ako bude imao neto novo. Do vienja i hvala ti
to si me dopratio - rekla sam je zalupivi vrata za sobom.
Kia pljuti po meni iz sve snage. Podiem jaknu preko glave da bih se
zatitila od kie i pretravam deset metara koliko ima od kola do ljekarske
ordinacije. Sekretarici je potrebno skoro minut da mi otvori. Kad konano
uspijevam da uem u hol, shvatam da je na telefonu. Daje mi jedva
primjetno znak kao da bi se izvinila i upuuje me u ekaonicu. Otvaram
vrata prostorije i padam s nogu u jednu od konih fotelja.
Od jutros ivim komar zbog neke odvratne urinarne infekcije koja se
naglo pojavila. Strano muenje: bolovi u donjem stomaku, piki mi se na
39

svakih pet minuta, nepodnoljivo peckanje pri svakom mokrenju, i ak

povremeno prisustvo krvi u urinu.
I kao za inat, moe se rei da je palo stvarno u pogrean dan. Posljednja
dvadeset etiri sata, moja grupa je bila na svim frontovima. Zlopatimo se da
bismo izvukli priznanja od jednog ubice protiv koga nemamo jake dokaze, a
upravo se pojavio novi sluaj: ubistvo ene koja je pronaena mrtva kod
kue, u jednoj burujskoj zgradi u ulici Fezandri, u 16. arondismanu. Mlada
uiteljica, divljaki zadavljena parom arapa. Sada je 15 asova. Sejmur i ja
smo na mjestu zloina ve od 7 sati jutros. Sami sprovodimo istragu po
komiluku. Nita nisam jela, imam muninu i osjeaj da mokrim ilete.
Dohvatam pudrijeru koja mi se jo uvijek vue po torbi i pred ogledalom
pokuavam da malo sredim frizuru. Glava mi je kao zombiju, odjea mi je
skroz mokra i imam utisak da smrdim na pokislo kue.
Diem duboko da bih se smirila. Nije mi prvi put da patim od bolova.
Premda je uasno bolno, znam da se to dobro lijei: jedna doza
antibiotika i dan kasnije svi simptomi e nestali. Opsjedala sam apoteku
preko puta mog stana, ali apotekar nije htio nita da mi da bez recepta.
- Gospoica efer?
Muki glas me je prenuo i upravila sam pogled s pudrijere na bijeli
mantil. Umjesto ene koja je bila moj ginekolog, tu sada stoji zgodni dasa,
zagasite koe, etrvrtastog lica uokvirenog plavom talasastom kosom i
ozarenog nasmijanim oima.
- Ja sam doktor Pol Malori - predstavlja se on namjetajui okvir
naoara.
- Ali ja imam zakazano kod doktorke Ponsele...
- Moja sestra je na odmoru. Mora da vas je obavijestila da je ja mijenjam.
Nerviram se.
- Nije uopte, naprotiv: potvrdila mi je zakazani termin mejlom.
Vadim telefon i traim poruku na ekranu kao dokaz. Ponovo je
proitavi, shvatam da tip ima pravo: samo sam ovla preletjela preko
poruke, primjetivi potvrdu termina, ali ne i obavjetenje o odlasku na
odmor.
Sranje.
- Uite, molim vas - predlae blagim glasom.
Oklijevam onako smetena. Previe dobro poznajem mukarce da bih
ikada ijednog poeljela za ginekologa. Oduvijek mi je izgledalo oigledno da je
ena prije u stanju da razumije drugu enu. U pitanju je psihologija,
senzibilitet, intimnost. I dalje na oprezu, ipak idem za njim u ordinaciju,
potpuno rijeena da ne odugovlaim razgovor.
- Vrlo dobro - kaem. - Biu direktna, doktore: treba mi samo antibiotik
da bih izlijeila neki cistitis. Doktorka Ponsele mi obino prepisuje jednu
dozu antibiotika, lijek...
On me gleda mrtei se i presijeca moju tiradu:

40

- Oprostite, ali ne biste valjda da napitete recept umjesto mene, zar ne?
Razumjeete da ne mogu da vam prepiem antibiotik, a da vas ne
pregledam.
Pokuavam da savladam svoj bijes, ali shvatila sam da e stvari biti
komplikovanije nego to sam zamiljala.
- Kaem vam da imam kronini cistitis. Ne morate da postavljate drugu
dijagnozu,
- Nema sumnje, gospoice, ali ovdje sam ljekar ja.
- U stvari, ja nisam ljekar. Ja sam policajka i imam posla preko glave!
Dakle, nemojte da gubim vrijeme s glupim vaginalnim testom koji e trajati
satima!
- Upravo e se tako desiti - kae pruajui mi aicu za urin. - I
prepisau vam takoe da uradite citobakterioloki pregled u nekoj
laboratoriji.
- Tvrdoglavi ste, asna rije! Dajte te antibiotike pa da zavrimo s ovim!
- Sluajte, budite razumni i prestanite da se ponaate kao narkoman! Ne
postoje samo antibiotici u ivom.
Najednom, osjeam se u isti mah umorno i glupo. Ponovno probadanje
kida mi donji dio stomaka. Nagomilani umor otkako sam stupila u
kriminalistiku brigadu navire u meni kao vulkanska lava. Previe
neprospavanih noi, previe nasilja i uasa, previe nemoguih fantoma koje
treba uloviti.
Osjeam se kao da sam na ivici snage, ispranjena. Treba mi sunce,
topla kupka, nova frizura, enstvenija garderoba i dvije nedjelje odmora
daleko od Pariza. Daleko od mene same.
Gledam ovog tipa, elegantnog, uglaenog, vedrog. Njegovo lijepo liceje
odmorno, osmijeh mu je blag, izgleda ljupko dok se iuava. Njegova
nevjerovatna plava talasasta kosa me izluuje. ak i njegove sitne bore oko
oiju su da odlijepi. A ja se osjeam runom i glupom. Smijena glupaa
koja s njime pria o svojim problemima s beikom.
- Pijete li dovoljno vode, inae? - nastavlja on. - Znate li da se polovina
cistitisa moe izlijeiti jednostavnim unoenjem dva litra vode dnevno?
Vie ga i ne sluam. U tome sam jaka: moja obeshrabrenost nikada ne
traje dugo. Poput bljeskova, sjeanja naglo iskrsavaju u mojoj glavi. Le te
ene na mjestu zloina jutros: Klara Matiren, divljaki zadavljena
najlonskom arapom. Njene iskolaene oi, lice sleeno od uasa. Nemam
prava da gubim vrijeme. Nemam prava da se preputam razonodi. Moram
ubicu da satjeram u tjesnac prije nego to se odvai da opet ubije nekoga.
- A fitoterapija? - pita lijepi plavuan. - Znate li da biljke mogu biti od
velike koristi, naroito sok od jarebike.
Pokretom istovremeno naglim koliko neoekivanim, odlazim za njegov sto
i kidam neispisani recept iz njegovog bloka.
- U pravu ste, sama u ispisati recept!
Toliko je zaprepaen da ne pokazuje ni nagovjetaj namjere da me u
tome sprijei.
41

Okreem se u mjestu i odlazim zalupivi vrata.

*
Pariz, 10. arondisman. Mjesec dana kasnije decembar 2010. 7 asova
ujutru.
Audi juri kroz no i dolazi na trg Kolonel-Fabijen. Svjetlosti grada se
odraavaju na impozantnom talasu od betona i stakla sjedita Komunistike
partije. Vlada polarna hladnoa. Odvrem grijanje na najjae i kreem preko
krunog toka da bih stigla do ulice Luj-Blan. Palim radio prelazei kanal Sen
Marten.
- Frans Info, 7 je asova, o najnovijim vijestima izvjetava vas Bernar
Tomason.
- Dobar dan, Florans, dobar dan svima. Na ovo Badnje vee, vremenske
nepogode i dalje prijete da budu glavna vijest dana. Francuski meteoroloki
zavod je, naime, upravo dao narandasto upozorenje 6, strahujui od znatnih
snjenih padavina koje bi trebalo da pogode Pariz krajem prijepodneva.
Dolazak snijega jako e ometati saobraaj na II - de- Fransu...
Prokleti doek. Proklete porodine obaveze.
Na svu sreu da Boi pada samo jedanput godinje. Ali za mene je i taj
jedan put previe.
U taj jutarnji as, Pariz je sauvan od oluje koja se najavljuje, ali mir e
kratko potrajati. Koristim rijedak saobraaj da bih projurila vrtoglavom
brzinom ispred stanice Gar de Lest i kreem bulevarom Maanta, prelazei
velikom brznom 10. arondisman od sjevera ka jugu.
Prezirem majku, prezirem sestru, prezirem brata. I mrzim ova godinja
okupljanja koja se uvijek preobraze u komar. Berenis, moja mlaa sestra,
ivi u Londonu gdje dri umjetniku galeriju na ulici Nju Bond. Starija
Fabris, radi u finansijama u Singapuru. Svake godine, sa muevima i
djecom, prave dvodnevnu pauzu u vili moje majke, blizu Bordoa, da bi tu
proveli Boi prije nego to odlete prema egzotinim i osunanim
destinacijama: Maldivima, ostrvu Mauricijus, Karibima.
(...) Bizon Fite 7 zato snano preporuuje da izbjegavate vonju svojim
kolima u pariskom regionu kao i u pograninim departmanima na zapadu.
Upozorenje kojeg je izgleda teko drati se ovog Badnjeg dana. Prefektura
takoe izdaje vrlo vano upozorenje, strahujui da ve poetkom veeri snijeg
ne prede u poledicu, kada temperature padnu ispod nule.
Ulica Reomir, zatim ulica Bobur: prelazim Le Mare sa zapada i izlazim
ispred trga na kome se nalazi Gradska optina, koja je zatrpana svjetiljkama.
U daljini, obrisi dva masivna tornja i vrh Notr Dama ocrtavaju se u mraku.

6 Oznaava loe vrijeme umjerenog intenziteta. - Prim. prev.

7 Centar za prognozu stanja na putevima. - Prim. prev.

42

Svake godine, uz neke male izmjene, odigrava se ista pozorina

predstava u ova dva dana: moja majka e na sav glas hvaliti uspjenost
Berenis i Fabris, njihov izbor u ivotu, njihovu karijeru. Obeznanie se pred
njihovom djeurlijom, hvalei njihovo vaspitanje i uspjeh u koli. Razgovori
e se uvijek vrtjeti oko istih tema: imigracija, fiskalna glavobolja, sav taj
french bashing.
Za nju, za njih, ja ne postojim. Ja nisam njihova. Ja sam nekakav deko
s falinkom, bez elegancije, bez znakova raspoznavanja. Promaena
funkcionerka. Ja sam ki mog oca.
Tekoe u saobraaju prijete da se proire na odreene linije metro a i
RER-a. Isto vai i za avio saobraaj. Za Pariske aerodrome na pomolu je crni
dan, s hiljadama putnika koji e ostati blokirani na zemlji.
Ove velike snjene padavine zaobii e, meutim, dolinu Rone kao i oblast
mediterana. U Bordou, Tuluzu i Mar seju, temperature e se kretati izmeu 15
C i 18 C. Za to vrijeme, u Nici i Antibima moi ete da ruate na terasi, s
obzirom da e se iva u termometru popeti na 20 C.
Dosta mi je da me osuuju ove budale. Dosta mi je njihovih koliko
predvidljivih toliko estih primjedbi: Jo nisi nala nekog tipa?
Nisi spremna da ostane u drugom stanju...
Zato se oblai kao dak?
Zato ivi kao neka tinejderka?
Sita sam njihovih vegetarijanskih obroka da bi sauvale liniju i bile
dobrog zdravlja: njihovog zrnevlja za ptice, njihove odvratno neukusne kinoe,
njihovih tofi galeta, pirea od karfiola.
Polako ulazim u ulicu Kutelri da bih prela kej preko mosta Notr Dam.
Mjesto je magino: s lijeve strane, istorijske zgrade bolnice Otel-Dje, s desne
strane fasada Zatvora i krov Sat - kule.
Svako od ovih okupljanja u porodinoj kui mi daje utisak kao da smo se
vratili trideset godina unazad, ponovo otvara rane iz djetinjstva i lomove iz
mladosti, ini da ponovo iskrsnu bratski sukobi, oivljava apsolutnu
usamljenost.
Svake godine kaem sebi da je to posljednji put i svake godine ponovo
tonem u isto. A da zaista i ne znam zato. Jedan dio mene me tjera da
definitivno poruim mostove, ali drugi dio bi dao sve samo da im vidi izraze
lica onog dana kad se budem pojavila obuena kao princeza, s tipom koji
ispunjava sve uslove.
Lijeva obala. Jurim du keja, zatim zaokreem nalijevo u ulicu De SenPer. Usporavam, palim stop svjetla i parkiram se na uglu ulice De Lil.
Zalupim vrata na kolima, navlaim svoju narandastu traku za intervencije i
zvonim na interfon jedne lijepe nedavno renovirane zgrade.
Pritiskam palcem dugme tokom tridesetak sekundi. Ideja mi se rodila u
glavi poetkom sedmice i od mene iziskivala da odradim nekoliko
istraivanja. Znam da upravo inim ludost, ali svijest o tome nije dovoljna da
bi me odvratila.
- Da, ko je? - pita jo nerazbueni glas.
- Pol Malori? Sudska policija, hoete li da otvorite, molim vas.
43

- ta, ali...
- Policija, gospodine, otvorite!
Jedna od tekih krila ulaznih vrata se otvaraju uz kljocanje. Ostavljam
lift i penjem se trkom preskaui stepenike sve do treeg sprata, gdje lupam
na vrata.
- Evo, evo!
ovjek koji otvara je zaista moj lijepi ginekolog, ali ovoga jutra ne izgleda
tako kooperno: u gaicama i staroj majici, razbaruene plave kose, s licem
na kome se oituje iznenaenost, umor i nespokoj.
- Hej, pa ja vas poznajem, vi ste...
- Kapetan
efer,
kriminalistika
brigada.
Gospodine
Malori,
obavjetavam vas da odlazite u pritvor poev od sada, etvrtka 24. decembra
u 7:16 h ujutru. Imate pravo da...
- Izvinite, ali to mora da je neka greka! Za ta sam osumnjien, molim
vas?
- Falsiflkovanje i korienje falsifikata. Molim vas poite za mnom.
- Je l to neka ala?
- Nemojte da me primoravate da pozovem kolege da se popnu, gospodine
Malori.
- Mogu li barem da navuem pantalone i koulju?
- Hajde, samo brzo. I ponesite debelu jaknu, grijanje ne radi dobro u
naim prostorijama.
Za to vrijeme dok se on oblai, bacam pogled unutra. Osmanski stanje
preobraen u neku vrstu ateljea s oplemenjenim dekoracijama. Srueno je
nekoliko pregradnih zidova, ishoblovan parket u obliku riblje kosti, ali
ouvana su dva mermerna kamina i gipsani ukrasi.
Iza jednih vrata, umotanu u arav, primjeujem mladu riokosu enu
od dvadesetak godina koja me gleda razrogaenih oiju. ekanje se oteglo.
- Bre malo, Malori! - dovikujem udarajui u vrata. - Ne treba vam deset
minuta da biste navukli gae!
Ljekar izlazi iz kupatila skockan od glave do pete. Neosporno je ponovo
postao divan i sada na sebi ima sako od tvida, pantalone koje se suavaju na
dolje, kini mantil od gabardina i par gumenih izmica. Izgovara nekoliko
rijei da bi umirio svoju riokosu i prati me niz stepenite.
- Gdje su vam kolege? - pita me kad smo izali na ulicu.
- Sama sam. Neu valjda da mobiliem odred elitnih jedinica da bih vas
izvukla iz kreveta...
- Ali ovo ovdje nije policijski auto?
- To je policijski auto bez oznaka. Ne pitajte mnogo i uskaite naprijed.
On oklijeva, zatim konano sjeda pored mene. Kreem i vozimo se u
tiini dok poinje da se razdanjuje. Prelazimo 6. arondisman i Monparnas
prije nego to se Pol odlui da pita:
- Sad ozbiljno, kakav je ovo cirkus? Znate da sam mogao da podnesem
tubu protiv vas prolog mjeseca zbog krae ljekarskog recepta! Moete samo
44

da zahvalite mojoj sestri: ona me je odvratila iznalazei niz olakavajuih

okolnosti po vas. Da budem iskren, ak je koristila za vas rije udarena .
- I ja sam se raspitala o vama, Malori - kaem vadei iz depa
fotokopirana dokumenta.
On otvara hrpu papira i poinje da ita mrtei se.
- ta je u stvari ovo?
- Dokazi da ste napravili lane potvrde o primanju na stan u korist dvije
Malijke bez papira kako bi one mogle da podnesu zahtjev za boravak.
On ne pokuava da porekne.
- Pa ta? Solidarnost i humanost su zloin?
- U pravu se to naziva falsifikovanje i korienje falsifikata. Kanjava se
s tri godine zatvora i 45 000 eura novane kazne.
- Mislio sam da nema dovoljno mjesta u zatvoru. A otkada se
kriminalistika brigada bavi ovakvom vrstom poslova?
Vie nismo daleko od Monrua. Presijecam bulevar De Mareo, idem
jednim dijelom periferije, zatim putem A6 da bih dola do Akvitanije , autoputa koji povezuje Pariz i Bordo.
Kada primijeti skretanje za Visu, Pol zaista poinje da se brine.
- Ali gdje me tano vozite?
- U Bordo. Sigurna sam da volite vino...
- Ne, ne mislite valjda ozbiljno!
- Proveemo Badnje vee kod moje majke. Biete jako lijepo primljeni,
vidjeete.
On se okree, gleda da li ih neko prati, pokuava da se naali da bi sebe
umirio.
- Pronaao sam: u kolima je kamera. Imate program skrivene kamere
kod policajaca, je li tako?
Nastavljajui s vonjom, koristim nekoliko minuta da bih mu odvano
objasnila poduhvat koji mi je na pameti: zaboraviu na njegovu priu s
lanim potvrdama o stanovanju, a zauzvrat on e pristati da glumi mog
vjerenika tokom Badnje veeri.
Nekoliko dugih sekundi, on uti i ne isputa me iz vida. Najprije je
potpuno nepovjerljiv sve dok ne shvati:
- O Boe, najgore je to to se vi uopte ne alite, zar ne? Stvarno ste
smislili itavu ovu zamku zato to nemate hrabrosti da odbranite svoje
ivotne izbore pred svojom porodicom. Da ovjek ne povjeruje! Vama ne treba
ginekolog, vama treba psihoanalitiar.
Istrpjela sam napad i nakon nekoliko minuta tiine, vraam se na
zemlju. U pravu je, naravno. Ja sam obina kukavica. I najzad, ta sam
tano oekivala? Da mu bude zabavno to to uestvuje u mojoj maloj
predstavi? Odjednom se osjeam kao kraljica budalatina. To je moja jaka i
moja slaba taka: sluam instinkt vie nego razum. Tome dugujem to to
sam uspjela da razrijeim neke teke istrage to mi je omoguilo da uem u
Kriminalistiku brigadu s trideset etiri godine. Ali ponekad moja intuicija
45

omane i budem izbaena iz kolosijeka. Ideja da predstavim ovog tipa mojoj

porodici sad mi se ini podjednako smijena i neumjesna.
Crvenei se od stida, predajem se:
- U pravu ste. Meni... meni je ao. Okrenuu i vratiu vas kui.
- Zaustavite se najprije na prvoj benzinskoj pumpi. Rezervoar vam je
skoro prazan.
*
Punim pun rezerovar supera. Prsti mi se lijepe, a od isparenja benzina
vrti mi se u glavi. Dok se vraam do kola, otkrivam da Pol Malori vie nije na
sjeditu suvozaa. Podiem glavu i primjeujem kroz staklo prostora koji se
renovira kako mi upravo napadno daje znake da mu se pridruim.
- Naruio sam vam aj - kae mi predlaui mi da sjednem.
- Lo izbor, pijem samo kafu.
- To je bar jednostavno - osmjehuje se i ustaje da bi otiao do automata
da mi uzme pie.
Neto me kod ovog tipa zbunjuje: neka flegmatina crta, vrlo nalik
engleskom dentlmenu, nain da zadri odreen nivo u svim okolnostima.
Vraa se nakon dva minuta stavljajui ispred mene au kafe i kroasan
uvijen u papirnu salvetu.
- Nisu tako dobre kao kod Pjera Ermea 8, ali su manje loe nego to se da
naslutiti po njihovom izgledu - uvjerava on da bi opustio atmosferu.
Da bi naizgled potkrijepio svoje rijei, on zagriza svoje pecivo i diskretno
zijevne.
- Kad ovjek pomisli da ste me izvukli iz kreveta u 7 sati! Taj jedini put
kad sam mogao da se izleavam do mile volje!
- Rekla sam da u vas vratiti. Jo uvijek ete imati vremena da se vratite
u krevet svojoj dragani.
Otpija gutljaj aja i pita:
- Priznajem da vas ne razumijem najbolje: zato elite da provedete Boi
sa ljudima koji vam oigledno vie nanose bol nego to vam ine dobro?
- Zaboravite, Malori. Kao to rekoste, niste vi psihijatar. - A va otac, ta
on o svemu tome misli?
Poklopim ga odgovorom.
- Moj otac je odavno umro.
- Prestanite da mi priate priice! - vie on pruajui mi svoj smartfon.
Gledam u ekran znajui unaprijed ta u na njemu ugledati. Dok sam
toila gorivo, Malori se konektovao na internet. Ne iznenauje to ga je
potraga odvela do jedne stare vijesti od prije nekoliko mjeseci u kome se
spominju prestupi moga oca.

8 Najpoznatiji francuski poslastiar. - Prim. prev.

46

Bivi superpolicajac Alen efer osuen na dvije godine zatvora.

Prije tri godine, njegovo hapenje je izazvalo pravi zemljotres u okviru
lilske policije. 2. septembra 2007. komesar odsjeka Alen efer je uhapen
kod kue rano ujutru od strane policijaca SGI 9 koji su od njega traili da
podnese izvjetaj o obavljanju svojih dunosti i ljudima s kojima se viao.
Poslije viemjesene istrage, unutranja kontrola policije je objelodanila
da postoji sistem korupcije velikih razmjera i pronevjera koje je izvrio ovaj
slubenik s visokim inom Sudske policije Sjevera.
Policajac stare kole, koga su potovale i kome su se tavie divile
njegove kolege, Alen efer, priznao je tokom trajanja pritvora da je skliznuo
na lou stranu odravajui prijateljske odnose s vie ljudi poznatih po
velikom kriminalu. Toliko je bio zastranio da je ak potajno sklanjao kokain i
kanabis prije nego to se zaplijenjena koliina zapeati kako bi snabdjeo
svoje dounike.
Jue je Sud za prekraje u Lilu proglasio biveg policajca krivim za
pasivnu korupciju , udruivanje sa zloincima, trgovinu narkoticima i
povredu profesionalne tajne...
Oi mi se pune suzama i brzo sklanjam pogled s ekrana. Napamet znam
neasna djela mog oca.
- Najzad, vi ste samo sitno njukalo!
- Vi mi to kaete? Ne zamjerite, ali rugao se kotao loncu...
- Dobro, otac mi je u orki, pa ta?
- Zar ne bi moda njega trebalo da odete da posjetite za Boi?
- Gledajte svoja posla! On nastavlja i dalje.
- Mogu li da vas pitam gdje je zatvoren?
- ta vas se to uopte tie?
- U Lilu?
- Ne, u Luinu, kod Eks-an-Provans. Tamo gdje mu ivi trea ena.
- Zato ne odete da ga vidite? Uzdahnem i povisim ton:
- Zato to vie ne govorim sa njim. Zbog njega sam poeljela da se bavim
ovim poslom. On mi je bio uzor, jedina osoba u koju sam imala povjerenja a
on je to povjerenje iznevjerio. Lagao je sve oko sebe. Nikad mu to neu
oprostiti.
- Va otac nije nikoga ubio.
- Ne moete to da razumijete.
Bijesno ustajem u jednom skoku, vrsto rijeena da se iupam iz klopke
u koju sam samu sebe gurnula. On me zadrava za ruku.
- Hoete da ja poem s vama?
- Sluajte, Pol, veoma ste ljubazni, veoma utivi i oigledno sljedbenik
dalaj lame, ali mi se ne poznajemo. Zasrala sam s vama i izvinila sam se. Ali
ako jednog dana budem poeljela da vidim oca, to u uraditi bez vas, OK?

9 Sluba generalnog inspektorata. - Prim. prev.

47

- Kako hoete. Ipak, Boi je period praznika... nije li tada moda pravi
trenutak?
- Smarate me. Nismo u Diznilendu.
Jedva primjetno se osmjehuje. Meutim, protiv svoje volje ujem sebe
kako mu objanjavam:
- ak kad bih to i eljela, ne bih mogla. Ne moe se tek tako banuti u
posjetu u zatvoru. Potrebno je odobrenje, potrebno je...
Okomio se.
- Vi ste policajka. Moete to da reguliete telefonom.
Na kraju se vraam u njegovu igru i odluujem da ga testiram.
- Hajde da se uozbiljimo, Eks-an-Provans je sedam sati kolima. Zbog
snijega koji pada u Parizu, neemo moi da se vratimo u prijestonicu.
- Hajde da pokuamo! - dobacio je. - Ja u da vozim. Poinje da mi gori u
grudima. Gubim stabilnost i dvoumim se nekoliko sekundi. eljela bih da
popustim pred tom ludom idejom, ali nisam sigurna koji su moji pravi
motivi. Da li me stvarno vodi elja da ponovo vidim oca ili perspektiva da u
provesti nekoliko sati s tim neznancem koji me oigledno nee osuditi ma ta
da kaem ili uradim?
Traim njegove oi i svia mi se ono to u njima vidim.
Bacam mu kljueve koje on hvata u letu.
Evri, Oser, Bon, Lion, Valans, Avinjon...
Nastavljamo nau nadrealnu plovidbu du autoputa Sunca. Po prvi put
nakon dugo vremena, opustila sam se pored nekog mukarca. Putam ga da
radi kako hoe; preputam se. Sluamo pjesme na radiju i jedemo keks peti
ber i okoladni keks. Svuda su mrvice i sunce. Imam osjeaj kao da sam na
odmoru, u Provansi, na Mediteranu. Osjeaj slobode.
Svega onoga to mi je potrebno.
*
Tano je 13:30h kad me Pol ostavlja ispred ulaza u zatvor u Luinu.
itavim putem odbijala sam tu ideju o sueljavanju sa svojim ocem. Stojei
nepomino pred strogom fasadom s koje me nadgledaju kamere za nadzor,
vie nema povratka nazad.
Ponovo izlazim pola sata kasnije, u suzama, ali s olakanjem. to sam
ponovo vidjela oca. to sam razgovarala sa njim. to sam posijala sjeme
izmirenja koje mi sada vie ne izgleda nemogue. Ovaj prvi korak je
nesumnjivo bio najbolja stvar koju sam uradila za posljednjih nekoliko
godina. I to dugujem ovjeku koga jedva poznajem. Nekome ko je umio da
vidi u meni neto drugo od onoga to sam eljela da mu pokaem.
Ne znam ta krijete, gospodine Malori, da li ste podjednako uvrnuti kao ja
ili ste naprosto nesvakidanji tip, ali hvala.
Osloboena tereta, polako tonem u san u kolima.

48

*
Pol mi se smijei.
- Jesam li ti rekao da moja baba ima kuu na Amalfitanskoj obali? Jesi li
ve ila u Italiju za Boi?
Kad sam otvorila oi, upravo smo bili preli italijansku granicu. Sada
smo u San Remu i sunce baca posljednje zrake. Daleko od Pariza, Bordoa,
kie i broja 36.
Osjeam njegov pogled na sebi. Imam utisak da ga oduvijek poznajem.
Ne razumijem kako je jedna tako prisna veza mogla da se izatka tako brzo
meu nama.
Postoje rijetki trenuci u ivotu kada vam se otvore jedna vrata i ivot vam
ponudi susret koji vie niste oekivali. Susret sa biem s kojim se
dopunjujete, koje vas prihvata onakvim kakvi ste, koje vas uzima u cijelosti,
koje nazire i prihvata vae kontradikcije, strahove, osjeaje, bijes, mranu
blatnjavu bujicu koja tee u vaoj glavi. I kroti je. Onaj koji vam prua
ogledalo u kome se vie ne bojite da se pogledate.
*
Dovoljan je jedan tren. Jedan pogled. Jedan susret. Da se ivot
preokrene. Prava osoba u pravom trenutku. Sauesniki hir sluaja.
Proveli smo Badnje vee u jednom hotelu u Rimu.
Sutradan smo ili du Amalfitanske obale, preli Dolinu zmaja sve do
viseih vrtova Ravela.
Pet mjeseci kasnije, bili smo vjenani.
U maju sam saznala da ekam dijete.
*
Ima trenutaka u ivotu kada se jedna vrata otvore i kada vam ivot
sklizne u svjetlost. Rijetki trenuci kada se neto u vama otvori. Lebdite u
besteinskom stanju, jurite autoputem bez radara. Izbori postaju jasni i
jednostavni, odgovori zamjenjuju pitanja, strah ustupa mjesto ljubavi.
Treba iivjeti ovakve trenutke.
Rijetko potraju.

49

7
Pad u prainu
Uvijek moemo vie od onoga
to mislimo da moemo.
ozef Kjesel
ajnataun
Danas
10:20h
amor gomile. Isparenja suene ribe od koga se ovjeku prevre eludac.
kripa metalnih vrata.
Gabrijel je izaao iz zalagaonice i zakoraio u ulicu Mot. Primijetivi ga,
Alisa se brzo prenula iz svojih sjeanja.
- Jeste li dobro? - upitao ju je nasluujui njenu uznemirenost.
- Dobro sam - uvjerila ga je. - Dakle, kako je prolo sa satom mog mua?
- Izvukao sam 1 600 dolara - potvrdio je ponosno maui svenjem
novanica. - I obeavam vam da emo ga brzo preuzeti. Dotle, vjerujem da
smo stvarno zasluili da dorukujemo.
Ona se sloila i pourili su da napuste ajnataun i odu na pitomije
plonike Boverija. Krenuli su avenijom prema sjeveru, hodajui osunanom
stranom ulice.
U ne tako dalekoj prolosti, ovaj dio Menhetna je bio razbojniki kraj,
stjecite narkomana, prostitutki i beskunika. Sada je to postalo
gostoljubivo, ik i interesantno mjesto. Ulica je bila svijetla i prozrana,
arhitektura raznolika, izlozi aroliki. Meu zgradama od pjeanika, malim
radnjama i restoranima ocrtavali su se udni obrisi Nju Mjuzima. Njegovih
sedam spratova liilo je na gomilu kutija za cipele naslaganih jedne na druge
u nestabilnoj ravnotei. Njegove odsjene linije i boja fasade - besprekorno
bijela uhvaena u srebrnkaste konopce - odudarao je od patiniranog dekora
Louer Ist Sajda.
Alisa i Gabrijel su gurnuli vrata Pepermil Kofi opa, prvog kafea koji im
se naao na putu.
Smjestili su se u jednom separeu na dvije kone stolice krem boje koje
su stajale jedna naspram druge. Zidovi s bijelim ploicama, gipsanim
ukrasima, velikim izlogom, s parketom od masivnog hrasta: istovremeno
ugodno i rafinirano, mjesto je odisalo toplinom i bilo je potpuna suprotnost
guvi u ajnataunu. Probijajui se kroz veliko staklo, lijepa jesenja svjetlost
obasjavala je salu od ega su se presijavali automati za espreso iza anka.

50

Na sredini svakog stola, uglavljen u jedan ljeb, tablet raunar je

omoguavao gostima da konsultuju meni, surfuju na internetu i imaju
pristupa odreenom izbom novina i asopisa.
Alisa je pregledala jelovnik. Od gladi joj imala tolike greve u elucu da je
ula kako joj kre crijeva u stomaku. Naruila je kapuino i evrek sa
lososom; Gabrijel se odluio za jedan kafe late, uz sendvi Monte-Kristo.
Sa prslukom, kravatom i eirom Stetson Fedora, konobar otmenih
manira im je ubrzo posluio narudbinu.
Bacili su se na svoje jelo i sasuli katu gotovo u jednom gutljaju. Alisa je
u nekoliko zalogaja smazala ono malo peciva sa lososom, pavlakom, vlascem
i komoraem. Povrativi snagu, zamurila je i pustila da je uljuljkuj u stare
arije bluza koje su se ule iz radio aparata od lakiranog drveta. Bio je to
pokuaj da se iskljui i pravilno usmjeri neurone, kako je obino govorila
njena baka.
- Sigurno nam je neto promaklo - rekao je Gabrijel gutajui posljednje
mrvice svog sendvia.
Iz daljine je dao znak barmenu da ponovo donese isto. Alisa je otvorila
oi i priklonila se miljenju svog pratioca.
- Treba sve poeti od nule. Napraviti spisak naih indicija i pokuati da
ih iskoristimo: broj telefona hotela Grini, niz cifara koje su urezane na vaoj
podlaktici...
Zaustavila se u svom zanosu. Jedan vrlo maljav posluitelj upravo se
trgnuo primijetivi mrlje krvi na njenoj koulji. Diskretno je podigla
rajsferlus na svojoj jakni.
- Predlaem da podijelimo novac - sugerisao je Gabrijel izvadivi iz svog
depa 1 600 dolara koje mu je dao Kinez. - Nije dobro sve staviti na jednu
gomilu.
Poloio je pred Alisu osam novanica od po 100 dolara. Mlada ena ih je
opipala i sloila u uzani dep svojih farmerka. Tada je tek osjetila mali
pravougaoni kartonski smotuljak u dnu depa. Nabrala je obrve i otvorila ga
za stolom.
- Pogledajte ovo!
Radilo se o ceduljici tiketa za garderobu, kao to ih daju u garderobama
velikih restorana ili ostavama za prtljag po hotelima. Gabrijel se nagnuo
naprijed: na tiketu je stajao broj 127. Ispisana tananim slovima, dva
isprepletana slova H i G tvorili su diskretni logo.
- Hotel Grini! - povikali su u isti glas. U jednoj sekundi nestalo je
malodunosti.
- Hajdemo! - dobacila je mlada ena. - Ali jo nisam ni probao moj
pomfrit!
- Krkaete kasnije, Kejn!
Alisa je ve pretraivala na tabletu na dodir adresu hotela, dok je
Gabrijel regulisao njihov raun za ankom.
- Na raskru ulice Grini i Nort Mur - dobacio joj je dok se vraao
prema njoj.
51

Dograbila je no koji se nalazio na stolu i kriom ga tutnula u dep svoje

jakne; on je svoj sako prebacio preko ramena. I izali su u isti korak.
Honda se zaustavila iza dva taksija parkirana u dvostrukom redu. U
samom srcu Trajbeka, hotel Grini je bio visoka zgrada od cigle i stakla koja
se uzdizala na nekoliko metara od obala rijeke Hadson.
- Malo nie postoji parking, u ulici embers- potvrdio je Gabrijel
pokazujui znak. - Idem da se parkiram i...
- Ne dolazi u obzir! - odsjeno je rekla Alisa. - Idem sama a vi me ekajte
ovdje s upaljenim motorom, da bih osigurala jedan izlaz u sluaju da neto
krene loe.
- A ako se ne vratite za petnaest minuta, ta da radim? Da zovem
policiju?
- Ja sam policija! - odgovorila je izaavi iz kola. Vidjevi je kako se
zapuuje prema ulazu, jedan portir joj je oslobodio prolaz osmijehnuvi joj
se. Ona mu je zahvalila klimanjem glave i ula je u hol.
Alisa je krenula u diskertno luksuzno predvorje koje se produavalo
elegantim salonom - bibliotekom koja se kupa u blagoj svjetlosti. Kau
esterfild i platnene fotelje bile su rasporeene oko jednog velikog kamina u
kome su gorjela dvije ogromne cjepanice. Neto dalje, iza stakla se moglo
nazreti untranje dvorite koje podsjea na Italiju.
- Dobrodoli, gospoo, ta mogu da uinim za vas? -upitala je mlada
ena ija se odjea utapala u neobian i trendi dekor: debeli okviri naoara,
arena suknja, koulja sa geometrijskim dezenom, bakarnocrveni porub,
tanak i vazduast.
- Dola sam po prtljag - obavijestila je Alisa pruivi joj tiket sa brojem.
- Naravno. Trenutak, molim.
Pruila je tiket svom pomoniku koji se izgubio u maloj susjednoj sali da
bi se iz nje pojavio trideset sekundi kasnije s crnom akten tanom, na ijoj
se drci nalazila samoljepljiva narukvica koja je nosila broj 127.
- Izvolite, gospoo.
Previe je lijepo da bi bilo istinito, pomislila je Alisa doepavi se malog
kofera.
Odluila je da okua sreu.
- Voljela bih da saznam identitet osobe koja je ostavila ovaj kofer u ostavi
za prtljag.
Mlada ena iza prijemnog pulta se namrtila.
- Pa, gospoo, mislila sam da ste to bili vi, inae vam ga nikad ne bih
dala. Ako to nije sluaj, zamoliu vas da budete ljubazni i vratite mi ga...
- Njujorka policija, detektivka efer! - dobacila je Alisa ne prikrivajui
se. - Trenutno istraujem...
- Mislim da imate prilino francuski akcenat za njujorkog policajca prekinula ju je slubenica. - Pokaite mi vau linu kartu, molim vas.
- Ime klijenta! - zahtijevala je Alisa podignuvi ton.
- Sad je dosta, zovem upravu!
52

Shvativi da je izgubila u duelu, Alisa je krenula da se povue. Steui

drku kofera, brzim koracima je prevalila razdaljinu koja je dijeli od izlaza i
prola je uspjeno pored portirove strae.
Samo to je zakoraila na trotoar, kad se zaulo zavijanje alarma.
Prodorna sirena od preko 100 decibela, zbog ega su svi pogledi prolaznika
postali uprti u Alisu.
Uspaniena mlada ena tada je postala svjesna da zvonjava ne dopire iz
hotela, kao to je najprije povjerovala, ve iz... samog kofera.
Potrala je nekoliko metara po trotoaru, traei pogledom Gabrijela i
kola. Spremala se da pree ulicu kad ju je na mjestu oborio strujni udar.
Oamuena, isprekidanog daha, ispustila je kofer i grubo se sruila na
asfalt.

53

DRUGI DIO
Bolna sjeanja

54

8
Bolna sjeanja
Naa prava nesrea, meutim,
Nije u onome to nam godine ukradu
Ve u onome to nam ostave na odlasku.
VILIJAM VORDSVORT
Sirena je jo neko vrijeme nastavila da zavija, a onda je isto tako naglo
prestala kao to je i poela.
Sruena na asfaltu, Alisa je imala muke da se povrati. Zujalo joj je u
uima. Vid joj je bio zamuen, kao da joj je neko prevukao mrenu preko
oiju. Jo uvijek omamljena, nazrela je sjenku iznad sebe.
- Ustaj!
Gabrijel joj je pomogao da se podigne i otpratio je do kola. Smjestio ju je
na suvozaevo sjedite i vratio se da pokupi kofer koji je pao malo dalje na
trotoar.
- Brzo!
Okrenuo je klju i naglo krenuo. Jedan zaokret volanom udesno, jedan
ulijevo, i stigli su na Vest Sajd Hajvej, najzapadniju aveniju grada koja ide
du rijeke.
- Dodavola, primijetili su nas! - viknula je Alisa izlazei iz magle u koju ju
je uronio strujni udar.
Bila je blijeda kao krpa, povraalo joj se i imala je ubrzano lupanje srca.
Noge su joj klecale i goruica joj je pekla grudi.
- ta vam se desilo?
- U akten tani je bila sprovedena struja, dobro ste vidjeli! -odgovorila je
bijesno. - Neko je znao da smo u hotelu i aktivirao je iz daljine alarm i strujni
udar.
- Postajete paranoini...
- Voljela bih da ste vi dobili ovaj strujni udar umjesto mene, Kejn! Uzalud
bjeimo ukoliko neko u stopu prati svaki na korak!
- Ali kome u stvari pripada taj kofer?
- Nisam mogla da saznam.
Kola su jurila punom brzinom prema sjeveru. Sunce se razlivalo na
horizontu. Na rijeci su se mogli vidjeti trajekti i jedrilice koje klize po
Hadsonu, neboder Dersi Sitija, metalni tremovi nekadanjih pristanita.
Gabrijel je izaao iz trake da bi pretekao kombi. Kad je okrenuo glavu
prema Alisi, ustanovio je da se mlada ena dokopala noa koji je ukrala u
kafeu i cijepala postavu svoje kone jakne.
55

- Prestanite, poludjeli ste!

Uzdajui se u svoj instinkt, nije ga ak ni udostojila odgovora. U aru
svog zanosa, zgrila se da bi izula izmice i uz pomo sjeiva, uspjela da
odvali prvu tiklu.
- Alisa, ta zaboga izvodite?
- Evo ta sam traila! - odgovorila je maui pobjedniki majunom
kutijicom koju je upravo izvukla iz druge potpetice.
- Mikrofon?
- Ne, minijaturni GPS sistem. Tako su nas lokalizovali. A kladim se da i
vi imate isti u jednoj od vaih gilja ili u postavi svog sakoa. Neko nas prati u
realnom vremenu, Kejn. Treba oboje da promijenimo krpice i cipele. Sada!
- Vai - predao se, gledajui zabrinuto.
Alisa je otvorila prozor i bacila spravu za pijunau kroz prozor prije nego
to je dograbila akten tanu. Bio je to krut kofer od glatke koe s duplom
kodiranom bravom. Namjerno ili ne, elektrifikacija drke je sada bila
dezaktivirana. Pokuala je da je otvori, ali nije uspjela zbog sistema zatite.
- Zaudilo bi me da je suprotno - psovao je Gabrijel.
- Kasnije emo pronai naina da slomimo brave. Dotle pronaite neko
neupadljivo mjesto da bismo kupili nove prnje.
S otealim kapcima, Alisa je masirala sljepoonice. Migrena joj se
vraala; oi su je pekle. Pretraila je pregradu za rukavice da bi dola do
para starih naoara za sunce koje je bila primijetila neto ranije. Stavila je
okvire u obliku majih oiju na ijim su se drkama nalazile ljokice.
Raznolikost arhitekture ovog dijela grada ju je hipnotisala i od toga joj se
vrtjelo u glavi. U daljini, kao dinovska otvorena knjiga poloena na
stubovima, prepoznala je plavkast obris hotela Standard, koji se uzdizao
iznad Haj Lajna. Geometrijske linije modernih konstrukcija od stakla i
aluminijuma i one malih zgrada od kestenjaste cigle starog Njujorka koje su
se i dalje tavorile u svom prvobitnom stanju sudarale su se na haotian
nain.
U daljini, poput sedefastog lednika, jedna prozrana zgrada nepravilnih
oblika razbijala je skyline i oblivala krajolik nestvarnom svjetlou.
*
Lunjali su zakratko izmeu Mitpeking Distrikta i elsija, sve dok nisu
otkrili jednu radnjicu u 27. ulici koja je preteno drala neiskorienu
ameriku vojnu garderobu i neto krpica. itavom duinom, ta jedina
prostorija bila je pravo vaarite u kome se vojna odjea nalazila pored
kompleta kreatora koji su sada bili na popustu.
- Mrdnite malo, Kejn - naloila mu je Alisa ulazei u prodavnicu. - Nismo
poli u oping, kapirate?
Proeprkali su meu odjeom i obuom: vojnike izme, platnene
poluduboke cipele, pilotske jakne, debeli zimski duksevi, kamuflane jakne,
opasai, palestinske marame...
56

Alisa je na brzinu pronala jednu crnu rolku, usku majicu, farmerke,

novi par izmica i vijetnamku boje mastike.
Gabrijel je izgledao izbirljiviji.
- Odluite se vie! - pourivala ga je. - Evo, uzmite ovo i ovo - rekla je
dobacivi mu jedne pantalone kaki boje i izblijedjela pamunu koulju.
- Ali nije tano moja veliina, ni moj stil!
- Nije subota vee i ne idete da se udvarate cicama, Kejn - uzvratila je
otkopavajui svoju koulju da bi se svukla.
Dezer je kompletirao svoju odjeu parom cokula i duom jaknom s
ovjim krznom. Alisa je takoe primijetila jednu torbu od debljeg platna koji
se zatvara s dva kona remena i stari holster da bi mogla da nosi svoj glok
na diskretniji nain. Kako nije bilo kabine za probu, presvlaili su se na
nekoliko metara jedno od drugog. Gabrijel nije mogao da izdri a da ne baci
iskosa pogled na Alisu.
- Nemoj da koristi priliku da bi pario oi, prljavi perverznjaku! - ukorila
ga je prekrivi stomak vunenim demperom.
Poto je mlada ena pretjerala sa alom, Gabrijel se pokunjio i okrenuo
kao uhvaen na djelu. Pogled na neto ga je meutim upravo sledio:
posmatrajui Alisino tijelo, primijetio je veliki oiljak koji je izgleda iao od
pubisa sve do pupka.
*
- Dau vam sve za 170 dolara - obavijestio ih je vlasnik radnje, elav i
zdepast din sa ogromnom bradurinom u stilu ZZ Topa.
Dok je je Gabrijel zavravao sa obuvanjem, Alisa je izala na ulicu i
bacila u kontejner cjelokupnu njihovu odjeu. Sauvala je samo krajiak
tkanine svoje koulje umrljane krvlju.
Indicija koja bi mogla da se pokae dragocjenom, mislila je tutnuvi ga u
svoju vojnu torbu.
Ugledala je jednu prodavnicu s druge strane trotoara. Prela je kolovoz i
ula u samoposlugu. Nala je toaletne maramice da bi se obrisala, ibuprofen
za svoju glavobolju i flaicu mineralne vode. Dok se pribliavala kasi, jedna
misao joj je prola kroz glavu. Vratila se, obila rafove i na kraju naila na
mali prostor posveen telefoniji. Pregledala je razliite proizvode jednog
telefonskog operatera koji je nudio modele bez pretplate. Izabrala je
najobiniji ureaj koji se nalazio u jednom paketu za 14,99 dolara i
kupila takoe jednu pripejd karticu od sto dvadeset minuta razgovora koji se
mogu iskoristiti u narednih devedeset dana.
Kad je ponovo izala sa kupljenim stvarima, bila je iznenaena to duva
vjetar. U prkos suncu koje je sijalo, snani naleti vjetra brisali su ulicom,
nosei opalo lie i valjajui oblake praine. Prinijela je ruku licu da bi se
zatitila. Nalaken na haubu automobila, Gabrijel ju je posmatrao.
- ekate nekoga? - poela ja da ga zadirkuje. Mahnuo je svojom starom
cipelom ispred njenog lica.
57

- Svakako ste bili u pravu: i u mojoj cipeli se nalazila jedna bubica.

