IRVIN D.

JALOM

KAD JE NIE PLAKAO

bojana888

PRVO POGLAVLJE

Zvona San Salvatorea probie se u sanjarenje Jozefa Brojera. Izvukao je teak zlatan
asovnik iz depa prsluka: devet sati. Jo jednom proita malu, srebrom obrubljenu kartu
koju je primio prethodnog dana.

21. oktobar 1882.

Doktore Brojer,

Moram da Vas vidim zbog vrlo hitnog sluaja. Budunost njemake filozofije je u
opasnosti. Naimo se sjutra ujutru u devet sati u kafeu Sorento.

Lu Salom

Kakva drskost! Godinama nije doivio da mu se neko obrati tako arogantno. Nije
poznavao nikakvu Lu Salom. Nikakve adrese nije bilo na koverti. Nikakvog naina da se toj
osobi saopti kako devet sati nije pogodno vrijeme, da frau Brojer nee biti oduevljena da
dorukuje sama, da je dr Brojer na odmoru i da ga hitni sluajevi ne zanimaju - u Veneciju
je upravo i doao da bi pobjegao od hitnih sluajeva.
Pa ipak eto ga tu, u kafeu Sorento, u devet sati, kako prouava ljude oko sebe pitajui
se ko bi od njih mogla biti ta nametljiva Lu Salom.
Jo kafe, gospodine?
Brojer klimnu glavom konobaru, djeaku od trinaest ili etrnaest godina vlane crne
kose zalizane unazad. Koliko dugo je sanjario? Ponovo pogleda na sat. Jo deset minuta

straenog ivota. I straenog na ta? Kao i obino sanjario je o Berti, lijepoj Berti koja mu je
bila pacijent poslednje dvije godine. Prizvao je njen zadirkujui glas: Doktore Brojer, zato
me se toliko plaite? Sjeao se njenih rijei kada joj je saoptio da vie nee biti njen doktor:
ekau. Vi ete uvijek biti jedini ovjek u mom ivotu.
Prekori sebe: Za ime boga, prekini! Prestani da misli! Otvori oi! Progledaj! Pusti
svijet da ue!
Podigao je olju udiui aromu jake kafe zajedno sa hladnim oktobarskim
venecijanskim vazduhom. Okrenuo se i pogledao unaokolo. Ostali stolovi kafea Sorento bili
su puni ljudi koji su dorukovali - uglavnom turista i uglavnom starijih. Nekoliko njih je
dralo novine u jednoj, a olje s kafom u drugoj ruci. Iza stolova lebdjeli su i obruavali se
elino plavi oblaci golubova. Mirne vode Velikog kanala, koje su u svom svjetlucanju
odraavale raskone palate poreane du njegovih obala, remetilo je jedino talasanje jedne
plovee gondole. Ostale gondole su jo uvijek spavale, privezane za vijugave motke to su
nahereno trale po kanalu kao koplja sluajno baena nekom dinovskom rukom.
Da, tako je - pogledaj oko sebe, budalo! Brojer ree sebi. Veneciju dolaze da vide
ljudi iz cijelog svijeta - ljudi koji odbijaju da umru prije nego to ih blagoslovi ova ljepota.
Koliko sam od ivota propustio, zapita se, samo zbog toga to nisam uspijevao da
gledam? Ili sam gledao, a nisam vidio? Jue je itav sat proveo u samotnoj etnji oko ostrva
Murano, a na kraju tog sata - nita vieno, nita zapameno. Nijedna slika nije prenijeta od
retine do korteksa. Sva njegova panja bila je zaokupljena mislima o Berti: o njenom
oaravajuem osmijehu, oima koje oboavaju, dodiru toplog tijela punog povjerenja i
njenom ubrzanom disanju dok ju je pregledao ili masirao. Takvi prizori imaju mo - svoj
sopstveni ivot; kad god bi bio neoprezan navirali bi u njegov um i okupirali mu matu. Da li
e ovo zauvijek biti moj usud, pitao se. Zar sam predodreen da budem puka pozornica na
kojoj se vjeno odigrava drama sjeanja na Bertu?
Neko ustade od susjednog stola. Prenu ga otro struganje metalne stolice o ciglu i on
jo jednom pogledom potrai Lu Salom.
Eno je! ena koja dolazi niz Rivu del Karbon i prilazi kafeu. Samo je ona mogla da
napie onu poruku - ta elegantna, visoka i vitka ena umotana u krzno, koja zapovjedniki
koraa prema njemu kroz lavirint zbijenih stolova. I dok se pribliavala, Brojer primijeti da je
mlada, moda ak mlaa od Berte, mogue jo uvijek kolarka. Ali to zapovjedniko dranje
- izvanredno! Sa tim e daleko dogurati.

Lu Salom produi ka njemu bez trunke oklijevanja - kako je mogla biti tako sigurna
da je to on? Lijevom rukom brzo je pogladio riu ekinjastu bradu strahujui da se za nju nije
zalijepila neka mrvica kifle od doruka, desnom povukao kraj svog crnog kaputa kako mu se
ne bi podizao za vratom. Na nekoliko stopa ispred njega ona na trenutak zastade i smjelo mu
se zagleda u oi.
Brojerov um odjednom je prestao da vrti svoj tekst. Sada gledanje nije zahtijevalo
koncentraciju. Sada su retina i korteks savreno saraivali, doputajui liku Lu Salom da se
slobodno ulije u njegovu svijest. Bila je to ena nesvakidanje ljepote: snanog ela, jake
izvajane brade, svijetlih plavih oiju, punih i senzualnih usana i nemarno oeljane srebrnoplave kose ovla skupljene u visoku punu koja je otkrivala ui i dug graciozan vrat. Sa
posebnim uitkom posmatrao je pramenove koji su se iz pune izvukli i nehajno rasuli na sve
strane.
U tri koraka bila je kod njegovog stola. Doktore Brojer, ja sam Lu Salom. Mogu
li? - upita pokazujui na stolicu. Sjela je toliko brzo da Brojer nije imao vremena da je
pristojno pozdravi - da ustane, da se pokloni, da joj poljubi ruku, da joj privue stolicu.
Konobar! Konobar! Brojer odsjeno pucnu prstima. Kafu za damu. Caff latte?
Baci pogled ka frojlajn Salom. Ona klimnu i, uprkos jutarnjoj svjeini, skide krzneni ogrta.
Da, caff latte.
Za trenutak su Brojer i njegova goa sjedjeli u tiini. Onda ga je Lu Salom
pogledala pravo u oi i poela: Imam prijatelja koji je zapao u oajanje. Bojim se da e se
vrlo uskoro ubiti. Za mene bi to bio veliki gubitak i velika lina tragedija jer bih snosila
odreenu odgovornost. No, mogla bih to da podnesem i prebolim. Ali - nagnula se ka njemu,
govorei meke - taj gubitak bi mogao biti daleko irih razmjera: smrt tog ovjeka imala bi
znaajne posledice - po Vas, po evropsku kulturu, po sve nas. Vjerujte mi.
Brojer je pokuao da kae, Vi svakako pretjerujete, mlada damo, ali nije mogao da
izusti ni rije. Ono to bi kod svake druge djevojke izgledalo kao mladalako pretjerivanje
ovdje se inilo drugaijim, kao neto to treba shvatiti ozbiljno. Njena iskrenost, izliv njene
ubijeenosti bili su neodoljivi.
Koje taj ovjek? Va prijatelj? Jesam li uo za njega?
Jo ne! Ali doi e vrijeme kada emo svi uti za njega. Zove se Fridrih Nie. Moda
bi ovo pismo Riharda Vagnera upueno profesoru Nieu moglo da poslui njegovom

predstavljanju. Izvue pismo iz tane, otvori ga i prui Brojeru. Treba prvo da Vam kaem
da Nie ne zna da sam ovdje niti da posjedujem ovo pismo.
Poslednja reenica Lu Salom pokoleba Brojera. Treba li da itam takvo pismo? Taj
profesor Nie ne zna da mi ga ona pokazuje - ak ni to da ga posjeduje. Kako li ga je dobila?
Pozajmila? Ukrala?
Brojer se ponosio mnogim svojim osobinama. Bio je odan i velikoduan. Njegova
dijagnostika ingenioznost postala je legendarna: u Beu je bio lini ljekar velikih naunika,
umjetnika i filozofa kao to su Brams, Brike i Brentano. U svojoj etrdesetoj bio je poznat
irom Evrope i znameniti ljudi sa cijelog Zapada prevaljivali su dalek put da bi ga
konsultovali. No, vie od svega bio je ponosan na svoj integritet - nikad u ivotu nije uinio
neto nepoteno. Osim to bi moda mogao da se smatra odgovornim za svoje ulne pomisli
na Bertu, pomisli koje bi s pravom trebalo da budu upuene njegovoj eni Matildi.
Oklijevao je da uzme pismo iz ispruene ruke Lu Salom. Ali samo nakratko. Jo
jedan pogled u njene kristalno plave oi, i on ga je otvorio. Datum je bio 10. januar 1882. i
poinjalo je sa: Moj prijatelju Fridrih; nekoliko pasusa bilo je zaokrueno.
Svijetu si sada dao djelo kome nema ravna. Tvoju knjigu odlikuje superiornost
uvjerenja koja je znak najdublje originalnosti. Koji drugi nain bi omoguio mojoj eni i
meni da ostvarimo najvatreniju elju svojih ivota, a ta je da jednog dana spolja doe neto i
potpuno zaposjedne naa srca i due! Svako od nas je itao tvoju knjigu po dva puta - prvi
put nasamo tokom dana, i drugi put glasno uvee. Borimo se oko jednog primjerka i alimo
to nam jo nije stigao obeani drugi.
Ali ti si bolestan! Da li si i obeshrabren? Ako jesi, tako bih rado neto uinio da
odagnam tvoju klonulost! Odakle da ponem? Ne mogu nita drugo do da te obaspem
bezgraninim pohvalama.
Prihvati ih, bar kao znak prijateljstva, ak i ako ti ne budu dovoljne.
Srdani pozdravi od tvog
Riharda Vagnera

Rihard Vagner! Uprkos bekom duhu, uprkos naviknutosti i lakoi u ophoenju sa

velikim ljudima svoga vremena, Brojer je bio zadivljen. Pismo, i to takvo, pisano lino
majstorovom rukom! No, brzo se povratio.

Vrlo zanimljivo, moja draga gospoice, a sada mi recite ta tano mogu da uinim za
Vas.
Ponovo se naginjui naprijed, Lu Salom svoju ruku u rukavici spusti ovla na
Brojerovu. Nie je bolestan, ozbiljno bolestan. Potrebna mu je Vaa pomo.
A kakva je priroda njegove bolesti? Koji su simptomi?
Uznemiren dodirom njene ruke, Brojer je bio zadovoljan to moe da uplovi u
poznate vode.
Glavobolje. Prije svega, uasne glavobolje. I neprestani napadi munine. Prijeti mu
sljepilo - vid mu postepeno propada. I stomani problemi - katkad danima ne moe da jede. I
nesanica - nijedan lijek mu ne pomae da zaspi, pa uzima opasne doze morfijuma. I
vrtoglavica - ponekad danima ima morsku bolest na suvom.
Duge liste simptoma nisu bile ni novina ni podsticaj za Brojera koji je obino viao
od dvadeset pet do trideset pacijenata dnevno i doao u Veneciju upravo da bi se toga bar
privremeno oslobodio. Ipak, snaga Lu Salom bila je tolika da ga je prinudila na paljivo
sluanje.
Odgovor na vae pitanje, moja draga damo, jeste: da, naravno, pogledau Vaeg
prijatelja. To ne treba ni govoriti. Naposljetku, ja sam ljekar. Ali molim Vas, dozvolite mi da
postavim pitanje. Zato Vi i Va prijatelj ne doete direktno kod mene? Zato jednostavno ne
piete na adresu moje ordinacije u Beu i zatraite sastanak? Nakon toga se osvrnuo
unaokolo da bi od konobara zatraio raun i pomislio kako e Matilda biti zadovoljna zbog
njegovog brzog povratka u hotel.
Ali nije bilo lako osloboditi se ove odlune ene. Doktore Brojer, samo jo nekoliko
trenutaka, molim Vas. Ne preuveliavam ozbiljnost Nieovog stanja, dubinu njegovog
oajanja.
Ne sumnjam. Ali ponovo pitam, frojlajn Salom, zato me her Nie ne konsultuje u
mojoj ordinaciji u Beu? Ili ne posjeti ljekara u Italiji? Gdje on ivi? Da li biste eljeli da mu
preporuim ljekara u njegovom gradu? I zato ja? Kad smo ve kod toga, kako ste uopte
znali da sam u Veneciji? Ili da sam poklonik opere i da se divim Vagneru?
Lu Salom je bila mirna i osmjehnula se kada je Brojer zapoeo kanonadu pitanja, a
osmijeh joj je postajao sve vragolastiji kako su se pitanja mnoila.
Smjekate se kao da krijete neku tajnu. Mislim da ste mlada dama koja uiva u

misterijama.
Toliko pitanja, doktore Brojer. udno je to - razgovaramo svega nekoliko minuta, a
ve toliko zbunjujuih pitanja. To sigurno obeava dalje razgovore. Dozvolite da Vam neto
vie kaem o naem pacijentu.
Na pacijent! Dok se Brojer ponovo divio njenoj smjelosti, Lu Salom nastavi: Nie
je iscrpio medicinske kapacitete Njemake, vajcarske i Italije. Nijedan doktor nije uspio da
razumije njegovu bolest niti da ga oslobodi simptoma. U poslednja dvadeset etiri mjeseca,
kae, posjetio je dvadeset etiri najbolja evropska ljekara. Napustio je dom, prijatelje,
profesuru na univerzitetu. Postao je lutalica u potrazi za podnoljivom klimom, za danom ili
dva bez bolova.
Mlada ena zastade, podiui olju da otpije gutljaj dok je pogledom fiksirala Brojera.
Gospoice, u svojoj praksi obino sreem pacijente sa nesvakidanjim ili
zbunjujuim simptomima. Dozvolite, meutim, da govorim iskreno: ja ne raspolaem
udima. U situaciji kao to je ova - sljepilo, glavobolje, vrtoglavica, gastritis, slabost,
nesanica - kada su mnogi izvrsni ljekari ve konsultovani i ispostavili se kao nemoni, malo
je vjerovatno da mogu uiniti neto vie do da postanem njegov dvadeset peti izvrstan ljekar
u isto toliko mjeseci.
Brojer se zavalio u stolicu, izvadio cigaru i zapalio je. Izduvao je tanak plavi dim,
saekao da se vazduh razbistri i nastavio. Bilo kako bilo, ja jo jednom nudim da pregledam
her profesora Niea u svojoj ordinaciji. Mada bi se moglo desiti da uzrok i lijeenje stanja
koje je van kontrole poput njegovog prevazilaze medicinsku nauku 1882. godine. Moda je
Va prijatelj roen generaciju prerano.
Roen generaciju prerano! Ona se nasmija. Proroka primjedba, doktore Brojer.
Koliko sam samo puta ula Niea kako izgovara ba tu reenicu! Sad sam sigurna da ste Vi
pravi ljekar za njega!
Uprkos spremnosti da ode i pomisli na Matildu kako kompletno obuena nestrpljivo
koraa hotelskom sobom, Brojer odmah ispolji zainteresovanost. Kako to?
On sebe esto naziva posthumnim filozofom - filozofom za koga svijet jo nije
spreman. U stvari, nova knjiga koju planira poinje tom temom - prorok Zaratustra, prepun
mudrosti, odluuje da prosvijetli ljude. Ali njegove rijei niko ne razumije. Nisu spremni za
njega, i prorok se, shvativi da je doao prerano, povlai u samou.

To to govorite zaintrigiralo me je - ja gajim strast prema filozofiji. Ali moje vrijeme

je danas ogranieno a tek treba da ujem direktan odgovor na pitanje zato me Va prijatelj ne
konsultuje u Beu.
Doktore Brojer - i ona ga pogleda pravo u oi - oprostite mi moju nepreciznost.
Moda sam nepotrebno indirektna. Uvijek sam uivala da budem u prisustvu velikih umova vjerovatno zato to su mi potrebni uzori za lini razvoj, a moda naprosto volim da ih
okupljam oko sebe. Ali, ono to sigurno znam je da sam povlaena to razgovaram sa
ovjekom Vae dubine i renomea.
Brojer osjeti da je pocrvenio. Vie nije mogao da je gleda u oi i, kada je nastavila,
skrenu pogled. Hou da kaem da sam moda i kriva to sam indirektna, ali to je samo zbog
toga da bih na susret produila.
Jo kafe, mlada damo? Brojer dade znak konobaru. I jo onih smijenih kifli. Da li
ste ikada razmiljali o razlici izmeu njemakih i italijanskih peciva? Dozvolite mi da Vam
iznesem svoju teoriju o vezi izmeu vrsta hljeba i nacionalnog karaktera.

***
I tako Brojer vie nije urio da se vrati Matildi. Dok je sa Lu Salom oputeno
dorukovao, razmiljao je o ironiji te situacije. Kako je to udno: doao je u Veneciju da
popravi tetu koju je prouzrokovala jedna lijepa ena, a sada sjedi tete-a-tete sa drugom, jo
ljepom! Takoe je zapazio da je njegov um, prvi put poslije mnogo mjeseci, osloboen
opsesije Bertom.
Naposljetku, pomisli, moda ipak ima nade za mene. Moda pomou ove ene mogu
da istisnem Bertu iz misli. Da li sam to otkrio psiholoki ekvivalent farmakolokoj terapiji
zamjene? Benigan lijek kao to je valerijan moe zamijeniti neki mnogo opasniji kao to je
morfijum. Isto tako, moda, umjesto Berte Lu Salom - bio bi to srean pomak! Na kraju
krajeva, ova ena je sofisticiranija, stvarnija. Berta je - kako to rei? - preseksualna, ena
manqu, dijete koje se nespretno vrpolji u tijelu ene.
Pa ipak, Brojer je znao da je upravo Bertina preseksualna nevinost to to ga je njoj
privuklo. Obje ene su ga uzbuivale: razmiljanje o njima izazvalo je prijatno treperenje u
stomaku. I obje ene su ga plaile: obje opasne, ali na razliite naine. Ova Lu Salom ga je

plaila svojom snagom - onim to bi mogla da mu uini. Berta ga je plaila svojom

potinjenou - onim to bi on njoj mogao uiniti. Uzdrhtao je pri pomisli na opasnosti
kojima se izlagao zbog Berte - koliko je bio blizu tome da povrijedi najosnovnije pravilo
medicinske etike, da upropasti sebe, svoju porodicu, itav svoj ivot.
U meuvremenu, bio je tako duboko zaokupljen razgovorom i potpuno oaran svojim
mladim drutvom za dorukom da je na kraju ona, a ne on, bila ta koja se vratila na bolest
svoga prijatelja - tanije na Brojerov komentar o udima u medicini.
Imam dvadeset jednu godinu, doktore Brojer, i prestala sam da vjerujem u uda.
Jasno mi je da neuspjeh dvadeset etiri odlina ljekara moe samo znaiti da smo doli do
granice dananjeg medicinskog znanja. Nemojte me pogreno shvatiti! Ne zavaravam se da
ete Vi iscijeliti Nieovu medicinsku boljku. Nisam zbog toga traila Vau pomo.
Brojer spusti olju i salvetom obrisa brkove i bradu. Oprostite, ali sada sam potpuno
zbunjen. Na poetku ste rekli, zar ne, da traite moju pomo zato to je Va prijatelj ozbiljno
bolestan?
Ne, doktore Brojer, rekla sam da imam prijatelja koji je u oajanju, koji je u
opasnosti da sebi oduzme ivot. Oajanje, a ne corpus profesora Niea je ono to traim da
lijeite.
Ali, ako je Va prijatelj oajan zbog svog zdravlja a ja nemam medicinsku terapiju za
njega, ta onda moe da se uini? Ja ne mogu da pomognem duevno oboljelima.
Brojer shvati njeno klimanje glavom kao znak da je prepoznala rijei Magbetovog
ljekara, pa nastavi: Frojlajn Salom, nema lijeka za oajanje, nema doktora za duu. Malo
ta mogu da uinim, osim da preporuim neku od ljekovitih banja u Austriji ili Italiji. Ili
razgovor sa svetenikom ili nekim drugim duhovnim savjetnikom, sa lanom porodice moda sa dobrim prijateljem.
Doktore Brojer, ja znam da moete da uinite vie od toga. Imam uhodu; moj brat
Jenia, student medicine, posjeivao je ove godine Vau kliniku u Beu.
Jenia Salom. Brojer pokua da se prisjeti tog imena - bilo je toliko studenata.
Preko njega sam saznala za Vau ljubav prema Vagneru, da ete ove nedjelje biti na
odmoru u hotelu Amalfi u Veneciji, i kako da Vas prepoznam. Ali najvanije od svega, od
njega sam saznala da ste Vi zaista doktor za oajanje. Prolog ljeta je prisustvovao onoj
neformalnoj konferenciji kada ste opisali svoj tretman mlade ene po imenu Ana O. - ene

koja je bila u oajanju i koju ste lijeili novom tehnikom, terapijom razgovorom, terapijom
zasnovanom na razumijevanju, na rasplitanju zamrenih mentalnih asocijacija. Jenia kae da
ste Vi jedini ljekar u Evropi koji moe da ponudi pravi psiholoki tretman.
Ana O.! Na pomen tog imena Brojer se trgnuo i prosuo kafu koju je prinosio ustima.
Obrisao je ruku salvetom nadajui se da frojlajn Salom nije primijetila tu nezgodu. Ana O.,
Ana O.! Nevjerovatno! Gdje god da se okrene, bila je Ana O. - njegovo tajno ifrovano ime
za Bertu Papenhajm. Budui veoma diskretan, Brojer nikad nije koristio prava imena svojih
pacijenata kada je o njima razgovarao sa studentima. Umjesto toga, konstruisao je
pseudonime pomjerajui pacijentove inicijale naprijed za jedno slovo alfabeta: tako,. B. P. za
Bertu Papenhajm, postalo je A. O. ili Ana O.
Jenia je bio izuzetno impresioniran Vama, doktore Brojer. Kada mije priao o Vaem
predavanju i o lijeenju Ane O., rekao je da je bio blagosloven to je mogao da bude obasjan
svjetlou genija; a Jenia nije neko ko se lako da impresionirati. Nikada ranije nisam ula da
tako govori. Tada sam odluila da se jednoga dana sa Vama sretnem, upoznam, moda i
studiram kod Vas. Ali, to moje jednog dana postalo je mnogo blie otkako se, u poslednja
dva mjeseca, Nieovo stanje pogoralo.
Brojer pogleda unaokolo. Mnogi od gostiju zavrili su doruak i otili, a on je i dalje
sjedio, potpuno odvuen od Berte, u razgovoru sa jednom okantnom enom koju je ona
dovela u njegov ivot. Drhtaj, hladna jeza proe njegovim tijelom. Da li je to znailo da je od
Berte nemogue pobjei?
Mlada damo - Brojer proisti grlo i natjera sebe da nastavi - sluaj koji je Va brat
opisao bio je ba to - pojedinaan sluaj kod kog sam koristio jednu krajnje eksperimentalnu
tehniku. Nema razloga vjerovati da bi ova posebna tehnika bila od pomoi Vaem prijatelju.
U stvari, svi su razlozi da se vjeruje da ne bi.
Zato to mislite, doktore Brojer?
Bojim se da mi vrijeme ne dozvoljava dug odgovor. Za sada, ukazau Vam samo na
to da Ana O. i Va prijatelj imaju vrlo razliite bolesti. Ona je bolovala od histerije i patila od
odreenih simptoma koji su je onesposobljavali, o emu Vam je brat vjerovatno govorio. Moj
pristup se sastojao u sistematskom uklanjanju svakog od simptoma tako to sam pacijentkinji
pomagao da se uz pomo hipnoze prisjeti zaboravljenih psihikih trauma u kojima su oni
zaeti. im bi se izvor simptoma otkrio, simptom je iezavao.
Recimo, doktore Brojer da oajanje posmatramo kao simptom. Zar ne biste mogli da

mu pristupite na isti nain?

Oajanje nije medicinski simptom, gospoice; on je nejasan, neodreen. Svaki od
simptoma Ane O. ukljuivao je odreeni dio njenog tijela; svaki je bio uzrokovan
pranjenjem intracerebralnog nadraaja kroz neki neuronski put. Ono to ste do sada opisali
ukazuje da je oajanje Vaeg prijatelja potpuno u domenu mentalnog. Ne postoji tretman za
takvo stanje.
Po prvi put Lu Salom pokaza neodlunost. Ali doktore Brojer - ponovo poloi
svoju ruku na njegovu, prije nego to ste poeli da radite sa Anom O., nije bilo psiholokog
tretmana za histeriju. Ako sam dobro razumjela, ljekari su koristili samo kupke ili onaj uasni
tretman elektrinom strujom. Ubijeena sam da Vi, moda jedino Vi, moete da izumite isto
tako nov tretman za Niea.
Odjednom je Brojer postao svjestan vremena. Morao je da se vrati Matildi. Mlada
damo, uiniu sve to mogu da pomognem Vaem prijatelju. Dozvolite da Vam dam svoju
posjetnicu. Primiu ga u Beu.
Prije nego to je stavila karticu u tanu, ona je kratko osmotri.
Doktore Brojer, bojim se da to nije tako jednostavno. Nie nije, kako bih rekla,
kooperativan pacijent. U stvari, on ni ne zna za moj razgovor sa Vama. Veoma je povuen i
ponosan ovjek. Nikad ne bi priznao da mu je potrebna pomo.
Ali kaete da otvoreno govori o samoubistvu.
U svakom razgovoru, u svakom pismu. Ali ne trai pomo, kada bi saznao za ovaj
na razgovor nikada mi ne bi oprostio i sigurna sam da bi odbio konsultaciju sa Vama. Pa ak
i ako bih nekako uspjela da ga ubijedim da se s Vama konsultuje, on bi to ograniio na
tjelesne boljke. Nikad - ni za hiljadu godina - ne bi sebe doveo u poziciju da zatrai da mu
olakate oaj. Njegovi sudovi o slabosti i moi su kategorini.
Brojer je postajao frustriran i nestrpljiv. Dakle, mlada damo, drama postaje sve
komplikovanija. elite da se sretnem sa izvjesnim profesorom Nieom, koga smatrate jednim
od najveih filozofa naeg vremena, da bih ga ubijedio da je ivot - ili bar njegov ivot vrijedan ivljenja. I tavie, to moram da postignem bez znanja naeg filozofa.
Lu Salom klimnu glavom, polako izdahnu i nasloni se na stolicu.
Kako je to mogue? - on nastavi. Postii i prvi cilj - izlijeiti oajanje - samo po
sebi je izvan dometa medicinske nauke. Ali ovaj drugi uslov - da pacijent bude lijeen a da to

ne primijeti - vodi na poduhvat u oblast fantastike. Ima li i drugih smetnji koje tek treba da
mi otkrijete? Moda profesor Nie govori samo sanskrit - ili odbija da napusti svoje utoite
na Tibetu?
Brojer se zabavljao ali, primijetivi zbunjenost na licu Lu Salom, brzo povrati
ozbiljnost. Zaista, mlada damo, kako ja to da uradim?
Eto sada vidite, doktore Brojer! Sada znate zato sam potraila Vas a ne nekog manje
sposobnog!
Zvona San Salvatorea oznaila su da je proao itav sat. Deset sati. Matilda je sigurno
ve nestrpljiva. Ah, ali zbog nje... Brojer ponovo dade znak konobaru. Dok su ekali na
raun, Lu Salom mu uputi neobian predlog.
Doktore Brojer, da li biste bili moj gost za dorukom sjutra ujutru? Kao to sam ve
pomenula, snosim odreenu linu odgovornost za oajanje profesora Niea. Ima jo mnogo
toga to moram da Vam ispriam.
ao mi je, ali sjutra nisam u mogunosti. Ne deava mi se svakog dana da me lijepa
ena pozove na doruak, ali nisam slobodan da poziv prihvatim. injenica da ovdje boravim
sa svojom enom ne preporuuje daje ponovo ostavim samu.
Dozvolite onda da predloim neto drugo. Obeala sam bratu da u ga posjetiti ovog
mjeseca. U stvari, do skoro sam imala plan da tamo otputujem sa profesorom Nieom.
Dopustite da Vam tokom svog boravka u Beu pruim jo informacija. U meuvremenu,
potrudiu se da ubijedim profesora Niea da Vas profesionalno konsultuje zbog pogoranja
fizikog zdravlja.
Zajedno izaoe iz kafea. Samo je jo nekolicina gostiju dokoliarila dok su konobari
raspremali stolove. Brojer se spremao da se oprosti, ali ga je Lu Salom uhvatila pod ruku i
krenula sa njim.
Doktore Brojer, ovaj sat je bio prekratak. Ja sam nezasita i hou jo Vaeg vremena.
Mogu li da sa Vama proetam do Vaeg hotela?
Ova izjava je Brojeru zazvuala smjelo, maskulino; ipak, sa njenih usana inila se
ispravnom, spontanom - kao prirodan nain na koji bi ljudi trebalo da govore i ive. Ako ena
uiva u drutvu nekog mukarca, zato ga onda ne bi uhvatila pod ruku i upitala da proeta sa
njim? A opet, koja bi druga ena koju poznaje izgovorila te rijei? Ovo je bio drugaiji tip
ene. Ova ena je bila slobodna!

Nikad nisam odbio poziv sa toliko aljenja, ree Brojer, pritiskajui njenu ruku uz
svoju, ali vrijeme je da se vratim, i to sam. Moja ljubazna ali zabrinuta ena ekae kraj
prozora, i dunost mi je da vodim rauna o njenim osjeanjima.
Naravno, ali - i ona izvue ruku da bi stala ispred njega, u sebe zatvorena, snana
kao mukarac - za mene je rije dunost teka i tiranska. Svela sam svoje dunosti samo na
jednu - da sauvam slobodu. Brak i posesivnost i ljubomora koji ga prate zarobljavaju duh.
Nikada nee imati vlast nada mnom. Vjerujem, doktore Brojer, da e doi vrijeme kada ene i
mukarci nee tiranisati jedni druge svojim slabostima. Okrenu se sa svom sigurnou koju
je pokazala prilikom dolaska. Auf Wiedersehen. Do naeg sledeeg susreta - u Beu.

DRUGO POGLAVLJE

etiri nedjelje kasnije Brojer je sjedio za pisaim stolom u svojoj ordinaciji u

Bekertrase 7. Bilo je etiri sata po podne; nestrpljivo je iekivao dolazak frojlajn Salom.
Za njega je bilo neuobiajeno da pauzira tokom radnog dana, ali je u nestrpljenju da je
vidi brzo ispratio prethodna tri pacijenta. Imali su jednostavna oboljenja koja nisu iziskivala
neki veliki trud.
Prva dvojica - mukarci u ezdesetim godinama - patili su od praktino identinih
bolesti: veoma oteanog disanja i kripavog, suvog bronhijalnog kalja. Brojer je ve
godinama lijeio njihov hronini emfizem na koji se, u uslovima hladnog, vlanog vremena,
nadovezao akutni bronhitis ozbiljno ugroavajui plua. Obojici je prepisao morfijum za
kaalj (Doverov praak, tri puta dnevno po pet zrna), male doze sredstva za iskaljavanje,
inhalaciju parom i grudne obloge od slaice. Mada su se neki ljekari podsmijavali ovim
oblogama, Brojer je u njih vjerovao i esto ih prepisivao - naroito ove godine, kada je
izgledalo da pola Bea pati od respiratornih bolesti. U gradu ve tri nedjelje nije bio sunca,
samo je sipila nemilosrdna ledena kia.
Trei pacijent, kuni sluga u domu princa prestolonasljednika Rudolfa, bio je mladi
roavog lica, sa groznicom i upalom grla, do te mjere stidljiv da je Brojer morao da mu
zapovijedi da se svue za pregled. Dijagnoza je bila upala krajnika. Iako je bio vjet u
njihovom brzom vaenju makazama i klijetima, Brojer je zakljuio da ovi krajnici nisu
dozreli za odstranjivanje. Umjesto toga, prepisao je hladne obloge za vrat, kalijum hlorat za
ispiranje grla i inhaliranje sprejom gazirane vode. Poto je to bila trea upala ove zime,
Brojer mu je takoe savjetovao da svoju otpornost i kou ojaa svakodnevnim hladnim
kupkama.
Sada, dok je ekao, dohvati pismo koje je prije tri dana primio od frojlajn Salom.
Preduzimljivo kao i u prvoj poruci, zakazala je konsultaciju za danas u etiri sata u njegovoj
ordinaciji. Brojer je irio nozdrve. Ona meni da kae u koliko sati e doi. Ona izdaje
nareenje. Ona mi ukazuje ast da...

Ali, brzo se obuzdao: Ne shvataj sebe toliko ozbiljno, Jozefe. Zar je to vano? Iako
frojlajn Salom nije mogla da zna, ispada da je srijeda popodne odlino vrijeme da je primim.
Na kraju krajeva, kakve to veze ima?
Ona meni da kae... Brojer se zamisli nad tonom svoga glasa: upravo je ta naduvena
umiljenost bila ono to je mrzio kod svojih kolega ljekara kao to su Bilrot i stariji nicler,
ali i kod mnogih svojih slavnih pacijenata kao to su Brams i Vitgentajn. Kada su u pitanju
bili njegovi najblii poznanici, koji su veinom bili i njegovi pacijenti, najvie je volio
njihovu nepretencioznost. To je ono to ga je privuklo Antonu Brukneru. Moda Anton nikad
nee biti kompozitor kakav je Brams, ali bar nije veliao tlo po kom gazi.
Najvie od svega, Brojer je uivao u drskosti koje su ispoljavali mladi sinovi nekih
njegovih poznanika - mladi Hugo Volf, Gustav Maler, Tedi Hercl i najnevjerovatniji student
medicine, Artur nicler. Identifikovao se sa njima i, kad stariji ne uju, oduevljavao ih je
sarkastinim opaskama na raun vladajue klase. Na primjer, na prolonedjeljnom balu
organizovanom na Poliklinici, zabavio je grupu mladia koji su se tiskali oko njega rijeima:
Da, da, istina je da su Belije religiozni ljudi - njihov bog zove se Pristojnost.
Brojer, uvijek naunik, sjeti se s kakvom lakoom je, za samo nekoliko minuta, preao
iz jednog mentalnog stanja u drugo iz arogancije u nepretencioznost. Kakav zanimljiv
fenomen! Moe li da ga ponovi?
Na licu mjesta sproveo je misaoni eksperiment. Prvo je pokuao da se uvue u beku
personu sa svom njenom pompeznou koju je poinjao da mrzi. Huktao je i tiho gunao
Kako se samo usuuje; suzivi oi i mrtei elo, evocirao je doivljaj kivnosti i
indignacije karakteristian za one koji sebe shvataju isuvie ozbiljno. Zatim, izdiui i
oputajui se, pusti da sve tiho nestane i ponovo ue u svoju kou - u stanje svijesti u kome se
moemo smijati samima sebi, sopstvenoj kominoj pozi.
Primijeti da je svako od ovih duevnih stanja imalo svoj emocionalni kolorit:
nadmenost je imala otre uglove - neprijatnost i razdraljivost - kao i neku gordost i
usamljenost. Nasuprot tome, ono drugo stanje doivio je kao okruglo, meko i pomirljivo.
Ovo su bile odreene, prepoznatljive emocije, mislio je Brojer, ali su to isto tako bile i
blage emocije. A ta je sa mnogo snanijim osjeanjima i stanjima svijesti koja njih
proizvode? Ima li naina da se ta snanija osjeanja kontroliu? Zar to ne bi vodilo efikasnoj
psiholokoj terapiji?
Osvrnuo se na sopstveno iskustvo. Njegova najlabilnija duevna stanja ticala su se

ena. Bilo je dana - poput ovog kada se, zatien u tvravi svoje sobe za konsultacije, osjeao
snano i sigurno. Takvim danima vidio bi ene onakvima kakve su uistinu bile: stvorenja koja
se bore, koja streme, koja se baku sa neodlonim problemima svakodnevice bez kraja i
konca; vidio je ta su njihove grudi realno: grozdovi mlijenih elija koje plivaju u jezercima
masnog tkiva. Znao je za njihova curenja, dismenoreine probleme, iijas i razliita
nepravilna ispupenja - oslabljene zidove beike i uterusa, nabrekle plave hemoroide i
proirene vene.
Ali, bilo je i drugih trenutaka - trenutaka opinjenosti, opsjednutosti enama veim od
ivota, sa grudima nabujalim u snane, magine kugle - tada bi ga svladala nevjerovatna
udnja da se stopi sa njihovim tijelima, da usisa njihove bradavice, da sklizne u njihovu
toplinu i vlanost. Ovo stanje svijesti moe da preplavi, da preokrene itav ivot - a u radu sa
Bertom umalo ga je kotalo svega to mu je bilo drago.
Sve je to bilo pitanje perspektive, smjenjivanja mentalnih sklopova. Ako bi bio u
stanju da pacijente naui da ovo rade po sopstvenoj volji, mogao bi zaista postati ono to je
frojlajn Salom traila - doktor za oajanje.
Njegovo sanjarenje prekide zvuk otvaranja i zatvaranja vrata u prednjoj kancelariji.
Brojer saeka trenutak-dva da ne bi izgledao nestrpljiv, a onda ue u ekaonicu da pozdravi
Lu Salom. Bila je mokra - beka sitna kia prela je u pljusak - i prije nego to je uspio da
joj pomogne pri skidanju mantila ona je to ve sama uinila i predala ga njegovoj
medicinskoj sestri i recepcionistkinji, frau Beker.
Nakon to je uveo frojlajn Salom u svoju ordinaciju i uputio je ka fotelji od teke
crne koe, Brojer sjede na stolicu do nje. Nije mogao a da ne primijeti: Kako vidim, vie
volite da se sami pobrinete za sebe. Zar to ne liava mukarce zadovoljstva da Vam budu na
usluzi?
Oboma nam je poznato da neke usluge mukaraca nisu nuno dobre za zdravlje
ena!
Va budui mu e morati da se obuava ispoetka. Navike koje traju itav ivot ne
mogu se lako ugasiti.
Brak? Ne, to nije za mene! Ve sam Vam rekla. Moda djelimini brak, to bi mi
moda odgovaralo, ali ne i neto to bi me vie obavezivalo.
Dok je posmatrao svoju drsku, lijepu gou, Brojer je u ideji o polubraku mogao da

vidi mnogo toga privlanog. Bilo je lako smetnuti sa uma da ona ima samo polovinu njegovih
godina. Nosila je jednostavnu dugu crnu haljinu zakopanu do grla i oko ramena obavijen
krzneni okovratnik sa siunom lisiijom glavom i noicama. udno, pomisli Brojer, u
hladnoj Veneciji skida krzno, a vrsto ga se dri u mojoj pregrejanoj ordinaciji. Tek, bilo je
vrijeme da se pree na stvar.
A sada, mlada damo, ree, pozabavimo se boleu Vaeg prijatelja.
Oajanjem - ne boleu. elim da Vam preporuim nekoliko stvari. Dozvoljavate li
da ih iznesem?
Ima li uopte granica njenoj drskosti? zapita se uvrijeeno. Govori kao da je moj
confrre - kao da je upravnik klinike, ljekar sa trideset godina prakse - a ne neiskusna
kolarka.
Smiri se Jozefe, opomenu sebe. Ona je veoma mlada i ne klanja se bekom bogu,
Pristojnosti. Osim toga, tog profesora Niea poznaje bolje nego ja. Izuzetno je inteligentna i
moda ima neto vano da kae. Sam bog zna da nemam pojma o lijeenju oajanja: ne mogu
da izlijeim ni svoje sopstveno.
Mirno odgovori: Svakako, gospoice. Molim Vas nastavite.
Moj brat Jenia, s kojim sam se jutros vidjela, pomenuo je da ste koristili hipnozu
kako bi pomogli Ani O. da se sjeti prvobitnog psiholokog izvora svakog svog simptoma.
Sjeam se da ste mi u Veneciji rekli da s otkrivanjem porijekla simptoma oni nekako nestaju.
To kako u ovom nekako je ono to me intrigira. Jednom kad budemo imali vie vremena,
nadam se da ete mi objasniti precizan mehanizam kojim se simptom eliminie kada se doe
do saznanja o njegovom porijeklu.
Brojer zatrese glavom i bespomono rairi ruke u pravcu nje. To je samo jedna
empirijska opservacija. ak i da nam je na raspolaganju sve vrijeme ovoga svijeta, bojim se
da ne bih mogao da Vam pruim preciznost koju traite. A ta mi Vi to preporuujete, mlada
damo?
Moja prva preporuka je: ne pokuavajte da primijenite na Nieu metod hipnoze. To
kod njega nee imati uspjeha. Njegov um, njegov intelekt je udo - jedno od svjetskih uda kao to ete se i sami uvjeriti. Ali on je, da se posluim jednom od njegovih omiljenih fraza,
samo ovjek, isuvie ovjek, i ima svoje slijepe mrlje.
Sada Lu Salom skide krzno, polako ustade, i pree preko sobe kako bi ga stavila na

Brojerovu sofu. Za trenutak baci pogled na uramljene diplome na zidu, ispravi jednu koja je
bila malo nakrivljena i, prije nego to e nastaviti, ponovo sjede i prekrsti noge.
Nie je izuzetno osjetljiv kada je mo u pitanju. Odbio bi da se ukljui u bilo kakav
proces ako bi ga shvatio kao predaju svoje moi nekom drugom. U filozofiji privlae ga
presokratski Grci, naroito njihov koncept agona - vjerovanje da se prirodni dar jedino
razvija kroz borbu - i duboko je nepovjerljiv prema motivima onih koji je naputaju izdajui
se za altruiste. Njegov mentor u ovim pitanjima bio je openhauer; Nie vjeruje da niko nema
elju da pomae drugom: naprotiv, ljudi ele jedino da dominiraju i da uveaju sopstvenu
mo. U nekoliko sluajeva kada je svoju mo predao nekom drugom, za njega se to zavrilo
osjeanjem opustoenosti i bijesa. Tako je bilo sa Rihardom Vagnerom. Vjerujem da se to
sada deava sa mnom.
Kako to mislite, deava sa Vama? Zar moe biti da ste Vi nekako lino odgovorni za
duboko oajanje profesora Niea?
On vjeruje da jesam. Zbog toga moja druga preporuka glasi: ne dovodite sebe u vezu
sa mnom. Izgledate zbunjeno - da biste razumjeli, moram da Vam kaem sve o mom odnosu
sa Nieom. Neu nita izostaviti i iskreno u odgovoriti na svako Vae pitanje. To nee biti
lako. U Vaim sam rukama, ali ono to govorim mora ostati naa tajna.
Naravno, moete da raunate na to, odgovori on, udei se njenoj direktnosti i tome
koliko ga osvjeava razgovor sa nekim u toj mjeri otvorenim.
No dobro.... Niea sam prvi put srela prije nekih osam mjeseci, u aprilu.
Frau Beker kucnu i unese kafu. Ako je i bila iznenaena to vidi da Brojer sjedi pored
Lu Salom a ne na svom uobiajenom mjestu iza pisaeg stola, to niim nije pokazala. Bez
rijei spusti posluavnik sa oljicama od kineskog porcelana, kaiicama i uglaanom
srebrnom posudom sa kafom, te brzo izae. Brojer je sipao kafu a Lu Salom je produila.
Prole godine napustila sam Rusiju zbog zdravlja - zbog tegoba sa disanjem, to se
sada umnogome popravilo. Prvo sam ivjela u Cirihu i studirala teologiju kod Bidermana, i
uz to saraivala sa pjesnikom Gotfridom Kinkelom - mislim da Vam nisam pomenula svoje
pjesnike aspiracije. Kada smo se moja majka i ja poetkom ove godine preselile u Rim,
Kinkel je napisao pismo u kome me je predstavio Malvidi fon Majsenburg. Nju znate napisala je Memoare jednog idealiste.
Brojer klimnu potvrdno. Bio mu je poznat rad Malvide fon Majsenburg, naroito njen

krstaki rat za enska prava, radikalnu politiku reformu i razne promjene u procesu
obrazovanja. Manje su mu prijali njeni noviji antimaterijalistiki spisi koji su se, po
njegovom miljenju, zasnivali na pseudo-naunim tvrdnjama.
Lu Salom nastavi: Tako sam otila u Malvidin literarni salon i tamo srela jednog
armantnog i briljantnog filozofa, Paula Rea, sa kojim sam se sprijateljila. Her Re je u Bazelu
prije mnogo godina posjeivao Nieova predavanja i od tada su njih dvojica gajila blisko
prijateljstvo. Primijetila sam da se her Re divio Nieu vie nego bilo kom drugom. Uskoro je
doao na pomisao da, poto smo nas dvoje prijatelji, to isto moramo postati Nie i ja. Paul her Re - ali, doktore - ona pocrvenje samo za trenutak, no dovoljno dugo da to Brojer
primijeti i da ona primijeti da je on primijetio - dopustite mi da ga zovem Paul poto ga tako
oslovljavam a danas nemamo vremena za socijalne finese. Vrlo sam bliska sa Paulom, mada
nikad sebe neu rtvovati ulazei u brak sa njim ili sa bilo kim drugim!
No, nastavi uurbano, dovoljno sam vremena potroila da objasnim jedno kratko
nekontrolisano crvenjenje. Nismo li mi jedine ivotinje koje crvene?
U nedostatku rijei Brojer je jedino mogao da klimne glavom. Za kratko, okruen
svojom medicinskom opremom, osjeao se monijim nego prilikom njihovog poslednjeg
razgovora. Ali sada, izloen jaini njenih ari kao da ga je snaga izdala. Njen komentar o
crvenjenju bio je neobian: nikad u ivotu nije uo enu, ili bilo koga uostalom, da govori
tako otvoreno o socijalnom optenju. A njoj je samo dvadeset jedna godina!
Paul je bio ubijeen da emo se Nie i ja brzo sprijateljiti, nastavi Lu Salom, da
savreno odgovaramo jedno drugom. elio je da postanem Nieova uenica, protge
/protge i njegova druga polovina. elio je da Nie bude moj uitelj, moj svjetovni
svetenik.
Prekide ih lako kucanje na vratima. Brojer ustade da otvori i frau Beker glasno
proaputa da je uao novi pacijent. Brojer ponove sjede uvjerivi Lu Salom da imaju
dovoljno vremena poto nenajavljeni pacijenti raunaju sa dugim ekanjem, i zamoli je da
nastavi.
Dobro, produi ona, Paul je ugovorio sastanak u crkvi Svetog Petra,
najneobinijem mjestu za rendezvous naeg nesvetog Trojstva - to je ime koje smo kasnije
usvojili, mada je Nie esto koristio naziv pitagorejski odnos.
Brojer uhvati sebe kako vie zagleda grudi svoje goe nego njeno lice. Koliko ve
dugo to radim, pitao se? Da li je primijetila? Da li druge ene primjeuju da to inim? U

svojoj mati, zgrabio je metlu i poistio sve seksualne primisli. Jae se koncentrisao na njene
oi i njene rijei.
Nie me je odmah privukao. On nije ovjek koji imponuje fizikim izgledom srednje je visine, njenog glasa i oiju koje ne trepu, vie zagledane u ono unutra nego
spolja, kao da titi neko unutranje blago. Tada nisam znala da je tri etvrti slijep. Pa ipak,
postojalo je neto nevjerovatno privlano kod njega. Prvo to mi je rekao bilo je: Sa kojih
smo se to zvijezda spustili da bismo se ovdje sreli?
Onda smo nas troje poeli da razgovaramo. Kakav je to samo razgovor bio! Neko
vrijeme izgledalo je da e se Paulove nade o prijateljstvu ili mentorstvu izmeu Niea i mene
ostvariti. Intelektualno, mi smo se savreno slagali. Nai umovi su se proimali - rekao je da
su nam mozgovi brat i sestra blizanci. Ah, glasno je itao dragulje iz svoje poslednje knjige,
komponovao muziku za moje pjesme, govorio mi ta e sve pruiti svijetu u sledeih deset
godina - smatrao je da mu zdravlje nee ostaviti vie vremena.
Uskoro smo Paul, Nie i ja odluili da treba da ivimo zajedno u mnage trois.
Poeli smo s pravljenjem planova da ovu zimu provedemo u Beu ili moda Parizu.
Mnage trois! Brojer proisti grlo i s nelagodom se promekolji u stolici. Opazi da
se ona smijei njegovoj uzrujanosti. Zar joj nita ne promakne? Kakav bi samo dijagnostiar
ova ena bila! Da li je ikada razmiljala o karijeri u medicini? Da li bi to mogla, kao moj
student? Moj protge! Kolega koji radi pored mene u ordinaciji, u laboratoriji? Ova fantazija
je imala snagu, istinsku snagu - no njene rijei ga istrgoe iz nje.
Da, znam da svijet ne odobrava da dva mukarca i ena edno ive zajedno? Ona
naroito naglasi rije edno - dovoljno jako da stvari postavi na svoje mjesto a ipak
dovoljno meko da izbjegne prekor. Ali, mi smo slobodno mislei idealisti koji odbacuju
ogranienja nametnuta drutvom. Vjerujemo u svoju sposobnost da kreiramo sopstvenu
moralnu strukturu.
Poto Brojer nije odgovorio, inilo se da njegova goa, po prvi put, nije sigurna kako
da produi.
Da nastavim? Imamo li vremena? Da li Vas ja vrijeam?
Nastavite, molim Vas, milostiva gospoice. Prvo, rezervisao sam vrijeme za Vas.
Protegnu se preko pisaeg stola, dohvati kalendar i pokaza na veliko L. S. nakrabano preko
srijede 22. novembra 1882. Vidite da nita drugo nisam planirao za ovo popodne. I uz to, Vi

me ne vrijeate. Upravo suprotno, divim se Vaoj otvorenosti, Vaoj iskrenosti. Kad bi svi
prijatelji govorili tako iskreno! ivot bi bio bogatiji i autentiniji.
Prihvatajui njegovu pohvalu bez komentara, Lu Salom dosu jo kafe i nastavi svoju
priu. Prvo, treba da bude jasno da je moja veza sa Nieom, iako intenzivna, bila kratka.
Sreli smo se samo etiri puta, i to skoro uvijek u pratnji bilo moje bilo Paulove majke, ili
Nieove sestre. U stvari. Nie i ja smo rijetko sami etali ili razgovarali.
Intelektualni medeni mjesec naeg nesvetog Trojstva bio je takoe kratak. Pojavile
su se pukotine. A onda i romantina i strasna osjeanja. Moda su ona bila prisutna od samog
poetka. Moda mene treba kriviti to sam propustila da ih prepoznam. Stresla se kao da
hoe da skine tu odgovornost i nastavila da prepriava krucijalnu sekvencu dogaaja.
Kako se bliio kraj naeg prvog susreta, Nie je postajao sve zabrinutiji zbog mog
plana o ednom mnage trois, mislei da svijet nije spreman za to, i traio je da ga drim u
tajnosti. Posebno je bio zabrinut zbog svoje porodice: ni njegova majka ni sestra nipoto nisu
smjele da saznaju za nas. Kakva konvencionalnost! Bila sam iznenaena i razoarana, i pitala
se da li su me zaveli njegov hrabri jezik i proklamacije slobodnog miljenja.
Odmah potom zauzeo je jo stroi stav - da bi takav aranman ivljenja bio socijalno
opasan po mene, moda ak razoran. Izjavio je da je odluio da me zaprosi kako bi me
zatitio, a Paula je zamolio da mi to prenese. Moete li zamisliti u kakvom se poloaju Paul
naao? Ali Paul mi je, iz lojalnosti prema svom prijatelju - izvravajui dunost, iako pomalo
flegmatino - saoptio Nieovo ponudu.
Da li Vas je ona iznenadila? upita Bojer.
Veoma - a posebno to je do nje dolo poslije naeg prvog susreta. Takoe me je
uznemirila. Nie je veliki ovjek i posjeduje njenost, snagu, izuzetnu pojavu; ne poriem,
doktore Brojer, da me je snano privukao - ali ne romantino. Moda je osjetio da me je
impresionirao i nije povjerovao mojoj tvrdnji da je za mene brak, koliko i romansa, van svake
pomisli.
Iznenadni nalet vjetra koji je zatresao prozore za trenutak skrenu Brojerovu panju.
Odjednom je osjetio ukoenost u vratu i ramenima. Sluao je s tolikom usredsreenou da
nekoliko minuta nije pomjerio nijedan mii. Povremeno su mu pacijenti govorili o linim
problemima, ali nikada ovako. Nikada tako licem u lice, ne trepnuvi okom. Berta je otkrila
mnogo toga, ali uvijek u odsutnom stanju svijesti. Lu Salom je bila prisutna, pa je ak i u
opisivanju udaljenih dogaaja proizvodila trenutke takve intimnosti da se Brojer osjeao kao

da su ljubavnici koji razgovaraju. Nije mu bilo teko da razumije zato ju je Nie zaprosio
poslije samo jednog susreta.
I onda, mlada damo?
Onda sam rijeila da, kad se sretnemo sledei put, budem iskrenija. Ali ispostavilo
se da je to bilo nepotrebno. Nie je ubrzo shvatio da ga perspektiva braka plai isto onoliko
koliko mene odbija. Kada sam ga ponovo vidjela dvije nedjelje kasnije u Orti, prvo to mi je
rekao bilo je da se ne obazirem na njegovu branu ponudu. Umjesto toga, nagovarao me je
da mu se pridruim u traenju idealne veze - strasne, edne, intelektualne i nebrane.
Nas troje smo se pomirili. Nie je bio tako oduevljen sa mnage trois da je jednog
popodneva u Lucernu insistirao da u to ime poziramo - ovo je jedina slika naeg nesvetog
Trojstva.
Na fotografiji koju je pruila Brojeru stajala su dva mukarca pred taljigama. Ona je u
njima kleala sa podignutim malim biem. Ovaj ovjek naprijed, sa brkovima, koji gleda
gore - to je Nie, ree njeno. A drugi je Paul.
Brojer je paljivo razgledao fotografiju. Uznemirilo ga je to vidi kako je ta dva
mukarca - patetine, okovane dinove - upregla ova lijepa mlada ena i njen tanuni bi.
ta mislite o mojoj konjunici, doktore Brojer?
Po prvi put jedna od njenih veselih opaski promaila je cilj i Brojer odjednom shvati
da je ona samo jedna dvadesetjednogodinja djevojka. Osjeti nelagodnost - nije mu se dopalo
to vidi avove na ovom prefinjenom stvorenju. Saosjeao je sa dva mukarca u amovima svojom sabraom. I on bi zasigurno mogao biti jedan od njih.
Primjeujui kako je pourila da nastavi priu, Brojer pomisli da je njegova goa
svakako osjetila taj svoj pogrean korak.
Sreli smo se jo dva puta, u Tautenbergu, prije oko tri mjeseca, u drutvu Nieove
sestre i potom u Lajpcigu, u drutvu Paulove majke. Nie mi je, meutim, neprekidno slao
pisma. Evo jednog u kom odgovora na moje priznanje da me je njegova knjiga Osvit veoma
uzbudila.
Brojer brzo proita prueno pismo.

Draga moja Lu,

I meni takoe sviu zore, i to kakve jo nisu opisane! Neto to odavno smatram
nemoguim, da naem prijatelja za moju krajnju sreu i patnju, sada mi izgleda mogue zlatna mogunost na horizontu mog itavog budueg ivota. Pokree me ve i sama pomisao
na smjelu i bogatu duu moje drage Lu.

F. N.

Brojer ne ree nita. Sada je jo vie saosjeao sa Nieom. Pronai zore i zlatne
mogunosti, voljeti bogatu, smjelu duu: svakom je to potrebno, pomisli, bar jednom u
ivotu.
U tom istom periodu, nastavi Lu, Paul je poeo da pie jednako vatrena pisma.
Uprkos mojim maksimalnim pomiriteljskim naporima, napetost unutar naeg Trojstva
alarmantno je rasla. Prijateljstvo izmeu Paula i Niea ubrzano se raspadalo. Na kraju su u
pismima koja su mi slali poeli sa obostranim nipodatavanjem.
Ali Vas to, ubaci Brojer, sigurno ne iznenauje? Dva strastvena ovjeka u intimnoj
vezi sa istom enom?
Moda sam bila naivna. Vjerovala sam da smo nas troje mogli da dijelimo
intelektualni ivot, da se zajedno bavimo ozbiljnim filozofskim radom.
Oigledno uznemirena Brojerovim pitanjem ona ustade, lako se protegnu i odeta do
prozora, zastajui da proui neke od predmeta na pisaem stolu - renesansni bronzani avan i
tuak, egipatsku pogrebnu figurinu, komplikovan drveni model polukrunih kanala
unutranjeg uha.
Moda sam tvrdoglava, ree, gledajui kroz prozor, ali ja sam i dalje ubijeena da
na mnage trois nije bio nemogu! Mogao je da uspije da se nije umijeala Nieova mrska
sestra. Nie me je pozvao da provedem ljeto sa njim i Elizabet u Tautenbergu, malom selu u
Tiringenu. Ona i ja smo se susrele u Bajrojtu, gdje smo upoznale Vagnera i prisustvovale
izvoenju Parsifala, a zatim zajedno otputovale u Tautenberg.
Zato je zovete mrska, gospoice?
Elizabet je raskolnica, jedna zlobna, nepotena, antisemitska guska. Kada sam

napravila greku rekavi joj da je Paul Jevrejin, potrudila se da to sazna itavo Vagnerovo
okruenje kako bi bila sigurna da nikad nee biti lijepo primljen u Bajrojtu.
Brojer spusti olju. Dok ga je u poetku Lu Salom drala uljuljkanog u slatkom
bezbjednom podruju ljubavi, umjetnosti i filozofije, njene rijei su ga sada vratile nazad u
realnost, u runi svijet antisemitizma. Ba tog jutra itao je u Neue Freie Presse priu o
omladinskim bratstvima koja krue univerzitetom, ulaze u uionice uzvikujui Juden
hinaus! (Jevreji napolje) i istjeruju sve Jevreje iz sala za predavanja - izvlaei na silu
svakog ko bi im se odupro.
Mlada damo, i ja sam Jevrejin, i moram pitati da li profesor Nie dijeli antijevrejske
poglede svoje sestre?
Znam da ste Jevrejin. Jenia mi je rekao. Vano je da znate da je Nieu stalo jedino do
istine. On mrzi la predrasuda - svih predrasuda. On mrzi antisemitizam svoje sestre. Uasnut
je i zgaen to je esto posjeuje Bernard Ferster, jedan od najglasnijih i najotrovnijih
njemakih antisemita. Njegova sestra, Elizabet.
Govorila je sve bre, visina njenog glasa porasla je za oktavu. Brojer je primijetio da
je svjesna ovog skretanja sa planirane prie, ali da ne moe da se zaustavi.
Elizabet je, doktore Brojer, pravi uas. Nazvala me je prostitutkom. Slagala je Niea
da svima pokazujem onu fotografiju i udaram na sva zvona kako on voli ukus mog bia.
Uvijek lae! Ona je opasna ena. Jednog dana, zapamtite moje rijei, mnogo e nakoditi
Nieu.
I dalje stojei, vrsto se drala za naslon stolice dok je ovo izgovarala. Zatim, kad je
sjela, nastavila je mirnije: Kao to moete da zamislite, moje tri nedjelje u Tautenbergu sa
Nieom i Elizabet nisu bile lake. Trenuci provedeni nasamo sa njim bili su neto uzvieno.
Divne etnje i duboki razgovori o svemu - zdravlje mu je ponekad dozvoljavalo da govori po
deset sati dnevno! Pitam se da li je ikada izmeu dvije osobe bilo takve filozofske otvorenosti.
Razgovarali smo o relativnosti dobra i zla, o neophodnosti osloboenja od javnog morala da
bi se ivjelo moralno, o religiji slobodnih mislilaca. Izgledalo je da su tane one Nieove
rijei: imali smo mozgove blizanaca - toliko toga smo jedno drugom mogli da kaemo
polurijeima, polureenicama, obinim gestovima. No, ovaj raj kvarilo je to to smo sve
vrijeme bili na oku njegove zmijske sestre - mogla sam da vidim kako slua, uvijek pogreno
interpretira, spletkari.
Recite mi zato bi Vas Elizabet klevetala?

Zato to se bori za goli opstanak. Ona je ena skuenog uma, duhovno siromana i
ne moe da dozvoli da izgubi brata zbog druge ene. Ona shvata da Nie jeste, i da e uvijek
biti, jedini izvor njene vanosti.
Pogleda na svoj sat a onda na zatvorena vrata.
Vodim rauna o vremenu, pa u Vam ostatak brzo ispriati. Ba prolog mjeseca,
uprkos Elizabetinim protivljenjima, Paul, Nie i ja proveli smo tri nedjelje u Lajpcigu kod
Paulove majke, gdje smo jo jednom vodili ozbiljne filozofske razgovore, posebno o razvoju
religijskih vjerovanja. Rastali smo se samo prije dvije nedjelje, kada je Nie jo uvijek
vjerovao da emo nas troje provesti proljee u Parizu ivei zajedno. Ali do toga, sada znam,
nikada nee doi. Njegovoj sestri je polo za rukom da mu zatruje um kada sam ja u pitanju i
on je odnedavno poeo da alje pisma puna oajanja i mrnje kako prema Paulu tako i prema
meni.
A sada, danas, frojlajn Salom, kako stoje stvari?
Sve je gore. Paul i Nie su postali neprijatelji. Paul se svaki put naljuti kad proita
Nieova pisma upuena meni, svaki put kad uje za neka moja njena osjeanja prema
Nieu.
Paul ita Vaa pisma?
Da, zato da ne. Nae prijateljstvo se produbilo. Mislim da u sa njim uvijek biti
bliska. Izmeu nas nema tajni: ak jedno drugom dajemo dnevnike na itanje. Paul me
preklinje da prekinem sa Nieom. Napokon sam se povinovala i napisala Nieu da, iako u
nae prijateljstvo uvijek smatrati dragocjenim, na mnage trois vie nije mogu. Rekla sam
mu da tu ima previe bola, previe destruktivnog uticaja njegove sestre, njegove majke.
njegovih svaa sa Paulom.
A kako je on odgovorio?
Divlje! Zastraujue! Pie ludaka pisma, nekad uvrjedljiva i prijetea, nekad
duboko oajnika. Evo, pogledajte ove redove koje sam primila ba prole nedjelje!
Pruila je dva pisma; ak je i njihov izgled manifestovao nemir - neujednaen rukopis,
mnogo rijei skraenih ili podvuenih vie puta. Brojer baci pogled na dijelove koje je ona
zaokruila, a onda, poto je bio u stanju da razabere jedva po neku rije, vrati ih nazad.
Zaboravila sam, ree ona, koliko je teko itati njegov rukopis. Da Vam deifrujem
ovo, upueno Paulu i meni: Nemoj da te moji izlivi megalomanije ili ranjene tatine previe

uznemiravaju - ako se dogodi da jednog dana oduzmem sebi ivot u nekom napadu strasti, u
tome nee biti nita zbog ega bi trebalo pretjerano brinuti. ta su za tebe moje fantazije! ...
Doao sam do ovog razumnog gledanja na situaciju nakon to sam - iz oajanja uzeo
ogromnu dozu opijuma...
Prekide itanje. To je dovoljno da Vam pruim predstavu o njegovom oajanju.
Poslednjih nekoliko nedjelja boravim na Paulovom porodinom imanju u Bavarskoj, tako da
mi sva pota stie tamo. Paul unitava njegova najotrovnija pisma kako bi me potedio bola,
ali ovo ovdje provuklo se do mene: Ako te otjeram sad od sebe, bie to strana osuda cijelog
tvog bia. ... Nainila si tetu, uinila zlo - ne samo meni ve i svim ljudima koji me vole:
ovaj ma visi nad tobom.
Ona pogleda Brojera. A sada, doktore, vidite li zato Vam tako odluno predlaem da
ni na koji nain ne dovodite sebe u vezu sa mnom?
Brojer duboko povue dim iz cigare. Mada ga je Lu Salom intrigirala i mada ga je
apsorbovala melodrama koju je ona razvila, ipak je bio zabrinut. Da li je bilo mudro to je
pristao da se u nju ukljui? Kakva dungla! Kakvi primitivni i snani odnosi: nesveto
Trojstvo, Nieovo prekinuto prijateljstvo sa Paulom, jaka veza izmeu Niea i njegove sestre.
I zloba izmeu nje i Lu Salom: moram da pazim, ree sebi, da se klonim ovakvih gromovitih
udara. Najeksplozivnije od svega svakako je Nieova oajnika ljubav prema Lu Salom,
sada preokrenuta u mrnju. No, suvie je kasno da odustane. Obavezao se i ohrabrio ju je u
Veneciji rijeima: Nikada nisam odbio da lijeim bolesne.
Okrenu se ka njoj. Ova pisma mi pomau da razumijem Va poziv na uzbunu,
frojlajn Salom. Dijelim zabrinutost za Vaeg prijatelja: ini se da je njegova stabilnost
privremenog karaktera, a samoubistvo realna mogunost. S obzirom da sada imate malo
uticaja na profesora Niea, kako ga moete nagovoriti da me posjeti?
Da, to je problem kojim sam se dugo bavila. ak je i moje ime sada otrov za njega i
morau da djelujem indirektno. To znai, naravno, da on nikada, nikada ne smije saznati da
sam ja ugovorila sastanak sa Vama. Ne smijete mu to nikada rei! Ali sada kad znam da ste
voljni da se sa njim sastanete...
Spustila je olju i pogledala u Brojera s takvim iekivanjem da je morao brzo da
uzvrati: Svakako, gospoice. Kao to sam Vam rekao u Veneciji, Nikad nisam odbio da
lijeim bolesne.
Poto je ula ove rijei, Lu Salom se iroko nasmijei. Ali, bila je napetija nego to je

pretpostavljao.
Sa tim obeanjem, doktore Brojer, zapoeu nau kampanju da u Vau ordinaciju
dovedem Niea a da on ne zna za moj udio u tome. Njegovo ponaanje je trenutno do te
mjere poremeeno da sam sigurna kako su svi njegovi prijatelji uplaeni i kako bi pozdravili
svaki razuman plan da mu se pomogne. Kada se sjutra budem vraala u Berlin, svratiu u
Bazel da izloim na plan Francu Overbeku, Nieovom dugogodinjem prijatelju. Bie nam
od pomoi Vaa reputacija kao dijagnostiara. Vjerujem da profesor Overbek moe da
nagovori Niea da se konsultuje sa Vama povodom svog zdravstvenog stanja. Ako uspijem,
javiu Vam se pismom.
U brzom slijedu ona stavi Nieova pisma nazad u tanu, ustade, ispravi dugu plisiranu
suknju, pokupi sa kaua ogrta od lisice i isprui ruku da bi stegnula Brojerovu. A sada,
dragi moj doktore Brojer...
Kad je stavila i svoju drugu ruku na njegovu, Brojerov puls se ubrzao. Ne budi matora
budala, pomisli, ali se ipak prepustio toplini njene ruke. Poelje da joj kae kako mu se
dopada kada ga ona dodiruje. Moda je to i znala jer je, dok mu se obraala, zadrala njegovu
ruku.
Nadam se da emo esto kontaktirati u vezi ovoga. Ne samo zbog mojih dubokih
osjeanja prema Nieu i mog straha da sam, nenamjerno, odgovorna za dio njegove muke.
Ima jo neto: takoe se nadam da emo se Vi i ja sprijateljiti. Imam mnogo mana, kao to ste
vidjeli: impulsivna sam, okiram Vas, nekonvencionalna sam. Ali imam isto tako i dobre
strane. Imam odlino oko za plemenitost duha u ovjeku, i kada sretnem takvog ovjeka,
radije bih da ga ne izgubim. Onda, hoemo li se dopisivati?
Pusti njegovu ruku, ode do vrata, a zatim naglo zastade. Posegnu u tanu da bi izvukla
dvije knjiice.
Oh, doktore Brojer skoro sam zaboravila. Mislim da je dobro da imate dvije
poslednje Nieove knjige. Pomou njih stei ete uvid u njegov intelekt. Ali on ne smije da
sazna da ste ih vidjeli. To bi probudilo njegovu sumnju, poto je vrlo malo ovih knjiga
prodato.
Ponovo mu dodirnu ruku. I jo jedan detalj. Uprkos tome to sada ima tako malo
italaca, Nie je ubijeen da e slava doi. Jednom mi je rekao da prekosjutra pripada njemu.
Stoga nemojte nikome rei da mu pomaete. Ne upotrebljavajte njegovo ime ni u ijem
prisustvu. Ako to uinite a on sazna, to e smatrati velikom izdajom. Vaa pacijentkinja - Ana

O. - to nije njeno pravo ime, zar ne? Koristite pseudonim?

Brojer klimnu glavom.
Onda Vam savjetujem da uradite isto sa Nieom. Auf Wiedersehen, doktore Brojer i
prui ruku.
Auf Wiedersehen, gospoice, ree Brojer, dok se saginjao i na nju pritiskao svoje
usne.
Zatvarajui vrata za njom, bacio je pogled na dvije tanke knjige u mekom povezu i,
prije nego to ih je spustio na pisai sto, uoio njihove neobine naslove - Die Frhliche
Wissenschaft (Vesela nauka) i Menschliches, Allzumenschliches (Ljudsko, isuvie ljudsko).
Ode do prozora da uputi poslednji brz pogled na Lu Salom. Ona je podigla kiobran, brzo se
spustila niz glavno stepenite i bez osvrtanja ula u fijaker koji je ekao.

TREE POGLAVLJE

Okreui se od prozora, Brojer zatrese glavom da bi iz misli izbacio Lu Salom.

Zatim povue ue iznad pisaeg stola dajui lako znak frau Beker da poalje pacijenta koji je
ekao u prednjoj kancelariji. Her Perlot, pogrbljeni ortodoksni Jevrejin duge brade,
oklijevajui ue na vrata.
Brojer uskoro saznade da je prije pedeset godina her Perlot bio podvrgnut
traumatinom vaenju krajnika - sjeanje na taj postupak ostalo je tako bolno ivo da je sve
do dananjeg dana odbijao da posjeti ljekara. Pa i sada je odlagao posjetu, ali oajna
zdravstvena situacija, kako je rekao, nije mu ostavljala izbora. Brojer namah odbaci svoju
ljekarsku pozu, ustade od pisaeg stola a zatim, kao to je to uinio i sa Lu Salom, sjede na
oblinju stolicu da neobavezno popria sa svojim novim pacijentom. Razgovarali su o
vremenu, o novom talasu jevrejskih imigranata iz Galicije, o zapaljivom antisemitizmu
Austrijskog reformskog drutva, i o njihovom zajednikom porijeklu. Her Perlot je, kao i
skoro svako u jevrejskoj zajednici, poznavao i duboko potovao Leopolda, Brojerovog oca i
za nekoliko minuta to povjerenje prenio sa oca na sina.
I tako, her Perlot, ree Brojer, kako bih mogao da Vam budem na usluzi?
Ne mogu da izbacim tenost, doktore. Po cio dan, i nou takoe, osjeam potrebu da
mokrim; otrim do toaleta ali nita ne izlazi. Stojim i stojim, i naposljetku izae nekoliko
kapi. Poslije dvadeset minuta, ista stvar. Moram da odem ponovo, ali...
Jo nekoliko pitanja, i Brojer je bio siguran ta je uzrok her Perlotovog problema.
Mora da je pacijentova prostata opstruirala mokrani kanal. Sada je preostalo samo jo jedno
vano pitanje: Da li her Perlot ima benigno uveanje prostate ili karcinom? Prilikom
rektalnog pregleda, Brojer nije napipao kameno tvrde kancerozne kvrge ve samo sunerasto
benigno uveanje.
Kada je uo da nema znakova karcinoma, her Perlot se ushieno nasmija i zgrabi
Brojerovu ruku da je poljubi. No, raspoloenje mu se opet pomrailo kada mu je Brojer,

trudei se da ga to vie umiri, opisao neugodnu prirodu potrebnog tretmana: urinarni kanal
bi trebalo postepeno proirivati uvlaenjem u penis metalnih cjevica ili sondi
odgovarajueg prenika. Poto sam nije izvodio ovakve zahvate, Brojer je her Perlota uputio
svom paenogu Maksu, urologu.
Malo poslije est, nakon to je her Perlot otiao, nastupilo je vrijeme za Brojerove
popodnevne kune posjete. On napuni veliku cmu ljekarsku torbu od koe, obue kaput
postavljen krznom, stavi cilindar i izae napolje gdje su ekali njegov voza Fiman i
dvoprena kola. (Dok je pregledao her Perlota, frau Beker je dozvala jednog Dienstmanna
stacioniranog na raskru u blizini ordinacije - mladog potrka crvenih oiju i crvenog nosa,
sa velikom slubenom znakom, iljatim eirom i prevelikim vojnikim injelom kaki boje
ukraenim epoletama - i dala mu deset Kreuzera da otri i dovede Fimana. Imuniji od
veine bekih ljekara, Brojer je fijaker unajmljivao na godinu dana a ne po potrebi.)
Kao i uvijek, prui Fimanu listu pacijenata koje treba posjetiti. Pacijente je
posjeivao dva puta dnevno: rano, poslije lakog doruka koji se sastojao od kafe i hrskave
trouglaste Kaisersemmel; i jo jednom, po zavretku popodnevnih konsultacija u ordinaciji,
kao to je to bio sluaj danas. Poput mnogih bekih internista, pacijenta je upuivao u bolnicu
jedino kad nije bilo drugog rjeenja. Ne samo da su ljudi bili bolje njegovani kod kue nego
su bili i bezbjedniji od zaraznih bolesti koje su nerijetko harale javnim bolnicama.
Otuda je Brojerov dvopreni fijaker bio esto korien: zapravo bio je to pokretni
kabinet, uvijek dobro snabdjeven najnovijim medicinskim asopisima i prirunicima. Prije
nekoliko nedjelja pozvao je mladog ljekara i prijatelja Sigmunda Frojda, da mu pravi
drutvo tokom itavog dana. Moda je to bila greka! Mladi ovjek je bio pred izborom
medicinske specijalnosti, i moe biti da ga je taj dan odvratio od prakse opte interne
medicine. Jer, prema Frojdovom raunu, Brojer je u fijakeru proveo est asova!
Poto je posjetio sedam pacijenata, od ega je troje bilo teko bolesno, Brojer je
okonao svoj radni dan. Fiman okrenu ka kafeu Grintajdl gdje je Brojer obino pio kafu sa
grupom ljekara i naunika koji su se, tokom poslednjih petnaest godina, svake veeri sastajali
za istim Stammtischom, velikim stolom rezervisanim u najboljem uglu kafea.
Ali veeras se Brojer predomislio. Vozi me kui, Fimane. Suvie sam mokar i
umoran za kafe.
Dok je odmarao glavu na crnom konom sjeditu, on zatvori oi. Ovaj iscrpljujui dan
loe je zapoeo: nakon to ga je u etiri sata ujutru probudio komar vie nije mogao da zaspi.

Prije podne je imao mnogo obaveza: deset kunih posjeta i devet pregleda u ordinaciji. Po
podne jo pacijenata u ordinaciji, a onda stimulativni ali iznurujui razgovor sa Lu Salom.
ak ni sada nije potpuno vladao svojim mislima. U njih su se uvukle podmukle
fantazije o Berti: on je dri za ruku, zajedno etaju na toplom suncu daleko od sive hladne
beke lapavice. Uskoro, meutim, poee da naviru disharmonini prizori: njegov skrhani
brak, njegova naputena djeca, dok otplovljava za Ameriku da zapone novi ivot sa Bertom.
Ove misli ga obuzee. Mrzio ih je: oduzimale su mu mir, bile su mu tue, nerealne i
nepoeljne. Pa ipak, prihvatao ih je: jer se alternativa - da progna Bertu - inila
nezamislivom.
Fijaker je kloparao prelazei daani most preko Beke rijeke. Brojer je posmatrao
pjeake koji su sa posla urili kuama; bili su to veinom mukarci, svaki sa crnim
kiobranom i obuen slino njemu - taman kaput postavljen krznom, bijele rukavice i crni
cilindar. Panju mu privue poznat lik. Nizak ovjek bez eira, potkresane brade, koji
prestie druge, pobjeuje u trci! Taj energini hod - svuda bi ga prepoznao. Mnogo puta je u
Bekoj umi pokuavao da odri korak sa ovim nogama koje se kreu hitro kao bukalo i
koje usporavaju samo da bi potraile Herlenpilze - velike ljute gljive to rastu meu granatim
korijenjem crnih smreka.
Traei od Fimana da stane sa strane, Brojer otvori prozor i pozva: Sig, kuda si
krenuo?
Njegov mladi prijatelj, u grubom ali pristojnom plavom kaputu, zatvori kiobran dok
se okretao prema fijakeru; zatim, prepoznavi Brojera, razvue lice u osmijeh i odgovori,
Idem ka Bekertrase sedam. Pozvala me je na veeru najdivnija ena na svijetu.
Ah! Imam vijesti koje e te razoarati! Brojer odgovori smijui se. Njen najdivniji
mu je u ovom trenutku na putu ka kui! Uskai, Sig, poveu te. Zavrio sam za danas a
suvie sam umoran da bih iao u Grintajdl. Imaemo vremena za razgovor prije veere.
Frojd strese vodu sa kiobrana, lupnu stopalima o ivinjak trotoara i pope se unutra.
Bilo je mrano a svijea koja je gorjela u kolima vie je proizvodila sjenke nego svjetlost.
Poslije trenutka utanja okrenu se da dobro osmotri lice svoga prijatelja. Djeluje umorno,
Jozefe. Naporan dan?
Bogami, teak. Poeo je i zavrio se posjetom Adolfu Fiferu. Ti ga zna?
Ne, ali sam itao neke njegove lanke u Neue Freie Presse. Dobar pisac.

Zajedno smo se igrali kao djeca. Zajedno smo odlazili u kolu. Pacijent mi je od
prvog dana moje prakse. Eto, prije oko tri mjeseca, dijagnostikovao sam rak jetre. iri se kao
poar, a sad se razvila opstruktivna utica. Zna li ta je sledei stadijum, Sig?
Pa, ako mu je opti kanal opstruiran, onda e u nastaviti da se vraa u krvotok dok
na kraju on ne umre od hepatike intoksikacije. Prije toga, pae u hepatiku komu, zar ne?
Tano tako. To se moe desiti svakog asa. Ipak, nisam u stanju da mu ovo saoptim.
Zadravam neiskren osmijeh nade, premda bih elio da se sa njim oprostim kako valja.
Nikada se neu navii na umiranje svojih pacijenata.
Valjda niko od nas nee. Frojd uzdahnu. Nada je ono glavno i ko je moe odrati
ako ne mi? Po meni, to je najtei dio ljekarskog posla. Ponekad duboko sumnjam da sam
dorastao tom zadatku. Smrt je tako mona, a nai tretmani tako slabi - naroito na
neurolokom odjeljenju. Hvala bogu da mi se taj dio kruenja uskoro okonava. Njihova
opsjednutost lokalizacijom je skaredna. Trebalo je da uje kako su se Vestfal i Majer na
dananjoj viziti raspravljali o tanoj modanoj lokalizaciji karcinoma - pred samim
pacijentom!
Ali - on zastade - ko sam ja da o tome priam? Prije samo est mjeseci, dok sam
radio u neuropatolokoj laboratoriji, oduevio sam se kada je stigao mozak jedne bebe jer je
to obeavalo da emo imati uspjeha u preciznom odreivanju patolokog mjesta! Moda
postajem pretjerano cinian, ali sve sam vie ubijeen da nae rasprave o lokaciji lezije
zagluuju pravu istinu: nai pacijenti umiru, a mi doktori smo nemoni.
Sig, teta to studenti ljekara kakav je taj Vestfal nikad ne naue kako da prue
utjehu umiruima.
Dva ovjeka su se vozila utke dok se fijaker ljuljao na jakom vjetru. Kia je padala
sve jae i dobovala po krovu kola. Brojer je elio da posavjetuje svog mladog prijatelja, ali je,
poznajui njegovu osjetljivost, oklijevao i birao rijei.
Sig, dozvoli da ti neto kaem. Znam koliko si razoaran to e se baviti ljekarskom
praksom. Mora da to djeluje kao poraz, kao zadovoljavanje manjim. Jue u kafeu nisam
mogao a da ne ujem kako kritikuje Brikea zbog toga to je odbio da te unaprijedi i to ti je
savjetovao da odustane od univerzitetske karijere. Ali, nemoj njega da krivi! Znam da o tebi
ima visoko miljenje. Iz njegovih usta lino sam uo da si najbolji student koga je ikada
imao.

Pa zato me onda ne unaprijedi?

Na koje mjesto, Sig? Na Eksnerovo ili Flajlovo - ako oni ikada odu? Za sto guldena
godinje? Brike je u pravu kad je novac u pitanju! Istraivanje je posao bogatih ljudi. Ti ne
moe da ivi od te plate. A izdravanje roditelja? Ne bi mogao da se oeni ni za deset
godina. Moda Brike nije bio preterano obazriv, ali je bio u pravu kada je rekao da tvoja
jedina ansa da ostane u istraivanju jeste da se oeni uz veliki miraz. Prije est mjeseci,
zaprosivi Martu a znajui da ga ona ne donosi, ti si - a ne Brike odluio o svojoj
budunosti.
Frojd sklopi oi prije no to odgovori.
Tvoje rijei me bole, Jozefe. Uvijek sam osjeao da nisi blagonaklon prema Marti.
Brojer je znao koliko je Frojdu teko da govori otvoreno sa njim - ovjekom starijim
esnaest godina, ne samo prijateljem ve i uiteljem, ocem, starijim bratom. Isprui ruku da
bi dodirnuo Frojdovu.
Nije tano, Sig! Ni najmanje! Ne slaemo se jedino po pitanju izbora trenutka. Ja
sam smatrao da ti predstoji mnogo tekih godina obuke da bi se jo opteretio i vjerenicom.
No, slaemo se u pogledu Marte - sreo sam je samo jednom, na zabavi prije nego to je njena
porodica otila za Hamburg, ali odmah mi se dopala. Podsjetila me je na Matildu kad je bila
njenih godina.
Nita iznenaujue - Frojdov glas sada omeka - tvoja ena je za mene
predstavljala uzor. Otkakao sam upoznao Matildu traio sam enu poput nje. Istinu, reci mi
istinu, Jozefe - da je Matilda bila siromana, da li bi je ipak oenio?
Prava istina je, Sig - i nemoj me mrzjeti zbog ovog odgovora, prolo je etrnaest
godina i vremena su se promijenila - da bih uinio sve to je moj otac od mene zahtijevao.
Uutavi, Frojd izvadi jednu od svojih jeftinih cigara i ponudi Brojera koji, kao i
uvijek, odbi.
Dok je Frojd pripaljivao, Brojer nastavi, Razumijem ta osjea. Ti si ja od prije
deset, jedanaest godina. Kada je Opolcer, moj ef, iznenada umro od tifusa, univerzitetska
karijera mi se zavrila isto tako naglo i tako surovo kao i tvoja. I ja sam sebe smatrao
mladiem koji mnogo obeava. Oekivao sam da u ga naslijediti. Trebalo je da ga
naslijedim. Svi su to znali. Ali bio je izabran nejevrejin. I ja sam, kao i ti, bio prisiljen da
pristanem na manje.

Onda Jozefe, zna koliko se poraeno osjeam. Nije fer! Pogledaj efa ljekarske
katedre - Nortnagela, tu zvijer! Pogledaj efa psihijatrije - Majnerta? Zar sam ja manje
sposoban? Mogao bih da napravim velika otkria!
I hoe, Sig. Prije jedanaest godina preselio sam svoju laboratoriju i golubove u kuu
i nastavio sa istraivanjem. To se moe uiniti. Nai e neki nain. Ali to nikad nee biti onaj
univerzitetski. Obojica znamo da nije samo novac u pitanju. Svakoga dana antisemiti postaju
sve otriji. Jesi li vidio lanak u jutarnjem Neue Freie Presse o nejevreskim bratstvima koja
upadaju na predavanja i izvlae Jevreje iz uionica? Sada prijete da e prekinuti sva
predavanja koja dre profesori Jevreji. A da li si vidio jueranji Die Presse? I lanak o
suenju Jevrejinu u Galiciji optuenom za ritualno ubistvo hrianskog djeteta? ak tvrde da
je krv upotrebio za macese. Moe li da vjeruje? Hiljadu osamsto osamdeset druga, a to i
dalje traje! To su peinski ljudi - divljaci pokriveni samo najtanjom glazurom hrianstva.
Zbog toga nema akademsku budunost! Sam Brike se naravno ograuje od takvih
predrasuda, ali ko bi znao ta on zaista osjea? Znam samo da mi je u povjerenju rekao da e
na kraju antisemitizam biti to to e unititi tvoju univerzitetsku karijeru.
Ali Jozefe, roen sam za istraivaa. Nisam stvoren za ljekarsku praksu kao ti - itav
Be zna za tvoju dijagnostiku intuiciju. Ja nemam taj dar. Do kraja ivota biu putujui
doktor - u plug upregnut Pegaz!
Tu nema niega emu ne mogu da te nauim.
Frojd se zavali van domaaja svjetlosti svijee, zahvalan zbog te tame. Nikada se nije
ovoliko otkrio Jozefu ili bilo kome drugom, izuzimajui Martu kojoj je svakodnevno pisao o
svojim najintimnijim mislima i osjeanjima.
Ali, Sig, ne iskaljuj se na medicini. Ti jesi cinian. Pogledaj koliko se napredovalo
samo za poslednjih dvadeset godina - ak i o neurologiji. Sjeti se paralize izazvane trovanjem
olovom, bromidne psihoze ili cerebralne trihinoze. Prije dvadeset godina ovo su bile
misterije. Nauka se kree sporo, ali sa svakom decenijom savladujemo novu bolest.
Poslije dueg utanja Brojer nastavi.
Da promijenimo temu. Hou neto da te pitam. Predaje mnogim studentima
medicine. Da li si naletio na Rusa koji se zove Salom, Jenia Salom?
Jenia Salom? Mislim da ne. Zato?
Danas me je posjetila njegova sestra. udan susret. Fijaker proe kroz mali ulaz u

Bekertrase 7 i nakrivi se od naglog zaustavljanja, tako da se za trenutak njihao na tekim

federima. Stigli smo. Ispriau ti o tome unutra.
Iskrcae se u impresivno dvorite iz esnaestog vijeka okrueno zidovima obraslim
brljanom. Na svakoj strani iznad otvorenih lukova prizemlja poduprtih velianstvenim
stubovima uzdizalo se pet nizova velikih lunih prozora, u svakom po dvanaest stakala
uokvirenih drvetom. Kad su se pribliili ulazu u predvorje, Portier, uvijek na dunosti, proviri
kroz prozori na vratima svoga stana i pouri da otkljua pozdravljajui ih naklonom.
Popee se stepenicama, prolazei pored Brojerovog kabineta na drugom spratu, do
prostranog porodinog stana na treem, gdje ih je ekala Matilda. U trideset estoj godini bila
je to privlana ena. Njena satenasta sjajna koa isticala je fino izvajan nos, plavo-sive oi i
gustu kestenjastu kosu umotanu u dugu pletenicu na vrhu glave. Bila je odjevena u bijelu
bluzu i dugaku grao suknju tijesno pripijenu uz struk; svoju gracioznu figuru ouvala je
uprkos tome to je rodila peto dijete samo nekoliko mjeseci ranije.
Prihvativi Jozefov eir, rukom mu je zagladila kosu, pomogla da skine kaput i
dodala ga sluavki Alojziji koju su, od samog poetka slubovanja kod njih prije etrnaest
godina, zvali Luiz. Zatim se okrenu Frojdu.
Sigi, ti si pokisao i smrznut. Odmah u kadu! Ve smo zagrijali vodu a ja sam za tebe
na polici ostavila Jozefovo isto rublje. Ba je zgodno to vas dvojica nosite istu veliinu.
Maksu nikada ne mogu da ukaem takvo gostoprimstvo. Maks, mu njene sestre Rahele, bio
je ogroman ovjek, teak preko sto dvadeset kilograma.
Ne brini za Maksa, ree Brojer, zato mu ja aljem pacijente. Okreui se ka
Frojdu, dodade: Danas sam mu poslao jo jednu uveanu prostatu. To je etvrta ove nedjelje.
Eto oblasti za tebe!
Ne, ubaci se Matilda, uzimajui Frojda pod ruku i vodei ga prema kupatilu,
urologija nije za Sigija. Da po cio dan isti beike i mokrane kanale! Poludio bi za nedjelju
dana!
Ona zastade pred vratima. Jozefe, djeca jedu. Obii ih - ali samo na minut. Hou da
odrema prije veere. ula sam te kako itavu no uka naokolo. Jedva da si spavao.
Bez rijei, Brojer se uputi prema spavaoj sobi, onda se predomisli i odlui da
pomogne Frojdu da napuni kadu. Okrenuvi se, primijeti kako se Matilda nagla i zau njen
apat: Vidi na ta mislim, Sigi, on jedva da razgovara sa mnom.

U kupatilu Brojer prikai sisaljke petrolejske pumpe za kofe tople vode koje su Luiz i
Frojd unosili iz kuhinje. Masivna bijela kada, koju je pravo udo dralo na njenim
mesinganim majim apama, brzo se punila. Kad je izaao i krenuo hodnikom, zau kako
Frojd brunda od zadovoljstva dok se sputa u vrelu vodu.
Brojer je leao na krevetu, ali nije mogao da zaspi razmiljajui o Matildinom tako
intimnom povjeravanju Frojdu. Izgledalo je da Frojd sve vie postaje dio porodice; sada je
ak kod njih veeravao nekoliko puta nedjeljno. U poetku, bila je to prvenstveno veza
izmeu Brojera i Frojda: Frojd je moda popunjavao mjesto Adolfa, Brojerovog mlaeg
brata, preminulog prije nekoliko godina. Ali su se tokom prole godine Matilda i Frojd
zbliili. Deset godina razlike meu njima davalo je Matildi pravo na materinska osjeanja;
esto je govorila da je Frojd podsjea na Jozefa iz vremena kada ga je upoznala.
Pa ta, zapita se Brojer, ako Matilda ispria Frojdu o mom zahlaenju? Da li to ita
mijenja? Frojd to najvjerovatnije ve zna: primjeuje sve to se u kui deava. On nije
pronicljiv medicinski dijagnostiar, ali mu stvari vezane za ljudske odnose rijetko promaknu.
Mora da je zapazio koliko su djeca eljna oinske ljubavi - Robert, Berta, Margaret i Johanes
roje se oko njega i ushieno kliu ika Sigi!, ak se i mala Dora smijei kad se on pojavi.
Bez sumnje, njegov boravak u kui je dobra stvar; Brojer je bio svjestan da je isuvie
rastrojen da bi obezbijedio onakvu prisutnost kakva je njegovoj porodici potrebna. Da, Frojd
ga je u tome zamjenjivao i, umjesto da se stidi, mahom je osjeao zahvalnost prema svom
mladom prijatelju.
Isto tako je znao da ne moe zamjeriti Matildi zbog pritubi na njihov brak. Ima i
razloga da se ali! Radio je u svojoj laboratoriji skoro svake veeri do ponoi. Nedjeljna jutra
provodio je u ordinaciji pripremajui se za popodnevna predavanja studentima medicine.
Nekoliko veeri nedjeljno ostajao je u kafeu do osam ili devet sati, a sada je tarok igrao dva
puta nedjeljno, a ne jednom kao ranije. ak se okrnjilo i oduvijek neprikosnoveno vrijeme za
porodicu, podnevni ruak. Bar jednom nedjeljno svoj raspored bi preopteretio radei i tokom
najveeg dijela pauze za ruak. I naravno, kad god bi doao Maks, zakljuali bi vrata kabineta
i satima igrali ah.
Odustavi od drijemanja, Brojer ode u kuhinju da se raspita za veeru. Znao je da
Frojd voli dugo da ostane u toploj vodi, no bio je nestrpljiv da zavri sa objedom kako bi mu
ostalo vremena za rad u laboratoriji. Zakucao je na vrata kupatila. Sig, kad zavri, doi u
kabinet. Matilda je pristala da nam tamo, gdje ne moramo biti formalno obueni, servira

veeru.
Frojd se brzo obrisa, obue Jozefov ve, a svoj prljav ostavi u korpu da se opere, i
pouri da pomogne Brojeru i Matildi da napune posluavnike hranom za njihov veernji
objed. (Brojerovima, kao i veini Belija, glavni obrok je bio u podne, dok su uvee jeli
skromnu veeru od hladnih ostataka.) Niz staklena vrata kuhinje kapalo je od isparenja. Kad
ih je gurnuo, zapahnula ga je divna, topla aroma jemene supe sa argarepom i celerom.
Matilda ga, sa kutlaom u ruci, pozdravi. Sigi, napolju je vrlo hladno pa sam
napravila toplu supu. Obojici je to potrebno. Frojd uze posluavnik od nje. Samo dva
tanjira? Ti nee jesti?
Kad Jozef kae da eli da jede u kabinetu, to obino znai da hoe da razgovara sa
tobom nasamo.
Matilda, pobuni se Brojer, ja to nisam rekao. Sig e prestati da dolazi ako mu ne
bude pravila drutvo za veerom.
Ne, umorna sam, a vas dvojica ove nedjelje niste bili nasamo.
Na putu niz dugi hodnik, Frojd se uunja u spavae sobe djece da bi ih poljubio za
laku no; njihovim molbama da im ispria priu uspio je da se odupre tako to je obeao da
e im prilikom sledee posjete ispriati dvije. Pridruio se Brojeru u kabinetu obloenom
tamnim drvetom, sa velikim prozorom u sredini na kom je visila teka pliana bordo zavjesa.
U donjem dijelu prozora, izmeu unutranjeg i spoljanjeg okna, bilo je ugurano nekoliko
jastuka koji su sluili kao izolacija. Ispred prozora je stajao masivan pisai sto od tamne
orahovine sa gomilama otvorenih knjiga. Debeli kazahstanski tepih sa cvjetovima plave i
boje slonovae zastirao je pod, a tri zida su od poda do plafona pokrivale police pretrpane
knjigama u tekim konim povezima. U najdaljem uglu sobe, na stolu za kartanje tankih i
zailjenih crno-zlatnih izuvijanih noica u Bidermajer stilu, Luiz je ve servirala hladnu
peenu piletinu, salatu od kupusa, kima i pavlake, malo Seltstangerl (slane tapie sa kimom)
i Giesshbler (mineralnu vodu). Sa posluavnika koji je nosio Frojd Matilda uze tanjire sa
supom, spusti ih na sto i poe napolje.
Brojer, svjestan Frojdovog prisustva, posegnu za njenom rukom. Ostani malo. Sig i
ja pred tobom nemamo tajni.
Jela sam ve neto sa djecom. Vas dvojica moete da se snaete i bez mene.
Matilda - Brojer je nastojao da zvui aljivo - kae da me ne via dovoljno, a sad

kad sam tu, naputa me.

