Anda di halaman 1dari 9

1.

ANALIZA HRVATSKO UGARSKE NAGODBE

Sklapanjem Austro ugarske nagodbe 1867. g. pojavila se potreba za


sporazumjevanjem Trojedne kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije s Kraljevinom
Ugarskom. S obzirom da je navedenom nagodbom pitanje hrvatskog poloaja podreeno
unutarnjim ugarskim poslovima dolo je do potrebe za sporazumom izmeu kraljevina kojim
bi se rijeili prijepori izazvani novim ustavnim stanjem u Austro ugarskoj monarhiji.
Podreenost hrvatskih zemalja ugarskim innstitucijama ozbiljno je naruila tradicionalnu
hrvatsku autonomiju. Kako bi se definirao autonomni poloaj hrvatskih zemalja unutar
Monarhije te pristupilo modernizaciji hrvatskih institucija s ciljem podizanja Hrvatske na
razinu politike, gospodarske i kulturne razvijenosti bilo je nuno sklopiti nagodbu izmeu
Trojedne kraljevine i Kraljevine ugarske1.

Hrvatsko ugarska nagodba sastavljena je i potvrena 1868. g. nakon viemjesenih


pregovora hrvatskog i ugarskog kraljevinskog odbora koje su izabrali Hrvatski i Ugarski
sabor nakon zavrnih zasjedanja iste godine. Kao pravni temelj Nagodbe uzete su odredbe
Ugarske pragmatike sankcije (1723.) te suglasnost kraljevinskih odbora odnosno delegacija
Hrvatskog i ugarskog sabora ija je zadaa bila predstavljanje hrvatskog i ugarskog
politikog naroda2. Vano je napomenuti kako su prema Ugarskoj pragmatikoj sankciji
zemlje krune sv. Stjepana, u koju pripada i Trojedna kraljevina, nedjeljiv i jedinstven entitet
to odreuje politiki, teritorijalni i pravni smjer sastavljene nagodbe. Prema navedenome
Ugarska je drava u smislu Nagodbe dravna zajednica u koju pripadaju Kraljevina Ugarska
sjedinjena s Erdeljem te Kraljevine Dalmacija, Hrvatska i Slavonija 3. U kontekstu Austro
ugarske monarhije oba su teritorija pravno pripadala pod krunu Habsburkog vladara 4. Tekst
Nagodbe prihvaen je u saborima obiju Kraljevina kao zakonski lanak I:1868. za Hrvatsku

1Dalibor epulo, Mirela Krei, Hrvatsko ugarska nagodba: institucije i stvarnost, zbornik radova
Kao Narod s narodom (Budimpeta:2008.), 141.-142.

2epulo, Krei, Hrvatsko ugarska nagodba, 142.

3Ivan Beuc, Povijest institucija dravne vlasti u Hrvatskoj (1527 1945)(Zagreb:Prosvjetni sabor
hrvatske, 1969.), 173.

4Beuc, Povijest institucija, 173.


te lanak XXX:1868. za Ugarsku5 te se sastoji od 70 lanaka i naljepljenim dodatkom na
lanak 66. tzv. Rijekom krpicom. Iako je Nagodba trebala biti jedinstveni dravnopravni
dokument obiju Kraljevina, postojale su razlike meu tekstovima koje su potpisale hrvatska i
ugarska strana. Razlike su vidljive u ugarskom naglaavanju jedinstvene maarske drave u
suprotnosti hrvatskom inzistiranju na jednakopravnom hrvatsko ugarskom odnosu.
Hrvatsko ugarska nagodba u strukturalnom smislu nastala je prema modelu Austro- ugarske
nagodbe, meutim, izvedba iste bila je bitno izmjenjena te je s obzirom na sadraj koji nije
bio posve doreen i koinzistentan doputala razliita tumaenja skukladno osobnim
interesima6. U daljnjem emo tekstu analizirati poloaj Hrvatske u Austro ugarskoj
monarhiji odreen Hrvatsko ugarskom nagodbom te se osvrnuti na zajednike hrvatsko
ugarske poslove, financijsku nagodbu te djelovanje dravnih institucija.

5epulo, Krei, Hrvatsko ugarska nagodba, 142.

6epulo, Krei, Hrvatsko ugarska nagodba, 143.


