ARHIVISTIKA druga parcijala

ARHIVSKA GRAA
POJAM I ZNAAJ
Pojam arhivska graa nemogue je pravilno shvatiti bez razumijevanja pojma arhivski
dokument, zato to arhivski dokument ini arhivsku grau (jednina) odnosno to arhivska
graa (mnoina) predstavlja eskupinu arhivskih dokumenata. U novije vrijeme se pod
pojmom dokument podrazumijeva materijalno svjedoanstvo nekih injenica, dogaaja,
predmeta i pojava objektivne i misaone ljudske djelatnosti, izraeno u tampi, grafici, crteu,
fotografiji, zvunom i elektronskom zapisu, a na odgovarajuem materijalu:kamene i glinene
ploe, papirusu, filmska i magnetna traka, CD i dr. Cjelokupnu evoluciju ovog pojma
prouava arhivistika.
Da bi jedan dokument postao arhivski mora da zadovolji dva osnovna kriterija koji se
tiu njegovog nastanka i smisla uvanja, procesu svjesne i organizirane aktivnosti usmjerene
na izvrenje administrativnog, pravnog, poslovnog ili nekog drutvenog cilja. U zavisnosti od
aspekata podjele postoje razne vrste arhivskih dokumenata:

Po obliku arhivski dokumenti mogu biti:kouljica, klasifikator, sveanj, mapa itd.

Po etapama nastanka:biljeka, apostila, koncept, minuta, duplikat, kopija itd.
Sa diplomatikog stanovita:isprava, povelja, pismo, bula, ferman, diploma, patent itd.
Po sadraju: kartular, urbar, registar, katastar, zemljina knjiga, rola, glavna knjiga itd.
Sa registraturnog stanovita:akt, prilog, koncept, original itd.
Sa tehnikog stanovita: zvuni, audiovizuelni, fotofokumenat, fotokopija itd.

Ni danas ne postoji jedinstvena definicija. Ipak, teoretiari arhivistike iz mnogih

zemalja svijeta proiruju pojam arhivske grae na svu dokumentaciju koja bez obzira na
porijeklo, utvrujui da je njeno osnovno obiljeje poslovni karakter. Arhivsku grau ne ine
vie samo pisani dokumenti, ve sve ono to moe posluiti kao dokazno i informativno
sredstvo. Moe se rei da arhivsku grau ine dokumenti nastali u poslovnoj djelatnosti
ustanova, dokumenti o javnopravnim, privatnopravnim, sudskim, upravnim i ostalim pravnim
poslovima, dokumenti koji se ne koriste u tekuem poslovanju, alo koji zasluuju trajno
uvanje zbog svoje historijske, dokazne i kulturne vrijednosti.
VRSTE ARHIVSKE GRAE
U konkretnom obliku, arhivsku grau ine:
Isprave, orginalne ili prepisi
Rukopisne knjige starih kancelarija (protokoli, registri)
Izabrani spisi sa protokolima i registrima
Rukopisne zaostavtine znaajnih porodica i linosti
Zbirke arhivalija naunih i kulturnih ustanova i privrednika, te sfragistike,
heraldike i geneoloke zbirke
Karte, mapeplanovi, nacrti, crtei, grafike, ilustrativni materijal
Audovizuelna i druga graa kojaima kulturno historijusku vrijednost

Globalno uzevi imaju tri osnovne vrste arhivske grae: isprave, spisi i knjige.

Isprave predstavljaju najvaniju arhivsku grau, sauvanu u malom broju. Njih ine
razni pisani sastavi pravne naravi najrazliitijeg oblika i sadraja. Pisane su na pergamenu i
papiru. Sauvane su u orginalu, konceptu i kopiji. Postoje carske i kraljevske isprave, papske i
privatne.
Spisi ili akti su pisani sastavi nastali u radu neke ustanove kojima se pokree, mijenja,
prekida ili zavrava pravini postupak. Postoje razliite vrste spisa: opti i posebni, glavni i
sporedni, komisijski i runi, serijski i predmetni itd. Svako vrijeme ima svoje karakteristine
spise.
Knjige predstavljaju poseban rod arhivalija koje se razlikuju po vie formalnim nego
sadrajnim karakteristikama. Arhivske knjige nastale su iz administrativnih potreba, pisane su
rukom i razikuju se od drugih literarnih djela. Treba razlikovati razne vrste kancelarijskih
knjiga te registraturne knjige. Posebnu vrstu ini graa najnovije produkcije. To je graa
nastala kao rezultat tehnikih dostignua.
Osim arhivske grae koja je pohranjena u arhivima, postoje i velike koliine grae u
nastajanju, koju uobiajno nazivamo operativnom ili registraturnom graom. Njome rukuju
registrature u irem smislu rijei, uvaju je i sreuju, odabiru i unitavaju dio koji ima
vremenski ograninenu vrijednost i potom u skladu sa propisima iz arhivskog zakonodavstva
onaj dio koji ima trajnu vrijednost predaju nadlenom arhivu.
Razlikujemo arhivski predmet, fond i zbirku. Predmet ini skup svih spisa koji se
odnose na isto pitanje, problem, zadatak i slino a koji su nastali kao posebna cjelina u toku
istog postupka. Arhivski fond ine svi spisi jedne registrature koja se temelji na principi
provenijencije. To je organska skupina arhivske grae nastala u radu stvaraoca. Osnovni
kritierij za formiranje arhivskog fonda je utvrivanje samostalnosti njegovog tvorca. Arhivske
zbirke predstavljaju vjetake stvorene skupine dokumenata razliitog porijekla.
ARHIVSKI FOND I ARHIVSKA ZBIRKA
Nakon utvrivanja da odreeni dokumenti imaju karakter arhivske grae, neophodno
je odgonetnuti i njihovo porijeklo odnosno porijeklo te grae. Provenijencija je osnovni
arhivistiki princip pri oblikovanju skupina arhivske grae.
Arhivski predmet je skup svih spisa koji se odnose na isti problem tj. nastali su kao
posebna cjelina u toku istog postupka. Predmet je dakle najmanja arhivska jedinica nastala
principom provenijencije. U meunarodnim standardima za opis arhivske grae predmet je
definiran kao skup akata (spisa) koji se donse na istu stvar nastalih u toku istog postupka, te
predstavljaju jedinstvenu cjelinu sa istom bitnom sadrinom.
Spisi svake registrature ine jednu organsku skupinu koja se zasniva na jedinstvu
provenijencije. Sva ta arhivska graa koja je meusobno prirodno (organski) povezana u
okviru iste djelatnosti neke pravne ili fizike osobe ini jedan arhivski fond.
Da bi arhivska graa mogla biti arhivski fond potrebno je da zadovolji i odreene
kriterije. Najvaniji kriterij je postojanje samostalnosti njenog tvorca to podrazumijeva
posjedovanje statusa pravnog lica koje se dokazuje postojanjem pravnog akta. ire shvatanje
pojma arhivskog fonda obuhvaa vie meusobno srodnih skupina arhivske grae tj, grau
srodnih institucija (registratura) koji ine kompleks fondova, odnosno jedan sloen fond.
Pojam fonda u uem smislu obuhvata arhivsku grau jednog organizacijskog dijela neke
sloene cjeline ali osamostaljenog po finansijskim i drugim pitanjima.
2

