Anela Naneti

Moj deka je bio trenja

(odlomak iz romana)

Sigurno pamti neke trenutke provedene sa dekom i bakom. I djeak iz

romana ,,Moj deka je bio trenja pamti djetinjstvo na selu uz deku
Otavijana i baku Teodolinu. Ljubav i panja koje su mu oni poklanjali
nezaboravni su. Ako odlui da proita roman u cjelosti, uivae u druenju
djece i odraslih i njihovim nezaboravnim doivljajima.
Kada sam imao etiri godine, imao sam i njih etvoro: baku i deku u
gradu, i baku i deku na selu.
Oni iz grada su se zvali Luii i Antonijeta i sasvim su liili na sve ljude iz
grada. Oni iz sela su se zvali Otavijano i Teodolina i nisu liili ni na koga,
ak ni na svoje komije./.../
Mama je ponekad, kad bi ih pominjala, uzdisala i govorila reenice poput
ove: ,,Kao da su duhovi. A ja sam zamiljao deku Otavijana i baku
Teodolinu kako pokriveni bijelim aravima, on visok, a ona iroka,
progone kokoke i guske po dvoritu.
Njih dvoje su bili mamini roditelji i bili su mi, kao i ona sama, drai od
drugog deke i bake.
Mama je bila jedina erka deke Otavijana, jer je baka Teodolina, iako tako
debela, raala veoma male bebe koje nisu uspijevale da preive vie od
Deka je slavio cijelog dana, a baka je priala i da se napio. Potom je otiao u batu i posadio trenju.
A sad moram da vam priam o deki. Mene tada jo nije bilo, ali mislim da je ve bio poseban. Baka
je govorila da je bio najljepi mukarac u selu i kako je morala mnogo da se potrudi da bi ga ulovila.
Moda je baka malo pretjerivala, jer ga je toliko voljela da se to jo vidjelo. Ja se ba ne sjeam da je
deka bio toliko lijep, ali pamtim da je bio visok i uspravan, sa vetrom u preostaloj kosi i uvijek sa
travkom u ustima. Sa dva prsta bi upnuo travku sa livade i polako, polako je grickao. Govorio
je:,,Bolje ovo, nego cigareta.
Dakle, kad se mama rodila, deka je otiao u selo i vratio se s parom zlatnih minuica za baku i
jednom sadnicom trenje. Otiao je u batu, iskopao rupu, napunio je toplim stajskim ubrivom i
zasadio drvo; zatim je uzeo perorez, zagrijao ga i urezao ime: Feliita (Srea). Mama se upravo tako
zove, a to je, po dekinom miljenju, trebalo da bude ime i drveta. Baka je primjetila da to ime nikako
ne pristaje jednoj trenji; onda je deka odluio da je nazove Felie (Sreko). Felie je tada imao tri
grane, a u prolee, kada je mama imala sedam mjeseci i etiri zuba, izbila su i njemu etiri cvijeta.
Otada su mama i trenja rasli zajedno i sa bakom i dekom inili porodicu./.../
Posle bakine smrti, deka Otavijano je nastavio da ivi tamo gdje je oduvijek ivio i da se brine o
bati. ivinu, meutim, vie nije gajio: jednog dana je pokupio sve pilie, stavio ih u korpe, i odnio u
selo, kod mesara. Zadrao je samo Alfonsinu i guie koji su u meuvremenu poprilino porasli.
Kada bismo odlazili kod njega, gotovo svake nedjelje, bilo da je u dvoritu, u kui ili bati, uvijek su za
njim ili Alfonsina i njeni maliani. Ako bih je pozvao, Alfonsina bi mi pola u susret, ali im bi se deka
udaljio, okretaka se i trala za njim, maui krilima i gaui, a mali su urili za njom.
Dakle, ako sam htio da budem sa njima, morao sam da ih pratim, i svi bismo zajedno otili u batu.
Dekina bata je bila vrlo velika, jer je on bio vjet batovan, ba kao i njegov otac Vienco i djed
ovani.Poinjala je iza kue, pored ograde kokoinjca, i jednim dijelom stizala do rijeke, a drugim do
puta koji je vodio u selo. Bata je bila lijepa i tako uredna da je liila na vrt. Na strani prema rijeci,
deka je zasadio red jabuka, a u dnu mali vinograd; ostatak je bio podijeljen na ureene leje, a izmeu
njih su prolazili mali kanali s vodom koji su sluili za navodnjavanje.