Ali ona zatrese glavom. Navratiu malo kasnije da vam donesem trudlu. Brojer
uputi Frojdu pogled pun razumijevanja kojim kao da je htio da kae: ta ja tu mogu?
Trenutak kasnile primijeti da je Matilda, zatvarajui vrata za sobom, znaajno pogledala
Frojda, kao da govori: Vidi u ta se pretvorio na zajedniki ivot? Po prvi put Brojer je
postao svjestan neobine i delikatne uloge u kojoj se naao njegov mladi prijatelj: da bude
povjerenik oba lana ohlaenog para!
Dok su u tiini jeli, Brojer zapazi kako Frojd pogledom prelijee preko polica sa
knjigama.
Da sauvam jednu policu za tvoje budue knjige, Sig?
Kamo sree! No to nee biti u ovoj deceniji, Jozefe. Nemam vremena ak ni da
mislim. Jedino to je kandidat za kliniara u Bekoj optoj bolnici ikad napisao jeste
razglednica. Ne, nisam razmiljao o pisanju, ve o itanju ovih knjiga. Ah, taj beskonani
trud jednog intelektualca - sipanje u mozak sveg tog znanja kroz trimilimetarski otvor
duice.
Brojer se nasmijei. Divna slika! openhauer i Spinoza destilovani, kondenzovani i
sipani kroz zjenicu, pa kroz optiki nerv pravo u nae potiljane renjeve. Volio bih kad bih
mogao da jedem oima jer sam uvijek previe umoran za ozbiljno itanje.
A tvoje drijemanje? upita Frojd. ta je s tim bilo? Mislio sam da si otiao da legne
prije veere.
Vie ne mogu da drijemam. ini mi se da sam previe umoran da bih mogao da
spavam. Ona ista nona mora opet me je probudila usred noi - ona sa padanjem.
Ponovo mi ispriaj, Jozefe, kako se ona tano odvija?
Svaki put je ista. Brojer iskapi cijelu au mineralne vode, spusti viljuku i nasloni
se kako bi hrani omoguio da se slegne. I vrlo je iva - mora da sam je bar deset puta imao
tokom prole godine. Prvo osjeam podrhtavanje zemlje. Bojim se da izaem da potraim...
Trenutak je razmiljao, pokuavajui da se sjeti kako je ranije opisivao taj san. U
njemu je uvijek tragao za Bertom, ali postojale su granice do kojih je bio voljan da otkriva
Frojdu. Ne samo da mu je bilo neprijatno zbog zaluenosti Bertom, ve nije vidio ni razlog
da komplikuje Frojdov odnos sa Matildom govorei mu stvari koje bi ga obavezivale da ih
uva kao tajnu.

... da potraim nekog. Tlo pod mojim nogama postaje itko, kao ivi pijesak. Polako
tonem u zemlju i padam etrdeset stopa - tano toliko. Zatim prispijevam na jednu veliku
plou. Na ploi je neto napisano. Trudim se da razaberem ta, ali ne mogu da proitam.
Kakav intrigantan san, Jozefe. U jednu stvar sam siguran: klju za njegov smisao
nalazi se u tom nerazumljivom natpisu na ploi.
Ako taj san uopte ima neki smisao.
Mora imati, Jozefe. Isti san, deset puta?! Valjda ne bi dozvolio da ti spavanje remeti
neto trivijalno! Ono drugo to me zanima je tih etrdeset stopa. Kako zna da ih je bilo tano
toliko?
Znam - ali ne znam kako znam.
Frojd, koji je kao i obino brzo ispraznio svoj tanjir, hitro proguta poslednji zalogaj i
ree: Siguran sam da je brojka tana. Naposljetku, ti si kreirao san! Zna Jozefe, ja i dalje
skupljam snove i sve vie vjerujem da tani brojevi u snovima imaju uvijek realno znaenje.
Imam novi primjer koji mislim da ti nisam ispriao. Prole nedjelje bili smo na veeri u ast
Isaka enberga, prijatelja mog oca.
Znam ga. Njegov sin Ignac interesuje se za sestru tvoje vjerenice, zar ne?
Da, to je taj, i on je vie nego zainteresovan za Minu. Dakle, slavili smo Isakov
ezdeseti roendan i on je tad ispriao svoj san od prethodne noi: iao je dugim mranim
putem i nosio ezdeset zlatnika u depu. Kao i ti, bio je potpuno siguran u tanost tog broja.
Pokuavao je da sauva pare, ali one su ispadale kroz rupu na depu a bilo je suvie mrano
da bi mogao da ih nae. Ne vjerujem da je sluajnost to je sanjao ezdeset zlatnika na svoj
ezdeseti roendan. Siguran sam - zar bi moglo biti drugaije? - da ezdeset zlatnika
reprezentuje njegovih ezdeset godina.
A rupa na depu? upita Brojer, posluivi se drugim pileim batakom.
Mora da san predstavlja elju da izgubi svoje godine i postane mlai, odgovori
Frojd uzimajui i sam jo piletine.
Ili Sig, moda je san izraz straha - straha da mu godine istiu i da mu uskoro nita
nee ostati! Sjea li se, bio je na dugom mranom putu i pokuavao da povrati neto to je
izgubio.
Da, pretpostavljam. Moda snovi mogu da izraze elje ili strahove. A moda i oboje.

Ali reci mi, Jozefe, kada si prvi put sanjao taj svoj san?
Da vidim. Brojer se sjeti da je san prvi put uslijedio odmah poto su mu se javile
sumnje u uspjenost tretmana primijenjenog na Berti i kada je, u diskusiji sa frau Papenhajm,
pomenuo mogunost Bertinog smjetanja u sanatorijum Belvi u vajcarskoj. To je moglo biti
poetkom 1882, skoro prije godinu dana, to je i rekao Frojdu.
Zar to nije bilo prolog januara, kada sam zajedno sa cijelom porodicom Altman bio
na veeri u ast tvog etrdesetog roendana, upita Frojd. Znai, ako san datira od tada, ne
slijedi li onda da etrdeset stopa znai etrdeset godina?
Pa, za par mjeseci imau etrdeset jednu. Ako si u pravu, zar ne bi poevi od
sledeeg januara trebalo da padam etrdeset jednu stopu?
Frojd podie ruke. E, tu nam treba neko da se konsultujemo. Doao sam do kraja
svoje teorije o snovima. Da li e se sanjani san jednom promijeniti kako bi se prilagodio
promjenama u ivotu snivaa? Kakvo fascinantno pitanje! I uopte, zato su godine
maskirane stopama? Zato se taj mali tvorac snova u naem umu toliko mui da bi maskirao
istinu? Ja bih rekao da do te promjene u etrdeset jednu stopu u snu nee doi. Mislim da se
tvorac sna vjerovatno boji da bi promjena za jednu stopu, kako ti postaje stariji za jednu
godinu, bila isuvie providna i otkrila ifru sna.
Sig, Brojer coknu briui salvetom usta i brkove, na ovom mjestu uvijek se
razilazimo. Kad pone da pria o drugom, zasebnom umu, o patuljku u nama koji ima mo
opaanja, koji stvara sofistikovane snove i maskira ih pred naim svjesnim umom - to izgleda
smijeno.
Slaem se, zaista izgleda smijeno - ipak, pogledaj dokaze, posluaj izjave onih
naunika i matematiara koji kau da su vane probleme rijeili u snovima! I Jozefe, nema
alternativnog objanjenja. Koliko god djelovalo smijeno, mora da postoji neka zasebna,
nesvjesna inteligencija. Siguran sam...
Matilda ue nosei kafu i dva pareta trudle sa jabukama i suvim groem prelivena
brdom laga. U ta si to tako siguran, Sigi?
Jedina stvar u koju sam siguran je da elimo da sjedne i ostane malo s nama. Jozef
je upravo htio da pria o jednom pacijentu kog je danas primio.
Sigi, ne mogu. Johanes plae i ako ne odem do njega probudie ostale.
Kad je otila, Frojd se okrenuo Brojeru. E pa, Jozefe, o kakvom je udnom susretu sa

sestrom tog studenta medicine rije?

Brojer je oklijevao, pribirajui misli. elio je da porazgovara sa Frojdom o predlogu
Lu Salom, ali se plaio da bi to vodilo pretjeranoj diskusiji o njegovom lijeenju Berte.
Pa, brat joj je priao na koji nain sam lijeio Bertu Papenhajm. Ona sada eli da
primijenim isti tretman na njenom prijatelju koji je emocionalno rastrojen.
Kako je taj student medicine, taj Jenia Salom, uopte saznao za Bertu Papenhajm?
Sa mnom si se uvijek uzdravao da razgovara o tom sluaju, Jozefe. Ja o tome nita ne znam,
osim injenice da si koristio hipnozu.
Brojer se zapita nije li to bio traak ljubomore u Frojdovom glasu. Da, nisam
mnogo govorio o Berti, Sig. Njena porodica je previe poznata u naoj zajednici. A posebno
sam izbjegavao da ti o tome govorim otkako sam saznao koliko je Berta dobra prijateljica sa
tvojom vjerenicom. Ali sam prije nekoliko mjeseci na simpozijumu studenata medicine
namijenjenom prikazu sluajeva opisao u kratkim crtama njen tretman dajui joj pseudonim
Ana O.
Frojd se s nestrpljenjem nagnu ka njemu. Ne mogu ti rei koliko sam radoznao da
saznam pojedinosti tog novog tretmana, Jozefe. Zar ne moe bar da mi kae ni onoliko
koliko si rekao studentima? Zna da umijem da uvam profesionalne tajne - ak i od Marte.
Brojer se kolebao. Koliko da kae? Naravno, Frojd je mnogo toga i tako znao. U
svakom sluaju, Matilda ve mjesecima nije krila da je iritira to njen mu provodi toliko
vremena sa Bertom. I Frojd je bio u kui onog dana kada je njen gnjev konano eksplodirao i
kada je Brojeru zabranila da ikada vie u njenom prisustvu pomene ime svoje mlade
pacijentkinje.
Sreom, Frojd nije bio svjedok poslednje katastrofine scene u Bertinom lijeenju!
Brojer nikada nee zaboraviti odlazak u njenu kuu tog uasnog dana kada ju je naao kako
se previja u poroajnim bolovima lane trudnoe, uzvikujui da svi uju: Evo bebe doktora
Brojera! Kada je Matilda za to ula - takve vijesti brzo krue meu jevrejskim domaicama zahtijevala je da Brojer smjesta preda Bertin sluaj drugom ljekaru.
Da li je Matilda sve ovo prenijela Frojdu? Brojer nije htio da pita. Ne sada. Moda
kasnije, kada se stvari smire. Imajui to u vidu, paljivo je birao rijei. Pa Sig, ti svakako
zna da je Berta imala sve tipine simptome histerije - senzorne i motorne smetnje, miine
greve, gluvou, halucinacije, amneziju, afoniju, fobije - a isto tako i neke neuobiajene, na

primjer bizarne lingvistike poremeaje: ponekad nedjeljama ne bi bila u stanju da govori

njemaki, naroito ujutru; razgovarali bismo na engleskom. Jo bizarniji je bio njen dvostruki
mentalni ivot: jedan njen dio ivio je u sadanjosti, a drugi je emocionalno reagovao na
dogaaje od prije tano godinu dana - to smo ustanovili na osnovu dnevnika njene majke
voenog tokom prethodne godine. Takoe je imala teku facijalnu neuralgiju koja se nije
mogla kontrolisati niim do morfijumom - pa je, naravno, postala zavisna.
I ti si je lijeio hipnozom? upita Frojd.
To je bila moja prvobitna namjera. Planirao sam da slijedim Liboov metod
otklanjanja simptoma pomou hipnotike sugestije. Ali sam zahvaljujui Berti - ona je
izuzetno kreativna ena - otkrio potpuno nov princip lijeenja. U prvih nekoliko nedjelja
svakodnevno sam je posjeivao i uvijek je nalazio tako uznemirenu da se tu malo ta moglo
uraditi. No, onda smo shvatili da moe da se oslobodi uznemirenosti kada mi do detalja opie
svaki iritantni dogaaj od toga dana.
Brojer zastade i zatvori oi da pribere misli. Znao je da je ovo vano i elio je da
navede sve relevantne injenice.
Ovaj proces je dugo trajao. Ono to je Berta zvala ienje dimnjaka esto je
iziskivalo po jedan sat svakog jutra kako bi um oslobodila od snova i neprijatnih fantazija, a
kada bih se vratio popodne, nakupili bi se novi nemiri koji su zahtijevali dalje ienje
dimnjaka. Tek kada bismo potpuno oistili ove dnevne otpatke iz njenog uma, mogli smo da
se okrenemo zadatku ublaavanja njenih upornijih simptoma. I na ovoj taki, Sig, nabasali
smo na zapanjujue otkrie!
Frojd, koji je pripaljivao cigaru, ukruti se na Brojerov najavljujui ton i u nestrpljenju
da uje njegove naredne rijei dopusti da mu ibica opee prst. Ach, mein Gott! uzviknu
maui ibicom i sisajui prst. Nastavi Jozefe, zapanjujue otkrie bilo je...
Pa, shvatili smo da kada se ona vrati do samog izvora simptoma i kada mi ga opie,
taj simptom nestaje sam od sebe - bez potrebe za bilo kakvom hipnotikom sugestijom...
Izvor? upita Frojd, sada toliko fasciniran je spustio cigaru u pepeljaru i ostavio je
tamo da tinja zaboravljena. Kako to misli Jozefe, izvor simptoma?
Prvobitni iritant, ono iskustvo koje ga je prouzrokovalo.
Molim te! Frojd zatrai. Daj mi neki primjer!
Opisau ti njenu hidrofobiju. Berta nije bila u stanju, ili nije htjela, da pije vodu

nekoliko nedjelja. Osjeala je veliku e, ali kad bi uzela au vode nije mogla da je popije i
bila je primorana da e utoli lubenicama i drugim voem. Onda se jednog dana, u transu ona je autohipnotizer i u svakoj seansi je automatski upadala u trans - sjetila kako je prije vie
nedjelja ula u sobu svoje negovateljice i ugledala kako njen pas loe vodu iz njene ae. im
mi je opisala to sjeanje, oslobaajui pritom prilinu koliinu ljutnje i odvratnosti, zatraila
je au vode i popila je bez tekoa. Ovaj simptom se nikada nije povratio.
udesno! uzviknu Frojd. I onda?
Uskoro smo svim drugim simptomima pristupali po istom principu. Korijen nekoliko
simptoma - na primjer, paralize ruke i vizuelnih halucinacija ljudskih lobanja i zmija - nalazio
se u oku koji je izazvala oeva smrt. Kada je opisala sve pojedinosti i emocije vezane za tu
scenu - jer ja sam, da bih podstakao njeno seanje, traio ak da rasporedi namjetaj na isti
nain kao u vrijeme njegove smrti - tada su svi ovi simptomi odjednom iezli.
Pa to je divno! U svom oduevljenju Frojd ustade i poe da koraa. Ovdje imamo
spektakularne teorijske implikacije, potpuno kompatibilne sa helmholcovskom teorijom! im
se kroz emocionalnu katarzu isprazni prekomerni cerebralani elektrini naboj odgovoran za
simptome, simptomi su obuzdani i odmah nestaju! Ali tako si pribran, Jozefe. To je veliko
otkrie. Mora da objavi ovaj sluaj.
Brojer duboko uzdahnu. Jednom, moda. Sada nije vrijeme. Previe je tu linih
komplikacija. Moram da vodim rauna o Matildinim osjeanjima. Moda si sada, kad sam ti
opisao svoj tretman, u stanju da procijeni koliko sam vremena morao da investiram u
Bertino lijeenje. No Matilda jednostavno nije mogla ili nije htjela da uvai nauni znaaj
ovog sluaja. Kao to zna, poela je da mrzi sate koje sam provodio sa Bertom - u stvari, i
dalje je toliko ljuta da odbija da o tome sa mnom razgovara.
I takoe, produi Brojer, ne mogu da objavim sluaj koji se zavrio tako loe, Sig.
Na Matildino insistiranje povukao sam se i prolog juna predao Bertu Binsvangerovom
sanatorijumu u Krojclingenu. Ona se jo uvijek tamo lijei. Bilo je teko otrgnuti je od
morfijuma i izgleda da su se neki njeni simptomi, kao to je nesposobnost da govori
njemaki, vratili.
ak i tako - Frojd je vodio rauna da zaobie temu Matildinog gnjeva - ovaj sluaj
je pionirski, Jozefe. Mogao bi da otvori potpuno nov pristup lijeenju. Da li bi htio da ga
podvrgnemo analizi kad budemo imali vie vremena? Volio bih da ujem svaki detalj.
Rado, Sig. U ordinaciji imam kopiju rezimea koji sam poslao Binsvangeru - oko

trideset strana. Moe poeti sa itanjem toga.

Frojd izvadi sat. Uh! Kasno je, a jo uvijek nisam uo priu o sestri tog studenta
medicine. Njena prijateljica koju trai da lijei svojom novom terapijom razgovorom - ona je
histerina? Sa simptomima poput Bertinih?
Ne, Sig, tu pria postaje zanimljiva. Nema histerije, i pacijent nije ona. Prijatelj je
mukarac koji je, ili je bio, u nju zaljubljen. Njegova suicidalna ljubavna patnja otpoela je
kada ga je napustila zbog drugog mukarca, njegovog biveg prijatelja! Oito se osjea
krivom i ne bi da ga nosi na savjesti.
Ali Jozefe- Frojd je djelovao okirano - ljubavna patnja! To nije medicinski
sluaj.
I moja prva reakcija je bila takva - isto sam joj i ja rekao. Ali ekaj da uje ostatak,
pria postaje sve bolja. Njen prijatelj, koji je sluajno darovit filozof i blizak prijatelj Riharda
Vagnera, ne eli pomo ili je suvie ponosan da bi je traio. Ona od mene oekuje da budem
arobnjak. eli da se pod maskom konsultacija vezanih za zdravstveno stanje pozabavim
njegovom psihikom patnjom.
To je nemogue! Nee valjda to da pokua, Jozefe?
Bojim se da sam ve pristao.
Zato? Frojd ponovo uze cigaru i nagnu se naprijed, namrten u brizi za prijatelja.
Ni sam nisam siguran, Sig. Otkako je zavren sluaj Papenhajm kao da nemam mira
i kao da stagniram. Moda mi treba neto da mi skrene misli, neki izazov poput ovog. A
postoji i drugi razlog to sam prihvatio ovaj sluaj! I taj je pravi! Sestra tog studenta medicine
ima nevjerovatnu mo ubjeivanja - njoj ne moe rei ne. Kakva bi to misionarka bila!
Mislim da bi mogla da preobrati konja u pile. Posebna je, ne mogu ti opisati na koji nain.
Moda e je jednog dana sresti i sam se uvjeriti.
Frojd ustade, protegnu se, ode do prozora i razgrnu pliane zavese. Poto se kroz
zamagljeno staklo nita nije vidjelo, maramicom je obrisao jedan, mali dio.
Jo uvijek pada, Sig? upita Brojer. Da pozovemo Fimana?
Ne, gotovo je prestala. Proetau. Ali imam jo pitanja o ovom novom pacijentu.
Kad e ga vidjeti?
Jo mi se nije javio. To je jo jedan problem. Frojlajn Salom i on sada su u loim

odnosima. tavie, ona mi je pokazala neka od njegovih srditih pisama. Ipak, uvjeravala me
je kako e srediti da me on konsultuje zbog svojih zdravstvenih problema. I ne sumnjam da
e ovo, kao uostalom i sve drugo, uraditi upravo onako kako je zamislila.
A da li priroda zdravstvenih problema ovog ovjeka opravdava ljekarsku
konsultaciju?
Definitivno. Veoma je bolestan i ve je zbunio dva tuceta lekara, od kojih mnogi
imaju sjajnu reputaciju. Navela je dugaku listu njegovih simptoma - jake glavobolje,
djelimino sljepilo, munina, nesanica, povraanje, teko varenje, problem sa ravnoteom,
slabost.
Vidjevi Frojda kako zbunjeno trese glavom, Brojer dodade: Ako hoe da ima
privatnu

praksu, mora

da se navikne

na ovakve zbunjujue

klinike slike.

Polisimptomatini pacijenti koji idu od ljekara do ljekara dio su moje svakodnevice. Zna,
Sig, ovo bi za tebe mogao biti dobar sluaj za edukaciju. Bie u toku. Brojer se za trenutak
zamisli. Hajde, evo jednog brzog jednominutnog kviza. Do sada, samo na bazi ovih
simptoma, ta bi bila tvoja diferencijalna dijagnoza?
Ne znam, Jozefe, oni ne idu zajedno.
Ne budi toliko obazriv. Naprosto nagaaj. Misli naglas.
Frojd pocrvenje. Koliko god da je bio eljan znanja, nije volio da pokae neznanje.
Moda skleroza multipleks ili okcipitalni modani tumor. Trovanje olovom? Prosto ne
znam.
Brojer dodade: Ne zaboravi migrenu. A ta misli o sumanutim idejama
hipohondrije?
Problem je, ree Frojd, to nijedna od tih dijagnoza ne pokriva sve simptome.
Sig, ree Brojer povjerljivim tonom dok je ustajao, odau ti tajnu zanata, jer
jednoga dana praksa e biti tvoj hljeb. uo sam je od Opolcera, koji mi je jednom rekao: Psi
mogu imati i buve i vake.
to znai da ovaj pacijent moe...
Da, ree Brojer prebacujui ruku oko Frojdovih ramena. Pooe niz dugaki
hodnik. Pacijent moe imati dvije bolesti. U stvari, pacijenti koji stignu do ljekara obino ih
i imaju.

No, da se vratimo psihikom problemu, Jozefe. Tvoja mlada dama kae da ovaj
ovjek ne eli da prizna svoj psihiki problem. Ako ak ni ne priznaje da razmilja o
samoubistvu, kako e postupiti?
To ne bi trebalo da je problem, ree Brojer samouvjereno. Dok uzimam anamnezu
uvijek mogu da naem priliku da skliznem u psiholoku ravan. Kad ispitujem nesanicu, na
primjer, esto pitam za vrstu misli koja pacijenta dri budnim. Ili, poto pacijent odrecituje
itavu litaniju svojih simptoma, obino pokaem saosjeanje i kao uzgred pitam obeshrabruje
li ga bolest, da li bi se predao, da li mu je do ivota. Rijetko se deava da pacijenta ne
ubijedim da mi sve kae.
Na ulaznim vratima Brojer je pomogao Frojdu da obue kaput. Ne Sig, to nije
problem. Uvjeravam te da neu imati tekoa da zadobijem filozofovo povjerenje i da ga
podstaknem da mi sve ispovijedi. Problem je ta uraditi sa onim to ujem.
Da, ta namjerava da uini ako je suicidalan?
Ako se uvjerim da stvarno misli da se ubije, odmah u naloiti da ga zatvore - ili u
ludnicu u Brinlfeldu ili moda u privatni sanatorijum kao to je Breslauerov u Incendorfu.
Ne, Sig, to nee biti problem. Razmisli malo - da je zaista suicidalan, zar bi se gnjavio
konsultujui se sa mnom?
Pa naravno! Frojd, sav zbunjen, kvrcnu se po glavi u znak da je sa zakanjenjem
shvatio.
Brojer nastavi: Ne, pravi problem e biti ta s njim raditi ako nije suicidalan, ako
naprosto mnogo pati.
Da, ree Frojd, ta onda?
U tom sluaju morau da ga ubijedim da posjeti svetenika. Ili da ode na due
lijeenje u Marijenbad. Ili da smislim nain kako da ga ja lijeim!
Da izmisli nain lijeenja? Kako to misli Jozefe? Kakav nain?
Vidjeemo, Sig. Jo emo razgovarati. A sada, do vienja! Ne zadravaj se u ovoj
zagrijanoj sobi obuen u taj teki kaput.
Kad je zakoraio napolje, Frojd okrenu glavu. Kako si ono rekao da se taj filozof
zove? Neko za koga sam uo?
Brojer je oklijevao. Sjetivi se naloga za diskreciju koji je dobio od Lu Salom, on u

trenutku stvori ime za Fridriha Niea prema istom kodu po kom je smislio da Ana O.
reprezentuje Bertu Papenhajm. Ne, on je nepoznat. Zove se Miler, Ekart Miler.

ETVRTO POGLAVLJE

Dvije nedjelje kasnije Brojer je, obuen u bijeli ljekarski mantil, sjedio u ordinaciji i
itao pismo koje mu je uputila Lu Salom:

23. novembar 1882.

Dragi moj doktore Brojer,

Na plan funkcionie. Profesor Overbek potpuno se slae sa naim miljenjem da je

situacija zaista vrlo opasna. Nikada nije vidio Niea u gorem stanju. Upotrebie sav mogui
uticaj da ga ubijedi da se konsultuje sa Vama. Ni ja ni Nie neemo zaboraviti koliko ste u
svemu ovome ljubazni sada kada nam je to najpotrebnije.

Lu Salom

Na plan, nae miljenje, naa potreba. Nae, nae, nae. Brojer spusti pismo proitao ga je moda po deseti put otkako je prije nedjelju dana stiglo - i dohvati ogledalo sa
pisaeg stola da bi posmatrao sebe dok izgovara nae. Vidio je tanki ruiasti prorez usana
koji okruuje malu crnu rupu u kestenjastim ekinjama. Rairio je taj otvor i gledao elastine
usne rastegnute oko ukastih zuba koji su iz njegovih desni trcali kao poluukopane
nadgrobne ploe. Dlake i otvor, rog i zubi - je, morski konj, majmun, Jozef Brojer.
Mrzio je pogled na svoju bradu. Tih dana na ulicama su se sve ee viali obrijani
ljudi; kada e on skupiti hrabrost da obrije cio taj dlakavi nered? A mrzio je i izbijanje sijedih
koje su mu se podmuklo javljale u brkovima, na lijevoj strani brade i u zaliscima. Ove sijede

ekinje bile su, znao je, prethodnica nemilosrdne, studene invazije. I nee biti kraja tom
maru asova, dana, godina.
Mrzio je sve to je ogledalo reflektovalo - ne samo plimu sijedih i animalne zube i
dlake, ve i kukasti nos povijen prema bradi, apsurdno velike ui i masivno visoko elo - tu je
otpoinjalo elavljenje i bez milosti krilo svoj put unazad izlaui sramotu gole lobanje.
A tek oi! Brojer smeka i pogleda u svoje oi; u njima je uvijek mogao nai mladost.
Namignu. esto je sam sebi namigivao i davao razne znake - svom pravom ja,
esnaestogodinjem Jozefu koji boravi u tim oima. Ali danas nije bilo pozdrava od mladog
Jozefa! Umjesto toga, u njega su zurile oi njegovog oca stare, umorne, okruene naboranim
crvenim kapcima. Fascinirano je gledao kako usta njegovog oca formiraju otvor da bi
izgovorila, Nae, nae, nae. Sve ee je mislio na njega. Leopold Brojer je bio mrtav ve
deset godina. Umro je u osamdeset drugoj, sa etrdeset dvije godine vie nego to Jozef sada
ima.
Spusti ogledalo. Jo etrdeset dvije godine! Kako izdrati jo etrdeset dvije godine?
etrdeset dvije godine ekanja da godine prou. etrdeset dvije godine zurenja u oi koje
stare. Zar nema bjekstva iz zatvora vremena? Kad bi se moglo poeti iz poetka! Ali kako?
Gdje? Sa kim? Ne sa Lu Salom. Bila je slobodna i mogla bi po sopstvenom izboru prhnuti u
njegov zatvor ili iz njega. Ali sa njom nikad ne bi bilo nae - nikad na ivot, na novi
ivot.
Niti e, znao je, ikada ponovo biti nae sa Bertom. Kad god je bio u stanju da
izbjegne stara sjeanja na Bertu, sjeanja koja su se stalno vraala - na bademast miris njene
koe, na monu nabujalost njenih grudi ispod haljine, na vrelinu njenog tijela koje je
prislanjala uz njegovo ulazei u trans - kad god je uspijevao da se izmakne i da sagleda
samog sebe, uviao je da je Berta, od samog poetka, bila fantazija.
Jadna, neformirana, luda Berta - kakav budalast san zamiljati da ja mogu da je
upotpunim, formiram tako da mi ona zauzvrat moe pruiti... ta? To je bilo pravo pitanje. ta
sam traio od nje? ta mi je nedostajalo? Zar nisam imao dobar ivot? Kome da se alim to
je moj ivot neopozivo krenuo strmoglavom stazom koja se sve vie suava? Ko moe
razumjeti moju muku, moje neprospavane noi, moje flertovanje sa samoubistvom? Na kraju,
zar nemam sve to se moe poeljeti: novac, prijatelje, porodicu, lijepu i armantnu enu,
slavu, ugled? Ko da me utjei? Svako bi me pitao: ta bi jo htio?
Iako je oekivao najavu dolaska Fridriha Niea, glas frau Beker ga je trgao. Frau

Beker, ivahna sjedokosa ena sa naoarama, niskog rasta i gojazna, vodila je Brojerovu
oridnaciju zadivljujue precizno. Zapravo, bila je toliko predana svojoj ulozi da se od
privatne frau Beker nita nije moglo vidjeti. Za est mjeseci otkako ju je zaposlio nijednom se
nisu upustili u konverzaciju koja bi prekoraivala profesionalni okvir. Iako je pokuavao, nije
bio u stanju da se sjeti njenog linog imena ili da zamisli kako radi bilo ta osim poslova
medicinske sestre. Frau Beker na pikniku? Kako ita jutarnji Neue Freie Presse? U kadi za
kupanje? Punaka frau Beker gola? Jae na nekome? Teko die obuzeta strau?
Nezamislivo!
Uprkos odbijanju da je prihvati kao enu, Brojer je ipak poeo da uvaava njene prve
impresije, jer je frau Beker bila pronicljiv posmatra.
Kako vam se ini taj profesor Nie?

Ima dentlmensko dranje ali ne i tu vrstu negovanosti, her doktore. Djeluje

stidljivo. Gotovo ponizno. I ima fine manire, mnogo razliitije od veine gospode koja ovdje
dolazi - na primjer, one velike ruske dame od prije dvije nedjelje.
Brojer je i sam zapazio blagost u pismu profesora Niea kojim je zatraio
konsultaciju, onda kada to doktoru Brojeru odgovara, u toku sledee dvije nedjelje ako je to
ikako mogue. On bi, objasnio je, putovao u Be izriito u svrhu konsultacije. Dok ne dobije
odgovor ostae u Bazelu kod svoga prijatelja, profesora Overbeka. Brojer se nasmijeio
uporeujui Nieovo pismo sa porukom Lu Salom kojom mu nalae da bude na
raspolaganju onda kad njoj to odgovara.
Dok je ekao da frau Beker uvede Niea, Brojer osmotri svoj pisai sto i prepade se
ugledavi one dvije knjige koje mu je dala Lu Salom. Tokom jueranjih slobodnih pola sata
povrno ih je pregledao i nemarno ostavio na vidnom mjestu. Znao je da bi, ako ih Nie
primijeti, tretman bio zavren prije no to je i poeo, jer bilo bi nemogue dati neko
objanjenje bez pominjanja Lu Salom. Kakva nesmotrenost, pomisli, neuobiajena za mene.
Pokuavam li to da sabotiram ovaj poduhvat?
Brzo gurnuvi knjige u fijoku stola ustade da pozdravi Niea. Profesor uopte nije
odgovarao onome to je oekivao na osnovu opisa Lu Salom. Ponaanje mu je bilo blago i,
bez obzira na solidnu fiziku grau - oko metar i sedamdeset visine i sedamdesetak kilograma
- bilo je neeg naroito nesupstancijalnog u vezi njegovog tijela, kao da se kroz njega moglo
proi rukom. Bio je obuen u teko, moglo bi se rei vojniki teko crno odijelo. Ispod kaputa

nosio je debeo seljaki demper braon boje koji je skoro potpuno pokrivao koulju i blijedo
purpurnu kravatu.
Pri pozdravu je zapazio Nieovu hladnu kou i mlitav stisak.
Dobar dan, gospodine profesore - no, ne tako dobar za putnike, pretpostavljam.
Ne doktore Brojer, za putovanje nije dobar. Kao ni za probleme koji me Vama
dovode. Nauio sam da izbjegavam ovakvo vrijeme. Samo me je vaa izvrsna reputacija
namamila po zimi ovako daleko na sjever.
Prije nego to e sjesti na stolicu koju mu je Brojer pokazao, Nie usplahirenim
pokretom spusti nabreklu izlizanu tanu na jednu a zatim na drugu stranu stolice, oito joj
traei zgodno mjesto.
Brojer je sjedio utke i nastavio sa prouavanjem svog pacijenta dok se ovaj
raskomoivao. Nie je, uprkos nepretencioznom dranju, ostavljao upeatljiv utisak. Ono to
je privlailo panju bila je snana glava. Naroito su njegove smee oi, duboko smjetene
ispod istaknutih vjea, bile blage ali nevjerovatno intenzivne. ta je ono Lu Salom rekla za
njegove oi? Kao da gledaju prema unutra, u neko sakriveno blago? Da, Brojer je to mogao
vidjeti. Sjajna smea kosa njegovog pacijenta bila je paljivo oeljana. Izuzev dugih brkova
koji su se poput lavine sputali preko usana i obje strane usta sve do brade, bio je obrijan. Ti
brkovi budili su u Brojeru osjeanje dlakavog srodstva: javio mu se donkihotovski impuls da
profesora upozori da beko pecivo, posebno ono preliveno lagom, ne jede na javnom mjestu
inae e ga jo dugo ieljavati iz brkova.
Nieov mekan glas predstavljao je iznenaenje: ton u njegove dvije knjige bio je
silovit, smio i autoritativan, gotovo kretav. Brojer se bez prestanka suoavao sa tim istim
neskladom izmeu Niea od krvi i mesa i Niea od olovke i papira.
Osim onog kratkog razgovora sa Frojdom, malo se bavio razmiljanjem o ovoj
neobinoj konsultaciji. Sada je po prvi put ozbiljno postavio pitanje da li je bilo mudro
upetljavati se u ovaj sluaj. Lu Salom, arobnica, veliki konspirator, odavno je otila, a na
njenom mjestu, ne slutei da je prevaren, sjedio je profesor Nie. Do situacije da se ova dva
ovjeka susretnu pod lanim izgovorom doveli su manevri ene koja je, nema sumnje, sada
ve spremala neku novu intrigu. Ne, imao je malo entuzijazma za ovu avanturu.
Vrijeme je ipak da se ostavim svega toga, pomisli Brojer. ovjek koji je prijetio da e
sebi oduzeti ivot sada je moj pacijent i moram da mu posvetim punu panju.

Kako ste putovali, profesore Nie? Koliko sam razumio, Vi ste upravo stigli iz
Bazela?
To je samo moja poslednja stanica, ree Nie sjedei ukoeno. itav ivot postao
je jedno putovanje, i poinjem da osjeam da je jedini dom, jedino poznato mjesto kome se
uvijek vraam, moja bolest.
Ovo nije ovjek za povran razgovor, pomisli Brojer. Onda, profesore Nie, da
odmah krenemo sa ispitivanjem Vae bolesti.
Da li bi Vam vie koristilo da prvo prelistate ova dokumenta? Nie iz tane izvue
teku fasciklu prepunu papira. Moda sam itavog ivota bio bolestan, ali nikad tako teko
kao u poslednjih deset godina. Ovdje su kompletni izvjetaji sa prethodnih pregleda. Mogu
li?
Brojer odobravajue klimnu i Nie otvori fasciklu, prui je preko stola i njen sadraj pisma, bolnike kartone i laboratorijske izvjetaje - stavi pred Brojera.
Brojer pogleda prvu stranu koja je sadravala spisak dvadeset etiri ljekara i datume
svakog pregleda. Prepoznao je nekoliko istaknutih vajcarskih, njemakih i italijanskih
imena.
Neka od ovih imena su mi poznata. Sve odlini ljekari! Ovdje vidim trojicu Keslera, Turina i Keniga - koje dobro poznajem. Obuavali su se u Beu. Kao to ste
nagovijestili, profesore Nie, ne bi bilo mudro ignorisati opservacije i zakljuke ovih izvrsnih
ljudi - pa ipak, postoji jedan veliki hendikep ako krenem od njih. Isuvie autoriteta, isuvie
prestinih miljenja i zakljuaka sputavaju linu mo imaginativne sinteze. To je uglavnom i
razlog to radije proitam dramu prije no to pogledam njeno izvoenje, a pogotovo prije no
to proitam prikaze. Ne nalazite li da je to sluaj i u Vaem radu?
Nie je djelovao zateeno. Dobro je, pomisli Brojer. Profesor Nie mora da vidi da
sam ja drugaija vrsta ljekara - nije naviknut na ljekare koji razgovaraju o psiholokim
konstruktima ili se kompetentno raspituju za njegov rad.
Da, odgovori Nie, to jeste od vanosti u mom radu. Moje originalno polje je
filologija. Prvo zaposlenje, moje jedino zaposlenje, bilo je u svojstvu profesora filologije u
Bazelu. Naroito me zanimaju presokratski filozofi i tu uvijek smatram da je od esencijalne
vanosti vratiti se originalnom tekstu. Interpretatori tekstova uvijek su nepoteni nenamjerno, naravno - no, oni nisu u stanju da iskorae iz sopstvenog istorijskog okvira. A,

ako emo tako, ni iz autobiografskog.

Ali zar neija nespremnost da ukae potovanje interpretatorima ne znai i
nepopularnost u akademskoj filozofskoj zajednici? Brojer se osjeao sigurnim. Ova
konsultacija ila je u dobrom pravcu. Uspjeno je zapoeo sa uvjeravanjem Niea da je on,
njegov novi ljekar, srodan duh srodnih interesovanja. Ovog profesora Niea nee biti teko
zavesti - a Brojer je na to gledao kao na istinsko zavoenje, kao na mamljenje pacijenta u
odnos koji ovaj nije elio da bi mu se pruila pomo koju nije traio.
Nepopularnost? Bez sumnje! Prije tri godine sam morao da napustim profesuru zbog
bolesti - ba ove bolesti, jo nedijagnostikovane, koja me je danas Vama dovela. Ali ak i da
sam bio savreno zdrav, vjerujem da bi me nepovjerenje prema interpretatorima na kraju
uinilo nepoeljnim gostom za akademskim stolom.
Ali profesore Nie, ako su svi interpretatori ogranieni svojim autobiografskim
okvirom, kako Vi to isto ogranienje izbjegavate u svom radu?
Prvo, odgovori Nie, moramo identifikovati ogranienje. Zatim, moramo nauiti
da vidimo sebe s distance - iako, avaj, okrutnost bolesti ponekad kvari moju perspektivu.
Brojeru nije promaklo da je Nie, a ne on, bio taj koji je diskusiju stalno fokusirao na
svoju bolest koja je uostalom i bila raison dtre njihovog susreta. Da li je moda bilo
suptilnog prekora u Nieovim rijeima? Ne insistiraj previe, Jozefe, podsjeti sebe.
Pacijentovo povjerenje u ljekara ne treba eksplicitno zahtijevati; ono e prirodno uslijediti iz
kompetentne konsultacije. Iako esto samokritian u mnogim oblastima ivota, Brojer je
imao maksimalno povjerenje u sebe kao ljekara. Ne ulaguj se, ne ponaaj se pokroviteljski,
ne razvijaj eme ili strategije, govorili su mu njegovi instinkti. Naprosto radi svoj posao na
uobiajeni profesionalni nain.
No, profesore Nie, vratimo se naem zadatku. Ono to sam mislio da kaem jeste da
vie volim da uzmem anamnezu i izvrim pregled prije nego to pogledam Vaa dokumenta.
Onda u se na naem sledeem sastanku potruditi da Vam ponudim to je mogue
obuhvatniju sintezu.
Brojer stavi prazan blok papira na sto ispred sebe. Iz pisma sam razabrao nekoliko
podataka o Vaem zdravstvenom stanju: da imate glavobolje i vizuelne simptome bar u
poslednjih deset godina; da ste rijetko bez tegoba; da Vas, kao to ste naveli, bolest uvijek
negdje eka. A danas mi saoptavate da nisu uspjela da pomognu ni dvadeset etiri ljekara. To
je sve to znam o Vama. Pa, da ponemo? Prvo, molim Vas, ispriajte mi svojim rijeima sve

o svojoj bolesti.

PETO POGLAVLJE

Razgovarali su devedeset minuta. Brojer je, sjedei u svojoj konoj stolici sa visokim
naslonom, brzo hvatao biljeke. Nie, koji je povremeno zastajao da bi Brojerovom peru
omoguio da odri korak, sjedio je u stolici od iste koe, jednako udobnoj, ali manjoj od
Brojerove. Kao i veina ljekara toga vremena, Brojer je preferirao da ga pacijenti gledaju
odozdo.
Postavljao je dijagnozu temeljno i metodino. Poto bi paljivo sasluao pacijentov
slobodan opis bolesti, slijedilo bi sistematsko ispitivanje svakog simptoma - njegovog prvog
javljanja, transformacije tokom vremena i reakcije na terapijske postupke. Trei korak bio je
provjera svakog sistema organa u tijelu. Zapoinjao je od vrha glave i zavravao sa stopalima.
Prvo su bili na redu mozak i nervni sistem. Poinjao bi ispitujui funkcionisanje svakog od
dvanaest kranijalnih nerava - ula mirisa, vida, onih pokreta, sluha, pokreta i osjeta lica i
jezika, gutanja, ravnotee, govora.
Sputajui se niz tijelo, pojedinano bi pregledao svaki od ostalih funkcionalnih
sistema: respiratorni, kardiovaskularni, gastrointestinalni i genitalno-urinarni. Ovaj briljiv
pregled organa provocirao je pacijentovo sjeanje i osiguravao da nita ne bude proputeno:
Brojer nikad nije izostavio nijedan dio, ak i kad je unaprijed bio siguran u dijagnozu.
Zatim bi uslijedila paljiva anamneza: pacijentovo zdravlje u djetinjstvu, zdravlje
njegovih roditelja, brae i sestara, i ispitivanje ostalih aspekata njegovog ivota - izbor posla,
drutveni ivot, sluenje vojske, selidbe, preferencije u ishrani i nainu rekreiranja. Brojerov
poslednji korak bio je da se potpuno prepusti intuiciji i da obavi sva druga ispitivanja koja su
njegovi dotadanji podaci sugerisali. Tako je nedavno u intrigantnom sluaju respiratornog
problema postavio tanu dijagnozu dijafragmatske trihinoze ispitujui koliko temeljno je
pacijentkinja kuvala slanu dimljenu svinjetinu.
Tokom ove procedure Nie je sve vrijeme bio duboko usredsreen, toliko da je
zahvalno klimao glavom na svako Brojerovo pitanje. Brojera to uopte nije udilo. Nikad nije

sreo pacijenta koji potajno ne uiva u tome da mu se ivot mikroskopski ispituje. I to bi

uveanje bilo jae, pacijent bi vie uivao. To zadovoljstvo da se bude opserviran ilo je do
takvih dubina da je Brojer vjerovao kako stvarni bol starenja, alovanja, nadivljavanja
prijatelja, potie iz odsustva paljivog motrenja - iz horora ivljenja neopserviranog ivota.
Meutim, Brojer je bio iznenaen kompleksnou Nieovih boljki i temeljitou sa
kojom je njegov pacijent posmatrao sebe. Biljekama je punio stranicu za stranicom. Ruka
mu se ve zamorila a Nie je i dalje opisivao zastraujuu zbirku simptoma: monstruozne
obogaljujue glavobolje, morsku bolest na suvom - vrtoglavicu, gubitak ravnotee, muninu,
povraanje, anoreksiju, gaenje na hranu; groznice, obilna nona znojenja zbog kojih je
trebalo dva ili tri puta mijenjati nonu koulju i rublje; smlavljujue napade zamora koju su
se katkad bliili optoj miinoj paralizi; gastritis; hematemezu; intenstinalne greve; jaku
konstipaciju; hemoroide; i vizuelne probleme koji su ga onesposobljavali - oni zamor,
zamagljenost i nezaustavljivo slabljenje vida, esto suzenje i bol u oima, i veliku osjetljivost
na svijetlo, naroito ujutru.
Nakon Brojerovih pitanja dodato je jo nekoliko simptoma koje je Nie ili previdio ili
oklijevao da pomene: vizuelno treperenje i skotomi kao esta prethodnica glavobolje;
neukrotiva nesanica; jaki noni miini grevi; opta tenzija i brze neobjanjive promjene
raspoloenja.
Promjene raspoloenja! Evo rijei na koje je Brojer ekao! Kao to je svojevremeno
objasnio Frojdu, uvijek bi traio pogodnu taku za ulazak u pacijentovo psihiko stanje. Ove
promjene raspoloenja upravo bi mogle predstavljati klju za ulazak u Nieovo oajanje i
namjere da se ubije!
Brojer nastavi oprezno, traei da mu ove promjene raspoloenja podrobnije objasni.
Da li ste zapazili promjene u osjeanjima koje bi mogle biti u vezi sa Vaom boleu?
Nieovo ponaanje nije se izmijenilo. Kao da ga nije zabrinjavalo to to bi ovo pitanje
moglo voditi u intimniju ravan. Bilo je sluajeva kada bih se dan prije napada osjeao
posebno dobro, toliko da bih o tome poinjao da mislim kao o opasno dobrom.
A poslije napada?
Moj tipian napad traje od dvanaest sati do dva dana. Poslije njega uglavnom
osjeam umor i olovnu teinu. ak su mi i misli trome dan ili dva. Ali ponekad je drugaije,
posebno poslije duih viednevnih napada. Osjeam se osvjeeno, oieno. Eksplodiram od
energije. Radujem se tim trenucima - um mi vrca od najoriginalnijih ideja.

Brojer je ostao uporan. Kada bi jednom naiao na trag ne bi lako lako odustajao od
gonjenja. Va umor i osjeanje olovne teine - koliko traju?
Ne dugo. Kad napad oslabi i tijelo se opet vrati sebi, uspostavljam kontrolu. Tada
samom sebi stavim u zadatak da tu teinu prevaziem.
Brojer pomisli da e moda biti tee nego to je u poetku smatrao. Morae da bude
direktniji. Bilo je jasno da Nie nee svojevoljno dati nijednu informaciju o svom oajanju.
A melanholija? Do koje mjere je ona prisutna tokom napada ili poslije njega?
Imam crne periode. Ko je bez njih?! Ali oni nemaju mene. Oni ne dolaze od moje
bolesti ve od mog bia. Moe se rei da imam hrabrosti da ih imam.
Brojeru upade u oi Nieov laki osmijeh i samouvjerenost u glasu. Sada je po prvi put
prepoznao ton ovjeka koji je napisao one dvije drske enigmatine knjige sakrivene u fijoci
njegovog stola. Razmatrao je, dodue samo na trenutak, mogunost direktnog izazova
Nieovoj ex cathedra distinkciji izmeu domena bolesti i bia. I tom izjavom o hrabrosti da
ima crne periode, ta je time mislio? Ali, treba imati strpljenja! Najvanije je sauvati
kontrolu nad ovom konsultacijom. Otvorie se on jo nekom prilikom.
Nastavio je paljivo. Da li ste ikad vodili detaljan dnevnik napada - uestalosti,
intenziteta, trajanja?
Ne ove godine. Bio sam preokupiran nekim znaajnim dogaajima i promjenama u
svom ivotu. Ali prole godine sam bio sto sedamnaest dana apsolutno i gotovo dvjesta dana
djelimino onesposobljen - sa blaim glavoboljama, bolom u oima, stomaku ili muninom.
Evo dva obeavajua otvaranja - ali koje slijediti? Treba li da pita o prirodi tih
znaajnih dogaaja i promjena - svakako da je Nie aludirao na Lu Salom - ili da svojom
empatijom ojaa odnos doktor-pacijent? Znajui da takvog dobrog odnosa nikad nije previe,
Brojer je izabrao ovo poslednje.
Znai, ostaje samo etrdeset osam dana bez bolesti. To je veoma malo dobrog
vremena, profesore Nie.
Kad se osvrnem na poslednjih nekoliko godina, rijetko sam imao periode da se dobro
osjeam a da to traje due od dvije nedjelje. Mislim da mogu da se sjetim svakog ponaosob!
uvi ton sjete i beznaa u Nieovom glasu, Brojer odlui da se kocka. Ovdje je vidio
otvaranje koje bi moglo direktno voditi ka oajanju njegovog pacijenta. Spusti pero i svojim

najozbiljnijim i profesionalno brinim glasom primijeti: ini se da takva situacija - kada je

veina dana u godini muenje a samo je aica zdravih, kada patnja apsorbuje ivot pogoduje raanju oajanja, pesimistikog gledanja na cilj ivota.
Nie je oklijevao. Ovog puta nije imao spreman odgovor. Njihao je glavom tamoamo, kao da vae treba li sebi da dozvoli da bude tjeen. Ali njegove rijei govorile su neto
drugo.
To je bez sumnje tano, doktore Brojer, za neke ljude, moda za veinu - ovdje
moram da se pokorim Vaem iskustvu - ali ne i za mene. Oajanje? Ne, nekada je to moda
bilo tako, ali sada nije. Moja bolest spada u domen moga tijela, ali to nisam ja. Ja jesam moja
bolest i moje tijelo, ali oni nisu ja. Oboje moraju biti prevladani, ako ne fiziki, onda
metafiziki.
A to se tie vaeg drugog komentara, moj cilj ivota je neto sasvim odvojeno od
ove - tu se on lupnu po stomaku - jadne protoplazme. Imam zato ivota i mogu da podnesem
svako kako. Imam jedan desetogodinji ivotni cilj, misiju. Bremenit sam ovde - kucnu se
po sljepoonici - knjigama, knjigama skoro sasvim formiranim, knjigama koje samo ja
mogu da porodim. Ponekad o svojim glavoboljama mislim kao o modanim poroajnim
bolovima.
Nie oito nije imao namjeru da razgovara o oajanju ili bar da ga prizna; Brojer
shvati da bi bilo uzaludno hvatati ga u klopku. Odjednom se sjetio osjeanja nadigranosti
koje je imao svaki put kada je igrao ah sa ocem, najboljim igraem u bekoj jevrejskoj
optini.
Ali moda tu nije bilo nieg to bi trebalo priznati! Moda je frojlajn Salom
pogrijeila. Nie je ostavljao utisak kao da je njegov duh savladao tu monstruoznu bolest. A
kada je u pitanju samoubistvo, Brojer je raspolagao apsolutno nepogreivim testom za
procjenu mogueg rizika: da li pacijent sebe projektuje u budunost? Na tom testu Nie je
proao. Nije bio suicidalan: govorio je o desetogodinjoj misiji, o knjigama koje tek treba da
ekstrahuje iz svoga uma.
Pa ipak, Brojer je sopstvenim oima vidio Nieova suicidalna pisma. Da li je
disimulirao? Ili u ovom trenutku vie nije osjeao oajanje zato to je ve donio odluku da se
ubije? Brojer je poznavao od ranije takve pacijente. Ti su bili opasni. Ostavljaju utisak da im
je bolje - u nekom smislu i jeste im bolje; melanholija jenjava; ponovo se osmjehuju, jedu,
spavaju. Ali poboljanje samo znai da su otkrili izlaz iz oajanja - izlaz smrti. Da li je to bio

i Nieov plan? Da li je odluio da se ubije? Ne, Brojer se sjeti onoga to je rekao Frojdu. Da
je Nie namjeravao da se ubije, zato bi bio ovdje? Zato bi se gnjavio da posjeti jo jednog
ljekara, da putuje od Rapala do Bazela, i odatle do Bea?
Iako frustriran to nije dobio informacije koje je traio, nije mogao da porekne
pacijentovu saradnju. Nie je na svako medicinsko pitanje odgovarao opirno - ako ita, bio
je pretjerano opiran. Mnogi koji pate od glavobolje govore o osjetljivosti na ishranu i
vremenske prilike, te Brojera nije iznenadilo to uje da je to sluaj i sa Nieom. Ali je bio
zaprepaen nesvakidanjom podrobnou izvjetaja svog pacijenta. Nie je dvadeset minuta
bez prestanka govorio o svom reagovanju na atmosferske uslove. Rekao je da mu je tijelo kao
aneroid - termometar koji silovito reaguje na svaku oscilaciju atmosferskog pritiska,
temperature ili nadmorske visine. Sivo nebo ga je inilo depresivinim, olovni oblaci ili kia
su ga iznurivali, suvo vrijeme okrijepljivalo, zima predstavljala jedan oblik mentalnog gra
vilice, sunce ga je opet otvaralo. Godinama se njegov ivot sastojao u potrazi za savrenom
klimom. Ljeta su bila podnoljiva. Odgovarala mu je sunana visoravan Engadina, bez oblaka
i bez vjetra; etiri mjeseca u godini boravio je u malom Gasthausu u vajcarskom seocetu
Sils Marija. Ali zime su bile pravo prokletstvo. Nikad nije naao prijatno mjesto da provede
zimu; tokom hladnih mjeseci ivio je u junoj Italiji selei se od grada do grada u potrazi za
zdravom klimom. Beki vjetar i vlana turobnost trovali su ga, kako je rekao. Njegov nervni
sistem je vapio za sunanim i suvim vazduhom bez struja.
Kad je Brojer postavio pitanje o ishrani, Nie je imao jo jedan podugaak govor o
vezi izmeu ishrane, gastritisa i napada glavobolje. Kakvo neobino detaljisanje! Brojer
nikada nije sreo pacijenta koji bi na svako pitanje odgovarao tako opirno. ta to moe da
znai?
Da li je Nie jedan opsesivni hipohondar? Brojer je sreo mnogo dosadnih
samosaaljivih hipohondara koji su se naslaivali opisivanjem svojih unutranjih organa. Ali
ovi pacijenti su imali Weltanschauung-stenosis, suenje pogleda na svijet. Njihovo
prisustvo bilo je tako zamorno! Nisu imali druge misli do onih o tijelu, ni druga interesovanja
ili vrijednosti do onih vezanih za zdravlje.
Ne, Nie nije jedan od njih. Krug njegovih interesovanja bio je irok, linost
privlana. Bez sumnje da ga je i frojlajn Salom doivjela na taj nain, da ga i dalje tako
doivljava, iako joj je Paul Re bliskiji u romantinom smislu. tavie, Nie svoje simptome
nije opisivao da bi pribavio saosjeanje ili podrku - u razgovoru s njim Brojeru je to brzo

postalo jasno.
emu onda to izuzetno detaljisanje na temu sopstvenih tjelesnih funkcija? Moda je
Nie naprosto imao dobar um, perfektno pamenje, a medicinskom ispitivanju pristupao u
osnovi racionalno nudei konsultantu-ekspertu iscrpne podatke. Ili je bio nesvakidanje
introspektivan. Prije no to e ispitivanje privesti kraju, Brojer je doao do jo jednog
odgovora: Nie je tako malo kontaktirao sa drugim ljudskim biima da je neobino mnogo
vremena provodio u razgovoru sa sopstvenim nervnim sistemom.
Kad je zavrio sa uzimanjem anamneze, Brojer pristupi fizikim pretragama. Otpratio
je pacijenta do sobe za pregled, jedne male sterilne prostorije u kojoj su se nalazili samo
paravan za svlaenje i stolica, sto za pregled pokriven utirkanim bijelim aravom, lavabo,
vaga i metalni orman sa instrumentima. Poto je ostavio Niea da se skine i presvue, Brojer
se nakon nekoliko minuta vrati i nae ga ve obuenog u koulju sa otvorenim leima, jo
uvijek u dugim crnim arapama i s podvezicama, kako paljivo savija svoje odijelo. Izvinio
se to jo nije spreman rekavi: Moj nomadski ivot diktira samo jedno jedino odijelo. Zato
se trudim da ga lijepo smjestim kad ga odlaem.
Fiziki pregled koji je Brojer vrio bio je podjednako melodian kao i uzimanje
anamneze. Poinjui od glave polako se sputao niz tijelo, oslukujui, kuckajui, dodirujui,
miriui, gledajui, osjeajui. Uprkos obilja simptoma svog pacijenta Brojer nije naao
nikakve fizike abnormalnosti osim velikog oiljka preko grudne kosti - posledice nesree na
jahanju dok je bio u vojsci, malenog kosog oiljka na mostu nosa zadobijenog u dvoboju, i
izvjesnih znakova anemije: blijedila usana, konjunktive i brazda na dlanovima.
Uzrok anemije? Vjerovatno vezan za ishranu. Nie je rekao da esto izbjegava meso,
nekad i nedjeljama. Kasnije se Brojer setio njegove izjave da je povremeno povraao krv, to
je moglo da znai gubitak krvi uslijed stomanog krvarenja. Uzeo je uzorak krvi da bi
odredio broj crvenih krvnih zrnaca i poslije rektalnog pregleda sa rukavice prikupio uzorak
stolice kako bi kasnije ispitao ima li tragova krvarenja.
A ta je sa Nieovim vizuelnim problemima? Kao prvo, Brojer je zapazio unilateralni
konjunktivitis koji bi se lako dao uklonili pomou masti za oi. Iako se prilino trudio, nije
bio u stanju da fokusira oftalmoskop na Nieovu retinu: neto je ometalo pogled, vjerovatno
neprozirnost ronjae, mogue edem ronjae.
Posebno se usredsredio na njegov nervni sistem, ne samo zbog prirode glavobolja ve
i zbog toga to je Nieu, kad je imao etiri godine, otac umro od omekavanja mozga -

inae, opti termin za bilo koju od brojnih abnormalnosti, ukljuujui kap, tumor ili neku
formu naslijeene cerebralne degeneracije. Meutim, poslije testiranja svakog aspekta
modanih i nervnih funkcija - ravnotee, koordinacije, senzacija, snage, taktilnih osjeta,
sluha, mirisa, gutanja - nije naao nikakav dokaz za strukturnu bolest nervnog sistema.
Dok se Nie oblaio, Brojer se vratio u ordinaciju da zavede u karton rezultate
pregleda. Kada je nekoliko minuta kasnije frau Beker ponovo dovela Niea, Brojer shvati da
nije uspio, mada im je vrijeme isticalo, da izmami ni najmanji pomen melanholije ili
samoubistva. Pokuao je sa drugaijim pristupom, jednom cakom u intervjuu koja je rijetko
ostajala bez rezultata.
Profesore Nie, elio bih da mi do detalja opiete jedan tipian dan u Vaem ivotu.
Sad ste me uhvatili, doktore Brojer! To je najtee pitanje koje ste postavili. Mnogo se
selim, nemam stalno okruenje. Napadi diktiraju moj ivot...
Izaberite neki obian dan, bilo koji izmeu napada u proteklih par nedjelja.
Pa, ustajem rano - ako sam uopte spavao...
Brojer je bio ohrabren - tu je ve bila prilika za otvaranje. Dozvolite da Vas
prekinem, profesore Nie. Kaete, ako ste uopte spavali?
Spavam grozno. Nekad me spopadnu miini grevi, nekad bol u stomaku, nekad
napetost koja obuzima svaki dio mog tijela, nekad moje misli - obino zloudne, none misli;
nekad leim budan po cijelu no, a nekad mi lijekovi omogue dva ili tri sata spavanja.
Kakvi lijekovi? U kojim koliinama? Brojer brzo upita. Iako je bilo veoma vano
da dobije informaciju o Nieovoj samomedikaciji, odmah shvati da nije izabrao najbolju
opciju. Bolje bi bilo, mnogo bolje, da je pitao o tim mranim nonim mislima!
Hloral hidrat, skoro svako vee, najmanje jedan gram. Ponekad, ako mi tijelo vapije
za snom, dodam morfijum ili veronal, no onda sam sledeeg dana oamuen. Katkad hai,
ali i to narednog dana otupi moje razmiljanje. Dajem prednost hloralu. Da li da nastavim sa
ovim danom koji je ve osvanuo loe?
Molim Vas.
Neto uzmem za doruak u svojoj sobi - hoete ovako detaljno?
Da, ba tako. Recite mi sve.
Dobro, doruak je jednostavan. Vlasnik Gasthausa donese mi malo vrue vode. To je

sve. Ponekad, ako se osjeam naroito dobro, zatraim slab aj i dvopek. Onda se okupam u
hladnoj vodi - to je neophodno ukoliko elim da radim s nekim elanom - i provedem ostatak
dana u poslu: piui, razmiljajui i povremeno, ako mi vid dopusti, pomalo itajui. Kad se
osjeam dobro - etam, nekada satima. Piskaram dok hodam i esto tako najbolje radim,
imam najfinije misli...
Da, i ja, Brojer pouri da doda. Nakon etiri ili pet milja shvatim da sam razjasnio
najsloenije probleme.
Nie zastade, oito ometen Brojerovim linim komentarom. Krenuo je da replicira,
zamucnuo i na kraju, ignoriui ga, nabavio sa svojim izvjetajem. Ruam uvijek za istim
stolom u hotelu. Opisao sam Vam svoj reim ishrane - uvijek nezainjena hrana, po
mogunosti barena, alkohol ne, kafa ne. esto se desi da nedjeljama mogu da podnesem
samo bareno neslano povre. Ne puim, takoe. Razmijenim nekoliko rijei sa ostalim
gostima za stolom, ali se rijetko uputam u duu konverzaciju. Ako sam naroite sree,
naiem na nekog ljubaznog gosta koji e se ponuditi da mi ita ili pie po mom diktatu.
Finansije su mi ograniene i nisam u stanju da takve usluge platim. Popodne je identino
jutru - etanje, razmiljanje, piskaranje. Veeram u svojoj sobi - ponovo vruu vodu ili slab
aj i biskvite - a zatim radim sve dok hloral ne kae Stani, moe da se odmori. Takav je
moj tjelesni ivot.
Pominjete samo hotele. A Va dom?
Moj dom je moj putni koveg. Ja sam kornjaa i svoj dom nosim na leima.
Smjestim ga u ugao hotelske sobe, i kada vremenske prilike postanu tiranske, podignem ga i
selim se u via, suvlja podneblja.
Brojer je namjeravao da se vrati Nieovim zloudnim nonim mislima, ali je sada
uoio liniju ispitivanja koja je obeavala jo i vie - onu koja bi morala da odvede direktno do
Lu Salom.
Profesore Nie, primijetio sam da u opisu svog tipinog dana malo pominjete druge
ljude! Izvinite to ispitujem - znam da to nisu tipina medicinska pitanja, ali ja vjerujem u
organizmiki totalitet. Smatram da je dobro fiziko stanje neodvojivo od socijalnog i
psihikog.
Niea obli rumenilo. Izvadio je elji od kornjaevine i jedno kratko vrijeme sjedio
bez rijei, pognut, nervozno eljajui teke brkove. Zatim, oito donijevi odluku, uspravi
se, proisti grlo i odrjeito progovori: Niste prvi ljekar koji je to zapazio. Pretpostavljam da

aludirate na seks. Doktor Lanconi, konsultant iz Italije koga sam posjetio prije nekoliko
godina, sugerisao je da je moje stanje oteano izolacijom i apstinencijom, i preporuio mi
redovno seksualno pranjenje. Slijedio sam njegov savjet i ugovorio sastanak sa mladom
seljankom iz okoline Rapala. Ali pri kraju tree nedjelje gotovo sam umirao od glavobolje jo malo takvog italijanskog tretmana i pacijent bi izdahnuo!
Zbog ega je to bio tako kodljiv savjet?
Bljesak bestijalnog zadovoljstva praen satima gaenja nad samim sobom, ienja
od protoplazmikog smrada sparivanja nije, po mom miljenju, put do - kako ste ono rekli organizmikog totaliteta.
Ni po mom miljenju, takoe, Brojer se brzo sloi. Ipak, zar ete porei da smo svi
mi dio jednog drutvenog konteksta koji je kroz istoriju osiguravao opstanak i koji
obezbjeuje zadovoljstvo inherentno ljudskoj potrebi za povezivanjem?
Moda ta zadovoljstva stada nisu za svakoga, ree Nie odmahujui glavom. Tri
puta sam izaao izvan sebe i pokuao da izgradim most do drugih. I tri puta sam doivio
izdaju.
Konano! Brojer je jedva mogao da sakrije uzbuenje. Sigurno je jedan od Nieova tri
izdajnika bila Lu Salom. Moda je Paul Re bio drugi. Koje bio trei? Napokon, napokon,
Nie je otvorio vrata. Bez sumnje, staza je sada ista za diskusiju o izdaji i oajanju koje je
ona izazvala.
Brojer je upotrebio najsaosjeajniji ton svoga glasa: Tri pokuaja, tri strane izdaje - i
potom povlaenje u bolnu izolaciju. Vi patite, i moda ta patnja na neki nain utie na Vau
bolest. Da li biste bili voljni da mi povjerite pojedinosti tih izdaja?
Nie ponovo odmahnu glavom. Izgledalo je kao da se povukao u sebe. Doktore
Brojer, ja sam sa Vama podijelio mnogo toga linog. Danas sam Vam povjerio toliko intimnih
detalja iz svog ivota to odavno nisam inio. Ali vjerujte mi kad kaem da moja bolest
daleko prethodi ovim linim razoaranjima. Sjetite se moje porodine istorije: otac mi je
umro od oboljenja mozga moda porodine bolesti. Sjetite se da su me glavobolje i loe
zdravlje muili jo od kolskih dana, mnogo prije ovih izdaja. injenica je i da moje zdravlje
nikad nisu poboljavala kratka intimna prijateljstva koja sam imao. Ne, nije da sam vjerovao
premalo: moja greka je bila to sam vjerovao previe. Nisam spreman, ne mogu sebi da
dozvolim da ponovo vjerujem.

Brojer je bio preneraen. Kako je mogao toliko da se prerauna? Samo trenutak ranije
Nie je izgledao voljan, gotovo eljan da mu se povjeri. A sada je tako odsjeno odbijen! ta
se dogodilo? Pokua da rekonstruie redosljed dogaaja. Nie je pomenuo nastojanje da
izgradi most ka drugima i potom da je doivio izdaju. U tom trenutku Brojer mu se
saosjeajno pribliio i tada... tada - most - ta rije je pogodila neku icu. Nieove knjige! Da,
tamo se skoro sigurno nalazi jedan upeatljiv pasus u kom se pominje most. Moda je u tim
knjigama klju za sticanje Nieovog povjerenja. Nejasno se sjeao i drugog pasusa u kom se
raspravljalo o vanosti psiholokog samoispitivanja. Rijei da prije sledeeg sastanka
paljivije proita te dvije knjige: moda e biti u stanju da djeluje na Niea njegovim
sopstvenim argumentima.
Ipak, ta bi on stvarno mogao da uradi sa bilo kojim argumentom koji bi naao u tim
knjigama? Kako uopte da objasni nain na koji ih je dobio? Ni u jednoj od tri beke knjiare
u kojima se raspitivao za njih nikad nisu uli za autora. Mrzio je dvolinost, i na trenutak je
razmiljao da li da Nieu ispria sve: o posjeti Lu Salom, o tome da zna za njegovo oajanje,
o obeanju datom frojlajn Salom, o njenom poklanjanju tih knjiga.
Ne, to bi samo vodilo neuspjehu; bez sumnje, Nie bi se osjeao izmanipulisanim i
izdanim. Brojer je bio siguran da je on zapao u oajanje jer se upetljao u - da upotrebi Nieov
odlian izraz - pitagorejski odnos sa Lu i Paulom Reom. I ako bi saznao za posjetu Lu
Salom, sigurno bi nju i Brojera doivio kao dvije strane drugog trougla. Ne, bio je ubijeen
da bi potenje i iskrenost, to je njegovo prirodno rjeenje za ivotne dileme, u ovom sluaju
stvar uinile mnogo gorom. Nekako e morati da nae naina da knjige dobije legitimnim
putem.
Bilo je kasno. Vlani sivi dan pretakao se u tamu. U tiini koja je nastupila Nie se
vrpoljio s nelagodom. Brojer je bio umoran. Plijen mu je izmakao i ostao je bez ideja.
Odluio je da saeka.
Mislim, profesore Nie, da danas ne treba ii dalje. Potrebno mi je vrijeme da
prouim ove ranije medicinske izvjetaje i obavim neophodne laboratorijske testove.
Nie lako uzdahnu. Da li je bio razoaran? Da li je elio da njihov sastanak potraje
due? Brojeru je to palo na um, ali vie nije vjerovao svojim procjenama kad su u pitanju
Nieove reakcije i predloio je sledeu konsultaciju krajem iste nedjelje. Petak popodne? U
isto vrijeme?
Da, naravno. Potpuno Vam stojim na raspolaganju, doktore Brojer. Ne postoji drugi

razlog za moj boravak u Beu.

Konsultacija je bila zavrena. Brojer ustade; Nie je oklijevao a onda se naglo vratio u
svoju stolicu.
Doktore Brojer, oduzeo sam Vam mnogo vremena. Molim Vas, nemojte pomisliti da
ne cijenim Va trud - ali poklonite mi jo trenutak. Dozvolite da Vam, zbog sebe lino,
postavim tri pitanja!

ESTO POGLAVLJE

Samo izvolite, profesore Nie, postavite svoja pitanja, ree Brojer smjetajui se
ponovo u stolicu. S obzirom na kanonadu pitanja koju sam ja Vama uputio, Va zahtjev je
skroman. Ako su pitanja u domenu mog znanja, sigurno Vas neu ostaviti bez odgovora.
Bio je umoran. Imao je naporan dan, a tek mu je predstojalo predavanje u est za
studente i veernje kune posjete. Pa ipak, nije imao nita protiv Nieovog zahtjeva. Upravo
obrnuto, osjeao je neobian entuzijazam. Moda je otvaranje za kojim je tragao bilo
nadohvat ruke.
Kad ujete moja pitanja moda ete, poput mnogih Vaih kolega, zaaliti zbog tog
obeanja. Imam trojstvo pitanja, tri pitanja, ali je to moda samo jedno. A to jedno je - koliko
pitanje toliko i molba - da li ete mi rei istinu?
A tri pitanja su? interesovao se Brojer.
Prvo je: da li u oslijepiti? Drugo: da li u vjeito imati ove napade? I na kraju ono
najtee: da li imam progresivno modano oboljenje koje e me ubiti u mladim godinama kao
i mog oca, dovesti do paralize ili, jo gore, do ludila ili demencije?
Brojer je ostao bez rijei. Sjedio je utke rasijano listajui stranice Nieovog
medicinskog dosijea. Za petnaest godina ljekarske prakse nijedan pacijent mu nije postavio
tako brutalno direktna pitanja.
Registrujui Brojerovu nelagodnost, Nie nastavi: Oprostite to sam Vas suoio sa
ovim. Ali godinama sam vodio indirektne razgovore sa ljekarima, naroito njemakim koji
sebe miropomazuju kao propovjednike istine, a ono to znaju ipak zadravaju za sebe.
Nijedan ljekar nema pravo da uskrati pacijentu ono to mu legitimno pripada.
Brojer nije mogao a da se ne osmjehne na Nieovu karakterizaciju njemakih ljekara.
Ili da se ne nakostrijei na deklaraciju o pravima pacijenta. Ovaj mali filozof s velikim
brkovima stimulisao je njegov intelekt.

Veoma sam voljan da diskutujem o pitanjima ljekarske prakse, profesore Nie.

Postavljate otvorena pitanja. Potrudiu se da odgovorim isto tako direktno. Slaem se sa
Vaim stavom o pravima pacijenta. Ali izostavili ste podjednako vaan koncept: obaveze
pacijenta. Zagovaram potpuno iskren odnos sa svojim pacijentima. No to mora biti
reciprona iskrenost: i pacijent mora da se obavee na iskrenost prema meni. Iskrenost iskrena pitanja, iskreni odgovori - to je najbolji lijek. Dakle, pod tim uslovom imate moju
rije: podijeliu s Vama sve svoje znanje i svoje zakljuke.
Ali profesore Nie, nastavi Brojer, ne slaem se da uvijek treba da je tako. Ima
pacijenata i ima situacija kada dobar ljekar mora, za pacijentovo dobro, da preuti istinu.
Da, doktore Brojer, uo sam mnoge ljekare da to kau. Ali ko ima pravo da umjesto
drugoga donese takvu odluku? Taj stav moe samo da povrijedi pacijentovu autonomiju.
Moja dunost je, Brojer odgovori, da pacijentima pruim utjehu. A to nije dunost
koju treba olako shvatiti. Nekad je to nezahvalno: nekad sa pacijentom ne mogu da podijelim
loe vijesti; nekad je moja dunost da utim i nosim bol i pacijenta i njegove porodice.
Ali doktore Brojer, ta vrsta dunosti potire jednu osnovniju: dunost svake osobe
prema sebi da otkrije istinu.
U aru dijaloga, Brojer je na trenutak smetnuo s uma da je Nie njegov pacijent. Ovo
su bila veoma zanimljiva pitanja i potpuno su ga ponijela. Nastavljajui razgovor napustio je
svoju stolicu i poeo da eta iza nje.
Zar je moja dunost da nametnem istinu onima koji ne ele daje znaju?
Ko moe da odredi ta neko eli da ne zna? zapita Nie.
To je, odluno ree Brojer, ono to bismo mogli zvati umijeem medicine. Takve
stvari se ne ue iz udbenika ve uz bolesniku postelju. Dozvolite da za primjer uzmem
jednog pacijenta koga u kasnije veeras posjetiti u bolnici. Ovo Vam govorim u punom
povjerenju i, naravno, neu odati njegov identitet. Taj ovjek ima neizljeivu bolest,
poodmakli rak jetre. utiav je, jer je jetra otkazala. Koliina ui u krvotoku se poveava i
prognoza je beznadena. Sumnjam da e poivjeti due od dvije ili tri nedjelje. Kad sam ga
jutros posjetio mirno je sasluao objanjenje o tome zato mu je koa poutjela i onda stavio
ruku na moju kao da hoe da mi olaka teret, da me uutka. Potom je promijenio temu.
Raspitivao se o mojoj porodici znam ga preko trideset godina - i priao o poslu koji ga eka
kad se vrati kui.

No - Brojer duboko uzdahnu - ja znam da se nikada nee vratiti kui. Treba li da

mu to kaem? Vidite, profesore Nie, nije to tako lako. Po pravilu se pitanje koje je vano ne
postavlja! Da je elio da zna, pitao bi me za uzrok poremeaja funkcionisanja jetre ili,
recimo, kada planiram da ga otpustim iz bolnice. O ovome on, meutim, uti. Treba li da
budem toliko nemilosrdan i da mu kaem ono to ne eli da zna?
Ponekad, odgovori Nie, uitelji moraju biti nemilosrdni. Ljudima se mora dati
nemilosrdna poruka, jer je ivot nemilosrdan i umiranje je nemilosrdno.
Smijem li da ljudima uskratim izbor naina na koji e se suoiti sa svojom smru? S
kojim pravom, po ijem ovlaenju da preuzmem tu ulogu? Kaete da uitelji ponekad
moraju biti nemilosrdni. Moda. Ali ljekarev zadatak je da smanji stres i ojaa sposobnost
tijela da se izlijei.
U prozor je udarala teka kia. Okno je zveketalo. Brojer je odetao do njega i
provirio napolje. Onda se naglo okrenuo. U stvari, kad malo bolje razmislim, nisam siguran
ni da se slaem s Vama po pitanju nemilosrdnosti uitelja. Moda je to sluaj samo kod
posebne vrste uitelja - moda kod proroka.
Da, da - Nieov glas je od uzbuenja porastao za oktavu kod uitelja gorkih istina,
nepopularnog proroka. Mislim da sam to ja. Svaku rije ove reenice naglasio je upirui
prstom u grudi. Vi se, doktore Brojer, posveujete tome da ivot uinite lakim. Ja, sa druge
strane, tome da za svoju nevidljivu masu uenika stvari uinim tekim.
Ali u emu je vrlina nepopularne istine, oteavanja stvari? Kad sam jutros naputao
onog pacijenta, rekao mi je: Sad sam u Boijim rukama. Ko se usuuje da kae da i to nije
jedan oblik istine.
Ko? Sada je i Nie ustao i poeo da hoda du jedne strane stola dok je Brojer
koraao du suprotne. Ko se usuuje da to kae? Zaustavi se, zgrabi naslon svoje stolice,
pa pokaza na sebe. Ja se usuujem da to kaem!
On bi, pomisli Brojer, mogao da govori sa propovjedaonice, da opominje vjernike naravno, otac mu je bio svetenik.
Do istine se, produi Nie, dolazi kroz nevjerovanje i skepticizam, ne djetinjastom
eljom da neto bude istina! elja Vaeg pacijenta da se nae u Bojim rukama nije istina. To
je naprosto jedna djeija elja - i nita vie! To je elja da se ne umre, elja za vjeno
nabreklom dojkom koju smo oznaili imenom Bog. Teorija evolucije nauno demonstrira

izlinost Boga - iako sm Darvin nije imao hrabrosti da izvue prave konsekvence iz svojih
dokaza. Vi svakako shvatate da smo mi stvorili Boga i da smo ga svi zajedno sada ubili.
Ove linije argumenta, kao da je komad usijanog gvoa, Brojer se nije ni dotakao.
Nije mogao da brani teizam. Od mladosti je bio slobodan mislilac i esto je u raspravama s
ocem i religioznim uiteljima zauzimao poziciju identinu Nieovoj. Sjeo je, i dok se Nie
takoe vraao u stolicu progovorio mekim, pomirljivijim tonom.
Takav ar za istinom! Oprostite, profesore Nie, ako zvuim izazivaki, ali
dogovorili smo se da budemo otvoreni. Govorite o istini svetim tonom; kao da jednu religiju
zamjenjujete drugom. Dopustite da preuzmem ulogu avoljeg advokata. Pitam Vas: emu
takva strast, takvo klanjanje istini? Kako e ona koristiti mom jutronjem pacijentu?
Nije istina ta koja je sveta - ve traganje za sopstvenom istinom! Moe li biti svetijeg
ina od samoispitivanja? Neki kau da je moje filozofsko djelo izgraeno na pijesku, da se
moji pogledi neprestano mijenjaju. No, jedna od mojih granitnih reenica glasi: Postani ono
to jesi. A kako da neko otkrije ko je i ta je bez istine?
Ali istina je da je mom pacijentu ostalo malo da ivi. Da li da mu ponudim tu
samospoznaju?
Pravi izbor, pun izbor, odgovori Nie, moe cvjetati jedino na suncu istine. Zar je
mogue drugaije?
Uviajui da bi Nie bio u stanju da ubjedljivo i beskonano raspravlja o ovoj
apstraktnoj temi istine i izbora, Brojer je shvatio da ga mora prisiliti da govori konkretnije.
A moj jutronji pacijent? Koji raspon izbora on ima? Moda vjerovanje u Boga jeste njegov
izbor!
To nije izbor za ovjeka. To nije ljudski izbor ve je hvatanje za iluziju van nas
samih. Takav izbor, izbor neeg drugog, neeg natprirodnog uvijek oduzima snagu. Uvijek
ovjeka ini manjim nego to on jeste. Ja volim ono to nas ini viim nego to jesmo!
Nemojmo govoriti o ovjeku u apstrakciji, Brojer nije poputao, ve o
pojedinanom ovjeku od krvi i mesa - ovom mom pacijentu. Razmotrite njegovu situaciju.
Njemu su preostali jo samo dani ili nedjelje. Ima li smisla sa njim razgovarati o izboru?
Nepokoleban, Nie odmah odgovori. Ako ne zna da e uskoro umrijeti, na koji nain
da Va pacijent donese odluku kako da umre?
Kako da umre, profesore Nie?

Da, mora da odlui kako e se suoiti sa smru: da li da razgovara sa drugima, da

posavjetuje, da prije smrti kae stvari koje je uvao za sebe, da se oprosti ili da bude sam, da
plae, da prkosi smrti, da je proklinje, da joj bude zahvalan.
Jo uvijek govorite o jednom idealu, o apstrakciji, a ja ostajem da sluim
pojedinanom ovjeku, ovjeku od krvi i mesa. Ja znam da e on umrijeti, i to ubrzo i u
velikim mukama. Zato ga time batinati? Iznad svega, nada se mora sauvati. A ko je drugi
moe odrati ako ne ljekar?
Nada? Nada je krajnje zlo! Nie je gotovo vikao. Kao to sam sugerisao u knjizi
Ljudsko, isuvie ljudsko, kada se otvorila Pandorina kutija i kad su zla koja je Zevs u nju
stavio pobjegla u ljudski svijet, u njoj je i dalje ostalo, svima nepoznato, jedno poslednje zlo:
nada. Od tada je ovjek tu kutiju i njen sadraj, nadu, uvijek pogreno smatrao za koveg
sree. No mi zaboravljamo Zevsovu elju po kojoj ovjek i dalje sebi doputa muenje. Nada
je od svih zala najgore zato to prolongira muenje.
Vi, dakle, implicirate da neko treba da skrati svoje umiranje ako to eli.
To je mogui izbor, ali samo u svjetlu potpunog znanja.
Brojer je trijumfovao. Bio je strpljiv. Dopustio je stvarima da idu svojim tokom. A
sada e za svoju strategiju biti nagraen! Razgovor se kretao tano u onom pravcu koji je
prieljkivao.
Mislite na samoubistvo, profesore Nie. Treba li da samoubistvo bude izbor?
Nie je i ovog puta bio odluan i jasan. Svako raspolae sopstvenom smru. I svako
treba da je odredi na sopstveni nain. Moda - i to samo moda - ima jedno pravo na osnovu
koga ovjeku moemo oduzeti ivot. Ali nema prava na osnovu koga mu moemo oduzeti
smrt. To ne predstavlja utjehu. To je okrutnost!
Brojer je bio uporan. Da li bi samoubistvo ikada bilo Va izbor?
Umiranje je teko. Uvijek sam smatrao da je mrtvima konana nagrada to to vie ne
umiru!
Konana nagrada mrtvima: da vie ne umiru! Brojer odobravajui klimnu glavom,
vrati se do stola, sjede i uze pero. Mogu li to da zapiem?
Da, naravno. Ali, da ne bude da samog sebe plagiram. Tu frazu nisam smislio sada.
Pojavila se u mojoj drugoj knjizi, Vesela nauka.

Brojeru je bilo teko da povjeruje u svoju sreu. U poslednjih nekoliko minuta Nie je
pomenuo obje knjige koje mu je dala Lu Salom. Iako uzbuen zbog ove rasprave i nevoljan
da prekine njen zamah, nije mogao da propusti priliku da rijei pitanje te dvije knjige.
Profesore Nie, to to pominjete vezano za Vae knjige veoma me interesuje. Kako
da ih nabavim? Kod nekog knjiara u Beu, moda?
Nie je jedva sakrio zadovoljstvo zbog ove elje. Moj izdava majcner iz Hemnica
promaio je profesiju. Njegova prava karijera trebalo je da bude meunarodna diplomatija ili,
moda, pijunaa. On je genije za intrige, i moje knjige su njegova najvea tajna. Za osam
godina nije potroio nita - ni jedan pfening - na oglaavanje. Nije poslao nijednu kopiju za
prikaz, niti stavio ijedan primjerak u knjiare.
Tako moje knjige neete nai ni u jednoj bekoj knjiari. ak ni u jednoj bekoj
kui. Toliko malo ih se prodalo da znam imena veine kupaca i ne sjeam se da imam i
jednog Beliju meu svojim itaocima. Stoga morate direktno kontaktirati mog izdavaa. Evo
njegove adrese. Otvorio je tanu, pribiljeio nekoliko redova na paretu papira i pruio ga
Brojeru. Iako bih mogao da mu ja piem u Vae ime, vie bih volio, ako nemate nita protiv,
da primi pismo direktno od Vas. Moda bi ga narudbina od eminentnog medicinskog
naunika natjerala da i drugima otkrije postojanje mojih knjiga.
Stavljajui papir u dep prsluka, Brojer odgovori: Naruiu ih jo koliko veeras. Ali
kakva teta to ne mogu odmah da ih kupim, ili bar pozajmim. Poto me interesuje sve iz
ivota mojih pacijenata, ukljuujui njihov rad i njihova shvatanja, te knjige bi mogle da daju
smjer ispitivanju Vaeg zdravstvenog stanja - a da i ne pominjem kakvo bi mi zadovoljstvo
priinilo da proitam Vae djelo i sa Vama ga prodiskutujem!
Pa, odgovori Nie, tu Vam mogu pomoi. Svoje line primjerke nosim u prtljagu.
Pozajmiu Vam ih. Donijeu ih kasnije u Vau ordinaciju.
Zadovoljan to mu je manevar uspio, Brojer je poelio da Nieu neim uzvrati.
Posvetiti se pisanju, uliti u svoje knjige svoj ivot i onda imati tako malo italaca - strano!
Za mnoge pisce koje znam u Beu bila bi to sudbina gora od smrti. Kako ste to izdrali?
Kako sada izdravate?
Ni osmijehom ni tonom glasa Nie nije pokazao zahvalnost zbog ovakve Brojerove
uvertire. Gledajui pravo ispred sebe, ree: Gdje je taj Belija koji zna za prostor i vrijeme
izvan Ringtrase? Ja sam strpljiv. Do dvijehiljadite godine ljudi e se valjda osmjeliti da
itaju moje knjige. Naglo ustade. Onda, u petak?

Brojer se osjeti odbijenim, odbaenim. Zato je Nie tako naglo postao hladan? Danas
se to deava po drugi put - prvi put je to bio incident s mostom. Svako odbijanje, shvatio je,
uslijedilo bi nakon njegove pruene ruke saosjeanja. ta to znai, razmiljao je. Da profesor
Nie ne podnosi da mu se drugi priblie ili ponude pomo? Tada se sjeti kako ga je Lu
Salom upozorila da ne pokuava da hipnotie Niea, da on ima jake reakcije kada je u
pitanju mo.
Brojer se na trenutak prepusti nagaanju kakav bi bio njen odgovor na Nieovu
reakciju. Ona je ne bi ignorisala ve bi razgovarala bez odlaganja i direktno. Moda bi rekla:
Fridrih, zato kad god ti se kae neto ljubazno ti ujeda za ruku?
Kako je to ironino, razmiljao je Brojer, iako mu je drskost Lu Salom bila odbojna,
evo ga kako priziva njen lik ne bi li ga ona pouila! Ali, brzo napusti ove misli. Ona bi moda
bila u stanju da kae takve stvari, ali on ne. U svakom sluaju, ne u trenutku kad se ledeni
profesor Nie ve zaputio ka vratima.
Da, u petak u dva sata, profesore Nie.
Nie je lako klimnuo glavom i brzo izaao iz ordinacije. Brojer je sa prozora
posmatrao kako silazi stepenicama, nervozno odbija fijaker, baca pogled na natmureno nebo,
obavija al oko uiju i tekim korakom kree niz ulicu.

SEDMO POGLAVLJE

U tri sata sledeeg jutra Brojer je ponovo osjetio kako tlo pod njim gubi vrstinu. Jo
jednom je, pokuavajui da nae Bertu, propadao etrdeset stopa do mermerne ploe
ukraene misterioznim simbolima. Probudio se u panici; srce mu je ubrzano kucalo, a nona
koulja i jastuk bili natopljeni znojem. Vodei rauna da ne probudi Matildu, izvukao se iz
kreveta, na prstima otiao do toaleta da mokri, promijenio koulju, okrenuo jastuk na suvu
stranu i pokuao da ponovo zaspi.
Ali, ta no bie besana. Leao je budan i sluao Matildino duboko disanje. Svi su
spavali: njegovih petoro djece, i slukinja Luiz, kuvarica Marta, dadilja Grethen - svi su
spavali osim njega. On je uvao itavu kuu. Onaj koji je najvie radio i kome je najvie bio
potreban odmor - na njega je palo da ostane budan i brine za sve njih.
Sada su ga spopali estoki napadi anksioznosti. Nekima se odupro, neki su se vraali.
Dr Binsvanger iz sanatorijuma Belvi pisao je da je Berti gore nego ikad. Vie od toga
uznemirila ga je vijest da se dr Eksner, mladi psihijatar na odjeljenju, u nju zaljubio i, poto
ju je prethodno zaprosio, prepustio je brizi drugog ljekara! Da li mu je uzvratila ljubav? Mora
da mu je dala neki znak! Dr Eksner je bar bio dovoljno pametan da bude neoenjen i da
pothitno napusti sluaj. Brojera je pekla pomisao na Bertu koja se smijei mladom Eksneru
na isti poseban nain kako se nekad i njemu osmjehivala.
Berti gore nego ikad! Kako je samo bio glup da se njenoj majci hvali svojom novom
metodom hipnoze! ta li ona sad misli o njemu? ta li medicinska javnost pria iza njegovih
lea? Da se bar nije hvalisao njenim lijeenjem na onom prikazu sluaja - onom istom kome
je prisustvovao brat Lu Salom. Kako nije uspio da naui da dri jezik za zubima? Zadrhtao
je od ponienja i kajanja.
Moda je neko pogodio da je zaljubljen u Bertu? Sigurno su se svi pitali zato bi jedan
ljekar provodio sa pacijentom sat ili dva svakog dana, iz mjeseca u mjesec! Znao je da je
Berta bila neprirodno vezana za svoga oca. A nije li on, njen ljekar, iskoristio ovu vezanost?

Zato bi inae zavoljela ovjeka njegovih godina i tako obinog izgleda?

Zgri se pri pomisli na erekciju koju je imao svaki put kada bi Berta pala u trans.
Hvala bogu da nikad nije popustio svojim osjeanjima, nikad izjavio ljubav, nikad milovao
njene grudi. Zatim zamisli kako je masira; najednom joj vrsto stee zglobove i podie ruke
iznad glave, zadie spavaicu, iri noge svojim koljenima, stavlja ruke pod njena bedra i
privlai je sebi. Olabavljuje kai i otkopava pantalone a tada horda ljudi - medicinskih
sestara, kolega, frau Papenhajm - neoekivano nahrupljuje u sobu!
Utonu dublje u krevet, opustoen i poraen. Zato je sebe tako kinjio? Po ko zna koji
put se predao i dozvolio brigama da se roje. Mnoge su bile vezane za njegovo jevrejstvo rastui antisemitizam, onaj isti koji se isprijeio u njegovoj univerzitetskoj karijeri, pojava
enererove nove partije, Njemakog nacionalnog udruenja i opaki antisemitski govori na
mitingu Austrijskog reformskog drutva koji su podbadali zanatlijske esnafe da napadaju
Jevreje: Jevreje u finansijama, Jevreje u tampi, Jevreje u eljeznikom saobraaju, Jevreje u
pozoritu. Upravo ove nedjelje enerer je zahtijevao da se ponovo uvedu stare zakonske
restrikcije vezane za ivot Jevreja i tako izazvao nerede u cijelom gradu. Bilo mu je jasno da
moe biti samo jo gore. Univerzitet je time ve bio preplavljen. Studentska tijela su nedavno
donijela odluku da Jevrejima, s obzirom da su roeni bez asti, ubudue ne dozvoli da
dvobojem dobiju satisfakciju za uinjene uvrede. Verbalni napadi na ljekare Jevreje jo se
nisu uli, ali to je bilo samo pitanje vremena.
Sluao je Matildino tiho hrkanje. Tu je leala njegova stvarna briga. Ona je svoj ivot
vezala za njegov. Bila je njena, majka njegove djece. Njen miraz iz porodice Altman nainio
ga je bogatim ovjekom. Bila je ogorena zbog Berte, ali ko bi je krivio? Imala je pravo na
svoje ogorenje.
Ponovo ju je pogledao. Kad se s njom vjenao bila je najljepa ena koju je ikada
vidio - i dalje je to bila. Bila je ljepa od carice, od Berte, ak i od Lu Salom. Koji mu
ovjek u Beu nije zavidio? Zato onda nije mogao da je dodirne, poljubi? Zato su ga njena
otvorena usta plaila? emu ta zastraujua pomisao da mora da umakne njenom dodiru, da
je ona izvor njegovih muka?
Posmatrao ju je u mraku. Njene slatke usne, graciozna kupola njenih obraza, satenasta
koa. Zamislio je njeno lice kako stari, bora se, njenu kou otvrdlu u ronate ploice koje
spadaju otkrivajui lobanju boje slonovae. Posmatrao je bujnu liniju njenih grudi kako
poivaju na rebrima grudnog koa. I sjeti se kako je jednom etajui vjetrovitom plaom

naiao na ostatke dinovske ribe - bok dijelom istrulio, pobijeljela, gola rebra koja mu se
keze.
Pokua da iz misli odstrani smrt. Promrmljao je svoju omiljenu bajalicu, Lukrecijevu
frazu: Gdje je smrt, ja nisam, gdje sam ja, smrti nema. emu brinuti? Ali nije pomoglo.
Odmahnuo je glavom u nastojanju da strese te morbidne misli. Odakle su one
dolazile? Iz razgovora o smrti koji je vodio s Nieom? Ne, ove misli u njegovu glavu nije
ubacio Nie, on ih je naprosto oslobodio. One su uvijek bile tu, bavio se njima i ranije. A
ipak, kad o njima ne misli gdje je njihovo mjesto u umu? Frojd je bio u pravu: u mozgu mora
da postoji skladite kompleksnih misli, s one strane svijesti, spremnih da se u svakom
trenutku postroje i umariraju na pozornicu svjesnog miljenja.
I nisu samo misli u tom skladitu nesvjesnog, ve isto tako i osjeanja! Prije nekoliko
dana, vozei se bacio je pogled na fijaker do svog. Dva konja su kasala vukui kola s
putnicima, jedan vremeni par otvrdlih lica. Ali vozaa nije bilo. Sablasni fijaker! Munjevito
ga je obuzeo strah i u istom trenutku oblio znoj: za tili as odjea mu je bila mokra. A onda se
voza pojavio: naprosto se sagao da namjesti izmu.
U poetku, smijao se svojoj ludoj reakciji. Ali to je vie o tome mislio, sve vie je
shvatao da, koliko god bio racionalan i slobodouman mislilac, njegov um ipak skriva naslage
neprirodnih mora. I one nisu bile tako duboko: bile su pripravne, samo na sekunde udaljene
od povrine. Eh, da su mu klijeta za krajnike koja bi mogla da iupaju te naslage, korijenje i
ostalo!
I dalje nikakvog sna na pomolu. Uspravio se da poravna povrnutu nonu koulju i
namjesti jastuk. Ponovo se u mislima vrati na Niea. udan ovjek! Kakve su samo
stimulativne razgovore vodili! Volio je da tako razgovara, to ga je oputalo, bio je u svom
elementu. Koja bjee Nieova granitna reenica? Postani ono to jesi! Ali ko sam ja?
Brojer se zapita. ta je trebalo da postanem? Otac mu je bio uitelj talmuda; moda mu je
filozofska rasprava u krvi. Bilo mu je drago, jer je na univerzitetu sluao nekoliko kurseva iz
filozofije, vie od veine ljekara - prije nego to e upisati studije medicine, po oevoj elji je
proveo godinu dana na Filozofskom fakultetu. A bilo mu je i drago to je ostao u kontaktu sa
Brentanom i Jodlom, svojim profesorima filozofije. Stvarno bi trebalo da ih ee via. Bilo
je neeg proiavajueg u raspravama koje su se kretale u oblasti istih ideja. Tu, moda
jedino tu, bio je neuprljan Bertom i ulnou. Kako bi bilo kada bi, poput Niea, u toj oblasti
stalno boravio?

