Srpsko Podunavlje

u ranom srednjem vijeku*

Perica pehar
Filozofski fakultet
Odjel za arheologiju
RS, 11000 Beograd
ika Ljubina 18-20
perica.spehar@gmail.com

UDK 904 8497.11) 06/10)

94 (497.11) 06/10
Primljeno: 29. 4. 2012.
Izvorni znanstveni rad

Napadi Avara i Slavena na podunavske gradove i njihovi upadi u centralne oblasti Ilirika u drugoj polovini 6.
stoljea doveli su do sloma bizantske upravne vlasti u prvim desetljeima 7. stoljea. Posljedica ovih promjena
bila je znatno smanjenje populacije s podruja sjevernog Ilirika, zamiranje gradova, ruralnih sredina, privrede u
cjelini, kao i gaenje nekada vane mree putova.
Sporadini nalazi materijalne kulture, koji se mogu datirati u 7. i 8. stoljee, nedovoljan su pokazatelj obnove organiziranog ivota na prostoru uz nekadanju sjevernu granicu Carstva. Istraivanja antikih gradova, poput Sirmija,
Singidunuma, Marguma i Viminacija, nisu pruila zadovoljavajue podatke o obnovi ivota na ovim prostorima
u razdoblju koje su vezuje uz doseljavanje Slavena na spomenute prostore. Nita bolji rezultati nisu postignuti ni
prilikom istraivanja drugih brojnih lokaliteta du Dunava, ili u samoj unutranjosti centralnog Balkana. Obnova
ivota na ovim prostorima moe se jasnije pratiti u 9., i posebno tijekom 10. i 11. stoljea, na temelju brojnijih
nalaza koji ukazuju na postupno oivljavanje privrede i irenje populacije, prije svega u nekadanjim antikim
gradskim centrima, ravnicama i rijenim dolinama.
Kljune rijei: srpsko Podunavlje, rani srednji vijek, naselja, nekropole, crkvena organizacija
*

Ova studija je nastala u okviru projekta Procesi urbanizacije i razvoja srednjovekovnog drutva, koji podrava Ministarstvo prosvete i
nauke Republike Srbije (br. 177021).

335

Dani Stjepana Gunjae

UVODNA RAZMATRANJA
Slom bizantske vlasti poetkom 7. stoljea oznaio je
na prostoru centralnog Balkana poetak novog razdoblja,
tijekom kojeg je dolo do brojnih promjena. Naputen
limes, kao i nepostojanje jedinstvenog sistema obrane,
omoguili su trajno naseljavanje Slavena, koji su izmeu
ostalog zaposjeli i podruje Podunavlja. Promatrano s
aspekta suvremenih geopolitikih podjela, srpsko Podunavlje zapoinje u unutranjosti Panonske nizine, gdje
su se tijekom ranoga srednjeg vijeka odvijali kulturnopovijesni procesi koji se znatno razlikuju od onih koji
su se odvijali na Balkanu, najprije uslijed dominacije
Avara, a potom i Ugara. Stoga je pozornost usmjerena
samo na nalazita smjetena na desnoj obali Dunava, i
to od Beograda do ua Timoka, kao i u zaleu ovog
dijela Podunavlja. Osim toga, radom su obuhvaeni i
lokaliteti na desnoj obali Save u srpskoj Posavini, kako
bi se jasnije sagledalo ranosrednjovjekovno razdoblje
na prostoru nekadanjega sjevernog Ilirika.

LEGENDA
Naselje
Nekropola
Horizont 7. - sredine 9. stoljea
Horizont druge polovine 9. - kraja 11. stoljea

Sl. 1. Ranosrednjovjekovna naselja i nekropole u srpskom

dijelu Posavine i Podunavlja
1. Beograd; 2. Boljetin; 3. Branievo; 4. Brestovik; 5. Brza
Palanka; 6. ezava; 7. Gamzigrad; 8. Gospoin vir; 9. Grabovica; 10. Grocka; 11. Hajduka vodenica; 12. Kolari; 13.
Korbovo Pesak; 14. Kostol; 15. Ljubievac; 16. Mavanska
Mitrovica; 17. Mihajlovac Blato; 18. Mihajlovac-Kula; 19.
Mirijevo; 20. Mokranjske stene; 21. Morava; 22. Pesaa; 23.
Prahovo; 24. Ram; 25. Ravna na Dunavu; 26. Ravna - Slog; 27.
Ribnica; 28. Ritopek; 29. Seona; 30. Tekija; 31. Ub; 32. Ue
Slatinske reke; 33. Vajuga - Korbovo; 34. Vajuga Pesak; 35.
Velesnica; 36. Veliki Gradac; 37. Veliko Gradite; 38. Vina;
39. Vinjica; 40. Zlot Prevalje; 41. Zveka.

336

Kronoloki promatrano, ovo razdoblje obuhvaa

nekoliko stoljea. Dok je donja granica prilino jasno
definirana, utvrivanje gornje granice izaziva odreene
tekoe, budui da postoji nekoliko bitnih povijesnih
dogaaja koji bi se mogli oznaiti kao zavretak ranoga
srednjeg vijeka na prostoru centralnog i istonog Balkana. Jedan od njih predstavlja slom prvog Bugarskog
Carstva u vrijeme Ivana Cimiskog (969. 976.), dok
se drugi vezuje uz uspjeno okonan pohod Bazilija II.
(976. 1025.), kada je ponovno uspostavljena vlast nad
Balkanom, praena administrativnom i crkvenom reorganizacijom. Ipak, u oba sluaja uspjeh je bio relativno
kratkog daha, budui da poslije sloma Bugarskog Carstva dolazi do ustanka i uspona Samuila (946. 1014),
dok se nakon smrti Bazilija II. nie nekoliko ustanaka
na vraenom teritoriju. Stoga se kao gornja granica ranosrednjovjekovnog razdoblja uzima dolazak dinastije
Komnena na vlast 1081. godine, tijekom ije je vladavine Bizantsko Carstvo konsolidirano.
Razdoblje od gotovo etiri stoljea moe se podijeliti
na dvije faze, iju liniju razgranienja predstavlja pokrtavanje pridolih plemena, a do kojeg dolazi tijekom tree
etvrtine 9. stoljea. Iako je pokrtavanje predstavljalo
dugotrajan proces, a ne in, kristijanizacija vladajue klase
poganskih naroda otvorila je prostor za intenzivniji utjecaj
Bizanta na Balkanski poluotok. Potvrdu za ovakvu tvrdnju
nalazimo i u ostacima materijalne kulture, budui da se
javlja sve vei broj nalaza bizantskog porekla, ukljuujui
i bizantski novac. S druge strane, nuno je istaknuti da su,
pokrteni od strane bizantskih sveenika, Bugari i Srbi
kao centar nove religije prihvatili Konstantinopol, ime
je u velikoj mjeri bila odreena i njihova daljnja sudbina,
budui da su se u kulturno-politikom smislu vezali za
prijestolnicu Bizantskog Carstva.

HORIZONT 7. DO PRVE POLOVINE 9.

STOLJEA
Malobrojni su pisani izvori koji svjedoe o dogaajima na prostoru Balkana u ovom razdoblju. Iz pera
bizantskog cara Konstantina VII. Porfirogeneta (913.
959.) saznajemo da su se u vrijeme Heraklija (610.
641.) na Balkan, uz njegovu dozvolu, naselili Srbi i
Hrvati, pri emu su se Srbi najprije naselili u Solunskoj
temi. Ipak, nakon odreenog vremena oni kreu natrag
preko Dunava, ali brzo se pokaju i uz posredovanje stratega Beograda ponovo dobiju dozvolu za naseljavanje na
teritoriju Carstva, ovaj put u Paganiju, Zahumlje, Travuniju i zemlju Konavljana. Naseljavanje novih plemena

Perica pehar Perica pehar

LEGENDA
Pojedinani nalazi novca
Ostave novca
Nalazi peata

Sl. 2. Ranosrednjovjekovna nalazita novca i peata u srpskom

dijelu Posavine i Podunavlja
1. Beograd; 2. Branievo; 3. Gamzigrad; 4. Grocka; 5. Hajduka
vodenica; 6.Mavanska Mitrovica; 7. Morava; 8. Prahovo; 9.
Ram; 10. Ub; 11. Veliki Gradac; 12. Veliko Gradite.

bilo je u oba sluaja praeno i njihovim pokrtavanjem

od strane sveenika iz Rima.1 Nekoliko desetljea poslije, u vrijeme vladavine Konstantina IV. (668. 685.),
na prostor oko ua Dunava u Crno more doseljavaju se
Bugari. U pokuaju da sprijei gubitak teritorija car je
ubrzo, 680. godine, poduzeo pohod koji su Bugari odbili
i tako sauvali svoju nezavisnost.2
Dolazak Slavena i Bugara, kao i njihovo trajno naseljavanje na Balkanu, ostavili su dalekosene posljedice.
Pridoli narodi ubrzo su poeli s formiranjem svoje
drave, koje su katkad u veoj, a katkad u manjoj mjeri
bile samostalne. Njihovo teritorijalno irenje dovelo
je do sukoba s Bizantom, koji je najveeg neprijatelja
imao u Bugarima, budui da su oni prvi uspjeli stvoriti
jaku dravu. Njihov uspon bio je silovit, tako da su ve
713. godine kroz Trakiju doprli do Konstantinopola i
opustoili okolinu prijestolnice,3 dok su 811. godine u
izravnu sukobu uspjeli poraziti i ubiti Nikefora I. (802.
811.).4 Usponu Bugarske iao je na ruku i vjerski raskol
unutar Carstva, koji je trajao od poetka 8. do sredine
9. stoljea. Ikonoklastika kriza, kao i sukobi Bizanta s
Arabljanima, uvjetovali su da stupanj bizantskog utjecaja
na Balkanu bude sveden na najmanju moguu mjeru,
1

DAI: 31, 32; 1996, 156.

1996, 139-140.

1996, 163.

1996, 200.

Srpsko Podunavlje u ranom srednjem vijeku

tako da se i uspostavljanje dravnosti novonaseljenih
naroda odvijalo prilino samostalno.5
Poput povijesnih izvora, i arheoloka svjedoanstva
rane faze ranosrednjovjekovnog razdoblja u Podunavlju
malobrojna su (sl.1). Uglavnom je rije o naseljima, o
ijem postojanju govore ostaci poluukopanih kua, kao
i ulomci keramike, dok su ostali pokretni nalazi, ukljuujui i novac (sl.2), izuzetno rijetki.
Najranije nalazite ovog razdoblja nalazi se na podruju sela Mihajlovac, na lokalitetu Kula (sl.1/lok. 18). Na
ovome vieslojnom lokalitetu pronaeno je naselje iz 7.
stoljea, s veim brojem poluukopanih pravokutnih kua,
dimenzija 2 x 2,5 do 3,5 x 3,5 m. Kue su uglavnom imale
zemljane pei, iako su pronaene i dvije kamene. Unutar
objekata otkriveni su ulomci keramike, koji su podijeljeni
u tri grupe (sl.3/A/1-2). Prvu grupu ine rukom raeni
lonci i peke, drugu lonci raeni na sporom kolu i ukraeni
eljem, a posljednju lonci, poklopci i amfore bizantskog
porijekla koji su izraeni na brzom kolu.6
Istovjetno su datirani i ulomci keramike, otkriveni na
vieslojnom nalazitu Velesnica (sl.1/lok. 34). Rije je
o rukom raenim loncima sive boje, koji su loe peeni
i ponegdje su bez ornamenata, ili ukraeni valovnicom
i horizontalnim linijama (sl.3/B/1-3). Ovom horizontu
najvjerojatnije pripada i sluajan nalaz bronane lune
fibule, koja s gornje strane ima sedam valjkastih dodataka, dok trapezoidna stopa zavrava maskom u ljudskom obliku.7 Fibule ove vrste, nainjene prvenstveno
od bronce, prvi je prepoznao J. Werner kao slavenske i
datirao ih u 7. stoljee. Prema njegovoj tipologiji, nalaz
iz Velesnice pripada tzv. tipu Sparta-Linkuhen-Cosoveni
(sl.3B/4).8 Prema novijim saznanjima dokazano je da
se ove fibule zaista mogu vezati za Slavene, ali i za
Germane, iji se utjecaj jasno uoava u ornamentici, te
Turke (Kutrigure) i Sarmate (Alane).9
Na podruju sela Ljubievac, na lokalitetu Obala
(sl.1/lok. 15), pronaen je srednjovjekovni naseobinski horizont, datiran u kraj 7. ili poetak 8. stoljea,
kojem pripada devet krunih pei, od kojih su samo
dvije ouvane u cjelini. Otkrivene kalotaste pei bile
su postavljene oko velike jame nepravilna oblika, prema kojoj su bile okrenute svojim otvorom (sl.3/C/1).
Na prostoru izmeu pei uoeni su ulomci keramike,
fragmenti ivotinjskih kostiju, kao i tragovi gorenja,
5

1968.

