Anarhizam

Mali prirunik za poetnike

Uvod
Do danas je nastalo tisue manjih ili veih publikacija koje objanjavaju to je anarhizam i koje se
mogu nazvati "poetnicama" o anarhizmu, odnosno bazinim tekstovima i pojanjenjima. Ipak,
stalno se ponavlja potreba za objavljivanjem takvih tekstova. Razlog tome moemo traiti u
injenici da je esto rije o malim nakladama (broj gotovo nikada ne prelazi nekoliko tisua) pa je
i broj ljudi koji dolaze do tih publikacija ogranien, to je moda i najei razlog ponovnog
pisanja i objavljivanja takvih tekstova. S druge strane, unato injenici da temelje anarhizma
(barem onaj vei dio) pronalazimo negdje u sredini 19. i na poetku 20. stoljea, nikako ne
moemo govoriti o anarhizmu kao ideji koja poiva iskljuivo na tome. Anarhizam se kroz svoje
postojanje razvijao, usvajao nova saznanja i irio u razliitim smjerovima, prvenstveno kroz
pitanja metoda djelovanja i naina na koji e se najbre doi do ostvarenja nekih od anarhistikih
ciljeva.
Tako je danas mogue govoriti o klasinom i suvremenom anarhizmu, koji dijele neke osnovne
vrijednosti, ali se u dosta toga i razlikuju. Tako e ovdje biti rije o onome to moemo nazvati
suvremeni anarhizam, no bitno je znati da se unutar osnovnih vrijednosti taj suvremeni, uvelike
kombinira s klasinim anarhizmom.
Ovaj tekst ne treba shvatiti kao neku vrstu "manifesta" ili pokuaja stvaranja jednog anarhistikog
programa ili definicije, ovdje je jednostavno rije o pokuaju upoznavanja s osnovama ove ideje i
davanju odgovora na neka od najeih pitanja koja se postavljaju na svako spominjanje
anarhizma. Moda se to moe nazvati i demistifikacijom anarhizma, jer nerijetko se dogaa da se
anarhizam predstavlja na potpuno kriv i netoan nain, to zbog neznanja, to zbog zle namjere.
I na kraju, ovo nije pokuaj "vrbovanja". Nitko ne oekuje vau preobrazbu i prikljuivanje
anarhistikom pokretu, iako ni takvo to nije iskljueno. Anarhizam ne predstavlja politiku
stranku ili vjersku sektu koja "vrbuje" lanove lijepim rijeima i slatkim obeanjima. On
prvenstveno predstavlja ivotnu filozofiju i politiku ideju koja funkcionira na osobnom nivou, a tek
zatim na bilo kojem drugom nivou, to jednostavno reeno znai da ete nakon itanja ovog
teksta biti bogatiji u svom znanju, a svaka aktivnost koja proizae iz tog znanja je vaa osobna
odluka.
Napomena: Ovaj tekst je nastao kao skup raznih ideja, stavova, miljenja, diskusija i sl.
objavljenih kroz cijeli niz godina i kao takav ne predstavlja neko osobno ili kolektivno miljenje.
Samim time ostaje nepotpisan, jer u ovom sluaju sam autor ili autorica nisu bitni. Naravno, bilo
bi licemjerno rei da je tekst u potpunosti objektivan. Takvo to ne postoji. Postoji samo najmanja
mogua razina subjektivnosti. Sve promjene i nadopune su vie nego dobrodole.

1.
Nazivi anarhizam i anarhija
Ve kod samih rijei "anarhizam" i "anarhija" postoji puno krivih definicija i objanjenja, tako u
"Opoj enciklopediji" (JLZ, Zagreb, 1977.) stoji sljedee: "Anarhija - bezvlae, bezvlae,
rasputenost, nedostatak zakona i autoriteta u drutvu; nered, kaos.", dok u "Velikom rijeniku
stranih rijei" (Zora, Zagreb, 1974.) stoji: "Anarhija - bezvlae, nered, bezvlae, rasputenost,
nered, kaos". Istovremeno se sam anarhizam objanjava kao politika struja neprihvatljivih ideja,
to je razumljivo zbog konteksta (vrijeme totalitarne komunistike vlasti) u kojem nastaju
spomenute publikacije. Naravno, ni dolazak parlamentarne demokracije (koja je u zapadnom
svijetu prisutna ve dugi niz godina) nije donio znatne promjene u samoj interpretaciji i koritenju
tih rijei, pa se danas esto sreemo sa koritenjem rijei "anarhizam" i "anarhija" kao sinonimima

za nasilje, kaos i slino. To je potpuno krivo znaenje.

