MARIO BRKLJAI
SADRAJ
Vie zaista nisam znao kako da ubijem taj godinji odmor ................................................. 25
u vrijeme univerzijade ......................................................................................................... 27
dobro. priznajem ................................................................................................................. 28
leim i razmiljam ............................................................................................................... 29
samo malo ........................................................................................................................... 30
bauljam ilicom ..................................................................................................................... 31
sjeti se barbara ................................................................................................................... 33
turisti izlaze iz uspinjae ..................................................................................................... 34
juer smo se vratili s mora .................................................................................................. 35
deki koji nisu obeavali ..................................................................................................... 37
moe ovdje sjediti i plakati ................................................................................................ 39
sluajte ................................................................................................................................ 41
u vraju mater ..................................................................................................................... 43
ef mi je zaelio ugodan vikend .......................................................................................... 44
ljudi moji ............................................................................................................................. 46
on ne sortira smee ............................................................................................................. 47
zamislite doista aroban prizor ........................................................................................... 48
ma gledajte ......................................................................................................................... 49
Kad sam loe volje zabijam avle u dasku .......................................................................... 50
poslije posla ........................................................................................................................ 52
spavao sam dugo ................................................................................................................. 53
munina. slike sna: psi koji laju ali ja ne ujem taj lave, pa ovjek koji sjedi na ogradi
balkona i zuri u ponor. ali, tko bi to razumio? u zaleenim lokvama uz rubnik ceste mrtva
proelja tih kua. i boine lampice trepere. i kinezi su se prealtali na kranstvo. rade taj
nakit od plastike, te djedove boinjake, girlande, kurce-palce. jebiga, kompa, taj grozni
hai od kojeg problijedi kao varikinom oprana arapa pa hoda takav ulagiran ovim
kvartom, lunja izmeu tih nebodera. sivo, sivo, i neiji naiani smijeh otpozadi, tamo, iza
vinarije ili iz parka kod kole. mrkla je no i snijeg iskri na tlu smrznutom kao leina make,
tamo, uz kontejner sa smeem. otrovao ju neki penzioner. oni vole radit takve stvari. njihov
je strah od smrti golem. tko je im je kriv to su svoje ivote sveli na besmisao? sjedne na tu
klupu i zuri u vrhove svojih izama. as ti je hladno, as toplo. pokuava povratiti ali nita
nisi jeo ve drugi dan i slina ti je otrovno kisela i curi ti niz bradu polako kao kad nagazi
vakau i razapinje ju po asfaltu kao to su razapinjali njega, prije dvije tisue jebenih
godina. ali, sve je to bilo uzalud, gorina, gorina, gorina, jedino je to ostaje nakon svega.
to je ustvrdio i fante dok je umirao u jeftinoj bolnici, od eera, majku ti jebem. zna kad e
smak svijeta? zna li? boli me kurac, kaem. uope ne razmiljam o takvim stvarima. on
kae, ne seri. svi se mi bojimo smrti. ne znam, kaem, vie se bojim ivota. ali, nemoj me
tjerat da serem gluposti. vie ne smijem lokati jeftino vino, vie ne smijem biti s ljudima, vie
ne smijem ne nazvati majku. vie ne smijem uzimati dop. pas mater, vie ne smijem
ignorirati njega gore. ta si ti tako inatljiv, jebote, viknem u mrak, ne znam kako mu nije
hladno tamo, ta se ve jednom ne spusti u kvart pa da sjedne tu pokraj mene, da utimo,
da se gledamo i smijemo. nita vie. bez uvjeta, bez elja. ono, sasvim jednostavno, u piku
materinu. da te dotaknem, ako je to mogue, ako ti nisi od niega, od ega smo mi, a tvoja
smo slika i prilika? ili smo se raspametili preko svake mjere pa ludi priamo sa samima
sobom. boe, koji jesi na nebesima, doi kraljevstvo tvoje ekam te i ne stiem nigdje i tvoj
dodir bi mi mnogo znaio. zna li? sumnjam. boli tebe kurac za sve ovo sranje dolje. i ja
mislim da tebe zapravo nema. da ti ako i jesi ne zna tko si. mislim da svakako nisi onaj o