1983, 115-116, . . 95-96; Jankovi

1986, 443-445, fig. 1-2.

Vinski 1958, 31; Ercegovi-Pavlovi, Mini 1986, 289, sl.1/1-2.

Werner 1950, 151-152, Abb. 2.

Werner 1950, 150-172; 1990: 17-22; Vagalinski 1994,

264-265, 293-294; Vida, Vlling 2000, 26-31, Abb. 9.

337

Dani Stjepana Gunjae

pri emu keramiki materijal prije svega ine posude
s debljim stjenkama, ija je povrina katkad mogla biti
ukraena valovnicom (sl.3/C/2-4).10
Oko 4 km jugoistono od Brze Palanke, na uu
Slatinske reke u Dunav (sl.1/lok. 31), nalaze se ostaci
antike i ranobizantske utvrde.11 Oko utvrde iz 6. stoljea, na lokalitetu Dunav, istraena je povrina od 600
x 250 m, na kojoj je pronaeno naselje iz 8.-9. stoljea
s ostacima brojnih poluukopanih kua (sl.4/A/1). Rije
je o malim kvadratnim objektima, dimenzija od 2 x 2
do 4,5 x 4,5 m, kao i o peima, koje su bile nainjene
od kamena ili zemlje. Tri pei bile su odmaknute od naselja i u njima je pronaena troska, to bi moda moglo
svjedoiti o obradi metala.12 Najvei dio keramikog
materijala pripada fazi 8.-9. stoljea, koju karakteriziraju
ulomci malih lonaca, ukraenih viestrukim valovnicama
(sl.4/A/2), dok su nalazi s kraja 9. i poetka 10. stoljea,
odnosno 11. stoljea, zastupljeni u znatno manjoj mjeri.13
Od malobrojnih pokretnih nalaza od 7. do sredine 9.
stoljea, koji ne pripadaju keramikom materijalu, treba
izdvojiti dva kasnoavarska bronana pojasna jezica
(sl.4/B/1-2), s kraja 8. ili poetka 9. stoljea,14 otkrivena
na lokalitetu Veliko Gradite, gdje se u antikom periodu
nalazio Pincum (sl.1/lok. 36).
Istom vremenu pripada i nekoliko naunica,15 sluajno otkrivenih na prostoru izmeu Morave, antikog
Marguma (sl.1/lok. 21) i Branieva (sl.1/lok. 3). Izdvajaju se lunulaste naunice s privjeskom u obliku trokrake
ili peterokrake zvijezde, ukraene pseudogranulacijom,
koje su datirane u 8.-9. stoljee (sl.4/C/7-8). Treba
spomenuti i slino datirane lijevane naunice s jednim
loptastim privjeskom, pri emu je spoj alke i privjeska
uglavnom ukraen nizom granula (sl.4/C/1-5).
O obnovi ivota u Podunavlju od 7. do sredine 9.
stoljea svjedoi i ponovni protok novca skromna intenziteta, koji zapoinje, sudei prema nalazima, u vrijeme Teofila (828. 842.). Njegovi kovovi otkriveni su
u Mavanskoj Mitrovici, arealu nekadanjeg Sirmija
(sl.2/lok. 6),16 Grockoj, gdje je sluajno otkriven solid
(sl.2/lok. 4),17 kao i u okolini Morave (sl.2/lok. 7).18
10 Popovi, Mrkobrad 1986, 310-312, sl.3, 10-13.
11 pehar 2010, 41-42 s navedenom literaturom.
12 , . 1984, 197; Jovanovi, Kora, Jankovi 1986, 384387, sl.18.
13 , . 1984, 197-198, sl. 197; Jovanovi, Kora,
Jankovi, 1986, 385-387, sl.19.
14 Bugarski 2008, 87 s navedenom literaturom, fig. 2-3.

338

HORIZONT DRUGE POLOVINE 9. DO

KRAJA 11. STOLJEA
Po okonanju vjerskih sukoba, koji su se zavrili
pobjedom ikonofila, dolazi do konsolidacije Carstva i
njegova postupnog uspona. Pridoli narodi nisu se mogli
suzbiti samo orujem, pa ih je Bizant poeo pokrtavati,
to je za cilj imalo pacifikaciju, te jaanje kulturno-politikog utjecaja. Prvi takav pokuaj, usmjeren na Veliku Moravsku, zavren je neuspjehom. Ipak, djelatnost
brae Konstantina (irila) i Metoda bila je od velikog
znaaja, budui da je stvorena prva slavenska abeceda
(glagoljica) i prevedeno je Sveto pismo, to je omoguilo
vrenje Boje slube na slavenskom jeziku.19 U isto vrijeme bugarski knez Boris (852. 889.) poziva franake
sveenike, na to Bizant pod prijetnjom oruja primorava
Bugare da 864. godine prihvate kranstvo od bizantskih
sveenika.20 Iako se u pisanim izvorima ne navodi tono
kad su sveenici iz Konstantinopola ponovo pokrstili
Srbe, pretpostavlja se da je do njega dolo nedugo poslije
kristijanizacije bugarskog plemstva.21
Borba za primat izmeu Konstantinopola i Rima vodila se ve stoljeima, iako je pitanje vjerske jurisdikcije
prikrivalo stvarne razloge neslaganja, koji su leali u
irenju politikog utjecaja. Tako je bugarska crkva, koja je
teila osamostaljenju, bila prinuena da se naizmjenino
vezuje uz Rim i Konstantinopol, koji je napokon 869./870.
godine Bugare nagradio autokefalnom arhiepiskopijom.22
Daljnji uspon Bugarske vezuje se uz Simeona (893.
927.), koji se 917. godine proglasio carem Bugara i
Bizantinaca. Sukob Bugara i Bizanta osjeao se i u Srbiji, gdje su suprotstavljene strane na vlast naizmjenino
dovodile svoje tienike. Simeonu je polo za rukom
uspostaviti Bugarsku patrijariju, koju je Roman Lekapen (920. 944.) priznao za kanonsku.23 Nakon smrti
Simeona sklopljen je mir izmeu zaraenih strana. Na
due staze, ovo je znailo pobjedu Bizanta i jaanje
njezina kulturnog i politikog utjecaja.24 Prevlast Bizanta prihvatili su i Srbi. Tako je aslav Klonimirovi
(927./928. oko 950.), koji je pobjegao iz Bugarske i
vratio se u Srbiju, zatraio od Romana Lekapena pomo,
koji ga je podrao kao arhonta.25
19 1996, 225-227; , 1996, 156.
20 , . 1978, 33-34 ;
1996, 227-229.
21 Theoph. Cont. V, 291,1-292,13.

15 2007, 366-367 s navedenom literaturom, . 2.

22 , . 1978, 33; 1995, 3; 1996,

227-231.

16 Popovi, V. 1978a, 185-188; , 2006, 31.

23 1995, 4-5, 8; 1996, 248-257.

17 , 2006, 31-32.

24 1996, 257-260.

18 Popovi, V. 1978a, 185-188; , 2006, 31.

25 DAI 32.

Perica pehar Perica pehar

Srpsko Podunavlje u ranom srednjem vijeku

4
B

Sl. 3. A Mihajlovac; B Velesnica; C Ljubievac

339

Dani Stjepana Gunjae

Dunav

ranovizantijsko
utvrenje

D
Sl. 4. A Ue Slatinske reke; B Veliko Gradite; C Oblast izmeu Morave i Branieva; D Kostol

340

Perica pehar Perica pehar

Srpsko Podunavlje u ranom srednjem vijeku

Nakon nekoliko desetljea relativnog mira, Nikefor

Foka II. (963. 969.) najprije je 965. godine grubo odbio
bugarskom poslanstvu platiti danak, a zatim je, uz pomo
ruskog kneza Svetoslava (964. 972.), napao Bugarsku.
Iako su Rusi odnijeli pobjedu nad Bugarima, Bizant nije
izvukao nikakvu korist, budui da je Foka ubijen u zavjeri, pa je na prijestolje doao Ivan Cimiski (969. 976.).
Iako su se Rusi u meuvremenu pridruili Bugarima,
Bizant je 971. osvojio najprije Preslav, a potom potukao
i ruske snage. Na taj je nain okonano Prvo bugarsko
carstvo, dok je bugarska patrijarhija svedena na nivo
metropolije i podinjena Konstantinopolu.26
Poslije smrti Ivana Cimiskog na prijestolje dolazi
Bazilije II. Bugaroubojica (976. 1025.), koji se ve u
prvim godinama vladavine suoio s tzv. Drugim ustankom komitopula, pod vodstvom Samuila (976. 1014.),
koji je vrlo brzo proirio svoj teritorij i ponovo uspostavio bugarsku patrijariju. Tek po smirivanju situacije na
istonim granicama Carstva, 1001. godine poinje vojna
ofenziva na Samuilovo Carstvo, koja je okonana 1014.
godine, kada je Samuilova vojska opkoljena i unitena
u klancima Belasice.27
U Bugarskoj zatim dolazi do unutranjih borbi pa
Bazilije II. tek 1018. godine sveano ulazi u Ohrid,
oznaavajui tako da je rat protiv Bugara uspjeno zavren. I dok je u ratu bio nemilosrdan, u miru se Bazilije
II. pokazao kao pomirljiva i taktina osoba. Ohridsku
patrijariju pretvorio je u autokefalnu arhiepiskopiju
kojom su upravljali arhiepiskop i episkopi slavenskog
porijekla, dok je sluba obavljana na slavenskom jeziku.
Na taj je nain pruena ruka pomirenja pokrtenim Slavenima, koji su preteno inili stanovnitvo osvojenih
podruja. Podruje koje je zauzimala Simeonova drava
podijeljeno je na temu Bugarska s centrom u Skopju,
temu Paristrion ili Paradunavon (Silistrija), zatim temu
oko ua Save u Dunav sa sjeditem u Sirmiju, i temu
Dalmacija. Nasuprot tome, Duklja, Raka, Zahumlje i
Bosna su, poput Hrvatske, ostale u vlasti lokalnih kneeva, ali kao vazalne drave. Za vrijeme vladavine Bazilija
II., kao upravne oblasti umjesto Rasa i Morave spominju
se Srbija () i Sirmij, kojima je najvjerojatnije
upravljao Konstantin Diogen.28
Po smrti Bazilija II. Bizantsko Carstvo zapoinje
opadati. Bazilijevi nasljednici, u elji da ekonomski