to onda zapravo znae te rijei? Sama rije "anarhija" dolazi iz grkog jezika i znai doslovno
"ne" i "vlast". Takav direktan prijevod moda najbolje opisuje samo znaenje te rijei. Potpuni
izostanak svake vlasti i autoriteta. Kako je to mogue? O tome emo neto kasnije...
Sama rije "anarhizam" nastaje kao naziv za politiku ideju i filozofiju koja tei anarhiji, dakle,
drutvu bez svake vlasti, autoriteta i prisile, te se kao takva koristi od poetka 19. stoljea pa sve
do danas. Uz razliite "dodatke" ona opisuje pojedine struje unutar anarhistikog pokreta, npr.
anarho-sindikalizam, anarho-primitivizam, anarho-individualizam, eko-anarhizam i slino.
Samo anarhistiko objanjenje tih naziva se najbolje oituje kroz definiranje anarhizma kao
politike ideje i filozofije, odnosno metode kojom e se doi do cilja - anarhije. Anarhija
predstavlja "drutvo blagostanja" (iako ovo zvui pomalo patetino, no dobro), drutvo u kojem
vlast i autoritet zamjenjuje samoorganizacija, drutvo ravnopravnosti, ravnopravne i pravedne
distribucije svih proizvoda, ukratko, drutvo u kojem svaka osoba moe zadovoljiti svoje osnovne
i sve ostale potrebe u maksimalnoj mjeri, a da pri tome ne radi na tetu drugih. Moda se u ovom
posljednjem skriva jedna od osnovnih ideja - ivjeti svoj ivot potpuno slobodno, ali uz punu
odgovornost prema tuoj slobodi.
Sada kada smo objasnili samo znaenje rijei s kojima emo baratati na sljedeim stranicama,
vrijeme je za neto konkretnija pitanja i odgovore, koji se nuno nameu pri svakom spominjanju
anarhizma i anarhije.

2.
Tko su anarhisti i anarhistkinje?
Bilo tko. Ti, ja, oni, mi... Grupe i osobe koje se ele identificirati s anarhistikim pokretom i koje
djeluju u tom smjeru. Ne postoji neki poseban kriterij koji to odreuje, niti postoji jasno zacrtano
pravilo to nekoga ini dijelom anarhistikog pokreta. Ljudi su razliiti pa su tako i naini
razmiljanja i djelovanja razliiti.
Ipak, kako bi izbjegli mogunost zabune i ovako nejasnog objanjenja, nuno je naglasiti da
postoje neke osnovne vrijednosti (o kojima e biti rijei neto kasnije) koje svi dijele i time se
jasno, ali dovoljno otvoreno, definira to ulazi unutar naziva anarhizam.
esto se kroz mistifikaciju anarhizma provlai ideja o stereotipu pa su anarhisti esto prikazani
kao lako prepoznatljivi po svom izgledu, nainu ponaanja, jednakom djelovanju i cijelom nizu
stereotipa koji nemaju nikakve veze sa stvarnim ivotom.
Anarhizam je politika ideja i samim time je bilo tko moe prihvatiti i prakticirati, a da pri tome
nastavi ivjeti svoj ivot, radi svoj posao, zabavlja se na isti nain, no s jednom velikom razlikom promjenom gledanja na svakodnevne poslove, odnose s ljudima, odnose prema drutvenim
pojavama, itd. Elektriar, vodoinstalaterka, nuklearni fiziar, profesor ekonomije, povjesniarka,
kuhar, dimnjaar, vrtlarica, uitelj, smetlar, socijalna radnica, novinar, nezaposlena osoba, zidar,
voza autobusa, bilo tko od tih ljudi moe imati ili ima anarhistika uvjerenja. Anarhizam je
drutvena ideja, kao takva je primjenjiva na cijelo drutvo, bez obzira gdje se mi u drutvu
nalazili. Ipak, i tu postoji neto sasvim jasno i samo po sebi razumljivo, jer odnos moi u drutvu
odreuje i injenicu da politika i ekonomska elita nee sama sebi odrediti odricanje od moi koju
posjeduje pa tako nee biti niti dio anarhistikog pokreta, koji joj posjedovanje te moi osporava.
Tu se moe navesti i primjer koji neke anarhistike skupine stalno naglaavaju, a to je da veina
ljudi u drutvu, gdje god ivjeli, svakodnevno prakticiraju mnoge anarhistike ideje i vrijednosti,
iako nikada to ne bi nazvali anarhizmom ili moda nikada nisu uli za anarhizam. ini li ih to
anarhistima? Da i ne. Da, utoliko to prakticiraju neto to je svojstveno anarhizmu. Ne, utoliko
to za tim nema posebne potrebe. Ideoloki neoptereeno djelovanje je esto daleko djelotvornije
od ideoloki optereenog djelovanja, koje lako moe zavriti u nedjelotvornom dogmatizmu.
Ljudi tako svakodnevno pomau svojim susjedima, prakticiraju suradnju i solidarnost na razliite
naine, pruaju besplatne usluge, pokreu zajednike projekte, a sve to na bazi osnovne ljudske
solidarnosti, ravnopravnosti i, to je moda najvanije, bez ikakve prisile "sa strane" da takvo to
rade. Naravno, bilo bi netono rei da je uvijek tako, no bez obzira na sve nametnute vrijednosti

koje esto primjenjujemo u svom ivotu, ipak moemo uoiti niz ovakvih primjera u svojoj najblioj
okolini.

