DRUGO POGLAVLJE
Koliko cool je Vil Frimen? Ovoliko: spavao je sa enom koju ne
poznaj e preterano dobro u poslednja tri meseca (pet poena).
Potroio je vie od trista funti na jaknu (pet poena). Potroio je vie
od dvadeset funti na frizuru (pet poena). (Kako je mogue potroiti
manje od dvadeset funti na frizuru 1993. godine?) Imao je vie od
pet hip-hop albuma (pet poena). Probao je ekstazi (pet poena), ali u
klubu, a ne kod kue kao socioloki eksperiment (pet bonus poena).
Zaraivao je vie od etrdeset hiljada funti godinje (pet poena, i
dodelio je sebi jo ekstra pet poena zato to uopte ne mora da radi
da bi ih zaradio). Jeo je u restoranu koji slui palentu i ribani
parmezan (pet poena). Nikada nije koristio kondom sa ukusom (pet
poena), prodao je ploe Brusa Springstina (pet poena), i pustio je
bradicu (pet poena) i onda je obrijao (jo pet poena). Loa vest je da
nije spavao ni sa kim ko se pojavio na stranicama modnog asopisa
(minus dva), i jo uvek je mislio, iskreno (a ako je Vil uopte imao
ita to podsea na moralno ubeenje, onda je to ono koje tvrdi da je
laganje pri reavanju testova strano loa stvar), da bi posedovanje
brzog auta moglo da impresionira ene (minus dva). Pa ak i s tim,
imao je... trideset est! On je, sudei prema testu, ispod nule! Suvi
led! Sneko Beli! Umree od hipotermije!
Vil nije znao koliko ozbiljno treba uzimati ove testove, ali nije
mogao sebi da dozvoli da o tome razmilja; to to se ispostavilo da je
cool po standardima mukih asopisa, najblie je to je ikada priao
dostignuu, ovakvi trenuci su za pamenje. Ispod nule! Ne moe
biti vie cool od ispod nule! Zatvorio je asopis i stavio ga na gomilu
slinih koje je drao u kupatilu. Nije ih sve uvao, kupovao je
previe da bi ih uvao, ali kad je ovaj u pitanju, nee uriti sa
bacanjem.
Vil se ponekad pitao - ne mnogo esto, zato to se nije ba esto
uputao u istorijske spekulacije - kako bi ljudi kao to je on preiveli
pre ezdeset godina. (Ljudi kao to je on, bili su, znao je to,
je... Ne.
Nestade. Koncentrisao je sve svoje konverzacijske moi na
Kristin. Nego, kako si ti, Kris?
, zna. Malo izmueno.
ta je, malo si presisala?
Ne, rodila sam bebu.
. Da. Sve se vraalo na glupu bebu. moe da umori enu,
valjda. Namerno je ekao nedelju dana da ne bi morao da vodi
ovakve razgovore, ali izgleda da nije vredelo. Ionako su priali o
tome.
Don je uao sa posluavnikom i tri olje aja.
Barni je danas otiao kod bake, rekao je, a Vilu nije bilo jasno iz
kog razloga.
Kako je Barni? Barni je imao dve godine, eto kako je, pa zato
nije bio interesantan nikome osim roditeljima, ali se izgleda opet, iz
razloga koje nikada nee pojmiti, od njega oekivao neki komentar.
Dobro je, hvala, rekao je Don. Sad je pravi mali avo, samo
da zna, i nije mu ba jasna Imoden, ali... divan je.
Vil je ve upoznao Barnija, i tano je znao da nije bio divan, pa je
reio da ignorie non sequitur. ti, Vile?
sam dobro, hvala.
Jo uvek nisi poeleo sopstvenu porodicu? Radije bih pojeo
jednu od Barnijevih prljavih pelena, pomislio je. Jo ne, rekao je.
Brinemo se za tebe, rekla je Kristin.
Dobro mi je ovako kako je, hvala.
Moda, rekla je Kristin samozadovoljno. Od ovo dvoje mu je
pripadala muka. Dovoljno je loe to oni imaju decu; zato ele da
svoju greku umnoe tako to e ohrabrivati svoje prijatelje da uine
isto? Ve nekoliko godina je Vil bio uveren da je mogue proi kroz
ivot, a da ne bude prinuen da unesrei sebe ovako kako su se
Don i Kristin unesreili (a bio je siguran da su nesreni, ak i ako
su dostigli neko udno stanje ispranog mozga koje ih je spreavalo
da prepoznaju sopstvenu nesreu). Potreban vam je novac, naravno
- jedini razlog za pravljenje dece, smatrao je Vil, je da mogu da se
TREE POGLAVLJE
Tokom prve noi, posle prvog dana Markus se budio skoro na
svakih pola sata. Znao je po svetleim skazaljkama na satudinosauru: 10.41, 11.19, 11.55, 12.35, 1.31... Nije mogao da veruje da
e morati da se vrati tamo sledeeg jutra, i jutra posle tog, i jutra
posle tog, i... pa, onda je vikend, ali manje vie svakog jutra do kraja
ivota, skoro. Svaki put kada bi se probudio prvo bi pomislio da
mora da postoji neki nain da se zaobie, preskoi, prevazie ovaj
uasan oseaj; kad god bi ga ranije neto uznemirilo, obino bi se
pojavilo neko reenje - to je uglavnom znailo da bi rekao mami ta
ga mui. Ali ovog puta nije mogla nita da uini. Nee da ga prebaci
u drugu kolu, ak i ako bi ga prebacila, ne bi bila neka razlika. I
dalje e biti ono to je, a to je, inilo mu se, osnovni problem.
On jednostavno nije bio dobar za kole. To je to. Kako to
objasniti? Bilo je u redu da nisi dobar za neke stvari (ve je znao da
nije dobar za urke, zato to je bio suvie stidljiv, ili za iroke
pantalone, zato to su mu prekratke noge), ali ne biti dobar za kolu,
to je veliki problem. Svi idu u kolu. To ne moe da se izbegne.
Neku decu, to je znao, ue roditelji kod kue, ali njegova mama to
ne moe zato to radi. Osim ako joj ne plati da ga ui - ali nedavno
mu je rekla da dobija trista pedeset funti nedeljno od svog posla.
Trista pedeset funti nedeljno! Odakle da izvue tolike pare? Ne od
raznoenja novina, svakako. Jedina druga vrsta ljudi koja ne mora
da ide u kolu, koje je mogao da se seti bila je ona u koju spada
Mekoli Kalkin. Jednom je bilo neto o njemu na subotnjem jutarnjem
programu, i rekli su da njega ui privatni profesor u nekakvoj
karavanskoj prikolici. To bi bilo okej, mislio je. Bolje nego okej, zato
to Mekoli Kalkin verovatno dobija trista pedeset funti nedeljno,
moda ak i vie, to je znailo da bi mogao da plati svojoj mami da
mu predaje kad bi bio Mekoli Kalkin. Ali, ako je biti Mekoli Kalkin
znailo da mora da bude dobar glumac, onda zaboravi: bio je
uasan glumac, zbog toga to je mrzeo da stoji pred ljudima. Zbog
ETVRTO POGLAVLJE
Vil je prvi put video Endi - ili, kako se ispostavilo, nije je video u empionip vajnil, maloj prodavnici ploa na Holovej roudu.
Preturao je po policama, ubijao vreme, usput pokuavajui da ulovi
staru R&B antologiju koju je voleo i izgubio; uo je kako kae
osornom i depresivnom prodavcu da trai plou od Pinki i Perki za
sestriinu. On je prebirao po rafovima dok su je sluili, pa joj nije
video lice, ali je video mnogo svetio smee kose, i uo je pomalo
hrapav glas za koji su on i svi ostali mislili da je seksi, pa je
prislukivao dok je objanjavala kako njena sestriina ne zna ko su
Pinki i Perki. Zar ne mislite da je to grozno? Zamisli da ima pet
godina i ne zna ko su Pinki i Perki! emu li ue tu decu?
Pokuavala je da bude vesela, ali je Vil na svojoj koi nauio da se
na veselost u empionip vajnilu gleda s prezirom. Zaradila je, a Vil
je bio siguran da hoe, ubitani pogled pun prezira i mumlanje koje
je ukazivalo na to da trai prodavevo dragoceno vreme.
Dva dana kasnije se zatekao u kafeu u ulici Aper sa istom enom.
Prepoznao joj je glas (oboje su naruili kapuino i kroasan), plavu
kosu i teksas jaknu. Oboje su ustali da uzmu novine - ona je uzela
Gardijan, tako da je njemu ostao Mejl - i nasmeio se, ali je bilo jasno
da ga se ne sea, i sve bi ostalo na tome da nije bila tako lepa.
Meni se sviaju Pinki i ri, rekao je tonom za koji se nadao
da je nean, prijateljski i zabavno odobravajui, ali je istog trenutka
shvatio da je napravio uasnu greku, da to nije bila ista ena, te da
nema pojma o emu on govori. Poeleo je da iupa sopstveni jezik i
utrlja ga u brodski pod sopstvenim onom.
Pogledala ga je, nervozno se nasmeila i bacila pogled preko sobe
na kelnera, po svoj prilici raunajui koliko mu je vremena potrebno
da se preko sobe zaleti na Vila i baci ga na pod. Vil je razumeo i bio
pun saoseanja. Ako bi potpuni stranac seo pored vas u kafiu i
tihim tonom vam saoptio da voli Pinkija i Perki da bi zapoeo
razgovor, ne preostaje vam nita drugo do da pomislite kako ete
Dobar u emu?
Da. Dobar u emu? U emu je on bio dobar? Ovo je bilo pitanje
za milion dolara, pitanje na koje nikada nije mogao da odgovori.
Moda bi bio dobar sa decom, iako je mrzeo i njih i sve koji su bili
odgovorni za njihovo donoenje na svet. Moda je pourio da otpie
Dona i Kristin i bebu Imoden. Moda je to to! Ujka Vil!
Ne znam. Dobar u tim dejim stvarima. Petljanju s tim.
Mora da je to, sto posto. Svi su dobri u tome, zar ne? Moda je
sve ovo vreme, u stvari, trebalo da se bavi decom. Moda je ovo
prekretnica u njegovom ivotu!
Treba rei da Endina lepota nije irelevantna u odnosu na
njegovu odluku da ponovo razmotri svoje afinitete prema deci.
Duga plava kosa, u ta se sada uverio, ila je uz mirno, otvoreno
lice, krupne plave oi i neverovatno privlane borie oko oiju - bila
je lepa na pobedniki, celovit, Duli Kristi nain. U tome je stvar. Da
li je ikada ranije izlazio sa enom koja izgleda kao Duli Kristi? Ljudi
koji izgledaju kao Duli Kristi ne izlaze sa ljudima kao to je on. Oni
izlaze sa ostalim filmskim zvezdama, ili aristokratama iz svog kraja,
ili vozaima Formule 1. ta se ovde dogaalo? Odluio je da su se
dogaala deca; da su deca bila simbolina mrlja, kao beleg ili
debljina, koja mu je dala ansu tamo gde je inae ne bi bilo. Moda
su deca demokratizovala neudate lepe ene.
Rei u ti, govorila je Endi, iako je propustio vei deo
kontemplacije koja ju je dovela do tog mesta, kao samohrana
majka, mnogo lake podlee razmiljanju u okviru feministikih
kliea. Zna ono, svi mukarci su svinje, a ena bez mukarca je
kao... neto bez neega to nema nikakve veze s onim prvim neim;
i te stvari.
Siguran sam u to, rekao je Vil, pun saoseanja. Sada se ve
napalio. Ako samohrane majke stvarno misle da su svi mukarci
svinje, onda moe da se sredi. Mogao bi da se via sa enama koje
izgledaju kao Duli Kristi zauvek. Klimao je i mrtio se i puio usne
dok je Endi tandrkala, i smiljao je novu strategiju koja e mu
promeniti ivot.
Poto je apsolutna poenta ove veze bila njegova dobrota, bilo kakva
mrlja bi znaila da je njegova nepouzdanost bila tako duboko
uvreena da je van kontrole.
Nisi ti u pitanju. Ti si bio divan. Ja sam. Pa, situacija u kojoj sam,
u svakom sluaju.
Nema nieg loeg u situaciji u kojoj si. Bar ne to se mene tie.
Doiveo je toliko olakanje da je osetio potrebu da bude
velikoduan.
Postoje neke stvari koje ti ne zna. Stvari o Sajmonu.
Da li ti on pravi probleme? Jer, ako je tako... Ti e ta? Poeleo
je da upita samog sebe s prezrenjem. Zavie doint kad stigne kui
i zaboravie ih? Zabavljae se s nekim prijemivijim?
Ne, ne zapravo. Pa, valjda bi tako izgledalo, ako posmatra sa
strane. Ne dopada mu se preterano to to se viam s nekim. I znam
kako to zvui, ali znam i njega, i on se jo uvek nije pomirio s tim da
smo se rastali. A nisam sigurna ni da sam se ja pomirila, da budem
iskrena. Jo uvek nisam spremna da se upustim u vezu s nekim
novim.
Dobro ti je ilo.
Najvea tragedija je to sam upoznala nekog ko je savren za
mene upravo u pogreno vreme. Trebalo je da ponem sa nekim
beznaajnim flertom, a ne sa... ne sa nekim ko...
Ovo je, nije mogao da se suzdri, bilo ironino. Da je samo znala,
koliko je on odgovarao tom opisu; da postoji ovek koji je sposobniji
od njega za beznaajan flert, on ne bi eleo da ga upozna. Sve
vreme sam glumio! hteo je da joj kae. Ja sam uasan! Mnogo sam
povrniji, stvarno! Ali, bilo je suvie kasno.
Pitao sam se da li te pritiskam. Stvarno sam sve zeznuo, zar
ne?
Ne, Vile, nikako. Bio si savren. ao mi je to...
Poela je pomalo da plae, a on je voleo zbog toga. Nikada ranije
nije gledao kako ena plae, a da se ne osea odgovornim, i sada je
prilino uivao u novom iskustvu.
Stvarno nema razloga da ti bude ao. Stvarno. Stvarno,
stvarno, stvarno.
, ali ima.
Nema.
Kada je poslednji put bio u poziciji da daje oprotaj? Verovatno
ne jo od kole, a mogue ni tada. Od svih veeri koje je proveo sa
Endi, ovo poslednje je najvie voleo.
Ovo je za Vila bio lepak. Ve tada je znao da e biti i drugih ena
kao to je Endi - ena koje bi krenule s namerom da ele redovan
seks, a zavrile tako to bi zamenile mnogobrojne glasne orgazme za
miran ivot. Poto je oseao neto slino, iako iz razloga
dijametralno razliitih, znao je da ima mnogo da ponudi. Odlian
seks, mnogo ego-masae, privremeno roditeljstvo bez suza i raskidi
bez oseaja krivice - ta jo mukarac da poeli? Samohrane majke pametne, privlane, dostupne ene, na hiljade njih, pun ih je
London - bile su najbolji izum za koji je Vil ikada uo. Njegova
karijera serijskog Dobrog Momka je poela.
