Adolescencija izazovi

odrastanja
Objavljeno: 27.09.2013.
Prenosimo tekst Prof.dr.sc. Gordana Buljan Flander objavljen u asopisu za
promicanje religioznog odgoja i vrjednota kranske kulture Laa koji
objavljuje Glas Koncila:
Adolescencija je razdoblje sazrijevanja kroz koje se dijete priprema za odraslu dob.
Intenzivne fizike, seksualne, emocionalne, psihosocijalne i kognitivne promjene s
kojima se adolescent susree ine ovo razdoblje vremenom zbunjenosti, ali i otkria.
Adolescenti korak po korak naputaju sigurnost djetinjstva i preuzimaju odgovornosti
odraslih.
Odnos adolescenata i njihovih roditelja, uitelja i drugih znaajnih odraslih osoba u
njihovom ivotu moe biti ispunjen nerazumijevanjem i sukobima. U potrazi za
svojim identitetom i samostalnou, adolescenti mogu biti skloni pobunama prema
odraslima, posebice roditeljima, koje esto vide kao osobe koje ih nasilno zadravaju
u djetinjem dobu, govorei im to da ine i ograniavajui im slobodu. Biti roditelj
adolescenta ponekad je jednako izazovno ivotno iskustvo kao i biti adolescent.
Ambivalencija adolescenta prema roditelju, koja proizlazi iz podvojenosti izmeu
potrebe za podrkom i sigurnou te rastue potrebe za nezavisnou, est je izvor
zabrinutosti i zbunjenosti roditelja.
Suoavanje s promjenama koje adolescente pribliavaju prema odrasloj dobi ine
adolescenciju razdobljem u kojem se odnos djeteta i roditelja nepovratno mijenja i
raste. Iz promjena u ravnotei koje su do sada postojala u obitelji mogu proizai
brojna pitanja te osjeaje zbunjenosti, zabrinutosti i frustracije. Suoavanje s
adolescencijom zna biti oteano negativnim oekivanjima roditelja, zbog drutvenih
stavova o adolescenciji kao periodu neizbjenog buntovnitva, padanja pod utjecaj
drutva i rizinog ponaanja. Istovremeno, u medijima je ponekad prisutna
prenaglaena slika generacije adolescenata iskrivljenih vrijednosti koja je u potpunosti
drugaija od ranijih. Stoga ne ude nalazi pojedinih istraivanja koja pokazuje da
gotovo tri etvrtine odraslih adolescente danas prije svega opisuje u negativnim
terminima, kao to su bezobrazni, divlji ili neodgovorni.
Psiholozi danas naputaju ideju da je adolescencija za svaku mladu osobu nuno
stresno razdoblje ispunjeno potekoama te naglaavaju vanost razumijevanja
razvojnih specifinosti koje oblikuju miljenje, emocije i ponaanje adolescenata.
Naime, uvjerenja roditelja i strunjaka o adolescenciji mogu predstavljati zamke i
dovesti do brojnih neeljenih ishoda. Zbog uvjerenja o burama i olujama
adolescencije roditelji mogu zanemariti probleme ozbiljnije naravi koji zahtijevaju
podrku strunjaka. Nerazumijevanje razvojnih specifinosti moe dovesti i do
pretjerane reakcije zbog uvjerenja da je odreeno ponaanje znak potekoa, iako je
ono zapravo uobiajeno meu adolescentima. Negativna uvjerenja roditelja o
adolescenciji mogu potaknuti i tzv. samoispunjavajua proroanstva, a pretjerana

ogranienja temeljena na uvjerenju da su adolescenti po svojoj prirodi van kontrole