3.
Kako bi drutvo funkcioniralo bez autoriteta i vlasti?
Ve danas drutvo nerijetko funkcionira bez autoriteta i vlasti. Drava ne moe funkcionirati bez
tih modela prisile. Drutvo moe.
Dananju drutvenu strukturu i organizaciju uvjetuje postojanje drave. Institucija drave svoje
postojanje bazira na toj strukturi i organizaciji, koja je autoritarna, hijerarhijska, patrijahalna i
strogo kontrolirana. ak i tzv. "liberalna" drava prakticira visoku razinu kontrole i to na vie
naina. S jedne strane, drava mora voditi rauna o tome da se autoritet ne dovodi u pitanje (npr.
nedopustiva je neposlunost, neplaanje poreza, ekonomsko i politiko organiziranje koje nije
povezano s dravom i sl.), dok s druge strane, pazi na to da se odri privid individualne moi
svake osobe u procesu odluivanja, pa se tako svake etiri godine odravaju izbori, koji se
takoer dogaaju u strogo kontroliranim uvjetima. Kako? Rije je uvijek o istom krugu ljudi,
politikoj i ekonomskoj eliti, kojima njihov poloaj u drutvu dozvoljava sudjelovanje u utrci do
pozicija moi.
Cijeli sustav zapravo poiva na ideji odravanja moi jednog drutvenog sloja, to u stvarnosti
nema nikakve veze s mogunostima funkcioniranja cijelog drutva. Drutvo bi funkcioniralo i bez
politike i ekonomske elite, koja sebe voli predstavljati "nunom" i "izrazito potrebnom", dok je
zapravo rije o pukom odravanju na poziciji moi.
Anarhistiki odnos prema drutvu je potpuno suprotan. Mo ne bi nitko posjedovao i svi bi
posjedovali mo. Naravno, ne mo nad nekim, ve mo ispunjavanja svih svojih potreba, mo
zajednikog djelovanja i nadasve mo odluivanja o svom ivotu.
Anarhizam se ne protivi organizaciji, ve predstavlja oblik organizacije, koji bi mnogi anarhisti i
anarhistkinje nazvali savrenim oblikom organizacije. Savrenim zbog nunosti ravnopravnog
sudjelovanja svih osoba u drutvu, to za razliku od trenutne drutvene organizacije nudi stvarnu
mogunost odluivanja. Naravno, sada e vam se uiniti kako je to nemogue zbog same veliine
drutva... No, nije nemogue. Drutvo je danas organizirano kao ogromna zajednica i
centralizirano, to zapravo nema nikakve veze sa svakim od nas. Ljudi u svom svakodnevnom
ivotu nikada ne dolaze u dodir sa svim osobama u drutvu, a najee nemaju nikakve (direktne
ili indirektne) veze sa dijelovima drutva kojima ne pripadaju. Odreuje nas mjesto stanovanja,
mjesto gdje radimo, mjesto gdje se zabavljamo i provodimo slobodno vrijeme. Imamo odreen
krug prijatelja i poznanika. Zapravo, imamo nekoliko interesnih skupina unutar kojih prakticiramo
svoje svakodnevne aktivnosti. To ujedno predstavlja i dobru osnovu za temeljnu zajednicu unutar
anarhistikog drutva. Takve zajednice se mogu udruivati, suraivati, meusobno koordinirati,
zajedniki odluivati, a sve to na ravnopravnoj razini i po principu mree, a ne piramide, kao to je
to sluaj kod dravne organizacije drutva.
Zajednice ljudi bi se organizirale prema osobnim afinitetima i prema lokalnim potrebama, vezano
uz proizvodnju, stanovanje, prijevoz, ili bilo koji drugi dio ivota. Njihovu povezanost uvjetovale bi
potrebe, a obavljanje poslova unutar njih stvorilo bi punu zaposlenost i znatno krae radno
vrijeme, jer puna iskoritenost radne snage znai maksimalnu uinkovitost i kratko radno vrijeme.
Ali tko bi natjerao ljude da rade, pitate se? Nitko, jer kada radimo za puno zadovoljavanje svojih
potreba, ne treba nam prisila. Uostalom, izbor radnog mjesta bi bio potpuno slobodan, a osobna
odgovornost nam uvijek nalae da obavimo i neke poslove koji nam moda nisu najdrai, ali nam
je jasno da bez obavljanja tih poslova nita ne bi funkcioniralo. Pa, zar ne radimo takve poslove i
danas i to bez prisile? Recimo, istimo svoje stambene prostore, peremo sue, istimo wc,
gradimo kue i stanove, gradimo ceste i tvornice, popravljamo razliite strojeve... Sve to se radi
zbog potrebe, a kada je jasno da to radi za sebe i ljude oko sebe, a ne za efa, onda je takva
podjela posla jo prirodnija i tada emo biti spremniji raditi stvari koje nam moda i ne odgovaraju
najbolje, ali znamo zato ih radimo.
No, ne bi bilo dobro rei da se osporavaju ba svi autoriteti. Postoji neto to zovemo racionalni

