Antun Branko imi

''Pjesnici su uenje u svijetu.''

Antun Branko imi bio je jedan od pjesnika koji su ostavili ''uenje'' za
sobom. Roen je 18. studenog 1898. u Drinovcima kod Gruda, a umro je 2.
svibnja 1925. godine u Zagrebu. Pohaao je puku kolu u rodnom kraju.
Nakon toga je pohaao tri razreda klasine gimnazije u irokom Brijegu, a
etvrti razred u Vinkovcima. kolovanje je nastavio u Zagrebu. Kao
hrvatski pjesnik, esejist i knjievni kritiar dostigao je vrh hrvatskog
ekspresionizma.Pisao je u asopisu ''Vijavica'', ''Juri'' te je pretkraj ivota
pokrenuo asopis nazvan ''Knjievnik''. U ovom eseju pokuat u ukratko
opisati neke od njegovih pjesama, te u svoja vienja potkrijepiti
injenicama.
U pjesmi ''Pjesnici'' nam je kroz tri kratke, nejednake strofe (jednostih,
dvostih i tristih) prikazao svoje vienje pjesnika u svijetu: pjesnik
pretstavlja neobinog ovjeka koji se udi svijetu, promatra ga s punom
panjom te predaje velik znaaj sitnicama koje ostali ljudi ak ni ne opaze.
U ekspresionizmu je bilo vano prikazati doivljaj trenutka, a to su mogli
samo daroviti pojedinci kao to je to svojim djelom rekao Antun. Stihove
nejednake duine oblikovao je u krunu kompoziciju. U drugoj pjesmi ''Moja
preobraenja'' koju smo obraivali karakterizira ga tmuran, depresivan i na
kraju pjesme ipak optimistian stil. U toj pjesmi uz mnogo epiteta Antun
govori o sebi i o svojim unutarnjim nemirima (cilj ekspresionizma). Pjesnik
je umoran od ivota te udi za smru koja za njega pretstavljajedini spas.
Vjeruje u vjenost te tako za njega smrt pretstavlja osloboenje od
ovozemaljskih patnji i bolova svakodnevnog ivota. U pjesmi ''Povratak'' uz
lirska obiljeja opisuje povratak svojoj dragoj. Takoer spominje rije ''krik''
koja je bila kljuna za ekspresionizam jer prikazuje potpuni nemir ljudske
due. Pjesma ''Smrt i ja'' ima neke slinosti sa pjesmom ''Moja
preobraenja'' jer govori o smrti s kojom je pomiren, isekuje je bez imalo
straha vjerujui u ivot poslije smrti. U pjesmi ''Ruak siromaha'' govori o
siromasima koji se stide samih sebe zbog neimatine i gladi. Imaju strah
da e ako pojedu malo vie uskratiti ruak drugima. Iako su siromani
imaju bogatu duu koja se ne brine samo za sebe.
Antun Branko imi je uz ova djela i uz brojna druga poticao ostale
pjesnike da odbace svu dekoratinost i otmjenost (''mane i kravate'') i da
govore istinu kao to je to on sam radio. Antun je ivio u neimatini ali

ispunjavalo ga je unutarnje, duhovno bogatstvo. Ostavio nam je mnogo

djela u kojima je takoer ostavio i svoju duu. Bio je to takozvani ''pjesnik
ljubavi i smrti'' osjeao je nemir, tjeskobu i nespokoj u ovome svijetu
iekivajui smrt koju je i doekao sa samo 27 godina ivota bolujui od
tuberkoloze.