Snaga ratnog horora

Josip Mlaki, ivi i mrtvi, VBZ, Zagreb, 2002.

Hrvatska proza
Snaga ratnog horora
Josip Mlaki, ivi i mrtvi, VBZ, Zagreb, 2002.
Natjeaj za najbolji neobjavljeni roman koji je nakladnika kua VBZ objavila prole godine izazvao je
prilian interes kulturne javnosti, kao i samih autora, velikim dijelom zbog novane nagrade u iznosu od sto
tisua kuna, to se moe smatrati rijetkou na ovim prostorima. Potkraj godine objavljeni su i rezultati te je
meu tri djela koja su ula u ui izbor nagrada dodijeljena Josipu Mlakiu za njegov drugi roman, ivi i
mrtvi. Mlaki, koji je ve debitantskim romanom dospio u sam vrh hrvatske ratne proze, to je, s obzirom na
njegovu tadanju relativnu anonimnost takoer bilo iznenaenje, drugim je romanom potvrdio svoj status.
Stoga je od visine novanog iznosa, kao trenutno najaktualnije teme i asocijacije koja e se jo neko
vrijeme javljati uz ovaj roman, svakako vanija injenica da je nagrada dola u prave ruke, za roman koji e
kvalitetom nadivjeti i ovih trenutnih medijskih pet minuta slave.
Svaki je rat isti
Iako svojim novim romanom Mlaki nastavlja s prepoznatljivom tematikom rata u Bosni, koja je obiljeila i
njegov prvi roman te zbirku pripovjedaka, ivi i mrtvi predstavljaju korak dalje, pokuaj da se problematika
rata zahvati jo dublje. Polazei od ideje da je svaki rat isti i, kako kae jedan od likova, tko je bio u jednom
ratu, kao da je bio u svakome, on pokuava svesti rat na ono bitno, ni u jednom trenutku ne ulazei ni u
kakve ideologije ilipolitiziranja. Mlaki se u ovom romanu (a to je obiljeje i ostalih njegovih djela) ne bavi
pitanjima ispravnog ili neispravnog, ne upada u zamku da se svojim iskustvom rata koristi za iskazivanje
stajalita ili izricanje presuda, i upravo takav pristup omoguuje mu da svojim pisanjem dotakne njegovu
metafiziku dimenziju, otvarajui pred itateljem pitanja koja ostaju trajno vana. Ratna dogaanja, iako se
cijeli sadraj temelji na njima, kao da postaju tek polazite za propitivanje fenomena smrti i odnosa spram
nje. Sve vie apstrahirajui detalje kako bi doao do sredita, same biti rata, time ujedno i ljudskog
postojanja, ratno stanje postaje primjer krajnje situacije ljudskog egzistiranja, one u kojoj su sve ivotne
potrebe svedene tek na jednu potrebu preivljavanja, a jedina vaea podjela ona je koja je naznaena i
samim naslovom ona na ive i na one koji to vie nisu.
Sam autor svoj roman anrovski odreuje ponajprije kao horor, i nema sumnje da ovaj roman dobrim
dijelom to i jest. Pri tome treba naglasiti da se horor ne ostvaruje banalnim putem,
iskoritavanjem krvavih slika kojih u ratu svakako nije nedostajalo i koje su u romanu prisutne tek onoliko
koliko to zahtijeva realnost pristupa, nego se temelji prvenstveno na napetosti koja proizlazi iz same
situacije u koju su stavljeni likovi. estorica vojnika, nakon to njihovo zapovjednitvo biva uniteno, ostaju
posve sami i pokuavaju prijei na sigurniji teritorij. Ne poznajui put i bez posve jasna smjera kretanja,
nalaze se na planini koja u svakome kutku skriva potencijalnu opasnost, pa se njihovo kretanje pretvara u
borbu za goli opstanak. Mlaki odlino stvara atmosferu neprestane neizvjesnosti, skrivanja, straha od
smrti, potencirajui ih i time to se dogaaji preteno odvijaju tijekom noi, kada se likovi zbog kakve-takve
sigurnosti jedino mogu kretati, stvarajui napetost upravo reduciranjem vidljivosti one doslovne i one koja
onemoguuje spoznaju o tome to moe donijeti sljedei trenutak. No, ta napetost, koja je sve vrijeme
prisutna i od poetka do kraja dri i likove i itatelja u stanju pripravnosti ipak nije glavna svrha romana,
ve jedna od komponenti i to je ono ime ovaj roman nadilazi ovaj anr i postavlja odmak. Ona postaje
dobro iskoriteno sredstvo kojim se ostvaruje i podrava uivljenost itatelja i interes za svijet prie, koji pak
biva odreen jednim bitno dubljim pitanjem, pitanjem suoavanja ovjeka s prelaskom granice ivota i smrti.
U skladu s time, sva dogaanja u romanu podreena su toj ideji. O likovima zapravo i ne saznajemo
previe detalja, tek koliko je potrebno, a njihove ivotne prie bitne su samo onoliko koliko se odnose na

situaciju u kojoj se nalaze. Stoga su njihovi postupci i meusobna komunikacija prikaz razliitih odnosa
spram smrti, koji su s jedne strane individualizirani i svaki e od likova nalaziti svoj nain noenja sa time
od bijega u sjeanja protagonista Tome, paralizirajueg Robeova straha, Vijalijeve ironije ili namjerne
povrnosti i humora ostalih likova no u cjelini oni su tragini pokuaj da se otrgne opem osjeaju
beznaa, a odgovor da li je to mogue pisac daje na sljedeoj razini romana.
Vjeni ciklus ratovanja i umiranja
Naime, njihova povijest tek je odsjeak u vjenom ciklusu ratovanja i umiranja svi smo mi mrtvi, samo
nas redom sahranjuju jo je jedan moto romana. Sjeanja Tome poveznica su s paralelnom priom o
njegovu djedu koji se na istome mjestu borio u Drugom svjetskom ratu. Inzistiranje na
istom, ukletom mjestu radnje, pa i gotovo identinim sudbinama djelovalo bi pretjerano kad ne bi bilo
opravdano idejom da se smrt javlja kao konstanta naspram prolaznosti ljudskoga ivota. Iako je nazonost
smrti najoitija u ratu, svijest o njoj prisutna je neprestano a traenje odgovora esto zadire u sferu
onostranog, iracionalnog, koje se u romanu javlja kroz razliite motive, seui od drevnih vjerovanja do
vizija koje imaju likovi. No, ista ta svijest o smrti priziva i pitanja o ivotu, to je naznaeno iskonskim
motivom vatre kao simbola jedne i druge strane, a na koncu romana sukob se simboliki razrjeava u
susretu dvaju svjetova, ponitavanjem granice koje ipak ne daje jasne odgovore jer oni nisu ni mogui.
Intrigantan, zanimljiv, dubok i izgraena stila pripovijedanja, roman e privui i itatelje koji nisu skloni anru
ratnoga romana ili horora, jer pitanjima koja otvara (a na ovom ih mjestu nije mogue sve pobrojati) ionako
prelazi ogranienja bilo kojega anra.
Ljubica Anelkovi