Pored ovoga u arhivskoj literaturi se pod arhivskim fondom podrazumijeva i sljedee:

zajedniko ime za sve arhivalije koje se nalaze na jednom mjestu, za mnotvo fondova jedne
oblasti rada, za sve arhivske fondove jednog arhiva itd. Prema svjetskim standardima arhivski
fond se definira kao: Cjelina zapisa, vez obzira na njihov oblik ili nosa, koju je organski
stvorio ili primio i koristio neki pojedinac, obitelj ili pravna osoba u obavljanju svoje
djelatnosti.
Zbirka arhivske grae nastaje na suprotnim osnovama od fonda. Kod zbirke graa nije
organski povezana ve je vjetaki sakupljena. Ako je pohranjena u arhivu naziva se
arhivskom zbirkom. Najee su zbirke sastavljene od spisa veoma razliite provenijencije.
VREDNOVANJE------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------Cjelokupna produkcija spisa jedne registrature bez obzira na kojem nosau nastaje ini
registraturnu grau te registrature kao stvaraoca grae. Meutim svi ti spisi nemaju istu
vrijednost. Samo jedan mali dio spisa ima trajnu vrijednost, taj manji dio spisa koji ima trajnu
vrijednost ini arhivsku grau dok drugi dio koji nema trajnu vrijednost ini registraturni
materijal iz ega proizilazi da se regiastraturna graa svake registrature sastoji od arhivske
grae i registraturnog materijala.
Postupak kojim se utvruje vrijednost svakog spisa naziva se vrednovanjem grae.
Kada se vrednovanje vri u registraturi onda se radi o vrednovanju registraturne grae, a kada
se vrednovanje vri u arhivu onda se govori o vrednovanju arhivske grae. Na kraju 20
stoljea na nivou Meunarodnog arhivskog vijea oblikovani su temeljni ciljevi, pravila i
kriteriji vrednovanja arhivske grae. Vrednovanje treba da se bavi sljedeim pitanjima:
Jasnim profiliranjem cilja vrednovanja
Razradom metodologije vrednovanja zasnovanoj na tzv. pozitivnoj metodi i tzv
negativnoj metodi
Utvrivanjem formalnih postupaka u provoenju metodologije vrednovanja
Jasnim utvrivanjem pomagala za vrednovanje
Cilj vrednovanja grae je da se na minimumu grae sauva optimum informacija. Kod
vrednovanja se ne simje polaziti od trenutnih nacionalnih, politikih, ideolokih, linih i
drugih interesa. Pri svemu tome ne treba odvojeno vrednovati pojedinane dokumente ve u
kontekstu utvrivanja funkcionalne analize stvaralaca i njihove grae jer kontekst dokumenta
unutar funkcionalnog procesa stvaraoca grae predstavlja temelj savremene teorije
vrednovanja arhivske grae.
U prolosti su se primjenjivala razliita naela i kriterij vrednovanja. Javljali su se i
brojni pokuaji izgradnje opeprihvatljivih naela i kriterija vrednovanja. Meu brojnim
kriterijima najvanijim se ine: sadraj spisa, vrijeme nastanka, unutranje i vanjske
karakteristike, znaaj stvaraoca grae, stanje sauvanosti grae, znaaj dogaaja i
procesa na koje se spisi odnose itd.
U Bosni i Hercegovini su uglavnom primjenjivane spoznaje i dometi bive
jugoslavenske arhivske teorije i prakse. Nju karakteriu: dugo koritenje tzv. negativne
metode vrednovanja usmjerene na izluivanje bezvrijednog registraturnog materijala,
prisustvo ideolokih faktora u izboru naela i kriterija vrednovanja itd.

ARHIVSKA GRAA U NASTAJANJU

Kancelarijsko poslovanje
U fazi nastajanja dok se graa nalazi kod stvaraoca odnosno imaoca tj. u registraturi,
graa prolazi kroz dvije faze:
1. Prva faza period kancelarijskog poslovanja i
2. Druga faza period arhivskog poslovanja
Kancelarijsko poslovanj eje sinonim pojma administrativno poslovanje tj. poslovanje
koje se obavlja u kancelarijama. Kancelarijsko (administrativno) poslovanje ini rad kojim se
prati i registrira cijeli tok radnog procesa s ciljem da bi odgovarajui organi to uspijenije
obavili svoje zadatke na planu njegovog organizovanja i realiziranja. U irem smislu
kancelarijsko poslovanje znai planiranje, organizovanje, pripremanje, komuniciranje, i slno,
a u uem smislu obuhvaa sve radnje sa aktima od njihovog prijema ili vlastitog stvaranja
do ekspedicije donosno arhiviranja.
Kancelarijsko poslovanje se obavlja u pisarnici iji sastavni dio ini arhiva u kojoj se
arhiviraju i uvaju svreni predmeti i cjelokupna produkcija dokumentacije nakon povlaenja
iz operativnog rada. Osnovna naela kancelarijskog poslovanja su tanost, ekspeditivnost,
jedinstvenost, preglednost, ekonominost i budnost ega se moraju pridravati sve
registrature. Iako briga o kancelarijskom poslovanju nije stvar pojedinca ve svih subjekata u
registraturi ipak se realiziranje tog posla obavlja u pisarnici kao njenom organizacionom
dijelu.
Po frekvenciji akata postoji aktivna (tekua) pisarnica, stara (poluaktivna) pisarnica i
arhiva (neaktivna pisarnica). Postoje tri osnovna tipa pisarnica zajednika tj. centralna ( u
kojoj se ostvaruje potpuni pregled svih informacija), odvojena, tj. sektorrska ili pogonska
(koja se primjenjuje u sloenim registraturama) i pisarnica radnog mjesta (kada to zahtijeva
racionaliziranje poslovanja).
Arhivsko poslovanje
Odlaganjem registraturne grae po utvrenom klasifikacionom sistemu registrature u
arhivski depo nastaje druga faza u rukovanju, strunom odravanju i neposrednoj zatiti koja
se naziva arhivsko poslovanje. Ove poslove treba da obavlja struno lice koje poznaje
kancelarijsko poslovanje, organizaciju i tok radnog procesa. Osnovni poslovi u ovoj fazi rada
su:
Evidentiranje arhivkse grae i registraturnog materijala
Bezbijedno uvanje i rukovanje arhivom
Odabiranje arhivske grae i odstranjivanje bezvrijednog registraturnog
materijala u skladu sa Listom kategorija registraturne grae
redaja arhivske grae nadlenom arhivu
Registrature kao imaoci registraturne grae vode arhivsku knjigu kao opi inventarni
pregled cjelokupne registraturne grae nastale u njihovom radu. Arhivska knjiga vodi se na
propisanom obrascu. Prepis arhivske knjige dostavlja se nadlenom arhivu.
4

