Eugen Stani

OSNOVE
ELEKTROTEHNIKE
XXIX. izdanje

ZAGREB, 2007.
Izdava
KOLSKA KNJIGA. d.d.
Zagreb, Masarykova 28

Za izdavaa
ANTE UUL. prof.

Urednik
DAMIR TADI

Recenzenti
prof. ing. VIKTOR PINTER
IVAN PAPI, prof.
EDO HERCIGONJA, dip). ing.

SKOLSKA KNJIGA, d.d., Zagreb. 1969.

Nijedan dio ove knjige ne smije sc umnoavati.
fotokopirati ni rta bilo koji naein reproducirati
bez nakladnikova pisnienog dopustenja.
 SA D R Z AJ

1. OSNOVNE ELEKTRINE V E L I IN E ............................................................... 1

1.1. Graa m a te rije ................................................................................................. 1
1.2. Elektrina struja i njezina djelovanja.............................................................. 4
1.3. Elektrini strujni k ru g ........................................................................................ 10
1.4. Jakost elektrine struje...................................................................................... 12
1.5. Elektrini n a p o n ................................................................................................. 16
1.6. Elektrini o t p o r .................................................................................................. 19
1.7. Utjecaj temperature na elektrini o tp o r ................................................................ 23
2. OSNOVNI ZAKONI ELEKTROTEHNIKE................................................................ 28
2.1. Ohmov z a k o n ............................................................................................................ 28
2.2. Pad napona i gubitak n a p o n a ............................................................................... 31
2.3. Grananje s t r u j e ....................................................................................................... 37
2.4. Dijeljenje n ap o n a....................................................................................................... 42
2.5. Sloeni strujni krugovi..............................................................................................48
3. ENERGIJA, RAD, S N A G A ......................................................................................... 53
3.1. Mehanika energija...................................................................................................53
3.2. Elektrina en erg ija...................................................................................................57
3.3. Toplinski uinci elektrine struje............................................................................... 62
3.4. Proraun vodova........................................................................................................67
4. POJAVE U ELEKTRINOM P O L JU .......................................................................... 72
4.1. Elektrino p o lje ........................................................................................................72
4.2. Veliine u elektrinom p o lju .................................................................................... 77
4.3. K ondenzatori.............................................................................................................85
4.4. Vrste kondenzatora...................................................................................................91
4.5. Spajanje kondenzatora.............................................................................................. 94
5. M A G N E T IZ A M .............................................................................................................98
5.1. Osnovne pojave magnetizma.................................................................................... 98
5.2. Veliine u magnetskom krugu...................................................................................104
5.3. Magnetske pojave u eljezu...................................................................................110
6. ELEKTROMAGNETSKE POJAVE..............................................................................119
6.1. Elektromagnetska indukcija...................................................................................119
6.2. Primjena elektromagnetske indukcije.................................................................... 125
6.3. Samoindukcija........................................................................................................... 132
6.4. Meusobno djelovanje magnetskih p o lja ............................................................... 141
7. PROLAZ STRUJE KROZ TEK U IN U ....................................... ' .....................150
7.1. Elektrolitski procesi................................................................................................. 150
7.2. Tehnika primjena elektrolize...................................................................................154
7.3. Galvanski la n c i...................................................................................................... 157
7.4. Elektrini akum ulatori.............................................................................................162
 8. FOTOELEKTRICITET I TERMOELEKTRICITET................................................ 168
8.1. F o to e le k tric ite t......................................................................................................168
8.2. Termoelektricitet......................................................................................................173
9. IZMJENINA STRUJA.................................................................................................180
9.1. Osnovni pojmovi o izmjeninoj stru ji...............................................................180
9.2. Princip generatora izmjenine s tru je ...............................................................185
10. OTPORI U KRUGU IZMJENINE STR U JE..................................................... 188
10.1. Vrste otpora u krugu izmjenine stru je..........................................................188
10.2. Odreivanje rezultantnih veliina izmjeninestru je.............................................194
10.3. Serijsko spajanje otpora u krugu izmjenine struje.......................................198
10.4. Paralelno spajanje otpora u krugu izmjenine struje...................................... 207
11. SNAGA I RAD IZMJENINE STR U JE...................................................................214
11.1. Snaga izmjenine s tru je .......................................................................................214
11.2. Rad izmjenine stru je........................................................................................... 220
11.3. Trofazna s tru ja ..................................................................................................... 222
12. GUBICI U KRUGU IZMJENINE ST R U JE ......................................................... 233
12.1. Svitak sa eljeznom jezgrom ..................................................................................233
12.2. Gubici energije u sv itk u .......................................................................................236
12.3. Gubici energije u vodovima..................................................................................246
13. SIMBOLIKA METODA U ELEKTROTEHNICIIZMJENINIH STRUJA . 255
13.1. Matematike osnove simbolike m etode..............................................................255
13.2. Kompleksni brojevi kao simboli elektrinih veliina..................................260
13.3. Primjena simbolike metode pri proraunustrujnog k ru g a ..............................267
14. TABLICE.........................................................................................................................280
15. RJEENJA ZA D A TA K A ........................................................................................... 287
 1. O S N O V N E E L E K T R I N E V E L I I N E

1.1. GRAA MATERIJE

M oderna fizika svakim danom pokazuje sve veei interes za prouavanje
unutarnje grae malerije. Napori tisuea znanslvenili uslanova u cijelom svijetu
sve se vie usmjeruju u tom pravcu, pa je kao rezultat toga naslaia nova grana
fizike, atomska fizika, ija je leorija toliko opsena i sloena da je u cjelini ni-
je mogue obuhvatiti ni u najopsenijoj knjizi. Ipak, pokuat emo objasniti ba-
rem neke najosnovnije pojmove iz tog podruja jer bez poznavanja tih pojmova
nije mogue shvatili bit elektrinih pojava.

1.1.1. Atom

Sva materija koja nas okruuje sastavljena je od atoma.

Atomi su najsitnije estice elemenata koje se alje ne mogu razloiti ni
fizikim ni kemijskim putem, a da se pri tom ne promijene osnovna
svojstva samog elementa.1

Dugo se vremena smatralo da se atom uope ne moe dalje rastavljati. Tek

je poetkom ovog stoljea engleski liziar Rulherford2* na temelju nekih dotada-
njih znanstvenih otkria dao znanstvenu sliku atoma po kojoj se atom sastoji od
male pozitivno nabijene jezgre oko koje krue negativno nabijene estice. Nedu-
go zatim, danski tiziar Bolir dalje je razvio tu leoriju koja je postala temelj
naem sadanjem znanju o grai atoma.

Veliina atoma. Atom je tako malen da je njegovu veliinu teko zamisliti.

Vodikov atom ima, na primjer, promjer od oko jedne stomilijuntine centimetra!
Jedna kapljica vode promjera dva milimetra sadri oko 420 000 000 000 000
atoma, pa stoga je razumljivo da se atomi ne mogu promatrati ni najsuvremeni-
jim ultramikroskopima. Usprkos tome, suvremena je fizika posebnim meto-
dama duboko prorla u tajne atoma i omoguila nam stvaranje tone slike o
njegovoj grai. Danas znamo ne samo veliinu i masu pojedinih atoma nego
i veliinu i raspored njihovih sastavnih dijelova.

1 atomos (gr.) nedjeljiv.

2 Rutherford, Ernest [Raerford], engleski fiziar (18711937), prouavao radio-
aktivna zraenja i formulirao njihove zakone, izazvao prvu pretvorbu jednog ele-
menta u drugi, dao osnovnu sliku grae atoma.
s Bohr, Niels [Bor], anski fiziar (18851962), razradio teoriju atomske jezgre
i svojom kvantnom teorijom popunio manjkavosti koje je imao Rutherfordov model
atoma.

1
1.1.2. Atomska jezgra
Svaki atom sastavljen je od atomske jezgre i jedne ili vie atomskih lju-
saka. U atomskoj jezgri skoncentrirana je gotovo sva masa atoma, a sagraena
je od protona i neutrona.
Frotoni i neutroni po masi su jednake estice, ali se razlikuju po elek-
trinom naboju: protoni su nosioci pozitivnog elektrinog naboja, a
neutroni su bez naboja (elektriki neutralni).

1.1.3. Atomske ljuske

Oko atomske jezgre krue sitne estice koje su po masi gotovo 2000 puta
manje od protona, a nosioci su negativnog elektrinog naboja. Te se estice
zovu elektroni, a njihov je naboj po veliini jednak naboju protona.
Zbog velike brzine elektrona (oko 100 000 km/s) i siunosti njegove puta-
nje (oko 1/100 000 000 cm) njegov je broj obiluzaka oko jezgre u jednoj sckun-
di ogroman, stoga se ini kao da se eleklron u svakom trenutku nalazi na
svakom mjestu svojc putanjc. Kako uz to i ravnina njegove putanje neprestano
mijenja svoj nagib, ini se kao da se eleklron islovremeno nalazi u svim polo-
ajima oko jez.grc.
Ti prividno istovremeni poloaji elektrona okruuju u izvjesnoj uda-
ljenosti atomsku jezgru, pa kaemo da jezgru obavija atomska ljuska.

Atom moe imati od 1 do 7 atomskih ljusaka koje oznaujemo slovima

K, L, M, N, O, P i Q.

1.1.4. Sastav atoma

Atomi u normalnom slanju djeluju prema van elektriki neulralno premda u
sebi sadre elektriki nabijene estice, i to pozitivne protone i negativne eleklro-
ne. To je mogue jer u normalnom atomu broj elektrona jednak jc broju proto-
na, pa se djclovanje njihovili naboja meusobno ponitava. Broj protona u ato-
mu pojedinog elementa, a lime i broj elektrona, odreden je rednim brojem tog
elementa u periodinom sustavu elemenata kojeg je vc u prolom stoljeu
sastavio ruski kemicar Mendeljejev.4

Redni broj elementa = broj protona = broj elektrona

Kao to smo ve spomenuli, gotovo sva masa atoma koncentrirana je u

jezgri atoma, tj. u protonima i neutronima. Budui da atomska teina elementa
pokazuje koliko je jedinica mase sadrano u atomu tog elementa, a protoni i
neutroni imaju po jednu jedinicu mase, to iz atomske teine elementa moemo
odrediti ukupan broj protona i neutrona u tom atomu.

Atomska teina elementa = broj protona + broj neutrona

4 Mendeljejev, Dmitrij Ivanovi, ruski kemiar (18341907), otkrio opi zakon

o periodinosti kemijskih svojstava i svojim periodinim sistemom elemenata dao
osnovu modemoj nauci o strukturi materije.

2
 Znamo da je broj protona jednak rednom broju elementa, stoga nije teko
izraunati broj neutrona iz atomske teine elementa.

Broj neutrona = atomska teina elementa redni broj elementa

Odnosi izmeu estica. Rutherford je doao do zakljuka da je odnos

izmeu estica u atomu slian odnosu svemirskih tijela u Sunevu planetar-
nom sistemu. U sredini atoma nalazi se jezgra oko koje u relativno velikim
udaljenostima krue elektroni. Kao to na planete prilikom njihova kretanja
oko Sunca djeluju dvije protivne sile, tako i
na elektrone djeluju dvije sile koje su u ravnotei: jedna je centrifu-
galna sila nastala uslijed kruenja elektrona, a druga je privlana sila
izmeu pozitivnog naboja jezgre i negativnog naboja elektrona.
Izmedu Simca i njegovih planela postoji ogroman prazan pro.stor, a isto tako
posloji i relativno velik prazan prostor izmeu atomske jezgre i njezinih elektro-
na. Promjer jezgre iznosi oko 1/10 000 promjera atorna, a to znaei da jczgra
zauzima oko 1/100 000 000 obtijma aloma. Ciotovo sve ostalo je prazan prostor
po kojemu krui samo ogranien broj eleklrona. Kolika je ta praznina u atomu
najbolje ee nam predoeili ova usporedba: kad bi, na primjer, promjer jezgre
iznosio 1 dm, atorn bi imao promjer od 1 km!

1.1.5. Vrste atoma

Atoma ima toliko vrsta koliko i kemijskih elemenata, pa prema tome
u prirodi postoji 92 vrste atoma. Oni se meusobno razlikuju po broju
i rasporedu sastavnih estica.

Meu njima je najjenostavniji atom vodika (redni broj 1), zatim atom
helija, pa litija itd. (sl. 1). to u periodnom sistemu idemo dalje od elementa
do elementa, graa njihovih atoma postaje sve vie komplicirana, a broj sa-
stavnih estica sve vei. Na kraju sistema prirodnih elemenata imamo uran
iji atom ima veliku i kompliciranu jezgru sa 92 protona i 146 neutrona oko
koje krue 92 elektrona u 7 atomskih Ijusaka.
U

Sl. 1. Sastav atoma vodika, helija i litija

1.1.6. Umjetni elementi

Osim elemenata koji se nalaze u prirodi danas se umjetnim putem stva-
raju i novi elementi. Promjenom broja protona u atomskoj jezgri stvoreno je
dosada ve preko desetak novih elemenata koji dopunjuju periodini sistem
elemenata uglavnom iza rednog broja 92. Svaki se od tih novih elemenata
razlikuje po svojim fizikalnim i kemijskim svojstvima od elemenata koji se
nalaze u prirodi.

3
Odgovorite na pitanja
1. Tko je dao temelj naem dananjem znanju o gradi atoma?
2. Od ega je sastavljena atomska jezgra?
3. Sto razumijevamo pod atomskom ljuskom?
4. Kako se odreuje broj protona i elektrona u atomu?
5. Kako odreujemo broj neutrona u jezgri?
6. Koliko ima vrsta atoma u prirodi?
7. Po emu se atomi meusobno razlikuju?
8. to su umjetni elementi?
9. Torij ima u periodinom sistemu redni broj 90, a atomska teina mu je 232.
Koliko protona, neutrona i elektrona sadri njegov atom?
10. Atomska jezgra kroma ima 24 protona i 28 neutrona. Kolika je atomska teina
kroma i koliko elektrona krui oko jezgre njegova atoma?

1.2. ELEKTRICNA STRUJA I NJEZINA DJELOVANJA

1.2.1. Slobodni i vezani elektroni

U prethodnom poglavlju govorili smo o elektronima koji kao sastavni di-
jelovi atoma krue oko njegove jezgre. Takvi elektroni zovu se vezani elektroni
jer su vezani uz jednu atomsku jezgru. U tvarima, meutim, postoje u manjoj
ili veoj mnoini i slobodni elektroni. To su elektroni koji su bili vezani u
nekom atomu, ali su uslije djelovanja vanjskih sila napustili ljusku atoma
i postali slobodni. Oni neko vrijeme lutaju prostorom izmeu atoma, a zatim
upadaju u vanjsku Ijusku nekog drugog atoma, tj. ponovno postaju vezani
elektroni. Slobodni elektroni gibaju se po materijalu kaotino u svim smje-
rovima, a oblik njihove putanje ovisi o trenutanom djelovanju elektrinih
sila u materijalu (sl. 2).

^ Sl. 2. Kaotino gibanje

slobodnih elektrona

Sl. 3. Usmjereno gibanje

slobodnih elektrona

1.2.2. Elektrina struja

Svi su elektroni negativno nabijene estice, pa se zbog istoimenog naboja
meusobno odbijaju. To je odbijanje to jae to su elektroni blie jedan dru-
gome. Uslije toga elektroni uvijek nastoje da se po materijalu to jednako-
mjernije rasporede. Ako na jednom mjestu vodia ima vie elektrona (viak
elektrona), oni e se na tom mjestu zbog manje meusobne udaljenosti jae
odbijati, pa e se iriti prema mjestu gdje ima manje elektrona (manjak
elektrona).
Takvo usmjereno gibanje slobodnih elektrona od mjesta vika elek-
trona prema mjestu manjka elektrona zove se elektrina struja (sl. 3).

4
1.2.3. Ioni
Elektroni su, akle, nosioci elektrinog naboja koji se gibaju kroz metalni
ili neki drugi kruti vodi. Meutim, oni nisu jedini nosioci elektrinog naboja.
U tekuinama i plinovima nosioci naboja jesu elektriki nabijene estice koje
se zovu ioni.5
Ioni su atomi ili skupine atoma koji
prema okolini ispoljavaju elektrina
svojstva.

Sl. 4. Usmjereno gibanje iona u cijevi

s razrijeenim plinom

Vidjeli smo da su atomi u normalnom stanju elektriki neutralni jer se

u njima djelovanje pozitivnih protona u jezgri ponitava djelovanjem nega-
tivnih elektrona u ljuskama. Meutim, ta elektrina ravnotea u atomu postoji
samo tako dugo ok je broj elektrona u atomu jednak broju protona. Ako se
neki elektron izdvoji iz atoma, u atomu prevladava pozitivni naboj, i on prema
van djeluje kao pozitivno nabijena estica, odnosno on postaje pozitivni ion.
Slino se deava ako u atom upadne neki novi elektron: u atomu prevladava
sada negativni naboj, pa takav atom postaje negativni ion.
Djelovanjem vanjskih elektrinih sila mogue je pokrenuti ione u jed-
nom smjeru.
Takvo usmjereno gibanje iona u plinovima i tekuinama je elektrina
struja (sl. 4).

1.2.4. Elektrini vodici

Jean od faktora koji utjeu na gibanje elektrona kroz strujni krug jest
materijal od kojeg su nainjeni dijelovi tog strujnog kruga. Ako je taj mate-
rijal sastavljen od atoma koji lagano oslobaaju svoje vezane elektrone, onda
takav materijal obiluje slobodnim elektronima, pa u njemu djelovanjem neke
sile moemo dobiti usmjereno gibanje velike mnoine slobodnih elektrona, tj.
dobijemo elektrinu struju. Takvi materijali zovu se elektrini vodii. Dakle,
elektrini vodii su materijali koji obiluju slobonim elektronima pa
stoga dobro provode elektrinu struju.

Elektrine vodie moemo podijeliti na tri skupine:

a) Metali su najbolji elektrini vodii, a meu njima se osobito istiu srebro,
bakar i aluminij. Srebro se zbog svoje visoke cijene u elektrotehnici rjee
upotrebljava, dok se bakar i aluminij primjenjuju u velikim koliinama za
izradu elektrinih vodova.
Meu m etalnim vodiima posebnu grupu sainjavaju tzv. otporne ice
(nikelin, konstantan, kromnikal, kantal i dr). To su uglavnom legure kroma
i nikla s jo nekim metalima, a istiu se mnogo manjom elektrinom provod-
ljivou od ostalih metala. Slue za izradu elektrinih otpornika i grijaih
spirala u elektrotoplinskim ureajima.

4 ion (gr.) onaj koji putuje.

5
b) Ugljen slui kao elektrini vodi u mnogim elektrotehnikim ureajima.
Preana smjesa ugljene praine i vezivnih sredstava upotrebljava se za
izradu kliznih etkica na elektrinim strojevima, elektroda u lunim peima
i svjetiljkama, elektroda u galvanskim lancima i slino.
I m etalni vodii i ugljen ne mijenjaju se kemijski pri prolazu elektrine
struje, stoga ih zovemo elektrini vodii prve klase.
c) Elektroliti (otopine soli, kiselina i luina) takoer provode elektrinu struju,
ali je kod njih prijenos elektrinog naboja neto drugaiji od prijenosa
naboja u metalnim vodiima. Dok su u metalima i ugljenu nosioci naboja
elektroni, dotle su u otopinama nosioci ioni. Struja u metalima i ugljenu
usmjereno je gibanje elektrona, a struja u tekuinama usmjereno je gibanje
iona. Razlika izmeu metalnih vodia i otopina je i u tome, to struja ne
rastvara metale kroz koje prolazi, dok na otopine djeluje kemijski, i oni se
pri prolazu kemijski rastvaraju (vodii druge klase).
Destilirana voda i ista ulja ne provode elektrinu struju. Plinovi u nor-
malnom stanju takoer nisu elektrini vodii, ali uslijed djelovanja jakih
elektrinih polja i razliitih zraenja u njima moe oi do stvaranja iona,
a takvi ionizirani plinovi provode elektrinu struju.

1*2.5. Elektrini izolatori

Elektrini izolatori su materijali koji gotovo nemaju slobodnih elek-

trona, pa praktiki ne provode elektrinu struju.

Naglaavamo praktiki ne provode struju jer nema idealnih izolatora,

tj. nema materijala u kojem ne bi dovoljno jaki izvor pokrenuo izvjestan broj
nosilaca naboja i tim e izazvao neku slabu struju. Meutim, te struje su u do-
brim izolatorima tako m ale da ih u praksi moemo zanemariti.
Osim svog osnovnog svojstva, elektrini izolatori moraju u pojedinim pri-
mjenama imati i neka druga svojstva. Tako, na primjer, izolatori koji se upo-
trebljavaju u elektrotoplinskim ureajima moraju biti otporni prema visokim
temperaturama, izolatori u vlanim prostorijama otporni prema vlazi, izolatori
na vanjskim izolacijama otporni prema atmosferskim utjecajima itd. Osim
toga, od izolatora se trai da budu mehaniki vrsti, lako obradivi, estetskog
izglea i dr.

Izolatore moemo podijeliti u dvije grupe:

a) elektrini izolatori neorganskog porijekla

(porculan, staklo, liskun ili tinjac, mikanit, azbest, mramor i dr.),

b) elektrini izolatori organskog porijekla

(guma, papir, prespan, fibcr, pertinaks, pamuk, raznovrsne plastine mase i
izolacijski lakovi).

6
1.2.6. Uinci elektrine struje
Elektrinu struju ne moemo vidjeti, njezino postojanje moe se primijetiti
samo po uincima koje ona izaziva u vodiu ili njegovoj okolini.
Sva prouavanja i mjerenja elektrine struje osnivaju se na promatra-
nju njezinih uinaka.

Ti su uinci temelji cjelokupne tehnike primjene elektrine struje, pa

moemo rei da je praktina vrijednost elektrine struje u njezinim uincima.
Od uinaka elektrine struje spomenut emo ove:

a) Kemijski uinci elektrine struje. Ako u

otopinu modre galice (CU SO 4) uronimo dvi-
je ugljene elektroe i spojimo ih s polovi-
ma izvora istosmjeme struje, vidjet emo
da se nakon nekog vremena na negativ-
noj elektrodi istaloio sloj bakra. To znai
da se djelovanjem istosmjerne struje iz
otopine modre galice izdvojio bakar i pre-
ao na negativnu elektrodu (sl. 5). Isto ta-
kvo izdvajanje pojeinih sastojaka izaziva
istosmjerna struja i u otopinama drugih
metalnih soli, pa i u nizu drugih kemij-
skih spojeva.

Elektrina struja pri prolazu kroz neke

kemijske spojeve rastavlja te spojeve Sl. 5. Elektrolitsko rastvaranje
na sastavne dijelove. modre galice

Kemijski uinci elektrine struje primjenjuju se u elektrolizi, galvano-

stegiji, pri elektrolitskom ienju i dobijanju metala, pri punjenju akumula-
tora i dr.

b) Magnetski uinci elektrine struje. Iznad

magnetske igle u maloj udaljenosti postav-
ljen je s njom paraleino ravni vodi. Kad
vodi prikljuimo na izvor istosmjeme
struje, igla e se zakrenuti iz dosadanjeg
poloaja. Zakretanje igle bit e to vee to
je jaa struja koja prolazi kroz vodi. Do
tog zakretanja dolazi zato to se oko vo-
dia stvara magnetsko polje koje djeluje
na magnetsko polje igle (sl. 6).
Sl. 6. Magnetska igla zakree se
Elektrina struja stvara magnetsko po- iz svog poloaja ako kroz vodi
lje oko svakog vodia kroz koji prolazi. prolazi struja
Osobito sc jako magnclsko poljc stvara kad struja prolazi kroz svitak jcr sc
lu magnetska polja pojcdinih zavoja svitka incusobno pribrajaju. Magnetsko
poljc nastajc i pri prolazu izmjeniene struje, samo je tada magnetsko poljc
promjenljive jakosli i smjera.
Magnetski uinci elektrine struje omoguuju rad elektrinih generatora,
elektromotora i transformatora. Osim toga, na njima se osniva djelovanje ve-
ine elektrinih mjernih instrumenata, signalnih i sigum osnih ureaja, kao i
mnogih drugih ureaja.

7
c) Toplinski ainci elektrine struje. Izmeu M N
dva stalka (M i N, sl. 7) uvrstimo tanku
bakrenu icu, a stalke prikljuimo na iz-
vor istosmjeme ili izmjenine struje. Kad
preko promjenljivog ipemika postepeno
ukljuujemo sve jau struju, primijetit
emo da se ica sve vie grije, zatim ari i
na kraju rastali. Zagrijavanje nastaje pri
svakom prolazu struje kroz vodi, samo
je kod slabih struja ili ebelih vodia to
zagrijavanje neznatno, pa ga naim osje- Sl. 7. Zica se grije kad kroz nju
tilima ne moemo zamijetiti. tee struja

Elektrina struja zagrijava svaki vodi kroz koji prolazi.

Zagrijavanjc vodia moe bili i korisno i letno. U elektroloplinskim urc-

ajima zagrijavanje je poeljno i korisno jcr ti uredaji slue za prelvaranje elek-
trinc cnergije u toplinsku cnergiju (clcktrini tcdnjaci, pci, glaala, grijala,
zatim clektrina lemila, aparati za elektrino zavarivanjc, induslrijske elektrine
pei i slino).

Toplinski uinci tetni su u elektrinim strojevima i vodovima gdje uzro-

kuju nepotrebno zagrijavanje uslijed ega se beskorisno troi elektrina ener-
gija i oteuju izolacije.

d) Svjetlosni ninci elektrine struje. U obinoj arulji, gdje se ama nit pri pro-
lazu struje ari i u uarenom stanju svijetli, svjetlost je posljedica toplinskog
uinka elektrine struje. Do irektnog pretvaranja elektrine energije u svjetlosnu,
tj. do istog svjetlosnog uinka elektrine struje olazi u staklenim cijevima, ispu-
njenim razrijeenim plinom, ako te cijevi prikljuimo na izvor struje visokog
napona. Uslije djelovanja tog napona u cijevi dolazi do brzog gibanja elektriki
nabijenih estica (iona) i njihova sudaranja s elektronima. Pri tom sudaranju

Sl. 8. Plin u Gei'sslero-

voj cijevi svijetli kadse
cijev prikljui na do-
voljno visok napon

nastaje zraenje koje se u nekim cijevima moe direktno vidjeti u obliku svjetlu-
canja plina (sl. 8), dok u drugim cijevima zraenje postaje vidljivo tek kad zrake
padnu na fluorescentnu masu kojom su te cijevi premazane.

Eiektrina struja izaziva zraenje nekih plinova kroz koje prolazi.

Svjetlosni uinci elektrine struje primjenjuju se za fluorescentnu rasvje-

tu, u neonskim cijevima, ivinim svjetiljkama i dr.

8
e) Fizioloki uinci struje. Na svitak sa elje-
znom jezgrom prikljuimo prema sl. 9. drke
Di i Dg i suhu bateriju B. Kad rukama uhva-
timo drke i prekidaem P prekidamo struju,
pri svakom ukljuivanju i iskljuivanju stru-
je osjetit emo u rukama jak trzaj miia.
Do tog trzanja miia dolazi uslijed fiziolo-
kih uinaka elektrine struje.

- = B(1t5 V)

Sl. 9. Elektrina struja izaziva grenje miia

kroz koje prolazi

Sl. 10. Elektrina struja moe i ubiti!

Fizioloki uinci nisu zapravo posebni uinci; to su kemijski i toplinski

uinci do kojih dolazi u ivom organizmu kad kroz njega prolazi
elektrina struja.
Ako je elektrina struja male jakosti, toplinski ueinei u organizm u mali
su, ali zato m oe nastupiti opasno kem ijsko razlaganje pojedinih organskili
spojeva od kojih je ivi organizam sagraen. Uslijed tog rastvaranja postoje-
ih spojeva i stvaranja novih organizmu stranih spojeva dolazi do reagiranja
organizm a u obliku treperenja i grenja m iiea. Ako le prom jene zahvate
m iie vane za ivot kao to su srce ili prsni miii, moe nastupili i smrt
(sl. 10). Pri prolazu jaih struja u organizm u dolazi i do jaeih toplinskih
uinaka, pa m oe doi do tekih opekotina. Kod najjaeih struja moe orga-
nizam potpuno izgorjeti.
Zbog tih fiziolokih uinaka, koji mogu biti i opasni po ivot, treba pri
radu s elektrinom strujom uvijek primjenjivati posebne mjere opreznosti.

Odgovorite na pitanja
1. Zato se elektroni uvijek gibaju od mjesta vika elektrona prema mjestu gdje
vlada manjak elektrona?
2. Na osnovu znanja koje ste stekli u osnovnoj koli navedite primjere:
a) rastavljanja kemijskog spoja elektrolizom,
b) galvanostegijskog prevlaenja metala,
c) elektrolitskog ienja metala.
3. Nabrojte nekoliko ureaja koji rade na osnovi magnetskih uinaka elektrine
struje.
4. Na kojem su dijelu elektrine arulje toplinski uinci elektrine struje korisni,
a na kojem tetni?
5. Uslijed ega moe doi do smrti pri prolazu elektrine struje kroz ovjeji
organizam?
6. O emu ovisi veliina bilo kojeg uinka elektrine struje?
9
1.3. ELEKTRINI STRUJNI KRUG
1.3.1. Izvori struje
Kroz neki vodi tee struja samo onda ako se na jednom kraju milazi
viak elektrona, a na drugom kraju manjak eleklrona. Stvaranje tog vika,
odnosno m anjka elektrona om ogueuju nam posebne naprave koje zovemo
izvori struje. Oni djeluju kao neke sisaljke eleklrona koje s jedne slrane
vuku elektrone, a na drugu stranu ih (lae. Sloga c na jednoj slrani izvora
uvijek vladali m anjak eleklrona (pozilivni pol izvora) a na drugoj strani
viak elektrona (negalivni pol izvora).
Tlaenjem elektrona na negativan pol poveava se na tom polu odbojno
djelovanje meu elektronima (vea gustoa istoimenih naboja!), pa oni tee
da se gibaju prema mjestu gdje je to odbijanje manje, tj. prema pozitivnom
polu (manja gustoa elektrona!). Tlaenjem su, dakle, elektroni obili poten-
cijalnu energiju koja im omoguuje da se usmjereno gibaju od negativnog pola
prema pozitivnome. Stoga moemo rei:
Elektrini izvori su naprave koje elektronima daju energiju potrebnu
za njihovo gibanje kroz strujni krug.
Elektrini izvori daju elektronima energiju, ali pri tome troe energiju
nekog drugog oblika. S obzirom na vrstu te utroene energije i nain na koji
se ona pretvara u elektrinu energiju izvori se meusobno razlikuju. Oni mogu
raditi na principu:
a) trenja dvaju tijela (npr. van de Graaffov generator),
b) kemijskih procesa (npr. galvanski lanci),
c) elektromagnetske indukcije (npr. elektrini generatori),
d) djelovanja topline na spoj dvaju metala (npr. termoelementi),
e) djelovanja svjetlosti na neke metale (npr. fotoelementi).

1.3.2. Strujni krug

Ako dva suprotna pola izvora izvana spojimo vodiem, elektroni e s nega-
tivnog pola krenuti prema pozitivnom polu, tj. potei e elektrina struja.
Ako na taj put elektrona ukljuimo jo i neko troilo, dobili smo jednostavni
strujni krug (sl. 11). Elektrina troila su naprave koje pretvaraju elektrinu
energiju u neki drugi oblik energije (npr. u toplinsku, mehaniku, kemijsku
ili dr.).

Osim jednostavnih strujnih krugova imamo i sloene strujne krugove u

kojima je meusobno povezano vie jednostavnih strujnih krugova s veim
brojem razliitih elemenata (sl. 12).
10
 Strujni krug moemo podijeliti na vanjski i unutarnji dio. Vanjski dio
strujnog kruga sainjavaju svi dijelovi kruga izvan izvora, a unutarnji dio
je sam izvor. Elektroni prolaze kroz itav vanjski i unutarnji dio strujnog
kruga, tj. oni prolaze i kroz izvor.
Elektroni, dakle, ne nastaju u izvoru niti u njemu nestaju, nego u
njemu samo primaju energiju koja je potrebna za njihovo gibanje
kroz strujni krug.

1.3.3. Smjer struje

Iz dosadanjeg naeg razm atranja jasno je da se eleklroni gibaju od
m jesta vika elektrona prem a m jestu m anjka elektrona, tj. od negativnog
pola izvora prem a pozitivnom polu. Budui da je elektriena struja usm jereno
gibanje elektrona, prirodno bi bilo sm atrali laj sm jer elektrona i kao sm jer
struje, tj. sm jer struje trebalo bi oznaavali od negativnog prem a pozilivnom
polu izvora. M eutim , u elektroleliniei sm jer slruje oznaava se upravo
suprotno. Do te neloginosti dolo je zbog toga to je takvo oznaeavanje
uvedeno ve onda kad se jo nije znalo lo je u biti elektrina slruja. Tada
se sm atralo da je na pozitivnom polu izvora viak elcktriciteta, a na
negativnom polu m anjak. Tek se naknadno otkrilo da je takvo gledanje
pogreno, ali bilo je ve kasno. Pogreno oztiaeavanje sm jera slruje ve se
toliko proirilo i uvelo da je bilo nem oguc to ispraviti, pa se ono odralo
do danas. Stoga treba paziti i razlikovati (sl. 13):
a) smjer gibanja elektrona (od negativnog prema pozitivnom polu izvora),
b) tehniki smjer struje (od pozitivnog prema negativnom polu izvora).

Sl. 13. Smjer struje oznaen u elektrotehnikim

shemama nije smjer gibanja elektrona!

tehnicki smjer struje

1.3.4. Brzina elektrona

Kad u strujni krug ukljuimo izvor, najprije e se pokrenuti elektroni na
negativnom polu, ali to e se kretanje velikom brzinom prenijeti na sve elek-
trone uzdu cijelog strujnog kruga. To znai da e se gotovo istovremeno po-
krenuti svi elektroni u strujnom krugu, tj. struja e potei i kroz najudaljenije
troilo gotovo istog trenutka kad smo uldjuili izvor. Meutim, to ne znai da
su elektroni u tom kratkom trenutku preli put od izvora do tog troila.
Naprotiv, oni se gibaju vrlo polagano, a brzo se prenosi samo impuls njihova
pokretanja.
Brzina elektrona je, dakle, jedno, a brzina prenoenja impulsa drugo.
Da bismo bolje uoili razliku, usporedit emo elektrone s vagonima jedne
vrlo dugake kompozicije. Kad lokomotiva povue, impuls pokretanja proiri
se du cijele kompozicije velikom brzinom i svi vagoni krenu gotovo u isti as.
Meutim, brzina kojom se kreu vagoni neznatna je prema brzini kojom se
proirio impuls pokretanja.

11
 Brzina elektrona u strujnom krugu ovisi o svojstvima pojedinih dijelova
strujnog kruga. Ona obino iznosi nekoliko milimetara u sekuni. Brzina po-
kretanja elektrona, meutim, ogromna je i ostie brzinu svjetlosti, tj. 300 000
km/s.

Pitanja i zaaci
1. Cemu slui izvor struje u strujnom krugu, a emu slue troila?
2. Koliko je potrebno vremena a se nakon ukljuenja struje pokrenu elektroni
u 30 km udaljenom troilu?
3. Koliko je priblino vremena potrebno da elektroni stignu do tog 30 km uda-
Ijenog troila.
4. Koja je razlika izmeu elektrine struje kroz krute vodie i struje kroz tekuine?
5. Nabrojte neke izolatore za izolaciju elektrinih vodova.
6. Koje elektrine izolatore upotrebljavamo u elektrotoplinskim ureajima?
7. 1/ kojih izoiatora izraujcmo izolaeijska tijcla u clektrienim instalacijama?

1.4. JAKOST ELEKTRlCNE STRUJE

1.4.1. Pojam jakosti struje

Jedan od osnovnih pojmova elektrotehnike je jakost struje. Smatramo
da je jaa ona struja koja ima vee uinke, a uinci struje ovise o mnoini
elektrona koji prolaze kroz strujni krug. Prema tome,
pod jakou struje razumijevamo mnoinu elektrona koja za vrijeme
jedne sekunde proe kroz neki dio strujnog kruga.
Budui da se elektroni ne mogu brojati, jakost struje ne moe se izraziti
brojem elektrona, nego se u praksi mjeri veliinom uinka koji su ti elektroni
izazvali.
Jedinica za mjerenje jakosti struje je amper6 (1 A). Ona se moe definirati
na osnovi razliitih uinaka elektrine struje, pa se tako donedavna upotre-
bljavala definicija koja se temelji na kemijskim uincima elektrine struje.
TJ novije vrijeme uvedena je definicija koja amper definira pomou sile
kojom magnetska polja dvaju voia jeluju jedno na drugo ako kroz te vodie
prolazi struja. Prema toj definiciji

1A 1m
jedan amper jaka je ona struja koja pri
prolazu kroz dva vrlo dugaka i vrlo
r tanka paralelna vodia, meusobno uda-
F= 2-10 7N Ijena jedan metar, izaziva oko njih mag-
netska polja koja meusobno djeluju
1A jedno na drugo silom od 2 10-7 njutna
po metru svoje duine (sl. 14).
Sl. 14. Definicija ampera

6 Ampere, Andre-Marie [Amper], francuski fiziar i matematiar (17751836),

istraivao uzajamno jelovanje magneta i elektrine struje, te utvrio usku pove-
zanost magnetskih i elektrinih pojava.

12
 Osim ampera u praksi se upotrebljavaju i manje jeinice za jakost struje,
i to:
miliamper . . . . 1 mA = 0,001 A
mikroamper. . . 1 ^uA = 0,000 001 A
Struja od jednog ampera moe se smatrati kao struja osrednje jakosti.
To nam najbolje pokazuju priloeni podaci o priblinim jakostima struja s
kojima se u praksi susreemo. Pojedini ureaji troe struje priblino ovih
jakosti:
ureaji u laboratorijima . do 300 000 A
talionike pei . . . . 100 000 A
dcktrino zavarivanjc . . oko 1000 A
tramvaj . . . . 100 A
sobna elektrina pe (vea) 10 A
arulja od 200 W . . . . 1 A
depna lampa . . . . 0,2 A
raio-cijev . . . . 0,0005 A
slualica detektora . . . . 0,000 000 1 A

1.4.2. Koliina elektriciteta

Koliina elektriciteta koja kroz neko odreeno vrijeme proe kroz vodi
ovisna je o jakosti struje i vremenu protjecanja.
gdje je Q . . . koliina elektricitcta (A.s ili C)
Q = r-t I . . . jakost struje (A)
t . . . vrijeme (s)
Jedinica za mjerenje koliine elektriciteta je amper-sekunda (1 As) ili
kulon7 (1 C).
Jedna amper-sekuna ili jedan kulon je koliina elektriciteta koja
proe kroz neki voi za vrijeme jene sekunde ako kroz taj vodi
tee struja jakosti jednog ampera.

Vea jedinica je amper-sat (1 Ah).

1 Ah = 3600 As
Primjer. Koliko amper-sati proe kroz neko troilo ako kroz njega tee struja
jakosti 12 A za vrijeme od 500 sektmi?
J = 12 A Q = I t
t = 500 s Q =.12 - 500 = 6000 As
Q= ? Q = 1.6 Ah~

1.4.3. Gustoa struje

Ako struja izvjesne jakosti prolazi kroz tanku icu, ica e se uariti.
Meutim, debela ica m oe se prolazom jednake struje samo slabo ugrijati.
Toplinski uinak struje u nekom vodiu nije, akle, ovisan samo o jakosti
struje nego i o presjeku tog vodia. Toplinski uinak to je vei to je jaa

7 Coulomb, Charles-Augustin [Kulon], francuski fiziar (17361806), dao vana

otkria na podruju mehanike, magnetizma i elektriciteta.

13
struja, a manji presjek. Odnos jakosti struje i povrine presjeka zove se gu-
stoa struje, a jedinica za njezino mjerenje je amper po kvadratnom metru
(A/m2).
gdje je J . . . gustoa struje (A/m2)
I . . . jakost struje (A)
S . . . povrina presjeka (m2)
U praksi se esto za mjerenje gustoe struje upotrebljava amper po kva-
dratnom milimetru (A/mm2), pa se tada u gornjoj formuli povrina uzima
u mm2.
1.4.4. Mjerenje jakosti struje
Uinci elektrine struje razmjerni su s jakou struje, pa se to primjenjuje
pri konstrukciji instrumenata za mjerenje jakosti struje. Takvi instrumenti
zovu se ampermetri, a mogu raditi na principu razliitih uinaka elektrine
struje. U praksi se najee upotrebljavaju ampermetri koji rade na osnovi
magnetskih uinaka.
Termiki ampermetri (sl. 15)

U ampermelru koji jelitje na osnovi to-

plinskih itinaka nalazi se tanka metalna iea
AB (od slitine platine) kroz koju prolazi struja
iju jakost elimo mjeriti. Pri prolazu struje ica
se zagrije i rastegne, a njezino rastezanje prenosi
se preko lanke mjedene ice CD i svilene niti
omotane oko valjiea E na kazaljku. to je jaea
struja, bit e jae i raslezanje arne ice, a time
e biti veei i pomak svilene niti, odnosno za-
kretanje valjia s kazaljkom. Budui da arna
nit ne smije biti debela, takav ampermetar moe
direktno mjeriti samo slabije struje (do 0,5 A).
Za jae struje moe se njcgovo mjerno podruje
proiriti tzv. shuntom (it. antom), o emu e
bili govora kasnije.

Ampermetar s pominim eljezom (sl. 16)

U ampermetru s pominim elje-
zom nalazi se svitak A kroz koji pro-
tjee struja iju jakost elimo mjeriti.
Pri prolazu struje u svitku se stvara
magnetsko polje, a u tom magnetskom
polju je komad mekog eljeza B ije se
pomicanje pomou mehanizma prenosi
na kazaljku. to jau struju mjerimo,
b it e jae magnetsko polje svitka, a
to je jae magnetsko polje, eljezo e
biti jae uvueno u svitak, pa e i po-
mak kazaljke instrumenta biti vei.
Sl. 16. Ampermetar s pominim
eljezom

14
Ampermetri s pomienim svitkom (sl. 17)

Ampermelri s pomiiiim sviLkom imaju

jak polkoviast lnagnet na ijim se polovima
nala/e eelieni nastavei (P, i P;). Izmcdu pol-
nih mistavaka nalazi se eliena jezgra it ob-
iiku valjka (E). U Supljini izmcu polnili
nastavaka i jezgre nalazi se Uigan aluminijski
okvir koji se moe okrelaii oko osovine. Na
okviru namotan je svitak lanke bakrenc ice
(S) kroz koji prolazi mjcrena struja. Struja je
na svilak dovocna preko spiraliiih pera (F) i
prikljuaka A i B.
Prolazom stm je kroz svitak stvara se
magnetsko polje, pa dolazi do uzajamnog
djelovanja tog polja i polja potkoviastog
magneta. Zbog toga nastaje zakretni moment
koji okvir sa svitkom zakrene oko osi to jae
to je jaa struja. Zajeno sa svitkom zakre-
e se i kazaljka ampermetra, pa njezin po-
loaj odreuje jakost struje.

1.4.5. Razlika u svojstvima ampermetara

I ampermetri s pominim eljezom i ampermetri s pominim svitkom
imaju svoje dobre i loe strane.
Ampermetri s pominim eljezom imaju jednostavniju i grublju konstruk-
ciju, jeftiniji su i manje osjetljivi na mehanika i elektrina preoptereenja,
mogu se direktno upotrijebiti za istosmjernu i izmjeninu struju, ali u radu
troe vie struje i manje su tocni (uglavnom klasa 1,5, 2,5 i 5).
Ampermetri s pominim svitkom posjeduju veu osjetljivost i tonost u
mjerenju (klasa 0,1, 0,2 i 0,5), troe manje struje, ali skuplji su, slabije ponose
preoptereenja i direktno mogu mjeriti samo istosmjernu struju.
Dok se ampermetri s pominim eljezom upotrebljavaju veinom kao po-
gonski instrumenti, ampermetri s pominim svitkom slue uglavnom za labo-
ratorijska i kontrolna mjerenja.

Zadaci
1. Pretvorite u miliampere i ampere 5 piA, 173 /xA, 15,6 fiA.
2. Koliko mikroampera i miliampera ima 17 A, 0,07 A, 3,5 A?
3. Kolika c koliina clcktneitcta proi kroz vudi za vrijeine od 28 sekundi ako jc
jakost strujc 0,39 A?
4. Koliko trcba biti jaka struja da akumulator kapaeitcta 75 Ah napunimo za 6 sati i
30 minuta?
5. Kolika je gustoa struje koja prolazi kroz bakreni vod presjeka 2,5 mm2 ako
je njezina jakost 12 A?
6. Kroz okrugli vodi promjera 2 mm prolazi struja gustoe 7,5 A/mm2. Kolika je
njezina jakost? *

* Klasa tonosti instrumcnta nam pokazujc za koliko posto od najvcc vrijcdnusti na

skali moc instrument pri mjcrcnju pogrijciti.

15
1.5. ELEKTRINI NAPON

1.5.1. Elektromotorna sila (EMS)

Elektrini izvori daju energiju elektronima i oni zbog toga postaju spo-
sobni da se usmjereno gibaju kroz strujni krug usprkos otporu koji u tom
krugu postoji. Meutim, izvori se meusobno razlikuju po koliini energije
koju mogu dati pojedinom elektronu.
Koliina energije koju pojedini elektrini izvor moe dati jedinici
naboja zove se elektromotorna sila tog izvora.
Prema tome, naziv elektromotorna sila nije ispravan jer elektromotoma
sila nije sila, nego energija. Ipak, taj naziv emo i dalje zadrati jer je toliko
uobiajen da bi svaki novi ispravniji izraz u praksi inio tekoe.

1.5.2. Elektrini napon (U)

Pri gibanju elektroni u svakom dijelu strujnog kruga troe dio svoje ener-
gije na svladavanje otpora toga dijela strujnog kruga. Pri tome se njihova
energija pretvara u energiju nckog drugog oblika, pa energija elektrona postaje
sve rnanja. Taj postepeni gubitak energije zapravo je postepeno troenje
elektrom otorne sile uzdu strujnog kruga. Elektrom otorna sila troi se u
eijelom strujnom krugu, a na svaki dio strujnog kruga jedan njezin dio.
Dio elektromotorne sile koji djeluje u nekom dijelu strujnog kruga
zove se elektrini napon.
Jedan dio elektrom otorne sile izvora polroi se vee na svladavanje unu-
tarnjeg otpora izvora, pa u vanjskom dijelu strujnog kruga djeluje samo pre-
ostala elektrom otorna sila. Taj dio elektromotorne sile koji djeluje u vanjskom
dijelu strujnog kruga izmeu polova izvora zove se napon na stcza ljk a m a
izvora.
Za svladavanje otpora u nekom troilu troi se dio elektromotorne sile koji
zovemo nnpon na troilu. Dio elektrom otorne sile koji se troi izmeu toaka
A i B zovc se napon izm edu toaka A i R
1.5.3. Jedinica za mjerenje napona
Jediniea za mjerenje napona je volf' (1 V). Na osnovi odluke Madunarodne
konferencije za utege i mjere propisuje se ova defmicija jedinice volt:

Jcdnn volt je napon izineu dviju

toeaka m ctalnog vodiea kojim tec
IA vv\\W>WtT konstantna struja jakosti jednog am-
pcra ako sc pri tom c u vodiu izme-
u tih toaka troi snaga od iednog
im vata (sl. 18).

Sl. 18. Definicija volta9

9 Volta, Alessandro [Volta], talijanski fiziar (17451827), prouavao elektrine

pojave koje nastaju djelovanjem elektrolita na metale i pronaao prvi galvanski
lanak.

16
 Osim osnovne jedimce upotrebljavaju se i ove vee i manje jedinice za
mjerenje napona:
megavolt ............................ 1 MV = 1 000 000 V
k i l o v o l t ................................ 1 kV = 1000 V
m i l i v o lt ................................ 1 mV = 0,001 V
m ik r o v o lt ............................ 1 ftV = 0,000 001 V
Za mjerenje elektrom otom e sile slue iste jedinice kao i za mjerenje
napona.

1.5.4. Veliina napona

Velieimi napona od jcdnog volta odrcena je Westonovim lankom iji jc

napon stalan na stalnoj tcmpcraluri, a iznosi 1,0186 V pri 20C. Prema tomc,
napon od jednog volta je za 0,0186 V manji od napona tog lanka. Radi usporedbe
navesl cmo pribline vrijednosti jo nckih napona:
u iaboratorijima proizvedeni n a p o n i ............................do 15 000 000 V
naponi pri prijenosu elektrine en ergije.......................do 440 000 V
naponi proizvedeni u centralam a........................................ do 1000V
napon mree elektrinog tram vaja....................................do 750V
radni napon elek trom otora..............................................do 380 V
napon pri elektrinoj rasvjeti..................................................do 220V
napon jedne elije olovnog akumulatora...........................oko 2V
napon suhog lanka ..............................................oko 1,5 V
ulazni napon signala u radio-prijemnik.......................oko 0,000 005 V

1.5.5. Mjerenje napona

Instrumenti za mjerenje napona zovu se voltmetri. Oni mogu raditi na

razliitim principima, ali se u praksi najee upotrebljavaju voltm etri koji
rade na principu magnetskog uinka elektrine struje. Po svojoj konstrukciji
i izgleu oni su potpuno jednaki ampermetrima, samo imaju mnogostruko vei
unutarnji olpor.

Sl. 19. Voltmetar ukljuuje se u strujni J

krug uvijek paralelno s troilom, a amper-
metar serijski s troilom. H0
'[

Zbog njegova velikog unutarnjeg otpora kroz njega prolazi samo neznatan
dio ukupne struje, ali veliina tog dijela struje ovisi o prikljuenom naponu.
Ako je napon vei, ukupna struja e biti vea, pa e biti vei i ovaj dio struje
koji prolazi kroz voltmetar. Ta jaa struja stvorit e u voltm etru jae m agnet-
sko polje koje e izazvati jae zakretanje kazaljke.
Pomak kazaljke voltmetra ovisi, dakle, o jakosti struje koja prolazi kroz
njega, ali ta jakost struje ovisi o naponu. Prema tome,
voltm etar je u stvari ampermetar s velikim unutarnjim otporom ija
je skala badarena u voltima.
2 Osnove elektrotehnlke 17
1.5.6. Oznake na instrumentima
E lektrini in stru m en ti skupe su i osjetljive naprave, s njim a treba paljivo
p o stu p ati i voditi rau n a o njihovim mogunostima. M ogunosti instrum enta
v idljive su iz oznaka kraj njihove skale, pa prije upotrebe instrum enta treb a
te oznake n ajsavjesnije prouiti. Neke od najvanijih oznaka jesu ove:
---- samo za istosmjernu struju

samo za izmjeninu struju

za istosmjernu i izmjeninu struju
'Y'* radi na principu toplinskog uinka struje
instrument s pominim eljezom
Q instrument s pominim svitkom
-w-Q instrument s pominim svitkom i ispravljaem
0,5 pogreka manja o 0,5% (klasa tonosti instrumenta)
-L instrument mjeri u vertikalnom poloaju
1 * instrument mjeri u horizontalnom poloaju
^ instrument ispitan do 5000 V (ispitni napon 5 kV)
^ instrum ent ispitan do 500 V

P osljenja znam enka n a samoj skali instrum enta pokazuje nam m jerno
podruje in strum enta, tj. koju najveu jakost stru je ili napon moe taj in stru -
m en t m jeriti.

prim jer. Opiite svojstva instrumenta prikazanog

na sl. 20. Iz oznaka na instrumentu
zakljuujemo:
a) Instrument na sl. 20. je ampermetar
koji moe m jeriti jakost struje do
20 A.
b) Instrument moe m jeriti izmjeninu
i istosmjemu struju.
c) Instrument radi na principu mag-
netskog uinka struje pomou po-
minog eljeza.
d) Maksimalna pogreka pri mjerenju
je 1,5% od 20 A (tj. 0,3 A).
Sl. 20. Prije upotrebe e) Pri mjerenju instrument treba stajati
instrumenta treba paljivo vertikalno.
proitati oznake f) Ispitni napon je 2 kV.
Zaaci
1. Pretvorite 75 mV u mikrovolte, volte i kilovolte.
2. 0,12 kV = . . . V = . . . mV = . . . fiV
3. Opiite svojstva instrumenta s oznakama: -W-Q 0,5
18
1.6. ELEKTRlCNI otpo r

1.6.1. Pojam elektrinog otpora

Jakost struje ne ovisi samo o naponu koji tu struju tjera kroz strujni krug
nego i o otporu na koji struja nailazi na svom putu.
Taj otpor kojim se materijali vodia opiru prolazu elektrona zove se
elektrini otpor.
Od dva troila vei elektrini otpor ima ono koje pri istom naponu pro-
puta slabiju struju.
Elektrini otpor se javlja jer sloboni elektroni na svom putu kroz prostor
izmeu atoma potpadaju pod utjecaj pojedinih atoma koji ih manje ili vie
skreu s njihova puta. Uslijed toga je putanja elektrona izlomljena, pa je
brzina njihova gibanja kroz vodi smanjena, a tim e je smanjena i mnoina
elektrona koja u jedinici vremena proe kroz vodi. Koliko e biti iskrivljena
putanja elektrona, ovisi o unutarnjoj grai vodia, tj. o vrsti njegova
materijala.

1.6.2. Elektrini otpor vodia

Pokus
a) Izmeu stalka M i N uvrstimo jedan
metar dugaku icu od kantala (sl. 21). M N
Kad prekidaem P ukljuimo struju iz
baterije B, na ampermetru oitamo jakost
struje koja prolazi kroz strujni krug.
Skratimo zatim icu na 0,5 m i ponovno
izvrimo mjerenje. Na kraju ponovimo
mjerenje na ici duljine 0,25 m (sl. 22).
Ako usporedimo jakosti struja, vidimo
da je struja bila sve jaa to je ica bila
kraa. Iz toga zakljuujemo da je
elektrini otpor vodia to manji to Sl. 21. Prouavanje elektrinog
je manja njegova duljina. otpora vodia
b) Ako ponovimo postupak s tri ice iste duljine i od istog materijala, ali razli-
itog presjeka (jednostruka, dvostruka i trostruka ica od kantala) vidjet
emo da je
elektrini otpor vodia to vei to je manji njegov presjek.

c) Na kraju moemo uzeti tri ice jednake duljine i presjeka, ali od razliitog
materijala (kantal, elik i bakar). Izmjerene jakosti struja pokazuju nam da i
vrsta materijala vodia utjee na njihov otpor.

konfol
l m
kontol
Im k o n to i

0,5 m Im kontol
Im
k a n ta i cehk

0,25 m
Im Im Oakor
ko n lo l kontal

Sl. 22. Ovisnost otpora o duljini, presjeku i vrsti materijala vodia (pokus)

T 19
Zakljuak:
Gornji pokus pokazuje da otpor nekog vodia ovisi o njegovoj duljini, nje-
govu presjeku i vrsti materijala od kojeg je izraen. Kasnije emo vidjeti
da na otpor vodia utjee i temperatura, a kod nekih materijala jo i neki
drugi faktori (svjetlost, pritisak, magnetska polja i dr.).

1.6.3. Jedinica za mjerenje otpora

Jedinica za mjerenje otpora je om10 (1 12). Nova definicija oma primjenjuje
meusobnu ovisnost otpora, jakosti struje i napona. Prema toj definiciji
M [TTI
* T ? jedan om je otpor kroz koji napon od
j jednog volta tjera struju jakosti jednog
"---------------1 ampera (sl. 23).
Sl. 23. Definicija oma
Osim omom u praksi se otpor mjeri i ovim jedinicama:
m e g a o m ................................................... 1 MO 1 000 000
kiloom ................................................... 1 kO = 100012
miliom ................................................... 1 mi2 =0,00112

1.6.4. Specificni otpor materijala

Utjecaj vrste materijala na elektrini otpor vodia dan je veliinom koja
se zove specifini otpor materijala.
Pod specifinim otporom nekog materijala razumijeva se otpor koji
prua ica od tog materijala duljine 1 m, presjeka 1 mm2 pri 20C.
Spcciiini otpor bakra je 0,0175 i2m m :/m. To znai da bakrcna ica duljine
1 m, iji je presjck i mm:, na normainoj sobnoj temperaluri (20C) prua olpor od
0,0175 12 (sl. 25).
Vodi provodi struju to bolje to mu je specifini otpor manji. Veliine
specifinih otpora (p) nekih materijala grafiki su prikazane na sl. 24, a njiho-
v e brojane vrijednosti dane su u tablici na str. 22.

1.6.5. Proraun otpora vodia

Pokusom smo dokazali da je elektrini otpor vodia upravo razmjeran

s njegovom uljinom i specifinim otporom materijala, a obrnuto razmjeran
s povrinom njegova poprenog presjeka. Taj zakljuak moemo izraziti i
formulom
gdje je R . . . . elektrini otpor vodia (12)
g . . spceifini olpor matcrijala (I2inm:/m)
I . . . . uljina vodia (m)
S . . . . povrina presjeka vodia (mm2)

10 Ohm, Georg Simon [Om], njemaki fiziar (17871854), prouavao stvaranje

topline u elektrinim vodiima i dao osnovni zakon elektrotehnike (Ohmov zakon).

20
 Pomou gornje formule moemo izra-
unati otpor vodia ako znamo njegovu
duljinu i presjek, kao i vrstu materijala
od kojeg je izraen.

Primjer. Koliki je otpor clcktrinog grijala ei-

ja je grijaa spirala izracna od 10 m
dugake kromniklcnc icc promjera
0.45 mni?

l = 10 m a) S =
e - i ti 4
d = 0,45 mm Q,452 3,14

= 0,16 mm2

b) R g t
S
_ 1,1 -10
~ 0,16
= 68,8 Q

Sl. 24. Odnos specifinih otpora

nekih materijala

1.6.6. Elektrina vodljivost

Pri nekim razmatranjima i proraunima jednostavnije je umjesto elektri-
nog otpora i specifinog otpora uzeti njihove reciprone vrijednosti.
Reciprona vrijednost elektrinog otpora zove se elektrina vodljivost,
a iskazuje se formulom

gdje je G elektrina vodljivost (S)

R elektrini otpor (Q)

Jedinica za mjerenje voljivosti je simens (1S). Simens je reciprona

vrijednost od oma. Izolatori imaju vrlo malu vodljivost, pa se kod njih upo-
trebljavaju manje jedinice (milisimens, mikrosimens).

1.6.7. Specifina vodljivost

Provodna sposobnost nekog materijala moe se umjesto specifinim otpo-

rom dati i specifinom vodljivou tog materijala. to materijal ima vei spe-
cifini otpor, to je njegova specifina vodljivost manja.
Specifina vodljivost je, dakle, reciprona vrijednost specifinog
otpora.

21
 1_ | gd je je x ............. specifina vodljivost materijala (Sin/mnr) ili (S/m)
o j q ............ speeifini otpor materijala (i3mm:/m) ili (42m)

Specifina vodljivost nekog m aterijala pokazuje koliko m etara ice od tog

m aterijala p resjeka 1 m m 2 treba uzeti da njezin otpor p ri 20C bude 1 Q.
Specifina vodljivost b ak ra iznosi

o 0,0175

To znai da treb a uzeti 57,1 m bakrene ice presjeka 1 m m 2 ako se eli da

njezin ukupni otpor pri 20C iznosi 1 Q (sl. 26).

1m 57,1 m
Cu 1mm2 Cu Im m 2
0,0175 Sl tSL

? =0,0175 -5 7 ,i

Sl. 25. Specifini otpor bakra Sl. 26. Specifina vodljivost bakra

U donjoj tablici dane su v rijednosti nekih veliina koje su najee pri

p ro rau n av an ju elektrinih otpora.

Otporne vrijednosti nekih metala pri 20C

Specifini Specifina Temperaturni Temperaturni

Materijal otpor, p vodljivost, /f kocficijcnt, a koeficijent, f!
(i2mnr/m) (Sin/mnr) <c ') (C :)

srebro 0,016 62,5 0,0038 0,000 000 7

bakar 0,0175 57,1 0,0039 0,000 000 6
aluminij 0,028 35,7 0,0040 0,000 001 3
volfram 0,055 18,2 0,0041 0,000 001 0
platina 0,11 9,1 0,0039 0,000 000 6
eljezo 0,13 7,7 0,0045 0,000 006 0
nikelin 0,40 2,5 0,000 23 _

konstantan 0,50 2,0 0,000 03

kromnikal 1,10 0,91 0,000 15

kantal 1,40 0,71 0,000 05

Zadaci
1. Pretvorite u ome a) 0,34 k> b) 257 m Q c) 0,0724 M.Q

2. Koliko kilooma ima a) 54 Q b) 0,38 MQ c) 25 mQ ?

22
 3. Koliki je otpor vodia ija je elektrina vodljivost
a) 18 S b) 5 mS c) 0,35 kS
4. Koiika je elektrina voljivost vodia iji je otpor
a) 358 Q b) 12 kQ c) 125 mQ
5. Kolika je specifina vodljivost materijala iji je specifini otpor
a) 0,02 i3innr/m b) 1,2 i2ninr/m c) 0,45 .?mnr/m
6. Koliki otpor ima bakrena ica duljine 2 km i presjeka 1,5 mm2?
7. Koliki mora biti presjek 942 m dugakog aluminijskog voda da njegov otpor
bude 6 Q?
8. Koliko metara ice od konstantana presjeka 0,5 mm2 treba uzeti da se od nje
izradi klizni otpornik od 600 _Q?
9. Koliki presjek mora imati aluminijska ica da bi imala isti otpor kao bakrena
ica presjeka 1 mm2?
10. Koliki je otpor bakrenog voda presjeka 25 mm2 kojim je neki ureaj spojen sa
240 m ualjenom transformatorskom stanicom?
11. Koliko je metara ice namotano u svitku iji je otpor 72 oma ako je ica od ba-
kra promjera 0,4 mm?
12. Koliki jc clcktiini otpor 20 m dugakc clinc tranicc ija je tcina 000 kg ako jc
specifina tcina elika 7,<S g/cm \ a speeifini otpor clika 0,12 i2mm-7m?
13. Koliko dugaku icu od kantala promjera 0,4 mm treba uzeti da dobijemo otpor
od 50 Q?
14. Koliki presjek mora imati bakrena ica dugaka 400 m da joj otpor bude 2,8 Q?
Koliki je promjer te ice?

1.7. UTJECAJ TEMPERATURE NA ELEKTRINI OTPOR

1.7.1. Elektrini otpor pri povienoj temperaturi

Otpor nekog vodia nije ovisan samo o njegovoj duljini, presjeku i mate-
rijalu, nego na njega utjeu i drugi faktori od kojih je najznaajnija tempe-
ratura.

Pokus
a) U strujni krug (sl. 27) izmeu stalaka M i N
ukljuimo uzvojnicu od eline ice. Ako
tu icu zagrijavamo plamenikom, primijetit
emo da ampermetar pokazuje slabiju stru-
ju. To znai da se zagrijavanjem poveava
elektrini otpor ice.
b) Uzmemo li umjesto eline ice icu od kon-
stantana, kantala ili kromnikla, primijetit
emo da zagrijavanjem ne postiemo gotovo
nikakvu promjenu struje, tj. otpor ice ostao SI. 27. Zagrijavanjem raste
je gotovo isti na razliitim temperaturama. otpor metalnih vodia
c) Ako izmeu stalaka umjesto metalne ice stavimo tanki stakleni tap, kroz
strujni krug nee tei nikakva struja jer je staklo elektrini izolator. Meutim,
kada taj stakleni tap grijemo plamenikom do usijanja, ampermetar e nam
pokazati da kroz stakleni tap tee sve jaa struja. Elektrini se otpor stakla,
dakle, zagrijavanjem smanjuje.
23
1.7.2. Promjena specifinog otpora

Izvedeni pokus pokazuje nam da temperatura utjee na specifini otpor

pojedinih materijala. S obzirom na utjecaj temperature, materijale moemo
podijeliti na tri grupe (sl. 28):
a) Materijali kod kojih specifini otpor raste s porastom temperature (e-
lik, bakar i veina drugih metala);
b) Materijali kod kojih se specifini otpor pri povienju temperature go-
tovo ne mijenja (konstantan, kantal i dr.).
c) Materijali kod kojih se poveanjem temperature smanjuje specifini ot-
por (staklo, ugljen, silicij i elektroliti).

^ Sl. 28. Ovisnost otpora o

temperaturi kod nekih
materijala

1.7.3. Temperaturni koeficijent

U podruju od 0C do 100C promjena specifinog otpora kod veine ma-
terijala razmjerna je s promjenom temperature. Zbog toga se i otpor nekog
vodia u tom podruju mijenja razmjerno s temperaturom.
Broj koji nam pokazuje za koliko se promijenio 1 Q otpora nekog ma-
terijala pri promjeni temperature za 1C zove se temperaturni koefi-
cijent tog materijala.
On se oznauje grkim slovom a, a moe biti pozitivan (kod materijala grupe
a) ili negativan (kod materijala grupe c).

1.7.4. Proraun promjene otpora

Bakar ima na primjcr tcmpcraturni koelicijent a - 0,0039 C a to znaci da

se svaki om otpora bakrenog vodia povcava za 0,0039 Q ako vodiu povisimo
temperaturu za IC. Prema tome, otpor koji vodi ima pri 20C (hladni otpor)
zagrijavanjem se poveava, odnosno smanjuje za veliinu koja jc razmjerna
lemperalurnom koeticijenLu tog nmterijala i promjcni tcmpcraturc. Otpor u
ugrijanom stanju (topli otpor), dakle, dobijcmo ako hladnom otporu dodamo
nastalu razliku u otporu
Rt = Rh + Rh <xA&

24
 gdje je Rt topli otpor (Q)
Rt = Rh (l + a- A&) Rh ... hladni otpor (Q)
a ... temperaturni koeficijent (DC ') ili (K ')
Ai? ... temperaturna raziika (C) iii (K)

Ova formula vrijedi samo za ono temperaturno podruje u kojem je pro-

mjena otpora razmjerna s promjenom temperature (najee od 0C do 100C).
Primjer. Bakreni vodi ima pri 20C otpor od 16,2 Q. Koliki je njegov otpor ako se
uslijed prolaza struje ugrije na 65C?
Rh = 16,2 Q Rt = Rh (1 + a A&)
a = 0,0039 Rt = 16,2 (1 + 0,0039-45)
A& = 45C Rt = 16,2 (1 + 0,176)
Rt = 16,2 1,176
Rt = ?
Rt = 19,05 Q

1.7.5. Proraun otpora pri visokim temperaturama

Pri velikim promjenama temperature (ako je vodi ugrijan iznad 100C ili
ohlaen ispod 0C) gornja formula ne zadovoljava potpuno, pa je treba pro-
iriti jo jednim lanom

Rt = Rh (1 + a A& + 0 J # 2)

gdje je drugi temperaturni koeficijent ija je veliina takoer ovisna o vrsti mate-
rijala (tablica na str. 22).