1.1. POLOAJ TROJEDNE KRALJEVINE U AUSTRO UGARSKOJ
MONARHIJI
Kada govorimo o poloaju Trojedne kraljevine unutar Austro ugarske monarhije koji je
odreen Hrvatsko ugarskom nagodbom moramo biti svjesni dvostrukog tumaenja teksta
Nagodbe. Ugarska je strana hrvatsku autonomiju tumaila kao povijesnu pokrajinsku autonomiju
s posebnim politikim identitetom unutar Ugarske kao jedinstvene drave7. U suprotnosti takvom
tumaenju, Hrvatska je na Nagodbu gledala u zrcalu Austro ugarske nagodbe kao na ugovor
izmeu dviju jednakopravnih dravnih jedinica. U istom je smjeru gledano i na znaaj zakona
koje su donosili Ugarski, odnosno Hrvatski sabor. S ugarskog je stajalita Ugarski sabor jedino
tijelo ovlateno da donosi zakone koji su potom morali biti prihvaeni od strane Hrvatskog
sabora. U takvom je okviru Hrvatski sabor mogao donositi jedino statuarne, tj. podzakonske
propise8. Prema hrvatskom stajalitu, zakoni, kao i sama Nagodba trebali su biti izglasani u dva
jednakopravna sabora. Osnova ovakvom tumaenju bili su brojni lanci i odredbe nagodbe kao
to su npr. konstantacija da je Hrvatska poseban politiki narod (l.59.), da se nagodba moe
mjenjati jednako kako je nastala na osnovi suglasnosti sabora obiju kraljevina (l.70.) te pravo
hrvatske zaviajne pripadnosti odreeno postojanjem posebnog hrvatskog dravljanstva 9. Kao
to je ve reeno, tekst nagodbe bio je izloen mogunosti razliitih interpretacija to je davalo
argumente i jednoj i drugoj strani. Ipak, primjena nagodbe u stvarnosti, ovisila je o rasporedu
politikih snaga koje su teile ka ugarskoj strani10.

Uz razliita tumaenja teksta, ograniavanju hrvatske autonomije pridonosile su i


institucije odreene Nagodbom u svrhu kontroliranja zajednikih i autonomnih poslova zemalja
krune sv. Stjepana. Iako je hrvatska strana Nagodbom dobila upravu nad nekim autonomnim
poslovima (unutarnja uprava, bogotovlje, nastava i pravosue), ogranienja koja su proizlazila
iz samog teksta nagodbe omoguila su ugarskoj strani nadzor i koenje reformskih djelatnosti

7epulo, Krei, Hrvatsko ugarska nagodba, 143.

8Isto, 143.

9Isto, 143.

10Isto, 143.
unutar Trojedne kraljevine11. Sluei se institucijama Sredinje vlade u Budimpeti, Zemaljske
vlade u Zagrebu, hrvatskim banom te hrvatsko slavonskim ministrom ugarska je strana na
svojevrsan nain vezala hrvatske poslove za vlastitu sredinju upravu i nadzirala hrvatsku
autonomiju12. Na temelju navedenih injenica ne treba uditi da su gotovo sva hrvatska
nastojanja usmjerena na uspostavu institucija ire slobode politikog djelovanja bila povodom
snanog otpora u Sredinjoj vladi13.

11Isto, 144.

12Isto, 145.

13epulo, Krei, Hrvatsko ugarska nagodba, 144.-145.


1.2. ZAJEDNIKI UGARSKO HRVATSKI POSLOVI I NJIHOVE INSTITUCIJE

Zajedniki hrvatsko ugarski poslovi navedeni su u lancima 6 10 u tzv. enumerativnoj


klauzuli. Prema tim je lancima dogovoreno da e narod jednog i drugog dravnog entiteta imati
zajedniki sabor i zajedniku vladu zaduene za regulaciju zajednikih poslova 14. Ostali poslovi
dati su na volju autonomnih nadlenosti pojedine drave, a u njih spadaju ve navedeni poslovi
unutarnje uprave, bogotovlja, nastave te pravosua (l. 47.- 48.). Za autonomne poslove
zadueni su Ugarski sabor za podruje kraljevine Ugarske sjedinjene s Erdeljem te Hrvatski
sabor i Zemaljska vlada u Zagrebu s banom na elu za podruje kraljevina Dalmacije, Hrvatske i
Slavonije15.