autoritet, koji poiva prvenstveno na znanju. Tako e autoritet lijenika ili arhitekta uvijek imati
konanu rije u odlukama o tretiranju neke bolesti ili u izgradnji neke graevine. Sasvim je jasno
da nee doi do situacije u kojoj ljudi grade kuu koja e se sruiti ili neto slino. To bi bilo
krajnje nerazumno.
Hijerarhijska, autoritarna i centralizirana organizacija drutva je, kada to vrlo pojednostavimo,
neprirodna i bazira se (kao to je to puno puta ponovljeno) iskljuivo na potrebi politike i
ekonomske elite da se odri na vlasti. Samim time se onemoguava zadovoljavanje potreba
drutva. Dok jedni (manjina) profitiraju kroz takav pristup, drugi (veina) rade i gube - to je
takoer neprihvatljivo. Trenutak kada dolazi do stvarne promjene je onaj kada ta veina preuzme
stvar u svoje ruke i kroz zajedniki napor s cijelim drutvom u potpunosti reorganizira drutveni
ivot. To se nee dogoditi brzo ili preko noi, ve je rije o dugotrajnom procesu, r/evoluciji.

4.
A to je s nasiljem i kriminalom?
To je jedno od teih pitanja. Ne zbog toga jer ne postoji odgovor, ve zato to su te dvije pojave
usko povezane s duboko ukorijenjenim vrijednostima koje proizlaze iz dananje drutvene
organizacije i strukture.
Nasilje i kriminal najee su posljedica dananjih drutvenih odnosa, prvenstveno odnosa moi i
ekonomske neravnopravnosti. Manji dio tih pojava moemo pripisati psihikim problemima osoba
koje poseu za njima. Iako su i ti psihiki problemi esto povezani s drutvenim odnosima.
Danas bogatstvo, odnosno posjedovanje novca i silne imovine, predstavlja drutvenu vrijednost,
"dobar" poloaj u drutvu, te daje mo. Sasvim je jasno da u takvoj situaciji ljudi poseu za
kriminalom kao jednom od mogunosti stjecanja novca ili imovine. Zapravo, poseu za ilegalnim
kriminalom, jer kriminal je i stjecanje istog na temelju tueg rada, a to je ono to politika i
ekonomska elita u postojeem ekonomskom sustavu rade.
Nasilje je takoer bazirano na odnosima moi u drutvu. Najee se koristi za postizanje
dominacije, bilo u obitelji, koli, na poslu, unutar vlasti, u meudravnim odnosima... Gdje god se
koristilo i na koji god nain, uvijek ima isti cilj - dominaciju nad nekim ili neim. Tu treba naglasiti
da unutar bilo kojeg drutva monopol nad nasiljem ima ba drava. Drava posjeduje vojsku,
policiju, razne represivne slube, naoruanje, tvornice naoruanja, institucije i kole koje
razrauju strategije upotrebe nasilja i njegove uinke. I opet, cijeli taj sustav nasilja je usmjeren
na jedno - odravanje moi. Samim time moemo rei da drava poiva na nasilju, iako ne uvijek
fizikom (unato injenici da ta prijetnja uvijek postoji i uvijek je prisutna), ve i na neto
sofisticiranijim oblicima nasilja, kao to su prijetnje kaznom, raznim ukidanjima prava i to je u
posljednje vrijeme opet aktualno, stalnim upozoravanjem na opasnost od terorizma, to poveava
potrebu za boljom kontrolom.
Rat, odnosno, totalni rat, koji je danas najei oblik ratovanja, predstavlja krajnji oblik nasilja i
glavno je sredstvo obrauna izmeu drava ili skupina koje ele uspostaviti svoju vlast. Legalni i
ilegalni teroristi (ovisno tko je u poziciji moi proglaava ovaj ili onaj terorizam legalnim ili
ilegalnim) se koriste istim metodama i u iste svrhe - za stjecanje moi.
Sasvim je jasno da postojanje autoriteta, moi nad nekim, vlasti, hijerarhije, ekonomske
neravnopravnosti i svega ostalog to obiljeava suvremeni nain ivljenja uvelike doprinosi
porastu kriminala i nasilja u drutvu i to na svim razinama. Jednostavno je rije o modelu
djelovanja koji je postao prihvatljiv i koji se vrlo jednostavno prenosi na svaki segment drutva.
Tako drava vlada nad svima nama, na nioj razini vlasnici tvornica vladaju nad poslovoama,
poslovoe nad radnicima, radnici nad svojim enama, roditelji nad djecom, djeca nad kunim
ljubimcima... Ovaj banalan primjer samo dobro prikazuje na koji nain se upotreba autoriteta i
nasilja prenosi sa najvie hijerarhijske razine na najniu. Moemo ak rei da je svaka vlast
nasilje. Nametanje svojih elja nekome drugome predstavlja nasilan in, bez obzira to to ne
ukljuuje nuno fiziko nasilje.
Tu dolazimo do mogueg odgovora na pitanje u naslovu. ini se da bi, nakon svega iznesenog,
promjena sustava vrijednosti i naina organizacije drutva umanjila i minimalizirala bilo koji oblik

