SADRAJ

UVOD.............................................................................................................................2
1.

UREAJI ZA ODVODNJU U POPRENOM PRESJEKU CESTE..................3

1.1

Tehnika rjeenja...............................................................................................4

1.1.1 Pasivne mjere...............................................................................................4

1.1.2 Aktivne mjere..............................................................................................5
1.1.3 ienje oborinskih voda............................................................................6
1.1.4 Rigoli...........................................................................................................7
1.1.5 Odvodni jarci (kanali)..................................................................................8
1.1.6 Dreniranje podzemne vode........................................................................10
ZAKLJUAK...............................................................................................................12
LITERATURA..............................................................................................................13

UVOD
U periodu 90-tih godina u svijetu je pokrenut vei broj nacionalnih programa za
kontrolu rasprenih izvora oneienja okolia, to je rezultiralo uvoenjem niza novih
tehnikih mjera koji osiguravaju poveanu razinu zatite okolia od negativnog djelovanja
oborinskih dotoka s prometnica. Ova iskustva potrebno je prenijeti u nau sredinu, te ih u
jednom dijelu pretoiti u odgovarajue zakonske odredbe, a u drugom uvesti u postupke
planiranja, projekti-ranja i izvoenja prometnica. Poto dionice prometnica s posebnim
uvjetima odvodnje u pravilu trae vea ulaganja, pristup optimalizacije je neminovan, jer se
mogu postii velike utede u relativnom i apsolutnom iznosu. S druge strane najvea se panja
mora posvetiti uinkovitosti sustava zatite kako s gledita postojeih zakona i propisa, tako i
s gledita primjene najmodernijih ekolokih iskustava u Europi i Svijetu.
Kao nezaobilazni dio u razvoju i urbanizacji, sustavi prometnica su potencijalni izvori
razliitih vrsta oneienja zraka, tla, nadzemnih i podzemnih voda. tetne tvari skupljaj se na
povrinama prometnica, razdjelnih pojasa i dijelovima sliva uz prometnicu, kao rezultat
koritenja, odravanja, prirodnih doprinosa i taloenja iz atmosfere. Glavni izvori oneienja
su vozila, taloenje iz zraka, i oborine. Drugi mogui izvori koji se rjee javljaju su sluajna
prolijevanja goriva, ulja i maziva i oneienja kod prometnih nesrea. Osim nabrojenog,
oneienja sa prometnica nastaju pri odravanju kao to je posipavanje sipinom i solju, ili
uporabom herbicida za sprjeavanje rasta korova. U Tabl. 1 nabrojene su najee vrste
oneienja na prometnicama i njihov izvor.

1. UREAJI ZA ODVODNJU U POPRENOM PRESJEKU

CESTE
Voda se moe pojaviti kao:

Povrinska-oborinska,
Procjedna voda i
Podzemna voda.

Svrha odvodnje i osnovni principi odvodnje:

Da se brzo i efikasno odvede voda sa povrine kolovoza zbog sigurnosti

odvijanja saobraaja.
Ako se voda pojavi na nivou posteljice, treba da se odvede na najbri nain i
sprijei raskvaivanje materijala u posteljici, to je esta pojava zimskog

perioda.
Da se nivo podzemnih voda dri dovoljno nisko kako ne bi imao negativan
uticaj na posteljicu i kolovoznu konstrukciju.

Oborinska voda usljed poprenog i uzdunog nagiba ceste otie sa povrine kolovoza
prema rubovima i hvata se u rigol ili otie u jarak preko bankina i kosina nasipa.
Osnovni elementi povrinske odvodnje:

odvodni jarci (kanali)

rigoli
slivnici
kanalizacija
reviziona okna

S gledita zatite voda tereti ne moraju biti toksini da bi bili opasni za oneienje
podzemnih i povrinskih voda i obrnuto, pojedini toksini materijali ne moraju pod odreenim
okolnostima biti opasnost za te iste vode. Tako na primjer prolivene namirnice mogu biti izvor
velikog udara organskog oneienja, a prolivene kiseline mogu reagirati s tlom i prei u
bezopasne soli.
3

Unato to se prometnicama prijevoze najrazliitiji materijali, najvei strah u naoj

strunoj javnosti je od masovnog prolijevanja naftnih derivata iz vozila cisterni. Ovi
proizvodi, u malim koliinama, mogu oneistiti i onesposobiti za uporabu velike koliine
vode. Samo u sluaju kad se cijeli prosuti teret moe u cijelom volumenu odstraniti iz okolia,
postoji sigurnost da nee biti negativnog djelovanja u bliskoj i dalekoj budunosti. U svim
ostalim sluajevima negativne posljedice je teko ili nemogue sanirati. Akcidente s
prosipanjem opasnih tvari nije mogue u potpunosti izbjei. Njih nije mogue izbjei na
prometnici, a isto tako u preostalom dijelu utjecajnog podruja, gdje ima bilo kakvih ljudskih
aktivnosti.