kojem susjedi sluaju na misi. a onda briju po starom. ista savjest, oprost grijeha, 50 za
uskrsenje due ravno gore, na licu mjesta. vruina je nesnosna i krupne muhe zuje uokolo
jer ih smrad privlai kao nas grijeh i poroci, u piku materinu, i proroci su poroci na kraju
krajeva i ucviljena rodbina zuri u tu rupu i neki pomiljaju na hladno pivo i cigaretu i ne
zna, jednostavno, i ne vjeruje u sve to, ali taj sveenik je sijed i glas mu je umilan i mudar i
on zna da vi znate da on nije to za to se predstavlja i da ba i ne vjeruje u cijelu tu priu, ali
hijerarhija je to, moj kompa, i velik je novac u igri i interesi su sloeni kao navigacijska karta
i drava je jaka i naa budunost je u njihovim rukama. i svijet se raspada kao leina na
suncu i smrdi i smrdi i smrdi i uvijek se nae netko koji te poziva na jebeni optimizam, koji
ti ne da mira da pati, da bude sjeban ako to hoe, i ova namirisana civilizacija ti ne da
disati i ne da ti da sjedi besposlen i da zuri u kronju kestena koliko hoe i da popui
joint na miru i da se smije i da voli sve to se oko tebe kree, od gujavice u travi, moj boe,
do gugutke i psa koji tamo eka svog gospodara ispred mesnice i ovu jadnu ludu djecu koja
se dosauju, a dan je lijep i sunan i stvoren za dostojanstveno, uzvieno umiranje dok
sjedi tu na klupi, a gluposti ti se roje u glavi. vi mislite da je na temeljni zadatak otkrivanje
istine? ja mislim na jutro koje e osvanuti spljoteno kao pregaena maka na cesti i crijeva
e biti razvuena svud uokolo i djeca e se smijati kao hijene jer im je to kul i video je oko
nas i sve je film koji nema kraja i spot neke dance opajdare koja vie i izvodi kate ispred
kamere i ne zna, u piku materinu, koji se to kurac deava i koliko je ljudska glupost ohola i
zato mi ne moemo ugasiti taj film a, ne moemo, jebi ga, jer vie nitko nije sam i nitko
vie pojedinano ni o emu ne odluuje i nas se posluuje kao u restoranu i mi smo dopustili
da postanemo dobrovoljni invalidi. naa sloboda vie nije izvan njihova dosega, a nije jer mi
nismo znali to emo s njom, kurva jedna. molim te, ne daj mi slobodu, ne kanjavaj me na
taj nain ve usliaj moje molitve i daj da budem svjedok savrenstva kranskog ivota.
meni se ini da si ti ve prilino umoran od svega i da si zasluio odmor i ja u otii zapaliti
svijeu na kamenita vrata. aaaleluuuujaaa! doao s posla i bio je teak dan i dani su,
openito, sve tei i prvo je otiao umiti se i dugo se pljuskao hladnom pa vruom vodom i
rigalo mu se a jeo nije od jutra i sad nije gladan i to ga zabrinjava iako mu se hrana gadi ne
pomilja na to da posjeti lijenika, da mu da neto za apetit jer ve je spao na pedeset kila i
vie nema snage za uobiajene poslove i neto ga gui, neka gruda mu se ugnijezdila u grlu i
stoji tu ve danima. jebiga, ni ovaj put nije skinuo runi sat i sapun mu se skorio u
udubinama i staklo se orosilo iznutra. on ode u sobu i strovali se u naslonja ruku sputenih
do poda i zuri u sivi ekran televizora i skuplja snagu da dohvati daljinski i pritisne zelenu
tipku, i da taj ivot zaigra pred njegovim oima. vie ne zna ta je stvarnost, a opet ini ti se
da je ima previe, da zapravo jedino nje i ima. zna da mi doe da odem negdje ne znam
negdje gdje nitko od tebe ne oekuje nita i gdje je ivot manje ohol od ovog ovdje. onda je s
naporom ustao i zavrtjelo mu se u glavi ali ipak je zgrabio daljinski i ponovo se strovalio u
naslonja. neki bolestan osmijeh mu je zaigrao na licu i on sad gleda te face na ekranu i pol
pot je bio goli kurac u usporedbi s gospoom oprah na prvom programu i te sablasne prazne
maske u njenom studiju, te spodobe koje svoju intimu izvru pred kamerama, tako neugodno
i patetino i njihova narcisoidnost poprima razmjere ope katastrofe i crno-bijeli dance
macabre je bijedna slika smrti u usporedbi s tim praznim nacerenim licima i cijelo to new
age sranje samo pojaava dojam da sve ide u piku materinu i da je na pad sasvim zasluen
jer pomo ne traimo u sebi ve je oekujemo od televizijskih sveenika i ti ureaji u naim
sobama poprimaju konture kria i mi samo gledamo i ekamo da nas pokolju svojom
majinskom brigom za ope dobro od kojeg vie nitko pojedinano nema nikakve koristi
onda ugleda taj bonkas na stolu na zelenom raunu za odvoz smea i ve je u kuhinji s
aom vode u jednoj i leptirom u drugoj ruci i jebo ti pas mater, jednostavno, vie ne
moe sve to zgutat bez tog leptira u mozgu i onda tek osjea ljubav i sreu i dobro je dok
traje, a traje kratko i onda te budi pitanje mobitela i zlo ti je i mrzi sve i samoga sebe i
zna da ne otii na posao znai sutra otii na burzu rada u ulicu kralja zvonimira preko puta
morh-a jebiga, poredak stvari je takav i ve si na tramvajskom stajalitu u gomili sjebanih
ljakera i onda laktovi i grubost ne bi li se domogao tople sjedalice pa ako ti se posrei ili
ako se uspije izboriti za taj luksuz namjeta guzicu i zuri kroz zasrani prozor i mrzi sve
oko sebe i moli boga da se pokraj tebe ne dovalja kakav invalid koji hoe sjesti no je
masna i crna i ti zuri u vrhove svojih izama i neki pas lutalica ti se pokuava pribliiti i
krui oko klupe, mae repom i pone zavijati na mjesec kojeg nema, i vi se gledate kao to
vas gleda s prozora svog stana neki tip koji je odluio to to je njegovo pravo.