Zatita registraturne grae u registraturama do predaje nadlenom arhivu je bitno

struno i opedrutveno pitanje. Radi se o kompleksu konkretnih mjera i postupaka strune i
organizacione prirode kojima se obezbjeuje efikasna fizika i tehniko-tehnoloka zatita
registraturne grae uz sve oblike uvanja i rukovanja istom. Zatita registraturne grae u
registraturama je pravno regulirana odredbama arhivskog zakonodavstva a svodi se na to da
su registrature dune da je uvaju u sreenome i bezbjednom stanju. Bezbjednim stanjem
registraturna graa titi se od oteenja, unitenja i nestajanja.
Odabiranjem arhivske grae i izluivanje bezvrijednog registraturnog materijala
Odabiranje arhivske grae dugo je zapostavljano kako u arhivistici tako i u arhivskom
zakonodavstvu. Posljedice takvog stanja su nesagledive jer je veliki dio arhivalija propao.
Potreba za poslovima odabiranja arhivske grae i izluivanja bezvrijednog registraturnog
materijala postala je izraena osnivanjem tzv. vanjskih slubi u arhivima BiH 1962. Tek tada
su poela prva izluivanja bezvrijednog registraturnog materijala. Nakon toga je 1966.g
donijeta prva Lista kategorija sa rokovima uvanja te se od tada poklanjala znaajnija panja
ovim pitanjima.
Pravni okvir odabiranja arhivske grae i izluivanja bezvrijednog materijala razraen
je u vaeem arhivskom zakonodavstvu BiH. Iz cjelokupne produkcije registraturne grae
odabira se arhivska graa tj. onaj njen dio od znaaja za historiju i druge naune oblasti.
Odabiranje arhivske grae vri se izdvajanjem arhivske grae i izluivanjem onog
dijela registraturnog materijala kojem je prestala vanost za tekui rad a nema svojstvo
arhivske grae. Odabiranje se vri iz cjelokupne registraturne grae koja se po bilo kojem
pravnom osnovu nala u registraturi. Odabiranje i izluivanje su dvije usko povezane i veoma
odgovorne i delikatne radnje.
Odabiranje i izluivanje se vri samo iz sreene registraturne grae koja je upisana u
arhivsku knjigu. Isto se vri redovno, svake kalendarske godine. izluivanje bezvrijednog
registraturnog materijala se vri samo na sonovu Liste kategorija registraturne grae. Ona
sadri popis svih vrsta spisa, predmeta i druge registraturne grae rasporeena prema
organizacijskoj strukturi kojima je putem strune ekspertize odreen rok uvanja svakog
pojedinanog spisa sa stanovita operativnog i drutveno-historijskog znaaja.
Lista kategorija traba da sadri sljedee elemente: zakonsku preambulu, puni naziv
imaoca, redni broj, klasifikacioni znak, naziv kategorije grae, rok uvanja i na kraju potpis
lanova komisije koja je radila na Listi, te ovjeru, broj, datum i potpis predsjednika imaoca
koji je donio listu.
Predaja arhivske grae nadlenome arhivu
Predaja arhivu dobro ouvanog i registraturno sreenog arhivskog fonda je krajnji cilj
kancelarijskog i arhivskog poslovanja svakog imaoca ali i vaan dogaaj za arhiv koji je nad
svim poslovima dui vremenski period vodio stalnu brigu. Najee se arhivima predaje
arhivska graa po isteku 30 godina od njenog nastanka.
Priprema obuhvata registraturnu sreenost arhivske grae koja treba biti odloena u
arhivske kutije, usklaena sa Listom kategorija te upisana u arhivsku knjigu. Primopredaju
arhivske grae vri komisija sastavljena od predstavnika imaoca kao predavaoca i arhiva kao
primaoca grae. Komisija sastavlja i popisuje primopredajni zapisnik koji se ovjerava
peatom predavaoca i primaoca. Primopredajni zapisnik sadri sljedee podatke: naziv
5