nasilja i kriminala u drutvu. Nepostojanjem autoriteta i hijerarhije u organizaciji, nestaje

mogunost i potreba postizanja dominacije i moi nad nekim, a kao to je ranije reeno, put do
toga je nasilje. to se tie samog kriminala i stjecanja imovine, odgovor je vrlo jasan - ekonomska
ravnopravnost, puno ispunjavanje svih potreba i injenica da posjedovanje vie od onoga to
nam uistinu treba ne predstavlja nikakvu drutvenu vrijednost, niti daje nekome na vanosti, bi u
potpunosti umanjila ili ak uzrokovala nestajanje kriminala u tom obliku.
Naravno, uvijek ostaje otvorena mogunost da e psihiki poremeene osobe posegnuti za
nasiljem, no to je sada ve medicinsko pitanje, koje zahtijeva i medicinski pristup. Ipak, moemo
zakljuiti da bi i takvih pojava bilo manje u drutvu u kojem bi ljudi ivjeli punijim i kvalitetnijim
ivotom, a sasvim je jasno da puno psihikih poremeaja nalazi uzroke u nezadovoljstvu opom
kvalitetom ivljenja.

5.
Ali na televiziji su pokazali nasilne demonstracije i anarhiste... Kako bi onda uope dolo do
takvog nenasilnog drutva?
Da, pitanje nasilja i nenasilja unutar samog anarhistikog pokreta je veliko pitanje, odnosno,
najee pitanje je koliko nasilja i kakvo nasilje. Ve smo utvrdili da je trenutna struktura i
organizacija drutva uvelike bazirana na nasilju, tako da je i odnos svake pojedine osobe u
drutvu prema nasilju razliit. Isto se moe rei i za osobe unutar anarhistikog pokreta, ali s
jednom razlikom. Naime, unato injenici da postoje "frakcije" (ako se to tako moe nazvati) koje
naginju ekstremnom nasilju, one ipak ine toliku manjinu da moemo rei kako govorimo o
zanemarivom broju. Zatim imamo veu skupinu koja ne smatra nasilje jedinim putem, meutim,
odreene vrste nasilja smatra korisnima - tu se prvenstveno misli na nasilje nad objektima, dakle,
nanoenje ekonomske tete, razne vrste simbolinog nasilja, koje nikako nije usmjereno protiv
ljudi. Najvei dio pak zastupa prilino nenasilne modele djelovanja, iako e i to od strane medija,
politike i ekonomske elite biti proglaeno nasiljem (ime to djelovanje postaje "ilegalno" ili na
rubu legalnog), a to ukljuuje trajkove, blokade prometa i proizvodnje, okupacije stambenih i
proizvodnih prostora, i sline akcije, unutar kojih je jasan cilj, a koliina nasilja je svedena na
nuan minimum (samoobranu). Zadnju skupinu, odnosno, opet jedan ekstreman dio ini "frakcija"
koja zagovara potpuno nenasilje i to u svakoj situaciji, ime iskljuuje i mogunost samoobrane.
Tu je takoer rije o manjini, koja ima izrazito mali broj zagovornika.
Ako pogledamo na ovaj openiti pregled stavova prema nasilju, odnosno nenasilju, sasvim je
jasno da govorimo o irokom spektru stavova, unutar kojeg ipak dominira nenasilje, ali u onoj
mjeri u kojoj je to prihvatljivo s obzirom na trenutno stanje u svijetu.
Mediji esto trae spektakl koji e poveati prodaju pojedinih novina ili gledanost i samim time
prikazuju samo ono to je spektakularno, a vrlo rijetko ili gotovo nikad ne govore o sadraju koji
stoji iza pojedine anarhistike ili neke sline manifestacije. Ako ne doe do nasilne situacije na
manifestaciji na kojoj se oekivao takav spektakl, izvjetaj e ipak sadravati reenicu "dolo je
do sukoba s...", jer to daje na dramatinosti cijeloj prii, unato injenici da ne postoji niti jedna
fotografija ili snimka tog "sukoba". To se dogodilo dovoljno esto da moemo govoriti o tome kao
uobiajenoj pojavi unutar medija. To takoer puno govori o tzv. "objektivnosti" pojedinih medijskih
kua.
Naravno, to ipak ne znai da se pojedine nasilne situacije nisu dogodile, pitanje je na koji nain,
zbog ega, protiv ega je to nasilje bilo usmjereno i koliko ga je uistinu bilo?
Najei problem koji se javlja tijekom masovnih okupljanja i prosvjeda je otvaranje mogunosti
za razne osobe sklone nasilju da to nasilje i prakticiraju. Ne zbog toga to to smatraju politiki
motiviranim nasiljem, ve naprosto zato jer su sklone nasilju - no, to nas vraa na priu o
poremeenom sustavu vrijednosti ili pak mentalnom poremeaju, koji nasilje tretira kao vrijednost
(to ono nije) koja omoguava stvaranje osjeaja moi, tj. nadmoi.
S druge strane, gledajui na anarhistike stavove prema nasilju, pogotovo organiziranom nasilju,
kao to su ratovi ili teroristiki napadi, sasvim je jasno da govorimo o izrazito nenasilnom pokretu.
Evolutivni proces, koji je anarhizam proivio jo krajem 19. stoljea, je prekinuo povezanost sa