A tek nain na koji se Nie usuivao da kae stvari! Zamisli! Rei da je nada najvee
zlo! Da je Bog mrtav! Da je istina jedna zabluda bez koje ne moemo ivjeti! Da neprijatelji
istine nisu lai, ve ubjeenja! Da je konana nagrada mrtvima to da vie ne umiru! Da
ljekari nemaju pravo da ovjeku uskrate njegovu vlastitu smrt! Opake misli! O svakoj od njih
je raspravljao s Nieom. Ta rasprava je, meutim, bila prividna - duboko u srcu znao je da je
Nie u pravu.
A Nieova sloboda! Kako bi bilo ivjeti kao on? Bez doma, bez obaveza, bez plaanja
zaposlenih, bez djece koju treba podii, bez poslovnog rasporeda, bez uloge, bez mjesta u
drutvu. Bilo je neeg primamljivog u takvoj slobodi. Zato je Fridrih Nie toga imao toliko
mnogo a Jozef Brojer toliko malo? Nie se naprosto dokopao svoje slobode. Zato ja ne
mogu? Zajecao je. Leao je u krevetu, oamuen takvim mislima, sve dok u est sati budilnik
nije zazvonio.
Dobro jutro, doktore Brojer, pozdravi ga frau Beker kad je u deset i trideset, nakon
jutarnjeg kruga kunih posjeta, stigao u ordinaciju. Onaj profesor Nie je ekao u predvorju
kad sam dola da otvorim. Donio je ove knjige za Vas i zamolio me da Vam kaem da su to
njegovi lini primjerci u kojima je na marginama biljeio ideje vezane za svoj budui rad.
Vrlo su line, rekao je, i ne treba nikome da ih pokazujete. Uzgred, izgledao je grozno i
ponaao se vrlo neobino.
U kom smislu, frau Beker?
Stalno je treptao kao da nije mogao, ili nije elio, da vidi ono to je gledao. Bio je
blijed u licu, izgledalo je da e se onesvijestiti. Pitala sam ga da li mu treba pomo, ponudila
aj, ili da prilegne u Vaoj ordinaciji. Htjela sam da budem ljubazna, ali on je djelovao
nezadovoljno, skoro ljutito. Bez rijei se okrenuo i otiao spotiui se niz stepenice.
Brojer uze od frau Beker Nieov paket - dvije knjige uredno zavijene u papir
jueranjeg Neue Freie Presse i vezane kratkim paretom kanapa. Odmota ih i poloi na
pisai sto pored primjeraka koje mu je dala Lu Salom. Nie je moda pretjerao kad mu je
rekao da e jedini on u Beu imati te knjige, ali sada je nesumnjivo bio jedini Belija sa dva
primjerka od svake.
Oh, doktore Brojer, zar ovo nisu iste knjige koje je ostavila ona velika ruska dama?
Frau Beker je upravo unosila jutarnju potu i, sklanjajui novine i kanap sa stola, primijetila
naslove knjiga.
Kako lai raaju lai, pomisli Brojer, i kakvim je opreznim ivotom laljivac prinuen

da ivi. Frau Beker, iako formalna i efikasna, voljela je da aska sa pacijentima. Da li bi joj
se moglo desiti da Nieu spomene rusku damu i knjige koje je ona poklonila? Trebalo bi da
je upozori.
Frau Beker, moram neto da Vam kaem. Ta Ruskinja, frojlajn Salom - ona koja
Vam se toliko svidjela - jeste, ili je bila, bliska prijateljica profesora Niea. Brinula je za
profesorovo zdravlje i preko prijatelja ga je uputila na mene. Samo on to ne zna budui da su
on i frojlajn Salom u najgorim moguim odnosima. Ako uopte budem bio u prilici da mu
pomognem, on nikada ne smije saznati za moj susret sa njom.
Frau Beker klimnu glavom sa uobiajenom diskretnou, zatim pogleda kroz prozor i
primijeti kako stiu dva pacijenta. Her Hauptman i frau Klajn. Koga prvo elite da primite?
To to je Nieu zakazao tano vrijeme pregleda nije bila Brojerova praksa. Obino bi,
kao i drugi beki ljekari, samo odreivao dan i primao pacijente po redosljedu dolaska.
Poaljite her Hauptmana. On treba da se vrati na posao.

***
Nakon to je zavrio s poslednjim jutarnjim pacijentom, Brojer odlui da Nieove
knjige proui prije njegove sjutranje posjete i zamoli frau Beker da kae Matildi da se nee
penjati sve dok ruak ne bude na stolu. Onda uze te jeftino povezane primjerke, svaki manji
od tri stotine strana. Vie bi volio da ita iz onih koje mu je dala Lu Salom kako bi mogao da
podvlai i pie na marginama. Ali opredijelio se za Nieove primjerke, kao da e time
umanjiti svoju dvolinost. Nieove line oznake su ga ometale: mnogo podvlaenja i na
marginama mnogo uzvinika i usklika DA! DA! a katkada NE! ili IDIOTE! Takoe i
mnogo krabotina koje Brojer nije mogao da razabere.
Bile su to neobine knjige, ni nalik onima na koje je do tada nailazio. Obje su
sadravale stotine numerisanih dijelova, a mnogi od njih bili su meusobno vrlo malo
povezani. Odjeljci su bili kratki, najvie dva ili tri pasusa, esto samo nekoliko reenica, a
nekad jednostavno aforizmi: Misli su sjenke naih osjeanja - uvijek mranije, praznije i
prostije. Danas niko ne umire od fatalnih istina - previe je protivotrova. Kakva je korist
od knjige koja nas ne uznosi iznad svih knjiga?

Oigledno, profesor Nie se osjeao pozvanim da raspravlja o bilo kojoj temi - o

muzici, umjetnosti, prirodi, hermeneutici, istoriji, psihologiji. Lu Salom ga je predstavila
kao velikog filozofa. Moda. Brojer nije bio spreman da sudi na osnovu sadraja njegovih
knjiga. Ali bilo je jasno da je Nie bio poetski pisac, pravi Dichter.
Neke od Nieovih izjava djelovale su smijeno - blesave izjave, na primjer da oevi i
sinovi uvijek imaju vie zajednikog nego majke i erke. Ali su ga mnogi aforizmi gurnuli u
samorefleksiju: ta je peat postignute slobode? - Ne stidjeti se pred samim sobom!
Pogodio ga je jedan naroito zanimljiv pasus:
Kao to su kosti, meso, utroba i krvni sudovi obmotani koom koja pogled na
ovjeka ini podnoljivim, tako su nemir i strast obavijeni tatinom; to je koa due.
Kako da razumije ove tekstove? Opirali su se karakterizaciji, osim to im je jezgro
izgleda bilo u namjernoj provokativnosti; prkosili su svim konvencijama i dovodili u pitanje,
pa ak i nipodatavali uobiajene vrline, a veliali anarhiju.
Brojer pogleda na sat. Jedan i petnaest. Vie nije bilo vremena za leerno
prelistavanje. Znajui da e svakog minuta biti pozvan na ruak, potraio je dijelove koji bi
mu mogli biti od praktine pomoi prilikom sjutranjeg susreta sa Nieom.

Frojdov raspored u bolnici obino mu nije dozvoljavao da im dolazi na ruak

etvrtkom. No, danas ga je Brojer specijalno pozvao kako bi zajedno pretresli razgovor koji
je imao sa Nieom. Poslije kompletnog bekog ruka koji se sastojao od ukusne orbe od
kupusa i suvog groa, bekih nicli, kuvanih knedli, prokelja, zapeenog pohovanog
patlidana, raanog hljeba koji je Marta umijesila, peenih jabuka sa cimetom i lagom i
mineralne vode, Brojer i Frojd su se povukli u kabinet.
Dok je iznosio anamnezu i simptome pacijenta koga je zvao Ekart Miler, Brojer
primijeti kako se Frojdovi kapci lagano sputaju. I ranije se suoavao sa Frojdovom
letargijom poslije obroka i znao je kako da joj doskoi.
Pa Sig, ree ivahno, hajde da te pripremamo za zavrne ispite. Ja u glumiti
profesora Nortnagela. Noas nisam mogao da zaspim, imao sam probleme sa varenjem, a i
Matilda me je opet gnjavila to sam zakasnio na ruak, tako da sam danas dovoljno ljut da
mogu da imitiram tog skota.
Brojer preuze jak sjeverno-njemaki akcenat i kruto, autoritativno dranje jednog

Prusa: U redu, doktore Frojd, dao sam Vam anamnezu her Ekarta Milera. Sada ste spremni
da izvrite ispitivanje. Recite mi, za im ete tragati?
Frojd irom otvori oi i proe prstom oko okovratnika kako bi ga olabavio. Nije
dijelio Brojerovu naklonost prema ovakvim tobonjim ispitima. Mada se slagao da su korisni
s pedagokog aspekta, uvijek su ga inili nervoznim.
Nesumnjivo, poeo je, pacijent ima neku povredu centralnog nervnog sistema.
Cefalgija, propadanje vida, neuroloka istorija njegovog oca, poremeaj ravnotee - sve
ukazuje na to. Sumnjam na tumor mozga. Moda na sklerozu multipleks. Uradio bih temeljan
neuroloki pregled, briljivo ispitao kranijalne nerve, naroito prvi, drugi, peti i jedanaesti.
Takoe bih paljivo provjerio vidna polja - mogue je da tumor pritiska optiki nerv.
ta je sa ostalim vizuelnim fenomenima, doktore Frojd? Sa svjetlacima, zamuenim
jutarnjim vidom koji se tokom dana popravi? Da li Vam je poznat karcinom koji to moe da
izazove?
Dobro bih pregledao retinu. Moda ima neku makularnu degenerativnu promjenu.
Makularnu degeneraciju koja se popodne popravi? Zadivljujue! To je sluaj koji
treba da objavimo! A periodian zamor, reumatski simptomi i povraanje krvi? I to je
izazvano karcinomom?
Profesore Nortnagel, pacijent moe imati dva oboljenja. I buve i vake, kao to je
govorio Opolcer. Moda je anemian.
Kako biste ispitali anemiju?
Uradio bih analizu hemoglobina i stolice.
Nein! Nein! Mein Gott! ta Vas to ue na Bekom medicinskom fakultetu? Da
ispitujete pomou svojih pet ula? Zaboravite na laboratorijske testove, svoju jevrejsku
medicinu! Laboratorija samo potvruje ono to Vam pregled ve kae. Pretpostavimo da ste
na bojitu, doktore - zar ete traiti analizu stolice?
Provjeriu pacijentovu boju, naroito brazde na dlanovima i mukozne membrane desni, jezik, sluzokou oka.
Tano. Ali ste zaboravili najvanije, nokte.
Brojer proisti grlo nastavljajui da glumi Nortnagela. Sada, moj mladi kandidate za
doktora, ree, dajem Vam rezultate pregleda. Prvo, rezultat neurolokog pregleda je

potpuno i apsolutno normalan - ni jedan jedini negativan nalaz. Toliko o tumoru mozga ili
sklerozi multipleks koje su, doktore Frojd, ionako bile malo vjerovatne mogunosti, osim ako
znate za sluajeve koji traju godinama i periodino izbijaju sa jakom simptomatikom od
dvadeset etiri ili etrdeset osam asova, a zatim potpuno ieznu bez neurolokog deficita.
Ne, ne, ne! Ovo nije strukturalno oboljenje ve epizodni fizioloki poremeaj. Brojer ustade,
i preuveliavi pruski akcenat ree, Postoji samo jedna mogua dijagnoza, doktore Frojd.
Frojd jako pocrvenje. Ne znam. Izgledao je toliko bespomono da Brojer prekide
igru, odbaci Nortnagelovu pozu i umeka ton.
Da, zna Sig. Proli put smo razgovarali o tome. Hemikranija ili migrena. I nemoj da
se stidi to na to nisi pomislio: migrena je bolest za kune posjete. Kliniki kandidati je
rijetko viaju jer oni koji pate od migrene rijetko dolaze u bolnicu. Bez sumnje, her Miler ima
teak sluaj migrene. Ima sve klasine simptome. Da ih nabrojimo: periodini napadi
pulsirajueg bola u jednoj polovini glave - uzgred reeno, esto je to porodino - praeni
anoreksijom, muninom i povraanjem, i vizuelnim aberacijama - svjetlacima na poetku, pa
ak i hemianopijom.
Frojd je hvatao biljeke u mali notes koji je izvadio iz unutranjeg depa kaputa.
Poinjem da se prisjeam neega to sam itao o hemikraniji, Jozefe. Diboa-Rejmonova
teorija je da se radi o vaskularnom oboljenju, gdje je bol izazvan spazmom modanih
arteriola.
Diboa-Rejmon je u pravu da je vaskularno, ali nemaju svi pacijenti gr arteriola.
Vidio sam mnoge sa neim sasvim suprotnim - sa proirenjem krvnih sudova. Molendorf
misli da je bol prouzrokovan ne grenjem, ve labavljenjem atrofiranih krvnih sudova.
A gubitak vida?
Evo tvojih buva i vaki! To je posledica neeg drugog, ne migrene. Nisam bio u
stanju da fokusiram oftalmoskop na njegovu retinu. Neto zaklanja pogled. Ne u soivima,
nije katarakt, nego u ronjai. Ne znam uzrok ove neprovidnosti ronjae, ali sam to i ranije
viao. Moda je edem - to bi objasnilo injenicu da mu je vid slabiji ujutru. Komealni edem
je najjai kad je oko bilo cijele noi zatvoreno, a postepeno se razgrauje jer fluid ispari iz
otvorenih oiju tokom dana.
A slabost?
On jeste lako anemian. Moda i usljed krvarenja u elucu, ali je vjerovatno u

pitanju anemija izazvana nainom ishrane. Ima takvu dispepsiju da katkad nedjeljama ne
moe da podnese meso.
Frojd je i dalje zapisivao. ta je sa prognozom? Da li je od iste bolesti umro i njegov
otac?
On me je to isto pitao, Sig. U stvari, nikad do sada nisam imao pacijenta koji toliko
insistira da mu se otvoreno saopte injenice. Natjerao me je da obeam da u sa njim biti
iskren, a onda mi postavio tri pitanja: da li e bolest napredovati, da li e oslijepiti, da li e od
nje umrijeti? Jesi li ikada uo pacijenta da tako govori? Obeao sam mu odgovor na naem
sjutranjem sastanku.
ta e mu rei?
Mogu da mu pruim prilino ohrabrenje koje se zasniva na sjajnoj studiji Lajvlinga,
jednog britanskog ljekara; to je po meni najbolje medicinsko istraivanje uraeno u
Engleskoj. Treba da proita njegovu monografiju. Brojer posegnu za jednom debelom
knjigom i prui je Frojdu koji poe polako da je prelistava.
Jo nije prevedena, produi, ali tvoj engleski je dovoljno dobar. Lajvling obrauje
veliki uzorak oboljelih od migrene i zakljuuje da ona slabi kako pacijent stari i da nije
vezana ni za jedno drugo modano oboljenje. Pa tako, ak i ako je nasljedna, malo je
vjerovatno da mu je otac umro od iste bolesti.
Naravno, nastavi Brojer, Lajvlingov metod istraivanja ima nedostataka.
Monografija ne razjanjava da li su rezultati bazirani na longitudinalnom ili transverzalnom
prikupljanju podataka. Zna li ta pod tim mislim, Sig?
Frojd odgovori odmah, oito se bolje snalazei u istraivakom metodu nego u
klinikoj medicini. Longitudinalni metod znai da su pojedini pacijenti praeni vie godina,
i tako je otkriveno da se napadi proreuju kako oni stare, zar ne?
Tano tako, ree Brojer. A transverzalni...
Frojd upade kao nestrpljivi kolarac iz prve klupe. Transverzalni metod predstavlja
jednu jedinu opservaciju u kratkom vremenskom periodu - u ovom sluaju, stariji pacijenti u
uzorku imaju manje napada migrene nego mlai.
Uivajui u zadovoljstvu svog prijatelja, Brojer mu prui jo jednu priliku da zablista.
Moe li da pogodi koji metod je precizniji?

Transverzalni nije mnogo precizan: uzorak moe da sadri veoma mali broj starijih
pacijenata sa jakim migrenama, ne zato to se migrena smanjuje, ve zato to su takvi
pacijenti suvie bolesni ili suvie razoarani u doktore da bi pristali na prouavanje.
Tano, i to je nedostatak koji mislim da Lajvling nije uvidio. Odlian odgovor, Sig.
Da proslavimo cigarom? Frojd eljno primi jednu od Brojerovih finih turskih cigara i oni
pripalie, uivajui u aromi.
A sada, Frojd dodade, moemo li da popriamo o ostatku ovog sluaja? Zatim
proapta. O onom zanimljivom dijelu.
Brojer se nasmijei.
Moda ne treba ovo da kaem, nastavi Frojd, ali poto je Nortnagel napustio sobu,
priznau ti u povjerenju da me psiholoki aspekti ovog sluaja mnogo vie intrigiraju od
klinike slike.
Brojer primijeti da njegov prijatelj zaista izgleda ivahnije. Frojdove oi su zaiskrile
od radoznalosti kad je upitao, Koliko je ovaj pacijent suicidalan? Jesi li imao priliku da mu
preporui da potrai pomo?
Sada je bio red na Brojera da se osjeti postieno. Pocrvenio je dok se prisjeao kako
se u njihovom poslednjem razgovoru pohvalio svojom vjetinom intervjuisanja. udan je to
ovjek, Sig. Nikad nisam naiao na toliki otpor. Bio je kao zid. Pametan zid. Mnogo puta mi
se ba otvorio. Govorio je da se u proloj godini osjeao dobro samo pedeset dana, o mranim
raspoloenjima, da su ga izdali, o ivotu u totalnoj izolaciji, da je pisac bez italaca, da ima
teku nesanicu sa crnim nonim mislima.
Ali Jozefe, to su upravo onakva otvaranja kojima si se nadao!
Tano. Pa ipak, svaki put kad bih slijedio neko od njih, ostajao bih praznih aka. Da,
on priznaje da je esto bolestan, ali insistira na tome da je bolesno njegovo tijelo - ne on, ne
njegova sutina. to se tie mranih raspoloenja, kae da je ponosan to ima hrabrosti da ih
iskusi! Ponosan to je hrabar da ima mrana raspoloenja - moe li da vjeruje? Luda
pria! Izdaja? Da, pretpostavljam da misli na ono to se desilo sa frojlajn Salom, ali tvrdi da
je to prevaziao i o tome ne eli da govori. to se tie samoubistva, porie da je suicidalan, ali
brani pravo pacijenta da izabere sopstvenu smrt. Iako e moda smrt doekati dobrodolicom
- kae da je konana nagrada mrtvima to to vie ne umiru! - ima toliko toga jo da ostvari,
toliko mnogo knjiga da napie. U stvari, kae da mu je glava bremenita knjigama i smatra da

je njegova glavobolja poroajni bol mozga.

Frojd zaklima glavom saosjeajui sa Brojerovom zaprepaenou.
Poroajni bol mozga - kakva metafora! Kao Minerva roena iz Zevsove glave!
udne misli: poroajni bol mozga, biranje sopstvene smrti, hrabrost za mrana raspoloenja.
Nije on bez duha, Jozefe. Da li je, pitam se, to luda mudrost ili mudro ludilo?
Brojer je odmahnuo glavom. Frojd se zavalio unazad i prije nego to je ponovo
progovorio ispustio je dugaak plaviasti dim pratei pogledom kako se die uvis i iezava.
Ovaj sluaj svakim danom postaje sve fascinantiji. A ta je sa informacijom Lu Salom o
njegovom samoubilakom oaju? Da li on nju lae? Ili tebe? Ili sebe?
Lagati sebe, Sig? Kako sebe lagati? Ko je laljivac? A ko slagani?
Moda je neki dio njega suicidalan, ali svjesni dio za to ne zna.
Brojer se okrete da bolje pogleda svog mladog prijatelja. Oekivao je smijeak na
njegovom licu, ali Frojd je bio potpuno ozbiljan.
Sig, sve ee govori o malom nesvjesnom homunkulusu koji ivi odvojen ivot od
svog domaina. Molim te Sig, posluaj moj savjet: o toj teoriji razgovaraj samo sa mnom. Ne,
ne, to ak neu zvati ni teorijom - nema nikakvog dokaza za nju - nazovimo to fantastinom
idejom. O toj fantastinoj ideji ne priaj sa Brikeom: to bi mu smanjilo osjeanje krivice to
nije imao kurai da promovie jednog Jevrejina.
Frojdov odgovor bjee neobino odreit. Neka ostane meu nama dok ne bude
dovoljno potvrena. A onda se neu ustruavati da je objavim.
Po prvi put Brojer postade svjestan da u njegovom mladom prijatelju nije ostalo
mnogo djeakog. Naprotiv, razvila se neka smjelost, rijeenost da se odbrane svoja uvjerenja
- osobine koje je i sam elio da poseduje.
Sig, govori o potvrdi, kao da bi se to moglo nauno ispitivali. A ovaj homunkulus
nema konkretnu realnost. On je naprosto konstrukt, poput platonovskog ideala. ta bi tu
uopte moglo da predstavlja svjedoanstvo? Moe li da mi da makar jedan primjer? I nemoj
da koristi snove, njih ne prihvatam kao dokaz i oni su nesupstancijalni konstrukti.
Sam si doao do takvog dokaza. Jozefe. Kae mi da emocionalni ivot Berte
Papenhajm diktiraju dogaaji koji su se odigrali prije tano dvanaest mjeseci - proli dogaaji
o kojima ona nema svjesno znanje. Pa ipak, oni su precizno opisani u prologodinjem

dnevniku njene majke. Po meni, ovo je ekvivalentno laboratorijskom dokazu.

Ali to se zasniva na pretpostavci da je Berta pouzdan svjedok, da se zaista ne sjea
tih prolih dogaaja.
Ali, ali, ali - evo ga opet, pomisli Brojer - taj ali-demon. Dolo mu je da udari
samog sebe. itavog ivota zauzimao je kolebljivu ali poziciju, a sada je sa Frojdom to
ponovo uinio - kao i sa Nieom - dok je u srcu slutio da su obojica u pravu.
Frojd zapisa jo nekoliko reenica u notes. Jozefe, misli li da bih mogao nekom
prilikom da pogledam dnevnik frau Papenhajm?
Vratio sam joj ga, no mislim da mogu opet da ga dobijem.
Frojd izvadi sat. Moram uskoro da se vratim u bolnicu na Nortnagelovu vizitu. Ali
prije no to odem, reci mi ta namjerava da uradi sa svojim uzdranim pacijentom.
Misli, ta bih elio da uradim? Tri stvari. elio bih da uspostavim sa njim dobar
odnos doktor-pacijent. Zatim, elio bih da ga smjestim u kliniku na nekoliko nedjelja kako
bih pratio njegovu hemikraniju i regulisao terapiju. A onda, tokom tih nedjelja, elio bih da ga
esto viam kako bismo detaljno razgovarali o njegovom oajanju. Brojer uzdahnu. Ali
znajui ga, malo je vjerovatno da e saraivati u bilo emu od ovoga. Ima li ti neku ideju,
Sig?
Frojd, koji je i dalje prelistavao Lajvlingovu monografiju, sada je podie uvis
otvorenu na strani koju je elio da Brojer pogleda. Evo, sluaj ovo. Pod etiologijom
Lajvling kae, Epizode migrene su uzrokovane dispepsijom, onim zamorom i stresom.
Savjetuje se dui boravak u krevetu. Mladi oboljeli od migrene moda treba da se izoluju od
stresa u koli i da imaju nastavu u miru doma. Neki ljekari savjetuju promjenu zanimanja u
neko manje naporno.
Brojer je izgledao zbunjeno. Pa?
Mislim da je tu na odgovor! Stres! Zato da stres ne bude klju tvog plana lijeenja?
Postavi se tako da her Miler, ako hoe da savlada migrenu, mora da smanji stres, ukljuujui i
mentalni. Sugerii mu da je stres uguena emocija i da, kao u Bertinom lijeenju, moe biti
smanjen ako joj se da oduka. Upotrebi metodu ienja dimnjaka. Moe ak da mu pokae
ovo to je Lajvling napisao i pozove se na mo medicinskog autoriteta.
Frojd primijeti da se na njegove rijei Brojer osmjehnuo, i upita, Smatra li ovo
glupim planom?

Ni sluajno, Sig. U stvari, to je odlian savjet, i ja u ga paljivo slijediti. Nasmijalo

me je to poslednje to si rekao - pozove se na mo medicinskog autoriteta. Trebalo bi da
ovog pacijenta poznaje da bi razumio alu - oekivati od njega da se pogne pred
medicinskim, ili bilo kojim drugim autoritetom, ini mi se kominim.
I, otvorivi Nieovu Veselu nauku, proita naglas nekoliko pasusa koje je obiljeio.
Her Miler osporava svaki autoritet i konvencije. Na primjer, vrline postavlja na glavu i
preimenuje ih u poroke - kao u ovom shvatanju vjernosti: Tvrdoglavo, on se dri neega to
je poeo da prozire; ali to zove vjernou.
Ili o utivosti: On je tako utiv! Da, uvijek nosi neki kola za Kerbera i tako je
plaljiv da svakog smatra Kerberom, i tebe i mene. To je njegova utivost.
Ili uj ovu fascinantnu metaforu za oteenje vida i oajanje: Smatrati da je sve
duboko, nezgodna je crta. To ini da se oi uvijek napreu, i da se na kraju nae vie nego to
se moda eljelo.
Frojd je zainteresovano sluao. Vidjeti vie nego to se eli promrmlja. Pitam se
ta on vidi. Mogu li da zavirim u knjigu?
Brojer je imao spreman odgovor: Sig, zakleo me je da ovu knjigu nikom ne pokaem
jer sadri njegove line biljeke. Na odnos je tako krhak da je za sada bolje da potujem
njegov zahtjev. Moda kasnije.
Jedna od udnih stvari u razgovoru sa her Milerom, nastavio je, zastajui na
poslednjem obiljeenom mjestu, bila je ta da, kad god sam pokuao da izrazim saosjeanje,
vrijeao se i prekidao kontakt. Eh! Mosti! Da, evo pasusa koji traim.
Dok je Brojer itao Frojd je zatvorio oi nastojei da se bolje koncentrie.
Postojalo je vrijeme u naim ivotima kada smo bili toliko bliski da je izgledalo kao
da nita ne moe zasmetati naem prijateljstvu i bratskom odnosu, i samo nas je mali most
razdvajao. Ba kad si htio da kroi na njega, pitao sam te: Hoe li da pree do mene? Istog trenutka ti to vie nisi elio; i kad sam te ponovo pitao, utao si. Od tada su se izmeu
nas isprijeile planine i nabujale rijeke i sve to nas razdvaja i otuuje, pa ak i da smo eljeli
da se susretnemo, to ne bismo mogli. Ali sad kad razmilja o tom malom mostu, rijei te
izdaju i ti jeca i udi se.
Brojer spusti knjigu. Kako ti se ovo ini, Sig?
Nisam siguran. Frojd ustade i zakoraivi ka polici sa knjigama, ree: To je

zanimljiva priica. Da razmislimo. Jedna osoba se sprema da pree most - to jest, da se

priblii drugoj - a u tom istom trenutku druga osoba je poziva da uini ba to to je
namjeravala. Tada prva osoba nije u stanju da naini taj korak zato to bi sada izgledalo kao
da se potinjava drugoj - mo se oito isprijeila na putu bliskosti.
Da, tano, u pravu si Sig. Odlino. Sad to razumijem. To znai da e her Miler svaki
izraz pozitivnih osjeanja tumaiti kao nadmetanje za mo. Neobina ideja: izgleda da je
gotovo nemogue pribliiti mu se. Negdje na drugom mjestu kae da mrzimo one koji prozru
nae tajne i uhvate nas u raznjeenosti. Ono to nam u tom trenutku treba nije saosjeanje,
ve ponovim uspostavljanje moi nad sopstvenim emocijama.
Jozefe, ree Frojd ponovo sijedajui i otresajui pepeo u pepeljaru, prole nedjelje
posmatrao sam Bilrota kako koristi svoju novu ingenioznu hirurku tehniku za odstranjivanje
karcinoma eluca. Sada kad te sluam, djeluje mi kao da mora da primijeni jedan psiholoki
hirurki postupak jednako kompleksan i delikatan. Zna da je on, prema rijeima te dame,
suicidalan, a ne moe da mu kae da to zna. Mora da ga ubijedi da otkrije svoje oajanje,
a ako uspije, on e te mrzjeti zato to si ga posramio. Mora da zadobije njegovo
povjerenje, no ako se prema njemu ponaa saosjeajno, optuie te da pokuava da
dominira nad njim.
Psiholoka hirurgija - zanimljivo je uti te da tako govori, ree Brojer. Moda
razvijamo itavu jednu medicinsku subspecijalnost. ekaj, ima jo neto to mi se ini
vanim, a to sam htio da ti proitam.
Par minuta je okretao stranice knjige Ljudsko, isuvie ljudsko. Ne mogu sada da
pronaem taj pasus, ali rije je o tome da onaj ko traga za istinom mora da se podvrgne linoj
psiholokoj analizi - on to zove moralno sekciranje. U stvari, ide dotle da kae da su greke
ak i najveih filozofa bile prouzrokovane nepoznavanjem njihove sopstvene motivacije.
Tvrdi da, ako elimo da otkrijemo istinu, moramo prvo potpuno upoznati sebe. A da bismo to
uradili, moramo se pomjeriti iz uobiajenog ugla posmatranja, ak i iz sopstvenog vijeka i
drave - i onda sebe prouiti sa distance!
Analizirati sopstvenu psihu! To nije lak zadatak, ree Frojd spremajui se da krene,
ali zadatak koji bi oito bio olakan prisustvom objektivnog, informisanog vodia!
To i ja mislim! odgovori Brojer pratei ga niz hodnik. Sada dolazi tei dio ubijediti ga u tako neto!
Mislim da to nee biti teko, ree Frojd. Na tvojoj strani su i njegovi argumenti o

psiholokom sekciranju i medicinska teorija o stresu i migreni - na koju e se suptilno

pozvati, naravno. Ne vidim kako bi mogao da ne uspije da svog uzdranog filozofa-mudraca
usmjeri na put samoispitivanja pod tvojim vostvom. Laku no, Jozefe.
Hvala ti, Sig - Brojer ga brzo potapa po ramenu. Bio je ovo dobar razgovor.
Uenik je uio uitelja.

Pismo Elizabet Nie Fridrihu Nieu

26. novembar 1882.

Dragi moj Fric,

Ni majka ni ja nedjeljama nemamo vijesti od tebe. Sad nije vrijeme da nestane!

Tvoja majmunska Ruskinja nastavlja da iri lai o tebi. Pokazuje onu sramnu sliku na kojoj
ste ti i onaj Jevrejin Re upregnuti u umove i pred svima pravi ale kako voli ukus njenog
bia. Upozorila sam te da uzme tu sliku - njome e nas ucjenjiivati itavog ivota! Svuda te
ismijava, a njen ljubavnik Re pridruuje se horu. Ona kae da je Nie, filozof iz drugog
svijeta, zainteresovan za samo jednu stvar: njenu ... - anatomski dio - nisam u stanju da
ponovim njene rijei - njenu prljavtinu. Ostavljam to tvojoj mati. Sada ivi sa tvojim
prijateljem Reom u otvorenom razvratu na oi njegove majke - fino drutvo, svi zajedno.
Nita od ovoga nije neoekivano, bar ne za mene (Jo uvijek me pee nain na koji si
odbacio moja upozorenja u Tautenbergu), ali sad ova igra postaje smrtonosnija - ona je
Bazel zarazila svojim laima. ula sam da je pisala i Kempu i Vilhelmu! Fric, pouj me: ona
nee stati sve dok ne izgubi penziju. Ti moe da izabere da uti, ali ja neu: traiu
zvaninu policijsku istragu njenog i Reovog ponaanja! Ako uspijem, a moram imati tvoju
podrku, u roku od mjesec dana bie deportovana zbog nemorala! Fric, poalji mi svoju
adresu.
Tvoja jedina sestra Elizabet

OSMO POGLAVLJE

Rana jutra u domainstvu Brojerovih uvijek su proticala na isti nain. U est sati
pekar sa ugla, inae Brojerov pacijent, donosio je tek ispeene Kaisersemmel. Dok se njen
mu oblaio, Matilda je postavljala sto, kuvala mu aj sa cimetom i servirala hrskave
kajzerice sa slatkim puterom i demom od crnih treanja. Uprkos napetosti u njihovom braku,
Matilda mu je uvijek pripremala doruak dok su Luiz i Grethen pazile na djecu.
Ovoga jutra, obuzet predstojeim sastankom sa Nieom Brojer se do te mjere zanio
prelistavajui Ljudsko, isuvie ljudsko da je jedva pogledao Matildu koja je sipala kafu.
Dovrio je doruak u tiini a zatim promrmljao da e podnevni intervju sa novim pacijentom
moda biti produen i na vrijeme ruka. Matilda je bila nezadovoljna.
Taj filozof se toliko pominje da poinjem da brinem. Sigi i ti satima razgovarate o
njemu! U srijedu si radio za vrijeme ruka, jue si ostao u ordinaciji da ita njegovu knjigu
sve dok hrana nije bila na stolu, i danas je ponovo ita za dorukom. A sada opet kae kako
e propustiti ruak! Djeca treba da viaju oca. Molim te, Jozefe, ne pridaj mu previe
vanosti. Kao to si nekim drugima.
Brojer je znao da Matilda aludira na Bertu, ali ne samo na nju: esto mu je zamjerala
to ne uspijeva da postavi razumne granice vremenu koje je provodio sa pacijentima. Za
njega, posveenost pacijentu nije mogla biti dovedena u pitanje. Kad bi preuzeo pacijenta,
nikad ne bi izbjegavao da mu posveti koliko god je potrebno vremena i energije. Njegove
usluge bile su jeftine, a za one u tekoj finansijskoj situaciji potpuno besplatne. Matilda je
katkad smatrala da mora zatititi Brojera od njega samog - to jest, ukoliko je uopte htjela da
ima neto njegovog vremena i panje.
Drugima, Matilda?
Zna ti na ta ja mislim, Jozefe. Jo uvijek nije htjela da izgovori Bertino ime.
Neke stvari supruga naravno moe razumjeti. Tvoj Stammtisch u kafeu - znam da ti treba
mjesto gdje e se viati sa prijateljima - tarok, golubovi u laboratoriji, ah. Ali u drugim

situacijama - zato se bez potrebe toliko davati?

Kada? O emu ti pria? Znao je da je pokvaren, da ih ovo vodi ka neprijatnom
sukobu.
Sjeti se koliko si vremena posvetio frojlajn Berger.
Sa izuzetkom Berte, ovaj primjer - od svih koje mu je Matilda mogla dati - zacijelo ga
je najvie iritirao. Eva Berger, njegova prethodna medicinska sestra, kod njega je radila
desetak godina, od dana kada je zapoeo privatnu praksu. Njihov neuobiajeno blizak odnos
kod Matilde je izazvao gotovo podjednako zgraanje koliko i njegov odnos sa Bertom.
Tokom godina zajednikog rada Brojer i njegova medicinska sestra razvili su prijateljstvo
koje je nadilazilo profesionalne uloge. esto su se jedno drugom povjeravali, i kada su bili
nasamo oslovljavali su se linim imenima - vjerovatno jedini ljekar i medicinska sestra u
Beu koji su to inili, ali to je bilo svojstveno Brojeru.
Uvijek si pogreno razumjela moj odnos sa frojlajn Berger, odgovori ledenim
tonom. I dan danas alim to sam te posluao. To to sam je otpustio jedna je od najveih
sramota u mom ivotu!
est mjeseci ranije, tog sudbonosnog dana kada je sumanuta Berta izjavila da je
trudna sa Brojerom, Matilda je od njega zahtijevala ne samo da se povue iz tog sluaja, ve i
da otpusti Evu Berger. Bila je razjarena i povrijeena, i htjela je da izbrie iz svog ivota
svaku mrlju vezanu za Bertu. A i vezanu za Evu, na koju je Matilda, znajui da njen mu sa
njom o svemu razgovara, gledala kao na sauesnika u cijeloj odvratnoj aferi sa Bertom.
Tokom te krize Brojer je bio toliko preplavljen griom savjesti, ponienjem i
samooptuivanjem da je pristao na sve Matildine zahtjeve. Iako je znao da je Eva rtveno
jagnje, nije imao hrabrosti da je odbrani. Ve sledeeg dana, ne samo da je Bertu uputio svom
kolegi nego je i otpustio nedunu Evu Berger.
ao mi je to sam to pomenula, Jozefe. Ali ta da radim kad vidim kako se sve vie
udaljava od mene i od nae djece? Kad od tebe neto zatraim, to nije da bih te kaznila, nego
zato to ja - mi - elimo tvoje prisustvo. Smatraj to komplimentom, pozivom. Matilda mu se
nasmijei.
Volim pozive - ali mrzim nareenja! Brojer je odmah zaalio zbog ovih rijei, ali
nije znao kako da ih opozove. utke je zavrio doruak.

***
Na sastanak zakazan za podne Nie je stigao petnaest minuta ranije. Brojer ga je
zatekao kako mirno sjedi u uglu ekaonice, sa zelenim filcanim eirom irokog oboda na
glavi, u kaputu zakopanom do grla, zatvorenih oiju. Dok su koraali prema ordinaciji i
smjetali se u stolice, Brojer je pokuavao da ga opusti.
Hvala Vam to ste mi povjerili line primjerke Vaih knjiga. Ako bilo koja od Vaih
zabiljeki na marginama sadri neto povjerljivo, nemajte bojazni - nisam u stanju da
deifrujem Va rukopis. Imate rukopis ljekara - skoro isto toliko neitak kao i moj! Da li ste
ikada razmiljali o ljekarskoj karijeri?
Mada je Nie na Brojerovu slabu alu jedva podigao glavu, Brojer je nastavio, ne
odustajui: No, dozvolite da prokomentariem Vae izvanredne knjige. Nisam imao vremena
da ih jue zavrim, ali su me mnogi dijelovi fascinirali i podstakli. Piete izuzetno dobro. Va
izdava ne samo da je lijen, nego je i budala: ovo su knjige za koje bi jedan izdava trebalo
da se svim srcem zauzme.
Nie ponovo nije odgovorio, samo je lako savio glavu u znak da je primio
kompliment. Paljivo, pomisli Jozef, moda ga i komplimenti vrijeaju!
Ali, da preemo na stvar, profesore Nie. Izvinite zbog mog brbljanja.
Porazgovarajmo o Vaem zdravstvenom stanju. Na osnovu prethodnih ljekarskih izvjetaja i
mog pregleda i laboratorijskih analiza, siguran sam da je Vae glavno oboljenje hemikranija,
ili migrena. Pretpostavljam da ste ovo uli i ranije - dva prethodna ljekara pominju ga u
svojim biljekama.
Da, drugi ljekari su mi rekli da imam glavobolje sa karakteristikama migrene: jakim
bolom esto samo na jednoj strani glave kome prethodi aura trepueg svijetla i koje prati
povraanje. To svakako imam. Da li Vaa upotreba ovog termina podrazumijeva i neto vie,
doktore Brojer?
Mogue. Postoji nekoliko novih momenata u naem razumijevanju migrene - moja
pretpostavka je da emo tokom sledee generacije njome potpuno ovladati. Neka od novijih
istraivanja odnose se na ona tri pitanja koja ste postavili. Prvo, u pogledu toga da li e Vaa
sudbina uvijek biti da patite od takvih strahovitih napada, podaci jasno ukazuju da migrena

slabi to je pacijent stariji. Morate razumjeti da su ovo samo statistiki podaci koji se
naprosto odnose na vjerovatnou - oni ne pruaju sigurnost u pogledu nekog individualnog
sluaja.
Da se okrenemo onom Vaem, kako ste ga nazvali, tekom pitanju - a to je da li
imate nasljedno oboljenje, poput Vaeg oca, koje e zavriti smru, ludilom ili demencijom mislim da je to redosljed kojim ste ih nabrojali?
Nieove oi se rairie oito od iznenaenja kad je uo da se na njegova pitanja tako
direktno odgovara. Tako, tako, pomisli Brojer, ostavi ga bez odbrane. Vjerovatno nikad nije
imao ljekara odvanog koliko i on sam.
Nema nikakvih dokaza, nastavi saosjeajno, u objavljenim radovima ili u mom
vlastitom obimnom klinikom iskustvu za to da je migrena progresivna ili povezana sa nekim
drugim modanim oboljenjem. Ne znam koju bolest je imao Va otac - ja mislim karcinom,
mogue modano krvarenje. Meutim, nema dokaza da se migrena razvija u ove bolesti ili u
ma koju drugu. Zastade.
No, prije nego to nastavim, da li sam na Vaa pitanja odgovorio iskreno?
Na dva od tri, doktore Brojer. Bilo je jo jedno: da li u oslijepiti?
Bojim se da je to pitanje na koje se ne moe odgovoriti. Ali u Vam rei ono to
mogu. Prvo, nema dokaza da je Vae propadanje vida povezano sa migrenom. Znam da je
privlano shvatanje da su svi simptomi manifestacije jednog oboljenja koje im je u osnovi, ali
to ovdje nije sluaj. Da, oni zamor moe da pogora, ak i da ubrza napad migrene - to je
druga tema kojoj emo se kasnije vratiti - ali Va problem sa vidom je neto sasvim drugaije.
Znam da je ronjaa, tanka pokrivka preko duice - da Vam nacrtam tu sliku...
Na svom bloku za recepte Brojer je skicirao anatomiju oka pokazujui Nieu da mu je
ronjaa manje providna nego to bi trebalo, najvjerovatnije usled edema, akumulirane
tenosti.
Ne znamo uzrok ove bolesti, ali znamo da je progresija veoma postepena i da, iako
Vam vid moe postati maglovitiji, nije vjerovatno da ete ikad biti slijepi. Ne mogu biti
potpuno siguran, zato to me neprovidnost ronjae onemoguava da oftalmoskopom vidim i
pregledam retinu. Znai, razumijete moju tekou da potpunije odgovorim na pitanje?
Nie, koji je nekoliko trenutaka ranije skinuo kaput i poloio ga zajedno sa eirom na
krilo, ustao je da bi ih okaio na iviluk. A kad je ponovo sjeo, glasno je odahnuo, djelujui

oputenije.
Hvala Vam, doktore Brojer. Vi ste zaista ovjek od rijei. Od mene nita niste
sakrili?
Ovo je dobra prilika, Brojer pomisli, da ohrabrim Niea na vee otkrivanje. Ali
moram biti suptilan.
Sakrio? Mnogo! Mnogo svojih misli, osjeanja, reakcija na Vas! Ponekad se pitam
kako bi izgledao razgovor sa drugaijim drutvenim konvencijama - da se nita ne krije! No
ja Vam dajem svoju rije da od Vas nisam sakrio nita u vezi Vaeg zdravstvenog stanja. A
Vi? Sjeate li se, imamo reciproan dogovor o iskrenosti. Recite mi, ta Vi krijete od mene?
Svakako nita o svom zdravstvenom stanju, odgovori Nie. Ali krijem to je vie
mogue onih misli koje nisu za dijeljenje sa drugima! Pitate se kakav bi bio razgovor u kome
se nita ne bi krilo - njegovo pravo ime je pakao, tako ja mislim. Otkrivati sebe drugome je
uvod u izdaju, a od izdaje se razboli, zar ne?
Provokativan stav, profesore Nie. Ali, kad ve govorimo o otkrivanju, odau Vam
jednu tajnu. Na razgovor od srijede za mene je bio veoma stimulativan, i radovala bi me
prilika da i ubudue razgovaramo. Gajim strast prema filozofiji, ali sam je nedovoljno
studirao na univerzitetu. Moja svakodnevna medicinska praksa rijetko doputa zadovoljenje
te strasti - ona tinja i ezne da se rasplamsa.
Nie se nasmijei, ali ne ree nita. Brojer se osjeao sigurnim; dobro se pripremio.
Odnos doktor-pacijent se razvijao, i razgovor je iao dobrim tokom. Sada e govoriti o
tretmanu: prvo o lijekovima, a onda o nekom obliku terapije razgovorom.
No, pozabavimo se lijeenjem Vae migrene. Ima mnogo novih ljekova za koje
znamo da imaju efekta kod nekih pacijenata. Mislim na lijekove kao to su bromidi, kofein,
valeriana, beladona, amil nitrat, nitroglicerin, kolhicin i ergot, da navedem samo nekoliko.
Vidim iz Vae dokumentacije da ste neke od njih i probali. Neki su se pokazali efikasnim iz
razloga koje niko ne razumije, neki zbog svojih optih analgetskih ili sedativnih svojstava, a
neki zato to napadaju bazini mehanizam migrene.
A to je? upita Nie.
Vaskularni. Istraivai se slau da krvni sudovi, naroito temporalne arterije, imaju
svoju ulogu u napadu migrene. Jako se stegnu i onda kao da se zaepe. Bol se moda iri iz
samih zidova ovih proirenih ili suenih krvnih sudova, ili iz organa koji vapiju za normalnim

snabdijevanjem krvlju, posebno membrana koje pokrivaju mozak - bijelu i sivu masu.
A ta je razlog te anarhije krvnih sudova?
Jo uvijek je nepoznat, odgovori Brojer. Ali vjerujem da emo uskoro imati
rjeenje. Do tada, moemo samo da nagaamo. Veliki broj ljekara, a tu ubrajam i sebe,
impresionirani su patologijom ritminosti koja ini osnovu migrene. U stvari, neki idu toliko
daleko da kau da je poremeaj ritma osnovniji od glavobolje.
Ne razumijem, doktore Brojer.
Mislim da poremeaj ritma moe da se izrazi kroz bilo koji od nekoliko organa. Tako
sama glavobolja ne mora da bude prisutna prilikom napada migrene. Mogue je da postoji
tako neto kao to je abdominalna migrena koju karakteriu otri napadi bola u abdomenu,
bez bola u glavi. Drugi pacijenti su izvjetavali o naprasnim epizodama kada su se iznanada
osjeali potiteno ili ushieno. Neki pacijenti povremeno imaju osjeaj da su ve doivjeli
ono to im se trenutno deava. Francuzi to zovu dja vu - moda je i to jedan oblik migrene.
I u osnovi je poremeaj ritma? Uzrok uzroka? Da li emo konano stii do Boga krajnje greke u pogrenom traganju za poslednjom istinom?
Ne, moda emo stii do medicinskog misticizma, ali ne do Boga! Ne u ovoj
ordinaciji.
To je dobro, ree Nie s izvjesnim olakanjem. Odjednom mi je palo na pamet da
sam, govorei slobodno, moda bio neosjetljiv prema Vaim religioznim osjeanjima.
Tu nema opasnosti, profesore Nie. Pretpostavljam da sam ja isto toliko predan kao
Jevrejin koliko ste i Vi kao protestant.
Nie se nasmijei, ire nego ikad ranije, i smjesti jo udobnije u stolicu. Da jo uvijek
puim, doktore Brojer, sada bi ovo bila prilika da Vam ponudim cigaru.
Brojer se osjeti nedvosmisleno ohrabrenim. Frojdova sugestija da naglasim stres kao
bazini uzrok napada migrene je briljantna, pomisli, i sigurno uspijeva. Sada sam pozornicu
pripremio kako treba. Vrijeme je za akciju!
Nagnu se naprijed u stolici i ree povjerljivo i oprezno. Veoma me zanima Vae
pitanje o uzroku poremeaja biolokog ritma. Smatram, kao i mnogi autoriteti za migrenu, da
njen osnovni uzrok lei u optem nivou stresa. Stres moe biti uzrokovan veim brojem
psiholokih faktora kao to su, na primjer, uznemiravajui dogaaji na poslu, u porodici, u

odnosima sa drugima, ili u seksualnom ivotu. Iako mnogi ovo gledite smatraju
neortodoksnim, mislim da je za medicinu to talas budunosti.
Nastupi tiina. Brojer nije bio siguran u Nieovu reakciju. S jedne strane, klimao je
glavom kao da se slae, ali je istovremeno vrtio nogom, to je uvijek znak napetosti.
Kako Vam se ini moj odgovor, profesore Nie?
Da li Vae gledite implicira da pacijent bira svoju bolest?
Paljivo s tim pitanjem, Jozefe, proe Brojeru kroz glavu.
Ne, to nikako nije ono to sam mislio, profesore Nie, premda znam pacijente koji su
na neki udan nain profitirali od medicinskog oboljenja.
Mislite, na primjer, mladii koji sami sebe povrijede da bi izbjegli sluenje vojske?
Podmuklo pitanje. Brojer postade jo oprezniji. Nie je ranije izjavio da je kratko
sluio u pruskoj artiljeriji i da je bio otputen zbog nespretno zadobijene mirnodopske rane.
Ne, neto suptilnije - ah, nezgrapna greka. Brojer shvati u trenutku. Nie e se
uvrijediti zbog ove reenice. Ali, ne vidjei naina da je popravi, nastavi. Mislim na mladia
koji izbjegava vojsku zbog pojave neke stvarne bolesti. Na primjer - Brojer posegnu za
neim vrlo udaljenim od Nieovog iskustva - zbog tuberkuloze ili iznurujue kone
infekcije.
Vidjeli ste takve sluajeve?
Svaki ljekar je vidio takve udne koincidencije. Ali, da se vratimo Vaem pitanju,
ne smatram da birate svoju bolest - osim naravno, ako na neki nain migrenom neto ne
dobijate. Da li je to sluaj sa Vama?
Nie je utao, oito duboko utonuo u razmiljanje. Brojer se opustio i estitao sebi.
Dobar odgovor! Ovo je nain da se sa njim postupa. Budi direktan i izazovan, on to voli. I
formulii pitanja tako da angauje njegov intelekt!
Da li imam ikakve koristi od ovog jada? Nie konano od govori. Godinama sam
razmiljao o tome. Moda i imam. U dva smisla. Sugeriete da su napadi uzrokovani stresom,
ali je neka tano upravo suprotno - da napadi raspruju stres. Moj rad j stresan. Od mene
zahtijeva suoavanje sa mranom stranom egzistencije, a napadi migrene, iako toliko grozni,
moda su proiujue konvulzije koje mi omoguavaju da nastavim.
Moan odgovor! Brojer ga nije oekivao i borio se da povrati ravnoteu.

Kaete da imate dobit od svoje bolesti u dva smisla. Koji je drugi?

Smatram da dobijam svojim loim vidom. Ve godinama nisam u stanju da itam
djela drugih mislilaca. Prema tome odvojen od drugih, ja mislim svoje sopstvene misli.
Intelektualno ivim od vlastitih resursa. Moda je to dobra stvar. Moda sam zato postao
poten filosof. Piem jedino iz sopstvenog iskustva. Piem krvlju, a najbolja istina je krvava
istina!
I tako ste odsjeeni od svih kolega iz Vae profesije?
Jo jedna greka! Brojer je to opet odmah shvatio. Pitanje je bilo promaeno i samo je
odraavalo njegovu linu preokupaciju priznanjem od strane kolega.
To me mnogo ne brine, doktore Brojer, naroito ako uzmem u obzir sramotno stanje
u kome je njemaka filozofija danas. Odavno sam napustio akademske sale, i nisam propustio
da za sobom zalupim vrata. No, kad o tome razmiljam, moda je to jo jedna prednost moje
migrene.
Kako to, profesore Nie?
Bolest me je emancipovala. Zbog nje sam morao da napustim slubu u Bazelu. Da
sam tamo ostao, bio bih zaokupljen odbranom od kolega. ak je i moja prva knjiga, Roenje
tragedije, relativno konvencionalan rad, izazvala toliko profesionalne cenzure i kontroverzi
da je Bazelski fakultet obeshrabrivao studente da se upiu na moje kurseve. Tokom moje
poslednje dvije godine tamo, ja - moda najbolji predava u istoriji Bazela - predavao sam
publici od dva ili tri studenta. Reeno mi je da se Hegel na samrtnoj postelji alio kako je
imao samo jednog studenta koji ga je razumio, a i taj ga je pogreno razumio! Ja ak ne mogu
da tvrdim ni da imam studenta koji me pogreno razumije.
Brojer je po prirodi bio sklon da prui podrku. Ali u strahu da Niea ponovo ne
uvrijedi, zadovoljio se klimanjem glave u znak razumijevanja, vodei rauna da ne izrazi
saosjeanje.
Pada mi na pamet jo jedna prednost moje bolesti, doktore Brojer: moje zdravstveno
stanje dovelo me je do oslobaanja od vojske. Bilo je to vrijeme kada sam bio dovoljno
blesav da traim oiljak u dvoboju - tu Nie pokaza mali oiljak na grebenu nosa - ili da
demonstriram koliku koliinu piva mogu da savladam. Bio sam ak toliko blesav da sam
razmiljao o vojnikoj karijeri. Sjetite se, u tim ranim danima ostao sam bez oevog vodstva.
No, bolest me je potedjela svega toga. Ba sad, dok ovo govorim, poinjem da mislim o

moda jo temeljnijim nainima na koje mi je bolest pomogla...

Uprkos zanimanju za ono to Nie govori, Brojer je postajao nestrpljiv. Cilj mu je bio
da ubijedi pacijenta da se ukljui u terapiju razgovorom i nainio je uzgredan komentar o
dobiti od bolesti samo kao uvod za svoj predlog. Nije raunao na plodnost Nieovog uma.
Bilo koje pitanje njemu upueno, najmanja mrvica od pitanja, vodila je bujnom razlistavanju
misli.
Nieove rijei su sada navirale. Izgledalo je kao da je spreman da o ovoj temi
raspravlja satima. Bolest me je takoe suoila sa realnou smrti. Neko vrijeme sam
vjerovao da imam neizleivu bolest koja e me rano ubiti. Avet bliske smrti predstavljala je
veliku dobrobit: radio sam bez odmora plaei se da u umrijeti prije nego to zavrim ono
to moram da napiem. I nije li umjetniki rad vei ako je kraj katastrofian? Ukus smrti u
ustima dao mi je mogunost da sagledam stvari, kao i hrabrost. Hrabrost da budem ono to
jesam, to je vana stvar. Da li sam ja profesor? Filolog? Filozof? Koga briga za to?
Nie je pojaavao tempo. Izgledao je zadovoljan svojim tokom misli. Hvala Vam,
doktore Brojer. Razgovor s Vama mi je pomogao da konsolidujem ove ideje. Da, treba da
zablagodarim za svoju bolest, neka je blagoslovena. Za jednog psihologa lina patnja je
blagoslov - vjebalite za suoavanje sa patnjom egzistencije.
inilo se da je Nie fiksiran na neku unutranju viziju i Brojer vie nije imao osjeaj
da njih dvojica razgovaraju. Svakog trenutka je oekivao da njegov pacijent izvadi pero i
papir i pone da pie.
Ali tada ga je Nie pogledao i obratio mu se direktnije. Sjeate li se moje granitne
reenice od srijede: Postani ono to jesi.? Danas Vam saoptavam svoju drugu granitnu
sentencu: Ono to me ne ubije, ini me jaim. Stoga ponovo kaem, Moja bolest je
blagoslov.
Brojerov osjeaj dominacije i pouzdanja sada je iezao. Doivio je intelektualnu
vrtoglavicu kad je Nie jo jednom sve okrenuo naopake. Bijelo je crno, dobro je loe.
Njegova alosna migrena-blagoslov. Osjeao je da mu razgovor izmie. Borio se da povrati
kontrolu.
Fascinantno gledite, profesore Nie, nikad ga ranije nisam uo. Ali svakako se
slaemo, zar ne, da ste ve ponjeli glavne dobiti od svoje bolesti. Sada, danas, u srednjoj
ivotnoj dobi, naoruani mudrou i pogledima koje je bolest proizvela, siguran sam da
moete da radite efikasnije bez njenog uplitanja. Odigrala je svoju ulogu, zar ne?

Dok je govorio i sabirao misli, Brojer je premjetao predmete na svom stolu: drveni
model unutranjeg uha, venecijanski izuvijani plavo-zlatni stakleni pritiskiva za papir,
bronzani avan i tuak, blok za recepte i masivnu zbirku farmaceutskih obrazaca.
Pored toga, ako Vas dobro razumijem, Vi ne opisujete izbor neke bolesti koliko njeno
savladavanje i izvlaenje dobiti iz nje. Da li sam u pravu?
Ja stvarno govorim o osvajanju, ili prevladavanju bolesti, odgovori Nie, a to se
tie izbora - nisam siguran, moda neko zaista bira bolest. Sve zavisi od toga ko je taj neko.
Psiha ne funkcionie kao jedinstven entitet. Dijelovi naeg uma mogu da funkcioniu
nezavisno od ostalih. Mogue je da smo ja i moje tijelo formirali nekakvu zavjeru iza lea
moga uma. Um, znate, voli dvorine prolaze i sporedne ulaze.
Brojera je zapanjila slinost Nieove izjave sa Frojdovim stanovitem od prethodnog
dana. Da li to sugeriete postojanje nezavisnih odvojenih mentalnih kraljevstva unutar naeg
uma? upita.
Taj zakljuak se ne moe izbjei. Zapravo, vei dio ivota moda ivimo
instinktivno. Moda svjesne mentalne predstave jesu naknadne misli - ideje miljene nakon
odreenog ina kako bi nam pruile iluziju moi i kontrole. Doktore Brojer, hvala Vam jo
jednom - na razgovor mi je darovao znaajan projekat koji u razmatrati ove zime. Molim da
me izvinite za trenutak.
Otvorivi tanu, Nie izvadi olovku i notes i pribiljei nekoliko redova. Brojer isprui
glavu, uzaludno pokuavajui da ih proita naopake.
Nieova kompleksna nit razmiljanja daleko je premaila malu poentu koju je Brojer
elio da iznese. Iako se osjeao kao jadna budala, nije imao emu da pribjegne do da
navaljuje. Kao Va ljekar, zauzeu stanovite da, premda je iz Vae bolesti proizila dobit, o
emu ste tako lucidno diskutovali, za nas je dolo vrijeme da joj objavimo rat, da prouimo
njene tajne, da otkrijemo njene slabosti i da je iskorijenimo. Hoete li mi uiniti i prihvatiti
ovo stanovite?
Nie podie pogled sa notesa i klimnu glavom u znak pristanka.
Vjerujem da je mogue, nastavi Brojer, da neko nenamjerno bira bolest tako to
izabere nain ivota koji produkuje stres. Kada taj stres postane dovoljno jak ili dovoljno
hronian, on povratno pokree neki podoban sistem organa - u sluaju migrene, vaskularni
sistem. Tako, vidite, ja govorim o indirektnom izboru. Bolest se, strogo uzevi, ne bira ili

odabira; ali se stres sigurno bira - a stres je taj koji bira bolest!
Nieovo klimanje glavom u znak razumijevanja ohrabrilo je Brojera da nastavi. Tako
je stres na neprijatelj i moj zadatak kao Vaeg ljekara jeste da Vam pomognem da smanjite
stres u svom ivotu.
Brojer osjeti olakanje to se vratio u kolosjek. Sada sam, pomisli, pripremio teren za
sledei, i poslednji mali korak: predloiu Nieu da mu pomognem da smanji psiholoke
izvore stresa.
Nie vrati u tanu olovku i notes. Doktore Brojer, ja sam ve nekoliko godina
usmjeren na svoj problem stresa. Smanjite stres, kaete! Upravo iz tog razloga sam 1879.
napustio Bazelski univerzitet. Ja vodim ivot bez stresa. Odustao sam od profesure. Ne
upravljam nikakvim imanjem. Nemam dom da o njemu brinem, nemam sluge da ih
kontroliem, nemam enu da se sa njom svaam, nemam djecu koju treba da disciplinujem.
ivim tedljivo od male penzije. Nemam obaveza ni prema kome. Doveo sam stres do
najnieg nivoa na koji se moe svesti. Zar se moe jo smanjiti?
To nije nemogue, profesore Nie. Upravo je to pitanje koje bih sa Vama htio da
istraim. Vidite...
Imajte na umu, upade Nie, da sam naslijedio izrazito senzitivan nervni sistem. To
znam na osnovu duboke osjetljivosti na muziku i na umjetnost. Kada sam prvi put uo
Karmen, sve nervne elije u mom mozgu odjednom su se zapalile: itav nervni sistem je
plamtio. Iz istog razloga burno reagujem na svaku nijansu promjene vremena i vazdunog
pritiska.
Ali, nastavljao je Brojer, takva neuronska hiperbudnost ne mora da bude
uroena. Ona po sebi moe biti funkcija stresa koji potie iz drugih izvora.
Ne, ne! protestvovao je Nie nestrpljivo odmahujui glavom, kao da je Brojer
promaio sutinu. Moja poenta je da hiperbudnost, kako ste se Vi izrazili, nije nepoeljna: za
moj rad ona je neophodna. Hou da budem budan. Ne elim da se iskljuim iz bilo kog dijela
svog unutranjeg iskustva! I ako je napetost cijena uvida, onda neka bude! Dovoljno sam
bogat da je platim.
Brojer nije odgovorio. Nije oekivao tako snaan i neposredan otpor. Jo nije ni
izloio predlog tretmana, a argumenti koje je pripremio bili su anticipirani i ve pobijeni.
utei je traio nain da konsoliduje svoje redove.

Nie nastavi: Pogledali ste moje knjige. Razumijete da je moje pisanje uspjeno ne
zato to sam inteligentan ili obrazovan; ne, to je zbog toga to imam smjelosti, volje, da se
odvojim od utjehe stada i da se suoim sa snanim i zlim tenjama. Ispitivanje i nauka
poinju sa nevjerovanjem. A nevjerovanje je sutinski stresno! Samo su snani u stanju da ga
podnesu. Znate li ta je pravo pitanje za jednog mislioca? Nije saekao da dobije odgovor.
Pravo pitanje je: koliku koliinu istine mogu da podnesem? To nije zanimanje za one Vae
pacijente koji ele da eliminiu stres, da ive mirnim ivotom.
Brojer nije znao kako da se nadovee. Frojdova strategija raspala se u paramparad.
Baziraj svoj pristup na eliminaciji stresa, on ga je posavjetovao. Ali ovo je pacijent koji
insistira da njegovo ivotno djelo, upravo ono to ga dri u ivotu, zahtijeva stres.
Uspravivi se, Brojer se vrati ljekarskom autoritetu. Tano razumijem Vau dilemu,
profesore Nie, ali sasluajte me. Shvatiete da za Vas ima naina da patite manje i da u isto
vrijeme nastavite da sprovodite filozofska ispitivanja. Mnogo sam razmiljao o Vaem
sluaju. Tokom dugogodinjeg klinikog rada sa migrenom pomogao sam mnogim
pacijentima. Vjerujem da mogu pomoi i Vama. Dozvolite, molim Vas, da Vam izloim svoj
plan lijeenja.
Nie klimnu glavom i zavali se u stolici - osjeajui se bezbjedno, kako je Brojer
pretpostavio, iza barikade koju je podigao.
Predlaem da budete smjeteni u Lauzon kliniku u Beu na mjesec dana, zarad
opservacije i lijeenja. Ovakav aranman ima odreenih prednosti. Moi emo da
sprovedemo sistematske probe nekoliko novih lijekova za migrenu. U Vaem kartonu vidim
da nikad niste imali kliniku probu ergotamina. To je novi lijek koji obeava, ali zahtijeva
opreznost. Mora da se uzme odmah na poetku napada; tavie, ako se upotrebljava
nepravilno moe izazvati ozbiljne nuspojave. Mnogo vie volim da odredim odgovarajuu
dozu dok je pacijent u bolnici i pod strogim nadzorom. Takvo posmatranje takoe moe da
nam da dragocjene informacije o tome ta pokree migrenu. Vidim da ste pronicljiv
samoposmatra - ali ipak, postoji istinska prednost u opservacijama treniranih profesionalaca.
esto koristim Lauzon za svoje pacijente, Brojer pouri, ne doputajui da bude
prekinut. Vrlo je udobna i kompetentno vodena. Novi direktor je uveo mnogo inovativnih
detalja, ukljuujui i serviranje vode iz Baden-Badena. Povrh toga, poto se nalazi u
djelokrugu moje ordinacije, mogu Vas posjeivati svakodnevno, izuzev nedjeljom, i zajedno
emo istraiti izvore stresa u Vaem ivotu.

Nie je odmahivao glavom, slabo, ali odluno.

Dozvolite, nastavi Brojer, da anticipiram Vau primjedbu onu koju ste upravo
izrekli, da je stres tako sutinski za Va rad i za Vau misiju da, ak i kad bi bilo mogue
iskorijeniti ga, ne biste pristali na takvu proceduru. Da li sam Vas dobro shvatio?
Nie klimnu glavom. Brojer je bio zadovoljan to vidi zraak radoznalosti u njegovim
oima. Dobro, dobro je! pomisli. Profesor vjeruje da je izrekao poslednju rije kad je u
pitanju stres. Iznenaen je to vidi da se i dalje nosim sa tim.
Ali moje kliniko iskustvo me ui da postoji mnogo izvora napetosti, izvora koji
mogu biti izvan mogunosti shvatanja osobe koja je pod stresom, i to zahtijeva objektivnog
vodia kako bi dolo do rasvjetljavanja.
A koji su to izvori napetosti, doktore Brojer?
U jednom momentu tokom naeg razgovora - to je bilo kada sam Vas pitao da li
vodite dnevnik dogaaja vezanih za napade migrene - aludirali ste na znaajne dogaaje u
ivotu koji su Vas poremetili i omeli u voenja dnevnika. Pretpostavljam da ti dogaaji - tek
treba da budete eksplicitni u vezi sa njima - jesu izvori stresa koji mogu da se ublae pomou
razgovora.
Ja sam se ve oslobodio tih pometnji, doktore Brojer, ree Nie tonom konane
rijei.
No, Brojer je ustrajavao. Nesumnjivo, postoje drugi stresovi. Na primjer, u srijedu
ste pomenuli jednu skoranju izdaju. Ta izdaja sigurno stvara stres. Kao to nijedno ivo bie
nije osloboeno Angsta,1 tako niko ne moe da izbjegne bol kada se prijateljstvo izopai. Ili
bol usljed izolovanosti. Da budem iskren, profesore Nie, kao Vaeg ljekara brine me dnevni
raspored koji ste opisali. Ko moe podnijeti takvu izolovanost? Ranije ste kao dokaz da ste
eliminisali stres naveli da nemate enu, djecu i kolege. Ali ja to vidim drugaije: ekstremna
izolacija ne eliminie stres ve je, sama po sebi, stresna. Usamljenost je pogodno tlo za
raanje bolesti.
Nie je energino odmahivao glavom. Dozvolite da se ne sloim sa Vama, doktore
Brojer. Veliki mislioci uvijek biraju sebe za drutvo, misle svoje sopstvene misli,
neuznemiravani od strane stada. Uzmite Toroa, Spinozu, ili religiozne askete kao to su Sveti
erom, Sveti Fransis ili Budu.
1 Die Angst (nem.) - osnovan ili neosnovan strah, teskoba, osjeanje ugroenosti (prim. prev.)

Ne znam Toroa, ali za ostale - da li su oni uzori mentalnog zdravlja? Pored toga - tu
se Brojer iroko osmjehnu nadajui se da e diskusiju uiniti vedrijom - Va argument mora
da je ozbiljno ugroen kada se za podrku okreete religijskim autoritetima.
Nieu ovo nije popravilo raspoloenje. Doktore Brojer, zahvalan sam za trud koji
zbog mene ulaete, i ve imam koristi od ove konsultacije: informacije koje ste mi dali o
migreni dragocjene su mi. Ali za mene nije preporuljivo da idem na kliniku. Produeni
boravci u banjama - nedjelje u Sent Moricu, u Heksu, u tajnbadu - nikad nisu dovodili do
rezultata.
Brojer je bio nepopustljiv. Morate razumjeti, profesore Nie, da tretman u Lauzon
klinici nee imati nikakve slinosti sa lijeenjem u bilo kojoj od evropskih banja. alim to
sam i pomenuo vodu iz Baden-Badena. Ona predstavlja najmanji dio onoga to Lauzon, pod
mojom supervizijom, ima da ponudi.
Doktore Brojer, kad biste se Vi i Vaa klinika nalazili na nekom drugom mjestu, ja
bih o Vaem planu ozbiljno razmislio. Tunis moda, Sicilija, ili ak Rapalo. Ali beka zima
bila bi neto uasno za moj nervni sistem. Ne vjerujem da bih preivio.
Iako je Brojer znao od Lu Salom da Nie nije imao ovakve primjedbe kada je
predloila da ona, on i Paul Re zajedno provedu zimu u Beu, to je bila informacija koju
naravno nije mogao da upotrebi. No, imao je mnogo bolji odgovor.
Ali profesore Nie, to je upravo ono to hou da kaem! Ako bismo Vas
hospitalizovali na Sardiniji ili u Tunisu, i ako ne biste cio mjesec imali migrenu, nita ne
bismo postigli. Medicinsko ispitivanje nije razliito od filozofskog: mora se rizikovati! Pod
naom supervizijom u Lauzonu jedan progresivni napad migrene ne bi bio razlog za uzbunu,
ve prije blagoslov - riznica informacija o uzroku i lijeenju Vaeg stanja. Uvjeravam Vas da
bih odmah bio uz Vas i da napad mogu brzo prekinuti ergotaminom ili nitroglicerinom.
Ovdje se Brojer zaustavio. Znao je da je njegov odgovor bio efektan. Nastojao je da
ne likuje.
Nie je progutao knedlu prije nego to je odgovorio. Imate pravo, doktore Brojer.
Meutim, za mene je sasvim nemogue da prihvatim Vau preporuku. Moja zamjerka Vaem
planu i zamisli tretmana dolazi iz najdubljih, najosnovnijih nivoa. No, oni su irelevantni
spram jedne svjetovne, ali prioritetne smetnje - novca! ak i pod najpovoljnijim okolnostima,
mjesec dana intenzivne medicinske njege preopteretilo bi moje finansije. U ovom trenutku, to
je nemogue.

Nije li udno, profesore Nie, to to Vam postavljam toliko pitanja o intimnim

aspektima tijela i ivota, a uzdravam se, kao i veina ljekara, da zaem u Vau privatnost u
pogledu finansija.
Bili ste nepotrebno diskretni, doktore Brojer. Ne ustruavam se da razgovaram o
finansijama. Novac mi malo znai - sve dok ga ima dovoljno da nastavim sa radom. ivim
jednostavno i, osim za nekoliko knjiga, nita ne troim izuzev onoga to mi je potrebno za
puko izdravanje. Kada sam prije tri godine naputao Bazel, univerzitet mi je dodijelio malu
penziju. To je sav moj novac! Nemam drugog kapitala ili izvora prihoda - nikakvog imanja
od oca, nikakve stipendije od pokrovitelja - moni neprijatelji su se za to pobrinuli - a, kao
to sam Vam pomenuo, pisanje mi nikad nije donijelo ni paru. Prije dvije godine Bazelski
univerzitet mi je izglasao malo poveanje penzije. Mislim da su mi penziju dali da bih otiao,
a poveanje da se ne bih vratio.
Dohvati kaput i izvadi jedno pismo. Uvijek sam pretpostavljao da u imati penziju
do kraja ivota. Meutim, upravo ovog jutra Overbek mi je proslijedio pismo od moje sestre
u kojem se sugerie da mi je penzija dovedena u pitanje.
A zato to, profesore Nie?
Neko koga moja sestra ne voli kleveta me. Trenutno ne znam da li su te optube
tane ili moja sestra pretjeruje - kao to esto ini. Bilo kako bilo, ono to je vano je da u
ovom trenutku nisam u stanju da preuzmem nikakvu ozbiljnu finanasijsku obavezu.
Brojera je Nieova primjedba obradovala i donijela olakanje. To je bila smetnja koja
se lako prevazilazi. Profesore Nie, vjerujem da imamo sline stavove u pogledu novca. Ni
ja, poput Vas, tome nikad nisam pridavao emocionalni znaaj. Meutim, istom sluajnou
moje prilike se razlikuju od Vaih. Da je Va otac poivio toliko da Vam ostavi imanje, imali
biste novaca. Mada mi je otac, ugledni uitelj hebrejskog, ostavio samo skromno nasljedstvo,
uredio je da se oenim djevojkom iz jedne od najbogatijih jevrejskih kua u Beu. Obje
porodice su bile zadovoljne: lijep miraz u zamjenu za medicinskog naunika velikog
potencijala.
Sve ovo govorim, profesore Nie, da bih Vam saoptio da finansijske smetnje nisu
nikakve smetnje. Porodica moje ene, Altmanovi, zavjetala je Lauzonu dvije bolesnike
postelje koje mogu da koristim po sopstvenom nahoenju. Stoga ne bi bilo nikakvih klinikih
trokova, niti bih ja naplatio svoje usluge. Poslije svake od naih diskusija ja sam bogatiji!
Tako dakle, dobro! Sve je sreeno! Obavijestiu Lauzon. Da organizujemo prijem danas?

DEVETO POGLAVLJE

Ali nije bilo sve rijeeno. Nie je dugo sjedio zatvorenih oiju. Onda ih iznenada
otvori i odluno ree: Doktore Brojer, oduzeo sam Vam mnogo dragocjenog vremena. Vaa
ponuda je velikoduna. Neu je zaboraviti, ali ja ne mogu - neu da je prihvatim. Ima tu
razloga i dubljih od onih koje sam naveo - ove rijei je izgovorio kao neopozive, bez
namjere da dalje objanjava. Pripremajui se da ode, zakopao je tanu.
Brojer je bio zapanjen. Ovaj razgovor je vie liio na nadmetanje u ahu nego na
profesionalnu konsultaciju. Povukao je potez, predloio plan kome se Nie odmah
suprotstavio. Brojer je imao odgovor na svaku njegovu primjedbu, ali bi se onda suoavao sa
nekom novom. Da li im je bilo kraja? Stari lisac kad su u pitanju kliniki orsokaci, odluio
se za manevar koji rijetko ne uspijeva.
Profesore Nie, stavite se na trenutak u ulogu mog konsultanta! Zamislite, molim
Vas, ovu zanimljivu situaciju; moda mi moete pomoi da je razumijem. Znam pacijenta
koji je bolestan ve neko vrijeme. Jedva uspijeva da se osjea koliko-toliko dobro jednom u
tri dana. Onda preduzme dugo, naporno putovanje da bi konsultovao jednog medincinskog
eksperta. Konsultant svoj zadatak izvri kompetentno. Pregleda pacijenta i postavi ispravnu
dijagnozu. ini se da pacijent i konsultant razvijaju odnos uzajamnog potovanja. Potom
konsultant predloi sveobuhvatan plan lijeenja u koji potpuno vjeruje. Pa ipak, pacijent za to
ne pokazuje nikakvo zanimanje, ak ni radoznalost. Upravo suprotno, smjesta ga odbija i
navodi primjedbu za primjedbom. Moete li mi pomoi da razumijem ovu misteriju?
Nie rairi oi. Iako je izgledao zaintrigiran Brojerovim vickastim gambitom, nije
odgovarao.
Brojer je bio uporan. Moda treba da se vratimo na poetak ove zagonetke. Zbog
ega, kao prvo, ovaj pacijent koji ne eli lijeenje trai konsultaciju?
Doao sam pod pritiskom prijatelja.
Brojer je bio razoaran to njegov pacijent odbija da se unese u duh njegove male

igre. Iako je Nie pisao sa velikom lucidnou i slavio smijeh u pisanoj rijei, bilo je jasno da
gospodin profesor ne voli da se igra.
Vaih prijatelja u Bazelu?
Da, i profesor Overbek i njegova ena su mi bliski. Takoe i jedan dobar prijatelj u
enevi. Nemam mnogo prijatelja, to je posledica mog nomadskog ivota, ali je nevjerovatno
koliko su svi oni vrili pritisak na mene da zatraim pomo - ba kao i injenica da je ime
doktora Brojera bilo na usnama svakog od njih.
Brojer je prepoznao vjetu ruku Lu Salom. Naravno, ree, mora da je njihova
briga bila podstaknuta ozbiljnou Vaeg zdravstvenog stanja.
Ili moda to sam to suvie esto pominjao u svojim pismima.
Ali mora biti da to Vae pominjanje odraava i Vau sopstvenu zabrinutost. Zato
biste im inae pisali takva pisma? Svakako ne da bi izazvali zabrinutost? Ili saosjeanje?
Dobar potez! ah! Brojer je bio zadovoljan sobom. Nie je bio primoran na
povlaenje.
Imam premalo prijatelja da bih rizikovao da ih izgubim. Shvatio sam da u znak
prijateljstva treba da uinim sve to mogu da smanjim njihovu brigu. I tako sam stigao u Vau
ordinaciju.
Brojer odlui da pojaa prednost. Krenuo je otrije.
Vi ne brinete za sebe? Nemogue! Preko dvije stotine dana godinje u estokim
mukama! Imao sam previe pacijenata kojima sam pomagao tokom migrenoznih napada da
bih prihvatio bilo kakvo minimiziranje Vaeg bola.
Odlino! Jo jedna linija na ahovskoj tabli se zatvorila. Brojer se pitao gdje e njegov
protivnik sada krenuti?
Oito shvativi da mora da razvija neke druge kombinacije, Nie se ponovo
usredsredio na centar table. Nazivali su me razliitim imenima - filozofom, psihologom,
paganinom, agitatorom, antihristom. ak su mi davali i neka ne ba laskava imena. No, ja
najvie volim da sebe zovem naunikom, jer je kamen-temeljac mog filozofskog metoda, kao
i naunog metoda, sumnja. Uvijek zadravam najrigorozniji mogui skepticizam, i sada sam
skeptian. Ne mogu prihvatiti Vau preporuku, zasnovanu na medicinskom autoritetu, da se
podvrgnem psihikom ispitivanju.

Ali profesore Nie, u tome se potpuno slaemo. Jedini autoritet koji treba pratiti je
razum, i moja preporuka se oslanja na razum. Tvrdim samo dvije stvari. Prvo, da stres moe
prouzrokovati oboljenje - i mnogo naunih opservacija podrava ovu tvrdnju. Drugo, u
Vaem ivotu ima mnogo stresa - govorim o stresu drugaijem od onog koji je svojstven
Vaem filozofskom ispitivanju.
Prouimo podatke zajedno, Brojer nastavi. Uzmite sestrino pismo o kome ste
priali. Sigurno da je stresno biti oklevetan. A u vezi s tim, prekrili ste na dogovor o
uzajamnoj iskrenosti time to mi niste ranije pomenuli tog klevetnika. Brojer je krenuo jo
smjelije. Nije bilo drugog naina - nije imao ta da izgubi.
A naravno, stresna je i pomisao da ete izgubiti penziju. Va jedini izvor prihoda.
ak i ako je to samo panino pretjerivanje Vae sestre onda je stres u tome to imate sestru
sklonu da die paniku!
Da nije otiao predaleko? Uoio je kako Nieova ruka klizi niz stolicu i polako se
primie drki tane. Ali vie nije bilo povratka. Brojer se spremi za matiranje.
No, imam jo moniju podrku svom stanovitu - jednu briljantnu novu knjigu dohvati svoj primjerak Ljudskog, isuvie ljudskog i kvrcnu po njemu - od nekog ko e uskoro
biti, ako ima pravde na ovom svijetu, eminentan filozof. Sluajte!
Otvorio je knjigu na mjestu o kome je govorio Frojdu i proitao: Psiholoko
posmatranje je jedno od sredstava kojim se moe olakati teret ivljenja. Stranu ili dvije
dalje, autor izjavljuje da je psiholoko posmatranje od sutinskog znaaja i da - evo njegovih
rijei - Ljudska vrsta ne moe vie biti poteena okrutnog pogleda na sto moralnog
sekciranja. Nekoliko stranica dalje, ukazuje da greke najveih filozofa obino potiu iz
pogrenog objanjenja ljudskih postupaka i senzacija, to na koncu rezultira uzdizanjem
jedne pogrene etike i religioznih i mitolokih monstruma.
Mogao bih da nastavim - Brojer je i dalje listao - ali sutina ove izvanredne knjige
je u tome da ako hoemo da razumijemo ljudska uvjerenja i ponaanja, moramo prvo ukloniti
konvencije, mitologiju i religiju. Tek tada, bez ikakvih predrasuda, moemo se usuditi da
ispitujemo ovjeka.
Dobro sam upoznat sa tom knjigom, odsjee Nie.
Zar neete slijediti njena uputstva?
Svoj ivot posveujem njenom nalogu. No, Vi niste odmakli dovoljno daleko s

itanjem. Ima ve nekoliko godina kako sam izvodim takvo psiholoko sekciranje: bio sam
predmet sopstvenog prouavanja. Ali nisam voljan da budem predmet Vaeg! Da li biste Vi
bili voljni da postanete predmet prouavanja nekom drugom? Dozvolite da Vam postavim
direktno pitanje, doktore Brojer. ta je Vaa motivacija u ovom terapijskom projektu?
Doli ste kod mene po pomo. Ja je nudim. Ja sam doktor. To je ono to radim.
Isuvie jednostavno. Obojica znamo da je ljudska motivacija daleko kompleksnija, a
u isto vrijeme i primitivnija. Pitam ponovo, ta je Vaa motivacija?
To jeste jednostavna stvar, profesore Nie. Ljudi se bave svojim profesijama - obuar
popravlja obuu, pekar pee hljeb, a doktor lijei. Ljudi zarauju za ivot, rade ono to im je
poziv, a moj poziv je da budem na usluzi, da olakam bol.
Brojer je nastojao da djeluje ubjedljivo, ali je poeo da osjea nelagodnost. Nije mu se
svidio Nieov poslednji potez.
To nisu zadovoljavajui odgovori na moje pitanje, doktore Brojer. Kad kaete doktor
lijei, pekar pee, ili da se ljudi bave svojim pozivom, to nije motivacija: to je navika. Iz svog
odgovora izostavili ste svijest, izbor i sopstveni interes. Vie mi se dopada kad kaete da neko
zarauje za ivot - to se bar moe razumjeti. Ljudi se bore da napune stomake. Ali Vi od
mene ne traite novac.
Ja bih Vama mogao da postavim isto pitanje, profesore Nie. Kaete da nemate
nikakvu dobit od svog rada: zbog ega se onda bavite filozofijom? Brojer je pokuavao da
zadri ofanzivnu poziciju ali je osjeao da njegova prodornost jenjava.
Ah, ali postoji jedna vana razlika izmeu nas dvojice. Ja ne tvrdim da se bavim
filozofijom zbog Vas, dok se Vi, doktore Brojer, uporno pretvarate da je Vaa motivacija da
sluite meni, da olakate moj bol. Takve tvrdnje nemaju nita sa ljudskom motivacijom. One
su dio ropskog mentaliteta koji je veto aranirala svetenika propaganda. Sekcirajte dublje
svoje motive! Nai ete da niko nikada nije uinio nita uzvieno za drugoga. Svi postupci su
usmjereni ka sebi, sve usluge su usluge sebi, sva ljubav je ljubav prema sebi.
Nie je govorio sve bre i bivao sve usplahireniji.
Izgledate iznenaeni ovim komentarom? Moda imate na umu one koje volite.
Zaorite dublje i shvatiete da ne volite njih: ono to volite su prijatni osjeaji koje takva
ljubav stvara u Vama! Volite elju, ne ono to je eljeno. Dakle, smijem li ponovo da Vas
upitam, zato elite da mi budete na usluzi? Pitam ponovo, doktore Brojer - ovdje je Nieov

glas postao tvri - koji su Vai motivi?

Brojer je osjetio vrtoglavicu. Obuzdao je svoj prvi poriv: da prokomentarie runou i
grubost Nieovih formulacija i tako stavi taku na sve tei sluaj profesora Niea. Na
trenutak je u mati vidio Nieova lea dok tekim korakom naputa njegovu ordinaciju. Boe,
kakvo olakanje! Najzad osloboen itavog tog jadnog frustrirajueg posla! A ipak ga je
pomisao da Niea vie ne bi vidio rastuila. Ovaj ovjek ga je intrigirao. Ali zato? Zaista,
koji su njegovi motivi?
Brojer uhvati sebe kako ponovo razmilja o partijama aha sa ocem. Uvijek je pravio
istu greku - suvie se koncentrisao na napad, forsirajui ga izvan sopstvenih sigurnosnih
linija i zanemarujui odbranu, sve dok oeva kraljica ne bi munjevito napala iza njegovih
redova i zaprijetila matom. Odagnao je ovu sliku, ne proputajui, meutim, da registruje
njen znaaj: ne smije nikada, vie nikada, potcijeniti ovog profesora Niea.
Ponovo pitam, doktore Brojer, koji su Vai motivi?
Brojer se naprezao da nae odgovor. Koji su? udio se nainu na koji se njegov um
opirao Nieovom pitanju. Prisilio se da se koncentrie. elja da mu pomogne - kada se javila?
U Veneciji, naravno, kada ga je omaijala ljepota Lu Salom. Bio je toliko oaran, da je
odmah pristao da pomogne njenom prijatelju. Prihvatanje lijeenja profesora Niea
obezbjeivalo je ne samo kontinuiranu vezu sa njom, ve i priliku da sebe uzdigne u njenim
oima. A tu je bila i veza sa Vagnerom, dodue konfliktna: Brojer je volio njegovu muziku,
ali je mrzio njegov antisemitizam.
ta jo? Tokom proteklih nedjelja, Lu Salom je izblijedjela iz sjeanja. Ona vie nije
bila razlog za njegovu borbu sa Nieom. Ne, bilo mu je jasno da ga je fascinirao intelektualni
izazov koji je pred njim. ak je i frau Beker prije par dana rekla da nijedan ljekar u Beu ne
bi prihvatio takvog pacijenta.
Tu je zatim bio Frojd. Njemu je predloio Niea kao edukativni sluaj i ispao bi
smijean ukoliko bi profesor prezirno odbio njegovu pomo. Ili je elio da bude blizu
veliine? Moda je Lu Salom bila u pravu kada je rekla da Nie predstavlja budunost
njemake filozofije: te Nieove knjige - imale su miris genija.
Brojer je znao da nijedan od tih motiva nije bio od znaaja za Niea, osobu od krvi i
mesa koja je pred njim. I zato je morao da preuti kontakt sa Lu Salom, svoje uzbuenje to
ide tamo gdje se drugi ljekari plae da zau, elju da se priblii veliini. Moda, Brojer je
nerado priznao, Nieove teorije o motivaciji imaju smisla! Pa ipak, nije imao namjeru da

svom pacijentu povlauje u estokom osporavanju teze da se ovdje radi o usluzi. Ali kako
onda da odgovori na Nieovo muno i nezgodno pitanje?
Moji motivi? Ko moe odgovoriti na takvo pitanje? Motivi postoje na mnogo nivoa.
Ko odluuje da su samo oni iz prvog sloja, animalistiki motivi, ti koji vae? Ne, ne - vidim,
hoete da ponovite pitanje; dozvolite da pokuam da odgovorim na njegovu sutinu. Proveo
sam deset godina uei za doktora. Da li da bacim sve te godine zato to mi novac vie nije
potreban? Ljekarska praksa je moj nain da opravdam napore tih ranih godina - nain da
svom ivotu osiguram konzistentnost i vrijednost. I da osiguram smisao! Da sjedim po itav
dan i brojim svoj novac? Da li biste Vi to radili? Siguran sam da ne biste! A postoji i drugi
motiv. Uivam u intelektualnom podsticaju koji dobijam u kontaktu s Vama.
Ti motivi bar imaju aromu iskrenosti, priznade Nie.
I upravo sam pomislio na jo jedan - svia mi se ta granitna reenica: Postani ono
to jesi. ta ako jesam, ili sam predodreen, da budem na usluzi, da pomaem drugima, da
doprinesem medicinskoj nauci i ublaavanju patnje?
Brojer se osjeao mnogo bolje. Opet se smirivao. Moda sam se previe raspravljao,
mislio je. Potrebno je neto mnogo pomirljivije. Evo jo jednog motiva. Recimo - i ja
vjerujem da je to tako - Vaa sudbina je da budete jedan od velikih filozofa. Tako moje
lijeenje ne bi pomoglo samo Vaem fizikom biu, ve bi Vam takoe pomoglo u nastojanju
da postanete ono to Vi jeste.
I ako, kao to kaete, treba da postanem veliki, onda Vi, kao moj animator, moj
spasilac, postajete ak i vei? Nie uzviknu kao da je znao da je to pun pogodak.
Ne! Ja to nisam rekao! Brojerovo strpljenje, obino neiscrpno kada je u
profesionalnoj ulozi, poinjalo je da se kruni. Ja sam ljekar mnogim osobama eminentnim u
svojim profesijama - vodeim naunicima, umjetnicima, muziarima u Beu. Da li me to ini
veim od njih? ak se ni ne zna da ih ja lijeim.
Ali meni ste rekli, i sada koristite njihovu eminentnost da pojaate svoj autoritet nada
mnom!
Profesore Nie, ne mogu da vjerujem to to ujem. Da li zbilja smatrate da u, ako se
ispuni ono za ta ste predodreeni, ii naokolo razglaavajui da sam Vas ja, Jozef Brojer,
stvorio?
A da li Vi zbilja vjerujete da se takve stvari ne deavaju?

Brojer je pokuao da se smiri. Paljivo, Jozefe, kontrolii se. Posmatraj stvari sa

njegove take gledita. Nastoj da razumije poreklo njegovog nepovjerenja.
Profesore Nie, znam da su Vas u prolosti izdali i da otuda s pravom oekujete
izdaju i u budunosti. Dajem Vam, meutim svoju rije da to ovdje nee biti sluaj.
Obeavam da Vae ime nikada neu pomenuti niti e se ono ikada pojaviti u klinikoj
dokumentaciji. Izmislimo pseudonim za Vas.
Nije stvar u tome to moete rei ostalima, prihvatam Vau rije u tom pogledu. Ono
to je vano je ta ete rei sebi i ta u ja rei sebi. U svemu to ste mi rekli u vezi Vaih
motiva, uprkos upornim uvjeravanjima u to da pruate uslugu i smanjujete patnju, nije bilo
niega to se stvarno ticalo mene. Tako i treba da bude. Koristiete me u svom linom
projektu: i to je za oekivati - to je prirodno. Ali zar ne vidite, Vi ete me iskoristiti! Vae
saaljenje. Vae milosre, Vae saosjeanje, tehnike da mi pomognete, da me vodite - efekti
svega toga ine Vas jaim na raun moje snage. Nisam dovoljno bogat da bih sebi mogao da
priutim takvu pomo!
Ovaj ovjek je nemogu, pomisli Brojer. Iz svega izvlai najgore, ono najbazinije,
svemu nalazi motiv. Odlepralo je ono malo ostataka Brojerove klinike objektivnosti. Vie
nije mogao da kontrolie svoja osjeanja.
Profesore Nie, dozvolite da govorim otvoreno. Bilo je danas mnogo toga valjanog u
Vaim argumentima, ali ta poslednja tvrdnja, taj umiljaj da elim da Vas oslabim, da se moja
snaga hrani Vaom, to je totalna besmislica!
Opazio je kako Nieova ruka klizi prema ruki tane, ali nije mogao da se zaustavi.
Zar ne vidite, evo savrenog primjera zato ne moete da sekcirate sopstvenu psihu. Va
pogled je zamagljen!
Vidio je da Nie grabi tanu i ustaje. Bez obzira na to, nastavio je: Zbog Vaih
zlosrenih problema sa prijateljstvima pravite udnovate greke!
Nie je zakopavao kaput, no Brojer nije mogao da zadri rijei: Smatrate da Vai
stavovi univerzalno vae, te nastojite da u ljudskoj vrsti razumijete neto to niste kadri da
razumijete kod samog sebe.
Nie se uhvatio za kvaku.
Izvinjavam se to Vas prekidam doktore Brojer, ali moram da se pobrinem za mjesto
u popodnevnom vozu za Bazel. Vratio bih se za dva sata da platim raun i pokupim svoje

knjige? Ostaviu i adresu na koju moete poslati izvjetaj sa pregleda. Kruto se naklonio i
okrenuo. Brojer se trecnu pri pogledu na njegova lea dok je naputao ordinaciju.

DESETO POGLAVLJE

Dok su se vrata zatvarala Brojer se nije pomjerao - i dalje je sjedio sleen kada je frau
Beker uletjela unutra.
ta se desilo, doktore Brojer? Profesor Nie je upravo izjurio mrmljajui da e se
uskoro vratiti da uzme raun i svoje knjige.
Nekako sam sve uprskao ovog popodneva, ree Brojer i ukratko ispria ta se
dogodilo tokom poslednjeg sata koji je proveo sa Nieom. I, kada se na kraju pokupio i
otiao, skoro da sam vikao na njega.
Mora da Vas je izazvao. Bolestan ovjek doe na lijeenje, Vi date sve od sebe, a
onda se on s Vama prepire oko svega to kaete. Moj bivi poslodavac, doktor Ulrih, izbacio
bi ga napolje mnogo ranije, kunem Vam se.
Tom ovjeku je oajniki potrebna pomo. Brojer ustade i krenu ka prozoru
mrmljajui tiho, gotovo za sebe, No, suvie je ponosan da bi je prihvatio. A taj njegov ponos
je dio njegove bolesti, isto koliko bi to bio i neki oboljeli organ. Bio sam tako glup to sam
digao glas na njega! Mora da je postojao nain da mu se prie - da i njega i njegov ponos
ukljuimo u nekakav program lijeenja.
Ako je previe ponosan da prihvati pomo, kako da ga lijeite? Tokom noi, dok
spava?
Od Brojera koji je stajao i gledao kroz prozor klatei se lagano naprijed-nazad, prepun
samooptuivanja, nije bilo odgovora.
Frau Beker je ponovo pokuala. Sjeate li se, prije par mjeseci, kada ste probali da
pomognete onoj starici, frau Kol, onoj koja se plaila da napusti svoju sobu?
Brojer klimnu, i dalje leima okrenut frau Beker. Sjeam se.
I ona je iznenada prekinula lijeenje ba kada ste je doveli do take da moe da ode u
drugu sobu ukoliko je Vi drite za ruku. Kad ste mi to priali, shvatila sam koliko mora da ste

bili frustrirani time to ste je doveli skoro do izljeenja, a ona je tada odustala.
Brojer nestrpljivo zaklima glavom; poenta mu nije bila jasna, ako je uopte i bilo.
Pa?
Tada ste rekli neto vrlo dobro. Rekli ste da je ivot dug i da pacijenti esto imaju
duge karijere u lijeenju. Rekli ste da oni mogu da naue neto od jednog doktora, to nose u
svojim glavama, i u nekom trenutku u budunosti postanu spremni da uine vie. A da je Vaa
uloga u meuvremenu odgovarala onome za ta je pacijentkinja bila spremna.
Pa? Brojer ponovo upita.
Pa, moda to vai i za profesora Niea. Moda e Vae rijei uti onda kad za to
bude spreman - moda u nekom trenutku u budunosti.
Brojer se okrenu da pogleda frau Beker. Dirnulo ga je to to je rekla. Ne toliko
sadrajem, jer je sumnjao da e se bilo ta to se zbilo u njegovoj ordinaciji ikad pokazati
korisnim za Niea, ve onim to je pokuavala da uini. Kada je patio, Brojer je - za razliku
od Niea - prihvatao pomo.
Nadam se da ste u pravu, frau Beker. I hvala to ste pokuali da me oraspoloite - to
je za Vas nova uloga. Jo nekoliko pacijenata kao to je Nie, i u tome ete biti ekspert. Koga
imamo popodne? Dobro bi mi dolo neto jednostavnije - moda neka tuberkuloza ili srani
problem izazvan zakreenjem krvnih sudova.

***
Nekoliko asova kasnije, Brojer je sjedio na elu trpeze za veerom koja je porodicu
okupljala petkom. Pored njegovo troje starije djece, Roberta, Berte i Margarete (Luiz je ve
bila nahranila Johanesa i Doru), skup od petnaest ljudi inile su tri Matildine sestre, Hana i
Mina - jo neudate - Rahela sa svojim muem Maksom i njihovo troje djece, Matildini
roditelji, i jedna starija tetka udovica. Frojd, koga su pozvali, nije bio prisutan - poslao je
poruku da e veerati sam, hljeb i vodu, jer zavrava est kasnih bolnikih prijema. Brojera je
to razoaralo. Jo uvijek je bio uznemiren Nieovim odlaskom i jedva je ekao da
porazgovara sa svojim mladim prijateljem.
Brojer, Matilda i sve njene sestre, iako su bili djelimino asimilovani trodnevni

Jevreji, oni to obiljeavaju samo tri najvea praznika, sjedjeli su u tiini punoj uvaavanja
dok su Aron, Matildin otac, i Maks - dva lana porodice koji su upranjavali jevrejstvo pjevali molitve nad hljebom i vinom. Brojerovi nisu potovali restrikcije u pogledu ishrane,
ali zbog Arona, Matilda te veeri nije sluila svinjetinu. Brojer je inae volio svinjetinu i
njegovo omiljeno jelo, svinjsko peenje sa suvim ljivama, esto je bilo na njihovom stolu.
tavie, i Brojer i Frojd su bili veliki oboavaoci sonih re peenih svinjskih kobasica u
Prateru i takav obrok nikad nisu proputali kada bi tuda etali.
Ovaj, kao i svi Matildini objedi, zapoeo je vruom supom - veeras je to bila gusta
orba od jema i pasulja - a slijedili su veliki peeni aran sa argarepom i lukom, i glavno
jelo, sona guska punjena prokeljom.
Kada je pravo iz penice servirana vrua i rskava trudla sa vinjama i cimetom,
Brojer i Maks uzee svoje tanjire i uputie se hodnikom u Brojerov kabinet. Svakog petka
poslije veere, ve petnaest godina, oni bi svoj dezert odnijeli u kabinet i tamo igrali ah.
Jozef se sa Maksom poznavao mnogo prije nego to su oenili sestre Altman. No, da
nisu bili paenozi, nikada ne bi ostali prijatelji. Iako se divio Maksovoj inteligenciji, hirurkoj
vjetini i virtuoznosti u ahu, nije volio njegov ogranieni mentalitet geta i vulgarni
materijalizam. Ponekad ak nije volio ni da gleda u Maksa: ne samo to je bio ruan - elav,
pritave koe i abnormalno debeo - ve je izgledao staro. Brojer se trudio da zaboravi da su
on i Maks istih godina.
Pa dobro, veeras nee biti aha. Saoptio je Maksu da je previe uzrujan i da bi radije
razgovarao. On i Maks su se rijetko povjeravali; ali, izuzev Frojda, Brojer nije imao drugih
povjerljivih mukih prijatelja - zapravo nikog od povjerenja jo od odlaska Eve Berger,
njegove prethodne medicinske sestre. Sada, iako je sumnjao u domet Maksove senzitivnosti,
upustio se u diskusiju sa arom i dvadeset minuta bez prestanka priao o Nieu, pominjui
ga, naravno, kao her Milera i skidajui sa due teret svega, ak i susreta sa Lu Salom u
Veneciji.
Ali Jozefe, Maks poe tvrdim odsjenim tonom, zato sebe krivi? Ko bi mogao
lijeiti takvog ovjeka? On je lud, to je sve! Kada ga glava bude dovoljno boljela, doi e
molei!
Ne razumije, Maks. Sastavni dio njegove bolesti je da ne prihvata pomo. Skoro da
je paranoidan: o svakom misli najgore.
Jozefe, Be je pun pacijenata. Ti i ja bismo mogli da radimo sto pedest sati nedjeljno

i da ih opet svakog dana upuujemo negdje dalje. Tano?