ugroziti proces sazrijevanja.
Adolescenti se susreu s brojnim promjenama u podruju miljenja, osjeaja i odnosa
s drugima, koje oblikuju njihov jedinstven pogled na sebe i druge pogled kojeg iz
perspektive odrasle osobe esto nije lako razumjeti. Razumijevanje razvojnih
specifinosti adolescencije roditeljima i strunjacima olakava tumaenje ponaanja
adolescenta, stvara jasnija oekivanja o tome kada pojedino ponaanje prelazi iz
okvira onoga to smatramo normalnim i oekivanim te nam daje informaciju kako
podrati adolescenta na tom putu.
Razvojni zadaci u adolescenciji
Rana adolescencija
U ranoj adolescenciji, ije se trajanje procjenjuje od 11. do 13. godine, adolescenti se
prvi susreu s tjelesnim promjenama, rastuim kognitivnim kapacitetima i
promjenama u vrnjakim odnosima.
Naime, susreu se s brojnim biolokim i fizikim promjenama, koje ukljuuju nagli
rast, seksualno sazrijevanje, promjene u tjelesnim proporcijama te poveanje snage i
izdrljivosti. Iako je redoslijed promjena koje se odvijaju relativno predvidljiv, postoje
velike individualne razlike u dobi javljanja i tempu kojim se promjene odvijaju. Za
veinu djece ovo razdoblje zapoinje u dobi od 12 do 13 godina, ali kod neke djece
moe zapoeti ve s 8 ili 9 godina, to ukazuje na vanost pravovremenih razgovora s
djecom i pripreme na razdoblje pred njima. Tjelesno sazrijevanje zapoinje ranije kod
djevojica, koje prve znakove puberteta obino pokazuju izmeu 8. i 13. godine, dok
se kod djeaka oni javljaju izmeu 10. i 15. godine. Intenzivne tjelesne promjene
mogu dovesti do zbunjenosti, zabrinutosti i zaokupljenosti vlastitim tijelom, no
najee nemaju znaajan negativan utjecaj na sliku o sebi, osim u sluajevima kada
se istovremeno odvijaju druge znaajne ivotne promjene.
Kao rizina skupina koja ee od svojih vrnjaka tijekom adolescencije razvija
razliite potekoe istiu se adolescenti koji sazrijevaju ranije ili kasnije od svojih
vrnjaka, pri emu rano sazrijevanje kod djevojica i kasno sazrijevanje kod djeaka
nosi sa sobom vie potekoa. Djevojice koje rano sazrijevaju imaju vei rizik za
depresiju, zloupotrebu droga, ometajua ponaanja i poremeaje hranjenja. Djeaci
koji kasnije sazrijevaju ee se od svojih vrnjaka mogu susresti s depresijom,
konfliktima s roditeljima i potekoama u koli, a zbog sitnije grae u veem su riziku
da postanu rtve vrnjakog nasilja. Roditelji esto nisu svjesni rizika, to ih ini
nespremnima da prue potrebnu podrku. Takoer, vano je imati na umu da razliita
podruja esto ne sazrijevaju ujednaenom brzinom. Zreli izgled adolescenata moe
nas zavarati jer ne mora biti praen zrelou u kognitivnom, socijalnom ili moralnom
razvoju.
U ranoj adolescenciji roditelji poinju uoavati sve veu ulogu koju zauzimaju
vrnjaci. Za razliku od razdoblja djetinjstva, kada djeca prvenstveno trae potvrdu i
panju svojih roditelja, u adolescenciji raste vanost vrnjake grupe. Kroz pripadanje
vrnjakim grupama, ukljuujui priklanjanje prepoznatljivoj odjei, frizurama i stilu,
mlade osobe ispunjavaju svoju potrebu za pripadanjem. Vrnjaci pruaju podrku,