1.1 Tehnika rjeenja

Tehnika rjeenja kojima se smanjuje mogunost pojave akcidenta s nepovoljnim
posljedicama na kakvou povrinskih i podzemnih voda, oslanjaju se s jedne strane na
vjerojatnost pojave akcidenta i s druge strane na ekonomski prihvatljivu cijenu kotanja.
Granica primjene pojedinih tehnikih rjeenja je u onoj toki ili podruju primjene,
kad inkrementalno poveavanje uinkovitosti (smanjenja vjerojatnosti pojave akcidenta)
rezultira nesrazmjerno velikim inkrementalnim trokom. Ovu je zakonitost mogue potivati,
ako su uinkovitost i trokovi matematiki definirani. U konkretnom sluaju mogue je
egzaktno definirati samo trokove izgradnje, a procjena sigurnosti mogua je samo u
kvalitativnom smislu. U takvoj situaciji potrebno je potivati odreene kriterije koji postoje u
praksi, ili su preuzeti iz tue prakse. Pri tom je vano da se isti bez jake argumentacije, a zbog
straha ili podcjenjivanja, ne postrouju ili ublauju.
Isto tako je bitno kod analize pojedinih tehnikih rjeenja, uvijek prvo analizirati
njihov utjecaj na sigurnost prometa (ivot ovjeka), a tek po tom na sigurnost zatite
povrinskih i podzemnih voda.
1.1.1

Pasivne mjere

Tehnika rjeenja kojima se barata u odvodnji prometnica, a u smislu poveanja

sigurnosti od iznenadnog zagaenja, odnose se gotovo iskljuivo na mogunost prevrtanja
vozila-cisterne s tovarom tekuine lake od vode. Poveana opa sigurnost prometa, zbog
same konstrukcije prometnice (autocesta) obino se ne uzima u obzir.
4

Tehniki zahvati i rjeenja koja se koriste u odvodnji prometnica, a u svrhu poveanja

sigurnosti su:

Ojaani odbojnici i ograde koje smanjuju mogunost izlijetanja vozila s trupa

prometnice i isputanje opasnog tereta u dio sliva koji nije obuhvaen

odvodnjom.
Sustav vodonepropusne kanalizacije kojim se prolivene tekuine i oborine

odreenog intenziteta odvode do zatitnih graevina i NPU.

Osiguranje volumena za prolivene tekuine lake od vode u odjeljivaima ulja

i masti.
Osiguranje svih rastereenja i ispusnih graevina uronjenom pregaom koja

sprjeava istjecanje tekuina lakih od vode.

Rigoli sa ili bez bankine u suprotnom padu koji sprjeavaju prelijevanje

prosutih tekuina preko pokosa nasipa.

Niske ograde i rigoli na mostovima i prijelazima preko vodotoka, koji
spreavaju prelijevanje prolivenih tekuina direktno u vodotoke.

1.1.2

Aktivne mjere

Aktivne mjere kod akcidentnih situacija podrazumijevaju djelovanje slubi za

odravanje i hitne intervencije, mjere ogranienja prometa vozilima s opasnim teretima, te
mjere obavjetavanja i signalizacije.
Ove su mjere u svakom sluaju najvanije i presudne za konani ishod svakog
iznenadnog oneienja. Sustav pasivne zatite koji se sastoji od graevina i instalacija,
rijetko kad je dovoljan zapotpunu neutralizaciju negativnih posljedica. Konano, ako isti
sustav i prihvati cjelokupno oneienje, potrebna je hitna intervencija pranjenja, ienja i
sanacije, da se sprijei mogue istjecanje u tlo i/ili vodu. Na mjestima gdje je oneienje
prelo granice sustava zatite, ili na mjestima gdje sustava zatite nema, djelovanje ljudskog
faktora je presudno. Sigurnost cijelog sustava zatite bitno je smanjena, ako ne postoji dobro
organizirana i opremljena sluba odravanja i jedinica za hitne intervencije.
1.1.3

ienje oborinskih voda

Zbog prirode oborinskih voda da se javljaju povremeno i u velikim koliinama u

usporedbi s ostalim otpadnim vodama, teko je primijeniti klasine postupke ienja.
5