Poput kokarkaa, bacio je patiku u kantu. Odbila se i pala u kontejner.
- Trojka - zakljuio je.
- Dosta, jeste li zavrili sa svojim djetinjarijama? Moemo li da idemo?
Pomalo povrijeen, podigao je kragnu svoje jakne i slegnuo ramenima,
poput djeaka koga su upravo izgrdili.
Alisa je sjela za volan i spustila papirnu kesu iz samoposluge kao i svoju
platnenu torbu na zadnje sjedite, pored akten tane.
- Treba da pronaemo nain da otvorimo ovaj kofer.
- Time u se ja pozabaviti - uvjerio ju je Gabrijel vezujui pojas.
*
Da bi se to je mogue vie udaljili od svoje odjee sa prislukivaima,
odvezli su se nekoliko kilometara prema sjeveru, prelazei Hels Kien sve do
48. ulice. Zaustavili su se u jednoj slijepoj ulici koja je gledala na zajedniki
park u kome je grupa djece brala tikve i bundeve pod nadzorom njihove
uiteljice iz kole.
Kvart je bio miran. Nije bilo ni turista ni guve. Do te mjere da je bilo
teko povjerovati da se nalaze u Njujorku. Parkirali su se pod poutjelom
kronjom jednog javora. Probijajui se kroz granje, narandasti sunevi zraci
su pojaavali taj utisak spokoja.
- Koja je vaa ideja za kofer? - upitala je Alisa stiskajui runu.
- Obiemo obje brave uz pomo noa koji ste ukrali. Izgleda da nisu
mnogo vrste.
- Imate bogatu matu - uzdahnula je.
- Moda imate bolju ideju?
- Ne, ali vaa nee nikada funkcionisati.
- To emo tek da vidimo! - rekao je izazivaki okrenuvi se da bi dohvatio
akten tanu sa zadnjeg sjedita.
Ona mu je dala svoj no i gledala, poput sumnjiave posmatraice,
njegove pokuaje da proturi otricu u usjek kofera. Svi su bili uzaludni. U
jednom trenutku, Gabrijel je izgubio strpljenje, iznervirao se i htio da ga na
silu razbije, ali no mu je iskliznuo i plitko zasjekao dlan ruke.
- Jao!
- Zaboga, koncentriite se malo! - Ijutnula se Alisa. Gabrijel se predao.
Uozbiljio se. Neto ga je oigledno titilo.
- Koji je va problem? - napao ju je. - Vi.
- Ja?
- Maloprije, u prodavnici polovne garderobe, vidio sam oiljaka koji imate
na stomaku... ta vam se zaboga desilo?

58

Alisino lice se najednom smrailo. Zaustila je da uzvrati, ali savladana

krajnjim umorom, okrenula je glavu i protrljala kapke uzdahnuvi. Ovaj tip
e joj prouzrokovati samo probleme. Prozrela ga je jo od prvog trenutka...
Kad je ponovo otvorila oi, usna joj je drhtala. Bol se pomaljao. Sjeanja
su se vratila. iva.
- Ko vam je to uradio, Alisa? - bio je uporan. Gabrijel je osjetio da zadire
u opasnu zonu. Pokuao je da opravda svoju radoznalost.
- Kako mislite da se izvuemo iz ove neprilike ako nemamo povjerenja
jedno u drugo?
Alisa je otpila gutljaj mineralne vode. Odbijanje da se suoi sa prolou
se izgubilo.
- Sve je poelo u novembru 2010. - poela je ona. - Ubistvom jedne
mlade uiteljice koja se zvala Klara Matiren...
Sjeam se...
Dvije i po godine ranije Godina krvi i bijesa
Novo ubistvo ene
u zapadnom dijelu Pariza
(Le Parizjen, 11. maj 2011.)
Natali Rusel, stjuardesa od dvadeset est godina, pronaena je jutros
zadavljena u svom domu u ulici Mesonije, mirnoj ulici u 17. arondismanu.
Mladu enu, koja je ivjela sama, susjedi su opisali kao mirnu osobu, o kojoj
nisu kolale prie, stalno odsutne od kue zbog prirode njenog posla . Njen
komija sa sprata sreo ju je nekoliko sati prije ubistva: Bila je lijepo
raspoloena i radovala se to je dobila mjesta za koncert Stinga koji je trebalo
da se odri sutradan u Olimpiji. Nije mi se uopte uinilo da joj prijeti
opasnost.
Prema izvorima bliskim istrazi, vie svjedoka tvrdi da je vidjelo ovjeka
kako navrat-nanos odlazi sa mjesta zloina i bjei na skutera na tri toka
marke pjao. Poinitelj je ovjek srednje visine, mrav i visok, sa tamnom
kacigom.
Centralna uprava sudske policije je sprovela istragu. Prema prvim
konstatacijama, kraa nije glavni motiv ubistva, iako je, izgleda, mobilni
telefon rtve ukraden.
Ovo ubistvo neobino podsjea na ubistvo Klare Matiren, mlade uiteljice
iz 16. arondismana, svirepo zadavljenje najlon arapom u novembru 2010.
Upitan povodom ovoga, dravni tuilac je ukazao da na ovom stepenu
istraitelji ne zanemaruju nijedan putokaz.
*
Ubistva u zapadnom dijelu Pariza:
policija strahuje da se radi o serijskom ubici.
(Le Parizjen, 13. maj 2011.)

59

Prema povjerljivim saoptenjima jednog istraitelja, naune analize su

pokazale da je najlonska arapa kojom je zadavljena stjuardesa Natali Rusel
po svemu sudei pripadala Klari Matiren, mladoj uiteljici ubijenoj u
novembru 2010.
Sve do sada drana u tajnosti od strane policije, ova injenica e izazvati
uasnu lananu povezanost meu rtvama. Putokaz koji e usmjeriti
istraitelje na tragove fetiiste iji se modus ope-. randi zasniva na ubijanju
korienjem arapa prethodne rtve.
U policijskoj prefekturi za sada odbijaju da potvrde ovaj novi element.
*
Novo ubistvo ene u 16. arondismanu
(Le Parizjen, 19. avgust 2011.)
Mod Morel, medicinska sestra iz Amerike bolnice u Neiju, ubijena je
preksino u svom stanu na aveniji Malakof. Kuepazitelj zgrade je jutros
pronaao tijelo mlade ene svirepo zadavljene parom arapa.
Premda policija odbija da to slubeno zakljui, ova pravilnost upuuje na
to da postoji oigledna veza izmeu tog ubistva i onih poinjenih u novembru
2010. i prolog maja u 16. i 17. arondismanu.
Iako motiv ubistava ostaje nerazjanjen, istraitelji su ubijeeni da su tri
ene dovoljno poznavale svog napadaa i imale povjerenja u njega. rtve su,
naime, pronaene u svom stanu a da nisu ustanovljeni nikakvi tragovi
provale. Druga zbunjujua stvar: mobilni telefoni svih rtava i dalje nisu
pronaeni.
*
Ubistva u zapadnom dijelu Pariza:
sve jasniji trag serijskog ubice.
(Le Parizjen, 20. avgust 2011.)
Poslije svirepog ubistva Mod Morel, medicinske sestre iz Amerike
bolnice u Neiju, ubijene prije tri dana, istraitelji danas vie nemaju ni
najmanju sumnju o povezanosti izmeu ovog ubistva i druga dva ubistva
poinjena u istom opsegu od mjeseca novembra 2010.
Upitani o eventualnoj akciji serijskog ubice, dravni tuilac je bio
primoran da prizna da su ,,tri ubistva, naime, slina po nainu na koji su
izvrena''. Par arapa kojim je ubijena gospoa Morel pripadao je zapravo
Natali Rusel, stjuardesi koja je ubijena ovog proljea, i koja je i sama
zadavljena parom arapa koje su pripadale uiteljici Klari Matiren.
Ovaj element je doveo do preispitivanja sudskog postupka o ovim
zloinima. Sluajevi su pregrupisani i odsada su pod nadletvom jednog
istog istranog sudije. Upitan sino povodom ovoga u televizijskom dnevniku
na Frans 2, ministar unutranjih poslova nas je uvjerio da e ,,sva

60

rasploiva sredstva u ljudstvu i opremi biti mobilisana da bi se pronaao

poinilac ili poinioci ovih zloina.
Ubistva u zapadnom dijelu Pariza: Pritvoren jedan osumnjieni
(Le Parizjen, 21. avgust 2011.)
Voza taksija koji se tereti kao ozbiljno osumnjieni u istrazi o serijskim
ubistvima poinjenim od novembra u lijepim kvartovima prijestonice, pojavio
se na sudu i tavljenje u pritvor u petak uvee. Pretragom njegove kue
pronaen je mobilni telefon Mod Morel, posljednje rtve.
*
Osloboen voza taksija!
(Le Parizjen, 21. avgust 2011.)
(...) ovjek je mogao da obezbijedi alibi za sva ubistva.
Policajcima koji su ga ispitivali, on je potvrdio da je povezao Mod Morel
nekoliko dana ranije i da je mlada ena naprosto izgubila telefon u njegovom
taksiju.
*
Novo ubistvo ene okira zapadni dio Pariza
(Le Parizjen, 9. oktobar 2011.)
Virini Andre, razvedena bankarska slubenica, majka malog djeaka,
pronaena je jutros zadavljena u svom stanu na aveniji Vagram. Tijelo je
pronaao njen bivi mu koji je doao po njihovog trogodinjeg sina nad
kojim su imali zajedniko starateljstvo.
*
Strah se nadvio nad gradom:
stotine policajaca uestvuje u hajci na ubicu iz zapadnog dijela Pariza
(Le Parizjen, 10. oktobar 2011.)
Ovo je nestandardna potraga koja mobilise stotine policajaca u progonu
ubice koji za sada nema ni imena ni lica, ali koji ve jedanaest mjeseci
terorie ene samice koje ive u 16. i 17. arondismanu.
Kakva veza postoji izmeu Klare Matiren, uiteljice, zadavljene 12.
novembra 2010, Natali Rusel, stjuardese, ubijene 10. maja 2011, Mod Morel,
medicinske sestre, pronaene mrtve 18. avgusta i Virini Andre, bankarske
slubenice, ubijene prole nedjelje? Neudatih ili razvedenih mladih ena ija
su prolost i mrea veza poblie ispitani od strane istraitelja, a da oni za
sada nisu naili na ozbiljan trag.
etiri ubistva izvrena na potpuno isti nain.

61

etiri rtve koje nisu u vidljivoj vezi, ali koje su izgleda sve dovoljno
bliske sa svojim ubicom da bi mu otvorile vrata svog stana.
Ova serija ubistava pobuuje nerazumijevanje i uas od strane
stanovnika ova dva arondismana glavnog grada. Da bi umirili stanovnitvo,
preferktura je umnoila patrole i intervencije, ohrabrujui graane da dojave
bilo kakvo sumnjivo ponaanje.
Sjeam se... Dvije godine ranije
Pariz
21. novembar 2011.
Metro Solferino, 7. arondisman.
Kratkog daha, penjem se s mukom uz stepenice stanice. Na vrhu
stepenika, pravo u lice udara me jak vlani nalet vjetra. Otvaram kiobran
nasuprot vjetru da bih izbjegla ponovni udar. Trudna sam ve sedam i po
mjeseci i imam zakazan pregled na klinici sa Roz-Me, babicom koja treba da
me prati tokom poroaja.
Mjesec novembar je bio samo jedan dugaak mrani i kini tunel. Ovaj
poetak poslijepodneva nije izuzetak. Ubrzavam korak. Bijele fasade u ulici
De Belas bljete pod pljuskom.
Stopala su mi oteena, lea mi otpadaju, imam bolove u zglobovima.
Teko podnosim viak teine koju uzrokuje trudnoa. Toliko sam se ugojila
da mi je potrebno da mi Pol pomogne u vezivanju pertli na cipelama!
Pantalone mi se u sjeaj u u donji stomak, prinuena sam da nosim samo
haljine. Nou loe spavam i svaki put kad hou da ustanem iz kreveta,
primorana sam da se okrenem na stranu prije nego to uspijem da spustim
noge na pod.
Kao za inat, od prije nekoliko dana, ponovo imam munine i napade
umora koji me nenadano obore.
Sreom, ima samo dvjesta metara izmeu izlaza iz metroa i ulice Le Kaz.
Za manje od pet minuta stigla sam na kliniku. Otvaram vrata, javljam se na
prijemu i pod prekornim pogledima drugih pacijenata posluujem se katom
iz automata u ekaonici.
Potpuno sam slomljena od umora. Stomak mi poskakuje, kao da prskaju
ogromni mjehuri, kao da se neki talasii valjaju u utrobi. to je Polu mnogo
zabavno kad se desi kod kue.
to se mene tie, stvar je komplikovanija. Trudnoa je nevjero vatno
stanje, magino, ali ne uspijevam da mu se prepustim. Mom uzbuenju se
uvijek suprotstavlja neko potmulo ne spokojstvo, neki lo predosjeaj i bolna
pitanja: ne znam da li u biti dobra majka, bojim se da se ne desi da mi
dijete ne bude zdravo, strahujem da neu umjeti da se bavim njime...
Ve jednu sedmicu sam teorijski na porodiljskom odsustvu. Pol je
odradio svoj dio posla namjestivi sobu za bebu i stavivi nosiljku u moja
kola. A ja sam planirala da uradim puno toga - da kupim prva odjelca,
kolica, kadicu, proizvode za njegu i toaletu - ali sam neprestano odlagala ove
planove za kasnije.
Istina je da nikada nisam zaista prestala da radim na istrazi. Mojoj
istrazi: o te etiri ene zadavljene u zapadnom dijelu Pariza. Moj tim je bio
62

zaduen za rjeavanje prvog ubistva, ali smo omanuli. Poslije toga je sluaj
postao mnogo znaajan i izmakao nam je. Sklonili su me na stranu, ali sam i
dalje blokirana tim licima sleenim od uasa. Na to mislim sve vrijeme.
Opsesija koja mi kvari trudnou i spreava da pravim planove za budunost.
Pretresam iste prizore, doraujem iste hipoteze, gubim se u nagaanjima,
neumorno se navraam na nit sluaja.
*
Nit...
Pronai nevidljivu nit koja spaja Klaru Matiren, Natalie Rusel, Mod Morel
i Virini Andre. Iako je niko jo nije primijetio, veza nuno postoji. Ove etiri
ene imaju neto zajedniko to trenutno izmie svim istraiteljima.
ak i meni.
Naroito meni.
Znam da mi je oigledno pred oima i ta izvjesnost mi zagorava ivot.
Ako ga ne uhapsimo, ovjek e nastaviti da ubija. Jedanput, dvaput, deset
puta... On je oprezan, neprimijetan, neuhvatljiv. Ne ostavlja nikakav trag, ni
otisak ni DNK. Niko ne moe da objasni zato su mu etiri rtve otvorile
vrata bez bojazni, kad je ve protekao dobar sat otkako je palo vee. Nemamo
nita osim nejasno svjedoenje u kome se spominje pojedinac sa crnom
kacigom i koji bjei na skuteru na tri toka, kakvih ima na hiljade u
pariskom regionu.
Jo jedna kafa iz automata. Duva promaja i hladno je. Rukama drim
au u potrazi za malo toplote. Pogleda izgubljenog u daljini, po hiljaditi put
vrtim film o dogaajima, recitujem u sebi slijed injenica kao mantru.
etiri rtve: etiri ene koje ive same. Tri su neudate a jedna je
razvedena majka. Isto geografsko podruje. Isti nain na koji su ubijene.
Dugo vremena su novine nazivale ubicu ubica kradiljivac telefona . I
sami policajci su na poetku mislili da je on krao mobilne telefone od svojih
rtava da bi izbrisao odreene kompromitujue tragove: pozive, filmove,
fotografije... Ali ova hipoteza nije bila odriva. Svakako, smartfone druge i
tree rtve dugo nisu uspijevali da pronau. Ali suprotno onome o emu su
pisale novine, to nije bio sluaj ni za prvu niti za posljednju rtvu. I ako
stjuardesin ureaj nikada nisu pronali, medicinska sestra je svoj naprosto
zaboravila u taksiju.
*
Gledam u sopstveni telefon. U njemu sam zapamtila na stotine
fotografija ove etiri rtve. Ne one morbidne scene zloina, ve prizore iz
njihovog svakodnevnog ivota koje sam skinula sa njihovih kompjutera.
Pregledam snimke da bih se uvijek vratila na fotografije Klare Matiren.
Prve rtve, uiteljice: one za koju moda osjeam da sam joj najblia. Jedna
od poza me je naroito dirnula: to je tradicionalna fotka odjeljenja koja datira
63

iz oktobra 2010, snimljena u kolskom dvoritu. Svi uenici predkolske

grupe vrtia u koli olio-Kiri okupljeni su oko svoje vaspitaice. Slika je
puna ivota. Djeja lica me oaravaju. Neki su veoma ozbiljni dok su drugi
komini: blesavi osmijesi, prsti u nosu, magaree ui... U sredini meu
njima, Klara Matiren sa iskrenim osmijehom. To je mlada ena za koju se
moe nazreti da je povuena, plave ravno podiane kose. Ona nosi otkopan
mantil boje mastike preko vrlo elegantnog kompleta s pantalonama i
svilenom barberi maramom na kojoj se prepoznaje uvena marka.
Kombinacija odjee koju je posebno voljela poto se nalazi i na drugim
snimcima: tokom vjenanja jedne drugarice u maju 2010. u Bretanji, tokom
boravka u Londonu u avgustu iste godine i ak na njenoj posljednjoj
fotografiji, koju je nekoliko sati prije njene smrti uhvatila kamera za video
nadzor u ulici Fezandri. Prelazim s jedne poze na drugu da bih svaki put
naila na istu omiljenu odjeu: mantil, kostim working girl, marama barberi
uvezana poput ala. Dok se zadravam due vremena na posljednjoj, jedan
detalj mi upada u oi po prvi put: marama nije ista. S tri prsta zumiram
ekran na dodir da bih se u to uvjerila. Rezolucija nadzorne kamere je loa,
ali sam praktino sigurna da je ara drugaija.
Na dan svoje smrti, Klara nije nosila svoju omiljenu maramu.
Osjeam kako me podilazi lagana jeza.
Detalj bez znaaja?
Mozak kree da mi radi u pokuaju da nae racionalno objanjenje.
Zato je Klara Matiren promijenila maramu tog dana? Moda ju je pozajmila
nekoj prijateljici? Moda ju je dala na hemijsko ienje? Moda ju je
izgubila?
Moda ju je izgubila...
Mod Morel, druga rtva, je takoe izgubila neto: svoj telefon koji je na
kraju pronaen u taksiju. A mobilni telefon Natali Rusel - za koji su jo
uvijek vjerovali da je ukraden - moda ga je i ona izgubila?
Izgubljeno.
Dva telefona, jedna marama....
A Virini Andre? ta je ona izgubila?
ivot.
Ali ta jo? Ostavljam foto album na mom telefonu da bih obavila jedan
poziv i okreem Sejmurov broj.
- Zdravo, ja sam. U vezi sa ubistvom Virini Andre, da li zna da li se
negdje u postupku spominje neki predmet koji je moda nedavno zaturila?
- Alisa! Na odmoru si, zaboga! Pozabavi se pripremanjem dolaska tvoje
bebe!
Ignoriem prigovore.
- Sjea li se ili ne?
- Ne, pojma nemam o tome, Alisa. - Vie ne radimo na tom sluaju.
- Moe li da mi nabavi broj njenog biveg mua? Poalji mi ga na
mobilni. Ja u ga lino pitati.
- U redu - uzdie on.
64

- Hvala, stari.
Tri minuta nakon zavretka razgovora, pojavljuje mi se Sejmurov SMS na
ekranu. Pozivam an-Mark Andrea u letu i ostavljam mu poruku na
sekretarici, zamolivi ga da mi se javi to je mogue prije.
*
- Gospoa efer! Jo ste i pjeice doli! - proziva me Roz-Me gledajui me
razrogaenih oiju.
Ona je s ostrva Reunion, korpulentna je i s jakim kreolskim naglaskom,
koja me svaki put kad doem da je vidim malo izgrdi kao da sam mala
djevojica.
- Ma ne, nisam! - kaem pratei je do jedne od sala na treem spratu
gdje dri pripremu za poroaj.
Trai da legnem, zatim me izvjesno vrijeme pregleda, uvjerava me da je
grli jo dobro zatvoren, da nema opasnosti od prevremenog poroaja.
Zadovoljno konstatuje da se beba okrenula i da vie nije u sjedeem
poloaju.
- Glava je dobro smjetena nadolje a lea bebe su s lijeve strane. To je
idealan poloaj! ak je poela polako da se sputa.
Stavlja mi senzore sa kaievima na goli stomak i ukljuuje monitor koji
biljei srani ritam bebe i kontrakcije u materici. ujem otkucaje srca moga
sina.
Uzbuena sam, oi mi se pune suzama, ali mi istovremeno neko muna
drhtavica pritiska grudi. Potom mi Roz-Me objanjava postupak koji treba da
slijedim kad budem poela da osjeam kontrakcije, normalno kroz nekih
etiri do pet nedjelja.
- Ako se deavaju na svakih deset minuta, uzmite lijek Spasfon i
saekajte pola sata. Ako bol proe, znai da se radilo o lanoj uzbuni. Ako i
dalje traje i ako...
Osjeam kako mi telefon vibrira u depu jakne, nedaleko od mene.
Prekidam babicu, ustajem i naginjem se da bih uzela mobilni.
- Zan- Mark Andre - javlja se glas iz aparata. Pregledavajui poruke na'
sekretarici, ja sam...
- Hvala to ste me pozvali, gospodine. Ovdje kapetan efer, jedan od
policijskih slubenika koji sprovode istragu o ubistvu vae bive ene.
Sjeate li se da li je onih dana koji su prethodili smrti vae ene, ona neto
izgubila?
- Izgubila ta?
- Ne znam tano, bilo ta. Neki odjevni predmet? Nakit? Novanik?
- Kakve to veze ima s njenim ubistvom?
- Moda nikakve, ali moramo da istraimo sve tragove. Znai ne znate da
je ita izgubila?
Jedno vrijeme razmilja, a zatim: - Da, tako je...
65

Zastao je usred reenice. Osjeam da je ganut, ali se povratio i

objanjava:
- To je, uostalom, jedan od razloga zbog koga smo se posljednji put
prepirali kad mi je ostavila naeg sina. Prebacivao sam joj to je zaturila
Gasparovog plianog medu, omiljenu igraku bez koje on ne uspijeva da
zaspi. Virini je tvrdila da je izgubila igraku u parku Monso. Govorila mi je o
slubi izgubljeno-naeno, ali...
Izgubljeno-naeno...
Osjeam kako srce poinje ubrzano da mi lupa u grudima. Od istog
adrenalina.
- ekajte, gospodine Andre, hou da budem sigurna da sam dobro
razumjela: Virini je otila do Biroa izgubljeno-naeno ili je planirala da tamo
ode?
- Ona mi je rekla da je ve bila ila i da je popunila formular kako bi je
pozvali ukoliko pronau plianu igraku.
Ne mogu da vjerujem roenim uima.
- U redu, hvala. Pozvau vas ako bude bilo novih elemenata. Skidam
elektrode, ustajem i uurbano se ponovo oblaim.
- Izvinite, Roz-Me, ali moram da krenem.
- Ne! To je neozbiljno, gospoo efer. U vaem stanju, vi ne biste...
Ve sam odgurnula krila vrata i u liftu sam. Uzimam telefon da bih
pozvala taksi. ekam lupkajui nogama u holu. Ovo je moja istraga.
Moj ponos ponovo isplivava na povrinu. Pomiljam na sve te desetine
pajkana u Kriminalistikom odsijeku koji su ispitali uzdu i poprijeko
raspored kretanja rtvi i koji su moda previdjeli neto najvanije.
Neto to sam ja upravo otkrila...
*
36, ulica De Morijom 15. arondisman, odmah iza parka Zor-Brasens
Taksi me ostavlja ispred kancelarija Biroa izgubljeno-naeno: jedne lijepe
zgrade iz dvadesetih godina, od roze cigle i bijelog kamena. Iako sluba zavisi
od Policijske prefekture Pariza, to je administrativna struktura u kojoj ne
radi nijedan policajac i u nju nikada nisam kroila.
Pokazujem svoju legitimaciju na prijemu i traim da me primi ef. Dok
strpljivo ekam, bacam pogled oko sebe. Iza altera, desetine slubenika
prima bez razlike one koji su dolli da predaju predmet koji su pronali na
javnom mjestu i one koji su doli da pokupe neto svoje ili da prijave ta su
izgubili.
- Stefan Dalmaso, drago mi je.
Diem glavu. Ratrkani gusti brkovi, objeeni obrazi, male okrugle
naoare u boji: ef u ulici De Morijon ima simpatinu facu i jak marsejski
akcenat.
- Alisa efer iz Kriminalistikog odsjeka.
66

- Drago mi je. Hoe li uskoro? - pita on gledajui me u stomak.

- Za mjesec i po dana, moda i ranije.
- Dijete, i to vam izraste u ovjeka! - dobacuje on pozivajui me da
poem za njim u njegovu kancelariju.
Stiem do prostrane prostorije ureene kao mali muzej u kome su
izloeni najudniji predmeti koje je sluba pronala: jedna Legija asti,
proteza za nogu, ljudska lobanja, metalni komad koji potie iz Svjetskog
trgovinskog centra, urna u kojoj se nalazi pepeo make, sablja jakuze 10, pa
ak i... jedna vjenanica.
- Ovo nam je donio jedan taksista prije nekoliko godina. Povezao je jedan
par koji su upravo stavili burme na prste. Mladenci su se tokom vonje
posvaali i raskinuli - objanjava Stefan Dalmaso.
- Vi ste na elu jedne prave Ali-Babine peine... - Veinom nam donose
novanike, naoare, kljueve, telefone i kiobrane.
- Impresivno - kaem bacivi pogled na svoj sat.
- Imam tone anegdota, ali pretpostavljam da vam se uri -nagaa on
pozivajui me da sjednem. - Dakle? emu dugujem posjetu Kriminalistikog
odsjeka?
- Radim najednom sluaju o ubistvima. Htjela bih da znam da li je
izvjesna Virini Andre dolazila kod vas ovih dana.
- ta je traila od nas?
- Dolazila je da vidi da li ste pronali plianog medu njenog sina koji je
izgubljen u parku Monso.
Sjedei na fotelji s tokiima, Dalmaso se pribliava svom stolu i pritiska
jednu tipku na tastaturi da bi aktivirao svoj kompjuter.
- Virini Andre, kaete? - pita suui brkove. Potvrdno klimam glavom.
Poinje pretragu na softveru.
- Ne, ao mi je, nismo primili ni jedan zahtjev pod ovim imenom tokom
posljednjeg mjeseca.
- Moda je prijavila gubitak intemetom ili telefonom.
- Pronaao bih je. Svi zahtjevi su obavezno zavedeni u naim bazama
podataka. Nai slubenici popunjavaju direktno formulare na kompjuteru.
- udno, njen mu mi je potvrdio da je predala dosije kod vas. Moete li
da provjerite i tri ostale osobe, molim vas?
Ispisujem imena na blokiu sa spiralom koji stoji na stolu i okreem
rokovnik.
Dalmaso deifruje moj rukopis i uspjeno unosi tri zahtjeva: Klara
Matiren, Natali Rusel, Mod Morel.
- Ne, nema nijednog od ova tri.
Osjeam ogromno razoaranje. Potrebno mi je nekoliko sekundi da bih
prihvatila svoju greku.
- Dobro, teta. Hvala vam na pomoi.
10 Jakuze, japanska mafija. - Prim. prev.

67

Dok ustajem da bih krenula, osjeam bockanje i prinosim ruku

stomaku. Beba se i dalje pretjerano mrda. Udara veoma jako u moj stomak,
kao da eli da ga rastegne. Osim ako to nisu kontrakcije...
- Jeste li dobro? - brine se Dalmaso. - Hoete li da vam pozovem taksi?
- Da, molim vas - kaem ponovo sjedajui.
- Klodet! - dovikuje sekretarici. - Naite mi vozilo za gospoicu efer.
Ozbiljnog i ljutitog izgleda, enica s uasnom riom bojom kose stupa u
kancelariju dva minuta kasnije, drei u ruci oljicu koja se pui.
- Taksi e stii svakog asa - uvjerava ona. - Hoete li malo aja sa
eerom?
Prihvatam napitak i postepeno dolazim k sebi. Ne znajui zato, enica
me i dalje mrko gleda. Kao iz vedra neba, jedno pitanje mi najednom pada na
pamet.
- Gospodine Dalmaso, zaboravila sam da vas pitam: da li neko od vaih
zaposlenih posjeduje skuter na tri toka?
- Ne koliko mi je poznato. To je vie za mukarce, zar ne? A kao to ste
mogli da ustanovite, veina naih zaposlenih su ene.
- Erik dolazi na jednoj od svojih maina - prekida nas sekretarica.
Gledam Dalmasa u oi.
- Ko je Erik?
- Erik Von je privremeno zaposlen. Radi kod nas tokom raspusta, u
periodima kad je pic ili kad neko od naih slubenika produava bolovanje.
- Da li je danas tu?
- Ne, ali emo ga opet angaovati za Boi.
Kroz staklenu pregradu sa ljebovima u kancelariji nazirem taksi koji me
eka na kii.
- Imate li njegovu adresu?
- Pronai emo vam je - uvjerava me on pruajui prazan postit svojoj
sekretarici.
Ovaj novi elemenat je raspalio plamen u meni. Ne elim da gubim
vrijeme. vrljam na brzinu moj broj telefona i moj mejl na Dalmasovom
rokovniku.
- Potraite u kojim je periodima Von radio kod vas u ove dvije posljednje
godine i poaljite mi ih na mobilni ili na moj imejl, molim vas.
Uzimam ljepljivi papiri za poruke koji mi prua Klodet, zalupim vrata
za sobom i nestajem u kolima.
*
Kabina taksija smrdi na znoj. Radio treti, a brojilo ve oznaava 10
evra. Dajem adresu vozau - zgrada u ulisi Paran-de-Rozan, u 16.
arondismanu - i odluno zahtijevam da utia svoj ureaj. Gleda na to s
visine sve dok mu ne pokaem svoju policijsku legitimaciju.

68

Imam groznicu, tresem se, oblivaju me talasi vruine.

Moram da se smirim. Odmotavam u glavi scenario izgraen na
nevjerovatnim pretpostavkama, ali u koje elim da vjerujem. Erik Von,
slubenik u Birou za naene stvari, slui se svojim poloajem da bi tipovao
svoje budue rtve. Klara Matiren, Natali Rusel, Mod Morel i Virini Andre,
put sve etiri ukrstio se sa njegovima, ali on nikada nije unio njihov fonnular
u softver slube. Zbog toga se njihova imena ne pojavljuju. Uspio je da
zadobije njihovo povjerenje, da one priaju sa njim, prikupljajui maksimum
informacija: zna njihovu adresu, zna da ive same. Poslije tog prvog susreta,
puta da proe nekoliko dana, a potom odlazi kod svoje rtve, pretvarajui se
da donosi naeni predmet. Na njihovu nesreu, etiri ene smatraju
normalnim da ga puste da uu. ovjek nikada ne zazire od onoga ko donosi
dobru vijest. Osjeaju olakanje to su pronale svoju omiljenu maramu,
svoj mobilni telefon ili plianog medu svog sina. Dakle, otvaraju vrata, ak
iako je ve proao 21 as.
Ne, mora da se varam. Koliko ansi ima da je ovo odrivo? Jedna u
hiljadu? Mada...
Vonja je brza. Poto su krenula bulevarom Viktor Igo, kola prolaze
ispred bolnice or Pompidu i prelaze Senu, nedaleko od vrata Sen-Klua.
Ne uputaj se sama u to...
Niko ne zna koliko ja da razrjeenje kriminalistike istrage nikada nije
individualni posao. To je uhodana i kodiflkovana procedura, plod
dugotrajnog timskog rada. Zbog toga strano elim da pozovem Sejmura i da
mu prenesem ono to sam otkrila. Oklijevam, zatim rjeavam da ekam dok
ne primim datume tokom kojih je Erik Von radio u Birou za naene stvari.
Telefon mi vibrira. Gledam u poruke. Dalmaso mi je poslao Vonov
raspored u ekselu. Kliknem na moj ekran, ali fajl ne moe da se otvori.
Nekompatibilan format.
Sranje...
- Stigli ste.
Prijatan kao zatvorska vrata, voza me ostavlja nasred jednosmjerne
uliice, stijenjene izmeu ulice Bualo i avenije Mocart. Kia jo jae poinje
da pada. Voda mi se sliva niz vrat. Osjeam teinu bebe, vrlo nisko i vrlo
teko, tako da mi je sve tee da hodam.
Okreni se i vrati se.
Meu kuama grada i malim zgradama, primjeujem jednu sivkastu
zgradu s brojem koji mi je pokazala sekretarica. Tipina graevina iz
sedamdesetih godina: grozna betonska zgrada koja po itavoj duini
naruuje ulicu.
Pronalazim ime Von na zvoncem i pritiskam dugme.
Niko se ne javlja.
Na ulici, na mjestu rezervisanom za dvotokae, ima jedan motor, stari
api jamaha i skuter na tri toka.
Uporno zvonim i pritiskam svu dugmad sve dok mi jedan stanar zgrade
ne otvori vrata.
69

Biljeim sprat na kome stanuje Von, zatim se penjem stepenicama bez

urbe. Ponovo poinjem da osjeam kao neke udarce nogom u stomaku.
Udarce nogom koji su znak uzbune.
Znam da upravo inim veliku glupost, ali neto me tjera da nastavim
naprijed. Moja istraga. Ne palim svjetlo. Penjem se stepenik po stepenik u
mraku.
esti sprat.
Vrata kod Vona su odkrinuta.
Vadim pitolj iz torbe estitajui sebi samoj to sam imala intuiciju i
ponijela ga sa sobom. Steem rukohvat pitolja objema rukama.
Osjeam kako mi znoj pomijean sa kiom curi niz lea i kimu. Viem:
- Erik Von? Policija. Ui u.
Guram vrata, i dalje s obje ruke stegnute oko rukohvata. Kreem se
naprijed kroz hodnik. Pritiskam prekida, ali struja je isjeena. Napolju kia
dobuje po krovu.
Stan je naizgled prazan. Nema svjetla, skoro da nema namjetaja,
nekoliko kutija slavljenih na sam pod u salonu. Ptiica je oigledno
odleprala.
Moja napetost opada. Skidam desnu ruku s pitolja da bih zgrabila
telefon. Dok ukucavam Sejmurov broj telefona, osjeam neije prisustvo iza
sebe. Isputam telefon i naglo se okreem da bih spazila mukarca, lica
skrivenog iza kacige.
Otvaram usta da bih vritala, ali prije nego to izae ijedan krik, osjeam
sjeivo noa kako mi se zariva u meso.
Sjeivo koje upravo ubija mog sina.
Von udara u moj stomak iznova i iznova.
Noge mi se oduzimaju i stropotavam se na pod.
Nejasno osjeam da mi on upravo svlai arape. Potom osjeam kao da
padam u nesvijest, noena rijekom mrnje i krvi. Posljednje na ta mislim je
na mog oca. Preciznije, na ta reenicu koju je istetovirao na podlaktici:
Najvee avolovo lukavstvo je da vas ubijedi da ne postoji.

70

9
Riversajd
Forever is composed of nows 11.
Emili Dikinson
Heis Kien, Njujork
Danas
ll:15h
Alisa je zavrila svoju priu prije jedan minut. I dalje u oku, Gabrijel je
utao. Potraio je neku utjenu rije, ali, iz straha da ne ispadne nespretan,
vie je volio da nastavi da uti.
kiljei, mlada ena je gledala u prazno, kroz poutjelo lie noeno
vjetrom. Gradska vreva je izgledala daleko. Gotovo da se mogao uti poj ptica
ili um fontane koja je dominirala u centru malog vrta. Oivljavanje prolosti
pred tim neznancem bilo je bolno, ali katarzino. Poput seanse kod
psihoterapeuta. Odjednom se stresla od jednog tako oiglednog detalja koji je
neoekivano iskrsao.
- Znam kako da otvorimo kofer! - uzviknula je od ega se njen susjed
trgnuo.
Zgrabila je akten tanu i poloila je na koljena.
- Dvije brave osigurane dvostukim kodom s tri ifre - konstatovala je.
- Sigurno - prihvatio je razrogaivi oi. - I ta onda? Nagnula se nad
njim da bi mu podvrnula rukav koulje, gdje se ukazao niz cifra urezanih
sjeivom:
141197
- Da se opkladimo?
Provjerila je kombinaciju pomjerajui razliite tokice, a potom je obje
brave povukla istovremeno. Zaulo se kljocanje i kofer se otvorio.
Prazno.
Bar naizgled. Alisa je opazila jednu rasklopivu pregradu odvojenu
rajsferlusom. Pomjerila je pokretni dio da bi dospjela do duplog dna i otkrila
mali neseser od kestenjasto-oker krokodilske koe.
Konano!
Drhtavim rukama otvorila je putnu torbicu povukavi za jeziak. U kutiji
s postavom, iza trake lastia, bio je privren veliki medicinski pric, sa
jednom iglom na kojoj je stajala zatitna plastina kapica.
- Kakva je to stvarica? - upitao je Gabrijel.

11 Zauvijek se sastoji od sadanjih trenutaka. - Prim. prev.

71

Ne vadei pric iz futrole, Alisa ga je prouavala izbliza. U debelom dijelu

cilindrine pumpe, vrlo svijetla plava tenost presijavala se na suncu. Lijek?
Droga? Dvadeset mililitara nepoznatog seruma...
Frustrirano je povukla mesingani rajsferlus. Da se nalazi u Parizu,
mogla bi da da na analizu ovu supstancu, ali ovdje je to bilo nemogue.
- Da bismo saznali dejstvo ove stvarice, morali bismo da imamo
hrabrosti da je ubrizgamo... - dobacio je Gabrijel.
- Da budemo dovoljno ludi da je ubrizgamo - ispravila ga je Alisa.
Dohvatio je svoj sako i stavio ruku iznad oiju da bi se zaklonio od
sunca.
- Na kraju ulice je jedna telefonska govornica - rekao je pokazujui
prstom. - Pokuau ponovo da pozovem svog prijatelja saksofonistu u Tokiju.
- OK, ekam vas u kolima.
Alisa je gledala Gabrijela kako se udaljava sve dok nije stigao do telefona.
Iznova je imala taj obeshrabrujui osjeaj da joj mozak radi u prazno, dok ga
estoko bombarduju pitanja bez odgovora.
Zato se Gabrijel i ona nisu sjeali niega to se desilo prole noi? Kako
su dospjeli u Central park? ija je krv na njenoj koulji? Gdje je nabavila
ovaj pitolj? Zato je nedostajao jedan metak u areru? Ko joj je napisao na
dlanu ruke broj telefona hotela? Ko je sjeivom zasijecao Gabrijelovu ruku?
Zato su sproveli struju kroz ovaj kofer? ta se nalazilo u tom pricu?
Od ovog mora pitanja zavrtjelo joj se u glavi. Alisa u zemlji sranja...
Pokuala je da ponovo nazove Sejmura da bi saznala da li je neto
pronaao na nadzornim kamerama parkinga i pariskim aerodromima, ali je
znala da njenom prijatelju treba vie vremena da bi sproveo svoju istragu.
Do tada je valjalo da ona preuzme inicijativu. Da radi ono to joj najbolje ide
od ruke: da vodi istragu.
Da vodi istragu sredstvima kojima raspolae.
Jedno patrolno vozilo pojavilo se na raskrsnici i krenulo polako niz ulicu.
Alisa je spustila pogled molei se da je ne primijete. Ford kraun je proao
isped nje ne zaustavivi se. Neoekivana opomena koju nije olako shvatila.
Proteklo je vie od jednog sata otkako su oteli hondu. Njena vlasnica je imala
dosta vremena da prijavi krau i sigurno nee oklijevati da dostavi
policajcima opis auta i broj tablica. Bilo je previe riskantno zadrati ga.
Poto je donijela odluku, Alisa je skupila svoje stvari - ukradeni no iz
kafea, paket mobilne telefonije, kutija ibuprofena, vlane maramice, neseser
u kome se nalazi pric, pare koulje umazane krvlju - i sve je to nagurala u
svoju torbu. Stavila je holster, tutnula glok u njega a zatim izala iz kola
ostavivi kljueve na sjeditu.
Da vodi istragu sredstvima kojima raspolae.
ta bi uinila kad bi bila u Parizu? Poela bi sa uzimanjem otisaka sa
prica koje bi dala da obrade u automatskoj bazi digitalnih otisaka.
Ali ta je ovdje mogla da uradi? Dok je prelazila trotoar da bi se
pridurila Gabrijel u, u glavi joj je iskrsla jedna neobina ideja.

72

- Uspio sam da dobijem Kenija - saoptio je sa irokim osmijehom. - Ako

nam je potrebno, moj prijatelj je rad da nam ustupi svoj stan u Astoriji, u
Kvinsu. Nije ba u susjedstvu, ali bolje ita nego nita.
- Hajde, Kejn, put pod noge! Izgubili smo dosta vremena. I nadam se da
volite pjeaenje jer moramo da ostavimo kola.
- A gdje idemo? Nasmijeila mu se.
- Na jedno mjesto koje e vam se sigurno svidjeti, poto ste sauvali
djeji duh.
- Hoete li da mi kaete neto poblie?
- Blii se Boi, Gabrijele. Vodim vas da kupite igrake!

73

10
Otisci
Va neprijatelj je va najbolji uitelj.
Lao Ce
Alisa i Gabrijel su se pro vukli meu turistima na prostoru ispred ulaza
u Deneral Motors Bilding, na uglu Pete avenie i 59. ulice.
Odjeveni u olovne vojnike, dva portira sa oznakom FAO varc primali su
uz irok osmijeh posjetioce te stare njujorke institucije.
U najveoj robnoj kui igraaka na Menhetnu, ve se tiskala gomila.
Gotovo u cjelosti namijenjeno plianim igrakama, prizemlje je predstavljalo
cirkusku atru sa ivotinjama u prirodnoj veliini koje bjee iz cirkusa: lavovi
koji riu, tigar koji skae kroz plameni obru, slon na kome jau tri
majmuna u uniformama lakeja. Neto dalje, jedan prostor je predstavljao
unutranjost jaslica. Preruene u medicinske sestre, slubenice su u svom
naruju nosile bucmaste lutke bebe koje nevjerovatno podsjeaju na one
prave.
- Hoete li mi konano rei kog avola traimo ovdje? - alio se Gabrijel.
Alisa se napravila da ga ne uje i krenula pokretnim stepenicama. Dok je
mlada ena prelazila sprat treim korakom, dezer je bezbrino prolazio
kroz prostor, posmatrajui klince to ga je pomalo zabavljalo. Neka djeca su
skakutala po dirkama jednog dinovskog klavira postavljenog na sam pod,
druga su traila od roditelja da ih fotografiu pored linosti iz Star Wars-a
koje su napravljene od lego kockica i visoke dva metra. Neka su, pak,
prisustvovala pozoritu lutaka u stilu Mapet oua.
I dalje pratei u stopu Alisu, Gabrijel je njukao po policama,
dozvoljavajui sebi da se nakratko vrati u djetinjstvo: figurice dinosaurusa,
slagalice Ravensburger od pet hiljada dijelova pazla, plejmobil, metalni
autii, elektrini vozovi, kruni lavirinti.
Pravi raj za djeake i djevojice.
U prostom za preruavanje, on je prilijepio lane brkove poput Gruo
Marksa, stavio na glavu eir Indijane Dons i pridruio se Alisi u dijelu
obrazovanje i nauka. Vrlo koncentrisana, policajka je strpljivo prouavala
kutije sa igrama: mikroskope, teleskope, komplete za hemiare, plastine
skelete s organima koje treba staviti na pravilno mjesto itd..
- Ako sluajno naiete na bi...
Podigla je glavu prema njemu i sa zaprepaenjem pogledala njegovo
smijeno odijelo.
- Nikako da prestanete da izigravate pajaca, Kejn?
- Kako mogu da vam pomognem?
- Zaboravite - odbrusila mu je.
74

Povrijeen, on se udaljio prije nego to se nakon nekoliko trenutaka

ponovo vratio.
- Kladim se da ovo traite - rekao joj je pokazujui joj jednu kartonsku
kutiju ilustrovanu fotografijom jedne popularne televizijske serije.
Najprije je nezainteresovano pogledala igraku koju joj je pruao Postani i ti jedan od eksperata, set za upoznavanje sa forenzikom, 29,99
dolara - zatim je zgrabila kovei da bi prouila njegov sadraj: utu traku
za obiljeavanje mjesta zloina, lupu, detektivsku legitimaciju, lijepak, gips
radi uzimanja tragova koraka, kesice za uzimanje uzoraka, crni prah,
magnetnu etkicu...
- Upravo to nam je potrebno - priznala je ona iznenaeno. Da bi obavila
svoju kupovinu, Alisa se prikljuila dugakom redu na kasi na pivom spram.
Tek kad je silazila pokretnim stepenicama ka prizemlju ugledala je Gabrijela.
Dezer je tramp i o svoj filcani eir Indijane Donsa za cilindar arobnjaka
Mandraka.
Ogrnut crnim plastom, izvodio je brojne trikove pred publikom iji
prosjek godina nije bio iznad est. Alisa ga je posmatrala nekoliko sekundi,
koliko dekocentrisana toliko i oarana ovim smijenim dobriudnim tipom. S
umjenou i oiglednim zadovoljstvom, vadio je iz svog eira svakojake
pliane ivotinje: zeca, tukana, mae, jea, mladune tigra...
Njen blagonaklon pogled ubrzo se ipak pomutio. Prisustvo djece je jo
uvijek bilo teko podnoljivo za Alisu, bacajui joj pravo u lice injenicu da
nikada nee ponuditi flaicu svome sinu, da ga nikada nee voditi u kolu,
na fudbal ili dudo, nikada ga nee uiti da se brani i suoi sa svijetom.
Trepnula je nekoliko puta da bi rastjerala suze koje su joj navirale na oi
i nainila je nekoliko koraka u pravcu Gabrijela.
- Prestanite da izigravate klovna, Kejn! - naredila mu je povukavi ga za
ruku. - Podsjeam vas da nam je policija za petama!
Jednim irokim pokretom, maioniar je zbacio plat i vratio svoj
cilindar na policu sa kostimima za preruavanje.
- Mandrakov duboki naklon! - dobacio je poklonivi se, praen smijehom
i aplauzima klinaca.
*
Smjeten na aveniji Medison, iza katedrale Svetog Patrika, Pergoleze kafe
je bio jedan od najstarijih dinners mjesta na Menhetnu. Sa svojim stolovima
od ultrapasa i stolicama od zelenog skaja, izgledalo je kao da je izalo pravo
iz ezdesetih godina. Ako spolja kafeterija i nije izgledala nita posebno, ona
je svojim brojnim stalnim gostima pruala poslastice u vidu hrskavih salata,
ukusnih hamburgera, benedikt jaja ili pastramija na ulju od tartufa.
Paolo Mankuzo, stari vlasnik, donio je lino na jednom posluavniku
narudbinu koju je postavila mlada ena s francuskim akcentom i njen

75

pratilac: dva lobster rolsa12, dva fieka domaeg pomfrita i dvije flae
badvajzera.
Tek to su ih posluili, Gabrijel se bacio na hranu i dograbio je punu
aku svog pomfrita: bili su re ispreni i posoljeni kako se samo poeljeti
moe.
Sjedei preko puta njega, Alisa se zadovoljila s nekoliko zalogaja svog
sendvia prije nego to je napravila mjesta na stolu. Stavila je na njega
ispred sebe svoju torbu i otkopala dva remena prije nego to je dohvatila
mali neseser koji je pronala u koferu. Obuhvatila je pric papirnom
salvetom, oprezno rukujui da bi ga izvukla iz njegovog konog omotaa, a
zatim se dala na posao.
Nakon to je pocijepala plastinu ambalau seta za forenziku, ona je
zgrabila prah, etkicu i jedanu kesicu za uzimanje uzoraka.
- Jeste li svjesni da su to najobinije igrake? - prigovorio je dezer.
- To e biti vie nego dovoljno.
Poto je oistila ruke vlanom maramicom, Alisa je poela da ispituje
kvalitet svakog sastojka. Crni prah na bazi ugljenika i fine estice gvoa
odlino e posluiti. Uronila je kraj magnetne etkice u malu staklenu bocu
koja sadri prah i njime obojila pric. Prah se nahvatao na aminokiseline
koje izlaze kroz pore na koi, koje su bile u kontaktu sa glatkom podlogom
plastike i postepeno je otkrila nekoliko jasnih otisaka. Alisa je lupnula
medicinski instrument noktem da bi s njega spao viak praha. Ispitala je sve
tragove, oigledno skoranje. Jedan od njih se naroito izdvajao: gotovo
potpuni otisak kaiprsta ili srednjeg prsta.
- Isijecite mi jedan komad ljepljive trake - zatraila je. Gabrijel je
dohvatio kolut.
- Ovoliko?
- Malo vie. I gledajte da napravite izuzetak i ne uprljate ljepljivu
povrinu!
Dohvatila je pare ljepljive trake i stavila preko traga prstiju vodei
rauna da se ne naprave vazduni mjehurii. Zatim je odlijepila traku da bi
fiksirala otisak, dohvatila je reklamni podmeta na kome je stajalo njeno
pivo, okrenula ga i zalijepila ljepljivu traku na istu kartonsku povrinu.
Palcem je jako pritisnula da bi prenijela otisak na karton.
Kad je skinula ljepljivu traku, jasan i crn otisak se ocrtao na bijeloj
povrini podmetaa za au. Alisa je zakiljila da bi ispitala splet brazdi.
Naslagane linije i izboine ocrtavale su isti atipini motiv: otisci u obliku
lukova, isprekidani majunim oiljkom u obliku krsta.
Pokazala je rezultat Gabrijelu i zadovoljno tutnula podmeta u jedan
dep.
- U redu, sve to je ba lijepo - priznao je - ali emu sve to? Morali bismo
da skeniramo otisak i svakako ga stavimo u bazu podataka?
Alisa je proeprkala nekoliko krompiria razmiljajui naglas:

12 Kifla za hot dog punjena salatom od jastoga.

76

- Stan vaeg prijatelja u Kvinsu... - Da?