ojaaju dravu, uvode i za Slavene novani porez, umjesto dotadanjeg plaanja u naturi. Drugu mjeru protiv
Slavena predstavljalo je imenovanje Lava ohridskim
arhiepiskopom umjesto Slavena Jovana, 1037. godine.
Nepopularnost ovih mjera uvjetovala je nekoliko ustanaka na osvojenom teritoriju. Propadanje Carstva dostie
vrhunac u vrijeme Romana IV. Diogena (1068. 1071.),
koji je u bitci kod Manzikerta 1071. godine zarobljen,
a bizantska vojska unitena. Bolja vremena za Carstvo
uslijedila su tek poslije dolaska Alekseja I. Komnena
(1081. 1118.) na vlast.29
Iz druge polovine 9. do 11. stoljea potjee daleko
vei broj nalazita s ostacima materijalne kulture, to
govori o intenzivnijoj obnovi ivota. Pored naselja i
nekropola, iz ovog razdoblja potjeu i ostaci crkvene
arhitekture, kao i predmeti osobne pobonosti, koji svjedoe o irenju kranstva i jaanju crkvene organizacije.
Od pokretnih nalaza istie se i znatno vea koliina
novca, koji je sigurni pokazatelj obnove ivota, kao i
olovni peati, koji svjedoe o ponovnom uspostavljanju
administrativne uprave.
Na podruju sela Kostol, na mjestu nekadanje mone antike i kasnoantike utvrde Pontes (sl.1/lok. 14),30
utvreni su ostaci srednjovjekovnog naselja, nekropola,
kao i nekoliko ostava.
Najstarijoj fazi pripada naselje iz 9.-10. stoljea
smjeteno na sjevernoj padini, s ostacima kua koje su
bile ukopane u ranobizantski sloj. Kue s drvenim zidovima imale su pravokutni tlocrt, pod od nabijene zemlje
s ostacima jama od greda i kolaca i po jednu kamenu
pe u uglu (sl.4/D/1-2). Najstarija kua, datirana prema
nalazu kresiva u obliku lire u 9. stoljee,31 negirana je
kuom, koja je prestala biti koritena u vrijeme Bazilija
II. Najmlae je stanite pak upotrebljavano do sredine
12. stoljea, o emu govori novac Manuela I. Komnena
(1143. 1180.). Pokretne nalaze prije svega ine ulomci
keramike, ali i brusovi, rvnjevi i prljeni. Nakon to je
naselje naputeno, formiran je naseobinski sloj s peima
razliitog oblika, u kojem je pronaena keramika 11.
stoljea.32
Tijekom istraivanja otkriveno je i nekoliko ostava. Iz jedne potjeu eljezni stremeni, srpovi i kope
(sl.5/A/1-5), a drugu, koja je bila pohranjena u pitosu,

26 Ioannis Scylitzae 434/20-438/2; , . 1978, 35-36;

1995, 8-9; 1996, 272-279, 281-282.

29 Ioannis Scylitzae 527/5-533/18, 543/11-545/2;

1996, 304-330.

27 Ioannis Scylitzae 461/5-464/22; 1995, 22-24;

1996, 283-288, 294-295; 1998, 122124.

31 Beloevi 1980, 119-120

28 Ioannis Scylitzae 457/9-476/24; Gelzer 1983; 1995,

25-26, 55-59; 1996, 295-298; 1997,
38-39; 2004, 173-174, s navedenom literaturom.

30 pehar 2010, 31-32 s navedenom literaturom.

32 , 1980, 23, . 27-28; , ,
- 1984, 44-46, . 28; 1985, 192-196, . 1-2, 32; 1997, 28-29,
. 39-40.

341

Dani Stjepana Gunjae

inili su bronana kadionica i bronani okovi knjige.33
Osim toga, tu je i ostava u kojoj su se nalazili eljezne
alatke i bronani bokal (sl.5/B/1-7), koja je pohranjena
najvjerojatnije u vrijeme osvajanja Ivana Cimiskog.34
Bronani bokal visok je 20,5 cm (sl.5/B/7), s lunom
drkom, koja je s otvorom posude spojena razjapljenim
eljustima glave pantere, iza koje se nalazi ptica, dok
je na spoju s trbuhom ovan. Na bokalu se nalazi natpis
na grkom jeziku, koji se prevodi kao Glas Gospodnji
nad vodama uskrsnua (Psalam Davidov, 3:29).35 Slian
bokal, s identinim natpisom, otkriven je u ostavi iz
Vrapa koja je argumentirano datirana u kraj 7. stoljea.36
Razlika u dataciji dvaju gotovo identinih bokala mogla
bi govoriti o injenici da je nalaz iz Kostola due bio u
upotrebi, budui da eljezne alatke s kojima je pohranjen
po obliku podsjeaju na alat iz poljoprivrednih ostava
pronaenih na prostoru june Dobrude, koji je datiran
u 10., odnosno poetak 11. stoljea.37
Bronana kadionica, okovi knjiga, kao i bokal s
natpisom na grkom jeziku mogli bi se moda svrstati
u predmete bogosluja. Kako tijekom istraivanja nisu
uoeni ostaci kamene crkve, postavlja se pitanje je li
ona moda bila nainjena od drveta. Ipak, treba ostaviti
otvorenu i mogunost da su u ostavu pohranjene dragocjenosti donesene s drugog mjesta.
Naseobinskom horizontu 9.-10. stoljea pripadaju i
jame s kostima razliitih ivotinja. Tako je u jednoj jami
kraj dva lonca ograena kamenom pronaena glava ovce,
dok je ispod jedne kue otkrivena jama sa skeletima
dvaju pasa, pri emu je jedan bio pokriven kamenom,
iznad kojeg su se nalazili ulomci srednjovjekovne keramike i keramiki uteg. Ovakvi primjerci sahranjivanja
javljaju se u pogrebnom obredu koji je karakteristian
za balkansko-dunavske kulture.38
Jugoistono od naselja nalazila se ranosrednjovjekovna nekropola s 25 istraenih grobova, u kojoj su
pokojnici obaju spolova i svih uzrasta bili polagani
izravno u grobne rake. Pronaen je vrlo mali broj priloga
u samo etiri groba, pri emu nakit iz grobova 43 i 52
omoguava datiranje u 9.-10. stoljee.39 Osim toga, na
prostoru uz antiki most otkrivena je jo jedna nekropola,
datirana u 11.-12. stoljee.40

Na lokalitetu Ravna-Slog, u blizini antikog utvrenja Timacum Minus (sl.1/lok. 26), otkrivena je srednjovjekovna nekropola sa 65 grobova, od kojih je 38
bilo bez priloga. Istraeno je 12 mukih, 20 enskih, 29
djejih grobova, dok u 4 sluaja nije bilo mogue izvriti
identifikaciju spola ili dobi. Nekropolu karakterizira
sahranjivanje na redove, koje je najee obavljeno u
jednostavnim rakama.41
Kako bi se stekao uvid u grobni inventar ove nekropole, koji ujedno odreuje i njezinu dataciju, osvrnut
emo se na nekoliko grobova. Tako iz groba 2142 potjeu
i dvije srebrne naunice s 4 bikonine jagode i granuliranom alkom, datirane u 10.-11. stoljee (sl.6/A/1-2),43
dok dio inventara groba 34 (sl.6/B) ine tri bronane
naunice s bikoninom jagodom i staklastim dodatkom
s donje strane, trakasti prsten s ploastom ovalnom
glavom, ukraen motivom koncentrinih krugova kao
i manji, polomljeni bikonini lonac crvenkaste boje.44
Analogni primjerci naunica susreu se na avarskim
nekropolama od 8. do 10. stoljea,45 kako je datiran i
lonac,46 dok se prsten vezuje za 10.-11. stoljee.47 Grob
46 nudi zanimljiv inventar (sl.6/C), budui da su u
njemu otkriveni ivotinjski rog, no, sjekira, kao i polomljeni vr naranaste boje s dvije drke,48 koji se datira u
posljednju treinu 9. i prvu polovinu 10. stoljea.49 Grob
63 govori o neto bogatijoj osobi,50 budui da je u njemu
otkriveno, izmeu ostalog, est srebrnih etverojagodnih
naunica s granuliranom alkom (sl.6/D/1-6), koje su
datirane u 9.-10. stoljee.51
Nekropola je na osnovu nalaza datirana izmeu kraja
9. i prve polovine 11. stoljea, kada je proces kristijanizacije na centralnom Balkanu bio u zaetku. O ovome,
izmeu ostalog, svjedoe keramike posude u 22%
grobova, od kojih su neke slomljene, kao i nalazi alata,
oruja ili kotanih predmeta. Sve to govori o tome da
je ovdje najvjerojatnije pokopana kranska populacija
s jakom poganskom tradicijom,52 o emu prije svega
govori obredno lomljenje keramikih posuda.

33 , 1987, 81, . 12-16, 1.

46 Dostl 1966, 81, T. XVI/3, LVI/1, LXVIII/3; 1976,

382, 396, O. 24/1, 34/3, 74/6, 117/2.

34 - 1987, 118, 136, . 3; T. I/6.

35 - 1987, 136.

43 Jovanovi, Vuksan 2005, 212 s navedenom literaturom.

44 Jovanovi, Vuksan 2005, 184-185, grave 34, Pl. III/34.
45 Dostl 1966, 33, obr. 7/21-23.

48 Jovanovi,Vuksan 2005, 187, grave 46, Pl. IV/46.

37 2000.

342

42 Jovanovi, Vuksan 2005, 183-184, grave 21, Pl. II/21.

47 1976, 376-377; 1992, 82, kat. br. 93/8,17;

Jovanovi, Vuksan 2005, 217.

36 Werner 1986.
38 , , -
- 1987, 117.

41 Jovanovi, Vuksan 2005, 233-235, 238-241, Plan 7.

1984,

45-46;

49 Fiedler 1992, 146, G VII/1-2.

50 Jovanovi, Vuksan 2005, 189, grave 63, Pl. VI/63.

39 , , - 1984, 46, . 32-33.

51 Dostl 1966, 37, obr. 9/11; Jelovina 1976, 102-103.

40 , , - 1984, 46-47.