PETO POGLAVLJE
Jednog ponedeljka ujutru, njegova mama je poela da plae pre
doruka i to ga je uplailo. Jutarnje plakanje je bilo neto novo, bio je
to lo, veoma lo znak. To je znailo da sada moe da pone bilo kad
u toku dana bez najave; nije bilo bezbednog vremena. Do danas su
jutra bila u redu; inilo se da je ustajala s nadom da je ono to je
inilo nesrenom nekako nestalo preko noi, u snu, kao prehlada ili
poremeen stomak. I zvuala je okej jutros - ni ljuto, ni nesreno, ni
ludo, nego normalno, kao mama - kada mu je doviknula da ustane.
Ali, eto je, ve je poela, pognuta preko kuhinjskog stola u kunoj
haljini, polupojedeno pare tosta na njenom tanjiru, lice podnadulo,
slinci joj cure iz nosa.
Markus nikada ne bi nita rekao kada bi ona plakala. Nije znao
ta da kae. Nije razumeo zbog ega je to radila, i zato to nije
razumeo nije mogao da joj pomogne, i zato to nije mogao da
pomogne, samo je tako stajao i buljio u nju otvorenih usta, a ona bi
nastavila, kao da se nita ne deava.
Da li eli aj?
Morao je da pogaa ta mu govori, zato to je bila tako
zacenjena.
Da. Molim te. Uzeo je istu inijicu sa cediljke za sudove i
otiao do kredenca da izabere pahuljice. To ga je razveselilo.
Zaboravio je da mu je dozvolila da kupi pakovanje sa vie razliitih
vrsta u subotu ujutru. Proao je kroz uobiajenu agoniju donoenja
odluke: znao je da prvo treba da pojede one bezvezne, kornflejks i
one s voem, zato to ih nikada nee pojesti ako ih ne pojede sada, i
onda e samo skupljati prainu u polici dok se ne ubajate, a mama
e se naljutiti, i sledeih nekoliko meseci e morati da se mui sa
velikim pakovanjem neeg nejestivog. Sve je to znao, ali je ipak uzeo
koko-pops kao i obino. Njegova mama nije primetila - prva
prednost njene uasne depresije koju je do sada otkrio. To nije bila
neka velika prednost, ipak; uopteno gledano, vie bi voleo da je
sebi.
Hej, travi! Kris Evans! Teglau! Mark je poeo da crveni.
Svi su teglai.
Da, zaboravio sam. Ej, travi teglau! Je l ti to ljiva na vratu?
Mislili su da je ovo potpuno urnebesno. Uvek su pravili viceve na
temu devojica i seksa; nije znao zato. Verovatno zato to su bili
zalueni seksom.
Mark je odustao od borbe i iskljuio gejmboj. U poslednje vreme
ovakve svari su se esto deavale i nije se moglo mnogo protiv toga.
Trebalo je samo stajati tamo i podnositi ih dok im ne dosadi.
Smisliti ta da se radi dok to traje, kako da izgleda i kako da se
dri, to je celu stvar oteavalo. Markus je odnedavno poeo da
pravi spiskove u glavi; on i njegova mama su igrali igru s kartama,
na kojima su bili odtampani po dvanaest primera koji su potpadali
u odreenu kategoriju, na primer pudinzi; prvi tim bi morao da
pogodi svih dvanaest primera iz date kategorije, a onda bi se
zamenili, pa bi drugi tim morao da pogaa primere sa karte prvog,
npr. fudbalske timove. Ovde to nije mogao da igra jer nije imao
karte i nije bilo protivnikog tima, ali je igrao jednu varijantu toga:
pomislio bi na neto za ta ima mnogo primera, kao na primer, voe,
i pokuavao da se seti najrazliitijih vrsta, dok se ko god da ih je
maltretirao ne bi okrenuo i otiao.
okoladice. Mars, naravno. Snikers. Baunti. Ima li jo tih sa
sladoledom? Nije mogao da se seti. Milki vej.
Hej, Markuse, ko je tvoj omiljeni reper? Tupak? Voren Di?
Markus je znao ova imena, ali nije znao ta znae, ni neku od
pesama, a znao je i da se od njega ne oekuje odgovor. Kada bi
odgovorio, bio bi potopljen.
Mozak mu je postao potpuno prazan, ali u tome je bila poenta
igre. Bilo bi lako setiti se imena okoladica kod kue, ali ovde je to
bilo skoro nemogue, dok ga ova deca maltretiraju.
Milki vej.
, gnomu, je l zna ta je to puenje? Niki se pretvarao da
gleda kroz prozor, ali je Markusu bilo jasno da ne vidi nita.
ESTO POGLAVLJE
Ja sam samohrani otac. Imam dvogodinjeg sina. Ja sam
samohrani otac. Imam dvogodinjeg sina. Koliko god da je Vil ovo
sebi ponavljao, uvek bi pronaao razlog koji bi ga spreio da u to
poveruje; u glavi se - to nije mesto koje se najvie rauna, ali je ipak
vano - nije oseao kao otac. Bio je suvie mlad, suvie star, suvie
glup, suvie pametan, suvie ubrzan, suvie nestrpljiv, suvie
sebian, suvie neoprezan, suvie oprezan (kakva god bila
kontraceptivna situacija ene s kojom se viao, uvek bi koristio
Durex, ak i u onim danima kada to nije bilo obavezno), nije znao
nita o deci, suvie esto je izlazio, previe je pio, uzimao je previe
droga. Kada bi se pogledao u ogledalo, nije, nije mogao, da vidi oca,
pogotovo ne samohranog oca.
Pokuavao je da ugleda oca u ogledalu zato to mu je ponestalo
samohranih majki sa kojima bi spavao; zapravo, pokazalo se da je
Endi poetak i kraj njegovih zaliha. Sve je to bilo divno i krasno, ta
odluka da su samohrane majke budunost, da ima na milione
tunih, naputenih duplikata Duli Kristi koje su eznule za
njegovim pozivom, ali ga je istina frustrirala: nije imao telefon ni
jedne od njih. Gde su se skupljale?
Prolo je vie vremena nego to bi trebalo, dok nije shvatio da, po
definiciji, samohrane majke imaju decu, a da deca, to je opte
poznato, spreavaju oveka da se igde skuplja. Raspitivao se
nekoliko puta, na kraj srca, o prijateljicama i poznanicama, ali ga to
do sada nije daleko odvelo; ljudi koje je znao nisu poznavali
samohrane majke, ili nisu eleli da obave neophodno upoznavanje
zbog Vilovih legendarnih bednih ljubavnih rezultata. Ali sada je
naao idealno reenje za ovu neoekivanu oskudicu. Izmislio je
dvogodinjeg sina, pod imenom Ned, i pridruio se grupi
samohranih roditelja.
Veina ljudi se ne bi ovoliko ispruilo da zadovolji hir, ali je Vil
veoma esto radio stvari s kojima se veina ljudi ne bi petljala,
SEDMO POGLAVLJE
Neke stvari su se nastavile kao i obino. Iao je kod tate u
Kembrid za vikend i gledao TV satima. U nedelju su on, njegov
tata i Lindzi, tatina devojka, otili kod Lindzine mame u Norfolk, i
otili su da se proetaju po plai, a Lindzina mama mu je dala petaka
bez razloga. Sviala mu se Lindzina mama. Sviala mu se i Lindzi,
takoe. ak se i njegovoj mami sviala Lindzi, iako je svako as
govorila razne gadarije na njen raun. (Nikada je nije branio.
Zapravo, pamtio je gluposti koje je rekla ili uradila pa bi to
prepriao majci kada bi stigao kui; tako je bilo lake.) Svi su bili
okej, stvarno. Samo to ih je sada bilo ba mnogo. Ali se on sa svima
lepo slagao, i oni nisu mislili da je uvrnut, ili bar to nisu pokazivali.
Vratio se u kolu pitajui se da nije moda dizao frku ni zbog ega.
Na putu kui je ponovo poelo, u novinarnici iza oka. Ti ljudi
su bili okej, i nije im smetalo da razgleda kompjuterske asopise.
Mogao je da stoji tamo i prelistava deset minuta pre nego to bi mu
neto rekli, pa ak i tada su bili fini i alili se, nisu bili zlobni i
antideje nastrojeni, kao u mnogim drugim radnjama. Dozvoljeno
samo po troje dece u isto vreme. Mrzeo je sve to. Automatski si
lopov zbog svojih godina...
Nije ulazio u prodavnice sa takvim natpisima u izlogu. Nije hteo
da im daje svoj novac.
Kako je tvoja lepa mama, Markuse? pitao je ovek za tezgom
kada je uao. Sviala im se njegova mama, zato to je razgovarala s
njima o mestu iz koga potiu; jednom je bila tamo, pre mnogo
godina, kada je bila pravi hipik.
Dobro je. Nije hteo nita da im kae.
Pronaao je asopis koji je prelistao do pola prole nedelje i
zaboravio na sve ostalo. Kada je sledei put podigao glavu, svi su
bili tu, zbijeni stvarno blizu, i opet su mu se smejali. Smuio mu se
taj zvuk. Kada se niko na elom svetu ne bi vie nikada nasmejao,
ne bi mu smetalo.
ta to peva, upavi?
Opet mu se omaklo. Razmiljao je o jednoj od pesama njegove
mame, one od Doni Miel o taksiju, pa mu je, izgleda, opet
pobegla. Onda su svi poeli da bezvezno pevue, ubacujui
povremeno neke besmislene rei, bockajui ga da bi se okrenuo.
Ignorisao ih je, i pokuao da se koncentrie na ono to ita. Nije mu
bilo potrebno da nabraja okoladice kada pred sobom ima lanak o
kompjuterima da se u njemu izgubi. Prvo se samo pretvarao, ali je
za nekoliko sekundi bio potpuno zanesen, i zaboravio ih je, i onda
ih je video na izlazu iz prodavnice.
, Mohamede, viknuo je jedan od njih. G. Patel se nije tako
zvao. Treba da proveri ta ima po depovima. Krao je. i onda su
nestali. Proverio je svoje depove. Bili su puni okoladica i
pakovanja vaka. Nije ak ni primetio. Bilo mu je muka. Zaustio je
da objasni, ali ga je g. Patel prekinuo.
Video sam ih, Markuse. U redu je.
Otiao je do tezge i naslagao stvari preko novina.
Oni idu s tobom u kolu, je l?
Markus je klimnuo.
Bolje da im se kloni s puta.
Jeste, ba. Keve ti?! Kloni im se s puta.
Kada je stigao kui, majka mu je leala na podu pokrivena
kaputom i gledala crtane filmove. Nije ga pogledala.
Zar nisi ila na posao danas?
Jutros sam bila. Uzela sam slobodno popodne, nije mi bilo
dobro.
Kako ti nije bilo dobro?
Nema odgovora.
Ovo nije u redu. On je samo klinac. Sve ee je to pomiljao u
poslednje vreme, dok je postajao stariji. Nije znao zato. Moda zato
to, kada je stvarno bio klinac, nije bio u stanju to da prepozna mora da doe u odreene godine da bi spoznao da si u stvari jako
mlad. Ili moda nije bilo niega o emu je moralo brinuti kada je bio
mali - pre pet ili est godina njegova mama nikada nije provodila
Zato to u se ja odmarati.
Mogu da ti se sklonim s puta.
Radim ono to si mi rekao. Nalazim nekog da se brine o tebi.
Suzi je mnogo sposobnija od mene.
Suzi je bila njena najbolja drugarica; znale su se iz kolskih dana.
Bila je fina; Markusu se mnogo dopadala. Ali, i dalje nije eleo da
ide na piknik s njom i onom uasnom deurlijom iz SRSZ-a. Bio je
deset godina stariji od veine njih, svaki put kada je ranije iao
negde s njima, bilo mu je grozno. Poslednji put kada su svi zajedno
otili u zooloki vrt, vratio se kui i rekao mami da eli da izvri
vazektomiju. Ona se mnogo smejala, ali je on mislio ozbiljno. Bio je
siguran da nikada nee imati decu, pa to ne bi zavrio s tim
odmah?
Mogu da radim bilo ta. Da sedim ceo dan u mojoj sobi i igram
igrice. Nee ni znati da sam tu.
elim da izae. Da radi neto normalno. Ovde je suvie
napeto.
Kako to misli?
Mislim... O, ne znam kako mislim. Znam samo da ne
pomaemo jedno drugom preterano.
ekaj malo. Ne pomaemo jedno drugom preterano? Prvi put
otkako je njegova mama poela da plae i njemu se plakalo. Znao je
da ona njemu uopte ne pomae, ali nije imao pojma da to ide u oba
pravca. ta joj je uradio? Nije mogao niega da se seti. Jednog dana
e je pitati ta je time mislila, ali ne danas, ne sada. Nije bio siguran
da bi mu se dopao odgovor.
OSMO POGLAVLJE
Kakva kuka.
Vil je pogledao u stopala i ispustio zvuk koji je trebalo da prenese
Suzi da njegova biva ena nije tako loa, u stvari.
Vil, to se jednostavno ne radi. Ne moe tek tako da zove pet
minuta unapred i menja planove. Trebalo je da joj kae da...
pogledala je oko sebe da vidi da li Markus, udan klinac s kojim e
morati da provedu ceo dan, jo uvek slua, ...ebe.
Njegova biva (koja se, sudei po Suzi, zove Pola, to ime mora da
je pomenuo pre neko vee) svaki put e biti kriva to se Ned ne
pojavljuje na pikniku, ali joj je ipak bio na neki mraan nain odan,
suoen sa Suzinim saoseajnim besom. Da nije otiao predaleko?
, pa, stalno je govorio, dok je Suzi besnela, zna kako je.
Ne moe dozvoliti sebi da bude mekan. Svaki put e te
sjebati.
Nikada ranije to nije uradila.
Ne, ali e se desiti ponovo. Samo gledaj. Previe si fin. Ovo je
gadna rabota. Morae da ovrsne malo.
Valjda u. Ovo je bilo neobino iskustvo za Vila, da ga neko
nazove previe finim i ohrabri ga da bude zlobniji, ali se oseao tako
jadno da mu je bilo lako da uvidi kako ga Pola mustra.
I kola! Ne mogu da verujem da je uzela kola!
Zaboravio je na kola. Pola je uzela i kola, jutros, iz razloga koji su
bili suvie komplikovani za objanjavanje, pa je Vil morao da pozove
Suzi tog jutra i zamoli je da ga prebaci do Ridents parka.
Znam, znam. Ona je... Rei su ga izdale. Ako sagleda celu
sliku, ono s Nedom i s kolima, Pola se ponaala jezivo, to mu je bilo
jasno, ali jo uvek mu je bilo teko da sakupi potrebni bes. Morae,
ako ni zbog ega, onda samo da bi pokazao Suzi da nije neki
beznadeni beskimenjak i slabi. Ona je krava.
Tako treba.