- Tamo emo vjerovatno nai kompjuter i internet konekciju.
- Internet, moda. Ali ako i ima neka maina, to je moda lap top koji je
vjerovatno ponio sa sobom u Tokio. Znai, ne raunajte previe na to...
Razoarenje se oslikalo na licu mlada ene.
- Kako da stignemo tamo? Taksijem, metroom, vozom... Gabrijel je
podigao pogled.
Na zidu iznad njihovog stola, meu mnogobrojnim fotografijama slavnih
linosti koje poziraju u drutvu gazde, primijetio je stari plan grada zakaen
na tablu od plute.
- Nalazimo se pored stanice Grand Central - rekao je pokazujui
kaiprstom na karti.
Grand Central Stejn... Alisa se sjeala te neuobiajene stanice koju joj je
pokazao Sejmur tokom jednog od njihovih boravaka u Njujorku. Njen
partner ju je vodio na ostrige i kampe u Ojster bar, uveni restoran s
morskim plodovima koji se nalazi u velikoj zasvoenoj sali u suterenu.
Prisjeajui se te posjete, neoekivana ideja joj je pala na pamet. Pogledala je
plan; Gabrijel je imao pravo: Grand Central je bio bar dva bloka od dinner-a.
- Idemo! - dobacila je listajui sa stolice.
- ta, ve? Ne uzimamo desert? Vidjeli ste njihov cheesecake!
- Ne smarajte me, Kejn.
Uli su na stanicu na ulaz koji se nalazi na uglu Park avenije i 42. ulice i
izali su na ogromni glavni hol u kome su bili poreani alteri i automati.
U centru se nalazio kiosk biroa za informacije, uveni sat s etiri
bakarna i opalna brojanika koji slui kao mjesto sastanaka za zaljubljene
ve preko stotinu godina.
Mada nije bila tu da bi izigravala turistu, Alisa nije mogla da odoli da
zadivljeno ne posmatra mjesto.
Ovo sigurno nema nikakve slinosti sa stanicama Gar di Nor ili Sen-Lazar,
pomislila je mlada policajka podignvi glavu. Neka jesenja svjetlost, blaga i
umirujua, izlivala se s velikih bonih vitraa bojei hol utim i oker
tonovima.
Pod ogromnim svodom, visokim gotovo etrdeset metara, hiljade zvijezda
oslikanih na tavanici davalo je utisak da se nazalite pod sazveem u vedroj
noi. Odavde je Keri Grant pobjegao za ikago u filmu Sjever sjeverozapad,
ovdje je De Niro sreo Meril Strip u Zaljubljivanju.
- Poite za mnom - naredila je ona glasom dovoljno jakim ne bi li
nadjaala okolnu galamu.
Probila se kroz gomilu s Gabrijelom koji ju je u stopu pratio da bi se
popeli stepenicama koje vode na istoni balkon Mejn Konkursa, Odavde, s
prvog sprata, pruao se odlian pogled na itav hol, koji je izgledao jo
prostraniji.
U ovom velianstvenom ambijentu, gotovo pod otvorenim nebom, jedna
velika informatika firma smjestila je bila jednu od svojih prodavnica. Alisa
se provukla izmeu stolova od svijetlog drveta na kojima su bili predstavljeni
77

najistaknutiji proizvodi te marke: telefoni, slualice za mobilni, kompjuteri,

tablet raunari. Iako osigurani protiv krae, jedan dobar dio opreme bio je
pristupaan. Posjetioci - preteno turisti - konsultovali su svoje mejlove,
surfovali na vebu ili sluali muziku uz pomo haj-teh slualica.
Trebalo je brzo djelovati; policajci i slubenici iz obezbjeenja bili su
svuda unaokolo. Alisa se postarala da proe neopaeno meu mnotvom
radnika u crvenim kouljama koji su obilazili izlobeni prostor i prila je
jednom stolu za demonstracije.
Pruila je svoju torbu Gabrijelu.
- Izvadite mi podmeta - naredila je.
Dok je on to obavljao, ona je pritisla jednu tipku na tastaturi MacBook
Pro-a slinom onom koji je imala kod kue. Jednim klikom pokrenula je
program kojim se aktivira kamera koja se nalazi gore, u centru ureaja,
zatim je dohvatila podmeta koji joj je pruao Gabrijel. Smjestivi se ispred
ekrana, napravila je nekoliko snimaka otiska iz razliitih uglova. Uz pomo
softvera za retuiranje koji je bio instaliran na kompjuteru, ona je mijenjala
kontrast i osvjetljenje da bi dobila to je mogue bolju fotografiju za analizu,
potom se konektovala na svoj nalog.
- Moete li da se postarate za nae karte? - predloila je. Saekala je dok
se Gabrijel nije udaljio u pravcu automata da bi poela da sastavlja mejl za
Sejmura. Kako je stvar bila hitna, njeni prsti su letjeli po tastaturi.
To: Sejmur Lombar Subject: Pomo From: Alisa efer
Sejmure,
Vie nego ikad potrebna mi je tvoja pomo. Pokuau da te nazovem za
nepunih sat vremena, ali do tada mora kako zna i umije da ubrza svoja
istraivanja.
1. Jesi li uspio da doe do nadzornih kamera s parkinga i aerodroma?
2. Jesi li pronaao moja kola? Uao u trag mom mobilnom? Provjerio
posljednja kretanja na mom bankovnom raunu?
3. Dokle si stigao s istragom o Gabrijelu Kejnu?
4. U prilogu ti aljem fotografiju otiska prsta. Moe li pod hitno da ga
provue kroz bazu otisaka?
Raunam na tebe.
Tvoja prijateljica,
Alisa.

78

11
Mali Egipat
(...) znam da zadrim ljude
tek onda kad pou.
Didje Van Kovelart
Astorija
Sjeverozapad Kvinsa Podne
Jesenja svjetlost obasipala je plato ispred ulaza u stanicu.
Alisa i Gabrijel naputaju osunanu esplanadu da bi se utopili meu
muterije trnice smjetene pod metalnim stukturama nadzemnog metroa.
Par je uhvatio liniju metroa na Grand Centralu, sve do avenije Leksington,
zatim lokalni ekspresni voz sve do bulevara Astorija. Putovanje je trajalo
samo dvadesetak minuta, ali bila je to potpuna promjena. Tradicionalne
zgradice od cigle zamijenile su zgrade od stakla i elika, dok su energija i
buan ivot Menhetna ustupili mjesto gotovo provincijski mirnom nainu
ivljenja.
Vazduh je bio prezasien izvrsnim mirisima maslinovog ulja, isjeckanog
bijelog luka i svjee nane. Izlozi su obilovali lignjama i hobotnicama na aru,
musakom, suvlakijem, baklavama, vinovom lozom i kiflicama s feta sirom.
Specijalitetima koji vam bude apetit i koji ne ostavljaju nikakvu sumnju:
Astorija je bila istorijski grki kvart Njujorka.
- Znate li makar adresu? - upitala je Alisa vidjevi Gabrijela kako se
dvoumi kojim pravcem krenuti.
- Dolazio sam ovdje samo jedanput ili dvaput - branio se dezer. - Sjeam
se da su prozori stana gledali na ulicu Stajnvej.
- Ime ulice predodreeno za muziara - bilo je zabavno Alisi. Raspitali su
se kod jednog starog ovjeka koji je prodavao govee ranjie s lovorovim
listom koje je pekao na rotilju.
Slijedei njegova uputstva, preli su dugaku ulicu s mnotvom drvea i
gradskih kua koje se dodiruju, ime podsjeaju na odreene londonske
kvartove. Zatim su krenuli jednom trgovakom ulicom koja je vrvjela od
guve. U kosmopolitskom ambijentu, grke gostionice, vegetarijanski
delikatesi, tezge sa evapima, japanski kaiten-sui i korejske piljarnice
nalazile su se skladno jedne pored drugih. Prava gastronomska mjeavina
naikana du nekoliko gradskih blokova.
Kad su stigli u ulicu Stajnvej, granice su se jo vie bile pomjerile. Ovoga
puta s druge strane Mediterana, tanije u Sjevernu Afriku.
- Od prije nekoliko godina, ljudi nazivaju ovaj kvart Mali Egipat ili Mali
Maroko - pojasnio je Gabrijel.
Zaista, uz malo mate, moglo se lako povjerovati da ste se teleportovali
usred arapskog svijeta, na neki suk u Kaira ili Marakeu. Miomirisi meda i
79

jela taj ine lebdjeli su svuda u ulici i u tom dijelu kvarta barovi s nargilama
bili su brojniji od grkih taverni. Proli su ispred jedne damije u zlatnim
tonovima, jedne halal mesare i jedne vjerske knjiare. U njihovim
razgovorima, arapski i engleski su se gotovo prirodno mijeali.
- Mislim da je to ovdje - rekao je Gabrijel stigavi do jednog brownstone-a
svijetle fasade, s prozorima koji se podiu i koji su se nalazili iznad jedne
berberske barake.
Pristup zgradi nije bio zatien nikakvim digitalnim kodom. Nije bilo lifta.
Uspeli su se stepenitem brzim hodom, zaustavivi se na treem spratu da bi
pokupili kljueve od gospoe au, vlasnice zgrade koju je Keni obavijestio
putem telefona.
- Prilino je ik ovdje, zar ne? - dobacio je Gabrijel pri ulasku na
potkrovlje.
Kenijeva garsonjera je bila jedan prostrani dupleks sa irokim otvorenim
prostorom, koji presijecaju metalne grede. Alisa je i sama krenula naprijed,
osmotrila zidove od cigle, visoke tavanice, pod od uglaanog betona i zastala
pred velikim prozorom odakle se pruao oaravajui pogled na Hadson.
Posmatrala je rijeku itav minut, a zatim je bacila svoju torbu na jedan
veliki sto od masivnog hrasta, oko koga su se nalazili jedna klupa od sjajnog
metala i dvije rasparene fotelje.
- Mrtva sam - izustila je smivi se na jedno od sjedita.
- Znate ta? Napuniu vam kadu! - predloio je Gabrijel.
- Molim? Ne, ne treba. Treba da radimo neto drugo a ne... Ali ogluujui
se na njena protivljenja, dezer je ve bio nestao na spratu.
Alisa je uzdahnula i ostala jedan dugi trenutak nepomina, zavaljena u
jastucima. Odjednom ju je stigao umor. Trebalo joj je nekoliko minuta da bi
podnijela dejstvo stresa i fizikih napora koji su se nagomilali od tog
halucinirajueg buenja usred parka. im je osjetila da joj je bolje, ustala je
i pretraila kuhinjske ormarie u potrazi za kuvalom. Stavila je vodu da
prokljua, a dotle je proetala po salonu, gledajui nehotino naslove knjiga
u biblioteci (Hari Kruz, Hanter Tompson, Trevanijan... ), asopise poloene
na nizak stoi, apstraktne i minimalistike slike okaene na zidove.
Svijetlo i prostrano mjesto kupalo se u bojama minerala razlivajui se u
hiljade nijansi, od sive do be. Dobar kompromis izmeu industrijskog stila i
onog vedskog sve-u-drvetu. Blizina rijeke, asketska i ogoljena dekoracija,
blaga svjetlost doprinosili su stvaranju uukane atmosfere aure.
Pogledom je potraila kompjuter, modem za internet konekciju ili fiksni
telefon.
Nita.
U sredini jedne inije, primijetila je kljueve od auta zakaene na
privesku ukraenom srebrnim konjem u galopu.
Mustang...? - zapitala se dograbivi sveanj.
Na povratku u kuhinju, pronala je u jednom ormaru genmaiu, zeleni
japanski aj pomijean sa prenim i ekspandiranim pirinanim zrnima.
Spremila je sebi jednu solju. Napitak je bio originalan - svjee note zelenog
aja inile su kontrast s aromom ljenika i pirinanih itarica - ali nije se
80

moglo piti. Prosula je sadraj kuvala u sudoperu, zatim je otvorila staklena

vrata vinskog ormara, uglavljenog pored friidera. Njihov domain je
oigledno bio ljubitelj dobrih vina. Povrh nekoliko kalifomijskih pino noara,
skupljao je vrhunska francuska vina. Zahvaljujui svom ocu, Alisa je imala
dobro znanje iz enologije. Spazila je ato-Margo iz 2000, eval-Blan iz 2006,
Montroz iz 2005... Taman je htjela da otvori vino Le Sentestef kad se
predomislila opazivi burgundijsko vino: La Ta iz 1999. iz oblasti La
Romane-Konti. Neprocjenjiva boca iz berbe koju nikada nije okusila.
Odagnala je sve racionalne motive iz kojih ne bi trebalo da pije nektar,
otvorila je bocu i nasula sebi veliku au koju je najprije posmatrala prije
nego to ju je prinijela ustima. Lijepo granatno ruho, monog mirisa u kome
se mijeaju note rae, crvenih bobica i okolade.
Nije mi bila potrebna olja aja, ve ovo!
Otpila je gutljaj burgundijskog vina, uivala u svakoj njegovoj nijansi
crvenog voa i zaina. Vino joj je gladilo nepce i zagrijevalo stomak.
Ispraznila je au i odmah sebi rezervi sala jo jednu.
- Ako bi gospoa izvoljela da se popne, kupka joj je spremna - naglaeno
ju je obavijestio Gabrijel sa meusprata.
- Da vam sipam jednu au?
- ta! Otvorili ste bocu? - uspaniio se on silazei svom brzinom niz
spiralno stepenite.
- Stvarno ste nesavjesni, gospoo Oputena! Znate li koliko kota to
vino?
- Oh u redu je, Kejn, ne morate da mi dijelite lekcije iz bontona!
- udnog li naina da zahvalimo mom prijatelju na gostoprimstvu! nastavio je.
- U redu je kad vam kaem! Nadoknadiu mu vae jebeno vino!
- ime? Platom policajca?
- Tako je! Nego, znate li da li va drugar ima kola?
- Keni je vlasnik nekog starog auta, da. Mislim da ga je dobio na pokeru.
- Imate li predstavu na kom se mjestu nalazi?
- Nemam pojma.
Dobivi najednom ideju, Gabrijel je proao kroz salon da bi se nagnuo na
jedan od prozora koji gledaju na dvorite posuto ljunkom. Bilo je parkirano
desetak kola oko jednog centralnog betoniranog ostrvceta. Zakiljio je i
razabrao razliite modele.
- Moda je ovaj ovdje - rekao je pokazujui na jednog elbija bijele boje
ukraen sa dvije plave trake.
- Pa dobro, idite da provjerite - zatraila je dobacivi mu kljueve.
Pobunio se.
- E, prestanite da mi izdajete nareenja! Nisam jedan od vaih
potrkarala!
- Pourite, Kejn, stvarno su nam potrebna kola.

81

- A vi idite da se potopite u vau kupku, stara, stvarno vam je potrebno

da se opustite! Povisila je ton.
- Da se nikada vie niste usudili da me nazovete st...
Nije uspjela ak ni da dovri reenicu: Kejn je ve bio izaao zalupivi
vratia.
Na spram je kupatilo bilo spojeno sa ,,master bedroom ureeno u stilu
hotelskog apartmana. Alisa je sjela na krevet i otvorila svoju platnenu torbu.
Uzela je telefonski set i skinula zatitnu plastinu foliju. Komplet je sadrao
mobilni telefon, punja, hands-free opremu kao i uputstvo za upotrebu. Na
dnu kutije, pronala je plastificiranu karticu sa serijskim brojem ureaja.
Prikljuila je telefon u struju. Na ekranu se pojavila ikonica koja
pokazuje kredit od deset minuta. Pritisnuvi dugme za pozivanje, naila je
na prethodno nasnimljen broj: broj vokalije koji je od nje traio da ukuca
serijski broj svog ureaja.
Uradila je to. Metalni glas sekretarice zatraio je potom od nje da ukuca
pozivni broj zone u kojoj namjerava da koristi telefon. Prisjeajui se ta joj
je rekao Gabrijel, sastavila je broj 212, pozivni broj Njujorka. Gotovo u istom
trenutku dodijelili su joj broj telefona koji je dobila putem SMS-a. im je
aktivirala ureaj, zavrila je s njegovim fonnatiranjem unijevi broj sa pripejd
kartice, ime je odmah dobila sto dvadeset minuta razgovora.
Naela je svoj kredit pozivajui Sejmura na mobilni, ali nabasala je na
sekretaricu.
- Pozovi me na ovaj broj im bude mogao, Sejmure. Stvarno mi je potrebna
pomo. Uradi to to prije, molim te.
*
Alisa je potom prela u kupatilo koje je od sobe odvojeno samo jednom
pregradom od staklenih kvadrata. Prostorija je bila ukraena u retro stilu iz
pedesetih godina: pod je bio s crno-bijelim ploicama, kada na bakrenim
noicama, starinski lavabo, vintid keramike slavine, namjetaj od bojenog
drveta sa ukrasnim okvirima.
Kejn je odrao rije: pod debelim oblakom od pjene ekala ju je kupka s
mirisom lavande. Kakav udan tip...
Alisa se svukla pred velikim nagnutim ogledalom od kovanog gvoa i
zagnjurila u vodu. Toplota joj je ubrzala krvotok i probudila sve pore na koi.
Miii su joj se opustili, bolno probadanje u zglobovima se ublailo. Mlada
ena je disala punim pluima. Imala je utisak da je nosi vreli i blagotvorni
talas i na nekoliko sekundi se u potpunosti predala izdanoj oputajuoj
kupki.
Zatim je zaustavila disanje i zaronila glavu pod vodu.
Pod uticajem alkohola koji joj je prodirao u krv i temperatre kupke ona je
lebdjela izmeu stanja dremljivosti i potpune obamrlosti. Protivrene misli
prolazile su joj kroz glavu. Zbog gubitka memorije postala je grozniava. Jo
jednom je Alisa pokuala da rekonstmie prethodno vee. I dalje ta ista crna
rupa koja ju je spreavala da prie svojim uspomenama. Na poetku su se
82

dijelovi slagalice lako uklapali: barovi, kokteli, drugarice, parking na aveniji

Frenklin-Ruzvelt. Zatim njen put do kola. Vjetako plaviasto zeleno svjetlo
suterena. Osjea se otupjelo, zanosi se. Sebe jasno vidi kako otvara vrata
malog audija i smijeta se za volan... Ima nekog pored nje! Sada se toga
sjea. Lice koje iznenada izranja iz sjenke. ovjek. Pokuava da razazna
njegove crte lice, ali one nestaju pod sedefastom maglom.
Najednom, talas uspomena see dublje u vremenu, noen strujom rijeke
ije je izvorite u srcu bola.
Sjeam se... Dvije godine ranije
Sjeam se.
Ili prije e biti, zamiljam. 21. novembar 2011.
Kraj jednog kinog poslijepodneva u ljekarskoj ordinaciji mog mua.
Njegov pregled prekinut je telefonskim pozivom:
Dokor Pol Malori?Ovdje sluba grudne kirurgije bolnice Otel-Dje. Vau
enu su upravo dovezli kod nas. U tekom je stanju i...
*
U panici, Pol uzima kaput, promuca nekoliko rijei objanjenja svojoj
sekretarici i navrat-nanos naputa ordinaciju. Uzima svoju staru ulijetu,
parkiranu kao i svakog dana na ivici trotoara pred zgradom Uprave za
nekretnine grada Pariza. Kia je potpuno razgnjecala kaznu koju
svakodnevno pokupi zbog nepravilnog parkiranja. Pali kola, oblilazi oko trga
da bi stigao do ulice Di Bak.
Ve je pala no. Ovo je jedan prljavi jesenji dan zbog koga mrzite Pariz,
pakao u metastazi, zagaen, prenaseljen, zaglibljen u sitnoj kii i tuzi.
Bulevar Sen-ermen, kola se sporo kreu. Svojim rukavom Pol brie paru
koja se skuplja na oferajbni alfa romea. Svojim rukavom Pol brie suze
koje mu se slivaju niz obraze.
Alisa, beba... Recite mi da to nije istina.
Otkako je saznao da e postati otac, on ivi u oblacima.Toliko je ve
otiao u budunost: prve flaice, etnje po Luksemburkom parku, kule od
pijeska na plai, prvi dan u koli, fudbalski tereni nedjeljom ujutru... Niz
slika koje se upravo rastapaju u njegovoj glavi.
Odvraa ove morbidne misli i pokuava da ostane pribran, ali emocija je
isuvie snana i tijelo mu se trese od jecaja. Bijes se mijea sa bolom. Plae
kao malo dijete. Zaglavljen na semaforu, pobjenjelo udara pesnicom u
volan. U glavi mu i dalje odzvanjaju rijei interniste dok opisuje zastraujuu
realnost: Ne mogu da krijem od vas da je ozbiljno, doktore: napad hladnim
orujem, ubodi noem u abdomen...
Pali se zeleno svjetlo. Kree vrtoglavom brzinom i naglo okree volan da
bi preao u kolonu za autobusima. Pita se kako je sve to moglo da se dogodi.
Zato je njegova ena, s kojom je ruao ovog podneva u jednom malom bifeu
u ulici Gizard, pronaena ranjena noem u jednom jezivom stanu u
zapadnom dijelu Pariza dok je trebalo da provede poslijepodne sa babicom
zbog pripreme za poroaj?
83

Slike su se ponovo reale u njegovoj glavi: Alisa koja lei u lokvi krvi,
ekipa hitne pomoi koja hitno stie, ljekar na terenu koji konstatuje stanje:
,,Pacijentkinja nestabilna, sistolni pritisak 9, ubrzani puls 100/min, one
spojnice bez boje. Intubiraemo je i postaviti venske puteve.
Pol farovima skree panju, pretie dva taksija i sprema se da skrene
lijevo. Jedino to je bulevar Sen-Miel blokiran policajcima zbog nekih
demonstracija. Stiska vilice iz sve snage.
Doavola, ali ovo nije mogue!
Sputa staklo da bi priao sa policajcima, pokuava da proe na silu, ali
nailazi na njihovu nepopustljivost i nervozno odlazi psujui ih.
Bijesan zvuk sirene jednog autobusa ga trgne dok se ukljuuje na
bulevar Sen-ermen a da nije ukljuio migavac.
Mora da se smiri. Da usmjeri svoju energiju na spaavanje svoje ene.
Da joj pronae ljekara koji je sposoban da ini uda. Presliava se da li
poznaje nekog kolegu u bolnici Otel-Dje.
Pralavorio, moda? Ne, on radi u Biau. urden? On je u Koenu, ali on
ima nevjerovatno dugaak adresar. Njega treba da pozove.
Trai njegov telefon u kaputu koji stoji na suvozaevom sjeditu, ali ne
moe nikako da pronae ureaj.
Stara alfa juri kroz uzani prolaz ulice De Bernarden i kree preko mosta
De Larvee, Mostom zaljubljenih, ije su dvije gvozdene ograde prekrivene
hiljadama katanaca koji sijaju u noi.
Pol kilji, pali svjetlo u kabini kola i konano primjeuje mobilni telefon
koji je skliznuo na pod. Jednom rukom pridrava volan, saginje se da bi ga
podigao. Kada se uspravio, zasljepljuje ga jedan far i on, sav preneraen,
primjeuje motor koji nalijee na njega mada je most u jednom smjeru.
Prekasno da bi ukoio. Pol naglo okree volan da bi izbjegao sudar. Alfa
romeo je odbaen udesno, odbija se o trotoar, polijee i svom silinom udara
u jednu ulinu svjetiljku prije nego to odvali metalne ipke mosta.
Pol je ve mrtav kada njegova kola slijeu u Senu.
*
Sjeam se
Da sam tog istog dana
21. novembra 2011,
Iz gordosti, tatine, zaslijepljenosti,
Ubila svoju bebu.
I ubila sam svoga mua.

84

12
Free jazz
ivot je ratno stanje.
Seneka
Zvonjava telefona, priguena kupkom, doprijela je do Alisinog mozga tek
nakon izvjesnog vremena. Mlada ena je izronila odskoivi. Zgrabila je
pekir i obavila se njime dohvativi svoj mobilni.
- efer - javila se ona pri uspostavljanju veze.
- Alisa? Ja sam.
- Sejmure, najzad!
- Jesi li dobro?
- Jesam, ali trebaju mi tvoje informacije da bih mogla da krenem dalje.
Jesi li naao neto?
- Dobio sam tvoj otisak. Lijepo obavljen posao. Mislim da emo moi da
dobijemo rezultat. Odmah sam ga dao Savinjonu. Upravo ga stavlja u bazu
otisaka. Imaemo rezultate kroz pola sata.
- OK. Ima li jo neto? Nadzorne kamere na parkingu?
- Skoknuo sam do Frenklin-Ruzvelta i mogao sam da pogledam njihove
trake, ali na njima se ne vidi nita naroito. Tvoja kola su ula na
parkiralite u 20:12h a izala u 0:17h.
- Da li se vidim na snimcima?
- Ne, ne raspoznaje se stvarno... Baksuz!
- Da li sam bila sama u trenutku kad sam izlazila? Da li sam ja vozila?
- To nije sigurno. Kamera je snimila tvoje registarske tablice, ali u kabini
auta je polumrano.
- Majku mu, ne mogu da vjerujem! Jesi li pokuao da preradi snimke?
- Jesam, ali se nita ne vidi. Oprema im je jako loa. I odmah da te
obavijestim, nemam nita to se tie aerodroma. Bez zaticanja na djelu ili
molbe jednog suda drugom da preduzme pravne radnje, nemogue je
pristuputi njihovim bazama podataka ili snimcima. Bilo bi stvarno
jednostavnije kad bismo upozorili Tajandijeovu...
- Ne, nikako. Jesi li ispitao moje drugarice?
- Da, sve tri. Mnogo si pila, Alisa. Zabrinule su se za tebe. Malika i Karin
su predloile da te isprate, ali ti nisi htjela ni da uje...
- Reci mi da ima jo neto, Sejmure...
- Da, sauvao sam najbolje za kraj. Jesi li sama?
- Da, zato?

85

- Radi se o tvom pratiocu, Gabrijelu Kejnu...Kasteli je istraivao o njemu.

Nigdje nema nikakvog traga o dez pijanisti sa tim imenom.
- Nisam rekla da se radi o Rej arlsu ili Mielu Legrandu. Ako ima vjernu
publiku, normalno je da...
- Sluaj, poznaje Kastelija. To je najbolji strunjak za dokumenta u
Kriminalistikom odsjeku. Da je bilo neto, on bi pronaao, zna i sama.
Ovdje nema niega. Nada 13! Postoji tuce Gabrijela Kejnova, ali nijedan
muziar sa ovim imenom, ni na Internetu, ni meu dezerima amaterima. I
dri se, jer nije ba zanimljivo...
Sejmur nije dovrio reenicu da bi vidio njen efekat. Izgovori ve jednom,
ovjee!
- Rekla si mi da on tvrdi da je sino svirao na sceni Braun Sugar Kluba u
Dablinu? - upitao je on.
- Tako mi je rekao.
- Pa dobro, lagao je. Kasteli je jue nazvao gazdu objekta: sino je u
ugar Klubu bilo vee salse, mamba i a-a-a. Jedini koji su se pojavili na
sceni bili su lanovi jednog velikog orkestra kubanske muzike koji su tog
istog jutra doputovali iz Havane.
Preneraena Alisa je s mukom uspijevala da prihvati informaciju. Samu
je sebe iznenadila svojim pokuajem da nae objanjenje i odbrani Gabrijela:
moda nastupa pod umjetnikim imenom? Moda pripada nekoj grupi?
Moda...
- Ne znam ko je zapravo taj tip - nastavio je Sejmur. - Nastaviu da
istraujem, ali dok ne otkrijemo njegov pravi identitet, uvaj ga se.
Zavrila je razgovor i ostala nepomina nekoliko sekundi. Ne, njene
hipoteze nisu pile vodu. Dozvolila je da je prevesla kao nekakvu poetnicu.
Nije se dovoljno uvala i Kejn ju je lagao od poetka njihovog susreta.
Ali iz kog razloga?
Ponovo se obukla ogromnom brzinom i spakovala svoje stvari u torbu.
Sada je osjeala kako je hvata strah. Dok joj je srce ubrzano kucalo, sila je
niz stpenice s orujem u raci.
- Kejn? - viknula je kreui se kroz salon.
Hodala je tik uz zidove i priunjala se do same kuhinje, grei ruku oko
rukohvata pitolja. Nita, potkrovlje je bilo prazno.
Na vidnom mjestu na stolu, pored boce vina, pronala je navrljanu
poruku na poleini jedne koverte:
Alisa,
Pronaao sam kola, ali rezervoar je bio skoro prazan.
Otiao sam da natoim gorivo.
ekam te u baru s nargilama s druge strane ulice.
PS: Nadam se da volite orijentalne poslastice.
Gabrijel
13 Nita, na panskom. - Prim. prev.

86

13
ia14 Bar
U stvari, postoje dvije vrste ivota (...):
onaj koji ljudi vjeruju da vodite i onaj drugi.
I taj drugi pravi probleme,
a mi ga arko prieljkujemo.
Dejms Salter
Alisa je izletjela na ulicu. Stavila je bila svoj pitolj u holster i nosila
torbu preko ramena. Svje vjetar je raznosio miomirise zaina, kaj sije i
eera u prahu. Primijetila je elbija parkiranog pred ia barom: karoserija
krem boje, blistavi hrom, sportske plave trake, napadne linije. Uspavani tigar
spreman da zarie.
Drei se na oprezu, mlada ena je prela ulicu i odgurnula vrata bara
Nefertiti.
Mjesto je bilo ukusna mjeavina arapskih i zapadnjakih uticaja, sa
raznovrsnom dekoracijom: tu su se mogli nai bez ikakvog reda niski stolovi,
velike fotelje, jastuci izvezeni zlatnim nitima, ali i biblioteka krcata knjigama,
honki-tonk klavir, jedan stari ank od cinka i patiniranog hrasta, pikado iz
nekog engleskog paba...
Ambijent je bio prijatan. Kao to je to na poetku mirnog i osunanog
jesenjeg popodneva. Studenti s hipster 15 look-om, ukopani iza ekrana
njihovih laptopova, vrlo inteligentno su kohabitirali sa starim Egipanima i
Magrebljanima iz kvarta i razglabali o svemu i svaemu povlaei dim iz
svojih cjevica s vodom. Slatkasti ukusi koji su izbijali iz dima ia mijeali
su se s mirisom aja od nane, doprinosei stvaranju jednog harmoninog i
zamamnog mirisnog mjehura.
Sjedei za jednim stolom, Gabrijel je bio zapoeo partiju aha sa nekim
kosmatim treberom, koji je nosio nevjerovatnu fluorescentno utu rolku
pripijenu uz tijelo i ljubiasti ski prsluk.
- Kejn, treba da razgovaramo.
Mladi ahista je podigao glavu i stao da se ali utanjivi glas: - Ali,
gospoo, zar ne vidite da smo usred...
- Ti, fluorescentni klinjo, brii! - naredila je sruivi ahovske figure.

14 Nargila ili ia, cijev za puenje aromatizovanog duvana. - Prim. prev.

15 Hipster je pripadnik subkulture koja se suprtotstavlja mejnstrim trendovima i
tei alternativnom nainu ivljenja. - Prim. prev.

87

I prije nego to je mogao da odreaguje, ona je zgrabila studenta za

krajeve njegovog zimskog prsluka i podigla ga sa stolice. Klinac se uplaio.
Pohitao je da pokupi figure koje su se rasule po podu i uhvatio maglu.
- Reklo bi se da vas kupka nije smirila - alio je Gabrijel.
- Moda e vam jedna ukusna orijentalna poslastica bolje lei. Izgleda da
su njihove krofne s medom i suenim voem izvrsne. Osim ako vam vie ne
prija sutlija? Ili olja aja?
Ona je mirno zauzela mjesto preko puta njega, potpuno rijeena da ga
suoi sa njegovim protivrjenim izjavama.
- Znate li ta bi mi priinilo pravo zadovoljstvo, Kejn? Slegnuo je
ramenima smijeei se.
- Kaite slobodno. Ako ja mogu neto da uinim...
- Kad ve govorimo o tome ta moete, vidite li onaj klavir tamo pravo,
pored anka?
Okrenuo se i preko lica mu je prela sjenka nespokoja.
- Bila bih srena da mi odsvirate neto - nastavila je Alisa.
- Najzad, nemam svakoga dana sreu da pijem aj sa dez pijanistom!
- Ne mislim da je to dobra ideja. Smetae gostima i...
- Hajde, ne priajte gluposti, bie im, naprotiv, drago. Svi vole da sluaju
muziku dok pue nargile.
Gabrijel se ponovo opirao.
- Klavir sigurno nije natimovan.
- To je sitnica. Hajde, Kejn, odsvirajte mi neke standardne stvari: Uvelo
lie, Blue Monk, April in Paris... Ili jo bolje: Alice in Wonderland! Specijalna
posveta: to mi ne moete odbiti!
S osjeajem nelagode, on se promekoljio na stolici.
- Sluajte, mislim da...
- Aja mislim da ste vi dez pijanista koliko sam ja asna sestra! Gabrijel
je pro trljao kapke i duboko i pomirljivo uzdahuo. Prestao je da porie,
osjetivi olakanje.
- U redu, slagao sam vas - priznao je, ali samo po ovom pitanju. - A ja bi
trebalo da vam povjerujem, Kejn? Ali moda Kejn nije vae pravo ime?
- Sve ostalo je istina, Alisa! Zovem se Gabrijel Kejn, bio sam u Dablinu
sino, a jutros sam se pobudio, lisicama vezan za vas, ne shvatajui ko me je
doveo ovamo.
- Ali zato ste mi ispriali te lai?
Ponovo je uzdahnuo, svjestan da minuti koji slijede nee biti laki.
- Zato to sam ja isto to i vi, Alisa. Nabrala je obrve.
- to i ja?
- Ja sam takoe policajac.
*

88

Nastala je teka tiina.

- Ko ste vi? - upitala je Alisa nakon nekoliko sekundi.
- Specijalni agent FBI iz bostonskog regionalnog biroa.
- Je l' se vi to zajebavate sa mnom?! - planula je.
- Uopte. I stvarno sam sino bio u Dablinu, u klubu Tempi Bar koji se
nalazi preko puta mog hotela. Otiao sam tamo na nekoliko pia da bih se
opustio poslije radnog dana.
- A kog ste avola traili u Irskoj?
- Otputovao sam da bih se sastao sa jednim od mojih kolega iz Garda
iokana 16.
- Kojim povodom?
- Povodom meunarodne saradnje na jednoj istrazi.
- Na kakvoj istrazi?
Gabrijel je otpio gutljaj aja, da bi naizgled usporio talas pitanja i dobio
na vremenu.
- O seriji zloina - izustio je napokon.
- O serijskom ubici? - navaljivala je Alisa da bi ga satjerala u orsokak.
- Moda - priznao je on okrenuvi glavu.
Telefon mlade ene poeo je da vibrira u depu njene jakne. Pogledala je
na ekran na kome se ukazao Sejmurov broj. Oklijevala je. Ponesena onim to
joj je Kejn otkrio, nije eljela da rizikuje i prekine njegovo povjeravanje.
- Trebalo bi da se javite - posavjetovao ju je Gabrijel.
- ta vas se to tie?
- To je va drugar pajkan, zar ne? Niste radoznali da saznate kome
pripadaju otisci sa prica?
Posluala je. - Alo.
- Ja sam, Alisa - odgovorio je Sejmur zabrinutim glasom.
- Jesi li stavio otisak u bazu otisaka?
- Gdje si ga nala, Alisa?
- Na jednom pricu. Objasniu ti kasnije. Da li se podudario, da ili ne?
- Da, imamo jedan rezultat, ali onda smo u govnima.
- Zato?
- Baza nam pokazuje da otisak otrpilike pripada...
- Kome pripada, doavola?
- Eriku Vonu - odgovorio je bezbojnim glasom.
- Eriku Vonu ...
Informacija je zatekla Alisu nespremnu, kao da je dobila udarac
aperkatom 17.

16 Policijske snage Republike Irske.

17 Udarac u boksu, odozdo u bradu. - Prim. prev.

89

- Da, ovjek koji je pokuao da te ubije i...

- Znam ko je Erik Von, jebo te!
Zamurila je, osjetila je kako se zanosi, ali se pribrala i oduprijela da
potone.
- To je nemogue, Sejmure - rekla je odsjenim i mirnim glasom.
S druge strane linije se zauo uzdah.
- Znam da je teko povjerovati, ali deset puta smo provjerili nae
rezultate. Vie od trideset taaka se poklapa. Ovoga puta sam duan da
upozorim Tajandijeovu.
- Ostavi mi jo nekoliko sati, molim te.
- Nemogue, Alisa. Odsada sve to se tie Vona zadire u opasnu zonu po
nas. Ve smo jednom zbog tebe zavrili u govnima na ovom sluaju.
- Vrlo obzirno s tvoje strane to me na to podsjea. Pogledala je na stari
zidni sat s reklamom pepsi-kole koji se nalazi iza anka.
13:15h, po njujorkom vremenu.
- Sada je 19:15h u Parizu, je li tako? Pusti me do ponoi. Tajac.
- Molim te! - Nije razumno....
- I pronjukaj jo oko otiska. Sigurna sam da nije Von. Ponovni uzdah.
- A ja sam siguran da je Von u Njujorku, Alisa. Da te trai i da je rijeio
da te ubije.

90

14
Two people
udovita zaista postoje,
duhovi takoe...
Oni ive u nama i
ponekad pobjeuju...
Stiven King
Fine raznobojne estice plesale su na svjetlosti.
Kroz odkrinute drvene kapke s razmaknutim roletnama probijali su se
sunevi zraci. U ia baru je brujalo. Jake arome pomorande, smokve i
ljenika lebdjeli su u velikoj sali u kojoj je rijetka klijentela nonalantno
puila nargile ili jela prhke kiflice gazelini rogovi.
Alisa i Gabrijel su se utke suoavali. Jedan mladi je priao njihovom
stolu da bi ih ponovo posluio ajem od nane. Usluga u marokanskom stilu,
gdje se ajnik odie visoko iznad aa prilikom sipanja kako bi se na povrini
fonnirao vijenac pjene.
Nalaken na sto, Gabrijel je ukrstio ake i podupirao bradu. Lice mu je
postalo grublje. Dolo je vrijeme da se razjasne neke stvari.
- Otisak sa prica pripada Eriku Vonu ako se ne varam?
- Otkuda znate njegovo ime?
- Njega sam progonio u Irskoj.
Alisa je prikovala svoj pogled za njegov i vie nije skidala oiju s njega.
- Zato u Irskoj?
- Duga je to pria, Prije deset dana, bostonski FBI je obavijeten od
strane policije Drave Mejn o jednom atipinom ubistvu poinjenom u
okrugu Kamberlend. Na mjesto zloina su poslali lino mene i mog partnera,
specijalnog agenta Tomasa Kriga.
- Ko je bio rtva? - upitala je policajka.
- Elizabet Hardi, trideset jedna godina, medicinska sestra koja radi u
bolnici Sebago Kotid. Pronaena je ubijena kod kue, zadavljena...
- ... najlon arapom - naslutila je Alisa. Kejn je potvrdio klimanjem glave.
Alisino srce je poelo ubrzano da lupa, ali pokuala je da kanalie svoje
uzbuenje. Moda se radilo o istom potpisu kao to ga je imao Von, ali isti
modus operandi ne znai nuno da je u pitanju isti zloinac.

91

- Poslije ubistva - nastavio je Kejn - konsultovali smo bezuspjenu) baze

podataka Vajkapa 18. Ne bi trebalo da vam govorim, ali nai hakeri imaju
mogunost da provaljuju u baze podataka evropskih policija: njemakog
Vajklasa, francuskog Salvaka...
- Nadam se da se alite?
- Nemojte da se iuavate, u ratu su sva sredstva dozvoljena - izvrdao
je. - Ukratko, na taj nain sam naletio na seriju zloina i napada koje je Erik
Von izvrio u Parizu od novembra 2010. do novembra 2011.
- I to ste povezali?
- Traio sam sastanak da bih razgovarao o tome sa vaim efom,
direktorkom Kriminalistike brigade.
- Matildom Tajandije?
- Trebalo je da se sastanem sa njom sljedee nedjelje u Parizu, ali prvo
sam otiao u Irsku. Uvidom u meunarodnu bazu podataka, saznao sam za
drugo ubistvo koje se osam mjeseci ranije odigralo u Dablinu.
- Isti tip rtve, isti potpis?
- Meri Mekarti, dvadeset etvorogodinjakinja, studentkinja mastera na
koledu Triniti. Pronaena je zadavljena najlon arapom u svojoj
univerzitetskoj sobi.
- I vi mislite da je to Von?
- Oigledno je, zar ne? - Ne.
- Izgubili smo Vonov trag u Parizu otkako vas je napao. On je otada kao
duh. Francuska policija nije napredovala ni za pedalj u istrazi.
- ta onda?
- Rei u vam ta mislim. Von je ubica kameleon, sposoban da mijenja
identitet im se osjeti ugroenim. Mislim da je odavno napustio Pariz, da se
malo zadrao u Irskoj, a da se sada nalazi u Sjedinjenim Dravama.
- Sve to zato to imate posla s dva ubistva izvrena na vrlo slian nain?
- Savreno slian - ispravio ju je Kejn.
- Najzad, Von nije prvi ubica koji svoje rtve davi najlon arapom!
- Ne pravite se ludi, eferova: Von je ubio sve te ene koristei arape
prethodne rtve. U tome je specifinost njegovog potpisa. To dobro znate!
- A vaa rtva iz Bostona, ime je bila zadavljena?
- Rozebijelom najlon arapom. Tano istom kakvu je nosila irska
studentkinja na dan svoje smrti!
- Suvie brzo se primate. Va ubica u Irskoj i Sjedinjenim Dravama je
obini imitator. Sauesnik, dvojnik, nekakav oboavatelj koji pomno oponaa
njegove zloine.
- Copycat, je l' tako? Viaju se svake veeri u tv serijama, ali za petnaest
godina prakse, nikada ih nisam sreo. To ne postoji u stvarnosti.
18 ViCAP, The Violent Criminal Apprehension Program, program koji koriste slube
amerikog FBI-a zaduene za prikupljanje i analizu podataka o najteim zloinima.
- Prim. prev.

92

- Naravno da postoji! Njujorki Zodijak, sluaj Hens... Podigao je ruku da

bi je zaustavio.
- Sluajevi stari trideset godina koji se nalaze u prirunicima
kriminalistike ...
Alisa nije poputala.
- Mislila sam da je FBI malo rigorozniji. Uvijek upadate pognute glave u
klopku koju vam razapnu?
Gabrijel se iznervirao.
- Sluajte, htio sam da vas potedim, Alisa, ali ukoliko elite neoborivi
dokaz, imam jedan na raspolaganju.
- Ma nemojte?
- Znate li koji je tip arapa nosila mlada Irkinja?
- Recite mi.
- Par ipkanih arapa za trudnice s plavozelenih spiralnim dezenom. Par
kakav ste vi nosili prije dvije godine kad vas je Von umalo ubio.
Zatije. Ovo otkrie joj je sledilo krv u ilama. Policija nikada nije
objelodanila ovu pojedinost u novinama. Kako bi neki imitator mogao da zna
marku i izgled njenih arapa?
Protrljala je sljepoonice.
- Dobro, OK, neka bude tako. Koja je vaa teza?
- Mislim da nas je Von sjedinio da bi nas izazvao. A injenica da smo
pronali jedan od njegovih otisaka utvruje me u tom ubjeenju. Najprije vi:
francuska policajka koja ga najbolje poznaje jer ga je ustrajno progonila. Vi,
ije je neroeneo dijete ubio. Vi, sa vaim bijesom i mrnjom prema njemu.
Potom ja: agent FBI -a zaduen za istragu koji je naiao na njegov trag u
Sjedinjenim Dravama. Dva policajca protiv njega. Dva policajca rijeena da
mu skinu kou, ali dva policajca sa svojim padovima i demonima, koji se
zaas od lovca pretvore u rtvu.
Alisa je razmotrila tu mogunost s pomijeanim strahom i uzbuenjem.
Ovakva perspektiva je imala neeg zastraujueg.
- Bilo da je Von iza ovih ubistava ili ne, sigurno postoji neki uenik ili
dvojnik - tvrdila je ona. Sino ste bili u Dablinu a ja u Parizu. Na ovaj ili onaj
nain, trebalo je da nas ukrca na avion, a ovaj tip ne moe da bude na dva
mjesta u isto vrijeme.
- Slaem se s vama.
Alisa je drala glavu meu rukama. Sluaj je poprimao neoekivani obrt
zbog ega su ve nekoliko sati u njoj kuljala traumatina seanja i patnje
protiv kojih se borila, stopu po stopu, ve godinama.
- Jedna stvar mi nije jasna, Kejn: zato ste ekali sve ovo vrijeme da biste
mi otkrili svoj identitet?
- Zato to sam morao da saznam neto vie o vama, o vaoj umijeanosti
i motivisanosti. Naroito mi je bilo u interesu da prikupim dovoljno
informacija da bih izbjegao da me Biro povue sa istrage. A osim toga, da
vam kaem, ne podnosim poniene ljude, a u ovoj stvari sam dopustio da me
nasamare kao novajliju...
93

- Ali zato ste izmislili lik dezera?

