Aproksimacija i

interpolacija

Mr. sc. Tatjana Stanivuk

Pomorski fakultet u Splitu

Opi problem aproksimacije

Ako su poznate neke informacije o funkciji f, definiranoj

R
na nekom skupu
,Xnaosnovu
tih informacija
elimo f zamijeniti nekom drugom funkcijom na
da su f i bliske u nekomsmislu. Skup
skupu X, tako
X je najee interval oblika
a, b
(moe i neogranien), ili diskretni skup toaka.

Problem aproksimacije javlja se u dvije bitno razliite

formulacije:

Opi problem aproksimacije

a) Poznata je funkcija f (npr. analitiki), ali je njena
forma prekomplicirana za raunanje. U tom sluaju
odabiremo neke informacije o f (koje emo koristiti) i
po nekom kriteriju odredimo aproksimacijsku funkciju

. Jednako tako, moemo ocijeniti greku dobivene

aproksimacije, obzirom na pravu vrijednost funkcije f.

Opi problem aproksimacije

b) Funkcija f nije poznata, ali su poznate samo neke
informacije o njoj, npr. vrijednosti na nekom skupu
toaka. Zamjenska funkcija odreuje se iz raspoloivih
informacija, koje, osim samih podataka, ukljuuju i
oekivani oblik ponaanja podataka, tj. funkcije . U
ovom sesluaju ne moe napraviti ocjena pogreke bez
dodatnih informacija o nepoznatoj funkciji f .
Varijanta (b) je puno ea u praksi. Najee se javlja
kod mjerenja raznih veliina, jer, osim izmjerenih
podataka, pokuavamo aproksimirati i podatke koji se
nalaze izmeu izmjerenih toaka.

Opi problem aproksimacije

Primijetimo da se kod mjerenja javljaju i pogreke
mjerenja, pa postoje posebne tehnike za ublaavanje
tako nastalih greaka.
Funkcija bira se prema prirodi modela, ali tako da
bude relativno jednostavna za raunanje. Ona obino
ovisi o parametrima ak , k 0,..., m , koje treba
odrediti po nekom kriteriju,

x x; a0 , a1,..., am
tzv. opi oblik aproksimacijske funkcije.

Opi problem aproksimacije

Oblike aproksimacije funkcije moemo (grubo)
podijeliti na:
a) linearne aproksimacije funkcije ,
b) nelinearne aproksimacije funkcije.

Linearne aproksimacije
funkcije
Opi oblik je

x a0 0 x a11 x ... am m x ,
gdje su 0 ,..., m poznate funkcije koje znamo raunati.
Primijetimo da se linearnost ne odnosi na oblik
funkcije , ve na njenu ovisnost o parametrima ak
koje treba odrediti. Prednost ovog oblika
aproksimacijske funkcije je da odreivanje
parametara ak obino vodi na sustave linearnih
jednadbi.

Linearne aproksimacije
funkcije
Najee koriteni oblici linearnih aproksimacijskih
funkcija:
k

x
, k 0,..., m tj.
1. Algebarski polinomi, k
x a0 a1x ... am x m .
Funkciju x nije nuno zapisati u standardnoj
m
1,
x
,...,
x
bazi obinih potencija
. esto je neka
druga baza pogodnija, npr. tzv. ortogonalnih
polinoma ili baza 1, x x0 , x x0 x x1 ,... ,
gdje su x0 , x1,... zadane toke.

Linearne aproksimacije
funkcije 2. Trigonometrijski polinomi,

pogodni za aproksimaciju periodikih funkcija, npr. u

modeliranju signala.Za
uzima se m+1
k funkciju
x,sin x, cos 2 x,sin 2 x,...
funkcija 1,
izcos
skupa
3. Po dijelovima polinomi, tzv. splajn funkcije. Ako
su zadane toke x0 ,..., xn , onda se splajn funkcija na
svakom podintervalu svodi na polinom odreenog
fiksnog (niskog) stupnja, tj.

x , x pk , k 1, 2,..., n
k 1 k

a pk su polinomi najee stupnjeva 1, 2, 3 ili 5.