Bilo je zbunjujue, mnogo vie nego to je zamiljao, to
izaao iz toga s idejom da e sledei put biti srenije ruke. I eto ga,
trideset i neto godina, savreno svestan da nema sina od dve
godine, a ipak se nada da e, kada bude u stisci, jedan takav
izniknuti odnekle.
Kladim se da bi ti prijala kafa, rekla je Suzi.
Razbio bije! Kakvo jutro! Protresao je glavu u neverici, a Suzi je
izduvala obraze puna saoseanja. Shvatio je da se stvarno dobro
zabavlja.
Ne znam ak ni ime se bavi, rekla je Suzi, kada su seli u kola.
Megan je bila pored nje u seditu za bebe; Vil je sedeo pozadi s
Markusom, udnim klincem, koji je neto nerazgovetno pevuio.
Nita.
O
Obino bi neto izmislio, ali poslednjih dana je preterao s tim...
da je dodao i neki izmiljeni posao toj listi, ne samo to bi se
potpuno izgubio, ve ne bi postojalo nita stvarno to bi mogao da
ponudi Suzi.
, ta si radio ranije?
Nita.
Nikada nisi radio?
Odradio sam pokoji dan tu i tamo, ali...
, pa, to je...
Uutala je i Vil je znao zato. Biti bez ikakvog posla ikada, to je...
nita. Nema ta da se kae na sve to, bar ne odmah.
Moj tata je napisao pesmu. Hiljadu devetsto trideset osme. To je
slavna pesma i ivim od autorskih prava.
Zna Majkla Deksona? On zarauje milion funti za minut,
rekao je udni klinac.
Nisam sigurna da je to ba milion funti, rekla je Suzi
sumnjiavo. je strano mnogo.
Milion funti za minut! ponovio je Markus. ezdeset miliona
funti na sat!
, ja ne zaraujem ezdeset miliona funti na sat, rekao je Vil.
Ni blizu.
Koliko, onda?
Markuse, rekla je Suzi. koja je to pesma, Vile? Ako ti ivi
od nje, mora da smo je uli.
Hmm... Deda Mrazove supersanke, rekao je Vil. Rekao je to
ravnodunim tonom, ali nije vredelo, nije bilo naina da se to
izgovori a da ne zvui budalasto. eleo je da je njegov otac napisao
bilo koju drugu pesmu na svetu, osim moda Itsy Bitsy Weeny
Yellow Polka Dot Bikini.
Stvarno? Deda Mrazove supersanke? Suzi i Markus su u isto
vreme poeli da pevaju isti deo pesme:
Ostavite napolju pitu i seri,
Deda Mraz e vasposetiti,
biete sreni,
O, Deda Mrazove supersanke,
Deda Mrazove supersanke...
Ljudi stalno to rade. Uvek pevaju i to uvek isti deo. Vil je imao
prijatelje koji svaki telefonski poziv poinju sa par stihova Deda
Mrazovih supersanki, a kada se ne bi nasmejao, optuili bi ga da
nema smisla za humor. Ali u emu je tu tos? ak i da postoji, kako
da se natera da se svaki put nasmeje, iz godine u godinu.
Ljudi to sigurno stalno rade, zar ne?
Vas dvoje ste prvi, zapravo.
Suzi ga je pogledala u retrovizoru. Izvini.
Ne, u redu je. Zasluio sam, stvarno.
Ali ja ne razumem. Kako ti od toga zarauje pare? Da li ti ljudi
koji pevaju boine pesme po ulici plaaju po deset posto?
Trebalo bi. Ali ne mogu uvek da ih uhvatim. Ne, pesma je na
svakom boinom albumu koji je ikada snimljen. Elvis je to pevao,
zna. I Mapeti. i Des OKonor. I Krenkis. I Bing Krozbi. I Dejvid
Bouvi u duetu sa Zazom Gabor. I Val Duniken, i Sila Blek, i Rod Hal
i Emu. I jedan ameriki pank bend koji se zove Kants, i po
poslednjem brojanju, najmanje sto drugih umetnika. Znao je sva
Ko?
Bio je potpuno iskren; nije imao pojma o emu pria. Ali se Suzi
znaajno nasmeila, pa joj je Vil, ponovo na zadatku, uzvratio.
Videu ga kasnije. Nije to nita. Mada, uivao bi ovde.
Kakav je on?
... dobar. Stvarno je dobar deko.
Mogu da zamislim. Na koga lii?
Hmm... na mene, valjda. Izvukao je krau slamku.
, mogao je i gore da proe. A Megan izgleda isto kao Den i
mrzim to.
Vil je pogledao usnulo dete. Divna je.
Da. Zato to mrzim. Kada je gledam takvu, mislim, kakva
prekrasna beba, i onda pomislim, ti skote, i onda pomislim... ma ne
znam ta pomislim. Onda se sva pometem. Zna, ona je skot, on je
prekrasan... Na kraju zavri tako to mrzi svoje roeno dete, a
voli oveka koji ga je odbacio.
, to, rekao je Vil. Poeo je da se osea jeftino i otrcano. Ako je
razgovor skrenuo u tugaljivom pravcu, vreme je da se povue prvi
potez. Upoznae nekog drugog.
Misli?
... bie mnogo mukaraca... mislim, zna, ti si veoma... zna.
Mislim, upoznala si mene, i znam da se ja ne raunam, ali... Zna,
ima mnogo... Uutao je, pun nade. Ako sad ne zagrize, zaboravi.
Zato se ti ne rauna?
Bingo.
Zato to... nemam pojma...
Odjednom se pred njima pojavio Markus, skakuui s noge na
nogu kao da e se upikiti. Mislim da sam ubio patku, rekao je.
DEVETO POGLAVLJE
Markus nije mogao da veruje. Mrtva. Mrtva patka. Okej,
pokuavao je da je pogodi u glavu komadiem sendvia, ali je
pokuao da uradi i mnoge druge stvari, pa nikada do sada nije
uspeo. Pokuao je da dostigne najvii rezultat na Stargejzer maini u
prodavnici kebaba na Hornsi roudu - i nita. Pokuao je da ita misli
Nikiju tako to mu je zurio u potiljak na svakom asu iz matematike
tokom nedelje - i nita. Stvarno ga je nerviralo to je jedina stvar
koju je ikada postigao pokuavanjem ona koju i nije zapravo eleo.
A, onda, otkad ptice umiru kad ih pogodi sendviem? Deca mora
da provode pola ivota pokuavajui da bacaju stvari na patke u
Ridents parku. Kako je uspeo da izabere tako bednu patku? Mora
da joj je neto falilo. Verovatno je bila na ivici da umre od infarkta ili
tako neeg; to je bila sluajnost. Ali, ak i da jeste, niko mu nee
verovati. Da ima svedoka, oni bi videli samo kako je hleb vaknuo
patku u potiljak i kako se ova izvrnula. Sabrali bi dva i dva, dobili
pet i strpali ga u zatvor zbog zloina koji nije poinio.
Vil, Suzi, Megan i Markus su stajali na stazi uz ivicu jezera i
buljili u mrtvu patku koja je plutala na vodi.
Sada ne moemo nita da uinimo, rekao je Vil, meker koji je
pokuavao da smuva Suzi. Samo je ostavi. U emu je problem?
... A ta ako me je neko video?
Misli da jeste?
Ne znam. Moda. Moda su rekli da e otii da me prijave
uvaru.
Moda te je neko video, ili sigurno? Moda su rekli da idu da te
prijave uvaru, ili sigurno? Markusu se nije sviao ovaj tip, pa nije
odgovorio.
ta ono pluta tamo pored nje? pitao je Vil. l to hleb kojim si
je gaao?
Markus je snudeno klimnuo glavom.
nije sendvi, to je jebena vekna. Nije ni udo to je
DESETO POGLAVLJE
Kada je stigla hitna pomo, usledila je duga, komplikovana
diskusija o tome ko e ii u bolnicu i kako. Vil se nadao da e ga
pustiti kui, ali nije tako ispalo. Bolniar nije hteo da povede Suzi,
Markusa i bebu, pa je na kraju morao da vozi Megan i Markusa
Suzinim kolima, dok se ona vozila sa Markusovom mamom u
kolima hitne pomoi. Pokuao je da ostane iza njih, ali su mu umakli
kada je izaao na glavni put. Nita ne bi voleo vie nego da se
pretvara da ima plavo svetio na krovu kola, da vozi suprotnom
stranom puta i proleti kroz koje god eli crveno svetio, ali je
sumnjao da bi mu ijedna od majki tamo napred zbog toga zahvalila.
Na zadnjem seditu Megan je i dalje jako plakala; Markus je
smrknuto zurio kroz prozor.
Vidi da li moe neto s njom, rekao je Vil.
ta?
Ne znam. Smisli neto.
Ti smisli.
Poteno, pomislio je Vil. Traiti od klinca da bilo ta radi u
ovakvim okolnostima je verovatno nerazumno.
Kako se osea?
Ne znam.
Bie ona dobro.
Da. Valjda. Ali... nije u tome stvar, zar ne?
Vil je znao da nije u tome stvar, ali je bio iznenaen da je Markus
doao do toga tako brzo. Prvi put mu je palo na pamet da je deko
verovatno veoma bistar.
Kako to misli?
Razmisli, pa e shvatiti.
Brine se da ne pokua ponovo?
Samo zavei, vai?
I zavezao je, putovali su do bolnice u tiini, ili u onoliko tiine
koliko im je dozvolila beba koja plae.
JEDANAESTO POGLAVLJE
Stajalo je tu, na kuhinjskom stolu. Samo to je stavio cvee u
vazu, kao to mu je Suzi rekla, kada ga je ugledao. Svi su bili u
takvoj urbi i zbrci sino da nisu primetili. Podigao ga je i seo.
Dragi Markuse,
mislim da e me ipak mrzeti, bez obzira na to ta kaem u ovom
pismu. A moda je mrnja prejaka re: moda e kad poraste, oseati
neto drugo. Ali e verovatno due vreme misliti da sam uradila lou,
sebinu, glupu i gadnu stvar. Pa sam zato htela da dam sebi ansu i
objasnim, pa makar to nita ne vredelo.
Sluaj. Veliki deo mene je svestan da radi lou, sebinu, glupu i gadnu
stvar. Najvei deo mene, u stvari. Problem je u tome to me taj deo vie ne
kontrolie. Eto, to je najuasnija stvar kod bolesti koju sam imala u
poslednjih nekoliko meseci - jednostavno ne slua nita i nikog drugog.
Samo eli da tera svoje. Nadam se da nikad nee otkriti kakav je to oseaj.
Ovo nema nikakve veze s tobom. Svialo mi se da budem tvoja mama,
uvek, ak i onda kada mije bilo teko i kada sam nalazila da je ta uloga
naporna. I ne znam zbog ega mi nije dovoljno to to sam tvoja mama, ali
nije. I nije da sam toliko nesrena da vie ne elim da ivim. Nije to taj
oseaj. Vie je to umor, dosada, i oseaj da je urka gotova i da elim da
idem kui. Oseam se prazno i ini se da nema niega emu mogu da se
radujem, pa bih radije zatvorila radnju. Kako mogu da se oseam tako
kada imam tebe? Ne znam. Znam samo da mi ne bi zahvalio ako bih
nastavila samo zbog tebe, i cenim da e ti, kada jednom pree preko
ovoga, biti bolje nego pre. Stvarno. Moe da ide kod tate, a i Suzi je
uvek govorila da e te paziti ako se meni neto dogodi.
Paziu na tebe ako budem mogla. Mislim da hou. Mislim da je
majkama kojima se neto desi to dozvoljeno, pa ak i ako je sama kriva za
svoju nesreu. Ne elim da prestanem s pisanjem, ali ne vidim razloga za
nastavljanje.
Volim te, mama
DVANAESTO POGLAVLJE
Ispunjavanje dana nikada nije bio problem za Vila. Moda nije
bio ba ponosan na nedostatak ivotnih dostignua, ali je bio
ponosan na svoju sposobnost da ostane na povrini ogromnog
okeana vremena koji mu je bio na raspolaganju; manje snalaljiv
ovek bi odavno potonuo i udavio se.
Veeri su bile u redu; poznavao je ljude. Nije znao kako ih je
poznavao, zato to nikada nije imao kolege, i nije razgovarao sa
devojkama kada bi postale bive devojke. Ali je nekako uspevao da
skuplja ljude usput - ljudi koji su nekada radili u prodavnicama
ploa u koje je esto svraao, ljudi sa kojima je igrao fudbal ili skvo,
ljudi iz paba u koji je esto iao, tako neki - i oni su mu nekako
odraivali posao. Ne bi mu mnogo koristili u malo verovatnom
sluaju neke suicidne depresije, ili ak jo manje neverovatnom
sluaju slomljenog srca, ali su bili prilino dobri za partiju bilijara, za
pie ili kari.
Ne, veeri su bile okej; tokom dana je on testirao svoje strpljenje i
ingenioznost, zato to su svi ti ljudi bili na poslu - osim ako nisu bili
na trudnikom bolovanju, kao Don, otac Barnija i Imoden, a njega
Vil ionako nije eleo da vidi. Njegov nain izlaenja na kraj s
danima bio je da razmilja o aktivnostima kao o jedinicama
vremena, koje se sastoje od trideset minuta. Celi sati su, nalazio je,
bili suvie zastraujui, a za veinu stvari koje je mogao da radi
tokom dana trebalo je po pola sata. itanje novina, kupanje,
sreivanje stana, gledanje Bolnice ikago i Dosijea X, reavanje
ukrtenih rei u WC-u, doruak i ruak, odlazak u prodavnicu... To
je devet jedinica od dvadeset koliko ima ceo dan (veeri se ne
raunaju) ispunjenih samo osnovnim stvarima. U stvari, doao je do
faze u kojoj se pitao kako li njegovi prijatelji uklapaju ivot i posao.
ivot je oduzimao toliko vremena, pa kako ljudi mogu da rade i, na
primer, da se kupaju istog dana? Poeo je da sumnja kako neki ljudi
koje poznaje idu nekim prilino smrdljivim preicama.
TRINAESTO POGLAVLJE
Markusa, zapravo, nije muilo to to e mu mama ostati sama,
uprkos onome to je rekao Vilu. Znao je da, ak i ako pokua
ponovo neto slino, to se nee dogoditi bar jo neko vreme, zato to
je sada bila u nekom uvrnutom, mirnom raspoloenju. Ali, time to
je rekao Vilu da eli da i mama ide s njima je bio nain da zblii nju i
Vila, a posle toga, ocenio je, bie lako. Njegova mama je lepa, a Vil
deluje dobrostojee, mogu da odu da ive kod Vila i njegovog sina, i
onda bi ih bilo etvoro, a etiri je duplo bolje od dva. A moda, ako
budu eleli, dobiju i bebu. Njegova mama nije prestara. Ima trideset
osam godina. Moe da ima bebu sa trideset osam godina. Pa e ih
onda biti petoro, pa ne bi toliko smetalo ako jedno od njih umre. Pa,
naravno da bi smetalo, ali tako bar neko, njegova mama ili Vil ili
njegov sin, ne bi ostao potpuno sam. Markusu nije bilo jasno ni da li
mu se Vil dopada, ali to vie nije bilo vano; videlo se da nije lo, ili
pijan, ili nasilan, pa e morati da se zadovolje njime.