savjet i ohrabrenje te mogu biti u veoj mjeri bezuvjetno prihvaajui nego odrasli.
Naime, potreba za prihvaanjem od strane vrnjaka i sklonost priklanjanju grupnim
normama ini adolescente podlonijima pritisku vrnjaka, koji doivljava vrhunac u
ranoj adolescenciji i smanjuje se nakon 14. godine. Grupa vrnjaka ima vanu
razvojnu ulogu: unutar ovog okruenja mlada osoba ui vjetine koje su temelj
prijateljstva i intimnih odnosa u odrasloj dobi i oblikuje svoj identitet. Vrnjaci
takoer predstavljaju prijelazni objekt koji olakava razvoj nezavisnosti od
orijentacijske obitelji.
Roditelji mogu biti povrijeeni sve veom vanosti koju adolescent pridaje odnosima
s vrnjacima i potrebom za privatnou te se osjeati odbaeno. Meutim,
adolescentima su i dalje potrebni podrka i usmjeravanje roditelja. Unato tome to
vrnjaci u velikoj mjeri utjeu na svakodnevne izbore vezane uz identitet, obitelj ima
snaan utjecaj na temeljna uvjerenja i izbore adolescenata. S prividnim udaljavanjem
adolescenata od roditelja i obitelji, kada adolescenti poinju gledati na obiteljska
pravila i odnose na drugaiji nain, utjecaj obitelj ne nestaje on je i dalje vrlo
vaan imbenik za razvoj adolescenata. Potreba za brinim roditeljima koji jasno
izraavaju svoje vrijednosti i pravila koja ive i dalje je prisutna jer identitet mladih u
velikoj mjeri proizlazi iz obitelji. Meutim, kako potrebe adolescenata postaju sve
kompleksnije, roditeljima moe biti tee pronai ravnoteu izmeu pruanja podrke
te davanja dovoljno prostora za autonomiju.
Ranu adolescenciju karakteriziraju i promjene u kognitivnim kapacitetima, razvoj
miljenja koji ukljuuje pamenje, rjeavanje problema i donoenje odluka.
Adolescenti postaju sposobniji nego to su bili u ranijoj ivotnoj dobi razmiljati o
tome to je mogue, umjesto da se ograniavaju na to to je stvarno. Razvijaju
sposobnost razmiljanja o apstraktnim konceptima, shvaaju da su odreeni koncepti
neopipljivi te da se ne mogu kvantificirati ili izmjeriti. Postaju sposobni zamiljati
alternativne mogunosti i objanjenja, odnosno razvijaju hipotetsko razmiljanje.
Takoer, postaju refleksivni, izraavajui poveanu introspekciju i samosvjesnost.
Razvijaju sposobnost razmiljanja o stvarima na vie naina u isto vrijeme, kao i
kapacitet za pristupanje problemu uzimajui u obzir brojne aspekte problema te su u
stanju razmatrati te aspekte prije no to donesu odluku ili se odlue na djelovanje. Za
razliku od razdoblja djetinjstva, adolescenti sada poinju propitkivati stvari i manje
prihvaaju injenice kao apsolutnu istinu. Osnaeni novim sposobnostima adolescenti
postaju sposobniji (i spremniji) raspravljati i ulaziti u sukobe miljenja sa svojim
roditeljima nego to su to mogli kao djeca.
Ove kognitivne promjene adolescente u svom razmiljanju ine slinijima odraslima.
No, vano je imati na umu da postoji velika razlika izmeu onoga za to adolescenti
postaju sposobni i onoga to stvarno ine. Adolescenti ne koriste ove kognitivne
kapacitete dosljedno u vremenu ili razliitim situacijama. S ovim sposobnostima i
mogunostima mogu interferirati odreene specifinosti adolescentskog razmiljanja,
kao i neki vanjski faktori.
Naime, u razmiljanju adolescenata nailazimo na odreene tipine kognitivne
pogreke, koje poinjemo uoavati ve u ovom razdoblju. Ponaanja koja proizlaze iz
ovih karakteristika esti su razlog zbunjenosti i frustracije roditelja, a ponekad i
zabrinutosti za sigurnost adolescenata, no najee se radi o razvojno uobiajenim
karakteristikama. Neke od specifinosti adolescentskog razmiljanja, koje interferiraju