Krivulja koja nam pokazuje porast otpora pri povienju temperature, u

podruju od 0C do 100C, gotovo je pravac (linearni porast), dok je pri viim
-temperaturama ta krivulja sloenijeg oblika (dijagram na sl. 28).

Primjer. 2ica od volframa ima pri 20C otpor od 40 Q. Koliki je njezin otpor pri
1450C?
Rh = 4 0 Q Rt = Rh (1 + a A& + fi A&)
a = 0,0041 C 1 Rt = 40 (1 + 0,0041 1430 + 0,000 001 14302)
jS = 0,000 001 c 2 Rt = 40 (1 + 0,0041 1430 + 0,000 001 2 044 900)
A# = 1430C Rt = 40 (1 + 5,863 + 2,0449)
Rt. = 40 8,9079
Rt = ? Rt = 356,316 Q

1.7.6. Zagrijavanje elektrinih strojeva

G om je formule mogu se primijeniti za oreivanje temperature na koju
se neki stroj ugrijao pri radu. Ako izmjerimo elektrini otpor namota tog
stroja prije stavljanja u pogon (tj. pri normalnoj temperaturi od 20C), a
zatim otpor tog namota nakon rada stroja kroz izvjesno vrijeme (tj. otpor u
ugrijanom stanju), onda iz razlike u otporu moemo odrediti temperaturu na
koju se stroj ugrije pri radu. Budui da se elektrini strojevi pri radu griju
obino za najvie nekoliko desetaka stupnjeva (C), primijenit emo formulu
iz 1.7.4.

25
 Rt = Rh (1 + a A&)
Rt = R-k + Rh a A$
Ri Rh
A& =
Rh a
Primjer. Namot elektromotora ima prije stavljanja u pogon otpor od 110/3. Pri radu
je dolo do zagrijavanja elektromotora, pa je mjerenjem ustanovljeno da se
otpor poveao na 136 Q. Kolika temperatura vlada u namotu?
Rh = 110 Q A& = Rt Rh
Rt = 136 Q Rh a
a = 0,0039
M = 136 - 110 = 60,6-C
0 = ? 110 0,0039
Temperatura namota iznosi 0 = 20 + 60,6 = 80,6C

1.7.7. Supravodljivost
Kod metalnih vodia specifini se otpor smanjuje ako snizujemo njihovu
temperaturu. Taj pad specifinog otpora moe se na dijagramu u odreenom
podruju (0100C) prikazati pravcem. Meutim, produavanje tih pravaca
u podruje niih temperatura, a pogotovu u podruje apsolutne nule (273<C),
bilo bi nepravilno jer u tim podrujima specifini otpor ne pada linearno.
U blizini apsolutne nule pojedini materijali ak vrlo naglo (u skoku) smanjuju
svoj specifini otpor na nulu (sl. 29).
To svojstvo nekih materijala da se pri vrlo niskim temperaturama
njihov specifini otpor skokovito smanjuje na nulu zove se supra-
vodljivost.

izotoctono
fiosudo
.lekuti ftf///

svitak

/
p rs te n o d otova

Sl. 29. Skokovito smanjenje otpora kod nekih Sl. 30. Eksperimentalno oka-
metala zivanje supravodljivosti

Temperatura pri kojoj dolazi do tog naglog smanjenja otpora zove se

temperatura skoka (temperatura prijelaza). Ta je pojava dosada primijeena
kod dvadesetak metala, a temperatura skoka u svim tim sluajevima iznosi u
svemu nekoliko stupnjeva iznad apsolutne nule (npr. niobij 9,22 K, olovo
7,26 K, iva 4,19 K, kositar 3,74 K, aluminij 1,14 K, cink 0,79 K itd.).

26
 Eksperimentalno dokazivanje srupravodljivosti. Supravodljivost moe se ekspe-
limentalno dokazati tako da se u termiki izoliranu posudu (sl. 30) stavi tekui plin
ija je temperatura u tekuem stanju blizu apsolutne nule (tekui helij ima npr.
temperaturu samo za 3C iznad apsolutne nule). Ako u taj tekui plin stavimo
olovni prsten, a oko posude obavijemo svitak kroz koji na trenutak pustimo struju,
onda e se uslijed elektromagnetske indukcije u olovnom prstenu inducirati struja.
Ta e struja tei kroz prsten i poto u vanjskom svitku prekinemo struju. Ona e
zbog beskonano malog otpora, koji olovni prsten ima u stanju supravodljivosti,
tei i nakon nekoliko dana gotovo nesmanjenom jakou. Da struja u prstenu zaista
tee okazujemo magnetskom iglom koju pribliimo posudi s prstenom.
lra k ti n a v rijcd n o st supravodljivosti. Uzrok toj intcresantnoj pojavi nije
zasada m ogue potpuno teorctski objasniti. Takoer se nc zna da li jc u to
stanjc mogue dovesti svc m atcrijalc ili jc to svojstvo samo nckih mctala. Iz
dosadanjih eksperim enala moc sc zakljuiti da na supravodljivosl utjcc vrsta
m atcrijala.
Praktina primjena supravodljivosti dolazi u posljednje vrijeme sve vie do
izraaja, iako je vrlo komplicirano i skupo postii tako niske temperature. Pro-
lazom vrlo jakih struja kroz vodie u stanju supravodljivosti stvaraju se izvan-
redno jaka magnetska polja, a da se pri tome ne gubi energija na zagrijavanju
vodia, jer je otpor vodia jednak nuli. Na taj se nain mogu trajno odrati i
najjaa magnetska polja bez utroka energije, pa se to primjenjuje kod najveih
nuklearnih akceleratora, kod stvaranja magnetskog jastuka Iebdeih vozila i dr.
Pri tome se mnogostruko smanjuju dimenzije elektromagneta i cijelih uredaja,
jer u stanju supravodljivosti i vodii relativno malih presjeka mogu podnijeti
i najjae struje.
Zadaci
1. Bakreni namot nekog elektromotora ima pri 20C otpor o 500 Q.
Koliki je njegov otpor pri 62C?
2. Odreite temperaturu bakrene uzvojnice ako je njezin otpor prije prolaza struje
bio 120 Q, a nakon prolaza struje 144 Q?
3. Koliki otpor ima bakrena ica duljine 500 m i presjeka 0,5 mm2 pri: a) 20C,
b) 80C, c) 0C.
4. Otpor namota elektrinog stroja prije stavljanja u pogon iznosi 25,6 Q, a nakon
izvjesnog rada povisi se na 28,7 Q. Na koju se temperaturu ugrijao namot?
5. Volframova nit u arulji ima temperaturu od 2200C, a otpor joj tada iznosi
400 Q. Koliki je njezin otpor u hladnom stanju?
6. ica od nikelina ima promjer 0,4 mm i duljinu 10 m. Koliki je njezin otpor pri
temperaturi od 700C?
7. Koliko dugaka mora biti ica od kantala presjeka 0,5 mm2 da na temperaturi
od 850C ima otpor 50 Q?
8. Zato u trenutku ukljuenja arulje olazi do strujnog udara, tj. do trenutnog
prodora vrlo jake struje kroz strujni krug?
9. Otpor bakrenog voda u hlanom stanju iznosi 1,2 Q. Pri prolazu struje taj se
vod zagrijava, pa se njegov otpor povisi na 1,48 Q. Kolika je temperatura voda?
10. Kad kroz spiralu od platine prolazi struja, otpor spirale povea se od 0,5 Q
na 0,65 Q. Za koliko se stupnjeva povisila temperatura spirale?
11. Koliki je hlani otpor eljezne ice koja pri temperaturi od 80C ima otpor
od 25,4 Q?
12. Koliki je temperatumi koeficijent ice kojoj pri zagrijavanju za 50C poraste
otpor od 12 Q na 14,4 Q? Od kojeg je materijala ta ica?
13. Koliki je hladni otpor grijae spirale od kromnikla ako njezin otpor na tempera-
turi od 720C iznosi 55 Q?
14. Za koliko poraste otpor eljezne ice pri povienju temperature za 600C ako je
njezin hladni otpor 15 Q?
27
 2. O S N O V N I Z A K O N I E L E K T R O T E H N I K E

2.1. OHMOV ZAKON

2.1.1. Ovisnost struje o naponu i otporu

Jakost struje, napon i otpor meusobno su ovisne elektrine veliine. Ako
se u strujnom krugu promijeni jedna od tih veliina, promijenit e se i druge
veliine. To nam pokazuju ovi pokusi:

U = 2V U* CV U= 6 V
3 = 1A 3 2A 3 = 3A
Sl. 31. Prouavanje ovisnosti struje o naponu

JL
M 'liH H i M111 4 l | l | l | ^
6 V 6V 6V
6A ( T ) 3A @ 2A M
1 SL 2& 3 Sl
----- 1 1 ----- 1 ~1 L _ _____1
7 1 ------- R t--------- R l------

r = i 9. R = 2S2 R = 3 Sl
3 =6 A 3 = 3A 3 =2 A
Sl. 32. Prouavanje ovisnosti struje o otporu

Pokus
a) U strujni krug ukljueni su izvor (olovni akumulator koji moe davati napon
od 2, 4 i 6 V) i troilo stalnog otpora (2 Q). Ukljuujemo redom napone od 2 V,
4V i 6V te na ampermetru promatramo promjenu jakosti struje (sl. 31).
b) U strujni krug ukljueni su izvor stalnog napona (olovni akumulator 6V) i
troilo iji se otpor dade mijenjati (klizni otpornik). Postepeno poveavamo
otpor i promatramo na ampermetru promjenu struje (sl. 32).

28
Zakljuak
Pokus pokazuje da jakost struje u strujnom krugu ovisi o naponu i o otporu:
jakost struje toliko je puta vea koliko se puta poveao napon i koliko
se puta smanjio otpor.

2.1.2. Ohmov zakon

Poetkom prolog stoljea njemaki fiziar Ohm prvi je uoio te meu-
sobne ovisnosti triju glavnih elektrinih veliina i formulirao ih u zakonu koji
se po njemu zove Ohmov zakon:
Jakost struje u zatvorenom strujnom krugu direktno je razmjerna s
naponom, a obm uto razmjerna s otporom tog strujnog kruga.

Ohmov zakon jedan je o najvanijih zakona elektrotehnike i s njegovom

se primjenom susreemo pri rjeavanju gotovo svakog praktinog zadatka.
Iz Ohmovog zakona proizlazi da e jakost struje u nekom strujnom krugu
toliko puta porasti koliko se puta poveao napon. Meutim, to u potpunosti
vrijedi samo za strujne krugove u kojima se nalaze m etalni vodii i elektroliti
na stalnoj temperaturi. Ako struja u strujnom krugu prolazi kroz plinove
(npr. kroz neku cijev s plinom), ili ako se temperatura vodia mijenja, onda
struja nee porasti toliko puta koliko se puta poveao napon jer se istovremeno
promijenio i otpor strujnog kruga.
Matematski izraz Ohmova zakona. Odnose definirane Ohmovim zakonom
mogue je matematski prikazati formulom

gdje je 1 . . . jakost struje (A)

U . . . elektrini napon (V)
R . . . elektrini otpor (>)

Iz te osnovne formule mogue je izve-

sti formule

Te jednostavne formule omoguuju nam izraunavanje jedne od tih

osnovnih elektrinih veliina ako su nam druge dvije poznate. Formule vrijede
ne samo za cijeli strujni krug ve i za svaki dio strujnog kruga. Ako, na pri-
mjer, elimo izraunati otpor nekog troila, treba napon koji vlada izmeu
krajeva tog troila podjeliti s jakou struje koja kroz to troilo tee (sl. 33).

29
 Kod izmjenine struje na prolaz struje kroz strujni krug utjee jo jedan
faktor, pa su gornje formule proirene jo jednom veliinom. O tome e biti
govora kasnije.

Primjeri
1. Pri naponu od 220 V kroz uarenu spiralu elektrine pei tee struja jakosti
2,4 A. Koliki je otpor spirale u tom uarenom stanju?
U = 220 V 220
I = 2,4 A R= = 91,6 Q
2,4
R= ?
2. Kolika struja tee kroz otpornik od 160 Q ako je prikljuen na napon od 220 V?
R = 160 Q 220
U = 220 V I= = 1,375 A
160
I = ?
3. Koliko jaka struja tee kroz icu od kantala, presjeka 0,2 mm2 i uljine 10 m,
ako je prikljuena na napon od 2 V?
Q = 1,4 1,4-10 = 70 Q
S = 0,2 mm2 a) K = - l' R=
s 0,2
l = 10 m
U = 2V
b) I = I = = 0,029 A
1 = 1 R 70

Sl. 34. Karakteristike

dvaju ureaja

2,1.3. Karakteristika ureaja

Ovisnost strujc o naponu mocmo prikazaii na U - I ijagramu. Ako sva-

kom naponu prikljuenom na ncki urcaj odredtmo pripadnu jakosl struje i te
vrijednosti unesemo u koordinatni sustav U-I, dobivcne tokc odreuju liniju
koja sc zovc U - I karakterislika Log ureaja. Prema tome.

30
 karakteristika nekog uredaja je krivulja koja pokazuje ovisnost struje
i napona u tom ureaju.

Sl. 34. prikazuje nam karakteristiku jednog ureaja kod kojeg su pro-
mjene jakosti struje razmjerne s promjenom napona (I), kao i jednog ureaja
kod kojeg te promjene nisu razmjerne (II). U tom drugom ureaju promjenom
napona i struje mijenja se i otpor.

Zadaci
1. Koliki napon moramo prikljuiti na troilo otpora 200 Q da kroz njega tee
struja jakosti 1,5 A?
2. Kroz elektrino glaalo prikljueno na napon od 220 V tee struja jakosti 2,75 A.
Koliki je otpor glaala?
3. arulja prikljuena na napon od 110 V ima topli otpor 200 Q. Koliko jaka struja
tee kroz arulju?
4. Voltmetar ima unutarnji otpor od 1500 Q. Kolika struja tee kroz njega kad
njegova kazaljka pokazuje 125 V.
5. Koliki mora biti napon grijanja elektronske cijevi iji je otpor 63 Q, a struja
grijanja 100 mA?
6. Zicu od konstantana, prcsjcka 0.4 ninr, trcba prikljuiti na napon od 6 V. Kolika
mora biti njezina duljina da kroz nju tec struja jakosti 25 mAV
7. Nacrtajte U -I karaktcristiku urcaja ako jc jakost struje 4,2 A pri naponu od
220V. Otpor ureaja sc ne mijenja.
8. Koiika je temperatura spiraie clektrinog grijala kojom u ugrijanom stanju pri
naponu od 220 V tee struja jakosti 1,56 A, ako jc njezin hladni otpor 120 Q , a
izracna jc od kromnikla?
9. Kolika struja tee kroz nikelinsku icu dugu 1,2 m s presjekom 0,096 mm2 ako
je prikljuena na napon od 24 V?
10. Ampermetar ukljuen u strujni krug elektrine pei pokazuje 8,8 A pri naponu
220 V. Koliki je topli otpor pei?
11. Otpor od 37,5 Q prikljuen je na napon od 210 V. Kolika je koliina elektriciteta
koja prode kroz taj otpor za 12 minuta?
12. Izmeu dva izolirana vodia tee struja od 0,08 mA pri naponu 380 V. Koliki je
otpor izolacije (u megaomima)?
13. Galvanski lanak ima unutarnji otpor 0,24 12 i daje elektromotornu silu od 1,5 V.
Kolika struja tee kroz lanak pri kratkom spoju?
14. Svitak promjera 8 cm sa 400 navoja bakrene ice presjeka 0,175 mm2 prikljuen
je na napon 210 V. Kolika struja tee kroz taj svitak pri temperaturi 70C?
15. Koliki mora biti presjek 75 cm dugake ice od kantala da kroz nju tee struja
od 10 A ako je prikljuimo na napon od 42 V?

2.2. PAD NAPONA I GUBITAK NAPONA

2.2.1. Pad napona

Da bi elektrina slruja jakosti I prolazila kroz otpor R, potreban je prema
Ohmovu zakonu napon U = I R. Taj se napon utroi na svladavanje otpora
R. Ako se u strujnom krugu nalazi vi.e serijski spojenih otpora, na svakom
pojedinom otporu polroit ee se jedan dio napona kojcg daje izvor,

Taj dio napona potroen u pojedinom otporu zove se pad napona u

tom otporu.

31
 Sl. 35. Ovisnost pada napona o veli-
ini otpora i jakosti struje

Pokus
a) Na izvor struje koji daje napon U prikljuena su tri serijski vezana otpornika
(troila). Kroz sva tri troila tee ista struja jakosti I koju moemo oitati na
ukljuenom ampermetru (sl. 35). Ako voltmetrom izmjerimo napon izmeu
krajeva pojedinih otpomika, prinjijetit emo da je taj napon najvei kod
otpornika s najveim otporom, a najmanjikod otpornika s najmanjim otporom.
Pad napona u nekom otporu razmjeran je, dakle, s veliinom tog
otpora.
b) Pojaajmo struju kroz gornji strujni krug na dvostruku i trostruku vrijed-
nost. Voltmetrom moemo utvrditi da su se i padovi napona na otpornicima
poveali dva i tri puta.
Pad napona u nckom otporu razmjcran jc, dakle, s jakou
strujc koja prolazi kroz taj otpor.
Pad je napona, prema tome, razmjeran s veliinom otpora i jakou struje.
Matematski to moemo izraziti formulom
----------------1 gdje je u . . . pad napona (V)
u 1 R I . . . jakost struje (A)
R . . . elektrini otpor (Q)

Primjer. Neka otpomici u shemi na sl. 35. imaju otpore 5 Q, 15 Q i 20 Q, a struja

jakost 1,2 A. Koliki su padovi napona u pojedinim otpornicima?
Ri = 5Q a) i = I Ri
R2 = 15Q iti = 1,2 5 = 6 V
R3 = 20Q
I = 1,2 A b) ut = I R2
U2 = 1,2 15 = 18 V
Ui = ?
u% = ? c) u3 = I R3
u3 = ? u3 = 1,2-20 = 24 V

2.2.2. Gubitak napona

Otpori 11 otpornicima (troilima) nisu jc'dini otpori u strujnom krugu. Uz
njih postoje i otpori u vodovima, pa se jedan dio napona troi i 1 1 a njihovo
svladavanje. U prijc izvedenom pokusu li su olpori bili mali jer su vodovi bili
relativno kralki i debeli. Meutim, u praksi troila su csto dosla udaljena od
izvora, pa u vodovima dolazi do znalnijih padova napona. Posljcdica je toga
da troila dobijaju samo jedan dio onog napona koji dajc izvor. Takvo vee ili
manje smanjenje napona telno utjee na rad troila jer su ona graena za
odrceni stalni napon.

32
 Pad napona u vodovima znai osim toga i gubitak energije. Dok u troi-
lima pad napona nastaje uslijed pretvaranja elektrine energije u neku drugu
korisnu i poeljnu energiju, dotle se u vodovima elektrina energija pretvara
u toplinsku energiju koja je tu ne samo nekorisna nego i tetna jer zagrijava
vodove i time moe izazvati oteenje izolacije. To je, dakle,
beskoristan gubitak energije, stoga takve padove napona u vodovima
zovemo i gubitak napona.

Sl. 36. Gubitak napona +

(u = UA- U B)

2.2.3. Smanjenje gubitka napona

Pokus
U strujni krug ukljuimo u to veoj udaljenosti od izvora neko troilo (npr.
arulju). Kao vodove upotrijebimo otpome ice da bismo obili to vei otpor u
vodovima, tj. da se to vie pribliimo otporima voova u praksi (sl. 36).
a) Ako voltmetrom izmjerimo napon na stezaljkama izvora i napon na troilu,
vidjet emo da troilo prima manji napon od napona koji daje izvor. Razlika
tih dvaju napona gubitak je napona u vodovima.
b) Ako uzmemo slabiju arulju, gornjim mjerenjem napona moemo dokazati
da je gubitak napona manji.
c) Ako uzmemo eblje vodove od istog materijala i iste uljine, gubitak napo-
na e biti manji.
d) Ako uzmemo krae vodove od istog materijala i iste debljine, gubitak napo-
na e biti manji.
e) Manji gubitak napona dobit emo ako uzmemo vodove iste duljine i iste
debljine, ali od materijala manjeg specifinog otpora.

Zakljuak

Iz gornjeg pokusa vidljivo je da se gubitak napona u mrei moe smanjiti

1. ako smanjimo optcrecnje strujno kruga, tj. ako u strujni krug uklju-
imo slabija troila (troila vceg otpora);
2. ako smanjimo otpor vodova, tj. ako uzmemo vodove veeg presjeka,
smanjimo duljinu vodova ili upotrijebimo vodove od materijala manjeg
specifinog otpora.
Budui da se u praksi najee ne moe smanjiti jakost troila, duljina vo-
dova i materijal vodova, smanjenje gubitka napona postie se uglavnom po-
veanjem presjeka vodova.
3 Osnove elektrotehnike 33
Primjer. Koliki mora biti presjek bakrenog vodia, koji provodi struju jakosti 8 A
od izvora napona 220 V do troila udaljenog 350 m, ako gubitak napona ne
smije biti vei od 5%?
q = 0,0175 u (%) U
a) u (V) =
l = 700 m 100
U s= 220 V 5-220
I = 8A u= = 11 V
u = 5/o 100

5 = ? b) R=

R = = 1,375 Q
8
Q - l
c) S-
R
0,0175-700
S= = 8,91 mm2
1,375
Bakrena ica presjeka 8,91 mm2 ne proizvodi se, pa treba uzeti icu presjeka
S = 10 mm2

2.2.4. Unutarnji pad napona

Uz pad napona na troilu, kao i gubitak napona u vodovima, u strujnom
krugu postoji jo jedan pad napona, i to pad napona u izvoru. Struja tee kroz
cijeli strujni krug, pa prema tome i kroz izvor. U izvoru treba savladati otpor
izvora, a za savladavanje tog unutarnjeg otpora troi se takoer jedan dio na-
pona. U strujnom krugu, dakle, postoji
a) unutarnji otpor (otpor izvora),
b) vanjski otpor (otpor vodova, troila i dr.).
gdje je R . . . otpor strujnog kruga
R Ru + Ry Ru . . . unutamji otpor
Rv . . . vanjski otpor
Elektromotoma sila izvora izazvat e prema Ohmovu zakonu struju ja-
kosti
E
1 = -----------
RU + Ry
a iz toga proizlazi da je
E= I + I Ry
Budui da je I Ry ukupni pad napona u vanjskom dijelu strujnog kruga,
a taj je jednak naponu na stezaljkama izvora (I RV = U), dobijemo
E = I- Ru + U

odnosno U = E 1-RU

Napon na stezaljkama izvora je, dakle, jednak elektromotornoj sili

izvora umanjenoj za pad napona u izvoru.

34
2.2.5. Prazan hod i kratki spoj izvora
A k o n a i z v o r n i j e p r i k l j u e n o n i k a k v o t r o i l o (prazan
hod), tj. ako je I = O, onda iz gornje jenabe proizlazi da je U = E.
Voltmetar prikljuen na stezaljke neoptereenog izvora (sl. 37.a) pokazat
e nam elektromotornu silu izvora ().
a 6

Sl. 37. Mjerenje elektromotome +

sile izvora i napona na stezalj-
kama izvora

A k o n a i z v o r p r i k l j u i m o n e k o t r o i l o , struja e tei kroz

izvor, pa e doi do unutarnjeg pada napona. to je prikljueno troilo jae,
unutarnji pad napona bit e vei, pa e izvor na stezaljke davati manji napon.
Prikljueni voltm etar (sl. 37.b) sada nee pokazivati punu elektromotom u silu,
nego samo napon na stezaljkama (U).

A k o j e v a n j s k i o t p o r s t r u j n o g k r u g a v r l o m a l e n (krat-
ki spoj), onda se prolazu struje suprotstavlja uglavnom samo unutarnji otpor
izvora, a taj je veinom mali. Stoga e tada i najmanji napon prouzrokovati
vrlo jaku struju (Ohmov zakon!) koja moe tetno djelovati na sam izvor i na
vodove. Da do toga ne doe, u strujni se krug ukljuuju osigurai koji se pri
prolazu prejake struje tale (sl. 38) ili prekidaju strujni krug na neki drugi
nain.
2.2.6. Odreivanje unutarnjeg otpora izvora
Prikljuenjem voltmetra na neoptereeni izvor mjerimo samo priblino
elektromotornu silu izvora, jer kroz izvor ipak tee neka mala struja koju
troi voltmetar. Zato za takva mjerenja treba uzimati voltm etre s velikim
unutarnjim otporom kroz koje prilikom mjerenja tee vrlo slaba struja. N aj-
tonija mjerenja dobijamo elektrostatskim voltmetrom11 jer on pri mjerenju
ne troi nikakvu struju

Princip elektrostatskog voltmetra objanjava se kasnije na str. 75.

3 35
 Kad smo voltmetrom prikljuenim za neoptereeni izvor izmjerili elektro*
motornu silu (E), na izvor prikljuimo neki vanjski otpor (troilo). Prikljueni
voltmetar sada e nam pokazati napon na stezaljkama izvora (U), a u strujni
krug ukljueni ampermetar jakost struje (I). Na osnovi tih poataka moe se
izraunati unutarnji otpor izvora (prema formuli iz 2.2.4):
U = E ~ I-Rn I Ru = E U
gdje je Rt . . . unutarnji otpor izvora (Q)
E . . . EMS izvora (V)
U . .. napon na stezaljkama (V)
1 . .. jakost struje (A)

Primjer. Voltmetrom smo kod galvanskog lanka u neoptereenom stanju izmjerili

elektromotornu silu (E = 1,6 V). Poto je prikljuen vanjski otpor, isti volt-
metar nam pokazuje napon na stezaljkama izvora (U = 1,3 V), a ampermetar
jakost struje (l 1,5 A). Koliki je unutarnji otpor tog lanka?
E = 1,6 V U
U = 1,3 V
Ru
I = 1,5 A
1,6 1,3
Ru = = 0,2 Q
Ru = ? 1,5

Zadaci
1. Kolika struja treba tei iz izvora, ija je elektromotoma sila 132 V, a unutarnji
otpor 1,8 Q, a napon na stezaljkama bude 120 V?
2. Voltmetar prikljuen na neoptereen izvor pokazuje napon od 48 V. Ako na taj
izvor prikljuimo otpornik od 6,5/?, napon padne na 38,4 V. Koliki je unutarnji
otpor izvora ako voltmetar ne troi gotovo nikakvu struju?
3. Troilo iji je otpor 7,5 Q prikljueno je vodovima na mreu napona 110 V. Koliki
je gubitak napona u vodovima i koliki napon prima troilo ako je otpor u
vodovima 0,5 Q?
4. Koliki pad napona nastaje u ici od konstantana presjeka 0,5 mm2 i duljine
60 m ako kroz nju tee struja jakosti 2,4 A?
5. Tn>ilo kojim tce struja od 8,2 A udaljcno jc od prikljunog mjcsta 75 m, a vezano jc
Mkrcnim vodom prcsjcka 4 mnr. Koliko posto iznosi pad napona ako jc napon u
mrei 220 V?
6. Gubitak napona u rasvjetnoj mrei napona 220 V ne smije iznositi vie od 2%.
Koliki smije biti otpor vodova pri optereenju od 4,5 A?
7. Leclancheov lanak ima elektromotomu silu od 1,6 V i imutamji otpor od 0,3/?
Kolika struja tee kroz njega pri kratkom spoju?
8. U praznom hodu izmjerena EMS izvora iznosi 2,1 V, a pri optereenju od 7,2 A
napon na stezaljkama je 1,95 V. Koliki je unutarnji otpor tog izvora?
9. Biiktem vod presjcka 4 m n r spaja izvor strujc koji dajc napon od 110 V sa 64 m
ualjenim troilom. Koliki je postotni pad napona ako troilom teee struja jakosti
3,5 A?
10. Koliko smije biti udaljeno troilo koje uzima struju jakosti 12 A od izvora na-
pona 220 V da pad napona ne bude vei od 3/o? Za spajanje slui bakreni vod
presjeka lOmm
11. Koliki mora biti otpor otpomika da u njemu pri prolazu struje od 1,8 A doe do
pada napona od 81 V?
12. Koliko jaka struja tee kroz troilo iji je otpor 96/? ako voltmetar prikljuen
na to troilo pokazuje napon od 120 V?

36
2.3. GRANANJE STRUJE

2.3.1. I. Kirchhoffov zakon

Ako se slrujni krug u nekoj toeki grana, doi ee u toeki i do grananja
strujc, Struja koja dotjee u tu toeku (zvanu evorite) razdijelil e se i islo-
vremeno ee teei kroz sve grane. Budui da jakost slruje kroz neki vodie ovisi
o broju elektrona koji proljeeu kroz laj vodie u jedinici vremena, a eleklroni
ne mogu u strujnom krugu nastali niti nestati, jasno je da je jakosl struje koja
otjeee u evorite jednaka zbroju jakosli svih struja koje otjeeu iz tog vorita.
Isto e vrijediti ako u vorile doljeu i vie slruja, pa na osnovu toga moe-
mo izrei I Kirchhoffovi: zakon:
Zbroj svih struja koje dotjeu u neko vorite jednak je zbroju svih
struja koje otjeu iz tog vorita (sl. 39).

Sl. 39. I. Kircbhoffov zakon Sl. 40. Jakost struje vea je u onoj grani
gje je otpor manji

2.3.2. Paralelno spajanje otpora

Ako dva troila spojimo tako da kroz svako troilo prolazi samo jedan dio
struje, tj. ako u strujnom krugu dolazi do grananja struje, onda se takvo spa-
janje zove paralelno spajanje troila. Budui da svako troilo prestavlja iz-
vjesni elektrini otpor, ovakvo spajanje moemo zvati i paralelno spajanje
otpora.
Izmjerimo li jakosti struja kroz pojedine grane (sl. 40), vidjet emo da je
zbroj tih struja jednak ukupnoj struji prije grananja
l = h + h
Rezultat tog mjerenja u sklau je, dakle, s I Kirchhoffovim zakonom. Pri
mjerenju emo takoer primijetiti da je struja jaa u onoj grani gdje je tro-
ilo manjeg otpora. To je i razumljivo jer izmeu krajeva obiju grana vlada
isti napon, tj. u njima dolazi do jednakog pada napona
Ii - R i = h ' R 212

12 Kirchhoff, Gustav Robert [Kirhof], njemaki fiziar (18241887), postavio

zakone o grananju struje i okazao da se elektrini impulsi ire kroz voie brzinom
svjetlosti.

37
Iz gornjeg moemo izvesti razmjer Ii : I 2 = R2 Ri

Struje u pojedinim granama obrnuto su razmjerne s otporima tih

grana.

2.3.3. Ukupni otpor paralelno spojenih otpora

Budui da je ukupna struja paralelno spojenih otpora jednaka zbroju struja
kroz pojedine otpore
I = Ij: + I2 + I3 + . . . .

onda se uvrtavanjem izraza za jakost struje (I) iz Ohmova zakona u ovu jed-
nadbu dobije
= + + . . .
I? Ri R2 R3
Podijelimo li cijelu jednadbu sa U, dobijemo

1 1 1 , 1
+
R Ri R2 r3

Reciprona vrijednost ukupnog otpora jednaka je zbroju recipronih

vrijednosti pojedinih otpora.

Primjer. Tri otpora od 4 Q, 6 Q i 12 Q paralelno su spojeni (sl. 41). Koliki je njihov

ukupni otpor?
Ri = 4 Q 1 l^ 1
1!

+
l

Rz = 6 Q R Rt Rz R3
Ra = 12 Q 1 = 1 + 1 + 1

R = ? R 4 6 12
1 3+ 2+ 1 1
R 12 2

R = - = 2Q
1

2.3.4. Posebni sluajevi

a) Ako su svi paralelno spojeni otpori meusobno jednaki, ukupni e otpor
biti
_ i 1 + _ 1 + 1 + 1 + ... _ n -
R I?i Ri Ri Ri Ri
gdje je R . . . ukupni otpor {Q)
Ri Ri . . . pojedinani otpor (i?)
n n . . . broj spojenih otpora

Ukupni je otpor, akle, n-puta manji od jednog pojedinanog otpora.

38
 b) Ako imamo samo dva paralelno spojena otpora, onda se izraunavanje
ukupnog otpora moe pojednostavniti

_1_____ 1_ J_ J _ __ R2 + Ri R i R2
R Ri R2 R R i R2 R i + R2
__________ 1
Ukupni se otpor, dakle, dobije tako da se umnoak tih dvaju otpora
podijeli s njihovim zbrojem.
Primjer. Dva troila od 30 Q i 50 Q paralelno su spojena. Koliki je njihov ukupni
otpor?
Ri = 30 Q _ Rl R2 30 50 R _ 1500
Ri = 50
R = 18,75 Q
Ri + R 30 + 50 80
R = ?

2.3.5. Posljedice paralelnog spajanja

Paralelno spajanje troila ima izvjesne prednosti pred drugim nainima
spajanja, pa se u praksi gotovo sva troila paralelno spajaju. Posljedice takva
spajanja su ove:
a) Svako troilo dobija pun napon mree.
b) Kroz svako troilo prolazi samo jedan dio ukupne struje.
c) Ukupni otpor uvijek je manji od najmanjeg pojedinanog otpora.
d) Prekid u jednom troilu ne ometa rad ostalih troila.

2.3.6. Proirenje mjernog podruja ampermetra

Paralelno spajanje otpora primjenjuje se i pri proirenju mjernog podruja
ampermetra. Ako raspolaemo ampermetrom ije je mjerno podruje manje
od jakosti struje koju elimo mjeriti, onda emo paralelno s tim ampermetrom
prikljuiti neki otpornik (shunt)13. Struja e se tada granati (sl. 42), pa e kroz
shunt prolaziti toliko puta jaa struja od struje kroz ampermetar koliko puta
je njegov otpor (Rs) manji od unutarnjeg otpora ampermetra (Ra). Ako je, na
primjer otpor shunta (n-1) puta manji od otpora ampermetra, onda e kroz
shunt tei (n-1) puta vea struja od one struje koja prolazi kroz ampermetar
[Is = (n-1) Ia]. Ukupna e struja, prema tome, biti
I = h + h = (n 1) Ia + U = n - h

Rs

Sl. 42. Proirenje mjernog podruja

ampermetra

0
13 shunt (engl. itajte ant) skretanje, prebacivanje na sporedni kolosijek.

39
 Ukupna struja moe, dakle, biti n puta jaa od struje koju moe mjeriti
sam ampermetar, tj. prikljuenjem shunta proirili smo mjerno podruje za
n puta. Iz toga proizlazi:
Ako elimo mjerno podruje ampermetra proiriti n puta, treba uzeti
shunt iji je otpor (n 1) puta manji od otpora ampermetra.
gdje je Ks . . . otpor shunta (Q)
Ra otpor ampermetra (Q)
n . . . broj koji pokazuje koliko puta pro-
irujemo mjemo podruje amper-
metra
Primjer. Ampermetar unutarnjeg otpora 1 Q ima mjemo podruje 100 mA. Koliki
mora biti shunt da tim ampermetrom moemo mjeriti struje do 5 A?
Ia = 100 mA = 0,1 A a) Mjerao podruje treba proiriti 50 puta
I = 5A (n = 5 :0,1 = 50)
Ra = 1 Q
b) R8 = = -- Q
R8 = ? n 1 50 1 49

2.3.7. Paralelno spajanje izvora

U strujnom krugu moe biti ne samo vie troila nego i vie izvora struje.
Ti se izvori mogu spajati paralelno, serijski ili mjeovito. Izvori su spojeni
paralelno ako su svi pozitivni polovi spojeni na jedan zajedniki vodi, a svi
negativni polovi na drugi zajedniki vodi (sl. 43). Tako se mogu spajati samo
izvorj istog napona jer u protivnom dolazi do tetnih struja izmeu pojedinih
izvora i kad nisu ukljuena troila. Pri paralelnom spajanju izvora
a) Ukupni napon jednak je naponu pojedinog izvora.
b) Ukupni unutarnji otpor tih izvora smanjuje se jer su paralelno spojeni.
c) Ukupna struja jednaka je zbroju struja koje daju pojedini izvori.
Ovakav spoj izvora moe, dakle, dati mnogo jau struju od pojedinog iz-
vora, ali napon ostaje jednak naponu jednog pojedinog izvora.

U ,= U, U f U c - ______ = u

J i * J t * J 3 * J t * ______ * j

Sl. 43. Paralelno spojeni izvori ne

daju vei napon, ali mogu izrati
vea strujna optereenja

Ovakvo spajanje primjenjivat emo stoga onda kad nam nije potreban
vei napon od napona jednog izvora, ali je optereenje strujnog kruga toliko
da ga jedan izvor sam ne moe savladati.
Paralelno se spajaju, na primjer, generatori u elektrinim centralama.
Prednost takva spajanja je i u tome to se pojedini generatori mogu ukljuivati
i iskljuivati, a napon se u mrei bitno ne mijenja (npr. pri promjeni optere-
enja u mrei, kvara ili popravka generatora i sl.).

40
Zadaci
1. Koliki je ukupni otpor vaju paralelno spojenih otpora od 72 Q i 48 Q1
2. Koliki ukupni otpor dobijemo ako paralelno spojimo otpore od 15 Q, 30 Q,
45 Q i 90 Q1
3. Koliki je ukupni otpor 8 paralelno spojenih arulja ako svaka pojedina arulja
ima otpor od 700 Q1
4. Tri otpora od 20 Q, 30 Q i 45 Q prikljueni su paralelno na izvor napona 220 V.
a) Koliki je ukupni otpor?
b) Koliko jaka struja tee iz izvora?
5. Kroz va paralelna otpora od 6 Q i 14 Q protjee ukupna struja jakosti 4,8 A.
Koliko jaka struja protjee kroz pojedine otpore?
6. Dva paralelno spojena otpora prikljuena su na napon od 120 V. Koliki moraju
biti ti otpori da kroz jedan protjee struja jakosti 2A, a kroz drugi 4A?
7. Ukupni otpor dvaju paralelno spojenih otpora iznosi 300 Q. Koliki je drugi otpor
ako prvi otpor ima 550 Q?
8. Elektrina pe s dvije grijae spirale moe se sklopkom ukljuivati na razli-
ite naine. Koliko jaka struja tee kroz pe kad je srenji pol tropolne sklopke
u poloaju a, b, c i d (sl. 44)?

R =120Q

Sl. 44. Reguliranje jakosti struje kroz

elektrinu pe

9. Na napon od 220 V prikljueno je paralelno pet arulja iji je pojedinani otpor

800 Q. Koliki je ukupni otpor, kolika je ukupna struja, a kolika je struja kroz
pojedine arulje?
10. Ampermetar mjernog podruja 250 mA ima unutarnji otpor 1 Q. Koliki se shunt
mora prikljuiti da bi se mjemo podruje proirilo na 2,5 A?
11. Ampermetru, iji je unutamji otpor 10 Q, a mjerno podruje 5 mA, prikljuen
je shunt od Q. Koliko je sada mjemo podmje ampermetra?
199
12. Ampermetar s unutarnjim otporom od 0,05 Q ima mjerno podmje 2 A. Koliku
jakost stmje moemo njime mjeriti ako smo mu prikljuili shunt od 0,001 Q?
13. Na napon od 220 V prikljuen je bojler (32 Q), elektrina pe (24 Q), elektrini
tednjak (30 Q), dvije amlje po 960 Q i etiri arulje od 480 Q. Koliki je ukupni
otpor i kolika bi bila ukupna stmja kad bi sva ta troila bila prikljuena na
jenu fazu? Kolika je stmja kroz pojedina troila?

41
2.4. DIJELJENJE NAPONA

2.4.1. Serijsko spajanje otpora

Ako vie otpora spojimo jedan iza drugoga tako da cjelokupna struja pro-
tjee kroz svaki otpor, onda se takvo spajanje zove serijsko spajanje otpora
(sl. 45). Jakost je struje tada u svim otporima jednaka jer se struja ne grana,
nego ista struja redom tee kroz svaki otpor.

R, R2
________ 1----------- 1___ ____ 1----------- 1 ------ 1----------- -----------
Sl. 45. Serijski
u7 U3
spoj otpora
u,

Na svakom otporu dolazi do pada napona, a ukupni pad napona na cijelom

spoju jednak je zbroju padova napona na pojedinim otporima.
U = U l + U2 + U 3 + . . . .
Ako u gornju jedmidbu umjesto pada napona uvrslimo izraz U = I R

I-R = I-R l + I - R 2 + I-R3 +

a zatim cijelu jednadbu poijelimo sa I, dobijemo formulu za ukupni otpor

serijski spojenih otpora

R = Ri + R 2 + R 3 + . . .

Ukupni otpor serijski spojenih otpora jednak je zbroju pojedinanih

otpora.

Pokus
Ako tri otpornika od 110 Q, 150 Q i 180 I2serijski prikljuimo na napon od 220 V.
ukljueni ampcrmetar pokazat e nam jakost strujc od 0,5 A (sl. 46). Pret-
postavimo li da jc otpor vodova i ampermctra prenui otporu otpornika tako malen
da ga moemo zancmariti, tada se sav napon izvora troi samo na svladavanjc
otpora u otpornicima. Uz tu pretpostavku ukupni c otpor prema Ohmovu zakonu
iznositi:
R, R2 220
= 440 Q
0,5

Sl. 46. Ukupni otpor serijski

R * R, *Rj * Rj * spojenih otpora
42
 Istu vrijednost ukupnog otpora moemo dobiti i matematskim putem ako
zbrojimo pojedinano otpore prema formuli:
ft Ri + R 2 + K3
R = 110 + 150 + 180 = 440 Q

2.4.2. Posljedice serijskog spajanja

Serijsko spajanje otpora, odnosno troila izaziva posljedice koje oteavaju
primjenu takva spajanja u praksi, pa se ono vrlo rijetko upotrebljava. Te su
posljedice ove:
a) Svako troilo dobija samo dio napona izvora.
b) Kroz svako troilo bez obzira na njegovu nazivnu snagu prolazi struja
jednake jakosti.
c) Otpor u strujnom krugu vrlo je velik.
d) Preki u jednom troilu prekida cijeli strujni krug.

2.4.3. Upotreba serijskog spajanja

Serijsko spajanje upotrebljava se samo onda kad se na neki vii napon
ele prikljuiti troila graena za nii napon. Tako je, na primjer, pri rasvjeti
u tramvaju (na napon od 550 V prikljueno je 5 serijski spojenih arulja za
110 V), pri ukrasnim aruljicama na jelki (na napon od 220 V prikljueno je
npr. 11 aruljica za 20 V) i sl.
U gornjim primjerima sva ukljuena troila moraju imati jednake otpore
da bi dobivala jednake napone. Katkad, je, meutim, potrebno da jedno troilo
dobije vei, a drugo manji napon. I u tom sluaju troila emo spojiti serijski,
a njihovi otpori moraju biti razliiti.
Priinjer. Luna svjetiljka gracna za 50 V podnosi maksimalnu struju od 6 A. Ona sc
moc prikljuiti i na napon od 220 V, ali tada mora sc s njom scrijski spojiti
otpornik (sl. 47.) koji c preuzeti viak napona. Koliki mora biti otpor tog
otpornika?
a) Otpornik treba prcuzeti napon
U8= 50 V
I = 6A U0 = U U3 = 220 50 = 170 V
U = 220 V
b) To e biti ako jc otpor otpiumka

U0 = I-Ro

50 V
I 6
\U///

220 V

Sl. 47. Ponitavanje vika napo-

na serijski ukljuenim
6A otpomikom

43
2.4.4. Proirivanje mjernog podruja voltmetra
Svaki voltmetar graen je za izvjesno mjerno podruje, tj. on moe mjeriti
napone do odreene granice. Ako takvim voltmetrom elimo mjeriti vie na-
pone, treba serijski s njim prikljuiti neki otpornik (predotpornik sl. 48).
U tom sluaju predotpornik e preuzeti jedan dio prikljuenog napona, a volt-
metar preostali dio. Ako je otpor predotpomika (n 1) puta vei od otpora
voltmetra, onda e predotpornik dobiti (n 1) puta vei napon od voltmetra.
Prema tome, ukupni prikljueni napon jednak je zbroju napona na voltmetru
i (n 1) puta veeg napona na predotporniku.
U = Up + Uy = (n 1) Uv + Uv = n Uv
Time smo omoguili mjerenje n puta veih napona od maksimalnog napona
samog voltmetra, tj. proirili smo mjerno podruje voltmetra n puta. Iz toga
moemo izvesti ovaj zakljuak:
Ako elimo proiriti mjerno podruje voltmetra n puta, treba serijski
s voltmetrom spojiti preotpornik iji je otpor (n
1) puta vei od
samog otpora voltmetra.

Rp = (n 1) Rv

SI. 48. Proirenje mjernog podruja

voltmetra

Primjer. Imamo voltmetar mjemog podruja do 6V i unutamjeg otpora 6 000 Q.

Koliki mora biti predotpornik da tim voltmetrom moemo mjeriti napone
do 48 V?
Uy = 6 V a) Mjerno podruje treba proiriti
Rv = 6 000 Q n = 48 : 6 = 8 puta
U = 48 V
b) Otpor predotpornika
Rp = ? Rp = (n 1) Rv = (8 1) 6 000 = 42 000 Q

2.4.5. Dijeljenje napona

Pokus: U -200V
Na izvor napona 200 V serijski priklju-
imo dva otpornika od 300 Q i 200 Q.
Ako sada voltmetrom izmjerimo napon
na jednom i drugom otporniku, vidjet
emo da na prvom otporniku imamo
napon 120 V, a na drugom 80 V (sl. 49).
Poveamo li napon izvora na 250 V,
na otpornicima emo imati napone
150 V i 100 V, tj. uvijek e omjer na-
pona na otpornicimabitijenakomje-
ru otpora tih otpornika:
120 : 80 = 150 :100 = 300 :200 Sl. 49. Naponi na otpomicima

44
Zakljuak:
Naponi na serijski spojenim otporima upravno su razmjerni s velii-
nama tih otpora,

U! : U2 - Ri : R2

Ukupni se napon, dakle, dijeli na dva dijela od kojih svaki zasebno mo-
emo iskoristiti kao smanjeni napon. Treba napomenuti da navedeni razmjer
u potpunosti vrijei samo dok na smanjeni napon ne prikljuimo troilo. Kad
prikljuimo troilo, ukupni otpor se na toj strani smanjuje (dva paralelno spo-
jena otpora!), pa se i napon na toj strani smanjuje, a na neoptereenoj strani
poveava.

2.4.6. Potenciometar
Potenciometar je po konstrukciji klizni otpornik, a radi na principu dije-
ljenja napona (sl. 50). Kliza dijeli ukupni otpor otpornika (R) na dva otpora
( R i : R 2) iji se odnos pomicanjem klizaa moe postepeno mijenjati. Ako
krajeve otpornika prikljuimo na neki napon U, izmeu klizaa i poetka
otpornika dobit emo napon Ui koji emo moi kontinuirano mijenjati od nule
do napona U (sl. 51).
Budui da su otpori Ri i R2 razmjemi s brojem zavoja ice na otporaiku,
odnosno s udaljenou klizaa od krajeva otpornika, moemo pisati
Ui : U2 = Ri : R 2 li : I2
To znai da napon Ui postaje to vei to kliza vie udaljujemo od poetka
otpornika.

Ut : U2 = Rt : R2 = l) : (2

Sl. 50 Potenciometar Sl. 51. Potenciometar dijeli napon

2.4.7. Serijsko spajanje izvora

Ako imamo izvore malog napona, a potreban nam je vii napon, spojit
emo nekoliko izvora serijski. Serijsko spajanje izvora vri se tako da se pozi-
tivni pol jednog izvora spoji s negativnim polom slijedeeg izvora (sl. 52). Pri
serijskom spajanju izvora

45
 a) ukupni napon jednak je zbroju napona koje daju pojedinani izvori;
b) struja ne smije biti jaa od dozvoljene struje najslabijeg izvora;
c) ukupni unutarnji otpor izvora jednak je zbroju unutarnjih otpora po-
jedinih izvora.
Serijski se najee spajaju izvori malog napona kao to su galvanski
lanci, akumulatori i slino.

2.4.8. II. Kirchhoffov zakon

Ako u zatvorenom strujnom krugu imamo nekoliko serijski spojenih izvora

i troila, na tok struje djelovat e
a) elektromotorne sile izvora koje pobuuju i odravaju elektrinu struju;
h) olpori troila, vodia i izvora koji se suprotstavljaju protjecanju struje.
Odnos elektromotornih sila i padova napona koji nastaju na otporima
definiran je u II Kirchhoffovu zakonu:
Zbroj svih elektromotornih sila u zatvorenom strujnom krugu jednak
je zbroju svih padova napona u tom krugu.

Ako elektromotorne sile svih izvora ne djeluju u istom smjeru, tj. ako
pozitivni pol svakog izvora nije spojen s negativnim polom slijedeeg izvora,
onda se elektromotorne sile nee zbrajati, nego e se od elektromotornih sila
jednog smjera oduzeti elektromotorne sile drugog smjera.
P rim je r. D a li su n a shem i (sl. 53) oznaene v eliine otpora, n ap o n a i ja k o sti stru je
u sk lad u s I I K irchhoffovim zakonom , tj. d a li je I E = l u l

20. 70 a) S um a sv ih elek tro m o to rn ih sila

ilili! o jO /O 0.25 0 I E = E\ + E^ E$
----------
6V 2 E = 3 + 6 1,5 = 7,5 V

_ ^ 5 ^ b ) S um a svih p adova n apona

0,3 A },5 V ~
l u = I Ri + I R -2 + . . . + ! R 12
3V 2.u = I (Ri + R 2 + - + R 12 )
/O /Ov l u = 0,3 (0,3 + 2 + 0,1 + 7 +
llll
l 'l ' 0,2 S2 ^ 0,15 0 o,i 0 + 0,25 + 0,5 + 0,1 + 9 +
lO 4,4 90 + 0,15 + 4,4 + 0,2 + 1)
Sl. 53. P ro v je ra v a n je zad an ih veliina l u = 0,3-25,00 = 7,5 V

46
Zadaci

1. Da li elektromotoma sila od 12 V moe tjerati struju jakosti 2,5 A kroz strujni

krug u kojem se nalaze serijski spojeni otpori od 1,2 Q, 1,5 Q, 0,8 Q,
2 Q i 0,4/3?
2. U strujnom krugu sa serijski spojenim otporima od 3 Q, 5 Q i 7 Q djeluje
izvor struje ija je elektromotorna sila 6V. Kolika mora biti elektromotoma
sila drugog izvora da zajedno s prvim izvorom moe kroz strujni krug tjerati
struju jakosti 1,5 A?
3. Tri otpomika od 2 Q, 4 Q i 6 Q serijski su spojena na izvor iji je napon na
stezaljkama 36 V. Koliki je ukupni otpor, jakost struje i napon na pojedinim
otpornicima?
4. Deset serijski spojenih lanaka, od kojih svaki ima elektromotornu silu od 1,5 V
i unutarnji otpor od 0,5 Q, tjeraju struju kroz potroa iji je otpor 2,5 Q.
Kolika je ukupna elektromotorna sila izvora i kolika struja tee kroz troilo?
5. Krajevi kliznog otpornika od 120 Q prikljueni su na napon od 65 V. Koliki
napon obijemo izmeu klizaa i jednog kraja otpomika, i klizaa i drugog
kraja otpomika ako kliza dijeli otpor otpomika u omjeru 2 :1?
6. Koliki su naponi u zadatku 5, ako paralelno s prvim dijelom otpomika priklju-
imo troilo s otporom od 60 Q? (U prvom dijelu su sada dva paralelno spojena
otpora, pa omjer vie nije 2:1!)
7. Voltmetar ima mjerno podiuje 0,5 V i unutamji otpor 50/2. Kako emo ga
moi upotrijebiti za mjerenje napona do 100 V?
8. Koliko bi trebalo vezati u seriju galvanskih lanaka, ija je pojedinana elek-
tromotorna sila 1,5 V i unutamji otpor 2 Q, da kroz strujni kmg s vanjskim
otporom od 8 Q tee struja jakosti 0,45 A?
9. Dvije arulje graene za 110 V imaju otpore od 200 Q i 60 Q. Koliki e napon
dobiti pojedina arulja kad ih serijski prikljuimo na napon od 220 V? Da li e
tada normalno svijetliti?
10. Izvor struje ima elektromotorau silu od 2 V i unutarnji otpor od 0,8 Q. Koliko
jaka struja tee ako na taj izvor serijski prikljuimo otpore od 2 Q, 4/2 i
5 /2? Koliki je napon na stezaljkama izvora?
11. Automobilska arulja troi pri naponu od 6V stmju jakosti 5A. Koliki otpor
treba serijski spojiti sa amljom da bi se mogla prikljuiti na napon od 110 V?
12. Troilo je graeno za napon od 24 V i jakost stmje od 5A. Kako ga moemo
prikljuiti na napon od 110 V?
13. Kako emo na napon od 220 V prikljuiti amlje graene za 24 V? Koliki e
napon dobiti svaka arulja?
14. Cetiri jednaka akumulatora (E = 2 V, Ru = 0,02 Q) spojena su jedanput serijski,
a drugi put paralelno. Kolika je ukupna elektromotorna sila, jakost struje i
napon na stezaljkama izvora u jednom i drugom sluaju ako je na te akumula-
tore prikljueno troilo s otporom 15 Q?
15. 2arulja iji je otpor 85 Q prikljuena je bakrenim vodom presjeka 1,5 mm2 na
120 m udaljeni izvor iji je napon na stezaljkama 220 V. Koliki je ukupni otpor
u vanjskom krugu, kolika je jakost struje i koliki napon dobija amlja?
16. Serijski s voltmetrom, iji je mjerni opseg do 10 V i unutarnji otpor 800 /2
prikljuimo otpornik o 7200 Q. Koliko je sada mjerno podruje voltmetra?
17. Mjerno podruje voltmetra iji je unutarnji otpor 2500 Q treba proiriti 20 puta.
Koliki predotpornik treba uzeti?
18. Koliko je mjerno podruje voltmetra kojem smo dodali predotpornik od 5000 Q
ako je njegovo osnovno mjemo podruje bilo 20 V, a unutamji otpor 2000/2?

47
2.5. SLOENI STRUJNI KRUGOVI

2.5.1. Mjeovito spajanje otpora

Mjeovito spajanje je takvo spajanje pri kojem su otpori meusobno spo-
jeni i serijski i paralelno. Takvo spajanje samih troila dosta je rijetko, ali
esto imamo troila spojena mjeovito s nekim drugim otporima. Tako su, na
primjer, paralelno spojena troila serijski spojena s otporom dovodnih vodova,
pa otpori vodova i otpori troila sainjavaju mjeoviti spoj (sl. 54).

Ri

i m
Ri (X) Pj
Sl. 54. Otpori vodova i otpori troila
I_____________________ I______ I______ I mjeovito su spojeni
Rs

Pri mjeovitom spajanju ukupni se otpor izrauna tako da se najprije izra-

una ukupni otpor pojedinih grupa paralelno ili serijski spojenih pojedinanih
otpora, zatim ukupni otpor tih grupa itd. Time se cijeli spoj postepeno ovodi
na jednostavniji oblik. Pri tome je poeljno da se razvoj postupka shematski
prikae jer time postupak postaje pregledniji i sigurniji.

Primjer. Treba nai ukupni otpor pet

mjeovito spojenih otpora
(sl. 55).
a) Ris = Ri + R = 2 + 4 = 6 Q
R34 R3 + ^4 = 3 + 7 = 10^2
R12 R34 6-10 60
b) Rmi = R12 + R34 6 + 10 16
R1234 = 3,75 Q
c) R = R1234 + R5 = 3,75 + 5
R = 8,75 Q

{3,75 fl
Sl. 55. Shematskim prikazivanjem ra- Rnn R5
unskog postupka dobijemo preglednost
i sigurnost pri rjeavanju ]3,75 fl,
R
2.5.2. Rjeavanje sloenijih zadataka
Pri rjeavanju sloenijih zadataka iz podruja spajanja otpora potrebno je
drati se izvjesnog redoslijeda koji ovisi o meusobnoj povezanosti zadanih i
traenih veliina. I ovdje treba svoditi spoj postepeno na jenostavniji oblik,
a kako se to izvodi, prikazat emo na konkretnom primjeru.

48
Primjer. Pet mjeovito spojenih troila prikljueno je na napon od 24 V (sl. 56). Koliki
je pad napona u pojedinim troilima i kolika struja tee kroz svako troilo?

a) Izraunajte ukupni otpor tih pet

troila
R4.R 5 20*30
R45== = 12/3
R i + R% 20 + 30
R s45 Rs + R45 = 8 + 12 = 20 /3
R^ R345 60 *20
= 15/3
Rz + R345 60+20
i? = l?i + R2345 = 25 + 15 = 40/3
b) Ukupna struja koja tee iz izvora
U _ 24
I= = 0,6 A 24 V
R 40
c) Kroz otpor Ri protjee sva struja
h = 0,6 A
pa e u njemu biti pad napona
Ui = Ii Ri = 0,6 25 = 15 V
d) U toki A struja se grana, pa jedan
dio otjee kroz otpore R345, a rugi 2tV
dio kro otpor Rg. Budui da izmedu
toaka A i C djeluje preostali napon
od 9 V (u otporu Ri utroeno je
15 V!), imamo
Uj = 9 V

Iz - = = 0,15 A
Rg 60 2t V ff$n
e) Otpori R345 takoer lee izmeu to-
aka A i C, pa i oni dobijaju napon
od 9V. Jakost struje kroz tu granu
bit e X
IJ15= = 15A Oi
R345 20 24 V C3

f) Kroz otpor R3 protjee ta cijela

struja
I 8= 0,45 A
pa u njemu nastaje pad napona Sl. 56. Postupak pri izraunavanju
ukupnog otpora mjeovito spojenih
U3 = r3 Rs = 0,45 8 = 3,6 V otpora

g) U toki B struja se grana, pa jedan dio struje protjee kroz R4, a drugi kroz R5.
Budui a je u R3 olo do paa napona o 3,6 V, izmeu toaka B i C ostaje
napon
U4= U5 = 9 3,6 = 5,4 V
4 Osnove elektrotehnike 49
 S t r u j e k r o z t e o tp o r e b i t e
Ui 5,4
U = Ra = 0,27 A
20

R5 30
h) Da bismo bolje uoili dobiveno grananje struje i pojelu napona, nacrtajmo
shematski pregled dobivenih rezultata (sl. 57. i sl. 58).

j = 0,6 A J :0 ,4 S A U =15 v U * 3,6 V

Sl. 57. Struje u sloenom strujnom Sl. 58. Naponi u sloenom strujnom
krugu krugu

2.5.3. W heatstoneov most14

Wheatstoneov most je spoj etiri mjeovito spojenih otpora (Ri R2 Rz Rx)-
Radi na principu dijeljenja napona, a slui za tono mjerenje nekog otpora.
Sastoji se od dvije grane (ADB i ACB sl. 59). U prvoj grani je otporna ica
iji se otpor klizaem D moe dijeliti na otpore Ri i R 2, a u drugoj grani je
nepoznati otpor Rx i poznati otpor R 3 . Prema tome, u prvoj se grani moe dio-
beni omjer otpora (Ri : R 2) pomicanjem klizaa mijenjati, dok je u drugoj grani
omjer R 3 : Rx stalan. Obje diobene toke (C i D) spojene su preko osjetljivog
galvanometra G.
C Kliza D pomicmo po ici A B
lako dugo dok nam kazaljka galva-
nomelra 1 1 c doe na nulii. To znai
da izmeu toaka C i D ne tee stru-
ja, tj. da su potencijali loaka C i D
jednaki. Poteneijali tili toaka mogu
bili jednaki samo onda ako je pad
napona od A do C jednak padu na-
pojia od A do D

ii Ri = t2 Rx
Taa e i pad napona od toaka C i
D do zajednike toke B biti jednak
SI. 59. Shema Wheatstoneova mosta h ' R 2 = h R-3

w Wheatstone, Charles [Vitston], engleski fiziar (18021875), konstruirao vie

naprava s razliitih podruja fizike i razradio svoju metodu mjerenja elektrinih
otpora.

50
 Ako te dvije jednadbe poijelimo, dobijemo
ii 'Ri _ R jl _ R* r ~ r Rl
il f?2 12' R 3 Rl R-3
Budui da je otpor ice razmjeran s duljinom te ice, moemo uvesti

Ri _ AD
&2 DB

pa dobijemo

gdje je Rr . . . nepoznati otpor (Q)

AD R3 . . . poznati otpor (Q)
II
#3
M

DB AD . . . duljina ice od poetka do klizaa

DB . . . duljina ice od klizaa do kraja

Prema tome, nepoznati otpor izraunamo tako da poznati otpor pomno-

imo s kvocijentom udaljenosti klizaa od krajeva ice. Pri tome treba
u brojnik staviti onu udaljenost klizaa koja je s one strane gdje je
nepoznati otporl
R,

Zadaci

1. Koliki je ukupni otpor koji izvor nu sl. 60

trcba svladati? Kolika je ukupna jakost
struje, a kolika jakost struje kroz pojcdinc
otporc?
2. Ako imamo na raspolaganju 3 otpornika
(R2 = 6Q, R2 = 10 Q, Rs 30 Q), moemo
spajanjem 2 ili 3 otpomika dobiti 14 razli- /?.
itih vrijednosti ukupnog otpora. Nacrtajte
naine na koje se mogu spajati ti otpomici
i izraunajte njihov ukupni otpor u svakom Sl. 60. Mjeoviti spoj otpora
tom primjeru. iz zaatka 1

3. Koliki bi bio ukupni otpor u primjeru na st. 48 kad u sklopu ne bi bilo

otpora R4?
4. Koliki bi bio ukupni otpor u primjeru na str. 48 kad bi se spojni vod izmeu
Ri i R2 i spojni vod izmeu R3 i R4 meusobno spojili?
5. Koliki je pad napona u pojedinim otpomicima i kolika struja tee kroz svaki
otpomik ako je u primjeru na str. 49 R5 = 5 Q, a napon izvora 28 V?
6. Koliki je pa napona u pojedinim otpomicima i kolika struja tee kroz svaki
otpornik ako u primjeru na str. 49 nema otpornika Rs, a otpomik Rj = 15 Q17
7. Koliki je ukupni otpor 6 mjeovito spojenih otpora na sl. 61? Koliki napon vlaa
izmeu toaka A i B, B i C, C i D? Kolika je jakost struje kroz pojedine otpore?

4* 51
 8. Koliki je otpor otpome ice kuhala (Rx) ako su pri mjerenju Wheatstoneovim
mostom dobivene veliine na sl. 62? Kolika je duljina te ice ako je izraena
od nikelina, a ima presjek 0,5 mm2?
9. U kojem omjeru dijeli kliza Wheatstoneova mosta mjemu icu ako je poznati
otpor u mostu 10 Q, a nepoznati otpor je ica od kantala presjeka 0,4 mm2 i
duljine 4m?

R*

Sl. 61. Mjeoviti spoj otporaiz zadatka7 Sl. 62. Odreivanje otpora pomou
Wheatstoneova mosta

52
 3. E N E R G I J A , RAD, SNAGA

3.1. MEHANIKA ENERGUA

3.1.1. Fojam sile

Do pokretanja, zaustavljanja ili promjene brzine tijela moe doi samo
djelovanjem neke sile. Sila jc u zrok svakoj prom jeni stanja tijela. Tijelo na-
vSloji zadrati svoje stanje mirovanja ili svoje jednoliko pravocrtno gibanje, ako
na njega ne djeluje nikakva sila. To je I. Nevvtonov zakon mehanike (princip
tromosti iii inercije).
Ako na tijelo jeluje stalna sila, ono e se gibati sve bre, tj. dobijat e
ubrzanje ili akceleraciju. Ubrzanje e biti to vee to je vea sila, a manja
masa tijela.
Jeinica za mjerenje sile je njutn15 (1 N). .

Jedan njutn je sila koja masi od jednog kilograma daje ubrzanje od

jenog metra u sekuni.

U starijoj strunoj literaturi se kao jedinica za silu ponekad upotrebljava

kilopond (1 kp = 9,81 N). Ta jedinica ne pripada Sl-sistemu, pa je stoga nje-
zina upotreba danas zabranjena.

3.1.2. Mehaniki rad

Ako hocmo dignuti ncki teret, pokrenuti ili zaustaviti neko tijelo ili ope-
nito savladati neki otpor, trebamo izvriti ncki rad, odnosno utroili neku ener-
giju. Pri gibanju nckog tijela izvreni mehaniki rad bit e to vei to smo
upotrijebili veu silu i to je bio dulji put na kojem je ta sila djelovala.
M ehaniki r a d je svladavanje o tp o ra du nckog puta, pa je stoga jednak
produktu upotrijebljene sile i puta.
Jedinica za mjerenje rada je dul16 (1 J).

Jedan dul je rad koji izvri sila od jednog njutna na putu od jednog
metra.
Ponekad se u praksi upotrebljava stara jedinica za rad: kilopondmetar
(1 kpm = 9,81 J), iako njezina upotreba danas vie nije dozvoljena.*

1,1 N cw ton; Isaac [Njutn], englcski fiziar, matcmatiar l astronom (1642-1727),

dao vcliki doprinos mnogim podrujima znanosli, ali su mu najznaajnija otkria na
podruju fizike.
* Joule, James Frescott [Dul], engleski fiziar (18181889), prouavao pretvorbe
jednog oblika energije u drugi i oredio mehaniki ekvivalent topline.

53
3.1.3. Mehanika energija
Energija je sposobnost nekog tijela da izvri neki rad. Tijelo moe imati
potencijalnu i kinetiku energiju. Potencijalnu energiju ima tijelo uslijed svog
vieg poloaja (voda iza brane, kamen u zraku) ili posebnog stanja (sabijen
plin, nategnuta opruga). Kinetiku energiju ima tijelo uslijed svoje brzine
(voda u gibanju, ispaljeni metak).
Energiju tijela moemo poveati utrokom nekog rada. Tako, na primjer,
dizanjem predmeta troimo rad, ali istovremeno poveavamo potencijalnu
energiju tog predmeta. Meutim, moe biti i obrnuto: tijelo moe izvriti neki
rad, ali se pri tome smanjuje njegova energija (nategnuta opruga pri popu-
tanju pomie neko tijelo). Vidimo, dakle, da su energija i rad usko povezani,
da jedno moe prelaziti u drugo, pa je razumljivo da se za mjerenje energije
upotrebljavaju iste jedinice kao i za mjerenje rada (dul, odnosno kilopond-
metar).