Nelinearne
aproksimacije
Najee koriteni oblici nelinearnih aproksimacijskih
funkcija:
funkcije

1. Eksponencijalne aproksimacije,
r x imaju n=2r+2
x c0eb0 x c1eb1 x ... cr e, bkoje
nezavisna parametra, a opisuju npr. procese rasta i
odumiranja u raznim populacijama s primjenom u biologiji,
ekonomiji i medicini.
2. Racionalne aproksimacije
r
b0 b1x ... br x
x
koje imaju mnogo bolja svojstva aproksimacije
c0 c1xnego
... cs x s
polinomi, a pripadna teorija je relativno nova.

Kriteriji aproksimacije
Aproksimacije funkcije biraju se tako da najbolje zadovolje
uvjete koji se postavljaju na njih. Najei su zahtjevi da graf
aproksimacije funkcije prolazi odreenim tokama tj. da
interpolira funkciju u tim tokama ili da je odstupanje
aproksimacijske od polazne funkcije u nekom smislu minimalno,
tj. tada se minimizira pogreka.

Kriteriji aproksimacije
INTERPOLACIJA

je zahtjev da se vrijednosti funkcija f i

podudaraju na nekom konanom skupu argumenata
ili krae toaka, koje obino nazivamo vorovima
interpolacije. Ovom zahtjevu se moe, ali i ne mora
dodati zahtjev da se u vorovima, osim funkcijskih
vrijednosti, poklapaju i vrijednosti nekih derivacija.

Kriteriji aproksimacije
Drugim rijeima, u najjednostavnijem obliku
interpolacije, kad traimo samo podudaranje
funkcijskih vrijednosti, od podataka o funkciji f koristi
se samo informacija o njenoj vrijednosti na skupu od
(n+1) toaka, tj.podaci oblika xk , f k , gdje je
f k f xk za k = 0, ... ,n.
Parametri a0 ,..., an (kojih mora biti tono onoliko koliko
i podataka!) odreuju se iz uvjeta
xk ; a0 , a1,..., an f k , k 0,..., n, to je nelinearni
sustav jednadbi. Ako je aproksimacijska funkcija
linearna, onda za parametre ak dobivamo sustav od,
tono, n+1 linearnih jednadbi i n+1 nepoznanica.

Kriteriji aproksimacije
Matrica tog sustava je kvadratna, to bitno olakava analizu
egzistencije i jedinstvenosti rjeenja za parametre
interpolacije.
MINIMIZACIJA POGREKE

Funkcija bira se tako da se minimizira neka odabrana

norma pogreke
x f funkcija
x definiranih
x
u nekom odabranom vektorskomeprostoru
na nekoj domeni X. Ove aproksimacije, esto zvane i
najbolje aproksimacije po normi,dijele se na diskretne i
kontinuirane, ovisno o tome minimizira li se norma pogreke
e na diskretnom ili kontinuiranom skupu podataka X.

Kriteriji aproksimacije
Standardno se kao norme pogreke koriste 2-norma i
-norma.
Za 2-normu pripadna se aproksimacija zove
srednjekvadratna, a metoda za njeno nalaenje
zove se metoda najmanjih kvadrata. Funkcija , tj.
njeni parametri, trae se tako da bude e 2minimalna
na X.
Za -normu pripadna se aproksimacija zove
minimaks, a parametri se biraju tako da e bude
minimalna.

Kriteriji aproksimacije
Osnovni matematiki problemi u teoriji aproksimacije

koje treba rijeiti:

a) egzistencija i jedinstvenost rjeenja problema
aproksimacije, to ovisi o tome koje funkcije f
aproksimiramo kojim funkcijama i kako mjerimo greku.

b) analiza kvalitete dobivene aproksimacije vrijednost

najmanje pogreke i ponaanje funkcije greke e,
c) konstrukcija algoritama za raunanje najbolje
aproksimacije
d) dokaz efikasnosti i tonosti algoritma, a ako je proces
beskonaan njegovu globalnu i asimptotsku konvergenciju.

