A. P.

Kezele

Ganeove prie 2 - Gane, glavom i surlom

Prolog
To sam ja, Gane!
Udarac surlom u glavu
Pitajte ga, pitajte ga!
Kako u svemiru, tako i u priama
Moj brat energija (ciklus o Skandi)
Skanda i Gane
Bogovi i ljudi
Gotovo nepobjedivi Taraka
Demoni i boanska djeca
Jedno dijete i dvanaest roditelja
etiri elementa i est preobrazbi
Sjeme na dlanu
eljna i Uena
Skanda oko svijeta - jo jednom
Povjerenje ljubavnika i teina rijei
oti i Parvana
Roenje svjetla i jahanje na egu
Tako mla, a ve sasvim... Gane (prie iz
djetinjstva, mladosti... a i neto kasnije)
Put u Somnath (maridangam i tabla)
Bubnjar Gane
Agastja i Kaveri
Obilje iz srca
ivin penis
Vrti, vrti
Ne piaj kad nosi svjetlo
Svjetlosne iskre u kamenu
Lani Gane
Napredne instrukcije za razlikovanje
intamani - blagoslov ili prokletstvo
Opasni "predmet" elja
Santoi
Najmlaa boginja

Tijeto uitelja (ciklus o Matsjendri)

Vatreni oltar
Svaki pravi uitelj mora pasti
Matsjendra
Lijeva strana stvarnosti
Gorakh
Potraga za uenikom
Carstvo ula
Mo tijela i svjesni zaborav
Dvije lubanje iz prolih ivota
Jednom guru, uvijek guru
Prie nikad ne prestaju!
Nebeske lozinke
Zagonetke za kraj

Prlolog
Prolo je vie od petnaest godina otkako se prvi put pojavio
u mojemu ivotu. Od toga trenutka nadalje
postao je moj najbolji prijatelj. Jedino u njegovoj nazonosti
mogu biti potpuno otvoren, potpuno... svoj. Bez njega
hodam pustim poljanama i diem rijedak zrak. Nalazim se
na prilino usamljenom mjestu koje malo tko uope moe
razumjeti. Ipak, nisam nesretan, pa ak ni nezadovoljan.
Ako sam bilo to preuzeo od njega, onda je to oko i uho za
zabavnu stranu ivota. U svemu, ba svemu to doe na
moj put, vidim skrivenu igru proetu radosnim smijehom.
To ne znai da sam naivan (iako se sam sebi ponekad
takvim inim); nisam ni bezosjeajan za patnju drugih, niti
ne zanemarujem svoju. Takoer, nisam nezainteresiran
za promjenu jer upravo u njoj vidim smjer prema kojem
pokazuje taj skriveni smijeh, neujna radost koja vrije ispod
povrine ivota.
Pripisati sve to samo njemu bilo bi pogrjeno - na
takvu bi izjavu on prvi odmahnuo rukom, a oi bi mu se
nezadovoljno suzile. Umjesto toga rei u da zbog njega
i njegove nazonosti u svom ivotu osjeam sigurnost i
postojanost kakvu je teko opisati. Zbog njega i zahvaljujui
njemu, moje se misli uvijaju oko istine i tako jasno iscrtavaju
ono to bi inae bilo neuhvatljivo. Iz istog razloga moje srce
divlje kuca slijedei ritam njegovog mridangama. A kad se
on raspadne i razlomi, kad ga tiina podijeli i rascijepa,

sve to mi preostaje jest njegova tabla i njegova pjesma

koja podsjea na zveckanja zvonia i grmljavinu tamnih
oblaka.
Znam daje moj ivot obiljeen njegovim znakom, ak i kad
to ne bi bilo jasno reeno. Malo-pomalo, taj je znak postao
dijelom mene, utisnut ak i dublje od onog to me odreuje.
To me izokrenulo, preoblikovalo, uinilo nemoguim. Kako
inae objasniti injenicu da moje postojanje poiva na
neemu to tek moram spoznati? Nije li sve to skupa nalik na
onu prispodobu o podizanju samog sebe od tla povlaenjem
za vezice na cipelama? Nju ponekad koriste znanstvenici
da bi objasnili kako je neto nastalo iz niega; kako je
svemir nastao iz...Naravno, oni ne ive to to govore - samo
izraavaju slutnje proizale iz neiskuane apstrakcije.
A meni se ponekad ini - sve vie i vie kako vrijeme prolazi
- da ivim u svijetu u kojem su upravo te slutnje postale
stvarnost. Ono to je prethodilo nalazi se u budunosti, a
ono to slijedi samo je sjeanje.
Da l i je on "kriv" za to? On i njegovi paradoksi, izvjesnost
zakrivljenja stvarnosti i vremena u njegovoj nazonosti?
Moda nije kriv, ali je suodgovoran! Moda bi ta struja
potekla mojim ilama i bez njega, napajajui sve to jesam
sokovima neke druge loke, nekog skrivenog svijeta iz snova
koji se pretau u stvarnost.
Moda bi tako i bilo, ali dogodilo se drukije. Sjeanje
- ono to slijedi - ukazuje na njega i njegovo pojavljivanje
u mojemu ivotu. Tada i tako, na tono odreeni nain, iz
nevidljivog tkanja nitavila izronila je toka preokreta. U
njezinom jarkom svjetlu izgorjelo je moje meso; rastopilo se
i isteklo s mojih kostiju poput crne smole. A zatim su i same
kosti postale savitljive i mekane te na kraju potekle i nestale
u istoj neraspoznatljivoj tmui.
to sam ja i tko sam ja pokraj nevjerojatne snage
njegovog postojanja? S vremenom, sve me manje bilo, a
crni demon ahamkare poeo je jesti svoje vlastito tijelo. Kad
je on nestao, ostala je samo posuda. Promjenjiva. I, to je
najvanije, zamjenjiva.
S tog - navodno "visokog", ali sasvim nepostojeeg mjesta
- sada govorim i piem, odravajui privid skupljenosti u
jednoj toki vremena i prostora. Upravo te rijei su sredstvo
pomou kojeg zaludne zamisli odravam u tijeku i promjeni
- od prolosti prema budunosti, od istoka prema zapadu.
Posao je to slian odravanju rijeke u njezinom koritu. Moe
se to, neko vrijeme. Ali, kad bi rijeka doista htjela ili bi zbog
vie sile, smisla ili svrhe odluila preliti se preko zamiljenih

granica, bio bih sasvim nemoan. Na posljetku, jednom e,

prije ili kasnije, sva ta voda, sav taj tijek, i sve te rijei,
nestati u bezgraninom.
Ne mogu vam, za poetak, rei nita vie ni bolje od ovoga.
Sada u vas prepustiti njemu, Ganeu, pa nek vas on vodi
dalje, do trenutka i mjesta kada ete ga neizbjeno izgubiti.
To e se dogoditi, zasigurno, jer vaa posuda nije dovoljno
velika da bi on u nju stao. Vjerujte mi, znam to govorim.
Nema naina da poznajem ba svakog od vas, pa postoji
mogunost da grijeim. Ali, vjerojatnost za to je toliko mala
da je gotovo sigurno kako e vam uskoro zatrebati moja
"pomo". Ili barem pokoja rije od nekog slinijeg vama nekog tko svoju ljudskost jo uvijek nosi kao dragu odjeu.
Pa ak i kad je mijenja, ostaje pri njoj iz navike. Ili moda
ba zbog toga da vam neobinou ne skree pozornost;
da vam neshvatljivo zaogrne u rijei i prizore koji su vam
bliski.
Kako god bilo, pred vama je jo jedan tajanstveni dvorac
koji je potrebno istraiti. Vi koji ste novi ovdje, u Ganeovom
svemiru, budite tako ljubazni pa zakoraite koji korak
natrag. Ulaz je u drugim knjigama. Nekom igrom sudbine
nali ste se par katova iznad prizemlja. Pa sad, mogue je
da tako mora biti. Neu vam braniti da krenete odavde, kad
vas je neka ruka ve dovela do ovoga mjesta. Meutim, na
kraju ete sigurno poeljeti vratiti se na poetak i saznati
kako je sve to poelo. Moda nije loa zamisao da to uinite
odmah sada. U meuvremenu, Gane i ja emo vas ekati
ovdje, tono na ovom mjestu, kad god se poelite vratiti.
Ako pak su petlje vremena i niti uzroka i posljedice, onog
to je bilo prije i onog to slijedi, sada povezane, te ako se
osjeate spremnim za hodanje po tankom uetu neodreene
stvarnosti i ne bojite se moguih posljedica takve aktivnosti
po svoj ivot, samo naprijed!
itajte.

To sam ja Gane!
To sam ja, Gane!
Ne, nije ala niti igra rijeima - ovo sam doista ja,
Gane, glavom i surlom. Hou rei, ovo ja piem, to jest
izgovaram, a netko drugi pie.
Odluio sam obratiti vam se izravno, barem u nekim
dijelovima ove knjige. Posrednici su ponekad potrebni, ali
nekako osjeam daje dolo vrijeme da vi i ja popriamo malo

izravnije. Do sada sam imao dobrog zapisniara - dobrog

posrednika. Nisam nezadovoljan nainom na koji me je
predstavio - tovie, vrlo je vjeran i oslikava moju narav ba
kakva jest. Meutim, mislio sam da bi i vama godilo malo
promjene, malo izravne komunikacije. to kaete? Zar nije
pravo osvjeenje uti me u prvom licu?
Ma, naravno da jest! Mislim da u jako uivati u ovom
pothvatu - bila je to odlina zamisao. Na posljetku, ja bih,
izmeu ostalog, morao ispunjavati funkciju boanstva
"pisanih pothvata". To znai da su, po prirodi stvari, u
mojoj nadlenosti sve vrste pisama, pjesama, novina, eseja i
knjiga. I tko e onda bolje znati kako sve to ide, to s knjigama
i pisanjem, od boanstva pisanih pothvata, to jest - mene!
Nee to biti prva knjiga koju sam napisao, iako ni jednu
do sada nisam potpisao. Nije da ne bih, znate, ali radi se
uglavnom o mnotvu posla koji moram obavljati - usput
se zabavljajui - pa mi je jednostavnije potaknuti ljude,
takozvane pisce, na pisanje. Nadahnue - tako se to zove.
Poaljem im nadahnue, malo provrljam po njihovoj svijesti,
promijenim ili dodam koju misao, a poneku i oduzmem, i
oni onda krenu pisati. Vrlo su nadahnuti kad imaju posla
sa mnom, znali to ili ne znali
No, nije to jedini problem vezan uz pisanje knjige od
strane jednog... mene. Ponekad se upletu i pravni problemi,
znate. Posebice danas, u vaemu svijetu i vremenu. Recimo,
da ja potpiem ovu knjigu, nastala bi zavrzlama oko mojeg
postojanja, matinog broja, autorskih prava i takvih stvari.
Bolje je ne zaplitati se u to. Osim toga, lake mi je kad sve
to preuzme na sebe netko drugi, netko tko pripada ovome
svijetu, poput naeg dragog...
Uzgred, da ne pomislite da podcjenjujem vrijednost
zapisivanja neijih misli! Daleko od toga. Na posljetku i sam
sam to nekada radio, s jednom drugom knjigom. Hm, da
vidimo... bit e daje prolo najmanje tri, a moda i etiri tisue
godina... Ili ak i vie? Ne znam tono sada, to jest mogao bih
znati da se potrudim, ali ne da mi se sad izraunavati sve te
kozmike kalendare i sve to, a nije da je presudno vano...
No, dakle, taj se ovjek zvao Vyasa, a trebalo je zapisati
neke epove i prie. U to je vrijeme taj pothvat izgledao vrlo
znaajan. Danas je malo izgubio na vanosti, ali ipak, jo
se dri. Vyasa je bio prilino snaan mudrac. I tjelesno,
naravno, ali mislio sam ponajprije na shvaanje, znanje...
Nije to bila obina knjiga, ta Mahabharata, trebalo ju je
zapisati. Uh, kad se sjetim, dobio sam uljeve na prstima
jer se tada pisalo po palminom liu, perom, koje je trebalo

vrsto stiskati... Ali, uinio sam to da bih Vyasi olakao

razmiljanje i sklapanje reenica. Tada nije bilo raunala i
ovih tipkovnica po kojima A. sada pisucka dok ja izmiljam
ove mudrolije... Ali, pretpostavljam da sve to i sami znate.
Priznajem, malo sam se zabrbljao... Gdje sam ono stao?
Hm, moram se ispriati zbog toga, a i zbog svih brbljarija
koje e slijediti. Znate, tako vam je to sa mnom - volim
priati i ponekad se zanesem pa ponem najednom mjestu,
a zavrim na drugom. Vidite, tu e nam pomoi A. i njegova
sustavnost. Dao sam mu ovlasti dame prekine i preoblikuje,
ako je potrebno. Za sada to jo nije uinio, samo me gleda
ispod oka dok mu prsti lete preko crne tipkovnice. Mislim
da e to upravo sada uiniti jer sam pretjerao. Da, da, evo
ga, prestaje pisati...
Eto, rijeena situacija. Jasno mije, prianje pria je jedno,
a pisanje knjige drugo. Pa to sam i ja govorio Vyasi, kaem
vam, upravo to isto! A sad sam se naao u slinoj situaciji.
Nije da usporeujem te dvije knjige, daleko od toga. Sasvim
drugo vrijeme je u pitanju i sasvim druga potreba vremena.
Ipak, ima neke slinosti u tome, barem u situaciji, pa zato
to spominjem...
No dobro, dosta o tome. A. me opet gleda poprijeko.
Moram se uozbiljiti i ovaj "pisani pothvat" provesti kako
valja. Moram pretpostaviti da e ga, kad bude zavren u
obliku knjige, u ruke uzeti netko tko me uope ne poznaje.
A. mi je savjetovao da ponem iz poetka, predstavljajui
se upravo takvim ljudima. Meutim, primjeujem da e ovo
itati i oni drugi, dakle oni koji su uli za mene ili me barem
malice poznaju. to s takvima?
Nema veze, ustrajanje A., bolje da takvima malo ponovi
neke stvari nego one prve zbuni.
Slaem se, to je doista bolje. Pa, onda, hajdemo ispoetka
(i ukratko, dodaje A.)
Dakle, to sam ja, Gane, sin boga ive i boginje Parvati.
iva je prije nego je susreo Parvati bio asketa i isposnik, a
nakon to ga je Parvati osvojila svojom upornou (deset
ivota gaje osvajala, kao to znaju oni koji su proitali moje
prethodne prie!) postali su nerazdvojni ljubavnici. Moj
otac iva je boanstvo apsoluta, a majka Parvati zapravo
utjelovljenje Majke Prirode. Moji roditelji predstavljaju cijeli
svemir - njegovu osnovu i dva stupa na kojima poiva sve
ostalo.
iva i Parvati su poznati po intenzivnoj, dugoj i strastvenoj
seksualnoj aktivnosti. Ja sam, meutim, roen po sili njihove
namjere, a ne iz njihovih tijela, kako se sinovi obino raaju

i kako je, barem djelomino, roen moj brat Skanda. Mada

ni on nije doao na svijet onako kako dolaze ljudi, zaee,
trudnoa, roenje i sve to, nego gaje Agni odnio do rijeke i
tamo ga...
Ah, dobro, dobro, A. se opet buni. Brbljam, kae... U redu
je, tu u vam priu ispriati naknadno. Za sada je vano
rei samo to da sam roen kao odgovor na potrebu svemira
za redom. Pravila, znate, uzroci i posljedice, sve to... Ako
se ne bi znalo kakva je posljedica kojega djela, svijet bi bio
u neredu. A tako je i bilo u poetku. Stvari nisu bile ba
jasno utvrene. Znai, kad su moji boanski roditelji vodili
ljubav s namjerom da rijee taj problem, postigli su stanje
neviene ekstaze. Njihove svijesti su se pretopile jedna u
drugu i iz te svjetlosti sam nastao ja, Gane.
I to vam je jedina istina.
Naglaavam to jer ima i nekih drugih pria i priica o
mojemu nastanku, poput one da me Parvati napravila iz
sapuna i zaposlila me da joj uvam vrata kupaonice dok se
ona tuira. Kad se iva vratio kui, nije puno oklijevao nego
mi je odsjekao glavu - to sam imao uope raditi ispred
kupaonice njegove ene? - ne znajui da sam mu, na neki
nain, sin. Pa je onda, kad je Parvati vriskala od uasa zbog
moje smrti, iziao van i odsjekao glavu nekom slonu, prvom
na kojeg je naiao, te miju nasadio na ljudsko tijelo.
Mislim, hajde priznajte, jeste li bilo kada uli glupaviju
priu od ove? Od sapuna - ja? Ma svata! Izgleda da neki
ljudi ne mogu podnijeti injenicu da sam napravljen od
svjetlosti pa su eljeli umanjiti moju vrijednost. Jer inae,
kakvo je objanjenje za tako besmislenu priu? Pravu
priu o gubitku ljudske glave i dobivanju slonovske vam
je ispriao A. u prethodnoj knjizi - kae mi d a ju je nazvao
Slomljena kljova. Sasvim primjereno i, moram priznati, vrlo
tono! Tamo imate i opise svega to obino nosim sa sobom
i to spada u arsenal mojih simbola. Recimo, tu je paa ili
oma kojom hvatam odbjegle od "ispravnog" puta; parau ili
sjekira, simbol moje snage i nepogrjeivosti. Nae se i pokoja
knjiga (da, osim to volim pisati, volim i itati!), kao simbol
znanja, a ima i mnogo kolaa i druge slatke hrane koju
oboavam. Kraj mene su uvijek i moja dva vjerna pratitelja:
iva kobra koja mi je sapletena oko pojasa i takor s dva
imena, Muika ili Krona, bivi nebeski glazbenik koji je
rajski svijet zamijenio za mnogo bolji poloaj mojeg osobnog
prijevoznog sredstva. Bez njih Gane ne bi bio Gane.
Hm, kad sad razmislim o tome, mogao bih se predstavljati
nadugako i nairoko! No, sadanji trenutak i ovo mjesto

- nova knjiga! - ukazuju na potrebu da mnoge stvari o

meni preskoimo. Neu vam ponovno priati ono to ve
znate. Ako pak ne znate, ispriao vam je A., pa se potrudite
i to proitajte. Kao boanstvo pisanih pothvata moram se
zaloiti za te knjige i preporuiti vam dobro i zanimljivo tivo
koje, izmeu ostalog, govori i o meni.
A ovaj trenutak i rijetku situaciju u iskoristiti kako valja
i progovoriti o sebi onako kako se sam doivljavam. Jer,
jedno je kad netko drugi pria prie o vama, a sasvim drugo
ako to uinite vi sami.
No, to nas dovodi do jednog velikog problema. On nije
nerjeiv, ali ga moram spomenuti jer biste inae mogli
dobiti pogrjean dojam o meni. Naime, ovo jesam ja, Gane,
ali nisam ba potpun. To jest, jesam potpun, ali ne onakav
kakav bih bio da ste vi drukiji.
Razumijete li?
Da, tako sam i mislio. Teko je to razumjeti. Meutim,
moram se malo oko toga potruditi, a potrudite se i vi, molim
vas. U zajednikom je interesu da se razumijemo, koliko
god je to mogue.
Dakle, vidite, vaa vas ljudska osjetila ograniavaju na
nekoliko dimenzija postojanja. Vi znate da oko vas postoje i
druge stvarnosti, neke od njih materijalne iako ak ni njih
ne vidite ili ne osjeate. Primjerice, ne vidite zraenje s onu
stranu crvenog ili ljubiastog spektra, a ono je ipak ovdje.
Isto vrijedi i za mnoge druge pojave u materijalnom svemiru.
Ako tome dodate i duhovne svemire i dimenzije, dobit ete
mnogostruku stvarnost koja trenutno NIJE dostupna vaim
osjetilima. Vidite, ja kao potpuni Gane ivim u tim, vama
nedostupnim, stvarnostima. To znai da u ovoj stvarnosti,
pa ak i u obliku knjige, ne mogu biti dostupan u potpunosti
tako dugo dok se vi ne promijenite i va doivljaj stvarnosti
ne obuhvati ono to sada nije obuhvaeno.
Razumijete li sad?
U redu onda. Drago mi je ako je tako! Ali, sada elim da
na trenutak zamislite moju situaciju u kontaktu s ljudima.
Ovdje sam, a oni me ne vide, ili me vide samo djelomino!
Kako biste se vi osjeali da ljudi oko vas vide samo vae
stopalo, ali nita drugo osim toga? I da vas prosuuju samo
i iskljuivo na osnovi onog to vide, a to znai na osnovi
stopala?
Ah, znate, koliko god nekome izgledalo da je super biti
Gane ili netko Ganeu slian, ponekad je to doista naporno!
Iskreno, to je razlog zato me esto nema, odnosno zato se ne
pokazujem svima. Na posljetku, znate li to ljudi uglavnom

ine kad im se pokaem? Vie-manje odmah upadnu u

neko religijsko raspoloenje i ponu zazivati i moliti. Njihove
reakcije su tako predvidljive i dozlaboga dosadne!
Znai, ako znam da e reakcija biti takva, radije utim i
pronalazim zabavu na nekom drugom mjestu. No, stvar je
u tome da ne mogu zanemariti svoju zadau, odnosno ako
emo poteno - svoje zadae, u mnoini, pa jednostavno
moram biti ovdje, s ljudima.
Meutim, sve to inim tek je malen dio moje stvarne
pojavnosti. Moete li zamisliti kako se ja osjeam zbog
toga? Razlomljen, djelomian, nepotpun, slomljen, okrnjen,
onesposobljen, neuvjerljiv, slabaan... Da, da, moda vam
je neobino uti takve rijei od jednoga Ganea, ali upravo
je tako!
I, moete li zamisliti kakva je srea nekome poput mene
doivjeti da ga netko od ljudi prepozna i doista doivi? To
vam je, na alost, ravno dobitku na lutriji! Ali je zato takav
i osjeaj sree kad se to ipak konano dogodi.
Moj dragi A. je stoga u meni izazvao takav osjeaj sree.
Iako sada blago crveni kad mora zapisivati ove rijei, mislim
da mu je ipak drago to uti iz mojih usta. Vratit u se kasnije
na njega i rei neto o naem odnosu. Na posljetku, prie
koje sam njemu ispriao sada e doi i do vas, a i samo moje
pojavljivanje na ovom mjestu uvelike je potaknuto njegovom
misijom.
Koliko znam, moji se likovi, kipovi i imena pojavljuju
posvuda po svijetu. Poznat sam kao boanstvo koje donosi
sreu i podrku. Osim to sam pjesnik, plesa i umjetnik,
oigledno sam i onaj koji donosi bogatstvo te uklanja
prepreke na putu bilo kojeg ostvarenja. Ma, tko me ne bi
poelio na svojoj strani!
Mole mi se posvuda, iako sam ve jednom, ini mi se,
objasnio kako te molitve nita ne znae meni iako znae
neto njima, onima koji mole. Ponekad neto i uinim za
nekoga, ali veina stvari se ionako dogaa sama po sebi,
po sili zakona koji upravljaju svemirom. Ipak, kao i svako
svjesno stvorenje, i ja sam eljan drutva, a posebice zabave
i igara koje iz tog drutva proistiu. A kako e se to dogoditi
ako nema komunikacije izmeu mene i vas?
Zbog toga je, vidite, i meni u interesu da budete spremni
za mene i da proirite svoj opseg zapaanja, tako da u njega
moe stati vie od mene.
Dozvolite mi stoga par naputaka o tome kako to uiniti.
Ne elim da mi se molite. Taj postupak moda u vama stvara
utjehu ili dojam da ste neto uinili. Moda u vama budi

nadu, ali zapravo ukazuje na vau slabost. Ja nisam onaj

koji e vam pomoi u nevolji samo zato jer ste se vi u njoj
nali i poeljeli me pozvati! Kud bih doao da odgovaram na
sve takve pozive! To nitko ne ini, ba ni jedno boanstvo.
Izmeu ostalog, to ne inimo zato jer elimo da sami
izrastete iz pelena u kojima se nalazite i nauite sami brisati
svoju...
Prekinuo me. Rekao je da e napisati tono toliko koliko
je napisao, ali da dalje nee jer nije pristojno. Ne znam to
u tome nije pristojno? Na posljetku, zar odrastao ovjek
ne brine o istoi svoga tijela i ne uklanja posljedice svoje
probave? No, dobro, ako A. tako kae - a kae da je malo
grubo - neemo na taj nain. Ali, ipak vam se stvar svodi na
to - morate postati samostalni. Tek tada moemo govoriti o
suradnji, pa i o pomoi.
Dakle, umjesto da moljakate, ponite se ponaati onako
kako valja prema nekome poput mene! Ja vam mogu biti
prijatelj, vodi, suradnik, pa ak i ljubavnik. Ali, neu biti
nita od toga ako vi barem malo niste jednaki prema meni.
Takoer, na vama je da prvi pokaete to to osjeate, a ja u
vam, vjerujte mi, te osjeaje vratiti stostruko uveane!
Ako bih na najjednostavniji nain opisao put do mene,
rekao bih da on vodi preko mojih roditelja, ive i Parvati.
Njih morate doista voljeti, a vi i ja emo se onda ve nekako
nai.
Ali, nemojte molim vas sada na njih prenijeti potrebu
za moljakanjem! Evo, kako vam stvari stoje: morate voljeti
ivu, apsolutni transcendentalni bitak. Kako ete ga voljeti
ako ga ne poznajete? Znai, najprije ga upoznajte! Svakoga
dana neko vrijeme provedite s njim. Meditirajte! Na A. ovdje
ima dobru metodu koju je, izmeu ostalog, nauio, odnosno
usavrio kod mene.
Zatim, morate voljeti i Parvati. Ona je Majka Priroda i sve
raznolikosti koje u njoj postoje. Dakle, volite ivot! Budite
zaljubljeni u njega, cijenite ga, uvajte i uivajte u njemu.
Uivajte i u tijelu, hrani, ljubavi... u svemu to je dio prirode.
Kad ete tako voljeti moju Majku, ja u biti privuen k vama
poput leptira k svjetlu!
To su, eto, osnovne stvari. Ima jo toga, ali o tome emo
vie u priama koje slijede.
Prije toga bih ipak volio rei neto o svojim kipovima i
slikama. Vidite, tu je stvar malo sloenija. S jedne strane,
ne volim kad me ljudi "oboavaju" na takav nain. Previe
lako skliznu u onu vrstu religijskoga zanosa koju sam vam
opisao i koju zapravo prezirem. Nije toliko vano to ju ja ne

volim, koliko je vano da takve stvari doslovce sprjeavaju

irenje svijesti, pa tako sprjeavaju i mene da s tim ljudima
uspostavim neki kontakt.
Znai, ako mislite oboavati moj kip na klasian nain,
bolje nemojte. Radije me pustite na miru.
Ali, uzmimo, primjerice, da pravilno shvatite moju narav
te da imate dobar odnos prema mojim roditeljima, onda je
moj kip ili slika mjesto unutar ovog materijalnog svemira
u kojem se ja mnogo lake pojavljujem nego na drugim
mjestima!
Shvaate li? Materijalni predmeti u mojem obliku ili oni
koji govore o meni pogodno su sredstvo mojega pojavljivanja
u ovome svijetu. Doslovce, mogu se bilo kada pojaviti unutar
bilo kojeg od njih. Zapravo, mogu biti na mnogo mjesta
istodobno, komunicirajui s mnogim ljudima, upravo preko
takvih predmeta. Ti su kipovi zapravo... kako biste vi danas
rekli, portali kroz koje ja dolazim k vama. Ali, portal mora
iza sebe imati neku inteligenciju i mnogo energije. Ako
toga nema, portal je mrtav i nita se kroz njega ne moe
saznati.
Oboavanje mojega kipa bez takve inteligencije je poput
off-line oboavanja neke vae internetske stranice (A. mije
objasnio to je to), a da uope niste spojeni na mreu. I jo
mnogo gore od toga - ovo je samo blijeda analogija koju
ete, nadam se, razumjeti.
I to me dovodi do ove knjige.
Vidite, mogu ja izgledati kao da se zabavljam cijelo vrijeme
i kao da sam sve samo ne ozbiljan, ali elio sam izravnu
komunikaciju s vama i to na ovaj nain upravo stoga to
e se tako stvoriti jedan od najsnanijih "portala" za nau
meusobnu komunikaciju!
Budui da sam u vaem svijetu samo djelomian
- takav jedino mogu biti zbog vas i onoga to ste u ovom
trenutku sposobni doivjeti - dijelove knjige, neke prie i,
posebno vano, razliite toke gledita prepustit u mojem
dosadanjem "zapisniaru". Na taj nain emo se nai u
prijelaznom podruju - u svijetu koji je malo moj, a malo
va. Ako sve uinimo kako valja, pripremit emo teren za
sljedei korak: za ulazak u svemir gdje sam ja, Gane, doista
prisutan glavom i surlom!
Na neki nain, ova e knjiga imati snagu stotina i stotina
mojih "oivljenih" kipova! Naravno, od vas ovisi hoe li se to
doista dogoditi ili ne, ali eto, ja u svoje napraviti. tovie,
kao to vidite - upravo to inim!
I A. se prihvatio ozbiljno svojega posla tako da preostaje

samo vaa dobra volja...

Gledajui sad kako on marljivo zapisuje moje rijei,
moram konano progovoriti neto i o njemu. Posrednik i
zapisniar - tako sam ga nazivao u dosadanjem tijeku ovog
mog "izlaganja". On je, koliko vidim, sasvim zadovoljan s
tim "titulama". Ipak, kao to i sami znate, sasvim je mogue
da tu ima i neto vie...
Uzgred, znam kako mu je ime u vaem svijetu. Znam i da
gaje odabrao nakon to je u sebi osjetio znakove prisjeanja.
No, ipak sam ustrajao na tome da ga u ovoj prigodi zovem
prema njegovoj trenutnoj ulozi ili samo jednim glasom:
A. Imena su, znate, nositelji znaenja. ak je i u vaemu
svijetu tako, a u mojemu je jo i vie. tovie, tamo gdje ja
obitavam, ime jest znaenje!
Izgovoriti neije pravo ime, znai opisati ga, ukazati na
njegovu bit. A opet, tijekom ivota i ljudi i bogovi preuzimaju
razne uloge. Svaka od tih uloga zahtijeva drukiju osobnost
ili barem drukije znaajke osobnosti. Stoga, svaka od tih
uloga zapravo zahtijeva drukije ime!
Budui da nose razne uloge, boanstva imaju esto
mnogobrojna imena. Pa i meni su tako pripisali stotine
raznih naziva. Neke od njih sam sam odabrao, neki su mi
se sami "prilijepili" zbog raznih dogodovtina u kojima sam
sudjelovao, a neke sam dobio od drugih boanstava, obino
kad bi u meni prepoznali neto posebno, neto vrijedno
isticanja.
Ipak, kao to sam vam napomenuo, u mojem svemiru
ime nije samo zvuk koji opisuje - ime je i zvuk koji u svom
obliku sadri onog ili ono na to se odnosi! Znam, sve je to
pomalo teko shvatiti jer, priznajem, nije lako ni opisati.
Vratit u se na svoja imena u jednoj od pria i opisati vam
neka od njih, barem onih najvanijih osam. Tada ete bolje
razumjeti to elim rei.
Za sada u samo dodati da netko tko ima mnogo imena
i uistinu ivi svako od njih, zapravo ima i mnogo osobnosti!
Svako ime zahtijeva drukiju ulogu, drukije ponaanje
i sasvim odreene sposobnosti. esto su te razlike toliko
velike da se s pravom moe rei kako se radi o razliitim
ivotima.
I eto nas opet na skliskom terenu. Meutim, ako se
nadate da ete me jednom doista upoznati, morat ete se
odsklizati preko njega! Mnogo imena, mnogo osobnosti - to
je sasvim u redu s duhovnog stajalita, ali je zbunjujue
sa stajalita komunikacije. I tu se krije razlog zbog kojeg je
potrebno hodati korak po korak, vrlo oprezno. Najprije nam

je bio potreban posrednik - netko tko e vidjeti umjesto

vas, a zatim vam to ispriati. Nakon toga se pojavljujem ja,
osobno (ili jednom svojom osobnou) i ostvarujemo mnogo
izravniju komunikaciju. I konani, zavrni korak e biti
na susret, a to znai otvaranje vaih osjetila, uma i srca
stvarnosti iz koje dolazim.
Uzgred, jeste li primijetili kako moje reenice polako
postaju sve ozbiljnije i ozbiljnije? To je namjerno!
A. je, dakle, do sada bio na posrednik. Svoj je posao
otpoeo odmah nakon poetka naih susreta. Koliko znam,
napisao je nekoliko knjiga u kojima ja igram vane ili ak
glavne uloge. Posljednja, Slomljena kljova, napisana je zato
to sam ja to izravno od njega zatraio. Mnogo sam mu toga
ispriao tijekom godina, a to nije bilo samo za njegove ui.
Dolo je vrijeme da i vi ujete barem dio toga. Veliki dio, ako
smijem dodati.
U ovoj knjizi emo podijeliti uloge. Uglavnom u za
govornicom biti ja, a njemu u prepustiti komentare svake
prie. ini mi se da ete tako lake shvatiti neke vidove
onoga o emu u vam priati. Ako sve bude u redu, upoznat
ete me bolje nego ranije i pripremiti se za trenutak kad u
i bez posrednitva knjige stati pred vas i rei: "To sam ja,
Gane, glavom i surlom!"
A to se tie njega...evo, prolo je sada ve gotovo petnaest
ljudskih godina otkako se posjeujemo. Njegova misija i na
odnos u okviru toga jo nije zavren. Ova knjiga ima mnogo
veze s tim. Primjerice, jedna od glavnih pria koju u vam
ispriati objanjava duboke tajne odnosa uenika i uitelja.
Evo, ve sada vam kaem, iako to kasnije neu ponavljati
izravno, ta pria ima i te kako mnogo veze s odgovorom na
pitanje to A. radi ovdje i to ja radim s njim. Dakle, ova
knjiga otvara mnoga vrata i ispunjava vie zadaa.
Uh, da, moram vam ispriati o raspravi koju smo imali
kad smo planirali ovu knjigu! Iskreno, bila je to malo unija
rasprava! Naime, predloio sam mu da jednostavno uem u
njegovo tijelo, preuzmem nadzor nad pisanjem, pa da svoje
dijelove njegovim prstima otipkam u raunalo. Bilo bi to
svakako bre i djelotvornije od ovog to sada radimo.
Meutim, A. nije htio ni uti za takvo to! Rekao je da
ne podrava nikakvo "opsjedanje" te da takvu knjigu nee
predstaviti nikome. Pokuao sam ga uvjeriti da ako se radi
o opsjednutosti, on ve jest opsjednut sa mnom!
Nije nasjeo na taj trik. Zatim sam ga optuio da eli
zadrati kontrolu nad samim sobom i da nema dovoljno
povjerenja u mene, pa mi se odmah otvorio i rekao neka

uem u njega i inim to elim, ali da nee objaviti takvu

knjigu. I kad ve nisam znao to da radim, objasnio mi je
daje mnogo bolje da sudjeluje u procesu njezinog nastanka
savjetima i dogovornim ispravkama, ba kao to sam to ja
nekada radio s Vyasom. E, to je ve bilo uvjerljivo!
I tako, sada eto sjedim na njegovom plavom kauu,
jedem narane i banane, te priam i priam dok on marljivo
zapisuje. Ludo se zabavljamo!
Aha, jo da kaem da e ova knjiga biti ispunjena priama
koje sam mu ve jednom ispriao, ba kao to je to sluaj
s prethodnom, Slomljenom kljovom. Naravno, sada u ja
mnogim priama dodati svoj "okus". Zajedno smo odluili da
ovdje ispriamo prie koje jo nikada nisu ugledale svjetlo
dana, dakle zajameno ih niste uli u ovakvom obliku.
Takoer, a to je isto zasluga A-a, neke od njih e biti novijega
datuma. Istina je, vrijeme nije stalo prije nekoliko tisua
godina. I za mene i za sva boanstva posao nije zavren. Ima
stvari koje se dogaaju i dandanas; a ima i onoga to se jo
nije dogodilo. Ovdje, u vaem svemiru, vrijeme i dalje tee,
a istina se uvijek moe izraziti na nove naine. Boanska
drama nikad ne zavrava. tovie, kako vrijeme prolazi, ona
postaje sve zanimljivija i zanimljivija!
I kad smo ve kod naeg posrednika i zapisniara,
prva pria je vezana uz na susret. Nakon nje emo se
vratiti natrag u zanimljivi svijet bogova, demona, nagasa,
gandharva, apsara, jogina, sidhasa i drugih stvorenja iz
ovih i mnogobrojnih drugih dimenzija.
Uivajte!

Udarac surlom u glavu

Mislim da vam je Gane sve objasnio, barem to se tie uvoda.
Njegovu bol kao "djelominog" vjerojatno ne mogu ni zamisliti.
Sloenost njegovog postojanja daleko nadilazi ljudski um. Ali,
vjerojatno je mogu, barem izdaleka, usporediti sa situacijom u kojoj
se esto nalazim - osjeam i doivljavam daleko vie detalja nego
veina ljudi oko mene. Ako se i vama to dogaa, onda znate kako
je to. Niste shvaeni i vrlo je malo ljudi s kojima moete podijeliti
svoja iskustva, porazgovarati, pronai razumijevanje... Va svijet je
jednostavno drukiji od njihovog. Na alost, u manjini ste.
S nekima od ljudi oko sebe uope ne moete podijeliti nita.
Njihova je stvarnost toliko suena da moete samo glumiti kako
hodate po uskoj traci za njih prihvatljivog, oajniki se trudei da
ne prijeete neku nevidljivu granicu i ne uinite neto ime ete ih

povrijediti ili izazvati bijes, ljubomoru, uenje... Ali, koliko god

se trudili, uzalud vam je. Ljudi imaju nos za one koji su drukiji.
Nanjue vas izdaleka i nekako znaju da ne pripadate u isti ko s
njima. Cijene to se trudite, ali uzalud, jednostavno ne pripadate
njihovom stadu...
S jedne strane Ganeu je vjerojatno jo tee kad se nae meu
nama, ljudima - njega nitko ne razumije u potpunosti! Ali, s druge
strane mu je daleko lake - to sam mu i rekao jednom prigodom:
"Ali ti ni ne mora biti ovdje, meu nama! Ja, s druge strane
moram... "
Naravno, obrisao me kao to bi krpom uklonio lokvicu vode s
kuhinjskog poda. "I ti i ja smo tako odluili, ovjee. Nema previe
razlike. Radije uti, radi i nemoj se aliti."
Eto, toliko o tome. Ipak, kao i njemu, i meni ponekad pobjegne
koja eznutljiva misao o svijetu koji vas bolje razumije... U
meuvremenu, radim i uglavnom se, ba kao i on, ne alim. I jako
se, jako - ba poput njega - veselim kad naem nekog s kim mogu
podijeliti barem dio svoga svijeta.
Moram komentirati onu "raspravu" koju smo imali glede naina
na koji e ove prie biti ispisane. Istina je sve to je rekao - doista
sam ga odbio kad je predloio neku vrstu "obuzimanja" ne bi li cijeli
proces bio djelotvorniji. Takoer je istina da to odbijanje nije bilo
zbog toga to bih se plaio preputanja. To sam mu, na posljetku
i dokazao - mogao je uzeti sve to je moje, i duh i tijelo i um i
osjeaje, kad god je htio. Meutim, ono to vam nije rekao, a u to
sam ja savreno siguran, jest da je taj prijedlog zapravo predstavljao
test. Ili prigodu za pouku - kako meni tako i vama.
U dananjem svijetu, u takozvanom "duhovnom" okruenju
mnogo je raznih tekstova nastalih "kanaliziranjem" (chanellingom
- udomaio se engleski naziv). Radi se o vrlo opasnom postupku
kojem se, na alost, izlau mnogobrojni nespremni ljudi. U veini
sluajeva rije je o psiholokoj pojavi tijekom koje govorimo
ili piemo ono to nosimo u podsvijesti ili jednostavno nismo u
stanju izrei u uobiajenim okolnostima. Glasu koji govori dajemo
odreeno ime i proglaavamo ga izvorom informacija, iako je taj
izvor zapravo u nama.
To je najmanji problem kod "kanaliziranja". Onaj puno vei
problem je stvarni kontakt s duhovnim entitetima koji nisu
sposobni materijalizirati se, odnosno uspostaviti izravan kontakt s
potpunom stvarnou. Ustupanje svog materijalnog tijela takvima
je iznimno upitan postupak. Veina ljudi koji to danas rade, nisu
ni izdaleka spremni za takvo to. Dugorono gledano, rezultat toga
moe biti samo bolest i dezintegracija, usprkos prividno lijepim
rijeima koje tako nastanu.
Uglavnom, Gane se namjerno igrao sa mnom nudei mi takav

postupak. Prvo, da je to htio mogao je to uiniti bilo kad - moj

pristanak je imao odavno. Ve sama ta injenica je u meni stvorila
jasnu predodbu o tome da se radi o namjernom testu.
Drugo, kao to je i sam rekao, toke gledita su bitne - korekcija,
drukije miljenje, prilagodba situaciji, objanjenja... svega toga ne
bi bilo da progovori on sam. Zapravo, ako ste ga dobro razumjeli,
onda znate da je sve ovo samo priprema za trenutak kad vie nee
biti potrebna ni knjiga, ni kip ili slika, pa tako ni ikakav posrednik
ili objanjenje.
I tree, svojim je poticanjem "rasprave" o tome meni dao
prigodu da vam objasnim neke vrlo bitne stvari o nastajanju
ove, kao i prethodnih knjiga. Dakle, moj kontakt s Ganeom nije
kanaliziranje, ve kontakt. Toka. On ne treba moje tijelo da bi
pisao, niti moj glas da bi njime govorio. Ako me zbog bilo ega
"treba" onda je to da pokae drugima kako se to moe uiniti.
Istina, ne pozdravljam ga na ulici kao to bih pozdravio susjeda
- nai su susreti ipak rijetkost. I neobini su i teko objanjivi.
Pripadaju u podruje koje jednako oplakuje obale materijalnoga
kao i duhovnoga svijeta. Oni su subjektivni ba kao i objektivni.
Zapravo, oni pripadaju odreenom stanju svijesti, a izvan njega se
moraju prilagoditi i pretvoriti u priu.
Moda bi u tom smislu bilo dobro da vam ukratko opiem kako
je, u naem ljudskom vremenu, nastajala ova knjiga. Prve dvije
prie, odnosno bolje reeno prva dva poglavlja (To sam ja, Gane!
i Pitajte ga, pitajte ga!) dogodile su se, ako se dobro sjeam, negdje
u ranu jesen 2008. godine. Mogli bi ih svrstati u kategoriju vizija,
budui da ne vjerujem da bi netko drugi vidio Ganea kako sjedi u
mojoj sobi na plavom kauu! Moda i nisam u pravu, ali tako mi se
ini. Za njega treba imati oko, a to oko vam opet moe dati samo
on.
Nakon toga je slijedilo razdoblje tiine nastalo uglavnom zbog
mojih poslova. Nije, dakle, Gane bio taj koji je odredio kad emo
i gdje nastaviti s poslom. Vie je to bilo nalik na dogovor prijatelja
ili suradnika. Nisam doslovno rekao: "uj stari, sljedeih mjeseci
imam mnogo obveza, moram zavriti nekoliko vanih projekata...
Javim ti se kad budem mogao, pa ako i ti moe, nastavljamo...", ali
kao i da jesam, jer je upravo tako bilo!
Svoje "vane" projekte zavravao sam tijekom zime i proljea
2009. i tek negdje u sedmom mjesecu sam bio spreman za njega. No,
tada se dogodilo da njega neko vrijeme nije bilo. Zato je to tako,
ne bih znao rei. Objanjenje je, ako ga ima, zasigurno potpuno
ganeovsko. Njemu vrijeme nita ne znai, to mi je pokazao i
jasno rekao nekoliko puta. No, iz nekih neobinih razloga za koje
samo mogu nagaati da su povezani s mojim doivljajem protoka
vremena, postoje trenuci i razdoblja kad mi nije dostupan jer je

negdje "zauzet".
I tako sam, u trenutku kad sam mislio da sam spreman, mogao
samo ekati i mentalno se pripremati za nastavak. Ta se "priprema"
izmeu ostalog sastojala i od sreivanja prethodnih biljeaka,
razmiljanja o Ganeu i njegovim priama i zapravo sasvim
uobiajenom i svakodnevnom pripremanju terena za uranjanje u
njegov svijet. Tako bi radio svaki pisac koji neto eli napisati pa
eka nadahnue.
Meutim, na nekoj unutarnjoj razini, onoj na kojoj ivi Gane,
zapravo sam mu kucao na vrata. Desetak dana nije odgovarao i
stoga se nije dogaalo nita. to bi bilo kad bih imao samo tih deset
dana, pomislio sam, a ne dva mjeseca koja sam odvojio samo za

njega? Odgovora nije bilo, ali pretpostavljam da je upravo u tome i

bila stvar. Vrijeme u Ganeovom svijetu ne znai mnogo. U jednoj
sekundi moe proivjeti cijele ivote, pa kakve onda ima veze to
nekoga eka deset dana? Na posljetku, situacija se moe sagledati
i iz drugog ugla: on je mene ekao deset mjeseci!
Oigledno se njegova pouka sastojala upravo u tome jer mi
je nakon sljedeih sedam dana zorno prikazao to znai jedna
sekunda.
Moje "kucanje na vrata" se svakim novim danom pojaavalo.
Na kraju sam znao da vie ne kucam nego stojim pod njegovim
prozorom i glasno ga dozivam. "Pa gdje si vie, hajde barem se
javi!
U nekom trenutku, tonije, s mojeg trenutnog stajalita upravo
jutros dok sam jo bio u krevetu, u onom bunovnom stanju izmeu
sna i jave, vidio sam kako se vrata na koja sam kucao otvaraju.
Tonije, odkrinula su se, ali kroz njih nije nitko iziao.
Nije to bio san u punom smislu rijei jer sam jasno uo jutarnji
ptiji pjev kroz otvorena vrata terase. Ipak, jednim svojim dijelom
sam bio tamo, ispred tih poluotvorenih vrata. Krenuo sam prema
njima znajui da upravo proivljavam neku vrstu susreta s njim.
Kako bi drukije moglo i biti kad sam se toliko usmjerio i otvorio
prema njemu? Valjda mi se konano odluio javiti. Ili sam bio
dosadno glasan pa me se eli rijeiti...
Uglavnom, pribliivi se vratima, nisam ih otvorio, ve sam,
slijedei neki unutarnji poriv, samo gurnuo glavu kroz otvor
izmeu njih i dovratka, elei zaviriti unutra i dozvati Ganea.
Meutim, nisam to stigao uiniti. Ugledao sam ga, dodue,
kutkom oka, kao u magli. Ako se dobro sjeam, u tom jednom
trenutku prije udarca imao je na licu izraz djeaka koji je pripremio
uspjenu zamku za svog prijatelja u igri. Vragolast osmjeh, stisnute
usne i zubi, podignute obrve, sjajno elo iz kojeg isijava radost i...
surla koja vitla kroz zrak!
Opalio me po glavi takvom silinom da sam vidio svjetlost

prvotnog praska u sreditu hipotalamusa! Da nije bilo toliko

iznenadno i trenutno, zakleo bih se da je eksplozija zahvatila
cijelu modinu i izila van tamo dolje, u dnu kraljenice, gdje
obino smjetaju prvu akru. Nemam blagog pojma to se zapravo
dogodilo, ali iznenada sam se naao u sjedeem poloaju na
svom krevetu, potpuno budan, potpuno u ovome svijetu. Krevet
se jo malo tresao ispod mene jer sam od udarca i snage buenja
vjerojatno poskoio u zrak.
Poeo sam rukama pipati glavu jer ju nisam osjeao, dok su
mi se osjetila polako privikavala na blagu jutarnju svjetlost koja je
dolazila izvana. U usporedbi s onim to je upravo eksplodiralo u
meni, bilo je to poput buenja u mrkloj tami.
S postupnim ukljuivanjem osjetila u vanjski svijet navrle su i
misli. Odmah mi je bilo jasno to se dogodilo jer te misli nisu bile
obine. Bilo je to sjeanje... na ono to se zbilo u jednom jedinom
djeliu sekunde, u trenutku ganeovskog udarca surlom u glavu!
Inae ponekad imam problem s pretjeranim neuronskim
izbojima, kako ih od milja zovem. Previe ideja, zamisli, projekata,
elja... Ali, to to mi se inae dogaa nije nita u usporedbi s ovim
to se dogodilo sada! Umom mi je prolazilo milijun bljetavih
munja. Svaka misao je bila svjetlost i svaku sam mogao pratiti
od njezinog izvora, pa sve dalje, u smjeru u kojem je nestajala
nevjerojatnom brzinom.
Jednim jedinim udarcem Gane je saeo vrijeme u kojem su se
nale prie... jedna, dvije, tri... Ne, ne mogu sve pratiti. Moram
zaustaviti kretanje uma i pohraniti sve u sjeanje. Kasnije, za dan,
dva, ili vjerojatnije tjedan ili dva, vratit u se natrag do tog svjetla i
istraiti to sam sve dobio u trenutku objesnog, djeje proraunatog,
ak pomalo osvetoljubivog udarca surlom.
"Evo ti sad", kao da je rekao, "pa se nosi s tim kako zna i umije.
Ja idem drugim poslom, a ti dovri zapoeto. Ima dovoljno
neuronskih izboja da ti potraje mjesecima. Kad zavri, javi se."
Imali smo zajedniki posao, barem je tako izgledalo na poetku.
Ja sam bio taj koji je odugovlaio, nema sumnje u to. A Gane se
sada pokazao savrenim menaderom - delegirao je zadau na
najdjelotvorniji mogui nain... i prepustio meni da se bakem s
posij edicama
Jedna stvar je savreno jasna: sve te vizije, dolasci i odlasci,
sjedenje u mojem automobilu ili na tepihu u mojoj sobi... sve su to
ustupci meni, a moda i vama. Lake nam je, jadnicima, kad svijet
ne doivimo odjednom, ve u nekom nizu.
Jutros mi je bio uskraen taj niz. Umjesto toga u moju je svijest
smjetena cijela jedna drama sastavljena od mnogih epizoda. Ne
znam i jo uvijek nisam siguran kako bih gledao na to. Da li se
radi o "kazni" za deset mjeseci ekanja? Ili bih na to trebao gledati

kao na blagoslov, odnosno ak kao i na priznanje o sposobnosti

drukijeg poimanja toka vremena?
Kako god bilo, oigledno sam zasluio taj udarac surlom u
glavu, a vi ste, jednako tako oigledno, zasluili da o njemu itate.
S obzirom da mi glava jo uvijek bruji i zuji uslijed toga, ne mogu
vam ba poeljeti takvo iskustvo. A opet, moda ete morati proi
kroz to - moda se radi o uobiajenom dijelu puta koji svaki ovjek
mora proi prije nego... shvati.
Sve ovo sam vam ispriao da bih vam pribliio razne naine na
koje se Gane i ja druimo. Nije nam loe, a zahvaljujui njemu,
njegovoj otvorenosti, iskrenosti i istoi, duboko u sebi nosim
znanje o tome da smo ravnopravni. Usprkos svim razlikama
u sposobnostima, podrijetlu, ulogama, znanju, dimenzijama,
svjetovima... zapravo pleemo isti ples. Velika je to razlika nasuprot
bilo kakvom drukijem, a na alost uobiajenom, poimanju
duhovnog svijeta i njegovih stanovnika...
I budui da je on tako htio, a kao primjer jednog od tih naina
"druenja" sljedea pria govori o naem prvom susretu. U vrijeme
kad se to dogaalo, nisam na to tako gledao. Tek sada, uvi to iz
njegovih usta, shvaam da ima neto u tome... Iako sam i dalje,
naravno, zbunjen.

Pitajte ga,
pitajte ga!
Usprkos tome to mu se stalno malo rugam, moram
priznati da mi je A. vrlo zanimljiv. Ponekad izgleda
kao da nita ne zna i nita ne moe (znam, znam, u knjigama
je malo drukiji nego u stvarnosti - namjerno se pravi neto
zbunjeniji, a da iskreno kaem i neto gluplji nego to jest).
Ali, ponekad me iznenadi nekom rijeju ili postupkom kojeg
ni sam ne bih bolje osmislio. Primjerice, da li vam je ispriao
kako smo se zapravo prvi put sreli?
A ne, ne mislim na onu priu o takoru u njegovoj sobi i
putovanju u etiri tisue godina davnu prolost! To je bilo
nedavno, gotovo juer. Na posljetku, kasnije vam je postalo
jasno da to nikako nije mogao biti prvi susret. Mislim, u
svjetlu svih tih ivota, raanja i umiranja... kako bi to bilo
prvi put?
Dakle, ne, ne radi se o tome. Ali, ak i ovdje, na ovome
mjestu i u ovome ivotu, to nije bio na prvi susret. Meutim,
on se toga ne sjea, odnosno ne povezuje neke stvari ba
kako valja pa mu se ini daje... Ali, najbolje e biti da vam
ja to lijepo ispriam, pa vi prosudite sami.

Vidite, on se zapravo pojavio, sam od sebe, nepozvan, u

jednoj od loka mudrosti. Vi biste tu loku vjerojatno nazvali
"zasmrtnim ivotom". To je svijet u kojem due ne uzimaju
na sebe materijalno tijelo, ve ga oblikuju od tanahnijih
slojeva stvarnosti - hajde recimo to tako, od energije. Tamo
svladavaju neke od poduka koje su zapoele u tjelesnom
obliku, ali ih nisu dovrile. Meutim, ono to im je ostalo
nauiti jest neka malenkost "zainjena" s mnogo dobre
karme. ivot u takvoj loki je vrlo ugodan i vi biste ga s
pravom nazvali rajem! Zapravo, tonije bi bilo da ga zovete
"kolskim rajem". Malo je toga to odudara od idilinog
ivota punog mudrosti, znanja i uenja. Oni koji su tamo,
uivaju u tisuama i tisuama godina skupljanja znanja,
istraivanja i saznavanja svega to ih jo zanima i to je
vrijedno uenja.
Ja se povremeno pojavljujem tamo jer uivam u poduavanju.
Obino izbjegavam oblik koji poznajete: slonovska
glava, slomljena kljova, kobra i sve to, ve doem kao neki
mudrac s dugom bradom i ozbiljnim izrazom lica, prodornim
oima i uspravnog dranja. Takve najvie tamo cijene,
znate. Malo su utogljeni i kruti ponekad. Nedostaje im...
pa mislim da im nedostaje malo duhovitosti! Njima njihov
svijet sasvim odgovara, ali meni bi bilo dosadno provesti
tamo tisuu godina. Par dana ili najvie tjedana - e, to je ve
cool. Ima zanimljivih rasprava, uje se svata, pa ak i mene
ponekad iznenade nekim injenicama za koje nisam znao.
Recimo, kao ono o zvjezdama koje govore...
Ali, neu sad o tome. Morate mi oprostiti, ponekad sam
sklon skretanju s teme. Znate, ima toliko toga to bih vam
elio rei; um mi radi prebrzo da bi ga rijei poteno mogle
slijediti. Moram se stoga usmjeriti na temu, a ne previe
zastranjivati...
Dakle, tamo, na tom svijetu, sjedili smo jedne veeri ja
(kao mudrac, duga brada, naranasta halja, i sve to...) i
stotinjak dua eljnih znanja. Topla veer, nebo prepuno
zvijezda iznad nas, u sredini vatra i stotinjak ljudi koji sjede
na jastucima ili prostirkama oko nje. Raspravljali smo o...
nije ni vano, da opet ne skrenem s teme - kad se odjednom
tamo pojavi A! Eto, ba tako, jednostavno se tamo stvorio
iz ista mira. Ne pred svima, nego malo sa strane, iza lea
ljudi, ali meni na vidiku.
Eh, sad, ne bi vam znao rei kako je on tono pronaao
put do te loke. Jo dandanas je to za mene tajna. Zapr avo,
tehniki znam kako je to izveo. Spavao je, naravno, i u
snu odsanjao mene i te ljude i taj svijet. Ali, kako i zato je

odsanjao tono ono to se tamo dogaalo, e to je ve druga

pria. Moda je bilo sluajno, a moda gaje vodila neka via
sila. Uglavnom nisam ga tamo oekivao. U to vrijeme jo nije
bilo jasno tko je on i hoe li se u ovom ivotu prisjetiti svega
to je potrebno za nastavak... hm, pa, misije. Kad malo
razmislim, moda je upravo to bio prvi znak, prvi pokazatelj
da se dogaa neto vrijedno moje pozornosti.
Uglavnom, A. u tom trenutku uope nije izgledao previe
zbunjeno. Proetao je naokolo, radoznalo promatrajui
to se dogaa. Nije bio iznenaen, niti uzbuen. Moda je
mislio da se radi o snu pa je tako i djelovao. No, na licu i u
pokretima mu se moglo vidjeti da sluti neku drugu istinu.
Umje moda nije mogao prihvatiti, ali slutnja je bila tu, bez
sumnje.
Odluio sam preuzeti inicijativu i staviti ga na malu
kunju. Pozvao sam ga da sjedne pokraj mene!
"Ah, dragi prijatelji", podigao sam glas da me svi uju.
"elim vam predstaviti jednog svog uenika, vrlo mudrog
ovjeka. Evo ga ovdje s nama! Doi, molim te, pridrui nam
se."
Okupljeni nisu bili previe iznenaeni ovim postupkom.
Njihov je svijet bio otvoren raznim posjetima. Oni ga nisu
mogli napustiti sve dok traje njihova "kola", to jest nisu ga
ni eljeli naputati. Meutim, budui daje to jedna u duhu
i znanju napredna loka, esto tamo navrate posebni ljudi,
sidhasi, jogini, pa i bogovi. Mirnim pogledom pratili su mu
korake, gledajui ga kako mi se pribliava i sjeda pokraj
mene.
Ali, ja jesam bio iznenaen njegovim postupkom! Moram
priznati da nisam oekivao takvo potpuno prihvaanje
situacije, bez pogovora ili trunka oklijevanja. Jednostavno
je priao, sjeo i gotovo radosno preao pogledom preko
okupljenih dua.
Nasmijao sam se. "utljiv je u posljednje vrijeme", rekao
sam im jer nisam imao pojma to bi im on mogao rei da
sam ga pustio govoriti. Bolje da sprijeim nevolju. Ipak,
strano me zabavljala ova situacija. Da, znam, mislio je da
sanja, ali opet, znam da je jedan dio njega jako dobro znao
da to nije samo san.
Uglavnom, nastavili smo priati, a on je nastavio sjediti.
Moda bi se sve na tome i zavrilo da nije bilo jedne
vadjadhari, vi biste rekli arobnice. Uzela je tijelo malo
krupnije ene, tamne kose i oiju koje su izgledale ljutito.
U posljednjem ivotu bila je velika alkemiarka. Poznavala
je tajnu koritenja ive u produivanju ivota. Ona sama

je ivjela nekoliko stotina godina, to je, kao to i sami

znate, iznimno dugo za ljudsko bie. Bila je predana
znanju, disciplinirana i odluna u njegovom stjecanju. Uza
sve to inila je mnoga dobra djela i nikad, ba nikad nije
zloupotrijebila svoju nadmo nad prosjenim ljudima s
kojima je ivjela. tovie, pomagala im je u svakoj prigodi
zasluivi time osloboenje od patnje.
No, ipak, ta se vadjadhari nije prosvijetlila za ivota
upravo stoga to joj je ostala jo jedna vezanost - vezanost
za znanje. Zato se i nala na ovoj loki, dovravajui svoje
obrazovanje i stjeui jo ona zrnca mudrosti za kojima je
udjela. U tome e vjerojatno uspjeti, na lagan i ugodan
nain, iskuavajui posljedice svoje dobre karme u ovom
raju za uenjake. Nakon toga e se ponovno vratiti u ljudsko
tijelo i tada se konano prosvijetliti pridruujui se slobodi
su stvaratelja.
Eto, upravo ga je ta vadjadhari, vrlo mona ena, jedina
od svih sumnjiavo promatrala. Predmnijevam da je jedan
od njezinih preostalih problema bilo i povjerenje, a moda
i grubost i krutost pristupa drugim ljudima. Moda joj je
zasmetalo to je netko ovako iznenada i bez objanjenja
zauzeo mjesto pokraj uitelja kojeg je cijenila, ali je takoer
naslutila i istinu. Naime, on u to vrijeme nije bio spreman
stati ispred ljudi i izgovarati svoju mudrost. Tek je ponavljao
tue rijei, dodajui im tu i tamo neko svoje vienje. Doista,
ako bismo bili pravedni, u tom trenutku nije zasluivao
sjediti na istaknutom mjestu u tom svijetu. Vadjadhari je to
znala i poeljela je ispraviti tu situaciju.
Uinila je neto to se rijetko via na toj loki - prekinula
je moje rijei, uperivi prst u naeg pridolicu. "Tvoja je
mudrost neupitna, uitelju", rekla je otro. "Ali, on... njemu
tu nije mjesto. On je laan."
Nastao je tajac, a sve su se oi okrenule prema pridolici.
ak sam i ja odluio da je bolje nita ne govoriti. Ovo je
bio neplaniran, ali zapravo odlian test za mog starog, ali
tada tek budueg prijatelja. Sjeam se da sam na trenutak
pomislio kako bih ga mogao opravdati ili neto objasniti, ali
odustao sam od toga. Neka, pomislio sam. Da vidimo to e
sad uiniti...
I onda nas je on sve iznenadio. Jednostavno nije uinio
- nita! Nastavio je sjediti i smijeiti se. Izgledao je gotovo
sretan to je ovdje meu nama.
Dobro, znam, za njega je to bio samo san. Ali, ak i
tako, razmislite malo o tome. ovjek se naao u nepoznatoj
okolini, okruen oito uenim ljudima. Iznenada je bio, ne

svojom krivnjom niti voljom, postavljen u sredite zbivanja.

I, da bi stvar bila jo gora, optuen je za prevaru. Zamislite
samo - sjediti tamo i mirno gledati u pomalo kvrgav prst
razjarene vadjadhari uperen tono u njega! Netko drugi bi
pognuo glavu, ustao i otiao, moda se pokuao ispriati...
Ma, uinio bi bilo to, a on je jednostavno odutio. I pri tom
se smijeio!
No, to nije zaustavilo vadjadhari. Bila je uporna i
ustrajala je na tome da A. ode. Nije mi bilo teko udovoljiti
joj. to se mene tie, sastanak na tom svijetu je bio zavren.
Nije bilo smisla suprotstavljati se jednoj mudroj arobnici.
Na posljetku, bila je u pravu. Moji odnosi s njim u tom se
trenutku nisu ticali njih.
Malo sam pogurnuo njegovo energetsko tijelo i on
je nestao s te loke. No, prije nego to sam ga prepustio
njegovom ivotu, jo me neto zanimalo.
"Kako ti gleda na ovo to se dogodilo?" pitao sam ga dok
smo jo bili u dimenziji "izmeu", ni tamo ni ovdje. "Da li ti
smeta ovakav tretman jedne vadjadhari?"
"Ne", odgovorio je bez oklijevanja. "tovie, sve to skupa
mi je vrlo zabavno."
I to je bilo to. Otpustio sam ga sa smijekom, a dok se
on vraao natrag u svoje uspavano tijelo, ja sam se nastavio
smijeiti.
Vidite, to je ono to meni odgovara - zabava! Da je
odgovorio bilo to drugo, znao bih da mu je potrebno jo
mnogo iskustva da shvati bit stvari. Ovako, samo je bilo
pitanje vremena - kratkog vremena - prije nego se svjesnost
u potpunosti vrati.
Nisam siguran da vam mogu prenijeti istinsku vanost
ovog odgovora. Ljudske rijei i nain izraavanja su ponekad
tako nespretni... Ali, uvjeravam vas, tako dugo dok ne
shvatite da je zabava smisao i svrha postojanja cijelog
svemira, pa i svakog dijela vaega ivota, sada i zauvijek,
tako dugo jo imate mnogo toga za uiti. Tek morate doi
do onog oputenog, nevezanog stanja svijesti u kojem se
sloboda mijea s istim blaenstvom postojanja.
Nemojte pogrijeiti i zamijeniti takvu zabavu s ispraznim
zadovoljavanjem svojih osjetila i materijalnih ili drugih
potreba! "Zabava" ponekad zahtijeva veliku disciplinu i
trud, jer bez toga ne moete doi do mjesta i stanja u kojem
se moete dobro zabavljati. U stanju u kojem ste sada, vae
sposobnosti zabavljanja su minimalne. Zabava o kojoj ja
govorim, a o kojoj je i on govorio tada, nezamisliva je veini
ljudi. Pa, pomislite samo: san, drugi svjetovi, zasmrtni ivot,

druge dimenzije... pa onda i ja, Gane, s kojim priate i koji

vas svako malo okrene naglavake oko nekoliko razliitih
osi - moete li zamisliti tu razinu ZABAVE?
I tako je A. jednim odgovorom u svom snu, a u mojoj
stvarnosti, rijeio sve moje dvojbe. No, dobro, ostaje pitanje
njegovoga pojavljivanja tamo, to je, kako sam ve rekao,
jo uvijek tajna...
Sve u svemu, to je bio na stvarni prvi susret ispunjen
s njegova dva briljantna poteza. Meutim, da ne bi sve bilo
previe dobro te da ne bi izgledalo kao da ga hvalim preko
mjere, moram istaknuti i drugu stranu njegove osobnosti.
Recimo, vrlo se brzo vratio u svoje "hm, ne znam" stanje,
pa jo dandanas, hm, ne zna da l i je sve to bila stvarnost ili
samo san!
Hajde, uinite mi jednu uslugu: pitajte ga, molim vas!
Pitajte ga da li je to stvarno ili je samo sanjao! Molim vas,
molim vas... !
Vjerujte mi, kad vam bude odgovorio neto poput ovoga:
"Znate, stvarnost je razliita u razliitim stanjima svijesti"
ili "Zavisi kako uzmete - za nekog bi to bio san, a za nekog
stvarnost..." ja u se previjati od smijeha! Obeavam vam,
umrijet u od smijeha kad to ponovno ujem.
Hajde, samo vi mene nasmijavajte, oboavam to! To je
vrhunska zabava! Hoete li ga, molim vas, pitati o istinitosti
svega ovoga to ste proitali? Hajde, budite srce i pitajte,
samo ga pitajte...

Kako u svemiru, tako i u priama

Samo vi dajte, uinite to, kad god budete imali prigodu! Lijepo
je zabavljati dobrog starog Ganea, pa makar i na moj raun!
Nemam nikakvih komentara na ovu "priu" koja se, eto, tie
mene. to bih i mogao rei kad mi je Gane tako djelotvorno izbio
iz ruke sve dobre karte! Radije neka ostane ovako kako je - a onda
emo vidjeti to u odgovoriti, na njegovu veliku radost, kad me
netko bude neto pitao...
Bolje mi je da, umjesto toga, u par rijei najavim priu koja
slijedi.
A ta je pria iznimno vana. Naravno, sve njegove prie su
vane i u sebi nose nebrojene pouke i objanjenja. Meutim, ova
je nekako... osnovna, temeljna. Govori o njegovom bratu Skandi i
time ispravlja moguu nepravdu koja mu je nanesena u prethodnim
priama. Vjerojatno nema nikoga tko Skandu nije zamiljao kao
iznimno snanog, ali pomalo glupavog starijeg brata kojeg Gane
vrti oko malog prsta kad i kako zaeli. Njegova mo je iznimna, ali

na izgled samo ona tjelesna. Prijeke je naravi i uz malo lukavstva

moe ga se usmjeriti kamo god poelite. Odnosno, barem Gane to
moe. Ona stara izreka "um caruje, a snaga klade valja" kao da se
izravno odnosi na njih dvojicu: Gane je, naravno, um, a Skanda
snaga.
Vjerojatno nitko tko se do sada susreo s Ganeovim priama
nee zaboraviti onu o Sidhi i Budhi, dvije Ganeove ljubavi koje je
osvojio u natjecanju sa Skandom. Sjeate se, one su bile "nagrada"
za onog tko e prvi obii oko svijeta. I dok je nevjerojatno snani
Skanda potrao prema istoku i za dva-tri dana se vratio sa zapadne
strane obiavi cijeli globus, Gane je u nekoliko koraka, i nekoliko
sekundi, obiao svoje boanske roditelje, ivu i Parvati, koji
simboliki, ali i sasvim doslovno, predstavljaju cijeli svijet.
Bila je to scena dostojna Ganea i njegove snalaljivosti.
Istodobno, ta je scena oznaila Skandu kao gubitnika, kao nekog
tko je manje vrijedan. Meutim, to je samo jedan od slojeva u
znaenju koje Skanda nosi u naim ivotima. Taj odreeni sloj
pripada odreenoj situaciji i odreenom razdoblju. U nekim
drugim prigodama Skanda je upravo onaj tko e vam i te kako
zatrebati ako elite ivot ivjeti u punini.
No, sve e vam to objasniti pria koja slijedi. U Skandi postoji
mnogo toga to je vrijedno divljenja, a posebice osvjeivanja. Ne
smije ga se samo tako odbaciti kao nevanog. Na posljetku, bila bi
velika pogrjeka proglasiti bilo to povezano s Ganeom, a posebice
njegovog starijeg brata, nevanim.
Gane je bio svjestan da se tako neto ipak moe dogoditi. A kad
sam mu rekao da su mnogi osjetili naklonost prema Skandi i elju
da saznaju vie o njemu, vidljivo se razveselio.
"Uh," rekao je, "ponekad znam biti tako neuviavan, priznajem.
Skandu iznimno potujem, a eto, ispalo je nekako drukije."
Odluno je stisnuo usne i zaklimao glavom, a zatim nastavio:
"Volio bih, jednom zauvijek, razjasniti ulogu mojega brata Skande,
ne samo u mojim priama ve i u poretku svemira... "
Tu je zastao, pogleda usmjerenog prema tlu, izgledajui vrlo
zamiljeno, ak pomalo tuno. A onda je, nakon par sekundi
sasvim ganeovski, ne mijenjajui izraz lica, istim ozbiljnim tonom
dodao: "Hm, kad malo razmislim, to je jedno te isto..." I prasnuo u
gromoglasni smijeh koji je trajao najmanje pet minuta!
Nemogu je. Ne-mo-gu!

Moj brat Energija

(ciklus o Skandi)
Skanda i Gane
Poput mene, Skanda je roen s odreenom svrhom njegova dharma bila je jasno odreena i prije nego se
pojavio. Odnosno, morao bih zapravo rei da sam ja, Gane,
roen sa svrhom, ba poput mojeg starijeg brata. Jer, takav
je bio redoslijed stvari - najprije je roen Skanda, a zatim
Gane!
Tako vam je to snama, bojim sinovima i kerima-raamo
se sa zadaom, savreno prilagoeni njezinom ostvarivanju.
Zbog toga rijetko kad ne uspijevamo, a ak i kad se takvo to
dogodi, privremeno je. U biti nai uspjesi i neuspjesi dio su
veega plana, zapisanog u vjenosti. Meutim, to ne znai
da se ne moramo potruditi oko toga. Primjerice, kad bih ja
odustao od odravanja reda u svemiru, kad bih odmahnuo
surlom na zakon karme i rekao "ma, briga me, snalazite se
sami", nastao bi ozbiljan kaos. Njime bi bili zahvaeni svi
ljudi, sva iva stvorenja pa i sami bogovi. Ne bi prolo mnogo
vremena, a pred mojom bi lokom bila okupljena boanska
elita: od svih gandharva i apsara pa do Indre i Vinua.
Slali bi mi svoje predstavnike da me uvjere kako se moram
vratiti svome poslu. Pokuali bi me udobrovoljiti jagjama,
pjesmama slavljenicama i raznim zazivanjima. Smiljali bi
smicalice i zamiljali drame, kako to ve bogovi ine. Ali, s
obzirom na vanost moje uloge, vjerojatno bi ponajprije uo
jezikovu juhu od svoje majke Parvati. Vjerujte mi, kad se
ona razljuti, to uope nije lijep prizor! Hm, sad mi je palo
na um - nije iskljueno da bi i sam iva doao prizvati me
k pameti. Uh, ali ako bi se to dogodilo, ako bih uspio ivu
pomaknuti s njegove Kailase... to znai da sam zeznuo stvar
do kraja i jao si ga meni!
Heh, zanimljiva misao... Mogao bih jednom, tek toliko da
vidim u kakvom sosu e se kuhati ostali... Ali, ne, ne, malo
sam skrenuo s teme... to sam ono elio rei?
Vidite, sklon sam brbljanju, ovako kad me se pusti da
priam. Sva srea da netko drugi zapisuje!
Ah, da, natrag na temu. Nisam zapravo daleko odlutao.
Dakle, malo je vjerojatno da bih ja tako neto uinio -odustao
od provoenja zakona karme i svega to ide s njim, stvaranja
i uklanjanja prepreka, pisanja, pjevanja i plesanja... To bi se

moglo dogoditi u nekim iznimnim okolnostima ili u nekom

trenutku obijesti, ali u svakom bi sluaju bilo privremeno.
Naime, moje postojanje se zasniva na provoenju te zadae.
Nemam drugog postojanja i umro bih istoga trena kad bih
je stvarno i istinski prestao provoditi.
I u tome je, vidite, bit boanskog: izvravanje uloge. Mi
bogovi smo uosobljena uloga, uosobljena zadaa. Vi ljudi,
a i druga stvorenja, ste osobe sa zadaama. Shvaate li
razliku?
Moj diva je proet dharmom u toj mjeri da prestaje
postojati kad nema dharme. Va diva posjeduje dharmu, ili
slijedi dharmu. Nekad jednu, nekad vie, ali svakako postoji
i izvan dharme. Veeelika razlika.
Zbog te su razlike ljudi i druga svjesna stvorenja vrlo
zanimljivi nama bogovima. Posjedujete slobodnu volju, a to
znai da se moete odvojiti od dharme, izabrati hoete li je
slijediti ili ne. Vidite, ja to ne mogu. Za mene nema izbora:
ja jesam dharma. I stoga sam besmrtan.
Sve ima svoje prednosti, zar ne? A i mane, dodao bih.
No, da se vratimo mom bratu Skandi i njegovoj dharmi.
Ako sam ja roen da bih upravljao poslje dicama djelovanja,
Skanda je roen da bi upravljao samim djelovanjem! To
znai da obojica utjelovljujemo karmu: ja, Gane, u smislu
onoga to ona donosi, a on, Skanda, u smislu samoga
provoenja. Sada vam je jasno zato je on morao biti prvi,
a ja tek nakon njega, zar ne? Djelo se najprije provede, a
zatim dolaze njegove posljedice.
Ono to ste do sada saznali o Skandi je njegova snaga i
tjelesna mo. Zamislite samo, onomad kad smo se "natjecali"
za Sidhi i Budhi, on je koristio fiziko tijelo i njegove
zakonitosti da bi obiao oko svijeta za manje od tri dana!
Nije se posluio trikovima, posebnim sposobnostima niti
ikakvim vozilima-trao je, plivao, skakao... Jednostavno je
to uinio! Zapanjujue, zar ne?
Koliko god sam bio sretan to e Sidhi i Budhi biti uz
mene, jednako toliko sam se i divio svom bratu. Kakva
snaga! Kakva sposobnost!
A tek njegova odanost! Pokraj njega ste uvijek sigurni. Ako
kae da moete mirno spavati i da vas nikakav neprijatelj
nee dodirnuti, budite uvjereni da e se prije svemir uruiti
u sebe nego e vas Skanda iznevjeriti. Golim rukama on
moe iskopati tunel u utrobi planine ili iupati najdeblje
stablo s korijenom. Ma, zaustavit e tsunami da bi vas
zatitio, samo ako ste bili dovoljno mudri i postali njegov
prijatelj.