Nije da nita ne zna o Vilu, zato to ga je proverio. Kada se
vraao iz kole jednog popodneva video je Vila u kupovini, i pratio
ga je kui kao privatni detektiv. Nije saznao previe o njemu, osim
adrese i prodavnica u kojima je kupovao.
Ali mu se inilo da je sam - ni devojka, ni ena, pa ak ni mali
deak. Osim ako mali deak nije ostao kod kue sa njegovom
devojkom. Ali, ako ima devojku, zato je pokuavao da smuva Suzi?
Kada dolazi taj tip? pitala je njegova mama. Sreivali su kuu i
sluali Exodus Boba Marlija.
Za deset minuta. Presvui e se, je l da?
Zato?
Zato to izgleda ofucano, a on e da nas vodi u Planet Holivud
na ruak. Vil nije znao nita o tome, zato to mu Markus nije rekao,
ali mu nee smetati.
Pogledala ga je. ta tebe briga ta sam ja obukla?
Planet Holivud.
ta?
Ne eli da ide tamo obuena u neke krpetine. U sluaju da te
neko od njih vidi.
U sluaju da me ko vidi?
Brus Vilis ili neko tako.
Markuse, oni nee biti tamo, zna.
Oni su stalno tamo. Osim ako rade. ak i tada se trude da
snimaju filmove u Londonu da bi mogli da odlaze tamo na ruak.
Fiona se smejala na sav glas. ti je to rekao?
Deak iz kole koji se zove Sem Lavel mu je to rekao. Sada kad se
Markus zamislio nad tim, setio se da mu je Sem rekao jo neke stvari
koje su se ispostavile neistinitim: da su Majki Dekson i Denet
Dekson ista osoba, i da je g. Harison, nastavnik francuskog svirao u
Bitlsima.
je opte poznata stvar.
Da li bi i dalje eleo da ide tamo, u sluaju da ne sretne ni
jednu filmsku zvezdu?
U stvari nije, ali to nije hteo da joj da do znanja.
Da. Naravno.
Slegnula je ramenima i otila da se presvue.
Vil se popeo u stan pre nego to su izali. Predstavio se, a
Markus je mislio da je to prilino glupo, s obzirom na to da se
ionako svi ve poznaju.
ao. Ja sam Vil, rekao je. Ve smo se... Pa, ja... Ali oigledno
da nije mogao da smisli kako da joj na pristojan nain kae da je
video obeznanjenu na kauu kako lei u lokvi svoje povraotine, pa
je uutao i osmehnuo se.
sam Fiona. Njegova mama je izgledala dobro, mislio je
Markus. Obukla je svoje najlepe helanke i veliki, upavi demper i
naminkala se prvi put otkad je izala iz bolnice, i stavila par lepih
viseih minua koje joj je neko poslao iz Zimbabvea. Hvala ti za
sve to si uinio prolog vikenda. Veoma sam ti zahvalna.
Nema na emu. Nadam se da se osea... Nadam se da si...
Moj stomak je u redu. Mislim da sam jo uvek malo smuena. Te
njegova majka.
Moda bi trebalo da si dosad sigurna. Dovoljno si odrasla.
Markuse!
Ali, Vil se smejao.
U pravu je. Imamo, ne znam koliko ti ima godina Fiona, ali
zajedno imamo najmanje ezdeset godina iskustva u voenju
razgovora, pa bi moda trebalo da zaponemo jedan.
Vai.
Dobro.
Samo posle tebe.
Oboje su se nasmejali, ali ni jedno od njih nita nije reklo.
Vile, rekao je Markus.
Da, Markuse? rekao je Vil.
ta ti misli o Donu Mejdoru?
Nita posebno.
ti, mama?
Ti zna ta ja mislim o njemu.
Kai Vilu.
Nita dobro.
Ovo nema smisla.
Zato?
, Markuse, ostavi nas na miru. Oteava celu stvar. ini da se
oseamo neprijatno. Uskoro emo poeti da razgovaramo.
Kada?
Prekini.
Da li si ikada bio oenjen, Vile?
Markuse, naljutiu se na tebe za sekund.
U redu je, Fiona. Ne, nisam. A ti?
Ne, naravno da ne. Nisam dovoljno veliki.
.
Sad ti pitaj mamu.
Fiona, da li si ti ikada bila udata?
Ne.
Markus je na trenutak bio zbunjen; kada je bio pravo dete, malo
ETRNAESTO POGLAVLJE
Vil je znao da Fiona nije njegov tip. Za poetak, nije izgledala
onako kako on eli da ene izgledaju - u stvari, sumnjao je da joj
izgled ita znai. To kod njega ne moe da proe. Ljudi, mukarci i
ene, imaju obavezu da brinu o svom izgledu, pa ak i ako nemaju
potrebne sirovine - osim ako su sasvim nezainteresovani za
seksualnu stranu ivota, u kom sluaju je to u redu, poteno. U tom
sluaju moe da radi ta hoe. Ajntajn, na primer... Vil nije imao
pojma o Ajntajnovom privatnom ivotu, ali je na fotografijama
izgledao kao ovek koji ima druge stvari na umu. Ali Fiona nije bila
Ajntajn. Moda je bila pametna kao Ajntajn, ta on zna, ali je
oigledno zainteresovana za mukarce, sudei po razgovoru koji su
vodili uz ruak, pa zato se onda malo ne potrudi? Zbog ega se ne
oia pristojno, umesto to gaji tu rascvetalu ubu na glavi, i zbog
ega ne nosi garderobu koja deluje kao da je paljivo izabrana? To
mu uopte nije bilo jasno. I bila je isuvie hipi. Sada mu je bilo jasno
zato je Markus tako udan. Ona je verovala u alternativne stvari,
na primer u aromaterapiju i vegetarijanstvo i brigu o prirodi, o
stvarima za koje je njega, ukratko, bolelo dupe. Kada bi poeli da se
zabavljaju, uasno bi se svaali, znao je to, a moda bi je to
uzbudilo, to je poslednja stvar koju bi sada eleo da postigne.
Morao je da prizna da je stvar koju je nalazio najprivlanijom na
njoj bila to to je pokuala da se ubije. E, to je ve interesantno - ak
seksi, na neki morbidan nain. Ali kako ovek da razmatra
zabavljanje sa enom koja bi u svakom trenutku mogla da se kokne?
Pre je mislio da je zabavljanje sa majkom opasna stvar; koliko bi tee
bilo zabavljanje sa suicidnom majkom? Ali nije hteo da pusti ovo. I
dalje je imao oseaj da bi Fiona i Markus mogli da mu zamene
narodne kuhinje i poslove iz medijskog dela Gardijana, moda
zauvek. Napokon, nee morati mnogo da se trudi - pokoji filet od
sabljarke, bioskop tu i tamo, neko sranje od filma koje bi ionako sam
pogledao. To ne moe biti mnogo teko. Mnogo je lake nego
Rain, i Both Sides Now. Nije bilo niega izmeu nje i pesama, bila je u
njima. ak bi i sklopila oi dok peva.
Da li eli da doe ovde da moe da vidi rei? pitala ga je
posle Both Sides Now. Sedeo je za stolom i zurio u Markusa, dok i on
nije poeo da peva, a onda je panju poklonio zidu.
Hmmm... ta je sledee?
Ima li neku elju?
eleo je da peva neto uz ta ne mora da sklapa oi, Roll Out The
Barrel, na primer, ili Knees Up, Mother Brown, ali je raspoloenje ve
bilo odreeno.
Bilo ta.
Izabrala je Killing Me Softly With This Song. Nije mogao nita
drugo, do da stane pored nje i dozvoli da poneki polurazumljivi stih
s mukom izmili iz njegovih usta. Smile... ... Ling... znao je,
naravno da je znao, da pesma nee trajati zauvek, da to vee nee
trajati zauvek, da e uskoro biti kod kue uukan u krevetu, da ga
pevanje uz klavir sa depresivnim hipijem i njenim uknutim sinom
nee ubiti. Sve je to znao, ali nije oseao. Ne moe nita s ovim
ljudima, shvatio je to sada. Bilo je glupo od njega to je pomislio da
tu ima neto za njega.
Kada je stigao kui pustio je CD Pet Shop Boysa, i gledao Prisoner
Cell Block H, utianog tona. Hteo je da uje ljude koji ne misle ono
to pevaju, i eleo je da gleda ljude kojima moe da se smeje. I napio
se; napunio je au ledom i sipao viski za viskijem. I kada je pie
poelo da ga obuzima, shvatio je da je mnogo verovatnije da e se
ubiti ljudi koji misle ono to pevaju, nego ljudi koji ne misle: nije
mogao da se seti da mu je ikada, ak i u ali, palo na pamet da
oduzme sopstveni ivot i bilo mu je teko da zamisli da e se to
ikada dogoditi. On jednostavno nije dovoljno predan. Morao si da
bude predan da bude vegetarijanac; morao si da peva Both Sides
Now zatvorenih oiju; a ako emo tako, morao si da bude predan
da bude majka. Nita ga nije preterano uzbuivalo, a to e mu, bilo
je jasno, garantovati dug ivot bez depresije. Mnogo je pogreio
kada je pomislio da e mu dobra dela pomoi da krene napred.
PETNAESTO POGLAVLJE
Markus nije bio blesav. Pa, okej, ponekad je ispadao blesav, kao s
onim pevanjem, ali nije bio glupo blesav, nego blentavo blesav.
Odmah je shvatio da su te stvari koje zna o Vilu, to da nema dete i
da nema bivu enu, suvie vane da bi odmah digao ruke od njih;
neto su vredele. Da je otiao pravo kui posle svoje prve posete
Vilovom stanu i odmah sve ispriao mami i Suzi, na tome bi se sve
zavrilo. Ne bi mu dozvolile da ikada vie razgovara sa Vilom, a to
nije eleo.
Nije bio siguran zbog ega to nije eleo. Samo je znao da ne eli
da odmah potroi ove informacije, isto kao to nije eleo da potroi
novac od roendana istog dana: eleo je da ga dri u depu dok ne
pogleda okolo, dok ne utvrdi koliko vredi. Znao je da ne moe da
natera Vila da izlazi s njegovom mamom ako on to nee, ali je
mogao da ga natera na neto drugo, moda, neto to mu jo uvek
nije palo na pamet, pa je poeo da ide kod Vila manje-vie svaki dan
posle kole da bi sakupio neke ideje.
Kada je prvi put otiao tamo, Vilu nije bilo drago to ga vidi.
Stajao je na vratima sa rukom na kvaki.
ta je? rekao je Vil.
Nita. Mislio sam da svratim. To je nateralo Vila da se nasmei,
iako nije znao zbog ega. ta radi?
ta radim?
Da.
Gledam TV.
ta gleda?
Brojke i slova.
ta je to? Markus je znao ta je to. Svako dete koje se ikada
vratilo kui iz kole znalo je ta je to: to je bila najdosadnija emisija u
istoriji televizije.
Kviz. Brojevi i slova.
. Da li bi mi se dopalo? Naravno da mu se ne bi dopalo.
Ne esto, ne.
, pa zato si onda iao u kolu?
Zavei, Markuse.
Da sam ja znao da mi ne treba posao, ne bih se smarao.
Zar ti se ne dopada u koli? Vil je kuvao sebi aj. Kada je sipao
mleko, vratili su se u dnevnu sobu i seli na kau.
Ne, mrzim je.
Zato?
Nije to za mene. Nisam ja za kolu. Ja sam pogrean tip
linosti. Mama mu je priala o tipovima linosti pre izvesnog
vremena, ba poto su se preselili. Oboje su bili introvertni, rekla je,
to im je oteavalo mnoge stvari - upoznavanje novih prijatelja,
prelazak u novu kolu i na novi posao. To je rekla da bi se on oseao
bolje, ali naravno, uopte nije pomoglo, i nije mogao da razume
kako je, zaboga, mogla da misli da e pomoi: koliko je on mogao da
vidi, to samo znai da introvertnima ne vredi ak ni da pokuaju.
Da li te deca maltretiraju?
Markus ga je pogledao. Kako je mogao to da sazna? Stvari mora
da su gore nego to je mislio, ako ljudi znaju pre nego to im ispria.
Ne, zapravo. Samo nekoliko njih.
Zbog ega?
, nieg posebno. Samo, zna, zbog kose i naoara. Ponekad i
zbog pevanja.
ta s pevanjem?
, pa... ponekad pevam a da ni sam ne znam.
Vil se nasmejao.
Nije smeno.
Izvini.
Ne mogu da se suzdrim.
Mogao bi neto da uradi s kosom.
ta?
Da se oia.
Kao ko?
Kao ko! Onako kako eli.
elim ovako.
Onda e morati da ih trpi. Zbog ega eli da ti kosa tako
izgleda?
Zato to tako raste, a ja mrzim da idem kod frizera.
Vidim. Koliko esto ide?
Nikada. Mama me ia.
Tvoja mama? Gospode. Koliko ima godina? Dvanaest? Mislio
sam da si dovoljno star da se ia kako hoe.
Markusa je zainteresovalo ovo dovoljno star. To nije neto to
mu esto govore. Misli?
Naravno. Dvanaest? Mogao bi da se oeni za etiri godine.
Hoe li i tad da te ia mama?
Markus je znao da se nee oeniti za etiri godine, ali je shvatio
na ta je Vil ciljao.
joj se ne bi dopalo, zar ne? rekao je.
Kome?
Mojoj eni. Ako budem imao enu, ali mislim da neu. Ne za
etiri godine.
Nisam to stvarno mislio. Mislio sam da bi se moda oseao kao
moron ako bi tvoja mama morala da dolazi i radi sve to. Da te ia i
see ti nokte i riba lea...
, da. Da, shvatam.
I da, shvatio je ta je Vil hteo da kae, i da, Vil je bio u pravu. U
tim okolnostima bi se oseao kao moron. Ali, na to se moglo gledati i
iz drugog ugla: ako bi njegova mama dolazila da ga ia za etiri
godine, to bi znailo da se u meuvremenu nita strano nije
dogodilo. Kako se sada oseao, prihvatio bi da svakih par meseci
ispadne moron.
Markus je esto poseivao Vila te jeseni, a negde oko treeg ili
etvrtog puta je osetio da se Vil navikava na njega. Drugi put su se
malo posvaali - Vil ponovo nije hteo da ga pusti unutra, pa je
Markus insistirao, ali su u odreenom momentu stigli do toga da
Markus zvoni na vrata, a Vil otvara bez proveravanja; samo bi se
vratio u dnevnu sobu i pustio Markusa da ga prati. Nekoliko puta
nije bio kod kue, ali Markus nije znao da li je namerno izaao, a
nije ni eleo da zna, pa ga nije pitao.