Posebno je to teko kad se radi o oneienim oborinskim vodama s prometnica izvan

naseljenih mjesta.
U gradskim sredinama mogue je oborinske vode neovisno o primijenjenom sustavu
odvodnje proistiti na gradskim ureajima za ienje otpadnih voda, obino u kombinaciji s
graevinama za regulaciju dotoka. Mogu se primijeniti gotovo sve tehnologije primarnog,
sekundarnog i tercijarnog proiavanja. Ovisno o zadanim standardima i kriterijima
konanog isputanja otpadnih voda u prijamnik, odreuje se udio od ukupnih oborina koji e
se na ureaju proistiti. Na ureajima se iste prvi najoptereeniji oborinski dotoci, a ostali se
vode mimo ureaja direktno u prijamnik. Kroz sve faze ienja na gradskim ureajima
provodi se obino oborinski dotok jednak tzv. sunom dotoku, a mehaniki se proiavaju i
vei dotoci. Razlog je svakako u cijeni ienja, jer dodatno hidrauliko optereenje bitno
poveava cijenu izgradnje i poslovanja. Ugradnjom kinih retencija ispred ureaja, mogue je
ienjem obuhvatiti volumene prvog najoneienijeg oborinskog dotoka.
Autoceste se grade izvan naseljenih podruja i vrlo se rijetko oborinski dotoci s
prometnice prikljuuju na gradske sustave odvodnje. Konani ispusti obino su na
usamljenim mjestima gdje nema stalnih energetskih izvora. Bioloke postupke ienja bilo bi
teko primijeniti zbog sunih razdoblja kad dotoka nema, podoptereenosti zakanjelih dotoka
i nemogunosti brzog stvaranja aktivnog mulja. Vrlo skupi ureaji koji bi radili u prosjeku tek
manji dio vremena ekonomski su neprihvatljivi.
Zbog svega navedenog za ienje oborinskih dotoka s prometnica izvan gradskih
naselja, potrebno je primijeniti postupke koji su prilagodljivi sluajnoj pojavnosti oborina,
razliitim klimatskim i hidrogeolokim uvjetima, koji su uinkoviti, pouzdani i jeftini u
graenju, pogonu i odravanju.
Ovakvi ureaji se u strunoj literaturi grupno nazivaju graevinama najboljih
postupaka upravljanja (NPU), (Engl.: Best Management Practice, BMP). Dakle, takve
graevine objedinjuju jednostavnost, prihvatljivu uinkovitost i niske trokove graenja,
pogona i odravanja u usporedbi s klasinim tehnologijama ienja gradskih otpadnih voda.
Graevine najboljih postupaka upravljanja u odvodnji prometnica nastale su s jedne
strane na iskustvima jeftinih i uinkovitih postupaka ienja komunalnih otpadnih voda, a s
druge na originalnim tehnolokim rjeenjima primjene, vezanim iskljuivo uz prometnice.

Druga odlika tih graevina je to u najveoj mjeri koriste postojee prostorne i

prirodne pogodnosti, uklapaju se u okoli, a ponekad ga i obogauju. Osim osnovne funkcije
ienja oborinskih voda s prometnice slue i za regulaciju dotoka, odnosno ouvanje vodnog
reima koji je prethodio izgradnji prometnice.
Navedene graevine prilagoene su tehnikim uvjetima odvodnje prometnice, a
masovnom primjenom i oblikovanje prometnice prilagoeno je funkciji graevina najboljih
postupaka upravljanja, odnosno su iste ukljuene u profil prometnice. Osim graevina tj.
konstruktivnih zahvata postoji i cijeli niz nekonstruktivnih mjera i postupaka kojima se
smanjuje negativni uinak prometnica na okoli u fazi izgradnje i koritenja.
1.1.4

Rigoli

Mogu biti:

betonski (monolitni ili montani)

asfaltni
rigoli od lomljenog kamena u cementnom mortu

irina im je 0.50 do 0.75 cm.