U usporedbi s njim ja sam vam malo sklizav, znate. Sa

mnom nikad ne znate - moda vam pomognem, tako kako
biste vi htjeli da vam se pomogne, a moda i ne. Zapravo, sa
mnom bi vam se moglo dogoditi da vas jo malo i gurnem u
smjeru u kojem nikako ne elite ii. Za vae dobro, naravno.
U konanici, ak i ako vas to guranje kota ivota, nasmijat
u se i s tim istim smjekom vas doekati u drugom
utjelovljenju! Dugorono gledano, dobili ste najvie to ste
mogli. Ali s vaeg, ljudskog stajalita...
Skanda je u tom smislu mnogo sigurnija investicija, da
tako kaem. Ako vi zaviknete "upomo", Skanda e dojuriti s
dva isukana maa i jednim nepobjedivim kopljem. Iz oiju e
mu sukljati zastraujui plamen. Bit e mu potreban samo
tren da se okrene prema vaem neprijatelju i munjevitom ga
brzinom obezglavi.
Eh, da, dobri stari pouzdani Skanda...
Tim vie mije bilo ao to sam morao postupiti na nain
koji ga pomalo omalovaava. Izloio sam ga porugi cijeloga
svijeta. Ispao je pomalo glupav i jo je izgubio dvije prekrasne
ene.
Ali, nadam se da me shvaate - morao sam to uiniti!
I to je bilo dio plana, dio... Kako da to kaem? Skanda je
morao odrasti, morao je stei malo ganeovske mudrosti,
a za to mu je bila potrebna pomo njegovog brata. I ja sam
mu je pruio, koliko god se to na izgled inilo poniavajue
za njega.
Zapravo, vidite, obojica smo morali odrasti i izbrusiti
svoju dharmu do krajnjih granica. Ni ja nisam od prve bio
to to sam sada. ak i bogovima je potrebno neko vrijeme
da bi se u potpunosti razvili. Odnosno, nije im potrebno, ali
tako to mora biti da bi druga stvorenja shvatila vrijednost
uenja. A kako emo im to objasniti ako ne primjerom?
Zbog toga i bogovi, nakon to su stvoreni, ue, rastu i
razvijaju se. Obino se to dogaa u nekoj meuigri s drugim
bogovima. U ovom sluaju, Skanda i ja smo morali nauiti
raditi svoj posao kako valja. On je morao svoju djelatnost
uiniti mudrijom i usmjerenijom, a ja sam morao nauiti
koristiti trikove da bih postigao cilj uz najmanju moguu
tetu.
Na posljetku, obojica smo uspjeli i sada smo to to jesmo.
Tako daje, gledano s te toke gledita, sve u najboljem redu.
Ali, tada, kad se to dogaalo, stvari su bile malo drukije.
Uivao sam u tome da zeznem svog pomalo sirovog starijeg
brata. Moete li zamisliti kakav izraz lica je imao kad se vratio
sav pranjav, znojan i izubijan s te sulude trke oko svijeta,

a ja sam se epurio u svili okruen dvjema ljepoticama?

Znam, jasno mije, trebalo g a j e nauiti pameti. Previe
se pouzdao u svoju snagu. Mislio je da silom moe sve
razrijeiti i da je odluna djelatnost jedino to vrijedi. Ta
ga je situacija ipak zamislila, trgnula i poduila. Takoer
je, oigledno, posluila kao poduka mnogima. ak i danas,
eonima nakon to se ta scena odigrala, jo je uvijek aktualna
i jo uvijek se iz nje moe tota nauiti.
Ali, moram vam priznati da je jedan dio mene ipak
suosjeao s bratom. S jedne strane sam likovao, ali sam
ipak zadrhtao vidjevi razoarani i posramljeni izraz na
njegovom licu. Kladio bih se da sam tada vidio odbljesak
suze u Skandinom oku. Nisam siguran u to jer Skanda je
ipak Skanda, prije bi prokrvario iz oiju nego pustio suze,
ali tako sam to doivio i, vjerujte mi, nije mi bilo lako.
Iako sam tada bio pobjednik i slavljenik, i ja sam mnogo
toga nauio. Sve do toga trenutka moja mi je lukavost
donosila samo zadovoljstvo i smijeh. Tada me, zahvaljujui
Skandi, dodirnulo suosjeanje. Poeo sam paziti na ono to
inim i kako inim. Naravno, od toga trenutka nadalje, sa
mnom su bile i Budhi i Sidhi, pa je sve skupa bilo lake.
Ipak, Skanda, moj veliki, snani i odani stariji brat, igrao je
veliku ulogu u mojem sazrijevanju. Rasli smo zajedno, on
i ja, isprepleteni vie nego to bi se to moglo pretpostaviti
iz onoga to su ljudi kasnije prepriavali. Te su prie esto
bile iskrivljene ili barem obojene nekim drugim namjerama
i nisu imale veze ni sa mnom ni sa Skandom.
tovie, osim injenice da imamo istog oca i barem
otprilike istu majku (znam kako vam ovo zvui, ali strpite
se, ispriat u vam zato je majinstvo nad Skandom
pomalo upitno) ljudi nas uope ne povezuju. Naravno, kad
su uglavnom neznalice! Nemaju oni pojma da Skanda i ja
dijelimo mnogo toga. Ve sam vam objasnio da smo obojica
zapravo boansko uosobljenje raznih vidova karme. U tom
smislu smo prava braa! Dijelili smo zaljubljenost prema
Budhi i Sidhi, iako se Skandina pokazala promaenom.
Njegova g a j e sudbina ekala na drugom mjestu, a Budhi i
Sidhi su bile dio poduke koju je morao proi. I na posljetku,
on i ja, ba zahvaljujui Budhi i Sidhi imamo zajedniko
dijete koje...
Ah, gotovo da mogu uti kako vam zbunjenost izlazi iz
uiju! Znam, moram priati polako, jednu stvar za drugom.
Doi emo i do djeteta, eto, za koji tren. Ali, mnogo je bolje
da se vratim malo unatrag, do zavrnog ina nae zajednike
obuke. Do trenutka kad sam - neka mi svi bogovi i boginje

oproste! - po drugi put na isti nain morao prevariti Skandu

i izloiti ga jo jednom ponienju.
Znam, znam kako to mora izgledati u oima promatraa:
razumljivo je nasjesti jednom na trik "obilaenja oko svijeta",
ali drugi put?! Pa, tko moe biti tako slijep ili glup da ga se
na to moe navesti?
E, pa, vidite, Skanda je u tom trenutku bio tako slijep.
Ne bih ni u snu rekao da je bio glup. Jednostavno nije ni
vidio ni razmiljao na jasan nain. A to je opet bilo stoga to
se osjeao izgubljenim. Njegovo srce ga je prevarilo. Znao
je da na njega eka ljubav, ali je bio prenagao - vidio ju je
tamo gdje je nije bilo.
Ipak, iako sam sve to znao, ili barem veinu toga, srce
mi se slamalo. Morao sam proi kroz tu dramu jo jednom;
jo ga jednom vidjeti slomljenog. U svoju obranu mogu rei
samo to da drugog izbora nije bilo. Skanda je zastranio, a
budui d a j e njegova energija zastraujue velika, jednako
tako je bila velika i opasnost od njezine zloporabe.
Moj Boe, pa znate li vi daje Skanda u dobi od osam dana
pobijedio u bitki Taraku, jednog od najsnanijih demona
svih vremena? Osam dana! Dojene. Beba. A za to je tek
bio sposoban kad je imao dvadeset godina!?
Ne, koliko god mi je bilo ao Skande, morao sam to
uiniti. Sada znam d a j e to bio i moj i njegov zavrni ispit. I
mogu vam rei, nije bio lak.
Ipak, tek kad smo ga proli, Skanda je postao Skanda,
a Gane Gane. Roeno je svjetlo i svemir je mogao mirno
tei dalje.
Evo kako je to bilo...

Bogovi i ljudi
Mislim da je dobro napraviti malu stanku i tako si olakati
udarce ganeovskih slapova zapleta, raspleta i novih informacija.
Neu dugo - znam da ste eljni uti to je to bilo sa Skandom,
kako je jo jednom nasjeo na isti trik i o kakvom je "zajednikom"
djetetu rije. No, ipak, po svom dobrom starom obiaju Gane je u
ovu nevjerojatnu priu upleo i nevjerovatno vane poduke.
Recimo, objanjenje razlike izmeu bogova i ljudi je zapanjujue!
Jednostavno ga moram ponoviti i tako vam jo jednom skrenuti
pozornost na to.
Bogovi su, kae Gane, uosobljenje zadae, svrhe iliti - dharme.
A ljudi su osobe koje posjeduju neku svrhu (ili vie njih). Razlika je
- doslovce - u naglasku, u onome to ima prvenstvo!
Uvijek me zapanji ta jednostavnost i kristalna jasnoa koja dolazi

od Ganea! Umjesto da se uplete u metafizike apstrakcije, kao to

je to sluaj s veinom informacija koje dolaze iz navodno njegovog
okruenja - indijske tradicije i filozofije - on ukae surlom na onu
jednu stvar, onu bit koja ini razliku!
Bogovi i ljudi ne razlikuju se po strukturi svog tijela, vremenu
nastanka, dui ili svojim djelatnostima. Sve to moe biti isto u
jednih i drugih ili biti sasvim razliito. Ono to ih zapravo razlikuje
je smisao postojanja. Kod bogova on je na prvom mjestu, a tek
zatim dolazi njihova osobnost kao sredstvo kojim se taj smisao
izraava. Kod ljudi osobnost je na prvom mjestu, a tek zatim dolazi
smisao postojanja kojim se ljudska osobnost izraava.
Razmislite o ovoj razlici. Dobro o tome razmislite. Posebice vi
koji ste negdje na svom putu naili na pojam "prosvjetljenja". Budui
da prosvjetljenje stavlja osobnost na drugo mjesto, prema ovom
Ganeovom objanjenju prosvjetljenje je nadilaenje ljudskosti i
prelazak u podruje boanskog!
Nadam se da e se Gane u svojim priama vratiti na to jo koji
put - ovo je iznimno vana informacija za razumijevanje duhovnog
razvoja. O njoj bi se mogle knjige napisati... Ali, kao to je vidljivo
iz priloenog, jednostavno je ubaena, onako usput, ganeovski...
Unutar tog okvira Gane nam je lijepo opisao povezanost
i neodvojivu bliskost sa svojim starijim bratom Skandom. I on i
Skanda imaju veze s karmom. Skanda je stariji brat jer predstavlja
samu djelatnost. Njegovi simboli koji ukljuuju snagu, energiju i
odlunost uklapaju se u zamisao provoenja uspjene djelatnosti.
No, mladi Skanda pokazuje znakove naglosti, nepromiljenosti i
nerazboritosti. I to do te mjere da ga doivljavamo kao glupog.
Skanda mora odrasti i tek tada e moi u potpunosti preuzeti
svoju dharmu. Kao to ete vidjeti, Skandi su potrebna usmjerenja
- potrebna mu je mudrost djelovanja, da bi njegov brat Gane
mogao ivjeti u skladu s njim. Ako toga nema, Gane i Skanda su
u sukobu. Skanda je izvan kontrole, a Gane ga uporno pokuava
zauzdati podukom.
Takva je bila situacija u njihovom djetinjstvu dok su obojica
odrastali. A takva je situacija i u svima nama kada sazrijevamo!
Djelujui (Skanda) moramo podnijeti posljedice tih djela i nauiti
kako se s njima nositi (Gane) da bi doista bili uspjeni. Dakle,
ako va unutarnji skanda ne radi kako valja, va e unutarnji gane
stalno biti na mukama. Odrastanje e trajati dugo, a poduke e biti
bolne. Tek kad skanda sazrije, va e gane biti slobodan za uivanje
u ivotu.
Veza izmeu Ganea i Skande se izgubila, ak i u mitovima i
legendama. Na jugu Indije Skanda je postao Murugan i oboava
se na religiozni nain. Na sjeveru, osim u kasti ratnika, Skanda
je rijetko prisutan. Gane je, s druge strane, posvuda slavljen i

cijenjen. Istinskom Skandi to ne smeta jer je, usprkos uobiajenoj

predodbi, samozatajan i odan do vjenosti. Njemu doista nije
vano ime - vano je da bude to to jest i da izvrava svoju dunost.
A Gane se, lukavac kakav jest, nauio nositi s teretom slave i ne
pokleknuti pod njim, ve ga iskoristiti za obavljanje svoje zadae.
Ipak, ova pria jasno govori da se i on i te kako oslanja na Skandu.
Takoer, na neki nain konano se ispravlja dugogodinja nepravda
i ukazuje se na nerazdvojnost dva boanska brata.
Prije nego to saznate kako je to Skanda primio jo jednu
poduku od Ganea i to se dogodilo s njim nakon toga, Gane e
malo skrenuti u smjeru koji sam mu, priznajem, natuknuo svojim
pitanjima. Kao to ete vidjeti, pria e nas vratiti jo i dalje u
prolost, do samoga podrijetla Skande. Ono je vezano uz pojavu
jednog demona - Tarake. Ve ste uli da ga je Skanda svladao kad
je bio star osam dana. To je dakle rijeeno, ali u meni je spominjanje
"demona" potaknulo pitanje o njima. to su demoni? Posebice me
to zanimalo u svjetlu objanjenja razlike izmeu bogova i ljudi...
Kao i uvijek, Ganeovo objanjenje bilo je jednostavno i...
savreno.

Gotovo nepobjedivi Taraka

Demoni? Pa to je barem lako: iva bez dharme!
Kako mi je objanjeno, va naziv "demoni" ima negativan
prizvuk. Oni uvijek ine neto loe, zar ne? Za mene to
ba nije tako, odnosno u mom svijetu nema vrijednosnog
sustava o dobrom i loem. Bogovi su devasi, ljudi su manusi,
a demoni su rakase ili asure. I to je jednostavno tako, a ne
bolje ili loije.
Istinaje, demoni vie-manje uvijek naprave neku spaku.
Ali, kad zbrojim sve nepodoptine koje sam napravio ja sam,
pa one koje se pripisuju velikim igraima poput Brahme i
Vinua, da ne govorim o Indri, Varuni i Agniju, nisam ba
siguran da tu ima nekih razlika gledano s ljudske toke
gledita.
U biti, dobro i loe ima s tim malo veze. U "dobro" se
sasvim sigurno moe ubrojiti i sila unitavanja, za koju je
odgovoran moj vlastiti otac, iva. Unitenje neega je in
koji otvara mogunost nastanka novog - uklanja prepreke,
isti put pred nama. A ipak je - unitenje. S druge strane
pak, ljudi mogu biti zavedeni sasvim demonskim porivima i
zbog njih initi silna dobra djela, pomagati drugima, hraniti
ih, oblaiti i ozdravljivati.
I tako dolazimo do bitne odrednice demonskog i boanskog

- motiva. Demon je diva bez dharme, a to znai osobnost bez

svrhe i smisla. Demon Taraka - a taj je "kriv" to je roen
moj brat Skanda - je bio jednostavno to, demon Taraka.
Nekakvu posebnu ulogu nije imao u poretku svijeta, osim
poriva i motiva da odri samoga sebe, Taraku.
Razni demoni se prihvaaju raznih postupaka da bi
odrali sami sebe. esto su vrlo lukavi, bistri i obrazovani.
Njihova djela su savreno u skladu s dharmom, ali tuom.
Prividno, i u odreenom vremenskom razdoblju, to moe
izgledati jako plemenito i dobro. A zapravo, i jest plemenito
i dobro! Vidite tu dolazimo do maloga paradoksa: Taraka je
ipak imao svoj smisao. On se sastojao u tome da iznjedri
Skandu. Problem je u tome to toga nije bio svjestan. Ako
bi toga postao svjestan i slijedio svoju dharmu kuda god da
gaje vodila, istoga asa bi prestao biti demon.
Njegovi postupci, gledano izvana, ostali bi sasvim isti. I
kako bismo mi onda znali tko je demon, a tko nije? Teko,
dragi moji, vrlo teko. To moete znati jedino ako ste i sami
izvan mutne vode motivacije i ako naslutite onaj sjaj bistrog
oka koji odaje razumijevanje i... prihvaanje.
Viao sam asure, dakle prvoklasne demone, koji su izili
iz svog vlastitog zarobljenitva. Sjeate se Vasukija, nagasa
koji je postao Rahu i Ketu, smislivi nain da se iz prvobitnog
oceana mlijeka dobije amrita, napitak besmrtnosti? Uinio
je to isprva sasvim svjesno, a zatim prihvaajui i slijedei
svoju sudbinu. Poput pravog boanstva!
Isto je uinio Ravana, rakasa s deset glava, koji se elio
prosvijetliti. U poetku, njegova motivacija je govorila: "Ja,
Ravana, moram biti prosvijetljen!". Njegov uitelj ukraznao
je da to ne moe biti tako te da postoji samo jedan nain
da se prosvjetljenje umijea u priu o Ravani - on mora
umrijeti! Tako je na kraju i bilo - prostrijelio ga je Rama,
kroz srce. U posljednjim trenucima te drame Ravana je
jako dobro znao to ga eka i svjesno ispunjavao svoju
zadau. I ne znajui, prestao je biti demon!
No, kao to vidite, ima tu raznih mogunosti i kombinacija.
Naelno, meutim, demon je vezan za svoje postojanje
svojom osobnou. Kad ja, Gane, kaem ja - mislim na
ulogu. I zato sam besmrtan. Kad Taraka, demon, kae, ja
- misli na Taraku, bez obzira na ulogu, i zato nuno mora
umrijeti.
A vi, ljudi, vi ste negdje u sredini, pomalo razapeti. Moete
i jedno i drugo, na demonski i na boanski nain. Veini je
teko biti samo osoba, kao to to demoni mogu. Uglavnom
vam je potrebna neka uloga da biste se osjeali "svojima". Ta

tenja vas pribliava bogovima. S druge strane, teko vam

je zamisliti situaciju u kojoj osobnost preputa prevlast toj
istoj ulozi. Strah vas je toga i vrsto se drite "sebe", "mojeg"
i "ja". Na posljetku, ponekad odustajete i od dharme, samo
da biste opstali. Ta sklonost vas pribliava demonima.
I molim vas, nemojte sad sve to skupa pomijeati s egom!
Ta stvar, to to vas mui zove se ahamkara, a ego je sasvim
u redu. to zar mislite da ja nemam ego? Uh, pa valjda
vam je iz dosadanjih pria postalo jasno da ga paljivo
njegujem! Ili, moj brat Skanda - mora imati ego da bi bio
moan i snaan zatitnik kakav i jest!
S druge strane, ahamkaraje upravo ta motivacijska guva,
taj meuodnos osobnosti i uloge, dive i dharme. Demoni
ive u ahamkari, bogovi su izvan nje, a ljudi (i druga svjesna
stvorenja) se kreu po osjetljivom rubu provalije u koju
ponekad padaju, a ponekad se s mukom iz nje izvlae.
Ah... tu u stati. Ovo su vrlo ozbiljne stvari pa malo
munite glavom o njima dok se ja vraam na priu o
Skandi. Ima jo mnogo toga, a vrijeme i prostor su nam
ogranieni...
Dakle, cijela pria poinje u praskozorje stvaranja dok
prirodni zakoni nisu bili sasvim uredno posloeni. To odmah
znai da nije bilo svih bogova koji uosobljuju te prirodne
zakone i brinu se za njihovo odravanje. Primjerice, nije
bilo mene, a nije bilo ni Skande. No, ahamkaraje postojala
- ona je dola na svijet u prvom odvajanju od cjeline. Isprva
kao sjeme mogunosti, a zatim kao ravnopravna stvarnost.
Iz nje su, ili pomou nje, nastali demoni. Tarakaje bio jedan
od prvih demona, vrlo pametan i lukav. Vidjevi kako stvari
stoje - shvativi, dakle, daje svemir sastavljen od prirodnih
zakona koji ga odravaju i pomou kojih se razvija, poelio
je sebe, Taraku, staviti na tron, na vrh, iznad svih. Ukratko,
poelio je pobijediti bogove!
Moda je to bila prva elja toga tipa, ali svakako nee biti
posljednja. Mnogi demoni e nakon njega pokuati to isto,
odravajui svemir u stalnoj napetosti. Mora se priznati, to
ga zapravo ini zanimljivim, zar ne? Pa tako oni, eto, ne
znajui, ispunjavaju svoju svrhu, to nas opet dovodi do
paradoksa...
No, dobro, pustimo to, opet u se zaplesti! Taraka je
prije ostvarenja svog pothvata morao stei dovoljno znanja
i moi. Posluio se lukavstvom i posvetio tisue godina
ivota prouavanju mudrosti, posebice one koja se nalazi u
Brahmi, stvoritelju. Radio je tapas, provodio mnogobrojne
rtvenice, zazivao Brahmu i pokazivao mu odanost.

Kad se Brahma napokon pojavio pred njim, zadovoljan

njegovim postupcima, Taraka je zatraio nagradu. Inae,
moram vam rei i to da je Brahma poznat po tim svojim
nagradama. Ve je mnogo puta napravio veliku guvu dajui
gotovo neograniene moi svojim predanicima. Ovo to je
uinio za Taraku bila je prva takva suluda nagrada, ali kao
to moete pretpostaviti, ne i posljednja.
Na kraju uvijek ispadne da to sve skupa ima neku svrhu
i lijepo se uklopi u iri "kozmiki plan", ali doista, to je tom
Brahmi? Pa zar nije bilo od poetka jasno to e Taraka
uiniti s dobivenom moi? I da bar tu mo nekako razumno
ogranii! Umjesto toga uvijek dolazi s nekim neobinim
"ogranienjima" koja nositelja te moi zapravo ine praktino
nepobjedivim.
Tako je Brahma Taraki za nagradu rekao ovako: "Nee te
moi pobijediti nitko tko je stariji od petnaest dana."
I to je bilo to. Taraka se lijepo zahvalio i poeo svoj
osvajaki pohod na nebesa. Jer, osigurao se od svih ratnika
- ljudskih, boanskih i demonskih - kad navre petnaest
dana ne predstavljaju nikakvu opasnost za njega, a kad su
mlai... pa, boe moj, onda siu majino mlijeko i ne bore
se protiv njega!
Eh, Brahma, Brahma...to ti bi? Iako se sve to dobro
zavrilo, morat u jednom porazgovarati s njim. Jer, kao
to sam rekao, nije mu to bilo posljednji put. I tih petnaest
dana - odakle mu samo takve ideje?
Taraka je krenuo u osvajanje neba vrlo uspjeno. Nakon
samo nekoliko bitaka postalo je jasno da je opasnost
ozbiljna. Trebalo je neto uiniti pa su se bogovi okupili na
savjetovanju kod onog tko je zaduen za demone - prelijepog
majstora i uitelja ljubavi, kod ukre.
"Poznajem Taraku", rekao je ukra okupljenima, a tamo
su, izmeu ostalih, bili i iva i Parvati, "i mislim da se nee
zaustaviti samo tako. Potreban nam je zatitnik."
"Slaem se, prije svega zbog toga to ovo vjerojatno
nije posljednji put kako nam ahamkara prijeti kroz nekog
demona", rekao je iva, prodorno gledajui Brahmu koji
je posramljeno gledao u pod. "to da radimo? Kako da se
rijeimo Tarake?"
"Hm, treba nam netko novi, ini se", primijetio je Vinu.
"Svi smo ovdje stariji od pola mjeseca. Moemo li mi uope
stvoriti nekoga tko e s manje od petnaest dana starosti biti
dovoljno velik ratnik da se suprotstavi Taraki?"
"Moglo bi se to uiniti", progovorio je ukra. "Bilo bi
opasno, i mislim da to mogu samo iva i Parvati. Jedino oni

nadziru takvu silu unitavanja. Pod odreenim uvjetima

mogli bi je prenijeti na svoje dijete."
Nakon tog je zavladala tiina, a sve su oi bile okrenute
k ivi. On je pak zamiljeno pogledao Parvati koja je nakon
nekoliko trenutaka polagano kimnula glavom.
Oklijevanje nije bilo bez razloga, da se razumijemo.
I iva i Parvati, ba kao i veina okupljenih, znali su da
uosobljavanje takve energije koja e odmah nakon roenja
imati snage pobijediti gotovo nepobjedivog demona, znai
oslobaanje potencijalne opasnosti za sve njih.
"Tko e nadzirati dijete?" ubacio se Brahma. "Tko nam
jami da se ono nee okrenuti protiv nas?"
Tim je pitanjem zasluio jo poneki prijeki pogled jer su
mnogi ba njega optuivali za nastalu situaciju. Ipak, pitanje je bilo opravdano, a na njega je odgovorio najprije iva,
a zatim ukra.
"Nakon to uniti Taraku, dijete e ivjeti s nama", rekao
je iva. "Svoju energiju sam u nadzirati. Uz pomo Parvati,
naravno."
"A kad odraste," dodao je ukra, "morat e imati
odgovarajue partnerice. Ako bude sam, bit e opasan.
Udruen i spojen s njima, dat e najbolje od sebe. Dok e
iva i Parvati stvoriti dijete zatitnika, istodobno u dio svoje
energije i znanja prenijeti na svoje dvije kerke. Njihova e
sudbina biti spajanje sa ivinim sinom. Jedino emo tako
postii ravnoteu koja nam je potrebna."
I time je dogovor bio postignut. Ostalo je samo provesti ga
u djelo. Ostali bogovi su se razilazili, svaki svojim poslom,
ukljuujui i Brahmu koji se nespretno nudio pomoi, ali
su ga ukra, iva i Parvati ignorirali. Nekoliko sljedeih
tjedana proveli su u razmatranju svih vidova roenja tako
monoga sina. Sve su isplanirali i predvidjeli. to se njih
ticalo, plan je bio savren i morao bi uspjeti.
Prije nego to su otili na Kailasu, s namjerom da
"stvore" mog brata, iva i Parvati su pomogli ukri da iz
svoje svjetlosti stvori dvije nove boanske iskre. Kao to
vjerojatno znate, ukra je utjelovljenje Sadaive - u njemu
se nalaze istodobno muko i ensko naelo. ukra roen
kao dijete ljudi i Vivahi roena kao apsara pretopili su se
u Sadaivu i tako postali boanski.
Kao takav, ukra ima sposobnost stvaranja iz samoga
sebe. Bilo je dovoljno zaroniti u dubine svoje svijesti i iz
njih iznjedriti dva prekrasna malena enska tijela nainjena
od svjetlosti. Drei ih na rukama, moja se majka Parvati
osjeala poput bake, to je na neki nain i bila. Znala je da

na rukama dri ene svog budueg sina.

"Divne su", rekla je ukri, smjeei se razdragano. "Kako
e ih zvati?"
ukra se nasmijeio i odgovorio: "Imat e vie imena,
ali...", malo je zastao, kao da oklijeva, "mislim da e biti
poznate kao Budhi i Sidhi."
I dok su iva i Parvati odlazili urei se ispuniti svoj dio
zadae, ukra se nagnuo nad svoje kerke, lagano prstom
razmaknuo njihove siune ake i provjerio im dlanove.
Tamo, na njenoj, gotovo providnoj koi svoje desne ruice,
obje bebe su drale siuno sjeme. ukra ga je dodirnuo
prstom. Nije ga mogao otkotrljati s njihovog dlana. Sjeme je
bilo dio njih.

Demoni i boanska djeca

Uh, uh, uh i uh!!!
to se sad upravo dogodilo? Zar sam to dobro napisao? Sidhi i
Budhi roene kao ukrina djeca i to s namjerom da budu partnerice
djeteta zatitnika? Dakle Skande, a ne Ganea? to se to dogaa? Pa
zar je ipak dolo do nekakve kozmike pogrjeke i Gane je nekako
preoteo sudbinu Budhi i Sidhi?
Mislim da e se stvar uskoro razjasniti, ali vjerujte mi, ovo je
bilo jednako iznenaujue za mene, kao to je, pretpostavljam, i za
vas. A Gane je to izgovorio mrtav hladan, paljivo promatrajui
nokte na prstima svoje dvije prednje ruke!
Nita, ostavit u ga da se sam vadi iz te kae i objasni cijelom
svijetu u emu je stvar.
U meuvremenu, moram se osvrnuti na unutarnja znaenja i
simbole o kojima je ovaj put otvorenije govorio. Demoni su dakle
oni koji svoju opstojnost pretpostavljaju svojoj dharmi. Bogovi ine
obrnuto, a ljudi ponekad jedno, ponekad drugo.
Diva ili ivot bogova je neraskidivo proet dharmom. iva ljudi
se izraava kroz dharmu iako postoji i bez nje. A iva demona
nema veze s dharmom - on se izraava kroz samoga sebe.
Ponovno, zadivljen sam jednostavnou i savrenstvom ovog
objanjenja. Tim vie to Gane uvodi i jedan gotovo socijalni obrat
u strukturu svemira. Indijsko drutvo je u odreenom povijesnom
razdoblju bilo strogo kastinsko. Roenje u jednoj kasti znailo
je i smrt u njoj. Drutvena kretanja su to ipak, tekom mukom,
promijenila. Ganeovo objanjenje boanske, ljudske i demonske
naravi gotovo da uvodi revoluciju u poimanje "hijerarhije"
stvorenja u svemiru, slino onome to se tijekom vremena dogodilo
kastinskom ustroju. Prema onome to nam je rekao, netko roen
u tijelu asure ipak moe promijeniti svoju narav i postati boanski.

To isto oigledno vrijedi za ljude, koji ionako balansiraju izmeu

jednog i drugog.
Problem ljudi, a zapravo i problem demona pa i bogova jest
ahamkara. Ne radi se o egu, kako to pogrjeno zamiljaju mnogi
prouavatelji istonih uenja. Ego je dio osobnosti i kao takav
potreban. Ahamkara je situacija u kojoj je ono to je sekundarno
postalo primarno. Izraz "demon iz ahamkare" opisuje isticanje
opstojnosti osobnosti na utrb uloge ili dharme. Kao to smo
uli, boanska narav je imuna na tog demona - jer nema nikakve
opstojnosti osobnosti izvan zadae. Ljudska narav je pod njegovim
utjecajem, ali je istodobno sposobna djelovati i kao boanska, dakle
izvan dohvata tog demona.
Ipak, kao to je reeno, ak i takozvani bogovi ponekad djeluju
na izgled suprotno svojoj naravi. Primjerice, u prii Brahmino
ponaanje se moe sagledati u svjetlu nekog dubljeg plana, ali
zapravo on ovdje pokazuje znakove samopodravanja, to je dio
demonske naravi. Da li to znai da narav nije data, nego steena? I
ako je steena, da li se moe promijeniti na gore, ba kao i na bolje?
ak i kod uosobljenja vrhovnog stvoritelja?
to se mene tie, odgovori na ta pitanja su potvrdni. Ganeov
svemir je svemir uloga. I odluka koje e se uloge odravati, a koje
ne.
Prije nego vas prepustim nastavku prie, samo kratki osvrt na
seksualnost meu bogovima. Nje oito ima - ukra je majstor
seksualnosti i tantre. Siva i Parvati vode ljubav milenijima. Isto
vrijedi i za druge bogove. Meutim, nikad ili rijetko ete naii na
stanje trudnoe, odnosno na tjelesno razmnoavanje. Umjesto
toga, djeca bogova, drugi bogovi, nastaju iz pogleda, kapljica krvi,
sjemena (koje ne mora oploditi jajace), komadia koe ili drugih
dijelova tijela.
Sukladno tome, boanska djeca nastaju s namjerom, a ne
sluajno, u trenucima strasti. Seksualnost i prokreacija u svijetu
bogova nisu povezani. Seksualnost slui kao sredstvo stvaranja
uitka i ugode, kao nain izraavanja ljubavi i, posebno u tantri,
kao nain da se dosegnu iskustva pretapanja koja bi bez tjelesnog
dodira bila krnja.
Naglaska na tjelesno roditeljstvo nema, ali postoji snaan
naglasak na ulogu, na svrhu zbog koje je dijete roeno. U svjetlu
objanjenja razlike izmeu boanske, ljudske i demonske naravi,
oigledno je da isticanje tjelesnog roditeljstva ukazuje na motivaciju
opstojnosti same po sebi. Diva zbog dive, bez obzira na dharmu.
Ovo je zanimljiv smjer razmiljanja, ali za sada je dovoljno.
Ukoliko nas Gane ponovno dovede do toga, nastavit emo u tom
smjeru. A sada, da ujemo dalje! Pria o roenju Sidhi i Budhi je
vrlo zbunjujua s obzirom da znamo kako ih je Gane "osvojio", a

sada ispada da su ipak bile namijenjene Skandi.

Pretpostavljam da e nas vrlo brzo "prosvijetliti"u pogledu toga,
a i u pogledu roenja Skande. S obzirom na pripreme, moralo je
biti spektakularno...

Jedno dijete i dvanaest roditelja

Eh, da, i bilo je spektakularno! Vatromet, tsunami, potresi
i oluje!
Poelo je s dugotrajnim spajanjem mojih roditelja ive
i Parvati. Da se razumijemo, nije to bilo potrebno zbog
nekog materijalnog razloga, ve zbog njihove unutarnje
pripreme. Da bi oboje - a posebice iva budui daje njegova
destruktivna energija trebala prijei u njegovog sina - doli
u odgovarajue stanje svijesti, bila je potrebna snana i
dugotrajna ekstaza.
Ritual se morao izvesti treeg dana Parvatinog ienja,
tako da menstrualna krv bude zrela. Na kraju rituala, u
zajednikom orgazmu, a prema napucima koje su dobili
od ukre, majstora tantre, iva je morao ispustiti sjeme u
Parvati. Ve tamo e iz te smjese biti zaet ivot njihova
sina. Ali, ako bi ostao rasti u Parvati, vrlo brzo b i je unitio.
Zbog toga gaje ona stezanjem svojih miia morala istisnuti
van i ispustiti na zemlju.
Zatim, u trenutku kad e smjesa sjemena i krvi u kojoj
ve buja novi ivot dodirnuti zemlju ocrtanu posebnom
bhopanom- ritualnim crteom koji se koristi kao "sveto tlo"
u tantri - iva e otvoriti svoje tree oko i usmjeriti energiju
unitenja u nju. Ako sve bude u redu, dijete e izdrati taj
napad i zapravo ga upiti u sebe. To e ga nevjerojatno osnaiti
i ono e nastaviti rasti. Silna energija u njemu bit e toliko
snana da e propasti u zemlju i krenuti prema njezinom
sreditu. Zemlja e stenjati u mukama, trudei se zadrati
boanski zametak, ali nee uspjeti u tome. U njezinom
sreditu e dijete biti predano u ruke Agniju, boanstvu
vatre. Agni e ga hraniti svojim silnim plamenovima i
pokuati ga zadrati uz sebe to je dulje mogue.
Ali vatra boanskog sina bit e neizdriva ak i za Agnija.
U poroajnoj muci Agni e ga izbaciti iz grotla vulkana i
predati vodama boginje Gange. Tamo e se dijete hladiti i
skupljati silinu struja, rijeka, oceana, valova i kia. Ganga
e ga neko vrijeme njegovati, a dijete e rasti i jaati sve
dok ni voda nee moi izdrati njegovu snagu. U agoniji
nemira koja e joj razoriti utrobu, Ganga e izbaciti dijete u
oluju. Zrak e ga uzeti k sebi i nositi ga oko svijeta, hraniti

ga svojom silinom, razarajui ljudske nastambe i ruei

kamenje i stijene s planine.
Na posljetku, dijete e se pokazati kao prejako ak i za
silu vjetra koji e se povui i ostaviti ga u dubini dungle.
Ukupno e proi etiri dana od njegovog zaea - po jedan
dan u zemlji, vatri, vodi i zraku.
A u dungli e provesti tri dana, na mjestu gdje je svjetlosti
malo, ali gdje je estero boginja ostavilo svaka svoju iskru,
svoj mali plamen, dok one eu nebom u obliku est zvijezda
u zvijeu koje nosi ime Kritika - britva.
Upravo te boginje nisu sluajno odabrane kao posljednje
utoite djeteta zatitnika na njegovom putu do suoavanja
s Tarakom. Njih estero su poznate kao odbjegle boginje
- kao one koje se skrivaju od svijeta. Ipak, one su uvarice
njegove energije. A dijete koje u sebi utjelovljuje upravo to,
silnu energiju svijeta, bit e istodobno i njihovo dijete. Jedino
one bi mogle biti privuene takvom zadaom, i jedino one bi
mogle izdrati dovoljno dugo da nahrane boansko dojene
i da preive taj in.
uvi pla novoroeneta, zvijezde Kritike e sii na
Zemlju u obliku ena. Vidjevi ih, dijete e osjetiti veliku
privlanost, ali i veliku glad. Od silne elje da se nahrani
to prije, djetetu e izrasti est glava i htjeti e istovremeno
sisati est razliitih dojki.
Kritike e, ako su imalo mudre, znati da bi ih to ubilo.
Dijete bi prebrzo naraslo, a one bi tada bile preslabe za
njega. Majinskom ljubavlju, milovanjem i dodirima utjeit
e dijete i prekriti pet njegovih glava zvjezdanim velom.
Ostat e vidljiva samo jedna.
Pod njihovom brinom panjom dijete e se primiriti
i prepustiti sudbini, bez obzira na glad. A hrana e ipak
na kraju stii. Sljedea tri dana svaka e boginja-zvijezda
dojiti dijete po dvanaest sati, sve dok ne usnu, potpuno
iscrpljene.
I tada e se pred djetetom pojaviti boanski iva, uspraviti
ga na noge i u ruke mu staviti ma. Rei e: "Kao sin Parvati
bit e Skanda. Zemlja e te zvati Subramanja, a kao sin
vatre bit e Mahasena. Vode e te zvati Kumara, a vjetar
aravana. Za tvojih est zvijezda dojilja bit e Kartikeja. A
ja u te ponekad zvati Guha - nepobjedivi. A za sve nas, bit
e unititelj demona Tarake, zatitnik svijeta, velianstveni
ivin sin!"
Taraka nije imao anse. Moj ga je brat, star tono osam
dana, sasjekao jednim udarcem maa dokjeTarakazbunjeno
gledao to se to zbiva. Skanda mu je zatim tijelo raskomadao

u tisuu djelia, i to toliko brzo da su Tarakinim umom jo

uvijek prolazila pitanja dok mu je krv odnosila voda, a dlake
s tijela raznosio vjetar. to je preostalo, Skanda je spalio i
pepeo odnio u podzemnu peinu te ga prosuo u Zemljinu
utrobu. Taraka je uniten, a poredak svemira spaen.
Eto, sada znate s kim sam odrastao. I znate koga sam
morao poduavati i od koga uiti. Skanda velianstveni i
nepobjedivi - moj stariji brat. Usprkos prividu drame koju
smo morali proi, igara u kojima sam morao pokazati
lukavstvo i snalaljivost - pa, boe moj, snaga je njegovo
podruje! - pa ak i usprkos sukobu koji smo imali oko
Budhi i Sidhi, u mojem srcu nema nieg, ba nieg osim
dubokog, beskonanog potovanja koje osjeam prema
njemu.

etiri elementa i est preobrazbi

ini se da polako, ali sigurno stjeemo sasvim drukiju sliku o
Skandi, starijem Ganeovom bratu. Sav taj silni trud kroz koji su
proli iva i Parvati, a zatim i ostalih deset bogova i boginja koji su
sudjelovali u Skandinom nastanku (prithivi - zemlja, agni - vatra,
ganga - voda i vaju - zrak, te est boginja-zvijezda) nije valjda bio
uloen u stvaranje glupavog snagatora. Dodue, energija koju je
Skanda dobio je zastraujua, pa je istina da ga je mogla zavesti.
Skanda je bio opasan za svakog svog roditelja, od samog zaea pa
nadalje.
etiri elementa od kojih se sastoji sve na ovome svijetu bili su
nuno potrebni da bi Skanda bio oblikovan. On je nerazdruivo
povezan s njima. Drugim rijeima, ako elimo probuditi vlastitog
skandu, moramo se povezati s prirodnim elementima. Bez toga je
skanda izvan kontrole - ak ni sama Parvati ga nije mogla zadrati
uz sebe.
Simbolika est zvijezda-dojilja, takozvanih kritika je vrlo
zanimljiva. Moda ste ve i pomislili da se radi o est akri unutar
kojih, odnosno kroz koje se energija preusmjerava iznutra prema
van. Ako jeste, u pravu ste! tovie, u nekim junoindijskim
tradicijama, est akri se nazivaju "bojnim tvravama" gospodina
Skande!
U Ganeovoj prii Skanda je sisao ivot iz njih, jednu po jednu,
sve dok nije ojaao i narastao. Energija elemenata nije bila dovoljna.
est stupnjeva energetske preobrazbe bilo je nuno da bi sirova i
nekontrolirana energija postala uporabljiva. Tek nakon to se to
dogodilo, dakle tek nakon to je Skanda bio nahranjen od svih est
zvijezda-dojilja, pojavio se iva i dao mu ma u ruke. Tako i na
unutarnji skanda moe djelovati tek ako je njegovih est tvrava,

naih est akri, iskoriteno i usklaeno.

Ipak, cijela pria odie upozorenjem: skanda u nama je koristan,
a ponekad nas samo on moe spasiti. Meutim, tek pravilno
usmjeren moe doista ispuniti svoju ulogu, doista biti Skanda,
zatitnik. Bez toga, mogao bi postati bezumni unititelj svega to se
nae na njegovom putu.
I na posljetku, Ganeov jasno izraeni stav potovanja glatko
uklanja i posljednju sumnju: Skanda je vrijedan i koristan lan
boanskog drutva. Ako ga potuje Gane, mislim da ni mi ljudi ne
bismo trebali oklijevati u tom pogledu.
Ipak, ovo je bila pria o njegovom roenju i brzom i djelotvornom
unitenju demona Tarake. Gane e se kasnije nakratko vratiti k
Taraki, jer on je, iako uniten, na kraju zavrio kao... Ali, bolje je
da to najprije ujete iz Ganeovih usta.
A Skanda... usprkos velianstvenom roenju, morao je sazrijeti
i to uz mlaeg brata kao to je Gane. Ako sam dobro primijetio,
bilo je rijei o drugoj prevari i problemima sa Sidhi i Budhi? I, hajde
konano, to se to zbiva s njima? to je to ukra zakuhao sa svojim
kerima i tajanstvenim sjemenjem na njihovim dlanovima?

Sjeme na dlanu
Zar vi ne biste bili ponosni da ste pobijedili demona
odmah nakon to ste roeni? Moda pomalo opijeni
svojom snagom i veliinom? I jo kad bi vam se svi divili i
sagibali glavu pred vama, apui pohvale i prepriavajui
poput legende priu o vaem roenju?
Teko da bi vas promaio barem mali ubod tatine, barem
zrnce uznositosti. ak i ako biste uz sve to bili posluni,
nenametljivi, pouzdani i marljivi, zasigurno bi se nali neki
zli jezici koji bi o vama poeli priati kao o napuhnutom i
uobraenom ovjeku. U ovom sluaju... bogu.
A Skanda... on se, kad malo bolje razmislim, izvrsno nosio
s teretom svog podrijetla i uloge koja mu je bila nametnuta
ak i prije njegova roenja.
Kako najbolje opisati mog starijeg brata Skandu? Bilo je
teko proniknuti u njegov um. Ponekad je bio nevidljiv poput
zraka-znali biste daje ovdje, niste o tome uope razmiljali,
kao to ne razmiljate o sljedeem u dahu. Jednostavno se
pouzdajete da e zraka biti dovoljno i da moete disati do
mile volje, sigurni, zatieni... I tako, diui cijelo vrijeme,
usmjeravate pozornost na neto drugo.
Slino je bilo sa Skandom. Bio je tu negdje, posluno
izvravajui sve to bi mu roditelji rekli da ini... a zapravo
i sve to bih mu ja rekao da ini! Na njega ste se mogli

osloniti u bilo koje doba dana i noi i to do te mjere da o

tome niste morali ni razmiljati.
Moda je to nepravedno rei, ali njegova nazonost je
u takvim razdobljima bila korisna, ali pomalo dosadna. S
druge strane, bilo je trenutaka kad bi Skanda "poludio"
od navale energije i morao ju je potroiti u nevjerojatno
zahtjevnim tjelesnim vjebama, tranjima, borbama,
iscrpljivanjima... Naravno da ja u tome nisam sudjelovao,
ve sam ga uglavnom promatrao ili putao da se isprazni i
ponovno vrati u svoje "mirno" i pouzdano stanje.
Skanda nije bio previe zainteresiran za uenje. Zapravo,
na izgled nije bio zainteresiran ni za to osim za razvijanje
tjelesne snage i vjetine ratovanja. Meutim, ponekad
bi pokazivao iznenadnu mudrost dostojnu poznavatelja
vrhunskog duhovnog znanja. Pretpostavljam da to ipak
nije iznenaujue s obzirom da je i on, poput mene, ivino
dijete.
0 Skandinoj vjetini ratovanja proirile su se prie
mnogo prije nego stoje zapravo postao vrhovni zapovjednik
nebeskih vojski. Neke od njih su bile izmiljene - u
dobronamjernom pokuaju da se boansko dijete uzdigne
pohvalama, pa makar one bile i pretjerane. Ali, neke su bile
1 istinite. Njegov sukob s Indrom, primjerice, ranjavanje i
nastanak njegove vlastite emanacije - vlastitog svjesnog
odraza - jedna je takva pria. Indra je imao poseban "pik"
na Skandu budui da je i sam ratnik, i esto je bio u ulozi
"glavnog". S jedne strane je testirao Skandu, a s druge... pa
zavist i ljubomora nisu strani ni bogovima.
Ali, sada vam neu priati o tom sukobu izmeu Indre
i Skande. Moda u to uiniti nekom drugom prigodom.
Dovoljno je rei da je Skanda kroz sve kunje koje su se
odnosile na jasno odreen sukob s nekim, posebice ako je u
to bila ukljuena ratnika vjetina, prolazio vrlo uspjeno.
S lakoom je rjeavao bilo kakve izazove te vrste, ostajui
zaudno nedirnut uspjehom. Izvor njegovog ponosa, ako ga
je ikada pokazivao i njegovao, bio je on sam i njegova vlastita
postignua. Pobjeda nad Indrom u bitki za prevlast za njega
je bila sitnica. Vie gaje zanimalo moe li on izdrati tr i sata
pod vodom, a da ne die? Moe li se u jednom danu popeti
na tri planine iji se vrhovi gube u oblacima? Moe li podii
pet tona teak kamen i drati ga iznad glave nekoliko dana?
Moe li golim rukama sprijeiti opor gladnih lavova da
dou do hrane i to tako da ne povrijedi ni jednog od njih?
Skanda je izmiljao tisue takvih pitanja, a zatim se
bacio na vjebanje sve dok odgovor na svako od njih ne bi

bio pozitivan! Moram priznati da sam mu isprva "pomagao"

u konstrukciji nemoguih zadaa, mislei kako u se dobro
zabavljati gledajui ga kako se mui. Ali, na posljetku sam
shvatio da, to god ja izmislio, on e to prije ili kasnije postii.
Zapravo je neizmjerno uivao u ostvarenju nemoguih
zadaa, a time je meni kao aljivdiji oduzeo dio zadovoljstva
- nije bilo toga to Skanda ne bi uinio, ma koliko god to
bilo teko. A kad bi to ostvario, samo bi klimnuo glavom i
odmah se, bez ikakvog odmora, poput izgladnjelog psa na
komad kruha, bacio na izmiljanje sljedeeg izazova.
"Gdje je Skanda?" pitala bi Parvati za veerom.
"Premjeta ono brdo koje nam zaklanja pogled na
istok... "
"Gdje je Skanda?" pitao bi iva za dorukom.
"Golim rukama gradi branu i umjetno jezero... Do
solsticija mora biti zavreno."
"Gdje je Skanda?" pitao bih na posljetku i ja kad bih ga
neto trebao.
"Tjera krdo podivljalih slonova to dalje od ljudskih
naselja..."
I tako je to ilo iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec...
Skanda je rastao i postajao sve snaniji i snaniji. A s
iskustvom je dola i odgovarajua mudrost.
Meutim, tek u rijetkim trenucima kad nije bio zauzet
obavljanjem ove ili one zadae, vjebanjem ili pripremama,
Skandaje pokazivao znakove nekog neodreenog unutarnjeg
nemira.
"Neto mi nedostaje", povjerio mi se tijekom jednog takvog
razdoblja. "Neto... netko..."
Skanda nije bio od velikih rijei. Za razliku od mene,
priao je vrlo malo - tek koliko je potrebno da prenese
informaciju. Izrei tako neto... kako da kaem - osjeajno,
bilo je neuobiajeno za njega. Tada nisam znao to mu rei.
Da sam bio malo stariji, vjerojatno bih razumio to mu se
dogaa. Sada znam da mu je nedostajalo usmjerenja, neke
svrhe i smisla koje bi slijedio. Zapravo, koliko god snaan i
velianstven bio, Skanda tada nije bio potpun.
I onda su se pojavile njih dvije i sve se promijenilo!
Naravno, mislim na Sidhi i Budhi oko kojih smo on i ja
imali svoj prvi sukob. Prije toga, kakvu god bih nepodoptinu
smislio, moj bi je brat podnio sa smjekom. Nikad mi nita
nije zamjerao. Meutim, za Sidhi i Budhi se doista zapalio.
Poludio je od elje za njima. A kad njegov rekord svih
vremena u obilasku oko svijeta ipak nije bio dovoljan za
pobjedu protiv moje snage razumijevanja, nai su se odnosi

promijenili. Postali su napetiji, a i sam Skanda je postao jo

utljiviji. I, ako je to uope mogue, jo uporniji u svojim
pothvatima.
Bilo je to prilino teko vrijeme i za mene. Doista, nisam
znao to da radim. Skanda je izgubio, to se nije moglo
porei. Takoer, Sidhi i Budhi su jasno dale do znanja da
ele biti uz mene. Ni u meni ni u njima nije bilo nikakve
sumnje u ispravnost takve situacije. Meutim, Skanda nije
tako mislio...
"Bez obzira na sve," rekao mi je jednom u bijesu, "dobio
si ih na prevaru! To nije poteno - one pripadaju meni!" A
zatim se okrenuo i otiao, pa ga nije bilo mjesecima. To je
bio jedan od najteih trenutaka u mojem ivotu.
Upravo tada sam odluio posavjetovati se sa Sidhi i
Budhi. Na posljetku, one su bile duboko upletene u cijelu
priu - ona je i nastala zbog njih.
Ono to je slijedilo promijenilo je i mene i Skandu, razrijeilo
sve nesporazume izmeu nas i povezalo nas sponama koje
se nikada ne mogu raskinuti. Meutim, drama je bila vrlo
sloena, a vjerojatnost uspjeha relativno mala.
"Da, znamo kako se Skanda osjea", rekla je Budhi,
djelujui vrlo smireno. "Razgovarale smo o tome esto i ve
smo povukle odgovarajue korake..."
Prije nego to sam uspio upitati o kakvim se koracima
radi, ubacila se Sidhi (uvijek to rade, naravno - nadopunjuju
jedna drugu...): "Razgovarale smo sa svojim ocem ukrom i
on nam je objasnio sve to moramo raditi... "
Na moj upitni pogled Budhi je pogledala sestru: "Da mu
kaemo?"
"Da, mogle bi mu rei..." odgovorila je Sidhi.
Inae, "mrzim" kad to rade - razgovaraju preda mnom kao
da me nema i kao da o neemu odluuju, a zapravo su sve
ve smislile ranije i dogovorile se unaprijed! Ali, to je tako s
njima. Odavna sam se ve pomirio da i netko poput Ganea
ima svoje (m)uitelje(ice) koje mu svako malo otvaraju oi i
iznenauju ga novim spoznajama. Ipak, nisam bio spreman
na rijei koje je Budhi izrekla...
"Skanda je u pravu, zna. Mi smo stvorene za njega."
Hm, sad, da nisam Gane, vjerojatno bih to tee primio.
Ovako, samo sam trepnuo jednom, dva, tri puta, ekajui
nastavak. Jer, objanjenje je moralo doi. Um mi je bio
prazan, a jedino ega se sjeam je elja da to objanjenje
bude doista dobro. Na moju sreu, bilo je.
S pogledom umilnijim od bilo ega ime su me poastile
do sada, Budhi i Sidhi su ispruile svoju desnu ruku i

pokazale mi dlanove. ekale su.

"to?" na kraju sam upitao. "Vae 'kvrice' na dlanu?
Znam za to. to elite rei?"
"To je sjemenje", rekla je Sidhi.
"Sjemenje iz kojeg emo ponovno izrasti", zavrila je
Budhi.
Ima jo stvari koje "mrzim", a jedna od njih je kad mi
netko ini stvari koje obino ja inim drugima! To je doista
nezgodno. Recimo, u ovom sluaju - to je sad to znailo?
One e ponovno izrasti iz sjemenja koje nose na svojim
dlanovima? Kakvo je to objanjenje? Rairio sam ruke,
zbunjeno pokazujui svoju nemo.
Obje su se nasmijale izrazu na mojem licu. Da ih nisam
toliko volio, i njih bih tada "mrzio"!
"Hajde sjedni, Ganeu", rekla je Budhi i sama sjedajui
na udobne jastuke. "Duboko udahni i posluaj to ti imamo
za rei... "
Uinio sam upravo to i s velikom panjom sasluao
njihovu priu. Ukratko, radilo se o tome da njih dvije imaju
nekoliko lica, a to za boanska stvorenja znai i nekoliko
emanacija - svojih vlastitih odraza koje mogu "istisnuti"
iz sebe, projicirati ih prema van. Emanacije mogu ostati u
istom tijelu, to znai da e vanjski svijet zapaziti promjenu
u ponaanju i osobnosti kad emanacija preuzme "vlast" nad
tijelom. Meutim, ponekad se one mogu oitovati i u svijetu
vidljivom za druge, doslovce se materijalizirati i ivjeti
svoj zaseban ivot. Sidhi i Budhi mi to nisu nadugako
objanjavale - ovdje to iznosim zbog vas. Naime, meni je to
savreno jasno. Emanacije pripadaju onom dijelu postojanja
koje izmie vaem shvaanju stvarnosti. Vi uglavnom ivite
na jednom mjestu kao jedna osoba. U vama postoje razni
vidovi osobnosti koji ponekad mogu preuzeti vodstvo nad
cjelinom. Ali, emanacije su vam nepoznate - one se ljudima
uglavnom ne dogaaju. Ljudi se mogu promijeniti ili u
nekom razdoblju biti drukiji, ali nee se materijalizirati na
nekom drugom mjestu niti e istodobno ivjeti kao zasebne
jedinke. Za bogove je emanacija sasvim razumljiva pojava.
Budui da ivimo u mnogo sloenijem svemiru, dimenzije
naega postojanja omoguavaju nam istodobnu nazonost
na dva mjesta, podjelu na razliite uloge i zaseban ivot
raznih naih dijelova.
Znam, pomalo je teko to razumjeti. To je kao da biste
vi sada poslali svoju ruku da podree rue u vrtu, dok vaa
noga uvjebava plesne korake, a oi itaju knjigu. Tako
neto je vama nezamislivo, ali eto, nama izvedivo.

Emanacije su rijetko dugotrajne. Obino izvre svoju

ulogu i vrate se u cjelinu. Ponekad, meutim, one ostaju
kao trajan dio stvarnosti. Tada se, zapravo, radi o novim
roenjima. Jer, emanacija ima potpunu slobodu izraavanja
i potpunu osobnost kao i njezin izvor. Ona nije manje
vrijedna, samo je drukija.
Sve sam to znao i ranije, tako da sam ve na sam spomen
emanacija odjednom naslutio u kom smjeru ciljaju Budhi i
Sidhi. Zapravo, sve mije odjednom bilo jasno i na licu mi se
pojavio irok osmjeh.
"Znai, vi ste ipak i njegove..." rekao sam pomalo
oklijevajui. Trebalo je dobro oslunuti svoje srce i izraziti
ono to osjea. "Da", rekao sam na posljetku, prepoznajui
smjer u kojem su se osjeaji kretali. "Da, tako mora biti.
Iznimno sam sretan zbog toga!"
Nisam siguran da vam mogu prenijeti potpuni smisao tog
dogaaja, kao i same situacije izmeu mene, Skande, Sidhi
i Budhi. Emanacija je zasebna osobnost, a opet nerazdvojni
je dio svog izvora. Na odreeni nain, Sidhi i Budhi, moje
dvije ljubavi, bit e jednako tako i Skandine! Zapravo emo
ih dijeliti, u punom smislu te rijei. Sve sam to shvatio
u trenu, a jedino je preostalo pitanje tog "sjemenja" na
njihovim dlanovima...
"ukra je naslutio to e se dogoditi, jo u vrijeme kad
je Taraka radio probleme", objasnila je Sidhi. "Emanacije
te vrste moraju biti trajne i postojane. 'Sjemena' na naim
dlanovima su novi zameci. ukra ih je materijalizirao ve
tada i na taj nain osigurao da e se te emanacije dogoditi.
ak i da nema Skande, negdje u nekoj toki vremena, Ia i
nana bi morale izii iz nas."
"Ia i nana?" zaudio sam se. "One ve imaju svoja
imena!"
"I to vrlo prikladna imena", rekla je Budhi.
Vidite, razgovori izmeu nas - ne samo izmeu mene i
Budhi i Sidhi, ve esto i izmeu svih boanskih stvorenja
- esto su vrlo kratki i saeti. Ne morate mnogo objanjavati
stvari nekome iji je um usaglaen s nekim snanim
kozmikim impulsom. Ako je vrijeme sazrelo, jednostavno
znate to vam sugovornici ele rei. Tako je meni u tom
trenutku mnogo toga postalo jasno - i to zahvaljujui
imenima emanacija koje su Budhi i Sidhi namjeravale
stvoriti.
Ia znai elju ili namjeru, a nana predstavlja znanje.
Moje ljubavi su Budna (budhi) i Sposobna (sidhi), a Skandine
e biti eljna (ia) i Uena (nana). Ta me spoznaja toliko

ushitila da sam ustao i poeo skakutati od veselja. "Izvrsno!"

uzvikivao sam. "To e biti odlino! Jedva ekam da kaem
Skandi! On e isto biti oduevljen..." A onda sam zastao
usred svog radosnog plesa i razmislio na trenutak. Okrenuo
sam se k Budhi i Sidhi. "Kad ete... mislim, kad dolaze Ia
i nana?"
A njih dvije su me promatrale s mjeavinom dobrohotnog
uenja, onakvog kakvog biste osjetili prema izljevu radosti
djeteta zbog neke igrake, i blage uznemirenosti koju osjea
odrasla osoba kad tom istom djetetu mora priopiti neke ne
ba lijepe vijesti.
"Hm, sjedni molim te", rekla je Budhi smireno.
"Ima tu par detalja...", zapoela je Sidhi kad sam sjeo...
"...koje mora znati prije nego ponemo s tim", dovrila
je Budhi uputivi mi pogled nekoga tko se, hodajui na
prstima, sprema uiniti neto vrlo osjetljivo...

Na stranu ranija poneto zaobilazna spominjanja, Gane je

ovdje po prvi put progovorio izravno o jednom zanimljivom pojmu
- o emanaciji. Mnogo toga u njegovom svemiru nastaje upravo na
taj nain: izlaskom neeg novog iz ve postojeeg. Kao to nam
je objasnio, oekivani dolazak Ie i nane bit e rezultat njihove
emanacije iz njegovih partnerica Budhi i Sidhi.
S filozofske strane obino se kae da je emanacija neto manje
ili nie od svog izvora - ona u sebi ne sadri sve elemente onoga
iz ega proistie. Meutim, Ganeov pojam emanacije je drukiji
- jasno je istaknuo da izmeu Sidhi i Budhe te Ie i nane nee biti
vrijednosne razlike; one e biti po svemu ravnopravne, iako ne u
potpunosti istovjetne.
ak sam pomislio da je pojam emanacija moda pogrjean ako
ga primijenimo na ovu situaciju. Meutim, boljeg oigledno ni on
ni ja nismo pronali, pa neka onda ostane... Na posljetku, Gane
je spomenuo i viedimenzionalnost stvarnosti u kojoj obitavaju
boanska stvorenja. U tom okruenju, emanacijom bi se mogao
smatrati i onaj dio nekoga, recimo samoga Ganea, koji je uoblien
u odreenom broju dimenzija, ali ne u svima. Mislim daje njegovo
poetno "aljenje" to nam se ne moe pokazati u cijelosti takoer
povezano s ogranienou njegove emanacije u naem svijetu.
Zanimljivo mi je i to to Gane korijene emanacije nalazi i u
ljudskom ponaanju - u raznim vidovima osobnosti koji ponekad
prevladavaju, a ponekad se povlae. Materijalizacija te pojave
vidljiva je, primjerice, tek djelomino u tjelesnim promjenama koje
nastaju kod bolesnika s takozvanom viestrukom osobnou. Kod

"preuzimanja" tijela dolazi i do promjene u dranju, mimici lica,

tonusu miia te se doslovce osoba ne moe prepoznati! U literaturi
postoje prie poput Stevensonova udnog sluaja Dr Jekylla i Mr
Hyda, a i obilje mitova o vukodlacima i vampirima u kojima dolazi
do oigledne tjelesne preobrazbe. Tko zna u kakvim se dubinama
prolosti kriju korijeni tih mitova i pria? Zbog gubitka znanja i
ljudskog straha od nepoznatog, preobrazbe i mogue emanacije
danas su uvijek povezane s neim uasnim i runim. Gane,
oigledno, govori o neem drugom - o njemu uobiajenoj injenici
materijalne promjene kad se promijeni svijest.
Usporedba sa slanjem "noge na teaj plesa" dok "oi itaju
knjigu" pomalo je nespretna, ali promislite malo - koja usporedba
bi uope bila smislena u ovom sluaju? Mi jednostavno nemamo
dovoljno iskustva s emanacijama da bismo razvili odgovarajui
rjenik za takve pojave, a posebice za njihove detalje.
A ovdje se radi o detaljima! Naime, emanacija o kojoj je ovdje
rije u svezi Ie i nane nije ona ista pomou koje se Gane
prikazuje meni u mojem svijetu, a na taj nain, zapravo i vama!
Ova njegova emanacija nije trajna, ve prolazna, a vjerojatno je
istodobna s nekim njegovim drugim "dijelovima" koji na tko zna
kojem kraju svemira obavljaju neke neobine poslove. Takoer,
ono to Gane jest u cjelini, nije sadrano u onome to mi moemo
doivjeti. Naravno, to je na problem, ali budui da je to to jest,
Gane moe odluiti koliko od njega e uope biti dostupno u toj
odreenoj emanaciji. Ostale svoje "resurse", da tako kaem, tada
moe usmjeravati na neto drugo.
Razmiljajui o tome, palo mi je na um pitati ga ponovno o
roenjima u boanskom svijetu. U nekom od prethodnih poglavlja
spomenuo sam vam injenicu da se u boanskom svijetu seksualnost
odvaja od prokreacije. Nije li i u tom sluaju zapravo rije vie o
emanaciji, dakle nekoj vrsti projekcije izvora iz kojeg nastaje novo
bie, a manje o "raanju"?
Potrajalo je malo due nego inae prije nego je odgovorio."Hm,
moda i jest tako. Svakako ima neto u tome. Meutim, u tom
sluaju, ja, Gane, nisam emanacija ive, ve sam emanacija Sive i
Parvati! Skanda je emanacija ive i... dvanaest majki. Mislim da u
tome treba potraiti razliku..."
Vjerujem da mu nije lako odgovarati na takva pitanja. Pojmovi
kojima barata moj um, daleko su ispod njegove iskustvene
stvarnosti. Ali, kao i uvijek, Gane pronae neki nain da barem
malo osvijetli ono to bi inae ostalo potpuno nedokuivo.
Znai, moemo smatrati da smo na sigurnom putu ako
emanacijom smatramo novo stvorenje koje je nastalo iz jednog ve
postojeeg stvorenja, a roenjem novo stvorenje koje je nastalo iz
barem dva postojea!

Drugih bitnih razlika nema. Gane je, kao to znamo, nastao iz

pogleda, odnosno iz svjetlosti koja isijava kad se iva spoji s Parvati.
Skanda je zaet sjemenom, ali sve nakon toga je bilo skupljanje
odreene vrste energije od razliitih "majki". Dakle, u oba sluaja
imamo nastanak ili raanje jer su u pitanju dva ili vie "roditelja".
Primjer iste emanacije, a ne roenja, je nastanak boginje Durge iz
Parvati - ali to je pria koju ete saznati neto kasnije.
Doista, pokuao sam temeljito razmisliti o tome to se zapravo
dogaa kod emanacija i kako to razlikovati od drugih neobinih
pojava u boanskom svijetu. Gane mi je pomogao u tome koliko
je ilo, ali prepreke su prije svega u mom poimanju stvarnosti koje,
opravdano pretpostavljam, u najveoj mjeri dijelim s vama.
Recimo, pomislio sam da bi se emanacije mogle razlikovati od
roenja po nekoj posebnoj svrsi i smislu zbog kojeg nastaju. Ali, to
jednostavno nije tono! Posebice u svjetlu Ganeovih objanjenja
pojma "boanskog" u kojem je bitno odreenje upravo uloga, svrha,
a osobnost kao sredstvo njezinog ostvarivanja. Znai ne moemo
emanaciju odrediti prema ulozi budui da se i boanska roenja
ostvaruju upravo prema istom naelu: s odreenom namjerom. S
druge strane, kako sam saznao kasnije, i emanacija moe biti
neboanska!
Imam i dobar primjer za to, ali... o tome e biti rijei
drugi put... Uglavnom, traiti razliku izmeu emanacije i roenja
u smislu ili dharmi ne vodi nikuda. Tu razlike nema. I jedno i drugo
moe i ne mora biti dharmiko.
Zatim sam pokuao objasniti emanaciju privremenou
njezinog postojanja, ali tu me Gane ve pretekao objasnivi nam
da su neke emanacije trajne. To ujedno znai da ih se ne moe
razlikovati od neeg to je roeno - one postoje kao stvorenja sa
svojom osobnou i vlastitim ivotom.
Kretao sam se i u smjeru energetskog, odnosno tanahnog
postojanja emanacije nasuprot materijalnom, dakle vrem,
obuhvatnijem postojanju stvorenja koje je "roeno". Meutim, i to
je bila slijepa ulica. Gane se, dodue, malo zamislio prije nego je
raspravio to pitanje, ali je na posljetku odluno odmahnuo glavom:
"Ne, nee biti tako. Istina je da je emanaciju najlake stvoriti na
mentalnoj razini, unutar ve postojeeg tijela i prepustiti joj da
privremeno upravlja njime. Sljedei stupanj 'teine predstavlja
projekcija emanacije u svoj vlastiti ivot na energetskoj razini,
poput... hm, poput nekakvog telepatskog ili astralnog bia...
teko je objasniti... Ali, to nita ne mijenja na stvari - emanacija
nee prestati biti emanacija ako prijee na bilo koju, pa tako i na
materijalnu razinu."
Kao izvrstan primjer razliitih naina postojanja, a sve u
svijetlu ovoga "problema", posljednja pria iz ciklusa o Skandi

("joti i Parvana") ukazat e vam na injenicu da emanacije mogu

imati samostalno postojanje (Ia i nana), dok roena boanska
stvorenja ne moraju! Sad u malo istrati pred rudo, kako se to kae,
i otkriti vam unaprijed jedan znaajan dogaaj u ovoj boanskoj
"sapunici": dolazi dijete! Na kraju sljedee prie, to e saznati i
Gane i to e ga prilino uzdrmati. Ne mogu sada dalje o tome,
iz razumljivih razloga. Pria mora imati svoj tijek. Ali, kad vam je
Gane bude priao, prisjetite se ovoga. Ganeovo prvo dijete nee
biti emanacija ba zato to u njegovom stvaranju, to jest raanju
- njezinom, zapravo, da odmah razrijeimo tu dilemu; dijete e
biti kerka! - sudjeluje vie roditelja (koliko njih - i to ete saznati
uskoro!). Ali, nain njezinog postojanja je sasvim poseban i mogao
bi nas zavesti tako da pomislimo da se radi o emanaciji.
Uglavnom, vidite, cijeli ovaj problem u svezi emanacija i raanja
pomalo je daleko od naega svijeta. Zasigurno, ovo je jedan od
pokazatelja koliko se on razlikuje od svijeta bogova, od njihove
istinski viedimenzionalne stvarnosti. Meutim, upravo se na
takvim stvarima zasniva pomak u naem razumijevanju. Ako nae
iskustvo odreuje to emo doivjeti, a ti doivljaji dalje utvruju
nae iskustvo, kako emo uope doivjeti neto novo? Gane ne
bi bio Gane kad bi nam ponavljao stare stvari i na taj nain nas
jo vie utvrivao u postojeem nainu doivljavanja stvarnosti.
Granice se negdje moraju pomicati - negdje mora postojati izlaz
iz zaaranog kruga iskustva koje odreuje doivljaje. Cijela ova
pria o emanacijama i raanju slui upravo tome. Na nju moete
usmjeriti svoje misli. Te e misli pokrenuti ivane impulse na
malo drukiji nain nego do sada. Nastat e odreena "otvorenost"
u koju mogu stati nova iskustva. Isprva mala i blaga, a zatim sve
znaajnija i vea. Kako e um znati vie, oi e vie i vidjeti. I na
tom mjestu poinje razbijanje ukletog obrasca u koji smo do sada
bili vrsto zatvoreni.
Vjerojatno e proi jo dosta vremena prije nego uspijete povezati
znanje o boanskim emanacijama s konkretnim postupcima u
svom vlastitom ivotu. Ali, negdje se moralo poeti! Ako nita
drugo, sada znate malo vie o svijetu iz kojeg dolazi Gane...
Prije nego vas prepustim nastavku prie o Skandi, moram se
ukratko osvrnuti na simbolinost sadranu u imenima njegovih
buduih - Ie i nane. "eljna" - to bi bila Ia, i "Uena" - to bi
bila nana. Zato su ene s takvim imenima - pod ispravnom
pretpostavkom da u svijetu bogova imena opisuju i znaajke najbolji mogui izbor za Skandu?
Skanda je gospodar djelatnosti. On je utjelovljena snaga i
energija potrebna za rad, za djelo. Iako neizmjerno motiviran za
odravanje te snage, Skanda zapravo ima problem: ne zna odgovor
na pitanje "zato?" On je izvrstan izvritelj poslova, ali samostalno

ih ne smilja. Uinit e sve to mu se kae, a kad mu se ne govori,

obavljat e i besmislene poslove jer jednostavno puca od energije.
Budui da je mlad, ne zna to bi s njom, pa je esto nezadovoljan.
Tu e prazninu izvrsno popuniti Ia. Naime, snaga elje ili ia akti
je ono to pokree svijet na djelatnost. Dobivi Iu, Skanda e
odjednom dobiti i poticaj. Poet e izraavati neku namjeru, a svoju
energiju usmjeravati u nekom smjeru, prema odreenom cilju.
Ia je emanacija Sidhi. Odnosno, da to kaemo obinim rijeima,
elja izvire iz sposobnosti! Naravno, kad govorimo o elji, mislimo
na ia akti, ne na isprazne elje koje nas mogu odvesti u propast.
Zato je vano da Ia bude emanacija, a ne osnova. Emanacija
podrazumijeva da prije nje postoji neto iz ega je ona nastala. Ia
nastala iz Sidhi, elja nastala iz sposobnosti, moe se nazvati gotovo
cjelovitom. Ovo "gotovo" se brie tek ako je Ia spojena s nanom,
s Uenom.
nana je emanacija Budhi. Ili, ponovno obinim rjenikom
reeno, znanje izvire iz budnosti! Ne moe postojati znanje ako
nije zasnovano na unutarnjoj prijemivosti i istoi svijesti. Takvo
znanje bi bilo krnje. nana koja bi bila osnova, a ne emanacija
Budhi, mogla bi zastraniti jer bi sami temelji stjecanja znanja
bili korumpirani. To je, primjerice, sluaj sa znanstvenim ili
takozvanim objektivnim znanjem. Pokuaj da se odvoji nana od
Budhi zavrava nepotpunim znanjem, a takoer i mogunou
zloporabe tog znanja. Znanstveno znanje se moe uporabiti za
proizvodnju masovnog oruja ili tehnologiju koja unitava ivot.
nani zasnovanoj na Budhi tako neto ne bi palo na pamet.
Mislim da je sada sve jasno, zar ne? Da bi postao potpun i
izvrio svoju ulogu boanstva djelatnosti i tako utjelovio krija akti
ili istinsku snagu djela, Skanda jednostavno mora posjedovati Iu i
nanu. A one moraju biti emanacija Sidhi i Budhi. I tako, kako god
okrenete, nije bilo ba previe izbora za sudionike nae drame.
Ipak, ne moe se porei da im je bilo zanimljivo! Preputam
sada rije Ganeu, neka vam on ispria kako je jo jednom, ali sada
po posljednji put, morao izigrati mladog Skandu...