s njihovim kognitivnim sposobnostima, su sklonost rizinom ponaanju i traenju

uzbuenja, prividna neranjivost, razmiljanje usmjereno na sadanjost i egocentrizam.
Kod adolescenata uoavamo izraeniju sklonost rizinom ponaanju nego kod drugih
dobnih skupina, to moe biti izvorom velike zabrinutosti i neodobravanja odraslih.
Rizino ponaanje povezano je s konceptom traenja uzbuenja, potrebe za novim i
kompleksnijim uzbuenjima i iskustvima te sa spremnou na fizike i socijalne
rizike radi tih iskustava. Budui da se sklonost traenju uzbuenja razvija bre od
kognitivnih sustava kontrole ponaanja koji reguliraju te impulse, u adolescenciji
moe nadjaati racionalne misaone procese koji upozoravaju na rizik i mogue
posljedice ponaanja. Adolescenti tako donose razliite procjene rizika nego to
donose njihovi roditelji: pridaju posljedicama drugaiju vrijednost ili uope ne
razmatraju sve posljedice odreenih odluka ili ponaanja. Zbog toga su skloniji
upustiti se u rizina ponaanja, a roditeljski napori da djeluju na kognitivnu razinu i
objasne djetetu razinu opasnosti situacije ili ponaanja esto se ne pokazuju
djelotvornima. Ukljuivanju u ponaanja s potencijalno opasnim posljedicama
doprinosi i prividni osjeaj neranjivosti adolescenata, odnosno uvjerenje da ne mogu
stradati.
Sljedea kognitivna pogreka koju uoavamo kod adolescenata je razmiljanje
usmjereno na sadanjost. Adolescenti za razliku od odraslih puno vie vanosti pridaju
kratkoronim rizicima i koristima koje imaju od pojedinih odluka, esto zanemarujui
dugoronu perspektivu takvih odluka.
Nadalje, mnogi zamjeuju egocentrizam adolescenata, odnosno pojavu da adolescenti
postaju samosvjesni i potpuno zaokupljeni sami sobom. Intenzivna svjesnost o sebi
moe rezultirati time da adolescenti vjeruju da ih ostali neprestano promatraju i
evaluiraju, to se naziva fenomen izmiljene publike. Egocentrizam se izraava i
kroz poznato vjerovanje adolescenata da su njihova iskustva jedinstvena i da ih nitko
ne moe razumjeti.
Vanjski faktori koji mogu interferirati s procesom miljenja adolescenta su stres i strah
koji utjeu na kapacitet adolescenta da donosi odluke, tekoe u uenju te prethodno
iskustvo zlostavljanja, koje utjee na nain na koji adolescenti razmiljaju kad se
osjeaju ugroeno, pojaavajui osjeaj opasnosti i intenzitet reakcije na strah.
Srednja adolescencija
Najistaknutiji razvojni zadaci tijekom razdoblja srednje adolescencije, koja traje od
14. do 16. godine, su traenje ravnotee izmeu nezavisnosti i odgovornosti,
promjene u moralnom rasuivanju, razvoj novih odnosa s vrnjacima i upoznavanje sa
seksualnou. U ovom razdoblju najizraenije i najdramatinije su promjene u
mnogim razvojnim aspektima, ukljuujui i one koje su se javile u ranoj adolescenciji.
Razdoblje adolescencije oznaava postepeni prijelaz prema autonomiji i nezavisnosti.
Razvoj neovisnog ponaanja sredinji je zadatak adolescencije, uslijed kojeg
adolescenti razvijaju kognitivne i socijalne vjetine potrebne da bi mogli biti
dijelovima drutva i postati manje ovisni o drugima. U svojoj tenji za nezavisnou,
adolescenti je esto definiraju drugaije od svojih roditelja. Iako roditelji smatraju da
nezavisnost zahtijeva i preuzimanje odreene odgovornosti, adolescenti je ee vide