- Palo mi je na pamet onako, u trenutku. Oduvijek sam volio dez, a
Keni, moj najbolji drug, je saksofonista.
- ta sada predlaete?
- Prvo., da svratimo u hematoloku laboratoriju sudske medicine na
Aper Ist Sajdu da bismo ostavili uzorak krvi s vae koulje. FBI esto radi s
tom stmkturom. Uasno su skupi, ali imaju najsavremeniju opremu i vrlo
strune timove. Uz njihovu pomo mogao bi se dobiti genetski profil za dva
sata.
- Dobra ideja. A zatim?
- Vraamo se kolima u Boston, usklaujemo nae prie, idemo u FBI i
govorimo im sve to znamo molei ih da me ne izuzmu iz istrage.
Pogledala je Gabrijela i ustanovila da mu se fizionomija izmijenila otkako
se razotkrio. Razdraganost dezera ustupila je mjesto ozbiljnosti jednog
policajca. Mraniji pogled, grublje crte, lice sleeno od brige. Izgledalo je kao
da se ponovo upoznaju.
- Pratim vas - potvrdila je ona. - Ali pod jednim uslovom: im stignemo u
Boston hou da budem ukljuena u istragu.
- To nije u mojoj nadlenosti, znate i sami.
- Slubeno ili poluslubeno, mi smo tim: vi meni vae informacije, ja
vama moje. Inae, putevi nam se ovdje razilaze i nema nita od pareta
koulje. Uzmi ili ostavi.
Gabrijel je izvadio cigaretu iz naete paklice koju je pokupio iz honde.
Upalio ju je i nervozno povukao nekoliko dimova da bi sebi dao vremena da
razmisli.
Alisa ga je gledala krajikom oka. Sada ga je konano priznala kao
jednog od svojih: zagrieni policajac, spreman na sve da bi ostao na nekom
sluaju. Policajac koji mora da je proveo dobar dio svojih noi ulazei u
zloinake umove da bi razumio njihove motive. Policajac za koga je hapenje
ubica imalo neeg svetog.
Izvadio je kljueve elbija i stavio ih na sto.
- Slaem se, idemo - odobrio je ugasivi cigaretu u jednoj iniji.

94

15
Para bellum
Si vis pacem, para bellum
Ako eli mir, spremaj se za rat.
Vegecije
Rubikova Kocka visoka dvadeset metara postavljena na istonoj strani
Pete avenije.
Stijenjena izmeu zgrada bolnice Maunt Sinaj i muzeja grada Njujorka,
hematoloka laboratorija sudske medicine zauzimala je posljednji sprat
jedne ultramoderne zgrade ija je kristalna fasada - sainjena od raznobojnih
staklenih ploa u obliku kvadrata -podsjeala na uvenu trodimenzionalnu
geometrijsku glavolomku.
Gabrijelu i Alisi je trebalo manje od etvrt sata da bi stigli do granice
Aper Ist Sajda i Speni Harlema. Sluajno su pogodili da dou ba u vrijeme
doruka i brojna parking mjesta su bila slobodna. Parkirali su elbi u jednoj
od ulica koje su uokviravale irok pojas u kome su se nalazili bolnica i
kampus medicinske kole.
- Saekajte me u kolima, OK?
- Mora da se alite? Ne dolazi u obzir: idem s vama.
- U redu - uzdahnuo je Gabrijel. - Ali pustite mene da govorim. Ja vodim
istragu, je l' jasno?
- Jasno, efe - podsmijehnula se ona otvorivi vrata na autu. On je
takoe izaao.
- I nema gubljenja vremena, vai? - dobacio je on pogledavi na sat na
parkometru.
Alisa je utke klimnula glavom i krenula za njim u hol, a potom u lift. U
ovo doba dana, sprat laboratorije je bio skoro pust. Iza prijemnog pulta,
hostesa je dovravala salatu od svjee sjeckanog povra u jednoj plastinoj
posudi.
Gabrijel se predstavio i zatraio da vidi Elijan Peltije, zamjenicu direktora
laboratorije.
- Ona je Francuskinja? - zaudila se Alisa trgnuvi se na zvuk imena.
- Ne, Kvebeanka je. I da vas upozorim, malo je posebna -povjerio se
podignuvi jednu obrvu.
- ta to znai?
- Neu da kvarim iznenaenje.
Elijan Peltije se odmah pojavila u dnu hodnika:
- Gabi, stari moj, doao si da me upozna sa svojom vjerenicom?! povikala je iz daljine.
95

Bila je to onia robusna ena sijede kratko podiane kose. Nosila je

etrvrtaste naoare i raskopani bijeli mantil preko iroke crne tunike. Njeno
okruglo i njeno lice podsjealo je na lice niske babuke.
- Drago mi je to si se konano skuio - zadirkivala ga je srdano ga
grlei.
uvao se da ga ne uvue u ovu igru.
- Elijan, da ti predstavim kapetana efer iz Kriminalistike brigade
Pariza.
- Dobar dan, lijepa moja - dobacila je zagrlivi Alisu. - Ah, ti prokleti
Francuzi 19!
Pratili su je do njene kancelarije.
- Imamo malo vremena, Elijan. Moe li da obavi DNK analizu ovog
uzorka krvi? Nae laboratorije su pretrpane.
Alisa je izvadila iz svoje torbe pare tofa koulje i pruila ga Kvebeanki.
- Odmah u dati jednom morn biologu - obeala je zgrabivi kesicu za
uzimanje uzoraka. - ta tano trai?
- Genetski otisak koji se moe ispitati. Moe li to brzo da uini?
- Da li ti odgovara za est sati? - predloila je ona namjetajui naoare.
- ali se?
- Mogu da koristim minijaturne sonde i smanjim tako vrijeme za
ekstrakciju DNK i njenu ampliflkaciju, ali to e te skuplje kotati...
- Uradi najbre to moe. im dobije rezultate, poalji ih Tomasu Krigu
istovremeno sa fakturom. elio bih da ga nazovem i obavijestim o ovome.
Mogu li da se posluim tvojom linijom?
- Ponaaj se kao kod kue, Gabi. Odmah se bacam na posao. Nestala je
ostavljajui ih same u kancelariji.
- Koji je va broj mobilnog? Ako nemate nita protiv, saoptio bih ga
Tomasu da bi mogao lako da nas dobije.
Alisa je odobrila i navrljala mu svoj novi broj na postitu koji se nalazio
na stolu.
Dok je Gabrijel pozivao svog partnera, ona je izala u hodnik. Aktivirala
je svoj telefon, ukucala broj svog oca, ali je naletjela direktno na kratku
poruku na njegovoj sekretarici.
Alen efer. Trenutno ne mogu da se javim. Ostavite poruku poslije
zvunog signala, traio je grubim glasom osobe koja ne polae mnogo na
uglaenost.
- Tata, Alisa ovdje. Pozovi me im. bude mogao. Hitno je. Veoma hitno.
Zavrila je razgovor. Razmislila nekoliko sekundi a onda odluila da
pozove Sejmura. - Opet ja.
- Brinuo sam se, pobogu. Jesi li razgovarala sa Kejnom?
- Da, On tvrdi da je specijalni agent FBI-a, bostonski ogranak.
19 Kod Kvebeana, za raziku od Francuza, ovaj izraz, osim negativne, moe da ima i
pozitivnu konotaciju u smislu objeenjak ili vragolan. - Prim, prev.

96

- ali se? Taj tip te obmanjuje, Alisa!

- Moe da pokua da provjeri, ali mislim da ovoga puta govori istinu.
Istrauje jedno ubistvo koje ima slinosti sa ubistvima Erika Vona.
- Nazvau ermana, tipa iz Vaingtona kome smo pomagali u sluaju
Petreus.
- Hvala, Sejmure. Jesi li jo uvijek u kancelariji? Imam da te zamolim za
jo jednu uslugu.
Pariki policajac nije mogao a da ne uzdahne. - Alisa, samo se ovim
bavim od jutros!
- Htjela bih da uzme svoja kola i...
- Sada? To je nemogue. Imam posla sve do 23 asa! Ignorisala je
njegovo protivljenje.
- Kreni istonim autoputem do Meca, zatim nastavi do Sargemina.
- Alisa, ima barem 350 kilometara! Nastavila je ne sluajui ga:
- Postoji jedna stara naputena eerana izmeu Sargemina i Sarbura.
Ne znam gdje se tano nalazi, ali pitaj Kastelija da je lokalizuje: nema ih
sigurno mnogo u regionu.
- Rekao sam ne, Alisa!
- Ponesi sa sobom baterijsku lampu, velika klijeta i fluorescentne cijevi.
Pozovi me im bude tamo. Htjela bih da neto provjeri.
- To je osam sati puta da odem i da se vratim!
- Ne bih ti to traila da nije vano. Uini to u ime naeg prijateljstva! zamolila ga je. - Samo tebi mogu da se povjerim, doavola!
S druge strane linije Sejmur je osjetio oaj svoje prijateljice i predao se.
- Kai mi bar ta to treba da naem - uzdahnuo je.
- Le, nadam se.
*
Put. Brzina.
Pejza koji promie.
Surovo brujanje motora V8.
Na radiju u kolima, vjeiti glas Otisa Redinga.
Ogroman broj obrtaja koji se oitava u centru staromodne instrument
table.
I odbljesci ilibara i meda u Alisinoj kosi.
Napustili su Menhetn u 14 asova, jurili putem skoro dva sata, prelazei
dobar dio Konektikata; najprije Interstejt 95, koji ide uz obalu, zatim 91, koji
se penje na sjever. Saobraaj je bio prohodan, autoput osunan, oivien as
jelama, as ginkom, brestovima i bijelim hrastovima.
Zamiljeni, nisu razgovarali gotovo itavim putem, svako utonuo u svoje
misli. Svako obuzet sopstvenim brigama.

97

elbi GT je jurio kao strijela. Za volanom bolida, Gabrijel je nakratko

zamiljio da je u koi mladia iz ezdesetih, ponosnog na svoj mustang, u
kome vozi svoju girlfriend na posljednji film Stiva Mekvina dok sluaju
pjesme Roja Orbisona ili Everli Bradersa i strahujui od sljedeeg
regrutovanja koje e ga moda poslati u Vijetnam.
Okrenuo je glavu prema Alisi. Grubog i zatvorenog lica, bila je udubljena
u svoje misli dok je u ruci grevito stezala svoj telefon, u iekivanju poziva.
U svojoj vijetnamki, sa svijetlim licem, visokim jagodicama, kose prikupljene
pozadi, izgledalo je da ima divlju ljepotu, gotovo ratniku. Bilo je oigledno:
Alisa efer je bila u ratu. Ali iza grubih crta mogla se na mahove nazreti slika
jedne druge ene, njenije i spokoj nije.
Tada se zapitao kakva je bila prije. Prije drame. Nasmijana, smirena,
srena? Da li bi se mogao zaljubiti u takvu enu da je sluajno naiao na nju
na ulicama Pariza? Da li bi joj priao? Da li bi je pogledao? Igrao se u sebi
scenarija, uivajui da ide sve dublje u matanju.
Zatim su na radiju u kolima, The Clash, U2 i Eminem zamijenili Otisa
Redinga. Prekinuta je dra. Zbogom ezdesete i podsjeanje na romatiku.
Povratak u realnost.
Gabrijel je trepnuo oima i spustio titnik za sunce da bi se zatitio od
jake svjetlosti.
Ponovni pogled u retrovizoru da bi uhvatio pogled Alise koja upravo
zatee punu.
- Treba da gledate put, Kejn.
- Volio bih da mi objasnite neto...
Oklijevao je da dovri reenicu. Ona je izdrala njegov pogled u ogledalu.
- Kako moete da budete sigurni da otisci na pricu nisu Vonovi?
Ljutito je slegla ramenima.
- To je pretpostavka, rekla sam vam. Nije sasvim sigurno.
- Ne potcjenjujte me: dok ga sve nae indicije optuuju, nijedan jedini
put niste povjerovali da je Erik Von u Sjedinjenim Dravama. Imam iza sebe
na hiljade sati sasluavanja. Znam kad me neko lae, a vi to upravo inite.
Branila se slabo.
- Nemate pravo da...
- Skreem vam panju da sam ja jedini policajac ovlaen da istrauje
ovaj sluaj! - prekinuo ju je povisivi ton. - Bio sam fer prema vama, dao sam
sve informacije koje imam mada ni po emu to nisam morao.
Uzdahnula je. On je nastavio:
- Traili ste od mene da vas ukljuim u moj tim i da se zaloim za vau
stvar kod moje efice da biste uestvovali u istrazi. Vrlo dobro, pri hvatam,
ak iako time dovodim svoj kredibilitet u pitanje. Ali ako smo partneri,
moramo jedno drugom sve da govorimo, OK?
Klimnula je glavom. Bila je to vrsta razgovora kakva joj odgovara.
- Dakle, ponovo vam postavljam pitanje, Alisa: kako moete da budete
sigurni da otisci na pricu nisu Vonovi?

98

Protrljala je sljepoonice i duboko uzdahnula prije nego to mu se

povjerila:
- Zato to je Von mrtav, Kejn. Von je odavno mrtav.
Sjeam se... Nepune dvije godine ranije
Sjeam se.
5. decembar 2011.
Blijeda svjetlost bolnike sobe.
Zimsko sunce koje je na zalasku i koje se s mukom probija kroz roletne.
Odvratni miris antiseptika i bolnikih obroka na posluavnicima.
elja da umrem.
*
Tri sedmice su protekle od napada Erika Vona na mene i od Polove
smrti. Leim potpuno iznemogla na krevetu, izgubljeno zurei u prazno.
Infuzija s antibioticima mi je prikljuena na podlakticu. Uprkos lijekovima
protiv bolova, i najmanji pokret mi ree donji stomak. Uprkos anksioliticima
i antidepresivima, i najmanja pomisao mi cijepa srce.
Kad me je Hitna pomo odvezla u bolnicu, ve sam bila izgubila dosta
krvi. Uradili su mi ultrazvuk abdomena da bi potvrdili smrt bebe i utvrdili
obim povreda. Ubodi noa su probili zid materice, presjekli arteriju, izazvali
povrede digestivnih organa i doprle mi do tankog crijeva.
Nikada mi nije bilo potrebnije da Pol bude pored mene nego u tom
trenutku. ivotna potreba da osjetim njegovo prisustvo, da isplaemo sav
na bol zajedno, vezani jedno uz drugo, i da ga molim za oprotaj, oprotaj,
oprotaj...
Obavijestili su me o njegovoj smrti neto malo prije nego to su me
odvezli u blok. Neto malo prije nego to su mi otvorili abdomen da bi iz
njega izvadili moju ubijenu bebu. Posljednje spone koje su me odravale u
ivotu su tada pokidane. Urlala sam od bijesa i bola, udarajui ljekare koji
su pokuavali da me smire, prije nego to sam potonula pod dejstvom
anestezije.
*
Kasnije, poslije operacije, neki kreten od doktora mi je na odreeni nain
rekao da sam imala sree. Pred kraj moje trudnoe, fetus je zauzimao
toliko prostora u mom stomaku da mi je pogurao organe unazad. Moja beba
je, dakle, primila umjesto mene udarce koji bi bili kobni po mene. Moja beba
mi je spasila ivot.
I pomisao na to mi je nepodnoljiva.
Zaili su mi sve unutranje rane, izvadili pare crijeva. ak su mi rekli
da su uspjeli da mi sauvaju matericu zbog eventualne budue trudnoe.

99

Kao da poslije toga moe da bude jednoga dana neka druga ljubav, neka
druga trudnoa, neka druga beba.
*
Moja majka je sjela na voz da bi dola da me vidi, ali ostala je samo
dvadeset minuta. Brat mi je ostavio poruku na sekretarici. Sestra se
zadovljila SMS-om. Sreom, Sejmur svraa dvaput dnevno i ini to moe da
bi me utjeio. Momci iz tridesetestice se takoe smjenjuju, ali u njihovom
utanju nasluujem koliko su razoarani i bijesni: ne samo da sam ih
zaobila, ve sam uprskala stvar u jednoj od najznaajnijih istraga na ijem
je rjeavanju sluba radila ovih posljednjih godina.
Iz kreveta presreem te poglede koji ne mogu da prevare i iz kojih izbijaju
gorina i zamjeranje. Vrlo dobro znam ta svi misle: da je zbog mene Erik
Von jo uvijek na slobodi.
I da, ma koliko uasno bilo to to mi se desilo, ne mogu, u sutini, da
krivim nikog drugog do sebe.
*
Plivam u medikamentoznim isparenjima pilula koje mi bolniko osoblje
da je da progutam. Anestezija mozga, onesposobljavanje mog srca da osjea
je jedini lijek koji su pronali da bi me sprijeili da isijeem vene ili skoim
kroz prozor.
Uprkos mojoj otupjelosti, ujem otro kripanje vrata koja se otvaraju i
ukazuje se ogromna prilika mog oca. Okreem glavu da bih vidjela kako
polako koraa prema mom krevetu. Alen efer u svom punom sjaju: bujna
prosijeda kosa, umorne crte lica, brada od tri dana. Nosi svoju nepoderivu
policijsku unifonriu - raskopanu konu jaknu postavljenu krznom preko
rolke, izlizane farmerke, izme sa ravnim vrhom. Na ruci mu je stari elini
roleks dejtona - isti kakav nosi Belmondo u Strah nad gradom - koji mu je
poklonila moja majka godinu dana prije mog roenja.
- Kako se dri, ampione? - pita privlaei stolicu da bi sjeo pokraj
mene.
ampion. Nadimak iz djetinjstva. Nije me tako nazvao najmanje dvadeset
pet godina. Iskrsava jedna uspomena: dok me je pratio, kao dijete, na
teniske turnire vikendom. Tano je da smo zajedno osvajali te kupove i
trofeje, ja na terenu a on na tribinama. Uvijek je imao pravu rije u pravom
trenutku. Utjeni pogled i odgovarajuu rije. Ljubav prema pobjedi po
svaku cijenu.
Moj otac dolazi da me vidi svakog dana. Najee uvee; ostaje sa mnom
sve dok ne zaspim. On je jedini koji me pomalo razumije i ne osuuje me.
Jedini koji me brani, jer bi i on bez sumnje odreagovao isto: kao ljubitelj
adrenalina, i on bi rizikovao sve, i on bi otiao sam, s orujem u aci,
pognute glave.

100

- Svratio sam da se vidim s tvojom majkom u hotelu - rekao mi je

otvarajui jednu konu fasciklu. - Dala mi je neto to joj odavno traim.
Prua mi foto-album s pohabanom teksturom poveza koji je upravo izvukao
iz svoje aktovke. Pravim napore da se uspravim, palim lampu iznad kreveta i
okreem stranice razdvojene kristal papirom.
Album potie iz 1975., godine mog roenja. Na kartonskim stranama,
snimci privreni pomou malih naljepnica nalaze se iznad naznaka
ispisanih hemijskom olovkom koje su odoljele vremenu.
Prve fotografiju seu u proljee 1975. Tu otkrivam da je moja majka bila
u sedmom mjesecu trudnoe. Zaboravila sam koliko liim na nju. Takoe
sam zaboravila koliko su moji roditelji mogli da se vole, na poetku.
Listanjem albuma oivljava itavo jedno doba iz poutjelih fotografija. Tu
nailazim na malu garsonjem koju su nekada dijelili, u ulici Delambr, na
Monparnasu. Psihodeline narandaste tapete u dnevnom boravku u kome
se na sredini nalazi fotelja u obliku jajeta; police u obliku kocki na kojima su
poredane ploe Dilana, Hendriksa i Brasensa od 33 obrta; starinski telefon
od bakelita; poster Lige Sent-Etjena iz doba kad su trijumfovali.
Na svakom snimku, moj otac i majka su s osmijehom na usnama i
oigledno su presreni pri pomisli da e postati roditelji. Sve su sauvali, sve
fotografisali iz tog velikog dogaaja: rezultate krvi koji su najavljivali
trudnou, prvi ultrazvuk, ideje o imenima na brzinu ispisane na malom
bloketu sa spiralom: Ema ili Alisa za djevojicu, ilijen ili Aleksandar za
djeaka.
Okreem novu stranicu i emocija mi stee grlo. Porodilite na dan mog
roenja. Odoje koje vriti u naruju svog oca. Ispod snimka prepoznajem
majin rukopis:
12. juli 1975: evo nae male Alise! Mirna je na tatu i mamu!
Na suprotnoj strani, moja narukvica s roenja zalijepljena kao i jedna
druga fotografija napravljena nekoliko sati kasnije. Ovoga puta, mala Alisa
mimo spava u svojoj kolijevci, okruena svojim roditeljima koji imaju tamne
kolutove ispod oiju, ali zvijezde u pogledu. I ponovo rukopis moje majke:
Novi ivot je pred nama. Nova osjeanja su nam preokrenula ivote.
Postali smo roditelji.
Gorke suze slivaju mi se niz obraze pri pomisli na osjeanja koja nikada
neu doivjeti.
- Zato mi doavola pokazuje ovo? - kaem mu odgurnuvi album na
krevet.
Shvatam da su i mom ocu oi vlane od suza.
- Kad se tvoja majka porodila, ja sam te prvi okupao i prvi te nahranio iz
flaice - povjerio mi se. - Bio je to najdirljiviji trenutak u itavom mom ivotu.
Tog dana, dok sam te prvi put uzimao u svoje naruje, obeao sam ti neto.
Zastaje nekoliko sekundi, poto je ostao bez glasa od uzbuenja.
- ta si to obeao? - pitam.
- Obeao sam da dokle god budem iv, nikada nikome neu dozvoliti da
te povrijedi. Da u te tititi ma ta da se desi i ma kakve da su posljedice.
Gutam pljuvaku.
101

- E pa kao to vidi, ne treba davati tu vrstu obeanja jer su neodriva.

On uzdie i trlja sljepoonice da bi obrisao suze koje ne moe da
zaustavi, zatim vadi iz svoje aktovke kartonsku fasciklu.
- Uradio sam ta sam mogao. Uradio sam ta sam morao -objanjava
pmajui mi fasciklu.
Prije nego to je otvorim, gledam ga ispitivaki. Tada mi saoptava:
- Pronaao sam ga, Alisa.
- O kome govori?
- Pronaao sam Erika Vona.
Ostajem zabezeknuta. Bez rijei. Moj mozak odbija da registruje ono to
sam upravo ula. Traim od njega da mi ponovi.
- Pronaao sam Erika Vona. Nikada te vie nee povrijediti.
Ledeni talas me paralie. Tokom nekoliko sekundi, utke se gledamo.
- To je nemogue! Otkako je u bjekstvu, pola policajaca Francuske je u
potrazi za njim. Kakvim udom bi ti uspio sam da ga nae?
- Nije vano, uspio sam. Nerviram se.
- Ali ti si smijenjen, nisi vie policajac. Nema vie tim, nema vie...
- Zadrao sam kontakte - objanjava ne skidajui oi sa mene. - Momci
koji mi duguju usluge. Ljudi koji poznaju druge ljude i koji i sami poznaju
neke druge. Zna kako to ide.
- Ne ba.
- Uvijek imam dounike meu taksistima. Jedan od njih je pokupio
Erika Vona blizu vrata Sen-Klua iste veeri kad te je napao. Ostavio je svoj
skuter kad je shvatio da je identifikovan.
Osjeam kako e mi srce svakog trenutka eksplodirati u grudima. Moj
otac nastavlja:
- Taksi ga je odvezao do Sen-Sen-Deni, u Olne-su-Bua, u neki bijedni
hotel blizu Trga eneral Leklerk.
Uzima mi iz ruku fasciklu da bi iz nje izvadio nekoliko fotografija, one
koje policajci slikaju tokom neke istrage.
- Dok su svi vjerovali da je on u inostranstvu, to ubre se krilo na manje
od dvadeset minuta od Pariza. U njemu je ostao pet dana pod lanim
imenom, s falsifikovanom linom kartom. Ograniio je svoja kretanja, ali da
bi napustio zemlju, pokuao je sebi da obezbijedi lani paso. Posljednjeg
dana, oko 23 asa, izaao je malo na vazduh. Bio je sam, kretao se du
zidova, pognute glave, s kacigom na glavi. Tu sam naletio na njega.
- Tako, na sred ulice?
- Nou je taj kraj pust. Dva udarca gvozdenom ipkom u potiljak i glavu.
Ve je bio mrtav kad sam ga utovario u gepek mog rend rovera.
Pokuavam da progutam, ali mi knedla stoji u grlu. Hvatam se za
metalnu ogradu kreveta.
- I... ta si uradio s tijelom?

102

- Vozio sam dobar dio noi u pravcu Lorene. Odredio sam savreno
mjesto da se oslobodim ovog monstruma: staru naputenu eeranu izmeu
Sarbura i Sargemina.
Prua mi druge snimke koji me podsjeaju na dekor iz filmova strave i
uasa, usred nedoije. Iza ograde s gvozdenim reetkama, niz naputenih
zgrada. Zazidani prozori. Dimnjaci od crvene cigle koji samo to se ne srue.
Dinovski metalni rezervoari dopola utonuli u zemlju. Rasklimatane
pokretne trake. Nepomini vagoni na tranicama zaraslim u visoku travu.
Bageri koji stoje zarali.
Pokazuje prstom na slici.
- Iza zone za skladitenje, nalaze se tri kamena okna u nizu, koja su
sagraena jedno pored drugog i koja poniru u jednu podzemnu istijemu.
Vonovo tijelo trune u onom u sredini. Niko ga nikada nee tu pronai.
Pokazuje mi posljednju fotografiju. Sliku kamene ograde okna pritisnute
tekom reetkom.
- Ova osveta nam pripada - potvruje moj otac steui mi gornji dio rake.
- Sada e se sluaj slegnuti. Najprije zato to vie nee biti ubistava. Zatim,
poto Von ima rodbinu u Irskoj i Sjedinjenim Dravama, pomislie da je u
bjekstvu u inostranstvu, tavie da je izvrio samoubistvo.
Izdravam njegov pogled ne trepnuvi. Skamenjena sam, nesposobna da
izgovorim i najmanju rije, preplavljena snanim suprotnim osjeanjima.
Prvi talas olakanja smjenjuje potmuli bijes. Stiskam pesnice dok mi se
nokti ne zariju u meso. itavo tijelo mi se gri. Suze naviru i osjeam kako
mi je vatra jurnula u obraze.
Zato mi je otac uskratio tu osvetu, moju osvetu?
Poslije smrti mog mua i moje bebe, gonjenje i ubijanje Erika Vona bio je
jo jedini razlog zbog koga sam mogla i dalje da se hvatam u kotac sa
ivotom.
Sada mi vie nita ne preostaje.

103

TREI DIO
Krv i bijes

104

16
Tragom ubice
Uasne i krvave stvari ponekad su najljepe.
Dona Tart
Nizali su se kilometri.
Izgubljen u svojim mislima, palei cigaretu za cigaretom, Gabrijel je vozio
oiju prikovanih za put.
Na jednom saobraajnom znaku je bilo oznaeno: Sljedei izlaz Hartford,
potom odmah sljedeem: Boston 105 milja. Ovakvom brzinom, bie u
kancelarijama FBI-a za manje od dva sata.
ela priljubljenog uz staklo, Alisa je pokuavala da ponovo sredi svoje
misli. U svjetlosti posljednjih otkria, ona je klasirala informacije,
preureivala elemente i podatke u nekakve imaginarne dosijee koje je zatim
smjetala u razliite pregrade svog mozga.
Jedna stvar ju je izjedala. Sejmurove rijei povodom nadzornih kamera
na parkingu: snimile su tvoje registarske tablice, ali u kabini auta je
polumrano.
Umirala je od elje da lino pogleda ove snimke.
Uvijek ta potreba da sve kontrolie.
Da provjeri sve pojedinosti.
Ali kako to da uini? Da ponovo pozove Sejmura? Nema svhe. Lijepo ju je
upozorio: skoknuo sam do Frenklin-Ruzvelta i mogao sam da pogledam
njihove trake, ali na njima se ne vidi nita naroito. Sejmur je pogledao film,
ali nije ga posjedovao. Logino. Bez odgovarajue sudske dokumentacije, nije
mogao da doe do njega. Otiao je na parking i mora da je otro pregovarao s
tipom iz obezbjeenja da bi pregledao traku na licu mjesta.
U mislima je preletjela svoju mreu poznanika. Uzela je telefon i okrenula
broj mobilnog telefona komesara Mareala, koji je upravljao regionalnom
poddirekcijom policije za transport.
- Zdravo Frenk, ovdje eferova.
- Alisa? Gdje si sad? Pojavio se dugaak broj.
- U Njujorku.
- Kriminalistiko ti je platilo put?
- Duga pria, objasniu ti...
- Dobro, shvatio sam. Uvijek vodi istragu kao slobodan strijelac. Nikad
se nee promijeniti!
- Ne, nije tano, i zbog toga te uostalom zovem. - Alisa, 10 sati je uvee.
Kod kue sam... ta hoe?

105

- Snimke nadzorne kamere. Parking Vensi na aveniji Frenklin-Ruzvelt.

Traim sve to bi mogao da nae o sivom metalik audiju TT...
- E, odmah da te stopiram, to je privatni parking! Poslije krae stanke
nastavlja:
- ta hoe da uradim?
- Ono to dobro zna da radi. Zna tipove iz Parka Vensi: pregovaraj,
prijeti, laskaj im. Ima li ime da zapie broj tablica?
- Ne uspijevam da pratim...
- Sjea se kad sam uhvatila tvog klinca dok sam radila u odjeljenju za
narkotike? Bio si prezadovoljan to sam mu pomogla da ne zaglavi u orci,
zar ne? Hoe da te podsjetim koliko je droge imao kod sebe?
- Doavola, eferova, to je bilo prije skoro deset godina! Neu valjda da
budem tvoj doivotni dunik!?
- U stvari, mislim da hoe. To vai vjeito: pravilo kad ima djecu, je V
tako? Dobro, hoe li da zabiljei ovaj broj tablica?
Mareal je uzdahnuo u znak pomirljivosti.
- im dobije snimke, poalji mi ih na moj lini mejl, OK? I nemoj da
gnjavi: potrebni su mi jo veeras.
Alisa je zadovoljno zavrila razgovor, a zatim je pred Gabrijelovim
ispitivakim pogledom ukratko prepriala sadraj razgovora. Agent FBI-a je
poelio da pripali novu cigaretu, ali je njegova paklica bila prazna.
- Jo nemate nikakvih vijesti o vaem ocu?
Alisa je odmahnula glavom. Gabrijel je bio uporan:
- On ipak dri prvi klju misterije. Ako vam je rekao istinu i ako je odista
ubio Vona, onda se varamo u pogledu ubice.
- Mislite da to ne znam?
Gabrijel je zguvao paklicu s pikavcima u pepeljaru.
- Ne znam zato bi nas lagao. Alisa je slegla ramenima.
- Moda je htio da mi pomogne da okrenem novu stranicu u ivotu
nakon nesree..
Sumnjiavo je iskrivio usta.
- Zbog toga bi izmislio itavu tu priu?
- Vidi se da ne poznajete dobro mog oca.
- Ne, stvarno.
Pogledala je kroz prozor bankine auto-puta koje su promicale
zauujuom brzinom, stvarajui koridor od elika i betona.
- Ima mane u svojim dobrim osobinama - objasnila je. - Kako me dobro
poznaje, posumnjao je da u biti spremna na sve da bih se osvetila i ubila
Vona sopstvenim rukama. Nije nemogue da je pokuao da izbjegne da ne
napravim neku glupost.
- Ipak, zar neete da pokuate da ga pozovete?
- Beskorisno je, da je primio moju poruku, pozvao bi me.

106

- Hajde, jo ovaj poziv i ostavljam vas na miru - pokuao je on uz

smijeak.
Alisa je pomirljivo ukljuila svoj ureaj na spikerfon i ponovo ukucala
broj.
,,Alen efer. Trenutno ne mogu da se javim. Ostavite poruku poslije
zvunog signala .
- udno to vam se ne javlja, zar ne?
- Moj otac nije tip koji provjerava mobilni telefon na svakih pet minuta.
Pored toga, otkako je u penziji, probudila mu se strast prema speleologiji. U
ovo vrijeme se moda nalazi sa svojim ortacima iz Kluba bivih sudskih
policajaca u nekom bezdanu u Izeru ili Pirinejima.
- Nemamo sree... - promrmljao je Gabrijel.
Tek to je Alisa prekinula vezu kad se u kabini auta zaulo zvonjenje
mobilnog. Hitro se javila i pitala na francuskom: - Tata?
- Well, I'm afraid not. I'm Thomas Krieg. Gabrijel gave me your number
May I...
Ukljuila je spikerfon i pruila telefon Kejnu. Gabrijel je iznenaeno
dohvatio slualicu.
- Tomase?
- Zdravo, Gab. Elijan Peltije mi je proslijedila rezultate DNK analize krvi
pronaene nakoulji. Vratio sam podatke u Kodis 20, i pogodi ta? Imamo
pobjednika!
Dva policajca su razmijenila poglede. Oboje su osjetili kako im srce
ubrzano lupa u grudima.
Alisa je pokazala Gabrijelu jedan znak na auto-putu.
- Tomase, ima jedna oblast na auto-putu za dva kilometra. im se
parkiram zovem te.
*
Gril 91 je bila jedna dugaka pravougaona zgrada, malo zastarjela,
impozantno prostrana i sa spektakularnom visinom plafona, kao to se
moglo nai sedamdesetih godina. Iako njeni ogromni prozori nisu gledali na
Pacifik (ve na parking odmorite Interstejta 91), njen geometrijski oblik i
prozranost podsjeali su vie na velike kalifornijske vile nego na kue sa
kosim krovovima u Novoj Engleskoj.
Ukraen sloganom Miles away from ordinary, zidni asovnik u bojama
jednog uvenog meksikog piva, oznaavao je 16:12h. Prijatno jesenje sunce
rasipalo je svoje zrake u gotovo praznoj sali. Iza anka je jedna konobarica
sanjarila sluajui saksofonistu Stena Geca.

20 Baza Kodis: banka podataka koju koristi FBI koja sadri spisak genetskog profila
osoba osuenih za zloine i prestupe.

107

Alisa i Gabrijel su se smjestili za jedan sto u dnu sale, to je mogue

dalje od kase i bifea. Postavili su mobilni telefon na sredinu stola, ukljuili
spikerfon i pomno sluali ozbiljan i zvonki glas Tomasa Kriga koji im je
upravo opisivao u grubim crtama jedan neobini portret.
- Krv prisutna na koulji pripada izvjesnom Kalebu Danu koji ima
etrdeset i jednu godinu, s dosijeom u Kodisu zbog manjih prestupa.
Uhapen je u Kaliforniji prije osam godina zbog trgovine drogom i pruanja
otpora snagama javnog reda. Odsluio je est mjeseci zatvora u Salinas
Valeju, zatim se skrasio, odselio na Istonu obalu gdje je pronaao posao.
Bio je miran sve do sada.
Alisa je na brzinu hvatala, biljeke na papirnom podmetau za jelo.
Gabrijel je upitao:
- Kojim poslom se bavi?
- Noni uvar u jednom starakom domu u Konkordu u Nju Hempiru.
- Zar sada u starakim domovima zapoljavaju zatvorenike povratnike?! zaudio se Gabrijel.
- Svako ima pravo na jo jednu ansu, zar ne?
Alisa je stiskala poklopac reklamne olovke koju joj je pozajmila
konobarica.
- Imate li adresu gdje ivi?
- Da - odgovorio je Krig. - To je brvnara u Linkolnu, izmeu Vajt
Mauntains. ta hoe da uradimo, Gab?
- Nita naroito za sada. Ispitaj stvar sa svoje strane. Ponovo emo
priati o tome uskoro. U Bostonu smo kroz dva sata.
- Morau da saznam vie, u svakom sluaju. Gazda vjeruje da si jo u
Irskoj.
- Nemoj nita da mu govori za sada. Razjasniu se s njim uskoro. S tim
u vezi, ima li Danovu fotografiju?
- aljem ti je mejlom.
- Nemogue, imam praistorijski telefon.
Gabrijel je bacio pogled na set na stolu na kome su se nalazili telefoni,
mejl i faks restorana.
- Poalji mi je faksom.
- Faksom? Stvar koja se koristila prije intemeta?
- Samo mi se ti podsmijevaj. Nalazim se u Grilu 91, restoranu pored puta
91, prema Hartfordu. Dau ti njihov broj. Poalji fotografiju i dodaj adresu
starakog doma kao i Danove gajbe,
Gabrijel je izdiktirao brojeve i zavrio razgovor. Dva policajca su se utke
gledala. Njihova istraga ne vodi nikuda. Previe tragova. Previe ispitivanja.
Premalo niti da bi se povezali elementi bez vidljive veze. Gabrijel je razbio
tiinu:
- Nismo ni mrdnuli gospode Boe! Otkud krv ovog nonog uvara da se
nae na vaoj koulji?
- Mislite da sam pucala na njega?
108

- To nije iskljueno. Sami ste mi rekli da nedostaje jedan metak u

areru gloka.
Alisa ga je mrko pogledala.
- Je l' da? A s kojim motivom, a? Prvi put ujem da se govori o tom tipu!
Podigao je ruke uvis da bi smirio strasti.
- OK, u pravu ste, pojma nemam o tome. Pucao je prste prije nego to je
odluio.
- Idem da kupim cigare. Ima nekakva samousluga na benzinskoj stanici.
Da vam uzmem neto?
Odmahnula je glavom i posmatrala ga dok se udaljava.
Alisa je osjetila kako ponovo poinje da je pee u elucu i penje se do
jednjaka. Ustala je otila do anka da bi obavijestila konobaricu o tome da e
stii jedan faks za njih.
- Da li ste dobro, gospoo?
- Da, da. Malo me pee zbog gastritisa. Proi e.
- Oh, i moja majka pati od toga! Hoete li da vam spremim svje sok od
papaje? Vrlo je efikasno!
Bila je to niska plavua nalik Barbiki koja pomalo uka dok pria.
Kostim irlidersice joj je davao izgled kao da je izala iz filma Groznica
subotnje veeri ili iz epizode serije Gli.
- Moe sok od papaje, hvala mnogo - odgovorila je ona smijetajui se na
barsku stolicu. - Imate li sluajno kartu ove oblasti?
- Gosti ih ponekad zaboravljaju na stolovima. Pogledau da li ima neka u
kancelariji.
- Vrlo ljubazno od vas.
Nepuna dva minuta kasnije, Barbika se vratila sa kartom Nove Engeske.
Alisa ju je rairila na anku. Bila je to stara dobra Mielinova auto karta
prije GPS-a, prije zavisnosti od smartfonova i interneta, prije tog doba budala
gdje su se ljudi odrekli prijestola da bi postali sluge tehnologije.
- Mogu li da piem po njoj?
- Da, vaa je: kua asti. A evo i vaeg cijeenog soka. Alisa joj zahvalila
s osmijehom. Sviala joj se ta djevojka: ljubazna, jednostavna, privlana.
Koliko godina je mogla da ima: osamnaest? Devetnaest najvie? Alisa je
imala trideset osam. Dvadeset godina vie od nje. Pala je presuda, neoboriva:
mogla bi da joj bude majka. Konstatacija koja joj se sve ee navraala u
posljednje vrijeme kad bi naila na mlade osobe. Nalazila se na udnoj no
man land: taj utisak da jo uvijek ima dvadeset godina po onome kako se
osjea, ali dvostruko vie kad je u pitanju njeno tijelo.
Prljavtina vremena koje prolazi. Jedini gospodar onih koji nemaju
gospodara... kako kae jedna arapska poslovica...
Odagnala je svoje misli i usredsredila se na kartu. Da bi se orijentisala,
oduvijek je imala potrebu da vizualizuje stvari. Pomou hemijske olovke je
zaokruila razliita mjesta. Najprije Njujork, koji su napustili dva sata ranije
i Boston, gdje se nalazio ogranak FBI-a. Sada su se bili zaustavili u
Hartfordu, tano na pola puta izmeu dva grada. Ponovo uzima olovku: Krig
109

im je bio rekao da Dan radi u jednom starakom domu u Konkordu. Bilo je

to mnogo sjevernije, u Nju Hempira, na bar 250 kilometara. Krig je takoe
poblie objasnio da Dan ivi u Linkolnu. Trebalo joj je skoro minut da bi
pronala mjesto na karti. Nedoija stisnuta izmeu dva planinska masiva.
- Je l' ti poznato? - upitala je svoju novu drugaricu.
- Da, ima jedan ski-centar odmah pored: Lun Mauntain. Ve sam tamo
ila, sa jednim drugom.
- Kako izgleda?
- Prilino zlokobno, naroito zimi. I nije uopte blizu. Policajka je
klimnula glavom. U sali je bilo toliko toplo da je skinula rolku i ostala u
majici.
S paklicom cigareta u ruci, Gabrijel se vratio u restoran i pridruio Alisi
smjestivi se na barsku stolicu.
- elite li neto da poruite, gospodine?
- Da nemate moda espreso?
- Ne, ao mi je.
- Perije, moda? - Ni to.
Alisa se ljutnula.
- Potrudite se, Kejn.
- OK, stavite mi regular coffee.
Dok mu je konobarica pripremala kam, Gabrijel ju je odmjerio od glave
do pete, zadravajui se bez stida na najmesnatijem dijelu njene anatomije.
- Slobodno nastavite, nemojte da vam je neprijatno! - pobjesnila je Alisa.
Prevmula je oima. Nastavila je:
- Stvarno ste isti kao svi drugi - uzdahnula je.
- Nikada nisam tvrdio suprotno - rekao je izvadivi cigaretu iz paklice i
zadjenuvi je iza uha.
Alisa je bila pripremila odgovor, ali nije dobila priliku da se njime
poslui.
- Mislim da je va faks upravo stigao - dobacila je Barbika prije nego to
je nestala na nekoliko sekundi u kancelariji.
Kad se vratila do njih, drala je u ruci dvije odtampane stranice koje se
potrudila da zahefta.
Dvoje policajaca su zajedno otkrili fotografiju Kaleba Dana iz sudskog
dosijea.
- Bolje ita nego nita... - izustila je razoarano Alisa. Naime, mutan
antropometriki crno-bijeli snimak nije pruao bogzna ta. Dan je na njemu
izgledao kao prosjean ovjek: tamno smee kose, srednjeg rasta, s licem na
kome nema nekih karakteristinih crta i krajnje obinog izgleda. Gospodin
svako. Kao zloinac Don Dou.
- Tano je da se ba nita ne vidi - priznao je Gabrijel. - To bi mogao da
bude bilo ko.