Svaka leja je bila obraena na drugaiji nain, u zavisnosti od godinjeg doba: tu su bile argarepa,
salata, kupus, krompir, crni luk, sve u svemu sve vrste povra. Bata nikad nije bila pusta, da bi tuda
moglo da se proe, a najljepa je bila u proljee kad bi cvjetale jabuke, povre poinjalo da izbija iz
zemlje, a trenja Felie bila sva u bijelom.
Trenja je bila u uglu bate, izmeu puta i dvorita, tako da se, onako velika, vidjela sa svih strana.
Otkad je ostao sam, deka je provodio mnoge sate ispod trenje : najprije je tu dolazio sa mnom, a
zatim je donio stolicu bake Teodoline, i kad ne bi imao posla u bati ili kad bi poelio da se odmori,
sjedao bi na stolicu, Alfonsina i guii pored njega, i ostajao tu zatvorenih oiju, ne pomjerajui ni
prst.
Jednom sam ga iznenadio dok je tako sjedio, i upitao ga:
- Deda, jesi li umro?
On je onda napola otvorio jedno oko, kao oni bakini pilii i dao mi znak da mu se pribliim.
- Smjesti se ovde ree mi pravei mi mjesto na stolici. Ja sam sjeo, a on mi jednom rukom obuhvati
ramena i akom pokri oi.
- Kai mi ta vidi apnuo mi je.
Odgovorio sam da vidim samo mrak , a on mi ree: - Sluaj.
Sluao sam, i uo tiho, tiho pijukanje, zatim um u liu.
- To je gnijezdo sjenice. Vidi li mamu koja donosi hranu mladuncima?
Nisam. zapravo, vidio nita, ali sam uo lepet krila, i onda mnogo ciju-ciju. Ijaoj, kako su pitali.
-Stavlja im hranu ukljun - objasnio mi je deka. A sad sluaj jo.
uo sam jako zujanje.
-To su pele koje idu u konicu. Posisale su sok iz cvijea i sad se vraaju kui punog stomaka. Vidi li
ih?
Jo sam sluao, i inilo mi se da ih vidim, te jadne pelicetako velikog stomaka da zbog njega gotovo
ne mogu da lete.
Onda mi deka skide ruku s oiju i upita:
- Jesi li razumio? Ako paljivo slua i koncentrie se, moe da vidi mnogo toga, kao da su ti oi
otvorene. A sad, sluaj trenju kako die.
Ponovo sam zatvorio oi i osjetio lak daak vazduha preko lica i sve lie trenje koje se lagano
pomjeralo.
- Stavrno, deko, Felie die rekao sam.
Deka me je pogladio po glavi i jo neko vrijeme ostao potpuno miran: pogledao sam ga i vidio da se
smjei.
Kad pomislim na deku Otavijana, poelim da nikad ne zaboravim taj dan kada me je nauio da
sluam disanje drvea.

U svijetu umjetnikog djela

Poto si paljivo proitala odlomak, odgovori na pitanja.
1. ta je za deku Otavijana znaila trenja koju je u mladosti posadio? Na ta ga je podsjeala? Kako
se prema njoj ophodio?
2. Kakav je Otavijanov odnos prema prirodi i ivotu u njoj? U emu on uiva? Opii izgled bate. Na ta
ona unuka podsjea?
3. Kog dogaaja se djeak sjea? Kako se osjea u dekinom prisustvu? Pronai u odlomku kako je
opisan dekin portret.

4. Ko je pripovjeda (narator) u ovom odlomku? Podvuci u tekstu nekoliko reenica u kojima narator
pripovjeda u prvom licu. Kada to ini?
5. O emu narator pria u treem licu? Podvuci u tekstu pojedine glagolske i zamjenike oblike u
prvom i treem licu. Objasni zato pripovjeda mijenja oblike kazivanja (pripovjedanje u prvom i
treem licu) dok pripovjeda.
6. Uoi osobenosti razgovora deke i unuka. Ko prvi zapoinje dijalog? Kako to ini?
7. Djeak je sluajui zvuke iz prirode uspio murei da oivi njenu ljepotu. Izdvoj iz teksta
onomatopejske rijei. Koja je uloga onomatopeje u tekstu? emu deka eli da naui unuka?
8. Pronai personifikaciju u tekstu i objasni njenu ulogu u pripovjedanju. ta je djeak nauio sluajui
prirodu?
9. Djetinjstvo je doba bezbrinosti izmeu ostalog i zbog ljubavi kojom nas obasipaju nae bake i
deke. to vie lijepih uspomena iz djetinjstva o njima ponese, to e biti bogatiji. Sauvaj uspomene
na svoje bake i deke tako to e napisati sastav o njima i njihovom odnosu prema tebi. Sama osmisli
naslov neka bude matovit i u skladu sa sadrajem tvog sastava.