predavaoca i primaoca, mjesto primopredaje i datum, broj akata na osnovu kojeg se vri
primopredaja, opi pregled arhivske grae po godinama itd.
Primopredajni zapisnik se trajno uva i kod predavaoca i kod primaoca grae. Sa
graom se preuzima i sva evidencija o grai. U bosanskohercegovakoj arhivskoj praksi se
pravila ne potuju. Razlog dijelom lei u nemogunosti arhiva da preuzmu grau usljed
nedostatka prostora ali ni priprema grae za primopredaju od strane imalaca nije aurna, a
naroito ne priprema za preuzimanje grae ukinutih imalaca.
Elektronsko poslovanje
Sve je vei broj registratura koje su sa klasinog prele na moderni elektronski nain
poslovanja, putem raunara i druge informatike opreme. U kojoj mjeri e registrature
informatizirati svoj poslovni sistem zavisi od niza okolnosti, a najee od poslovnih potreba.
Veina registratura se zadovoljava jednostavnijim sistemima koji se sastoje od elektronske
obrade evidencija o dokumentima.
Jedan od faktora koji bitno utiu na stepen informatiziranja registraturnog poslovanja
je stanje pravnog sistema odreene zemlje. Neke zemlje meu kojima je i Bosna i
Hercegovina jo uvijek nisu donijele osnovne pravne propise kao to je Zakon o elektronskom
poslovanju i elektronskom popisu, niti je arhivskim zakonima ova problematika blie
definirana. Pored toga elektronski dokument nema dokaznu snagu orginala, zato se u njima
orginali takvih dokumenata uvaju i na papiru. Kao neko kompromisno rjeenje namee se
sistem obaveznog printanja na papir cjelokupne produkcije dokumenata koji su u Listi
kategorija oznaeni kao arhivska graa.
Da bi bio funkcionalan svaki sistem treba da osigura:
Zatitu od neovlatenog pristupa od bilo kakve izmjene podataka
Zatitu od nestanka podataka (informacija)
Biljeenje svih radnji koje utiu na stanje podataka
Evidentiranje dokumenata obuhvaa evidenciju i organizaciju dokumenata, te pristup
informacijama o dokumentu, dok se sve ostale radnje sa dokumentima odvijaju na klasian
nain kancelarijskog i arhivskog poslovanja registrature. Za razliku od naznaenog sistema
evidentiranja dokumenata cjelovit sistem upravljanja dokumentima regulira cjelokupan
ivotni ciklus dokumenta koji se sastoji iz tri faze: oblikovanje sistema, kreiranje dokumenta i
upravljanje dokumentima.
Sistem za upravljanje dokumentima obuhvaa mogunost komuniciranja unutar sebe i
sa drugim sistemima to namee potrebu zatite podataka. Iako ne postoji apsolutno siguran
sistem ove vrste najee se primjenjuju sljedee mjere sigurnosti:
1. Kontrola prava pristupa i korienja dokumenata (pomou lozinke i oznake
korisnika)
2. Kriptozatita (onemoguavanje pristupa sadraju dokumenta)
3. Biljeenje aktivnosti koje utiu na autentinost i vjerodostojnost dokumenta
4. Sigurnostno kopiranje podataka ( za sluaj da vrijednost i autentinost
orginalnog dokumenta bude naruena)
Oblikovanje sistema upravljanja dokumentima je vana komponenta ukupnog sistema
upravljanja, koje se zasniva na pravnim propisima i internim aktima registrature a ije
oblikovanje i odravanje treba da korespondira sa razvojem cjelokupnog informacijskog
6

sistema. Oblikovanje sistema obuhvata planiranje i nain izvravanja svih postupaka koji se
obavljaju u klasinom registraturnom poslovanju s tim da u ovom sistemu sve treba da bude
planirano prije nego sistem treba da bude primjenjen tj. u fazi nastajanja dokumenta. U
suprotnom moe doi do nestanka cjelokupne dokumentacije u elektronskom obliku.
Kreiranje dokumenata osim oblikovanja kao najvanijeg zadatka obuhvata i
evidentiranje dokumenata, zatim klasifikaciju i povezivanje dokumenata u sistem
organiziranja i odlaganja. Upravljanje dokumentima obuhvata one radnje i postupke sa
dokumentima koji obezbjeuju da dokumenti budu dostupni, zatieni da se nalaze u sistemu,
u mjeri koja je potrebna korisniku. Realiziranje svake ove radnje je u direktnoj zavisnosti od
toga ta je i kako je predvieno u poetnoj fazi tj. u vrijeme oblikovanja sistema.
Kod elektronskih dokumenata za razliku od klasinih nisu zavisne logika i fizika
struktura dokumenta tako da se fizika struktura moe mijenjati a da se pri tome ne poremeti
logika struktura dokumenta. S obzirom na brze promijene informatikih tehnnologija
neophodno je prenositi dokumente sa jednih na nove medije (podloge). Taj postupak se naziva
migracijom dokumenata. Ona predstavlja dokmentiranu konverziju elektronskih zapisa kojom
se uva logika struktura i sadraj zapisa. Vrednovanje elektronskih dokumenata i izluivanje
bezvrijednih dokumenata je jednostavna radnja pod uslovom da je izgraen odgovarajui
klasifikacioni plan i odgovarajua Lista kategorija u kojoj je svakom dokumentu odreen rok
uvanja u fazi oblikovanja sistema.
ARHIVSKA GRAA U ARHIVU
Nakon registraturne faze arhivsku grau preuzima nadleni arhiv. Dinamika
preuzimanja grae iz registratura u arhiv treba da bude sistematian i pravno ureen proces.
Najvei dio grae arhivi preuzimaju od registratura sa kojima su due vrijeme saraivali na
svim pitanjima strune prirode u vezi sa stanjem grae. Poto graa nije vie od bitnijeg
znaaja za rad registrature ona se premjeta u arhiv u kojem trajno ostaje.
Prijem i smjetaj arhivske grae u arhiv
Arhivi preuzimaju grau iz registratura u skladu sa nadlenostima utvrenim zakonom
odreene administrativne zajednice. Najee se graa centralnih dravnih organa pohranjuje
u nacionalni (centralni) arhiv, graa regionalnih organa u regionalne arhive, a graa lokalnog
karaktera u lokalne arhive a sve u zavisnosti od teritorijalne i stvarne nadlenosti arhiva. To je
najee graa koja se u arhiv prima nakon isteka propisanog roka za uvanje u registraturi,
nakon prestanka ili ukidanja rada registrature i sl.
Jedan od najznaajnijih faktora koji utie na dinamiku preuzimanja grae iz slubenih
potreba je postojanje arhivskog prostora. Zato je neophodno preuzimanje uiniti krajnje
racionalnim te preuzimati grau koja je od najveeg znaaja a to se utvruje blagovremeno
izvrenom kategorizacijom registratura.
Preuzeta graa se prvo privremeno smijeta u prihvatni depo arhiva. Tu se graa
oprauje pomou opreme za dezinfekciju, uporeuje sa primopredajnim zapisnikom i ukoliko
je potrebno vri se grubo izluivanje registraturnog materijala. Osim toga ukoliko to
smjetajne mogunosti dozvoljavaju graa jedne grupe fondova odlae se na istome mjestu
ime e se olakati obavljanje predstojeih strunih postupaka sa graom.
Sva preuzeta graa upisuje se u Knjigu primljene arhivske grae (ulazni inventar).
Upis se vri na osnovu primopredajnog zapisnika ili nekog drugog dokumenta. Vano je da se
u ulazni inventar unesu podaci koji odgovaraju podacima iz dokumenata koji se preuzimaju.
7