Brojer nije odgovorio.
Tano? Maks ponovo upita.
Nije u tome stvar, Maks.
Jeste, Jozefe. Pacijenti ti sami dolaze na vrata, a ti nekoga moli da ti dozvoli da mu
pomogne. To nema nikakvog smisla! Zato bi ti molio? Dohvati flau i dvije aice. Malo
ljivovice?
Brojer klimnu glavom i Maks nasu. Iako se bogatstvo Altmanovih temeljilo na prodaji
vina, aica ljivovice uz ah bila je jedini alkohol koji su pili.
Maks, sluaj me, pretpostavimo da ima pacijenta sa... - Maks, ne slua. Okree
glavu?
Sluam te, sluam te, Maks ga je uvjeravao.
Pretpostavimo da ima pacijenta sa uveanom prostatom i potpuno opstruiranim
mokranim kanalom, Brojer nastavi. Tvoj pacijent zadrava urin, retrogradni bubreni
pritisak mu se poveava, zapada u uremiko trovanje, pa ipak apsolutno odbija pomo.
Zato? Moda ima senilnu demenciju. Moda je vie uplaen od tvojih instrumenata, tvojih
katetera i tvog posluavnika sa elinim sondama nego od uremije. Moda je psihotian i
misli da e ga kastrirati. ta onda? ta e uiniti?
U dvadeset godina moje prakse, odgovori Maks, to se nikad nije desilo.
Ali je moglo. Koristim ovaj primjer da ti ukaem na sutinu. Da se dogodilo, ta bi
uinio?
Njegova porodica odluuje, a ne ja.
Daj Maks - izbjegava pitanje! Pretpostavimo da nije bilo porodice!
Otkud bih ja znao? Sve ono to rade u azilima - veu ga, daju mu anesteziju,
kateteriraju, pokuaju da sondama proire mokrani kanal.
Svakog dana? Da uvodi katetre dok je vezan? Ma daj, Maks, time bi ga ubio u roku
od nedjelju dana! Ne, ono to bi uradio je da pokua da promijeni njegov stav prema tebi i
prema lijeenju. Isto je i kad lijei djecu. Da li dijete ikada eli da se lijei?
Maks je ignorisao Brojerovu argumentaciju. I kae da hoe da ga hospitalizuje i

razgovara sa njim svaki dan - Jozefe, koliko ti je samo vremena za to potrebno! Moe li on
sebi priutiti toliko tvog vremena?
Kada je Brojer ispriao o pacijentovom siromatvu i o svom planu da iskoristi postelje
koje su zadubina porodice i lijei ga besplatno, Maks se jo vie zabrinuo.
Brine me, Jozefe! Biu iskren. Stvarno sam zabrinut za tebe. Samo zbog toga to
lijepa ruska djevojka koju ak ni ne poznaje razgovara s tobom, ti bi elio da lijei ludog
ovjeka koji ne eli da bude lijeen od bolesti koju porie. I sad jo kae da to hoe da
uini besplatno. Kai mi, ree prstom zaprijetivi Brojeru, ko je lui, ti ili on?
Rei u ti ta je ludo, Maks! Ludo je to to ti uvijek pominje novac. Kamata na
Matildin miraz uveava se u banci. Kasnije, kad svako od nas dobije dio Altmanovog
nasljedstva, obojica emo plivati u parama. Znam da ne mogu da potroim ni novac koji se
sada priliva, a znam i da ti ima mnogo vie od mene. Pa zato onda pominje novac? emu
briga da li neki pacijent moe da mi plati? Ponekad, Maks, ne vidi nita osim novca.
Dobro, zaboravi novac. Moda si u pravu. Katkad ne znam zato radim ili u emu je
smisao naplaivanja bilo kome. No, hvala bogu, niko nas ne uje: mislili bi da smo obojica
ludi! Zar nee pojesti ostatak svoje trudle?
Brojer odmahnu glavom, i Maks uze njegov tanjir i prebaci pecivo na svoj.
Ali Jozefe, to nije medicina! Pacijenti koje lijei - evo, taj profesor - ta je s njim?
Dijagnoza? Karcinom ponosa? Ta Papenhajmova koja se plaila da pije vodu, nije li to ona
ista koja odjednom nije mogla da govori njemaki, ve samo engleski? I koja je svakog dana
imala novu paralizu? I onaj mladi koji je mislio da je carev sin, i ona gospoa koja se plaila
da napusti svoju sobu. Ludilo! Nisi valjda proao najbolju obuku u Beu da bi radio sa
ludima!
Progutavi Brojerovu trudlu u jednom mamutskom zalogaju i zalivi je drugom
aicom ljivovice, Maks nastavi: Ti si najbolji dijagnostiar u Beu. Niko u ovom gradu ne
zna vie od tebe o bolestima disajnih puteva ili o ravnotei. Svi znaju za tvoja istraivanja!
Zapamti moje rijei - jednoga dana morae da te prime u Akademiju nauka. Da nisi Jevrejin,
sada bi bio profesor, svima je to jasno. Ali nastavi li da lijei ova sumanuta stanja, ta e se
desiti sa tvojom reputacijom? Antisemiti e rei, Vidite, vidite, vidite! - Maks je upirao
prstom kroz vazduh - Evo zato! Evo zbog ega on nije profesor medicine. Nije podoban,
nije pri istoj!

Maks, hajde da igramo ah. Brojer naglo otvori ahovsku kutiju i ljutito prosu
figure na tablu. Veeras kaem da hou da razgovaram s tobom zato to sam uznemiren, a
vidi kako mi pomae! Ja sam lud, moji pacijenti su ludi, i treba da ih izbacim napolje.
Unitavam reputaciju, treba da im iscijedim novac koji mi ne treba...
A ne, ne! Ono o novcu sam povukao!
Da li je to nain da mi pomogne? Ne slua ta te pitam.
A to je? Reci mi jo jednom. Sluau paljivije. Maksovo iroko, izraajno lice
iznenada postade ozbiljno.
Danas mi je u ordinaciji bio ovjek kome treba pomo, pacijent koji pati - a ja nisam
umio s njim. I nisam u stanju da popravim tu situaciju. Maks, s njim je gotovo. Ali ja primam
i druge neurotine pacijente i moram da naem nain kako da s njima postupam. To je
potpuno nova oblast, tu nema udbenika. Na hiljade je pacijenata kojima treba pomo - ali
niko ne zna kako da im pomogne!
Ja o tome ne znam nita, Jozefe. Ti se sve vie bavi miljenjem i mozgom. Ja sam
na suprotnom kraju, ja... Maks se zakikota; Brojer se kontrolisao. Otvori kojima se ja
obraam ne uzvraaju priom. Ali jedno ti mogu rei - imam utisak da si se nadmetao sa tim
profesorom, ba kao to si imao obiaj sa Brentanom na asovima filozofije. Sjea li se onog
dana kad je prasnuo na tebe. I poslije dvadeset godina to pamtim kao da je bilo jue. Rekao
je, Her Brojer, zato se ne potrudite da nauite ono to imam da Vas nauim umjesto to
dokazujete koliko toga ne znam?
Brojer klimnu glavom, Maks nastavi, Eto, tako meni zvui tvoja konsultacija. Pa ak
i onaj manevar kad si pokuao da tog Milera ulovi citatima iz njegove knjige. To nije bilo
ba pametno - kako si uopte i mislio da pobijedi? Ako klopka ne uspije, on pobjeuje. A
ako uspije, onda je toliko ljut da ionako ne bi htio da sarauje.
Brojer je sjedio utke i igrao se ahovskim figurama razmiljajui o Maksovim
rijeima. Moda si u pravu. Zna, jo i tada sam imao osjeaj da ne treba da pokuavam sa
citatima iz njegove knjige. Nije trebalo da posluam Siga. Slutio sam da nije mudro citirati
mu njegove rijei, ali stalno mi je parirao i nagonio me u nadmetanje. Smijeno je, zar ne tokom cijele konsultacije neprestano sam imao utisak da igramo ah. Ja bih mu postavio
zamku, on bi je izbjegao i postavio zamku meni. Moda je to do mene; kae da sam bio
takav i u koli. Ali Maks, godinama nisam bio takav sa pacijentom. Mislim da ima neto u
njemu - on izaziva ovakvo ponaanje kod mene, moda kod svakoga, a onda to naziva

ljudskom prirodom. I vjeruje da je ona takva! Tu itava njegova filozofija kree pogrenim
putem.
Vidi, Jozefe, ti to i dalje radi pokuavajui da nae rupe u njegovoj filozofiji.
Kae da je genije. Pa ako je takav genije, moda bi trebalo da od njega ui umjesto to
nastoji da ga pobijedi!
Dobro. Maks, odlino! Ne svia mi se, ali zvui ispravno. Pomae. Brojer udahnu
duboko i zvuno izdahnu. Hajde sada da igramo. Razmiljao sam o novom odgovoru na
kraljiin gambit.
Maks odigra kraljiin gambit i Brojer odgovori smjelim centralnim protivgambitom,
da bi se poslije osam poteza naao u velikoj nevolji. Maks okrutno napade pionom
Brojerovog lovca i skakaa i, ne diui pogled sa table, ree: Jozefe, kad ve veeras
priamo o ovakvim stvarima, da i ja tebi neto kaem. Moda ne bi trebalo da se mijeam, ali
ne mogu ni da zapuim ui. Matilda kae Raheli da je mjesecima nisi ni taknuo.
Brojer je prouavao tablu jo nekoliko minuta i, poto je shvatio da ne moe da
umakne napadu, uzeo je Maksovog piona prije nego to mu je odgovorio. Da, loe je. Vrlo
loe. Ali, Maks, kako sa tobom da priam o tome? To je isto kao da govorim direktno u
Matildino uvo, jer znam da sve prenosi eni, a ona svojoj sestri.
Ne, vjeruj mi, od Rahele to mogu da sauvam. Ja u tebi rei jednu tajnu: da Rahela
zna ta se deava sa mnom i mojom novom medicinskom sestrom, frojlajn Vitner, bio bih
utnut - jo prole nedjelje! To je isto kao sa tobom i Evom Berger - motanje sa medicinskim
sestrama mora da nam je u porodici.
Brojer je nastavljao da prouava ahovsku tablu. Uznemirio ga je Maksov komentar.
Znai tako je zajednica gledala na njegov odnos sa Evom! Iako je optuba bila neopravdana,
ipak se osjeao krivim zbog jednog trenutka velikog seksualnog iskuenja. U vanom
razgovoru koji se odigrao prije nekoliko mjeseci, Eva je izrazila bojazan da je on na ivici
uputanja u razornu vezu sa Bertom i ponudila da uini sve kako bi mu pomogla da se
oslobodi opsesije svojom mladom pacijentkinjom. Da li je Eva nudila seks? Brojer je u to bio
siguran. Meutim, onaj ali demon je intervenisao i ovdje kao i u mnogo drugih sluajeva, i
on nije mogao da se odlui na akciju. No, esto je razmiljao o Evinoj ponudi i bolno alio za
proputenom prilikom!
Eve sada nema. A on nikad nije uspio da sa njom izgladi stvari. Otkad ju je otpustio,
nikada vie nije progovorila sa njim i ignorisala je njegove novane ponude ili pomo u

traenju novog posla. Mada nikad nee moi da ispravi to to je nije odbranio od Matilde,
sada je rijeio da je bar odbrani od Maksovih optubi.
Ne Maks, pogreno si shvatio. Nisam aneo, ali ti se kunem da Evu nikad nisam
dotakao. Ona je bila samo prijatelj, dobar prijatelj.
Izvini, Jozefe, valjda sam se samo stavio na tvoje mjesto i pretpostavio da ti i Eva...
Mogu da razumijem zato si to pomislio - to je bilo neobino prijateljstvo. Bila je
osoba od povjerenja, razgovarali smo o svemu. Poslije svih tih godina rada za mene, uasno
je prola. Nikako nije trebalo da popustim pred Matildinim bijesom. Trebalo je da joj se
suprotstavim.
Da li ste zbog toga ti i Matilda - ovaj - otueni?
Moda joj to zamjeram, no to nije pravi problem u naem braku. U pitanju je mnogo
vie od toga, Maks. Ali ja ne znam ta je to. Matilda je dobra supruga. Naravno, mrzio sam
kako je reagovala na Bertu i Evu. Ali na neki nain, bila je u pravu - njima sam poklanjao
vie panje nego njoj. Meutim, ono to se sada dogaa je udno. Kada je pogledam, i dalje
mislim da je lijepa.
I?
I jednostavno nisam u stanju da je dodirnem. Okreem glavu. Ne elim da mi se
priblii.
Moda to i nije tako neobino. Rahela nije Matilda, ali lijepo izgleda, a mene ipak
vie zanima frojlajn Vitner - koja, moram priznati, pomalo lii na abu. Ima dana kada idui
niz Kirstentrase vidim dvadeset, trideset prostitutki u nizu, i tada sam u jakom iskuenju.
Nijedna nije ljepa od Rahele, mnoge imaju gonoreju ili sifilis, ali me i dalje mame. Kada bih
bio siguran da me niko nee prepoznati, ko zna? Ja bih, moda! Svako se zasiti jednog istog
jela. Zna, Jozefe, na svaku lijepu enu dolazi neki jadnik kome se smuilo da je kree.
Brojer nije volio da ohrabruje Maksove vulgarne ispade, ali nije mogao a da se ne
nasmije njegovom aforizmu - istinitom na neki grub nain. Ne Maks, nije to dosada. Nije to
moj problem.
Moda bi trebalo da se pregleda. Neki urolozi piu o seksualnoj funkciji. Da li si
itao Kirov rad o dijabetesu koji uzrokuje impotenciju? Sada kad vie nije tabu da se o tome
pria, oito je da je impotencija daleko rasprostranjenija nego to smo mislili.

Nisam impotentan, odgovori Brojer. Iako se uzdravam od seksa, udnja i strast i

dalje postoje. Ta Ruskinja, na primjer. A javljaju mi se iste misli o prostitutkama sa
Kirstentrase. U stvari, dio problema sastoji se u tome to me seksualne pomisli na druge
ene toliko okupiraju, da mi dodirivanje Matilde budi osjeanje krivice. Brojer zapazi kako
su mu Maksove ispovijesti olakale da progovori; moda bi Maks, na svoj sirovi nain umio
bolje sa Nieom nego on.
Pa ak ni to nije glavno, Brojer uhvati sebe kako nastavlja, U pitanju je neto
drugo! Neto mnogo avolskije u meni. Zna razmiljam o odlasku. Nikada to ne bih uinio,
ali neprekidno razmiljam o tome da se samo pokupim i napustim - Matildu djecu, Be - sve.
Imam tu ludu pomisao, i znam da je luda - ne treba to da mi kae, Maks - da bi svi moji
problemi bili rijeeni ako bih samo naao nain da se udaljim od Matilde.
Maks odmahnu glavom, uzdahnu, onda zarobi Brojerovog lovca i poe sa boka da
prelazi u neodbranjiv napad kraljicom. Brojer se zavali duboko u stolicu. Kako e da ivi jo
deset, dvadeset, trideset godina gubei od Maksove francuske odbrane i paklenog kraljiinog
gambita?

JEDANAESTO POGLAVLJE

Te noi Brojer je leao u krevetu i dalje razmiljajui o kraljiinom gambitu i

Maksovoj opaski o lijepim enama i zasienim mukarcima. Jenjavala je njegova
uznemirenost vezana za Niea. Razgovor sa Maksom je na neki nain bio od pomoi. Moda
je potcjenjivao Maksa svih ovih godina. Matilda, koja se vratila iz djeije sobe, uvukla se u
krevet, pripila uz njega i apnula, Laku no, Jozefe. Pretvarao se da spava.
Kuc, kuc, kuc, ulo se na glavnim vratima. Brojer je pogledao na sat. Petnaest minuta
do pet. Brzo ustade - nikada nije duboko spavao - dograbi kuni ogrta i krenu niz hodnik.
Luiz je izala iz svoje sobe, ali on joj dade znak da se vrati. Kad je ve budan, otvorie vrata.
Izvinjavajui se to ga budi, portir ree da je napolju ovjek koji trai da ga vidi zbog
hitnog sluaja. Dolje u predvorju Brojer je zatekao postarijeg ovjeka. Bio je bez eira i
vidjelo se da je dugo hodao - disao je ubrzano, kosa mu je bila pokrivena snijegom, a bale
koje su curile iz nosa zaledile su njegove guste brkove u veliku ledenu metlu.
Doktor Brojer? upita glasom koji je podrhtavao od uzbuenja.
Na Brojerov potvrdni pokret glavom, on se nakloni i, dodirujui elo prstima desne
ruke kao atavistiki ostatak onoga to je u boljim vremenima nesumnjivo bio lijep pozdrav,
predstavi se kao her legel. Jednom Vaem pacijentu je pozlilo, jako mu je pozlilo u mom
Gasthausu, ree. Nije u stanju da govori, no ja sam u njegovom depu pronaao ovu
karticu. Razgledajui posjetnicu koju mu je her legel pruio, Brojer na jednoj strani proita
svoje ime i adresu, a na drugoj:
Profesor Fridrih Nie
Profesor filologije
Univerzitet u Bazelu
Odmah je donio odluku. Dade her legelu precizna uputstva kako da pozove Fimana
i fijaker. Kad se vratite, ja u biti obuen. Priaete mi o pacijentu na putu za Gasthaus.

Dvadeset minuta kasnije her legel i Brojer, umotani u ebad, vozili su se hladnim
ulicama pokrivenim snijegom. Gostioniar objasni da profesor Nie boravi u Gashausu od
poetka te nedjelje. Jako dobar gost. Nikad nikakav problem.
Priajte mi o njegovoj bolesti.
Cijele nedjelje vrijeme je provodio uglavnom u svojoj sobi Ne znam ta tamo radi.
Kad god mu ujutru donesem aj on sjedi za stolom i pie. To me je zbunilo jer, znate, saznao
sam da ne vidi dovoljno dobro da bi mogao da ita. Prije dva ili tri dana dobio je pismo sa
igom Bazela. Ja sam mu ga odnio, a on je poslije nekoliko minuta siao kiljei i trepui navodno je imao neki problem sa oima i traio je da mu ga proitam. Rekao je da je pismo
od njegove sestre. Poeo sam, ali poslije prvih par redova - neto o ruskom skandalu uznemirio se i zatraio ga nazad. Pokuao sam da bacim pogled na ostatak prije nego to mu
ga vratim, ali sam imao vremena samo da vidim rijei deportacija i policija.
On rua napolju iako je moja ena ponudila da mu kuva. Ne znam gdje jede - nije
traio preporuku od mene. Jedva da je progovarao; dodue, jedne veeri je saoptio da ide na
besplatan koncert. Ali nije on stidljiv, nije to razlog njegove utljivosti. Zapazio sam nekoliko
stvari u vezi s tim...
Gostioniaru, koji je svojevremeno proveo deset godina u vojnoj obavjetajnoj slubi,
oigledno je nedostajala stara struka pa se zabavljao posmatrajui svoje goste kao zagonetku i
pokuavajui da dokui njihov karakterni profil na osnovu sitnih detalja iz svakodnevnog
ivota. Na dugom putu do Brojerove kue, sabirao je informacije koje je imao o profesoru
Nieu i uvjebavao svoje predstavljanje doktoru. Bila je to rijetka prilika: obino nije imao
odgovarajui publiku, njegova ena i drugi vlasnici Gasthausa bili su suvie prosti da bi
cijenili pravu vjetinu induktivnog zakljuivanja.
No, doktor ga prekide. Njegova bolest, her legel?
Da, da, doktore. I, gutajui razoaranje, her legel ga izvijesti kako je u petak ujutru
oko devet sati Nie platio svoj raun i izaao rekavi da e otputovati tog popodneva, a da e
se prije toga vratiti po svoj prtljag. Mora da nisam bio na recepciji u tom trenutku, jer nisam
vidio kada se vratio. Znate, on hoda vrlo meko, kao da ne eli da mu se ue u trag. I ne nosi
kiobran, pa ne mogu po drau za kiobrane da kaem da li je tu ili nije. Mislim da ne eli da
bilo ko zna gdje se nalazi, kada je tu, a kada je napolju. Dobar je - sumnjivo dobar - u tome
kako ulazi i izlazi bez izazivanja panje.
A njegova bolest?

Da, da, doktore. Samo sam mislio da neka od ovih zapaanja mogu biti vana za
dijagnozu. Dakle, kasnije tog popodneva, negdje oko tri sata, moja frau je, kao i uvijek, ula
da pospremi njegovu sobu, a on je bio tu - uopte nije otiao na voz! Leao je ispruen na
krevetu, jauui, sa rukom na elu. Ona me je pozvala, ja sam joj rekao da me zamijeni na
recepciji - nikad je ne ostavljam praznu. Sad vidite zbog ega sam bio iznenaen time to se
vratio u sobu, a da ga nisam primijetio.
I onda? Brojer je postao nestrpljiv - bilo mu je jasno da je her legel proitao
previe petparakih trilera. Bilo je, ipak, jo dovoljno vremena da zadovolji oitu elju svog
pratioca da mu ovaj saopti sve to zna. Gasthaus u treoj oblasti, odnosno Landtrase, jo
uvijek je bio oko milju daleko, a zbog gustog snijega vidljivost je bila toliko slaba da je
Fiman siao i polako vodio konja zaleenim ulicama.
Uao sam u njegovu sobu i pitao da li je bolestan. Rekao je da se ne osjea dobro,
mala glavobolja - platie za jo jedan dan i otii e sjutra. Rekao mi je da esto ima takve
glavobolje i da je najbolje ako ne govori i ne pomjera se. Navodno se nita ne moe uiniti,
ve ekati da samo proe. Bio je prilino hladan - obino je, znate, leden, a danas jo i vie.
Nema sumnje, elio je da bude sam.
I onda? Brojer je drhtao, hladnoa mu je prodirala u kosti. Bez obzira koliko ga je
her legel iritirao, ipak mu je prijalo da uje da i drugi smatraju Niea tekim.
Ponudio sam da dovedem doktora, no to ga je mnogo naljutilo! Trebalo je da ga
vidite. Ne! Ne! Nikakvi doktori Oni samo pogoraju stvari! Nikakvi doktori! Nije ba bio
grub - on to, znate, nije - samo je hladan! Uvijek uljudan. Vidi se da je iz dobre porodice.
Dobra privatna kola, kladio bih se. Kree se u dobrim krugovima. U poetku nisam mogao
da shvatim zato nije odsjeo u nekom skupljem hotelu. Ali, pogledao sam mu odjeu - znate,
mnogo toga moete zakljuiti na osnovu odjee - dobre firme, dobar materijal, dobro
skrojeno, dobre italijanske kone cipele. Ali sve, ak i ve, je iznoeno, veoma iznoeno,
esto krpljeno, a kaputi te duine se ne nose ve deset godina. Jue sam rekao eni da je on
siromani aristokrata koji ne umije da se snae u dananjem svijetu. Negdje poetkom
nedjelje bio sam toliko slobodan da ga pitam za poreklo imena Nie i on je neto promrmljao
o starom poljskom plemstvu.
ta se zatim desilo, kad je odbio doktora?
I dalje je insistirao da e mu biti dobro ako bude bio ostavljen na miru. Na svoj
pristojan nain preporuio mi je da ne guram nos u njegov ivot. On je tip utljivog patnika -

ili ima neto to krije. A to je tvrdoglav! Da nije bio toliko tvrdoglav ja sam Vas mogao
pozvati jue, prije nego to je poeo snijeg, a sada sam morao da Vas probudim u ovo doba.
ta ste jo primijetili?
Her legel se ozari na ovo pitanje. Pa, na primjer, odbio je da ostavi svoju sledeu
adresu, a prethodna je bila sumnjiva: Opta pota, Rapalo, Italija. Nikad nisam uo za Rapalo,
a kad sam pitao gdje je to, samo je rekao: Na obali. Naravno, morali bismo da obavijestimo
policiju: njegova tajanstvenost, unjanje okolo bez kiobrana, bez adrese, i to pismo - ruska
nevolja, deportacija, policija. Naravno, potraio sam pismo kad smo pospremali njegovu
sobu, ali ga nisam naao. Mislim da je spaljeno ili je sakriveno.
Niste pozvali policiju? Brojer upita sa strepnjom.
Jo ne. Bolje saekati zoru, jer nije dobro za posao. Ne elim da policija uznemirava
ostale goste usred noi. I na sve to, on se jo odjednom razboli! Znate li ta ja mislim?
Otrov!
Dragi boe, ne! Brojer je gotovo viknuo. Ne, siguran sam da nije. Molim Vas her
legel, zaboravite na policiju! Uvjeravam Vas da nema razloga za brigu. Ja tog ovjeka
poznajem. On nije pijun, ve upravo ono to pie na njegovoj posjetnici, profesor
univerziteta. I zaista esto ima takve glavobolje; zato je i dolazio kod mene. Molim Vas,
nemojte biti sumnjiavi.
Pri treperavoj svjetlosti fijakerske svijee Brojer je mogao da vidi da her legel ne
poputa, pa je dodao, Jasno mi, meutim, kako jedan prodoran posmatra moe izvesti takav
zakljuak. Ali u ovoj stvari, moete mi vjerovati. Neka odgovornost bude na meni. Pokuao
je da gostioniara vrati na Nieovu bolest. Recite mi, nakon to ste ga obili ovog
popodneva, ta se jo deavalo?
Dva puta sam provjerio da li mu neto treba - znate, aj ili neto za jelo. Svaki put bi
mi zahvalio i odbio, ak ni glavu ne bi okrenuo. Izgledao je slabo, a u licu je bio blijed.
Her legel na trenutak zastade, a onda - nije se mogao suzdrati od komentara dodade: I bez ikakve zahvalnosti prema meni ili mojoj frau to brinemo o njemu - znate, on
nije prijatna osoba. Zapravo je izgledalo kao da ga naa ljubaznost nervira. Mi mu
pomaemo, a njemu smeta! To se nije dopalo mojoj frau. Naljutila se i s njim nee vie da
ima posla - trai da on sjutra ode.
Ignoriui njegove pritube, Brojer upita, ta se onda desilo?

Sledei put sam ga vidio oko tri ujutru. Neto je probudilo her pica, gosta iz
susjedne sobe - buka od preturanja namjetaja, kako je rekao, onda jaukanje, ak vritanje.
Poto nije bilo odgovora na njegovo kucanje a vrata su bila zakljuana, her pic je probudio
mene. On je snebivljiva duica i izvinjavao se to me budi. Ali, uinio je kako valja. To sam
mu odmah i rekao.
Profesor se zakljuao. Morao sam da polomim bravu - insistirau da plati novu. Kad
sam uao, zatekao sam ga u beslovjesnom stanju kako jeei lei na golom dueku samo u
donjem rublju. Odea i posteljina bili su razbacani unaokolo. Pretpostavljam da nije ustajao
iz kreveta, ve se svukao i sve razbacao po podu - nita od stvari nije bilo udaljeno od kreveta
vie od dvije ili tri stope. To je za njega neuobiajeno, sasvim neuobiajeno, doktore.
Uglavnom je uredan. Frau je bila okirana tim neredom - svuda je povraao, trebae nedjelju
dana da smrad izvjetri i soba ponovo osposobi za iznajmljivanje. Trebalo bi, pravo bi bilo, da
plati za tu nedjelju. I krvave fleke na aravima, isto tako - okrenuo sam ga i pogledao, nema
rana - mora da je povraao krv.
Her legel otrese glavom. Pregledao sam mu depove, pronaao Vau adresu i doao
po Vas. Moja ena je rekla da saekam zoru, ali sam ja mislio da bi do tada mogao umrijeti.
Ne moram da Vam kaem ta to znai - pogrebnik, istraga, muvanje policije po cio dan.
Viao sam to mnogo puta - drugi gosti bi se poistili u roku od dvadeset etiri sata. U
Gasthausu moga zeta u varcvaldu dva gosta su umrla u toku iste nedjelje. Znate li da i
poslije deset godina ljudi jo uvijek odbijaju da iznajme te dvije sobe? On ih je potpuno
renovirao - zavjese, kreenje, tapete. A gosti ih i dalje izbjegavaju. To se prouje, seljaci o
tome raspredaju, i nikad ne zaboravljaju.
Her legel izbaci glavu kroz prozor, pogleda okolo i doviknu Fimanu: Skreni desno
- stiemo, naredni blok! Okrenu se ka Brojeru. Tu smo! Sledea zgrada, doktore!
Naloivi Fimanu da saeka, Brojer je slijedio her legela u Gasthaus i popeo se uz
etiri uska stepenita. Goli izgled stubita potkrepljivao je Nieovu tvrdnju da njega zanima
jedino puko preivljavanje: spartanski isto; na svakom spratu izlizana staza razliitih
izblijedjelih ara; stepenice bez ograde, odmorita bez namjetaja. Svjee bijelo okreeni
zidovi nisu bili ublaeni ni slikom ni ornamentom - ak ni zvaninom potvrdom inspekcije.
Zadihan od penjanja, Brojer je uao za her legelom u Nieovu sobu. Trebao mu je
trenutak da se navikne na jak, otro-sladunjav miris povraanja, a onda je preletio brzim
pogledom po sobi; bilo je onako kako je her legel opisao. U stvari, tano tako - gostioniar

nije bio samo precizan posmatra, ve je sve ostavio netaknuto, kako ne bi omeo neki vaan
trag.
Na malom krevetu u uglu leao je Nie, samo u donjem rublju, duboko u snu, moda
u komi. Barem nije bilo reakcije na zvukove koje je proizveo njihov ulazak u sobu. Brojer
dade her legelu doputenje da pokupi Nieovu rasutu odjeu i ispovraane arave umrljane
krvlju.
Kad je to bilo uklonjeno, izala je na vidjelo brutalna golotinja te sobe. Lii na
zatvorsku eliju, pomisli Brojer: du jednog zida nalazio se prost drveni sto i na njemu samo
lampa i bokal do pola napunjen vodom. Ispred stola stajala je ravna drvena stolica, a ispod
njega Nieov kofer i tana - oboje vezani tankim lancem i zakljuani katancem. Iznad kreveta
bio je mali aavi prozor s jadnim, izblijedelim prugastim utim zavjesama - jedini ustupak
estetici u toj sobi.
Brojer zatrai da ostane sam sa pacijentom. Her legel se bunio, njegova radoznalost
je bila jaa od umora, a onda je pristao kad ga je Brojer podsjetio na obaveze prema drugim
gostima: da bi bio dobar domain, morae malo da odspava.
Konano sam, Brojer je ukljuio plinsku lampu i paljivije osmotrio prizor. Emajlirani
lavor na podu pored kreveta bio je do pola ispunjen sukrviastom, blijedo utom
ispovraanom tekuinom. Na dueku, Nieovom licu i grudima presijavao se osueni
izbljuvak - bez sumnje, Nie je bio previe bolestan ili ukoen da bi doao do lavora. Pored
lavora stajala je poluprazna aa vode, a do nje boica tri etvrtine ispunjena velikim ovalnim
tabletama. Brojer je prouavao, a onda probao jednu tabletu. Najvjerovatnije hloral hidrat - to
bi objasnilo stupor; no nije mogao biti siguran, jer nije znao kada je Nie uzeo tablete. Da li
je bilo vremena da se apsorbuju u krvotoku prije nego to je povratio cio sadraj iz stomaka?
Raunajui broj tableta koje su nedostajale, brzo je zakljuio da je, ak i u sluaju da je te
veeri popio sve tablete i njegov stomak apsorbovao sav hloral, Nie konzumirao opasnu, ali
ne i smrtonosnu dozu. Da je doza bila vea, znao je da bi malo ta mogao da uini: ispiranje
eluca bilo je bespredmetno, jer mu je stomak sad bio prazan, a bio je i toliko ukoen - i
moda osjeao preveliku muninu - da ne bi bio u stanju da proguta bilo kakvo stimulativno
sredstvo koje bi mu Brojer dao.
Nie je izgledao samrtniki: posivjelog lica, stisnutih oiju, itavo tijelo mu je bilo
hladno, blijedo i najeeno kao guja koa. Disao je s naporom, puls mu se jedva uo, penjao
se na sto pedeset est otkucaja u minuti. Drhtao je, a kad je Brojer pokuao da ga pokrije

ebetom koje je frau legel ostavila, zajeao je i zbacio ga. Vjerovatno ekstremna
preosjetljivost, pomisli: sve mu je bolno, ak i najmanji dodir ebeta.
Profesore Nie, profesore Nie, pozvao ga je. Nije bilo odgovora. Nije se pomjerio
ni kada ga je glasnije pozvao, Fridrih, Fridrih. A onda, Fric, Fric. Nie se prenu na taj
zvuk, i na Brojerov pokuaj da mu podigne one kapke. Preosjetljivost ak i na zvuk i
svijetlo, zapazi Brojer i ustade da smanji svjetlost i pojaa plinsku pe.
Paljiviji pregled potvrdio je Brojerovu dijagnozu o spazmikoj migreni obje strane
glave: Nieovo lice, a naroito elo i ui, bili su hladni i blijedi, zenice proirene, a obje
temporalne arterije toliko suene da su izgledale poput dva tanka zaleena konca na
sljepoonicama.
Brojerova prva briga, meutim, nije bila migrena, nego po ivot opasna tahikardija, i
on nastavi, uprkos Nieovom bacakanju, da palcem vrsto pritiska lijevu karotidnu arteriju.
Za manje od minuta puls njegovog pacijenta usporio se na osamdeset otkucaja. Nakon
petnaestominutnog pomnog praenja statusa srca, Brojer je bio zadovoljan, a onda je
usmjerio panju na migrenu.
Uzimajui iz svoje doktorske torbe pilule nitroglicerina, zatraio je od Niea da otvori
usta, ali nije dobio nikakav odgovor. Kada je pokuao da mu ih on otvori, Nie je stisnuo
zube tako jako, da je Brojer od toga odustao. Moda e amil-nitrat pomoi, pomisli. Kanuo je
etiri kapi na pare tkanine i podmetnuo je pod Nieov nos. Nie udahnu, trgnu se i okrenu na
drugu stranu. Prua otpor do kraja, ak i bez svijesti, mislio je Brojer.
Poloio je obje ruke na Nieove sljepoonice i poeo prvo laganim, a potom sve jaim
pritiskom da mu masira itavu glavu i vrat. Naroito se koncentrisao na one dijelove koji su,
po reakcijama pacijenta, izgledali najosjetljiviji. Dok je to radio, Nie je vritao i mahnito
tresao glavom. No, Brojer je bio uporan i smireno je drao svoju poziciju, sve vrijeme njeno
mu apui na uho: Izdri Fric, izdri - ovo e pomoi. Nie se manje bacakao, ali je
nastavio da jei - duboko, u agoniji, grleno Neee!
Prolo je deset, petnaest minuta. Brojer je produio sa masaom. Poslije dvadeset
minuta, jecaji su oslabili, zatim postali neujni, no Nieove usne su se i dalje pomjerale,
mrmljajui neto nerazgovjetno. Brojer je primakao uho njegovim usnama, ali i dalje nije
mogao da razabere rijei. Da li je to bilo Ostavite me, ostavite me, ostavite me? Ili moda
Pustite me, pustite me? Nije bio siguran.
Prolo je trideset, trideset pet minuta. Brojer ga je i dalje masirao. Nieovo lice se

ugrijalo, boja mu se vraala. Moda je gr poputao. Iako je i dalje bio ukoen, djelovao je
malo oputenije. Mrmljanje se nastavljalo, malo glasnije, malo jasnije. Brojer je ponovo
pribliio uho njegovim usnama. Bio je u stanju da razabere rijei, ali nije mogao da vjeruje
svojim uima. Nie je govorio: Pomozite mi, pomozite mi, pomozite mi, pomozite mi!
Talas saosjeanja preplavi Brojera. Pomozite mi! Znai, pomisli, sve vrijeme je to
traio od mene. Lu Salom nije bila u pravu: njen prijatelj jeste u stanju da zatrai pomo, ali
to je neki drugi Nie, koga sada sreem po prvi put.
Spustio je ruke i nekoliko minuta koraao Nieovom malom elijom. Zatim je natopio
pekir hladnom vodom iz bokala, stavio oblog na elo svog usnulog pacijenta i proaputao,
Da, Fric, ja u Vam pomoi. Raunajte na mene.
Nie se trgnuo. Moda je dodir jo uvijek bolan, pomisli Brojer, ali je ipak zadrao
oblog. Poluotvorenim oima pogledao je Brojera i prinio ruku elu. Iako je moda samo elio
da skine oblog, pribliio je ruku Brojerovoj i na trenutak, samo na trenutak, ruke im se
dotakoe.
Protekao je jo jedan sat. Zora se pomaljala, bilo je skoro sedam i trideset. Izgledalo je
da se Nieovo stanje stabilizovalo. Brojer zakljui da se gotovo nita vie ne moe uiniti u
ovom trenutku. Najbolje da se sada pozabavi drugim pacijentima i da se vrati kasnije, kada
proe uspavljujue dejstvo hlorala. Poto pa je pokrio tankim ebetom, napisao mu je poruku
da e se vratili prije podneva, pribliio stolicu do kreveta i cedulju ostavio na vidnom mjestu.
Siavi niz stepenice, izdao je uputstvo her legelu na recepciji da Niea obilazi svakih pola
sata. Zatim je probudio Fimana koji je drijemao na stolici u predvorju, i oni zajedno izaoe
u snjeno jutro kako bi zapoeli sa kunim posetama.
Po povratku, nakon etiri sata, sa recepcije ga je pozdravio her legel. Ne, nije bilo
novih momenata: Nie je neprekidno spavao. Da, djelovao je bolje, a i ponaao se bolje poneki jauk, ali nije bilo vritanja, bacakanja ili povraanja.
Kada je Brojer uao u sobu, Nieovi kapci su zadrhtali ali je ostao u dubokom snu ak
i na Brojerovo obraanje. Profesore Nie, da li me ujete? Nije bilo odgovora. Fric,
Brojer ga je pozvao. Znao je da je opravdano da mu se obrati neformalno - pacijenti koji su u
stuporu esto odgovaraju na imena iz mlaih dana - ali se ipak osjeao krivim priznajui da to
radi i zbog sebe: prijalo mu je da Niea oslovljava prisno. Fric! Ovdje Brojer. Da li me
ujete? Moete li da otvorite oi?
Gotovo istog trenutka Nie otvori oi. Da li je to bio pogled prebacivanja? Brojer se

odmah vrati na formalno ophoenje.

Profesor Nie ponovo meu ivima, drago mi je da to vidim. Kako se osjeate?
Meni nije drago - Nieov glas je bio blag, rijei nejasne - to ivim. Nije mi drago.
Ne bojim se mraka. Grozno, osjeam se grozno.
Brojer poloi ruku na njegovo elo, dijelom da bi mu provjerio temperaturu, ali i da bi
mu pruio utjehu. Nie ustuknu, povue glavu nekoliko centimetara unazad. Mogue da je i
dalje prenadraen, proe Brojeru kroz glavu. Ali kasnije, kada je napravio hladan oblog i htio
da mu ga stavi na elo, Nie je slabim, klonulim glasom rekao, To mogu i ja, uzeo oblog i
sam ga namjestio.
Preostali dio pregleda bio je ohrabrujui: pacijentov puls je iznosio sedamdeset est,
lice mu je bilo rumenije, a temporalne arterije nisu vie bile u gru.
Kao da mi je lobanja smrvljena, ree Nie. Bol se mijenja - nije vie otar, sad je
vie kao jedna duboka, bolna modrica na mozgu.
Usled jake munine ne bi bio u stanju da proguta lijek, ali je zadrao u ustima
nitroglicerin koji mu je Brojer stavio ispod jezika.
Tokom sledeeg sata, Brojer je sjedio i razgovarao sa svojim pacijentom koji je
postepeno postajao sve pristupaniji.
Zabrinuo sam se za Vas. Mogli ste umrijeti. Tolika koliina hlorala je vie otrov nego
lijek. Treba Vam lijek koji e ili da napadne izvor glavobolje, ili da umanji bol. Hloral ne ini
ni jedno ni drugo - to je sedativ, a da biste izgubili svijest pri tolikom bolu, doza je morala biti
gotovo fatalna. Skoro da je i bila, znate. Puls Vam je bio opasno nepravilan.
Nie je odmahnuo glavom. Ne dijelim Vau zabrinutost.
to znai?
U vezi ishoda, proaputa Nie.
Da je on mogao biti fatalan, mislite?
Ne, u vezi svega - ba svega.
Nieov glas bio je gotovo moleiv. Brojer takoe ublai svoj ton.
Da li ste se nadali da ete umrijeti?
Da li ivim? Umirem? Koga je briga? Nema mjesta. Nema mjesta.

Kako to mislite? upita Brojer. Da ne postoji prostor, mjesto za Vas? Da nikome

neete nedostajati? Da niko nee mariti?
Duga pauza. U sobi je vladala tiina; uskoro je Nie duboko disao nanovo utonuvi u
san. Brojer je bdio jo nekoliko minuta, a onda napustio sobu, ostavivi poruku da e se
vratiti kasnije popodne ili rano uvee. Jo jednom je dao instrukcije her legelu da pacijenta
esto obilazi, ali da mu ne nudi hranu - moda samo toplu vodu, jer profesor nee moi da
vari nita vrsto jo jedan dan.
Kada se vratio u sedam sati, Brojer se stresao pri ulasku u Nieovu sobu. alobna
svjetlost jedne jedine svijee bacala je treperave sjenke po zidovima i otkrivala njegovog
pacijenta kako lei u tami, zatvorenih oiju, ruku sklopljenih na grudima, potpuno obuen u
crno odijelo i teke crne cipele. Da li je ovo bila, Brojer se pitao, vizija Niea kako lei mrtav,
sam i neoaljen?
Ali on niti je bio mrtav, niti je spavao. ivnuo je na zvuk Brojerovog glasa i, uz napor
i oigledan bol, uspravio se u sjedei poloaj, podupirui glavu rukama, dok su mu noge
visile sa kreveta. Pokazao je Brojeru da sjedne.
Kako se sada osjeate?
Glava mi je i dalje stegnuta elinim obruem. Stomak se nada da vie nikada nee
vidjeti hranu. Vrat i lea - ovdje - pokaza na vrat pozadi i na gornje ivice lopatica - bolno su
osjetljivi. Meutim, kad sve ovo zanemarim, osjeam se grozno.
Brojer se sa zakanjenjem nasmijei. Nieovu neoekivanu ironiju shvatio je trenutak
kasnije, tek kada je primijetio da se pacijent smjeka.
Ali sam bar u poznatim vodama. Mnogo puta ranije sreo sam se sa ovim bolom.
Ovo je onda bio tipian napad?
Tipian? Tipian? Da razmislim. to se tie intenziteta, rekao bih da je ovo bio jedan
jak napad - od poslednjih sto, moda su samo petnaest ili dvadeset bili ei. A ipak, bilo je i
mnogo gorih.
Kako to?
Trajali su mnogo due, bol se esto produavao na dva dana. To je rijetkost, znam,
poto sam to ve uo od drugih doktora?
Kako objanjavate kratkou ovoga? Brojer je lovio, pokuavajui da otkrije koliko

toga se u poslednjih esnaest asova Nie sjea.

Obojica znamo odgovor na to pitanje, doktore Brojer. Ja sam Vam zahvalan. Znam
da bih se jo uvijek previjao u bolovima da nije bilo Vas. Volio bih da postoji neki smislen
nain da Vam se oduim. Poto toga nema, moramo se osloniti na valutu realnosti. Moji
stavovi vezani za dug i plaanje su nepromijenjeni, i od Vas oekujem raun primjeren
vremenu koje ste mi posvetili. Prema her legelovoj raunici - kojoj ne nedostaje preciznost raun treba da je poprilian.
Iako ga je obeshrabrilo to uje da se Nie vraa svom formalnom, distanciranom
tonu, Brojer ree da e naloiti frau Beker da u ponedjeljak pripremi raun.
Nie je, meutim, odmahnuo glavom. Ah, zaboravio sam da Vaa ordinacija nije
otvorena nedjeljom, a isplanirao sam da sjutra uhvatim voz za Bazel. Ima li nekog naina da
izravnamo raune sada?
Za Bazel! Sjutra! Svakako ne, profesore Nie, ne dok kriza ne proe. Uprkos naim
neslaganjima prole nedjelje, dopustite da sad valjano postupim kao Va ljekar. Prije samo
nekoliko sati bili ste komatozni i u stanju opasne srane aritmije. Da sjutra putujete, to je vie
nego nerazumno, to je pogibeljno. A ima jo jedan faktor: esto se migrena odmah povrati
ako se pacijent ne odmori dovoljno. Sigurno ste i Vi to primijetili.
Nie je na trenutak zautao, oigledno razmatrajui ono to je Brojer rekao. Onda
klimnu glavom. Va savjet e biti uzet u obzir. Slaem se da ostanem jo jedan dan i
otputujem u ponedjeljak. Mogu li Vas vidjeti u ponedjeljak ujutru?
Brojer klimnu glavom. Mislite, zbog rauna?
Zbog toga, a bio bih Vam zahvalan i za izvjetaj na osnovu pregleda i opis klinikih
mjera koje ste preduzeli da zaustavile ovaj napad. Vae metode bi trebalo da budu od koristi
Vaim nasljednicima, posebno italijanskim ljekarima, poto u sledeih nekoliko mjeseci
provesti na jugu. Jaina ovog napada svakako iskljuuje jo jednu zimu u srednjoj Evropi.
Vrijeme je za odmor i mirovanje, profesore Nie, a ne za ulaenje u dalju raspravu.
Molim Vas da mi ipak dozvolite da saoptim dva ili tri zapaanja o kojima biste mogli da
razmislite do naeg sastanka u ponedjeljak.
Poslije svega to ste za mene danas uinili, obavezan sam da Vas paljivo sluam.
Brojer je odmjeravao rijei. Znao je da mu je to poslednja prilika. Ako sada ne uspije,
Nie e u ponedjeljak popodne biti u vozu za Bazel. Brzo se podsjeti da ne smije ponoviti

nijednu od prethodnih greaka sa njim. Ostani miran, ree sebi. Ne pokuavaj da ga

nadmudri; isuvie je pametan. Ne raspravljaj se: izgubie, a ak i da pobijedi, gubi. A
onaj drugi Nie, koji eli da umre ali moli za pomo, onaj kome si obeao pomo - taj Nie
sada nije ovdje. Ne pokuavaj da mu se obraa.
Profesore Nie, dozvolite da ponem time to u naglasili koliko je Vae stanje bilo
kritino prole noi. Puls Vam je bio opasno nepravilan i svakog trenutka mogao se
zaustaviti. Ne znam uzrok, treba mi vremena da to analiziram. Ali nije bila u pitanju migrena,
niti smatram da se radilo o prekomjernoj dozi hlorala. Nikad ranije nisam vidio da hloral
izaziva takav efekat.
To je prvo to sam elio da kaem. Sledee je u vezi sa hralom. Koliina koju ste
uzeli mogla je biti smrtonosna. Mogue da Vam je povraanje izazvano migrenom spasilo
ivot. Kao Va ljekar, moram biti zabrinut zbog Vaeg autodestruktivnog ponaanja.
Doktore Brojer, oprostite mi, Nie progovori drei glavu akama, zatvorenih oiju.
Bio sam rijeen da Vas sasluam bez ikakvog prekidanja, ali se bojim da mi je um suvie
trom da bi dugo zadravao misli. Najbolje govorim dok su mi ideje jo svjee. Bio sam
nerazuman kad je hloral u pitanju, a to je trebalo da znam na osnovu prethodnih slinih
iskustava. Namjeravao sam da uzmem samo jednu tabletu - to zaista otupi otricu bola - i da
potom boicu vratim u kofer. Ono to se, bez sumnje, desilo prole noi bilo je da sam uzeo
tabletu, a zaboravio da sklonim boicu. Onda, kako je hloral poinjao da djeluje, postajao
sam konfuzan, smetnuo sam s uma da sam ve uzeo jednu tabletu, i uzeo jo jednu. Mora da
sam ovo ponavljao nekoliko puta. To se i ranije dogaalo. Bilo je to glupo ponaanje, ali ne
samoubilako - ako je to ono na ta ste mislili.
Uvjerljiva hipoteza, pomisli Brojer. Ista stvar se deavala mnogima od njegovih
starijih, rasejanih pacijenata, i on je uvijek instruirao njihovu djecu da im daju lijekove. Ali
nije povjerovao da je to dovoljno dobro objanjenje za Nieovo ponaanje. Na primjer, zato
je, ak i ako se uzmu u obzir bolovi, zaboravio da hloral vrati u kofer? Zar nismo odgovorni i
za svoju zaboravnost? Ne, Brojer pomisli, ponaanje ovog pacijenta je na mnogo opasniji
nain autodestruktivno nego to on tvrdi. U stvari, postoji i dokaz: slabaan glas koji je rekao,
ivjeti ili umrijeti - koga je briga? Ali to je bio dokaz koji nije mogao da upotrebi. Ovo to
mu je Nie sada rekao nije smio da dovodi u pitanje.
ak i tada, profesore Nie, ak i kad bi to bilo objanjenje, to ne opravdava rizik.
Morate imati potpuni uvid u reim uzimanja ljekova. Ali, dozvolite jo jedno zapaanje - tie

se poetka napada. Pripisujete ga vremenskim prilikama. Nesumnjivo, to ima uticaja:

revnostan ste posmatra djelovanja atmosferskih prilika na Vau migrenu. No, vjerovatno da
nekoliko faktora zajedno uestvuje u iniciranju napada, a ovoga puta vjerujem da ja snosim
odgovornost: Vaa glavobolja je poela ubrzo nakon to sam se grubo i agresivno
konfrontirao sa Vama.
Ponovo, doktore Brojer, moram da upadnem. Niste rekli nita to jedan dobar ljekar
ne bi rekao, to drugi ljekari ve nisu rekli ranije, a sa manje takta nego Vi. Niste zasluni za
ovaj napad. Predosjetio sam ga daleko prije naeg poslednjeg razgovora. U stvari, predosjetio
sam ga jo na putu za Be.
Brojeru se nije poputalo na ovom mjestu, no nije bio trenutak za raspravu.
Ne elim da Vas dalje optereujem, profesore Nie. Dopustite samo da kaem da sam
na osnovu Vaeg cjelokupnog zdravstvenog stanja jo vie nego ranije uvjeren da je
neophodan dui period temeljnog posmatranja i lijeenja. Iako sam bio pozvan satima nakon
poetka napada, ipak sam bio uspjean u njegovom skraivanju. Da ste bili pod nadzorom na
klinici, uvjeren sam da bih doao do terapije kojom bih jo potpunije onemoguio napade.
Insistiram da prihvatite moju preporuku i doete u kliniku Lauzon.
Brojer je zautao. Rekao je sve to se moglo rei. Bio je odmjeren, lucidan,
profesionalan. Vie od toga nije mogao. Nastupila je duga tiina. ekao je oslukujui
zvukove u maloj sobi: Nieovo disanje, zatim svoje, cviljenje vjetra, korake i pucketale
patosa u sobi iznad.
Onda je Nie odgovorio ljubaznim, gotovo njenim tonom. Nikada nisam sreo ljekara
poput Vas, nijednog tako sposobnog, lako brinog. Ni tako linog. Moda biste mogli mnogo
emu da me nauite. Kada je u pitanju uenje o tome kako ivjeti s ljudima, mislim da
moram da ponem od nule. Duan sam Vam, a vjerujte, znam i koliko. Zastade - Umoran
sam i moram da legnem - i isprui se na lea, ruku savijenih na grudima, pogleda fiksiranog
za plafon. Poto sam toliki dunik, osjeao bih se nelagodno da ne postupim po Vaoj
preporuci. Ali razlozi koje sam Vam dao jue - zar je to bilo jue? - ini mi se kao da
razgovaramo mjesecima - ti razlozi nisu bili povrni, nisu prosto bili na licu mjesta izmiljeni
da bi se Vama kontriralo. Ako odluite da nastavite sa itanjem mojih knjiga, vidjeete da su
moji razlozi zasnovani na sutini moga miljenja, dakle, moga bia.
Ti razlozi sada izgledaju ak i jai - danas jai nego jue. Ne znam zato je to tako.
Danas sebe ne razumijem najbolje. Bez sumnje ste u pravu, hloral nije dobar za mene,

sigurno mi ne poboljava modane aktivnosti - ak i sada ne mislim razgovjetno. Ali razlozi

koje sam Vam iznio izgledaju sada desetostruko, stostruko jai.
Okrenuo je glavu kako bi pogledao Brojera. Apelujem na Vas, doktore, prestanite da
se trudite u moje ime! Odbiti sada Va savjet i Vau ponudu, i nastaviti sa odbijanjem, samo
pojaava moje osjeanje ponienosti to sam Vam toliki dunik.
Molim vas - i on ponovo okrenu glavu - za mene je sada najbolje da se odmaram, a
za Vas je moda najbolje da se vratite kui. Jednom ste pomenuli da imate porodicu - plaim
se da e me mrzjeti, s dobrim razlogom. Znam da ste danas proveli vie vremena sa mnom
nego sa njima. Onda do ponedjeljka, doktore Brojer. Nie zatvori oi.
Prije nego to e otii, Brojer mu ree da, ukoliko bude potrebe, her legelov kurir
moe da ga dozove u roku od jednog sata, ak i u nedjelju. Nie mu se zahvalio, ali nije
otvorio oi.
Silazei niz stepenice Gasthausa, Brojer se udio Nieovoj kontroli i otpornosti. ak i
u bolesnikoj postelji, u jadnoj sobi koja je jo uvijek vonjala na snanu erupciju od prije
nekoliko sati, u trenutku kada bi veina onih koji pate od migrene bila srena samo da sjedi u
uglu i die, Nie je razmiljao i funkcionisao: krio oajanje, planirao odlazak, branio svoje
principe, preporuivao mu da se vrati porodici, traio medicinski izvjetaj i poten raun od
svog doktora.
Kada je stigao do fijakera koji ga je ekao, Brojer je donio odluku da razbistri glavu
jednosatnom etnjom do kue. Otpustio je Fimana dajui mu zlatnik za toplu veeru ekanje na hladnoi bio je teak posao - i uputio se kroz snijegom zavijane ulice.
Nie e u ponedjeljak otii u Bazel, znao je. to je to bilo toliko bitno? Ma koliko
duboko da je razmatrao to pitanje, inilo mu se nedokuivim. Znao je samo da mu je Nie
vaan, da ga je zaintrigirao na neki natprirodan nain. Moda, pitao se, u Nieu vidim dio
sebe. Ali koji dio? Razlikujemo se u svakom pogledu - u porijeklu, kulturi, nainu ivota. Da
li zavidim njegovom ivotu? emu ima da se zavidi u toj hladnoj, usamljenoj egzistenciji?
Naravno, mislio je Brojer, moja osjeanja u odnosu na Niea nemaju veze sa
krivicom. Kao ljekar, uinio sam sve to dunost nalae; nita tu sebi ne mogu da prebacim.
Frau Beker i Maks su bili u pravu: koji drugi ljekar bi ovoliko tolerisao tako arogantnog,
grubog i iritantnog pacijenta.
I sujetnog! Kako je prirodno en passant rekao - ne prazno hvalisavo, ve iz punog

ubjeenja - da je bio najbolji predava u istoriji Bazela, ili da e ljudi moda imati hrabrosti,
da e se moda usuditi da itaju njegova djela dvijehiljadite godine! Ipak ga nita od ovoga
nije uvrijedilo. Moda je Nie bio u pravu? Njegov govor i njegova proza svakako su
izazivali divljenje, a misli su mu bile prosvjetljujue - ak i pogrene misli.
ta god da su razlozi, Brojeru nije smetalo to mu je Nie toliko znaio. U poreenju
sa preplavljujuim, harajuim fantazijama o Berti, preokupacija Nieom je izgledala benigno,
ak benevolentno. U stvari, Brojer je imao osjeaj da bi za njega susret sa ovim neobinim
ovjekom mogao voditi nekom iskupljenju.
I dalje je hodao. Taj drugi ovjek, smjeten i sakriven u Nieu, taj ovjek koji je molio
za pomo: gdje je on bio sada? Taj ovjek koji je dodirnuo moju ruku, Brojer je ponavljao
sebi, kako da doprem do njega? Mora da postoji nain! A odluio je da napusti Be u
ponedjeljak. Zar se ne moe zaustaviti? Mora da postoji nain!
Odustao je, prestao da razmilja. Noge su ga same nosile i nastavio je da hoda u susret
toplom, dobro osvijetljenom domu, u susret svojoj djeci, dragoj, nevoljenoj Matildi.
Koncentrisao se samo na udisanje hladnog, hladnog vazduha, grijui ga u grudima i zatim
oslobaajui u oblacima punim pare. Sluao je vjetar, svoje korake, krckanje njene ledene
kore pod nogama. I odjednom, znao je nain - jedini nain!
Ubrzao je hod. Sve do kue, dok je drobio snijeg, pri svakom koraku u sebi je
pevuio: Znam nain! Znam nain!

DVANAESTO POGLAVLJE

U ponedjeljak ujutru Nie je doao u Brojerovu ordinaciju radi zavrne faze njihovog
zajednikog posla. Nakon to je paljivo, stavku po stavku, prouio raun kako bi se uvjerio
da nita nije izostavljeno, Nie je popunio bankovnu priznanicu i pruio je Brojeru. Zatim je
Brojer Nieu dao medicinski izvjetaj i predloio mu da ga proita dok je jo u ordinaciji, za
sluaj da ima nekih pitanja. Poto ga je pomno pregledao, Nie je otvorio tanu i smjestio ga
u fasciklu sa ostalim ljekarskim nalazima.
Izvrstan izvjetaj, doktore Brojer, sveobuhvatan i razumljiv. I, za razliku od mnogih
drugih, ne sadri profesionalni argon koji stvara iluziju znanja, a zapravo je jezik neznanja.
A sada, nazad u Bazel. Oduzeo sam Vam previe vremena.
Nie zatvori i zakljua tanu. Naputam Vas, doktore Brojer, sa osjeanjem da Vam
dugujem vie nego bilo kome do sada. Obino je rastanak povezan sa neprihvatanjem
konanosti tog dogaaja: ljudi kau, Auf Wiedersehen - do vienja. Brzi su na planiranju
ponovih susreta, a jo bri u zaboravljanju svojih nauma. Ja nisam jedan od tih. Vie volim
istinu - a ta je da se mi gotovo sigurno neemo ponovo sresti. Vjerovatno se nikada neu
vratiti u Be, a sumnjam da ete Vi ikad poeljeti ovakvog pacijenta da biste me potraili
dolje u Italiji.
Nie vre stisnu svoju tanu i poe da ustaje.
Bio je to trenutak za koji se Brojer paljivo pripremao. Saekajte, profesore Nie,
molim Vas! Ima jo neto o emu hou sa Vama da porazgovaram.
Nie se ukruti. Bez sumnje, pomisli Brojer, oekuje jo jednu molbu da doe na
kliniku Lauzon - i od toga strahuje.
Ne, profesore Nie, nije u pitanju ono to mislite, nipoto. Slobodno se opustite. Radi
se o potpuno drugoj stvari. Odlagao sam da o tome govorim iz razloga koji e uskoro postati
oigledni.

Zastade i duboko udahnu.

Neto u Vam predloiti - to je neobian predlog, vjerovatno ga nikad prije doktor
nije ponudio pacijentu. Znam da odugovlaim, ali teko mi je da kaem. Obino mi ne
manjkaju rijei. Ali, najbolje je da to naprosto izgovorim.
Predlaem profesionalnu razmjenu, a to je da sledeih mjesec dana ja budem ljekar
Vaeg tijela. Usmjeriu se iskljuivo na Vae fizike simptome i medikaciju. A Vi ete,
zauzvrat, biti doktor mog uma, mog duha.
I dalje steui svoju tanu. Nie je izgledao zbunjeno, a onda nepovjerljivo. Kako to
mislite - Vaeg uma, Vaeg duha? Kako ja mogu biti ljekar? Da nije ovo samo jo jedna
varijacija naeg razgovora od prole nedjelje - da Vi mene lijeite, a ja Vas da poduavam
filozofiji?
Ne, ovaj zahtjev je potpuno drugaiji. Ne traim da me poduavate, ve da me
lijeite.
Od ega, ako mogu da pitam?
Teko pitanje. A ja ga ipak stalno postavljam svojim pacijentima. I Vama sam ga
postavio, a sada je red na mene da na njega odgovorim. Molim Vas da me lijeite od
oajanja.
Oajanja? Nie nije vie stiskao tanu i nagnuo se naprijed. Kakve vrste oajanja?
Ne primjeujem nikakvo oajanje.
Ne na povrini. Tu izgleda kao da mom ivotu nita ne nedostaje. No, ispod te
povrine vlada oajanje. Pitate koja vrsta oajanja? Recimo da moj um nije moj um, da me
preplavljuju strane i neiste misli. A posledica toga je osjeanje samoprezira i sumnja u
sopstveni integritet. Iako mi je stalo do moje ene i djece, ja ih ne volim! U stvari, mrzim to
sam zbog njih zarobljen. Nedostaje mi hrabrosti: hrabrosti da ili svoj ivot promijenim, ili da
nastavim s njim. Ne vidim zato ivim - smisao svega toga. Preokupiran sam starenjem.
Svakim danom sam sve blii smrti, i to me uasava. A ipak mi ponekad padne na pamet
samoubistvo.
U nedjelju je Brojer ovaj odgovor uvjebavao vie puta. Ali danas je on bio
zauujue iskren, s obzirom na sutinsku dvolinost plana. Znao je da je nevjet laov. Iako
je morao da skriva veliku la - injenicu da je njegov predlog samo manevar da privoli Niea
na lijeenje - odluio je da o svemu drugom govori istinu. Stoga je istinu o sebi predoio

pomalo prenaglaeno. Takoe je pokuao da izdvoji probleme koji bi na neki nain mogli da
se prepliu sa Nieovim sopstvenim neizreenim brigama.
Ovog puta Nie je izgledao iskreno zaprepaen. Jedva je odmahnuo glavom,
oigledno ne elei da uestvuje u ovom poduhvatu. Ipak, nije mu bilo lako da formulie
neku racionalnu primjedbu.
Ne, ne, doktore Brojer, to je nemogue. To ne mogu da radim, za to nisam obuen.
Uzmite u obzir rizik - sve moe krenuti nagore.
Ali profesore, tu nema nikakve obuke. Ko je obuen? Kome mogu da se obratim?
Ljekaru? Takvo lijeenje nije dio medicine. Vjerskom voi? Treba li da se upustim u
religijske bajke? Ja sam, kao i Vi, izgubio sposobnost za takve iskorake. Vi, jedan Lebensfilozof, provodite ivot razmatrajui ba ove probleme koji unose pometnju u moj ivot.
Kome da se obratim, ako ne Vama?
Sumnje vezane za Vas, enu, djecu? ta ja o tome znam?
Brojer spremno odgovori. A o starenju, smrti, slobodi, samoubistvu, traganju za
smislom - znate vie nego bilo ko! Nisu li upravo ovo pitanja Vae filozofije? Nisu li Vae
knjige itavi traktati o oajanju?
Ja ne mogu da lijeim oajanje, doktore Brojer. Ja ga prouavam. Oajanje je cijena
samoosvjeenosti. Zagledajte se duboko u ivot, i uvijek ete nai oajanje?
To znam, profesore Nie, i ne oekujem izljeenje, samo olakanje. Hou da me
posavjetujete. Hou da mi pokaete kako da podnesem ivot u oajanju.
Ali ja ne znam kako to da pokaem. I nemam savjete za pojedinca. Piem za rasu, za
ljudsku vrstu.
Ali profesore Nie, Vi vjerujete u nauni metod. Ako jedna rasa, ili jedno selo, ili
jedno stado oboli, naunik tome pristupa tako to izoluje i prouava pojedinanog
prototipskog predstavnika vrste, a onda to generalizuje. Proveo sam deset godina sjecirajui
jednu majunu strukturu u unutranjem uhu goluba da bih otkrio kako golubovi odravaju
ravnoteu! Nisam mogao da radim sa golubovima kao vrstom. Morao sam da radim sa
pojedinanim golubovima. Tek sam kasnije bio u stanju da izvrim generalizaciju svojih
rezultata za sve golubove, zatim za ptice i sisare, kao i za ljude. To je jedini nain da se to
uini. Ne moete izvesti eksperiment na itavoj ljudskoj rasi.
Brojer zastade, iekujui Nieovo suprotstavljanje. Nije ga bilo. Nie je bio

zadubljen u misli.
Brojer nastavi. Prije neki dan iznijeli ste svoje uvjerenje da se sablast nihilizma iri
Evropom. Dokazivali ste da je Darvin uinio Boga zastarjelim, da isto onako kao to smo
Boga jednom stvorili, sada ga ubijamo. I da vie ne znamo kako da ivimo bez naih
religioznih mitologija. Naravno, to niste rekli direktno - ispravite me ako grijeim - ali
vjerujem da smatrate kako je Vaa misija da pokaete da se iz nevjerovanja moe kreirati
kodeks ljudskog ponaanja, jedna nova moralnost, nova prosveenost koja zamjenjuje one
roene iz praznovjerja i udnje za natprirodnim. Zastao je.
Nie mu dade znak da nastavi.
Vjerujem, mada se moda neete sloiti sa mojim izborom termina, da je Vaa misija
da spasete ljudsku vrstu i od nihilizma i od iluzija?
Jo jedno Nieovo lako klimanje glavom.
Dakle, spasite mene! Izvedite eksperiment na meni! Ja sam idealan subjekat. Ubio
sam Boga. Ne vjerujem u natprirodno i davim se u nihilizmu. Ne znam zato da ivim! Ne
znam kako da ivim!
I dalje nije bilo Nieovog odgovora.
Ako teite da izgradite projekat za cijelu ljudsku vrstu, ili za nekoliko izabranih,
pokuajte to na meni. Vjebajte na meni. Vidite ta je korisno, a ta ne - to bi izotrilo Vau
misao.
Nudite se kao pokusni kuni? odgovori Nie. Da li bi to bio nain da Vam se
revaniram?
Ne brine me rizik. Vjerujem u terapeutsku vrijednost lijeenja razgovorom.
Naprosto, da ispitam svoj ivot sa uenim umom kakav je Va - to je ono to elim. To e mi
svakako pomoi.
Nie je zbunjeno odmahnuo glavom. Imate li na umu neki poseban postupak?
Samo ovo: kao to sam ve predloio, ulazite u kliniku pod lanim imenom, a ja
pratim i lijeim Vae napade migrene. Kad krenem u dnevne posjete, prvo u doi kod Vas.
Pratiu Vae fiziko stanje i prepisau Vam potrebne lijekove. Ostatak vremena Vi postajete
ljekar i pomaete mi da govorim o mojim ivotnim brigama. Jedino traim da me sluate i da
komentariete po elji. To je sve. Izvan toga, ne znam. Moraemo da smiljamo proceduru u

hodu.
Ne. Nie odluno odmahnu glavom. To je nemogue doktore Brojer. Priznajem da
je Va plan intrigantan. Ali je od poetka osuen na propast. Ja piem, ne priam. I piem za
manjinu, ne za veinu.
Ali Vae knjige nisu namijenjene nekolicini, Brojer brzo odvrati. Vi zapravo
ispoljavate prezir prema filozofima koji piu samo jedni za druge, iji rad je izmjeten iz
ivota, koji ne ive svoju filozofiju.
Ja ne piem za druge filozofe. Ali piem za manjinu koja predstavlja budunost.
Nisam stvoren za druenje i ivot meu ljudima. Moje vjetine drutvenog ophoenja, moje
povjerenje, moja briga za druge - sve je to odavno atrofiralo. Naravno, ako ih je ikada i bilo.
Uvijek sam bio usamljen. Uvijek u ostati usamljen. Prihvatam tu sudbinu.
Ali, profesore Nie, Vi elite vie. Vidio sam tugu u Vaim oima kada ste rekli da
ljudi nee itati Vae knjige sve do dvijehiljadite godine. Vi elite da Vas itaju. Vjerujem da
postoji dio Vas koji i dalje ezne da bude sa drugima.
Nie je sjedio mirno, ukoen na stolici.
Sjeate li se prie koju ste mi ispriali o Hegelu na samrtnikoj postelji? nastavi
Brojer. O jedinom studentu koji ga je razumio, ali koji ga je pogreno razumio - a zavrili ste
je rekavi da na svojoj samrtnikoj postelji neete moi da se pozovete ak ni na jednog
studenta. Pa zato ekati dvijehiljaditu? Ja sam ovdje! Imate svog studenta upravo ovdje,
upravo sada. I ja sam student koji e Vas sluati, zato to moj ivot zavisi od toga da Vas
razumijem!
Brojer zastade da udahne. Bio je vrlo zadovoljan. Dok se prethodnog dana pripremao,
tano je predvidio svaku od Nieovih primjedbi i neutralisao ih. Zamka je bila elegantna.
Jedva je ekao da ispria Sigu.
Znao je da sada treba da se zaustavi - najzad, prvi cilj je i bio da osigura da Nie
danas ne uhvati voz za Bazel - ali nije mogao da odoli, a da ne doda jo jednu pojedinost. I,
profesore Nie, sjeam se kako ste prije neki dan rekli da nita ne moe da Vas uznemiri vie
od toga da budete neiji dunik, bez mogunosti uzvraanja istom mjerom.
Nieov odgovor je bio brz i otar. Mislite, ovo inite za mene?
Ne, upravo je u tome poenta. ak i ako bi moj plan na neki nain mogao da Vam
koristi, to nije moja namjera! Motivisan sam iskljuivo linim interesom. Meni je potrebna

pomo! Da li ste dovoljno jaki da mi pomognete?

Nie ustade sa stolice.
Brojer zadra dah.
Nie kroi ka njemu i isprui ruku. Saglasan sam sa Vaim planom, ree.
Fridrih Nie i Jozef Brojer nainili su pogodbu.

Pismo Fridriha Niea Peteru Gastu

4. decembar 1882.

Dragi moj Peter

Promjena plana. Ponovo. Biu u Beu itavog mjeseca i stoga sa aljenjem moram da
odloim nau posjetu Rapalu. Pisau ti kada budem znao preciznije kakvi su mi planovi.
Mnogo toga se dogodilo, mahom zanimljivog. Imam laki napad (koji bi se razvio u
dvonedjeljnog monstruma da nije bilo intervencije doktora Brojera) i u ovom trenutku sam
preslab za bilo ta drugo, izuzev da ti dam jedan prcis o onome to se zbilo. Opirnije
slijedi.
Hvala to si mi naao ovog dr Brojera - on je pravo udo - mislei, nauniki ljekar.
Nije li to neobino? Voljan je da mi kae sve to zna o mojoj bolesti i - to je jo udnije - ono
to ne zna!
On je ovjek koji veoma eli da se odvai i mislim da ga privlai moja smjelost da
mnogo prkosim. Usudio se da mi uputi najneobiniji predlog, i ja sam ga prihvatio. Predloio
mi je da me sledeeg mjeseca primi u kliniku Lauzon, gdje e ispitivati i lijeiti moje
oboljenje. (I sve to o njegovom troku! to znai, dragi prijatelju, da ove zime ne treba da
brine o mom izdravanju.)
A ja? ta moram da pruim zauzvrat? Ja, za koga niko nije vjerovao da e ikada
ponovo biti zaposlen, ja sam zamoljen da tokom jednog mjeseca budem lini filozof dr

Brojera i da mu obezbijedim lino filozofsko savjetovanje. Njegov ivot je jedna muka,

razmilja o samoubistvu, zamolio me je da ga izvedem iz guste ume njegovog oajanja.
Mora da sad misli koliko je ironino to je tvoj prijatelj pozvan da prigui zvuk
sirene smrti, onaj isti prijatelj koga ta rapsodija toliko mami, upravo onaj koji ti je poslednji
put pisao da bure baruta i ne izgleda tako neprijateljski!
Dragi prijatelju, o mom sporazumu sa dr Brojerom govorim ti u potpunom
povjerenju. Ovo nije ni za ije ui, ak ni za Overbekove. Ti si jedini kome ovo povjeravam.
Dugujem tom dobrom doktoru punu diskreciju.
Na udni sporazum razvio se u sadanji oblik na jedan vrlo sloen nain. Prvo se
ponudio da, u okviru medicinskog tretmana, on savjetuje mene! Nespretnog li izgovora!
Pretvarao se da je zainteresovan jedino za moju dobrobit, da je njegova jedina elja, jedina
nagrada, da mene uini zdravim, da me iscijeli! No, nama su poznati oni duhovni iscjelitelji
koji svoju slabost projektuju na druge, a onda im pomau samo da bi poveali sopstvenu
snagu. Znamo za hriansko milosre!
Prirodno, to sam prozreo i nazvao pravim imenom. Od te istine guio se neko vrijeme
- nazvao me slijepim i niskim. Zakleo se da e otkriti motive, preterivao u lanom saosjeanju
i kominom altruizmu, ali na kraju, to mu priznajem, naao je snage da otvoreno i poteno
trai snagu od mene.
Tvoj prijatelj, Nie, na tritu! Zar te ta misao ne zaprepauje? Zamisli moje
Ljudsko, isuvie ljudsko, ili Veselu nauku, zatoene, ukroene, dresirane! Zamisli moje
aforizme poreane po alfabetu u priruniku propovijedi za svakodnevni ivot i rad! U
poetku, bio sam i sam zaprepaen! Ali vie nisam. Projekat me intrigira - taj forum za moje
ideje, sud u koji se izlivam kad sam prezreo, prilika - u stvari, jedna laboratorija za testiranje
ideja na individualnom primjerku, prije nego to ih predstavim ljudskom rodu (to je bila
zamisao dr Brojera).
Uzgred, tvoj dr Brojer izgleda kao jedan superioran primjerak koji ima mo opaanja
i elju da se uzvisi. Da, to eli. I ima glavu. Al, ima li i oi - i srce - da vidi? Vidjeemo!
Dakle, danas se oporavljam i mirno razmiljam o ponudi - o novoj avanturi. Moda
sam grijeio kad sam mislio da je moja jedina misija nalaenje istine. Tokom sledeeg
mjeseca vidjeu da li e moja mudrost osposobiti drugoga da ivi kroz oajanje. Zato se
obraa meni? Kae da mu se, nakon to je okusio razgovor sa mnom i gricnuo djelie
Ljudskog, isuvie ljudskog, javio apetit za moju filozofiju. Moda je mislio, s obzirom na teret

mog fizikog oboljenja, da sam ekspert u preivljavanju.

Naravno, on ne zna za drugu polovinu moga tereta. Moja prijateljica, ta ruska
demonska kuka, majmun sa lanim grudima, nastavlja svoj put izdaje. Elizabet, koja kae da
Lu ivi sa Reom, radi na tome da je deportuju zbog nemorala.
Elizabet takoe pie da je prijateljica Lu preselila svoju kampanju mrnje i lai u
Bazel, gdje namjerava da dovede u opasnost moju penziju. Proklet bio taj dan u Rimu kada
sam je prvi put sreo. esto ti govorim da me svaka nedaa - ak i susreti sa istim zlom - ine
jaim. Ali kad bih mogao da ovo ubre pretvorim u zlato, bio bih... bio bih... - vidjeemo.
Dragi prijatelju, nemam snage da napravim duplikat ovog pisma. Molim te, vrati mi
ga.

Tvoj,
F. N.

TRINAESTO POGLAVLJE

U fijakeru, na putu za kliniku kasnije toga dana, Brojer je pokrenuo pitanje diskrecije
i predoio Nieu da e mu moda biti prijatnije ako bude primljen pod pseudonimom konkretno, kao Ekart Miler - imenom koje je koristio kada je o svom pacijentu razgovarao sa
Frojdom.
Ekart Miler, Ekkkkkkkart Millller, Ekart Miiiiiiler, Nie je, oigledno dobro
raspoloen, polako, tihim apatom, to ime pjevuio za sebe, kao da hoe da razabere njegovu
melodiju. Dobro je kao bilo koje drugo ime, pretpostavljam. Ima li neko posebno znaenje?
Moda je, upustio se u aljivo spekulisanje, to ime nekog drugog notorno svojeglavog
pacijenta?
To je naprosto mnemotehnika, ree Brojer. Pravim pseudonime za imena
pacijenata tako to zamijenim inicijale slovima alfabeta koja im neposredno prethode. Tako
sam dobio E. M., a Ekart Miler je jednostavno prvi E. M. koji mi je pao napamet.
Nie se nasmijei. Moda e jednoga dana neki istoriar medicine pisati knjigu o
uvenom bekom ljekaru i pitati se zato je uvaeni doktor Jozef Brojer tako esto posjeivao
izvjesnog Ekarta Milera, misterioznog ovjeka bez prolosti i budunosti.
Po prvi put Brojer je vidio Niea spremnog na alu. To je slutilo na dobro, pa mu je
uzvratio. A na aljenje buduih biografa filozofa koji e nastojati da uu u trag gdje je
profesor Fridrih Nie boravio tokom mjeseca decembra 1882.
Nekoliko minuta kasnije, kada je bolje razmislio, Brojer je zaalio to je predloio
pseudonim. Obaveza da oslovljava Niea lanim imenom u prisustvu osoblja na klinici
predstavljala je dodatnu komplikaciju u ionako dvolinoj situaciji. Zato se jo vie opteretio?
Najzad, Nieu nije bila potrebna zatita pseudonima za lijeenje od hemikranije, isto
medicinskog oboljenja. Ako ita, njihov sadanji dogovor znaio je da on, Brojer, preuzima
rizik, i stoga je njemu, ne Nieu, bila potrebna zatita povjerljivosti.
Fijaker je uao u osmi kvart, poznat kao Jozeftat, i zaustavio se pred kapijom klinike

Lauzon. Vratar je, prepoznavi Fimana, diskretno odustao da proviri u kola i pourio da
otvori krila gvozdene kapije. Fijaker se ljuljao i poskakivao po stotinak metara dugoj
kaldrmisanoj stazi do trijema sa bijelim stubovima glavne zgrade. Klinika Lauzon, lijepa
etvorospratna graevina od bijelog kamena, primala je etrdeset neurolokih i psihijatrijskih
bolesnika. Kada je prije tri stotine godina napravljena kao gradska rezidencija barona Fridriha
Lauzona, leala je neposredno izvan bekih gradskih zidina, okruena sopstvenim zidovima,
sve zajedno sa talama, koijaevom kuom, kuom za sluge i dvadeset jutara bate i
vonjaka. Ovdje su se Lauzoni generaciju za generacijom raali, rasli, i odlazili u lov na
velikog divljeg vepra. Poslije smrti poslednjeg barona Lauzona i njegove porodice tokom
epidemije tifusa 1858. godine, imanje je pripalo baronu Verthajmu, dalekom rasipnom roaku
koji je rijetko naputao svoje seosko dobro u Bavariji.
Poto mu je od strane imovinskih izvritelja predoeno da tereta naslijeenog
vlasnitva moe da se rijei jedino ako ga pretvori u javnu instituciju, baron Verthajm je
odluio da zgrada postane oporavilite, uz klauzulu da njegova porodica ima stalnu besplatnu
medicinsku njegu. Osnovan je dobrotvorni fond i formirana lista lanova odbora - neobina
po tome to je, pored nekolicine vodeih katolikih porodica u Beu, ukljuivala i dvije
jevrejske, filantropske: Gompercove i Altmanove. Iako je bolnica, otvorena 1860, nudila
usluge uglavnom bogatima, od etrdeset postelja, est je poklonjeno i stavljeno na
raspolaganje siromanim, ali istim pacijentima.
Brojer, predstavnik porodice Altman u bolnikom odboru, jednu od tih est postelja
namijenio je Nieu. Njegov uticaj u Lauzonu nije se ograniavao samo na lanstva u odboru;
on je bio i lini ljekar direktora bolnice i nekoliko drugih lanova uprave.
Kada su Brojer i njegov novi pacijent prispjeli u kliniku, bili su pozdravljeni sa
velikim potovanjem. Preskoene su sve formalnosti i procedura prijema. A direktor i glavna
medicinska sestra lino su odveli doktora i pacijenta u obilazak slobodnih soba.
Suvie mrana, ree Brojer za prvu sobu. Her Mileru treba svijetlo za itanje i
prepisku. Da pogledamo neto na junoj strani.
Druga soba je bila mala, ali svijetla, i Nie ree: Ovo je dobro. Svijetlo je mnogo
bolje.
Ali Brojer mu je brzo oponirao. Premala je, nema vazduha. ta je jo slobodno?
Nieu se svidjela i trea soba. Da, ovo sasvim odgovara.

Meutim, Brojer opet nije bio zadovoljan. Previe prometno. Previe buno. Moete
li da oslobodite neto udaljenije od sobe za bolniarke?
Kada su uli u sledeu sobu. Nie nije saekao Brojerov komentar, ve je odmah
stavio tanu u orman, skinuo cipele i legao na krevet. Nije bilo rasprave, jer je i Brojer
odobrio tu svijetlu, prostranu sobu u uglu na treem spratu, sa velikim kaminom i sjajnim
pogledom na vrtove. Obojica su se divila velikom, pomalo izlizanom, ali jo uvijek carskom
roze-plavom tepihu iz Isfahana, oigledno ostatku srenijih, zdravijih dana imanja
Lauzonovih. Nie zahvalno klimnu na Brojerov zahtjev da se u sobu donesu pisai sto, stona
lampa na gas i udobna stolica.
im su ostali nasamo, Nie priznade da je nakon poslednjeg napada prebrzo ustao:
osjeao je umor, a bol u glavi se vraao. Bez pogovora pristade da narednih dvadeset etiri
asa provede mirno u krevetu. Brojer ode niz hodnik do sobe za bolniarke da prepie
lijekove: kolhicin za bol, hloral hidrat za spavanje. Nie je bio do te mjere zavisan od hlorala
da mu je potrebno nekoliko nedjelja za odvikavanje.
Kad je provirio u Nieovu sobu da se oprosti, ovaj je pridigao glavu s jastuka i,
podigavi aicu s vodom koja se nalazila uz krevet, nazdravio: Do sjutranjeg zvaninog
poetka naeg projekta! Poto se malo odmorim, planiram da ostatak dana provedem radei
na strategiji naeg filozofskog savjetovanja. Auf Wiedersehen, doktore Brojer.
Strategija! Vrijeme je, pomisli Brojer u fijakeru na putu kui, vrijeme je da i ja
razmislim o strategiji. Toliko je bio zaokupljen hvatanjem Niea u zamku, da uopte nije ni
mislio o tome kako da pripitomi svoj plijen koji se sada nalazi u sobi 13 klinike Lauzon. Dok
se fijaker njihao i kloparao, Brojer je pokuavao da se usredsredi na sopstvenu strategiju. Sve
je izgledalo zbrkano, bio je bez stvarnog vodstva, bez prethodnika. Morae da smisli potpuno
nov postupak lijeenja. Najbolje da o tome porazgovara sa Sigom; on voli takve izazove.
Ree Fimanu da zastane kod bolnice i potrai doktora Frojda.
Allgemeine Krankenhaus, Beka opta bolnica u kojoj je Frojd stairao i pripremao se
za karijeru doktora praktiara, predstavljala je mali grad za sebe. Primala je dvije hiljade
pacijenata i sastojala se od tuceta etvrtastih zgrada; svaka je bila posebno odjeljenje - sa
svojim dvoritem i zidom i lavirintima podzemnih tunela povezana sa ostalim etvrtastim
zgradama. Kamena ograda visoka etiri metra dijelila je itavo mjesto od ostatka svijeta.
Fiman, kome su odavno bile poznate tajne tog lavirinta, pourio je da nae Frojda na
njegovom odjeljenju. Poslije nekoliko trenutaka, vratio se sam: Doktor Frojd nije tamo.

Doktor Hauzer kae da je prije sat vremena otiao u svoj Stammlokal.

Frojdov kafe Lantman na Francensringu bio je udaljen samo par blokova od bolnice;
tu ga je Brojer zatekao kako sjedi sam, pije kafu i ita neki francuski knjievni asopis. Kafe
Lantman posjeivali su ljekari, staisti i studenti medicine; iako je bio mnogo manje otmen
od Brojerovog Grintajdla, bio je pretplaen na preko osamdeset asopisa, vjerovatno vie
nego ijedan drugi beki kafe.
Sig, hajdemo do Demela na kolae. Imam da ti ispriam neke interesantne stvari o
sluaju migrenoznog profesora.
Frojd je smjesta bio u kaputu. Volio je tu najbolju beku poslastiarnicu, ali sebi nije
mogao da je priuti izuzev kao neiji gost. Deset minuta kasnije sjedeli su za stolom u tihom
uglu. Brojer narui dvije kafe, okoladnu tortu za sebe i tortu sa limunom mit Schlag za
Frojda koju je ovaj tako brzo smazao, da je Brojer svog mladog prijatelja ubijedio da izabere
jo jedno pare sa trospratnog srebrnog posluavnika s kolaima. Kad je Frojd zavrio
okoladni krem mille-feuille i drugu kafu, obojica zapalie cigare. Tada je Brojer do detalja
opisao sve to se od njihovog poslednjeg razgovora dogaalo sa her Milerom: profesorovo
odbijanje da zapone psiholoki tretman, njegov ljutiti odlazak, migrenu usred noi, svoju
neobinu vizitu, prekomjerno uzimanje lijekova i posebno stanje svijesti, slabi alobni glas
koji zove u pomo i, naposljetku, udnu pogodbu koju su toga jutra napravili u Brojerovoj
ordinaciji.
Frojd je, dok je Brojer priao svoju priu, piljio u njega veoma paljivo - Brojer je
poznavao taj izraz. Bio je to pogled totalnog memorisanja: on ne samo da je razmiljao i
registrovao, ve je i snimao: nekon est mjeseci bie u stanju da potpuno ponovi ovaj
razgovor. Ali se Frojdovo dranje naglo promijenilo kad je Brojer ispriao o svom zavrnom
predlogu.
Jozefe, ti si ponudio TA? Lijeie migrenu tog her Milera, a on e da lijei tvoje
oajanje? Mora da se ali! ta to treba da znai?
Vjeruj mi Sig, to je bio jedini nain. Da sam bilo ta drugo pokuao, puf! - bio bi na
putu za Bazel. Sjea li se one izvanredne strategije koju smo planirali? Da ga ubijedimo da
ispita i smanji svoj ivotni stres? Unitio ju je za minut tako to je bukvalno slavio stres,
pjevao mu rapsodije. Kae da ono to ga ne ubije, ini ga jaim. A ja sam, to sam vie sluao
i razmiljao o njegovom pisanju, sve vie bio uvjeren da on sebe vidi kao ljekara - ne za
pojedinace, ve za itavu nau kulturu.

Znai, ree Frojd, ti si ga namamio u zamku predlaui mu da pone da lijei

zapadnu civilizaciju tako to e krenuti od pojedinanog primjerka - tebe?
Tano, Sig. Ali prvo je on mene namamio u zamku! Ili me je taj homunkulus za koga
ti tvrdi da djeluje u svakom od nas namamio svojim alosnim zapomaganjem Pomozite mi,
pomozite mi. To me je gotovo uvjerilo, Sig, u tvoje ideje o postojanju nesvjesnog dijela
uma.
Frojd se nasmijei Brojeru i s dubokim uitkom uvue dim iz cigarete. Dobro, sad si
ga satjerao u stupicu, ta je sledee?
Prvo to treba da uinimo, Sig, jeste da se oslobodimo tog izraza satjerati. Ideja o
satjerivanju ne prilii Ekartu Mileru - to je kao da hvata gorilu od pola tone mreom za
leptire.
Frojd se osmjehnu jo ire. Da, odbacimo satjerivanje i jednostavno recimo da ga
ima na klinici i da e ga viati svakoga dana. Kakva je tvoja strategija? On je bez sumnje
zauzet smiljanjem svoje - kako da, poev od sjutranjeg dana, pomae tebi u tvom oajanju.
Da, upravo to mi je i rekao. Vjerovatno u ovom trenutku radi na tome. Vrijeme je da
i ja planiram; nadam se da e moi da mi pomogne. Strategija je jasna, mada je nisam
dobro promislio. Moram da ga uvjerim da on pomae meni - dok polako, neprimjetno, ne
promijenimo uloge, dok on ne postane pacijent, a ja ponovo ljekar.
Tano, sloi se Frojd. To je upravo ono to treba uiniti.
Brojer se divio Frojdovoj osobini da uvijek zvui tako sigurno u sebe, ak i u
situacijama u kojima nije bilo nikakve izvjesnosti.
On oekuje, nastavi Frojd, da bude tvoj doktor za oajanje. I to treba ispuniti. Daj
da napravimo plan - korak po korak. Prva faza oito e biti da ga ubijedi u svoje oajanje.
Isplanirajmo tu fazu. O emu e govoriti?
To me ne brine, Sig. Mogu da zamislim mnogo toga o emu bih priao.
Ali stvarno, Jozefe, kako e to uiniti vjerodostojnim?
Brojer je oklijevao pitajui se koliko toga da otkrije. Ipak je odgovorio, Lako, Sig.
Sve to treba da radim je da kaem istinu!
Frojd ga je pogledao zaprepaeno. Istinu? Kako to misli, Jozefe? Ti nisi oajan,
ima sve. Svi beki doktori ti zavide - itava Evropa vapi za tvojim uslugama. Mnogo

odlinih studenata, na primjer Frojd, mladi ljekar koji obeava, potuje svaku tvoju rije.
Tvoja istraivanja su izvanredna, tvoja ena je najljepa, najsenzitivnija ena u Carstvu.
Oajanje? Zato, Jozefe, ti si upravo na vrhuncu ivota!
Brojer spusti ruku na Frojdovu. Vrhunac ivota! Dobro si se izrazio, Sig. Vrhunac,
vrh u ivotnom usponu! Ali problem sa vrhuncima je to oni vode nadolje. Sa vrha mogu da
vidim kako se preda mnom pruaju sve preostale godine. A taj pogled mi se ne svia. Vidim
samo starenje, opadanje, oinstvo, djedinstvo.
Ali, Jozefe - uzbuna u Frojdovom glasu skoro da je bila opipljiva - kako moe to
da kae? Ja vidim uspjeh, ne nizbrdicu! Vidim sigurnost, priznanje - tvoje ime zauvijek
vezano za dva glavna otkria u fiziologiji!
Brojer se trgnu. Kako da prizna da je uloio itav svoj ivot samo da bi spoznao,
poslije svega, da je finalna nagrada neto to mu se ne svia. Ne, ovo mora zadrati za sebe.
Ima stvari koje se mlaima ne govore.
Objasniu ti to ovako, Sig. Sa etrdeset doivljava stvari koje sa dvadeset pet ne
moe ni da sluti.
Dvadeset est. Pri kraju dvadeset este.
Brojer se nasmija. Izvini Sig, ne mislim da ti popujem. Ali vjeruj mi na rije da ima
mnogo linih stvari o kojima sa Milerom mogu da razgovaram. Na primjer, ima problema u
mom braku, problema koje ne bih da dijelim sa tobom da ti to ne bi morao da sakriva od
Matilde i tako ugrozi vau bliskost. Vjeruj mi: nai u mnogo toga da kaem her Mileru, a
biu ubjedljiv ako se uglavnom drim istine. Ono to mene brine je naredni korak!
Misli, ta e se desiti kad se on obrati tebi kao nekom ko treba da mu pomogne u
njegovom oajanju? ta si u stanju da uini da olaka njegov teret?
Brojer klimnu glavom.
Reci mi, kada bi mogao da koncipira sledeu fazu onako kako eli, ta bi volio da
se dogodi? ta je to to jedna osoba moe ponuditi drugoj?
Odlino, odlino! Podstakao si me na razmiljanje. Velianstven si u tome, Sig!
Brojer promisli nekoliko trenutaka. Iako je moj pacijent mukarac - i nije, naravno,
histerian - ipak mislim da bih volio da ini ono to je i Berta inila.
ienje dimnjaka?

Da, da mi sve otkrije. Uvjeren sam da u rastereenju ima neeg ljekovitog. Pogledaj
katolike. Svetenici vjekovima nude olakanje kroz ispovijest.
Pitam se, ree Frojd, da li olakanje proistie iz rastereenja ili iz vjerovanja u
boije razrjeenje od grijeha?
Imam pacijente koji su agnostiki katolici, a ipak su imali koristi od ispovijesti. I u
par prilika u svom sopstvenom ivotu, prije vie godina, doivio sam olakanje kada sam se
ispovijedio prijatelju. Kako je sa tobom, Sig? Da li je tebi ispovijest ikada donijela olakanje?
Da li si ikada sebe potpuno rasteretio pred drugim?
Naravno, pred mojom vjerenicom. Piem Marti svaki dan.
Ma hajde, Sig. Brojer se nasmijei i spusti ruku na prijateljevo rame. Ti zna da
ima stvari koje nikada ne moe rei Marti, posebno ne Marti.
Ne, Jozefe, ja njoj kaem sve. ta joj to ne bih mogao rei?
Kada si zaljubljen u enu, eli da ona o tebi ima dobro miljenje u svakom pogledu.
Prirodno, sakrie neke line stvari - one koje te mogu predstaviti u loem svijetlu. Tvoje
seksualne udnje, na primjer.
Brojer zapazi da je Frojd jako pocrvenio. Nikada ranije nisu vodili ovakav razgovor,
Frojd moda nikada ni sa kim.
Ali moja seksualna osjeanja odnose se iskljuivo na Martu. Nijedna druga ena me
ne privlai.
Onda recimo prije Marte.
Ne postoji prije Marte. Ona je jedina ena za kojom sam ikada udio.
Hajde Sig, mora da su postojale i druge. Svaki beki student medicine ima svoju
Sssmdchen. Mladi nicler, ini se, svake nedjelje ima novu.
Upravo je to dio svijeta od koga elim da zatitim Martu. nicler je rasputen - to je
optepoznato. Nemam sklonosti za takvo poigravanje. Ni vremena. Ni novca - svaki florin mi
treba za knjige.
Najbolje da ovu temu brzo napustimo, pomisli Brojer. Ipak, nauio sam neto vano:
sada znam granicu do koje mogu neto da podijelim sa Frojdom.
Sig, skrenuo sam sa nae teme. Vratimo se pet minuta unazad. Pitao si me ta elim

da se desi. Kaem ti da se nadam da e her Miler govoriti o svom oajanju. Nadam se da e

me iskoristiti kao ispovjednika. Moda e to samo po sebi biti ljekovito, moda e ga vratiti
meu ljude. On je jedno od najusamljenijih bia koje sam sreo. Sumnjam da se ikada ikome
otvorio.
Ali rekao si mi da su ga drugi izdali. Bez sumnje, njima je vjerovao i otvarao se.
Inae, ne bi moglo biti izdaje.
Da, u pravu si. Izdaja je za njega veliki problem. U stvari, mislim da osnovni princip
mog postupka, moda fundamentalni, treba da bude: primum non nocere - ne nakodi, ne ini
nita to bi on mogao protumaiti kao izdaju.
Brojer je nekoliko trenutaka razmiljao o onome to je rekao, a onda nastavio, Zna,
Sig, ja se tako ophodim sa svim pacijentima, pa to ne bi trebalo da predstavlja problem u
buduem radu sa her Milerom. Ali, tu je moja ranija dvolinost - nju bi mogao shvatiti kao
izdaju. A ja je ne mogu ponititi. Volio bih da mogu da se proistim i sve mu ispriam - susret
sa frojlajn Salom, zavjeru njegovih prijatelja da ga usmjere ka Beu i, iznad svega, moj
izgovor da sam ja, a ne on, pacijent.
Frojd energino odmahnu glavom. Apsolutno ne! To proienje, to priznanje, to bi
bilo za tvoje, ne za njegovo dobro. Ne, mislim da, ukoliko zaista eli da pomogne svom
pacijentu, mora da ivi sa tom lai.
Brojer klimnu glavom. Znao je da je Frojd u pravu. U redu, hajde da vidimo ime
raspolaemo. ta do sada imamo?
Frojd je brzo odgovorio. Volio je ovu vrstu intelektualne vjebe. Imamo nekoliko
koraka. Prvo, podstai ga tako to e se ti otvoriti. Drugo, zamijeniti uloge. Tree, pomoi
mu da sebe potpuno otvori. I imamo jedan fundamentalni princip: zadrati njegovo
povjerenje i izbjei bilo ta to lii na izdaju. A sad, ta je sledee? Pod pretpostavkom da on
ipak progovori o oajanju, ta onda?
Moda, odgovori Brojer, ne treba ni da bude sledeeg koraka? Moda e prosto
otvaranje predstavljati tako veliko postignue, takvu promjenu u njegovom nainu ivota da
e biti dovoljno samo po sebi?
Prosta ispovijest nije tako mona, Jozefe. Da je tako, ne bi bilo neurotinih
katolika!
Da, sigurno si u pravu. Ali, moda je - Brojer izvadi sat - ovo sve to za sada

moemo da isplaniramo. Pozvao je konobara da donese raun.