***
***
Uskrs
Su posvetili jajima
Mladom luku
Svinjama
Da, ne zaboravimo na hren
Jer emo nae suze tada tumaiti Njegovim
Skupljeni oko blagdanskog stola
Sveani i uzvieni kako samo mi znamo biti
Krotko molimo Oena i Zdravo Mariju
Spremni na uitak
I neosjetljivi na patnju
Molimo vas gospodine, ne ometajte na mir
Nae pravo da budemo govna Svete Stolice
***
10
***
ujte
moete rei to god hoete, no
ja mislim da sjediti ovdje i priati
te stare umorne prie
i nije neka naroita stvar
u godinama smo kad je osjeaj umora
odgovor na mnoga pitanja
a tek smo zakoraili u tzv. srednje godine
tupi kao ona muha na zastoru
jo jedino moemo puniti ae
i zuriti u to crveno vino (stolno)
netko spominje putovanje
last minute agencijom
na nekakve jebene djevianske otoke
ene trebaju nove haljine i erotsko rublje
njihovi deki prouavaju cjenike polovnih automobila
provjeravam da li je muha jo uvijek na zastoru (je)
odlazim piat odbijajui se od zidove hodnika
perem ruke (ne laem, majke mi)
i zurim u to neuspjelo lice u ogledalu
11
12
vratio mi je osobnu
(hvala, laku no, rekao sam mu)
krenuo sam preko mosta
a dolje je huala prljava rijeka
masna i crna
mrtva
hladnjae su tutnjile u suprotnom smjeru
prevozei leine u grad
13
14
***
jednostavno je rekla
to sve skupa nema nikakvog smisla!
onda je poela zujati garsonijerom
ubacujui stvari u kartonsku kutiju
(kako sam bio glup etiri dana nisam skuio emu ta kutija u stanu)
sjedio sam za kuhinjskim stolom
zurei u papagaja u krletki
koji je kretao na ptice vani
onda sam svrnuo pogled
na prljavo posue u sudoperu
po kojem je rovala debela zelena muha
vani je lajao pas
i neko je dijete plakalo
nakon tolikih godina u strahu
ovjek vie nema snage ni upitati
zato?
15
***
16
***
17
18
***
ugasi joint.
televizor.
svjetlo.
zakljua vrata.
otkljua od auta.
upali motor.
vee se.
vozi polako.
posvuda stvarnost.
sunce zalazi u crvenom.
na semaforu.
19
***
20
***
21
***
sjedi u naslonjau.
pije pivo.
majka i otac su na trosjedu.
gledate vijesti.
devedeset i prva je godina.
tvojih dvadeset je nita u usporedbi s hrvatskim snom.
na ekranu ljudi prerezanih vratova.
boca ti klizi iz ruke.
ustane.
roditelji ti se ine nekako mali u tom avrievom trosjedu.
oblai se.
uzima osobnu kartu.
neto novaca.
i, uh, kako krivo!
stvari u svoje ruke.
22
***
bio je u ratu.
pa je radio na brodu.
oplovio ameriku.
pravio koktele amerikoj srednjoj klasi.
enama od stakla.
votanim muevima.
tu i tamo
povalio bi
portugalku.
indijku.
rumunjku.
uparao je neku lovu.
vratio se.
pio s nama cijelu no.
na kraju rekao da mu je dosadno.
ujutro smo otili spavat.
on se bacio sa zgrade.
par dana poslije bili smo na sprovodu.
sveenik je priao gluposti.
bilo je vrue.
23
***
puimo.
pijemo.
smijemo se.
znate ono, svemu i svaemu.
najvie samima sebi.
prevalili smo tridesete.
neoenjeni.
bez djece.
bez neke prolosti.
bez neke budunosti.
sadanjost ne uzimamo za ozbiljno.
puimo.
pijemo.
smijemo se.
znate ono, svemu i svaemu.
najvie samima sebi.
