daa&anna

~1~

Knjigoteka

daa&anna

Neeljeno vjenanje
Prevela
Andrea Gapi

ZAGREB 1998.

~2~

Knjigoteka

daa&anna

Biljeka autorice
Princ Albert je cijelog ivota ostao Coburanin 1. Nita na njemu nije bilo
englesko osim njegovih dokumenata o naturalizaciji. Izgledao je njemaki
i s kraljicom je razgovarao na njemakom. No ipak je 1842. bio uvjeren da
ga u Engleskoj prihvaaju.
Istovremeno, nikad nije proputao priliku da u zemlju dovede svoje
vlastite ljude. Poeo je s baronom Stockmarom da mu pomogne
preurediti kraljevsko domainstvo.
I princ i kraljica su bili opsjednuti idejom da je vjenanje lijek protiv
svih zala. Kad se brat princa Alberta, Ernest, upleo u nepodobnu ljubavnu
aferu, princ mu je savjetovao de se oeni asnom suprugom i proisti se u
oima svijeta.
Ernest je posluao savjet i oenio Alexandrinu od Badena.
Ernestovo vjenanje, napisala je kraljica, je velika, velika radost za
sve nas; hvala Bogu! kaem, jer sam toliko snano to eljela.

Coburg grad u Njemakoj sjeverno od Nuremberga

~3~

Knjigoteka

daa&anna

Prvo poglavlje
1845.
Svijee u primaoj sobi Buckinghamske palae nisu svijetlile nita jae od
dijamanata dama koje su plesale.
Dok su se okretale u virovima bekog valcera, te dame su, sa svojim
tijarama, ogrlicama, narukvicama i naunicama bile zasljepljujui prizor.
Usprkos tome to je imala troje djece, kraljica je energino plesala,
blistavih oiju koje su izraavale njezinu sreu.
Otkad se udala, nije mogla uivati u svojoj ljubavi prema plesu kao
ranije, prije nego to je razboriti, sveani i pompozni princ Albert osvojio
njezino srce.
No te se noi inilo da je ak i on pod utjecajem vesele glazbe koju je
katkad priguivalo avrljanje gostiju.
Samo je jedan ovjek izgledao kao da se dosauje i da cinino
promatra rasplesanu gomilu, i bilo je neizbjeno da se oi gotovo svake
ene neprestano vraaju na njega.
Vojvoda od Tynemoutha ne samo da je bio toliko visok da ga je bilo
nemogue ne primijetiti u guvi, ve je bio i izuzetno zgodan i neodoljivo
privlaan, tako da je, kud god bi proao, iza sebe uvijek ostavljao trag od
slomljenih enskih srdaca.
Te je noi preko prsa nosio plavu oznaku Reda Podvezice i bezbrojne
ordene, od kojih su neki bili za iznimno vitetvo. Ako ve ne kao kralj,
izgledao je barem kao princ dok je obavljao svoje dunosti lorda prema
Njezinom Velianstvu.
Bilo je poznato da kraljica ima penchant 2 prema zgodnim
mukarcima.
Ba kao to je u vrijeme svog stupanja na prijestolje nesumnjivo bila
zaljubljena u zgodnog, privlanog lorda Melbournea, glasine su ukale da
2

penchant (franc.) sklonost, naklonost

~4~

Knjigoteka

daa&anna
ona, usprkos svojoj odanosti princu Albertu, voli da joj je vojvoda
neprestano pri ruci.
Te je noi plesala ak i s njim, to je bila ljubaznost koja nije prola
neprimijeeno od drugih dvorjana, iako su mnogi od njih dobro znali da je,
to se vojvode tie, zadovoljstvo bilo upitno.
On nije volio plesati i dame koje su nastojale uhvatiti njegove hirovite
njenosti rijetko su ga uspijevale namamiti na podij za ples.
Kad je ples zavrio, otiao je u kut dvorane za bal i poeo razgovarati
s jednim od generala koji se, po obiaju, rjeito i opirno alio na nunost
smanjivanja vojnih trokova.
Stoga je osjetio veliko olakanje kad je vidio da im prilazi grofica od
Langstonea.
Kao jedna od najljepih ena u Engleskoj, ona je te noi nadmaila i
svoju vlastitu reputaciju, izgledajui, kao to je vojvoda pomislio, jo ljepe
nego inae.
Njezina haljina pune suknje otkrivala je njezin uski struk, a njezin
duboki, ipkasti ovratnik obrubljen svjetlucavim nitima nalazio se gotovo
pretjerano nisko, pokazujui savrenstvo njezinih bijelih ramena.
Kako bi ta ramena svi morali primijetiti, oko vrata je nosila ogrlicu od
golemih smaragda, koji su svjetlucali tajnovito i privlano ba kao i
njezine oi.
Kad je stala pokraj njih, vojvoda se sjetio kako joj je nekoliko noi
ranije rekao da nalikuje na tigra u mraku, te je pomislio da je to vrlo dobra
usporedba za estinu njihova voenja ljubavi i naina na koji ga je grofica
ulovila.
On ju je neko vrijeme bio izbjegavao, no ne zato to joj se nije divio.
Bilo je doista nemogue ne primijetiti da je imala neku vrstu magnetizma,
no on se nije elio uplesti ni u to sa enom ovjeka kojeg je u to vrijeme
neprestano susretao, gotovo svaki dan u Buckinghamskoj palai.
Grof od Langstonea je bio lord upravitelj i iako ga je vojvoda smatrao
prilinim dosadnjakoviem i gotovo jednakim diktatorom kao to je bio
princ Albert, nije mu se elio suprotstavljati.
Meutim, kad bi grofica jedanput bacila oi na ovjeka kojeg je
eljela, tom bi je ovjeku bilo teko izbjegavati, a budui da je bila toliko
uporna, vojvoda je na kraju popustio.
Sada se zbog toga nije kajao, no naglasio je Alini Langstone da moraju
biti vrlo oprezni.
~5~

Knjigoteka

daa&anna
Dobro je znao da e, zbog njegove reputacije i njezine ljepote, biti
nemogue izbjei da ih brljbljavci eljni traeva ne gledaju poput ptica
grabljivica.
Za boga miloga, Aline, bio joj je rekao prolog tjedna, kad smo u
javnosti, nemoj razgovarati sa mnom osim sa to veeg razmaka. Onim
tra-babama nita ne promie!
Ja to znam, odgovorila mu je Aline Langstone razdraeno. One me
mrze, no ako i pretpostavljaju da si nas dvoje meusobno neto znaimo,
nisam ja za to odgovorna.
ija god pogreka to bila, rekao je vojvoda, rezultat e biti isti nekako e uspjeti obavijestiti kraljicu, a zna kako e se ona onda
osjeati.
Znam ja to jako dobro! ree Aline otro. A i George ponekad zna biti
jako ljubomoran.
Vojvoda je pomislio, kao i mnogo puta ranije, da je bila velika
pogreka to se upustio u vezu s groficom od Langstonea. Ali, sad je bilo
prekasno. Nije se vie mogao izvui, a znao je da to zapravo ne eli uiniti.
Nikad nije upoznao enu koja bi bila toliko nezasitna i koja bi
istovremeno uspijevala biti privlana u svakoj prilici, na tisuu razliitih
naina.
To ga je zabavljalo i uzbuivalo, i shvatio je da ga je zaarala nova
Kirka ba kad je cinino mislio kako su sve ene iste.
Dok je Alice Langstone njega zaintrigirala, ona se, sa svoje strane, i na
svoje veliko zaprepatenje, zaljubila preko uiju.
Nikad dotad nije upoznala tako vatrenog ljubavnika, a kako je imala
prilino veliko iskustvo, time mu je dala vrlo lijep kompliment.
Takav je kompliment vojvoda zapravo i oekivao, i esto bi mislio
kako drugi mukarci zacijelo moraju biti potpuno neosjetljivi, ili moda
vrlo sebini, kad njihove ene, prije nego to upoznaju njega, kao da
nemaju nikakva znanja ni sklonosti prema umijeu ljubavi.
Premda se u pravilu nije esto bavio samopromatranjem, mislio je da
je to tako moda zbog toga to on o enama u svom ivotu razmilja na isti
nain kao o svojim konjima.
Nikad nije htio jahati konja ako prije toga sve o njemu ne sazna, od
uzgoja do osobnih sklonosti, nesklonosti i trikova koje ima svaka ivotinja.
Sa enama je stvar uglavnom bila ista, i kako ga je zabavljalo to to je
svaka od njih osoba za sebe, potrudio bi se otkriti to je uzbuuje, to je
usreuje i to je moe najvie zadovoljiti.
Volim te! Volim te! govorile su mu ene milijun puta.
~6~

Knjigoteka

daa&anna
Da mu to ne govore, znao je da bi se osjeao kao da ih je iznevjerio.
Sad je, blago namrten, pomislio kako je indiskretno od Aline to mu
se tako obraa, na oigled svih drugih prisutnih u dvorani za bal.
Izgledala je kao da pozorno slua generala, no on je osjeao da je
opipljivo svjesna njega i njegove prisutnosti, kao to je i on bio svjestan
nje.
Tada im je, najzad, poput anela spasa, prila jedna postarija gospoa
i privukla generalovu pozornost.
Sire Alexandere, traila sam vas, rekla mu je kao da mu neto
zamjera. Obeali ste me odvesti dolje na veeru, a ne poemo li sada,
moda emo teko nai mjesto.
Mogu vam se samo ispriati, draga moja gospoo, ako sam vas
ostavio da ekate, ljubazno je odgovorio general.
Ponudio joj je svoju ruku i kad su otili, grofica se brzo okrenula
prema vojvodi. Moram te vidjeti, Urlic.
On joj je ba htio rei da ne bude toliko indiskretna, no neto ga je u
njezinom glasu ponukalo da upita: to ne valja?
Ne mogu ti rei ovdje, ali doi na aj sutra poslijepodne. Kaem ti da
je jako vano.
Vojvoda se sada vrlo izrazito namrtio.
Nametnuo si je pravilo da nikad ne zalazi u grofovu kuu kad je ovaj u
Londonu, a to je bilo pravilo koje je imao uvijek sa svim enama s kojima
je bio.
Ono mu je pritedjelo mnoge neugodnosti, jer su sluge uvijek sluile
kao pijuni svojim gospodarima.
Mislim da to nije mudro, rekao je tiho.
To je jedini nain na koji se moemo nai, a moram te vidjeti! Moram
ti rei neto to je za tebe od ivotne vanosti.
Vojvoda ju je pogledao iznenaeno.
Kao da je osjetila da je pristao na njezin zahtjev, ona se tada okrenula
da pozdravi nekoliko prijatelja koji su upravo uli u dvoranu za bal.
Vojvoda se na trenutak razdraeno pitao to mu to mora rei i zato
mora od toga praviti toliku dramu.
Zatim je pomislio da e biti najbolje da ne ode u kuu Langstoneovih
na Governor Square i da se nada da to to je toliko vano za njega moe
priekati neku drugu priliku.
Znao je, kao i grofica, da e se opet vidjeti na jednoj kunoj zabavi
idueg vikenda, i znao je da e, budu li pametni, uspjeti uhvatiti trenutak
~7~

Knjigoteka

daa&anna
za razgovor u kojem ih drugi nee uti, i u kojem e je moi poljubiti a da
ih nitko ne vidi.
Vojvoda je bio sasvim naviknut na to da je enama nemogue ekati
nekoliko dana da ga ponovo vide, da budu blizu njega, i da s njim vode
ljubav.
Kako u preivjeti jo tjedan dana bez tebe? glasilo je tugaljivo
pitanje na koje esto ne bi znao odgovoriti.
No, dok je iao na drugi kraj dvorane za bal, pomislio je kako je Aline
do tada doista manje-vie bila jako oprezna, i kako je ono to mu mora
rei moda doista vano.
Meutim, cinino se prisjetio koliko puta se neto vano koje bi mu
ene obeale svelo samo na bolnu elju da se nau u njegovom zagrljaju i
da osjete njegove usne na svojima.
Iako ga je lijepa grofica od Langstonea jako privlaila, vojvoda nije
imao namjeru uzrokovati bespotrebni skandal zbog nje.
Kraljica je od onih koji su joj sluili u Palai oekivala vrlo visoka
moralna naela.
Vojvoda bi esto suho pomislio da se rodio u krivo vrijeme, i da bi mu
ivot bio mnogo jednostavniji pod stricem Njezinog Velianstva,
Georgeom IV.
U njegovo su vrijeme indiskrecije u Palai bile uobiajena stvar, i svi
bi se udili onima koji su izgledali previe diskretno.
Kraljica je, meutim, bila jako cenzorski nastrojena prema svemu to
se bliilo nemoralu, jo od kad je kao mlada i nevina djevojka stupila na
prijestolje.
A princ Albert, sa svojom njemakom prilagodljivosti i luteranskom
savjeu, jo je vie oteao stvar privlanim mukarcima poput vojvode.
Dovraga i sve! rekao je vojvodi jedan prijatelj. Moemo isto tako svi
otii u samostan i zarediti se!
Ba ne vjerujem da bi time rijeio svoje probleme, Charles, narugao
mu se vojvoda.
Barem mi princ Albert ne bi visio na vratu i propovijedao o nemoralu
u ovoj zemlji na nain kojim mi jasno daje do znanja da misli na mene.
Moda si ti preosjetljiv, napomenuo mu je vojvoda.
Glupost! odgovorio je njegov prijatelj. Zna isto tako dobro kao i ja
da su Nijemci izuzetno netolerantni prema svakoj ljudskoj slabosti, a princ
nije nikakva iznimka.
Vojvoda je znao da je to uglavnom tono.
~8~

Knjigoteka

daa&anna
Princ je u dui bio pravi Coburanin. Moda je bio plah i ponekad
nesiguran, no uvijek se ponaao kruto i dostojanstveno.
Imao je mnogo dobrih strana, no nedostajao mu je smisao za humor, a
kako je bio preozbiljan i vrlo ukoen, bezbrini ga aristokrati, koji su svoj
poloaj na dvoru esto smatrali gnjavaom, nisu voljeli.
Pogledavi po dvorani za bal, vojvoda je pomislio kako sve te lijepe
ene i elegantni mukarci, koji nose svoju odjeu i ordene toliko
nesamosvjesno, predstavljaju najbolje izdanje Engleske.
Pa ipak, kako je bio vrlo inteligentan, mogao je shvatiti zato se princ
ne moe osjetiti kao dio svega toga.
Svoje je osjeaje prenosio i na one koji su mu bili najblii, tako da je
upravo on izgledao kao stranac u Palai, umjesto svih tih gostiju koje je
pozvao.
Vojvodi se iznenada poelo zijevati i poelio je otii kui.
Dovoljno je dovoljno, i premda mu je kraljevska prisutnost na neko
vrijeme bila sasvim ugodna, znao je da iza smijeha uvijek postoje i
ogranienja.
to se njega ticalo, ta veer nije bila neto to bi elio esto ponavljati.
U tom trenutku je Aline Langstone proplesala pored njega u naruju
jednog od vojnih asnika i ispod svojih dugakih trepavica uputila mu
pogled koji nije mogao krivo protumaiti.
Na trenutak se upitao nije li moda bio preoigledan.
No, kad je okrenula svoje draesno lice da se nasmije svom partneru,
shvatio je da ga nitko nije primijetio, a ak i ako jest, nitko osim njega ga
ne bi mogao razumjeti.
Ona je doista bila vrlo privlana, i on se poeo radovati, kao i ranije
toga dana, vikendu koji e provesti u istoj kui.
Znao je da e njihova domaica suptilno srediti da njih dvoje budu
nasamo to je due mogue, jer je znala da se to od nje oekuje.
Zatim se upitao zato ekati sve do vikenda, kad je Aline Langstone
izriito rekla da ga eli vidjeti idui dan poslijepodne.
Vojvoda je bio uvjeren da bi za njega bilo pogreno otii u njihovu
kuu dok je grof u Londonu, no ona je toliko inzistirala da je sada osjetio
radoznalost prema onome to mu ima rei.
Osim toga, poged koji mu je upravo bila uputila rekao mu je vrlo jasno
koliko ga eli, i da vatre koje je upalio u njoj jo uvijek plamte.
Uinit u to to trai, odluio je vojvoda.
Izaao je iz dvorane za bal s osmjehom na usnama.
~9~

Knjigoteka

daa&anna
* * *

Sljedeeg poslijepodneva grofica od Langstonea je ekala u dugakoj

primaoj sobi u obliku slova L u Langstoneovoj kui na Governor
Squareu.
Zgrada nije bila pretjerano lijepa, jer je bila u vlasnitvu te obitelji ve
gotovo pedeset godina tijekom kojih nije dobila nikakva suvremena
poboljanja.
Meutim, sobe za primanje su bile impresivne i lijepo ukraene
obiljem cvijea.
Grofica je dobro znala da visoki prozori i nabrani, barunasti, resama
ukraeni zastori te pozlatom ukraeno francusko pokustvo stvaraju
savren okvir za njezinu ljepotu.
Nju je, naravno, naslikala nekolicina uglednih slikara, no ti su portreti
visjeli u londonskoj kui njezina supruga i u njegovoj vili na selu. Nijedan
od njih, pa ni onaj koji je ukraavao njegovu spavau sobu, nije joj bio
vjeran.
Umjetnici su vrlo dobro naslikali bjelinu njezine koe, tamnou
njezine kose proarane plavim odbljescima, i savrenstvo njezinih crta
lica.
* * *

No nijedan od njih nije uspio uhvatiti privlanost njezinih usana niti

neodoljiv poziv njezinih oiju.
Kreui se po primaoj sobi i promatrajui svoj odraz u nekoliko
zrcala s pozlaenim okvirima, bila je svjesna gracioznosti kojom se kretala
i bago zaobljene linije svog dugakog vrata.
Dugi vratovi, uski strukovi i figura s lijepim oblinama privlaili su
najvie divljenja tadanjim ljepoticama. Kraljica je bila preniska da bi
dola u obzir, te ju je grofica potukla u svemu, kao to joj je vojvoda rekao.
Kako bih ga mogla izgubiti? upitala se Aline Langstone dok je ekala
njegov dolazak.
Sve otkad je prvi put ula u drutvo, ruku pod rukom s vrlo
primamljivim i vrlo znaajnim grofom od Langstonea, svi su joj se divili i
odobravali joj na nain koji bi zavrtio glavom svake mlade djevojke.
Aline u tome nije bila iznimka.
~ 10 ~

Knjigoteka

daa&anna
No, iako je koketirala i na sve naine ohrabrivala sve mukarce koje bi
upoznala da je obasipaju komplimentima to rjeitije mogu, bila je vjerna
svom muu sve dok ga nije obdarila s dva sina.
Nakon toga, budui da je ispunila svoju dunost, poela se rastapati u
narujima jednog mukarca za drugim, uspijevajui prikriti svoje
ponaanje od grofa samo zbog toga to je on mislio da je ona hladna ena.
On svakako nije bio taj koji je uspio u njoj upaliti vatre to su radosno
treperile uz nekoliko ljubavnika prije no to su se rasplamsale za vojvodu.
Ve prvog trenutka kad ga je vidjela kako se istie meu nekolicinom
drugih zgodnih i dobro odjevenih mukaraca, donijela je vrstu odluku da
ga se dokopa.
Bjeao je neto vie nego je oekivala, no vjerovala je da e na kraju
uspjeti.
Kad je najzad uhvatila vojvodu, shvatila je da je instiktivno bila u
pravu kad je mislila da je on drugaiji od svih drugih mukaraca.
Mnoge druge ene su mislile isto to, na za Aline vojvoda je
predstavljao otkrie.
Samo vrstim dranjem o svoj zdravi razum uspjela se sprijeiti da se
ne zaljubi toliko oajniki da odbaci sva ogranienja i sve mjere opreza.
Oh, Urlic, rekla mu je proli put kad su bili zajedno, zato te nisam
srela kad sam bila mlada, prije no to sam se udala za Georgea?
Da jesi, sumnjam da bih te bio primijetio, odgovorio joj je vojvoda.
Mislim da su mlade djevojke ubitano dosadne.
To nije pravi odgovor, poalila se Aline. Tada nisam bila toliko
lijepa kao sada, no ipak sam bila dovoljno draesna da mi se George onog
trenutka kad me vidio zakleo da u biti njegova ena. To je bila jedina
prilika kad je bio pozitivan u vezi s ljubavi.
Vojvodi se nije dalo raspravljati.
Samo je pomislio, kao ve desetke puta ranije, da nema nikakvu
namjeru eniti se ako to ikako moe izbjei.
Premda je bio u stanju voditi ljubav s tuom enom i od njezinog
mua initi budalu, ipak mu je bilo malo neugodno kad bi ona ogovarala
ovjeka za kojeg se udala.
Znao je da nikad ne bi mogao oprostiti da se njemu dogodi takva
stvar, i da bi nesumnjivo obranio svoju ast i svoje obiteljsko ime ubivi
ovjeka koji je od njega nainio rogonju.
Dvoboje su zabranjivali i kraljica i zakon, no oni koji su se previe
bojali susreta zorom u Hyde Parku, prelazili su Kanal i pucali jedni na
druge u Calaisu ili Boulogni.
~ 11 ~

Knjigoteka

daa&anna
Kako god bilo, vojvoda je smatrao da su sve to nezgodna posla i da je
najlaki nain za njihovo izbjegavanje taj da se nikad ne oeni.
On je bio dobar strijelac i izuzetno brz na povlaenju. Znao je da e
svaki suprug koji sumnja da mu je on zaveo enu, dvaput promisliti prije
nego ga izazove.
On osobno ne bi oklijevao ni trenutka, no kako bi on vrlo vjerojatno
bio pobjednik, ne bi bilo fer da se nae u takvom poloaju.
Nikad se neu eniti, esto je znao rei svojim prijateljima.
Ne budi smijean! stizao bi mu odgovor. Zna da mora dobiti
nasljednika.
S trideset tri godine uspio je ostati samac, usprkos injenici da su ga
neki ambiciozni roditelji s kerima za udaju obasipali pozivnicama.
Iako su ga djevojke gledale eznutljivim oima, pritom su dobro znale
da on nema pojma da one uope postoje.
ene s kojima bi vojvoda provodio vrijeme i koje bi privukle njegovo
zanimanje, uvijek su bile vrlo lukave, duhovite, a istovremeno i izuzetno
enstvene.
Volio je ene s mekanim glasovima i mekanim tijelima.
Nikad ga nisu privlaile ene s otrim jezikom, a volio je da budu
malene i krhke, moda zbog toga to je on sam bio agresivno muevan.
Mislim da to u tebi budi zatitniki instinkt, rekao mu je jednom
netko, rugajui mu se.
Vojvoda se cinino nasmijeio jer je znao da veina ena s kojima se
drui ne treba zatitu i da su, zapravo, savreno u stanju brinuti se same o
sebi.
Istovremeno, znao je da su mu podlone i da oekuju njegovu
nadmo, i da jo nijedna ena nije htjela neto drugo osim da se on postavi
kao gospodar prema njoj i prema svima drugima.
* * *

Idue jutro, poslije zabave u Buckinghamskoj palai, vojvoda je ustao

rano kao i uvijek i odjahao u Park.
Bilo je daleko vie mukih nego enskih jahaa i upitao se ne bi li za
Aline bilo lake da se nau ovdje, pa da mu kae svoju tajnu, ako se o tajni
radilo.
Zatim se sjetio da ona ne bi htjela jahati sama, jer bi za nju bilo
nezamislivo da se pojavi u javnosti bez pratnje svog mua ili konjuara.
~ 12 ~

Knjigoteka

daa&anna
Nakon doruka u svojoj kui u Park Laneu, vojvoda se pozabavio
brojnim pismima koja mu je njegov tajnik donio da ih potpie.
Zatim je prisustvovao sastanku Gospodara lovakih pasa lisiara, koji
se odravao u kui vojvode od Beauforta.
Na taj nain mu je prolo vrijeme do ruka, a tada je umjesto da se
vrati kui, jeo u Whites Clubu i sasluao najnovije traeve njegovih
lanova, koji su uvijek imali za povjeriti neto za to jo nitko nije uo.
Vojvoda je primio nekoliko poziva za razliite naine provoenja
poslijepodneva.
No kako je znao da mora biti kod Langstoneovih u pola pet, prvo je
otiao na Lords Cricket Ground sjediti u paviljonu i promatrati jednu
partiju kriketa prije nego to se odvezao na Governor Square.
Stigao je u kuu Langstoneovih samo deset minuta kasnije nego to ga
je Aline Langstone oekivala.
Grofica je koraala u krug po sobi, mahnito se pitajui hoe li je odbiti
zato to je njezina elja bila protiv njegovih naela, ili zato to je to bilo
jedno od njegovih pravila.
Jedna od stvari u vezi s vojvodom koja je uvijek izluivala ene bila je
ta da nikad nisu mogle biti sigurne da e uiniti ono to se od njega
oekuje.
Kad se radilo o njegovim interesima, on je sam sebi predstavljao
zakon.
Aline Langstone je znala da, zakljui li vojvoda da je pogrijeila to ga
je pozvala na aj, nee oklijevati da je ostavi ekati bez ikakvog
objanjenja, dok se on bavi neim drugim.
Kad bi pomislila kako su drugi mukarci puzali na koljenima molei je
za naklonost, ta bi joj se vojvodina osobina inila nepodnoljivom.
No ipak, alosno je bilo to to ga je upravo zbog toga voljela jo vie.
Ma koliko bila ljuta, znala je da bi je on trebao samo dodirnuti pa da
mu se rastopi u naruju, i da joj srce pone toliko jako udarati da vie ne
moe misliti ni na to drugo osim o svojoj potrebi za njim kao mukarcem.
Samo nebo zna zato je toliko razliit od svih drugih mukaraca koje
sam ikad upoznala! uskliknula je.
Zaustavila se pred jednim zrcalom da se pogleda, znajui da je
nesumnjivo najljepa ena u cijelom drutvenom svijetu.
Za nju je to bio dar na kojem je bila vrlo zahvalna, budui da je bila
toliko lijepa, znala je da moe zadrati sklonost svakog mukarca sve dok
ona to eli.
Naravno, uz iznimku vojvode.
~ 13 ~

Knjigoteka

daa&anna
Kad bi je nakon strastvenih sati voenja ljubavi naputao, uvijek bi je
obuzimao neugodan osjeaj da ga moda vie nikad nee vidjeti.
Zbog toga bi ga poeljela zgrabiti objema rukama da ga zadri, i
natjerati ga da se zakune da je ono to osjea prema njoj ljubav koja je
vjena i koja nikad nee proi.
No bila je dovoljno pronicava da shvati kako je to posljednji nain na
koji ga moe sauvati, i da ga moe drati u svom zatvoru samo ukoliko
mu dopusti da misli da je slobodan.
Njezino veliko iskustvo s mukarcima bi joj trebalo, mislila je Aline,
biti dovoljno za to da tono zna kako postupati s vojvodom.
Pa ipak, kako je on bio posve drugaiji od svih mukaraca koji su joj
ikad bili ljubavnici, znala je da e, bude li je elio ostaviti, to i uiniti, i da
ga nikakve molbe ni suze nee uvjeriti da ostane.
Naravno da me voli, znam da me voli, rekla je toj svojoj pomisli.
No iako joj je glas zvuao pozitivno, u oima joj se naziralo pitanje na
koje nije imala odgovor.
Iznanada su se vrata iza nje otvorila i ona se otro okrenula butleru
koji je rekao:
Njegova milost vojvoda od Tynemoutha, gospoo!
Kakvo divno iznenaenje! uspjela je uskliknuti Aline poavi prema
vojvodi pruajui mu ruku.
Neemo ekati druge goste, Daltone, rekla je butleru. Oni moda
zakasne, pa donesi aj.
Vrlo dobro, gospoo.
Kad su se vrata zatvorila, vojvoda je podigao Alininu ruku do svojih
usana i uz iskricu u oima je upitao: Koga jo ekamo?
Oh, prilian broj prijatelja, odgovori ona neodreeno.
Ti si laljivica, ali jako lijepa laljivica, odvrati joj on, a ja, naravno,
ekam da ujem to je to toliko vano da ja zbog toga dolazim do tebe
danas poslijepodne.
Doi i sjedni.
Aline je sjela na brokatnu sofu iza koje je bilo posloeno cvijee koje
je stvaralo savrenu pozadinu za njezinu ljepotu, a on je sjeo na stolac
nasuprot nje.
Priekao je da sluge donesu veliku i sloenu zakusku, i kad su se vrta
zatvorila, Aline se, bez izgovora da posee za ajnikom, nagnula prema
naprijed i tiho rekla:
Morala sam te vidjeti, a nije bilo drugog naina.
~ 14 ~

Knjigoteka

daa&anna
Zato je to toliko hitno? upitao je vojvoda. Nali bismo se ovog
vikenda.
Znam, odgovori mu Aline, i radujem se tome vie nego to mogu
izrei. Ali, dragi, dogodilo se neto strano to mora saznati - i to odmah!
Zbog toliko hitnog tona njezinog glasa, on je otro rekao:
Onda mi reci to je! Grofica je duboko udahnula.
Kraljica je odluila da e te oeniti princezom Sophie od SaxeCoburga i Gothe.
Kad je to rekla, vojvoda se ukoio. Zatim se zagledao u nju kao da
misli da nije dobro uo.
to to govori? Kako ti to zna? najzad ju je upitao.
Princ je rekao Georgeu juer ujutro, a princ je to, naravno, osobno
sredio, jer mu je ona roakinja.
Jesi li apsolutno sigurna da je to rekao?
Zna da George nikad ne pretjeruje, a bio je oduevljen. Kao to sam
ti ve rekla, on misli da se ti i ja preesto viamo.
Vojvoda je ustao, priao kaminu i naslonio se na njega, te se zagledao
u vatru.
Nije vidio plamenove kako trepere iznad ugljena, ve debelo,
neugledno lice princeze Sophie koju je prije mjesec dana upoznao u
Buckinghamskoj palai.
Dola je u Englesku na prinev poziv, a kraljica je, da udovolji svom
voljenom Albertu, od nje nainila veliku senzaciju.
Vojvoda je zapravo princezu upoznavao nekoliko puta, i mislio je o
njoj kao o tipinoj dosadnoj i nezanimljivoj njemakoj Fraulein koja e
postati jo dosadnija i nezanimljivija kad bude njemaka Frau.
Ve je sad bila predebela i precrvenog lica, a njezina je odjea
naglaavala sva najgora mjesta njezinog tijela, ba kao to je njezina kosa
isticala sve najgore crte njezina lica.
Nije mogao zamisliti goru sudbu od braka s tom princezom, a kako se
njemake obitelji, a osobito sakso-koburani, dre jedne drugih poput
pijavica, neprestano bi morao zabavljati njezine jo dosadnije ijo runije
roake.
utio je toliko dugo da je Aline upitala glasom tek neto jaim od
apata: to e uiniti? Vojvoda se okrenuo.
To se upravo i ja pitam. to dovraga mogu, osim glatko odbiti i
pomisliti na takav ivot u najstranijem paklu?
~ 15 ~

Knjigoteka

daa&anna
Znala sam da e se tako osjeati! Oh, Urlic, to je za tebe strano, ali
na neki nain mora smisliti neto pametno!
utjela je na trenutak, a tada je dodala:
Zato sam htjela da to sazna odmah, prije nego to ti princ ili kraljica
kau to imaju na umu.
to se dogodilo do sada? upita vojvoda. Koliko daleko je dospjela
da apsurdna zamisao?
Prema onome to mi je George rekao, odgovori mu grofica, mislim
da je, nakon njihovog boravka ovdje, princeza, ili moda njezin otac, pisao
princu Albertu o tome koliko im je lijepo bilo u Engleskoj. Takoer su
natuknuli da bi se princeza voljela udati za nekog Engleza.
Sa strahom je pogledala vojvodino namrteno lice prije no to je
nastavila:
George misli da je princ Albert rekao da je ona zapravo navela ba
tebe kao tipa Engleza za kojeg bi se eljela udati.
Moda se ona hoe udati za mene, bijesno je uzviknu vojvoda, ali
proklet bio ako ja oenim nju!
Dragi, ako kraljica to naredi, morat e.
Ovo bi trebala biti slobodna zemlja i demokracija!
Ne kad se radi o kraljici, a zna da ma koliko odluna ona bila, princ
je tvrdoglav na vrlo njemaki nain.
Vojvoda je znao da je to istina.
Istovremeno, kad je to eljela, kraljica je znala biti veliki diktator, ak i
prema svom muu kome se divila.
Vojvodi padne na um da je kraljica uvijek postizala da bude po
njezinom.
Kad je princ postao njezin mu, mislio je, barem su tako vojvodi
uvijek govorili, da e imati pravo glasa u izboru svog vlastitog kuanstva.
No kraljica se s time nije sloila.
Ona je odabrala gospodu koji e princu biti najblii, a kad je poelio
Nijemca kao osobnog tajnika, kraljica je bila apsolutno neumoljiva.
Ona je, ustvari, ve bila odabrala mladog g. Ansona, a to to je on
postao prinev bliski prijatelj bila je ista srea.
Nitko nije mogao provoditi vrijeme u Buckinghamskoj palai a da ne
shvati da se kraljica, kad je postala Krunom, dobro pripremila na to da
bude ne samo vladar, ve katkad i tiranin.
~ 16 ~

Knjigoteka

daa&anna
Iako je kao vojvoda mogao biti svemoan u svojim krugovima, osjeao
je da bi, kad bi se sukobio s kraljicom oko neega do ega joj je bilo stalo,
on bio gubitnik.
Brak s princezom Sophie je bio toliko nezamisliv da je jedva mogao
vjerovati da Aline nije izmislila cijelu priu.
Meutim, nagaao je da je to neto za to je mogao pretpostaviti da e
mu se dogoditi, makar mu to doista nikad nije palo na pamet.
Kao prvo, ne samo to je on, kao sin svog oca, bio jedan od najvanijih,
a zacijelo i najbogatiji meu vojvodama u Ujedinjenom Kraljvstvu, ve je
po svojoj baki s majine strane bio u srodstvu s kraljevskom obitelji.
Stoga je bio prihvatljiv kao suprug nekom manje vanom iz
kraljevskih obitelji, kao u ovom sluaju princeze koja ne samo to je bila
kraljevske krvi, ve je bila u srodstvu s muem engleske kraljice.
Razmiljajui o njezinom neuglednom licu i opim mjestima koja je
izgovarala dok je priao s njom, uspio se samo baciti u stolac s kojeg je
upravo bio ustao i oajniki upitati:
Sad kad si me upozorila na uas koji mi se sprema, ima li ikakvu
ideju to bih mogao uiniti?
Nije ekao da mu Aline odgovori, ve je dodao: Osim da odem u
inozemstvo i ostanem ondje! Na to je ona tiho kriknula.
Oh, Urlic, ne moe to uiniti! Ne mogu te izgubiti! Zato mislim da
postoji samo jedan mogui izlaz iz ovoga.
Jako bi me zanimalo da ga ujem.
Moda e ti zvuati pomalo ludo, nastavi ona, no ja sam o tome
mnogo razmiljala. Jedni nain kojeg se mogu sjetiti da izbjegne brak s
princezom Sophie i obavezu da provodi mjesece i mjesece putujui u
Njemaku i natrag, jest taj da se oeni nekom drugom!
Vojvoda je pogledao groficu kao da ju je razum napustio.
Jesi li ti to rekla - oeni?
Jesam, dragi, i, kao to sam rekla, moda ti to zvui ludo. Ali, brak s
nekom obinom engleskom djevojkom koja je mlada, ugodna, udvorna i
spremna uiniti sve to eli, bi zacijelo bio bolji od toga da ti sve te
okrunjene glave sjede na vratu, zar ne?
Ja se ne elim vjenati ni s princezom Sophie ni s bilo kojom
drugom, ree vojvoda.
Znam to, sloi se Aline, no bilo bi puno gore biti oenjen njome i od
jutra do mraka sluati predavanja princa Alberta, nego da sam odabere
svoju enu.
~ 17 ~