samo kao slobodu od roditeljskog autoriteta. Ponaanje adolescenata stoga esto

varira izmeu nastojanja da samostalno donosi odluke do odbijanja preuzimanja
odgovornosti, oekivanja da se roditelji brinu o njemu i snanog izraavanja
nezadovoljstva zbog roditeljskih zahtjeva. U ovom je razdoblju vrlo esto variranje od
nezrelog do zrelog ponaanja.
Razvoj autonomije moe biti teko iskustvo za adolescente i njihove obitelji.
Adolescenti mijenjaju svoj odnos s lanovima obitelji i razvijaju nove uloge u svijetu,
to moe biti praeno emocionalnim i socijalnim tekoama. Pritom se moe javiti i
otpor prema autoritetima, s kojim se odrasli vrlo esto teko nose. Adolescenti
propitkuju norme i postavljena pravila te ih vie ne prihvaaju naprosto kakve jesu,
kao to su inili u ranijoj ivotnoj dobi. U procesu sazrijevanja vrlo je vano da
roditelji omogue prilike za uenje nezavisnosti i preuzimanja odgovornosti za sebe,
postupno pruajui adolescentima sve izazovnije prilike da donose samostalne odluke
i iskuse njihove posljedice, ak i ako se neke odluke ne pokau najboljima.
Rastua nezavisnost adolescenata donosi izlaganje novim iskustvima koja od
adolescenta zahtijevaju odabir izmeu onoga to smatra ispravnim i pogrenim, to je
praeno napretkom u podruju moralnog razvoja. Adolescenti o moralnim pitanjima
prosuuju drugaije nego kada su bili djeca, ali i drugaije od svojih roditelja. Stoga
ne udi raskorak izmeu shvaanja adolescenata i njihovih roditelja tijekom rasprava
o pitanjima ispravnog i pogrenog. Naime, roditelji tijekom rasprava o pitanjima
ispravnog i pogrenog esto koriste argumente iz kasnijih faza moralnog razvoja, koje
adolescent iz svoje perspektive jo nije u stanju u potpunosti razumjeti.
Svoje moralne vrijednosti adolescenti oblikuju kroz odnose s obitelji, prijateljima i
drugim znaajnim osobama, putem popularne kulture, koja ukljuuje filmove, TV
emisije i glazbu, te kroz duhovne utjecaje. Moralni razvoj prema Kohlbergu se odvija
razvija u tri razine, pretkonvencionalnoj, konvencionalnoj i postkonvencionalnoj, a
svaka od njih obuhvaa dva zasebna stupnja moralne orijentacije i prosudbi.
Prvu razinu moralnog prosuivanja, pretkonvencionalno moralno miljenje,
obiljeava usmjerenost na osobne posljedice koje pojedinac povezuje sa svojim
ponaanjima i izborima. Na razini konvencionalnog moralnog razmiljanja osoba sebe
poinje sebe doivljavati kao dio drutva, a ne samo pojedinca, a moralne vrijednosti
sadrane su u ispunjavanju zadanih uloga, odravanju drutvenog poretka i
ispunjavanju oekivanja drugih. Konano, postkonvencionalnu razinu moralnog
prosuivanja karakterizira orijentacija prema univerzalnim etikim naelima, pri
emu moralnost postaje via od zakona.
Vano je napomenuti da Kohlberg stupnjeve moralnog rasuivanja nije striktno
vezivao za pojedinu ivotnu dob. Drugim rijeima, unutar svake dobne skupine
mogue je pronai pojedince na razliitim stupnjevima moralnog razvoja pa moemo
govoriti samo o razini, odnosno stupnju koji je meu osobama odreene dobi
najraireniji.
Prema istraivanjima Kohlberga i njegovih suradnika tijekom adolescencije
konvencionalna moralnost poinje prevladavati nad predkonvencionalnom, dok u
srednjoj adolescenciji pojedinci mogu dostii i postkonvencionalnu razinu. Izmeu
13. i 16. godine ivota meu adolescentima poinje prevladavati postkonvencionalni

stupanj. Dok je na drugom stupnju ponaanje usmjeravano vlastitim interesima te se u