24
***
25
26
***
u vrijeme univerzijade
malko se furao na punk & HC.
u vrijeme domovinskog rata
ugledao se na delta force u domaoj inaici.
kad se skinuo sa svega toga
napokon se:
1. oenio
2. dobio dijete
3. stan od drave
sad obilazi oping centre
u autu kupljenom na povlasticu.
i jo samo 2 godine ima do vojne mirovine.
27
***
dobro. priznajem.
godinama se gnjavim s nobelovcima
ali ipak je kul izii iz knjinice
s tri genijalca ispod miice.
pa otii na pivo.
pa ekati da naleti netko poznat.
da pita: to ita?
a ja odmahnem rukom
kao da te tipove osobno poznajem
i kaem: ma, nita naroito.
a ego mi raste kao ponekad kurac.
28
***
leim i razmiljam
to bih danas mogao uiniti
za tzv. ope dobro.
onda se sjetim
da i u tome poslu
(kao i u pisanju poezije)
imam snanu konkurenciju.
k tome
jo i masno plaenu (ovo se na poeziju, naravno, ne odnosi).
ponekad
tu konkurenciju
znam pogledati
u direktnom prijenosu na tv-u.
i tad sam
iskreno zabrinut
za svoju budunost.
ali sam zato bezbrian
u pogledu njihove.
29
***
samo malo.
ovo hou rei:
ja u potpunosti razumijem
problem nedjelje u modernom svijetu.
odlazak na misu
pa u oping
pa s obitelji kod prijatelja
koji su prvo bili na misi
a malo prije su se vratili iz opinga.
onda mukarci programiraju novi sonyjev tv od metra kvadratnog
a ene se presvlae
i neprestano izlaze pred ogledalo u hodniku.
njihove keri su zakljuane u sobi gdje sluaju novi cd jennifer lopez
i nevjerojatnom brzinom alju sms-ove svojim pederastim dekiima.
ti sjedi u kuhinji
i zuri u plastinog isusa na zidu
koji pak zuri u novanik ostavljen na friideru.
30
***
bauljam ilicom
pijan
i sunce je prejako
i moje oi su preslabe za to svjetlo.
sudaram se s gomilom koja nasre.
gazim ivavu.
a gazdarica
gospoa u escadinoj haljini
diskretno mi jebe mater.
onda odjednom taj rez.
zamraenje u subotnje podne.
leim na ploniku ispred slastiarnice vincek.
zurim gore u mamu i tatu
i njihovo dijete plae, lie sladoled i suze.
pogledaj tu sramotu, govori njegov otac, tako mlad a tako pijan.
to je sigurno neki drogera. pun ih je grad, dodaje njegova majka.
pokuavam ustati
ali sunce me zakovalo za prokleti plonik
i ne mogu se pomaknuti.
onda taj zvuk motorole.
mladi drot stoji nada mnom
kae: osobnu kartu, mladiu.
nikako da pogodim dep s novanikom.
nikako da pronaem kartu na kojoj pie tko sam
31
32
***
sjeti se barbara
kako je smrdjelo
iz onog kontejnera
dok smo gaali venu.
unutra se raspadao, barbara
le dankija
kojeg su dileri izbuili korpionom.
a mi smo pokuavali dokuiti
sreu ljubav boga ili neto tome slino.
jebiga, barbara
nismo u tome uspjeli.
i ti si se pametno udala za novac.
a ja sam budala igrao do kraja.
iako ve umoran od svega
jo imam snage rei
jednostavno, jebem ti mater, barbara.
i jo: od poetka si mi bila sumnjiva.
33
***
34
***
35
da prvi sluajni prolaznik kae da nema jebeni otvara pa da na mjesto makljae dou
drotovi i bolniari.
gutnuo je vino.
zagreb je ljeti podnoljiv grad, rekao sam.
mh.
utjeli smo i pili.
kad smo iskapili vino okuraio sam se upitati ga zato sa sobom nosi bibliju.
gurnuo mi je knjigu u ruku.
ovjee, ta e mi to?
nemam pojma ali ni meni ne treba. to su mi uvalili u istilitu. jebiga, pokloni je nekom.
onda je ustao i otiao.
dado! daj uzmi knjigu! nemoj me zajebavat! vikao sam za njim, drei bibliju u ruci.
samo je odmahnuo rukom.
prolaznici su me obilazili u velikom luku.
za razliku od ulice u crkvi sve to ima odreeno dostojanstvo.