3.1.4. Zakon o odranju energije

Potencijalna energija tijela moe prelaziti u kinetiku energiju (npr. ka-
men pri padanju sve nii poloaj sve vea brzina), a kinetika energija u
potencijalnu (hitac uvis sve vii poloaj sve manja brzina). Meutim, osim
ovih dvaju oblika mehanike energije postoje i drugi oblici energije kao to su
elektrina, toplinska, kemijska, atomska i dr.
U svim pojavama u ivotu imamo prijelaze energije s jednog tijela na
drugo ili prijelaze jednog oblika energije u drugi. Tako, na primjer, kemijska
energija ugljena u elektrinoj centrali prelazi pri sagorijevanju u toplinsku
energiju, zagrijavanjem vode stvara se u kotlu potencijalna energija pare,
potencijalna energija pare u turbini prelazi u kinetiku energiju, kinetika
energija pretvara se u generatoru u elektrinu energiju itd. Pri tome uvijek
vrijedi jedan od osnovnih zakona fizike zakon o odranju energije.
Energija se ne moe unititi niti ni iz ega stvoriti, energija moe
samo prelaziti iz jednog oblika u drugi.

3.1.5. Mehanika snaga

Jednaki rad moe sila izvriti u kraem ili duljem vremenu. Jean vagon
tereta istovarit e neka dizalica za jedan sat, a drugoj e za taj rad trebati
5 sati. Koliko e vremena trebati, ovisi o njezinoj snazi. Zato moemo rei:
Snaga je rad izvren u jedinici vremena (tj. u jednoj sekundi). Prema tome,
snaga je to vea to je odreeni rad izvren u kraem vremenu.
Jedinica za mjerenje snage je vat17 (1 W).
Jedan vat je snaga koja u jednoj sekuni izvri rad od jednog dula.
Tisuu puta vea jedinica je kilovat (1 kW). U tehnici se ponekad kao
jedinica za snagu upotrebljava kilopondmetar u sekundi (1 kpm/s) i konjska
snaga (1 KS).
1 KS = 75 kpm/s = 0,736 kW

17 Watt, James [Vat], engleski izumitelj (17361819), dao niz izuma na podru-
ju pamog stroja.

54
P rim je r. K o lik o j e k o n j s k i h s n a g a 10 k p m / s ? K o lik o j e to v a ta ?
a) 1 kpm/s = KS = 0,0133 KS
75
10 kpm/s = 10 0,0133 = 0,133 KS
0,736 736
b) 1 kpm/s = -------kW = ------ W = 9,81 W
75 75
10 kpm/s = 10 9,81 = 98,1 W

3.1.6. Korisnost (Stupanj uinka)

Prema zakonu o odranju energije, energija prelazi iz jednog oblika u
drugi. Taj prijelaz vri se u raznovrsnim strojevima i ureajima koji su kon-
struirani za prijelaz jednog odreenog oblika energije u drugi odreeni oblik
energije. U praksi, meutim, pri tome nikada ne prijee sva energija u onaj
oblik koji elimo. U elektromotoru, na primjer, ne prelazi sva elektrina ener-
gija u mehaniku, nego jedan dio prelazi u neeljenu toplinsku energiju uslijed
trenja u leajima, otpora u namotima, vrtlonih struja u jezgrama i dr. Prema
tome, jedan dio utroene energije gubimo, odnosno ne dobijamo je natrag
u onom obliku koji nam je potreban. Jasno je da je poeljno da taj dio bude
to manji. Koliko pojedini stroj ili ureaj iskoritava primljenu energiju, po-
kazuje nam njegova korisnost.
Korisnost nekog stroja jc ornjcr izmcdu snagc koju taj stroj dajc
(korisna snaga) i snagc koju prinia (uloena snaga).
gdje je 7) . . . korisnost
P,i . . . snaga koju stroj daje
P . . . snaga koju stroj prima
Korisnost se moe prikazati i kao omjer energije koju stroj daje i energije
koju stroj prima
Wd
V=
w
Korisnost je uvijek manja od 1 jer nema idealnih strojeva, tj. nema
strojeva koji bi raili bez gubitaka energije.
Primjer. Koliku korisnu snagu daje elektromotor koji prima ukupnu snagu od
12,6 KS, a radi s korisnou 0,9?
P = 12,6 KS __ Pd Pd = t) P
9 = 0,9 P Pd = 0,9 12,6 = 11,34 KS = 8,346 kW
P = ?

3.1.7. Sistemi mjera i jedinica

Nekada su se pri mjercnju u znanosti i lchniei upotrebljavale razlieite jedi-
niee koje nisu bile meusobno povezane u neke sistemc mjera. Sve veea meu-
sobna povezanost raznovrsnih znanstvenih podrueja i sve ua suradnja izmeu
znanstvenih ustanova zahtijevala je sve vie utvrdivanje jedinstvenog sislema
mjera kojeg bi se obavezno morali svi drati. Tako sis se pojavili sislemi mjera
koji se temelje na nekoliko osnovnih jediniea, a ostale jediniee su iz njih izve-
dcne. Prema odabranim osnovnim jeinieama, sisteme jediniea moemo ovako
podijeliti:

55
 a) Tehniki sistem jedinica ima kao osnovne jedinice jedinicu za duljinu
(metar), jedinicu za silu (kilopon) i jedinicu za vrijeme (sekunda), pa ga stoga
nekad zovu metar-kilopond-sekunda sistem ili krae MKpS-sistem. Do prije
kratkog vremena taj se sistem gotovo iskljuivo upotrebljavao u tehnici.
b) Fizikalni sistcm jcdinica ima kao osnovnc jedinicc jcdinicu za duljinu
(centimetar), jeinicu za masu (gram) i jedinicu za vrijeme (sekunda), pa ga
/ovemo i CGS-sistcm. On se upotrebljava u znanosti jer je pri zmuistvenim mjere-
njima priklanije uzimati inasu nego silu.
c) Praktini sistem jedinica je u stvari fizikalni sistem ije su jedinice po
veliini prilagoene praktinim potrebama. Kao osnovne jedinice jesu metar,
kilogram i sekunda, pa ga zovemo MKS-sistem.
d) Meunarodni sistem jedinica praktini je sustav jedinica proiren s jo
tri osnovne jedinice. Uz metar, kiiogram i sekundu odreena je poslije II svjet-
skog rata kao etvrta osnovna jedinica amper (za jakost struje), a kasnije je
uvedena kao peta i esta osnovna jedinica kelvin (za temperaturu) i kandela
(za jakost svjetlosti). Ovaj sustav obuhvaa jedinice sa svih poruja znanosti
jer se iz navedenih osnovnih jedinica mogu izvesti sve ostale. Prema poetnim
slovima svog slubenog naziva1'* zove se Sl-sistem.

Zbog svoje sveslnmosti i pniklinosti Medumirodni sistem je odlukom

Meunarodnog komiteta za utegc i mjere odreen kao jedinstvcni sistem
obavezan za svc drave koje su potpisale meunarodni sporazum o mjerama i
utezima. Budui da je i naa zemlja potpisala laj sporazum, obavezni smo
pmnjenjivati taj sistem u znanosti i tehnici. Sloga cmo u ovoj knjizi uzimati
jediniee iz tog sistema, ali emo usput spomenuii i nckc druge jedinice koje se
u praksi jo uvijek upolrcbljavaju.

3.1.8. Pregled mehanikih jedinica

Meunarodni Tehniki sistem

sistem
Mehanika Sim- Odnos izmedu
veliina bol Sim- Sim- jeinica
Jedinica bol Jeinica bol

duljina I metar m metar m

masa m kilogram kg kps2/m 1 kps-/m = 9,81 kg

vrijeme t sekunda s sekunda s
sila F njutn N kilopond kp 1 kp = 9,81 N
energija W dul J kilopond- kpm 1 kpm = 9,81 J
metar
ra A, W dul J kilopond- kpm 1 kpm = 9,81 J
metar
snaga P vat W kilopond- kpm/s 1 kpm/s = 9,81 W
metar po
sekundi

18 Systeme International des Unites

56
Zadaci
1. Izrazite u kilopondima silu
a) 3,4 N b) 0,07 N c) 125,62 N
2. Iskaite u jedinicama tehnikog sistema
a) 0,72 J b) 0,005 J c) 38,4 J
3. Da bi izvrio rad od 12,4 kpm, neki stroj utroi energiju od 150 J. Kolika je nje-
gova korisnost?
4. Elektromotor radi s korisnou 0,84. Koliku snagu u kpm/s daje ako troi
1,54 kW?

3.2. ELEKTRlCNA ENERGIJA

3.2.1. Elektrina energija

Vidjeli smo da energije u prirodi ima u razliitim oblicima i da je jedan
njezin oblik elektrina energija. Nosilac elektricne energije je elektrina struja.
Elektrina energija daje elektrinoj struji sposobnost da moe vriti
neki rad
Elektrina energija nastaje u izvorima struje iz drugih oblika energije.
Tako, na primjer, u galvanskim lancima elektrinu energiju dobijemo iz
kemijske energije, u elektrinim generatorima iz mehanike energije, u termo-
elementima iz toplinske energije itd.
Kao i svaka druga energija, i elektrina energija moe prelaziti u druge
oblike. Taj prijelaz elektrine energije vri se u elektrinim troilima. U elek-
trinom grijalu elektrina energija prelazi u toplinsku energiju, u elektromo-
toru u mehaniku energiju, pri punjenju akumulatora u kemijsku energiju
itd.
Budui da je energija u biti jedinstvena, a samo su njezini vanjski oblici
razliiti, sve se vrste energija oznaavaju istim simbolom i mjere istom jedi-
nicom. Prema tome, i elektrina energija ima simbol W, a osnovna jedinica za
njezino mjerenje je dul (1 J).

3.2.2. Elektrini rad

Treba razlikovati energiju od rada. Energija je sposobnost vrenja nekog
raa, dok je rad posljedica koja je omoguena tom sposobnou. Npr. iskustvo
nam pokazuje da je elektrina struja sposobna vriti rad, a to znai da posje-
duje energiju. Koritenjem svoje energije elektrina struja vri rad koji se
oituje u obliku raznovrsnih uinaka (toplinskog, svjetlosnog, kemijskog itd.)
Vrijednost rada koji elektrina struja izvri u nekom troilu ovisna je
o koliini elektriciteta koja je prosla kroz to troilo i o naponu koji je
za to bio potreban.
Budui da je koliina elektriciteta jednaka umnoku jakosti struje i vre-
mena (Q = I t), veliinu elektrinog rada dobijemo po formuli
gdje je A . . . elektrini rad (J)
A = U- l - t U . . . elektrini napon (V)
I . . . jakost struje (A)
t . . . vrijeme (s)

57
3.2.3. Elektrina snaga

Iz poglavlja o mehanikoj energiji znamo da je snaga rad izvren u jedi-

nici vremena. To isto vrijedi i za elektrinu energiju.
Elektrina snaga je elektrini rad izvren u jedinici vremena.

Prema tome, elektrinu snagu moemo izraunati tako da elektrini rad

izvren u nekom vremenu podijelimo s tim vremenom

t t

gdje je P . . . elektrina snaga (W)

P = I-U I . . . jakost struje (A)
U . . . elektrini napon (V)

Iz dobivene formule vidimo da e snaga elektrine struje biti to vea to

je vea njezina jakost i vei napon. Meutim, elektrina snaga nije samo
veliina koja odreuje izvjesno svojstvo struje nego se njome oznaava i svoj-
stvo troila. Na elektrinim troilima, uz ostale podatke, navedena je i tzv.
nominalna snaga tog troila. Nominalna snaga nekog troila ovisi o najveoj
jakosti struje i o najveem naponu koji to troilo moe podnijeti da ne bude
oteeno. Meutim, stvarna snaga troila u radu moe biti manja od oznaene
nominalne snage ako troilo nije prikljueno na nominalni napon. Npr., na
elektrinoj arulji je oznaena nominalna snaga 40 W i nominalni napon 220 V.
Ako iz mree umjesto 220 V dobivamo samo 200 V, stvarna snaga arulje pri
tom naponu bit e samo 33 W.
Ako u osnovnu formulu za elektrinu snagu uvrstimo za jakost struje
odgovarajuu vrijednost iz Ohmova zakona, dobijemo drugi oblik formule za
snagu
u E1
P = U I = U
R R

P = nt
R

Ako mjesto napona uvrstimo vrijednost za napon (U = I - R ), dobijemo

P = U I = IR- I = P R

P = l 2 R

Sve te formule za elektrinu snagu, kao i formula za elektrini rad, vri-

jede u ovim oblicima samo za istosmjernu struju i u nekim sluajevima za
izmjeninu struju. U drugim sluajevima te se formule moraju proiriti, o
emu e biti govora kasnije.

58
3.2.4. Jedinice za mjerenje elektrine snage
Elektrina i mehanika energija u biti su ista energija koja se pojavljuje
u dva razliita oblika. Stoga se i jedna i druga energija mogu mjeriti istim
jeinicama, tj. jedinice navedene za mehaniku energiju vrijede i za elek-
trinu energiju.
Prema tome, jedinica za mjerenje elektrine snage je vat (1 W). Iz osnovne
formule za elektrinu snagu (P = I U) izlazi da
troilo ima snagu od. jednog vata ako kroz njega tee struja jakosti
jednog ampera pri naponu od jednog volta.
U praksi se esto upotrebljava vea jeinica za snagu kilovat (1 kW).
l k W = 1000 W = 1,36 KS

Primjer. Generator istosmjerne struje za 220 V moe se opteretiti strujom od 500 A.

Koliku elektrinu snagu daje taj generator?
U - 220 V P-U-I
I = 500 A P = 220-500
--------------- P = 110 000 W = 110 kW
P= ?

3.2.5. Jedinica za mjerenje elektrinog raa

Jedinica za mjerenje elektrinog rada je dul (1 J). Jedan dul je rad
koji izvri struja snage jednog vata u jednoj sekundi,
stoga se u elektrotehnici dul esto naziva vat-sekunda (1 Ws). Dul ili vat-se-
kunda je vrlo mala jedinica, pa se u praksi upotrebljavaju vee jeinice od
kojih je najea kilovat-sat (1 kWh).

1 kWh = 3 600 000 Ws = 3 600 000 J

Prlmjer. Koliki se elektrini rad utroi za vrijeme 2 sata u ploi tednjaka ako je
njezina snaga 500 W?
P = 0,5 kW A = I ' U t
t =2h A = P- t
A = 0,5 2 = 1 kWh
A= ?

3.2.6. Mjerenje elektrine snage

u) Snaga istosmjcrne strujc moc sc indircktno orciti iz izmjcrcne jakosti

strujc i napona. Ampermetar ukljuimo serijski, a voltmctar paralclno s iroiiom
(sl. 63). Elcktrinu snagu dobijcmo mnocnjcm jakosli slrujc i napona prema
l'ormuli za snagu

Sl. 63. Elektrina snaga moe se izraunati

iz izmjerenog napona i jakosti struje

59
 b) Snagu istosm jem e i izmjenine struje moemo izravno mjeriti vatme-
trom (sl. 64). Vatmetar ima 2 svitka (strujni i naponski) i 4 prikljunice od
kojih se dvije ukljuuju serijski (AC), a dvije paralelno (BD) s troilom.
Jakost struje koja prolazi kroz troilo prolazi i kroz strujni svitak, a napon
koji dobiva troilo dobiva i naponski svitak. Nastala magnetska polja u svi-
cima djeluju na zajedniku kazaljku, pa e otklon te kazaljke biti vei to je
jaa struja i vei napon koji dobiva troilo, tj. to je vea snaga troila.

Sl. 64. Vatmetar mjeri snagu Sl. 65. Elektrino brojilo mjeri elektrini rad
elektrine struje

3.2.7. Mjerenje elektrinog raa

Elektrini rad ili elektrinu energiju mjerimo pomou elektrinih brojila.

U njima elektrina struja izaziva okretanje okrugle aluminijske ploice, a to
se okretanje prenosi pomou posebnog mehanizma na brojanik.
to je vea snaga struje, okretanje e biti bre, pa e se i vrijednost na
brojaniku bre mijenjati. Ukupna promjena vrijednosti na brojaniku ovisi,
prema tome, o snazi struje i o vremenu, tj. o elektrinom radu (sl. 65).

3.2.8 Mjerenje snage pomou elektrinog brojila

Elektrino brojilo moe sluiti i za indirektno mjerenje snage nekog tro-

ila. Ako elimo znati snagu nekog troila, ukljuit emo u stanu samo to tro-
ilo, i brojilo e mjeriti samo energiju koju troi to troilo. Svako brojilo ima
tablicu na kojoj je meu ostalim podatak o broju okreta koje aluminijska
okrugla ploa brojila izvri pri svakom potroenom kWh energije. Ta alumi-
nijska ploa moe se vidjeti i njezino okretanje brojiti kroz stakleni prozori
na brojilu. Iz broja njezinih okreta kroz neko vrijeme (2, 3, 5 ili vie minuta)
i broja okreta oznaenih na tablici moe se izraunati snaga prikljuenog
troila.

60
Primjer. Kolika je snaga prikljuenog troila ako se ploa brojila okrene za 5 minuta
65 puta? Na tablici brojila je podatak 1500 okr/kWh.
a) Ako se ploa okrenula za 5 minuta 65 puta, onda e se za 1 sat okrenuti
12 puta vie
n = 12 65 = 780 okr/h

b) Kad bi snaga troila bila 1 kW, ploa bi izvrila prema podatku na tablici
N = 1500 okr/h.

c) Budui da nae troilo izaziva samo 780 okr/h, njegova je snaga manja
od 1 kWh, tj.
P = = = o,52 kW = 520 W
N 1500

Zadaci

1. Kad u stanu ukljuimo samo elektrinu pe, okrugla ploa elektrinog brojila
okrene se za 2 minute 30 puta. Kolika je snaga te pei ako na tablici elektrinog
brojila pie 750 okr/kWh?
2. Na tablici elektrinog brojila pie 1000 okr/kWh (ili 1000 v/kWh). Kolika je snaga
elektrine arulje koja ukljuena 10 minuta uzrokuje 16 okreta ploe na tom
brojilu?
3. Koliki je elektrini otpor arulje od 100 W i kolika je jakost struje koja kroz
nju prolazi pri naponu od 220 V?
4. Rlektromotor istusmjcme strujc treba pri 220 V dati snagu od 35 KS. Kolika jc
jakost strujc ako je njcgova korisnost t) = 0.8V
5. Elekrino brojilo ima u tablici oznaeno 750 okr/kWh. Kolika je snaga pri-
kljuenog troila ako se aluminijska ploa brojila okrene 24 puta za 3 minute?
6. Depna baterija stoji 180 d, a moe davati struju jakosti 0,5 A uz prosjeni na-
pon od 4V kroz 5 sati. Koliko stoji lkW h elektrine energije iz depne baterije?
7. Troilo otpora 45 Q prikljueno je na napon od 220 "V. Kolika je snaga troila
pri tom naponu, a kolika je snaga kad doe do pada napona za 10%?
8. Kolika je prosjena jakost struje kroz troilo koje je prikljueno 33 minute na
napon od 220 V ako brojilo kroz to vrijeme pokae potroak od 0,8 kWh elektrine
energije?
9. Koliko jaku struju uzima iz mree arulja od 60 W pri naponu od 220 V?
10. Kolika je korisnost elektromotora koji pri 220 V uzima struju od 10 A, a daje
snagu od 2,4 KS?
11. Kroz otpor od 1,2 Q tee 20 minuta struja jakosti 6A. Koliko je elektrine ener-
gije kroz to vrijeme potroeno?
12. Grijaa spirala kuhala ima otpor od 40 Q. Koliko jaku struju uzima kuhalo ako
ga prikljuimo na napon o 110 V? Kolika je njegova snaga?
13. Koliko dugo treba svijetliti amlja od 40 W da bi poli'oila I kWh elcktrinc
cnergijc?
14. Koliki je napon na koji je prikljueno troilo iji je otpor 15 Q> a ima snagu
1,2 kW?
15. Koliko mctara icc od kromnikla (p = 1.1 ^2mm:/m) prcsjeka 0.1256 mm, trcba
u/.cti za grijau spiralu elektrienog grijala da bi ono pri naponu od 220 V imalo
Miagu od 400 W? (Tcmpcratura uarcnc spirale jc oko l()00C.)
16. Zarulje od 100 W i 200 W spojene su serijski na napon od 220 V. Kolika je jakost
struje i koliki su padovi napona na tim aruljama?

61
3.3. TOPLINSKI UINCI ELEKTRINE STRUJE

3.3.1. Prijelaz elektrine u toplinsku energiju

Iz svakodnevnog iskustva znamo da elektrina energija moe prelaziti u
toplinsku energiju. Taj prijelaz vri se u raznovrsnim elektrotoplinskim ure-
ajima kao to su elektrine pei, glaala, bojleri i dr. Postavlja se pitanje u
kojem se omjeru vri taj prijelaz, tj. koliko toplinske energije dobijemo iz od-
reene koliine elektrine energije? Odgovor je lak ako uzmemo u obzir da je
dul jedinica za sve oblike energije i da koliina energije prije i poslije prije-
laza ostaje ista. Prema tome,
jedan dul elektrine energije daje jedan dul toplinske energije.
Meutim, danas se jo uvijek u praksi toplinska energija mjeri kalorija-
ma, pa treba znati koliko kalorija toplinske energije daje jedan dul elektrine
energije. Odgovor na to pitanje dat e nam ovaj pokus.

3.3.2. Toplinski ekvivalent elektrine energije

Pokus
U kalorimetar (sl. 66) stavimo odreenu koliinu vode, a zatim u nju uronimo
spiralu otpome ice (S) koja je pomou dva prikljuka (A i B) uvrena na po-
klopcu kalorimetra i spojena s izvorom struje. Kad smo na termometru (T) oitali
poetnu temperaturu vode, ukljuimo izvjesno vrijeme struju. Iz izmjerene ja-
kosti struje, napona i vremena moemo izraunati utroenu elektrinu energiju
u dulima (vat-sekunama)
W= U -lt
a iz povienja temperature vode, koliine vode i specifine topline vode dade se
odrediti dobivena toplinska energija u kalorijama prema formuli
gdje je Q . . . koliina topline (cal)
Q = m c ($2 #i) m . . . koliina vode (g)
c . . . specifina toplina vode (cal/g C)
#! . . . poetna temperatura vode (C)
#2 . konana temperatura vode (C)
62
 Zakljuak

Ma koliku uzeli koliinu vode, jakost struje, napon ili vrijeme, vrijed-
nost omjera Q /w bit e uvijek ista. Ona e uvijek biti 0,24. To znai da

emo uvijek iz jedne vatsekunde tj.

iz jednog dula elektrine energije dobiti 0,24 kalorija topline. Taj
broj zove se toplinski ekvivalent elektrine energije.

3.3.3. Jouleov zakon

U izvedenom eksperimentu koliina utroene elektrine energije dana je

formulom W = U I t. Budui da je u kalorimetru sva elektrina energija
pretvorena u toplinsku energiju (W = Q), moemo pisati
gdje je Q . . . koliina topline u dulima ili
Q = U- I - t vat-sekundama

tj. koliina stvorene topline u nekom otporu bit e to vea to je vei napon
na tom otporu, to je jaa struja kroz taj otpor i to je dulje vrijeme protje-
canja struje.
Ako elimo dobiti koliinu topline u gramkalorijama (cal), onda gornji
izraz treba pomnoiti s toplinskim ekvivalentom elektrine energije tj. sa 0,24
pa dobijemo

Q = 0,24 U I t gdje je Q . . . koliina topline u gram-kalorijama

Koliina topline koja nastaje u nekom otporu razmjerna je s jakou

struje, naponom i vremenom.

Gornja formula i efinicija daju nam Jouleov zakon. On se moe prikazati

i u drugom obliku ako se mjesto U 1 uvrsti drugi izraz za elektrinu snagu
npr. I2 R

Q = 0,24 I2 R t gdje je Q . . . koliina topline u gramkalorijama

Koliina topline koja nastaje u nekom otporu razmjerna je s kvadra-

tom jakosti struje, otporom i vremenom.

Primjer. Koliko topline nastane u otporu od 50 Q ako kroz njega tee struja jakosti
4,5 A za vrijeme 15 minuta?
K = 50 Q Q= 0,24 I2 K t
I = 4,5 A Q= 0,24 4,52 50 900
t = 900 s Q= 218 700 cal
Q= 218,7 kcal
Q= ?

63
3.3.4. Termika korisnost
Pri prenoenju dobivene topline na tvari koje elimo zagrijavati dolazi do
gubitaka topline uslijed zraenja, strujanja i prelaenja topline na okolinu.
Koliki e biti ti toplinski gubici, ovisi o toplinskoj izolaciji i konstrukciji elek-
trotoplinskog ureaja.
Odnos izmeu koliine topline koja je u nekom ureaju prenesena na
grijanu tvar i koliine topline koja je prema Jouleovu zakonu dobivena
iz elektrine energije zove se termika korisnost tog ureaja.

Ako umjesto Q uvrstimo izraz iz Jouleova zakona, dobijemo

gdje je i)\ . . . tcnnieki stnpunj uinka
Q . . . koliina topline prenesena na tvar (cal)
I . . . jakost struje (A)
V . . . elektrini napon (V)
t . . . vrijeme (s)
Termika korisnost je i kod najboljih elektrotoplinskih ureaja uvijek ma-
nja od 1.
Primjer. Kolika treba a je snaga elektrinog kuhala da se na njemu 5 litara vode
ugrije od 15C na 100C kroz vrijeme od 30 minuta ako je termika korisnost
kuhala 0,8?
m = 5 kg a) Da bi se 5 litara vode ugrijalo za 85C, potrebna je
t = 30 min koliina topline
02 = 85C Q = m c ( &2 #i)
Vt = 0,8
Q = 5000 1 85 = 425 000 cal
P = ?
Qd Qd
b) ??t =
0,24 I U t 0,24 P t
Qd 425 000
P= = 1229 W
0,24 t 0,24 1800 0,8

1 f

grijaa? tijelo
toptinska izolacija
pnktjuak grijaa spiroto
Sl. 67. Direktno grijane posude Sl. 68. U elektrinom radijatoru grijaa
imaju grijae tijelo ugraeno spirala grije vodu, a voda prenosi to-
u samoj posudi plinu na vanjske stijene radijatora

64
3.3.5. Prednosti elektrotoplinskih ureaja
Slvaranje topline pri prolazu struje kroz neki otpor sve vie primjenjujemo
na raznovrsnim podrujima tehnike. Toplina dobivena iz elektrine energije za-
grijava danas industrijskc pei (sl. 71), tali materijale pri elektrinim za-
varivanjima (sl. 72), omoguava rad raznovrsnih ureaja u kuanstvu (sl. 67,
68, 70), daje svjellost u elektrinim aruljama (sl. 69) itd. Svc ira primjena
takva naina stvaranja topline posljediea je niza prednosti koje takvo zagri-
javanje ima prcd ostalim vrstama zagrijavanja. Tako su, na primjer, elektro-
toplinski ureaji vrlo jcdnostavni po konstrukciji, korisnost im je v o velika,
temperalma se u njima moe vrlo lako rcgulirali od najmanje do najvee
vrijednosli, toplina se moe neposredno proizvodili na svakom mjestu, tem-
pevatura se moe aulomatski drati na stalnoj visini, pri grijanju neina nikakvih
otpadnih materijala, omoguavaju higijensko odravanje prostorija i estetsko
ureenje radnog mjcsta, zauzimaju mali proslor itd.

Sl. 71. Elektrina otpoma pe

s dvije komore Sl. 72. Elektrino luno zavarivanjc
5 Osnove elektrotehnike 65
3.3.6. Odnos elektrinih, mehanikih i toplinskih jedinica
Budui da Meunarodni sistem jedinica nije u praksi potpuno proveden,
treba pri pretvorbi energije iz jednog oblika u drugi pretvarati i pripadne
jedinice. Odnos razliitih elektrinih, mehanikih i toplinskih jedinica za mje-
renje rada i snage iz razliitih sistema jedinica prikazan je u donjoj tablici.

Elektrina Mehanika Toplinska

Veliina energija energija energija

1 J = 1 Ws = 1 J (= 0,102 kpm) = 1 J (= 0,24 cal)

1 kWh = 367 100 kpm = 860 000 cal
Rad 9,81 J = 9,81 Ws = 1 kpm = 2,34 cal
(A) 0,736 kWh = 1 KSh = 632 400 cal
4,187 J = 0,427 kpm = 1 cal

1W = 1 W (= 0,102 kpm/s= 1 W (= 0,24 cal/s)

1 kW = 1,36 KS = 860 000 cal/h
Snaga
9,81 W = 1 kpm/s = 2,34 cal/s
(P) 0,736 kW = 1 KS = 175,6 cal/s
4,187 W = 0,427 kpm/s = 1 cal/s

Najvaniji odnosi dani su u prvom redu dijela tablice za rad i dijela tablice
za snagu _____________________________________
1 J = 1Ws = 0,102 kpm = 0,24 cal

1 W = 0,102 kpm/s = 0,24 cal/s

Osim toga, za rjeavanje praktinih zadataka treba znati ovo:

1 kW = 1,36 KS 1 KS = 0,736 kW

Primjer. Usporedite rad od 512 J, 45 kpm, 126 cal i 0,000 42 kWh, te ih porcdajte po
vrijcdnosti.
Ai = 512 J a) Treba svesti sve veliine na istu jedinicu.
A2 = 45 kpm Odaberimo, na primjer, dul.
A3 = 126cal A\ = 512 J
Aa = 0,000 42 kWh
b) 1 kpm = 9,81 J
A2 = 45 kpm = 45 9,81 = 441,45 J
c) lc a l = 4,187 J
As - 126 cal = 126 4,187 = 527,56 J
d) 1 kWh = 1000 Wh = 3 600 000 Js
A 4 = 0,000 42 kWh = 0,000 42 3 600 000 = 1512 J
Prema tome, najvredniji je bio rad 0,000 42 kWh, a zatim redom 126 cal, 512 J,
45 kpm.

66
 Zaaci
1. Kolikom radu u dulima, kiloponmetrima i kalorijama odgovara elektrifini rad
od 120 Ws?
2. Pretvorite 5KS u ostale jedinice za snagu!
3. Koliku koliinu topline daje elektrino grijalo o 2500 W za vrijeme 2 sata i
36 minuta?
4. U elektrinom bojleru ija je sarina 50 litara treba ugrijati vou od 10C na
85C. Koliko pri tome treba utroiti elektrine energije (u kWh) ako je korisnost
tog bojlera 0,87?
5. Elektrino ronilo koje ima otpor od 4013 prikljueno je na napon od 220 V. Ko-
liko se litara vode moe tim grijalom ugrijati sa 20C do vrenja ako je grijalo
ukljueno 20 minuta?
6. Luna lampa prikljuena je preko predotpomika od 14 Q na napon od 220 V.
Kroz lampu prolazi struja jakosti 12 A.
a) Koliki se napon ponitava na predotporaiku, a koliki napon dobija lampa?
b) Kolika je snaga lampe?
c) Koliko se topline proizvce u prcoiporniku za vrijcmc jednog sata?
7. U nekom elektrinom grijalu treba ugrijati 120 kg ulja sa 20C na 115C. Koliko
treba pri tome utroiti elektrine energije ako je korisnost grijala 0,8, a speci-
fina toplina ulja 0,5 kcal/kgC (tj. potrebno je 0,5kcal da bi se 1 kg ulja ugri-
jao za 1C).
8. Kolika je snaga elektrotoplinskog uredaja koji za 10 minuta moe ugrijati 801
vode od 20C na 30C?
9. Kolika je korisnost elektrinog bojlera od 1200 W ako za 8 sati ugrije 100 1 voe
od 20C na 90C?
10. Elektrinim otporom od 50 Q treba 151 vode ugrijati sa 18C do kljuanja. Ako
je prikljueni napon 220 V, kolika je jakost struje? Koliko je potrebno vremena
da voda poinje kljuati ako su toplinski gubici 12%?

3.4. PRORAUN VODOVA

3.4.1. Zagrijavanje vodova

Iz formule Jouleova zakona vidimo da toplina nastaje u svakom otporu.

kroz koji prolazi struja. Stoga do zagrijavanja nee doi samo u elektrotoplin-
skim ureajima, gdje je takvo zagrijavanje poeljno i potrebno, nego e se za-
grijavati i ostali ijelovi strujnog kruga kao to su, na primjer, vodovi, sklop-
ke, utinice i slino. Kad su instalacije ispravne, u tim dijelovima strujnog
kruga ne nastaje mnogo topline, ali ako je dimenzioniranje vodova loe ili ako
su spojevi neispravni, zagrijavanje moe biti toliko da predstavlja s jedne stra-
ne osjetljiv gubitak energije, a s druge strane opasnost po samu instalaciju i
njezinu okolinu.
Uzroci tog zagrijavanja jesu preveliki otpori u vodovima (premali presjek,
lo materijal), loe izvedeni spojevi (labavo obavijene ice), oksidirana spojna
mjesla (oksiirana odirna mjesta utikaa i utinice, oksidirani kontakti u
sklopkama), olabavljeni spojevi (poputeni vijci, preslabi kontakti u spojka-
ma) i sl. Zagrijavanje e biti to vee to je vodljivost manja, stoga pri posta-
vljanju instalacije treba nastojati da se otpor u vodovima smanji na najmanju
moguu mjeru.

5* 67
3.4.2. Dozvoljeno optereenje vodova
Da ne oe do prejakog zagrijavanja vodova, gustoa struje u njima ne
smije prijei dozvoljenu granicu. Gustoa struje je omjer jakosti struje i pre-
sjeka vodia, a mjeri se amperima po kvadratnom milimetru (A/mm2). Dozvo-
Ijena gustoa struje nije jednaka za sve vodove. Ona ovisi o materijalu vodo-
va, njihovu presjeku, izolaciji i okolnoj temperaturi. Za bakar je, na primjer,
dozvoljena vea gustoa, a za aluminij manja. Tanji vodii se lake hlade, pa
je za njih dozvoljena vea gustoa. Isto se tako lake hlade goli vodovi od izo-
liranih, pa je za gole vodove dozvoljena gustoa vea. Ako se vod nalazi u sre-
dini gdje je visoka temperatura, njegovo hlaenje e biti oteano, pa kroz
njega smije prolaziti samo struja male gustoe.
Koliko smije biti optereenje pojedinih vrsta vodova, tj. koliki mora biti
presjek voda da pri odreenoj jakosti struje ne doe do prevelikog zagrijava-
nja, odreuju posebni elektrotehniki propisi ije su oredbe sadrane u ovoj
tablici:

3.4.3. Strujno optereenje izoliranih vodova od bakra pri osiguranju rastalnim

osiguraima

Najvee dozvoljeno trajno

Presjek optereenje
bakrenog (A) Primjedba
vodia
(mm2) Vodi I Vodi II Vodi III

0,75 10 10
1 6 10 15 Vodii I su cijevni vodovi (npr.
1,5 10 15 20 GM, PM, GO) i vodii poloeni
2,5 15 20 25 u cijevi (G, P)
4 20 25 35
6 25 35 50 Vodii II su vodovi slini kabelu,
10 35 50 60 oklopljeni vodovi, vieilni vo-
16 50 60 80 ovi za prikljuak pokretnih
25 60 80 100 troila i sl.
35 80 100 125
50 100 125 160 Vodii III su sloboni jednoilni
70 160 200 vodovi, jednoilni vodovi za pri-
95 200 225 kljuak pokretnih troila, goli
120 225 260 vodii do 50 mm2 i sl.
150 260 300

Primjer. Koliki mora biti presjek golog bakrenog voda kroz koji prolazi trajna
struja od 45 A?
a) Potreban presjek trait emo u rubrici Vodi III jer se tu nalaze podaci
za gole bakrene vodove.
b) Budui da u tablici nema podataka za struju od 45 A, uzet emo slijeeu
jakost struje (50 A)
S = 6 mm2

68
3.4.4. Proraun vodova
Prije postavljanja nekog elektrinog voda treba izvriti proraun tog
voda, tj. odrediti potrebnu povrinu njegova presjeka. Presjek voda ne smi-
jemo uzeti prevelik jer to nepotrebno poskupljuje instalaciju, ali ne smijemo
uzeti ni premalen jer u tom sluaju moe doi do
a) prejakog zagrijavanja vodova,
b) prevelikog pada napona,
c) mehanikog kidanja voda.
Stoga pri odreivanju presjeka voda treba uzimati u obzir sve te mogue
posljedice. Treba voditi rauna da se vodovi ne smiju zagrijavati preko do-
zvoljene granice, a u njima pad napona ne smije biti vei od ozvoljenog,
kao i to da se ne prekinu prilikom postavljanja ili kasnije u pogonu. Ponekad
e nam neki presjek biti dovoljan u pogledu jednog ili dva zahtjeva, ali e
biti nedovoljan s obzirom na trei zahtjev. Tada treba uzeti vei presjek jer
pravilno dimenzioniran vod mora zadovoljavati sva tri navedena zahtjeva.

3.4.5. Postupak pri proraunu vodova

Da bismo mogli pristupiti proraunu vodova, potrebni su nam ovi osnovni
podaci:
a) kolika e ukupna struja tei kroz pojedini vod (odreujemo prema snazi
prikljuenih troila);
b) kakve emo vrste vodova upotrebljavati i kako e biti ugraeni (u cije-
vima, u buci, nad zemljom itd.);
c) kolika je duljina vodova od elektrinog brojila, odnosno izvora struje
do pojedinog troila;
d) koliki je dozvoljeni pad napona u tom vodu.
Kad smo utvrdili te osnovne podatke, moemo odreivati presjek pojedi-
nog voda s obzirom na pojedine zahtjeve.
1. Presjek voda s obzirom na zagrijavanje odreujemo prema tablici 3.4.3.
na osnovi jakosti struje i vrste voda.
2. Presjek voda s ozbirom na pad napona. Pad napona prema propisima
od elektrinog brojila do rasvjetnog mjesta smije biti najvie 2%, a do
motora najvie 5 % . Ako se pad napona rauna od transformatorske stanice,
onda bi postoci mogli biti neto vei. Stoga treba za svaki vod izraunati pad
napona prema formuli u = 1 R gdje je I ukupna struja koja e tei kroz
taj vod, a R je otpor vodia iji smo presjek ve odredili iz tablice 3.4.3. Ako
nam je tako izraunan pad napona vei od 2 % , odnosno 5%, treba uzeti vei
presjek, premda bi nam s obzirom na samo zagrijavanje bio dovoljan i onaj
odrecn prema tablici.
3. Prcsjek voda s obzironi na mchaniekn vrstou. Presjek odrecn prema
pretliodnim tokama 1. i 2. treba provjeriti i s obzirom na mehanieku evrstou.
hleklrieni vodovi u zgraama trebaju, naime, izdrali i izvjesno melianiko
optereenje pri provlaeenju kroz cijevi inslalacija, a sloboclni vodovi pri natezanju
izmedu slupova i za vrijeme nepogoda. IColiki mora biti najmanji presjek pri
pojedinim vrstama melnmikog optereenja pokazuje nam ova tabliea:

69
 Najmanji presjeci bakrenih vodia
(s obzirom na mehaniku vrstou)

Vodii u svjetiljkama i na n jim a .........................................................0,75 mm-

Potezni vodovi, plctcni i okuigli sobni vodovi, obini. laki i srcdnji
radioniki v o d o v i............................................................................0,75 mm2
Ostali pokretni v o d i i............................................................................1 mm2
Stalno poloeni v o d i i ............................................................................1,5 mm2
Vodovi slini kabelu i k a b e li............................................................... 1,5 mm2
Izolirani vodovi kunog prikljuka viekatnih zgrada do brojila . 6 mm2
Izolirani i goli vodii u zgradama i na slobodnom s rasponom do 20 m 4 mm2
Vodii za nadzemne vodove s naponom do 1 kV i s rasponom do 35 m 6 mm2
Vodici nadzemnih vodova visokog napona............................................ 10 mm2

Ako je presjek iz ove tablice vei od presjeka dobivenog kao to je nave-

deno u prve dvije toke, treba uzeti taj vei presjek jer nije dovoljno da vod
zadovoljava samo u pogleu zagrijavanja i pada napona nego mora izdrati
i mehanika optereenja.

Primjer. Elektromotor istosmjeme stmje od 3 KS (220 V) treba prikljuiti bakrenim

vodom koji je izoliran polivinilom, a poloen u cijevi. Koliki mora biti nje-
gov presjek ako je duljina 180 m, a pad napona ne smije biti vei od 5%?
P = 3KS a) Prije oreivanja presjeka treba iz snage motora
U = 220 V izraunati jakost struje.
g = 0,0175 P = 3 KS = 2,208 kW = 2208 W
l = 360 m
u (%) = 5% _P 2208
f = 10,03 A = 10 A
U 220

b) Presjek voda s obzirom na zagrijavanje odreujemo prema tablici 3.5.3. (za-

dani vod pripada I grupi vodova, a zadana struja ima 10 A)
S = 1,5 mm2
c) Presjek voda s obzirom na pad napona. Provjerimo da li bi dobiveni presjek
od 1,5 mm2 odgovarao s obzirom na pad naponaS

S 1,5
u = I R = 10 4,2 = 42 V
u - 100 42 100
u (/o) = = 19,1 %
U 220

Vidimo da je pad napona gotovo etiri puta prevelik, zato treba otpor sma-
njiti etiri puta. To emo postii ako etiri puta poveamo presjek. Uzmimo
stoga iz tablice presjek S = 6 mm2 te izraunajmo pad napona za ovaj pre-
sjek

70
 r = e-i 0,0175 360
1,05 Q
s 6
u = I R = 10 1,05 = 10,5 V
u 100 10,5 100
u (%) = = 4,8%
U 220
Presjek od 6 ram2, akle, zadovoljava i u pogledu pada napona jer je uz ovaj
presjek pad napona manji od 5%.
d) Presjek voda s obzirom na mehaniku vrstou odreujemo iz tablice 3.5.5.
Vidimo a je presjek od 6 mm2 dovoljan i s obzirom na mehaniku vrstou.
Prema tome, uzet emo vod presjeka
S = 6 mm2

Zadaci

1. Odredite presjek bakrenog oklopljenog voda kojim treba spojiti 45 metara uda-
ljeno troilo snage 2kW za izvor struje napona 110 V. Pad napona ne smije
biti vei od 2%.
2. Elcktriiui runu builicu trcba spojiti radionikim prikljunim vodom na izvor
strujc napona 220 V koji j c udaljcn 10 mctara. Koliki mora biti presjck ba-
krcnog vodia ako builica ima snagu 250 W, a pa napona ne smije biti vci
od 5%?
3. Po kr e tn o t r oi l o treba pri kl j ui t i bakr eni m vie i lni m vodom. Koliki treba
biti pr esjck tog voda i kolika j c gustoa struje ako troilo troi struiu iako-
sti 16 A?
4. U cijevi su poloeni bakreni vodovi presjeka 4mm2. Koliko jaka struja smije
prolaziti kroz te vodove i kolika je tada gustoa struje?
5. Koliko je najvee dozvoljeno trajno optereenje polivinilom izoliranog bakrenog
vodia poloenog u cijevi
a) ako je njegov presjek 6mm2,
b) ako je njegov presjek 25 mm2.
Kolika je dozvoljena gustoa u prvom, a kolika u drugom sluaju?
6. Koliki mora biti presjek bakrenog izoliranog voa poloenog u cijevi ako njime
napajamo elektromotor istosmjerne struje od 10KS/220V?
7. Bakrenim izoliranim vodom poloenim u cijevi ovoimo struju do grupe a-
rulja, graenih za 220 V, koje su ualjene 80 m, a imaju ukupnu snagu 540 W.
Koliki moramo uzeti presjek voda ako pad napona ne smije biti vei od 1,5%?
8. Oklopljenim bakrenim vodom napajamo 300 m udaljenu elektrinu pe od 10 kW
strujom napona 220 V. Koliki mora biti presjek voda, ako pad napona ne smije
prijei 3%?
9. Elektrini tednjak prikljuen na napon od 220 V troi struju jakosti 12 A.
Koliki mora biti presjek bakrenog voda poloenog u cijevi ako je njegova du-
Ijina 14 m, a pad napona ne smije biti vei od 4%?

71
 4. P O J A V E U E L E K T R I N O M P O L J U

4.1. ELEKTRINO POLJE

Poznavanje elektrienog polja omogueuje nam ne samo razinatranje eisto
teoretskih problema o clektriciletu nego je to poznavanje neophodno polrebno i
za rjeavanje praktinih elektrotehnikih zadataka. Tako se, na primjer, djclo-
vanje kondenzatora i njihov proraeun ne mogu razumjeli ako se ne znaju os-
novni pojmovi o cleklrienom polju.

4.1.1. Elektrini naboji

Ve se od najstarijih vremena znade da se neka tijela mogu trljanjem
naelektrizirati, ali bit tog elektriziranja objanjena je tek u najnovije vri-
jeme. Danas znamo da trljanjem dvaju razliitih tijela elektroni prelaze s
jednog tijela na drugo, pa tako na jednom tijelu nastaje manjak elektrona, a
na drugom viak elektrona. Kad se stakleni tap trlja koom, elektroni sa
tapa prelaze na kou, a kad se polivinilski tap trlja suknom, elektroni sa
sukna prelaze na tap. Na tijelu s manjkom elektrona prevladavaju pozitivni
naboji atomskih jezgara, dok na tijelu s vikom elektrona prevladavaju nega-
tivni naboji elektrona. Kaemo da prvo tijelo ima pozitivni naboj, a drugo
tijelo da ima negativni naboj. Ti naboji ostaju na tijelu u mirovanju tako dugo
dok je to tijelo elektriki izolirano od ostalih tijela. Zbog tog mirovanja naboja
takav se elektricitet zove elektricitet u mirovanju ili statiki elektricitet, a dio
elektrotehnike koji se njime bavi zove se elektrostatika.
8

eiektrine influencije
Sl. 74. (desna slika). Gumena ili svilena vrpca van de Graaffova generatora prima
naboj preko donjeg iljka iz izvora istosmjernog napona, a zatim ga prenosi i preko
gornjeg iljka gomila na vanjskoj povrini velike uplje metalne kugle
72
4.1.2. Stvaranje naboja
Osim runim trljanjem naboj se moe
proizvesti posebnim strojevima koji mogu
davati mnogo vee naboje. Takvi su na
primjer, razliiti influentni strojevi (sl.
73), van de Graffov generator (sl. 74) i
drugi.
Tijelo se moe elektriki nabiti i pri-
kljuenjem na pozitivni ili negativni pol
izvora istosmjernog napona (sl. 75). Kad
se dvije izolirane metalne ploe prikljue
na izvor, elektromotorna sila pokree
elektrone s jedne ploe na drugu, pa se
na jednoj ploi stvara manjak elektrona Sl. 75. Tijelo se moe elektriki na-
(pozitivni naboj), a na drugoj viak elek- biti prikljuenjem na izvor
trona (negativni naboj). istosmjemog napona

4.1.3. Svojstva elektrinih naboja

Pokus

a) Kuglicu od suncokrctove srike omotanu stanioiom i ovjeenu na tanku svilenu

nit dodirnemo natrljanim stakienim tapom. Pri dodiru elektroni s kuglicc
prelaze na tap (manjak eiektrona), pa i na kugliei nastaje manjak clektrona, tj.
prcvlaava pozitivni naboj (si. 7b.a).
b) Ako na isti nain elektriki nabijemo i drugu kuglicu te je zatim pribliimo
prvoj, vidjet emo da se one meusobno odbijaju (sl. 76.b).
c) Ako jednu kuglicu nabijemo pozitivno (staklenim tapom), a drugu negativno
(polivinilskim tapom), one e se prilikom pribliavanja meusobno privlaiti
(sL 76. c).

o)
Zakljuak
a) Elektrini naboji pri dodiru prelaze
s jednog tijela na drugo.
j
b) Elektrini naboji stvaraju u prostoru
oko sebe sile koje djeluju na druga
elektriki nabijena tijela. b)

c) Istoimeni elektriki naboji odbijaju

se, a raznoimeni privlae.
(3

C)

Sl. 76. Prouavanje svojstava elektrinih naboja b o

73
4.1.4. Elektrino polje

Vidimo, dakle, da oko elektrinog naboja postoje sile koje djeluju na druge
elektrine naboje.

Dio prostora oko elektrinog naboja, u kojem se moe dokazati posto-

janje sila koje djeluju na druge naboje zove se elektricno polje.

Smjer i veliinu djelovanja tih sila u pojedi-

noj toeki elektrinog polja prikazujemo strelicama
koje zovemo elck tri n c silnicc. Dogovorom je
oreeno da se kao smjer elektrinog polja uzima
onaj smjer u kojem eleklrino polje djeluje na
pozilivni naboj. Stoga elektrine silnice imaju
uvijek smjer od pozitivnog prema negalivnom
naboju (sl. 77).

Elektrine silnice stoje uvijek okomito na po-

Sl. 77. Elektrine silnice
imaju smjer od pozitiv-
nog prema negativnom
naboju
vrinu tijela, pa npr. kod elektriki nabijene kugle
imaju radijalni smjer. Prostor izmeu dviju elek-
triki nabijenih kugla ili dva valjka (elektrini
vodovi) ispunjen je silnicama ija gustoa nije u
svakoj toki jednaka, pa je i djelovanje sila u
razliitim tokama razliito. Takvo elektrino polje
zovemo nehomogeno polje (sl. 78 i 79).

Sl. 78. N c h om o g c n o clck- Sl. 79. Nehomogeno elek-

trino poljc izmcu suprot- trino polje izmeu isto-
nih naboja imenih naboja

Prostor izmeu dviju paralelnih elektriki nabijenih ploa ispunjen je

meusobno' paralelnim silnicama ija je gustoa na svakom mjestu izmeu
ploa jednaka. Takvo elektrino polje zove se homogeno polje. U homogenom
polju djelovanje je sila u svakoj toki jednako (sl. 77).

74
4..5. Elektroskop

Odbojno djelovanje istoimenih naboja primjenjuje se ko elektroskopa.

To je naprava pomou koje moemo utvrditi da li je neko tijelo elektriki
nabijeno. Elektroskop se sastoji od prozirnog staklenog kuita u koje ulazi
metalna ipka. Na vanjskom kraju ipke nalazi se metalna kuglica, a na unu-
tarnjem kraju su dva listia od
staniola (sl. 80) ili metalna iglica
koja je vrlo pokretljiva oko hori-
zontalne osovinice (sl. 81.).
Dodirne li kuglicu elektro-
skopa neko elektriki nabijeno
tijelo, naboj tijela prijei e na
kuglicu, ipku i na listie od sta-
niola (onosno metalnu iglu). Ka-
ko oba listia od staniola dobi-
vaju istoimeni naboj, o-ni se me-
usobno odbijaju i raire. Isto e
se tako i metalna igla na sl. 81,
odbijati od metalne ipke jer obje
imaju isti naboj, pa e se igla
zakrenuti oko svoje osovine za Sl. 80. Elektroskop Sl. 81. Elektroskop
izvjesni kut. s listiima s iglom

4,1.6. Elektrostatski voltmetar

Na principu privlaenja raznoimenih naboja radi elektrostatski voltmetar
(sl. 82). Sastoji se od dviju uvrenih metalnih ploa izmedu kojih je
objeena jedna pokretljiva metalna ploa. vrste ploee (a i c) prikljuuju se na
napon koji elimo mjeriti, a pokretljiva
ploa (b) elektriki je spojena s jednorn
vrslom ploom (a). Kad se prikljui
napon, ploe a i b dobivaju istoimeni
naboj pa se odbijaju, a trea ploa (c)
zbog suprotnog naboja privlai srednju
plou (b). Nastali otklon srednje ploe
ovisi o veliini prikljuenog napona, a
prenosi se posebnim mehanizmom na
kazaljku. Glavna prednost takva volt-
metra je u torae to pri mjerenju ne
troi struju, pa mjerena struja i nakon
prikljuenja voltmctra ostaje nepromije-
njena.

Sl. 82. Elektrostatski voltmetar

75
4.1.7. Elektrina inlluencija
Pokus
a) U prostor izmeu dvije paralelne metalne ploe objesimo na tanku svilenu
nit laganu kuglicu od suncokretove srike omotanu staniolom (sl. 83).
b) Kad metalne ploe prikljuimo na polove izvora visokog istosmjernog napona
(npr. influentnog stroja), kuglica e biti privuena jednoj ploi, a zatim naglo
odbijena.
Zakljuak
Elektrino polje djeluje i na Iaka elektriki nenabijena tijela.
Do jelovanja elektrinog polja na elektriki
neutralnu kuglicu olo je uslijed pojave koja se
zove elektrina influencija. Na slobodne elektrone
koji su se na kuglici nalazili jednoliko rasporeeni
po cijeloj povrini djelovale su pozitivna i negativ-
na ploa, pa su se oni skupili na onoj strani kuglice
koja je blie pozitivnoj ploi. Kuglica je, dakle,
postala s jedne strane elektriki negativna, a s
druge strane pozitivna. Obje ploe sada privlae
svoju stranu kuglice, ali njihovo djelovanje nije
jednako jer praktiki kuglica nije nikada tono u
sredini, nego je uvijek neto blie jednoj ploi. Ta
ploa privui e kuglicu, ali e se kuglica pri do-
Sl. 83. Razdvajanje na- diru s ploom nabiti njezinim nabojem, pa e na-
boja uslijed elektrine kon toga zbog istoimenosti naboja biti odbijena.
influencije Dakle:

Elektrina influencija je pojava da elektriki neutralno tijelo postaje

s jedne strane elektriki pozitivno, a s druge strane elektriki nega-
tivno, ako se nalazi u elektrinom polju.

4.1.8. Dobivanje elektrikih naboja influencijom

Ovakvo stanje na tijelu postoji samo tako dugo dok se tijelo nalazi u
elektrinom polju. im nestane elektrino polje, elektroni se zbog meusobnog
odbijanja ponovo raire po cijelom tijelu, pa ono postaje opet elektriki ne-
utralno. Ipak se influencija moe primjenjivati i za dobivanje trajnih elektri-
nih naboja. Naime, ako pomou nekog elek-
triki nabijenog tijela izazovemo na drugom
tijelu elektrinu influenciju, a zatim nega-
tivnu stranu tijela (viak elektrona!) dotak-
nemo prstom ili vodiem spojenim sa ze-
mljom, jedan dio elektrona s tijela prijei
e u zemlju, pa e nakon prestanka djelova-
nja elektrine influencije tijelo biti pozitivno
nabijeno jer na njemu ostaje manjak elek-
trona. Ako dotaknemo pozitivnu stranu tijela
(manjak elektrona sl. 84), elektroni iz
zemlje prijei e na tijelo, pa e nakon ne-
stanka vanjskog elektrinog polja tijelo imati Sl. 84. Dobijanje stalnog naboja
viak elektrona, tj. bit e negativno nabijeno. pomou elektrine influencije

76
 Dobivanjc elektrinog naboja poniou elektrinc influeneije primjenjuje se
kod influentnih strojeva koji omogueuju slvaranje napona od nekoliko slotina
lisua volti.

Pitanja
1. Zato natrljani tap najprije privue listi papira, a zatim ga naglo odbije?
2. Da Ii se sila izmeu dva naboja povea ili smanji ako naboje poveamo tri puta,
a istovremeno poveamo i njihovu meusobnu udaljenost dva puta?
3. Zato se Iistii elektroskopa ire kad elektroskopu pribliimo elektriki nabijeno
tijelo?
4. Da li vanjska strana uplje posude ostane neutralna ako u njezinu upljinu
unesemo pozitivno nabijeno tijelo tako da tijelo ne doiruje posudu?
5. Zato se trljanjem ne moe naelektrizirati metalni tap?
6. Kad se elektrinom influencijom na nekom otada neutralnom tijelu stvori
elektrini naboj (sl. 84), treba udaljiti i prst i tijelo s poetnim nabojem. to
moramo prije ualjiti prst ili tijelo? Zato?

4.2. VELlClNE U ELEKTRlCNOM POLJU

Svojstva elektrinog polja mogu se uoiti mjerenjem razliitih veliina u

tom polju. Te su veliine jakost elektrinog polja, potencijal polja, gustoa
elektrinog toka i dr.

4.2.1. Jakost elektrinog polja

Pokus 0) +
a) Ako rui kuglicu iz poku.su 4.1.7. (koju se nalazi +
u clektrinom polju izmedu dviju parulelnih plo-
a prikljuenih nu izvor visokog istosmjernog
nupona) prcnescmo staklenim tapom ncki pozi-
tivni naboj Q. polje c pokrenuti kugiicu prema
negativnoj ploei i svilcna nit ec se otkloniti za
kut a (sl. S5.a).
b) Ako prenesemo kuglicu s nabojcm Q na bilo
koje mjcsto izmeu ploa, nit s kuglicom ostat
ec uvijck otklonjena za isti kut a (sl. K5.b). Cj +
c) Ako stavimo kuglicu s nabojcm Q u ncku toku
+
elcktrinog poija izvan ploa, kut nagiba niti bit
e manji, tj. u toj toki polje e slabije djelova-
ti na kuglicu (sl. 85.e).

Zakljuak
Elektrino polje ne djeluje u svakoj toki
jednakom silom na isto elektrino tijelo. Ka- Sl. 85. Djelovanje elektri-
emo da je jakost elektrinog polja razliita u nog polja na elektrini
razliitim tokama tog polja. naboj

77
 Fokus
d) Ako u prijanjem pokusu poveamo razmak
izmeu ploa, djelovanje elektrinog polja
na elektrinu kuglicu bit e slabije, tj. kut a
bit e manji (sl. 86.a).
e) Ako poveamo napon koji dovodimo na plo-
e, pojaat e se djelovanje polja (sl. 86.b).

Sl. 86. Utjecaj udaljenosti plo-
a i veliine napona
Zakljuak
Jakost homogenog elektrinog polja to
je vea to je vei napon izmeu ploa, a
manja njihova medusobna udaljenost.
Gornji zakljuak matematski je izraen for-
mulom

gdje je E . . . jakost elektrinog polja (V/m)

U . . . napon izmeu ploa (V)
l . . . udaljenost ploa (m)

Jedinica za mjerenje jakosti elektrinog po-

Ija je volt po metru (1 V/m).
Jakost 1 V/m ima ono elektrino polje
koje se nalazi izmeu dviju jedan me-
tar ualjenih ploa ako izmeu njih
vlada napon od 1 V (sl. 87).
Budui da je ta jedinica vrlo mala, u pra-
ksi se najee upotrebljava vea jeinica, i to
volt po centimetru (1 V/cm).

4.2.2. Sile u elektrinom polju

Fokus
f) Ako u prethodnom pokusu e kuglici u
elektrinom polju damo vei naboj (stakle-
nim tapom ponovimo prenoenje naboja),
polje e veom silom djelovati na kuglicu
(sl. 88).

Zakljuak +
Sila kojom elektrino polje jeluje na
elektrino tijelo ne ovisi samo o jakosti
polja nego i o veliini nahoja na tom tijelu.
Ta e sila biti to vea to je jae polje i
vei naboj tijela. SI. 88. Utjecaj veliine naboja

gdje je F . . . sila koja jeluje na tijelo (N)

F ~ E -Q E . , , jakost elektrinog polja (V/m)
Q . . . naboj tijela (C)

78
 Ako tijelo nosi jedinini naboj (Q = 1 C), onda je E = F , tj. jakost elek-
trinog polja jednaka je sili kojom to polje djeluje na taj jedinini naboj. Na
osnovu toga moemo definirati jakost elektrinog polja.
Jakost elektrinog polja u nekoj toki oreena je veliinom sile ko-
jom polje u toj toki djeluje na jedinicu pozitivnog naboja.

4.2.3. Probojna vrstoa

Iz formule za jakost elektrinog polja proizlazi da jakost elektrinog polja
moemo poveati ako pribliimo ploe ili povisimo napon na ploama. Meutim,
to poveanje jakosti elektrinog polja moe ii samo do neke granice. Ako pri-
jeemo tu granicu, doi e do probijanja sloja izolatora izmeu ploa, tj. naboj
e se izmeu ploa izjenaiti prolaskom kroz izolator. Ta jakost elektrinog
polja pri kojoj dolazi do proboja zove se probojna vrstoa, a ovisi o vrsti izo-
latora koji se nalaze izmeu ploa.
Probojna vrstoa nekog izolatora je najvea jakost elektrinog polja
koju taj izolator moe izdraii da ne bude probijen.

Kao jedinica za njezino mjerenje u praksi se upotrebljava kilovolt po mili-

metru (1 kV/mm) ili kilovolt po centimetru (1 kV/cm).
Da bi se probio sloj debljine 1 cm, potreban je kod razliitih izolatora
ovaj napon:
suhi zrak . . . . oko 30 kV
transformatorsko ulje . oko 140 kV
porculan . . . . oko 200 kV
papir s parafinom . oko 200 kV
pertinaks . oko 200 kV
tvrda guma oko 200 kV
bakelit . . . . oko 200 kV
tinjac ......................... oko 500 kV

Prema tome, probojna vrstoa zraka je 30 kV/cm, porculana 200 kV/cm

i tako alje.
Probojna vrstoa ne ovisi samo o vrsti izolatora nego na nju utjee i
debljina izolatora, nain mijenjanja napona, oblik prikljuenih elektroda i dr.

Primjer. Kolika mora biti debljina sloja izolatora izmeu paralelnih ploa priklju-
enih na napon od 1000 V ako je probojna vrstoa tog izolatora 200 kV/cm,
a koeficijent sigurnosti treba a je 3?
U = 1000V a) Da bismo imali trostruku sigumost, jakost
Ema* = 200 kV/cm elektrinog polja ne smije biti vea od
koeficijent sigurnosti = 3
TZTi E= = = 66 kV/cm = 66 000 V/cm
L 3 3
b) Debljina sloja izolatora mora tada iznositi
1000
= 0,15 mm
66 000

79
4.2.4. Gustoa naboja na tijelu
Gustou naboja na nekoj povrini dobijemo tako da koliinu naboja podi-
jelimo s veliinom te povrine
gdje je a . . . gustoa naboja (C/m?)
Q . . . koliina naboja (C)
S . . . veliina povrine (m2)
Kod najpravilnijeg geometrijskog tijela, tj. kugle, naboj je ravnomjerno
rasporeen po cijeloj njezinoj povrini, pa je gustoa naboja na svakom mjestu
jednaka: _ _ q

S 4 r !JI
Ravnomjernu raspodjelu naboja imali bismo i kod beskonano velike
ravne ploe. Praktiki je naboj ravnomjerno rasporeen i na ogranienoj rav-
noj ploi, ali je ta ravnomjernost naruena na samim rubovima ploe. Kod
nepravilnih tijela naboj je neravnomjerne gustoe: na dijelovima koji su rav-
niji gustoa je manja, a na zaobljenim dijelovima gustoa je vea. Osobito je
velika gustoa na vrhovima izboina i na iljcima. Openito vrijedi da je
gustoa naboja na pojedinom dijelu nekog tjela vea to je poiumjer
zakrivljenosti toga ijela manji.
Budui da je gustoa elektrinih silnica koje izlaze iz neke povrine
razmjerna s gustoom naboja na toj povrini, iz tijela nepravilnog oblika izlaze
i silnice nejednolike gustoe, tj. jakost elektrinog polja oko nepravilnog tijela
je nejednolika. Najslabije je polje oko ravnih ijelova tijela, a najjae je oko
izboina i iljaka. Ta jaka polja oko izboina i iljaka uzrokuju brza gibanja
elektriki nabijenih estica u okolnom zraku (elektrini vjetar), a sudaranjem
tih estica nastaju i svjetlosne pojave poznate pod imenom korona. Tako se
korona u obliku tinjave svjetlosti pojavljuje na vrhu gromobrana, tornjeva,
jarbola i slinih visoko izboenih iljaka. Korona se pojavljuje i na daleko-
vodima, gdje uzrokuje prijelaz elektrinog naboja iz mree na okolni zrak, a
time gubitke elektrine energije (koji mogu dosei i 10% prijenosne energije).

4.2.5. Gustoa elektrinog toka

Ako u elektrino polje postavimo okomito na smjer elektrinih silnica
tanku metalnu ploicu, stvorit e se influencijom na povrinama te ploice
elektrini naboji. Taj se naboj stvorio zbog pomicanja elektrinog naboja unu-
tar ploice, pa kaemo da je djelovanjem elektrinog polja dolo do elektri-
nog pomaka. Elektrino je polje, dakle, sposobno da unutar sebe pomakne
stanovitu koliinu elektrinog naboja. Koliina pomaknutog naboja ovisi o
jakosti elektrinog polja na tom mjestu i o sredstvu kroz koje se vri pomak.
Veliina koju dobijemo ako koliinu pomaknutog naboja podijelimo
povrinom kroz koju je taj naboj pomaknut zove se gustoa elektrinog
pomaka ili gustoa elektrinog toka.
gdje je D . . . gustoa elektrinog toka (C/m2)
q . . . koliina pomaknutog naboja (C)
S . . . povrina kroz koju je naboj pomaknut (m2)
Budui da je homogenom elektrinom polju jakost elektrinog polja na
svakom mjestu jednaka, jednaka je na svakom mjestu i gustoa elektrinog
80
toka (sl. 89). U nehomogenom elektrinom polju gustoa elektrinog toka je
nejednaka, a najvea je uza samo elektriki nabijeno tijelo (sl. 90).