Knjigoteka

daa&anna
U tome ima neto iskrivljene logike, pomislio je vojvoda i nakon
trenutka utnje namrgoeno je rekao:
Mislim da bi ih ak i zaruke mogle sprijeiti da mi narede da se
oenim s princezom.
Upravo tako! ree Aline. I iako ja ne mogu podnijeti tu pomisao,
jednog dana e se morati oeniti.
Ali ne jo mnogo godina.
Ne moe si priutiti ekati jo mnogo godina, kraljica e se za to
pobrinuti.
Uslijedila je tiina, a zatim je vojvoda otresito rekao:
Dobro, a koga mi to predlae za enidbu? Samo nemoj opet rei
mladu djevojku. Ne poznajem nijednu.
Svjesna sam toga, odgovori mu Aline, A osim toga, nema vremena
da se sad pone nekoj udvarati. Ako se hoe spasiti od princeze, tvoje
zaruke se moraju objaviti odmah.
Zar ne bih mogao izmisliti neku enu koju nikad nisam vidio, a koja
zapravo ne postoji? upita vojvoda u nadi.
Ne, naravno da ne! odvrati mu Alice. Ali, ja znam nekoga koga bi
mogao oeniti, a s njom ti nee biti problem objaviti zaruke prekosutra.
Nakon nekoliko trenutaka tiine, vojvoda ree:
Mislim da sam prilino tup, Aline, ali ne razumijem zato se toliko
trudi, Aline, niti tvoj interes u tome.
Zar doista moe postavljati tako blesava pitanja? upita ga ona.
Volim te, Urlic, zna da te volim, i uinit u sve da ne izgubimo sreu koju
smo zajedno pronali.
Glas joj se zaotrio kad je nastavila:
Zna isto tako dobro kao i ja da, oeni Li se princezom, ti i ja vie
nikad neemo imati prilike biti sami zajedno.
Tada je namrgoeno rekla:
Dovoljno dugo zalazi u Buckinghamsku palau da bi znao da kraljica
zna sve to se tie njezinog dvora, a pretpostavljam da zna i za nas, ma
koliko mi diskretni bili! Ali kad bi ti bio u njihovoj obitelji, natovarili bi ti
toliko obaveza da nikad ne bi imao slobodnog vremena za sebe.
Vojvoda je znao da je to istina, no kako nije imalo svrhe da se samo
sloi s Aline, nije rekao nita.
Razmiljala sam, nastavi grofica, sve otkad mi je George rekao to
se dogaa. Oeni li se s nekim potpuno izvan kraljevskog kruga, tada bi
kraljici bilo nemogue uplitati se izmeu tebe i mene.
~ 18 ~

Knjigoteka

daa&anna
Zastala je i zatim dodala:
Zapravo, s djevojkom na koju mislim, bit e nam jo lake nego sada
da zajedno provodimo vrijeme.
S djevojkom na koju misli? otro ponovi vojvoda. Kojom
djevojkom? Tko je ona?
Sad u ti rei. Ali, nemoj izgledati toliko ljutito! To je jedini mogui
nain na koji mislim da te mogu spasiti.
Dok je govorila, grofica je ustala sa sofe i dola do stolca na kojem je
sjedio vojvoda.
Kleknula je pokraj njega i podigle svoje lijepo lice prema njegovom
govorei:
Volim te! Volim te! Oh, Urlic, ne smijem te izgubiti! A to e se dogoditi
ako kraljica i princ uspiju da bude po njihovom.
Nije bila u stanju dovriti reenicu.
Vojvoda se nagnuo naprijed i zagrlio je. Spustio je svoje usne na
njezine i poljubio je strastveno, zahtjevno i, kako je bio uzrujan, gotovo
grubo.
Vatra koja nikad nije bila daleko od povrine ni u jednom od njih,
naglo se rasplamsala.
Kako su njihovi poljupci postajali uporniji, vojvodaju je podigao tako
da mu je leala u naruju, i ona je osjeala kako njegovo srce tue jednako
mahnito kao i njezino.
Zvuk ugljena koji pada u reetku u kaminu u oboje je osvijestio
opasnost kojoj se izlau.
Kad je vojvoda podigao glavu, Aline je priguenim, tihim glasom, jer je
teko disala, uspjela rei:
Moramo biti razumni... ali tojejako... teko kad me... tako... ljubi.
elim te! ree on. Prokleto je to to moramo ekati do vikenda!
Znam, ali ima puno... stvari koje mora... uiniti... prije toga.
Jo uvijek joj je bilo teko govoriti, no izvukla se iz njegovog naruja i
uz napor volje se vratila na sofu na kojoj je sjedila.
Pritom je stavila prste na sljepoonice, svjesna toga da on promatra
svaki njezin pokret i znajui da se kree vrlo graciozno.
Pokuavam razmiljati, rekla je, i, dragi, ne smije me sprijeiti da
ti kaem na to mislim, a kad me ljubi ne mogu misliti ni na to osim na
tebe.
elim te ljubiti, ree vojvoda.
~ 19 ~

Knjigoteka

daa&anna
Dok je to izgovarao, u mislima je ugledao debelo, bezizraajno lice
princeze Sophie, i shvatio da bi sve, bez obzira koliko neugodno ili
neprilino, bilo bolje od toga da se oeni s njom.
Gotovo mi se ini kao da sudbina igra za nas, zapoe Aline, jer sutra
- to je zapravo bilo protiv moje volje - Georgeova neakinja se vraa iz
Firence.
Njegova neakinja? upita vojvoda gotovo automatski.
Nije razmiljao o tome to je govorio, ve o tome koliko ga ta ena
njemu nasuprot privlai.
Uzbudila ga je, kao i uvijek do te mjere da je osjeao da nita drugo
nije vano osim toga da sada vode ljubav.
Njezino ime, rekla je grofica, je Honora. Ne vjerujem da se sjea da
si upoznao Georgeova brata. On je bio vrlo omiljen, i iako je bio uasno
ekstravagantan, imao je mnogo prijatelja. Naalost, nesretno je poginuo u
lovu.
Mislim da se sjeam da sam uo za to, neodreeno odgovori
vojvoda.
Njegova ena je umrla jo ranije, nastavi Aline, a naravno, kako je
siroti Harry ostavio planinu dugova i nimalo novca, George je sve to
morao platiti, i jo se brinuo o njegovoj keri. Imala je esnaest godina, i
koliko se sjeam, bila je vrlo slatka i draesna.
to je bilo s njom? upita vojvoda glasom koji je odavao da ga to
osobito ne zanima.
Kako ja nisam imala ni vremena ni volje da se brinem o
esnaestogodinjakinji, ree Aline otrim tonom u glasu, nagovorila sam
Georgea da je poalje u jednu izvrsnu Zavrnu kolu u Firenci.
Vojvoda nije rekao nita, pa je nastavila:
Budui da je sad ve navrila osamnaest, oni je tamo vie ne ele
drati, tako da sutra dolazi ovamo.
Uslijedila je tiina. Zatim je vojvoda rekao:
Ti meni ozbiljno predlae da se oenim tom djevojkom?
ini mi se da je to razumna zamisao.
Razumna?
Dragi, koja je alternativa osim da se oeni princezom? George se
nee buniti, a neu ni ja, bude li se ti htio oeniti Honorom. Zaruke se
mogu objaviti smjesta.
~ 20 ~

Knjigoteka

daa&anna
Kako se mogu oeniti djevojkom koja je tek izala iz kole? I koja
nema blage veze o mom nainu ivota ni o tome to e se od nje
oekivati?
Grofica se nasmijei.
Zar to nije dobra stvar? Nemoj biti toliko glup, Urlic. Zar ne
razumije, ba zato to ona ne zna nita o ivotu u drutvu, niti o nama, mi
moemo initi to nas je volja. Kad se jednom njome oeni, moe je
poslati da ivi na selu s tvojom djecom! Barem estoro djece! I bit e
jednako slobodan kao i sada!
Vojvoda se zagledao u nju.
Mislim da je to najlua zamisao koju sam ikad uo!
Aline je uinila vrlo draestan pokret bespomonosti prije nego to je
rekla:
Samo ti pokuavam pomoi. Ili bi moda vie volio raspraviti to s
kraljicom?
Vojvoda zarei.
Zna da to ne mogu!
Kad opet ide u Buckinghamsku palau?
Moram biti prisutan u etvrtak.
Kako zna da Njezino Velianstvo nee tada htjeti razgovarati s
tobom? Kad te jednom obavijesti da e dati svoje kraljevsko odobrenje i
blagoslov tvom braku s divnom i krasnom roakinjom princa Alberta,
princezom Sophie, kako e je odbiti?
Vojvoda je utio, znajui, ma koliko to bilo izluujue, da Aline govori
istinu.
Svakome s kraljevskog dvora bilo bi nemogue odbiti neto to
kraljica i princ Albert smatraju vrlo plemenitom gestom, a da pritom ne
bude prognan s dvora i lien svojih slubenih dunosti.
Dobro je znao da kraljica to moe uiniti, kao to su i njezine dvorske
dame dobro znale da, naprave li pogrean korak, mogu biti izbaene s
dvora na po est mjeseci, ili, ako je zloin ozbiljniji, za cijeli ivot.
Mora postojati neki drugi izlaz, primijetio je naglas.
Ako postoji, ja ga se ne mogu sjetiti.
utjeli su dugo prije nego je rekao:
Ti kae da ta djevojka stie sutradan. A to ako se ona odbije udati
za mene?
Aline se nasmijala.
~ 21 ~

Knjigoteka

daa&anna
Koliko je vjerojatno da e to uiniti? Osim toga, George i ja emo joj
rei kakvu nevjerojatnu sreu ima, a kako ona uope nema novca, morat
e uiniti ili to, ili umrijeti od gladi!
Kad se radi o tome da izbori da bude po tvome, mislim da izmeu
tebe i kraljice nema neke razlike.
Onda se samo upitaj koju od nas eli kao blisku roakinju.
Aline je naglasila rije btiskii, a kad je pogledala u vojvodu i kad su
ima se pogledi sreli, oboje su znali to drugo osjea.
Vidi, najdrai, rekla je ona tek neto glasnije od apata, tako bi
nam bilo mnogo lake da se viamo, a ak ni George to ne bi mogao
sprijeiti.
Zastala je prije nego to je nastavila:
Vikende bismo mogli provoditi jedni kod drugih, a kako Honora u
Londonu nema prijatelja, oigledno je da e neprestano htjeti da mi
budemo s vama u kui Tynemouth.
To je jedina dobra zamisao u cijeloj kutiji trikova! ree vojvoda
ustro.
I to vrlo vana zamisao, blago doda Aline.
Vojvoda je ustao i ona se upitala namjerava li otii.
No on je preao sobu i zakljuao vrata, a tada je ispruio ruke i
izvukao je sa sofe u svoj zagrljaj.
Ponovo ju je ljubio, ljubio je sve dok vie nisu bili svjesni niega osim
vatre koja je gorjela kroz njih oboje, uz rastuu elju koja je ujedno bila i
zadovoljstvo i bol.
Ali, dok su se privijali sve blie i blie jedno drugome, vojvoda je u
nekom zakutku mozga neodreeno pomislio kako vrlo skupo plaa
gubitak svoje slobode.

~ 22 ~

Knjigoteka

daa&anna

Drugo poglavlje
Stigavi u London s jo tri djevojke i u pratnji asne sestre, Honora je
osjetila kako u njoj raste tjeskoba.
Vie od dvije godine bila je u Firenci, gdje je vrlo malo kontaktirala s
stricem i strmom, a bila je dovoljno inteligentna da shvati da oni ne
osjeaju osobitu elju za njezinim povratkom u Englesku.
Zapravo, prole im je godine pisala i javila da kola ne eli da ona
ostane nakon to napuni osamnaest.
Jedini odgovor koji je dobila bio je od tajnika njezinog strica, koji joj je
priopio da su sredili s asnom majkom da ostane ondje jo dva semestra.
Bilo je teko biti ne samo najstarija djevojka u koli, ve i
najpametnija.
ak je otila do asne majke predloiti joj da bi, budui da je toliko
starija od drugih djevojaka, moda bilo najbolje da se njezin rad ne
razmatra pri dodjeli nagrada.
To je vrlo nasebino od tebe, Honora, odgovorila joj je asna majka,
no mi doista ne moemo mijenjati pravila kole samo zbog jedne osobe,
koja je do sada uostalom ve trebala otii.
To znam, asna majko, odgovorila je Honora, ali to da radim?
Moja strina, koja je vrlo lijepa i jo uvijek prilino mlada, ne eli biti moja
pratilja, a nemam drugih roaka koji bi eljeli da ivim s njima.
Oi asne majke su se smekale, jer je dobro shvaala zato grofica od
Langstonea, priznata ljepotica u visokom drutvu, ne eli svoju neakinju.
Bilo koja druga ena, makar i manje privlana, bila bi joj suparnica.
A Honora je u posljednje dvije godina narasla i razvila se tako da je,
prema miljenju asne majke, imala ne samo vrlo draesno lice, nego i
karakter koji mu je odgovarao.
U koli nije bilo nikoga tko bi pruao bolji primjer niti nekoga kome
su se mlae djevojke vie divile.
asna majka je znala da bi, da je Honora njezina ker, ona bila vrlo
uznemirena zbog njezinog naglog prelaska iz mirne sigurnosti samostana
u drutveni krug u kojem je voa bila njezina strina.
U isto vrijeme, svi su znali da su engleska kraljica i njezin suprug
princ Albert uzoran par koji slui kao primjer svega najboljeg i najljepeg
u branom ivotu.
~ 23 ~

Knjigoteka

daa&anna
asna majka je uhvatila sebe kako se moli da se Honora, koju je
zavoljela, uda za pristojnog ovjeka, a ne za nekoga s reputacijom nalik na
onu kraljiinih strieva koji su skandalizirali itavu Europu.
Naglas je, meutim, rekla:
Ja znam, Honora, da ma kamo otila, ma to uradila, sjetit e se to
smo te ovdje nauili i pratit e znakove tvoje savjesti.
Pokuat u, asna majko, odvrati Honora.
Druge djevojke, koje su za vrijeme praznika odlazile u Pariz, Rim,
Madrid i druge vesele gradove, bile su vrlo oduevljene zabavama,
balovima i primanjima to su organizirali njihovi roditelji.
Uz to su aputale o zgodnim mladiima koji su na njih obraali
pozornost iako su jo uvijek ile u kolu.
Ja o svemu tome znam toliko malo! bespomono je mislila Honora.
Nadala se, iako nijejako vjerovalauto, da e joj njezina strina pomoi
da naui, ba kao to bi to uinila i njezina majka.
Da je barem tata iv, eznutljivo je mislila prelazei Francusku i
prisjeajui se njegovog stila i toga kako se svemu smijao, ak i svojim
dugovima.
Neto e se ve dogoditi, govorio bi kad bi ga trgovci pritiskali, a on
se pitao otkud e mu doi idui peni.
Tako govore kockari, tata, rekla mu je jednom prilikom.
Harry Lang se nasmijao prije nego je odgovorio: Cijeli ivot je kocka.
Ponekad si gore, ponekad si dolje, i jedino to moe je da sve to shvati
filozofski i da vjeruje da e na kraju, bez obzira na slabe izglede pobijediti!
Kako je njegova veselost bila zarazna, Honora je shvatila da nema
smisla raspravljati s njim.
Bilo je lake smijati se poput njega i nadati se te e u iduem dijeljenju
okrenuti prave karte.
No kad je poginuou lovu za vrijeme, kako je rekao jedan njegov
prijatelj, jedne od najboljih utrka koju su imali te sezone, ni karte ni konji
ve neko vrijeme nisu bili pobjedniki.
Honora je stoga bila vrlo svjesna velikih dugova koje je morao platiti
njezin stric umjesto njezinog oca, a strina Aline se pobrinula da to nikad
ne zaboravi.
Nadam se da si zahvalna, rekla joj je otro kad je obavijestila
Honoru da mora ii u Firencu.
Hvala vam puno, strina Aline, promrmijala je Honora.
~ 24 ~

Knjigoteka

daa&anna
Tvoj stric e mnogo platiti da te obrazujemo u najboljoj, a naravno i
najskupljoj Zavrnoj koli u Europi. Nadam se da zna to ta rije
podrazumijeva?
Kako je Honora bila naitana, za to se bila pobrinula njezina majka,
znala je da djevojke iz aristokratskih obitelji Francuske i Italije alju u ono
to se sada zove Zavrna kola.
Ne samo to su uenice ondje imale akademska predavanja, nego su
se kole brinule, i prije nego to bi bile uvedene u drutvo, i za njihovu
strunost u umijeu postajanja uspjenom enom.
To je znailo da se izmeu ostalog predaju slikanje, francuski, njemai
i talijanski, sviranje klavira, jahanje, i najvanije od svega, plesanje.
Prema tradicij i, kolu su vodile asne sestre, no veina uitelja bi bila
izvana i bili su vrlo daroviti.
Kad je Honora nadvladala svoju nostalgiju za domom i gubitak oca,
predavanja su joj poela ispunjavati cijeli ivot, te je uivala u nastavi
shvaajui da poboljava svoja znanja svime to bi nauila.
Njezin otac joj je vie nego jedanput rekao:
Za ime boga, mala moja, pobrini se da ima neto o emu moe
razgovarati osim o sebi. Lijepo lice je dobar uvod, no mukarac se brzo
zasiti usana, ma koliko neodoljive one bile, ako mogu izgovarati samo
nezanimljive stvari.
Honora se nasmijala kao to je i oekivao, no u isto je vrijeme znala da
joj govori ozbiljno.
Kad je njezina majka umrla, pojavio se velik broj lijepih ena koje su
eljele tjeiti njezinog oca, a ona ih je sve prouavala sa zanimanjem.
Nije bila ljubomorna na njih, poput veine ljubomornih djevojaka, jer
je znala da u srcu svog oca ima neosvojiv poloaj koji nitko drugi ne moe
ni dodirnuti.
Pouri se i narasti, lutkice, govorio bi joj otac, a onda emo se divno
zabavljati zajedno. Ali, samo da ti kaem, ja u biti jako strogi pratitelj!
Nemam namjeru dopustiti da te proganja pogrena vrsta mukaraca.
to je to pogrena vrsta mukaraca, tata?
Harry Lang je razmislio nekoliko sekunda prije nego to je odgovorio:
Kad ti ne bih bio otac, mislim da bi se to odnosilo na mene.
Oh, ne, tata!
Istina je to. Mora izbjegavati mukarce koji ele samo zabavu, a ne
brak i koji se ene jer djevojka ima novaca ili dobar drutveni poloaj.
~ 25 ~

Knjigoteka

daa&anna
Mene nitko nee oeniti ni zbog jednog od ta dva razloga, primijeti
Honora.
Nee, najdrae moje, no premda ih tvoje lice moe raznjeiti i
oparati, mora se pobrinuti da poele i vie od toga.
Honora je izgledala zbunjeno, a on je objasnio:
Mukarac te mora voljeti zbog tvoje prave prirode, tvoje osobnosti i
karaktera kao to sam ja volio tvoju majku. Ne samo da je ona bila
najljepa ena koju sam ikad vidio, nego i najdraa i najdivnija.
U glasu njezinog oca uo se ton koji je i previe jasno ukazao Honori
na to koliko mu nedostaje njezina majka.
Zatim je rekao:
Ja sam je volio i - to je istina - nikad, niti na trenutak, nismo dosadili
jedno drugome jer smo se smijali istim stvarima i poticali se na
razmiljanje. A to je, lutkice, jako, jako vano kad odabire mua.
Ali, pretpostavi da se ovjek u kojeg se ja zaljubim ne eli oeniti sa
mnom? upita Honora.
Htjet e, odgovori joj otac, no nemoj mu prebrzo pasti u naruaj,
poput prezrele kruke. Pusti ga da se trudi i da troi novac na tebe, pa e
te utoliko vie cijeniti kad te uhvati.
Honora je pravilno shvatila to joj je otac rekao.
Promatrajui one prekrasne ene koje su se okupljale oko njega jer je
bio toliko zgodan i pokuavale ga zavesti previe oiglednim trikovima,
osjeala je ne samo da su neugodne, nego i glupe.
Mogla je razumjeti zato im se on smijao i zato, kad bi izgledao
zaljubljeno, to nikad ne bi dugo trajalo.
Je li ti dosadila lady Studleigh? sjetila se kako je upitala svog oca kad
je imala samo trinaest godina.
Uinilo joj se da oklijeva prije nego to je odgovorio:
Postavila si mi izravno pitanje, najdrae moje, pa u ti dati izravan
odgovor - da! Dosadna mi je i vie ne elim da mi dosauje.
Kako su sluge prepriavali dogaaje, Honora je znala da je konjuar
lady Studleigh navraao gotovo svaki dan s porukama koje su mirisale na
njezin parfem, no koje se nakon nekog vremena njezin otac nije trudio ni
otvarati.
Jednom, kad je bio vani, ona je dola do njih i ula u primau sobu,
gdje je Honora sjedila i itala.
Gdje je tvoj otac? pitala je.
~ 26 ~

Knjigoteka

daa&anna
Honora, koja je nije ula kako ulazi u sobu jer se usredotoila na svoju
knjigu, skoila je na noge da se nakloni i rekla:
ao mi je, lady Studleigh, nisam vas ula da ulazite.
Pitala sam te gdje je tvoj otac. Hou ga vidjeti! Nije bilo sumnje da je
lady Studleigh izgledala vrlo lijepo.
Nosila je modernu kapicu ispod koje je sjajila njezina crvena kosa, i
Honori je palo na um kako je vrlo neobino to je se njezin otac toliko brzo
zasitio.
Naglas je rekla:
Bojim se da je tata vani.
Uvijek je vani kad ga ja elim vidjeti, ree lady Studleigh. Kada e se
vratiti?
Ne znam, odvrati Honora. Mislim da se odvezao u Ranelagh.
Tada sigurno nije sam! otro usklikne lady Studleigh. Iznenada je
sjela na stolac i rekla posve drugaijim glasom:
to da radim? Oh, Boe, to da radim? Osjetivi se plaho i nespretno,
Honora nije znala to da odgovori.
Samo je gledala lijepe oi lady Studleigh kako se pune suzama.
Obrisala ih je malim, ipkasto obrubljenim rupiem, ustala i pola prema
vratima.
Kad je dola do njih, okrenula se i rekla promuklim i skrhanim
glasom:
Reci svom ocu kad se vrati da ako u njegovom srcu postoji imalo
topline, ili ikakav osjeaj za pristojnost, tada me mora doi vidjeti. Ja ga
moram vidjeti - razumije li?
Da, naravno, odgovori Honora. Rei u to tati.
Lady Studleigh nije rekla vie nita. Izala je iz primae sobe, a
Honora ju je alila.
Znala je da njezin otac ima novi interes u svom ivotu. Kad se vratio,
izgledao je izuzetno lijepo i svjetlucanje njegovih oiju je pokazivalo da se
lijepo proveo. Honora mu je tada rekla to se dogodilo.
Noreen Studleigh nema pravo dolaziti ovamo i zabrinjavati tebe,
rekao je. Vrlo je neobino to ene nikad ne znaju kada je igra gotova.
Je li to to, tata? Igra?
Naravno da je to to, rekao je njezin otac. Igra u kojoj se dvoje ljudi
trebaju zabavljati bez aljenja i ogorenosti.
Ali, lady Studleigh je plakala, tata.
~ 27 ~

Knjigoteka

daa&anna
ene se lako rasplau kad stvari nisu po njihovom, rekao je njezin
otac. ao mi je, Honora, to moda misli da sam okrutan, ali nema niega
to bih ja tu mogao uiniti.
Tata, zar ne bi bilo bolje da se vidi s njom?
Ne, bilo bi gore! odvrati njezin otac. Lady Studleigh eli neto to
joj ja ne mogu dati.
Honora na trenutak ne ree nita, a tada, kao da postavlja pitanje
samoj sebi, zapita: Ljubav, tata?
Mislim da moe to tako nazvati, odgovori njezin otac, ali, draga,
ljubav je neto to se ne moe otvoriti poput slavine. Ili je ima ili je nema, i
nikakve suze, rijei ni molbe je ne mogu stvoriti.
Honora je razmislila o tome to je rekao kad je ostala sama, i shvatila
je da je u pravu.
Nai osjeaji su neto to se ne moe forsirati, pomislila je, a ljubav
isto tako.
Sada, vozei se u koiji prema Governor Squareu, razmiljala je o
tome kako e joj biti vrlo teko voljeti strinu Aline.
Moram je pokuati voljeti, uvjeravala je samu sebe, jer su ona i stric
George sve to mi je ostalo da me podsjea na tatu.
Kad se oprostila sa sestrom Benedict koja ju je dovela u London i s
drugim uenicama koje su razvezli kuama, osjetila je da se oprostila sa
svime to joj je djelovalo sigurno i poznato, te da isptovljava u nepoznato
more, nemirno i vrlo nepredvidivo.
Butler Dalton joj je, meutim, zaelio dobrodolicu kad je ula u
hodnik.
Lijepo vas je vidjeti kod kue, gospoice Honora! rekao je. Nadam
se da ste dobro putovali.
Jesam, hvala vam, odvrati Honora. Je li moj stric ovdje?
Vratit e se uskoro, gospoice, ali njezina milost vas oekuje u
primaoj sobi.
Poveo je Honoru elegantno izrezbarenim stubitem i kienim
pokretom otvorio dvostruka vrata od mahagonija koja su vodila u
primau sobu.
Gospoica Honora, milostiva! najavio je.
Honora je vidjela da njezina strina sjedi u naudaljenijem kraju sobe.
U kaminu je gorjela vatra iako je bio topao proljetni dan, a soba je
mirisala toplim mirisom kunog cvijea.
~ 28 ~

Knjigoteka

daa&anna
Njezina strina, zasljepljujue lijepa u grimiznoj, svilenoj haljini,
promatrala je Honoru kako joj prilazi.
U njezinim tamnim oima nije bilo dobrodolice, i kako joj se
neakinja pribliavala, usnice su joj se iznenada stisnule.
Iako Honora toga nije bila svjesna, sada je bila mnogo ljepa nego to
se grofica sjeala ili oekivala.
Znai, stigla si! rekla je glasom koji nije zvuao vrlo zadovoljno.
Honora se naklonila.
Bojim se da malo kasnim, strina Aline, no put je bio dug i prelazak
preko kanala je bio vrlo teak.
Grofica kao da ju je odmjerila od glave do pete prije nego to je rekla:
Vjerujem da se eli presvui, no budui da ja uskoro izlazim, elim
razgovarati s tobom prije nego to to uini. Bolje bi bilo da sjedne i
saslua to ti imam rei.
Da, naravno, strina Aline, posluno ree Honora i sjedne na stolac
nasuprot svoje strine.
Oi joj se ispunie divljenjem kad je uoila kako lijepu sliku prua
njezina strina, namjerno pozirajui - jer, teko da je to moglo biti sluajno
- u naslonjau s visokim naslonom i tokastim uzorkom.
Uzorak je isticao boju njezine haljine, a tamna joj se kosa ocrtavala
ispred goleme vaze madoninih ljiljana.
Strina Aline, izgledate kao slika u galeriji Uffizi! impulsivno ree
Honora, a tvrd pogled u oima Aline Langstone se samo na trenutak
smeka.
Tada ree, bacivi pogled na sat:
Moram krenuti za pet minuta, ali ovo to u ti rei nee dugo trajati.
to to, strina Aline?
Imala je neugodan predosjeaj da e joj strina rei neto od goleme
vanosti to se tie nje.
Upitala se namjerava li je poslati jo nekamo, umjesto da joj dopusti
da ostane s njom i sa stricem. A ako je tako, imala je dojam da bi to moglo
biti neugodno.
Uslijedila je mala stanka dok je grofica traila rijei. Zatim je rekla
glasom lienim svake topline:
Ti si vrlo sretna mlada djevojka! Zapravo, nisam ula ni za jednu
djevojku koja je, na samom povratku iz kole, ula neto tako divno i
udesno kao ovo to u ti sada rei.
Honora je izgledala zbunjeno.
~ 29 ~

Knjigoteka

daa&anna
Bila je vrlo tankoutna i perceptivna, i premda su rijei njezine strine
zvuale gotovo trijumfalno, ton kojim je govorila odavao je dojam da je
ono to e saznati od strine neto neugodno.
Stoga nije nita odgovorila, ve je samo ekala. Njezine oi, koje su
neoekivano ispale sive, kao da su skupljale sunanu svjetlost, ba kao i
njezina vrlo svijetla kosa.
Kako je putovala toliko dugo, maleni uvojci su pobjegli iz njezine
kapice na ovalno elo.
U glasu Aline Langstone uo se tvrdi ton kad je, kao da upa rijei iz
vlastitih usta, rekla:
Moda e te to iznenaditi, ali vjenat e se s vojvodom od
Tynemoutha!
Honora je na trenutak pomislila da je nije dobro ula i da je zacijelo
pogreno shvatila. Njezina strina nikako nije mogla rei to to je ona
mislila da je rekla.
Zatim, budui da grofica nije rekla vie nita, zaprepateno ju je
upitala:
J...jeste li... vi to rekli... udat u se za nekoga?
Za vojvodu od Tynemoutha, najbolju partiju, najbogatijeg i
najvanijeg samca u cijeloj Engleskoj! Niti jedna mlada djevojka, nevana
poput tebe, jo nikad nije primila toliku ast.
Ali... ja ga... ne poznajem!
Kakve to ima veze? otro ree njezina strina. On e te doi vidjeti za
dva sata, kad se ja vratim, a vae zaruke e biti objavljene sutra.
Honora rukama uini malu, bespomonu kretnju.
Teko mi je shvatiti to to mi... vi govorite. Ja sam se nadala...
naravno... da u se jednog dana udati, ali ne bih se mogla... nikako... udati
za ovjeka kojeg nikad... nisam vidjela i o kojem ... nita ne znam.
To je ba onakva idiotska primjeba koju bih i oekivala od djevojke
tvojih godina, odsijee grofica. Pokuaj utuviti u svoju glupu glavu da je
vojvoda najbolji ulov u cijeloj zemlji. Svaki roditelj s kerkom za udaju
kleao je na koljenima molei ga da postane njegov zet, a ti si sad ta
sretnica koja je odabrana da mu postane enom.
Aline Langstone je duboko udahnula prije nego to je dodala:
Moe samo Bogu zahvaliti na tolikom blagoslovu. Mislim da su te u
samostanu nauili da to ini kad ti se molitve uslie?
Sad je Honora duboko udahula.
~ 30 ~

Knjigoteka

daa&anna
Nadala sam se da u se jednog dana udati, i naravno da sam
razmiljala o tome, strina Aline, ali mislila sam da u se udati za... nekoga
koga volim, kao to je mama voljela tatu.
Milila sam da si sada ve dovoljno odrasla, odvrati grofica, da
shvati da se tvoj otac nikad, ni pod kojim okolnostima, nije smio oeniti
tvojom majkom.
Zato to kaete?
Zato to se, ti ludo dijete, tvoj otac, sa svojim izgledom i svojim
obiteljskim podrijetlom, trebao oeniti nekom bogatom djevojkom. Tvoja
majka je bila vrlo lijepa, to ne poriem, ali osim toga nije imala nikakvu
drugu preporuku!
Grofiin je glas bio prezriv kad je nastavila:
Zbog toga su, kao to zacijelo zna, tvoji roditelji ivjeli od danas do
sutra, a tvoj otac je dugovao tisue funti kad je umro, te je odgovornost za
to preuzeo tvoj stric.
eljela bih samo, tiho ree Honora, da mu mogu vratiti taj novac...
osobno. Ja sam zahvalila stricu Georgeu... tada, i zahvalit u mu ponovo,
ba kao to sam mu.... zahvalna to je platio moje... trokove kolovanja.
Svoju zahvalnost moe izraziti na daleko bolji nain nego rijeima,
jer to se tie vraanja novca, upravo e to moi napraviti na tisuu
razliitih naina kad se uda za vojvodu.
Honora je bila vrlo blijeda i rekla je glasom koji kao da joj se guio u
grlu:
K... kako se mogu... udati za njega?
Sve e se to srediti, odgovori joj strina. Prepusti sve to meni, a ako
ima ikakvih nedoumica ili glupavih primjedaba, ne smije ih govoriti
pred svojim stricem.
Honora se zagledala u strinu irom otvorenih oiju, a grofica je
nastavila:
Sve to mora uiniti je da radi tono ono to ti ja kaem, a prva
stvar je da ode gore, skine tu putnu odjeu i presvue se u neto
dostojnije. Nadam se da ima pristojnu haljinu?
Zastala je. Zatim je, kao da joj je teko govoriti ugodnim glasom, rekla:
Pozabavit emo se tvojom garederobom im se objave zaruke, jer e
morati imati modernu odjeu prije nego to se s bilo kime upozna.
Grofica je ponovo bacila pogled na sat i ustala.
To je sve to ti za sada imam rei, i mogu ti samo ponoviti da ima
jako, jako puno sree. No nemoj pokuavati povlaiti paralelu izmeu svog
~ 31 ~

Knjigoteka

daa&anna
ivota i ivota tvojih roditelja, jer izmeu njih nikad nije bilo, a nee biti ni
ubudue, ikakve slinosti.
Na te rijei, grofica je, nalik na brod pod punim jedrima u svojoj
haljini koja je ukala kako se kretala, pola prema vratima.
Otvorila ih je, a butler je zacijelo stajao ispred njih, jer je Honora ula
kako govori:
Pobrinite se da netko odvede Honoru u njezinu sobu, Daltone, a
pretpostavljam da me koija ve eka?
Da, milostiva.
Vratit u se za nekih sat vremena. Oekujem posjet njegove milosti
vojvode od Tynemoutha oko est sati.
Vrlo dobro, milostiva.
Tada je zacijelo ve silazila stubitem, no Honora se nije pomaknula s
mjesta na kojem je stajala.
Osjeala se kao da je primila udarac u glavu i da joj je teko
razmiljati.
Soba se gotovo vrtjela oko nje, a pod je bio nestabilan ba kao i na
brodu kojim je prela kanal.
Udati se! Kako se mogu... udati?
Osjetila je kao da je to pitanje postavila naglas, no usne joj se nisu
pomakle.
Zatim je u primau sobu ula ena ije je lice prepoznala. Bila je to ga
Morton, upraviteljica kuanstva, koju je upoznala ve ranije.
Dobar dan, gospoice Honora, rekla je ga Morton. Drago mi je to
ste se vratili, a kako ste samo narasli!
Poprilino, mislim, nasmijei se Honora, i jako mi je drago to ste
jo uvijek ovdje.
Naravno da sam jo uvijek ovdje, odvrati ga Morton. Uz njegovu
milost sam ve trideset i jednu godinu, i volim pomisliti kako bi mu bilo
teko bez mene.
Sigurna sam da bi, odgovori Honora.
Idemo gore, gospoice Honora. Njezina milost eli da se presvuete i
uredite prije nego to se vrati, a nosai su ve odnijeli vau prtljagu.
Ga Morton ju je povela iz primae sobe po stubama za idui kat.
Tek je kasnije Honora shvatila da se ne nalazi u maloj sobi za jednu
osobu u kojoj je bila prije, kad je ivjela na Governor Squareu sa svojim
stricem i strinom, ve u jednoj od najboljih gostinjskih soba s pogledom na
vrt na trgu.
~ 32 ~

Knjigoteka

daa&anna
Ovdje e vam biti udobno, gospoice, ree ga Morton uz prijateljski
smijeak.
Honorina dva mala kovega ve su bila odvezana i otvorena. Uinili su
to nosai, a dvije sobarice su sada vadile stvari koje je sa sobom donijela iz
Firence.
Njezina je odjea bila jednostavna, no imala je jednu vrlo draesnu
dnevnu haljinu koju je kupila od prijateljce koja ju je prerasla. Haljina je
bila skrojena kod jednog vrlo skupog parikog krojaa.
Bila je to djevojaka haljina od svijetloplave svile. Suknja je bila jako
sroka, struk uzak, a gornji dio je bio izraen od vrlo mekanog materijala i
imao je siuni ipkasti porub koji se doimao vrlo pristalo.
Kad ju je Honora odjenula, ga Morton ju je pogledala s divljenjem.
Divni ste ba kao i vaa majka, gospoice, i to vam je istina! Kad sam
je prvi put vidjela uz vaeg oca, kad su se vjenali, pomislila sam kako je to
naljepa dama koju sam ikad u ivotu vidjela!
I ja sam tako mislila, ree Honora, i da sam imalo nalik na nju, bila
bih vrlo ponosna.
Vi ste jako nalik na nju, i to vam nitko ne moe osporiti, odvrati ga
Morton. Samo vam je kosa malo svjetlija.
Moda e potamniti kad budem starija, ree Honora.
Ga Morton se nasmije.
Mislim da to ba nije vjerojatno, i da bi mnoge mlade djevojke bile
jako sretne kad bi imale kosu koja izgleda puput sunanog sjaja ili
proljetnog cvijea. Neka vam je Emily uredi, gospoice. Ona jako dobro
zna s kosom.
Emily je uredila uvojke s obje strane Honorinog lica, a kad je zavrila,
ona i druga sobarica s divljenjem su se zagledale u nju.
Izgledate kao figura od dresdenskog porculana, gospoice Honora, i
to vam je istina! ree Emily.
Dok je to govorila, Honora je pogledala drugu sobaricu i osjetila da
obje misle kako se to nee svidjeti njezinoj milosti.
Kad su sobarice odnijele prazne kovege iz sobe, ga Morton je stala
iza Honore, koja je sjedila pred zrcalom na toaletnom stoliu, i rekla:
Izgledate zabrinuto, gospoice Honora. to vas to mui?
Mislim da je stvar u tome to sam se vratila u Englesku znajui da ne
mogu vidjeti... tatu, i to sam bila daleko... toliko dugo, odvrati Honora.
~ 33 ~