110

Policajac je savladao svoje razoarenje. Okrenuo je stranicu i naiao na

adrese koje mu je Tomas Krig dodao rukom: adresu starakog doma i adresu
Danove kue.
- Ne izgleda li vam udno ta pria o starakom domu koji kao uvara
upoljava zatvorenika povratnika?
Alisa nije odgovorala. Oi su joj ostale prikovane za fotografiju,
pokuavajui da pronikne u misteriju Dan.
Gabrijel je otpio gutljaj svoje kafe i namrtio se u znak gaenja.
- Moete li da mi dodate va telefon? Treba neto da provjerim.
Ukucao je broj obavjetenja da bi se povezao sa Centrom Sent Dozef,
starakim domom u kome je Dan radio. Predstavio se hostesi na prijemu specijalni agent Kejn, FBI - i zatraio da govori sa direktorom ustanove.
Kao to su sada imali obiaj, Gabrijel je prebacio na spikerfon da bi i Alisa
mogla da prati razgovor.
- Dulijus Mejson. ast mi je da rukovodim ovom ustanovom. ta mogu
da uinim za vas?
Gabrijel se izgovorio rutinskom istragom da bi zatraio informacije o
Danu.
- Nadam se da se nita nije desilo Kalebu - zabrinuo se Mejson.
- Da li je sino bio na poslu? Direktor se umalo nije zadavio.
- Ali Kaleb Dan ne radi kod nas ve skoro dvije godine!
- Zaista? Ni... nisam u toku.
Gabrijel je jedva uspijevao da ostane pribran. Alisa nije mogla da izdri
da se ne nasmije: ak ni FBI nije bio u stanju da uredno aurira svoje
dosijee. Sporost i administrativne zapetljancije nisu bile rezervisane samo za
Francusku.
S osjeajem nelagode, Gabrijel je nastavio odlunim tonom svoje
ispitivanje:
- Jeste li znali da je Dan imao sudski dosije kad ste ga angaovali?
- Sudski dosije? Ma hajde, prodao je nekoliko tableta sa nekim sranjem i
sasuo u lice sve to je imao tupavom pajkanu koji ga je uhapsio. Jaka stvar!
Sve to nije zasluivalo zatvor.
- To je vae miljenje.
- Da, vae takoe.
Opet Alisin osmijeh. Tip je bio nezgodan za ispitivanje.
- Kad je radio kod vas, da li se Dan ikada ponaao udno ili neprikladno?
Nita vam se nije uinilo neobinim?
- Ne, naprotiv: Kaleb je bio vrlo ozbiljna i vrlo usluna osoba. Nae
osoblje i korisnici ne prestaju da priaju hvalospjeve o njemu.
- U tom sluaju, zato ste se rastali? Mejson je uzdahnuo.
- Administativni savjet je elio da smanji trokove rada. Da bismo uarili
nekoliko dolara, sada se obraamo jednoj spoljnjoj firmi za obezbjeenje.
Jeftinije je, ali mnogo bezlinije.
- Znate li da li je ponovo naao posao?
111

- Naravno, i to vrlo brzo, uostalom. Ja sam ga lino preporuio jednoj

bolnici u Mejnu koja je traila ozbiljnog nonog uvara.
- Imate li naziv te bolnice?
- Da biste mogli da aurirate te vae proklete dosijee i nastavite da
smarate potene graane?
- Gospodine Mejson, molim vas...
- Rije je o bolnici Sebago Kotid, u okrugu Kamberlend.
Dvoje policajaca su se zaprepateno pogledali. Ista napetost im je
prostrujala tijelom. Bolnica Sebago Kotid je bila ustanova u kojoj je radila
Elizabeta Ardi, medicinska sestra koju su pronali ubijenu kod kue deset
dana ranije.
*
Policajci od glave do pete. Policajci do sri.
Policajci do najdubljeg dijela svog bia.
Nisu morali dugo da priaju da bi se sloili. Nee gubiti vrijeme u
Bostonu. Odigrae to udvoje, kao slobodni strijelci: vozie prema sjeveru do
Linkolna i lino e ispitati tog Kaleba Dana.
- Promakao mi je taj tip tokom istrage - priznao je Gabrijel. - Elizabeta
Ardi je ubijena kod kue, u svojoj kui blizu Auguste. Bila je dezaktivirala
alarmni sistem, to nas je navelo na razmiljanje da je poznavala svog
napadaa. Ispitao sam mnogo osoba u njenom neposrednom okruenju.
Njene prijatelje, kolege s posla. I sam sam otiao u Sebago Kotid, ali mi se
ime tog momka nikad nije pojavilo na tablet raunaru. To nije bio neko
blizak Ardijevoj, u to sam siguran.
- Za koliko vremena moemo da budemo kod njega? Paljivo je pogledao
plan, povlaei prstom du linije koja vodi do Linkolna.
- Rekao bih etiri sata. Malo manje ako ne potujemo ogranienja brzine.
- Samo toliko?
- Sve do Bredforda, moemo da idemo auto-putem, ali potom emo biti
primorani da zaemo u planine. Kola dobro idu, ali nisu ba najnovija; brine
me ulje koje je na minimumu i bacio sam pogled na rezervnu gumu:
ispumpana je. Prije nego to se bacimo na posao, trebalo bi da stanemo kod
nekog auto-mehaniara.
Barbika, kojoj nije promakla ni mrvica njihovog razgovora, uzviknula je:
- Moj roak je auto-mehaniar! Mogu da ga pozovem ovdje ako hoete?
Gabrijel je podigao jednu obrvu.
- Gdje moemo da ga naemo?
- U Grinfildu - obavijestila ih je ona, pokazavi gradi na karti. Pogledao
je plan. Bilo je udaljeno najmanje sat vremena.
- Hoe li znati da pogleda stari mustang?
- Najjednostavnije je da to vidimo s njim - umijeala se Alisa. - Pozovi ga!
Policajac se sloio i Barbika je pourila na telefon.
112

Dok joj je Alisa sauesniki namignula, ponovo je poelo da je pee u

jednjaku. Neuobiajeno snano. Kao da je kiselina upravo razjedala
sluzokou eluca.
Kad je osjetila nadiranje metalnog ukusa u ustima, sila je sa barske
stolice i zaputila se u toalet.
*
Sve bih dala za dvije tablete Neksijuma 21!
Presamiena od munine, Alisa se bila nagnula nad wc oljom.
Upaljenog jednjaka, trljala je predio stomaka ne uspjevajui da umiri
peenje. Zato je bol tako otar? Zbog stresa? Uzbuenja zbog istrage?
Umora?
Nastavila je s masaom itav jedan minut, zatim se podigla i oprala ruke
u lavabou. Izbjegla je da pogleda u svoj odraz u ogledalu: nije imala elju da
ugleda svoje oi s podonjacima niti crte lica izobliene od iscrpljenosti.
Pljusnula je malo ledene vode po licu i na trenutak zamurila. Zato se
jutros probudila s kouljom na kojoj je krv tog Kaleba Dana? I ko je zaista
bio taj ovjek? Vonov uenik koji je otprilike imao isti modus operandi da bi
ubio tu medicinsku sestru?
Von lino?
Ne, zasad je odbijala da povjeruje u takvu mogunost. Njen otac je imao
sve mane na svijetu, ali nije htjela da vjeruje da je mogao da sklopi takvu la
od svih dijelova prie. Previe uvrnuto. Previe opasno. Previe riskantno. U
Francuskoj su, ve dvije godine, najbolji policajci neumorno i bezuspjeno
tragali za Vonom.
To je dokaz da je serijski ubica mrtav, pokuala je sebe da ubijedi.
Kao to e joj Sejmur to uskoro potvrditi, njegov le je trulio na dnu
bunara jedne zlokobne naputene zgrade u jednoj zabaenoj rupi na istoku
Francuske...
Voda joj se slivala do samih grudi.
Uzela je dvije papirne salvete sa stalka i obrisala vrat i dekolte gdje
poinju da se naziru grudi. Osjetila je neprijatnost i spustila pogled.
I onda je to primijetila.
*
Strano tijelo, ugraeno ispod njene koe, etiri ili pet centimetara ispod
kljune kosti. Alisa je jae pritisnula kou da bi istisnula predmet.
Bio je to implant u obliku velike SIM kartice: pravougaonik od
centimetar-dva kvadratnih, iji su se zaobljene ivice jasno pomaljale kad bi
zategla epiderm.

21 Lijek za goruicu. - Prim. prev.

113

Srce je ponovo poelo snano da joj lupa i pulsiralo joj je u

sljepoonicama.
Doavola, ko mi je stavio ovu stvaricu pod kou? uspaniila se.
Instinktivno je potraila tragove skoranje operacije. Skinula je pred
ogledalom majicu, posluala i opipala svaki djeli svoga tijela: grudi, grudni
ko, ispod pazuha.
Nijedan jedini trag skorijeg reza. Ni najmanji oiljak.
Grake znoja izbile su joj po cijelom elu. Meu pitanjima kojim je bila
bombardovana, isplivala su dva.
Od kada nosi ovaj predmet?
A naroito: kakvo je njegovo dejstvo?

114

17
avolja lukavstva
Sudbina nas progoni kao ludak sa iletom.
Andrej Tarkovski
elbi je napustio auto-put, uao u kruni tok i krenuo prvim izlazom
prema gradu.
Na granici Masausetsa i Nju Hempira, Grinfild je bio palanka zaleena
u vremenu. U duini od dva kilometra, u Glavnoj ulici su bili koncentrisani
gradska optina, pota, sud i velika bijela crkva sa iljatim zvonikom. Tu se
takoe nalazila javna biblioteka, jedan stari bioskop na ijem se reklamnom
natpisu nalazila itava konstelacija sijaliica, bili su tu kafii, restorani i
tradicionalne radnjice. Na svakoj zgradi su se vijorile zastave posute
zvijezdama tipine za ameriku zastavu. Stars and Stripes koje su ponosno
lepetale na vjetru i popodnevnom suncu.
- Stanite mi tamo - zatraila je Alisa podeavajui remen holstera.
- Ovdje? Ali Barbika je rekla da se auto-mehaniarska radnja njenog
roaka nalazi na izlasku iz grada.
- Moram neto da kupim, Kejn. Uzdahnuo je.
- Mislio sam da smo prestali sa tajnama...
- Ne namjeravam da vrtim paleve dok nam popravljaju kola! Skoknuu
do internet kafia. Moram neto da provjerim.
- ta? - upitao je podozrivo.
- Hou da pregledam stare novinske lanke o Vonu. Objasniu vam...
Auto se zaustavio na crvenom svjetlu na semaforu. Gabrijel je izvadio
svoju paklicu cigareta.
- Nema internet kafia u ovoj nedoiji.
- Nai u, Kejn.
Zamislio se nekoliko sekundi.
- OK, ostaviu vas tamo, ali pitolj ostavite u kolima. Mlada ena nije bila
oarana ovim predlogom, ali nije imala vremena za pregovore.
Na semaforu se upalilo zeleno svjetlo. Otvorila je pregradu za rukavice i
tu zavukla glok sa holsterom.
- Nai emo se u auto-mehaniarskoj radionici - dobacila je otvarajui
vrata kola.
Prela je ulicu, stigla do trotoara preko puta i prepjeaila do Siti Hola.
Ispred zgrade je primijetila plan grada istaknut ispod drvene nadstrenice.
Pomno je pretraila kartu i nala ono to je traila: adresu medicinskog
centra u Drugoj ulici.

115

Prednost ovih malih gradova je u tome to to je itava infrastruktura

grupisana u istom opsegu. Alisa je imala da pree samo nekoliko stotina
metara da bi stigla pred jednu novu novcatu zgradu s krajnje modernom
fasadom. Vertikalni talas, metalik plav, koji je odudarao od klasine
arhitekture grada.
Prola je kroz automatska klizna vrata i ula u hol zgrade u kome je bio
okaen niz informativnih tabli. Pregledajui ih, ona je zakljuila da je
Medicinski centar polivalentna struktura koja okuplja iroku lepezu
ljekarskih pregleda: ljekare opte prakse, specijaliste, laboratoriju za analize,
rendgensko snimanje...
Alisa se predstavila na prijemu tvrdei da je dola da obavi rendgen
grudnog koa. Zatraili su joj potvrdu zakazanog pregleda, recept i broj
socijalnog osiguranja. Poto nije imala nita od svega toga, izbacila je prvu
izmilljotinu koja je prola kroz glavu, tvrdei da je francuski turista koji pati
od srane insuficijencije i eljela bi da uradi rutinski rendgenski snimak.
Sekretarica ju je skeptino pogledala, zatim je konsultovala raspored i
predloila joj da joj zakae pregled za sutra.
- Hitno je - insistirala je Alisa. - Morala bih da idem kod radiologa i
objasnim mu moj sluaj. Razumije se, platiu sve trokove.
- Pogledau - rekla je sekretarica podigavi slualicu. Dogovarala se dva
minuta s jednim od svojih kolega a zatim je spustila slualicu i saoptila joj:
- Razgovarala sam sa sekretaricom doktora Miela. On e doi da vas vidi
izmeu dva pacijenta. Mogu li da dobijem vau linu kartu?
- Na alost, ostavila sam tanu u kolima. Moj mu e mi se pridruiti i on
e...
- Dobro, brzo se popnite. ekaonica radiologije se nalazi na etvrtom.
Pritisnula je dugme da bi prola kroz automatsku prepreku od
pleksiglasa kako bi pristupila spratovima.
Lift. Novi odbor za doek. Hodnik. ekaonica.
Prostorija je bila uljepana svijetlim i njenim bojama. Zidovi bijeli,
podovi od laminata, stolice i niske fotelje od bukve, bez rukohvata i
presvuene tofom. Jedna stara gospoa, povijena pod teretom godina,
strpljivo je listala stranice nekog asopisa o poznatim linostima. Ispred nje
je, zauzevi najvei dio kaua, sjedio jedan mladi graen kao trokrilni
ormar, s nogom u gipsu i oteenim okom i igrao se na svom tabletu.
Alisa je sjela pokraj njega i zapoela razgovor:
- Saobraajna nesrea?
- Ameriki fudbal - odgovorio je podignuvi pogled sa ekrana. - Momci iz
Albanija su mi dobro naplatili prole subote.
Lijepa faca, osmijeh ultra blistav, kristalni pogled, vie nego dovoljno.
Mora da su djevojke matale o njemu. I pojedini momci.
- Tablet ti je prikaen na internet, zar ne? - Tako je.
Alisa nije mnogo okoliala.
- ta kae na to da lako zaradi pedeset dolara? Podigao je obrvu.
- Samo recite.
116

Izvukla je novanicu iz depa..

- Pozajmi mi tablet na pet minuta i dobija dolare. Lako je...
- Pucam na sto dolara.
- Nosi se.
- OK, ne ljutite se! - predao se on pruajui joj svoj iPad.
Policajka je zgrabila tablet, zatvorila aplikaciju i otvorila pretraivao da bi
se naizmjenino konektovala na internet sajtove asopisa Liberasjon, Mond i
Figaro. Ma koliko to udno izgledalo, Alisa nije znala kako izgleda Vonovo
lice. Prilikom napada na nju, ubicino lice je bilo zaklonjeno kacigom. Taj
posljednji prizor joj je ostao zauvijek urezan u sjeanje. Crna kaciga
predatora s odsjenim linijama i otrim ivicama; vizir s odrazima u metalik
boji, filter na kacigi i aerodinamina traka ispod brade, nalik uasnom
osmijehu.
Kasnije, tokom svog lijeenja, Alisa se sloila sa psihijatrom koji ju je
pratio da niemu ne slui da u nedogled sebi sipa so na ivu ranu pabirei
novinske lanke u kojima se govori o tom sluaju. Ali ono to psihijatar nije
znao, to je da je Alisa u to vrijeme bila ubijeena da je Von mrtav.
to danas nije bio sluaj.
Poela je pretragu i pronala nekoliko fotografija ubice objavljenih u
novinama u nedjeljama koje su uslijedile nakon tog sluaja. Tuce razliitih
snimaka na kojima se manje-vie razgovjetno pojavljivao Erik Von. ovjek od
tridest pet godina, tamne kose, reklo bi se prijatne spoljanosti, ali
prosjenog izgleda.
Najnezgodnija je bila ta tekoa da se dobije konani Vonov portret na
osnovu razliitih slika. Alisa se sjetila onih glumaca kameleona koje bi
ponekad pomijeala iz jedne uloge u drugu, iz jednog filma do drugog, jer
toliko su bili vini preobraajima:
Hju Dekmen, Kristijan Bejl, Kevin Spejsi, Don Kjuzak...
Izvadila je iz depa faks sa fotografijom Kaleba Dana i uporedila je sa
snimcima. Da li su Von i Dan ista osoba? Nije bilo toliko upadljivo, ali se nije
moglo iskljuiti.
Alisa je znala da su u dananje vrijeme sa estetskom hirurgijom
mogunosti promjene lica gotovo beskonane. Neke od njenih kolega su se
nedavno suoile sa kriminalcima koji su pribjegli tehnikama fizikog
preobraaja: rinoplastici, unoenju mezo niti u slojeve koe radi zatezanja
kontura lica, otoplastici radi korigovanja defomiteta uiju, injekcijama
hijaluronske kiseline radi podizanja jagodica, dentalnoj hirurgiji radi
dobijanja novog osmijeha...
Dok je vraala tablet njegovom vlasniku, zaula je kako joj vibrira telefon
u depu.
Sejmur.
ovjek koji je mogao da okona njen komar.
*

117

- Stie li u fabriku? - upitala ga je bez uvoda.

- Ne jo, jedva sam uspio da izaem iz Sargemina, na izlasku iz Pariza je
bio pravi pakao, a Kasteliju je trebalo prilino vremena da lokalizuje staru
eeranu.
- Gdje se nalazi?
- Mjesto je poznato pod nazivom Kastelajmov orsokak. Unio sam
adresu na moj GPS, ali nita se nije pojavilo ; sistem za geopozicioniranje ga
ne propoznaje. Ne brini, na kraju u ga nai. Problem je ova prokleta kia.
Ledeno je, lije kia i ne vidi se na tri metra.
U pozadini je Alisa sluala glasni zvuk brisaa i dinglova sa radija u
autu: ,,Muhipleks prenos Lige 1, to je na RTL-u!
- Zovem te zbog neeg drugog - nastavio je Sejmur. - Morao sam da
uputim Savinjona i Kastelija u itavu stvar. Ne mogu da traim od njih da
rade van okvira svog posla a da im ne kaem istinu. Provode no u
kancelariji ne bi li razmrsili sve te tragove koji bi nam mogli biti od koristi.
- Zahvali im u moje ime.
- Ba me je Savinjon upravo zvao povodom serijskog broja gloka 22 koji
si mi jutros dala.
Progutala je pljuvaku. Taj trag je potpuno smetnula s uma.
- Da, onaj koji sam pronala u svojoj jakni. Dakle?
- Smjesta sam pretraio kartoteku o ukradenom oruju, ali tu se ne
pojavljuje. Naprotiv, kad sam razgovarao sa Savinjonom o Vonu, on je
odmah ukopao. Prije dvije godine, nakon napada na tebe, kad smo
pretresali ubicin stan, pronali smo vatreno oruje.
- I?
- Savinjon je provjerio dokumenta iz postupka: bio je to glok 22 i serijski
broj odgovara.
- ekaj, to je nemogue. Taj pitolj je zapeaen i ...
- Savinjon je proveo jedan sat u sali sa zapeaenim predmetima. Od
pitolja ni traga.
Doavola...
Komar se nastavljao.
- Mora da mi kae istinu, Alisa: da li si ti uzela taj pitolj?
- Sejmure! Kako moe da mi postavi takvo pitanje?
- Zato to smo onda stvarno u sranju.
- Ovo je ipak prvi put da imamo probleme sa uvanjem dokaznog
materijala! Sjea se, prije godinu dana, onog uvara koji je iz sale uzimao
oruje i drogu i preprodavao ih? Moda je on to digao.
- Aha...
- A ak i da sam ukrala to oruje, kako bih mogla da uem na tlo
Amerike, proem bezbjednosne i imigracione kontrole?
ula je kako njen partner uzdie.
- Stvarno elim da ti vjerujem, Alisa, ali zaista moramo ovu priu da
izvedemo na istac.
118

Osjetila je da joj nije rekao sve.

- Ima li jo neto?
- Da, nee ti se svidjeti. Radi se o tvojim kolima.
- Jesi li ih pronaao?
- Da, na depou arleti. Savinjon se raspitao: slubenici prefekture su ga
odvukli te noi sa Lil de la Site.
- Gdje tano?
Sejmur je duboko udahnuo vazduh.
- Pronali su tvoj audi u 4 sata ujutru, nasred mosta Arvee. Tano na
onom mjestu gdje je Pol doivio udes.
Potpuno iznenaena, mlada ena umalo nije ispustila telefon. U tom
trenutku su se otvorila vrata ekaonice i jedan din u bijelom mantilu je
izvirio kroz okvir vrata.
- Gospoa Alisa efer? - prozvao je.

119

18
Aperkat
Omne ignotum pro terribili.
Svaka nepoznata opasnost je uasna.
Latinska izreka
Dr Oliver Miel je bio ljudeskara obrijane glave i gustih obrva koje su se
ocrtavale poput dva luka koja mu se spajaju iznad nosa. Uprkos krupnom
stasu i neobinoj maljavosti, on je liio na studenta tek izalog s fakulteta:
okruglog bucmastog lica, ozaren djejim osmijehom, u farmerkama i
pohabanim patikama, u majici s natpisom Ramonsa koji je virio ispod
mantila.
- Nisam najbolje razumio tu priu o sranoj insuficijenciji -saoptio je on
putajui je da ue u salu radiologije.
Alisa je odluila da bude iskrena s njim.
- Slagala sam da bih dola do vas.
- Samo zbog toga! Originalno... i hrabro. Vi ste Francuskinja, zar ne? pogodio je prepoznavi akcent.
- Da, ja sam kapetan Kriminalistike brigade Pariza. Lice mu se ozarilo.
- Stvarno? 36, Ke dez Orfevr? Kao il Megre?
Alisa je razrogaila oi. Razgovor je poprimao neoekivani obrt: kojim
udom je Simenonov junak banuo u razgovor s radiologom, ljubiteljem pank
roka, u medicinskom centru u Grinlendu u Masausetsu?
- Moja ena sprema doktorat iz francuske knjievnosti na Harvardu objasnio je radiolog. - Njena nauna disertacija se odnosi na Pariz iz romana
ora Simenona.
- To sve objanjava...
- Ili smo na to mjesto prolog ljeta. Ah, Ke dez Orfevr, Trg Dofin, konfit
od pajih bataka i krompirii spremljeni u paijoj masti u Kavo di Pariju...
Utinite me, ja sanjam...
Alisa je odluila da iskoristi situaciju.
- Ukoliko vaa ena eli, mogu da vas odvedeni u obilazak tridest estice,
sljedei put kad budete doli u Francusku.
- Vrlo ste ljubazni, ona...
- Dotle mi morate obavezno pomoi - prekinula ga je svlaei svoju
vijetnamku, rolku i majicu.
U grudnjaku je prila radiologu da bi mu pokazala pravougaoni implant
ispod koe.
- ta je sad to? - upitao je nabravi svoje debele obrve.
120

- Upravo to bih voljela da saznam.

Protrljao je ruke antibakterijskini rastvorom i ispitao gornji dio Alisinih
grudi, istisnuvi, pritiskom koe, mali pravougaonik sa zaobljenim ivicama.
- Da li vas boli?
- Ne toliko.
- Izgleda kao nekakav minijaturni pejsmejker. Imate li sranih problema?
- Ne. Ne znam ni ko mi je ugradio ovu stvar, ni koliko vremena je u meni.
Ne udei se nijednog trenutka ovoj situaciji, ljekar je pokazao aparat za
radiografiju u lijevom dijelu sale.
- Uradiemo snimak grudnog koa da bi smo jasnije vidjeli. Alisa se
sloila i pratila ljekareva uputsta: ona se skinula do pola i stala je uspravno,
s licem prema ploi za snimanje.
- Priljubite se malo vie. Udahnite duboko, zaustavite disanje. Eto.
Za manje od dvije sekunde, cijev smjetena iza nje izbacila je neujni
prikaz iks zraka.
- Diite normalno. Da bismo bili sigurni, uradiemo i snimak iz profila.
Ponovio je operaciju, zatim pozvao Alisu da poe za njim do susjedne
sale. Miel se smjestio iza konzole za vizualizaciju, upalio ekran, izvrio
nekoliko podeavanja kontrasta i pustio da se tampa.
- Hoe li dugo trajati? - upitala je ona.
- Ne, razvijanje snimka je trenutno.
Glomazna kockasta i kompaktna maina je poela da podrhtava i
izbacila je dva snimka. Miel je dohvatio rendgenske snimke i zakaio ih na
svijetlu zidnu tablu mijenjajui njeno osvjetljenje.
- Nikada ovo nisam vidio! - zviznuo je pokazujui bijelu pravougaonu
mrlju.
- Je l' to ip? - nagaala je Alisa.
- Ne vidim najbolje kog je tipa - odgovorio je radiolog ekajui se po
glavi.
- Mislila sam na ip s podacima - rekla je policajka - isti kakav koriste
kod ivotinja. Pratila sam jednu konferenciju o tome prole godine u okviru
mog posla: izgleda da ih u Junoj Americi imuni ljudi ugrauju da bi ih
lake pronali u sluaju otmice.
- Vojska sve ee to ini kod vojnika koje alje na front -nadovezao se
Miel ne skidajui oi sa snimka. ip skladiti sve podatke u vezi sa
njihovim zdravljem. U sluaju nesree, moe se pristupiti njihovim
ljekarskim dosijeima jednostavnim skeniranjem. Taj postupak postaje
uobiajen, ali taj tip ipa je mnogo manji: nije vei od zrna pirina. Vaa je
znatno vea.
- ta onda?
Radiolog je sabirao svoja znanja.
- Posljednjih godina, u medicinskim asopisima, brojne publikacije
govore o istraivanjima koja bi dovela do stvaranja elektronskih ipova koji
bi mogli automatski da isporuuju pravilne doze lijekova, to bi bilo vrlo
121

korisno kod nekih patologija. To ve postoji u lijeenju osteoporoze, ali ako bi

to ovdje bio sluaj, implant bi se nalazio kod kuka i za sada bi bio mnogo
vei.
- Dakle? - postajala je nestrpljiva Alisa.
- I dalje mislim da je u pitanju mini pejsmejker.
- Nemam sranih problema, ve sam vam rekla!- iznervirala se ona.
Ljekar se vratio iza ekrana da bi uveliao zonu, ukljuio tampa, zatim
zakaio drugi snimak na negatoskop.
- Oblik vaeg implanta nije uobiajen, ali skoro da sam siguran da je od
titana - potvrdio je.
Alisa se pribliila licem rendgenskom snimku.
- Dobro, recimo da se radi o pejsmejkeru. Imam jednog kolegu koji ga
nosi, on mora svakih sedam godina na operacioni sto da bi promijenio
bateriju...
- Da, to je opeacija koja mora da se obavi na svakih est ili deset godina.
Najvei broj pejsmejkera, uostalom, koristi litijumske baterije.
Alisa je pokazala na snimak.
- Kako drati baterije ili jednu bateriju u tako malom prostoru?
Zamiljenog izgleda, radiolog je dao jednu pretpostavku.
- Va bez sumnje nema bateriju.
- Kako onda ureaj mnkcionie?
- Moda zahvaljujui autogenerativnom sistemu: pijezoelektrini kolektor
koji bi transformisao pokrete vaeg grudnog koa u elektricitet. To spada u
dio trenutno istraenih smjernica u cilju konstruisanja minijaturnih sranih
stimulatora.
Miel je uzeo jedan plastini lenjir koji se nalazio na konzoli i posluio se
njime da bi pokazao jednu zonu rendgenskog snimka.
- Vidite li ovaj blago zaobljeni kraj koji lii na lijeb? Alisa je klimnula
glavom.
- Mislim da je to konektor koji slui za povezivanje pejsmejkera i vaeg
srca preko sonde.
- A ta sonda, gdje se nalazi? - upitala je policajka.
- Nigdje, zapravo, to je ono to je udno.
- Pa, s ime je povezan ureaj?
- Ni sa im - priznao je ljekar. - U ovakvoj konfiguraciji ne moe da
poalje elektrine impulse.
Alisa je sumnjiavo upitala:
- Moete li da mi ga izvadite?
- Jedan od mojih kolega bi moda mogao to da uini, ali to zahtijeva
operaciju i dopunske analize.
Alisin mozak je radio sto na sat.

122

- Posljednja stvar: provjerila sam i nemam ni najmanji oiljak na

grudima, vratu ili pod pazuhom. Kako je neko mogao da ugradi ovo ne
ostavivi ni najmanjeg traga?
Miel se ugrizao za usnu.
- Znai da je u vama odavno...
- Nemogue, primijetila bih - presjekla ga je ona.
- Ili su vam ga ugradili prolazei preko nekog drugog mjesta. Pod
zaprepaenim pogledom radiologa, Alisa je otkopala kai, izula izme i
skinula pantalone. Pregledala je svoje glenjeve, noge, koljena... Kada je, na
vrhu lijeve butine, primijetila providni hanzaplast, srce je poelo da joj lupa.
Odlijepila je hanzaplast i otrkrila skoro neprimijetni rez.
- Tuda su vam ga ugradili - prozreo je ljekar prilazei oiljku. - Implant je
toliko mali da su mogli da vam ga unesu putem katetera.
Alisa se neodluno ponovo obukla. Ova istraga nije vie bila samo
zbunjujua, zastraujua i nadrealistika, ve je postajala potupuno suluda.
- Da rezimiramo, dakle ja nosim pejsmejker bez baterije, bez sonde i koji
ne stimulie ni jedan od mojih organa - ukratko je izloila.
- To je neobjanjivo, slaem se - izvinio se Miel. - Ali emu slui, u ovom
sluaju?
- I ja se to pitam - predao se radiolog.

123

19
Na strani ivih
Neka se slomljenom srcu
Nijedno drugo ne zaputi
Bez te velike privilegije
Da je i samo propatilo
Emili Dikinson
Polako se sputalo vee.
Do samog smrkavanja sunce je rasipalo svoje posljednje zrake plamtei
poput vatrometa koje ispaljuje neki pirotehniar. Suma je gorjela. U prvom
planu, razbuktali vatreni kovitlac javora, jasenova i breza, zlatni odrazi aria,
vatrene lipe. Zatim mrkocrveno bljetavilo bukvi, mjevina boje zgruane krvi
i crveni ameriki hrastovi, grimizna uarenost jarebike. Malo dalje, zeleni
bedem jela koji nadvisuje mineralna i otra gromada stijene.
U Grinfildu je Gabrijel napunio pun rezervoar goriva, regulisao nivo ulja i
pronaao novu rezervnu gumu. Kad mu se Alisa pridruila u
automehaniarskoj radionici, prenijela mu je posljednje Sejmurove
informacije o porijeklu gloka i njenom audiju, koji su pronali na mostu De
Larvee. Ona je instinktivno bila odluila da mu ne pria o stranom tijelu
koje joj je implantirano pod kou. Vie je voljela da saeka da joj itava stvar
postane jasnija prije nego to mu saopti taj novi nevjerovatni podatak.
Nastavili su putovanje, ali se kod Bretlboroa jedan kamion s cisternom
punom goriva bio prevrnuo na kolovozu. Benzin se izlio svuda, primoravi
vatrogasce i policiju da zatvore put Interstejt 91 i da ograde bezbjednosni
pojas da bi izbjegli rizik od poara.
Primoran da napusti velike saobraajnice i otisne se na sporedne puteve,
elbi se kretao sporije. Ako su u poetku dva policajca i proklinjala to ih je
zadesila ovakva sudbina, postepeno su se smirili pod uticajem mirnih mjesta
kojima su prolazili. Ukljuili su bili jednu lokalnu radio stanicu koja je
putala dobre stare pjesme: American Pie Dona Meklina ; Just for Today,
Dorda Harisona ; Heart of Gold, Nila Janga... Pored puta su ak od jednog
proizvoaa bili kupili jabukovau i krofne s cimetom.
Skoro itav sat su ostavili istragu po strani.
Krajolik je bio prijatan, ispresijecan stazama, prekrivenim mostovima,
panoramskim pogledom i planinskim potoiima. Preteno breuljkast, reljef
je ponekad postajao ravniarski na vie kilometara. Kolovoz je tada poprimao
izgled seoskog puta du kojeg su se naizmjenino smjenjivali ivopisni
gradii, vjeite faune i prostrani panjaci na kojima su pasle krave muzare.
Jedan dugi trenutak, Alisa se prepustila uspavljujuem brujanju kola.
Okruenje ju je podsjetilo na raspuste u Normandiji, kad je bila mlaa.
124

Vrijeme je bilo stalo. Svaki put kad bi prolazili kroz neko selo, imali su taj
utisak da se vraaju stotinu godina unazad. Kao da putuju kroz razlgednicu
Nove Engleske na kojoj su prikazani stari poljoprivrdni hangari, mljekare s
mansardnim krovovima i vatrenim liem.
*
Dra je prekinuta kad je Alisa otvorila pregradu s rukavicama da bi
pokupila holster. Tokom njenih prvih godina u policiji, podsmijevala se
svojim starijim kolegama koji su nosili oruje ak i kad nisu bili na zadatku.
Ali kako je vrijeme prolazilo, ona je postala kao oni: bilo joj je potrebno da
osjeti teinu pitolja pored grudi da bi bila potpuno mirna, u potpunom
skladu sa samom sobom.
Pitolj je bio tamo gdje ga je i ostavila, stegnut u svojoj konoj futroli, ali
pored se nalazila djeja igraka: metalni auti s bijelom karoserijom s plavim
trakama. Tana replika mustanga elbi u kome su se vozili.
- ta je to?
Gabrijel je bacio pogled na igraku.
- Sitnica koja je sigurno Keniju bila zabavna, pretpostavljam.
- Maloprije nije bila tu. Gabrijel je slegnuo ramenima.
- Mora da niste dobro vidjeli.
- Sigurna sam da je pregrada za rukavice bila prazna kad sam u njoj
ostavila oruje - odsjeno je odgovorila mlada ena.
- ta je to vano? - ljutimo se on.
- Mislila sam da jedno drugom sve govorimo. Kejn je uzdahnuo.
- OK, dao mi ga je Barbikin roak. Jedan vrlo simptian tip, uostalom.
Ima kolekciju Hot Wheels 22. Ima ih najmanje tri stotine. aavo zar ne?
- Da, tako je, aavo... - ponovila je ne skidajui oi sa njega. Pokazao je
koliko je oajan povisivi ton.
- Pa ta? Taj tip je htio da me obraduje i poklonio mi je taj auti. Uzeo
sam ga da ga ne bih uvrijedio i to je sve. Bio je to obian ljubazni gest.
Neemo valjda sad cijelo vee da raspredamo o tome!
Alisa je prasnula.
- Prestanite da me smatrate idiotom! Hoete da progutam to da ste vi i ta
seljaina bili toliko simpatini jedan drugom da vam je poklonio jedna kola iz
svoje kolekcije? Uz to, i dalje stoji cijena na ambalai!
Gabrijel ju je odmjerio nervozno i mrzovoljno prije nego to je pripalio
cigaru koju je bio zadjenuo za uho. Povukao je nekoliko dimova koji su
namirisali kabinu auta. Poto joj je smetao dim, Alisa je spustila staklo. I
dalje nije skidala oi sa svog partnera, pomno ispitujui njegove tamne

22 Marka amerikih igraaka naroito poznatih po svojim minijaturnim

automobilima.

125

duice, njegove crte izobliene od bijesa, nadajui se da e saznati istinu,

proniknuti u misteriju.
I najednom, nametnulo se ono oigledno.
- Imate sina - promrmljala je, kao da pria sama sa sobom. Skamenio se.
Nastala je tiina. Ona je bila uporna:
- Za njega ste kupili ovu igraku.
Okrenuo je glavu u pravcu nje. Njegov crni pogled je sijao kao nafta.
Alisa je shvatila da je stupila na opasan teren.
- Tano je - priznao je povukavi dim iz cigarete - imam jednog malog
djeaka. Htio sam naprosto da mu neto poklonim. Je l' to zabranjeno?
Postidjevi se, Alisa se vie nije osjeala prijatno niti je bila sigurna da
eli da nastavi ovaj razgovor. Uprkos svemu, upitala je njenim glasom:
- Kako se zove?
Gabrijel je pojaao zvuk na radiju i odmahnuo glavom. Nije bio predvidio
taj neumjesni upad u njegovu intimu.
- Mislim da imamo druge probleme za rjeavanje, eferova... Maska tuge
mu je prekrila lice. Trepnuo je nekoliko puta i na kraju izustio:
- Zove se Teo. Ima est godina.
Po boji njegovog glasa, Alisa je shvatila da je tema posebno bolna.
Dirnuta, utiala je radio i pokuala da mu kae neto utjeno:
- Ba je lijep auti - rekla je pokazavi na elbija. - Obradovae se.
Kejn joj je bez obrazloenja istrgao igraku iz ruku i izbacio je kroz
prozor.
- Nema svrhe. Ionako ga nikada neu vidjeti.
- Gabrijele, ne!
epala je volan da bi ga prisilila da se zaustavi. Pretjerano uznemiren,
naglo je zakoio, parkirao se pored puta i iskoio iz kola.
Alisa ga je posmatrala u retrovizoru kako se udaljava. Sada su se nalazili
na uskom panoramskom putu koji je vijugao prema dolini. Vidjela je
Gabrijela kako sjeda na jednu stjenovitu izboinu koja se nadvijala nad
ponorom kao etalite pod otvorenim nebom. Zavrio je svoju cigaretu i na
brzinu upalio drugu.
Alisa je izaa iz kola, pokupila minijaturni model i potom se pribliila
Gabrijelu.
- ao mi je - rekla je pridruivi mu se na stijeni.
- Nemojte da ostanete ovdje, opasno je.
- Ako je opasno za mene, opasno je i za vas.
Nagnula se naprijed i spazila dolje ispod jezero. Prolazna paleta jesenjih
boja ogledala se jarko na vodenoj povrini.
- Zato ga ne viate ee?
Odmahnuo je rukom kao da je razgovor o tome izlian.

126

- ivi u Londonu sa svojom majkom. Duga je to pria. Uzela mu je jednu

cigaretu koju nikako nije mogla da pripali zbog vjetra. On joj je pruio svoju i
u trenutku kad je to najmanje oekivala, otkrio je ta mu je lealo na srcu:
- Nisam oduvijek radio u FBI-u. Prije nego to sam proao na konkursu
za prijem u Biro, bio sam policajac na terenu, u ikagu.
Zakiljio je, putajui da mu sjeanja isplivaju na povrinu.
- U tom gradu sam roen i tu sam sreo moju enu: oboje smo rasli u
Ukrajinskom Selu, kvartu s imigrantima iz Istone Evrope. Prilino mirnom
mjestu koje se nalazi na sjeverozapadu Lupa.
- Radili ste u Odsjeku za ubistva?
- Da, ali u onom za june kvartove, koji pokriva najkritinija mjesta u
gradu: distrikt Inglvuda, Njujork Sitija...
Povukao je dugaak dim duvana prije nego to je nastavio:
- Prljavi okovi zaraeni bandama, preputeni strahu i oaju gdje
policija ne moe vie bogzna ta. itave teritorije ispresijecane malim
marginalcima koji zamiljaju da su Skarfejs i siju teror pucnjavom iz
automatskog pitolja.
Jedna tako daleka prolost vraala mu se u sjeanje. Prolost koju bi
volio da moe da zadri daleko od sebe, ali u koju je, uprkos sebi, upravo
tonuo.
- Nikada nemate utisak da mi, policajci, radimo za mrtve? Ako dobro
razmislimo, oni su nai pravi klijenti. Njima treba da polaemo raune. Oni
nas proganjaju nou kad ne pronaemo njihovog ubicu. To mi je esto
prebacivala moja ena: Ljudi s kojima provodi najvie vremena, to su
mrtvi. Nikad nisi na strani ivih. Nije pogrijeila, u sutini...
Alisa je prekinula Gabrijela prije nego to je zavrio svoj monolog.
- Nije tano! Naprotiv: radimo za njihove porodice, za ljude koji su ih
voljeli. Da bismo im omoguili da ih oale, da bi pravda bila zadovoljena, da
uinimo da ubice ne ponove svoj zloin!
Sumnjiavo je iskrivio usne i nastavio svoju priu.
- Jednoga dana, rijeio sam da zaista pomognem ivima. U Inglvudu sam
bio u svakodnevnom kontaktu sa lanovima jednog udruenja posrednika.
Neobini ljudi, veinom socijalni radnici i bivi kanjenici povratnici potekli
iz kvarta, koji su ujedinili svoje snage da bi radili ono za ta smo mi,
predstavnici zakona, bili postali nesposobni: da podmazujemo zupanike,
izbjegavamo konflikte, smirujemo tenzije. A naroito da spaavamo one koji
bi to jo uvijek mogli biti.
- Najmlae?
- Naroito one momke i djevojke koje droga jo nije potpuno unitila.
Ponekad, dobrovoljci nisu oklijevali da djeluju na granici onoga to je
legalno. Vie puta sam im pomogao da izvuku mlade prostitutke iz kvarta
obezbjeujui im lana dokumenta, neto konfiskovanog novca tokom pojave
dilera pred sudom, voznu kartu za Zapadnu obalu, adresu za stanovanje,
obeao im posao...

127

Kao Pol... pomislila je uprkos sebi Alisa. uma se ogledala u Gabrijelovim

oima, dajui njegovom pogledu uznemirujuu snagu.
- Ubijeen da inim dobro, nisam dobro ocijenio u ta sam dirnuo. Bio
sam odluan da se ne osvrem na upozorenja ili prijetnje koje sam dobijao. A
trebalo je, jer se svodnici i kraljevi droge ne ale kad se obruite na njihova
sredstva rada.
Nastavio je svoju priu, utei povremeno:
- U januaru 2009, mlaa sestra moje ene planirala je bila da za vikend
ode na skijanje sa drugaricama da bi proslavila roendan. Traila je da joj
pozajmimo na dip, to smo prihvatili.
I dalje vidim sebe kako joj stojei na verandi, upravo dajem znak rukom:
uvaj se, Doana! Nemoj da se igra s opasnim pistama! Te veeri je nosila
kapicu s kiankom. Obrazi su joj se bili zarumenili od hladnoe. Imala je
osamnaest godina. Bila je puna ivota. Sjela je za volan terenca, dala kontakt
kljuem. I... kola su eksplodirala pred naim oima. Gadovi iz Iglvuda nisu
oklijevali da mi podmetnu eksploziv u vozilo...
Gabrijel je zastao da bi zapallio novu cigaretu s pikavcem prethodne i
nastavio:
- Odmah sutradan poslije sahrane, moja ena je napustila kuu sa
naim sinom. Nastanila se u Londonu gdje je ivio dio njene porodice. Potom
se sve odvijalo veoma brzo: traila je razvod i unitili su me pitbulovi koje je
angaovala da je brane. Optuili su me da sam nasilan, da sam alkoholiar,
da posjeujem prostitutke. Namjestili su lana svjedoenja i SMS-ove
izvuene iz konteksta. Nisam uspio da uzvratim udarac i ona je dobila
starateljstvo nad Teom.
Povukao je posljednji dim iz cigarete i zgnjeio je na stijeni.
- Imao sam pravo da vidim sina samo dva puta godinje. Onda sam
jednog dana poludio. Otiao sam kod ene u Englesku, pokuao sam da je
urazumim, ali ona je ostala pri svome. Njeni advokati su pobjesnili i dobili
nalog za udaljavanje koji mi sada zabranjuje da viam Tea.
Veo rezigniranosti zamaglio joj je pogled. No je padala. Poeo je da duva
vjetar i postajalo je hladno. Alisa mu je od uzbuenja spustila ruku na
podlakticu, kad je iznenada zazvonio telefon i rasprsnuo se mjehur njihove
bliskosti.
Pogledali su se, svjesni da se odkrinuta vrata ovog tajnog vrta upravo
ponovo zatvaraju. Javila se.
- Da, Sejmure?- odgovorila je ukljuivi spikerfon.
- Pronaao sam eeranu. Na licu mjesta sam. Jebo te, ovo tvoje mjesto
je da odlijepi, skroz je izolovano. Da nisu ovdje moda snimali Evil Dead?
- Opii mi ta vidi.
- Podsjea na predvorje pakla.
- Nemoj da pretjeruje.
- Povrh toga, lije ko iz kabla, a ja nisam ponio kiobran.
- Ba me briga, Sejmure! Ima li baterijsku lampu, klijeta i
fluorescentne cijevi?
128

- Da, da. Sve sam stavio u torbu.

Odjekujui iz spikerfona, policajev glas je utei izlazio iz telefona i
odzvanjao u dolini, odbijajui se o padine planina.
- Po onome to mi je rekao Kasteli, fabrika je naputena preko trideset
godina. Ja se nalazim u glavnoj zgradi. Ona je dopola sruena. Sve je
uhvatila ra i zaraslo je u travu do visine ovjeka.
Alisa je zamurila da bi se jasno prisjetila topografije mjesta kako joj je
njen otac to bio opisao.
- U redu. Izai sa zadnje strane i potrai zonu za skladitenje. To je
zgrada koja bi trebalo da lii na silos.
Proteklo je nekoliko sekundi prije nego to je Sejmur opet progovorio.
- OK, vidim nekakav visok i uzak rezervoar prekriven puzavicom. ovjek
bi pomislio da je kita zelenog dina!
Alisa nije prihvatila neumjesnu alu.
- Zaobii toranj sve dok ne naie na niz od tri kamena okna. Novo
iekivanje.
- Evo ga, vidim ih. Na njih je stavljena reetka. Alisa je osjetila da joj se
otkucaji srca ubrzavaju.
- Poni od onog u sredini. Moe li da skloni reetku?
- ekaj, stavljam hands free... Dobro je, reetka nije zavarena. Meutim,
ima jedan poklopac od kovanog gvoa ispod.
- Moe li da ga podigne?
- Majku mu, teko je k'o tu! Evo ga, otvara se. Mlada policajka je
duboko udahnula.
- ta vidi unutra? - Nita... Iznervirala se:
- Upali baterijsku lampu, jebote!
- To sam i uradio, Alisa! Nema nita, kad ti kaem!
- Upotrijebi fluorescentnu cijev!
ula ga je kako guna s druge strane linije.
- Kako li radi ova stvarica... Alisa je iz oaja povisila glas:
- Uzme svijetlei tap, presavije ga na dva dijela, protrese ga da bi ga
aktivirao i baci ga na dno rupe.
Proteklo je jo nekoliko sekundi, a onda je Sejmur potvrdio:
- Okno je prazno, a prolaz je potpuno nedirnut. Doavola, ne mogu da
vjerujem!
- Koga je trebalo da pronaem? - nastavio je Sejmur. Alisa se uhvatila za
glavu.
- Vonov le.
- Ti si potupuno poludjela!
- Pogledaj u druga dva okna! - zapovijedila mu je ona.
- Reetke su zapekle. Sigurno ih niko nije otvarao itavu vjenost!
- Izvali reetku pomou klijeta!

129

- Ne, Alisa, neu nita da izvaljujem. Dodijale su mi tvoje budalatine.

Vraam se u Pariz!
Nemona, usred ume, na vie od est hiljada kilometara od te stare
mozelske fabrike, Alisa je bijesno stisnula pesnice. Sejmur se vara. U toj
fabrici postoji le. U to je sigurna.
Spremala se da zavri razgovor kad ju je s drage strane linije zagluilo
stenjanje i bujica uvreda.
- Sejmure? - uznemirila se.
Tiina. Zabrinuto se pogledala sa Gabrijelom, koji je, mada nije razumio
sve to su dvoje Francuza govorilli, osjetio kako napetost raste.
- Sejmure, ta se deava? - povikala je u slualicu. Nastala je dugaka
pauza tokom koje su u nekoliko navrata uli metalnu kripu.
Potom je Sejmur konano rekao:
- Jebem ti, sranje... Bila si u pravu, ima... ima stvarno neki le! Alisa je
sklopila oi da bi zahvalila nebesima.
- Ali nije u oknu! -nastavio je policajac.
Nije u oknu?
- Tijelo je u kabini starog bagera! Preblijedjela, Alisa je u dahu upitala: Je l' Von?
- Ne, neka mlada ena! Vezana je i sa povezom preko usta. ekaj... s
parom najlon arapa, doavola! Zadavljena je parom arapa!
Alisa je pokuala da zadri hladnokrvnost.
- U kom stadijumu raspadanja je le?
- Po mraku i ovoj vodurini, skoro nita ne vidim... Po mom miljenju,
mrtva je u vrh glave nekoliko dana.
Na Gabrijelovom licu se ogledala zbunjenost.
- Da li biste mogli da mi objasnite ta se deava?
Alisa mu je na brzinu izloila situaciju na engleskom jeziku. Jedno
pitanje je istog trena poletjelo sa usana federalnog agenta: - Ask him what
color the tights are. According to the eyewitnesses, on the day of her murder
Elizabeth Hardy was wearing PINK tights 23.
- Koje je boje taj par arapa, Sejmure? - upitala je Alisa.
- Teko mi je da procijenim, mnogo je mrano... Moram da prekinem
vezu, Alisa, moram da obavijestim ovdanju policiju.
- ekaj, Sejmure! Samo mi reci koja je boja arapa, molim te! - urlala je
ona.
- Crvena, mislim...ne, prije e biti roze - pojasnio je prije nego to je
prekinuo vezu.
Alisa i Gabrijel su se pogledali, skamenjeni. Komar se nastavljao.

23 Pitajte ga koje su boje arape. Prema tvrdnjama svjedoka, na dan ubistva

Elizabet Ardi je nosila arape u roze boji.