Skanda oko svijeta

jo jednom
Ma, sve u svemu, nije to bilo nita strano! Plan je
zapravo bio izvrstan. Ali, sasvim razumijem zato
su Budhi i Sidhi pomalo oklijevale. Nisam ja tada bio ovaj
Gane kakav sam sada, znate. Bio sam mlai i mnogo
nezreliji. Usprkos samome sebi i svojoj ulozi, moglo se
dogoditi da loe reagiram na njihov pothvat. Ali, u biti,

izbora nije bilo. To se jednostavno moralo uiniti, pa to

god ja o tome mislio.
Stvari su vam stajale ovako: one su mogle sjeme s njihovih
dlanova, koje je zapravo bilo zametak njihovih emanacija,
pokrenuti na rast i same, ali kako su rekle, to e ii mnogo
bolje ako ostvare "odgovarajui kontakt s odgovarajuom
vrstom energije". Upravo tako mije to, u rukavicama, izrekla
Budhi.
Budui da nisam glup - upravo suprotno! - odmah mije
bilo jasno kakav je to kontakt i kakva je to energija. eljele
su mi rei da one moraju podijeliti ljubav (to je "kontakt")
sa Skandom (to je ta "energija")! No, moram vam odmah i
rei da sam znao kako to nije cijela istina. ak i da ne znam
kako emanacije ne ovise ni o kome drugom osim o njima
samima, vidio bih na njihovim licima da ne govore ba sve.
Izmeu njih i Skande bilo je neke privlanosti i to se nije
moglo porei. Ali u ovom sluaju, to god to bilo, sve je to
dio uzajamnog povjerenja. Ako nisu eljele izrei ba sve to
im je bilo na umu, onda su za to imale razloge i ja u njih
nisam nimalo sumnjao.
Nije, dakle, bila stvar u tome, ve u samoj injenici da
e one... ma znate, makar i za trenutak... nekako mije bilo
nezgodno i trebalo mi je malo vremena da prihvatim tu
injenicu.
Ali, to je tu je, Skanda mi je brat, a njegovo uenje
oigledno je i moje. Njemu su potrebne emanacije Sidhi
i Budhi, potreban mu je netko tko e ga usmjeravati na
ispravan nain. I dobit e ih, svakako, dobit e svoju Iu i
nanu. Iz nekog razloga, Budhi i Sidhi su htjele i neto vie
od toga. A ako one to ele, onda ja to prihvaam.
Ipak, to je znailo da sam i ja, Gane glavom i surlom,
morao nauiti kako podijeliti svoju ljubav. Kako je dati
drugome.
Na posljetku i nije ispalo tako teko. Ljubomora nije ba
snana u meni, jedino je bilo pitanje ispravnosti - pitanje
dolaska do one razine razumijevanja na kojoj zna da radi
ispravno i nita te, ba nita, ne moe sprijeiti u tome.
Malo sam se jogunio, ali vie onako, reda radi. Zapravo
sam od samoga poetka znao da tu nema pomoi. Nikakva
volja, ni ljudska ni boanska, nije mogla poremetiti slijed
tih dogaaja. I tu, ba u toj spoznaji, nalazila se i moja
sigurnost daje to to planiramo ispravno.
Pokazalo se da se glavni problem, koji su Budhi i Sidhi
ve predvidjele, sastojao u tome kako Skandu dovesti do te
iste toke u kojoj e spoznati neizbjenost upravo takvog

raspleta stvari.
"Skanda je razoaran i pomalo bijesan", rekla je Budhi.
"Nije spreman razumjeti, barem ne u ovom trenutku. Nee
nas prihvatiti, osim ako... "
"Osim ako se na neki nain ne pokae dovoljno
vrijednim...", nadovezala se Sidhi.
"Mislite?" upitao sam. "Kad bih mu jednostavno ponudio
da bude s vama, mislite li da bi odbio?"
Budhi i Sidhi su se nasmijale istodobno. "Govori kao da
ne poznaje svog brata", prekorila me Budhi. "Skanda mora
osvojiti svoju nagradu ili...", zastala je.
"Ili?" potaknuo sam je.
"Ili izvriti svoju obvezu", umjesto nje je zakljuila Sidhi.
I bile su u pravu, naravno. Tokom sljedeih nekoliko
tjedana malo smo ispitivali "teren" kod Skande. Pokuao
sam razgovarati s njim, ali nije ilo. Bio je osoran i
optuujui. Sidhi i Budhi su bile ljubazne prema njemu, ak
su ga pomalo izazivale otvorenim osmjesima i rijeima koje
bi mogle nositi dvostruka znaenja. To je bio dio dogovora
- morali smo vidjeti kako Skanda die da bismo isplanirali
daljnje korake.
A Skanda je disao uznemireno! Nije bilo ba nikakve
mogunosti da cijelu tu situaciju rijeimo razumno. On od
mene ne bi nikada nita primio - tako mi je otvoreno rekao
kad sam mu jednom, usprkos napucima od Sidhi i Budhi,
pokuao ponuditi neku nagodbu u svezi njih.
Inae, nemojte se uditi, meu bogovima nije tako
neobino dijeliti ljubav, ene ili mueve. Nae mnogostruke
dimenzije nam i to omoguavaju bez prevelikih tekoa.
Ovdje nije bio problem da li je to prihvatljivo s nekog
drutvenog ili moralnog gledita, ve da li je to prihvatljivo
Skandi, s njegovim osobenim znaajkama.
"A da mu predloim jo jedno natjecanje?" palo mi je na
um. "I dopustim mu da me pobijedi?"
Budhi je odmah reagirala: "Moe, ako nas eli zauvijek
izgubiti. Jer, kad nas jednom dobije, Skanda nas nee
pustiti od sebe, to zna."
Da, znao sam. Bio je to lo prijedlog. Ali, Sidhi je u njemu
ipak vidjela neto dobro. "Mogao bi mu predloiti natjecanje",
rekla je, "i ponovno ga pobijediti!"
"Uh, kako to?" frknuo sam surlom. "To bi ga unitilo!"
"Moda", ustrajalaje Sidhi. "Moda je i dobro da bude jo
jednom 'uniten'."
"Ali kako e nam to pomoi da provedemo svoj plan?"
upitao sam zbunjen.

Budhi je odmah shvatila to Sidhi namjerava. "Tako da

gubitnik preuzme na sebe obvezu... "
"Obvezu?" jo nisam shvaao kuda ciljaju.
"Da, obvezu da primi neto od pobjednika!" uzbueno je
zakljuila Sidhi.
I to je bilo to! Pametne moje djevojke. Skanda je morao
izgubiti natjecanje jer Budhi i Sidhi ostaju sa mnom, tu
nema pogovora. A opet, morali smo igrati na njegov osjeaj
odgovornosti. Ako ga uspijemo navesti na takve uvjete
natjecanja, morat e primiti od mene Budhi i Sidhi - bar
privremeno, da tako kaem. Nakon toga e nastati njihove
emanacije, Ia i nana, i problem e biti rijeen!
I, naravno, ostala je jo sitnica u svezi samog natjecanja
- ponovno sam ga morao pobijediti, tu nije bilo druge. Ali,
kako?
"Pusti neka bude spontano", utjeila me Sidhi. "Vano
je dogovoriti natjecanje, a onda emo ve nekako rjeavati
pitanje tvoje pobjede."
Jadni Skanda. Loe mu se pisalo. Barem to se tie
natjecanja. Ali, tjeio sam se, u konanici e sve doi na
svoje. A kad jednom uz njega budu Ia i nana, i njemu e
biti mnogo, mnogo bolje...
Prije nego vam ispriam kako je izgledalo nae drugo
natjecanje za Budhi i Sidhi, moram napomenuti da su o
svemu tome bili obavijeteni moji roditelji, Parvati i iva.
Imali smo njihovu dozvolu za tu malu igru. Zapravo, bili su
oduevljeni idejom, budui daje Skanda ve dugo "prerastao"
njihovu kuu, a jo je bio nesamostalan. U pojavljivanju
njegovih pratiteljica, Ie i nane, vidjeli su mogunost
zavretka njihove roditeljske obveze - ne zbog njih naravno,
ve zbog injenice da e Skanda konano moi u punom
smislu te rijei preuzeti svoju ulogu u poretku svemira.
"Ako to uspije," rekao je iva, "Skanda e zasigurno
dobiti svoju vahanu, svoje duhovno vozilo. A time e se
njegov status konano promijeniti od djeteta zatitnika do
boanstva energije i djelatnosti."
I tako, kad su sve te pripreme bile obavljene, poeo je
ples sa Skandom. Nisam bio ba presretan to ga moram
zadirkivati i na nos mu nabacivati injenicu da je izgubio
Sidhi i Budhi. Njih dvije su sa svoje strane uinile sve da mu
daju nadu. Opasno su ga zavaale i ostavljale dojam da bi im
uz njega bilo ljepe. Kao to sam ve rekao - jadni Skanda!
Nije imao anse protiv svih nas odjednom. Napominjem to
kako ne biste sluajno pomislili daje Skanda glup ili naivan.
Uvjeravam vas, svakome od vas bismo mogli smjestiti slinu

igru u treptaju oka! Ne biste ni znali to vam se dogaa

dok ne bi bilo kasno. Zbog toga, oprez s prosuivanjem
Skandinih postupaka - ne biste se bolje snali u njegovoj
koi, jamim!
Jednog danaje pukao. Napao me, sreom, samo verbalno.
"Ti umiljeni slonoglavi pametnjakoviu! Bolji sam od tebe i
u snu, a kamoli ne najavi. Tvoje ene su morale biti moje.
Pogledaj ih samo - nezadovoljne su i usamljene. Tko zna
moe li ih ti uope zadovoljiti?"
Uh, to je boljelo - najradije bih mu vratio istom mjerom,
ali morao sam odutjeti i ekati prigodu...
"Iskoristio si najobiniji trik", nastavio je Skanda. "Prevario
si me. Da si igrao poteno, sada bi bilo drukije..."
Uoio sam prigodu za bacanje udice. "Pa, dobro onda,
hajdemo ponoviti natjecanje. Vidjet e da u te opet
pobijediti!"
Skanda me iznenaeno pogledao, a onda se nasmijao.
"Ne igraj se sa sudbinom, maleni. Pojest u te za doruak u
bilo emu. Mogao bi izgubiti ono to ima..."
"Neu izgubiti", ustrajao sam, znajui da je ve nasjeo.
"Evo, hajdemo ponoviti natjecanje: tko prvi oko svijeta,
njegove su Sidhi i Budhi!"
Nekoliko sekundi Skanda me zamiljeno promatrao kao
da eli proniknuti u korijen mojih rijei. Slutio je smicalicu,
ali nije znao u emu se ona sastoji.
"Ako tako eli, neka bude", rekao je oprezno. "Ali, nema
trikova s obilaenjem oko roditelja, u redu?"
"U redu", rekao sam, a Sidhi mije prila i poela mi neto
aptati na uho. Izgledalo je kao da me eli odgovoriti od
natjecanja, a zapravo me podsjetila na dodatni uvjet koji
smo dogovorili.
"Jo neto", rekao sam. "Onaj tko izgubi mora uiniti
neto to pobjednik od njega zatrai, dati ili primiti to god
pobjednik eli. Da li pristaje?"
Pristao je. S bljeskom u oku. I im su iva i Parvati
potvrdili uvjete natjecanja, Skanda je brzinom munje nestao
iz prostorije. Ve je bio na putu oko svijeta.
A ja sam se zbunjeno okrenuo k Sidhi i Budhi. "to sad?"
rairio sam ruke. "On e biti natrag za dva dana, a ja mogu
samo sjediti i ekati... "
"Ne brini", rekla je Sidhi. "Niste nita rekli o tome kako
treba obii oko svijeta. Skanda e to uiniti tijelom, a ti... ti
bi mogao u mislima!"
im je to izgovorila, znao sam na to cilja! Nije mi trebalo
puno da od nje nauim posebnu tehniku (sidhi - iznimna

mo; kako prikladno nauiti je od ene zvane Sidhi!) za

putovanje umom. Trebalo mije samo nekoliko sati da doista
u umu prijeem sve zemlje, planine, oceane i mjesta koja
e prijei i Skanda. Nakon toga znao sam kako izgleda put,
kakvi ljudi su gdje, to rade, gdje su prepreke, a gdje nisu...
Znao sam sve kao da sam tijelom bio na tome putu!
Prema savjetu moje majke Parvati, za dva dana, kad
se Skanda vratio, morao sam se negdje sakriti. Naime,
vjerojatno ga se ne bi moglo zadrati i svoj bi gnjev usmjerio
protiv mene. Kasnije su mi Sidhi i Budhi ispriale da je
uporno odbijao prihvatiti objanjenje o obilasku oko svijeta
umom te da sam ja to napravio i vratio se prije njega.
Mogu samo zamisliti kako mu je bilo! Dva puta nasjesti
na gotovo isti trik. Oba puta se osloniti na svoju snagu, a
biti poraen lukavou! Skandi je trebalo mnogo snage da
se smiri i da se konano suoi sa mnom. Morao je to uiniti
jer je ostalo pitanje obveze prema pobjedniku.
Kad me ugledao, oi su mu se smraile, ali nije uinio
nita. Samo je pognuo glavu i rekao: "to eli da uinim?"
I tada, vidite, tada sam znao koliko je Skanda velianstven.
Nije on bio samo glupi snagator. Jer da je bio takav ne bi
razumio niti prihvatio jo jedan poraz na podruju koje nije
njegovo. Da je bio samo malo manje boanstven, mogao je
ponovno podlijei optuivanju. Umjesto toga on je prihvatio
objanjenja koja su mu dali roditelji, posebice Parvati,
koliko god to objanjenje bilo protivno njegovom shvaanju
ispravnosti. Sada je stajao ispred mene i izvravao svoju
obvezu. Skanda, uzvieni!
"elim da provede jednu no s mojim enama, Sidhi i
Budhi", rekao sam jednostavno.
Skanda je naglo podignuo glavu. "to?"
"uo si me", rekao sam. "Uini to to traim."
Teko je opisati kakav izraz je tada bio u njegovim oima.
ok, iznenaenje, zbunjenost, radost... sve to pomijeano s
neim eksplozivnim, neim sasvim skandovskim.
"Poslat u ih veeras k tebi", rekao sam, okrenuo se i
iziao iz prostorije.
Moram vam priznati da je ta veer bila teka za mene.
Na stranu boansko i ganeovsko - hej, pa njih dvije su bile
s njim! Kako da se to prihvati bez makar maloga trunka
ljubomore? Ne znam kako sam izdrao te noi, ali nekako
jesam. Stalno sam se podsjeao kako je to za vie dobro
i kako u suprotnom izmeu mene i Skande nikad ne bi
bilo mira. Malo je pomagalo, a malo nije. Nisam znao kako
e emanacije izii iz sjemena i to e se zapravo dogoditi.

Hoe li ujutro s nama biti etiri prekrasne ene? Ili e ove

emanacije morati rasti i sazrijevati mnogo godina? Naime, u
uobiajenim uvjetima ne bi bilo prepreka da emanacija bude
trenutno sasvim razvijena osobnost. Meutim, postojanje
zametaka i injenica da su ove emanacije ukljuene u tjelesni
ustroj Budhi i Sidhi, mogla je znaiti i neto sasvim drugo.
Vidjet emo ujutro, govorio sam sam sebi. A dolazak jutra se
vukao i vukao, poput dosadne zimske magle. Mislim daje to
bila najdua no u mojem dugom boanskom ivotu.
Bacile su mi se u zagrljaj, obje. Tako i valja, pomislio
sam. Znaju kako mi je bilo i ele mi pokazati da je sve u
redu...
"Sve je u redu", izgovorila je Budhi kao da mi ita misli.
Licajo pritisnutog uz moje rame, obje su mi enepokazale
dlanove na kojima sada nije bilo malih izraslina nalik na
sjeme. "Ia i nana su osloboene", rekla je Sidhi.
"A gdje su sad?" upitao sam pomalo nestrpljivo - elio
sam sve odmah saznati.
Budhi me pogledala odozdo. "Utjelovljene na dva mjesta.
Skanda e ih nai, bez sumnje."
"Aha", kimnuo sam glavom. Iako bih mogao nastaviti
ispitivati ih o tome, odluio sam to ne initi. Sve u saznati
kad doe vrijeme. Umjesto toga zanimalo me kako je
Skanda.
VJJ
"Dobro je, naravno", odgovorila je Sidhi, a Budhi se
zahihotala. "to misli kako bi mogao biti nakon noi
provedene s nama? Zar se ne sjea vie kako je to?"
Ah, da, dobre moje Budhi i Sidhi! Jo su me, nakon svega,
i zadirkivale! Osjetile su moju sklonost ljubomori mada je
bila doista mala. Pa vidite i sami - sve sam to podnio bez
prevelikih problema. Bilo mije drago da se pothvat zavrio,
to je istina. I bilo mi je drago da su se stvari posloile kako
valja.
"Skanda i ja sada dijelimo svoju ljubav", rekao sam, elei
pomaknuti pozornost dalje od sebe samog. "Vae emanacije
su dio vas, a opet, upravo su ono to je Skandi potrebno.
Sretan sam zbog toga."
vrsto sam stisnuo svoje dvije ene u zagrljaju, a zatim
osjetio da neto nije u redu. Zapravo, sve je bilo u redu, ali
neto u poloaju njihovih tijela me upozorilo da... mi neto
ele rei.
Odmaknule su se od mene, a Budhi je prva progovorila.
"Istina je to to si rekao, Ganeu. Tako jest i tako e i biti. Ti
i Skanda ste nerazdruivo povezani preko nas. Ali, jo neto
ti moramo rei."

Blagonaklono sam kimnuo glavom ekajui priznanje.

"Znao si, zar ne?" rekla je Sidhi gledajui me ispod oka.
Zatim se okrenula k Budhi. "Rekla sam ti da zna! Ne moe
nita od njega sakriti!"
Budhi je zaustila neto odgovoriti, ali sam ih pomirljivo
prekinuo jo jednim zagrljajem. "Nita nisam znao, drage
moje. Odnosno, znao sam samo da vi to elite i to mije bilo
dovoljno. Vaa elja je moja sudbina - tako je uvijek bilo i
tako e biti!"
Obje su me gledale pogledom od kojeg bi se i eljezo
rastopilo, a zatim je uslijedilo nekoliko dugih i strastvenih
poljubaca. Kad smo se uspjeli malo razdvojiti, duboko
sam udahnuo gledajui as jednu, as drugu. "Da li je sad
vrijeme da mi objasnite svoju elju?"
Nakon kratke izmjene pogleda s Budhi, Sidhi je prva
progovorila. "Ti i Skanda ne dijelite samo nas. Dijelite jo
neto."
Podignuo sam obrve ekajui nastavak objanjenja. A on
je nakon nekoliko sekundi znakovite tiine stigao od Budhi.
Tih, polagan, jedva ujan. Ali, dovoljno snaan da uzdrma
ak i moj boanski svijet.
"Ganeu, imamo dijete. Kerku. Postao si otac."

ljubavnika i teina rijei

Uh, moda mi je sada malo ao to sam vam unaprijed otkrio
dolazak djeteta. Ali, jednostavno sam morao, budui da je to
povezano s objanjenjem emanacija.. Meutim, vjerujem da vam
zadovoljstvo itanja nije pokvareno. U posljednjoj prii iz ciklusa o
Skandi Gane e vam sam objasniti sve o svojoj prvoj kerci. Za sada
bih vam elio obratiti pozornost na injenicu da su Sidhi i Budhi
trebale Skandu da bi stvorile dijete, a Gane je tu svakako nazoan
kao roditelj, tako da opet imamo potvrdu o razdvajanju emanacije
od raanja. Za raanje djeteta koje slijedi, bili su potrebni roditelji.
etvero njih, da budemo toni.
S druge strane, za nastanak svojih emanacija, Budhi i Sidhi
nisu zapravo trebale Skandu, iako su to tako Ganeu predstavile.
Objanjenje za to se vjerojatno nalazi u onome to je Gane uinio:
ispunio im je elju, podijelio ih s bratom, usprkos tome to zapravo
nije znao zato to ini. Odnosno, znao je da Sidhi i Budhi to ele,
znao je da Skanda to eli i to mu je bilo dovoljno za odluku.
Mislim da je upravo taj dio prie predstavljao konani test
Ganeove zrelosti. Ne treba zaboraviti da se sve to dogaalo u
rano vrijeme - u vrijeme odrastanja svemira. Kao to je Gane
sam priznao, i za njega je to bio put preobrazbe - neto kroz to je

morao proi da bi postao to to jest - Gane.

Nama ljudima je ovo svakako pouka o ljubavi i povjerenju.
Ljubav daje i ispunjava elje, a ne trai neto zauzvrat. Ljubav ne
posjeduje niti ne upravlja, ve pomae i podrava. "Vaa elja je
moja sudbina", rekao je Gane, i time posramio sve ljubavnike
svijeta, dajui im poduku o tome to zapravo znai voljeti i imati
povjerenja u onoga koga voli.
A Skanda i njegov drugi obilazak oko svijeta... Vidite, Gane
me uvijek ponovno iznenadi isticanjem vrijednosti rijei u svojoj
stvarnosti. U naoj to uope nije tako. S jedne strane, rijei se izvru
i premeu tako da mogu znaiti bilo to, a s druge strane esto se
unaprijed pretpostavlja to bi neto trebalo znaiti, pa se rijei
zanemaruju i postupa se prema obrascima, nepisanim pravilima
i obiajima.
Ganeov svijet je jednostavniji: ono to kae tako i jest. Ni vie
ni manje, rijei izraavaju stvarnost - rijei jesu stvarnost.
E, sad, nekome bi moglo izgledati kao trik to to je Gane prvi
put obiao oko ive i Parvati - dakle oko onih od kojih je napravljen
svijet i koji jesu svijet. Ali, istina je, nitko u prvom dogovoru
nije spominjao materijalni planet ili materijalni svemir (inae,
vjerojatnije je da se u sluaju Ganea i Skande natjecanje odnosilo
na put oko svemira, a ne na put oko planeta). I tako je Gane obiao
oko sri - oko boanskog sjemena svijeta i pretekao Skandu.
U drugom dogovoru oko natjecanja, Skanda je unaprijed izbacio
mogunost ponavljanja takvog rjeenja, ali istina je - nigdje nije
bilo reeno kako se taj put mora obaviti niti da se to ne smije i ne
moe u mislima.
Najpovrnije tumaenje ovih pria je pobjeda lukavosti nad
fizikom silom. I to je u redu, to doista i jest tako te ukazuje na
nepotpunost mladog Skande. Ali ima tu jo detalja koji bi mogli
izmaknuti povrnom oku. Recimo, Skanda se morao nekako
obvezati da e primiti neto od Ganea. Ali, to ne bi uinio da je
bilo tako reeno. Umjesto toga obvezao se da e uiniti neto to
pobjednik zatrai. "Dati ili primiti" je bilo reeno nakon toga,
usput, tako da ne privlai pozornost.
Zatim, novo natjecanje je bilo zamiljeno zato jer Skanda ne bi
samo tako prihvatio "dar" od Ganea u obliku svoje dvije ene. A
zapravo, zato ne? Zato jer je ponosan i ne eli milostinju. Mora
"zasluiti" to to e posjedovati.
To su detalji koji ukazuju kako nerazvijeni Skanda ne moe
prihvatiti dublju razmjenu energije od one nalik vaganju - koliko
ti meni, toliko ja tebi. Nerazvijeni Skanda je sirov; on ne razumije
ljubav i davanje bez razloga. Takoer, ne zna primati, nego misli
da sve mora on sam zaraditi. To su tragovi ega koji dri uzde u
svojim rukama. A boanstvo, kako smo rekli, ne stavlja naglasak

na osobnost, dakle ni na ego, ve na ulogu. Da je Skanda bio

razvijeno boanstvo, on bi Ganeovu iskrenu ponudu prihvatio bez
razmiljanja jer rjeava problem, nikome ne teti, dolazi od srca
njegova brata i, to je najvanije, ispunjava svrhu!
Ali, Skanda nije bio potpun u tom trenutku. Zato su Budhi,
Sidhi i Gane morali postupiti na nain opisan u prii.
S druge strane, Skandi se mora priznati da je, usprkos
unitavajuem utjecaju koji je na njega morao imati drugi poraz,
pognuo glavu i uz samo malo pobune prihvatio njegove posljedice
ak i prije nego je saznao da one zapravo idu njemu u prilog.
Taj je postupak, meutim, ipak pokazao da je Skanda vie od
arogantnog i samouvjerenog snagatora. Bio je sposoban prihvatiti
posljedice odreene situacije ak i kad se nije smatrao odgovornim
za nju. Nakon inicijacije sazrijevanja - a mislim da se opisano
drugo natjecanje, zakljuno s noi koje je proveo s Budhi i Sidhi
moe i mora nazvati inicijacijom - Skanda je konano zasluio i
svoje "vozilo", svoju vahanu. Odustavi od ega, zapravo je dobio
vlast nad njim.
Ali, o tome vie iz Ganeovih usta...

joti i Parvana
Uh..." to je bilo sve to sam uspio protisnuti kroz
usta. Surla mi se objesila i sada visjela poput
mlohavog ueta niz moj trbuh.
"Uh..." ispustio sam i drugi put, nakon to sam sjeo, a
Budhi i Sidhi su me drale za ruke.
Bio je to poprilian ok. Moda sam trebao znati i ranije,
ali cijela ta pria sa Skandom me toliko zaokupila da nisam
vidio ono oigledno. No, ipak, ako je tako, ako to nisam
vidio, kako onda mogu biti... kako u onda biti... ?
"to? Otac?" odgovorila je Sidhi na moje neizgovoreno
pitanje. "Ti si otac, bez brige. Bez tebe ovog djetata ne bi
bilo, uvjeravam te. tovie, bila nam je potrebna tvoja ljubav
i povjerenje da bi se ona rodila. Da si samo malo drukije
reagirao na nau molbu, da si zabranio ili samo ispitivao... "
Sidhi je odmahnula glavom.
"Ali, nisi!" nadovezala se Budhi na svoju sestru. "Umjesto
toga si nam potpuno vjerovao i tako nam dao upravo ono to
je bilo potrebno. Tvoja je ljubav bila s nama, ve pohranjena
u nae due, prije nego to smo se nale sa Skandom."
Polako, sasvim polako, daleko polake nego bih to
oekivao od samoga sebe, u svijesti mi se raala spoznaja
i razumijevanje. Da bih bio otac, ovaj put me nije smjelo
biti pokraj njih! Morao sam dati slobodu i povui svoju

nazonost, tako da bih svom djetetu podario ivot! Kako

neobina zamisao - ak i za mene...
"Tko je jo roditelj?" uspio sam se napokon srediti i neto
suvislo pitati. Ali, onda, prije nego sam dobio odgovor, sinulo
mi je na um da ne znam kako se dijete zove! "Ime! Kako joj
je ime? to je ona? I osim toga, gdje je?!"
Sidhi i Budhi su se pogledale, kao da se bez rijei
dogovaraju koja e od njih odgovoriti na koje pitanje. Na
posljetku su mi, u svom stilu, nadopunjujui jedna drugu,
ispriale cijelu priu o dogaajima upravo zavrene noi.
Moda bi bilo najbolje da preskoim svoju zbunjenost i
njihove brine pokuaje da budu to njenije prema meni.
Pomalo se toga i sramim, znate. Iako sam ve nekoliko puta
napomenuo kako se sve to dogaalo kad sam bio mlad i
neiskusan, ipak se radi o meni. Nekako mi se ini da takve
stvari umanjuju sliku koju elim stvoriti u vama. Ili pak ne?
Hm... Tko e ga znati? Uglavnom, umjesto da vam opisujem
svaki trenutak tog zapanjujueg jutra koje je otkrilo toliko
mnogo toga, jednostavno u vam ispriati ono to je bitno.
joti - to je ime nae kerke. Ono doslovce znai svjetlost.
Naa e boanska kerka pomagati ljudima da bolje vide.
Naravno, ne u doslovnom smislu, ne tjelesnim oima, ve
znanjem i mudrou. Njezina uloga je vezana uz svjetlo
svijesti - ono koje e kasnije biti saeto i razraeno u vjetini
zvanoj joti. O tome ve vjerojatno znate mnogo, posebice
ako ste uli moje ranije prie...
Vidite, u tom je trenutku, dakle, na tom mjestu i te noi,
bilo roeno znanje o svjetlu. Jer, joti nije samo svjetlost,
ve i boginja koja e ljudima, i svima onima koji joj pristupe
na pravi nain, podariti ivotnu mudrost. Od nje e kasnije
ljudi dobiti i znanje o svemiru, zvijezdama i nebeskim
tijelima, kao i o njihovoj unutarnjoj povezanosti sa ivotom
bilo kojeg stvorenja koje je roeno, ivjelo i umrlo ispod
kape nebeske.
Osim mene, njezin drugi otac je Skanda. Eh, sad, bio
sam kao na iglama kad su mi Budhi i Sidhi prepriavale
to se i kako dogaalo te noi. Ali, nema potrebe ulaziti u
detalje mojeg privremenog straha. On se i javio vjerojatno
zato da biste vi makar izdaleka razumjeli moje ponaanje. U
biti, bio sam iznimno sretan to sam sudjelovao u stvaranju
jednog tako vanog i prekrasnog boanskog djeteta! Cijeli taj
proces moete zamisliti kao spajanje nekoliko plamenova u
jedan veliki plamen. Ili spajanje nekoliko iskri u svjetlo koje
je vee i snanije od zbroja onoga od ega je sastavljeno.
Glavne stvarateljice u procesu stvaranja, odnosno raanja

joti bile su Budhi i Sidhi. Od mene su ponijele svjetlo

ljubavi i slobode - to je moj doprinos prvoj kerci. U vaem
svijetu to bi bilo kao dio genetskog materijala koji je od mene
preao na joti. injenica da nisam znao to inim je u ovom
sluaju bila potrebna, upravo zbog potpune nesebinosti
i slobode koju e od tog trenutka iz sebe isijavati boginja
svjetla, naa joti.
Od Skande je dobivena pouzdanost i odlunost. On ih je
dao dobrovoljno i svjesno. Budhi i Sidhi su mu odmah rekle
u emu je stvar i - to me malo postidilo - kau daje Skanda
istoga trenutka sve shvatio.
"Licem mu se razlio tako blaeni osmjeh!" rekla mi je
Budhi. "Mislim da ga nikad nisam vidjela tako sretnog!"
Vjerujem daje tako. Naposljetku, u Skandinu sreu sam se
i sam osvjedoio tog istog jutra - blaenost ga nije napustila,
posebice zato jer je u rukama drao joti... odnosno, ono u
emu obitava joti... Uh, opet brzam! Idemo redom, shvatit
ete... nadam se.
joti zapravo ima sedmero roditelja - dva oca i pet majki.
Kao to sam vam objasnio, to znai da su mala svjetla
proizila iz nas, spojena u jedno, jedinstveno svjetlo koje
posjeduje svoj vlastiti ivot. Za oeve znate, a i za etiri
majke takoer. To su, naravno, Sidhi, Budhi, Ia i nana.
Sidhi i Budhi su stvorile svoje emanacije vrlo rano te
noi, praktino odmah. Skanda je, kau, bio zadivljen i elio
je odmah ostati s njima. Meutim, iz nekog razloga, Ia i
nana su odluile drukije. Skanda e ih morati pronai
na mjestima na koje e otii, ali ne prije nego to sudjeluju
u roenju naeg djeteta. Naravno, sve to skupa mirii na
novu priu - koja se kasnije i odigrala - ali sada nam to nije
previe bitno.
Vana je jedino injenica da su sve etiri majke prole
kroz proces stapanja, tada, zajedno sa Skandom. Ako na
iemu zavidim svom bratu onda je to upravo ovo iskustvo.
Sada ne mogu objanjavati to se dogaalo meu njima. To
je jedna od onih stvari koje izmiu opisima jer ih nema u
vaem ljudskom iskustvu. Mogu potvrditi daje bilo razmjene
ljubavi, jer je to najbolji nain za meusobno proimanje,
ali to, siguran sam, nikome od nas nije bilo presudno.
Bilo je vano provesti ritual, a to su njih petero, uz moju
nevezujuu podrku izdaleka, uinili kako valja.
Ako ste dobro pratili to govorim, primijetili ste da je
bilo rijei o pet majki. Peta majka nae joti je ujedno i
njezina baka, boginja Parvati. Eto, jo jedna stvar koja je na
materijalnoj razini razmnoavanja nezgodna, a u nastanku

boanskog sasvim shvatljiva. Parvati je dala dio sebe za

joti. Bila je to iskra svjetla iz njezinog treeg oka-jednako
tako snanog i razornog kao i onog iz ivinog ela. tovie,
upravo je Parvati bila ta koja je stvorila tijelo u kojem e
joti obitavati. Prije nego je ritual trebao zapoeti, podarila
je tada jo prilino zbunjenom Skandi kratko koplje iznimno
otrog vrha. "Unutra je sve to je jednoj boginji potrebno",
rekla mu je tada prilino tajanstveno. Skanda nije razumio
to mu Parvati govori jer tada jo nije imao pojma to slijedi,
ali je s radou prihvatio koplje. Na posljetku, bilo je to
oruje, a on je i te kako blizak s orujem. "Ovo je posebno
'oruje'", rekla mu je Parvati na posljetku. "ivo. I bit e uz
tebe zauvijek."
Dakle, upravo je to koplje bio predmet u kojem je svjetlo
iz Parvatinog treeg oka bilo smjeteno. Ono je predstavljalo
i sredinji dio rituala u kojem su sudjelovali Sidhi, Budhi,
Ia, nana i Skanda. Njihova svjetla spojena su u jedno i
roena je joti.
Oi Sidhi i Budhi sjajile su neobinim sjajem kad su
govorile o njoj. Bila je prekrasna, u to nisam sumnjao, ali
proi e jo neko vrijeme prije nego to u je i sam vidjeti.
Naime, prema svojoj vlastitoj odluci, joti se jednostavno
prebacila u Parvatino koplje, odbijajui noenje tijela koje
bi sliilo drugim ivim biima. "Ja sam univerzalno svjetlo",
rekla im je tada. "I bit u skrivena za tjelesne oi. Bit u
vidljiva samo onima koji dragovoljno dopuste da uem u
njih."
Kad sam kasnije tog jutra vidio Skandu, vrsto je u
rukama drao majino koplje. Za sve druge to je bilo samo
jedno od njegovih oruja. Ali, za njega i za mene bila je
to naa kerka - plod nae ljubavi, odanosti, povjerenja i
snage. Oi su nam se srele tada i nasmijeili smo se jedan
drugom. U tom sam trenutku spoznao da meu nama vie
nema nerjeenih stvari. Skanda i ja emo zauvijek biti braa,
spojeni ljubavlju i zajednikim prvim djetetom.
Nisam stigao rei mu ni rijei jer je cijela Kailasa
odjednom uzavrela dolaskom raznih bogova i gandharva.
Izgleda daje nekako procurila vijest da je Skanda konano
spreman za preuzimanje svog uzvienog poloaja zatitnika
neba. Oko njega su se smjenjivali razni velikani, poznati i
manje poznati, njihove ene i djeca, a ak su se pojavili i
neki asure i rakase elei odati poast najveem ratniku
svih vremena. Oni su doli sa ukrom koji je, kao pravi
ljubazni djed, stalno promatrao koplje u Skandinoj ruci,
kao da se eli uvjeriti kako je sve u redu.

Bio je tu i Indra kojeg je prilino pogaalo to se titula

"najveeg" nekako nala u neijim tuim rukama. Ipak,
poklonio se pred Skandom i izjavio da mu je na raspolaganju
kad god to ovaj poeli.
Na kraju se pojavio i Vinu, doavi u velikom stilu, na
svojoj ptici Garudi, a za njim su slijedile horde gandharva,
nebeskih glazbenika, pa je slavlje moglo otpoeti.
Ali, ne prije nego to je Skanda dobio svoje vozilo, svoju
vahanu, koja e ga nositi irom svemira. I nju je dobio od
Vinuajer... pa, Skandina vahanaje na neki nain potomak
Garude, Vinuove ptice, pa je bio red daju Vinu preda na
uporabu.
Bilo bi moda logino pomisliti da e vahana na kojoj
Skanda jae biti neka divlja zvijer, neka opasna ivotinja.
Ali, nije ispalo tako. Skanda je dovoljno opasan sam po
sebi, pa je njegovo prijevozno sredstvo poprimilo drukiju
simboliku. Naime, Vinu je Skandi predao jedno - jaje! "Ovo
je dijete Garude", rekao mu je. " Nazvat e ga Parvana.
Neka ti dobro slui."
I to je bilo to. Skanda je postao ravnopravan lan
boanskog drutva!
Kasnije, iz jajeta se izlegao paun Parvana. Prekrasna
ptica! Toliko lijepa da ne moete skinuti pogled s nje. A
kako se samo epuri! Neka ga Skanda samo malo pusti na
miru, bit e ga puna Kailasa, a i ire. Obilazit e kraljevske
vrtove u zemljama ljudi i zabavljati dvorske ptice svojim
dogodovtinama. Trait e rijetke uene papige koje e
nadmaiti svojim brbljanjem, a kad naie na neke od svoje
vrste, bit e u stanju raspredati prie cijele noi, one istinite
i one izmiljene, samo da bi izazvao divljenje u njihovim
oima. Osvajanje mu je prirodno i uvijek voli biti onaj koji je
gore. U nedostatku plemenitih ptica nee oklijevati i svoju
e pozornost usmjeriti na patke i guske, tko god da se nae
u blizini...
A opet, vidite, kad se Skanda vrati i pozove ga, nee
oklijevati ni aska - stvorit e se u trenu pokraj svojeg
gospodara, kleknuti na tlo i dopustiti mu da ga uzjae. Ah,
pretpostavljam da je tako i ispravno - Skanda je morao
ovladati takvim hvalisavcem. Njemu ne trebaju tigrovi i
lavovi. Mnogo snanija od toga je neobina slika najveeg
od svih ratnika na svijetu koji jae na arenoj ptici paunu!
A da ne mislite kako je taj paun tako bezazlen, na sramotu
svoje kobre, moram vam rei daje on jedino stvorenje kojeg
se ona boji! Kao to moj Muika drhti kad kobra digne glavu,
tako se moja kobra skutri kad se naemo u blizini Parvane!

To je stoga to je Skandin paun postao poznat kao ubojica

zmija. Ne bi on nita uinio mojoj kobri, bez brige. Ali, istina
je, kad je Skanda na njemu, bez milosti se obruava na sve
slobodne zmije i ubija ih svojim kljunom!
I za kraj da vam kaem kako oboavam Parvanu. Volim
razgovarati s njim kad imamo obojica vremena. Njegove su
prie izvrsne. Pomalo napuhane, ali zabavljaju, osvjeavaju
i poduavaju, samo ako ih gledate s prave toke gledita.
Meutim, ono to sam vam elio rei na kraju je da sam
jednom od samoga Parvane saznao neto doista zanimljivo.
On smatra da je utjelovljenje samog Tarake - demona koji
je uzrokovao pojavu Skande! Ne moe biti siguran, kae,
jer Taraka je doista umro. Ali, ako ga sjeanje ne vara,
barem ono koje mu dolazi u arenim paunovskim snovima,
trenutak prije smrti - ili neto malo i nakon nje - Taraka
je shvatio gdje je pogrijeio. Parvana kae da je imao viziju
Skandine sudbine i da ga, u trenutku kad ga je Skanda
komadao, uope nije mrzio. tovie bio je zahvalan na tome
i poelio je da moe sluiti nekom poput Skande. Jo kao
Taraka, u njegovim posljednjim trenucima, shvatio je daje
takva sluba mnogo uzvienija nego isticanje samoga sebe
bez nekog posebnog razloga i smisla. Na neki nain, time je
nadiao demonsko postojanje.
Izgleda, a tako kae Parvana, da je njegova misao i elja
za sluenjem otila daleko i dosegla Vinuovu loku. Zapravo,
prije e biti da je tu misao uhvatio Garuda koji se nakon toga
dao u potragu za Tarakinim ostacima u zemlji, vodi i zraku.
Progutao ih je to je vie mogao, a negdje s njima je zahvatio
i ostatke due samoga Tarake. I tako, nekim neobinim i
nepoznatim procesom, moguim u Vinuovom svemiru, a
ak i meni pomalo neobinim, Taraka se utjelovio najprije u
Garudinom jajetu, a zatim se izlegao kao Parvana. elja za
sluenjem mu se ispunila.
k -k -k

I tako, mislim da sam ovime iscrpio prie o Skandi i meni,

barem to se tie naeg zajednikog djetinjstva i odrastanja.
Nadam se da sam sada uklonio pogrjean utisak koji su
ranije dogodovtine mogle stvoriti u pogledu Skande i da
vam je sada jasnije kakvo mjesto Skanda zauzima u poretku
svemira.
Ako nita drugo, bez njega ne bi bilo joti, boginje
svjetlosti koja nam svima omoguava da vidimo dalje i
dublje od svojih tjelesnih oiju. Moda je dobro zapamtiti
gdje se ona nalazi - tamo gdje je mudri i zreli Skanda, bog
ispravne djelatnosti. U njegovim rukama je klju koji dovodi

i do moje keri, svjetla koje obasjava ivot.

Roenje svjetla i jahanje na egu

Mnogo je simbola u ovoj zavrnoj prii iz ciklusa o Skandi.
Pustio sam Ganea da se raspria, iako mi se na nekim mjestima
inilo da bi bilo dobro zaustaviti ga i malo srediti tijek prie, moda
objasniti simbole koji se pojavljuju i povezati ih s naim ivotom.
Ali, odluio sam drukije pa je ova pria ispala mnogo blia onome
kako Gane u stvarnosti govori: u par reenica vam zavrti mozak
koliinom dogaaja, preokreta i novih situacija.
Kao to smo uli, joti je dijete sedam roditelja. Od Ganea
je dobila povjerenje i ljubav. Kako ete prepoznati svjetlo znanja?
Tako to e u vama stvarati povjerenje, a ne sumnju; a i tako to
e uklanjati posesivnost i davati slobodu. Sve to u vama stvara
drukije utiske i osjeaje nije rezultat dodira boginje svjetla.
Od Skande je joti dobila odanost i snagu. Jednom kad do nje
doete, boginja svjetla vas nikad nee napustiti niti ostaviti na
cjedilu. A njezina snaga je u istini koju osvjetljava i prua vam je
kao na dlanu. Nema vee snage od snage istine.
Sidhi je u joti ugradila svoje sposobnosti - s boginjom svjetla
ete dobiti i mnogo toga za to niste ni znali da moete. Budhi joj
je dala snagu pozornosti - obavijesti otkrivene kroz boginju svjetla
vrijedne su vae panje. Ia joj je dala snagu namjere - joti e vas
uvijek pokretati, ne na pasivnost, ve na djelatnost. A nana joj je
predala dio svoje mudrosti - nije mogue djelovati pogrjeno ako
ste u milosti boginje svjetla!
I na posljetku, Parvati je dala svoju ensku, zatitniku snagu,
posebice oitovanu u obliku u kojem joti boravi. To je oblik
oruja u Skandinoj ruci.
Ova posljednja prispodoba bremenita je simbolima. Prije svega,
joti je odluila biti skrivena, ak i u svijetu bogova. To znai da
nije dostupna svakome na prvi pogled. Upravo je Parvatin "dio" taj
koji je na to navodi. Uzgred, kao to vidite, joti nije emanacija u
Ganeovom smislu rijei, ve roeno, odnosno stvoreno boansko
dijete, a ipak se ne pojavljuje u ljudskom obliku (ili bilo kakvom
drugom organskom obliku).
Parvatino svjetlo sadrano u koplju je unitavajue, ba poput
ivinog, ako mu se izloimo nespremni. Dakle, joti moe biti i
opasna; moe posluiti kao oruje i nauditi nespremnom. Zbog
toga je vaan poloaj koji je joti zauzela - do nje je mogue doi
samo kroz Skandu. "Zreli" Skanda je onaj koji je spojen s Iom i
nanom, te u ruci dri joti, boginju svjetla. Dakle, zrela djelatnost
je ona koja je svjesna i svrhovita (ia), mudra i promiljena (nana),
te provedena uz pomo unutarnjeg svjetla (joti).

Kao to smo vidjeli ranije, sam Skanda je esteroglav, odnosno

u sebi utjelovljuje energiju koja prolazi kroz est akri. Koplje u
njegovoj ruci, koje je dobio od Parvati, a u kojem je smjetena
njegova kerka joti, je sredstvo kojim se Skandina energija pokree.
Znai, energija i svjetlo znanja su meusobno ovisni. Bez bilo
kojeg elementa sadranog u zrelom skandi nastat e neravnotea.
Ona moe biti i smrtno opasna. Zbog toga nije preporuljiva igra
s energijom niti su pogodne razne tehnike koje to ine. Skanda je
odgovorna djelatnost, a za nju je potrebno znanje (nana) i smisao
(ia) koji izviru iz razumijevanja (budhi) i sposobnosti (sidhi).
Zainjeni ljubavlju i podrkom (gane), iz njih e nastati svjetlo.
Onaj tko ga vidi, spreman je za Skandino koplje. Onaj tko ga ne
vidi - bolje mu je da krene ispoetka. To znai da mora proi kroz
"skandino odrastanje" koje podrazumijeva obavljanje poslova i
zadaa prema tuim napucima.
Uzgred, Gane je spomenuo da su Ia i nana nakon stvaranja
joti odluile otii. Skanda ih je trebao kasnije pronai. Ne znam
hoe li se Gane ikada vratiti na tu priu ili je uporabiti u nekoj
drugoj situaciji, ali samo da napomenem da su u narodnoj predaji
Indije emanacije Budhi i Sidhi poznate pod imenom Davajani
i Devasena, a u nekim dijelovima Indije se pojavljuje i ime Vali.
Iako se tradicionalne prie razlikuju, a ponekad su i suprotne jedna
drugoj, sve se izgleda slau da su Skandine ene roene, dakle
utjelovljene, u razliitim obiteljima. Jedna od njih je, po predaji,
uvijek kraljevska, ak i boanska (primjerice, Devajani je ponekad
Indrina kerka). Nju Skanda susree i vjenava po pravilima
drutva, to ukazuje da se radi o smirenijoj nani, dakle Uenoj.
Drugu enu Skanda uvijek mora oteti i brzo je, u strasti, uiniti
svojom, to ukazuje da se radi o utjelovljenju Ie, o eljnoj.
Ali, vratimo se na obilje simbola u samoj prii. Parvana je u
tom smislu vrlo zanimljiv. Paun koji se epuri, predstavlja ego koji
sve eli podrediti sebi. Parvana je pun "lovakih pria", ali samo
ako ga Skanda "pusti s lanca". I tada je zapravo bezazlen i spreman
podrediti se Skandi kad god to ovaj poeli. Parvana je prava slika
ega: simpatian, ponekad dosadan, napadan i napuhan. Meutim,
sve je na svom mjestu kad je u slubi Skande - boanstva ispravne
djelatnosti.
Ego je potreban kao dio osobnosti. O tome je ve bilo rijei.
Gane nam je objasnio da je ahamkara ona situacija iz koje se
moramo izvui. Ahamkara je iznjedrila Taraku. Taraka je simbol
ega koji eli preuzeti vlast u svoje ruke. To se ne smije dopustiti
i potrebno je poduzeti odlune korake. Skanda predstavlja silnu
unitavajuu djelatnost koja uklanja prijetnju Tarake, dakle ega.
Meutim, nakon toga Skanda nije potpun. Nemiran je, besciljan,
sklon lanom isticanju (poput Tarake kojeg je unitio - to je vrlo

zanimljiva misao o nainu na koji se ego vraa kad se borimo protiv

njega silom) i brzim rjeenjima koja ne zahtijevaju razmiljanje.
Skanda mora proi kroz niz testova, neuzvraenu ljubav, porugu i
neuspjeh, da bi mu na kraju bilo vraeno ono to je na poetku ubio
- njegov vlastiti ego, ali ovaj put preobraen i promijenjen. Ego je
sada drukiji. Nije nestao, ali vie nema sklonost tome da preuzme
stvar u svoje ruke. I dalje se igra sam sa sobom, ali prestaje s tim
im se pravi gospodar, Skanda, vrati. Tek takav Skanda - posjednut
na svoje prijevozno sredstvo, preobraeni ego - moe se nazvati
potpunim.
Tarakine ostatke pojeo je Garudha. Osnovna simbolika garudhe
je proiavanje. Garudha je poznat po tome to pojede zlo i
izbaci ga kao dobro. Iako Gane nije mnogo priao o tome, oito
je Garudha bio pravi izbor za proiavanje Tarake. Parvana je
od Garudhe "naslijedio" odbojnost prema zmijama. Na slikama
i raznim prikazima uvijek ete Parvanu zatei s jednom zmijom
u kljunu, a esto i drugom pod kandama nogu. Zmije u ovom
sluaju simboliziraju otrov ahamkare, to znai prividne i lane
situacije u kojoj sluga uzima vlast gospodaru.
Prizor boga Skande koji jae na paunu Parvani, koji pak u kljun u
dri mrtvu zmiju, moe se simboliki protumaiti ovako: ispravna
djelatnost (skanda) provedena na osnovi proienog ega koji slui
(parvana), uklanja svaku opasnost od iluzije (ahamkara).
I na kraju da se vratim k boginji svjetla, joti. Njezina
tajanstvenost i nedostupnost se lijepo odraavaju u sloenosti
znanja koje nam je dala. joti, znanje o odnosu ovjeka i svemira,
dar je boginje joti. Ono zahtijeva svjesni napor. Bogato je raznim
injenicama, simbolima i meuodnosima. joti zahtijeva budnost
i pozornost, kao i odreene sposobnosti. Ali, ako se potrudimo i
istrajemo, nagrada je velika. Prije svega, isporuena nam je svrha
i mudrost, kao i sposobnost procjene ispravne djelatnosti. I na
posljetku, unutar jotia poznajemo zamisao o joti mathipragji
- razini svijesti koja zna samo istinu. Ta razina svijesti, u punom
smislu te rijei, omoguava izravan susret s boginjom svjetla,
joti. Kao to svaki iskusniji jotii ili jotiini (praktiar jotia)
zna, to iskustvo nije osobno jer je joti izabrala biti takva, ali je
nevjerojatno ispunjavajue. Kako i ne bi bilo kad svjetlo ue u
svaku vau stanicu, svaku vau misao, rije i pokret!
Ganeove prie imaju izniman utjecaj na poveanje
razumijevanja, a svakako e imati utjecaj i na motivaciju za
stjecanje znanja. Meutim, ako smijem rei, dar boginje svjetla u
obliku znanja i vjetine jotia jedna je od onih pojava pred kojima
moete samo zadivljeno kleknuti i zahvaliti se to ste imali dovoljno
razuma da vidite.

TAKO MLAD, A VE
SASVIM... GANE
(PRIE IZ DJETINJSTVA,
MLADOSTI... A I NETO KASNIJE)
(Put u Somnath
(mridangam i tabla)
Ljudi najee o meni imaju pomalo pogrjenu predstavu.
Simpatian sam i vole me, u to nema sumnje.
Pitam se da li bi to bilo tako kad bi znali to im zapravo
radim...? I, kad smo ve kod toga, pitam se da li je uope
pametno to im rei?
Ali, usprkos svojoj legendarnoj lukavosti, nikad nisam
nita skrivao niti zavaravao ljude, bogove i demone oko
sebe. Sve ja lijepo i otvoreno kaem, a kako tko uje to to
je reeno... to je ve drugi problem.
Evo, primjerice, ta stvar s preprekama... Zovu me
gospodarem prepreka, to ja i jesam. Ali, iz nekog samo
njima razumljivog razloga, uvijek me vide kako uklanjam
prepreke, a ne kako ih postavljam! A vjerujte mi, ja upravo
to inim. I pri tom se osjeam sjajno!
Nemojte mi zamjeriti - znam da neete, tako se samo
pristojno kae - to sam ovako otvoren s vama. Vidite,
moja osnovna zadaa odreena je jo odavno i ne mogu
je zanemariti niti joj okrenuti lea. Sjeate se te prie, zar
ne? iva je, u trenutku nekog svog hira, odredio da jedan
hram, sada ve legendarni Somnath, bude mjesto na kojem
se mogu iskupiti sve pogrjeke i ukloniti sva karma. Bilo je
potrebno samo doi tamo, lijepo zamoliti i... hop, nema vie
problema!
Razum vam zasigurno kae kako je postojanje takvog
mjesta rupa u tkivu svemira, rana u strukturi koja je vrlo
sloena i koja bi se mogla uruiti sama u sebe ako bi takvih
propusta bilo vie. Na posljetku, pokazalo se u praksi da
je, kad se proulo za mo koju je imao Somnath, dolo do
iznimno velikog poremeaja u ivotu sva tri svijeta: ljudskog,
boanskog i demonskog. Problem je bio toliko velik da su
morali pronai jednako veliko rjeenje. tovie, morali su

pronai velianstveno rjeenje - mene, Ganea!

I vidite kakav je sada paradoks nastao: mene strano
volite, a zapravo sam upravo ja taj koji vam smeta da
ispunite svoje sasvim razumljive, male ljudske potrebe!
Hajde, pogledajte oko sebe i promotrite malo ljude. Koliko
njih se svakodnevno moli za boljitak svoga tijela, svoga
posla, svoje djece? Neki od njih to ine na nain odreen
vjerom, a drugi spontano, sami od sebe. Svako malo kau:
Boe, samo da se neto loe ne dogodi! Ili misle: Uh, kad
bi mi barem ovo uspjelo! Ili vape: Molim vas, pomognite mi
- teko mije, a spremaju se jo tea vremena...
Priznajte sami sebi: kad vas stisnu nepogode, dobro bi
vam dolo mjesto poput Somnatha, ha? Zar ne bi? Samo
odete tamo, uputite neku molitvu, moda neto i platite
sveenicima za trud i... nema vie problema, vraate se kui
slobodni.
Ili se razbolite. Vi ili netko vama drag. Teko vam je,
naravno. Nije ugodno biti bolestan. Ponekad je to i tragino.
Ostavlja posljedice na va ivot. Ponekad teke. Konane.
Zar ne bi bilo dobro imati neki izlaz, neku nadu u brzo i
udesno ozdravljenje... u osloboenje od muka? Zar ne bi
bilo dobro znati da postoji spasenje? I zar nije tono da i vi
sami - priznajte! - podlijeete upravo takvim mislima kad
stvari krenu u neeljenom smjeru?
Koliko religija cvjeta upravo na tome umjesto na istinskom
znanju? Koliko varalica obeava upravo to iako je put do
Somnatha temeljito zaprijeen? Svojim vlastitim tijelom sam
ga zapeatio, a ipak ga "prodaju" razni iscjelitelji, spasitelji i
proroci. Ljudi "kupuju" jer... Hm, zato zapravo?
Volio bih da mi netko odgovori na to pitanje. Sigurno
meu vama ima onih koji to znaju. Jer, priznajte sami sebi,
usprkos razumu i moguem razumijevanju zakona karme,
voljeli biste znati kako doi do Somnatha i kako nai preicu
koja e vas do stanja sree, slobode i ljubavi dovesti odmah,
sada, istoga trena...
Paradoks se sastoji u tome da i na mene gledate kao
na onoga tko vas do tamo moe dovesti. I to je, naravno,
pogrjeno. Ljudi, osvijestite se! Ta ja sam stvoren da vas
sprijeim u tome, a ne da vam u tome pomognem! Moj posao
je stvarati vam prepreke da ne biste prelako - nezaslueno
lako! - rijeili svoje karmike tekoe. Razumijete li to to
znai?
Nadam se da razumijete i da me neete zbog toga zamrziti.
Ma, neete, znam da neete. Neki od vas e misliti da se
alim. Drugi e klimati glavama i praviti se da razumiju,

a onda, gotovo istoga trena, poeti s traenjem naina da

ispune svoje osobne, sasvim ljudske potrebe. Trei e sve
ovo shvatiti kao zagonetku koju je potrebno rijeiti, a tek
malobrojni e doista shvatiti o emu je ovdje rije i tko sam
to ja, Gane, glavom i surlom.
Da se ova nova slika o meni lake uklopi u dosadanju,
ipak vam moram rei kako su sve prepreke koje pred vas
postavljam - za vae dobro. U konanici, ono to zapaate
kao problem, tekou, odlaganje i usporavanje, zapravo
predstavlja buenje - poziv na promjenu koju morate uiniti
da biste se vratili na put koji nije samo va, ve vii, vei,
kozmiki.
Prisjetite se objanjenjao boanskoj, ljudskoj i demonskoj
prirodi? ivot bez dharme, ivot po svaku cijenu - to je
definicija demonskog. Dharma prije svega, zadaa koja
odreuje ivot - to je definicija boanskog. Somnathova
svrha je bila opravdana ne zbog pogrjenog ispunjavanja
ljudskih potreba, ve zbog stvaranja mene, Ganea, koji se
brinem za red u svemiru. Ba kao to je svrha Tarake i
ahamkare bila u stvaranju Skande koji se brine za ispravnu
djelatnost. Meutim, ako za trenutak zamislite postojanje
Somnatha bez postojanja Ganea - a tako je bilo neko
kratko vrijeme prije mojega roenja - onda vam mora biti
jasno da bi takav Somnath pripadao demonskom svijetu.
Pripadao bi stvarnosti koja podrava ivot bez obzira na
ulogu - stvarnosti u kojoj vlada ahamkara, a ne dharma.
Tako da, u biti, zapravo ne elite doi u Somnath, iako se
veina vas trudi svakoga dana ne bi li postigla upravo to! I
tu na scenu stupam ja, Gane, koji vas u tome sprjeavam,
postavljajui prepreke pred sve vae uzaludne napore da
izbjegnete ono to se ne moe izbjei.
Do sada sam vam pokazivao svoje zabavno i simpatino
lice. Ali, kako god uzmete, ja jesam uvar i spreman sam
uporabiti svu svoju snalaljivost, svu lukavost i boansku
mo da izvrim svoju zadau.
Kad se drame u kojima sudjelujem na kraju raspletu, a
sudionici pogledaju unatrag na dogaaje kojima su svjedoili
i koji su ih promijenili, uvijek su mi na tome zahvalni. Bez
razlike shvate kako je sve to bilo za njihovo dobro te kako bi
prelagano "izbavljenje" ili prebrzo postignue bio pogrjean
put. Posebno su mi zahvalni kad shvate kako sam im i te
kako pomagao vodei ih prema istinskoj mudrosti, iako su
moje intervencije esto izgledale kao dodavanje tereta na
njihova lea.
Evo, ispriat u vam kako sam, jo tamo u djetinjstvu,

gnjavio svog vlastitog oca. Razlozi za to e vam biti otkriveni

kasnije. Moda od mene, a moda e vam A. to prenijeti,
vidjet emo. Za ovu prigodu je dovoljno da kaem daje iva
bio sklon odlasku u meditaciju na due vrijeme. Kad bi to
uinio, to bi bilo doista dugotrajno. Ne bi ga bilo godinama,
ponekad desetljeima. I to su jo bila kraa izbivanja!
E, taj put, nakon nekoliko takvih epizoda, meni je
dozlogrdilo. Prije svega, nije bilo vrijeme za meditaciju. To
sam dodue znao ja, ali ne i on, budui da se radilo o jednoj
obvezi koju je imao, a koju je uspjeno potisnuo i ponaao
se kao daje nema. No, dobro, to sam vam ve objasnio - o
emu se radilo saznat ete drugom prigodom. Sada su vane
samo dvije stvari: ivu je trebalo pokrenuti na aktivnost
i ne mu dopustiti da nestane. S druge strane, a to se ne
smije zaboraviti, menije, tada jo vrlo mladom, gotovo bi se
moglo rei djetetu, bila potrebna njegova nazonost da bih
uio. Sjeate se kako sam samo iz njegovog plesa i majinih
zvonia oko zglobova nogu nauio pjevati vede? Bio sam
siguran da ima jo mnogo toga to mogu dobiti od ive i nije
mi bilo ba po volji to se zatvara u peinu i meditira.
Zbog toga sam ga odluio... pa, odluio sam ga smetati!
Kad malo razmislim, sam s i j e kriv. Budui da ponekad svira
na svoj bubanj zvan damaru, menije izradio jedan drukiji,
takozvani mridangam. To je malo vei bubanj na kojem
se svira sjedei, drei ga izmeu nogu. E taj mridangam
j e bio vrlo glasan! A j a sam pak uivao lupajui po njemu
kao sumanut. Moete misliti kakvu j e to buku proizvodilo
na Kailasi gdje ima glatkih stijena i dubokih odjekujuih
kanjona. Ponekad bi se od jednog udarca tresla cijela
planina. A j a sam imao na raspolaganju osam ruku ijednu
surlu! He, he...
I tako sam, jednom kad je iva krenuo u meditaciju,
poeo svoj bubnjarski ekspoze. Naravno, isprva je to
zanemarivao, ali je ubrzo promolio glavu iz svoje peine i
gotovo pomirljivim glasom zamolio: "Ganeu, ne bi li mogao
otii vjebati bubnjanje negdje drugdje?"
Kimnuo sam glavom i priekao da se ponovno povue,
a zatim s velikim zadovoljstvom navalio na mridangam jo
ee! Sada j e malo bre iziao van, s ve vidljivim sjajem
u oima. "Ganeu, pa to ti je! Hoe li molim te, prestati
lupati po mridangamu? Idi negdje drugdje. Trebam tiinu!"
Svatko drugi bi se na mojem mjestu povukao. Gledati bijes
kako tinja u oima mojega oca nije lijep prizor, uvjeravam
vas. Jo ako znate to se dogaa kad otvori svoje tree oko,
nikome nije svejedno. A svima j e poznato kako j e posebno

osjetljiv ako ga netko ometa u meditaciji.

Nemojmo se zavaravati, u tom sam trenutku bio u
opasnosti. Moda i ne bi uperio svoje tree oko na mene,
ali ivine batine su neto posebno - ne bih vam elio da ih
doivite! Meutim, ja sam i tada, ba kao i sada, jednostavno
bio Gane. A Gane izvrava svoju ulogu i toka. Usprkos
ivi.
Zato nisam ekao ni aska. im se vratio u peinu, ja
sam nastavio s bubnjarskom kanonadom, jo ee nego
ranije. Kad je iva izletio iz peine, zajapuren od bijesa,
pognuo sam glavu oekujui svata. Dobro da sam se malo
odmaknuo od mridangamajer je moj moni otac ipak otvorio
tree oko i prepolovio ga na dvije polovice. Mogao sam samo
nemono rukama tititi oi od zasljepljujueg bljeska.
"Tako!" povikao je bijesno. "Sad nema na emu
bubnjati! I makni se odavde! Trebam mir i tiinu." Zatim
me strogo promatrao kako uzimam dvije polovice unitenog
mridangama i pokorno se povlaim izvan njegovog dohvata.
Jo je malo stajao s rukama uprtim o bokove, a zatim se,
zaklimavi glavom u nevjerici, ponovno povukao u peinu,
ovaj put siguran da ga neu smetati.
Uh, oprosti dragi oe, uistinu mi je ao to sam te taj dan
tako razbjesnio. Ali, morao sam, kao to zna. Nije bilo vie
vremena. ekao te velik posao, a ti, kako je izgledalo, nisi
ba mario za to. Odnosno, inilo se kao da o tome uope
ne razmilja. Vidi, zato sam stvoren ja, Gane, da budim
kad netko spava, da podsjeam kad zaboravi i da lupam u
bubnjeve kad eli pobjei od karme!
Tako da te, uistinu mi je ao, nisam mogao posluati.
Morao sam nastaviti...
Malo sam zastao i promatrao polovice mridangama
u svojim rukama. I tada mi je sinulo! Nategnuo sam
razlabavljenu kou, uvrstio drvene dijelove i podesio ih, pa
nije prolo ni pola sata, a ja sam u rukama imao dva bubnja!
Bila su manja od mridangama, ali bilo ih je vie! Nazvao
sam ih - tabla. Imali su savren zvuk, zvonak i prodoran taman za bjesomuni koncert namijenjen uspavanom ivi!
Da, da, uinio sam to! Nemojte misliti da nisam. Vratio
sam se pred ivinu peinu, rastegnuo svih svojih etrdeset
prstiju, razgibao se i... navalio na table! Kakvajetokakofonija
bila! Kakvi rafali ritmova, salve udaraca... ne znam to bi
glazbenici rekli na to, ali jedno je bio sigurno - to nije bila
pogodna pozadina za meditaciju!
E, sad, spasila me moja majka Parvati. Vjerojatno je cijelu
tu ludoriju sa strane promatrala ve i ranije. Vidjela je da se

spremam na neposluh i da u ponovno izazvati ivin bijes,

pa se primakla ulazu u peinu. A kad je iva s urlikom potrao van, s ve otvorenim treim okom, zagrlila ga je i gotovo
oborila na tlo. "ekaj", rekla mu j e onim glasom kojim ene
kontroliraju svoje mueve. "To je Gane, a ne bilo tko. To
je na sin, ne zaboravi. Ako ovo radi, onda iza toga postoji
neki dobar razlog. Pitaj ga. Sasluaj ga."
Kad je rekla kako sam ja njihov sin nije mislila na
protekciju koju bi moda mogao imati pred ivom, te da bi
se zbog toga iva trebao suzdrati. Ma kakvi! Mislila j e na
ulogu koju imam. Gane j e moda bio dijete, ali gane ne
ini nita to bi bilo izvan njegove dharme.
I tako j e iva zatvorio svoje tree oko, stao smiren pred
mene i pitao: "Dobro, u emu j e stvar? Zato to radi?"
Budui da sam ga ja jo uvijek, sjedei na tlu s rukama
iznad tabli, bezazleno gledao ne odgovarajui nita,
pridruila mu se i Parvati. "Hajde, Ganeu, to se dogaa?
to nam to eli rei?"
I rekao sam im. Tada i tamo, jer su bili spremni. Ali,
to sam im tono rekao sada nije vano. To j e dio jedne
druge prie, dulje nego to sada imamo vremena. Bit e
ispriana, ne brinite. Ve se zabavljam postavljanjem
scenografije. Zaplet j e ve zamiljen, udice su baene, jo
malo i kreemo... Ali, ne sad i ne ovdje.
Ono to sam vam sada elio rei, ono to je doista bitno
jest da moja zadaa nije ispunjavati vae osobne elje. Ako ih
nisam ispunio ivi, neu ni vama - nema anse, uvjeravam
vas. tovie, ponekad u raditi sasvim suprotno od onoga
to biste vi eljeli. S naumom, dakako. Uinit u sve da
sprijeim va put u lano iscjeljenje Somnatha i okrenem
vas u smjeru koji vodi do usamljenih, ali svjeih i istinskih
vrhunaca Kailase.
Popet u vam se na vrh glave, dosaivati vam i bubnjati
vam pod prozorima na mridangame, table i sve druge
instrumente koji e mi biti na raspolaganju. Ako se okomite
na njih i unitite ih, od ostataka u ih izraditi ponovno, jo
vie njih, a zatim jo prodornijim zvukovima napasti va
san, vau iluziju u koju ste se uljuljkali.
I nemojte me moliti da prestanem. Neu ni pod kojim
uvjetima. Nastavljat u dalje, i dalje, i dalje... sve dok se ne
sjetite ove prie, ne zastanete i ne pitate: Dobro, u emu je
stvar? to se to dogaa?
A nakon toga morate otvoriti svoja tri oka i sva etiri uha
i dobro posluati to u vam rei...

Bubnjar i Gane
Simbolika prie koju ste upravo proitali sasvim je jasna. Gane
nam eli rei kako on nije od onih koji sluaju i ispunjavaju elje,
iako ga veina ljudi upravo tako doivljava. "Kad bismo samo mogli
doi do njega", misle oni. "Kad bi nas samo uo i pomogao nam u...
ovome ili onome."
S jedne strane, on to i ini, naravno. I to cijelo vrijeme - ne
morate ga ni posebno moliti za bilo to. Naelo koje je gane postoji
u svima nama, ivo i zdravo. Ono e se samo pobrinuti da stvari
budu tono onakve kakve moraju biti. A to e, na nau alost, vrlo
rijetko biti ostvarenje "puta u Somnath"!
Somnath je prispodoba za skidanje tereta karme nekim instant
"iskupljenjem". Pod tim se misli na uslianu molitvu, iscjeljenje,
skidanje karme... Umjesto da na Ganea gledamo kao na nekoga
tko ini upravo to, ne smijemo zaboraviti da je on stvoren kako bi
nas sprijeio u tome i tako, ouvanjem zakona karme, istodobno
ouvao red u svemiru.
Sjeam se jednog nedavnog razgovora s prijateljem koji me
pitao sljedee: "Kako to da u tvojim pothvatima ipak ima dosta
problema, a tako si blizak s Ganeom? Puno si postigao, ali ipak,
moglo bi to ii i lake. Kako to?"
A ja sam, punei tanjur juhom od svjee kuhanog povra koju
sam pripremio za njega, lakonski i kroz smijeh odgovorio: "Pa u
tome jest stvar! Zato imam Ganea. Da ga nema - uh, gdje bi mi
bio kraj!"
Shvaam da je veini teko razumjeti takav stav - odvojiti se
od onog to smatra svojom eljom, svojom potrebom ili ciljem.
Zapravo, to je nemogue ako nema iskustva unutarnje tiine
koja nadilazi bilo kakvo vanjsko postignue, odnosno bilo kakvu
situaciju - dobru ili lou, ugodnu ili neugodnu. Takoer, teko je
objasniti kako izgleda gane osjeaj koji u vama stvara prihvaanje
meuigre datog i eljenog, ciljanog i zasluenog.
Meutim, priom o svom sviranju mridangama i tabli Gane
pokuava upravo to. I, koliko mogu prosuditi, njegov nain je, iako
zbunjujui, zasigurno najbolji kojeg se mogu sjetiti.
to se tie sadraja same prie, to jest razloga zato je Gane
uznemirivao svog oca ivu, na alost vam ne mogu pomoi. U
ovom trenutku ni sam ne znam o emu se radi. Ali, gotovo sam
siguran da emo to saznati, ako ne u nekoj od pria u ovoj knjizi,
onda ubrzo. Lavina je ve pokrenuta, rekao je. Znai da e nas
zahvatiti prije ili kasnije.
Ono to je bitno za razumijevanje same prie jest injenica da
nas Gane, umjesto voenja putem kojim bi mi prieljkivali ii,
esto mora nekim vanjskim upozorenjima vraati na ispravan put.

Laan put je onaj koji vodi u Somnath, mjesto na kojem karma

ne igra nikakvu ulogu, mjesto kaosa i, kao to je Gane naglasio,
"demonskog" odravanja vlastite ugode iegzistencijebezbilo kakvog
smisla i svrhe. Pravi put vodi do usamljenih vrhunaca Kailase,
mjesta gdje obitavaju iva, Parvati, Gane, Skanda i mnogobrojni
drugi prirodni zakoni koje u ovim priama susreemo uosobljene u
boanstva. Put do Kailase je tei, odgovorniji, zahtjevniji, ponekad
neugodniji, esto teko razumljiv... rijeju - put kojim se rjee
ide.
A opet, ba je to put kojim nas eli voditi Gane. Pri tom se slui
svojim bubnjevima. Isprva je to mridangam koji iva unitava. Ba
kao to se ljudi esto ljute na znakove i situacije koji ih podsjeaju na
njihovu pravu ulogu, tako se i iva razljutio na Ganeovo objesno
bubnjanje i to u toj mjeri da je na kraju napao i unitio njegov
bubanj. Ali to je bio samo znak, samo budilica iji je alarm podeen
na odreeno doba jutra. I stoga, iva nije time nita postigao. Gane
se vratio natrag s dvije budilice; s dvije prodorne male tvornice
buke - dvije table koje je nainio iz jednog mridangama.
Ovakav Ganeov postupak jasno vam govori da nema smisla
buniti se protiv ljudi, stvari i situacija koje vas uznemiravaju.
Ukoliko tako inite, samo ete odgoditi, a zatim i poveati neugodu.
Na sigurnom ste putu ako svako uznemiravanje shvatite kao zvuk
Ganeovog bubnja. Umjesto da bjesnite, radije pribjegnite naputku
koji ste saznali: zapitajte se o emu se radi. Zapitajte se zato je
Gane u vaem sluaju odluio odigrati ulogu bunog bubnjara?
A zatim dobro sluajte i pokuajte provesti u djelo ono to ete
uti.

Agastja i Kaveri
Taj mudrac, Agastja, bio je vrijedan moje pozornosti.
Uen u stvarima uma, predan tapasu i meditaciji,
uporan i radian te poznat po svojim neobinim sposobnostima.
Stekao ih je prijateljevanjem s boanstvima koja
je susretao na svojim unutarnjim putovanjima, prelazei
nepozvan i neoekivan iz jednog svijeta u drugi, iz jedne loke
u drugu. Na mnogim mjestima pozivali su ga da ostane, da
se ne vraa na Zemlju gdje e morati proivljavati ljudski
ivot, starost i smrt. Meutim, Agastji nisu bili privlani
nebeski svjetovi. Odnosno, bio je dovoljno znatieljan da ih
istrauje, ali i dovoljno mudar da zna kako je roenje na
Zemlji dragocjeno. Ako ga je odabrao ili mu se nekom igrom
karme dogodilo, onda zasigurno postoji razlog za to. Bio je
odluan u namjeri da ga istrai i razumije.
S vremenom je postao poznat meu svojim ljudima.