konanici odabire nain ponaanja koji e osigurati pozitivni ishod za osobu, u treoj
fazi moralnog razvoja osobe se ponaaju na nain za koji smatraju da e ispuniti
oekivanja okoline i osigurati im socijalno odobravanje od strane znaajnih osoba. Pri
kraju razdoblja srednje adolescencije, oko 16. godine, meu adolescentima poinje
prevladavati etvrti stupanj moralnog razvoja. Tijekom ovog razdoblja pojedinci vie
ne uzimaju obzir samo njima znaajne osobe, ve se fokusiraju na drutvo u cjelini i
odravanje njegovog poretka, a moralne prosudbe donose se na temelju pravila,
zakona i potivanja autoriteta.
Sljedei znaajan aspekt razvoja u ovoj dobi je upoznavanje sa seksualnou. Spolno
sazrijevanje u adolescenciji praeno je porastom interesa za vlastitu seksualnost.
Adolescenti se prilagoavaju promjenama u izgledu i funkcioniranju tijela koje
seksualno sazrijeva, ue kako se nositi sa seksualnom eljom, suoavaju se sa
stavovima i vrijednostima povezanima sa seksualnou, eksperimentiraju sa
seksualnim ponaanjima i ue kako integrirati ta iskustva, osjeaje i stavove u sliku o
sebi.
Meu potencijalnim razlozima za zabrinutost u ovom podruju razvoja strunjaci
izdvajaju pretjeranu zaokupljenost seksom, promiskuitet, kao i pretjeranu nelagodu
pri susretu s temama seksualnosti i njihovo potpuno izbjegavanje.
S obzirom na neugodu koja openito esto prati teme seksualnosti, suoavanje s
adolescentskim buenjem seksualnosti moe biti stresno razdoblje i za roditelje. U
nastojanjima da zatite svoje dijete od potencijalno ugroavajuih aspekata
seksualnosti, roditelji se oslanjaju na razliite strategije, meu kojima su i
izbjegavanje teme seksualnosti zbog straha da e razgovorom o seksualnosti potaknuti
ranije spolne aktivnosti, razgovor s djetetom o temama seksualnosti ili pak
postavljanje izravnih ogranienja.
Suprotno miljenju da e davanje informacija o seksualnosti ohrabriti ranije stupanje
u spolne odnose, pokazalo se da je znanje o seksualnosti povezano s odgaanjem
seksualne aktivnosti u adolescenata. Naime, iako su putem medija stalno izloeni
sadrajima povezanim sa seksualnou, adolescentima zapravo nedostaju pouzdane i
tone informacije na koje se mogu osloniti, zbog ega mogu donijeti pogrene
prosudbe. Strunjaci preporuuju da edukacija o seksualnosti ne bi trebala biti jedan
veliki razgovor, ve kontinuiran proces, koji prati djetetovu prirodnu znatielju i daje
razvojno primjerene odgovore na pitanja koja iz nje proizlaze. Istraivanja koja su se
bavila komunikacijom roditelja i adolescenata o temama seksualnosti naglaavaju
vanost otvorenosti komunikacije, jasnog usmjeravanja na teme vezane uz
seksualnost, roditeljskih vrijednosti vezanih uz adolescentske seksualne aktivnosti te
kvalitete odnosa roditelja i djeteta. Bliski odnos roditelja i djece sustavno se pokazuje
kao zatitni imbenik u adolescentskom razvoju, pa tako i u podruju seksualnosti,
gdje je povezan s odgaanjem stupanja u spolne odnose, manje uestalim spolnim
odnosima i manjem broju partnera.
Dob od 14. do 16. godine donosi i promjene u odnosima adolescenata s vrnjacima.
Mlai adolescenti poistovjeuju se sa svojim vrnjacima i teko prepoznaju granicu
izmeu onoga to misle i osjeaju oni sami te onoga to misle i osjeaju njihovi
vrnjaci. Sa srednjom adolescencijom adolescenti jasnije diferenciraju vlastite misli,