D, = D , = Oj = D. D, + D, + 0 , + O*

Sl. 89. Gustoa elektrinog toka u ho- Sl. 90. Gustoa elektrinog toka u ne-
mogenom elektrinom polju na svakom homogenom elektrinom polju nije
je mjestu jenaka jednaka u svim tokama

4.2.6. Dielektrinost vakuuma

Ve smo vidjeli da gustoa elektrinog toka ovisi o jakosti elektrinog
polja, ali smo naglasili da ovisi i o sredstvu kroz koje se pomak vri.
Broj koji pokazuje ovisnost gustoe elektrinog toka o vrsti materi-
jala kroz koji se elektrini pomak vri zove se dielektrinost tog
materijala (a).
Dielektrinost vakuuma (r0) je konstantna vrijednost, pa se zove i dielek-
trina konstanta vakuuma, a iznosi

e0 = 8,854 10 ,J C/Vm

Odnos izmeu gustoe elektrinog toka, jakosti elektrinog polja i dielek-

trinosti materijala dan je izrazom
gdje je D .. . gustoa elektricnog toka (C/m2)
D = s -E e .. . dielektrinost materijala (C/Vm)
E . . . jakost elektrinog polja (V/m)
Za vakuum, a priblino i za zrak, vrijedi izraz
D = 0 -E gdje je e0 dielektrina konstanta vakuuma (C/Vm)

Primjer. Dvije paralelne metalne ploe udaljene su meusobno 5 mm. Kolika je jakost
elektrinog polja i gustoa elektrinog toka ako su ploe prikljuene na
napon od 220 V?
U 220
li. -- u,uuo
0 005 m
m a) E = J E = o,005
------ = 44 000 V/m
U = 220 V
eu = 8,854 10 12 C/Vni b) D = 0 E D = 8,854 -10 12 44 000 =
= 8,854 10 12 44 10' =
= 389,84 100 C/nr
= 0,000 000 390 C/m2
6 Osnove elektrotehnike 81
4.1.7. Coulombov zakon

Ako u sreditu zamiljene kugle imamo naboj Qi, oko njega se prostire
elektrino polje ija jakost na udaljenosti r (tj. na povrini te zamiljene kugle)
iznosi prema formuli za gustou elektrinog toka

Gustoa elektrinog toka na povrini te zamiljene kugle iznosi

47i r2
pa formula za jakost elektrinog polja dobiva oblik
\

4tt r2
Nalazi li se na povrini zamiljene kugle
(tj. na udaljenosti r) drugi naboj Qo, na njega
e elektrino polje prvog naboja djelovati
silom
F Q2
/
Uvrstimo li u taj izraz izvedeni izraz za /
Ei, dobijemo /
/
Qi Sl. 91. Coulombov zakon
F= Q2
Ane r2
gdje je F . . . sila (N)
F 1 Qi Qa Q Q; naboji (C)
t . . . meusobna udaljenost
4 -t s r2
naboja (m)
s . . . dielektrinost materijala
izmedu naboja
Tom formulom odreuje se veliina sile kojom dva elektrina naboja
djeluju jedan na drugi. U toj je formuli izraen i Coulombov zakon:
Dva elektrina naboja djeluju jedan na drugoga silom koja je upravno
razmjerna s veliinom tih naboja, a obrnuto razmjerna s kvadratom
njihove meusobne udaljenosti.

4.2.8. Elektrini potencijal

Ako se u elektrinom polju nalazi neki pozitivni naboj, elektrino polje

na njega djeluje silom F u smjeru negativne ploe. Zbog djelovanja te sile
naboj je sposoban da na svom putu do negativne ploe izvri neki ra, a to
znai da elektrino polje daje naboju odreenu energiju. elimo li pomaknuti
taj pozitivni naboj u suprotnom smjeru, tj. u smjeru pozitivne ploe, moramo
utroiti neku energiju, ali e naboj u toj novoj toki imati veu potencijalnu

82
energiju tj. on e iz te nove toke gibanjem do negativne ploe moi izvriti
vei rad. Enegija koju elektrino polje daje naboju ovisi, dakle, o poloaju na-
boja u tom polju, tj. ta energija jest energija poloaja ili potencijalna energija.
Potencijalna energija koju ima jedinica pozitivnog naboja u nekoj toki
elektrinog poija zove se elektrini potencijal polja u toj toki.
Smatra se da naboji u beskonanoj udaljenosti i na povrini Zemlje ne-
maju potencijalnu energiju, pa kaemo da elektrina polja u beskonanoj
udaljenosti i na povrini Zemlje imaju potencijal jednak nuli. Da bi se naboj
iz te beskonano udaljene toke ili s povrine Zemlje doveo u neku drugu
toku elektrinog polja, potrebno je obaviti stanoviti rad. Veliinom tog rada
moe se definirati potencijal neke toke elektrinog polja.
Elektrini potencijal neke toke jest rad koji treba utroiti da se iz
beskonane udaljenosti ili povrine Zemlje dovede u tu toku jedinica
pozitivnog naboja.

4.2.9. Razlika elektrinih potencijala

Sve toke koje u elektrinom polju imaju isti potencijal zovu se ekvipo-
tencijalne toke. Sve ekvipotencijalne toke jednog elektrinog polja ine plohu
koja se zove ekvipotencijalna ploha. Elektrino polje ima beskonano mnogo
ekvipotencijalnih ploha. Elektrine silnice polja stoje okomito na svim ekvipo-
tencijalnim plohama tog polja.
Povrina svakog elektriki
nabijenog tijela jest ekvipoten-
cijalna ploha. Oko te ekvipo- ,
tencijalne plohe najvieg po-
tencijala ire se u sve veoj
udaljenosti od tijela ekvipoten-
cijalne plohe sve nieg poten-
cijala. Tako se oko elektriki
nabijene kugle nalaze ekvipo-
tencijalne plohe koje imaju
oblik povrina sve veih kon-
centrinih kugala. Izmeu elek-
trino nabijenih ravnih paralel-
nih ploa nalaze se ekvipoten-
cijalne plohe koje su paralelne
s tim ploama. Kod tijela ne-
pravilnog oblika i ekvipoten-
cijalne plohe su nepravilnog Sl. 92'
S1' 92. Ekvipotencijalne
Ekvipotencijalne plohe
plohe
oblika.
Ako iz bilo koje toke jedne ekvipotencijalne plohe prenosimo jedinini
naboj u bilo koju toku druge ekvipotencijalne plohe, obavljamo uvijek jednak
rad. Taj rad je jednak razlici potencijala izmeu tih toaka, a zove se i elek-
trini napon izmeu tih toaka. Prema tome
elektrini napon izmeu dviju toaka elektrinog polja jednak je
razlici potencijala izmeu tih toaka.

6 83
 4.2.10. Elektrini kapacitet

Tijelo bez elektrinog naboja ima potencijal jednak nuli. Ako takvu tijelu
dovodimo elektrini naboj, njegov potencijal postaje sve vii. To povienje
potencijala je to vee to je vea koliina dovedenog naboja, a manja povrina
tijela. Omjer izmeu koliine naboja koji smo doveli na tijelo i povienja
potencijala koje je time nastalo zove se kapacitet tijela.

gdje je C . . . kapacitet tijela (F)

Q . . . koliina naboja (C)
V . . . elektrini potencijal tijela (V)

Ako potencijal povisimo za 1 volt, gornja formula prelazi u oblik

C= Q
Prema tome pod kapacitetom nekog tijela razumijevamo koliinu na-
boja koja je potrebna da se tom tijelu povisi potencijal za jedan volt.

Jedinica za mjerenje kapaciteta je fa-

rad19 (1 F).

Kapacitet od jednog farada ima ono

tijelo kojemu treba dovesti koliinu
elektriciteta od jednog kulona da bi
mu se povisio potencijal za jedan
volt (sl. 93).

Farad je ogromna jedinica , pa se u pra-

ksi upotrebljavaju mnogo manje jedinice, i
to
mikrofarad . . . . 1 /XF = 10 F = 0,000 001 F
nanofarad . . . . 1 nF = 10~9 F = 0,000 000 001 F
pikofarad . . . . 1 pF = 10~J2F = 0,000 000 000 001 F

Ponekad se kao jedinica za mjerenje kapaciteta upotrebljava centimetar

(1 cm). Kapacitet od 1 cm im a kugla polumjera 1 cm izraena od bilo kojeg
vodia.
1 cm = 1,1 pF

Primjer. Koliki naboj primi kondenzator od 4,uF kad ga prikljuimo na napon od

220 V?
C = 4 / iF C=4,uF = 0,000 004F
U = 220 V Q = C U = 0,000 004 220 = 0,00088 C
Q= ?

Faradav, Miciiaei [Fcrei], engleski fiziar i kemiar (1791-1867), otkrio za-

kone elektroiize, postavio teoriju niagnetskih i elektrinih polja, dao osnovc eiektro-
magnetskoj tcoriji svjctlosti.

84
Zadaci
1. Izmeu dviju 0,5 cm udaljenih metalnih ploa vlaa napon o 100 V. Kolika je
jakost elektrinog polja izmeu tih ploa? Kojom silom to polje djeluje na
naboj od 0,001 5 C koji se u njem nalazi?
2 . Na kugli promjera 16 cm nalazi se naboj od 0,000 000 1 C. Kolika je gustoa
elektrinog toka i kolika je jakost elektrinog polja na povrini te kugle?
3. Kolika je koliina naboja na tijelu iji je kapacitet 50 /*F, a ima elektrini
potencijal od 1000 V?
4. Na koji napon moramo prikljuiti dvijc paralelne ploee udaljene 2 nmi da izmcu
njili obijemo gustoeu elcktrienog toka od 0,000 005 C/nr?
5. Kolika mora biti udaljenost dviju paralelnih ploa
prikljuenih na napon od 3000 V da izmeu njih
vlada elektrino polje jakosti 15 000 V/m? +
6. Kolika je jakost elektrinog polja izmeu dviju
ploa potrebna da kapljica vode teine 0,000 005 p
i negativnog elektrinog naboja od 0,000 001 C leb- F
di u tom polju. Kapljica e lebdjeti ako je njezina
teina jednaka sili kojom elektrino polje na nju F - G
djeluje u protivnom smjeru (sl. 94).
7. Kolika mora biti debljina izolatora od porculana 6
da izri napon od 30 000 V?
8. Koliku koliinu elektriciteta treba ovesti tijelu
kapaciteta 4 da mu se povisi potencijal za
300 V?
9. Koliki je napon potreban da kroz zrak preskoi
elektrina iskra izmeu dviju elektroda udalje- Sl. 94. estica lebdi
nih 45 mm? u elektrinom polju

4.3. KONDENZATORI
TJ elektrotehnici esto su nam potrebni ureaji koji mogu primiti znatnu
koliinu elektriciteta pri relativno niskim naponima. Takvi ureaji velikog
elektrinog kapaciteta zovu se kondenzatori.20
Uslijed ega oni mogu primati veu koliinu elektriciteta od ostalih tijela?

4.3.1. Princip kondenzatora

Kad elektriki punimo neko tijelo, na njemu se skuplja istoimeni naboj,

pa na samo punjenje utjeu dvije sile, i to elektromotorna sila izvora i odbojna
sila izmeu istoimenih naboja (sl. 95). Ako, na primjer, tijelo punimo nega-
tivnim nabojem, elektromotorna sila izvora tlait e elektrone na tijelo, ali
odbojna sila izmeu elektrona sve e jae spteavati dolazak novih elektrona.
Kad gustoa elektrona na tijelu dosegne izvjesnu granicu, odbojna sila e zbog
sve manje ualjenosti elektrona toliko narasti da e prestati dalje punjenje
tijela.
Ako sc u neposrednoj blizini tijela koje cleklriki punim o nalazi drugo
lijelo sa suprolnim nabojem , uz gornje vije sile pojavit ee se i trea, i to pri-
vlaena sila izmeu suprolnili naboja. Takva ee se sila, na primjer, pojaviti p n
punjenju koncnzatora. Kondenzatori se sastoje od dvije m edusobno paralelne
ploee koje su odijeljene tankim slojem izolatora. Ako jednu ploeu kondenzato-
ra prikljueim o na pozitivni pol izvora, a drugu na negativni, na jednoj ee ploei

20 conenso (lat. kondenzo) zgunjavam.

85
 +

EMS izvora EMS izvora

odbojna sila ---- odbojna sila elektrona
mel/ elektronimo privlacna sila poz. ploce

Sl. 95. Sile koje jeluju pri elek- Sl. 96. Sile koje djeluju pri elektrinom
trinom nabijanju kugle nabijanju kondenzatora

stvarati m anjak clcklrona (pozitivna ploa), a na drugoj vi.ak elektrona

(negativna pioa). To stvaranje manjka, odnosno vika elektrona na ploam a
u /ro k u je elektrom otorna sila i/vora, pospjeuje ga privlana sila suprotne
p loee, a su p ro lstav lja mu se odbojna sila isloim enih nab o ja na istoj ploi
(sl. 96). Zbog malih udaljenosti ploa kondenzalora, privlaeno djelovanje na-
boja na ploeam a vrlo je veliko, pa to omogueuje da se ploe mogu nabiti
velikim nabojima.

4.3.2. Kapacitet konenzatora

Fokns
a) Kondenzator od 1 p.F napunimo iz izvora istosmjeme struje napona 200 V, a
zatim ispraznimo preko galvanometra (sl. 97.a).
b) Serijski spojimo dva kondenzatora po 1 fxF, napunimo ih naponom od 200 V,
a zatim ispraznimo preko galvanometra (sl. 97.b). Primijetit emo da je sada
kada je ukupni razmak izmeu ploa dvostruko vei otklon kazaljke na
galvanometru dva puta manji.

Zakljuak:
P ri istom naponu kondenzator moe primiti to vie elektriciteta to je
m anji razmak izmeu njegovih ploa, tj. kapacitet kondenzatora obrnuto
je razmjeran s razmakom izmeu njegovih ploa.

SI. 97. Utjecaj udaljenosti ploa i povrina ploa na kapacitet konenzatora

Fokus
c) Spojimo oba konenzatora paralelno te tako dobijemo jedan kondenzator
s dvostrukom povrinom ploa (sl. 97.c). Ako te kondenzatore napunimo na-
ponom od 200 V i ispraznimo preko galvanometra, vidjet emo da je otklon
kazaljke sada vostruko vei.

Zakljuak:
P ri istom naponu kondenzator moe primiti to vie elektriciteta to
je vea povrina njegovih ploa, tj. kapacitet kondenzatora je razmjeran
s povrinom njegovih ploa.

86
Pokus
) Ako dvije paralelne metalne ploe (konden-
zator) prikljuimo na izvor istosmjernog na-
pona, one e se elektriki nabiti, pa e meu
njima vladati napon iju veliinu moemo
oitati na prikljuenom elektrometru (sl. 98).
Ako sada iskljuimo izvor, a meu ploe
umetnemo plou nekog izolatora, otklon e
se kazaljke na elektrometru smanjiti, tj. na-
pon izmeu ploa postao je manji. To znai
da bi sada ploe kondenzatora mogle primiti
jo izvjesnu koliinu elektriciteta kad bismo Sl. 98. Utjecaj vrste izolatora
ih ponovno prikljuili na prvobitni napon. na kapacitet kondenzatora

Zakljuak:
Kapacitet kondenzatora poveava se ako izmeu njegovih ploa
umjesto zraka stavimo sloj nekog drugog izolatora.
Iz izvedenog pokusa moemo zakljuiti da na kapacitet konenzatora utje-
e veliina povrine njegovih ploa, meusobna udaljenost ploa i vrsta izo-
latora izmeu ploa.

4.3.3. Polarizacija dielektrikuma

Utjecaj sloja izolatora na kapacitet kondenzatora nastaje uslijed pojave
koja se zove polarizacija dielektrikuma. U izolatorima su elektroni vrsto ve-
zani uz atome i molekule, pa nisu tako pokretljivi kao u vodiima. Stoga se
oni pod utjecajem elektrinog polja ne mogu odvojiti od svojih pozitivno na-
bijenih atomskih jezgara, nego mogu samo izduiti svoju putanju u smjeru
elektrinog polja (sl. 99). Uslijed toga sreite pozitivnog i sredite negativnog
naboja u atomu nisu vie u istoj toki, pa jedna strana atoma djeluje kao
pozitivno nabijena, a druga kao negativno nabijena. Na atomu su se, dakle,
pojavili elektrini polovi, pa kaemo da se atom polarizirao, odnosno da je
postao dipol. Budui da ta polarizacija nastaje u izolatoru (dielektrikumu),
zovemo je polarizacija dielektrikuma.
+ + -
+ + -

+ + -

+ + + -
+ + + -
+ + -
+ +
+ - + +
+ - + -
+ +
+ + + -
+S
I. + + -

+ - + -
- + + + -
+ + -

SI. 99. U polariziranom atomu elek- Sl. 100. Polarizirane vanjske plohe
tronske su st'aze izduene u smjeru izolatora
pozitivne ploe

87
 Polarizacija nastaje po cijeloj debljini sloja, pa se na jednoj povrini sloja
izolatora nalaze samo negativni polovi atoma, a na drugoj povrini samo
pozitivni polovi. Stoga jedna povrina sloja djeluje kao negativno nabijena,
a druga pozitivno. Negativna povrina izolatora odbija elektrone sa susjedne
pozitivne ploe kondenzatora, a pozitivna povrina privlai elektrone na su-
sjednu negativnu, te tako potpomau jelovanje elektromotorne sile izvora
(sl. 100). To je djelovanje polariziranog izolatora na elektrone znatno jer se
njegove povrine nalaze neposredno uz metalne ploe kondenzatora. Uslijed
toga kondenzator e primati vei naboj, tj. njegov kapacitet e biti vei.

4.3.4. Belativna dielektrinost

Izduenje elektronskih staza u smjeru elektrinog polja nije kod svih izo-
latora jednako, pa je i stupanj polarizacije kod razliitih izolatora razliit. Kod
izolatora s veom polarizacijom jae je istaknuta pozitivnost i negativnost
njegovih vanjskih ploha, pa je i njihov utjecaj na kapacitet kondenzatora vei.
Do kojeg se stupnja neki izolator dade polarizirati, a time i koliko utjee na
kapacitet kondenzatora, pokazuje nam njegova relativna dielektrinost (6r).
Relativna dielektrinost nekog izolatora je broj koji nam pokazuje
koliko se puta povea kapacitet nekog kondenzatora ako meu njegove
ploe umjesto zraka stavimo taj izolator.

Poveavanjem kapaciteta konenzator prima vei naboj, a time se pove-

ava i gustoa elektrinog toka izmeu njihovih ploa. Prema tome, polariza-
cija utjee i na gustou elektrinog toka, pa se relativna ielektrinost moe i
ovako definirati:
Relativna. dieleklrienost nekog izolatora pokazuje nam koliko se puta po-
veava gustoa elektrinog toka ako elektrieno polje umjesto kroz zrak prolazi
kroz taj izolator.

4.3.5. Relativna dielektrinost nekih izolatora

Izolator fr Izolator fr

vakuum 1 pertinax oko 4

zrak oko 1 porculan ,. 4
papir 2 staklo 6
mineralno ulje 2 tinjac (liskun) 7
guma 3 aluminijev oksid 8
bakelit .. 4 voda 80

Gornje vrijednosti samo su pribline vrijednosli jer relativna dielektrienost

ovisi o sastavu i kvalileti pojedinih izolalora. Osim toga, na nju utjeeu i tem-
peratura, vlanost, llak i dr. N ajstalnije vrijednosti ima linjae, stoga se on
upotrebljava na ureajima gdje jc potreban stalni odnos izmeu jakosti elektrie-
nog polja (E) i gustoe elektrienog toka (D).

88
4.3.6. Izraunavanje kapaciteta kondenzatora
Ve smo prije utvrdili da je gustoa elektrinog toka u vakuumu i zraku
razmjerna s jakou elektrinog polja
D = e0 E
Ako elektrino polje prolazi kroz izolator, gustoa se poveava toliko puta
kolika je relativna dielektrinost tog izolatora
D = r eo E
U
Znamo da je E=
l
U
pa dobijemo D = t - e0 '
l
Ako izraz za elektrini naboj (Q = D S) i prednji izraz za gustou elek-
trinog toka (D) uvrstimo u formulu za kapacitet (C), dobijemo

i'o' 'S
Q D S _ 1 _ r 0 S
u u U l

gdje je C . . . kapacitet konenzatora (F)

c r' o' s r . . . relativna dielektrinost izolatora
l 0 . . dielektrinost vakuuma (C/Vm)
S .. . povrina ploa kondenzatora (m2)
1 . . . udaljenost ploa (m)

Kapacitet kondenzatora je, dakle, to vei to je vea relativna dielek-

trinost izolatora, vea povrina ploa i manja udaljenost izmeu
ploa.
Do tog smo zakljuka doli ve prije eksperimentalnim putem, a sada
smo to potvrdili i matematskim izvoom.

Primjer. Povrina ploa nekog kondenzatora je 60 cm2, a meusobna udaljenost nje-

govih ploa iznosi 1 mm. Koliki je kapacitet tog konenzatora ako se izmeu
njegovih ploa nalazi a) zrak, b) tinjac?
5 = 0,006 m2 Sr.eo-s 1- 8,854 10 12 - 0,006
l = 0,001 m
so = 8,86 1012 C/Vm = 53,16 10~12 = 0,000 000 000 053 F = 53 pF
r = 1 (zrak)
r = 7 (tinjac) b) Kapacitet konenzatora s tinjcem je seam puta
vei jer je relativna dielektrinost tinjca sedam
Ci = ? puta vea.
C2 = ? C2 = 7 Ci = 7 53 = 371 pF

4.3.7. Energija u kondenzatoru

Prikljuenjem kondenzatora za ncki napon stvara se izmeu njegovili ploa

elektrino polje, pa u njemu dolazi do polari/aeije dielektrika. Atomi dielcktri-
ka dovedeni su pri tome u napeto stanje, pa dielektrik u takvoin stanju posje-

89
duje stanovitu potencijalnu energiju. Tu energiju kondenzator prinia iz elektrie-
nog izvora samo dok se puni. Napunjon kondenzalor ne troi vie energiju
izvora, pa se izvor moe iskljuiti, a u kondenzatoru ostaje skupljena energija
sve dok kondenzator ne ispraznimo.
Energija u napunjenom kondenzatoru jednaka je radu koji je izvor morao
obaviti prilikom punjenja, tj. radu koji je bio potreban da se u atomima die-
lektrika pomaknu sredita naboja. Zbog tog pomaka naboja jedna povrina
dielektrika postaje pozitivna, a druga negativna, tj. ueinak je isti kao da se
ejelokupni naboj kondenzatora ({?,.) pomaknno za debljinu dielektrika (/,). Pri
tome je obavljen rad koji je jednak umnoku sile (F) kojom je kroz dielektrik
pom aknut naboj i puta (/,) koji je taj naboj proao.
A = F- Ic
Sila F je ovisna o veliini naboja i jakosti elektrinog polja (F = E - Q c),
pa dobijemo
A. = E Q c Ic
Budui da jakost elektrinog polja pri punjenju konenzatora raste od
nule do konane vrijednosti E, moemo uzeti da za vrijeme punjenja na naboj
djeluje elektrino polje prosjene jakosti E/2, pa dobijemo da je pri punjenju
obavljen elektrini rad
E
A Q c ' lc )
2

A = Qc lc (Qc = U c C)
2-ic
A _ Uc - U c - C l c
2-Ic
A=i^!_c
2
Ako zanemarimo toplinske gubitke (koji su vrlo maleni), sav taj rad pre-
tvara se u energiju nabijenog kondenzatora, tj.

gdje je We . . . energija napunjenog kondenzatora (J)

C . . . kapacitet kondenzatora (F)
Uc . . . napon izmeu ploa napunjenog konden-
zatora (U)
Ako u tu formulu uvrstimo izraz za kapacitet ploastog kondenzatora,
dobijemo:
Tlr _ Fo ' Sr ' S ' c
We ----------------------
21
Primjer. Kod svjetiljke za bljeskove dobiva se energija potrebna za stvaranje blijeska
iz napunjenog kondenzatora. Koliki treba biti kapacitet tog kondenzatora
da prilikom pranjenja s 1 000 V dade energiju 150 J?
We = 150 J ^ UF-C = 2 - We
Uc = 1000 V e 2 V<?
C = ? c _ 2-150
1000ooo
C = 0,0003 F = 300 fzF

90
Z adaci

1. Kolika je relativna ielektrinost izolatora koji se nalazi izmeu ploa konden-

zatora ako je povrina ploa 0,15 m2, meusobna udaljenost ploa 0,1 mm, a ka-
pacitet kondenzatora 0,05 //F?
2. Kolika mora biti udaljenost ploa konenzatora ija
je povrina 0,3 m2 da dobijemo kapacitet od 2 /iF?
Izmeu ploa nalazi se kao izolator aluminijev oksid.
3. Koliki je kapacitet dviju okruglih metalnih ploa
promjera 40 cm koje su meusobno udaljene 3 mm
ako je prostor izmeu njih ispunjen pertinaksom?
4. Izraunajtc kapacitet leydenskc bocc iji jc unutar-
nji proinjer 10 cm, visina oblogc od staniola 12 cm,
a staklo ima dcbljinu 1,5 nnn (sl. 101). (Leydcnska
boca jc staklena valjkasta posuda koja jc izvana i
iznutra oblocna staniolom, pa kao i konenzatori
ima vijc metalnc ploc - iistie od staniola koji su
incusobno odvojeni izolatorom - staklom. Uslijed toga
imaju kao i konenzatori relativno velik kapacitet.).
5. Kolika mora biti ualjenost izmedu ploa kondenza-
tora ija je povrina 500 m2 da kapacitet bude 155 ,F? Sl. 101. Leyenska boca
Razmak izmeu ploa ispunjen je tinjcem. Koliki (zadatak 4)
mora biti taj razmak da dobijemo kapacitet od 62 ^F?
6. Kolika bi morala biti povrina dviju metalnih ploa udaljenih 1 mm, izmeu
kojih se nalazi zrak, da bi njihov kapacitet bio 1F?
7. Izmeu dvije kvadratine ploe sa stranicom od 15 cm nalazi se 0,2 mm debeo
sloj papira. Koliki je kapacitet tih ploa, kolika je jakost elektrinog polja i
koliki naboj primaju pri naponu od 300 V?
8. Razmak izmeu ploa povrine 200 cm2 iznosi 0,5 mm, a ispunjen je nekim
izolatorom. Kolika je relativna ielektrinost tog izolatora ako pri naponu od
200 V ploe prime naboj od 0,000 000 4 C?
9. Konenzator od 4 /rF iimi iereklrik dcbljine 0,1 mm, a nabijen je naponom od
6()() V. Koliki je naboj i energija u tom kondenzatoru, a kolika jakost elektrinog
naboja?

4.4. VRSTE KONDENZATORA

Kondenzatori su vrlo vani sastavni elementi najrazliitijih ureaja slabe
i jake struje. S obzirom na tu raznolikost primjene, razliita su i svojstva koja
se od njih trae, pa se kondenzatori izrauju u mnogim tehnikim izvedbama.
Oni se meusobno razlikuju po veliini kapaciteta, po stalnosti kapaciteta, po
veliini gubitaka, po probojnoj vrstoi izolatora i dr.

4.4.1. Kondenzatori stalnog kapaciteta

Kapacitet tih kondenzatora morao bi imati stalnu vrijednost, ali on se
praktiki ipak vie ili manje mijenja zbog vanjskih utjecaja (vlaga, tempera-
tura, starenje i sl.).
a) K o n en zato ri s liskunom kao dielektnkom vrlo su kvalitetni jer imaju
stalan kapacitel i neznalne gubilke. Slojevi liskuna nalaze se izmeu tankih
m etalnih ploa ili je metalni sloj direktno nanesen na sloj liskuna. Zbog slalno-
sti kapaeiteta eesto se upotrebljavajit kao kondenzatorske normale pri eleklrie-
nim m jerenjim a (sl. 102).

91
 b) K eram iki kondenzatori im aju tanko keram iko tijelo u obliku ploe,
cijevi, lonca ili slino, n a iju je povrinu s obje stran e nanesen tanki sloj sre-
bra. U potrebljavaju se specijalne keram ike mase ija je re lativ n a dielektri-
nost vrlo velika, pa se i uz relativno debele slojeve dielektrikum a mogu do-
biti znatni kapaciteti (sl. 102).

Sl. 102. Konenzatori stalnog Sl. 103. Elektrolitski kondenzatori

kapaciteta
c) K o n d e n zato ri s p ap iro m kao dielektrikom nisu tako kvalitetni, ali
jeftiniji su od liskunskih i keram ikih kondenzatora. Izrauju se tako da sc
dvijc trake od papira nam oene uljem ili parafinom motaju zajedno s dvije
tanke m etalne vrpce u svitak koji se zalim umee u kutije i zalije smolom.
Svaka m etalna vrpca spojena je s po jenim prikljukom koji je izvan kutije
(sl. 102). Da bi se smanjili gubici, danas se umjesto papira kao dielektrika sve
vie upotrebljavaju Lanki slojevi plastinih m asa (stiroilcks-kondenzalori).
d) E lc k tro litsk i k o n d c n z a to ri imaju alum inijsku anodu, a kao katoda je
neki clektrolit. Anoda je prekrivena tankim slojem alum inijeva oksida koji
slui kao ieleklrik. Zbog male udaljenosti eleklroda ovakvi kondenzatori
im aju vrlo velike kapacitete. Mogu sc upotrebljavati samo kod istosm jerne
slruje i uz odreeni sm jcr struje jc r suprotan sm jer struje razara njegov oksid-
ni sloj na aluminiju. U novije se vrijem e umjesto aluminija upotrebljava tan-
lal:i, pa se time jo. vie sm anjuju dim enzije eleklrolilskili kondenzatora, a
poveava se njihova trajnosl, sigurnost i slabilnosl u mvjteim uvjetim a rada
(sl. 103).

4.4.2. K ondenzatori prom jenljivog kapaciteta

K apacitet ovih kondenzatora moe se m ijenjati 'prom jenom aktivne povr-
ine ploa. Zbog relativ n o velike udaljenosti ploa njihov je kapacitet obino
vrlo m alen.
a) K o n d e n zato ri sa zranim dielcktrikom imaju grupu nepokretnih pa-
ralelnih ploa (slator) izmeu kojilv se nalazi grupa pokretnih ploa (rotor).
Grupa pokrelnih ploa uvrena je na osovinu, pa se okretanjem te osovine
ploe mogu manje ili vie itvui medu nepokretne ploee. Budui da kao kon-
enzator djeluje samo uvueni dio ploa, kapacitcl e biti to vei to su ploe
vie uvuene (sl. 104).
2! tantal vrsta teke kovine visoka talita.

92
 b) K o n d c n z a to n s k ru tim diclcktrikom imaju vei kapacitet i veu
probojnu vrstou uz manje dimenzije od kondenzatora sa zrakom, ali su ostaia
dielektrina svojstva loija. U lim se kondcnzalorima umjesto zraka izmcdu
ploa nalazi liskun ili neka piastina masa (sl. 104).
c) K o n d c n zato ri za uga a n jc (trimcri) jcsu kondcnzatori ncznatna ka-
paciteta. Njiliov se kapacitet dotjcrujc na polrebnu veliinu pri izradi nekog
ureaja, ali kasnije se vie ne mijenja. Stoga su najee tako ugraeni da
njiliova reguiacija nijc mogua izvana, nego jc potrcbno otvaranje cijelog
ureaja (sl. 105).

4.4.3. Oznaavanje kondenzatora

Prema naim propisima, na svakom kondenzatoru mora biti jasno ozna-
eno (sl. 111 ) ovo:
a) kapacitet kondenzatora u pF ili //F,
b) tonost navedenog kapaciteta u % (tolerancija)
c) maksimalni radni napon u V.
Kapaciteli kondenzatora kreu se u praksi od nekoliko pikofarada do ne-
koliko tisua mikrofarada. Kod obinih konenzatora dozvoljeno je da stvarni
kapacitet bude vei ili manji od naznaenog kapaciteta za 20% (tolerancija
20%) ili za 10% (lolerancija 10%). U nckim sluajevima potrebni su konden-
zatori kod kojih tonost kapaciteta mora biti nmogo vea (toierancija 5%, 2%
ili 1%). Maksimalni radni napon moe sc kretati od 100 V do 2000 V isto-
smjernc struje.
Gornji podaci navedeni su na nekim kondenzatorima slovima i brojevima,
a na nekim tokama ili prstenima u razliitim bojama.
Na kondenzatorima se treba, osim loga, nalaziti oznaka proizvoaa,
oznaka tipa kondenzatora i temperaturne granice unutar kojili se kondenzator
moe upotrebljavati.

93
4.5. SPAJANJE KONDENZATORA
Pri upotrebi kondenzatora treba voditi rauna o dva osnovna podatka koji
su napisani ili oznaeni na njemu. To su kapacitet kondenzatora i njegov radni
napon. Konenzator moe primiti najvie onu koliinu elektriciteta koja je
dana njegovim kapacitetom, a ne smije se prikljuiti na napon koji je vei od
radnog napona naznaenog na njegovu omotau. Ako ne vodimo rauna o ka-
pacitetu kondenzatora, u pitanju je njegov pravilan rad, a ako p^ikljuimo
konenzator na previsok napon, dolazi do njegova probijanja, odnosno do ote-
enja njegove izolacije.
Ako ne raspolaemo kondenzatorom dovoljno velikog kapaciteta ili je nje-
gov radni napon prenizak, onda moemo spajanjem vie konenzatora u jedan
sklop dobiti potrebni kapacitet, odnosno potrebni radni napon. To spajanje
kondenzatora moe biti paralelno, serijsko ili mjeovito.

4.5.1. Paralelno spajanje kondenzatora

Pri paralelnom spajanju (sl. 106) ukupni naboj Q podijeli se na sve kon-
denzatore, pa svi konenzatori zajedno prime naboj koji je jednak zbroju na-
boja pojedinih kondenzatora
Q = Q i + Qa + Q3 + -----
Budui da je naboj koji moe primiti neki konenzator jednak umnoku
narinutog napona i kapaciteta tog kondenzatora (Q = U C), a svi kondenza-
tori pri paralelnom spajanju dobijaju isti napon (Ui = U2 = U 3 = ........ = U),
to se uvrtavanjem dobije
U - C = U- C i + U - C 2 + U - C 3 + . . . . f :U

c= Ci + c2 + c 3+ ....

Ukupni kapacitet paralelno spojenih kondenzatora jednak je zbroju

kapaciteta pojedinih konenzatora.
Q u
Q> Qi
U
C> C2 i| ,___ ( L ^ ____ IL
O '' Cj I'
u, Uj u3
Sl. 106. P a ra le ln o sp a ja n je Sl. 107. S erijsk o sp a ja n je kond en zato ra
k o n enzatora

Prema tome, ukupni kapacitet vei je od pojedinanih, pa se takav nain

spajanja upotrebljava kad raspolaemo kondenzatorima malih kapaciteta, a
potreban nam je veliki kapacitet.

4.5.2. Serijsko spajanje kondenzatora

Pri serijskom spajanju (sl. 107) javlja se naboj 1 1 a susjednoj ploi uslijed
influencijc, stoga je taj naboj uvijek po veliini jednak naboju pretliodne ploe,
samo je suprotnog predznaka. To je uzrok da su naboji na svim kondenzatori-
ma meusobno jednaki bez obzira na njihovu veliinu.

94
 Qi Q2 Q'i ........ Q
Napon koji prima pojedini kondenzator pri takvu spajanju jedan je dio ukup-
nog napona [7 = U, + U2 + U3 + ........

Ako uzmemo u obzir da je U = Q/C i to uvrstimo u gornju formulu, dobijemo

Q Q | Q | Q
C Ci C2 C3

1 1 1
-- --- + ----- + 1- +, . . .
C Ci c2 c3

Reciprona vrijednost ukupnog kapaciteta jednaka je zbroju recipro-

nih vrijednosti kapaciteta pojedinih kondenzatora.
Pri serijskom spajanju ukupni kapacitet manji je od kapaciteta najmanjeg
kondenzatora, ali napon kojim je optereen pojedini kondenzator samo je dio
ukupnog napona. .Stoga se takvo spajanje upotrebljava onda kad raspolaemo
kondenzatorima iji je radni napon manji od napona u strujnom krugu.

4.5.3. Posebni sluajevi serijskog spajanja

a) Ako imamo samo dva serijski vezana kondenzatora, onda se moe izve-
sti novi oblik gornje formule koji omoguuje jenostavnije i bre odreivanje
ukupnog kapaciteta.
J ^ _ _ l_ JJ J ^ _ C2 + Ci c _ c i-c 2
c Ci C2 C _ C i-C 2 Ci + c 2
Ukupni kapacitet dvaju serijski spojenih kondenzatora dobije se lako da se
umnoak tih kapaciteta podijeli njihovim zbrojem.
b) Ako imamo n jednakih serijski spojenih kondenzatora, onda se moe
izvesti ova formula

C Ci c2 c3

1 _ 1+ 1+ 1+ = jn
C Ci Ci
Ukupni kapacitet jednakih serijski spojenih kondenzatora dobije se tako
da se kapacitet jednog kondenzatora podijeli s brojem kondenzatora.

4.5.4. Mjeovito spajanje kondenzatora

Ako imamo vie kondenzatora od kojih su neki meusobno vezani para-
lelno, a drugi serijski, onda se takvo spajanje zove mjeovito spajanje. Mje-
ovito spajanje moe se obiti tako a se kondenzatori najprije veu paralelno
u grupe, a zatim se grupe meusobno veu serijski (sl. 108. a). Tada ukupni
kapacitet odredimo na taj nain da najprije oreimo kapacitet pojedinih
grupa (paralelno spajanje!), a zatim ukupni kapacitet tih grupa (serijsko
spajanje!).
95
oj Ct C3 Mjeovito spajanje ima-
mo i onda kad su pojedini
korrdenzatori serijski spoje-
ni u grupe, a grupe meu-
sobno vezane paralelno (sl.
108. b). Da bi se dobio ukup-
ni kapacitet, treba najprije
izraunati ukupni kapacitet
pojedine grupe (serijsko spa-
janje!), a zatim izraunati
ukupni kapacitet tih para-
lelno spojenih grupa.
Cj C*
Sl. 108. M jeovito sp a ja n je k o n enzatora

1) P rim je r. Razliitim. kom b in acijam a sp a ja n ja m o -

e se s m alim b ro jem k o n en zato ra d o -
b iti v elik broj raz liitih k ap aciteta. S
2) tri kond en zato ra n p r. od 2 piF, 3 //F i
4 uF moe se dobiti cijeli niz k ap a citeta
3) od k o jih emo n av e sti nekoliko (sl. 109).

i 1) Ci = 2 / * F
2) C 2 = 3 F
5)
3) C 3 = 4/<F
_ Ci C 2 2 -3
6) 4) C = 1,2 fi F
Ci + Ca 2+ 3
7) = CfCa 2- 4
5) C = 1,3 jxF
Ci + C 3 2+ 4
6) C _ C2 C3 3- 4
6) = - - = 1,7 fiF
C 2 + C3 3+ 4 7
1
= ^ + ^ +
9> Ct C2 Cs
= A + l + l = i3 c = 12=0i
C 2 3 4 12 13
101
8) C Ci + C 2 2 + 3 5 fiF
9) C = Ci + C3 = 2 + 4 = 6 fiF
10) c = C2 + C3 = 3 + 4 = 7 /iF
11) c = Cj + C 2 + C3 = 2 + 3 + 4 = 9 [xF
12) C m = C2 + Cs = 3 + 4 = 7 +F
Ci C 23 _ 2 -7
C = 1,55 fiF
Ci + C 23 2 + 7 9

Sl. 109. K om binacije s tr i

k o n d en zato ra

96
Z adaci

1. Pomou kondcnzatora. iz prethodnog primjera sloile jo etiri kombinacije

mjeovitog spajanja i izraunajte za svaku kombinaciju ukupni kapacitet.
2. Na koje sve naine moemo spojiti etiri jednaka kondenzatora po 2 fiF. Koliki
je ukupni kapacitet tih etiriju konenzatora pri pojedinom nainu spajanja?
3. Koliki je ukupni kapacitet triju kondenzatora (2/nF, 5 fxF i 10,uF) ako ih spaja-
mo na razliite naine?
4. Koliki je ukupni kapacitet triju konenzatora od 0,4 /xF, 1 /iF i 2 fiF,
a) ako su spojeni paralelno?
b) ako su spojeni serijski?
5. Koliki je ukupni kapacitet etiriju kondenzatora o po 4 /j.F ako ih veemo pre-
ma priloenoj shemi (sl. 110)? Koju korist imamo od takva spoja?
4/iF

Sl. 110. Ukupni kapacitet etiriju

konenzatora

4/z F Aj j _F

6. Dva serijski vezana kondenzatora prikljuena su na napon od 220 V. Prvi kon-

denzator ima kapacitet od 10/dT i prima napon od 100 V. Koliki je kapacitet
drugog kondenzatora i koliki je njihov ukupni kapacitet?
7. Dva serijski spojena kondenzatora od 4 fiF i 8 fiF prikljuena su na napon od
110 V.
a) Koliki je njihov ukupni kapacitet?
b) Koliki je njihov ukupni naboj?
c) Koliki napon prima pojedini kondenzator?
8. Koliki je ukupni kapacitet i koliki ukupni napon mogu podnijeti etiri konden-
zatora od po 0,5 fiF graeni za napon od 250 V.
a) ako su spojeni paralelno?
b) ako su spojeni serijski?
9. Rastumaite oznake na kondenzatoru prikazanom na sl. 111.
10. Objasnite znaenje oznaka
na donjoj slici.

TELEKOMUNIKACIJE
KE 1 D 32 350
n y o n -,Tp
2 X 32 piF _+ 5 10o
0 %
/o
350/400 V =
10 do +50C
pol na ohiju

Sl. 111. Oznake na kondenzatoru

omoguuju pravilnu upotrebu
konenzatora
7 Osnove elektrotehnlke 97
 5. M A G N E T I Z A M

5.1. OSNOVNE POJAVE MAGNETIZMA

5.1.1. Prirodni i umjetni magoeti

Pojava magnetizma primijeena je u prirodi najprije kod eljezne rude

magnetita. Magnetit ve u svom prirodnom stanju privlai sitne eljezne e-
stice, pa komade magnetita zovemo prironi magneti. Magnetska svojstva
magnetita mogue je prenijeti posebnim postupcima na komade elika, pa se
takvi magnetizirani elici zovu umjetni magneti. Danas se u tehnici upotre-
bljavaju uglavnom umjetni magneti dobiveni elektrinim putem ija je snaga
mnogostruko vea od prirodnih magneta.
Prema obliku umjetne magnete dijelimo na tapiaste, potkoviaste, prste-
naste i dr. (sl.112) . Magnetske igle su laki magneti u obliku plosnate igle
koja se moe okretati oko svoje najkrae osi.
Magnetsko djelovanje magneta prodire kroz tanke slojeve materijala kao
to su staklo, papir, bakar i dr. Zrakoprazan prostor takoer ne predstavlja
prepreku djelovanju magneta.
Osim eljeza, magneti privlae takoer kobalt i nikal, ali u manjoj mjeri.

5.1.2. Magnetski polovi

Ako magnet posipamo silnom eljeznom strugoiinom, a zalim ga dignemo,

primijetit eemo a magnet ne privlaei strugotinu jednakom snagom po cijeloj
svojoj povrini. Djelovanje magnela bit e najjaee oko toeaka koje se nalaze u
blizini krajeva. Te dvijc toeke zovemo imignctski polovi. U sredini magneta
postoji pojas u kojcm se ne primjeuje djelovanje magncta, pa taj pojas zo-
vcino neutralni ili indil'crcntni pojas magncta.

98
 Ako tapiasti magnet objesimo tono u sredini o tanku nit, magnet e se
uvijek istom stranom okrenuti prema sjeveru. Onu stranu magneta koja se
okree prema sjeveru, zovemo sjeverni pol magneta, a protivnu stranu juni
pol magneta. Sjeverni polovi na magnetima obino su obojeni plavom bojom,
a oznauju se slovom N, dok su juni polovi crveno obojeni i oznaeni slovom S.
Pribliimo li sjevernom polu jednog magneta sjeverni pol drugog magneta,
primijetit emo da se meusobno odbijaju. Sjeverni i juni polovi dvaju mag-
neta privlae se. Prema tome,
istoimeni polovi vaju magneta odbijaju se, a raznoimeni privlae.

6.1.3. Magnetsko polje

Magnetsko polje je prostor oko magneta u kojem se osjea magnetsko
djelovanje tog magneta.
Smjer djelovanja magnetskog polja u nekoj toki pokazuje nam magnetska
igla postavljena u tu toku (sl. 138). Ako tu iglu pomiemo stalno u smjeru
koji ona trenutno pokazuje, opisat emo krivulju koju zovemo magnetska
silnica.
Magnetske silnice su krivulje koje nam pokazuju smjer djelovanja
magnetskog polja.
One izvan magneta teku od sjevernog pola prema junom polu, a zatim se
zatvaraju u samom magnetu (sl. 139).

\
\
Sl. 138. Oreivanje smjera djelovanja
magnetskog polja

Poloaj magnetskih silnica nekog magneta moemo zorno uoiti ako na

magnet stavimo tanki karton, a zatim ga posipamo sitnom eljeznom strugo-
tinom. Kad lagano udaramo po kartonu, strugotina e se postaviti u smjer
magnetskih silnica, pa emo tako dobiti zornu sliku magnetskog polja. Iz te
slike moemo vidjeti ne samo smjer jelovanja polja nego i veliinu djelova-

Sl. 140. Homogeno magnetsko polje Sl. 141. Nehomogeno magnetsko polje

99
n ja magneta u pojedinoj tocki: to su magnetske silnice u nekoj toki gue,
djelovanje magnetskog polja je u toj toki jae.
Homogeno magnetsko polje je polje ije su silnice meusobno jednako
ualjene i paralelne. Prema tome, njihova je gustoa svugdje jednaka, pu je
jednako i magnetsko jelovanje polja u svim tokama (sl. 115).
Magnetsko polje u kojem silnice nisu paralelne, a njihova meusobna
ualjenost nije u svim tokama jednaka, zove se nehomogcno magnetsko poljc
(sl. 116).

5.1.4. Magnetsko polje ravnog vodia

Okomito kroz karton provuemo ravni voi kroz koji prolazi istosmjerna struja
vee jakosti. Ako na taj karton polako sipamo sitnu eljeznu strugotinu, primijetit
emo da se strugotina skuplja na kartonu u koncentrine krunice ija su sredita
u toki, gdje vodi probija karton.
Uzrok tom skupljanju strugotine je magnetsko polje koje se pojavljuje
oko vodia ako kroz njega tee struja.
Smjer magnetskog polja ravnog vodia moemo odreiti pomou male
magnetske igle: sjeverni pol igle pokazuje nam smjer magnetskog polja (sl.
117). Smjer se moe odrediti i pomou pravila esne ruke:
Ako palac esne ruke okrenemo u smjeru struje, savijeni prsti poka-
zuju smjer magnetskog polja.

4 Sl. 117. Oreivanje smjera magnetskog

polja ravnog vodia (pomou magnet-
ske igle i pomou pravila desne ruke)

Sl. 118. Onos smjera magnetskog polja

i smjera struje

Da bismo na crteu lake prikazali onos izmeu smjera struje i smjera

nastalog magnetskog polja (sl. 118), sluit emo se simbolima koji se primje-
njuju u elektrotehnici, kad treba oznaiti smjer struje u vodiu koji je okomit
n a ravninu crtanja:

@ . . . presjek vodia okomitog na ravninu crtanja kroz koji tee struja

od nas;
Q ...p r e s j e k vodia okomitog na ravninu crtanja kroz koji tee struja
prema nama.

100
5.1.5. Magnetsko polje svitka
Magnetsko poljc ravnog vodia razmjerno je slabo. Ako struja teee kroz
svitak (uzvojnieu), unular svitka dobit emo mnogo jaee magnetsko polje. Oko
svakog zavoja svilka stvara se tada zasebno magnetsko polje, ali se polja zbog
istog smjcra slijevaju u jedno zajedniko polje eije silnice teku uzdu svitka
(sl. 119). Gusto namolani svitak, ija je duijina velika prema njegovu presjeku,
iina magnetsko polje slino magnetskom polju tapieastog magneta. U unulra-
njosti svitka magnetsko poljc je homogeno, a izvan svilka nehomogeno. Srnjer
polja odreuje se pomou pravila desne ruke:
Ako savijene prste desne ruke postavimo u smjer struje, onda nam
isprueni palac pokazuje smjer magnetskog polja u svitku (sl. 120).

Sl. 119. Magnetsko polje svitka Sl. 120. Odreivanje smjera mag-
netskog polja svitka pomou pravila
desne ruke

5.1.6. Teorija elementarnih magnetia

Dijelimo li magnet na sve sitnije ijelove, vidjet emo da je i najsitniji
dio magnet sa sjevernim i junim polom (sl. 121). Zamislimo da takvo dije-
ljenje nastavimo tako dugo dok nam ti magnetii postanu mali kao molekule.
I takve molekule magneta zadrale bi magnetska svojstva.

r "" " ...... ........................................1

N S N S
Sl. 121. Dijeljenjem magneta dobije-
mo opet magnete sa sjevernim
i junim polom N S N S N S N s

N S N S N S N S N S N S N S N S

Oakle moiekulama magnelska svojstva? Svaka molekula sastavljena je

od atoma, a atomi imaju atomsku jczgru oko koje krui vei ili manji broj
elektrona. To kruenje eleklrona oko jezgre usmjereno je gibanje, a svako
usmjereno gibanje elektrona je elektrina struja. Prema tome, oko atomske
jezgre krue sitne eleklrine slruje u raznim ravninama. Kao i svaka druga
struja, i te slruje stvaraju svoja magnetska polja koja se. meutim, kod
veine elemenata zbog suprotnih smjerova gotovo potpuno ponitavaju.
Meulim,

101
 kod nekih elemenata (eljezo, kobalt i nikal) postoji u atomu rezul-
tantno magnetsko polje izvjesne jaine, pa takav atom djeluje kao
mali magneti i zovemo ga elementarni magneti.
eljezo je, prema tome, sastavljeno od sitnih magnetia, a ipak svako
eljezo nije magnet. Do toga dolazi zato to su u obinom eljezu ti elementarni
magnetii postavljeni u razliitim smjerovima, pa se njihovo djelovanje unutar
eljeza ponitava.

5.1.7. Magnetiziranje eljeza

Magnetiziranje eljeza je usmjeravanje elementarnih magnetia u
eljezu u jednom smjeru (sl. 122).

Time se i djelovanja tih magnetia usmjeravaju, pa se ta djelovanja vie

ne ponitavaju, nego daju izvjesno rezultantno magnetsko polje ije se djelo-
vanje osjea i izvan eljeza.

Sl. 122. Smjer elementarnih magnetia prije i poslije magnetiziranja

Magnetiziranje postiemo prevlaenjem eljeza jakim permanentnim ma-

gnetom (sl. 123) ili stavljanjem eljeza u jako magnetsko polje nekog svitka
(sl. 124). Pri tome se elementarni magnetii usmjeravaju u veoj ili manjoj
mjeri, pa o tome ovisi stupanj magnetiziranja. Ako je usmjeren najvei mo-
gui broj elementarnih magnetia, u eljezu je dolo do magnetske zasienosti.
Sl. 123. Magnetiziranje elika pomou
/ magneta
/ \
N
-rm rm rm z S

Sl. 124. Magnetiziranje elika pomou

jake struje

Usmjeravanju elementarnih magnetia protivi se koheziona sila izmedu

molekula. U mekom eliku ta je sila relativno mala, pa su njegove molekule
lakopokretljive. Uslijed toga se meki elik lako magnetizira, ali i lako gubi taj
magnetizam.
Tvrdi se elik, naprotiv, teko magnetizira, ali je njegov magnetizam traj-
niji. Osobito trajne magnete (permanentne magnete) dobijemo ako magnetizi-
ramo specijalne elike za magnete koji su legirani kromom, volframom, kobal-
tom, niklom i dr. Kod elektromagneta upotrebljavamo jezgru od mekog elika
da bi magnetizam trajao samo za vrijeme prolaza struje. Premda u takvim
elicima veina elementarnih magnetia nakon prestanka struje izgubi svoj

102
usmjereni poloaj, ipak jedan dio magnetia ostaje i nakon toga usmjeren. Sto-
ga u elektromagnetima ostaje neto magnetizma i nakon prekida struje. Taj
preostali dio magnetizma zovemo remanentni magnetizam.
Magnetska svojstva magneta mo/.emo ponititi zagrijavanjem magneta,
melianiekim udarcima, djelovajijem suprotnog magnetskog polja i dr. Taj se
postupak zove demagnetiziranje m agneta.

5.1.8. Magnetska influencija

Zato magnel privlaei i nemagneiino eljezo? Uzrok tome je pojava koja
se zove magnetska influencija. Kad magnet pribliimo eljezu, kroz eljezo
prolazi magnetsko polje tog magneta (sl. 125), pa uslijed toga i u eljezu do-
lazi do usmjeravanja elementarnili magnetiea, tj. eljezo postaje magnet. Budu-
i da se u blizini sjevernog pola magneta na magneliziranom eljezu slvorio
juni pol, a znamo da se suprotni magnetski polovi privlae, magnet ee privui
eljezo.
Ako se magnet ualji od eljeza, elementarni magnetii se zbog obojne
sile izmeu istoimenih polova ponovno razmjeste u razliite poloaje, pa e~
Jjezo prestaje biti magnetino. Prema tome,
magnetska influencija je pojava a meko eljezo i samo postaje ma-
gnetino dok se nalazi u blizini magneta.

Sl. 125. eljezo u magnet- Sl. 126. Dokaz magnetske

skom polju postaje magne- influencije
tino uslijed magnetske
influencije

Ako komadom eljeza dodirnemo eljeznu strugotinu, on nee privui tu

strugotinu. Pribliimo li tom eljezu magnet, eljezo e privui strugotinu jer
je eljezo uslijed magnetske influencije postalo magnetino (sl. 126). im uda-
Ijimo magnet, strugotina otpada sa eljeza.

103
Pitanja
2 to e biti sa eljezom na sl. 125, ako mu umjesto junog pribliimo sjeverni po!
magneta?
2. Zato bakreni predmet ne postane magnetian kad ga prevlaimo nekim perma-
nentnim magnetom?
3. Da li elektromagnet i nadalje privlai eljezo ako promijenimo smjer struje kroz
njegove zavoje? Zato?
4. to se dogaa s elementarnim magnetiima pri zagrijavanju magneta?
5. Da li se kazaljka mjernog instrumenta na sl. 17. pomie uvijek uesno, bez obzira
na smjer struje kroz njegov svitak?
6. Oznaite sjeverni i juni pol elektromagneta na sl. 148. pri nacrtanom smjeru
struje!
7. Zato olazi do demagnetiziranja kad magnet udaramo ekiem?
8. Rastumaite kako nastaje sila koja kod elektromagnetske dizalice na sl. 145. dri
eljezni teret! Da li e dizalica rati teret i kad promijenimo smjer struje kroz
njezine svitke? Kada e dizalica ispustiti teret?

5.2. VELlClNE U MAGNETSKOM KRUGU

5.2.1. Magnetski krug
Magnetizam i elektricitet nisu dvije strogo odvojene pojave, nego su usko
povezane i meusobno ovisne. Magnetske pojave u svojoj osnovi posljedice su
elektrinih pojava i obrnuto, pa stoga nije neobino da izmeu magnetskih i
elektrinih veliina postoji izvjesna slinost i podudarnost.
Kao to smo kod elektriciteta govorili o strujnom krugu, tako sada u
magnetskom polju moemo uoiti magnetski krug.
Pod magnetskim krugom razumijevamo zatvorenu putanju magnetskih
silnica koje odravane magnetomotornom silom ine magnetski tok.

5.2.2. Magnetski tok

Pod magnetskim tokom razumijevamo ukupni broj magnetskih silnica
koje prolaze kroz neku povrinu.
Magnetski tok oznaujemo grkim slovom <P, a jedinica za njegovo mjere-
nje je veber22 (1 Wb). Veber definiramo pomou elektromagnetske indukcije o
kojoj emo opsenije govoriti kasnije. Za sada treba znati da se poveanjem
ili smanjenjem magnetskog toka koji prolazi kroz neki svitak u tom svitku po-
buuje elektromotorna sila. Pobuena elektromotorna sila to je vea to je
vea promjena magnetskog toka, vei broj zavoja svitka i krae vrijeme pro-
mjene.
Jedan veber je onaj magnetski tok koji jenoliko smanjen u jednoj
sekuni na nulu pobuuje u svitku s jednim zavojem elektromotornu
silu od jednog volta.

5.2.3. Magnetska inukcija

Kao to postoji gustoa elektrinog toka, tako postoji i gustoa magnet-
skog toka. Neki magnetski tok moe prolaziti kroz veu ili manju povrinu,
tj. magnetske silnice mogu biti rjee ili gue.
Gustou magnetskog toka zovemo magnetska inukcija.

22 Weber, Wilhelm [Veber], njemaki fiziar (18041891), prouavao magnetske

i elektrine pojave, uveo apsolutni sistem elektrinih i magnetskih jeinica.

104
 Veliinu magnetske inukcije dobijemo ako magnetski tok podijelimo s
povrinom poprenog presjeka kroz koji taj tok prolazi
gdje je B . . . magnetska indukcija (T)
B= . . . magnetski tok (Wb)
S . . . povrina presjeka (m2)

Jedinica za mjerenje magnetske indukcije koja

se iz gornje formule dobije nazvana je u znak pri-
znanja naem zemljaku Nikoli Tesli, tesla23 (1 T).
Tesla je magnetska indukcija koja nastaje kad
kroz povrinu jednog kvadratnog metra prolazi
Sl. 127. Dcfinicija jcdinicc
magnctski tok od jednog vebera (sl. 127). tesla
U homogenom magnetskom polju (npr. u unutranjosti svitka) magnetska
inukcija je na svakom mjestu jednaka, dok je u nehomogenom polju (npr. u
vanjskom polju svitka) razliita u razliitim tokama.

5.2.4. Magnetomotorna sila

Izvor magnctskog toka moc bili pcnnanentni magnct iii svitak kojim tec
struja. Veliina magnetskog loka nckog svilka lo je vea to je vei broj za-
voja svitka i to kroz njili teee jaa struja. Proukt te jakosti struje i broja za-
voja svitka zove se p ro to k ili m agnctoniotorna sila, a oznauje se grkim slo-
vom (sl. 129).
gdje je& . . . protok ili magnetomotorna sila (A)
G-I-N 1 . . . jakost struje kroz svitak (A)
N . . . broj zavoja svitka
Magnetomotorna sila je sila koja odrava magnetski tok u magnetskom
krugu.
Jedinica za mjerenje magnetomotorne sile je am-
perzavoj (1 Az) ili krae amper (1 A).
Veliinu jednog ampera ima magnetomotorna sila
koja jeluje u svitku s jednim zavojem ako kroz
njega tee struja jakosti jednog ampera (sl. 128).21 Sl. 128. Definicija
ampera

21 Tcsla, Nikola (1856-1943), rodcn u Smiljanu kraj Gospia, studirao u Grazu i

Pragu, radio u* Budimpcti, Parizu i SAD. Izvrio niz znaajnih otkria na podruju
elektrotehnikc i njima je izazvao revoiucionarni preokret na
podruju proizvodnje, prijcnosa i koritenja elektrine ener-
gijc. Svojim je trofaznim sistemom omoguio ekonomian pri-
jcnos clcktrinc energije na velike udaljenosti i dao temelj
suvremenoj elektroprivrcdi. Njegov indukcioni elektromotor
svojom jednostavnou i jeftinoom dokazao je prcdnosti iz-
mjcnine struje i potvrdio njegovc proroanske rijci da bu-
unost pripada izmjeninoj struji. Tesla je radio i na mnogim
drugim podrujima (Tesline visokofrekvencijske struje, beina
telegrafija i dr.) i u toku svog plonog rada patentirao je pre-
ko 700 izuma.
Teslin rad nailazi svakim danom na sve vca priznanja.
Zmimeniti engleski fiziar William Thomson (Iord Kclvin) ve
105
 4 Sl. 129. Protok predstavlja ukupnu
struju koja protjee kroz sve zavoje
svitka obuhvaene magnetskim
krugom
6 =I-N

Iz sl. 129. vidimo da istu ma-

V 6A 6A 6A 6A 6A / gnetomotornu silu (0 = I N = 30 A)
dobijemo ako kroz 3 zavoja svitka
prolazi struja jakosti 10 A ili kroz
5 zavoja svitka struja jakosti 6 A.

5.2.5. Magnetski otpor

Veliina magnetskog toka ne ovisi samo o veliini magnetomotorne sile ne-
go i o drugom faktoru koji se zove magnetski otpor magnetskog kruga. Tvari u
magnetskom krugu opiru se prolazu magnetskog toka, a veliina tog magnet-
skog otpora ovisna je o vrsti tvari, duljini magnetskog kruga i povrini po-
prenog presjeka kroz koji magnetski tok prolazi.

gdje Rm . . . magnetski otpor (A/Wb)

Rm l ... srednja uljina magnetskog kruga (m)
/ i -S S ... popreni presjek toka (m1)
jx . . . faktor ovisan o tvari kroz koju magnetski
tok prolazi

5.2.6. Permeabilnost
Faktor ,u iz gornje formule zove se magnetska propustljivost, magnetski
permeabilitet ili magnetska permeabilnost te tvari. Ona nije uvijek konstantna
veliina, nego se u istoj tvari mijenja s promjenom magnetskog stanja tvari.
Tako, na primjer, permeabilnost eljeza ne ovisi samo o vrsti eljeza ve i o
stupnju njegova magnetiziranja. Stoga se permeabilnost iste eljezne jezgre
mijenja kod razliitih jakosti magnetskog polja, pa je to uzrok da je magnetski
otpor magnetskog kruga promjenljiva veliina, dok je elektrini otpor struj-
nog kruga bio stalna veliina.

jc poctkoni ovog stoljca istakao: Tesla je vic pridonio znanosti o elektricitetu nego
ijcdan ovjek prije njcga. Jcdan antcriki ucnjak izjavljujc: Tcslino djelo je tako da-
lekoseno da je ono postalo ostiovom cjelokupnoj industriji. Teslin rad dobija najvee
priznanjc 1960. godinc kad jc na mcdunarodnoj konfcrcnciji za mjcrc i utcgc zaklju-
eno da jcdinica magnctskc indukcije nosi njegovo imc (tesla).

106
 Permeabilnost vakuuma (/u0), a priblino i zraka iznosi

/< = 1,256-10'6Wb/Am

Ta permeabilnost vakuuma je konstantna veliina, pa se zove i konstanta

indukcije. Ona u magnetskom polju ima istu ulogu koju u elektrinom polju
ima dielektrinost vakuuma (0)-
Relativna permeabilnost. Omjer izmeu permeabilnosti neke tvari i per-
meabilnosti vakuuma zove se relativna permeabilnost te tvari (//r). Relativna
permeabilnost tvari pokazuje, dakle, koliko je puta pri odreenoj jakosti ma-
gnetskog polja permeabilnost neke tvari vea od permeabilnosti vakuuma.

Budui a se poveavanjem magnetske propustljivosti razmjerno povea-

va i gustoa magnetskog toka,
relativnu permeabilnost neke tvari moemo definirati kao broj koji
nam pokazuje koliko se puta poveala magnetska inukcija ako ma-
gnetski tok umjesto vakuumom prolazi tom tvari.

B gdje je ur . . . relativna permeabilnost tvari

B . . . magnetska inukcija u toj tvari (T)
B0 B0 . . . magnetska inukcija u vakuumu (T)

5.2.7. Magnetski napon

Magnclomotorna siia odrava magnetski tok kroz cijeli magnetski krug.
Ako jc magnetski otpor u cijelom krugu jednak, magnetomotorna sila troit e
se jednoliko uzdu cijeiog kruga. Ako magnetski tok prolazi kroz razlicite tvari
'li kroz razliite presjekc, za svladavanje otpora pojedinih dijelova kruga po-
trebni e biti razliito veliki dijelovi magnetomotome sile.

Dio magnctomotornc silc koji sc troi za svladavanje magnctskog ot-

pora u pojcdinoin dijclu magnctskog kruga zovc sc magnetski napon.
Magnetski napon oznaujemo slovom Vm a mjerimo istom jedinicom kao i
magnetomotornu silu (1 Az ili 1 A).
Magnetski napon izmeu dviju toaka magnetskog kruga moemo zvati i
padom magnetskog napona izmeu tih toaka. Zbroj svih padova magnetskih
napona u magnetskom krugu jednak je magnetomotornoj sili koja djeluje u
tom krugu.

0 = + y 2 + V3 + .............

5.2.8. Jakost magnetskog polja

U homogenom magnetskom krugu (npr. u prstenastom svitku na sl. 130)
troi se za odravanje magnetskog toka magnetomotorna sila jenoliko uzdu
.cijelog kruga, tj. na svaku jedinicu duljine magnetskog kruga otpada jednak dio
magnetomotorne sile.

107
 Taj dio magnetomotorne sile koji se troi po jedinici duljine magnetskog
kruga zove se jakost magnetskog polja.
gdje je H . . . jakost magnetskog polja (A/m)
H = ^ * I . .. jakost struje kroz svitak (A)
l N . .. broj zavoja svitka
l ... duljina magnetskog kruga (m)

Sl. 130. U homogenom magnetskom kru- Sl. 131. U nehomogenom magnetskom

gu jakost magnetskog polja jednaka je krugu jakost magnetskog polja na razli-
u svakom dijelu tog kruga itim mjestima razliita je

U nehomogenom magnetskom krugu jakost polja je razliita na razliitim

mjestima kruga (sl. 131). Dok se u homogenom magnetskom krugu potrebna
magnetomotorna sila moe odrediti po formuli I N = H. l, dotle u nehomo-
genom krugu treba voditi rauna o jakosti polja na pojedinim dijelovima
kruga (Hi, H2, H3........ ) i duljinama tih dijelova (Ii, Z2, I3, -----), pa ta formula
poprima oblik

I n = Hi Ii + H2 Z2 + H3 I3 +

Jeinica za mjerenje jakosti magnetskog polja je amper po metru (1 A/m).

Magnetsko polje ima jakost jednog ampera po metru ako se na jednom
metru duljine tog polja troi magnetomotorna sila od jednog ampera.

5.2.9. Odnos izmeu H i B

Magnetski tok je to vei to je vea magnetomotorna sila, a manji magnet-

ski otpor. Matematski to moemo izraziti formulom

Rm

Ako u tu formulu uvrstimo izraz za magnetomotornu silu i magnetski otpor,

dobijemo

108
 Q_ _ I - N I-N-v-S
f:S
Km * l
M' S
<P_ I-N <P
fi H = B, fi = /JQ-fJr
S l

gdje je B . . . magnetska indukcija (T)

B = fi0 - fxTH . . . permeabilnost vakuuma (Wb/Am)
/iT . . . relativna permeabilnost tvari
H . . . jakost magnetskog polja (A/m)

Gornja jednadba pokazuje nam odnos izmeu magnetske indukcije i ja-

kosti magnetskog polja kad nam je poznata permeabilnost tvari kroz koju ma-
gnetsko polje jirolazi. Medutim, permeabilnost je u praksi stalna veliina samo
u vakuumu, a onekle i u zraku, pa se gornja jednadba moe praktiki primi-
jeniti uglavnom samo za proraun svitaka bez jezgre. Tada je fxT = 1, pa do-
bijemo
B 0 = fi0 ' H
B0 = 1,256 10-6 H ili priblino

Primjer. Kolika je magnetomotorna sila, jakost magnetskog polja, magnetska induk-

cija, magnetski tok i magnetski otpor, ako kroz prstenasti svitak na sl. 132.
tee struja jakosti 10 A?
I = 10 A s _ d?II_ __ 0,043 3,14_ _ QQQ1 256 ma
N = 500 4 4
d = 0,04 m b) I = D 77 = 0,2 3,14 = 0,628 m 500 2
D = 0,2 m
c) 0
= I N = 10 500 = 5000 A
= ?
H = ? I-N 10-500
) H =
B = ? l 0,628
<& = ? = 7962 A/m
Rm = ? H 7962
e) B0 = = 0,01 T
800 000 800 000
f) $ = B S = 0,01 0,001 256 =
= 0,000 012 56 Wb
I-N 10-500 Sl. 132. Prstenasti
6) Rm svitak
0,000 012 56
= 400 000 000 A/Wb

5.2.10. Usporeenje elektrinih i magnetskih veliina

Ako usporedimo elektrine i magnetske veliine prikazane u tablicama na

kraju knjige (str. 282. i str. 283.), vidimo da izmeu njih postoji vrlo velika po-
dudarnost. Izvjesna podudarnost postoji i izmeu zakona koji vrijede za elek-
trine pojave i zakona o magnetskim pojavama. Tako se, na primjer, u magne-
tizmu mogu primijeniti ovi zakoni:

109
Coulombov zakon.
Dva magnetska pola djeluju jedan na drugi silom koja je upravno razmjer-
na s jakou tih polova, a obrnuto razmjerna s kvadratom njihove meu-
sobne udaljenosti.