Jozefe, uivao sam u ovoj konsultaciji. I dopada mi se nain na koji razmjenjujemo
miljenja - ini mi ast to moje predloge shvata ozbiljno.
Zapravo, Sig, ti si izvrstan u ovome. Zajedno smo dobar tim. Ipak, ne mogu da
zamislim da e na novi postupak podii veliku prainu. Koliko esto nam dolaze pacijenti
koji zahtijevaju ovakav komplikovan plan lijeenja? U stvari, ini mi se da smo danas manje
radili na medicinskom tretmanu, a vie planirali zavjeru. Zna li koji mi je pacijent drai?
Onaj drugi - onaj koji je zvao u pomo!
Misli na nesvjesnu svijest zarobljenu u tvom pacijentu.
Da, ree Brojer, dajui konobaru novanicu bez provjeravanja rauna - to nikad nije
inio. S njim bi bilo mnogo jednostavnije raditi. Zna Sig, moda bi to trebalo da bude cilj
lijeenja da se oslobodi ta skrivena svijest, da mu se omogui da zatrai pomo na svijetlu
dana.
Da, to je dobro, Jozefe. Ali da li je osloboenje pravi izraz? Naposljetku, ona nema
izdvojeno postojanje, ona je nesvjesni dio Milera. Zar nije integrisanje ono to elimo?
Frojd je izgledao impresioniran sopstvenom idejom i lako je udario pesnicom po mermernom
stolu ponavljajui, Integrisanje nesvjesnog.
E, Sig, to je to. Ideja je uzbudila i Brojera. Veliki uvid! Ostavljajui kelneru
nekoliko bakarnih Kreuzera, on i Frojd ietae na Mihaelerplac. Da, ako bi moj pacijent
mogao da integrie taj drugi dio sebe, bilo bi to pravo postignue. Ako bi mogao da naui
koliko je prirodno da udi za utjehom drugog - to bi svakako bilo dovoljno!
Koraajui niz Kolmarkt, stigli su do prometne glavne ulice Graben i tu se razdvojili.
Frojd je skrenuo niz Naglergase prema bolnici, a Brojer je odetao tefanplacom prema
Bekertrase 7, koja se pruala odmah iza romanskih tornjeva crkve Svetog Stefana. Razgovor
sa Frojdom ulio mu je samopouzdanje u vezi sastanka sa Nieom koji ga je ekao sjutradan
ujutru. Ali, uprkos tome, imao je muan predosjeaj da itava ova elaborirana priprema moe
biti samo iluzija - da e, ne njegova, ve Nieova priprema voditi njihov susret.

ETRNAESTO POGLAVLJE

Nie je zaista bio spreman. Sledeeg jutra, im ga je Brojer pregledao, preuzeo je

kontrolu.
Vidite li, ree Brojeru otvarajui novu veliku biljenicu, kako sam dobro
organizovan! Her Kaufman, jedan od Vaih bolniara, jue je bio ljubazan da mi je nabavi.
Ustade sa kreveta. Takoe sam traio jo jednu stolicu za ovu sobu. Da se smjestimo
i da ponemo s naim poslom?
Brojer, koga je ozbiljan lik autoriteta koji je uzeo njegov pacijent zbunio i ostavio bez
rijei, slijedio je uputstvo i sjeo pored Niea. Obje stolice bile su okrenute prema kaminu u
kome je pucketao narandasti plamen. Poto se za trenutak ogrijao, Brojer okrenu stolicu tako
da moe bolje da vidi svog sagovornika, pa nagovori i Niea da uini isto.
Ponimo, ree Nie, tako to emo uspostaviti glavne kategorije analize. Napravio
sam spisak problema koje ste jue pomenuli kada ste zatraili moju pomo.
Otvorivi biljenicu, Nie mu pokaza da je na posebnoj stranici ispisao svaku od
Brojerovih albi i glasno ih proita: Jedan, opte osjeanje nezadovoljstva. Dva,
opsjednutost stranim mislima. Tri, mrnja prema sebi. etiri, strah od starenja. Pet, strah od
smrti. est, samoubilaki poriv. Da li je to sve?
Brojer je bio frapiran Nieovim zvaninim tonom. Nije mu prijalo to uje svoje
najintimnije brige saete u listu i tako kliniki opisane. Ali je u prvi mah odgovorio
kooperativno. Ne ba. Imam ozbiljan problem u odnosima sa suprugom. Osjeam se
neobjanjivo udaljenim od nje - kao da sam uhvaen u klopku braka i ivota koji nisam sam
izabrao.
Smatrate li to kao jedan dodatni problem? Ili kao dva?
Zavisi od Vae definicije jedinice.
Da, to jeste tekoa, kao i injenica da ovi problemi zapravo nisu u istoj logikoj

ravni. Jedni mogu biti rezultat ili uzrok drugih. Nie je prelistavao biljeke. Na primjer,
nezadovoljstvo moe biti rezultat stranih misli. Ili, samoubilaki poriv moe biti rezultat
ili uzrok strahova od smrti.
Brojerova nelagodnost je rasla. Nije mu se sviao pravac u kom je ova razmjena
krenula.
Zato nam uopte treba lista? Nekako mi je itava ideja o spisku neugodna.
Nie je izgledao smeten. Aura samopouzdanja bila je oigledno veoma tanka. Malo
oklijevanje od strane Brojera, i itava njegova poza se promijenila. Odgovorio je pomirljivim
tonom.
Mislio sam da moemo krenuti sistematinije ako uspostavimo neku listu prioriteta
tegoba. Meutim, da budem iskren, nisam siguran da li da ponemo od najosnovnijeg
problema - da u ovom trenutku kaemo, straha od smrti - ili od najmanje fundamentalnog, ili
najizvedenijeg - recimo da je to invazija stranih misli. Ili treba da krenemo od kliniki
najhitnijeg, to jest preteeg po ivot - recimo, samoubilakih poriva. Ili od najneprijatnijeg,
onog koji Vas najvie uznemirava u svakodnevnom ivotu - recimo, mrnje prema sebi.
Brojerova nelagodnost je rasla. Uopte nisam siguran da je ovo dobar pristup.
Ali ja sam ga bazirao na Vaem linom medicinskom metodu, odgovori Nie. Ako
se dobro sjeam, traili ste da govorim uopteno o svom stanju. Sastavili ste listu mojih
problema i onda nastavili sistematino - vrlo sistematino, kako se sjeam - da po redu
ispitujete svaki od njih. Nije li to istina?
Da, to jeste nain na koji obavljam medicinsko ispitivanje.
Onda, doktore Brojer, zato se opirete takvom pristupu? Moete li da predloite
alternativu?
Brojer odmahnu glavnom. Kada to ovako kaete, sklon sam da se saglasim sa
procedurom koju ste predloili. Meni samo izgleda nategnuto ili izvjetaeno da govorim o
najintimnijim ivotnim brigama u preciznim kategorijama. U mom umu svi problemi su
neraskidivo vezani. Takoe, Vaa lista djeluje tako hladno. Ovo su delikatne, suptilne stvari o njima se ne moe govoriti tako jednostavno kao o bolu u leima ili o konim osipima.
Ne mijeajte nezgrapnost sa bezosjeajnou, doktore Brojer. Sjetite se, ja sam
usamljena osoba, kao to sam Vas upozorio. Nisam navikao na oputene i tople drutvene
kontakte.

Zatvorivi biljenicu, Nie se na trenutak zagledao kroz prozor. Dozvolite da krenem

drugim putem. Sjeam se kako ste jue rekli da postupak moramo smisliti zajedno. Recite mi,
doktore Brojer, da li ste u svojoj praksi imali neko slino iskustvo iz koga bismo mogli neto
da izvuemo?
Slina iskustva? Hmmm... u ljekarskoj praksi nema stvarnog pretee za ono to Vi i
ja radimo. ak ni ne znam kako to da nazovem - moda terapijom oajanja ili filozofskom
terapijom, ili nekim imenom koje tek treba da bude izmiljeno. Tano je da su ljekari pozvani
da lijee odreene vrste psiholokih poremeaja: na primjer, one za koje postoji fizika
osnova, kao to je delirijum ili modana groznica, paranoja usljed modanog sifilisa, ili
psihoza izazvana trovanjem olovom. Takoe, u naoj nadlenosti su pacijenti ije psiholoko
stanje oteuje njihovo zdravlje ili ugroava ivot - na primjer, jaka involutivna melanholija
ili manija.
Ugroava ivot? Kako to?
Melanholici se izgladnjuju ili mogu pokuati samoubistvo. Manini se obino
iscrpljuju do smrti.
Nie nije dogovorio, ve je sjedio utke, zurei u vatru.
No, nastavi Brojer, ovo je oigledno daleko od moje line situacije, i lijeenje
svakog od tih stanja ne zahtijeva filozofski ili psiholoki, ve neki fiziki pristup, kao to je
elektrina stimulacija, kupke, lijekovi, prinudni odmor, i tako dalje. Ponekad za pacijente koji
imaju iracionalan strah moramo da smislimo neki psiholoki metod kako bismo ih smirili.
Nedavno sam bio pozvan da pregledam stariju enu koja se plaila da izae napolje mjesecima nije naputala svoju sobu. Ono to sam uinio bilo je da sa njom ljubazno
razgovaram sve dok nije stekla povjerenje u mene. Zatim, svaki put kada bih je posjetio,
drao sam je za ruku kako bih joj ulio osjeanje sigurnosti, i zajedno sa njom prelazio sve
vee razdaljine od njene sobe. Ali ovdje je u pitanju zdravorazumska improvizacija - kao kad
obuavate dijete. Tu ljekar jedva da je i potreban.
Sve to izgleda veoma daleko od naeg zadatka, ree Nie. Zar ne postoji neto
relevantnije?
Naravno, ima mnogo pacijenata koji se odskoro javljaju ljekarima zbog fizikih
simptoma - kao to su paraliza, poremeaj govora, ili neki oblici sljepila ili gluvoe - iji
uzrok u potpunosti lei u psiholokom konfliktu. Mi to stanje zovemo histerija - od grke
rijei za uterus, hysterus.

Nie brzo klimnu glavom kao da je htio da pokae da nema potrebe da mu se grki
jezik prevodi. Sjetivi se da je on bio profesor filologije, Brojer pouri. Ranije smo mislili da
su ovi simptomi uzrokovani lutajuim uterusom, to je naravno anatomski besmislena ideja.
Kako objanjavate tu bolest kod mukaraca?
Iz razloga koje tek treba razumjeti, to je enska bolest; jo nema dokumentovanih
sluajeva histerije kod mukaraca. Uvijek sam mislio da je histerija bolest koja bi mogla
posebno da interesuje filozofe. Moda su oni, a ne ljekari, ti koji e objasniti zato simptomi
histerije nisu saobrazni anatomskim putevima.
Kako to mislite?
Brojer se sve vie oputao. Objanjavati medicinske probleme paljivom studentu bila
je za njega prijatna i bliska uloga.
Uzmimo, dakle, jedan primjer; viao sam pacijentkinje ije su ake anestezirane tako
da to nikako nije moglo biti uzrokovano nervnim poremeajima. To je rukaviasta
anestezija - nikakav osjeaj ispod zgloba - ba kao da im je oko njega vezana neka anestetska
traka.
I to se ne uklapa u nervni sistem? upita Nie.
Tako je. Inervacija ake ne funkcionie na taj nain: inervisana je pomou tri razliita
nerva - radijalnog, ulnarnog i medijalnog - a svaki ima razliit korijen u mozgu. U stvari,
polovina prstiju je inervisana jednim nervom, a druga polovina drugim. Ali pacijentkinja to
ne zna. Kao da zamilja da je cijela aka inervisana jednim jedinim nervom, nervom ake, i
onda razvije poremeaj koji potvruje njenu predstavu.
Fascinantno! Nie otvori biljenicu i zapisa nekoliko rijei. Pretpostavimo da
imamo enu eksperta za ljudsku anatomiju, i kod nje se javi histerija. Da li bi ona imala
anatomski korektnu formu bolesti?
Siguran sam da bi. Histerija je poremeaj ideacije a ne anatomije. Postoji mnogo
dokaza da ona ne ukljuuje stvarno anatomsko oteenje nerva. U stvari, neki pacijenti se
mogu hipnotisati i simptomi nestaju za nekoliko minuta.
Znai, sadanji tretman je otklanjanje bolesti pomou hipnoze?
Ne! Naalost, mesmerizam nije u medicinskoj modi, bar ne u Beu. Ima lou
reputaciju, prvenstveno, vjerujem, zbog toga to su mnogi rani hipnotizeri bili arlatani bez

medicinske obuke. tavie, hipnotiko izljeenje je uvijek prolazno. Ali injenica da je

djelotvorno, makar i na kratak rok, nudi dokaz da je uzrok bolesti psihiki.
Da li ste Vi, upita Nie, lijeili takve pacijente?
Nekolicinu. Dugo sam radio sa jednom pacijentkinjom iji sluaj bi trebalo da Vam
prikaem. Ne zbog toga to predlaem da isti tretman primijenite na meni, ve zbog toga to
emo time zapoeti rad po Vaoj listi - stavka broj dva, mislim.
Nie otvori biljenicu i proita naglas: Opsjednut stranim mislima? Ne razumijem.
Zato strane? I kako su povezane sa histerijom?
Dozvolite da objasnim. Kao prvo, te misli nazivam stranim zato to mi izgleda da
naviru spolja. Ne elim da ih mislim, ali kad im naredim da se sklone, one nestanu samo na
kratko i ubrzo, neprimjetno, ponovo se infiltriraju u moj um. A koja vrsta misli? Pa, to su
misli o jednoj lijepoj eni - pacijentkinji koju sam lijeio od histerije. Da ponem od poetka
i ispriam Vam itavu priu?
Daleko od toga da bude radoznao, Nie je prije izgledao kao da ga je Brojerovo
pitanje dovelo u nepriliku. Kao jedno opte pravilo predlaem da mi otkrijete samo onoliko
koliko je potrebno da razumijem problem. Sugeriem Vam da se ne sramotite ili poniavate;
od toga ne moe ispasti nita dobro.
Nie je bio uzdran ovjek, Brojer je to znao. Ali nije pretpostavljao da e i od njega
zahtijevati uzdranost. Odluio je da zauzme stav po tom pitanju: sebe mora otkriti to je vie
mogue. Samo tako, pomisli. Nie moe nauiti da nema nieg stranog u otvorenosti i
iskrenosti izmeu ljudi.
Moda ste u pravu, ali mi izgleda da to vie budem u stanju da kaem o svojim
najdubljim osjeanjima, to e mi biti lake.
Nie se ukoi, ali dade znak Brojeru da nastavi.
Pria poinje prije dvije godine, kada me je jedan od mojih pacijenata zamolio da
preuzmem lijeenje njegove erke, koju u oslovljavati sa Ana O., da ne bih otkrio njen
stvarni identitet.
Ali Vi ste mi saoptili Va metod za pseudonime, znai njeni pravi inicijali moraju
biti B. P.
Brojer se nasmijei pomislivi, Ovaj ovjek je kao Sig. Nita ne zaboravlja - i

nastavi da opisuje pojedinosti Bertine bolesti.

Takoe je vano da znate da je Ana O. imala dvadeset jednu godinu, da je izuzetno
inteligentna, obrazovana i zapanjujue lijepa. Daak - ne, ciklon - svjeeg vazduha za jednog
etrdesetogodinjaka koji ubrzano stari! Poznajete li tip ene o kom govorim?
Nie je ignorisao pitanje. I Vi ste postali njen ljekar?
Da, pristao sam da postanem njen ljekar - i to nikad nisam iznevjerio. Svi prestupi
koje u Vam otkriti sastoje se od misli i fantazija, ne od djela. Prvo, da se usredsredim na
psiholoki tretman.
Prilikom naih svakodnevnih sastanaka ona je automatski ulazila u stanje lakog
transa u kojem je saoptavala - ili, kako bi to ona rekla, praznila - sve uznemiravajue
dogaaje i misli koji bi se javili u prethodna dvadeset etiri asa. Taj proces, koji je zvala
ienje dimnjaka, ispostavio se korisnim jer joj je pomagao da se osjea bolje naredna
dvadeset etiri asa, no nije bio delotvoran u sluaju histerinih simptoma. Onda sam,
jednoga dana, nabasao na efikasan tretman.
I Brojer nastavi da objanjava kako je izbrisao ne samo svaki od Bertinih simptoma
ulazei u trag njihovim uzrocima ve, na kraju, i sve elemente bolesti kada joj je pomogao da
otkrije i ponovo doivi njen osnovni uzrok - strahotu oeve smrti.
Nie, koji je sve pomno biljeio, uskliknu: Zapanjuje me neobinost Vaeg tretmana
te pacijentkinje! Moda ste nainili znaajno otkrie u psiholokom lijeenju. A moda ono
moe biti korisno i za Vae sopstvene probleme. Svia mi se ideja da Vam moe biti od
pomoi Vae vlastito otkrie. Jer, drugi nam nikada ne mogu stvarno pomoi; moramo smoi
snage da pomognemo sami sebi. Moda i Vi, kao Ana O., morate otkriti pravi uzrok svakog
Vaeg psihikog problema. A ipak, kaete da ovaj postupak lijeenja ne preporuujete u svom
sluaju. Zato ne?
Iz vie razloga, Brojer odgovori sa sigurnou medicinskog autoriteta. Moje stanje
je veoma razliito od Aninog. U prvom redu, nisam podloan hipnozi: nikad nisam doivio
nijedno neuobiajeno stanje svijesti. To je vano zbog toga to vjerujem da je histerija
uzrokovana traumatskim iskustvom koje se desilo dok je osoba bila u nekom izmijenjenom
stanju svijesti. Traumatsko sjeanje i poviena kortikalna nadraenost egzistiraju u
promijenjenoj svijesti, pa prema tome ne mogu biti obraeni, ili integrisani, ili izbrisani
svakodnevnim iskustvom.

Ne prestajui da govori Brojer ustade, prodara vatru i ubaci jednu cjepanicu. Isto
tako, to je moda jo i vanije, moji simptomi nisu histerini: oni ne pogaaju nervni sistem
ili neki dio tijela. Sjetite se, histerija je enska bolest. Mislim da je moje stanje kvalitativno
blie normalnom ljudskom Angstu ili jadu. Naravno, ono je kvantitativno veoma pojaano!
Jo neto, moji simptomi nisu akutni: oni su se godinama lagano razvijali. Pogledajte
Vau listu. Ne mogu da odredim taan poetak nijednog od tih problema. A ima jo jedan
razlog zbog kojeg terapija koju sam primijenio na mojoj pacijentkinji ne bi bila korisna za
mene - a taj je prilino uznemiravajui. Kada su Bertini simptomi...
Berta? Bio sam u pravu kad sam pretpostavio daje njen prvi inicijal B.
Brojer, u neprilici, zatvori oi. Bojim se da sam zabrljao. Za mene je izuzetno vano
da ne povrijedim pacijentovo pravo na privatnost. Naroito privatnost ove pacijentkinje njena porodica je jedna od vienijih u jevrejskoj zajednici, a i zna se da sam ja bio njen
doktor. Stoga sam vodio rauna da o radu sa njom ne govorim puno ostalim ljekarima. Ali mi
je neprilino da ovdje, sa Vama, koristim lano ime.
Mislite, teko Vam je da govorite slobodno i rasteretite se, dok u isto vrijeme treba
da pazite ta priate kako ne biste rekli pogreno ime?
Tano. I Brojer uzdahnu. Sada nemam izbora ve da nastavim da o njoj govorim
kao o Berti, to je njeno pravo ime - ali morate se zakleti da ga nikome neete otkriti.
Na Nieovo spremno Naravno, Brojer izvadi iz kaputa konu tabakeru, izvue
cigaru i, poto ju je njegov sagovornik odbio, pripali je sebi. Gdje sam stao? upita.
Govorili ste o tome zato Va novi metod lijeenja moda ne bi bio primjenljiv na
Vae probleme - neto o uznemiravajuem razlogu.
Da, uznemiravajui razlog. Brojer je, prije nego to je nastavio, ispustio dug
plaviasti dim. Predstavljajui njen sluaj nekolicini kolega i studenata medicine, bio sam
dovoljno glup da se pohvalim kako sam doao do vanog otkria. A samo nekoliko nedjelja
kasnije, kada sam je poslao drugom ljekaru, saznao sam da su se gotovo svi simptomi
povratili. Vidite li koliko je moja pozicija nezgodna?
Nezgodna, odgovori Nie, jer ste proklamovali nain lijeenja koji moda nije
pravi?
esto zamiljam da sreem ljude koji su prisustvovali tom skupu i saoptavam
svakom ponaosob da su moji zakljuci bili pogreni. Ova preokupacija nije neobina za mene

- brine me ta kolege misle o meni. Iako sam se osvjedoio u njihovo potovanje, i dalje se
osjeam kao prevarant - i to je jo jedan problem koji me mui. Dodajte ga Vaoj listi.
Nie je posluno otvorio biljenicu i pisao par trenutaka.
No, da nastavim sa Bertom; nisam sasvim siguran ta je uzrok pogoranja. Moe biti
da je, kao i lijeenje hipnozom, moj tretman samo privremeno uspjean. A moe biti i da je
bio uspjean, ali ga je ponitila katastrofalna zavrnica.
Nie ponovo uze olovku. Kako to mislite katastrofalna zavrnica?
Da biste razumjeli, prvo Vam moram rei ta se dogodilo izmeu Berte i mene.
Nema smisla da okoliam. Dozvolite da budem direktan. Ja, stara budala kakva jesam,
zaljubio sam se u nju! Postao sam njom opsjednut. Nije mi izbijala iz glave. Brojer se
iznenadio koliko je bilo lako - tavie uzbudljivo - otkriti se do te mjere.
Moj dan je bio podijeljen na dva dijela - dio kad sam sa Bertom i dio kada ekam da
ponovo budem sa njom! Tokom nedjelje viao sam je svakog dana po jedan sat, a onda sam
ak poeo da je posjeujem dva puta dnevno. Kad god sam je vidio, osjetio bih veliku strast.
Kad god me je dodirnula, osjetio bih seksualno uzbuenje.
Zato Vas je dodirivala?
Imala je tekoe pri hodu i drala me je pod ruku dok smo etali. esto je imala
iznenadne jake greve, to je zahtijevalo da joj snano masiram miie nogu. Katkad je tako
alosno plakala da sam bio prinuen da je drim u naruju i tjeim. Ponekad, kada bih sjeo
pored nje, spontano bi ula u trans, naslonila glavu na moje rame i proiavala dimnjak
jedan sat. Ili bi stavila glavu na moje krilo i spavala kao beba. Mnogo, mnogo puta se
deavalo da je sve to sam mogao da uinim bilo da obuzdavam svoja seksualna osjeanja.
Moda, ree Nie, mukarac samim tim to je mukarac moe da oslobodi enu u
eni.
Brojer se tre. Valjda Vas nisam dobro razumio! Poznato Vam je, naravno, da je bilo
kakva seksualna aktivnost sa pacijentkinjom pogrena - to je anatema za ljekarevu
Hipokratovu zakletvu.
A ena? ta je enina odgovornost?
Ali ovo nije ena - ovo je pacijentkinja! Izgleda da ne razumijem ta hoete da
kaete.

Da se na to vratimo kasnije, mirno odgovori Nie. Jo uvijek nisam uo

katastrofalnu zavrnicu.
Elem, inilo mi se da je Berti bolje, simptomi su, jedan po jedan, nestajali. Ali
njenom ljekaru nije ilo najbolje. Moja ena, Matilda, uvijek puna razumijevanja i smirena,
poela je da mrzi prvo koliinu vremena koje sam provodio sa Bertom, a potom, jo i vie,
kada sam o njoj govorio. Na sreu, nisam bio toliko glup da joj priam o prirodi svojih
osjeanja, ali mislim da je ona to pretpostavljala. Jednog dana se razbjesnjela na mene i
zabranila mi da ikad vie pomenem Bertu. Svoju enu sam poeo da mrzim, ak mi se javila
iracionalna pomisao da mi ona stoji na putu - da nije nje, mogao bih da zaponem ivot sa
Bertom. Brojer zastade, primijetivi da je Nie zatvorio oi. Da li Vam je dobro? Da li Vam
je dovoljno za danas?
Sluam. Ponekad bolje vidim zatvorenih oiju.
Dobro, bio je tu jo jedan komplikujui faktor. Kod mene je radila medicinska sestra
Eva Berger, prethodnica frau Beker, koja mi je tokom deset godina naeg rada postala blizak
prijatelj i povjerenik. Eva je bivala sve zabrinutija. Brinula se da me zaluenost Bertom moe
dovesti do kraha, da neu biti u stanju da kontroliem svoje impulse i da u poiniti neku
ludost. U stvari, iz prijateljstva prema meni ponudila je sebe kao rtvu.
Nie naglo otvori oi. I to irom.
Kako to mislite rtvu?
Doslovce je rekla da bi uinila sve kako bi me sprijeila da sebe upropastim. Eva je
znala da Matilda i ja praktino nismo imali seksualni kontakt, i pomislila je da sam se zbog
toga vezao za Bertu. Mislim da se ponudila da me rastereti seksualne napetosti.
I Vi vjerujete da je to uinila zbog Vas?
U to sam ubijeen. Eva je vrlo privlana ena i mogla je da bira mukarce.
Uvjeravam Vas da se nije ponudila zbog mog izgleda: ove elave glave, ove brade bez brkova
i ovih ruki - dotaknu svoje velike klempave ui - kako su ih moji drugari iz djetinjstva
uvijek zvali. Takoe mi je jednom povjerila da je prije mnogo godina imala intimnu i
nesrenu vezu s poslodavcem koja ju je na kraju kotala posla i zaklela se Nikad vie!
I da li je Evina rtva pomogla?
Ignoriui skepticizam, moda i izrugivanje u nainu na koji je izgovorena rije
rtva, Brojer je suvoparno odgovorio. Nikada nisam prihvatio njenu ponudu. Bio sam

dovoljno glup da mislim kako bi lei sa Evom znailo izdati Bertu. Ponekad zbog toga veoma
alim.
Ne razumijem. Nieove oi, iako jo uvijek zainteresovane i iroko otvorene,
pokazivale su znakove umora, kao da je sada ve vidio i uo previe. ta je to za im
alite?
to nisam prihvatio Evinu ponudu, naravno. Vrlo esto razmiljam o toj proputenoj
prilici. To je jo jedna od onih nedobrodolih misli koje me mue. Brojer pokaza na Nieovu
biljenicu. Stavite je na listu.
Nie je ponovo uzeo olovku i dok je dodavao jo jednu stavku na Brojerov rastui
spisak problema, upita: To aljenje - to i dalje ne razumijem. Da ste prihvatili Evu, ta bi sad
s Vama bilo drugaije?
Drugaije? Kakve veze ima s tim biti drugaiji? To je bila jedinstvena prilika - kakva
mi se nikada nee ukazati.
Bila je to takoe jedinstvena prilika da se kae ne! Da se zvijeri kae blagosloveno
ne. I tu priliku niste propustili.
Brojera je Nieov komentar zapanjio. Oito Nie nije znao nita o intenzitetu
seksualne udnje. Ipak nije imalo smisla raspravljati o tome. Ili moda nije bio dovoljno jasan
- da je Eva mogla biti njegova samo da je to zatraio? Zar Nie ne razumije da se ukazane
prilike ne smiju propustiti? Dodue, bilo je neeg intrigantnog u izjavi o blagoslovenom ne.
udna je on mjeavina, pomisli Brojer, ogromnih slijepih mrlja i blistave originalnosti. Brojer
je ponovo imao osjeaj da ovaj neobini ovjek moda ima neto vrijedno da mu ponudi.
Gdje smo ono stali? A da, jo i finalni kalambur! Sve vrijeme sam mislio da je moj
seksualni odnos prema Berti krajnje autistian - to jest, da se javlja jedino u mojoj glavi - i da
sam ga od nje u potpunosti sakrio. Zamislite moj ok kada me je jednog dana njena majka
obavijestila kako je Berta izjavila da nosi bebu doktora Brojera!
Brojer mu ispria o Matildinom gnjevu kada je ula za lanu trudnou, o ljutitom
zahtjevu da Bertu odmah uputi drugom ljekaru i da otpusti Evu.
I ta ste uinili?
ta sam mogao? U pitanje su bili dovedeni itava moja karijera, moja porodica, cio
moj ivot. Bio mi je to najgori dan u ivotu. Morao sam da kaem Evi da ide. Naravno,
ponudio sam joj da nastavi da radi kod mene dok ne budem u prilici da joj naem novo

zaposlenje. Iako je rekla da razumije, sledeeg dana nije dola na posao, i ja je vie nikad
nisam vidio. Pisao sam joj nekoliko puta, no ona nije odgovarala.
A sa Bertom su stvari stajale ak i gore. Kada sam je sledeeg dana posjetio, njen
delirijum se razbistrio i sa njim sumanuta ideja da je sa mnom zatrudnjela. U stvari, imala je
potpunu amneziju itave te epizode i reagovala je katastrofalno na moju najavu da vie ne
mogu biti njen ljekar. Plakala je - preklinjala me da promijenim miljenje - molila da joj
kaem gdje je pogrijeila. A naravno, ona nigdje nije pogrijeila. Taj ispad sa bebom doktora
Brojera bio je dio njene histerije. To nisu bile njene rijei, to je govorio njen delirijum.
A iji je bio delirijum? upita Nie.
Dakako, bio je to njen delirijum, ali ne i njena odgovornost, bar nita vie nego to je
naa odgovornost za sluajna bizarna dogaanja u snu. U takvom stanju ljudi govore udne,
nepovezane stvari.
Meni njene rijei ne izgledaju nepovezane ili sluajne. Rekli ste mi, doktore Brojer,
da slobodno mogu da se umijeam kad god imam neki komentar. Dozvolite da nainim jednu
opservaciju: smatram da je neobino to da ste Vi odgovorni za sve svoje misli i sva svoja
djela, dok ona - Nieov glas je bio strog i on uperi prst u Brojera - ona je, na temelju svoje
bolesti, osloboena svega.
Ali profesore Nie, kao to ste i sami rekli, mo je vana stvar. Ja imam mo na
osnovu svoje pozicije. Ona je oekivala da joj pomognem. Bio sam svjestan njene ranjivosti,
svjestan da je svog oca mnogo voljela, moda previe, i da je njena bolest otpoela njegovom
smru. Takoe sam znao da me je obasula ljubavlju koju je osjeala prema njemu, a ja sam to
iskoristio, elio sam da me voli. Znate li koje su bile njene poslednje rijei upuene meni?
Nakon to sam joj saoptio da je aljem drugom ljekaru, krenuo sam, a ona je za mnom
doviknula, Vi ete uvijek biti jedini ovjek za mene - u mom ivotu nikada nee biti drugog!
Uasne rijei! One su dokaz koliko sam je povrijedio. Ali bilo je tu neto jo i gore: uivao
sam u tim rijeima! Uivao sam sluajui to priznanje moje moi nad njom! Tako sam je,
vidite, ostavio oslabljenu. Obogaljenu. Mogao sam isto tako da joj uveem i osakatim
stopala!
A od Vaeg poslednjeg susreta, upita Nie, kakva je sudbina tog bogalja?
Bila je primljena u drugi sanatorijum, u Krojclingenu. Mnogi od njenih preanjih
simptoma opet su se javili - promjene raspoloenja, gubitak maternjeg jezika svakog jutra i
bol koji se moe kontrolisati samo morfinom od koga je zavisna. Jedna vana injenica: njen

tamonji doktor se zaljubio u nju, povukao se iz lijeenja i zatim je zaprosio!

Ah, zar ne primjeujete, isti obrazac se ponavlja sa sledeim doktorom?
Vidim samo da me pomisao na Bertu sa drugim mukarcem unitava. Molim Vas
dodajte svojoj listi ljubomoru: to je jedan od mojih najveih problema. Preplavljen sam
vizijama njih dvoje kako razgovaraju, dodiruju se, ak vode ljubav. Iako mi ove vizije nanose
veliki bol, ja sebe i dalje muim. Razumijete li Vi to? Da li ste ikad doivjeli takvu
ljubomoru?
Ovo pitanje oznailo je preokret u seansi. U poetku, Brojci je namjerno otkrivao
stvari o sebi kako bi Nieu pruio model, nadajui se da e ga ohrabriti da uzvrati na isti
nain. Ali je uskoro bio potpuno uvuen u proces ispovijedanja. Najzad, tu nije bilo rizika Nie, koji je vjerovao da je Brojerov savjetnik, zakleo se na uvanje tajne.
To je bilo jedno novo iskustvo: do tada Brojer ni sa kim nije podijelio toliko toga o
sebi. Bio je tu Maks - ali sa Maksom nije elio da kvari sliku o sebi i paljivo je birao rijei.
ak i sa Evom Berger uvijek se uzdravao - skrivao kripu godina, kolebanja i
samoispitivanja, sve one osobine koje bi starijeg ovjeka mogle predstaviti kao slabog ili
tekog jednoj atraktivnoj mladoj eni.
Ali kada je poeo da opisuje svoja osjeanja ljubomore vezana za Bertu i njenog
novog doktora, Brojer se vratio u ulogu Nieovog ljekara. Nije lagao - zaista su postojale
glasine o Berti i drugom doktoru i zaista je bio ljubomoran - ali je preuveliavao,
pokuavajui da navede Niea na samootkrivanje. Jer i Nie je morao osjeati ljubomoru u
pitagorejskom odnosu koji su sainjavali on, Lu Salom i Paul Re.
No, ta strategija ostala je bez efekta. Barem Nie nije davao znake posebnog
zanimanja za ovu temu. Prosto je neodreeno klimao glavom, okretao listove biljenice, i
pregledao zabiljeke. Utonuli su u tiinu, zurili u vatru koja se gasila. Tada Brojer posegnu u
dep i izvadi teak zlatan sat - oev poklon. Na poleini je bilo ugravirano, Jozefu, mom
sinu. Nosi duh moga duha u budunosti. Pogledao je u Niea. Da li su njegove umorne oi
izraavale nadu da se ovaj razgovor blii kraju? Bilo je vrijeme da krene.
Profesore Nie, razgovor sa Vama djeluje dobro na mene. Ali i ja imam odgovornost
prema Vama - ini mi se da sam preporuio odmor da bi se izbjeglo rasplamsavanje migrene,
a to sam onda ponitio prinudivi Vas da me ovoliko dugo sluate. Jo jedna misao: sjeam se
opisa Vaeg tipinog dana koji ste mi jednom dali, dana koji je sadravao malo bliskih
kontakata sa drugima. Da li je ovo bila prevelika doza odjednom? Ne samo u vremenskom

smislu, ne samo previe prie i sluanja, ve i previe tueg intimnog ivota?

Na dogovor podrazumijeva iskrenost, doktore Brojer, i ne bi bilo iskreno da se ne
sloim sa Vama. Jeste da se danas dogodilo mnogo toga, i jesam umoran. Zavalio se u
stolicu. Ali ne, nisam uo previe od Vaeg intimnog ivota. I ja uim od Vas. Kada sam
rekao da u uenju odnosa sa ljudima moram da ponem od nule, zaista sam tako mislio!
Dok je Brojer ustajao i uzimao kaput, Nie dodade: Jedna primjedba na kraju. Puno
ste govorili o drugoj stavki na listi: Opsjednutost stranim mislima. Moda smo danas tu
kategoriju iscrpli, jer sada uviam na koji nain te nedostojne misli napadala i zaposjedaju
Va um. Pa ipak, to nisu nita manje Vae misli, i to je Va um. Pitam se ta dobijate
doputajui da se one pojave ili, da pojaam - inei da se pojave.
Brojer se, ve sa jednom rukom u rukavu, zaledi. inei da se pojave? Ne znam. Sve
to mogu da kaem jeste da se ja iznutra ne osjeam tako. Osjeam kao da mi se one
deavaju. A to to tvrdite da inim da se one dese za mene - kako da kaem? - nema
emocionalno znaenje.
Moramo nai nain da im damo znaenje. Nie ustade i otprati Brojera do vrata.
Da probamo jedan misaoni eksperiment. Za sjutranji razgovor molim Vas razmotrite
sledee pitanje: ako ne biste mislili ove strane misli, ta biste mislili?

Odlomci biljeaka doktora Brojera o sluaju Ekarta Milera, 5. decembar 1882.

Odlian poetak. Mnogo postignutog. Napravio je listu mojih problema i planira da

se usredsredi na svaki ponaosob. Dobro. Pustimo ga da misli da je to ono to radimo. Da bih
ga ohrabrio da mi se ispovijedi, danas sam sebe ogolio. Nije uzvratio, ali e vremenom do
toga doi. Nema sumnje, bio je zapanjen i impresioniran mojom otvorenou.
Imam interesantnu taktiku ideju! Izloiu mu njegovu situaciju kao da je moja. Onda
u dopustiti da me savjetuje, a dok to radi, neprimjetno e savjetovati sebe. Tako mu, na
primjer, mogu pomoi da radi na svom trouglu - sa Lu Salom i Paulom Reom - traei
pomo za moj trougao sa Bertom i njenim novim doktorom. Toliko je uzdran da je ovo
moda jedini nain da mu se pomogne. Moda nikada nee biti dovoljno iskren da direktno
zatrai pomo.

Njegov um je originalan. Ne mogu da mu predvidim reakcije. Lu Salom je moda u

pravu; moda je predodreen da bude veliki filozof. Sve dok izbjegava temu ljudskih bia!
Ima ogromne slijepe mrlje u mnogim aspektima ljudskih odnosa. A kad su tema ene, on je
varvarin, jedva ovjek. Bez obzira koja je ena ili kakva situacija u pitanju, njegov odgovor
je predvidljiv: ena je krvolona i proraunata. A savjet u vezi njih je isto tako predvidljiv:
okrivi ih, kazni! A da, i jo jedan - izbjegavaj ih!
O seksualnim osjeanjima: da li ih on uopte ima? Da li ene vidi kao previe
opasne? Mora da ima seksualnu elju. Ali ta sa njom biva? Da li je zatomljena, pravei
pritisak koji nekako mora da izbije? Da li to, pitam se, moe biti izvor migrene?

Odlomci biljeaka Fridriha Niea o doktoru Brojem, 5. decembar 1882.

Lista raste. Mojoj od est stavki doktor Brojer je dodao jo pet.

Osjeanje da je u klopci - zbog braka, ivota

Distanciranost od supruge
aljenje to je odbio Evinu seksualnu rtvu
Optereenost brigom o tome ta drugi ljekari misle o njemu
Ljubomora - Berta i drugi mukarac

Da li e se spisak ikada okonati? Da li e svaki dan iznjedriti nove probleme? Kako

da ga navedem da shvati da buka koju prave njegovi problemi privlai panju samo da bi
prikrila ono to ne eli da vidi? Sitne misli osvajaju njegov um kao guba. Na kraju e mu
razjesti tijelo. Danas kad je odlazio, pitao sam ga ta bi vidio da nije zaslijepljen
trivijalnostima. Time sam mu pokazao put. Da li e ga slijediti?
udna je on mjeavina - intelegentan, a ipak slijep, iskren, a pritvoran. Da li je
svjestan svoje neiskrenosti? Kae da mu pomaem. Hvali me. Zna li koliko mrzim poklone?
Zna li da mi pokloni grebu kou i unitavaju san? Da li je od onih koji se pretvaraju da daju -

samo da bi izmamili darove? Neu mu ih dati. Da li je od onih koji se klanjaju poklonstvu?

Da li je onaj koji eli da pronae mene prije nego sebe? Ne smijem mu nita dati! Kad
prijatelj trai pribjeite, najbolje je ponuditi mu tvrdu postelju!
On privlai, izaziva simpatiju. Oprez! U vezi nekih stvari ubijedio je sebe da je stigao
visoko, ali u to nije uvjerena njegova utroba. U pogledu ena, on jedva da je ovjek. Kakva
tragedija - valjati se u tom mulju! Poznat mi je taj mulj: dobro je pogledati dolje i vidjeti ta
sam prevaziao.
Najvee drvo dopire do najviih visina i puta najdublje korijene, u tamu - ak u zlo;
ali on niti dohvata gore niti se probija dolje. Animalna udnja crpi mu snagu - i razum. Tri
ene ga rastru, i on im je zahvalan. Lie njihove krvave onjake.
Jedna od njih ga kropi svojim mirisom i pretvara se da se rtvuje. Ona nudi dar
vezivanja - njegovog vezivanja.
Druga ga mui. Glumi slabost tako to se na njega oslanja kada hoda. Pretvara se da
spava stavljajui glavu na njegovo krilo; kada joj dosade ove male torture, javno ga
poniava. Kad se ta igra zavri, odlazi i nastavlja da izvodi svoje trikove sa sledeom rtvom.
A on je na sve to slijep. Bez obzira na sve, voli je. ta god da ona uradi, on je ali jer je
pacijent, i voli je.
Trea ena ga zadrava u stalnom zarobljenitvu. Ali ta mi se jo najvie svia. Ona
bar ne krije svoje kande!

Pismo Fridriha Niea upueno Lu Salom, decembar 1882.

Draga moja Lu,

...U meni ima najboljeg branioca, ali i najnemilosrdnijeg sudiju! Zahtijevam da

sudi samoj sebi i odredi sopstvenu kaznu... Ja sam tamo u Orti odluio da ti otkrijem itavu
svoju filozofiju. Ah, nema pojma kakva je to bila odluka: vjerovao sam da nikome ne bih
mogao da poklonim neto bolje.
Teio sam tada da te shvatim kao viziju i manifestaciju mog zemaljskog ideala. Obrati

panju - imam slab vid!

Mislim da o tebi niko ne moe misliti bolje, ali ni gore.
Da sam te ja stvarao, dao bih ti bolje zdravlje i jo mnogo toga, to vie vrijedi... i
moda malo vie ljubavi za mene (mada je to apsolutno najmanje vano), a isto vai i za
prijatelja Rea. Ni sa tobom ni sa njim ne mogu da progovorim ak nijednu rije o stvarima
svoga srca. Pretpostavljam da ti uopte ne zna ta elim? - ali ova nametnuta tiina me
skoro davi, jer dragi ste mi oboje.

PETNAESTO POGLAVLJE

Nakon prve seanse, Brojer je Nieu posvetio jo samo par minuta svog radnog
vremena: upisao je zabiljeku u karton Ekarta Milera, kratko obavijestio bolniarke o stanju
njegove migrene, a kasnije u svojoj ordinaciji napisao liniji izvjetaj u biljenicu identinu
onoj koju je Nie koristio za svoje biljeke.
Meutim, tokom sledea dvadeset etiri sata Nie je okupirao mnogo Brojerovog
slobodnog vremena - vremena ukradenog od drugih pacijenata, od Matilde, od djece, a
ponajvie od sna. Uspijevajui da spava samo na mahove, tokom ranih nonih sati, sanjao je
ivo, nemirno.
Sanjao je da on i Nie razgovaraju u sobi bez zidova - moda u pozoritu. Radnici
koji su prolazili nosei namjetaj sluali su njihov razgovor. Soba je ostavljala utisak
privremenosti, kao da je sve moglo da se sklopi i odnese.
U drugom snu, sjedio je u kadi i otvorio slavinu. Iz nje je potekao mlaz insekata,
djelii neke mainerije i velike grudve sluzi koje su se dugo i odvratno otezale iz otvora
slavine. Dijelovi maine su ga zbunili. Sluz i insekti su mu se gadili.
U tri sata probudio ga je stari komar: tlo se treslo, tragao je za Bertom, zemlja pod
njegovim nogama postajala je itka. Skliznuo je u nju, tonuo etrdeset stopa, dok se nije
zaustavio na bijeloj ploi sa uklesanom nerazumljivom porukom.
Leao je budan sluajui otkucaje svoga srca. Pokuao je da se umiri intelektualnim
zadacima. Prvo, pitao se zato su stvari koje izgledaju svijetlo i benigno usred podneva tako
esto preplavljene strahom u tri ujutru. Ne naavi olakanja, okrenuo se drugom nainu
odvraanja misli i pokuao da prizove sve to je Nieu otkrio ranije toga dana. Ali to se vie
prisjeao, postajao je sve uznemireniji. Da li je rekao previe? Da li je njegovo otvaranje
odbilo Niea? ta ga je to spopalo da izbrblja sve svoje tajne, sramna osjeanja prema Berti i
Evi? U tom trenutku izgledalo je ispravno, ak pokajniki, da sve prizna, ali sada se zgrio
pri pomisli na to kakvo je Nieovo miljenje o njemu. Iako je znao da Nie ima puritanska

shvatanja, ipak je nasrnuo na njega tim razgovorom o seksu. Moda namjerno. Moda je,
krijui se iza vela pacijenta, namjeravao da ga okira i razbjesni. Ali zato?
Uskoro Berta, vladarka njegovog uma, uplovi u vidokrug, potiskujui i rasprujui
ostale misli, zahtijevajui svu njegovu panju. Njena seksualna privlanost bila je te veeri
neobino jaka: Berta polako i stidljivo otkopava bolniku koulju; naga Berta ulazi u trans,
Berta rukama podie grudi i mami ga, njegova usta ispunjena njenom mekom ispupenom
bradavicom, Berta iri noge, apuui: Uzmi me, i privlai ga sebi. Brojer je drhtao od
poude; razmiljao je da posegne za Matildom kako bi naao olakanje, ali nije mogao da
podnese dvolinost i krivicu zbog toga to, jo jednom, koristi njeno tijelo zamiljajui Bertu
ispod sebe. Ustao je rano da se sam olaka.
Izgleda, rekao je Nieu kasnije toga jutra dok je razgledao njegov bolniki karton,
da je ove noi her Miler mnogo bolje spavao nego doktor Brojer. Onda mu je pobrojao
dogaaje od te noi: isprekidano spavanje, strah, snove, opsesije, zabrinutost da se previe
otkrio.
Dok je Brojer govorio, Nie je s razumijevanjem klimao glavom i zapisivao snove u
biljenicu. Kao to znate, i ja imam takve noi. Sa samo jednim gramom hlorala prole noi
spavao sam pet sati neprekidno - ali takva no je rijetkost. Poput Vas, i ja sanjam, i mene gue
noni strahovi. Poput Vas, esto se pitam zato strahovi vladaju nou. Poslije dvadeset godina
takvih pitanja, sada vjerujem da mrak ne raa strahove; oni su prije kao zvijezde - uvijek
prisutni, ali zaklonjeni blistavim sjajem dnevnog svijetla.
A snovi? nastavi Nie ustajui sa kreveta i prilazei, zajedno sa Brojerom, stolicama
pored kamina, snovi su vrhunska misterija koja vapije da bude shvaena. Ja Vam zavidim na
Vaim snovima. Svoje rijetko uhvatim. Ne slaem se sa vajcarskim ljekarom koji mi je
jednom savjetovao da ne gubim vrijeme razmiljajui o snovima zato to oni nisu nita drugo
do sluajan otpad, none izluevine uma. Tvrdio je da se mozak isti svakih dvadeset etiri
sata tako to se u snove izbacuje dnevni viak misli!
Nie zastade da bi proitao zabiljeke o Brojerovim snovima. Va komar je potpuno
zbunjujui, a vjerujem da su ostala dva sna proizala iz naeg jueranjeg razgovora. Kaete
da brinete to ste moda previe otkrili - a potom sanjate javni prostor bez zidova. A drugi san
- slavina i sluz i insekti - ne potvruje li to Va strah da ste izbacili isuvie mranih,
neprijatnih dijelova sebe?
Da, bilo je udno to je taj utisak postajao sve jai kako je no odmicala. Brinuo sam

da sam Vas uvrijedio, okirao ili zgrozio. Brinuo sam kako ete gledati na mene.
Zar to nisam predvidio? Nie, sjedjei prekrtenih nogu u stolici nasuprot Brojeru,
kucnu olovkom po notesu da naglasi svoje rijei. To da ete brinuti kako u se ja osjeati
upravo je ono ega sam se plaio; iz tog razloga traio sam da ne otkrijete vie nego to je
potrebno da bih Vas razumio. elim da Vam pomognem da se razvijete i rastete, ne da Vas
oslabim time to ete priznati svoje pogreke.
Ali profesore Nie, tu je nae glavno neslaganje. Zapravo, prole nedjelje smo se
prepirali ba oko ovog problema. Pokuajmo ovoga puta da doemo do pomirljivijeg
zakljuka. Sjeam se da ste rekli, a i itao sam u Vaim knjigama, da sve odnose treba
razumijevati na temelju moi. Ipak, za mene to jednostavno nije istina. Ja se ne takmiim: ne
interesuje me da Vas pobijedim. Samo mi je potrebna Vaa pomo da ponovo preuzmem
kontrolu nad svojim ivotom. Balans moi izmeu nas - ko pobjeuje, ko gubi - djeluje mi
trivijalno i irelevantno.
A zato se onda, doktore Brojer, stidite to ste mi pokazali svoje slabosti?
Ne zbog toga to sam izgubio u nekom nadmetanju sa Vama! Kome je to vano?
Osjeam se loe iz jednog jedinog razloga: stalo mi je do Vaeg miljenja o meni i plaim se
da je, poslije jueranje prljave ispovijesti, ono mnogo gore! Konsultujte svoju listu - Brojer
pokaza na Nieovu biljenicu. Sjetite se stavke u mrnji prema sebi - broj tri, ini mi se.
Krijem svoje pravo lice zato to ima toliko stvari vezanih za mene koje zavreuju prezir.
Zatim sebe jo vie mrzim jer sam odsjeen od ostalih ljudi. Ako mislim da ikada prekinem
ovaj zaarani krug, moram biti u stanju da se otkrijem drugima!
Moda, ali pogledajte - i Nie pokaza na desetu stavku iz biljenice. Ovdje kaete
da se optereujete miljenjem svojih kolega. Znam mnoge koji sebe ne vole i pokuavaju to
da poprave navodei druge da misle dobro o njima. Kad to postignu, poinju da misle dobro
o sebi samima. No, to je lano rjeenje, to je potinjavanje autoritetu drugih. Va zadatak je
da sami sebe prihvatite - ne da traite nain da Vas ja prihvatim.
Brojem se zavrtjelo u glavi. Posjedovao je brz, prodoran intelekt i nije navikao da ga
sistematski nadmudruju. Ali racionalna rasprava sa Nieom oito nije bila preporuljiva;
nikada ne bi bio u stanju da ga pobijedi ili ubijedi u neto suprotno njegovoj poziciji. Moda
e, Brojer zakljui, biti uspjeniji impulsivan, iracionalan pristup.
Ne, ne, ne! Vjerujte mi, profesore Nie, iako to ima smisla, u mom sluaju ne
djeluje! Znam samo da mi je potrebno Vae prihvatanje. U pravu ste: krajnji cilj jeste biti

nezavisan od miljenja drugih, ali put do tog cilja - govorim u svoje ime, ne u Vae - je
saznanje da nisam prekoraio granicu pristojnosti. Potrebno mi je da mogu drugom da
otkrijem sve o sebi i da nauim da sam i ja... naprosto ovjek.
I kao jednu naknadnu misao, dodade: ovjek, isuvie ovjek! Naslov njegove
knjige izmami osmijeh na Nieovom licu. Touch, doktore Brojer! Ko bi se sporio sa tom
zgodnom frazom? Sad razumijem Vaa osjeanja ali mi jo uvijek nije jasno kakve su njihove
implikacije za na postupak?
Brojer je na ovom osjetljivom terenu paljivo birao rijei.
Ni ja. Ali znam da moram biti u stanju da oslabim svoj gard. Za mene nije dobro ako
osjeam da moram biti oprezan u onome to Vam otkrivam. Ispriau Vam skoranji incident
koji bi mogao biti vaan. Razgovarao sam sa svojim paenogom, Maksom. Nikada sa njim
nisam bio blizak zato to sam ga smatrao psiholoki neosjetljivim. Moj je brak, meutim,
propao do te mjere da sam morao sa nekim da porazgovaram. Pokuao sam da to spomenem
u razgovoru sa Maksom, ali sam se toliko posramio da mi je bilo teko da nastavim. Tada, na
nain koji nikad ne bih oekivao, Maks je uzvratio otkrivajui sline tekoe sa kojima se
susree u svom ivotu. Na neki nain, njegovo otkrivanje me je oslobodilo, i po prvi put on i
ja smo imali razgovor o linim stvarima. To je mnogo pomoglo.
Kad kaete pomoglo, Nie odmah upita, mislite li da se smanjilo Vae oajanje?
Ili se odnos sa Vaom enom popravio? Ili Vas je razgovor momentalno rasteretio grijeha?
Ah! Brojer shvati da je uhvaen! Ako kae da je razgovor s Maksom uistinu bio od
pomoi, onda bi Nie mogao da postavi pitanje zato mu je potreban njegov, Nieov savjet.
Oprezno, oprezno.
Ne znam ta da mislim. Samo znam da sam se osjeao bolje. Te noi nisam leao
budan i grio se od sramote. I od tada sam mnogo otvoreniji, spremniji da nastavim da sebe
ispitujem.
Ovo ne ide na dobro, pomisli Brojer. Moda bi bio bolji obian, direktan poziv u
pomo.
Ubijeen sam, profesore Nie, da bih se mnogo iskrenije izrazio ako bih bio siguran
u Vae prihvatanje. Kada govorim o svojoj opsesivnoj ljubavi ili ljubomori, lake bi mi bilo
kada bih znao da i Vi doivljavate takve stvari. Pretpostavljam, na primjer, da je za Vas seks
neprijatan i da izrazito ne odobravate moje seksualne preokupacije. Prirodno, nelagodno mi je

zbog otkrivanja tih aspekata sebe.

Duga stanka. Nie je zurio u tavanicu, zadubljen u misli. Brojer je iekivao, bio je
vjet u pojaavanju pritiska. Nadao se da e Nie konano dati neto od sebe.
Moda, odgovori Nie, nisam bio dovoljno jasan u pogledu svoje pozicije. Recite
mi da li su knjige koje ste naruili stigle od mog izdavaa?
Jo nisu. Zato pitate? Ima li tu pasaa relevantnih za nau dananju diskusiju?
Da, naroito u Veseloj nauci. Tamo tvrdim da se seksualne veze ne razlikuju od bilo
kojih drugih, jer i one podrazumijevaju borbu za mo. Seksualna udnja je u osnovi udnja za
totalnom dominacijom nad umom i tijelom drugog.
To mi ne zvui istinito. Ne za moju udnju!
Da, da! insistirao je Nie. Udubite se i vidjeete da je ta udnja takoe udnja za
dominacijom nad svima drugima. Ljubavnik nije onaj koji voli, naprotiv, on je usmjeren
samo na posjedovanje onoga koga voli. Njegova elja je da udalji itav svijet od svoje
dragocjenosti. On je zlonamjeran kao zmaj koji uva svoje blago! On ne voli svijet - nasuprot
tome, sasvim je ravnoduan prema svim ostalim ivim stvorenjima. Niste li to i sami rekli?
Zato Vam je prijao - zaboravio sam njeno ime - onaj bogalj?
Berta, ali ona nije bo...
Jeste, jeste, prijalo Vam je kad je Berta rekla da ete uvijek biti jedini ovjek u
njenom ivotu!
Ali Vi uklanjate seks iz samog seksa! Osjeam seksualni poriv u genitalijama, ne u
nekoj apstraktnoj mentalnoj areni moi!
Ne, ree Nie, samo to zovem pravim imenom! Ne zamjeram ovjeku koji
upranjava seks kad mu treba. Ali mrzim onog koji za to moli, koji se odrie svoje moi zbog
ene koja se podaje - zbog mone ene koja svoju slabost i njegovu snagu preokree u svoju
snagu.
Ah, kako moete poricati istu erotiku? Vi ignoriete impulse, bioloku udnju
ugraenu u nas koja nam omoguava da se reprodukujemo! Senzualnost je dio ivota,
prirode.
Dio, ali ne vii dio! Zapravo, smrtni je neprijatelj vieg dijela. Evo, proitau Vam
reenicu koju sam napisao rano jutros.

Nie stavi svoje debele naoare, prui se preko stola, uze pohabanu svesku i poe da
prelistava stranice ispunjene neitkim vrljotinama. Zaustavi se na poslednjoj strani i, skoro
je dodirujui nosom, proita: Senzualnost je kuka koja grize oko naih nogu! I kako lijepo
ta kuka zna da moli za pare duha onda kada joj je uskraeno pare mesa.
Zatvori svesku. Znai, problem nije to to je seks prisutan, ve to ini da neto
drugo nestane - neto vrjednije, beskrajno dragocjenije! udnja, uzbuenje, pohota - sve su to
porobljivai! Svjetina ivot provodi kao svinja hranei se na navama poude.
Nave poude! Brojer ponovi za sebe, zaprepaen Nieovim jakim izlivom. U
ovoj stvari snano reagujete. U Vaem glasu ujem vie strasti nego ikada prije.
Da bi se pobijedila strast potrebna je velika strast! Toliko ljudi je slomljeno na toku
manje strasti.
A Vae lino iskustvo u ovoj oblasti? Brojer je pecao. Da li ste imali nesrena
iskustva koja su omoguila da uobliite svoje zakljuke?
Vaa prethodna poenta, ona o osnovnom cilju reprodukcije da Vas to pitam, Nie tri
puta uprije prstom kroz vazduh, ne treba li da kreiramo - ne treba li da postanemo - prije
nego to se reprodukujemo? Naa odgovornost prema ivotu jeste da stvaramo ono vie, ne
da reprodukujemo nie. Nita ne smije da ometa razvoj heroja u Vama. I ako udnja stoji na
tom putu, onda i ona mora biti prevaziena.
Suoi se sa realnou, Brojer ree sebi. Ti zapravo nema kontrolu nad ovim
razgovorom, Jozefe. Nie naprosto ignorie svako pitanje na koje ne eli da odgovori.
Znate, profesore Nie, intelektualno se slaem sa mnogo toga to kaete, samo nivo
nae diskusije je isuvie apstraktan. Nije dovoljno lian da bi mi bio od pomoi. Moda sam
previe upleten u ono praktino - najzad, itav moj profesionalni ivot bio je usmjeren na
razotkrivanje tegoba, postavljanje dijagnoze, u zatim na tretman tih tegoba specifinim
lijekovima.
Nagnu se naprijed kako bi Nieu uputio direktan pogled. Da, znam da se mojom
vrstom bolesti ne moe baviti tako pragmatino - ali smo u naoj diskusiji pretjerali odlazei
u suprotnu krajnost. Sa Vaim rijeima nita ne mogu da uinim. Govorite mi da prevaziem
poudu, svoje nie strasti. Govorite mi da njegujem vie dijelove sebe - ali mi ne kaete kako
da prevaziem, kako da njegujem heroja u sebi. To su lijepe poetske konstrukcije, meutim, u
ovom trenutku, za mene predstavljaju samo rijei bez teine.

Naizgled ne obazirui se na Brojerovu molbu. Nie odgovori kao to uitelj odgovara

nestrpljivom aku. Vremenom u Vas nauiti kako to da savladate. Hoete da letite, ali
letenje ne moete zapoeti letenjem. Prvo Vas moram nauiti da hodate, a prvi korak u uenju
hodanja jeste da shvatite da onog ko ne slua samog sebe vode drugi. Lake je, daleko lake,
sluati druge nego vladati sobom. Rekavi to, izvadi elji i poe da elja brkove.
Lake je sluati drugog nego vladati sobom? Opet Vas pitam, profesore Nie, zato
mi se ne obraate linije? Shvatam smisao Vae izjave, no da li Vi to govorite o meni? ta ja
sa tim da uinim? Oprostite mi ako zvuim prizemno. U ovom trenutku moje elje su
svjetovne. elim jednostavne stvari - da spavam bez komara poslije tri sata ujutru, da se
oslobodim prekordijalne napetosti. Ovdje stoluje moj Angst, upravo ovdje..., i pokaza usred
grudi.
Ono to mi sada treba, produi, nije apstraktna poetska pria, ve neto ljudsko,
direktno. Potreban mi je lini angaman: moete li da mi kaete kako Vam sve ovo izgleda sa
Vae take gledita? Da li ste i Vi, poput mene, imali neku ljubav ili opsesiju? Kako ste je Vi
prevazili? Savladali? Koliko je trajalo?
Ima jo jedna stvar o kojoj sam planirao da sa Vama danas razgovaram, ree Nie
ostavljajui ealj i ponovo prelazei preko Brojerovog pitanja. Imamo li vremena?
Brojer se obeshrabreno zavali u stolicu. Nie je oigledno namjeravao da i dalje
ignorie njegova pitanja. Natjera sebe da bude strpljiv. Pogleda na sat i ree da bi mogao da
ostane jo petnaest minuta. Biu ovdje svakog dana u deset sati, od trideset do etrdeset
minuta, mada e svakako biti dana kada u zbog hitnih sluajeva biti prinuen da odem
ranije.
Dobro! Ima neto vano to elim da Vam kaem. Mnogo puta sam uo Vau albu
da ste nesreni. U stvari, - Nie otvori biljenicu sa listom Brojerovih problema - osjeanje
opteg nezadovoljstvaje prvi problem na Vaoj listi. Danas ste takoe govorili o Angstu,
kordijalnoj napetosti...
Prekordijalnoj - to je oblast na vrhu cora, srca.
Da, hvala Vam, uimo jedan od drugog. Vaa prekordijalna napetost, Vai noni
strahovi, nesanica, oajanje - mnogo govorite o tim tegobama i opisujete svoju prizemnu
elju za momentalnim osloboenjem od nelagode. alite se da razgovor sa mnom to ne
donosi onako kao sa Maksom.

Da. I...
I hoete da se Vaom napetou bavim direktno, hoete da Vas smirim.
Tano. Brojer se ponovo iz svoje stolice nagnu naprijed. Klimnu glavom podstiui
Niea da nastavi.
Prije dva dana odbio sam Va predlog da Vam postanem - kako to da nazovemo? savjetnik i pomognem Vam da se izborite sa svojim oajanjem. Nisam se saglasio sa Vaom
tvrdnjom da sam, zbog toga to sam ove probleme godinama prouavao, svjetski ekspert za
njih.
Ali kada sad o tome promislim, shvatam da ste bili u pravu: ja jesam ekspert. Imam
mnogo toga da Vas nauim: posvetio sam veliki dio ivota prouavajui oajanje. Koliko od
svoga ivota, mogu Vam lako pokazati. Prije nekoliko mjeseci moja sestra Elizabet pokazala
mi je jedno pismo koje sam joj napisao 1865, kada sam imao dvadeset jednu godinu. Elizabet
nikada ne vraa moja pisma - ona sve uva i kae da e jednog dana napraviti muzej moje
ostavtine i naplaivati ulaz. Bez sumnje, znajui Elizabet, ona e me napuniti, preparirati i
izloiti kao glavnu atrakciju. U tom pismu sam rekao da postoji jedna bazina podjela
ljudskih puteva: oni koji ele duevni mir i sreu moraju da vjeruju i da prihvate vjeru, dok
oni koji ele da slijede istinu moraju da se odreknu tog mira i svoje ivote posvete
istraivanju.
To sam znao s dvadeset jednom, na polovini svog ivota. Vrijeme je da Vi to nauite:
to mora biti Vaa osnovna polazna taka. Morate izabrati izmeu smirenja i istinskog
istraivanja! Izaberete li nauku, izaberete li da budete slobodni od umirujuih lanaca
natprirodnog, izaberete li, kao to tvrdite, da se klonite vjerovanja i prigrlite bezbonitvo, ne
moete onda u isto vrijeme udjeti za malim utjehama vjernika! Ako ubijete Boga, morate
isto tako napustiti zatitu hrama.
Brojer je sjedio utke, posmatrajui kroz prozor Nieove sobe sanatorijumski vrt gdje
je jedan stariji ovjek zatvorenih oiju sjedio u kolicima dok ga je mlada bolniarka gurala
krunom stazom. Nieove opservacije bile su zadivljujue. Teko ih je bilo odbaciti kao
isprazno filozofiranje. Ipak je pokuao jo jednom.
Zvui kao da sam imao mnogo vie izbora nego to jesam. Moj izbor nije bio tako
slobodan, a ni tako dubok. Moje bezbonitvo bio je manje aktivan izbor, a vie stvar
nesposobnosti da povjerujem u religijske bajke. Izabrao sam nauku naprosto zato to je to bio
jedini mogui nain da ovladam tajnama tijela.

Onda od sebe krijete svoju volju. Sada morate nauiti da prihvatite svoj ivot i da
imate hrabrosti da kaete, Tako sam izabrao! ovjekov duh sainjen je od njegovih izbora!
Brojer se uzvrpoljio u stolici. Osjetio je nelagodu zbog Nieovog propovjednikog
tona. Gdje je to mogao da naui? Ne od oca-propovjednika koji je umro kada je Nieu bilo
pet godina. Postoji li moda genetska transmisija propovjednikih vjetina i sklonosti?
Nie je nastavio svoj govor. Ako izaberete da budete od onih malobrojnih koji
sudjeluju u zadovoljstvu odrastanja i ushienju bezbonike slobode, onda se morate
pripremiti na najvei bol. To je povezano i ne moe se doivjeti odvojeno! Ako hoete manje
bola, onda se morate skupiti, kao to su stoici uinili, i odrei se najveeg zadovoljstva.
Nisam siguran, profesore Nie, da se mora prihvatiti taj morbidini Weltanschauung.
To mi lii na openhauera, ali ima i drugih, manje sumornih pogleda na svijet.
Sumorno? Zapitajte se, doktore Brojer, zato su svi najvei filozofi sumorni?
Zapitajte se Ko su oni koji osjeaju sigurnost, udobnost, vjeitu razdraganost? Rei u Vam
odgovor: samo oni sa tupim pogledom - prost svijet i djeca!
Kaete, profesore Nie, da je rast nagrada za bol...
Nie ga prekide. Ne, ne samo rast. Tu je i snaga. Drvo zahtijeva olujno vrijeme ako
hoe da dostigne ponosnu visinu. I kreativnost i otkria su zaeti u bolu. Dopustite da ovdje
proitam neto iz svojih zabiljeki od prije samo nekoliko dana.
Ponovo je preturao po biljekama, a onda proitao: ovjek u sebi mora imati haos i
mahnitost da bi iznjedrio zvijezdu igre.
Brojera je Nieovo itanje dodatno unervozilo. Njegov poetski govor doivio je kao
barikadu izmeu njih. Kad se sve uzme u obzir, bio je ubijeen da bi stvari bolje stajale kada
bi Niea mogao spustiti sa zvijezda.
Opet ste suvie apstraktni. Molim Vas da me ne shvatite pogreno, profesore Nie,
Vae rijei su lijepe i mone, ali kada mi ih itate, ja vie ne osjeam da se one odnose na
mene lino. Na intelektualnom nivou mogu da shvatim ta mislite: da, postoje nagrade za bol
- rast, snaga, kreativnost. To razumijem ovdje - pokaza na svoju glavu - ali ne dopire ovdje
- i pokaza na stomak. Da bi mi to pomoglo, treba da stigne do mjesta gdje je moje
doivljavanje ukorijenjeno. Ovdje, u utrobi, ne doivljavam rast, ne raam zvijezde igre!
Imam samo ludilo i haos!
Nie se iroko osmjehnu i zamahnu prstom po vazduhu. Tano! Sad ste to rekli!

Upravo je to problem! A zato ne rast? Zato ne vrednije misli? To je bio smisao mog
poslednjeg jueranjeg pitanja; pitao sam Vas o emu biste razmiljali kada ne biste bili
zaokupljeni onim stranim mislima? Molim Vas, naslonite se, zatvorite oi i isprobajte zajedno
sa mnom ovaj misaoni eksperiment.
Uzmimo neko udaljeno mjesto, moda vrh planine, i posmatrajmo ga zajedno. Tamo,
daleko, jo dalje, vidimo ovjeka, ovjeka inteligentnog i senzitivnog duha. Posmatrajmo ga.
Moda se on jednom duboko zagledao u uas sopstvene egzistencije. Moda je previe vidio!
Moda je susreo nagrizajue ralje vremena, ili sopstvenu nitavnost - to da je puka estica ili prolaznost i sluajnost. Njegov strah je bio sirov i uasan do dana kada je otkrio da udnja
ublaava strah. Otuda je primio udnju u svoj duh, a udnja, brutalni takmac, uskoro je
izgurala sve ostale misli. A udnja ne misli; ona ezne, ona se usredsreuje. Tako je ovaj
ovjek poeo da se sa udnjom usredsreuje na Bertu, bogalja. Vie nije gledao u daljinu ve
je provodio vrijeme sjeajui se takvih uda kao to je to kako Berta pomjera prste, usta, kako
se svlai, kako pria i zamuckuje, hoda i hramlje.
Uskoro je cijelo njegovo bie bilo apsorbovano ovakvim malenkostima. iroki
bulevari uma sagraeni za plemenite ideje postali su zagueni smeem. Sjeanja na to da je
nekad mislio velike misli sve vie su blijedjela i uskoro iezla. I strahovi su nestajali. Ostala
mu je samo izjedajua strepnja da je neto pogreno. Zbunjen, tragao je za izvorom strepnje u
smeu svoga duha. I takvog ga nalazimo danas, kako pretura po ubritu, kao da se tu nalazi
odgovor. ak trai od mene da preturam sa njim!
Zastade, ekajui Brojerov odgovor. Tiina.
Kaite mi, insistirao je Nie, ta mislite o ovjeku koga smo posmatrali?
Tiina.
Doktore Brojer, ta mislite?
Brojer je sjedio utke, zatvorenih oiju, kao da je bio hipnotisan Nieovim rijeima.
Jozefe! Jozefe, ta mislite?
Ustajui, Brojer lagano otvori oi i okrenu se da pogleda Niea. Jo uvijek nije
progovarao.
Zar ne vidite, Jozefe, problem nije u tome to se osjeate nelagodno? Kakav znaaj
pa ima pritisak ili napetost u grudima? Ko Vam je ikada obeao smirenost? Loe spavate? Pa
ta? Ko Vam je ikada obeao da ete dobro spavati? Ne, problem nije nelagodnost. Problem

je to nelagodnost osjeate zbog pogrene stvari!

Nie pogleda na sat. Vidim da sam Vas predugo zadrao. Zavrimo istom sugestijom
koju sam Vam jue ponudio. Molim Vas promislite o emu biste mislili da Berta nije zarobila
Va um. Slaete li se?
Brojer klimnu glavom i ode.

Odlomci biljeaka doktora Brojera o sluaju Ekarta Milera, 6. decembar 1882.

udne stvari su se desile u naem dananjem razgovoru. I nijedna onako kako sam
planirao. Ni na jedno moje pitanje nije odgovorio, o sebi nita nije otkrio. Ulogu savjetnika
igra s takvom vanou da mi to na trenutke djeluje komino. A ipak, kada stvari sagledam iz
njegove perspektive, ponaanje mu je krajnje korektno: potuje ugovor i nastoji to moe
bolje da mi pomogne. Cijenim ga zbog toga.
Fascinantno je posmatrati njegovu inteligenciju kako se hvata u kotac sa problemom
da bude od pomoi jednom pojedincu, stvorenju od krvi i mesa - meni. Istina, za sada ostaje
udnovato nematovit i potpuno se oslanja na retoriku. Zar zaista vjeruje da e racionalna
objanjenja ili puki nagovor rijeiti problem?
U jednoj od svojih knjiga govori da lina moralna struktura jednog filozofa diktira tip
filozofije koju on stvara. Vjerujem sada da isti princip vai i u ovom tipu savjetovanja:
savjetnikova linost diktira njegov pristup savjetovanju. Tako, zbog svojih socijalnih strahova
i mizantropije, Nie bira bezlian, distancirani stil. On je, naravno, za ovo slijep: nastoji da
razvije teoriju kojom bi racionalizovao i legitimisao svoj savjetodavni pristup. Otuda ne nudi
linu podrku, nikada ne prua ruku utjehe, dri mi predavanja s visine, odbija da prizna
svoje line probleme i obeshrabruje moj ljudski angaman. Izuzev jedanput! Pri kraju naeg
dananjeg razgovora - zaboravio sam o emu smo priali - iznenada mi se obratio sa
Jozefe. Moda sam u uspostavljanju odnosa uspjeniji nego to sam mislio.
Mi smo u udnovatoj borbi. Da vidimo ko e kome vie pomoi. Uznemirava me ovo
nadmetanje: plaim se da e mu ono potvrditi njegov besmisleni model drutvenih odnosa
preko moi. Moda treba da uinim ono to Maks kae: da prestanem s nadmetanjem i od
njega nauim ono to mogu. Za njega je vano da kontrolie situaciju. Primjeujem mnoge

znake njegovog pobjednikog osjeanja: kae mi koliko mora da me ui, ita mi svoje
zabiljeke, gleda na sat i kavaljerski me otputa sa domaim zadatkom za sledei sastanak.
Sve ovo je iritantno! A onda se umirim milju da sam ljekar: ne posjeujem ga zbog linog
zadovoljstva. Na kraju, gdje je lino zadovoljstvo u vaenju pacijentovih krajnika ili
klistiranju?
Bjee danas jedan trenutak u kome sam doivio udnu odsutnost. Osjeao sam se
skoro kao u transu. Moda sam, naposljetku, ipak podloan hipnozi.

Biljeke Fridriha Niea o doktoru Brojeru, 6. decembar 1882.

Za filozofa je ponekad gore da ga razumiju nego da ga pogreno razumiju. On

pokuava da me predobro razumije; nastoji da od mene izmami konkretna uputstva. Hoe da
otkrije moj nain i upotrebi ga kao svoj nain. Jo uvijek ne shvata da postoji moj nain i tvoj
nain, i da nema jednog naina. A uputstva ne trai direktno, ve ih kami i pravi se da
radi neto drugo: nastoji da me uvjeri da je povjeravanje s moje strane esencijalno za tok
naeg rada, da bi mu pomoglo da govori, uinilo nas ljudskijim, kao da zajedniko
valjanje u blatu znai biti ovjean! Pokuavam da ga nauim da se oni koji vole istinu ne
plae uzburkane ili prljave vode. Ono ega se mi plaimo je plitka voda!
Ukoliko medicinska praksa treba da poslui kao vodi u ovom poduhvatu, zar ne
moram da stignem do dijagnoze? Evo nove nauke - dijagnostike oajanja.
Dijagnostikujem ga kao ne koga ko ezne da bude slobodan duh, ali ne moe da odbaci
okove vjerovanja. eli samo ono da, prihvatanje, izbor, a nijedno ne, odricanje. On je
samoobmanjiva: bira, ali odbija da bude onaj koji bira. Zna da je jadan, ali ne zna da je
jadan zbog pogrene stvari! Od mene oekuje olakanje, utjehu i sreu. Meutim, ja mu
moram dati jo jada. Moram njegov trivijalni jad ponovo preobratiti u plemeniti jad kakav je
nekada bio.
Kako izvui taj trivijalni jad iz njegovog legla? Kako patnju ponovo uiniti
iskienom? Upotrebio sam njegovu tehniku - tehniku treeg lica koju je primijenio prole
nedjelje sa mnom pri nespretnom pokuaju da me podvrgne svojoj brizi; dao sam mu
instrukciju da sagleda sebe odozgo. Ali to je bilo prejako. Gotovo je izgubio svijest. Morao

sam da mu se obratim kao djetetu, da ga zovem Jozefe kako bih ga probudio.

Moj teret je ogroman. Radim za njegovu slobodu. I za svoju. Ali ja nisam neki Brojer:
ja svoj jad razumijem i prihvatam. I Lu Salom nije bogalj. Ipak, znam kako je biti opsjednut
onom koju voli i mrzi!

ESNAESTO POGLAVLJE

Brojer, veliki praktiar umjea medicine, obino je vizite u bolnici zapoinjao

avrljanjem uz krevet bolesnika koje bi spretno pretvorio u medicinsko ispitivanje. Ali
sledeeg jutra, kada je uao u sobu 13 klinike Lauzon avrljanja nije bilo. Nie je odmah
objavio da se osjea neobino zdravo i nije elio da trai nimalo njihovog dragocjenog
vremena priajui o svojim nepostojeim simptomima. Predloio je da odmah preu na
posao.
Moje vrijeme e opet doi, doktore Brojer; moja bolest nikada ne odluta predugo ili
predaleko. No ona je sada en vacance; nastavimo rad na Vaim problemima. Kakav ste
napredak napravili pomou misaonog eksperimenta koji sam jue predloio? O emu biste
mislili kada ne biste bili zaokupljeni mislima o Berti?
Profesore Nie, dopustite da prvo kaem neto drugo. Bio je jue jedan trenutak kada
ste preskoili moju profesionalnu titulu i nazvali me Jozefe, to mi se dopalo. Osjeao sam se
blie Vama, to mi se svidjelo. Iako imamo profesionalan odnos, priroda naih razgovora
zahtijeva da govorimo intimno. Da li biste, stoga, bili voljni da jedan drugog oslovljavamo
linim imenom?
Nie, koji je svoj ivot organizovao tako da izbjegne ovakve line kontakte, naao se
u kripcu. Uzvrpoljio se i poeo da zamuckuje ali je, oigledno ne nalazei elegantan nain
da odbije, na kraju nerado klimnuo glavom. Na Brojerovo sledee pitanje da li da mu se
obraa sa Fridrih ili sa Fric, Nie samo to nije zaurlao: Fridrih, molim Vas. A sada na
posao!
Da, na posao! Vratimo se na Vae pitanje. ta stoji iza Berte? Znam da postoji niz
dubljih i mranijih briga za koje sam ubijeen da su se pojaale prije nekoliko mjeseci kada
sam napunio etrdeset godina. Znate, Fridrih, kriza etrdesetih nije neuobiajena. Pripazite
se, imate samo dvije godine da se pripremite.
Brojer je znao da ovakva prisnost u Nieu izaziva nelagodnost, ali i da u isto vrijeme

neki dijelovi njega ude za bliskijim kontaktom sa drugima.

Nisam mnogo zabrinut, ree Nie neodreeno. Jo od svoje dvadesete mislim da
sam etrdesetogodinjak!
ta je to bilo? Pribliavanje? Nema dileme, pribliavanje! Brojer se sjetio maeta koje
je njegov sin Robert nedavno naao na ulici. Daj mu malo mlijeka, rekao je Robertu, i povuci
se. Dozvoli mu da ga bezbjedno popije i da se navikne na tvoje prisustvo. Kasnije, kad osjeti
sigurnost, moi e da ga pomazi. Sada se Brojer povukao.
Kako da najbolje opiem svoje misli? Razmiljam o morbidnim, mranim stvarima.
esto mislim da je moj ivot dostigao vrhunac. Zastade, prisjeajui se naina na koji je to
opisao Frojdu. Popeo sam se na vrh, i kada pogledam preko ivice da bih vidio ta lei ispred,
vidim samo propadanje - padanje u starost, bavljenje unucima, sijedu kosu ili, zapravo kucnu po sredini elave glave - nimalo kose. Ne, to nije najtanije. Nije silaenje to to me
mui - to je neuspinjanje.
Neuspinjanje, doktore Brojer? Zato ne moete da nastavite uspinjanje?
Fridrih, znam da je teko promijeniti naviku, ali zovite me Jozef.
Onda, Jozefe. Priajte mi, Jozefe, o neuspinjanju.
Ponekad zamiljam da svako ima tajnu reenicu, Fridrih, duboki motiv koji postaje
centralni mit njegovog ivota. Kada sam bio mali, jednom me je neko nazvao djekom koji
beskrajno obeava. Volio sam tu reenicu. Mrmljao sam je za sebe hiljadama puta. esto
sam zamiljao da sam tenor koji pjeva visokim tonovima: djeeeeeko koji beskrajno
obeava. Volio sam da to izgovaram polako i dramatino, naglaavajui svaki slog. ak me i
sada te rijei uzbuuju!
I ta se desilo s tim djekom koji beskrajno obeava?
Ah, to pitanje! esto se njime bavim. ta je od njega postalo? Sada znam da
obeanja vie nema - sve je potroeno!
Recite mi tano ta mislite pod tim obeava?
Nisam siguran da znam. Nekad sam mislio da znam. Znailo je potencijal za
uspinjanje, za spiralno kretanje navie; znailo je uspjeh, potvrivanje, nauna otkria. No,
pobrao sam plodove ovih obeanja. Potovan sam ljekar, potovan graanin. Napravio sam
neka vana nauna otkria - sve dok bude istorijskih zapisa, moje ime e uvijek biti vezivano

za otkrie funkcije unutranjeg uha u regulaciji ravnotee. A isto tako sam uestvovao u
otkriu vanog respiratornog regulativnog procesa poznatog kao Hering-Brojerov refleks.
Onda, Jozefe, zar niste srean ovjek? Zar niste ispunili svoja obeanja?
Nieov ton bio je zagonetan. Da li je zaista traio informaciju? Ili je izigravao Sokrata
naspram Brojerovog Alkibijada? Brojer odlui da pitanje prihvati onako kako je postavljeno.
U smislu ispunjenja ciljeva - da. Ali bez zadovoljenja, Fridrih. U poetku, bljesak
nekog novog uspjeha potrajao bi mjesecima. Ali postepeno bi postajao sve krai - trajao bi
nedjeljama, potom danima, ak samo satima - dok sada to osjeanje tako brzo ispari da mi
vie ni ne probije kou. Sada smatram da su moji ciljevi bili obmane - da nikada nisu bili
stvarna sudbina djeka koji beskrajno obeava. esto se osjeam dezorijentisano: stari ciljevi
vie ne vae, a izgubio sam sposobnost da izmislim nove. Kada razmiljam o toku svog
ivota, osjeam se izdanim ili prevarenim, kao da se neko sa nebesa sa mnom naalio, kao da
sam svoj ivot otplesao na pogrenu melodiju.
Pogrenu melodiju?
Melodiju djeka koji beskrajno obeava - melodiju koju sam pevuio itavog
ivota!
Bila je to prava melodija, ali pogrean ples!
Prava melodija, ali pogrean ples? Kako to mislite?
Nie nije odgovorio.
Mislite, pogreno sam protumaio rije obeava?
I beskrajno takoe, Jozefe.
Ne razumijem. Moete li biti jasniji?
Moda morate da nauite da budete jasniji sa sobom. U poslednjih nekoliko dana
shvatio sam da se filozofsko lijeenje sastoji od uenja da se oslukuje sopstveni unutranji
glas. Niste li mi rekli da je Vaa pacijentkinja Berta sebe lijeila saoptavajui svaki aspekt
svojih misli? Koji ste izraz upotrebili da to opiete?
ienje dimnjaka. Zapravo, ona je izmislila taj naziv - da oisti svoj dimnjak
znailo je da se iskljui tako da moe da provjetri mozak, da oisti um od svih uznemirujuih
misli.

To je dobra metafora, ree Nie. Moda bi taj metod trebalo isprobati u naim
razgovorima, moda upravo sada. Moete li, na primjer, pokuati da istite dimnjak u vezi
djeka koji beskrajno obeava?
Brojer se zavali u stolicu. Mislim da sam sve rekao. Taj ostareli djeko dostigao je
taku u ivotu iz koje mu vie ne vidi smisao. Njegova svrha ivljenja - moja svrha, moji
ciljevi, nagrade koje su me podsticale tokom ivota - sve to sada izgleda apsurdno. Kada
razmiljam o tome kako sam iao za apsurdima, kako sam traio jedini ivot koji imam,
ophrva me osjeanje uasnog oajanja.
A ta je umjesto toga trebalo da slijedite?
Brojera je osokolio Nieov ton koji je sada bio ljubazniji i vie ohrabrujui, kao da mu
je ovaj teren bio poznat.
To je najgori dio! ivot je ispitivanje bez tanih odgovora. Da sve ponem ispoetka
vjerujem da bih inio upravo isto, pravio iste greke. Prije neki dan smislio sam dobar zaplet
za priu. Kad bih samo umio da piem! Zamislite ovo: srednjovjenom ovjeku koji ivi bez
satisfakcije prilazi zao duh koji mu nudi mogunost da ponovo odivi svoj ivot zadravajui
puno sjeanje na prethodni. Naravno, on prihvata tu priliku. Ali na svoje uenje i uas, hvata
sebe kako ivi identino - pravi iste izbore, iste greke, prihvata iste lane ciljeve i bogove.
A ti ciljevi prema kojima Vi ivite, odakle oni dolaze? Kako ste ih izabrali?
Kako sam izabrao svoje ciljeve? Birati, birati - Vaa omiljena rije! Djeaci od pet,
deset ili dvadeset godina ne biraju svoje ivote. Ne znam ta da mislim o Vaem pitanju.
Ne razmiljajte, podstaknu ga Nie. Samo istite dimnjak!
Ciljevi? Ciljevi su u kulturi, u vazduhu. Udiete ih. Svaki djeak sa kojim sam
odrastao udahnuo je iste ciljeve. Svi smo eljeli da se ispentramo iz jevrejskog geta,
uzdignemo u svijet, dostignemo uspjeh, bogatstvo, uvaavanje. To su svi htjeli! Niko od nas
nije se upustio u slobodno biranje ciljeva - oni su naprosto bili tu, kao prirodne posledice
moga vremena, mog okruenja, porodice.
Ali oni nisu vaili u Vaem sluaju, Jozefe. Nisu bili dovoljno vrsti da podupiru
ivot. Moda za neke i jesu dovoljno vrsti, za one slabovide, ili za spore trkae koji itavog
ivota sopu jurei materijalne ciljeve, pa ak i za one koji postignu uspjeh, ali su vjeti u
tome da neprestano postavljaju nove ciljeve, uvijek samo za malo izvan njihovog domaaja.
Ali Vi, poput mene, imale dobre oi. Zagledali ste se u ivot preduboko. Vidjeli ste da je

uzaludno posezati za pogrenim ciljevima i uzaludno postavljati nove pogrene ciljeve.

Mnotvo nula uvijek daje nulu!
Brojera su ove rijei oduevile. Sve drugo je - zidovi, prozori, kamin, ak i Nieovo
tijelo - izblijedjelo. Cijelog ivota je iekivao ovakvu razmjenu misli.
Da, sve to kaete je istina, Fridrih - izuzev onoga da ljudi svojom voljom biraju
ivotni put. Osoba ne bira svjesno svoje ivotne ciljeve: oni su istorijska sluajnost - zar ne?
Nemati ivotni plan znai dopustiti da egzistencija bude sluajnost.
Ali, protestvovao je Brojer, niko ne raspolae takvom slobodom. Ne moete
iskoraiti iz okvira svog vremena, svoje kulture, svoje porodice, svoje...
Jednom je, ubaci se Nie, jedan mudri jevrejski uitelj savjetovao svoje
sljedbenike da prekinu veze sa majkom i ocem i da tragaju za savrenstvom. To moe biti
korak vrijedan djeka koji beskrajno obeava! To moe biti pravi ples na pravu melodiju.
Pravi ples na pravu melodiju! Brojer je nastojao da se usredsredi na znaenje ovih
rijei, ali se iznenada obeshrabrio.
Fridrih, jako volim ovu vrstu razgovora, ali jedan glas iznutra nastavlja da pita
Stiemo li mi uopte negdje? Naa diskusija je isuvie eterina - isuvie udaljena od lupanja
u mojim grudima i teine u mojoj glavi.
Strpljenja, Jozefe. Koliko dugo ste rekli da je Ana O. istila dimnjak?
Tano, trebalo je vremena. Mjesecima! Ali Vi i ja nemamo mjesece. A tu je i jedna
razlika: njeno ienje dimnjaka uvijek je bilo usredsreeno na njen bol. A na apstraktan
razgovor o ciljevima i svrsi ivota izgleda mi irelevantan za moj bol!
Nie se nije dao smesti, nastavio je kao da Brojer nita nije rekao.
Jozefe, kaete da su se sve Vae ivotne brige pojaale kada ste napunili etrdeset
godina?
Ba ste uporni, Fridrih! Inspiriete me da budem strpljiviji sa samim sobom. Ako se
toliko zanimate za moju etrdesetu, onda svakako moram ispoljiti spremnost da Vam
odgovorim. etrdeseta godina - da, to je bila godina krize, moje druge krize. Imao sam krizu
i ranije, u dvadeset devetoj, kada je Opolcer, ef medicinske katedre na univerzitetu,
preminuo za vrijeme epidemije tifusa. esnaesti april 1871. - jo uvijek pamtim taj datum.
Bio mi je uitelj, zastupnik, drugi otac.

Zanimaju me drugi oevi, ree Nie. Kaite mi vie o tome.

On je bio veliki uitelj u mom ivotu. Svi su znali da me je pripremao za svog
nasljednika. Bio sam najbolji kandidat i trebalo je da budem izabran, da popunim njegovo
mjesto. Ipak, to se nije desilo. Moda sam i ja tome doprinio. Imenovan je slabiji kandidat,
moda iz politikih razloga, a moda isto tako i iz vjerskih. Za mene tu vie nije bilo mjesta,
preselio sam svoju laboratoriju, ak i eksperimentalne golubove, u svoju kuu i zapoeo
privatnu praksu sa punim radnim vremenom. To je, ree tunim glasom, bio kraj moje
beskrajno obeavajue akademske karijere.
Kad ste rekli da ste tome doprinijeli, na ta ste mislili?
Brojer zaueno pogleda Niea. Kakva transformacija iz filozofa u kliniara! Razvili
ste ljekarski sluh. Nita Vam ne promie. Ubacio sam taj komentar jer znam da moram biti
iskren. To mi je, ipak, jo uvijek bolna taka. Nisam elio da o tome govorim, a upravo ste tu
reenicu izdvojili.
Vidite, Jozefe, trenutak u kom traim da o neemu govorite protiv svoje volje - taj
trenutak Vi birate da povratite mo tako to mi udijelite neki lijep kompliment. Moete li
sada i dalje tvrditi da borba za mo nije vaan dio naeg odnosa?
Brojer se zavali u stolici. Ah, opet to. Odmahnu rukom. Ne otvarajmo ponovo tu
raspravu. Molim Vas, pustimo to.
Onda dodade: ekajte! Imam jo jedan komentar: ako zabranjujete izraavanje bilo
kakvih pozitivnih osjeanja, onda omoguavate ba onu vrstu odnosa koju ste predvidjeli da
ete otkriti in vivo. To je loa nauka - izvrete injenice.
Loa nauka? Nie se zamisli za trenutak, onda klimnu. U pravu ste! Rasprava je
zavrena! Vratimo se na to kako niste pomogli sopstvenoj karijeri.
Pa, o tome svjedoi mnogo toga. Odugovlaio sam sa pisanjem i objavljivanjem
naunih radova. Odbio sam da preduzmem formalne preliminarne korake koji su neophodni
za imenovanje. Nisam se ukljuio u odgovarajua medicinska udruenja, niti uestvovao u
univerzitetskim tijelima, niti pravio prave politike kontakte. Ne znam zbog ega. Moda ovo
ima veze sa moi. Moda se povlaim iz konkurentskih odnosa. Lake mi je da se nadmeem
sa zagonetkom sistema ravnotee goluba nego sa drugim ovjekom. Smatram da je taj
problem s takmienjem uzrok to me toliko boli pomisao da je Berta s drugim mukarcem.
Moda ste mislili da djeko koji beskrajno obeava ne treba da grebe i grabi na svom

putu uspjeha.
Da, i to sam mislio. No, ta god da je razlog, bio je to kraj moje akademske karijere.
To je bila prva smrtonosna rana, prvi udarac mom mitu o beskrajnom obeavanju.
Dakle, to je bilo sa dvadeset devet. A sa etrdeset - druga kriza?
Jedna dublja rana. Sa navrenih etrdeset skrhala se ideja da je za mene sve mogue.
Odjednom sam shvatio najoigledniju injenicu ivota: da je vrijeme nepovratno, da mi ivot
istie. Naravno, znao sam to i ranije, ali ta spoznaja u etrdesetoj znaila je neto drugo. Sada
znam da je djeko koji beskrajno obeava tek parola s kojom se marira, da je obeanje
iluzija, da je beskrajno besmisleno, i da u zbijenim redovima zajedno sa ostalima stupam ka
smrti.
Nie je saosjeajno klimao glavom. Jasnu viziju zovete ranom? Pogledajte ta ste
nauili, Jozefe: da se vrijeme ne moe zaustaviti, da volja ne moe povratiti izgubljeno. Samo
srenici dou do takvih uvida!
Srenici? udna rije! Saznao sam da se smrt pribliava, da sam nemoan i nevaan,
da ivot nema pravu svrhu ni vrijednost - i Vi to zovete sreom!
injenica da volja ne moe povratiti izgubljeno ne znai da je ona nemona! To to
je, Bogu hvala, Bog mrtav - ne znai da egzistencija nema svrhu. To to smrt dolazi - ne znai
da je ivot lien vrijednosti. Ovo su sve stvari koje u Vas vremenom nauiti. No, za danas
smo dovoljno uradili - moda i previe. Molim Vas da prije sjutranjeg sastanka rezimirate
na razgovor. Promislite o njemu!
Iznenaen Nieovim naglim zavretkom, Brojer je pogledao na sat i vidio da je na
raspolaganju ostalo jo deset minuta. Ali nita ne ree i napusti Nieovu sobu sa olakanjem
aka koga su ranije pustili sa asa.

Odlomci iz biljeaka doktora Brojera o sluaju Ekarta Milera, 7. decembar 1882.

Strpljenja, strpljenja, strpljenja. Po prvi put uim znaenje i vrijednost te rijei.