Knjigoteka

daa&anna
Ne smijete se tako osjeati, gospoice, ree ga Morton ljubazno.
Njezina milost ima velike planove za vas, a uvjerena sam da ete imati
mnogo uspjeha, budui da izgledate tako kako izgledate.
Iz naina na koji je to rekla, Honora je shvatila da ga Morton zna da
se treba udati za vojvodu.
Pomislila je kako sluge, ak i kad im se nita ne govori, prislukuju iza
kljuaonica, ili pak dok posluuju za stolom, i da uvijek znaju to se
dogaa.
Osjeala bi se jo tjeskobnije nego to se ve osjeala, da je znala da su
prethodne veeri, nakon to je vojvoda otiao, njezin stric i njezina strina
imali neto to bi se moglo opisati kao ustani i bori se.
Ti si se sloila sa ime? zagrmio je grof glasom koji se kroz
zatvorena vrata uo sve do lakeja ispred ulaza.
Ne deri se na mene, George! odvrati mu grofica. Rekla sam ti
sasvim jasno i glasno da se Urlic Tynemouth sloio s time da oeni
Honoru.
Pa nikad je nije ni vidio!
Ne, ali je vidio princezu, a to mu je sasvim dovoljno!
Ti to meni govori da si smislila tu spletku, da se on oeni mojom
neakinjom, samo zato da ne bi morao uzeti roakinju princa Alberta za
enu?
Da, upravo to ti govorim, George, samo kad bi me sluao, odgovori
mu njegova ena. I kakva god Honora bila sada, nakon dvije godine u
Firenci, ne moe biti toliko glupa kao princeza Sophie niti toliko
nevjerojatno dosadna.
Kao prvo, otkud ti pravo da kae Tynemouthu ono to sam ti ja
rekao u povjerenju, odvrati joj grof, a osim toga, nikad u ivotu nisam
uo smjeniju zamisao, i ja u tome ne kanim sudjelovati!
A to misli poduzeti?
to mislim poduzeti? ponovi grof. Mislim rei Tynemouthu vrsto i
kategorino da mu neu dati doputenje da se oeni Honorom, a ako eli
rtvu kojom e odvratiti pozornost kraljice sa sebe, neka nae neiju
drugu neakinju!
Grofica se nasmijala, no to uope nije bio ugodan zvuk. Doista,
George, pa kako moe biti toliko glup? Zna ba kao i ja da bi svi nai
poznanici kleknuli i poeli lizati pod kad bih im ja sredila da im vojvoda
postane zet!
Glas joj je zvuao namjerno tuno kad je nastavila:
~ 34 ~

Knjigoteka

daa&anna
Mi naalost nemamo ker koju mu moemo ponuditi, no on je
pristao, doista je pristao, oeniti se Honorom. Mora shvatiti to to znai!
Uslijedila je tiina prije nego to je grof polako rekao:
Mislim da to s tvog stajalita znai da e Tynemoutha viati jo vie
nego sada, a i to je previe!
Kao da ju je ton glasa njezinog supruga upozorio na opasnost, grofica
je promijenila taktiku.
Znala je i previe dobro kako moe manipulirati svojim muem, kao i
drugim mukarcima.
Malo se nasmijala i pribliila mu se.
George, dragi, pa ti si ljubomoran! Kako je to slatko, i kako sam
sretna zbog toga!
Zagrlila ga je rukama oko vrata i podigla svoje lijepo lice prema
njegovom, rekavi:
Nitko bolje od tebe ne zna koliko me zabavlja da koketiram s
vojvodom, a to to je on toliko paljiv je svakako jo jedno pero na mom
eiru, ali nijedan mukarac za mene ne moe rei nita osim da sam
hladna i nepristupana.
Pribliila mu se jo malo vie i rekla:
Za to si me i ti optuivao, a zna koliko tebe volim.
Aline je gurala njegovu glavu prema svojoj i tijelo joj je bilo vrlo
mekano. Grof ju je pomalo nevoljko zagrlio.
Egzotini francuski parfem koji je koristila, nekako mu je otupljivao
osjetila.
Sve je to jako dobro, Aline... poeo je.
No usne njegove ene su se nale na njegovima i vie nita nije mogao
rei.
Tek kad ga je pustila, rekao je:
Moramo porazgovarati o tome, zna.
Nema se tu to za rei, najdrai moj George, odvrati mu grofica.
Vojvoda je obeao da e se oeniti Honorom, a budui da mora igrati
korak prije kraljice, zaruke emo objaviti sutra. Zbog toga ti i ja moramo
svima rei da je to dogovoreno godinu dana ranije, kad je bila premlada za
udaju.
Sumnjam da e itko u to povjerovati.
U glasu mu se ulo neodobravanje, no grofica je znala da je dobila
bitku i odgovorila je samo:
~ 35 ~

Knjigoteka

daa&anna
Sve one ene koje su ga pokuavale uloviti za sebe ili za svoje keri
e krgutati zubima od zavisti. Samo ti prepusti sve to meni, George. Ti
samo mora kupiti Honori garderobu koja kota puno novaca, to si ti
moe priutiti.
Prebrza si, Aline, uzviknuo je grof. Ja nisam dao svoj pristanak ovoj
smijenoj spletki i ne namjeravam...
Zastao je jer je vidio da ga njegova ena ne slua, nego da, dapae,
izlazi iz sobe.
Moramo se odjenuti za veeru, George, rekla je. Zar si zaboravio da
veeramo s Devonshireovima? Naravno, ni rjei o zarukama dok Honora
ne stigne.
Grof je elio rei jo mnogo toga, no kako je soba ostala prazna,
govorio bi samome sebi.
Tek kad je polako krenuo prema svojoj sobi za odijevanje, iznenada je
pomislio da bi oenjeni Tynemouth moda bio manja prijetnja nego to je
sad izgledao.
* * *

Honora je stala na vrhu stubita koje je vodilo dolje, u primau sobu.

U tom je trenutku ula kako netko ispod nje ulazi u hodnik.
Kua Langstoneovih je imala stubite koje se zavojito penjalo do
treeg kata, i prilino runu kupolu koja ga je osvjetljavala, a zbog koje su
glasovi imali snanu jeku koja je ponekad bila zbunjujua.
No stubite je omoguavalo svakome na gornjim katovima da gleda
hodnik iz ptije perspektive.
Stojei tako s rukom na rukohvatu, vidjela je kako butler uzima eir,
tap i rukavice ovjeku koji je upravo uao, i uz mali trzaj u elucu
pogodila je da je to vojvoda.
Nije se mogla pomaknuti; gledala ga je kako se penje stubitem ispod
nje i vidjela kako je visok i kako ima snana ramena.
Iako nije mogla jasno razabrati njegovo lice, dobro je uoila da ne
samo to ima iznimno lijepu figuru, nego i dranje koje je u najboljem
svjetlu prikazivalo njegovu vanost.
Prvi je put shvatila da bi, uda li se za njega, to joj je strina rekla da
mora, biti vojvotkinja.
Ta ju je pomisao uplaila, ba kao to ju je uplaio i ovjek koji joj je
trebao postati mu.
~ 36 ~

Knjigoteka

daa&anna
To je nemogue... to je neto... to ja ne mogu uiniti, nesretno je
pomislila.
Osjeala se kao da joj je strina otupjela um snanim udarcima onoga
to joj je rekla, te nikako nije mogla misliti, niti poeti raunati naine na
koje bi mogla izbjei vjenanje sa strancem koje joj je dolo toliko
neoekivano.
Mama bi bila zaprepatena, a tata bi se, sigurna sam, snano
usprotivio, rekla je samoj sebi. No nije bila ba jako sigurna.
Najzad, njezin otac je uvijek volio kad su ga u goste pozivali istaknuti
vlasnici vanih kua.
Ponekad bi se smijao pozivima koje je dobivao.
Idem kod vojvode od Marlborougha u srijedu, rekao je Honori
mjesec dana prije nego to je poginuo, to znai da u jahati najbolje
konje, piti najbolja vina i uivati u drutvu najistaknutijih ljudi Engleske.
to misli o tome?
Zvui divno, tata!
U Honorim oima je bio samo trunak zloestoe kad ga je pitala:
Kako to da su te pozvali?
Rei u ti kako to, odgovori on. Zbog toga to sam ja odlian za
drutvo. Zabavljam ljude i nasmijavam ih, i dok mukarci misle da sam
dobar sporta, ene...
Zastao je i dodao:
Ma, zaboravi ene!
Ali ti nisi bogat ni vaan kao svi ti ljudi s kojima provodi toliko
vremena, primijeti Honora.
Znam, i ba sam zato toliko zadovoljan, odgovori joj njezin otac.
Kad odraste, draga, shvatit e da su bogati ljudi sami sebi esto dosadni
i da veina treba dvorsku ludu ili nekoga tko e sluati njihove probleme.
Moda mi ne vjeruje, ali i oni ih imaju!
Tada se nasmijao, a Honora se rasplakala.
Vojvode, princeze ili markizice, ja ne vjerujem, tata, da itko moe biti
privlaniji ili zabavniji od tebe!
Upravo takvim me oni vide, i ja elim da tako misle o meni,
nasmijei se njezin otac.
Otiao je u palau Blenheim i vratio se kui, gdje je pronaao jo
desetak pozivnica u druge vane kue gdje bi se mogao zabavljati. Honora
je poela eznuti za danom kad e biti dovoljno stara da moe ii s njim.
~ 37 ~

Knjigoteka

daa&anna
Meutim, sad je pomislila kako, iako bi njezin otac moda bio
impresioniran vojvodom, zacijelo ipak ne bi elio da se ona uda za ovjeka
u kojeg nije zaljubljena, i koji oigledno nije zaljubljen u nju.
Zato li se on hoe oeniti sa mnom? upitala se.
Na to nije imala odgovor, no bila je prilino sigurna da mora postojati
neki razlog, i da taj razlog nije ni iskren ni ugodan.
Kako je znala da se to od nje oekuje, sila je u primau sobu.
Kad je Dalton otvorio dvostruka vrata pred njom, obuzeo ju je osjeaj
da stupa u neki kazalini komad iju radnju ne poznaje, a ne zna ak niti
hoe li biti romansa ili tragedija.
Kad je ula u sobu, njezina strina je stajala na udaljenom kraju, ispred
kamina, i gledala u lice vojvodu, koji je stajao pokraj nje.
Ne samo to su izgledali vrlo privlano, nego je Honora pomislila i da
su oigledno bili vrlo bliski prijatelji.
Nije znala zbog ega je toliko sigurna u to. Kao da je ta istina vibrirala
zrakom prema njoj i ona je nije preispitivala.
Bila je na pola puta preko sobe kad je vojvoda uoio njezinu
prisutnost i okrenuo glavu prema nj oj. Tada je njezina strina uinila isto.
Oh, pa ti si tu, Honora! uskliknula je.
Izgovarajui to, oi su joj zaiskrile zbog izgleda njezine neake i
uputila joj je tvrdi pogled.
Kad se Honora pribliila jo vie, grofica je uspjela izgovoriti, glasom
koji je zvuao gotovo kao da potiskuje rijei da joj izau izmeu usana:
Da te upoznam, drago dijete, s vojvodom od Tynemoutha! Urlic, ovo
je Honora!
Kako se osjeala vrlo plaho, Honori je bilo jako teko pogledati ga, no
kako je znala da bi to bilo runo ponaanje, podigla je svoje sive oi prema
njegovom licu i s potovanjem se naklonila u koljenima.
Vojvoda se naklonio, i kad ju je pogledao, nju je obuzeo neugodan
osjeaj da ne samo to procjenjuje njezin izgled, nego i pokuava nai
neto to mu se ne svia.
To nije bilo ono to je oekivala da e osjetiti prema njemu, i, kao da je
to bio signal upozorenja, ona ree samoj sebi da ba kao to se ona ne eli
udati za njega, ni vojvoda nema nikakve elje da se oeni s njom.
Onda, zato? Zato? Zato?
Pitanje kao da je lebdjelo u zraku oko nje,kao da je aputalo u
pucketanju vatre, kao da ga je nosio miris cvijea.
~ 38 ~

Knjigoteka

daa&anna
Vrlo mi je drago to sam vas upoznao, gospoice Lang! ree vojvoda
dubokim glasom.
Kad je to rekao, Honora je znala da mu uope nije drago. No u tom
sluaju, zato, zato je zatraio njezinu ruku?

~ 39 ~

Knjigoteka

daa&anna

Tree poglavlje
Nekoliko minuta su vodili ukoen razgovor; vojvoda je prilino
nezainteresiranim glasom upitao Honoru kakav je bio put iz Francuske, a
grofica je prije nego to je Honora uspjela odgovoriti, rekla da je u kanalu
more bilo nemirno.
Tada je, pomalo previe teatralnim glasom i uz izraz u oima koji si
Honora radije nije htjela tumaiti, njezina strina rekla:
Ostavit u vas dvoje nasamo nekoliko minuta, ali neu dugo.
Pogledala je vojvodu znaajno, a zatim krenula prema vratima, vrlo
svjesna svog gracioznog dranja i ukanja svojih irokih suknji po sagu.
Kad je stigla do vrata, osvrnula se i ponovo pogledala u vojvodu, a ne
u Honoru.
Vrata su se zatvorila iza nje i izmeu njih dvoje nastupila je neugodna
utnja. Tada je vojvoda rekao:
Mislim da vam je vaa strina rekla da emo se vjenati.
Honora je zadrala dah. Zatim je rekla:
Strina Aline mi je to rekla, ali ja ne razumijem, Vaa milosti, zbog
ega se elite oeniti sa mnom kad se sve do sada nismo ni upoznali.
Uinilo joj se da vojvoda izgleda iznenaeno.
Tada se, osjeajui neugodu zagledala u vatru svjesna toga da drhti
jer se boji.
Nakon stanke koja je izgledala prilino duga, vojvoda je rekao:
Mislim da zacijelo znate da su vjenanja u obiteljima poput moje i
one vaeg strica obino dogovorna.
Dok je to govorio, Honora je jasno osjetila da bira rijei i da to nije
pravi razlog njihova vjenanja.
Ja sam ipak... mislila, rekla je oklijevajui, da je ak... i onda...
uobiajeno da se budui... mlada i mladoenja... upoznaju prije nego to se
bilo to... odlui.
Vojvoda je nestrpljivo odmahnuo rukom, a tada je, kao da je neto
odluio, rekao:
Mislim da bi, ako emo se ve vjenati, bilo mudro da budemo iskreni
jedno prema drugome.
Honora ga je pogledala i odgovorila:
~ 40 ~

Knjigoteka

daa&anna
Upravo bih to i ja... voljela, i zato bih vam bila... zahvalna... Vaa
milosti... kad biste mi rekli... pravi razlog za to da se objave zaruka pojave
u novinama... sutra ujutro.
Vaa strina vam to nije rekla?
Ne, sve to mi je rekla prije nekih sat vremena, im sam stigla, jest da
emo se vjenati.
Vrlo dobro, ja u vam onda rei istinu, ree vojvoda. Oekivao sam
da u se prije ili kasnije dogovorno vjenati, no inilo mi se da se ne
moram previe uriti.
Honora je paljivo sluala i nije skidala oi s njegovog lica, a on je
nastavio:
Saznao sam, a to mi je zapravo rekla ba vaa strina, da me Njezino
Velianstvo Kraljica namjerava oeniti s neakinjom princa Alberta,
princezom Sophie od Saxe-Cobourga i Gothe.
Vojvodin glas je bio tvrd i gotovo agresivan dok je to govorio, i nakon
male stanke Honora ree:
A to je... neto to vi... ne elite?
Nikako! otro odgovori vojvoda. Upoznao sam tu princezu i
uvjeravam vas da je to posljednja ena na svijetu koju bih pod bilo kojim
okolnostima htio uzeti za enu!
A ipak ste... spremni... uzeti mene! Zato?
Honora je vidjela da ga je njezino pitanje na trenutak iznenadilo. Tada
je, kao da trai odgovor, rekao:
Vi ste Engleskinja i pripadate obitelji koju duboko potujem.
Ali... sigurno, bila je uporna Honora, mora postojati jo mnogo...
drugih obitelji koje ulaze u istu kategoriju i vi... stoga imate iroki izbor.
Onda, zato ba ja?
Vojvoda isprui ruku i, kao da mu treba oslonac, uhvati se za rub
kamina. Tada, gledajui u vatru, odgovori:
Prema onome to mi je vaa strina rekla, mislio sam da ete se
radovati vjenanju, i...
Zastao je, i uslijedila je tiina prije nego to je Honora upitala:
Koji je drugi razlog?
Iskreno govorei, moram biti brz. Mislim da e mi Njezino
Velianstvo, kad sutra budem na dunosti u Buckinghamskoj palai,
natuknuti da bi mi princeza bila dobra ena.
Ponovo se uo onaj grubi ton u vojvodinu glasu koji je vrlo jasno
odavao njegove osjeaje.
~ 41 ~

Knjigoteka

daa&anna
Znai, ja sam manje od dva zla! primijeti Honora.
Vojvoda je pogleda kao da je iznenaen to je to rekla, a tada
odgovori:
Imam dojam, gospoice Lang, da ne bismo trebali voditi ovakav
razgovor, i da inimo stvari jo teima nego to jesu.
Jedina je tekoa, vaa milosti, u tome to se vi uope ne elite oeniti
sa mnom, i to se ja ne elim udati ni za koga ako ga... ne volim.
Da mu je bacila bombu pred noge, vojvoda se ne bi vie iznenadio.
Bio je toliko naviknut da ga progone, mame i mole da se oeni da
nikad nije ozbiljno pomislio da bi bilo koja neudata djevojka kojoj bi
predloio brak imalo oklijevala prije nego to ga prihvati.
Sada je, kao da je vidi prvi put, upita:
Kaete li vi to kategorino, gospoice Lang, da me ne prihvaate za
supruga?
Bojim se da e se strina Aline zbog toga jako... ljutiti, odvrati mu
Honora, no, znajui koji su vai pravi osjeaji u pogledu toga, te da sam ja
ovdje samo prigodno sredstvo da biste vi izbjegli... neemu to ne elite
uiniti, moj odgovor je stoga vrlo jednostavno ne!
Kao da se vie nema to rei, ona se okrenula i pola prema vratima.
Ona su se u tom trenutku otvorila i u sobu je ula grofica.
Bila je svjesna toga da nije ba dugo ostavila vojvodu i Honoru
zajedno.
No, kako je djevojka neoekivano izgledala toliko draesno i vrlo
elegantno, Aline je osjeala nepodnoljivu ljubomoru i eljela je sprijeiti
da Honora predugo ostane nasamo s vojvodom.
No kad je ula u sobu i ugledala zaprepateni izraz na vojvodinom licu
i Honoru kako ide prema vratima, otro je upitala:
to se to dogaa? Kamo ti to ide?
Honora je stala i ostala na mjestu, a vojvoda je odgovorio:
Gospoica Lang me odbila!
U njegovom glasu ula se iznenaenost, no u isto je vrijeme zvuao
kao da izaziva Aline poruujui joj da, ba kao to je i mislio, njezina ideja
nee upaliti.
Odbila?! uskliknu grofica, kretavo visokim glasom.
Jako mi je... ao ako vam to nije po volji, strina Aline, ree Honora,
ali... Njegova milost je bio iskren prema meni i rekao mi razlog... tako
brzih zaruka... i ja sam uvjerena da e on uspjeti nai... nakoga daleko
vie... pogodnog... za taj brak od mene.
~ 42 ~

Knjigoteka

daa&anna
Pokuavala je govoriti mirno i dostojanstveno, no nije mogla prikriti
malo drhtanje glasa koje je pokazivalo da se boji.
Njezina ju je strina pogledala i Honora je postala svjesna bijesa u
njezinim oima. Aline je tada rekla:
Doi ovamo, Honora, elim s tobom razgovarati nasamo.
Zatim se okrenula i rekla preko ramena: Ponudi se piem, Urlic. Ima
boca ampanjca u ledu. Nije priekala njegov odgovor, ve je pola prema
vratima ispred Honore i djevojka nije mogla uiniti nita drugo osim da
poe za njom.
Kad su izale, njezina strina je krenula prolazom koji je vodio u
njezinu spavau sobu i ula u svoj boudoir koji je bio samo dvoja vrata
dalje od primae sobe.
Honora je ula unutra za njom, ponovo primjeujui miris karanfila i
ljiljana koji se mijeao s francuskim parfemom koji je njezina strina uvijek
koristila.
Kad je zatvorila vrata iza njih, grofica je stala u sredinu sobe, a lice joj
je bilo iskrivljeno izrazom otrovnog, zastraujueg bijesa.
Mogu li te upitati, rekla je, kakva je to igra?
M-molim vas, strina Aline, odvrati Honora, pokuajte razumjeti...
vojvoda se ne eli vjenati sa mnom, niti ja snjim!
Da li ti doista misli, glupao mala, zapita je grofica, da moe
poremetiti moje planove i uope uiniti ita drugo osim onoga to ti
kaem?
Ne moete me... natjerati u... brak koji bi mogao biti samo...
nesretan!
Da je tvoj siromani otac iv, odgovori grofica, bio bi oduevljen i
presretan da se uda za nekoga tko je toliko vaan i bogat! To bi znailo da
moe sisati svog zeta, a ne svakog Toma, Dicka ili Harryja od kojeg bi
mogao posuditi novac.
To nije... istina, povie Honora.
Istovremeno je imala neugodan osjeaj da u tome postoji mrvica
istine i da bi njezin otac doista bio oduevljen da se ona uda za vojvodu od
Tynemoutha.
I kako ti to zamilja, nastavi grofica, da ti, bez ijednog penija na
svoje ime i bez iega to te moe preporuiti osim prezimena Lang, moe
nai nekog drugog mua barem upola toliko povoljnog kao to je
vojvoda?
Ma tko to bio, odvrati Honora, moda bih ga... voljela.
~ 43 ~

Knjigoteka

daa&anna
Voljela! prezrivo ree grofica. Ako su ti takvim smeem punili glavu
u onom samostanu, onda mogu samo rei da je tvoj stric uzalud bacio
novac!
Honora nije odgovorila, a grofiine oi su se suzile i rekla je:
Kako si ti oigledno preglupa da razmilja sama, ja u razmisliti
umjesto tebe i dati ti izbor.
Dati mi...izbor?
Da, izbor, odgovori njezina strina. Vrlo je jednostavan - ili e se
udati za vojvodu prema mome planu, ili ide natrag u samostan i zaredit
e se!
Honora je zurila u nju u potpunom zaprepatenju, a grofica je
nastavila:
I to ne bi bio lijep, udoban, bogati samostan poput ovog iz kojeg si
otila! Meu primateljima milosra koje tvoj stric vrlo plemenito daruje,
nalaze se i takozvane Sestrice siromanih, koje se posveuju brizi za
bolesne i siromane u najgorim dijelovima grada i troenju svojih koljena
u molitvama.
Zastala je, a lice joj je bilo vrlo prezrivo kad je nastavila:
Takoer sam ula da se odriu svega to su ikad posjedovale, no to
e tebi biti lako, jer ionako ne posjeduje nita!
Da li vi to... doista kaete, zadrhti Honorin glas, da bih morala
postati ...asna sestra?
Upravo to e morati uiniti, odgovori njezina strina, osim ako,
naravno, ne eli umrijeti od gladi u kanalizaciji.
Vi to... ne moete doista misliti, ree Honora. Molim vas... mogu li
dobiti jo malo vremena da ... razmislim to da... uinim?
Nema vremena, odree grofica. Mora odluiti ovdje i sada hoe li
se udati za vojvodu ili u te sutra ujutro poslati u samostan.
Nasmijala se vrlo neugodnim smijehom prije nego to je dodala:
Mora znati da skrbnik ima puni i apsolutni nadzor nad tienicom, i
ako te tvoj stric poalje u samostan, nee se moi pobuniti protiv njegove
odluke.
Dok je govorila, gledala je Honoru i vidjela da je vrlo blijeda i da drhti,
te je prkosno dodala:
Izbor je na tebi. Nema drugu alternativu, i ma koliko glupa bila,
mislim da ti nee biti teko odluiti se.
Honora je bila poraena i znala je to.
~ 44 ~

Knjigoteka

daa&anna
Ja... ja ne elim biti... asna sestra, rekla je vrlo tiho, i... stoga... kad vi
to hoete... ja u se... u... udati za vojvodu.
Dobro! brzo ree njezina strina. Idem mu sad objasniti da si se
samo uplaila vanosti njegova poloaja i da si ga zbog toga odbila. A ti,
gubi mi se s oiju! Odlazi u svoju sobu i ostani tamo! Zlo mi je i od samog
pogleda na tebe!
Grofica je otvorila vrata svog boudoira dok je to govorila, i pourila
natrag prolazom prema primaoj sobi. Honora je ostala stajati jo
nekoliko minuta ne miui se.
Tada je podigla ruke na lice i prekrila oi. Pitala se kako li joj se to
moglo dogoditi, no znala je da nita ne moe uiniti.
* * *

Grofica je ula u primau dobu, tiho zatvorila vrata iza sebe i brzo
krenula prema vojvodi, koji je jo uvijek stajao pokraj kamina.
Kad je dola do njega, pogledao ju je i rekao:
Kakva uasna zbrka!
Nema nikakve zbrke, dragi, ree ona. Ti i cijela situacija
jednostavno su bili previe za djevojku, a kako i ne bi? Sad je pristala i
uinit e sve to elimo, pa lakaj moe odnijeti obavijest o zarukama u
novine.
Ti eli rei, polako je rekao vojvoda, da si je silom natjerala da
kae da e se udati za mene.
Ona je samo uplaena i zbunjena zbog ideje da e postati
vojvotkinja, odvrati Aline. Oh, najdrai moj, da sam barem ja u njezinoj
koi!
Vojvoda se nasmijei i smijeak ukloni namrtenost izmeu njegovih
obrva.
Nisam siguran, ree on drugaijim tonom, da bi ti bila dobra
vojvotkinja.
Jedino to bi bilo vano, ree Aline strastveno, je to da bih bila tvoja
ena.
Podigla je svoje lice prema njegovom dok je to govorila, i, kao da se ne
moe sprijeiti, vojvoda je zagrli i poljubi u usta.
Zatim je, uplaivi se da bi netko mogao ui, pusti i upita:
Jesi li sigurna da ne postoji nita drugo to bismo mogli uiniti?
Nisam oekivao da e me tvoja neakinja odbiti.
~ 45 ~

Knjigoteka

daa&anna
Ali si joj rekao razlog zato to ini.
eljela je da joj kaem istinu, a meni se inilo da je bolje da joj to
kaem ja nego da prije ili kasnije to uje od nekog drugog.
Aline slegne ramenima i ree:
Mislim da nisi pametno postupio. Najzad, mlade djevojke su uvijek
pretjerano romantine i imaju glave u oblacima. Ispalo bi mnogo bolje da
si je pustio da misli da si ti njezin vitez na bijelom konju.
Teko se moglo oekivati da djevojka koja me nikad ranije nije
vidjela nee postavljati pitanja.
Da si meni predloio brak, ree Aline, ja bih imala samo jedno
pitanje - kada?
Nain na koji je govorila dok mu se pribliavala, na koji su njezine oi
iskrile od vatre koja je gorjela u njoj, natjerao je vojvodu da zadri dah.
U Aline Langstone je bilo neto to ga je uzbuivalo na nain na koji je
malo ena to uspijevalo.
No ipak, negdje u dubini njegovog mozga, neki cinini glas mu je
govorio da je taj osjeaj vrlo tjelesan, i da ga ne bi smatrao osobito
dobrodolim kod svoje ene.
Osim toga, kad je bio iskren sam sa sobom, znao je da su Alinino
ponaanje, pa ak i snaga njezinih osjeaja prema njemu stvari koje bi ga
jako odbile da se radilo o mladoj djevojci.
Ali ja ne govorim o tebi, Aline, nego o tvojoj neakinji, ree on, a
uznemirava me njezin stav.
Prepusti Honoru meni, ree Aline Langstone. Sve djevojke su iste i
suprotstavljaju se svemu to se od njih trai.
Znala je da je vojvoda jo uvijek zabrinut i dodala je:
Zapravo, kad smo bile same, rekla mi je da misli da si vrlo privlaan, i
da bi se voljela udati za tebe kad bi ti to doista htio.
Je li doista to rekla? upita vojvoda.
Aline se nasmija.
Zar vjeruje da postoji ena koja nee biti oborena s nogu im te vidi,
i koja ne bi dala svoju desnu ruku za ast i povlasticu da bude tvoja
supruga?
Govorila je vrlo uvjerjivo, a tada, kao da eli uvjeriti vojvodu da ini
ispravnu stvar, upita ga:
Dragi, budi razuman. Znam da je sve to prilino urno, no sigurno je
da je sve bolje od toga da gleda princezu Sophie ostatak svog ivota!
Vojvoda je zadrhtao i rekao:
~ 46 ~

Knjigoteka

daa&anna
Naravno, o tome nema ni govora!
Mislim da si zaboravio, nastavi Aline tihim glasom, kako e nam
biti lako i divno kad emo se moi viati mnogo ee nego sada.
Ta ju je zamisao uzbudila i nastavila je:
Ovaj vikend idemo k Dawlisheovima kao to smo obeali, a zatim,
idui tjedan, mislim da bismo svi trebali biti kod tebe, u dvorcu
Tynemouth.
Ja zapravo mislim, ree vojvoda kao da je ponovo razmislio o tome,
da bi bilo najbolje odustati od Dawlisheovih. im se sutra objave zaruke,
cijela moja obitelj e htjeti vidjeti buduu nevjestu, a kako bismo si
pritedjeli itav niz dosadnih rukova i veera, mislim da bi bilo najbolje
sve to obaviti tako da ih ovaj vikend pozovemo u dvorac.
Aline pljesnu rukama.
Naravno, u pravu si! Ti si uvijek u pravu, a za nas e biti savreno da
budemo u dvorcu zajedno!
Zastala je prije nego to je rekla:
Osim toga, sad sam se sjetila, idui vikend bismo George i ja trebali
organizirati zabavu kod kue i isplanirati vjenanje.
Vjenanje? sumnjiavo upita vojvoda.
Nema smisla imati dugake zaruke, ree Aline, a to prije budemo
imali pristojan izgovor za to da redovito zajedno budemo u dvorcu, to
prije e George shvatiti da nema naina na koji moemo nastaviti odbijati
tvoje pozive.
U stvari, ree vojvoda, iznenadio sam se to se sloio s tako brzim
zarukama. Aline se nasmijei.
Malo je prosvjedovao juer naveer i jako se ljutio na mene to sam ti
rekla za princezu Sophie. No ja sam mu rekla da je to divna prilika da se
Honora dobro uda.
Nasmijala se i rekla:
Uz to sam ga jako mudro uvjerila da sam prema tebi onakva za to
me on uvijek optuivao: vrlo hladna ena!
Njeno se smijui, ona podie usne prema vojvodi i ree tihim,
strastvenim glasom koji kao da je vibrirao u zraku izmeu njih:
Misli li ti da sam hladna, Urlic?
Prije nego to je dovrila pitanje, njegove su je ruke zagrlile i on ju je
ljubio sve dok oboje nisu poeli izgarati od vatrene elje zbog koje nisu
vie ni o emu mogli razmiljati.
~ 47 ~

Knjigoteka

daa&anna
* * *

Idue jutro, kad su od Honore zatraili da sie, Emily je pored

njezinog kreveta poloila dvoje novine.
Pie vam u dvorskoj kolumni, gospoice, ree ona, i vrlo je
uzbudljivo. Znala sam da ete eljeti to vidjeti, pa sam vam donijela novine
prije nego to njegova milost sie na doruak.
Honora je nije morala pitati o emu govori. Prethodne veeri, dok je
veerala sa svojim stricem i strinom, oni nisu govorili ni o emu drugome
osim o njezinim zarukama.
Mislim da si mi trebala dati da vidim objavu prije nego to si je
poslala u The Gazette i one druge novine, otro je rekao grof kad je
grofica prije veere ula u primau sobu.
ao mi je, najdrai, ali nisam znala da te to zanima, odgovori Aline,
a doista sam je napisala sasvim korektno.
Nadam se.
Zatim, kad je grof vidio Honoru kako im se pribliava, nasmijeio se i
ispruio ruku rekavi:
Kako si, draga moja? Jako mi je drago to te vidim nakon toliko
vremena.
Zbog topline u njegovom glasu i velike slinosti s njezinim ocem koju
je spazila, Honora potri prema njemu.
Divno je vidjeti te, strie George! uskiknula je i poljubila ga u obraz.
Vidi, vidi! ree grof gledajui je. Ti si doista izrasla u jako lijepu
mladu damu! Tvoj bi otac, da je iv, bio jako ponosan na tebe!
Nadam se, strie George, jer, kao to zna, tata nikad nije volio
nezanimljive ene. Njezin stric se nasmija.
To je svakako istina, i ja sam uvijek mislio kako smo moj brat i ja
uspjeli oeniti dvije najljepe i najarmantnije ene na svijetu!
Honori je palo na um da, premda je to istina to se njezine majke tie,
njezina strina moda i jest lijepa, no armantna nikako nije.
Zapravo, znala je da joj se, iskreno, uope ne svia.
Nadam se, George, prekine ih grofica, da ta slatka govorancija znai
da e biti irokogrudan s Honorinom garderobom.
Dok je njezina strina to govorila, Honora je osjetila da joj jo jednom
istie kako mora biti zahvalna stricu to joj je omoguio sve to njezin
bijedni otac nije mogao.
~ 48 ~

Knjigoteka

daa&anna
Ja... ja u pokuati da ne budem previe... zahtjevna, strie George,
rekla je.
Naravno da mora biti odjevena kako se pristoji tvom buduem
poloaju vojvotkinje od Tynemoutha, odgovori njezin stric.
U nainu na koji je izgovorio to ime, bilo je neto to je odalo Honori
da njezin stric ne voli vojvodu, iako nije imala nikakvog razloga da to
pomisli.
Zatim je pomislila kako se zacijelo vara, jer je vojvoda oigledno bio
blizak prijatelj i njezinom stricu i njezinoj strini.
Nemoj da Honori bude neugodno, prekinula ih je Aline kao da se
boji to bi Honora mogla rei, i nemoj je plaiti kad i sama zna koliko toga
treba napraviti prije nego to idui vikend provedemo u njegovom
dvorcu.
A provodimo vikend u dvorcu? upita vojvoda.
Moda ti se to ini dosadno, dragi, odgovori grofica, no oigledno je
da e vojvodina rodbina, a ima je i previe, eljeti upoznati njegovu
buduu nevjestu, a kao to je sam rekao, bilo bi bolje da sve to obavimo
odjednom.
U tome svakako ima neto, sloio se grof, i nadao sam se da me
nee tjerati da idem na gomilu veera i zabava. Zna da ih ne volim, a
osim toga veinu sljedeeg tjedna moram provesti u Buckinghamskoj
palai.
Pritedjet u ti sve to budem mogla, njeno ree njegova ena, no
uvjerena sam da e Honora htjeti tvoju potporu, a ti joj moe dati mnogo
bolje savjete od mene u vezi s onim to treba i to ne treba initi.
Aline je mislila kako e imati utoliko vie vremena da bude sama s
vojvodom, to vie odgovornosti bude predala svom suprugu.
Uz smijeak koji je ovaj put izgledao gotovo prirodno, rekla je svojoj
neakinji:
Sigurna sam, Honora, da eli osjetiti da se moe osloniti na svog
strica i obratiti mu se sa svim svojim problemima.
Ja ne elim... biti... na smetnji.
Nee biti, draga moja, toplo ju je uvjerio grof, i ja znam koliko ti
nedostaje otac. Nedostaje i meni. Sve je uvijek izgledalo zabavnije kad je
on bio tu.
On se uvijek... smijao, ree Honora tihim glasom. Nedostaje mi
njegov smijeh vie od... bilo ega drugoga.
~ 49 ~