52 Jovanovi, Vuksan 2005, 238-241.

Perica pehar Perica pehar

Srpsko Podunavlje u ranom srednjem vijeku

1
2
4

4
2

5
6

B
C

2
Sl. 5. A-B Kostol; C Mavanska Mitrovica; D ezava

343

Dani Stjepana Gunjae

Na teritoriju dananje Mavanske Mitrovice na lokalitetu Zidine, u ageru nekadanjeg Sirmija (sl.1/lok. 16
sl.2/lok. 6), nalaze se ostaci srednjovjekovnog naselja i
nekropole.53 Otkrivene su poluukopane kue, uglavnom
kvadratnog tlocrta, dimenzija 3,5 x 3,5 do 4,5 x 4,5 m, s
podom od nabijene zemlje ili ulomaka opeke, dok se u
kutu ili uza zid nalazi pe od gline ili opeka povezanih
blatom.54 Bogat keramiki materijal, koji ine razliiti
tipovi lonaca, podijeljen je u tri skupine.55
Na lokalitetu je pronaen i ranokranski objekt iz
4. stoljea, nad kojim je u 10. stoljeu podignuta crkva
s jednom apsidom, koja je ubrzo izgorjela. Njezina
gradnja moda je vezana uz misionarski rad sveenika
iz zapadne Europe, koji ovamo stiu poslije pada Preslavske Bugarske 971. godine. Crkva je potom obnovljena, ovaj put s tri potkoviaste apside (sl.5/C/1), oko
1000. godine u vrijeme Samuilovih osvajanja, ili nakon
1018. godine, tj. ponovne uspostave bizantske vlasti na
Balkanu, na osnovu nalaza folisa klase A2.56 Crkva je
dugo bila u upotrebi, da bi tijekom 13. stoljea postala
dio Benediktinskoga samostana.57
Oko ove crkve formirana je srednjovjekovna nekropola na redove sa 172 groba, od kojih 40 potjee iz
najstarije, 76 iz srednje faze, a fazi koja se vezuje uz
Benediktinsku crkvu pripada 43 groba, dok ih 13 nije
datirano. Prve dvije faze nije bilo mogue kronoloki
razdvojiti, tako da se one datiraju u razdoblje od 11. do
kraja 12. ili poetka 13. stoljea. Pokojnici su sahranjivani u jednostavne rake, koje su katkad imale grobnu
konstrukciju. Skeleti su bili u ispruenom poloaju, dok
su im ruke bile postavljene u razliite poloaje.58
Iz grobnice 18 nainjene od opeka povezanih malterom, otkrivenu uz istoni dio junoga zida, potie
srebrni kri s pozlatom (sl.5/C/2). Na aversu se nalazi
prikaz raspetog Krista odjevena u perizomu, iznad ije
se glave nalazi tabula ansata s upisanim X. Na reversu
je grki natpis KE/B/O/I//I/T/O (vertikalni krak) i FOROTAI (horizontalni krak), koji se prevodi sa Gospode,
pomozi onome koji ovo nosi. Nalaz je datiran od 10. do
12. stoljea,59 dok je slian primjerak koji se uva u
Njemakoj datiran od 9. do 12. stoljea.60 Otkrie kria
53 Mini 1980, 66-67.
54 Mini 1980, 9-11, 12-16, 76, fig. 4-7.
55 Mini 1980, 23-46, 78, Pl. I-XIII.
56 , . 1975, 267-268.
57 Popovi, V. 1980, V-VI; Ercegovi-Pavlovi 1980, 23, tombe 8,
64-67.
58 Ercegovi-Pavlovi 1980, 1-6, 65.
59 Ercegovi-Pavlovi 1980, 18-20, tombe 18, 41, 50, Pl. XX/
tombe 18.
60 Welt von Byzanz 2004, 312, kat. br. 534-539.

344

moglo bi svjedoiti u prilog tvrdnji da je ovdje sahranjen

biskup, budui da su krievi nainjeni od plemenitih metala predstavljali insignije crkvenih velikodostojnika.61
O obnovi ivota na ovom prostoru u razdoblju izmeu druge polovine 9. do 11. stoljea svjedoi novac Lava
VI. (886. 912.) te folis Konstantina VII. i Romana II.,
kovan izmeu 950. i 959., a potom i najbrojnija skupina
ove vrste nalaza, 26 anonimnih folisa klase A2 kovanih
u razdoblju izmeu 976. i 1030./1035. godine. Po smrti
Bazilija II. dolazi do smanjenja cirkulacije novca, budui
da je pronaen znatno manji broj anonimnih folisa klase
C (1042. 1050.), folisa Konstantina X. iz 1059./1060.
godine te kovova Romana IV. Diogena (1068. 1071.).62
Pored pojedinanih primjeraka otkrivena je i ostava s
novcem, u kojoj su najbrojniji anonimni folisi klase A2.63
Tijekom 11. stoljea, u vrijeme cara Diogena Romana, ovdje se nalazilo sjedite bizantske aktivnosti protiv
Ugara, koje se od 70-ih godina 11. stoljea premjeta u
Ni i Branievo.64 Na ivu prepisku koja se sa Sirmijem
odvijala tijekom 11. stoljea upuuju nalazi brojnih
peata, iako treba istaknuti da nekoliko njih potjee i
iz 10. stoljea.65
Srednjovjekovna obnova ivota na prostoru dananjeg Beograda (sl.1/lok. 1) uoena je na irem prostoru nekadanje singidunumske utvrde.66 Na savskoj
padini istraeni su ostaci slavenskog naselja s dvjema
fazama ivota, koje se ne naslanjaju izravno jedna na
drugu, budui da je spomenuti prostor upotrebljavan i
kao nekropola.67 Osim toga, u sjeverozapadnom dijelu
Gornjeg grada pronaene su poluukopane trapezoidne
kue s peima, ija je osnova bila uokvirena kamenjem
(sl.7/A/1).68 Ve spomenuto ranoslavensko naselje na
savskoj je padini, poslije zamiranja, djelomino negirano
nekropolom, o kojoj e poslije biti vie rijei. Ubrzo su,
tijekom 11. stoljea, ukopane nove kue, od kojih je u
jednoj, dimenzija 3,20 x 4,20 m, u jugozapadnom uglu
bila kamena pe. U sloju iznad naputene kue pronaen
je novac Ivana II. Komnena (1118. 1143.).69
61 1982, 124-135.
62 Popovi, V. 1978a, 185-188; , 2006, 31.
63 Popovi, V. 1978a, 194-195.
64 2008, 300-301.
65 , 2008, 457-458; 2008,
473-485.
66 O poloaju antikog i kasnoantikog utvrenja usporediti:
Popovi, . 1997, s navedenom literaturom; , . 2006,
42-47 s navedenom literaturom.
67 Marjanovi 1973, 9-10; - 1978, 12;
M 1988, 126-127.
68 -- 1992, 29-33, 51, . 4.
69 Marjanovi 1973, 11, 14-15.

Perica pehar Perica pehar

Srpsko Podunavlje u ranom srednjem vijeku

1
2
Ulomci
keramike
posude

1
4

A
4

845
6

37
21

9
10

10
9
1

D
3
12

5
6

4
5-7
8

7
9

10

Ulomci
keramike
posude

10

Sl. 6. A-D Ravna; E Pesaa

345

Dani Stjepana Gunjae

Pregled ranosrednjovjekovne keramike produkcije
na prostoru Beogradske tvrave zasniva se na nekoliko
zatvorenih cjelina, datiranih novcem Romana I. (931.
944.) ili putem anonimnih folisa grupe A2. Moe se
zakljuiti da keramiku produkciju 9. 11. stoljea prvenstveno ine lonci, za iju je izradu rabljena lokalna
glina s primjesama pijeska (sl.8/A-D). Keramika je
raena na sporom, runom kolu, i ukraavana mehaniki,
alatkama. Ukraena je ravnim ili valovitim linijama, kao
i utiskivanjem noktiju. Kao novost javljaju se i reljefni
znakovi na dnu posude, koji ne predstavljaju peate
radionica.70
Na Savskoj padini i dijelu Zapadnog podgraa otkrivena je i nekropola iz 10.-11. stoljea na redove, s 55
skeletnih ukopa, koja je djelomino negirala slavensko
naselje 8.-9. stoljea. Pronaeno je 17 mukih, 1 enska
i 17 djejih individua, dok za 14 pokojnika nije bilo mogue utvrditi spol. Pokojnici su polagani izravno u rake
orijentirane mahom u pravcu jugozapad sjeveroistok,
dok su u jednom grobu pronaeni ostaci dasaka. Sahranjeni su u ispruenom poloaju, s rukama prekrienima
na grudima, dok su u pojedinim sluajevima noge bile
savijene. Grobni inventar pronaen je samo u 12 grobova.71 Neki od nalaza, poput naunice s dvije uplje jagode
iz groba X, izmeu kojih su na kariku namotani navoji
ice, datirani su u 9.-10. stoljee (sl.7/A/4).72 Iz groba
41 potjee i srebrna grozdolika naunica (sl.7/A/2),73
koja se datira od prve polovine 9. do druge polovine 10.
stoljea.74 Od nalaza izvan grobova istie se naunica s
granuliranim koljencem, koje se javljaju od sredine 9.
do sredine 11. stoljea,75 iako su najzastupljenije tijekom
druge polovine 9. i 10. stoljea.76 U grobovima su otkriveni i predmeti osobne pobonosti, kojima pripadaju
razliiti tipovi kriolikih privjesaka od bronce, datirani
u 10.-11. stoljee.77
Dodatan uvid u obnovu srednjovjekovnog ivota
na prostoru Beogradske tvrave (sl.2/lok. 1) pruaju
nalazi novca 10.-11. stoljea. Najstarije bizantski kovovi
vezuju se uz Romana I. Lekapena (931. 944.), dok su
najbrojniji anonimni folisi grupe A2, kojima pripada 13
komada. Slijedi jedan anonimni folis grupe C, kao i kov
Nikefora III. (1078. 1081.). Iz 11. stoljea potjeu i
nalazi ugarskog novca Andrije I. (1046. 1061.) i dva
70 1994, 31, 40-43, 113, sl.12-15.
71 - 1989, 17-21, 42-43.
72 - 1989, 22-23, . 9a.
73 - 1989, 22-23, 39, . 7, 10.

346

anonimna kova dinastije Arpadovia (1095. 1161.).78

Osim toga, iz urbane jezgre suvremenog Beograda, s vie
lokacija, potjeu nalazi novca Romana I. i Bazilija II.79
O vanosti Beograda u politici Bizanta prema Ugarima nakon Bazilijevih osvajanja govore i dva nalaza
peata, od kojih je jedan datiran folisom A2 klase, dok
se drugi vee uz drugu polovinu 11. ili poetak 12.
stoljea.80
Na desnoj obali Velike Morave, na njezinu uu u
Dunav (sl.1/lok. 21; sl.2/lok. 7), nalazio se antiki
Margum, koji je tijekom srednjega vijeka prerastao u
episkopalno sjedite Morava.81 Naalost, spomenuti je
prostor u velikoj mjeri uniten meandriranjem Velike
Morave, tako da su istraivanja obavljena na nekoliko
lokacija ukazala na postojanje nekoliko prapovijesnih
slojeva: antikog i kasnoantikog, kao i srednjovjekovnog horizonta od 10. do 13. stoljea, kojem pripada
naselje, kao i nekropola s inhumacijom.82
Budui da su rezultati istraivanja sumarno objavljeni ili se nalaze u fazi pripreme za objavu, vrlo bitne
podatke o ivotu na ovom prostoru tijekom ranoga
srednjeg vijeka pruaju sluajni nalazi novca. Najraniji
kov horizonta druge polovine 9. 11. stoljea predstavlja
nomizma Bazilija I. (867. 886.), poslije ega slijede
kovovi Romana I., Nikifora II., Konstantina VII. Porfirogeneta (913. 959.), Ivana Cimiskog, Bazilija II., kao i
srebrni kov ugarskog kralja Andrije I. (1046. 1060.).83
Osim toga, iz trokuta Margum Golubac Petrovac
potjee jo gotovo sto primjeraka novca, koji su mahom
pojedinani nalazi, izuzimajui ostavu od 6 primjeraka
folisa grupe A2,84 kao i ostavu od 14 anonimnih folisa
Bazilija II. i Konstantina VIII.85 Pored nalaza novca,
kao nepobitno svjedoanstvo intenzivne obnove ivota
u 10.-11. stoljeu javljaju se olovni peati, koji svjedoe
o prepisci koja se ovdje odvijala.86
S prostora ramske utvrde kao bitan nalaz izdvaja se
ostava nomizmi (sl.2/lok. 9), koje su kovane od vremena Bazilija I. (867. 886.), preko Romana I. Lekapena
(920. 944.) i Konstantina VII. (913. 959.), dok su
dva najmlaa primjerka vezana uz Ivana I. Cimiskog
78 1987, 89-90, 93-94.
79 , 2006, 31-32.
80 2008, 459-461.
81 Gelzer 1893, 52-53; , . 1978, 35 i bilj. 23-26.
82 -, , 1950, 143-163; ,
1994, 120-121.

74 Hrub 1955, 230-231.

83 -, , 1950, 143-160; ,
2006, 31-32; 2007, 205.

75 Hrub 1955, T. 78/1-2.

84 1988, 87.

76 - 1989, 26-27, . 26.

85 , 1997, 133-134.

77 - 1989, 28-30, 33-34, . 28-30, 52-55.

86 2008, 485-488.