36
***
37
38
***
39
40
***
sluajte
probudio me alarm mobitela
ustao sam
doteturao do zahoda
pobljuvao se
umio
oprao zube
nakapao u oi visine.
jedva sam izdrao na poslu
bilo mi je muka
bilo mi je zlo
bilo mi je da me nema
bilo mi je da ubijem svakog tko je preao prag radnje.
u 3 sam uao u tramvaj.
drndao se do remize.
kod ipca sam kupio burek i dvije limenke piva.
stajao sam na raskriju.
ekao zeleno za pjeake.
rezignirano sam zurio u svoju kuu s druge strane ulice.
od sunca sam se sakrio u sjenu semaforskog stupa.
sunce postaje opasno po ivot.
kau da je sve blie zemlji.
da e za milijardu godina zemlja jednostavno planuti kao ibica.
u kojoj u tada biti inkarnaciji?
to mi se motalo po glavi dok crveni pjeak nije pozelenio.
uvijek osjetim sreu kad za sobom zakljuam vrata.
kad dvaput okrenem klju.
kad spustim rolete.
41
i tako.
pojeo sam burek.
popio oba piva.
pa legao.
ma taman kad sam postao nesvjestan stvarnosti
zauo sam muziku.
nemam nita protiv muzike ali imam protiv narodnog radija.
mrzim demokraciju.
mrzim vladavinu naroda.
mrzim izbore.
mrzim pravo na razliitost.
mrzim trinu ekonomiju.
mrzim samog sebe jer mrzim.
nije bilo druge nego ustati.
iziao sam na ulicu i potekle su mi suze.
kad su mi se oi privikle na sunce ugledao sam tipa koji je prao auto.
sva vrata irom otvorena.
narodnjaci reu vene, razbijaju ae, varaju, cmizdre, smiljaju osvetu.
doem do tipa i kaem mu: vi ste erif u ovoj ulici?
ekam reakciju.
tip veli: u redu.
pa utia radio.
ostao sam zateen njegovom reakcijom.
glavom mi je prostrujala misao da e hrvatska ubrzo u europsku uniju.
rekao sam mu: bok.
bog, rekao je.
to sam drugo mogao nego otii negdje na pivo?
42
***
u vraju mater
poeo sam piti sam
i to doma.
jednostavno
sjednem za stol u kuhinji.
otvaram friider i boce piva.
u poetku sve mi smeta:
vriska djece
otkucaji zidnog sata
tip koji popravlja auto i glasno slua magazin.
negdje oko este
zvuci se priguuju.
sat i ne ujem.
djeca postaju umiljata.
jedino magazin odolijeva mojoj otupjelosti.
kad ustanovim da je friider prazan.
da na priuvnim mjestima nema vie nijedne boce.
dobauljam do sobe.
strovalim se u krevet.
onda se probudim usred noi.
odem na zahod.
opet legnem.
upalim radio.
sluam klasinu glazbu.
zamiljam pijanista s bijelom perikom i svilenim dokoljenkama
kako u kienom salonu svira damama i mecenama
koji piju crveno vino i pue hai.
43
***
44
bilo mi je bolje.
ma bilo mi je super.
bilo mi je da tipa koji je izumio bojler poastim nekom cugom.
nema to, inenjeri su od nas stvorili koliko-toliko ista i civilizirana bia.
zato: bravo, majstori!
onda smo ena i ja pojeli sladoled.
gledali smo televiziju.
pili kavu i puili.
ba kad je poeo dnevnik doli su nam prijatelji.
otvorio sam bocu crnog vina.
ugasio televizor.
pustio compaya segunda.
nekako su me uspjeli nagovoriti da odemo do ribnjaka.
i tako.
pola sata smo traili parkiralino mjesto.
onda su ene natikaama nabadale po ljunku.
napokon smo sjeli na neku klupicu.
naruili smo cugu.
zapalili cigarete.
pokuali smo priati.
ali muzika je bila preglasna.
a djevojke su bile prelijepe.
zato smo ih frend i ja skenirali.
a nae su ene odmarale oi na mladim rokabiliarima.
koji su bili ba hercig.
s kokoticama.
crvenim soknama i bijelim uzama.
neoptereeni stvarnou
bili su kao iluminirani tornjevi oblinje katedrale.
45
***
ljudi moji
sjedim tu i pijem
i gledam kroz izlog
AKUBAJ
RAB
ulica je mokra
zgrade su sive
auti su metalik
ja sam na suhom
i ekam da naie netko poznat
ve satima
46
***
on ne sortira smee.
i ne pozdravlja susjede.
i ne voli sport. (obitelj kosteli mu ide na kurac.)
u crkvi nije bio od krtenja.
ne izlazi na izbore.
verca se u tramvaju.
jednom u mjesecu ide po ig na burzu rada.
politika mu treba kao rak na pluima.
ne vidi razliku izmeu dravne himne i narodnog radija.
boli ga kurac hoe li hrvatska ui u europsku uniju.
a bio je u ratu i za sve to se krvavo izborio.