130

20
U kui
Ljudi trae svjetlost u krhkom vrtu
u kome podrhtavaju boje.
an Tardije
Pun mjesec u tamno plavoj noi pritiskao je nebo i prkosio oblacima.
Vladala je polarna hladnoa.
U kabini elbija, grijanje je izduvavalo samo mlaki vazduh. Alisa je
protrljala ruke da bi se zagrijala i uvukla ih u rukave dempera. Upalila je
svjetlo u kabini i drala auto-kartu otvorenu na koljenima. Nagnut naprijed,
smrknutog lica, Gabrijel je vozio, ruku zgrenih oko volana. Poslije
Sejmurovog poziva, vozili su se tri sata, penjui se sve vie prema sjeveru.
Poslije toliko dugog puta, poela je da se osjea nepodnoljiva neudobnost
elbija: preniska sjedita, praistorijski amortizeri, loe grijanje...
Usredsreen na vonju, Gabrijel je uao u otru krivinu i ubrzao ne bi li
izgurao vozilo uz strmi put koji je vijugao kroz klisuru Bijelih planina. Nisu
bili naili ni na jedno vozilo ve kilometrima. Mjesto je bilo pusto.
Oko njih, priroda se nametala u svoj svojoj moi. uma je bila crna,
prijetea, bez nijansi. Paleta jesenjih boja ustupila je mjesto jednolinoj boji,
itavoj od sjenki i dubokog crnila.
Na zavojima serpentina katkad bi primijetili dolinu utonulu u maglu, kao
i terasasti vodopad ispod ijih su se slapova ocrtavali srebrnasti spratovi u
stijeni.
Iscrpljena od umora i nedostatka sna, Alisa je preispitivala ono to joj je
Sejmur upravo otkrio: ne samo da Von nije bio mrtav, nego je jo i aktivan.
Deset dana ranije, ubio je jednu medicinsku sestru, ovdje, u Novoj
Engleskoj, a poslije nekog vremena, ponovo se vratio u Francusku da bi opet
ubio i ostavio le u staroj eerani.
Von nije radio sam, Alisa je u to bila sigurna. Njen susret sa Gabrijelom
nije bio sluajan. Von ih je oboje ujedinio da bi ih provocirao i uputio izazov.
Jedino to taj uasni scenario nije mogao biti djelo usamljenog pojedinca. Ni
materijalno ni logistiki jedan ovjek nije mogao da uklopi sve te dijelove
slagalice.
Alisa je protrljala sljepoonice. Vie nije imala jasnu predstavu, mozak
joj je sve sporije radio.
Muilo ju je, meutim, jedno pitanje: zato ju je njen otac lagao o
Vonovoj smrti?
Istrljala je ramena i obrisala paru koja je zamaglila staklo. Turobni
pejza je uticao na nju. Osjeala je tremu u stomaku i jedino joj je
Gabrijelovo prisustvo sada pomagalo da je ne uhvati panika.
131

Preli su jo petnaestak kilometara prije nego to su stigli pred jednu

krunu drvenu ogradu kroz koju se otvarao prolaz kroz umu.
- To je tu! - uzviknla je Alisa podigavi oi sa karte.
Auto je skrenuo ulijevo i zamakao na umski put oivien jelama. Poslije
stotinak metara, prolaz je postao ui, kao da je drvee pravilo zid da bi odbilo
dva uljeza. Par je zamakao u tunel od rastinja. Iglice su grebale karoseriju
mustanga, grane su udarale u stakla i vrata, tlo je postajalao sve
nestabilnije. Neprimjetno se etinarska uma zatvarala nad njima.
Najednom, iskrsnuvi niotkuda, jedna tamna gromada iskoila je pred
kola. Alisa je vrisnula, Gabrijel je pritisnuo konicu i izmanevrisao volanom
iz sve snage kako bi izbjegao prepreku. elbi se oeao o stablo jele zbog
ega mu je otkinut retrovizor, prsnulo zadnje staklo i iskljuilo svjetlo u
kabini.
Tiina. Strah. Zatim duga rika.
Los... pomislila je Alisa posmatrajui kako se udaljava silueta jedne
velike ivotinje sa visokim rogovima u obliku lepeze.
- Je l' nita nije slomljeno? - provjerio je Gabrijel.
- U redu je - potvrdila je Alisa. - A vi?
- Preivjeu - umirio ju je upalivi opet auto.
Preli su pet stotina metara, sve dok nisu izbili na proplanak na kome se
nalazila jedna farma.
Parkirali su elbija u blizini kue i ugasili farove. Mjeseeva svjetlost je
bila dovoljna da bi se jasno mogla vidjeti brvnara. Bila je to pravougaona
konstrukcija sa poprenim daskama nad kojom se uzdizao obian kosi krov
obloen kedrovinom. Dva prozora u potkrovlju izgledala su kao da ih
podozrivo posmatraju. Kapci nisu bili zatvoreni i unutar kue je bilo potpuna
tmina.
- Nema nikoga - konstatovao je Gabrijel.
- Ili neko eli da u to povjemjemo - objasnila je Alisa. Zakopala je dva
remena svoje torbe i pruila je Gabrijelu.
- Uzmite ovo - naredila mu je dok je uzimala pitolj iz pregrade s
rukavicama.
Potegnula je glok iz holstera, provjerila okvir i cijev, podigla sigurnosnu
konicu i postavila prst na obara.
- Ne mislite valjda da idete u izvidnicu? - upitao je Gabrijel.
- Imate li drugo rjeenje?
- Smaknue nas!
- Da je Von htio da nas ubije, uinio bi to odavno.
Izali su na hladnou i krenuli prema kui. Para im je izlazila iz usta,
ocrtavajui srebrnaste kolutove koji su nestajali u no.
Zaustavili su se ispred tradicionalnog potanskog sandueta sa koga se
mjestimino oljutila boja.
KALEB DAN

132

Ime ugravirano na ploici nije ostavljalo mjesta sumnji o identitetu

njenog vlasika.
- Bar se nismo prevarili za brvnaru - rekao je Gabrijel otvarajui
sandue.
Bilo je prazno. Nekoje nedavno uzeo potu. Nastavili su do verande gdje
su pronali novine.
- Dnevni list USA Tudej - primijetio je Gabrijel poto je pocijepao zatitnu
foliju.
Spustio je primjerak na jednu staru stolicu za ljuljanje.
- Dan se znai nije vratio kui - zakljuila je Alisa bacivi pogled na
dnevni list.
Gabrijel je stao ispred ulaza i inilo se da oklijeva.
- S pravne take gledita, nemamo nikakvog opravdanog razloga da
budemo ovdje. Dan slubeno nije osumnjien ni za ta. Nemamo nalog,
nemamo...
- Pa ta? - postala je nestrpljiva Alisa.
- Dakle, ako bismo mogli da uemo u kolibu a da ne provalimo vrata...
Policajka je vratila pitolj u futrolu i kleknula ispred brave.
- Dodajte mi moju torbu.
Potraila je po torbi da bi izvadila veliku kovertu od kraft papira
presavijenu na dva dijela i u kojoj su se nalazili rendgenski snimci grudnog
koa, napravljeni neto ranije u Grinfildu.
- Gdje ste to nali? - upitao je Gabrijel spazivi ljekarske snimke sa
rendgena.
- Objasniu vam kasnije, Kejn. Da se kladimo da su vrata samo
zatvorena? Nema razloga da se mnogo zazire od lopova iz kraja.
Alisa je umetnula kruti list izmeu vrata i dovratka i gurnula nekoliko
puta. Bezuspjeno.
- Zaboravite, eferova, nismo na filmu: brava je zakljuana. Ali Alisa je
bila uporna, podiui rendgenski snimak tresui istovremeno vrata,
utirajui ih odsjenim pokretima na gore, sve dok se reza nije napola
okrenula i omoguila otvaranje vrata.
Pobjedniki je pogledala Gabrijela i opet izvadila glok. Potom su se dva
policajca uunjala u kuu.
Prva oigledna injenica: kua je bila zagrijevana.
Prvi zakljuak: kad je napustio svoju gajbu, Dan je raunao da e se brzo
vratiti.
Gabrijel je pritisnuo prekida. Unutranjost je bila jednostavna: neka
vrsta velike lovake kolibe, u originalnom stilu, sa podom od stare cigle,
lamperijom na zidovima i pei na drva. Salon se sastojao od potpuno
pohabanog ugaonog kaua i monumentalnog kamina ozidanog kamenom
iznad kojeg se isticala glava prepariranog smdaa. etiri puke su bile
poredane na vidnom mjestu na naslonu za puke.

133

- Stare puke za lov na grlice ili jarebice - napomenuo je Gabrijel. - Nita

drugo.
Jedini ustupci modernim detaljima: amblemi Red Soksa, HD ekran,
konzola za igrice, lap top i mali tampa koji stoje na stolu od neobraenog
drveta. Preli su u kuhinju. Isti izgled: pomalo zaputeni zidovi, elini
poret, niz starih erpi od bakra.
Popeli su se na sprat i naili na hodnik koji vodi u tri omanje sobe bez
ikakvih ukrasa i gotovo prazne.
Vrativi se u prizemlje, dvoje istraitelja su otvorili ormare i fioke,
pretresli police, izvrnuli jastuke i karirano ebe sa kaua. Nita, osim neto
marihuane skrivene u jednoj iniji za kompot. Teko je povjerovati da je
brvnara utoite serijskog ubice.
- udno da nema ni jedne jedine line fotografije - primijetio je Gabrijel
Alisa je sjela ispred lap topa i otvorila ga. Nije bilo lozinke. Kao ni
softvera za fotografije, oiena istorija posjeenih veb sajtova,
nekonfigurisan softver za mejlove. Prava prazna ljutura.
Alisa je morala da razmisli neko vrijeme. Zakljuila je da Dan sigurno
alje svoje mejlove posredstvom sajta svog provajdera. Konektovala se na
njega - bio je to jedini ubiljeeni sajt u njegovim omiljenim sajtovima - ali tu
je pronala samo mjesene raune, spamove i reklame.
I Gabrijel je nastavio pretragu. U jednom kuhinjskom ormariu pronaao
je najlon i kolut izolir trake koje je uzeo da bi popunio slomljeno staklo
elbija. Spazio je veliki prozor na sputanje s pogledom na zadnji dio ume.
Otvorio ga je iz radoznalosti i izazvao promaju zbog koje su se zalupila
ulazna vrata, koja su dotle ostala otvorena. Alisa je podigla glavu i
preblijedjela.
U skoku je ustala sa stolice, primakla se ulazu i skamenila se. Na
unutranjoj strani vrata, prikovane s tri velika zarala eksera, stajale su tri
slike koje je i dalje nosila u novaniku.
Najprije fotografija Pola sa njegovim irokim osmijehom, nainjena na
Amalfitskoj obali u viseim vrtovima Ravela. Zatim, snimak s jednog od
njenih ultrazvukova. Onaj kad je bila u petom mjesecu.
Alisa je zamurila. U sekundi su u bljesku sjeanja iskrsle sve emocije
koje je bila osjetila vidjevi bebu na ekranu toga dana. Sve se ve moglo
vidjeti: njeni oblik lica, ovalne oi, majune nozdrve, ruice, izvajani prstii.
I magini zvuk sranog ritma. PAPAM, PAPAM, PAPAM...
Otvorila je oi i pogledala treu sliku: bila je to njena policijska
legitimacija s trobojkom. I ona je bila prikovana za vrata, ali se poinitelj
gnusnog zloina postarao da je pocijepa na dva dijela.
PAPAM, PAPAM, PAPAM... Zvuk njenog sopstvenog srca koje joj je
pulsiralo u grudima mijeao se sa sjeanjima na otkucaje srca njenog sina.
Odjednom se prostorija okrenula oko nje. Preplavio ju je talas toplote, dobila
je snanu elju da se ispovraa. Jedva da je imala vremena da osjeti da je
neko pridrava i izgubila je svijest.
*
134

Tutnjala je grmljavina od koje su podrhtavala stakla. Niz crno-bijelih

bljeskova munje u kui. Alisa se brzo pribrala, ali bila je blijeda kao avet.
Gabrijel je izdao direktivu.
- Nemamo nita od toga to emo vjeito ostati u ovoj brvnari. Treba da
pronaemo Kaleba Dana a nita ne ukazuje na to da e se on vratiti ovdje.
Alisa i Gabrijel su sjeli s jedne i druge strane drvenog stola u salonu
nasred koga su otvorili auto-kartu te oblasti. Federalni agent je nastavio
svoje rezonovanje.
- Ili su Dan i Von jedan te isti ovjek, ili e nas Dan odvesti do Vona. Na
ovaj ili onaj nain, taj ovjek dri znaajni dio istine.
Alisa se sloila. Zatvorila je oi da bi se bolje koncentrisala. DNK analiza
je pokazala da je krv na njenoj koulji Danova. Dakle, Dan je bio nedavno
povrijeen. Prole noi ili u ranim jutranjim satima. I njegova povreda mora
da je dovoljno ozbiljna da ne moe da se vrati kui. Ali gdje je on sada? U
nekom skrovitu, nesumnjivo... Ili u zdravstvnom centru, sasvim
jednostavno.
Kao da joj je itao misli, Gabrijel je dobacio: - A ta ako se Dan lijei u
bolnici u kojoj radi?
- Hajde da im telefoniramo da bismo provjerili - predloila je ona
pritisnuvi jednu tipku da bi ukljuila kompjuter.
Konektovala se na internet da bi pronala adresu i telefone bolnice
Sebago Kotid.
Pribiljeila je adresu, broj telefona i pokuala da odredi njen poloaj na
karti.
- To je ovdje - rekla je pokazujui obalu jezera u obliku elektrine sijalice.
- Na jedva 60 kilometara odavde.
Gabrijel je precizirao:
- Dok se tamo spustimo, ima najmanje dva sata puta.
- Hajde da pozovemo upravu bolnicu i pitamo ih da li je kod njih
smjeten Dan.
Odmahnuo je glavom.
- Nita nam nee rei telefonom. ak postoji rizik da e obavijestiti Dana.
- Onda idemo naslijepo?
- Moda ne. Imam drugu ideju. Dodajte mi va telefon.
Gabrijel je ukucao broj bolnice, naletio na centralu, ali umjesto da trai
da razgovara s nekim iz uprave, zamolio je da ga poveu sa slubom za
nadzor.
- Obezbjeenje, izvolite - saoptio je nemamo glas koji se loe uklapao sa
funkcijom koju je vrio.
- Dobro vee, ovdje prijatelj Kaleba Dana. On mi je rekao da mogu da ga
dobijem na ovaj telefon. Mogu li da razgovoram s njim?
- E pa, to e biti teko, mome. Kako izgleda, Kaleb je dobio metak. Ovdje
mu je dobro, ali ako izae napolje, ako razumijete ta mislim...
135

- Dan je ovdje? U bolnici Sebago Kotid?

- Tako mi je rekla gazdarica, u svakom sluaju.
- Gazdarica?
- Katarina Keler, zamjenica direktora bolnice.
- A zna li se ko je pucao u njega?
- Pojma nemam. Ovdje ne vole mnogo da im postavljamo pitanja, znate.
Gabrijel se zahvalio straaru i zavrio razgovor.
- Idemo brzo - rekla je Alisa. - Ovoga puta ga imamo! Taman je krenula
da zatvori preklop laptopa kad se predomislila i stala.
- Samo trenutak.
Iskoristila je pristup intemetu da bi provjerila svoje mejlove. Proteklo je
vie od pet sati otkako je telefonirala Franku Marealu, komesaru iz
regionalne direkcije policije za transport. Moda je on pronaao slike njenih
kola na kamerama za nadzor sa parkinga u ulici Frenklin-Ruzvelt. U stvari,
po ovom pitanju nije ba polagala veliku nadu u Merealovu marljivost.
Ali prevarila se: ekao ju je jedan mejl u sanduetu.
From: Frank Mareal To: Alisa efer
Subjest: Nadzor Vensi/Frenklin-Ruzvelt Zdravo Alisa,
Evo snimaka nadzorne kamere koji odgovaraju registarskim tablicama
koje si mi dala. Nisam mogao da zipujem video snimak koji je ostao prilino
teak za slanje mejlom, ali sam ti uradio snimke ekrana. Nadam se da e ti
to biti dovoljno.
Pozdrav.
Frank.
Slijedile su etiri fotografije u atamentu.
Alisa je pomno pregledala ekran izbliza.
20:12h : dva snimka su pokazivala ulazak audija na parking. Kvalitet
snimka nije bio toliko lo kako je Sejmur tvrdio. Kroz oferajbnu, Alisa je
vrlo dobro razaznavala svoje lice i injenicu da je bila sama. 0:17h : dvije
druge fotografije svjedoile su o izlasku audija. Ovoga puta, Alisa je oigledno
bila u drutvu i vie nije ona vozila. Sudei prema slikama, izgledala je
omamljena, skoro u nesvijesti, na suvozaevom sjeditu. Jedan ovjek je
drao volan. Ako se na prvom snimku nije vidjelo lice, na drugom je imao
podignutu glavu.
Alisa je otvorila fotografiju preko cijelog ekrana i zumirala je pomou
tapeda.
Krv joj se sledila u venama.
Vie nije bilo sumnje.
ovjek za volanom audija bio je Sejmur.

136

21
Sedefasti veo
Teko usamljenome!
Jer, ako padne, nema ko da ga podigne.
Propovjednik, 4, 10
elbi je zaranjao u tamu.
Oluja se obruila na planinu razarajuom snagom. Od vjetra su se kola
zanosila, kia je dobovala po prozorima i najlonu, pravei strahovitu buku.
Preli su planinski vrh prije pola sata i poeli dugo sputanje prema
dolini. Na vrtoglavom putu su se smjenjivale zbijene krivine, klizave zbog
pljuska.
Alisa je meu rukama drala fotografiju sa parkinga na kojoj se
raspoznavalo Sejmurovo lice. Vie puta je pokuala da nazove svog
prijatelja , ali svaki put je njen poziv naiao na sekretaricu. Spustila je
pogled na snimak koji je detaljno prouavala pri blijedoj svjetlosti svog
telefona.
Vidjela je sebe kako sjedi pored Sejmura, u svom audiju. Izgledala je
klonulo i u alkoholisanom stanju, ali ne potpuno bez svijesti.
Kako je mogue da se ne sjea te epizode koja se desila prole noi?
Ponovo je pokuala da odledi taj dio svoje memorije, ali isti sedefasti veo joj
je i dalje spreavao prilaz uspomenama. Meutim, pod uticajem napora,
poput sata precizan mehanizam njenog mozga odjednom je poeo da daje
utisak kao da izlazi iz blokade. Alisino srce je poelo da lupa od uzbuenja.
Da, sjeanja su se povratila! Na dohvat neuronima. Pohranjena u maglovite
meandere njene podsvijesti. Istina je dopustila da joj se prie.
Alisa je mogla da se vrti oko nje, ali im je bila na puru da je istjera, ona
je poinjala da blijedi, da se raspruje, da bi se rastopila u ledenoj kabini.
Prave muke Tantalove.
Odjednom se jedna crvena mrlja karmina rastvorila u mastilu noi. Alisa
je okrenula glavu: svijetlila je crvena lampica za gorivo na instrument tabli.
- Sranje - izustio je Gabrijel. - Rizikujemo da ostanemo bez goriva i
neemo moi da stignemo do bolnice. Ovaj auto mora da guta vie od
dvadeset litara na sto kilometara!
- Koliko jo moemo da vozimo?
- Pedeset kilometara najvie.
Alisa je osvijetlila mapu puta svojim mobilnim telefonom.
- Prema planu, ima jedna Deneral Stor koja je ujedno benzinska
pumpa. Mislite li da moemo da je se domognemo?
Gabrijel je zakiljio da bi jasnije vidio poloaj radnje.
137

- Bie knap, ali izvodljivo je. U svakom sluaju nemamo izbora.

Vjetar je pokuavao da se uvue u elbi. Kia, gusta i neprozirna,
nastavljala je da pada, prijetei da ga potopi. Oiju prikovanih za put,
Gabrijel je progovorio:
- Taj va Sejmur, nikad nisam osjetio da je... Alisa je uzdahnula,
ophrvana umorom.
- Ne poznajete ga.
- Uvijek mi je izgledao mutno, to je sve.
- A meni vae lakonske kritike djeluju mutno. Ako ba hoete, saekajmo
njegovu verziju prije nego to ga osudimo.
- Ne vidim ta e njegova verzija moi da promijeni! - naljutio se
policajac. - On vas lae od samog poetka. Lae nas, doavola! Sve
informacije koje nam je od jutros poslao su moda pogrene!
Alisa je razmotrila ovu mogunost sa zabrinutou. Gabrijel je potraio
cigaretu i upalio je ne isputajui put iz vida.
- Isto je i s vaim ocem!
- Sad je dosta! Ostavite mog oca izvan svega ovoga.
Ispustio je nekoliko aromatinih kolutova dima koji su se rairili po
kolima.
- Samo konstatujem da ste okrueni ljudima koji manipuliu vama i
dovode vas u opasnost.
Sada kada su stigli u dolinu, poeli su da nailaze na vozila. Jedan
kamion je doao iz suprotnog smjera, uperivi u njih jaku svjetlost farova.
- A vi jo nalazite opravdanja za to! - nastavio je Gabrijel.
Alisa se u oajanju snano branila.
- Bez Sejmura i mog oca, vie ne bih bila meu ivima, kako vam nije
jasno! Zar mislite da je mogue i dalje ivjeti poto vam je divlji pas rasporio
utrobu, ubio vam dijete i ostavio vas mrtvu u lokvi krvi?
Gabrijel je pokuao da se opravda, ali Alisa je povisila ton da mu ne bi
dozvolila da prui obrazloenje:
- Poslije Polove smrti, bila sam unitena i samo su mi ONI bili podrka!
Niste valjda toliko glupi da to shvatite!
Gabrijel je uutao. Zamiljeno je nastavio da u tiini povlai nemirne
dimove iz cigarete. Alisa je uzdahnula i okrenula glavu prema prozom. Kia
je tukla po staklu. Uspomene su joj se svom silinom obruile na glavu.
Sjeam se.., Decembar 2011-juli 2013.
Sjeam se.
Sjeam se da sam bila ubij edena da e se sve zavriti, konano.
Nisam zamiljala drugaiji ishod: im se vratim kui, uzeu rezervno
oruje i prosvirau sebi glavu.
Pucanj kojim u sprijeiti da i dalje tonem u pakao.
Prikovana za bolniki krevet, u glavi sam vie puta vrtjela taj film:
potmuli zvuk arera koji ubacujem, hladni metal oruja u mojim ustima,
cijev uperena nagore da bih sebi raznijela mozak.
138

Taj prizor sam ponavljala neprestano da bih pronala san. Moj prst koji
pritiska obara. Moja glava koja eksplodira u tom spasonosnom potezu.
*
Ipak, moj ivot nije slijedio tu putanju.
- ivjee s nama - rekao mi je otac kad je doao po mene u bolnicu.
Razrogaila sam oi.
- Kako to sa vama?
- Sa mnom i tvojim prijateljem gej bonvivanom .
Ne rekavi mi nita o tome, moj otac je tokom mog oporavka iznajmio
veliku kuu sa vrtom, u ulici Skver-Monsuri. Stari slikarski atelje zarastao u
zelenilo. Selo usred 14. arondismana.
Iskoristio je trenutak Sejumurovog razoarenja u ljubavi da bi ga
ubijedio da se useli u kuu. Znala sam da moj kolega izlazi iz jedne
komplikovane ljubavne prie: iz profesionalnih razloga, njegov dugogodinji
pratilac - plesa i koreograf iz Pariske opere - napustio je prijestonicu
otiavi za Sjedinjene Drave i njihova ljubav nije odoljela daljini.
Tokom gotovo dvije godine, nas troje smo ivjeli zajedno. Na
nevjerovatni spoj je dobro funkcionisao. Protiv svakog oekivanja, moj otac i
Sejmur su ostavili po strani svoje predrasude i postali najbolji prijatelji na
svijetu, gdje je svaki osjeao prema drugome neku vrstu fasciniranosti.
Sejmur je bio oduevljen legendarnim policajcem kakav je bio Alen efer:
njegovom pronicljivou, drnou, njegovim smislom za humor,
sposobnou da nametne svoje gledite i da se pobuni. to se mog oca tie,
priznavao je da je prebrzo osudio ovog mladog kolegu iju je nastranost sada
potovao: imuni kico, homoseksualac, koji vrca od kulture, ali spreman da
se pobije i naspe ae dvadeset godina starog viskija.
Dvojica mukaraca su naroito imala zajedniku nepokolebljivu volju da
me zatite od mene same. Tokom nedjelja koje su uslijedile poslije mog
povratka, otac me je vodio da provedem odmor u Italiji i Portugaliji.
Poetkom proljea, Sejmur je uzeo odmor da bi me odveo da posjetim Los
Aneles i San Francisko. Ova putovanja u druge zemlje, udruena s
uukanom porodinom atmosferom, omoguila su mi da preguram taj
period, a da se ne slomim.
Poela sam da radim im je to bilo mogue, iako tokom prvih est
mjeseci nisam stupila na teren. Sejmur je zauzeo moje mjesto na elu ,,
grupe efer a ja sam se zadovoljila ulogom zapisniara 24. Tokom godinu
dana, bila sam podrvrgnuta neposrednom psiholokom praenju koje je
obavljao jedan psihijatar medicine rada, specijalista u bavljenju
posttraumatskim okovima.

24 U jednoj istranoj grupi, zapisniar je osoba zaduena za biljeenje i pravljenje

cjelokupnih spisa koji e sainjavati sudski dosije koji se predaje pravdi.

139

U kriminalistikom odsjeku je moja situacija bila teka. Poslije fijaska na

istrazi o Eriku Vonu, Tajandijeova me je vie nego ikada imala na meti. U
drugim okolnostima, otpustili bi me bez ikakvog obrazloenja, ali mediji su
se bili dokopali moje prie. Pari Ma je bio posvetio etiri strane mojoj drami,
preobrazivi moj fijasko u romansiranu priu koja mi je dala lijepu ulogu:
onu pariske Klarise Sterling koja je preuzela sav rizik ne bi li satjerala u
tjesnac javnog neprijatelja broj jedan. Ministar unutranjih poslova me je
ak na brzinu odlikovao Ordenom zasluga za in hrabrosti i portvovanja.
Medijsko pratanje i nagrada zbog kojih su moje kolege krgutale zubima, ali
makar su bili zasluni to su mi omoguili da nastavim da se bavim ovim
poslom.
*
Ima iskuenja koje ovjek nikada istinski ne prevazie, ali koja preivi
uprkos svemu. Jedan dio mene je bio otcijepljen, ubijen, uniten. Prolost
me je i dalje guila, ali imala sam sreu to sam kraj sebe imala ljude koji mi
nisu dali da potonem.
Pol je bio mrtav, moja beba je bila mrtva. Vie nije bilo mogue voljeti. Ali
duboko u meni je ostao nejasan utisak da pria jo nije zavrena. Da ivot
moda ima jo neto da mi prui.
Poela sam, dakle, ponovo da ivim, potajno. Impresionistiki ivot koji
se hranio beznaajnim stvarima: etnjom kroz umu po sunanom danu,
satom dogiranja na plai, pravom rijeju mog oca, otkaenim smijehom sa
Sejmurom, aom senilijena degustiranom na terasi, prvim proljenim
pupoljcima, sedminim izlascima sa starim drugaricama sa faksa, stari Vilki
Kolins kupljen kod prodavca antikvarnih knjiga...
U septembru 2012, ponovo sam stala na elo svoje grupe. Moje
zanimanje za posao i moja strast prema istragama nisu se bili izgubili i u
roku od godinu dana grupa efer je dobila ansu: brzo smo obavljali sve
istrage koje su nam bile povjeravane. Dream team se vratio.
Toak ivota se brzo okree. Prije tri mjeseca, poetkom ljeta 2013,
ponovo sam, dakle, povratila ugled u Kriminalistikom. Povratila sam
samopouzdanje, ponovo zadobila potovanje mojih ljudi i obnovila na
ortakluk.
Ponovo sam osjetila jak utisak da ivot moda ima jo neto da mi prui.
Nisam ni sanjala da e to poprimiti oblik novog iskuenja.

140

22
Von
Nek sat izbija i no krene.
Gijom Apoliner
Vazduh je prodirao sa svih strana. Izolir traka je na kraju popustila pod
naletima oluje, smaknuvi najlon i napravivi rupu koja zjapi u zadnjem
dijelu elbija. Kia je nemilosrdno pljutala, natapajui pod i sjedita
sportskih kola.
- Skoro smo stigli! - povikala je Alisa da bi nadjaala bjenjenje oluje.
Auto-karta koju je drala na koljenima bila je nakvaena i raspadala joj
se meu rukama.
Vozei polako, proli su oprezno jednu raskrsnicu na kojoj su semafori
prestali da rade zbog oluje, potom su, odmah iza sebe, s olakanjem
primijetili reklamu Grant Deneral Stor koja je svijetlila u noi.
Zaustavili su se kod dvije benzinske pumpe koje su se nalazile ispred
radnje. Gabrijel je vie puta svirnuo da bi dao do znanja da su tu. Zatien
ukavcem i kiobranom, pritrao je stari krezubi radnik pumpe i nagnuo se
kod prozora.
- Vergilije, gospodine, gospoo, koliko da sipam.
- Nalijte pun rezervoar, molim vas.
- Obavezno. Trebalo bi popraviti i zadnje staklo!
- Moete li da ga popravite? - upitao je Gabrijel. - Moda da privrstite
pare tkanine ljepljivom trakom...
- Vidjeu ta mogu da uinim - obeao je Vergilije. Uite da se
zagrijete dok ekate.
Izali su iz kola i otrali u zaklon pod nadstrenicu radnje. Dok se sa
njih cijedila voda, gurnuli su vrata i nali se u jednoj velikoj bunoj sali u
kojoj je bila prilina guva. Mjesto je bilo podijeljeno na dva dijela. Desno,
tradicionalna obina prodavnica , s robom iroke potronje, sa drvenim
parketom koji kripi i staromodnim policama, nudila je brojne runo
izraene proizvode: pekmeze, sirup od javora, med, brownies, whoopie pies,
cheesecakes s bundevom, toffee-bars... S druge strane, mjesto je bilo
ureeno oko jednog dinovskog anka iza kojeg je jedna matrona posluivala
omlet, jaja sa slaninom i hash browns zalivene kriglama piva koje kua
pravi.
Porodian i dobroudan ambijent osiguravali su stalni gosti koji su
razglabali o svemu vodei razgovore iza svojih krigli. Svuda po zidovima
stajali su stari posted iz pedesetih godina na kojima se najavaljuju rok
koncerti. Dinner je bio toliko izvan vremena da je ovjek zaista imao utisak

141

da e ak Beri, Bil Halej i njegove Komete ili Badi Holi zasvirati u kraju
narednog vikenda.
Alisa i Gabrijel su se smjestili u dnu sale, na dvije okrugle barske stolice
od crvene koe, na mjestu na kome je bar bio u obliku slova L, to im je
omoguavalo da sjednu jedno preko puta drugog.
- ime da vas posluim, golupii? - upitala je gazdarica pruajui im
dva plastificirana jelovnika.
Nisu bili posebno gladni, ali su shvatili da ne mogu da zauzimaju mjesto
a da ne jedu ili piju.
Dok su gledali ta da izaberu, ona im je napunilal dvije velike ae vode i
gurnula ka njima metalni dra s papirnim salvetama.
- Mokri ste do gole koe, djeco! Pazite se da gadno ne nazebete!
Dva policajca su joj zahvalila. Gabrijel je naruio klub sendvi u tostu a
Alisa supu od muula.
Dok su ekali narudbinu, brisali su vodu s lica, vrata i trljali kosu.
- Uivajte! - dobacila je konobarica donosei klub sendvi sijeen u
obliku trouglova i supu posluenu u okrajku hljeba sa izvaenom sredinom.
Na povrini anka, pojavile su se kao magijom dvije aice viskija meu
njenim punakim rukama.
- Ovo vas kua asti, da se zagrijete: iz linih rezervi starog Vergilija.
- S velikim zadovoljstvom - oduevljeno je rekao Kejn otpivi gutljaj
kanadskog viskija.
Zagrizao je svoj sendvi, saekao trenutak kada mogu bezbjedno da
razgovaraju i pogledao Alisu pravo u oi.
- Na petnaest kilometara smo od bolnice, eferova. Znai, namee se
jedan razgovori.
Uzela je kaiku supe.
- Razgovarajmo.
- Ozbiljan sam, Alisa. Znam da ste zbog Vona propatili, i vi i vaa
porodica...
- Vjeti ste u ublaavanju stvari.
- Ali da raistimo neke stvari meu sobom, mi nismo tu da bismo
sproveli kaznu, je l' jasno? Banemo u bolnicu, uhapsimo tog tipa i vodimo ga
pravo u Boston da bi ga tamo legalno sasluali.
Alisa je skrenula pogled. Sada je ona pijuckala viski. Nastao destilacijom
fermentisane rai, viskije imao arome kajsije, ljive i karanfilia.
- Jesmo se razumjeli? - insistirao je Gabrijel. Alisa je nejasno odgovorila.
- Svako e na sebe preuzeti svoju odgovornost. Odbijajui da se uhvati u
zamku, Gabrijel je povisio ton.
- Ja u u svakom sluaju preuzeti moju: dajte mi va pitolj i ne mrdajte
odavde.
- Idite doavola!
- Nema rasprave o ovome, Alisa.

142

Oklijevala je, a onda je shvatila da Gabrijel nee popustiti. Izvukla je glok

iz holstera i pruila mu ga ispod stola.
- Ovako je bolje - uvjerio ju je on tutnuvi pitolj za pojas.
Ona je slegnula ramenima i ispraznila svoju au viskija.
Kao i svaki put kada bi pila, osjeala je skoro fiziki kako joj alkohol
prolazi kroz krv. Od prvih aa je osjetila rijetko blagostanje. Pravi pucanj
adrenalina koji joj je dao izvanrednu otrinu zapaanja. Taj opojni utisak da
pomalo gubi kontrolu.
Pogled joj je lutao naokolo, prelazei sjedne osobe na drugu, s jednog
predmeta na drugi, sve dok se nije zaustavio na Gabrijelovoj ai viskija.
Pogled joj se prikovao za nju, hipnotisan nijansama svjetlosti koje su talasale
na povrini tenosti. Odbljesci koji su se prelivali od zlatne, bakarne,
bronzane do boje ilibara. Svijet se vrtio oko nje. Sada je imala isti osjeaj
koji ju je maloas bio uhvatio u kolima: euforina izvjesnost da nikada nije
bila toliko blizu istine. Ubjeenje da je konano stigla do prelazne take i da
moe da pocijepa veo neznanja.
Pogled joj se gubio u svjetlucanju alkohola. Prilijepljena, sleena,
nesposobna da odvoji oi od ae svog pratioca. Odjednom joj se koa na
rukama potpuno najeila i nekakva knedla joj je zastala u'grlu. Tada je
postala svjesna da upravo ne posmatra au viskija, ve Gabrijelovu ruku
koja je obuhvatala au. I jo preciznije, prst koji je udarao u nju u
pravilnom i nervoznom ritmu. Pogled joj je bio jasan, kao da posmatra svijet
kroz lupu. Gabrijelova ruka; njegovi polukruni lanci na prstima; male
brazde na njegovim prstima; prisustvo, gotovo neprimijetno, pri svakom
dodiru sa aom, tog majunog oiljka u obliku krsta kao biljeg na desnom
kaiprstu. Tip povrede koju zaradimo u djetinjstvu, zatvarajui neoprezno
otricu svoje prve britvice, i iji e nas trag poslije uivanja pratiti tokom
itavog ivota.
Bez upozorenja, za njihovim stolom je iznenada iskrsla kosmata glava
automehaniara Vergilija.
- Napravio sam vam jednu stvar za prozor, gospodine, gospoo. Doite
da bacite pogled da biste mi rekli da li vam odgovara.
Gabrijel je ustao.
- Ostanite na toplom, doi u po vas kad budemo sigurni da moe da se
krene.
Upaljenih obraza, Alisa je posmatrala Gabrijela kako se udaljava.
Osjeala je kako joj srce snano lupa u gradima, uznemirenost itavog svog
bia, koje je nemogue opisati. Kako je hvata vrtoglavica. Osjeaj da se davi.
Potreba da zna.
- Jeste li dobro, lijepa moja? elite li jo neto?
Alisa je pristala na jo jednu au piva i ispila je u jednom gutljaju.
Htjela je da vjeruje da alkohol ima mo da joj izbistri misli. Ili, ako nita
drugo, da joj ulije hrabrost.
Sad il nikad!
Otvorila je svoju torbu i pronala set za otiske. Pomou papirne salvete je
obuhvatila au iz koje je pio Gabrijel i ponovila postupak koji je malo ranije
143

uradila sa pricom: ienje crnog praha pomou magnetne etkice,

odreivanje poloaja otiska koji odgovara kaiprstu, hvatanje otiska
ljepljivom trakom i njegovo fiksiranje na podmetau pored otiska vlasnika
prica. Pokreti su joj bili precizni, mehaniki. Poto nije imala puno
vremena, nije smjela sebi da dozvolli ni najmanju greku.
Alisa je krenula da priblii kartonski podmeta svom licu da bi paljivo
prouila dva otiska kad su se zaula zvonca okaena na vratima.
ustro se okrenula i spazila Gabrijela kako stie prema njoj.
- Moemo da krenemo - dobacio je iz daljine, priajui vrlo glasno kako bi
nadjaao okolnu graju.
Poela je da se preznojava. Gabrijel se pribliavao, bezazleno se
osmjehujui.
- Onaj Vergilije je odradio bogovski posao. Kola su ponovo hermetiki
zatvorena!
Ila je na sve ili nita.
- Idite da zagrijete motor. Ja u da platim i pridruim vam se u kolima uvjerila ga je ona nadajui se da e se okrenuti i otii.
- Nema potrebe, ja...
Gazdarica ga je iz anka uhvatila svojom snanom rukom.
- Ej, ljepotane, jesi li za jo jedno pience? Gutljaj dina koji je Vergilije
lino pravio. S ukusom meda i kleke. Rei e mi kako ti se svia!
Gabrijel se otrgnuo, vidno iznenaen i uznemiren takvom
neposrednou.
- Hvala, ali zaista ne mogu. Moramo da nastavimo put. Alisa je iskoristila
ovih nekoliko sekundi kolebanja da bi unula svoj pribor u torbu. Zatim je
iz depa izvadila tri novanice od po deset dolara i stavila ih na ank.
- Idemo? - rekao joj je Gabrijel stigavi do nje.
Izgleda to je mogue ravnodunijeg, pratila ga je do ulaznih vrata.
Napolju je kia i dalje nemilice padala.
- Saekajte me u zaklonu ispod nadstrenice, idem po kola. Dok je
Gabrijel trao do elbija, Alisa se okrenula leima od parkinga i izvadila
podmeta iz torbe. Uporedila je dva otiska pri svjetlosti reklame Deneral
Stora. Bili su istovjetni, bar naoko. Na njemu se naroito nalazio, u oba
sluaju, isti motiv u obliku luka, prekinut siunim oiljkom u obliku
krsta...
U tom trenutku je shvatila da ju je Gabrijel lagao od samog poetka.
Kad je podigla pogled, osjetila je da se kupe upravo parkirao iza nje.
Gabrijel joj je otvorio vrata. Policajka se uvukla u kabinu i vezala pojas.
- Je li sve u redu? Izgledate udno.
- Dobro sam - odgovorila je shvativi odjednom da mu je povjerila svoj
glok i da vie nema oruja.
Vrata su se zatvorila za njom. Drhtei, Alisa je okrenula glavu ka staklu,
dok ju je neprekidno ibala kia.

144

Dok su kola nestajala u no, mladoj eni je trebalo nekoliko sekundi da

bi priznala ono to je bilo oigledno: Gabrijel i Von su jedna te ista osoba.

ETVRTI DIO
Slomljena ena

145

23
Sad il nikad
- Kako znate da sam luda? - upitala je Alisa.
- Moram da vjerujem da jeste - odgovorio je Maak;
- inae ne biste doli ovdje.
Luis Kerol
Teka i jaka kia je udarala u stakla.
Grmjelo je gotovo bez prestanka. U jednakim intervalima, munje su
parale oblake crne kao ugalj, ledei liniju horizonta sa jelama snagom
bljeska koji se sputa sa neba.
Poluostrvo na ijem se kraju nalazila bolnica Sebago Kotid protezalo na
petnaestak kilometara, ocrtavajui u sredini jezera jedan veliki zaliv oivien
etinarima.
Usredsreen na vonju, Gabrijel je vozio pretjeranom brzinom. Put je bio
posut iupanim granama i nanosima, to je saobraaj inilo opasnim.
Vjetar je bjesnio, fijukao meu drveem, povijajui im stabla dok ne popuste,
tresui kola kao da eli da ih zaustavi u kretanju po asfaltu.
Alisa je kriom bacala pogled na svoj telefon. Nije bilo iznenaujue to
to je mrea vrlo nestalna, s tim to nije bila potpuno van funkcije. Zavisno
od mjesta, crtice u uglu koje su mjerile telefonski signal mogle su da budu
brojne ili da, naprotiv, pokazuju velike mrtve zone, bez ikakvog prijemnog
signala.
Pokuavala je da ne drhti. Morala je da dobije na vremenu. Dokle god
Gabrijel ne posumnja da je otkrila njegov identitet, sigurna je. Bez oruja, na
ovom pustom putu, ne moe nita da pokua, ali im se dokopaju bolnice,
moi e da reaguje.
Bie svijeta, uposlenosti, nadozornih kamera... Ovoga puta Von se nee
izvui...
Mrnja je prevagnula nad strahom. Bilo je nepodnoljivo sjediti pored
ubice svoga sina. Znati da je njegovo tijelo tu na nekoliko centimetara.
Takoe je bilo nepodnoljivo to to se osjetila tako bliska njemu, da mu je
ispriala jedan dio svoje intime, da su je dirnule njegove lai, da je dopustila
da je na ovakav nain pree.
Alisa je duboko udahnula. Pokuala je da razmilja, da pronae odgovore
na itava pitanja: kakva je sad ovo igrarija s putovanjem? Kakav je Vonov
plan? Zato je nije ubio ranije kad je ve satima bila preputena njemu na
milost i nemilost?
elbi je skrenuo u otru krivinu prije nego to je naglo zakoio. Grom je
bio udario u jedan veliki bijeli bor, malo uvuen pored puta. Jaina padavina

146

mora da je ve u zaetku ugasila poar, ali drvo se jo dimilo, pocijepano na

dva dijela, rasparano.
Parii kore, komadi stabala i spaljene grane leali su po kolovozu,
blokirajui saobraaj.
- Baksuz! - uzviknuo je Gabrijel.
Zaletio se i ubrzao, potpuno rijeen da proe na silu. Jedna povea grana
je zaprijeila prolaz saobraaju. elbi se zanio sve do ivice provalije, a tokovi
su poeli da lajfuj u u blatu.
- Pokuau da oslobodim put - saoptio je Gabrijel pritiskajui runu.
Izaao je i treskom zatvorio vrata ostavivi motor da radi.
Previe lijepo da bi bilo istinito?
Naravno, mogla bi da pobjegne im se ukloni grana, ali nije bila voena
eljom da pobjegne. Ve potrebom da zna. I da ide do kraja.
Alisa je bacila pogled na telefon: signal je bio slab - dvije crte - ali ipak ga
je bilo. Ali koga da upozori? 911? Njena pria je bila predugaka za
objanjavanje. Svog oca? Sejmura? Vie nije znala moe li da im vjeruje.
Jednog od njenih kolega iz kriminalistikog? Da, to je bila dobra ideja.
Kastelija? Savinjona? Potraila je njihove brojeve u svojoj memoriji, ali nije
bila u stanju da ih pronae, isuvie naviknuta da ih zove koristei svoj
imenik.
Zatvorila je oi da bi se koncentrisala; jedini broj kojeg se sjetila, bio je
broj Olivijea Kriija, estog ovjeka iz njene grupe. Bolje ita nego nita.
Ukucala je hitno broj drei telefon u nivou svog sjedita. Sa puta je Gabrijel
bacao brojne poglede u pravcu kola, ali je kina zavjesa bila dovoljno debela
da bi zatitila Alisu od njegovog pogleda. Ukljuila je spikerfon. Jedno
zvonjenje. Dva. Tri. Potom se ukljuila poruka na sekretarici.
Nema sree.
Dok je prekidala vezu ne ostavivi poruku, druga pomisao joj je prola
kroz glavu. Pretraila je torbu kraj svojih nogu i pronala no koji je bila
ukrala u kafiu u Boveriju. Sjeivo nije bilo otro kao kod noa za nicle, ali
je vrh bio prilino britak da bi se predmet mogao zanemariti. Tutnula ga je u
desni rukav u trenutku kad se Gabrijel vraao ka kolima.
- Put je slobodan, moemo da idemo! - dobacio je zadovoljno.
*
Bolnica Sebago Kotid Bezbjednosna zona
Molimo vas da usporite
Osvijetljena bijelom svjetlou i sa znakom upozorenja koji se nalazi
ispred nje, drvena kuica za radnike obezbjeenja vidjela se izdaleka.
Svjetlosni oreol je svjetlucao u noi kao da se letei tanjir spustio usred polja
jarebike u Novoj Engleskoj. elbi je krenuo prema rampi koja je vodila prema
uvarevoj kuici, ali stigavi ispred kabine, Alisa i Gabrijel su konstatovali da
je prazna.
Gabrijel je zastao pred metalnom barijerom i spustio svoje staklo.
147

- Hej! Ehej! Ima li koga? - vikao je da bi nadjaao zvuk oluje.

Izaao je iz kola i krenuo u zaklon. Vrata su bila ostala otvorena i
udarala su kako dune vjetar. Provirio je sa dovratka i odluio da ue. Nije
bilo uvara. Gledao je zid s ekranima nainjen od monitora nadzornih
kamera, zatim elektronske table iz kojih je trcao beskrajni niz dugmia i
prekidaa. Ukljuio je onaj kojim se podie rampa i pridruio se Alisi u
kolima.
- Odsustvo straara nije dobar znak - rekao je krenuvi opet kolima. Mora da se neto desilo unutra.
Ubrzavajui, Gabrijel je pripalio novu cigaretu. Ruke su mu blago
podrhtavale. elbi je napredovao kroz aleju oivienu jelama i izbio je na
prostranu ljunkovitu esplanadu koja je sluila kao bolniki parking.
Sagraena na obali jezera, ustanova je bila koliko originalna toliko i
impresivna. Na kii koja lije, njena sjajna fasada sa gotikim prozorima
ocrtavala se na zavjesi kao ugalj crnih oblaka. Zamak od oker cigle je
sauvao svoj peat iz starih vremena, ali i s jedne i s druge strane originalne
zgrade uzdizale su se dvije ogromne modeme kule s plaviastim prozranim
fasadama i kosim geometrijskim tovovima. Jedan smjeli pjeaki most od
stakla povezivao je tri strukture, kao visea povlaka koja skladno spaja
vagone prolosti sa onima iz budunosti. Pred glavnim ulazom, privren za
aluminijuski stub, jedan LCD ekran je prikazivao informacije u realnom
vremenu.
Dobar dan, danas je utorak, 15. oktobar 2013.
Sada je 23:57h
Vrijeme posjete: 10 h-18 h
Parkirni za posjetioce: P1-P2
Parking za osoblje: P3
elbi je usporio. Alisa je proturila no, koji je bila sakrila du podlaktice i
stegla rukav iz sve snage. Sad il nikad.
Osjetila je kako joj srce udara u venama. Od nadiranja adrenalina je
zadrhtala. U njenoj glavi su se mijeali protivrjeni osjeaji. Strah,
agresivnost, naroito bol. Ne, nee se zadovoljiti time da uhapse Vona. Ubie
ga. Jedino radikalno rjeenje da bi oistila svijet od ovog zlotvora. Jedina
mogua kazna za grijehe da bi osvetila smrt Pola i smrt njenoga sina. Knedla
joj se zastala u grlu. Suze su joj nezadrivo tekle niz obraze. Sad il nikad.
Upotrijebila je svu svoju snagu da udari Gabrijela noem, zarivi mu
sjeivo iznad grudi. Osjetila je kako se kida rameni mii. Zateen, jauknuo
je i ispustio volan. Kola su sila sa ljunkovitog puta da bi udarila ujedan
bedem. Jedna guma je pukla zbog udara i elbi se zaustavio. Alisa je
iskoristila zbrku da bi se doepala gloka koji je Gabrijel bio stavio za pojas.
- Ni makac! - vrsinula je Alisa uperivi oruje u njega.
Iskoila je iz kola, provjerila okvir i cijev pitolja, podigla sigurnosnu
konicu i obuhvatila rukama rukohvat pitolja, ispruenih ruku, spremna da
opali.
- Izlazi iz kola!