Perica pehar Perica pehar

Srpsko Podunavlje u ranom srednjem vijeku

1
4

1
3

Sl. 7. A Beograd; B Veliko Gradite

347

Dani Stjepana Gunjae

(969. 976.), u vrijeme ijih je ratova s Bugarima ostava
i pohranjena.87 O vanosti ove utvrde svjedoe, kao i u
sluaju Morave, peati 10.-11. stoljea.88
S nalazita Veliko Gradite, antike utvrde Pincum
(sl.1/lok. 36; sl.2/lok. 12) potjeu dvije ostave pohranjene u keramike posude, pri emu je u jednoj bio nakit,
predan Narodnom muzeju u Poarevcu, a u drugoj osam
zlatnika koje su strunjaci ovog muzeja datirali u 10. ili
poetak 11. stoljea. Sama ostava novca nije predana
muzeju, i u meuvremenu joj se izgubio trag. Ostavu
nakita ine etiri para srebrnih naunica (sl.7/B/2) i
dva prstena, od kojih je jedan srebrni, a drugi bronani
(sl.7/B/5-6). Naunice se dijele na dva para grozdolikih s po jednim koljencem sa strane (sl.7/B/3), par
grozdolikih s po dva koljenca sa strane i na naunice s
etiri jagode (sl.7/B/4). Jedan prsten ima ploasti kruni
fasung sa staklenim umetkom, kao i prsten s kupastom
glavom. Posudu u kojoj je bila pohranjena ostava predstavlja manji lonac, raen na sporom kolu, koji je bio
crveno peen (sl.7/B/1).89 Na temelju dobro datiranih
analogija naunice su datirane u kraj 10. do poetka 11.
stoljea.90 Osim toga, ovdje je otkriven i bronani okov
maarskog porekla, datiran u 10. stoljee.91
Na lokalitetu ezava, koji se nalazi 18 km nizvodno od Golubca, nalaze se ostaci antike utvrde (sl.1/
lok. 6), identificirane kao Castrum Novae.92 Tijekom
iskopavanja unutar ranobizantske utvrde otkrivena je
srednjovjekovna nekropola s 32 pokojnika koja se nalazila oko i unutar bazilike iz 6. stoljea. Sahranjivanje
je obavljano u jednostavnim rakama, dok su skeleti bili
uglavnom isprueni. Neki grobovi imali su rustine
konstrukcije, dok je arheoloki materijal pronaen samo
u osam grobova.93
Iz groba 5 potjee ogrlica i par naunica od posrebrenog bakra (sl.5/D), koje su pojedini autori datirali u 17.
stoljee.94 Ogrlicu ine uplje jagode, koje su nanizane
po tri jedna na drugu i u tri reda, pri emu je na najniu
jagodu ovjeen privjesak bademastog oblika. S druge
strane naunice su sastavljene od nanizanih privjesaka,
koji su povezani dvostrukom uvijenom icom, koja izlazi
87 , 1997, 132-133; ,
2006, 158, . . 609.
88 Nesbitt, Oikonomides 1991, 103, 195-196; 1997,
173.
89 , 1974, 125, T. I-II.

348

kroz kalotasti dodatak. Ovakav tip nakita datira se na

temelju poznatih analogija od 10. do 11. stoljea, iako
se na podruju Mediterana javlja i tijekom 13. stoljea.95
Na lokalitetu Pesaa, na uu istoimene rjeice (sl.1/
lok. 22) nalaze se ostaci kule pravokutnog tlocrta iz 3.
stoljea, koja je u kasnijem razdoblju dodatno utvrena.
Osim toga, pronaena je i srednjovjekovna nekropola
na redove sa skeletnim sahranjivanjem. est grobova
nalazi se u kuli i oko nje, dok je grupa od pet grobova
udaljena od kule oko 15 m prema istoku. Pokojnici orijentirani u pravcu zapad istok polagani su oprueni u
jednostavne rake s rukama uglavnom prekrienima na
karlici ili grudima, dok su u dva sluaja ruke bile ispruene. U pojedinim sluajevima uoeni su ostaci neke
vrste grobne konstrukcije, od ulomaka opeke i kamena,
uglavnom oko glave i sa strane, a rjee kod nogu, dok
je u pet grobova ispod glave pokojnika otkrivena manja
ploa ili opeka, koje predstavljaju uzglavlje.96
Okomito postavljene opeke kod nogu pokojnika
na strani okrenutoj preminulom imale su urezan kri,
a u dva sluaja i natpis. Natpis iznad groba 1, gdje je
sahranjena muka osoba, moe se dvojako protumaiti
(sl.6/E/2). Naime, budui da po nekim tumaenjima natpis predstavlja kombinaciju irilice i glagoljice, mogao
bi se proitati kao do tebe. U suprotnom, ako je itav
natpis na glagoljici, predstavljao bi ime pokojnika Fedor. Na drugoj je pak opeci mogue proitati tri irilina
znaka (sl.6/E/1), koja se mogu protumaiti kao Mara
ili Marija, dok po nekima oni predstavljaju skraenicu
od majka Boja. Budui da u grobovima nisu pronaeni
pokretni nalazi, na temelju oblih slova glagoljice nekropola se datira u 10.-11. stoljee.97
Oko 2 km uzvodno od ua Poreke reke, s lijeve
strane ua rjeice Paprenice nalazi se Veliki Gradac
(sl.1/lok. 36; sl.2/lok. 11), antika Taliata. Po svemu
sudei, utvrda je unitena krajem 6. stoljea. ivot je obnovljen u 10. stoljeu, da bi u 11. stoljeu bila dozidana
i jedna polukruna kula (sl.8/E). 98
Na prostoru antike tvrave pronaeno je naselje s 18
kua razliitih dimenzija, od kojih su ostale uglavnom
ouvane samo podnice, dok su zidovi najvjerojatnije bili
od drveta i lijepa. Naselje je prema rijeima istraivaa
imalo dvije faze, koje je kronoloki teko odvojiti.99
Unutar kua pronaeni su ulomci keramike, pri emu

90 Va 1954, 78; Hrub 1955, 232-233; Kostrzewski 1962, 180;

Trk 1962, 23-25, T. IX-XI; Beloevi 1980, 154-155.

95 2001, 341-346, . 1-2; 2010, 77-80 s navedenom

literaturom, . 50.

91 Bugarski 2008, 92-93, fig. 7.

96 1984, 171-173, . 1.

92 1984, 91, 95-102, . 9.

97 1984, 173-175, . 2-3, T. II/2.

93 - 1984, 123, . 1.

98 , . 1981, 17-23, . 9-13.

94 - 1984, 123-125.

99 , . 1981, 37-39, . 15.

Perica pehar Perica pehar

Srpsko Podunavlje u ranom srednjem vijeku

B
6

8
5

6
2

11

10

10

7
3

D
4

11

C
4
1
5
2

7
8

4
5

11

9
6

10

7
11

10

12

Sl. 8. A Beogradska tvrava, lonci grupe I; B/1-2, 4-6 lonci grupe II; B/3, 7-11 lonci grupe V; C/4-8 lonci grupe III; C/1-3,
9-11 lonci grupe IV; D ree zastupljeni tipovi lonaca; E - Veliki Gradac, osnova utvrdjenja;

349

Dani Stjepana Gunjae

3
9

4
5

8
6

1
11

12

10

13

B
3
1
2

12

17
13

14

9
10

Sl. 9. A B - Gamzigrad

350

11

15

16

Perica pehar Perica pehar

keramiki materijal s kraja 9. i 10. stoljea ine prije svega lonci oker i svijetlosive boje, raeni na runom kolu.
Keramika 11. stoljea gotovo je iskljuivo oker boje,
iako se susreu i ulomci sive boje. Raena je podjednako
na runom i nonom kolu, pri emu su u najveoj mjeri
zastupljeni lonci, amforoidne posude, zdjele i vrevi, svi
ukraeni eljem.100
Uz ostatke stambene arhitekture pronaeni su i ostaci
manje jednobrodne crkve, dimenzija 12,5 x 6,5 m, iji su
zidovi bili od kamena vezana malterom, a pod od opeka.
Na podu je otkriven bronani pozlaeni novac Bazilija
II. koji datira crkvu u prvu polovinu 11. stoljea, dok
nalaz ranog kova Manojla I. Komnena na krunitu zida,
iz vremena zapune crkve, svjedoi o vremenu prestanka
njezine uporabe. Stoga se moe pretpostaviti da je crkva graena kad i samo naselje.101 Pored manje crkve,
otkrivena je jo jedna, vea, koja je ustvari obnovljena
crkva s krstionicom iz 6. stoljea. Nalazi keramike, kao i
novac Ladislava I. (1077. 1095.) datiraju crkvu od 10.
do 11. stoljea.102 Postojanje dvije crkve, koje su moda
u jednom trenutku bile u istovremenoj upotrebi, kao i
gradnja kule u 11. stoljeu, govore o tome da su ostaci
antike utvrde bili dobro ouvani u ovom razdoblju, te
da je utvrda imala znaajnu ulogu, s obzirom na smjetaj u blizini doline Poreke reke koja je vodila prema
unutranjosti Balkana.
Po prestanku ivota unutar naselja, oko i iznad vee
crkve formirana je nekropola na redove, sa skeletnim
sahranjivanjem. Sahranjivalo se u jednostavne rake, a
pronaeni su i ostaci rustine arhitekture, kao i jedan
kenotaf graen lomljenim kamenom vezanim malterom.
Pokojnici su se polagali oprueni, dok su im ruke bile
prekriene na grudima ili preko karlice. Nekropola se
datira u 11.-12. stoljee.103
U Gamzigradu, na prostoru antike palae Felix
Romuliana (sl.1/lok. 7; sl.2/lok. 3), pronaeni su ostaci
srednjovjekovnog naselja i nekropole.104
Naseljima pripadaju kue manjih dimenzija (do 4 x 4
m), od kojih su mahom ostale ouvane podnice od opeka
ili nabijene zemlje. Unutar kua nalazile su se kamene
pei, dok su zidovi bili graeni od drva ili kamena.105
Kao karakteristian nalaz horizonta 10.-11. stoljea
izdvajaju se dvije ostave alata. Prvu, koja je pripadala
100 , . 1981, 47-51, 51-55.
101 , . 1981, 41-42.
102 , . 1981, 44-46.
103 1970, 235-236, 238-239.
104 , . 1984a, 142, 144-146; Jo 1997, 501-509;
, . 2010, 208-209; Petkovi 2011, 276-8.
105 , . 1984a, 142-144; , . 2010, 203-204,
206-207.