47
***
48
***
ma gledajte
kad sam poinjao pisati
bio sam sretan.
dobro.
nije da sam danas u nekom bedu zbog pisanja.
ali ipak je ono bilo ludo.
kao prva cigareta.
prvo opijanje.
prvi izlazak u grad na koncert.
prvi joint.
prva ena u krevetu itsl.
sad esto odlazim na promocije festivale razna knjievna dogaanja.
i juer sam bio na promociji neke antologije.
ujte
ako ste inae osueni na goli ivot
ovo vam doe kao dobra iluzija da va ivot ipak ima smisla.
ja na to gledam ovako:
zamiljam tipa koji ita to to sam napisao.
koji kae svojoj eni djevojci ljubavnici: ovaj nije lo ili ovo bih i ja mogao napisati ili ovo je
goli kurac
pa zaroni lice u njenu piku a ona uzdie i zuri u strop s kojeg otpadaju ljuske krea.
49
***
50
Aha.
Da.
Sad idem. Bok.
Da vam budem iskren, mislio sam da se vie nee vratiti.
51
***
poslije posla.
spokojan.
odetao sam u birtiju.
bio je proljetni dan.
ene su sunale bijela bedra i avrljale.
iz zvunika su dopirale lahke note.
popio sam 8 piva.
ostao posljednji gost.
gazda mi je na odlasku rekao laku no, doite sutra.
pjeice sam krenuo kui.
mislei kako je lijepo biti pijan.
kako je lijepo biti neuspjean kao to sam ja.
kako je lijepo biti muterija ovako divnog obrtnika.
kako je lijepo kada te doma nitko ne eka.
52
***
53
54
***
55
Da se navuem to vie nije mogue. Zato i mogu sjedit s vama i gledat kako se rokate.
I nema elju poduvat jedan doks?
Ne.
Zautjeli smo.
Kirbi je zgotovio ve drugu pljugu.
Njegov je obiaj smotat oko pet komada da se ne zajebava poslije.
Kirbi, ostavi mi neto da imam za doma, kaem mu.
Bit e i za doma. Ne boj se.
Dao mi je jedan doks.
Ustao sam i otiao do vode.
Gledao sam tipa koji je lovio ribu na plovak.
Bio je u maskirnim kratkim hlaama i maslinastoj potkoulji.
Oko mene su sve sami ratnici.
Sve sami bivi.
Dok oni tu love ribe njihove ene love inkasatori.
Njihovi oevi sad piju ispred vinarija.
Njihove majke sad gledaju sapunice.
Tip je izvadio nekoliko kedera i nekoliko je puta potego iz boce.
Vratio sam se ekipi.
Popuio svoj joint.
Popio dva piva.
Opet sam se spustio do obale.
Bacao sam kamenie u vodu, sve dok me ribi nije zamolio da to ne radim.
56
Onda sam drven od trave buljio u crveno sunce koje me podsjetilo na kako se zove onaj
film o ratu u Vijetnamu?
57
MUHA
58
59
60
***
61
***
62
***
ne znam zato ali ujutro mi stvari izgledaju puno bolje nego to zapravo jesu.
moda je problem u uroenom optimizmu. moda.
koji mi, optimizam, daje snage za uvijek nanovo mrcvarenje s poslom podstanarstvom i
enom.
koja me pak izluuje svojim reiki pristupom ivotu.
ona zaobilazi bedove kul vonjom janice kosteli i osmijeh joj rijetko silazi s lica.
i ono to ne podnosim: pria o svojim duhovnim iskustvima.
ja na stvari reagiram drukije: tad najee pijem.
i pokuavam uiti i utjeti.
biti marljiv u tome.
pokuati dokuiti o emu, do vraga, govorimo kada ne govorimo.
63
***
64
VIAGRA
65
66
67
68
69
Iskoi iz kreveta.
Gleda ga onako zgrenog.
On se opet snano protrese.
Sad ima razjapljena usta, kao da se sprema duuuuugo zijevati
Kurva se odjene i ode do regala.
Iz video kamere izvue kazetu.
Ispije kolu i kazetu i au ugura u torbicu.
Ugleda trokutasti vrh papira koji viri ispod kreveta.
Gleda svoju sliku.
Presavije papir i izie iz stana.
Klizne u kono sjedalo mercedesa.
Zapali cigaretu.
Iz torbice izvadi novac i preda ga ovjeku za volanom.
Ovo je, izgleda, bilo lako? Ha? ree tip.
Tako, tako
Iz zvunika njae Severina.
Veljko, asti me s jednim viskijem?
On zijevne.
Moe, ree. Gdje hoe?
70
***
71
***
u potkrovlju je 49 stupnjeva.