148

Gabrijel se povio da bi se zatitio, ali ostao je u elbiju. Kia je tako silno

padala da Alisa nije uspijevala da vidi ta on upavo ini.
- Izlazi smjesta! - ponovila je. - Ruke uvis!
Najzad su se vrata automobila lagano otvorila i Gabrijel je iskoraio iz
kola. Bio je izvukao no iz ramena i veliki mlaz krvi mu se slivao niz
demper.
- Svreno je, Von.
Uprkos kii i pomrini, Gabrijelov pogled, svijetao kao kristal, uspijevao
je da se probije kroz tminu.
Alisa je osjetila nekakvu prazninu u svojoj utrobi. Svih ovih godina
uvijek je prieljkivala samo jedno: da ubije Vona sopstvenim rukama.
Ali nije dolazilo u obzir da ga ukloni prije nego to dobije sve odgovore.
Onda je osjetila kako joj vibrira telefon u depu jakne. Ne isputajui
Vona iz vida i drei oruje upereno u njega, ona je izvadila mobilni telefon.
Broj njenog estog lana grupe se ukazao na ekranu.
- Krii? - rekla je javljajui se.
- Zvali ste me, efice? - upitao je sanjivi glas. - Znate li koliko je sati?
- Treba mi, Olivje. Zna li gdje je Sejmur?
- Nemam pojma. Ja sam na odmoru u Bretanji kod roditelja moje ene
ve nedjelju dana.
- ta to pria? Vidjeli smo se jue u 36.
- efice... Znate dobro da je to nemogue.
- Zato?
- efice, pa zato...
- ZATO?!- iznervirala se Alisa. Tiina, zatim tuan glas:
- Zato to ste ve tri mjeseca na bolovanju. Tri mjeseca otkako niste
kroili u Kriminalistiki odsjek...
Odgovor joj je sledio krv u ilama. Alisa je ispustila telefon na mokru
zemlju. Sta to pria?
Kroz kiu, iza Vona, njen pogled je zahvatio alfanumeriku tablu bolnice.
Dobar dan, danas je utorak, 15. oktobar 2013. Sada je 23:59h.
Na tabli je bila greka. Bio je utorak, 8. oktobar. Ne 15. Obrisala je kiu
koja joj se slivala niz lice. U uima joj je bubnjalo. Crveni plamen izliva oaja
upalio se u njenoj glavi kao signal za uzbunu. Od samog poetka nije gonila
samo Vona, ve i jednog neprijatelja, podmuklijeg i upornijeg: sebe samu.
Zatim su se nizale zasebne slike, poput isjeaka iz filmova koji su
montirani dio po dio.
Najprije je ponovo vidjela mladia iz zalagaonice, koga su sreli istog jutra
u ajnataunu, kako navija Polov sat. Podeavam datum i vrijeme, objasnio
je prebacivi cifru 8 na 15.
Zatim naslovnu stranu dnevnih novina koju je nazrela pred vratima kue
Kaleba Dana. I na njoj je bio datum od 15. oktobra.

149

Kao i elektronska pota Franka Mareala. Ovi detalji na koje nije obratila
panju...
Kako je ovo bilo mogue?
Odjednom je shvatila. Njena rupa u sjeanju nije pokrivala samo jednu
no kako je vjerovala od poetka. Protezala se najmanje na itavu nedjelju
dana.
Na Alisinom licu, suze od tuge i bijesa su se pomijeale sa kiom. Jo
uvijek je drala oruje upereno u Vona, ali itavo tijelo joj je drhtalo,
uzdrmano potresima. Zanijela se, borila se da se ne srui, svom snagom je
stegla rukohvat oruja.
Ponovo joj se sedefasta zavjesa sa odrazima duginih boja pojavila u glavi,
ali ovoga puta je njena ruka bila dovoljno dugaka da dohvati jedan od
skuta. Konano se veo pocijepao jednom za svagda, omoguavajui
sjeanjima da isplivaju na povrinu. Komadii njenog unitenog sjeanja su
se polako sastavljali. Bljesak munja rasparao je pomrainu. Alisa je okrenula
glavu za djeli sekunde. Taj trenutak nepanje bio je koban za nju. Gabrijel
se ustremio na nju i snano je oborio na haubu elbija. Alisa je pritisnula
obara, ali pucanj je promaio metu.
Njen protivnik je leao na njoj svom teinom, drei je samo svojom
lijevom rukom. Novi bljesak munje se probio kroz prostor i zapalio horizont.
Alisa je podigla oi i primijetila pric koji je ovjek drao u ruci. Vid joj se
izobliio. Ukus gvoa joj se rairio u ustima. Vidjela je sjajnu iglu kako se
polako sputa ka njoj, zabija se u jednu venu na vratu dok ona ne moe da
naini ni najmanji pokret da bi to izbjegla.
Gabrijel je pritisnuo vrh prica da bi joj ubrizgao tenost. Serum je pekao
tijelo mlade ene kao elektrook. Boi ju je rezao, otkljuavajui naglo kapiju
zatvorenu katanacem njenog sjeanja. inilo joj se da itavo njeno bie gori i
da joj tempirana granata stoji umjesto srca.
Bijela svjetlost ju je zaslijepila.
Ono to je potom ugledala, uasnulo ju je.
Zatim je izgubila svijest.
Sjeam se...
Tri mjeseca ranije
12. juli 2013.
Klima uasa vlada u prijestonici.
Nedjelju dana ranije, u vrijeme zavretka radnog vremena, jedan krvavi
atentat je zadesio Pariz. Bomba samoubica koji je nosio pojas s eksplozivom
digao se u vazduh u autobusu u ulici Sen Lazar. Bilans je bio uasan: osam
mrtvih, jedanaest ranjenih.
Istog dana je jedan ranac koji je sadravao bocu gasa napunjenu
ekserima, pronaen na liniji 4, na stanici Monparnas-Bjenveni. Na svu
sreu, ekipa za uklanjanje mina je uspjela da rastavi spravu prije nego to
nanese tetu. Ali otada vlada panika.
150

Avet atentata iz 1995. je u svijesti svih. Svakoga dana su sve brojnije

evakuacije sa znamenitih mjesta u gradu. Povratak terorizma prijeti sa
stranica svih novina i njime i zapoinje svaki televizijski dnevnik. SAT,
antiteroristiki odsjek Kriminalistikog odsjeka je pod pritiskom i umnoava
talase sudskih poziva u islamistikim sredinama, anarhistikom pokretu i
ultraljevici.
Njihove istrage me se u principu ne tiu. Sve dok Antoan de Fuko,
zamjenik efa SAT-a ne zatrai od mene da uzmem uea u sasluanju
jednog od osumnjienih, iji je pritvor produen tri puta i sada se blii kraju.
Tokom sedamdesetih godina, na poetku svoje karijere, Fuko je vie godina
radio sa mojim ocem prije nego to su im se putevi razili. On je takoe bio
jedan od mojih nastavnika u policijskoj koli. Prema meni je vrlo
blagonaklon i ak mi pripisuje kvalitete koje nemam da bih mogla da
sprovedeni sasluanja.
- Potrebna si nam ovdje, Alisa.
- ta treba tano da radim?
- Ve vie od tri dana pokuavamo da navedemo ovog tipa da progovori.
Nije ni rije izustio. Ti moe da uspije u tome.
- Zato? Zato to sam ena?
- Ne, nego zato to ti to umije.
Normalno, zbog takvog predloga bi trebalo da sam uzbuena. Meutim,
nema dotoka adrenalina i ja se prva zbog toga udim. Osjeam samo
ogroman umor i elju da se vratim kui. Poev od ranog jutra, jaka migrena
mi probija glavu. Teko ljetnje vee. Vazduh gori, Pariz se gui u
zagaenjima a dan je bio ubitaan. Broj 36 se preobrazio u uarenu pe. Ni
klime, ni daka vazduha. Osjeam vlane krugove od znoja za koje mi se
lijepi koulja. Ubila bih za konzervu ledene koka-kole lajt, ali automat ne
radi.
- Sluaj, ako tvoji ljudi nisu u tome uspjeli, ne vidim to bih se i ja tu
mijeala.
- Hajde - insistira Fuko - ve sam te vidio na djelu.
- Samo gubite vrijeme. Nije mi poznat dosije, ja...
- Upoznaemo te s detaljima. Tajandijeova se sloila. Uleti u vatru i
natjeraj ga da ti apne neko ime. Poslije mi nastavljamo.
Dvoumim se, ali imam li zapravo izbora? Smjetamo se u salu sa niom
ispod ije tavanice se okreu dva ventilatora. itav sat, dva slubenika SAT-a
mi daju najvanija uputstva o osumnjienom. ovjek, izvjesni Brahim
Rahmani, zvani Prodava cijevi ili Pirotehniar, je ve dugo praen od
strane antiteroristikog odsjeka. Osumnjien je da je dopremio eksploziv
grupi koja je digla u vazduh autobus u ulici Sen-Lazar. Tokom jednog
pretresa, kod njega smo pronali male koliine C4, PEP 500 25, eksplozivne
smjese, telefone preobraene u detonatore, kao i pravi arsenal: oruje svih
kalibara, sve vrste hladnog oruja, pancirne prsluke.

25 C 4 i PEP 500 su plastini eksplozivi. - Prim. prev.

151

Poslije tri dana pritvora, ovjek nije apsoltno nita priznao istraiteljima,
a analiza njegovog hard diska kao i elektronske pote posljednjih mjeseci,
nije dovoljna da bi mu se, makar i indirektno, dokazalo uee u atentatima.
Ovo je krajnje zanimljiv sluaj, ali zamren. Zbog vruine mi je teko da
se koncentriem. Moje dvije kolege priaju brzo, isporuuju pregrt detalja
koje se muim da upamtim. Mada imam uglavnom odlinu memoriju, u
strahu da neto ne zaboravim, uzimam bloke da bih sve zabiljeila.
Kad su zavrili, otpratili su me do hodnika na donjem spratu gdje se
nalazi sala za sasluavanje.
Fuko, Tajandijeova: itavo odabrano drutvo je tu, iza dvostrukog
ogledala, znatieljni da me vide na djelu. Sada i ja imam elju da uem u
arenu.
Otvaram vrata i ulazim u salu. Unutra je vruina da prokuva, na
granici podnoljivog.
Vezan lisicama na jednoj stolici, Rahmani sjedi za drvenim stolom, jedva
neto veim od kolske klupe. Znoji se, pognute glave. Jedva da primjeuje
moje prisustvo.
Zavrem rukave na koulji i briem grake znoja koje mi se slivaju niz
lice.
Donijela sam plastinu flau vode da bih uspostavila kontakt.
Odjednom, umjesto da je pruim osumnjienom, otvaram je i ispijam jedan
veliki gutalj.
Najprije mi voda prija, zatim, najednom, imam utisak da mi izmie tlo
pod nogama. Zatvaram kapke, kratkotrajna vrtoglavica me prisiljava da se
oslonim na zid da bih se povratila.
Kad otvorim oi, dezorijentisana sam. U mojoj glavi, velika bjelina,
praznina. I uasna tjeskoba: kao da sam teleportovana na neko nepoznato
mjesto.
Osjeam da se ljuljam i sjedam na stolicu, preko puta ovjeka, prije nego
to ga upitam:
- Ali ko ste vi? I ta ja radim ovdje?
Sjeam se... Nedjelju dana ranije
Utorak 8. oktobar 2013.
Osamnaest asova. Pariz. Kraj jednog lijepog jesenjeg dana.
Sunce koje zalazi nisko na horizontu kao da je zapalilo prijestonicu i
ogleda se u staklima zgrada, u rijenom toku, oferajbnama automobila i
izliva arku bujicu meu avenijama. Svjetlosni talas koji zasljepljuje i odnosi
sve u svom prolazu.
Na prilazima parku Andre-Sitroen, moja kola uspijevaju da se iupaju iz
zastoja da bi pola betonskom rampom koja vodi do velike staklene zgrade
nalik lai koja se nalazi ispred Sene. Fasada evropske bolnice Marija-Kiri lii
na pramac futuristikog parobroda koji je pristao na jugu 15. arondismana,
pripijajui se uz obli ugao raska ulice, dok se u njemu ogleda Judino
drvee i masivni bijeli glog zasaen s obje strane esplanade.

152

Parking. Lavirint od betona. Klizna vrata koja se otvaraju na veliki

centralni prostor. Liftovi. ekaonica.
Imam zakazano kod primarijusa Evarista Kluzoa, upravnika Nacionalnog
instituta za pamenje koji zauzima cio posljednji sprat zgrade.
Kluzo je jedan od francuskih strunjaka za alchajmerovu bolest. Srela
sam ga prije tri godine tokom istrage koju je moja grupa vodila o ubistvu
njegovog brata blizanca, ana Batiste, naelnika kardio-vaskularne slube u
istoj bolnici. Dva brata su bila takvi zakleti neprijatelji da je an-Batist,
saznavi da je obolio od kancera pankreasa, odluio da izvri samoubistvo,
ostavljajui mogunost da se posumnja na ubistvo, gdje su sve indicije
ukazivale na njegovog brata. U to doba, sluaj je izazvao veliku buku. Evarist
je ak nakratko bio u zatvoru sve dok nismo uspjeli da otkrijemo istinu.
Poslije oslobaanja je rekao Sejmuru i meni da smo ga spasili pakla i da
nam duguje vjenu zahvalnost. To nisu bile samo puke rijei: kad sam ga
pozvala nedjelju dana ranije, kako bih zakazala termin, istog dana me je
ubacio u svoj raspored.
Nakon mog fijaska sa sasluavanjem osumnjienog teroriste, vrlo brzo
sam se pribrala i povratilo mi se pamenje. Moje odsustvo nije trajalo vie od
tri minuta, ali odigralo se pred oima svih. Tajandijeova me je natjerala da
uzmem odmor, zatim je sprijeila moj povratak traei izvjetaj od medicine
rada kojim se suspendujem. Bila sam primorana da obavim detaljan
ljekarski pregled i da ponovo odem na pregled kod psihijatra. Protiv moje
volje, prepisali su mi dugo bolovanje.
Ovo nije bilo iznenaenje ni za koga: ve godinama Tajandijeova nije
skrivala svoju namjera da me se otarasi iz Kriminalistikog odsjeka. Ako u
tome nije uspjela tokom sluaja Von, ova epizoda joj je pruila revan na
tacni. Ali nisam se tek tako dala. Upozorila sam svoj sindikat, posavjetovala
se s advokatom, strunjakom za radno pravo i konsultovala se sa vie
Ijekara da bih dobila ljekarske potvrde koje svjedoe o mom savrenom
zdravlju.
Nisam bila stvarno zabrinuta. Imala sam moral, elju da se borim i
vratim se na svoje radno mjesto. Naravno, postojalo je to gubljenje pamenja,
podjednako kratko koliko i naglo, i deavalo mi se kao i svakome da sam
ponekad zakratko odsutna, ali to sam pripisivala stresu, umom,
preoptereenosti, vruini...
To su mi, uostalom, rekli svi ljekari kod kojih sam bila. Izuzev jednog
meu njima koji je spomenuo rizik od neuroloke bolesti i traio da uradim
skener.
Poto je napad najbolja odbrana, odluila sam da dobijem prednost i
konsultujem na linu inicijativu neki autoritet iz ove oblasti. Pokucala sam
na Kluzoova vrata, koji mi je prepisao itavu gomilu ispitivanja i analiza.
Prole nedjelje sam ostala itav dan u prokletoj bolnici, trpei lumbalnu
punkciju, magnetnu rezonancu, PET 26 skeniranje, vaenje krvi i razne

26 PET, Pozitronska emisiona tomografija je dijagnostika metoda nuklearne

medicine. - Prim. prev.

153

testove pamenja. Kluzo mi je zakazao novi termin za danas da bi mi

saoptio rezutate.
Imam povjerenja. I nestrpljiva sam da se ponovo vratim na posao.
Veeras sam ak planirala da izaem i proslavim sa svoje tri drugarice sa
faksa: Karinom, Malikom i Samijom. Ii emo na koktel na Jelisejska polja
i...
- Profesor e vas primiti.
Sekretarica me uvodi u kancelariju koja se nalazi iznad Sene. Iza njenog
radnog stola - jedinstveni namjetaj nainjen od avionskog krila, glatkog i
sjajnog poput ogledala - Evarist Kluzo prelijee prstima po tastaturi svog
laptopa. Na prvi pogled, neurolog ne pridaje znaaja svom izgledu:
razbaruena kosa, blijedi ten, umorno lice, loe potkresana brada. Odaje
utisak kao da je cijelu no igrao poker niui jednu za drugom ae viskija.
Ispod njegovog mantila viri zarozana karirana koulja preko koje nosi bordo
demper sa nejednakim petljama koji izlgeda kao da ga je plela neka skroz
izlapjela baka.
Uprkos svom nemarnom noenju, Kluzo izaziva povjerenje i njegov
renome govori umjesto njega: ovih posljednjih godina, on je uestvovao u
postavljanju novih kriterijuma za dijagnostifikovanje alchajmerove bolesti, a
Nacionalni institut za pamenje je jedna od najistaknutijih struktura u
istraivanju i zbrinjavanju pacijenata oboljelih od ove bolesti. Kada se u
medijima govori o alchajmeru u nekoj reportai ili u dnevniku, uglavnom
prvo njega dou da intervjuiu.
- Dobro vee, gospoice efer, sjedite, molim vas.
Za nekoliko minuta, sunce je zalo. Pomrina je zahvatila prostoriju.
Kluzo skida svoje naoare s okvirima u boji kornjaevine i baca ka meni
pogled sove prije nego to upali staru bibliotekarsku lampu od mesinga sa
mlijenim staklom. Pritiska na jednu tipku tastatare svog kompjutera,
konektovanog na ravni ekran zakaen na zidu. Nasluujem da se to rezultati
mojih ispitivanja pojavljuju na sjajnoj tabli.
- Biu iskren s vama, Alisa, analiza vaih biomarkera je zabrinjavajua.
Ne progovaram. On se die i objanjava:
- Ovo su slike vaeg mozga snimljene tokom magnetne rezonance.
Preciznije, vaeg dijela mozga, njegove zone koja igra bitnu ulogu u
memorisanju i prostornom lociranju.
Jednom specijalnom olovkom zaokruuje povrinu na ekranu.
- Ovaj dio predstavlja blagu atrofiju. U vaim godinama, to nije
normalno.
Neurolog mi ostavlja vremena da prihvatim informaciju prije nego to mi
prikae drugi snimak.
- Prole nedjelje, kad ste radili drugo ispitivanje: tomografija pomou
emisije pozitrona. U tijelo su vam ubrizgani preparati koji sadre
radioaktivne atome koji mogu da se nakupe oko vaeg mozga i tako pokau
mogue redukcije glucidnog metabolizma.
Ne razumijem nijednu rije. On mi podrobnije objanjava.

154

- PET skeniranje dakle omoguava da se vizualizuje aktivnost razliitih

zona vaeg mozga i da...
Upadam mu u rije:
- Dobro, ta to zapravo znai? On uzdie.
- Pa eto, moe se primijetiti poetak oteenja odreenih zona. Pribliava
se irokom monitoru i pokazuje olovkom jedan dio medicinske slike.
- Vidite li ove crvene mrlje? One predstavljaju amiloidne ploe koje su se
uvrstile izmeu vaih neurona.
- Amiloidne ploe?
- Skladita proteina odgovorna za nastanak pojedinih neurodegenerativnih bolesti.
Ove rijei me udaraju i mue, ali ja ne elim da ih ujem. Kluzo se
nadovezuje s drugim dokumentom: jedna stranica ispunjena brojkama.
- Ova problematina koncentracija amiloidnih proteina potrvrena je
analizom cerebrospinalne tenosti uzete tokom lumbalne punkcije. Ona je
takoe pokazala prisustvo patogenih tau proteina, to potvruje da ste
oboljeli od ranog oblika alchajmerove bolesti.
Nastaje tajac u kancelariji. Zabezeknuta sam, u defanzivi, nesposobna
da razamiljam.
- Ali to je nemogue. Imam... imam tek trideset osam godina.
- To je stvarno veoma rijetko, ali deava se. - Ne, pogrijeili ste.
Odbijam ovu dijagnozu. Znam da ne postoji efikasno lijeenje protiv ove
bolesti: nema udotvornog molekula, nema vakcine.
- Razumijem vaa osjeanja, Alisa. Za sada vam savjetujem da ne
reagujete burno. Razmislite neko vrijeme. Nita vas za sada ne obavezuje da
mijenjate svoje ivotne navike...
- Nisam bolesna!
- Takvu vijest je vrlo teko uti, Alisa - nastavlja Kluzo njenim glasom. Ali mladi ste i na poetku ste bolesti. Novi molekuli se trenutno isprobavaju.
Sve do sada, u nedostatku rasploivih efikasnih sredstava za dijagnostiku,
otkrivamo i dalje bolesti prekasno. Sve to se sada mijenja i ...
Ne elim vie da ga sluam. Ustajem u skoku i odlazim iz kancelarije ne
osvrnuvi se.
*
Hol. Liftovi se otvaraju ka centralnom prostoru. Lavirint od betona.
Parking. Brujanje motora.
Spustila sam sva stakla. Vozim s vjetrom u kosi, radio u kolima je
odvrnut do daske. Gitara Donija Vintera u Further up on the Road,
Osjeam se dobro. ivo. Neu umrijeti. Imam ivot pred sobom.
Ubrzavam, pretiem, pritiskam sirenu. Ke de Gmel, Ke Branli, Ke
Dorse... Nisam bolesna. Imam solidno pamenje. To su mi uvijek govorili u
koli, za vrijeme studija, zatim tokom mojih istraga. Ne zaboravljam nijedno
155

lice, primjeujem sve detalje, u stanju sam da recitujem skoro napamet na

desetine strana koje je napisao zapisniar. Sjeam se svega. Svega!
Mozak mi je uzavreo, vrti i pretura, radi punom parom. Da bih sebe
ubijedila u to, kreem da recitujem sve to mi proe kroz glavu:
est puta sedam jednako etrdeset dva / Osam puta devet jednako
sedamdeset dva / Glavni grad Pakistana je Islamabad / Glavni grad
Madagaskara, Antananarivo / Staljin je umro 5. marta 1953. / Berlinski zid
je podignut u noi izmeu 12. i 13. avgusta.
Svega se sjeam.
Parfem moje bake se zvao Soar de Pari, mirisao je na bergamot i jasmin /
Apollo 11 se spustio na Mjesec 20. jula 1969. / Mala prijateljica Toma Sojera
zove se Beki Taer / U podne sam jela kod Desirjea tartar dorade; Sejmur,
,,fish and chic; oboje smo uzeli po katu i raun je iznosio 79,83 eura.
Svega se sjeam.
Iako nije napisano, Erik Klepton svira gitaru u pjesmi When My Guitar
Gently Weeps, na Bijelom albumu Bitlsa / Kae se ,,on se izvinio a ne on se
izvinuo / Jutros sam sipala benzin u auto na benzinskoj pumpi u Bulevara
mira; bezolovni 98 je stajao 1,684 euro ; natoila sam za 67 eura / U Sjeversjeverozapad, Alfred Hikok se pojavljuje odmah poslije pice na poetku;
vrata autobusa se zatvaraju za njim i ostavljaju ga na trotoaru.
Svega se sjeam.
U romanima Konana Dojla, erlok Holms ne kae nikada: Elementarv,
my dear Watson / ifra moje platne kartice je 9728
I Njen broj je 0573 5233 3754 61 / Kriptogram je 793 / Prvi film Stenlija
Kjubrika nije Poljubac ubice, ve Fear and Desire / Godine 1990, sudija u
utakmici izmeu Benfike i Olimpika iz Marseja koji je Vati priznao gol rukom
zvao se Marcel van Langenhov. Moj otac je zbog toga plakao / Novana
jedinica Paragvaja je gvarani / Novana jedinica Bocvane je pula / Motor
mog djede je bio Kavasaki H1 / S dvadeset godina moj djeda je vozio reno 8
Gordini boje francusko plave. Svega se sjeam.
ifra moje zgrade je 6507B, ifra lifta je 1321 A / Moj profesor muzikog
sa 6. sprata zvao se g-din Pige. Davao nam je da sviramo She's Like a
Rainbow, od Stonsa, na flauti / Svoja prva dva CD-a kupila sam 1991, kad
sam bila druga godina gimnazije: Vjetar u ravnicama, rok grupe Nuar Dezir, i
ubertov Impromptu, kod Doje Gramofon u interpretaciji Kristijana
Cimermana / Imala sam rezultat 16/20 na maturi u jezikoj. Tema
disertacije je bila Da li strast uvijek predstavlja prepreku ka spoznavanju
samoga sebe? / Bila sam na posljednjoj godini C3. U etvrtak smo tri sata
imali asove u sali 207; sjedila sam u treem redu pored Stefana Miratora i
na kraju dana me je odvezao kui na svom skutera peo ST koji je jedva iao
uzbrdo.
Svega se sjeam.
Belle du Seigneur ima 1 109 strana u izdanju Folio / Zbignjev Prajzner je
komponovao muziku za Dvostruki Veronikin ivot I Kad sam bila
studentkinja, broj moje studentske sobe je bio 308 / Utorkom je u
univerzitetskom restoranu bio dan za lazanje/ U eni iz susjedstva, lik koji
156

igra Fani Ardan zove se Matilda Boar / Sjeam se kako sam drhtala kada
sam sluala od poetka do kraja na mom prvom iPod-u That's My People,
komad na kome je obrada grupe NTM openovog preludija / Sjeam se gdje
sam bila 11. septembra 2001: u hotelskoj sobi, na odmoru u Madridu, sa
starijim ljubavnikom. Jednim oenjenim komesarom koji je liio na mog oca.
Ruenje kula bliznakinja u takvom zelenoplavom ambijentu / Sjeam se tog
komplikovanog vremena, tih otrovnih ljudi koje sam mrzjela. Prije nego to
sam shvatila da ovjek mora sebe da voli makar malo da bi mogao da voli
druge...
*
Kreem preko mosta Invalida, dolazim do avenije Frenklin-Ruzvelt i
kreem rampom kojom se silazi na parking u suterenu. Pjeice se
prikljuujem djevojkama sve do Motor Vilid na krunom toku Jelisijskih
polja.
- Hello, Alisa!
Sjede za stolom na terasi Fiat Kafea i grickaju stuciini. Sjedam s njima i
naruujem koktel sa ampanjcem koji ispijani skoro u jednom cugu.
Razglabamo o svemu i svaemu, alimo se, razmjenjujemo najnovije traeve,
priamo o problemima s tipovima, krpicama, poslu. Naruujemo turu pink
martinija i nazdravljamo naem prijateljstvu. Zatim idemo dalje, da
isprobamo nekoliko mjesta za izlazak: Munlajt, Le Truazjem Eta,
Londonderi. Igram, putam mukarce da mi priu, startuju me, dodirnu.
Nisam bolesna. Izazovna sam.
Neu umrijeti. Neu se ugasiti. Ne elim da budem slomljena ena. Neu
da se sparaim kao prerano otkinut cvijet. Pijem: Bakardi niohito, ljubiasti
ampanjac, Bombaj tonik... Neu zavriti sa izmrvljenim mozgom, psujui
njegovateljice i srui orbe tupog pogleda.
Sve se okree oko mene. Prijatno sam pripita, vesela. Pijana od slobode.
Vrijeme leti. Prola je pono. Pozdravljam se s djevojkama i kreem prema
parkingu u suterenu. Trei sprat donjeg nivoa. Osvjetljenje kao u mrtvanici.
Smrdi na mokrau. Potpetice mi zveckaju po betonu. Muka mi je, osjeam
slabost. Teturam se. Za nekoliko sekundi moje pijanstvo poinje da se
pretvara u tugu. Osjeam da me neto pritiska, otupjela sam. Imam knedlu
u grlu i sve izbija na povrinu: slika mog mozga koji je napadnut senilnim
ploama, strah od velikog brodoloma. Jedna kiljava neonka treperi i zuji
poput zrikavca. Vadim privezak za kljueve, otvaram automatsku bravu na
kolima i sruim se za volanom. Suze mi naviru na oi. Nekakav zvuk... Ima
nekoga na zadnjem sjeditu! Naglo ustajem. Sjenka jednog lica se pomalja iz
sjenke.
- Sejmure, ovjee, prepao si me!
- Dobro vee, Alisa.
- ta radi tu pobogu?
- ekao sam da ostane sama. Kluzo je zvao i zabrinuo sam se za tebe.
- A ta je sa ljekarskom diskrecijom, doavola?
157

- Nije nita ni morao da kae: ve tri mjeseca tvoj otac i ja strahujemo od

ovog trenutka.
Palim svjetlo na plafonu kabine da bih ga bolje vidjela. I njemu su suzne
oi, ali brie ih rukavom i pokuava da se to ne vidi u njegovom glasu.
- Na tebi je da odlui, Alisa, ali mislim da mora vrlo brzo da reaguje.
To sam od tebe nauio u poslu: nikad nita ne ostavljaj za sutra, suoi se sa
tekoama i odigraj najbolje to moe do kraja. Zato i jesi najbolji policajac:
zato to se ne tedi, zato to uvijek prva staje na elo i zato to si uvijek u
prednosti.
mrem.
- Niko ne moe da bude u prednosti nad alchajmerom.
U retrovizoru vidim kako otvara kartonsku fasciklu. Vadi iz nje avionsku
kartu i brouru na ijim se koricama nalazi slika velike i visoke zgrade
sagraene na obali jezera.
- O toj ustanovi u Mejnu mi je priala majka, to je bolnica Sebago Kotid.
- ta je tvoja majka radila tamo?
- Kao to zna, ona je oboljela od Parkinsonove bolesti. Prije samo dvije
godine, strano se tresla i ivot joj se bio pretvorio u pakao. Jednoga dana,
njen ljekar joj je predloio novo lijeenje: implantirali su joj dvije male
elektrode u mozak povezane sa kuitem za stimulaciju ispod kljune kosti.
Neto nalik pejsmejkeru.
- Ve si mi o tome priao, Sejmur, i sam si priznao da elektrini impulsi
ne spreavaju bolest da napreduje.
- Moda, ali time je suzbila najgore simptome i danas se osjea mnogo
bolje.
- Achajmer nema nikakve veze s parkinsonom.
- Znam - rekao je pruajui mi brouru - ali pogledaj ovu ustanovu:
koriste duboku cerebralnu stimulaciju da bi se borili sa simptomima
alchajmera. Njihovi prvi rezultati su ohrabrujui. Nije bilo lako, ali naao
sam ti mjesto u njihovom programu. Sve sam platio, ali mora da krene
sutra. Rezervisao sam ti kartu za Boston.
Odmahujem glavom.
- uvaj novac, Sejmur. Sve je to uzaludno. Cri u i taka.
- Ima itavu no da razmisli - insistira on. - Dotle u te odvesti kui.
Nisi u stanju da vozi.
Suvie iscrpljena da bih mu protivurjeila, prebacim se na mjesto
suvozaa i prepustim mu volan.
Prolo je sedamnaest minuta poslije ponoi kad nas je kamera za nadzor
snimila kako naputamo mjesto.

158

24
Nulto poglavlje
Ali gdje raste opasnost, raste i ono spasonosno.
Fridrih Helderlin
Trajbeka 4:50h izjutra
Tri sata prije prvog susreta Alise i Gabrijela Telefon u sobi 308 Hotela
Grini zazvonio je est puta u prazno prije nego to je neko podigao
slualicu.
- Alo... - odgovorio je razvueni glas koji se budio iz dubokog sna.
- Recepcija, gospodine Kejn. Iskreno mi je ao to vas uznemiravam, ali
imam poziv za vas: izvjesni Toma Krig koji trai da razgovara sa vama...
- Usred noi? Ali koliko je sati, zaboga?
- Skoro 5, gospodine. Rekao mi je da je veoma hitno.
- OK, prebacite mi ga.
Gabrijel se pridigao oslonivi se na jastuk, a potom je sjeo na ivicu
kreveta. Soba je bila zaronjena u tamu, ali je svjetlost radio-budilnika
omoguavala da se nasluti nered u prostoriji. Itison je bio posut malim
flaama alkohola i odjeom baenom na pod. ena koja je spavala pokraj
njega nije se bila probudila. Trebalo mu je nekoliko trenutaka da bi se sjetio
njenog imena: Elena Sabatini, jedna od zemljakinja sa Floride, koju je sreo
prethodne veeri u lounge-u hotela. Poslije nekoliko martinija, ubijedio ju je
da se popne s njim u sobu i dublje su se upoznali praznei minibar.
Gabrijel je protrljao kapke i uzdahnuo. Otkako ga je ena napustila,
prezirao je ono u ta se pretvorio: dua koja luta, avet koja se prepustila i
koju vie nita ne koi u njenom padu. Nita nije traginije od susreta sa
ovjekom na izmaku snage, izgubljenim u lavirintu ivota: odmah mu je prola
kroz glavu ova reenica Martina Lutera Kinga. Pristajala mu je kao rukavica.
- Gabrijele? Alo, Gabrijele! - vikao je glas s druge strane ice. Sa
slualicom prislonjenom za uvo, Kejn je izaao iz kreveta i zatvorio klizna
vrata koja su pregraivala sobu od malog susjednog salona.
- Dobar dan, Tomase.
- Pokuao sam da te pozovem na tvoj fiksni broj u Astoriji, zatim na tvoj
mobilni telefon, ali nisi se javljao.
- Mora da mi se baterija istroila. Kako si me naao?
- Sjetio sam se da je u ovoj nedjelji godinji kongres Amerike asocijacije
psihijatrije. Pozvao sam njihov sekretarijat i oni su mi rekli da su ti
rezervisali sobu u Griniu.
- ta hoe?

159

- Izgleda da si pokupio velike aplauze poslije tvog jueranjeg predavanja

o psihijatrijskoj dimenziji alchajmerove bolesti...
- Preskoi komplimente, kad te molim!
- U pravu si, pa da preemo na stvar: trebalo bi mi tvoje miljenje o
jednoj pacijentkinji.
- U 5 sati ujutru? Thomase, podsjeam te da vie nismo ortaci!
- Ba teta: bili smo dobar tim nas dvojica. Savreno dopunjavanje
psihijatrije i neurologije.
- Da, ali s tim je sad svreno: prodao sam ti moje dijelove klinike.
- Najvea glupost u tvom ivota... Gabrijel se iznervirao.
- Neemo sad valjda opet o tome! Vrlo dobro zna koji su mi bili motivi!
- Da: da se preseli u London da bi dobio podijeljeno starateljstvo nad
sinom. I ta si time dobio? Sudsku mjeru zabrane pribliavanja to te je opet
vratilo u Sjedinjene Drave.
Gabrijel je osjetio kako mu se oi pune suzama. Izmasirao je sljepoonice
dok se njegov prijatelj vratio na ono glavno.
- Hoe li da baci pogled na moj dosije? Molim te... Rani alchajmer.
Sluaj e ti se mnogo svidjeti! aljem ti ga mej lom i zovem te ponovo za
dvadeset minuta.
- Ni govora. Vraam se na spavanje. I ne zovi me vie, molim te - rekao je
odluno prije nego to je spustio slualicu.
Odraz u irokom prozom, kao u ogledalu, poslao mu je sliku umornog
ovjek, neobrijanog i depresivnog. Na itisonu, u podnoju kreveta, pronaao
je svoj smartfon - ispranjena baterija - i ukljuio ga je na punja. Otiao je u
kupatilo i proveo pod tuem deset minuta da bi se rasanio. Vratio se u salon
u bade mantilu. Zahvaljujui kafematu koji je stajao na komodi, pripremio je
sebi dupli espreso, koji je pijuckao posmatrajui vode Hadsona kako se
bjelasaju na prvoj jutarnjoj svjetlosti. U letu je napravio i drugu katu i upalio
laptop. Kao to mu je najavljeno, Tomasov mejl ga je ekao u prijemnom
sanduetu.
Kako je tvrdoglav ovaj lik!...
Neurolog mu je poslao dosije svoje pacijentkinje. Krig je znao da Gabrijel
nee odoljeti da ne bude radoznao i pogleda ga, i po tom pitanju je bio u
pravu.
Gabrijel je otvorio atament u PDF i pregledao prve strane po dijagonali.
Neuobiajeni profil pacijentkinje je zaista zadrao njegovu panju: Alisa
efer, od trideset osam godina, lijepa Francuskinja skladnih crta lica i lijepog
tena, sa plavim pramenovima koji su ispadali iz pune. Zaustavio se
nekoliko sekundi na fotografiji i pogledi su im se ukrstili. Svijetle duice,
pogled istovremeno snaan i njean, mistian, nedokuiv izgled. Uzdahnuo
je. Ta odvratna bolest je pustoila sve mlae ljude.
Gabrijel je vrtio prstom po tapedu da bi izlistao dosije. Prije svega,
desetine stranica sa rezultatim ispitivanja i snimci mozga - magnetna
rezonanca, PET skeniranje, lumbalna punkcija - koji su doveli do neosporne
dijagnoze koju je uspostavio primarijus Evarist Kluzo. Mada ga nikada nije
160

sreo, Gabrijel je znao za reputaciju francuskog neurologa. Vrhunskog

strunjaka u svom domenu.
Drugi dio dosijea poinjao je formularom za prijem Alise efer u bolnicu
Sebago Kotid, specijalizovanu kliniku za poremeaje pamenja koju je on
osnovao sa Tomasom i drugim saradnicima. Istaknuti istraivaki centar za
alchajmerovu bolest. Mlada ena je bila primljena est dana ranije, 9.
oktobra, da bi bila podvrgnuta lijeenju pomou duboke cerebralne
stimulacije, specijalnost klinike. Ugradili su joj 11. oktobra kuite neurostimulatora zaduenog za slanje konstantnih elektrostimulacija od nekoliko
volti, koje pacijenti zovu cerebralni pejsmejker. I vie nita.
udno.
Prema protokolu, ugraivanje tri elektrode je trebalo da bude obavljeno
sutradan. Bez toga pejsmejker je beskoristan. Gabrijel je zavravao posljednji
gutljaj kafe kad mu je zavibrirao smartfon na stolu.
- Jesi li proitao dosije? - upitao je Tomas.
- Upravo to radim. ta tano oekuje od mene?
- Pomo, jer stvarno sam u sranju. Ta djevojka, Alisa efer, jue je
pobjegla sa klinike.
- Pobjegla?
- Policajka, zna kako se to radi. Izala je iz sobe ne upozorivi nikoga.
Uspjela je da nasamari medicinske sestre i ak je ranila Kaleba Dana, koji je
pokuao da je uhapsi.
- Dana? uvara?
- Da. Budala je potegla oruje. Tukao se sa djevojkom pokuavajui da
joj navue lisice i ona ga je savladala. Oigledno je metak sam opalio, ali ona
se izvukla ponijevi njegov pitolj i lisice.
- Je li ozbiljno pogoen?
- Ne, metak je zavrio u debelom mesu kod bedra. Hospitalizovan je kod
nas i spreman je da ne obavijesti policiju pod uslovom da mu isplatimo 100
000 dolara.
- Hoe da mi kae da je jedna od tvojih pacijentkinja kidnula s orujem
povrijedivi slubenika iz obezbjeenja i da ti nisi obavijestio policiju?
Neodgovoran si, stari moj, i zavrie u orci!
- Ako obavijestim policajce, uvui u sudstvo i novinare. Rizikujemo da
nam oduzmu sav ugled, to bi moglo da dovede do zatvaranja klinike. Neu
da odustanem od ivotnog djela zbog tupavog uvara. Zbog toga mi ti treba,
Gabrijele: elio bih da mi je vrati.
- Zato ja? I kako misli da to uradim?
- Sproveo sam linu istragu. Alisa efer je u Njujorku, a i ti si. Bila je u
taksiju za Portland u 9 asova uvee. Odatle je uhvatila voz, zatim autobus
do Menhetna. Stigla je na putniku stanicu jutros u 5:20h.
- Poto zna gdje je, zato sam ne doe po nju?
- Ne mogu da napustim bolnicu u ovakvoj krizi. Agata, moja
asistentkinja, je u avionu. Bie na Menhetnu kroz dva sata, ali bih stvarno

161

volio da se ti postara za to. Ima dara da urazumi ljude. Ima ono neto,
neku empatiju, kao neki glumac koji...
- U redu je, ne zapoinji opet sa tvojim komplimentima. Kako si siguran
da je ona i dalje u Njujorku?
- Zahvaljui receptom GSM 27 koji ugraujemo u donove cipela
pacijenata. Lokalizovao sam je na naoj aplikaciji. Ona je usred Central
Parka, najednom umovitom mjestu koje se zove Rembl. Izgleda da se nije
makla ve pola sata. Znai, ili je mrtva, ili spava, ili je bacila cipele. Pobogu,
Gabrijele! Napravi jedan krug, molim te kao prijatelj. Moramo da je
pronaemo prije policije!
Kejnu je trebalo nekoliko sekundi da razmisli.
- Gabrijele? Jesi li jo tu...? - uznemirio se Tomas.
- Reci mi neto vie o njoj. Vidim da si joj prije etiri dana ugradio
potkoni generator.
- Da - potvrdio je Krig. - Posljednji model: sasvim minijaturni, jedva
neto vei od SIM kartice. Vidjee, impresivno je.
- Zato nisi pristupio i drugom dijelu intervencije i instalirao joj
elektrode?
- Zato to je u roku od jednog dana potpuno odlijepila! Imala je skroz
iskrivljenu sliku realnosti. Ako tome pridoda amneziju...
- I ta sad?
- eferova pati od vrste anterogradne amnezije koja poiva na poricanju
svoje bolesti. Ona zaboravlja sve injenice koje su uslijedile nakon
saoptavanja o alchajmeru.
- Ne skladiti vie nova sjeanja?
- Nijedno od veeri kad se napila prije nedjelju dana, odmah nakon to
joj je Kluzo saoptio dijagnozu. Svakog jutra, kad se probudi, njena
memorija poinje ispoetka. Ona se ne sjea da je bolesna i vjeruje da se
prethodne veeri provodila na Jelisejskim poljima. Isto tako je zaboravila da
je bila na bolovanju tri mjeseca.
Gabrijel je ublaio njegovu izjavu.
- Znamo da su poricanje i nestanak naknadne memorije karakteristike
ove bolesti...
- Osim to ta djevojka uopte ne izgleda bolesno. Intelektualno je vrlo
jaka i ima nevien kakrakter.
Gabrijel je rezignirano uzdahnuo. Niko nije znao bolje od njega da Krig
kua njegovu radoznalost. A oigledno je da je sluaj te djevojke bio enigma.
- Dobro, u redu, otii u da vidim da li mogu da je naem...
- Hvala ti, stari! Spasio si me! - oduevio se Tomas.
- Ali nita ne obeavam! - pojasnio je Kejn.
- Uspjee, siguran sam u to! aljem ti tane koordinate na tvoj mobilni.
Pozovi im bude imao novosti.
27 GSM, skraenica od Global System for Mobile Communications. -Prim. prev.

162

Gabrijel je zavrio razgovor sa neprijatnim osjeanjem da se upecao. Od

njegovog povratka u Njujork, u Astoriji je stvorio sopstvenu medicinsku
strukturu specijalizovanu u hitnim psihijatrijskim intervencijama kod kue.
Poslao je SMS svojoj sekretarici da bi je zamolio da pozove njegovog
zamjenika kako bi se osiguralo jutarnje deurstvo.
Zatim je na brzinu navukao odjeu od prethodnog dana - tamne
farmerke, svijetloplavu koulju, crni sako, svijetao mantil, par patika - prije
nego to je otvorio vrata ormara u koji je bio ostavio svoju ljekarsku torbicu.
Tutnuo je pric s jakim anestetikom u jednu konu tanu. Najzad, ta
djevojka je bila naoruana, dakle potencijalno opasna. Stavio je fasciklu u
svoju akten tanu i izaao iz sobe.
Stigavi na recepciju, zatraio je od portira da mu pozove taksi, zatim je
shvatio da je u sobi ostavio upravlja kojim je kontrolisao bezbjednost
kofera. Ukoliko se udalji vie od dvadeset pet metara od prijemnika, alarm i
strujni udar su bili programirani da se automatski ukljue.
Poto mu je taksi stizao, odluio je da se ne popne u sobu kako ne bi
gubio vrijeme, a uvanje prtljaga je povjerio hotelu.
Zauzvrat, slubenik mu je uruio tiket za preuzimanje sa brojem 127.
Ukraena filigranom, dva isprepletana slova H i G tvorila su diskretni
logo.