Dolazili su mu po savjete ili jednostavno po daran blagoslov susreta. Kad je bilo potrebno rijeiti neki problem
izmeu njih, sluali su njegovu prosudbu. Mnoge je tako
pomirio i nekako sredio stvari na ope zadovoljstvo. Iako
nije imao nikakvu svjetovnu titulu, niti se on sam smatrao
nekim dunosnikom ili vladarem, na neki nain ipak je to
bio. Nije vladao silom, ve rijeima; nije upravljao ljudima,
ve ih je usmjeravao.
Mudar i cijenjen na Zemlji, dobrodoao u nebesima,
takav je bio Agastja. O njemu krue mngobrojne prie, neke
od njih istinite, a neke, kao i obino, izmiljene. Ova koju
u vam sada ispriati je potpuno tona i odgovara stvarnim
dogaajima. Znam to jer sam u nju bio ukljuen od samoga
poetka.
Bilo j e to u ranim danima, kad sam tek preuzimao svoju
ulogu odravatelja reda. ak bi se moglo rei da se radilo o
kolovanju. Terenskoj praksi, hajdemo rei...
Sve prie iz mojega svijeta uvijek su sloenije od onog
to se moe uti uima. Svaka od njih j e dio vee cjeline i
ispreplie se s drugima. Tako biste mogli krenuti od bilo
koje prie, skrenuti na nekom mjestu i nai se u sasvim
drugoj prii! Svaki lik ima svoju povijest, svoju ulogu i svoje
podruj e dj elovanj a. Razlozi nj egovog ili nj ezinog poj avljivanj a
u prii uvijek su dalekoseni i uglavnom nevidljivi. Ako
priu uzmete kao zasebnu cjelinu, ona e uvijek biti nekako
manjkava, odnosno bit e otvorena za nadogradnju. Dobra
pria uvijek prua svoje pipke, izboine i udubine, poput
rubova slagalice na koje moete nadograditi sljedei prizor.
A ti novi prizori jednako tako pripadaju staroj prii, kao i
nekoj novoj koja poinje upravo na tom mjestu.
Ako biste tako nastavili i istraivali sve mogue puteve
kojima vas neka pria moe povesti - bilo koja od njih
- na kraju biste obuhvatili cjelinu. Na kraju biste ih uli
sve i sagledali ih u njihovoj nedostinoj isprepletenosti.
Bile bi poput samog ivota, sve te prie, vodei vas svojim
tajanstvenim zakucima i odmoritima. Ako biste nastavili
hodati, uporno i dugo, jednom biste ih proli sve, bez
obzira s koje toke ste krenuli; bez obzira koja pria vas je
pokrenula na taj dugi put.
Tako je i s ovom priom o Agastji. Njezino tkanje je mnogo
sloenije nego se to moe vidjeti na prvi pogled. Ali, ako vam
j e elim ispriati unutar razumno kratkog vremena, morat
u vas izloiti samo najnunijim dijelovima, izostavljajui
razloge koji idu preduboko. Primjerice, mogu vam samo rei
da je Agastja imao jo poneto nauiti na Zemlji. Nije toga

bilo mnogo, ali je bilo vano. Osjeajui to, vraao se stalno

natrag, ekajui vrijeme za svoju poduku. On, naravno,
nije tono znao o emu se radi, ali zato ja jesam! Bilo j e to
pitanje srca. Agastjaje bio pametan, uen i mudar, koliko to
ljudsko bie moe biti. Ali, o osjeajima, posebice o ljubavi,
znao je vrlo malo, gotovo nita.
Kako poduiti mudraca, sveca, vrijednosti ljubavi, a
posebice njezinim zamkama? Teko, vjerujte mi, teko.
Ne moete ga ubaciti u neku obinu ljubavnu priu. Na
posljetku, gdje e on i kako susresti neku enu koja bi u
njemu probudila osjeaje? Ili, moda, strast? Znai, ta e
osoba biti doista neto posebno i vjerojatno izlaziti iz okvira
uobiajenog. Vrlo je vjerojatno da e to morati biti neka
apsara ili boginja. S druge strane, Agastja je putovao irom i
poprijeko svemira i viao mnogobrojne koje bi mogle postati
kandidatkinje za takav zaplet. Nije reagirao ni na jednu.
ak ni apsare na Kamaloki, mjestu beskrajnog uivanja,
nisu u Agastji probudile nita vie od zanimanja. A to je
doista rijetkost.
Sve u svemu, Agastja j e bio poseban sluaj i zahtijevao
je
posebnu pozornost. Pravi posao za mladog Ganea, zar
ne?
Pripremajui se za njega i prouavajui njegov ivot,
shvatio sam da mu nedostaje neto bitno - neto to e
mu omoguiti da ljubav ostane uz njega. Previe toga to
j e njegovo, izraslo j e u smjeru uenosti i sposobnosti. Za
osjeaje, strast i privrenost vie nije bilo mjesta. Zbog toga
sam odluio napraviti to mjesto! Prvi in nae drame bio je
moj poklon u obliku kamandala.
Jednom sam se pojavio pred njim u viziji, drei u ruci
prekrasnu posudu za vodu, napravljenu od tikovog drveta.
Bio sam sav bljetav, doista sam se potrudio da izgledam
velianstveno. On i ja se do sada nismo susretali, tako da
sam elio da Agastja osjeti posebnost tog trenutka. Ne samo
da je prvi put vidio Ganea, mladog boanskog sina koji
mnogo obeava i o kojem svi u posljednje vrijeme priaju,
ve se ovaj pojavio pred njim uz specijalne efekte dostojne
mnogo kasnijeg filmskog vremena!
I tako sam, uz zvukove truba i fanfara, vatromet crvenih i
plavih iskri, jedne veeri iskoraio iz neke stijene i stvorio se
pred Agastjom koji me odmah prepoznao. Pao j e na koljena
i sagnuo glavu pred mojim nogama.
Nisam nita govorio, samo sam u ispruenoj ruci drao
kamandal. Znate, ponekad me zapanji koliko vremena treba
takozvanim mudrim ljudima da shvate to se od njih trai.

Agastja j e samo leao niice ispred mene, a meni se ba

namjerno nije nita govorilo. Ponovno podsjeam, bio sam
mlad i bilo mi je zanimljivo istraivati razne rekacije ljudi
i drugih stvorenja koje sam upoznavao. U ovom sluaju,
ba me zanimalo koliko vremena e biti potrebno Agastji da
podigne glavu.
Tri minute. Ne izgleda dugo, ali vjerujte mi jest. Kad stojite
pred nekim tko lei i ekate da se digne, tri minute je vjenost!
Agastja je bojaljivo poeo dizati glavu, promatrajui me
oprezno. Ja sam pokuao zadrati ozbiljan izraz na licu i to
sveanije ozraje. elio sam da ozbiljno shvati to to inim.
Mudraci poput njega su esto kruti i nedostaje im smisla
za humor. Kad j e neto smijeno, smatraju to nevanim i
nepotrebnim. Ne znam odakle im to, ali j e bilo sigurno da bi
Agastja sasvim drukije reagirao da sam doao pred njega
s nekom nepodoptinom. to je samo po sebi smijeno - u
oba sluaja bio bih to ja, Gane, ni manje ni vie.
Uglavnom, Agastja je napokon shvatio da mu nudim
kamandal i s velikim potovanjem ga je uzeo iz moje ruke.
Ja sam zatim zakoraio natrag u stijenu i nestao. Znao sam
da e taj kamandal biti uvijek uz njega. Ganeov poklon se
ne zanemaruje ba tako lako.
Eh sad, vidite, taj j e kamandal bio poseban. Nije to bila
obina posuda za vodu, naravno. Stvorio sam je takvom
da bude proirenje Agastjinog srca. Nije ni znao da je s
kamandalom dobio memorijski upgrade (tako vi to danas
kaete, zar ne?) prve klase! Njegova sposobnost za ljubav se
znatno poveala.
Sljedei in drame nisam zamislio ja. Dajui kamandal
Agastji, stvorio sam plodno tlo za nastanak ljubavi. Ali,
kako e se to zapravo dogoditi, to nisam znao niti sam se
namjeravao u to uplitati. Koliko znam o ljubavi, uvijek je
najbolje da se dogodi spontano.
Nekako u to vrijeme, Indra se jo uvijek nije mogao
pomiriti s odreenim omjerom snaga u boanskom svijetu.
ivina Kailasa j e bila najvia planina u svemiru, a Indra
je elio imati slinu. Zbog toga je upro sve svoje snage da
planinski lanac zvan Vindhja uzdigne dovoljno visoko te da
se na njemu smjesti kao gospodar neba. Kad je taj proces
zapoeo, dogodili su se mnogobrojni tektonski poremeaji.
Zemlja se esto tresla i to ne samo u blizini planina koje
su iznenada poele rasti put neba. Tako se dogodilo da je
neki od tih podzemnih potresa zaprijeio tijek rijeke koja je
dolinu iznad koje je ivio Agastja inila plodnom. Iznenada,
u jednom danu, njezini su stanovnici ostali bez vode.

Naravno, svi su potrali Agastji, pitajui se to da rade i to

e sad biti s njima?
Agastja ih je sasluao, ali nije znao odgovor na njihova
pitanja. Ne elei ih razoarati, objavio je kako kree na
put prema sjeveru, sve do boanskih planina, te da e
odande, nekako, dovesti vodu koja e ih spasiti. Uinio je
to u trenutku nadahnua. Zapravo, istina je da nije ni znao
da ja stojim pokraj njega i da mu apem na uho to mora
uiniti. I tako sam Agastju poslao na put prema sjeveru.
Prelazei preko Vindhja planina, vidio je to se dogaa.
Planine su postale dvostruko vie nego to su prethodno
bile. Mnogobrojna sela u njihovom podnoju su unitena,
a njihova rijeka nije bila jedina koja je presuila. Ipak iz
sada viih i stjenovitijih skuta planine potekli su novi izvori
i nove rijeke. Krajolik se mijenjao. Ako nita drugo, pomislio
je Agastja, njegovi e se ljudi morati preseliti.
No, sada je vrijeme da upoznate i drugi glavni lik ove prie.
To je Kaveri, predivna boginja, kerka Brahme i njegove
druice Sarasvati. Od svog oca, stvaratelja, naslijedila je
potrebu za rastom i ljubav prema ivotu. A od svoje majke,
koja je i sama dijelom bila rijeka, tada najvea na svijetu,
elju za pomaganjem, suosjeanje i davanje.
Vidjevi to se dogaa na Zemlji zbog Indrinog djelovanja,
Kaveri je uoila prigodu za ispunjenje svoje dharme. Zamolila
je oca i majku da je poalju na Zemlju u obliku rijeke, ne
bi li svojim vodama pruila hranu i obilje mnogobrojnim
stvorenjima i ljudima koji to vie nisu imali.
Nakon kratkog vijeanja Brahma i Sarasvati su svojoj
kerci ispunili elju. Poslali su je na Zemlju uz savjet da
neko vrijeme ostane na planini gdje e se materijalizirati te
da dobro razmisli to e uiniti sa svojom dharmom - kako
e j e zapravo ispuniti na najbolji mogui nain.
I tako se dogodilo da je Agastja, ubrzo nakon to j e preao
brzo rastue planine Vindhje, ugledao Kaveri kako sjedi na
jednoj maloj planinskoj visoravni zadubljena u meditaciju.
udni su putevi ljubavi, doista - ak i u uobiajenim
okolnostima. A kad se u to upletu boanske kerke i moj
katmandal, onda nema granica udima! Agastjino srce
- malo potpomognuto, naravno - zakucalo je bre im je
ugledao Kaveri. Nikada do sada nije osjetio nita slino
tome. Odmah j e znao - to je ona s kojom eli podijeliti svoj
ivot.
A Kaveri je otvorila oi i ispred sebe ugledala mudraca
velika srca. Naravno, njezina boanskost odmah je
prepoznala Ganeov dar bez kojeg se ta ljubav nikako ne bi

mogla dogoditi. I kad j e Agastja, sasvim neizbjeno, zatraio

od nje da mu bude ena, da ostane s njim, Kaveri se nala
na sto muka.
"Moja je zadaa pomagati ljudima", rekla mu je. "Moja
majka, Sarasvati, uinila me rijekom. To j e moja sudbina,
ne mogu biti s tobom."
Agastja j e malo zastao, ali se nije dao smesti: "Pa budi
rijeka u mojem kraju! Ja sam i krenuo u potragu za vodom.
Podi sa mnom."
Kaveri se nasmijala. Sviala joj se Agastjina upornost i
odlunost da bude s njom. "ak i kad bih to eljela, postoji
problem", rekla mu je. "Ne mogu dugo odravati ljudski
oblik. Vrlo skoro, za sat ili dva, pretvorit u se u vodu i
potei ovim planinama prema dolini."
Agastja se malo zamislio, a zatim se dosjetio. "Ovo
sam dobio od Ganea, sina ive i Parvati..." pokazao joj je
kamandal koji je ona, naravno, ve odavno uoila. "Vjerujem
da j e moan. Moda moe stati u njega, a ja u te onda
odnijeti preko planina do svoga kraja."
Kaveri ga je promatrala smijeei se. I njezino srce je
kucalo snanije u nazonosti ovog neobinog ovjeka. Nije
ni za trenutak odustala od svoje dharme, ali privuklo ju
je neto drugo. Pomislila j e da moda ipak moe iskusiti i
ljubav, dok istodobno izvrava svoju zadau.
"Zar ti misli da je tvoja ljubav dovoljna da bi zadrala
boansku kerku uz tebe?" ispitivala je Agastju. "Zar nee
tvoja ljudska ljubav splasnuti? Zar se nee okrenuti na
drugu stranu?"
"Ne, neu nikada!" uvjeravao ju je Agastja sasvim siguran
u sebe. "Bit u uvijek uz tebe. Ako neu, slobodno otii."
"U redu", pristala je na kraju Kaveri. "Ui u u tvoj
kamandal i ostati uz tebe tako dugo dok je tvoja pozornost
na meni. Ako me ostavi na neko vrijeme, izii u van i
napustiti te, traei svoju dharmu negdje drugdje."
I tako se Kaveri ubrzo pretvorila u rijeku, ali umjesto u
njedra planine utekla j e u Agastjin kamandal. Punoga srca,
Agastja se poeo vraati natrag, nosei rijeku uz sebe.
Prva prepreka na koju je naiao bile su planine Vindhje.
U meuvremenu, dok j e on izbivao, narasle su toliko da ih
nije mogao prijei. Pokuao je s nekoliko razliitih staza, ali
sve su one zavravale pred nepremostivo visokim i strmim
stijenama. Kaveri mu j e savjetovala da zazove Indru i zamoli
ga za pomo. "To j e ionako njegovo djelo. Kad vidi Ganeov
kamandal i u njemu kerku Brahme i Sarasvati, moda
odlui pomoi."

Nakon nekog vremena Indra se doista pojavio pred njima

i, ba kako j e Kaveri rekla, pokazao je potovanje pred onim
koji nosi tako mone boanske znakove uz sebe. "Molim te da
me propusti", rekao j e Agastja. "Imam nekog neodgodivog
posla s druge strane. Nosim kerku Brahme i Sarasvati.
Sigurno e stei njihovu naklonost ako nam pomogne."
Moda bi Indra to uinio i sam od sebe, ali ja nisam
elio riskirati. Pojavio sam se uz njega, tako da me samo on
mogao vidjeti. I to je bilo dodatno iznenaenje za njega pa
je bio prijemiv za utisak koji sam elio stvoriti. "To mora
biti tvoja odluka, Indra", povlaivao sam mu. "Ali, znaj da
sam na njihovoj strani i da bi bilo dobro da im omogui
da prou. Tebi to nee smetati, a njihov ljudski posao je
ionako kratkog vijeka, tako da nee biti dugog zastoja u
rastu planina."
Uh, kako sam lukavo to izveo! Paljivo sam birao rijei
tako da Indra shvati kako se Agastja eli vratiti natrag nakon
obavljenog posla! Umilostivljen nazonou Kaveri i mene,
Ganea, kao i Agastjom ije je ljudsko ime ve bilo poznato
i meu bogovima, Indra j e sam od sebe velikoduno izjavio
da e otvoriti put kroz Vindhja planine, te da e zaustaviti
njihov rast sve dok se Agastja ne vrati.
Agastja se zahvalio, duboko poklonio pred Indrom
i nastavio svojim putem. A i ja sam se zahvalio Indri,
zaboravivi mu rei da se Agastja ne namjerava vraati.
Bila j e to jedna od mojih prvih lukavosti s rijeima - ali
vrlo djelotvorna. Na posljetku, kakav j e to nain natjecati
se s mojim ocem ivom i dizati planine u zrak preko svake
mjere!? Bio sam vrlo sretan to sam, onako usput, obavljajui
posao s Agastjom, rijeio i problem Indrine neprikladne
ambicije. Koliko vidim, budui da se Agastja doista nikada
nije vratio tim putem, Indra j e morao odrati svoju rije do u
beskonanost, pa jo i dandanas Vindhje stoje tamo gdje su
bile, jednako visoke kao i u trenutku Agastjinog prolaska!
Ali, da vidimo to se na kraju zbilo s ljubavnom priom
izmeu Agastje i Kaveri.
Doavi do mjesta zvanog Brahmagiri, male visoravni
ispred peine u brdima s koje j e pucao pogled na dolinu,
Agastja se zaustavio. "Moramo se odmoriti", izjavio je, iako
to nije bio pravi razlog zaustavljanja. Naime, na putu se
toliko zbliio s Kaveri da se sada poeo plaiti rastanka s
njom. Nikada do sada nije osjetio nita slino tome. Iako je
Kaveri na izgled bila samo voda u njegovom kamandalu, on
ju je osjeao kao stalnu nazonost u svojoj dui i tijelu. Nisu
mnogo razgovarali, ali nije bilo ni potrebe za tim. Kaveri bi

samo ponekad izila iz kamandala, uzela ljudsko oblije i

sjedila pokraj Agastje. Nije mogla dugo ostati takva, ali bilo
je to dovoljno da Agastja s vremenom eznutljivo oekuje
trenutke kad e se pokraj njega pojaviti nebeski lijepa Kaveri
- ona koja j e njegov ivot odjednom sasvim promijenila.
A ni Kaveri nije bila imuna na ljubav. Njezina j e zadaa
bilajasna- pomagati ljudima, davati im hranu i obilje. Njezin
j e izbor bio ostvariti tu zadau u obliku rijeke. Ali, sada, kad
se pojavio Agastja, osjeala j e kako je neto zadrava pokraj
njega. Kao dajoj se nije toliko urilo da ga napusti, da istekne
iz njegovog kamandala zauvijek. Trenuci s njim su bili neto
posebno. Na njih nije bila spremna jer joj nitko nikada u
boanskom svijetu nije objasnio da neija nazonost moe
izazvati takav osjeaj ispunjenja i... potpunosti.
A Agastja je, bez bilo kakve sumnje, bio nazoan! Svaki
trenu tak je provodio ili s Kaveri, ili pokraj kamandala mislei
na nju. Uvjet koji mu j e Kaveri postavila - njegova pozornost
- bio je i vie nego ispunjen. I tako su njih dvoje ostali na
toj visoravni, odlaui, to su vie i dulje mogli, trenutak
kad e j e morati napustiti i sii medu ljude. Oboje su znali
da se to mora dogoditi, ali nisu o tome ni mislili, a kamoli
razgovarali.
Ah, ljubav! Ponekad tako lijepa, a ipak - tako slijepa!
Izgleda da ni jedno ni drugo nije u tom trenutku shvaalo
kako stvari mogu biti drukije i kako njihova ljubav ne mora
ostati u tom obliku. tovie, da su bili imalo iskusniji, znali
bi da e se to nezbjeno jednom i dogoditi.
Meutim, ja nisam imao vremena ekati, a tako ni ljudi
zbog kojih j e Agastja otiao u potragu za vodom. Trebalo
je neto poduzeti i - odvui Agastjinu pozornost od Kaveri.
Moda sam mogao jednostavno doi i ukazati mu na
ispravan postupak. Tako bih vjerojatno i uinio u nekim
drugim prigodama. Ali, tada i tamo, osjeao sam da moram
postupiti drukije i Agastji odrati zorniju poduku.
Ono to je dralo Kaveri u njegovom kamandalu bila
je njegova pozornost. Tako su njih dvoje dogovorili i da je
Agastja zauvijek usmjeravao svoje misli na Kaveri, ona bi
zauvijek ostala tamo. Rjeenje je bilo jednostavno: omesti
Agastju i usmjeriti mu misli na drugu stranu.
I sad, vidite, neke stvari radi kad si mlad, a kasnije ne
bi. Vjerojatno je bilo i drukijih naina za ometanje Agastje,
ali ja sam tada izabrao onaj zaigran, gotovo smijean.
Najprije sam se pretvorio u gavrana i sletio pokraj
kamandala koji j e Agastja uvijek drao kraj sebe. Isprva,
Agastja nije slutio to namjeravam uiniti, pa j e smireno

promatrao crnu pticu kojase smjestila na oblinjem kamenu.

Nije reagirao ak ni kada sam se pribliio kamandalu i tek je
na prvi udarac moga kljuna skoio viui na mene. Poteno
me izgrdio, pokuavajui me otjerati bukom i tapom.
Naravno, on je u meni vidio samo pticu, a ja sam se tono
tako i ponaao.
Sljedeih nekoliko dana nisam mu dao mira. Kao gavran
pokuavao sam se doepati kamandala i probuiti mu
stijenke ili poklopac, ne bi li Kaveri istekla iz njega. Agastja
je ludio od bijesa. Nije mogao ni spavati kako valja jer mu
nisam dao mira ni nou. Nakon nekoliko dana bio j e na
rubu sloma.
Ali, vidite, to j e bila samo priprema. Moj cilj je bio odvui
mu pozornost, a ne unititi kamandal. Pa sam nakon toga
pribjegao drukijoj taktici. Odbacio sam gavranovo oblije i
preuzeo svoje vlastito, zajedno sa svojim omiljenim tablama.
Dakle, sljedei "napad" na Agastju bila je - buka! Bubnjao
sam iz sve snage, kao nekad pred ivinom peinom kad
sam prvi put uporabio tu taktiku da bih nekoga probudio.
Sada sam, dodue, Agastju morao "uspavati" i odvui od
Kaveri, ali i to je zapravo bila odreena vrsta buenja.
Isprva j e Agastja bio samo iznenaen uvi bubnjanje.
Nije me vidio jer sam se skrivao iza stijenja i u bunju.
Ali, budui da udarci nisu prestajali, a on je bio iscrpljen
natezanjem s gavranom, poeo se osjeati sve napetijim.
Nije znao to se dogaa i tko to bubnja na vrhu planine?
Bio j e znatieljan, naravno, ali pravi povod za istraivanje
izvora buke bila je injenica da nije mogao spavati. "Najprije
gavran, a sada ovo..." bijesno j e vikao zaputivi se prema
meni. "to je ovo? Zato die toliku buku?"
U tom trenutku on nije znao o kome se radi, a ja sam mu
dopustio da vidi samo siluetu djeaka koji s radou udara
u table. Kad je doao blie, jednostavno sam mugnuo iza
stijene i poeo bubnjati s drugog mjesta. Doslovce je poludio
trei za mnom i viui na mene!
I tako je to trajalo nekoliko sati, sve dok Agastja nije
uzeo kamenje u ruke i poeo ih bacati na mene im bi me
ugledao. Ja sam uspjeno uzmicao njegovim projektilima,
ali ne i njegovoj pozornosti! Imao sam je! Odvukao sam mu
pozornost s Kaveri.
I dok je Kaveri isticala iz njegovog kamandala koji je
ostavio na visoravni, j a sam prestao bubnjati i pokazao mu
se u svom pravom obliju. Jadnik, opet j e pao niice ispred
mene. ak j e poeo lupati sam sebe kamenjem po glavi,
molei me da mu oprostim to me nije prepoznao.

"Ne budi lud, Agastja", rekao sam mu. "Pa tko bi me

prepoznao kad j a ne elim biti prepoznat? Idi sad natrag.
eka te j o iznenaenja." A zatim sam nestao.
Agastja j e jo neko vrijeme u udu razmiljao o mojim
rijeima, a onda se sjetio Kaveri! Potrao je natrag, ali
prekasno - nije je vie bilo u kamandalu. Umjesto toga,
njezine su vode ispunile mali bazen koji su prirodno
oblikovale stijene na visoravni. Iz tako nastalog jezerceta
Kaveri j e ponirala u dubinu planine i nestajala u njezinim
njedrima. Agastja j e tuno odmahivao glavom. "Iznevjerio,
sam te, Kaveri. Nisam bio uvijek uz tebe... "
A tada j e zauo apat koji j e dolazio iz jezerceta: "Sve je
u redu, Agastja. Ionako nismo mogli tako ostati zauvijek.
Morala sam otii. Ali, nisi nita izgubio. Bit u ovdje za tebe
svakog punog mjeseca. Naa ljubav e trajati zauvijek. A
sada sluaj... "
I s tim j e rijeima apat utihnuo, a Agastja je odjednom
zauo neobian huk koji je dolazio odnekud s padina brda,
ali mnogo nie. Popeo se na stijenu ne bi li vidio o emu
se radi. Ugledao j e ogroman slap koji se probijao iz jednog
planinskog procjepa, a zatim u luku padao prema dolini.
Voda iz slapa poela se skupljati u starom i isuenom koritu
rijeke, a zatim tei veselo uborei, vraajui ivot gotovo
umrloj dolini.
Agastja nije mogao suspregnuti smijeak. Njegova Kaveri
je nala svoje ispunjenje. A i on j e ispunio svoju zadau. Sve
je bilo na svom mjestu.
Agastja je ostao ivjeti pokraj jezerceta na visoravni
Brahmagiri, na mjestu gdje je Kaveri istekla iz njegovog
kamandala i prolila se dolinom hranei ljude i sva boja
stvorenja. Pozivali su ga da sie, da im se pridrui i da ga
nagrade za ivot koji im je donio u obliku rijeke, ali Agastja
nije htio. Ostao je tamo gore, uz izvor svoje Kaveri, priajui
joj o svemu to je mislio, osjeao, doivljavao...
A jednom mjeseno, kad bi se puno lice andre, Mjeseca,
nadvilo nad planinu Brahmagiri, iz voda jezerceta izila bi
Kaveri, sva blistava i sjajna. Moda je ljudska ljubav doista
prolazna i nepostojana, ali Agastja ju je uzdignuo do novih
visina. Tko zna, moda jo i danas sjedi tamo, ekajui
svoju ljubav da izie iz vode. A kad se to dogodi, on je hvata
u zagrljaj i prislanja svoje eljne usne na njezine. Ona ga
grli cijelim tijelom, ovijajui se oko njega na nain kako to
samo voda moe. On i ona zatim pleu u srebrnom svjetlu
punog mjeseca, ne marei ni za koga drugog i ne znajui
nita osim svoje ljubavi.

Obilje iz srca
Agastja je ime na koje moete esto naii itajui legende iz june
Indije. Iako je ovjek, mudrac, moda i svetac, njegove sposobnosti
su u priama takve da ponekad nadilaze i one boanske. Agastja
esto pokazuje da ovjek moe sve ako poeli, ali opet u okviru
prirodnih zakona.
U Ganeovoj prii, za koju ne sumnjam da je istinita, Agastja
mora nauiti neto o ljubavi. Izgleda da mu, kao uenom ovjeku,
nedostaje jedan dio srca. Uenost ponekad moe to uiniti ovjeku
- odvojiti ga od stvarnosti osjeaja koji su jednako vani kao i
intelekt, ako ne i vaniji.
Kao prvi korak u podui Gane mu daruje "nadogradnju"
njegovih sposobnosti, kako se sam izrazio: kamandal, posudu za
vodu koja se esto smatra svetom. Vidjet ete je na gotovo svim
slikama i kipovima boanstava u Indiji, a mnogobrojni isposnici,
askete i mudraci je stalno nose sa sobom.
Kamandal je simbol srca, a voda u njemu simbol amrite,
boanskog nektara. Prisjetite se prie o bukanju prvobitnog
oceana koje su poduzeli zajedno bogovi i demoni, ne bi li iz njega
izdvojili napitak besmrtnosti. Uspjeli su u tome, a samu amritu je
donio Dhanvantari - boanski lijenik, nosei je u maloj posudi
- kamandalu! Od toga trenutka nadalje, kamandal se kao simbol
pojavljuje posvuda.
Ali, naravno, Gane je ovdje jasno rekao da se radilo o Agastjinom
srcu. Ono se moralo proiriti i postati spremno za primanje... i
davanje.
Naime, injenica da netko nosi kamandal u svojoj ruci, a ne u
svojim grudima kako bi trebalo, ukazuje da je spreman na davanje.
Zbog toga je jasno da Gane Agastju nije toliko pripremao na
primanje neega (dajui mu posudu) koliko na davanje (posuda
je bila sveta - kamandal). Drugim rijeima, Gane je Agastju
pripremao na ljubav jer jedino ona u potpunosti predstavlja
primanje i davanje istodobno.
Kaveri je sljedei lik kojeg susreemo u ovoj prii: boginja koja
je u ime suosjeanja odluila postati rijeka. Kaveri predstavlja
suosjeanje koje, kao energija, ima mo stvaranja obilja.
I sada, ta se dva lika susreu i, neizbjeno, javlja se ljubav. Agastja
pokazuje sve ljudske slabosti, ali i vrline. Agastjina uvjerenost da
e ga ljubav drati zauvijek prikovanog za Kaveri je neiskustvo,
a opet... ima neto duboko ljudsko u toj tenji koju ne moemo
ispuniti. Meutim, Ganeova intervencija pokazuje da je esto i
dobro to nismo tako savreni kakvi bi u snovima htjeli biti.
Jedna od pouka prie o Agastji i Kaveri je i ta da ljudi esto
ljubav mijeaju s posesivnou. Takoer, iz pogrjenih razloga

esto rtvuju svoju dharmu, mislei da moraju rtvovati neto

zbog ljubavi. Agastjin plan koji je Gane morao prekinuti bio je
da zauvijek ostane kraj Kaveri. Ako bi se on ispunio, i Kaveri bi
promaila svoju ulogu. Na posljetku, ona je dola pomagati svima,
a ne biti samo s njim.
Mo ljudske namjere je velika. Njome se moe postii mnogo
toga. Agastja je drao Kaveri uz sebe, ona se nije bunila, ali su oboje
zapeli na visoravni, ni na nebu ni na zemlji, u stanju iekivanja.
I tako je to trajalo sve dok se nije pojavio Gane u obliku
gavrana. Naravno, gavran je ptica koja pripada gospodaru tuge,
velianstvenom Saturnu. I ta je tuga poela kljucati Agastjinu svetu
posudu. Gavran je simbol i za nepogodu. Simbolika gavrana koji
kljuca srce predstavlja nesreu, neki tuan dogaaj, bolest, gubitak
i slino. ini se kao da je to smetnja i ugroavanje naega ivota.
Agastja se bori protiv toga, ne dozvoljava gavranu da prokljua
svetu posudu. Ne dozvoljava nepogodi da ga odvrati od njegove
ljubavi. U tome uspijeva, ali ostaje strah i uznemirenost.
Ganeovi bubnjevi su poziv na buenje, poziv na promjenu.
U ivotu, to je obino neto to nam privue pozornost, neto
to nas stalno odvlai s puta koji smo za sebe zamislili. Zapravo,
"Ganeovi bubnjevi" simboliziraju okolnosti naeg ivota koje ne
moemo kontrolirati i kojima se moramo pozabaviti dok ono to
smatramo vanim eka. Agastja poputa, tri za Ganeom da ga
uutka, istodobno zaboravljajui na Kaveri.
Ali, iz svega toga, iz ljudske slabosti se esto raaju dobre stvari.
U ovom sluaju Agastja je svojom panjom drao suosjeanje i
obilje za sebe. Tek kad je popustio i podijelio to je imao s drugima,
stvari su sjele na svoje mjesto.
Boanski plan, koji se sastojao u davanju ivota i obilja kroz
Kaveri, Agastja je omeo svojim ljudskim planovima. Ili, neto to
je bilo vee od njega samog, to je bilo univerzalno i kozmiko,
Agastja je podredio svojoj vlastitoj ljubavi i, zapravo, potrebi.
Zato se morao pojaviti Gane i postaviti mu prepreke.
Te prepreke nisu odmah prepoznate kao blagoslov, ali na kraju
se otkriva njihova prava svrha. Ponekad nas nai individualni
strahovi i elje jednostavno skrenu s puta. Ganeove table su
ovdje da nas vrate na njega, iako mi to sami moda nikad ne
bismo odabrali. Dapae! Viemo i borimo se, urlamo i bunimo se,
molimo i kumimo - samo da bi ostalo "po mom". A taj koji to eli,
samo je mali konstruktor svoje vlastite ugode, zalutao i izgubljen u
bespuu. Izgubio je uvid u veu sliku i sada pokuava, iz onog to
ima, izgraditi manju.
Ne treba mu to zamjerati - svatko ini to mora i moe. Na
posljetku, zato su tu Ganeovi bubnjevi da nas prizovu pameti i
vrate na pravi put.

Uzgred, ova pria ima svoju "materijalnu" pozadinu. Rijeka

Kaveri je jedna od sedam svetih rijeka Indije, a njezinim izvorom
se smatra mjesto Talakaveri - prirodni bazen iz kojeg na izgled ne
istie voda, ve se podzemnim vrtaama sputa nie i onda izvire
na drugim mjestima. Brdo na kojem je Talakaveri smjeten naziva
se, naravno, Brahmagiri i nalazi se u Indijskoj dravi Karnataki.
Ah, da, pokrete koje je Agastja napravio kad je vidio da je
Gane bio taj koji mu je smetao bukom - udarci stisnutim akama
po sljepoonicama, kasnije su postali poznati kao kutu. Kau da
je kutu "molitva koja priziva Ganeovu milost". Kad sam elio to
provjeriti, Gane se poeo grohotom smijati. "Misli, udara se
stisnutim akama po glavi", jedva je doao do daha kroz smijeh, "i
vie: 'Uh koja sam ja budala! Uh, to mi je to trebalo!' i onda ja
dojaem na svom miu i spasim te od gluposti... ha, ha, ha..."
No, dobro, tako je to uvijek s Ganeom. Na kraju nikad ne zna
da li se ali ili je samo elio izbjei odgovor... Meutim, upozorio
nas je - sklizak je, a ne pouzdan i siguran kao njegov brat Skanda.
To me podsjea i na dio prie o Indrinim Vindhja planinama. Tko
je tjerao Indru na obeanje da e Vindhje prestati rasti sve dok se
Agastja ne vrati? Nitko. On je to sam uinio pretpostavljajui da
e se Agastja vraati jer ide nekim poslom preko planina. I tu se,
naravno, prevario.
Znai, kad imate posla s Ganeom, nemojte nita pretpostavljati.
Radije jednostavno sluajte. Kao to mi je jednom izravno naglasio:
sluajte dobro ono to je reeno, ali i ono to nije!

ivin penis
Moram vam rei da je moj otac iznimno neshvaen!
Ako to kaem ja, koji sam i te kako izloen pogrjekama
i nerazumijevanju, usprkos svojoj planetarnoj popularnosti,
onda mi morate vjerovati da je s njim jo i gora
situacija. Malo tko zapravo razumije njegovu pravu narav.
Osim Parvati, ija je dharma razumjeti ga, rijetki su oni koji
ga doista poznaju. Ma, to to govorim: rijetki su oni koji
uope imaju pojma koga spominju kad kau "iva"!
Vidite, njegovo podrijetlo je sasvim drukije od one druge
dvojice, Vinua i Brahme. Kad ste u njihovom drutvu,
otprilike znate na emu ste. Jedan spava i sanja, a drugi se
igra s njegovim snovima. ivu ponekad zaposle u ienju
nereda koji su ostavili za sobom. I to je to.
Ali, daleko od toga da je to ivina prava uloga. Prije
svega, njegovo podrijetlo see na mjesta do kojih je umu, pa
ak i boanskom, sasvim nemogue doi. ak ni prispodobe
tu ne pomau. Kako zamisliti nezamislivo? Kako opisati

neopisivo?
A kad ivu stavite u drutvo Vinua i Brahme, nuno
ste razbili jedinstvo na tri dijela. Pa sad imate ivu koji se
ispreplie s njima, ali i ivu koji s tim uope nema nikakve
veze.
Znam, znam, tko bi se normalan tu snaao!
A ipak, pokuajte. Vrijedi napregnuti modane vijuge i
barem se pribliiti mjestu s kojega ete sagledati istinu o
mojem ocu i njegovoj ulozi u svijetu. I izvan svijeta.
Do ovoga izvan doi ete, paradoksalno, tako da zaronite
unutra. iva se nalazi tamo gdje vi prestajete biti. Znate to,
zar ne? Ako ne znate, dajte, molim vas, pitajte A-a, on e
vam to objasniti. Siguran sam da e imati par rijei nadodati
na ovo, kad za to doe vrijeme.
S moje strane mogu izraziti duboko negodovanje to ljudi
ne razumiju kakav j e zapravo iva. Istina je, svima j e jasno
da je na neki nain poseban. Ne drui se previe s ljudima,
ivi na nedostupnim mjestima, meditira stoljeima, opasan
je po ivot, divlji i nepredvidljiv, tajanstven i seksualno
nezajaljiv. Posipa se pepelom, ne voli nakinurene
predstave, ivi u prirodi, drui se sa ivotinjama koje su mu,
ini se, drae nego ljudi i na mnogo naina izlazi iz okvira
i oekivanih obrazaca. Otpadnik je i ako od njega moete
oekivati bilo to, onda oekujte neoekivano.
A ljudi kao ljudi, imaju stalnu potrebu osloniti se na
ono to poznaju, na pravila i dogovore. Netko tko ih stalno
rui u namjeri da provjeri njihovu prilagodljivost a time i
ispravnost, nije ba omiljen u njihovim malim svemirima.
Radije e prihvatiti privid jer, makar privremeno, on prua
zatitu od nepredvidljivog. A to ujedno znai i od onog
divljaka ive i njegove lude obitelji!
No, nemojte se zavaravati - naglasak je na "privremeno".
Jer, prije ili kasnije, nekako ete se morati suoiti sa ivom
i ukljuiti ga u svoj ivot. Ne moete ivu gurnuti na stranu.
On vas strpljivo eka na mjestima na kojima ste najslabiji.
I upravo tamo e udariti, drmajui temelje svega to je
nastalo u prividu, sve dok istina ne pone puziti u va ivot.
Ili ne ude u njega silovito, noena onom istom eksplozijom
koja j e u prah satrla svaku la i licemjerje.
A ovo posljednje - licemjerje - je neto to moj otac
najvie mrzi. Te je osjeaje prenio i na mene pa ga u
tome zastupam svim srcem i cijelim svojim biem. Zato
sam neizmjerno uivao kad je natjerao one utogljene,
slavohlepne, umiljene i uskogrudne moraliste od sveenika
da oboavaju njegov vlastiti penis! Hah, kakva je to pria!

Prisiliti nekoga tko zadrhti od uasa kad pokae golu guzicu

svjetini ili s negodovanjem pokriva ui kad kae kurac, na
oboavanje i tovanje tog istog falusa - to je vjetina koja ak
i meni izmie! Skidam kapu (a rijetko je skidam, vjerujte,
komplicirano je) pred velianstvenom divljinom svoga oca
- pred nepobjedivim prkosom istine koji ogoljuje svaku
sramotnu izmiljotinu i ismijava j e do neba i dalje!
Pria koju u vam ispriati govori o skupini uljuenih i
pravovjernih brahmana - sveenika, navodno uenih ljudi
- koji su eljeli bolje razumjeti ivu. Od svih bogova on im
je bio najneobiniji i vrlo teak za prihvaanje. Brahma
je stvoritelj, to su shvaali. Majstor od zanata, radian i
marljiv, povuen i samozatajan. Ako mu pristupi na pravi
nain, vjerojatno e ti ispuniti barem jednu elju i dati ti
nagradu za upornost. Nisu previe razmiljali o tome kako
Brahma samo eli da ga ostave na miru, kako bi nesmetano
obavljao svoje stvaralake poslove. Takav kakav je bio,
sasvim se lijepo uklapao u njihov svijet.
Pa onda Vinu - uglaeni gospodin (s nemalo znaajki
gospoe - ali tu su injenicu prigodno previali), pristojan
i blag, odmjeren i pouzdan, ugodan oku, dobrih manira i
odgoja. Vinu j e sav od njenosti i ljepote, glazbe i pompe,
predanosti i osjeaja. Izvrsno se uklapao u bilo koju
kazalinu dramu, posebice u one dobro nakiene i bogato
opremljene.
Ali, to je sa ivom? Kako u ivot jasno podijeljen na
etiri drutvena sloja, prepun morala, obveza i mora-ne
smije pravila, ugleda, statusa i poloaja, uklopiti nekog
tko naokolo hoda polugol i koga zovu Paupati, gospodar
ivotinja? Moda j e takav primjeren za seljake i neuk narod
koji ne zna za bolje, ali nikako za brahmane, drutvenu
kremu, najvie i najbolje od ljudi!
Pih. Rijetko mi se pljuje, ali sada bih najradije to
uinio...
Ali, zapravo, nema potrebe! Moj j e otac uinio neto mnogo
bolje: zabio je kolac u srce te nemani koja se zove licemjerje!
Iako se oni i dandanas trude pronai objanjenje za prividno
neobjanjivi paradoks, pa su tako ak i ovu, sasvim istinitu
priu, proglasili izmiljotinom, ostaje nepobitna injenica
da veina tih umiljenih glavonja oboava i potuje penis
moga oca!
Oni koji se zavjetuju na celibat ili seks upranjavaju
dva puta godinje, kad se Mjesec nade u nekom poloaju
nasuprot Jupiteru, ili pak to ne rade ako time ne dodaju jo
jedan uteg na prenapueni jadni planet po kojemu hodaju;

upravo oni bez problema saginju svoju glavu pred slikom

ili oblikom spolnog organa velianstvenog ive! Natjerati ih
da se klanjaju penisu i da sa strahopotovanjem izgovaraju
njegovo ime, dok s druge strane svoj vlastiti ud gledaju
kao da nije njihov i kao da im smeta - to je ala dostojna
vrhunskog majstora!
No, tim se brahmanima mora priznati da su barem
pokuali, ak i ako su za to imali pogrjene razloge i zapravo
nisu bili spremni na pravu poduku. Svojim su postupkom
pomogli u tkanju ove prie, kao i svih njezinih posljedica
koje se osjeaju jo i danas, kad milijuni i milijuni vas
dodiruju, promatraju, pa ak i posjeduju predmete koje
zovete - ivalinga.
Dakle, ta je skupina uvaenih sveenika, vrlo uglednih
ljudi, jednog lijepog dana naredila svojim slugama da
spakiraju njihove stvari, kao i stvari njihovih ena. I dok
su sluge izvravale tu zadau, brahmani su sjedili i pjevali
pobone pjesme ekajui da krenu na put. Odredite je bilo
zacrtano: Kailasa, sveta planina na kojoj ivi neobian i
neshvatljiv bog iva.
Putovanje nije bilo lako, posebice sa svim udobnostima
koje su brahmani eljeli ponijeti sa sobom. Ali, nakon
nekoliko tjedana stigli su u podnoje Kailase, te odluili
zastati i razmisliti kako dalje. Naime, put vie nije bio
pogodan za koije u kojima su vozili svoje potreptine, a
ideja o naputanju udobnosti i nastavku puta pjeice nije
im bila draga. Na posljetku, mnogi od njih su se malo
ulijenili od udobnog ivota i prodiranja ostataka rtvene
hrane (to je zapravo znailo svega to su dobivali), pa nije
bilo realno oekivati da e uspjeno i bez pomoi prenijeti
svoju tjelesnu teinu do ivinih visina.
I taman kad su nakon nekoliko dana odmaranja vijeali
to e poduzeti glede tog problema, dogodilo se neto to
ih je sasvim odvratilo od nastavka puta i promijenilo tijek
prie. Naime, tog je popodneva u njihov logor zalutao neki
prljavi i utljivi isposnik. Sjeo je podalje od njih, s praznom
zdjelicom ispred sebe. Nije nita traio, niti s ikim razgovarao.
Brahmani su se ionako drali podalje od njega. Duga kosa
bila mu je isprepletena u divlju pletenicu, a gornji dio tijela
posut pepelom. Jedina odjea koju je imao bio j e komad
koe oko pojasa koji j e jedva prekrivao njegove genitalije.
Sa sobom je, osim zdjelice za hranu, nosio jo samo neki
neobini instrument, nalik na mali bubanj s dva trbuha,
prebaen preko ramena. Znali su da se takav bubanj
zove damaru, ali da su bolje pogledali, vidjeli bi da je taj

odreeni damaru izraen od dijelova dviju ljudskih lubanji

privrenih zajedno nekim nepoznatim postupkom. Ali,
brahmani uope nisu gledali doljaka! Tako nisu ni vidjeli
neobinu plavu boju koja mu je prekrivala kou gornjeg
dijela grudi i cijeli vrat, a ni ubojiti sjaj u oima koji je
skrivao sputenim pogledom.
Nita nisu vidjeli ti umiljeni sveenici. Njihov prezrivi
pogled nije im prenosio nita o svijetu oko njih, osim to
je tom svijetu poruivao kako su oni bolji od njega i daleko
iznad druenja s jednom takvom propalicom.
Tek je jedna od ena, plaho i oprezno, iz osjeaja obveze,
tijekom veere napunila doljakovu zdjelicu riom. On joj je
zahvalio laganim kimanjem glave, pojeo prstohvat, a ostalo
prosuo na tlo podno stabla ispod kojeg j e sjedio. Time je,
naravno, samo izazvao jo vie negodovanja. "Nezahvalnik",
aptali su brahmani, prezrivo otpuhujui i vraajui se
razgovorima o tome kako doi do ive bez rtvovanja svoje
udobnosti.
A vi ve, je li, znate tko je bio taj neobini isposnik?
Naravno da znate! Jadni sveenici, nisu ni znali da j e iva
ve meu njima, a j o su manje znali to im se sprema.
Naime, njihovu skupinu sam upravo ja ugledao jo prije
desetak dana. Saznavi to namjeravaju, odmah sam to
prenio svome ocu. Budui da znam kakav stav ima prema
gostima, posebice onim nenajavljenim, mislio sam da e
me naputiti da im postavim par prepreka - takvih koje e
ih natjerati da se okrenu i vrate natrag otkuda su i doli.
No, ovaj put me iva iznenadio. Sasluavi o kome se radi,
rekao j e samo: "Izvrsno! Moda j e dolo vrijeme da ih nauim
pameti!"
Vjerujte mi, s velikim sam uivanjem ekao to e se
dogoditi i kako e iva srediti brahmane. Moja oekivanja
su bila u potpunosti ispunjena! Ono to je slijedilo vrijedno
je mnogostrukog prepriavanja!
U sumrak, kad je sunce zalo, iva je odje dnom
poskoio, podignuo se i poeo bubnjati u svoj damaru.
Izazvao je poglede i apate pune negodovanja. Brahmani
nisu bili raspoloeni za glasne zvuke bubnja, a posebno
ne za opsceni ples divljaka koji je upravo zapoinjao pred
njihovim oima.
Bubnjajui ritam sam sebi, iva j e polako ulazio u plesni
trans. Nain na koji je podizao noge i pokretao bokove, a
i cijelo tijelo, bio je nepogrjeivo seksualan. Nije prola ni
minuta, a nekoliko brahmana je poelo glasno prosvjedovati
protiv toga. "Kakav je ovo bezobrazluk?" govorili su.

"Sramota! to to ovaj luak radi?" pitali su jedan drugog,

zbunjeno se pogledavajui.
Ali, nitko od njih nije smogao snage ni hrabrosti da se
odlunije usprotivi i fiziki zaustavi plesaa. tovie, s
vremenom su jednostavno stajali i sami opinjeni pokretima
i ubrzanim tempom koji j e polako ulazio ak i u njihove
smrznute kosti.
Meutim, snanije i izravnije od njih na ples su reagirale
njihove ene. Iako su i same isprva bile iznenaene doljakovi pokreti su bili nekako poznati, podsjetili su ih na
neto to su odavno zaboravile, a moda nikad nisu ni znale
za to - na posljetku su same sebe uhvatile kako se lagano
njiu u ritmu damarua, gledajui vitko tijelo isposnika s
novim zanimanjem.
A onda j e jedna od njih glasno uzdahnula i prinijela ruku
ustima. Uzdasi uenja proirili su se na sve brahmanske
ene - sve su vidjele to isto: ivino kono pokrivalo za
prepone sada je bilo podignuto u uzvisini koja je mogla
nastati samo iz jednog razloga: erekcija! Plesa je plesao s
vrsto uzdignutim udom!
Brahmani to isprva nisu ni vidjeli, a kad i jesu, skamenili
su se od oka. Njihove ene, meutim, odjednom nisu
mogle odvojiti pogled od plesaa i, posebice, njegovog
meunoja. Kona krpa sada se potpuno odmaknula u
stranu i isposnik j e pred njima plesao kao da j e sasvim
nag. Njegov penis, nabrekao i tvrd, njihao se u ritmu
pokreta koji su nepogrjeivo podsjeali na ljubavni in.
Malo-pomalo, neka se nepoznata toplina poela razlijevati
tijelima svih nazonih ena. Nikada do sada nisu osjetile
takvo uzbuenje, takvu elju za spajanjem. Njihovi muevi
nikada nisu bili u stanju rasplamsati u njima takvu vatru.
Pred njima j e sada plesao ovaj nevjerojatni ovjek, netko
koga na ulici ne bi ni pogledale, a sada je u njima budio
vulkane energije. Morale su, jednostavno su morale nekako
je izraziti. Gledale su njegov ud i zamiljale kako se ire
pred njim. Mogle su gotovo osjetiti kako ulazi u njih, kako
ih probada dok one vrite u ekstazi orgazma. Tekuina je
potekla iz njih, a kada je prva meu njima krenula prema
pleuem isposniku skidajui sa sebe svu odjeu, ostale su
j e slijedile. I u trenu, pred zapanjenim oima brahmana,
ukoenim i nemonim od nevjerice, poela je orgija kakve se
ne bi posramio ni sam ukra u najbojim danima Khaurao
hrama!
Teko je rei to se doista dogaalo izmeu ive i tih
brahmanskih ena te veeri. Gledajui sa strane, vidio

sam da su bile blagoslovljene udom mojega oca. Bilo je

vremena za svaku od njih, za ulazak i ekstatino stapanje.
I dok se iva posveivao svakoj pojedinano, moan poput
raspaljenog bika, ostale su ene plesale oko njih, dodirujui
ivu po cijelom tijelu, ljubei ga, ljubei jedna drugu u
ekstazi zahvalnosti to dijele boansku ljubav za koju nisu
ni znale da postoji.
Ali, to su meni prenijele moje oi. Da su vidjeli stvarnost
kakva je doista bila, brahmani bi vjerojatno umrli od sramote
i njihovi bi ivoti bili uniteni. Nikad ne bi oprostili svojim
enama to to su uinile te veeri. I mada su im one kasnije
to bile spremne rei, njihove ui su i tada bile zatvorene.
Sve to j e moglo doprijeti do njih bio je pleui isposnik
sa sramotno uzdignutim udom i njihove ene, obuene,
kako se pridruuju plesu, kao da su opijene, pa se smijulje
i bacaju eljne poglede prema tom nezamislivom, uasnom,
iritirajue nemoralnom prizoru ispred njih.
I budui da su uvidjeli kako je izvor sve te sramote
nepoznati doljak koji glumi isposnika, a zapravo je varalica
koja eli namamiti njihove inae pristojne i bogobojazne
ene na blud, sveenici su odluili poduzeti odlune korake.
Dogovor je brzo postignut i zajednikim glasom baena je
kletva zbog koje je doveden u opasnost opstanak svijeta.
"Optuujemo te za nemoral", povikali su brahmani uglas.
"Izvor tvoje prljavtine je tvoj penis. Da nema njega, uvidio
bi kako su tvoja djela niska i suprotna bojim eljama! Ovim
te proklinjemo: neka ti sada, ovoga trenutka otpadne penis,
tako da dalje moe ivjeti slobodan od njegove tiranije!"
Gledajui sa strane i znajui da su se podigli protiv samog
boga kojeg su navodno doli shvatiti, bila mi j e smijena
njihova uvjerenost kako ine neto ispravno. Najvie
me zapanjila uvjerenost u to kako su oni, usprkos javno
priznatoj poniznosti i deklariranoj elji za uenjem, zapravo
uvjereni da ba oni znaju prirodu bojih elja. Te dvije stvari
su inae suprotne jedna drugoj - ne znati Boga, ali znati
njegove elje - meutim, njima to oigledno nije smetalo.
Kad je kletva bila izreena - uzgred, prekasno, jer to to
su brahmani vidjeli trajalo je moda par minuta, a zapravo
je ekstatino druenje Sive s njihovim enama u biti trajalo
satima - ba me zanimalo to e se dogoditi. Kletve brahmana
se, prema jo jednoj nepromiljenoj Brahminoj "nagradi"
moraju ispuniti. A opet, radi se o ivi. to za njega znai
"odvojenost od penisa"? I ne znai li to da e svijet ostati bez
moi, bez energije?
Znailo je! ivaje oigledno imao svoj plan za ovu situaciju

jer j e jednostavno dopustio da mu penis otpadne. ene su

se razbjeale vritei, ne shvaajui zapravo to se dogodilo.
Za mnoge od njih sjeanje na proivljeno bilo bi pregorue
i presnano pa im j e blagonaklono oduzeto. Ostali su samo
utisci i neki nejasni osjeaj ispunjenja. Nakon tog dogaaja
njihovi ivoti su bili mnogo sretniji.
No, prije toga, pitanje brahmanske kletve i ivinog
otpalog penisa moralo je biti rijeeno na zadovoljavajui
nain. Nakon to su se ene odmaknule od njega, iva se
jednostavno okrenuo i otiao. ak i bez penisa vratio se na
Kailasu.
Ja sam ostao jo neko vrijeme promatrajui uas na
licima brahmana koji su polako shvaali da se ovdje
dogodilo neto izvan njihove kontrole. Naime, kad j e odrezan
kletvom, ivin penis j e prirodno pao na zemlju. Istoga asa
je zabljesnuo poput Sunca i poeo bubriti i rasti. Nije prolo
mnogo vremena, a zemlja se uleknula pod njegovom teinom
i popustila. Rastui, penis j e jednim svojim dijelom prodirao
u Zemlju, a drugim se propinjao prema nebu. Poeli su
potresi - zemlja je stenjala pod teinom nabreklog ivinog
uda.
"Neto nije u redu", priali su zbunjeni brahmani izmeu
sebe, pokuavajui se odmaknuti od bljeteeg i bujajueg
predmeta. "Ovo je jotir linga", rekao je netko. "Ali, iva ga
vie ne nadzire - izmaknuo je kontroli. Kako je to mogue?"
I malo-pomalo, brahmani su shvatili opseg onoga to im
se dogodilo. Negdje u kutku njhova uma pojavila se zamisao
da je taj udni ovjek, taj prljavi isposnik, zapravo bio iva
osobno. Neki su se protiv toga pobunili, ne vjerujui da bi
boanstvo tako zavodilo njihove ene.
Uh, kakvi naivci! Trebali bi biti sretni i zahvalni do neba
to je boanstvo ne samo zavelo nego i poevilo njihove
ene, a oni su tako, tako... Uh! No dobro, nije vano. Na
posljetku su shvatili da im situacija izmie iz ruku i da su
nemoni. Dolo j e vrijeme za pozivanje u pomo. Naravno,
brahmani su se obratili onima koje su poznavali bolje od
ive: Brahmi i Vinuu. Zapravo, nisu ni trebali to uiniti jer
j e vijest o razarajuem djelovanju linge ve dola do njih.
Pokuali su sami srediti stvar i to tako da pronau krajeve
rastueg jotirlinge. Ali koliko god daleko ili, kroz milijune
svemira i milijarde razliitih loka, ni Brahma ni Vinu nisu
mu mogli pronai krajeve. jotirlinga je probio svemir poput
lubenice!
Kao posljedica toga ravnotea se poremetila, ne samo na
zemlji nego i posvuda drugdje. I to je najgore, u roku od

par dana, dok su Brahma i Vinu bili zauzeti uzaludnim

traenjem krajeva ivinog otpalog penisa, sve ljudske
ene, sve boanske ljubavnice, apsare, kao i sve enke
svih ivotinjskih vrsta odbile su voditi ljubav sa svojim
mukarcima, bogovima i mujacima! Teko je odgovoriti
na pitanje zato su to uinile. Neki kau da je to bilo iz
solidarnosti prema Parvati koja je sada imala mua bez
mukosti. Meni se pak ini da je upravo Parvati bila ta koja
ih j e potakla na taj protest. ene imaju, znate, neku udnu
intuitivnu meusobnu vezu. A Parvati moe doprijeti do
svake od njih. Ma, to to govorim, ona jest svaka od njih!
Stoga, ako je ona ostala bez seksa, cijeli svijet j e ostao bez
njega. Toka.
Hah, vidite, svemir bi moda i propao tada. Moda bi i
ljudi i bogovi zanemarili injenicu da ud od svjetla razara
tkivo stvarnosti. Ali, nisu mogli zanemariti injenicu da su
im ene otkazale gostoprimstvo u svojim vaginama! To je
jednostavno bilo previe! Intervencija je bila nuna.
Brahma i Vinu, praeni cijelom svitom viih i niih
boanstava, ponovno su se zaputili na Kailasu. I ja sam ih
pratio, uivajui u cijeloj toj drami kao nikada do sada. Mislio
sam da samo ja znam zakuhati takvu juhu, ali potovani
oe, to si sve ti u stanju napraviti! Ipak sam ja tvoj sin, to
je sada jasno. Jedino od tebe sam mogao naslijediti ovakav
kozmiki smisao za humor!
Uglavnom, iva se nije elio ni pokazati pred njima. Ostao
je u svojoj pilji, skriven, a Parvati j e glumila posrednicu,
izlazei van i unutra, prenosei poruke od ive do bogova i
natrag.
to sve tu nije bilo reeno! Optube, predbacivanja,
ismijavanja, ustajanja i odlaenja... Ali, iva ih je sve drao
za... da tako kaem, jaja. Iako nije imao svoja... ha, ha, ha...
Nisu mogli nita - penis od svjetla je ve pojeo pola svemira,
pa su pristali na sve uvjete koje im je iva postavio. Oni su
bili jednostavni, iako, kad sada o tome razmislim, nisam
siguran da su do kraja ispunjeni ak i danas.
Dakle, iva je traio da odsada nadalje istinski duhovni
ljudi razumiju vrijednost ivinog penisa, ivalinge, te da mu
svi ljudi pridaju odgovarajuu vanost u svojim ivotima.
Bogovi su pristali. I demoni su pristali. ak su i ljudi
pristali. Ali, kao to sam rekao, nisam siguran da su svoj
dogovor ispotovali. Brahmani, kao i dananji Indijci,
posebice kvazi duhovnjaci, tuju kamene oblutke nalik na
faluse, kunu se na njih i pripisuju im svakojake znaajke.
Ali, gdje je taj penis u njihovim ivotima? Kuda je nestao?

Da li je s njima ili i dalje luta svijetom, odsjeen od svoga

tijela, pomahnitao i bijesan? Hm, ne znam, na ta pitanja
ete morati sami odgovoriti.
to se prie tie, ona je zavrila tako da je Parvati poslana
da ukroti odbjegli lingam. Uostalom, tko bi drugi to i mogao?
Otila je na njegov pulsirajui vrh, prilegla uz njega, rairila
noge i vaginu i primila ga u sebe cijelog. Zatim se vratila
na Kailasu, k ivi, i u ritualu novog stapanja jotirlinga je
iziao iz nje i ponovno se pretvorio u ivin penis. Sve je
ponovno bilo na svom mjestu.

Vrti, vrti....
Najprije - najvanije! Gane je spomenuo dolazak do neeg to
je "izvan svijeta", okretanjem prema unutra. Rekao je da jedino
tako moete doi "do njegovog oca ive". Vjerojatno sam to izrekao
i napisao ve milijun puta, ali evo, rei u to ponovno: jedini nain
da doete do izvora svoje svijesti je proces smirivanja te svijesti!
Nee vas do toga dovesti razmiljanja, koncentracije, ponavljanja
mantri, pjevanja, uvjeravanja, sugestije, razgibavanje tijela,
hodoaa, molitve, vizualizacija akri, posjeivanje predavanja, pa
ak ni itanje ovakvih ili slinih knjiga. Proces smirivanja svjesnosti
je samo jedan jedini i nita ga drugo ne moe zamijeniti. Stoga, ako
ne elite da ova knjiga bude samo jo jedan areni prizor u filmu
vae vlastite iluzije, idite i nauite dobru tehniku tihe meditacije.
Nita drugo vam ne moe pomoi u dolasku do mjesta koje Gane
stalno spominje i na koje nas usmjerava.
A sad, natrag na priu. Moram priznati, ovo mi je jedna od
najdraih! Moda stoga to je tako izravna i to govori o jednom od
najeih problema u dananjoj duhovnosti, a i u ivotu openito.
Moram se sloiti s Ganeom: mislim da ljudi nisu ispunili uvjete
koje im je iva postavio. Ne potuju simbol falusa, kao ni njegovo
utjelovljenje u svakodnevnom ivotu, onako kako bi valjalo.
O, da, ima ih koji misle iskljuivo tom drugom glavom, kako
se ponekad u ali kae. Ali, zar nije upravo ta situacija simbolino
opisana u "odbjeglom penisu" koji unitava svijet? Drugim rijeima,
"tovanje falusa" o kojem je govorio iva ne predstavlja davanje
prvenstva, ve uravnoteeno djelovanje. ivin falus mora biti na
ivi, a ne djelovati samostalno.
Glavna poenta prie je ipak na nerazumijevanju koje pokazuju
licemjerni sveenici. Obuzeti su moralom i drutvenim pravilima
koja im daju mo. Kao najvia kasta mogu initi sve to ele i druge
drati u pokornosti. Meutim, cijena koju plaaju za to je visoka.
rtvuju samu bit svojega postojanja, svoju dharmu - istinu. Iako su
zbog nje i krenuli k ivi, nisu je spremni prihvatiti po cijenu svoje

umiljenosti i uvjerenosti.
iva je oduvijek bio boanstvo otpadnika, beskunika,
izopenika... Povijesno, on je stariji od vedskih bogova i pripada
narodu, a ne uenim slojevima arijskog drutva. iva je boanstvo
uma, bog ivotinja i divljine, potentni bog ija mukost oplouje
svijet. Falusoidni oblici koji ga predstavljaju i koji mu pripadaju,
oduvijek su bili dio ljudske duhovnosti, odnosno barem su ukazivali
na vezu izmeu arhetipova i simbola te svakodnevnog ivota.
Religije koje su dole kasnije, s naom civilizacijom, pa tako
i s vedskom kulturom u Indiju, uinile su sve kako bi odvojile
tjelesnost od duhovnosti. "Rezanje falusa" u prii simbolino
predstavlja kastraciju koju su nad ljudima provele razne religije,
crkve i sveenstvo. Njihovo licemjerje je protivno prirodi, a njihovo
nerazumijevanje pravog stanja stvari stalan je izvor sukoba - kako
onog meu ljudima, tako i onog izmeu mukaraca i ena. iva kao
bog starine, prirodni bog tovan od ljudi koji su ivjeli s prirodom,
morao je biti kastriran da ne bi uvodio smutnju meu ljude,
posebice ene.
Meutim, taj postupak nije bio uspjean. On ne moe biti
uspjean tako dugo dok su ljudi ljudi. Nita i nitko ne moe zanijekati
ivu u svakom mukracu niti Parvati u svakoj eni. I koliko god se
licemjeri trudili uvjeriti nas da je seksualnost pogrjena i tetna,
iva i Parvati e uvijek biti tu i voditi ljubav pred naim oima i
u naim srcima, podsjeajui nas na boansku ekstazu koja nam
pripada, a koju nam uporno, ve tisuljeima, ele oduzeti.
Istina je, Indija je prepuna ivalingama. Razliito kamenje u
obliku malih falusa, okruenih krugom koji simbolizira vaginu,
dio je Indijske svakodnevice. Taj dio je uspjeno "podmetnut"
puritanskoj brahmanskoj kulturi. I na taj nain ivin je uvjet
ispunjen: mnogi tuju njegov penis, a da ni ne znaju zato.
Meutim, ak i u tom smislu ine se napori ne bi li se obezvrijedila
i iskrivila istina o seksualnosti i njezinoj vanosti. Primjerice, neki
idu tako daleko pa iskrivljene odjeke ove prie, zapisane u Vamana
purani, proglaavaju lanima. Zamislite, ueni brahmani koji toliko
potuju svete spise u stanju su, samo zbog udorea, dio tih svetih
spisa proglasiti nevaeim!
Ali, zapravo, nema mjesta uenju. To ine sve religije. Kao
to su kranske crkvene vlasti davno odabrale to e ui u knjigu
nad knjigama, a to ne, tako valjda i dobri brahmani imaju pravo
odabrati koji dio njihove tradicije je u redu, a koji nije. Pria o
ivinom penisu je previe okantna za uvjerene "duhovnjake".
Mora se rei i to da neki pobijaju da je ivalinga simbol penisa.
tovie, kau da linga na sanskrtu uope ne znai penis. Lingam na
latinskom to znai, ali sanskrt je druga pria. Meutim, kako god
okrenuli, ipak se vraamo na falus kao simbol boanskog.

Vidite, korijeni rijei linga su lin i gati. Lin znai nestati, rastopiti
se. U tom smislu, ivin najvei simbol i jest nestanak u bezoblinom.
Gati pak znai rasti, poveavati se. Kad netko tvrdi da je linga
simbol bezoblinog, u pravu je samo djelomino. Apsolutnost ive
kao boanstva, koje uosobljuje beskonanost i podruje koje je bez
ikakvih znaajki, zasigurno je sadrano u izrazu linga. Meutim,
tu je i taj falusoidni rast, bubrenje i plodnost, koju prenosi gati.
I jedno i drugo mora biti uravnoteeno, jer jedno bez drugog ne
moe postojati. U prii, odvojeni ivin penis poeo je rasti zbog
toga jer se odvojio od svog apsolutnog dijela. U konanici, to bi
dovelo do smrti svemira. Jedino spojeni, jedino kao ivalinga, ta
dva kretanja mogu odravati stvarnost u ravnotei.
Sjeam se jedne druge prigode kad mi je Gane objasnio potrebu
za stalnim nestajanjem i nastajanjem. "Gore, dolje, unutra, van - to
je nain na koji svemir djeluje", rekao je s prikrivenom alom. "I
tako, upravo zbog toga, ivot svemira ti je nalik na jedno veliko
jebanje!" Slijedio je smijeh kojem sam se zduno prikljuio...
I da, ostavio sam rijei koje bi netko mogao oznaiti kao vulgarne
jer mi se to ini primjereno temi. Moglo bi se to rei i njenije: ivot
svemira je poput ulaska i izlaska penisa iz vagine tijekom voenja
ljubavi.
Kako god bilo, statinost nije prihvatljiva osim privremeno, kao
priprema za sljedei potez, odnosno udarac. Unutra, van, unutra,
van... Pa, stanka, pa opet...
Opisujui tu situaciju, Gane je uporabio jedan izraz koji me
na poetku zbunio. Rekao je "Vrti, vrti..." Pomislio sam da misli
doslovno jer, oigledno, te rijei znae neto i na hrvatskom jeziku.
Meutim, to je i sanskrt, gdje taj izraz otprilike znai: "povuci se".
Povuci se od ovog, a zatim se povuci od onog. Pa se opet vrati,
samo da bi se povukao ponovno. Nivrti je povlaenje, a pravrti je
povratak na poetno mjesto. Vrti, vrti.
Cijela pria o svemiru i ivotu je pria o "vrti, vrti". Boansko
se povlai od samog sebe i pretvara u oitovano (svijet, ljudi). A
zatim se vraa samome sebi kroz ljudsku potragu za boanskim.
Iako je taj proces sam po sebi razumljiv sa stajalita boanskog, sa
stajalita ljudskog on zahtijeva prilino rada, esto ukljuuje patnju
zbog nerazumijevanja i openito se doivljava kao teak.
Meutim, to je stoga to su ljudi zaboravili ovo naelo nivrtipravrti.
Previe su ukljueni u sve to rade i ime se bave, kako
ive. Nivrti znai povlaenje. Dakle, gdje god da jesmo, to god da
jesmo, povuemo se od toga. A zatim se vratimo - pravrti. Ukoliko
odravamo taj postupak, ivi smo, svemir ide dalje, kota se okree.
Biti "izvan" njega zapravo i nije mogue jer im smo izvan njega,
to znai da smo napravili nivrti, povukli smo se. Ali, nakon toga
opet slijedi pravrti, dakle povratak. Odravanje vrti, vrti naela je

presudno za ivot.
Ljudska bia ponajprije to ne shvaaju, a zatim ako i shvate, to
ne ine. Sklona su statinosti. Trae jednoznane odgovore. Zbog
toga je brahmanima i dananjim duhovnjacima teko shvatiti kako
ukljuiti seksualnost u svoj ivot, a da to ne povrijedi razvoj svijesti.
Teko im je razumjeti problem moralnosti suoene s razuzdanim
ivom. Ne shvaaju da ni jedna ta scena nije konana. To su samo
zamasi istoga klatna koje je as na jednoj strani, as na drugoj.
Vrti, vrti ih plai. Pa onda izmiljaju razna udna objanjenja
za jednostavnu injenicu da je za ljubav uglavnom potreban penis
i vagina, da njihove seksualne elje nisu protivne boanskim
i da dijeljenje ljubavi moe biti sredstvo dolaska do vrhunaca
zemaljskog, ali i nebeskog ivota.
Meutim, istina je, to se moe dogoditi samo pod jednim
uvjetom: da je ivin penis tamo gdje mora biti - vrsto okaen za
njegovo boansko tijelo i uronjen u Parvatinu boansku vaginu!
Bez toga, uslijed vrti, vrti bi vam se moglo zavrtjeti u glavi i
mogli biste lako izgubiti kompas. Dakle, vrsto se drite svega to
predstavlja ivalinga i, pobogu, ponite ve jednom to provoditi u
praksi!