Iako se struktura tih podataka razlikuje od jedne do druge administrativne cjeline, neophodno
je da se u knjigu ulaznog inventara evidentiraju sljedei podaci: redni broj, naziv fonda,
koliina grae, naziv davaoca grae i nain preuzimanja, datum preuzimanja, registraturni
broj zapisnika o primopredaji, napomena o stanju grae i sl. U arhivima u kojima je preuzet
veliki broj fondova ili dijelova fondova se radi lakeg snalaenja u knjizi ulaznog inventara
moe vodidi abecedni red.
U arhivskom depou graa se odlae prema razraenomplanu koji se razlikuje od
arhiva do arhiva. Grau je potrebno grupirati po odreenom kriteriju: prema karakteru
djelatnosti imaoca fonda, prema nadlenostima ustanova i sl. Graa jednog fonda treba da
bude smjetena zajedno osim kada su dokumenti nestandardne veliine te protokoli i druge
arhivske knjige koje se zbog toga ne mogu smjestiti uz fond. U tom sluaju kate, povelje i sl.
se smjetaju u posebnu zbirku, a knjige na kraju fonda ili u biblioteci arhiva.
Graa se moe odloiti u vodoralnom i uspravnom poloaju, sve u zavisnosti od oblika
arhivskih jedinica. Posebnu panju treba posvetiti ulaganju grae u fascikle, odnosno kutije,
posebno radi otklanjanja svih metalnih spajalica koje koroziraju i time dovode do oteenja
dokumenta. Kada je u pitanju arhivska oprema svake arhivske jedinice razliite zahtijeve
postavlja smjetaj diploma i povelja od smjetaja spisa ili knjiga, planova i sl. Zgrade treba
obiljeavati velikim slovima, spratove rimskim a depoe arapskim brojevima.
Sreivanje arhivske grae
Sreivanje arhivske grae obuhvata postupke kojima se odreuje stalno mjesto svake
arhivske jedinice u okviru cjeline kao organski nastale skupine dokumenata, kao i u odnosu na
druge njene sastavne dijelove. Sastoji se u tome da se arhivske jedinice sistematiziraju u
odgovarajuu strukturu u kojoj su sve jedinice jasno razgraniene opisom sadraja svake
jedinice. Tako ureena struktura je preduslov za koritenje jer je sreenu grau mogue
koristiti za nauno-istraivake i druge potrebe. Ako je arhivska graa prije preuzimanja u
arhiv cjelovita i uz to je ouvana u prvobitnom redu, njeno sreivanje e biti olakano dok e
u suprotnom to biti dugotrajan i sloen posao.
Sreivanje arhivske grae u arhivu se najee vri u skladu sa jednim od etri
osnovna principa: tematski ili logiki, prema porijeklu ili fondski, registraturni i princip
slobodne provenijencije. Sreivanje jednog arhivskog fonda je proces koji prolazi kroz dvije
osnovne etape:
Prikupljanje podataka za historijsku biljeku, a na osnovu toga i izradu
klasifikacionog plana i metodskih upustava i
Samo sreivane koje obuhvaa: izbor naela za sreivanje, klasificiranje i
sistematiziranje grae fonda.
Jedno od najvanijih pitanja kod sreivanja arhivske grae je izbor principa
sreivanja, kojem predhodi izuavanja historijata fonda koji se sreuje. Imajui u vidu ovo
kao i druge okolnosi arhivisti smatraju da je za veinu grae najprikladnije primjenjivati
princip provenijencje.
Princip provenijencije je pogodna osnova za uspostavu viih arhivskih struktura u
arhivu,a koja se ogleda u grupisanju fondova u vee cjeline a to se najee radi prema
granama djelatnosti, javnom karakteru grae itd. Postoje brojni razlozi koji utiu na
odstupanje od principa provenijencie. Meu njima:

1. Fond nekog zajednikog organa moe se razdvojiti i s obzirom na nadlenost

arhiva po sjeditu, ustupiti drugom arhivu
2. Fondovi izmjeani usljed primjene nadlenosti u kojima je provenijencija
vieslojna se ne razdvajaju
3. Fondovi ostaju dovojeni jer su razliite provenijencije ali se u okviru viih
arhivskih struktura mogu vezati u okviru jedne grupe
4. Dijelovi grae fondova nestandardnog formata odlau se u odreenoj opremi i
na odreenom izdvojenom mjestu od cjeline fonda
Primjena principa prvobitnog reda u vrijeme sreivanja grae u arhivu polazi od stava
da u svakom fondu treba uvati njegov prvobitni red, pa i ako ga nema treba ga rekonstruisati.
Razlozi za primjenu ovog principa su mnogobrojni. Prije svega ni jedan red ne moe
zadovoljiti sve arhivistike zahtijeve koliko to moe prvobitni red, osim toga ovaj red je uslov
za koritenje registraturnih pomagala. Tip prvobitnog reda se utvruje na osnovu brojeva
protokola i ifri iz registraturnog plana a ako nema nikakvih registraturnih oznaka onda se
treba sluiti drugim sredstvima.
Za uspostavu prvobitnog reda od posebne vanosti je rekonstruiranje unutranje
strukture fonda, poev od najkrupnijih do najmanjih cjelina. U manjim fondovima je za
uspostavu prvobitnog reda dovoljno primjeniti hronoloki red dok je u veim fondovima to
znatno tee. Graa koja se odnosi na jedan sektor rada moe se oznaiti podfondom koji moe
imati manje kontinuirane cjeline spisa koji se nazivaju serijama.
Nie strukturne jedinice u okviru serije, podfonda ili fonda mogu biti raznovrsne.
Strukturnu jedinicu ini najnia strukturna jedinica fonda odnosno dijelova fonda, dok fiziku
jedinicu ini cjelokupnost zajedno povezanih ili ukorienih listova u fasciklu, kutiju, karton i
klnjigu. One postoje u registraturama. U arhivima se one ukidaju 8osim knjiga) i stvaraju
nove jer je nemogue svrstati vei dosje u jedan fascikl ili kutiju ve se to mora razdijeliti na
vie njih a sve one ine posebne fizike jedinice.
Red spisa u fondu koji se sreuje moe se u cjelosti ili djelomino poklapati sa
prvobitnim redom a moese i iz razliiti uzroka ne poklapati. Kada se postojei red ne
poklapa onda e arhivista odluiti da li e zadrati postojei ili e rekonstruirati prvobitni red.
Kada se nastoji zadrati postojei red pri sreivanju je neophodno isti dopunjavati i
usavravati unoenjem novih standardnih elemenata, najee serija i dosjea, fizikih jedinica
i sl.
Princip slobodne provenijencije podrazumijeva sreivanje grae prema sadraju
unutar jednog fonda ili izdvajanje manjih tematskih cjelina iz vie arhivskih fondova
stvarajui tako jedan novi fond ili zbirku. Nakon izbora principa sreivanja pristupa se
organizaciji sreivanja donda. U osnovi sreivanje svakog fonda prolazi kroz tri etape:
1. Grubo sreivanje
2. Glavno sreivanje
3. Detaljno sreivanje
Prije samog sreivanja arhivista se upoznaje sa organizacijom, ustrojstvom i
principima rada stvaraoca fonda. Na osnovu toga sainjava se plan sreivanja fonda odnosno
grupe fondova. Uu njemu se utvruje red prioriteta kao i stepen sreenosti. Timski rad je
neophodan kod veih fondova. Na osnovu svih tih neophodnih odreenja utvruje se
redoslijed poslova na sreivanju koji najee obuhvata sljedee:

 Odvajanje fondova ( utvrivanje o kojim se fondovima radi i odreivanje

mjesta svakog fonda u strukturi arhiva)
Stvaranje sreija ( grubo grupisanje grae po serijama i po potrebi kartiranje
grae)
Formiranje strukturnih jedinica (graa se svrstava u pojedinano oblikovane
serije ili se one samo rekonstruiraju)
Sreivanje predmeta (detaljno se oblikuje struktura predmeta ili drugih manjih
arhivskih jedinica ime se stie mogunost za detaljno kartiranje grae)
Formiranje fizikih jedinica (sreivanje grae u fascikle, kutije i druge fizike
jedinice uz istovremeno obavljanje tehnikih poslova.)
Detaljno sreivanje (provjera ili uspostava redosljeda listova u svakom
predmetu i njihova folijacija koja e posluiti kao dobra osnova za konanu
inventarizaciju grae)
Obrada sreene arhivske grae
Sreivanje arhivske grae predstavlja samo jednu fazu u sloenom postupku obrade
arhivske grae. Sreivanjem jo uvijek nisu stvorene mogunosti za koritenje grae za
razliite potrebe. Graa nije dostupna zbog nepostojanja veze izmeu nje ii korisnika to i
jeste kranjnji cilj obrade grae.
Popisivanje arhivske grae ima za cilj da se utvrdi koliina arhivskih jedinica i njihovo
mjesto u okviru oblikovanih arhivskih skupina da se predstavi sadraj tih arhivskih skupina te
da se predstavi sadraj podataka koje prua odreena dokumentacija. U arhivskoj literaturi i
terminologiji esto se mijeaju pojmovi koji oznaavaju obavezan popis grae (inventar) sa
onima koji mogu nastati da bi pruili neku vrstu obavjetenja naunicima o sreenoj grai.
Inventar predstavlja konani izraz poslova na sreivanju arhivske grae. Njime se daje
odreeno mjesto dokumentaciji u odreenom redu te kao takav ini sintetiki pregled sadraja
arhivske grae. On predstavlja posrednika izmeu istraivaa i grae, mora izraziti naunu
vrijednost dokumenta te predstavlja neophodnu slubenu dokumentaciju arhiva.
U arhivskoj praksi sainjavani su razliiti inventari. U jednim su opisi arhivskih
jedinica bili detaljni a kod drugi su bili povrni i sl. U osnovi postoje tri vrste inventara:
1) Opi inventar u kojem se daje cjelokupni pregled sadraja jednog ili vie arhivskih depoa, a
na nain da su arhivske jedinice grupirane u skupine i podskupine. Kao takvi predstavljaju
neku vrstu zbira sumarnih inventara,
2) Sumarni inventar obrauje sumarno sadraj svakog sveska i svenja kao njihovih sastavnih
dijelova
3) Analitiki inventar daje kratak opis svakog arhivskog dokumenta. Pogodan je samo za stariju i
izuzetno vrijednu arhivsku grau, dok je za moderne spise apsolutno neracionalan.
U praksi se susreu sumarno analitiki inventari kao spoj sumarnog i analitikog
inventara. U njima su o jednom dijelu grae fonda prueni samo sumarni podaci a o nekom
vanijem dijelo analitiki podaci. Iz naunih razloga se u arhivima izrauju i provizorni ili
preliminarni inventari.
Da bi se pristupilo izradi inventara moraju biti ispunjena dva preduslova: da je
izvrena sreenost fonda te da je izvreno konano kartiranje tako da je ostala samo arhivska
graa. Inventarni popis svake arhivske jedinice treba da sadri sljedee elemente:
10

1. Oznaku provenijencije (tj. oznaavanje fonda: naziv stvaraoca fonda odnosno registrature u
kojoj je odreena arhivska jedinica konano oblikovana),
2. Inventarni broj (redni broj svake inventarne jedinice)
3. Naziv inventarne jedinice ( kao najvaniji elemenat opisa sadri: oznaku vrste dokumenta,
oznaku autora, dokumentaciju, predmetnu oznaku kao izvod sadraja svih dokumenata i
slino.)
4. Hronoloke oznake (vremenski raspon sadraja arhivske jedinice)
5. Podatke o koliini ( broj svezaka, svenjeva, omota itd)
6. Signaturu ( arhivska signaturna sadri oznaku fonda, njegovih dijelova i inventarni broj
arhivske jedinice i ona je obavezna, dok se registraturna signatura koja predstavlja oznaku iz
registrature ne mora uvijek davati)
7. Biljeka 8podaci o naknadnim izmjenama na spajanju i razdvajanju arhivskih jedinica i
slino)
Korienje arhivske grae
Koritenje grae u naune svrhe razlikuje se u pojedinim zemljama pa i u pojedinim
arhivima. Ipak postoje neki opi principi kojih se pridravaju gotovo svi arhivi svijeta. to je
princip osiguranja zatite grae koja se izdaje istraivau na koritenje. To se postie time to
se korisniku graa izdaje na revers dok je koristi. Izdaje se samo arhivistiki sreena graa.
Ne izdaje se nesreena graa niti graa koja se nalazi u fazi sreivanja, odnosno graa koja je
oteena kao ni graa koja je objavljena, osim u posebnim sluajevima.
U veini zemalja svijeta postoje odreena ogranienja u koritenju grae. Uglavnom
se ona odnose na najstariju grau ili na najnoviju grau. Najee se dravnim propisima
utvruje reim koritenja grae strancima, dok se za ostale korisnike kriteriji utvruju na
nivou arhiva.
Postupak za koritenje grae uglavnom se regulira propisima o dostupu informacija,
arhivskim zakonima u podzakonskim aktima. U njima se utvruje cjelokupan proces: od
podnoenja prijave preko odobrenja, pronalaska grae do povrata koritene grae, odnosno
obaveznosti dostave arhivu publikacije koja je nastala na osnovu te grae. Vano je istai i
ogranienje koje se postavlja u koritenju koliine grae. Za sve vrijeme korisnika
istraivaa prate i usluuju radnici arhiva.
O koritenju grae vode se i evidencije u Knjizi korisnika. Osim ovog u arhivu se vodi
i Knjiga dnevnih posjeta, jedno od sredstava evidencije je i revers o izdatoj grai na
koritenje.