Stalno moram imati na umu svoj dugoroni cilj. Svaki grub, preuranjen korak u ovoj fazi je
promaaj. Misli na ahovsko otvaranje. Rasporeuj figure polako i sistematino. Izgradi

vrsto sredite. Figuru ne pomjeraj vie od jednog puta. Kraljicu ne izlai prerano!
A to se isplati! Danas je znaajan korak naprijed inilo usvajanje linog obraanja.
Gotovo se zagrcnuo na moj predlog; jedva sam zadrao smijeh. Uprkos slobodnom
razmiljanju, on je u dui Belija i voli svoje titule - skoro koliko i svoju bezlinost! Nakon
mog stalnog oslovljavanja sa Fridrih, poeo je da uzvraa.
To je napravilo razliku u atmosferi seanse. Za nekoliko minuta je odkrinuo vrata.
Natuknuo je da je i on imao svoje krize i da je ve sa dvadeset bio etrdesetogodinjak!
Nisam se osvrnuo - za sada! Ali se na to moram vratiti!
Moda je za sada najbolje zaboraviti namjere da mu pomognem - najbolje je da se
naprosto prepustim njegovim naporima da pomogne meni. to sam prirodniji, to manje
pokuavam da manipuliem, to bolje. On je poput Siga - ima oko sokolovo i prozre svako
pretvaranje.
Stimulativna diskusija danas, poput starih dana na Brentanovim asovima filozofije.
Povremeno me je sasvim apsorbovala. Ili da li je bila produktivna? Ponovio sam mu svoje
brige o starenju, smrti i nesvrhovitosti - sva svoja morbidna razmiljanja, kao da ga je
neobino zaintrigirao moj stari refren o djeku koji beskrajno obeava. Nisam siguran da
sam do kraja razumio njegov stav - ako ga je uopte i bilo!
Danas mi je njegov metod jasniji. Poto vjeruje da opsesija Bertom slui da me
odvrati od briga vezanih za Existenz,2 namjera mu je da me suoi sa njima, da ih uskomea.
Moda da mi pojaa nelagodnost. Stoga, otro podbada i ne nudi nikakvu podrku. S obzirom
na njegovu linost, to mu, naravno, ne pada teko.
Kao da vjeruje da e metoda filozofske rasprave imati uticaja na mene; pokuavam
da mu stavim do znanja da me ne dotie. Ali on, kao i ja, u hodu nastavlja sa metodskim
eksperimentima i improvizacijama. Njegova druga metodoloka inovacija danas bila je
primjena moje tehnike ienja dimnjaka. Osjeam se udno to istim, a ne nadzirem udno, ali ne i neprijatno.
Ono to jeste neprijatno i iritantno je njegova pompeznost koja stalno izbija. Danas je
rekao da e me uiti znaenju i vrijednosti ivota. Samo ne sada! Za to jo uvijek nisam
spreman!
2 Die Existenz - egzistencija, ovdje u (filozofskom) znaenju specifino ovjekovog naina postojanja koji
odlikuju teskoba (Angst) usled odgovornosti za vlastite izbore, osjeanje neutemeljenosti i svijest o vlastitoj
konanosti. (prim. prev.)

Biljeke Fridriha Niea o doktoru Brojeru, 7. decembar 1882.

Konano! Diskusija vrijedna moje panje - diskusija koja potvruje mnogo toga to
sam mislio. Evo ovjeka koga gravitacija lako vue - njegova kultura, status, porodica - da
nikada nije upoznao sopstvenu volju. Toliko je konformistiki ukalupljen da izgleda
zaprepaen kad progovorim o izboru, kao da govorim neki strani jezik. Moda konformizam
sputava naroito Jevreje - spoljanji pritisak ih toliko vrsto vezuje da pojedinac nije u stanju
da se izdvoji.
Kad ga konfrontiram sa injenicom da je dopustio da mu ivot postane sluajan, on
odrie mogunost izbora. Kae mi da niko ko je ukorenjen u kulturu ne moe da bira. Kada
ga blago suoim sa Isusovim nalogom da se raskine veza sa roditeljima i kulturom kako bi se
ilo za savrenstvom, moj metoda proglaava suvie eterinim i mijenja temu.
Neobino je to to je imao koncept u rukama kad je bio mlad, ali to nikada nije uspio
da vidi. Bio je djeko koji beskrajna obeava - kao to smo svi mi - ali nikada nije razumio
prirodu svojih obeanja. Nikada nije razumio da mu je dunost bila da usavri prirodu, da
nadvisi sebe, svoju kulturu, porodicu, udnju, svoju surovu animalnu prirodu, da postane taj
koji jeste, to to jeste. Nikada nije odrastao, nikada nije svukao svoju prvu kou: obeanje je
pogreno protumaio kao postizanje materijalnih i profesionalnih ciljeva. I kada je te ciljeve
ostvario, nikad ne uutkavi glas koji mu je govorio Postani ono to jesi, zapao je u
oajanje i bjesnio zbog klopke u koju je upao. ak ni sada ne shvata u emu je stvar!
Ima li za njega nade? Bar razmilja o pravim stvarima i ne pribjegava religijskim
obmanama. Ali se previe plai. Kako da ga nauim da ovrsne? Jednom je rekao da su
hladne kupke dobre za jaanje koe. Postoji li recept za jaanje odlunosti? Dospio je do
uvida da smo svi voeni ne eljom Boga, ve zahtjevom vremena. Shvata da je volja nemona
pred tako to bjee. Da li sam u stanju da ga nauim da transformie Tako to bjee u
Tako sam elio da bude?
Insistira da me oslovljava linim imenom iako zna da to ne volim. Ali neznatna je to
gnjavaa; dovoljno sam jak da mu dopustim tu malu pobjedu.

Pismo Fridriha Niea upuenog Lu Salom, decembar 1882.

Lu,
Da li ja mnogo patim beznaajno je prema pitanju da li e ili nee, draga Lu, ti
sebe ponovo pronai. Nikada nisam imao posla sa tako jadnom osobom kakva si ti:
Neznalica, ali otroumna
koja obilato koristi ono to je poznato
bez ukusa, ali naivna u toj mani
iskrena i pravedna u malim stvarima, bez upornosti obino
ire gledano, u cjelokupnom stavu prema ivotu - nepotena,
potpuno bezosjeajna u davanju ili uzimanju
bez duha i bez sposobnosti da voli
u afektu uvijek bolesna i blizu ludila
bez zahvalnosti, bez stida prema dobroiniteljima

a naroito
nepouzdana
loeg ponaanja
sirova u pitanjima asti
mozak s nagovjetajima due
karakter make - zvijer maskirana u kunog ljubimca
plemenitost kao trag druenja s plemenitijima
jaka volja, ali nevelik cilj
bez budnosti i istote
grubo prognana senzualnost

djetinjast egoizam kao rezultat seksualne atrofije i nedozrelosti

bez ljubavi za ljude, ali s ljubavlju za Boga
u elji za ekspanzijom
vjeta, puna samoogranienja u odnosu na seksualnost mukaraca

Tvoj,
F. N.

SEDAMNAESTO POGLAVLJE

Bolniarke u klinici Lauzon rijetko su razgovarale o her Mileru, pacijentu doktora

Brojera iz sobe 13. Bilo je malo toga da se kae. Za zauzeto, preoptereeno bolniko osoblje
her Miler je bio idealan pacijent. Tokom prve nedjelje nije imao napade migrene. Uputio je
samo nekoliko molbi i zahtijevao malo panje mimo praenja vitalnih znakova - pulsa,
temperature, disanja, i krvnog pritiska - est puta dnevno. Bolniarke su na njega gledale poput frau Beker, Brojerove medicinske sestre - kao na pravog dentlmena.
Bilo kako bilo, on je cijenio svoju privatnost. Nikada nije inicirao razgovor. Kada bi
ga neko od osoblja ili pacijenata oslovio, odgovorio bi ljubazno i kratko. Odluio se da
obroke uzima u sobi i, poslije jutarnjih seansi sa doktorom Brojerom (koje su se, po
pretpostavci bolniarki, sastojale od masae i elektroterapije), najvei dio dana provodio je
sam, piui u svojoj sobi ili, ako je to vrijeme dozvoljavalo, zapisujui neto dok se etkao
vrtom. Her Miler je na utiv nain obeshrabrivao raspitivanja o svom pisanju. Znalo se samo
da se interesuje za Zaratustru, starog persijskog proroka.
Brojer je bio impresioniran neskladom izmeu Nieovih mekih manira na klinici i
prodornog, esto borbenog tona njegovih knjiga. Kada je o tome pitao svog pacijenta, Nie se
nasmijeio i rekao: Nije to nikakva misterija. Kad niko ne slua, prirodno je da vie!
Izgledao je zadovoljan svojim ivotom na klinici. Rekao je Brojeru da su mu dani ne
samo prijatni i bez bola, ve i da su njihovi svakodnevni zajedniki razgovori produktivni za
njegovu filozofiju. Oduvijek je prezirao filozofe poput Kanta i Hegela koji su, kako je rekao,
pisali akademskim perom samo za akademsku publiku. Njegova filozofija bila je o ivotu i
za ivot. Najbolje istine, uvijek je govorio, bile su krvave istine, izrasle iz sopstvenog
iskustva.
Prije poznanstva sa Brojerom nije pokuavao da svoju filozofiju praktino primijeni.
Olako je prelazio preko problema primjene tvrdei da oni koji nisu u stanju da ga razumiju
nisu ni vrijedni truda, dok e superiorni primjerci nai put do njegove mudrosti - ako ne sada,

a ono za sto godina! Ali dnevni susreti sa Brojerom primorali su ga da se tim pitanjem
ozbiljnije pozabavi.
Ipak, ovi bezbrini, produktivni lauzonski dani za Niea nisu bili tako idilini kao to
su spolja izgledali. Podzemne struje suprotnog smjera podrivale su mu snagu. Skoro
svakodnevno sastavljao je gnjevna, eznutljiva, oajnika pisma Lu Salom. Njena slika
neprestano mu je opsjedala um i skretala energiju sa Brojera, Zaratustre i iste radosti
uivanja u danima osloboenim bola.
Brojerov ivot, posmatran povrinski ili dubinski, tokom te prve nedjelje Nieove
hospitalizacije bjee nemiran i muan. Njegov ionako prebukiran raspored bio je
preoptereen satima provedenim u Lauzonu. Nepromjenljivo pravilo beke medicinske
prakse bilo je da to su vremenske prilike gore, ljekar biva zauzetiji. Ve nedjeljama otra
zima sa stalno sivim nebom, hladnim naletima sjeverca i tekim, vlanim vazduhom slala je
pacijenta za pacijentom koji su u neprekidnom nizu tekog koraka ulazili u njegovu
ordinaciju.
Na Brojerovoj listi dominirale su decembarske bolesti: bronhitis; upale plua, sinusa,
krajnika, uha, drela; sipnja. Uz to, uvijek je bilo pacijenata sa nervnim oboljenjima. Prve
nedjelje decembra u ordinaciju su mu dola dva nova mlada pacijenta sa progresivnom
sklerozom. Brojer je naroito mrzio ovu dijagnozu: za to stanje nije imao da ponudi nikakav
tretman i muio se sa dilemom da li da im saopti kakva ih sudbina eka: sve vea
onesposobljenost, epizode slabosti, paralize ili sljepilo koje se moe javiti u bilo kom
trenutku.
Takoe, te prve nedjelje pojavile su se i dvije nove pacijentkinje kod kojih nije bilo
znakova organske patologije i koje su, Brojer je u to bio siguran, patile od histerije. Prva,
srednjovjena ena, trpjela je tokom poslednje dvije godine napade grenja kad god je bila
sama. Druga, djevojka od sedamnaest godina, imala je greve u nogama i mogla je da hoda
samo koristei dva kiobrana kao take. U nepravilnim intervalima padala je u nesvijest i
izvikivala udne reenice poput: Ostavi me! Odlazi! Ja nisam tamo! Nisam ja!
Obije pacijentkinje, prema Brojerovom uvjerenju, bile su kandidatkinje za terapiju
razgovorom Ane O. Ali taj tretman imao je preveliku cijenu - u pogledu njegovog vremena,
profesionalne reputacije, mentalne ravnotee, i braka. Iako se zakleo da ga nikad nee ponovo
primijeniti, osjetio je malodunost to se okree konvencionalnom, nedjelotovornom
terapijskom reimu - dubokoj masai miia i elektrinoj stimulaciji po preciznim jo uvijek

neprovjerenim uputstvima Vilhelma Erba koje je ovaj naveo u svom iroko korienom
Priruniku o elektroterapijama.
Kad bi samo mogao da ove pacijentkinje uputi drugom ljekaru! Ali kome? Niko nije
elio takve sluajeve. U decembru 1882. osim njega u Beu - pa ni u itavoj Evropi - nije bilo
nikoga ko je znao kako da lijei histeriju.
No, Brojer nije bio iscrpljen samo profesionalnim zahtjevima, ve i samonametnutom
psiholokom patnjom koju je trpio. Njihova etvrta, peta i esta seansa tekle su po planu
uspostavljenom prilikom treeg susreta: Nie je na njega vrio pritisak da se suoi sa
Existenz-problemima, naroito brigama vezanim za besciljnost, konformizam i nedostatak
slobode, i strahovima od starenja i smrti. Ako Nie zaista eli da se osjeam jo neugodnije,
mislio je Brojer, onda mora da je zadovoljan mojim napretkom.
Osjeao se zaista jadno. Sve vie se udaljavao od Matilde. Napetost ga je vukla
nanie. Nije mogao da se oslobodi pritiska u grudima. Kao da su mu dinovska klijeta
gnjeila rebra. Disao je plitko. Stalno je sebe podsjeao da die dublje, ali bez obzira koliko
se trudio, nije bio u stanju da izdahne napetost koja ga je stezala. Hirurzi su sada umjeli da
uvuku cjevicu u plua kako bi iz nje izvukli tenost, a on je katkad zamiljao cijevi u
grudima i pazuhu koje isisavaju njegov Angst. Iz noi u no patio je od uasnih snova i teke
nesanice. Samo poslije nekoliko dana uzimao je vie hlorala za spavanje nego Nie. Pitao se
koliko dugo e jo moi ovako. Da li je to bio ivot vrijedan ivljenja? Povremeno je
pomiljao da uzme prekomjernu koliinu veronala. Neki njegovi pacijenti su ovakve muke
trpjeli godinama. Pa dobro, neka oni to rade! Neka se dre besmislenog, jadnog ivota. On
nee!
Nie, koji bi trebalo da mu pomogne, pruao je malo utjehe, kada mu je opisao svoju
muku, Nie ju je omalovaio kao triariju. Naravno da patite, to je cijena vizije. Naravno da
se plaite, ivjeti znai biti u opasnosti. Ovrsnite! savjetovao je. Niste krava, a ja nisam
apostol preivanja?
U ponedjeljak na no, nedjelju dana po sklapanju njihovog ugovora, Brojer je znao da
je Nieov plan krenuo pogrenim tokom. Nie je teoretisao da su fantazije o Berti bile lana
taktika od strane uma - jedna od taktika sporednih uliica da se bunim zahtijevanjem
panje izbjegne suoavanje sa daleko bolnijim Existenz-problemima. Suoi se sa vanim
Existenz-pitanjima, insistirao je Nie, i opsesija Bertom e naprosto izblijedjeti.
Ali nije blijedjela! Fantazije su gazile njegov otpor surovije nego ikad! Traile su od

njega vie: vie njegove panje, vie njegove budunosti. Opet je zamiljao kako mijenja
ivot, nalazi neki nain da se probije iz svog zatvora - brano-kulturalno-profesionalnog
zatvora - i da utekne iz Bea sa Bertom u naruju.
Naroito je jedna fantazija sve vie jaala. Zamiljao je kako se jedne noi vraa kui
i zatie gomilu susjeda i vatrogasaca okupljenih u njegovoj ulici. Njegova kua u plamenu!
Prebacuje kaput preko glave i mimo ruku koje ga zadravaju juri stepenicama u zapaljenu
kuu da spase svoju porodicu. No, plamen i dim onemoguavaju spaavanje. Gubi svijest,
vatrogasci ga izvlae napolje i saoptavaju da mu je itava porodica stradala u poaru:
Matilda, Robert, Berta, Dora, Margaret i Johanes. Svi se dive njegovom hrabrom pokuaju da
ih spase, svi su zgroeni njegovim gubitkom. On ali duboko, bolje nemogue izraziti. Ali, on
je slobodan! Slobodan za Bertu, slobodan da sa njom pobjegne, moda u Italiju, moda u
Ameriku, slobodan da sve pone ispoetka.
A da li e uspjeti? Nije li ona previe mlada za njega? Imaju li ista interesovanja? Da
li e ljubav potrajati? I im se ova pitanja pojave, luping opet poinje: ponovo je na ulici,
gleda svoju kuu u plamenu!
Fantazija se estoko opirala prekidu: jednom zapoeta, morala je da se zavri.
Ponekad bi ak u kratkim pauzama izmeu dva pacijenta hvatao sebe kako stoji ispred
zapaljene kue. A ako bi tada frau Beker ula, pretvarao se da neto zapisuje u pacijentov
karton i davao joj znak da ga na trenutak ostavi.
Kod kue nije mogao da pogleda Matildu bez naleta munog osjeanja krivice jer ju
je stavio u zapaljenu kuu. Tako ju je sve manje gledao, a vie vremena provodio u
laboratoriji ispitujui golubove, vie veeri u kafeu, sa prijateljima je igrao tarok dva puta
nedjeljno, primao je vie pacijenata, i kui se vraao veoma, veoma umoran.
A projekat Nie? Vie se nije aktivno trudio da mu pomogne. Naao je utoite u
novoj misli: moda e mu najbolje pomoi ako dopusti da Nie pomae njemu! inilo se da je
Nieu dobro. Nije zloupotrebljavao lijekove, vrsto je spavao sa samo pola grama hlorala,
apetit mu je bio dobar, nije imao stomanih tegoba i migrena se nije vraala.
Brojer je sada bio do kraja svjestan svog oajanja i potrebe da mu neko pomogne.
Prestao je da se obmanjuje; prestao je da se pretvara da sa Nieom razgovara za Nieovo
dobro, da su seanse trik, lukava strategija koja bi ga navela da progovori o sopstvenom
oajanju. Bio je zadivljen zavodljivou ove terapije razgovorom. Potpuno ga je uvukla;
pretvaranje da je u terapiji znailo je da je ve u njoj. Razvedrilo bi ga to to se rastereuje,

povjerava sve svoje najgore tajne, ima linu panju nekoga ko ga najveim dijelom razumije,
prihvata, a izgleda da mu i oprata. Iako se nakon nekih seansi osjeao gore, iz neobjanjivih
razloga je s nestrpljenjem oekivao sledeu. Njegova vjera u Nieove sposobnosti i mudrost
je rasla. Vie nije sumnjao da Nie posjeduje snagu izljeenja - samo kad bi on, Brojer,
mogao nai put do te snage!
A Nie kao osoba? Da li je na odnos, pitao se Brojer, i dalje isto profesionalan?
Sigurno je da me poznaje bolje - ili bar zna vie o meni - od ikoga na svijetu. Da li mi se
svia? Da li sa ja sviam njemu? Da li smo prijatelji? Brojer nije bio siguran u odgovor ni na
jedno od ovih pitanja - niti u to da li mu neko ko ostaje na takvoj distanci moe neto znaiti.
Mogu li biti lojalan? Ili u ga i ja jednog dana izdati?
Tada se dogodilo neto neoekivano. Jednog jutra, nakon to je napustio Niea, stigao
je u ordinaciju gdje ga je, kao i obino, doekala frau Beker. Pruila mu je listu od dvanaest
pacijenata sa crvenim znakom pored imena onih koji su ve stigli i izguvano pismo plave
boje na kome je prepoznao rukopis Lu Salom. Otvorio je zapeaeni koverat i izvadio
srebrom obrubljenu karticu:

11. decembar 1882.

Doktore Brojer,
nadam se susretu ovog popodneva.
Lu

Lu! Kod nje nema oklijevanja kad je u pitanju lino oslovljavanje, pomisli, a onda
shvati da mu se frau Beker obraa.
Ruska dama uetala je prije sat vremena traei da Vas vidi, objasnila je mrtei
svoje inae glatko elo. Uzela sam slobodu da je obavijestim da je Va jutarnji raspored
krcat i ona je rekla da e se vratiti u pet sati. Dala sam joj do znanja da ste i popodne isto tako
pretrpani obavezama. Onda je zatraila beku adresu profesora Niea, a ja sam joj rekla da o
tome nita ne znam, i da e morati da razgovara s Vama. Da li sam dobro postupila?
Naravno, frau Beker - kao i obino. Ali, djelujete uznemireno? Brojer je znao da ne
samo to joj se Lu Salom prilikom prve posjete nije dopala ve i da ju je krivila za itavu

teku avanturu sa Nieom. Svakodnevne posjete klinici Lauzon toliko su preopteretile

Brojerov radni raspored u ordinaciji da je rijetko imao vremena da obrati panju na svoju
medicinsku sestru.
Da budem iskrena, doktore Brojer, bila sam ljuta zbog toga to je tek tako uetala u
ekaonicu, ve ionako punu pacijenata, oekujui da ete joj biti na raspolaganju i da treba da
bude primljena prije svih ostalih. A, povrh svega, mene pitati za profesorovu adresu! Tu neto
nije u redu - raditi iza Vaih i profesorovih lea!
Zato Vam i kaem da ste postupili kako treba, ree Brojer utjeno. Bili ste
diskretni, uputili je na mene i zatitili privatnost naeg pacijenta. Niko se ne bi bolje snaao.
Poaljite mi sad her Vitnera.
Oko pet i petnaest frau Beker objavi dolazak frojlajn Salom i u istom dahu podsjeti
ga da pet pacijenata jo uvijek eka na pregled.
Koga sledeeg da poaljem? Frau Majer je ovdje skoro dva sata.
Brojer je bio pritijenjen. Znao je da je Lu Salom oekivala da je primi odmah.
Poaljite prvo frau Majer. Lu Salom e biti sledea.
Dvadeset minuta kasnije, dok je Brojer pisao izvjetaj o frau Majer, frau Beker uvede
Lu Salom. Brojer skoi i pritisnu na usne ruku koju mu je ponudila. Od poslednjeg susreta
njen lik mu je izblijedio. Sada ga je ponovo zapanjilo to kakva je ona ljepotica. Ordinacija mu
odjednom postade svjetlija!
Ah, milostiva gospoice, kakvo zadovoljstvo! Zaboravio sam!
Ve ste me zaboravili, gospodine doktore?
Ne, ne Vas, samo sam zaboravio kakvo je zadovoljstvo vidjeti Vas.
Onda ovoga puta gledajte bolje. Evo, pogledajte ovu stranu - Lu Salom koketno
okrenu glavu prvo nadesno, pa nalijevo - a sada drugu - kau mi da mi je to najljepa strana.
Mislile li i Vi tako? A sada mi recite - moram da znam - da li ste proitali moju kratku
poruku? Da Vas nije moda uvrijedila?
Uvrijedila? Ne, naravno da nije - mada svakako alim to mogu da Vam posvetim
tako malo vremena - moda samo etvrt sata. Pokaza joj stolicu i kad je ona sjela graciozno, sporo, kao neko ko ima na raspolaganju sve vrijeme ovoga svijeta - Brojer se
smjesti u stolicu pored nje. Vidjeli ste da je ekaonica puna. Naalost, za mene danas nema

predaha.
Lu Salom nije izgledala uznemireno. Iako je klimala glavom u znak razumijevanja, i
dalje je ostavljala utisak da Brojerova ekaonica sa njom nema ba nikakve veze.
Moram, dodade, jo da posjetim nekoliko pacijenata, a veeras imam sastanak
ljekarskog drutva.
Eh, to je cijena uspjeha, gospodine doktore.
Brojer jo uvijek nije elio da promijeni temu. Recite mi, draga moja, zato ivite
tako opasno? Zato se niste javili unaprijed, tako da mogu da planiram vrijeme za Vas?
Nekim danima nemam ni trenutak slobodan, a drugim me zovu na konsultacije van grada.
Mogli ste doi u Be a da me uopte ne vidite. Zato rizikovati uzaludan put?
itavog ivota me ljudi upozoravaju na takve rizike. A ipak do sada nisam nikada nijednom - u tom smislu doivjela razoaranje. Pogledajte danas, ovaj trenutak! Evo me,
razgovaram sa Vama. I moda u ostati u Beu, i mi se sjutra ponovo moemo sastati. Pa
recite mi, doktore, zato bih mijenjala ponaanje, kada izgleda da funkcionie sasvim dobro?
Uz to, previe sam plahovita, esto ne mogu da piem unaprijed zato to ne planiram
unaprijed. Odluke donosim brzo i sprovodim ih brzo.
Ipak, dragi moj doktore Brojer, mirno nastavi Lu, nita od ovoga nisam imala na
umu kada sam Vas pitala da li Vas je uvrijedila moja poruka. Pitala sam se da li Vam smeta
moja neformalnost, to to sam se potpisala linim imenom? Veina Belija osjea se
ugroeno ili ogoljeno bez formalnih titula, a ja se gnuam nepotrebne distanciranosti. Voljela
bih da mi se obraate sa Lu.
Moj boe, kakva impresivna - i provokativna - ena, pomisli Brojer. Uprkos
nelagodnosti, nije vidio naina da se pobuni, a da ne ispadne jedan od tih pompeznih Belija.
Iznenada je razumio neprijatan poloaj u koji je doveo Niea nekoliko dana ranije, s tim to
su Nie i on bili vrnjaci, dok je Lu Salom bila upola mlaa.
Naravno, sa zadovoljstvom. Neu podravati barijere izmeu nas.
Dobro, onda u biti Lu. E sada, to se tie pacijenata koji ekaju, budite sigurni da
prema Vaoj profesiji gajim iskljuivo potovanje. U stvari, moj prijatelj Paul Re i ja esto
razgovaramo o tome da i mi upiemo medicinu. Otuda potujem obaveze prema pacijentima i
odmah prelazim na stvar. Bez sumnje ste pogodili da sam danas dola sa pitanjima i vanim
informacijama o naem pacijentu - ako ga uopte viate. Saznala sam od profesora Overbeka

samo to da je Nie otputovao iz Bazela da bi se sa Vama konsultovao. Nita drugo ne znam.

Da, sreli smo se. No recite mi, kakve informacije imate?
Nieova pisma - on ponekad zvui tako divlje, gnjevno i konfuzno kao da je siao s
uma. Evo ih, i prui Brojeru sveanj papira. Danas, dok sam ekala da me primite,
prepisala sam za Vas neke dijelove.
Brojer baci pogled na prvu stranicu ispisanu njenim itkim rukopisom:

Oh ta melanholija... gdje je tu more u koje se ovjek moe utopiti?

Izgubio sam i ono malo to sam imao: dobro ime, povjerenje nekolicine ljudi.
Izgubiu svog prijatelja Rea - izgubio sam itavu godinu zbog uasnih muka koje me i sada
pritiskuju.
Prijateljima se prata tee nego neprijateljima.

Iako je toga bilo jo mnogo, Brojer naglo stade. Koliko god Nieove rijei bile
fascinante, znao je da svaki red koji proita predstavlja izdaju njegovog pacijenta.
Dakle, doktore Brojer, ta mislite o ovim pismima?
Recite mi jo jednom, zbog ega ste smatrali da ja moram da ih vidim?
Pa, dobila sam ih sve odjednom, Paul ih je od mene sklanjao, ali je zakljuio da
nema prava da to ini.
Ali zato je vano da ih ja vidim?
itajte! Vidite ta Nie kae! Smatrala sam da ljekar mora imati ove informacije.
Pominje samoubistvo. Takoe, mnoga pisma su vrlo dezorganizovana: moda mu propadaju
intelektualni sposobnosti. A i ja sam samo ovjek, ona me pogaaju - gorko i bolno - ne mogu
tek tako da ih se oslobodim. Biu iskrena, treba mi Vaa pomo!
Kakva vrsta pomoi?
Potujem Vae miljenje - Vi ste obuen posmatra. Da li me vidite ovako? Listala
je po pismima. Sluajte ove optube: Neosjetljiva ena... bez duha... nesposobna da voli...
nepouzdana... sirova u pitanjima asti. Ili ovo: zvijer u koi kunog ljubimca, ili ovo: Ti si
ptiica koja zasluuje vjeala, a ja sam mislio da si otjelovljenje vrline i potenja.

Brojer je ustro odmahnuo glavom. Ne, ne, naravno da Vas ne vidim tako. Na
osnovu ovih nekoliko susreta - tako kratkih i poslovnih - od kakve vrijednosti moe biti moje
miljenje? Da li je zaista to pomo koju od mene traite?
Znam da je mnogo toga to Nie napie impulsivno, sroeno u ljutnji, da bi me
kaznio. Vi ste sa njim razgovarali. I o meni ste razgovarali, sigurna sam. Moram da znam ta
uistinu misli o meni. To je moj zahtjev upuen Vama. ta kae za mene? Da li me zaista mrzi?
Da li me zaista vidi kao ovakvog monstruma?
Brojer je nekoliko trenutaka utke sjedio, razmatrajui implikacije koje je povlailo
njeno pitanje.
Ali evo mene, ona nastavi, kako Vam postavljam nova pitanja, a jo mi niste
odgovorili ni na prethodna: da li ste bili u stanju da ga ubijedite da s Vama razgovara? Jo
uvijek ga viate? Ima li napretka? Da li ste nauili kako se lijei oajanje?
Zastade, gledajui Brojera pravo u oi, iekujui odgovor. Osjeao je kako pritisak
raste, pritisak sa svih strana - od nje, Niea, Matilde, pacijenata koji ekaju, frau Beker.
Poelio je da vrisne.
Naposljetku duboko uzdahnu i odgovori: Milostiva gospojice, kako mi je ao to
moram da Vam kaem da je jedini odgovor koji od mene moete dobiti nikakav odgovor.
Nikakav! uzviknu ona iznenaeno. Doktore Brojer, ne razumijem.
Uzmite u obzir moj poloaj. Iako su pitanja koja mi postavljate sasvim na mjestu, na
njih ne mogu odgovoriti a da ne naruim pacijentovu privatnost.
To onda znai da on jeste Va pacijent i da ga viate?
Naalost, ne mogu da odgovorim ak ni na to pitanje!
Ali svakako tu ima razlike kad sam ja po sredi, ree ona, bivajui sve ogorenija.
Nisam ja stranac ili utjeriva dugova.
Irelevantni su motivi onoga ko postavlja pitanja. Ono to jeste vano je pacijentovo
pravo na privatnost.
Ali ovo nije obian medicinski sluaj! itav projekat je bio moja ideja! Ja sam
odgovorna to sam Niea dovela kod Vas da bih sprijeila njegovo samoubistvo. Valjda
zasluujem da znam rezultat svojih napora.
Da, to je kao kad smislite eksperiment i hoete da saznate rezultat.

Tano. Zar ete me toga liiti?

A ta ako saoptavanje rezultata dovodi eksperiment u opasnost?
Kako to?
Imajte povjerenja u moj sud. Sjetite se, potraili ste me jer ste me smatrali
ekspertom. Prema tome, oekujem da me i tretirate kao eksperta.
Ali doktore Brojer, ja nisam nezainteresovani sluajni posmatra, puki svjedok na
mjestu nesree sa morbidnim zanimanjem za sudbinu rtve. Nie mi je bio vaan - jo uvijek
je vaan. Takoe, kao to sam pomenula, vjerujem da snosim izvjesnu odgovornost za
njegove patnje. Glas joj je postao otriji. I ja patim. Imam pravo da znam.
Da, vidim da patite. Meutim, kao ljekar prvo moram da vodim rauna o svom
pacijentu i da se njemu priklonim. Moda e Vam jednog dana, ako ispunite svoje planove i
postanete ljekar, biti jasan moj poloaj.
A moja muka? Zar se to ne rauna?
Meni je teko zbog Vae muke, ali tu ne mogu nita da uinim. Moram Vam
predloiti da se za pomo obratite nekom drugom.
Moete li mi dati Nieovu adresu? Sa njim mogu da kontaktiram jedino preko
Overbeka koji mu moda ne prosleuje moja pisma!
Na kraju, Brojera je poelo da iritira njeno insistiranje. Postajalo mu je sve jasnije
kakav mora biti njegov stav. Pokreete teka pitanja o dunosti ljekara prema pacijentima.
Nagonite me da zauzmem poziciju o kojoj nisam razmiljao. Ali sada mislim da Vam nita ne
mogu rei - ni gdje Nie boravi, ni u kakvom je stanju, ak ni da li je moj pacijent. A kad smo
ve kod pacijenata, frojlajn Salom, ree ustajui, moram se vratiti onima koji me ekaju.
Dok je Lu Salom ustajala Brojer joj prui pisma koja je donijela. Ovo Vam moram
vratiti. Razumijem zato ste ih donijeli, ali ako je, kako kaete, Vae ime za njega otrov, ne
postoji nain na koji bih mogao da ih iskoristim. Vjerujem da sam pogrijeio to sam ih
uopte itao.
Ona ustro uze pisma, okrenu se i izletje napolje bez rijei.
Obrisavi elo Brojer je ponovo sjeo. Da li ovo poslednji put vidi Lu Salom?
Sumnjao je u to! Kada je frau Beker ula da pita moe li da poalje her Pfefermana koji je u
ekaonici dobio napad kalja, Brojer je zamoli da saeka nekoliko trenutaka.

Koliko god elite, doktore Brojer, samo recite. Moe li olja toplog aja? On
odmahnu glavom i, kada je ponovo ostao sam, zatvori oi nadajui se predahu. Saletjee ga
vizije o Berti.

OSAMNAESTO POGLAVLJE

to je Brojer vie razmiljao o posjeti Lu Salom, postajao je sve ljui. Nije bio ljut na
nju - sada ga je ona uglavnom plaila - ve na Niea. Sve vrijeme dok mu je Nie prebacivao
zbog opsjednutosti Bertom, zbog - kako je ono rekao? - toga to se hrani na navama
poude ili rovari po smeu svog uma, dakle, za sve to vrijeme onaj ko rovari i guta bio je
Nie!
Ne, nije trebalo da proita ni rije iz tih pisama. No nije se snaao dovoljno brzo, i
sada - ta sa onim to je vidio? Nita! Nita od toga - ni pisma ni posjetu Lu Salom - Nieu
nije mogao pomenuti.
udno je bilo to su Nie i on dijelili istu la, obojica krijui Lu Salom od onog
drugog. Da li je pretvaranje imalo isti uticaj na Niea kao na njega? Da li je Nie sebe
smatrao pokvarenim? Krivim? Moda postoji nain da se ta krivica upotrebi za njegovo
dobro?
Samo polako, ree sebi dok se u subotu ujutru penjao irokim mermernim
stepenicama prema sobi 13. Ne pravi nikakve radikalne poteze! Poinju da se deavaju
znaajne stvari. Gledaj koliko smo daleko odmakli za samo nedjelju dana!
Fridrih, ree mu im je obavio kratak ljekarski pregled, prole noi sam sanjao
udan san o Vama. Nalazim se u kuhinji jednog restorana. Neuredni kuvari prosuli su ulje
svuda po podu. Okliznem se i ispustim brija koji se zabije u neku pukotinu. Tada ulazite Vi iako ne liite na sebe. Obueni ste u generalsku uniformu, ali ja znam da ste to Vi. elite da
mi pomognete da izvuem brija. Kaem Vam da to ne radite, da ete ga samo zabosti jo
dublje. Ali Vi ipak pokuate, i zaista ga gurnete dublje. vrsto je zaglavljen u pukotini, i
svaki put kad probam da ga izvuem, poseem prste. Zastade i s oekivanjem pogleda u
Niea. ta, po Vaem miljenju, ovaj san znai?
ta Vama znai, Jozefe?
Najvei dio, kao to uglavnom biva u mojim snovima, su besmislice - izuzev dijela o

Vama koji mora da ima neko znaenje.

Moete li jo uvijek u svojim mislima da vidite taj san?
Brojer klimnu glavom.
Nastavite da ga posmatrate i ponite s ienjem dimnjaka.
Brojer je oklijevao, djelujui zastraeno, zatim je pokuao da se koncentrie. Da
vidimo, ispustio sam neto, svoj brija, a onda ste doli Vi...
U generalskoj uniformi.
Da, doli ste obueni kao general i pokuali da mi pomognete - ali ne pomaete.
U stvari, ja pogoravam stvari - dublje zarivam otricu.
Dakle, sve se uklapa u ono o emu sam govorio. Stvari postaju gore - moja opsesija
Bertom, fantazija kue u plamenu, nesanica. Treba neto da promijenimo!
I ja sam obuen kao general?
Dobro, taj dio je lak. Mora da se uniforma odnosi na Vae oholo dranje, Va poetski
govor, Vae proklamacije. Ohrabren informacijom koju je dobio od Lu Salom, Brojer
nastavi: Ona je simbol Vae nevoljnosti da mi se pridruite u onom prizemnom. Uzmite, na
primjer, moj problem sa Bertom. Iz rada sa pacijentima znam koliko su esti problemi sa
suprotnim polom. Niko, zapravo, ne moe izbjei ljubavnu patnju. Gete je to znao, i zbog
toga su Jadi mladog Vertera toliko snani: njegova ljubavna patnja dotakla se istine koja vai
za svakog. I Vama se to sigurno dogodilo.
Ne dobivi od Niea odgovor, Brojer je produio. Mogu da se kladim u veliki novac
da ste imali slino iskustvo. Zato to ne podijelite sa mnom, pa da moemo da razgovaramo
iskreno, kao ravnopravni?
A ne vie kao general i redov, monik i nemonik! Ah, izvinite Jozefe - pristao sam
da ne priam o moi, ak i kad su pitanja moi tako oita da nas udare po sred ela A to se
tie ljubavi, ne poriem ono to kaete; ne poriem da svi mi - ukljuujui i mene doivljavamo taj bol.
Pomenuli ste mladog Vertera, nastavi Nie, no, dozvolite da Vas podsjetim na
Geteove rijei - Budi ovjek i ne slijedi mene - ve sebe! Ve sebe! Znate li da je tu reenicu
dodao u drugom izdanju zato to je toliko mladia slijedilo Vertera i izvrilo samoubistvo?
Ne, Jozefe, ovdje nije vano da Vam govorim o mom nainu, ve da Vam pomognem da

naete svoj nain izlaska iz oajanja. A sada, ta je sa brijaem u snu?

Brojer je oklijevao. Nieovo priznanje da je i sam iskusio ljubavnu patnju bilo je
veliko otvaranje. Treba li i dalje ii za tim? Ne, za sada je bilo dovoljno. Ponovo je panju
usmjerio na sebe.
Ne znam zato je brija u snu.
Sjetite se naih pravila, Jozefe. Nemojte se truditi da razmiljate. Prosto istite
dimnjak. Recite sve to Vam padne na um. Nita ne izostavljajte. Naslonio se i zatvorio oi,
ekajui Brojerov odgovor.
Brija, brija - prole noi sreo sam prijatelja, oftalmologa Karla Kolera koji je
glatko izbrijan. Ovog jutra pomislio sam da i ja obrijem bradu - meutim, to mi esto padne
na pamet.
Nastavite sa ienjem!
Brija - zglobovi - imam pacijenta, mladia koji je maloduan jer je homoseksualac,
i prije par dana brijaem je isjekao vene. Danas u ga vidjeti. Sluajno, njegovo ime je Jozef.
Iako ne pomiljam da isijeem vene, ipak razmiljam, kao to sam Vam i rekao, o
samoubistvu. To je neobavezno razmiljanje, nije planiranje. Osjeam se vrlo udaljeno od
ina samoubistva. To, naravno, nije nita vjerovatnije od onoga da zapalim svoju porodicu ili
odvedem Bertu u Ameriku - premda o samoubistvu razmiljam sve vie i vie.
Svi ozbiljni mislioci razmatraju mogunost samoubistva, primijeti Nie. Ta utjeha
nam pomae da prebrodimo no. Otvori oi i okrenu se ka Brojeru. Kaete da moramo
nekako drugaije da Vam pomognemo. Kako drugaije?
Direktno napadnite moju opsesiju! Ona me urnie. Unitava itav moj ivot. Ja ne
ivim sada. ivim u prolosti, ili u budunosti koje nikad nee biti.
Prije ili kasnije Vaa opsesija se mora predati, Jozefe. Moj model je evidentno
ispravan. Jasno je da iza opsesije lee Vai primarni strahovi vezani za Existenz. Takoe je
jasno da to eksplicitnije govorimo o tim strahovima, Vaa opsesija jaa. Zar ne vidite kako
pokuava da Vam odvrati panju od onih dubokih injenica ivota? To je jedini nain koji
znate da ublaite strahove.
Ali Fridrih, nije da se mi ne slaemo. Ubijedili ste me u svoje stanovite, i sada
vjerujem da je Va model ispravan. A direktan napad na opsesiju ne znai obesnaenje Vaeg
modela. Jednom ste moju opsesiju opisali kao gubu. Slaem se, i takoe se slaem s tim da se

ona nikada ne bi ukorjenila da sam svoj um mnogo ranije razvio u drugom pravcu. Ali sada,
kad je ve ovdje, mora biti iupana, izvaena. Nain na koji Vi to radite isuvie je spor.
Nie se vrpoljio na stolici, oigledno se osjeajui neugodno zbog Brojerove kritike.
Imate li konkretne predloge za iskorjenjivanje?
Ja sam zatoenik te opsesije: ona mi nikad nee dopustiti da saznam kako da
uteknem. Zato Vas pitam za Vae iskustvo sa tim bolom i metode koje ste koristili da
pobjegnete.
Ali to je upravo bilo ono to sam nastojao da uinim prole nedjelje kada sam traio
da na sebe pogledate sa velike distance, odgovori Nie. Kosmika perspektiva uvijek
umanjuje tragediju. Ako se popnemo dovoljno visoko, dosegnuemo visinu sa koje tragedija
prestaje da izgleda tragino.
Da, da, da. Brojer se sve vie nervirao. Sve mi je to intelektualno jasno. Ipak,
Fridrih, takva izjava kao to je visina sa koje tragedija prestaje da izgleda tragino naprosto
ne pomae da se osjeam bolje. Oprostite ako zvuim nestrpljivo, ali tu je jedan ponor ogroman ponor - izmeu onoga to poznajemo intelektualno i emocionalno. esto, dok leim
budan plaei se smrti, sebi ponavljam Lukrecijevu maksimu: Tu gdje sam ja, smrti nema;
gdje je smrt, mene nema.. To je vrhunski racionalno i nepobitno tano. Meutim, kad sam
zaista uplaen, ona nema ojstva, nikad ne umiri strahove. Tu filozofija podbacuje. Poduhvati
filozofiju i koristiti je u ivotu dva su vrlo razliita poduhvata.
Problem je u tome, Jozefe, to kad god odbacimo racionalnost i upotrebimo nie
sposobnosti da utiemo na ljude, zavrimo sa jednim niim i manje vrijednim ovjekom. Kad
kaete da elite neto to djeluje, Vi u stvari elite neto to moe uticati na emocije. Pa
postoje eksperti za to! A ko su oni? Svetenici! Oni znaju tajnu uticaja! Manipuliu muzikom
koja inspirie, zasjenjuju nas visoko ustremljenim zvonicima i crkvenim brodovima
podignutim nebu pod oblake, ohrabruju udnju za potinjavanjem, nude natprirodno vodstvo,
zatitu od smrti, ak besmrtnost. Ali pogledajte po koju cijenu - religioznog ropstva; klanjanja
za slabe; inercije; mrnje prema tijelu, prema radosti, ovom svijetu. Ne, ne moemo koristiti
ove uspavljujue, antihumane metode! Moramo pronai bolje naine za bruenje naih
racionalnih moi.
Izgleda da razum ne utie na reisera moga uma, odgovori Brojer, onog koji
odluuje da mi alje slike Berte i moje kue u plamenu.
Ali Vi izvjesno - i Nie zatrese stisnutim pesnicama - shvatate da nijedna od Vaih

opsesija nije realna! Vizija Berte, oreol privlanosti i ljubavi oko nje - ne postoje stvarno. Ovi
jadni fantazmi nisu dio uzviene realnosti. Svako vienje je relativno, a takva je i svaka
spoznaja. Izmiljamo ono to doivljavamo. A ono to smo izmislili, moemo da unitimo.
Brojer je otvorio usta da protestvuje kako je upravo ova vrsta pouavanja promaaj,
ali Nie je nastavio sa arom.
Da to razjasnim, Jozefe. Imam jednog prijatelja - imao sam - Paula Rea, filozofa.
Obojica vjerujemo da je Bog mrtav. On zakljuuje da je ivot bez Boga besmislen i toliko je
oajan da flertuje sa samoubistvom: za svaki sluaj, uvijek nosi boicu sa otrovom oko vrata.
Za mene, meutim, bezbonitvo je prilika za slavlje. Veliam svoju slobodu. Govorim sebi,
Da bogovi postoje, ta bismo onda mi stvarali? Vidite li ta imam na umu? Ista situacija, isti
iskustveni podaci - ali dvije realnosti!
Brojer klonu snudeno u stolicu, suvie obeshrabren ak i da se poraduje Nieovom
pominjanju Paula Rea. Ali ja Vam kaem da me ti argumenti ne podstiu, poali se. Koje
je dobro od ovog filozofiranja? ak i da izmiljamo realnost, nai su umovi tako skrojeni da
to od nas skrivaju.
A pogledajte Vau realnost! protestovao je Nie. Jedan paljiv pogled mogao bi
Vam pokazati koliko je ona tu samo za ispomo, koliko je smijena! Pogledajte predmet svoje
ljubavi - tog bogalja. Bertu - koji bi racionalan ovjek nju mogao voljeti? Kaete da esto ne
uje, postane razroka, uvre ruke i ramena u vorove. Nije u stanju da pije vodu, da hoda,
ujutru ne moe da govori njemaki; nekim danima govori engleski; nekim drugim, francuski.
Kako neko da zna koji jezik s njom da govori? Trebalo bi da postavi znak, kao u restoranu,
oglaavajui langue du jour. Nie se iroko osmjehnu, veoma zabavljen svojom alom.
No Brojer se nije smijao. Smraio se. Zato je toliko vrijeate? Nikad ne pomenete
njeno ime, a da ne dodate rije bogalj!
Samo ponavljam ono to ste mi Vi rekli.
Istina je da je ona bolesna - ali njena bolest nije sve to ona jeste. Ona je i vrlo lijepa
ena. Proetajte sa njom ulicom, i svi e se okretati za vama. Ona je inteligentna, talentovana,
vrlo kreativna - prefinjen pisac, pronicljiv kritiar umjetnosti, njena, senzitivna i, vjerujem,
puna ljubavi.
Ne toliko puna ljubavi i senzitivna, mislim. Pogledajte kako Vas ona voli! Smjera da
Vas navede na preljubu.

Brojer odmahnu glavom. Ne, to nije...

Nie ga prekide. O da, o da! To ne moete porei. Zavoenje je prava rije. Naslanja
se na Vas pretvarajui se da nije u stanju da hoda. Stavlja glavu na Vae krilo, svoje usne
blizu Vaeg uda. Pokuava da uniti Va brak. Javno Vas poniava pravei se da nosi Vae
dijete! Da li je to ljubav? Potedite me takve ljubavi!
Ja ne osuujem i ne napadam svoje pacijente, niti se smijem njihovim bolestima,
Fridrih. Uvjeravam Vas, Vi tu enu ne znate.
Hvala bogu za tu milost! Znam neke poput nje. Vjerujte mi, Jozefe, ta ena Vas ne
voli, ona eli da Vas uniti! ree Nie vatreno, proprativi svaku rije udarcem po notesu.
Sudite o njoj na osnovu drugih ena koje znate. Ali niste u pravu - svako ko je
poznaje osjea isto to i ja. ta dobijate time to je ismijavate?
U ovome, kao i u tolikim drugim stvarima, sputavaju Vas Vae vrline. I Vi morate
nauiti da se podsmijavate! U tome je zdravlje.
Kada je rije o enama, Fridrih, previe ste otri.
A Vi, Jozefe, previe meki. Zato je i dalje branite?
Isuvie nervozan da bi i dalje sjedio, Brojer ustade i ode do prozora. Pogleda u batu
gdje je ovjek vezanih oiju polagano hodao, jednom rukom steui bolniarku, a drugom
tapom pipkajui po stazi ispred sebe.
Oslobodite svoja osjeanja, Jozefe. Ne uzdravajte se.
Nastavljajui da zuri kroz prozor, Brojer dobaci preko ramena. Lako je Vama da je
napadate. Kad biste mogli da je vidite, uvjeravam Vas, pjevali biste drugaiju pjesmu. Pali
biste pred njom na koljena. Ona je ena koja zasljepljuje, Helena Trojanska, kvintesencija
enstvenosti. Rekao sam Vam da se njen sadanji ljekar takoe u nju zaljubio.
Mislite njena sadanja rtva!
Fridrih - Brojer se okrenu da bi ga pogledao - ta to radite? Nikada Vas nisam
vidio takvog! Zato toliko navaljujete?
Radim upravo ono to ste traili od mene - nalazim drugi nain da napadnem Vau
opsesiju. Vjerujem, Jozefe, da dio Vae patnje dolazi od zakopanog nezadovoljstva. Ima neto
u Vama - neki strah, neki stid - koji Vam ne doputa da izrazite ljutnju. Umjesto toga,
ponosite se svojom krotkou. Od nude pravite vrlinu: duboko zakopate osjeanja i onda,

zato to ne osjeate nezadovoljstvo, umiljate da ste poput sveca. Vie niste u ulozi ljekara
punog razumijevanja; Vi postajete ta uloga - vjerujete da ste isuvie fini da biste doivjeli
bijes. Jozefe, mala osveta je dobra stvar. Progutano nezadovoljstvo ini nas bolesnima!
Brojer odmahnu glavom. Ne, Fridrih, razumjeti znai oprostiti. Istraio sam korijene
svakog Bertinog simptoma. U njoj nema zla. Ako iega ima, onda je to previe dobrog. Ona
je velikoduna, portvovana erka koja se razboljela zbog smrti svog oca.
Svi oevi umiru - Va, moj, svaiji - to nije objanjenje za bolest. Volim djela, ne
izgovore, vrijeme izgovora - za Bertu, za Vas - je prolo. Nie zatvori notes. Sastanak je bio
zavren.
Sledei susret poeo je isto tako burno. Brojer je zahtijevao direktan napad na
opsesiju. U redu, ree Nie, koji je oduvijek elio da bude ratnik. Ako elite rat, imaete
ga! I u sledea tri dana upustio se u snanu psiholoku bitku, jednu od najkreativnijih - i
jednu od najbizarnijih - u bekoj istoriji medicine.
Zapoeo je izmamljivanjem Brojerovog obeanja da e slijediti sva uputstva bez
pitanja, bez otpora. Onda mu je dao instrukciju da sastavi listu od deset uvreda i da zamisli
kako ih baca Berti u lice. Zatim ga je podstakao da zamisli ivot sa Bertom i da vizualizuje
seriju scena: kako sjede za stolom u vrijeme doruka i kako je gleda dok joj se noge i ruke
gre, razroku, nijemu, uvrnutog vrata, dok halucinira i muca. Potom mu je sugerisao jo
neprijatnije prizore: Bertu kako povraa sjedei na klozetskoj olji; Bertu u poroajnim
bolovima usled lane trudnoe. Ali nijedan od ovih eksperimenata nije uspio da izblijedi
magiju Bertinog lika.
Na sledeem sastanku okuao je jo direktniji pristup. Kad god ste sami i ponete da
mislite na Bertu, viknite Ne! ili Stop, to glasnije. Ako niste sami, jako se utinite kad god
Vam se pojavi u mislima.
Tokom dva dana Brojerove privatne odaje su odjekivale od Ne! i Stop! a
podlaktica mu je pomodrela od tipanja. Jednom je u fijakeru viknuo Stop tako glasno da je
Fiman naglo zauzdao konje i ekao dalje instrukcije. Drugi put, na zvuk posebno zvonkog
Ne! u ordinaciju je uletjela frau Beker. Ali ovi izumi nudili su samo poput koprene tanku
zatitu od elje njegovog uma. Opsesije su i dalje navirale!
Jednog drugog dana dao mu je uputstvo da prati svoje misli i da svakih pola sata
zapie koliko esto i koliko dugo razmilja o Berti. Brojer je bio zaprepaen kad je shvatio
da rijetko proe cio sat a da ne pomisli na nju. Nie je izraunao da je na opsesiju troio

priblino sto minuta dnevno, godinje preko petsto sati, to je znailo, rekao je, da bi u
narednih dvadeset godina Brojer posvetio preko est stotina dragocjenih dana na te iste
dosadne, neimaginativne fantazije. Na to je Brojer zajeao. I nastavio da bude opsjednut.
Nie je potom eksperimentisao sa drugom strategijom: naloio je Brojeru da posveti
unaprijed odreene vremenske periode razmiljanju o Berti, i kad hoe i kad nee.
Istrajavate u razmiljanju o Berti? Onda insistiram da to i inite! Insistiram da na nju
mislite est puta dnevno po petnaest minuta. Pogledajmo Va dnevni raspored i naimo tih
est perioda u toku dana. Recite svojoj bolniarki da Vam treba mir za pisanje ili sreivanje
papira. Ako elite da na Bertu mislite i izvan toga, neka Vam bude - to zavisi od Vas. Ali
tokom tih est perioda, morate da mislite na nju. Kasnije, kada se naviknete, postepeno emo
smanjivati vrijeme ovih forsiranih razmiljanja. Brojer je slijedio Nieov raspored - a
njegove opsesije Bertin.
Kasnije, Nie je Brojeru sugerisao da nosi specijalni novanik u koji e staviti pet
Kreuzera svaki put kad pomisli na Bertu: taj novac neka onda priloi u dobrotvorne svrhe.
Brojer je stavio veto na taj plan. Znao je da nee imati efekta jer je volio takva davanja. Nie
je na to predloio da novac daje antisemitskom njemakom nacionalnom udruenju Georga
fon enerera. ak ni to nije pomoglo.
Nita nije davalo rezultata.

Odlomci biljeaka dr Brojera o Ekartu Mileru, 9-14. decembar 1882.

Nema vie nikakvog smisla samozavaravati se. Postoje dva pacijenta u naem
lijeenju i od njih dvojice, ja sam tei sluaj. udno, to to sebi vie priznajem, Nie i ja bolje
saraujemo. Moda je i informacija koju sam dobio od Lu Salom promijenila nain na koji
radimo.
Naravno, njemu o njoj nita nisam rekao. Niti govorim a tome kako sam postao pravi
pacijent. Pa ipak, vjerujem da on osjea te stvari. Moda ih na neki nenamjeran, neverbalan
nain ja saoptavam. Ko e znati? Moda svojim glasom, tonom ili gestovima. To je vrlo
misteriozno. Siga zanimaju te pojedinosti komunikacije. Treba o tome da porazgovaram sa
njim.

to vie zaboravljam da treba da mu pomognem, on se prema meni vie otvara. Gle

ta mi je danas rekao! Da mu je Paul Re nekada bio prijatelj. Da je on, Nie, imao linu
ljubavnu patnju. Da je jednom poznavao enu poput Berte. Moda je za obojicu najbolje da
se jednostavno usredsredim na sebe i dignem ruke od pokuaja da uvrebam njegovo
otvaranje!
Takoe, sada pominje metode koje koristi da pomogne sebi - na primjer njegov
pristup promjene perspektive u kom sebe sagledava iz jedne udaljenije, kosmike take. U
pravu je: ako na nau trivijalnu situaciju gledamo iz perspektive duge niti naih ivota,
ivota cijele rase, iz evolucije svjesnosti, naravno da one prestaju da nas natkriljuju.
Ali kako da promijenim svoju perspektivu? Njegove instrukcije i savjeti ne pomau,
kao to ne pomau ni pokuaji da zamislim kako se udaljavam - nisam u stanju da se
emocionalno izmjestim iz centra te svoje situacije, ne mogu da odem dovoljno daleko. A
sudei po pismima koja je pisao Lu Salom, ne vjerujem ni da on to moe!
.... On takoe stavlja jak naglasak na izraavanje ljutnje. Danas me je tjerao da Bertu
uvrijedim na deset razliitih naina. Ovaj metod bar mogu da razumijem. Pranjenje bijesa
ima smisla sa fiziolokog aspekta: nagomilano kortikalno nadraenje mora se povremeno
osloboditi. Prema opisu njegovih pisama od strane Lu Salom, to je njegov omiljeni metod.
Mislim da u sebi nosi ogromno skladite ljutnje. Zbog ega, pitam se? Zbog svoje bolesti? Ili
odsustva profesionalnog priznanja? Ili zbog toga to nikad nije uivao u toplini ene?
Dobar je u uvredama. Volio bih da zapamtim neke od njegovih omiljenih. Volim kad
Lu Salom nazove zvijer u koi kunog ljubimca.
To je lako za njega - ali ne i za mene. Zaista je u pravu po pitanju moje nesposobnosti
da ispoljim bijes. To mi je u porodici. Od oca, strieva. Za Jevreje, potiskivanje bijesa je
karakteristika vezana za preivljavanje. Ja ak ne mogu ni da lociram bijes. On tvrdi da je
usmjeren na Bertu - ali ja sam siguran da ga mijea sa svojom ljutnjom prema Lu Salom.
Kakva nesrea za njega to se upetljao s njom! Volio bih da mogu da mu pokaem
saosjeanje. Razmisli o tome! Taj ovjek gotovo da nema iskustva sa enama. I sa kim
izabere da se upusti? Ona je sigurno najmonija ena koju sam ikad vidio. A tek joj je
dvadeset jedna! Neka nam Bog bude u pomoi kad potpuno sazri! A jedinu drugu enu u
njegovom ivotu, sestru Elizabet - nadam se da nikad neu sresti. Izgleda da je ona isto tako
silovita kao Lu Salom, i po svoj prilici zlobnija!
... Danas je traio da sebi predstavim Bertu kao bebu u pelenama koja pati od

stomanih greva - i da joj kaem da je lijepa dok je zamiljam kako me posmatra razrokim
oima i uvrnutog vrata.
... Danas mi je rekao da stavim po jedan Kreuzer u cipelu za svaku fantaziju i da itav
dan tako hodam. Odakle mu ovakve ideje? Izgleda da su mu zalihe neiscrpne!
... urliknuti Ne i utinuti se, brojati svaku fantaziju i zapisivati je, hodati s parama
u cipeli, davati novac enereru... kanjavati sebe zbog samomuenja. Ludilo!
uo sam da medvjede ue da igraju i da stoje na dvije noge tako to im pod ape
stavljaju vrele cigle. Zar se to toliko razlikuje od ovog pristupa? Pokuava da dresira moj um
ovim ingenioznim malim metodama kanjavanja.
A ipak, ja nisam medvjed i moj um je prebogat za tehnike dresera ivotinja. Ovi
napori ostaju bez efekta - i poniavajui su.
No, ne mogu njega da krivim. Ja sam traio da direktno napadne moje simptome. On
mi ugaa. Njegovo srce nije na strani ovih pokuaja. Sve vrijeme insistira na tome da je rast
vaniji od utjehe.
Mora da postoji drugi nain.

Odlomci biljeaka Fridriha Niea o dr Brojem, 9-14. decembar 1882.

Mamac sistema! Danas sam osjetio da sam se na trenutak upecao. Vjerovao sam
da se iza svih Jozefovih tekoa nalazi suzbijanje bijesa, i iscrpljivao sam se pokuavajui da
ga u njemu izazovem. Moda dugo suzbijanje strasti njih mijenja i slabi.
... Sebe predstavlja kao dobrog - on nikome ne kodi - izuzev sebi i prirodi. Moram ga
sprijeiti da bude jedan od onih koji sebe zovu dobrim zato to nemaju kande.
Prije nego to povjerujem u njegovu velikodunost, mislim da treba da naui da
proklinje. On ne osjea ljutnju! Zar se toliko boji da e ga neko povrijediti? Da li se zbog
toga ne usuuje da bude ono to jeste? Zato eli samo mrvice sree? I to zove vrlinom.
Pravo ime za to je kukaviluk!
Civilizovan je, utiv, ovjek od manira. Ukrotio je svoju divlju prirodu, vuka pretvorio

u prepeliara. I to naziva umjerenou. Pravo ime za to je mediokritetstvo!

... Ima povjerenja i vjeruje u mene. Dao sam svoju rije da u pokuati da ga
izlijeim. Ali ljekar prvo mora, kao i mudrac, da izlijei sebe. Samo tada njegov pacijent
moe vidjeti svojim oima ovjeka koji sebe lijei. A opet, ja sebe nisam izlijeio. Jo gore,
patim od iste nevolje koja mui i Jozefa. Da li utanjem inim ono to sam se zakleo da nikad
neu uiniti: izdajem prijatelja?
Treba li ga govorim o svojoj muci? Izgubio bi povjerenje u mene. Zar ga to ne bi
pozlijedilo? Zar ne bi rekao da, ako nisam izlijeio sebe, ne mogu izlijeiti ni njega? Ili, ne bi
li poslao toliko zabrinut zbog moje nevolje da bi odustao od borbe sa svojom? Da li mu
najbolje sluim tako to utim? Ili time to bih priznao da obojica imamo sline muke i da
moramo udruiti snage kako bismo nali rjeenje?
... Danas sam primijetio koliko se promijenio... manje je dalek... i vie mi ne laska,
vie ne pokuava da sebe ojaa demonstrirajui moju slabost.
... Frontalni napad na njegove simptome koji je traio da zaponem, najgroznije je
valjanje u pliaku koje sam ikad doivio. Treba da sam neko ko die, a ne sputa nivo!
Ophoenje prema njemu kao prema djetetu iji um treba oamariti kad god se loe ponaa
samo ga uniava. A uniava i mene! AKO lijeenje UNIAVA ISCJELITELJA, KAKO MOE
UZDII PACIJENTA?
Mora postojati neki vii nain.

Pismo Fridriha Niea upueno Lu Salom, decembar 1882.

Draga moja Lu,

Ne pii mi vie ovakva pisma! Kakve ja veze imam s tim jadom i bijedom? elio bih
da moe da se uzdigne u mojim oima, pa da ne moram da te prezirem.
Ali, Lu! Kakva pisma ti pie? Tako piu osvjetoljubivo-poudne uenice! Kakve ja
veze imam s tim triarijama? Molim te da razumije, elim da u mojim oima poraste, ne da
se umanji.
Kako mogu da ti oprostim, kad u tebi vie ne vidim ono bie zbog koga bi ti moda

moglo biti oproteno?

Ne, draga moja Lu, mi smo jo uvijek daleko od opratanja. Ne mogu da oprotaj
istresem iz rukava nakon uvrede koja je u meni djelovala etiri mjeseca.
Do vienja, draga moja Lu, neu te vie vidjeti. Zatiti svoju duu od slinih djela i
budi dobra prema drugima, naroito prema mom prijatelju Reu, onako kako nisi mogla biti
dobra prema meni.
Nisam ja, Lu, stvorio svijet, a volio bih da jesam - tada bih mogao da nosim svu
krivicu zbog naina na koji su se stvari izmeu nas dogodile.
Do vienja, draga Lu, tvoje pismo nisam proitao do kraja ali sam proitao sasvim
dovoljno...

F. N.

DEVETNAESTO POGLAVLJE

Nita ne postiemo, Fridrih. Sve mi je gore.

Nie, koji je pisao za svojim stolom, nije uo Brojerov ulazak. Sada se okrenuo,
zaustio neto da kae, ali je odustao.
Da li sam Vas iznenadio, Fridrih? Mora da je zbunjujue kad Va ljekar ue u sobu i
ali se da mu je gore! Pogotovo ako je besprekorno odjeven i nosi crnu ljekarsku torbu kao
pravi profesionalac!
Ali, vjerujte mi, moj spoljanji izgled je potpuna varka. Ispod toga, odjea mi je
vlana, koulja prilijepljena za kou. Opsesija Bertom - to je kovitlac u mom umu. Usisava
svaku istu misao!
Ne krivim Vas! Brojer sjede pored pisaeg stola. Moja je krivica to ne
napredujemo. Ja sam Vas ubjeivao da opsesiju napadnemo direktno. U pravu ste - ne idemo
dovoljno duboko. Samo potkresujemo lie, a trebalo bi da upamo korov.
Jeste, nita ne iskorjenjujemo! odgovori Nie. Moramo preispitati na postupak. I
ja sam obeshrabren. Nae poslednje seanse bile su lane i povrne. Pogledajte ta smo
pokuali da uinimo: da Vam disciplinujemo misli, kontroliemo ponaanje! Treniranje misli i
oblikovanje ponaanja! Ove metode nisu za ljude. Ah, nismo mi dreseri ivotinja!
Da, da! Nakon poslednje seanse osjeao sam se kao medvjed koga ue da stoji i
igra.
Tano! Uitelj treba da uzdie ljude. Umjesto toga, u poslednjih nekoliko susreta, ja
sam unizio i Vas i sebe. Ljudskim problemima ne moemo prilaziti metodama za ivotinje.
Nie ustade i prui ruku prema kaminu i stolicama koje su ili ekale. Hoemo li?
Dok je sjedao, Brojeru proe kroz glavu da e budui doktori za oajanje, iako e moda
odbaciti tradicionalne medicinske instrumente - stetoskop, otoskop, oftalmoskop - s
vremenom razviti sopstvenu opremu, poevi od dvije udobne stolice pored kamina.

Dakle, zapoe Brojer - vratimo se tamo gdje smo bili prije ovog nepreporuljivog
direktnog napada na moju opsesiju. Razvili ste teoriju da Berta odvraa panju, da nije uzrok,
te da je pravi centar mog Angsta strah od smrti i odsustvo boga. Moda je tako! Mislim da ste
moda u pravu! Svakako je istina da me opsesija Bertom dri zalijepljenog za povrinu stvari
ne ostavljajui mi dovoljno vremena za dublje ili mranije misli.
Ipak, Fridrih, ne smatram da je Vae objanjenje potpuno. Prvo, tu je i dalje
zagonetka zato Berta? Od svih moguih naina da se odbranim od Angsta, zato sam
odabrao ba ovu glupu opsesiju? Zato ne neki drugaiji metod, neku drugaiju fantaziju?
Drugo, kaete da je Berta puko skretanje panje od jezgra mog Angsta. Ali,
skretanje je blaga rije. Nije dovoljna da objasni snagu opsesije. Razmiljanje o Berti ima
karakter neprirodne prinude; u njemu je neki skriven, jak smisao.
Smisao! Nie otro lupi rukom po naslonu stolice. Upravo tako! I ja sam
razmiljao na isti nain nakon Vaeg jueranjeg odlaska. Poslednja rije koju ste izgovorili,
smisao, moe predstavljati klju. Mogue je da je od poetka naa greka bila
zanemarivanje smisla Vae opsesije. Tvrdili ste da ste izlijeili sve Bertine histerine
simptome otkrivajui njihovo porijeklo i da taj metod porijekla nije relevatan za Va sluaj
zato to je porijeklo opsesije Bertom ve poznato - sve je zapoelo kada ste je sreli, a
intenziviralo nakon to ste prestali daje viate.
Ali, moda ste, nastavi Nie, koristili pogrenu rije. Moda ono to je vano nije
porijeklo - to jest prvo pojavljivanje simptoma - ve njihov smisao! Moda ste bili u zabludi.
Moda ste Bertu lijeili ne tako to ste otkrivali porijeklo, ve smisao svakog simptoma!
Moda - ovdje je Nie skoro aputao, kao da odaje tajnu od velike vanosti - moda su
simptomi nosioci poruka sa znaenjem i nestae jedino onda kada se njihova poruka shvati.
Ako bi to bilo tako, na sledei korak je jasan: elimo li da pobijedimo simptome, moramo da
ustanovimo ta za Vas znai opsesija Bertom!
ta sad? pitao se Brojer. Kako se otkriva znaenje opsesije? Ponijelo ga je Nieovo
uzbuenje i ekao je instrukcije. Nie se, meutim, ponovo zavalio u stolicu, izvadio elji i
poeo da elja brkove. Brojer je postajao napet i nesiguran.
Dakle, Fridrih? ekam! Protrljao je grudi, duboko udahnuo. Dok sjedim ovdje,
napetost u mojim grudima raste iz minuta u minut. Uskoro e eksplodirati. Ne mogu da je
otklonim racionalnim razmiljanjem. Recite mi kako da ponem! Kako da otkrijem znaenje
koje sam od sebe skrio?

Ne pokuavajte nita da otkrivate ili razrijeite? odgovori Nie i dalje eljajui

brkove. To e biti moj posao! Va posao je samo da istite dimnjak. Priajte o tome ta Vam
Berta znai.
Zar ve nisam o njoj previe govorio? Treba li da se ponovo uvaljam u razmiljanja o
njoj? Sve ste to ve uli - kako je dodirujem, svlaim, milujem, moja kua gori, svi mrtvi,
bjekstvo u Ameriku. Zar zaista elite da ponovo ujete to smee? Naglo ustavi, krenuo je
da parta po sobi iza Nieovih lea.
Nie je nastavio da mu se obraa mirnim i odmjerenim tonom.
Upornost Vae opsesije je ono to me intrigira. Lii na koljku prilijepljenu za
stijenu. Moemo li sada, samo na trenutak, da je podignemo i zavirimo ispod nje? Ja kaem,
istite dimnjak za mene! Evo Vam pitanja za ienje dimnjaka: kako bi ivot - Va ivot izgledao bez Berte? Samo priajte. Ne pokuavajte da osmislite, ak ni da pravite reenice.
Kaite sve to Vam padne na pamet!
Ne mogu. Napet sam, kao zategnuta struna.
Prestanite da hodate. Zatvorite oi i probajte da opiete ono to Vam se pred njima
prikae. Samo dopustite mislima da teku nemojte ih kontrolisati.
Brojer stade iza Nieove stolice i stegnu naslon. Zatvorenih oiju njihao se naprijednazad, kao to je njegov otac inio kad se molio, i lagano otpoeo da mrmlja:
ivot bez Berte - crn kao ugalj, bez boja - estar za kalibraciju - vaga - pogrebni
mermer - sve odlueno, sada i zauvijek - biu ovdje, tu ete me nai - zauvijek! Ba ovdje, na
ovom mjestu, sa ovom ljekarskom torbom, u ovom odijelu, sa ovim licem koje e iz dana u
dan postajati sve mranije i ispijenije.
Disao je duboko, osjeajui kako se nervoza smanjuje, potom je sjeo. ivot bez
Berte? - ta drugo? - Ja sam naunik, a nauka nema boju. U nauci treba samo raditi, a ne u
njoj ivjeti - treba mi arolija - i strast - ne moe se ivjeti bez arolije. Berta to znai, strast i
aroliju. ivot bez strasti - ko moe da ivi takav ivot? Iznenada otvori oi. Moete li Vi?
Moe li iko?
Molim Vas da istite dimnjak na temu strasti i ivljenja, Nie ga je podsticao.
Jedna od mojih pacijentkinja je babica, produi Brojer. Stara je, mudra, usamljena.
Srce joj je slabo. Ali jo uvijek ima strast prema ivotu. Jednom sam je upitao o izvoru te
strasti. Rekla je da je to onaj trenutak izmeu izvlaenja nemog novoroeneta i udarca kojim

se ono oivljava. Obnavljala se, rekla mi je, uranjanjem u taj misteriozni trenutak, trenutak
koji obuhvata egzistenciju i zaborav.
A Vi, Jozefe?
Ja sam poput te babice! elim da sam blizu misterije. Strast prema Berti nije
prirodna - ona je natprirodna, znam - ali meni je arolija potrebna. Ne mogu ivjeti u crnobijelom.
Svima nama treba strast, Jozefe, ree Nie. Dionizijska strast jeste ivot. Meutim,
da li strast mora biti magijska i poniavajua? Moe li se pronai nain da se strau
gospodari?
Dozvolite da Vam ispriam o budistikom monahu koga sam sreo prole godine u
Engadinu. On ivi jednim oskudnim ivotom. Polovinu svog budnog vremena provodi
meditirajui, i prou nedjelje a da ni sa kim ne razmijeni ni rije. Hrani se jednostavno,
jednom dnevno, bilo ta to isprosi, moda samo jednu jabuku. Ali, o toj jabuci razmilja sve
dok se ona ne rasprsne od crvenila, sonosti i hrskavosti. Pri kraju dana strasno iekuje svoj
obrok. Poenta je u tome, Jozefe, da ne morate da se odreknete strasti. Ali morate drugaije da
joj pristupite.
Brojer klimnu glavom.
Nastavite, Nie ga je gurao. Jo istite dimnjak povodom Berte - ta Vam ona
znai.
Brojer zatvori oi. Vidim sebe kako trim sa njom. Bjeim. Berta znai bjekstvo opasno bjekstvo!
Kako to?
Berta je opasnost. Prije nje ivio sam u okviru pravila. Danas flertujem sa granicama
tih pravila - moda je to ono na ta je babica mislila. Razmiljam o tome da unitim svoj
ivot, rtvujem karijeru, poinim preljubu, izgubim porodicu, emigriram, zaponem ivot s
Bertom. Kucnu se po glavi. Glupo! Glupo! Znam da to nikada neu uiniti!
Ali je privlano to opasno klackanje na ivici?
Privlano? Ne znam. Na to ne umijem da odgovorim. Ne volim opasnost! Ako je
neto privlano, to nije opasnost - mislim da je privlano bjekstvo, ne od opasnosti ve od
sigurnosti. Mogue da sam ivio suvie bezbjedno.

Moda, Jozefe, ivjeti bezbjedno jeste opasno. Opasno i smrtonosno.

ivjeti bezbjedno je opasno. Brojer te rijei promrmlja za sebe nekoliko puta.
ivjeti bezbjedno je opasno. ivjeti bezbjedno je opasno. Mona misao, Fridrih. Da li onda
Berta to znai: bjekstvo od opasnog smrtonosnog ivota? Da li je Berta moja elja za
slobodom - moje bjekstvo iz klopke vremena?
Moda iz klopke Vaeg vremena. Vaeg istorijskog trenutka. No, Jozefe, ree vano,
ne pravite greku mislei da e Vas Berta izvesti iz vremena! Vrijeme se ne moe prekinuti.
To je na najvei teret. A na najvei izazov je da ivimo uprkos tom teretu.
Ovoga puta Brojer nije protestvovao zbog Nieovog filozofskog tona. Ovo
filozofiranje bilo je drugaije. Nije znao ta da uini sa Nieovim rijeima, ali je znao da
dopiru do njega, da imaju efekta.
Budite sigurni, ree, ne sanjam o besmrtnosti. ivot od koga elim da pobjegnem
je ivot beke medicinske buroazije iz 1882. godine. Drugi mi, znam, na mom ivotu zavide
- ali ja im se uasavam. Uasavam se njegove koloteine i predvidljivosti. Uasavam se
toliko da ga ponekad smatram smrtnom kaznom. Da li me razumijete, Fridrih?
Nie klimnu. Sjeate li se kad ste me pitali, moda prilikom naeg prvog razgovora,
donosi li migrena neku prednost? Bilo je to dobro pitanje. Pomoglo mi je da o svom ivotu
mislim drugaije. I sjeate li se mog odgovora? Da me je migrena primorala da odustanem od
profesure? Svi - porodica, prijatelji, ak i kolege - alili su moju zlu sreu, i siguran sam da
e istorija zabiljeiti kako je Nieova bolest tragino prekinula njegovu karijeru. Ali nije
tako! Istina je obrnuto! Profesura na Bazelskom univerzitetu bila je moja smrtna kazna.
Osuivala me je na isprazno akademsko bitisanje i na to da do kraja ivota novano
pomaem majku i sestru. Bio sam u fatalnoj klopci.
A onda se migrena - taj veliki oslobodilac - oborila na Vas!
Nije toliko razliito, Jozefe, od opsesije koja je Vas spopala? Moda smo mnogo
sliniji nego to mislimo!
Brojer zatvori oi. Kako je dobro osjeati toliku bliskost sa Nieom. Navrle su mu
suze; pretvarao se da kalje kako bi okrenuo glavu.
Da nastavimo, mirno ree Nie. Napredujemo. Razumijemo da Berta predstavlja
strast, misteriju, opasno bjekstvo. ta jo, Jozefe? Koja druga znaenja su tu smjetena?
Ljepota! Bertina ljepota je vaan dio te misterije. Evo, donio sam Vam ovo da

vidite.
Otvorio je torbu i izvadio fotografiju. Stavljajui svoje debele naoare, Nie je
odetao do prozora kako bi je pogledao na boljem svijetlu. Berta je bila obuena za jahanje,
od glave do pete u crnom. Kaput joj je bio uzan: dvostruki red dugmia protezao se od tankog
struka do brade, s naporom obuzdavajui bujne grudi. Lijevom rukom je ovla pridravala
suknju i dug jahai bi. Iz druge ruke su visile rukavice. Linija nosa bila je odluna, kosa
kratka i otra, a na njoj je nehajno stajala crna kapica. Oi su joj bile krupne i tamne. Nije se
trudila da gleda u fotografski aparat - gledala je u daljinu.
Impresivna ena, Jozefe, ree Nie vraajui fotografiju i ponovo sjedajui. Da,
ona posjeduje veliku ljepotu; ne volim ene koje nose bieve.
Ljepota je, ree Brojer, vaan dio znaenja Berte. Takvu lepota me lako zarobi.
Lake nego mnoge mukarce, ini mi se. Ljepota je misterija. Teko to mogu da objasnim, ali
ena koju posjeduje izvjesnu kombinaciju puti, grudi, uiju, krupnih tamnih oiju, nosa,
usana - naroito usana - naprosto mi uliva strahopotovanje. Zvuae glupo, ali skoro
vjerujem da takve ene imaju natprirodne moi!
Da uine ta?
To je suvie glupo! Brojer sakri lice rukama.
Samo istite dimnjak, Jozefe. Odstranite svoje procjene - i priajte! Imate moju rije
da neu donositi sud o Vama!
Ne mogu to da izrazim jezikom.
Pokuajte da dovrite ovu reenicu: U prisustvu Bertine ljepote osjeam...
U prisustvu Bertine ljepote osjeam - osjeam - ta osjeam? Osjeam da sam u
utrobi zemlje - u centru egzistencije. Naprosto sam tamo gdje treba da budem. Na mjestu gdje
nema pitanja o ivotu ili svrsi - centar - sigurno mjesto. Njena ljepota prua beskrajnu
sigurnost. Podie glavu. Vidite, kaem Vam da ovo nema nikakvog smisla!
Nastavite, ree Nie, ne uzbuujui se.
Da bi me zarobila, ena mora imati odreen izraz lica. To je izraz oboavanja - to sad
vidim u svojim mislima - iroko otvorene blistave oi, usne zatvorene u poluosmijeh
naklonosti. Kao da bi rekla - oh, ne znam...
Nastavite, Jozefe, molim Vas! Zamiljajte i dalje taj osmijeh! Moete li jo uvijek da

ga vidite?
Brojer zatvori oi i klimnu glavom.
ta Vam on kae?
Kae mi: Ti si neodoljiv. Sve to ini je dobro. O, dragi, nestaan si, ali to se
oekuje od jednog djeaka. Sad je vidim kako se okree enama oko sebe i kae, Zar on nije
neto posebno? Zar nije drag? Uzeu ga u naruje i pruiti mu utjehu.
Moete li da kaete vie o tom osmjehu?
Kae mi da mogu da se igram, da radim ta hou. Mogu da upadnem u nevolju - ali,
bez obzira na to, ona e nastaviti da se oduevljava, da misli da sam divan.
Ima li taj osmijeh za Vas neku linu istoriju, Jozefe?
Kako to mislite?
Vratite se nazad. Da li u svom pamenju moete da pronaete takav osmijeh?
Brojer odmahnu glavom. Ne, nikakvo sjeanje.
Prebrzo odgovarate, insistirao je Nie. Poeli ste da odmahujete glavom prije nego
to sam zavrio pitanje. Tragajte! Nastavite da posmatrate taj osmijeh svojim mentalnim
okom i gledajte ta e se pojaviti.
Brojer zatvori oi i zagleda se u hijeroglife svojih sjeanja. Vidim Matildu kako se
tako osmjehuje naem sinu Johanu. Takoe, kad sam imao deset ili jedanaest godina, zavela
me je djevojica koja se zvala Mari Gomperc - ona mi se tako osmjehivala! Ba tim
osmijehom! Bio sam oajan kad se njena porodica odselila. Nisam je vidio trideset godina, pa
ipak je jo uvijek sanjam.
Ko jo? Zaboravili ste osmijeh Vae majke?
Zar Vam nisam rekao? Majka mi je umrla kad mi je bilo tri godine. Imala je samo
dvadeset osam i umrla je dok je raala mog mlaeg brata. Rekli su mi da je bila lijepa, ali ja
nemam nikakvu uspomenu na nju, nijednu.
A Vaa ena? Ima li Matilda taj magini osmijeh?
Ne. U to sam sasvim siguran. Matilda je lijepa, ali njen osmijeh za mene nema tu
mo. Znam da je glupo misliti da desetogodinja Mari ima mo dok je Matilda nema. Ali to
tako doivljavam. U naem braku ja sam taj koji ima mo nad njom, i ona je ta koja eli moju

zatitu. Ne, Matilda nema tu magiju, a ja ne znam zato.

Magija zahtijeva tamu i misteriju, ree Nie. Moda je njena misterija ponitena
navikom etrnaestogodinjeg braka. Da je ne poznajete isuvie dobro? Moda niste u stanju
da podnesete blizak odnos sa lijepom enom.
Poinjem da razmiljam da mi je umjesto ljepote potrebna druga rije. Matilda ima
sve njene komponente: ima estetinost, ali ne i mo, mo ljepote. Moda ste u pravu - sve je
to predobro poznato. Suvie esto vidim krv i meso ispod te koe. Drugi faktor je odsustvo
konkurencije; u Matildinom ivotu nikada nije postojao drugi mukarac. Bio je to ugovoreni
brak.
Zbunjuje me to elite konkurenciju, Jozefe. Prije samo nekoliko dana govorili ste
kako Vas to uasava.
Ja konkurenciju i elim i ne elim. Sjetite se, rekli ste da to to govorim ne mora da
ima smisla. Samo izgovaram rijei ona ko kako mi se pojave. Da vidim - da saberem misli da, lijepa ena ima veu mo ako je ele drugi mukarci. Ali takva ena je previe opasna ona e me povrijediti. Moda Berta predstavlja savren kompromis - jo nije potpuno
formirana! Ona je ljepotica u zaetku, jo uvijek nedovrena.
Dakle, upita Nie, ona je bezopasnija jer nema drugih mukaraca koji se za nju
nadmeu?
Nije to ba tako. Ona je bezopasnija zato to imam bolju startnu poziciju. Bilo koji
mukarac bi je poelio, ali ja lako mogu da pobijedim suparnike. Ona je - ili bolje, bila je potpuno zavisna od mene. Nedjeljama je odbijala jelo osim ako bih je ja lino hranio.
Naravno, kao njen ljekar, nisam odobravao regresiju. Ccc, pucketao sam jezikom.
Ccc, kakva teta! Njenoj porodici sam pokazivao profesionalnu zabrinutost, ali u potaji, kao
mukarac - i to nikome osim Vama ne bih priznao - uivao sam u svojoj pobjedi. Kada mi je
jednog dana rekla da me je sanjala, bio sam ushien. Kakva pobjeda - ui u njenu
najskriveniju odaju, u mjesto gdje nijedan mukarac nije uspio da ue! A poto snovi ne
umiru, to je mjesto gdje u ostati zauvijek!
Tako, Jozefe, pobjeujete konkurenciju, a ne morate da se takmiite!
Da, to je sledee znaenje Berte - bezbjedno nadmetanje, sigurna pobjeda. No, lijepa
ena bez te sigurnosti - to je neto drugo. Brojer utonu u tiinu.
Nastavite, Jozefe. U kom pravcu sad razmiljate?

Razmiljao sam o jednoj opasnoj eni, potpuno formiranoj ljepotici otprilike Bertinih
godina koja je dola u ordinaciju prije par nedjelja, eni kojoj mnogi mukarci ukazuju
potovanje. Ona me je armirala - i uplaila! Bio sam do te mjere nesposoban da joj se
suprotstavim da nisam mogao da je ostavim u ekaonici ve sam je pozvao iako su drugi
pacijenti bili na redu. I kada je od mene zatraila jednu nedolinu ljekarsku uslugu, jedino to
sam bio u stanju je da se oduprem njenim eljama.
Ah, poznajem tu dilemu, ree Nie. Najpoeljnija ena najvie zastrauje.
Naravno, ne zbog onoga to ona jeste, ve zbog onoga to mi od nje pravimo. Ba tuno!
Tuno, Fridrih?
Tuno za enu koju nikad ne upoznamo, a isto tako tuno i za mukarca. Poznajem
tu tugu.
I Vi znate neku Bertu?
Ne, ali znam enu poput te druge pacijentkinje koju ste opisali - onu kojoj nita ne
moete odbiti.
Lu Salom, pomisli Brojer. Lu Salom, bez sumnje! Napokon ju je pomenuo! Iako mu
se nije prekidala diskusija u kojoj je on bio u centru panje, Brojer je ipak produio da
ispituje Niea I, Fridrih, ta se dogodilo sa tom damom kojoj niste mogli rei ne?
Nie je oklijevao, onda je izvadio sat. Nali smo na zlatnu icu danas - ko zna,
moda zlatnu icu za obojicu. Ali, istie nam vrijeme, a ja sam siguran da imate jo mnogo
toga da kaete. Molim Vas, nastavite da mi priate o tome ta Vam Berta znai.
Brojer je znao da je Nie blii no ikad prije otkrivanju svog linog problema. Moda
bi jedno skrupulozno ispitivanje bilo sve to je u ovom trenutku potrebno. Ipak, uvi Niea
kako ga opet podstie: Nemojte se zaustavljati: ideje Vam naviru, jedva je ekao da nastavi.
Kukam zbog kompleksnosti dvostrukog ivota, zbog tajnog ivota. A ipak mi je
dragocjen. Povran buroaski ivot je smrtonosan - previe vidljiv, kraj se moe sagledati
suvie jasno, kao i svi postupci koji vode direktno tom kraju. Znam da zvui ludo, ali
dvostruki ivot jeste jedan dodatni ivot. U njemu je obeanje da se ivotni vijek produava.
Nie klimnu. Smatrate da vrijeme guta mogunosti tog povrnog ivota, dok je tajni
ivot neiscrpan?
Da, nisam ba tako rekao, ali sam to mislio. Druga stvar, moda najvanija, je

neizrecivo osjeanje koje sam imao kad sam bio sa Bertom, ili koje imam sad kada o njoj
razmiljam. Blaenstvo! To je najblia rije.
Uvijek sam vjerovao, Jozefe, da smo vie zaljubljeni u elju nego u ono to elimo!
Vie zaljubljeni u elju nego u ono to elimo! ponovio je Brojer. Molim Vas,
dodajte mi malo papira. Hou ovo da zapamtim.
Nie iscijepa list s kraja svog notesa i prieka da Brojer zapie reenicu, savije papir i
stavi ga u dep sakoa.
I jo jedna stvar, nastavi Brojer, Berta mi olakava usamljenost. Otkako pamtim,
plaili su me prazni prostori unutar mene. I moja usamljenost nije vezana za prisustvo ili
odsustvo ljudi. Znate li na ta mislim?
Ah, ko bi Vas mogao bolje razumjeti? Nekad mi se ini da sam najusamljeniji ovjek
koji postoji. Kao i u Vaem sluaju, to nema veze sa prisustvom drugih - u stvari, mrzim one
koji mi oduzmu samou a ne ponude istinski svoje drutvo.
Kako to mislite, Fridrih? Kako to ne ponude drutvo?
Jer im nije stalo do stvari do kojih je stalo meni! Ponekad se zagledam tako daleko u
ivot, a onda se odjednom okrenem oko sebe i vidim da me niko ne prati, da je vrijeme moj
jedini saputnik.
Nisam siguran da je moja usamljenost ista kao Vaa. Mogue je da se nikada nisam
usudio da u nju zagazim toliko duboko kao Vi.
Moda Vas Berta, natuknu Nie, sprjeava da u nju uete dublje.
Mislim da ne elim da uem dublje. Zapravo, zahvalan sam Berti to otklanja moju
usamljenost. To je jo jedna stvar koju ona znai. U poslednje dvije godine nikada nisam bio
sam - Berta je uvijek bila tu, u svojoj kui ili u bolnici, ekajui moje posjete. A sada je
uvijek u meni, i dalje eka.
Pripisujete Berti svoje sopstveno postignue.
Na ta mislite?
Da ste i dalje sami onoliko koliko ste bili i ranije, onoliko koliko je svako osuen da
bude. Prvo ste proizveli sopstvenu ikonu, a sada Vas grije njeno prisustvo. Moda ste
religiozniji nego to mislite!

Ali, odgovori Brojer, na neki nain ona jeste uvijek tu. Ili je bila, godinu i po dana.
Koliko god to bilo loe, bio je to najbolji, najvitalniji period u mom ivotu. Viao sam je
svakog dana, sve vrijeme o njoj mislio, nou je sanjao.
Rekli ste mi da jednom nije bila tu, Jozefe - u onom snu koji se stalno vraa. Kako
ono bjee - Vi je traite...?
Poinje nekim uasnim deavanjem. Tlo pod mojim nogama postaje itko, traim
Bertu i ne mogu da je pronaem...
Tano, ubijeen sam da je u tom snu neki vaan klju. ta je bio taj straan dogaaj zemlja koja se otvara?
Brojer klimnu.
Zato, Jozefe, u tom trenutku traite Bertu? Da je zatitite? Ili da ona zatiti Vas?
Slijedila je duga stanka. Dvaput je Brojer naglo zabacio glavu kao da sebi nareuje da
se koncentrie. Ne mogu dalje. Zapanjujue, ali moj mozak nee vie da radi. Nikad se
nisam osjeao ovako iscrpljeno. Tek je polovina jutra, a ja kao da sam danima bez prestanka
teko radio.
I ja se tako osjeam. Bio je to teak rad danas.
Ali pravi rad, mislim. Sad moram da idem. Do sjutra, Fridrih.

Odlomci biljeaka dr Brojera o sluaju Ekarta Milera, 15. decembar 1882.

Zar sam samo prije nekoliko dana molio Niea da se otvori? Danas je konano bio
spreman, voljan. Htio je da mi kae da se osjeao kao u klopci zbog svoje univerzitetske
karijere, da je mrzio to mora da izdrava majku i sestru, da je bio usamljen i patio zbog
jedne lijepe ene.
Da, konano je htio da se otvori. Mada ga ja, i to je ono to zbunjuje - nisam
ohrabrivao! Nije da nisam elio da sluam. Ne, jo gore! Mrzio sam kad on govori! Mrzio
sam to uzurpira moje vrijeme!
Zar sam samo prije dvije nedjelje pokuavao da ga navedem da otkrije neku mrvicu

sebe, alio se Maksu i frau Beker zbog njegove tajnovitosti, saginjao se do njegovih usana da
bih uo kako kae: Pomozite mi, pomozite mi, obeao mu: Raunajte na mene?
Zato sam ga onda danas potpuno zanemario? Zar sam postao nezasit? Ovaj proces
savjetovanja - to due traje, sve ga manje razumijem. A ipak privlai. Sve vie razmiljam o
razgovorima sa Nieom; ponekad mi ak prekinu i fantazuju o Berti.
Ove seanse su postale centralni dio moga dana; udim za tim svojim trenucima i
obino ih s nestrpljenjem iekujem. Da li je to razlog to sam danas dozvolio Nieu da me
skrene?
U budunosti - ko zna kad, moda za pedeset godina - ovaj tretman razgovorom
mogao bi postati opte mjesto. Doktori za Angst bie uobiajena specijalnost. A
obuavae ih medicinski fakulteti - ili moda odjeljenja za filozofiju.
ta bi program obuke za budue Angst-doktore trebalo da sadri? Za sada, siguran
sam da e tu jedan od osnovnih predmeta biti: odnos. To je ono odakle potie sva
kompleksnost. Kao to hirurg prvo mora da naui anatomiju, budui doktor Angsta prvo
mora razumjeti odnos izmeu onoga ko savjetuje i onoga ko prima savjete. I, ako ja treba da
doprinesem nauci takvog savjetovanja, moram nauiti da posmatram savjetodavni odnos isto
toliko objektivno kao i mozak goluba.
Posmatrati odnos nije lako kada sam i sam dio njega. Ipak, uoavam tendencije koje
su najupadljivije.
Bio sam kritian prema Nieu, ali vie nisam. Naprotiv, sada pozdravljam svaku
njegovu rije i iz dana u dan sve sam ubjeeniji da mi moe pomoi.
Vjerovao sam da ja njemu mogu da pomognem. Vie ne vjerujem. Malo je toga to
mogu da mu ponudim. On ima svata da ponudi meni.
Ranije sam se s njim nadmetao. smiljao mu ahovske zamke. Vie ne! Njegova mo
uvida je izuzetna. Intelekt mu je uzvien. Gledam u njega kao kokoka u sokola. Da li mu se
previe divim?! Da li elim da se nada mnom uzvisi? Moda zbog toga ne bih da ga sluam
kako govori. Moda ne elim da znam za njegov bol, za njegovu pogreivost.
Ranije sam smiljao kako da ga obradim. Vie ne! esto osjeam nalete topline
prema njemu. Eto promjene! Jednom sam nau situaciju uporedio sa Robertovom dresurom
maeta: Odmakni se, pusti ga da popije mlijeko. Kasnije e ti dozvoliti da ga pomazi.
Danas, usred naeg razgovora, jedna druga slika mi je proletjela kroz glavu: dva tigrasta

maeta dodirujui se glavama piju mlijeko iz iste posude.

Jo jedna udna stvar. Zato sam pomenuo da mi je jedna potpuno formirana
ljepotica nedavno dola u ordinaciju. elim li ja to da on sazna za moje susrete sa Lu
Salom? Da li sam flertovao sa opasnou? Potajno ga zadirkivao? Nastojao da ubacim klin
izmeu nas?
I zato je Nie rekao da ne voli ene sa bievima? Mora da je mislio na onu sliku sa
Lu Salom za koju ne zna da sam je vidio. Mora da shvata da ono to osjea prema njoj nije
toliko razliito od onog to ja osjeam prema Berti. Pa, da li je i on mene potajno
zadirkivao? Mala privatna ala? I evo tu smo, dva ovjeka koji pokuavaju da budu iskreni
jedan prema drugom - a ipak obojicu podbada avolstvo dvolinosti.
I jo jedan novi uvid! Ono to je Nie za mene, to sam ja za Bertu. Ona je veliala
moju mudrost, potovala svaku moju rije, radovala se naim susretima i s nestrpljenjem
oekivala svaki sledei - u stvari, ona me je i navela da je posjeujem dvaput dnevno!
1 to me je vie otvoreno idealizovala, ja sam joj davao vie moi. Ublaavala mi je
sav moj bol. Njen najobiniji pogled lijeio je moju usamljenost. Dala je svrhu i znaaj mom
ivotu. Njen bezazleni osmijeh inio bi me izabranim, davao mi oprost za sve moje bestijalne
impulse. udna ljubav: oboje se grijemo na suncu arolije onog drugog!
Ipak, sve sam optimistiniji. U dijalogu sa Nieom ima neto mono, i ubijeen sam
da ta mo nije iluzorna.
udno je da sam samo poslije nekoliko asova zaboravio najvei dio naeg
razgovora. Neobina zaboravnost, nije kao kad iili neka obina kafanska konverzacija.
Postoji li moda tako neto kao to je aktivno zaboravljanje - zaboravljanje neega ne zato
to je nevano, ve zato to je isuvie vano?
Zapisao sam jednu okantnu reenicu: Vie volimo elju nego ono to elimo.
I drugu: ivjeti bezbjedno je opasno. Nie kae da sam itav svoj brgerlich ivot
ivio opasno. ini mi se da misli da sam u opasnosti da izgubim svoje pravo ja, ili da ne
postanem onaj ko jesam. Ali ko sam ja?

Biljeke Fridriha Niea o dr Brojeru, 15. decembar 1882.