Ohmov zakon.
Magnetski tok je to vei to je vea magnetomotorna sila, a manji magnet-
ski otpor.

Kirchhoffovi zakoni.
I z a k o n : Magnetski tok koji dolazi u neko vorite jednak je zbroju
magnetskih tokova koji iz tog vorita odlaze.
II z a k o n : Zbroj svih padova magnetskog napona u nekom magnetskom
krugu jednak je zbroju svih magnetomotomih sila koje djeluju u tom
magnetskom krugu.

Zadaci
1. Kolika je magnetomotorna sila i jakost magnetskog polja u prstenastom svitku
sa 250 zavoja i duljinom od 15 cm ako kroz njega tee struja od 6 A?
2. Koliko jaka struja treba prolaziti kroz prstcnasti svitak sa 120 zavoja i duljinom
od 8 cni Ja dobijemo magnetsku indukciju od 0,1 T?
3. Koliku jakost magnetskog polja dobijemo ako 18 cm dugaak prstenasti svitak
sa 1200 zavoja i elektrinim otporom od 40 Q prikljuimo na napon od 64 V?
4. Koliki je magnetski otpor prstenastpg svitka sa 500 zavoja ako u njemu struja
jakosti 15 A izaziva magnetski tok od 0,008 Wb?
5. Koliko zavoja mora imati prstenasti svitak iji je srednji promje 6 cm, a du-
ljina 20 cm, da u njemu struja jakosti 16 A izazove magnetski tok od 0,000 5 Wb?
6. Kolika je jakost magnetskog polja i gustoa magnetskog toka u prstenastom
svitku koji ima 600 zavoja, promjer 4cm, uljinu 25 cm, ako kroz njegove zavoje
tee struja jakosti 8 A? Koliki je magnetski tok u njemu?
7. U prstenastom svitku bcz jczgre postoji magnetsko poljc jakosti 2000 A/m. Kolika
je u njcmu magnctska indukcija i magnetski tok ako je povrina presjeka svitka
10 cn r?
8. Kroz prstenasti svitak bez jezgre prolazi magnetski tok od 0,000 05 Wb. Kolika je
u njemu magnetska indukcija, jakost magnetskog polja, magnetomotorna sila i
magnetski otpor ako je srednji promjer prstena 40cm,'a promjer svitka 8 cm?

5.3. MAGNETSKE POJAVE U ELJEZU

5.3.1. Feromagnetine, paramagnetine i diamagnetine tvari

Permeabilnost veine tvari ne razlikuje se mnogo od permeabilnosti vaku-
uma, tj. njihova relativna permeabilnost kree se oko 1. Meutim, postoji i
mala skupina tvari ija permeabilnost moe postati i preko 10 000 puta vea od
permeabilnosti vakuuma, pa zbog tog svojstva imaju znatnu ulogu u elektro-
tehnici. Te su tvari eljezo, kobalt, nikal i neke slitine, a zovemo ih feromagne-
tine tvari. Ako se te tvari nalaze u magnetskom polju, gustoa magnetskog
toka postaje vrlo velika, tj. poveava se toliko puta kolika je relativna per-
meabilnost te tvari. Feromagnetine tvari u magnetskom polju postaju i same
magnetine, stoga ih magneti snano privlae.

110
 u nekim tvarima magnetsko polje izaziva samo neznatne promjene. Une-
sene u magnetsko polje one samo malo poveavaju magnetsku indukciju, tj.
njihova permeabilnost je samo malo vea od permeabilnosti vakuuma (pit > 1).
Takve tvari zovemo paramagnetine tvari, a neke od njih jesu aluminij, man-
gan, krom i gotovo sve eljezne slitine. Paramagnetine tvari privlae samo
vrlo jaki magneti.
Postojc i tvari ija je pcrmeabilnosl neto manja od 1 ( p , < l ) . One u
magnetskom polju izazivaju neznatno slabljenje magnetske indukcije. Njih vrlo
jaki magneti odbijaju, pa ih zovemo dijamagnctinc tvari. Neke od tih tvari
jesu bakar, cink, kosilar, olovo, srebro, zlato i dr.

5.3.2. Krivulje magnetiziranja

Vijeli smo da je permeabilnost, a time i relativna permeabilnost, razli-
ita kod razliitih tvari. Meutim, ona nije stalna veliina ni za iste tvari, ve
se mijenja s jakou magnetskog polja u kojem se ta tvar nalazi. Osobito su te
promjene velike kod feromagnetinih tvari. Tako, na primjer, ista vrsta e-
Ijeza im a u vrlo slabom magnetskom polju osrednju relativnu permeabilnost
koja s porastom jakosti magnetskog polja naglo poraste, a zatim se daljim
jaanjem polja spusti na neznatnu vrijednost (sl. 133).

Sl. 133. Permeabilnost

nekog materijala ovi-
si o jakosti magnet-
skog polja

Ta promjenljivosl permeabilnosti oteava nam izraunavanje magnetske

indukcije kad je zadana jakost magnetskog polja. Fonnulu B - p II moemo
praktiki primijeniti samo onda kad magnetski tok prolazi kroz tvari ija je
permeabilnost stalna ili barem priblino stalna (vakuum, zrak paramagnetiene
ili dijamagnetine tvari). U praksi, meutim, naje.e magnetski tok prolazi
kroz l'eromagnetine tvari (eljezne jezgre svitka). Tada upolrebljavamo po-
sebne dijagrame s tzv. krivuljama magnetiziranja pojedinih tvari (sl. 134).
Pomou tiJi dijagrama moemo odrediti

a) magnetsku indukciju iz jakosti magnetskog polja,

b) jakost magnetskog polja iz magnetske inukcije,
c) permeabilnost tvari pri odreenoj jakosti magnetskog polja ili odreenoj
magnetskoj indukciji (/x = B : H).

K rivulje magnetiziranja pokazuju nam, dakle, onos magnetske in-

ukcije i jakosti magnetskog polja za pojedine tvari.
111
 (T)
2 fi

1,9

Tfi
1,7

1,6

1,5

1,4

V
1,2 -
11
/
1,0
e2? T S
* ah W:
0,9
t
o,a
0,7
P
0,6

0,5 h
0.4

0.2
7

200 400 600 600 1000 1200 1400 1600 1800 2000 (A /m J Ht
( 2000) (4000) (6 0 0 0 ) (6 0 0 0 ) ( 10000) (12000) (14000) (1 6 0 0 0 ) (1 6 0 0 0 ) (2 0 0 0 0 ) H

Sl. 134. Krivulje magnetiziranja pokazuju meusobnu ovisnost magnetske

indukcije i jakosti magnetskog polja
Jz njih vidim o kako se pojedina tvar pod utjecajem magnetskog polja m agne-
tizira, pri kojoj jakosti magnetskog polja je to magnetiziranje najefikasnije,
kada u tvari nastupa magnetska zasienost i dr. Krivulja magnetiziranja daje
nam, dakle, sliku magnetskih svojstava neke tvari.
Primjeri
1. Kolika je jakost magnetskog polja, magnetska indukcija i relativna permeabil-
nost jezgre u svitku sa 300 zavoja koji je namotan na prsten od dinamo-elika
promjera 30 cm ako kroz svitak tee struja jakosti 5 A?
N = 300 a) I = D n = 0,3 3,14 = 0,942 m
D = 30 cm I N 5-300
I = 5A b) H = = 1592 A/m
l 0,942
H = ? c) Iz dijagrama B = 1,47 T
B = ? _ H 1592
d) Bo = = 0,001 99 T
800 000 800 000
B _ 1,47
e) Hi = 735
B0 0,00199

112
 X
2. Oko sred n jeg roga troroge jezgre {sl.
135) om otano je 1600 zavoja ice. K o-
liko ja k a s tr u ja m ora tei tom icom debtiinajtzare 2 cm
da u je zg ri stv o ri m agnetski tok od
0,52 mW b? (D im enzije na slici dane
su u cm). u
N = 1 600

16.02
0 i = 0,000 52 Wb
S = 0,000 4 m 2
I= ?

Sl. 135. Z atvorena troroga jezgra

a) M agnetski tok iz sred n jeg roga di-

je li se u dva je d n a k a toka je r su
m agnetski otpori u bonim rogovi-
m a je d n a k i
02 = 3 = 0l/2 0 , = 0,000 52 Wb
0 2 = 0,000 26 Wb
0 3 = 0,000 26 Wb
b) M agnetska in d u k c ija u pojedinim
rogovim a
0
B ~ Bi = 0,000 52 : 0,000 4 = 1,3 T
S B2 = 0,000 26 : 0,000 4 = 0,65 T
B3 = 0,000 26 : 0,000 4 = 0,65 T
c) P o tre b n u ja k o st m agnetskog polja Hi = 750 A/m
u elinoj jezgri dobijem o iz d ija - H 2 = 130 A/m
gram a H[i = 130 A/m
d) P o tre b n u ja k o st m agnetskog polja
u zran o m rasp o ru dobijem o po-
m ou form ule
H = 800 000 B H4 = 800 000 -1,3 = 1 040 000 A/m
H 5 = 800 000 0,65 = 520 000 A/m
He = 800 000 0,65 = 520 000 A/m
e) P o tre b n a m agnetom otorna sila
e = 1 N = Hi h + h 2 lt + H:J 13 + 0 = 750 0,18 + 130 0,46 +
H 4 L + H 5 ls + He l9 + 130 0,46 + 1 040 000 0,000 2 +
+ 520 000 0,000 2 + 520 000 0,000 2 =
= 255 + 416 = 671 A
f) Da bi se dobila tolika magnetomo-
torna sila, kroz zavoje svitka treba
tei struja jakosti

1=^ I = 671 = 0,42 A

N 1 600

Iz toke e) vidim o da se najvei dio m agnetom otorne sile (416 A) troi na

o d ra v an je m agnetskog toka u zranom rasp o ru , p rem d a je u k u p n a u ljin a m ag-
netsk o g toka u tom rasp o ru n ezn atn a (u svem u 0,06 cm) p rem a u k u p n o j d u ljin i
m agnetskog toka.

g Osnove elektrotehnike 113

5.3.3. Petlja histereze
Krivulje magnetiziranja prikazane na prethodnom dijagramu vrijede sa-
mo za prvo magnetiziranje, tj. kad se magnetiziraju feromagneticne tvari iz
potpuno nemagnetinog stanja. Ako kroz svitak sa eljeznom jezgrom pro-
tjee izmjenina struja, nastaje
izmjenino magnetsko polje koje
magnetizira jezgru as u jednom, *
a as i u drugom smjeru.
Odnos magnetske indukcije
i jakosti magnetskog polja koji
pri tome nastaje u pojeinom
trenutku moemo prikazati slo-
enijom krivuljom koju zove-
mo krivulja histereze ili petlja
histereze (sl. 136).

Sl. 136. Krivulja histereze daje sliku

magnetskih svojstava elika

Proces koji prikazuje petlja histereze moemo podijeliti na ove etape:

0 1 ........ Jaanjem magnetskog polja raste magnetska inukcija od nule do
magnetskog zasienja (prvo magnetiziranje).
1 2 ........ Slabljenjem magnetskog polja slabi i magnetska indukcija, ali i na-
kon smanjenja magnetskog polja na nulu magnetska indukcija za-
drava izvjesnu vrijednost (0 2), tj. jezgra je ostala malo magne-
tina (remanentni magnetizam).
2 3 .........Uklanjanje tog preostalog magnetizma vri se pomou magnetskog
polja protivnog smjera (koercitivna sila, 0 3).
3 4 ........ Daljim jaanjem tog magnetskog polja protivnog smjera javlja se
i raste magnetska indukcija u protivnom smjeru do magnetskog za-
sienja (4).
4 5 ........ Slabljenjem magnetskog polja smanjuje se magnetska inukcija, ali
ponovno ostaje remanentni magnetizam (0 5).
5 6 .........Taj remanentni magnetizam moemo ponititi djelovanjem magnet-
skog polja prvobitnog smjera (0 6).
6 1 .........Dalje jaanje magnetskog polja dovodi do jaanja magnetske in-
dukcije i do ponovnog magnetskog zasienja (1).

5.3.4. Gubici zbog premagnetiziranja

Kad izmjenina struja tee kroz svilak, slvara se izinjenino magnetsko
polje koje usmjeruje elementarne magnetie jezgre as u jednom, a as u
drugom smjeru. Za svladavanje unutarnjeg trenja koje lime naslaje tro.i se
jedan dio elektrine energije i pretvara u toplinu. Taj gubitak elektrine ener-
gije zovemo gubitak zbog premagneliziranja ili gubitak zbog histereze.
Gubici zbog premagnetiziranja to su vei to u jezgri ostaje vie rema-
nentnog magnetizma i to se on tee otklanja. Veliinu tih gubitaka u pojedi-

114
 nom eliku moemo vidjeti iz njegove petlje histereze (odsjeci 02 i 0 3, od-
nosno 0 5 i 0 6). Prema tome, ti gubici su vei kad je povrina petlje vea.
Meki elik se lako magnetizira, ali se isto tako lako i sam gotovo potpuno
emagnetizira. U njemu je remanentni magnetizam mali, a krivulja histereze
je tanka (sl. 137). Stoga se meki elici upotrebljavaju za izradu jezgre transfor-
matora i drugih strojeva izmjenine struje gdje je poeljno da se premagneti-
ziranje vri uz to manje gubitaka.

Sl. 137. Krivulja histereze mekog Sl. 138. Krivulja histereze tvrog
elika elika

Tvrdi elik je, naprotiv, teko magnetizirati i teko se demagnetizira, pa

je povrina njegove petlje histereze velika jer nakon prestanka djelovanja
vanjskog magnetskog polja ostaje znatan remanentni magnetizam (sl. 138).
Stoga se tvrdi elik upotrebljava za izradu trajnih magneta jer je kod njih
poeljno da nakon magnetiziranja u njima ostaje to vie remanentnog magne-
tizma. U tom pogledu osobito povoljna svojstva imaju specijalni elici za
magnete.
kotvo

5.3.5. Elektromagneti
Magnetsko jelovanje struje koja protjee kroz svitak moe se mnogo-
struko pojaati ako u svitak umetnemo eljeznu jezgru. Magnetsko polje svitka
usmjeri elementarne magnetie jezgre, pa jezgra i sama postane magnetina.
Uslijed toga u svitku postoje dva magnetska polja koja imaju isti smjer i me-
usobno se pojaavaju. Takav svitak s jezgrom zove se elektromagnet (sl. 139).

8: 115
 Osnovna fizikalna svojstva elektromagneta u biti su jednaka svojstvima
permanentnog magneta. Meutim, u pogledu praktine primjene elektroma-
gneti imaju izvjesne prednosti.
a) Njihovo djelovanje moe se ukljuiti i iskljuiti ukljuenjem ili isklju-
enjem struje koja ih napaja.
b) Jaina djelovanja moe se poveati ili smanjiti poveanjem ili smanje-
njem struje napajanja.
c) Reguliranje njihova djelovanja moe se vriti iz bilo koje udaljenosti.
d) Pomou njih mogu se dobiti vrlo jaka magnetska polja, a ne moraju se
upotrijebiti vrlo skupi specijalni materijali za magnete.
Praktina primjena elektromagneta. Elektromagnet je jedan od najvani-
jih elemenata u mnogim elektrinim ureajima. Navest emo samo neke od
njih (sl. 140145).

opir

U h|J

Relej za prekidanje strujnog

kruga s troilom

u mrezu

116
5.3.6. Sila privlaenja elektromagneta

Sila kojom elektromagnet privlai neku eljeznu kotvu ovisi o svojstvima

prostora izmeu polova magneta i kotve. Ta e sila biti to vea to je u tom
prostoru vea magnetska indukcija, to je vei popreni presjek magnetskog
toka i to je manja permeabilnost sredstva koje se tu nalazi. Budui da je
praktiki to sredstvo uvijek zrak, u praksi se primjenjuje formula koja daje
priblinu veliinu te sile
------------------------------- 1 gdje je F sila privlaenja (N)
F = 400 000 B2 * S b . . . magnetska indukcija (T)
*------------------------------- S . . . popreni presjek polova (m2)

Primjer. Oko eline U-jezgre poprenog presjeka 2 cm2 omotano je 60 zavoja ice
kroz koju tee struja jakosti 5 A. Kad toj jezgri prislonimo elinu kotvu,
ukupna uljina magnetskih silnica iznosi 25 cm. Kolika je nosivost tog
elektromagneta (sl. 146)?

5 = 2 cm2 a) H = ------
N= 60 1
I = 5A H = i ^ = 1200A/m
l = 25 cm 0,25
F= 1 b) Iz dijagrama B = 1,4 T
c) F = 400 000 B-' S
F= 400 000 1,42 0,000 4 =
= 313,6 N

Sl. 146. Potkoviasti elektromagnet s kotvom

Zadaci
1. Koliko mora biti zavoja ice omotano oko zatvorene eline jezgre ija je sre-
nja duljina 30 cm da strujom od 1,4 A pobudimo u njoj magnetsku indukciju
od 1,28 T?
2. Koliki mora biti broj zavoja u gornjem zadatku ako jezgra nije potpuno zatvo-
rena, nego izmeu jezgre i njezine kotve postoje dva zrana raspora po 0,5 mm?
3. Kolika jc niagnetomotorna sila potrcbna da u
prstenu od clinog lijeva pobudi magnetski tok od
1 = 5 0 tm
0,0025 Wb ako taj prsten ima popreni presjck 25
c n r i srcdnju duljinu 50 cm?
4. Kolika je magnetomotorna sila potrebna ako je
prsten iz prijanjeg zadatka na jednom mjestu
prepiljen, a rez je irok 1 mm (sl. 147)?
Kolika je ja k o st magnetskog polja potrcbna da u
zatvorcnoj jezgri od lijevanog eljeza dobijeme
magnetsku indukeiju od 0,6 T?
6. Na prsten od legiranog dinamo-elika namotano
je 500 zavoja ice. Kolika je jakost struje potrebna
da se postigne magnetski tok od 0,002 Wb ako pr-
sten ima srenji promjer 30 cm i povrinu pre- Sl. 147. Prsten s prorezom
sjeka 12 cm2? (zadatak 4)

117
 7. Kolika je struja potrebna da se u jezgri kvadratinog jednakog presjeka (sl. 148)
stvori magnetska indukcija od 0,45 T ako je oko te jezgre omotano 4000 zavoja
ice?
8cm

Sl. 148. Elektromagnet Sl. 149. Elektromagnet

(zaatak 7) s kotvom (zadatak 8)

8. Kolika je jakost struje potrcbna da elektromagnet sa sl. 149. dri terct od 50 kg

(uz idealno prijanjanje kotve)?
9. Potkoviast elektromagnet ima 200 zavoja, clinu jczgru poprenog prcsjeka
6 cm, a ukupna uljina njegova magnetskog kruga iznosi 40 cm. Kolika struja
treba tei kroz njcgove zavojc da moe nositi terct od 36 kg?
19 , Koliko zavoja mora biti omotano oko potkoviaste eliene jezgre presjeka 10 c n r
da dobijcmo elcktromagnet koji bi strujom od 3 A drao tcret od 120 kg? Uktipna
duljina magnctskog kruga kroz jezgru i kotvu iznosi 80 em.

118
 6. E L E K T R O M A G N E T S K E P O J A V E

6.1 ELEKTROMAGNETSKA INDUKCIJA

6.1.1. Indukcija sjeenjem magnetskih silnica

Pokus
a) Svitak bez jezgre prikljuimo na galvanometar, a zatim kroz svitak pomie-
mo magnet tako da magnetske silnice sijeku zavoje svitka. Kao magnet uzi-
mamo najprije jedan, zatim dva i na kraju tri jednaka magneta (sl. 150).
b) Uzmemo jedan magnet i izvlaimo ga iz svitka polako, bre i najbre.
c) Uzimamo redom svitke s manjim, veim i najveim brojem zavoja te iz njih
izvlaimo uvijek isti magnet jednakom brzinom.

Sl. 150. Ovisnost inucirane EMSomag- Sl. 151. Odreivanje smjera inucirane
netskoj indukciji, duljini vodia i br- struje pomou pravila desne ruke
zini sjeenja magnetskih silnica.

Zakljuak:

Po otklonu kazaljke na galvanometru vidimo da se u vodiu koji sije-

emo magnetskim silnicama pobuuje elektromotorna sila. Ona je to vea
to je
a) vea magnetska indukcija polja (vie magneta),
b) vea brzina sjeenja magnetskih silnica (bre izvlaenje magneta),
c) vea duljina vodia u magnetskom polju (vei broj zavoja svitka).
Pojava da se u vodiu pobuuje ili inducira elektromotorna sila ako
ga sijeemo magnetskim silnicama zove se elektromagnetska indukcija.

Potpuno isti uinak dobivamo pomicanjem magneta kraj nepominog svi-

tka ili pomicanjem svitka kraj nepominog magneta.

119
6.1.2. Pravilo desne ruke

a) Ako je vodi u kojem se inducira elektromotorna sila dio zatvorenog

strujnog kruga, kroz njega e potei struja. Ta struja pobuena elektromagnet-
skom inukcijom zove se inducirana struja. Njezin smjer odreujemo pomou
pravila desne ruke:
Ako desnu ruku postavimo tako da nam magnetske silnice udaraju u
lan, a palac da je okrenut u smjeru gibanja vodia, onda nam ispru-
eni prsti pokazuju smjer inducirane struje (sl. 151).

Prema ovom pravilu lako je odrediti smjer inducirane struje u ravnom

vodiu koji sijee magnetske silnice.
b) Pravilo esne ruke moemo primijeniti i kad magnetske silnice sijeku
zavoje svitka. Ako se magnet pribliava svitku, kroz svitak prolazi sve vei
broj magnetskih silnica, tj. dogaa se isto kao da se zavoji svitka ire prema
van. Kad se magnet udaljava broj magnetskih silnica kroz svitak postaje sve
manji, a to ima iste posljedice kao da se zavoji svitka suuju prema unutra.
Stoga ovdje pravilo desne ruke glasi:
Ako esnu ruku postavimo tako da nam magnetske silnice uaraju u
dlan, a palac pri pribliavanju magneta okrenemo od zavoja svitka
prema van, a pri udaljavanju magneta o zavoja prema unutra, onda
nam isprueni prsti pokazuju smjer inducirane struje (sl. 152).

sm jtr gibanja

smjer inucirane struje u svitku nom svitku inucira se EMS

u sekundarnom svitku

6.1.3. Inukcija promjenom magnetskog toka

U prethodnom smo sluaju vidjeli da se elektromagnetska indukcija moe

tumaiti i kao posljedica promjene magnetskog toka do koje olazi kad giba-
mo magnet ili svitak. Takvu promjenu magnetskog toka, moemo, meutim po-
stii i na druge naine. Ako, na primjer, jakost istosmjerne struje koja prolazi
kroz svitak I (sl. 153) mijenjamo pomou kliznog otpornika R ili prekidamo pre-
kidaem P, mijenja se i veliina magnetskog toka koji nastaje u tom svitku.

120
Taj prom jenljivi magnetski tok prolazi i kroz susjedni svitak II, p a e se u
njem u inucirati struja iju veliinu i sm jer moemo p ratiti n a prikljuenom
galvanom etru G. P rim ijetit emo
1. da s m jer inducirane stru je nije isti p ri jaanju i slabljenju osnovne
stru je u svitku I;
2. da je veliina inducirane stru je to vea to je vea prom jena osnovne
stru je i to je ta prom jena bra.
I ovdje jaanje magnetskog toka kroz svitak II ima iste posljediee kao
da se zavoji tog svitka ire prem a van, pa moemo prim ijeniti pravilo desne
ruke:
Ako dcsnu ru k u postavimo tako da n am magnetske silnice u d a ra ju u
lan, a palac p ri poveanju magnetskog toka okrenemo od zavoja
svitka prem a van, a p ri sm anjenju toka od zavoja svitka p re m a unu-
tra, onda nam isprueni prsti pokazuju sm jer inucirane stru je (sl. 154).
D a bismo mogli prim ijeniti to pravilo, tre b a najp rije n a osnovu sm jera
stru je u svitku I odrediti sm jer magnetskih. silnica (pravilo desne ruke iz
5.1.5.).
Smjer magn.
y silnica

N
smjer smjer
djelovanjo ----- gibanjo
magn.polja vodia

Sl. 154. Odreivanje smjera inuci- Sl. 155. Otpor magnetskog

rane struje pomou pravila esne polja gibanju vodia
ruke

6.1.4. Lencovo pravilo

Kad se vodi giba kroz magnetsko polje, u njemu se inducira elektrina
slruja iji je smjer uvijek takav da svojim magnetskim poijem nastoji sprijeiti
gibanje vodiea (sl. 155). Ta je pojava it skladu s jednim od osnovnih zakona
i'izike, sa zakonom o odranju enorgije. Da bismo, dakle, gibali vodie kroz
n n ^ n etsk o polje i time proizvdi elektrienu energiju, trebaino utroiti odgo-
varajuu mehanieku energiju potrebnu za svladavanje otpora nastalog magnet-
skog polja.
Do iste pojave dolazi i kod indueiranja slruje zbog promjene magnetskog
toka. Ta indueirana struja ima uvijek takav smjer da svojim m ag n etsk im po-
Ijem nastoji sprijciti promjenu osnovnog magnetskog polja (sl. 156). Pri jaa-
nju osnovnog magnetskog polja inducirana struja stvara magnetsko polje su-
protnog Mnjera (tj. nastoji tiine sprijeiti porast osnovnog polja), a pri slablje-

121
nju osnovnog polja inucirana struja stvara polje istog smjera (tj. nastoji time
sprijeiti pad osnovnog polja). Inducirana struja, dakle, uvijek nastoji sprije-
iti uzrok svog postanka!
Smjer svake inducirane struje odreen je opim pravilom koje se zove
Lencovo pravilo:24

Inducirana struja ima uvijek takav smjer da svojim magnetskim po-

ljem nastoji sprijeiti promjene koje ju izazivaju.

s fn je r esnovneg Smjer osnom og.

mogn. poljo mogn. poljo

S1 156. M agnetsko polje induciaine struje uvijck sc supvotstavija pvomjcni osnovnog

m a gnetskog polja

6.1.5. Opi zakon indukcije

Iz dosadanjih izlaganja vidimo da je elektromagnetska indukcija pojava

uzrokovana sjeenjem magnetskih silnica ili promjenom magnetskog toka.
Meutim, i pri sjeenju magnetskih silnica dolazi do promjene magnetskog
toka, stoga je u krajnjoj liniji svaka elektromagnetska indukcija posljedica
promjene magnetskog toka.
Iz pokusa u 6.1.1. moemo zakljuiti da je inucirana elektromotorna sila
to vea to je vea promjena magnetskog toka i to je ta promjena bra. Taj
odnos dan je u opem zakonu indukcije koji je matematski izraen formulom
gdje je E . . . inducirana EMS u jednom zavoju (V)
A $ . . . promjena magnetskog toka (Wb)
At A t . . . vrijeme trajanja promjene (s)

Dakle:
Inducirana elektromotorna sila je razmjerna s veliinom promjene
magnetskog toka i obrnuto razmjerna s vremenom trajanja promjene.
24 Lenc, Emilij Hristijanovi (18041865), fiziar na univerzitetu u Petrogradu
(sada Lenjingra).

122
 Ako svitak ima vie zavoja, onda se elektromotorne sile inucirane u poje-
dinim zavojima zbrajaju, pa je ukupna inducirana elektromotorna sila

A 0
E = N gdje je N . . . broj zavoja svitka
A t

6.1.6. Veliina inducirane EMS

Veliinu inucirane elektromotome sile moemo odrediti pomou formule

E = A<P : A t . Meutim, u praksi je esto priklaniji drugi oblik te formule koji
dobijemo ako promjenu toka prikaemo kao posljedicu gibanja vodica. Naime,
kad vodi duljine l sijee magnetske silnice u polju magnetske inukcije B na
putu A a, dolazi do ovih promjena (sl. 157):
vodi je preao p u t .............................................A a = v A t
petlja obuhvaa povrinu smanjenu z a ................ A S = 1 A a
magnetski tok je smanjen z a ................ .... . . A 0 = B* A S

Ako te vrijednosti uvrstimo u formulu

dobijemo

gje je E . . . inducirana EMS (V) SI. 157. Gibanjem petlje

mijenja se veliina mag-
B . . . magnetska indukcija (T) netskog toka koji prola-
l . . . duljina voia koji sijee zi kroz tu petlju
magnetske silnice (m)
u . . . brzina gibanja vodia (m/s)

I taj nam izvod pokazuje

da je elektromagnetska indukcija uvijek u biti ista pojava koja se

samo moe tumaiti na dva naina:
a) kao posljeica promjene magnetskog toka ( E = A <J>: A t )
b) kao posljedica sjeenja magnetskih silnica ( E = B ' l - v ) .

123
Primjeri
1. Prstenasti svitak bez jezgre sa 1000 zavoja ima uljinu 25 cm i promjer 4cm.
Na njega je namotan drugi svitak sa 3000 zavoja. Kolika se EMS inducira u
drugom svitku ako struju u prvom svitku pojaamo sa 1A na 6A jednoliko
kroz 0,5 sekundi?
a) Iz formule za magnetsku indukciju izvedimo for-
mulu za magnetski tok

Ni = 1000 H
B~
d = 0,04 m 800 000
S = 0,001 25 m2
l = 0,25 m 0 _ H
n2 = 3000 S 800 000 ( - t)
At = 0,5 s H S
AI = 5A 0 =
800 000
E = ? I N - S
0 =
800 000 l
b) A $ = # 2 $ i
h-Ni-S
800 000 l 800 000 l

j f =
800 000 l
Al-Ni-S
800 000 l
5-1000-0,00125
A$ = 0,000 03125 Wb
800 000 0,25
A0
c) E = N2-
At
0,000 031 25
3000 = 0,1875 V
0,5

2. Kolika mora biti magnetska indukcija izmeu polova generatora da se u

25 cm dugakoj ici rotora inducira EMS od 2,6 V ako ta ica sijee magnet-
ske silnice okomito brzinom od 8 m/s?
I = 25 cm E = B -l v
E = 2,6 V E
u = 8 m/s B= B = ^ = 1,3 T
B= ? lv 0,25 8

Zadaci
1. Ako brzo izvuemo magnet iz nekog svitka, u tom se svitku magnetski tok na-
glo smanjuje na nulu. Koliki je magnetski tok magneta koji pri izvlaenju iz
svitka sa 800 zavoja pobuduje u tom svitku EMS od 2,4 V ako izvlaenje magne-
ta (odnosno smanjivanje toka) traje 0,2 sekunde?

124
2. Magnet ija je magnetska indukcija 0,65 T nalazi se na obodu rotora promjera
50 cm. Kolika se EMS inucira u 24 cm dugakom vodiu kraj kojeg prolazi taj
magnet ako se rotor okree sa 3000 okr/min?
3. Rotor nekog generatora ima promjer 8 cm i duljinu 12 cm. Kolika se EMS indu-
cira u njemu kod 2000 okr/min ako istovremeno 60 njegovih ica sijee magnet-
sko polje ija je magnetska indukcija 0,8 T?
4. Kolika treba da je magnetska inukcija magnetskog polja da se u vodiu du-
Ijine 50 cm inducira EMS od 4 V ako taj vodi sijee magnetske silnice brzinom
8 m/s?
5. Kohka ticba biti obodna brzina rotora generatora, da se u njcnni inducira EMS od
600 V ako je
magnetska in d u k c ij a ...................................... 1,2 T
duljina vodia u magnetskom polju . . . 25 cm
broj vodia u magnetskom polju . . . 200
6. U svitku sa 5000 zavoja nalazi se magnet s magnetskim tokom od 0,0004 Wb.
Kroz koje se vrijeme mora taj tok smanjiti na nulu da bi se u svitku induci-
rala EMS od 20 V?
7. Kolika se EMS inducira u svitku sa 2000 zavoja ako se magnetski tok kroz nje-
ga smanji za vrijeme 0,05 sekunde od 0,000 65 Wb na 0,000 15 Wb?
8- koliki magnetski tok trcba prcsijecati vodi u jcdnoj sekundi da bi se u njemu m-
dueirala clektromotorna siln od 1 V?
9. U magnetskom polju ija je magnetska inukcija 0,75 T giba se voi uljine
0,6 m okomito na silnice brzinom 2 m/s. Kolika struja tee u strujnom krugu
otpora 10 Q ako je gornji vodi sastavni dio tog kruga?

6.2. PRIMJENA ELEKTROMAGNETSKE INDUKCIJE

6.2.1. Princip elektrinog generatora

Elektrini generatori su strojevi koji na principu elektromagnetske
inukcije pretvaraju mehaniku energiju u elektrinu energiju.

Na rotoru generatora (sl. 158)

nalaze se vodii koji pri okreta-
nju rotora sijeku magnetske sil-
nice stalnog magnetskog polja, pa
se u njima inucira elektromo-
torna sila. Ta elektromotorna sila
je to vea
1. to je vea magnetska in-
ukcija polja,
2. to je vea brzina sjeenja
magnetskih silnica,
3. to je vea ukupna dulji-
na vodia u magnetskom Sl. 158. Princip elektrinog generatora
polju.
Elektromotoma sila inducirana u rotoru odvodi se u mreu pomou po-
sebnih ureaja. Taj se ureaj kod generatora istosmjerne struje zove komuta-
tor ili kolektor, a sastoji se od jednog ili vie pari lamela. Lamele su spojene
s petljama rotora te se okreu zajedno s rotorom. Na lamele je prislonjen jedan
par nepominih kliznih etkica koje su spojene s vodovima mree.

125
 6.2.2. Smjer i veliina inducirane EMS
Ako se petlja na sl. 158. okree u smjeru suprotnom od kazaljke na satu,
u njoj e se prerna pravilu desne ruke inclueirati struja eiji j e smjer prikazan
na slici. Kad ne bi bilo komutatora, smjer bi se elektromotorne sile u mrei
promijenio eim bi petlja presla horizonlalni poloaj jer se promijenio smjer
sjeenja magnetskih silnica. Isla strana petlje sijee prije horizonlalnog polo-
aja silnice ulijevo, a nakon toga uclesno. Mectutim, komutator omoguuje da je
jedan vod mree uvijek preko jedne klizne eetkice spojen s onom stranom
petlje koja sijee silnice ulijevo, a dmgi vod s drugom stranom petlje koja
sijee siluiee udesno. Uslijed toga smjer EMS u mrei ostaje stalan, tj. u mrei
imamo istosmjernu struju.
Veliina indueirane eleklromotorne sile nije jednaka u svakom poloaju
petlje. Ona je najvea kad pellja okomito sijeee magnelske silnice (vertikalan
poloaj petlje na slici), a najmanja, odnosno jednaka nuli kad se petlja kreee
paralelno sa silnieama (liorizontalan poloaj petlje). Stoga bi generator koji ima
samo jednu petlju dao struju ija bi se jakost niijenjala od nule do nekog
inaksimuma (sl. I59.a). Takva se struja zove istosmjerna pulzirajua struja. Ako
generator ima vie pelalja promjene struje su tnanje, pa je kod velikog broja
pellji struja golovo stalne jakosti (sl. 159.b).

Sl. 159. Istosmjerna pulzirajua struja iz generatora s jednim parom lamela (a)
i s dva para lamela (b)

6.2.3. Princip transformatora

Transformatori takoer rade na principu elektromagnetske indukcije,
a slue za pretvaranje izmjenine struje jednog napona u izmjeninu
struju drugog napona.
Transformator se sastoji od primarnog i sekundarnog svitka koji su meu-
sobno magnetski povezani eljeznom jezgrom (sl. 160).

126
 Izmjenina struja pri prolazu kroz prim am i svitak stvara u njemu pro-
m jenljivi magnetski tok koji preko jezgre gotovo u cjelini prolazi i kroz se-
kundarni svitak. Uslijed promjena tog zajednikog magnetskog toka induci-
raju se u oba svitka elektromotorne sile. U primarnom svitku inducira se elek-
tromotorna sila samoindukcije (Ei) koja je u ravnotei s naponom (Ui) koji
daje izvor.
Ui - Ei
Elektromotorna sila E2 inducirana u sekundamom svitku daje nam napon U 2
potreban za pogon prikljuenih troila.
primar sekundar

Sl. 160. P rim a rn i i se k u n d a rn i sv i-

ta k tra n sfo rm a to ra m a g n etsk i su
p o v ezani eljeznom jezgrom

6.2.4. Omjeri transformacije

Veliina inucirane elektromotorne sile uvijek je razmjerna s veliinom

promjene magnetskog toka i brojem zavoja svitka. Budui da je veliina pro-
mjene toka kod transformatora ista u oba svitka, dobijemo
A<P A<P
E i - . E 2 = N i : N 2
A t At

ili Ui : U 2 = N i : N 2

Naponi u svicima transformatora razmjerni su s brojem zavoja tih

svitaka

Taj omjer primarnog i sekundarnog napona (Ui : U2) zove se omjer trans-
formacije.
Prema zakonu o odranju energije, ukupna energija prije transformiranja
mora biti jednaka ukupnoj energiji poslije transformiranja. U idealnom trans-
formatoru sva bi se elektrina energija iz primara pretvorila opet u elektrinu
energiju sekundara, pa bismo imali
U t h t = U2 I2 t

Ui -Ii = U2 l 2
Gornja jednadba moe se matematski prikazati i u obliku razmjera

Ui : U 2 = I 2 : Ii

Struje u svicima transformatora su, dakle, obrnuto razm jem e s napo-

nima tih svitaka.

127
 Oba izvedena razmjera vrijedila bi u potpunosti samo u idealnom trans-
formatoru, tj. u transformatoru bez gubitaka energije. Meutim, u praksi
transformatori imaju uvijek ove gubitke:
a) gubitke zbog histereze (premagnetiziranja elika jezgre),
b) gubitke zbog vrtlonih struja,
c) gubitke zbog otpora u vodiima svitaka.
Zbog svega toga jedan dio elektrine energije pretvara se kod svakog
transformatora u toplinu, pa e elektrina energija u sekunamom svitku biti
uvijek neto manja od elektrine energije u primarnom svitku. Taj gubitak
energije kod dobrih transformatora nije velik, iznosi u svemu 15/n.

6.2.5. Dobijanje struja velike jakosti

Transformiranjem mocmo dobiti slrujc niskog napona, a velike jakosti.
Takve struje dobivamo u transfonnalorima eiji sekundarni svilak ima mnogo-
struko manji broj zavoja od primarnog svilka. Zavoji sekundarnog svitka mo-
raju biti od debele bakrcnc ice jer bi se iea inaee zbog jake slruje mogla
uariti i rastaliti. Ako, na primjer, primarni svitak sa 500 zavoja prikljuimo na
napon od 220 V, u sckundarnom svitku sa 5 zavoja dobit erao 2,2 V, tj. sto
puta manji napon, jer jc sto puta manji broj zavoja sekundarnog svilka od
primarnog svitka (sl. 161). Budui da snaga u primaru i sckundaru ostaje ista,
slruja ee u sekundaru biti sto puta jaea!
500z 5Z

Sl. 161. Struja u sekundaru

toliko je puta jaa koliko je
puta manji napon

100 A

Takve slrujo velike jakosli primjenjujemo pri olpornom zavarivanju (sl.

162) i u niskofrekvcncijskim elektrienim pcima (sl. 163).

Sl. 162. kolski modcl Sl. 163. kolski model indukcione

ureaja za otporno pei
zavarivanje

128
6.2.6. Vrtlone struje
Elektromagnetskom indukcijom ne inducira se elektromotorna sila samo
u tankim i dugakim vodiima (vodovima) nego se moe inducirati i u masiv-
nim metalnim tijelim a ako se ta tijela nalaze u promjenljivom magnetskom
polju ili se gibaju kroz stalno magnetsko polje.
Ako oko masivne eljezne jezgre omotamo vodi kroz koji prolazi struja
promjenljive jakosti, kroz jezgru e tei promjenljivi magnetski tok. Uslijed
toga u jezgri e se inducirati elektromotorna sila koja e pokrenuti struju
unutar jezgre. Ta struja moe biti kod manjih elektromotornih sila vrlo jaka
jer je elektrini otpor na njezinu putu vrlo neznatan (vodi male duljine, a
velikog presjeka!)
ked ja c a n jo osnornog
s m jt r magn pelja
m agnctskc g_ poj/ / v rtle in e s tru je
/

Sl. 164. Pri porustu osnovnc stru-

jc smjer inducirnnc vrtlonc struje
suprotan j e smjeru osnovnc
strujc

Smjer osnovnog magnetskog polja, sntjer vrllonc slruje i smjcr magnct-

skog polja vrllo/ne struje odreujemo pomoeu pravila desne ruke. Primjenom
tih praviia m o /e se poka/ali da je pri jaeanju osnovnog magnetskog polja
smjer vrtlo/ue struje u jezgri suprolan smjeru slruje u vodiu oko jezgre (sl.
164) , a pri slabljenju tog polja smjer jc obiju slruja isti. Stoga su i magnetska
polja tili dviju struja pri jaeanju osnovnog po'lja suprotnog smjera, a pri sla-
bljenju osnovnog polja istog smjera. To znaei da se vrtlo/na struja svojim
magnetskim poljem bori proliv porasta i pada osnovnog magnetskog polja, tj.
nastoji uvijck sprijeiti njegovu promjcnu, a timc i promjcnu osnovne struje
(Lencovo pravilo!)

6.2.7. Suzbijanje vrtlonih struja

Vrtlone struje veinom su nepoeljne struje jer zbog svoje velike jakosti
izazivaju znatno zagrijavanje jezgre. Time se jedan dio elektrine energije
pretvara u nekorisnu toplinu, tj. dolazi do gubitka energije. Osim toga, zagri-
javanjem jezgre zagrijavaju se i namoti oko jezgre, pa moe doi do oteenja
izolacije ili ak do njezina pregaranja.
Vrtlone struje moemo smanjiti tako da jezgre ne izraujemo od jednog
komada elika, nego sastavljamo od tankih meusobno izoliranih lim ova (sl.
165) . Oni se postavljaju tako da magnetske silnice teku paralelno s njima, pa
ne dolazi do znaajnijeg poveanja magnetskog otpora. Vrtlone struje, napro-
tiv, teku u ravnini okomitoj na limove, ali zbog izolacije ne mogu prelaziti
s lima na lim, pa se uslijed toga ne mogu jae razviti.
9 Osnove elektrotehnike 129
 esto se za izradu jezgara u-
potrebljavaju elini limovi legi-
ra n i sa silicijem. Takvi limovi
im aju mnogo vei elektrini otpor,
pa su vrtlone stru je u njima jo
slabije.
Kod visokolVekvencijskih stni-
ja pojava vrtlonih struja zbog
velikog broja promjena osobito je
jaka, pa se kod visokolrekven-
cijskih u r e d aj a u p o tr e b 1j a v aj u
specijalne jezgre izraene od e-
ljczne praine pomijeane s ve-
zivnim sredstvom koje slui kao
izolator.
Razumljivo je da se vrtlone struje pojavljuju samo kod izmjeninih stru-
ja. Stoga se u ureajima istosmjerne struje mogu upotrebljavati jezgre od
jednog komada.

Sl. 166. Vrtlone struje inducira- SI. 167. Koenje elektrinog brojila
ne u ploi zakoe gibanje te ploe pomou vrtlonih struja

6.2.8. Korisna primjena vrtlonih struja

Katkada se vrtlone struje mogu i korisno primijeniti. Ako se, na primjer,

masivna metalna ploa giba izmeu polova magneta (sl. 166), u njoj e se indu-
cirati vrtlone struje koje e prema Lencovu pravilu imati takav smjer da e
svojim magnetskim poljem nastojati sprijeiti promjene koje ju stvaraju. Bu-
dui da je ovdje uzrok vrtlonih struja gibanja ploe, struje e nastojiti spri-
jeiti to gibanje, tj. zakoit e plou. Takvo koenje primjenjuje se kod elektro-
magnetskih konica, zatim za koenje elektrinih brojila, mjernih instrume-
nata i sl. (sl. 167).

130
 Ako umjesto pune ploe izmeu polova magneta zanjiemo plou sa zare-
zima prema sl. 168, do koenja nee doi jer se zbog zareza vrtlone struje ne
mogu jae razviti.

Sl. 168. U ploi sa zarezi-

m a n e m ogu se razv iti Si. 169. Z ag rija v an je metalnog predmeta po-
v rtlo n e s tru je moeu visokofiekvencijskih vrtlonih struja

Zbog znatnog razvijanja topline vrtlone slruje se primjenjuju i u metalur-

giji za taljenje melala u visokofrekvencijskim indukeionim pcima. Osim toga
postoje i intlukcioni ureaji za zagrijavanje metala pri razliitim tehnoiokim
poslupeima (sl. 169).

6.2.9. Skin-efekt
Ako kroz vodi prolazi struja promjenljive jakosti, vrtlone struje nee
nastati samo u metalnim masama oko vodia nego e one nastati i u samom
vodiu. Te vrtlone struje koe prolaz osnovne struje, ali to koenje nije jed-
nako na cijelom presjeku vodia. Ono je najjae u sredini vodia, a prema po-
vrini je sve slabije, stoga je gustoa osnovne struje na povrini vodia naj-
vea, a prema sreini sve manja. To istiskivanje struje na povrinu vodia
zove se skin-efekt.
Skin-efekt je to jai to u vodiu nastaju jae vrtlone struje, a one
e biti jae ako je
a) bra promjena osnovne struje (via frekvencija struje),
b) vei presjek vodia (deblji vodi),
c) vea magnetska propustljivost materijala.
Bakreni vodii obine upljinc i l'rekvencije 50 Hz imaju tako neznatan
skin-efckt da praktieki o njemu ne Ireba voditi rauna. Meutim, kod visokih
frekvencija (iznad 1 000 Hz) ili izvanredno debelih vodia ili voiea od mate-
rijala veee magnelske propuslljivosti (npr. eclika) skin-efekt izaziva znatno
poveanje otpora vodiea. U Lakvim slueajevima struja uglavnom tee saino
kroz povrinskc slojeve vodiea, pa je time smanjen koristan presjek vodia, a
time je povean njegov otpor. Pri proraeunavanju vodova to treba uzimati u
obzir. Da bi se smanjio skin-efekt, Ireba u gore navcdenim primjerima oslabiti
vrtlone struje, a to postiemo upotrebom tzv. visokofrekvencijskih vodia
(snop tankih ica). Osim loga to imaju mali presjck, le su ice i posrebrene
da bi se poveala vodljivosl povrinskib slojcva kroz koje prolazi vei dio
struje. Zbog praktiene nekorisnosti unutarnjih slojeva vodiea kod takvih struja
ponekad upotrebljavamo vodiee u obliku cijevi s lankim stijenama.

9 131
Zadact i pitanja
t Koliki je prijenosni omjer transformatora koji na primaru ima 3600' zavoja, a
na sekundaru 150 zavoja?
2. Primarni svitak transformatora ima 250 zavoja, a sekundarni svitak 2250 zavoja.
Koliki napon dobijemo ako na primar dovodimo napon od 220 V?
3. Koliko zavoja mora imati sekundar transformatora iji primar ima 1000 zavoja
ako elimo napon od 220 V sniziti na 24 V?
4. Kroz primarni svitak sa 500 zavoja prolazi struja jakosti 6A. Koliko je jaka
struja u sekunarnom svitku transformatora ako on ima samo 5 zavoja?
5. Transformator ima primarni svitak sa 5340 zavoja i sekundami svitak sa 356
zavoja.
a) Koliki je prijenosni omjer?
b) Koliki je napon na sekundaru ako primar dobiva 300 V?
c) Koliku jakost struje treba ovesti na primar da kroz sekundar tee struja
od 75 A?
g. Zato se u visokofrekvcncijskim vodiima nc mogu ra/.vili jakc vrtionc strujc?
Kako jc u njima smanjen otpor osnovnoj strujiV
7. Kako dolazi do zagrijavanja predmeta na sl. 169?
8. Da li je bolji rad transformatora s jednodijelnom jezgrom (kao na sl. 160) ili rad
kolskog transformatora ija se jezgra sastoji od dva dijela (U-jezgre i I-kotve)?
9. Objasnite postanak vrtlonih struja u ploi na sl. 166!
10. Prema sl. 164. nacrtajte jezgru s namotom ice. Oredite smjer osnovnog mag-
netskog polja, smjer nastale vrtlone struje i smjer magnetskog polja vrtlone
struje u trenutku slabljenja osnovne struje ako je smjer osnovne struje ostao
isti kao na slici!

<k3. SAMOINDUKCUA

Samoindukcija je pojava ije posljedice susrecemo na mnogim podrujima

elektrotehnike. Nagli skokovi napona, nastali uslijed samoindukcije u asu
iskljuenja struje, izazivaju iskrenja na kontaktima elektrinih ureaja i ote-
enja izolacija na elektrinim vodovima, a prestavljaju i opasnost za Ijude
koji time rukuju. S druge strane, bez samoinukcije bile bi beskorisne pri-
gunice i drugi svici koji ine osnovne elemente radio-aparata, televizora i dru-
gih elektronskih ureaja. Tu vanu elektrinu pojavu i njezine uzroke razjasnit
emo na slijedeem pokusu.

6.3.1. Pojava samoindukcije

Fokns
Svitak s vrlo mnogo zavoja i eljeznom jezgrom nalazi se serijski spojen
s ampermetrom u strujni krug (sl. 170). U istom strujnom krugu nalazi se i pre-
klopnik P koji omoguuje ukljuivanje akumulatora (poloaj 1) i takvo iskljui-
vanje akumulatora da strujni krug sa svitkom i alje ostaje zatvoren (poloaj 2).
Pri ukljuivanju akumulatora primijetit emo na ampermetru da struja ne raste
naglo (01) nego a je njezin porast polagan. Isto tako emo i pri iskljuivanju
akumulatora zapaziti polagano slabljenje struje (23), struja e neko vrijeme
tei i poto je prestao djelovati napon akumulatora (sl. 171).
Ta nas pojava podsjea na slinu pojavu u mehanici. Naime tijelo na koje
djeluje neka sila nee smjesta dobiti odreenu brzinu, niti e odmah stati kad
prestane djelovati ta sila. Uzrok toj pojavi u mehanici je tromost mase, a uzrok
slinoj tromosti struje u elektrotehnici je samoindukcija.

132
 3

izvora struje
Sl. 170. Isp itiv a n je Sl. 171. U tjecaj sam oindukcije
sam oindukcije n a p ro m jen u s tru je

6.3.2. Uzrok samoindukcije

Jaanjem i slabljenjem struje koja prolazi kroz svitak jaea i slabi i ma-
gnetski lok toga svitka. Ta promjena magnelskog toka ne izaziva samo elek-
tromagnetsku indukciju u oblinjim vodiima nego uzrokuje stvaranje
inducirane EMS i u zavojima vlaslitog svilka jer su i oni zahvaeeni tim tokom.
Prema Leneovu pravilu ta indueirana LMS djeluje pri jaanju struje u su-
prolnom smjeru od smjera te struje, pa sloga koei njezin porasl. To je itzrok
da ona ne postie odmah onu jakost koju bi trebala imati po Ohmovu zakonu,
uego lu jakost dostignc tek onda kacl prestane rasti magnetski tok (0-1). Pri
slabljenju struje u svitku se induoira LMS koja djeluje u istom smjeru kao ta
slruja. Stoga pri iskopavanju slruja ne padne nagio na nulu, nego teee jo
neko vrijeme i nakon iskopavanja izvora jer djeluje inducirana EMS u svitku
(2-3).
Ta pojava da se uslijed promjene jakosti struje kroz neki svitak javlja
inducirana EMS u tom istom svitku zove se samoindukcija.
6.3.3. Naponski udar uslijed samoindukcije
Fokus
U stru jn i k ru g paraleln o sa sv itk o m veem o tin ja lic u iji je n ap o n p a lje n ja
p rek o 100 V. S tru ju iz a k u m u la to ra od 2 V , k oji se ta k o e r n alazi u to m s tr u j-
nom krugu, u k lju u jem o pom ou p re k id a a P (sl. 172). P ri u k lju iv a n ju i dok je
s tr u ja uklju en a, tin ja lic a n e sv ijetli, ali u asu isk lju e n ja k ra tk o tra jn o zasvi-
je tli. To okazuje d a sm o u tom asu obili nap o n od p rek o 100 V!

:\B

Sl. 172. D obivanje naponskog Sl. 173. N agli p ad s tr u je u zrok

u d a ra naponskog u d a ra
133
 Visoki napon u gornjem pokusu je inducirani napon uzrokovan samoin-
dukcijom. On je pri ukljuivanju izvora relativno neznatan jer je promjena
struje zbog samoindukcije polagana (01), dok je pri iskljuivanju izvora
velik jer je prekidom strujnog kruga promjena struje nagla (23 na sl. 198).
U svicima s velikim brojem zavoja i eljeznom jezgrom taj inducirani napon
moe biti i nekoliko stotina puta vei od napona izvora. Zbog svoje znatne
veliine on moe u pogonu stvarati neprilike kao to su oteenja izolacije i
iskrenje na kontaktima.
Spreavanje naponskih udara. tetne posljedice tih naponskih udara mogu
se ublaiti na razliite naine. Jedan je od tih naina da se struja prekida po-
sebnim prekidaem, koji istovremeno s iskljuenjem izvora kratko spaja svi-
tak. Da u trenutku prespajanja ne bi dolo do kratkog spajanja i izvora, para-
lelno s izvorom ukljuen je i otpornik R. Time smo omoguili da struja preko
otpornika tee uslijed samoindukcije neko vrijeme i nakon iskljuenja izvora,
tj. omoguili smo polagani pad struje, a time sprijeili stvaranje visokog indu-
ciranog napona (sl. 174).

Sl. 174. Spreavanje naponskog uda- Sl. 175. Spreavanje iskrenja odvo-
ra postepenim iskljuenjem struje enjem naponskih udara preko
kondenzatora

6.3.4. Spreavanje iskrenja

P o n e k a d p o tr e b n i su n a m v is o k i n a p o n i k o ji n a s ta ju s a m o i n d u k c i j o m .
T a d a b rz im p re k id a im a p re k id a m o stru ju , a pri s v a k o m p re k id u d o b ijc m o
k ra tk i u d a r v is o k o g n a p o n a . M e d u tim , p ri to m e, n a p re k id a e u n a s la je is k re n jc
k o j e j e n e p o e i j n o i t c t n o j e r u n i t a v a p r e k i d a e . D a b i s m o to s p r ije e i li , v e e -
m o p a r a l e l n o s p r e k i d a e e m k o n d e n z a l o r v e l i k o g k a p a c i t e t a C k o ji z a te k r a t k e
i b r z e n a p o n s k e u d a r e p r e d s t a v l j a k r a tk i s p o j (sl. 175). T iin e su s j e d n e s t r a n e
o m o g u e n e b rz e p ro m jc n e stru je p o m o u p rc k id a e a , a s d ru g e stra n e o n c m o -
g u e e n o j e s tv a ra n je is k a ra n a p re k id a e u je r se n a sta li v is o k i n a p o n i p ra z n e
p re k o k o n d e n z a to ra . T akvo v e z a n je k o n d e n z a lo ra p o tre b n o je i zb o g sp rea-
v a n ja r a d io s m e tn ji k o jc in a e n a sta ju p ri isk ren ju .

6.3.5. Induktivitet
Inducirana EMS koja se uslijed samoindukcije pojavljuje u svitku bit e
to vea to su bre promjene struje i to su povoljnija svojstva svitka.
Ukupna vrijednost tih svojstava svitka, o kojima ovisi veliina samo-
indukcije, zove se koeficijent samoindukcije ili induktivitet svitka.

On se moe iskazati brojano, a njegova veliina ovisi o broju zavoja, uljini

i poprenom presjeku svitka, kao i o permeabilnosti jezgre.

134
 Jedinica za mjerenje induktiviteta je henri25 (1 H).
Svitak ima induktivitet od jednog henrija ako u njemu jednolika pro-
mjena struje od 1 A u jednoj sekundi pobudi elektromotornu silu od
1 V.

6.3.6. Izraunavanje induktiviteta svitka

Svitak bez jezgre ima stalni induktivitet jer se permeabilnost zraka ne

mijenja. Kod eljeznih i drugih jezgara treba paziti da se permeabilnost tih
tvari mijenja s promjenom magnetskog toka kroz jezgru, tj. s promjenom
struje koja tee kroz svitak. Stoga svici s takvim jezgrama imaju promjenljivi
induktivitet.
Prema opem zakonu indukcije, veliina inducirane EMS u svitku ovisi o
broju zavoja svitka i o brzini promjene magnetskog toka kroz taj svitak

A0
E = N ----- a znamo da je A 0 = S A B
At
A 0 = S fio & A H
N-AI
A 0 = S fi0jur
l
j f - S ^ ^ N AI

E _ Mo S N2 ' AI_
l At

U toj formuli prvi razlomak obuhvaa svojstva svitka o kojima ovisi veli-
ina samoindukcije tj. taj razlomak predouje induktivitet svitka. Dakle:

gdje je L . . . induktivitet svitka (H)

ixo - permeabilnost vakuuma
(1,256 106 Wb/Am)
Mt relativna permeabilnost jezgre
S . . . povrina presjeka svitka (m2)
N . . . broj zavoja svitka
l . . . duljina magnetskog kruga (m)

Prema tome veliinu inducirane EMS moemo izraunati i po formuli

gdje je E . . . inducirana EMS (V)

Al
E= L - . . . promjena jakosti struje u jeinici
At At
vremena (A/s)

25 Henry, Joseph [Henri], ameriki fiziar (17971878), postavio temelj praktine

primjene elektromagnetizma, otkrio samoindukciju i objasnio zakone transformacije.

135
Primjer. Koliki je induktivitet 15 cm dugakog prstenastog svitka bez jezgre ako je
njegov presjek 2cm2, a ima 250 zavoja?
I = 0,15 m S -N2
L=
S = 0,0002 m2 1
N= 250 1.256 109 1 0,0002 250*
Hr= 1 L=
0,15
L = ? 1.256 0,0002 62 500
L= = 0,000 105 H
0,15 - 106

6.3.7. Meusobna indukcija

Na- zatvorenoj eljeznoj jezgri nalaze se dva svitka s brojem zavoja Ni i N>z
(sl. 176). Ako kroz prvi svitak tee struja promjenljive jakosti I\, tada e se
u eljeznoj jezgri stvoriti promjenljiv magnetski tok koji e prolaziti i kroz
drugi svitak. Izraz za veliinu promjene magnetskog toka pri promjeni struje
kroz svitak ve smo izveli u 6.3.6. tj. ako se u prvom svitku s brojem zavoja
Ni promijeni struja za A Ii u njemu e doi do promjene magnetskog toka za
fio ' fir ' S Ni A Ii
A 0 = ------------ j-----------

Zbog dobre magnetske vodljivosti jezgre magnetski tok stvoren u prvom

svitku prolazit e gotovo u cjelini i kroz drugi svitak, pa e se u njemu indu-
cirati elektromotorna sila.
Pojava da se u nekom svitku inducira elektromotorna sila, ako kroz
njega prolazi promjenljiv magnetski tok stvoren u drugom svitku,
zove se meusobna indukcija.

Veliinu elektromotorne sile stvorene u drugom svitku zbog meusobne

indukcije moemo odrediti iz opeg zakona inukcije.

A0
E2 = ------ N>
At
0
r
-1 -
_ _ _ _ _ _ _
~'l
o
fXo flr S -Ni A h N2
l At ]
E] \ Nj N2
fjo-ftT- S Ni N2 Ali
1 l A t Q______ ; ------------o
1
V. J

Sl. 176. Dva svitka meusobno povezana

magnetskim tokom

Prvi razlomak u gornjem izrazu meusobno povezuje induktivitet obaju

svitaka pa se zove koeficijent meusobne indukcije ili meuinduktivitet svi-

136
taka. On se oznauje slovom M, a jedinica za mjerenje njegove veliine je
henri (1 H)
gdje je M . . . koeficijent meusobne indukcije (H)
f*o f i t S - N \ - N j
M = f.ia . . . permeabilnost zraka (Wb/Am)
. relativna permeabilnost eljeza
5 . . . povrina presjeka jezgre (ms)
l . . . uljina magnetskog toka (m)
Ah
Es M Ni . . . broj zavoja primarnog svitka
At
N2 . . . broj zavoja sekundarnog svitka
Da meuinduktivitet meusobno povezuje induktivitete obaju svitaka, mo-
emo dokazati ako pomnoimo induktivitete jednog i drugog svitka.

fxTS Nt 2 fio-fih'S' n 22
u u = j r

fuTz JV!2 N 22
u u- IB

,/T j u0 - f xT - S - N i - N 2
y u
L i - j

Desna strana jednadbe jednaka je prije dobivenom izrazu za meuinduk-

tivitet M, pa moemo pisati
gdje je Lt . . . induktivitet prvog svitka (H)
M = V U -U Ls . . . inuktivitet drugog svitka (H)

Primjer. Na zatvorenoj jezgri srednje duljine 24 cm i presjeka 10 cm2 namotan je

primarni svitak koji pri relativnoj permeabilnosti 1 500 ima induktivitet
od 0,314 H. Koliki je broj zavoja tog svitka? Koliki je induktivitet sekun-
darnog svitka s 500 zavoja i koliki je meuinuktivitet?
l = 0,24 m
S = 0,001 m2
f*t = 1 500
Li = 0,314 H
N 2 = 500

N1 = ?
U =?
M = ?
fj0 -ftT - S - N i 2 f t p - H t - S - Ns2
b) Li : L2 =
l ' l
L i : L 2 = N t * : N s2

0,314 :5002
= 1,962 5 H

137
 f/0 - ptx -S - N 1 Nz
c) M = ----------:----------

1,256 10s 1 500 0,001 - 200 500

M= = 0,785 H
0,24

d) Kontrola:
M = VLi - U
M = 1/0,314 1,962 5 = V 0,616 222 = 0,785 H

6.3.8. Veliina EMS inducirane u svicima

Iz dosadanjeg izlaganja proizlazi da promjena magnetskog toka izazvana

promjenom struje u primarnom svitku uzrokuje pojavu elektromotorne sile i
u samom primarnom svitku (samoindukcija) i u sekunarnom svitku (meu-
sobna indukcija). Veliine tih induciranih elektromotornih sila mogu se odrediti
pomou formula koje su izvedene iz opeg zakona indukcije. Ako promjenu
magnetskog toka dobijemo prolazom izmjenine struje iz mree kroz svitak, tj.
prolazom izmjenine struje sinusnog oblika, onda ta formula ima ovaj oblik:
gdje je Ei . . . inducirana EMS u primarnom svitku
E j=4,44-f Ni - &m (V)
Ez . . inducirana EMS u sekundarnom*
svitku (V)
E2 = 4,44 f N2 #m Nt . . . broj zavoja primarnog svitka
Ni . . . broj zavoja sekundarnog svitka
f . . . frekvencija struje (Hz)
maksimalni magnetski tok (Wb)
Primjer. Kolika se elektromotorna sila inducira u sekundarnom svitku s 500 zavoja
ako kroz primarni svitak s 200 zavoja tee izmjenina struja efektivne
jakosti 1,7 A. Svici su vezani zatvorenom jezgrom od inamo-lima pre-
sjeka 20 cm2 i ukupne uljine 48 cm (sl. 176).
Ni = 200 a) Im = 1,41 I
N2 = 500 Im = 1,41 1,7 = 2,4 A
h = 1,7 A
S = 0,002 m2 Im-Nt
b) Hm =
I = 0,48 m 1
EZ = ? 2,4 200
Hm = --------- = 1 000 A/m
0,48

c) Iz dijagrama (str. 112) :Bm = 1,38 T

d) = S
= 1,38 0,002 = 0,002 76 Wb

e) E2 = 4,44 > f - N f $m
Eo = 4,44 50 500 0,002 76 = 306,36 V

138
.3.9. Energija magnetskog polja

Magnetsko polje je sposobno obaviti neki rad, npr. privui komad eljeza,
pa, prema tome, magnetsko polje posjeduje stanovitu energiju. Tu energiju
magnetsko polje svitka dobiva iz elektrine energije samo dok struja kroz
svitak raste, tj. dok magnetsko polje jaa. Kad je struja dosegla svoju konanu
stalnu vrijednost, elektrina se energija vie ne troi na stvaranje magnetske
energije niti se troi na njezino odravanje.
Da bi se stvorilo magnetsko polje nekog svitka, potrebno je svladati elek-
tromotomu silu samoindukcije koja se opire porastu struje, a time i porastu
magnetskog polja svitka. Znamo da veliinu te elektromotorne sile moemo
dobiti po formuli
A&

Pomnoimo li obje strane jenabe s I-At, dobijemo

E-I-At = N-I-A&

Ako pretpostavimo da je permeabilnost svitka stalna vrijednost, onda je

i magnetski otpor stalan, pa magnetski tok raste razmjerno s magnetomotor-
nom silom. On tada kroz vrijeme t jednakomjerno raste od nule do konane
vrijenosti 0 , pa njegova srenja vrijenost za vrijeme t iznosi 0 / 2 . Uvrstimo
li te vrijednosti u prethodnu jednadbu, dobijemo

I N
E I ' t ----- -0
2

Lijeva strana te jednadbe daje nam koliinu elektrine energije utroenu

na stvaranje magnetskog polja, a esna strana prestavlja dobivenu energiju
magnetskog polja. Uvrstimo li umjesto 0 izraz dobiven izjednaenjem oba
izraza za inuciranu elektromotornu silu (str. 123. i 135), dobivamo veliinu
stvorene energije magnetskog polja

I-N L- 1
Wm
2 N

gdje je Wm . . . energija magnetskog polja (J)

I . . . jakost struje (A)
L . . . induktivitet svitka (H)

Ta nas formula po svom obliku posjea na sline formule za energiju

elektrinog polja i kinetiku energiju

U2 -C v 2-m
wk=
2

139
6.3.10. Bifilarno motani svitci.
Samoindukcija dolazi osobito do izraaja kod izmjenine struje jer se nje-
na jakost neprestano mijenja. Inducirana EMS, dodue, nije velika jer nema
naglih promjena struje, ali djeluje gotovo stalno. Ona koi promjene struje,
stoga je normalni tok struje otean, pa ona nema onu jakost koju b i po Ohmo-
vu zakonu trebala imati. Inucirana EMS djeluje, dakle, kao neki otpor koji
nadopunjuje redovni omski otpor svitka.