Knjigoteka

daa&anna
Butler je najavio veeru, i kad su sjeli u veliku, prilino raskonu
blagovaonicu, grofica se poela vrlo pretjerano truditi da objasni grofu
koliko jako Honora treba njegovu pomo.
Takoer je neprestano ponavljala koliko je vano da ne naini
nikakvu pogreku, budui da je toliko mlada i neiskusna.
Zna kao i ja, George, ree ona, da e sve one zavidne ene koje su
pokuale udati svoje neprivlane keri za Urlica samo ekati da nau neku
pogreku na jadnoj maloj Honori.
Sasvim sam siguran da e otkriti da je to teko, ree grof neobino
galantno.
Samo ako ti bude pazio na nju i nauio je da ne radi faux pas 3
govorei krive stvari, ree grofica.
Zastala je i zatim dodala:
Bit e mi veliko zadovoljstvo vidjeti njihova lica kad odjenem Honoru
uz svoj dobar ukus, koji mnoge od njih nemaju, i u haljine koje si mnoge
od njih ne mogu priutiti.
Njezina strina je govorila toliko jalno da se Honora upitala to su joj te
dame na koje je mislila uinile. Naravno, nije znala da ih je mrzila jer su
proganjale vojvodu.
Jo dok je to govorila, grofici je palo na pamet koliko e joj muno biti
uiniti Honoru jo ljepoom nego to je ve bila, kupujui joj haljine kod
najskupljih i najpoznatijih krojaa u Bond Streetu.
Meutim, znala je da e, pokua li je uiniti runijom, to bi u svakom
sluaju bilo teko, njezini neprijatelji biti dovoljno otroumni posumnjati
da ima razloga za to.
Iako su ona i vojvoda bili vrlo oprezni, nije bila toliko glupa da misli
da osjeaji koje vojvoda i ona ga je jedno prema drugome prolaze
neprimjeeno kod njihovih takozvanih prijatelja koji su sokolovim oima
promatrali sve to njih dvoje rade.
Vojvoda je za njih bio nepresuan izvor zadovoljstva, jer su im
njegove mnogobrojne ljubavne afere davale mnogo materijala za
brbljanje.
Ono to nisu znali, izmiljali su, a Aline je bila svjesna da je mrze od
prvog trenutka kad je ula u drutveni svijet i osvojila ga na prepad.
Ona je potjecala iz obitelji ije je podrijetlo bilo bez mane, no koja je,
kao i mnoge druge, svakom generacijom bivala sve siromanija.
3

faux pas pogreni koraci, pogreke

~ 50 ~

Knjigoteka

daa&anna
Kako je Aline bila iznimno lijepa, njezini roditelji su se nadali da e se
dobro udati.
Stoga su podnijeli strane rtve da je te sezone odvedu u London tako
da se moe nakloniti kralju Williamu IV. i kraljici Adelaidi.
Nije bilo dvojbe da je, u trenutku kad se pojavila u dvorani za bal u
Buckinghamskoj palai, potpuno zasjenila sve druge poetnice, privukla
pogled svih mukaraca u prostoriji i bila apsolutna senzacija.
Pozivi su se slijevali u njihovu kuu, koju su njezini roditelji uspjeli
jeftino unajmiti na tri mjeseca, i iz koje je stupila u brak.
Aline je kasnije pomislila kako je imala sree to je grof od
Langstonea bio na dunosti na dvoru one noi kad se prvi put pojavila, i
to je stajao iza kralja kad mu se ona naklonila.
William IV. je bio slavan po primjedbama koje je inio mislei da
govori sotto voce onima koji stoje pokraj njega, no koje su se obino vrlo
jasno ule.
Kad se Aline graciozno naklonila pred njim, rekao je glasom koji je
trebao biti apat:
Lijepa djevojka - vrlo lijepa!
Grof je pomalo pompozno odgovorio:
Ukus Vaeg Velianstva je uvijek savren.
Aline je ula to su obojica rekla, i kad je ustala iroko se osmjehnula
smijekom koji joj je osvijetlio lice i zauvijek zarobio srce grofa od
Langstonea.
Poznavao je njezinog oca i svi su bili jako uzbueni kad je idui dan
stigao poziv za sve njih da dou na veeru u kuu Langstoneovih na
Governor Squareu.
Aline je znala, a njezina majka je prihvatila, da je to prilika koju je
ekala.
Grof ju je zaprosio za tri tjedna i ona je pristala. Od tada nadalje,
njezina je budunost bila toliko blistava koliko se nikad ranije nije
usuivala pomiljati.
Aline je zapravo bila lukava, proraunata i vrlo samouvjerena zbog
svoje privlanosti jo od svoje petnaeste godine.
Tada je otkrila da privlai mukarce svih godina, a kad bi se
nasmijeila ljudima starim poput njezinog oca, u njihovim bi se oima
naao mutan izraz dok bi je ponizno molili da je poljube na oinski
nain.
Ubrzo je nauila da oinski znai neto posve razliito od onoga kako
je to tumaio njezin otac.
~ 51 ~

Knjigoteka

daa&anna
Meutim, tako je stekla samopouzdanje, te je bila najprofinjenija i
najsamouvjerenija poetnica koja je ikada nosila tri pera princa od Walesa
na blistavo ureenoj glavi.
Grof je bio zaluen njome, i sve to je ona radila, od toga da ga je
uinila ovjekom kome na dvoru svi najvie zavide, do toga da mu je rodila
dva sina, inilo ga je jo ponosnijim.
No u isto vrijeme je bio vrlo ljubomoran.
No kako Aline u njihovim intimnim trenucima nije pokazivala nimalo
one vatrene strasti koju je upoznao s ljubavnicama prije svog vjenanja,
zakljuio je da, kao to se i pristoji dami, ima hladan temperament.
Prije nego to se vojvoda pojavio, mislio je da jedan ili dva
oboavatelja njegove ene postaju malo preintimni s njom, a razmiljao je
ak i o tome da jednog od njih izazove na dvoboj.
No Aline mu se samo smijala.
Kako moe misliti, najdrai, da bih mogla i pogledati bilo koga osim
tebe, a lord Trevor mi je zapravo uasno dosadan jer me nikad ne puta na
miru.
Zagrlila je svog mua oko vrata i nastavila:
Meutim, on mi daje samopouzdanje da jo uvijek mogu biti
privlana za tebe i da me nee ostaviti zbog neke od onih privlanih
ljubavnih ptiica na koje si troio toliko novca prije nego to si me
upoznao.
Kako zna za njih? otro ju je upitao grof.
Moe biti siguran da ima puno zavidnih ena koje su mi tono rekle
kako si se nekad ponaao! I tako, najdrai, mene je uvijek strah da ti ne
dosadim, i da opet ne pone esto odlaziti u Chelsea ili ST Johns Wood,
kao nekada.
Na trenutak je grof izgledao kao da se osjea krivim. Tada je rekao:
Nikad nisam primijetio ak ni lice neke druge ene otkad sam
oenjen s tobom.
Voljela bih u to vjerovati, odgovori mu Aline, ali, zbog toga to si
toliko privlaan, a naravno i tako bogat, bojim se da te ne izgubim,
Grofu je bilo toliko drago to to uje da je zaboravio da je razgovor
poeo tako to joj je prigovarao zbog njezinog ponaanja prema lordu
Trevoru.
Aline je uvijek znala s njim, i bila je vrlo svjesna toga, pa je sve bilo
lako prije nego to je vojvoda uao u njezin ivot.
~ 52 ~

Knjigoteka

daa&anna
Nakon toga joj je postalo malo tee skrivati ravnodunost na grofove
poljupce i ljutnju kad joj je neprestano ponavljao da previe via
Tynemoutha.
eljela je vojvodu vie nego to je ikad eljela nekog mukarca.
Mislila je da sada grof vie nee imati razloga za sumnjiavost zbog
toga to je vojvoda uvijek prisutan na istim zabavama kao i oni, niti za
mrgoenje zbog toga to ona za veerama uvijek sjedi pored njega i to joj
je teko razgovarati s bilo kime drugime kad bi on bio u istoj prostoriji.
Sa zadovoljstvom je pomislila da ma koliko lijepa - kao to je morala
priznati - Honora bila, oigledno je premlada i prenevina da bi vojvoda bio
imalo zainteresiran za nju.
Nitko nije znao bolje od Aline da su duhovite i britke konverzacije, u
kojima je svaka druga rije dvosmislena, ono to nasmijava Urlica.
Takoer je bila sasvim sigurna da nijedna druga ena u njemu ne
moe pobuditi tako vatrenu reakciju niti ga zadovoljiti bolje od nje.
Onje moj, rekla je samoj sebi, a naglas je izgovorila: Sutra u cijeli
dan kupovati s Honorom, a zatim u naveer organizirati zabavu i veeru.
Mora mi pomoi, George, i rei mi koje od tvojih roaka trebamo
pozvati!
Grof je zagunao, a ona nastavila:
Mislim da nas moe biti trideset, ali ne vie. I za Boga miloga, pobnni
se da bude dovoljno mladia da potisnu dosadu koju e stvoriti previe
strina i sredovjenih roaka!
Tada je zapoelo izmjenjivanje imena izmeu mua i ene koje Honori
nije nita znailo, iako je uoila da veina spomenutih ljudi ima titulu.
Pitala se to u tom trenutku misli vojvoda, i da li, premda se zapravo
ne eli oeniti njome, jo uvijek misli da je ona jednostavno manje od dva
zla.
Kad je pomislila na njega, osjetila je strah i znala je da njezina strina
nije govorila u prazno kad joj je zaprijetila da e je, ne uini li kao to ona
eli, poslati u samostan.
Kako je dvije godine ivjela u samostanu u Firenci, Honora je znala da
je taj samostan bio vrlo razliit od onih u kojem su se asne sestre
posveivale ili ivotu molitve ili brizi o bolesnima i siromanima.
U Firenci, kola je bila odvojena od zgrade u kojoj su sestre spavale, i
u kojoj su se nalazile one koje nisu imale nikakvog kontakta s uenicama.
Honora je saznala da su te sestre odvojene od svega to pripada
vanjskom svijetu.
~ 53 ~

Knjigoteka

daa&anna
Kako su neki prozori kole gledali na vrt u kojem su te asne sestre
vjebale, esto se, kad bi ih vidjela, pitala o emu li one razmiljaju, i ale li
ikada zbog toga to su se zaredile.
Mislila je, iako moda pogreno, da je to uzaludno bacanje ivota i da
Bog nije htio da ga se tako proivi, a o tome je jednom, kad je bilajako
mala, razgovarala sa svojom majkom.
Zato neke ene postaju redovnice, mama? pitala ju je.
Pitanje je bilo potaknuto time to su ih na ulici zaustavile dvije
redovnice i zamolile za milosrdni prilog.
Sigurna sam da su one jako dobre i svete, odgovorila je njezina
majka, ali ne mogu si pomoi i uvijek mi ih je ao.
Zato?
Mislim da je Bog htio, kao to pie u Bibilji, da upotrijebimo svoje
talente, a ne da ih skrivamo, odvrati njezina majka.
Vidjela je da je Honora slua, pa je nastavila: Krist je vodio ivot
obinog ovjeka, pomagao je Josipu u stolariji, sve dok nije poeo
pouavati Poruku koja mu je dola od Boga, Njegovog Oca. Mislim da i mi
moramo ivjeti obine ivote kako najbolje znamo, pokuavati initi dobra
djela i to ne samo molitvom.
One su sigurno jako osamljene, mama, rekla je Honora.
Moda sam ti to loe objasnila, nastavila je njezina majka. Ja se
doista divim asnim sestrama, a molitva je, naravno, jako vana ne samo
za njih nego i za sve nas, no ja bih voljela, najdraa, da ti proivi svoj ivot
na potpuniji nain.
Malo se nasmijala prije nego to je dodala: A u tome nitko nije bolji
od tvog oca!
Bila je to istina, pomisli Honora prisjeajui se da je njezin otac svaki
trenutak svog ivota proveo ispunjeno, potpuno, i da je, na svoj nain, bio
zadovoljan.
Bilo mu je teko to nije imao dovoljno novca, no uivao je u svemu
to je radio.
Nikad ga nije vidjela nespremnog da pomogne drugome, nekome tko
je imao manje sree od njega, premda je to ponekad od njega i od njezine
majke trailo rtve.
Ne, pomislila je, ni tata ni mama ne bi htjeli da odem u samostan.
Stoga, kako ne mogu uiniti nita drugo, udat u se za vojvodu, i moram se
potruditi da ga... usreim.
~ 54 ~

Knjigoteka

daa&anna
Osjetila je da bi to moglo biti teko, i upitala se kako je to biti ena
nekome tko ne samo to se uope ne bi htio eniti, nego mu se ona moda
nee svidjeti ni kao osoba.
Bit e to vrlo, vrlo teko, pomislila je kad je otila u krevet.
Kad je izmolila svoje molitve, strastveno se pomolila da joj njezini
otac i majka pomognu.
Bojim se, rekla im je. Molim vas... molim vas, budite pokraj mene, i
vodite me u svemu to trebam rei i uinite... da vojvoda... ne bude ljut na
mene kao strina Aline.
Imala je dojam da e joj stii odgovor na molitvu, no oko nje je bila
samo tama, i kad je ula u krevet, osjeala se vrlo mlado, neiskusno i
osamljeno.
Molim vas... tata i mama... sluajte, proaptala je.
No odgovora opet nije bilo, samo tiina.

~ 55 ~

Knjigoteka

daa&anna

etvrto poglavlje
Honora nikad nije pomiljala da kupovanje odjee moe biti toliko
zamorno.
Idue jutro primila je poruku da e je njezina milost ekati za sat
vremena, i od trenutka kad je sila stubama osjeala se kao da tri u utrci
bez kraja.
Prvo ju je grofica odvela najboljoj i najskupljoj krojaici u Bond
Streetu i odabrala dvanaest haljina prema skicama i materijale za njih;
trebale su biti napravljene u rekordnom vremenu.
Zatim je pronala dvije haljine koje su bile ve napola gotove za neku
drugu muteriju, te ih je ucjenjivanjem i podmiivanjem uspjela prebaciti
na Honoru.
Cijelo to vrijeme je govorila Honori kako ima nevjerojatnu sreu i
kako bi trebala prtati od zahvalnosti to se s njom tako prekrasno
postupa.
Meutim, zbog naina na koji je grofica govorila o tome kako e
Honora postati vojvotkinjom i gotovo uvredljivo oholi nain na koji se
obraala krojaici i njezinim pomonicama, Honori je bilo vrlo neugodno.
Njezina majka je uvijek bila draga, ljubazna i uljudna prema onima
koji su je posluivali.
No ve je shvatila da je grofica posve drugaija osoba kad je u drutvu
svojih gostiju i ljudi koje potuje.
Nadam se da nikad neu postati takva, pomisli Honora.
Bila je sigurna da bi, da se ponaa kao to bi njezina majka htjela, i to
bilo kao vojvotkinja ili kao nevana djevojka, to je i bila, uvijek potivala
osjeaje drugih ljudi i bila im ugodna.
Meutim, kako je krojaica bila vrlo impresionirana svime to joj je
grofica rekla, grofica je uspjela istog poslije-podneva opskrbiti Honoru s
nekoliko haljina.
Takoer joj je nabavila nekoliko prekrasnih spavaica i donje rublje
koje je bilo ljepe od iega to je Honora mogla zamisliti.
Kad je to rekla grofici, ona joj je vrlo neugodnim glasom odgovorila:
Sobarice u dvorcu Tynemouth ne oekuju da moja neakinja nosi iste
krpe kao to je nosila u koli.
Zatim je, jo otrovnijim glasom, dodala:
~ 56 ~

Knjigoteka

daa&anna
U njima se sigurno ne bi mogla udati!
Pomisao na to ju je oigledno toliko oneraspoloila da se Honora
poslije toga bojala ita vie rei.
Istovremeno, morala je biti oduevljena prekrasnim materijalima i
skicama koje su donijeli da ih njezina strina odobri, te s haljinama koje su
prekrojili za nju.
Sjeala se kako se njezina majka morala odricati i tedjeti da si kupi
samo jednu novu haljinu.
Ona je sama radila svoje spavaice, ivajui ih sitnim bodom koji je
nauila kad je bila djevojka, a koji je bio isti, kao to je Honora otkrila
kasnije, kao onaj koji su sestre koristile u samostanu.
Kako joj je bilo neugodno troiti previe strieva novca, bila je vrlo
ekonomina sa svojom odjeom dok je bila u Firenci.
Znala je da se za sve uenice golemi rauni za knjige i sve ostalo
potrebno za predavanja nadodaju na redovite trokove koji su ve sami po
sebi bili jako veliki.
No sada, kako se njezina strina toliko prezrivo odnosila prema
njezinoj odjei, pomislila je da je moda bespotrebno bila preskromna.
Bila bi mudrije postupila da je kupovala to je htjela, kao neke druge
djevojke, i da je asnoj majci davala da njezinom stricu alje raune.
No sad je bilo prekasno o tome razmiljati, i ona pomisli kako mora
biti vrlo zahvalna za sve to prima.
Njezino miljenje o onome to se kupovalo nije bilo traeno, no znala
je da njezina strina, i sama odlino odjevena, ima dobar ukus, a haljine su
ionako bile po posljednjoj modi i mnogi modeli su bili iz Pariza.
Nakon to su u duanima vidjele sve te stvari, donijeli su im ih u kuu
da ih Honora isproba u razliitim bojama i s razliitim uzorcima.
Njezina strina je takoer rekla da su joj potrebni kapice, alovi,
papue, rukavice, marame i jo desetak drugih stvari.
Kako joj se inilo da sve to radi grofici smeta, Honora je osjetila
olakanje kad je, nakon to su se vratili na Governor Square na ruak,
saznala da njezina strina poslije podne ima dogovor.
uvat e te gospoa Morton, ree joj grofica. Ja u se vratiti poslije
pet, a do tada bi ti trebala dovriti.
Ako je to problem, neu smetati gospoi Morton, odgovori Honora.
Rekla je naravno pogrenu stvar.
~ 57 ~

Knjigoteka

daa&anna
Gospoa Morton je plaena raditi to joj ja kaem! odrezala je
grofica. A korektno je, iako ti to moda ne zna, da netko bude s tobom
kad dolaze trgovci.
Kad je Honora uzdahnula, njezina strina je otila, lijepa kao i uvijek,
no inilo se kao da njezina ljutnja visi u zraku jo dugo nakon to je otila.
Na veer, kad je trebala poeti veera i zabava, Honora je pomislila
kako je gotovo preumorna da bi se opustila, a uz to je bila uzrujana to e
opet vidjeti vojvodu.
Bilo je pravo udo to je haljina, za koju je njezina strina eljela da je
nosi, stigla jedva pola sata prije nego to su gosti trebali doi, i to je, bez
sumnje, bila haljina ljepa od svake za koju se Honora ikad nadala da e
imati.
Bila je bijela, ali ne one dosadne, nematovite bijele boje uobiajene
za haljine mladih djevojaka.
Umjesto toga, kako se trebala udati, haljina je posvuda bila izvezena
siunim srebrnim listovima, a ovratnik je imao isti uzorak, no s biserima.
Kad ju je odjenula, Honora se zagledala u svoj odraz u zrcalu
pomislivi da izgleda kao princeza iz bajke.
No zatim se nad tu pomisao nadvila sjena, jer se sjetila da u njezinom
sluaju princ na bijelom konju nema nikakvu elju da se doista oeni
njome.
Njemu je to zapravo bilo mrsko, i ona je znala da e to instinktivno
osjeati cijele veeri, ak i ako se ne bude zadravao pokraj nje.
Pokazalo se da je to istina, jer premda je vojvoda bio vrlo ugodan
prema njezinim roacima, Honora je osjeala vibracije koje su dolazile iz
njega, a koje su joj tono odavale kako se on osjea.
Uvijek je bila svjesna da svatko ima vibracije koje odailje uokolo
poput malih zraka, i jo kad je bila dijete znala je to drugi ljudi osjeaju, a
ponekad i to misle.
Zato tata ne voli onu damu koja je danas dola na ruak? pitala je
jednom, kad je bilajako mala.
Njezina majka ju je zaprepateno pogledala.
To ti je tata rekao?
Honora zavrti glavom.
Ne, nego sam osjetila da je mrzi dok smo sjedili za stolom, ali mislim
da ona to ne zna.
Sigurna sam da ne zna! uzvikne njezina majka. Mislim, drago dijete,
da se vara.
~ 58 ~

Knjigoteka

daa&anna
Ali, znala je da je Honora u pravu, i kasnije je rekla svom muu:
Moramo paziti to radimo i govorimo pred Honorom. To dijete ima
vrlo otru percepciju i zna to osjeamo.
Harry Lang se nasmijao.
Otkrit e da je to vrlo korisna vjetina kad naraste, rekao je, ali tebi,
draga, neu dopustiti da pogaa to osjeam prema tebi.
Poljubio je njezinu majku i ona je na trenutak potpuno zaboravila na
Honoru, no kako je njezina ker odrastala, ponekad bi se posavjetovala s
njom.
Ona dadilja koja je danas dola i koja te treba uiti francuski - je li ti
se svidjela, draga moja? pitala ju je jednom prilikom.
Honora je zavrtjela glavom.
Ne, mama, i lagala je kad je rekla da zna govoriti francuski kao
Francuskinja.
Kako ti to zna? pitala je njezina majka. Osjetila sam da lae.
Kako je Honora bila toliko sigurna, ga Lang je odabrala drugu
uiteljicu i kasnije je saznala da je pravilno postupila.
Iako je pokuavala to ne initi, Honora se nije mogla sprijeiti da ne
promatra vojvodu dok je primao estitke i najljepe elje za svoje zaruke.
Prilino je lukavo uspijevao izbjegavati pitanja o tome kako su se
upoznali i koliko se dugo znaju, a gotovo svatko tko bi uao u primau
sobu je gorio od radoznalosti da to sazna.
Grofica je bila armantna, duhovita i vrlo graciozna.
Promatrajui i nju, Honora je pomislila kako bi bilo kome koga je sada
zabavljala, bilo nemogue dokuiti koliko je bila neugodna cijeli dan.
Razlika u njezinom glasu kad bi se obraala njima ili vojvodi bila je
vrlo uoljiva, i Honoru obuze zastraujua ideja da su svi u drutvenom
svijetu takvi.
Iznenada ju je obuzeo strah da e provesti ostatak ivota meu
ljudima koji, poput njezine strine, imaju dvije razliite naravi.
Ne bih to mogla podnijeti! pomisli ona.
Uhvatila se kako pogledom pretrauje sve svoje roake, pitajui se je
li itko od njih dvolian i bi li se neki, iako su svi bili divni prema njoj,
ponaali potpuno drugaije im bi im se ukazala prilika.
Bila je svakako istina da su se trudili biti neopisivo ugodni, no njezina
bojaljivost je popustila samo jednom prigodom, kad joj je jedna postarija
prateta mirno rekla:
~ 59 ~

Knjigoteka

daa&anna
Drago dijete, znam da bi tvoji otac i majka bili vrlo zadovoljni to se
udaje za nekog toliko istaknutog. No jo je vanije to da je Urlic, otkad se
rodio, uvijek bio vrlo inteligentan i vrlo obazriv prema svima koji na
njegovim imanjima rade za njega.
Honora ju je upitno pogledala,i stara dama je objasnila:
Ja stanujem dvadesetak kilometara od dvorca Tynemouth, i kao to
moe pretpostaviti, svi u mome selu govore o zgodnom vojvodi i ve se
godinama pitaju s kim e se oeniti.
Malo se zakikotala i dodala:
Mislim da e se poneto slave preliti i na mene, jer si ti moja
praneaka.
Honori se ona vrlo svidjela, te je impulzivno rekla:
Nadam se, prateta Louise, da u vam moi dolaziti u posjet kad
budem stanovala u dvorcu.
Njezina prateta je poloila svoju ruku na njezinu i rekla:
Ja sam uvijek tamo, ako me bude trebala. Tvoj otac je bio moj
omiljeni neak. Moda je bio zloest na mnogo naina, no nasmijavao je
sve koje je poznavao i jako mi nedostaje, kao to, sigurna sam, i tebi
nedostaje.
Nikad nita nije bilo isto otkad je tata... umro, odvrati Honora.
ula sam da su te poslali u Firencu, ree njezina prateta. Aii nije
vano, uz Urlica da se brine o tebi, uivat e ba kao to je i tvoj otac
nekada inio.
Bio je to razgovor kojeg se Honora sjeala kad je otila lei.
Nije mogla ne pomisliti kako e joj biti vrlo teko uivati s vojvodom,
osim ukoliko joj bude poklanjao malo vie pozornosti nego to je to sada
inio.
Jedva da joj je uputio nekoliko rijei cijele veeri, no Honora nije znala
da je razlog tome njezina strina, koja se trudila da ga dri dalje od nje.
Kad je rekao laku no, pomislila je kako je njegove oi gledaju bez
imalo divljenja, i osjetila je valove ogorenja koji su izvirali iz njega.
Te vibracije kao da su postale jo intenzivnije kad je jedan od
postarijih praujaka ustao da odri zdravicu mladome paru, i kad je, budui
da se to od njega oekivalo, vojvoda odgovorio.
Bio je to prilino kratak, no duhovit govor kojim je rekao da je, iako
ve ima prilino mnogo vlastitih roaka, spreman poveati njihov broj.
~ 60 ~

Knjigoteka

daa&anna
Iako su se svima sviali komplimenti koje je davao obitelji Lang,
Honora je otro osjeala da se jako trudi i da u ugodnim stvarima koje je
govorio nema nita spontanoga.
Jedina utjeha joj je bila kad ju je stric poljubio za laku no i rekao joj:
Bio sam vrlo ponosan na tebe veeras, draga moja. Ne sumnjam da
e biti na ast mnogim lijepim enama koje smo ve imali u naoj obitelji,
i ne vjerujem da se bilo koja vojvotkinja Tynemouth moe mjeriti s
tobom.
Hvala ti, strie George, jednostavno ree Honora.
Zatim je, uplaivi se da se od nje oekuje da poljubi strinu, pobjegla
na gornji kat.
Tek se u svojoj spavaoj sobi osjetila sigurnom, u zaklonu od
grofiinog pogleda koji je samo traio njezine mane i pokazivao da je ne
voli, to se grofica uope nije trudila skrivati.
* * *

Idui dan su morale kupiti jo stvari i nai se s jo nekim roacima.

Oni koji nisu bili jako vani bili su pozvani na aj, a kako su i grof i
vojvoda bili na dunosti u Buckinghamskoj palai, te veeri nije bilo
zabave.
Honora se bojala da e morati proi kroz neugodnu veeru sama sa
svojom strinom, no na njezino je olakanje grofica rekla da namjerava
veerati u krevetu.
Nitko joj nije predloio da i ona uini isto, pa je pojela maleni i brzi
obrok u pnmaoj sobi i osjeala bi se vrlo osamljeno da joj Dalton nije
govorio o njezinom ocu dok je posluivao jelo.
Doista je neobino, pomisli Honora, kako svi imaju toliko toga
lijepoga za rei o tati.
Pitala se bi li vojvodini roaci i sluge bili toliko topla srca u vezi s
vojvodom.
U to je jako sumnjala jer je bila uvjrena da ga se oni boje ba kao i ona,
koja se plaila ponovnog susreta s njim u dvorcu Tynemouth.
Kad je Honora razmiljala o dvorcu, zamiljala ga je kao prilino
strogu graevinu s kulom.
Nije znala da je to jedan od najljepih i najstarijih dvoraca u
Engleskoj, i da Tynemouthovi u njemu ive jo od doba Normana.
~ 61 ~

Knjigoteka

daa&anna
Graevina je, naravno, bila modernizirana i proirivala se tijekom
stoljea, a trei je vojvoda u doba kralja Georgea potroio bogatstvo na
njegovu unutranjost.
Unajmio je najbolje arhitekte, ne samo zato da promijene sobe i
njihov izgled, ve i da smisle pokustvo za vanije prostorije.
Prema grofiinu miljenju dvorac je zbog toga bio neizmjerno ljepi
od svega ime se kraljica mogla pohvaliti u Windsoru.
Honora jo nije otkrila da njezina strina uvijek govori kao da taj
dvorac pripada njoj, i da istie kako je na sve mogue naine bolji od svega
to itko drugi posjeduje.
Kao i obino, pobrinula se da Honora cijeni sve to se za nju ini.
Vidim da su tebi dali Kraljiinu sobu, rekla je kad su stigli. Nadam
se da dovoljno poznaje povijest da bi znala da je kraljica Elizabeta ondje
stanovala kad je bila djevojka, i zatim jo jednom kad je ve bila na
prijestolju.
Kako Honora oito nije imala pojma o tome, njezina strina se prezrivo
naruga:
Ne znam to su te nauili u toj koli, ali pretpostavljam, budui da su
to stranci i da su, naravno, ljubomorni na Britance, umanjivali naa
dostignua i napuhivali svoja.
Honora je eljela rei da su je uitelji uili povijest svake vane zemlje
u Europi, no znala je da bi to bila pogreka.
Grofica je nastavila:
Pokuaj uiniti nekoliko inteligentnih primjedaba o dvorcu - ne
vojvodi, jer te on nee sluati, ali e njegova obitelj inae jedva doekati da
kae kako je trebao oeniti nekoga s vie mozga.
Nije ekala da joj Honora odgovori, ve je krenula prema svojoj
spavaoj sobi na nain koji je pokazivao da prezire sve to bi njezina
neakinja mogla uiniti.
Honora nije shvaala, i na sreu je bila premlada i previe naivna da
joj padne na pamet da grofica prolazi kroz strane agonije zbog toga to e
druga ena ispuniti mjesto u vojvodinom ivotu za kojim je ona eznula.
Meutim, u prisutnosti njegovih roaka bila je previe pametna da se
ne ponaa vrlo armantno, i na sav glas je hvalila Honoru, govorei na sve
mogue naine kako e vojvodi biti krasna supruga.
Honora je, dodue, osjeala neiskrenost u njezinom govoru; zbog toga
se osjeala neugodno i bila je zahvalna to je njezin stric ondje.
~ 62 ~

Knjigoteka

daa&anna
Pomozi mi, strie George, rekla mu je kad su prve noi silazili na
veeru. Bojim se svih tih udnih ljudi koji zure u mene kao da sam
udovite u cirkusu.
Grof se nasmijao.
Ne udovite, draga.
Ali, tako se osjeam, ree Honora, i sad tono znam kako se osjea
bradata ena, a moda i tele sa est nogu. Grof se ponovo nasmija. Kako
ti zna za te stvari?
U Firenci sam itala knjigu koja je opisivala krunidbu kralja Georgea
IV. i slavlje koje se odralo u Hyde Parku, gdje je bio golemi cirkus i mnogo
vrlo udnih predstava.
Bude li na taj nain razgovarala sa svojim buduim roacima.
odgovori grof, uvjeren sam da e ih izbezumiti!
Pokuavam izgledati hrabra, priznala je Honora, ali u stvari se jako
bojim.
Samo ostani blizu mene, i prepusti vojvodine roake svojoj strini.
Ona je mnogo sposobnija baviti se njima od tebe i mene zajedno.
Budui da joj je grof odgovorio na takav nain, Honora je pomislila da
je to gotovo kao da je njezin otac opet s njom.
Zbog toga je, kad se pojavila u primaoj sobi, bila nasmijeena, i
mnogi su ljudi pomislili da izgleda kao daak proljea.
Ponovo je trebalo sluati mnoga estitanja i naljepe elje, opet je bilo
zdravica i vojvoda je opet odrao govor.
Kad je veera zavrila, veina gostiju je sjela oko stolova za kartanje, i
ba kad je Honora pomislila da vojvoda prelazi sobu kako bi joj priao i
porazgovarao s njom, njezina strina je rekla:
Mislim da zna svirati glasovir?
Da, strina Aline.
Onda idi i sviraj, ali tiho, tako da ne smeta onima koji igraju brid.
Tako e se barem neime baviti.
Honora je posluno otila do velikog glasovira koji je stajao u izbi
pokraj sobe gdje su se svi okupili poslije veere.
To nije bila velianstvena primaa soba u kojoj su se okupili na
poetku, ve soba do nje, koja se, kako je Honora trebala doznati tek
kasnije, uvijek koristila kad su gosti eljeli kartati.
Na zidovima su visjele vrlo Lijepe slike koje je Honora kasnije
namjeravala pogledati, a kad je sjela za glasovir uoila je da su vojvoda i
njezina strina jedini ljudi na zabavi koji se niime ne bave.
~ 63 ~

Knjigoteka

daa&anna
Oni su intimno razgovarali jedno s drugim i Honora se samo nadala
da ne govore o njoj i da nije uinila nita pogreno.
Zatim je, kad je poela svirati, zaboravila sve osim uitka u glazbi.
Nikoga nije zanimalo to je svake godine u koli dobivala glazbene
nagrade.
Kako je bila tako dobra glazbenica, asna majka je inzistirala da slua
dodatne sate glazbenog umjesto da gubi vrijeme u crtanju i slikanju, u
kojima se ba nije isticala.
Na Honorinu radost i veselje znala je svirati glazbu koja je njezinom
talijanskom uitelju bila vanija odjela i pia.
Glazba ne mora zaarati samo tvoje srce, govorio je on, ve i srca
svih koji te sluaju. Zbog toga nemoj svirati svojim prstima, ve svojom
duom!
Kako je bio toliko rjeit, Honora je razumjela to eli rei, pokuala je
izraziti svoje misli i osjeaje u glazbi, i u posljednjih est mjeseci prije
nego to je otila iz Firence, poela je skladati.
Previe se bojala da e joj se druge djevojke smijati ako im kae ime
se bavi, no odsvirala je jednu svoju melodiju svome uitelju, koji ju je
pozorno posluao i rekao:
To je poetak! Magle se diu, i ako nastavi, pronai e svoj put u raj,
jer on oekuje sve prave glazbenike. Upravo na njemu oni svoje skladbe
spajaju s Bogom.
Sad je razmiljala o tome to joj je rekao, i svirala prvo malo klasine
glazbe, a zatim, budui da je bila sigurna da je nitko ne slua, odsvirala je
posljednju stvar koju je sama skladala.
Nije toga bila svjesna, no sviranjem je izraavala svoj strah od
budunosti, i svoju enju za ljubavlju koju je sad osjeala da gubi ljubavlju za koju je mislila da e pronai jednog dana, s ovjekom za kojeg
se bude udala.
Toliko se snano unijela u to to radi da na trenutak, dok su se njezini
prsti odmarali na kraju melodije to je izala iz dubina njezina bia, nije
bila svjesna toga da netko stoji pokraj glasovira.
Zatim je podigla pogled i trgnula se ugladavi vojvodu pokraj sebe.
On na trenutak nije rekao nita. Zatim je pitao:
Gdje si nauila tako svirati?
U... u Firenci.
Pa naravno, zaboravio sam, tamo si ila u kolu. A to je bila tvoja
skladba ili neija tua?
~ 64 ~

Knjigoteka

daa&anna
Ona se iznenadila to ju je to pitao i to mu je uope pala na pamet
pomisao da bi ona mogla neto skladati.
To je... moje, odgovorila je bez razmiljanja, ali, mislila sam da...
nitko nije... sluao.
On se nasmijeio i rekao:
uvat u tvoju tajnu.
Kad je otiao, ona je iznenaeno gledala za njim, i pritom je vidjela
svoju strinu kako se vraa s vrata gdje je do tada razgovarala s nekim tko
je odlazio.
Ispruila je ruku i dodirnula vojvodinu.
Pogledala ga je u oi dok mu je neto govorila, a uz svjetlost svijee
koja je svjetlucala na njezinoj golemoj tijari koju je nosila na svojoj tamnoj
kosi, izgledala je nevjerojatno lijepo.
Zatim je, na svoje iznenaenje, Honora vidjela kako se vojvoda
namjerno okrenuo od njezine strine dok mu je jo uvijek govorila.
Otiao je na drugi kraj sobe, akad je sjeo za jedan stoli za kartanje,
Honora je po izrazu lica svoje strine vidjela da je ljuta.
Upitala se to nije u redu.
Istovremeno se bojaljivo nadala da to nema nikakve veze s njom, jer
bi tada njezina strina mogla postati jo neugodnija nego to je ve bila.
* * *

Iduih dana u dvorcu vie nije imala prilike nasamo porazgovarati s

vojvodom. Nije ba jako ni eljela biti s njim, no mislila je kako je prilino
neobino to on nikad ne pokuava razgovarati s njom.
Prvo je jutro ila na jahanje, a njezin stric je bio s njom prije nego to
im se pridruio vojovoda. Meutim, preli su tek mali dio puta prije nego
to su ih stigla jo dva njegova roaka.
Iako je Honori bilo jako uzbudljivo to je jedina ena u drutvu, imala
je osjeaj da je vojvoda namjerno puta da jae pokraj grofa, dok je on
razgovarao s druga dva mukarca.
Posljednje noi u dvorcu, kad je veina drugih gostiju ve otila,
grofica je bacila svoju bombu.
Urlic, ja mislim, rekla je vojvodi, da bi bilo dobro da se oeni prvi
tjedan idueg mjeseca.
Zato to misli? otro je upita vojvoda.
~ 65 ~