Ipak, ni to me nee izmamiti van. meu ljude.
zato fino leim na kauu.
puim travu.
pijuckam ledeni aj.
sluam ventilator.
itam upute za pakleni stroj.
pokuavam zaspati ali imam posla s gadnim pjesnikom.
dri me budnim i mene ve pomalo hvata neka panika.
pa neu valjda proitati cijelu knjigu u komadu?
moram priznati da mi se takvo to desilo tek nekoliko puta.
iako me trava lijepi za postelju.
iako mi vrijeme postaje nadrealistiki pojam.
iako hrvatski navijai u direktnom prijenosu upravo demoliraju neki stadion.
iako ta rulja ima jebeno velik kolektivni mozak.
ja itam upute za pakleni stroj.
ja svjedoim kretanju pauka na koricama knjige.
i ekam trenutak kad u pauka fosilizirati u sreditu reenice.
72
***
73
***
ona
ne proputa proitati horoskop.
i uvijek kad popije kavu okrene alicu.
ivot joj je pepeljast kostim u kojem odlazi na posao.
neke ljude
jednostavno
ni tragedija
nee.
74
***
75
76
***
ljudi moji
uda se doista dogaaju.
itam u asopisu za kulturu
da je jedan advokat ostavio
fikaliju
i krenuo izdavati knjige.
kua mu se zove
LOM.
a on se zove
Flavio Rigonat.
grijeite ako mislite da tip objavljuje
kamilicu.
Coelha
Bacha
i njima sline
(o)ajne pisce.
ne.
tip objavljuje sve same
tripove.
D. Mihailovia.
Bukowskog.
Stevensona.
Salingera.
recimo da mu jebeno
zavidim
na
kolokvijalno reeno
jajima.
77
***
78
dobro jutro, gospodine kos, rekao sam kosu koji je sletio na ogradu balkona.
on je izvrnuo glavu.
promatrao me neko vrijeme.
onda je poskoio par puta i prije nego je otprhnuo
ispustio je drek na ogradu.
kad je zavrila s dorukom rekla je: napravi mi nescafe.
pomislio sam: eto, to se zove moderna, emancipirana ena.
nema tu puno spike.
nema tu ovo ili ono.
to e tek biti kad dobijemo dijete?
79
***
80
81
82
TO TI MISLI?
83
zidu, zahvalite se iznajmljivaima i krenite dalje u potragu. Iza raspela se obino kriju,
najblae reeno, ljudi sumnjivih namjera. Ljudi s iaenim promiljanjima. Ali, s vrlo
istananim smislom za novac. Naravno, nije to loe ako za uzvrat nudite neto, a ne samo
ofucani namjetaj i pljesnive zidove.
Srkao je kavu i puio.
Povremeno bi pogledao u crni ekran televizora. U crni monitor kompjutora.
Nije mu se gledao program. Nije mu bilo do pisanja.
Nije mu bilo ni do ega drugog osim do odmora.
Ovo zvui glupo ali nije mu bilo ba jasno kako bi trebao izgledati taj odmor. Kako se to
ovjek odmara?
Iz ladice pisaeg stola izvadio je rizle i smotuljak trave.
Puio je i zurio u zid.
Osjetio je kako tone u naslonja.
Proveo je u tom stanju cijelo poslijepodne.
Glad ga je natjerala da ustane.
Doteturao je do kuhinje.
Iz friidera je izvadio pola kuhanog pileta i zdjelicu s umakom od rajice.
Sve je pojeo.
Neko je vrijeme zurio u pilee koice. U fleke na stolnjaku. U svoje masne prste.
Pomislio je kako je zaista udno to ovjek jede meso. Ali, jo je udnije to je svjestan da ne
valja ubijati druga bia zato da ih se pojede.
Vratio se u sobu.
Stajao je neko vrijeme na sred sobe ne znajui to da uini.
Da legne? Ili bi bolje bilo da sjedne u naslonja? Ili
Ipak je legao na kau, dohvatio daljinski sa stola i upalio televizor.
Ba su poele vijesti. Izborna je godina i politiari jure zemljom sa karama u rukama. Sve je
vrijedno poasne vrpce i televizijskih kamera: od novog zahoda uz magistralu do tankera
pogoenog bocom pjenuca.
Svi se trude zadobiti povjerenje obinog ovjeka. Obian ovjek omoguuje obinom
pojedincu da taj krene prema vrhu. A na vrhu je, to znamo, mo i novac. Pitate to je iznad
tog vrha? Hm, da budem iskren, ne znam. Neki kau da tamo obitava Bog.