Voda iz rigola odvodi se do propusta iji razmak ne smije biti vei od 200m.
Ukoliko se propusti nalaze na veem razmaku, za odvoenje vode mogu se primjeniti
cijevi prenika 0,4 do 0,5m sa slivnicima na rastojanju od 100 do 150m.

1.1.5

Odvodni jarci (kanali)

Trebaju zadovoljiti uvjete:

to kraim putem vodu treba odvesti sa povrine

u jarku ne smije biti taloenja
ne smije se erodirati povrina
hrapavost obloge kanala mora biti to manja
8

Vrste odvodnih jaraka:

bez obloge (pad 0.5 do 3%)

obloeni betonom
obloeni kamenom oblogom na pjeanoj podlozi ili betonskoj podlozi
od montanih betonskih elementa
obloeni asfaltom

1.1.6

Dreniranje podzemne vode

za odvodnjavanje posteljice i tamponskog sloja : PLITKE DRENAE

za sputanje nivoa podzemne vode: DRENANI ROVOVI, HORIZONTALNI

BUENI DRENOVI, elektropneumatski drenovi, sifonski drenovi

za sanacije klizita : DRENANI SISTEMI
za upijanje vode: DRENANI POTKOPI, VERTIKALNE DUBINSKE
DRENAE

10

11

ZAKLJUAK
U strategiji cjelovite zatite odreenog podruja, potrebno je tititi sve prirodne resurse
(voda, zemlja, zrak) od svih aktivnih i potencijalnih izvora oneienja, bez obzira na nain
njihova nastanka i mjesto pojave. Zbog reenog je normalno da se zatita nekog podruja
promatra prije svega integralno, a tek poslije na lokalnim razinama.
Dakle, ako se ele tititi povrinske i podzemne vode od akcidentnog oneienja s
prometnice, tada je to oneienje samo jedno od moguih koje se moe dogoditi u pripadnom
slivu. Slijedei korak koji se mora procijeniti, su vrste i obim ostalih moguih iznenadnih
oneienja u slivu (prolijevanje opasnih tvari iz poljoprivrede, industrije, domainstava i sl.)
Svako od ovih moguih oneienja ima svoju vjerojatnost pojave i veliinu utjecaja.
Na temelju tako napravljene analize moe se procijeniti vanost pojedine vrste
akcidenta, odnosno ukupna vjerojatnost iznenadnog oneienja u slivu. Po logici stvari, ako
se vjerojatnost akcidenta eli smanjiti tehnikim mjerama, onda e se prvo razmotriti mjere za
one vrste akcidenta koje imaju najvee negativno djelovanje i najveu vjerojatnost pojave.
Ako se problem rjeava po naelima metode koristi -trokova, tada e se za poznatu sumu
novca projektirati one zatitne mjere, koje e dati najvei doprinos sigurnosti.
Ako se radi o prometnici, onda nije svejedno jeli ista gradska, prigradska, ruralna, ili u
tzv. netaknutoj prirodi. U prva tri sluaja udio iznenadnog oneienja s prometnice u
vjerojatnosti iznenadnog oneienja cijelog sliva, biti e manji ili vei, a u etvrtom gotovo
iskljuivi dio. Iz toga proizlazi da e poveanje sigurnost od iznenadnog oneienja s
prometnice u prva tri sluaja dati manji doprinos ukupnoj sigurnosti, nego u etvrtom sluaju.
Ako bi postojala mogunost da se svaki projekt sagledava u integralnom smislu i ako
bi se odreeni iznosi investicija za poveanje sigurnosti mogli troiti prema metodi koristi i
trokova (mogue i za neki drugi potencijalni izvor oneienja), tada bi se u smislu zatite
dobili najbolji rezultati. Kako takav nain financiranja nije praksa, a ne postoji baza podataka
i priznata metodologija kojom bi se mogla u ovom sluaju definirati metoda koristi i trokova,
preostaje da se definira po odreenim kriterijima minimum tehnikih zahtjeva u pogledu
sigurnosti od iznenadnog oneienja s prometnice. Ovi minimalni zahtjevi opet bi trebali biti
posljedica analize poveanja sigurnosti u odnosu na cijenu kotanja.
12

LITERATURA
1. Infrastruktura cestovnog prometa, Josip Biievi, Draen Topolnik, Sveuilite
Zagreb, Zagreb 1996.
2. http://www.grad.hr/nastava/hidrotehnika/gf/odvodnja/predavanja/ODVODNJA
%20PROMETNICA.pdf

13