Konano izlet vrijedan nas. Duboka voda, brzi uroni i izroni. Hladna voda,
okrepljujua. Volim ivu filozofiju! Volim filozofiju isklesanu od sirovog iskustva. Njegova
hrabrost raste. Njegova volja i muka pokazuju put. Ali nije li doao trenutak da i ja podijelim
rizik?
Vrijeme za primijenjenu filozofiju jo nije sazrelo. Kada e? Za pedeset, sto godina.
Doi e vrijeme kada e ovjek prestati da se plai znanja, kada nee prikrivati slabost
moralnim zakonom, kada e skupiti hrabrost da prekine vezu sa ti treba. Tada e ljudi
biti gladni moje ivotne mudrosti. Tada e ljudima biti potrebno vodstvo ka potenom ivotu,
ka ivotu nevjerovanja i otkria. ivotu nadrastanja. Nadrastanja udnje. A ima li vee
udnje od udnje za potinjavanjem?
Ja imam druge pjesme koje se moraju zapjevati. Moj um je bremenit melodijama i
Zaratustra me sve glasnije doziva. Moj mtier nije tehniki. Ipak, moram se latiti zadatka i
oznaiti sve slijepe ulice i sve ispravne staze.
Danas se itav pravac naeg rada promijenio. A klju? Ideja o znaenju a ne o
porijeklu!
Prije dvije nedjelje Jozef mi je rekao da je izlijeio sve Bertine simptome tako to je
otkrio njihov prvobitni uzrok. Na primjer, izlijeio je njen strah od pijenja vode tako to joj je
pomogao da se sjeti da je jednom vidjela svoju sobaricu kako puta psa da pije vodu iz njene,
Bertine ae. U poetku sam bio skeptian, a sad sam jo vie. Prizor psa koji pije vodu iz
neije ae - neprijatan? Za neke, da. Katastrofalan? Teko! Da je uzrok histerije?
Nemogue!
Ne, to nije uzrok ve manifestacija - nekog dubljeg upornog Angsta! Zato je
Jozefovo lijeenje imalo tako kratkotrajno dejstvo.
Moramo traiti znaenje. Simptom je samo glasnik koji nosi vijest da se Angst probija
iz najdubljeg podruja! Duboka pitanja o konanosti, o smrti Boga, izolaciji, svrsi, slobodi duboka pitanja utamniena za cio ivot - sada kidaju svoje okove i udaraju na vrata i prozore
uma. Zahtijevaju da ih ujemo. I ne samo da ih ujemo, ve ivimo!
Ta neobina ruska knjiga o ovjeku iz podzemlja i dalje me proganja. Dostojevski

pie da neke stvari ne treba rei nikom izuzev prijateljima; da neke stvari ne treba rei ak ni
prijateljima; i da konano, ima stvari koje ne treba rei ak ni sebi! Besumnje, stvari koje
Jozef nikad nije rekao ak ni sebi sada nadiru iz njega.
Razmotri ta Berta znai za Jozefa. Ona je bjekstvo, opasno bjekstvo, bjekstvo od
opasnosti bezbjednog ivota. A isto tako i strast i misterija i arolija. Ona je veliki
oslobodilac koji nosi izbavljenje od smrtne kazne. Ona ima nadljudske moi; ona je kolijevka
ivota, velika majka ispovjednica: oprata sve to je divlje i bestijalno u njemu. Omoguuje
mu sigurnu pobjedu nad svim takmacima, sa trajnom ljubavlju, venim prijateljstvom i
beskonanim postojanjem u njenim snovima. Ona je tit od zuba vremena, nudi spas od
ponora iznutra, sigurnost od ponoru ispod.
Berta je izobilje misterije, zatite i spasa! Jozef Brojer to naziva ljubavlju. Ali pravo
ime za to je molitva.
Parohijski svetenici, poput mog oca, uvijek tite svoja stada od satane. Oni ue da je
satana neprijatelj vjere, te da bi je podrio moe odjenuti bilo koje ruho - a nijedno nije
opasnije i podmuklije od plata skepticizma i sumnje.
Ali ko e tititi nas - svete skeptike? Ko e nas opomenuti na opasnost od ljubavi
prema mudrosti i mrnje prema potinjavanju? Treba li to da bude moj poziv? Mi skeptici
imamo svoje neprijatelje, svoje satane koje potkopavaju nau sumnju i sadi sjeme vjere na
najlukavijim mjestima. Tako mi ubijamo bogove, ali obogotvorujemo njihove surogate uitelje, umjetnike, lijepe ene. I Jozef Brojer, poznati naunik, ve etrdeset godina oboava
divni osmijeh djevojice po imenu Mari.
Mi sumnjiavci moramo biti oprezni. I jaki. Religiozni poriv je opak. Vidi kako
Brojer, ateista, udi da traje, da bude zauvijek posmatran, da mu bude oproteno, da bude
oboavan i zatien. Da li je moj poziv da budem svetenik skeptika? Treba li da se potroim
otkrivajui i unitavajui religiozne elje, ma kako da su skrivene? Neprijatelj je uasan;
plamen vjerovanja neprekidno se hrani strahom od smrti, zaborava i besmisla.
Gdje e nas znaenje odvesti? Ako otkrijem znaenje opsesije, ta onda? Da li e
Jozefovi simptomi nestati? I moji? Kada? Da li e brzi uroni i izroni razumijevanja biti
dovoljni? Ili se mora roniti due?
I koje znaenje? Izgleda da ima mnogo znaenja istog simptoma, i Jozef ih nije
iscrpio kada je opsesija Bertom u pitanju.

Moda moramo sa nje da sljutimo znaenja jedno po jedno, sve dok Berta ne ostane
samo Berta. Jednom kad joj se svue viak znaenja, on e je vidjeti kao uplaeno, nago
ljudsko bie, isuvie ljudsko, ono to ona i on i svi mi zaista jesmo.

DVADESETO POGLAVLJE

Sledeeg jutra Brojer je, obuen u kaput postavljen krznom i crni cilindar, uao u
Nieovu sobu.
Fridrih, pogledajte kroz prozor! Ta stidljiva narandasta kugla nisko na nebu prepoznajete li je? Nae beko sunce konano se pojavilo. Da to proslavimo jednom etnjom?
Obojica kaemo da najbolje razmiljamo dok hodamo.
Nie poskoi od pisaeg stola kao da ima federe u nogama. Brojer ga nikad nije vidio
tako hitrog. Nema nieg to bi me vie obradovalo. Bolniarke mi ve tri dana ne
dozvoljavaju da promolim nos napolje. Gdje moemo da etamo? Imamo li dovoljno
vremena da umaknemo kaldrmi?
Evo mog plana. Posjeujem grobove roditelja jednom mjeseno, na Sabat. Poite sa
mnom danas - do groblja ima manje od sata vonje. Kratko u se zadrati, samo da poloim
cvijee, i odatle emo otii na Zimeringer Hajde na jednoasovnu etnju kroz umu i livadu.
Vratiemo se do ruka. Na Sabat ne zakazujem preglede do popodneva.
Brojer je ekao dok se Nie oblaio - esto je izjavljivao da iako voli hladno vrijeme,
ono ne voli njega - i tako je, da bi se odbranio od migrene, prije nego to se uvukao u kaput,
obukao dva debela dempera i nekoliko puta oko vrata obavio vuneni al dug metar i po.
Stavio je zeleni titnik da bi zaklonio oi od svjetlosti i oblaenje zavrio natakavi zeleni
bavarski filcani eir.
Tokom vonje Nie je pokazivao interesovanje za gomile klinikih kartona, tekstova
iz medicine i asopisa natrpanih u depove na vratima i rasutih po praznim sjeditima. Brojer
je objasnio da mu je fijaker drugi kabinet.
Ima dana kada provodim vie vremena ovdje, u vonji nego u ordinaciji u
Bekertrase. Prije izvjesnog vremena jedan mladi student medicine, Sigmund Frojd, poelio
je da iz prve ruke stekne uvid u svakodnevicu ljekara i zatraio je da me prati itav jedan dan.
Bio je okiran brojem sati koje provodim u fijakeru i opredijelio se, tu i tada, za karijeru

istraivaa, a ne kliniara.
Obili su juni dio grada vozei niz Ringtrase, preli Beku rijeku preko
varcenbergovog mosta, proli pored ljetnje palate i sledei Renveg a zatim Zimeringer
haupttrase ubrzo stigli do bekog Centralnog groblja. Uavi kroz treu veliku kapiju u
jevrejski dio, Fiman, koji je Brojera decenijama vozio na grob njegovih roditelja, precizno se
kretao lavirintom stazica od kojih neke jedva da su bile dovoljno iroke da proe fijaker, i
stao ispred masivne grobnice porodice Rotild. Kad su oba putnika izala, Fiman je Brojeru
dodao veliki buket cvijea koji je drao pored svog sjedita. utke su krenuli zemljanom
stazom kroz redove spomenika. Na nekima je pisalo samo ime i datum smrti; drugi su imali
kratke memorijalne natpise; neki su bili ukraeni Davidovom zvijezdom ili otvorenom akom
sa ispruenim prstima koja oznaava mrtve pripadnike Koena, najsvetijeg plemena.
Brojer pokaza na bukete svjeeg cvijea koji su leali pred mnogim grobovima.
U ovoj zemlji mrtvih, ovi su mrtvi, a oni - i podie prst u pravcu starog zaputenog i
naputenog dijela groblja - ti su stvarno mrtvi. O njihovim grobovima niko ne brine jer ih
niko od ivih ne poznaje. Oni znaju ta znai biti mrtav.
Stigavi do svog odredita Brojer je stao ispred ogromne porodine parcele oiviene
tankom ogradom od klesanog kamena. Unutra su bila dva nadgrobna spomenika: na malom,
uspravnom pisalo je, Adolf Brojer 1844-1874; a na velikoj, ravnoj, sivoj mermernoj ploi
bila su urezana dva natpisa:

LEOPOLD BROJER 1791-1872

voljeni uitelj i otac
nezaboravljen od svojih sinova

BERTA BROJER 1818-1845

voljena majka i supruga
umrla u cvijetu mladosti i ljepote

Uzeo je malu kamenu vazu koja je stajala na mermernoj ploi, izbacio uvelo cvijee

od prethodnog mjeseca i njeno stavio ono koje je donio, aranirajui ga u krug. Nakon to je
poloio po jedan gladak kameni na plou roditelja i na spomenik svoga brata, ostao je da
stoji u tiini, pognute glave.
Nie je, potujui Brojerovu potrebu za samoom, tumarao jednom stazom du
granitnih i mermernih spomenika. Uskoro je zaao u susjedstvo bogatih bekih Jevreja Goldmida. Gomperca, Altmana, Verthajmera - koji su, u smrti kao i u ivotu teili asimilaciji
u beko hriansko drutvo. Velike grobnice udomljavale su itave porodice, njihovi ulazi bili
su zatvoreni tekim gvozdenim reetkama sa vitiastim ukrasima i nadzirani posmrtnim
statuama fine izrade. Dalje niz stazu nalazili su se masivni nadgrobni spomenici na kojima su
stajali aneli-zatitnici plemena, ispruenih kamenih ruku koje mole, kako je Nieu izgledalo,
za panju i sjeanje.
Nakon deset minuta Brojer mu se pridruio. Bilo Vas je lako nai, Fridrih. uo sam
kako mrmljate.
Zabavljam se sastavljanjem lakih stihova dok etam. Poujte, ree dok je Brojer
hvatao korak s njim Moj poslednji:

Iako nijedan kamen nit vidi nit uje,

svaki tiho jeca,
ne zaboravi me, ne zaboravi me.

Zatim, ne ekajui Brojerovu reakciju, upita, Ko je bio Adolf, onaj trei Brojer pored
Vaih roditelja?
Adolf mi je jedini brat. Umro je prije osam godina. Majka je preminula, kako mi je
reeno, od posledica poroaja. Baka se doselila u nau kuu da nas podie, ali je i ona davno
umrla. Sada su, ree tiho, svi oni otili i ja sam sledei na redu.
A kamenii? Vidim ovdje mnoge grobove na kojima su kamenii.
To je drevni jevrejski obiaj - jednostavno da se oda potovanje mrtvima, da se izrazi
sjeanje.
Izrazi kome? Izvinite, Jozefe, ako prelazim granicu pristojnosti.

Brojer gurnu ruku u kaput kako bi olabavio okovratnik. Ne, sve je u redu. U stvari,
Fridrih, postavljate moju vrstu ikonoklastikih pitanja. Kako je udno biti sablanjen na nain
na koji ja sablanjavam druge! No, nemam nikakav odgovor. Ne ostavljam oblutke ni za koga
posebno. Ne radim to zbog drutvene forme, zato da bi drugi vidjeli - nema drugih lanova
porodice i ja sam jedini koji uopte posjeuje ove grobove. Ne iz praznovjerja ili straha.
Svakako ne zbog nade u nagradu poslije smrti: od djetinjstva sam vjerovao da je ivot bljesak
izmeu dvije identine praznine, tame prije roenja i one poslije smrti.
ivot - bljesak izmeu dvije praznine. Lijepa slika, Jozefe. Nije li udno koliko smo
preokupirani drugom prazninom, a nikad ne razmiljamo o prvoj?
Brojer klimnu s odobravanjem, i poslije nekoliko trenutaka, nastavi: Ali obluci,
pitate za koga ih ostavljam? Moda mi ruku iskuava Paskalova opklada. Naposljetku, ta
mogu da izgubim? To je mali kamen, mali napor.
A i malo pitanje, Jozefe. Pitao sam prosto da bih dobio na vremenu za razmiljanje o
mnogo veem pitanju.
Kom pitanju?
Zato mi nikad niste rekli da se Vaa majka zvala Berta!
Brojer nikako nije oekivao ovo pitanje. Okrenuo se da pogleda Niea. Zato je
trebalo? Nikad o tome nisam razmiljao. Nikad Vam nisam kazao ni da se moja najstarija
erka takoe zove Berta. To nije bitno. Kao to sam Vam rekao, majka mi je umrla kada sam
imao tri godine, i ja je se ne sjeam.
Ne sjeate se svjesno, ree Nie ispravljajui ga. Ali najvei dio naih sjeanja
postoji u podsvijesti. Bez sumnje ste vidjeli Hartmanovu Filozofiju nesvjesnog? Ima je u
svakoj knjiari.
Brojer klimnu glavom. Znam je dobro. Moje drutvo iz kafea provelo je mnoge sate
diskutujui o njoj.
Iza te knjige stoji pravi genije - a to je izdava, ne autor. Hartman je u najboljem
sluaju filozofski kalfa koji je naprosto prisvojio Geteove, openhauerove i elingove misli.
Ali izdavau, Dunkeru, kaem Chapeau! - i zavitla svojim zelenim eirom. Eto ovjeka
koji zna kako da gurne knjigu pod nos svakog itaoca u Evropi. Ima ve devet izdanja!
Overbek mi kae da je prodato preko sto hiljada primjeraka! Moete misliti! A ja sam
zahvalan kad se jedna od mojih knjiga proda u dvjesta primjeraka!

Uzdahnu i vrati eir na glavu.

Ali da se vratimo Hartmanu; on govori o dva tuceta razliitih aspekata nesvjesnog i
ne ostavlja sumnju da je vei dio nae memorije i mentalnih procesa izvan svjesnog. S tim se
slaem, izuzev to on ne ide dovoljno daleko: gotovo je nemogue, vjerujem, precijeniti
stepen u kom se ivot - realni ivot - ivi po diktatu nesvjesnog. Svijest je samo prozirna koa
koja pokriva egzistenciju: izvjebano oko moe je proniknuti - sve do primitivnih sila,
instinkata, do samog mehanizma volje za mo.
Zapravo, Jozefe, Vi ste jue nagovijestili nesvjesno kada ste zamiljali da ulazite u
Bertine snove. Kako ste se ono izrazili da ste stekli pristup u njene najintimnije odaje, to
svetilite u kojem nita nikada ne propada? Ako Va lik vjeno boravi u njenom umu, gdje
onda prebiva u trenucima kada ona razmilja o neem drugom? Oigledno mora postojati
golem rezervoar nesvjesnih sjeanja.
U tom trenutku stigoe do grupice oaloenih okupljene oko pokrova nad otvorenim
grobom. etiri snana grobljansku radnika sputali su koveg pomou debelog konopca, a
oaloeni, ak i oni slabi i stariji, nagli su se da ubace grumen zemlje u grob. Brojer i Nie
su hodali utke nekoliko minuta udiui vlaan, slatko-kiselkasti miris svjee iskopane
zemlje. Stigli su do mjesta gdje se put ravao. Brojer dodirnu Nieovu ruku, pokazujui da
treba da krenu stazom desno.
to se tie nesvjesnih sjeanja, Brojer nastavi prekinuli razgovor kada se vie nisu
uli zvuci udara zemlje o drveni koveg, u potpunosti se slaem sa Vama. tavie, moj
hipnotiki rad sa Bertom proizveo je mnogo dokaza za njihovo postojanje Ali, Fridrih, na ta
ciljate? Valjda ne na to da Bertu volim zato io ona i moja majka imaju isto ime?
Zar ne mislite da je udno, Jozefe da mi Vi, iako smo mnoge sate proveli govorei o
Vaoj pacijentkinji Berti, sve do ovog jutra niste rekli da se tako zvala Vaa majka?
Nisam to od Vas sakrio. Naprosto nikad nisam doveo u vezu moju majku i Bertu. To
ak i sada izgleda nategnuto i neuvjerljivo. Za mene je Berta - Berta Papenhajm. Nikad ne
razmiljam o svojoj majci. Nikakva slika vezana za nju ne pada mi na pamet.
A ipak, itavog ivota polaete cvijee na njen grob.
Na grob moje cijele porodice!
Brojer je osjeao da se ponaa tvrdoglavo ali je, bez obzira, odluio da i dalje govori
iskreno. Osjetio je talas divljenja prema Nieovoj stamenosti kad je ovaj bez ikakve

primjedbe i neobeshrabren nastavio svoje psiholoko ispitivanje.

Jue smo radili na svim moguim znaenjima Berte. Vae ienje dimnjaka
pokrenulo je mnoga sjeanja. Kako to da Vam ime majke uopte nije palo na pamet?
Kako da Vam na to odgovorim? Nesvjesna sjeanja su van svjesne kontrole. Ja ne
znam gdje su. Ona imaju nekakav svoj ivot. Mogu samo da govorim o onome to
doivljavam, a to je stvarno. A Berta qua Berta je najstvarnija stvar u mom ivotu.
Ali Jozefe, ba u tome je poenta. ta smo jue nauili, ako ne to da je Va odnos
prema Berti nestvaran, da je jedna iluzija satkana od slika i enji koja nema nikakve veze sa
stvarnom Bertom?
Jue smo shvatili da Vas fantazija o Berti titi od budunosti, strahova od starenja,
smrti, zaborava. A danas uviam i da je vizija Berte kontaminirana duhovima iz prolosti.
Jozefe, samo ovaj trenutak je realan. Najzad, mi doivljavamo jedino sebe sadanjem
trenutku. Berta nije stvarna. Ona je tek fantom koji dolazi iz budunosti i prolosti.
Brojeru Nie nikad nije izgledao tako samouvjereno - siguran u svaku svoju rije.
Rei u to na drugi nain! nastavi. Mislite da ste Berta i vi intimni - da imate
najintimniji lini odnos koji se moe zamisliti. Zar ne?
Brojer zaklima glavom.
Ipak, Nie ree saosjeajno, ubijeen sam da Vi i Berta ni na koji nain niste u
linom odnosu. Smatram da e Vaa opsesija biti rijeena kad budete mogli da odgovorite na
jedno krucijalno pitanje: Koliko ljudi je ukljueno u taj odnos?
Naprijed ih je ekao fijaker. Uli su u njega i Brojer je dao Fimanu instrukciju da ih
odveze na Zimeringer Hajde.
Unutra se pozabavio postavljenim pitanjem. Nisam Vas razumio, Fridrih.
Svakako moete da vidite da Vi i Berta nemate lini tte--tte kontakt? Vi i ona
nikad niste sami. Vaa fantazija je povezana sa drugima: lijepim enama sa izbaviteljskim i
zatitnikim sposobnostima; bezlinim ljudima koje pobjeujete u borbi za Bertinu
naklonost; Bertom Brojer, Vaom majkom; i desetogodinjom djevojicom divnog osmijeha.
Ako smo ita nauili. Jozefe, onda je to da Vaa opsesija Bertom nije vezana za Bertu!
Brojer klimnu glavom i utonu u misli. I Nie je zautao i zurio kroz prozor do kraja
vonje. Kad su sili, Brojer ree Fimanu da doe po njih za sat vremena.

Tada je sunce ve zalo iza golemog kameno-sivog oblaka i njih dvojica su se

odupirali naletima ledenog vjetra koji je jo koliko jue brisao ruskim stepama. Zakopali su
se do grla i krenuli hitrim korakom. Nie je prvi prekinuo tiinu.
udno, Jozefe, kako me groblje uvijek utjei. Rekao sam Vam da mi je otac bio
luteranski svetenik. A da li sam Vam rekao i da je moje dvorite i mjesto za igru bilo dvorite
seoske crkve? Da li Vam je sluajno poznat Montenjov esej o smrti - gdje nam on savjetuje da
ivimo u sobi s prozorom koji gleda na groblje? To bistri na um, on tvrdi, i daje pravu
perspektivu ivotnim prioritetima. Da li groblja i na Vas tako djeluju?
Brojer klimnu glavom. Volim taj esej! Bilo je dana kada su me posjete groblju
obnavljale. Prije nekoliko godina, skrhan krajem univerzitetske karijere, utjehu sam potraio
meu mrtvima. Nekako su me grobovi umirivali, doputali mi da trivijalizujem trivijalnost
moga ivota. A onda se to iznenada promijenilo!
Kako to?
Ne znam zato, ali nekako je taj umirujui, prosvjetljujui efekat groblja nestao;
izgubio sam potovanje i poeo da grobljanske anele i epitafe o usnuu u rukama Boga
smatram smijenim, ak patetinim. A prije nekoliko godina desila mi se jo jedna promjena.
Sve to ima veze s grobljem - nadgrobni spomenici, statue, porodine grobnice - poelo je da
me plai. Poput djeteta, osjeao sam da je groblje nastanjeno duhovima i do roditeljskog
groba iao sam neprekidno okreui glavu, gledajui unaokolo i iza sebe. Poeo sam da
odlaem posjete i da traim neiju pratnju. Sada, moji dolasci su sve krai i krai. esto me
prepadne pogled na grob mojih roditelja i katkad, dok tamo stojim, bojim se da u potonuti u
zemlju i biti progutan.
Kao Vaa nona mora o tlu koje se pod Vama rastae.
Sablasno je to ste to izgovorili, Fridrih - prije samo nekoliko trenutaka ba taj san
mi je proao kroz glavu.
Moda to jeste san o groblju. U njemu ste, koliko se sjeam, padali etrdeset stopa i
stali na plou - nije li Va izraz bio ploa?
Mermerna ploa! Nadgrobni spomenik! odgovori Brojer. Onaj s natpisom koji
nisam mogao da proitam! A ima jo neto to mislim da Vam nisam rekao. Taj mladi student
i prijatelj, Sigmund Frojd, koga sam ve pomenuo - onaj koji se sa mnom itav dan vozio u
kune posjete...

Da?
Pa, snovi su njegov hobi. esto se raspituje kod prijatelja za njihove snove.
Zanimaju ga odreeni brojevi i reenice koji se u njima pojave, i kad sam mu opisao svoj
komar, postavio je neobinu hipotezu o etrdeset stopa pada. Poto sam taj san prvi put
sanjao negdje oko svog etrdesetog roendana, pretpostavio je da je etrdeset stopa zamjena
za etrdeset godina!
Ingeniozno! Nie uspori korak i pljesnu rukama. Ne stopa, ve godina! Sad
poinje da se razrjeava zagonetka sna! Bliei se svom etrdesetom roendanu zamiljate da
propadate u zemlju i zavravate na mermernoj ploi. Ali da li je ploa kraj? Da li je to smrt?
Ili, na neki nain, oznaava prekid u padanju - spas?
Ne ekajui odgovor, Nie pouri dalje. A tu je jo jedno pitanje: Berta koju traite
kada tlo pone da se rastae - koja je to Berta? Mlada Berta, koja prua iluziju zatite? Ili
majka koja je nekad pruala stvarnu sigurnost, a ije ime je napisano na ploi. Ili spoj te dvije
Berte? Najzad, one su na neki nain istih godina. Vaa majka je umrla kada je bila ne mnogo
starija od Berte!
Koja Berta? Brojer odmahnu glavom. Kako da uopte odgovorim na to pitanje?
Pomislite da sam samo prije nekoliko mjeseci smatrao da se kura prianjem eventualno moe
razviti u egzaktnu nauku! Ali kako biti egzaktan kod ovakvih pitanja? Moda bi tanost
trebalo mjeriti istom snagom: Vae rijei djeluju snano, imaju efekta na mene, osjeam ih
kao istinite. Ipak, moe li se osjeanjima vjerovati? Svi religiozni fanatici osjeaju boansko
prisustvo. Treba li da njihova osjeanja smatram manje pouzdanim od svojih?
Pitam se, Nie je glasno razmiljao, da li su nai snovi blii onome to mi jesmo,
nego to su to racionalnost ili osjeanja.
Iznenauje me Vae zanimanje za snove, Fridrih. U svoje dvije knjige jedva da ih
pominjete. Sjeam se jedino Vae spekulacije da se mentalni ivot primitivnog ovjeka jo
uvijek odvija u snovima.
Mislim da se itava praistorija moe nai u sadraju naih snova. No, snovi mogu da
me fasciniraju samo sa distance: naalost, sjeam se samo nekolicine - mada je jedan
skoranji bio veoma jasan.
Hodali su utke gazei po granicama i liu. Da li e Nie ispriati svoj san? Brojer
je sada ve nauio da to manje pitanja postavlja, Nie vie govori o sebi. Najbolje je bilo

utati.
Nekoliko trenutaka kasnije, Nie nastavi: Kratak je kao i Va, tie se ena i smrti.
Sanjao sam da se nalazim u krevetu sa enom, i da je tu bila neka borba. Valjda smo se
otimali o pokrivae. U svakom sluaju, poslije nekoliko trenutaka, vidim sebe vrsto
umotanog u arave, tako vrsto da nisam u stanju da se pomjerim i poinjem da se guim.
Budim se u znoju, borei se za vazduh i uzvikujem: ivjeti, ivjeti!
Brojer je pokuavao da pomogne Nieu da se sjeti jo neeg iz tog sna, ali bez
uspjeha. Jedina Nieova asocijacija bjee da je uvijanje u arav liilo na egipatsko
balsamovanje: postao je mumija.
Upada mi u oi, ree Brojer, da su nai snovi dijametralno suprotni. Ja sanjam o
eni koja me spasava od smrti, dok je u Vaem snu ena orue smrti!
Tano, to je ono to moj san kae. I ja vjerujem da je tako! Voljeti enu znai mrzjeti
ivot!
Ne razumijem, Fridrih. Opet se izraavate u zagonetkama.
Mislim da enu ne moemo voljeti a da ne postanemo slijepi za runou ispod lijepe
koe: krv, vene, salo, sluz, izmet - fizioloki horor. Ljubavnik mora da zatvori oi, da se
oprosti od istine. A za mene, neistinit ivot je iva smrt!
Znai, u Vaem ivotu nikad nee biti mjesta za ljubav? Brojer duboko uzdahnu.
Iako ljubav unitava moj ivot. Vaa izjava me ini tunim zbog Vas, moj prijatelju.
Sanjam o ljubavi koja je vie od udnje dvije osobe da jedna drugu posjeduju.
Jednom, ne tako davno, pomislio sam da sam je naao. Ali pogrijeio sam.
ta se desilo?
Pomislivi da je Nie diskretno odmahnuo glavom Brojer nije dalje insistirao. etali
su sve dok se Nie nije vratio na temu: Matam o ljubavi u kojoj dvoje ljudi gaji zajedniku
strast traganja za nekom viom istinom. Moda ne treba to da zovem ljubavlju. Moda je
pravo ime za to prijateljstvo.
Koliko je njihov razgovor danas bio drugaiji! Brojer se osjetio bliskim Nieu, ak je
poelio da s njim koraa ruku pod ruku. A u isto vrijeme bio je i razoaran. Znao je da ovog
puta nee dobili pomo koju trai. Nije bilo dovoljno koncentrovane snage u ovakvoj
peripatetikoj konverzaciji. U neugodnim trenucima lako se moglo skliznuti u tiinu i

dozvoliti da panju odvuku oblaci pare koja im izlazi iz usta i zvuk golih grana koje savija
vjetar.
Brojer je u jednom momentu zaostao. Nie, okrenuvi se da ga potrai, bjee
iznenaen ugledavi svog pratioca kako sa eirom u ruci stoji nad biljicom neupadljivog
izgleda.
Pustikara, objasni Brojer. Imam najmanje etrdeset pacijenata sa sranim
tegobama iji ivoti zavise od dareljivosti ove obine biljke.
Za obojicu je posjeta groblju otvorila stare rane iz djetinjstva i njih su se prisjeali dok
su hodali. Nie je ispriao san koji je sanjao kad je bio estogodinjak, godinu dana po oevoj
smrti.
Taj san je i danas iv kao da sam ga sanjao prole noi. Grob se otvara i moj otac u
mrtvakom pokrovu ustaje, ulazi u crkvu i uskoro izlazi nosei u naruju malo dijete. Vraa
se u svoj grob sa djetetom. Nad njima se zatvara zemlja i nadgrobni kamen sklizne preko
rake.
Najgore je bilo to to se ubrzo nakon tog sna moj mlai brat razbolio i umro od
greva.
Zastraujue! ree Brojer. Strano je biti vidovit! Kako to objanjavate?
Ne umijem da objasnim. Natprirodno me je dugo plailo i bio sam revnostan u
svojim molitvama. Tokom poslednjih nekoliko godina, meutim, poeo sam da mislim da san
nije imao veze s bratom, ve da sam ja bio taj po koga je otac doao, i da je izraavao moj
strah od smrti.
Oputeni zajedno kao nikada do tada, nastavili su da evociraju uspomene. Brojer se
sjetio sna o nekoj nesrei koja se desila u njegovoj kui: njegov otac bespomono stoji, njie
se i moli umotan u plavo-bijeli molitveni al. A Nie je opisao komar u kome ulazi u svoju
spavau sobu i u krevetu zatie starca na umoru, sa zmijom smrti u grlu.
Obojica smo se sa smru susreli vrlo rano, ree Brojer zamiljeno, i obojica smo
vrlo rano pretrpjeli strahovit gubitak. Mislim, bar to se mene tie, da se nikada nisam
oporavio. A Vi, ta je sa Vaim gubitkom? Kako je to kad nemate oca da Vas titi?
Da me titi - ili ugnjetava? Da li je to bio gubitak? Nisam tako siguran. Ili je moda
to bio gubitak za dijete, ali ne za ovjeka.

to znai? upita Brojer.

Znai da nikad nisam bio pritisnut nosei oca na leima, nikad me nije guio teret
njegovih sudova, nikad uen da je cilj ivota ispunjenje njegovih neostvarenih ambicija.
Njegova smrt bi lako mogla biti blagoslov, osloboenje. Njegovi hirovi nikad nisu postali
moj zakon. Bio sam ostavljen da otkrivam sopstveni put, onaj kojim se prije nije gazilo.
Razmislite o tome! Da li bih ja, antihrist, bio u stanju da izgonim lana vjerovanja i traim
nove istine imajui oca-svetenika, oca koji se bolno trza na svako moje dostignue, oca koji
bi moju borbu protiv iluzija smatrao linim napadom na sebe?
Ali, pobuni se Brojer, da ste imali njegovu zatitu onda kad Vam je bila potrebna,
da li biste morali biti antihrist?
Nie nije odgovorio, a Brojer nije dalje insistirao. Nauio je da se prilagodi Nieovom
ritmu: svako ispitivanje u cilju traganja za istinom bilo je dozvoljeno, ak dobro dolo, ali bi
dodatni pritisak nailazio na otpor. Brojer izvadi sat, onaj koji je dobio od oca. Bilo je vrijeme
da se vrate do fijakera gdje ih je ekao Fiman. Sa vjetrom u leima hodali su lake.
Mogue je da ste iskreniji od mene, mozgao je Brojer. Moda su me stavovi moga
oca pritiskali vie nego to sam toga bio svjestan. Ali uglavnom, on mi mnogo nedostaje.
ta Vam nedostaje?
Brojer je razmiljao o ocu i prebirao po sjeanima koja su mu lebdjela pred oima.
Starac sa kapicom na glavi pjeva molitvu prije nego to okusi veeru od kuvanih krompira i
haringe; osmijeh dok sjedi u sinagogi i posmatra svog sina koji obmotava prste resama
njegovog molitvenog ala; nedoputanje sinu da vrati povueni ahovski potez: Jozefe, ne
mogu sebi da dozvolim da te uim loim navikama! dubok baritonski glas koji ispunjava
kuu dok pjeva odabrane odlomke mladim uenicima pripremajui ih za bar micvu.
Najvie od svega mislim da mi nedostaje njegova panja. Uvijek mi je bio glavna
publika, pa i na samom kraju ivota kad je postao prilino konfuzan i gubio pamenje. Vodio
sam rauna da mu govorim o svojim uspjesima, dijagnostikim trijumfima, istraivakim
otkriima, ak i o dobrotvornim prilozima. tavie, bio je moja publika i poslije smrti.
Godinama sam imao utisak kako viri preko mog ramena, prati i odobrava moje uspjehe. to
njegov lik vie blijedi, to se ja vie borim sa osjeanjem da su moje aktivnosti i uspjesi
prolaznog karaktera, da nemaju stvarnog znaaja.
Hoete li da kaete, Jozefe, da bi Vai uspjesi, ukoliko bi se mogli zabiljeiti u

efemernom duhu Vaeg oca, tada bili od znaaja?

Znam da je to iracionalno. Veoma lii na pitanje o tome da li neko drvo koje pada u
praznoj umi proizvodi zvuk. Da li neposmatrana aktivnost ima znaenje?
Razlika je, naravno, u tome da drvo nema ui, dok ste Vi, Vi sami, onaj ko daje
znaenje.
Fridrih, Vi ste vie samodovoljni nego to sam ja - nego iko koga poznajem! Sjeam
se kako sam se jo pri naem prvom susretu divio Vaoj sposobnosti da napredujete bez
ikakvog priznanja Vaih kolega.
Odavno sam, Jozefe, nauio da je lake nositi se sa loom reputacijom nego sa loom
savjeu. Uz to, nisam preambiciozan; ja ne piem za gomilu. I umijem da budem strpljiv.
Moda moji uenici jo nisu doli na svijet. Ja sam ovjek preksjutranjice. Neki filozofi se
raaju posthumno!
Ali Fridrih, zar je vjera da ete se roditi posthumno toliko razliita od moje udnje za
oevom panjom? U stanju ste da ekate, ako treba i do prekosjutra, ali Vi isto tako vapite za
publikom.
Nastupila je duga pauza. Nie je konano klimnuo i potom tiho rekao: Moda.
Moda u meni ima pohranjene sujete koju tek treba oistiti.
Brojer samo potvrdno zamahnu glavom. Nije mu promaklo da je Nie po prvi put
uvaio neku od njegovih opservacija. Hoe li to predstavljati preokret u njihovom odnosu?
Ne, jo uvijek ne! Trenutak kasnije, Nie je dodao: Ipak ima razlike izmeu udnje
za roditeljskim odobravanjem i tenje da se uzdignu oni koji e tek doi u budunosti.
Brojer nije odgovorio, iako mu je bilo jasno da Nieovi motivi nisu sasvim nadlini;
imao je on svoje sporedne puteve traganja za tim kako da bude upamen. Danas se Brojeru
inilo kao da su svi motivi, i njegovi i Nieovi, poticali iz jednog jedinog izvora - poriva da se
pobjegne od zaborava poslije smrti. Da li je postao previe morbidan? Moda je to bio uticaj
groblja - moda je odlaenje na to mjesto i jednom mjeseno bilo preesto.
Meutim, ni morbidnost nije mogla da pokvari atmosferu ove etnje. Razmiljao je o
Nieovoj definiciji prijateljstva: dvoje zdrueni u traganju za nekom viom istinom. Zar nisu
upravo to on i Nie inili toga dana? Da, oni su bili prijatelji.
Ovo ga je utjeilo bez obzira to je znao da ga njihov produljeni odnos i angaovana

diskusija nisu pribliili osloboenju od bola. Zbog tog prijateljstva trudio se da ignorie ovu
uznemiravajuu misao.
Kao prijatelj, Nie mora da je pronikao u njegov um. Svia ini se ova naa
zajednika etnja, ali ne smijemo zaboraviti raison dtre naih susreta - Vae psihiko
stanje.
Dok su silazili niz brdo Brojer se okliznuo i zgrabio jednu mladicu kako bi se
pridrao. Paljivo, Fridrih, ovo kamenje je klizavo. Nie mu je pruio ruku i oni su
nastavili da se sputaju.
Razmiljao sam, nastavio je Nie, da iako nai razgovori djeluju difuzno, mi smo
uprkos tome sve blie rjeenju. Tano je da su direktni napadi na opsesiju Bertom bili jalovi.
Pa ipak, u poslednjih par dana pronali smo zato je to tako: zato to se opsesija ne odnosi na
Bertu, ili ne samo na nju, ve na niz znaenja sadranih u Berti. Slaemo li se u ovome?
Brojer klimnu i poelje da utivo sugerie da ovakve intelektualne formulacije nee
donijeti pomo. No, Nie je pourio dalje. Jasno je sada da je naa primarna greka bila to
smo za metu uzeli Bertu. Nismo izabrali pravog neprijatelja.
A taj je...?
Vi znate, Jozefe! Zato da ja kaem? Pravi neprijatelj jeste znaenje koje lei u
osnovi Vae opsesije. Razmislite o dananjem razgovoru - svaki put se iznova vraamo na
Vae strahove od praznine, zaborava, smrti. To je i u komaru, u tlu koje se rastae, u Vaem
tonjenju do mermerne ploe. To je u Vaoj uasnutosti grobljem, u tome to Vas brine
beznaajnost, u Vaoj elji da Vas posmatraju i pamte. Paradoks, Va paradoks, jeste da se
posveujete traganju za istinom, ali ne moete da podnesete pogled na ono to otkrijete.
Ali i Vas, Fridrih, mora da plai smrt i odsustvo boga. Od samog poetka sam Vas
pitao kako to podnosite? Kako ste se Vi privikli na takve uase?
Moda je vrijeme da Vam to kaem, odgovori Nie nagovjetavajuim tonom. Do
sada sam mislio da niste spremni da me ujete.
Znatieljan da saslua Nieovu poruku, Brojer je ovog puta odluio da ne prigovori
njegovom prorokom glasu.
Ja ne uim, Jozefe, da smrt treba podnositi, ili se privii na nju. Taj put je izdaja
ivota. Ovo je moja pouka za Vas: umrite u pravom trenutku!

Umrite u pravom trenutku? Ta reenica je okirala Brojera. Prijatna popodnevna

etnja pretvorila se u smrtno ozbiljnu. Umrite u pravom trenutku? Kako to mislite? Fridrih,
ne podnosim, kao to Vam neprekidno ponavljam, kad neto vano saoptavate na tako
enigmatian nain. Zato to radite?
To su dva pitanja. Na koje da odgovorim?
Danas mi govorite o umiranju u pravom trenutku.
ivite dok ste ivi! Smrt prestaje da bude strana ukoliko se ivot iivi! Ako se ne
ivi u pravom trenutku, onda se ne moe ni umrijeti u pravom trenutku.
ta to pa znai? Brojer ponovo upita, sve vie frustriran.
Postavite sebi pitanje da li ste iivjeti svoj ivot.
Na pitanja odgovarate pitanjima, Fridrih!
Vi postavljate pitanje na koje znate odgovor, odvrati Nie.
Da znam odgovor, zato bih pitao?
Da biste izbjegli da saznate svoj sopstveni odgovor!
Brojer zauta. Znao je da je Nie u pravu. Prestao je da se opire i usmjerio je panju
ka sebi. Da li sam iivio svoj ivot? Postigao sam mnogo, vie nego to je iko mogao od
mene da oekuje. Materijalni uspjeh, doprinos nauci, porodica, djeca - no, o svemu tome ve
sam govorio.
Vi Jozefe i dalje izbjegavate moje pitanje. ivite li svoj ivot? Ili on ivi Vas? Birate
li ga? Ili on bira Vas? Volite li ga? Ili ga alite? Na to mislim kad Vas pitam da li ste iivjeli
svoj ivot. Da li ste ga iskoristili? Sjetite se sna u kome je Va otac bespomono stajao molei
se dok se neto strano deavalo njegovoj porodici? Zar niste kao on? Zar ne stojite po strani
bespomono, alei za ivotom koji nikada niste ivjeli?
Brojer je osjeao kako pritisak raste. Nieova pitanja su svrdlala u njega, nije imao
naina da se odbrani. Jedva je disao. Izgledalo je da e mu grudi eksplodirati. Zastao je za
trenutak i tri puta duboko udahnuo prije nego to je odgovorio.
Ta pitanja - znate Vi odgovor! Ne, nisam izabrao! Ne, nisam ivio ivot koji sam
elio! ivio sam ivotom koji mi je dodijeljen. Ja - pravi ja - zatoenik sam svog ivota.
I to je Jozefe, ubijeen sam, glavni uzrok Vaeg Angsta. Taj prekordijalni pritisak - to

je zbog toga to Vam grudi pucaju od neivljenog ivota. A Vae srce otkucava vrijeme. A
vrijeme neprestano grabi. Ono guta i guta - a niim ne uzvraa. Grozno je uti Vas kako
kaete da ste ivjeli ivot koji Vam je dodijeljen. I kako je grozno suoiti se sa smru a da
nikada niste zatraili slobodu, uz sve njene opasnosti!
Nie je bio ubjedljiv na svojoj propovjedaonici, njegov proroki glas je odzvanjao.
Talas razoaranja oinu Brojera; sada je znao da za njega nema pomoi.
Fridrih, ree, ovo su uzviene fraze. Ja im se divim. One me pogaaju u duu. Ali
su daleko, veoma daleko od mog ivota. Kakvog smisla u mojoj svakodnevici ima zahtjev za
slobodom? Kako da budem slobodan? To nije kao sa Vama, mladim neoenjenim mukarcem
koji odustaje od sputavajue univerzitetske karijere. Za mene je prekasno! Ja imam porodicu,
ljude koji rade za mene, pacijente, studente. Suvie je kasno! Moemo da vodimo beskonane
razgovore, ali ja svoj ivot ne mogu promijeniti - upleten je previe vrsto sa nitima drugih
ivota.
Uslijedila je duga tiina koju je Brojer prekinuo klonulim glasom. Ali ja ne spavam,
a sada ne mogu da izdrim bol zbog ovog pritiska u grudima. Ledeni vjetar probijao mu je
kaput, zadrhtao je i obavio al vre oko vrata.
Nie ga je diskretno uhvatio pod ruku. Moj prijatelju, apnuo je, ja Vam ne mogu
rei kako da ivite drugaije jer, ako bih Vam rekao, Vi biste i dalje ivjeli po neijem tuem
projektu. No, Jozefe, ima neto to mogu da uinim. Mogu Vam dati dar, dar svoje najmonije
misli, misli nad mislima. Moda Vam je donekle ve poznata poto sam je ukratko iznio u
Ljudskom, isuvie ljudskom. Ta misao e biti vodea snaga moje sledee knjige, moda svih
mojih buduih knjiga.
Glas mu se spustio dobijajui svean, dostojanstven ton, kao da treba da oznai
kulmninaciju svega to je prethodilo. etali su ruku pod ruku. Brojer je gledao ispred sebe
iekujui Nieove rijei.
Jozefe, pokuajte da razbistrite um. Zamislite sledei misaoni eksperiment! ta kad
bi Vam neki demon rekao da ovaj ivot - koji sada ivite i koji ste ivjeli u prolosti - morate
da preivite jo jedanput, i jo bezbroj puta; i u njemu ne bi bilo nieg novog, ve bi se svaki
bol i svaka radost i sve neopisivo malo ili veliko u Vaem ivotu vraalo, sve u istom
redosljedu i poretku - ak i ovaj vjetar i ono drvee i taj klizavi kamen, pa i groblje i njegov
uas. i ovaj njeni trenutak i Vi, i ja, ruku pod ruku s Vama, kako mrmljam ove rijei?
Kako je Brojer nastavio da uti, Nie je produio: Zamislite vjeni pjeani sat

egzistencije kako se stalno okree, nanovo i nanovo. I svaki put okreemo se i Vi i ja, puke
estice kakve jesmo.
Brojer se naprezao da ga razumije. Kako je ova - ova - ova fantazija...
To je vie od fantazije, insistirao je Nie, mnogo je stvarnije od misaonog
eksperimenta. Samo sluajte moje rijei! Iskljuite sve ostalo! Razmiljajte o beskraju.
Osvrnite se - zamislite kako beskrajno gledate daleko u prolost. itava vjenost vremena
protee se unazad. A ako se vrijeme beskrajno protee unazad, ne mora li biti da se sve to se
moe dogoditi ve dogodilo? Ne mora li biti da je sve to sada prolazi na ovaj nain ve
prolo ranije? Sve to ovdje hoda, zar nije moralo da hoda ovom stazom i ranije? I ako je sve
prolo ranije u beskraju vremena, onda ta Vi, Jozefe, mislite o ovom trenutku, o naem
saaptavanju pod ovim drvoredom? Zar i ono nije moralo biti ranije? A vrijeme koje se
beskrajno protee unazad, ne mora li isto tako da se beskrajno protee unaprijed? Ne moramo
li, u ovom trenutku, u svakom trenutku, da se beskonano vraamo?
Nie utonu u tiinu kako bi Brojeru dao vremena da apsorbuje njegovu poruku. Bilo
je podne, ali se nebo smrailo. Poeo je slab snijeg. Na vidiku se pojavio fijaker sa
Fimanom.
Produili su razgovor na putu do klinike. Nie je tvrdio da bi se, iako je to nazvao
misaonim eksperimentom, njegova pretpostavka o vjenom vraanju mogla nauno dokazati.
Brojer je bio skeptian u pogledu Nieovog dokaza koji se bazirao na dva metafizika
principa: da je vrijeme beskrajno a da je sila, osnovna stvar univerzuma, konana. Ako je dat
konaan broj potencijalnih stanja svijeta i beskonana koliina vremena koje protie, slijedi,
kako je Nie tvrdio, da su se sva mogua stanja ve desila i da sadanje stanje mora biti
ponavljanje, a to isto tako vai i za onog ko mu daje ivot i za onog ko se iz njega raa, i sve
tako, unazad u prolost i naprijed u budunost.
Brojerova zbunjenost je rasla. Hoete da kaete da se u obinim, sluajnim
zbivanjima ba ovaj momenat moda dogodio i ranije?
Mislite na vrijeme koje je uvijek tu, vrijeme koje se vjeno protee unazad. U
takvom beskrajnom vremenu ne mora li biti da su se rekombinacije svih dogaaja koji ine
svijet ponovile beskonaan broj puta?
Kao velika igra s kockama?
Tano! Velika egzistencijalna igra s kockama!

Brojer je nastavio da dovodi u pitanje Nieov kosmoloki dokaz o vjenom vraanju.

Mada je Nie odgovarao na svako pitanje, naposljetku je postao nestrpljiv i konano digao
ruke.
Vi, Jozefe, neprestano traite konkretnu pomo. Koliko ste puta od mene zatraili da
budem ekspeditivan, da pruim neto to e Vas promijeniti? Sada Vam dajem ono to ste
traili, a Vi to ignoriete bavei se detaljima. Poujte me, prijatelju, poujte moje rijei - ovo
je najvanija stvar koju u Vam ikada rei: pustite ovu misao da Vas obuzme i ja Vam
obeavam da e Vas ona promijeniti za sva vremena!
Brojer je ostao ravnoduan. Ali kako da vjerujem bez dokaza? Ne mogu to tek tako.
Zar sam odbacio jednu religiju samo da bih prihvatio drugu?
Dokaz je krajnje sloen. Jo uvijek je nedovren i zahtijevae godine rada. A sada, na
osnovu naeg razgovora, nisam siguran ni da treba da troim vrijeme na izradu kosmolokog
dokaza moda e ga i drugi upotrebiti za skretanje panje. Moda e se oni, kao i Vi,
zamajavati detaljima dokaza a ignorisati vaan dio - psiholoke posledice vjenog vraanja.
Brojer ne ree nita. Gledao je kroz prozor fijakera i jedva primjetno odmahivao
glavom.
Da kaem to na drugi nain, nastavi Nie. Zar mi neete dati za pravo da je vjeno
vraanje vjerovatno? Ne, ekajte, ak mi ni to ne treba! Recimo naprosto da je ono mogue ili
bar mogue. To je dovoljno. Svakako je vie mogue i vjerovatnije nego bajka o vjenom
prokletstvu! ta gubite ako to prihvatite kao mogunost? Zar ne moete o tome da razmiljate
kao o Nieovoj opkladi?
Brojer klimnu glavom.
Ja u tom sluaju traim da razmotrite implikacije vjenog vraanja po Va ivot - ne
apstraktno, ve sada, danas, u najkonkretnijem smislu!
Vi kaete, ree Brojer, da e svaki moj in, svaki bol koji osjetim, biti doivljavan
kroz itavu vjenost?
Da, vjeno vraanje znai da svaki put kad birate ta ete uiniti morate biti spremni
da to izaberete za itavu vjenost. A isto je i sa onim to ne inite, sa svakom mrtvoroenom
milju, svakim proputenim izborom. I itav neivljen ivot e ostati da buja u Vama,
neivljen kroz itavu vjenost. I zauvijek e Vas dozivati ignorisani glas Vae savjesti.
Brojeru se vrtjelo u glavi; bilo mu je teko da slua. Pokuao je da se koncentrie na

Nieove mamutske brkove koji su se dizali i sputali na svaku njegovu rije. Poto su mu usta
i usne bili potpuno skriveni, nije mogao da nasluti ta e sledee izgovoriti. Povremeno bi
pogledom susreo Nieove oi, no one su bile previe stroge pa je panju usmjeravao nanie,
prema mesnatom ali snanom nosu, ili navie ka tekim nadsvoenim obrvama koje su
podsjeale na one brkove.
Konano je Brojer smislio pitanje: Dakle, kako sam razumio, vjeno vraanje
obeava neku formu besmrtnosti?
Ne! Nie se razbjesnio. Ja uim da ivot nikada ne treba mijenjati ili satrti zarad
obeanja neke druge vrste ivota u budunosti. Ono to je besmrtno jeste ovaj ivot, ovaj
trenutak. Nema ivota poslije smrti, nema cilja u kom ovaj ivot vrhunac, nema
apokaliptikog suda ili presude. Ovaj trenutak postoji zauvijek a Vi ste, samo Vi, svoja jedina
publika.
Brojer je drhtao. Kako su jezovite implikacije Nieove teorije dobijale na jasnoi,
prestao je da se opire i umjesto toga poeo da ulazi u stanje mistine koncentracije.
Dakle, Jozefe, opet Vam kaem, dozvolite ovoj misli da Vas obuzme. Evo pitanja za
Vas: da li mrzite ovu ideju? Ili Vam se ona svia?
Mrzim je! Brojer je gotovo viknuo. Da zauvijek ivim sa osjeanjem da nisam
ivio, da nisam okusio slobodu - ta ideja me uasava.
Onda, Nie ga je savjetovao, ivite tako da Vam se ta ideja dopadne!
Sve to sada volim, Fridrih, jeste misao da sam ispunio svoju dunost prema
drugima.
Dunost? Moe li dunost da ima prednost nad Vaom ljubavlju prema sebi i
sopstvenom traganju za bezuslovnom slobodom? Ako niste dostigli sebe, onda je dunost
samo eufemizam za korienje drugih kako bi se sebi pridao vei znaaj.
Brojer prikupi energiju za jo jedno oponiranje, postoji neto takvo kao to je dunost
prema drugima, i ja sam bio vjeran toj dunosti. Tu bar imam hrabrost svojih ubjeenja.
Bolje, Jozefe, daleko je bolje imati hrabrosti za promjenu ubjeenja. Dunost i
vjernost su prevara, zavjese iza kojih se moemo sakriti. Samooslobaanje znai jedno sveto
ne, ak i dunosti.
Brojer je zurio u Niea, uplaen.

Vi elite da postanete ono to jeste?, nastavi Nie. Koliko esto sam Vas uo da to
govorite? Koliko esto ste se alili to nikada niste upoznali svoju slobodu? Vaa dobrota,
Vaa dunost, Vaa vjernost - reetke su Vaeg zatvora. Uvenuete od tako malih vrlina.
Morate nauiti da upoznate zlo u sebi. Ne moete biti djelimino slobodni: i Vai instinkti su
edni slobode; Vai divlji psi u podrumu - oni laju za slobodom. Oslunite paljivije, zar ih ne
ujete?
Ali ja ne mogu biti slobodan, jadao se Brojer. Dao sam sveti brani zavjet. Imam
dunost prema svojoj djeci, svojim uenicima, svojim pacijentima.
Da biste podigli djecu morate prvo podii sebe. U protivnom, djecu ete eljeti iz
animalnih potreba, ili zbog usamljenosti, ili da popunite praznine u sebi. Va zadatak kao
roditelja je da stvorite ne drugog sebe, drugog Jozefa, ve neto vie - da tvorite stvaraoca.
A Vaa ena? Nie je neumoljivo produio. Nije li ona isto tako zarobljena u tom
braku kao i Vi? Brak ne treba da je zatvor, ve vrt u kome se gaji neto uzvienije. Moda
jedini nain da spasite svoj brak jeste da ga se odreknete.
Dao sam sveti brani zavjet.
Brak je neto veliko. Velika je stvar uvijek biti dvoje, ostati zaljubljen. Da, brani
zavjet jeste svetinja. A ipak... Nieov glas se gubio.
A ipak? upita Brojer.
Brani zavjet je svetinja. Ipak - glas mu je bio opor - bolje da pogazi brani
zavjet nego da on tebe zgazi!
Brojer sklopi oi i utonu duboko u misli. Nisu progovorili do kraja putovanja.

Biljeke Fridriha Niea o doktoru Brojeru, 16. decembar 1882.

etnja zapoeta na svjetlosti dana zavrila se mrano. Moda smo na groblju otili
predaleko. Da li je trebalo da se vratimo ranije? Da li sam mu dao prejaku misao? Vjeno
vraanje je moan eki. Smrskae one koji nisu spremni.
Ne! Jednom psihologu, odgonetau dua, vrstina je potrebna vie no ikom drugom.

Inae e se napuniti saaljenjem. A njegov uenik e se udaviti u plitkoj vodi.

A opet, na kraju nae etnje Jozef je izgledao bolno potiten, jedva u stanju da govori.
Neki nisu roeni vrsti. Pravi psiholog poput umjetnika, mora da voli svoju paletu. Moda je
bilo potrebno vie obzirnosti, vie strpljenja. Da li ogolim prije nego to pouim kako se tka
nova odjea? Da li sam ga uio slobodi od a nisam slobodi za?
Ne, vodi mora biti ograda uz gorski potok, ali ne smije sluiti za oslanjanje. Vodi
mora razotkriti puteve koji lee pred uenikom, ali ne smije birati stazu.
Ostani moj uitelj, on trai. Pomozi mi da savladam oajanje. Treba li da
prikrivam svoju mudrost? I uenikovu odgovornost? Mora da ovrsne od hladnoe, njegovi
prsti moraju stegnuti ogradu, mora se mnogo puta izgubiti na pogrenim stazama prije nego
to pronae onu pravu.
U planinama se kreem najkraim putem - od vrha do vrha Ali, ako odmaknem
predaleko, uenici se izgube. Moram nauili da skratim korak. Danas smo moda prebrzo
putovali. Odgonetnuo sam jedan san, odvojio jednu Bertu od druge, ponovo pokopao mrtve i
uio o umiranju u pravom trenutku. A sve to bilo je samo uvertira za monu temu o vraanju.
Da li sam ga preduboko gurnuo u jad? Vie puta je djelovao previe uznemireno da bi
me uo. A ta sam ja izazivao? ta unitio? Jedino prazne vrijednosti i klimava vjerovanja!
Ono to se klima, takoe treba gurnuti!
Danas sam shvatio da je najbolji uitelj onaj koji ui od svog uenika. Moda je on u
pravu kad je u pitanju moj otac. Koliko bi mi ivot bio drugaiji da ga nisam izgubio! Ima li
istine u tome da po njemu tako jako udaram zato to ga mrzim jer je umro? I tako glasno zato
to i dalje udim za publikom?
Brine me njegovo utanje na kraju. Oi su mu bile otvorene, ali je izgledalo kao da ne
vidi. Jedva je disao.
Ipak, znam da rosa najvie pada onda kada je no najmirnija.

DVADESET PRVO POGLAVLJE

Oslobaanje golubova bilo je gotovo podjednako teko kao i opratanje od porodice.

Plakao je dok je otvarao iana vrata i podizao kaveze do otvorenog prozora. Isprva je
izgledalo kao da golubovi ne shvataju. Dizali su pogled sa zlaanog zrnevlja u posudi za
hranu i s nerazumijevanjem zurili u Brojera koji ih je pokretima ruku tjerao da polete u svoju
slobodu.
Tek kad je zatresao i udario kaveze, golubovi su odleprali kroz otvorene eljusti
zatvora i bez ijednog osvrta na svog uvara odletjeli u rumenilom proarano rano jutarnje
nebo. Brojer je s tugom posmatrao njihov let: svaki srebrno-plavi pokret krilom oznaavao je
kraj njegove naunoistraivake karijere.
Nastavio je da gleda kroz prozor jo dugo nakon to se nebo ispraznilo. Bio je to
najbolniji dan u u njegovom ivotu, i jo uvijek je osjeao obamrlost koju je izazvala
konfrontacija sa Matildom ranije toga jutra. Tu scenu je neprestano u sebi ponavljao i
razmiljao o obzirnijim i bezbolnijim nainima na koje je mogao da je obavijesti o svom
odlasku.
Matilda, rekao joj je, nema drugog naina da ovo saoptim osim da jednostavno
kaem: moram imati svoju slobodu, osjeam se zarobljenim - ne od strane tebe, ve od
sudbine. I to od sudbine koja nije moj izbor.
Zapanjena i uplaena, Matilda je samo piljila u njega.
Nastavio je: Odjednom sam star. Osjeam da sam starac zakopan u ivot - u
profesiju, karijeru, porodicu, kulturu. Sve to mi je dodijeljeno. Nisam nita birao. Moram sebi
dati ansu! Moram imati priliku da pronaem sebe.
ansu? odgovorila je Matilda. Da pronae sebe? Jozefe, ta to govori? Ne
razumijem. ta zapravo trai?
Od tebe nita! Traim od sebe. Moram da promijenim ivot! U protivnom, suoiu se

sa smru a da nikad nisam imao osjeaj da sam ivio.

Jozefe, to je ludost!, Matilda je povisila glas. Oi su joj se rairile od straha. ta se
s tobom deava? Otkad mi to imamo tvoj ivot i moj ivot? Mi dijelimo ivot; obavezali smo
se da emo nae ivote spojiti.
Ali kako sam mogao da dam neto prije nego to je postalo moje za davanje?
Vie te ne razumijem. Sloboda, traenje sebe, nikad ivio - tvoje rijei za mene
nemaju nikakvog smisla. ta se dogaa s tobom, Jozefe? Sa nama? Matilda vie nije bila u
stanju da govori. Pesnicama je zapuila usta, okrenula lea i zajecala.
Posmatrao je kako joj se tijelo trza. Pribliio joj se. Borila se za dah glave sputene na
naslon sofe, suze su joj padale u krilo, grudi se sa svakim jecajem podizale i sputale. eljei
da je utjei spustio je ruku na njeno rame - ali osjeti da je ustuknula. Tada, u tom trenutku,
shvatio je da je stigao do raskra u svom ivotu. Skrenuo je, udaljio se od gomile. Prelomio
je. Rame njegove ene, njena lea, njene grudi, nisu mu vie pripadali; odrekao se prava da je
dodiruje i sada e morati da se suoi sa svijetom bez utoita u njenoj puti.
Najbolje je da odmah odem, Matilda. Ne mogu ti rei gdje. Bolje je ako to ni sam ne
znam. Ostaviu Maksu uputstva koja se odnose na posao. Tebi ostavljam sve i neu ponijeti
nita izuzev ove odjee na meni, malog kofera i novca da se prehranim.
Matilda je i dalje plakala. Izgledalo je kao da ne moe da mu odgovori. Da li je uopte
ula ta je rekao?
Kad budem znao gdje sam, javiu se.
I dalje nije bilo odgovora.
Moram da odem. Moram da promijenim neto, da preuzmem kontrolu nad svojim
ivotom. Mislim da e nam oboma biti bolje kada budem mogao da izaberem svoju sudbinu.
Moda u izabrati isti ivot, samo to mora da bude izbor, moj izbor.
Uplakana, Matilda nije odgovarala. Brojer je iz sobe izaao oamuen.
itav razgovor je bio surova greka, mislio je dok je u laboratoriji zatvarao kaveze i
vraao ih na police. U jednom su ostala etiri goluba nesposobna da lete jer im je prilikom
hirurkih eksperimenata poremeena ravnotea. Znao je da prije odlaska treba da ih umori, ali
vie nije elio odgovornost ni za koga i ni za ta. Umjesto toga, ostavio im je hranu i vodu i
prepustio ih njihovoj sudbini.

Ne, uopte nije trebalo da joj govorim o slobodi, izboru, zarobljenosti, sudbini,
traenju sebe. Kako bi ona mogla da me razumije? Jedva da i ja razumijem sebe. Kada mi se
Fridrih prvi put obratio tim jezikom nisam mogao da ga shvatim. Neke druge rijei bile bi
bolje - moda kratak odmor, profesionalna iscrpljenost, dua posjeta nekoj banji na
sjeveru Afrike. Rijei koje moe da razumije. I koje bi mogla da ponudi kao objanjenje
porodici, okolini.
Boe moj, ta li e im rei? U kakvom je poloaju ostavljena? Ne, stani! To je njena
odgovornost! Ne moja. Preuzeti odgovornost za druge - tu lei zamka, za mene i za druge.
Njegovo razmiljanje prekinuo je zvuk koraka na stepenitu. Matilda je naglo otvorila
vrata tresnuvi ih o zid. Izgledala je sablasno, blijedog lica, kose koja je neuredno visila,
uarenih oiju.
Prestala sam da plaem, Jozefe. I sada u ti odgovoriti. U onome to si mi maloprije
rekao ima neeg pogrenog, neeg zlog. I neeg naivnog, takoe. Sloboda! Sloboda! Ti
govori o slobodi. Kakva okrutna ala na moj raun! eljela bih da ja imam tvoju slobodu slobodu ovjeka koji je obrazovan, koji je izabrao profesiju. Nikad ranije nisam toliko
poeljela obrazovanje - da imam rjenik, logiku, da ti pokaem koliko glupo zvui to to
govori!
Zastala je i odmakla stolicu od radnog stola. Odbijajui Brojerovu pomo sjela je,
zautavi na trenutak kako bi povratila dah.
Hoe da ode? Hoe da pravi nove ivotne izbore? Zar si zaboravio na izbore koje
si ve napravio? Izabrao si da se oeni sa mnom. I da li stvarno ne razumije da si izabrao da
se obavee - prema meni, prema nama? ta je izbor ako odbija da ga potuje? Ne znam ta
je to - moda hir ili impuls, ali izbor nije.
Bilo je zastraujue vidjeti Matildu ovakvu. Ali Brojer je znao da mora ostati vrsto
na nogama. Trebalo je da postanem ja prije nego to sam postao mi. Donosio sam odluke
prije no to sam bio dovoljno formiran da ih donosim.
To je takoe izbor, Matilda je odvratila. Koje to ja koje nije postalo ja? Za godinu
dana e rei da ovo ja od danas jo nije bilo formirano i da se izbori koje danas pravi ne
raunaju. To je naprosto samozavaravanje, izbjegavanje odgovornosti za svoje izbore. Na
vjenanju, kada smo rabinu rekli da, rekli smo ne drugim izborima. Mogla sam se udati za
druge. Lako! Bilo ih je mnogo koji su me eljeli. Nisi li ti bio taj koji je rekao da sam
najljepa ena u Beu?

Ja to i dalje tvrdim.
Matilda je za trenutak oklijevala. Zatim je, prelazei preko njegove izjave, nastavila:
Kako ne razumije da ne moe da mi da zavjet, a onda iznenada kae, Ne, predomislio
sam se, ipak nisam siguran. To je nemoralno. Zlo.
Brojer nije odgovarao. Zadrao je dah i zamislio kako mu se obaraju ui, kao
Robertovom maetu. Znao je da je Matilda u pravu. I znao je da Matilda nije u pravu.
eli da moe da bira i da istovremeno sve izbore ostavi otvorenim. Traio si da
odustanem od svoje slobode, ono malo to sam je imala, od slobode da izaberem supruga, a
sad hoe da svoju dragocjenu slobodu ostavi otvorenom - otvorenom da zadovolji poudu
sa dvadesetjednogodinjom pacijentkinjom.
Jozef je pocrvenio. Dakle, to misli? Ne, ovo se ne tie Berte ili bilo koje druge
ene.
Tvoje rijei govore jedno, a tvoje lice drugo. Nisam obrazovana, Jozefe - iako to nije
bio moj izbor. Ali nisam budala!
Matilda, nemoj da omalovaava moje napore. Hvatam se u kotac sa smislom svog
cjelokupnog ivota. ovjek ima dunosti prema drugima, ali ima viu dunost prema sebi.
On...
A ena? ta je sa njenim smislom, njenom slobodom?
Ne mislim na mukarce, mislim na osobe - ene i mukarce svako od nas treba da
bira.
Ja nisam kao ti. Ne mogu da izaberem slobodu ukoliko moj izbor porobljava druge.
Da li si razmiljao ta tvoja sloboda znai za mene? Kakve izbore ima udovica ili naputena
ena?
Ti si slobodna, ba kao i ja. Mlada si, bogata, privlana, zdrava.
Slobodna? ta je danas s tvojom glavom, Jozefe? Razmisli? Gdje je enina sloboda?
Nisu mi dozvolili da se kolujem. Iz oeve prela sam u tvoju kuu. Morala sam da se borim
sa majkom i bakom ak i za slobodu da izaberem tepihe i namjetaj.
Matilda, to nije realnost ve samo tvoj stav prema kulturi koja te sputava! Prije
nekoliko nedjelja dola mi je mlada Ruskinja na konsultaciju. Ruske ene nisu manje zavisne
od bekih, pa ipak se ta djevojka izborila za vlastitu slobodu: suprotstavlja se svojoj porodici,

zahtijeva da se obrazuje, ostvaruje svoje pravo da izabere ivot kakav eli. To moe i ti!
Slobodna si da uini ta god eli. Bogata si! Moe da promijeni ime i preseli se u
Italiju!
Rijei, rijei, rijei! Tridesetestogodinja Jevrejka koja slobodno putuje. Jozefe,
govori kao budala! Probudi se! ivi u realnosti, ne u rijeima! ta s djecom? Da promijenim
ime! Treba li da i oni izaberu nova imena?
Sjeti se, Matilda, ti nisi eljela nita vie do da ima djecu, im smo se vjenali.
Djecu i jo djece. Molio sam te da saeka.
Progutala je ljutite rijei i okrenula glavu od njega.
Ne mogu ti rei kako da bude slobodna, Matilda. Ne mogu da odredim tvoj put, jer
to onda ne bi bio tvoj put. Ali ako bude imala hrabosti, znam da e nai izlaz.
Ustala je i krenula ka vratima. Okreui se prema njemu rekla je odmjeravajui svaku
rije: Sluaj me, Jozefe! eli da nae slobodu i napravi izbore? Onda znaj da je upravo
ovaj trenutak jedan izbor. Kae mi da ti je potrebno da izabere svoj ivot - i da e, s
vremenom, moda izabrati da nastavi da ivi ovdje.
Ali, Jozefe, ja takoe biram svoj ivot. I biram da ti kaem da nema povratka.
Nikada nee moi da nastavi da ivi sa mnom kao sa svojom enom, jer ako danas ode iz
ove kue ja vie neu biti tvoja ena. U ovu kuu nee moi da izabere da se vrati, jer to
vie nee biti tvoja kua!
Brojer zatvori oi i pognu glavu. Sledei zvuk koji je uo bio je tresak vrata i
Matildino silaenje niz stepenice. Uzdrmali su ga udarci koje je primio, ali je u isto vrijeme
osjetio udnu razdraganost. Matildine rijei bile su grozne. No, imala je pravo! Ova odluka
mora biti nepovratna.
Sad je gotovo, pomislio je. Konano mi se neto dogaa, neto stvarno, ne samo u
mislima ve u realnosti. Koliko sam samo puta zamiljao ovu scenu. A sada to osjeam! Sad
znam kako je preuzeti kontrolu nad svojom sudbinom. To je strano i divno.
Zavrio je pakovanje, poljubio djecu koja su spavala i njeno im proaputao zbogom.
Samo se Robert promekoljio, mrmljajui, Gdje e, oe?, ali je odmah ponovo zaspao.
Kako je ovo bilo udnovato bezbolno! Divio se nainu na koji je umrtvio svoja osjeanja da
bi se zatitio. Podigao je kofer i siao stepenicama do ordinacije, gdje je proveo ostatak jutra
piui detaljna uputstva frau Beker i trojici ljekara kojima e uputiti svoje pacijente.

Treba li da napie pisma objanjenja prijateljima? Bio je neodluan. Nije li ovo bio
trenutak da se prekinu sve veze sa prethodnim ivotom? Nie je rekao da se novo ja mora
izgraditi na pepelu starog ivota. A onda se prisjetio da je sam Nie nastavio da se dopisuje sa
nekolicinom starih prijatelja. Ako ak i Nie nije mogao da izae na kraj sa potpunom
izolacijom, zato bi on traio vie od sebe?
Tako je napisao oprotajna pisma najbliim prijateljima: Frojdu, Ernstu Flajlu i
Francu Brentanu. Svakom je izloio svoje razloge za odlazak i priznao da oni, navedeni u
kratkom pismu, mogu izgledati nedovoljni ili nerazumljivi. Vjerujte mi, svima je naglasio,
ovo nije nepromiljen in. Imam vane razloge za svoje postupke, koje u vam u potpunosti
otkriti kasnije. Prema Flajlu, prijatelju patologu koji se ozbiljno inficirao prilikom
sekciranja lea, Brojer je posebno osjeao krivicu: godinama mu je pruao medicinsku i
psiholoku podrku, a sada e mu je uskratiti. Osjeao se krivim i prema Frojdu, kome je
predstavljao oslonac ne samo kao prijatelj i profesionalni savjetnik, ve i u finansijskom
smislu. Mada je Sig bio naklonjen Matildi, Brojer se nadao da e vremenom razumjeti i
prihvatiti njegovu odluku. Pismu je pridodao posebnu cjedulju zvanino ponitavajui sva
Frojdova dugovanja Brojerovima.
Plakao je silazei poslednji put stepenicama Bekertrase 7. Dok je ekao da lokalni
Dienstmann pozove Fimana, razmiljao je posmatrajui mesinganu ploicu na ulaznim
vratima: DOKTOR JOZEF BROJER, KONSULTANT - DRUGI SPRAT. Kad sledei put
bude posjetio Be, te ploice vie nee biti. Niti e biti njegove ordinacije. Oh, granit i cigle,
drugi sprat, bie tu ali to vie nee biti njegove cigle; ordinacija e ubrzo izgubiti miris
njegovog prisustva. Isto osjeanje izmijetenosti doivljavao je kad god bi posjetio dom u
kom je odrastao - malu kuu koja odie koliko intenzivnom prisnou toliko i najbolnijom
ravnodunou. U njoj je ivjela neka druga ambiciozna porodica, moda neki drugi djeak
koji mnogo obeava i koji e za mnogo godina moda izrasti u ljekara.
No on, Jozef, nije neophodan: zaboravie ga, njegovo e mjesto progutati vrijeme i
prisustvo drugih. Umrijee u nekom trenutku, za deset do dvadeset godina. I umrijee sam:
bez obzira na prijateljstvo, pomislio je, uvijek umiremo sami.
Bodrio se milju da ako je ovjek sam, a neophodnost iluzija, onda je on slobodan!
Ipak, dok se ukrcavao u fijaker, ta bodrost se povukla pred osjeanjem potitenosti. Pogledao
je u okolne zgrade na ulici. Da li su ga posmatrali? Da li su susjedi zurili kroz prozore?
Sigurno su morali znati da se odigrava neto znaajno! Da li e saznati sjutra? Da li e

Matilda, uz podrku svojih sestara i majke, izbaciti njegovu odjeu na ulicu? uo je da to

ene ine kad se razbjesne.
Njegova prva stanica bila je Maksova kua. Maks ga je oekivao jer mu je Brojer dan
ranije, odmah nakon razgovora koji je sa Nieom vodio na groblju, povjerio svoju odluku da
napusti beki ivot i zamolio ga da upravlja Matildinim finansijama.
Maks je ponovo uporno pokuavao da ga odvrati od te nepromiljene i pogubne
namjere. Bez uspjeha; Brojer je bio odluan. Konano se umorio i izgledalo je da se pomirio
sa odlukom svog paenoga. Sat vremena su pregledali porodinu finansijsku dokumentaciju,
a kad se Brojer spremio da krene, Maks je naglo ustao i svojim ogromnim tijelom preprijeio
vrata. Za trenutak, naroito kad je Maks rairio ruke, Brojer se uplaio da e pokuati da ga
silom zadri. Ali Maks je samo htio da ga zagrli. Glas ga je izdavao dok se jadao: Znai,
veeras nema aha? Moj ivot vie nee biti isti, Jozefe. Strano e mi nedostajati. Ti si
najbolji prijatelj koga sam ikada imao.
Isuvie preplavljen emocijama da bi naao rijei, Brojer ga je zagrlio i brzo napustio
kuu. U fijakeru je naloio Fimanu da ga vozi na eljezniku stanicu i, prije nego to e
tamo stii, rekao mu da odlazi na vrlo dug put. Dao mu je dvomjesenu platu i obeao da e
se javiti kad se vrati u Be.
Dok je ekao da se ukrca na voz, prekorio je sebe to Fimanu nije rekao da se nikad
nee vratiti. Ophodio si se sa njim tako nemarno - kako si mogao? Poslije deset godina
provedenih zajedno? Onda je sebi oprostio. Postojale su granice koliko toga je mogao da
podnese u jednom danu.
Uputio se u gradi Krojclingen u vajcarskoj gdje je Berta poslednjih nekoliko
mjeseci bila hospitalizovana u sanatorijumu Belvi. Bio je zbunjen svojom mentalnom
omamljenou; kada je i kako samo donio odluku da posjeti Bertu?
Dok se voz zahuktavao, naslonio je glavu na naslon sjedita, zatvorio oi i poeo da
razmilja o dogaajima od toga dana.
Fridrih je bio u pravu: sve vrijeme sloboda mi je bila na dohvat ruke! Mogao sam da
zgrabim svoj ivot prije mnogo godina. Be i dalje stoji na svom mjestu. ivot e tei i bez
mene. Za deset ili dvadeset godina svakako me nee biti. Iz kosmike perspektive, ima li
razlike? Ve mi je etrdeset: moj mlai brat je mrtav osam godina, otac deset, majka trideset
est. Sada, dok sam jo u stanju da vidim i da hodam, uzeu jedan djeli svoga ivota za sebe
- traim li previe? Tako sam umoran od sluenja, tako umoran od brige za druge. Da, Fridrih

je bio u pravu. Treba li da zavijek vuem plug dunosti? Treba li da kroz itavu vjenost
ivim ivot zbog koga se kajem?
Pokuao je da spava, ali kad god bi zadrijemao, um bi mu zapljusnula vizija njegove
djece. Trzao se od bola na pomisao da su bez oca. Fridrih je u pravu, podsjeao se, kad kae,
Ne stvaraj djecu dok nisi spreman da bude stvaralac i da izrodi stvaraoce. Pogreno je
stvarati djecu iz potrebe, koristiti ih da olaka samou, da reprodukujui svoju kopiju
obezbijedi svrhu u ivotu. I isto tako je pogreno da, sijui sjeme u budunost, tei
besmrtnosti - kao da sperma moe da sadri tvoju svijest!
A ta s djecom? Ona su bila greka, bila su mi nametnuta, zaeta prije nego to sam
bio svjestan svojih izbora. Ipak, ona su tu, postoje! O njima Nie uti. A Matilda upozorava
da ih moda nikada neu vidjeti.
Tonuo je u oajanje, ali se brzo podigao. Ne! Dalje od takvih misli! Fridrih je u pravu:
dunost, ispravnost, vjernost, nesebinost, ljubaznost - ovo su narkotici za uljuljkivanje u san.
san tako dubok da se iz njega budimo, ako do toga ikada doe, tek na samom kraju ivota. A i
tada samo da bismo shvatili da nikad nismo stvarno ivjeli.
Imam samo jedan ivot, ivot koji e se moda vjeno vraati. Neu itavu vjenost
da alim to sam izgubio sebe vrei dunost prema svojoj djeci.
Sad imam priliku da izgradim jedno novo ja na pepelu starog ivota! Tek onda kada to
uinim, pronai u put do svoje djece. Tada me vie nee muiti Matildine ideje o tome ta je
drutveno doputeno! Ko moe zaprijeiti oev put prema djeci? Postau sjekira. Kriu svoj
put do njih! A danas, neka im Bog pomogne. Nita ne mogu da uinim. Ja se davim i prvo
moram spaavati sebe.
A Matilda? Fridrih kae da jedini nain na koji se taj brak moe spasiti jeste da se od
njega odustane! I: Bolje je da pogazi brani zavjet nego da on tebe zgazi. Moda je
Matildu brani zavjet takoe gazio. Moda e joj bez mene biti bolje. Moda je i ona, isto kao
ja, zarobljena. Tako bi rekla Lu Salom. Kako se ono izrazila: da nikada nee biti tiranisana
slabostima drugih? Moda e moje odsustvo Matildu osloboditi?

Bilo je kasno uvee kada je voz stigao u Konstanc. Brojer se iskrcao i proveo no u
skromnom hotelu kod eljeznike stanice; vrijeme je, rekao je sebi, da se navikne na
drugorazredni i treerazredni smjetaj. Ujutru je unajmio fijaker do Krojclingena i

sanatorijuma Belvi. Kad je stigao, obavijestio je direktora Roberta Binsvangera da ga je

neoekivana konsultacija dovela u enevu, dovoljno blizu Belviju da moe da posjeti bivu
pacijentkinju, frojlajn Papenhajm.
U Brojerovoj najavi posjete nije bilo nieg neobinog: u Belviju je bio dobro poznat
kao dugogodinji prijatelj biveg direktora, Ludviga Binsvangera starijeg koji je nedavno
umro. Dr Binsvanger je ponudio da odmah poalje po frojlajn Papenhajm. Sada je u etnji i
razgovara o svom stanju sa novim ljekarom, doktorom Durkinom. Ustao je i priao prozoru.
Eno, u vrtu su, moete ih vidjeti.
Ne, ne, doktore Binsvanger, ne prekidajmo ih. Uvjeren sam da nita nije vanije od
seansi doktora i pacijenta. Uz to, danas je sunce predivno, u Beu ga je u poslednje vrijeme
bilo tako malo. Ako nemate nita protiv, priekau je u vaem vrtu. Takoe, bie mi
zanimljivo da sa strane opserviram stanje frojlajn Papenhajm, naroito njen hod.
Brojer je vidio Bertu i njenog ljekara kako na donjoj terasi prostranih Belvi vrtova
etaju gore-dolje stazom oivienom briljivo potkresanim imirom. Paljivo je izabrao taku
osmatranja: bijelu klupu na gornjoj terasi koju su gotovo u potpunosti skrivale gole grane
jednog nadvijenog jorgovana. Mogao je da gleda odozgo i da jasno vidi Bertu; moda e, kad
bude prolazila, moi i da uje ta govori.
Berta i Durkin su upravo proli ispod njegove klupe, i udaljavali se od nje. Do njega
je dopro miris lavande - njen parfem. Poudno ga je udahnuo i osjetio bol duboke enje koja
mu je prostrujala tijelom. Kako je krhko izgledala! Iznenada je zastala. Lijeva noga joj se
grila; prisjetio se koliko esto se to deavalo prilikom njihovih etnji. Priljubila se uz
Durkina traei oslonac. Kako ga je samo vrsto stiskala, upravo onako kako je nekada
stiskala njega. Sada je objema rukama stezala Durkinove, prislanjajui se uz njegovo tijelo!
Brojer se sjeti kako je svoje tijelo pritiskala uz njegovo. Oh, kako je volio dodir njenih grudi!
Poput princeze koja je osjeala zrno graka kroz mnotvo dueka, i on je kroz sve prepreke
mogao osjetiti njene barunaste, podatne grudi - njena bunda od persijskog jagnjeta i njegov
krznom postavljeni kaput bijahu samo pauinaste barijere za njegovo zadovoljstvo.
Sada joj se desna butina jako grila! Ona je snano stisnu. Brojer je znao ta e
uslijediti. Durkin ju je brzo podigao, odnio do oblinje klupe i tu je poloio. Sada e doi
masaa. Da, skinuo je rukavice, paljivo uvukao ake ispod njenog kaputa i poeo da joj
masira butinu. Da li e Berta sada jaukati od bola? Da, njeno! Brojer ju je mogao uti! Nee
li sada zatvoriti oi, kao u transu, pruiti ruke iznad glave, izviti lea i isturiti grudi? Da, da,

evo poinje! Sada e se kaput otvoriti - da, vidio je kako diskretno sputa ruku i otkopava
ga. Znao je da se haljina povukla nagore, uvijek je bilo tako. Evo! Savija koljena - ranije nije
viao da je to inila - i haljina se podie, skoro do struka. Durkin stoji potpuno nepokretan
piljei u njen ruiasti ve i blijedi obris tamnog trougla.
Sa svog udaljenog mjesta Brojer zuri preko Durkinovog ramena, podjednako
paralisan. Pokrij je, ti jadna budalo! Durkin pokuava da joj spusti haljinu i zakopa kaput.
Bertine ruke ga ometaju. Oi su joj sklopljene. Da li je u transu? Durkin djeluje uznemireno kao to bih i ja moda bio, pomisli Brojer - i nervozno se osvre oko sebe. Nema nikoga,
hvala bogu! Gr u nozi poputa. Pomae joj da ustane i ona pokuava da hoda.
Brojer osjeti omamljenost, kao da vie nije u sopstvenom tijelu. Bilo je neeg
nestvarnog u prizoru pred njegovim oima, kao da je posmatrao neku dramu iz poslednjeg
reda na galeriji ogromnog teatra. ta je osjeao? Da li je moda bio ljubomoran na doktora
Durkina? Mlad je, lijep i neoenjen, i uz njega se Berta privija jae nego to je to ikada inila
s njim. Ali ne! Ne osjea ljubomoru, ni neprijateljstvo - nita od toga. Naprotiv, prema njemu
osjea toplinu i bliskost. Njih Berta ne razdvaja, ve ih spaja u bratstvo uzbuenja.
Mladi par je nastavio etnju. Brojer se nasmijeio kad je vidio kako sada doktor, a ne
pacijent, hoda udnim, gegajuim korakom. Snano je saosjeao sa svojim nasljednikom:
koliko li je samo puta on morao da eta s Bertom borei se s neugodnou pulsirajue
erekcije! Imate sree, doktore Durkin, to je zima. Brojer ree za sebe. Mnogo je gore
ljeti, kad nema kaputa da vas pokrije. Onda morate da ga sakrivate ispod kaia!
Poto je doao do kraja staze, par se sada okrenuo u njegovom pravcu. Berta je
poloila ruku na obraz. Brojer je mogao da vidi da su joj miii oko oiju zgreni, i da je u
agoniji; bol na licu, tic douloureux, javljao se svakodnevno i bio je tako jak da ga je samo
morfin mogao ublaiti. Ona zastade. Tano je znao ta e uslijediti. Bilo je jezivo. Ponovo je
to doivio kao teatar, a sebe kao reisera ili aptaa koji vodi glumce na sledei dio teksta:
Stavi ruke na njeno lice, dlanove na njene obraze, palevima dodirni vrh njenog nosa. Tako
je. Sada njeno pritiskaj nadolje i masiraj joj obrve, vie puta. Dobro! Mogao je da prati
kako se Bertino lice oputa. Ona podie ruke, uhvati Durkina za rune zglobove i primae
njegove ake svojim usnama. Ovdje je Brojer osjetio probadanje. Njemu je tako ljubila ruke
samo jednom - bjee to njihov najintimniji trenutak. Pribliavala se. uo je njen glas. Mali
oe, moj dragi mali oe. acnuo se - tako je nazivala njega.
Bilo je to sve to je uo. Sasvim dovoljno. Ustao je i bez rijei objanjenja zbunjenim

bolniarima napustio Belvi i uao u fijaker koji ga je ekao. Vratio se oamuen u Konstanc,
gdje je nekako uspio da se ukrca na voz. Zvuk pitanja lokomotive vratio ga je samom sebi.
Srce mu je lupalo. Uronio je glavu u tapacirano sjedite i poeo da razmilja o onome to je
vidio.
Mesingana ploica, moja ordinacija u Beu, dom u kome sam odrastao, i sada Berta sve i dalje postoji onakvo kakvo je: nita od toga ne zahtijeva mene za svoju egzistenciju. Ja
sam sluajan, zamjenljiv. Nisam neophodan za Bertinu dramu. Niko od nas nije - ak ni
glavni muki akteri. Ni ja, ni Durkin, ni oni koji tek dolaze.
Osjeao se preplavljenim: moda mu treba vie vremena da sve ovo savlada. Bio je
umoran; naslonio se nazad, zatvorio oi i potraio utoite u sanjarenju o Berti. Ali nita se
nije deavalo! Krenuo je uobiajenim koracima: fokusirao se na pozornicu svog uma,
postavio poetnu scenu sanjarenja, otvoren za ono to e se desiti - to je uvijek zavisilo od
Bertine odluke, ne od njegove - i izmakao se oekujui poetak akcije. Ali akcije nije bilo.
Nita se nije pomjerilo. Scena je ostala mrtva i ekala na njegova uputstva.
Eksperimentiui, otkrio je da sada moe po sopstvenoj volji da dozove sliku Berte ili
da je se oslobodi. Kada bi je pozvao, ona se spremno pojavljivala u bilo kom obliku ili pozi
koje bi poelio, ali vie nije imala svoju autonomiju: njena slika je ostajala zamrznuta dok je
on svojom voljom ne bi pokrenuo. Spojevi su se rasklimali: njegova vezanost za nju, njena
mo nad njim!
udio se ovoj transformaciji. Nikada ranije o Berti nije razmiljao sa takvom
ravnodunou. Ne, ne sa ravnodunou - sa takvim mirom, takvom pribranou. Nije bilo
velike strasti ili enje, ali ni ogorenosti. Po prvi put shvatio je da su Berta i on sapatnici bila je u zamci isto kao i on. Ni ona nije postala ono to jeste. Nije izabrala ivot, ve je
umjesto toga bila svjedok istih scena koje se beskonano odigravaju.
U stvari, razmiljajui o tome Brojer je postao svjestan itave tragedije Bertinog
ivota. Ona te stvari moda nije raspoznavala. Moda je digla ruke ne samo od izbora, ve
isto tako i od svjesnosti. Bila je tako esto odsutna, u transu, ak i ne kuajui svoj ivot.
Brojer je znao da Nie ovdje nije bio u pravu! Nije on bio Bertina rtva. Oboje su bili rtve.
Koliko je samo nauio! Kad bi mogao da pone iznova i sada postane njen ljekar. Dan
u Belviju pokazao mu je koliko su bili neznatni efekti njegovog tretmana. Kako je bilo glupo
provoditi mjesece u napadanju simptoma - u smijenom, povrnom eprkanju - a zanemariti
pravu bitku, borbu na ivot i smrt koja se krila ispod toga.

Tutnjei, voz izae iz dugakog tunela. Zrak jakog sunca vrati Brojerovu panju na
njegovu aktuelnu nevolju. Ponovo se uputio u Be da posjeti Evu Berger, svoju bivu
medicinsku sestru. Osvrtao se po kupeu smuen. Opet sam to uinio, pomislio je. Evo me
kako sjedim u vozu, hitam prema Evi, zbunjen time to ne znam ni kada ni kako sam donio
odluku da je vidim.
Kad je stigao u Be, fijakerom se odvezao do njenog stana i priao vratima.
Bilo je etiri popodne i malo je falilo da se vrati ubijeen a zatim i u nadi - da e ona
biti na poslu. Meutim, bila je kod kue. Izgledala je okirana to ga vidi i stajala bez rijei
zurei u njega. Kada je pitao za dozvolu da ue, primila ga je nakon to je s nelagodom
pogledala na susjedska vrata. Momentalno ga je utjeilo njeno prisustvo. Prolo je est
mjeseci kako je nije vidio, ali mu je, kao i uvijek, bilo lako da joj se ispovijedi. Ispriao joj je
o svemu to se dogodilo otkako ju je otpustio: o susretu sa Nieom, o svojoj postepenoj
transformaciji, o odluci da zahtijeva slobodu i da napusti Matildu i djecu, o nijemom,
poslednjem susretu sa Bertom.
I sada, Eva, ja sam slobodan. Po prvi put u ivotu mogu da uinim bilo ta, da odem
gdje poelim. Uskoro, vjerovatno odmah poslije naeg razgovora, otii u na eljezniku
stanicu i izabrati destinaciju. ak ni sad ne znam gdje u krenuti, moda na jug, prema suncu
- u Italiju moda.
Eva, obino srdana ena koja je imala obiaj da na svaku njegovu reenicu odgovara
itavim paragrafom, sada je bila neobino utljiva.
Naravno, nastavi Brojer, biu usamljen. Ti me zna. Ali u biti slobodan da se
viam sa kim god izaberem.
I dalje od Eve nije bilo odgovora.
Ili da pozovem staru prijateljicu da sa mnom poe u Italiju.
Nije mogao da povjeruje sopstvenim rijeima. Iznenada je zamislio nebo puno
njegovih golubova koji u jatima ulijeu kroz prozor laboratorije, nazad u svoje iane kaveze.
Na njegovo razoaranje, ali i olakanje, Eva nije odgovarala na ove aluzije. Umjesto
toga, poela je da ga ispituje.
Na kakvu slobodu misli? ta podrazumijeva pod neivljenim ivotom?
Sumnjiavo je zavrtjela glavom. Jozefe, nita od ovoga ne zvui mi smisleno. Uvijek sam
eljela da imam tvoju slobodu. A kakvu slobodu ja imam? Kada mora da brine o stanarini

ili raunu kod mesara, tada ne brine mnogo o slobodi. eli slobodu spram svoje profesije?
Pogledaj moju profesiju! Kad si me otpustio morala sam da prihvatim bilo kakav posao koji
mi se nudio, i jedina sloboda koju sada elim je sloboda da ne moram da radim u nonoj
smjeni u Bekoj optoj bolnici.
Nona smjena! Zato je kod kue u ovo doba, pomisli Brojer.
Nudio sam ti pomo u nalaenju drugog zaposlenja. Nisi odgovorila ni na jednu
moju poruku.
Bila sam u oku, odvrati Eva. Dobila sam gorku lekciju da ne mogu raunati ni na
koga izuzev na sebe. Sada, po prvi put, podigla je pogled i uputila ga Brojeru pravo u oi.
Pocrvenjevi od stida to je nije zatitio, poeo je da je moli za oprotaj - ali Eva je
pourila dalje govorei o novom poslu, sestrinom vjenanju, majinom zdravlju, a zatim o
vezi sa Gerhardom, mladim advokatom koga je upoznala dok je bio pacijent u bolnici.
Brojer je shvatio da je svojom posjetom kompromituje i ustao je da krene. Dok se
pribliavao vratima, nespretno je posegnuo za njenom rukom i zapoeo jedno pitanje, pa
zastao - ima li i dalje prava da joj govori bilo ta intimno? Odluio je da rizikuje. Iako je bilo
oigledno da se bliska veza meu njima istroila, ipak se decenija prijateljstva nije moglo
tako lako izbrisati.
Eva, ja sad idem. Ali, molim te, jedno poslednje pitanje.
Pitaj, Jozefe.
Ne mogu da zaboravim ono vrijeme kada smo bili bliski. Sjea li se kada smo kasno
jedne veeri sjedjeli u ordinaciji i priali itav sat? Ispriao sam ti kako me Berta oajniki i
neodoljivo privlai. Rekla si da se plai za mene, da si mi prijatelj i da ne eli da sebe
upropastim. Onda si me uhvatila za ruku, kao to sam ja sad tebe, i rekla da bi uinila bilo
ta, bilo ta to ja elim, samo ako bi me to spasilo. Eva, ne mogu ti rei koliko sam esto,
moda stotine puta, ponovo preivljavao taj razgovor, koliko mi je znaio, koliko sam alio
to sam bio toliko opsjednut Bertom da nisam odgovorio direktnije! I moje pitanje je jednostavno to - da li si bila iskrena? Da li je trebalo da odgovorim?
Eva izvue svoju ruku, poloi je njeno na njegovo rame i ree oklijevajui. Ne
znam ta da kaem. Biu iskrena - ao mi je to ti ovako odgovaram, ali zbog naeg starog
prijateljstva moram biti iskrena. Jozefe, ja se tog razgovora ne sjeam!

Dva sata kasnije obreo se u kupeu druge klase u vozu za Italiju.

Shvatio je koliko mu je znailo to to mu je prethodne godine Eva pruala sigurnost.
Raunao je na nju. Uvijek je znao da e biti tu kad mu zatreba. Kako je mogla da zaboravi?
Ali Jozefe, ta si oekivao? pitao se. Da e biti zamrznula u kovegu ekajui da
otvori vrata i vrati je u ivot? Ima etrdeset godina, vrijeme je da shvati da tvoje ene
postoje odvojeno od tebe: imaju sopstvene ivote, rastu, idu naprijed, stan stvaraju nove veze.
Samo se mrtvi ne mijenjaju. Jedino tvoja majka Berta lei zadrana u vremenu i eka te.
Iznenada je na povrinu izbila uasna misao da e se nastaviti ne samo Bertin i Evin
ivot, ve i Matildin - da e postojati i bez njega, da e doi dan kada e joj biti vaan neko
drugi. Matilda, njegova Matilda sa drugim mukarcem - taj bol je bilo teko podnijeti. Sada
su mu i suze potekle. Podigao je pogled ka svom koferu na polici za prtljag. Bio je tu, na
dohvat ruke, mesingana ruka nestrpljivo se protezala prema njemu. Da, tano je znao ta
treba da uini: da zgrabi ruku, prebaci kofer preko metalnog ruba police, spusti ga dolje, sie
na sledeoj stanici, gdje god to bilo, uhvati prvi voz nazad za Be i preda sebe na milost
Matildi. Nije bilo prekasno - ona bi ga sigurno primila.
No, zamislio je Nieovo mono prisustvo kako ga u tome spreava.
Fridrih, kako sam mogao da dignem ruke od svega? Kako sam bio glup da slijedim
Vae savjete!
Vi ste ve bili digli ruke od svega to je vano i prije nego to ste me sreli, Jozefe.
Zato ste zapali u oajanje. Sjeate li se kako ste jadikovali to nema vie djeka koji
obeava?
Ali ovako nemam nita.
Nita je sve! Da biste postali jaki prvo svoje korijene morate duboko uroniti u
nitavilo i nauiti da se suoite sa najusamljenijom usamljenou.
Moja ena, moja porodica! Ja ih volim. Kako sam samo mogao da ih ostavim? Sii
u na sledeoj stanici.
Vi samo bjeite od sebe. Sjetite se da se svaki trenutak vjeno vraa. Vodite rauna o
tome: pomislite da bjeite od svoje slobode za itavu vjenost!
Imam dunost prema...
Samo dunost da postanete ono to jeste. Postanite jaki: inae, uvijek ete koristiti

druge da biste dobili na sopstvenom znaaju.