Knjigoteka

daa&anna
Nekako osjeam, objasnila mu je, da bi i za tebe i za Honoru bilo
bolje da se brzo vjenate, umjesto da morate slagati zabavu na zabavu, i da
sve budu ovakve kao ova.
Zbog naina na koji je to rekla, Honora ju je iznenaeno pogledala, jer
je mislila da nije mogue da se nekome, osim, zbog takvih okolnosti, nje
osobno, ova zabava nije sviala.
Vojvoda je, kao to je i oekivala, bio savreni domain.
Za one koji su se eljeli baviti sportom, sve je bilo na rapolaganju, a za
one koji nisu, i sam je dvorac bio vrlo zanimljiv, pokraj ukusnih jela i
raznih ugodnih susjeda koji su bili pozivani na rukove i veere da
olakaju monotoniju onih koji su neprestano bili u kui.
Njezina majka joj je esto objanjavala kako se ivi u velikim kuama,
i Honora je cijenila golemi broj mirnih, dobro organiziranih slugu koji su
bili ondje.
ovjek je morao samo pomisliti na neto, i odmah bi to dobio.
Oekivala je da e vojvoda sada rei njezinoj strini da je previe
kritina kad pronalazi mane u neemu to se doima savreno - to je toliko
sjajna predstava da moe konkurirati najdotjeranijem kazalinom
komadu. Na njezino iznenaenje, on je umjesto toga rekao: Ja sam mislio
da se nikamo ne urimo, ali ako ti tako hoe...
Ja mislim samo na tebe, njeno ree grofica, a do sad nisam
shvaala koliko roaka imamo, a svi oni odluno ele dobiti svoj dio
kolaa!
To je sigurno! sloio se vojvoda. Dobio sam desetke pisama od
roaka za koje nisam ni znao da imam, a koji ele da ih pozovem na
nekoliko dana.
Eto ti! uzviknu grofica. George i ja isto tako. Ako ujem jo jednu
napornu enu kako me pita da li doista mislim da ete biti sretni, mislim
da u poeti vritati!
Grof je podigao pogled s novina koje je itao.
Teko da bi mogli oekivati da kae da e mlada i mladoenja biti
nesretni!
Honora je uoila jedva primjetnu, malu stanku prije nego to je
njezina strma odgovorila, neiskrenim glasom koji je ve nauila
prepoznavati:
Ne, naravno da ne oekuju, i naravno da sam rekla da e biti
boanstveno sretni!
Kako Honora vie nije mogla podnijeti sluati taj razgovor, znajui
intuitivno da se radi o njoj i da joj se ne svia to to uje, ustala je.
~ 66 ~

Knjigoteka

daa&anna
Nitko je nita nije pitao, pa je otila u sobu do primae i ostavila
otvorena vrata.
Mislila je da bi, kad bi samo nestala, njezini stric i strina mogli
pomisliti da je nepristojna, pa je zato napravila ono to je eljela, kao i svi
drugi na zabavi, i sjela za glasovir.
Osjeala je da samo glazbom moe pobjei od pitanja koja su se
neprestano postavljala u njezinoj glavi i od osjeaja da je nosi bujica u
amcu kojim ne moe upravljati.
Svirala je nekoliko minuta kad je zaula korake i ve prije nego to su
doli do glasovira znala je da je to vojvoda koji je iz primae sobe doao do
nje.
Taker je bila svjesna da je zatvorio vrata iza sebe.
Doao je do glasovira, a ona je, iako nije prestala svirati, zasvirala
malo tie.
elio sam te vidjeti, Honora, rekao je, jer sam siguran da mi jako
zamjera to ti jo nisam dao zaruniki prsten.
Kako ta pomisao nikad Honori nije pala na pamet, prestala je svirati i
iznenaeno ga pogledala. Zaruniki prsten?
To je uobiajeno, suho odgovori vojvoda. Imam jedan za tebe, koji
je u mojoj obitelji ve mnogo godina. Tvoja strina mi je rekla koja ti
veliina treba pa sam ga dao podesiti.
Honora nije odgovorila nita, no vidjela je da u ruci dri malu
barunastu kutiju.
Stavio ju je na glasovir ispred nje i otvorio je, i kad je to uinio,
Honora je ugledala u kutiji dijamantni prsten koji je svakako bio vrlo lijep.
Jedan jako veliki dijamant u sredini bio je okruem manjim
dijamantima, to je sve zajedno izgledalo vrlo dojmljivo. No nakon jednog
brzog pogleda, ona pomisli da je prsten toliko velik da ga moda uope
nee moi nositi.
Ovaj prsten, ree vojvoda, ima povijest za koju sam uvjeren da bi
kurator uivao kad bi ti je priao. Pojavljuje se u nekoliko knjiga o naoj
obitelji.
Mnogo vam hvala, ree Honora automatski.
Mislim da je uobiajeno, ree vojvoda, da ti ga a stavim na prst.
Honora isprui ruku.
Pritom se sjetila kako joj je njezina majka rekla: Kad mi je tvoj otac
dao zaruniki prsten, taj prsten nije bio jako velik jer je tada jako loe
stajao s novcem, no za mene je to bio najudesniji dragulj na cijelom
svijetu i u sebi je imao aroliju koja se nikad nije izgubila.
~ 67 ~

Knjigoteka

daa&anna
Nasmijeila se, i kao da se prisjea prolosti, rekla:
Mislim da me jo vie od prstena oparalo to to je tvoj otac poljubio
moj prst dvanaest puta, a tad je poljubio i prsten, prije nego to ga je
stavio, i rekao je:
Ovo je jedan od lanaca kojima te namjeravam vezati uz sebe na cijeli
ivot.
Honora se sjeala da je tiho uzviknula.
Oh, mama, to je tako romantino! Mogu zamisliti tatu kako govori
tako predivne stvari.
On meni uvijek govori predivne stvari, odgovorila je njezina majka
blagim glasom.
Nadam se da e ti odgovarati, rekao je vojvoda, vrativi Honoru
natrag u sadanjost.
Da, savren je, hvala vam.
Drago mi je da ti se svia, kratko ree vojvoda. Moja majka je
posljednja osoba koja ga je nosila, i uvijek je vjerovala da taj prsten donosi
sreu.
Nadam se da e je donijeti i meni, ree Honora gledajui svoju ruku.
Meutim, pretpostavljala je da je vojvoda nije uo, jer je ve bio
otvorio vrata i otiao u primau sobu, gdje ga je, znala je Honora, ekala
njezina strina.
* * *

Pripreme za vjenanje ispunjavale su svaije misli i sve razgovore

idua tri tjedna, sve dok Honora nije osjetila da se o tome ne moe vie
nita rei.
Svake bi noi na veerama ljudi govorili o tome, a svaki dan se bavila
svojim izgledom i kupovanjem odjee.
Ponekad bi je njezin stric izveo na vonju, ili bi, na njezinu molbu,
jahao s njom ili u Hyde Parku kad bi bili u Londonu, ili u prirodi kad bi
boravili u vili Langstone.
U vojvodinom dvorcu vie nije bilo zabava, a razlog za to je bio,
premda Honora to nije znala, taj to grofica nije mogla podnijeti pomisao
da vojvodini roaci i prijatelji gledaju Honoru kao njihovu buduu
domaicu.
I previe jasno je vidjela da se to dogaa na prvoj zabavi, i shvatila je
da su je pomeli na stranu kao manje vanu osobu.
~ 68 ~

Knjigoteka

daa&anna
Honora e ubudue biti vojvotkinja koja e pozivati vojvodine
prijatelje u dvorac, i oni su se zbog toga eljeli truditi da ih ona zapamti i
ne zaboravi.
Od te je zamisli grofica eljela vritati od bijesa, no godine
spletkarenja da istjera stvari na svoje nauile su je ne samo kako da se
ponaa, ve i kako da nadvlada svoje osjeaje.
U naem kraju ima toliko ljudi koji bi eleli upoznati buduu nevjestu
i mladoenju, rekla je gofu, da se nemam namjeru zamarati boravkom u
dvorcu prije nego to vjenanje proe.
On ju je iznenaeno pogledao.
Uvijek si mi govorila koliko ti se jako svia vojvodina kua, rekao je.
U stvari, nekad si je prilino nepovoljno usporeivala s mojom.
Mislim da je neudobna, ree grofica.
Kako je osjetila da joj grof ba ne vjeruje potpuno, rekla je umiljatim
tonom kojim bi ga uvijek uspijevala osvojiti:
Dragi, j a nisam zavidna nikome na onome to ima. Ti si mi dao sve
to bih mogla poeljeti. Kua Langstone je moj dom, tu ja elim biti.
Grof je bio oduevljen.
Nakon toga, vikend-zabave su se odravale u Langstoneovoj vili u
Buckinghamshireu, no Honori su se inile iste kao i u vojvodinom dvorcu.
I ondje su ljudi u gomilama dolazili na obroke, a svi su bili nekakvi
roaci, te nikad nije imala prilike nasamo razgovarati s vojvodom, premda
je zapravo poela misliti kako bi to moda htjela.
Sigurna sam da postoje stvari o kojima bismo morali porazgovarati,
pomislila je kako se njihovo vjenanje sve vie bliilo, i da bih ga trebala
upoznati.
No nije bila sigurna kako bi to mogla uiniti kad za vrijeme obroka
nikad nisu sjedili jedno do drugoga,i kad ga je njezina strina nekako uvijek
odvlaila od nje.
On je iao s njom i njezinim stricem na jahanje kad bi bili u
Buckinghamshireu, no nikad im se ne bi pridruivao u Londonu, a ak i na
selu bi uvijek jahao ispred, ili preskakao visoke ograde, to joj njezin stric
nije doputao da pokua.
Ali ja volim skakati, strie George, bunila se ona.
Onda nagovori vojvodu kad se vjenate da spusti prepreke na svojoj
privatnoj stazi za jahanje, odgovorio je grof. Zasad su previsoke za svaku
enu.
~ 69 ~

Knjigoteka

daa&anna
Honora mu je eljela odgovoriti da e, im dobije priliku, isprobati
prepreke ovakve kakve jesu, i bila je sigurna, usprkos strahu svog strica,
da nee biti previsoke za nju.
Jahala je sa svojim ocem otkad je prohodala, i premda njihovi konji
nisu bili tako dobri niti tako skupi kao grofovi ili vojvodini, bila je sasvim
sigurna da za nju nikakav skok nije bio previsok i da se nije bojala.
No, kako je otkrila da njezina strina ne odobrava gotovo nita to ona
ini i da je otvoreno prezire, nauila se vrlo malo govoriti.
Pomalo je eznutljivo pomislila da bi voljela razgovarati s vojvodom i
otkriti to ga zanima.
Nije zaboravila kako ju je pitao zna li skladati, i kako nije bio
iznanaen kad mu je rekla da zna.
Moda voli glazbu, rekla je samoj sebi, a to bi bio barem jedan plus
za njega.
Nije bila sigurna ima li drugih dobrih strana, no imala je neugodan
osjeaj da ih ba nema mnogo.
Vidjela je njegovu golemu knjinicu u dvorcu i znala je da su se te
knjige skupljale tijekom stoljea, no nije ga uspjela pitati voli li on osobno
itati.
Takoer bi voljela s njim razgovarati o njegovim interesima u
Parlamentu i politici.
Prouavala je novinske izvjetaje o raspravama u Domu lordova da
vidi je li on odrao neki govor, no nije mogla nai nijedan i pomislila je da
je to zato to je toliko preokupiran vjenanjem.
Otkad se vratila u Englesku, svaki je dan vrlo pozorno itala novine.
Iako je s ocem i majkom ivjela u malom, nevanom selu, njezini
roditelji su uvijek bili obavijeteni o tome to se dogaa u politici, a
osobito o kontroverzijama u pogledu reformi koje su mogle utjecati na
njihov ivot na selu.
Bila je sigurna da vojvoda mnogo zna o tome, budui da je vlasnik
tolikih posjeda, no nije ga mogla nita pitati jer nikad nisu bili sami.
Njezina je garderoba svaki dan bivala sve vea, pa je poela misliti da
nikad nee ivjeti dovoljno dugo da uspije nositi sve te haljine koje joj je
strina kupila.
inilo se kao da grozniavo troi novac na nain koji Honora nije
mogla shvatiti.
Mislila je da e se vojvodi initi kako je izuzetno ekstravagantna kad
bude vidio broj kovega koje e morati odnijeti sa sobom iz kue
Langstone.
~ 70 ~

Knjigoteka

daa&anna
U emu je smisao tolikih haljina, upitala se oajniki, kad mi se on
ni u jednoj od njih nee diviti?
* * *

Na balu kod vojvotkinje Richmond, vojvoda Tynemouth i grofica

Langstone su nonalantno odetali iz dvorane za bal u vrt.
Bez rijei su hodali zaklonjeni sjenkama stabala ukraenih kineskim
lampionima i otili iza njih, gdje se malo koji plesa pojavljivao.
Ovo me izluuje! ree vojvoda prekidajui njihovu tiinu.
Znam, umiljato ree grofica, izluuje to i tebe i mene, ali ne
moemo nita poduzeti.
Cijela ta stvar je neprirodna i uasna gnjavaa!
Slaem se, ali nakon tvog vjenanja e biti bolje.
Zato tako misli?
Zato to, najdrai, vie nee biti tih formalnih i potrebnih zabava, a
kad tvoj medeni mjesec zavri, moi emo se viati bez problema.
Uslijedila je tiina, a ono to je vojvoda pomislio, bilo je toliko
oigledno da je Aline brzo rekla:
Ne mora brinuti zbog Honore. Moe je ostaviti na selu ili u
Londonu, kako god bude elio, a mi moemo imati male, mirne zabave s
naim pravim prijateljima, i bit emo zajedno onako kako sada ne
moemo biti.
Ako budem morao odrati jo jednu zdravicu ili neki prokleto glupi
govor, ree vojvoda, odustat u od cijele prie i otii u inozemstvo.
Nakon kratke tiine, Aline je vrlo blagim glasom rekla:
Kako moe biti toliko okrutan kad ja razmiljam samo o tebi? I,
najdrai ovjee, misli li ti o tome to si sada mogao raditi u SaxeCobourgu?
Znam, znam! ree vojvoda ljutito. Ali, sve to je poput neke vrlo loe
predstave koja nikad nee zavriti, a ja je nemam namjeru trpjeti jo
dugo.
Morat e, zbog nas oboje, ree Aline blago.
Dok su tako razgovarali, ona ga je odvukla, a da on toga nije bio ni
svjestan, u jednu od malih sjenica koje su bile postavljene u raznim
dijelovima vrta.
Ova se nalazila u sjeni, i umjesto da sjedne na sjedalo s mekanim
jastucima, ona se priblii vojvodi i obavije mu ruke oko vrata.
~ 71 ~

Knjigoteka

daa&anna
On ju grubo i gotovo ljutito poljubi, kao da olakava duu, umjesto da
uiva u tome to radi.
Tada su, kako onu se Aline privijala sve blie i blie, njegovi poljupci
postali strastveniji.
Znala je da je opet uspjela ublaiti njegovu depresiju i uguiti pobunu
za koju je osjetila da nije daleko od povrine.
Mnogo kasnije, polako su se, ispod drvea, vratili natrag meu gomilu
u dvorani za bal.
Dok su se vraali, grofica je uivala u svom trijumfu jer je ponovo
uspjela zarobiti vojvodu, i jer joj ga nitko, pa ni njegova vlastita ena, nee
moi oduzeti.

~ 72 ~

Knjigoteka

daa&anna

Peto poglavlje
Honora je pogledala kroz prozor i vidjela da je prekrasan dan za vjenanje.
Sunce je sjalo, cvijee u vrtu je izgledalo kao kaleidoskop boja, a
zastave na velikom atoru u kojem su poljodjelci-zakupnici i radnici na
imanju trebali slaviti, lagano su vijorile na njenom povjetarcu.
Zahvljujui povjetarcu nikome nee biti prevrue, pomislila je, a
prozori dvorane za bal u kojoj e se odrati prijem, bit e otvoreni.
Posljednjih nekoliko dana se osjeala kao da ivi u snu, a sad kad je
doista doao dan njezinog vjenanja, nije mogla vjerovati da je to
stvarnost.
Bilo je mnogo toga za obaviti i njezina strina je svakim trenutkom
postajala sve neugodnija i otrovnija, tako da je Honora samo zatvaranjem
u svijet mate mogla ignorirati budunost koja se zlokobno ocrtavala sve
blie i blie.
Kad je razmiljala o njoj, bojala bi se, no sreom je na veer, kad bi
odlazila na spavanje, uvijek bila preumorna za bilo kakvo razmiljanje i
odmah bi zaspala.
Sad se upitala bi li u posljednjem trenutku trebala pobjei.
Mogla je zamisliti zaprepatenje koje bi time izazvala i svae koje bi
uslijedile, no ipak bi bila slobodna - slobodna da bude svoja, a ne samo
vojvodina ena.
Nije se mogla zamisliti kao vojvotkinju. Bila bi samo jedan od
njegovih posjeda i imala bi isto toliko slobode koliko bi imala da je stolac
ili stol.
Da sam konj, poklanjao bi mi vie panje, nekoliko je puta pomislila.
Meutim, bila je previe plaha da bi se usudila nametnuti vojvodi i
pokuati s njim razgovarati.
To bi u svakom sluaju bilo nemogue, jer je njezina strina uvijek
pronalazila neto da je zaposli im bi vojvoda doao u kuu, a to neto bi
uvijek zahtijevalo da ona ode na kat, u vrt ili u konjske staje.
Honora je to samoj sebi naivno objanjavala pretpostavkom da se
njezina strina boji da ona opet ne kae vojvodi da se ne eli udati za njega.
Ali emu to kad ionako nemam izbora i ne mogu napraviti nita
drugo osim onoga to mi je naredila? pitala se tuno.
~ 73 ~

Knjigoteka

daa&anna
Sad se, u posljednjem trenutku upitala bi li se usudila nestati i liiti
svadbu nevjeste.
Meutim, znala je da nema kamo otii, a osim toga je bila uvjerena da
bi je njezina strina uspjela dovui natrag.
Uz to bi nesumnjivo objasnila njezinu odsutnost govorei da je bila
bolesna, i svi dogovori za vjenanje bi poeli ispoetka.
Ne mogu nita uiniti, oajniki je mislila, i mogla se samo moliti ocu
i majci da joj pomognu.
Molila se cijelim putem dok se sa svojim stricem vozila prema crkvi.
Prema broju pozivnica koje je njezina strina poslala, znala je da e se
crkva prelijevati ljudima, no ono to nije oekivala bila je golema hrpa
promatraa iz sela i s imanja koj su ekali vani.
Zatvorenu koija njezina strica vukli su konji s cvijeem na glavi; u
grive su im bile upletene bijele vrpce. Kad je iskoraila iz koije, prolomili
su se glasni pozdravi.
ene su je dodirivale za sreu i vikale: Bog te blagoslovio, draga! ili
Kako e biti sretna s najljepim mukarcem koji je ikad hodao zemljom!
Seoske ene nisu bile jedine koje su se divile vojvodi.
Honora je bila svjesna laskavih komplimenata koje su mu davali
njezini roaci, i dok su joj govorili kako e biti sretna s njim, u njihovi
glasovima je ula iskreno divljenje i u oima im je mogla vidjeti da ga
oboavaju.
On bi trebao oeniti nekoga tko osjea takve stvari prema njemu,
rekla je samoj sebi stotinu puta.
Iako je morala priznati da je izuzetno lijep, da velianstveno jae, i da
je prema onome to je ula o njemu vrlo inteligentan, nije imala prilike
otkriti koje jo kvalitete posjeduje.
Kako joj je njezina strina neprestano govorila da je uasno glupa i
zamjerala joj na svemu to je inila, pitala se govori li ona o njoj na isti
nain pred vojvodom.
Da nas dvoje budemo makar malo sretni, razmiljala je Honora,
morat emo jedno s drugim razgovarati i o drugim stvarima osim naeg
vjenanja, a voljela bih znati to ga jo zanima osim konja.
Osjeala je da je vano to se potrudila itati sportske stranice u
novinama svaki dan i to je nauila imena drugih vlasnika trkaih konja.
Pokuala je svom stricu postaviti nekoliko pitanja, no odmah je
shvatila da ne samo to grof uope ne eli govoriti o vojvodi, nego ga, kao
to je i ranije mislila, nimalo ne voli.
~ 74 ~

Knjigoteka

daa&anna
To joj se inilo neobino s obzirom na to da je on izgledao kao vrlo
blizak prijatelj i njezinom stricu i njezinoj strini, no Honora je bila previe
plaha da bi strica izravno pitala to on misli o tome.
Umjesto toga, njezini razgovori sa stricem uvijek su se vrtjeli oko
njezinog oca, to je s njezinog gladita bilo mnogo zanimljivije i ugodnije.
Meutim, jako je pazila da pred svojom strinom ne spomene ni oca ni
majku.
Do sada se ve prilino navikla na prezrive primjedbe koje je grofica
radila u vezi s dugovima koje je njezin otac ostavio za sobom i prilika koje
je propustio time to se nije oenio bogataicom.
Kako bilo, rekla je grofica, ti e nadoknaditi njegove propuste u
tom pogledu, i ne zaboravi da e kao vojvotkinja morati provoditi mnogo
vremena brinui se za siromahe na imanju tvog mua i posjeujui
bolnice, sirotita i kole.
Kako joj je to nekoliko puta ponovila, Honora se poela nadati da,
nakon to se bude udala, njezina strina vie nee organizirati njezin ivot
kao to to sada radi.
Meni treba vremena za itanje, za razmiljanje, i za... razgovor... s
vojvodom, govorila je Honora samoj sebi.
Nije ba bila jako sigurna zbog ega osjea da je toliko vano da oni
razgovaraju.
No ve i sama zamisao provoenja ostatka svog ivota okruena
ljudima koji svaku no imaju zabave, a meu kojima bi se osjeala kao
uljez jer ne moe shvatiti njihove ale niti dijeliti njihove uspomene,
uasavala ju je.
Ja u pobjei! rekla je Honora naglas.
Kad je to pomislila, sjetila se da bi za kraljicu sada ionako bilo
prekasno tjerati vojvodu da oeni princezu Sophie.
U svakom sluaju, moralo bi proi pristojno vremensko razdoblje
prije nego to bi se mogao po drugi put zaruiti.
Pozdravi iz gomile popratili su je u prohladnu tamu drevne crkve.
Crkva je bila proirena u isto vrijeme kad je njezin djed dao preurediti
kuu.
Gotovo svi gosti su nekako uspjeli sjesti, uz iznimku nekoliko visokih,
zgodnih razvoaa, koji su im pokazivali njihova sjedala.
Jedan od njih se nasmijeio Honori kad je ula u crkvu, a kako nije
mogla ne primijetiti divljenje u njegovim oima, osjetila se malo
smirenijom i ne vie toliko napetom.
~ 75 ~

Knjigoteka

daa&anna
Meutim, vrsto je drala svog strica za ruku dok su polako hodali
prema oltaru, na ijim ih je stubama ekao vojvoda.
Kad je stala pokraj njega, Honora je ponovo snano osjetila da je on
mrzi, i da je ogoren na ulogu mladoenje koju mora igrati.
Premda se pokuavala moliti, bilo joj je teko misliti na bilo to drugo
osim na osjeaje ovjeka koji je stajao pokraj nje.
Kad je stavio vjenani prsten na njezinu ruku, znala je da je u tom
trenutku gotovo odbio nastaviti dalje s ceremonijom.
Ako je ona eljela pobjei, isto toliko je elio i on, i bilo joj je ao to
nije mogla porazgovarati s njim ranije, jer bi tako moda mogli postii
neki dogovor ili pronai nain na koji su oboje mogli pobjei.
No sada je bilo prekasno, jer im je biskup ve dao blagoslov i jer su
krenuli prema sakristiji da se potpiu u knjigu.
Ja sam u braku! Ja sam u braku! neprestano si je ponavljala Honora,
i znala je da si vojvoda sigurno govori istu stvar.
Mogla je osjetiti kako njegovo ogorenje vibrira iz njega gotovo poput
munja koje paraju nebo.
Tada je netko, iako nije znala tko, podigao njezin veo i prebacio ga
preko dijamantne tijare koju joj je posudila njezina strina.
Mislim, rekla je pritom gunajui, da si mogla birati meu
Tynemouthovim tijarama. Sasvim sigurno ih ima dovoljno. Ali, Langovima
bi to bilo neobino, a moji dragulji su isto toliko dobri kao i
Tynemouthovi.
Honora je mislila da oko toga nema smisla praviti probleme kako god
bilo, no bila je previe pametna da to spomene.
Znala je da, usprkos svojim osjeajima, izgleda upravo onako kako
nevjesta treba izgledati, osim utoliko to je njezina vjenanica bila
raskonija od onih koje si je veina nevjesti mogla priutiti, i to su
dragulji na njezinoj glavi i oko vrata svjetlucali kao konstelacija zvijezda.
Ne izgovorivi nijednu rije, nala se kako hoda prolazom u crkvi
drei vojvodu pod ruku.
Kad su izali iz crkve, opet su se zauli glasni pozdravi, a ruine latice
su padale na njih i na stazu pred njima.
Kako je to bilo tradicionalno, njezina strina je sredila da se odvezu
natrag u kuu u otvorenoj koiji.
Djeca iz sela su sada trala pokraj nje dok su se vozili uzdu drvoreda
hrastova, a u meuvremenu se okupilo jo vie radnika koji su im mahali.
~ 76 ~

Knjigoteka

daa&anna
Trebalo im je samo nekoliko minuta da stignu u kuu, gdje su sluge
pomogle Honori da se osvjei, te su ona i vojvoda krenuli hodnikom koji je
vodio u dvoranu za bal.
Kako Honora u Engleskoj nije imala prijateljica, njezina strina je
odustala od djeverua, te je Honori jedan lakaj pomagao da se bre kree
pridravajui joj veo.
Zbog toga nije uspjela nita rei vojvodi, a kad su stigli u dvoranu za
bal, njezini stric i strina, koji su ih pratili u koiji iza, bili su ve ondje.
Oni su uli u kui na bona vrata na koja su trebali ulaziti i gosti.
Jedan sat kasnije, Honora je pomislila da e joj ruka otpasti od silnih
rukovanja koje je morala obaviti, a iznenadio ju je i golemi broj
nepoznatih ljudi koji su je ljubili.
No, ako su ljudi pokazivali previe sklonosti prema njoj, to jo nije
bilo nita prema onome to je morao trpjeti vojvoda, i Honora je ula one
koji ga pozdravljaju kako mu tepaju umiljatim glasovima.
Njezin stric joj je donio au ampanjca i pritom joj rekao:
Sigurno si iscrpljena, draga moja, a uskoro e vrijeme za rezanje
torte.
Tada je Honora bacila pogled na vojvodu i prema izrazu njegova lica
vidjela da ezne za tim da pobjegne.
Njezina strina joj je svojim uobiajenim, otrim glasom, koji nije trpio
nikakve prigovore, rekla da se ima presvui smjesta nakon to preree
tortu.
Nisam pitala kamo idemo nakon to odemo odavde, rekla je Honora.
Osjetila je da je zbog nekog razloga koji nije razumjela, to pitanje jo
vie uzrujalo njezinu strinu.
Ti noas spava u Londonu. Nakon toga e te Urlic obavijestiti o
svojim planovima.
Honora je bila iznenaena to njezina strina to ne zna, no znala je da
ne bi bilo mudro postavljati previe pitanja.
Bilo joj je drago to nee morati daleko putovati, jer je London bio na
samo dva sata vonje od vile Langstone.
Tortu, koju je chef njezinog strica vrlo sloeno pripremio, razrezala je
maem; netko je nazdravio za njihovo zdravlje i vojvoda je odgovorio s
nekoliko rijei.
Zatim je grofica odvukla Honoru na kat, gdje ju je ekala Emily, koja je
bila odabrana da ide s njima na medeni mjesec kao sobarica.
~ 77 ~

Knjigoteka

daa&anna
Sad se pouri! Zna da je pogreno ostavljati mukarca da eka!
rekla je otro grofica te izala iz sobe, ostavivi Honoru i Emiliy same.
Izgledate prekrasno, gospoice - ovaj - vaa milosti! Uzviknula je
Emily. Svi ovdje kau da jo nikad nisu vidjeli tako lijepu nevjestu.
Drago mi je to tako misle, ree Honora.
Meutim, mislila je kako sigurno postoji barem jedna osoba koja ne
misli tako, pod uvjetom da ju je uope primijetila, a ta osoba je bio njezin
suprug.
Kad je mislila o njemu, u prsima bi joj se stvorila teka gruda, koja kao
da je rasla sve bre i bre kako se ona presvlaila.
Stigao je trenutak kad e ostati nasamo s vojvodom i s njegovom
mrnjom i ogorenjem prema njoj.
Pomozi mi, tata, promrmljala je tiho.
Jeste li neto rekli, vaa milosti? upitala je Emily.
Razgovaram sama sa sobom, odvrati joj Honora. Daj mi kapicu,
Emily, konji ne smiju ekati.
Vi ete stii u London puno vremena prije mene, vaa milosti, s tim
konjima s kojima idete.
Honora je izgledala iznenaeno, pa je Emily upitala:
Zar ne znate da vas Njegova milost vodi u svojoj otvorenoj, laganoj
koiji?
Nisam imala pojma, ali vrlo mi je drago, odgovori joj Honora. Bit e
ugodnije voziti se na otvorenom.
S olakanjem je pomislila kako na taj nain nee morati mnogo
razgovarati s vojvodom.
Imala je osjeaj da je to trenutano posljednja stvar koju bi eljela
initi, iako je to ranije htjela.
Osjeala je da e biti jo razdraljiviji nego prije jer se mora odvesti
od svojih prijatelja i roaka s nepoznatom enom koju je oenio samo zato
da izbjegne njemakoj princezi.
Moda e nam biti lake da se upoznamo jednom kad uspijemo ostati
sami, pomisli Honora.
Istovremeno, bila je svjesna tekog i depresivnog osjeaja u svojim
grudima, a usne su joj bile suhe.
Tada je, upavo u trenutku kad je zavezivala vrpce kapice pod bradom,
u sobu ponovo ula njezina strina.
Jesi li spremna? upitala je. Trebalo ti je jako dugo!
Pourila sam to sam vie mogla, strina Aline.
~ 78 ~

Knjigoteka

daa&anna
Ti sad idi, Emily, ree grofica. Dolje te eka velika koija, i jako u
se naljutiti bude li zaboravila neki komad prtljage.
Sigurna sam da sam mislila na sve, milostiva, odvrati Emily.
Onda, to jo eka?
Emily urno izae iz sobe, a grofica prie Honori, koja je sjedila za
toaletnim stoliem.
Stajala je ondje bez ijedne rijei, i Honora je bojaljivo pogleda,
pitajui se to e sad krivo nai na njezinom izgledu.
Ti si sad udana! najzad ree grofica. Sad, za boga miloga, nemoj
gnjaviti vojvodu svojim izljevima njenosti, i nemoj mu se umiljavati, jer je
to ono to najvie mrzi.
Honora je bila iznenaena, no kako je njezina strina izgledala kao da
eli rei jo neto, samo je promrmljala:
N-neu... Naravno da ne.
to mu prije rodi dijete, to bolje! nastavila je grofica. On mora
imati nasljednika, ali ti zbog toga ne mora prekomjerno dramatizirati
osjeaje.
Kao da vie nema nita rei, otila je prema vratima i stoga nije vidjela
zaprepatenje na Honorinom licu i strah u njezinim oima.
* * *

Tek kad su otili iz vile Langstone i nevjerojatnom brzinom krenuli

koijom s etiri savreno uparena konja, Honora se ponovo sjetila onoga
to joj je strina rekla i to joj s inilo gotovo nevjerojatno.
Zbog urbe u kojoj su se vjenali, i zato to nikad nije bila nasamo s
vojvodom, nikad joj nije palo na pamet da e se od nje oekivati da mu
odmah rodi dijete.
Kako moemo biti intimni dok ne upoznamo jedno drugo mnogo
bolje od ovoga? pitala se.
Ona nije imala pojma kako ene raaju djecu.
O tome se u samostanu nikad nije razgovaralo, a prije nego to je
njezina majka umrla, ona je jo uvijek bila premlada da joj postavlja takva
pitanja, koja je se ni na koji nain nisu ticala.
Dok su se vozili, vojvoda se usredotoio na svoje konje, i dok je
prirodni krajolik jurio pored njih, Honora se utjeila milju da je njezina
strina govorila o neemu to e se dogoditi tek za nekoliko mjeseci ili
godina.
~ 79 ~

Knjigoteka

daa&anna
Najzad, on me nikad nije ni poljubio, pomislila je, a sigurno me nee
ni... dodirivati sve dok me ne prestane... mrziti i dok ne postanemo...
prijatelji!
To joj se inilo toliko razumnim da je, kad ju je nakon sat vremna
vonje, vojvoda upitao: Dobro si?, Honora sasvim prirodno odgovorila:
Da, naravno, i jako mi je drago to se vozimo ovako, a ne u zatvorenoj
koiji.
To je neto to nikad ne podnosim, odvrati vojvoda. Jedino to nas
je moglo sprijeiti da doemo u London ovako brzo kao sada, bila bi jaka
kia.
Onda mi je drago to je dan tako lijep, odgovori Honora, a vai
konji su sjajni.
Kupio sam ih prije est mjeseci, odgovori vojvoda. Bili su skupi, no
vrijedni su svakog penija koji sam za njih platio!
Sigurna sam da je tako.
Nastavili su se voziti u tiini, i ona je pomislila kako su njezini
strahovi bili neopravdani. Vojvoda se prema njoj ponaao oputeno, a ne
kao da je njegova nevjesta.
Kad su doli u kuu Tynemouthovih na Park Laneu, Honora je vidjela
da se sva posluga stala u red da ih pozdravi, i kad se Honora rukovala sa
svakim, od butlera do najnevanijeg deka iz kuhinje, vojvoda je rekao:
Bi li voljela au ampanjca, ili bi radije otila ravno u svoju sobu?
Voljela bih ii u svoju sobu, odgovori Honora.
Osjetila je da mu je laknulo zbog njezine odluke, a kuepaziteljica,
koja je bila vrlo nalik gi Morton i odjevena u ukavu crnu svilu, otpratila
ju je stubama.
Njezina soba je bila vrlo impresivna; imala je golemi krevet,
izrezbaren, pozlaen i opremljen zastorima od plave svile.
Ovo je oduvijek bila soba za vojvotkinje, objasnila joj je
kuepaziteljica.
Kako je krasna! odgovori Honora. Biste li mi rekli svoje ime?
Ja sam gospoa Bames, i nadam se da e vaoj milosti ovdje biti
udobno. Beatrice, jedna od ovdanjih sobarica, brinut e se o vama dok ne
stigne sobarica vae milosti.
Bojim se da e to potrajati, jer ne vjerujem da postoje jo neki konji
koji mogu ii toliko brzo kao konji njegove milosti!
~ 80 ~

Knjigoteka

daa&anna
Sigurna sam da ste u pravu, vaa milosti, a ne trebate se brinuti ni o
svojim haljinama, jer ih je prilino mnogo iz Bond Streeta dolo ravno
ovamo.
Ga Barnes je otvorila vrata ormara i Honora je ugledala desetak
haljina koje je njezina strina naruila za nju i koje su stigle ravno u kuu
Tynemouth.
Poslije toga se okupala i odjenula vrlo elegantnu haljinu, koja je
pomalo sliila onoj u kojoj se udala.
Kako je ga Barnes od nje oekivala da se, kao nevjesta, odjene u
bijelo, Honora nije raspravljala, ve joj je dopustila da joj pomogne
odjenuti haljinu koja je cijela bila izraena od ipke i ukraena malenim
kiticama bijelih rua.
Nadam se, vaa milosti, da e vaa sobarica znati koje od ovih haljina
da ponese na va medeni mjesec sutra? ree ga Barnes.
M-medeni mjesec? ponovi Honora. Zar sutra odlazimo?
Koliko ja znam, takva je namjera njegove milosti, a idete u njegovu
lovaku kuu u Leicestershire.
Ga Barnes se nasmijeila prije nego to je dodala: To je vrlo lijepa
kua, vaa milosti, i ondje e vam biti vrlo ugodno. Vrtovi su gotovo isto
toliko lijepi kao u dvorcu.
Radujem se to u ih vidjeti, odvrati Honora, i uvjerena sam da e
Emily znati to trebam ponijeti sa sobom.
Kad se odjenula i polako pola stubama dolje, ponovo se osjetila
pomalo uplaeno.
Moram se pokuati ponaati prirodno, naredila je samoj sebi. To je
ono to bi mama oekivala, a nas dvoje ne moemo zauvijek nastaviti s
tom mrnjom i ogorenjem zato to su nas natjerali da se ovako navratnanos vjenamo.
To je bilo lake rei nego uiniti, i dok je ulazila u li jepu sobu gdje ju
je ekao vojvoda, znala je da ne moe prestati pomalo drhtati.
Kako je ve bila u kui Tynemouth na raznim veerama i zabavama,
shvatila je da se ne nalaze u velikoj, primaoj sobi, ve da su u mnogo
manjoj, udobnijoj, dnevnoj sobi gdje je bio velik broj knjiga.
Na trenutak zaboravivi vojvodu, uzviknula je:
Oh, kako mnogo knjiga imate ovdje! Predivno! Bojala sam se da u
knjige nai samo u dvorcu.
Ovo su knjige koje sam kupio za sebe, odgovori vojvoda.
Znai da volite itati! uzvikne Honora bez razmiljanja.
~ 81 ~