Pojam

Sam pojam INTERPOLACIJE znai da se iz dvije

interpolacije
zadane vrijednosti funkcije odnosno dva argumenta
koja se nalaze na osi apcisa nae vrijednost funkcije
koja je meuvrijednost ova dva argumenta. Ako
traimo vrijednost funkcije za nivo argumenta izvan
zadanih vrijednosti varijabli onda govorimo o
EXSTRAPOLACIJI.
Problem interpolacije se sastoji u tome da se odredi
funkcija koja to preciznije aproksimira zadanu
funkciju prema tablinim vrijednostima, no moramo
obratiti panju da nova funkcija takoer treba prolaziti
tokama kojima prolazi i zadana funkcija prema
tablinim podacima.

Pojam
Neka je orginalna funkcija f(x) te neka je
interpolacije
x
aproksimira funkcija
. Ta se
aproksimacija formulira dvjema
nejednadbama:
x f x x

, gdje je
prozvoljno mali
pozitivan broj

Interpolacija
Na intervalu

a, b

odredimo n+1 toku x0 , x1, x2 ,..., xn

,
koje se zovu
u
y0vorne
f x0 toke
, y1 ilif vorovi
x1 ,..., yinterpolacije,

f
x
.

n
n
kojima je
x
Traimo funkciju
(funkcija interpolacije) koja
poprima iste vrijednosti u vornim tokama tj.

x0 y0 , x1 y1,..., xn yn .

Ako je x neki polinom, zadatak je jednoznano rjeiv.

Dakle, kad su zadane funkcijske vrijednosti u razliitim
tokama moemo iskazati teorem koji u potpunosti
rjeava prvo kljuno pitanje egzistencije i jedinstvenosti
rjeenja problema polinomske interpolacije u njegovom
najjednostavnijem obliku.

Egzistencija i jedinstvenost
Teorem:
interpolacijskog
polinoma
Neka je n N .
Za zadane toke
xk , yk , k 0,..., n ,
0
gdje je x x
za
postoji jedinstveni
i j,
i
j
(interpolacijski) polinom stupnja najvie n

x : pn x a0 a1x ... an x n

za koji vrijedi

pn xk f k ,

k 0,..., n.

U praksi je zabranjeno koristiti interpolacijske

polinome stupnja veeg od 3, jer mogu imati vrlo
velike greke. U tim sluajevima koristimo se
splajnovima ili metodom najmanjih kvadrata.

Interpolacija
Konkretizirajmo:
Pretpostavimo da smo uzeli samo 2 toke
T0 x0 , y0 i T1 x1 , y1 .
One jednoznano
odreuju polinomp11.
tj. pravac.
x stupnja
Njegova jednadba
y1 y0 glasi
y y0
x x0 .
x1 x0
Tu jednadbu moemo lako prikazati u obliku
p1 x sa
koji slijedi i u kojem je y zamijenjen
:
x x0
x x1
y p1 x y0
y1
.
x0 x1
x1 x0

Interpolacija

Uzimajui za x od x1 do x2 umijesto vrijednosti

funkcije vrijednosti toga polinoma p1 x , tj. vrijednosti
linearne funkcije odnosno ordinate pravca, vrimo
linearnu interpolaciju, koja nam je dobro poznata iz
raunanja s logaritamskim tablicama.

Ako su nam poznate 3 toke

i
T0 x0 , yordinate
0 , T1 x1, y1
uzimamo u meutokama
parabole
T2 x2 , y2 tj., vrijednosti polinoma 2.stupnja, koji glasi:

x x0 x x2
x x1 x x2

y p2 x y0
y1
x0 x1 x0 x2
x1 x0 x1 x2
x x0 x x1

y2
.
x2 x0 x2 x1

Interpolacija
Taj polinom prolazi trima zadanim tokama jer
x x0 , x x1 i x x2
y0 , ydaje
uvrtavanjem
1 i y2 .
To je parabolina interpolacija koja se
uvijek primjenjuje kada druge tabline razlike
nisu jednake, npr. pri raunanju s logaritamskim
tablicama od 10 decimala.