Ne piaj kad nosi svjetlo

Moram vam rei da se ta pria oko ivinog penisa koji
zapravo nije penis, ve os oko koje se vrti itav svemir
razgranala na mnogo neobinih naina. Ve u samom
poetku izazvala je zbunjenost, racionalizaciju, pa ak i
pohlepu. Ispriat u vam jednu anegdotu u kojoj je Ravana,
ueni demon s deset glava, elio iskoristiti otirlingu za
svoje svrhe. Trebalo ga je nauiti pameti pa sam to i uinio
na smijean nain, primjeren mojoj tadanjoj mladoj dobi.
Ali, prije nego vas nasmijem svojim nepodoptinama,
moram vam ipak neke stvari objasniti u svezi tog "uda od
svjetla". Prije svega, on oigledno spada u arsenal mojeg oca
ive. A to znai da nije u potpunosti dokuiv ak ni meni.
Prema tome, moda je dobro ne naprezati se previe oko
razumijevanja njegovog znaenja. Neke stvari sjednu tek s
vremenom. A neke ni tada...
Meutim, kako su se i Brahma i Vinu pokazali nemonim
u traenju poetka i kraja jotirlinge, rairila se pria o
njegovoj moi i nepobjedivosti. iva je odjednom dobio
na znaenju, a tajanstvena mo njegovog "uda od svjetla"
polako je ulazila u legendu.
S druge strane, da bi se ispunilo obeanje dano ivi,
bogovi su na razne naine stvarali predmete i mjesta u

kojima je linga, u ovom sluaju ivalinga, imao glavnu

ulogu. Znate li koja je razlika izmeu jotirlinge, ivalinge i
nekog obinog predmeta koji samo slii falusu? Pa, evo, sad
u vam objasniti.
jotirlinga je ista unutarnja svjetlost. "Stup od svjetla"
ili "ud od svjetla". Razlikuje se od sveproimajue svjetlosti
svijesti po tome to je ipak lokaliziran na jednom mjestu.
Vidljiv je samo proienom oku. Gruba osjetila ga nee
zamijetiti. Dakle, za veinu ljudi jotirlinga je nevidljiv.
ivalinga je, s druge strane, materijalni predmet koji vide
svaije oi. Naravno, obino je u obliku falusa okruenog
simbolom vagine. To je stoga to ivalinga predstavlja
pokretaku energiju svijeta, a to je to drugo nego ljubav?
Meutim, znaajka ivalinge je ta da je "posaen", odnosno
da u sebi sadri jotirlingu! To znai da ivalinga ipak nije
obian predmet. On moe biti izraen ili pronaen, ali uvijek
u sebi sadri neku iskru svjetla, neki dio jotirlinge.
Tako e proiene oi u svakom pravom ivalingi zapravo
vidjeti njegov izvor - jotirlingu, stup svjetla. U obinom
predmetu toga nema, iako on moe izvana izgledati potpuno
jednako kao i ivalinga. Naravno, to otvara prostor mnogim
manipulacijama, pa ak i prevarama. Nije svaki uspravni
stup ili kamen nalik na penis - ivalinga! Ponekad je to
upravo ono to se vidi - obian predmet falusoidnog oblika.
Moe vam dobro posluiti za ukras, ali to je otprilike sve to
od njega moete oekivati.
ivalinga, s druge strane, ima posebne moi. One su
smjetene u materijalnom predmetu, ali dolaze na vidjelo
tek u dodiru s odgovarajuom razinom svijesti. Znai, ak
i ako vidite, dodirujete ili posjedujete pravog ivalingu,
a niste to to biste trebali biti, slaba vam vajda od toga.
ivalinge nisu amajlije niti sami po sebi ne ine uda u
ljudskim (ili boanskim, odnosno demonskim) ivotima. Za
poetak, potreban vam je ispravan stav i razumijevanje onog
to ivalinga predstavlja. Zatim, po mogunosti, potrebna
vam je profinjena svjesnost koja e vam omoguiti da vidite
jotirlingu unutar ivalinge. Ako to imate, ivalinga u vaim
rukama postaje sveti predmet. Ili pred vaim oima - ako
se radi samo o daranu, dakle posjetu nekom mjestu ili
gledanju ivalinge koji posjeduje netko drugi.
Ovo "sveti predmet" znai da vas moe malo gurnuti u
smjeru raiavanja vaih karmikih dugova i, shodno
tome, prepreka koje doivljavate na putu. To nipoto ne
znai da e ivalinga nekom arolijom skinuti karmiki
teret s vaih leda. Oko toga smo se ve dogovorili, zar ne?

ak i da je to mogue, ja bih se pobrinuo da se to ne dogodi,

vraajui vas u onu toku gdje jednostavno morate sami
pronai izlaz iz situacija od kojih elite pobjei uz pomo
instant arolija.
Moj je otac iva elio proiriti razumijevanje o tome kakvu
vrijednost ima seksualnost, odnosno falus u strukturi
svemira. elio je takoer ukazati na injenicu da lana
moralnost i licemjerje ne pripadaju duhovnom putu te da
duh i tijelo moraju biti sjedinjeni. A to znai da ni jedan
dio tijela nije sramotan, nijedan nije takav da bi ga trebalo
"odsjei". tovie, zorno j e prikazao kako odsjeeni ud moe
napraviti mnogo veu tetu nego to je to itko od ljudi i
bogova mogao zamisliti. No, dodue, radi se o njegovom
odsjeenom udu. Ako vi "odsjeete" svoj - to je situacija
u kojoj ivi veina ljudi, ne povezujui vrijednost tijela s
vrijednou due - rezultat e biti unitavajui po va
svemir.
Uglavnom, uloga mnogobrojnih ivalinga je ta da usmjeri
ljudsku i boansku pozornost na tu injenicu, te da je,
korak po korak, otvara konanoj istini o jotirlingi - svjetlu
koje je u osnovi stvorenoga svijeta. No, kako to obino biva,
demonska narav, koja nije prisutna samo u demonima, u
postojanju ivalinga pa i jotirlinge vidjela je mogunost za
osobnu korist.
Tako se dogodilo da dok su bogovi, a zatim i neki mudri
i sposobni ljudi bili zaokupljeni "stvaranjem" ivalingi,
mnogobrojni su demoni pokuavali pronai nain kako
iskoristiti njihovo postojanje za stvaranje nadmoi u odnosu
na druge. Jedan od njih bio je i Ravana, demon s deset
glava, o kojem govori moja sljedea pria.
Ravana je bio vrlo uen za jednog demona. Kau da je
svaka od njegovih deset glava znala napamet jednu vedu
i da je po svim pravilima uenosti bio sveenik, brahman.
Nita neobino za jednog demona. Ako ih zamiljate kao
zlobne, rune, agresivne i u potpunosti instiktivne stvorove
koji su edni vae krvi, onda vjerojatno zamiljate udovita
kojima su vas plaili u djetinjstvu. Demoni mogu biti vrlo
profinjeni, tanahni i lukavi. Sposobni su za dugotrajne
rtve, samo ako smatraju da e time ostvariti neki svoj cilj.
Na prvi pogled ih ne moete razlikovati od bogova ili svetaca.
Zatravo, moe se rei da ako demona jasno vidite, onda vam
on ne moe ni nakoditi!
Pria o Ravani, meutim, u konanici ima sretan kraj.
Njegova ga je motivacija na kraju ipak dovela na pravi put.
Uspio je natjerati boansku inkarnaciju - kralja Ramu - da

ga ubije, protjeravi mu svoju strijelu kroz srce. Inae, to je

jedini nain na koji se demoni mogu rijeiti svog demonskog
utjelovljenja. Ali, to j e druga pria koja se dogaa mnogo
kasnije od ove male i slatke anegdote, iji sam autor ja,
osobno!
Dakle, uvi o postojanju jotirlinge, "uda od svjetla",
pred kojim su se i Brahma i Vinu pokazali nemonima,
Ravana se, kao i mnogi demoni, zamislio nad mogunou
da, nekako, iskoristi tu situaciju u svoju korist. Posebno im
je privukla pozornost injenica da bogovi i mudraci "siju"
ivalinge po svijetu te da to ine tako to su od samoga
ive dobili jotirlingu koji zatim pretvaraju u kamene oblike
iznimne moi. Meu njima se rairila pria da ivalinge,
posebice ako su doista veliki, daju zatitu njihovim
vlasnicima te ih ine nepobjedivim. Ali, za doista velikog
ivalingu morao si imati doista velikog jotirlingu! A takvog
ti moe dati samo i jedino iva.
Hm, znate kako to ve ide kod irenja raznih glasina. Netko
kae jednu stvar, drugi je nadopuni svojim matarijama,
trei ih iskrivi i izmijeni, a etvrti, jadnik, vie niti ne zna o
emu je rije. Tako je to bilo i s demonima koji su odjednom
pomahnitali za jotirlingom. Tko ga dobije, priali su, bit e
gospodar neba i zemlje.
Ravana j e svakako elio istraiti tu situaciju i vidjeti da li
ima neke istine u svemu tome. Vjerovao je da ima, jer inae
se ne bi prihvatio takvog pothvata. Stigao je u podnoje
planine Kailase zajedno s tisuama drugih demona. Budui da demoni ne mogu pronai put do ive, nisu to ni
pokuavali. Smjestili su se u podnoje i zapoeli svoje
molitve i hvalospjeve.
E, da ste samo uli tu buku! Majko moja i oe, ne znam
kako ste vi to izdrali, ali bilo je doista nepodnoljivo.
Tih sam dana sjedio poklopljenih uiju - sva srea da su
slonovske pa ih lijepo mogu previnuti i ne uti nita iz
vanjskoga svijeta. No dobro, neto malo dopire uvijek, ali
pomae, vjerujte mi, imati velike ui...
Gdje sam ono stao? Ah, da, demoni su dolje provodili...
to to su ve provodili, mislei da e time umilostiviti ivu
i da e im on, nekako, predati jotirlingu. Meutim, jedino
to su time mogli postii je da ga razljute, pa da ih rastjera
na sve strane svijeta. iva je, meutim, tada bio u doista
dubokoj meditaciji u svojoj pilji (a kad nije - jadna njegova
djeca s takvim ocem!?) pa je malo toga uo. I zbog toga je
taj urnebes od zazivanja i molitvi trajao nekoliko dugih
tjedana.

Ravana j e za to vrijeme promatrao situaciju. Lukav kakav

je bio, odmah je shvatio da ta zavijajua rulja nee dobiti
nita. tovie, shvatio je i injenicu da ako ita postiu,
onda samo naruavaju mir koji vlada na Kailasi. I upravo u
tome je ugledao svoju ansu!
Uspeo se uz planinu najvie to mu je dozvoljavala
njegova demonska priroda, a zatim poeo svoja vlastita tiha
zazivanja. Znao je da e ga iva uti im obrati pozornost
na dogaaje u podnoju Kailase. Usprkos nesnosnoj buci
koja se irila klancima i usjecima, njegov glas e doprijeti do
boanskih uiju jer j e uporabio svoje brahmansko znanje o
nainima kojima se iva umilostivljuje.
S druge strane, svake je veeri silazio meu svoju
"brau", neto gluplje demone, i nadahnjivao ih da istraju
u svojim naporima. Lagao im je da je susreo ivu i da je on
vrlo zadovoljan njihovim naporima. Neka samo nastave i,
ako je mogue, neka budu malo glasniji!
A u tihim trenucima obraanja ivi uvjeravao ga j e da
moe otjerati napasnike, samo ako to iva eli. Lukavac
pravi, taj Ravana, kaem vam! Nije nita traio zauzvrat,
barem ne na tom stupnju ulizivanja. Pravio se naivnim
i nudio svoje usluge, ma kakva god bila volja Gospodina
Sive.
Ja sam ga odmah prozreo, to vam moram rei! A iva...
pa, njega je ponekad teko dokuiti. Moda j e znao; moda
su njegove oi vidjele dalje od onog to je bilo dostupno meni.
A moda je, otvorivii oi nakon dubokog zarona u puninu
nitavila i uvi odjednom bune demonske hvalospjeve
njegovoj veliini, jednostavno poelio da to odmah prestane.
U djeliu sekunde ispitao je razne naine na koje se to moe
postii. Recimo, mogao je sii i rasturiti gomilu jednim
pogledom svog treeg oka. Ili, mogao je pozvati Skandu i
zamoliti ga da napravi red u podnoju Kailase. Ili se obratiti
meni i zatraiti neku lukavu i profinjenu akciju iji rezultat
bi u konanici bila tiina pred naim vratima.
Sve je to, meutim, bilo sloenije od-jednog jednostavnog
mentalnog Da upuenog Ravani koji j e nudio svoje usluge. I
tako je Ravana, dobivi jasnu viziju ivine elje, preuzeo na
sebe svoj razjareni i strani oblik u kojem su ljudske glave
postale zmajevske i mogle rigati vatru. Pojurio je sa stijene
na kojoj je boravio te u kratkom, ali iznimno nasilnom
obraunu otjerao sve dosadnjakovie - konkurente za
primanje jotirlinge - to dalje od ivinog boravita. Nastala
je tiina. Konano!
Meutim, tek sad je poeo pravi posao za Ravanu. U

tiini j e meditirao, slavio ivu, hvalio ga i radio tapas njemu

u ast. Iako nije bio buan, znao je znanje, taj Ravana, pa
je zapravo uvijek nekako dopro do ive im bi se on, makar
nakratko, vratio iz meditacije. Bio sam nazoan kad se
to dogodilo i kad ga j e iva, elei ga se rijeiti, a moda i
nagraditi za uslugu, pitao to hoe. I tada je Ravana iznio
svoju elju za jotirlingom.
"Daj mi taj stup od svjetla, barem jedan od njih," zamolio
je. "Tako e se najbolje oduiti za uslugu koju sam ti uinio
otjeravi ostale demone."
iva je frknuo nosom. U tom trenutku je vjerojatno
shvatio da bi mu bilo bolje da se sam pobrinuo za smetnje,
ili da j e rjeenje ostavio za nekog u obitelji. Ovako e ga
udobnost skuplje kotati.
"A to e ti jotirlinga?" uzvratio je Ravani pitanjem. "Ne
moe se s njim boriti, ne moe nikoga pobijediti... Zato
ga eli?"
"Ti si pobijedio Vinua i Brahmu uz pomo jotirlinge",
nastavio je Ravana. "Sigurno ima neku posebnu mo... "
"Ma, nisam ih pobijedio", usprotivio se iva. "Samo sam
im pokazao pravu prirodu stvarnosti, tako da bi... "
Na tom mjestu sam se ja umijeao. Gledajui oca, stavio
sam prst preko usana, pokuavajui mu rei da ne govori
i ne nastavlja u tom smjeru. iva j e doista zastao gledajui
me. Pogledom me pitao to sam smislio. A j a sam mu jednako
tako odgovorio pogledom. Mi ponekad, znate, razgovaramo
i bez rijei: dovoljno je da jedan pomisli neto i ovaj drugi to
odmah zna. Ali, to vas ne udi, zar ne?
Uglavnom, predloio sam ivi neka popusti i neka mu da
jotirlingu, a da u se ja, Gane, pobrinuti da mu oitam
lekciju primjerenu njegovoj zabludi. iva se nasmijao i
kimnuo glavom.
Ipak, to se tie Ravane, morali smo malo odugovlaiti.
Morali smo mu ivot uiniti malo teim. Zasluio je.
"Dobro", progovorio j e iva. "Ako jo malo istraje u tihim
hvalospjevima usmjerenim na mene, dat u ti jotirlingu."
"Koliko dugo?" upitao je Ravana, ali je bilo prekasno.
iva se bez odgovora povukao iz njegove vizije.
I tako su poele Ravanine muke. Prolazili su tjedni i
mjeseci da ga uope nismo uli. Osim na onoj tihoj razini
gdje je, mora se priznati, bio iznimno uporan, pjevajui
hvalospjeve ivi po cijele dane i vei dio noi. Meutim,
ponekad bi "pukao" pa bismo uli kako zavija od muke i
bijesa, te kako tri u daljinu gdje e se moi izlajati i izvikati
na Mjesec i nono nebo, bez rizika da zasmeta ivi. A zatim

se vraao, odluan u namjeri da e izdrati iako nije znao

koliko dugo e taj test trajati.
Trajao je skoro godinu dana tijekom kojih sam se ja
ludo zabavljao promatrajui Ravanu kako pokuava odrati
koncentraciju na ivi. Ponekad bih ga posjetio u obliku
gavrana, gaajui ga svojim izmetom. Pobijesnio bi kad sam
uspio pogoditi vie od jedne glave odjednom!
I tako je to trajalo sve dok jednog dana Ravana nije
potpuno izgubio kontrolu. Moda je to bilo stoga to sam
mu kriomice, dok je spavao, posrao veliku koliinu ptijeg
izmeta u zalihe vode, a moda ga je jednostavno dotuklo
vrijeme i frustriranost. Uglavnom, poeo j e poput luaka
lupati akama po stijenju. A bio je snaan, uh, kako je
samo bio snaan! Mislim da bi ak i Skanda s njim imao
problema. Najgore j e bilo kad se poeo zalijetati u litice i
udarati po njima sa svih svojih deset tvrdih glava. Moram
priznati da me iznenadio silinom bijesa. Uzdrmao je samo
korijenje Kailase, tako da se potres osjetio ak i u peini
mog oca.
iva je otvorio oi i odmah shvatio to se dogaa. "Ovaj
je Ravana", procijedio j e u trenutku nadahnua kakvog se
ni j a ne bih posramio, "usprkos svih svojih deset glava glup
kao panj!"
Zatim se stvorio ispred Ravane drei u ruci velikog
jotirlingu - najveeg koji sam ikad vidio. "Dosta j e bilo,
Ravana", rekao j e pruajui mu stup od svjetla. "Evo, ovo
j e tvoj jotirlinga. Mora ga odnijeti kui pjeice. Ali, pazi,
ako dotakne zemlju, pretvorit e se trenutno u kamenog
ivalingu koji vie nee moi pomaknuti s mjesta." I s tim
je rijeima nestao.
A Ravana je, sav sretan to j e ipak uspio, krenuo na
dalek put kui, drei jotirlingu u ruci. Teko j e rei to
j e zapravo namjeravao i o emu su mislile njegovih deset
glava dok su im oi zaljubljeno gledale u svjetlo koje je dobio
od ive. Ali, kakve god bile njegove elje, nisu se ispunile.
Dogodio mu se Gane!
Kad se iva vratio, ovla me pogledao i kimnuo glavom.
Bio j e to znak za pokret! Ravana, uvaj se!
Najprije sam otiao u posjet bogu Varuni. On vam se
nalazi na zapadnoj strani svijeta, a boravite mu je u
dubokom oceanu. Varuna je odgovoran za sve vode: one
u kojima smo nastali, one koje pijemo i one koje padaju s
neba na Zemlju. Takoer je odgovoran i za vode koje izlaze
iz nas, kad za to doe vrijeme.
to sam elio od Varune? Nita posebno - samo

jedan mali dio njega. Kada sam mu objasnio to s njim

namjeravam, poeo se smijati kao luak. Nisam oekivao
tako spremnu reakciju od inae smirenog Varune, ali sam
je objeruke prihvatio. I tako, umjesto da u moj kamandal,
posudu za vodu, Varuna smjesti neku rijeku ili - mislim
da bi bilo sasvim dovoljno - neki seoski potoi, on je s
velikim osmjehom na licu cijeli uskoio u njega. Zadovoljno
sam potapao svoj kamandal i krenuo presresti Ravanu na
njegovom putu kui.
Odabrao sam pravo mjesto - pustinju koju je Ravana
morao prehodati. Tamo, znao sam, nije bilo vode, a Ravana
e, i to sam znao, biti vrlo edan.
I tako se dogodilo da sam doekao Ravanu pokraj jedne
stijene, usred prostranstva kojemu se nije vidio kraj. Ravana
se vidljivo muio drei djotirlingu u ruci. Iako on ne isijava
toplinu, njegova bljetavost j e nekako poveavala vruinu
koja nije dolazila samo iz Sunca na nebu, ve i iz uarenog
kamenja po kojem je Ravana hodao.
"O, Ravana!" pozdravio sam ga navodno iznenaen.
"Vidim da nosi djotirlingu. Mora da j e teak. Zato ga ne
odloi i ne odmori se?"
Ravana me sumnjiavo pogledao. "Ti bi to morao znati,
ivin sine. Ne smijem ga spustiti na zemlju jer e se inae
pretvoriti u kamen..."
"Ah, da, zaboravio sam", udario sam se po elu pravei
se glup. "Oprosti na mojoj mladalakoj ludosti. Naravno da
ga mora drati u rukama. A, vidim da ti je vrue..." zastao
sam lukavo. "Jesi li moda edan?"
Ravana nije nita odgovorio, ali je obliznuo usne.
"Imam svjee vode u kamandalu", iskoristio sam prigodu.
"Moda bi htio gutljaj?"
Ravana je pogledao prema mojoj posudi za vodu koja
je, prigodno, bila blago oroena, ukazujui da se u njoj ne
nalazi samo voda, ve hladna voda!
"Uh, moe", rekao je. "Ali, morat e me napojiti, ne mogu
odloiti djotirlingu."
"Nema problema", rekao sam i priao mu s otvorenim
poklopcem kamandala. Pravio sam se nespretan i mahao
mu pred nosom, kao da ne znam kako da mu posudu
prinesem usnama. To g a j e izludilo.
"Ma, daj ve jednom!" povikao je. "Daj mi tu vodu!"
"U redu, u redu", promrmljao sam pomirljivo i krenuo
da mu izlijem vodu u usta. U zadnji trenutak sam zastao i
odmaknuo se. Namjestio sam zabrinut izraz na licu.
"Samo, moram ti neto rei. U kamandalu nije obina

voda. Moda bi bilo dobro da razmisli. U svakom sluaju

nemoj popiti sve jer, zna, bog Varuna je..."
Ravana me prekinuo urlikom: "Daj mi tu vodu ve
jednom! Poludjet u od tebe! Samo sipaj, molim te!!"
Zautio sam i slegnuo ramenima. A to ti ja mogu,
Ravana, crni Ravana... upozorio sam te, a ti ne eli ni
sluati... he, he...
"Dobro. Stie voda", rekao sam i izlio cijeli kamandal u
Ravanina irom otvorena usta.
Zatim sam se odmaknuo znatieljno promatrajui to e
se sad dogoditi. Nisam znao kako e i kada Varuna proraditi,
ali sam bio siguran da e biti zabavno. I bilo je!
Dodue, Ravani se mora priznati da je izdrljiv! Uspio
j e prijei cijelu pustinju, pa jo i malo dalje, prije nego
to su mu se na licu poeli pokazivati znakovi muke. Ja
sam, dobivi od njega pomalo nevoljku dozvolu da mu se
pridruim, cijelo to vrijeme neto brbljao pokraj njega,
ekajui predstavu. Ravana nije mnogo govorio, sve dok
vie nije mogao izdrati. Odjednom j e stao. Na licu je imao
udan izraz, a usne su mu se neobino skupljale i oputale.
Primijetio sam i da nekako udno stoji, kao da se zgrio i
kao da pritiska noge jednu uz drugu.
"to je Ravana?" pravio sam se lud. "Neto nije u redu?"
"Ma, u redu je", procijedio je, "samo mi se... jako mi
se..."
"to? to ti se?" poticao sam ga najbezazlenije to sam
mogao.
"Uh, moram pikiti!" izletjelo je iz njega.
"Ah, to! Pa, hajde, piki. Evo, ima tamo neki grm, pa
moe tamo... "
"Ali, ne razumije!" oajno e Ravana. "Ne mogu otkopati
odjeu. Ne mogu osloboditi..."
"Aha," glumio sam ja i dalje, "sada mi j e jasno. Uh, to je
veliki problem! Ne moe piki ti jer mora drati jotirlingu
u rukama... Hm, hm... to da se radi?"
I dok sam se ja pravio kako intenzivno razmiljam o
problemu, jadni Ravana se ve poeo previjati ispr ed mene.
Mogao sam ga tako pustiti da se sam snalazi, na kraju bi
dolo na isto, ali mi je na um palo neto drugo. Mogao j e to
Ravana rijeiti, samo d a j e prevladao svoj ponos. Ali nije, a
za to sam se ja pobrinuo.
"Znam!" uskliknuo sam kao da mi je na um palo neko
sjajno rjeenje. "Postoje tri naina za rjeavanje problema u
kojem si se naao!"
"Uh, koja tri, govori brzo jer ne znam koliko dugo u jo

moi izdrati... "

"Dobro, dobro. Prvi j e sljedei: jednostavno se popiaj u
odjeu."
"Ha? to kae?"
"Popiaj se ovako kako jesi, obuen. Pa to onda ako j e to
sramota i ako svi budu poslije priali da se moni Ravana
popikio u gae... Nije da u ja priati o tome, ali zna kako
je, sve se uvijek sazna... Ali, nema veze, zar ne? Ti e imati
jotirlingu, a to je najvanije!"
Ravana me zabezeknuto gledao. Bezazleni izraz na
mojem licu nije ga uope utjeio. ak je i on znao s kakvim
brbljivcem ima posla. Da j e to uino, do sutra bi svemir
brujio detaljnim opisima silne koliine vode koja izlazi iz
Ravane. tovie, bilo bi to i gore nego to j e Ravana tada
pomiljao jer bi cijela ta situacija potrajala dovoljno dugo
za okupljanje znatieljnih promatraa... Sve u svemu,
Ravana j e ispravno i odluio. "Ne!", viknuo je. "Koje j e drugo
rjeenje?"
"Pa, drugo rjeenje je..." malo sam zastao da stvorim
dramatinu napetost, "...drugo rjeenje podrazumijeva da
ti ja... zna, da ti ja odveem pojas i... zna, pridrim...
Razumije?"
"Uaaaaaaah!" krik koji je iziao iz Ravane bio je - oekivan!
"Jesi li ti lud? ak kad bih ti to i dopustio u potpunoj
tajnosti - to ne bih nikada, vjeruj mi - kakva bi to tek bila
sramota? Ravana i Gane u grmlju... Ah, ti bezobrazni ivin
sine, bolje ti je da tree rjeenje bude pravo!"
Tako sam i mislio. Naravno, tree rjeenje je bilo ono na
koje sam od poetka raunao. Ova prva dva su bila samo
sredstva za produenje Ravanine agonije i osiguranje da e,
kad krene, pianje biti... maestralno!
"Tree rjeenje je da ti ja pridrim jotirlingu, dok ti u
grmlju piki", rekao sam jednostavno, kao da mi se to ba
ne svia.
Ravana je zastao. Vidjelo se na njemu da svih njegovih
deset glava ubrzano razmilja. Na kraju ga je jedan gr u
mjehuru, a moda i prva kap nadolazee bujice natjerala da
pristane. "Evo, uzmi", rekao j e pruajui mi jotiringu. "Ali,
nemoj ga sputati na zemlju. Brzo u ja, vrlo brzo..."
Nije znao o emu pria, jadni Ravana. Nakon to je popio
Varunu, pa da bude brzo? Ipak, ak i tako sam se morao
osigurati da sve bude po pravilima. Kad je Ravana ve bio
na pola puta do grmlja, zazvao sam ga: "Ravana, ovo je
teko!"
"Ma, samo ti dri. Brzo u ja..."

"Ravana, teko je. Ako mi bude preteko, zazvat u te

tri puta. Ako ne doe na trei poziv, ne znam... morat u
spustiti jotirlingu na tlo... "
"Ma, nee", vikao j e Ravana sad ve u grmlju oajniki
otputajui pojas, "Samo me pozovi, doi u ja, samo da ovo
obavim... Aaaahhhhhhhh... "
E, ako sam se tada suzdrao da ne prasnem u smijeh,
onda se mogu suzdrati bilo kada! Iz grmlja su dolazili
uzdasi olakanja kakve ve dugo nisam uo: "Uuuuuhhhh...
aaaaahhhhh... kako j e ovo dobro
uuuuhhhhh koliko toga
ima
aaaaaaaaaaaaaahhhhhhhhh
"
Naravno da je toga bilo mnogo! Cijeli Varuna, tonije.
Ravana j e morao ispiati sve vode ovoga svijeta!
ekao sam neko vrijeme, znajui da Ravana nee skoro
zavriti. Na neki nain mi je bilo drago to sam mu pruio
toliko zadovoljstva u olakavanju, dok sam ga istodobno
vrtio oko maloga prsta. Nakon desetak minuta zazvao sam
ga: "Uh, Ravana, doi, ovo je zbilja postalo teko!" Nije bilo
teko uope - mogao bih djotirlingu drati cijelu vjenost...
"Evo, evo, jo samo malo..." doao je odgovor iz grmlja.
"Ravana, ne mogu vie, pouri, molim te..." jedva sam
susprezao smijeh dok sam ga zvao...
"Ma, sad u, evo, sad, ne moe toga biti jo puno, evo
me..."
I kad nije doao nakon jo dvije minute, povikao sam:
"Ravana, trei put te zovem. Ne mogu vie. Brzo doi..."
"Ahhh, ekaj, j o malo... evo, ahhhhaaaa... jo malo, sad
e... "
I to j e bilo to. S osmjehom na licu i uz slijeganje ramena
spustio sam djotirlingu na tlo. Stup od svjetla se odmah
pretvorio u kamen. Ba j e bio lijep - jedan od najljepih
ivalingi koje sam ikada vidio.
Oprezno sam se pribliio grmlju. "Ravana?" zazvao sam.
"to je...? Moram jo malo... ekaj..."
"Ah, gotovo je Ravana", rekao sam tunim glasom. "Nisam
mogao vie, pa sam ga spustio... "
Odjednom, kao po komandi, Ravana je prestao piati.
"to? to si uinio? Zato nisi priekao j o neko vrijeme, jo
samo malo, ti bijedni, prevrtljivi, nitavni stvore... "
Izletio je iz grmlja, ali ja vie nisam bio tamo da bih
doekao njegov bijes. Nestao sam i otiao proslaviti s
Varunom uspjean zavretak zajednikog pothvata.
A Ravana je bijesnio jo danima, pokuavajui iupati
ivalingu iz zemlje. Nije uspio. To se ne moe, kao to ga
je upozorio moj otac iva. Upozorio ga je u prvom redu

da mu jotirlinga pa i ivalinga nee koristiti za pobjedu

protiv neprijatelja. Zatim sam ga j a upozorio da ne popije
sve iz kamandala. ak sam mu spomenuo i Varunu pa me
prekinuo... Sva ta upozorenja j e uo i... nita.
Zatim sam mu ponudio dva sasvim u redu rjeenja. Da
j e samo mogao preko svoga ponosa i predrasuda, zadrao
bi jotirlingu. Ali, nije mogao. Imao je priliku, ali je nije
iskoristio.
to da kaem na kraju? Da Ravana nije bio demon, ne bi
bilo ove zgodne prie, a vi i ja se ne bismo tako zabavljali.
Takoer, da nije bio demon, pristao bi na drukija rjeenja,
ako j e ba tako elio jotirlingu. A opet, da je mogao pristati,
ne bi ni bio demon pa mu jotirlinga ne bi ni trebao.
I sad, pitam ja vas lijepo, a vi dobro razmislite: u emu je
zapravo stvar? U jotirlingi koji postaje ivalinga, u svjetlu
koje se pretvara u kamen ili u vaim vlastitim postupcima
kojima to inite?
Hajde, razmislite...

Svjetlosne iskre u plamenu

"Ako demona jasno vidite, onda vam on ne moe ni nakoditi",
rekao je Gane u prii i tako izrekao istinu o kojoj vrijedi razmisliti.
Ona je zapravo oigledna - onoga trenutka kad znate s kim imate
posla, spremni ste na obranu. A obrana se u sluaju demona
sastoji u razumijevanju motivacije. Zato inimo to to inimo?
Da vas podsjetim na koji je nain Gane razgraniio boansku od
demonske naravi: ako je smisao i svrha naega djela u odranju
samoga sebe, onda govorimo o demonskoj naravi tog djela.
Motivaciju poput te je teko otkriti. Vrlo esto postupci, ljudi, pa
i stvari izgledaju slino jedni drugima, ak i istovjetno. Takoer, na
posljetku se pokae da i demoni ispunjavaju svoju ulogu pokreui
nas ili poduavajui. Znai, stvar nije u tome tko je tko ili to je to
samo po sebi. Stvar je u tom da mi vidimo tu razliku! Ponovno,
vraamo se na jednu od najhitnijih pouka koje sam nauio od
Ganea: razotkrivanje iluzije. Ako to moemo, onda smo na
dobrom putu. Ili, bolje reeno, ve smo preli taj put i nalazimo se
na dobrom mjestu.
Razotkrivanje iluzije je bio razlog ivinog postupka s
brahmanima. Nastanak i pokazivanje jotirlinge takoer pripada
u set istih postupaka. A pitanje ivalingi je u tom smislu vrlo
zanimljivo te predstavlja dodatnu temu za razmiljanje.
Kao to nam je Gane objasnio, ivalinge su materijalni predmeti
koje u sebi sadre jotirlingu. Razlikovati ivalingu od inertnog
materijalnog predmeta koji mu slii moe samo osoba osjetljive

svijesti - dovoljno proiene svijesti da moe zamijetiti iskre

svjetla u kamenu.
Funkcija ivalinge je da u takvim ljudima probudi produbljeno
vienje stvarnosti. Ukoliko ne bi bilo "svjetlog predmeta", taj poticaj
bi izostao. Znai, za spremnog ovjeka prisutnost ivalinge je neka
vrsta katalizatora za buenje i daljnji razvoj sposobnosti koje u
njemu ili njoj pomalo klijaju, ali jo nisu sazrele.
Istina je - postojanje materijalnih predmeta koji izgledaju kao
ivalinge, a to zapravo nisu, ve predstavljaju udicu za turiste,
posebice one duhovne, otvara mogunost dodatnog zavaravanja,
stvaranje jo slojeva privida i doslovce - prevaru. Meutim, usprkos
tom riziku, postojanje ivalingi je opravdano. Ono je sasvim u
skladu s osnovnom podukom koju je iva prenio brahmanima
- tijelo i duh su jedinstvena cjelina. Seksualnost i duhovnost su
sasvim spojivi, a odbacivanje bilo kojeg dijela stvarnosti je postupak
koji vodi izravno u privid, ma kako on areno izgledao ili ak bio
nazivan duhovnim imenima.
Zanimljiv je nastanakivalingi. Prema prii, iva je poslao bogove
i mudre ljude da "stvaraju" ivalinge. Kad sam ga upitao kako su to
zapravo inili, Gane me podsjetio na Ravanu i njegovo sputanje
jotirlinge na zemlju. To jest, on to nije elio uiniti ba tada i ba
tamo, pa je Gane to uinio umjesto njega, ali svejedno...
Dakle, ivalinga se stvara kad netko tko posjeduje jotirlingu
izvri njegovo spajanje sa zemljom. jotirlinga je simbol svijesti
- to je nebeski "ud svjetla". To jest, radi se o falusoidnom obliku kad
ga moramo predoiti u nama poznatim okvirima. Ali, kao to je bilo
objanjeno, linga je zapravo utjelovljenje vrti-vrti naela. Najprije je
bezoblino, a zatim raste; pa se opet rastvara u bezoblino, a zatim
opet poprima neki oblik... Dakle, linga je naelo odlaska i dolaska,
naelo vjenoga povlaenja iz postojeeg stanja pomou kojeg se
odrava ivot.
Ali, prije svega je nainjeno od svjetlosti, dakle nematerijalno
je, pa stoga i bezoblino. "Spajanje sa zemljom" predstavlja
materijalizaciju naela - konkretizaciju i koncentraciju stvaralake
energije na jednome mjestu. To mjesto, ili predmet, zatim postaje
izvorom irenja te iste "energije". Doslovce, ivalinge su spojne
toke neba i zemlje - to su mjesta gdje su se nebo i zemlja spojili!
E, sada, vidite, oigledno je da ivalingi ima mnogo. Uzgred, kad
sam Ganea pitao za dvanaest jotirlingi (zapravo, prema naem
odreenju to su ivalinge, ali ih u Indiji zovu jotirlinge kako bi ih
razlikovali od manjih ili manje poznatih predmeta), koji postoje na
dvanaest razliitih mjesta u Indiji i slave se kao mjesta hodoaa,
odmahnuo je rukom i rekao: "Ima ih mnogo vie od dvanaest."
Nisam ustrajao u pitanjima o istinitosti tih konkretnih dvanaest
jer mi nije bilo vano. Na posljetku, da jesam, vjerojatno bi me

poastio dugim pogledom i naputkom neka odem i sam pogledam

ako me ve zanima da li su te ivalinge pravi ili lani.
Ali mi je zato odgovorio na pitanje o nainima "stvaranja"
ivalingi. Koliko sam mogao razumjeti, "stvaranje" podrazumijeva
odreeni stvaralaki in, a ponekad i samo ritualni in. Ne radi
se o udu, dakle materijalizaciji predmeta, iako bi se i to moglo,
ve se radi ili o pronalasku predmeta u prirodi ili o oblikovanju
toga predmeta postupkom koji bi se mogao nazvati umjetnikim.
Naravno, uvjet je da osoba posjeduje unutarnju svjetlost, dakle da
je dovoljno bliska sa Sivom da jotirlinga obitava u njoj. Drugi uvjet
je namjera te osobe da stvori ivalingu. Postojanje ivalingije poput
postojanja putokaza - oni pomau u kretanju na putu. Sivalinga
se ne moe stvoriti sluajno. Naini na koji se to ini su razliiti.
Prvi dio postupka je pronalazak kamena (ili minerala, odnosno
dragulja - dakle "ploda zemljine utrobe") koji privue pozornost
nositelja jotirlinge. Taj dio je poput pronalaska dobrog doma za
"ud od svjetla". Ili, ako se nositelj jotirlinge osjea sposobnim ili
nadahnutim, on ili ona mogu oblikovati kamen svojim rukama ili
alatima.
Drugi dio je prenoenje jotirlinge u budueg ivalingu. to se
toga tie, Gane je bio nejasan, odnosno openit. Oigledno je da
postoji vie naina na koje se to moe uiniti. Namjera je vana ona mora postojati. Ali, sam ritual, odnosno in prenoenja moe
biti mnogostruk. Ritualno spajanje, primjerice, jedan je od
tantrikih naina. Gledanje, dodirivanje, dranje uz sebe odreeno
vrijeme... sve to mogu biti jednako vrijedni postupci prenoenja
jotirlinge u ivalingu.
Nakon to je to uinjeno, ivalinga je spreman za "uporabu".
Nositelj jotirlinge nije izgubio nita osim vremena. Stvaranje
ivalinge je poput paljenja jedne svijee drugom. Moete upaliti
milijun svijea onom koju drite u ruci, a njezin se plamen nee
smanjiti.
"Znai," pitao sam Ganea, "hodoaa, promatranja i
dodirivanja svetih predmeta imaju svoju svrhu?"
"Naravno", odgovorio je. "Mogu pomoi."
"A to ako", proradio je sumnjiavac u meni, "netko jednostavno
postavi uspravan kamen negdje i proglasi to ivalingom? Hoe li
dolasci mnogih ljudi biti tada uzaludni?"
"Nee", odgovorio je Gane u svom stilu. "ak i glupost ima
svoju svrhu. ak i demoni na kraju utjeu u isto more..."
Hm, hm... znai prevare su mogue, ali u konanici, ak i to
vodi do neega. Tipino ganeovski odgovor na osjetljivo pitanje.
Iz daljnjeg razgovora sam zakljuio da usmjerena pozornost
mnogobrojnih ljudi moe djelovati kao posrednik u stvaranju
svetih predmeta. "Moda se ak i lani ivalinga moe pretvoriti u

pravog ako dovoljan broj ljudi u to vjeruje?" pitao sam.

"Ne, to se ne moe dogoditi", bio je odluan Gane. "Pravi
ivalinga je samo onaj stvoren preko nositelja jotirlinge. Lani
ivalinge e donijeti neke druge dobre stvari u ivote onih kojima
neto znae. Ali, nikada u njemu nee vidjeti 'ud od svjetla osim
ako ga netko tamo nije stavio."
"Znai," ustrajao sam, "moe se dogoditi da ljudi tuju lanog
ivalingu, a zatim doe nositelj jotirlinge i pretvori ga u pravog?"
"E, vidi, to ve moe!" odgovorio je Gane veselo, ipak me
ostavivi pomalo zbunjenog.
No dobro, ta je tema, ipak, ini mi se, nekako razjanjena.
ivalinge su poput iskara svjetla zarobljenih u kamenju, u plodovima
Zemlje. Oni govore ne samo daje svjetlost posvuda ve da ima on ih
koji su to znali prije nas - onih koji su to osjetili u sebi i prenijeli to
u najtrajniji dio pojavnoga svijeta, u vrstu materiju. Usput, budui
da su u obliku ivinog penisa obrubljenog vaginom, podsjeaju nas
da se najdublja istina krije u vjeitom spajanju neba i zemlje, ive
i Parvati. Takoer, podsjeaju nas da ta istina nije sramotna kad se
pretvori u nae ljudske elje i ljubavi, kako god ih mi izraavali.
A to se tie Ganeove nepodoptine s Ravanom... ne znam da
li je uope potrebno tako to komentirati! Pogrjena motivacija vas
uvijek dovodi pod udar Ganeovih ala, to je jedino to je sigurno.
A ono ostalo... Pa, moda da pokuam s ovakvom sistematizacijom
poduka (u Ganeovom stilu):
Prvo, ne nasjedaj glasinama i najprije se dobro raspitaj da li je
istina to si uo o ivinom penisu...
Drugo, ak i ako si jako edan, ne pij iz Ganeovog kamandala,
prije nego to se uvjeri to se u njemu nalazi...
Tree, sluaj to ti Gane govori i zapamti da iz njegovih zamki
uvijek postoji izlaz skriven upravo u njegovim rijeima...
etvrto, ako neto eli, ne dopusti da te ponos u tome sprijei,
ak i ako to znai pomokriti se u gae ili dopustiti Ganeu da ti
vrlja po medunoju...
I na kraju, peto, to god to znailo: ne piaj dok nosi svjetlo jer
bi ti trud mogao biti uzaludan...

Lani Gane
Ah, mislim da je dolo vrijeme da priznam jo jedan
mladalaki grijeh! Teko mi je to uiniti, ali kad
sam se ve prihvatio moda i nemogueg pothvata da vas
upoznam sa samim sobom, red je da budem potpuno iskren
i otvoren. Koliko god to mogu biti...
Nemojte misliti da je ova zadnja reenica opet neka
smicalica. Nije, doista. Radi se jednostavno o tome da

o nekim stvarima ne mogu govoriti dok ne stvorim neki

most izmeu mene i vas. Evo, u ovom sluaju taj most su
emanacije. Da vam nisam najprije ispriao sve one prie u
kojima se pojavljuju emanacije, ne bih vam mogao ispriati
ni ovu, jer vi ne biste znali o emu govorim.
Sada barem mogu zapoeti, iako, priznajem, nije mi zbog
toga nita lake. Pa, budui da mi niti nee postati lake,
moda je najbolje da jednostavno kaem to to imam za
rei.
Evo, ponekad, tu i tamo, u nekim razdobljima, moda
biste mogli susresti jedan dio mene, to jest jednog mene koji
je... vrlo slian meni, ali opet ne ba kao ja... Taj ja nisam
ba ja, barem ne cijeli, ve jedna moja emanacija koja se
povremeno javlja.
Uh, nadam se da razumijete... Uostalom, morali biste! Ako
ste dobro itali prethodne prie, onda znate da emanacije
mogu biti trajne ili privremene, samostalne ili ovisne o
izvorniku. Takoer znate da nastaju od jednog bia, u ovom
sluaju mene, te da se od roenja razlikuju upravo po tome
to nastaju od jednog "roditelja". Takoer, objasnio sam
vam da emanacije imaju neku dharmu - dakle nastaju zato
da bi neka uloga bila odigrana. Tu ulogu izvorno stvorenje
ne bi moglo obaviti kako valja uz sve druge svoje poslove,
ali i uz svoju izvornu narav, pa onda nastaje emanacija koja
savreno odgovara upravo toj zadai.
E sad, vidite, vjerojatno vam nije palo na um zapitati se
kada boanska stvorenja mogu stvarati svoje emanacije?
Ovo "kada" je u smislu njihove dobi, odnosno starosti. Moe
li mladi Gane, jo pomalo jogunast i buntovan, zaigran i
neodgovoran, stvoriti svoju emanaciju?
Odgovor je, na moju i vau alost, pozitivan. Zapravo,
on glasi da svako boansko stvorenje moe stvarati svoje
emanacije od trenutka kada nastane, znai bilo kada, samo
ako za to ima neke potrebe.
Znai, shvatili ste - pokuavam vam rei da se naokolo
ponekad smuca jedna moja emanacija koja, eto, ima malo
drukiju ulogu od mene. Drugim rijeima - da, da, moram
to izrei - lani Gane!
Njegovo ime je Gaamukha, a zbog nepodoptina koje
stvara i njegove prijeke naravi, nazvali su ga i Gaamukhasura.
Nastavak asuraje dodan zbog toga jer ga mnogi,
ne ba neopravdano, smatraju demonom. Gaamukha
doista izraava mnoge demonske osobine - esto radi
stvari bez ikakve svrhe i smisla, a za nered koji nastane
okrivljuju mene. Kako i ne bi kad mi taj momak tako slii!

Ima slonovsku glavu i tijelo ovjeka pa g a j e na prvi pogled

gotovo nemogue razlikovati od mene, pravoga Ganea.
Gaamukha je nastao iz mladalake obijesti. Kad sam u
svojoj tinejderskoj dobi otkrivao svoje sposobnosti, shvatio
sam da je iznimno zabavno postavljati ljudima (i svima
drugima) prepreke na putu, a zatim gledati kako e se jadnici
iskoprcati iz njih. Ubrzo sam shvatio da mi je pomalo teko
u svemu tome sudjelovati. Bilo je toliko dobrih prigoda za
neku nepodoptinu, a meni je, ak i takvom kakav jesam,
nedostajalo vremena. Budui da mije bilo jasno kako mogu
u bilo kome trenutku stvoriti svoju emanaciju, pitao sam
svoju majku Parvati ne bi li bilo dobro upravo to i uiniti.
to, zar ne bi svijetu dobro dola dva Ganea?
Sada znam na kakve sam muke stavio Parvati i potpuno
mi je jasno kako sam bio budalast. Sramim se toga, ali eto,
tako je bilo. Parvati mi j e pokuala objasniti jednostavnu
injenicu da je Gane samo jedan, ne mogu biti dva Ganea.
Ako bi nastala neka moja emanacija, jedini razlog koji bi ju
opravdavao j e nova dharma, moda slina, ali ipak posebna
i razliita od moje.
"Ima li nekog razloga za tvoju emanaciju, Ganeu?"
upitala me na kraju.
Morao sam odmahnuti glavom jer sam duboko u sebi
znao da takvog razloga nema. Ali... vidite tu sad stvar
postaje malo sloena. Ne mogu vam u potpunosti objasniti
kako i zato, ali u isto vrijeme umom mi j e prola misao da
razloga ipak ima i da je taj razlog sadran u mojoj vlastitoj
zabavi.
Parvati je uhvatila tu misao kao da je izgovorena reenica
i odmah na nju reagirala. Zapravo je povikala na mene:
"Ganeu, ne slua me!" I to je bilo dovoljno za...
Vidite, teko je objasniti kako emanacije nastaju,
posebice vama ljudima koji niste navikli na taj proces i ije
se postojanje odvija samo u jednoj dimenziji vremena. Zato
neu ni pokuavati sve dok, jednom, ne izgradimo vre
mostove preko kojih ete moi prijei. Za sada u vam rei
da su upravo ta misao - o vlastitoj zabavi - kao odgovor na
Parvatino pitanje te njezin povik bili dovoljni da pokrenu
izlazak emanacije Gaamukhe iz mene.
Naravno, budui da je misao bila demonske naravi - ni
jedna dharma nije samopodravajua osim one konane,
one koja pripada cjelokupnosti - Gaamukha je zapravo
demonska emanacija boanskog stvorenja - mene, Ganea!
I budui da je nastala zato to nisam paljivo sluao svoju
majku, to je postala i najvanija znaajka Gaamukhe - ne

slua nita i nikog osim sebe!

Eto, sad vidite kakva je to sramota i shvaate zato m i je
doista neugodno kad priam o tome.
Problemi su nastali istoga trenutka kad se Gaamukha
poeo motati naokolo. Prije svega, ljudi i bogovi su ga
mijeali sa mnom. "Gle, Gane!" rekli bi s radou, a zatim
zbunjeno stali kad bi u oima Gadamukhe vidjeli neki
udan, pomalo podmukao sjaj. "Evo uzvienog gospodara
prepreka!" pozdravili bi me, a zatim u strahu vrisnuli
kad bi Gaamukha svojom surlom popleo njihove noge
ili im razbio koiju. Poseban apetit imao j e za pustinjake
i askete. Njima bi radio svakojake nepodoptine. Zagadio
bi im vodu, zatvarao im ulaze u peine kamenjem tako da
nisu mogli van ili unutra, bacao na njih otpatke kad su bili
u meditaciji, trubio im u uho kad bi spavali... I sve takve
glupave sitnice koje nisu imale nikakvog smisla osim da mu
izmame smijeak na lice.
Meutim, osim kad bi tako nekoga omeo, Gaamukha je
bio prilino melankolian i tuan. Upravo suprotno mojoj
veseloj i vedroj naravi, Gaamukhina je bila tmurna i siva.
Ako ne bi nita radio, mrtio se i frktao, preklinjao i tuio
se... uglavnom, bio je teret sam sebi i svijetu.
Moram vam rei i to da Gaamukha nije bio, to jest nije
trajna emanacija. Ali, opet, ima neku svoju samostalnost,
to znai da se povremeno pojavljuje bez moje volje,
terorizirajui one na koje naie.
Da, vidite, takva je snaga emanacija. Jednom kad se
pojave, prate vas u stopu, poput sjenke, eljeli vi to ili ne.
Ako imaju svoju samostalnost, onda odu svojim putem. Ali,
u ovom sluaju, Gaamukha j e nastao gotovo sluajno, u
nezgodi rekli bismo, pa je tako bio i ostao moja crna strana,
moje nalije.
I budui da je tako, ja sam bio taj koji je morao rijeiti
taj problem.
"On sramoti nau obitelj", rekao je jednom iva za
veerom. "Ljudiibogovi gamijenjaju s tobom. Tvrde da Gane
radi besmislene nepodoptine i gnjavi ljude. Povjerenje u
red u svemiru je poljuljano. to misli uiniti u svezi toga,
Ganeu?"
A to sam mogao uiniti? Istina je - Gaamukha je
gnjavator i samo zbunjuje ljude. Ali, nisam vidio nikakvog
naina da tome stanem na kraj. Zapravo, sve do te veeri
uspjeno sam izbjegavao kako Gaamukhu, tako i svaki
razgovor o njemu.
"to misli, u emu je njegov problem, Ganeu?" umijeala

se Parvati.
"Ne znam", slegnuo sam ramenima.
"Onda razmisli o tome", otro je rekla. "Moglo bi se
dogoditi da taj isti problem ima i ti, zar ne?"
I tako su me moji roditelji ostavili da se kuham u svom
vlastitom sosu. Imajte na umu da sam tada doista bio nov
u tom poslu, mlad, zelen, i da rjeenja nisu padala s neba,
kao to se sada dogaa. Morao sam malo munuti glavom.
I tako sam se povukao u peinu slinu oevoj i razmiljao.
Pokuao sam dokuiti zato se dogodio Gaamukha i to bi
se s njim moralo uiniti. Nakon nekog vremena doao sam
do spoznaje o njegovoj pravoj naravi, a tako i do mogueg
rjeenja. Odmah sam se zaputio k ivi i zatraio od njega
pomo.
"Prije svega," zapoeo sam oprezno, "Gaamukha je
stvoren na izgled pogrjekom, ali kad je ve tu, zasigurno
igra odreenu ulogu. Ne bih elio da nestane. On je, na
posljetku, dio mene."
Tu sam zastao traei potvrdu u ivinim oima. On nije
nita rekao, a to je znailo da prihvaa, barem djelomino,
moju izjavu.
"Znam to je Gaamukhi", nastavio sam. "On ne uje.
To jest, ne zna sluati. Moramo ga malo prodrmati, a zatim
u ga ja poduiti sluanju. Kad to bude napravljeno, nitko
nee vie zamijeniti Gaamukhu s Ganeom, a ako i hoe,
to e biti sasvim zaslueno."
iva je podignuo jednu obrvu. Znam zbog ega - svidjela
mu se izjava da u ja nekoga poduiti sluanju. Ali, nisam
za to mario - vjerojatno svi oevi misle da njihovi sinovi ne
znaju sluati, pa j e tako valjda i iva mislio o meni. Kako
bilo da bilo, iva je pristao na moj plan.
Kad se Gaamukha sljedei put pojavio i poeo svoju igru
s nevinim ljudima, iva se obruio na njega svim svojim
bijesom. Moram priznati, nije to bio lijep prizor. Rekao sam
mu da bude otar, ali to to j e izveo j e bilo i vie od toga. ak
se i Parvati, koja j e obraun promatrala sa mnom, uplaeno
trgnula kad je iva gotovo izvrnuo Gaamukhu naopake,
pleu i'svoj ubojiti ples na njegovoj glavi. Jadniku su ve
poele pucati kosti kad je iva zastao i pitao ga eli li ipak
preivjeti.
"Da, da..." jedva je, jadnik, promucao.
"Onda te ostavljam svome sinu na milost i nemilost." I s
tim se rijeima iva povukao, a ja i Gaamukha smo ostali
sami.
to da vam kaem... nije bilo lako. Obuiti Gaamukhu

sluanju izgledalo je kao nemogua misija. Bio je poput

ogledala - odraavao je buntovnitvo i zlou koji su oigledno
bili skriveni negdje u meni. Sluajui njegova stalna Zato
ovo, zato ono?, shvatio sam da samo postavlja pitanja koja
su, nekako, bila i u meni. On je bio glasan i zapravo nije
sluao odgovore, ve je odmah prelazio na sljedee pitanje
koje ga je muilo. Ubrzo sam shvatio da bismo tako mogli
provesti cijelu vjenost - on, bunei se i jadikujui, a ja
pokuavajui odgovarati na njegove sumnje i dileme.
Na posljetku smo ipak doli do biti problema. Usred jedne
une diskusije, Gaamukha je povikao: "Lako tebi, ti ima
svoju dharmu. A pogledaj mene, to ja radim? Zato sam
uope tu? Zato si me stvorio?"
To me, naravno, zamislilo. Zato je nastao Gaamukha?
Ako sam bio u pravu kad sam ivi rekao da postoji neki
razlog u njegovom postanku, koji je to razlog bio?
I tada sam shvatio!
"Sluanje!" povikao sam oduevljeno. "Sluanje, Gaa, ti
si sluanje!"
Gaamukha, kojeg sam nedavno od milja poeo zvati
Gaa, zbunjeno me gledao. "Kako to misli?"
"Pa vidi," objasnio sam mu, "obino se najlake
poduava ono to se najbolje poznaje. A ti si bio majstor
u ne-sluanju. to kae na zamisao da poduava druge
kako poeti sluati?"
Gaamukha je nakrivio svoju slonovsku glavu, pokretom
sasvim nalik na moj. "Hm, hm, moda...", rekao je zamiljeno.
"Morat u razmisliti."
I razmislio je. Nakon nekoliko dana vratio se i spremno
pao na pod ispred mene. "Prihvaam svoju dharmu kao dio
tvoje. Podui me kako druge poduiti sluanju."
"Izvrsno!" radosno sam uzviknuo jer sam znao da e to
znatno smanjiti zabunu oko mene i Gade. Meutim, imao je
za dodati jo jedan uvjet: "Zna, ipak sam ja to to jesam. Ne
moe promijeniti trenutak mojeg nastanka. Predstavljam
tvoju sjenku, tvoj otueni, odvojeni i pobunjeni dio. To e
uvijek biti tako, zar ne? Nema smisla pretvarati se."
Kimnuo sam glavom jer je to to je rekao bilo sasvim
tono. Meutim, nisam bio siguran u kojem smjeru e
nakon ovoga krenuti.
"elim ti rei", nastavio je Gaamukha, "da se ne mogu
odrei u potpunosti besmislene gnjavae nevinih ljudi,
bogova i demona. To je tako zabavno, pa zna i sam!"
Otvorio sam usta ne bih li to porekao, iako mi je srce
jasno reklo da mi je bolje da utim budui da je Gaamukha

potpuno u pravu. Meutim, on je nastavio: "Ne brini, bit

e sve u redu. Ja u preuzeti na sebe taj dio tvoje sjenke
- onaj besmisleni i sluajni. Ti e tako biti slobodan za
izvrenje svoje dharme. A da sve bude u redu, poduavat
u ljude sluanju. Topikarnam e uvijek biti moj zavrni
pozdrav - moj oprotaj od njih i moja poduka. Da li smo se
dogovorili?"
Malo sam oklijevao, a onda se iroko nasmijao i rairio
svih svojih osam ruku u zagrljaju koji nas je ponovno
spojio.
Eto, sada znate priu o Gaamukhi. Ovako ispriana i ne
izgleda tako loe, zar ne? Opet sam nekako uspio prikazati
se u dobrom svjetlu!
Ipak, moram vas upozoriti na odreene stvari. Nakon
sukoba sa Sivom i svojevrsne psihoterapije koju smo
Gaamukha i ja morali proi, situacija se znatno poboljala.
Gaamukha se smirio i tek se povremeno pojavljuje
izazivajui zbunjenost i nered. Ne mogu tono rei kad e
se on pojaviti - u tome je potpuno samostalan. Ali, ba kao
to sam ja morao prihvatiti njegovo postojanje, tako je i
on sada naao neko svoje mjesto u svemiru. Uiva u tome
da izaziva sitne, a ponekad i krupnije nepodoptine. Tu i
tamo e takoer uivati da vas zavara predstavljajui se kao
Gane. Nee on nikad rei "to sam ja Gane", ali e mnogi
to pretpostaviti vidjevi da izgleda sasvim poput mene.
Gaamukha to nee porei niti uiniti nita da ukloni taj
prividi - eto zabune.
Budite oprezni, dakle, kad stupate u moj svemir.
Osim mene, tu je ponekad i Gaamukha, a prema njemu
morate imati poseban stav. Mnogo oprezniji. Istina je, on
e vas poduiti sluanju - pokazat e vam pravo znaenje
topikarnama - ali ta e vas poduka vjerojatno kotati mnogo
ivaca i vremena.
to mogu, rado bih vam uinio stvari jednostavnijima,
ali Gaamukha je tu i ja nad njim imam vrlo malo nadzora.
Morat ete sami pripaziti. Upozoreni ste.

Napredne instrukcije za razlikovanje

Pretpostavljam da meu itateljima i itateljicama ove knjige
ima poprilino onih koji su se mnogo puta zapitali kako bi to bilo
sresti Ganea! A ima i onih koji uivaju u ovim priama i njihovoj
simbolici, odravajui sigurno odstojanje od takve mogunosti. Na
posljetku, ovo su samo prie, zar ne?
No, pretpostavimo za trenutak da pripadate prvoj skupini. Tada

vjerojatno znate da Ganea neete vidjeti svojim materijalnim

oima, ve e vam se on prikazati posredovanjem nekih drugih
osjetila. Takoer ste vjerojatno upoznati s idejom da razvoj svijesti
sa sobom donosi i zapaanje tanahnih razina stvarnosti. Drugim
rijeima, svjesni ste mogunosti da ovoga trenutka u vaoj sobi ili
parku u kojem sjedite, Gane razgovara s Gaamukhom, a da vae
ui taj razgovor ne mogu uti. No jednom, nadate se, kad se vae
tijelo uravnotei i prilagodi, bit ete u stanju, barem djelomino,
zakoraiti u svijet koji vam je sada potpuno nepoznat i vrlo lako ga,
a ponekad i rado, mijenjati za onaj izmatani.
Za razliku od prethodnih komentara, veina ovoga nije
namijenjena objanjenju onoga to je Gane ispriao. Umjesto
toga, ovo su doista napredne instrukcije za razlikovanje pravog od
"lanog" Ganea. Kao takve, one su oigledno primjenjive tek u
trenutku kad uope budete u mogunosti nai se u takvoj dilemi.
Prije toga, a to je pretpostavljam sada, one e posluiti tek kao
teorija u koju je teko povjerovati.
Dakle, ovo to slijedi namijenjeno je vama koji ete jednoga
jutra otvoriti oi i ugledati milijardu boja i uti tisue tonova tamo
gdje je nekada obitavalo samo sivilo i neprepoznatljivi bijeli um.
Sasvim je mogue da ete negdje usred tog obilja novih podraaja
ugledati neobian lik ljudskoga tijela i slonovske glave. Prije nego
to se poveselite i kriknete Gane!, dobro je imati na umu sljedee:
Gane je nepogrjeivo vedar i dobro raspoloen. Njegova tuga,
kad joj se prepusti, nalik je onoj razoaranog djearca kojeg tata
zbog obveza nije odveo na utakmicu. Gaamukha je preteito
mrgodan i namrten, a kad je tuan, oko njega se stvara ozraje
ozbiljnosti i tragedije.
Nakon pogleda na Ganea u srcu e vam ostati nada i s radou
ete gledati u budunost. Pogled na Gaamukhu ostavit e u
vaoj dui sasvim drukiji utisak - onaj koji je nalik nemiru ili
barem zbunjenosti.
Subjektivni dojam po kojem se razlikuju Gane i Gaamukha
prilino je lako prepoznatljiv. Ipak, ako bilo kada posumnjate u
svoju prosudbu, postoje i drugi, jednostavniji kriteriji.
Ganeove slonovske ui su uglavnom povinute prema natrag
ili pak stoje okomito na njegovu glavu. Drugim rijeima, ui su
mu "irom otvorene". Nasuprot njemu, Gaamukha dri svoje
ui povijene prema naprijed tako da djelomino prekrivaju
prolaz zvukovima. Gaamukha zapravo ne eli uti to mu
svijet ima za rei.
Gotovo siguran kriterij je ipak onaj koji se odnosi na kljove. U
preteitom broju svojih prikaza za ljudsku svijest - u velikoj
veini njih, toliko velikoj da je suprotna situacija zanemariva

- Gane e imati jednu cijelu i jednu slomljenu kljovu.

Gaamukha uvijek ima obje kljove nedirnute i cijele.
Ako tome dodate injenicu da Gaamukha ne posjeduje svoje
vozilo, vahanu - to znai da nema mieva ni takora u njegovoj
blizini - niti pak mu kobra lei omotana oko pojasa, gotovo
je sigurno da se neete zabuniti i zamijeniti Gaamukhu za
Ganea, ma koliko oni pojavom bili slini.
Kad ste tako, u toj prilino naprednoj situaciji vienja duhovnog
stvorenja s glavom slona i tijelom ovjeka, razluili izmeu jednog
i drugog i shvatili koga ste sreli, to ete uiniti? To jest, to ete
uiniti ako se radi o Gaamukhi? Jer, ako ste sreli Ganea, onda je
situacija ovako i onako izvan vae kontrole i ne moete uiniti nita
osim da dobro sasluate to vam on ima za rei.
Gaamukhu, s druge strane, zapravo i ne elite susretati.
Ako vam se to ipak dogodilo, vjerojatno ete biti rtvom neke
besmislene nepodoptine iz koje nikada neete nita nauiti, ma
koliko se trudili shvatiti o emu se radi. Dobro je znati da neke
velike opasnosti nema, budui da je Gaamukha ipak "ukroen"
i stavljen pod kakvu-takvu kontrolu. Ipak, gubitak vremena,
gnjavaa, napeti ivci... sve to moe biti posljedicom susreta s
Gaamukhom. Naravno da to elite izbjei, posebice zato to e
sama nepodoptina, dakle prepreka koja e vam se nai na putu, biti
postavljena bez bilo kakve poveznice s vaim vlastitim zadaama i
podukama. Jedino u to moete biti sigurni kad vas presretne ta
nestana Ganeova emanacija jest da ste negdje, uz put, zaboravili
sluati i da vam je bolje zastati i nauliti ui.
I to me dovodi do one neobine rijei koju ste zasigurno
primijetili u posljednjim reenicama Ganeove prie - topikarnam.
Radi se o trljanju unih resica uz istodobno povlaenje uiju u smjeru
"otvaranja". Legenda tvrdi da se radi o simbolinom postupku
kojemu je Gane poduio Gaamukhu, elei mu zorno pokazati
to znai "sluati". Kad tako protrljate une resice i malo puvuete
ui prema naprijed, kao da ih usmjeravate prema izvoru zvuka,
mimikom ste izrekli sljedeu reenicu: "Sluam te to govori."
Topikarnam kao gesta pripada istoj skupini postupaka kao i kuti
(udaranje stisnutim akama po sljepoonicama). Obje geste se u
tradicionalnom okruenju smatraju znakom predanosti, odnosno
prizivanja Ganea.
Meni pak je Gane otkrio dvije stvari u svezi topikarnama. Prva
je vrlo korisna i odnosi se na mogui susret s Gaamukhom. "Ako
ga sretne," rekao je Gane, "samo napravi topikarnam. Gaamukha
e se okrenuti i otii od tebe."
To dakle znai da vam topikarnam moe utedjeti dosta muke i
truda oko ispravljanja posljedica Gaamukhinih opaina! Naravno,

nemojte ni pomiljati na objanjenja koja podrazumijevaju

neko arobno djelovanje te geste, neku magiju koja djeluje na
Gaamukhu. Radi se o jednostavnoj injenici da ste mu time dali
do znanja da znate za njegovu priu, da ste je svjesni i da ste, dakle,
ve nauili dobro sluati. Ili, drugim rijeima, time ste mu dali
do znanja da se ve nalazite u podruju utjecaja njegovog izvora,
prvobitnog Ganea. Takve Gaamukha puta na miru.
Druga stvar koju mi je Gane priopio u svezi topikarnama,
a koja se zapravo odnosi i na kuti, je malo sloenija i nejasnija.
Naime, lagani udarci po sljepoonicama te trljanje unih resica
imaju vrlo snaan fizioloki utjecaj. Prema Ganeovim rijeima
ti se postupci mogu koristiti kao tehnike pomou kojih se tijelo
potie na odreeni nain djelovanja. Vjerojatno se radi o izravnim
pobuenjima odreenih ivanih sredita (sljepoonice), odnosno
neizravnim pobuenjima luenja odreenih hormona (trljanje
marma toki u unim resicama). Posljedica svega toga je promjena
u stanju svijesti! Po svemu sudei, topikarnam i kuti, ako se provedu
kao tehnike, stvaraju povoljnu duh/tijelo situaciju za zapaanje
samoga Ganea.
Ali, prenosim vam istodobno i njegovo upozorenje da to ne
pokuavate raditi na svoju ruku. Iako izgledaju jednostavni, oba
postupka su vrlo mona i za njih se mora "pripremiti teren", to
znai da praktikant mora biti tjelesno i duhovno spreman za njih.
Kao geste su, meutim, bezazleni i mogu se provoditi bilo kad.
Ovime zavravam napredne instrukcije za razlikovanje Ganea
od Gaamukhe, s nadom da one nee ostati zauvijek samo
zbunjujue i malo vjerojatne zamisli, ve da ete se to prije nai u
situaciji kada e vam one doista zatrebati!

intamani blagoslov ili prokletstvo?

Ha! Sjetio sam se jo neeg vanog to vam elim ispriati.
Radi se o legendarnom dragom kamenu
koji ispunjava sve elje. Zovu ga intamani. Jo dandanas
ga mnogo ljudi trai, ak iako nisu uope uli za njega!
Nitko ga nije pronaao - ili ako jest to ne oglaava na sva
zvona - ali, uvjeravam vas intamani postoji, stvaranje ba
poput mene ili vas i nalazi se...
Ali, ne, neu vam jo rei gdje se nalazi. Najprije u vas
podsjetiti kako je intamani doao na ovaj svijet. Vjerojatno
ste o tome ve neto uli. Sjeate se onog famoznog bukanja
prvobitnog oceana mlijeka kojeg su se prihvatili demoni i
bogovi ne bi li iz njega dobili amritu, napitak besmrtnosti?
Naravno da se sjeate - ve sam vam mnogo puta priao o
tome!