Knjigoteka

daa&anna
Zatim, kad je vidjela upitni izraz u njegovim oima, objasnila je:
Moda ovo zvui... nepristojno, no esto sam se... pitala jesu li one
knjige u dvorcu odabrali vai preci i jeste li vi... osobno uope
zainteresirani za njih.
Ja sluajno jako puno itam, odgovori vojvoda, a prema ovome to
si upravo rekla, mislim da i ti, takoer.
Naravno! Knjige mi mnogo znae, a znaile su mi osobito mnogo kad
sam bila u koli.
Uplaila se da bi on mogao pomisliti da ona misli na svoje kolske
knjige, pa je brzo dodala:
Kad bi druge djevojke odlazile na praznike, ja sam ostajala ondje, a
kako su asne sestre tada provodile mnogo vremena u molitvi, ja sam
imala mnogo vremena za itanje,
Nasmijeila mu se i rekla:
Bojim se da sam potroila mnogo vie nego to sam smjela na knjige
koje sam eljela, jer je u Firenci dodue postojala knjinica, ali nije bila
jako velika.
Vojvoda joj je natoio au ampanjca prije nego to je rekao:
Zanimalo bi me da ujem kakav je tvoj ukus u knjievnosti.
Jako je raznolik, ree Honora, od elizabetanskih pjesnika do
francuskih romanopisaca. Vojvoda se nasmijao.
Vidim ja da u morati staviti jo polica za knjige u ovu sobu, a sasvim
sigurno i tvoj boudoir.
To bi bila promjena prema onome gdje su se uvijek nalazile kod kue
- na podu! Tata i mama su isto jako puno itali, tako da smo uvijek imali
vie knjiga nego to smo mogli nai mjesta za njih.
Nekako nikad nisam mislio o tvom ocu kao o nekome tko voli itati,
primijetio je vojvoda.
Tata je uivao u svemu to je radio, no ipak je mama bila ta koja ga je
ohrabrivala da ita. On je najvie volio knjige o konjima, ali imali smo
ivahne rasprave i o drugim temama kad je bio... kod kue.
Napravila je jedva primjetnu stanku prije posljednje rijei, vojvoda
ree:
Je li tvoja majka uvijek ila s njim kad bi on boravio kod prijatelja?
Honora je brzo shvatila da je to bilo lukavo pitanje koje se ticalo nje,
te je iskreno odgovorila:
~ 82 ~

Knjigoteka

daa&anna
Mama je uvijek htjela ii s tatom jer je mrzila biti odvojena od njega,
ali on je ponekad iao na mjesta poput konjskih utrka ili lova, na koja
dame nisu bile pozvane.
Njezin glas se stiao i zavrila je:
Tada bi ostajala kod kue i toliko bi joj nedostajao da se mogla
utjeiti jedino itanjem.
Vojvoda je ba htio neto rei kad su najavili veeru, pa su zajedno
otili u veliku blagovaonicu u kojoj je Honora ve bila.
Stol je bio ukraen cvijeem, a veera je bila posebna i sastojala se od
mnogo jela koja je glavni kuhar smatrao prigodnim.
Tek kad su sluge na trenutak bili izvan dosega njezinih rijei, Honora
konspirativno apne vojvodi: Ne mogu ja sve to pojesti!
Ne mogu ni ja, prizna vojvoda, no mislim da emo se morati
potruditi.
Da, naravno, inae bi va kuhar bio povrijeen.
Pogledala je na jelovnik ispred sebe, koji je stajao na zlatnom postolju
s vojvodinim monogramom, i rekla:
Vidim da ima i torta.
Vojvoda je zastenjao. Zatim je s olakanjem u glasu rekao:
Barem neu morati odrati govor kad je razreemo! Honora se
nasmija.
Mislim da je onaj koji ste danas odrali, i koji je bio najkrai, bio i
najbolji.
Zato to je bio najkrai?
Ne, nego zato to mi se jako svidjelo kako ste saeto i duhovito
izrazili sve to je trebalo rei.
Uinilo joj se da su vojvodi zasvjetlucale oi kad ju je pogledao i
rekao:
Zahvalan sam ti na odobravanju, Honora.
U njezinim obrazima pojavilo se blago crvenilo kad je rekla:
Moda... mislite da... je nepristojno od mene to... odobravam ili
neodobravm, ali to to sam rekla je bilo jako iskreno.
Mislim da, budui da si bila u samostanu, ti uvijek govori istinu,
primijeti vojvoda, kao da je upravo doao na tu pomisao.
Ja govorim istinu jer sam tako odgojena, ispravi ga Honora. I tata i
mama su mrzili ljude koji lau, i uvijek su, kao i ja, znali kada netko lae.
~ 83 ~

Knjigoteka

daa&anna
Uinilo joj se da je vidjela blago mrtenje izmeu vojvodinih obrva i
upitala se je li rekla neto pogreno.
Zatim su stigli sluge s drugim jelom koje su morali pojesti, pa su
poeli govoriti o drugim stvarima.
Bilo im je veliko olakanje kad je veera najzad zavrila, a kako je
vojvoda rekao da ne eli porto, zajedno su otili natrag u sobu u kojoj su
se nali prije veere.
Honora je smjesta pola pregledati police s knjigama, prepoznavajui
mnoge knjige koje je ve proitala i veliki broj onih koje je eljela proitati.
Hodala je od police do police sve dok iznenada nije pomislila da je
moda nepristojna i da bi moda trebala razgovarati s vojvodom.
Prila mu je i rekla:
ao mi je. Sebina sam i mislim samo na knjige, a trebala bih vas
pokuati zabaviti.
Zato to su ti rekli da to mora, ili zato to ti to eli?
Mama je uvijek govorila da je neljubazno ne razgovarati s gostom,
odvrati Honora. Zatim je, nakon male stanke, dodala: Ali, vi niste moj
gost, zar ne? Zapravo, pretpostavljam da... sam ja va.
Mislim da ni to nije tono, poeo je raspravljati vojvoda. Najzad,
ipak se sasvimjasno sjeam da sam danas rekao ti darujem sva svoja
zemaljska dobra, tako da pretpostavljam da nas dvoje sada dijelimo ovu
kuu. U svakom sluaju, trebala bi o njoj razmiljati kao o svom domu.
Da... naravno, ree Honora, ali to mi je... zasada jako neobino.
Ve e se naviknuti, nehajno ree vojvoda, i ne sumnjam da e mi
uskoro poeti govoriti o svim poboljanjima koja bi eljela napraviti.
Honora zavrti glavom.
Mislim da to neu uiniti. I za dvorac sam mislila da je potpuno
savren, nalik na kulise neke izvrsne predstave u kojoj svatko savreno
poznaje svoju ulogu.
Ukljuujui tebe kao glavni enski lik?
U njegovu glasu se ulo jedva primjetno ruganje, no Honori ono nije
promaklo.
Ako sam uope razmiljala o sebi dok sam bila tamo, odgovorila je,
onda sam se smatrala publikom... koja ima vrlo malu ulogu u onome to
se... dogaalo.
Ako si se tako osjeala, trebao bih ti se ispriati.
Ne, ne! Naravno da ne! brzo je odgovorila Honora. Samo vam
govorim istinu, a morate shvatiti da je meni sve to jako udno i neobino
~ 84 ~

Knjigoteka

daa&anna
nakon to sam dvije godine bila u koli, a prije toga sam ivjela vrlo mirno
na selu.
Malo je uzdahnula i dodala.
Mislim da u praviti mnogo greaka, i molim vas da pokuate ne
ljutiti se na mene.
Vojvoda ju je pogledao kao da eli neto rei. No umjesto toga je bacio
pogled na sat i primijetio:
Ve je kasno, a ti si imala jako naporan dan. Mislim, Honora, da bi
trebala poi spavati.
Honora je ustala kao da joj je dao nareenje, a on je dodao:
Ja u brzo!
Na trenutak je pomislila da ga nije dobro ula.
Zatim joj je otvorio vrata i ona je izala u hodnik, a sve to joj je strina
rekla naglo joj se pojavilo u sjeanju.
S osjeajem uasa koji kao da ju je cijelu natopio, shvatila je da
vojvoda namjerava doi u njezinu sobu i napraviti joj bebu, premda nije
imala pojma to to zapravo znai.
Ne smije mi to uiniti! pomislila je i okrenula glavu s namjerom da
se vrati u sobu i da mu to kae.
Zatim je to shvatila na nain koji nikad ranije nije osjetila, da je ona
njegova ena. Morala se ponaati onako kako on to od nje oekuje, i nije
bilo nikoga tko bi joj pomogao, nikakvog izlaza kojim bi mogla pobjei!
Ne smije to uiniti, ne moe to uiniti! mahnito je razmiljala.
Opet je osjetila teak teret u grudima i nije mogla razmiljati.
Njezine noge su je instinktivno povele prema stubama, a kad je dola
do njih, vidjela je kako preko stolca lei njezin plat, koji je uzela sa sobom
u otvorenu koiju, no za koji je bilo previe toplo.
Pretpostavila je da su joj ga ostavili tu za ujutro, kad e otii u
Leicestershire. Kad ga je vidjela, pala joj je na pamet jedna zamisao.
Morala je razmisliti, morala je odluiti to da radi u vezi s ovom noi i
to da kae vojvodi.
Osjeala se gotovo kao da se zidovi te kue sklapaju oko nje,
stvarajui zatvor iz kojeg nikad nee moi pobjei i u kojem je ve toliko
izgubila svoj identitet da se vie nije mogla prepoznati.
Moram razmisliti... moram... razmisliti! pomislila je oajno.
Uzela je plat i prebacila ga preko ramena, a zatim pola prema
ulaznim vratima.
Kad je dola do njih, shvatila je da je deurni lakaj iznenaeno gleda.
~ 85 ~

Knjigoteka

daa&anna
Molim vas, otvorite mi vrata! rekla je brzo.
elite li koiju, Vaa milosti?
Ne, hvala vam.
Vrata su se otvorila, i ona je izala i krenula stubama dolje na plonik.
Park je bio odmah nasuprot ceste, i ona je odluila otii onamo i sjesti
pod neko drvo da razmisli to e uiniti.
Bilo joj je lake razmiljati na otvorenom nego u kui, jer je vojvoda
svakog trena mogao doi u njezinu sobu, a moda ne bi htio sluati ono to
bi mu govorila.
Prometa nije bilo i Honora je prela ulicu, no tek kad se nala na
ploniku s druge strane vidjela je eljeznu ogradu koja je okruivala Park.
Znala je da negdje postoje vrata, no nije bila sigurna jesu li nou
otvorena. Ipak je pola niz Park Lane, pomislivi da e, kad doe do vrata,
ve otkriti jesu li zatvorena ili otvorena.
Dok je tako hodala, u mislima je ponavljala ono to joj je strina rekla, i
ponovo je ula grofovu primjedbu, za koju joj se uinilo da je rekao nekako
suhoparno:
Ja u brzo!
Iznenada ju je zaustavio enski glas koji joj je bijesno rekao:
Ej ti, pa to ti misli da rai, a? Ovo je moj teren, i ti nema tu pravo!
Honora se sledila.
Ispred sebe je vidjela enu za koju je prvo pomislila da izgleda vrlo
udno, no zatim je shvatila da je to zbog boje na njezinu licu. Imala je
ruiaste obraze, crne trepavice s gustom maskarom i grimizna usta.
Izgledala je toliko razliito od bilo koje ene koju je Honora do tada
vidjela da je na trenutak mogla samo stajati i zuriti u nju.
Zatim, kad joj je pogled pao na raskoan, pernati eir koji je nosila i
na grimizni ogrta obrubljen jeftinim krznom, Honora ree:
Ja... ao mi je... ali, ne razumijem to mi... elite rei.
Razumije ti, razumije, ljutito ree ena.
Glas joj je bio grub i imala je ulini naglasak.
Honora nije odgovorila i ena je nastavila:
Ovdje radim ja, a ti se gubi i nai si neto drugo, i to jako brzo!
Ja... samo sam krenula u Park, objasnila joj je Honora.
Kao da ne zna da je zatvoren po noi, ree ena prezrivo. Daj,
glupao, nemoj meni valjati svoje trikove!
~ 86 ~

Knjigoteka

daa&anna
Honora je pomislila da je ena zacijelo luda i zakljuila da bi bilo
najbolje da prijee ulicu.
Upravo je htjela to uiniti kad su dola dva mukarca.
Ima frku, Molly? upita jedan.
Ova enska ovdje mi je ula na teren! ree ona. Ja joj velim da nema
pravo tu bit, al ona ko da ne zna engleski!
Mukarci su bili tamni, prilino neugodnog izgleda, i kad su se
okrenuli prema Honori ona je brzo rekla:
ao mi je ako sam uinila neto... krivo. Nisam htjela nikome...
smetati. Sad u... otii.
Ponovo je htjela prei ulicu, no u tom trenutku je prolazila neka koija
i morala je priekati da proe.
Nije vidjela pogled koji su dva mukraca izmijenila, i jedan od njih je
rekao:
Mi emo se pobrinuti za tebe, draga, tako da nee vie smetati
Molly. Ima jo puno dobrih mjesta.
Uhvatili su Honoru za ruku i ona se jako uplaila.
Ne, u redu je, hvala vam, rekla je. Vratit u se... otkud sam... dola.
Ja misli da grijei, ree jedan od njih.
I ja, sloi se drugi. Ti sad ide s nama.
Ne! Ne! povie Honora. Ja to... ne elim!
Pokuala je pobjei od njih, no na svoje zaprepatenje je otkrila da je
svaki dri za jednu nadlakticu.
Dok su je drali tako da im ne moe pobjei, ulicom je naila koija za
unajmljivanje i jedan od njih ju je zaustavio.
N-ne... molim vas... moram ii... natrag kui! brzo je rekla.
Oni kao da je nisu uli, i prije nego to je uspjela shvatiti to se
dogaa, ugurali su je u koiju.
Kako im ne bi mogla pobjei, stavili su je da sjedi izmeu njih, kao u
sendviu.
Kad je koija krenula, ona je rekla:
Molim vas... vi jako... grijeite. Ja ivim na drugoj strani ulice, i tamo
se... moram... vratiti.
To ti moe rei Kate! ree jedan mukarac. Zna ona kako se
postupa s ovakvima poput tebe!
~ 87 ~

Knjigoteka

daa&anna
Ali vi ne razumijete, ree Honora oajno. Samo sam izala iz kue
jer sam mislila da mogu ui u Park i nekoliko minuta sjesti pod neko drvo.
Oni e se... brinuti ako se ne... vratim.
Dok je to govorila, pomislila je na vojvodino iznenaenje kad ue u
njezinu spavau sobu i otkrije da je nema.
Upitala se hoe li mu lakaj rei da je izala i hoe li se to vojvodi
uiniti jo neobinijim.
Nije imala pojma to ti ljudi hoe od nje, a bila je toliko uplaena da
vie nije mogla uope govoriti dok je tako sjedila izmeu njih.
Bila je sasvim sigurna da se koija ne bi uope osvrnuo kad bi
zavritala ili poela praviti galamu.
to da... uinim? to da... uinim? mahnito je razmiljala.
Iznenada joj je pala na pamet jedna misao, pa je rekla:
Ako hoete novac, odvedite me natrag i ja u vam platiti koliko god
elite.
Vodimo te kod Kate, i to je sve i gotovo, ree jedan mukarac kao da
je to lekcija koju je nauio napamet.
Tko je... Kate?
Vidjet e kad doemo! I nema smisla da pravi galamu, to ti je
sigurno!
Honora se i dalje mahnito pitala to da uini.
Imala je dojam da nema smisla raspravljati s ovom dvojicom, koji su
izgledali prilino glupo.
Pomislila je da e moda Kate, ma tko to bio, biti dovoljno
inteligentna da shvati da ona nije mogla nestati iz kue Tynemouth a da se
ne digne hajka.
Vozili su se jako rasvijetljenim ulicama, i izgledalo je kao da na njima
ima jako mnogo ljudi.
Kad se Honora upitala bi li se jo jednom trebala obratiti mukarcima
koji su je po svoj prilici zarobili, koija se zaustavila.
Ona je bacila pogled kroz prozor i vidjela dva lampiona ispred visoke
kue sa stubama koje su vodile do ulaznih vrata, nad kojima je takoer
bilo svjetlo.
Mukarci su izali iz koije, jedan je platio koijau, a zatim su je, kao
da se boje da e im pobjei, stavili izmeu sebe i uputili se prema vratima.
Ulazna vrata su bila pritvorena, i oni su ih naglo otvorili.
~ 88 ~

Knjigoteka

daa&anna
Kad su uli, Honora je vidjela da je kua vea nego to je oekivala.
Nalazili su se u hodniku s mnogo vrata i stubama koje su vodile na sljedei
kat, a nad ijim rukohvatom su se naginjale dvije ene.
Jedan pogled na njih bio joj je dovoljan da shvati da su njihova lica
obojena na isti nain kao i Mollyno, a tada je jedna od njih rekla:
to to ima, Jime?
Hoemo Kate. Dovedi nam je. Koja soba je prazna?
Ova tu lijevo, odgovori mu ena.
Bez ijedne rijei, mukarci su napola vukli, napola gurali Honoru,
premda se ona uope nije trudila opirati, prema vratima na strani
hodnika.
Na njezino iznenaenje, pokazalo se da je to spavaa soba, no nije bila
nalik ni na jednu spavau sobu koju je Honora ikad vidjela.
Zidovi su bili jarko ruiasti,a mnogobrojna velika zrcala su
unedogled odraavala njezinu sliku na vratima.
Krevet je bio presvuen ruiastom tkaninom, no na prvi pogled je
vidjela da je taj materijal vrlo jeftin.
Stala je i gledala oko sebe dok su mukarci ekali na poluotvorenim
vratima. Tada se zauo neki glas koji je nekome vani vikao nareenja, i
trenutak kasnije u spavau je sobu ula jedna ena.
Bila je toliko nevjerojatna pojava da je Honora mogla samo zuriti u
nju.
Nosila je kriavu veernju haljinu iji je gornji dio bio obrubljen
velikim ljokicama, dok je suknja bila prekrivena naborima uhvaenim u
hvataljke od jeftinih platnenih rua.
Oko njezinog vrata visjela je ogrlica od lanih dijamanata, i nosila je
naunice koje su se slagale s ogrlicom i visjele od njezinih uiju sve do
debelih ramena.
Njezina kosa, natapirana i nakovrana do te mjere da je izgledala
gotovo groteskno, bila je kanirana, a njezin glas kao da je u sobi stvorio
glasnujeku kad je uzviknula:
Kog ste mi vraga sad to doveli?
Nali smo ju na Mollynom komadu, Kate, i onda su se svadile. Pa smo
misli da je najbolje, kak je zgodna, da ti je dovedemo tu.
Kate je stajala i promatrala Honoru na nain od kojeg joj je bilo vrlo
neugodno.
M... molim vas... da vam objasnim... poela je.
Ko sti? Kako se zoe? prekine je Kate.
~ 89 ~

Knjigoteka

daa&anna
Ja sam vojvotkinja od Tynemoutha!
Kate zamahne rukom i odvali joj otar amar preko obraza.
Ve mi lae, ree, a ja ou istinu!
Honora nije mogla ni disati ni kretati se, i nakon nekog vremena je
stavila ruku na obraz, mislei da je sigurno sanjala da ju je ova prostaka
ena udarila.
Kad je to uinila, od njezinog pokreta joj se ispod vrata razvezao plat.
Kate i dva mukarca su se zagledali u haljinu koju je imala ispod njega
i u bisernu ogrlicu, jedan od njezinih vjenanih darova, koju je nosila oko
vrata.
Na trenutak su utjeli. Tada joj je Kate naredila:
Reci mi ko si i ovaj puta ou istinu!
To je... istina! bila je uporna Honora, no nije mogla prikriti drhtanje
u glasu. Ja... ja sam se... udala danas ujutro.
I onda se po noi eta Park Laneom? Ma nemoj mi rei da misli da
ti vjerujemo, a?
Iznenada ovjek po imanu Jim usklikne:
ek malo, Kate!
Zahvatio je rukom u dep i izvukao novine koje su virile iz njega,
otvorio ih, prolistao stranice i dodao ih Kate. Ona ih je pogledala, i otro
upitala: to si rekla, ko sti?
Ja... sam... vojvotkinja od... Tynemoutha, promucala je Honora,
uplaena da e je ponovo udariti. I udala si se jutros?
Da.
Gdje si se udala?
U vili Langstone... u Berkshireu. Tamo... ive moj stric i moja strina.
Kate je zurila u nju kao da se hoe sasvim uvjeriti da joj govori istinu,
a zatim je, itajui novine, pitala:
Kak se zvao sveenik koji vas je enio?
Biskup... Oksfordski.
Kate ju je ispitivaki promotrila, pogledala bisere koje je nosila oko
runog zgloba i haljinu ispod njezinog ogrtaa.
Tada joj je otro naredila: ekaj tu!
Kate i mukarci su izali iz sobe i zalupili vrata iza sebe, a Honora je,
osjetivi da je noge vie ne nose, sjela na rub kreveta.
Shvatila je koliko je bila glupa to je nou izala iz kue i to je upala u
ovu uasnu nonu moru.
~ 90 ~

Knjigoteka

daa&anna
Ni na trenutak joj nije padalo na pamet, prije nego to je izala, da bi
to moglo biti opasno, niti da bi se itko mogao pobuniti to se ona eta
Hyde Parkom ili sjedi pod drveem.
U Firenci nikad nije smjela izlaziti sama, no to je bilo drugaije jer je
tada bila kolarka.
Dok je stanovala u Governor Squareu sa svojim stricem i strinom,
znala se iskrasti u vrt na trgu kad bi, to je bilo njetko, imala koji slobodni
trenutak za sebe.
Kako je ranije ivjela na selu s ocem i majkom, tek se sada sjetila da je
vrt na trgu privatan i da samo njegovi vlasnici imaju kljueve za otvaranje
njegovih vrata.
Kako sam bila glupa, rekla je uz uzdah.
Pitala se hoe li joj Kate dopustiti da se javi vojvodi i zamoli ga da
doe po nju.
Nekoliko minuta kasnije Kate i dva mukarca su se vratili u sobu i
Honora je ustala na noge, rairenih oiju od straha.
Ak si ti vojvotknja od Tynemouth, kao to tvrdi, ree Kate svojim
prostakim glasom, ondak ja mislim da e tvoj mu htjeti da si s njim,
pogotovo kad je to prva brana no!
Dva mukarca su se nasmijala.
Prisjetivi se da je upravo to bio razlog zbog kojeg je pobjegla, Honora
je osjetila kako crveni, a Kate je nastavila:
U komu sluaju, bolje ti je da mu pie i da mu veli da si doe vamo
po tebe.
Bih li mogla to uiniti? upita Honora. Znam da e odmah doi. Sad
shvaam da sam bila jako... glupa to sam... izala iz kue... samo tako.
to tvoj mu misli o tome, nije moja stvar, odgovori Kate, ali
sigurna sam da e nam biti jako zahvalan to smo pazili na tebe.
Zbog naina na koji je to rekla, Honora se zagledala u nju i pitala je:
Vi to... mene... drite za otkupninu? Jim se nasmijao i rekao:
Pametnija je nego to smo misli, makar nije znala o em to Molly
pria!
Ti zavei! grubo ree Kate. Da, vojvotkinjo, drimo te za otkupninu,
i mo se samo nadat da e tvoj mui platit za tebe. Inae e morat
ostat sa mnom!
Jim se opet nasmijao, no Kate ga je ignorirala. Honora je tek sad
primijetila da ona u ruci dri posluavnik na kojem se nalazio komad
papira za pisanje, boica tinte i pero.
~ 91 ~

Knjigoteka

daa&anna
Poloila ga je na stol koji je stajao u kutu sobe i bio prekriven
ruiastim stolnjakom umrljanim tragovima mnogih aa, i rekla:
Eto ti sad, pii svojem muiu, i reci ma da nek brzo doe po tebe i
objasni mu da nakon svih problema i trokova koje smo zbog tebe proli,
hoemo tristo funti da te pustimo!
Tristo funti?! uskliknu Honora.
Zato ne petsto? upita Jim. Ipak im je prva brana no!
Ima pravo! uzviknu Kate. Sa svim tim trkaim konjima koje ima,
moe si priutiti petsto funti, ako ne i tisuu!
Oh, molim vas... ree Honora, nemojte traiti previe novca! Nee
imati toliko veliku svotu kod sebe.
Bila je zabrinuta da e morati provesti no na ovom uasnom mjestu.
To mi zvui razumno, odgovori Kate. Ali napii petsto. Gospoda te
vrste imaju novac te vrste u kui.
Honora je oajno pomislila da nema smisla vie raspravljati, a
mahnito je eljela otii.
Uplaio ju je udan prizor koji je pruala Kate, bojala se Jima i onog
drugog mukarca i djevojaka s obojenim licima.
One bi povremeno provirile kroz vrata kad bi mislile da Kate ne gleda.
Tinta je bila rijetka i ne ba jako crna, a pero je bilo jako izgrebano, no
Honora je najzad uspjela napisati:
ao mi je to sam se ponjela tako glupo, no uhvalita su me dva
mukarca i dovela me ovamo. Kau da, platite li 500 da im se oduite za
probleme koje sam stvorila, moete doi po mene.
Piem vam ovo pismo preklinjui vas da doete sto bre moete.
Jako mi je, jako ao.

Honora.
Tek to je uspjela napisati svoje ime, Kate joj je oduzela papir i poela
ga polako itati.
Ovo bi trebalo iscijediti pare i iz kamenog srca! nasmijala se.
Pruila je pismo natrag Honori, rekavi: Stavi adresu!
inilo se kao da nigdje nema kuverte, pa je Honora presavila papir,
preokrenula ga i napisala:
~ 92 ~

Knjigoteka

daa&anna
Njegova Milost Vojvoda Tynemoutha,
kua Tynemouth,
Park Lane.
Tada ga je predala Kate,koja je izala iz sobe apatom razgovarajui s
dva mukarca.
Zatim je, kao da se neega sjetila, ponovo ula, pokupila posluavnik s
tintom i pero i opet izala.
Honora je pomislila da oni takoer piu pismo vojvodi, i pitala se to
li e mu napisati.
Zatim je stavila ruku na elo pitajui se hoe li vojvoda biti jako ljut
kad primi njezino pismo.
Vrata su se otvorila i kroz njih je provirila jedna od dviju djevojaka
koje su se ranije naslanjale na ogradu stubita. Nosila je prozirnu
spavaicu i preko nje prilino prljavi ogrta.
Vi ste prava vojvotkinja, a? rekla je. Ve sam viala vojvode, ali
vojvotkinje jo nisam. Izgledate tako mlada.
Honora otkrije kako se smijei.
Postala sam vojvotkinja tek jutros.
Sad, da sam ja vojvotkinja, nastavila je djevojka, ja se ne bi etala
okolo i upadala u prie s Molly. Ona bi ti oi mogla iskopati! Ima
temperament ko divlja maka.
Ne mogu razumjeti zato sam joj toliko... smetala, ree Honora.
Ja u ti re zato... poela je djevojka.
U tom trenutku se zauo neiji snaan glas iz hodnika iza nje, a ona se
trgnula i rekla:
To je lord Roxton! I misla sam si da e naletit veeras!
Bez ijedne rijei, izala je van, zalupila vrata i ostavila Honoru da zuri
za njom.
ula je glasove izvana dok je netko prolazio pored vrata. Obuzeo ju je
iznenadan strah da e lord Roxton, ili ma tko to ve bio, ui u sobu i vidjeti
je ondje.
Bila je sigurna da vojvoda ne bi volio da njegovi prijatelji, niti itko
drugi, doznaju koliko je glupa bila kad je izala iz kue po noi i spetljala
se s ljudima koju su za nju traili otkupninu.
Nakon nekog vremna, glasovi su prestali i ponovo je sve bilo tiho.
Kako sam mogla biti toliko glupa? upitala se Honora.
~ 93 ~

Knjigoteka

daa&anna
Pitanje se neprestano iznova ponavljalo u njezinim mislima, sve dok
se, kako joj se inilo, satima kasnije, vrata spavae sobe ponovo nisu
otvorila.

~ 94 ~

Knjigoteka

daa&anna

esto poglavlje
Kad je Honora otila iz sobe, vojvoda je natoio jo malo konjaka u svoju
au.
Dok ga je pio, osjeao je kako se ogorenje i razdraenost koje je cijeli
dan osjeao, poinju otapati.
Takoer je priznao samome sebi da veera s njegovom novom
suprugom nije bila toliko dosadna koliko je oekivao, i da je Honora doista
prekrasna.
Iako on to do tada nije sam uvidio, svi s kojima je razgovarao su
pjevali hvalospjeve o Honorinoj ljepoti, sve dok mu nije postalo teko da
se ne posvaa s njima jer je bio ogoren zbog vjenanja.
Meutim, sad je, gotovo protiv svoje volje, priznao da bi, da je traio
suprugu kao krojenu za sebe, Honora bila upravo takva, a noas je otkrio i
da je inteligentna.
I sama pomisao da sad ima suprugu ponovo je raspirila ogorenje
koje je osjeao dok se vozio prema crkvi u drutvu svog kuma, mrzei
ceremoniju koja ga je oekivala, mrzei je jo otkad se probudio.
Nije dobro spavao, i ustao je vrlo rano da odeta do prozora i pogleda
izmaglicu iznad drvea u Parku i prve zrake sunca koje su brisale
posljednje preostale zvijezde.
Ba kao i Honora, i on je eznuo za tim da pobjegne, da u posljednjem
trenutku nestane i ostavi svadbu bez mladoenje.
No, znao je da je to nemogue, jer se, bez obzira na svoje osjeaje,
morao ponaati kao gospodin i kao to mu je nalagao njegov poloaj na
dvoru.
Istovremeno je kao mukarac prezirao samog sebe, jer je bio doveden
u situaciju da mora uiniti neto potpuno suprotno svojoj volji, umjesto da
se dri svoje neovisnosti.
To je cijena koju plaam za svoju titulu, gorko je pomislio.
Ta ogorenost kao da je sve na to bi pomislio pretvarala u neto
runo, a kad je stavljao prsten na Honorinu ruku, osjeao se kao da je to
lokot koji e ga do kraja ivota drati u zatvoru.
Sad je shvatio da je ispio svoj konjak i ne primijetivi, i pomislio je
uzeti jo jedan.
~ 95 ~

Knjigoteka

daa&anna
Zatim je rekao samome sebi da nikad nije previe pio i da sad nikako
nije pravi trenutak da pone.
Gotovo kao da su ga godine vjebanja samokontrole natjerale da se
ponaa poput vojnika koji ide u boj, spustio je svoju praznu au na stol,
izravnao ramena i krenuo prema vratima.
Bila je to njegova prva brana no, i bez obzira na to to mu
budunost donosi, osjeao je da je vano da njegov brak zapone na
ispravan nain kako se njegova ena ne bi mogla aliti.
Otvorio je vrata i izaao na hodnik.
Tamo je, na svoje iznenaenje, vidio da su ulazna vrata otvorena i
pomislio da je neobino to netko dolazi u posjet u to doba noi.
No izvana nije bilo nikakve koije; vani je stajao samo lakaj koji je
gledao na ulicu preko niskog zida i malog vrta to su odvajali kuu od
plonika Park Lanea.
ovjek se nije micao, a kad je vojvoda siao stubama i priekao jo
koji trenutak, upitao ga je:
to to eka, James?
Lakej se trgnuo i okrenuo prema kui, rekavi: Ja sam ekao, vaa
milosti, da se njezina milost vrati.
Vojoda je pomislio da ga nije pravilno razumio. Oduvijek je mislio da
je James prilino glupav mladi, te je upitao:
O emu to govori? Njezina milost je gore. James zavrti glavom.
Nije, vaa milosti, ona je izala prije desetak minuta. Vojvoda je
zurio u njega s nevjericom. Jesi li ti to rekao, upitao ga je polako i
razgovijetno, da je njezina milost izala iz kue?
Da, vaa milosti.
Sama?
Da, vaa milosti.
Ne mogu vjerovati! usklikne vojvoda ispod daha.
Krenuvi prema vratima, upita:
Je li njezina milost rekla kamo ide?
Ne, vaa milosti.
Vojvoda je razmiljao o tome dok James nije uzrujano rekao, kao da se
boji da je on osobno neto skrivio:
Njezina milost je uzela ogrta koji je bio na stolcu i rekla mi da joj
otvorim vrata. Upitao sam njezinu milost je li joj potrebna koija.
I odbila je?
~ 96 ~

Knjigoteka

daa&anna
Da, vaa milosti.
Vojvoda to nije mogao shvatiti. Kamo bi Honora mogla ii u ovo doba
noi, i zato?
Govorei polagano, tako da James ne moe ne razumjeti to ga pita,
vojvoda ree:
Kad je njezina milost izala iz kue, je li rekla kamo ide?
Da, vaa milosti.
Reci mi to se tono dogodilo.
Ja sam mislio da je udno to njezina milost izlazi u ovo doba noi, pa
sam gledao kako izlazi na plonik, stoji ondje, i zatim prelazi ulicu gotovo
kao da njezina milost eli ui u Park.
Lakaj pogleda vojvodu, vidje da ga ovaj slua, i nastavi:
Vidio sam kako njezina milost na trenutak gleda kroz ogradu. Onda
je krenula ulicom po drugoj strani plonika i ja mislim da je traila vrata.
Park je zatvoren u ovo doba noi, otro ree vojvoda.
Da, ja to znam, vaa milosti, ali nekako mislim, makar se moda i
varam, da njezina milost to ne zna.
Vojvoda pomisli kako bi to moglo biti tono. No to nije objanjavalo
zato bi Honora eljela ii u Park nakon to padne no, kad je potpuno
ludo od nje to uope izlazi sama?
Siguran sam da nije daleko stigla, rekao je kao da govori samome
sebi.
Tada je izaao iz kue i stao na plonik.
Stajao je ondje i gledao niz ulicu koja je sada izgledala pusto, osim
jedne koije koja je stala pred jednom kuom neto nie, koja je pripadala
njegovim prijateljima.
Ako su oni vidjeli Honom kako hoda sama u ovo doba noi, pomislio
je, init e im se da je to vrlo neobino, a takoer e se pitati zato on u
svojoj prvoj branoj noi stoji sam na ploniku.
Instinktivno je zakoraio unatrag, tako da se naao u sjeni koju je
stvarala njegova vlastita kua, i tek kad je koija otila svojim putem
ponovo je izaao na ulicu da potrai Honoru.
Meutim, nikome nije bilo ni traga ni glasa, i premda je stajao tamo
nekoliko minuta, cijela ulica je izgledala mirno i pusto.
Kako je za njega bilo nemogue da nita ne radi, krenuo je niz Park
Lane nadajui se da e moda ugledati Honoru.
Zatim je pomislio da je, ako je eljela pobjei od njega, moda otila u
kuu svog strica na Governor Square.
~ 97 ~

Knjigoteka

daa&anna
U kom bi sluaju, razmislio je, krenulau drugom smjeru po Park
Laneu.
Nije znao ima li ona nekih bliskih prijatelja u Londonu, no morao se
nadati da, ukoliko ih ima, i ukoliko je otila k njima, to nisu ljudi koji
mnogo priaju.
Mogao je zamisliti da e njezin bijeg od njega biti soan tra koji e se
poput poara proiriti visokim drutvom.
Govorit e se daje on, najbolji i najtraeniji samac u Londonu, izgubio
svoju enu na sam dan njihova vjenanja, a ta pria nita nee izgubiti
neprestanim prepriavanjem.
Gotovo da je uo poruge i ale koje e ljudi u vezi s tim napraviti.
Takoer je znao da e priu samo pojaati to to on tumara ulicama u
potrazi za svojom nesklonom suprugom i to izgleda kao budala, ukoliko
se i to bude proulo.
Kako je zaboga mogla uiniti tako uasnu stvar? pitao se.
Kad je to rekao, okrenuo se i brzo se vratio u kuu.
James je jo uvijek stajao na otvorenim vratima, a kad je proao
pokraj njega, vojvoda je rekao:
Vjerujem da e se njezina milost uskoro vratiti. im se to dogodi,
obavijesti me. Ja u biti u dnevnoj sobi.
Vrlo dobro, vaa milosti.
Vojvoda je otiao natrag u sobu u kojoj su ranije sjedili i automatski
poao prema posluavniku s piem u kutu.
No, kad je doao do njega, shvatio je da mu se uope ne pije i umjesto
toga je rastvorio zastore i zagledao se u vrt iza kue.
Na nebu je sjao mjesec koji je uz pomo zvijezda davao dovoljno
svjetlosti da su se vidjela stabla zasaena u doba njegova djeda i cvjetne
lijehe koje su danju plamsale bojama.
No, vojvoda je bio zabrinut za Honoru i sad je prvi put pomislio koliko
je ona mlada i neiskusna.
Najzad, noas je bila rekla da je ivjela u Firenci posljednje dvije
godine, i pretpostavljao je da joj uope nije padalo na pamet da u Londonu
ne smije izlaziti sama, osobito ne poslije veere.
Pokuavao se sjetiti je li na sebi imala nekakav nakit, pomislivi da e,
ako jest, time privui lopove.
Kako ga je pomisao da bi je netko mogao napasti uzrujala, preao je
preko sobe i otvorio vrata koja je bio zalupio za sobom kad je uao, tako
da moe uti sve to se dogaa u hodniku.
~ 98 ~

Knjigoteka

daa&anna
Ako se Honora vrati, elio je to odmah uti.
Moram joj razjasniti da se ovakve stvari vie ne smiju ponavljati,
rekao je samome sebi.
No tada je, polako, kao da mu netko apue na uho, poeo shvaati da
bi se mogla susresti i s drugim opasnostima, osim lopova.
Bila je vrlo lijepa, i, znao je, vrlo naivna. to ako joj se obrati neki
mukarac? Hoe li znati to da uini?
Kako ga je ta zamisao doista uznemirila, pomislio je da bi moda
trebao poslati policiju da je trai, no znao je da je to najsigurniji nain da
doe do skandala kojeg se uasavao.
Ma koliko bi molio policajce da ute, znao je da ga oni poznaju kao
sportaa, vojvodu i kuevlasnika, i da ne bi mogli biti u stanju zadrati
tako dramatinu potragu tajnom.
to da uinim? upitao se vojvoda, i pomislio kako nikad u svom
ivotu nije bio toliko bespomoan.
Mora postojati neto! bio je uporan.
Odgovora, meutim, nije bilo, osim da eka i nadao se da e se Honora
vratiti nesvjesna neprilike koju je izazvala.
Vojvoda se nije mogao sprijeiti da ponovo ne ode do ulaznih vrata.
Kad je ponovo pogledao ulicom, poao je Park Laneom, no nije bilo
traga ni ivoj dui, osim to je u daljini stajala jedna prostitutka.
Kako je krenula prema njemu, a on nije imao ni najmanje volje da mu
se obrati takva spodoba, okrenuo se i brzo poao natrag prema kui.
Nije razgovarao s Jamesom i opet se vratio u dnevnu sobu, oajno
razmiljajui da nakon nekog vremena vie nee imati nikakvog smisla
ekati.
Nakon toga bi se mogao samo nadati da e se ujutro Honora vratiti,
ma gdje se sada nalazila.
Pokuao se uvjeriti da je otila nekome koga je poznavala, i ponovo je
razmislio o tome bi li trebao otii u Governor Square, u sluaju da je pola
prema kui svog strica nekom ulicom u koju se skretalo iz Park Lanea.
Meutim, nije mogao zamisliti vee ponienje od toga da uzbudi cijelu
kuu koja je zacijelo ve spavala, pitanjem zna li netko neto o njegovoj
eni.
Ne mogu to uiniti, ali to da radim? upitao se, i odgovora ponovo
nije bilo.
~ 99 ~

Knjigoteka

daa&anna
Ba kad je pomislio da bi odlazak u krevet bio najpametnija stvar koju
moe uiniti, zauo je Jamesov glas i shvatio da razgovara s nekim na
ulaznim vratima.
Brzo je izaao u hodnik i vidio da njegov lakaj razgovara s ovjekom
koji mu je pruao nekakve komade papira.
Priao im je.
to je to? to elite? upitao je.
Na njegov otar autoritativan glas ovjek ga nervozno pogleda, no
ipak mu vrlo ustro odgovori:
Ako ste vi vojvoda od Tynemoutha, imam dva pisma za vas.
Nain na koji je govorio, vie nego to to je rekao, uvjerio je vojvodu
da se radi o Honori.
Bez rijei je uzeo pisma koja je drao James i pomaknuo se malo vie
u unutranjost hodnika, gdje se nalazio svjenjak pod ijom ih je
svjetlou mogao proitati, te je otvorio jedno od njih.
Vidio je da je od Honore, i prije nego to ga je proitao, otro je rekao:
Reci tom ovjeku da prieka!
Bolje da uete unutra, rekao mu je James.
ovjek je napravio korak unatrag i rekao:
ekau ovdje, i ako se Njegova Faca ne sloi, idem ja!
Vojvoda je ignorirao to je uo i polako proitao Honorino pismo.
Pritom su mu se usnice stisnule.
Zatim je otvorio drugo pismo, napisano drugaijim rukopisom.
Bilo je, meutim, napisano na istoj vrsti jeftinog papira kao i
Honorino, no bilo je oito da ga je pisala neuvjebana ruka i na njemu se
nalazilo nekoliko mrlja od tinte.
Glasilo je:
Doite sam sa glasnikom.
Ako priate s policijom nikad neete viditi vau enu opet.