B udui da taj dopunski otpor svitka ovisi o brzi-

ni prom jenc struje, on oteava izradu otpornika koji
bi kod svake irekvencijc struje imao isti otpor. Da se
sprijei to m ijenjanje veliine otpora uslijed samo-
indukcije, iee otpornika motaju se biiilarno. ica se
najprije previje napola, a zatiin se tako previjena
inota u svilak zavoj do zavoja (si. 177). Time se
postiglo da slruja u dvije susjedne ice lee u su-
protnim smjerovima, pa se stvaraju dva suprotna ma-
gnetska polja koja se medusobno ponitavaju. Bifi-
larno m otani sviei, dakle, nemaju m agnetsko polje,
stoga u njim a ne moe oi do samoindukcije, a lime
ni do inducirane EMS koja bi koeila prolaz struje. Sl. 177. Spreavanje sa-
Zbog tog razloga lakvi svici imaju slalan otpor bcz moindukcije bifilarnim
obzira na vrstu i frekveneiju slruje. motanjem svitka

6.3.11. Prigunice

Suprotno prethodnom primjcru, u praksi nam je esto potreban svitak u

kojein se jav lja velika sam oindukcija. Takvi svici moraju imati veliki inditk-
livitet, a zovu se prigitnice. To su svici s velikim brojem gusto namotanili za-
voja, a jezgra im je od eljeza velike penneabilnosti. Oni se upolrebljavaju
tamo gdje je potrebno sm anjiti promjene stm jc, odnosno priguiti izmjeninu
struju. Tako sc, na primjcr, prigunicc upotrebljavaju u ispravljaim a koji na-
kon ispravljanja ne daju odmah glalku islosmjernu struju, nego je ta struja
manje ili vie pulzirajua. Da bi se smanjilo to pulziranje struje, ona se vodi
preko prigunice koja svojim velikim induklivitetom priguuje te prom jene
struje (sl. 178).

is p 'a v lje n a s lr u j a (s p rig v s n ic o m

i k o n d e n z o to rim o J

0 t

Sl. 178. Uloga prigunice pri ispravljanju struje

Zadaci i pitanja
1. Zato je u prvom pokusu u strujni krug ukljuen preklopnik (sl. 170), a u dru-
gom pokusu prekida (sl. 172)?
2. Zato u drugom pokusu dobijemo udar visokog napona samo pri iskljuenju
izvora, a ne dobijemo pri ukljuenju?
140
 3. R a stu m aite ulogu o tpornika R p ri sp re av a n ju napo n sk ih u d a ra (sl. 174).
4. K o ji je za d a ta k k o n d en zato ra C p ri sp re av a n ju isk ren ja u k o n d en zato ru (sl. 175)7
5. K o ja svojstva sv itk a u tje u n a veliin u njegova in d u k tiv ite ta?
6. Z ato u b ifila rn o m otanim svicim a n e dolazi do sam oinukcije?
7. U slijed ega dolazi do guen ja s tr u je u prigunici?
8. O d red ite in d u k tiv ite t p rsten a sto g sv itk a bez jezg re k o ji im a 500 zavoja, duljinu
6 cm, a po v rin u poprenog p resje k a 0,8 cm 2?
9* Koliko zavoja trcba imati svitak namotan u oblikn prstena da njcgov induktivitet
budc 0,5 mH? Promjer zavoja jc 1 cm, a opseg prstena 4 dm.
10. K o lik i je in d u k tiv ite t sv itk a u k o je m se in d u cira nap o n od 2 V ako se s tru ja
sm a n ji sa 15 A n a 3 A za v rije m e od 0,01 sekunde?
11. K oliki se n ap o n in d u c ira u n am o tu elek tro m ag n eta iji je in d u k tiv ite t 4 H ako
s tr u ja p ad n e sa 32 A n a n u lu za v rije m e od 0,5 sekundi?
12. S v ita k im a 5000 zavoja i u ljin u 25 cm, a njegova eljezna je zg ra u obliku
p rste n a im a p re sje k 2 cm 2 i re la tiv n u p erm eabiln o st 40. K oliki je in d u k tiv ite t
to g svitka?
13. K o lik i je in d u k tiv ite t sv itk a sa 1200 zavoja k oji su om otani oko zatv o ren e e-
li n e jezg re iji je p resje k 6 cm2, a sre n ja d u ljin a 20 cm, ako k roz sv ita k tee
s tr u ja ja k o sti 1,5 A?
14. Oko elinog p rste n a p ro m je ra 30 cm i p re sje k a 4 c m 2 om otano je 2000 zavoja
ice. K oliki je in d u k tiv it t tog sv itk a ako kroz n jeg a tee s tr u ja ja k o sti 2 A ?
K o lik i je in d u k tiv ite t tog istog sv itk a ako n em a eline jezgre?
15. S v ita k in d u k tiv ite ta 0,5 H i 400 zavoja induktivn o je vezan s d ru g im svitkom
k o ji lm a 1 000 zavoja. K oliki je in d u k tiv ite t drugog sv itk a i k o lik i je n jih o v
m e d u in d u k tiv itet?
16. D va su sv itk a in d u k tiv n o vezana tako d a se prom jenom s tru je u jed n o m sv itk u
za 0,4 A u 0,02 sek u n d e inducira u drugom svitk u elek tro m o to rn a sila od 40 V.
K o liki je m e u in u k tiv itet? K olika m ora b iti p ro m jen a s tru je u drugom svitku
za v rije m e od 0,1 sekunde da se u p rvom sv itk u in d u cira elek tro m o to rn a sila
od 5 V?
17. Na zatvorenoj eljeznoj jezgri p resje k a 12 cm2 i srednjoj u ljin i 20 cm nalaze
se d va sv itk a s b ro jem zavoja Nj = 500 i N 2 = 800. K ohki je in d u k tiv ite t po je-
d in ih sv itak a i njih o v m e u in d u k tiv ite t k ad je rela tiv n a p erm eab iln o st jez-
gre 1200.
18. Na zatvorenoj jezgri od dinam o-lim a p resje k a 32 cm- i d u ljin e 50 cm nalazi se
p rim a rn i sv ita k s 250 zavoja i se k u n d arn i sv itak s 400 zavoja. K oliki e se
naponi in d u c irati u prim arn o m i sekundarnom sv itk u ako izm jenina stru ja
frek v en cije 50 Hz pobuuje u jezg ri m aksim alnu m ag n etsk u in d u k ciju od 1,2 T?
K olika je p erm eabilnost jezgre (iz d iagram a). K oliki je m e u in d u k tiv itet?
19. K oliki se napon in d u cira u sek u n d arn o m svitku s 720 zavoja ako je n a p rim a r-
nom sv itk u s 480 zavoja napon od 150 V? K olika je p ri tome m ag n etsk a in d u k -
cija u jezgri ako je p resjek jezgre 25 cm 2, a frek v en cija s tru je 50 Hz?
20. K oliki je broj zavoja p rim a ra i sek u n d ara tran sfo rm ato ra ako ovoenjem n a-
pona od 220 V, 50 Hz na p rim a r obijem o n a se k u n d aru nap o n od 500 V, a pri
tom e je u jezgri p resje k a 40 cm 2 m aksim alna m agnetska in d u k cija 1,1 T.

6.4. MEUSOBNO DJELOVANJE MAGNETSKIH POLJA

6.4.1. Ravni vodi u magnetskom polju

Pokus
Kroz magnetsko polje izmeu polova magneta prolazi vodi objeen o dvije
tanke savitljive ice koje su spojene s izvorom struje (sl. 179).
a) Ako kroz vodi prolazi struja u sm jeru oznaenom na slici, magnetsko polje
izbacit e vodi ulijevo.
b) Ako proinijcniino smjcr struje, vodi c biti izbaen u suprotnom smjcru, tj.
uesno.
c) Ako promijenimo polove magneta, promijenit e se i smjer izbacivanja vodia.

141
 komponente mogn. p o } o rezuttontno mogn. potje

F
m

t S

Sl. 179. Djelovanje magnetskog polja SI. 180. Oreivanje smjera izbaci-
na vodi vanja vodia pomou rezultantnog
magnetskog polja

lz pokusa vidimo da m agnetsko poljc nastoji izbaciti vodi kroz koji pro-
lazi struja. Do tog izbacivanja dolazi zbog m eusobnog djelovanja magnetskog
polja m agneta i m agnelskog polja vodia. Magnelsko polje m agneta ima smjer
od sjevernog prema junom polu, dok sm jcr magnetskog polja vodia odrcu-
jem o pomou pravila desne ruke. Iz sl. 180. vidimo da ta dva polja na lijevoj
strani imaju isti smjer, pa se pojaavaju dok se na desnoj strani zbog suprot-
nog smjera meusobno oslabljitju. Na lijevoj strani je stoga vea gustoa ma-
gnetskih silnica, a na desnoj strani manja. Magnetsko polje tei da izjednai
gustou svojih silnica, pa pri lome pomie vodi s lijeve strane na desnu.

6.4.2. Pravilo lijeve ruke

Smjer izbacivanja vodia iz magnetskog polja moemo, dakle, odrediti gor-

njim promatranjem magnetskih polja. Meutim, u praksi smjer izbacivanja
moe se bre i jednostavnije odrediti pomou pravila Iijeve ruke:

Ako Iijevu ruku postavimo tako da nam magnetske silnice udaraju u

dlan, a prsti pokazuju smjer struje, onda nam isprueni palac pokazuje
smjer izbacivanja vodia (sl. 181).

SI. 181. Oreivanje smjera izbacivanja Sl. 182. Prouavanje veliine sile kojom
vodia pomou pravila lijeve ruke magnetsko polje izbacuje vodi
142
6.4.3. Veliina sile izbacivanja

Pofcus
Na dva stalka moemo uvrstiti dvije horizontalne eline ice (pletae igle),
a preko njih poloimo treu. Magnet postavimo tako da magnetske silnice stoje
okomito na ravninu ica (sl. 182).

a) Kad kroz ice pustimo struju, trea ica e biti potisnuta iz magnetskog polja.
b) Kad mjesto jednog magneta postavimo dva ili tri magneta, ica e biti poti-
snuta dalje iz magnetskog polja.
c) Ako pojaamo struju kroz ice, potiskivanje e biti jae.
d) Ako poveamo duljinu tree ice (razmaknemo stalke), ica e biti potisnuta
alje.

Iz pokusa moemo zakljuiti da je

sila kojom magnetsko polje djeluje na vodi to vea to je

a) vea magnetska indukcija,

b) jaa struja kroz vodi,
c) vea duljina vodia u magnetskom polju.

Taj zakljuak moemo m atem atski izraziti form ulom

gdje je F . . . sila izbacivanja (N)

F = B I - l B . . . magnetska indukcija (T)
I . . . jakost struje (A)
l . . . duljina vodia (m)

Primjer. Kolikom silom jeluje magnetsko polje ija je magnetska indukcija 0,5 T
na vodi duljine 20 cm ako kroz taj vodi tee struja jakosti 5A?

B = 0,5 T F = B- I - l
l = 0,2 m F = 0,5 0,2 5 = 0,5 N
I = 5A
F = ?

6.4.4. Meusobno djelovanje dvaju vodia

Pokus
Ako kroz dva paralelna vodia prolazi struja, njihova e magnetska polja
djelovati jedno na drugo, pa e se vodii ili priviaiti ili odbijati.
143
 a) Vodii e se privlaiti ako struja u oba vodia tee u istom smjeru (sl. 183).
Tada je magnetsko polje izmeu vodia oslabljeno, a izvan vodia pojaano.

b) Vodii c se odbijati ako struja u jcdnom vodieu tcec u jednom smjeru, a u

rugom vodiu u drugom smjcru (sl. 184). Zbog istog smjcra magnctskili sil-
nica u prostoru izmcdu vodiea magnctsko poljc jc pojaeano, dok u prostoru
izvan vodia silnice idu u suprotnom smjcru, pa je magnetsko polje oslabljeno.

V eliina sile kojom jed an vodi d jelu je n a drugi izraunava se po form uli
gdje se kao magnetska indukcija jednog polja
F = B I l uzima magnetska indukcija u onoj toki kroz
koju prolazi drugi vodi.
Magnetska indukcija u nekoj toki magnetskog polja ravnog vodia moe se
odrediti formulom
gdje je B . . . magnetska inukcija u zadanoj toki (T)
B= I . . . jakost struje kroz vodi (A)
5 000 000-r r . . . udaljenost toke od vodia (m)

Ta se form ula moe prim ijeniti uvijek kad elimo izraunati m agnetsku
in d u k ciju u nekoj toki koja je za udaljenost r udaljena od vodia kroz koji
tee stru ja.
144
Primjer. Kojom silom djeluju dva paralelna vodia jedan na drugi u trenutku
kratkog spoja, ako je udaljenost vodia 40 cm, struja kratkog spoja 3000 A,
meusobna udaljenost izmeu nosaa (stupova) 50 m?

I = 3000 A I
r = 0,4 m a) B =
5 000 000 r
t = 50 m
3000
F= ? B= = 0,0015 T
5 000 000 0,4
b) F = B I I
F = 0,0015-3000-50 = 225 N

6.4.5. Meusobno djelovanje dvaju svitaka

Tokus
a) Dva sv itk a o bjesim o tako da imaju za je dnieku os. A ko k roz njih pustim o
struju u istom smjeru, nastat e oko oba svitka jednako usmjerena m a gnetska
polja, pa c se oni mcusobno piivlaeiti (sl. 185).
b) Ako kroz sv itk e teee struja u suprotnim smjerovima, m agnetska polja e tako-
er imati suprotan smjer, pa c se sviei odbijati (sl. 186).
c) Ako jcdan svitak za krcnem o tako da njegova os stoji okomito na os drugoga
svitka, doi c do privlaecnja suprotnih polova i o d bija nja istoim enih polova,
pa e svici teiti da sc postave u istu os (sl. 187).

Sl. 185. Meusobno dje- SI. 186. Meusobno dje- Sl. 187. Meusobno dje-
lovanje dvaju svitaka lovanjc dvaju svitaka pri lovanje dvaju okomitih
pri istom smjeru struje suprotnom smjeru struje svitaka

10 Osnove elektrotehnike 145

6.4.6. Djelovanje magnetskog polja na petlju

U m agnetskom polju nalazi se petlja koja se moze okretali oko osi (sl.
188). Kad kroz pellju prolazi slruja, oko nje se stvara m agnetsko polje koje na
nekim m jestim a siabi, a na drugim mjestim a jaea osnovno m agnetsko polje.
Budui da m agnetsko polje nastoji uvijek istisnuti vodie iz jaeeg u slabije po-
lje, na petlju ee jelovali dvije paralelne jednake sile suprotnog smjera. Takve
dvije siie zovu se par sila. One svojim djelovanjem na petlju slvaraju zakrelni
inomenl, pa e se petlja zakrenuli oko osi u smjeru koji se moe odrediti i po-
mou pravila lijeve ruke.
Veliina zakretnog momenta ovisi o veliini sile kojom magnetsko polje
jeluje na vodi, i o meusobnoj udaljenosti pravaca u kojima te sile djeluju.
Izraunava se po formuli
gdje je M . . . zakretni moment (Nm)
M = F- d F . . . sila kojom magnetsko polje djelujena vodi (N)
. . . udaljenost pravaca djelovanja (m)

Sila F odreuje se po l'ormuli / = / ? / / gdje se kao / uzima duljina

jednog vodia petlje u magnetskom polju. Ako se umjeslo jedne pctlje u mag-
netskom polju nalazi svitak sa N petalja, onda se gomjom l'ormulom izraeunala
sila F pomnoi sa N ( F = B / / N).

SI. 188. Zakretanje petlje uslijed djelovanja Sl. 189. Sile F se ponitavaju
magnetskog polja zakretnog momenta nema!

6.4.7. Princip elektromotora

Elektromotori rade na principu djelovanja magnetskog polja na petlju
kroz koju prolazi struja. Meutim, jednostavna petlja ne bi mogla raditi kao
elektromotor jer kad je petlja u vodoravnom poloaju, prestaje jelovati za-
kretni moment (d = 0) i petlja ostaje mirovati u tom poloaju (sl. 189). Da bi-
se dobilo trajno djelovanje zakretnog momenta, elektromotori imaju raspore-
ene vodie po cijelom obodu rotora, a pomou posebnog ureaja (komutato-
ra ili kolektora) mijenja se dovod struje k vodiima tako da magnetsko polje
zakree rotor uvijek u istom smjeru.

146
 D

Sl. 214. Pravilnim rasporedom peta-

Ija na rotoru dobiva se stalni za-
kretni moment

Klizne etke (c) na sl. 214. dovodc struju uvijek u onu lamelu (L) komu-
tatora koja se trenulno nalazi u gornjem poloaju, a odvode struju iz one
lamelc koja se u tom trenutku nalazi dolje. Uslijed toga struja u gornjim vodi-
eim a uvijek tee od nas, a u donjim vodiima k nama. Prem a pravilu lijeve
ruke moemo oredili zakretni momenl. Na sl. 214. on djeluje stalno u smjeru
suprotnom od kazaljke na satu.
Da bi se smanjio magnetski otpor, a tim e poveao magnetski tok, vodii
su na rotoru omotani oko eljezne jezgre (sl. 215).

Primjer. Rotor elektromotora ima duljinu 25 cm, promjer 20 cm, broj zavoja namota
1000, a nalazi se u magnetskom polju ija je magnetska indukcija 0,8 T.
Kolika sila djeluje na njega i koliki je zakretni moment ako kroz njega pro-
lazi struja jakosti 10 A?
I = 0,25 m u) F = B I l N
d = 0,2 m F = 0,8- 10-0,25 1000 = 2000 N
N = 1000
B = 0,8 T b) M = F d
I = 10 A M = 2000-0,2 =400 Nm
F = ?
M = ?
147
Zaaci:
1 . Kojom silom djelujc magnetska iudukeija od 1,2 T na vodie kroz koji teec struja
jakosti 7,5 A ako je duijina vodiea u magnctskom polju 30 cm?
2. U magnetskom polju od 0,01 T nalazi se vodi duljine 10 cm. Kolika struja
mora tei kroz taj vodi da magnetsko polje na njega jeluje silom od 1 N?
3. Magnetsko polje jeluje na vodi uljine 18 cm silom od 0,4 kp ako kroz taj
vodi tee struja jakosti 60 A. Kolika je magnetska inukcija tog polja?
4. Kolika struja mora tei kroz 35 cm dugaak vodi koji se nalazi u polju magnet-
ske inukcije 0,75 T da to polje na njega jeluje silom od 20 p?
5. Kroz vodi uljine 25 cm koji se nalazi u magnetskom polju tee struja jakosti
2 A. Kolika mora biti magnetska inukcija tog polja da izbaci taj vodi silom
od 0,5 N?
6. Kroz dva 15 m dugaka paralelna vodia tee struja jakosti 60 A. Kolika mora
biti njihova meusobna udaljenost, da oni jedan na drugi djeluju silom od
18,36 p?
7. Koliko jaka struja mora tei kroz dva paralelna vodia koji su dugaki 30 m
i meusobno udaljeni 25 mm da oni jedan na drugi djeluju silom od 6N?

I2-1
(Izraunamo po formuli F = koju smo obili komparacijom formula
v UUU UUU T

F
B= B = ____ I____
l-l 5 000 000 r

8. Pravokutni okvir nainjen od 20 zavoja ice lei u magnetskom polju ija je

magnetska indukcija 0,08 T. Koliki je zakretni moment kad kroz zavoje okvira
tee struja jakosti 15 A ako je duljina okvira 6 cm, a irina 4 cm?
9. Kroz petlju duljine 10 cm i irine 5 cm koja se nalazi u magnetskom polju
od 0,01 T tee struja jakosti 8A.
a) Kada na petlju nee djelovati zakretni moment?
b) Kada e zakretni moment biti najvei?
c) Koliki je taj najvei zakretni moment?
10. Kotva istosmjcrnog motora lc/.i n magnct-
skom polju gustoe ! T. Kolikom silom i ko- eijezno jezgro
likim zakrctnim momentom djelujc to mag-
nctsko polje na kotvu ako je
broj zavoja u polju . . . . 200
duljina k o t v e .................................30 cm
promjer k o t v e .................................25 cm
jakost s t r u j e .................................12 A
11. Na sl. 192, 193. i 194. prikazana su tri ure-
aja koji rade na principu jelovanja mag-
netskog polja na vodi kroz koji tee struja.
Rastumaite njihovo djelovanje.S I.

SI. 192. Prsten od aluminija

lebdi u zraku

148
 Sl. 193. ivin prekida stalno Sl. 194. Metalni kota vrti se oko svoje
prekida istosmjernu struju osovine

12. tapovi rotora kaveznog elektromotora imaju duljinu 25 cm. Kolikom silom
jeluje magnetsko polje indukcije 0,8 T na pojedini tap rotora ako kroz njega
tee struja jakosti 12 A?
13. Kolika je magnetska inukcija i jakost magnetskog polja u toki koja je uda-
ljena 2cm od vodia kroz koji tee struja jakosti 50 A?
14. U kojoj je ualjenosti od vodia kojim protjee struja jakosti 100 A magnetska
indukcija 0,01 T?

149
 7. P R O L A Z S T R U J E K R O Z T E K U I N U

7.1. ELEKTROLITSKI PROCESI

7.1.1. Elektrolit

Pokus
a) Dvije metalne ili ugljene elektrode spojene su preko ampermetra s izvorom
struje i uronjene u tekuinu (sl. 195).
b) Ako je tekuina destilirana voda, isti alkohol, isto ulje, ista kiselina ili
slino, kroz strujni krug ne tee gotovo nikakva struja.
c) Dodamo li destiliranoj vodi nekoliko kapi kiseline, luine ili soli, ampermetar
e pokazati otklon, tj. tekuina je postala elektriki vodljiva.
Zakljuak:
iste tekuine su elektriki izolatori, a otopine soli, kiselina ili luina
provode elektrinu struju. Takve elektriki vodljive tekuine zovemo
elektroliti.
Pokus
d) Ako poveamo napon, kroz elektrolit e tei jaa struja, ako smanjimo
napon struja e biti slabija,
e) Ako udaljimo clcktrode, struja c oslabiti jer smo poveali elcktrini otpor koji
struja trcba svladati izmeu clektroda.
Zakljuak:
Pri prolazu struje kroz elektrolit vrijedi Ohmov zakon. Jakost struje u
elektrolitu to je vea to je vei napon, a manji otpor.
Pokus
f) Ako mjerimo temperaturu elektrolita, primijetit emo da se elektrolit uslijed
prolaza struje zagrijava.
g) Stavimo li na elcktrolit Iaki plovak s magnetskom iglom, igla e se postaviti
u oreeni smjer ka kroz elektrolit pustimo elektrinu struju.
h) Promatramo li elektrode za vrijeme prolaza struje, opazit emo da se na nji-
ma skupljaju mjehurii plinova koji nastaju kemijskim rastvaranjem elek-
trolita.
Zakljuak:
Struja koja prolazi kroz elektrolit ima toplinsko, magnetsko i kemijsko
djelovanje.

7.1.2. Elektrolitska disocijacija

Atomi i molekule u normalnom stanju elektriki su neutralni. Meutim,
molekule kiselina, soli i luina, kad se otapaju u vodi ili u nekom rugom ota-
palu, rastvaraju se na sastavne estice od kojih jedne imaju viak elektrona
(negativni naboj), a druge manjak elektrona (pozitivni naboj). Tako se, na pri-
mjer, molekula sumporne kiseline (H2SO/1) razlae na dva elektriki pozitivna
atoma (2 H) i jednu elektriki negativnu skupinu atoma (SO4).

150
 Pojava da se elektriki neutralna molekula pri otapanju razlae na
elektriki nabijene ijelove (ione) zove se elektrolitska disocijacija.
Treba naglasiti da to razlaganje na ione ne nastaje uslije prolaza struje
kroz elektrolit nego je to posljedica samog procesa otapanja.
Elektrolitska disocijacija vrlo je vana pojava jer je osnova svih elektro-
litskih procesa.

smjer elektrona

Sl. 195. Prouavanje voljivosti Sl. 196. Gibanje iona kroz

elektrolita elektrolit

7.1.3. Elcktrolitsko provoenje struje

Uronimo li u disocirani elektrolit dvije elektrode i spojimo ih s izvorom
istosmjernog napona, doi e do gibanja iona unutar elektrolita. Elektroda pri-
kljucena na pozitivni pol izvora (anoda) privlait e negativne ione, a odbijati
pozitivne, dok e elektroda vezana za negativni pol izvora (katoda) privlaiti
pozitivne ione, a odbijati negativne. Usmjereno gibanje iona koje time nastaje
tok je elektrine struje kroz elektrolit. Pozitivni ioni pri dodiru s negativnom
elektroom ouzimaju od nje elektrone, a negativni ioni pri dodiru s pozitiv-
nom elektrodom daju joj elektrone. Uslije toga e elektromotorna sila izvora
moi stalno odvlaiti elektrone s pozitivne elektrode i tlaiti ih na negativnu
elektrodu, tj. kroz strujni krug tei e stalna struja (sl. 196).
Pri elektrolitskoj disocijaciji atomi metala i vodika dobivaju pozitivni na-
boj, stoga se pri prikljuenju napona gibaju prema katodi. Takvi pozitivni
ioni zovu se kationi. Negativni ioni putuju prema anodi i zovu se anioni.

7.1.4. Elektroliza
Pojedini kemijski spojevi mogu se, dakle, elektrolitskom disocijacijom
rastaviti na ione, a zatim se ti ioni mogu pomou istosmjernog napona razdvo-
jiti tako da anioni putuju prema anodi, a kationi prema katodi. Taj proces se
praktiki primjenjuje u elektrolizi pojedinih kemijskih spojeva.
Elektroliza je rastavljanje kemijskih spojeva na sastavne dijelove
pomou elektrine struje.

151
 Iz disociranog spoja atomi vodika i metala putuju prema katodi, a skupi-
ne preostalih atoma prema anodi. Pri tome dolazi esto i do novih spajanja
izdvojenih dijelova s elektrolitom ili elektroama. Tako se, na primjer, kod
elektrolize modre galice (CuSO/,) nastali anion SO', moe na bakrenoj anodi
spajati s bakrom i dati novu modru galicu.
Kod elektrolize vode disocira se dodana sumporna kiselina (H2SO4), a za-
tim rastvara na vodik (H2) i kiselinski ostatak (SO/J. Taj se kiselinski ostatak
n a anodi spaja s vodom, i tako nastaje nova sumporna kiselina i kisik (sl. 197).
SO4 + H20 = H2SO 4 + O
Prema tome, konani produkti te elektrolize jesu vodik i kisik, tj.
konani produkti elektrolize ne moraju biti svi sastavni dijelovi prvo-
bitno disociranog spoja.

Sl. 197. Proces pri elektrolitskom Sl. 198. Provjeravanje I Faraayeva

rastvaranju vode zakona

7.1.5. I Faradayev zakon

Pokus
a) Dvije tanke bakrene ploe jednake teine objesimo na osjetljive dinamome-
tre i uronimo ih u otopinu modre galice, a zatim prikljuimo na izvor isto-
smjernog napona (sl. 198).
b) Dinamometri su prije ukljuenja struje pokazivali istu teinu obiju ploa,
ali se u toku protjecanja struje opaa da ploa prikljuena na negativni pol
postaje sve tea.
c) Ako teinu te ploe oitavamo u jednakim vremenskim razmacima, primijetit
emo da je prirast teine toliko puta vei koliko je puta ulje vrijeme protje-
canja struje, tj. prirast teine razmjeran je s vremenom.
d) Ako mijenjamo jakost struje, prirast teine e biti to vei to je struja jaa,
tj. prirast teine je razmjeran s jakou struje.

152
Zakljuak:
U slije elektrolitskog djelovanja stru je iz m odre galice izluuje se b ak ar
i taloi n a katodu. Koliina izluenog b ak ra razm jerna je s jakou stru je
i s vrem enom njezina protjecanja. Do istog zakljuka doli bismo i p ri
elektrolitskom ra stv a ra n ju drugih elektrolita. U vijek je koliina izluene
tv a ri srazm jern a s koliinom struje, p a je n a osnovi toga dan I F aradayev
zakon:
Koliina izluene tvari iz nekog elektrolita razmjerna je s koliinom
struje koja proe kroz taj elektrolit.

7.1.6. II Faradayev zakon

Pokus
a) Dvije posude s razliitim elektrolitima serijski spojimo prema sl 199. i pri-
kljuimo ih na izvor istosmjernog napona. Kao elektrolite moemo, na pri-
mjer, uzeti otopinu bakrenog sulfata (CUSO4) i otopinu srebmog nitrata
(AgN03).
b) Kao elektroe uzmemo metalne ploe jednakih teina. Ako nakon nekog vre-
mena prekinemo struju i izvaemo katode iz obiju posua, vidjet emo da su
obje postale tee, ali da prirast teine nije jednak, premda je kroz oba elek-
trolita prolazila ista struja kroz jednako vrijeme.
+
-O O-

Sl. 199. Provjeravanje -----

I I Faraayeva zakona
E"'

K A

Zakljuak:
K oliina izluene tv a ri iz nekog elektrolita n e ovisi samo o koliini stru je
nego i 0 v rsti elektrolita. Ista koliina stru je izlui iz razliitih elektrolita
razliite koliine tvari.
Koliina tvari koju izlui struja jakosti jednog ampera za vrijeme
jedne sekunde iz nekog elektrolita zove se elektrokemijski ekvivalent
te tvari.
F ara d ay je n a osnovu toga postavio svoj rugi zakon:
K oliine izluenih tvari iz razliitih elektrolita razmjerne su s elek-
trokemijskim ekvivalentima tih tvari.
E lektro k em ijsk i ekvivalenti nekih tv a ri jesu ovi:
v o i k ........................... 0,000 010 g/C b a k a r ............................ 0.000 329 g/C
c i n k ............................ 0,000 339 g/C a lu m in ij....................... 0,000 093 g/C
s r e b r o ........................... 0,001118 g/C n i k a l ............................ 0,000 304 g/C

153
7.1.7. Izraunavanje koliine izluene tvari
Na osnovu Faradayevih zakona moemo zakljuiti da je koliina izluene
tvari razmjerna s jakou struje, vremenom protjecanja struje i elektrokemij-
skim ekvivalentom izluivane tvari. Gornji zakljuak matematski iskazan je
u formuli za izraunavanje koliine izluene tvari
gdje je m . . . masa izluene tvari (g)
m = a I t a . . . elektrokemijski ekvivalent tvari (g/C)
I . . . jakost struje (A)
t . . . vrijeme protjecanja struje (s)

Primjer. Koliko e se bakra izluiti na katodi iz otopine more galice ako kroz tu
otopinu tee kroz 12 sati struja jakosti 15 A?
a = 0,000 329 m = a -1 - t
I = 15 A m = 0,000 329 15 43 200 = 213,2 g
t = 43 200 s
m= ?

Zadaci i pitanja
1. Katoda uronjena u otopinu srebrnog nitrata postala je nakon 45 minuta tea za
125 mg. Kolika je bila jakost struje koja je tekla kroz taj elektrolit?
2. Koliki je elektrokemijski ekvivalent ive ako je pri prolazu struje jakosti 1,44 A
kroz 7 minuta i 15 sekundi izlueno 0,65 g ive?
3. Kroz tri serijski spojene posude tee za vrijeme 12 sati struja jakosti 2,5 A.
Koliko se izlui tvari u svakoj posudi ako se u prvoj nalazi otopina neke bakrene
soli, u drugoj otopina niklene soli, a u treoj otopina srebme soli?
4. Koliko je vremena potrebno da struja jakosti 3,5 A izlui iz elektrolita 25 mg
cinka?
5. Elektrina struja jakosti 3A izlui iz otopine srebrnog nitrata za odreeno vri-
jeme 20 g srebra. Koliko e se bakra izluiti za to vrijeme iz otopine bakrenog
sulfata ako kroz obje otopine prolazi ista struja (serijski spojene)?
6. Da li moe doi do elektrolitskog rastvaranja nekog kemijskog spoja koji se ne
otapa? Zato?

7.2. TEHNICKA PRIMJENA ELEKTROLIZE

7.2.1. Galvanostegija
Galvanostegija je elcktrolitski postupak pri kojem predmete izraene
od manje vrijednog metala prevlaimo tankim slojem vrednijeg
metala.
Taj sloj se prevlai da zatiti predmete od korozije ili izlizavanja te da
predmetu dade estetskiji vanjski izgled. Galvanostegijski postupci su niklova-
nje, kromiranje, pobakrivanje, kositrenje, pozlaivanje, posrebrivanje i slino.
Niklovanje se vri tako, da se u otopinu niklene soli uroni kao katoda
predmet koji elimo niklovati, a kao anoda ploa nikla (sl. 200). Ve pri ota-
panju niklene soli (npr. NiSO^) u vodi dolazi do elektrolitske disocijacije, pa se
m olekule niklene soli rastave na pozitivne ione nikla (Ni) i negativne ione
ostatka (SO4). Kad na elektrode prikljuimo istosmjerni napon, katoda privlai
ione nikia, pa se oni na njoj taloe. Ioni ostatka putuju na anodu, gdje se spa-

154
jaju s niklom iz te anode i tvore novu niklenu sol. Na taj se nain taloenjem
na katodi (predmetu) stalno stvara sve deblji sloj nikla, anoda se u toku pro-
cesa sve vie rastvara, a niklene soli u elektrolitu stalno se obnavljaju.
I pri svim ostalim galvanostegijskim postupcima proces je u biti isti.
Katoda je uvijek predmet, anoda je ploa onog m etala kojim prevlaimo pred-
met, a elektrolit je otopina soli tog metala. Neto drugaiji proces je samo pri
kromiranju gdje ne dolazi do obnavljanja elektrolita jer se negativni ioni iz
elektrolita ne mogu, zbog kemijske otpornosti kroma spajati s kromom iz
anode. Zbog neobnavljanja elektrolita pri kromiranju potrebno je dolijevati
svjei elektrolit, a anoda moe biti od bilo kojeg kemijski otpornog metala
(npr. olova).
- + +

Sl. 200. Proces pri niklo- Sl. 201. Dobijanje metalne kopije
vanju predmeta galvanoplastikom

7.2.2. Galvanoplastika
Galvanoplastika je elektrolitski postupak kojim dobivamo metalni
otisak predmeta izraenog od nekog lakoobradiva materijala.
Prvobitni oblik izraujemo u materijalu koji se ne otapa u elektrolitu, a
lako se obrauje. Takvi su materijali vosak, sadra (gips), stearin, celuloid,
drvo i sl. Izraeni oblik premazuje se nekim elektriki vodljivim slojem
(npr. grafitom), a zatim se kao katoda uroni u otopinu soli onog metala od
kojeg elimo dobiti otisak. Kao anoda slui ploa od tog istog metala (sl. 201).
Prikljuenjem istosmjernog napona dolazi do istog elektrolitskog procesa kao
i u galvanostegiji, ali proces je dugotrajniji i struje su jae jer je potrebna
vea debljina sloja. Kad je postupak zavren, m etalni otisak se skida i slui
kao kalup za lijevanje, preanje ili neke druge tehnoloke postupke. Takvim
se postupcima izrauju kalupi za plakete, mealje, gramofonske ploe i slino.
Galvanoplastika se danas mnogo upotrebljava u tamparskoj i zubarskoj
tehnici.
Galvanoplastikom moe se izraditi kopija nekog originalnog reljefa tako
a se original otisne u vosku ili u sadri (gipsu), a zatim taj otisak upotrijebi
kao katoda.
155
 5.2.3. Elektrolitsko ienje metala
Tehniki metali dobiveni u metalurkim peima sadre u sebi izvjesnu
koliinu raznovrsnih primjesa. Te primjese nepovoljno utjeu na mehanika,
elektrina i kemijska svojstva metala, stoga se m etali esto naknadno pro-
iavaju ili rafiniraju.
Proiavanje metala moe se vriti elektrolitskim putem. Pri tome se kao
anoda upotrebljava ploa neistog metala, kao katoda slui tanka ploa istog
metala, a elektrolit je otopina neke soli tog istog metala. U toku procesa
metalna sol u elektrolitu se rastvara, metal iz te soli putuje na katodu, a
ostatak se vee s metalom anode u novu metalnu sol. Uslijed toga katoda
(ploa istog metala) postaje sve deblja, anoda (ploa neistog metala) sve
tanja, a koncentracija elektrolita ne mijenja se zbog obnavljanja soli. Na taj
se nain proiavaju bakar (sl. 119), cink, olovo, zlato, srebro i dr.

eisti bakar

rostafjeni ofuminij

5.2.4. Elektrolitsko dobivanje metala

Da b i se dobili metali velike istoe, moe se ve pri preradi rude u metal
primijeniti elektrolitski postupak. Tada kao anoda slui ploa od materijala
koji se u toku procesa ne rastvara, katoda je tanka ploa od istog metala koji
tim postupkom elimo dobiti, a elektrolit je otopina preraene rude tog metala.
Na taj se nain mogu dobiti bakar, cink, eljezo i dr.
Laki m etali (aluminij, magnezij, kalcij, natrij i dr.) mogu se takoer dobiti
elektrolitskim putem, ali je tada elektrolit u rastaljenom stanju. Pri dobivanju
aluminija (sl. 120) kao katoda slui ugljeno dno elektrolitske pei, anoda je
ugljena ploa, a elektrolit je smjesa dvaju aluminijskih spojeva, i to kriolita i
glinice. Elektrina struja najprije svojim toplinskim djelovanjem rastali kri-

156
olit koji im a nie talite, a glinica se zatim otopi u tom rastaljenom kriolitu.
P ri tom otapanju glinica se disocira, pa je tim e omogueno elektrolitsko jelo-
v anje struje. A lum inij iz glinice p u tu je prem a katodi (tj. n a dno pei), dok se
osloboeni kisik vee s ugljikom iz anode i prim jesam a iz glinice te u obliku
plinova izlazi iz pei ili se kao troska skuplja n a povrini.

Zadaci i pitanja
1. Za koliko se sati moe elektrolitskim putem dobiti 1 tona aluminija ako se upo-
Irebljava struja jakosti 15 000 A?
2- Kolika e biti debljina sloja srebra na prcdinetn povrine S0 e n r ako posrebrivanje
vrimo strujom od 2.5 A kroz jean sat? (y = 10,5 g/enr)
3. Koliko jaka struja nam treba da pri rafiniranju bakra izluimo 3200 kg bakra
za tjean dana?
4. Koliko ee vremena trebati da sc predmet povrine 150 c n r pokrijc slojem nikla
debeiim 0,1 mm ako to niklovanjc vrimo strujom jakosti 8 A? ( / = 8,5 g/cm3)
5. Kolika je struja potrebna da se za 24 sata dobije 2 mm debeo bakreni otisak
modela eija je povrina 35 c n r (y = 8,7 g/em)
6. Koju zadau ima kriolit pri elektrolitskom dobijanju aluminija?

7.3. GALVANSKI CLANCI

7.3.1. Galvanski lanak

Pokus
a) U destiliranu vodu uronimo ploicu cinka i bakra, a zatim ih spojimo preko
voltmetra. Voltmetar nee pokazati nikakav otklon (sl. 204).
b) Destiliranoj vodi doamo nekoliko kapi sumporne kiseline. Kazaljka voltmetra
pokazuje otklon!
c) Ako uronimo manje ploe bakra i cinka, otklon kazaljke e ostati isti!
d) Ako uzmemo drugu kombinaciju ploa (npr. bakar-olovo, cink-olovo, bakar-
-aluminij i sl.), otklon e biti vei ili manji!
e) Ako uzmemo dvije ploice od istog materijala, kazaljka voltmetra nee poka-
zati nikakav otklon!
Zakljuak:
Ako u otopinu kiseline, soli ili luine
(elektrolit) uronim o dvije ploice od raz-
liitih m etala (elektrode), izm eu n jih
se jav lja ra zlik a potencijala ija veliina
ne ovisi o povrini ploa, nego o vrsti
m aterijala ploica. Cu ---- - Zn
- 2
Svaka kom binacija nekog elektrolita
i dviju razliitih m etalnih elektroda
izmeu kojih dolazi do razlike poten- - h 3o

cijala jest galvanski lanak. S
l.
--------------- /

Sl. 204. Destilirana voda

nije elektrolit

157
7.3.4. Elektrokemijski niz
Isti melal moe bili prema jednom metalu pozitivan, a prem a drugom
negalivan. Tako je, na primjer, bakar prema einku pozitivan, a prem a srebru
tiegativan (sl. 205). Ako metale poredam o lako da svakom metalu s jedne
strane stavim o sve m etale koji su pozitivniji od njega, a s druge strane sve
metale koji su prema njemu negativniji, dobili smo clcktrokcm ijski niz (Voltin
niz). U lom nizu poloaj nekih najvanijih metala je slijedei:

Au Ag Cu K Pb Sn Ni Cd Fe Cr Zn A1 Na
+ 1,36 + 0,80 + 0,34 0,13 0,14 0,23 0,40 0,44 0,56 0,76 1,28 2,71

Ispod m etala oznaen je potencijal koji taj m etal im a p rem a vodiku iji
je potencijal uzet kao nula. Izm eu dva razliita m etala u ro n jen a u elektrolit
moe n a sta ti razlika potencijala koja je jed n ak a razlici gore navedenih poten-
cijala. Ako su, n a p rim jer, elektrode od b ak ra i cinka, moemo dobiti razlikil
potencijala
(+ o,34) (0,76) = 0,34 + 0,76 = 1,1 V
Ako su elektroe od b ak ra i srebra
( + 0,80) ( + 0,34) = 0,80 0,34 = 0,46 V
Ako su obje elektrode od bakra, nem a razlike potencijala
( + 0,34) (+ 0,34) = 0,34 0,34 = 0S
I.

( k ) oka 1V

i---------- "
zfrS)* -

SI. 205. Ista elektroda moe biti u Cu ~Zn

jednom lanku pozitivna, a u dru-
gom negativna SI. 206. Voltin lanak

7.3.5. V oltin lanak

C inana i bakrena elektroa uronjene u razblaenu sum pornu kiselinu

daju n a jsta riji i najjednostavniji galvanski lanak, V oltin lanak (sl.
206).
U neoptereenom stan ju taj lanak daje napon neto vei od jednog volta.
P ri ra d u u elek tro lit odlaze ioni cinka, p a se cinana elektroda sve vie troi.
U sprkos svojoj jednostavnosti i relativno velikom naponu V oltin lanak
im a samo historijsko znaenje i danas se vie ne upotrebljava. U zrok tom e je
velika n estalnost napona do koje u tom lanku dolazi zbog elektrolitske
polarizacije.

158
7.3.6. Elektrolitska polarizacija
Kad na Voltin ianak prikljuim o troilo, kroz R
nastali strujni krug tce elektrina struja. Ta slruja r -jm r ir ir s
protjee i k ro z sam lanak pa u njem u uzrokuje
elek tro litsk o rastvarunje elektrolita. Kao proizvod
tog rastvaranja jav lja se vodik koji se taloi na ba- _______ _______ _
krcnoj elektrodi i sve vi.e prekriva tu eleklrodu ---------

slojem m jehuria. Uslijed loga je bakrena elektroda _ c

> < r-
; o o _ 8 _
- -

sve manje u dodiru s elektrolitom, a umjeslo nje nasta- __< '

je nova vodikova elektroda koja s einkom daje novi > o " = -0

galvanski lanak tzv. sekundarni lanak (sl. 207). __

p o o r -
B udui da izm eu eleklroda toga novog lanka (vo- T

dik -cin k ) postoji m anja p otencijalna razlika od po- -C u ----Zn

ten cijaln e razlike izrnedu bakra i cinka, napon u
Voltinu lanku postaje sve manji to se bakrena elek- Sl. 207. Elektrolitska
troda vie prekriva vodikom . Osim toga nastali sloj polarizacija
vodikovih m jehuria prua veliki otpor proloku struje, pa se poveava i unu-
larnji otpor lanka, a time jo vie sm anjuje napon na stezaljkam a lanka.
Pojava da se oko pozitivne elektroe gomila vodik, te time slabi
napon galvanskog lanka zove se elektrolitska polarizacija.
Njezini uzroci ne postoje samo u lanku s bakrenom i cinanom elektro-
om, ve se oni jav lja ju i u galvanskim lancim a s rugim elektrodam a.

7.3.7. Leclancheov lanak

R aznovrsnim kom binacijam a elektroda i elektrolita moe se dobiti veliki
broj razliitih galvanskih lanaka, ali danas se p raktiki up o treb ljav aju uglav-
nom Leclancheovi lanci2K (sl. 208 i 209).Njihova
pozitivna elektroda je ugljeni tap, negativna elektroda je cinkova
ploa, a kao elektrolit slui otopina salmijaka.

SL 208. Sastav Leclancheova

lanka

28 itajte Leklaneov lanak

159
 Da b i se sprijeila polarizacija, pozitivna elektroda je obloena posebnom
m asom (depolarizator) koja je bogata kisikom (npr. m anganov superoksid).
I u tom lanku dolazi p ri prolazu stru je do ra stv a ran ja elektrolita, ali se
osloboeni vodik n a p u tu prem a pozitivnoj elektrodi spaja s kisikom depola-
rizato ra u vodu. Na taj nain je onemogueno stv aran je sekundarnog lanka,
pa je napon Leclancheova lanka dosta stalan (1,5 V).
M jesto Leclancheova lanka s tekuim elektrolitom u p rak si se obino
u p o treb ljav a Leclancheov lanak s elektrolitom u obliku vlane gnjecave mase.
U tom tzv. suhom lanku (sl. 209) cinana elektroda slui i kao vanjska posuda.
S erijskim vezanjem vie suhih lanaka dobiju se b aterije iji se napon kree
od 3 V do nekoliko stotina volta (anodne baterije).
Leclancheov lanak moe b iti i u obliku tzv. nalivnog clanka. U njem u
je suhi p raak salm ijaka na koji se nalijeva odreena koliina vode nekoliko
sati p rije upotrebe. N jegova je prednost u tom e to moe b iti uskladiten u
neaktivnom stanju gotovo neogranieno vrijem e.

7.3.8. Specijalni lanci

a) W estonov lanak27 upotrebljava se p ri elektrinim m jerenjim a kao n o r-
m ala napona je r im a n a stalnoj tem p eratu ri stalan napon (1,0186 V p ri 20C).
On je obino ugraen u sanduk zajedno s term ostatom koji odrava tem pera-
tu ru na oreenoj visini. Sastav m u je dosta sloen (sl 210).

zasicena otopina
kadmijevog sutfato
( Cd SO^J

k n s ta ti kadmijtvog
Sl. 210. Westonov lanak sulfato
zivin sulfat
(HgjSO*)

kadmijtv amatgan
(C d * Hg)

b) U novije vrijem e mnogo se rad i n a lancim a u kojim a bi se energija

osloboena oksidacijom vodika ili nekog drugog goriva neposredno p re tv a rala
u elek trin u energiju. Tako se, n a p rim jer, u lanku s praskavcem elektrina
energija dobija p ri sp ajan ju ioniziranog vodika i kisika u vodu. lonizacija tih
plinova postie se njihovim prolazom kroz odvojene porozne eiektrode. Takvi
lanci u p o treb ljav aju se u nekim svem irskim brodovim a kao izvori elektrine
energije.

27 itajte Vestonov lanak

160
7.3.9. Elektrolitska korozija
Dva razliita metala spojena elektrolitom daju galvanski lanak. U mno-
gim postrojenjima i ureajima dolaze u dodir razliiti metali, a vlaga iz zraka
s upijenim plinovima i otopljenim solima sjeda na njihova spojna m jesta i
djeluje kao elektrolit. Time se stvaraju na tim mjestima mali galvanski lanci
ije struje teku od jednog metala na drugi i vraaju se preko elektrolita (vlage)
natrag na prvi metal. Takve struje mogu biti usprkos maloj razlici potencijala
izmeu tih metala dosta jake jer je otpor u tom strujnom krugu vrlo malen
(kratki spoj). Kao u svakom galvanskom lanku, tako i ovdje
struje razaraju metal nieg potencijala (negativnu elektrodu), a takvo
razaranje metala zovemo elektrolitska korozija (sl. 211).
vlaga

1
Ai 1 ir tf n n A a
1
cu
_______ 1
______ L nerst eist
m e to l m etat

Sl. 211. Elektrolitska korozija na spoj- Sl. 212. Elektrolitska korozija

nom m jestu dvaju metala na jednom neistom metalu

Do elektrolitske korozije moe doi i na jednom metalu ako je on neho-

mogene strukture. Tehniki m etali sadre na pojedinim mjestima primjese i
neistoe, pa je elektrini potencijal takvih mjesta razliit od potencijala osta-
log dijela metala. Ako na takvo mjesto dopre jo i vlaga, postoje i ovdje uvjeti
za stvaranje galvanskog lanka, odnosno dolazi i ovdje do elektrolitske ko-
rozije (sl. 212).

7.3.10. Spreavanje elektrolitske korozije

Elektrolitska korozija moe se sprijeiti tako da se onemogui jedan od

dvaju osnovnih uvjeta koji su potrebni za stvaranje galvanskog lanka:
1. dva razliita mctala ne smiju doi u neposredan dodir;
2. na dodirno mjesto ne smije doprijeti vlaga.

Pri spajanju razliitih metala potrebno je sprijeiti pristup vlage bojenjem

ili lakiranjem obaju metala oko odirnog mjesta. Pri spajanju aluminijskog i
bakrenog voda esto se upotrebljavaju tzv. Alcu-spojnice iji je jedan kraj od
aluminija, a drugi od bakra, dok je njihovo spojno mjesto zatieno od vlage
izolacionim prstenom (sl. 213). U neelektrinim ureajima jedan se metal moe
odijeliti od drugog tankim slojem izolatora (papir, lak), pa se time onemogu-
uje stvaranje galvanskih struja jer je prekinut strujni krug.
Elektrolitska korozija na jednom metalu moe se sprijeiti tako da se
upotrijebi metal velike istoe (rafinirani metal) jer on ima homogenu struk-
turu, pa izmeu njegovih pojedinih ijelova nema razlike potencijala. Meu-
tim, takvi su m etali skupi, pa se u praksi korozija ee spreava tako da se
onemogui vlazi da dopre na metal. To se postie bojenjem, lakiranjem, gal-
vanskim prevlakama, prevlaenjem mastima, vazelinom i sl.
11 Osnove elektrotehnike 161
Pitanja
1. Zato u Leclancheovu lanku ne olazi do elektrolitske polarizacije?
2. Uslijed ega se nalivni lanak raoe gotovo neogranieno vrijeme rati na
skladitu?
3. Je li doputeno zakivanje elinih limova bakrenim zakovicama? Zato?
4. Sto je uzrok osobito jake korozije metalnih predmeta na obali mora?
5. Uslije ega elini predmeti u podrumskim prostorijama obino brzo raju?
6. Kako titimo usklaiten alat od korozije?
7. Zato plemeniti elici ne raju?
8. to se ogaa ako je galvanska prevlaka porozna ili oteena?

Sl. 213. Alcu-spojnica spreava koroziju Sl. 214. Sastav olovnog

pri spajanju bakrenog i aluminijskog akumulatora prije prvog
voda punjenja

7.4. ELEKTRINI AKUMULATORI

7.4.1. P rincip akum ulatora -rt

Pokus
a) Stavimo dva oiena olovna lima u 20%-tnu sumpornu kiselinu i prikljuimo
ih na voltmetar. Kazaljka voltmetra ostaje na nuli.
b) Prikljuimo te limove uronjene u sumpornu kiselinu na istosmjerni napon od
3 V (sl. 214). Nakon nekoliko minuta primijetit emo da se povrina anode
prekrila tankim slojem okolane boje, dok je katoda ostala metalnosive boje.
c) Ako iskljuimo izvor struje i na njegovo mjesto prikljuimo voltmetar, ka-
zaljka voltmetra pokazat e izvjestan otklon (oko 2V).
d) Ako na limove prikljuimo malu aruljicu iz depne lampice, arulja e neko
vrijeme svijetliti.
e) Ako ponovimo pokus nekoliko puta, vrijeme svijetljenja arulje bit e sve
dulje.28

28 accumulare (lat. itajte akumulare) skupiti, nagomilati

162
 Zakljuak:
Olovne ploe prikljuene na izvor struje primale su i spremale elek-
trinu energiju, a kasnije su njome snabdijevale aruljicu.
Ureaji koji su sposobni primati i sauvati elektrinu energiju i koji
zatim mogu sluiti kao elektrini izvori zovu se elektrini akumulatori.

U njima elektrina energija prilikom punjenja prelazi u kemijsku energiju,

a prilikom pranjenja iz te kemijske energije daju elektrinu energiju. To su,
dakle, galvanski lanci u kojima se kemijska energija dade obnavljati, pa ih
zovemo sekundarni galvanski lanci. Meu njima najvie se upotrebljavaju:
a) olovni akumulatori,
b) alkalijski akumulatori.

7.4.2. Sastav olovnog akumulatora

Posuda olovnog akumulatora izraena je od materijala otpornog prema

kiselinama (tvrda guma, umjetna masa, staklo ili sl.). Kao elektrolit slui ke-
mijski ista sumporna kiselina koja se razblauje destiliranom vodom do odre-
ene gustoe. U elektrolit je uronjen niz olovnih ploa od kojih su sve neparne
spojene zajeno i sainjavaju negativnu elektrou akumulatora, dok pozitivnu

SI. 215. P re sje k olovnog ak u m u lato ra

elektrodu sainjavaju meusobno spojene parne ploe. Olovne ploe su meu-

sobno odijeljenje ploama poroznog izolatora (separatori). Posua je s gornje
strane zalivena asfaltnom masom u kojoj je ostavljen otvor za dolijevanje
sumporne kiseline i destilirane vode. Otvor je zatvoren posebnim vijkom kroz
koji prolazi kanal za proputanje plinova koji nastaju pri radu akumulatora
(sl. 215). Izmeu ploa olovnog akumulatora vlada napon otprilike od 2 V.
Elektroe olovnog akumulatora su olovne ploe, a elektrolit je raz-
blaena sumporna kiselina.

11 163
7.4.3. Kapacitet olovnog akumulatora

Pod kapacitetom akumulatora razumijevamo koliinu elektriciteta koju

napunjeni akumulator moe dati, a napon mu se ne smanji ispod do-
zvoljene granice.
Jedinica za mjerenje kapaciteta je amper-sat (1 Ah). Isti akumulator
pri pranjenju jaom strujom ima manji kapacitet, a pri pranjenju slabijom
strujom vei kapacitet, pa se obino uz kapacitet navodi i vrijeme pranjenja.
Kapacitet olovnih akumulatora iznosi u praksi od nekoliko desetaka do ne-
koliko stotina amper-sati. Ako akumulator ima, na primjer, kapacitet od 80 Ah,
on moe davati struju jakosti 8 A kroz 10 sati.
Kapacitet akumulatora ovisi o aktivnoj povrini njegovih ploa, pa se
nastoji ploama dati to vea povrina. To se postie tako da se
a) ploe izbrazaju dubokim gustim urezima (sl. 216),
b) ploe izrade u obliku reetka, a zatim se u njihove upljine utiskuje
porozna umjetna masa (pasta) koja je sastavljena od olovnih spojeva
(sl. 217).

2E
3C
JC
m

11
3E

Sl. 217. Olovna ploa u obliku reetke

4 Sl. 216. Olovna ploa s urezima

7.4.4. Proces u olovnom akumulatoru

a) Formiranje akumulatora
Novi akumulator s ploama od istog olova treba najprije formirati.
To postiemo tako da elektroe akumulatora prikljuimo na odreeni
istosmjerni napon. Pri tome na ploama akumulatora nastupe kemijski
procesi uslijed kojih se anoda prekrije slojem olovnog dioksida (Pb 02), a
povrina katode ostaje od istog olova (Pb). Tek izmeu tako formiranih
elektroda postoji razlika potencijala koja omoguuje akumulatoru rad kao
izvoru struje.

164
b) Pranjenje akumulatora

Prilikom. rada akumulator se prazni, a u njemu nastaju ove kemijske

promjene (sl. 218):
1. Olovni dioksi anode prelazi u olovni sulfat (PbS04).
2. Olovo na povrini katode preiazi u olovni sulfat (PbS04).
3. Sumporna kiselina se rastvara i stvara se voda (H2O).

P b 0 2 + Pb + 2 H2SO4---- P b S 04 + P b S 0 4 + 2 H20

Prema tome, pri pranjenju akumulatora gustoa elektrolita postaje sve

manja (sve vodeniji elektrolit), a obje elektrode prekrivaju se olovnim
sulfatom.

Sl. 218. P roces u olovnom a k u m u la to m p ri

p u n je n ju i p ra n je n ju

c) Ponovno punjenje akumulatora

Elektroe prekrivene istom tvari ne mogu davati napon jer izmeu istih
tvari ne postoji razlika potencijala. Stoga akumulator ije se ploe pri
radu sve vie prekrivaju slojem olovnog sulfata daje sve slabiji napon, pa
ga nakon nekog vremena treba ponovno puniti, tj. treba elektrokemijskim
postupkom razoriti nastali sloj olovnog sulfata. To postiemo tako da
akumulator prikljuimo na izvor istosmjernog napona. P ri tome u aku-
mulatoru nastaju ove promjene:
1. Olovni sulfat anode prelazi u olovni dioksid (Pb02).
2. Olovni sulfat katode prelazi u isto olovo (Pb).
3. Ostaci olovnog sulfata daju s vodom sumpornu kiselinu (H2S 0 4).

P b S 0 4 + PbSO.i + 2 H20 ---- P b 0 2 + Pb + 2 H2S 0 4

Prema tome, pri punjenju olovnog akumulatora na ploama se rastvara

sloj olovnog sulfata i stvara sumporna kiselina, pa elektrolit postaje sve
gui.

7.4.5. Odravanje olovnog akumulatora

Osnova rada akumulatora su kemijski procesi koji se odvijaju na njegovim
ploama. Stoga treba nastojati da povrina ploa ostane to ulje u takvu
stanju koje e omoguiti potpuno i nesmetano odvijanje tih kemijskih pro-

165
mjena. Poremeaj u radu akumulatora nastaje, na primjer, ako se na ploama
stvori takav sloj olovnog sulfata koji pri punjenju vie ne moemo u potpu-
nosti rastvoriti. Rad akumulatora je oslabljen i nakon jelominog ispaanja
aktivne mase iz udubina ploa. U jednom i u drugom sluaju smanjuje se ko-
risna povrina ploa, pa je tim e smanjen kapacitet akumulatora. Da do toga
ne doe, tvornie akumulatora daju detaljna pismena uputstva o odravanju
akumulatora, pa se njih treba savjesno pridravati. Ta uputstva meu ostalim
savjetuju ovo:
a) Akumulator ne smijemo niti puniti niti prazniti prejakom strujom jer
takva struja izaziva jako zagrijavanje ploa, pa se one pri tome ote-
uju (dozvoljena jakost struje oznaena je u uputstvu).
b) Akumulator ne smijemo previe isprazniti (napon smije pasti najvie
do 1,83 V).
c) Akumulator treba svaki mjesec nadopunjavati strujom (da se razori
olovni sulfat koji postaje vrlo otporan ako predugo stoji, pa se pri
ponovnom punjenju akumulatora teko rastvara).
d) Svakog treeg mjeseca akumulator treba elektriki potpuno isprazniti
(do 1,83 V), a zatim ponovno napuniti.
e) Svakih nekoliko tjedana treba vriti kontrolu razine i gustoe elektro-
lita i prema potrebi dolijevati destiliranu vodu (eventualno kinicu).

7.4.6. Alkalijski akumulatori

Alkalijski akumulatori imaju elektrolit od kalijeve luine (KOH), pozitiv-
na elektroda je od niklenih spojeva, a negativna je elektroda od elika (elini
akumulator sl. 219) ili od kadmija (kadmijev akumulator). I u ovim akumu-
latorima dolazi prilikom punjenja do kemijskih promjena na ploama, uslije
ega izmeu njih nastaje razlika potencijala. Prilikom pranjenja ploe se
vraaju u prvobitno kemijsko stanje. Konstrukcija akumulatora i njegovih
ploa slina je konstrukciji u olovnim akumulatorima.
Prosjeni napon pri radu alkalijskih akumulatora iznosi oko 1,2 V.

166
 Svojstva alkalijskih akumulatora. Svojstva alkalijskih akumulatora ope-
nito su bolja od svojstava olovnih akumulatora, ali imaju i neke slabosti.
Prednosti prema olovnim akumulatorima jesu ove:
1. vijek trajanja im je nekoliko puta dulji;
2. odravanje je neuporedivo lake;
3. bolje podnose mehanike uarce;
4. smiju se puniti i prazniti jaim strujama;
5. vei im je kapacitet po kilogramu teine.

Njihovu iru upotrebu u praksi spreavaju njihovi nedostaci:

1. visoka nabavna cijena,
2. mali napon po lanku (1,2 V),
3. slabije iskoritavaju elektrinu energiju (10%) od olovnih
akumulatora (95/o),
4. manje stabilan napon.

7.4.7. Specijalni akumulatori

Poslije drugog svjetskog rata pronaen je akumulator s elektroama od

srebra i cinka koji daje napon od 1,5 V. Njegova je prednost to uz male di-
menzije ima veliki kapacitet, a podnosi i razmjerno jake struje pri pranjenju.
Negativna mu je strana mali vijek trajanja.
U posljednje vrijeme pronaeni su i akumulatori s elektrodama od srebra
i kadmija koji imaju sve prednosti akumulatora srebro-cink, a vijek trajanja
im je deset puta ulji.

Zadaci i pitanja
1. Koliko sati smije raditi akumulator iji je kapacitet 20 Ah ako prikljueno troilo
troi struju jakosti 235 mA?
2. Koliki je kapacitet akumulatora koji moemo strujom od 4,5 A isprazniti do
ozvoljenog napona za 12 sati rada?
3. Troilo troi struju od 25 A pri naponu od 16 V. Koliko treba uzeti olovnih
akumulatora i kako ih treba spojiti ako svaki od tih akumulatora smije davati
maksimalnu struju od 10 A?
4. Kako dugo treba puniti alkalijski akumulator iji je kapacitet 60 Ah, strujom
od 8 A, ako taj akumulator iskoritava 75% energije?
5. Koliko treba uzeti olovnih, a koliko alkalijskih akumulatora da se dobije napon
od 110 V?
6. Za.to a k i m u i l a t o r nc sm ijcm o o lijcv ati obinom voovodnom ili iz v o r s k o m
vodom ?
7. Koju zaau ima sloj separatora izmeu ploa akumulatora?
%. Areometar je sprava za mjerenje gustoe tekuina. Moe li se upotrijebiti i za
kontrolu pri punjenju i pranjenju akumulatora? Kako?

167
 8. FOTOELEKTRICITET I TERMOELEKTRICITET

8.1. FOTOELEKTRICITET

8.1.1. Foton il! kvant svjetlosti

N e k e p o ja v e u o p tic i m o g u se o b ja s n ili sa m o p o m o u k v a n ln e teo rije
s v je tlo s ti ije su te m e lje d a li P la n c k i E in s te in . P r e m a to j te o riji s v a k o e le k -
tro m a g n e ts k o z ra e n je (v id ljiv a sv je tlo st, u llra lju b i a ste zrak e, re n g e n s k e
z r a k e , ^ - z r a k c . . . ) j e s t ro j e s l i c a k o je s e z o v u l'o to n i ili k v a n t i s v je tlo sti.
FoLoni im a ju b r z in u od 300 0 0 0 km /s i s a d r e c n e rg iju k o ja je d a n a P la n c k o v o m
fo rm u lo m

gdje je E . . . energija jednog fotona (J)

E = v- h v . . . frekvencija zraenja (Hz)
h . . . Planckova konstanta (6,62.1034Js)
Iz formule se vidi da energija fotona ovisi samo o frekvenciji zraenja, to
znai da je energija pojedinog fotona to vea to je vea frekvencija elektro-
magnetskog zraenja. Stoga fotoni vidljive svjetlosti imaju manju energiju
od fotona ultraljubiastog zraenja, a fotoni ultraljubiastog zraenja manju
energiju od fotona rendgenskog zraenja. Prema tome, vrsta zraenja odre-
ena je energijom fotona, a intenzitet zraenja (npr. jaa vidljiva svjetlost
slabija vidljiva svjetlost) oreen je mnoinom fotona.

8.1.2. Unutranji fotoelektrini efekt

Na izvor istomjernog napona prikljuimo se-

Sl. 220. Fotoolpornik smanjuje
svoj otpor kad ga osvijetlimo
rijski fotootpomik, galvanometar i prekida
(sl. 220).
a) Kartonom prekrijmo prednju stranu foto-
otpornika.
b) Osvijetlimo prednju stranu fotootpornika
svjetlou arulje od 40 W.
c) Osvijetlimo prednju stranu fotootpornika
svjetlou arulje od 60 W, 100 W i 200 W.

Zakljuak

Fotootpornik proputa struju samo kad je osvijetljen. Jakost struje

fotootpornika ovisi o jakosti osvjetljenja.

Pri udaru u atom fotoni svoju energiju predaju njegovim vezanim elek-
tronima, te se neki od njih tako poveanom energijom oslobaaju veza u
atomu i postaju slobodni. Zbog toga se u tvari poveava mnoina slobodnih
elektrona, a time se poveava i elektrina vodljivost te tvari. Da li e se neki

168
elektron osloboditi i time ionizirati atom, ovisi o njegovoj energiji i vrstini
njegove veze s jezgrom. to je frekvencija zraenja vea, vea je i energija
koju fotoni predaju elektronima, pa se oni uspjenije oslobaaju svojih veza
s jezgrom. Ra koji elektron treba obaviti da bi se oslobodio iz atoma zove se
rad ionizacije, a velicina tog rada ovisi o vrsti atoma koji se time ionizira.

Pojava da se zraenjem nekih tvari iz njihovih atoma oslobaaju

elektroni i time poveava elektrina vodljivost te tvari zove se unu-
tranji fotoelektricni efekt.