Srpsko Podunavlje u ranom srednjem vijeku

kovau, ine devet pari klijeta i etiri ekia (sl.9/A),
a drugu brojne poljoprivredne alatke i dijelovi konjske
opreme (sl.9/B).106
Opticaj novca u iroj okolini Gamzigrada zapoinje
krajem 9. ili poetkom 10. stoljea, o emu govori folis
Lava VI. (886. 912.),107 kao i sluajan nalaz solida
Konstantina VII. i Romana II.108

ZAKLJUNA RAZMATRANJA
Svjedoanstva o prvoj fazi ranosrednjovjekovnog
razdoblja u srpskom dijelu Podunavlja krajnje su oskudna. Rije je prije svega o ostacima manjih naselja, koja se
nalaze u neposrednoj blizini kasnoantikih utvrda (sl.1/
lok. 1, 15, 18, 33) ili su podignuta na prostoru koji nije
bio upotrebljavan tijekom kasnoantikog razdoblja (sl.1/
lok. 1). Samo je u sluaju ua Slatinske reke utvreno
da se ostaci znatno veeg naselja nalaze i unutar utvrde.
Meutim, prema rijeima istraivaa, objekti nisu podizani unutar postojeih bedema, ve su ih negirali.109 Sve
to govori o tome da pridoli stanovnici nisu imali potrebe
za fortifikacijama, ili nisu znali iskoristiti prednosti koje
su bedemi pruali. O relativno niskom stupnju drutvene
organizacije govori i seoski karakter naselja, dok male
poluukopane kue kvadratnog tlocrta, s drvenim zidovima oblijepljenima lijepom i krovovima na dvije vode
pokrivenim drvetom110 svedoe o populaciji skromnih
ekonomskih mogunosti. Slina naselja pronaena su
i u unutranjosti centralnog Balkana, na lokalitetima
Prilipac kod Poege111 i Panjevaki rit kod Jagodine.112
Pokretni nalazi, prije svega ulomci keramike, poput
onih iz Mihajlovca113 ili Vajuge-Peska,114 takoer svjedoe o siromanoj populaciji, dok je nakit, najee nainjen od bronce, naen u manjim koliinama.115 Takoer
treba istaknuti da iz ovog razdoblja, s lokaliteta Veliko
Gradite (sl.1/lok. 36), antikog Pincuma, potjeu nalazi, koji su prepoznati kao ranoavarski.116
106 , . 1984a, 155-156, . 125-126; 2003, 73-74,
. 33-34.
107 , 2006, 31.
108 , 2006, 58, . . 620.
109 Jankovi, . 1984, 197-198; Jovanovi, Kora, Jankovi 1986,
385-387.
110 1997, 116, 145-147.
111 2005.
112 1997.
113 Jankovi, . 1986, 443-445, fig. 1-2.
114 Marjanovi-Vujovi 1986, 188-192, sl.37-46.
115 2007, 366-367, . 2.
116 Bugarski 2008, 87 s navedenom literaturom, fig. 2-3.

351

Dani Stjepana Gunjae

Iako su Slaveni spaljivali svoje pokojnike, u nekim
sluajevima sve do 14. stoljea,117 na podruju suvremene Srbije, juno od Save i Dunava, nisu uoene nekropole s urnama,118 kakve su nam poznate s teritorija
Hrvatske119 ili Bugarske.120 Osim toga, iz ove ranosrednjovjekovne faze zasad su nepoznate i nekropole sa skeletnim sahranjivanjem. Izuzetak bi mogli predstavljati
lokalitet Grocka u blizini Beograda (sl.1/lok. 10)121 i
Kolari (sl.1/lok. 12),122 nedaleko od Smedereva, odakle
prema rijeima autora potjee nakit iz 8.-9. stoljea, otkriven u grobovima. Kako ne raspolaemo ilustrativnim
prilozima, ovu tvrdnju treba uzeti s rezervom.
Povijesni podaci vezani uz ovo razdoblje takoer su
oskudni. Najranija svjedoanstva govore o naseljavanju
Srba i Hrvata na Balkan poetkom 7. stoljea te o njihovu pokrtavanju.123 Kasnija svjedoanstva potjeu iz
druge etvrtine 9. stoljea, kada dolazi do sukoba Srba
i Bugara, koji su dotad ivjeli u miru.124 Do sukoba je
dolo u razdoblju izmeu 836. i 852. godine, s tim to
pojedini autori smatraju da razlog za izbijanje sukoba
lei u politikim potezima cara Teofila (829. 842.),
koji je protiv Presijama (836. 852.) pokrenuo srpskog
kneza Vlastimira.125 U srpskom dijelu Podunavlja na tri
je lokaliteta pronaen Teofilov novac (sl.2/lok. 4, 6-7),126
to predstavlja poetak ponovne cirkulacije bizantskih
kovova na ovom prostoru.
Nedugo zatim dolo je do novog rata izmeu Srba,
koje su vodili Vlastimirovi sinovi, i Bugara, pod vodstvom
Mihajla Borisa, u razdoblju izmeu 852. i 867. godine.
Sukob je i ovaj put zavren pobjedom Srba, koji su zarobili Vladimira, sina bugarskog kneza. Ubrzo je sklopljen
mir, a Srbi su zarobljenika ispratili do granice Rasa.127
Kao to se moe vidjeti, povijesni izvori ne svjedoe
o dogaajima u Podunavlju. Iz raspoloivih podataka moe se zakljuiti da su Srbi jo uvijek daleko od
podunavskih oblasti, dok Bugari tek pokuavaju uspostaviti prevlast nad centralnim Balkanom.128 U svjetlu
117 1954, 63-65, 188-192, 37-46.
118 pehar 2010a, 216.
119 Petrinec 2009, 13-14.
120 Fiedler 1992.
121 -- 1977, 81-82.
122 -- 1984, 13; Jankovi, Jankovi 1990, 95.
123 DAI: 31, 32.
124 DAI: 32.
125 1927, I/2, 344-346.
126 Popovi, V. 1978a, 185-188; , 2006, 31-32.
127 DAI: 32. Jo uvijek ostaje nejasno predstavlja li oblast Rasa, ili
sam Ras, granicu srpske drave, iji se teritorij nalazilo zapadno.
128 O bugarsko-srpskim odnosima u srednjem Podunavlju tijekom
prve polovine 9. stoljea, kao i o zonama koje zaposjedaju
slavenska plemena usporediti: Komatina 2010.

352

tih podataka, nositelje ostataka materijalne kulture od

7. do sredine 9. stoljea, koji su pronaeni u oblasti
Podunavlja, treba najvjerojatnije traiti u pripadnicima
slavenskih plemena koji su preli Dunav u prvom valu
nakon sloma limesa poetkom 7. stoljea.
U drugoj polovini 9. i tijekom 10. stoljea i dalje
dominiraju seoska naselja, koja se jo uvijek nalaze u
blizini kasnoantikih utvrda. Tako su u Kostolu (sl.1/lok.
14) istraene pravokutne poluukopane kue s drvenim
zidovima, koje su imale pod od nabijene zemlje, kao i
kamene pei koje su se nalazile u uglu. Ostaci materijalne
kulture i dalje su krajnje siromani, iako se u keramikom
materijalu 10. stoljea susreu i bizantski importi.129
Nemirna vremena, koja su uslijedila krajem 10. i
poetkom 11. stoljea, dovela su do pohranjivanja niza
ostava. Tako s ovog lokaliteta potjee nekoliko ostava,
koje se prije svega sastoje od razliitih poljoprivrednih
alatki, ali i bronanih kadionica, bronanih okova za knjigu te bronanog bokala s natpisom na grkom jeziku, koji
se prevodi kao Glas Gospodnji nad vodama uskrsnua.130
Uvid u funerarnu praksu tijekom 9. i 10. stoljea prua nekropola sa skeletnim sahranjivanjem, otkrivena na
lokalitetu Ravna-Slog, u blizini antike utvrde Timacum
Minus (sl.1/lok. 26), datirane od kraja 9. do 11. stoljea.
Kao glavna osobina istie se prisutnost keramikih posuda u 22% grobova, od kojih su neke ritualno lomljene.131
Slina pojava pronaena je na podruju sela Zveka
(sl.1/lok. 40), gdje je u djejem grobu kao prilog pronaen keramiki lonac manjih dimenzija, crveno-sive boje,
ukraen horizontalno urezanim paralelnim linijama,
datiran u 9.-10. stoljee.132 Zanimljivo je napomenuti da
najvei dio keramikih posuda s lokaliteta Ravna-Slog
po obliku odgovara nalazima s podruja Bugarske iz
srednjeg i donjeg Podunavlja. Poganski rituali kod skeletnog sahranjivanja uoeni su i na podruju Hrvatske133
i Bugarske.134 Ovakvo sahranjivanje najbolje svjedoi o
dugotrajnom procesu kristijanizacije, kao i postupnom
prelasku s poganske na kransku funerarnu praksu.
Postupno premjetanje naselja iz neposredne blizine
kasnoantikih utvrda u prostor branjen bedemima, kao i
otkrie ne tako uobiajenih ostataka materijalne kulture u
Kostolu (sl.1/lok. 14), poput okova knjiga ili kadionice,
129 , 1980, 23, . 27-28; , ,
- 1984, 44-46, . 28.
130 , 1987, 81, sl. 12-16, plan 1; 1987, 118, . 3; T. I/6.
131 Jovanovi, Vuksan 2005, 233-235, 238-241, Plan 7.
132 Todorovi 1966, 62-63, T. X/8; -- 1977,
82.
133 Petrinec 2009, 271, 278-279.
134 1976, . 1, 435-437.

Perica pehar Perica pehar

mogli bi govoriti o populaciji koja je posjedovala odreen
stupanj organizacije. Ostaje otvoreno pitanje je li rije
o Branievcima (Moravcima), ili Timoanima, za koje
iz povijesnih izvora znamo da su posjedovali odreeni
stupanj drutvene i dravne organizacije.135 Takoer, ne
treba iskljuiti ni mogunost da su bitnu ulogu u uspostavljanju organizacije ovih slavenskih plemena imali
upravo Bugari, koji tijekom druge polovine 9. i prve
etvrtine 10. stoljea biljee znaajnu ekspanziju. Ipak,
treba napomenuti da pokretni nalazi bugarskoga kulturnog kruga nisu uoeni u srpskom dijelu Podunavlja, uz
iznimku keramikog materijala iz nekropole Ravna-Slog.
Tijekom 10. i 11. stoljea dolazi do intenzivnijeg
zaposjedanja podunavskog prostora, to je svakako u
vezi s daljnjim jaanjem Bugarske, osobito u vrijeme
Samuila, ali jo vie s osvajanjima Bazilija II., pod ijom
vlau Bizant ponovo uspostavlja granice na Dunavu,
dok je zaposjednut i nekadanji Sirmij. U ovom razdoblju stanovnitvo se postupno naseljava unutar antikih
i kasnoantikih fortifikacija, kao to je sluaj s Mavanskom Mitrovicom, Velikim Gradcem i Gamzigradom,
pri emu je na Velikom Gradcu, prema rijeima istraivaa, tijekom 10.-11. stoljea podignuta jedna kula.136
Iako dolazi do naseljavanja unutar prostora zatienog
bedemima, izgled stanita ne mijenja se bitno, tako da i
dalje dominiraju jednostavne pravokutne poluukopane
kue s drvenim zidovima i peima.
Brojni sukobi, koji su obiljeili kraj 10. i poetak
11. stoljea, uvjetovali su i pohranjivanje ostava novca
(sl.2), koje su pronaene na razliitim lokalitetima,
kao i raznovrsnog pokretnog materijala, poput nakita u
Boljetinu137 i Velikom Graditu,138 odnosno dviju ostava
alata u Gamzigradu.139
Tijekom druge faze ranosrednjovjekovnog razdoblja
dolazi i do ponovnog uspostavljanja crkvene organizacije, na to upuuju i pisana svjedoanstva, koja govore
o Slavenu koji je 878. godine bio episkop Beograda.140
S druge strane, arheoloki su potvreni ostaci kamenih
crkava u Mavanskoj Mitrovici, Velikom Gradcu i Gamzigradu, koji su datirani u kraj 10. ili 11. stoljee. I dok je
postojanje crkve s vie graevinskih faza u Mavanskoj
Mitrovici povezano s postojanjem episkopalnog sjedita
135 Annales Einhardi 6; 1978, 20-21 s navedenom
literaturom.
136 , . 1981, 17-23.
137 - 1970, 83; - 1986, 9,
T. II-III.