Vjerujem da vam je ve objanjena vanost injenice

spajanja boanskog i demonskog da bi se stvorio svijet.
Mnogo toga je nastalo iz zajednikog pothvata bogova i
demona. Apsare, gandharve, razne boginje i bogovi, kao i
druga uda, darovi, ali i... mogua prokletstva.
Jedno takvo dolo je i sa samim Dhanvantarijem,
boanskim lijenikom. On je, doista, sa sobom donio amritu
nosei je u svom kamandalu. Ve ste uli to se s njom dogodilo
i kako su je bogovi, krei dogovor s demonima, zapravo
zadrali za sebe. Meutim, Dhanvantari je sa sobom donio
jo neto: udesni kamen iji je bljesak bio toliko jak da
ga je morao drati skrivenog u stisnutoj aci. intamani,
dragulj s nebesa, usprkos svojoj moi i vrijednosti, ubrzo je
stvorio mnoge nevolje.
A kako i ne bi! Ispunjenje elja je opasna stvar. No, moe
to biti i dobro, naravno, ali kad malo razmislite - da li bi
doista bilo u redu da se ispune sve elje? Bilo kakve elje?
Bilo kojih ljudi?
A intamani, ako ga posjedujete, iniupravo to-ispunjava
sve to poelite. tovie, ak i ako ga samo vidite - ako vam
ga, primjerice, vlasnik pokae - intamani e vam ispuniti
sve elje koje ste u stanju pomisliti dok vas obasjava njegov
sjaj. I jo vie od toga, ako ga samo prizovete u sjeanje, ako
bude iv i budan u vaoj svijesti, dogodit e se to isto - sve
vae elje e biti ispunjene!
Nije stoga udno to su se svi mudri bogovi poprilino
zabrinuli kad su vidjeli to je Dhanvantari donio sa sobom.
"To ne smije doi u pogrjene ruke", izjavio je iva, jo
uvijek se oporavljajui od otrova koji je popio u nastojanju
da spasi svijet od propasti. Drugi su se bogovi sloili, ali
im je pozornost bila usmjerena na amritu koju su smatrali
mnogo vrjednijom. Odluka je zbog toga doneena na brzinu,
bez mnogo promiljanja. Brahma je predloio mudraca
Kapilu, jednog od prvobitnih riija, kao najboljeg uvara
dragocjenog, ali potencijalno opasnog intamanija.
Naravno, to je bio riskantan potez, budui da je Kapila
ipak pripadao ljudima i kao takav je bio podloan njihovim
slabostima. Iako dugovjean i sposoban produiti svoj ivot
na mnoga stoljea, Kapila je u konanici ipak bio smrtan i
prije ili kasnije e napustiti zemaljsko tijelo. Bogovi tada o
tome nisu razmiljali. Problem su rijeili privremeno.
Sva srea da zbog te urbe nije dolo do mnogo veih nevolja.
Kapila je, naravno, imao problema zbog posjedovanja
intamanija. Ali, prije nego to su ti problemi mogli eskalirati
u neto mnogo vee, pojavio sam se ja, Gane, i preuzeo

teret iz ruku jadnoga riija. Da, da, tako je, intamani je

sada kod mene! Nosim ga u svojoj estoj ruci i vrlo rijetko
ga pokazujem. inim to samo pred onima ije su elje u
skladu s njihovom dharmom, a po mogunosti i u skladu s
evolucijom svemira.
Nadam se da se ne pitate otkuda meni pravo da
prosuujem o neijim eljama? Jer, ako ste se to zapitali,
onda ste zaboravili s kim imate posla! To sam ja, Gane,
glavom i surlom! Mo kao to je intamanijeva po prirodi
stvari mora biti pod nadzorom karme. A tko nadzire karmu?
Tko j e odgovoran za red u svemiru? Gane, naravno! Prema
tome, nemojte se buniti - intamani ostaje u mojem posjedu,
a vidjeti ga moete samo ako budete dovoljno bliski sa mnom
da vam pokaem otvoreni dlan svoje este ruke.
Meutim, tada, na samom poetku, Kapila se morao
boriti s mnogobrojnim traiteljima sree koji su eljeli
vidjeti intamani. Iako su bogovi samu injenicu njegovoga
postojanja pokuali odrati u tajnosti, to im nije uspjelo.
I meu njima ima velikih brbljavaca, a svemirski tra je
uobiajena i svakodnevna pojava. Kod nas vam j e tako: svi
izgleda znaju sve i teko je sakriti neto od oiju boanske
javnosti. Uglavnom ni ne treba, ali ponekad, kao u ovom
sluaju, bilo bi bolje zadrati neke stvari za sebe.
Nakon to se proulo da Kapila ima dragulj koji ispunjava
elje, njegov je dom bio pod opsadom. Osim raznih molitelja,
bolesnih i napaenih, tu su bili i ratnici, prinevi i kraljevi
ije su elje bile malo zahtjevnije. Nije to nita za intamani
- on moe ispuniti bilo koju elju, ma kako velika ona bila, ali
je problem nastao kad su elje jednoga kralja za osvajanjem
teritorija svoga susjeda bile suprotne eljama upravo tog
istog susjeda koji j e udio za njegovim zemljama!
Nije prolo ni nekoliko tjedana, a Kapila je uvidio da je
posjedovanje intamanija prevelika odgovornost za njega.
Isprva j e pokuao pomoi onima za koje je smatrao da im
je pomo potrebna. Ali, i tu je uvidio da su ljudske elje
esto kratkovidne, pa ak i zle. Dobro za jednoga znailo
je loe za drugoga. A intamani je ispunjavao sve to ste
poeljeli, ne uvaavajui smisao, moralnost, pravdu niti bilo
to drugo. Ulogu procjenjitelja Kapila je preuzeo na sebe, ali
je ubrzo uvidio da je to nemogue. Kako on moe znati koje
e sve posljedice izazvati ispunjenje neije elje? Jednom je
ozdravio teko bolesnog ovjeka na samrti da bi nakon par
dana saznao daje taj isti ovjek, sada zdrav i io, opljakao
i poubijao cijelu jednu obitelj! to je tu bilo dobro, a to zlo?
Moda je ta obitelj to zasluila, govorio je sam sebi Kapila u

trenucima kad bi ga svladale sumnje. Moda je na djelu neka

dublja karma zbog koje je ubojica morao biti ozdravljen? A
zatim bi, nakon takvih misli, zatresao glavom i povikao sam
na sebe: "A moda si ti, Kapila, jedan obian glupi vol i zbog
tvoje pogrjeke sada ljudi ispataju! Tko si ti da zna koju
elju ispuniti, a koju ne! Budalo jedna!"
Usprkos tim rijeima, ili moda ba zahvaljujui njima,
mislim da Kapilu moemo smatrati iznimno mudrim
ovjekom. Vratio se Brahmi i ostalim bogovima, te im
ponudio natrag intamani. "Ne mogu ja to", rekao im je.
"Neka ga uva netko drugi."
Nakon kratkog vijeanja s bogovima, Brahma je rekao
Kapili: "Moda ti nismo dovoljno tono objasnili tvoju
zadau. Ne mora koristiti intamani - samo ga uvaj."
"A moda smo i mi sami bili malo nesmotreni", nadovezao
se iva, "i izloili te prevelikoj odgovornosti. Neka intamani
ostane s tobom, ali ti e ivjeti negdje gdje te ljudi nee
moi pronai."
I tako se Kapila smjestio na obronke Kailase, zapravo
prilino visoko, tako da nitko nije mogao doi do njega
sluajno. Na taj nainje bio siguran od ljudske i demonske
pohlepe - jer njima je Kailasa skrivena. Ali, zaboravili su
da intamani ima vrlo privlanu mo ak i za one koji na
Kailasi ive!
Gana, moni polubog, pripadnik nebeske vojske i uvar
prilaza na Kailasu, nauo je neto o dragulju koji ispunjava
elje. Zbog svoje snalaljivosti, a i zbog dunosti koju je
obavljao, nije mu bio problem pronai visoravan i udobnu
peinu u kojoj je ivio Kapila. Ipak, Gana nije bio glup - znao
je da e nastradati ako otme intamani od Kapile. Dodue
razmiljao je o tome da li bi mo tajanstvenog kamena mogla
biti vea i od moi samoga ive i drugih bogova? Da li bi,
primjerice, on Gana, mogao poeljeti da mu oni ne mogu
nita? Ili, da mu budu podreeni?
Budui da nije znao dovoljno o intamaniju, nije bio u
to siguran. Krenuo je okolnim putem, lukavo se zbliivi
s Kapilom, donosei mu potreptine, priajui s njim uz
vatru. Malo-pomalo, postao je Kapilin stalni gost, pa njegova
elja da samo na trenutak vidi kako izgleda intamani nije
izgledala neobinom. Kapila nije nita posumnjao. Osjeao
se sigurnim, tako visoko na Kailasi, u drutvu ivinog
vojnika.
Pokazao mu je intamani samo na nekoliko sekundi.
Meutim, to je bilo dovoljno da Gana provede svoj plan.
Dok ga je obasjavala prelijevajua svjetlost dragocjenog

intamanija, Gana je poelio da se u njegovoj kui, u dobro

skrivenoj drvenoj kutiji u njegovom podrumu, stvori isto
takav dragi kamen - drugi intamani koji e imati jednake
moi kao i prvi!
Ako to uspije, mislio je Gana, nitko nee ni znati da ga
imam, a ja u polako ispunjavati sve svoje elje!
I uspjelo je! Kad se u urbi vratio kui, Gana je uzbueno
krenuo prema kutiji, otvorio je i... u njoj je sjajila preslika
intamanija, dragoga kamena koji ispunjava sve elje.
Od toga trenutka nadalje, Gana je poeo napredovati u
svakom smislu. Dobio je zapovjednitvo nad veim brojem
nebeskih vojnika. Bilo je dovoljno samo poeljeti i njegovi bi
ga nadreeni poslali upravo tamo gdje je prethodno otila
njegova misao. Imao je posao iz snova, a za njega je bio
nagraen potovanjem i obiljem. Osim to je zamijenio svoje
skromno boravite za mnogo bolju graevinu, luksuzniju
i veu, na planinskom vrhuncu s kojeg je pogled pucao
sve do mora, Gana je svoje elje usmjeravao na uivanja
svake vrste - od ljupkih apsara, predanih ena, zdravlja
i mnogobrojnih slugu, pa do posjetitelja iz drugih loka
te ugleda i slave koja je polako poela nadilaziti poloaj
zapovjednika vojne postrojbe i poela konkurirati slavi
nekog poznatijeg boanstva.
Meutim, nikome to nije padalo u oi niti je to ikoga
smetalo jer j e tako Gana elio. A budui da je posjedovao
intamani, njegove su se elje ispunjavale bez iznimke.
Mislim da bi Gana ubrzo posegnuo za neim mnogo veim
od svega to je stekao pomou intamanija, ali jednostavno,
nije imao sree! Ili, moda j e ispravnije rei da mu to nije
bilo sueno jer, upravo tada, u to vrijeme, sam se pojavio i
ja, Gane.
Kao to znate, izravan povod za moj nastanak bio je
Somnath i obeanje koje je moj otac iva dao svima koji
e tamo otii. Zbog toga j e nastao nered u svemiru, zakon
karme je bio poljuljan i bio je potreban netko tko e ga
uvati. Zlouporeba intamanija nije bila u prvom planu, ali
takoer j e spadala u taj isti ko. Kad god netko zanemari
zakon karme, nema sumnje da e privui moju pozornost.
Tako se dogodilo da sam gotovo odmah namirisao znatan
poremeaj u karmikim odnosima u neposrednoj blizini
mojega doma, na samoj Kailasi. Nije mi bilo potrebno mnogo
da utvrdim tko to naruava ravnoteu. Posjetio sam Kapilu i
provjerio gdje je intamani. Malo me zbunilo kad sam vidio
da ga Kapila i dalje budno uva, ali ne moe jedan Gana
biti lukaviji od mene. Nakon kraeg razmiljanja shvatio

sam to se dogodilo i na koji nain Gana ispunjava svoje

elje. Odluio sam mu doskoiti jednako lukavo. Najprije
sam objasnio ivi i ostalima to se dogaa i kako mislim
srediti tu situaciju. Zatim sam oslobodio Kapilu dunosti
(uh, kako je bio sretan, doista - kao malo dijete!) i rekao mu
da moe kui meu ljude, ili kuda god eli. Odluio je ostati
jer mu je, po vlastitim rijeima, na Kailasi bilo izvrsno, a
sad vie ne mora uvati intamani, pa e malo putovati po
nebeskim lokama. "Sretno ti bilo, mudrae", rekao sam mu,
a zatim uzeo od njega dragulj koji ispunjava elje, vrsto
ga obuhvatio svojom estom rukom i poelio da njegova
preslika, ona koju j e imao Gana, istoga asa nestane.
Tako se i dogodilo, a menije preostalo samo da se udobno
smjestim i ekam kad e se pojaviti Gana. Doao je vrlo
brzo, im j e vidio da je njegov intamani nestao. Ba me
zanimalo to e uiniti kad me ugleda? Pitao sam se koliko
duboko je zloudni utjecaj intamanija uao u njega?
Jer, Gana se, iako polubog, oigledno bavio demonskim
poslovima. Ispunjavao je svoje elje ni zbog ega drugoga
osim zbog njih samih. Iako j e za sada i dalje obavljao svoju
dunost, pitanje j e koliko bi to jo trajalo. Tko e se zapravo
pojaviti preda mnom: boanski vojnik Gana ili demon istoga
imena?
Doli su obojica. Vidio sam to u njegovim oima kad me
primijetio kako sjedim ispred peine. Bilo mu j e jasno to
se dogodilo, ak i bez bilo kakvih objanjenja. Njegova igra
je bila otkrivena.
Jedan dio njega, onaj demonski, poludio je od bijesa.
Potreba za intamanijem, kamenom koji ispunjava sve elje,
bila j e velika i demon je bio spreman ubiti ili biti ubijen da
bi je zadovoljio. Gana je posegnuo za svojim orujem.
Sreom, tu j e bio i onaj drugi, boanski Gana, koji je
cijelo vrijeme u sebi znao da neto nije u redu s onim to
ini. Moda je ak i oekivao da bude uhvaen. Na posljetku,
mogao je zlorabiti intamani na gori nain. Mogao je
dobro uzdrmati nebo i zemlju i to odmah, im se domogao
intamanija. Moda je to bio oprez lukavca, ali vjerovao sam
da u tome vidim i znak mudrosti, znak boanskosti.
I tako sam sada promatrao nevidljivu borbu izmeu
demonskog i nebeskog. Ruka Gane jo je poivala na
njegovom mau, za koji sam znao da je ubojit. ak bih i ja,
Gane, posebice tada, kad sam jo bio mlad, imao tekoa
pobijediti takvoga ratnika. Za svaki sluaj, u blizini je bio
Skanda, koji bi se umijeao da je bilo potrebe za tim.
Sreom, u toj unutarnjoj bitki pobijedio je onaj mudri,

predani dio Gane. Plamen u njegovim oima se postupno

gasio. Vidio sam kako ga zamjenjuje shvaanje, zatim
kajanje i na kraju pomirenost sa sudbinom. Gana je pustio
svoj ma i pao niice ispred mene. Nije mi morao nita rei,
sve mi je bilo jasno i zbog toga mi j e na licu bio blaeni
osmjeh. Bilo mi j e iznimno drago zbog njega i doista bih
jako alio da se situacija morala razrijeiti drukije.
"Ustani Gana", rekao sam mu nakon nekog vremena.
"Zna u emu si pogrijeio, zar ne?"
"U tvojoj sam milosti, mudri Ganeu", odgovorio je tiho.
"Nema opravdanja. ini sa mnom ono to mora."
"Ali, ne moram nita", veselo sam odgovorio. "Sve je u
redu, Gana. Podukaje prihvaena, a meni je to dovoljno. Idi
i vrati se natrag svojoj dharmi."
Nekoliko trenutaka me zbunjeno gledao, a onda je izgleda
shvatio to mu govorim. Poklonio se jo jednom, a zatim se
okrenuo i otiao.
uo sam da se ubrzo vratio svojem starom boravitu, da
se rijeio suvinih stvari te da uiva u svom ivotu kao nikada
prije. A vojska moga oca ive nikad nee imati hrabrijeg,
potenijeg i predanijeg pripadnika od Gane - nebeskog
uvara koji je okusio slast ispunjavanja svih elja, ali se na
vrijeme opametio. Uz malu ganeovsku pomo, naravno!
Ipak, ne zavravaju sve prie ovako dobro. ak i bez
intamanija, koji je sada siguran u mojoj ruci i kojeg vide
rijetki - samo oni koji to doista zasluuju - ljudi i dalje trae
bezuvjetno ispunjavanje svojih elja. Kamen mudraca,
dobre vile, zlatne ribice... ili bogovi s neba - sve im to slui
da bi zadovoljili sebe. Milijarde i milijarde molitvi dnevno...
nebeski potanski sandui je pretrpan zahtjevima za
ispunjenje elja. Mislim da vi imate jednu dobru rije za to
- spam, zar ne?
A ak i kad bi netko svim tim moliteljima odgovorio,
kad bi si uzeo vremena ispuniti im elje, to bi zapravo
mogao uliniti? Veina elja koje ljudi imaju su besmislene
i uglavnom povrne. Sasvim su krive, zapravo! Ne dao bog
da osim ovog mog postoji i neki drugi intamani koji bi sve
to ispunio...
A kad bi i bilo prigode za tako neto, kad biste od nekog
boga ili boanstva mogli zatraiti ispunjenje elja, to biste
zapravo zatraili? U nekom svemiru, sad se vie ne sjeam
tono kojem, postoji dobra poslovica koja kae ovako: "Kad
ima priliku neto zatraiti od boga, zatrai ono to e trajati
kroz tri narataja."
Dobar savjet, velim vam! Jednom sam bio u prilici vidjeti

kako izgleda takva mudra elja. Bilo je to kad me moj otac

iva poveo meu ljude, tek toliko da mi pokae kako to
izgleda. elio je da vidim njihove dobre i loe strane, pa smo
se neko vrijeme smucali meu njima kao putujui pjevai i
plesai.
Budui da smo imali ljudsko tijelo, bili smo podloni i
ljudskim patnjama. Jednom su nas napali razbojnici, uzeli
nam sve to imamo i dobro nas izmlatili. Nisam tada shvaao
zato iva ne uini neto i zato j a nisam smio pokazati
svoju surlu i dobro oplesti kojeg od njih po leima!? Ali,
nita od toga, iva je bio jasan - morali smo to pretrpjeti.
Vjerojatno zbog onog to se dogodilo kasnije. Onako izubijane
pronala nas j e jedna djevojka, od moda sedamnaest ili
osamnaest godina. Bez razmiljanja i bez pitanja previla je
nae rane, nahranila nas i napojila, te nas odvela pod krov
svojim roditeljima. Uveer, kad smo se najeli i s tom dobrom
obitelji sjedili kraj vatre, ivaju je pitao, onako usput: "Kad
bi mogla poeljeti neto, bilo to, i kad bi znala da ti bog to
moe ispuniti, to bi to bilo?"
Znao sam da je ovo presudan trenutak u ivotu te dje vojke.
Jer, znala ona to ili ne, ono to sada izrekne, ispunit e joj
se u potpunosti. A djevojka se nasmijala i pogledala svoju
majku. "Znam to bih poeljela", rekla je radosno. "Majka
me tome poduila jo odavno. Iako ne vjerujem u tako neto,
majka mi j e uvijek govorila da nikad ne smije iskljuiti
mogunost za udo."
I kako je bila u pravu, pomislio sam!
iva j e s odobravanjem kimnuo glavom. "I, to ti je majka
rekla? to bi poeljela?"
"Ovako: za osamdeset godina elim sjediti u vrtu svoje
kue, kraj mene neka budu ljudi koje volim, moj suprug,
moji odrasli sinovi i keri te unuad koja se igra u vrtu."
iva se nasmijeio, dok sam ja s odobravanjem kimao
glavom. Tog sam dana doivio ljudsku zlou, ljudsku
dobrotu i ljudsku mudrost.
A elja j e bila mudra, nema to. Na izgled j e skromna,
ali razmislite malo: djevojka j e poeljela zdravlje, obilje i
sreu... i to kroz tri narataja... Svaka ast!
Moram li vam rei to je bilo s tom djevojkom za osamdeset
godina? Mislim da znate, zar ne?

Opasni "predmet" elja

intamani je prastara legenda. Hindusi vjeruju u razne
inaice prie koju nam je Gane upravo ispriao - da ga je donio

Dhanvantari, boanski lijenik, u istom trenutku kad je donio

i amritu, nektar besmrtnosti. Budisti imaju svoje legende koje
govore da je intamani pao s neba, moda u obliku meteorita,
te da pripada nekom drugom planetu, a moda i nekom drugom
duhovnom svijetu. Suvremeni ezoteriari su ga povezali sa Svetim
gralom, a alkemiari s kamenom mudraca.
Kako god bilo da bilo, zamisao je uvijek ista: postoji neto, neki
predmet, mjesto ili samo pojam pomou kojeg moemo rijeiti sve
svoje probleme i ispuniti sve svoje elje. Ta je zamisao dovoljno
jaka i privlana da podgrijava vatru potrage ve tisuljeima. Pa
ak je i na Marko Polo u Indiji traio taj legendarni intamani!
Kao, uostalom, i tisue drugih pustolova.
Kad sam Ganea, naivno kako to ponekad znam uiniti, izravno
upitao da li tako neto doista postoji u obliku predmeta, kamena,
neeg izvanjskog... pogledao me onim svojim pogledom koji mu
slui umjesto upanja kose i iskakanja iz koe! Nije mi morao nita
rei, znao sam da ne moram vie razmiljati u tom smjeru. Kao i
sam Gane, i njegove prie su satkane od simbola i analogija. Zato
bi intamani odjednom bio drukiji? No, to ne znai da je manje
stvaran od bilo kojeg kamena koji biste mogli pokupiti uz cestu.
tovie, njegova stvarnost je mnogo dublja i obuhvatnija od toga.
Vratit u se neto kasnije na simboliku intamanija, kao i
cijele prie. Najprije bih elio istaknuti Ganeovu nepogrjeivu
pronicljivost to se tie ljudskih elja. Naravno da smo povrni.
Naravno da zapravo nemamo pojma to elimo i zato to elimo.
Niti pak znamo kako bismo to ostvarili, a jo manje kakve e biti
posljedice ispunjenja naih elja za nas, za druge ljude, za cijeli
svijet. Uglavnom, cijela ta trka za ispunjenjem elja je uzaludan
posao.
Gane je vjerojatno svjestan koliko je aktualna cijela ta pria
jer ju u suprotnom ne bi ni spominjao. I dandanas postoje
traitelji intamanija i to prerueni u horde duhovnjaka koje u
navodnom istraivanju snage svojih misli i svoga uma edno vape
za ispunjenjem svojih potreba. O tome svjedoe milijuni prodanih
knjiga zbog obeanja neke "tajne" pomou koje emo ispuniti
sve to elimo. Govornici s motivacijskih pozornica irom svijeta
uvjeravaju ljude da nema nikakvog razloga da im se ostvari to
god poele. Kua iz snova, idealan posao, uspjeh, slava, bogatstvo,
novi auto, krstarenje po mediteranu, vila na moru... samo recite,
proitajte moju knjigu, proite moj seminar, nauite moju tehniku
i sve je to vae! Ja, vjerujte mi, ba ja posjedujem intamani i voljan
sam ga podijeliti s vama... za sitnu naknadu.
Ma, nemojte me krivo shvatiti, nema nita loe u uspjehu, ali
ako je on sam sebi svrha zato jer ga je nae drutvo postavilo na
uzvieni pijedestal, onda se nesumnjivo radi, kako bi Gane rekao,

0 demonskim poslovima. Ako vam neka knjiga ili seminar nudi

tehniku pomou koje ete nauiti kako ostvariti svoje elje, bez
obzira na to kakve su... dajte molim vas, gdje vam je pamet?!
Ako vam netko govori o vaoj osobnoj moi i o tome da
zasluujete bolje, a da vam istodobno ne ukae na smisao i svrhu
vaega postojanja, onda vam taj mae oi arenim laima i navodi
vas na put koji vodi u veliku neravnoteu duha, tijela i due. Na
alost, u velikoj veini suvremenih, navodno duhovnih knjiga
neete pronai nita ni o dharmi ni o karmi. Nita o Ganeu, a
toliko toga o intamaniju!
Tema suvremene "duhovnosti" mi je zapravo toliko odbojna
da najradije o tome ne bi nita vie ni rekao. Najgore od svega je
to znam da e neki ljudi pomijeati to "duhovno" smee, pravu
suprotnost Ganeu, s Ganeom samim. Jeim se na tu pomisao
iako znam da je takva suluda zabuna neizbjena. Ipak, upravo zato
moram o tome i progovoriti. Moda te rijei dou do nekih koji bi
inae pali u zamku slatkih obeanja.
Sama pria jasno govori o opasnostima u koje bi nas moglo
dovesti postojanje intamanija. Kapila ga je samo uvao, a eto u
kakve sve nevolje je upao! Znajui da je zakon karme neumoljiv,
morao se zapitati kakve posljedice ima njegovo pokazivanje
intamanija razliitim ljudima? Budui da to nije mogao znati,
radije se odrekao poloaja uvara tako opasnoga predmeta.
Jedna od poenti prie jest injenica da intamani postoji!
Naravno, pitanje kamena, dragulja ili ega ve je bespredmetno.
to je zapravo intamani?
Nastao je iz onog prvobitnog "bukanja", "uznemiravanja"
oceana iste svijesti. Donesen je od Dhanvantarija, lijenika nad
lijenicima, zajedno s besmrtnou. Predan je bogovima iako
oni isprva nisu imali interesa za njega, pa su ga dali ljudima. Na
posljetku se pokazalo da ljudi sami po sebi nisu dobri uvari tako
neeg, pa je zavrio u Ganeovim rukama. U njegovoj "estoj ruci"
da budem precizan.
Moda bih do odgovora na pitanje o tome to je intamani
doao i sam, ali mi je Gane pomogao. "To je sposobnost",
rekao je. "intamani je sposobnost ispunjavanja namjere. Puka
sposobnost."
1 tu se krije razlog za opasnost. Ako smo sposobni neto uiniti,
da li je to dovoljno dobar razlog da to i inimo? Na um, kao i cijeli
ivani sustav, sposoban je za mnogo vee pothvate nego to to u
prosjeku pokazuje. U tom smislu, sasvim je razumljivo to su se
razvile tehnike koje poveavaju te sposobnosti. Bolja organizacija
misli, koncentracija i usmjerenost, programiranje reakcija, sugestije
i afirmacije... itav niz raznih metoda za poveanje sposobnosti. Kad
to postignemo, to smo dobili? Imamo sposobnost za ispunjenje

elja. Dobili smo intamani, zar ne?

Ali, jadno bi to zavrilo da se Gane nije pobrinuo da u svemiru
vlada ipak nekakav red. Smisleni red, naglasio bih. Bez njega,
svatko bi mogao dosei sposobnost ispunjenja elja i to bez obzira
na razloge ili njihov sadraj. Nastala bi situacija s kojom se suoio
Kapila: ija elja e se ispuniti kad se susretnu dva kralja s istim
ambicijama prema tuem posjedu?
Da se to ne bi dogodilo, intamani kao sposobnost mora biti
pod nadzorom nekoga tko razumije ono to je prethodilo i ono
to slijedi. Da biste uporabili sposobnost dharmiki, dakle u irem
smislu te rijei - ispravno, morate imati znanje o karmi, to jest uvid
u karmu. Imate li vi to? Znate li vi koje su posljedice vaih elja?
Ne, ne znate. Niti ne moete znati. I upravo zbog toga je potraga
za intamanijem suluda potraga - demonski posao koji poduzima
bezobzirna osoba. Sreom, to je istodobno i nemogua potraga i to
od trenutka kad je Gane preuzeo brigu za intamani.
Jednostavno reeno, sposobnost ispunjavanja svih elja nalazi
se u rukama razumijevanja karme. Ne moete doi do nje, a da
niste svladali tu osnovnu ivotnu mudrost.
Upravo zbog toga povrne knjige koje prodaju "tajne" ne mogu
biti djelotvorne. Prije ili kasnije svatko e uvidjeti da ili u obeanome
ne uspijeva, ili na izgled uspijeva, ali ga uspjeh ne ini sretnim.
Na posljetku e ili odustati, ili postati hladna i proraunata osoba
koja ne brine ni za koga drugog osim za sebe. Demon, drugim
rijeima.
Bila bi to sumorna perspektiva da nema Ganea koji uva
intamani na sigurnom mjestu. Njegova "esta ruka" predstavlja
odreeno stanje svijesti - ono u kojem izravno uoavamo zakone
prirode i stoga smo svjesni svih njihovih posljedica. Tek je u
tom stanju svijesti, koje se, naravno, zove estim stanjem svijesti,
dostupna intamani sposobnost. Prije toga Gane vam nee
pokazati ni svoj mali prst, a kamoli svoju estu ruku!
Zato, okanite se ispunjavanja elja. To je sasvim pogrjean motiv
za bilo kakvu aktivnost, a kamoli onu koja se naziva duhovnom.
Najprije morate svladati poetne korake, razumjeti Ganea, nauiti
dosta toga o stanjima svijesti, iskusiti ih... Negdje pri kraju toga
puta, intamani e vam biti ponuen kao na dlanu. A vi ete biti
spremni prihvatiti ga. Sve drugo osim toga ne da nije preica, ve je
put koji zavrava u provaliji.
Uzgred, ima jo jedna zanimljivost koja je za sada prilino
nevjerojatna. Nemam jo sve informacije o tome, ali mislim da
je vrijedno spomenuti taj tijek misli. Jednom drugom prigodom
Gane mi je spomenuo kako je amrita ili soma, napitak besmrtnosti
koji daje savreno zdravlje i, oigledno, produava ivot na
neogranieno vrijeme, zapravo proizvod ljudskog duh/tijelo

sustava. Bilo je govora o nekoj lijezdi, moda pinealnoj, koja

poinje luiti odreeni hormon ili "koktel" hormona. Izgleda da su
upravo oni odgovorni za moguu vjenu mladost svakog onog tko
uspije potaknuti tu lijezdu na taj oblik rada.
Sada, u kontekstu intamanija, Gane je spomenuo neto, ali
vrlo kratko i nejasno, o mogunosti da se radi o odreenom dije lu
mozga. Rekao je: "intamani izraste u tebi. Omotan je i skriven.
Kad proe mene, na raspolaganju ti je."
Ne znam tono to to znai jer nije vie elio o tome govoriti.
Ali, tko zna, moda jednom doemo i do tih informacija. Moda je
"dragulj" intamani neka vrsta izrasline ili nadogradnje modanoga
tkiva? A moda je i sam Gane neto takvo - "omota koji skriva
intamani"?

Ako je tako, ne bih se zaudio. Cijelo vrijeme vam govorim kako

je Gane naelo, prirodni zakon, te da se kao takav nalazi posvuda.
Ljudska svijest mora u sebi sadravati ekvivalente Ganeovog
postojanja. Zato onda to ne bi bio sluaj i s ljudskim ivanim
sustavom?
Kako bilo da bilo, to ne mijenja osnovne poruke ove prie o
eljama i njihovom ispunjavanju. Kao i Gane, elio bih tu temu
zavriti onom mudrom djevojicom iz njegova prvog posjeta
ljudima.
to kaete? Zar njezina elja nije bila doista dobra? Ona niim
nije ograniavala ivot niti ga sputavala. Ostavila je otvorena vrata
za radosti i tugu, uspjehe i neuspjehe, dobitke i gubitke. Taje elja
potivala ivot, otvarala mu se i zvala ga k sebi. Nigdje nije bio iscrtan
put posut ruama ni beskrajna lakoa i udobnost koju bi moda
mnogi od nas poeljeli. Ne, ta je elja bila stvarna, istinska i puna.
S osamdeset godina mudra je djevojka, tada ve starica, vjerojatno
pogledala unatrag i vidjela mnoge tekoe. Vidjela je svoje tenje i
nade - neke ispunjene, a neke ne. Vjerojatno se sjeala izgubljenih
ljubavi, uzbuenja i razoaranja, kao i svaa s mukarcem koji je
na kraju ostao uz nju. Niti djeca je nisu tedjela; sigurno se dobro
sjeala svih muka i briga koje su joj zadala. Sjeala se i bolesti,
problema, dugova, raznih gubitaka i smrti dragih ljudi.
Svega toga se sjeala, a ipak je u njezinom oku bila iskra
blaenstva i ljubavi. Izabrala je ivot, u njegovoj punini, a ne
isprazno ispunjenje elja.
Iako to ne mogu nikako znati, kladim se u to god hoete da se
onog proljetnog dana kad je gotovo navravala stotu, uivajui u
zrakama sunca i avrljanju ljudi oko sebe, neposredno prije nego
to je slatko i u miru umrla u drutvu svojih najdraih, prisjetila
dvojice siromanih plesaa koje je nahranila i napojila prije gotovo
osamdeset godina. Siguran sam da su joj navratili u misli tada,
trenutak prije nego to je otila u svjetlost. Ona im se vjerojatno

nasmijeila, sretna to vidi svoja dva davno zaboravljena prijatelja,

i s posljednjim dahom njeno izustila jednu jedinu rije: "Hvala."

Santoi
U odreenom smislu, ja postojim oduvijek, i nikad neu
prestati postojati. Isto to vrijedi i za Skandu, nau
kerku joti i sva boanska stvorenja roena ili stvorena
nakon pojave ovoga svijeta. Ili prije njega.
Hm, da, oigledno vas zbunjuje pojam vremena i njegov
tijek. Budui da ivite u njemu kao njegovi robovi, morate
prihvatiti i slijed dogaaja, a to znai uzrok i posljedicu.
Ukoliko biste izili iz okova vremena, ili barem poeli
doivljavati vrijeme kao slojevitu pojavu, odjednom bi
stvarnost izgledala sasvim drukije - onako kako izgleda
meni i mojim srodnicima. Ono to je bilo prije i ono to
dolazi poslije nije uvijek nuno povezano, niti pak prolost
uvijek prethodi budunosti.
Znam, teko je vama, robovima vremena, objasniti kako
to izgleda. Zapravo, ispravljam se, nije teko nego nemogue!
Tek kad doivite stvarnost u kojoj ja postojim, tek tada ete
doista shvatiti to sam vam pokuao rei.
Tada ete takoer prestati stvarati vrijeme na nain
na koji ga sada stvarate. Da, dobro ste proitali - rekao
sam stvarati vrijeme. Vi niste samo robovi vremena; vi ste
i stvaratelji vremena. Upravo vaa svijest jest ta koja neto
to je mnogostruko smrzava u jednostruki tijek koji ima
poetak, sredinu i kraj.
Ali, to je, tu je - za sada je tako i u tim okvirima se
moramo kretati. Meutim, upravo zbog toga moje prie
mogu ponekad izgledati nesuglasne jedna s drugom, a
svakako mogu sadravati paradokse i kontradikcije.
Jedna od takvih pojava je i injenica nastanka nekog
boanstva. Primjerice, kako ja, Gane, vjean i nepromjenjiv,
mogu u nekom trenutku nastati? Kako mogu imati osam
inkarnacija, ili nebrojeno mnogo emanacija? Ako bilo to od
toga prethodi ili slijedi neemu drugome, to onda znai da
sam ja, Gane, uvjetovan vaim doivljajem vremena, a to
jednostavno ne moe biti tono!
A ipak, tono je u vaem svijetu stvorenom vaim nainom
doivljavanja stvarnosti! Upravo zato je mogue govoriti o
nastanku boanskog, o razlozima tog nastanka, o uvjetima,
okolnostima, posljedicama... Drugim rijeima, upravo zbog
toga je mogue priati prie! One su vaa zasluga; postoje
u vaem svijetu i stoga nisu samo moje. Da nema svjetlosti

koja do vaih oiju prenosi vanjski svijet, bilo bi besmisleno

stvarati skulpture, glumiti, slikati ili... priati. Iako prie
jesu moje, ne bi ih bilo da nema vas. Vi, ljudi, sa svim svojim
manama, slabostima, vrlinama, sposobnostima, nadama,
patnjama, tenjama... upravo vi ste svjetlost mojih pria!
Bez vas ne samo da ne bi bilo njih ve ne bi bilo niti mene
ovakvog kakav vam se sada predstavljam. Ni Skande ne bi
bilo, ni ive, ni Parvati, nikoga od nas... O, ne, ne bismo
mi nestali jer smo, naravno, vjeni. Ali, bili bismo drukiji i
ivjeli u drukijem svijetu. Nae prie bi bile drukije. Moda
bi sliile ovima, a moda i ne. To nitko ne moe znati... sve
dok se ne pojave neka druga stvorenja; stvaratelji neke
druge svjetlosti i nekog drukijeg vremena.
No, sada i ovdje, u vaoj stvarnosti, s vaom tajanstvenom
prolou i neizvjesnom budunou, stvaranje se i dalje
nastavlja, slijedei dogaaje oblikovane milijardama
poinjenih i iskuavanih karmi. I ba u tim uvjetima, ba
zbog njih, ponekad se pokae potreba da iz nepresunog
vrela vjenosti nastane neto novo - netko novi tko e
svojom posebnom osobnou izvriti posebnu zadau. Novo
boansko dijete, nova boginja ili bog! Zato bi tako neto
bilo ogranieno na vau davnu prolost? Zato mislite da
su svi bogovi ve stvoreni i ivi? Ili, ako nisu, da su davno
umrli? Zato mislite da se oni ne mogu sada i roditi?
Ako vrijeme nama ne znai nita, ve ga vi stvarate, onda je
naa pojava u vaem vremenu odreena vaim postavkama
i nema nikakve veze s nama! Drugim rijeima, boanstvo
roeno sada, u toki vremena u kojoj vi itate ovu knjigu,
jednako j e tako vjeno i sveprisutno kao i ono kojeg su vai
preci tovali prije osam tisua godina. Ali, da biste takav
paradoks mogli nekako smjestiti u svoj svijet, potrebna vam
je - pria! Pria koja e objasniti vama razumljive razloge,
stvoriti okolnosti koje prihvaate i prenijeti vam poruku
koju razumijete; potrebna vam je pria koja e opravdati
nastanak novog boanstva upravo sada, u vremenu u kojem
ste se nali i vi.
Ipak, ovo to u vam sada rei nije klasina pria. Moda
je bolje smatrati to uvodom u priu, preludijem. elio bih
vam predstaviti nau kerku, Santoi, roenu - po vaem
vremenu - tek nedavno. Kako vam j e objanjeno, boansko
postojanje odreeno je dharmom. A dharma Santoi
oblikovana je vaom povijeu i postupcima kojima ste
svijet u kojem ivite doveli u sasvim posebnu situaciju.
Jeste li znali da Budhi, Sidhi i ja, osim joti koja je
zajednika sa Skandom, imamo dva sina? Da, da, roeni

su vrlo brzo nakon to smo i pred oima svijeta "vjenani".

Zovu se ubha i Labha, vrlo primjereno svojoj dharmi.
ubha donosi povoljne okolnosti u va ivot - prilike koje
vam otvaraju put do novih postignua. A Labha se brine za
to da svako vae djelo bude obilno nagraeno.
Kao to vidite, uz Budhi koja vam daje pozornost, Sidhi
koja vam daje sposobnost te mene, Ganea, koji sam tu da se
pobrinem da sve ide glatko i uz odgovarajuu dozu uivanja,
sasvim lijepo idu boanstva s imenom Povoljan i Dobitan!
Njihovo roenje je bilo prirodno i spontano poput udaha i
izdaha. Oni su dakle uz nas, cijelo vrijeme - odnosno, ve
mnogo tisuljea prema vaem raunanju vremena.
Santoi je, s druge strane, roena nedavno, tek prije
nekih pedesetak godina. Jo je mlada, jo ui, ali tu je s
nama i obavlja svoju zadau vrlo uspjeno. Moda je za vas
ovo prvi glas o njoj, ali uvjeren sam da e biti jo toga. Na
posljetku, eto, upravo od ovoga trenutka ona j e ula i u
va ivot. Za sada samo kao misao, kao neodreena ideja
ili samo kao informacija. Ali, vjerujte mi, njezina je uloga
iznimno vana u dananje vrijeme i bilo bi vam bolje da
priskrbite njezinu podrku.
Sreom, to nije teko. Santoi je vrlo blagonaklona i
milostiva. Zapravo, moram priznati da u cijelom svom
dugom ivotu nisam sreo ni jedno boanstvo, a naravno,
nijednog ovjeka ili stvorenje, koje bi bilo tako blago, tako
pristupano i tako potpuno otvoreno kao to j e to Santoi!
Ne govorim to zato to sam joj otac, nipoto! Jesam
ponosan, u to nema sumnje - Santoi j e moja miljenica.
Ali, doista, kad ju jednom shvatite, a posebice kad u svom
srcu pronaete mjesta za nju, Santoi e vam pruiti sreu
i zadovoljstvo koje vam j e prije bilo nezamislivo i za koje ste
uvijek smatrali da ne moe pripadati vama, ve da od vas
bjei i odlazi negdje drugdje, nekim drugim ljudima.
Roena je iz milostive svjetlosti koja j e izila iz mene,
Budhi i Sidhi kad smo s velikom ljubavlju i suosjeanjem
promatrali to se dogaa u vaem svijetu. Tome j e prethodlio
nekoliko ozbiljnih sastanaka bogova i drugih zabrinutih
stanovnika neba. Pa, znate i sami to inite svojem planetu,
zar ne? Nikada do sada, u dugoj povijesti ljudi i bogova,
nije bilo ovakve situacije. Toliko ljudskih inkarnacija,
toliko tijela stvorenih iz demonskih pobuda, toliko nasilja,
iskoritavanja, patnje i... zaguenja svega to ne pripada
vama, ljudima.
Na alost, moram vam rei da j e situacija ozbiljna. Ve
neko vrijeme iva j e spreman za svoj unitavajui ples. Jo

nije iziao iz svoje peine, ali osjeam da u njemu raste

odlunost za takav postupak. Vijeanje i razmiljanja o tome
kako sprijeiti ljude u demonskom pohodu na svemir, kako
ih vratiti natrag k njihovoj dharmi, nisu donijela mnogo
plodova. U konanici, ako situacija ostane takva, iva zna
da e to biti njegov posao. Jer, u ovom sluaju se ne radi o
nekom demonu koji j e uzurpirao mjesto koje mu ne pripada.
Da j e u tome stvar, bilo bi to relativno lako rijeiti. Ve bi
se naao netko tko e se pobrinuti za njegovo smirivanje.
To smo, uostalom, inili mnogo puta tijekom dosadanje
povijesti. Meutim, ne radi se o tome, iako j e doista mnogo
demona nalo svoje mjesto u vae mu svijetu. Pohlepni,
sebini, glupi, manipulativni, vlastohlepni, povrni, zavedeni, krvoedni... ima ih mnogo koji se medu vama danas
osjeaju kao kod kue. Zapravo, tuna j e injenica da se
Zemlja u ovom trenutku na prvi pogled teko razlikuje od
neke demonske loke.
No, to je samo na prvi pogled. Jo uvijek ima ljepote
meu vama. I dobrote i znanja, pa ak i sree i dobrog,
iskrenog smijeha. Niste vi sasvim izgubljeni i propali.
Meutim, morate znati da to bogovima govorim ja, Gane.
Kao ivin sin imam veliki utjecaj. Meutim, ako vi sami
ne uinite neto ime ete i druge uvjeriti da moete sami
srediti situaciju, ne mogu vam jamiti koliko dugo j o mogu
odgaati intervenciju s neba. iva j e spreman, rekoh vam.
Jo malo i svoju e tandavu, ples unitenja, otplesati tono
iznad vaih glava. Vjerujte mi, ne elite to.
Santoi j e moj doprinos, moja nada. Postoji mogunost
da ona uspije tamo gdje ubha i Labha nemaju to raditi.
Povoljne prilike i nagrade za uloeni trud mogue su samo u
svijetu u kojem ima dovoljno mjesta za takvo to. A ljudska
tijela i njihovi otpaci sada zauzimaju veinu prostora, pa se
ubha i Labha mogu posvetiti samo rijetkima. Jo su tu,
naravno, ali njihov j e domet ogranien.
Moda e ona uspjeti i tamo gdje ak ni ja nita ne mogu
uiniti. Moja vedrina i stalna sklonost alama, ponekad
i neozbiljnost, ne prianjaju najbolje uz one koji pate i ne
nalaze sreu kojoj tee. A takvih je danas mnogo, daleko
previe nego to bi trebalo. Iako me vole, ne znaju tono to
bi sa mnom, pa me stalno mole da im pomognem. To nije
moj posao, ve sam objasnio. Ali, moglo bi se pokazati da
sam im ipak pomogao na najbolji mogui nain - poslavi
im Santoi!
im je roena, Santoi j e isijavala milost. Budhi, Sidhi
i ja bili smo sretni kao rijetko kada. Njezin smijeak j e bio

ista blagost, a njezine oi pune tihe radosti i razumijevanja.

Pojavila se pred nama iz nae svjetlosti, naa kerka, a opet
bila je tako prozrana, tako meka, da su ak i naa boanska
srca zadrhtala od njenosti. Znali smo da je stvorena dharma
koja nadilazi nau - srce koje e dosegnuti sva srca koja s
njom dou u dodir.
0 samoj Santoi vam ne mogu mnogo govoriti. Njezine
prie j o nisu oblikovane, ali su na putu - dogaaju se
upravo sada, dok ovo itate. Njezino ime znai Skromna.
Njezina uloga je da svakome tko ju prigrli k sebi otkrije
veliku sreu u malim stvarima. Njezina nazonost u vaem
ivotu znait e da ste sretni kad promatrate list na vjetru,
pojedete tek ubranu jagodu iz svoga vrta, nasmijeite se
djetetu u prolazu i vratite pozdrav kriku sokola iznad vaih
glava.
Naa Santoi e vas poduiti kako srea ne dolazi iz
posjedovanja, ve iz postojanja samog. Njezina braa ubha
1 Labha sada su promijenila svoju ulogu i svoje darove ne
izruuju dok Santoi nije zauzela svoje mjesto u srcima
ljudi. Jer, kakva vam je to povoljnost kad nema sree i
kakav dobitak kad ne znate kako uivati u njemu?
Kad tako pogledate na stvari, jasno vam je da je Santoi
uvijek bila s nama. Ni jedan bogat ovjek, onaj koji je
iskoristio svoje prigode, nije mogao uivati u drutvu ubhe
i Labhe ako u njegovu srcu nije bilo mjesta za Santoi. Ipak,
dananji svijet, takav kakav jest, stvorio je uvjete da Santoi,
uobliena i cjelovita, iskorai iz neoitovanog i pojavi se pred
nama kao boanstvo.
Vidite, upravo sam o tome neki dan govorio na skupu
bogova, uvjeravajui ih da uvijek ima nekih dobrih strana
ak i u sasvim loim situacijama. Moda j e bilo potrebno
ba to, ba takav svijet, da se pojavi Santoi. Bez njega ne bi
bilo ni nje. Potrebno mu j e stoga dati priliku - neka pokua
sam ispraviti svoje pogrjeke, uz pomo Santoi ijem je
roenju kumovao.
Bogovi znaju da to nije u potpunosti tono jer je Santoi
vjena, ali me ipak sluaju. Neki se bune, ak su pomalo
i zavidni Santoi, posebice enska boanstva koja su,
djelomino, do sada izvravala dharmu moje kerke. Ipak,
za sada ih drim na odstojanju od vas. Uvjerio sam ih da
vam daju ansu - da daju ansu Santoi. Molim vas, dajte
joj ansu i vi. Nemojte me razoarati, vjerujem u vas!
Uinio sam sve to sam mogao da Santoi na najbri
mogui nain doe do svijesti ljudi. Tamo gdje j e to bilo
mogue - gdje me ljudi nisu zaboravili i gdje po tradiciji

odravaju sjeanje na mene i moju obitelj, pokrenuo sam

pravu lavinu koristei sredstva koja ste vi sami stvorili.
Tehnologija vam j e ponekad mrak, moram priznati! Masovni
pristup ima svoje prednosti, ali i mane; popularnost ponekad
dovodi u opasnost samu Santoi, to jest njezinu zadau.
Ali, neka. Ipak je vie koristi nego mogue tete.
Na drugim mjestima gdje me tek otkrivaju - ovdje,
primjerice, gdje ivite vi koji itate ovu knjigu - pokuavam
objasniti kako stoje stvari na nain za koji se nadam da e biti
prihvaen. Uzgred, to m i j e najdrai nain otkrivanja istine.
Masovni pothvati uvijek zahtijevaju kompromise. A ovako,
kad priamo osobno, moemo se dobro upoznati, mogu vam
prenijeti nijanse i detalje koji su vrlo vani. Uvjeren sam da
ete upravo vi, kojima sam eto sada Santoi predstavio u
par reenica, najbolje shvatiti koja j e njezina uloga i zato je
upravo danas iznimno vano tu ulogu oivjeti.
I na posljetku, sama Santoi radi svoj posao znao netko
njezino ime ili ne. S obzirom na situaciju u svijetu, mnogi se
ele vratiti temelj nij oj srei od one koju vam prua suvremeni
ivot. Priznajem prednosti vae tehnologije, ali u konanici,
posebice ako vam ini mnogo zla, morate moi ivjeti i
bez nje. Manipulatori meu vama uvjerili su vas da imate
velike potrebe. Veina tih "potreba" su lane i izmiljene
ne bi li odravale konstrukciju koja mnoge dri na dnu, a
malobrojne na vrhu. Buenje Santoi u velikom broju ljudi
predstavlja opasnost za tu drutvenu konstrukciju. Ali, ono
j e neizbjeno i dogaa se upravo sada.
S druge strane, mnogo ljudi danas sve vie i vie shvaa
kako j e zadovoljstvo u malim stvarima temelj zadovoljstva u
velikima! Jer, vidite, ako ste zadovoljni s malim, onda tenja
k velikom predstavlja viu namjeru - kozmiki impuls! Ne
morate nita vie initi da biste postigli svoju sreu - to je
osjeaj koji vam daje nazonost Santoi u vaem ivotu. A
ako ipak imate poriv da neto inite, onda to znai da ste
preuzeli dio boanske dharme - ne zato jer j e vama neto
potrebno, nego zato to svemir plee svojim ritmom, a vi ga
samo slijedite, u vrstom zagrljaju boanske Santoi!
Evo, elio sam s vama podijeliti svoju sreu - ipak se ne
dobiva kerka ba svakog stoljea, a posebice ne ovakva kao
to j e Santoi! Slobodno mi estitajte kao ponosnom ocu, a
estitajte i Sidhi i Budhi - nema sretnijih majki od njih dvije.
Hajde, uinite to sada, u mislima. I obvezno zainite te misli
jednim pogledom na rascvjetali vrt, kine kapi, snjenu
bjelinu, komadi neba ili plavetnilo mora - ve prema tome
gdje vas je ova knjiga zatekla - i zamislite kako sretni, kako

istinski sretni moraju biti ljudi koji Santoi nose u srcu,

gdje god bili i to god radili...

Najmlaa boginja
Ovo je svakako bilo jedno od onih "izlaganja" (jer ovdje se ne radi
o prii u punom smislu te rijei) koja su me iznenadila i dodirnula
vrlo duboko. Iznenaenje je razumljivo budui da se prije svega radi
o zbunjujuoj zamisli o prinovi u Ganeovoj obitelji. I to nedavnoj
prinovi! Pedesetak godina je gotovo nita u ivotnom vijeku u
kojem uiva Gane. Mislim da njegovom objanjenju o nastanku
boanstava, njihovoj vjenosti, a opet smjetaju u odreenu toku
ljudskog vremena nemam to dodati. Jedino bih elio da razmislite
o drutvenoj uvjetovanosti "nastanka" bogova o kojoj govori Gane.
Kao to ste proitali, ustvrdio je da je stanje naega svijeta potaklo
nastanak Santoi. Ova misao potie neke druge, jo zanimljivije
misli o tome to su i kakvi su ti bogovi o kojima Gane govori kao
0 svojoj obitelji. Oigledno, njihov vidljivi oblik, kao i znaajke, su
na - ljudski proizvod. Meutim, nemojte pogrijeiti, upozorava
nas on; usprkos tome radi se o vjenim, kozmikim naelima, koja
prema potrebi uzimaju oblik koji ljudska svijest moe prihvatiti.
No, kako god bilo da bilo, ostaje injenica da je Gane, sasvim
nedavno, dobio prinovu u obitelji - najmlau boginju imenom
Santoi! Jeste li mu estitali na tome? Ja jesam - mnogo puta! I
zahvalio sam se njemu i nebesima to je Santoi sad tu. eka je
mnogo posla, ali neka. Uvjeren sam da e joj u obavljanju njezine
zadae pomoi mnogi ljudi - posebice oni koji su je poznavali kao
istinsko uivanje, sreu i zahvalnost za ono to nam je dato i prij e
nego to je roena.
Drugo izenaenje u svezi Santoi dolo je kad sam shvatio na
to misli Gane kad govori o tome "da je sve uinio da Santoi doe
do svijesti ljudi". Vjerujem da ete se zapanjiti kad saznate o emu
se radi. Prisjetite se, govorio je o tome da je, na mjestima gdje je to
bilo mogue, gdje jo postoji tradicija u kojoj je sauvano sjeanje
na njega - a to znai u Indiji - iskoristio suvremenu tehnologiju za
promociju Santoi. Isprva nisam razumio o emu se radi, a onda
me upravo uporaba tehnologije informirala o nekim injenicama.
Vjerovali ili ne, Santoi ili Santoi Ma kako je veinom zovu,
danas je posveeno na stotine hramova, a milijuni indijskih ena
1 mukaraca smatraju se njezinim predanicima. Nita udno,
pomislili biste - jo jedna u panteonu indijskih boginja. Ali, stvar
je u tome da do prije pedeset godina nitko nije ni uo za boginju
imenom Santoi, a kamoli da postoji hram, obiaji, pa ak i neka
vrsta organizirane religije oko nje! to se to dogodilo prije pedeset
godina?

Znam, znam, sad kad vam kaem, doivjet ete ok nevjerice,

ba kao to sam ga i ja doivio. Ali, to je tu je, injenice govore za
sebe. Kasnije u vam pokuati objasniti to i kako, ali bez sumnje,
imate puno pravo na nevjericu. Dakle, negdje sedamdesetih
godina prolog stoljea se, bez neke posebne pozadine ili razloga,
u produkciji indijskog Bolywooda pojavio film s nazivom "Jai
Santoshi Ma" ("Pozdrav Majci Santoi"). Radnja toga tipinog
Bolywoodskog niskobudetnog spektakla po prvi put je indijskoj
javnosti ispriala priu o boginji Santoi. To samo po sebi ne bi bilo
nita neobino (indijski filmovi su prepuni proimanja mitologije i
svakodnevice), da nije bilo vrlo neobinih reakcija ljudi. Osim to
se pretvorio u indijski hit svih vremena, neobino je bilo to to su
ljudi kino-dvorane pretvarali u privremene hramove, ostavljajui
cipele pred vratima i kitei pozornice cvijeem prije gledanja filma!
A nakon toga su poeli nicati hramovi, obiaji, vratha kathe (ritualne
prie) i cjelokupni arsenal postupaka koje je prilino teko odvojiti
od tradicionalnih. Danas je Santoi Ma jedan od najbre rastuih
duhovno-religioznih pokreta u Indiji, a vrlo brzo se iri i svijetom.
I sve to - iz jednog filma.
okirani? ime, zapravo? Zbog toga to je neto takvo moglo
nastati iz niskobudetnog indijskog mjuzikla ili zbog toga to ima
ljudi koji usprkos tome mogu nasjesti na takve gluposti?
Mene je zapanjilo i jedno i drugo! Zapravo, nisam mogao
vjerovati da mi Gane ozbiljno pria o neemu to ima takav odraz
u naoj nedavnoj povijesti. Bollywoodski film! Ma, hajde!
Ali, onda me on, kao i uvijek, prizvao pameti. "Dobro, to ti
misli kako su se rairile druge prie o boanstvima? Kako su,
recimo, ljudi saznali da sam se ja rodio? Ili, kako su saznali za sve
dogaaje oko Skande? Hajde, reci mi, kako?"
Govorio je mirnim glasom, ali njegove su rijei sadrale
provokaciju. Nikad ne uzimam olako ono to kae, pa sam dobro
razmislio o tim pitanjima. Nije mi bilo potrebno dugo vremena
da shvatim da je i tada, kad god da je to bilo, netko morao prvi
ispriati priu. Moda ju je uo izravno od njega ili nekog drugog
boanstva. Moda je tome i svjedoio, nije vano. Ali, nakon toga?
Kako su stvari ile nakon toga?
Tu bi priu ispriao nekom drugom, naravno. A taj netko ju je
irio dalje. Kad je tehnologija napredovala do ouvanja palminog
lia ili proizvodnje papira, prie su se poele zapisivati. Danas bi se
neki dogaaj na nebu, za koji je na ovaj ili onaj nain saznalo neko
ljudsko bie, brzo naao otisnut u obliku knjige ili u elektronikom
obliku, ili na internetu, ili...
Evo, vidite, tu sam sam sebe poeo udarati po elu, nesvjesno
provodei kuti i smijui se kao lud. Naravno, zato ne i na filmu!
To je ono na to je Gane mislio kad je govorio o uporabi

suvremene tehnologije za irenje informacije o dolasku Santoi!

Tko zna kojim kanalima je ubacio priu u um scenarista? Moda
je razgovarao s njim ili mu se javio u snu, ili ga sasvim nevidljiv
potaknuo na nadahnue... Svejedno, uinio je to - pria o Santoi
se nala na najmonijem indijskom mediju - filmu - i tako doprla
do onih "u ijoj tradiciji se sjeaju njegove obitelji". Nakon toga je
sve bilo lako. Santoi je obavljala svoj dio zadae i dodirivala srca
ljudi koji su jednostavno - reagirali.
Sljedee pitanje koje sam postavio, a koje ete, vjerujem, i vi
postaviti kad razmislite, bilo je vezano za moguu manipulaciju
laima. "Da li to znai da bi bilo tko, samo ako ima pristup dovoljno
monom mediju, mogao zapravo stvoriti' neko boanstvo?"
Evo to mi je Gane odgovorio: "Naravno da ne. Mogao bi
stvoriti veliku la. Ne moram ti objanjavati kako se to danas
radi. Na alost, ljudi esto ne razlikuju istinu od lai, pa se tako
stvaraju lana 'boanstva koja oboavaju. Pravo istinsko boanstvo
nastaje... objasnio sam ti kako, ne treba ponavljati."
"Ali, kako razlikovati jedno od drugog? Kako znati koje je pravo,
a koje lano?"
I tada me Gane iznenadio i citirao za njega iznenaujui izvor.
No, moda nije bio citat, ve podudarnost mudrosti. Rekao je:
"Po djelima e ih poznati." I to je bilo sve to je rekao o tome.
Dovoljno.
Nai su mediji stvorili mnoga lana "boanstva" koja mase
oboavaju i dive im se. Da li je Merlyn Monroe boginja samo zato
to to mnogi o njoj misle ili se tako prema njoj ponaaju? Da li su
to Elvis ili Michael Jackson?
Ikonografija oko njih, kao i odnos ljudi prema njihovom
ivotu izrazito podsjea na religiozni odnos. Rituali, hodoaa,
okupljanja, vatreno zagovaranje, padanje u trans... Kako razlikovati
to od istinski boanskog?
Po djelima, rekli su nam mnogi mudri ljudi. Gane je, meutim,
uporabio rije koja oznaava i karmu, dakle ne samo djela ve i
njihove posljedice, utiske koje to djelo ima na svijet oko nas. Usprkos
ikonografiji i ljudskim osjeajima, kakva djela, kakvu karmu je iza
sebe ostavio Michael Jackson? Nadam se da me njegovi oboavatelji
nee pogrjeno shvatiti. elim rei da je iza sebe ostavio ljudska
djela. Mnoga od njih su bila upitne kvalitete, a neka od njih su bila
oigledno iz pobuda koje bi Gane glatko nazvao demonskim dakle bez svrhe, osim one koja uzvisuje poinitelja takvoga djela.
Dakle, usprkos svjetskoj popularnosti koja nadilazi mnoga
boanstva, ljudi koji su proizvod suvremene potroake kulture
nisu ni blizu tom statusu. Njihova djela, dakle i njihova karma, su
tipino ljudski. U svjetlu istine jednaki su onima koji ne uivaju u
njihovom poloaju.

Ima i jo gorih lai koje bismo morali prepoznati po djelima, pa

makar bila poinjena i u ime onoga tko je tu razlikovnu mudrost
proirio svijetom prije dvije tisue godina. Ako su se u ime nekog
uenja, kole, organizacije ili crkve inila zlodjela, ubijalo se, muilo,
proganjalo, istrjebljivalo... to se tu ima vie misliti? Po djelima se
prepoznaje la i licemjerje. Naknadne isprike ne pomau. Zna se
to je to.
A sad razmislite o Santoi Ma. Koje su posljedice njezinog
pojavljivanja? Dodirnuti su milijuni ljudi, posebice oni koji su na
dnu drutvene ljestvice. Pruena im je ne samo utjeha ve i istinsko
uivanje u ivotu koje, ukoliko naue poduku od Santoi, daleko
nadilazi sreu veine ako ne i svih bogatih i uspjenih ljudi. Santoi
je donijela znanje u ivot siromanih, potlaenih, bijednih... I t o ne
obeanjem o nekom buduem ivotu nakon ovog jada i bijede - kao
to to ine iskoritavake religije irom svijeta - ve osvjeivanjem
zadovoljstva u malim stvarima. Zbog njezine nazonosti mnogi
su siromani postali sretni ljudi, uviajui istinu da srea nije u
posjedovanju, usprkos svemu to im pokuavaju utuviti u glavu
dambo plakati, reklame s radija i televizije, filmovi, novine i...
cijeli svijet oko njih.
Istina je, kao to je i sam Gane rekao, masovni pristup zahtijeva
kompromise. Pokrenuvi duhovni pokret, Gane je znao da e se on
vremenom iskrivljavati. Eto, ve i sam dodatak Ma, koji pripisuju
Santoi, oznaava majku. Majka predstavlja zatitu i kao takva je
prisutna u mnogim religijama. Meutim, dharma, dakle uloga
Santoi uope nije majinska! Ona ne treba niti ne eli preuzeti na
sebe neto to pripada Parvati. Njezina uloga je, ako se to moe rei
u okvirima obiteljskih odnosa, sestrinska! Ona je milostiva i dobra
sestra koja donosi mir u srce i znanje u duu. Nee vas zatititi
bezuvjetno niti vas spasiti od posljedica vaih djela. Trenutno se
u nekim dijelovima Santoi Ma pokreta ire upravo takve ideje.
Pogrjene naravno. Ali, ako je Gane na to odmahnuo rukom i
rekao kako je najvanije da Santoi ue u svijest ljudi, a da e se
iskrivljenosti same po sebi ispraviti, onda je to i meni dovoljno.
Bitna je injenica da je Santoi ve donijela promjenu u
ivote mnogih ljudi. Vjerujte mi, nije me briga to ju je prvi put
promovirao neki smijeni film iz Indije. Santoi je stvarna i ona
postoji oduvijek, ba kao to je Gane rekao.
Osim toga prvog, spektakularnog nastupa i ulaska u ivot
javnosti Santoi djeluje i na druge naine. Mnogi piu o njoj, a
da nikad nisu uli njezino ime. Stotine i tisue ljudi odustaju
od potroakog mentaliteta, uviajui njegove katastrofalne
posljedice po njihovu vlastitu sreu. Smanjuju trokove i odustaju
od ekonomskog ropstva samo zbog prihoda i snalaze se na druge
naine. Razumiju potrebu za smanjenjem populacije i skretanjem

sa smjera bezpogovornog irenja ljudske rase. Okreu se k sebi,

uvaju prirodu, istrauju svjetove do kojih tehnologija ne moe
doprijeti i nalaze zadovoljstvo na mjestima o kojima suvremeni
svijet ni ne sanja.
Santoi je sve vie i vie iva, sve prisutnija i sve jaa. Znali mi to
ili ne, ona je naa budunost. Ili ona ili ivin ples. Kao i Ganeova,
moja nada je snana.
Uzgred, dogodilo se da sam pisao ove reenice ba na dan kad je
jedan veliki medij u mojoj zemlji donio kratku reportau o ovjeku
koji ivi od svoje farme, energetski i prehrambeno samodostatan.
Ima sedamdeset i neto godina, ali je vitalan zdrav i, to je
najvanije, sretan. Kad su ga upitali to ima poruiti gledateljstvu,
rekao je neto zbog ega sam siguran da Santoi djeluje u svakom
kutku svijeta, sve vie i vie irei svoju mudrost.
Pogledao je u kameru nasmijanim oima na izboranom licu i
izgovorio: "Nije sretan onaj koji ima mnogo, ve onaj koji uiva u
onome to ima."
Neka nas svjetlo njegove-reenice vodi u bolju budunost.

TIJELO UITELJA
(CIKLUS O MATSJENDRI)
Vatreni oltar
Ponekad je teko shvatiti zato sve ovo uope postoji, zar
ne? Kad se uzdignete iznad malih problema preivljavanja
i naete se u situaciji slobode, ili onoj u kojoj imate
barem mali okus kako bi istinska sloboda doista izgledala,
nuno vam na um padaju svakojaka pitanja. Jedno do njih
je i zato? Zato postojim? Zato postoji svijet?
Zatim, ako naete barem koliko-toliko zadovoljavajui
odgovor na to pitanje, odmah se javljaju sljedea: A to ja
radim ovdje? to bih morao initi? I kako?
Nemojte misliti da su to apstrakcije koje nemaju mnogo
veze s vaim svakodnevnim ivotom. O, ne! ak i ako ne
razmiljate o tim pitanjima, ona su duboko u vama, kao
i odgovori koje ste na njih, svjesno ili nesvjesno, dali. Ti
odgovori odreuju va ivot i upravljaju njime, poput
nevidljivih zapovijedi koje slijedite uvijek i stalno, provodei
ih bezuvjetno poput dobro programiranog i podmazanog
stroja.
U razdobljima vae uspavanosti - a to znai onda kada
niste svjesni ak ni postojanja tih pitanja i kad se va ivot
svodi na ispunjenje potreba - ponaate se poput lutaka na

koncu. ini vam se da imate slobodnu volju. ini vam se

da vi neto "odluujete". A istina je da imate slobode ba
kao i komad stijene baen u provaliju. Hou li udariti ovdje
ili ondje?, misli taj kamen. Ne, ne, ja bih elio pasti tamo, u
onu guduru... Evo, sad u tamo pasti... idem, letim, evo...
uh,, promaio sam... ne, kamo sad.... joj, uh.... ah... uuuu,
dobro je... I onda, kad se sve smiri i kad leite nepomino na
nekom nepoznatom mjestu kaete sami sebi: Eto, uspio sam
- to je bio moj put! I k tome jo zahvaljujete Bogu to vas je
doveo ba tamo, a ne na neka druga, oigledno mnogo gora
mjesta.
Pitanje buenjaje prilino osjetljivo, znate. Kako probuditi
kamen u letu? Kako u tvrdu stijenu usaditi neku misao,
pamet, mudrost... ?
I na posljetku, ponovno ono prvo pitanje, zato? U ovom
sluaju, zato bi probueni budio uspavane?
Vidite, na to pitanje odgovor znaju samo istinski uitelji.
Naravno, to znai da ga znam i ja. Mogao bih vam to objasniti,
ili barem pokuati, ali za to e vam biti potrebne dobre ui.
I otvorene oi. I um spreman na izvrtanje i uvrtanje. Ali,
najvie od svega e vam biti potrebno tijelo koje se ne boji
umrijeti.
Ako nemate sve to ili barem veinu, teko ete razumjeti
pravu narav poduavanja, a jo tee zahtjeve koji se
postavljaju pred pravog uitelja. Ipak, pokuat emo prijei
taj put, vi i ja. Sada kada ste me barem malo upoznali i
nauili neto o mojemu svijetu, vjerujem da ste mnogo
spremniji za "prave stvari". A istina o uiteljima i kako oni
nastaju je doista prava!
Dio tajne krije se u naravi some. Ne moram vam vie
objanjavati kako je soma nastala, zar ne? Trebalo je
dobro protresti prvobitni ocean svijesti, uznemiriti inertno
polje energije i inteligencije, pokrenuti valove na vjeno
mirnom moru, natjerati ga na kretanje... U tom procesu
morale su sudjelovati sve sile ovoga svijeta - stvaralake i
unitavalake, one koje daju i one koje uzimaju. Uz somu na
svijet je dolo i mnogo otrova - sreom, njegovo je djelovanje
sprijeio sam apsolut, iva, utelovljenje iste svijesti. Dosad
ste nauili i to kako u vaem vlastitom ivot pronai sve
elemente stvaranja some. Nema stajanja, morate djelovati
i djelovanjem "uznemiravati" beskonanu energiju u sebi.
Djelovanje e proizvesti neeljene popratne pojave, ali njih
ete "srediti" zaranjanjem u tiinu, duboko, sve do peine
moga oca, na samoj Kailasi.
Sada emo krenuti korak dalje. to initi sa somom,

jednom kad ona nastane? Dobro se opiti, naravno! Ha, ha...

mislim da vam u tom smislu dajem vrlo dobar primjer!
No, alu na stranu (iako je ovo s opijanjem sasvim
istinito), soma posjeduje jednu znaajku koju smo u
dosadanjim priama preskakali. Ona j e vidljiva u jednom
malom detalju, sitnici koja vam j e vjerojatno promakla, a
na koju u vam sada obratiti pozornost. Sjeate li se da je
somu donio Dhanvantari u maloj posudi zvanoj kamandal?
A sjeate li se prie o Agastji i njegovom kamandalu koji
sam mu poklonio?
Odlino! A da li se sjeate to zapravo predstavlja
kamandal, a to injenica da se on nosi u ruci? Sjeate se?
Da li vam pomalo svie to vam elim rei?
Dakle, soma se nosi u srcu - to je kamandal - i ni u
jednoj drugoj posudi ne bi mogla opstati. Takoer, soma se
odrava kroz davanje - zato je kamandal u ruci vidljiv, a ne
skriven.
Dhanvantari j e donio malo some - tek toliko da stane u
posudicu koju je nosio u ruci. E, sad, to ne bi moralo nita
znaiti, budui da u kamandal stanu ogromne koliine pravih
stvari. Ako j e stala Kaveri, cijela rijeka, onda moda stane
i cijeli ocean some! Naelno, to je istina. U Dhanvantarijev
kamandal stao bi svemir some, ne samo ocean. Ali, u ovom
sluaju nije bilo tako - Dhanvantari je donio tono toliko
some koliko stane u materijalni opseg negove posude.
A ipak, nakon toga, some je bilo dovoljno za sve bogove,
a malo ak i za demone. Jo i dandanas bogovi se aste
somom, piju je na hektolitre, ak je rtvuju jedan drugom,
izlijevaju u vatru, kupaju se u njoj... Odakle sva ta soma
ako nije dola u Dhanvantarijevom kamandalu?
Odgovor je jednostavan: soma se umnoava i ponovno
stvara davanjem! Ali, ne bilo kakvim davanjem, ve davanjem
"buenja", davanjem znanja i mudrosti - drugim rijeima,
poduavanjem.
To bi vam znailo da e se soma, ak i ako nekako dobijete
neku njezinu kap, u vama usmrdjeti ako ne nastavite s
njezinim irenjem. Tek kad poastite nekog svojom vlastitom
somom, tek tada ste ju doista stvorili, utvrdili njezin tijek i
uinili j e ivom.
A to, vidite, doista osigurava besmrtnost!
Bogovi su to shvatili onog prvog dana, im j e soma stigla.
Pa su se poeli meusobno astiti i nazdravljati, stvarajui
tako nove potoke some koju su opet zajedno popili. Demoni
su tome pristupili malo drukije. Po svom obiaju, smatrali
su somu konanim proizvodom - neim to posjeduje i ime

se moe sluiti. Bili su spremni podijeliti ju s bogovima,

samo da ostane i njima neto. Meutim, nisu znali da
im, ovako ili onako, soma ne bi koristila na duge staze.
Nestala bi, prola bi kroz njih ostavljajui samo sjeanje
na opijenost, samo utisak o neem lijepom to im j e inae
nedostino. A takoer bi ostavila i udnju koju ne bi mogli
ispuniti, pa bi opet i stalno bili u potrazi za neim to im
neizbjeno izmie. Do istinske some mogu samo oni demoni
koji prestanu biti demoni - oni koji skrenu s demonske
staze i upute se nekom drugom, moda neizvjesnijom, ali u
konanici jednostavnijom i svjetlijom.
Sve je to prilino nezgodno za demone, ali j e isto tako
nezgodno i za one koji posjeduju somu! Vidite, da bi soma
bila u vama iva, morate j e davati, morate buditi druge oko
sebe, ukazivati im na besmrtnost koju imate, dijeliti je s
njima, astiti se i opijati do besvijesti - to jest, tonije, do
potpune svijesti - slaviti je, priati o njoj, prati noge, ruke
i jezik u njezinim slapovima, stvarati rijeke some, mora,
galaksije, svemire... Sve to morate initi jer ete ju inae
izgubiti. A kako, pobogu, da to inite kad nema nikoga oko
vas tko bi mogao primiti ono to imate dati?
Ne moete dati somu demonu. Sve to ete postii j e da
jadnik padne u blaeni trans i ode na nebeski trip. A zatim,
kad ga to proe, vratit e se k vama po jo. Samo ete imati
problema, a da ne kaem kako ete malo-pomalo gubiti
somu i ostajati bez nje.
Uitelji su stoga u poloaju koji bi mogao izgledati prilino
frustrirajui. ele predati somu, a ne mogu bilo kome, ve
samo onima koji su spremni za primanje. Zato uitelji
ponajprije rade na pripremi terena: poduavaju kako znaju
i umiju, a tek u rijetkim prigodama, kad uenici narastu i
postanu spremni, dijele s njima najdublje tajne samih sebe
- somu koju su proizveli u vlastitom duhu i tijelu.
Pripazite - kad kaem "uitelji", ne mislim na gomile suvremenih
novodobnih pokupi-to-moe-a-zatim-poduavaj smijenih
likova. Ne mislim ni na veinu indijskih prebjega koji
sami sebe nazivaju guruima, a uglavnom pojma nemaju
to to zapravo znai. Hm, kad sam ve spomenuo rije guru
moram onda naglasiti da pod "uitelj" doista mislim "guru", ali
je to, koliko znam, meu vama toliko izrabljivana i pogrjeno
shvaena rije da je najradije i ne bih koristio.
Guru je onaj koji uklanja tamu cijelim svojim postojanjem:
svakom svojom milju, rijeju, djelom i - a to je nevjerojatna
poenta koju vam elim prenijeti i o kojoj ti lani gurui nemaju
pojma - svojim vlastitim tijelom! Soma je dio tijela, ba kao

to je dio duha. U konanici, jedino cjelina moe prenijeti

somu kako valja, a to znai da tijelo uitelja mora biti
ukljueno u davanje some. Bez toga j e prijenos nepotpun.
Da, znam da ove rijei zahtijevaju objanjenje. Dat u
vam ga i to u obliku jo nekoliko pria. Ali, vidite i sami,
doli smo do podruja koje vie uope nije bezazleno. Na
alost, veina dananjeg svijeta je povrna i nespremna
za potpuno predanje. Rijei uitelja ostaju najee samo
rijei. Tako se prihvaaju, tako se i dalje ire: rijei, rije i,
rijei... Veina ljudi to jedino tako moe i primiti - na razini
ideja koje ulaze u njih, prerauju se u njihovom umu i onda
izbacuju van, ponovno u obliku ideja, rjee u obliku djela.
Meutim, uitelj, istinski guru, predstavlja cjelinu. Njegovo
tijelo i njegove rijei nisu odvojeni. ak i rijei ponekad
mogu izazvati tijek some, a to onda rei za tijelo, proeto
tom istom somom, tim istim blaenstvom?
Da li nasluujete smjer u kojem vas vodim? Tijelo uitelja
j e koncentrirana soma i najvie to on ili ona mogu dati
od sebe je upravo to - njihovo vlastito tijelo. Meutim, za
razliku od rijei koje su apstraktne i prozrane, tijelo je
konkretno i gusto. Upravo takva je i razlika u djelovanju
rijei proetih somom i tijela proetog somom. Rijei se
mogu zanemariti, propustiti, odbaciti... Ali, to se ne moe
uiniti s tijelom uitelja! Biti izloen njegovom ili njezinom
tijelu znai primiti u sebe sve to uitelj jeste. I pri tom se
ili probuditi ili...
Ali, polako, ima vremena. Moram vas najprije pripremiti
na sve te nove ideje. Vratit u se na to uskoro, u nekoliko
pria koje slijede. Za sada je dovoljno da smo poeli
razmiljati o uiteljima, o guruima. Sada znate zato oni
nastaju i zato se uvijek ponovno i ponovno vraaju natrag,
traei uenike. Kozmiki zakoni su tako postavljeni:
prenosei znanje, odrava se besmrtnost. Nije da je
boanskim uiteljima stalo do toga zbog njih samih (ako im
jest, onda su skliznuli s boanskog i zakoraili u demonsko
podruje), ve jednostavno slijede taj isti kozmiki impuls
koji je blaenstvo uinio stalno rastuim i neizbjenim.
Najbolji dokaz da se ne radi o sebinoj elji za somom,
ve o kozmikoj elji za irenjem sree jest zavrni in
"kolovanja za gurua". Da, da, i tako neto postoji! Meutim,
u ovom sluaju "diploma" koju novi guru dobiva isporuuje
mu se u obliku smrti njegovog gurua, njegovog mentora koji
ga j e doveo tako daleko na putu uiteljevanja. Odnosno,
bolja rije je nestanak ili u nekim sluajevima "pad". U
svakom sluaju, i sam uitelj prolazi kroz svoje testove,

ponovno i ponovno, ba kao i kandidat za uitelja kojem se

posveuje.
Ispriat u vam kratku priu o Praapatiju, prvom
stvaratelju. Proces kroz koji j e morao proi Praapati, uvijek
se ponovno i ponovno ponavlja u sluaju nastanka svakog
istinskog gurua.
Praapatije, dakle, bio prvo svjesno stvorenje. Nije bio bog,
dakle ne govorimo o Stvoritelju, ve o stvaratelju - nekom
tko moe potaknuti nastanak novih stvari; nekom tko moe
ispuniti svijet raznim stvorenjima, svojim potomcima, kao i
stvarima koje oblikuje svojim umom i svojim rukama. Po sili
nunosti, Praapatije morao biti i prvi uitelj. Jer kako e
se stvaranje nastaviti ako nema nikoga kome moe prenijeti
svoje znanje i tko to znanje moe prenositi drugima? Prvi
guru, Praapati, morao j e osvijetliti neivi svemir, a zatim to
svjetlo uiniti samostalnim i omoguiti mu da se dalje iri i
razvija samo po sebi.
Praapati nije bio ovjek, barem ne u punom smislu
te rijei. Meutim, ljudima je lake zamisliti ga takvim
- pria lake tee i razumljivija je. Pa, hajdemo onda i mi
tim putem. Recimo da je Praapati ovjek koji j e smjeten
na pusti planet, koji e kasnije njegovi stanovnici zvati
Zemlja. Praapati posjeduje sve potrebno znanje, budan je i
prosvijetljen, a njegovim ilama tee obilje some. Meutim,
stavljen je u situaciju da nema kome dati tu somu, jer
osim njega nema nikoga! I koliko god Praapati bio smiren
i zadovoljan sa svojom situacijom (njemu samom nita ne
treba - to se njega tie moe on i umrijeti, bit e mu sasvim
isto) osjea snaan poriv da somu koju j e dobio, taj boanski
dar koji postoji u njemu, preda dalje. eli - ili, bolje reeno,
kozmos eli - da soma ostane tu, u stvorenom svijetu.
Potpuno svjestan tog impulsa Praapati ga slijedi.
Stvaranje j e nunost - jedino tako soma moe preivjeti.
Potreban mu je netko koga e najprije probuditi, a zatim
mu predati sve svoje znanje, ukljuivo i somu koja obitava
u njegovom tijelu.
Praapati najprije iz svojih vlastitih misli stvara svjetlo.
Osvjetljava okoli i prodire duboko u svemir, koliko god je
to potrebno za sagledavanje situacije. Meutim, osim sebe,
ne nalazi nikoga. Sada postoje samo svjetlo i on. Zbog toga
Praapati daje svjetlu samostalnost. Pretvara g au vatru koja
stalno gori i tako iri svjetlo posvuda, ak i ako Praapati
zaspi ili okrene svoju pozornost na drugo mjesto. Svoje
stvorenje, svoga sina (da nam bude lake) naziva Agni.
Sada znate i kako je nastao taj zanimljivi bog vatre

(kasnije j e dobio taj status, ispunjavajui ulogu koju takvo

boanstvo mora ispunjavati) - onaj isti koji j e sudjelovao
u roenju Skande i koji ga je neko vrijeme nosio u svojim
vatrenim ustima, prije nego ga je predao Gangi.
Meutim, u to rano vrijeme, ak i prije nastanka bogova,
Agni je bio samo nositelj svjetla i to onog materijalnog.
Jednostavno j e osvjetljavao svijet i nita drugo. Praapati ga
je morao probuditi, uiniti ga snanijim i monijim. Zapravo
morao ga je uiniti svjesnijim da bi mu mogao predati znanje
koje je imao.
Zbog toga je Praapati poeo raditi s Agnijem. Najprije
mu je priao prie i pjevao pjesme. One su godile Agniju
i, iako ih nije u potpunosti razumijevao, svaki put kad
bi Praapati zapjevao, Agni je poeo svijetliti nekako
snanije. S vremenom se ta snaga pretvorila u bistrinu,
a zatim u usmjerene pokrete vatre koja j e slijedila tokove
Praapatijevih misli i rijei. Agni je doslovce plesao u ritmu
Praapatijeva glasa.
S vremenom, kad je zakljuio da je Agni spreman,
Praapati j e izgradio posebno mjesto - vatreni oltar - na
kojem e se nastaviti Agnijevo buenje. Izravnao je komad
zemlje, iskopao u njemu dovoljno duboku jamu, a zatim
sve to okruio stijenama koje su odvajale oltar od okolnog
podruja. Zatim je sjeo na kamen uz rub jame i meditirao,
pa pjevao; meditirao, pa priao...
Privuen glasom na koji je navikao, Agni se postupno
povlaio u za njega pripremljeno mjesto. Bilo mu je ugodno u
jami, zatienom, a opet slobodnom da svojim plamenovima
lizne i samo nebo, ako bi tako poelio. Tako smjeteni,
Praapati i Agni su otpoeli sljedei stupanj Agnijevog
kolovanja. Praapati mu j e objanjavao kozmike zakone,
priao mu o razlozima i posljedicama, o prolim i buduim
bogovima, o svemiru koji je nastao, ali koji je potrebno
ispuniti raznim stvarima i stvorenjima. Agni je sluao,
sluao i sluao... i postepeno se budio.
Moda su prola tisuljea prije nego j e postao potpuno
svjestan sebe, a moda i milijuni godina. No, to nije bilo
vano. Praapati j e imao svoju zadau i obavljao ju je punim
srcem i duom. Na posljetku, to bi inae i radio u svemiru
u kojem nije bilo nieg i nikog osim njih dvojice?
Na kraju je dolo vrijeme za potpuno buenje Agnija.
Praapati j e zakljuio da je njegov sin spreman, pa mu je
ispriao priu o somi koja tee njegovim ilama i proima
njegovo tijelo. Agni ga j e pozorno sluao. "Zato u meni
nema some?" pitao je Pradapatija na kraju prie.