U poetku nisu mnogo razgovarali, ali s vremenom, kada su
posete postale rutinske, Vilu se uinilo da bi trebalo da vode
normalne razgovore. Meutim, u tome nije bio ba dobar. Kada se
to prvi put dogodilo, razgovarali su o nekom debelom tipu koji je
stalno pobeivao u Brojkama i slovima, a Vil je rekao: Kako ide kod
kue?, iz ista mira.
Misli, kako mi je mama?
Valjda.
Bilo je oigledno da bi Vil radije razgovarao o debelom tipu iz
Brojki i slova nego o onome to se dogodilo ranije, to je na trenutak
bocnulo Markusa zbog toga to on nije imao takav izbor. Ipak, nije
se dugo nervirao. Nije Vil bio kriv, i bar se trudio, iako mu je teko
padalo.
Dobro je, hvala, rekao je Markus, na nain koji je ukazivao da
je stalno bila dobro.
Ne, nego zna...
Da, znam. Ne, nita slino.
Da li te jo uvek to mui?
Nikada nije o tome razgovarao otkad se desilo, ak ni tada nije
rekao ta osea. Ono to je oseao, sve vreme, svakog dana, bio je
stravian strah. U stvari, glavni razlog njegovih poseta Vilu posle
kole je bilo odlaganje povratka kui; vie nije mogao da se penje uz
stepenice do stana a da ne pogleda u svoja stopala i ne seti se Dana
mrtve patke. Do trenutka kada bi morao da stavi klju u bravu, srce
bi mu tuklo u grudima i rukama i nogama, a kada bi video mamu
kako gleda vesti ili kuva ili se sprema za posao za stolom, jedva se
suzdravao da ne zaplae, ili da ne povraa, ili tako neto.
Malo. Kada mislim na to.
Koliko esto misli na to?
Nemam pojma. Sve vreme, sve vreme, sve vreme. Da li moe
to da kae Vilu? Nije znao. Nije mogao da kae mami, nije mogao
da kae tati, nije mogao da kae Suzi; svi oni bi nadigli silnu frku.
ESNAESTO POGLAVLJE
Vil je uhvatio sebe kako uplie Markusove posete u potku svog
dana. To nije bilo teko, zato to je potka njegovog dana bila ofucana
i imala je mnogobrojne velike, zgodne rupe, ali ipak je mogao da ih
ispuni nekim drugim, lakim stvarima, kao na primer kupovinom, ili
popodnevnim bioskopskim projekcijama; niko ne bi mogao da tvrdi
da je Markus ekvivalent nekog sranja od filma sa tivom Martinom i
gomili kokica. Niti se loe ponaao, niti je bio lo sagovornik. Nije
bila stvar u tome. Markus je bio teak prosto zato to je esto odavao
utisak da je on samo svratio na ovu planetu na putu za neku drugu,
neku na kojoj bi se bolje uklopio. Periodi potpunih blokada, kada se
inilo da je potpuno nestao u svojoj sopstvenoj glavi smenjivali su se
sa periodima kada bi se trudio da kompenzuje ovu odsutnost, i
ispaljivao pitanje za pitanjem.
Jednom ili dvaput Vil je odluio da nema snage za to i otiao je u
kupovinu ili u bioskop; ali je uglavnom bio kod kue oko etiri i
petnaest i ekao zvonce - ponekad zato to ga je mrzelo da izlazi,
ponekad zbog toga to je oseao da Markusu neto duguje. ta, i
zbog ega mu je dugovao ni sam nije znao, ali je uviao da u tom
trenutku igra neku ulogu u deakovom ivotu.
Poto nije igrao ulogu ni u ijem vie, teko da e umreti zbog
prezasienosti samilou. Ipak je to bilo guenje, pomalo, da ti se
neki klinac namee svako popodne. Vilu bi pao kamen sa srca ako bi
Markus naao smisao ivota negde drugde.
Tokom tree ili etvrte posete pitao je Markusa za Fionu, i na
kraju je poeleo da nije, zato to je bilo potpuno jasno da je klinac
potpuno izbezumljen zbog toga. Vil nije mogao da ga krivi zbog
toga, ali nije mogao da smisli nita to bi imalo i najmanju utenu
vrednost, pa je zavrio tako to je opsovao s naklonou i, ako se
uzme u obzir Markusovo godite, s nemarom. Vil nee ponoviti tu
greku. Ako Markus eli da razgovara o svojoj suicidnoj majci, moe
to da radi sa Suzi, ili sa psihologom, ili tako nekim, nekim
l?
Naravno. Ne eli da te neko primeti. Ne eli da izgleda
drugaije. Beeee.
Vil je izabrao par adidas koarkakih patika koje su bile cool, ali i
relativno neupadljive.
ta kae na ove?
Kotaju ezdeset funti.
Ostavi se ti cene. ta misli?
Da, dobro.
Vil je pronaao prodavca i zamolio ga da donese odgovarajui
broj, a Markus je onda trupkao gore dole neko vreme. Pogledao se u
ogledalu i pokuao da potisne osmeh.
Misli da izgleda cool, zar ne? rekao je Vil.
Da. Samo to... samo to sve ostalo na meni izgleda sasvim
pogreno.
Sledei put emo da popravimo i to.
Markus je otiao pravo kui posle toga, sa patikama nabijenim u
ranac; Vil je odetao nazad sijajui zbog sopstvene dareljivosti.
Znai, na ovo su ljudi mislili kada pominju prirodni zanos! Nije
mogao da se seti da se ovako ranije oseao, tako u miru sa samim
sobom, tako ubeenim u sopstvenu vrednost. I, to je
najneverovatnije, to ga je kotalo samo ezdeset funti! Koliko li bi
morao da plati za odgovarajui neprirodan zanos? (Verovatno oko
dvadeset pet funti, ali su neprirodni naini neosporno inferiorni.)
Markus se sledeeg dana pojavio uplakan na Vilovim vratima, sa
parom natopljenih crnih arapa na mestu njegovih adidas
koarkakih patika; ukrali su ih, naravno.
SEDAMNAESTO POGLAVLJE
Markus bi rekao svojoj mami odakle mu patike, da ga je pitala, ali
nije, zato to nije ak ni primetila da ih nosi. Okej, njegovoj mami
mo zapaanja nije najjaa strana, ali su patike delovale tako veliko i
belo i udno i privlano, da se Markus oseao kako uopte ne nosi
patike, nego neto ivo - par zeeva, na primer.
Ali, primetila je da su nestale. Tipino. Nije primetila zeeve, koje
nikada ne viate na stopalima, ali je spazila arape, koje su bile
upravo tamo gde treba da budu.
Gde su ti cipele? vrisnula je kada je doao kui. (Vil ga je
odbacio, ali bio je novembar, sve je bilo mokro, pa je tokom krae
etnje preko trotoara do stana ponovo skvasio arape.) Pogledao je u
svoja stopala i outao je jo trenutak: poigravao se idejom da
odglumi iznenaenje i da joj kae kako nema pojma, ali je iznenada
shvatio da mu ne bi poverovala.
Ukradene, rekao je na kraju.
Ukradene? Zato bi iko ukrao tvoje cipele?
Zato to... Morae da joj kae istinu, ali je problem leao u
tome da e ga istina odvesti u pravcu mnogobrojnih pitanja. Zato
to su bile lepe.
su bile obine crne mokasine.
Ne, nisu. Bile su nove adidas patike.
Odakle ti nove adidas patike?
Vil mi ih je kupio.
Koji Vil? Onaj tip to nas je izveo na ruak?
Da, Vil. Onaj tip iz SRSZ-a. On je postao moj drug.
On je postao tvoj drug?
Markus je bio u pravu. Sledi gomila pitanja, postavljenih na
veoma dosadan nain: samo bi ponovila ono to bi on rekao, natakla
znak pitanja na kraj i drala se.
Svraam kod njega posle kole.
SVRAA KOD NJEGA POSLE KOLE?
ili:
, vidi, on u stvari nema dete.
ON U STVARI NEMA DETE?
I tako dalje. U svakom sluaju, na kraju ove islednike seanse bio
je do grla u nevolji, mada, verovatno ne onoliko koliko Vil.
Markus je obuo svoje stare crne cipele i onda su on i njegova
mama otili pravo do Vilovog stana. Fiona je poela da besni na Vila
od trenutka kada ih je pozvao da uu i, na poetku je, kada je
poela da ga pljuje zbog SRSZ-a i njegovog izmiljenog sina,
izgledao posramljeno i pokajniki - nije imao odgovor ni na jedno od
njenih pitanja, pa je samo stajao i zurio u pod. Ali, kako je odmicalo,
tako je i on poinjao da se ljuti.
, rekla je Fiona. ta, koga avola, znae te ajanke posle
kole?
Molim?
Zato bi odrastao ovek blejao sa dvanaestogodinjim deakom
dan za danom?
Vil je pogledao. Da li ti cilja na ono na ta mislim da cilja?
Ni na ta ne ciljam.
Mislim da to nije istina, zar ne? Ti ukazuje na to da sam seja...
petljao sa tvojim sinom.
Markus je pogledao u Fionu. Da li je stvarno na to mislila?
Petljanje?
Samo pitam zbog ega zabavlja dvanaestogodinjake u svom
stanu.
Vil je izgubio strpljenje. Pocrveneo je i poeo da urla iz sveg
glasa. Nemam nikakvog jebenog izbora, zar ne? Tvoj sin dolazi
nepozvan svako vee. Ponekad ga jure bande divljaka. Mogao bih
da ga ostavim napolju da se sam oproba sa njima, ali sam ga putao
unutra za njegovo dobro. Sledei put neu. Jebite se oboje. Sada,
ako si zavrila, moe da se nosi napolje.
U stvari, nisam zavrila. Zato si mu kupio par skupih patika?
Zato to... zato to... samo ga pogledaj. Pogledali su ga. ak je i
Markus pogledao samog sebe.
ta mu fali?
Vil je pogledao. Nema pojma, zar ne? Ti stvarno nema
pojma.
emu?
Markusa jedu ivog u koli, zna. Svakog jebenog dana u nedelji
ga seckaju na sitne delie, a ti se brine odakle mu patike i da li ga ja
zlostavljam.
Markus se odjednom osetio iscrpljeno. On nije potpuno shvatao
koliko stvari loe stoje dok Vil nije poeo da urla, ali je to bila istina,
stvarno su ga seckali na sitne delie svakog jebenog dana u nedelji.
Sve do sada nije na taj nain povezivao dane: svaki dan je bio lo
dan, ali je preivljavao zavaravajui se da je svaki dan nekako
odvojen od prethodnog. Sada je uvideo koliko je to bilo glupo, i
koliko je sve sranje, i eleo je da legne u krevet i ne ustane do
vikenda.
Markusu sasvim dobro ide, rekla je njegova majka. U poetku
nije mogao da veruje da je to izgovorila, a onda, dok je sluao kako
rei rastu u njegovim uima, onda je pokuao da im pronae neko
drugo znaenje. Moda postoji neki drugi Markus? Moda postoji
neto drugo to mu dobro ide, neto na staje zaboravio? Ali naravno
da ne postoji drugi Markus, i da mu nita ne ide; njegova mama je
samo lepa i glupa i luda.
ali se, rekao je Vil.
Znam da mu treba neko vreme da se prilagodi novoj koli,
ali...
Vil se nasmejao. Da. Za par nedelja e biti okej, zar ne? U
trenutku kada prestanu da mu kradu cipele i prate ga kui posle
kole sve e biti u redu.
To nije bilo u redu. Svi su oni ludi. Nisam siguran, rekao je
Markus. e trajati mnogo due od nekoliko nedelja.
U redu je, znam, rekao je Vil. alio sam se.
Markus nije znao da je ovo razgovor u koji se uklapaju ale, ali je
to bar znailo da neko razume ta se dogaa. Ali, kako to da je u
pitanju Vil, koga je poznavao dva minuta, a ne njegova mama, koju
da radi ovo ili ono drugo. A on se sloio s njom u svemu tome, samo
to se u stvari nije sloio; samo je gubio u svakoj raspravi.
Zbog ega mi jednostavno ne kae ta da radim? Zbog ega
svaki put moramo da razgovaramo o tome?
Zato to hou da te nauim da razmilja svojom glavom.
je tvoj plan?
Kakav plan?
Onog dana si rekla da zna ta radi.
U vezi s im?
U vezi s tim to si moja mama.
sam rekla?
Da.
. Okej. Pa, naravno da elim da misli svojom glavom. Svi
roditelji to ele.
Ali sve to se desi je da se mi raspravljamo, i ja izgubim, i radim
ono to ti hoe. Moemo i da utedimo vreme. Ti mi kai ta ne
smem, i onda moemo da prekinemo.
I otkud sad sve to?
Razmiljao sam svojom glavom.
Odlino.
Mislio sam svojom glavom i odluio da elim da idem kod Vila
posle kole.
Ve si izgubio tu raspravu.
Moram da se viam s nekim ko nije ti.
ta je sa Suzi?
Ona je kao ti. Vil nije kao ti.
Ne. On je laov, i ne radi nita, i...
Kupio mi je one patike.
Da. On je bogati laov koji ne radi nita.
On se razume u kolu i sve to. Zna stvari.
Zna stvari! Markuse, on ne zna ni da se rodio.
Vidi na ta sam mislio? Sada je ve bio sasvim frustriran.
Razmiljam svojom glavom, a ti samo... to jednostavno ne ide. Ti
uvek pobedi.
OSAMNAESTO POGLAVLJE
Devetnaesti novembar. Jebeni devetnaesti novembar. To je
definitivno novi rekord, primetio je Vil smrknuto. Prole godine je
bio jebeni dvadeset esti novembar. Ve godinama ne bi dogurao do
decembra; bilo mu je jasno da e do pedesete ili ezdesete sluati
prvo izvoenje Deda Mrazovih supersanki u julu ili u avgustu. Ove
godine prva je bila privlana mlada ulina sviraica u podnoju
pokretnih stepenica na stanici Ejndel, violinistkinja koja je
oigledno pokuavala da malo doda na svoju muziku stipendiju. Vil
se izbeio na nju sa svom mrnjom koju je mogao da iscedi iz sebe,
to je bio pogled koji je trebalo da joj ukae na to da ne samo to nee
dobiti novac, ve da treba da se raduje ako joj ipak ne razbuca
instrument i posle toga joj ne zakuca glavu za pokretne stepenice.
Vil je mrzeo Boi, iz prostog razloga: ljudi su mu kucali na
vrata, pevali pesmu koju je mrzeo vie nego ijednu drugu na svetu i
oekivali da im za to da pare. Bilo je gore kad je bio klinac, jer je
njegov tata takoe mrzeo Boi, iz prostog razloga (iako Vil nije
shvatio zato dok nije postao mnogo stariji - tada je mislio da se i
njegovom tati ta pesma smuila, kao i svima ostalima): taj praznik ga
je na uasan nain podseao na injenicu da je propao u ivotu.