Interpolacija
Openito, kada je dan niz toaka
T0 x0 , y0 , T1 x1, y1 ,...
..., Tn xn , yn
, vrimo interpolaciju pomou

polinoma
pn x
koji glasi: x x1 x x2 ... x xn
y pn x y0

x0 x1 x0 x2 ... x0 xn

x x0 x x2 ... x xn

y1
...
x1 x0 x1 x2 ... x1 xn
x x0 x x1 ... x xn 1

... yn
.
xn x0 xn x1 ... xn xn 1

Lagrangeov interpolacijski
polinom

To je Lagrangeovog interpolacijskog
polinoma

koji moemo zapisati i ovako:

(PAZI: u brojnik svakog lana formule ne smije doi x

s indeksom koji ima y toga lana, ve svi ostali xevi, dok je prvi lan svakog faktora u nazivniku
uvijek onaj x koji nismo smjeli pisati u brojniku, a
ostali se x-evi jednostavno prepisuju prema brojniku)

Lagrangeov interpolacijski
polinom
Primjeujemo da vorovi interpolacije ne

moraju biti ekvidistantni kod

Ln x .
Ako funkcija f koju interpoliramo ima (n+1)-u
neprekidnu derivaciju onda smo interpolacijom
napravili greku

pri emu je
Ova ocjena greke vrijedi i za Newtonov oblik
interpolacijskog polinoma.

Zadatak 1.

Nai Lagrangeov interpolacijski polinom za

tablino zadane podatke
.
Rj.
Primijetite da greku ne moete ocjenjivati, jer
nije zadana funkcija iz koje su uzeti ti podaci.
Kako u tablici imamo 3 vora, a n+1=3, imamo
interpolacijski polinom 2. stupnja.

Zadatak 2.
f x sin x ;
a) Nai interpolacijski polinom koji funkciju
interpolira u tokama s x-koordinatama:
1
1
x0 0, x1 i x2 ;
6
2
b) Ocijeniti greku tako dobivene iterpolacije;
c) Izraunati vrijednost dobivenog interpolacijskog
polinoma u tokix 0.4;
d) Ocijeniti greku iterpolacije u toj toki;
e) Nai pravu greku.

Zadatak 2.
Rj.
1
1
a) Uvrtavajui x0 0, x1 i x2

f x sin x

u funkciju

1
2
y0 0, y1 , y2 1.
dobijamo redom
2

Kako imamo 3 podatka, moemo nai interpolacijski

p x
polinom 2
koji ima stupanj manji ili jednak 2.
Raunajui dobivamo Lagrangeov interpolacijski
polinom 2. stupnja koji glasi: p x 3 x 2 7 x.
2

b) Za ocjenu greke treba nam x

2 2 1
x x x0 x x1 x x2 ... x x x
3
12
3

Zadatak 2.
i trea derivacija funkcije f:

f x sin x
f `` x 2 sin x

Tada imamo

M 3 max

1
x 0,
2

f ` x cos x
3
f x 3 cos x .

f x max 3 cos x

1
x 0,

2
3

max cos x ,
jer je
1
x 0,
2

1
0 0, i cos 0 1.
2

Zadatak 2.
Prema tome, ocjena greke za proizvoljnu toku
1
iz intervala
glasi
0,
2
3 3 2 2 1
f x p2 x
x x x.
3!
3
12
c) Interpolacija u zadanoj toki:
2 7
p2 0.4 3 0.4 0.4 0.92.
2
1
0.4je 0,
d) Ocjena greke (budui da
):
2
3
1
3 2
2
f 0.4 p2 0.4
0.4 0.4 0.4
3!
3
12
0.04823198604.