U zajednike hrvatsko ugarske poslove dogovorene Nagodbom spadaju taksativno navedeni:

a) Opredjeljivanje trokova za sredinji kraljevski dvor (l.6.)


b) Vojni poslovi koji ukljuuju regrutiranje novaka, zakonodavstvo za obrambeni sustav i
vojnu dunost, smjetaj i opskrbu vojnika s time da se vodi rauna o tome da se hrvatski
novaci uvrste u struke prema sposobnostima, da se ih se unovai u hrvatsku pukovniju te
da njihov broj bude razmjerno odreen prema broju hrvatskog stanovnitva (l.7.)
c) Financijski poslovi koji se odnose na porezni sistem, proraun i zakljuni raun
zajednikih poslova, dozvolu izravnih i neizravnih poreza, dravnih dugova i dravne
imovine, kredita, carine, novarstva, osiguranja itd. (l.8.)
d) Gospodarski poslovi ukljuuju zajedniki nadzor na trgovinom, industrijom, obrtima,
prometom, potom, brodarstvom i dr. (l.9.)
e) Nadzor nad drutvima kojima nije svrha zajedniki dobitak te izdavanje putnih listova,
nadgledanje stranaca, izdavanje i regulacija dravljanstva i domainstva16 (l.10.)17

Kako bi se moglo provoditi zakonodavno reguliranje navedenih poslova, sukladno


nagodbi djelovao je zajedniki dvodomni Ugrasko hrvatski sabor koji se sastojao od velikake

14epulo, Krei, Hrvatsko ugarska nagodba, 144.

15Beuc, Povijest institucija, 173.

16Hrvatsko ugarska nagodba, izvorni tekst, www.unizd.hr/Portals/3/Nastavni%20materijali/Hrvatsko-


ugarska%20nagodba.doc (pogledano 25. Studenog 2016.), lanak 6. 10.

17Beuc, Povijest institucija, 174.


kue i zastupnike kue18. lanovi velikake kue birani su prema cenzusu koji je odreivao da
lanovi moraju biti punoljetni nadvojvode, najvii crkveni velikodostojnici, punoljetni magnati,
baruni, predsjednici kraljevske kurije, rijeki gubernator, dva, tj. tri zastupnika Hrvatskog sabora
(l..36.) i drugi. Zastupnika kua sastojala se od 333 upanijska delegata, 80 gradskih delegata
te 40 delegata Hrvatskog sabora koji su birani na mandat od 5 godina. Zajedniki sabor sazivao
je kralj u Budimpeti. Uz sabor je djelovala i zajednika ugarsko hrvatska (Sredinja) vlada sa
sjeditem u Budimpeti i posebnim resorom nazvanim Hrvatsko ugarski ministar bez lisnice
iji je zadatak bio zastupanje interesa Hrvatske i Slavonije te posrednitvo izmeu kralja i
Zemljaske vlade u Zagrebu. Svi su ministri u vladi bili odgovorni zajednikom saboru, a na elu
im je stajao ministar predsjednik koji je odreivao politiki pravac vlade 19. U zajednika
ministarstva spadali su: ministarstvo kod sredinjeg kraljevskog dvora, ministarstvo
poljoprivrede, ministarstvo obrane, ministarstvo financija, ministarstvo trgovine i dr20.

Uzimajui u obzir ogranienost hrvatske autonomije po pitanju voenja gospodarske


politike koje se gotovo morala odrei, jasno je vidljiva hegemonija ugarskih institucija te izraeni
pokuaj vezivanja hrvatskih politikih institucija uz sredinju vlast koja je naginjala ugarskoj
strani i njenim interesima21.

18Isto, 175.

19Beuc, Povijest institucija, 175.

20Isto, 175.-176.