Unutranji fotoelektrini efekt praktiki se primjenjuje kod fotootpornika

ije su dvije konstrukcije dane na sl. 221. Na ploi izolatora (npr. stakla) pri-
vrene su dvije paralelne srebrne ili zlatne ice, a meuprostor meu njima
ispunjen je slojem tvari, kod koje dolazi do jakog unutranjeg fotoelektrinog
efekta (npr. selen, germanij, silicij ili dr.). Sve je to prevueno prozirnom
prevlakom koja titi povrinu fotootpornika od kemijskog i mehanikog ote-
enja.

Sl. 221. Djelovanjem svjetlosti oslobaaju se elektroni iz poluvodia

i time poveaju elektrinu vodljivost izmeu metalnih. ica

/ / / / Sl.

Sl. 222. Pri rasvjetljivanju fotootpornika pojaava se struja kroz

rele koji tada zatvara strujni krug s alarmnim zvoncem.

169
 Na sl. 222. prikazana je shema jednog alarmnog ureaja u kojem se po-
mou otpornika ukljuuje strujni krug sa zvoncem posrestvom jednog releja.
Relej se moe spojiti tako da ukljuuje zvonce kad se fotootpornik osvijetli ili
kad se prekine snop svjetlosti koja trajno pada na fotootpornik.

8.1.3. Vanjski fotoelektrini efekt

Pokus
U otvorenom strujnom krugu prikljuen je na pozitivan pol osjetljiv gal-
vanometar i fina metalna mreica, a na negativni pol dobro oiena cin-
ana ploa (sl. 223).
a) Osvijetlimo cinanu plou svjetlou jake arulje (npr. 200 W)
b) Osvijetlimo cinanu plou lunom svjetiljkom
c) Pribliimo i udaljimo lunu svjetiljku, ime poveamo i oslabimo inten-
zitet rasvjetljivanja ploe.
/S
I.

SI. 223. Osvjetljivanjem cinane ploe ultraljubiastim zra-

kama oslobaaju se elektroni iz cinka.

Zakljuak
/
/ /
Pri zraenju cinane ploe svjetlou obine arulje kazaljka galvano-
metra ostaje na nuli, tj. kroz strujni krug ne tee struja. Pri zraenju
lunom svjetiljkom galvanometar pokazuje otklon, to znai da izmeu
cinane ploe i metalne mreice prolaze elektroni i tako zatvaraju
strujni krug. Jakost struje onosno mnoina tih elektrona vea je
to je intenzitet osvjetljivanja vei.
Svi metali obiluju slobodnim elektronima koji se slobono gibaju po
meuatomskom prostoru, ali pri dolasku na povrinu metala nailaze na silu
koja ih vraa u unutranjost metala. Ta sila zove se potencijalna barijera, a
nastaje zbog privlanog djelovanja iona iz unutranjosti metala na elektron.
Meutim, pojedini elektroni dovoljno velike brzine, a time i dovoljno velike
kinetike energije, svladavaju tu potencijalnu barijeru i izlijeu iz metala.

170
Rad koji elektron pri probijanju potencijalne barijere treba izvriti zove se
rad izlaza. Takva emisija elektrona iz povrine metala bit e to jaa to je
potencijalna barijera tog metala nia i to su vee energije njegovih elektrona.
Ako neki metal zraimo elektromagnetskim zraenjem, fotoni pri udaru
u metal predaju svoju energiju i slobonim elektronima metala. Zbog toga se
energija elektrona poveava, pa se time poveava i broj elektrona koji pro-
bijaju potencijalnu barijeru. To osobito dolazi do izraaja kod metala koji
imaju malu potencijalnu barijeru, a to su alkalijski metali (npr. kalij, natrij,
cezij i dr.). Njihovim elektronima dovoljnu energiju mogu dati i fotoni manjih
energija kao to su fotoni vidljive svjetlosti, dok su kod drugih metala po-
trebni fotoni veih energija. Tako je u naem pokusu cink trebalo zraiti lu-
nom svjetiljkom jer ona uz vidljivu svjetlost zrai i ultraljubiaste zrake, tj.
zrake vee energije.
Pojava da se zraenjem nekog metala poveava mnoina elektrona
koji probijaju potencijalnu barijeru i izlijeu iz povrine metala zove
se vanjski fotoelektrini efekt.
Vanjski fotoelektrini efekt praktiki je primijenjen u cijevima koje se
zovu fotonke (sl. 224). U staklenom balonu nalazi se elektroda, najee od
cezija, a prikljuena je na negativan pol izvora (katoda). Nasuprot nje postav-
ljena je iana elektroda spojena s pozitivnim polom izvora (anoda). Dok na
katodu ne pada svjetlost, nema emisije elektrona i kroz strujni krug ne tee
struja. Kad katodu osvijetlimo, kroz strujni krug potee struja kojoj je jakost
ovisna o intenzitetu osvjetljenja. Fotonke mogu biti vakuumske cijevi (manje
osjetljive, ali bre reagiraju) ili cijevi punjene razrijeenim plemenitim pli-
nom (osjetljivije, ali sporije reagiraju).

stakleni balon

kaloda
prevuena
cezijem

anoda

podnoje

noice

Sl. 224. Fotonka je cijev u kojoj dolazi do vanjskog

fotoelektrinog efekta.

Fotonke im aju svestranu praktinu primjenu u suvremenoj elektronici

i automatici. One su vani clementi u tonfilmskim projektorima, automatskim
zatitnim ureajima na strojevima, automatima za otvaranje i zatvaranje vrata,
autom atim a za kontrolu i prebrojavanje proizvoda, automatima za paljenje i
gaenje rasvjete itd.

171
 +
X

Sl. 225.a Ukljuivanje troilaosvjetljavanjem Sl. 225.b Ukljuivanje troila osvjetljavanjem

fototranzistora FT fotodiode FD

8.1.4. G ranini fotoelektrini efekt

Fokus
a) Na fotoelement sa selcnom prikljuimo osjctijivi galvanometar (sl. 226).
b) Prckrijmo prcdnju stranu fotoelementa kartonom.
c) Osvijetlimo prednju stranu fotoclcmenta svjctlou razliitog intenziteta.

propusni smjer
SI. 226. Rasvjetljivanjem elektroni iz selena prelaze u platinu,
a elektroni iz eljeza u selen.

Z akljuak

G alvanom etar ne pokazuje nikakav otklon dok je fotoelem ent neosvi-

jetljen. K ad je fotoelem ent osvijetljen, na galvanom etru dolazi do
otklona, tj. fotoelem ent je postao izvor struje.
Kod fotootpornika i fotonki jelovanjem zraenja poveala se njihova
elektrina vodljivost, ali je stru ju u strujnom krugu pokretala elektrom otorna
sila posebnog izvora. Kod fotoelem enata ne tre b a posebnog izvora, je r se pri
zraenju elektrom otorna sila stv ara u samom fotoelem entu.
U naem pokusu upotrijebljen je fotoelem ent sa selenom, koji se sastoji
od tri sloja: osnovni sloj je eljezna ploa debela oko 1 mm, n a koju je n a-
nesen tan ak sloj selena, a selen je prek riv en jo tanjom prevlakom od platine
(nekoliko m iliju n tin a m ilim etra debljine). S vjetlost prolazi kroz tako tanak
sloj p latin e i u sloju selena pobuuje elektrone, p a oni pro b ijaju granini sloj
i prelaze u platinu. D rugi granini sloj prem a eljezu n e mogu prelaziti, je r
je selen poluvodi, a u poluvodiim a elektroni se mogu gibati samo u jednom

172
sm jeru (u naem fotoelem entu samo prem a platini). M anjak elektrona koji na-
staje u selenu prelaskom elektrona u platinu nadoknauje se dolaskom elek-
tro n a iz eljeza. Na taj nain u eljezu se stv ara m an jak elektrona (pozitivni
pol), a u p latin i viak elektrona (negativan pol), tj. izm eu eljeza i platine
stv ara se razlik a potencijala, p a se fotoelem ent moe upotrijebiti kao elektrini
izvor.
Pojava da se djelovanjem elektromagnetskog zraenja u poluvodiu
pobuuju elektroni i tako pobueni prelaze propusni granini sloj iz-
meu poluvodia i vodia zove se granini fotoelektrini efekt.
Osim fotoelementa sa selenom postoje i fotoelementi sa siiicijem koji imaju desctak
puta jai uinak od fotoelemcnata sa selenom, pa se upotrebljavaju kao izvori
elektriene energije (suneane baterije na svemirskim brodovima i satelitima).
Na graninom fotoefektu tcmelji se i rad fotodiode, fototranzistora i fototiristora.
Na sl. 225.a prikazan je sklop u kojem izvor E1} omoguuje dovoenje radne toke
fototranzistora FT na lineami dio njegove karakteristike, a izvor Ec dajc struju troila
koja se ukljuuje i iskljuuje promjcnom jaine osvjetljavanja tog fototranzistora.
Sl. 225.b prikazuje sklop u kojcm osvjetljena fotodioda FD daje struju koja dovcdena
na bazu tranzistora T provodi taj tranzistor u zasienje, pa kroz njega i kroz rele potee
stmja polrebna za ukljuenje troila.

8.2. TERMOELEKTRICITET

8.2.1. Termoelektrini efekt

P rem a kinetiko-m olekularnoj teo riji topline zagrijavanjem neke tvari
poveava se m olekularno gibanje u toj tvari. Zbog pojaanog gibanja mole-
kula olazi u m etalim a i do pojaanog gibanja slobodnih elektrona, pa se tim e
poveava i kinetika energija tih elektrona. Tako oni postaju sposobni da pro-
b ijaju potencijalnu b a rije ru svog m etala i izlijeu iz njegove povrine.
Emisija elektrona iz metala do koje olazi zbog zagrijavanja metala
zove se termoelektronska emisija, a sama pojava zove se termoelek-
trini efekt.

Tcrm oelektronska em isija iz uekog m elala bil ee to jaa to je njegova

potencijalna barijera manja, a kinetika energija njegovih eleklrona vea. Vi-
sin a polcncijalne barijerc ovisi o vrsli metala, a kinelika energija elektrona o
lemperaUiri melala.

8.2.2. Termoelementi
Pokus
a) Dvije 25 cm duge ice od mekog elika i konstantana spojimo na jednom
kraju uvijanjem (sl. 227), a na druge krajeve prikljuimo osjetljivi galva-
nometar. Ako spojeno mjesto ica grijemo, opazit emo na galvanometru
da kroz strujni krug tee struja. Struja je to jaea to je temperatura
spojnog mjesta via.
b) Ako umjesto ice od mekog elika i konstantana uzmemo dvije ice od
istog materijala (npr. vije eline ice), kroz strujni krug nee tei
struja.

173
 m eki e lik

kon stan tan

Sl. 227. Zagrijavanjem spojnog mjesta dviju

razliitih ica stvara se razlika potencijala

Pokus pokazuje da se izmeu dvije razliite ice stvara razlika potencijala

ako te ice na jednom kraju spojimo i spojno mjesto zagrijavamo. Naprava koja
radi na tom principu zove se termoelement, a elektricitet koji se dobiva po-
mou termoelementa zove se termoelektricitet.
Razlika potencijala koja nastaje izmeu krajeva termoelementa ovisi:
a) o vrsti materijala upotrijebljenih ica,
b) o razlici temperature izmeu spojenih i slobodnih krajeva ica.

8.2.3. Objanjenja termoelektriciteta

Termoelektrine je pojave vrlo teko teoretski objasniti jer su posljedice

vie sloenih pojava i efekata. Meutim, mogue je tvrditi da
pri tim pojavama osnovnu ulogu imaju razlike u potencijalnim barije-
rama upotrijebljenih metala i poveanje kineticke energije elektrona
zbog zagrijavanja.
Naime, razlika potencijala izmeu oba metala nastaje zbog toga to oni
nemaju jednake potencijalne barijere, pa elektroni iz metala nie barijere lake
prelaze u metal vie barijere nego obrnuto (sl. 228). Meutim, i za taj prijelaz
elektroni trebaju odreenu kinetiku energiju koja, ako je metal hlaan, ima
vrlo mali broj elektrona. Stoga do znaajnijeg prijelaza olazi samo pri povie-

metat vie
pot. barijere

metal niie
pot. barijere

Sl. 228. Povienjem temperature sve vie elektrona svlaava potencijalnu barijeru
i prelazi iz jednog metala u drugi.

nim temperaturama. Tada se zbog gomilanja elektrona u jednom metalu (vie

barijere) i smanjivanja mnoine elektrona u drugom metalu (nie barijere)
stvara razlika potencijala izmeu tih metala. Ta razlika potencijala bit e to
vea to je via temperatura spoja i to je vea razlika izmeu potencijalnih
barijera obaju metala (sl. 229).

174
 E

Sl. 229. Elektromotorna sila termoelementa ovisi o vrsti materijala i o visini

temperature

bakar

Sl. 230. Serijskim spajanjem vie termoelemenata dobiva se termobaterija

ili termostup

8.2.4. Vrste termoelemenata

U termoelementima mogu se upotrebljavati razliite kombinacije metalnih

ica. O kombinaciji tih metala ovisi koliku emo elektromotornu silu dobiti pri
zagrijavanju njihova spoja. S obzirom na to svojstvo, moemo metale poredati
u niz koji zovemo termoelektrini niz. U tom se nizu najee kao nulti metal
uzima platina, tj. desno od platine u nizu nalaze se metali koji u kombinaciji
s platinom daju sve vee pozitivne elektromotorne sile, a lijevo od platine ne-
gativne elektromotorne sile. Tako pojedini metali u kombinaciji s platinom
daju termoelemente koji pri zagrijavanju njihova spojnog mjesta za 100 C daju
ove elektromotorne sile (u mV):

Bi Ni Pt A1 Ag Cu Zn Fe Sb
+ 8 + 1,5 0 0,4 0,75 - 0 ,7 - 0 ,7 -1 + 4

175
 17 kombinaciji s konstantanom platina aje 3,5 m V, a s kromniklom
2,2 mV. U praksi se kod termoelemenata najee uzimaju kombinacije:

Granina
EMS tempera-
Kombinacije (mV za -100C tura upo-
trebe (C)
bakar-konstantan oko 4 400
eljezo-konstantan oko 5 900
nikal-kromnikal oko 4 1100
platina-platinroij oko 0,6 1600
iridij-roijiridij oko 0,5 2200

Iz tablice se vidi da termoelementi daju vrlo male elektromotorne sile, pa

se esto vie elemenata spaja u seriju (termobaterija ili termostup, sl. 230). P ri
tom se izmjenino spajaju ice obaju metala, a zagrijavanju se izlae samo
svaki drugi spoj. Takve termobaterije aju elektromotornu silu koja je jednaka
zbroju elektromotornih sila svih spojenih termoelemenata. Meutim, i njihova
je korisnost vrlo mala jer pretvaraju svega 1% toplinske energije u elektrinu
energiju.

8*2.5. Primjena termoelektriciteta

a) Mjerenje temperature. Budui da je pobuena elektromotorna sila

u termoelementu razmjerna s temperaturom, termoelementi se mogu upotri-
jebiti za mjerenje temperature. Spojno mjesto obiju ica postavi se u prostor
kojega temperaturu .elimo mjeriti, a na slobone krajeve ica prikljui se
voltmetar kojega se skala moe badariti direktno u stupnjevima Celzijusa.
Takvo mjerenje temperature ima niz prednosti pred ostalim nainima
mjerenja: vea tonost, bre reagiranje na promjene temperature, mogunosfc
oitavanja temperature na velikoj udaljenosti, mogunost smjetaja spojnog
mjesta u najmanji prostor it. Stoga se danas termoelementi upotrebljavaju za
mjerenje temperature u inustrijskim peima, temperature izlaznih plinova,
temperature u namotima elektrinih strojeva, temperature u unutranjosti ure-
aja i aparata i sl.
b) Mjerenje elektrine struje. Ako se mjerena struja proputa kroz
tanku icu od platine, koja se nalazi u neposrenoj blizini spojnog mjesta
obaju metala termoelementa (sl. 231), stvorena toplina iz ice prelazi u
termoelement, pa nastala struja termoelementa pokree kazaljke na pri-
kljuenom instrumentu. Sto je jaa mjerena struja, ica od platine vie e seSl.

Sl. 231. Mjerenje visokofrek-

ventnih struja pomou termo-
strujt; elementa

176
 zagrijati, tem p eratu ra spojnog m jesta term oelem enta b it e vea, p a e se u
n jem u stvoriti jaa elektrom otorna sila, a tim e i jaa stru ja. B udui a se
ica od platine g rije p ri prolazu svake stru je (istosm jerne struje, izm jenine
s tru je i niih i viih frekvencija), n a ovaj nain moe se m jeriti svaka v rsta
stru je, p a i s tru ja visoke frekvencije. Kao instrum ent obino se upotrebljava
v o ltm etar s pom inim svitkom .
c) G rijan je i hla en je m anjih p ro sto ra. Termoelement moe raditi i kao
izvor i kao troilo elektrine energije, tj. u njemu se toplinska energija moe
pretvarati u elektrinu, ali i elektrina energija u toplinsku. Naime, ako termo-
elem ent prikljuim o na neki izvor struje (sl. 232), pri prolazu struje kroz
termoelement jedno e se spojno mjesto ica zagrijavati, a drugo hladiti. Smjestimo
li to grijano spojno mjesto u neki zatvoreni prostor, a hladno spojno mjesto
izvan njega, prostor e se zagrijavati. Prckrcncmo li smjer struje, spojno mjesto
u prostoru e se hladiti, pa e sc i prostor rashlaivati. Upotrebom suvremenih
poluvodia (gcrmanij, silicij, bizmut, telur i dr.) mogue je na taj nain grijati
i rashlaivati i vee prostore.

grijanje hlaenje

p ' K Z * ^ ^ odno
__________________ 1

Sl. 232. Prikljuenjem termoelementa na elektrini izvor moemo grijati

ili hlaiti manji prostor

d) T erm oelektrini generator. Toplinska energija dobivena sagorjevanjem

k em ijskih i n u k learn ih goriva p re tv a ra se danas u elek trin u en erg iju zaobi-
laznim putem : u p arnim i plinskim tu rb in am a p re tv a ra se n ajp rije u m eha-
n ik u energiju, a zatim u elektrinim generatorim a u elektrinu energiju.
Trokovi izg rad n je i odravanja tak v ih postrojenja vrlo su veliki, postrojenja
zauzim aju v elike prostore, a ukupni stupanj njihove korisnosti ne prelazi
50%. Stoga je razu m ljiv a ten ja da se pronau jednostavniji, laki i jeftin iji
u re a ji koji b i toplinsku energiju direktno p re tv a rali u elektrinu energiju.
D anas tak v i u re aji ve postoje, ali je njihova p rak tin a p rim jen a zbog m a-
log stu p n ja korisnosti i relativno k ratk o g v ijeka tra ja n ja ograniena samo
n a n ek a specijalna p odruja (svem irske stanice, n u ld earn e pom ornice i sl.).
V jerojatno je d a e se u bliskoj budunosti rijeiti n ek i problem i koji n astaju
u slije visokih tem p eratu ra u ra d u (neovoljna toplinska otpornost raspoloi-
vih m aterijala, ja v lja n je n ek ih negativnih nuzpojava u ra d u i dr.), p a e tad a
ta k v i u red aji dobiti i n a jiru p ra k ti n u prim jenu.
Jed a n od u re a ja za direktno p re tv a ran je topline u elektrinu energiju
su term o b aterije ili term o elek trin i generatori. Oni se sastoje od velikog bro-
ja m eusobno serijski, paralelno ili m jeovito vezanih term oelem enata, iji se
sv ak i drugi spoj zag rijav a toplinom dobivenom sagorjevanjem kem ijskih ili
n u k learn ih goriva, a svaki d rugi spoj rashlauje zrakom ili nekim drugim
rash lad n im sredstvom . U potrebom specijalnih poluvodia (slitina antim ona,
bizm uta, germ anija, silicija i dr.) moe se u jednom term oelem entu pobuditi

12 Osnove elektrotehnlke 177

 KOLEKTORSKE HLAOENO
PLOE C

emm;/kzzzzm

s- e^///////////////z////A A '

s &s///////////Mmzm*
Sl.

W ////////Z /////////////A

EMITERSKE ? GRIJANO
PLOE 3

Sl. 233. Termoelektronski generator i MHD-generator

elektrom otorna sila od 0,4 mV po C, a to znai d a se serijskim spajanjem ta k -

v ih 100 elem enta moe ve p ri zagrijavanjem za 300C dobiti elektrom otorna
sila od 12 V.
e) T erm oelektronski generator. Na podruju direktnog p re tv a ran ja topli-
n e u elektrinu energiju velike izglede im aju term oelektronski generatori, u
kojim a dolazi do term oelektronske em isije zagrijavanjem posebnih em iterskih
ploa. Te se ploe zagrijavaju n a vrlo visoku tem p eratu ru toplinom dobivenom
sagorijevanjem kem ijskih ili nuklc-arnih goriva, pa u tom stan ju em itiraju
obilje elektrona visokih energija. Ti em itirani elektroni prodiru u posebno
hla en e ploaste elektrode (kolektori) koje se nalaze s obje stran e grijane
elektrode (sl. 233 a). Na taj se nain u grijanoj elektrodi stv ara m anjak elek-
tro n a (pozitivni naboj), a u hlaenoj elektrodi viak elektrona (negativni n a-
boj), tj. izm eu elektroda nastaje razlika potencijala. S erijskim i paralelnim
sp ajan jem veeg broja takvih elektroda dobivaju se vei naponi i jae struje.
f) MHD generatori. N ajvee izglede za proizvodnju veih koliina elek-
trin e energije direktno iz topline im aju M H D -generatori (m agnetohidrodi-
nam iki generatori). U njim a se uslijed vrlo visokih tem p eratu ra nastalih
izgaranjem kem ijskih ili n u klearnih goriva plinovi izgaranja ili posebno do-
vedeni plinovi gotovo potpuno ioniziraju, pa kroz cijev takvog generatora
ju re velikom brzinom ogrom ne mnoine iona i elektrona (sl. 233 b). Na tu
s tru ju elektriki nabijenih estica djeluje m agnetsko polje vrlo velike induk-
cije stvoreno prolazom vrlo jakih stru ja kroz nam ote m agneta koji su h la-
enjem dovedeni u stanje supravodljivosti. U slijed tog djelovanja m agnetskog
p o lja (NS) dolazi do sk re ta n ja elektriki nabijenih estica (okomito n a sm jer
gibanja estica i okom ito n a sm jer m agnetskog polja), p a se ploce A i B elek-
trik i nabiju tj. izm eu ploa A i B stv ara se razlika potencijala.
Kom binacijom M H D -generatora s klasinim turbogeneratorim a (radi is-
k o ritav an ja jo uvijek vrelih plinova nedovoljno iskoritenih u M HD-gene-
ratoru) poveao bi se stupanj korisnosti i do 60/o. U praksi, m eutim , i kod
ovih g en erato ra jo zasada postoje potekoe zbog neotpornosti raspoloivih
m aterijala na visoke tem perature. N a istom principu m ogue je k o n stru irati
i M HD-motore u kojim a se ioniziranim plinovim a moe d ati ogromno ubrza-
n je (prim jena u raketnoj tehnici).

178
Pitanja
1. Zato se ne stvara razlika potencijala ako grijemo spojno mjesto dviju ica od istog
materijala?
2. Zato veu elektromotornu silu daje termoelement sa eljezom i konstantanom od
termoelementa s niklom i kromniklom?
3. Zato se kod termobaterije ne smiju zagrijavati sva spojena mjesta? Kako bi
tada djelovale elektromotome sile u pojeinoj ici?
4. Utjee li veliina odirne povrine obaju metala kod termoelementa na veliinu
pobuene elektromotome sile?
 9. I Z M J E N I N A S T R U J A

9 .1 . OSNOVNl POJM OVI O IZM JEN lC N O J STRUJI

9 .1 .1 . P ostan ak izm jenine stru je

Izm jenina s tru ja n astaje ako se p e tlja okree u hom ogenom m agnetskom
polju. N jezin postanak p rik azan je n a sl. 234. K ad se jed n a stran a (a) petlje
n alazi u g o m jem poloaju, ona sijee m agnetske silnice udesno, p a se prem a
p ra v ilu desne ru k e inducira elektrom otorna sila u sm jeru prem a kliznom ko-
lu tu A. K ad ta ista stra n a p etlje do-
e u onji poloaj, sjei e m agnet-
sk e silnice ulijevo, p a e elektrom o-
to m a sila b iti suprotnog sm jera, tj.
d jelo v at e od kliznog koluta A. Do
is tih p ro m jen a olazi i u drugoj stra -
n i (b) p etlje, ali elektrom otorna sila
u to j drugoj stra n i u v ijek je p ro tiv -
nog sm jera od sm jera elektrom otor-
n e sile u stra n i a. P rem a tome,
sm je r in d u cirane elektrom otorne si-
le u p e tlji stalno se m ijenja, p a se
m ije n ja i sm jer stru je k o ja iz p etlje
prek o kliznih koluta A i B te kliz- Sl. 234. Izmjeninu struju obivamo okre-
n ih etkica I i II tee u mreu. tanjem petlje u magnetskom polju
Izm jenina s tm ja n e m ijenja sam o svoj sm jer nego m ijenja i svoj napon
a tim e i svoju jakost. Do prom jene tih veliina izm jenine stru je dolazi zato
to p e tlja n e sijee m agnetske silnice stalno pod istim kutom , odnosno ne sijee
u v ijek isti m agnetski tok u jeinici vrem ena. N ajvei m agnetski tok sijee
p e tlja onda k ad je n jezina ra v n in a p araleln a s m agnetskim silnicam a (verti-
k aln i poloaj p etlje n a sl. 234), a n ajm an ji je tok presjeen kad je ravnina
p etlje okom ita n a sm jer m agnetskih silnica (horizontalni poloaj petlje). U
prvom je sluaju in u ciran a EMS najvea, p a kroz stru jn i k ru g tee stru ja
najveeg nap ona i jakosti. U drugom sluaju nem a elektrom agnetske ind u k -
cije, p a u stm jn o m k ru g u nem a n i napona n i stru je. K ad je p etlja u ostalim
poloajim a, v rijenosti stru je su izm eu n u le i p rije spom enutog m aksim um a.

9.1.2. V ektorski dijagram prom jena izm jenine stm je

P ro m jen u izm jenine stru je koja n astaje jenolikim okretanjem petlje u

hom ogenom m agnetskom p o lju moemo prikazati n a vektorskom dijagram u
(sl. 235).

180
 M aksimalnu vrijednost struje (I)
moemo u odreenom mjerilu pri-
kazati duljinom radijvektora OA
koji se jednolikom kulnom brzi-
nom okreee oko ishodila O u
smjeru suprotnom od smjera ka-
zaljke na satu. Vrijeme punog
okretaja radijvektora (360 = 2 jt
radijana) jednako je vremenu tra-
jan ja jedne periodiene prom jene
struje. Vrijednost struje u pojedi-
nom trenutku jednaka je duljini
okomiee sputene iz vrha radij- SL. 235. Ovisnost trenutane vrijednosti
vektora na apseisnu os (AA). Jz struje o sinusu kuta a
dijagram a se vidi da se la trenu-
taena vrijednost struje za vrijem e punog okretaja radijvektora, L(. za vrijem e
jedne periodiene promjene sLruje, m ijenja od nule (vrli radijvektora u 1 i 3) do
m aksimalne vrijednosti struje (vrli u 2 i 4).
Iz pravokutnog trokuta AOA'vidimo da trenutana vrijenost struje (i) u
trenutku kad radijvektor sa svojim poetnim poloajem zatvara kut a iznosi
i = I sin a.
Budui da je maksimalna vrijednost nae struje stalna, trenutana vrijed-
nost te struje ovisi samo o sinusu trenutanog kuta a, tj.
izmjenina struja nastala jednolikim okretanjem petlje u homogenom
magnetskom polju mijenja se po zakonu sinusa.

9.1.3. Perioda, frekvencija

Izmjenina struja, dakle, stalno mijenja svoju veliinu po odreenom za-
konu, a te promjene se periodiki ponavljaju.
Niz promjena izmjenine struje koji se periodiki ponavlja zove se
perioda izmjenine struje (sl. 236).
U loku jedne periode po-
sloji ovaj niz promjemi:
a) porast od nule do m aksinui-
ma (0-90"),
b) pad od m aksim um a do nu-
ie (90"-180),
c) porasl u suprolnom smjern do
m aksim nma (180 270),
d) pad od suprotnog m aksim u-
ma na nulu (270 360).
Koliko e perioda imali izmje-
niena struja za vrijem e jedne
sekunde ovisi o brojn okretaja
generatora i broju njegovih Sl. 236. Promjene struje za vrijeme
polova. jedne periode
Broj perioda u jednoj sekundi zove se frekvencija izmjenine struje.

181
 Jediniea za m jerenje frekvencije je h e n r ' (1 II/). Struja ima frekvenciju
od jednog herca ako u jcdnoj sckundi ima jcdnu periodu. Kod nas, kao i u
ostalom dijelu Europe, upotrcbljava sc struja frekvencije 50 Hz.

gdje je T . . . vrijeme trajanja jedne periode (s)

f . . . frekvencija struje (Hz)

B rzina prom jene izm jenine stru je moe se prikazati i krunom frekven-
cijom. Ako se p etlja okree u homogenom m agnetskom polju, njezinu brzinu
o k retan ja moemo iskazati kutnom brzinom koja je ovisna o kutu koji petlja
opie u jednoj sekundi. U jednom punom okretu p etlja opie k u t 2 n, pa e p ri
frekvenciji / p etlja u jednoj sekundi opisati k u t 2 n - f . Tada e kutna brzina
p etlje b iti 2 n f , a to je ujedno i kruna frekvencija izm jenine struje.
gdje je oj . . . kruna frekvencija struje (1/s)
= 2nf f . . . frekvencija struje (Hz)
n . . . Ludolfov broj (n = 3,14 ...)

9.1.4. Grafiko prikazivanje izm jenine stru je

Veliine izm jenine stru je m ijenjaju se po zakonu sinusa, pa se te prom je-
ne grafiki p rikazuju pomou kriv u lje koja se zove sinusoida (sl, 237).
Ako elimo k o n stru irati sinusoidu koja e nam grafiki prikazati prom je-
ne neke veliine izm jenine struje, tad a tre b a u vektorskom dijagram u nacrta-
ti rad ijv ek to r m aksim alne vrijednosti te veliine u to veem broju poloaja
za v rijem e jedne periode. Na sl. 237. prikazano je 12 poloaja radijvektora (30,
60, 9 0 ...) . Sputanjem okomice iz v rh a rad ijv ek to ra u pojedinom polo-
aju dobijem o trenutane vrijednosti veliine u tom tren u tk u . Te ve-
liine prenesem o na ordinatu vrem enskog dijagram a, n a ijoj je apscisi
v rijem e tra ja n ja jedne periode podijeljeno na toliko dijelova koliko je poloa-
ja rad ijv ek to ra (na slici 12 dijelova). P rem a tom e duljine l l , 22, 33 . . . prika-
zuju tren u tan e vrijednosti nae veliine nakon 1/12, 2/12, 3 /1 2 ... tra ja n ja
jedne periode. Ako izm jenina veliina im a frekvenciju 50 Hz, tra ja n je jedne

29 Hertz, Heinrich Rudolf [Hercj, njemaki fiziar (18571894), prouavao elek-

Iromagnetsku teoriju svjetla, eksperimentalno dokazao postojanje elektromagnetskih
valova i istraivao njihova svojstva.

182
periode iznosi 1/50 sekunde, pa e okomice l l , 22, 33',... biti trenutane vri-
jednosti nakon 1/600 sekunde (1/12 od 1/50), 2/600 sekunde, 3/600 sekunde....
Spajanjem toaka 0 V 23 . .. dobijemo sinusoidu nae izmjenine ve-
liine.

9.1.5. Matematiki izraz promjcna izmjenine struje

Trenutana vrijednost izmjenine struje moe se odreiti pomou formule

koju smo ve prije izveli (9.1.2). Meutim, trenutak u kojem izmjenina struja
ima zadanu trenutanu vrijednost moemo osim kutom a odrediti i drugim ve-
liinama. Najprikladnije je taj trenutak dati vremenom t koje je prolo od
poetka prve periode promatrane izmjenine struje (sl. 238).

SI. 238. Ovisnost trenutane vrijednosti struje o vremenu t i o kutu a

Vrijeme (t) onosi se prema vremenu trajanja jene pune periode (T) kao
trenutani kut (a) prema punom kutu (2 n ) . I z toga odnosa moemo izvesti
izraz kojim je prikazana ovisnost kuta a o vremenu t (daje kut a kao funkciju
vremena t).
t : T = a:2n

2nt / I \
a ~ T V r )
a = 2?zft (w = 27if)

a = w t

Ako dobivene izraze za a uvrstimo u formulu za trenutanu vrijednost struje,

dobijemo jo dva oblika te formule. Prema tome trenutanu vrijednost struje
moemo izraunati formulama:

183
 i = Im sin a gdje je i . . . trenutana vrijenost struje (A)
Im . maksimalna vrijednost struje (A)
a . . . trenutani kut radijvektora
i = Im sin 2 n } t
t ... vrijeme od poetka prve periode (s)
j . . . frekvencija struje (Hz)
i = Imsin V) t co . . . kruna frekvencija struje (1/s)

I ostale veliine izmjenine struje (npr. napon) mijenjaju se po zakonu sinusa,

pa se i njihove promjene prikazuju sinusoidom, a njihove trenutane vrijedno-
sti izraunavaju formulama istog oblika.
Primjer. Kojem kutu a odgovara t = 0,4 sekunde kod izmjenine struje frekvencije
8 Hz? Izraunajte pomou kuta a i pomou vremena t trenutanu vrijenoA
te struje ako je njezina maksimalna vrijednost 120 mA (sl. 238).
t = 0,4 s a) a = 2 7i f t
} = 8 Hz a = 360 8 0,4 = 1152
Im = 0 , 1 2 A b) i = Im sin a
i = 0,12 sin 1152 = 0,12 sin (3 360 + 72)
= 0,12 sin 72 = 0,12 0,951 = 0,114A = 114mA
c) i = Im sin 2 Jt f t
i = 0,12 sin 360 8 0,4 = 0,12 sin 1152 =
= 0,12 sin 72 = 0,12 0,951 = 0,114A = 114mA

9.1.6. Maksimalne i efektivne vrijednosti

Vidjeli smo da jakost i napon struje nisu stalne vrijednosti, one se mije-
njaju izmeu nule i nekog maksimuma.
Najvea vrijednost koju izmjenina struja postigne za vrijeme jedne
periode zove se maksimalna vrijednost struje.
Meutim, ta maksimalna vrijednost ne daje nam pravu sliku vrijednosti
struje jer tu vrijednost ima struja samo dva kratka trenutka za vrijeme svake
periode. Stoga se kao stvarne vrijenosti uzimaju efektivne vrijenosti izmje-
nine struje.
Efektivna vrijednost neke izmjenienc struje ona je vrijcdnost koju
bi trebala imati istosmjcrna struja da proizvede isti toplinski
uinak kao ta izmjeninn struja.
Ako izm jeniena slruja ima, na primjcr, maksimalnu jakost 10 A, ona nee
vrijediti toliko kao islosm jerna slruja od 10 A, jer istosm jerna struja ima tu
jakost stalno, a izm jenina samo na trenutke. Eleklivnu jakosl sinusne struje
dobit emo po tormuli
gdje je Ief . . . efektivna jakost struje (A)
Imax
Ui - Imai- maksimalna jakost struje (A)
y~2

Prema tome, izmjenina struja s maksimalnom jakou od 10 A stvarno

vrijedi kao istosmjerna struja od 7,1 A (sl. 239). Isti odnos vrijedi i za napone
(sl. 240).

184
Sl. 239. Maksimalna i efektivna jakost Sl. 240. Maksimalni i efektivni napon
struje struje

gdje je Uei . efektivni napon struje (V)

Un
Uef = - Umax- maksimalni napon struje (V)

Obini ampermetri i voltmetri pokazuju nam efektivnu jakost i napon.

Isto tako u obinom govoru pod jakou i naponom razumijevamo efektivne
vrijednosti te struje. Tako, na primjer, kad kaemo da je napon u mrei 220 V,
mi mislimo efektivni napon. Maksimalni napon u mrei je za [/ 2 puta vei,
tj. 310 V (sl. 240).

9.2. PRINCIP GENERATORA IZMJENlCNE STRUJE

Svaka petlja koja se okree u homogenom magnetskom polju moe biti

generator izmjenine struje. Meutim, okretanjem samo jedne petlje u ma-
gnetskom polju dobijemo vrlo malu elektromotornu silu, stoga se u praksi na
rotoru generatora nalaze svici s velikim brojem zavoja (sl. 241). Da bismo
odvodenje

185
dobili to veu elektromotornu silu, magnetsko polje generatora stvara se po-
mou jakih elektromagneta, a brzina vrtnje rotora poveava se do maksimuma
koji rotor moe mehaniki izdrati.
Kod velikih generatora ini izvjesne potekoe odvoenje proizvedene
struje s rotora u mreu jer pri prijelazu jakih struja s kliznih koluta na klizne
etkice nastaje jako iskrenje. Stoga se kod velikih generatora namot u kojem
se inducira struja nalazi na statoru, a elektromagneti se nalaze na rotoru (sl.
242). Tada se proizvedena jaka struja odvodi direktno iz namota u mreu, a
preko kliznih etkica i koluta tee samo relativno slaba struja potrebna za na-
pajanje elektromagneta.

Gcnerator s jednim parom magnela Irebao bi imati 3000 okr/min (= 50

okr/s) da bi se proizvela struja l'rekvencije 50 Hz. Potrebna brzina vrlnje moe
se smanjiti povceanjem broja polova magneta. Tako, na primjer, 4-polni gene-
rator proizvodi struju od 50 Iiz samo sa 1500 okr/min, 6-polni generator sa
1000 okr/min itd. Kod viepolnih generatora polovi se postavljaju tako da je
uz svaki magnetski pol njemu suprolan pol. To se poslie obratnim smjerom
motanja svitka na susjednim polovima (sl. 243).

Zadaci i pitanja
1. Zato izmjenina struja mijenja smjer?
2.. Zato veliina inducirane elektromotome sile nije uvijek ista?
3. Kolika je frekvencija izmjenine struje ija perioda traje 0,005 sekunde:
4. Kolika je maksimalna jakost izmjenine struje ako je efektivna vrijednost 5 A?

186
 5. Kolika je kruna frekvencija izmjenine struje koja ima 162/3 perioe u jednoj
sekundi?
6. Koliki je efektivni napon struje iji je maksimalni napon 165 V?
7. Koliko vremena traje jedna perioda izmjenine struje ija je frekvencija 120 kHz?
8. Kolika je trenutana vrijenost izmjenine struje frekvencije 50 Hz nakon 0,002
sekunde od poetka prve periode ako je maksimalna jakost te struje 3,5 A?
9. Nakon kojeg vremena od poetka periode vrijenost struje osegne 12 A ako je
efektivna jakost struje 10 A, a frekvencija 50 Hz?
10. Kolika treba biti efektivna jakost struje frekvencije 50 Hz da bi trenutana vri-
jenost nakon 0,000 5 sekunde od poetka periode iznosila 0,5 A?
11. Koliki je maksimalni napon ako je trenutani napon nakon 0,003 sekunde od
poetka periode 180V, a frekvencija 60 Hz?
12. Kolika je kruna frekvencija struje kojoj je maksimalna vrijednost 8A, a tre-
nutana vrijednost nakon 0,001 sekune od poetka periode 6A? Kolika je frek-
vencija te struje?
13. Iz dijagrama na sl. 237. odredi kolika je trenutana vrijednost struje 1/300 sekun-
de nakon poetka periode ako je maksimalna vrijednost 10 A, a frekvencija
50 Hz? Provjeri raunski dobiven rezultat.
14. Koliko vremcna trcba proi od poctka periodc da napon dostignc 100 V ako je
nuiksimalni napon 201) V, a frekvcncija 50 Hz? Nakon kojeg vrcmena od poetka
pcriode napon drugi put doscgnc isti napon od 100 V? Nakon kojeg vremena
doscgnc 100 V suprotnog smjera?

187
 10. O T P O R I U K R U G U I Z M J E N I N E STRUJE

10.1. VRSTE OTPORA U KRUGU IZMJENlCNE STRUJE

10.1.1. Omski otpor

Pokus
a) Ako na izvor istosmjernog napona prikljuimo otpomik koji nema inukti-
viteta (sl. 244) njegov se otpor moe izraunati iz izmjerene jakosti struje i
napona.
b) Ako umjesto istosmjernog napona prikljuimo izmjenini napon jednake
efektivne vrijednosti, primijetit emo da je jakost struje ostala ista, pa je to
znak da se otpor naeg otpomika nije u krugu izmjenine struje nita
promijenio.

Zakljuak:
Postoje troila iji otpor ostaje isti i pri istosmjernoj i pri izmjeninoj
struji.
Takav otpor zove se omski otpor, a troila koja imaju samo omski otpor
zovu se omska troila. Omska troila su sva troila u kojima se elektrina
energija pretvara u toplinsku energiju (elektrine pei, elektrina kuhala,
arulje i sl.).
Omski otpor nastaje uslije trenja na koje elektroni nailaze pri prolazu
kroz materijal.
On ovisi o vrsti materijala, presjeku vodia, duljini vodia, temperaturi
i dr. Kod omskih troila promjene struje su u skladu s promjenama napona.
Kad napon raste, i struja raste, kad napon pada, i struja pada, kad je napon
na nuli, i struja je jednaka nuli. Stoga kaemo da su
pri omskom optereenju napon i struja u fazi, odnosno da izmeu napo-
na i struje nema faznog pomaka (sl. 245).

t
R
i

Sl. 244. Omsko optereenje strujnog Sl. 245. Promjene napona i struje
kruga pri omskom optereenju

188
10.1.2. In uktivni otpor
Pokus
U strujni krug sa svitkom ukljuimo ampermetar, a paralelno sa svitkom.
prikljuimo voltmetar (sl. 246). Pomou izmjerene jakosti struje i napona izra-
unamo otpor u ova tri primjera:
a) svitak bez jezgre prikljuen je na istosmjerni napon;
b) svitak bez jezgre prikljuen je na jednaki izmjenini napon;
c) svitak s jezgrom prikljuen je na jednaki izmjenini napon.
Primijetit emo da je u prvom primjeru jakost struje najvea, u drugom
manja, a u treem primjeru najmanja, odnosno da je otpor strujnog kruga od
primjera do primjera postajao sve vei. Budui da je u sva tri primjera struja
prolazila kroz iste vodie, otpor materijala, tj. omski otpor nije se mijenjao.
Zakljuak:
U strujnom krugu sa svitkom uz omski otpor postoji i neki drugi otpor
ija veliina ne ovisi o materijalu kroz koji struja prolazi. Taj otpor zove se
induktivni otpor, a troila koja imaju taj otpor zovu se induktivna troila.
Induktivni otpor je otpor koji nastaje uslije samoindukcije u induk-
tivnom troilu.
Elektromotoma sila samoindukcije nastoji, naime, sprijeiti promjene
struje (Lencovo pravilo!), stoga koi normalni tok struje. U slijed tog koenja
osnovne sfcruje prividno se poveava ukupni otpor induktivnog troila.
Najvei induktivni otpori javljaju se u svicima s jezgrama (namotima
elektromotora, transformatorima, prigunicama i slino), ali do manjih inuk-
tiv n ih otpora dolazi i drugdje (npr. u paralelnim vodovima).
10.1.3. Izraunavanje induktivnog otpora
Pokus u 10.1.2 pokazao je a je induktivni otpor porastao kad smo umeta-
njem jezgre poveali induktivitet svitka. To je i razumljivo ako uzmemo u
obzir da je uzronik tog otpora elektromotorna sila samoindukcije, a otprije
znamo da je ona to vea to je vei induktivitet svitka. Isto tako m ogli bismo
pokazati da na veliinu induktivnog otpora utjee i frekvencija struje. to je
frekvencija vea priguenje struje je ee, pa je tim e i nastali ukupni otpor
vei. Gornji zakljuci matematski su iskazani u formuli za izraunavanje induk-
tivnog otpora
gdje jeX l . . . induktivni otpor (42)
X l = 2 st f L f . . . frekvencija struje (Hz)
L . . . induktivitet s,vitka (H)
Inuktivni otpor je, prema tome, to vei, to je vea frekvencija struje
i vei induktivitet svitka.
Primjer. Koliki je induktivni otpor prstenastog svitka bez jezgre ija je duljina
30 cm, promjer 6cm, a broj zavoja 2000, ako kroz njega tee struja frekven-
cije 50 Hz?
d2n S = M 6';?:1 4 .= 0,0028 m2
I = 0,3 m a) S =
d = 0,06 m
N - 2000 _ 2000g- 1,25610~B 0,0028
b) = 0,047 H
=1 l 0,3
f = 50 Hz
c) XL = 2 j i f L X l = 2 3,14 50 0,047 =14,76 Q
L = ?

189
10.1.4. Fazni pomak pri induktivnom optereenju
Pokus
Na izvor istosmjernog napona prikljuimo paralelno svitak velikog indukti-
viteta i klizni otpornik. Uz njih ukljueimo u jednu i u drugu granu po jednu
arulju (sl. 247). Kliznim otpornikom izjednaimo omske otpore obiju grana, pa
obje arulje jenako svijetle. Ako sada prekidaem prekinemo strujni krug,
primijetit emo da se arulja uz svitak uvijek neto kasnije pali od arulje uz
otpornik.

Sl. 246. Induktivno optereenje Sl. 247. Dokazivanje faznog pomaka

strujnog kruga

Zakljuak:
Budui da u obje grane ukljuujemo napon istog trenutka, a arulja
uz svitak ipak se kasnije pali, zakljuujemo da struja kroz svitak zaostaje
za strujom kroz otpornik. Znamo da je struja kroz otpornik (omsko troilo!)
u fazi s naponom, pa iz svega toga proizlazi da struja kroz svitak nije u fazi
s naponom.
Struja kroz svitak zaostaje za naponom!
Struja zaostaje za naponom zbog djelovanja elektromotorne sile samo-
indukcije. Kad svitak ne bi imao omski otpor, struja b i zaostajala iza napona
za 1/4 periode, tj. fazni pomak (<p) iznosio bi 90 (sl. 248). Budui da u svitku
postoji uvijek i neki omski otpor, fazni je pomak manji od 90 (sl. 249).
Fazni pomak je to vei to je vei induktivni otpor, a manji omski
otpor.

SI. 248. Fazni pomak pri isto Sl. 249. Fazni pomak pri induktivno-
induktivnom optereenju -omskom optereenju

190
10.1.5. Kapacitivni otpor

Pokus
a) Na izvor istosmjernog napona prikljuimo paralelno dvije arulje, ali u strujni
krug jedne arulje ukljuimo i kondenzator velikog kapaciteta (sl. 249). Pri
ukljuenju izvora zasvijetlit e samo ona arulja, u ijem strujnom krugu
nema kondenzatora.
b) Ako umjesto istosmjerne struje ukljuimo izmjeninu struju, svijetlit e obje
arulje, ali ona uz kondenzator neto slabije.

Sl. 249. Kondenzator u krugu isto- Sl. 250. Izmjenina struja tee kroz
smjerne i izmjenine struje strujni krug s konenzatorom

Zakljuak:
a) Kondenzator ne proputa istosmjernu struju, tj. u krugu istosmjerne
struje on djeluje kao prekid strujnog kruga.
b) Kondenzator proputa izmjeninu struju, ali joj prua izvjesni
otpor.
Taj otpor koji konenzator prua prolazu izmjenine struje zove se
kapacitivni otpor.
U krugu izmjenine struje kondenzator ne djeluje kao prekid strujnog
kruga jer elektromotoma sila izvora naizmjenicno puni i prazni as jednu
as drugu plou kondenzatora, pa kroz strujni krug elektroni stalno teku u
jednom ili drugom smjeru (sl. 250).
Kapacitivni otpor nastaje uslijed odbojne sile meu elektronima.

Pri punjenju kondcnzatora dolasku novili elcktrona protive se, naim e,

eleklroni koji se ve nalazc na loj ploei. U toku punjenja ta odbojna sila po-
slaje sve vea jer meusobna udaljenost elektrona postaje sve manja (Coulom-
bov zakon!). U slijed te odbojne sile struja punjenja je manja ocl struje koja bi
trebala lei s obzirom na narinuti napon i omski olpor strujnog kruga. Odbojna
sila medu elektronim a, daklc, koi nornialni tok struje, pa djeluje kao ncki
otpor (kapacitivni otpor).
10.1.6. Izraunavanje kapacitivnog otpora
Ako kondenzator ima veliki kapacitet, on moe primiti veu mnoinu
elektrona, a odbojna sila meu njima da ne bude velika. Tada nije velik ni
otpor dolasku novih elektrona, tj. kapacitivni otpor je mali.
Kod viih frekvencija vrijeme punjenja je kratko, pa na ploe za to kratko
vrijeme ne moe doi velika mnoina elektrona, a time ne moe ni odbojna
sila znatno porasti. I tada kapacitivni otpor ostaje mali.

191
 Tu ovisnost kapacitivnog otpora o kapacitetu kondenzatora i frekvepcije
struje moemo izraziti formulom
gdje je Xc . kapacitivni otpor (Q)
Xc. = f . . . frekvencija struje (Hz)
2 nf C
C . . . kapacitet kondenzatora (F)

Kapacitivni otpor je, dakle, to manji to su frekvencija struje i kapa

citet kondenzatora vei.
Primjer. Koliki je kapacitivni otpor kondenzatora od 4 uF ako ga prikljuimo na
izmjenini napon frekvencije od 50 Hz?
__1__
C = 0,000 004 Xc
/ = 50 Hz 2 * /G

Xc = ? Xc = ------------------------------ = 796 O
2 3,14 50 0,000 004

10.1.7. Odreivanje X[, i X c iz dijagrama

Umjesto gore prikazanim raunskim putem zadaci s induktivnim i kapa-
citivnim otporima mogu se rjeavati i pomou ijagrama na sl. 251. i sl. 252.
Ti dijagrami vrijede samo za struju frekvencije od 50 Hz, a omoguuju
a) odreivanje induktivnog otpora iz induktiviteta troila ili induktiviteta
troila iz induktivnog otpora (sl. 251);
b) odreivanje kapacitivnog otpora iz kapaciteta kondenzatora ili kapaci-
teta kondenzatora iz kapacitivnog otpora (sl. 252).

o
\

0 0,1. .1 ( H)

.o 0,01_____________________________________________ 0,1

Sl. 251. Dijagram LX l

192
 Sl, 252. Dijagram CXc

10.1.8. Fazni pomak pri kapacitivnom optereenju

Ako na ploe kondenzatora dovodimo izm jenini napon, kondenzator e se

izmjenino puniti i prazniti as u jenom, as u drugom smjeru. Pri punjenju
ploe dobijat e sve vie naboja, pa e izmeu ploa nastajati sve vea razlika
potencijala. Taj napon izmeu ploa dalje e rasti i onda kad struja punjenja
poinje slabiti jer e se naboj na ploama i alje poveavati, premda u sve
slabijim koliinama. Prema tome, napon izmeu ploa prestat e rasti tek
onda kad struja punjenja prestane tei. U tom e asu struja b iti jednaka nuli
(toka 1' n a sl. 253). a napon maksimalni (toka 1 na sl. 253).
Pri prunjenju strnja lce u suprotnoin snijcni, njezina jukost postaje sve
vea, a napon izmecUi ploa sve rnanji. Kad struja tlosegne svoju m aksim alnu

Sl. 253. Fazni pomak pri

kapacitivnom optereenju

13 Osnove elektrotehnike 193

vrijednost (2'), mtpon i/m e u ploea pao je na inihi (2). Iza toga se kondenzator
puni u suprolnom smjeru (do toeke 3' i 3) i ponovo p ra /n i (ilo toeke 4 ' i 4).
Kao to vidimo, napon i struja pri kapacitivnom optereenju nisu u fazi.
Dok je napon maksimalni, struja je jednaka nuli, i obrnuto. Izmeu njih po-
stoji fazni pomak za 1/4 periode (<p = 90). Iz sl. 253. vidi se da

struja pri kapacitivnom optereenju prethodi naponu.

Zadaci
1. Koliki je induktivni otpor svitka i kolika struja kroz njega tee ako je njegov
induktivitet 0,1 H, a prikljuen je na izmjeninu struju od 110 V i 50 Hz?
2. Koliki mora biti kapacitet kondenzatora da prikljuen na izmjeninu struju
napona 220 V i frekvencije od 50 Hz proputa struju jakosti 40 mA?
3* Koliki jc induktivitct svitka iji induktivni otpor pri iznijcninoj struji frekvencijc
50 Hz iznosi 45 Q1
4. Koliki mora biti kapacitet konenzatora da pri izmjeninoj struji frekvencije
60 Hz prua otpor od 300 Q1
5. Koliki je kapacitivni otpor koji nastaje prolazom izmjenine struje frekvencije
od 50 Hz kroz konenzator, ije ploe imaju povrinu 0,5 m2 i meusobnu uda-
ljenost 0,1 mm, ako se izmeu tih ploa nalazi pertinaks?
6. Svitak sa 5000 zavoja nalazi se na zatvorenoj elinoj jezgri iji je presjek 10 cm2,
a srednja duljina 50 cm. Koliki je induktivni otpor toga svitka kad kroz njega
tee struja od 420 mA, 50 Hz?
7. Koliki mora biti kapacitet kondenzatora da njegov kapacitivni otpor bude pri
frekvenciji od 50 Hz jednak induktivnom otporu svitka iji je induktivitet
0,08 H?
8. Da li kapacitivni i induktivni otpor kondenzatora i svitka iz prethodnog zadatka
ostaju isti i pri frekvenciji od 1000 Hz? Koliki su ti otpori pri toj frekvenciji?
9. Kolika mora biti frekvencija struje da pri prolazu kroz svitak bez jezgre, koji
ima 400 zavoja, duljinu 20 cm i promjer 5 cm, izazove induktivni otpor od 5 oma?

10.2. ODREIVANJE REZULTANTNIH VELIINA IZMJENlCNE STRUJE

10.2.1. Rezultantne veliine u strujnim krugovima

U krugu istosmjerne struje djeluju stalno samo elektromotorne sile izvora.

Ako u takvom krugu serijski djeluju dva izvora ili vie, njihovo rezultantno
djelovanje i rezultantno djelovanje njihovih struja moe se relativno lagano
odrediti, jer se radi o veliinama koje imaju stalne vrijednosti. Rezultantna
elektromotorna sila dobije se, naime, algebarskim zbrajanjem pojedinih elek-
tromotornih sila, a rezultantna struja algebarskim zbrajanjem pojedinih struja.
U krugu izmjenine struje uz elektromotornu silu jednog ili vie izvora
mogu se zbog induktivnog i kapacitivnog djelovanja pojedinih elemenata struj-
nog kruga pojaviti i druge elektromotom e sile. Odreivanje rezultantnog dje-
lovanja svih elektromotornih sila i rezultantnog djeiovanja njima pokrenutih
struja oteano je jer su to veliine koje neprestano mijenjaju svoje vrijednosti,

194
 k oje su esto fazno pomaknute i kojih je i frekvencija ponekad razliita. Zbog
toga je potrebno prije prijelaza na daljnje prouavanje kruga izmjenine struje
objasniti neke metode pomou kojih se odreuju rezultantne vrijednosti dviju
zadanih izmjeninih veliina. Ograniit emo se samo na veliine istih fre-
kvencija.

10.2.2. Metode oreivanja rezultantnih veliina

Ako u strujnom krugu djeluju npr. dva izmjenina napona ili vie, njihov
ukupni uinak (rezultantni napon) moe se odrediti grafiki, vektorski i ra-
unski. Isto se tako mogu odrediti rezultantne veliine i drugih izmjeninih
veliina (izmjenine struje, izmjenini magnetski tokovi i dr.).
a) Grafiki se rezultantna veliina dviju sinusnih veliina odreuje tako
da se nacrtaju sinusoie jedne i druge veliine, a zatim zbroje njihove
trenutne vrijednosti u to guim vremenskim razmacima. Spajanjem
dobivenih toaka dobivamo novu sinusoidu koja preouje traenu
rezultantnu veliinu (sl. 254. i sl. 255.).
b) Vektorski se rezultantna veliina dobiva tako da se svaka od zadanih
veliina prikae pomou radijvektora. Radijvektori su zrake koje izlaze
iz zajednikog ishodita i zatvaraju s osnovnom zrakom neki kut. Du-
ljina radijvektora razmjerna je s vrijednou zaane veliine, a kut
izmeu dva radijvektora jenak je faznom pomaku izmeu tih veliina.
Geometrijskim zbrajanjem zaanih radijvektora dobiva se rezultantni
radijvektor. Mjerenjem njegove duljine dobiva se vrijednost rezultantne
veliine, a mjerenjem kutova dobiva se fazni pomak te rezultantne
veliine prema ostalim veliinam a (sl. 258. i sl. 259).
c) Raunski se rezultantna veliina dobiva algebarskim operacijama po-
mou matematikih formula.
UU*a

SL 254. Grafiko zbrajanje dvaju na- Sl. 255. Grafiko zbrajanje vaju na-
pona koji su u fazi pona koji su fazno pomaknuti za 180*

13* 195
10.2.3. Zbrajanje izmjenicnih sinusnih veliina

U elektrotehnikoj praksi najee se trai rezultantna veliina dviju

sinusnih veliina jednake frekvencije. Postupak ovisi o faznom pomaku izmeu
tih zadanih veliina. Ako su npr. dva izmjenina napona razliite veliine a
iste frekvencije, onda oni meusobno mogu imati ove fazne pomake:

a) Naponi u fazi (rp = 0)

G r a f i k o r j e e n j e : zbrajanjem ordinata sinusoida zadanih na-
pona dobiju se ordinate rezultantne sinusoide (sl. 254).
V e k t o r s k o r j e e n j e : na radijvektor jednog napona nanese se
u istom smjeru radijvektor drugog napona i tako dobiven zbroj jest
radijvektor rezultantnog napona (sl. 256).
K a u n s k o r j e e n j e : algebarski se zbroje vrijednosti zadanih
napona po formuli:

U = U i + U>

b) Naponi u protufazi (rp = 180)

G r a f i k o r j e e n j e : zbrajanjem ordinata sinusoida zaanih na-
pona dobiju se ordinate rezultantne sinusoide (sl. 255).
V e k t o r s k o r j e e n j e : na radijvektor jednog napona nanese se
u suprotnom smjeru radijvektor drugog napona i tako dobivena razlika
je radijvektor rezultantnog napona (sl. 257).
E a u n s k o r j e e n j e : algebarski se odbiju vrijednosti zaanih
napona po formuli

U = Ui U?

c) Naponi fazno pomaknuti za \ periode (tp = 90)

G r a f i k o r j e e n j e : zbrajanjem ordinata sinusoida dobiju se
ordinate rezultantne sinusoide.
V e k t o r s k o r j e e n j e : radijvektori napona meusobno su oko-
m iti (rp = 90 !), a njihova rezultanta je dijagonala pravokutnika (sl. 258).
R a u n s k o r j e e n j e : veliina rezultantnog napona jednaka je
veliini dijagonale pravokutnika, tj.

U = | / U i 2 + U22

d) Naponi fazno pomaknuti za kut tp (0 <C rp < 90)

G r a f i k o r j e e n j e : zbrajanjem ordinata sinusoide dobiju se
ordinate rezultantne sinusoide.
V e k t o r s k o r j e e n j e : radijvektori zadanih napona meusobno
zatvaraju kut <p, a rezultantni radijvektor je dijagonala paralelograma
(sl. 259).

196
 R a u n s k o r j e e n j e : veliina rezultantnog napona odreuje se
po formuli koju izvodimo iz kosinusova pouka

U = \ / U r + U22 2 U i U2 cos (180 <p)

Budui da je cos(180 <p) = cos<p, dobijemo

U = |/~7i2 + U22 + 2 ULU2 cos <p

Primjer. Koliki je rezultantni napon dvaju izmjeninih napona od 220 V i 110 V iste
frekvencije
a) ako su u fazi,
b) ako su u protufazi,
c) ako su fazno pomaknuti za 1/4 periode,
d) ako su fazno pomaknuti za 68.
a) <p = 0 Vektorsko rjeenje na sl. 256. U = 330V
Raunsko rjeenje: U = Ut + U2 220 + 110 = 330 V
b) <p = 180 Vektorsko rjeenje na sl. 257. U = 110V
Raunsko rjeenje:U = Ui U2 = 220 110 = 110 V

U, U^*S
l. U2
0= n -- - = g
~u U ut
Sl. 256. Vektorsko rjeenje (9? = 0) Sl. 257. Vektorsko rjeenje (g> = 180)

c) <p = 90 Vektorsko rjeenje na sl. 258. U = 246 V

Raunsko rjeenje: U = VUi2 + Us*2 = ^220a + UO2= 246 V
d) <p = 68 Vektorsko rjeenje na sl. 259. U = 280 V
Raunsko rjeenje: U = / Uj2 + U22 + 2 UiU2cos q>
= K'220* + 1102 + 2 220 110 0,375 =
= 280 V

Sl. 258. Vektorsko rjeenje Sl. 259. Vektorsko rjeenje

primjera (c) primjera (d)

Zadaci

1. Koliki je rezultantni napon dvaju napona od 60 V i 80 V ako su fazno pomaknu-

ti za 90? Koliki je rezultantni napon ako je fazni pomak 75?
2. Dva izmjenina napona fazno su pomaknuta za 90, a veliina jednog iznosi
150 V. Koliki mora biti drugi napon da dobijemo rezultantni napon od 200 V?

197
10.3. SERIJSKO SPAJANJE OTPORA U KRUGU IZMJENlCNE STRUJE

10.3.1. Serijsko spajanje omskog i induktivnog otpora

Pokus
Otpornik i svitak serijski spojimo na izmjenini napon (sl. 260), a zatim
voltmetrom izmjerimo pad napona na otporniku, pad napona na svitku i napon
na stezaljkama izvora. Primijetit emo da je napon na stezaljkama izvora manji
od algebarskog zbroja padova napona u vanjskom dijelu strujnog kruga.
U < u c + ul
Ta na prvi pogled neobina pojava posljedica je faznog pomaka koji postoji
izmeu napona u induktivnom i omskom troilu.

Znamo da su napon i struja u omskom troilu u fazi, a da izmeu napona

i struje u induktivnom troilu postoji fazni pomak (<pi.)- Kroz oba otpora pro-
lazi ista struja, prema toj struji jedan je napon u fazi, a drugi je fazno po-
maknut za 90, pa iz toga proizlazi da su ti naponi i meusobno fazno pomak-
nuti za 90. Budui da izvor ne moe istovremeno davati dva fazno pomaknuta
napona, na njegovim stezaljkama vlaa napon koji je rezultanta obaju napo-
na na otporima. Taj se rezultantni napon obiva grafikim putem prema
10 .2.2

U strujnim krugovima s induktivnim i omskim otporima naponi se dakle,

ne mogu zbrajati algebarski, nego samo geometrijski. Takvo geometrijsko
zbrajanje prikazano je na sl. 261.

U
/V

R Xl
--- <H H
u,

Sl. 260. Serijski spoj omskog Sl. 261. Vektorsko odreivanje

i induktivnog otpora rezultantnog napona

Izmeu rezulfantnog napona U i struje I postoji fazni pomak <p koji se

moe orediti direktnim mjerenjem tog kuta na geometrijskoj konstrukciji.
Meutim, on se moe i izraunati jer je iz slike vidljivo da je

cos <p = UR
U

198
10.3.2. Privini otpor

Iz sl. 261. vidi se da su uIt ul i U stranice pravokutnog trokuta, pa po

Pitagorinu pouku dobijemo

U | / uT2 + ul2

Budui da je napon na troilu jednak produktu jakosti struje i otpora tog

troila (ur = I - R , ul = I - X l), gornja se formula moe pisati u obliku

U = }/ l - - R z + I2 - X L2

U = I* )/ r 2 + Xi?

= l/R2 + X i }
1

Prema Ohmovu zakonu izraz }/ R2 + X i 2 u gornjoj formuli moe pred-

stavljati samo ukupni otpor strujnog kruga kroz koji napon U tjera struju ja-
kosti L Taj rezultantni otpor, sastavljen od omskog i induktivnog otpora, zove
se prividni otpor ili impedancija (Z).
'~ i gdje je Z . . . impedancija CQ)
Z = ]/R2 + X l2 . . . omski otpor (f2)
---------------------------- X l . . . induktivni otpor (Q)

Oblik gornje formule pokazuje nam da se impedancija moe i grafiki

odreiti pomou Pitagorina pouka. U pravokutnom trokutu impedancija je
hipotenuza, a omski i induktivni otpori su katete (sl. 262).

Z = i R * +X L2

Sl. 262. Grafiko odreivanje Sl. 263. Grafiko oreivanje impedan-

impedancije otpora R i X l cije otpora R r , Rl.1 X l

Gornje razmatranje vrijedi kad su serijski ukljueni omski i isto inuk-

tivni otpor. Meutim, u praksi nema isto induktivnog otpora jer svaki svitak
ima i neki omski otpor. Taa treba u gornjim izvodima kao omski otpor uzi-
m ati ukupni omski otpor u strujnom krugu, tj. u ovom primjeru to bi bio zbroj
omskog otpora otpornika i omskog otpora svitka (sl. 263).
R Rr + R l

199
Primjer. Svitak s induktivitetom 0,5 H i U
omskim otporom. od 21 Q spojen < o-
je serijski s otpornikom od 100 Q
na izmjenini napon od 220 V,
50 Hz. Koliki je prividni otpor
strujnog kruga, jakost struje, na-
pon na svitku i napon na otpor-
niku (sl. 264).

Sl. 264. Primjer

L = 0,5 H a) Xl = 2 n f L
Rl = 21 Q X l = 314 0,5 = 157 Q
Rr = 100 Q
U = 220 V b) Zl = v R ls + Xl2
/ = 50 Hz Zl = V 21- + 1572 = 158,4 Q
c) Z V {Rr + R l)2 + X l2
=
Z = V (21 + 100)*+ 1572 = 198,2 Q
_ U _ 220
d) I = 1,1 A
~ Z 198,2
e) Ur =I-R. ut - 1,1 -100 = 110 V
f) UL = I ZL u l = 1,1 158,4 = 174 V

Sl. 265. Serijski spoj omskog i Sl. 266. Fazni pomak pri kapaci'
kapacitivnog otpora tivno-omskom optereenju

10.3.3. Serijsko spajanje omskog i kapacitivnog otpora

Fokus
Ako u strujni krug izmjenine struje serijski veemo otpornik i kondenzator
(sl. 265), moemo mjerenjem pomou voltmetra utvrditi da je napon na stezalj-
kama izvora manji od algebarskog zbroja napona na otpomiku i napona na kon-
denzatoru, odnosno da je jednak geometrijskom zbroju tih napona (sl. 266).