Zadatak 2.
e) Prava greka je
f 0.4 p2 0.4 sin 0.4 0.92 0.0310565164,
I ona je, naravno, po apsolutnoj vrijednosti
manja ili jednaka ocjeni greke.

Zadatak 3.
Da se odredi dozvoljeno optereenje
eljeznih lanaca, kojima su karike krunog
presjeka promjera d , bilo je pokusnim putem
odreeno dozvoljeno optereenje P. Za lance
dsljedeih
16mm i d3 20mm
1 8mm, d 2promjera
,
P1 400kg , P2 1600kg i P3 2500kg .
dobiveno je

Treba
sastaviti
tablicu
optereenja
6mm, 11
mm, 13mm
, 18mmdozvoljenih
, 25mm i 30mm
.
za lance kojima je promjer d karika

Zadatak 3.
Rj.
d
P

11

13

16

18

20

25

30

225 400 756 105 160 202 250 390 562

6
0
5
0
6
5

Interpolacija
Lagrangeov oblik interpolacijskog
polinoma nije pogodan kad elimo poveati
stupanj interpolacijskog polinoma da bismo,
eventualno, poboljali aproksimaciju i smanjili
greku, zbog toga to interpolacijski polinom
moramo raunati od poetka. Zato se on
uglavnom koristi u teorijske svrhe (za dokaze),
dok se u praksi koristi neto bolji Newtonov
oblik interpolacijskog polinoma .

Newtonovi interpolacijski
polinomi

Naime, iz teorema o egzistenciji i jedinstvenosti

interpolacijskog polinoma, imamo interpolacijski
polinom stupnja n koji glasi:

x
:

p
x

a
x

...

a
x

0 1
nkoeficijenata
n
Za odreivanje
moemo se
a0 , a1jednadbi
,..., an
posluiti sistemom n+1 linearnih
2
n
No,
koeficijenata
2 2,..., n
y j takav
a0 put
a1xizraunavanja

a
x

...

a
x
jima
0,1,
j
2 j
n j
nedostatka:
1. Dug je.
2. Ne omoguuje ocjenjivanje greke i zaustavljanje rada
samo na potrebnom broju toaka, pri priblinom
izraunavanju.

Newtonovi interpolacijski
polinomi
Postoji drugi nain interpolacije, zasnovan na
obrascima izraenim ne pomou samih
funkcija ve pomou tzv. razlika.
RAUN PODIJELJENIH (KONANIH)
RAZLIKA
Vx h
Ako je zadana funkcija y = f(x) i
, prirast
Vy korak,
nezavisne varijable kojeg zovemo
onda
za prvu razliku ili razliku prvog reda
h
y f x h f x .
imamo

Newtonovi interpolacijski
polinomi

Ako je f x y0 , f x h y1 ,
za razliku imamo
y1 y0 y0 y1 y0 y0 .
Ako sad obrazujemo razliku
y2 y1,
izmeu naredni vrijednosti funkcije, moemo staviti

y2 y1 y1.
y1 y0

Razlika,
izmeu dviju uzastopnih prvih
2 razliku ili razliku drugog
razlika
2 y0 .ini drugu
y0 y1 y0 .
reda, i oznaava se
Dakle,
Ako u ovu jednadbu uvrstimo vrijednosti prvih
razlika, dobijemo
2 y0 y2 y1 y1 y0 y2 2 y1 y0 .

Newtonovi interpolacijski
polinomi
Ako
zatim uvedemo treu razliku ili razliku treeg reda,
3 y0 2 y1 2 y0 , ona se pomou ordinata izraava:
3 y0 y3 2 y2 y1 y2 2 y1 y0 y3 3 y2 3 y1 y0 .

Nastavljajui postupak, dobili bi etvrtu razliku, ... .