Srpsko Podunavlje u ranom srednjem vijeku

u Sirmiju, ostaci crkvene arhitekture s preostala dva lokaliteta upuuju na uspostavljanje crkvene organizacije
i u mjestima koja, sudei prema za sad raspoloivim
podacima, nisu bila episkopalni centri.
Postupno prihvaanje kranstva moe se pratiti i
preko pogrebnog rituala, budui da se od sredine 11. stoljea prakticira samo skeletno sahranjivanje, bez grobnih
priloga. Kao specifini nalazi unutar grobova javljaju se
do tad nepoznati predmeti osobne pobonosti,141 poput
bronanih enkolpiona s natpisom na grkom jeziku, koji
potjeu s lokaliteta Ravna na Dunavu (sl.1/lok. 25).142 Iz
ovog razdoblja potjee i nekropola na lokalitetu Pesaa
(sl.1/lok. 22), u kojoj su pronaene okomito postavljene
opeke kod nogu pokojnika s natpisom na pismu koje je,
sudei prema tumaenjima autora, kombinacija irilice i
glagoljice.143 Ipak, ak ni u neposrednoj blizini episkopskih sjedita nije dolo do potpunog naputanja poganskih
obiaja. Tako je u Mavanskoj Mitrovici, u grobu 226, bila
sahranjena pokojnica, koja je istovremeno nosila bronani
enkolpion, ali i amulet od ivotinjskog zuba (sl.5/C/3).144
O sve intenzivnijoj okupaciji podunavskog prostora
svjedoe i nalazi novca, ija se cirkulacija od druge polovine 9. stoljea postupno poveava, da bi svoj maksimum
doivjela za vrijeme Bazilija II., tj. za vrijeme njegovih
osvajanja tijekom prve etvrtine 11. stoljea. Nakon toga
se optjecaj novca polako smanjuje, da bi tek od vladavine
Alekseja Komnena ponovno poeo znaajnije cirkulirati.
Bronani kovovi pronaeni du Dunava u zoni izmeu
Mavanske Mitrovice i Velikog Gradca prije svega pripadaju Baziliju II. i Konstantinu VIII., dok se na prostoru
izmeu Prahova i Nia javljaju u veoj mjeri i kovovi koji
se vezuju uz drugu i treu etvrtinu 11. stoljea. Zlatni i
srebrni kovovi pak u veoj mjeri na Balkan stiu tek od
kraja 10. i poetka 11. stoljea, budui da se tijekom 10.
stoljea prakticira robna razmjena (u ovcama i kravama).
Od ove prakse nije odustao ni Bazilije II. nakon svojih
osvajanja, tako da je praksa plaanja poreza u novcu uvedena tek poslije. Kao i kod bronanih kovova, i zlatni je
novac najbrojniji na podruju oko Mavanske Mitrovice
i Beograda, gdje su se kraj episkopskih sjedita najvjerojatnije nalazili i administrativni centri.145
Usporedo s ponovnim uspostavljanjem protoka
novca, kao potvrda obnove bizantske vlasti na Balkanu javljaju se i nalazi olovnih peata, koji svjedoe o
141 Na prostoru obuhvaenom ovim radom konstatirano je svega
pet nekropola s kojih potjeu predmeti osobne pobonosti.
Usporediti: pehar 2010a, fig. 2.

138 , 1974, 125, T. I-II.

142 - 1984, 254-255.

139 , . 1984, 155-156, . 125-126; 2003, 73-74,

. 33-34.

143 1984, 173-175

144 Ercegovi-Pavlovi 1980, 22, tombe 226, Pl. XXI/tombe 226.

140 , . 1978, 33.

145 1993, 79-80; Radi 2010, 201-203.

353

Dani Stjepana Gunjae

ponovnom uspostavljanju centralne vlasti. Najvei broj
pronaenih primjeraka potjee iz Mavanske Mitrovice,
Beograda, Morave i Velikog Gradita (sl.2), u kojima
su se oito nalazila uporita bizantske vlasti u srpskom
Podunavlju od kraja 10. stoljea.
Raspoloivi pisani podaci i ostaci materijalne kulture samo donekle osvjetljavaju procese reokupacije
Podunavlja nakon sloma limesa poetkom 7. stoljea.
Osobito su oskudni podaci od 7. do 9. stoljea, dok je
broj raspoloivih informacija za 10. i 11. stoljee znatno
vei. Ovaj pregled ranosrednjovjekovnih nalazita u
srpskom dijelu Podunavlja ni u kom sluaju ne prua
konane odgovore. Njegov je primarni cilj predoiti
presjek raspoloivih podataka, kao i uputiti na postojee probleme i nedoumice, koje tek trebaju rasvijetliti
budua arheoloka istraivanja.

, 2005

IZVORI

Beloevi 1980

DAI

J. Beloevi, Materijalna kultura Hrvata od VII do IX

veka, Zagreb 1980.

Constantine Porphyrogenitus De administrando imperio, ed. Gy. Moravcsik, prijevod s engleskog R. J. H.

Jenkins, Budapest 1949.
Annales Einhardi

. , . ,
,
38-39 (53-54)
(2002-2003), 2005, 331-390.
-- 1977
. --,
, 1977.
-- 1984
. --, VIII-XVIII
, 1984.
-- 1992
. --,
II,
XXXIX, 1992, 29-56.

1994
. , ,
1994.

Annales Einhardi a. 741-829, u: Monumenta Germania

Historica, Scriptores I, ed. G. H. Pertz, Hannoverae
1819, 124-218.

2010

Ioannis Scylitzae

Bugarski 2008

Georgius Cedrenus Ioannis Scylitzae ope ab I. Bekkero

suppletus et emandatus II, Bonnae 1839.

I. Bugarski, Early Medieval finds from Veliko Gradite

and the apperance of Late Avar Belt elements along
the Southern bank of the Middle Danube, Archaeologia
Bulgarica XII, Sofia 2005, 87-95.

Theoph. Cont.
Theophanes Continuatus, ed. I. Bekkerus, Bonnae 1838.

. , .
, 2010.

2007

LITERATURA

. ,
() 2004. ,
1, 2007, 197-206.

A 1990

Dostl 1966

A. . A, M K
,
M ,
T, I, 1990, 3-86.

B. Dostl, Das Vordringen der grossmhrischen materiellen Kultur in Nachbarlnder, Magna Moravia,
Praha 1966.

1983

. -,
-
, XX, 1970, 83-95.

, . . ,
1983.
354

- 1970

Perica pehar Perica pehar

Srpsko Podunavlje u ranom srednjem vijeku

Ercegovi-Pavlovi 1980

Hrub 1955

C. Ercegovi-Pavlovi, Les ncropoles romaines et

mdivales de Mavanska Mitrovica, Sirmium XII,
Beograd 1980.

V. Hrub, Star Mesto, Praha 1955.

- 1984
. -, ,
, XXXIII-XXXIV,
1984, 253-258.
- 1986
. -,
,
1986.
Ercegovi-Pavlovi, Mini 1986
S. Ercegovi-Pavlovi, D. Mini, Site d`habitation medieval a Velesnica, Fouilles de 1981, y:
III, . . , 1986, 289-301.
1968
. ,
,
11, 1968, 55-65.
Fiedler 1992
U. Fiedler, Studien zu Grberfeldern des 6. bis 9. Jahrhunderts an der unteren Donau 1-2, Bonn 1992.
, 1980

1987
. ,
, 10, 1987, 88-110.
1988
. , (491-1092)
,
11, 1988, 87-97.
1993
. ,
XI ,
16, 1993, 79-90.
, 1997
. , . ,

, 20, 1997, 131-144.
, . 1984
. ,
.
1980. , :
II, . . , 1984, 197-198.
, . 1984a

. , . ,
. 1979, , :
I, . . , 1980,
7-25.

. , , :
, . . , .
, . , 1984, 142-160.

, 1987

. Jankovi, Le site d`inhabitation medieval. Kula pres

du village Mihajlovac, : III, . .
, 1986, 443-446.

. , . , Castrum Pontes.
1981. 1982. , :
IV, . . , 1980, 71-116.
, , - 1984
. , . , . -,
Castrum Pontes.
1980. , :
II, . . , 1984,
25-54.
Gelzer 1893
H. Gelzer, Ungedruckte und wenig bekannte Bistmerverzeichnisse der orientalische Kirche II, Byzantinische
Zeitschrift II, Weisbaden 1893, 22-72.

Jankovi, . 1986

, . 2010
. , , : Felix
Romuliana , . . ,
2010, 201-212.
Jankovi, ., Jankovi, M. 1990
. Jankovi, M. Jankovi, Sloveni u jugoslovenskom
Podunavlju, Beograd 1990.
, . 1981
. ,
X-XI , 1983.
355

Dani Stjepana Gunjae

Jelovina 1976

, 2008

D. Jelovina, Starohrvatske nekropole, Split 1976.

. , . ,
, : . ,
, . . ,
2008, 455-472.

, 1994
. , . ,
1989. 1990, XXVI,
1994, 107-122.
Jovanovi, Kora, Jankovi 1986
A. Jovanovi, M. Kora, . Jankovi, L`embouchure de
la riviere Slatinska reka, : III, .
. , 1986, 378-400.
1997
. ,
, : , .
. , 1997, 501-509.
Jovanovi, Vuksan 2005
S. Jovanovi, M. Vuksan, Medieval necropolis, u: Roman and Medieval necropolis in Ravna near Knjaevac,
ed. M. Vasi, Belgrade 2005, 175-275.
Komatina 2010
P. Komatina, The Slavs of the Mid-Danube Basin and
the Bulgarian expansion in the first half of the 9th Century, 41,
2010, 55-80.
Kostrzevski 1962
J. Kostrzevski, O pochodzeniu polskich ozdb srebrnych,
Slavia Antiqua IX, Praha 1962, 139-211.
1978
. ,
, XXV,
1978, 17-24.
1996

356

1992
. , ,
1992.
-, , 1950
. -, . , . ,
. 1947.
, I, 1950, 143-164.
Marjanovi 1973
G. Marjanovi, Slavic Belgrade, Balcanoslavica 2, Prilep-Beograd 1973, 9-15.
1988
. ,

, : ,
, . . ,
1988, 124-134.
- 1978
. -,
, XXV,
1978, 7-14.
- 1984
. -, ,
, XXXIII-XXXIV, 1984,
123-126.
- 1985

. , ,
35,
1996, 155-173.

. -, IX-X

, 2,
1985, 192-196.

1997

- 1987

. ,
1018. ,
36,
1997, 31-42.

. -,

, : IV, . .
, 1980, 117-119.

2008

- 1989

. ,
II, : . ,
, . . , 2008, 473-501.

. -,
,
XXXVI, 1989, 17-44.

Perica pehar Perica pehar

1997

Srpsko Podunavlje u ranom srednjem vijeku

. , ,
1997.

Castellum Pannonicum Pelsonense, vol. 2, ed. O. Heinrich-Tamska, Budapest-Leipzig-Keszhtely-Rahden/

Westf. 2011, 267-282.

1970

1997

. ,
, XX,
1970, 233-247.
Mini 1980
D. Mini, Le site d`habitation de Mavanska Mitrovica,
Sirmium XI, Beograd 1980.
1984
. , ,
, XXXIII-XXXIV,
1984, 171-149.
2001
. ,
, XVII/1,
341-348.
, 1974
. , . ,
, XXIII, 1974,
126-129.
1982
. , .
, 1982.
1996
. , , 1996.
Nesbitt, Oikonomides 1991
Catalogue of Byzantine seals at Dumbarton Oaks and
in the Fogg museum of art I, eds. J. Nesbitt, N. Oikonomides, Washington 1991.
1954
. , , 1954.
Petrinec 2009

. ,
VII ,
36,
1997, 173-199.
1998
. , , 1998.
Popovi, M. 1997
M. Popovi, Antiki Singidunum: Dosadanja otkria i
mogunosti daljih istraivanja, Singidunum 1, Beograd
1997, 1-18.
, M. 2006
. , , 2006.
, . 1975
. ,
, XXIV-XXV,
1975, 265-268.
, . 1978
. , IX
XI , XXV,
1978, 33-40.
Popovi, V. 1978a
V. Popovi, Cataloque des monnaies byzantines du Muse de Srem, in: Sirmium VIII. tudes de numismatique
danubienne. Trsors, lingots, imitations, monnaies de
fouilles IVe au XIIe sicle, ed. V. Kondi, Rome-Belgrade
1978, 181-195.
Popovi, V. 1980
V. Popovi, Predgovor, in: Les ncropoles romaines
et mdivales de Mavanska Mitrovica, Sirmium XII,
Beograd 1980, V-VI.
Popovi, Mrkobrad 1986

M. Petrinec, Groblja od 8. do 11. stoljea na podruju

ranosrednjovjekovne hrvatske drave, Split 2009.