Ljudi su poprilino esto eleli intervju sa njegovim ocem zbog Deda
Mrazovih supersanki, i uvek bi ga pitali ta je jo napisao, a on bi im
rekao, ponekad bi im ak i svirao, ili im pokazivao ploe na kojima
su bile jo neke njegove pesme. Izgledali bi zbunjeno, saoseajno bi
coktali i rekli mu da je svima onima koji su postali slavni zbog jedne
stvari koju su odavno napisali veoma teko, i pitali ga da li mu je ta
pesma unitila ivot, ili da li je ikada poeleo da je nije ni napisao.
On bi se naljutio, rekao im da prekinu da budu tako glupi i
neosetljivi i da prekinu da mu sole pamet, a kada bi otili, ogoreno
bi se alio da mu je ta pesma unitila ivot, i rekao bi da je voleo da
je nikada nije ni napisao. Jedan novinar sa radija je ak otiao i
napravio seriju emisija koja se zvala Slavni s jednim hitom, u
DEVETNAESTO POGLAVLJE
Markusu se nije dopalo to to njegova mama razgovara sa Vilom.
Pre nekog vremena bi bio uzbuen zbog toga, ali vie nije mislio da
e njegova mama i Vil i Ned i moda jo jedna beba i on iveti u
Vilovom stanu. Za poetak, Ned ne postoji, a za drugi poetak, ako
mogu da postoje dva poetka, Fiona i Vil se ne slau ba najbolje, a
Vilov stan ionako nije ni priblino dovoljno veliki za sve njih, bez
obzira na to to ih nema ba onoliko koliko je na poetku mislio.
Ali sada su svi previe znali i bilo je isuvie stvari o kojima nije
eleo da njih dvoje razgovaraju bez njega. Nije eleo da Vil
razgovara s njegovom mamom o bolnici, da je to ne bi sluajno
nateralo da se opet sludi; i nije eleo da joj Vil kae kako je pokuao
da ga ueni da izae s njom; nije eleo da njegova mama kae Vilu
koliko sme da gleda televiziju, da je ne bi ugasio kada svrati...
Koliko je mogao da nasluti, svaka mogua tema je mogla da mu
navue nekakvu nevolju na vrat.
Otila je samo na par sati posle podne, pa nisu morali da trae
bebisiterku; stavio je lanac na vrata, uradio domai, malo gledao TV,
igrao se na kompjuteru i ekao. U devet i pet je zazvonila na
interfon na dogovoreni nain. Pustio je unutra i zurio u njeno lice,
pokuavajui da sagleda koliko je ljuta ili depresivna, ali se inilo da
je u redu.
Da li si se dobro provela?
Bilo je okej.
ta to znai?
On nije preterano fin ovek, zar ne?
Mislim da jeste. Kupio mi je one patike.
, vie nee ii tamo.
Ne moe da me sprei.
Ne, ali on te nee pustiti unutra, pa e samo gubiti vreme.
Kako zna da nee da otvori?
Zato to mi je rekao da nee.
Markus je skoro mogao da uje kako joj Vil to kae, ali se nije
zabrinuo. Znao je koliko se zvono glasno uje u stanu, i imao je
vremena da zvoni i zvoni i zvoni i zvoni.
Markus je otiao da kae direktorki za patike. Njegova mama se
alila koli, iako joj je Markus rekao, preklinjao je, da to ne radi.
Toliko su se dugo svaali oko toga da je na kraju otiao da prijavi
krau nekoliko dana posle stvarnog dogaaja. Sada je imao izbora:
mogao je da lae direktorku, da joj kae kako nema pojma ko mu je
ukrao patike, i da ispadne glup; ili bi mogao da joj kae ko je, pa da
izgubi i cipele, jaknu, koulju, pantalone, gae i verovatno oko ili
deo uva na putu kui. Nije mu se inilo da e se noima prevrtati
dok ne odlui ta e da uradi.
Otiao je na poetku pauze za ruak, razredni stareina mu je
rekao da tada ode, ali ga Morison nije bila spremna za njega;
mogao je da je uje kroz vrata kako vie na nekoga. Prvo je bio sam,
ali onda je Eli Mekre, mrzovoljna, neuredna devojica iz osmog
razreda koja je sama sekla svoju kosu i nosila crni karmin, sela na
dalji kraj reda stolica izvan kancelarije. Eli je bila slavna. Uvek je bila
u nevolji zbog ovoga ili onoga, obino neeg prilino gadnog.
Na trenutak su sedeli u tiini, a onda je Markus pomislio da
pokua da razgovara s njom; njegova mama ga je stalno davila da
razgovara sa ljudima u koli.
Zdravo, Eli, rekao je. Ona ga je pogledala - jednom se tiho
nasmejala, gorko zavrtela glavom i okrenula se na drugu stranu.
Markusu to nije smetalo. U stvari, skoro se nasmejao. Voleo bi da je
imao video kameru. Voleo bi da pokae svojoj mami ta se dogaa
kada pokua da razgovara sa drugim klincem u koli, pogotovo
starijim od sebe, pogotovo sa devojicom. Sledei put se nee truditi.
Kako to da svako malo slinavo govno zna kako se zovem?
Markus nije mogao da veruje da se ona njemu obraa, a kada je
pogledao, uinilo mu se da je bio u pravu to sumnja, zato to je i
dalje gledala u drugom pravcu. Odluio je da je ignorie.
, tebi govorim. Ne budi tako nepristojan, jebote.
Izvini. Mislio sam da se ne obraa meni.
DVADESETO POGLAVLJE
Vil je voleo da se vozi kroz London. Voleo je saobraaj, on mu je
dozvoljavao da veruje da je ovek u urbi i nudio mu je retke prilike
za frustraciju i bes (drugi ljudi su radili stvari da spuste tenziju, a Vil
da je podigne); svialo mu se to poznaje grad; voleo je da ga
proguta tok ivota grada. Nisu vam potrebni posao i porodica da bi
se vozili po Londonu; treba vam samo auto, a Vil ga je imao.
Ponekad bi se samo vozio iz zadovoljstva, a ponekad se vozio zato
to je voleo da slua muziku onom jainom koja u stanu ne bi bila
izvodljiva bez besnog kucanja na vrata ili u zid ili u plafon.
Danas se ubedio da mora da vozi do Vajtrouza, ali, da bude
iskren, pravi razlog za dananji izlet je bilo pevanje Nevermind iz
sveg glasa, to nije mogao da radi kod kue. Oboavao je Nirvanu,
ali je u njegovim godinama zbog toga oseao neku vrstu
zadovoljstva punog oseaja krivice. Sav taj bes i bol i mrnja prema
samom sebi! Vilu bi se ponekad sve smuilo, ali ne bi mogao da se
pretvara da je neto vie od toga u pitanju. Tako da je sada koristio
glasnu, ljutitu rok muziku kao zamenu za stvarna oseanja, a ne za
njihovo izraavanje, i to mu nije preterano smetalo. ta dobro
donose prava oseanja, uopte?
Kaseta se upravo okrenula kada je ugledao Markusa kako trupka
niz ulicu. Nije ga video od onog dana sa patikama, niti je to posebno
eleo, ali je iznenada osetio mali napad naklonosti prema njemu.
Markus je bio toliko povuen u sebe, toliko nesvestan iega i ikoga
oko sebe, da je naklonost bila jedina mogua reakcija: deak je
nekako izgledao kao da ne trai apsolutno nita i apsolutno sve u
isto vreme.
Naklonost koju je Vil osetio nije bila dovoljno jaka da ga natera
da poeli da zaustavi kola, ili ak zatrubi: otkrio je da je mnogo lake
suzbiti naklonost prema Markusu ako stalno jednu nogu drite na
podu, bukvalno i metaforiki. Ali bilo je udno, videti ga tako na
ulici, na dnevnom svetlu, kako besciljno luta... Neto ga je kopkalo.
Ali ta?
Prekini da pita ali ta, non-stop.
Zato?
Zato to... to nije pristojno.
Zato?
Zato to... jasno je da sam rezervisan, Markuse. Zato stalno
govorim ali. Oigledno nisam sto posto siguran da elim da doem
kod tebe za Boi.
Zato?
l se pravi blesav?
Ne.
To je bila istina, naravno: Markus se nikada namerno nije pravio
blesav. Jedan pogled na Markusov izraz lica je bio dovoljan da ubedi
Vila da je deak samo radoznao, i da njegova radoznalost ni malo ne
opada. Razgovor se ve rastegao daleko izvan Vilove granice
prijatnog, i sada je poeo da brine da e na kraju biti prisiljen da
artikulie najsuroviju od svih istina: da je Markusova mama, kao i
njen sin, totalni luak; da su, ako iskljuimo aspekt ludila oboje
samo par gubitnika; da ne moe da zamisli sumorniji Boi; da bi se
mnogo, mnogo radije priklonio prvobitnom planu, zaboravu i
sabranim delima brae Marks, nego to bi s njima dvoma lomio
jadac; i da bi tako mislila svaka normalna osoba. Kad klinac ne
razume nagovetaje, ta mu drugo preostaje? Osim ako...
Izvini, Markuse, stvarno sam grub. Stvarno bih voleo da doem
kod vas za Boi.
To je bila druga opcija. Nije bila eljena opcija, ali je bila druga
opcija.
Ispostavilo se da ih je bilo vie od troje, to mu uopte nije
pomoglo kada je stigao. Oekivao je jednu od Fioninih neloginih
pridika, ali ga je zapao samo mrk pogled; bilo je jasno da nema
nameru da nastavi sa neprijateljstvom pred ostalim gostima. Tu je
bio Markusov tata Klajv, njegova devojka Lindzi, mama njegove
devojke, sve zajedno njih estoro, svi zgreni oko stola na
rasklapanje u stanu. Vil nije znao da je svet ovakav. Kao proizvod
upi.
Ponaam se jedno vee godinje onako kako se ti ponaa tokom
preostalih trista ezdeseti etiri dana, a ti me zajebava. Nosi se.
Ajmo, Markuse. Da pustimo tu BEDNU MATORU KLANFU da
nastavi.
Markus je krenuo za Eli u kuu. Nikada nije video svoju mamu u
toj pozi, niti je mogao da zamisli da bi ona to elela, ali mu je bilo
jasno kako se to dogaa tuim mamama.
Zar ti to ne smeta? pitao je Eli kada su uli unutra.
Ne. To ne znai nita, zar ne? Samo se malo zabavlja. A ne
zabavlja se ba esto.
Iako se inilo da to ne smeta Eli, smetalo je Markusu. Nije mogao
da se sabere. Tako neto se ne bi desilo u Kembridu, pomislio je, ali
nikako nije mogao da smisli da li je Kembrid bio drugaiji zato to
nije London, ili zato to su njegovi roditelji iveli zajedno, i gde je, s
obzirom na sve to, ivot bio jednostavniji - bez vatanja sa
nepoznatim ljudima pred svojim detetom, i bez runih rei
upuenih svojoj mami. Ovde nije bilo pravila, i bio je dovoljno star
da zna da kada odete na mesto, ili u vreme, u kome nema pravila,
onda e stvari sigurno postati komplikovanije.
koka-kole.
Ne kapiram, rekao je, i razmetljivo podrignuo.
Daj, bre, Markuse.
Kako to misli, stvarno te zanima ta ena? Zbog ega je ona
toliko zanimljiva?
Mislim... Zastenjao je u oaju. Ostavi mi makar mrvicu
dostojanstva, Markuse. Samo to traim. Samo malecki, minijaturni
komadi.
Markus ga je pogledao kao da je odjednom poeo ga govori
svahili.
Kakve veze ima dostojanstvo sa njenom zanimljivou?
. Zaboravi dostojanstvo. Ne zasluujem ga. Svia mi se ta
ena, Markuse. elim da se zabavljam s njom. Voleo bih da bude
moja devojka.
Markus je konano odlepio oi od ekrana, i Vil je mogao da vidi
da su pune oduevljenja i zadovoljstva.
Stvarno?
Da, stvarno. Stvarno, stvarno. Skoro da ni o emu drugom nije
razmiljao jo od Nove godine (nije ba da je imao mnogo toga o
emu bi razmiljao, osim o imenu Rejel, bledom seanju na more
duge tamne kose i mnogo blesavih matarija u vezi sa izletima i
bebama i dirljivo odanim svekrvama i velikim hotelskim krevetima) i
bilo je pravo olakanje izneti je na svetlost dana, iako je samo
Markus bio tu da je razgleda, a rei koje je morao da koristi nisu je
ba prikazale u pravom svetlu. eleo je da mu Rejel bude ena,
ljubavnica, centar itavog sveta; devojka je znailo da e je viati s
vremena na vreme, da e postojati nezavisno od njega, a to uopte
nije eleo.
Kako zna?
Kako znam?
Da. Kako zna da eli da ti bude devojka?
Ne znam. Oseam to u stomaku. To je bilo mesto na kome je to
oseao. Nije to oseao u srcu, ni u glavi, ak ni u preponama; oseao
je to u stomaku, koji se u trenutku zgrio i nije dozvoljavao varenje
mu je roendan?
Zato bi ona to mene pitala? Zato ne pita tebe?
Samo zamisli.
, kada ti je roendan?
Devetnaestog avgusta.
Setiu se, obeavam. Devetnaesti avgust.
I koje je moje omiljeno jelo?
Reci, rekao je Vil iznureno.
pagete sa sosom od paradajza i peuraka koje pravi moja
mama.
Dobro.
I gde smo ili kada sam prvi put bio u inostranstvu?
Ne znam. Grenobl.
Markus je prezrivo frknuo. Zato bi tamo ili? Barselona.
I ko je moja mama?
Molim?
je moja mama?
Ovo pitanje je bilo tako prosto, a opet tako relevantno, da je Vil
na trenutak bio potpuno izbaen iz koloseka.
Tvoja mama je tvoja mama.
Znai ti si bio oenjen sa mojom mamom i raskinuli ste.
Da. Svejedno.
I da li tebi to smeta? Ili meni?
Odjednom ih je apsurdnost ovih pitanja obojicu pogodila.
Markus je poeo da se kikoe, isputao je iz sebe neko udno
piskutavo mjaukanje koje uopte nije liilo na njega ili bilo koje
drugo ljudsko bie, ali se pokazalo neverovatno zaraznim. Vil je
dobio napad kikotanja u svom stilu.
Meni ne smeta. Da li tebi smeta? rekao je konano.
Ali Markus nije bio u stanju da odgovori. Jo uvek je mjaukao.
Jedna reenica, prva reenica koju je izgovorila, bila je dovoljna
da se cela konstrukcija, komplikovana prolost, sadanjost i
budunost, koju je izmislio za njih dvoje, sa treskom razbije o pod.
ao. Vil i... Mark, zar ne?
Ba mi je ao.
Mislie da sam glup.
Nee.
Zato?
Zato to je znala da e se neto slino desiti. Rekla je da Ali
ponekad moe da bude teak.
To je zasmejalo Markusa, !, onim smehom koji izvodite kada
nema mnogo toga smenog. Teak? Hteo je da me vee i zatvori u
kredenac i hrani me jednom dnevno.
je rekao?