osjeaje i potrebe od onih kojima su okrueni u vrnjakoj skupini, zbog ega su

manje podloni vrnjakom pritisku. Nadalje, tijekom srednje adolescencije postaju
ea prijateljstva s vrnjacima suprotnog spola, a javljaju se i prvi romantini odnosi.
Mlai adolescenti su u igrama i druenjima jo uvijek orijentirani prema vrnjacima
istog spola, a interakcija sa suprotnim spolom se odvija unutar aktivnosti u velikim
grupama. S vremenom, adolescenti u svoje drutvo ukljuuju vrnjake suprotnog
spola, iako su najblii prijatelji obino i dalje istog spola.
U ovom razdoblju adolescenti prolaze i kroz poveane stresove, kao to su prelazak iz
osnovne u srednju kolu. Kako se uklopiti u novu kolu, stei nove prijatelje, osjetljivi
su elementi prilagodbe na ovo razdoblje velikih promjena. Imajui na umu vanost
prihvaenosti od strane vrnjaka i ostvarivanje sebe u grupi za izgradnju slike o sebi,
jasno je kako ovi izazovi za adolescente imaju veliku teinu.
Dananje romantine i prijateljske odnose adolescenata s vrnjacima karakterizira
jedna specifinost koja ovo razdoblje razlikuje od svih do sada prisutnost Interneta
i drutvenih mrea. Internet se sve vie koristi za uspostavljanje razliitih oblika
odnosa. Adolescenti ostvaruju i razvijaju odnose putem drutvenih mrea, izmjenjuju
instant poruke, komuniciraju s drugima objavljujui svoje tekstove, fotografije i
video-snimke. Samim time znaajan dio dinamike grupnih i individualnih odnosa
adolescenata danas se odvija u cyber prostoru. Dio te dinamike su i nepoeljni obrasci
ponaanja, odnosno razliiti oblici vrnjakog nasilja.
Vrnjako nasilje putem Interneta za razliku od ranijih oblika, moe biti prisutno 24
sata na dan, svih 7 dana u tjednu, zbog ega su mu djeca i mladi nerijetko izloeni i
kod kue, odnosno na mjestima koja bi im ranije bila sigurno utoite. Ono to je
adolescentima posebno bitno je publika, stvarna ili zamiljena. Publika i svjedoci
vrnjakom nasilju putem Interneta mogu biti doista mnogobrojni i izuzetno se brzo
poveavati. Nadalje, anonimnost koju Internet omoguava oslobaa osobu socijalnih
normi i odgovornosti za svoje postupke, pojaavajui osjeaj nesigurnosti i straha kod
rtve. Bez fizikog kontakta sa rtvom i publikom, mladi mnogo tee uviaju
posljedice i tetu koju njihove rijei mogu nanijeti. esto se dogaa da i poruke koje
se alju iz ale ili ne kreu iz loe namjere mogu nekoga povrijediti i potaknuti
zlostavljanje, premda poetna namjera nije bila usmjerena zlostavljanju. Ove
specifinosti nasilja putem Interneta, zajedno sa specifinostima razmiljanja i
doivljavanja u adolescentskoj dobi, ine mlade posebno osjetljivima i rizinima za
ovaj oblik vrnjakog nasilja. Navedeno istie vanost preuzimanja odgovornosti
odraslih za zatitu i educiranje djece i mladih o sigurnom koritenju Interneta i
drutvenih mrea i nenasilnoj online komunikaciji.
Kasna adolescencija
Razdoblje kasne adolescencije zapoinje oko 17. godine. Najizraeniji razvojni zadaci
adolescenata ove dobi su konsolidacija identiteta, profesionalni razvoj i izbor
zanimanja i razvijanje kapaciteta za intimnost u odnosima.
Tijekom adolescencije, adolescenti nastoje ostvariti dosljedan i stabilan identitet.
Pritom su isprobavanje razliitih interesa i naina ponaanja nuan dio procesa
razvoja identiteta, koji se protee i kroz ranu odraslu dob. Za adolescente je pritom
vano da imaju mogunost ovakvog istraivanja u sigurnom okruenju u kojem ono

nee dovesti do negativnih i nepovratnih posljedica. Okvir za razvoj identiteta u

adolescenciji je osjeaj pripadanja koji adolescent dobiva od obitelji. Adolescenti koji
nemaju podravajue obitelji mogu imati tekoe u razvoju kompetentnosti i
samopouzdanja.
Jedan od vanih zadataka u sklopu razvoja identiteta u razdoblju adolescencije je i
odabir zanimanja. Ve sredinom adolescentskog razdoblja, a naroito u periodu kasne
adolescencije, razvija se profesionalni identitet, odabire budue zanimanje i
razmiljanje se postepeno mijenja s kratkoronog fokusa prema dugoronijem
razmiljanju. Mladi se bave pitanjem koju e profesiju odabrati za svoj budui ivot,
to se mnogima moe initi kao odluka puno zahtjevnija od njihovih trenutnih
kapaciteta. Pri izboru zanimanja do izraaja dolaze vrijednosti mladih. Mnogima od
njih je u ovoj odluci izrazito vana podrka bliskih osoba, naroito podrka roditelja, a
od koristi moe biti i struno profesionalno usmjeravanje. Adolescentima je izbor
zanimanja vaan korak na putu prema nezavisnosti od roditelja i ulasku u svijet
odraslih.
Uz proces oblikovanja identiteta tijekom kasne adolescencije izraen je i proces
razvijanja kapaciteta za intimnost. Uspostavljanje bliskih odnosa s prijateljima i prve
romantine veze pruaju adolescentima iskustva intimnosti u odnosu, a razvijanje
kapaciteta za intimnost protee se i u odraslu dob, u kojoj dosee svoju puninu.
Kada adolescenti postaju odrasli?
Dok poetak adolescencije primarno definiraju bioloke promjene, prelazak u novu
razvojnu fazu definiran je drutvenim imbenicima. S pomicanjem granice
dovravanja obrazovanja, naputanja doma, ulaska u brak, roenja prvog djeteta i
drugih ivotnih dogaaja koji su se smatrali indikatorima odraslosti, nastaje rascjep
izmeu razdoblja adolescencije i odrasle dobi. U novije vrijeme u strunim se
krugovima pojavljuje pojam kojim se nastoji naglasiti teorijska i empirijska razlika
ovog razdoblja u odnosu na adolescenciju, ali i ranu odraslu dob. Nova ivotna faza
obuhvaa razdoblje izmeu 18. i 25. godine, a poznata je kao odraslost u nastajanju.
Mladi u ovoj razdoblju sebe vie ne vide kao adolescente, ali istovremeno smatraju da
nisu u potpunosti ispunili razvojne zadatke koje smatraju kljunima za postizanje
odraslosti: preuzimanje odgovornosti za sebe, donoenje neovisnih odluka i
financijsku nezavisnost. Tijekom ovog razdoblja brojne su prilike koje omoguuju
istraivanje vlastitog identiteta u podruju ljubavi, karijere i pogleda na svijet, to ovo
razdoblje ini ispunjenim i intenzivnim, ali istovremeno vrlo nestabilnim i
potencijalno stresnim.
Zatitni faktori
Adolescencija je razdoblje praeno brojnim promjenama, no odreeni su se faktori
pokazali rizinima, odnosno zatitnima za zdrav razvoj mladih u ovom periodu.
Zatitni faktori ukljuuju privrenost roditeljima, predanost koli, posveivanje
prosocijalnim aktivnostima i religioznost, dok se rizinim faktorima smatraju
autoritarna roditeljska kontrola, karakterizirana strogou i nametanjem pravila,
nedostatak bliskosti s roditeljima te nedostatak intimnosti u prijateljskim vezama.
Usporeujui razliite roditeljske stilove, pokazalo se da autoritativni stil roditeljstva,
koji karakterizira ravnotea emocionalnog prihvaanja i jasno postavljene strukture,