"Zato jer ti ju jo nisam dao", odgovorio mu je Praapati,

a zatim nastavio: "Soma je dio mojega tijela - ne mogu ti ju
dati nikako drukije nego da je primi u sebe. Ona mora
postati dio tvojega tijela... "
Agni je malo razmiljao. Ne dugo, jer, znate, tada nije
bilo niega to bi ometalo razmiljanje, a i sam Agni je bio
pronicljiv poput vatre!
"Ali, to znai..." prozborio je Agni kad je shvatio to mu
Praapati eli rei, "to znai da te moram... pojesti?"
Praapati je kimnuo glavom. "Da, moje tijelo mora
postati tvoje tijelo. Moram izgorjeti u tebi da bi se ti potpuno
probudio."
"Ali," pobunio se Agni naglo smanjivi svoje plamenove,
"ako te pojedem, ti e umrijeti. Nee te vie biti."
Ponovno je Praapati potvrdio razmiljanja svoga sina.
"Tako je. Umrijet u. Ali, ako sam bio uspjean kao uitelj,
to e biti samo privremeno. Tvoja mo je velika. Poduit u
te sanivini vidji, znanju o oivljavanju mrtvih. Kad se u
potpunosti probudi i osvijesti kao samostalno stvorenje,
uporabit e to znanje i vratiti me u ivot."
Agni je zatim pozorno sasluao sve to je morao znati o
sanivini vidji. Ipak, na posljetku je rekao: "Ali, to ako ne
uspijem? Ti riskira svoj ivot, svoju besmrtnost i stavlja je
u moje ruke. to ako te iznevjerim i ne uspijem u tome?"
Praapati se nasmijao. "Onda e tako biti. Ne bojim se
nestanka. Stvoritelj e, prije ili kasnije, napraviti nekog
drugog, novog Praapatija. Osim toga, ako tako ne uinim,
eka me neto jo gore - neispunjavanje svoje dharme je
stranija sudbina od smrti pri pokuaju da se ona ispuni!"
I s tim rijeima Praapati je skoio visoko u zrak prema
sreditu jame u kojoj e rtvovati samoga sebe. Agni se uz
urlik propeo i uarenim ustima progutao svog oca ije se
tijelo pretvorilo u pepeo jo i prije nego je dotaklo uareno
dno vatrenog oltara.
Iznenada, sve su vatre naglo bljesnule, popevi se vie i
dalje nego je Agni ikada prije bio. Soma je ula u Agnija i
proela svaki djeli njegovog bia. U tom kratkom trenutku
sve mu je postalo jasno, sve je vidio i sve znao. A zatim su
se, kao da se obruavaju, te iste vatre povukle i saele se u
jedan oblik...
E, sad, poradi prie emo rei da je to bio oblik mladia
vatrene crvene kose, vitkoga tijela i snanih ruku ije su oi
plamtjele jae od svjetlosti sunca. Naravno, vi znate da to
moda i nije bilo ba tako. Meutim, ako j e Praapati bio
ovjek, onda je i Agni morao biti isto takav - mladi, sin

svoga oca. Ili su barem njih dvojica takvi u ovoj prii zato da
biste j e vi ljudi lake razumjeli.
U svakom sluaju, Agni je tada skupio Praapatijev
pepeo, drao ga dugo u rukama, pjevao mu i priao, te malopomalo
prenosio somu koja je sada tekla i u njemu. Nije
prolo dugo i sanivini vidja je poela djelovati. Kao neki
budui Feniks Praapati se uzdigao iz pepela, iv, nasmijan
i ponosan na svoga sina.
Sada su bila dvojica - oboje probueni. Stvaranje svijeta
e sada biti kudikamo lake...
Evo, to je ta pria koja govori o tome kako se svijet
ispunjava probuenim... hm, ljudima. Ako elimo nekoga
probuditi, na ovaj ili onaj nain moramo ponoviti proces
kroz koji j e proao Praapati poduavajui Agnija. Guru koji
nije spreman na smrt u rukama svoga uenika, ne smije se
zvati guruom.
A koliko ih ima koji se danas tako nazivaju, a niti ne znaju
to ih eka na kraju toga puta! Naravno, sreom po njih, oni
tamo nee ni dospjeti, barem ne dok ne sretnu nekoga tko
e ih opaliti po glavi surlom (ili granom, u nedostatku surle)
i poeti njihovu obuku ispoetka.
No, svi ti lani gurui esto ispunjavaju neku drugu ulogu.
Ako nita drugo, priaju i pjevaju, ba kao to bi inio pravi
guru. Svojim priama privuku pozornost pa na neki nain
i pripreme teren - ak i ako im prie nisu originalne, ve
samo predstavljaju papagajsko ponavljanje onoga to su
negdje uli; ak i takve one imaju neko djelovanje.
Problem nastaje onda kad uenici ne shvate s kim imaju
posla. A esto se dogaa da ne shvate. Ljudi svata ine,
slijedei svoje vlastite potrebe. Ostaju kod lanih uitelja,
bjee od pravih...Nita udno za ljude. I demone.
Izmeu ostalog, elim vam ispriati jo toga o uiteljima.
Moda neke stvari shvatite prije nego upadnete u kakvu
zamku. Znam da neu spasiti sve vas od toga jer, naposljetku,
svaki ivotni put nosi neku pouku - kako za vas, tako i
za druge. Masovna "spaavanja" su ionako nemogua. Ali,
moda su neki od vas spremni, ili barem gotovo spremni, za
potpuni prijenos some i nastavljanje procesa koji je otpoeo
taj na davni...hm, predak, Praapati.

Svaki pravi uitelj mora pasti

im sam uo o emu to Gane govori, odmah mi je bilo jasno
da idemo u smjeru koji je iznimno vaan. Ve prva pria je toliko

bogata znaenjima da je teko odluiti s kojeg mjesta krenuti...

Moda od samog "uiteljevanja". Rije guru doslovce znai "onaj
koji uklanja tamu". Meutim, danas je, kao i mnogo toga drugog,
i njezino znaenje u suvremenom svijetu korumpirano. Kako je
Gane zgodno rekao, to su uinili "prebjezi iz Indije", manipulirajui
tom rijeju kako im se svidjelo.
Prije svega, nije svaki uitelj guru. Indijska tradicija poznaje
razne vrste uloga koje se u naem rjeniku mogu prevesti kao
"uitelj". Recimo, onaj koji zna - rii. Meutim, nije nuno da
onaj koji zna, jednako tako dobro prenosi to to zna. Ili, recimo,
duhovni savjetnik, neka vrsta sveenika, ili moda danas life-coacha
("ivotnog trenera"), koji definitivno nije guru, iako na neki nain
uklanja tamu. Zatim razne vrste vodia - vartmapradrkaka - koji
mogu nekako ukazati na smjer kretanja. U suvremenom okruenju
to moe biti prijatelj koji vam pokloni neku knjigu ili vas odvede na
pravo mjesto ba kad vam je potrebno.
Tradicija poznaje ika gurue, dika gurue, mantra gurue... T o su

uitelji koji vas odgajaju (s njima ivite), uitelji koji vas poduavaju
(poput profesora u koli) i uitelji koji vas poduavaju duhovnim
tehnikama (takvih mi nemamo oko nas, barem ne tradicionalno, ali
se sve vie javljaju, donosei znanje o raznim tehnikama i duhovnim
metodama...) Postoje jo i avatari - utjelovljenja boanskog koji
obino neto poduavaju, kao i aitja gurui koji uope nisu ljudska
bia, ve ih nosite u srcu. Ovi posljednji predstavljaju vas same, ali
u stanju velike mudrosti pa je tako mogue biti uitelj sam sebi.
Ima toga jo, to je sasvim razumljivo ako se malo udubite u
svijet poduavanja i shvatite kakvu raznolikost on u sebi krije. Nije
stoga udno to je, dolaskom na zapad, rije guru bila pogrjeno
shvaena. Ona ima toliko nijansi da se jednostavno ne uklapa u na
mentalni sklop bez dodatnih detaljnih objanjenja. Prema tome,
potreban je oprez prilikom prosuivanja znaenja izraza guru.
Gane mi je pojasnio da kad on kae guru, bez bilo kakvog
pridjeva ispred ili iza toga, onda misli na onoga tko je voljan s vama
podijeliti svoju somu. I tu dolazimo do zapanjujuih zamisli koje su
nam izneene u prii koju ste upravo proitali. Prije svega, mislim
daje najvanije shvatiti kako je Gane izjednaio sve vidove neijeg
postojanja, od misli preko rijei i djela do njegovog tijela. Takoer
je istaknuo da potpuno poduavanje ne moe iskljuiti tijelo.
Soma je materijalna, jednako kao to je i duhovna. Tijelo uitelja
sadri somu, a za potpuno dijeljenje uitelj mora imati nekoga
tko je spreman tu somu primiti. Zbog toga uitelj ulazi u sloen, a
esto i dugotrajan postupak pripreme uenika, ne bi li ovaj mogao
posluiti kao dobra posuda za izlijevanje some. U konanici, dobar
uenik mora postati i izvor some, na to u se vratiti malo kasnije.
Davanje some nekome tko za to nije spreman, u konanici je

tetno za sve. Ganeova pria - o demonima koji odlaze na "nebeski

trip", a zatim se vraaju po jo - izrazito me podsjetila na dananju
zloporabu droge i veliki broj narkomana koji, sasvim demonski,
trae izlaz za sebe te vlastito zadovoljstvo nalaze u prividnim
duhovnim iskustvima izmijenjenog stanja svijesti. Kad djelovanje
droge proe, vraaju se po jo, nesposobni zadrati integritet
osobnosti, a kamoli je prerasti u smjeru neke vie svrhe i smisla,
neke vie dharme.
Iako ne vjerujem da bi netko Ganeovu priu o somi mogao
zamijeniti za tako neto, istiem kako se radi o dvije suprotnosti;
dvije strane svijeta, koje u njegovom nazivlju moemo nazvati
boanskom i demonskom.
Uiteljevanje je definitvno boanski posao motiviran kozmikim
impulsom, s dubokim posljedicama na ivot svih koji su u to
ukljueni - bilo kao davatelji, bilo kao primatelji znanja. Zbog toga
se radi i o velikoj odgovornosti.
Drugim rijeima, veina masovnih pokreta koje vode neki ljudi,
obino Indijci, koji sebe nazivaju guruima, zasnovana je na laima.
"Svaki pravi guru zna", rekao mi je Gane, "da je najbolji nain za
preobrazbu velikog broja ljudi stvaranje novih gurua."
Gurua, a ne sljedbenika! A kako se stvaraju gurui? Rijeima?
Ne. Iako i guru moe priati, ponekad ak i mnogo, to je samo
priprema, a ne prava stvar. Energetskim utjecajem? Nipoto! Guru
tako neto ne ini ni u ludilu. Sluenjem guruu? Pa, dobro, moete
mu sluiti, dobra karma je uvijek dobra karma. Prakticiranjem
tehnika? Moe - tehnike e vas, ako su doista dobre, dovesti do
gurua u vama samima. Meutim, za to treba mnogo vremena, a na
kraju e opet doi do trenutka kad vam je potrebno neto drugo
- poticaj koji moe doi samo od some u tijelu vaega gurua!
Gane je ustrajao na tijelu. Ni manje ni vie, nego ba materijalno
tijelo. No, i on se tu zaustavio; nije za sada rekao sve, pa neu ni
ja ii u tom smjeru. Vjerujem da sljedee prie donose dodatna
objanjenja...
Ipak, s koliko ljudi moete ostvariti odnos koji na ovaj ili onaj
nain ukljuuje tijelo? Oigledno, radi se o ogranienom broju ljudi.
Stoga padaju u vodu sva obeanja lanih gurua da e se pobrinuti
za sve svoje sljedbenike. Nema anse. Stvar je u tome da ne moe
pripremiti tako velik broj ljudi. Na posljetku, im su sljedbenici, po
definiciji su nepripremljeni i nespremni za prave stvari.
U svom vlastitom ivotu proao sam kroz mnogobrojna
prisjeanja, osvijestio mnogobrojna znanja i suoio se s mnogim
situacijama u kojima je bio svaki uitelj. esto sam se pitao zato je
tome ba tako? Nisam slijep ni gluh - vidim kakve lai upravljaju
ljudskim ivotima. Prepoznajem prevaru na mjestima na koja
odlaze tisue i u ljudima kojima se klanjaju milijuni. Ponekad mi

je sve jasno, a ponekad se pitam zato? Tako sam jednom Ganea

upitao zato se gnjavi s ovim mjestom, s ovim ovjekom? Ima
drugih koji bi vjerojatno uspjenije prenijeli njegovu poruku.
"Kako ti to zna?" odgovorio mi je otro. "Umjesto da govori
gluposti, gledaj da svoju ulogu obavi kako valja."
"Ali, u tome je stvar", pobunio sam se. "U ulozi. Nisam vaan ja,
nego uloga. Moda bi ilo bre i bolje na nekom drugom mjestu, s
nekim drugim ljudima... "
"Pusti meni dao tome sudim", odgovorio mi je jednako ozbiljno.
"Uope nije bitno da bude mnogo ljudi. Pogledaj to se dogaa
na tim 'drugim mjestima! Ima na milijune ljudi, ali devedeset
devet posto njih nita ne razumije, ili razumije pogrjeno, pa rade
vie tete nego koristi. One prave stvari odvijaju se na dubljim,
unutarnjim razinama. Potreban je manji broj, ali pravih. Ostalo e
krenuti samo od sebe. Zato si, uostalom, odabrao roditi se ovdje,
na ovome mjestu. Zar se ne sjea? Bilo gdje drugdje imao bi mase
za vratom, a to bi bila tekoa!"
Moram priznati da me iznenadio takvim odgovorom. Posebice
pitanjem o sjeanju. U tom se trenutku nisam sjeao. Kasnije,
meutim... Ali, to sada nije vano.
Jo mi je, onako zbunjenom, rekao da mi je posao pronai onih
nekoliko pravih koji e se doista preobraziti, a da se za njih uope
ne mora znati. "Mogao bi ih pronai i drukije, ali bilo bi to tee..."
dodao je. "Ovako samo radi to to radi, i eka da se jave. Naravno,
ima malo posla s odvajanjem ita od kukolja, ali u biti, to je to!"
Ne zamjerite mi, malo sam skrenuo na osobnu priu. To jest,
skrenuo sam na osobnu zbunjenost u svezi uiteljevanja. Ona e se
jo i pojaati u trenutku kad u povezati Praapati-Agni parabolu
sa svojom vlastitom situacijom.
Par rijei, dakle, o Praapatiju i njegovom sinu-ueniku
Agniju.
Praapati je u poduavanju Agnija morao proi kroz sve
stupnjeve buenja usnulog stvorenja. Najprije mu je privukao
pozornost pjevanjem i prianjem. Svaki uitelj to mora uiniti ispriati neto to e privui neznalicu. Ne moe odmah uskoiti
u brzi vlak i poeti razglabati o somi\ Najprije jednostavne stvari,
arene igrake za djecu i odrasle. Recimo, bolji ivot, manje stresa,
zdravlje, uspjeh... sve dobro i pozitivno, a sve samo popratna pojava
istinskog znanja. Nema tete, a svrha je ispunjena - potencijalni
uenik je zainteresiran. ak i ako ostane na toj razini, uitelj mu je
dao neto dobro i time posijao sjeme koje e, moda, proklijati u
nekim drugim ivotima.
Zatim je Praapati Agniju poeo objanjavati znanje o
kozmikim zakonima. No prije toga je napravio "vatreni oltar"
- fiziko mjesto gdje je Agni mogao boraviti dok se poduavanje

dalje odvijalo. Mnogi uitelji i dandanas to ine: stvore neko mjesto

odvojeno od okoline, koje e sluiti samo kao mjesto poduke. Na
taj nain se stvara mogunost za sljedei korak: predanost znanju.
ak i ako bi uenik ovdje zastao, sve je u redu jer je proivio lijepe
i dobre trenutke na posebnom "svetom" mjestu. Sjeanje na njega
e ga pratiti u njegova sljedea utjelovljenja, odreivati njegove
sklonosti i na taj nain ga tada uiniti spremnim.
Uzgred, u Indiji se jo uvijek cijeni agniajana - mjesto tovanja
vatre, ili "vatreni oltar", koji se izrauje na nain opisan u prii
0 Praapatiju. Agniajana je dio mnogobrojnih vedskih rituala,
takozvanih jagji. Onaj tko radi agniajanu (i tako preuzima ulogu
Praapatija), priprema se za nju postom, meditacijom, vjebama...
Osim "svetog" mjesta tako se dobiva i "sveto" tijelo koje je slino
Praapatijevom. U idealnim sluajevima to je tijelo prosvijetljenog
majstora koje je ispunjeno somom.
No, sve su to simboli za stvaranje dobrih uvjeta za poduku. I
dok je ritual jednokratni postupak, prava agniajana je konkretno
mjesto, duhovni centar, prostor u koji dolaze ljudi i sluaju o
znanju. Stvaranje materijalnog prostora unutar kojeg se odvija
poduavanje je vaan dio napretka nekog uitelja. Na tom mjestu
zastaju mase lanih uitelja i onih ije znanje nije dovoljno za takvu
materijalizaciju energije. No, istina je, neki u tome uspiju i zbog
demonskih namjera koje ih vode. Tako da postojanje materijalne
agniajane nije ukljuujui kriterij, ve iskljuujui. Onaj tko nema
agniajanu, gotovo sigurno nije na razini kompetentnog uitelja.
Meutim, meu onima koji je posjeduju, nae se i lanih.
Agniajana je mjesto na koje uenik odluuje doi. Nakon toga
poinje onaj konani in poduavanja - rtvovanje sebe od strane
uitelja i potpuno predanje u ruke uenika. Praapati je morao
umrijeti da bi Agni zavrio svoj razvoj i postao jednak svom ocu
1 uitelju.
Gane e nam uskoro, u drugim priama, objasniti neke vrlo
vane detalje oko tog "rtvovanja". Za sada u vam samo rei da
sam ga izravno pitao da li doista svaki uitelj mora umrijeti da bi
"provjerio" sposobnost i zrelost svoga uenika?
"Ne", rekao je. "Ali, svaki pravi uitelj mora pasti prije nego
njegov uenik postane pravi uitelj."
"Pasti?" zaudio sam se. "Kako to misli? Izgubiti znanje?"
"Nestrpljiv si", nasmijao se. "Priekaj malo. Ispriat u ti par
pria o Matsjendri, jednom od velikih ljudskih uitelja, pa e ti
vjerojatno sve to biti jasnije..."
A onda je dodao neto zbog ega sam trenutno "otplovio" u
neke druge dimenzije i svjetove koje s vama mogu podijeliti samo
djelomino. "Zapravo," zapoeo je gotovo oprezno, "udi me kako
se ti ne sjea svega toga? Morao bi moda malo porazmisliti o tim

padovima i rtvovanjima. Zar ti to nije poznato?"

Ne sjeam se tono da li me dotaknuo surlom ili rukom; ili
moda neim to je drao u ruci, ali pred oima su mi odjednom
zaigrale slike iz nekih drugih vremena. Uenik i uitelj. Srea i
razoaranje. Smrt i dugi, dugi odlazak. I ekanje. Predugo ekanje.
Da, znao sam na to je mislio. Sve je to ve pripadalo meni
- to jest nekom drugom meni. Onom iji sam ja samo izdanak;
grana drveta iji su korijeni mnogo dublji od rijei kojima sada
raspolaem.
Ali, ono to vam mogu rei je da me moje sjeanje odvelo do
Somnatha, legendarnog ivinog mjesta koje oslobaa od zla i o
kojem nam je Gane priao prije nekog vremena. Simbolino, iva
je zapravo otvorio znanje svima - bilo je dostupno bez tekoa.
Ime "Somnath" dolazi od some, i zapravo predstavlja simbolino
uzimanje napitka besmrtnosti. Tada, u tom kratkom vremenu prije
dolaska Ganea, soma je bila dostupna svima, bez razlike i bez
obzira na spremnost. Da bi to sprijeio, Gane je poeo postavljati
prepreke. Nije dozvolio svima da dou do znanja. Zapravo je
sakrio znanje i postavio uvjete. Na taj nain je provjerio motivaciju.
Istovremeno je postavio osnove poduavanja - neto to e kasnije
slijediti svi pravi uitelji.
Znai, Gane postavlja i prepreke pred ljude na putu znanja.
Testira ih. Ne puta ih olako. On je otac pravilnog poduavanja.
A to poduavanje podrazumijeva i onaj konani in koji je
test - kako za uenika, tako i za uitelja. Jer, koji to uitelj moe
umrijeti, predavi se u ruke uenika s punim povjerenjem u
njegovu sposobnost da nastavi tu istu ulogu poduavanja? Samo
pravi uitelj to moe.
Zapravo, shvatio sam da, polagano i navrlo zabavan nain, Gane
sada dolazi do znanja koje daleko nadilazi sve o emu dananji
ljudi mogu razmiljati. Polako ulazimo u pravu priu. Na stranu
smijeh i ala, idiline i moralne pouke, pa ak i velike i male stvari
naega ivota; sve je to lijepo, i - nemojte me krivo shvatiti - vrlo
korisno. Ali, ima stvari koje zahtijevaju doista duboko razmatranje,
istinsko poniranje u sebe i na posljetku rtvovanje sebe - doslovno,
za dobrobit drugih.
Postoje i trenuci kad smijeh mora prestati, kad istina ponovno
postane ozbiljna i priziva bore zabrinutosti na nae lice. Ne za
dugo, sreom. Jer ako svladamo sljedeu prepreku, opet emo se
nai na mjestu gdje si moemo priutiti radost i alu. Ali, samo pod
uvjetom da smo se prisjetili svega - cijeloga puta koji smo morali
proi da bismo se nali na ovome mjestu.
Konani test uiteljevanja - rtva, gubitak znanja, pad, zaborav,
smrt... a sve u ime posljednje poduke - vjerojatno je najtei od
svih koje moramo proi prije toga. Posljednji je, a najtei.

Kao to je Gane rekao, svaki pravi uitelj mora pasti... da bi

njegov uenik postao uitelj.

Matsjendra
Jeste li se ikada zapitali kako se uvijek dogodi da se
naem u sreditu neke prie? Zar vam nije neobino
to sam toliko prepun pustolovina i kao da uvijek nanjuim
koji e ovjek, demon ili boanstvo upasti u neke nevolje?
Moda ste pomislili da je to zbog mog dugog ivota? Pa,
istina je, ako se dovoljno dugo mota naokolo, zasigurno e
ti se dogoditi neto zanimljivo!
Ali, pretpostavljam da vam nee biti udno ako vam
kaem da esto sam mijesim tijesto za kolae koje emo
kasnije pojesti svi zajedno! Meutim, i za to je potrebno
imati nos... to jest, surlu. Ne nalazi se ba uvijek dobar
materijal za buduu priu. ak i ja moram dobro nauliti
ui ne bi li uo onaj posebni zvuk koji me poziva na neko
mjesto i kao da kae: "Hej Ganeu, tamo i tamo se sprema
tulum - idemo?"
Ponekad taj glas doe sam od sebe, nenajavljen i
neoekivan. A ponekad jednostavno znam da se u nekom
odreenom trenutku mora dogoditi neto posebno. Mogli
biste to nazvati predosjeajem, ali esto su dogaaji u mojoj
svijesti snano povezani s kozmikim dogaajima. Tanahna
misao u meni vama bi mogla izgledati kao meteorit na nebu.
Moja namjera ponekad je vidljiva kao poseban odnos izmeu
nebeskih tijela. Recimo, moda sam jako ljut kad se Mangal
preklapa s Ketuom, ali e me to brzo proi budui da je u
blizini Punarvasu.
To su samo primjeri i to vrlo pojednostavljeni. Stvarnost
je mnogo sloenija, a u ljudskim okvirima najpriblinije ju
opisuje joti - vjetina osvjetljavanja tijeka vremena, ija
dua j e moja kerka joti o kojoj sada mnogo toga znate.
Pria o Matsjendri, koju u vam sada ispriati, poinje s
jotiem. Postoje neki posebni trenuci kad se nebeska tijela,
u svom neprekidnom kruenju nebom, skupe na nekim
mjestima stvarajui grozdove. Recimo, jedna od takvih
kombinacija moe biti sljedea: njih devet koji su vani
za ivot na Zemlji, podijele se u skupine od po tri. Druga
skupina je od prve udaljena 60 stupnjeva, a trea od druge
120 stupnjeva. Takva se kombinacija ne dogaa esto, ali
tu i tamo se ponavlja. Naravno, nisu uvijek ista nebeska
tijela na istim mjestima, ve razmjenjuju svoje poloaje u
prvoj, drugoj ili treoj skupini.

Bilo bi mi potrebno malo vie vremena da vam objasnim

sve mogue varijacije, a posebice posljedice takvih
skupljanja. Nema smisla ulaziti u to bez obuhvatnijeg
predznanja o jotiu. Meutim, vjerovat ete mi na rije da
ako se nalazite na odreenom mjestu na povrini Zemlje,
kombinacija koju sam opisao moe biti iznimno opasna!
Naime, te tri skupine nebeskih tijela mogu se, u odnosu na
horizont, nalaziti u osjetljivim tokama neba, takozvanim
dusthanima, loim mjestima. Ako bi se upravo tada na tom
mjestu, s takvom slikom neba, rodilo neko dijete (a djeca
se raaju cijelo vrijeme, zar ne?), prema jotiu karma tog
djeteta bila bi optereena tekim teretom. Svi planeti, sve
grahe, nalazili bi se na loim mjestima, a to bi znailo...
Hm, vidite, do tog posebnog trenutka u kojem se odvija
naa pria, svaki bi vam znalac jotia rekao da to znai
katastrofu. U najboljem sluaju, teak ivot za dijete roeno
u tom trenutku. Meutim, nakon to su se dogaaji iz prie
koja slijedi odigrali, cijela je situacija postala poznata kao
vipareta ra joga - izokrenuta kraljevska kombinacija!
Dakle, situacija je toliko loa da sve te loe kombinacije
pobijaju jedna drugu i postaju dobre! tovie, postaju
kraljevski dobre!
Kao to sam napomenuo, do Matsjendrinog roenja
znalci jotia nisu obraali pozornost na tako neto. Izmeu
ostalog to je bilo tako jer su esto savjetovali majkama da
pobace djecu iji j e trenutak zaea ukazivao na mogue
roenje s takvom kombinacijom. U rijetkim prigodama i
na doista zabaenim mjestima takva su djeca ponekad i
ubijana odmah nakon roenja ne bi li ih se "spasilo" od
bijednog ivota. Glupost! Budalatina kojoj nema ravne!
Ali, eto, dogaalo se jer ljudi su sposobni za svakojake
mentalne vratolomije i suluda uvjerenja. Izmeu ostalog,
Matsjendrina ivotna pria j e prekinula tu praksu i skinula
jednu od velikih mrlja s lica jotia, inae plemenite i korisne
vjetine u rukama mudrih.
Sada je drukije, sada se zna kako stvari stoje.
Zahvaljujui, hm, meni... I, naravno, Matsjendri, koji je
pokazao kako se na najbolji mogui nain moe iz vrlo loeg
izvui najvie dobro. Jer, vidite, Matsjendra je bio dijete
roeno upravo u trenutku najloije kombinacije planeta.
Svih devet bilo j e posloeno oko njegovih osjetljivih toaka
na slabim mjestima. Da nije bilo glupavog, polupeenog
jotiija i Matsjendrine praznovjerne majke, moda bi sve
bilo u redu i Matsjendra bi proivio svoj ivot na drukiji
nain, iskoritavajui prednosti svoje karme i patei zbog

njezinih slabosti. Ali, s druge strane, upravo su te dvije

osobe, manipulativni ne-znalac jotia koji se mijeao
u tue ivote i uplaena, ali brina majka, odluili da
Matsjendra ne mora nastavljati ivot u bijedi koja e ga,
tvrdio je taj magarac od seoskog vraa, zasigurno zadesiti.
Iako tekoga srca i u grevitim suzama, Matsjendrina majka
je iz neznanja prepustila Matsjendru slaboj zatiti malog
amca i oceanskim valovima pod nadzorom boga Varune.
Na neki nain, majka j e svojim postupkom, poput lutke na
koncu, samo ispunila loe vidove Matsjendrine karme. U
dobi mlaoj od jednoga dana Matsjendra je bio odbaen i
naputen.
Kao to rekoh, svako zlo za neko dobro. Mjesecima
unaprijed, a mislim da je bilo ak i due, pripremao sam se za
taj odreeni dan. Znao sam to se sprema, pa sam se smucao
u blizini tog odreenog mjesta s kojeg se na nebu mogla
iitati opasna karmika situacija. Vrlo brzo sam uoio
enu u kasnom stadiju trudnoe, a takoer i jasno vidio
monu duu koja se utjelovila u njezinom buduem djetetu.
Pratio sam situaciju sa strane, ne mijeajui se u nju.
Kasnije u se pobrinuti za tog tukca, pomislio sam gledjaui
uobraenog ovjeka koji je majci na osnovi svog neznanja
predloio odbacivanje djeteta. A zatim sam se ukrcao na
amac zajedno s malim Matsjendrom i sigurno ga preveo
do malog i nepoznatog otoia daleko od morskih puteva
ljudi. Zvao se Mjeseev otok, andradvipa, a Matsjendru
sam namjerno ostavio tamo kao nagradu za sva njegova
postignua u prethodnim ivotima. Vipareta ra joga s kojom
se rodio u ovom ivotu bila je blagoslov, a ne prokletstvo.
Iako mu je donijela neobian poetak i moguu ranu smrt,
dovela ga je , eto, i do tog otoia na koji povremeno dolaze
moj otac iva i majka Parvati. Moete o tome misliti kao o
morskoj rezidenciji mojih roditelja, ali andradvipa je ipak
vie od toga. Tamo oni odlaze provesti poseban tantriki
ritual i to u najpogodnije vrijeme takozvane mahajoge. A kad
se mahajoga poklopi s treim danom ienja moje majke
Parvati, dakle s treim danom njezine menstruacije, onda
moji roditelji obnavljaju znanje o tantri ritualno ponavljajui
odreene dijelove uenja, utiskujui ih u podruje kolektivne
svijesti. Smisao toga postupka je omoguiti pristup znanju
svakome tko doe do andradvipe. Ako se, nekako, naete
tamo, bit e dovoljno meditirati na nekoj stijeni pokraj mora,
a zatim zaspati, uljuljkani u um morskih valova. iva i
Parvati e vam se javiti u snovima koje ete tada imati. Vae
vizije bit e vizije istinskog znanja.

Naravno, stvar je u tome da nije ba lako pronai put

do andradvipe. A Matsjendra je, taj navodno prokleti i
izgubljeni djeak, bio doveden tamo mojom rukom! Preivio
je rano djetinjstvo zahvaljujui apsarama iz mora koje su
ga hranile i njegovale. Kasnije se snalazio sam, pijui vodu
iz izvora na obroncima niskog breuljka, jedinog na otoku.
Hranio se voem i biljem kojeg je bilo u izobilju. Prijateljevao
je sa stadom divljih koza koje su mu rado pruale svoja
vimena, a ak su i ribe ponekad rtvovale same sebe, bacivi
se pred njegove noge na pjeanim plaama andradvipe.
A njegovi snovi... Njegovi su snovi bili njegova kola.
Uio je iz njih, pio slatki nektar ivinih rijei i topio se
u milostivim zagrljajima Parvati. Nekoliko puta tijekom
njegovog boravka na andradvipi poklopila se mahajoga s
treim danom Parvatinog ienja, pa je Matsjendra uivo
mogao uti razgovor mojih boanskih roditelja.
Imao je esnaest godina kad j e odluio otii i vratiti se u
svijet. Saznao je neopisive tajne. Nauio ono to netko drugi
ne bi tijekom stotine ivota. Ni jedna nebeska loka, koliko
god ispunjena znanjem i mudrou, ne bi mu mogla dati
toliko znanja koliko je dobio na tom blagoslovljen otoiu.
Stekao je mnogobrojne sposobnosti, sidhije, a njegovo je
tijelo ve u toj ranoj dobi poelo proizvoditi somu. Njegovo
znanje o tantri je bilo duboko poput mora koje j e okruivalo
otok. Uio ju je na samom izvoru, a provodio s morskim
apsarama, sirenama koje su nou izlazile iz oceana i dijelile
ljubav s mladim mudracem.
Ipak, Matsjendra je znao da nee moi zauvijek ostati
na tom otoku. Znao je to jer je, izmeu ostalog, nauio da
nee biti potpun sve dok ne postane istinski uitelj. uo
je priu o Praapatiju i Agniju. Razumio ju je i znao da
mora slijediti taj put. Soma je tekla u njemu, ali to j e bilo
zato to se nalazio na andradvipi. A tu nije mogao ostati
zauvijek. iva i Parvati su ga prihvatili na neko vrijeme, na
moj nagovor. Ali, to je bilo privremeno i posluilo je kao
dobra priprema za njegovu stvarnu pustolovinu; onu koja
ga je oekivala meu ljudima.
Kad sam doao po njega, Matsjendra j e bio spreman. Nije
bilo ni trunka aljenja u njemu kad je odlazio. Naputao je
raj, ali njegove misli su bile okrenute prema budunosti.
Morao je postati uitelj. A to j e znailo da mora pronai
uenike - ljude koji e biti spremni primiti njegove darove.
Znao je da to nee biti lako, ali je bio odluan pokuati. A
kad pronae one koji su ga dostojni, tek tada e nastupiti
njegov pravi test - najtei dio stvaranja novih uitelja

- pad, gubitak znanja, moda smrt, a sve u ime uenika.

Preputanje u njihove ruke, povjerenje, prihvaanje... A
zatim, ako ne uspije, sve to ispoetka, s najnie stepenice
na koju e se vratiti i nakon koje ga ekaju tisue godina
novog napornog uspona.
Matsjendra je bio dijete andradvipe. Rijetko, dragocjeno
dijete "izokrenute kraljevske sudbine". Koliko esto se
dogaa takva milost, takav dar? Koliko esto odbaena
djeca zavre u milosti Ganeovog zagrljaja? Ako ne uspije u
svom naumu, sve e to izgubiti i cijeli taj put e morati proi
ponovno, moda na mnogo tei nain.
Ipak, vodei Matsjendru sve dalje i dalje od otoka njegovog
djetinjstva, vidio sam odlunost u njegovim oima. Znao
sam da nee odustati. Matsjendra je bio roen za legendu.

Lijeva strana stvarnosti

I doista, Matsjendra je postao legenda! Povijesno, kau da je
ivio negdje u desetom stoljeu nove ere, to znai da je Gane
iziao iz okvira pradavnih zbivanja i poeo se kretati i u drugim
vremenskim razdobljima. Naravno, nije nuno tono da je taj
povijesni Matsjendra ovaj isti o kojem govori Gane. Ponekad su
ivotne prie raznih ljudi vrlo sline. No, istina je da povijesnog
Matsjendru smatraju velikim uiteljem joge i tantre.
Mnogobrojne su predaje o Matsjendrinom ivotu - neke vrlo
sline ovoj prii, a neke pomalo i razliite. Recimo, jedna od
popularnijih narodnih pria govori o tome kako je Matsjendru
progutala riba, i kako je dvanaest godina ivio u njezinom trbuhu,
da bi ga ona zatim izbacila van, a Matsjendra se naao na otoku
na kojem je prislukivao razgovor izmeu ive i Parvati. Nisam
o tome pitao Ganea. Ne moram. Radije emo se drati njegove
prie, onako kako ju je ispriao.
A ona je, kao i uvijek, nabijena raznim simbolima i znaenjima!
Prije svega, tu je zloporaba "znanja" o odnosu nebeskih tijela i
ivota ljudi. Taj "magarac od seoskog vraa", kako je Gane nazvao
ovjeka koji si je uzeo za pravo odluivati o ljudskom ivotu,
zapravo je uinio klasinu pogrjeku koju, na alost, jo i danas
ponavljaju mnogobrojni astrolozi. Oni zaboravljaju da je dobro i
loe zapravo ljudska procjena te da je - a ovo dobro zapamtite, kao
to sam morao i ja - svaka natalna karta, a to znai svaki trenutak
roenja NAJBOLJI MOGUI za to odreeno dijete koje je tada
roeno! Umjesto da se igra boga, trebao je pokuati vidjeti dobre
strane tog roenja i na njima graditi svoje savjete i pomo - kako
majci, tako i djetetu.
No, kao to je Gane napomenuo, upravo je Matsjendrino

roenje i njegov ivot koji je slijedio, utvrdio postojanje "izokrenute

kraljevske kombinacije". Iako se ona spominje i mnogo ranije od
vremena u koje povijest smjeta Matsjendrin ivot, mogue je da je
upravo otada postala ire prihvaenim dijelom znanja o jotiu.
Meutim, ima jo neto na to vam elim obratiti pozornost u
Matsjendrinom sluaju. To e se, kao to ete vidjeti u sljedeoj
prii, ponoviti i u ivotu njegovog uenika, Gorakha. Vrlo esto se
dogaa da odbacimo blagoslov zato to ne prepoznajemo u emu
se on sastoji. Nepoznato i neuobiajeno nas plae, pa smo skloni
okrenuti se od toga i potraiti sigurnost u poznatome. Matsjendra
je bio dijete s neuobiajenom karmom. Bez obzira na neznanje, to je
"seoski vra" uoio. Njegova reakcija je bila odbacivanje, poricanje
i unitavanje. Najvei uitelji esto dolaze neprepoznati, drukiji od
prosjenog i prihvatljivog. Umjesto da odbacujemo ono to nam se
na prvi pogled ne svia, morali bismo u tome potraiti skrivene
blagoslove.
Sredinji dio Ganeove prie je oigledno Matsjendrino
djetinjstvo i kolovanje na tajanstvenom otoku andradvipi. Mogli
bismo cijelu tu priu ostaviti takvom kakva jest i prihvatiti je kao
scenografiju. Meutim, poznajui Ganea, teko je povjerovati
da iza toga nema nekih dubljih znaenja. Na posljetku, dao je
detaljni opis mahajoge na osnovi kojeg se tono mogu odrediti
datumi susreta ive i Parvati na andradvipi! Radi se o tehnikom
detalju koji cijeloj prii daju dubinu i ozbiljnost. Primjerice, ak
ni studentu jotia nee biti previe teko pronai da je jedna
takva mahajoga bila (bila, zato to se vjerojatno radi o prolosti
od trenutka kad ete vi itati ovu knjigu, iako je to u budunosti
za mene koji je piem) nazona na nebu od 23 sata i 53 minute
14.02.2010., pa do 6 sati i 21 minutu 15.02.2010! Tih est sati iva
i Parvati provode na andradvipi. Sljedea mahajoga toga tipa bit
e od 4 sata i 4 minute 29.08.2011., pa do 9 sati i 49 minuta istoga
dana. Dakle, godinu i pol dana izmeu jednog i drugog dogaaja,
a trajanje od samo nekoliko sati. Nisam provjeravao da li se i
kako ta odreena mahajoga ponavlja i dalje. Ali, ako zamislimo
da je ciklus ponavljanja otprilike isti, onda je Matsjendra u svojih
esnaest godina na andradvipi samo desetak puta imao prigodu
uti i vidjeti ivu i Parvati. Mogue je zamisliti da se jednom ili
dva puta taj dolazak poklopio s Parvatinom menstruacijom (to
god to u kozmikim razmjerima znailo), tako da je Matsjendra
bio nazoan i jasnoj "rekapitulaciji" znanja o tantri.
Navedeno vrijeme odnosi se na srednjoeuropsko podruje,
dakle vremensku zonu jedan sat istono od Greenwicha. A sve ovo
sam ispisao da bih vam pokazao kakvu teinu, dubinu i tonost
imaju Ganeove rijei, samo ako znate kako ih protumaiti.
Osim tih tehnikih detalja, pozornost mi je privuklo znaenje

Matsjendrina imena. Ono znai "gospodar riba". Inae, u hatha

jogi postoji poloaj koji se pripisuje upravo Matsjendri, takozvana
matsjendrasana. Radi se o laganom zakretanju kraljenice uz
okretanje lica prema unatrag. Budui da je cijeli ovaj ciklus
pria otpoeo s idejom kako je tijelo iznimno vano u procesu
duhovnoga razvoja, odnosno kako predstavlja integriranu cjelinu s
duhom te ga odraava i u punoj mjeri predstavlja, moje su misli ile
u tom smjeru. Ako Gane neto govori, onda moete biti sigurni da
njegove rijei kriju u sebi mnogobrojna znaenja.
I doista, kad sam ga pitao o tome, o simbolici "gospodara riba"
kao i povezanosti andradvipe s tijelom (jer, ako soma i intamani
imaju svoje tjelense ekvivalente, onda to mora biti sluaj sa svim
tajanstvenim pojmovima koje Gane spominje), odgovorio mi je
kratko, na izgled neobino, ali vrlo izravno. Rekao je: "Radi se o
lijevoj strani stvarnosti."
Ha, naravno! "Lijeva strana" je mjeseeva strana - andradvipa
- intuitivna, osjeajna, sintetika strana ivanog sustava. To je
mjesto na kojem je Matsjendra proveo godine, nakon to su ga
izbacili s "desne strane", racionalne, analitike, intelektualne. To
je mjesto na kojem boravi znanje koje je nedostupno onima koji
se dre uobiajenog i vidljivog. ak je i izvijanje kraljenice u
matsjendrasani poticajno za kretanje unatrag, dalje od onog to se
vidi, u dubine duha koje su nevidljive.
Dakle, vidite, andradvipa je mjesto u nama - mjesto do kojeg,
samo ako se prema njemu usmjerimo, moe doi bilo tko od nas.
A na tom mjestu iva i Parvati apu svoje prie. ak smo dobili i
vrijeme - mahajogu - kad se te prie najjasnije uju!
A to se tie riba... pa tu je situacija malo sloenija. Hajdemo
priekati daljnji razvoj prie - uvjeren sam da e Gane ponovno
dodirnuti tu temu.
I tako je Matsjendra boravei i rastui na lijevoj strani stvarnosti,
nauio mnogo toga. A najvanija pouka sastojala se u shvaanju da
postoji samo jedan nain da se bude potpun, samo jedan razlog za
nastavak ivota u obliku u kojem je on otpoeo; samo jedan put
kojim moe ii netko poput njega: put uitelja. Morao je pronai
nekoga dovoljno sposobnog za prepoznavanje istinskog znanja koje
je nosio u sebi, a takoer i dovoljno spremnog za sudjelovanje u
konanoj pustolovini stvaranja uitelja. Morao je pronai dostojnog
uenika.

Gorakh
im je kroio na obalu i naao se meu ljudima, Matsjendra
je bio prepoznat kao poseban. Iako mlad,
nosio je svojih esnaest godina kao laganu odjeu koja je

vie otkrivala nego skrivala. Vitko i preplanulo tijelo, snani

miii i pokreti vidre, oi koje plamte ispod kao ugljen crne
kose... sve to nije moglo proi nezapaeno. Ve prvoga dana
pronaao je konaite kod jedne udovice bez djece. Moda je
ona u njemu vidjela sina kojeg nikada nije imala, a moda joj
je sudbina jednostavno odredila da se brine za Matsjendru.
Kako bilo da bilo, ta je ena, imenom Mina, postala njegova
dobra vila, pomajka i podrka u svemu. Osim hrane i odjee
Matsjendra je u istom potezu dobio i udoban prostor u
kojem je mogao raditi ono zbog ega je doao meu ljude.
Poeo je govoriti i poduavati.
Njegove su poduke isprva bile dobro prihvaene. Govorio
je o jogi, ali s naglaskom na tijelo. Nauio je ljude kako biti
vitalan i zauzimati razliite poloaje, asane, koji su inili
dobro njihovom tijelu. Ti su poloaji takoer djelovali na
njihovu svijest i pokretali njihov duh na tono odreene
naine.
Matsjendra ih je poduavao i meditaciji, uei ih kako
smiriti mentalnu aktivnost i doi do tihoga podruja u
sebi, do mjesta na kojem obitava iva. Sve je to bilo dobro
prihvaeno i Matsjendra se odjednom naao okruen
mnogobrojnim tovateljima. Iako su mnogi isprva pokazivali
sumnjiavost zbog njegove mladosti, im su ga uli kako
govori, promijenili su miljenje. Na posljetku je upravo
njegova mladost bila razlog posebnog tovanja koje su ljudi
osjeali prema njemu.
No, Matsjendra nije zaboravio zato j e doao medu ljude.
Budno je promatrao i prouavao svakog novog uenika,
ne bi li u njemu ili njoj zamijetio onu posebnu iskru koja
j e potrebna za ostvarenje njegove svrhe. Nije oekivao da
e uenika pronai odmah, pa ak niti brzo. Naoruao se
strpljenjem i nastavljao sa svojim poslom.
Meu njegovim uenicima bilo je dobrih ljudi. Neki od
njih su mu bili savreno predani i Matsjendra ih j e mogao
zamisliti kako, jednom, kroe stazom konanog osloboenja
i preobrazbe u istinskog gurua. Meutim, to e biti jednom
- za sada, oni su bili samo uenici koji obeavaju.
Kako je vrijeme prolazilo, upravo su ti uenici bili
razlog nevolja koje su snale Matsjendru. Naime, kako su
napredovali, prirodno su od njegapoeli zahtijevati sve dublje
i dublje razine znanja. A Matsjendra im j e to davao, malopomalo
otkrivajui tajne skupljene na andradvipi. Bile su
to samo poetne poduke o znaenju tijela u jogi i tantri. Ali,
ve i to je bilo dovoljno da izazove podozrenje u javnosti.
Kako su njegova predavanja ulazila u podruje seksualnosti

i tjelesnosti, tako je rastao i otpor prema njemu. Kad j e prvi

put podijelio tantriko iskustvo s nekim od uenika i uenica,
cijeli se grad digao na noge proglaavajui Matsjendru
nezrelim i tjelesno zavedenim lanim uiteljem. Matsjendra
je sve napade izdrao sasvim mirno, ne marei previe za
ono to ljudi priaju. Meutim, Mina je strano patila. Na
posljetku je, budui stara i bolesna, podlegla pritisku. Srce
ju je izdalo nakon to ju je neka zla ena optuila da u kui
dri bordel. Sruila se u prainu, tamo na ulici, a te je iste
veeri umrla Matsjendri na rukama. Posljednjim dahom
rekla mu je da vjeruje u njega i da mu ostavlja sve to ima
- neka mu poslui u ostvarenju njegovih ciljeva.
Sve se to dogaalo nepune dvije godine nakon Matsjendrina
dolaska. Odluio je otii iz grada. Nije to bilo zbog
pritiska koji j e ubio Minu, ve zbog toga jer je osjeao kako
je vrijeme za novi poetak. Sada j e znao vie o ljudima pa se
nadao da e na nekom drugom mjestu, moda i na drukiji
nain, konano pronai dostojnog uenika.
Kad je odlazio, dolo ga je ispratiti desetak njegovih
najvjernijih uenika i uenica, ali nitko od njih nije ga
slijedio. Iz grada j e otiao sam. Meutim, on nije oajavao
zbog toga. tovie, uvidio je da je zapravo izgubio dosta
vremena koristei blagost i postupnost, a da na kraju
nije postigao svoj cilj. Nitko od njegovih uenika nije bio
spreman ak ni na ivotne promjene, a kamoli na iskuenja
koja zahtijeva put uitelja.
Od prodaje kue u gradu kupio j e povei komad zemlje na
pitomim obroncima nekog brda, izgradio kuu s prostorom
za smjetaj uenika i... ekao. Nije prolo dugo, a ljudi
su poeli dolaziti jer se proirio glas da se u njihov kraj
doselio mladi sveti ovjek koji, i to se nekako proulo, trai
uenike.
Ljudi su dolazili, imnogi od njih su eljeli ostati. Matsjendra
je izgledao bolje nego ikad. Tijelo mu j e poprimilo vie muke
konture pa j e bio j o privlaniji. Oi su mu i dalje plamtjele
ivotom i nekom dubokom tajanstvenou. Proveo je cijelo
djetinjstvo u andradvipi i to se na njemu jasno vidjelo.
Moda i nisu znali zato dolaze, ali potencijalni uenici su
stalno bili oko njega, traei odgovore na svoja pitanja i
pokuavajui razumjeti Matsjendrine rijei i postupke.
A njih je ponekad bilo teko razumjeti! Matsjendra je
sada, u svom drugom pokuaju pronalaska uenika, zauzeo
sasvim drukiji stav. Nije vie iao postupno, korak po
korak, ve je odmah, na samom poetku, izloio kandidate
testovima koji su mu morali pokazati ima li u njima dobrog

"materijala" ili ne. Neke od njih je doekao uvrjedama i

psovkama, glumei nervozu i razdraenost. Prema nekim
enama je bio izrazito poudan, nudei im gotovo otvoreno
svoj krevet na jednu no. Ponekad bi usred predavanja
o tantri uzeo bocu jeftine rakije i pred svima se doslovno
opijao. A esto bi se alio na besparicu i traio novac za ovu
ili onu svrhu.
Cijelo to vrijeme im je govorio o iluziji osjetila i pokuao im
otvoriti unutarnje oko koje bi vidjelo iza i dalje od predstave
koju je za njih provodio. Veinom nije u tome uspijevao.
Mnogi su se okrenuli i otili, sa zgraanjem potvrujui prie
o lanom uitelju. Neki su ostali neko vrijeme, samo da bi
ih otjerala njegova namjerna hladnoa koju im je servirao
umjesto traene sladunjavosti.
Ako bi netko proao te prve testove, uviajui Matsj endrinu
veliinu usprkos svemu to su vidjeli i uli, poeo bi od njih
traiti stvarne promjene. "to radite?" pitao bi ih. A kad bi
mu odgovorili da su trgovci, slubenici ili ribari, pitao bi ih
da li vole raditi to to rade i da li to ele raditi cijeloga ivota?
Ako bi odgovorili da vole, rekao bi im neka se onda vrate tim
poslovima jer im je tamo mjesto. Ako bi rekli da ne vole,
traio j e od njih da dou i ive pokraj njega. "Ovdje emo
izgraditi neto vee i vie od bilo ega to moete zamisliti",
govorio im je. "Bit e to poput vrata u nebo. Ali, morate biti
ovdje. Bez vae nazonosti, nita od toga."
Veina je ustuknula i poela smiljati opravdanja i
razloge zbog kojih je tako neto njima nemogue. S takvima
je Matsjendra nastavio igrati igre testiranja sve dok nisu
popustili i otili od njega, optuujui ga zbog raznih stvari,
a u biti spaavajui sebe od ovjeka ija j e volja i namjera
bila daleko prejaka za njihov slabani ivot.
Nakon nekoliko godina Matsjendra je uspio stvoriti
mnotvo neprijatelja, zao glas koji se irio o njemu, ali i
nekolicinu dobrih uenika koji su ostali uz njega. I meu
njima j e kasnije bilo onih koji su otili, ali je bilo i novih
koji su se uspjeli probiti kroz paljivo postavljena "minska
polja".
Neko vrijeme Matsjendra je bio zadovoljan postignutim.
Osjeao j e kako je mnogo djelotvorniji nego to je to bio u
gradu tijekom svoga prvog pokuaja pronalaska dostojnog
uenika. Nadao se kako ide u dobrom smjeru i kako e
na posljetku neki od najupornijih ljudi oko njega postati
ozbiljni kandidati za konani test uiteljstva.
Uenicima je govorio o izrazito materijalnim vidovima
tantrike prakse. Poduavao ih je vrijednosti tjelesnih

fluida, poevi od objanjenja some kao izluevine pinealne

lijezde, pa do vrijednosti sperme i menstrualne krvi. Uio
ih j e kako probavom preobraziti pojedine tvari poput ive ili
sumpora. Naravno, budui da se radi o otrovnim tvarima,
Matsjendra j e esto prakticirao lijeenje uenika koji su se
od toga razboljeli. Samo kap njegove krvi natopljene somom,
ili moda njegova pljuvaka, a najbolje sperma, bili su jedini
lijek protiv sigurne smrti njegovih praktikanata. O svemu
tome nitko izvan njihovoga kruga nije smio znati. Ipak, i o
tome se prialo, onako iza leda, sa zgraanjem.
Usprkos njegovim ispadima u javnosti te odravanju
privida o neuravnoteenom i poluludom tantriku, na
Matsjendrina su vrata ipak dolazili mnogi hodoasnici.
Kao i u sluaju drugih navodno svetih ljudi, molitelji su od
njega traili izljeenje, uspjeh, pobjedu nad neprijateljima,
bogatstvo ili jednostavno milost darana. Matsjendra ih je
veinom tjerao od sebe, ali ponekad bi ih ipak sasluao, a
zatim bez iznimke uinio neto to je veinu njih zgrozilo.
Kao rjeenje njihovih problema ponudio im j e neki mali dio
svoga tijela - nekoliko vlati kose, odrezane nokte, kou s
odebljalih tabana, a ponekad ak i kapljicu svoje krvi koju
bi pustio iz, tu pred njima, noem zarezane svjee rane.
Mnogi su taj dar odbili. Rijetki su ga primili i iskoristili.
A neki su ga primili, a kasnije zanemarili i odbacili. I ba
se meu ovim posljednjima naao netko tko je svojim
postupkom ostvario Matsjendrine elje i omoguio nastavak
ove prie.
Bila je to jedna bogata ena koja je silno eljela imati djecu.
Obilazila j e mnogobrojna svetita molei se svim bogovima
za koje je ula. Tako je ula i za Matsjendru, neobinog sveca
sumnjivog ponaanja. Usprkos looj reputaciji, bilo je ljudi
koji su, svladavi gaenje, uporabili komadie Matsjendre.
Njima se bez razlike ostvarilo sve to su htjeli. Meutim,
uglavnom im j e bilo neugodno o tome priati, posebice o
tome kako su pojeli komadi tuega tijela, pa makar to
bila i jedna vlas s Matsjendrine glave. Sva srea da je bilo
tako jer da se to proulo, Matsjendra bi ubrzo ostao bez...
Matsjendre!
No, ta je ena dola i nekako privukla Matsjendrinu
panju. Sasluao ju je, a zatim pred njom sastrugao kou
sa svog lakta i stavio je u malu drvenu posudu. "Pojedi to
prije nego to sljedei put vodi ljubav sa svojim muem."
U tom trenutku Matsjendra je imao dvadeset sedam
godina, a to je bio samo jedan od mnogobrojnih slinih
dogaaja na koje nitko nije obratio pozornost. Prolo je

sljedeih trinaest godina prije nego to je njegovo znaenje

postalo vidljivo ak i samom Matsjendri.
Tih j e trinaest godina prolo u stalnom istraivanju znanja
0 tantri i jogi. Broj Matsjendrinih uenika se poveao, ali ne
mnogo, budui da su i dalje neki odlazili, a drugi dolazili.
Meutim, neki od njih sada su ve po svim kriterijima bili
visoko razvijeni adepti, ak i slavni sidhasi, posjednici
iznimnih moi. Tijekom vremena Matsjendra im j e ostavio u
nasljee iznimno veliku koliinu znanja iz raznih podruja.
Njegova j e zajednica rasla i prerastala u nadaleko poznato
duhovno sredite. Polako, korak po korak, njegovi su
najnapredniji uenici poeli odlaziti i osnivati svoje kole,
prenosei znanje koje su dobili od Matsjendre.
Sve je to bilo lijepo i dobro, ali Matsjendra je bio oajan.
Njegov eljno oekivani uenik nije se pojavio! I ba kad
je poeo osjeati da neto nije u redu - da ipak na kraju,
usprkos svemu dobrome to j e uinio, nije uspio u onom
najvanijem - dogodilo se neto to j e promijenilo njegov
ivot i uvelo ga u treu fazu njegove potrage za uenikom.
U jednoj novopridoloj skupini ljudi Matsjendraje ugledao
nekog poznatog. Isprva se nije sjetio odakle poznaje tu enu,
a onda mu se pred umom, u bljesku, pojavila scena u kojoj
ga ta ista ena, trinaest godina mlada, moli za pomo u
svezi djeteta. Iznenada, Matsjendraje osjetio veliki poriv da
joj prie. Osjetio je kako se dogaa neto iznimno vano.
"Dijete", rekao je nakon to je gotovo dotrao do nje.
"Jeste li dobili dijete? Gdje je ono?"
ena se iznenadila ovakvim nastupom, ak se pomalo
1 uplaila Matsjendrine naglosti. A onda se pribrala i
odgovorila: "Nnn...nisam dobila dijete, na alost."
"Ali, kako?" ustrajao je Matsjendra. "Jeste li pojeli ono
to sam vam dao?"
ena j e spustila pogled. "Nisam", rekla je. "Oprostite mi,
uitelju. Ali, bilo je to previe za mene. Nisam mogla."
Matsjendra ju je i dalje drao za ruku prouavajui joj
lice. Doista je izgledao pomalo kao luak. "Ali neto se
moralo dogoditi. Osjeam da se neto dogodilo. to je bilo s
koom koju sam vam dao? Gdje je ona?"
ena ga j e zbunjeno gledala. "Ne znam", odgovorila je.
A zatim iznenada dodala: "Mislim da sam je dala svojoj
slukinji. Rekla sam joj o emu se radi, a ona j e - da, sad
se sjeam! - ona je rekla kako poznaje nekoga kome bi to
moda moglo zatrebati i tko nee mariti za to to se radi o
ljudskoj koi."
Matsjendra j e jo neko vrijeme razgovarao s tom enom,

a zatim se okrenuo, otiao do svojih prostorija i spakirao

stvari. Okupio je svoje uenike i rekao im da odlazi. Nisu
to oekivali, pokuali su ga odgovoriti, ispitivali ga kad e
se vratiti... ali sve j e bilo uzaludno. Matsjendra j e odluio
slijediti zov sudbine. A on ga je vodio nekud dalje, do djeteta
iji je ivot naslutio, za sada samo kao blijedi trag u pojavi
one ene.
I tako je Matsjendra ostavio sve iza sebe, u rukama
svojih uenika, dobrih ljudi, mudrih i sposobnih, ali ipak
ne onakvih kakve je Matsjendra traio. Otiao je u potragu
za slutnjom.
Trebalo mu je dva mjeseca prije nego je uspio pronai
trag enine slukinje, a zatim doi do njezine poznanice,
pralje iz malog sela na rubu ume. Pribliavajui se selu,
zauo je djeje glasove. Umjesto da krene putem prema
sreditu sela, skrenuo je prema livadi na kojoj su se igrala
djeca. Bilo ih je desetak, a brz pogled prema njima otkrio
mu je da medu njima nema onoga koga trai.
Ipak, osjeao ga je "u zraku" pa j e neko vrijeme stajao
i promatrao. Zatim je vidio kako jedno dijete odlazi prema
umi i tamo se kratko zadrava. Dijete se vratilo, praeno
upitnim pogledima druge djece. Slegnulo je ramenima, a
zatim su se igra i amor nastavili kao i prije.
Matsjendra j e krenuo prema mjestu na kojem j e as prije
bilo ono dijete, oprezno, ne elei uplaiti nikog tko se tamo
nalazio, ma tko god to bio.
Ugledao ga je kroz zelenilo niskih kronji. Djeak. Crna
kosa, mravo, vitko tijelo... Moda dvanaest, trinaest godina.
Sjedio j e mirno, na nekom kamenu, prekrienih nogu, u
meditaciji.
Matsjendra mu se pribliio i tiho sjeo nasuprot njega.
Osjetio j e dubinu djeakove meditacije. Zrak j e oko njega
titrao proet tiinom. Kao da nita nije moglo prodrijeti u
prostor oko njih. Nasmijeio se, zatvorio oi i ekao.
Nakon nekog vremena osjetio je kako djeak dolazi na
povrinu. Polako je otvorio svoje oi i doekao djeakov
pogled iza polusputenih trepavica. I taj je jedan pogled bio
dovoljan. Matsjendra je znao da je konano pronaao ono
to j e traio ve vie od dvadeset godina!
"Kako se zove?" upitao je tiho djeaka.
"Gorakh", stigao je odgovor.
Matsjendra je kimnuo glavom i nasmijeio se. Rekao
je djeaku: "Bi li htio postati mojim uenikom? Bi li elio
krenuti sa mnom iz ovog sela, pratiti me i uiti od mene?"
Gorakh ga je paljivo promatrao, a zatim kimnuo glavom.

"Ako moja majka dopusti... "

Matsjendra je bio rjeit i uvjerljiv ovjek. Iskustvo ga
je poduilo kako treba s ljudima. Neto darova, obeanje
o buduem blagostanju, ali prije svega njegovo znanje
o komadu ljudske koe koje je majka pojela prije nego je
zaet Gorakh. I jo oiljak na ruci kao potvrda da je to
doista on... Majka j e pala na koljena pred velikog mudraca
Matsjendra.
Za nekoliko dana njih su dvojica, Matsjendra i Gorakh,
krenuli u susret svojoj zajednikoj sudbini.

Potraga za uenikom
Ovaj dio prie o Matsjendri opisuje njegovu potragu za
dostojnim uenikom. Meutim, jednako tako on ukazuje na tekoe
na koje nailazi svatko tko se suoava s problemom poduavanja.
Matsjendra je isprva poeo polako, pokuavajui njeno razgrnuti
velove privida. Meutim, kompromisi nisu donijeli ploda. Njegove
prve dvije godine uiteljevanja zavrile su dragocjenim iskustvom,
ali bez vidljivih rezultata.
Ono to je inio kasnije - testovi, okiranje, drmusanje uenika
na svaki nain - dio je klasinih sredstava selekcije ita od kukolja.
Na ovaj ili onaj nain, ta se selekcija u duhovnim stvarima mora
obaviti. Tako je bilo nekada, tako je i danas.
tovie, u dananje vrijeme to je jo i vanije. Velik broj ljudi
pristupa duhovnom znanju poradi utjehe ili bijega od svakodnevice.
Oni trae ugodu, blagost i spas od tekoa. Meutim, guru e
ukloniti tamu, to ne znai da e put uiniti lakim! Zapravo se ak
moe i rei da ako vam se svia sve to vam netko govori, onda vam
taj ne moe biti uitelj - ionako ve sve znate! Tek onaj tko e vas
uzdrmati i izbaciti iz postojeeg okvira, tek takav zavrjeuje titulu
uitelja.
A kad vas guru pritisne svojim zahtjevima, izravnim ili
neizravnim, nuno ete poeti osjeati neugodu. On ili ona vam
zapravo skidaju staru kou, a to je uvijek bolno.
Stoga nije neobino kad se bivi uenici okrenu protiv svog
uitelja. Ako je uitelj dobar, on e vas uvijek drati na rubu
izdrljivosti, taman do te mjere da ne iskoite iz koe. Ali, pritisak
u smjeru promjene e biti stalan. I ponovno, kad vas uitelj vie ne
tjera da se mijenjate, potraite drugog.
Na alost, malo je ljudi beskompromisno u svojoj duhovnoj
potrazi. Onoga trenutka kad dou do toke gdje im je promjena
nezamisliva, ponu se okretati protiv onoga tko im tu promjenu
predlae. A to je njihov dosadanji uitelj.
Matsjendra je sve to znao i nije previe mario, kao to ne mari ni

svaki pravi uitelj. Uvijek e biti onih koji posustanu na pola puta,
onih koji ne razumiju i onih koji optuuju.
Drugi vaan dio ovoga dijela prie je Matsjendrino ustrajno
poduavanje o vanosti tjelesnog. Oigledno, njegova je tantra
graniila s alkemijom. Svoje je tijelo pretvorio u biokemijski
laboratorij koji je mogao proizvesti lijek, ali i otrov.
okantne zamisli o dijelovima tijela koji se jedu i na taj nain
mijenjaju tijelo primatelja, na rubu su shvatljivog. Meutim, sasvim
su u skladu s osnovnom temom koju nam prenosi Gane: stanje
svijesti prati odgovarajue stanje fiziologije. Moda je mogue
lairati kako se osjea i glumiti odreeno stanje svijesti, barem
pred drugima, ali tijelo ne moe lagati o svom vlastitom stanju. Ve
smo nekoliko puta spomenuli somu kao mogui proizvod pinealne
lijezde. Medicinski to je dimetiltriptamin (DMT) koji je zasigurno
odgovoran za mnoga mistina iskustva. Iako nije sigurno da je
DMT zapravo soma, vjerojatno jest jedan od njezinih sastojaka.
Matsjendra je svojim tjelesnim izluevima lijeio uenike koji su
se otrovali konzumacijom ive i sumpora, klasinih alkemiarskih
elemenata koji predstavljaju ensko i muko naelo. Gane, dakle,
spominje vrlo ekstremnu i evidentno opasnu praksu. Meutim,
takoer spominje i mijeanje sperme i menstrualne krvi, to je
fizioloki ekvivalent sumporu i ivi.
Sve u svemu, ako zanemarimo nejasne detalje, oigledno je da se
tijelo ovjeka u visokom stanju svijesti mijenja. I to do te mjere da
njegova biokemija moe predstavljati opasnost za druge ljude oko
njega. Matsjendra iskuava neto u to se svaki napredni tantrik
moe uvjeriti nakon desetak ili vie godina stvarnoga napretka
u preobrazbi tijela: njegove e tjelesne izluevine biti otrovne za
prosjenog ovjeka. Izazivat e bolesti i slabljenje sustava, a ponekad
i akutna otrovanja. U tom smislu se partneri naprednih tantrika
moraju pripremati, odnosno prilagoavati mjesecima i godinama.
S druge strane, svjesno preputen dio tijela ili tjelesnog fluida moe
posluiti kao lijek i natjerati drugo tijelo na preobrazbu koja se
obino doivljava kao iscjeljenje.
U dodiru s drugim tijelom, soma koja proima tijelo ovjeka
visoko razvijene svijesti, pokrenut e proces prilagodbe. On moe
biti bolan pa e sve skupa izgledati poput upale, nekog procesa koji
na izgled nema uzroka ili poput primljenog cjepiva. U konanici,
rezultat je uvijek dobar, ali ako ima mnogo toga to se iz tijela mora
oistiti, onda je potrebno biti oprezan s dozom lijeka koji e biti
predan. Drugim rijeima, u tijelu punom otrova soma e napraviti
darmar! Preporuljive su male doze i to nakon dugotrajnije
pripreme putem ienja tijela i duha.
Ono tijelo koje je ie i spremnije, moe se izloiti tjelesnim
izluevinama proetih somom. Rezultati toga mogu biti procesi

ienja nezamjetne neugode, a zatim ubrzani proces stvaranja

vlastite some.
Upravo zbog toga je pravi uitelj vaan: ne samo zbog svojih
rijei, znanja i mudrosti koju prenosi, ve u konanici zbog svojega
tijela koje je dragocjeni spremnik some!
Inae, Gorakh je takoer jedno od imena iz legendi i raznih
mitova. Kao i Matsjendra, i on predstavlja odbaeni blagoslov.
Jedna od pria kae da je neplodna ena bacila Matsjendrin dar
na smetlite, te da je nakon dvanaest godina Matsjendra doslovce
otkopao Gorakha ispod hrpe smea! No, budui da djeca ne
rastu na smetlitu, pretpostavljam da emo, kao i uvijek, vjerovati
Ganeovoj inaici prie, koliko god i ona sama bila fantastina!
I jedan i drugi, dakle, bili su neprepoznati, neobini i isprva
odbaeni. A i jedan i drugi su se uzdigli do neshvatljivih visina
uiteljstva!
Posluajmo kako se dalje odvijala njihova pria. to je na kraju
morao uiniti Matsjendra da ispuni svoj cilj i kako se Gorakh u
svemu tome snaao...

Carstvo ula
Deset punih godina nakon njihovoga prvog susreta
Matsjendra i Gorakh su proveli lutajui. Mnogo
vremena provodili su u skrivenim dijelovima uma ili na
nekim zabaenim planinskim visoravnima koje su im
osiguravale mir i tiinu. Tamo je Gorakh dobijao poduke iz
meditacije, joge i opeg znanja. Vrlo brzo je postao sposoban
danima odravati istu svijest, ak i kad bi iziao iz
meditacije. Sa esnaest godina posjedovao je ve niz sidhija
ili iznimnih moi. Neki od njih javili su se spontano, poput
razumijevanja glasova ivotinja, a neke je uvjebavao sve
dok nisu postali dio njega, poput sposobnosti orijentacije
medu zvijezdama i putovanja duhom na udaljena mjesta.
No, sidhi na kojem je Matsjendra najvie ustrajao i stalno
upuivao svog mladog uenika na vjebanje bio je onaj koji
omoguava znanje o procesima unutar tijela. Gorakh je
morao razviti osjetljivost na neravnoteu u svom vlastitom
tijelu i to mnogo prije nego to se to odrazilo na vidljivi
poremeaj, problem ili bolest. Takoer je morao znati kada
njegovo tijelo lui somu, a kada ne.
Naravno, kad je stvaranje some obilato, nitko u to ne
moe imati nikakve sumnje! Ne moete propustiti kapi
ili ak mlazove slatkaste tekuine koja vam se slijeva niz
grlo, jo manje onaj nepogrjeivi osjeaj ushita koji vas u
potpunosti obuzima kad ste opijeni somom!

Meutim, u poetnim stupnjevima razvoja i preobrazbe

tijela, kad je soma prisutna samo u malim tragovima, moglo
bi se dogoditi da ne primijetite bitnu razliku izmeu stanja
bez some i stanja kad je prisutna. Matsjendra je elio da
Gorakh bude vrlo osjetljiv na to od samoga poetka. Kad
je svladao tu vjetinu, Matsjendra je zatraio od njega da
svoj sidhi proiruje na opaanje drugih ljudi. Zbog toga
su morali boraviti meu ljudima, u selima, gradovima i u
raznim palaama bogatih vladara. Gorakh je morao nauiti
mnoge detalje o tijelu, njegovoj ravnotei i poremeajima.
Na neki nain, morao je svladati znanje iz ajurvede, mada
je njegovo zapaanje ilo dublje od oka bilo kojeg lijenika.
Matsjendra ga je poduavao sve to je znao o tijelu, a drugi
ljudi su ih doekivali dobrodolicom mislei da se radi o
vaidji, lutajuem lijeniku, i njegovom mladom nauniku.
Najvei ok Gorakh je doivio kad je po prvi put
primijenio sidhi znanja o tijelu i njegovom stanju na jednog
mukarca u kasnim srednjim godinama. Do tada je svojim
sposobnostima "skenirao" samo Matsjendru ije je tijelo
bilo gotovo savreno i natopljeno somom. U Gorakhovom
duhovnom oku Matsjendra je bljetao poput svjetlosti
Sunca. A kad je isti postupak primijenio na tog ovjeka, nije
vidio nita drugo do li mranu nakupinu zbijenih sjena.
Kad je ovjek otiao, Gorakh je zbunjeno zapitao svog
uitelja: "to je ovo bilo? Kako je mogue...?"
"Nee on jo dugo", prekinuo ga je Matsjendra. "To to si
vidio je znak smrti. Tijelo je ve otkazalo poslunost. On je
na odlasku."
S osamnaest godina Matsjendra je poveo Gorakha na
andradvipu. Tada sam se prvi put pokazao Gorakhu koji
je bio oduevljen to me vidi! Nisam se mnogo mijeao u
njihov ivot do tada, a niti u godinama koje su slijedile.
Meutim, znao sam da e uskoro doi trenutak kad u biti
potreban Gorakhu. Malo je vjerojatno da bi svoju zadau
izvrio bez moje pomoi. Lijepo smo se upoznali, pristojno
ispozdravljali, a zatim sam ih otpratio na otok Matsjendrine
mladosti. Sljedeih nekoliko godina Gorakh je bio okruen
apsarama uei o ljubavi i tajnama uitka.
Sada su mu dobro dola znanja iz joge. Morao je nauiti
preusmjeravati energiju orgazma u razne dijelove tijela
koristei miie koji se rijetko koriste. Prakticirajui ljubav
s apsarama, esto s mnogo njih istodobno, Gorakh je postao
majstor produavanja orgazma. Koristio je mulabandhu,
udijanabhandu i alamdharabandhu odvojeno ili istodobno
i u raznim kombinacijama.