Kad je vojvoda to proitao, rekao je Jamesu: Pripremi mi koiju, i to

odmah! I reci ovjeku koji je donio pisma da prieka!
James je izgledao zbunjeno, no pourio je ispuniti nareenja.
Vojvoda nije priekao, ve je otiao iz hodnika u sobu svog tajnika u
drugom dijelu kue.
~ 100 ~

Knjigoteka

daa&anna
Znao je da se ondje uvijek nalazi odreena svota novca za sluaj da
mu ustreba, no sumnjao je da e nai 500 .
Tek kad je uao u sobu i upalio svijeu na stolu svog tajnika, sjetio se
da je idui dan petak, i da je tajnik upravo danas podigao novac iz banke
za plau.
Sluge koji su radili u kui dobivali su mjesene plae, no konjuari i
koijai su dobivali tjedne.
Kad je naao klju za sef, otvorio ga je i otkrio da se, kao to je i
oekivao, u njemu nalazi novac za njegovu osobnu upotrebu u velikim
novanicama.
Plae za vanjsko osoblje ve su uredno bile posloene za raspodjelu
idui dan.
Brzo je prebrojio novac i stavio ga u veliku kuvertu.
Zajedno s novanicama koje je uvijek nosio u depu i koje mu je ondje
stavljao sobar, bez obzira to je kojeg dana nosio, imao je jedva neto vie
od 500 .
Zatvorio je sef, ugasio svijeu i otiao natrag u hodnik.
Kad je stigao, vidio je da je James pozvao glasnika da ue i da on stoji
naslonjen na vrata.
Vojvoda se upitao je li iskoristio priliku da neto ukrade, no tada je
zakljuio da to nije vjerojatno, budui da je trebao primiti 500 .
Tko si ti? upitao je.
Ja vam ni neu re, odgovori ovjek namrgoeno. Mislim da su ti
poznate kazne za ovakve igrice? upita vojvoda.
ovjek nije odgovorio i vojvoda je pomislio da izgleda kao neko
inferiorno stvorenje, i da vjerojatno nije nita vie od neijeg podreenog,
koji je mislio da ima dovojno jak poloaj da moe zahtijevati 500 .
Stoga nije rekao vie nita, ve je samo ekao, osjeajui pritom kako
u njemu rastu bijes i frustracija to se mora podrediti onome to netko od
njega trai ucjenom.
ekao je zapravo samo pet minuta prije nego to je zauo zvuk kotaa,
a tada je James urno doao iz unutranjosti kue da ponovo otvori ulazna
vrata.
Meutim, vojvodi se inilo kao da je prolo pet sati, a kad je uao u
koiju, njegov bijes je jo vie narastao jer je morao sa sobom povesti i
glasnika koji mu je donio pisma.
ovjek je koijau dao upute toliko tihim glasom da je vojvoda, kad je
koija krenula, upitao:
~ 101 ~

Knjigoteka

daa&anna
Pretpostavljam da ete mi rei kamo idemo.
Vidjeete kad doemo, glasio je odgovor.
Vojvodi se uinilo da u njegovom glasu uje pobjedniki ton, i poelio
ga je udariti posred lica, ili ga barem drmati sve dok ne dobije odgovor
koji je traio.
Meutim, znao je da bi najbolje bilo da se ponaa dostojanstveno, i
samo se nadao da, kada doe, nee otkriti da je to neka stupica u kojoj e
se nai zatvoren, kao i Honora.
Zatim je ohrabrio sam sebe pomilju da se sve to dogodilo u trenutku,
stjecajem okolnosti, kao posljedica Honorinog nepromiljenog izlaska iz
kue bez pratnje.
im ti zloinci, ma tko oni bili, prime tih 500 koje su traili, vie
nee biti problema.
Meutim, nije ba bio sasvim optimistian, a kad su se konji
zaustavili, jedan pogled na kuu pred kojom su stali bio je dovoljan da
vojvoda shvati gdje se nalaze!
Gledajui je, osjeao je kako njegov bijes nesavladivo raste i znao je da
e mu biti teko obuzdati svoj temperament.
Meutim, jedan pogled na Kate bio mu je dovoljan da uspostavi
samokontrolu, i tek kad je ona uzela novac i prebrojila ga, rekao je glasom
koji je pucketao kao bi:
Sad me odvedite mojoj eni. Jedna jedina rije o svemu tome,
razumijete li, i odmah u se pobrinuti da vas zatvore.
Moete mi vjerovati, neu rei ni rijei, vojovoda, s porugom u glasu
mu ree Kate, a najbolja stvar za nas oboje, kao to znate, je da se
rastanemo bez ikakvih zamjerki.
Kako je to to je rekla na neki nain bilo razumno, vojvoda nije
odgovorio, ve je samo stisnuo usnice.
Kate ga je ustro povela hodnikom i tvorila vrata sobe u kojoj je
ekala Honora.
Eto vam je, zdrave i itave, uzviknula je Kate otvarajui vrata.
Vojvoda je uao u sobu, a Honora se drhtavo ustala. Vi... doli ste!
Nije bila sigurna je li te rijei izgovorila naglas, ili ih je samo kriknulo
njezino srce.
Vojvoda nije odgovorio, samo joj je ponudio da ga uhvati pod ruku.
Kako je drhtala, stavila je svoju ruku na njegovu, a zatim vrsto
stisnula prste, kao da se time eli uvjeriti da je on doista tu.
~ 102 ~

Knjigoteka

daa&anna
Odveo ju je iz sobe, proao pored Kate u hodniku bez ijedne rijei i
siao stubama, gdje ga je ekala koija.
Tek kad je vojvoda pomogao Honori da ue i htio ui i sam, Kate je, s
osvijetljenih vrata, povikala za njim:
Ne zaboravi, vojvoda, uvijek e mi bit drago da te vidim ako nema
druga posla!
Kad je dovrila reenicu, glasno se nasmijala, i zvuk njezinog smijeha
kao da je bljesnuo u nonoj tami, poput svjetla iznad vrata.
Zatim je, kad se koija odvezla, zalupila ulazna vrata.
Dok je vojvoda sjedio pored nje, Honora je snano osjeala njegov
bijes, znajui da je to i oekivala.
Ja... meni... je ao.
Kako si mogla uiniti neto toliko ludo i umobolno? Zato si po noi
izala sama na ulicu? grubo je upita vojvoda.
Zbog neumoljivog naina na koji je to rekao i agonije koju je
pretrpjela ekajui, oi joj se ispunie suzama, a kako joj je glas zapeo u
grlu, nije mu mogla odgovoriti.
Znala je da bi se, kad bi i uspjela progovoriti, odmah rasplakala, a
kako je bila sigurna da se njemu ta scena ne bi svidjela, samo je stisnula
ake trudei se da ne zaplae.
Kao da je prvi put pomislio na nju umjesto na sebe i svoje osjeaje,
vojvoda je upita drugaijim glasom:
Nisu te valjda ozlijedili?
Kad je to rekao, sjetio se trenutka kad je uao u neukusnu, ruiastu
sobu i vidio da ne samo to je vrlo blijeda i to joj oi ispunjavanju itavo
lice, ve i da ima crveni trag na obrazu.
Prije nego to je Honora stigla odgovoriti, upitao ju je:
to ti je bilo s licem?
Ona... ena... me udarila, uspjela mu je odgovoriti. Ona... me pitala...
kako se zovem i... kad sam... joj rekla... udarila me jer nije vjerovala... da
sam... vojvotkinja.
Vojvoda se ukoio, razmiljajui o nedostojnosti toga da njegovu
suprugu udara ena poput Kate.
Zatim je pomalo suho rekao:
Ali, uspjela si ih uvjeriti.
Jedan od... onih mukaraca je imao... novine u kojima... je pisalo o
naem... vjenanju.
Prava srea.
~ 103 ~

Knjigoteka

daa&anna
Iznenada je shvatio to bi se dogodilo Honori da nije uspjela uvjeriti
Kate da je udana za bogatog ovjeka.
Dobro je znao koliko lijepih djevojaka sa sela nestaju u Londonu kad
dou traiti posao u potenim kuanstvima.
Netko bi ih laima ili drugim nainima namamio ili oteo, i poslao u
bestidne kue iz kojih nije bilo izlaza.
Zna li kakvo je to mjesto na koje su te odveli?
Uslijedila je mala stanka prije nego to je Honora zamuckujui rekla:
Mislila sam., da je to sigurno... neka vrsta... kazalita.
Vojovoda je bio iznenaen. Zato si to mislila?
Tamo su... bile dvije djevojke... i bile su... naminkane kao da... idu na
pozornicu... i...
Zastala je. Nastavi.
Dok je jedna od njih razgovarala sa mnom, neki gospodin, za kojeg je
rekla da je lord Roxton, je vikao da doe.
Roxton? otro ree vojvoda. Je li te vidio?
Ne.
Vojvoda je uzdahnuo s olakanjem i upitao: I ti si mislila da je doao
na predstavu?
ula sam kako vie: Hou Elsie! Ona izvodi bolju predstavu od svih
vas! Vojvoda je utio.
Nije mogao vjerovati da bi netko tko doe u dotinu javnu kuu u
kojoj je pronaao Honoru, mogao ne biti svjestan gdje se nalazi, ili razloga
zbog kojeg su ene bile naminkane i Kate tako odjevena.
Zatim ga je ozlojeenost na injenicu da je njegova ena mogla biti na
milosti i nemilosti takvih ljudi i da je on morao platiti golemu svotu novca
da je dobije natrag, ponovo natjerala u nekontrolirani bijes i ljutito je
rekao:
Ne mogu vjerovati da netko moe biti takva budala!
Kad je to rekao, konji su se zaustavili pred kuom Tynemouth.
Koija je skoio sa svog sjedala i kad je otvorio vrata koije, vojvoda
je vidio da James jo uvijek stoji i eka na ulaznim vratima.
Pokuao se razvedriti jer ga je Honora pratila, i sjetio se da joj ponudi
da ga primi pod ruku.
Meutim, pustio je njezinu ruku im su doli do stuba i njima se urno
uspeli u hodnik, tako da je hodala iza njega.
~ 104 ~

Knjigoteka

daa&anna
Kako joj je njegova posljednja primjedba natjerala suze na oi, bilo joj
je teko pronai put.
Kad je ula u hodnik, imala je dojam da se stube ispred nje i
rasplamsani svjenjaci iznad njezine glave poinju muno vrtjeti oko nje.
Stajala je neodluno, nesposobna da se pomakne, i ispruila je ruku
da naslijepo napipa neto za to bi se mogla primiti.
ula je Jamesov povik:
Je li vaoj milosti dobro?
Tada se pod poeo dizati prema njoj i prekrivati je, no netko ju je
primio prije nego to je pala na tlo. Zatim je bila jo samo tama.
* * *

Vojvoda je odnio Honoru gore, svjestan toga koliko je lagana, a kad je

pogledao njezine zatvorene oi i glavu naslonjenu na njegovo rame,
ugledao je arko crveni trag koji je ostavila Kateina ruka.
Kad je pala, ispustila je svoj ogrta, i vojvodi se uinilo da izgleda
poput cvijeta kojeg je izmrcvarila estoka oluja, te su mu latice natuene.
Nije bilo nalik na njega da razmilja na pjesniki nain, i dok ju je
nosio stubama i zatim do njezine sobe, iznenada se osjetio posramljeno
zbog svoje ljutnje na tako maleno i krhko stvorenje, koje je, kao to je sada
znao, bilo vrlo neiskusno i nevjerojatno nevino.
To se nije smjelo dogoditi, krivio je samog sebe. Morao sam to
sprijeiti.
Kad je doao do vrata Honorine spavae sobe, vidio je da su
pritvorena, te ih je otvorio nogom i unio Honoru unutra.
Emily, koja je sjedila na stolcu ekajui svoju gospodaricu, skoila je
na noge im je uao.
to se dogodilo njezinoj milosti?
Tvoja gospodarica se onesvijestila.
Njeno je poloio Honoru na krevet.
Svui je i spremi u krevet, rekao je, a ja u joj donijeti neto za
pie.
Oh, moja jadna gospa! usklikne Emily. Zato se onesvijestila?
Vojvoda nije odgovorio. Laknulo mu je kad je shvatio da, nakon to je
izaao iz kue, James oigledno nije govorio drugim slugama o tome to se
dogodilo, ve je ostao na dunosti u hodniku.
~ 105 ~

Knjigoteka

daa&anna
Ponovo je siao i, prolazei pored svog lakaja, rekao:
Vidim, James, da nisi nikome priao to se dogodilo veeras.
Nisam, vaa milosti.
estitam ti to si se ponio najrazumnije to si mogao, ree vojvoda,
i vjerujem da e zadrati sve to se dogodilo za sebe.
James je pocrvenio na pohvalu svog gospodara i odgovorio:
Neu re nita, ako tako oe vaa milost.
Hoe, potvrdi mu vojvoda, i vjerujem ti, James, da e utjeti o
svemu tome.
Vrlo dobro, vaa milosti, odgovori James. Vojvoda ga je ostavio i
otiao u dnevnu sobu.
Na trenutak je oklijevao, neodluan da li da odnese Honori au
ampanjca ili au konjaka, no tada je odluio da bi konjak ipak bio bolji.
Dodao mu je malo vode, a zatim je s aom polako poao stubama,
razmiljajui pritom kako bi bilo mudro dati Emily malo vie vremena da
svue Honoru i stavi je u krevet.
Kad je uao u sobu, vidio je da je Honorina haljina prebaena preko
stolca. Ona je leala u krevetu, glave oslonjene na jastuke, a oi su joj jo
uvijek bile zatvorene.
Njezina milost je progovorila, ree Emily kad je vojvoda doao do
kreveta, no uvjerena sam da se jo uvijek ne osjea dobro.
Siguran sam da je tako, odgovori vojvoda.
Podvukao je svoju ruku pod Honorinu glavu.
elim da popije malo ovoga, mirno je rekao. Bit e ti bolje.
Honorine trepavice su zatreperile, i kao da ga mora posluati, otpila je
maleni gutljaj konjaka iz ae koju joj je prislonio na usta.
Kad ju je snana tekuina oprila u grlu, tiho je uzviknula i pokuala
odgurnuti au.
Popij jo malo, odluno ree vojvoda, znajui da je preslaba da bi ga
odbila posluati.
Natjerao ju je da otpije jo nekoliko gutljaja, a kad joj se vratila boja u
lice, maknuo je au i spustio joj glavu natrag na jastuk.
Ona ga je pogledala, i, kao da je zaboravila sve to se dogodilo, poela
ponavljati ono to je i prije rekla:
ao... mi je... jako mi je ao...
Vojvoda je spustio au na stoli pokraj kreveta i rekao Honori:
~ 106 ~

Knjigoteka

daa&anna
Idem se svui, a zatim u se vratiti i malo porazgovarati s tobom prije
nego to zaspi.
Nije ekao da mu Honora odgovori, ve je rekao Emily:
Dovri sve to treba uiniti za tvoju gospodaricu, no ostavi upaljena
svjetla. Ja u ih ugasiti kasnije.
Emily mu se naklonila i vojvoda je otiao u svoju sobu kroz vrata koja
su je spajala s Honorinom.
Honora je zbog konjaka osjetila da je tama koja ju je okruivala
nestala, pa je uspjela upitati:
to... se dogodilo? Kako sam... dola ovamo?
Onesvijestili ste se, vaa milosti, odgovorila je Emily, a njegova
milost vas je donijela gore.
Sad sigurno misli da sam... jako naporna.
Ne, vaa milosti. Ja mislim da se jako uznemirio. Rekao mi je da vas
svuem i otiao dolje po malo konjaka.
Honora je tiho uzdahnula.
Mislila je o tome koliko li se vojvoda mora ljutiti, jer ne samo to se
ponijela toliko glupo, ve se i onesvijestila kad su se vratili.
Bila je sigurna da mu je bila velika gnjavaa to je mora nositi
stubama, i sjetila se kako joj je otac rekao da mukarci mrze scene bilo
kakve vrste.
Moram mu rei koliko mi je ao, pomislila je, i oajno osjetila da je
kao vojvotkinja ve uspjela zakazati.
Nikad se... nisam smjela udati za njega! proaptala je.
Emily joj je izvadila ukrasne igle iz kose, i kosa joj se u uvojcima
rasula po ramenima i s obje strane lica.
Bila je odjevena u jednu od spavaica od vrlo finog pamuka i ipke
koje joj je strina kupila i koja su bile pomalo izazovne, te je Honora
pocrvenjela prvi put kad ih je vidjela.
Meutim, utjeila se pomilju da ih ionako nitko nikad nee vidjeti, te
joj je sad bilo drago to je mogla navui ipkasto obrubljeni pokriva
preko prsa.
Emily je dovrila pospremanje sobe, a zatim je pola prema vratima
nosei Honorinu haljinu.
Laku no, vaa milosti, nadam se da ete dobro spavati, rekla je.
Neu vas rano buditi, dok ne saznam u koliko sati njegova milost eli
krenuti.
Hvala ti... Emily, uspjela je izgovoriti Honora.
~ 107 ~

Knjigoteka

daa&anna
Kad je to rekla, osjetila je kako je obuzima iznenadni umor i poeljela
je biti sama u mraku i pokuati spavati.
No, im je to pomislila, otvorila su se vrata izeu njezine i vojvodine
sobe i vojvoda je uao.
Nosio je dugaki, tamni kuni ogrta u kojem je izgledao jo
impresivnije nego obino, i Honora se gotovo instinktivno stisnula u svoj
jastuk, kao da se eli udaljiti od njega.
On ju je na trenutak gledao, a zatim je sjeo na rub kreveta i rekao:
Neu dugo razgovarati s tobom, Honora, jer mislim da si zacijelo vrlo
umorna nakon svega to si danas prola.
Kako joj je bilo teko usredotoiti se na to to on govori, Honora je
mogla samo ponavljati ono to joj je bilo na umu.
Ja... jako mi je... ao... to sam bila... toliko... naporna.
Mislim, mirno je rekao vojvoda, da te nitko nikad nije upozorio na
opasnosti u koje moe upasti ako sama nou izae na londonske ulice?
Ja... ja shvaam... da sam bila... jako glupa to... sam to uinila ali...
eljela sam... razmisliti.
O emu si eljela razmisliti?
Vidio je kako joj se lice zacrvenjelo, pa je dodao:
Vjerojatno o meni.
Honora je kimnula.
Moda bi bilo pametnije, rekao je, da mi kae to ti nije jasno,
umjesto da si to sama pokuava razjasniti, a osobito po noi na ulici.
Honora je odvratila pogled od njega i rekla glasom koji je jedva uspio
uti:
Ja n-ne.. mislim... da mogu... to uiniti.
Ja mislim da bi trebala, savjetovao joj je vojvoda. Najzad, mi smo
vjenani, Honora, i bilo bi pametno da nemamo tajni jedno pred drugim.
Dok je to govorio, pomislio je kako je licemjeran, jer je i sam imao
mnogo tajni za koje se nadao da ih ona nikad nee saznati.
Zatim je odgurnuo te misli na stranu i rekao:
Vjeruj mi. Obeavam ti da u pokuati razumjeti.
Kako mu je glas bio njeniji nego to je ikada ula, Honora odgovori:
Htjela sam... razmisliti... o neemu to mi je danas rekla strina Aline
a... za to nisam... mslila d-da... e se dogoditi.
Ne razumijem.
~ 108 ~

Knjigoteka

daa&anna
Strina Aline mi je rekla... to prije budem imala... be-, bu... to bolje... a
vi... ste rekli kad sam... ja... otila da ete... b-brzo doi.
Iako je govorila nepovezano, vojvoda ju je shvatio.
I to te uplailo? upitao je.
Ja... nikad nisam mislila... nikad nisam zamiljala, jer smo se...
vjenali... tako udno... da ete vi... da emo mi imati... bebu prije nego to
uope porazgovaramo jedno s drugim.
Vojvoda je na trenutak utio. Tada je rekao: Moram ti se ispriati,
Honora. Vidim da sam bio jako bezobziran i tono razumijem kako se
osjea.
Vidio je kako su joj se oi rairile i rekla je, gledajui u njega:
Vi me... doista razumijete? I vi se ne... ljutite zbog toga?
Prije nego to je uspio odgovoriti, rekla je:
Ja znam koliko me jako... mrzite... i osjeala sam to cijelo vrijeme
prije vjenanja... i zato to me vi mrzite.... ja ne... elim da... mi... napravite
bebu.
Vojvoda na trenutak nije mogao nai rijei kojima bi joj odgovorio.
Zatim je rekao:
Honora, elim da mi vjeruje kad ti kaem da nisam mrzio tebe, nego
injenicu to se moram toliko naglo oeniti samo zato da izbjegnem, kao
to sam ti iskreno rekao, da postanem mu princeze Sophie.
Znam da ste zbog toga bili vrlo... ljuti, ree Honora, ali kad sam ja...
pokuala odbiti da se udam za vas... strina Aline me natjerala... na to.
Vojvoda se namrtio.
Kako te je natjerala na to?
Rekla mi je da se moram ili udati za vas... ili postati opatica,
jednostavno je rekla Honora. Govori li istinu? Honora kime glavom.
Rekla je da e me poslati u samostan Sestrica siromanih ... odmah
idui dan... a ja sam znala da bi bilo... pogreno da se ja... zaredim kad ne
osjeam da to elim uiniti.
To je bila odvratna prisila, rekao je vojvoda, i bila si u pravu to si
odbila.
I tako... premda se ja nisam... htjela udati za vas, rekla je Honora,
nisam... mogla... pobjei.
Ispustila je udan zvuk koji je djelovao vrlo mlado i izgubljeno, i
dodala:
~ 109 ~

Knjigoteka

daa&anna
Kako niti jedno od nas nije eljelo... to vjenanje ijer ja znam... koliko
ste ga vi mrzili... sigurna sam da bi bilo... krivo za oboje da imamo dijete
ako se ono ne rodi... iz ljubavi.
Kako vojvoda nije mogao pronai prave rijei da joj odgovori, Honora
je nastavila:
Kad sam bila... mala, sjeam se da je netko rekao mami:
Kako imate lijepu djevojicu! Mislim da ste je sigurno zato nazvali
Honora.
Mama se nasmijeila i odgovorila:
Kao to znate, Honora znai ljepotica, a moj mu i ja znamo da e
biti lijepa, jer se rodila iz ljubavi.
Prijatelj se nasmijao i rekao:
To je svakako istina, i nikad nisam upoznao dvoje ljudi koji se toliko
vole kao vi i va mu. Zbog toga smo vam svi jako zavidni.
Honora je ispriala tu priu tihim glasom. Zatim je rekla:
Mislim da... bi moda, ako imamo dijete roeno u... mrnji, ono bilo...
runo... ili ak... deformirano. Vojvoda je zadrao dah.
Zatim je ispruio ruku i poloio je preko Honorine.
Siguran sam da je to to govori pogreno, rekao je, ali, Honora,
mislim da bismo bili mudri kad bismo poeli ispoetka i pokuali se malo
bolje upoznati prije nego to pomislimo na stvaranje obitelji.
Osjeao je kako Honorini prsti drhte ispod njegovih. Rekla je:
A ako... se nikad ne zaljubimo jedno u drugo... i ako me vi nastavite...
mrziti?
Ve sam ti objasnio da ne mrzim tebe osobno, odgovori joj vojvoda.
Pokuamo li oboje zaboraviti nae vjenanje i ono to je do njega dovelo,
moda emo se moi praviti da smo se upravo upoznali i da smo oboje
pomislili da bi bilo zanimljivo bolje upoznati jedno drugo.
Honora se nasmijala nesigurnim smijehom.
Ja... mislim da bi to moglo biti... jako zanimljivo.
Vrlo dobro, onda emo tako uiniti, ree vojvoda, ali, mora mi
obeati tri stvari.
Koje... stvari?
Da nee bjeati od mene, da nee upadati u opasnosti poput ove
noas, i da e mi vjerovati i govoriti mi o emu razmilja i to osjea.
Osjetio je da su joj se prsti ukrutili kao da je iznenaena. Rekla je:
A to ako vas ono to ja mislim... bude naljutilo?
~ 110 ~

Knjigoteka

daa&anna
Ne vidim razlog da me bilo to o emu ti razmilja naljuti, ree
vojvoda, a trebam li ti rei da sam spreman riskirati i da bi ti trebala
uiniti isto? Ona mu se blago nasmijei. Zatim ree: Moglo bi biti divno
kad bih mogla razgovarati s vama kao to sam nekad razgovarala s tatom.
Sve otkad je... umro, nisam imala nikoga slame... bih doista mogla
razgovarati o stvarima koje su mi vane... i bila sam... jako usamljena.
Kako je nain na koji je to rekla bio vrlo tuan, vojvoda joj je stisnuo
ruku prije nego to je rekao:
Radovat u se naim razgovorima, ali sada mislim da bi trebala ii
spavati, bez snova i bez straha.
Ja... vas se vie ne bojim, ree Honora, barem... ne sada.
Jesi li sigurna u to?
Vrlo sam sigurna, i mogu osjetiti da sada imate drugaije osjeaje
prema meni nego ranije.
Sad kad bolje razmislim, ree vojvoda, i ja mogu osjetiti to ti
osjea. A mislim, Honora, da ba kao to si noas znala da u doi i spasiti
te, zna i da u ti uvijek pomoi ako budem mogao, ma koliko se problem
inio teak.
Hoete li... doista to uiniti? upita ga Honora. Ja bih mogla biti
strana gnjavaa... a moda vas kotati i... jo vie novca.
Vojvoda je neoekivano rekao:
Honora, pogledaj me!
Ona je okrenula oi prema njegovima i on je pomislio da jo nikad
ranije nije gledao u oi koje bi bile toliko jasne, nevine i nepokvarene.
Ono to elim da shvati, rekao je vrlo mirno, jest da to se tebe i
mene tie, novac nije vaan, niti je vano bilo to drugo osim toga da se
oboje moramo truditi razumjeti jedno drugo i imati uspjean brak.
Glas mu se produbio kad je nastavio:
To moda nee biti lako, no budemo li se oboje jako truditi i vjerovali
jedno drugome, vjerujem da e se svi problemi i potekoe rastopiti.
Kad je vojvoda dovrio, Honorine oi su jo uvijek bile uperene u
njegove i osjetio je da mu je teko odvratiti pogled.
Upitao se bi li je trebao poljubiti kao to bi pod takvim okolnostima
poljubio svaku drugu enu.
Tada je pomislio da ona to ne bi razumjela, a bojao se da ne pokvari
vibracije izmeu njih i da je ne uplai.
Umjesto toga se nasmijao na nain koji su mnoge ene smatrale
neodoljivim i ustao s kreveta.
~ 111 ~

Knjigoteka

daa&anna
Spavaj sad, Honora, rekao je. Sutra ujutro neemo rano krenuti,
ako bude umorna, moemo i ostati ovdje cijeli dan, no jedva ekam da ti
pokaem svoje konje.
Ja bih ih jako eljela vidjeti, ree Honora.
Vojvoda je otvorio vrata svoje sobe, a zatim ugasio svijee pokraj
njezinog kreveta.
Laku no, Honora! rekao je. Brzo zaspi.
Pokuat u, tiho ree Honora, i hvala vam to ste... toliko ljubazni.
Vidjela je kako je vojvoda zastao, i kad se okrenuo prema njoj dodala
je:
Toliko ljubazni i... puni razumijevanja.
Zatvorio je vrata, i ostala je sama.