rezultira najmanjim brojem problematinih ishoda u adolescenciji. Pruanje strukture

se pritom odnosi na davanje jasnih i konzistentnih smjernica, oekivanja, pravila i
povratnih informacija, koji mladima pruaju osnovu za iskustva kompetencije.
Autoritarni stil, koji se odnosi na emocionalno hladan odnos uz strogu roditeljsku
kontrolu i nametanje pravila, pokazao se povezan s manje problematinog ponaanja
adolescenata, no i niim samopouzdanjem te loijom slikom o sebi. S druge strane,
indiferentni roditeljski stil, karakteriziran emocionalno hladnim odnosom uz izostanak
bilo kakve strukture i pravila, rezultira s vie ponaajnih problema i vie
internaliziranih poremeaja. Stoga moemo rei da roditeljski stil koji podupire
temeljne psiholoke potrebe adolescenata karakterizira podravanje kapaciteta mladih
za samoinicijativu i autonomnost, zainteresiranost roditelja za dijete i aktivnu ulogu u
njihovom ivotu, otvorenost i bliskost te jasno pruanje strukture.
Zakljuak
Godine izmeu djetinjstva i odrasle dobi razdoblje su preobrazbe i sazrijevanja.
Intenzivne i sveproimajue promjene u podruju miljenja, osjeaja i odnosa s
drugima oblikuju jedinstven pogled na adolescenata sebe i druge. Razumijevanje
razvojnih specifinosti adolescencije od iznimne je vanosti roditeljima i
strunjacima. Ono nam prua bolji uvid u ponaanja adolescenta te nam pomae u
suoavanju s nadolazeim promjenama.
Suoavanje s promjenama koje adolescente pribliavaju prema odrasloj dobi ine
adolescenciju razdobljem u kojem se odnos djeteta i roditelja nepovratno mijenja.
Dominantni pogledi na adolescenciju ove procese ne vide nuno kao odvajanje, ve
uspostavu nove ravnotee u odnosima. Ona podrazumijeva zadravanje bliskosti sa
znaajnim odraslim osobama, ali uz promjenu odnosa u smjeru vee simetrinosti u
podruju meusobne moi i autoriteta. Drugim rijeima, adolescentima je i dalje
potrebna podrka roditelja i upravo im ona prua sigurnost u istraivanju sebe i svijeta
oko sebe i oblikovanju sebe. Istovremeno, adolescentima je vano da ih njihovi
roditelji vide onakve kakvi doista jesu i budu im podrka u izazovima na putu prema
odraslosti.