idejom o "propagadni djelom", odnosno politikim atentatima, ija je svrha bila pokazati da je
mogue "ukloniti" svakog diktatora. Tih par godina ekstremnog nasilja nikome nije donijelo nita
dobro, pa su i najradikalniji zagovornici "propagande djelom" ubrzo odustali od te metode ili je ak
poeli osuivati kao potpuno neprihvatljivu.
Danas zato govorimo o pokretu koji se protivi takvom organiziranom nasilju, jer njegova jedina
svrha moe biti stjecanje moi nad nekim. Tako je terorizam, bio upakiran u rat (legalan
terorizam) ili ne (ilegalan terorizam), potpuno neprihvatljiv koncept, zato to nudi strah, mrnju,
jo vie nasilja i zato to ga u pravilu provode skupine koje ele nametnuti svoj sustav vrijednosti,
koji esto nije posebno drugaiji od dominantnog, samo je rije o drugim ljudima koji provode
vlast.
Sve to takoer nalazi svoju osnovu u injenici da je terorizam nastao (to je povijesna injenica)
kao model kojim je drava (tu govorimo jo o antikim dravama, ali i mnogim kasnijim) drala
svoje podanike u pokornosti u trenucima kada bi postojala opasnost od pobune ili neposlunosti.
Teror, dakle irenje straha, najbolje provodi onaj tko ima monopol nad nasilnim sredstvima i
institucijama, te tko ih moe koristiti u najiroj mjeri. To su uvijek, ba kao i danas, bile drave. Tek
kasnije u povijesti se taj model poeo korisiti i na niim razinama, ili ak individualno, meutim,
najjai u toj "igri" je uvijek ostala drava. Pogledajte samo ratove i nain na koji se vode, te to se
sve dogaa u ratovima... Cijela povijest je prepuna nabijanja na kolce, razapinjanja, muenja, kuli
od kostiju i slinih gadosti, a sve to je imalo za svrhu jedno - irenje straha (terora).
Rat ili terorizam ne mogu biti put u jedno nenasilno i neautoritarno drutvo. Ratovi se danas vode
iskljuivo zbog "postizanja mira", a koliko je apsurdna ta izjava ne treba ni govoriti. Niti jedna
vojna sila ne postoji zato da bi "kontrolirala, osvajala i zastraivala", ve iskljuivo zbog "ouvanja
mira". To je jednako kao da kaete da ste zapalili kuu kako bi je zatitili od poara.
Takav nain djelovanja je, iz anarhistikog polazita, potpuno neprihvatljiv. Zato je i osnova
svakodnevnog anarhistikog djelovanja i razvoja drutvenih projekta nenasilna, a pojedinane
nasilne ispade tijekom velikih manifestacija ostavljamo otvorenima za diskusiju.

6.
Kako bi drutvo bilo organizirano i tko bi ga organizirao?
Na poetku je nuno rei da ne postoji "univerzalno rjeenje" koje e svugdje u svijetu
funkcionirati. To je ideja koje njeguju razne totalitarne i autoritarne ideje, a to je u stvaranju jednog
uistinu slobodnog drutva potpuno neprihvatljivo. Do danas su svi pokuaji organiziranja na
jedinstven (univerzalan) nain propali - povijest je prepuna takvih primjera. Strana je pomisao na
postojanje pokuaja primjenjivanja istog modela na svako drutvo, bez obzira na kulturni, lokalni i
svaki drugi kontekst.
Drutvena organizacija i oblik koji e ona imati ovisi iskljuivo o samom drutvu, odnosno o
zajednici o kojoj je rije. Ve smo utvrdili kako je ideja o anarhistikom drutvu bazirana na
manjim zajednicama, decentraliziranim, ali povezanim. Unutar manje zajednice je puno lake
donositi zajednike odluke, te je jednostavnije uskladiti razliite elje i potrebe. To je jedan od
osnovnih uvjeta opeg zadovoljstva - svatko mora u potpunosti ostvariti svoje potrebe i svatko
mora biti u mogunosti sudjelovati u procesu odluivanja.
Dakle, organizacija bi poivala na tim malim zajednicama (da li govorimo o desetinama,
stotinama ili tisuama ljudi, to je takoer pitanje samih zajednica) i svakoj pojedinoj osobi unutar
njih, a njihova povezanost i koordinacija bi postojala u onoj mjeri u kojoj je to uistinu potrebno.
Danas se najee govori o povezanosti koja zadovoljava formu (ulazak u razne federacije,
integracije, institucije i sl.), dok zapravo takav oblik udruivanja i povezivanja ne zadovoljava
potrebe drutva. No, znamo ije potrebe zadovoljava, zar ne? Nema potrebe stalno ponavljati
oito...
Drugo bitno pitanje kod organizacije drutva je pitanje teritorija. Granice, kakve danas
poznajemo, su neprirodne i kao takve nemaju drugu funkciju osim to oznaavaju teritorij koji
kontrolira pojedina politika i ekonomska elita. Kao takve, postaju nepotrebne, a organizacija
zemlje postaje prirodnija, kroz stvaranje bio-regija, koje nisu podjeljene strogim granicama i koje