Vidimo da svaka razlika moe biti izraena pomou
osnovnih ordinata i da su koeficijenti jednaki
koeficijentima Newtonova binomnog obrasca.
Za izraunavanje podijeljenih razlika koriste se tablice
podijeljenih razlika: horizontalna i dijagonalna. One
sadre identine podatke, samo je njihov nain
prikazivanja razliit. Pri tome vrijedi da je:

yj

h 1

y j 1

h 1

y j ; h, j 1 0,1,..., n .

Newtonovi interpolacijski
polinomi
Tablica 1. Horizontalna tablica razlika

Newtonovi interpolacijski
polinomi
Tablica 2. Dijagonalna tablica razlika

Newtonovi interpolacijski
y1 y0 y0
polinomi

,
Direktno nalazimo a0 y0 , a1
2

y2 2 y1 y0
y0
a2

,
2
x2 x0 x2 x1 2!h
j

y0
tj. a
, j 0,1,..., n
j
j
j !h

x1 x0

h
...

I dobijemo Newtonov interpolacijski polinom

x j , podatke
y j , j 0,1,..., n :
stupnja najvie n koji interpolira
y0
2 y0
y x x y0
x x0 2 x x0 x x1 ...
h
2h

...

n y0
n !h

x x0 x x1 ... x xn 1 .

Prvi Newtonov
interpolacijski polinom
To je prvi Newtonov interpolacijskog
polinoma
koji moemo zapisati i
ovako:
2

y0
1

0
N n x y0
x x0 2 x x0 x x1 ...
h
2h

...

n y0
n !h

x x0 x x1 ... x xn 1 .

Napisani Newtonov interpolacijski polinom

ponekad se izraava i u drugom obliku.

Prvi Newtonov
interpolacijski polinom
Naime, zbog pojednostavljenja,
umjesto
x x0
q
vrijednosti x uvedemo
broj q,
. Budui
h
x

x
j
da nam treba izraz oblika
, izraen u
funkciji od
h q, bit e:

Sa ovim vrijednostima za razlike, prvi

Newtonov interpolacijski polinom postaje

Prvi Newtonov
interpolacijski polinom

N
Nainom formiranja, n
, predodreen je za
xx
procjenjivanje vrijednosti funkcije
u x0
okolini
. Prvi Newtonov interpolacijski polinom
moe se upotrebljavati xin u okolini
samo to
e onda greka biti vea.
Greka interpolacije kod prvog
Newtonovog interpolacijskog polinoma:
1

gdje je

, a znamo da je

Drugi
Newtonov
Potraimo sada interpolacijski polinom od vora
obliku
interpolacijski polinom

xn u

Nepoznate koeficijente
odreujemo iz
interpolacijskog svojstvab j
Zamjenom
formulu

u gornju
dobivamo

N n2 x
tj.

Drugi Newtonov
U ovom sluaju je
interpolacijski
polinom
to nam daje zakljuak o vrijednosti
bj
Uvrtavajui sve vrijednosti
zajedno sa gore
N n2 prirastima
x
izraunatim transformiranim
u
dobivamo drugi Newtonov interpolacijski
polinom:

Drugi Newtonov
2
N
Zbog naina formiranjan polinom
, jasno je da ovaj
interpolacijski
polinom koristimo za procjenivanje vrijednosti
sa kraja interpolacijskog intervala tj. za
xn
procjenu vrijednosti
funkcije u okolini
Greka interpolacije kod drugog
Newtonovog interpolacijskog polinoma:

gdje je
a znamo da je

,
.

Gaussovi interpolacijski
U Newtonovim formulama koriste se samo
polinomi

vrijednosti koje se nalaze na jednoj strani

izabrane poetne vrijednosti. Sada, neka je
zadano 2n+1 ekvidistantnih vorova
gdje je

i
Gaussovi interpolacijski polinomi koriste se za
sredinu tablice razlika, i to:

Prvi Gaussov interpolacijski

x x0
0
Ako je q
polinom
h
koristimo prvi Gaussov polinom koji glasi

Drugi Gaussov
x x0
0 polinom
Ako je q
interpolacijski
h
koristimo drugi Gaussov polinom koji glasi

Gaussovi interpolacijski
Greka kod oba polinoma je
polinomi
gdje je q x x0
, xa
onaj argument u kojem
h nepoznatu vrijednost funkcije.
procjenjujemo
Inae kod Gaussovih interpolacijskih polinoma

moemo imati i paran broj ulaznih vorova u

zadanom skupu. Ako nije odreeno gdje se nalazi
sredinji vor
, sami odreujemo sredinju
x0 da uvijek moemo koristiti ili prvi
vrijednost, tako
ili drugi Gaussov interpolacijski polinom.