163

25
Prije samog susreta
(...) i po prvom treptanju njenih oiju, prepoznao sam je.
Bila je to ona,
Neoekivana i oekivana (...)
Alber Koen
Menhetn 7:15h ujutru
etrdeset pet minuta prije prvog susreta izmeu Alise i Gabrijela
Note deza lebdjele su u kabini taksija.
Gabrijelu je trebalo samo nekoliko sekundi da prepozna mitski snimak:
Bil Evans intepretira All of You, Kola Portera, u Vilid Vangardu 1961. Iako
nije umio da svira nijedan instrument, psihijatar je oboavao dez i
nestrpljivo hitao u koncerntne dvorane, as radoznao da otkrije novi zvuk,
as, naprotiv, pokuavajui da se prisjeti onih emocija koje je osjetio kao
student kada je otkrivao tu muziku u klubovima ikaga,
Zbog radova na Harisonu, taksi je iao zaobilaznim putem da bi stigao u
ulicu Hadson. Na zadnjem sjeditu automobila, Gabrijel je nastavljao da ita
dosije Alise efer na ekranu svog mobilnog telefona. Poto ga je sastavljao
psiholog s klinike, posljednji dio dokumenta sastojao se od dugake
biografske naznake upotpunjene lancima iz francuskih dnevnih i nedjeljnih
novina sa kratkim prevodom njihovog sadraja. U svim dokumentima se
spominjao serijski ubica Erik Von koji je terorisao francusku prijestonicu
tokom 2011. godine. Sluaj o kome Gabrijel nikada nita nije uo. Veliina
ekrana smartfona i truckanje kola su ga ometali dok ita.
Prelazei preko prvih isjeaka iz novina, Gabrijel je pomislio da se radi o
istrazi na kojoj je Alisa bila angaovana i stekao je utisak da je u jednom od
onih trilera koje je gutao dok putuje vozom ili avionom.
Potom je naletio na etiri strane Pari Maa na kojima se govorilo o
Alisinoj drami: mlada policajka je ula u trag ubici, ali je i sama postala
jedna od njegovih rtava. Od onoga to je proitao, podila ga je jeza: Von ju
je takorei rasporio, probadajui bebu s nekoliko uboda noem i ostavivi je
da umire u lokvi krvi. Vrhunac nesree: njen mu je doivio fatalni udes
kolima pokuavajui da stigne do nje u bolnicu.
Pod dejstvom oka, Gabrijelu se povraalo. Za trenutak je pomislio da e
ispovraatati one dvije oljice kafe to su mu u stomaku. Dok je vozilo ilo
Osmom avenijom, on je nekoliko minuta ostao nepomian, nosa priljubljenog
uz prozor. Kako je sudbina mogla do te mjere da se obrui na tu enu?
Poslije svega to je ve bila pretrpjela, kako je mogla da joj dosudi bolest kao
alchajmer a samo joj je trideset osam godina?

164

*
Dan je poinjao da se raa i prvi zraci sunca su se probijali kroz umu
nebodera. Taksi je stigao u Zapadni central park i ostavio Gabrijela na
raskrsnici 72. ulice, kod samog zapadnog ulaza u park.
Psihijatar je pruio novanicu oferu i zalupio vrata. Vazduh je bio svje,
ali je nebo, isto i bez oblaka, ulivalo nadu da e to biti jedan lijep jesenji
dan. Pogledao je oko sebe. Saobraaj je postajao sve gui. Na aveniji su
kolica sa evrecirna i hot dogom ve bila na svom mjestu. Preko puta
Dakote, jedan prodava na crno smjestio je na trotoar svoje postere, majice i
sitnice sa likom Dona Lenona.
Gabrijel je kroio u park koji je izgledao kao velika poljana. Proao je vrt
Stroben Filds u obliku trougla i siao niz put koji je iao uz ravan vode sve
do granitne kupole fontane eri Hila. Svjetlost je bila lijepa, vazduh svje i
suv, a mjesto ve vrlo ivahno: dogeri, vozai skejta, biciklisti, etai pasa
mimoilazili su se u nekoj vrsti improvizovanog, ali skladnog baleta.
Gabrijel je osjetio da mu telefon vibrira u depu mantila. Tomasov SMS
je sadrao sliku ekrana: plan koji je pokazivao preciznu lokaciju na kojoj je
Alisa efer. Po posljednjim vijestima, mlada ena je bila jo uvijek tu negdje s
druge strane mosta kojim se prelazi jezero.
Gabrijel se lako orijentisao: iza lea su mu se nalazile siluete kula
bliznakinja San Remo; malo dalje, pred njim, Terasa i fontana Betezda;
zatim, s lijeve strane, elini prelaz mosta Bou ukraen finim arabeskama.
Krenuo je dugakim mostom krem boje koji je opkoraivao jedan od
rukavaca jezera i zamakao u Rembl.
Psihijatar nikada ranije nije kroio u najdivljiji dio Central parka. Malo
po malo, umarci i bunje ustupili su mjesto pravoj umi: brestovi, hrastovi,
tepih mahovine i osuenog lia, visokih stijena. Napredovao je oiju
prikovanih za ekran telefona kako ne bi zalutao. Teko mu je bilo da
povjeruje da se prava uma prostire na samo nekoliko stotina metara od
tako posjeene zone. to je rastinje postajalo gue, to se vie gradski amor
rasprivao sve dok nije nestao. Ubrzo su tu bili samo cvrkut ptica i utanje
lia.
Gabrijel je dunuo u ruke da ih zagrije i pogledao jo jedanput u ekran.
Mislio je da se izgubio kad je stigao na jedan divlji proplanak.
Bilo je to mjesto van vremena, sauvano od svega i zatieno zlatnom
kupolom koju je sainjavalo lie jednog dinovskog bresta. Svjetlost je
izgledala nekako nestvarna, kao da su leptiri sa svjetlosnim krilima leprali
tamo-amo po nebu. Noeni blagim vjetrom, rii listovi su se kovitlali u
vazduhu. Miris vlane zemlje i trulog lia lebdjeli su u vazduhu.
U sreditu proplanka, jedna ena je spavala, leei na klupi.
*
Gabrijel se oprezno pribliio. Bila je to Alisa efer, sklupana postrani,
obuena u konu jaknu, nogu utegnutih u farmerke. Krajevi koulje,
165

umrljani zgmanom krvlju, virili su joj ispod jakne. Gabrijel se zabrinuo,

mislei da je povrijeena. Ali nakon to je ispitao odjeu, pretpostavio je da
to mora da je krv Kaleba Dana, uvara s klinike. Nagnuo se toliko da je
dotakao kosu mlade Francuskinje, oslunuo um njenog disanja i ostao tako
na trenutak posmatrajui hiljade nijansi zlatnih odraza njene pune, njeno
krhko i prozrano lice, njene suve, blijedoruiaste usne iz kojih je izlazio
topao dah.
Obuzela ga je neka neoekivana zbunjenost, zatim se upalila vatra koja
je poljuljala itavo njegovo bie. Krhkost te ene i usamljenost kojom je
odisalo to naputeno tijelo odjekivali su u njemu kao bolni eho. Bile su
dovoljne samo dvije sekunde, obian pogled koji je spustio na nju, pa da se
zauju tri sudbinska zvona i da obuzet nekom iracionalnom snagom, zna da
e uiniti sve da pomogne'Alisi efer.
Vrijeme je bilo odbrojano. to je njenije mogao, pretraio je depove
jakne mlade ene, pronaao njen novanik, par lisica i oruje Kaleba Dana.
Ostavio je pitolj na svom mjestu, ali uzeo je lisice i novanik. Ispitujui
njegov sadraj, naao je policijsku legitimaciju eferove, fotografiju jednog
plavog ovjeka kovrdave kose i snimak s ultrazvuka.
A sada?
Mozak mu je radio strahovitom brzinom. Besmisleni scenario mu se
odvijao u glavi. Potka koja je sama od sebe poela da se ispisuje u taksiju,
dok je sluao dez pijanistu na radiju, dok je itao lanke o Vonu, serijskom
ubici, dok se prisjeao svega to mu je Tomas bio rekao o Alisinoj
anterogradnoj amneziji i poricanju njene bolesti.
,,Svakog jutra, kad se probudi, njena memorija poinje ispoetka. Ona se
ne sjea da je bolesna i vjeruje da se prethodne veeri provodila na Jelisejskim
poljima.
Sad je i on sam ispraznio svoje depove da bi vidio ta sve ima: svoj
novanik, mobilni telefon, sjajnu hemijsku olovku, vajcarski noi, tiket za
podizanje kofera koji su mu dali prilikom izlaska iz hotela.
Trebalo je da improvizuje s ovim. Vrijeme se razvedravalo. Djelii
slagalice su se redali u njegovoj glavi zaprepaujuom brzinom. Kao
iznenadna milost, u roku od nekoliko sekundi je znao koji plan mora da
sprovede.
Na svom telefonu je provjerio broj hotela Grini i olovkom ga prepisao
Alisi na dlan molei Boga da se ova ne probudi.
Potom je na nekoliko trenutaka otiao sa proplanka. Na pedesetak
metara sjevernije, otkrio je jedno jezerce preko koga se nalazi maleni i
rustini drveni most okruen zbunjeni s kratkim stabljikama i tunim
vrbama.
Sudei po mnogobrojnim hranilicama okaenim na granama drvea,
mjesto - mimo i tiho u to doba - je sigurno bilo neka vrsta zone za
posmatranje ptica koju su napravili ornitolozi iz parka.
Gabrijel je skinuo svoj mantil i iscijepao postavu da bi od nje izrezao
dugaku i tanku traku za koju bi se moglo pomisliti da je zavoj svijetle boje.
Skinuo je sako, podvmuo rukav koulje i otricom svog vajcarskog noia
166

poeo da urezuje na podlaktici niz od est cifara - 141197 - koje odgovaraju

kombinaciji dvije brave od malog kofera. Namrtio se od bola osjeajui kako
mu se sjeivo zariva u kou i usijeca u epierm. Da je nekim sluajem sada
naiao uvar ume, bio bi na pravoj muci da mu objasni ta to zapravo radi.
Obavio je svoju krvavu ruku tako izraenom trakom kako bi sebi vezao
zavoj. Spustio je rukav koulje, obukao sako i napravio zaveljaj od mantila
u koji je tutnuo svoj novanik kao i onaj Alisin, svoj vaj carski noi, svoj
sat i svoju olovku.
Zatim je rijeio da pozove Tomasa.
- Reci mi da si je pronaao i da je iva! - molio je njegov prijatelj.
- Jesam, uspavala se na jednoj klupi usred umske zone.
- Jesi li pokuao da je probudi?
- Ne jo, ali valjalo bi to uiniti prije nego to se neko pojavi,
- Jesi li pokupio Danov pitolj?
- Nisam jo uvijek.
- Pa ta eka?
- Sluaj, stvarno hou da pokuam da je vratim na kliniku, ali mirno, na
moj nain i prema mojim pravilima.
- Kako hoe - popustio je Krig. Gabrijel je zakiljio i poeao se po glavi.
- Po tvom miljenju, koga e pokuati da kontaktira kada se probudi?
- Nesumnjivo svog prijatelja i kolegu Sejmura Lombara. On joj je i
preporuio nau kliniku i platio cjelokupno lijeenje.
- Treba da obavijesti tog tipa. ta god da mu ona ispria, zamoli ga da
joj ne govori o njenoj bolesti. Kai mu da dobije na vremenu i da slijedi
uputstva koja emo mu davati u hodu.
- Jesi li siguran da e ti upaliti? Zato to...
- Nisam siguran ni u ta, ali ako nisi zadovoljan doi lino po nju.
S druge strane ice, Krigov jedini odgovor bio je duboki uzdah.
- Druga stvar: je l' Agata stigla u Njujork?
- Zvala me je prije dva minuta. Upravo je sletjela na aerodrom JFK.
- Reci joj da smjesta doe u Central park. U sjevernom dijelu Rembla
nai e jezerce okrueno azalejama. Blizu jednog mosta od debala nalazi se
drvee s drvenim hranilicama za ptice. U najveoj od njih ostaviu sve svoje
stvari kao i line stvari eferove. Zamoli Agatu da ih uzme da ih neko drugi
ne bi naao i pokupio. Reci joj takoe da bude spremna da mi pomogne ako
joj budem telefonirao.
- Odmah u je pozvati - uvjerio ga je Tomas Krig. - Kad emo ponovo da
se ujemo?
- im budem mogao. Nemoj da pokuava da me dobije na mobilni,
morau da ga se otarasim.
- Dobro, sreno stari.
- Jo jedno posljednje pitanje: da li Alisa efer ima nekog tipa?
- Ne koliko znam. - A taj lik, Sejmur?
167

- Shvatio sam da je gej. Zato me to pita?

- Onako bezveze.
Gabrijel je zavrio razgovor i unuo mobilni u smotuljak od mantila, koji
je zavukao duboko u najveu hranilicu koju je mogao da nae.
Vratio se na proplanak da bi s olakanjem zakljuio da se Alisa nije ni
mrdnula.
Tu je sredio posljednje detalje. Izvadio je iz depa tiket za preuzimanje
kofera i gurnuo ga u uzani dep Alisinih farmerki. Zatim se nagnuo nad
podlakticu mlade ene i vrlo njeno je okrenuo krunicu mukog sata koji je
nosila na ruci, vraajui datum i podeavajui ga tano nedjelju dana ranije.
Na brojaniku Pateka, kalendar je sada oznaavao utorak 8. oktobar
umjesto 15.
Na kraju je stavio jednu narukvicu lisica na desni zglob Alisine ruke i
zatvorio drugu elinu narukvicu oko svog lijevog zgloba.
Sada su bili nerazdvojni. Neraskidivo vezani, i u dobra i u zlu.
Klju je bacio to je dalje mogao u ipraje.
Zatim je i sam zaspao na klupi, zamurivi, njeno se spustivi uz bok
mlade ene.
Teina mukog tijela je izgleda prenula Alisu iz sna.
Bilo je 8 sati ujutru.
Avantura je mogla da pone.

168

26
Ogledala
Ogledala se ne bi smjela drati due
okaena na zidovima nego to se na
vidnom mjestu dri ekovna knjiica
ili pisma u kojima se priznaju gnusni zloini.
Virdinija Vulf
Otvaram oi.
Prepoznajem sobu: bijelu, mineralnu, bezvremensku. Savreno uglaana
sjajna povrina poda, besprekomi zidovi, jedan ormar i mali radni sto od
bojenog drveta. Venecijaneri sa irokim trakama koji proputaju dosadnu
svjetlost. Dekoracija koja vie podsjea na komfor nekakvog hotela nego na
oskudno ureenu bolniku sobu.
Savreno znam gdje sam: soba 06, bolnica Sebago Kotid, pored
Portland, u Mejnu. I zato sam tu.
Uspravljam se na jastuku. Imam utisak da se nalazim na no man land
kad su u pitanju ula, poput mrtve zvijezde sam, odavno ugaene, ali koja
jo emituje svjetlost. Ipak, malo po malo, uspijevam da se saberem. Tijelo mi
je odmorno, duh osloboen balasta, kao poslije dugog komarnog potanjanja
u kome sam morala da proem kroz palate Noi, Obmane i Sna, savladam
Kerbera i potamanim Furije prije nego to isplivam na povrinu.
Ustajem, nainim nekoliko koraka s bosim nogama sve do irokog stakla
i otvaram prozor. Ledeni dah koji zapahne prostoriju me okrepljuje. Pogled
koji se prua preda mnom oduzima dah. Okrueno jelovom umom na
strmim padinama, jezero Sebago prostire svoje kobalntno plave vode na
kilometre. Istinski azumi biser meu etinarima. Ogromna stijena u obliku
tvrave uzdie se iznad talasa prema kojima se prua kruni nasip.
- Dobar dan, gospoice efer.
Iznenaena, naglo se okreem. Sjedei u jednom oku prostorije,
medicinska sestra azijatskog porijekla, posmatra me u tiini ve nekoliko
minuta a da je nisam primijetila.
- Nadam se da se dobro osjeate. Dokor Kejn vas eka kod jezera.
- Doktor Kejn?
- Zamolio me je da vam kaem da vas eka im se probudite. Ona prilazi
prozoru i pokazuje mi taku na horizontu. kiljim da bih primijetila
Gabrijela, ruku zaronjenih u otvorenu haubu elbija. Iz daljine mi daje znak
rukom, kao da me poziva da mu se pridruim. U plakara pronalazim prtljag
koji sam ponijela sa sobom. Oblaim farmerke, areni demper, jaknu, par
ogromnih cipela i izlazim kroz staklena vrata.

169

Hrlim, hipnotisana dubokim plavetnilom jezerske povrine.

Sada mi je sve bistro u glavi. Sjeanja su uredno sloena u fioke mog
pamenja. Najprije, Kluzoova uznemirujua dijagnoza, Sejmurovo skretanje
panje na postojanje bolnice Sebago Kotid, postupci koje je preduzeo da bi
me primili u tu ustanovu, moj odlazak u Sjedinjene Drave, moji prvi dani na
klinici, ugraivanje cerebralnog pejsmejkera poslije ega je uslijedila panina
kriza, snano poricanje moje bolesti, moje bjekstvo iz bolnice, moja borba sa
uvarem, bijeg za Njujork sve do te klupe u Central parku...
Zatim taj neobian susret s tim udnim tipom, Gabrijelom Kejnom, koji
me je ispratio na strmoglavom putu tog besmislenog dana. Igra pronalanja
tragova tokom koje su moji najdublji strahovi isplivali na povrinu: duh
Erika Vona, gubitak moje bebe, trauma usljed Polove smrti, moje sumnje o
lojalnosti mog oca i Sejmura. I jo uvijek odbijanje da priznam svoje
zdravstveno stanje, dotle da sam samu sebe ubijedila da sam se probudila
ujutro 8. oktobra, dok je to zapravo bilo nedjelju dana kasnije.
- Dobar dan, Alisa, nadam se da ste lijepo spavali - dobacuje mi Kejn
zatvorivi haubu kola.
On nosi kargo pantalone sa brojnim depovima, iroki kai, kardigan sa
rebrastim petljama. Brada mu je gusta, kosa razbaruena, oi s
podonjacima i sjajne. Tragovi kolomasti koji su mu po licu kao indijanske
boje ine da vie podsjea na automehaniara nego na ljekara.
Dok ja i dalje utim, on pokuava da zapodijene razgovor.
- ao mi je zbog prica s anestezijom koji sam vam dao u vrat. Bio je to
jedini nain da vas poaljem u carstvo snova.
Dohvata cigaretu zadjenutu za uvo i pali je starim zip upaljaem. Sada
znam da taj ovjek nije Von. Ali ko je on, zapravo? Kao da mi ita sa usana,
prua mi ruku koja se sija od kolomasti i maziva.
- Gabrijel Kejn, psihijatar - predstavlja se on formalno. Odbijam da ga
pozdravim.
- Dezer, maioniar, specijalni agent FBI, psihijatar... Vi ste kralj lai,
da.
On se osmjehuje s negodovanjem.
- Razumijem to ste bijesni na mene, Alisa. Izvinite to sam
zloupotrijebio vae povjerenje, ali ovoga puta vas ne laem, asna rije.
Kao i obino, osjeam da policajac u meni preuzima kontrolu i
bombardujem ga pitanjima. Saznajem da ga je njegov stari saradnik, Tomas
Krig, direktor klinike, zamolio da me pronae u Njujorku i da me dovede
ovdje.
- Ali zato ste se pretvarali da ste dez pijanista? Zato Dablin? emu
lisice, tiket za prtljag i natpisi na mojoj ruci? emu sav taj cirkus?
Napravio je dugaak kolut dima.
- Sve to je bio dio scenarija pisanog zbog hitnosti stvari.
- Scenario?
- Pravljenje neke vrste psihoanalitike predstave, ako vam se tako vie
svia..
170

Po mom nepovjerljivom pogledu, Gabrijel shvata da mora da mi kae

neto vie o tome.
- Trebalo je da prestanete da poriete svoju bolest. Da se suoite sa
vaim strahovima da biste ih se oslobodili. To je moj posao: da ponovo
izgradim ljude, da pokuam da im vratim red u umu.
- I tek tako ste izmislili ovaj scenario?
- Pokuao sam da uem u va nain razmiljanja. To je najefikasniji
metod za uspostavljanje kontakta. Improvizovao sam u hodu, u skladu sa
onim to ste mi priali i odlukama koje ste donosili.
Odmahujem glavom.
- Ne, ne vjerujem, to je nemogue. Pogledao me iskreno.
- A zato da ne?
U mojoj glavi, prethodni dan se odmotava ubrzano. Potom se slike
zamrzavaju i pokreu tolika pitanja.
- Krvave cifre koje su urezane na vaoj ruci?
- Ja sam ih sam urezao pomou vaj carskog noia. Nisam mogla da
vjerujem u ono to sam ula.
- Potvrda o prtljagu iz hotela Grini?
- To je odande gdje sam proveo no nakon kongresa.
- A kofer sa strujom?
- Moj je. Alarm i strujni udar se automatski ukljuuju im je kofer
udaljen vie od dvadeset pet metara od daljinskog upravljaa.
- GPS u mojoj cipeli?
- Svi pacijenti s klinike nose GPS u onu jedne cipele. To je fomalnost
koja je opte zastupljena u bolnicama u Sjedinjenim Dravama za bolesnike
koji boluju od poremeaja pamenja.
- Ali i vi ste imali prislukiva...
Ponovo jasno vidim scenu: pred prodavnicom polovne garderobe kako
Gaberijel baca patiku u kantu na ulici.
- Rekao sam vam da sam ga pronaao, ali vi ga niste vidjeli, ve ste mi
povjerovali na rije.
Skree autom sa strane, otvara gepek i odatle vadi dizalicu i krstasti
klju da bi zamijenio gumu koja je pukla na elbiju. Zaprepaena sam kako
me je obmanuo.
- Ali... itava ta pria sa Vonom?
- Traio sam naina da napustimo Njujork - objanjava on kleknuvi da
bi skinuo ratkapnu sa gume koja je pukla. - Proitao sam u vaem dosijeu
ta vam je Von uinio. Znao sam da, ako vas navedem da krenete za njim,
moi u da vas vodim bilo kuda.
Osjeam kako u meni raste bijes. Bila bih u stanju da se bacim na njega
i potuem se, ali prije toga hou da se uvjerim da sam dobro razumjela.
- Otisci na pricu su bili vai, naravno? Von je mrtav...

171

- Da, ako vam je otac rekao da je est stopa pod zemljom, nema razloga
da sumnjate u njegovu verziju. uvau tajnu, razumije se. Obino nisam
pristalica samoodbrane, ali u ovom sluaju, ko bi mogao da mu zamjeri?
- A Sejmur?
- Krig mu je telefonirao da bi ga zamolio da sarauje sa nama. Kasnije
sam gaja lino pozvao da bih ga naveo da vam da lane indicije i usmjeri vas
ka bolnici.
- Kada? Uvijek smo bili zajedno.
Gleda me i odmahuje glavom, grickajui usne.
- Ne uvijek, Alisa: u ajnataunu sam saekao da izaete iz prodavnice da
bih radnika u zalagaonici zamolio da se posluim telefonom i obavim jedan
razgovor. Kasnije, ispred zajednikog parka Hels Kiena, vi ste ostali u
kolima, jer ste mislili da zovem mog prijatelja Kenija iz telefonske kabine.
Svojim krstastim kljuem je poeo da odvre rafove koji dre toak
nastavljajui sa svojom priom.
- Na stanici, dok sam kupovao karte, jedna divna baka mi je dozvolila da
obavim razgovor s njenog mobilnog telefona. U Astoriji sam, dok ste se vi
brkali, imao puno vremena da se posluim telefonom u baru s nargilama.
Konano, dok smo bili na putu, ostavio sam vas dobrih desetak minuta sa
Barbikom pod izgovorom da idem da kupim cigarete.
- A za to vrijeme ste bili na vezi sa Sejmurom?
- On mi je pomogao da izgledam ubjedljivo u ulozi specijalnog FBI
agenta. Moram priznati da je premaio moja oekivanja.
Fora sa lesom u toj eerani u koju naravno nikada nije ni kroio, bila je
njegova ideja..
- Govnar...
- On vas mnogo voli, znate. Nema svako sreu da ima prijatelja kao to je
on.
Stavlja dizalicu u lijeb i okree je da bi podigao kola za nekoliko
centimetara. Vidjevi ga kako se mrti od bola, sjetila sam se da sam ga
prethodnog dana ubola noem koji mu je prouzrokovao duboku povredu
miia. Ali nije mi do raznjeivanja.
- A moj otac?
- Ah! Za njega sam se brinuo. Nisam bio sigran da e veliki Alen efer
prihvatiti da igra igru. Sreom, Sejmur mu je neprimijetno sklonio telefon.
Istrpjela sam udarac poput boksera satjeranog u oak ringa. Ali hou
da znam. Sve hou da znam,
- Stan u Astoriji? Va prijatelj Keni Forest?
- Keni ne postoji. Izmislio sam tu priu o dezeru, jer sam strastveni
ljubitelj te muzike. to se stana tie, moj je. S tim u vezi, dugujete mi flau
La Taa iz 1999. uvao sam tu Romane-Konti za neku sveanu priliku.
Kao po obiaju, misli da e svojim humorom ukrotiti moj bijes. Izaziva
me i savlaujem se da ne podivljam.
- Moete da zabijete tu vau flau znate ve gdje! A vlasnica zgrade, g-a
au, zato vas nije prepoznala?
172

- Naprosto zato jer sam je zvao sa stanice zamolivi je da se pravi kao da

me ne poznaje.
Odvre sasvim rafove, skida gumu koja je pukla prije nego to dovri
svoje izlaganje.
- Agata, Krigova asistentkinja, prola je nekoliko munuta ranije kako bi
uklonila sve ono to bi me moglo identifikovati: fotografije, dosijee, raune...
Ba me boli rame. Moete li da mi dodate rezervnu gumu?
- A moete li vi da se nosite doavola?! Priajte mi o brvnari u umi.
Gabrijel se sklanja jedan korak u stranu, provjerava zavoj ispod
kardigana i koulje. Mora da mu je od naprezanja prokrvarila rana, ali on
stiska zube i hvata rezervnu gumu.
- Brvnara je od pravog Kaleba Dana. A ja sam zamolio Agatu da zakuca
na vrata tri fotografije koje sam primijetio u vaem novaniku.
- Pretpostavljam da je i elbi va?
- Dobio sam ga na pokeru kad sam ivio u ikagu - rekao je psihijatar
ustajui i briui ruke.
Nepodnoljivo mi je da ga sluam. Osjeam se ponieno, srozano.
Nasamarivi me tako, Gabrijel mi je oduzeo posljednje to mi je bilo ostalo:
ubjeenje da sam i dalje dobra policajka.
- Priznajem da sam imao sree - pridodao je. - U dva navrata umalo da
me razotkrijete. Prvo, kad ste insistirali da idete zajedno sa mnom u
hematoloku laboratoriju sudske medicine da u njoj ostavimo uzorak krvi.
Nisam sigurna da sam dobro razumjela. Putam ga da nastavi.
- Dobro poznajem Elijan, klinika ve dugo sarauje sa njenom laboratorij
om. Nisam imao vremena da je obavijestim, ali ona me nijednom pred vama
nije nazvala doktore!
Ne mogu da svarim ironiju namjetaljke.
- A drugi put?
- Va kolega, Mareal. Tu sam stvarno bio na korak od katastrofe. Prvo,
dobio sam ortaka koji nije u toku o vaoj suspenziji. Zatim, kad je obavljao
svoje istraivanje o nadzornim kamerama, zadovoljio se time da unese samo
broj vaih registarskih tablica. Da vam je napisao u mejlu da su fotografije
od prije nedjelju dana, nagrabusio bih!
Klimam glavom. Ludaki bijes kljua u meni, bijes koji je nemogue
kanalisati. Bujica revolta i nepravde koja obuzima moje tijelo. Saginjem se
da dohvatim krstasti klju. Podiem se, kreem ka Gabrijelu i iz sve snage
mu zadajem udarac u stomak.

173

27
Bijele sjenke
Ne bojmo se da kaemo istinu.
Ovidije
Zadajem i drugi udarac krstastim kljuem i Gabrijel se srui u prainu,
presamien, bez daha.
- Stvarno ste nevieno ubre!
Hvata se rukama za stomak. Nastavljam da iskaljujem svoj bijes.
- Sve to ste mi ispriali o vaem sinu, o smrti sestre vae ene, kako ste
samo mogli da izmislite takve ogavne lai!
Pokuava da se podigne, ukrta podlaktice i stavlja ih tako da izbjegne
novi udarac.
- To je istina, Alisa! Taj dio prie je istinit! - kune se on. -Samo to nisam
bio policajac nego psihijatar dobrovoljac u jednom udruenju koje je
pomagalo prostitutkama.
Isputam metalni krst i putam ga da se uspravi.
- Moja ena je zaista otila u London sa naim sinom - objanjava
dolazei do daha. - Napustio sam kliniku da bih se njemu pribliio.
Uprkos ovom priznanju, nastavljam da bjesnim.
- Ova maskarada vas je ba dobro zabavila, zar ne? Ali ta JA imam od
toga?
Bacam se na njega, udaram ga pesnicama po grudima. Urlam:
- ta ja imam od toga, a?
Stiska moje pesnice u svoje velike ake.
- Smirite se sada! - nareuje odluno. - Sve to smo uinili da bismo vam
pomogli.
Poinje da duva vjetar. Drhtim. Tano je, opsjednuta istragom, skoro
sam potpuno potisnula bolest u drugi plan.
Ne uspijevam da povjerujem da u se ugasiti. Ovog jutra um mi je ist i
otar. U staklima elbija vidim odraz koji mi laska: odraz jo uvijek mlade i
vitke ene, pravilnih crta lica, kose koja lepra na vjetru. Meutim, sada
znam za varljivost i prolaznost vidljivih stvari. Znam da u ovom trenutku
senilne ploe zamrzavaju moje neurone i umrtvljuju mi mozak. Znam da mi
je vrijeme odbrojano.
- Morate da pristanete da se podvrgnete drugom dijelu operacije navaljuje Gabrijel.
- Ta stvar ne slui niemu. To slui samo da se oerupaju budale. Svi
znaju da se nita ne moe uiniti protiv alchajemera.
174

Zatim mu glas postaje njeniji.

- To je istovremeno i tano i netano. Sluajte, ne znam ta su vam
priali o toj operaciji. Naprotiv, znam da se naa klinika specijalizovala u
elektrinoj stimulaciji memorijskog kola i da ovaj postupak daje odline
rezultate.
Sluam ga. Pokuava da izgleda pouno.
- Zahvaljujui vrlo finim elektrodama, alje se stalna struja od nekoliko
volti u vie stratekih zona mozga: forniks i entorinalni korteks. Ta
stimulacija e generisati mikropotrese koji e imati efekta na hipokamp. Jo
uvijek nisu u potpunosti poznati.svi mehanizmi djelovanja, ali ideja je da se
pobolja aktivnost neurona.
- Ali ovaj tretman ne lijei bolest.
- Kod mnogih bolesnika, ustanovi se neznatno ali znaajno poboljanje
epizodine memorije i prostornog memorisanja.
- Neznatno ? Savreno...
- Alisa, ono to pokuavam da vam kaem jeste to da jo uvijek nismo
daleko odmakli. Tano, to nije egzaktna nauka. Kod nekih tretiranih
pacijenata bude se izgubljene uspomene, simptomi se vraaju ili se
stabilizuju, ali kod drugih se nita ne deava i oni na alost nastavljaju da
tonu u svoju bolest. - Vidite valjda da...
- Vidim da nita nije sigurno i da simptomi mogu da se ubrzavaju i vode
u uasnu smrt kao to mogu i da stagniraju. Kod mladih osoba kod kojih
smo rano otkrili bolest, postoji nezanemarljiva vjerovatnoa da se ona tu i
zadri. To je va sluaj, Alisa.
Ponavaljam kao za sebe:
- Da se zadri, bolest...
- Zaustavljanje napredovanja bolesti znai dobiti u vremenu - odsjeno je
rekao. - Istraivanje napreduje svakog dana. Bie napretka, to je izvjesno...
- Da, za trideset godina.
- Moe biti za tridest godina a moe i koliko sutra. Pogledajte ta se
desilo sa sidom. Poetkom osamdesetih godina, postavljanje seropozitivne
dijagnoze bilo je isto to i osuda na smrt. Zatim je nastao AZT i triterapije.
Ljudi otada ive ve trideset godina sa ovom boleu...
Pognem glavu i kaem umornim tonom:
- Nemam ja snage za to. Zbog toga sam paniila poslije prve operacije.
Htjela sam da se vratim u Francusku, vidim oca po posljednji put i...
On mi se pribliava i uranja svoj pogled u moj. - I ta onda? Da sebi
prosvirate mozak? Gledam ga prkosno.
- Neto tako, da.
- Mislio sam da ste hrabriji...
- Ko ste vi da mi priate o hrabrosti?
Pribliava se jo vie. ela nam se gotovo dodiruju, kao kod dva boksera
prije prve runde.

175

- U vaoj nesrei ne shvatate koliko ste sreni. Imate prijatelja koji

finansira ovo lijeenje i koji je potegao veze da bi vas upisao u ovaj program.
Moda ne znate, ali postoji pozamana lista ekanja da bi se dolo do ovog
lijeenja.
- Pa dobro, tako u osloboditi jedno mjesto.
- Oigledno ga u stvari i ne zasluujete.
U trenutku kad to najmanje oekujem, vidim kako mu sijaju oi. U njima
itam bijes, tugu i revolt.
- Mladi ste, borbeni, vi ste najodlunija i najtvrdoglavija ena koju sam
sreo u svom ivotu. Ako postoji iko ko moe da se otrgne toj bolesti, to ste vi!
Mogli biste da posluite kao primjer ostalim oboljelim i...
- Ba me briga za primjer, Kejn! Nikada neu dobiti ovu bitku, prestanite
sada sa svojim laskanjem.
Pobunio se.
- Dakle, predajete se? Tako je mnogo lake, zapravo. Hoete da zavrite s
ovim? Samo naprijed! Torba vam je na sjeditu, a unutra je i vae oruje!
Odlunim korakom, Gabrijel se udaljava u pravcu bolnice.
Izaziva me. Izluuje. Umorna sam. Ne zna da ne treba da me uvlai na
taj teren. Da ve dugo hodam na ivici ponora. Otvaram vrata mustanga i
grabim torbu. Otkpavam remene. Glok je zaista tu, kao i telefon ija je
baterija skoro prazna. Stavljam mobilni mahinalno u dep, zatim provjeram
arer pitolja i zavlaim u pojas.
Sunce poinje da se uspinje visoko na nebu.
Gledam iz daljine i mirkam oima, zaslijepljena srebrnastim odrazima
koji poigravaju na jezeru. Ne pogledavi nijednom Gabrijela. udaljavam se od
kola i idem na dok.
Mirna snaga pejzaa oslobaa utisak radosti i harmonije. Izbliza, voda je
prozrana, gotovo tirkizna.
Na kraju se osvrem. Gabrijel je sada samo silueta u aleji. Previe daleko
da bi pokuao neto.
Zgrabim glok od polimera i diem duboko.
Opustoena sam, unitena, skoro bez daha. Na posljednjoj stanici
beskrajnog pada koji je poeo mnogo godina ranije.
Sklapam oi. U glavi mi se izdvajaju dijelovi jedne prie iji sam kraj ve
znala. Zar u dubini due nisam oduvijek imala to ubjeenje da e mi se ivot
tako zavriti?
Sama, ali slobodna.
Kako sam uvijek pokuavala da ivim.

176

28
Istim srcem
Jedini putevi kojima vrijedi poi,
jesu oni koji vode unutra.
arl ilije
Stavljam hladnu cijev oruja u usta.
Zadrati vlast nad sobom. Ne postati ena s mrtvim pamenjem.
Bolesnica koju zatvaraju u bolniku sobu.
Odluivati do kraja o putu kojim mora da ide moj ivot.
Potpuno lucidno.
Niko mi to nee oduzeti.
Moja posljednja sloboda.
Zatvorenih oiju vidim kako promiu trenuci iz srenih dana s Polom.
Hiljade kliea koje vjetar brie i odnosi u atmosferu, otvarajui prolaz ka
nebu.
Odjednom ga spazim, kako dri oca za ruku. To dijete ije ime jo nismo
bili odabrali i koje ga nikada nee ni imati. To dijete koje nikada neu
upoznati, ali ije sam lice nebrojeno puta zamiljala.
Oni su tamo, obojica, u toj blagonaklonoj tmini. Dva mukarca mog
ivota.
Osjeam kako mi se suze kotrljaju niz obraze. I dalje drim oi zatvorene,
s cijevi u ustima, s prstom na obarau, spremna da opalim. Spremna da im
se pridruim
Dijete onda puta Polovu ruku i ini nekoliko koraka ka meni. Tako je
lijepo... Nije vie beba. Ve pravi mali djeak. S kariranom kouljom i
podvrnutim nogavicama. Koliko ima godina? Tri godine? etiri, moda.
Ostajem oarana bistrinom njegovog pogleda, nevinou njegovog izraza,
obeanjima i izazovima koje itam u njegovim oima.
- Mama, plaim se, doi kod mene, molim te. Njegov glas me doziva.
Prua mi ruku.
I ja se plaim.
Silno me vue. Jecanje me gui. Meutim znam da to dijete nije stvarno.
Da je samo projekcija mog uma.
- Doi, molim te. Mama... Stiem...
Prst mi se gri na obarau. U meni se otvara ponor. Osjeam napetost u
itavom svom tijelu, kao da se jo vie iri ta zjapea pukotina koju nosim u
sebi od djetinjstva.

177

To je pria o tunoj i usamljenoj djevojici koja nikada nigdje nije nala

svoje mjesto. Ljudska bomba koja svakog asa moe da eksplodira. Ekspres
lonac koji je stalno pod pritiskom i u kome ve predugo kljuaju gorina,
nezadovoljstvo, elja da se bude negdje drugdje.
Stegni. Pritisni obara. Bol i strah e smjesta nestati. Uradi to sada. Ima
za to hrabrosti, lucidnosti, slabosti... Dobar je trenutak. Drhte mi noge.
U depu mi vibrira mobilni telefon.
Pokuavam da ih zadrim, ali Pol i dijete iezavaju. Bijes ustupa mjesto
tuzi. Otvaram oi, vadim pitolj iz usta i bijesno se javljam. ujem Gabrijelov
glas iz slualice.
- Ne ini to, Alisa.
Okreem se. On je na pedesetak metara iza mene, pribliava se.
- Sve smo jedno drugom rekli, Gabrijele.
- Mislim da nismo. Urlam od oaja:
- Ostavite me na miru! Bojite se za svoju karijeru, je l' tako?
Pacijentkinja koja je sebi raznijela glavu u krugu vae lijepe klinike, to bi ba
unijelo nered, a?
- Vi vie niste moja pacijentkinja, Alisa... Pokuavam da se saberem.
- Kako to?
- Dobro to znate. Ljekar nema prava da bude zaljubljen u svoju
pacijentkinju.
- Va posljednji pokuaj je patetian, Kejni
- ta mislite, zato sam ovoliko rizikovao? - nastavlja on pribliivi se za
korak. - Osjetio sam neto prema vama im sam vas vidio kako leite na
klupi.
- Smijeni ste.
- Ne glumim, Alisa. - Ne poznajemo se.
- A ja mislim da se poznajemo. Ili bolje reeno, da smo se prepoznali.
Odgurkujem ga.
- Vi, ljubavnik bez granica, zaljubljeni u mene? Djevojka u svakoj luci :
mislite da se ne sjeam vaeg motoa?
- La da bih se uklopio u lik dezera. - Vi odmjeravate sve to se kree!
- Mislim da ste prelijepi, Alisa. Svia mi se va nezgodan karaker, va
smisao da odbrusite. Nikad se ni pored koga nisam osjeao tako dobro.
Piljim u njega ne mogavi da progovorim ni rije. Iskrenost koju prozirem
u njegovim rijeima me skamenjuje. Rizikovao je svoj ivot za mene, istina je.
Sino sam ak bila na korak da pucam u njega.
Uporan je.
- Imam elju da radim hiljadu stvari sa tobom: da ti priam o knjigama
koje volim, da ti pokaem kraj u kome sam odrastao, da ti pripremim moj
recept mac and cheese sa tartufima, da...
Suze mi ponovo zamagljuju vid. Gabrijelove rijei me obavijaju tako
njeno i eljela bih da se prepustim ovom osjeaju. Sjeam se prvog puta kad
sam ugledala njegovo lice na onoj uvenoj klupi u Central parku. Uklopili
178

smo se u sekundi. Ponovo ga vidim u toj prodavnici igraaka, sa ogrtaem,

kako izvodi trikove da bi zabavio djecu.
Meutim, prekidam ga:
- Ta ena koju tvrdite da volite, Gabrijele... Vrlo dobro znate da e kroz
nekoliko mjeseci nestati. Nee vas vie prepoznavati. Zvae vas gospodine i
morae da je zatvore u bolniku sobu.
- To je mogue, ali nije sigurno. A ja sam spreman da rizikujem.
Isputam telefon u trenutku kad mu je crkla baterija. Gabrijel je preda
mnom, na manje od deset metara.
- Ako postoji neko ko moe da vodi ovu borbu, a to si ti. Sada je na
nekoliko centimetara od mene.
- Ali to ne zavisi od mene.
- Boriemo se oboje, Alisa. Mislim da smo dobar tim, zar ne?
- Bojim se! Toliko se bojim...
Nalet vjetra die prainu i od njega podrhtavaju pozlaene iglice aria.
Od hladnoe mi bride prsti.
- Znam koliko e biti teko, ali bie...
Bie...
Bie vedrih jutara i onih drugih, prevuenih tamnim oblacima.
Bie dana sumnji, dana straha, uzaludnih i sumornih asova u
ekaonicama s bolnikim mirisom.
Bie laganih, proljenih, mladalakih trenutaka u meuvremenu, kada
e se ta bolest zaboraviti.
Kao da nikada nije postojala.
Zatim e se ivot nastaviti.
I ti e se s njim uhvatiti u kotac.
*
Bie glasa Ele Ficderald, gitare Dima Hola, neka melodija Nika Drejka
koja je doprla iz prolosti.
Bie etnji na obali mora, mirisa pokoene trave, plavetnog neba s
bezbroj paperjastih oblaka.
Bie dana za pecanje po oseki.
Zavezanih marama da bi se prkosilo vjetru.
Zamkova u pijesku koji e odoljeti slanim valovima.
I kanolija sa limunom smazanih na ulicama Nort Enda.
*
Bie jedna kua u sjenovitoj ulici. elinih ulinih svjetiljki sa arenim
krugom. Jedna ria maka koja skae, veliki dobronamjerni pas.
179

Bie to zimsko jutro kada u kasniti na posao. Silaziu preskaui po tri

stepenika niz stepenite. Poljubiu te u letu, zgrabiti svoje kljueve. Vrata,
poploana staza, upaljen motor. I na prvom semaforu, shvatiu da mala
cucla stoji umjesto priveska za kljueve.
*
Bie...
Znoja, krvi, prvog plaa bebe. Razmjena pogleda. Saveza za vjeita
vremena.
Flaica na svaka etiri sata, pakovanja nagomilanih pelena, kie na
prozorima, sunca u tvom srcu.
*
Bie...
Stola za povijanje, kadice u obliku koljke, ponovljenih upala uiju,
itava menaerija plianih igraaka, pjevuenja uspavanki.
Osmijeha, izlazaka u park, prvih koraka, tricikla u aleji.
Prije spavanja, pria o prinevima koji tamane zmajeve.
Roendana i vraanja iz kole. Premavanja u kauboje, crtea sa
ivotinjama zakaenih na friideru.
Grudvanja po snijegu, maioniarskih trikova, kriki namazanih
pekmezom u vrijeme uine.
*
I vrijeme e proi.
Bie drugih boravaka u bolnici, drugih ispitivanja, drugih uzbuna,
dragih lijeenja.
Svaki put ti e krenuti u borbu, sa strahom u stomaku, stegnutog srca,
nemajui boljeg oruja do tvoje elje da i dalje ivi.
Svaki put e rei sebi da, ta god da ti se desi u sadanjosti, svi ti
trenuci oteti od neumitne sudbine vrijedili su truda da budu proivljeni.
I da niko nikada nee moi da ti ih oduzme.

180

Hvala
Ingrid,
Edit Leblon, Bernaru Fiksou
i Katrin de Laruzijer.
Silvi Anel, Aleksandru Labrosu,
Zaku Bartoletiju i Pjeru Kolanu.
Valeri Tajfer, Zan-Polu Kamposu, Brunu Barbetu,
Virini Plantar, Karolin Ser, Stefani le Fol i Izabel de aron.

Sken; MalenaMrvica
Obrada; Mighty

181

Reference
Poglavlje 1: Stephen King, Nuit noire, etoiles mortes, traduit par Nadine
Gassie, Albin Michel, 2012 ; poglavlje 2: Braa Grim; poglavlje 3: Blaise
Pascal, Les Pensees, XXI, Guillaume Desprez, 1670 (orthographe
modernise); poglavlje 4: Albert Ajntajn ; poglavlje 5: Willa Gather, Le Chant
de l' alouette, traduit par Marc Chenetief, Rivages, 2007 ; poglavlje 6: Stefan
Zweig, Vingt-quatre heures de la vie d' une femme, traduit par Olivier
Bournac et Alzir Hella, Le Livre de Poche, LGF, 1993 ; poglavlje 7: Joseph
Kessel, propos rapport par J.-M. Guenassia, dans Le Club des incorrigibles
optimistes, Albin Michel, 2009 ; poglavlje 8: William Wordsworth, Quelques
Pomes de William Wordsworth, traduits par Emile Legouis, Leopold Cerf
diteur, 1896 ; poglavlje 9: Emily Dickinson, The Poems of Emily Dickinson,
Belknap Press. 1999, Harvard University Press, 1999 ; poglavlje 10: Lao Ce ;
poglavlje 11: Didier Van Cauwelaert Poisson d' amour, Seuil, 1984 ; poglavlje
12: Seneque, Lettres a Lucilius, 19, 96, 5, dans OEuvres de Snque le
Philosophe, tome I traduit par M. Charpentier et M. Lemaistre, Gamier, 1860
; poglavlje 13: James Salter, Un bonheur parfait, traduit par Lisa Rosenbaum
et Anne Rabinovitch, l' Olivier, 1997 ; poglavlje 14: Uvod Stivena Kinga u The
Shining, Simon and Schuster, 2002 ; poglavlje 15: latinska izreka koja se
tradicionalno pripisuje Vegeciju ; poglavlje 16: Donna Tartt, Le Maitre des
illusions, traduit par Pierre Alien, Feux croiss, Plon, 1993 ; poglavlje 17:
Andrej Tarkovski; poglavlje 18: Latinska izreka ; poglavlje 19: Emily
Dickinson, Unto a Broken Heart, OEuvres compltes, traduit par Francoise
Delphy, Flammarion, 2009 ; poglavlje 20: Jean Tardieu ; poglavlje 21: Le
Livre de L' Ecclsiaste ; poglavlje 22: Guillaume Apollinaire, Le Pont
Mirabeau, Alcools, Mercure de France, 1913 ; poglavlje 23: Lewis Carroll,
Alice's Adventures in Wonderland, Macmillan and Co, 1865 ; poglavlje 24:
Friedrich Hlderlin, Patmos ; poglavlje 25: Albert Cohen, Belle du Seigneur,
Gallimard, 1968 ; poglavlje 26: Virginia Woolf, La Dame dans le miroir:
rflexion, traduction par Michle Rivoire, dans OEuvres romanesques, II,
Bibliotheque de la Pliade, Gallimard, 2012 ; poglavlje 27: Ovide, Les
Hroides, pitre 5 ; poglavlje 28: Charles Juliet, Dans la lumire des saisons:
lettres a une amie lointaine, POL, 1991. Citation p. 148: Charles Baudelaire,
Le Spleen de Paris, Petits Pornes en prose, Michel Levy, 1869.

182