su usko povezane. Bio-regije oduvijek imaju vanu ulogu u ivotu ljudi. Ljudi su oduvijek
naseljavali pojedine bio-regije zbog odreenih pogodnosti - pitke vode, plodne zemlje, ume i na
tisue drugih razloga koji su omoguavali zadovoljavanje ovih ili onih ljudskih potreba. Pitajte bilo
kojeg znanstvenika i odgovor na pitanje o bio-regijama e biti "Da, to su jedine 'granice' koje
priroda poznaje." S obzirom na to da je ovjek sastavni dio prirode, to bi onda bilo prirodnije od
ravnanja prema samoj prirodi?
Naravno, organizirati ivot u skladu s prirodom ne znai u potpunosti napustiti tehnologiju i sve
ono do ega je ljudska vrsta dola kroz proces evolucije. Sasvim je sigurno da e postojati
zajednice koje e napustiti tehnologiju i vratiti se primitivnim oblicima tehnologije i proizvodnje,
meutim, to nije nuan korak za cijeli svijet.
Danas se tehnologija (zlo)upotrebljava vrlo neodgovorno i esto kao jo jedno sredstvo stjecanja
moi (bilo koje vrste). Ipak, odgovorno koritenje tehnologije i, to je izrazito vano, koritenje
zbog stvarnih potreba znailo bi stvarnu pomo u organizaciji proizvodnje, prijevoza i sl. Recimo,
automobili su dobar primjer dananjeg krivog odnosa prema tehnologiji. Kako pitate se? Pa,
sasvim je jasno i poznato da su automobili i cijela pratea industrija izrazito tetni (na vie
naina), meutim, manje je poznato da postoje jednako uinkovite alternative u prijevozu, koje
nisu tetne ili su tek neznatno tetne. Pa, zato se ne koriste ve danas? Zato to stara
tehnologija nije dovoljno iskoritena i zato to novi oblici prijevoza ne smiju postati dio masovne
proizvodnje dok se u potpunosti ne iscrpe stari. Velike industrije imaju kontrolu nad tim i unato
injenici da su sve tetnosti poznate, nastavljaju skrivati nova znanstvena postignua i
promovirati stara. To je tipian primjer neodgovornog koritenja tehnologije, a drugih, slinih
primjera ima na tisue.
Takvo koritenje tehnologije je uvjetovano drutvenom organizacijom kakvu danas poznajemo umjesto da je tehnologija u slubi ljudi, ljudi su u slubi tehnologije.
Naime, odgovorna upotreba tehnologije moe uvelike olakati organiziranje proizvodnje i samim
time osigurati neke od ljudskih potreba, a da se pri tome troi to manje rada, vremena i prirodnih
sirovina. Nain upotrebe tehnologije je drutveno pitanje, a ne pitanje pojedine industrije, te stoga
nalazi svoje mjesto u dijelu o drutvenoj organizaciji.

7.
Dobro, recimo da bi to tako funkcioniralo, no kako doi do takvog drutva?
Tijekom povijesti bilo je razliitih pokuaja stvaranja takvog drutva. Niti jedan od tih pokuaja nije
trajao due od par godina. Zapravo, jedini pokuaj koji je bio najblii tom cilju dogodio se u
panjolskoj, izmeu 1936. i 1939. godine. O tome su napisane mnoge knjige, te se esto navodi
kao vrlo uspjean primjer, meutim, sve skupa bilo je kratkog vijeka, jer su komunisti (po
Staljinovom nareenju) slomili svaki pokuaj daljnje drutvene promjene koja se tamo dogaala.
No, neemo se zadravati na povijesnim primjerima - o tome moete pronai cijeli niz druge
literature.
Sasvim je jasno da do drutvenih promjena ne dolazi "preko noi". Na taj nain se mijenja vlast,
no ne i drutveno ureenje, jer postojei sustav vrijednosti se ne moe promijeniti od danas do
sutra. Dakle, rije je o procesu. Taj proces moda najbolje opisuje rije (koja se u posljednjih
desetak godina sve ee pojavljuje) r/evolucija.
Za razliku od revolucije, koja znai promjenu "preko noi", barem u onom klasinom shvaanju te
rijei, r/evolucija ukljuuje proces prije same promjene, samu promjenu i vrijeme nakon promjene,
jer neprestano traje i pitanje je da li ikada prestaje. Taj proces se dogaa postupno, dug je i
obuhvaa sve segmente ivota, traei prvo osobnu promjenu kod svake pojedine osobe u
drutvu, to zapravo postupno vodi i drutvenoj promjeni, kao konanom cilju. On ukljuuje
primjenu novog sustava vrijednosti na svakidanje situacije, prakticiranje novih oblika
organizacije i razne drutvene, ekonomske, i sline "eksperimente", kojima bi se pokazalo kako je
uistinu mogue organizirati ivot na drugaiji nain, ali i koji bi pokazali neke od moguih puteva
za postizanje samog cilja.
Pokuaj postizanja nagle promjene, kada se malo bolje pogleda, u ovom trenutku bi (ba kao i u