, nije bio ba tako opiran.
Kako god bilo, eno ga sad plae kao kia.
Stvarno?
Stvarno. Raspekmezio se kao da ima tri godine.
To je beskrajno razveselilo Markusa; odluio je da se ba raduje
povratku kod Rejel.
Ispostavilo se da je istravanje iz kue bila najbolja stvar koju je
Markus uopte mogao da izvede. Da je znao da e se sve tak(Tdobro
zavriti, ne bi se toliko uspaniio kada ga je Vil pronaao na
autobuskoj stanici. Samo bi mu namignuo kao mudra stara sova i
rekao, priekaj i videe. Kada su se vratili, sve se promenilo: bilo
je kao da svi znaju zato su tu, umesto da se pretvaraju da je ruak i
sve to, bio samo nain da se Ali i Markus nau i igraju kompjuterske
igrice.
Ali ima neto da ti kae, Markuse, rekla je Rejel kada su uli.
Izvini, Markuse, slinio je Ali. Nisam hteo da ti kaem sve
ono.
Markusu nije bilo jasno kako moe da preti nekome da e ga
ubiti grekom, ali nije eleo da pravi scenu; pogled na Alija koji jeca
nagnao ga je na velikodunost.
je u redu, Ali, rekao je.
, momci, rukujte se, rekla je Rejel, i rukovali su se, iako je
to bilo veoma udno i neprijatno rukovanje. Pruali su ruke
previsoko i predaleko tri puta, a Vil i Rejel su se smejali, to je
ko mu je otac?
, rekao je Vil. Zbog ega mu nije palo na pamet da ako on
nije Markusov otac, neko drugi to mora da bude? Zato mu takve
stvari nikada ne padaju na pamet? je tip koji se zove Klajv i ivi
u Kembridu.
Dobro. I ti se dobro slae s njim?
Da. U stvari, zajedno smo proveli Boi.
, izvini, malo sam tupava - ako ti nisi Markusov otac, i ne
ivi s njim, onda, zna, kako to da ti je on sin?
Da. Ha, ha. Vidim na ta cilja. Mora da ti sve to izgleda,
gledano spolja, jako zbunjujue.
Reci mi kako je iznutra.
je, jednostavno, takav odnos. Dovoljno sam star da mu
budem otac. On je dovoljno mlad da mi bude sin. I tako...
Dovoljno si star da bude otac bilo kome ko ima manje od
dvadeset godina. Zato ba taj deak?
Ne znam. Tako je ispalo. Da li eli da naruimo vino, ili ostaje
pri kineskom pivu? Zaboravimo to, reci mi neto o svom odnosu sa
Alijem. Da li je komplikovan kao moj i Markusov.
Ne. Spavala sam s njegovim ocem i devet meseci kasnije sam ga
rodila i to ti je to. Prilino jednostavno, kao to te stvari obino
bivaju.
Da. Ba ti zavidim.
Izvini to davim, ali jo nisam sve razumela. Ti si Markusov
ouh, ali ne ivi s njim i s njegovom majkom.
Valjda moe i tako da se kae, da.
Kako drugaije?
. Jasno, rekao je dubokomisleno, kao da je upravo tog
trenutka shvatio da se to moe izraziti samo na taj nain.
Da li si ikada iveo sa Markusovom majkom?
Definii iveo.
Da li si ikada imao par rezervnih arapa kod nje? Ili etkicu za
zube?
Recimo da mu je Fiona poklonila par arapa za Boi. I recimo da
Zato?
Zato to... da li stvarno eli istinu?
Da
Zato to sam mislila da si nekako prazan nita ne radi, nema
nikakvu pasiju, nekako nisi imao ta da kae - a onda, kada si rekao
da ima sina...
Nisam ba rekao da...
Da, dobro... Pomislila sam, pogreno sam procenila ovog tipa.
Eto ti. Odgovorila si na sopstveno pitanje.
Ali ja te jesam pogreno procenila.
Otkud sad to?
Zato to tu ima neega. Nisi ti sve izmislio o Markusu. Brine se
o njemu, razume ga, zabrinut si za njega... Tako da nisi onakav
kakvim sam te smatrala pre nego to si ga pomenuo.
Vil je znao da bi ovo trebalo da uini da se osea bolje, ali nije. Za
poetak, Markusa je poznavao samo nekoliko meseci, pa je Rejel
pokrenula nekoliko interesantnih pitanja o trideset est godina koje
je propustio kroz prste. I nije eleo da bude definisan Markusom.
eleo je sopstveni ivot, i sopstveni identitet; eleo je da bude
interesantan zbog samog sebe. Gde je ve uo takvu albu? U SRSZu, eto gde. Nekako je uspeo da se pretvori u samohranog roditelja a
da se ak ni ne zamara pravljenjem deteta.
Jedva da je bilo svrhe u kuknjavi. Bilo je suvie kasno za to;
odluio je da ignorie sopstveni savet, savet koji ga je odlino
posluio tokom celog njegovog ivota kao odrasle osobe. Vil je
smatrao da razlog zbog koga su neki ljudi u SRSZ-u bili
nezadovoljni, nema veze sa decom i njihovi problemi su poeli
mnogo ranije, kada su se prvi put zaljubili i postali ranjivi. Sada je
Vil uradio isto i, to se njega tie, zasluio je sve to ga snae.
Uskoro e poeti da peva zatvorenih oiju, i tu nema pomoi.
mogao da sedi ili ui. Posle nekoliko minuta, neko je uao i poeo
da utira u vrata.
Markuse, jesi li tu? Izvini. Zaboravila sam na tvoju mamu. Ona
je okej. Uopte nije kao Kurt.
Na trenutak je oklevao, pa je otkljuao vrata i virnuo napolje.
Kako zna?
Zato to si u pravu. On nije stvarna osoba.
Ti samo to kae da bih se oseao bolje.
, on je stvarna osoba. Ali drugaija stvarna osoba.
Na koji nain?
Ne znam. Jednostavno jeste. On je kao Dejms Din i Merilin
Monro i Dimi Hendriks i svi ti ljudi. Zna da e da umre, i bie
okej.
za koga? Ne za... kako se zove?
Frensis Bin?
Da. Zato bi bilo okej za nju? Njoj nije okej. Okej je samo tebi.
Deak iz Elinog razreda je uao u WC. Odlazi, rekla je Eli, kao
da mu je ve sto puta rekla i kao da deko uopte nema prava da
poeli da piki. Razgovaramo. Otvorio je usta da se raspravlja,
shvatio s kim se uputa u raspravu, i ponovo izaao. Mogu li da
uem? rekla je Eli kada je otiao.
Ako bude mesta.
Stisli su se jedno uz drugo na vruim cevima, i Eli je povukla
vrata ka sebi i zakljuala ih.
Ti misli da ja znam mnogo, a ne znam, rekla je Eli. U stvari
ne znam. Ne znam nita o tim stvarima. Ne znam zbog ega se on
osea tako, ili zato se tvoja mama tako osea. I ne znam kako je
tebi. Prilino strano, mislim.
Da. Onda je poeo da plae. To nije bilo glasno plakanje - oi
su mu se samo napunile suzama koje su poele da mu liju niz
obraze - ali je ipak bilo neprijatno. Nije mu palo na pamet da bi
mogao da plae pred Eli.
Stavila mu je ruku preko ramena. Hou da kaem, nemoj da me
slua. Ti zna vie nego ja. Ti treba meni da pria o tome.
Ne znam ta da ti kaem.
Hajde onda da priamo o neemu drugom.
Ali neko vreme nisu ni o emu priali. Samo su sedeli na cevima,
mrdali pozadine kada bi se pregrejale i ekali da poele da se vrate
napolje u svet.
TRIDESETO POGLAVLJE
Vil je patio od vrtoglavice, pa nije voleo da gleda na dole. Ali
ponekad je to neizbeno. Ponekad neko neto kae, i on pogleda
dole i on dobije neodoljivu elju da skoi. Mogao je da se seti kada
se to poslednji put dogodilo: to je bilo kada je raskinuo sa Desikom,
i ona mu se javila kasno te veeri i rekla mu da je beskoristan,
bezvredan, da nikada nee biti neko, niti e ita raditi, da je sa njom
imao ansu da - upotrebila je neku udnu, nerazumljivu frazu prospe malo soli na led, to je to, tako to bi bio u vezi koja neto
znai, i moda bi zasnovao porodicu. I dok je ona to govorila, on je
poeo da panii, da se znoji, da mu se vrti u glavi, zato to je znao
da bi neki ljudi mislili da je u pravu, ali je takoe znao da ne postoji
nita na svetu to on moe da uradi po tom pitanju.
Isto je to oseao dok ga je Markus molio da uradi neto sa
Fionom; sve ono o tome da su isti, ali to da je on vii bilo je
oigledno sranje. Bio je stariji od Markusa, znao je vie... Kuda god
bi pogledao, naleteo bi na injenicu koja bi rekla, umeaj se, pomozi
klincu, pazi na njega.
eleo je da mu pomogne, i pomogao mu je na neki nain. Ali ovo
sa depresijom, nema sile koja bi ga naterala da se petlja s tim.
Mogao bi da napie ceo razgovor u glavi, da ga uje kao radiodramu, i nije mu se dopalo ono to uje. Postojala je odreena re
koja ga je terala da pokrije ui rukama; uvek je tako bilo, i uvek e
biti, dok god mu se ivot vrti oko Brojki i slova i Kod kue i na putu8 i
novih kombinacija sastojaka u sendviima u Marksu i Spenseru, i nije
mogao da pronae nain da ih izbegne u razgovoru sa Fionom o
njenoj depresiji. Ta re je bila svrha. Na primer: Nema svrhe,
Kakva je svrha toga?, Ne vidim svrhu... Ne moete razgovarati o
ivotu, posebno o mogunosti da ga prekinete, a da ne potegnete
jebenu svrhu, a Vil jednostavno nije video u emu je svrha. Ponekad
je to bilo okej; ponekad ste razvaljeni od ludih peuraka u dva
ujutru i neki idiot koji lei na podu, glave nabijene u zvunike eli
razliite naine.
(Povrh svega, razvio je neodoljiv poriv da je poljubi kad god bi
priala neto interesantno, to je smatrao dobrim znakom - nikada
ranije nije eleo da poljubi nekoga samo zato to je stimulativan - ali
je ona to poela da gleda s odreenim nepoverenjem, iako nije,
koliko on zna, znala o emu se radi. Deavalo se da ona govori s
humorom i strau i otkaenom, ivom inteligencijom o Aliju, ili o
muzici, ili o svom slikanju, a on bi odlutao u neku verovatno
seksualnu, ali sigurno romantinu sanjariju, a ona bi ga pitala da li je
sluao, a njemu bi bilo neprijatno i previe bi to negirao na nain
koji govori da nije pratio zato to ga je guila do modrog. To je na
neki nain bio dupli paradoks, u stvari: uiva u razgovoru s nekim
toliko da a) izgleda kao da umire od dosade, i b) poeli da je
sprei da govori tako to e joj prekriti usta svojim. To nije bilo
dobro i neto je trebalo uraditi po tom pitanju, ali nije imao pojma
ta: nikada ranije nije bio u toj situaciji.)
Ne bi imao nita protiv da ima prijateljicu; spoznaja tokom onog
izlaska sa Fionom da nikada nije poznavao neku enu s kojom nije
eleo da spava jo uvek ga je uznemiravala. Problem je bio u tome
to je eleo da spava sa Rejel, mnogo, i nije znao da li moe da
podnese da sedi tamo na njenom kauu dok mu se oi ire sledeih
deset ili dvadeset godina, ili ve koliko prijateljice traju (kako bi on
mogao da zna?), sluajui je kako pria o mamljenju mieva i
nehotice aludira na seks. Nije znao da li to njegove enice mogu da
podnesu, povrh svega. Zar nee posle odreenog vremena poeti
da ga bole? Bio je skoro siguran da to nije dobro za njih, sve to
irenje i skupljanje, ali e bol u zenicama pomenuti Rejel samo kao
poslednje pribeite; postoji bleda ansa da bi ona poelela da spava
s njim da bi mu spasila vid, ali bi on radije pronaao neki drugi,
konvencionalniji, romantiniji put ka njenom krevetu. Ili svom
krevetu. Nije mu bilo bitno u kom e krevetu to raditi. Stvar je bila u
tome da do toga jednostavno nije dolazilo.
I onda se desilo, te veeri, iz njemu u tom trenutku nepoznatog
razloga - iako je kasnije, kada je razmiljao o tome, doao do par
Misli?
Naravno.
Ali on i dalje nije svrha. Ako bih ja nabio glavu u rernu na plin i
ti mi onda rekla da me Markus oboava, nisam siguran da bih je
izvadio napolje.
Rejel se nasmejala.
ta je tako smeno?
Ne znam. Samo ideja da bih i ja bila tu, u toj situaciji. Ako bi ti
pred kraj veeri nabio glavu u rernu na plin, verovatno bi doli do
zakljuka da to vee ba i nije bilo preterano uspeno.
... Vil je zastao, pa ponovo zaustio, pa je ipak zaronio,
najiskrenije to je mogao, i sa mnogo vie iskrenosti no to ta
reenica moe da podnese. nikada ne bih nabio glavu u rernu na
plin posle veeri provedene s tobom.
Znao je istog trenutka kada je to izgovorio da je napravio veliku
greku. Ozbiljno je mislio, ali to je bilo upravo ono to je
prouzrokovalo urnebes: Rejel se smejala, i smejala dok joj se oi
nisu napunile suzama. je, rekla je izmeu dva udisaja,
...romantinija... stvar koju mi je iko ikada rekao.
Vil je bespomono sedeo i oseao se kao najgluplji ovek na
svetu, ali kada su se stvari ponovo smirile, inilo mu se da su na
nekom sasvim drugaijem mestu, negde gde su mogli da budu
topliji i manje nervozni. Rejel je skuvala kafu, nala neke ustajale
pudinge i sela s njim za kuhinjski sto.
Ne treba ti svrha.
Zar? Nemam taj oseaj.
Ne. Vidi, razmiljala sam o tebi. O tome kako treba da bude
vrst u glavi da bi radio ono to ti radi.
ta? Na trenutak je Vil bio potpuno zbunjen. vrst u glavi,
radio ono to radi... To nisu rei koje neko izgovara o njemu esto.
ta je, kog avola, rekao Rejel da radi? U rudniku? Poduava
maloletne delikvente? Ali onda se setio da nikada nije lagao Rejel,
pa je njegova zbunjenost dobila drugaiji oblik. ta ja radim?
Nita.
povratak kui s posla, ali je bilo dovoljno onih koji su im ili u susret
drei novine u rukama, da bi igra imala smisla.
Jesi li dobro? pitao je preko ramena.
Da. Rei e mi kad naiemo na stepenice ili tako neto?
Naravno.
Markus je sada skoro uivao u svemu ovome. Prolazili su kroz
uzak prolaz, gde mora da se koncentrie jer ne moe jednostavno
da se zaustavi ili da se skloni u stranu, i mora da pamti da si
sada duplo vei, da bi razmiljao o prostoru u koji moe da stane.