ZATITA I UVANJE ARHIVSKE GRAE

Zatita arhivske grae odvija se na dva odvojena mjesta: u registraturi i u arhivu. U
registraturi se uva cjelokupna graa u skladu sa njenim znaenjem dok se u arhivu preuzima
i trajno uva arhivska graa.
Zatita registraturne grae
Zatita registraturne grae do predaje nadlenom arhivu je veoma vano pitanje. Radi
se o kompleksu konkretnih mjera i postupaka strune i organizacione prirode kojima se
obezbjeuje efikasna fizika i tehniko-tehniloka zatita registraturne grae uz sve oblike
uvanja i manipuliranja istom.
11

Iz znaaja arhivske grae za kulturu, historiju i druge drutvene potrebe proizilazi i

obaveza njene adekvatne zatite. Arhivska zatita se tretira kao jedno od najvanijih pitanja
arhivske djelatnosti. Zatita arhivske grae u nastajanju je pravno regulirana arhivskim i
drugim propisima. Dovoenje registraturne grae u sreeno stanje je prvi uslov njene
uspijene zatite. To podrazumijeva postupak predvien arhivskim propisima i normativnim
aktima o kancelarijskom i arhivskom poslovanju.
Zatita i uvanje arhivske grae u arhivu
Zatita arhivske grae kao kulturnog dobra od meunarodnog znaaja utvrena je
meunarodnim pravnim i drutvenim aktima kao i nacionalnim (dravnim) propisima. U
arhivima se provodi fizika i tehniko-tehnoloka zatita arhivske grae. Fizika zatita se
odnosi na zatitu od neovlatenog pristupa grai a tehniko-tehnoloka zatita sadri sistem
postupaka zatite od oteenja i propadanja poev od ulaznog opraivanja grae preko
pravilnog odlaganja u spremitu itd.
Vaan inilac zatite arhivske grae je arhivska oprema. Za smjetaj i uvanje arhivske
grae u depoima najpodesniju su i najupotrebljivije su metalne police naroito one sa
sistemom pokretnih polica. Za one vrste arhivske grae koje se zbog posebnog oblika i
veliine ne mogu smjestiti u navedene police postoje posebni metalmni ormari sa ladicama a
za smjetaj kartoteke postoje kartoteni ormari.
Osim navedene opreme u depoima je bitna i oprema same arhivske grae. Bez obzira
na nedostatke redistratora kao osnovne opreme grae u registraturama njegova upotreba je
rairena. Arhivske kutije izraene su od razliitih kartona i razliitih su veliina a za pojedine
oblike arhivske grae prave se posebne vrste arhivki kutija.
Za zatitu arhivske grae od znaaja je i postojanje odgovarajue radne opreme u
registraturama i arhivima te naroito postojanje neophodnih tehnikih ureaja koji
osiguravaju optimalne uslove za zatitu ili su neophodni za zaustavljanje daljeg propadanja
arhivske grae.
Od klasinih nosilaca informacija najveu upotrebu ima papir. Na to veu postojanost
novih nosilaca informacija (filmovi, trake, diskete i sl.) utiu i njihova tehnika svojstva, te
osobine ureaja na kojima su zapisi nastali. Brojni su uzroci koji dovode do oteenja
arhivske grae. Oni se mogu podijeliti na unutranje i vanjske uzroke.
U fizikalno-hemijske uzronike spadaju:vlaga, toplota, suneva svjetlost, zagaeni
vazduh i tzv, vanjsko magnetno polje. Bioloki uzroci oteenja su plijesni, bakterija, insekti i
glodari. Pravilno reguliranje vlage i temperature u arhivskom spremitu vri se preko ureaja
za klimatizaciju. Za razliite nosioce informacija potrebni su i razliiti uslovi. Za arhivsku
grau je tetan i previe suh zrak.
Poseban nain provoenja preventivne zatite arhivske grae predstavlja
mikrofilmovanje. Za registraturu je mikrofilmovanje znaajno zbog lakeg manipuliranja s
registraturnom graom i omoguavanja breg protoka informacija to utie na ekonominost
poslovanja, a za arhive je mikrofilmovanje prije svega znaajno zbog zatite arhivske grae
posebno u sluaju vandrednih okolnosti.
Osim mikrofilmovanja u upotrebi su i drugi oblici reprografije dokumentacije:
fotografiranje, kseroksiranje te skeniranje kao najmoderniji oblik reprografiranja dokumenata.
Neophodna mjera preventivne zatite dokumenata je konzervacija. Ona obuhvaa mjere i
12