Zadatak 4.
Izraunati brojeve log 1.7, log 2.5, log 3.1 i log
4.6,
f x log x
Napomena: vrijednosti logaritama zaokruiti na
3 decimale
Rj.
log1 = 0,000
log2 = 0,301
log3 = 0,477
log4 = 0,602
log5 = 0,699

Zadatak 4.
Formirajmo tablicu podijeljenih razlika:

Zadatak 4.
Kako se x = 1.7 nalazi na poetku tablice
podijeljenih razlika, za raunanje koristimo
prvi Newtonov interpolacijski polinom, pa za
x x0 1.7 1
, on glasi
q

0.7
h
2 1
0.7 0.7 1
1

N 4 1.7 0 0.7 0.301

0.125
2

0.7 0.7 1 0.7 2

0.074
6
0.7 0.7 1 0.7 2 0.7 3

0.051 0.228
24

Zadatak 4.

Za x = 4.6 sa kraja tablice koristimo drugi

4.6
5
Newtonov interpolacijski polinom.
Sada
je ,
q
0.4
1
a polinom je oblika

Zadatak 4.

Za x = 2.5 , x = 3.1 koji su nalaze na sredini

tablice podijeljenih razlika, koristi emo Gaussove
interpolacijske polinome. Koji emo od njih koristiti
ovisit e o q. 2.5 3
q
0.5 0
Za x = 2.5 , 1
Tablica razlika izgleda ovako:

Zadatak 4.
pa koristimo 2. Gaussov interpolacijski polinom
koji glasi:

Zadatak 4.
3.1 3

q ,
0.1 0
Za x = 3.1
1
pa koristimo 1. Gaussov interpolacijski polinom koji
glasi:

G
4

Zadatak 5.
Funkcija 3 x

xk
fk

zadana je tablino na 3 decimale

1.0

1.1

1.3

1.5

1.6

1.00 1.03 1.09 1.14 1.17

0
2
1
5
0

Nai vrijednost3 1.15

pravu greku.

i ocijeniti greku. Nai i

Zadatak 5.
Rj.
Formirajmo tablicu podijeljenih razlika

Zadatak 5.
Budui da imamo 5 podataka, interpolacijski je polinom 4. stupnja i glasi

Njegova vrijednost za x = 1.15 je

Za ocjenu greke treba nam 5-ta derivacija:

p4 x 1.047295313 1.047

Zadatak 5.
Nadalje,

1.15 1.15 1.0 1.15 1.1 1.15 1.3 1.15 1.5 1.15 1.6
... 1.771875 104
Naimo jo i

M5

880 14 / 3 880
1
5

M 5 max f x max
x

max
3 1)
x 1,1.6
x 1,1.6
1,1.6

35
35 x a
= (broj
je najvei
ako mu
je nazivnik
najmanji,
to je
x14 =

880
5

Zadatak 5.
Ocjena greke u 1.15 je

f 1.15 p4 1.15

1.15

Izraunajmo jo pravu greku

5!

1.771875 104 880

M5

120
35

5.347222213 106.

Primjetimo:
Poto smo poli od podataka3 zaokruenih na 3 decimale, dobili smo da je prava
f 1.15 p 1.15 1.15 1.047689553 0.000394240.
greka vea od4ocjene. Dakle, prava greka bi bila manja od ocjene greke da smo
radili s vie o 6 znamenaka, jer je ocjena greke reda veliine

106.