Mora da je ovako kada prvi put vozi autobus, a navikao si na fijat
uno ili tako neto. Najbolja stvar je bila to to je sada stvarno morao
da se brine o Eli, i sviao mu se oseaj koji je to donosilo. Nikada se
nije brinuo ni o emu i ni o kome u ivotu - nikada nije imao kunog
ljubimca, zato to ga ivotinje nisu preterano interesovale, iako su se
on i njegova mama sloili da ih nee jesti (zato joj nije jednostavno
rekao da ne voli ivotinje, umesto to se upustio u raspravu o
masovnom odgoju na fabrikim farmama i ostalom?) - a, poto je
voleo Eli vie nego tp bi ikada voleo zlatnu ribicu ili hrka, imao je
oseaj da je to prava stvar.
Koliko jo ima?
Malo.
Svetio se promenilo.
Izali smo iz velike stanice i sada idemo ka maloj. Tamo nas
eka voz.
Znam zato ovo radimo, Markuse, rekla je iznenada, tankim,
tihim glasiem koji nije liio na nju. Stao je, ali ga nije pustila. Misli
da nisam videla novine, ali jesam.
Okrenuo se da je pogleda, ali ona nije htela da otvori oi.
Jesi li dobro?
Da. Pa. Ne ba. Probrljala je kroz tanu i stvorila flau votke.
Sad u da se napijem.
Markus je iznenada shvatio u emu je problem sa njegovim
planom: problem je u tome to Eli zapravo nije projektil na
navoenje. Nju ne moe navoditi. To nije smetalo u koli, jer je
od mene. Samo gaaj dalje od onog tipa koji sedi u oku i peva sam
za sebe.
Nasmejala se. Moda je ova ala sa limunom uspela. Moda e se
kasnije osvrtati na ovih par sekundi i smatrati ih prekretnicom u
svom ivotu. Ali onda je zavrtela glavom i rekla: , sranje, i
poela ponovo da plae i shvatio je da je precenio mogunosti otrog
humora.
Da li eli neto da pojede? rekao je umorno. Sada e morati
da pogleda u veoma dubok ambis.
Otili su do Pica ekspresa. Poslednji put je bio tamo sa Desikom,
bivom devojkom koja je bila odluna u nastojanju da ga nagovori
na roditeljstvo i uini ga isto onoliko nesrenim, optereenim,
otuenim i neispavanim kakva je i sama postala. To je bilo jako, jako
davno, pre SRSZ-a i Markusa i Suzi i Fione i Rejel i svega toga.
Tada je bio idiot, ali je bar bio idiot sa ideologijom, sa nekom vrstom
sistema verovanja; sada je bio stotinama godina stariji, nekoliko IQ
poena mudriji, i bilo ga je svugde. Vie bi voleo da je ostao idiot.
Ceo ivot bi mu bio podeen tako da nema posla sa tuim
problemima, a sada su svaiji problemi njegovi, a on nema reenje ni
za jednog od njih. Pa na koji nain je onda njemu, ili bilo kome s kim
je u vezi, sada bolje?
U tiini su razgledali jelovnik.
Nisam preterano gladna, rekla je Fiona.
Molim te, jedi, rekao je Vil, previe brzo i previe oajno, i
Fiona se nasmeila.
Misli da e pica pomoi? rekla je.
Da. Venecijana. Tako e spreiti da Venecija potone u more i
oseae se bolje.
. Sa mnogo peuraka.
Odlina ideja.
Kelnerica je dola da uzme narudbine; Vil je traio pivo, flau
crnog vina i etiri godinja doba sa dodatkom svega ega je mogao
da se seti, ukljuujui i pinjole. Ako bude imao sree, uspee da
izazove srani udar ili e otkriti da je odjednom postao samrtno
alergian na neto.
ao mi je, rekla je Fiona.
Zbog ega?
to sam ovakva. I to sam takva sa tobom.
Navikao sam da su ene takve kada su sa mnom. Ovako
provodim veinu veeri. Fiona se ljubazno nasmeila, ali se Vil
naprasno sam sebi smuio. eleo je da nae nain da zapone
razgovor koji su morali da obave, ali mu se inilo da nain ne
postoji, i da nee postojati sve dok on bude zaglibljen sa svojim
mozgom, renikom i linou. Stalno je oseao da je na ivici da kae
neto iskreno i ozbiljno i korisno; ali onda bi pomislio, o, jebiga, ma
reci neto glupo umesto toga.
sam taj koji treba da se izvinjava, rekao je. Hteo sam da
pomognem, ali znam da ne bih bio u stanju. Ja ne znam odgovor ni
na ta.
Tako svi mukarci misle, zar ne?
Kako?
Da ako nema pripremljen neki odgovor, ako ne moe da
kae, O, znam ja tipa na Eseks roudu koji to moe da ti sredi,
onda nije vredno truda.
Vil se promekoljio u stolici i nita nije rekao. To je bilo upravo
ono o emu je razmiljao; u stvari, proveo je pola veeri
pokuavajui da se seti imena tipa sa Eseks rouda, metaforiki
govorei.
nije ono to elim. Znam da ne moe nita da uini. Ja sam
depresivna. To je bolest. Samo je poelo. Pa, to nije istina, neke
stvari su se dogodile i malo pogurale stvar, ali...
I krenuli su. Bilo je lake nego to je mogao i da zamisli: sve to je
trebalo da radi je da slua i da postavi poneko relevantno pitanje.
Radio je to i pre, mnogo puta, sa Endi i Suzi i Rejel, ali imao je
razloga za to. Ovde nije bilo nikakvih zadnjih misli. Nije eleo da
spava sa Fionom, ali je eleo da joj bude bolje, i nije razumeo da
treba da se ponaa isto onako kao da eli da spava s njom da bi se to
dogodilo. Nije eleo ni da pomisli ta bi to moglo da znai.
svojih dela.
je kriminalac, a ko rtva? pitala je Eli znaajnim tonom.
, Eli zavei, rekla je njena mama.
Nervozna mlada ena u kasnim dvadesetim godinama uvedena
je u sobu. Nosila je majicu sa Kurtom Kobejnom na grudima i
mnogo crne minke za oi, i ako ona nije Elina starija sestra,
genetiari bi se zapitali zbog ega.
Ovo je Rut, vlasnica radnje. Ovo je mlada dama koja je razbila
va izlog, rekla je policajka. Eli je pogledala u vlasnicu radnje,
potpuno zbunjena.
Da li su ti oni rekli da to uradi?
ta?
Da izgleda kao ja?
Zar ja izgledam kao ti?
Svi u sobi, ukljuujui i policajku, su se nasmejali.
Stavila si tu sliku u izlog da bi iskoriavala ljude, rekla je Eli,
sa mnogo manje samouverenosti nego to je ranije prikazivala.
Koju sliku? Kurtovu sliku? Ona je oduvek tamo. Ja sam njegov
najvei oboavalac. Bar najvei u Hertfordiru.
Nisi je tek danas tamo nabila da bi zaradila neke pare?
Misli, zaradila neke pare na ucveljenim fanovima Nirvane iz
Rojstona? To bi uspelo samo ako bi stavila sliku Hulija Iglesijasa.
Eli je izgledala posramljeno.
Da li si zbog toga razbila izlog? pitala je Rut. Zato to si
mislila da iskoriavam ljude?
Da.
Danas je najtuniji dan u mom ivotu. A onda neki mali idiot
doe i razbije mi izlog zato to misli da pokuavam da opljakam
ljude. Samo... odrasti malo.
Vil je sumnjao da Eli esto ostaje bez teksta, ali je bilo oigledno
da treba samo da pronaete dvadesetinetogodinju oboavateljku ,
ija posveenost Kurtu Kobejnu ak i prevazilazi njenu, ako elite da
je svedete na izbuljenu, pocrvenelu zbrku.
Izvini, proaputala je.
oblicima i veliinama.
Voljni smo da se dogovorimo, rekla je Fiona. Da li je zakon u
Rojstonu isti kao i Zakon u L.A.- u? Pitao se Vil. inilo mu se
neverovatnim, ali nikad se ne zna. Markus e svedoiti protiv Eli,
ako ga sada pustite. Izvini, Katrina, ali za nju je ve kasno. Dozvoli
da Markus pone iz poetka. Zarila je lice u Markusov potiljak, ali
je Markus otresao sa sebe i pomerio se ka Vilu. Katrina, koja je
provela vei deo Fioninog govora pokuavajui da se ne smeje,
otila je da je tei.
Zavei mama. Ti si luda. Jebote bog, ne mogu da verujem kakvi
kreteni su mi roditelji, rekao je Markus, ozbiljno.
Vil je gledao u tu udnu malu grupu, njegovu dananju ekipu, i
pokuavao da pronae u svemu tome neki smisao. Sve to talasanje i
sve te veze! Nije mogao sve to da pohvata. On nije bio ovek koji se
preputa mistinim trenucima, ak ni pod dejstvom narkotika, ali se
ba zabrinuo da ne preivljava neto slino sada: moda to ima neke
veze s tim to se Markus udaljio od svoje majke i priao njemu?
Kakvo god objanjenje bilo u pitanju, zbog njega se oseao veoma
udno. Neke od ovih ljudi do danas nikada nije upoznao; neke od
njih je poznavao tek neko vreme, pa i tako nije mogao da kae da ih
ba dobro poznaje. Ali eto ih zajedno, bez obzira na sve to, jedno
grli kartonskog Kurta Kobejna, drugo nosi gips, tree plae, a svi
povezani jedni s drugima na naine koje bi bilo skoro nemogue
objasniti nekome sa strane. Vil nije mogao da se seti da je ikada
ranije bio upleten u ovu vrstu zbrkane, rairene, haotine mree;
skoro kao da mu je pruena ansa da priviri i vidi kako to izgleda
biti ljudsko bie. Nije ni bilo toliko loe, u stvari; ne bi imao nita
protiv da bude ljudsko bie puno radno vreme.
Svi su otili u najblii bar, koji slui hamburgere, na veeru. Rut i
Eli su sedele izdvojene, jele ips, puile i aputale; Markus i njegovi
roaci su nastavili prepirku u koju su se sa onolikim entuzijazmom
upustili u policijskoj stanici. Klajv je eleo da Markus zavri svoj izlet
u Kembridu, a Fiona je smatrala da treba da se vrati u London, dok
je Markus delovao previe zbunjen tim popodnevom da bi smatrao
bilo ta.
Zbog ega je uopte Eli ila s tobom? pitao ga je Vil.
Sada ne mogu da se setim, rekao je Markus. Htela je da ide.
I spavala bi kod nas? pitao je Klajv.
Nemam pojma. Valjda.
Hvala to si nas prvo pitao.
Eli nije za mene, rekao je Markus vrsto.
Shvatio si to, zar ne? rekao je Vil.
Nisam sigurna za koga je, rekla je Katrina.
Mislim da emo uvek biti prijatelji, nastavio je Markus. Ali ne
znam. Mislim da treba da potraim nekog manje...
Manje bezobraznog? Manje nasilnog? Manje tupavog? Ima
koliko god hoe toga to bi ona mogla da bude manje. Ovo je
doprinela Elina majka.
Manje drugaijeg od mene, rekao je Markus diplomatski.
, mnogo sree, rekla je Katrina. Ima nas mnogo koji smo
proveli pola ivota pokuavajui da pronaemo nekog manje
drugaijeg, pa ih jo uvek nismo pronali.
Zar je to tako teko? pitao je Markus.
je najtea stvar na svetu, rekla je Fiona, sa mnogo vie
emocija nego to je Vil eleo da primi.
ta misli, zato smo svi mi sami? pitala je Katrina.
Zar je stvarno to u pitanju? Pitao se Vil. Zar su to svi oni radili,
traili nekog manje drugaijeg? Zar je i on to radio? Rejel je bila
dinamina i promiljena i koncentrisana i brina i razliita na mnogo
vie naina nego to moe da nabroji, ali je cela poenta Rejel, bar
to se Vila tie, bila upravo to to ona nije on. Znai da postoji
propust u Katrininoj logici. To sa traenjem nekoga ko je manje
drugaiji... To je uspevalo samo onda, shvatio je, kada ste ubeeni
da biti to to jesi i nije toliko loe.
Neki hoe, neki nee. Ali, vidi, ranije nisam znao da bilo ko
moe da odradi taj posao, a moe. Nau se ljudi. To je kao one
akrobatske figure.
Koje akrobatske figure?
One u kojima stoji na vrhu piramide ljudi. Nije bitno ko su oni,
zar ne, dok god tu stoje i ti ih ne pusti da odu dok ne pronae
nekog drugog.
Stvarno tako misli? Da nije vano ko je ispod tebe?
Da, sada da. Nisam, ali sada tako mislim. Jer, ne moe da stoji
na mami i tati ako e oni da se glupiraju, odu ili postanu
depresivni.
Njegov tata je zavrio s motanjem dointa. Zapalio ga je i uvukao
puna plua dima. tome sam ozbiljno razmiljao. Nije trebalo da
odem.
Nema veze, tata. Stvarno. Znam gde si ako prigusti.
Uuu, ba ti hvala.
Izvini. Ali... ja sam okej. Stvarno. Mogu da naem ljude. Biu
dobro.
I znao je da e biti. Nije znao da li e Eli biti, zato to ona nije
toliko razmiljala o stvarima, iako je bila pametna i razumela se u
politiku i sline stvari; i nije znao da li e njegova mama biti, zato to
uglavnom nije bila preterano jaka. Ali je bio siguran da moe da se
snae onako kako oni ne bi mogli. Moe da se snae u koli, zato
to zna ta treba da radi, i razluio je kome moe da veruje a kome
ne moe, i to mu je uspelo tamo, u Londonu, gde su ljudi prilazili
jedni drugima iz mnogo razliitih uglova. Moe da nacrta male
eme ljudi koje bi bile sasvim nemogue da se njegovi mama i tata
nisu rastali i da su svi troje ostali u Kembridu. To ne uspeva
svakome. To ne uspeva ludim ljudima i ljudima koji nikog ne
poznaju, ili bolesnim ljudima, ili onima koji previe piju. Ali njemu
e uspeti, dae sve od sebe, i zbog toga to e njemu uspeti odluio
je da je to mnogo bolji nain posmatranja stvari nego onaj koji mu je
njegov tata predlagao.
Razgovarali su jo malo, o Lindzi i o tome kako ona eli bebu, i
obrada: Lena
www.balkandownload.org
O AUTORU
Nik Hornbi diplomirao je engleski jezik na Kembridu i, pre
nego to je postao pisac, predavao je u srednjoj koli.
Njegovi romani High Fidelity, Sve o deaku, Kako biti dobar, Dug
put do dna i Zakucavanje postali su meunarodni bestseleri i osvojili
publiku irom sveta.
Dobitnik je nekoliko nagrada i veliki je ljubitelj pop muzike. ivi i
radi u Hajberiju, u severnom Londonu.