Ali Matilda. Moji zavjeti! Moja dunost prema...
Dunost, dunost! Uvenuete od tako malih vrlina. Nauile da postanete zloesti.
Izgradite novo ja na pepelu svog starog ivota.
Nieove rijei su ga pratile na itavom putu za Italiju.
Vjeno vraanje.
Vjeiti pjeani sat egzistencije koji se neprestano okree.
Pustite da Vas ta ideja potpuno obuzme i obeavam Vam da ete se zauvijek
promijeniti.
Da li Vam se ideja svia ili je mrzite?
ivite tako da Vam se ta ideja dopadne.
Nieova opklada
Iivite svoj ivot.
Umrite u pravom trenutku.
Hrabrost da promijenite svoja ubjeenja!
Ovaj ivot je Va vjeni ivot.

***
Sve je poelo prije dva mjeseca u Veneciji. Sada se ponovo vraao gradu gondola.
Dok je voz prelazio vajcarsko-italijansku granicu i do njegovih uiju dopirali razgovori na
italijanskom jeziku, misli su mu skrenule sa beskrajnih mogunosti na sjutranju realnost.
Gdje bi trebalo da ode kada u Veneciji izae iz voza? Gdje e veeras spavati? ta e
sjutra raditi? A prekosjutra? ta e sa svojim vremenom? ta je Nie radio? Kada nije bio
bolestan, etao je i razmiljao i pisao. Ali to je bio njegov nain. Kako?
Prvo, znao je, morae da zarauje za ivot. Novac u njegovom novaniku potrajae
samo nekoliko nedjelja. Nakon toga e mu banka, prema Maksovim instrukcijama, slati samo
skroman mjeseni iznos. Naravno, mogao bi da nastavi sa ljekarskom praksom. Bar tri

njegova biva studenta rade u Veneciji. Razvijanje privatne prakse ne bi trebalo da predstavlja
tekou. Niti bi jezik trebalo da bude problem: imao je dobar sluh, a i znao je neto
engleskog, francuskog, i panskog; mogao bi brzo da naui italijanski. Ali zar je toliko
rtvovao samo da bi svoj beki ivot ponovio u Veneciji? Ne, taj ivot je ostavio iza sebe!
Moda neki posao u restoranu. Poto mu je majka bila mrtva a baka slabog zdravlja,
Brojer je nauio da kuva i esto je pomagao u pripremanju porodinih objeda. Iako ga je
Matilda zadirkivala i tjerala iz kuhinje, kad ona nije bila prisutna imao je obiaj da ueta kako
bi nadgledao i davao uputstva kuvarici. Da, to je vie o tome razmiljao, bio je sve uvjereniji
da bi posao u restoranu bio prava stvar. Ne to da vodi restoran ili radi za kasom: elio je da
dodiruje hranu - da je priprema, da je servira.
U Veneciju je stigao kasno i ponovo prespavao u hotelu na eljeznikoj stanici. Ujutru
je iznajmio gondolu do centra i proveo sate etajui i razmiljajui. Mnogo Venecijanaca
okretalo se za njim. Shvatio je i zato kada je uhvatio svoj odraz u izlogu jedne prodavnice:
dugaka brada, eir, kaput, odijelo, kravata - sve odurno crno. Izgledao je kao stranac, ba
kao vremeni, imuni beki ljekar Jevrejin! Prole noi na eleznikoj stanici primijetio je
gomilu Italijanki, prostitutki koje su salijetale muterije. Nijedna mu nije prila, a nije ni
udo! Morae da se rijei brade i pogrebnog odijela.
Njegov plan je postepeno dobijao obrise: prvo, posjetie berberina i prodavnicu u
kojoj se odjeom snabdjevao zaposlen svijet. Onda e poeti sa intenzivnim uenjem
italijanskog. Moda e nakon dvije ili tri nedjelje krenuti da istrauje poslovanje restorana:
Veneciji bi mogao biti potreban dobar austrijski ili ak austro-jevrejski restoran - etajui,
zapazio je nekoliko sinagoga.
Berberinova tupa britva trzala mu je glavu naprijed-nazad dok je napadala njegovu
dvadesetjednogodinju bradu. Povremeno je naisto uklanjala dijelove brade, ali je ee
upala i izvlaila pramenove ekinjave kestenjaste dlake. Berberin je bio grub i nestrpljiv. To
je i razumljivo, mislio je Brojer. ezdeset lira je premalo za toliku bradu. Pokazujui mu da
uspori, posegnuo je u dep i pruio mu dvesta lira za njenije brijanje.
Dvadeset minuta kasnije, dok je zurio u berberinovo naprslo ogledalo, zapljusnuo ga
je talas saaljenja prema sopstvenom licu. Poto ga nije vidio decenijama, smetnuo je s uma
borbu s vremenom koja se odvijala pod tamom njegove brade. Sada nago, lice mu je bilo
izmueno i istroeno. Samo su elo i obrve stajali vrsto i odluno drali oputene, poraene,
blijede povrine miia lica. Od svake nozdrve protezala se po jedna ogromna pukotina

dijelei obraze od usana. Od oiju su se sputale sitnije bore, od vilice poinjali nabori nalik
guijem vratu. A brada - zaboravio je da su dlake skrivale sramotu slabane vilice koja se
sada, jo slabija, stidljivo krila, koliko god je mogla, pod vlanom oputenom donjom usnom.
Na putu ka prodavnici odjee zagledao je garderobu prolaznika i odluio da kupi
teak kratak mornarski kaput, vrste duboke cipele i debeo prugast demper. Ali svi
prolaznici bili su mlai od njega. ta su nosili stariji mukarci? Gdje su oni uopte bili? Svi
su izgledali tako mladi. Kako e sklapati prijateljstva? Kako e upoznavati ene? Moda neku
kelnericu u restoranu, ili uiteljicu italijanskog. Ali, pomisli, ja ne elim drugu enu! Nikada
neu nai enu kao to je Matilda. Ja je volim. Ovo je ludo. Zato sam je ostavio? Prestar sam
da bih poinjao ispoetka. Ja sam najstarija osoba na ulici - moda je starija ova ena sa
tapom, ili onaj zgureni prodava povra. Iznenada je osjetio vrtoglavicu. Jedva je mogao da
stoji. Iza sebe je zauo glas.
Jozefe, Jozefe!
iji je to glas? Zvui poznato!
Doktore Brojer! Jozefe Brojer!
Ko zna da sam ovdje?
Jozefe, sluaj me! Brojim unazad od deset do jedan. Kad doem do pet, otvorie
oi. Kad stignem do jedan, bie potpuno budan. Deset, devet, osam...
Poznajem taj glas!
Sedam, est, pet...
Otvorio je oi i pogledao u Frojdovo nasmijano lice.
etiri, tri, dva, jedan! Potpuno si budan! Sada!
Brojer se uznemirio. ta se dogaa? Gdje sam, Sig?
Sve je u redu, Jozefe. Probudi se! Frojdov glas bio je odluan, ali umirujui.
ta se dogaa?
Daj sebi minut-dva, Jozefe. Sve e se vratiti.
Vidio je da lei na sofi u svojoj biblioteci. Ustade. Ponovo upita: ta se zbiva?
Reci ti meni ta se zbiva, Jozefe. Postupao sam tano po tvojim instrukcijama.
Poto je Brojer i dalje djelovao oamueno, Frojd je objasnio: Zar se ne sjea?

Sino si doao kod mene i zatraio da ujutru u jedanaest sati budem ovdje kako bih ti
pomogao u jednom psiholokom eksperimentu. Kada sam stigao, zahtijevao si da te
hipnotiem koristei tvoj sat kao klatno.
Brojer posegnu u dep prsluka.
Tamo je, Jozefe, na stoiu za kafu. Onda si, sjeti se, traio da ti dam instrukciju da
spava duboko i da vizualizuje serije doivljaja. Rekao si mi da e prvi dio eksperimenta biti
posveen opratanju - od porodice, prijatelja, ak od pacijenata i da ti, ako bude potrebno,
dam sugestije tipa: Reci zbogom, ili Ne moe se vratiti kui. Sledei dio bio je posveen
uspostavljanju novog ivota i trebalo je da ti sugeriem neto kao: Nastavi da ide, ili ta
sledee eli da uini?
Da, da, Sig, budim se. Sad se svega prisjeam. Koliko je sati?
Jedan sat, nedjelja po podne. Bio si odsutan dva sata, ba kao to smo planirali.
Uskoro e svi stii na ruak.
Reci mi tano ta se desilo. ta si zapazio?
Brzo si uao u trans i uglavnom ostajao pod hipnozom. Mogu da kaem da se
odvijala neka iva drama - ali nijemo, na tvojoj linoj unutranjoj pozornici. Dva ili tri puta je
izgledalo kao da izlazi iz transa, i ja sam ga produbljivao sugeriui ti da putuje, da osjea
ljuljanje voza, da zabaci glavu na sjedite i da utone dublje u san. inilo se da to svaki put
daje rezultate. Ne mogu ti rei vie od toga. Djelovao si vrlo nesreno; nekoliko puta si
zaplakao i jednom ili dvaput kao da si se uplaio. Pitao sam da li hoe da prekinemo, ali ti si
odmahnuo glavom, pa sam nastavio da te vodim dalje.
Da li sam neto glasno rekao? Brojer je trljao oi, jo uvijek pokuavajui da se
razbudi.
Jedva. Usne su ti se mnogo micale, pa sam pretpostavio da zamilja razgovore.
Mogao sam da razaberem svega nekoliko rijei. Vie puta si dozivao Matildu, i uo sam ime
Berta. Da li si govorio o svojoj erki?
Brojer je oklijevao. Kako da odgovori? Bio je u iskuenju da Sigu sve ispria, ali ga je
intuicija opomenula da to ne ini. Najzad, Sig je imao samo dvadeset est godina i prema
Brojeru se odnosio kao prema ocu ili starijem bratu. Taj odnos se meu njima uvrijeio i
Brojer nije bio spreman na nelagodnost koju bi izazvalo njegovo naglo mijenjanje.
tavie, znao je i koliko je njegov prijatelj neiskusan i uskih vidika u pitanjima ljubavi

ili ulnosti. Sjetio se kako ga je nedavno postidio i zbunio svojom izjavom da sve neuroze
poinju u branom krevetu! A samo prije nekoliko dana sa indignacijom je osudio niclera
zbog njegovih erotskih afera. Koliko bi se onda razumijevanja moglo oekivati za oenjenog
etrdesetogodinjaka zavedenog od strane dvadesetjednogodinje pacijentkinje? Naroito kad
se uzme u obzir da apsolutno oboava Matildu. Ne, bila bi greka povjeriti mu se. Bolje
razgovarati s Maksom ili Fridrihom!
Mojoj erki? Nisam siguran, Sig. Ne mogu da se sjetim. Ali Berta je i ime moje
majke, da li si to znao?
Ah da, zaboravio sam! Umrla je kad si bio vrlo mlad, Jozefe. Zato bi se sada od nje
opratao?
Moda je do sada nisam putao da zaista ode. Mislim da neki likovi odraslih uu u
djeije glave i odbijaju da izau. Moda ih moramo izbaciti da bismo mogli postati gospodari
sopstvenih misli!
Hmm - zanimljivo. Da vidimo ta si jo rekao? uo sam: Nema vie ljekarske
prakse i onda, neposredno prije nego to sam te probudio: Prestar da ponem ispoetka!
Jozefe, gorim od radoznalosti. ta sve ovo znai?
Brojer je paljivo birao rijei. Evo ta mogu da ti kaem, Sig. Sve je povezano sa tim
profesorom Milerom. On me je primorao da razmiljam o svom ivotu i ja sam shvatio da
sam dosegao taku kada je veina mojih izbora iza mene. Ipak, pitao sam se kako bi to bilo
da sam birao drugaije - da sam ivio drugi ivot, bez medicine, porodice, beke kulture.
Tako sam probao misaoni eksperiment da bih iskusio sopstveno oslobaanje od ovih
arbitrarnih konstrukata - da bih se suoio sa neuoblienou, ak sa ulaskom u neki
alternativni ivot.
I ta si saznao?
Jo uvijek sam zbunjen. Treba mi vremena da sve razjasnim. Jedna stvar koja mi je
jasna jeste da svom ivotu ne dozvoli da ivi tebe. U tom sluaju zavri u etrdesetoj sa
osjeanjem da nisi stvarno ivio. ta sam shvatio? Moda to da treba da ivim sada, pa da se
u pedesetoj na etrdesete ne osvrem sa aljenjem. To je i za tebe vano. Svako ko te dobro
poznaje, Sig, svjestan je tvojih izuzetnih talenata. Ali to ti je i teret: to je tlo bogatije, vea je
teta ako se propusti da se obradi.
Stvarno si drugaiji, Jozefe. Moda te je trans promijenio. Nikada sa mnom nisi

ovako razgovarao. Hvala ti, tvoja vjera me inspirie - a moda i optereuje.

I jo sam shvatio, ree Brojer, ili je to moda ista stvar, nisam siguran - da moramo
ivjeti kao da jesmo slobodni. Iako ne moemo izbjei sudbini, ipak moramo lupiti glavom o
nju - moramo je privoljeti da nam se dogodi. Moramo voljeti svoju sudbinu. To je kao da...
Zaulo se kucanje na vratima.
Da li ste vas dvojica jo uvijek tu? upita Matilda. Mogu li da uem?
Brojer brzo ustade da otvori vrata i Matilda ue sa posluavnikom na kome su se
puile tanke virle uvijene u lisnato tijesto. Ono to ti voli, Jozefe. Jutros sam se sjetila da ti
ovo dugo nisam pravila. Ruak je gotov. Maks i Rahela su stigli, a ostali su na putu. Sigi, i ti
ostaje. Ve sam postavila za tebe. Pacijenti e te ekati jo jedan sat.
Primijetivi znak koji mu je Brojer uputio, Frojd je izaao iz sobe. Brojer zagrli
Matildu. Zna, draga, udno je to si pitala da li smo jo uvijek u sobi. Kasnije u ti priati o
naem razgovoru, ali bilo je kao odlazak na dugaak put. Izgleda kao da sam dugo vremena
bio odsutan. A sada sam se vratio.
To je dobro, Jozefe. Ona poloi ruku na njegov obraz i njeno mu pogladi bradu.
Raduje me to mogu da ti poelim dobrodolicu. Nedostajao si mi.
U odnosu na standarde Brojerovih, ovaj ruak je predstavljao mali dogaaj sa samo
devet odraslih za stolom: Matildinim roditeljima, Rut - jednom od Matildinih sestara - i
njenim muem Mejerom, Rahelom i Maksom, i Frojdom. Osmoro djece sjedjelo je za
posebnim stolom u foajeu.
Zato me tako gleda? Matilda je promrmljala Brojeru iznosei veliku iniju sa
supom od krompira i argarepe. Dovodi me u nepriliku, Jozefe, proaputala je kasnije dok
je servirala veliki pladanj sa dinstanim teleim jezicima i suvim groem. Prestani Jozefe,
prekini da pilji u mene! rekla je ponovo, pomaui da se raskloni sto prije iznoenja
dezerta.
Ali Jozef nije prestajao. Pomno je posmatrao lice svoje ene kao da ga vidi prvi put.
Lecnuo se shvativi da i ona ratuje s vremenom. Obrazi nisu imali brazde - to nije dopustila ali nije mogla da se odbrani na svim frontovima, i fine bore irile su se iz uglova njenih oiju
i usana. Njena kosa, zategnuta nagore i smotana pozadi u punu koja se presijavala, bila je
znatno proarana sijedim pramenovima. Kada se to desilo? Da li je to i njegova krivica? Da
su bili ujedinjeni, moda bi svako od njih pretrpio manje oteenja.

Zato bih prestao? Jozef ju je lako uhvatio oko struka dok je uzimala njegov tanjir.
Kasnije ju je pratio do kuhinje. Zato da te ne gledam? Ja - ali Matilda, ja sam te rasplakao!
Divno plakanje, Jozefe. I tuno, takoe, kada se sjetim koliko je vremena prolo.
itav dan je udan. O emu ste uopte ti i Sig razgovarali? Zna li ta mi je rekao za stolom?
Da e prvoj erki dati ime po meni! Kae da hoe da ima dvije Matilde u svom ivotu.
Uvijek smo pretpostavljali da je Sig pametan, a sada smo u to sigurni. I jeste udan
dan. Ali i znaajan - odluio sam da se oenim tobom.
Matilda je spustila posluavnik sa oljicama za kafu, stavila ruke na njegovu glavu,
privukla ga ka sebi i poljubila u elo Da li si pio rakiju, Jozefe? Govori gluposti. Ponovo
je uzela posluavnik. Ali mi se to svia. Prije nego to e gurnuti krila vrata koja su vodila
u trpezariju, okrenula se. Mislila sam da si odluio da se sa mnom oeni prije etrnaest
godina.
Ono to je vano jeste da biram da to uradim danas, Matilda. I svakog dana.
Poslije kafe i Matildine Linzertorte Frojd je odjurio u bolnicu Brojer i Maks su
odnijeli po aicu ljivovice u bibilioteku i sjeli za ahovsku tablu. Nakon partije koja je, na
sreu, kratko trajala Maks je brzo razbio francusku odbranu pogubnim kraljiinim napadom
sa boka - Brojer zadra Maksovu ruku kada je ovaj poeo da rea figure za narednu partiju.
Treba da razgovaramo, ree svom paenogu. Maks je brzo sakrio razoaranje, sklonio
figure, upalio novu cigaru, izdahnuo dugaak dim, i ekao.
Otkako su nainili onaj brzi iskorak prije nekoliko nedjelja, kada mu je Brojer po prvi
put govorio o Nieu, njih dvojica su se znatno zbliili. Sada strpljiv i saosjeajan slualac,
Maks je u proteklom periodu sa velikim interesovanjem pratio Brojerove prie o susretima sa
Ekartom Milerom. Danas je bio kao paralisan Brojerovim detaljnim opisom jueranjeg
razgovora na groblju i jutronje neobine seanse u transu.
Znai, u transu si prvo pomislio da bih ja stao na vrata kako bih te sprijeio da ode?
Vjerovatno bih. Koga bih onda pobjeivao u ahu? Ali zbilja, Jozefe, izgleda drugaije. Da li
stvarno misli da si izbacio Bertu iz misli?
Nevjerovatno, Maks, o njoj sada mogu da razmiljam kao o bilo kom drugom. Kao
da sam se podvrgao operaciji odvajanja Bertinog lika od svih emocija koje su s njim bile
spojene! I apsolutno sam siguran da se ta operacija desila u trenutku kada sam je vidio u vrtu
sa njenim novim doktorom!

Ne razumijem. Maks je odmahivao glavom. Ili je najbolje uopte ne razumjeti?

Moramo ipak pokuati. Moda je pogreno rei da je moja zaluenost Bertom umrla
u trenutku kada sam je ugledao sa doktorom Durkinom - naime, u svom fantaziranju o njoj i
doktoru Durkinu, koje je tako ivo da i dalje imam utisak kao da je realan dogaaj. Sigurno
da je tu zaluenost Miler ve oslabio, naroito pomaui mi da razumijem kako sam joj dao
toliko veliku mo. Fantazija u transu o Berti i doktoru Durkinu dola je u pravom trenutku da
tu zaluenost potpuno eliminie. Sva njena mo je iezla kada sam vidio kako sa njim
ponavlja one poznate scene, kao da su rutinske. Odjednom sam postao svjestan da nema mo.
Ona nije u stanju da kontrolie sopstvene postupke - u stvari, bespomona je i gonjena kao
to sam bio i ja. Oboje smo bili samo izvoai koji su jedno drugom popunjavali mjesta u
opsesivnim dramama.
Brojer se nasmijei. A zna, deava mi se neto jo mnogo vanije, a to je promjena u
osjeanjima prema Matildi. To sam donekle osjetio tokom transa, ali se sada ak i pojaalo.
Sve vrijeme ruka sam je gledao i obuzimali su me talasi topline prema njoj.
Da, Maks se smjekao, primijetio sam da je gleda. Bilo je zabavno vidjeti Matildu
zbunjenu, posmatrati igru izmeu vas dvoje kao u starim danima. Moda je to vrlo
jednostavno: ti je sada cijeni zato to si iskusio kako bi bilo kad bi je izgubio.
Da, to je dijelom tako, ali ima i drugih razloga. Zna, godinama sam bio zauzdan
ularom za koji sam mislio da mi ga je Matilda stavila u usta. Imao sam osjeaj da me je
zarobila i eznuo sam za svojom slobodom - za iskustvom sa drugim enama, za nekim
drugim, potpuno drugaijim ivotom.
Meutim, kada sam uinio ono to je Miler od mene traio, kada sam se dokopao
slobode, uhvatila me je panika. Tokom transa pokuavao sam da se oslobodim slobode.
Ponudio sam ular prvo Berti, a onda Evi. Otvarao sam usta i govorio, Molim te, molim te,
zauzdaj me. Strpaj mi ovo u usta. Ne elim da budem slobodan.
Maks je ozbiljno klimao glavom.
Sjeti se, nastavio je Brojer, ta sam ti rekao o posjeti Veneciji u transu - o brijanici
gdje sam otkrio svoje ostarjelo lice? O ulici sa prodavnicama odjee gdje sam shvatio da sam
najstarija osoba? Upravo mi pade na um neto to je Miler rekao: Izaberi pravog
neprijatelja. Mislim da je to klju! Svih ovih godina borio sam se protiv pogrenog
neprijatelja. Pravi neprijatelj, sve ovo vrijeme, nije bila Matilda ve sudbina. Pravi neprijatelj
bilo je starenje, smrt i moj vlastiti strah od slobode. Krivio sam Matildu to mi ne dozvoljava

da se suoim sa onim sa im zapravo nisam htio da se suoim! Pitam se koliko mueva to ini
svojim enama?
Pretpostavljam da sam ja jedan od njih, ree Maks. Zna, esto sanjarim o naem
djetinjstvu, naim studentskim danima. Ah, kakav gubitak! kaem sebi. Kako sam uopte
dozvolio da mi ta vremena izmaknu? I onda potajno krivim Rahelu - kao da je njena greka
to djetinjstvo ima kraj, njena greka to starim!
Da, Miler je rekao da je pravi neprijatelj eljust prodirueg vremena. Ali nekako
se sada pred tom eljusti ne osjeam tako bespomono. Danas moda po prvi put osjeam kao
da hou svoj ivot. Prihvatam ivot koji sam izabrao. U ovom trenutku, Maks, ne bih elio da
sam ijednu stvar uradio drugaije.
Koliko god da je tvoj profesor pametan, ini mi se da si ga ti, Jozefe, smiljajui
eksperiment sa transom, nadmudrio. Naao si nain da iskusi jednu neopozivu odluku a da je
ne uini neopozivom. Pa ipak, neto i dalje ne razumijem. Gdje je onaj dio tebe koji je
smiljao eksperiment u transu bio tokom transa? Dok si bio u transu neki dio tebe morao je
biti svjestan ta se stvarno dogaa.
U pravu si, Maks. Gdje je bio svjedok, onaj ja, koji je nadmudrivao ostatak mene?
Zavrti mi se u glavi kad na to pomislim. Jednoga dana e se pojaviti neko mnogo pametniji
od mene i otkriti tu zagonetku. Meutim, ja ne mislim da sam nadmudrio Milera. U stvari,
osjeam neto potpuno drugaije: mislim da sam ga razoarao. Odbio sam da slijedim
njegova uputstva. Ili moda, naprosto, priznao sam svoja ogranienja. On esto kae, Svaka
osoba mora odluiti koliko istine moe da podnese. Mislim da sam ja izabrao. I Maks, ja sam
ga takoe razoarao i kao ljekar. Nita mu nisam dao. Zapravo, vie ni ne mislim o tome da
mu pomognem.
Ne osuuj sebe, Jozefe. Uvijek si tako strog prema sebi. Ti si razliit od njega. Sjea
li se kursa o religijskim misliocima koji smo zajedno pohaali - kod profesora Jodla, zar ne? i izraza koji je koristio za njih - vizionari. To je ono to je tvoj Miler - vizionar! Odavno
sam pogubio raun ko je tu ljekar a ko pacijent, ali ako si ti bio njegov ljekar, i ak ako si
mogao da ga promijeni - a nisi - da li bi elio da ga mijenja? Da li si ikada uo za
oenjenog ili skuenog vizionara? Ne, to bi ga unitilo. Mislim da je njegova sudbina da bude
usamljeni prorok.
Zna ta ja mislim? Maks otvori kutiju sa ahovskim figurama. Mislim da je bilo
dovoljno lijeenja. Moda je gotovo. Moda bi malo vie ovakvog lijeenja ubilo i pacijenta i

doktora!

DVADESET DRUGO POGLAVLJE

Maks je bio u pravu. Bilo je vrijeme da prekine. Pa ipak je Jozef sebe iznenadio kada
je u ponedjeljak ujutru uao u sobu i i objavio da je potpuno izlijeen.
Nie, koji je sjedio na krevetu i eljao brkove, jo vie se zaprepastio.
Izlijeen? uzviknuo je isputajui na krevet elji od kornjaevine. Otkud to?
Kako je to mogue? Izgledali ste tako uznemireno u subotu kada smo se rastali. Brinuo sam
za Vas. Da nisam bio suvie grub, suvie provokativan? Pitao sam se da li ete prekinuti na
projekt lijeenja. O mnogo emu sam se pitao, ali ni najmanje nisam oekivao da ujem da
ste potpuno izlijeeni!
Da, Fridrih, i ja sam takoe iznenaen. Sve se desilo napreac - kao direktna
posledica nae jueranje seanse.
Jueranje? Ali jue je bila nedjelja. Nismo imali seansu.
Imali smo je, Fridrih. Samo to joj Vi niste prisustvovali! Duga je to pria.
Ispriajte mi je, ree Nie, ustajui sa kreveta. Ispriajte mi svaki detalj! Hou da
ujem o izljeenju.
Hajdmo u nae stolice za razgovor, ree Brojer zauzimajui svoje uobiajeno
mjesto.
Ima toliko toga da se kae... poeo je dok se pored njega Nie s nestrpljenjem
naginjao, bukvalno sjedjei na ivici stolice.
Ponite od subote popodne, ustro ree Nie, nakon to smo zavrili etnju u
Zimeringer Hajdeu.
Da, ta divlja etnja na vjetru! Bila je to divna etnja. I uasna! Vi ste u pravu - kad
smo se vratili do fijakera, bio sam veoma uznemiren. Osjeao sam se kao nakovanj: Vae
rijei udarale su kao eki. I kasnije su dugo odzvanjale, naroito jedna reenica.

A ta je...
Da jedini nain na koji mogu da spasim svoj brak jeste da odustanem od njega. To je
bila jedna od Vaih posebno zbunjujuih izjava: to sam due o njoj razmiljao, to sam bivao
sve smeteniji!
Onda je trebalo da budem jasniji, Jozefe. Mislio sam samo da kaem da idealna
brana veza postoji samo tamo gdje ona nije neophodna za preivljavanje nijedne od tih
osoba.
Ne vidjevi nikakav znak prosvijetljenja na Brojerovom licu, Nie je dodao: Imao
sam na umu samo to da neko prvo mora imati odnos sa samim sobom da bi imao potpun
odnos sa drugim. Ako nismo kadri da prihvatimo vlastitu usamljenost, onda emo druge
koristiti samo kao tit prema izolovanosti. Jedino kad je neko u stanju da ivi kao orao - bez
ikakve publike - moe se s ljubavlju okrenuti drugom; samo tada moe da vodi rauna o
ekspanziji tog drugog bia. Ergo, ako se neko ne moe odrei braka, taj brak je osuen na
propast.
Znai, Fridrih, mislili ste da je jedini nain ouvanja braka biti u stanju da se od
njega odustane? Ovo je jasnije. Brojer se za trenutak zamislio. Taj nalog je izuzetno pouan
za samca, ali predstavlja golemu tekou za oenjenog mukarca. ta ja da radim s tim? To je
kao da pokuavam da radim na koritu broda koji ve plovi. U subotu me je dugo muio
paradoks da moram neopozivo da odustanem od braka kako bih ga sauvao. Onda sam
iznenada doao na ideju.
Nie, ija se radoznalost rasplamsavala, skide naoare i opasno se nagnu naprijed. Jo
pedalj ili dva, pomisli Brojer i pae sa stolice. Koliko znate o hipnozi?
Animalnom magnetizmu? Mesmerizmu? Vrlo malo, odgovori. Znam da je sam
Mesmer bio hulja, meutim, nedavno sam proitao da sada nekoliko poznatih francuskih
doktora koristi mesmerizam za lijeenje razliitih oboljenja. Naravno, i Vi ste ga
primjenjivali u lijeenju Berte. Znam samo da je to stanje slino snu u kome ovjek postaje
krajnje sugestibilan.
Vie od toga, Fridrih. To je stanje u kome ovjek moe da iskusi intenzivno ive
halucinatorne fenomene. Moja zamisao je bila da se u hipnotikom transu pribliim
doivljaju odustajanja od braka, a da ga ipak u stvarnom ivotu sauvam.
Brojer je nastavio da izvjetava Niea o svemu to mu se desilo. Ili gotovo o svemu!

Kad je krenuo u opis svog posmatranja Berte i doktora Durkina u vrtu Belvija, odjednom je
odluio da to zadri za sebe. Umjesto toga, prepriao je samo putovanje do sanatorijuma i
svoj nagli odlazak.
Nie je sluao klimajui glavom sve bre i bre, oiju napregnutih od koncentracije. A
kada je Brojer zavrio, nije rekao nita, kao da je bio razoaran.
Fridrih, da Vam nije ponestalo rijei? To bi bilo prvi put. I ja sam zbunjen, ali znam
da se danas osjeam dobro. ivo. Bolje nego svih ovih godina! Osjeam svoje prisustvo ovdje sa Vama, umjesto pretvaranja da sam ovdje dok tajno mislim na Bertu.
Nie je i dalje intenzivno sluao, ali nije odgovarao.
Brojer produi: Fridrih, osjeam i tugu. Mrzim pomisao na to da e se nai razgovori
zavriti. Vi o meni znate vie od bilo koga na svijetu, i na odnos mi je dragocjen. A osjeam
jo neto - stid! Uprkos izljeenju, ja se stidim. Osjeam da sam Vas, koristei hipnozu,
obmanuo. Rizikovao sam bez rizika! Mora da sam Vas razoarao.
Nie energino odmahnu glavom. Ne. Nipoto.
Poznajem Vae standarde, pobuni se Brojer. Mora da mislite da sam podbacio! Ne
jednom sam uo da pitate, Koliko istine moete podnijeti? Znam da po tome vrednujete
ljude. Bojim se da je moj odgovor, Ne mnogo! ak i u transu, podbacio sam. Zamislio sam
kako pokuavam da Vas pratim u Italiju, da idem tako daleko kao Vi, onoliko daleko koliko
Vi elite da idem - ali je moja hrabrost splasnula.
Nastavljajui da vrti glavom Nie se nagnu naprijed, stavi ruku na naslon Brojerove
stolice i ree: Ne, Jozefe, Vi ste otili daleko - dalje od mnogih.
Moda do krajnjih granica moje ograniene sposobnosti, odgovori Brojer. Uvijek
ste govorili da moram nai sopstveni put, ne da traim neki odreeni ili Va put. Moda su
rad, zajednica, porodica, moj put ka ivotu koji ima smisao. Ipak, osjeam da sam podbacio,
da sam pristao na udobnost, da u sunce istine ne mogu gledati kao to to moete Vi.
Ponekad i ja poelim da naem sjenku.
Nieov glas bio je tuan i pun enje. Njegovi duboki uzdasi podsjetili su Brojera da
su njihovim ugovorom bila obuhvaena dva pacijenta od kojih je samo jedan dobio pomo.
Moda, pomisli, i nije prekasno.
Iako sebe proglaavam izlijeenim, Fridrih, ne elim da prestanem da se viam sa

Vama.
Nie polako i odluno odmahnu glavom. Ne. Stigli smo do kraja. Vrijeme je.
Bilo bi sebino prestati, ree Brojer. Primio sam tako mnogo, a dao Vam malo
zauzvrat. Dodue, znam da sam imao malo prilike da Vam pruim pomo - bili ste toliko
nekooperativni da ni migrenu niste imali.
Najvei poklon bi bio da mi pomognete da razumijem izljeenje.
Vjerujem, odgovori Brojer, da je najsnaniji faktor bio moje prepoznavanje pravog
neprijatelja. Jednom kad sam shvatio da se moram uhvatiti u kotac s pravim neprijateljem vremenom, starenjem, smru - doao sam do saznanja da Matilda nije ni protivnik ni spasilac,
ve samo saputnik na krunom putu ivota. Nekako je taj jednostavni korak oslobodio svu
moju sputanu ljubav prema njoj. Danas mi se, Fridrih, ideja o vjenom vraanju moga ivota
dopada. Najzad osjeam da mogu da kaem, Da, jesam izabrao svoj ivot. I dobro sam
izabrao.
Da, da, ree Nie pourujui ga. Razumijem da ste se promijenili. Ali elim da
spoznam mehanizam - kako se to desilo!
Mogu samo da kaem da sam u poslednje dvije godine bio veoma uplaen zbog
sopstvenog starenja ili, kako Vi to kaete, zbog prodrljivosti vremena. Uzvraao sam
udarce - ali naslijepo. Napadao sam svoju enu, a ne pravog neprijatelja i konano, oajan,
traio spas u naruju one koja nije mogla da mi ga prui.
Brojer zastade, poea se po glavi. Ne znam ta jo da kaem, osim da zahvaljujui
Vama znam da je klju dobrog ivljenja prvo eljeti ono to je nuno, a onda voljeti ono to
se eljelo.
Nie se vidljivo smirio jer su ga pogodile Brojerove rijei.
Amor fati - voli svoju sudbinu. Zatraujue je, Jozefe, kako mislimo kao blizanci!
Planirao sam da Amor fati bude moja sledea, i poslednja lekcija u Vaoj obuci. Namjeravao
sam da Vas nauim da savlaujete oajanje mijenjajui tako je bilo u tako sam elio. Ali Vi
ste me preduhitrili. Ojaali ste, moda ak sazreli - meutim - zastade, najednom uzrujan ta Berta koja je obuzela i zaposjela Va um, koja Vam nije dala mira - niste mi ispriali kako
ste se nje rijeili.
To nije vano, Fridrih. Za mene je mnogo vanije da prestanem da alim za
prolou i...

Kazali ste da elite neto da mi date. Sjeate li se? Nie viknu, njegov oajniki
glas uzbunio je Brojera. Onda mi dajte neto konkretno. Recite mi kako ste je prognali!
Hou svaki detalj!
Jo prije dvije nedjelje, prisjeti se Brojer, ja sam bio taj koji je molio Niea da mi da
jasno odreene korake koje u slijediti, a on je ostajao pri tome da nema jednog puta, da
svako treba da pronae svoju istinu. Nieova patnja mora da je sada toliko uasna kada se
odrie vlastitog uenja i nada se da e u mom izljeenju nai taan putokaz za svoje
sopstveno. Takvom zahtjevu, odluio je, ne smije udovoljiti.
Moja najvea elja, Fridrih, ree, jeste da Vam dam neto - ali to mora biti dar sa
stvarnim sadrajem. Va ton je uvjerljiv, ali Vi prikrivate svoje prave elje. Vjerujte mi bar
ovaj put! Recite mi tano ta elite. Ako je u mojoj moi da Vam to dam, bie Vae.
Skoivi sa stolice Nie je nekoliko minuta koraao gore-dolje, a zatim otiao do
prozora i stojei gledao napolje, leima okrenut Brojeru.
Produhovljenom ovjeku su potrebni prijatelji, poe, obraajui se vie sebi a manje
Brojeru. I da sve drugo propadne, on i dalje ima svoje bogove. A ja nemam ni prijatelje ni
bogove. Ja poput Vas, imam udnje, a nijedna nije jaa od one za savrenim prijateljstvom,
prijateljstvom inter pares - meu jednakima. Kakve opojne rijei, inter pares, rijei u kojima
je toliko utjehe i nade za one kao to sam ja, koji su uvijek sami, koji uvijek tragaju ali nikad
ne sretnu one koji ba njima pripadaju.
Ponekad skinem teret sa sebe u pismima sestri, prijateljima. Ali kad se s drugima
sretnem licem u lice, ja se postidim i okrenem lea.
Ba kao to ih sada okreete meni? upade Brojer.
Da. I Nie zauta.
Fridrih, ima li sada neto to biste mi povjerili?
Nie, i dalje zurei kroz prozor, odmahnu glavom. U onim rijetkim prilikama kada bi
me savladala usamljenost i kada bih javno dao oduka izlivima jada, samo sat kasnije osjetio
bih samoprezir i postao sebi stran, kao nekakav otpadnik od samog sebe.
Niti sam ikad dozvoljavao drugima da se meni povjere - nisam bio voljan da na sebe
preuzmem obavezu reciprociteta. Svega toga sam se klonio - naravno, do dana - i on se
okrenu ka Brojeru - kada sam se s Vama rukovao i prihvatio na neobini ugovor. Vi ste prva
osoba sa kojom sam na tom putu istrajao. A ak sam i od Vas u poetku oekivao izdaju.

A ta se onda zbilo?
U poetku, odgovori Nie, stidio sam se zbog Vas - nikad nisam uo tako iskrena
priznanja. Zatim sam postao nestrpljiv, a onda netolerantan i kritiki nastrojen. Kasnije sam
opet promijenio stav: poeo sam da se divim Vaoj hrabrosti i iskrenosti. Povrh toga, bio sam
dirnut povjerenjem u mene. A sada, danas, pomisao da Vas naputam ispunjava me dubokom
melankolijom. Sino sam Vas sanjao - bio je to tuan san.
ta ste sanjali?
Odmaknuvi se od prozora, Nie sjede naspram Brojera. U snu se budim ovdje, na
klinici. Mrano je i hladno. Svi su otili. elim da Vas pronaem. Palim lampu i uzalud Vas
traim po praznim sobama. Onda siem stepenicama u zajedniku prostoriju, gdje vidim
udan prizor: vatra - ne u kaminu, ve samo drva koja gore u sredini sobe - i oko vatre osam
visokih kamenova, stoje tu kao da se griju. Iznenada osjeam ogromnu tugu i poinjem da
plaem. Tada sam se stvarno probudio.
udan san, ree Brojer. Da li Vam ita pada na pamet povodom njega?
Imam samo osjeanje velike tuge, neke duboke enje. Nikada ranije nisam plakao u
snu. Moete li Vi pomoi?
Brojer je u sebi ponovio tu jednostavnu reenicu, Moete li Vi pomoi? To je bilo
ono to je prieljkivao. Zar je prije tri nedjelje mogao i da zamisli da te rijei dolaze od
Niea? Ovu priliku nije smio propustiti.
Osam kamenova griju se kraj vatre, on odgovori. Neobina slika. Rei u Vam ta
meni pada napamet. Sjeate se, naravno, one jake migrene u Gasthausu her legela?
Nie klimnu glavom. Uglavnom. U jednom dijelu nisam bio pri sebi!
Ima neto to Vam nisam saoptio, ree Brojer. Dok ste bili u komi mrmljali ste
neke tune fraze. Jedna od njih je bila, Nema mjesta, nema mjesta.
Nie je djelovao smeteno. Nema mjesta? ta li sam mislio?
Mislim da nema mjesta znai da niste imali svoje mjesto ni u jednom prijateljstvu
niti ijednoj zajednici. Mislim, Fridrih, da udite za ognjitem, ali Vas ta udnja plai!
Brojer umeka glas. Ovo mora da je usamljeno doba godine za Vas. Neki drugi
pacijenti ve odlaze da bi se pridruili svojim porodicama za boine praznike. Moda su
zbog toga sobe u Vaem snu prazne. Dok me traite, nalazite vatru koja grije osam kamenova.

Mislim da znam ta to znai: oko ognjita moje porodice nas je sedmoro - moje petoro djece,
moja ena i ja. Da niste Vi osmi kamen? Moda je san elja za mojim prijateljstvom i mojim
ognjitem. Ako je tako, dobro ste doli.
Brojer se nagnu naprijed i potapa Niea po ruci. Doite kod mene, Fridrih. Iako je
moje oajanje oslabilo, nema potrebe da se rastajemo. Budite moj gost tokom praznika - ili,
jo bolje, ostanite cijelu zimu. To bi mi priinilo najvee zadovoljstvo.
Nie je za trenutak zadrao ruku na Brojerovoj nadlanici samo za trenutak. Onda je
ustao i ponovo otiao do prozora. Kia noena sjeveroistonim vjetrom bijesno je udarala u
staklo. Okrenuo se.
Hvala Vam, prijatelju, to ste me pozvali u svoj dom. Ipak, to ne mogu prihvatiti.
Ali zato? Ubijeen sam da bi Vam inilo dobro, a i meni. Imam jednu praznu sobu
veliku otprilike kao ova ovdje. I biblioteku u kojoj biste mogli da piete.
Nie blago ali odluno odmahnu glavom. Prije nekoliko minuta kada ste rekli da ste
stigli do krajnjih granica svoje ograniene sposobnosti, mislili ste na suoavanje sa
izolovanou. I ja se suoavam sa svojim granicama - granicama u uspostavljanju odnosa.
Ovdje, sa Vama, ak i sada dok razgovaramo licem u lice, duom prema dui, ja dodirujem te
granice.
Granice su mogu pomjerati. Hajde da pokuamo!
Nie je hodao gore-dolje. U trenutku kad kaem, Ne mogu vie da podnesem
usamljenost, padam do neiskazivih dubina u sopstvenoj samoprocjeni - jer naputam ono to
je najvie u meni. Moja utvrena staza zahtijeva da se oduprem opasnostima koje me mogu
zavesti.
Ali Fridrih, pridruiti se drugome ne znai napustiti sebe! Jednom ste rekli da ima
mnogo toga to biste od mene mogli da nauite o odnosima sa drugima. Onda dozvolite da
Vas uim! Ponekad je u redu biti sumnjiav i oprezan, meutim ponekad moramo biti u stanju
i da olabavimo odbrane i sebi dozvolimo da budemo dodirnuti. Isprui ruku ka njemu.
Doite, Fridrih, sjedite.
Nie se posluno vrati do svoje stolice i, sklopivi oi, udahnu duboko nekoliko puta.
Onda ih otvori i naglo izusti. Problem, Jozefe, nije u tome to me Vi moete izdati: ja sam
izdao Vas. Bio sam neiskren prema Vama. I sada, kada me pozivate u svoju kuu, kada smo
sve blii, ta prevara me sve vie razjeda. Vrijeme je da to promijenim! Izmeu nas vie nee

biti prevara! Dozvolite da skinem teret sa sebe. Sasluajte moju ispovijest, prijatelju.
Okrenuvi glavu zaustavi pogled na malom cvijetnom detalju kazahstanske krpare i
poe drhtavim glasom. Prije nekoliko mjeseci duboko sam se vezao za jednu izuzetnu mladu
Ruskinju po imenu Lu Salom. Prije toga sebi nikad nisam dopustio da volim enu. Moda
zato to ih je rano u mom ivotu bilo previe. Nakon oeve smrti bio sam okruen hladnim,
distanciranim enskim likovima - majkom, sestrom, babom i tetkama. Mora da su se tu zaeli
neki duboko nezdravi stavovi, jer sam od tada sa uasavanjem gledao na veze sa enama.
Senzualnost - ensko tijelo - meni izgleda kao krajnja pometnja, kao barijera izmeu mene i
moje ivotne misije. Meutim. Lu Salom je bila drugaija, ili sam bar ja tako mislio. Mada
je bila lijepa, uinila mi se kao prava srodna dua, moj mozak blizanac. Razumjela me je,
uputila u nove pravce - ka vrtoglavim visinama koje nikada ranije nisam imao hrabrosti da
istraujem. Mislio sam da e mi biti uenica, protge, sledbenica.
A onda, katastrofa! Javila se moja pouda. Nju je Lu iskoristila da se sa mnom
poigra i okrene me protiv Paula Rea, mog bliskog prijatelja koji nas je i upoznao. Navela me
je da povjerujem da sam ovjek kome je ona sudbinski namijenjena, a kada sam ponudio
sebe, odgurnula me je. Svi su me izdali - ona, Re, moja sestra koja je nastojala da uniti nau
vezu. Sada se sve pretvorilo u pepeo, a ja ivim otuen od svih koji su mi nekad bili dragi.
Kada smo prvi put razgovarali, upade Brojer, pomenuli ste tri izdaje.
Prvo je bio Rihard Vagner, koji me je davno izdao. Ta aoka je sada oslabila.
Preostalo dvoje su Lu Salom i Paul Re. Da, zapravo sam na njih aludirao. Ali sam se
pretvarao da sam tu krizu prevaziao. To je bila moja prevara. Istina je da to nikada, ak ni do
ovog trenutka, nisam razrijeio. Ta ena, ta Lu Salom, obuzela mi je um i tu se odomaila. I
dalje ne mogu da je se otresem. Ne proe ni dan, nekad ni sat, a da ne pomislim na nju. Vei
dio vremena je mrzim. Zamiljam da joj se svetim, da je javno poniavam. elim da je vidim
kako puzi, kako me moli da je primim natrag. Nekad suprotno - za njom eznem, zamiljam
kako je drim za ruku, kako plovimo po jezeru Orta, kako zajedno doekujemo osvit sunca na
Jadranskom moru...
Ona je Vaa Berta!
Tano, ona je moja Berta! Kad god ste opisivali svoju opsesiju, kad god ste
pokuavali da je iupate iz misli, kad god ste nastojali da razumijete njeno znaenje, priali
ste i o meni! Radili ste dupli posao - i svoj i moj! Ja bih se skrivao - kao neka ena - a onda
bih, nakon Vaeg odlaska, izmilio, stavio stopala u otiske Vaih i pokuavao da pratim Va

trag. Kukavica kakav sam bio, uurio bih se iza Vas i putao da se sami suoavate sa
opasnostima i ponienjima na tom putu.
Suze su tekle niz Nieove obraze, i on ih je brisao maramicom.
Onda podie glavu i direktno pogleda Brojera. To je moja ispovijest i moja sramota.
Sada razumijete zbog ega se toliko interesujem kako ste se oslobodili. Vae osloboenje
moe biti moje osloboenje. Sad Vam je jasno zato mi je vano da precizno saznam kako ste
izbrisali Bertu iz misli! Da li ete mi sada rei?
Brojer, meutim, odmahnu glavom. Moje iskustvo u transu u ovom trenutku je
maglovito. Ali ak i kad bih bio u stanju da se prisjetim svih detalja, od kakve koristi bi to
bilo Vama, Fridrih? Sami ste mi rekli da ne postoji jedan put, da je jedino velika istina ona
koju sami sebi otkrijemo.
Saginjui glavu Nie proaputa: Da, da, u pravu ste.
Brojer proisti grlo i duboko udahnu. Ne mogu Vam rei ono to elite da ujete, no
Fridrih - zastade dok mu je srce ubrzano tuklo. Sada je bio red na njega da rizikuje - Ima
neto to moram da Vam kaem. Ni ja nisam bio iskren, i trenutak je da se ja ispovijedam.
Iznenada ga obuze uasan predosjeaj da e, ma ta rekao ili uinio, Nie to shvatiti
kao etvrtu veliku izdaju u svom ivotu. Ali bilo je suvie kasno da se predomisli.
Plaim se, Fridrih, da e me ovo priznanje kotati Vaeg prijateljstva. Molim boga da
ne bude tako. Vjerujte mi, molim Vas, da se ispovijedam zato to sam Vam privren, to ne
mogu da podnesem pomisao da od drugih saznate ono to u Vam sad rei, da e Vaa
osjeanja jo jednom - po etvrti put - biti iznevjerena.
Nieovo lice se zaledi u mir mrtvake maske. On uzdahnu dok je Brojer zapoinjao:
U oktobru, nekoliko nedjelja prije naeg susreta, otputovao sam sa Matildom na krai odmor
u Veneciju. Tamo me je u hotelu ekala neobina poruka.
Posegnuvi u dep kaputa, Brojer Nieu prui poruku od Lu Salom. Posmatrao je
kako mu se oi ire u nevjerici dok je itao.

21. oktobar 1882.

Doktore Brojer,
Moram da Vas vidim zbog vrlo hitnog sluaja. Budunost njemake filozofije je u

opasnosti. Naimo se sjutra ujutru u devet sati u kafeu Sorento.

Lu Salom

Drei poruku u drhtavoj ruci, Nie promuca: Ne razumijem. ta... ta...

Smjestite se udobno, Fridrih, duga je to pria, i moram da je ispriam od poetka.
U sledeih dvadeset minuta Brojer mu je ispripovijedao sve - o susretu sa Lu Salom,
o tome da je od brata Jenie ula o njegovom lijeenju Ane O., o njenoj molbi u Nieovo ime i
o svom izlaenju u susret toj molbi.
Mora da se pitate, Fridrih, da li je ikada ijedan ljekar pristao na udniju konsultaciju.
Zaista, kada se osvrnem na razgovor sa Lu Salom, teko mi je da povjerujem da sam
prihvatio njen zahtjev. Zamislite samo! Ona je traila da smislim tretman za nemedicinsku
boljku i da ga diskretno primijenim na pacijentu koji nije voljan da se lijei. Ali, nekako me
je ubijedila. Zapravo, ona je sebe vidjela kao totalnog partnera u ovom poduhvatu i prilikom
naeg poslednjeg susreta zahtijevala izvjetaj o napredovanju naeg pacijenta.
ta! uzviknu Nie. Vi ste je nedavno vidjeli?
Prije nekoliko dana banula je nenajavljeno u moju ordinaciju i insistirala da je
informiem kako lijeenje napreduje. Naravno, nita joj nisam rekao, i ona je otila ljuta.
Brojer nastavi povjeravajui sva svoja zapaanja o toku njihovog zajednikog rada:
frustrirajue pokuaje da pomogne Nieu; saznanje da Nie krije oajanje zbog gubitka Lu
Salom. ak mu je otkrio i glavni plan - da se pretvara da trai pomo za sopstveno oajanje
kako bi Niea zadrao u Beu.
Na ovo Nie se naglo uspravi. Znai, sve ovo je bilo pretvaranje?
U poetku, priznade Brojer. Moj plan je bio da Vas obradim, da izigravam
kooperativnog pacijenta dok postepeno ne zamijenim uloge i Vama olakam da postanete
pacijent. Meutim, prava ironija se dogodila kada sam ja postao moja uloga, kada je
pretvaranje da sam pacijent postalo realnost.
ta je jo imalo da se kae? Potraivi po mislima jo neke detalje, Brojer nije naao
nita. Sve je priznao.
Zatvorenih oiju, Nie obori glavu i stegnu je objema rukama.

Fridrih, da li ste dobro? upita Brojer zabrinuto.

Moja glava - vidim svetlace - na oba oka! Moja vizuelna aura...
Brojer smjesta poprimi svoju profesionalnu personu. Migrena pokuava da se
materijalizuje. U ovoj fazi je moemo zaustaviti. Najbolja stvar je kofein i ergotamin. Ne
pomjerajte se! Odmah se vraam.
Izletivi iz sobe, pojurio je niz stepenice do recepcije, pa do kuhinje. Vratio se za
nekoliko minuta nosei posluavnik sa bokalom jake kafe, oljom, vodom i pilulama. Prvo,
progutajte ovo - ergotamin i neto soli magnezijuma da Vam zatiti stomak od kafe. Onda
hou da popijete cio bokal kafe.
Kad je Nie progutao pilule, Brojer ga upita: elite li da legnete?
Ne, ne, moramo da dovrimo razgovor.
Naslonite glavu na stolicu. Zamraiu sobu. to manje vizuelne stimulacije, to
bolje. Spustio je roletne na tri prozora, a zatim pripremio hladne vlane obloge koje je stavio
preko Nieovih oiju. Sjedjeli su utke u tami nekoliko trenutaka. Potom je Nie progovorio
tihim glasom.
Toliko komplikovano, Jozefe - sve ovo izmeu nas - sve je toliko komplikovano,
toliko nepoteno, toliko dvostruko nepoteno!
A ta sam drugo mogao da uinim? Brojer je progovorio blago i sporo, da ne pojaa
migrenu. Kao prvo, moda uopte nije trebalo da pristanem. Da lije trebalo da Vam kaem
ranije? Okrenuli biste se i otili zauvijek!
Nije bilo odgovora.
Zar nije tako? pitao je Brojer.
Da, uhvatio bih prvi sledei voz iz Bea. Ali Vi ste me lagali. A obeali ste...
I drao se svakog obeanja, Fridirh. Obeao sam da u sakriti Vae ime i to obeanje
sam odrao. I kada se Lu Salom raspitivala za Vas - tanije, zahtijevala da zna - odbio sam
da o Vama govorim. ak sam odbio da joj kaem da li se uopte viamo. I jo jedno obeanje
sam odrao. Sjeate li se da sam Vam rekao da ste u komatoznom stanju mrmaljali neke
fraze?
Nie klimnu glavom.

Druga reenica je bila Pomozite mi! Ponavljali ste je neprekidno.

Pomozite mi! To sam govorio?
Neprekidno! Nastavite da pijete, Fridrih.
Nakon to je Nie ispio jednu solju, Brojer je ponovo napuni gustom crnom kafom.
Niega se ne sjeam. Ni Pomozite mi ni te druge reenice Nema mjesta - nisam
to ja izgovorio.
Ali bio je to Va glas, Fridrih. Neki dio Vas mi se obraao i ja sam tom Vaem dijelu
obeao pomo. I to obeanje nikad nisam iznevjerio. Popijte jo kafe. etiri olje je moja
preporuka.
Dok je Nie ispijao gorku tenost, Brojer mu ponovo namjesti na elo hladne obloge.
Kako Vam je u glavi? Svetlaci? elite li da za trenutak prestanemo s priom i da se
odmorite?
Bolje mi je, mnogo bolje, ree Nie slabim glasom. Ne, ne elim da stanem.
Prekid bi me vie uznemirio od prianja. Navikao sam da radim kad se ovako osjeam. Ali,
dozvolite mi da prvo pokuam da opustim miie na sljepoonicama i tjemenu. Tri-etiri
minuta disao je sporo i duboko uz tiho odbrojavanje, a onda progovorio. Tako, to je bolje.
esto brojim udisaje i zamiljam kako mi se sa svakim novim brojem miii oputaju.
Ponekad se pribiram tako to se koncentriem samo na disanje. Da li ste primijetili da je
vazduh koji udahnete uvijek hladniji od onog koji izdahnete?
Brojer je posmatrao i ekao. Hvala bogu za ovu migrenu, pomislio je. Prisiljava Niea
da makar nakratko ostane tu gdje jeste. Ispod hladnog obloga vidjela su mu se samo usta.
Brkovi su mu zadrhtali kao da je bio na ivici da neto kae, a onda se oito predomislio.
Konano, nasmijao se. Mislili ste da me manipuliete, a za sve to vrijeme ja sam
mislio kako manipuliem Vama.
Ali Fridrih, ono to je zaeto u manipulaciji sada se izrodilo u iskrenost.
I - ah! - iza svega je bila Lu Salom, u svojoj omiljenoj poziciji, drei uzde, sa
biem u ruci, kontroliui nas obojicu. Rekli ste mi mnogo toga, Jozefe, ali ste jednu stvar
izostavili.
Brojer bespomono rairi ruke. Vie nita ne krijem.
A svoje motive! Sve ovo - ova zavjera, ovo zamjeateljstvo, utroeno vrijeme,

energija. Vi ste veoma zauzet ljekar. Zato ste radili sve ovo? Zato ste uopte pristali da se u
to upetljate?
To je pitanje koje sam esto sebi postavljao, ree Brojer. Nemam drugi odgovor,
osim da sam udovoljio Lu Salom. Nekako me je opinila. Nisam mogao da je odbijem.
A ipak ste je odbili kada se poslednji put pojavila u Vaoj ordinaciji.
Da - ali sam se tada ve sreo sa Vama, dao Vam obeanja. Vjerujte mi, Fridrih, nije
joj bilo pravo.
estitam to ste joj se oduprli - uinili ste neto to ja nikada nisam mogao. No,
recite mi, na poetku, u Veneciji, kako Vas je opinila?
Nisam siguran da na to mogu da odgovorim. Samo znam da sam poslije pola sata
provedenih sa njom osjeao da nita ne mogu da joj odbijem.
Da, i na mene je tako djelovala.
Trebalo je da vidite tu odvanost sa kojom je prila mom stolu u kafeu.
Znam taj hod, ree Nie. Njen imperijalni rimski mar. Ne obazire se na prepreke,
kao da joj nita ne moe stati na put.
Da, i kakav oreol potpune sigurnosti! A i neto je tako slobodno u vezi nje - njena
odjea, kosa, haljina. Potpuno je osloboena konvencija.
Nie klimnu. Da, njena sloboda zapanjuje - i zadivljuje! U tome od nje svi moemo
da uimo. Lagano je okrenuo glavu djelujui zadovoljno to je bol nestao.
Katkad sam o Lu Salom razmiljao kao o nekoj mutaciji, naroito ako se uzme u
obzir da se njena sloboda rascvjetala usred buroaskog gutara. Znate, njen otac je bio ruski
general. Pogleda otro u Brojera. Pretpostavljam da je sa Vama odmah bila prisna?
Predloila je da joj se obraate imenom?
Tano. I gledala me je pravo u oi i dodirivala ruku dok smo razgovarali.
A, da. To zvui poznato. Kad smo se prvi put sreli, Jozefe, potpuno me je razoruala
hvatajui me pod ruku na odlasku i nudei da sa mnom proeta do mog hotela.
Upravo je isto uradila i sa mnom!
Nie se ukrutio, ali je produio. Rekla mi je da ne eli da me napusti tako brzo, da joj
treba vie vremena sa mnom.

Ba to su rijei koje je uputila meni, Fridrih. A onda se razljutila kad sam natuknuo
da bi moju enu moglo uznemiriti ako vidi da etam s jednom mladom djevojkom.
Nie se tiho nasmijao. Znam kako je na to reagovala. Nema dobro miljenje o
klasinom braku - smatra ga eufemizmom za dobrovoljno ropstvo ene.
Tano to mi je rekla!
Nie se svali u stolicu. Iznad je svih konvencija, izuzev jedne - po pitanju mukaraca
i seksa edna je kao karmelianka!
Brojer s odobravanjem klimnu glavom. Da, no mislim da moda pogreno tumaimo
poruke koje nam alje. Ona je mlada djevojka, dijete, nesvjesna uticaja koji njena ljepota ima
na mukarce.
Ovdje se ne slaemo, Jozefe. Potpuno je svjesna svoje ljepote. Slui se njome da
dominira, da isisa mukarca do kraja, a onda prelazi na sledeeg.
Brojer je bio uporan. Ima jo neto - izdie se iznad konvencija s takvim armom da
ovjek ne moe a da joj ne postane sauesnik. Iznenadio sam sebe kada sam pristao da
proitam jedno pismo koje Vam je uputio Vagner, bez obzira to sam sumnjao da ona ima
pravo da ga posjeduje!
ta! Pismo od Vagnera? Nisam primijetio da neko nedostaje. Mora da ga je uzela kad
je bila u Tautenbergu. Nita joj nije strano!
Pokazala mi je ak i neka pisma od Vas, Fridrih. Odmah sam se osjetio uvuenim u
njenu najdublju intimu. Ovdje Brojer pomisli da preuzima moda najvei rizik do tada.
Nie se naglo uspravi. Hladni oblog mu pade sa oiju. Ona Vam je pokazala moja
pisma? Ta lija!
Molim Vas, Fridrih, nemojte da probudimo migrenu. Evo, popijte ovu poslednju
olju, a onda se naslonite nazad i dozvolite da Vam zamijenim oblogu.
U redu doktore, po ovom pitanju slijedim Va savjet. Ali mislim da je opasnost
prola - svetlaci su nestali. Mora biti da Va lijek djeluje.
Nie u jednom gutljaju ispi ostatak mlake kafe. Zavreno - dosta je bilo - to je vie
kafe nego to popijem za est mjeseci. Nakon to je napravio nekoliko krugova glavom,
pruio je Brojeru oblogu. Ovo mi sada ne treba. Napad je izgleda proao. Nevjerovatno! Bez
Vae pomoi pretvorilo bi se u nekoliko dana muenja. teta - upravi pogled ka Brojeru -

to ne mogu da Vas povedem sa sobom!

Brojer klimnu glavom.
Ali Jozefe, kako se usudila da Vam pokae moja pisma! I kako ste mogli da ih
itate?
Brojer zausti da neto kae, ali Nie podie ruke kako bi ga uutkao. Nema potrebe
da odgovarate. Razumijem Vau poziciju, ak i to kako ste se osjetili polaskanim jer Vas je
izabrala za povjerenika. Imao sam identinu reakciju kada mi je pokazala ljubavna pisma od
Rea i od Gijoa, jednog od njenih uitelja u Rusiji koji se takoe u nju zaljubio.
Ipak, ree Brojer, to mora da je za Vas bolno. Bio bih oajan kad bih uo da je
Berta podijelila nae najintimnije trenutke sa drugim mukarcem.
Jeste bolno. Ali je i dobar lijek. Ispriajte mi i sve ostalo o susretu sa Lu. Nemojte
me niega potedjeti!
Brojeru je sada bilo jasno zbog ega Nieu nije priao o svojoj viziji Bertine etnje sa
doktorom Durkinom koju je doivio u transu. To snano emocionalno iskustvo oslobodilo ga
je nje. A upravo je to bilo potrebno Nieu - ne opis neijeg tueg iskustva, ne intelektualno
poimanje, ve njegov sopstveni emocionalni doivljaj, dovoljno jak da razvije iluzorna
znaenja kojima je preopteretio ovu dvadesetjednogodinju Ruskinju.
A ta bi bio snaniji emocionalni doivljaj za Niea od pijuniranja Lu Salom kada
zavodi drugog mukarca istim vjetinama koje je nekada upotrebila na njemu? Otuda, Brojer
je tragao po sjeanju za svakim detaljem susreta s njom. Poeo je da Nieu prenosi njene
rijei: elju da postane njegova uenica i protge, njeno koketiranje, udnju da Brojera
uvrsti u svoju kolekciju velikih umova. Opisivao je njene postupke: dotjerivanje kose,
okretanje glave prvo na jednu pa onda na drugu stranu, osmijeh, uzdignutu bradu, pogled
otvoren i pun divljenja, igru njenog jezika dok vlai usne, dodir njene ruke kad je poloi na
njegovu.
Sluajui glave zabaene unazad i vrsto zatvorenih oiju, Nie je izgledao savladan
emocijama.
Fridrih, ta ste osjeali dok sam govorio?
Toliko toga, Jozefe?
Opiite mi.

Isuvie toga da bi imalo nekog smisla.

Ne trudite se. Samo istite dimnjak.
Nie otvori oi i pogleda Brojera, kao da je htio da se uvjeri da tu vie nee biti
dvolinosti.
Hajde, Brojer ga je podsticao. Smatrajte to nalogom ljekara. Dobro poznajem
nekoga ko je povrijeen na slian nain i kae da je to pomoglo.
Oklijevajui, Nie zapoe: Dok ste govorili o Lu sjetio sam se svojih doivljaja sa
njom, svojih utisaka - identinih - neugodno identinih. Sa Vama se ponaala isto kao sa
mnom - i kao da mi je neko oduzeo te snane trenutke, te uzviene uspomene.
Otvorio je oi. Teko je pustiti mislima da govore - posramljujue!
Vjerujte, mogu lino da Vam garantujem da je posramljenost rijetko kad fatalna!
Nastavite! Budite jaki tako to ete biti slabi!
Vjerujem Vam. Znam da govorite iz snage. Osjeam... Nie stade, pocrvenjevi u
licu.
Brojer ga je podsticao. Opet zatvorite oi. Moda e Vam biti lake da govorite ako
me ne gledate. Ili lezite na krevet.
Ne, ostau ovako. Ono to sam htio da kaem je da mi je drago to ste sreli Lu. Sada
me poznajete. I osjeam da smo srodni. Meutim, u isto vrijeme osjeam ljutnju, bijes.
Otvorio je oi kao da eli da se uvjeri da nije uvrijedio Brojera, a onda nastavio tihim glasom:
Osjeam bijes zbog skrnavljenja koje ste poinili. Gazili ste po mojoj ljubavi, pretvorili je u
prah. Boli me, upravo ovdje. Pesnicom se udari po grudima.
Znam to mjesto, Fridrih. I ja sam osjeao taj bol. Sjeate li se kako bih se svaki put
uznemirio kada biste Bertu nazvali bogaljem? Sjeate li se...
Danas sam ja nakovanj, upade Nie, a Vae rijei su udarci ekiem koji mrve
tvravu moje ljubavi.
Nastavite, Fridrih.
To su sva moja osjeanja - izuzev tuge. I gubitka, velikog gubitka.
ta ste danas izgubili?
Prohujali su svi oni slatki, oni dragocjeni intimni trenuci sa Lu. Ta ljubav meu nama

- gdje je sada? Izgubljena! Sve je pretvoreno u prah. Sad znam da sam je zauvijek izgubio!
Ali Fridrih, gubitku mora prethoditi posjedovanje.
Na jezeru Orta - Nieov glas postade jo meki, kao da zadrava rijei da ne skre
njegove delikatne misli - Jednom smo se ona i ja popeli do vrha Sakro Montea da bismo
posmatrali zlatni zalazak sunca. Nebom su plovila dva blistava koralno-plava oblaka koja su
izgledala kao dva priljubljena lica. Njeno smo se dodirnuli, poljubili, zajedno doivjeli
uzvieni trenutak - jedini uzvieni trenutak koji sam ikada upoznao.
Da li ste ona i Vi ikada kasnije razgovarali o tome?
Imala je svijest o tom trenutku! esto sam joj slao karte izdaleka podsjeajui je na
zalazak sunca na Orti, povjetarce na Orti, oblake na Orti.
Ali, Brojer je bio uporan, da li je ona ikada pominjala Ortu? Da li je to i za nju bio
uzvieni trenutak?
Znala je ta Orta znai!
Lu Salom je mislila da treba da znam sve o vaoj vezi i zbog toga je vrlo detaljno
opisala svaki va susret. Tvrdila je da nita nije izostavila. Nadugako je priala o Lucernu,
Lajpcigu, Rimu, Tautenbergu. Ali Ortu - kunem Vam se! - samo je usput pomenula. To na nju
nije ostavilo neki naroit utisak. I jo neto, Fridrih. Pokuavala je, ali kako ree, nije uspjela
da se sjeti da Vas je ikada poljubila!
Nie je utao. Oi su mu se napunile suzama, oborio je glavu.
Brojer je znao da je okrutan. No, znao je da bi sada bilo jo okrutnije ne biti okrutan.
Ovo je bila jedinstvena prilika, kakva se nikada nee ponoviti.
Oprostite na mojim tekim rijeima, Fridrih, ali slijedim savjet jednog velikog
uitelja. Ponudi utoite prijatelju koji pati, rekao je, ali se pobrini da to bude tvrda postelja
ili poljski krevet.
Dobar ste slualac, odgovori Nie. A postelja jeste tvrda. Rei u Vam i koliko
tvrda. Mogu li Vam uopte predoiti veliinu svog gubitka! Petnaest godina dijelite postelju
sa Matildom. Vi ste centralna osoba u njenom ivotu. Stalo joj je do Vas, dodiruje Vas, zna ta
volite da jedete, brine se ako kasnite. Ako iz svojih misli izbacim Lu Salom - a shvatam da
ovo to se upravo deava nije nita manje od toga - znate li ta naputam?
Nieove oi su bile usredsreene ne na Brojera, ve ka unutra, kao da su itale neki

unutranji tekst.
Znate li da me nijedna druga ena nikad nije dodirnula. Ne biti voljen ili dodirnut nikada? ivjeti jednim potpuno neprimijeenim ivotom - znate li kako je to? esto prou
dani a da ni sa kim ne razmijenim nijednu rije, izuzev moda Guten Morgen i Guten
Abend vlasniku moje gostionice. Da, Jozefe, Vae tumaenje za nema mjesta bilo je tano.
Nigdje ne pripadam. Nemam dom, nemam krug prijatelja sa kojima svakodnevno
komuniciram, nemam orman pun linih stvari, nemam porodino ognjite. Nemam ak ni
dravu, jer sam se odrekao njemakog dravljanstva, a ne boravim dovoljno dugo na jednom
mjestu da bih dobio vajcarski paso.
Nie je prodorno pogledao Brojera, kao da eli da ga ovaj prekine. Brojer je,
meutim, ostao nijem.
O, imam ja svoja pretvaranja, Jozefe, tajne naine da izdrim usamljenost, ak da je
veliam. Kaem da moram da budem odvojen od drugih da bih mislio sopstvene misli.
Kaem da su veliki umovi prolosti moji saputnici, da oni izmile iz svojih skrovita na moje
sunce. Rugam se strahu od samoe. Propovijedam da veliki ljudi moraju proi kroz veliki bol,
da sam otiao predaleko u budunost i da me niko ne moe slijediti. Uzvikujem da je, ako me
ne shvataju, ili me se boje, ili me odbacuju, utoliko bolje - to znai da sam na pravom putu!
Tvrdim da moja hrabrost u suoavanju sa samoom bez gomile, bez iluzije o boanskom
provienju, predstavlja dokaz moje veliine.
Ipak, neprekidno me progoni jedan strah. Za trenutak je oklijevao, a onda pourio
dalje. Uprkos hvalisanju o tome da sam posthumni filozof, uprkos uvjerenosti da e doi
moj dan, ak uprkos tome to sam spoznao vjeno vraanje - progoni me misao da u umrijeti
sam. Znate li kako je imati svijest o tome da kad umrete Vae tijelo moe ostati neotkriveno
danima ili nedjeljama, sve dok smrad ne dozove nekog stranca? Trudim se da sebe umirim.
esto, u svojoj najdubljoj izolaciji, razgovaram sam sa sobom. A opet ne preglasno, jer se
plaim sopstvenog praznog eha. Jedna osoba, jedina koja je ispunjavala tu prazninu bila je Lu
Salom.
Brojer, ne naavi rijei za svoju oaloenost ili za svoju zahvalnost to je Nie
izabrao da njemu povjeri ove velike tajne, utke je sluao. U njemu je sve vie rasla nada da
e moda, poslije svega, ipak biti uspjean u lijeenju Nieovog oajanja.
A sada, zahvaljujui Vama, Nie je zakljuio, znam da je Lu bila samo iluzija.
Odmahnuo je glavom i zagledao se kroz prozor. Gorak lijek, doktore.

Ali Fridrih, da bismo slijedili istinu, zar mi naunici ne treba da se odreknemo svih
iluzija?
ISTINA napisana velikim slovima! uzviknu Nie. Zaboravljam, Jozefe, da
naunici tek treba da naue da je i ISTINA jedna iluzija - ali iluzija bez koje ne moemo
preivjeti. Tako u se ja odrei Lu Salom zbog neke druge, jo uvijek nepoznate iluzije.
Teko je shvatiti da je otila, da nita nije ostalo.
Nita ostalo od Lu Salom?
Nita dobro. Nieovo lice se iskrivilo od gnuanja.
Mislite o njoj, Brojer ga je podsticao. Pustite da Vam se pojave slike. ta vidite?
Pticu grabljivicu - orla krvavih kandi. opor vukova, predvode ga Lu, moja sestra,
moja majka.
Krvave kande? A ipak je traila pomo za Vas. Sav taj napor, Fridrih - put za
Veneciju, pa za Be.
Ne za mene, odgovori Nie. Moda sebe radi, zbog okajanja, krivice.
Ona mi ne izgleda kao neko optereen krivicom.
Onda moda zbog umjetnosti. Cijeni umjetnost - i cijenila je moj rad, ono to je ve
zavreno i ono to tek treba da se pojavi. Ima dobru mo zapaanja - za to joj odajem
priznanje.
udno je, mozgao je Nie, upoznao sam je u aprilu, skoro tano prije devet
mjeseci, i sada osjeam kako je oivjelo jedno veliko djelo. Moj sin Zaratustra rita se pred
poroaj. Moda je prije devet mjeseci u brazde moga mozga ona posijala sjeme Zaratustre.
Moda je to njena sudbina - da obremeni plodne umove velikim knjigama.
Brojer se odvai: Poslije svega, dakle, time to mi se obratila u Vae ime, Lu Salom
moda i nije neprijatelj.
Ne! Nie udari po ruki stolice. Vi ste to rekli, ne ja. Grijeite! Nikad se neu
sloiti s tim da je bila zabrinuta za mene. Vama se obratila ne u moje, ve u svoje ime, da
ispuni svoju sudbinu. Nikada me nije upoznala. Koristila me je. Ono to ste mi danas
ispriali, potvruje to.
Kako? upita Brojer iako je znao odgovor.

Kako? To je oigledno. Sami ste rekli da je Lu poput Vae Berte - jedan automat koji
igra svoju ulogu, istu ulogu sa mnom, sa Vama, sa svakim mukarcem koji naie. Sluajnost
je ko je taj odreeni ovjek. Zavela nas je obojicu na isti nain, istom enskom podmuklou,
istim lukavstvom, istim gestovima, istim obeanjima.
A ipak Vas taj automat kontrolie. Ona vlada Vaim umom: stalo Vam je do njenog
miljenja, ginete za njenim dodirom.
Ne. Ne ginem. Vie ne. Ono to sada osjeam je bijes.
Prema Lu Salom?
Ne! Ona nije vrijedna moje ljutnje. Prezirem sebe, ljutim se zbog poude koja me je
prisilila da eznem za takvom enom.
Da li je ova gorina, pitao se Brojer, ita bolja od opsesije ili usamljenosti? Prognati
Lu Salom iz Nieovog uma samo je dio procesa. Treba i da spalim svjeu ranu koja je ostala
na njenom mjestu.
emu toliki bijes prema sebi? pitao je Niea. Sjeam se da ste rekli kako svi
imamo svoje divlje pse koji laju u podrumu. Volio bih kad biste mogli da budete ljubazniji,
velikoduniji prema sopstvenoj ljudskosti!
Sjetite se moje prve granitne reenice - izgovorio sam Vam je mnogo puta, Jozefe Postani ono to jesi? To ne znai samo da se usavravamo, ve isto tako i da ne postanemo
plijen neijih tuih zamisli. Ali i podlei u borbi sa tuom moi je bolje nego biti plijen eneautomata koja te ak nikad ni ne vidi! To je neoprostivo!
A Vi, Fridrih, da li ste Vi ikada zaista vidjeli Lu Salom?
Nie naglo trnu glavom.
Kako to mislite? upita.
Moda je ona igrala svoju ulogu, ali Vi, koju ulogu ste Vi igrali? Da li ste Vi, a i ja,
toliko razliiti od nje? Da li ste vidjeli nju? Ili ste umjesto nje vidjeli samo plijen - uenicu,
oranicu za svoje misli, sledbenicu? Ili ste moda, poput mene, vidjeli ljepotu, mladost,
satenski jastuk, objekat u koji ete izliti svoju poudu. I zar ona, takoe, nije bila pobjedniki
trofej u roktavom nadmetanju sa Paulom Reom? Da li ste zaista vidjeli nju ili Paula Rea kada
ste, poto ste je po prvi put sreli, zamolili njega da je zaprosi u Vae ime? Mislim da niste
eljeli Lu Salom, ve nekoga kao to je ona.

Nie je utao. Brojer nastavi: Nikad neu zaboraviti nau etnju po Zimeringer
Hajdeu. Ta etnja je promijenila moj ivot u mnogim pogledima. Od svega to sam tog dana
nauio moda je najsnaniji uvid bio taj da se nisam vezao za Bertu, ve za sva lina znaenja
koja sam joj pripisao - znaenja koja nemaju nikakve veze s njom. Doveli ste me do saznanja
da je nikada zapravo nisam vidio onakvu kakva ona jeste - da nijedno od nas dvoje nije
stvarno vidjelo ono drugo. Fridrih, ne vai li to i za Vas? Moda tu niko nije kriv. Moda je
Lu Salom bila iskoriena isto koliko i Vi. Moda smo svi mi sapatnici nesposobni da
vidimo istinu onog drugog.
Ja ne udim da razumijem ta ene ele. Nieov ton bio je jedak i slab. Moja elja
je da ih izbjegnem. ene kvare i prljaju. Dovoljno je moda prosto rei da se ja sa njima ne
uklapam, i da tu stanemo. A s vremenom to moe postati moj gubitak. Pokatkad je mukarcu
potrebna ena, kao to mu treba i domae kuvano jelo.
Nieov uvrnut, nepomirljiv odgovor gurnuo je Brojera u sanjarenje. Mislio je na
prijatnost koju crpi od Matilde i porodice, na zadovoljstvo koje, tavie, izvlai iz svoje nove
percepcije Berte. Kako je tuna pomisao da e njegovom prijatelju zauvijek biti uskraeni
takvi doivljaji! A nije bio u stanju da smisli nijedan nain da izmijeni Nieov iskrivljeni
pogled na ene. Moda je to preveliko oekivanje. Moda je Nie bio u pravu kada je rekao
da su njegovi stavovi o enama bili formirani u prvim godinama ivota. Moda su ti stavovi
uhvatili korijena tako duboko da e zauvijek ostati van domaaja bilo kakve terapije
razgovorom. To pomislivi, shvatio je da mu je ponestalo ideja. A uz to, nije bilo ni dovoljno
vremena. Nie nee jo dugo biti tu.
Iznenada, u stolici pored njegove, Nie skide naoare, zagnjuri lice u maramicu i
brinu u pla.
Brojer je bio zabezeknut; morao bi neto rei.
I ja sam plakao kada sam shvatio da treba da se odreknem Berte. Tako je teko
napustiti tu viziju, tu aroliju. Plaete li zbog Lu Salom?
Nie, lica i dalje zaronjenog u maramicu, istresao je nos i ustro odmahnuo glavom.
Onda, zbog Vae usamljenosti?
Ponovo je Nie odmahnuo glavom.
Znate li zbog ega plaete, Fridrih?
Nisam siguran, stigao je prigueni odgovor.

Brojeru se javi fantastina ideja. Fridrih, probajte jedan eksperiment sa mnom.

Moete li zamisliti da Vae suze govore?
Sputajui maramicu, Nie ga pogleda crvenih oiju, zbunjen.
Samo probajte, minut ili dva, Brojer ga je njeno podsticao. Dajte suzama glas. ta
bi one rekle?
Osjeam se vrlo glupo.
I ja sam se glupo osjeao probajui sve udne eksperimente koje ste Vi sugerisali.
Udovoljite mi. Pokuajte.
Ne gledajui u njega, Nie zapoe: Da moja suza osjea, rekla bi - rekla bi - ovdje
on progovori glasnim piskutavim apatom - Najzad slobodna! Zapeaena svih ovih
godina! Ovaj ovjek, ovaj stegnuti, suvi ovjek nikad mi ranije nije dopustio da poteem. Da
li je to ono to mislite? pitao je, vraajui se na svoj uobiajeni ton.
Da, dobro je, vrlo dobro. Nastavite. ta jo?
ta jo? Suze bi rekle - opet piskavim apatom - Dobro je biti osloboen!
etrdeset godina u ustajaloj bari. Konano, konano kod tog starca poelo je veliko
spremanje! Ah, kako sam eljela da pobjegnem i ranije! Ali nije bilo izlaza - sve dok ovaj
beki ljekar nije otvorio zaralu kapiju. Nie zastade i maramicom pokri oi.
Hvala, ree Brojer. Otvara zaralih kapija - krasan kompliment. Sada mi svojim
glasom recite vie o tugi koja je iza ovih suza.
Ne, nije tuga. Naprotiv, kada sam Vam prije nekoliko minuta govorio o samotnom
umiranju, osjetio sam snaan talas olakanja. Ne toliko zbog onog to sam rekao, ve da sam
to rekao, da sam konano, konano podijelio ono to osjeam.
Kaite mi vie o tom osjeanju.
Mono. Pokretako. Uzvien trenutak. Zato sam plakao. Zato plaem i sada. Nikada
ranije to nisam inio. Pogledajte me. Ne mogu da zaustavim suze.
To je dobro, Fridrih. Jake suze proiuju.
Nie, lica zaronjenog u ake, klimnu glavom. udno je, ali ba u trenutku kad sam
po prvi put obznanio svoju usamljenost u svoj njenoj dubini, sa svim njenim oajanjem - ba
u tom trenutku usamljenost se rasplinula. Trenutak u kom sam Vam rekao da nikad nisam bio
dodirnut upravo je bio trenutak u kome sam po prvi put sebi dozvolio da budem dodirnut.

Izuzetan trenutak, kao da je neka ogromna unutranja santa leda pukla i razbila se.
Paradoksalno! ree Brojer. Izolacija egzistira samo u izolaciji. Kad se jednom
podijeli, ona ispari.
Nie podie glavu i polako sa lica obrisa tragove suza. Pree pet-est puta eljiem
preko brkova i ponovo stavi svoje debele naoare. Nakon kratke stanke ree: A imam jo
jedno priznanje. Moda je ono, pogleda na sat, i poslednje. Kada ste danas uli u sobu i
objavili svoje izljeenje, Jozefe, bio sam uniten! Bio sam tako kukavno zaokupljen sobom,
tako razoaran to gubim svoj raison dtre da budem sa Vama da se nisam mogao natjerati
da se poradujem Vaim novostima. Ta vrsta sebinosti je neoprostiva.
Nije neoprostiva, odgovori Brojer. Vi sami ste me uili da je svako od nas
sastavljen iz mnogo dijelova i da svaki zahtijeva da se ispolji. Odgovorni smo samo za
konani kompromis, ne za udljive impulse svakog od tih dijelova. Vaa takozvana sebinost
je oprostiva upravo jer Vam je do mene stalo toliko da ste to sada sa mnom podijelili. elja
koju Vam upuujem na rastanku, dragi prijatelju, jeste da rije neoprostivo nestane iz Vaeg
rjenika.
Nieove oi se jo jednom ispunie suzama i on ponovo izvadi maramicu.
A ove suze, Fridrih?
Nain na koji ste rekli dragi prijatelju. I ranije sam esto koristio rije prijateljali
sve do ovog trenutka ta rije nije bila potpuno moja. Uvijek sam sanjao o prijateljstvu u kome
se dvoje ljudi zdruuju da bi dostigli neke vie ideale. A ovdje, sada, dolo je do toga. Vi i ja
smo se udruili upravo na takav nain! Uestvovali smo u procesu prevazilaenja sebe. Ja
jesam Va prijatelj. Vi jeste moj prijatelj. Mi smo prijatelji. Mi - smo - prijatelji. Na trenutak
Nie je izgledao gotovo veselo. Volim zvuk ove reenice, Jozefe. elim da je neprekidno
ponavljam.
Onda, Fridrih, prihvatite moj poziv da boravite kod mene. Sjetite se onog sna: Vae
mjesto je pored mog ognjita.
Na Brojerov poziv Nie se sledi. Sjedio je lagano odmahujui glavom, a onda
odgovorio. Taj san me privlai, a u isti mah i kinji. Ja sam poput Vas. elim da se ogrijem na
porodinom ognjitu. Ali plaim se preputanja ugodnosti. To bi znailo naputanje sebe i
moje misije. Za mene bi to bilo neka vrsta smrti. Moda se ovim objanjava onaj simbol
nepominog kamena koji sam sebe grije.

Ustao je, proetao trenutak-dva, a onda stao iza svoje stolice. Ne, prijatelju, moja
sudbina je da tragam za istinom u dalekim predjelima usamljenosti. Moj sin, moj Zaratustra,
bie prepun mudrosti, ali e njegov jedini pratilac biti orao. Bie najusamljeniji ovjek na
svijetu.
Nie ponovo pogleda na sat. Do sada sam ve dobro upoznao Va raspored, Jozefe, i
znam da Vas pacijenti ekaju. Ne mogu Vas due zadravati. Svaki od nas mora otii svojim
putem.
Brojer odmahnu glavom. Slama me to to moramo da se rastanemo. Nije to fer.
Toliko toga ste uinili za mene, a dobili tako malo zauzvrat. Moda je slika Lu Salom
izgubila mo nad Vama, moda ne. Vrijeme e pokazati. Ali izgleda da ima jo mnogo toga
to bismo mogli da uradimo.
Ne potcjenjujte ono to ste mi dali, Jozefe. Ne potcjenjujte vrijednost prijateljstva,
moju spoznaju da nisam udak, saznanje da sam u stanju da dodirnem i budem dodirnut.
Ranije sam samo upola prihvatao svoj Amor fati koncept: sebe sam vjebao - odricao se sebe
je bolji izraz - da volim svoju sudbinu. Ali sada, zahvaljujui Vaem otvorenom ognjitu,
shvatam da imam izbor. Uvijek u ostati sam, ali kakva je to razlika, kakva zauujua
razlika, birati ono to radim. Amor fati - izaberi svoju sudbinu, voli svoju sudbinu.
Brojer ustade i okrenu se licem prema Nieu, izmeu njih je bila stolica. Brojer je
obie. Na trenutak, Nie je izgledao uplaen, pritijenjen. Meutim, kad se Brojer pribliio
rairenih ruku, i on je rairio svoje.

U podne 18. decembra 1882. godine Jozef Brojer se vratio svojoj ordinaciji, frau
Beker i pacijentima koji su ekali. Kasnije je ruao sa enom, djecom, tastom i tatom,
mladim Frojdom, Maksom i njegovom porodicom. Poslije ruka je drijemao i sanjao o ahu i
kraljiinom napadu na piona. Nastavio je sa uhodanom ljekarskom praksom jo trideset
godina, ali nikada vie nije koristio terapiju razgovorom.
Tog istog popodneva pacijent iz sobe 13 klinike Lauzon, Ekart Miler, ukrcao se u
fijaker prema eljeznikoj stanici i odatle otputovao prema jugu, sam, ka Italiji, toplom suncu
bez vjetra i susretu, iskrenom susretu sa persijskim prorokom po imenu Zaratustra.

RIJE AUTORA

Fridrih Nie i Jozef Brojer nikada se nisu sreli. I, naravno, psihoterapija nije nastala
kao rezultat njihovog susreta. Bez obira na to, ivotne situacije glavnih likova zasnovane su
na injenicama, a sutinske komponente ovog romana - Brojerova duevna patnja, Nieovo
oajanje, Ana O., Lu Salom, Frojdov odnos sa Brojerom, narastajui embrion psihoterapije istorijski su se zbivale 1882. godine.
Fridrih Nie je mladu Lu Salom upoznao u proljee 1882. preko Paula Rea i tokom
narednih mjeseci sa njom imao kratku, intenzivnu i ednu ljubavnu aferu. Lu Salom e
kasnije imati istaknutu karijeru, kako kao ena od pera tako i kao terapeut psihoanalitiar;
ona e takoe biti poznata po bliskom prijateljstvu sa Frojdom i po romantinim vezama,
naroito sa njemakim pjesnikom Rajnerom Marija Rilkeom.
Nieov odnos sa Lu Salom, komplikovan prisustvom Paula Rea i sabotiran od strane
Nieove sestre Elizabet, po njega se zavrio nesreno; godinama je patio zbog izgubljene
ljubavi i uvjerenja da je bio izdan. Tokom poslednjih mjeseci 1882 - onih u koje je smjetena
radnja knjige - Nie je bio duboko depresivan, ak suicidalan. Njegova oajnika pisma
upuena Lu Salom od kojih su neki dijelovi citirani u knjizi autentina su, iako nije sigurno
da li su predstavljala samo skice i da li su zaista bila poslata. Vagnerovo pismo Nieu,
citirano u prvom poglavlju, takoe je autentino.
Brojeru je lijeenje Berte Papenhajm, poznate kao Ana O., znatno okupiralo panju
1882. godine. U novembru iste godine poeo je da o tom sluaju razgovara sa svojim mladim
protgom i prijateljem Sigmundom Frojdom, koji je bio, kako roman opisuje, est gost u
kui Brojerovih. Dvanaest godina kasnije, Ana O. e biti prvi sluaj opisan u Frojdovoj i
Brojerovoj knjizi Studije o histeriji, koja je oznaila poetak psihoanalitike revolucije.
Berta Papenhajm je, kao i Lu Salom, bila izuzetna ena. Mnogo godina nakon
zavretka lijeenja kod Brojera, ona se posvetila pionirskoj karijeri socijalnog radnika, toliko
istaknutoj da je u Zapadnoj Njemakoj 1954. posthumno tampana komemorativna potanska

markica u njenu ast. Njen identitet kao Ane O. nije bio javno poznat sve dok ga Ernest
Dons nije otkrio u biografiji ivot i djelo Sigmunda Frojda iz 1953.
Da li je istorijski Jozef Brojer bio opsjednut erotskom eljom za Bertom Papenhajm?
Malo se zna o Brojerovom intimnom ivotu, ali poznavaoci tog perioda ne iskljuuju tu
mogunost. Protivrjeni istorijski podaci slau se jedino u tome da je Brojerovo lijeenje
Berte Papenhajm izazvalo kompleksna i snana osjeanja kod oboje. Brojer je bio do te mjere
preokupiran svojom mladom pacijentkinjom i provodio toliko vremena posjeujui je, da je
njegova ena Matilda zaista postala kivna i ljubomorna. Frojd je eksplicitno razgovarao sa
Ernestom Donsom, svojim biografom, o Brojerovom pretjeranom emocionalnom
investiranju u mladu pacijentkinju, a u pismu vjerenici Marti Bernajs, napisanom u to
vrijeme, ovu uvjeravao da se njemu tako neto nikad nee desiti. Psihoanalitiar Dord
Polok sugerisao je da je Brojerova snana reakcija na Bertu moda imala korijene u ranom
gubitku majke ije je ime takoe bilo Berta.
Opis dramatine sumanute trudnoe Ane O. i Brojerovog paninog i naglog zavretka
terapije odavno je postao dio psihoanalitikog predanja. Frojd je prvi put taj incident opisao u
pismu austrijskom novelisti tefanu Cvajgu iz 1932, a Ernest Dons ga ponovio u Frojdovoj
biografiji. Tek odnedavno taj prikaz se dovodi u pitanje, a u Brojerovoj biografiji Albrehta
Hirmilera iz 1990. sugerie se da je itav incident bio mit koji je Frojd napravio. Sam Brojer
to nikad nije razjasnio i u svojoj istoriji sluaja publikovanoj 1895. samo je poveao
konfuziju time to je neumjesno i neodgovorno pretjerao u opisu efikasnosti svog lijeenja
Ane O.
Uzimajui u obzir Brojerov golem uticaj na razvoj psihoterapije, djeluje nevjerovatno
da je on psihologiji posvetio panju samo u jednom kratkom segmentu svoje karijere.
Medicina ga nabolje pamti kao znaajnog istraivaa u fiziologiji disanja i ravnotee i kao
briljantnog dijagnostiara koji je u Beu lijeio itave generacije velikih linosti u periodu fin
de sicle.
Nie je bio slabog zdravlja tokom najveeg dijela svog ivota. Iako je 1889. doivio
potpuni kolaps i bespovratno skliznuo u progresivnu paralitiku demenciju (formu tercijalnog
sifilisa od ega je i umro 1900), postoji opta saglasnost da je u najveem dijelu svog
prethodnog ivota patio od neke druge bolesti. Vjerovatno je da je Nie (iji sam kliniki
portret napravio prema ivoj biografskoj skici tefana Cvajga iz 1939.) bolovao od jake
migrene. Iz tog razloga konsultovao je mnoge ljekare irom Evrope, i lako se moglo desiti da

potrai ljekarski savjet od eminentnog Jozefa Brojera.

Ne bi bilo u skladu sa karakterom Lu Salom prihvatiti da se ona iz velike brige
obratila Brojeru da pomogne Nieu. Sudei po njenim biografima, ona nije bila ena koja se
upadljivo optereivala krivicom i poznata je po tome to je prekinula mnoge ljubavne afere
sa, kako izgleda, malo grie savjesti. U veini stvari uvala je svoju privatnost i nije, koliko
sam ja mogao da utvrdim, javno govorila o svom linom odnosu sa Nieom. Pisma upuena
njemu nisu ostala sauvana. Najvjerovatnije ih je unitila Elizabet, Nieova sestra, ije je
neprijateljstvo prema Lu Salom trajalo itavog ivota. Lu Salom je zaista imala brata Jeniu
koji je studirao medicinu u Beu 1882. Meutim, malo je vjerovatno da je Brojer prezentovao
sluaj Ane O. na studentskoj konferenciji odranoj te godine. Nieovo pismo (na kraju
dvanaestog poglavlja) Peteru Gastu, prijatelju i izdavau, i Elizabetino pismo Nieu (na kraju
sedmog poglavlja) fiktivna su, kao to je i klinika Lauzon i likovi Fimana i Brojerovog
paenoga Maksa. (Brojer je, dodue, bio strastven ahista). Svi navedeni snovi su fiktivni,
osim dva Nieova: onaj o ocu koji ustaje iz groba i o starcu sa zmijom smrti.
Godine 1882. psihoterapija jo uvijek nije bila roena i Nie, naravno, nikad formalno
nije usmjerio panju u tom pravcu.
Ipak, itajui Niea zakljuio sam da je bio duboko i znaajno zainteresovan za
samorazumijevanje i promjene u linosti. Zbog hronoloke konzistentnosti sebe sam
ograniio na citiranje Nieovih radova prije 1882, prvenstveno Ljudskog, isuvie ljudskog,
Nesavremenih razmatranja, Osvita i Vesele nauke. Meutim, pretpostavio sam da su i velike
misli iz Tako je govorio Zaratustra, od kojih je veinu zapisao nekoliko mjeseci po zavretku
radnje ove knjige, ve tada bile aktivne u Nieovom duhu.

Dunik sam Van Harveja, profesora studija religije na Univerzitetu Stenford to mi je

dozvolio da pohaam njegov izvanredni kurs o Nieu, kao i za mnoge sate kolegijalne
diskusije i kritiko itanje mog rukopisa. Zahvalan sam kolegama sa Odjeljenja za filozofiju,
naroito Ekartu Fersteru i Degfinu Folzdalu, koji su mi omoguili da pohaam vezane
kurseve iz njemake filozofije i fenomenologije. Mnogi su mi pruili sugestije za ovaj
rukopis: Morton Rouz, Herbert Koc, Dejvid pigl, Gertruda i Dord Blau, Kurt tajner,
Izabel Dejvis, Ben Jalom, Jozef Frenk, lanovi Stenfordskog biografskog seminara pod
vodstvom Barbare Bebkok i Dajane Midlbruk - svima hvala. Beti Vedbonkor, bibliotekarka
stenfordske biblioteke istorije medicine bila je od neprocjenjive vrijednosti u mom

istraivanju. Timoti K. Donahju-Bombo preveo je citirana Nieova pisma upuena Lu

Salom. Mnogi su mi tokom rada pruali savjete i pomo oko sreivanja rukopisa: Alen
Rincler, Sara Blekbum, Riard Elman i Lesli Beker. Osoblje Basic Booksa prualo mije
ogromnu podrku, posebno Do En Miler; za ovu, kao i za moje prethodne knjige, Fibi Hos
je bila vrlo podsticajan urednik. Moja ena Merilin, uvijek moj prvi, najtemeljniji i
najnemilosrdniji kritiar, kod ove knjige nadmaila je sebe - ne samo kritikom svake od
njenih verzija, ve i predlogom njenog naslova.

BIOGRAFIJA

Irvin Jalom, profesor psihijatrije na Medicinskom fakultetu Univertziteta Stenford,

autor je klasinih udbenika Teorija i praksa grupne psihoterapije (The Theory and Practice
of Group Psychotherapy), Egzistencijalna psihoterapija (Existential Psychotherapy), i
Grupna psihoterapija za stacionirane pacijente (Inpatient Group Psychotherapy), i koautor
Svakim danom sve blie (Every Day gets a Little Closer) i Grupe susretanja: Prve injenice
(Encounter Groups: First Facts) - sve u izdanju Basic Booksa. Njegova najnovija knjiga je
Delat ljubavi i druge psihoterapijske prie (Love s Executioner and Other Tales of
Psychotherapy Basic Books, 1990).

bojana888