~ 112 ~

Knjigoteka

daa&anna

Sedmo poglavlje
ula se grmljavina kopita i konji su jurili jedan pokraj drugog prema kraju
staze, a tada su ih njihovi jahai zaustavili.
Kad su stali, Honora je povikala:
Mislim da si pobijedio za jedan mali, runi nos!
Vojvoda se nasmijao.
Vrijea li ti to mene ili mog konja?
Ne bih voljela vrijeati Warriora, odvrati Honora, koji ima mekan i
vrlo draestan nos, dok je vojvodin nos, naravno, uvijek prezriv i
samodopadan.
Ne razumijem zato to misli! uzvikne on gotovo agresivno.
Osim toga to zna biti velianstven, svemoan i arogantan, moe biti i
cinian, ohol i nezainteresiran.
Vojvoda se nasmijao kao da se nije mogao sprijeiti. Zatim je rekao:
Pitam se ima li u tvom vokabularu, Honora, neko pravilo koje
doputa da vojvotkinja dobije po guzi?
Ona se zahihota i ree:
Morat e vojvotkinju prvo uhvatiti!
Lagano je dotakla svog konja mamuzom i idueg trenuka se ve
strelovito udaljavala parkom prema kui.
Vojvodi je trebala sekunda ili dvije da se okrene i pode za njom, a do
tada je Honora, koja je sjajno jahala, ve gotovo stigla do vrata koja su
vodila u vrt.
Tek kad ju je sustigao, rekla mu je zadihano:
Predajem se i spremna sam izjaviti, ako ti je tako drae, da je
Warriorov nos zapravo bio ispred tvojeg.
Ovaj put u ti oprostiti, ree vojvoda aljivo-ozbiljnim glasom, ali,
sjeti se da postoji pridjev koji nisi upotrijebila za vojvode, a to je da oni
znaju biti vrlo osvetoljubivi.
Honora se zahihota.
Ne vjerujem da bi ti bio takav.
Zato ne? radoznalo upita vojvoda.
~ 113 ~

Knjigoteka

daa&anna
Zato to ti nisi osvetoljubivi tip. Znam da moe biti ljut - jako ljut ali ti nisi osoba koja e se duriti, duboko razmiljati i planirati kako da se
osveti.
Vojvoda se nasmijei.
Ti to upotrebljava svoj instinkt, Honora, kad razmilja o meni?
Naravno, odgovori ona. Kako bih mogla drugaije?
Nasmijeila mu se dok je to govorila, a on je pomislio da nikad u
ivotu nije upoznao nikoga toliko nesamosvjesnog, niti ikoga tko je toliko
uivao u ivotu i u svakoj njegovoj sekundi.
Kad su stigli u njegovu lovaku kuu na medeni mjesec, vojvoda je
ubrzo shvatio da je Honora posve drugaija od onoga to je oekivao.
Nikad nije pomislio da bi se neka ena mogla smijati toliko
neoptreeno i zabavljati se tolikim stvarima.
Honorin smijeh nije bio umjetni smijeh profinjenih ljepotica s kojima
se znao zabavljati, i koje su se uvijek smijale kao da se pokuavaju
natjerati da njihov smijeh zvui poput zvonjave zvona.
Honorin je smijeh bio spontan i prirodan, a smijala se oima, ba kao i
grlom.
Vojvoda je na svoje iznenaenje otkrio da su etiri dana koja su do
tada ve proveli zajedno na medenom mjesecu, za njega bila toliko
drugaija od bilo kojih dana kojih se mogao sjetiti, da to nije mogao
pripisati sebi u zaslugu.
Znao je da se s Honorom smijao koliko nikad prije, i da su ga
zabavljale mnoge stvari koje ga inae uope nisu zanimale, ili koje su bile
manje vane da bi se o njima raspravljalo.
Osjeao je da sve to ona govori ima novo znaenje, i da na neki nain
poprima zabavnu stranu koju nikad ranije nije vidio.
Kad bi ujutro ustao, radovao se to e pokazati Honori jo jedan dio
svog imanja, odluivati o tome koje e konje jahati, i odgovarati na stotine
pitanja koja mu je postavljala o stvarima o kojima nikad ranije ni s kime
nije razgovarao.
Osim toga, osjeao je da mu je darovala novi nain gledanja na
prirodu.
Nakon dvije godine ivota u Firenci za nju je selo bilo nalik na
povratak kui, na vraanje neemu vrlo dragom i poznatom.
Gledaj kako je zelen onaj breuljak! znala bi uskliknuli iznenada.
Moe li ita biti ljepe od toga? Sad mi je ao to ne znam slikati.
Mora pokuati to izraziti u glazbi, rekao je vojvoda.
~ 114 ~

Knjigoteka

daa&anna
Pitam se je li sluh toliko divan kao vid, rekla je zamiljeno. Kad bi
morao birati, to bi odabrao - da bude gluh ili slijep?
Bila je to vrsta pitanja koje vojvodi nitko nikad nije postavio.
Kako se trudio drati njihovog dogovora da moraju biti posve iskreni
jedno prema drugome, esto je morao oklijevati i razmiljati prije nego to
bi joj odgovorio.
Sad, kad su ujahali kroz vrata u vrt i krenuli stazom prema kui,
Honora je rekla:
Mislim da mi je ovo najsretniji dan u ivotu!
U njezinom se glasu uo zanos koji vojvodi nije promakao, i mirno je
odgovorio:
I ja sam uivao u njemu.
Tog su jutra krenuli prilino rano, odmah poslije doruka, kako bi
posjetili udaljeni kraj vojvodinog imanja gdje se nalazila farma koju je
elio pregledati.
Nakon to su to uinili, jahali su pokraj potoka, livadom utom od
ljutia, i ruali kruh i sir u krmi u selu.
Sjedili su vani na suncu i pili domau cedrovinu, za koju je vojvoda
upozorio Honoru da je vrlo jaka.
Padne li sa svog konja, rekao je, mislim da u te nositi natrag na
svom.
To bi bilo vrlo neprilino, a uvjerena sam da vojvotkinje dobra
ponaanja nikad nisu pijane.
Naravno da nisu! sloio se vojvoda, a ona mu se nasmijala jer joj je
odgovorio toliko ozbiljno.
Pogledala ga je ispod svojih dugakih trepavica i upitala:
Brine li se da bih mogla uiniti neto to bi te osramotilo?
Rekla je to bez razmiljanja.
Zatim se sjetila kako je, kad su je uhvatila ona dva mukarca i odvela
Kate, vojvoda bio uplaen da bi se to moglo prouti, ili da ju je lord Roxton
vidio.
Kako joj je on proitao misli, brzo je rekao:
Sve je to zaboravljeno, a odgovor na tvoje pitanje je da sam sasvim
siguran, sad kad sam te bolje upoznao, da e biti savrena vojvotkinja.
Honora je malo uzdahnula.
Da je samo mama iva, nita ne bi bilo teko, a tata bi me uvao i ne
bi mi doputao da pravim pogreke.
~ 115 ~

Knjigoteka

daa&anna
To je moja dunost, ree vojvoda.
Kad odemo... natrag u London, moda e ti biti jako... dosadno to
ima enu koja ti stalno... postavlja pitanja.
Obuzeo ga je osjeaj da je to neto o emu je ona ve ranije
razmiljala, pa je rekao:
Ja uivam u tvojim pitanjima, i to je istina, ali poinjem s bojati na
neu moi odgovoriti na sva.
Sigurna sam da hoe, odgovori mu Honora, a mogu ti rei i da je
meni vrlo uzbudljivo to imam svoju vlastitu privatnu enciklopediju.
Vojvoda se nasmijao. Rekao je:
Kad bolje razmislim, mislim da je to najlaskaviji kompliment koji
sam ikad primio.
Mislila sam da si ve postao neosjetljiv na njih kad si ih ve toliko
uo.
Samo se pitam, odgovori vojvoda, da li ti mene zafrkava ili me
vrijea, Honora.
Ona se nasmijala smijehom za koji je vojvoda pomislio da je vrlo
privlaan i odgovorila:
Ti si previe vaan da bih te ja mogla zafrkavati, a definitivno te se
previe bojim da bih te vrijeala.
Vojvoda je neoekivano odgovorio:
Kad ti je lice smireno, Honora, izgleda kao mali aneo, no kad
razgovara sa mnom ima rupicu na bradi koja izgleda jako zloesto, i
gleda me pogledom koji nema nikakve veze s nebesima.
eli li time rei da sam ja mali vraiak, odgovori mu Honora, ja u
se sasvim sigurno uvrijediti. Iako osjeam da bi to bilo daleko uzbudljivije
nego da sam jedan od onih snobovskih anela koji vjeito sjede negdje
iznad plavog mora i nateu harfe.
Mislio sam da ti jako voli glazbu! brzo ree vojvoda.
Honora se nasmija.
Ti uvijek ima neki odgovor. Zato je toliko zabavno razgovarati s
tobom, kao to sam sigurna da su ti to ve rekle destine lijepih ena.
Vojvoda joj je elio rei da, iako je kroz njegov ivot proao prilian
broj lijepih ena, njegovi odnosi s njima bi se teko mogli opisati kao
zabavni.
Zbog toga je toliko uivao s Honorom, no kako su upravo ugledali
kuu pred sobom i konjuare koji su ekali konje, rekao je:
~ 116 ~

Knjigoteka

daa&anna
Mislim da bi poslije toliko dugakog dana trebala malo lei prije
veere, dok ja izbrusim svoj mozak i smislim nove naine kako da ti se
suprotstavim.
To nije fer, primijeti Honora. Ti sad zloesto pokuava dobiti
prednost. A kako stvari stoje, ja se osjeam kao jadni, mali, smrvljeni
neznalica.
To ti ba nije dobar opis! suho ree vojvoda. Ali, smislit u ti ja neki
bolji do veere.
Ugledao je njezinu rupicu na bradi i ona je rekla:
A ja u, naravno, morati leati budna i razmiljati kako da najbolje
zabavim svog gazdu i gospodara!
Vojvoda nije odgovorio jer su u tom trenutku konjuari doli do njih,
te je siao i pomogao Honori da sie iz sedla.
Kad ju je spustio na zemlju, ponovo je primijetio koliko je lagana, pa
ipak je znao da moe svladati najdivljijeg i najneposlunijeg konja na
nain koji je izazivao divljenje.
Poli su stubama hodajui jedno uz drugo, i kad su doli do ulaznih
vrata, Honora je rekla:
Ponovo ti zahvaljujem na divnom... predivnom danu.
Pogledala ga je u oi dok je to govorila, a vojvoda je pomislio da
njezine oi hvataju sunanu svjetlost, i da nikad nije vidio enu koja
izgleda toliko sretno, osim ako bi s njom vodio ljubav.
Kad su uli u kuu, Honora se poela penjati stubama, a vojvoda je,
nakon to je predao svoj eir, rukavice i bi lakaju, otiao u knjinicu.
Bila je to vrlo lijepa soba, a zidovi su bili porekriveni knjigama, osima
ondje gdje su se nalazile vrlo lijepe Stubbsove slike konja.
Kao to je i oekivao, na njegovom stolu se nalazila gomila pisama
koja su stigla potom nakon to su Honora i on ujutro otili, a bile su tu i
novine, uredno sloene na tronoac pokraj kamina.
Pogledao je pisma i zakljuio da ga ne zanimaju i da e ih ostaviti za
kasnije.
Umjesto toga, poao je prema novinama, razmiljajui o tome kako se
prolih nekoliko dana divno opustio, jer je bio gotovo bez ikakvog dodira s
drutvenim i politikim zbivanjima.
No tada su se, na njegovo iznenaenje, otvorila vrata, i butler je
najavio:
Grofica od Langstonea, Vaa milosti!
~ 117 ~

Knjigoteka

daa&anna
Na trenutak, vojvoda je stajao mirno. Zatim je spustio novine koje je
upravo podigao i okrenuo se.
Aline Langstone je ponosno ula u sobu, sjajno i predivno izgledajui
u svojoj haljini od ruiaste svile prekrivene pliem iste nijanse.
Kad je butler zatvorio vrata, ona je ispruila obje ruke i rekla maznim
glasom koji je uvijek koristila kad bi bili sami:
Urlic, dragi, morala sam te vidjeti!
Vojvoda je ignorirao njezine ispruene ruke i upitao:
to ti ovdje radi, Aline?
Na putu sam prema Stillingtonsima, odgovorila je, i kako sam
morala proi gotovo pokraj tvojih vrata, najdrai, bio je to divan izgovor
da ti kaem koliko mi nedostaje i koliko eznem za tobom.
Vojvoda je znao da je zbog toga zapravo morala produiti svoj put za
tridesetak kilometara, i u njegovim se oima pojavio grubi izraz koji ona
nije shvatila. Rekao je:
Mislim, Aline, da je to vrlo indiskretno s tvoje strane, i ako se prouje
da si dola ovamo, nesumnjivo e krenuti mnogi traevi.
Grofica slegne ramenima.
Ako bilo tko uje za to, to nije ba vjerojatno, objasnit u da sam ti
donijela neke jako vane vjenane darove, koje e u stvari doista pronai
u svom hodniku, a George dolazi k Stillingtonsovima tek sutra.
Ja sam na svom medenom mjesecu, Aline, odgovori vojvoda, i
smatram da si jako pogrijeila to si dola ovamo.
Nemoj biti toliko krut, dragi, ree Aline, pribliivi mu se malo vie,
ja sam tu, i elim da mi kae da ti je drago da me vidi, i da me jo uvijek
voli.
Podigla je svoje lice rema njegovom, i vojvoda nije mogao ne
primijetiti izraz u njezinim oima i poziv na usnama.
Meutim, vojvoda uope nije reagirao, osim to ju je gledao na nain
koji ju je izluivao.
Nije bila svjesna da je upravo u tom trenutku otkrio, ma koliko mu se
to inilo nevjerojatno, da ga Aline Langstone vie ne privlai niti kao lijepa
ena, niti kao ena koju eli.
Vojvoda je bio naviknut na to da njegove ljubavne prie, a bilo ih je
mnogo, polako, ali sigurno uvijek dou na svoj kraj.
~ 118 ~

Knjigoteka

daa&anna
Meutim, nikad nije doivio tako apolutan kraj neke affaire de coeur 4,
koji bi se gotovo mogao nazvati sputanjem zastora, kakav je osjeao
sada.
Ranije bi ga grofica toliko lako mogla uzbuditi, i ranije je mislio da ga
njezina ljepota ne privlai samo kao mukarca, nego kao i connaisseura 5,
da je jedva mogao vjerovati da u tom trenutku u njemu nije izazvala
nikakvu reakciju osim razdraenosti.
Uzrujalo ga je to to je dola za njim na selo, i to se usudila na tako
neuven nain poput uljeza ui u njegov medeni mjesec, nakon samo
nekoliko dana.
Bio je svjestan toga da e to, prouje li se uokolo, biti potvrda svim
sumnjama koje su ljudi imali prije nego to se oenio Honorom.
Kako je Aline mislila da zna kako ga smiriti kad bi bio teak, spustila
je svoju ruku, s dlanom nadolje, na njegovo rame i podigla svoje lice
prema njegovom na nain koji mu se ranije uvijek inio neodoljivim.
Vatra u njezinim oima i njezine blago otvorene, crvene usne koje
ekaju njegove, uvijek su ga uspijevale navesti na to da zaboravi sve osim
njezine blizine, koja ga je uzbuivala na nain koji nikad nije uspio niti
jednoj eni.
No, kad ju je vojvoda sada gledao, nije osjeao nita osim snanog
poriva da je izbaci iz kue prije nego to Honora sazna za njezin dolazak.
Prisjetio se, gotovo kao da mu je to netko apnuo u uho, da je Aline
zaprijetila Honori izborom da se ili uda za njega ili ode u samostan.
Jedva je mogao vjerovati da bi se neka ena mogla ponaati na tako
grub nain, a ponajmanje ena koja mu je neto znaila u ivotu.
Nalik na pitanja koja mu je Honora postavljala u posljednijih nekoliko
dana, zauo je glas kako mu govori:
Je li ona dobra ili zla ena?
O odgovoru uope nije morao razmiljati.
Aline je bila zla, i sad je bio svjestan toga da je to trebao znati i ranije,
instinktom koji je prvo doao iz njegova uma, a kasnije i iz due.
Zakoraio je unatrag, rekavi ledeno hladnim glasom koji je znao vrlo
dojmljivo koristiti kad je to elio:
Ne kanim ti ponuditi nikakvo osvjeenje, Aline, jer mislim da bi
odmah trebala krenuti na svoj put.
4
5

affaire de coeur, franc, ljubavna veza

connoisseur, franc - poznavatelj

~ 119 ~

Knjigoteka

daa&anna
Ona ga je pogledala potpuno zaprepateno, a ruke su joj jo sekundu
ili dvije ostale ispruene, kao to su bile prije nego to se odmaknuo.
Zatim ga je s nevjericom upitala:
Urlic, ti to meni eli rei da su se tvoji osjeaji prema meni
promijenili?
Draga moja Aline, moramo li imati taj post mortem u vezi s
prolosti? upita je vojvoda. Kao to i sama predobro zna, ja sam sada
oenjen ovjek, i bila bi velika pogreka kad bih dopustio da bilo to
pokvari ono za to se nadam da e uvijek biti prijateljski i ugodan odnos
izmeu roaka moje ene i mene.
Aline ispusti tihi krik i ree:
Kako moe sa mnom tako razgovarati? Zar te netko zaarao? to se
moglo dogoditi da u samo nekoliko dana promijeni ono to smo osjeali
jedno prema drugome i sreu koju smo zajedno pronali?
Mislim da sam ti ve ranije zahvalio za tu sreu, kako je ti zove,
polako ree vojvoda, a sad mi, Aline, dopusti da te otpratim do tvoje
koije. Mora jo dugo putovati prije nego to stigne do Stillingtonsovih.
Proao je pokraj nje prije nego to ga je uspjela sprijeiti i krenuo
prema vratima.
Ona je stajala kao da se pretvorila u kamen, a tad je ispruila jednu
ruku i moleivo rekla:
Urlic! Urlic!
Njezin glas kao da je vibrirao cijelom sobom, i vojvoda je stao, kao da
se boji da bi ih netko mogao uti, iako je to bilo nemogue.
Oi su mu bile tvrde poput elika i rekao je:
Saberi se, Aline. Kao to oboje znamo, sluge uvijek priaju izmeu
sebe, pa tako i oni koji su u slubi Njezinog Velianstva.
Zbog skrivenog znaenja ovoga to je rekao, grofiino se lice
zacrvenjelo, no oi su joj se suzile i kao da je pljunula na njega rekavi:
Jasno mi je to radi, Urlic, i mrzim te, uje li? Mrzim te!
Meutim, zbog onoga to je rekao, spustila je svoj glas tako da je
gotovo aptala.
Vojvoda je samo otvorio vrata.
Kad je izaao u hodnik, grofica nije mogla uiniti nita drugo osim da
poe za njim, a on je rekao jasnim glasom, koji su ule i sluge pred
ulaznim vratima:
~ 120 ~

Knjigoteka

daa&anna
Vrlo je ljubazno od vas to ste mi donijeli ove vjenane darove. Kao
to ste rekli, toliko su vani da emo Honora i ja morati odmah napisati
pismo zahvale.
Grofica ga je do tada sustigla, i kako su dalje hodali jedno pokraj
drugog, on je nastavio:
Jedino mi je ao to nemate vremena doekati Honoru. Tek smo se
vratili s jahanja i ona se sad odmara, no znam da e joj biti jako krivo to
vas nije vidjela.
Proli su kroz ulazna vrata i dok su silazili stubama, vojvoda je
nastavio:
Molim vas da prenesete moje najljepe elje svom suprugu, i,
naravno, da emo mu odmah pisati da se njemu i vama zahvalimo za
velianstveni prijam koji ste organizirali za nau svadbu.
Kad je dovrio, povrno je uzeo grofiinu ruku i podigao je prema
svojim usnama, a zatim je zakorio unatrag kako bi dopustio njezinom
koijau da joj pomogne da se uspne u koiju.
Vrata koije su se zatvorila, koijas je skoio na svoje sjedalo, i konji
su krenuli.
Vojvoda nije priekao da vidi kako odlazi, ve se brzo popeo stubama
i vratio u kuu.
Kad je uao u knjinicu, obuzeo ga je osjeaj da se borio u oajnikoj
bitci u kojoj je odnio golemu pobjedu koja, meutim, nije prola bez
rtava.
* * *

Vojvoda je rijetko kada pio porto, i poslije veere je s Honorom izaao

iz blagovaonice.
Kad su uli u primau sobu, butler je ulio malo konjaka u iroku au i
donio je svom gospodaru na srebrnom posluavniku.
Vojvoda ju je uzeo, i kad je butler izaao iz sobe, spustio ju je na stoli
i rekao:
Honora, imam jedan prijedlog za tebe.
Ona je sjedila za glasovirom i namjeravala svirati kao i prethodne
noi.
Sino mu je odsvirala jednog Chopina i jednog Schuberta, a on je tada
rekao:
Sad mi sviraj neto svoje.
~ 121 ~

Knjigoteka

daa&anna
Ja... ja se dosta bojim to svirati nakon velikih majstora. Vjerojatno e
pomisliti da je moj rad mnogo... slabiji.
Ja zapravo mislim da e mi tvoj rad rei mnoge stvari o tebi, za koje
se ti previe boji da mi ih sama kae, neoekivano je odgovorio vojvoda.
Honora ga je iznenaeno pogledala i provokativno rekla:
Mislim da bi to bila... pogreka.
A ja mislim da smo rekli da izmeu nas nee biti tajni.
Neke stvari su previe... tajne da bih ih rekla... ikome.
To su tajne koje ja elim uti.
Zato?
Oklijevao je na trenutak, a tada je odgovorio:
Sviraj, a odgovorit u ti poslije.
Sad u sigurno jako paziti na to to moji prsti govore, nasmijeila se.
On je sjedio i sluao je dok nije rekla:
Mislim da sam malo umorna, i da bih trebala ii spavati.
Da, naravno, ree vojvoda odsutno.
Osjetila je da on razmilja o neem drugom i nije ga htjela pitati to je
to, no razmiljala je o tome kad je legla u krevet.
Te je veeri otila od glasovira, pribliila mu se i rekla:
Zvui ozbiljno.
I jesam, odvrati vojvoda.
Izgledala je, iako toga nije bila svjesna, prekrasno u haljini od
svijetloplave gaze.
Bila je to boja ljetnog neba, no umjesto uobiajenog ukrasa od
ruiastog cvijea, na njoj su se nalazile malene kitice malih, bijelih
ruinih pupoljaka koji se jo nisu rascvali.
Vojvodi je palo na pamet da je to vrlo dobar simbol za Honoru.
U ovih nekoliko dana koje su proveli sami, sve je vie shvaao, kao i u
njihovoj prvoj branoj noi, da ne samo to je ona vrlo mlada i posve
neiskusna, ve i da je naivna do te mjere da ne moe niti prepoznati zlo,
premda ga njezin instinkt bez sumnje moe osjetiti.
Ta je naivnost u njemu osvijestila potrebu da je titi od ena poput
Aline Langstone, barem dok je njeno ne naui ivotnim stvarnostima s
kojima e se prije ili kasnije morati suoiti.
Kako je utio, Honora je tiho upitala:
to je... bilo? Jesam li uinila., neto krivo?
Ne, naravno da nisi, odgovori joj vojvoda.
~ 122 ~

Knjigoteka

daa&anna
Ispruio je ruku, uhvatio njezinu i povukao je na sofu pored sebe.
Kad je to uinio, osjetio je drhtaj koji je proao kroz nju i prsti su mu
se ukrutili kad je rekao:
Jako smo sretni otkad smo doli ovamo, Honora, i zato ti predlaem
da odemo nekamo gdje moemo imati jo vie mira nego sada, osim
ukoliko ti se ta zamisao nimalo ne svia
Ona ga je zbunjeno pogledala i on je rekao:
Prilino se bojim da e nam, dok smo ovdje navraati ljudi u posjete.
Vidioje kako su joj se obrazi blago zacrvenjeli; odvratila je pogled od
njega i rekla:
ula sam... da je strina Aline dola... veeras, ali da... nije... dugo
ostala.
Ne, dola je da ostavi neke vjenane darove za koje odmah moramo
napisati pismo zahvale, vrsto je rekao vojvoda.
Ona... nije eljela vidjeti... mene?
Nije imala vremena.
Ja... drago mi je zbog toga.
Te je rijei izrekla spontano. Zatim je dodala:
Moda misli da... je krivo to to u rei... ali, ovo je tako sretna kua i
ja... bojala sam se da bi ona to mogla... pokvariti.
Budui da ja ne elim da ona niti bilo tko drugi to uini, ree
vojvoda, pitao sam se, Honora, bi li ti se svidjelo da odemo u kotsku?
Vidio je kako ga je iznenaeno pogledala i objasnio je:
Imam kuu sjeverno od Sutherlanda i obino odlazim onamo u
kolovozu ili rujnu. Vrlo je udobna, iako je prilino mala, i moda e ti se
initi da je osamljena. Ali, u ovo doba godine u rijeci ima mnogo lososa, a
vrijesak je upravo procvjetao.
Govorio je kao da se ispriava, a tada je ugledao izraz uzbuenja na
Honorinom licu i ona je uskliknula:
Od svih mjesta, s tobom bih najvie voljela ii u kotsku! Tata mi je
govorio koliko uiva kad je ondje, i mislim da bi bilo predivno da je vidim...
s tobom.
Onda kreemo odmah, ree vojvoda, A najudobniji nain da tamo
stignemo, i najbri, je brodom.
To e biti jo uzbudljivije, sloi se Honora.
Oh, hvala ti to si se sjetio tako divne ideje!
~ 123 ~

Knjigoteka

daa&anna
Vojvoda nije ispustio njezinu ruku, ve ju je primio s obje svoje, i
rekao:
Jesi li doista to mislila kad si maloprije rekla da bi bilo predivno biti
u kotskoj sa mnom! Jesam li ja vaan za tvoju sreu?
Pa naravno da jesi! odgovori mu Honora. Toliko si... drag i tako...
pun razumijevanja ovih... nekoliko dana da se osjeam...
Zastala je kao da se boji da e rei neto pogreno, pa vojvoda blago
ree:
Volio bih da zavri reenicu.
Zavrtjela je glavom. On je tada, vrlo mirno, rekao:
Honora, pogledaj me!
Uslijedila je posve kratka stanka prije nego to ga je posluala, i
shvatio je da se boji.
Pa ipak je, prema laganom drhtanju koje je osjeao u njezinim
rukama, znao da je prvi put svjesna njega kao mukarca.
Da ja tebi neto kaem? pitao ju je, a glas mu je bio vrlo dubok.
Ona ga je sluala, gledajui ga u oi, i rekao je:
Rekla si mi da si ovih posljednjih nekoliko dana bila sretnija nego
ikad prije, a ja se osjeam isto tako. Mislim, Honora, da oboje osjeamo
kako se u nama budi ljubav!
Ona nije mogla odvratiti pogled s njegovih oiju. Kad je ugledao kako
joj se crvenilo penje u obraze poput zore koja se penje na nebo, pomislio
je da je to najljepi prizor koji je ikad vidio.
Kad su njezini prsti vrto stisnuli njegove, shvatio je da joj je teko
disati, i rekao je:
Volim te, draga, ali sam se bojao da e se uplaiti ako ti to kaem.
Ja... se ne bojim, ree Honora, ali... jesi li siguran... stvarno siguran
da... me... voli?
elim da ti meni kae to osjea za mene.
Njezine trepavice su bile tamne na njezinoj blijedoj puti, i nije ga
mogla pogledati u oi sve dok tihim, oklijevajuim glasom nije rekla:
Sve to radimo... je tako savreno... tako uzbudljivo... i u isto vrijeme...
tako divno... a to je... neto to... nikad nisam iskusila.
A to misli, zato je sve to toliko razliito?
Na trenutak je pomislio da mu nee htjeti rei istinu. Tada je apatom
rekla:
Zato to... si ti ovdje.
~ 124 ~

Knjigoteka

daa&anna
Najdraa moja, isto se tako ja osjeam prema tebi. Nagnuo se prema
njoj i ispruio ruke da je privue blie.
Osjetio je da ona drhti cijelim tijelom i shvatio da takvo to jo nikad u
ivotu nije doivio.
Nikad se nije osjeao da pokraj sebe ima nekog svetog; nekoga koga je
elio tititi i zauvijek uvati.
Privlaio ju je sve blie i blie. Tada je rekao:
Jesi li sigurna, sasvim sigurna, da me se vie ne boji?
Volim te! ree Honora. Nisam... znala da ljubav moe biti... ovakva.
Kakva? upita vojvoda i primakne svoje usne vrlo blizu njezinim.
Kao dio sunca... glazbe... ljepote cvijea i drvea... i naravno... neba,
proapta Honora.
Njezine posljednje rijei su bile gotovo nesuvisle, i on je znao da je to
zbog toga to eli da je on poljubi.
Kad su njegove usne dodirnule njezine, znao je da su njezina mekoa,
draest i nevinost neto za to nikad nije mislio da e pronai.
Bilo je to savreno, i toliko drugaije od svega to je do tada upoznao.
Poljubio ju je njeno, kao da je beskrajno dragocjena.
Zatim, kad mu se uinilo kao da se njezino tijelo topi u njegovo, znao
je da mu se predala, i nejgove usne su postale upornije, strastvenije.
Kad je podigao glavu, njeno je rekao:
Volim te, moja dragocjena, predivna enice! Reci mi to ti osjea
prema meni.
Ja... te volim! ree Honora. Volim te toliko da... ispunjava cijeli
svijet... i ne postoji... nita drugo osim... tebe.
Vojvoda ju je ponovo poljubio.
Kada si... prvi put shvatio... da me voli? upitala je Honora kad je
uspjela progovoriti.
Kad sam te nosio stubama nakon to si se onesvijestila, i kad sam
shvatio da te elim zatititi i nikad ne dopustiti da se ponovo nae u
opasnosti.
A nakon toga si bio... tako drag... i pun razumijevanja.
Mislio sam da me treba, najdraa moja.
I... jesam.
Nakon toga, nastavio je vojvoda, sam svakog trenutka koji bih
proveo uz tebe, osjeao da te sve vie i vie volim, i da to vie ne mogu
skrivati.
~ 125 ~

Knjigoteka

daa&anna
Molim te reci mi... reci mi... da me... voli.
Vojvoda ju je poljubio, a malo zatim ju je povukao da ustane i rekao:
Da odemo gore, predivna moja?
Osjetio je kako je zadrala dah i brzo je rekao:
Obeavam ti da neu uiniti nita to ti ne eli da uinim, ali, draga,
iako je ljubljenje jako, jako lijepo, to je samo poetak ljubavi, a imam te jo
toliko toga nauiti.
Ona je sakrila svoje lice naslonivi se na njegov vrat i rekla jedva
ujnim glasom:
Ja... elim da... me naui... i elim da... sad kad me voli... da mi
napravi bebu.
Ne moramo uriti, nasmijei se vojvoda. Ali, predivna moja enice,
mislim da, ako budemo imali dijete roeno iz nae ljubavi, to e biti jako
lijepo.
Jako... jako lijepo! sloila se Honora, jer je sve to... ja osjeam, a
znam da i ti to osjea, tako... prekrasno i tako... divno da je moglo doi
samo... od... Boga.
Kako je vojvoda osjetio da vie nita ne moe rei rijeima, rekao je to
poljupcima. Znao je da je ovo to je rekla istinitio.
U prolosti bi se izmeu njega i njegovih ljubavnica uvijek rasplamsao
vatreni plamen.
Pa ipak, iako to nikadnije izrazio rijeima, negdje duboko u sebi je
uvijek znao da to nije prava ljubav - ljubav o kojoj su pisali pjesnici,
skladali glazbenici, koju su slikali umjetnici.
Sada je prvi put shvatio sve te stvari. Pronaao ih je, iako se to inilo
nevjerojatno, u malenoj osobi koja je jo uvijek bila dijete i koja jo nije
upoznala svoju ensku prirodu.
Dok je ljubio Honoru, znao je da e njezino buenje i pretvaranje iz
pupoljka u cvijet u punom cvatu biti najuzbudljivija i najprekrasnija stvar
koju je ikad uinio.
Pomislio je kako je ona upravo ono to svaki mukarac trai i za ime
ezne: ena koja je njegova vlastita, nedodirnuta i nepokvarena, ne samo
od drugih mukaraca, ve i od ena.
Bila je njegova, i bilo je to kao da pred sobom ima savreno ist
komad papira na koji moe pisati.
Pomislio je kako e ono to e napisati biti njegov doprinos ivotu koji
moe ispasti dobar ili lo, ve prema onome to bude napisao.
Vanost tog zadatka ga je na trenutak uplaila.
~ 126 ~

Knjigoteka

daa&anna
Pomislio je kako se stidi svoje prolosti i svih onih mnogih stvari koje
je radio, a koje su mu se sada inile jeftine, drugorazredne i nedostojne
njegovih ideala.
Shvatio je kako mora uinit budunost savrenom za Honoru, no kako
isto tako ne smije dopustiti da prolost na bilo koji nain utjee na nju.
Dok ju je ljubio, molio se kao to se ve mnogo godina nije molio, da je
ne iznevjeri.
Volim te! povie Honora. Volim te... volim te! Ti si sve o emu sam
sanjala i mislila da sam zauvijek izgubila... kad sam se morala... udati za
tebe.
Je li ti ao, ili ti je drago? upita je vojvoda.
Ona se nasmije na nain koji je volio.
Kako me moe pitati tako., smijeno pitanje. Jako mi je., jako drago!
Tada je malo zajecala.
Zamisli da sam, jer sam te se toliko bojala, a ti mene... mrzio, ja
postala... redovnica?
Vojvoda nije odgovorio, samo ju je vatreno i uporno ljubio kao da se
boji da je ne izgubi, i kao da se uvjerava da se to nee dogoditi.
Tada su, kao da je posve nepotrebno rijeima izraziti ono to su oboje
htjeli, poli prema vratima i krenuli stubama, drei se za ruke.
Kad su doli do Honorine spavae sobe, samo su se uz smijeak
pogledali, i opet su bez ijedne rijei znali to ono drugo eli.
Vojvoda je otiao u svoju sobu, gdje ga je ekao njegov sobar, a
Honora je otila u svoju.
Kako je mislila da je umorna i da ne eli razgovarati, Emily ju je
svukla brzo i u tiini.
Kad je njezina sobarica otila, Honora je legla na prostrani krevet
ekajui da se vrata vojvodine sobe otvore.
Osjeala je udno uzbuenje, nalik na sunane zrake koje joj natapaju
tijelo i koje kao da pleu na glazbu koja je svirala svuda oko nje.
Bila je to djelomino glazba koju je ve skladala, no sad se kroz nju
ula nova melodija: melodija koja je bila oda radosti i udu i kao da je
dosezala zvijezde na nebu.
Vrata su se otvorila i vojvoda je uao.
U trenutku kad ga je vidjela, Honora je osjetila koliko je on eli, koliko
je voli, i u isto vrijeme je shvatila koliko se boji da je ne uplai.
Na trenutak je gotovo osjetila potrebu da ga zatiti, i ispruila je ruke
prema njemu rekavi:
~ 127 ~

Knjigoteka

daa&anna
Ja sam., te ekala.
Vojvoda je zatvorio vrata i krenuo prema njoj.
Nadao sam se da e to rei, draga. Juer, kad si mi svirala, osjeao
sam agoniju koju ti nikad neu moi opisati to nisam mogao proi kroz ta
vrata i rei ti koliko te elim.
Zato... nisi to... uinio?
Jer sam mislio da je jo prerano i da e pomisliti da smo prebrzo
skoili s mrnje prema onome to smo morali uiniti na otkrivanje kako je
to, na kraju, divno i krasno.
Za mene je to... jako divno i... prekrasno. Vojvoda je sjeo na njezin
krevet i pogledao je. Kako se Honora osjeala pomalo plaho, za koji
trenutak ga je upitala:
O emu... razmilja?
Pitam se zato si razliita od svih ena koje sam do sada upoznao,
rekao je. Lijepa si, predivna si, ali to nije samo to.
Onda... to je... to?
Mislim da je to dobrota koja zrai iz tebe, a upoznao sam vrlo malo
dobrih ena. Honora je tiho zajecala.
Predivno je od tebe to mi to kae, i obeavam ti da u se jako., jako
truditi da budem... dobra, tako da uvijek bude... ponosan na mene.
Vojvoda ju je zagrlio jednom rukom, no nije je poljubio kao to je
oekivala, ve je prislonio svoj obraz uz njezin.
Ako e ti biti dobra, rekao je, onda i ja moram biti dobar, a u tome
e mi morati pomoi.
To nee biti teko, ree Honora, jer ljubav dolazi od Boga.
Znam, ree vojvoda, no mi, draga moja, moramo ivjeti nae ivote
na zemlji, a ponekad je teko nekim ljudima davati ljubav. Pored toga,
uvijek postoje iskuenja i izbori izmeu dobra i zla.
Dok je to govorio, pomislio je da o tome jo nikad nije razmiljao, iako
su me sada inilo vrlo jasno i oigledno.
U prolosti je provodio daleko previe vremena s onima koji su u dui
bili zli.
A sad je, kao dar s neba, u njegov ivot ula Honora, toliko ista, toliko
dobra, toliko nevina, da se bojao da bi ono kakvim je postao i ono to je
ranije inio, moglo pokvariti njihovu sreu.
Kao da zna o emu razmilja, Honora ga zagrli oko vrata i proapta:
Volim te, a jer mogu... osjetiti o emu razmilja... znam da... je sve na
tebi... dobro i plemenito.
~ 128 ~

Knjigoteka

daa&anna
Vojvoda je zadrao dah.
Tada je, kao da se spustio iz visina u koje su ga odvele njegove misli,
svojim usnama potraio Honorine.
Ljubio ju je sve dok nije osjetio kako se njezino tijelo kree kao da
prati glazbu, i tada je znao da ga eli kao mukarca.
Polako, kao da se jo uvijek boji da je ne uplai, svukao je svoj ogrta i
uao u krevet pokraj nje.
Kad mu se ona primakla u naruaj i kad ju je privukao sve blie i blie,
znao je da e njihova ljubav nadvladati sve potekoe i izbrisati sve to je
bilo krivo, zlo i pokvareno.
To je bila ljubav za koju je Honora vjerovala da dolazi od Boga, i sad je
bila njihova za cijelu vjenost.
Volim te, moja divna, predivna draga! rekao je promuklo.
Zatim, kad ju je poljubio i osjetio kako njezino srce udara o njegovo,
sunce, glazba i cvijee poli su za njima prema slavi nebesa, kamo ih je
njihova ljubav ponijela.

KRAJ

~ 129 ~

Knjigoteka

daa&anna

O spisateljici
Barbara Cartland, najpoznatija spisateljica ljubavnih romana na svijetu,
koja je ujedno i povjesniar, dramaturg, predava, politiki govornik i
televizijska linost, do sada je napisala vie od 370 knjiga i prodala ih vie
od 370 milijuna diljem svijeta.
Objavila je i mnoga povjesniarska djela i napisala etiri
autobiografije, kao i biografije svoje majke i svog brata, Ronalda
Cartlanda, koji je bio prvi ubijeni lan Parlamenta u prolom ratu. Toj
knjizi predgovor je napisao Sir Winston Churchill i upravo je doivjela
svoje ponovno izdanje s uvodom Sir Arthura Bryanta.
Barbara Cartland je nedavno dovrila roman Love at the Helm, uz
pomo i nadahnue pokojnog admirala flote, grofa Mountbattena od
Burme. Knjigu prodaje Mountbatten Memorial Trust.
Gospoica Cartland je 1978. godine pjevala na Albumu ljubavnih
pjesama uz Kraljevski filharmonijski orkestar.
1976. godine je oborila svjetski rekord napisavi dvadeset jednu
knjigu, a iduih sedam godina je nastavila s pisanjem 24, 20, 23, 24, 25 i
22 knjige. U Guinessovoj knjizi rekorda navedena je kao najprodavaniji
pisac na svijetu.
U privatnom ivotu se Barbara Cartland, koja je Dama reda sv. Ivana
Jeruzalemskog, predsjedatelj St. John Councila u Hertfordshireu i zamjenik
predsjednika St. John Ambulance Brigade, borila za bolje uvjete rada i
plae primalja i medicinskih sestara.
Borila se za bolje uvjete ivota starih ljudi, uspjela promijeniti zakon
o Romima i utemeljila prvi Romski kamp na svijetu.
Barbara Cartland je vrlo zainteresirana za terapiju vitaminima i
predsjednik je National Organisation for Health (Nacionalne zdravstvene
organizacije).
Njezini modeli za Ukraavanje s ljubavlju prodaju se irom SAD-a, a
National Home Fashions League ju je 1981. proglasila Uspjenom
enom.
Pedeset etiri novine u Sjedinjenim Dravama i nekoliko europskih
zemalja objavljuju stripove prema njezinim romanima.
~ 130 ~

Knjigoteka