Da gleda sve nas dolje i zapisuje kakav je tko bio. Dobar ili zao. Ili oboje. Ili, tako nekako. S
druge strane, neki tvrde da gore nema niega. U metafizikom smislu. Kau da je gore
84
vakuum i da ne postoji nikakav Um. Tko e znati? Znam jedino da su mnogi pokuali dokuiti
tu tajnu, ali su poludjeli. Ili nisu? Moda su prije nego su se poeli baviti razrjeenjem te
tajne bili ludi pa su onda postali normalni? Ali, ne bih vie o tome.
Pokuavao je mnogo puta, ali nikad mu nije uspjelo uhvatiti onaj trenutak tik prije sna.
Ni tad nije uspio.
Spavao je mirno.
itavu no okrenuo se samo jednom.
85
***
86
***
87
***
vrhovi nebodera.
u magli.
i dolje ljudi s kiobranima.
i pokisli psi.
i ljute babe u lafrugima.
i muevi uz pelinkovce i sportske novosti.
i uplaene konobarice.
i vlasnici ivota na kredit.
i pospana djeca koju vuku u kole.
i umorni roditelji.
i vrane na leini make.
i smetlari zakaeni na zelenim kamionima.
i zviduk vozau da stane.
i crne vree smea.
i smrad.
posvuda.
i strah.
od svega.
88
***
jebi ga.
puknu ti tu iglu u dupe.
i zatvore vrata.
i ti ostane leati u poloaju fetusa.
i pokuava razumjeti stvari.
i slua gugutku na ici.
i zna da je ona vea od sveg ivog.
k tome osjea dirljiv ljudski napor u borbi protiv smrti.
i onda se vrata otvore.
i polau te na kolica kao isusa.
i oni se brinu.
i za to dobivaju novac.
i to je u redu.
kirurg je u zelenom.
i bog anesteziolog ti govori: je l osjea noge, mario?
i ti kae, ne, nita ne osjeam.
i ne razumije to se dogaa.
zapravo, nije te ba ni briga.
uje smijeh.
ali, ipak te mui jedna stvar.
jedna stvar ti se namee uporno kao jeftina kurva.
(ruke kirurga su u tvojoj utrobi i krv se prekrasno slae sa zelenim)
jedna ti stvar nikako ne izlazi iz glave.
ta ptica na ici.
majku mu!
89
90
***
91
***
92
93
***
94
***
soba.
u kutovima mirisne svijee.
na zidu sjene.
ona je zarila glavu u jastuk boje neba.
on ju nabija s guza.
radio je prekovremeno.
doao kui.
veerao.
istuirao se.
razmilja o poslu.
o svojoj efici.
ne podnose se.
svri.
ena gleda kako skida prezervativ.
pali tv.
poinje seks i grad.
on se tuira.
djeca su kod njenih.
ona je sretna.
sutra se ne radi.
sutra je dan mrtvih.
95
***
96
***
97
***
ivot je pika
gospoe koja se raskreila
na mom krevetu.
je.
love je bilo
taman za tu tavansku sobu.
ne znam.
tragikomino sam nesposoban imati neto bolje.
ili je stvar u strahu?
uglavnom
ona je na tom krevetu koji u stvari nije moj.
(moje nije nita u toj sobi)
sad pijemo pelinkovac
onako
ravno iz boce
i smijemo se.
(smijanje mi je uvijek ilo)
ona izgleda pa recimo to tako, upeatljivo.
ne, predomislio sam se.
(ipak ju neu opisati)
ona kae, ima lijepe oi.
ja prasnem u smijeh.
ona kae, ima lijepe noge.
ja se jo gromoglasnije smijem.
98
99
Mario Brkljai
Roen 1966. godine u Zagrebu, gdje ivi i radi. Poeziju i prozu objavljivao u asopisima i
novinama. Pobijedio na SC-ovom natjeaju za prvu knjigu 2003./2004. zbirkom pjesama
Gledaj me u oi. Uvrten u izbor Najbolje hrvatske prie 2006. Iste godine bio je i finalist
natjeaja za kratku priu Veernjeg lista.
Objavio: Nikad nije plesao pogo (poezija, 2004), Gledaj me u oi (poezija, 2004), Muha u juhi
(poezija, 2005), Ne mogu ga gledati takvog (poezija, 2006) i Zujke (roman, 2008).
100
Mario Brkljai
GLEDAJ ME U OI
2004 Mario Brkljai
za elektroniko izdanje: Drutvo za promicanje knjievnosti
na novim medijima, 2004, 2015
Izdava
Drutvo za promicanje knjievnosti
na novim medijima, Zagreb
Za izdavaa
Aleksandra David
Urednik
Kreimir Pintari
ISBN 978-953-6924-21-9 (HTML)
ISBN 978-953-345-129-9 (EPUB bez DRM)
ISBN 978-953-345-130-5 (PDF)
ISBN 978-953-345-131-2 (MOBI)
Prvo izdanje
Studentski centar, Zagreb, 2004.
101