P. Popovi, D. Mrkobrad, Prospection par sondage de

la localite Ljubievac - Obala, u: III,
. . , 1984, 308-328.

Petkovi 2011

Radi 2010

S. Petkovi, Late Roman Romuliana and Mediaeval Gamzigrad from the end of 4th to 11th Centuries
AD, u: Keszhtely-Fenkpuszta im kontext sptantiker
kontinuittsforschung zwishen Noricun und Moesia,

V. Radi, The circulation of Byzantine gold and silver

coinage in the central Balkans at the end of the 10th and
during the 11th Century, 28,
2010, 201-213.
357

Dani Stjepana Gunjae

, 2006

Va 1954

. , . ,

Z. Va, Madai a Slovan ve svtle archeologickch

, 2006.

nlez X-XII stolet, Slovensk archeologia II, Praha

2005
. ,

1984

. , Castrum Novae, XXXIII-

21, 2005, 327-342.

XXXIV, 1984, 91-122.

1995

Vida, Vlling 2000

. ,

T. Vida, T. Vlling, Das slawische Brandgrberfeld von

I.
, 1995.

Olympia, Rahden/Westf 2000.

Vinski 1958

2007

Z. Vinski, O nalazima 6. i 7. stoljea u Jugoslaviji

. ,

sa posebnim osvrtom na ostavtinu iz vremena prvog

avarskog kaganata, Opuscula Archaeologica 3, Zagreb

23, 2007, 363-390.

1958, 3-57.

pehar 2010

1976

P. pehar, Materijalna kultura iz ranovizantijskih utvr-

. , (

enja u erdapu, Beograd 2010.

pehar 2010a
P. pehar, By their fruit you will recognize them - Christianization of the Serbia in Middle Ages, Funeralia
Lednickie 12, eds. W. Dzieduszycki, J. Wrzesiski,
Pozna 2010, 203-220.
1966
. , e.
, 8,
1966, 60-63.
Trk 1962
G. Trk, Die bewohner von Halimba im X und XI Jahrhundert, Budapest 1962.
1997
. , , ,
VII-X ,
9, 1997, 207-210
Vagalinski 1994
L. Vagalinski, Zur Frage der ethnischen Herkunft der

358

1954, 51-93.

VI-IX .
), 1976.
Welt von Byzanz 2004
Die Welt von Byzanz europas stliches Erbe. Glanz,
Krisen und Fortleben einen tausendjhringen Kultur,
ed. L. Wamser, Mnchen 2004.
Werner 1950
J. Werner, Slawische Bgelfibeln des 7. Jahrhunderts, u:
Reinecke Festschrift, eds. G. Behrens, J. Werner, Mainz
1950, 150-172.
Werner 1986
J. Werner, Der Shatzfund von Vrap in Albanien, Wien
1986.
1927
. . ,
I, 1-2, 1927.
2003
. , Felix Romuliana - 50 ,
2003.

spten Strahlebfibeln (Finger- oder Bgelfibeln) aus dem

2004

DonauKarpatenBecken (M. 6. 7. Jh.), Zeitschrift

. ,

fr Archologie 28, Berlin 1994, 261-305.

( ), 2004.

Perica pehar Perica pehar

Srpsko Podunavlje u ranom srednjem vijeku

Summary
Serbian Podunavlje in the early Middle Ages
Key words: Serbian Podunavlje, early Middle Ages, settlements, necropolises, church organisation

The collapse of Byzantine power in this area at the

beginning of the 7th century marked the start of a new
era in the central Balkans during which many changes
occurred. The abandoned borders, as well as the nonexistence of a single system of defence enabled the Slavs
to permanently settle in the Balkans. This work examines
sites situated on the right bank of the Danube from Belgrade to the Timok estuary, as well as in the hinterland
of this part of Podunavlje. Locations on the right bank
of the Sava in Serbian Posavina are also included.
Chronologically, this period covers a span of almost
four centuries which can perhaps be split into two basic
phases divided by the Christianisation of the newly arrived tribes, which occurred during the third quarter of
the 9th century. Although Christianisation was a long
process, and not a single event, the conversion of the
ruling class of the pagan peoples opened the door to the
stronger influence of Byzantium on the Balkan peninsula. Thus early medieval sites of the first phase date
from the 7th to the first half of the 9th century, while the
second phase lasted from the middle of the 9th to the end
of the 11th century.
The archaeological evidence from the first phase of
the early medieval period in the Serbian part of Podunavlje is very modest. It mainly comprises the remains
of small settlements raised in the immediate vicinity of
late-Antiquity forts or in places which were not used
during late Antiquity. Remains of a larger settlement on
the estuary of the river Slatinska is the only known case
where the settlement is partially located within the fortifications. As buildings were not constructed inside the
existing walls, this would suggest that the newly arrived
inhabitants did not need or did not know how to exploit
the advantages offered by the walls. The rural nature of
the settlements also indicates the relatively low level
of organisation with simple, partially dug-in houses.
Similar settlements have also been found in the interior
of the central Balkans, in the locations of Prilipac near
Poega and Panjevaki Rit near Jagodina. Portable items,
mostly fragments of ceramics, also indicate a poor population, while jewellery, most frequently made of bronze,

appears only sporadically. It should be emphasised that

finds established as early Avar in the locality of Veliko
Gradite also originate from this period.
Although the Slavs cremated their dead, in some
cases all the way up to the 14th century, no necropolises
with urns have been found in the area of todays Serbia,
and there are currently no known necropolises with
skeletal burials from the early medieval phase. Exceptions could be the locations of Grocka near Belgrade and
Kolari not far from Smederevo.
Historical data for this period is also sparse. The
earliest data mentions the migrations of Serbs and Croats
to the Balkans at the beginning of the 7th century and
their conversion to Christianity, while later evidence
originates from the second quarter of the 9th century
when the conflicts between the Serbs and Bulgarians
began. In the Serbian part of Podunavlje coinage of Emperor Theophilos has been discovered in three locations
representing the beginning of the renewed circulation of
Byzantine currency in this area. A new war broke out
between the Serbs and Bulgarians in the period between
852 and 867 which this time ended in a Serbian victory
and the capture of Vladimir, son of the Bulgarian duke,
after which peace was established.
From all of the above it appears that the Serbs were
still far from the Podunavlje region in the 9th century
while the Bulgarians were just attempting to establish
their authority over the central Balkans, and the material
culture in the period from the 7th to the mid-9th century in
this area should probably be connected with the Slavic
tribes who crossed the Danube in the first wave at the
beginning of the 7th century.
In the second half of the 9th and during the 10th century,
rural settlements continued to be predominantly built near
late-Antiquity forts. For example, rectangular, partially
dug-in houses with wooden walls, rammed-earth floors
and stone hearths in the corners have been excavated in
Kostol. The remains of material culture are still extremely
poor, although Byzantine imports are also to be found in
the ceramic material of the 10th century. The troubled times
at the end of the 10th century led to the burial of a series
359

Dani Stjepana Gunjae

of caches such as several caches found in Kostol, mainly
containing various agricultural tools, but also bronze
censers, bronze book mounts, and a bronze jug with an
inscription of Christian content in Greek.
An insight into funeral practice in the 9th and 10th
centuries is offered by necropolises with skeletal burials at the location of Ravna-Slog. Their main characteristic is the presence of ceramic ware in 22% of the
graves, sometimes ritually smashed. A similar situation
has been established within the village boundaries of
Zveka, where a small ceramic pot of reddish-brown
colour, decorated with horizontally engraved parallel
lines and dated to the 9th or 10th century was found in a
childs grave. It is interesting that the most ceramic pots
from the locality of Ravna-Slog correspond in shape to
finds from central and lower Podunavlje. The presence
of pagan rituals in skeletal burials has also been established in Croatia and Bulgaria. Such burials illustrate the
long-lasting process of Christianisation and the gradual
transfer to Christian funeral practice.
The relocation of settlements from the direct vicinity
of late-Antiquity fortifications into the area defended by
the walls, as well as the discovery of unusual remains of
material culture in Kostol, could indicate a population
which possessed a certain level of organisation. The
question remains whether these were the Branievci
tribe (Moravians) or the Timoani tribe. We should not
exclude the possibility that the Bulgarians, who enjoyed
significant expansion during the second half of the 9th
and first quarter of the 10th century, had an important
role in the organisation of these Slavic tribes. However,
it should be mentioned that portable finds of the Bulgarian cultural circle have not been found in locations in
the Serbian part of Podunavlje, with the exception of
ceramic material from the necropolis of Ravna-Slog.
During the 10th and 11th centuries the Podunavlje
area was more intensely occupied, which is certainly
connected with the further strengthening of Bulgaria, but
even more with the conquests of Basil II, under whose
rule Byzantium re-established its borders on the Danube.
In this period the population gradually moved inside the
earlier fortifications, but despite this the appearance of
their homes did not change significantly. Simple rectangular houses with wooden walls and hearths continued
to be partially dug in. Numerous conflicts at the end of
the 10th and beginning of the 11th century also resulted in
the burial of caches of money and various potable material, such as jewellery, in Boljetin and Veliko Gradite,
as well as two caches of tools in Gamzigrad.
360

The church organisation was re-established during

the second phase of the early medieval period, as witnessed by written sources mentioning a certain Slav who
was Bishop of Belgrade in 878. Archaeologists have also
confirmed the remains of stone churches in Mavanska
Mitrovica, Veliki Gradac and Gamzigrad, dated to the
end of the 10th and the 11th century. While the existence
of the church in Mavanska Mitrovica is connected to the
existence of the episcopal seat in Sirmium, the remains
of church architecture in the other two locations suggest
that church organisation was also established in places
which, it appears, were not episcopal centres.
The gradual acceptance of Christianity can also be
followed through burial rituals, as from the mid-11th
century only skeletal burial without grave goods was
practised. Specific finds within the graves include previously unknown objects of personal piety, such as bronze
encolpia with inscriptions in Greek from the location
of Ravna on the Danube. The necropolis in Pesaa also
originates from this period, where bricks have been
found by the legs of the deceased with inscriptions in
a script which is a combination of Cyrillic and Glagolithic. However, pagan customs were not completely
abandoned, even in the immediate vicinity of episcopal
centres. For example, in Mavanska Mitrovica, in grave
226, a woman was buried wearing a bronze encolpion
as well as a bears tooth as an amulet.
Finds of coins also provide evidence of the ever more
intensive settlement of the Podunavlje area, increasing
in circulation from the second half of the 9th century to
reach its peak during the reign of Basil II. After this,
the circulation of money slowly reduces and was only
significantly re-established during the rule of Alexios
Komnenos. Bronze coinage found along the length of the
Danube is mainly ascribed to Basil II and Constantine
VIII, while coinage from the second and third quarters of
the 11th century also appears in the area between Prahovo
and Ni. Gold and silver coinage appears in the Balkans
in greater quantities only from the end of the 10th and
beginning of the 11th century, as exchange of goods was
still present during the 10th century. Basil II did not stop
this practice after his conquest and payment of taxes in
money was only introduced later. As with bronze coinage, gold coins are most numerous in the areas around
Mavanska Mitrovica and Belgrade, which apart from
being episcopal seats were probably also administrative
centres. This is confirmed by finds of lead seals, found
in the greatest quantities in Mavanska Mitrovica, Belgrade, Morava and Veliko Gradite.