21Isto, 176.
1.3. FINANCIJSKA NAGODBA I OSTALE ODREDBE

Finacijska nagodba sadrana je unutar lanaka 11 30 kojima je utvreno


financiranje zajednikih austro ugarskih i hrvatsko ugarskih poslova te autonomnih
hrvatskih poslova22. Ovim je odredbama odlueno da je Hrvatska za pokrie zajednikih
austro ugarskih poslova duna izdvajati kvotu odreenu prema svojoj poreznoj snazi.
Navedena kvota iznosila je 6,44% od sveukupnih izdataka ugarsko-hrvatske zajednice
(l.12.)23. Za potrebe pokria autonomnih poslova odreena je tangenta koja je iznosila 45%
svih prihoda na podruju Hrvatske i Slavonije (l.16.). Ostalih 55% bilo je namjenjeno
pokriu zajednikih ugarsko hrvatskih poslova (l.17.). U dogovorima prije sklapanja same
Nagodbe odlueno je, suglasnou hrvatske i ugarske delegacije, da se tangenta od 45%
zamijeni paualnim iznosom od 2 200 000 forinti (l.15.), ali je tijekom revizije nagodbe
1873. g. vraeno naelo od 45% tangente. Nagodbom je predvieno i da e Ugarska pokriti
manjak u sluaju da tangenta od 45% nee biti u mogunosti pokriti propisani paual.
Takoer, u sluaju da iznos prikupljenih prihoda bude vei od pauala razlika bi bila
namjenjena pokriu zajednikih ugarsko- hrvatskih poslova (l.26.). Iako je financijskom
nagodbom hrvatska strana namjeravala postii financijsku autonomiju to joj nije uspijelo jer
njome nije bio izriito definiran pojam porezne snage niti je hrvatska vlada imala uvid u
stanje zajednikih financija koje su bile pod nadlenou Sredinje vlade. Takvo je stanje
omoguavalo Ugarskoj financijski nadzor nad Hrvatskom te stvaranje ovisnosti hrvatskih
zemalja o Ugarskoj. Financijska nagodba morala se obnavljati svakih 10 godina (1873.,
1880., 1889., 1906., 1913.)24.

Ostale odredbe Hrvatsko ugarske nagodbe odnose se na upotrebu hrvatskog jezika,


slubu hrvatskog bana, djelovanje Zemaljske vlade, teritorij koji obuhvaa entitet Trojedne
kraljevine, novac, zastavu, grb i dr. Odredbe o narodnom jeziku (l.56. 60.) drava koje
ine ugarsko hrvatsku zajednicu istiu da se na teritoriju kraljevina Hrvatske i Dalmacije
kao slubeni jezik u zakonodavstvu, sudstvu i upravi koristi hrvatski jezik (l.56.). Takoer,

22epulo, Krei, Hrvatsko ugarska nagodba, 146.

23Isto, 146.

24Isto, 146.-148.
hrvatski jezik slubeni je i na podruju zajednike vlade i u zajednikom saboru (l.59.).
Prijedlozi i spisi moraju biti sastavljeni na narodnom jeziku, u sluaju Hrvatske i Slavonije
na hrvatskom jeziku (l.58.)25. Na novcu ugarske krune sada je morao biti uvrten i naslov
kralja Dalmacije, Hrvatske i Slavonije (l.64.), dok je za oznake zajednikih i autonomnih
poslova odreena upotreba sjedinjenih grbova kraljevina Ugarske i trojedne kraljevine te
sjedinjene zastave (l.61. 63.)26. Teritorij drava u ugarsko hrvatskoj zajednici odreen je
lankom 66. i 6727. lanak 66. kasnije je preinaen u korist ugarske strane zbog pitanja
uprave nad gradom Rijekom te njenim kotarom.

25Hrvatsko ugarska nagodba, izvorni tekst, www.unizd.hr/Portals/3/Nastavni%20materijali/Hrvatsko-


ugarska%20nagodba.doc (pogledano 25. Studenog 2016.), lanak 58.

26Isto, lanak 61. 63.

27Isto, lanak 66. 67.


LITERATURA

Hrvatsko ugarska nagodba, izvorni tekst, www.unizd.hr/Portals/3/Nastavni%20materijali/Hrvatsko-


ugarska%20nagodba.doc (pogledano 25. Studenog 2016.)

Dalibor epulo, Mirela Krei, Hrvatsko ugarska nagodba: institucije i stvarnost, zbornik radova
Kao Narod s narodom (Budimpeta:2008.), 141. 155.

Ivan Beuc, Povijest institucija dravne vlasti u Hrvatskoj (1527 1945)(Zagreb:Prosvjetni sabor
hrvatske, 1969.)