povijesti) znaio ogroman drutveni sukob, prvenstveno zbog postojeeg vrijednosnog sustava
koji ne prihvaa niti najmanje promjene, a kamoli neke koje bi ga u cijelosti dovele u pitanje.
Pokretanje takvog drutvenog sukoba bi znailo rat, a kao konaan ishod tog rata imali bi
nametnuti sustav vrijednosti, bez obzira na to tko bi bio poraena, odnosno pobjednika strana.
Time bi zapravo svi bili poraeni, a drutvo bi ostalo (u vrijednosnom i organizacijskom smislu)
tamo gdje se nalazi i danas - jedni bi vladali, drugi bi izvravali.
To ipak ne znai da se treba prepustiti apatiji i uvjerenju kako danas nije mogue bilo to
promijeniti. ak naprotiv, nuno je svim moguim i prihvatljivim sredstvima pokuati pribliiti sebe
i druge tom drutvu ravnopravnosti i potpune slobode. Novi sustav vrijednosti zahtijeva i nove
modele djelovanja. Razni projekti solidarnosti, uzajamne pomoi, nehijerarhijske organizacije,
alternativne edukacije, zatite prirode, alternativnih oblika proizvodnje, itd. su samo jedan od
naina djelovanja. Takoer, nuno je opet i iznova dovoditi u pitanje sve nametnute autoritete i
strukture, te svojim primjerom nuditi alternativna rjeenja, a ne prihvaati kompromisne situacije
koje nas na kraju, iz kompromisa u kompromis, odvode u krajnju poslunost i pretvaraju u neije
podanike. Ne treba imati podanike i ne treba biti podanik. To je jednostavna filozofija.
Na svakodnevni ivot i djelovanje nas odvode u jednom ili drugom smjeru. Time, zapravo, sami
biramo to elimo, unato injenici da smo ponekad prisiljeni uiniti neke stvari i protiv nae volje.
To nikoga ne treba sprijeiti u pokuaju ostvarivanja drugaijih ciljeva. Ne, ba naprotiv, to nas
moe ohrabriti da se jo jae potrudimo promijeniti takvo stanje stvari.
Sve to je dug i ponekad teak proces, ali ako u njemu ne sudjelujemo, biti e jo dui i jo tei.

8.
Sve to lijepo zvui, meutim, nije li to ipak samo utopijski san?
Utopija je sve ono to jo nije ostvareno, to ne znai da nee biti ostvareno. Nazivajui stvari
utopijom, danas se najee eli rei kako je rije o neostvarivom, dakle, neemu od ega treba
odustati, jer je nemogue. Naravno, sasvim je jasno kome odgovara takav stav i uvjeravanje kako
je drutvo ravnopravnosti i slobode utopija. Istovremeno, za mnoge ljude je jednostavnije
prihvatiti ovakvo stanje drutva, bez obzira slagali se s njim ili ne, pa su skloni odmahnuti rukom i
rei "To je utopija, nema anse."
Ako opet pogledamo na povijest i sve promjene koje su se dogaale tijekom ljudske povijesti,
sasvim je jasno da su mnoge politike ideje nazivane utopijom. Tako je ukidanje robovlasnikog
drutva i prelazak u feudalno smatrano utopijom. Nestanak monarhija i uspostava parlamentarne
demokracije je takoer smatrano utopijom... Zapravo je svaka promjena dominantnog stanja i
uspostava novih vrijednosti smatrana utopijom, barem do trenutka kada bi se dogodila.
U trenutku kada utopija postaje stvarnost, govorimo o postizanju jednog cilja r/evolucije, a to je
zapravo pravi poetak naglog razvoja pokrenutog procesa.
Zapravo je sve stvar naeg osobnog shvaanja stvari. Sve kree od ovjeka. Ideja o autoritetu
lei "u glavi", a ne u stvarnom autoritetu koji netko ima. Naravno, ako osporimo neiji autoritet,
protiv nas e upotrijebiti silu, meutim, sila je samo sredstvo postizanja poslunosti, a ne stvaran i
razuman razlog zato bi netko imao autoritet nad nama.