Na taj nain je postigao opipljivo kretanje kundalini

preko raznih energetskih toki u svom tijelu, istodobno
pruajui nebeski uitak apsarama s kojima je dijelio ljubav.
Matsjendra je nadzirao njegov napredak podsjeajui ga da
svako iskustvo povee s promjenama u tijelu te da zapazi
poveanje u tijeku some.
Gorakh je savreno svladao i keari mudru - iznimnu
savitljivost jezika kojim potiemo stvaranje some i
usmjeravamo ju izravno u grlo i eludac. Naime, u poetnim
stupnjevima razvoja moe se dogoditi da se stvorena soma
razlijeva po drugim tjelesnim upljinama te da samo mali
dio nje zavri u elucu. Keari mudra rjeava taj problem.
Meutim, i tom je razdoblju poduavanja morao doi
kraj. Gorakh je od samoga poetka nauio kako se zatititi
od iscrpljivanja koje bi uslijedilo zbog uestalog odnosa
s apsarama. Takva praksa bi ve odavno iz prosjene
osobe iscrpila svu ivotnu energiju. Meutim, Gorakh je
doao pripremljen, sa znanjem o samavesi, uzajamnom
proimanju, koje titi od iscrpljujueg uinka voenja
ljubavi s apsarama, nebeskim ljubavnicama.
Samavesa je potrebna zbog toga jer apsare ne posjeduju
tijelo u materijalnom smislu te rijei, barem ne u onom
obliku u kojem ga posjeduju ljudska bia. Zbog te injenice
ljubav s njima je iskustveno snana i gotovo neusporediva s
ljubavlju ljudskih ena. Meutim, proces davanja i primanja
na materijalnoj razini je jednostran - energija ide od ljudskog
bia prema apsari. Osim ako se ne prakticira samavesa.
Nakon nekoliko godina takve prakse Gorakh je nauio sve
o svome tijelu, uicima, kretanju energije i raznim tantrikim
praksama. Meutim, nedostajalo mu je presudno iskustvo
- ono koje jedino moe dovesti do istinske preobrazbe tijela
tantrika: iskustvo sa enama od krvi i mesa!
Matsjendra je u tom smislu obavio odlian posao.
Pripremio je Gorakha na najbolji mogui nain. Meutim,
vidite, ljubav s apsarama je poput vrlo napredne virtualne
simulacije. Izgleda kao da je pravo, ali ipak neto nedostaje.
Ono to nedostaje, naziva se bhogavati.
Bhogavati je oblik energije, inaica kundalini, ali ukazuje
na konkretizaciju kundalini u obliku neke tjelesne tvari ili
izluevine. Kundalini je apstraktna i u poetku je moete
doivjeti kao osjete po tijelu, vizije, promjene u zapaanju
okoline i slino. No, kundalini nije stabilna sve dok ne
postane bhogavati - sve dok se ne pretvori u svoj tjelesni
ekvivalent.
A da bi se to dogodilo, u procesu mora sudjelovati vie

od jednog materijalnog tijela! Drugim rijeima, apsare vam

mogu podii kundalini, ali ne i stvoriti bhogavati! Za to vam
je potrebna razmjena tjelesnih fluida s drugim ljudskim
biem, po mogunosti s onim koji posjeduje visoku razinu
some. Zbog toga je Gorakh morao napustiti andradvipu,
ba kao to je to nekada uinio Matsjendra, i vratiti se meu
ljude.
Slijedilo je nekoliko godina prakse tijekom kojih je mladi
i privlani Gorakh poduavao ene i mukarce tantri,
istodobno iskuavajui rastue djelovanje bhogavati na
svoje vlastito tijelo. Malo-pomalo, njegova se razina some
postupno pribliavala onoj koju je imao Matsjendra.
Gorakh je imao dvadeset i dvije godine kad je Matsjendra
odluio da je konano, nakon toliko godina potrage i
priprema, dolo vrijeme za ostvarenje njegovog plana - onog
zbog kojeg je napustio andradvipu. Pred sobom je imao
mladog jogina i tantrika, sidhasa i mudraca po svemu ravnoga
sebi. Ali, usprkos tome, Matsjendra se nije u punom smislu
te rijei mogao nazvati guruom. Nedostajao je posljednji
in kolovanja - njegova vlastita dizertacija tijekom koje e
odustati od svega to zna, pa ak i svoj vlastiti ivot staviti
na kocku. Ako j e uspjeno obavio svoj posao, Gorakh e ga
"spasiti" i ponovno ga vratiti na istu toku na kojoj je sada.
Ako nije, a to znai ako Gorakh to ne uini, onda e njegov
pad biti vrlo zvuan. I vrlo bolan.
Gorakh nije bio iznenaen kad mu je Matsjendra konano
objasnio to namjerava. Meutim, nije bio siguran kako to
njegov uitelj misli izvesti? Kako se zapravo zaboravlja ono
to zna?
"Tijelo", odgovorio mu je Matsjendra. "Tijelo uva u sebi
znanje i ono ga moe i izgubiti. Otii u na mjesto gdje tijela
nema. Otii u u Kamarupu, nebesko carstvo ula, u mjesto
koje se zove Kadali gdje borave samo apsare. Neu se tititi
- bit u s njima bez samavese. Tijelo e ostati ovdje, pokraj
tebe, ali povezano s mojim duhom. Na taj nain e apsare
moi crpiti energiju iz njega. Kad umrem tamo, umrijet u
i ovdje."
"Ali, kako u..." zaustio je Gorakh namjeravajui, naravno,
zapitati svog uitelja kako e on doi do Kamarupe i kako e
ga izvui iz nje, ali Matsjendra mu to nije dopustio. Prekinuo
ga je postupkom posebne inicijacije zvane samaputa poljupcem usta na usta. Svojim jezikom utisnuo je neto
sline u Gorakhova usta, predajui mu tako svoj posljednji
dar - somom natopljeni dio vlastitoga tijela.
A zatim se sruio pokraj zauenog Gorakha, ostajui

leati bez znakova ivota. I dok j e njegov duh letio prema

Kamarupi, Gorakh se duboko zamislio. Stavljen j e u vrlo
teku situaciju. Hoe li uspjeti u zadai koju mu j e povjerio
njegov uitelj? I odakle da, pobogu, zapone jednu takvu
misiju spaavanja?
U tom trenutku sam se pojavio ispred njega sa irokim
smijekom na licu i pobjedonosno izjavio: "Od mene,
naravno!"

Mo tijela i svjesni zaborav

Uh, ovo je jedna od pria od koje vam se moe zavrtjeti u glavi!
Toliko novih naziva i pojmova da bi samo njihovo nabrajanje uz
kratke opise uzelo previe mjesta. A detaljna objanjenja, posebice
ona koja se odnose na razne tantrike tehnike, vjerojatno bi
zahtijevala itavu knjigu!
Zbog toga je besmisleno uputati se u takvo to. Pokuat u samo
kratko komentirati neke od najzanimljivijih dijelova Ganeove
prie. Mislim da u tome prednjai pojam bhogavati.
Kao stoje objanjeno, radiseo materijaliziranom iliutjelovljenom
obliku kundalini. Oigledno, do bhogavati se ne moe doi na
apstraktni nain, putem misli ili unutarnjih iskustava. Zbog toga
Gorakh mora napustiti andradvipu (lijevu stranu stvarnosti!) i
vratiti se u materijalni svijet. Tamo mora doi u kontakt sa enama
i mukarcima od krvi i mesa, da bi u uzajamnoj razmjeni tjelesnih
fluida doao do bhogavati.
"Bhoga" na sanskrtu pokriva znaenja "hraniti se" i "hrana", ali
i "uivanje u seksu". Bhogavati stoga ukazuje na injenicu da se iz
seksualnoga kontakta i, posebice, tjelesnih izluevina koje pri tom
nastaju, stvara potencijalno mona smjesa tvari koja sudjeluje u
materijalizaciji kundalini energije.
Sasvim mi je jasno kako ovakve reenice zvue danas, u vrijeme
kad vladaju spolno prenosive bolesti i kad "razmjena tjelesnih
tekuina" izaziva drhtanje odbojnosti i straha, a ne privlanost i
strast. Meutim, jednako mi je jasno da Gane uope ne mari za to.
Moda je to stoga to, kao to nas je poduio, ljudi visoko razvijene
svijesti mogu preobrazbu svog tijela usmjeravati u eljenom
smjeru, mijenjati mu biokemiju, neutralizirati otrove i - zato ne?
- unitavati viruse i bakterije. Ili pak jednostavno misli da je to
privremen i svakako samo na problem pa ga mi sami moramo i
rijeiti.
Kako bilo da bilo, ostaje injenica da muke i enske spolne
izluevine, posebice sperma i enski ejakulati, a zatim i menstrualna
krv, pomijeani zajedno daju smjesu koja, prema onome to smo
uli, osigurava tjelesni ekvivaklent visokog stanja svijesti. A to je,

kao to znamo, stvaranje some i u konanici besmrtnost.

"Ako kundalini spava", rekao je jednom Gane, "ili se budi, ali
se ne pretvara u bhogavati, onda postaje kalaagni - vatra vremena
koja spaljuje sve to ivi. To je razlog zato ljudi umiru."
U svjetlu nae glavne teme u ovom dijelu knjige koji se zove
"Tijelo uitelja", ne bismo smjeli olako odmahnuti rukom na ovakvu
izjavu te je proglasiti apstrakcijom. Znanstveno gledano, mi danas
ne moemo sa sigurnou odgovoriti zato zapravo tjelesne stanice
stare i umiru. Po svemu sudei one bi mogle ivjeti zauvijek. To im
omoguava razmjena energije i materije s okolinom, to pak stvara
temelj za potpunu obnovu. Umjesto toga, stanice se neko vrijeme
obnavljaju, a zatim posustaju. Zar je nemogue zamisliti da postoji
biokemijska tvar, ili moda neki odnos razliitih tvari koji Gane
zove kalaagni, a koja sprjeava ili ometa obnovu stanica? Kad bi
otkrili o emu se radi, znastvenici bi to nazvali na svoj nain, ali
bi govorili o istoj stvari. I zar je nemogue pomisliti da bhogavati
jednako tako predstavlja odreenu tvar ili odnos tvari koji bi
omoguili beskonano obnavljanje tjelesnih stanica?
Konkretni tantriki napuci o konzumiranju tjelesnih izluevina
koje nastaju tijekom seksualne aktivnosti, sasvim se pribliavaju
moguem "receptu" za besmrtnost ili barem dugovjenost. Samo
to taj recept ne podiete kod ljekarnika, nego u tijelima svojih
seksualnih partnera!
Uzgred, bilo mi je zanimljivo kako je Gane otpisao potrebu za
prakticiranjem vajroli mudre. Vajroli mudra je postupak u s i s a v a n j a

tekuine kroz urinarni kanal penisa. Nakon ejakulacije unutar

ene, dakle nakon to su se tjelesne izluevine pomijeale, tantrik
ih usisava natrag u sebe koristei penis poput surle - usisavaa
kojim vraa svoju spermu natrag, ali sada obogaenu enskim
ejakulatima. Gane ju nije spomenuo u prii, ali sam ga upitao o
tome naknadno. "Vajroli je tajna radnja. Neto to se ini ako nema
dozvolu partnera. Uz dozvolu i zajedniko dijeljenje mnogo je bolje
uzimati bhogavati ustima." Pod "bhogavati" je u ovom sluaju oito
mislio na mjeavinu mukih i enskih ejakulata.
Ova je primjedba vrlo zanimljiva jer je uenje vajroli naporno
i teko, a sada izgleda da je i nepotrebno, budui da se doista
radi o triku kojim se bez dozvole uzima neija energija tijekom
seksualnoga kontakta. Vajroli mogu raditi i ene, na neto drukiji
nain.
Sve u svemu, kako izgleda, vajroli nije dio Ganeovog arsenala
orua za besmrtnost!
O moi tijela govori i postupak koji je Matsjendra koristio
da "padne" na ljestvici duhovnoga napretka. Doista, kad malo
razmislite, kako zaboraviti ono to zna? Ako je znanje dio tebe,
ako ga doista ivi, kako je mogue da to odjednom nestane?

Dobro, moglo bi doi do zaboravljanja u klasinom smislu. Ali,

znanje o kojem je ovdje rije ne ovisi o prisjeanju. Matsjendra je
mogao dobiti udarac u glavu i proi kroz razdoblje amnezije. Na
taj nain bi zaboravio injenice i podatke iz svog vlastitog ivota.
Tko zna, moda bi zaboravio i svoje vlastito ime. Ali, znanje o
svijesti je toliko duboko da ono uope ne ovisi o tome. Moemo to
usporediti s nekom vjetinom. Ako bi Matsjendra znao voziti bicikl
prije traume koja je izazvala amneziju, onda bi i onaj zaboravljivi
Matsjendra to znao i poslije te traume!
Kako, dakle, zaboraviti vjetinu i mudrost? Kako pasti s visokoga
poloaja mudraca, uitelja i doslovce sveca?
Ova pria nam potvruje da je sve to smjeteno negdje u tijelu
i da bi gubitak tjelesnog ekvivalenta te mudrosti, koji Gane naziva
bhogavati, bio jedini nain "padanja" i "zaboravljanja". Ali, ako
je tijelo jednom natopljeno somom, zato bi ono odustalo od te
blagodati? Tome moe pridonijeti jedino svjesni napor - svjesna
odluka da se uini neto suprotno tome. Matsjendra eli zavriti
ciklus poduavanja - eli postati guru. Zna da to moe samo kroz
ritual slian Praapati-Agni ritualu. Mora se dati u ruke ueniku, da
bi zatim bio od njega ponovno poduen i vraen na svoju prijanju
razinu.
I na posljetku, konana potvrda moi i vanosti tijela dolazi
iz posljednje scene u prii koja je sama po sebi vrlo okantna.
Matsjendra ljubi Gorakha, poljupcem u kojem se izmjenjuje
pljuvaka. Taj in predstavlja inicijaciju. Svrha mu je somom iz
tijela uitelja pokrenuti somu u tijelu uenika.
Na stranu nae moralne predrasude, poljubac je doista
najbezazleniji nain da se postigne taj cilj. Ve ste ranije uli da je
Matsjendra u svojoj prethodnoj uiteljskoj karijeri koristio neto
slino tome, darujui svoju krv, kou ili kosu. U svjetlu prethodno
nauenog o vanosti seksualnih tjelesnih izluevina, jasno je da
samputa inicijacija, dakle inicijacija utiskivanjem ili predavanjem
tjelesnih izluevina od strane uitelja prema ueniku, moe biti
izvedena na vie razliitih naina.
I tako, nakon uiteljskog poljupca Matsjendra pada u neku vrstu
kome, a pred zbunjenim Gorakhom se pojavljuje Gane u oitoj
namjeri da mu pomogne u ostvarivanju sloene zadae pronalaska
i poduavanja njegovog vlastitog uitelja. Da vidimo kako e ta
pria zavriti!

Dvije lubanje iz prolih ivota

I tako smo se nali, Gorakh i ja, sjedei pokraj usnulog
i na izgled beivotnog Matsjendrinog tijela. Znatieljno
sam ga promatrao, traei na nj egovom licu znake prisj eanj a.
Nije ih bilo. No, dobro, nita strano. Teko bi bilo oe kivati
da e se u takvom trenutku, na poetku zbunjujue i teke
pustolovine, Gorakh sjetiti nekih drugih situacija, drugih
ivota, u kojima smo on i ja isto tako sjedili, pripremajui
se za... Ali, neemo sad o tome. Gorakh je tada bio Gorakh,
a to je i tko je bio prije, sada nije vano. Imali smo mnogo
toga za odraditi i bilo bi nam bolje da odmah prionemo na
posao.
"Da li ti je Matsjendra rekao kuda e otii?" upitao sam
ga, elei prekinuti zbunjenu tiinu i usmjeriti ga prema
djelovanju.
Kimnuo je glavom. "Kamarupa. Mjesto koje je nazvao
Kadali. Tamo borave... "
"Samo ene", nadopunio sam ga. "Apsare, tonije. Uh,
teak odabir."
Gorakh je zabrinuto kimao glavom. "Koliko jo zapravo
ima vremena?" upitao je nakon nekoliko trenutaka. "Mislim,
koliko e izdrati meu njima... Rekao je da e..."
"Ne mogu to znati", odgovorio sam. "Moda e izdrati
godinu dana. A moda i mnogo manje."
Gorakh je podigao glavu i uputio mi sjajan pogled pun
odlunosti. "Onda ne smijem gubiti vrijeme. Potovani
Ganeu, to da radim? Kako da pronaem svog uitelja? I
kako da ga vratim natrag, ovamo, na mjesto gdje e ponovno
biti to to mora biti - uitelj i mudrac?"
E pa, vidite, mora se priznati da godi kad vam se netko
tako obrati! Posebice kada znate da to nije samo pristojnost
te da vam se obraa netko dovoljno sposoban i, to je
najvanije, spreman da primi ono to mu moete dati. A
Gorakh je bio upravo takva vrsta uenika! Na posljetku,
kako i ne bi bio kad je u prolim ivotima... Ali, eto, opet
mene! Rekoh da vas neu zamarati s time...
Uglavnom, naa prva zadaa bila je uvjebati jedan
od sidhija pomou kojih e Gorakh stii do Kamarupe.
Nadao sam se da e Gorakh to brzo svladati budui da je,
zahvaljujui Matsjendrinoj obuci, imao iskustva u tome.
Poduio sam ga izvedbiparakajaprauee. Radi se o odvajanju
svjesnosti od tijela i njezinom ulasku u neki drugi objekt.
Ukoliko taj objekt bude ivo stvorenje, ivotinja, ovjek ili...
neto drugo, mogue je neko vrijeme doivljavati iskustva

koja pripadaju tom objektu. S dosta prakse ili pak uroenim

talentom mogue je sudjelovati u doivljajima "preuzete"
osobnosti ili na trenutak projicirati svoju vlastitu osobnost
umjesto one domaina.
Naravno, ti napredni stupnjevi parakajapravee su etiki
diskutabilni i svakako za sobom povlae odreene karmike
posljedice. Meutim, ponekad je izbor teak, a poiniti malo
loe karme u ime uklanjanja neeg jo goreg, sasvim je
opravdana odluka. Pod uvjetom da imate dovoljno mudrosti
za takvu procjenu.
U ovom sluaju Gorakh je imao savrenog savjetnika,
mene, uvara karme, pa nije previe o tome ni razmiljao.
Prihvatio se posla i zapanjio i sebe i mene brzinom
napredovanja. Ve za nekoliko dana bio je u stanju izvesti
ulazak svjesnosti u biljke i ivotinje, a takoer je kratko
isprobao svoju vjetinu i na ljudima. Za desetak dana bio je
spreman za prvi pokuaj odlaska na Kamarupu.
Vidite, nema nikakvih prepreka u tome koliko daleko
vaa svijest moe otii kad "ulazi" u neki objekt. Nije ak niti
vano da li se radi o materijalnom objektu, recimo nekom
kamenu na planetu koji krui oko najudaljenije zvijezde
u galaktici, ili se radi o energetskom objektu, kao to je
to tijelo neke apsare u duhovnom svijetu Kamarupi. Ono
to je bitno jest da znate gdje je taj predmet i da poznajete
barem neke njegove znaajke. Zbog toga je skoro nemogue
prebaciti se u objekt koji prethodno niste upoznali. Drugim
rijeima, Gorakh ne bi mogao otii na Kamarupu pomou
parakajapravee da ve nije bio na Kamarupi! A bio je,
jer...
Eto, opet bih ja sad skliznuo u priu o njegovim prolim
ivotima! Ali, koliko god to moglo biti zanimljivo, u ovom
sluaju uope nije vano, budui da sam u tom konkretnom
postupku ipak sudjelovao i ja. Naime, opisao sam mu
jednu od apsara koja je tada boravila na Kadali. Bila je
glazbenica, a njezin je posao ukljuivao stalnu nazonost
na okupljanjima, proslavama i... ritualima koje su apsare
provodile u Kadali. Rekao sam mu da se zove Saiva, opisao
kako izgleda, to osjea, kako govori i hoda... uglavnom,
pomogao sam mu da ju osjeti i razumije, koliko god je to
bilo mogue.
Gorakh se prebacio u njezino tijelo gotovo otprve i ostao
tamo nekoliko sati, dovoljno da proui situaciju. Kad se
vratio, pogled mu je bio blistavo sjajan - parakajapravea
ima takvo djelovanje na sidhasa koji je provodi - ali i
zabrinut.

"On je tamo u tijelu mukarca", rekao je. "Zovu ga

Trivika, a predstavio im se kao moan tantrik. Izgleda d a je
prihvatio neku vrstu opklade. Tko e koga prije iscrpiti, ili
neto takvo... Ali..."
"Ali, to?" upitao sam ga.
"Ali, njih je tamo tisuu i est stotina!!!"
"Pa?" pravio sam se naivan.
"Tisuu i est stotina apsara na jednog mukarca! Mislim
da nam ne preostaje mnogo vremena. ak ni Matsjendra ne
moe izdrati dugo u takvoj situaciji..."
"Ne podcjenjuj svog uitelja. Matsjendra skriva mnoge
tajne u sebi..." Pokuao sam ga utjeiti, ali zapravo, bio je
u pravu. Moda bi Matsjendra doista izdrao bez problema
i esnaest tisua apsara eljnih uitka, samo da su njegovi
motivi bili drukiji. Ali, on je doao s namjerom da iscrpi
svoje tijelo, da preda svoju bhogavati apsarama. Oigledno,
izabrao je vrlo djelotvoran nain za to - namamio ih je u
lanu okladu, glumei uobraenog i nadobudnog tantrika
koji je doao dokazati svoju mo.
A znao sam i tko je Trivika! Bio je to jedan od mukih
pandana apsarama - gandharva koji je stalno boravio na
Kamarupi. Natjecanje medu njima je bilo stalno u zraku,
poput neke vrste konkurentskog podbadanja. Stoga apsarama
nije bilo udno to se Trivika jednog dana pojavio
ispred njihovih vratnica i praktiki im bacio rukavicu u
lice.
"Ali, to e biti s Trivikom kad Matsjendra... ako Matsjendra
poklekne i umre?" Gorakh je ispravno razmiljao.
Uvidio je koliinu loe karme sadranu u preuzimanju
neije svijesti. A izazivanje neije smrti u takvom stanju bilo
bi... katastrofalno po samog Matsjendru! Tko zna koliko bi
nebrojenih ivota morao provesti mukotrpno se uspinjui
po ljestvicama razumijevanja i uvida prije nego bi povratio
makar i djeli sjaja sposobnosti kojima je sada raspolagao?
Mogunost Trivikine smrti dok je pod kontrolom
Matsjendre bila je realna. Gorakh dodue nije znao da je
sam Trivika djelomino zasluio takvu sudbinu. Bio je sklon
igrama moi i manipuliranju drugima. Matsjendra nije
morao mnogo glumiti da bi uvjerio stanovnike Kamarupe
da Trivika doista misli kako sam moe zadovoljiti tisue
apsara. Trivikina arogancija i uvjerenost u svoje moi bila je
nadaleko poznata. Zavriti pod neijom kontrolom i "posuditi
mu tijelo" bez da ga se ita o tome pita, bila je sasvim
primjerena "naknada" za njegove prijanje pogrjeke. Ipak,
u sluaju smrti to ne bi bilo opravdanje za Matsjendrinu

karmu. Bez obzira na pravednost tog dogaaja, Matsjendra

bi morao snositi posljedice svojeg djelovanja.
U svom drugom odlasku Gorakh je dobio zadau preuzeti
kontrolu nad tijelom glazbenice Saive i pokuati stupiti u
kontakt s Matsjendrom u tijelu Trivike. Ovaj put je ostao
na Kamarupi vie od est sati. Kad se vratio, bio je vrlo
zabrinut.
"Ne sjea se niega!" gotovo je viknuo. "Ve je zaboravio
tko je!"
Kimnuo sam glavom. Takav razvoj situacije je bio
vrlo vjerojatan. Meutim, ak i da se Matsjendra mogao
"probuditi" ponovno, tamo na Kamarupi, pitanje je da li bi
to elio. On j e doao zaboraviti, pa je to vrlo djelotvorno i
uinio!
"Neprestano je okruen desecima apsara", govorio je
Gorakh. "Stalno provode rituale od kojih ak i' meni staje
pamet. Daju mu da spava samo tri sata dnevno - izgleda
da je pristao na takve uvjete. U transu je. Tamo izgleda vrlo
mono, ali ini mi se da ovdje..." Gorakh je pokazao glavom
u smjeru Matsjendrinog materijalnog tijela, "...stvari stoje
malo drukije."
I doista, Matsjendrino tijelo je dobilo neku nezdravu
blijedu boju i kao da se skupilo u sebe. Inae snani miii
sada su se opustili, a glatka svilena koa na mnogim je
mjestima bila protkana jedva vidljivim ljubiastim ilicama.
Jo uvijek nije izgledao kao da umire, ali nije bilo sumnje da
se neto poelo mijenjati. Takoer, nije bilo sumnje u kojem
smjeru ta promjena vodi.
"Uspio sam mu aptati neko vrijeme na uho," nastavio
je Gorakh, "glumei da se pridruujem zabavi kao apsara.
Rekao sam mu tko sam, dozivao sam njegovo ime, spominjao
sam ak i tebe... Nije me uo. Samo se blaeno smijeio. Ah,
ako nita drugo, barem e umrijeti u ekstazi... "
Nasmijao sam se, ali sam istodobno pozorno promotrio
Gorakha. "Nisi valjda odustao?"
"Nisam", odgovorio je odluno. "Ali, ne znam to bih jo
mogao uiniti? Da li postoji nain da ga odvojim od Trivike,
nasilno, bez njegove volje?"
"Hm, moda bi se to i moglo uiniti," rekao sam, "ali
tada bismo samo oslobodili Triviku, a vjerojatnost za
Matsjendrino buenje bila bi nikakva. Ne, tako bismo ga
zasigurno izgubili. On se mora sjetiti tko je, tamo gdje je i...
poeljeti da se sam vrati. Nije to lako, uz sve to to mu rade
apsare. Zavodljivost jedne od njih ponekad je dovoljna da
ovjeku manje snage sasvim pomuti um. Matsjendra je vrlo

snaan, ali ipak - njih j e na stotine i stalno su oko njega.

Hm... to se moe uiniti?"
Gorakh me zbunjeno gledao i slegnuo ramenima. Bio je
spreman uiniti mnogo toga, ali nije znao to. Morao sam
smisliti neki dobar nain... I smislio sam!
"Postoji neto to bi se moglo uiniti. Pomalo je sloeno,
ali moglo bi upaliti. Sluaj me paljivo..."
I tako sam Gorakhu objasnio svoj plan. Bio je sloen i
zahtijevao je odlunu i brzu akciju. Brzina je bila presudna
jer vremena nije bilo mnogo.
"U takvoj situaciji zaspalog uitelja moe probuditi
jedino zvuk damaru bubnjeva. Ali, ne bilo kakvih. To mora
biti bubanj napravljen od dvije lubanje iz Matsjendrinih
prolih ivota. Budui da je ve i tada bio visoko razvijen,
soma j e proimala i njegova prola tijela. A njihovi ostaci,
posebice u kostima lubanje, mogli bi pokrenuti u njemu
sjeanje. Idealno bi bilo da pojede neto od toga, ali tamo
gdje je, to ne moe uiniti, niti bi bilo smisleno budui da je
u energetskom tijelu Trivike. Nahraniti ga ovdje, u ovakvom
stanju..." pokazao sam na tijelo ije se stanje gotovo na
oigled pogoravalo, "...ne znai ba nita. Ostaje nam
samo zvuk. Mora pronai njegove ostatke, dvije lubanje iz
prolih ivota i nainiti od njih damaru."
Ali, to nije bilo sve to je Gorakh morao uiniti! Ve i ta
zadaa sama po sebi ne bi bila laka. Zamislite, kako biste
pronali tjelesne ostatke nekog umrlog ovjeka i bili sigurni
da se radi o prolom tijelu koje j e nosio Matsjendra? Gorakh
je morao svladati jo jedan sidhi, zapravo jo nekoliko njih,
prije nego to je izvrio tu zadau. Sva srea da je bio brz i
visoko motiviran, pa su se stvari munjevito odvijale. Koristei
sidhi znanja o izgubljenim i skrivenim predmetima, Gorakh
je najprije pronaao lubanju iz prethodnog ivota. Lubanja
iz ivota prije njega nije bila dostupna jer je, vjerojatno,
unitena. No, moglo se doi do lubanje iz treeg ivota prije
ovoga. Sva srea, jer to idete dalje u prolost, poveava se
vjerojatnost da su tjelesni ostaci zdrobljeni i nedostupni u
izvornom obliku.
Prva lubanja je jo uvijek bila na gomili kostiju pokraj
jedne spalionice, a ona iz treeg ivota prije ovoga krasila je
oltarjednog hrama posveenog Bhairavi, jednoj od emanacija
boga ive. Nije bilo vremena fiziki putovati do tih mjesta
pa je Gorakh nauio i sidhi premjetanja predmeta kroz
prostor. Nakon nekoliko pokuaja obje su lubanje bile u
njegovim rukama, povezane konim remenjam, tvorei tako
dvostruki bubanj, damaru.

"I to sad?" pitao je Gorakh.

Sada je morao "samo" prenijeti sebe i damaru na
Kamarupu, probiti se nekako do Matsjendre u Trivikinom
tijelu i odbubnjati mu budnicu koja e ga trgnuti iz transa!
ak i samo izreeno, zvuilo je sloeno. A uinjeno...
Sreom, Gorakh je bio na visini zadae. Morao j e uporabiti
drugi sidhi - parakajapravea vie nije bio prikladan. Sada
je u Kadalu prenio sebe, odnosno onaj vid sebe koji je bilo
mogue vidjeti na Kamarupi. Jedino j e tako sa sobom mogao
ponijeti damaru nainjen od dvije Matsjendrine lubanje iz
prolih ivota. Kad je stigao tamo, morao se preruiti u
Saivu, dok je nju ostavio uspavanu u njezinoj sobi. Budui
da je ve dva puta hodao Kadalom kao Saiva, i sada je
u tome uspio, pa se neometano pridruio apsarama koje
su i dalje uivale s Trivikom. Proces iscrpljivanja mukog
izazivaa ve je bio pri kraju, a Trivikina snaga je bila
vidljivo manja. Sada ve sigurne u svoju pobjedu, apsare su
se zadovoljno smijale, zadirkujui ga i traei predaju.
Gorakh j e za trenutak procjenjivao situaciju, nesiguran
to bi trebao uiniti, a onda zakljuio da j e najbolje biti
izravan. Poeo je udarati u Matsjendrine lubanje i to u
ritmu kojem sam ga poduio prije nego je krenuo. Ve na
prvi zvuk udarca, Trivika se trgnuo, naglo zastavi. Apsare
su takoer zastale, ali su pokuale natjerati Triviku da
nastavi. Nisu obraale pozornost na Gorakha preruenog u
Saivu, mislei da je glazbenica samo poeljela razveseliti ifi
zvunom pozadinom.
Meutim, kako se ritam dalje nastavljao, tako j e postalo
oigledno da se dogaa neto to nisu oekivale. Umjesto da
se preda i odustane, Trivikina mo se odjednom poveala. S
njom se pojavilo i neko neobino ozraje uzbuenja. Apsare
su vritale ponesene neim to jo nisu doivjele. Svaki
udarac u damaru uzdizao je Matsjendra u Triviki do visina
koje j o nisu viene ak ni na Kamarupi.
Gorakh se iznenadio svojim vlastitim postupcima.
Poeo j e sve bre i strastvenije udarati ritam koji je imao
tako neobian uinak na sve njih. Doao je s namjerom
da probudi Matsjendru, iako nije znao kako e to zapravo
uiniti. Sada j e shvatio - mora bubnjati sve dok Mastjendra
ne izie iz Trivikinog tijela.
A buenje Matsjendre je imalo, doista, nevjerojatan
uinak na apsare. Koju god bi makar samo dotaknuo, ona bi
se odmah zgrila u neobuzdanom orgazmu. Buka j e porasla
u toj mjeri da su u prostoriju nahrupile i ostale apsare,
zapravo svih njih tisuu i est stotina. I svaka, ba svaka

je, zavrila u dugotrajnim grevima sladostraa koje ih nije

naputalo sve dok i posljednja nije pokleknula, prepustivi
se kolektivnoj energiji iskustva koje e kasnije zauvijek
prepriavati na cijeloj Kamarupi.
U trenutku kad je Trivikino tijelo ostalo stajati meu
apsarama koje su leale oko njega u transu uitka, Gorakh
je prestao bubnjati. Na trenutak j e trajala tiina, a zatim se
Trivika polako okrenuo prema Gorakhu. Gledao ga je neko
vrijeme, a zatim tiho i zbunjeno upitao: "Tko sam ja?"
"Ti si Matsjendra, moj uitelj", odgovorio mu je Gorakh.
"Doao sam po tebe da te odvedem natrag, na Zemlju."
I tada se Matsjendra potpuno probudio u Triviki.
Malaksalo je posrnuo. Njegova bhogavati je potpuno
nestala. "Ne znam da li u moi..." proaptao j e naavi se
u Gorakhovom naruju koji je pritrao pridrati ga.
"Samo reci da eli", potaknuo ga je Gorakh. "Samo reci
da se eli vratiti i da si se prisjetio..."
"Da, elim se vratiti..." dahnuo je Matsjendra, a zatim
se snagom sidhija koji je pokrenuo Gorakh naao natrag u
svome tijelu, tono tamo gdje ga je ostavio kad je odlazio.
Istoga trenutka vratio se i Gorakh. Odmah je pritrao
Matsjendri podigavi mu glavu. Bilo je oigledno da je
Matsjendra na umoru. Oi su mu bile sklopljene i jedva je
disao.
"to da radim?" upitao me Gorakh podigavi glavu prema
meni.
"Vrati mu bhogavati", odgovorio sam. "On ju je dao tebi.
Poteno je da mu se sada, kad ju ima u izobilju, na pravi
nain odui."
Izgovorivi to, otiao sam ispunjavajui zrak oko njih
odjecima svoga smijeha.
Gorakhu nije trebalo mnogo da shvati to mora uiniti.
Sagnuo se prema svom uitelju i poljubio ga otvorenim
ustima. Jezikom je utiskivao svoje tijelo u njegovo. Zatim je,
za svaki sluaj, otrim kamenom razrezao dlan svoje ruke
i kapnuo nekoliko kapi krvi na Mastjendrine usne. Dugim
poljupcem se osigurao da je svaka dragocjena molekula
njegove krvi zavrila u Matsjendri, pokreui lananu
reakciju. Matsjendrino tijelo bilo je naviknuto na bhogavati.
Ne tako davno bilo je proeto njome. Gorakhovi krv i slina,
i sami prepuni materijalizirane kundalini energije, djelovali
su poput snane eksplozije koja j e potaknula luenje some u
onemoalom Matsjendri. Za samo nekoliko sati Mastjendra
se oporavio. Sljedeeg dana on i Gorakh krenuli su natrag
u svijet, nudei mu snagu svojeg probuenog i utvrenog

uiteljstva. Stvoren je jo jedan istinski guru - onaj koji se

predao u ruke svojem ueniku, pao i umro u tom procesu, da
bi bio probuen i ponovno oivljen svojim vlastitim djelima:
snagom svoje mudrosti utjelovljene u njegovom ueniku.
A ja sam se, otiavi od njih, na trenutak zaputio na
Kamarupu. Morao sam srediti nered koji j e tamo nastao
nakon to su se apsare i Trivika probudili iz transa. Prije
svega, morao sam svima objasniti to se dogodilo. Trivika
se, na svoju sramotu, nieg nije sjeao. Naime, kad je uo
to se dogodilo apsarama, na licu mu se pojavio pobjedniki
osmjeh. Ja sam mu ga, meutim, odmah izbrisao s lica.
"Ne budali, Trivika. Nisi to bio ti. Ti si bio samo sredstvo,
samo ud u rukama Matsjendre i Gorakha." Na to se meu
apsarama prolomio glasan smijeh i hihotanje. "Ne brini,
Trivika, bio si dobar ud. Odlian, zapravo!" dobacila mu je
jedna, a zatim su ga poele prijateljski tapati po leima i
tjeiti njegovu zbunjenost.
Isprva je teko primio spoznaju o ulozi koju je imao, ali
sam ga kasnije, kad sam uhvatio trenutak privatnosti s njim,
ohrabrio jednom drukijom idejom. "Zna, Trivika," rekao
sam mu u povjerenju, "jasno j e da ti sve ovo ne slui na
ast. Ali, ne slui ni apsarama. Vjerojatno one nee o tome
priati jer su, na posljetku, ipak izgubile opkladu. Tako e
tvoj obraz biti spaen. Meutim, ti sada zna da se to moe
uiniti, zar ne? Apsare se mogu nadigrati i pobijediti u igri
uitka! To je sada dokazano. Moda ti, takav kakav si sada,
to ne bi mogao izvesti, ali tko moe rei to e se dogoditi u
budunosti?"
Dok sam to govorio, promatrao sam kako se Trivikino
lice iz bijesnog i tunog pretvara u iznenaeno i ozareno.
Otiao j e iz Kadale sretan i pun nade. Pretpostavljam da
je odmah krenuo na vjebanje. Sada ima cilj ispred sebe
i kladim se da e, ako je potrebno, vjebati tisuljeima,
samo da ponovi Matsjendrin pothvat!
A to, moda vam se to ini glupavo, ali meni j e sasvim
u redu. Bolje da vjeba voenje ljubavi i stvaranje uitka
nego da radi neke druge, na izgled ozbiljne i vrjednije stvari
koje se na posljetku mogu pokazati iznimno tetnim. Neka
ti je sa sreom Trivika, i da to prije postane ljubavnik
sposoban zadovoljiti tisuu i est stotina apsara!
A to se njih tie, i one su na kraju bile zadovoljne.
Da, istina je, pokazalo se da postoji netko tko se im moe
oduprijeti; netko tko njih moe zaludjeti i baciti u stanje
nemoi i predanosti izazvane ljubavnim uitkom. Ali, u emu
je zapravo problem? Kao to je na kraju rekla jedna od njih,

edno popravljajui odjeu i prisjeajui se iskustva koje je

proivjela: "Dali iva i Parvati, a i na uzor, njihova kerka,
boginja Kamala, da ima vie takvih poput Matsjendre! I ako
je mogue, neka to ee dou 'pobijediti' nas ovdje na
Kamarupi, svijetu beskrajnih uitaka!"

Jednom guru, uvijek guru

Hajde da ponem od svih tih silnih sidhija koji se spominju u
prii! Sidhi je iznimna mo - sposobnost koja pripada ljudima, ali
nije uobiajena, ve dolazi s promjenom u stanju svijesti.
Uz iznimne moi uvijek se spominje i upozorenje da tako to
moe biti zlorabljeno. Zbog toga je znanje o tome re zervirano za
one koji su ve proli dobar dio puta u stabilnom utvrivanju viih
stanja svijesti.
Recimo, sidhi koji se prvi spominje u prii je parakajapravea
ili ulazak svjesnosti u druge predmete, objekte i iva stvorenja.
Patanali, ovjek koji je sastavio jedan od najznaajnijih spisa
o jogi, Joga sutre, spominje taj sidhi u svojoj treoj knjizi (3:38).
Radi se o jednoj, u praksi najtee provedivoj, iznimnoj moi koja
podrazumijeva razrjeenje vezanosti i tono razumijevanje naina
na koji se svijest kree. Naravno, kao i za druge sidhije, Patanali
podrazumijeva poznavanje samjame - posebne tehnike koja
omoguava uvjebavanje iznimnih moi.
Kao to smo uli iz prethodnih pria, Gorakh je to nauio jo
ranije, s Matsjendrom, a sada je to znanje samo proirio, koristei
ga na Ganeov nain.
Ova iznimna sposobnost ima nekoliko inaica. Prvi stupanj je
iskuavanje stanja u kojem je neki vanjski objekt. Dakle, svjesnost
prelazi u taj objekt i doivljava svijest na njegov nain. To je zapravo
kajapravea.

Kad se doda izraz para (parakajapravea), dobivamo stanje

u kojemu preuzimamo nadzor nad odabranim objektom.
Parakajapraveu je Gorakh prakticirao prigodom drugog odlaska
na Kamarupu, a takoer ju je prakticirao i Matsjendra, budui da
je cijelo vrijeme imao nadzor nad Trivikinim tijelom.
Oigledno, iznimne sposobnosti nisu jednoznane niti
jednoslojne. Ima ih vrlo mnogo i u raznim inaicama. Ali, kakve
god bile, svaka od njih zahtijeva neko uvjebavanje. Istina je da se
neke od njih mogu javiti spontano, prema potrebi, ali to ne uklanja
potrebu vjebanja. ak i ako se nalazimo u visokom stanju svijesti,
morat emo je malo "protegnuti" i "razgibati" ako elimo biti
djelotvorni u odreenoj sposobnosti. To je poput dobre kondicije.
Ona mora biti prisutna u sluaju bilo koje tjelesne aktivnosti. Ako
nema kondicije, to jest miine spremnosti, tijelo nas jednostavno

nee sluati. Meutim, ako smo dobro pripremljeni i pristupamo

nekom novom portu ili novom slijedu pokreta unutar porta
koji poznajemo, morat emo to uvjebavati sve dok se eljena
sposobnost ne utvrdi u nama. Zbog toga je Gorakh, koliko god
ve bio napredan i razvijen u podruju razvoja svijesti, ipak morao
malo vjebati prije nego je usvojio novi sidhi.
Sljedei detalj koji mi je privukao pozornost su Ganeove
natuknice o Gorakhovom poznavanju Kamarupe (kao da je tamo
ve bio ranije) i povijesti njihovog meusobnog druenja, kojeg
se Gorakh oigledno ne sjea. Na moje traenje razjanjenja,
odmahnuo je rukom i promrmljao neto o tome kako bi mu za
to bile potrebne jo tri-etiri prie, a to, rekao je, nema smisla u
kontekstu ovog ciklusa. Tko zna, moda e imati smisla u nekom
drugom! Veselim se tome.
Bio je jednako nejasan to se tie Gorakhove daljnje sudbine.
Primijetio sam da ova pria zapravo govori o tome kako je
Matsjendra postao guru! Naime, iako se radi o Gorakhovom
uspjehu, Matsjendra je taj koji je konano diplomirao kao istinski
uitelj. Pao je, a zatim bio uzdignut od svog vlastitog uenika.
"Da li to znai da isti postupak eka i Gorakha?" upitao sam.
Odgovorio mi je. Ovako: "Hm, da... ali zapravo, to zavisi od
toga kako gleda na vrijeme... Moda."
Razumijete li?
Ni ja ne razumijem, ali sam prilino razmiljao o tome. Moje
je miljenje (nepotvreno, da se razumijemo, jer Gane doista nije
elio o tome priati) da je Gorakh ve jednom, a moda i mnogo
puta, proao taj postupak! Moda se ak radi o tome daje Gorakh u
prethodnim ivotima bio uitelj Matsjendri, pa je svjesno odabrao
"pad", ne bi li ga Matsjendra pronaao i ponovno poduio znanju
koje je prethodno Gorakh dao Matsjendri! Znam da zvui sloeno,
ali imam razloga za takvo razmiljanje. Ako je ono ispravno, to bi
znailo da su u istom utjelovljenju kao istinski gurui "diplomirali"
najprije Gorakh (kojeg je poduio Matsjendra, njegov uenik iz
prolog ivota), a zatim i Matsjendra, kojeg je spasio i poduio
Gorakh, njegov uenik iz ovog ivota!
I to me dovodi do pitanja da li taj postupak stvaranja gurua uvijek
mora biti tako dramatian, tako smrtonosan? Na to mi je pitanje
Gane dao jasniji odgovor. "Ne, ne mora biti tako dramatian", rekao
je. "Ali je uvijek smrtonosan. Zapravo je gori od smrtonosnog, jer
'pasti' znai izgubiti znanje, riskirati mnogobrojna utjelovljenja
tijekom kojih emo u patnji odraivati svoju karmu. Uitelj koji eli
proi taj postupak, uvijek se istinski izlae opasnosti da ga njegov
uenik nee pronai ili da nee uspjeti u vraanju znanja."
Drugim rijeima, pria o Matsjendri i Gorakhu je posebna jer
ukljuuje neku vrstu boanske pustolovine. Meutim, uiteljev

"pad" ne mora se odvijati na Kamarupi ili na nekom nebeskom

ili demonskom svijetu. Mogao bi se odigravati upravo ovdje, na
Zemlji, pred oima uenika. Nema pravila koje govori o tome kako
taj ispit mora izgledati. Zna se samo da uenik mora uporabiti
znanje koje je dobio od uitelja da bi ga "spasio" i vratio natrag na
razinu s koje je krenuo.
Takoer, jednako tako je sigurno da taj proces ukljuuje i
materijalne vidove postojanja, tjelesnost i biokemiju tijela.
Vanost uiteljevog tijela, odnosno tijela osobe u viim stanjima
svijesti, dovoljno je ve naglaena u prethodnim priama. Konani
in Matsjendrinog buenja bio je poljubac i kapi krvi kojima je
Gorakh ponovno usadio bhogavati ili somu, ili i jedno i drugo, u
tijelo svog uitelja. Na taj nain mu je vratio ono to je i sam od
njega dobio.
Put do spaavanja Matsjendre za Gorakha je bio prilino
zahtjevan. Imao je izravnu Ganeovu pomo, ali ak i tako, ono to
je uinio nije ni izbliza jednostavno. Matsjendra ga je pripremio,
ali mu nije rekao sve. Posebice mu nije opisao detalje, jer ih ni sam
nije znao. Ipak, ustrajao je, a to je jedna od odlika koje se trae
kod uenika: upornost. Gorakh ni u snu ne bi odustao od svog
uitelja.
Iako je pokuao probuditi Matsjendru na oigledan nain,
doavi do njega i pokuavajui ga izvui iz zagrljaja apsara, na
kraju se takav pristup pokazao neuspjenim. Gorakh je morao
uporabiti neto drugo - neto to e imati dublje znaenje od
trenutnog, neto to je obuhvatnije i cjelovitije od onog to se na
prvi pogled vidi.
Damaru napravljen od dvije lubanje! To bi ve sam po sebi bio
neobian instrument. Ako tome dodate injenicu da su te lubanje
pripadale Matsjendrinim prethodnim utjelovljenjima, arolija
postaje neizbjena. Ako niste primijetili, u jednom trenutku Gane
spominje da bi najbolje bilo kad bi Matsjendra mogao pojesti,
dakle izravno unijeti u sebe neto od svojih posmrtnih ostataka!
okantna pomisao dostojna najortodoksnijih aghora sanjasina!
Zamisao da u tjelesnim ostacima ovjeka u visokom stanju
svijesti postoje i ostaci biokemije njegova tijela, dakle izravni ostaci
some ili bhogavati, nije nemogua. Ako su ti na izgled apstraktni
pojmovi doista povezani s nekim tjelesnim izluevinama i ako su
one, u nekom konkretnom sluaju, bile obilne, sasvim je mogue
da njihovi ostaci budu prisutni i u kostima.
U svakom sluaju, u prii je Gorakh lubanje uporabio na mnogo
ezoteriniji nain, stvarajui njima zvukove koji su probudili
Matsjendru. Gane je spomenuo i poseban ritam koji je Gorakh
morao uporabiti, ali to ve zadire u podruje detaljnih tehnika.
Nisam ga dalje ispitivao u tom smjeru.

Vjerujem da je najispravnije na simboliku dviju lubanja iz prolih

ivota gledati kao na kontinuitet i neprestanost svijesti. Matsjendra
je ve ranije bio prosvijetljeni majstor. Njegovo tijelo je ve bilo
ispunjeno somom. I to se oigledno ponavljalo, ili barem priblino
ponavljalo, iz ivota u ivot. Gorakh ga je zapravo zvukom damarua
podsjeao na njegov stvarni status. "uje li tko si zapravo? uje
li svoju vlastitu slavu?" Kako je damaru ovu poruku objavljivao
sve snanije i snanije, tako je Matsjendra, tada jo u tijelu koje je
preuzeo, tijelu gandharve Trivike, postajao sve moniji i moniji.
Njegova snaga je rasla sve dok se nije izjednaila sa snagom
boanskog. A tome apsare nisu mogle odoljeti. Maitsjendrina
nazonost, iva prisutnost kontinuiteta svijesti, bacila ih je u
ekstazu blaenstva kakvu do sada nisu osjetile!
Ipak, Matsjendrino buenje zavrilo je tek na Zemlji, tek nakon
to je primio samputa inicijaciju od svog uenika - onu istu koju
mu je prije odlaska predao.
Sluajui tu priu - zapravo sve prie iz ciklusa "Tijelo uitelja"
- nisam se mogao oteti dojmu da ulazim u jedan drugi svijet,
razliit ak i od onoga po kojem me je Gane do sada vodio. Taj
je novi svijet mnogo udaljeniji od nae svakodnevice i pripada
visokim i rijetko naseljenim podrujima u kojima borave mudraci
i uitelji. Iako i u njemu ima simbolike koja se moe povezati sa
ivotom dananjih ljudi, ona je sloena i zapravo se odnosi na
njihovu buduu situaciju. Na neki nain, Gane nam je dopustio
da zavirimo u dimenzije stvarnosti koje e biti aktualne tek kad
prijeemo dobar komad puta po relativno poznatim cestama
duhovnog razvoja.
A one obuhvaaju svladavanje iskustva unutarnje tiine
(iva), utvrivanje te tiine u aktivnosti (iva kao bog plavoga
grla koji pobjeuje Vasukijev otrov), ispravnu akciju (Skanda) i
razumijevanje karme (Gane). Takoer, te nas iste ceste moraju
odvesti putevima u kojima emo upoznati snagu pozornosti i razvoj
vlastitih sposobnosti (Budhi i Sidhi), iskusiti obilje ivota (ubha i
Labha), prepoznati i iriti svjetlo (joti), umnoavati se i stvarati
(Parvati), ali i strastveno ljubiti (Kamala). Sve to i jo mnogo toga
drugoga moramo upoznati na tom putu. Kad to uinimo, siguran
sam da e nam pria o Matsjendri i Gorakhu biti mnogo blia,
mnogo pristupanija i razumljivija.
Ono to je najvanije u njoj odnosi se na injenicu da se jedino
davanjem znanja odrava stalni tijek blaenstva. irenje sree, znanja
i mudrosti, to je jedini motiv koji preostaje nakon to su sve elje
ispunjene i sve potrebe zadovoljene. Negdje na vrhuncu toga puta
poduavanja dolazi i trenutak kada moramo postati istinski guru
- i to tako da se prepustimo u ruke svog nasljednika. Zaboraviti,
pasti, umrijeti... a zatim biti probuen i oivljen svojim v lastitim

sredstvima ostavljenim na uporabu dostojnim uenicima.

Ova slika moda doista izgleda vrlo daleka, ak i predanim
duhovnim traiteljima. Ali, osobno sam jako sretan to ju je Gane
oslikao za nas, i to na tako vjet i njemu primjeren nain.
Kad sam ga pitao da li je to sada doista sve, da li je to kraj
duhovnog razvoja, upitno me pogledao. "Mislim," zamucao sam,
"da li to znai da je Matsjendra zavrio svoj put? I ako jest, to on
sada radi?"
Ne znam, ponekad mi se ini da su mi pitanja glupava i kao da
unaprijed znam to e mi Gane odgovoriti. Ipak ih postavljam, iz
znatielje, a i da pomognem svima nama u boljem shvaanju. Tako
sam, im sam ga izgovorio, pomislio i za ovo pitanje. Mislio sam da
e se nasmijati ili izvesti neku alu. Ali, nije to uinio. Pogledao me
ozbiljno i kimnuo glavom.
"Nikad nije kraj", rekao je. "Zna to. A Matsjendra... to bi
radio? Jednom guru, uvijek guru... Tako ti je to, moj mladiu!"

PRIE NIKAD NE PRESTAJU

Nebeske lozinke
I tako, drage prijateljice i prijatelji, zahvaljujem vam na
na upornosti kojom ste stigli do ovoga mjesta. Zahvaljujem
vam i na strasti koja vas je vodila - ne vjerujem
da biste bez nje izdrali na zavojitim cestama mojih pria.
Osjeam kako je vrijeme da ovu predstavu polako privedemo
kraju. No, to ne znai da je nae druenje gotovo. O, ne!
Uvjeravam vas, moje prie nikad ne prestaju i samo od vas
ovisi koliko ete irom otvoriti svoje oi i ui. Sada kad ste
proli cijeli taj put zajedno s nama, ne vjerujem da ete
samo tako zastati, okrenuti se i vratiti se natrag u sivilo
svog starog svijeta.
Mogli biste to uiniti, naravno. Nitko vas nee u tome
sprijeiti. Slobodna volja jo je uvijek zakon u mojem
svemiru i tako e biti zauvijek. Ipak, dozvoljeno je malo
nagovaranja - malo uvjeravanja u to to je za vas dobro, a
to nikako nije.
Moj boe, pa mogli biste isto tako skoiti s desetog kata
ili se baciti pod vlak - mislite li da u vas moliti da to ne
uinite? Neu. Ali u zato sve uiniti da vam objasnim kako
su posljedice takvog ina mnogo gore od trenutne boli koju
ete osjetiti tijekom umiranja. A nee biti ak ni olakanja
jer e vas istoga asa dohvatiti bog smrti Jama i njegova
armada i dobro vas protresti. A zatim staviti na iste ili ak

vee muke u sljedeem utjelovljenju. Pa vi sad birajte!

Zato spominjem samoubojstvo u ovom kontekstu? Pa
vidite, ima mnogo vrsta smrti. Ona koje se vi najvie plaite
je najmanje problematina. Smrt tijela, raspadanje stare
osobnosti i stvaranje nove, sve je to dio ivotnog ciklusa.
U svezi toga ne moete uiniti bog zna to. Ali, postoje i
one na izgled male "smrti" koje se mogu dogoditi bilo kada
tijekom ivota. Neu rei da ih ne primjeujete jer to ne
bi bila istina. Primjeujete ih, ali ih poriete. Znate da ste
upravo sada umrli, ali se uvjeravate da ste jo ivi i da je
tako za vas najbolje.
Znate li o emu govorim? O proputenim prilikama,
naravno. I o odustajanju.
Paljivo pratim to ljudi ine u ovom vaem vremenu. I,
moram vam rei, vie od polovine njih su hodajui leevi.
Umiru otprilike s dvadeset pet godina, tono onda kad
pomisle da su se "sredili", "skrasili", nali posao, dobili
djecu... Njihov ivot nakon toga i nije ivot, ve ekanje
smrti. Neki od njih se ipak probude i ponovno se rode, a
da i ne prou kroz palau boga smrti. Znat ete da se to
dogaa kad ponu plakati i urlikati od boli jer upravo ulaze
u drukiji svijet. Roenje je uvijek pomalo bolno i praeno
krikovima i plaem. No, sve to brzo proe - traje samo dok
ne shvatimo da je preobrazba bila nuna i da je movara u
kojoj smo se prethodno zadravali bila prilino smrdljiva.
Takva je sudbina svih onih koji odustanu od svoje
dharme. Njihov ivot je zavrio. To jest, njihov boanski
ivot je zavrio. Ali je zato poeo njihov demonski ivot
odravanja samoga sebe bez smisla i svrhe, bez predanosti i
radosti stvaranja, bez sluanja kozmikog impulsa.
A proputene prigode... Pa, i to se dogaa. Najee zbog
straha. Svaka proputena prigoda je mala smrt. I svaka
uzrokuje neto patnje kod sljedeeg "roenja". U svezi
prigoda, dobra vijest je da one nikad ne prestaju. Uvijek e
se pojaviti sljedea koju moete iskoristiti. Loa vijest je da
e vas teret proputenih prigoda initi sve nepokretnijim i
nespremnijim za to, pa je vjerojatnost proputanja sljedee
sve vea i vea. Nakon to ste odbili primiti nekoliko darova
s neba, potrebno je mnogo vie snage za prepoznavanje
sljedeeg.
Izmeu ostalog, vidite, ja sam ovdje da vam pomognem u
rjeavanju tog problema. Volim susretati ive ljude - mrtvi
su mi sasvim nezanimljivi. Mrtvi ljudi priaju uvijek o istim
stvarima. Dosadni su. Moete razgovarati s nekim od njih,
zatim se okrenuti, otii i vratiti se nakon dvadeset godina i

nastaviti razgovor tono tamo gdje ste ga prekinuli! Vidjet

ete da su iznutra ostali isti. Imaju iste misli, iste probleme,
iste osjeaje... Govore na isti nain, ak se i kreu isto,
hodaju ba kao i ranije i ne rade nita vie ili manje od onog
to su radili kad ste otili. Dozlaboga dosadno, kaem vam!
U njihovom navodnom ivotu (kojeg i nema jer su mrtvi!) nije
se dogodilo skoro nita, a ako se i jest, dogaa se oko njih.
Tek tu i tamo naiete na nekog oivljenog koji j e imao sree
pa je izgubio posao i morao izmisliti (a ne potraiti) drugi; ili
nekog tko se razbolio pa je morao promijeniti nain ivota;
ili mu je netko umro pa j e susret s prazninom pokrenuo
puninu, ili neto takvo...
Doista j e alosno kako ljudi ive u tom vaem svijetu.
Potreban sam im vie nego ikada, kao i cijela moja porodica:
brat Skanda, kerka Santoi... da ne govorim o mom ocu i
majci...
No, to smo ve utvrdili vie puta, a eto sad smo doli i
do kraja jednog zanimljivog pothvata. Na zapisniar j e ve
vidljivo umoran. Jadnik. Razumijem ga. Kad sam ja onomad
pisao onu ogromnu knjigu pod Vjasinim diktatom, negdje
pred kraj sam se ve vukao po podu od muke! Znao sam da
je vana pa mi nije bilo nakraj pameti odustati, ali da je bilo
naporno - bilo je! I to meni. No, dobro, te smo prie Vjasa i
ja radili godinama. A. ima neto manji teret na leima, ali
ipak... Upravo sada osjea veliko olakanje i radost to se
pribliavamo kraju. To se vidi na njemu. Iscrpio sam ga. Ali,
vie sam nego uvjeren da e se on brzo oporaviti! Mora tako
biti jer... pa, eka ga jo posla, naravno! Moje prie nikad
ne zavravaju!
Da li se sjeate s kojom namjerom smo poeli? elio sam
vam se predstaviti kao Gane, glavom i surlom! elio sam
vam izravnije prenijeti svoju situaciju, kakav sam i to sam.
Vjerujem da sam u tome uspio, iako, ostaje injenica da
me neete razumjeti u potpunosti sve dok ne zakoraite u
moj svijet vi, ba vi, glavom i... da, bradom, jer surlu jo
nemate!
Takoer, rekao sam vam kako elim ostaviti iza sebe
"portale" kroz koje moete doi u moj svijet. Spominjao sam
svoje kipove, slike, a na kraju sam rekao kako je upravo ova
knjiga ona koja to moe postii na vrlo djelotvoran nain.
itajui je, vaa e pozornost biti usmjerena na stvarnost
koja j e punija od one na koju ste navikli. Vjerujem da vam
mnogo toga to sam rekao i to je ovdje zapisano nee sjesti
otprve. Trebat e proitati to drugi put, moda i trei...
Zapravo, to vie itate, to j e vea vjerojatnost da ponete

opaati moje intervencije u vaem svijetu, moju nazonost

i tragove, a na posljetku i mene samog. Ova knjiga je vaa
lozinka za ulazak u drukiju stvarnost!
Takvih "lozinki", ili moda bolje reeno "nebeskih
kljueva", ima vie. Sada, nakon to ste proitali prie
sadrane u ovoj knjizi, znate neto vie o odnosu duha i
materije. Priao sam vam o jotirlingi i ivalingi - o svjetlu
i njegovom kamenom domu. Takoer sam vam priao
0 tome to se dogaa s tijelom kad svijest pohrli prema
svojim vrhuncima. Tim sam vas priama pripremio na
ono to slijedi: na otkrivanje jo nebeskih lozinki! Kljuevi
moga svijeta ostavljeni su u vaemu svijetu. Neki od njih
su skriveni, a neki vrlo vidljivi, svakome pred oima. Ali,
svaki od njih zahtijeva potragu i otkrivanje. To j e tako jer
njihova uporaba zahtijeva odreeno stanje svijesti. ak i
da vas nekim udom postavim na prag vrata koja vode do
Kailase, palae moga oca ive, vi ne biste vidjeli nita ako
niste za to spremni.
Dakle, nije samo stvar u postojanju "kljueva za nebo",
ve i u njihovom razumijevanju, a posebno u sposobnosti i
spremnosti za njihovu uporabu. Sve ovo to inim, ove prie
1 nain na koji dolaze do vas, usmjerene su na postizanje
upravo tog cilja. Za sada ostanite tu gdje jeste - prigrlite
knjigu i njezin sadraj, osjetite je, ivite s njom. Vjerojatno
e doi do vidljivih promjena u vaem ivotu. Imat ete vie
onog gane osjeaja koji je A. tako dobro opisao!
Ali, to nije sve, nipoto nije sve... Pustolovina se nastavlja.
Iako u vas j a sada napustiti na neko vrijeme, kao i naeg
zapisniara, na sljedei susret j e neizbjean. Bit e to prava
pustolovina! Drukija od ovih do sada. Bit e jo pria, ali
sada e se one odvijati u vaem svijetu i vaem vremenu.
Naravno, moje stare prie e i dalje biti isprepletene s
novima - ima mnogo toga to se dogodilo tijekom mog dugog
druenja s ljudima i bogovima. Ali, najvanije j e da se prie
stvaraju i dalje. Kao to ste vidjeli, Matsjendra i Gorakh su
od vas udaljeni samo nekoliko stotina godina, a Santoi...
ona je tek dojene u mojemu svijetu. Nema nikakvog
razloga da nove prie ne nastaju stalno iznova, prenosei
iste kozmike zakone, uvijek pomalo drukije, uvijek svjee
i nadasve zabavne!
Naposljetku, cijela ova stvar s A. je jedna suvremena pria,
zar ne? Svako vrijeme i svako mjesto nose sa sobom dobre i
loe strane. Primjerice, fasciniran sam vaom tehnologijom
i nainima komunikacije! Nekada nije bilo takvih stvari,
sve je trajalo mnogo due ili ste, ako ste eljeli bre, morali

uposliti magiju, to j e pak imalo svoje karmike minuse.

Danas postoji cijelo brdo novotarija, zabavnih igraaka,
zanimljivih spoznaja, novih i starih ivotnih drama i silan
niz ludosti koje mogu neizmjerno zabavljati starog slona
poput mene!
Imam neke ideje o uporabi te vae tehnologije, jo ih
razraujemo, A. i ja, pa emo vidjeti to se moe uiniti.
Moda ak uspijemo razgovarati i prije nego to se pojave
drugi nebeski kljuevi...
A u tome se, u toj pojavi nebeskih kljueva ili "lozinki"
koje e vam olakati dolazak u moj svijet, skriva nastavak
nae pustolovine. Ispriao sam A-u neke prie za koje sam
ga zamolio da ih jo ne prepriava dalje, ve da ih sam
proui i uporabi ne bi li...
No, pa eto, aljem ga na put! Do sada sam ja dolazio k
njemu, a sada j e vrijeme da se i on malo pomakne i krene
u svijet. Zadaa mu je pronai neke od lozinki koje sam
tijekom vremena ostavio u vaem svijetu. Kao to sam rekao,
neke su vidljive svima, a neke skrivene. Pronai, vidjeti i
uporabiti ih mogu samo oni koji su spremni.
Ne znam kako e to zavriti - doista ne znam, budui
da se nikad ne mijeam u radnju prie; mnogo mi j e drae
kad me likovi iznenade svojim postupcima - ali, siguran
sam da nas eka dobra zabava! A u njoj ete, na neki
nain, sudjelovati i vi. Ako i ne pronae nita drugo, A. e s
putovanja zasigurno donijeti mnogo dobrih pria. A moda,
tko zna, i neto vie od toga.
I to da vam jo kaem? Ostajte mi zdravo i dobro! Tu
i tamo se lupnite po sljeponicama i nategnite svoje ui...
Tako u znati da me se sjeate.
A ni j a vas neu zaboraviti, bez brige. Ne bih to mogao.
Moja j e dharma neraskidivo vezana s vaim ivotom. Sueni
smo jedno drugom.
I kad je ve tako, onda je bolje da nae druenje
pretvorimo u jednu veliku, istinsku zabavu; u priu koja e
se prepriavati svemirom od sada pa do njegova kraja...
Do skorog itanja... a moda i vienja!
Va Gane

Zagonetke za kraj
Moram samo malice ispraviti Ganea, to jest objasniti ono o
iscrpljenosti. Istina je, njegove su me prie, kao i nain na koji smo
ih ovaj put zapisivali, stavile u situaciju da poprilino rastegnem

granice svoje izdrljivosti. Trebalo je pisati i do petnaest sati

dnevno, gotovo bez odmora i to puna dva mjeseca. Ali, istodobno,
bilo je to i neizrecivo zadovoljstvo!
Na neki nain sam sretan to zavravamo s ovim dijelom
pustolovine. Lijepo je vidjeti kako neto to ste zapoeli privodite
kraju. Lijepo je pogledati unatrag i sagledati cjelinu, njezina
znaenja, pa ak i uvidjeti neke detalje kojih prethodno niste bili
svjesni. Ta srea zbog zavravanja zasigurno nije ona tipa "uh,
hvala bogu, gotovo je!" ve je to radost uzbuenja to je jo jedno
stvaranje zavrilo i to moe otpoeti sa svojim vlastitim ivotom.
Umor e biti zaboravljen. Uloeno vrijeme u tako neto nikad
nije izgubljeno. A vrijednost onoga to je nastalo - nebeska lozinka,
kako ju je Gane nazvao - daleko nadilazi uloeni napor. Sve u
svemu, umor je u drugom planu, a srea u prvom!
Uvijek je zadovoljstvo druiti se s Ganeom. Ve je dovoljna
samo misao o njemu da vam djelomino promijeni stvarnost. A
njegova nazonost, iva i vibrantna, ima neopisivu snagu. Jedan
dio posla smo zavrili, ali moram priznati, jedva ekam zapoeti
onaj drugi...
Ona zamisao da iskoristimo suvremenu tehnologiju da bi
Ganeove rijei pribliili svijetu koji danas ivi u prilinoj mjeri
virtualno, isprva mi se inila pomalo suludom, pa ak i nekako
nedostojnom... Ali, kako vrijeme prolazi i kako sve vie razmiljam
0 tome, posebice u svjetlu onog to mi je Gane ispriao o Santoi
1 filmu koji ju je u Indiji plasirao meu narod, ini mi se da je u
pravu. Zato ne bismo iskoristili sva sredstva koja su nam danas
dostupna? Jo raspravljamo o tome, ali ako se dogovorimo, bit e
to zanimljiv projekt!
A prie... one nikad ne prestaju, kao to je Gane rekao.
Svojim ivotom on svjedoi tom neprekinutom nizu, tom slapu i
nepresunoj lavini ideja, dogaaja, osjeaja i spoznaja. Neizmjerno
sam sretan to mogu biti makar djeliem te prie i posluiti kao
posrednik za njihovo prenoenje.
I sada, nakon to sam nekoliko puta dobro posluio upravo za
takvu zadau, moja se misija donekle mijenja. uli ste, Gane me
alje da za vas pronaem "nebeske kljueve" ostavljene za nas u
naemu svijetu! Nisam do kraja siguran to to znai i to u morati
uiniti. Ali, to nije nita neobino za ganeovski scenarij! Ve ste i
sami shvatili da protagonisti njegovih pria uglavnom ne znaju to
bi morah raditi. Preputeni su sami sebi i svojoj snalaljivosti. Na
kraju nekako uspiju, uz povremenu pomo samoga Ganea. Mogu
se samo nadati da e tako biti i u mojem sluaju.
Jer, moram vam priznati, nemam ni najmanju ideju to bi
i kakvi bi morali biti ti "nebeski kljuevi"? Kako u pronai
"nebeske lozinke"? ak me i sama uporaba dva naziva - kljuevi

i lozinke - pomalo zbunjuje. Ako su "kljuevi", onda se moda

radi o materijalnim predmetima, neemu slinom okamenjenom
djotirlingi. Ako su "lozinke", onda je moda stvar u apstraktnijim
zamislima, spoznajama ili... nekoj novoj prii. Na posljetku, Gane
smatra da su i knjige koje nastaju na njegovu pobudu takoer neka
vrsta "lozinki za nebo". Dakle, o emu se zapravo radi?
Pa, rekoh vam, ne znam. Sve to znam je da se preda mnom
otvara jedan novi put, i da jasno vidim kako se moja dharma
spremno prostire njime. Ne slijediti tako neto znailo bi pridruiti
se onim mrtvacima o kojima je govorio Gane i pretvoriti svoj
sadanji ivot u ekanje sljedeeg. Ne, nema nikakve sumnje u to,
niti pak zapravo imam izbora: moram uiniti upravo to to se od
mene trai. Moram krenuti na put.
Eh, sad, prije nego to se rastanemo, mogao bih s vama
podijeliti ono to znam, tako da imate barem neki uvid u to s
im se suoavam. Dakle, nemam ni najmanjeg pojma o kakvim
kljuevima i lozinkama se radi, pa tako ne mogu unaprijed rei
to zapravo traim. "Znat e kad nae", neoriginalno me obrisao
Gane kad sam od njega pokuao saznati neto vie.
Sve to mi je ponudio - rekavi pri tom da je to dovoljno za
poetak, a ostalo e se iz tog sjemena razvijati samo po sebi - je
nekoliko pria. Zamolio me, kao to vam je i rekao, da ih za sada
ne prepriavam. Isprva sam mislio da su one dio ovoga ciklusa, da
pripadaju ovom projektu. Ali, ispalo je drukije.
Tih nekoliko dodatnih pria nisu u stilu i smislu razliite od
dosadanjih. Jedino to su sve vezane uz neko konkretno, postojee
mjesto na zemaljskoj kugli. Uglavnom su to mjesta u Indiji.
Razumljivo, budui da je tamo sjeanje na Ganea ipak najsnanije
sauvano.
I druga njihova vana znaajka, barem u obliku u kojem
mi ih je ispriao Gane, je ta da zavravaju nekom zagonetkom.
Odnosno, zavravaju pitanjem na koje moram nai odgovor i tako
rijeiti problem. Ali, naglasio mi je Gane, na ta pitanja neu dobiti
odgovore od njega. Neu ih dobiti ni iznutra, iz sebe. Odnosno
hou, ali ne ovdje gdje sam. Moram otii tamo, na mjesto gdje se
odigravala radnja pojedine prie. Odlazak, traenje, povratak - to
je proces tijekom kojeg e mi se otkriti znaenje nebeskih kljueva
ili lozinki, ma to to znailo.
Dat u vam jedan primjer, tek toliko da imate osjeaj kako to
izgleda. Imam posebnu dozvolu da vam ispriam okvir jedne od
pria i postavim jednu od zagonetki koju moram rijeiti. Inae,
tih nekoliko pria je nepovezano, barem za sada. Veina se bavi
Ganeovim inkarnacijama ili emanacijama u kojima je on, slikovito
kao i uvijek, rijeio neki problem, napravio reda tamo gdje ga nije bilo
ili jednostavno ukazao na neki uvid koji bi nam inae promaknuo.

Naravno, on to ini na vama ve poznati, uvijek zanimljiv i zabavan

nai, stvaranjem zapleta i raspleta koji jednostavno oduevljavaju.
Ova konkretna pria odnosi se na emanaciju njegove majke
Parvati, poznatu pod nazivom Durga. Jedva ekam da vam ispriam
potpunu inaicu prie - doista je onako ganeovski prava, prepuna
humora, ali i dubokih uvida. Za sada samo kratak sadraj.
Glavnu ulogu u prii ima demon imenom Mahisura (ime mu
dolazi od dvije rijei maha to znai velik i asura to je jedan od
naziva za demone; dakle, Veliki demon). Mahisura uspijeva dobiti
od Brahme dar nepobjedivosti ili "gotovo" nepobjedivosti (i u toj
prii se radi o zgodnom triku poput onoga iz prie o Taraki kojeg
je pobijedio malodobni Skanda). Mahisura poinje svoj pohod na
nebesa i na tom putu pobjeuje sve koji mu se suprotstave. Nastaje
panika meu bogovima, hitan sastanak i rjeenje koje se pronalazi
u svemonoj Parvati koja poprima oblik strane, ratoborne i
nemilosrdne Durge.
Durga ima deset ruku, a u svakoj dri jedno smrtonosno oruje.
Jae na bijesnom tigru, a ak i ona, iako emanacija Parvati, ima
svoje daljnje emanacije. Postoji ak devet oblika u kojima se Durga
javlja. Svi su takvi da bi vam bilo bolje da ih ne sretnete nespremni
ili za neto krivi!
Kao takva, Durga pobjeuje Mahisuru u dugotrajnoj i krvavoj
bitki koja ima mnotvo detalja. Njih vam sada neu prepriavati,
ve u odmah prijei na samu zagonetku.
Vidite, ta se bitka odigravala na Zemlji, na podruju dananje
zapadne Indije. Sada je tamo Indijska drava Karnataka koja
je, naravno, administrativna tvorevina. Meutim, glavni grad
Karnatake nosi zanimljivo ime. Danas ga zovu Mysore - a to je
iskrivljeni engleski izgovor originalnog naziva Mahisur.
U redu, sada vam je jasno: grad nosi ime demona Mahisure,
budui da se na tom mjestu odigrala odluujua bitka izmeu
njega i Durge.
Da li vam to objanjenje odgovara? ini vam se da je sve na
svom mjestu s takvom priom? Doista?
Meni se nije inilo!
Naime, zar vam nije udno to su ljudi zadrali ime demona kao
ime svog grada? Zato bi tako neto uinili? U svim promjenama
koje zahvaaju civilizacije i kulture, ime jednoga grada ne bi
smjelo biti problem. tovie, obiaj je da se mjesto nazove prema
pobjedniku, a ne prema poraenom! A ako je taj pobjednik sama
vrhovna boginja... Zar ne mislite da bi primjerenije bilo da se
dananji Mysore zove Durgasthan ili nekako slino? A ne zove se
- njegovo ime je Mahisur, u slavu Velikog demona!
I nemojte sad misliti da su ljudi u Indiji naklonjeni demonima.
Ma ni sluajno! Boja imena, tisue njih, krase mnogobrojna sela,

gradove, ulice i ljude. Nema anse da bi nekoga ili neto nazvali

prema neem zloudnom. Osim ako, naravno, nemaju dobar
razlog za to.
I eto vam Ganeove zagonetke!
"Neu ti rei zato se taj grad zove ba tako", bio je odluan. "Idi
i saznaj! Odgovor te eka u Mysoreu."
I sad, to u? Pa jasno da u otii i probati rijeiti tu zagonetku.
Bio bih lud da ne odem. Tko bi neemu takvom odolio?
Naravno, nije stvar samo u imenu. Iza tog imena se zasigurno
krije neka pria. Tu priu moram otkriti, a usput u ako je Gane
u pravu (a on je uvijek u pravu!) pronai i barem jednu "nebesku
lozinku". Samo se nadam da u, kad naiem na nju, biti dovoljno
pozoran i budan. U suprotnom bih je mogao promaiti. Ah...
Ostale prie sa zagonetkama takoe upuuju na odreena
mjesta, iako nisu sve tako konkretne i jasne u svojim zahtjevima.
No, mislim da ste ve i s ovim jednim primjerom dobili uvid u to
kakav e biti nastavak pustolovina s Ganeom.
I tako, evo nas doista na samom kraju ovog zanimljivog
druenja. Iskreno se nadam da su vam Ganeove prie bile drage i
da ste uivali u njima. Takoer se nadam da su u vama otvorile neke
skrivene ladice u kojima ste pak pronali mnogobrojne zanimljive
osjeaje i misli. Moda ste ak, ponekad, dok ste sjedili s knjigom
u ruci, proitavi zadnje reenice neke prie, pustili te misli van, na
povrinu. Ne bih se iznenadio da ste tada, zamiljeni i zagledani u
zid svoje sobe, u kutku oka primijetili obris neeg krupnog. Neeg
vrlo krupnog i iroko nasmijeenog.
A to se mene tie... pa, nema mi druge - najbolje e biti da se
ponem odmah pakirati. Dug je put do rjeenja svih Ganeovih
zagonetki.
Jedva ekam!