postuoke kojima se osigurava zatita dokumenata od daljeg propadanja bez obzira na uzroke i
vrstu oteenja.
Za razliku od mjera preventivne zatite restauracija obuhvaa sistem fizikalnih i
hemijskih postupaka kojim se ve oteeni arhivski i drugi dokumenat nastoji vratiti u
prvobitno stanje.
ARHIVI
POJAM
I
ULOGA----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------Arhivi su ustanove u kojima se trajno uva, struno obrauje i omoguava koritenje
arhivske grae u razliite svrhe. Sam termin arhiv potie od grke rijei arheon i znai
poglavarska zgrada. U prolosti je imao razliita znaenja: zbirka pisane grae, mjesto gdje se
ona uva itd. U savremenoj arhivistici terminom arhiv oznaava se samo arhivska ustanova.
VRSTE I ZADACI ARHIVA
Postoji vie vrsta arhiva sve u zavisnosti od aspekta podjele prema porjeklu,
organizaciji i slino. Prema karakteru postoje arhivi opeg tipa, specijalni arhivi i privatni
arhivi. Arhiv opeg tipa u naoj dravi dominira. Oni se bave arhivskom graom javnog
karaktera pa se obino nazivaju javni arhivi. Oni imaju nadlenost u javnom sektoru te je
njihova nadlenost utvrena zakonskom legistlativom. Oni se bave graom javne
provenijencije.
Specijalizirani arhivi su manje zastupljeni. To su arhivi odreeni oblasti koje su
znaajne za drutvo i dravu te imaju arhivsku infomaciju osjetljivog karaktera. Zbog ovoga
se i formiraju ovi arhivi i zato imamo vojne arhive kao specijalizirane arhive, islamske arhive
itd. U tim arhivima imamo i posebnu organizaciju. Privatni arhiva nema u BiH i oni se
formiraju pod uslovima koji se moraju ispuniti (prostor, zakon itd). Privatni arhiv ima svoje
akte, svoje sisteme, svoj program rada itd.
Prema nadlenosti arhivi se dijele na dravne arhive, regionalne arhive i graanske
arhive. Dravni arhiv je krovna institucija i on je onaj koji usmjerava djelatnost u
vizionarskom smislu. Ovaj arhiv traba da ima odreene ingerencije. On u svojoj nadlenosti
pokriva cijelu teritoriju drave u strunom, u organizacijskom itd.
Regionalni arhivi pokrivaju odreenu regiju. Sve institucije regionalnog karaktera su u
nadlenosti regionalnih arhiva. Gradskih arhiva nema u BiH. Nadleno ustrojstvo je ovako
egziztiralo do rata a poslije imamo Arhiv BiH i on nema ngerencije matine ustanove, zatim
imamo arhiv Federacije i arhiv Republike Srpske te na kraju imamo kontinentalne arhive
(Biha, . Brijeg, Travnik, Mostar, Sarajevo, Gorade i Tuzla) takoe imamo odjeljenje arhiva
pri javnom registru u Brkom.
Glavna karakteristika ovih arhiva je da nemaju meusobne nadlenosti, arhaini su,
ureeni po dejtonskom principu. Zbog toga ni prostor nije adekvatno pokriven, nema se
stoerna ustanova i na kraju problem je taj to arhivsko zakonodavstvo nije ujednaeno. Sve
ovo predstavlja tekoe u razvoju arhivske djelatnosti te jedino to povezuje arhive je
Arhivska asocijacija.

13

ARHIVSKA
ZGRADA--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------Postojanje adekvatnog arhivaskog prostora od bitnog je uticaja na cjelokupnu arhivsku
djelatnost na odreenom prostoru. Jo uvijek se u velikom broju zemalja izgradnja arhivskih
zgrada uglavnom zasniva na znanjima i iskustvima arhitekata uz nedovboljo respektiranje
arhivistikog aspekta gradnje.
Da bi jedna arhivska zgrada u cjelosti odgovarala svojoj namjeni ona mora da
zadovolji neke ope i posebne zahtijeve koji se svode na pitanje izbora lokacije, karakteristike
izgradnje objekta te unutranja funkcionalnost tog objekta. Izbor lokacije objekta odnosi se
prije svega na gradnju objekta u gradskom centru ili na periferiji. Objekat arhiva treba graditi
u blizini centra, nedaleko od drugih naunih i kulturnih institucija, na komunikacijski
pogodnom mjestu i sl.
Izgradnja arhivske zgrade treba da zadovolji sljedee graevinske kriterije: da temelji
zgrade budu na vrstoj podlozi, da objekat bude sa manje spratova a sa mogunou
dogradnje i sl. Unutranji raspored prostorija arhivske zgrade treba da bude u funkciji radnog
procesa uz potivanje kriterija ekonominosti takve gradnje. Najvaniji zahtijev u tome je
odvajanje prostora za smjetaj od dijela za posjetioce i radno osoblje, kao i od radionica i
drugih prateih prostorija.
NAUNA DJELATNOST
Nauna uloga arhiva je sve izraenija a ostvaruje se u dva osnovna vida: naunom
obradom arhivske metodologije i teorijskim radom sa arhivalijama. Nauni rad u arhivima je
sadran i u mnogim konkretnim poslovima esto se proimajui sa mnogim strunotehnolokim poslovima. Istraivaki rad je najvie prisutan u postupku nauno arhivistike
pripreme arhivalija, to najvie koristi pri radu historiara. Arhivisti se bave i nauno
istraivakim radom onih naunih disciplina koje su vezane za valorizaciju grae i strunu
obradu arhivske grae i to: paleografije, hronologije, diplomatike itd. Nauna komponenta
arhiva je neosporna i neophodna te je utvrena kao zakonska obaveza arhiva.
Objavljivanje arhivske grae
Objavljivanje (publiciranje) arhivske grae je jedan od zahtjevnijih i specifinijih
naunih zadataka arhiva. Ono se javlja kao krajnji tj. finalni rezultat struno arhivistikog
rada za ije se uspijeno obavljanje osim uih arhivistikih, potrebna i druga nauna znanja.
Iako objavljivanje grae nije samo arhivistiko pitanje, arhivistika komponenta i arhivistika
funkcija su u tome prepoznatljive i neosporne iz najmanje tri razloga:
1. Objavljivanjem se postie potpuni efekt na zatiti arhivske grae
2. Objavljivanjem se u cjelosti zadovoljava arhivistiki princip o dostupnosti grae istraivaima
3. Objavljivanjem grae se doprinosi razvijanju shvaanja o drutvenoj, naunoj i uope
civilizacijskoj ulozi arhiva
Karakter poslova na objavljivanju grae zahtijeva od istraivaa multidisciplinarna
znanja. Za njihovo su obavljanje potrebni arhivisti istraivai tj. strunjaci koji prevazilaze
okvir struno-tehnikih operacoja sa graom. U gotovo svim zemljama arhivskim propisima
arhivi su ovlaeni da objavljuju arhivsku grau. Objavljivanje arhivkse grae mora se
14

zasnivati na nauno utemeljenoj metodologiji koju neki smatraju posebnom naunom

disciplinom arheografijom.

15