200
 I to je posljeica faznog pomaka koji postoji izmeu tih napona. Znamo
da je napon na otporniku uvijek u fazi sa strujom (cp = 0), dok napon na
kondenzatoru zaostaje iza struje za 1/4 periode {cp = 90). Stoga i izmeu oba
napona postoji fazni pomak rp = 90, tj. napon na kondenzatoru zaostaje iza
napona na otporniku za 90
Iz sl. 266. moemo zakljuiti ovo:
a) Rezultantni napon U ima prema struji 1 fazni pomak rp koji je manji
od 90.
b) Fazni pomak pri kapacitivno-omskom optereenju u obratnom je smjeru
od faznog pomaka pri induktivno-omskom optereenju.
c) Rezultantni napon moemo grafiki orediti pomou pravokutnog tro-
kuta ili raunski pomou formule

U = j/u r2 + uc2

d) Iz ove formule moemo slinim postupkom kao u 10.2.3 izvesti formulu

koja nam omoguuje raunsko i grafiko odreivanje impedancije (sl.
267)-

Z = ]/ R2 + X c2

SI. 267. Grafiko odreivanje

impedancije otpora R i X q

10.3.4. Serijsko spajanje induktivnog, kapacitivnog i omskog otpora

Budui da napon na induktivnom troilu prethodi struji za 90 (<?l = 90),

a napon na kapacitivnom troilu zaostaje za strujom za 90 [<pc =90), izmeu
njih postoji fazni pomak za 180 (sl. 269). Prema 10.2.3 (b) rezultantni napon
jednak je tada algebarskoj razlici tih napona (ulc = ul uc), a fazni pomak
prema struji ostaje i alje 90 (??lc = 90).
Ako se u strujnom krugu nalazi jo i omsko troilo (sl. 268), ukupni rezul-
tantni napon dobit emo po formuliS l-
U

Sl- 268. Serijski spoj induk-

tivnog, kapacitivnog i omskog
otpora

201
 U = ]/{UL Uc)2 + Ur2
Ako svaki od tih napona iskaemo kao umnoak jakosti struje i otpora
dobijemo
U= I - Z c)* + P - R 2
j/z2 (XL X c)2 + I2 R2
U = Z* j/( X L X c)2 + R2

y = l/(X L X c)2 + R2

U gornjoj form uli izraz ]/ (XL X c)2 + R2 moe predoivati samo ukupni
otpor strujnog kruga, odnosno impendanciju strujnog kruga

Z = J/(XL X c)2 + R2

I oblik ove formule ukazuje nam na mogunost grafikog odreivanja

impedancije (sl. 270).

U *]/( U L - Uc ) + u/
Z * V ( X L- X c ) a* R *

U 1
r,
_________ |

Sl. 269. Vektorsko odreivanje veli- Sl. 270. Grafiko odreivanje faz-
ine rezultantnog napona i faznog nog pomaka i impedancije otpora
pomaka R, X L i Xo
Prlmjer. Svitak induktiviteta 0,2 H i konenzator kapaciteta 10 fiF vezani su serijski
u strujnom krugu izmjenine struje od 220 V, 50 Hz. Koliki su induktivni i
kapacitivni otpori, prividni otpor i jakost struje, ako ukupni omski otpor
vodia u strujnom krugu iznosi 20 Q1
L = 0,2 H a) XL = 2 n f L
C = 0,000 01 F X l = 314 0,2 = 62,8 Q
R = 20Q
U = 220 V 1
b) Xc =
f = 50 Hz 2nfc
X L= ? Xc.= = 318,5 Q
Xc = ? 314-0,000 01
Z = ? c) Z = K(XL Xc)2 + R2
1 = 1
Z = 1/(62,8 318,5)2 + 202 = 257 Q
U
U_ . 220
d) 1 1 = 0,856 A
Z 257
202
10.3.5. Openito o serijskom spajanju otpora

Na osnovi osaanjeg razmatranja o serijskom spajanju otpora moemo

zakljuiti:
a) da se ko serijskog spajanja dvaju istovrsnih otpora ukupni otpor do-
biva algebarskim zbrajanjem tih otpora

R = Ri + R2 X l X Li + X l2 X c = X a + x c2

b) da se kod serijskog spajanja vaju raznovrsnih otpora ukupni otpor

dobiva vektorskim zbrajanjem tih otpora

Z = l/ r * + X L2 Z = \f R2 + X c2

c) da se kod serijskog spajanja dvaju raznovrsnih otpora kosinus faznog

pomaka izmeu napona dobije tako da se omski otpor podijeli ukup-
nom impeancijom

R
cos <p =
Z

10.3.6. Serijska rezonancija

Ako su u strujni krug izmjenine

struje serijski ukljueni svitak i konden-
zator (sl. 271), na prolaz struje utjeu
omski otpor svitka (Rl), induktivni otpor
svitka ( X l ) i kapacitivni otpor konenza- J
tora (Xc). Tada je jakost struje

/ R l2 + (XL X C)2
Sl. 271. Serijska rezonancija

Ako su induktivni i kapacitivni otpori jednaki, njihovo e se djelovanje

meusobno ponitavati (XL X c = O), pa e se prolazu struje suprotstavljati
samo omski otpor svitka koji je gotovo uvijek vrlo mali. Stoga e u tom slu-
aju kroz strujni krug prolaziti vrlo jaka struja.

Pojava kad uslijed izjednaenja induktivnog i kapacitivnog otpora

kroz strujni krug tee maksimalna struja zove se serijska ili naponska
rezonancija.

Da bismo, dakle, postigli rezonanciju u strujnom krugu, potrebno je izje-

naiti induktivni i kapacitivni otpor. To se moe postii

203
 a) mijenjanjem inuktiviteta svitka (veliinu induktivnog otpora izje-
dnaimo s veliinom kapacitivnog otpora, npr. pomou pomicanja
kotve jezgre sl. 272);
b) mijenjanjem kapaciteta kondenzatora (veliinu kapacitivnog otpora
izjednaimo s veliinom induktivnog otpora, npr. pomou promjenlji-
vog kondenzatora sl. 273);
c) mijenjanjem frekvencije struje (promjenom frekvencije istovremeno
poveavamo jedan, a smanjujemo drugi otpor.

Xc XL

Sl. 272. Dovoenje strujnog kruga u Sl. 273. Dovoenje strujnog kruga
rezonanciju promjenom u rezonanciju promjenom
induktiviteta svitka kapaciteta konenzatora

Posljedice serijske rezonancije. Serijska rezonancija ima ove posljedice:

1. vrlo jaka struja u strujnom krugu,
2. vrlo visoki napon na svitku i na kondenzatoru,
3. nestajanje faznog pomaka izmeu napona i struje.
Serijska rezonancija je u podruju jake struje uglavnom tetna jer visoki
naponi koje izaziva na pojedinim elementima postrojenja mogu izazvati nji-
hovo oteenje. Meutim, u elektronici ona se korisno upotrebljava na mnogim
podrujima.

10.3.7. Thomsonova formula30

R c z o n a n e ij a se m o e p o s ti i p r o m jc n o m lV ek v en eije s tru je . P o v e a n je m
l'r e k v e n e ije r a s le in u k t iv n i o tp o r. a p a d a k a p a e i tiv n i o lp o r. R e z o n a n c ij a e e
n a s l a l i k a d s e p r i n e k o j f r e k v e n e i j i tn ( r c z o n a t i e i j s k a l r e k v e n c i j a ) i z j e d n a e e
o b a o t p o r a , tj. k a d j e

2 ji } L = --------------
2 M- f ' C

30 Thomson, William [Tomson], lord Kelvin, engleski matematiar i fiziar

(18241907), postavio osnovu teorije elektrinih oscilacija, dao niz otkria na razli-
itim podrujima fizike, predloio apsolutnu skalu temperature (Kelvinovi stup-
njevi).

204
 Kjeenjem ove jednadbe moe se dobiti Thomsonova formula pomou
koje odreujemo pri kojoj e frekvenciji nastupiti rezonancija

4 ,-t f L C = 1
1
f =
L C

gdjc jc /u rczonancijska frckvencija (Ilz)

fo l induktivitct svttka (H)
2 7i V l - c C kapacitct kondcnzatora (F)

Re/.onancijska IVekvencija jc onn frekvcncija pri kojoj dolazi do izjed-

naenja induktivno} i kapacitivnog otpora, pa timc nastaje rczonancija.

Porast slnije koji nastaje pri rezonanciji prikazan jc 11a izv. rezonancijskoj
krivulji (sl. 274).
Primjer. U strujnom krugu izmjenine struje od 220 V serijski su spojeni svitak in-
duktiviteta 0,5 H, kondenzator kapaciteta 8 /xF, a ukupni omski otpor cijelog
kruga iznosi 15 Q. Pri kojoj frekvenciji nastupa rezonancija, koliki je tada
otpor svitka, koliki otpor kondenzatora, koliki je ukupni otpor strujnog
kruga, kolika je struja i koliki su naponi na svitku i kondenzatoru?
U = 220 V
L = 0,5 H a) fo
2 ?r V L C
C = 0,000 008 F
1
R =15 Q fo = = 79,6 Hz
6,28- K 0 , 5 - 0,000 008
fo = ? b) Xl = 2 7 i f L
X i. = ?
Xc = ? X l = 2 3,14 79,6 0,5 = 250 Q
z = ? 1
c) XC =
I = ? 2.t fC
ui. = ? 1
nc = ? Xg = = 250 Q
2 - 3,14 -79,6 -0,000 008
d) Z = | / R2 + (Xr. X,')2
Z = V 152 + (250 250)2 = 15 Q
220
e) 1 -JL I= = 14,6 A
z 15
f) UL = I X l L =14,6 -250 = 3650 V
g) uc = I Xc uC = 14,6 250 = 3650 V

Si. 274. Rczonancijska krivulja pri

paralelnoj rczonanciji

205
Zadaci

1. Odredite vektorskim i raunskim putem prividni otpor serijski spojenog omskog

otpora od 15 13 i induktivnog otpora od 25 Q\
Z. Na napon od 220V/50Hz serijski su spojeni svitak induktiviteta 0,06 H, kon-
denzator kapaciteta 25 jxF i otpomik od 20 Q. Izramiajte:
a) prividni otpor strujnog kruga,
b) jakost stmje u strujnom krugu,
c) pad napona na svitku, kondenzatoru i otpomiku.
3. Kondenzator kapaciteta 8 jiF i otpornik od 100 Q serijski su spojeni na izvor
izmjenine struje frekvencije 50 Hz. U strujnom krugu tee struja od 3,6 A.
Koliki je
a) kapacitivni otpor kondenzatora*
b) prividni otpor strujnog kruga,
c) pad napona na konenzatoru i otpomiku,
d) napon na stezaljkama izvora.
4. Ako ncki svitak prikljuimo na istosmjcrni napon od 220 V. kroz njcga tcc struja
jakosti 0,44 A. Ako taj isti svitak prikijnimo na izmjenini napon od 220 V
(50 Hz), jakost strtijc iznosi 0,2 A. Koiiki jc omski otpor svitka, koliki je prividni
otpor, a koliki induktivni otpor? Koliki jc inuktivitet svitka?
5. Svitak induktiviteta 0,25 H i kondenzator kapaciteta 16 /tF serijski su prikljueni
na izmjenini napon od 220 V, 50 Hz. Kolika struja tee kroz strujni krug?
6. Na izmjenini napon od 110 V, 50 Hz spojeni su u seriju otpomik od 5013, svitak
induktiviteta 0,75 H i kondenzator kapaciteta 10 jiF. Izraunajte induktivni otpor
svitka i Kapacitivni otpor kondenzatora, a zatim odredite impedanciju strujnog
kruga i jakost struje.
7. Konenzator kapaciteta 20 jiF i otpomik o 6013 serijski su vezani na izvor
koji daje struju frekvencije 50 Hz. Koliki je napon izvora ako kroz strujni krug
tee struja jakosti 2,4 A?
8. Na izmjenini napon serijski su spojeni svitak i kondenzator. Koliki mora biti
kapacitet kondenzatora da uz induktivitet svitka od 4,2 H i frekvenciju od 50 Hz
oe do rezonancije?
9. Pri kojoj frekvenciji nastupa rezonancija u strujnom krugu u kojem se nalaze
serijski spojeni kondenzator kapaciteta 5 jiF i svitak induktiviteta 2 H? Koliki
je tada otpor kondenzatora i otpor svitka?
10. U dosadanjim zaacima zanemarili smo omski otpor svitaka. Koliki je ukupni
otpor strujnog kruga koji je prikljuen na struju frekvencije od 50 Hz, a u
kojem je serijski spojen otpornik od 10 13, kapacitivni otpor od 8 13 i svitak sa
500 zavoja, promjera 10 cm i duljine 60 cm. Treba uzimati u obzir i omski otpor
svitka (ica svitka je o bakra i ima presjek 0,2 mm2).
11. Na izmjenini napon od 110 V, 50 Hz prikljuen je svitak koji ima inuktivni
otpor od 12013 i omski otpor od 6013. Koliki se otpomik mora ukljuiti serijski
s tim svitkom da kroz strujni krug tee struja jakosti 0,55 A?
12. Koliki je induktivitet svitka iji je omski otpor 3013, a prikljuen na napon od
220 V, 50 Hz proputa struju jakosti 4,4 A?
13. Kondenzator i svitak serijski su prikljueni na izvor izmjeninog napona od
220 V, 50 Hz. Kolika je jakost struje ako svitak ima induktivitet od 8 H i omski
otpor od 75 13, a kondenzator kapacitet od 0,5 jiF?
14. Koliki je ukupni otpor u krugu izmjenine struje frekvencije 50 Hz ako^ su u
krugu serijski ukljueni otpornik od 1013, konenzator od 4 jiF i svitak iji je
induktivitet 2,5 H i omski otpor 613?

206
10-4. PARALELNO SPAJANJE OTPORA U KRUGU IZMJENINE STRUJE

10.4.1. Paralelno spajanje istovrsnih otpora

a) P a r a l e l n o s p a j a n j e o m s k i h o t p o r a (sl. 275.a)
Svi paralelno spojeni otpori dobivaju isti napon zajednikog izvora.
Budui da su struje kod omskih otpora u fazi s tim zajednikim napo-
nom, onda su i struje meusobno u fazi. Kod struja koje su u fazi,
vrijedi I. Kirchhoffov zakon u obliku:
I = Ii + I 2 + J3 + .........
Ako u tu jednadbu uvrstimo za jakost struje izraz iz Ohmova zakona,
obijemo
U U , U , U , ,
= ------ 1------ -f----------! - .........odnosno
R Ri R2 R3

1_
= + + +
R Ri R2 Rz

b)Paralelno spajanje induktivnih otpora (sl. 275.b)

Svaka od pojedinanih struja zaostaje za zajenikim naponom za kut
od 90, pa su stoga te pojedinane struje meusobno u fazi. Prema tome
i ovdje vrijedi
I II + I2 + -^3 + .........

XL X li X L2 X L3

XL X Li X L2 X l3

c) P a r a l e l n o s p a j a n j e k a p a c i t i v n i h o t p o r a (sl. 275.c)
Svaka od pojedinanih struja kroz te otpore prethoi zajednikom na-
ponu za 90, pa u te struje meusobno u fazi. Dakle, vrijedi
I = h + h + h + ...........
U_
~ i L + -" + u +
Xa xcl x c2 x cZ

*0 Xci X c2 Xc3

Iz dosadanjeg razlaganja moemo zakljuiti da je kod paralelnog spaja-

nja bilo kojih istovrsnih otpora
reciprona vrijednost ukupnog otpora jednaka zbroju recipronih
vrijednosti pojedinih otpora.

207
 4 i J J * J}
u U X cr Xof

T 1 1__ 1___
U
3=J,*3} 3*3,+3} 3=3,+3}

3, '\ 3, J} 3, 3}
7

a) b) c)
Sl. 275. Paralelno spajanje istovrsnih otpora

10.4.2. Paralelno spajanje omskog i induktivnog otpora

I pri ovom spajanju oba otpora dobivaju jednak napon zajednikog izvora.
Meutim, struja kroz omski otpor u fazi je s tim zajednikim naponom, a struja
kroz induktivni otpor zaostaje za zajednikim naponom za kut <pL = 90, pa
zbog toga i izmeu struja postoji fazni pomak od 90. Tako fazno pomaknute
struje ne mogu se algebarski zbrajati, ve samo vektorskim putem. Iz vek-
torskog dijagrama (sl. 276.) proizlazi da je

i2= I r 2 + IL2

u2
+ u*
11

R2 X L2

1 1
+ ^
Z2 R2 X L2

1 X L2 + R2
Z2 R2 X l2

R2 - x l2
R2 + X ] 2

R X L
z =
y R2 - X i 2
R2 + X L2
odnosno
V r 2 + X L2

208
 Iz vektorskog dijagrama moe se i fazni pomak odrediti izravnim mjere-
njem kuta ili raunski pomou formule
U
Ir R Z Z
cos <p = = = cos q> = ----
I U R R
z

Sl. 276. Paralelno spajanje omskog i induktivnog otpora

10.4.3. Paralelno spajanje omskog i kapacitivnog otpora

Oba otpora dobivaju isti napon zajednikog izvora. Struja kroz omski otpor
je u fazi s naponom, a struja kroz kapacitivni otpor zaostaje za tim naponom
za 90. Zbog toga su te struje i meusobno fazno pomaknute za 90, pa re-
zultantnu struju moemo dobiti samo vektorskim putem (sl. 277).
P = Jr2 + Jc2
Slinim izvodom kao u 10.4.2 dobijemo

R X e
\fW T x 7

J
Jr Jc J^J+Ji
r Jc
Ac ~

.< !
u !
*
Sl. 277. Paralelno spajanje omskog i kapacitivnog otpora

Fazni pomak moemo obiti iz vektorskog dijagrama mjerenjem kuta

ili raunski pomou formule
u
Ir = R _ z Z
cos =
r u R .R
z
14 O sn o v e e le k tro te h n ik e 209
Primjer. Paralelni spoj omskog otpora od 20 Q i kapaeitivnog otpora od 15 U pri-
kljuecn je na napon od 150 V (sl. 261). Kolike su struje kroz pojedine grane.
ukupna struja. impedaneija i eos <p?
R = 20 Q 150
a) lR= Ir = = 7,5 A
Xc = 15 Q R 20
U = 150 V
150
b) h = = 10 A

1!
Ir = ? 15
h =?
I =? c> I = V I R* + I c* I = V 7,5* + 10* = 12,5 A
Z =? 20 15
cos rp = ? d) -7 - R 'Xc Z= = 12 Q
]/ R2 + Xc2 V 2QS + 152

e) cos rp = --- 12
coso? = ---- = 0,6
R 20

10.4.4. Paralelno spajanje omskog otpora i prividnog otpora svitka

Svaki svitak uz induktivni otpor (X l) ima i neki omski otpor (Rl), Pa je

ukupni prividni otpor svitka Z l = Y Rir + X l2 (serijsko spajanje!)
Ako je paralelno sa svitkom spojen jo i neki drugi omski otpor (Rr), kroz
pojedine grane takvog spoja tei e struje
r _ U . _ U
Ir ----- i II =
Rr Zl
Struja J je u fazi sa zajednikim naponom U, a struja II fazno je po-
r

maknuta prema zajednikom naponu za kut <pL- Veliinu faznog pomaka <pl
moemo izraunati prema ve izvedenoj formuli za serijsko spajanje
Rl
CO S C pL ------
Zl
Iz vektorskog dijagrama (sl. 278) moemo pomou kosinusova pouka izra-
unati ukupnu struju
I = f hx2 + IL2 2 J r Jl cos (180 <pL)
Budui da je cos (180 cpi) = cos<pL, dobijemo

I = y I r2 + I l2 + 2 J r I l cos <
pl

Formula za ukupni otpor obiju grana moe se izvesti iz formule za ukupnu

jakost struje. Uvoenjem prikladnih izraza dobije se konana formula za
ukupni otpor
gdje je Rl omski otpor svitka (Q)
______ R r - Z l_____
R r . . . omski otpor paralelno
/ (Rr + R L)2 + XL2
spojen sa svitkom (Q)
X l . . induktivni otpor svitka (Q)
Z l impeancija svitka (Q)
Z . . . ukupna impeancija
paralelnog spoja (13)
210
 Sl. 262. Paralelno spajanje omskog otpora i prividnog otpora svitka

Primjer. Na izvor napona 72 V prikljuen je mjeoviti spoj (sl. 262) u ijoj se jednoj
grani nalazi omski otpor od 9 Q, a u drugoj grani je serijski spojen omski
otpor o 6 Q i induktivni otpor od 8 Q. Kolike su struje kroz pojedine grane
i ukupna struja, koliki su naponi na pojeinim otporima i koliki je ukupni
otpor?
U =72V a) ZL = / Rl2 + Xi} Zl V 62+ 82 = 10.0
Rr
Rl = 6 i ?
XL = 812 b) cos cpL
= ^L cos <p l = = 0,6

II = ?
IR = ? U 72
c) Tr = & = t =8A
I = ? Rr
Urr= ?
Url = ? u 72
IL = = 7,2 A
UXL= ? d) IL =
Zl 10
z =?
e) I = V Ir2 + II2 + 2 Ir II cos <ph

1 = V8- + 7,22 + 2 8 7,2 0,6 = 13,6 A

I) Urr = Ir Rr Urr = 8 9 = 72 V

g) URL = I l - R l U r l = 7,2-6 = 43,2V

h) Uxl = II XL Uxl = 7,2 8 = 57,6 V

i) Kontrola:

U = V U2rl + U=xl U = ^43,22 + 57,62 =72 V

ZL -Rr 10-9
j) Z= Z= = 5,29 2
V (Rr + R l)z + X l2 K(9 + 6)2 + 82

k) Kontrola
72
z= = 5,29n
I 13,6

14' 211
10.4.5. Openito o paralelnom spajanju otpora
Iz osadanjeg izlaganja o paralelnom spajanju otpora moemo zakljuiti
a) da se kod paralelnog spajanja vaju istovrsnih otpora ukupni otpor
dobiva tako da se umnoak tih dvaju otpora podijeli njihovim alge-
harskim zbrojem

X U X t2 X cj - X c2
R = - * * * . X , =
R i + R 2 X li + X l2 X ci + Xc2

b) da se kod paralelnog spajanja dvaju raznovrsnih otpora ukupni otpor

obiva tako da se umnoak tih dvaju otpora podijeli njihovim vek-
torskim zbrojem

R - X L R - X c
]/ r s + X h2 ]/R 2 + X c2

c) da se kod paralelnog spajanja dvaju raznovrsnih otpora kosinus faznog

pomaka izmeu struja dobiva tako da se impeancija podijeli omskim
otporom _____________
Z
COS9? =
R

(Usporedi sa serijskim spajanjem otpora na str. 203.)

10.4.6. Paralelna rezonancija

Uz serijsku rezonanciju postoji i paralelna ili strujna rezonancija. Ona na-
staje u strujnim krugovima s paralelno spojenim inuktivnim i kapacitivnim
otporom (sl. 279) kad su ti otpori po veliini jednaki.
Izjenaenje otpora moe se postii na isti nacin kao i pri serijskoj rezo-
nanciji, tj. mijenjanjem induktiviteta svitka, kapaciteta kondenzatora ili fre-
kvencije struje.

J = min

iL = m ax

ic = max

Sl, 279. Jakosti struja pri SI. 280. Rczonancijska krivulja pri
paralelnoj rezonanciji serijskoj rezonanciji

212
 Kad su otpori paralelno spojeni, ne postoji fazni pomak izmeu napona
jer su sv i otpori direktno spojeni na isti napon. Meutim, postoji fazni poraak
izmeu struja koje prolaze kroz pojedine otpore. Uslijed tog faznog pomaka
pri paralelnoj rezonanciji nastaju ove posljedice:
a) Struje kroz otpore ( } l ic) postiu maksimalne vrijednosti, te krue as
u jednom, as u drugom smjeru unutar dijela strujnog kruga koji ine
ta dva otpora. Do toga dolazi jer se pri rezonanciji djelovanje obaju
otpora gotovo potpuno ponitava.
b) Struja iz izvora (1) smanjuje se na minimum i bila bi jednaka nuli kad
u strujnom krugu ne bi postojali omski otpori.
R ezonancijska krivulja pri paralelnoj rezonanciji ima oblik prikazan na
sl. 280.
Paralelna rezonancija je, dakle, pojava kad se pri izvjesnoj frekvenciji
(rezonancijskoj frekvenciji /) struja iz izvora smanji na minimum, dok
se istovrcmeno pojaca izmjenino kruenje ili titranje struje u dijelu
strujog kruga koji ine induktivni i kapacitivni otpor. Taj dio strujnog
kruga zove se titrajni krug.

Zaaci
1. Kolika struja tee kroz paralelni spoj omskog otpora od 6,4 Q i induktivnog
otpora od 4,8/2 ako je taj spoj prikljuen na napon od 96 V?
2. Kroz paralelni sp>oj omskog troila i kondenzatora tee ukupna struja od 1,5 A.
Kolika je struja kroz kondenzator ako je struja kroz omsko troilo 0,9 A?
3. Rijei vektorski i raunski kolika je ukupna struja u paralelnom sklopu u kojem
tee jedna struja od 3,2 A kroz omski otpor, a druga struja od 2,4 A kroz induk-
tivni otpor. Koliki je fazni pomak izmeu ukupne struje i napona?
4. Troilo omskog otpora od 60 Q spojeno je paralelno s kondenzatorom kapaciteta
40 fiF. Kolika je struja kroz troilo i struja kroz konenzator, ukupna struja,
ukupni otpor i fazni pomak ako je taj paralelni spoj prikljuen na napon 210 V,
50 Hz?
5. Svitak inuktiviteta 5 H i omski otpor od 1 000 Q paralelno su spojeni na napon
od 220 V, 50 Hz. Kolika je struja kroz svitak i struja kroz omski otpor i koliki
je meu njima fazni pomak?
6. Na napon od 120 V prikljueni su paralelno spojeni omski otpor od 60 Q i in-
duktivni otpor od 80 Q. Kolika struja tce kroz pojedine otpore, kolika je ukupna
struja i ukupni otpor?
7. Koliki moramo induktivni otpor spojiti paralelno s omskim otporom od 40 Q da
struje u granama budu fazno pomaknute za 60?
8. U jcnoj grani paralelnog spoja nalazi sc svitak kojemu je omski otpor 120 Q
i induktivni otpor 90 Q, a u drugoj grani je omsko troilo kojemu je otpor 125 Q.
Kroz svitak tee struja o 5 A, a kroz omsko troilo struja od 6A.
a) Izraunaj kolika je impeancija svitka i koliki je fazni pomak izmeu struje
kroz svitak i nopona.
b) Vcktorski odrcdi kolika je ukupna struja kroz spoj i koliki je njezin fazni
pomak prema naponu.
c) Kontroliraj dobivenu ukupnu struju raunskim putem.
9. Koliki je napon potreban da kroz tri paralelno spojena svitka tee ukupna struja
od 18 A? Svici imaju induktivne otpore od 24 Q, 36 Q i 18 Q1
10. Dva paralelno rpojena konenzatora treba da imaju ukupni kapacitivni otpor
od 7 Q. Koliki mora biti kapacitivni otpor drugog konenzatora ako prvi ima
otpor od 12 Q1

213
 11. S N A G A I RA D I Z M J E N I N E STRUJE

11.1. SNAGA IZMJENICNE STRUJE

11.1.1. Djelatna snaga

Snagu istosmjerne struje izraunamo tako da pomnoimo njezinu jakost

i napon. Kod izmjenine struje jakost i napon stalno se mijenjaju, a mnoe-
njem njezinih trenutnih vrijednosti dobijemo samo njezinu snagu u tom tre-
nutku. Ako su u strujni krug ukljuena samo omska troila, izmeu jakosti i
napona ne postoji fazni pomak {cp = 0), pa su jakost i napon u svakom tre-
nutku ili oboje pozitivni ili oboje negativni (sl. 281). I mnoenjem pozitivnih
vrijenosti i mnoenjem negativnih vrijenosti dobijemo pozitivnu veliinu,
stoga je snaga izmjenine. struje ovdje stalno pozitivna vrijenost. U elektro-
tehnici to znai da se elektrina energija kree samo od izvora do troila gje
se u cjelini pretvara u neki drugi oblik energije (toplinu, mehaniki rad,
svjetlo ili slino).

Snaga takve elektrine energije, koja se u troilu pretvara u neki drugi

oblik energije zove se djelatna snaga, a struja koja toj snazi pripada
zove se jelatna struja.

Djelatnu snagu oznaujemo sa P, a jedinica za njezino mjerenje je ista kao

i kod istosmjerne struje, tj. vat (1 W).
Ako na dijagramu nacrtamo sinusoide napona i struje te pomnoimo n je-
zine trenutne vrijednosti, dobijemo krivulju elektrine snage. Ta je krivulja
opet sinusoida, samo je njezina frekvencija dva puta vea od frekvencije n a-
pona ili struje (sl. 281).
p *p *p

360'

-u -p -p

S3. 281. Snaga izmjenine struje Sl. 282. Snaga izmjenine struje pri
pri omskom optereenju induktivnom ili kapacitivnom
optereenju
214
11.1.2. Jalova snaga

Kad bismo u strujnom krugu imaii samo induklivni ili samo kapacitivni
otpor, izmeu strujc i napona postojao bi l'azni pomak za etvrtinu periode
[<p= 90). Tada bismo mnoenjem trenutnih vrijednosti napona i struje dobivali
i pozitivne i negativne vrijcdnosti snage jer vrijcdnosti napona i struje ne bi
bile uvijek islog predznaka. Negativna snaga je snaga one cleklriene energije
koja neiskoritena prolazi kroz troilo i vraa se u obliku eleklrinc energije
natrag u izvor. '
Ta energija beskorisno krui strujnim krugom, pa se njezina snaga zove
jalova snaga, a njoj pripadna struja zove se jalova struja.

Iz dijagrama na sl. 282. vidimo da je i pri isto inuktivnom i isto kapa-

citivnom optereenju (cp = 90) negativni dio krivulje snage po veliini jednak
pozitivnom dijelu krivulje snage, a to znai da je troilo svu primljenu ener-
giju vratilo natrag u izvor. Sva je snaga, dakle, jalova, tj. ona u trosilu ne iza-
ziva nikakav trajni uinak. Tako bi, na primjer, bilo kad bismo imali svitak
bez omskog otpora. U njemu bi se elektrina energija za vrijeme pozitivne po-
iovice periode pretvarala u magnetsku energiju, ali ta bi se magnetska ener-
gija u drugoj negativnoj polovici periode natrag pretvorila u elektrinu ener-
giju. Struja bi, dakle tekla, ali se elektrina energija ne bi troila, niti bi se
obila trajno neka druga energija.
Jalova snaga oznauje se sa Px, a jedinica za njezino mjerenje je var
(1 Var).

11.1.3. Privina snaga

Svako induktivno ili kapacitivno troilo ima u praksi uz induktivni, od-

nosno kapacitivni otpor i neki omski otpor, pa je fazni pomak uvijek manji od
90. Zbog toga pozitivni dijelovi krivulj e nisu jednaki negativnim dijelovima
krivulje snage. Na sl. 283. vidimo da su pozitivni dijelovi krivulje snage vei,
a negativni manji. To znai da je elek-
trina energija koja olazi u troilo ve-
a od elektrine energije koja se iz tro-
ila neiskoritena vraa u izvor. Jedan
se dio elektrine energije, dakle, u tro-
ilu pretvorio u drugi oblik energije.
Taj iskoriteni dio elektrine energije
bit e to vei to je manji negativni dio
krivulje snage, a on e biti manji ako
je fazni pomak manji. Troilo, dakle,
bolje prerauje elektrinu energiju ako
je fazni pomak manji.
Snaga koju troilo prima moe, pre-
ma tome, biti

a) potpuno iskoritena (<p = 0),

b) jelomino iskoritena (0 < <p < 90) Sl. 283. Snaga izmjenine struje pri
induktivno-omskom ili kapacitivno-
c) potpuno neiskoritena (cp = 90). -omskom optereenju

215
 Djelotvomost nekog troila, akle, ne moemo prosuivati samo na
osnovu napona i struje to ih to troilo prima, jer nam ovo oboje daje
samo prividno njegovu vrijednost. Stoga umnoak tog napona i struje
zovemo privina snaga, a pripadnu struju zovemo prividna struja.

Prividna snaga oznauje se sa P z, a jedinica za njezino mjerenje je volt-

amper (1 VA).

:t i I u
R
J/et

I I
L/:
P *U -J
7 U

Px= 0

f^ - U - 3

Sl. 284. Odnos prividne, djelatne Sl. 285. Prividna, djelatna i jalova
i jalove struje snaga pri omskom optereenju

11.1.4. Izraunavanje snage izmjenicne struje

Prividna struja je ukupna struja koja tee nekim dijelom strujnog kruga, a
njezinu veliinu pokazuje ukljueni ampermetar. Ona se moe podijeliti na
dvije komponente: djelatnu i jalovu. Djelatnu komponentu ini djelatna struja
(koja je u fazi s naponom), a jalova komponenta je jalova struja (fazno po-
maknuta prema naponu za 90). Odnos prividne struje i njezinih komponenata
prikazan je na sl. 284. Iz slike se vidi da je
gdje je I . . . prividna struja mjerena
Id j = 1 c o s qy
ampermetrom (A)
rp . . . fazni pomak
Ijai = I sm.9?

Elektrinu snagu uvijek dobijemo mnoenjem napona s pripadnom strujom.

Prema tome, djelatna snaga je umnoak napona i jelatne struje, jalova snaga
je umnoak napona i jalove struje, a prividna snaga je umnoak napona i
prividne struje.
gdje je P . . . jelatna snaga (W)
P = 17 I cos (p Px . . . jalova snaga (Var)
Pz . . . privina snaga (VA)
Px = U I sin q> U . . . elektrini napon (V)
I . . . jakost struje (A)
<p . . . fazni pomak izmeu
Pz = U I prividne struje i napona

216
 Odnos djelatne, jalove i prividne struje ovisi o faznom pomaku izmeu pri-
vidne struje i napona (sl. 285, sl. 286. i sl. 287). Taj pomak je pri posve omskom
optereenju jednak nuli (<p 0), pri sasvim induktivnom ili posve kapacitivnom
optereenju je 90 (cp = 90), a pri inuktivno-omskom ili kapacitivno-omskom
vei je od nule, a manji od 90 (0 <L<p < 90).

PX o P=U-3-eosf
|P,=U-3 P, =U3 sin f
Pr*U-3

Sl. 286. Prividna, djelatna i jalova Sl. 287. Privina, djelatna i jalova
snaga pri induktivnom (ili kapaci- snaga pri induktivno-omskom (ili
tivnom) optereenju kapacitivno-omskom) optereenju

11.1.5. Faktor snage

U gornjim formulama izraz V I prestavlja prividnu snagu P z, pa mo-

emo pisati
P = P i cos <p
Ps. = Pi sin <p
Ako obje jednadbe kvadriramo i zbrojimo,
dobijemo novu jednadbu
P2 + Px2 = Pz2 C O S 2 <p + Pza sin2 <p
P2 + Px2 = P zz (cos2 <p + sin2 <p)
Iz trigonometrije znamo da je
sin2<p + cos 2<p = 1,
pa uvrtenjem te vrijednosti u gornju for-
mulu imamo
p2 + p x2 = p zs

Pz = V P 2 + Px2 SI. 288. Odnos prividne, djelatne

i jalove snage

Gornja formula daje nam meusobnu ovisnost triju snaga izmjenine

struje. Oblik te formule pokazuje nam da prividnu, djelatnu i jalovu snagu
moemo prikazati kao stranice pravokutnog trokuta (sl. 288), tj. da je

P = | / P > Px*

Ps = V ' P Z2 P2
217
 Iz tog trokuta je takoer vidljivo da je

P
cosoc = ----
Pz

Izraz cosg? zove se faktor snage, a predouje odnos djelatne i prividne

snage.

Vrijenost faktora snage moe se kretati od 0 do 1, a ovisi o veliini faznog

pomaka
a) pri isto omskom optereenju (<p = 0) cos <p = cos 0 = 1,
b) pri isto induktivnom optereenju
ili pri isto kapacitivnom optereenju (9? = 90) cos<j? = cos 90 = 0,
c) pri induktivno-omskom ili
kapacitivno-omskom optereenju (0 < <p -<90) 1 < cos^? < 0.

Primjer. Elektromotor izmjenine struje prikljuen je na napon od 220 V, uzima

struju 2,4 A i ima faktor snage 0,72. Kolika je njegova prividna, jelatna i
jalova snaga?
U = 220 V a) Pz = U -1
I = 2,4 A Pz = 220 2,4 = 528 VA
cos <p = 0,72 b) P = U I cos <p
Pz =? P = 220 2,4 0,72 = S80 W
P = ? c) Px = V Pz2 P2
Px = ? Px = V 5282 380* = 366 Var

11.1.6. Poboljanje faktora snage

Faktor snage pokazuje nam korisnost nekog troila. to je faktor snage

manji, manja je djelatna snaga, a vea jalova snaga. Premda se jalova snaga
ne gubi, nego se vraa natrag u izvor, ipak je ona nepoeljna jer beskorisno
optereuje vodove, troilo i sam izvor. Zbog toga svi ti ijelovi strujnog kruga
moraju biti jae imenzionirani, a tim e i skuplji. Osim toga, gubici su u vodo-
vim a vei ako je jaa struja, pa su pri malom faktoru snage i gubici neraz-
m jem o veliki prema ostvarenom uinku troila.
Da bi se poboljao faktor snage, odnosno smanjila jaiova stnija, nastoji se
sm anjiti fazni pomak izmedti napona i siruje. To se pri induktivnom optere-
eenju (eleklrom otori, transform alori i slino) poslie tako da se paralelno s
takvim troilom prikljui prikladni kondenzalor. Kapacitet kondenzatora m ora
biti tako odreen da tiz prikljueeni napon prouzroi jalovu struju koja je po
veliini jednaka jalovoj struji induktivnog troila. Budui da indttklivna i ka-
pacitivna struja imajti suprotan smjer, one e se meusobno poni.lavati i kroz
strujni krug e tei sarno jelalna struja.
Fazni pomak e se taa smanjiti na nulu, a faktor snage e se povisiti
na 1. Takav postupak zove se poboljanje faktora snage ili kompenza-
cija jalove struje.

218
11.1.7. Odreivanje kapaciteta kompenzacionog kondenzatora
Struja kroz kondenzator potpuno je jalova, a njezinu veliinu odreujemo

Ix c
X,

hc = U : - ~
2 nf c
I*c = 2 n - j - C - U

Snaga te struje iznosi

Pxc U Ixc
Pxc = 2 / C U2
Ako elimo postii potpunu kompenzaciju jalove struje nekog induktivnog
troila, jalova struja i jalova snaga prikljuenog kondenzatora moraju biti
jednake jalovoj struji i jalovoj snazi tog troila.
2 .T j C U2 = PxL
Iz toga proizlazi da potpunu kompenzaciju moemo postii ako prikljuimo
kondenzator iji kapacitet iznosi

gdje je C . . . kapacitet prikljuenog kondenzatora (F)

C= PxL P xl jalova snaga induktivnog troila (Var)
2 n-f-U* f . . . frekvencija struje (Hz)
U . . . prikljueni napon (V)

Primjer. Elektromotor je prikljuen na izmjenini napon od 220 V (50 Hz), a daje

uz COS95 = 0,7 djelatnu snagu 7,5 kW. Kolika je njegova jalova snaga? Koliki
mora biti kapacitet kondenzatora koji bi potpuno kompenzirao tu jalovu
snagu?
U = 220 V
/ = 50 Hz a) cos =
Pz
cos cp = 0,7
P = 7,5 kW Pz =
COS (p
Px = ?
C = ? 7,5
Pr = = 10,7 kVA
0,7
b) Px = V Pz3 P2
Px = [/ 10,72 7,52= 7,6 kVar

C = Px
c)
2 t j U2
7 600
C = = 0,000 500 F
314'2202
C = 500 pF

219
Sl. 289. G raftko p rik az iv an je elek - SI. 290. E lek trin i ra d p ri om skom
trinog rad a povrinom p rav o k u tn ik a o p tereen ju

11.2. RAD IZMJENlCNE STRUJE

Rad elektrine struje openito se odreuje tako da se njezina djelatna

snaga pomnoi s vremenom.
A = P-t
Grafiki se rad moe prikazati kao povrina pravokutnika ija je jedna
stranica djelatna snaga P, a druga stranica vrijeme t (sl. 289).
11.2.1. isto omsko optereenje
Fri isto omskom optereenju djelatna snaga je P = U-1, stoga je
elektrini r a d _______________
A = U I t

Taj rad je grafiki prikazan povrinom koju omeuje sinusoida snage i

apscisna os jer je ta povrina jednaka povrini pravokutnika ije su stranice
snaga i vrijeme (sl. 290).
11.2.2. isto induktivno ili isto kapacitivno optereenje
Pri isto induktivnom ili isto kapacitivnom optereenju nema djelatne
snage (P = 0), pa nema ni elektrinog rada

A = 0

Iz dijagrama se vidi da dobijemo pozitivni i negativni rad koji su

meusobno jenaki i potpuno se ponitavaju (sl. 291).
11.2.3. Induktivno-omsko ili kapacitivno-omsko optereenje
Pri induktivno-omskom ili kapacitivno-omskom optereenju djelatna
snaga izrauna se po formuli P = U I cos<p, pa je elektrini rad

A = U I t cos (f

Grafiki je taj rad prikazan razlikom pozitivne i negativne povrine koju

omeuju sinusoia i apscisna os (sl. 292).

220
 p

Sl. 291. Elektrini rad pri induk- Sl. 292. Elektrini rad pri induktiv-
tivnom (ili kapacitivnom) optereenju no-omskom (ili kapacitivno-omskom)
optereenju)

Zadaci
1. Elektromotor prikljuen na izmjenini napon od 220 V uzima struju jakosti
4,5 A. Njegova djelatna snaga izmjerena vat-metrom iznosi 0,75 kW. Kolika je
njegova prividna snaga, jalova snaga i faktor snage?
2. Na tablici nekog elektromotora oznaeno je cos<p = 0,75, P = 25 kW, U = 220 V.
Koliku struju uzima taj elektromotor iz mree i kolika je njegova jelatna i
jalova struja?
3. Prividna snaga nekog elektromotora iznosi 600 VA, a faktor snage je 0,82. Ko-
lika je njegova jelatna i jalova snaga?
4. Snaga koju neki elektromotor predaje pri naponu od 220 V osovini iznosi 15 KS,
stupanj njegova uinka je 0,9, a faktor snage 0,8. Koliku snagu i struju uzima
taj elektromotor iz mree?
5. Inuktivno troilo, gradeno za 110 V. i 600 W, troi pri punom optereenju struju
jakosti 6,5 A. Kolika je djelatna, prividna i jalova snaga tog troila, a koliki je
faktor snage?
6. Na tablici elektromotora oznaena je snaga (10 KS), napon (220 V) i faktor snage
(cos<p = 0,72). Koliku struju troi taj elektromotor pri potpunom optereenju?
Kolika je njegova prividna i jalova snaga?
7. Kad je prikljuen na izmjenini napon od 220 V, neki elektromotor troi struju
jakosti 25 A uz cos<p = 0,7. Stupanj njegova uinka je 0,85.
a) Kolika je njegova prividna, djelatna i jalova struja?
b) Koliku snagu predaje osovini?
c) Koliki rad izvri za 45 minuta?
8. Elektromotor izmjenine struje uzima pri naponu od 220 V iz mree struju
jakosti 12 A. Koliki je njegov faktor snage ako uz korisnost ?? = 0,9 predaje
osovini snagu od 2 kW?
9. Koliki mora biti kompenzacioni konenzator u ureaju ija djelatna snaga pri
naponu od 220 V (50 Hz) iznosi 18 kW ako elimo faktor snage poveati od
cos fp = 0,62 na cos<p = 1?
10. Elektromotor ima djelatnu snagu 0,8 kW, a troi pri naponu od 220 V (50 Hz)
struju jakosti 5 A. Kolika je njegova prividna i jalova snaga i koliki mora biti
kondenzator kojim bi se kompenzirala ta jalova snaga?
11. Induktivno troilo troi pri naponu od 220 V, 50 Hz struju jakosti 8 A uz cos<p =
= 0,85. Koliki mora biti kapacitet konenzatora kojim bi se potpuno uklonio fazni
pomak?

221
II. 3. TROFAZNA STRUJA

11.3.1. Pojam trofazne struje

Okretanjem petlje u homogenom magnetskom polju inducira se elektro-
motorna sila koja u zatvorenom strujnom krugu pokree izmjeninu struju.
Ako se u homogenom magnetskom polju okreu tri petlje koje meusobno
zatvaraju kutove od 120, u njima e se inducirati tri elektromotorne sile. Te
elektromotorne sile mogu u tri nezavisna strujna kruga pokrenuti tri izm je-
nine struje koje su po frekvenciji jednake, ali su jedna prema drugoj fazno
pomaknute za 120. Sva tri strujna kruga meusobno povezana ine trofazni
sistem, a sve tri struje tada ine trofaznu struju. Prema tome,
trofazna struja sastoji se od tri izmjenine struje koje su fazno pomak-
nute za 120.

Struje inucirane u pojedinim petljama zovemo fazama trofazne struje, a

vodove kroz koje te struje teku oznaujemo slovima R, S i T.
Sve tri inducirane elektromotorne sile nikada nemaju iste trenutne vri-
jenosti jer u svakom trenutku njihove petlje sijeku magnetske silnice pod
razliitim kutovima.

11.3.2. Dobijanje trofazne struje

Budui da je lake odvoiti dobivene inducirane struje sa statora nego s
rotora, generatori trofazne struje obino imaju namote u kojima se inducira
struja na statoru, a magnete na rotoru. Princip takva trofaznog generatora
prikazan je na sl. 293.

Sl. 293. Postanak trofazne struje

okretanjem magneta u statoru s tri
nezavisna namota

Pri okrelanjit rolora magnolske silniee sijeku sve tri petlje, ali velieina
sjeeenja i smjer sjeenja u svakoj su petlji razlieili. Kod poloaja rotora pri-
kazanog na sl. 294. petlja 1-1' nalazi se u neulralnoj zoni niagneta, pa se u
njoj u tom trenutku ne inducira EMS. U pellji 2 2' indueirana HMS slabi jer
se magnelsko polje od nje udaljujc. Pellji 3 -3 ' magnetsko polje se pribliava,
pa u njoj EMS raste. Buduei da slranu 2 pellje 2--2' sijeku silnice sjovernog
pola magneta, a stranu 3 pellje 3 -3' sijeku silniee junog pola magneta, u
vodovima S i T indueira se eleklromotorna sila suprotnog smjera.

222
 Sl. 294. Odnos trenutnih veliina kod trofazne struje

Promjena velieine i smjera indueiranih elektromotornili sila u pojedinim

petljama pokazuje nam dijagram na sl. 294. Kao poeelni poloaj rotora uzet je
onaj prikazan na sliei, a zaiim su dane velieine za svakih daljih 30" okreta
rotora. Iz dijagrama vidimo da je zbroj dviju elektromotornih sila uvijek
jednak treeoj, ali suprotnog predznaka. Prema tome,

zbroj svih triju elektromotornih sila trofazne struje u svakom je tre-

nutku jednak nuli.

Ako su u sva tri strujna kruga ukljuena troila jednake snage, elektro-
motorne sile e kroz njih pokretati jednake struje koje e meusobno biti
fazno pomaknute za 120. Tada kaemo da je trofazna struja simetrino opte-
reena. Odnosi iz gornjeg dijagrama vrijede tada i za struje, pa iz toga pro-
izlazi da je
pri simetrinom optereenju zbroj trenutnih jakosti struja kroz sva tri
strujna kruga u svakom trenutku jednak nuli.

*r + is + *t 0

Sl. 295. Trofazni sistem s tri povratna voda

o
T

223
 11.3.3. Spoj u zvijezu

N a sl. 295. shematski je prikazan spoj sa sl. 294. Svici UX, V Y i WZ su

svici generatora na koje su preko mree prikljuena tri jednaka troila rj, rz
i T3. Iz slike se vidi da bi za takav prijenos trofazne struje trebalo 6 vodova!
Meutim, tri unutarnja povratna voda mogu se zam ijeniti jednim vodom
tako da krajeve x, y i z svitaka generatora spojimo u jednu toku, a po jedan
kraj svih triju troila u drugu toku. Te dvije zajednike toke zovu se zvjezdi-
ta ili nul-toke, a mogu se meusobno spojiti vodom koji se zove nul-vodi.
Pri nesimetrinom optereenju kroz nul-vodi tee struja kojom se izjed-
nauje ukupna struja koja faznim vodiima u troila dotjee i ukupna struja
koja drugim faznim vodiima iz troila otjee. U praksi je ta struja kroz nul-
-vodi vrlo mala, stoga je presjek nul-vodia uvijek mnogo manji od presjeka
faznih vodia (sl. 296).

Sl. 296. Trofazni sistem s jenim

povratnim vodom

Pri .simctrinoin opterccnju mrcc kroz iiul-vodi ne tce nikakva struja

jer se sva struja, koja npr. tce jednim fazimn vodiem od gencratora prcma
jednom troilu, vraa sc preko ostala dva troila i njihovih faznih vodia na-
trag u generator. Nui-vodi je stoga nepotreban, pa se prijenos trofazne struje
tada vr.i s ukupno tri vodia (sl. 297). Takav nain spajanja triju faza u jednu
zajedniku loku zove se spoj u zvijezu.

Sl. 297. Trofazni sistem

bez nul-vodia

11.3.4. Naponi u trofaznom sistemu

U trofaznim generatorima sva su tri svitka meusobno jednaka, pa se u

svakom od njih inducira jednaki efektivni napon. Stoga je napon izmeu nul-
-vodia i bilo kojeg faznog vodia jednak jer su nul-vodi i svaki fazni vodi
vezani na krajeve jednog o svitaka generatora.

224
 Taj napon izmeu faznog vodia i nul-vodia zove se fazni napon,

a u naem trofaznom sistemu iznosi 220 V. Prema tome, fazni naponi su izmeu
O i R, 0 i S, O i T (sl.298).
Osim faznog napona postoji i linijski napon.
Linijski napon je napon izmeu dva fazna vodia (R i S, R i T, 5 i T).

On nastaje zajednikim jelovanjem elektromotornih sila nastalih u dva serij-

ski spojena svitka generatora. Stoga bi se na prvi pogled inilo da je on dva
puta vei od faznog napona. Meutim, zbog faznih pomaka izmeu tih faznih
napona, linijski napon ne dobija se njihovim algebarskim zbrajanjem, nego se
dobija vektorskim sastavljanjem dvaju faznih napona pri emu se uzimaju
u obzir i smjerovi u kojima oni jeluju.

w
/ ' 1
o
1
i
Sl. 298. Linijski i fazni naponi kod Sl. 299. Odnos linijskog (Uuv)
trofazne struje i faznog napona (JJux ili Uvy)

Iz sl. 299. vidi se da je linijski napon Uuv jednak dvostrukoj visini isto-
straninog trokuta ija je stranica fazni napon U ui ili Uvy*
Uux /-
Uuv = 2

U\jv Uux Y 3

Linijski napon, akle, dobijemo ako fazni napon pomnoimo sa }/3 .

U naem trofaznom sistemu on iznosi

Uuv = 220 1,73 = 380 V

11.3.5. Spoj u trokut

Drugi nain spajanja u trofaznom sistemu je spoj u trokut. Takav spoj
dobijemo ako kraj jednog svitka generatora spojimo s poetkom drugog svitka,
kraj drugog svitka s poetkom treeg svitka i kraj treeg svitka s poetkom
prvog. Fazni vodii mree izlaze iz spojenih mjesta svitaka (sl. 300).

15 Osnove elektrotehnike 225

 Iz slike vidimo da pri ovom nainu spajanja nemamo nul-toaka ni n u l-
-vodia. U mrei imamo na raspolaganju samo jedan napon, a taj je jednak
naponu koji se inducira u jednom svitku generatora. Npr.
U rs Uxu
Struja u faznim vodovima nije, meutim, jednaka struji inuciranoj u
jednom svitku generatora jer kroz svaki fazni vodi tee struja koja je sasta-
vljena od dviju struja inuciranih u dva svitka generatora. Tako, na primjer,
kroz fazni vodi R tee struja iz svitaka Z W i XU. Budui da su te dvije struje
fazno pomaknute za 120, struja kroz fazni vodi nije jednaka njihovu algebar-
skom zbroju, nego se njezina veliina dobiva vektorskim sastavljanjem tih
struja (sastavljanje napona u 10.2.3).
Takvim sastavljanjcm dobijcmo da jc struja kroz fazni vodi V 3
puta vea od struje kroz svitak gencratora.

I r = Zux' Y 3

Gornji odnosi vrijede samo za simetrino optereenje mree.

11.3.6. Prikljuak troila na trofaznu struju

U naem etverovodnom trofaznom sistemu (220/380) stoji nam, dakle, na
raspolaganju fazni napon od 220 V i linijski napon od 380 V. Te napone m o-
emo prim ijeniti na ove naine:
a) Troilo prikljuimo izmeu faznog i nul-voia tj. troilo prima fazni
napon od 220 V (jenofazni elektromotori manje snage, osvjetljenje,
kuanski aparati i sl.).
b) Troiio prikljuimo izmeu dva fazna vodia, tj. troilo dobiva linijski
napon od 380 V (jenofazni elektromotori vee snage).
c) Trofazna trosila prikljuimo na sva tri fazna vodia tako da svaki svitak
troila dobije po 380 V (trofazni elektromotori, industrijski elektro-
plinski ureaji velike snage i sl.).

11.3.7. Snaga trofazne struje

Kod jednofazne struje elektrinu snagu smo obili po formul:

P U -I - cos<p
Trofazna troila su u stvari sastavljena od tri jenofazna troila, stoga je n ji-
hova snaga tri puta vea
P = 3 U - I cosq>

a) Spajanje u zvijezu

P ri spajanju u zvijezdu napon (U) koji dobiva jedan namot troila manji
je 1,73 puta od linijskog napona (tj. napona izmeau faznih vodova), a struja
(1) u namotu jednaka je struji kroz fazne vodove (sl. 301).

226
 1,73
Ako te vrijednosti uvrstimo u formulu za snagu, dobijemo

P = 3 II *cos <p
1,73
P = 1,73 U l II cos <p

gdje je XJh linijski napon, a II struja kroz fazni vodi.

Sl. 301. Struje i naponi trofaznog SI. 302. Struja i naponi trofaznog
troila pri spoju u zvijezu troila pri spoju u trokut

b) Spajanje u trokut
Pri spajanju u trokut napon (17) na svakom namotu troila jednak je linij-
skom naponu, ali struja (I) kroz namot je 1,73 puta manja od struje kroz
fazni vodi (sl. 286).

U = UL I =
1,73
Uvrtavanjem u prvobitnu formulu za snagu trofazne struje dobijemo
II
P = 3 *UL cos<p
1,73
P = 1,73 UL IL cos <p

Prema tome, i
pri spajanju u zvijezdu i pri spajanju u trokut snaga trofazne struje je
ista ako je kod oba spoja isti linijski napon i ista jakost struje u faznom
vodiu.

Snaga trofazne struje izrauna se, dakle, po form uli

gdje je P . . . snaga trofazne struje (W)
P = 1,73 U I cos <p
U . . . linijski napon (V)
I . . . jakost struje u faznom vodiu (A)
cosg> . . . faktor snage

15 22 7
Primjer. Tri jednaka omska otpora po 25 _Q spojena su jedanput u zvijezdu, a drugi
put u trokut na trofaznu mreu iji je linijski napon 380 V. Koliko je jaka
struja kroz fazne vodie i kolika je snaga trofazne struje u jednom i drugom
primjeru?

r =25 Spoj u zvijezdu Spoj u trokut

UL = 380 V a) Ul = 380 V a) UL = 380 V
COS <p = 1

U UL U = Ul
Jl = ? ]/3~
p = ?
u 380 - 219,4 V U = 380 V
1,732
b) I
u b) I
u
T r
9.19 4 380 .
I = ' = 8,776 A I = ----- = 15,2 A
25 25
Ib = I = 8,776 A I I = 1 V~3 = 26,3264 A
c) P = 1,732 Ul II cosg? C) p = 1,732 Ul II cos (p
P = 1,732 380 8,776 1 p = 1,732 380 26,3264
P = 5776 W p = 17 327 W

Snaga pri spajanju u trokut je, dakle, tri puta vea od snage pri spa-
janju u zvijezdu jer je pri spajanju u trokut struja kroz fazni vodi tri
puta jaa pri istom linijskom naponu.

Sl. 303. Veliine u trofaznom troilu Sl. 304. Veliine u trofaznom troiiu
pri spoju u zvijezdu pri spoju u trokut

11.3.8. Botaciono magnetsko polje

Pokus
Tri svitka s velikim brojem zavoja i s jezgrama postavimo tako da medu-
sobno zatvaraju kutove od 120. Unutarnje krajeve svitaka spojimo zajedno (nul-
-toka), a vanjske krajeve prikljuimo na faze R, S i T trofazne struje. U sredini
izmeu svitaka postavimo magnetsku iglu koja se lako moe okretati oko svoje
osi. Kad preko otpomika ukljuimo struju, igla e se poeti okretati (sl.305).

228
 Magnetska igla se okree zbog faznog pomaka izmeu struja koje prolaze
svicima I, II i III. Uslijed toga magnetska polja tih svitaka nisu u istom tre-
nutku jednako jaka, as je najjae magnetsko polje jednog svitka, zatim dru-
gog, pa treeg, a onda opet prvog itd. Rezultantno magnetsko polje, dakle, nije
stalno usmjereno u jednom smjeru, nego se njegov smjer stalno okree. Takvo
magnetsko polje zove se okretno ili rotaciono magnetsko polje. Magnetska igla
koja se nalazi u takvu polju stalno se okree jer nastoji ostati u smjeru rezul-
tantnog magnetskog polja.

Sl. 305. Magnetska igla u rotacionom

magnetskom polju

Mijenjanje smjera rotacionog magnelskog polja prikazano je na sl. 306.

Smjer rezultantnog polja uvijek se poklapa s osi svitka kroz koji u tom tre-
nutku prolazi najjaa struja. Iz dijagrama vidimo da je u trenutku I najjaea
struja kroz svitak S, pa je magnetska igki okrenuta u smjeru tog svitka. Meu-
tim, za vrijeme jedne periode kroz svitak S prolazi najjaea struja jo jednom,
ali tada u suprolnom smjeru (IV). U lom treiuilku igla e ponovno biti usmje-
rena prema svitku S, ali s protivnim polom. Igia e, prema lome, za vrijeme
jedne periode nainiti potpuni okret od 360.

Sl. 306. Ovisnost smjera

rotacionog polja o trenut-
noj jakosti struja u poje-
dinim fazama

Iz slike se vidi da uz magnetsku uzbudu one faze koja je u tom trenutku

najjaa postoje jo dvije slabije uzbue drugih dviju faza. Njihova rezultanta
daje uzbuu koja stvara rezultantno magnetsko polje. Magnetska os tog rezul-
tantnog polja pada zajedno s geometrijskom osi onog svitka kroz koji u tom
trenutku prolazi najjaa struja. Ta os, dakle, u prostoru rotira jer je struja
as najjaa u jednom, as u drugom, a as u treem svitku.

229
11.3.9. T rofa/ni sinkrom elektromotori
Sinkroni clektromotori rade na principu okrctanja magnela u rotacionom
polju. Najjednoslavniji moclel takva elektromotora je urodaj s magnetskom
iglom na sl. 305. U tehnikoj izvedbi njegov je rotor elektromagnet koji je
preko kliznih koluta i kliznih elkica napajan istosmjernom strujom. Svici su
smjeteni na statoru ije eljezo magnetski povezuje nastala magnetska polja te
lako pojaeava njihova djelovanja (sl. 307 i 308). Magnet rotora nastoji zadrati
isti smjer s rotaeionitn magnelskim poljem, pa se uslijed okretanja rolaeionog
polja i sam okree.
Brzina njcgova okrctanja ista jc kao i brzina okrctanja rotacionog
polja, pa ka/em o da je brzina vrtnje rotora uskladena ili sinkrona
s brzinom vrtnje rotacionog polja.

R S T

tle k tro m a g n e to

Si 3()7 Princip t r ofaznog si nkr onog

clektromotora suiKronog eieKtromotora

Sinkroni elektromolori imaju stalnu brzinu vrlnje koja ovisi saino o frek-
venciji struje i broju svitaka na statoru. Tu brzinu vrtnje ne mogu sami po-
stiei, potreban je poseban uredaj koji ih pokrene i dovede na tu sinkronu brzi-
nti vrtnje. Osini toga, u rau treba im trofazna struja za stvaranje rotacionog
polja i istosmjerna struja za napajanje clektromagneta. Sve to znatno
komplieira njihovu upotrebu, zato sc u praksi nialo upoti'cbljavaju.

11.3.10. Trofazni asinkroni clektromotori

Asinkroni trofazni elektromotori takoer osnivaju svoj rad na rotacionom
magnetskom polju koji slvaraju sviei na njihovu statoru. Stator asinkronih
elektromotora isti je kao i slator sinkronih elektromotora, dok rotor moe biti
razliitc konstrukcije. Najjednostavniji je kavezni rotor koji se sastoji od dva
bakrena prstena meusobno spojena bakreniin ipkama, pa ima oblik kaveza
ili krletke (sl. 309). Ako se takav rotor nae u rotaeionom magnetskom polju,
silnicc tog polja sjei e njegove ipke, pa e se u njima inducirati elektro-
motorna sila. Bitdui da su ipke medusobno kratko spojene preko bakrenih

230
prstena, kroz njih e potei elektrina struja. Ako se vodi kroz koji tee struja
nalazi u magnetskom polju, magnetsko ga polje nastoji istisnuti, pa uslijed
toga dobijemo okretanje rotora. To djelovanje magnetskog polja trajat e tako
dugo dok kroz ipke tee struja, a struja e tei tako dugo dok su ipke sjeene
magnetskim silnicama. Kad bi se, na primjer, rotor
okretao istom brzinom kao i magnetsko rotaciono
polje, magnetske silnice vie ne bi sjekle ipke, pa
stoga struja kroz ipke vie ne bi tekla, prestalo
bi djelovanje magnetskog polja i rotor bi se okretao
sve sporije. Uslije sporijeg okretanja rotora po-
novo bi silnice sjekle ipke, pa bi se ponovno pove-
ala brzina rotora. Da bi, dakle, djelovanje mag-
netskog polja bilo stalno, rotor se mora okretati
Sl. 309. Kavezni rotor neto sporije od rotacionog magnetskog polja.

Takvi clcktrom otori kod kojih br/.ina vrtnjc rotora nije sinkrona s
br/inoni vrtnjc rotacionog magnetskog polja zovu sc asinkroni
elcktroniotori.

Si. 310. koiski moci Sl. 31! . Rotor i stator t r ofaznog a s inkronog
irofaznog asinkronog clcktrom otora
clcktromotora

Asinkroni ciektroniotori vrlo su jednostavnc konstrukcije, jeltini i nc-

osjelljivi u radu, pa se u praksi vrlo eesto upotrebljavaju (sl. 310 i 311).
Zadaci
1. Kolika je snaga jenofazne elektrine pei iji je otpor 54 Q
a) ako je prikljuena izmeu faznog i nul-vodia trofazne mree 220/380 V?
b) ako je prikljuena izmedu dva fazna vodia trofazne mree 220/380 V?
2. Na tablici trofaznog elektromotora nalaze se ovi podaci: 7 = 2,5A, 17 = 380 V,
cos^ = 0,83. Koliku snagu predaje taj elektromotor osovini ako je njegova ko-
risnost 0,8?
3. Grijae spirale nekog bojlera spojene su u trokut i prikljuene na trofaznu struju
napona 220/380 V. Kolika struja tee kroz fazne vodie, a kolika kroz spirale
ako je ukupna snaga spirala 3,5 kW?
4. Trofazni motor daje snagu od 10 KS pri naponu od 500 V. Faktor snage mu je
0,84, a korisnost 0,86. Koliku struju uzima iz mree?

231
5. Tri grijae spirale elektrine pei od kojih svaka ima otpor od 70 Q spojene su
u zvijezdu na trolaznu mreu iji je linijski napon 380 V. Kolika je jakost struje
kroz fazne vodie i kolika je snaga te pei?
6. Kolika je jakost struje i snaga pei iz prethodnog zadatka ako njezine spirale
prespojimo u trokut? Koliko je puta dobivena snaga vea od snage pri spajanju
u trokut?
7. Kolika struja tee kroz namote trofaznog generatora koji su spojeni u trokut
ako kroz fazne vodove mree tee struja jakosti 150 A?
8. Tri neinduktivna jednaka otpornika po 50 Q spojena su u trokut na napon od
220/380 V. Kolika je jakost struje u faznim vodovima, a kolika snaga troila?
Kolike su te veliine nakon prespajanja otpornika u zvijezdu?

232
 12. GUBI CI U K R U G U I Z M J E N I C N E S T R U J E

12.1. SVITAK SA ELJEZNOM JEZGROM

12.1.1. Odnosi velilna u svitku bez jezgre

U razmatranjima o induktivitetu ve je naglaseno da svitak bez jezgre ima

stalan induktivitet jer je permeabilnost zraka stalna veliina (//0 = const). In-
duktivitet takva svitka ovisi samo o dimenzijama svitka, a ne ovisi o jakosti
struje koja prolazi kroz taj svitak. Zbog stalne permeabilnosti i drugi odnosi
u svitku bez eljezne jezgre jednostavniji su i matematiki se lake odreuju.
Budui da je jakost magnetskog polja H razmjerna s jakou struje
(H = I N/l), magnetska indukcija Bo razmjerna s jakou magnetskog polja
(B0 = fj0 H), a magnetski tok <P razmjeran s magnetskom inukcijom (<P =
= B S), sve se te veliine u svitku bez jezgre mijenjaju po istom zakonu. Ako
se npr. jakost struje mijenja po zakonu sinusa, po zakonu sinusa mijenjat e
se i jakost magnetskog polja i magnetska inukcija i magnetski tok.
Na sl. 312. prikazan je odnos magnetske indukcije B0 i jakosti magnetskog
polja H pomou krivulje magnetiziranja i pomou vremenskog dijagrama. Kri-

233
vulja magnetiziranja u ovom sluaju je pravac, jer je u svitku bez jezgre mag-
netska inukcija linearno ovisna o jakosti magnetskog polja. Taj pravac pro-
lazi kroz ishoite koordinantnog sustava jer u zraku prilikom mijenjanja
smjera magnetskog polja ne zaostaje remanentni magnetizam. Iz zaane kri-
vulje magnetiziranja i zadane sinusoie magnetske indukcije dobijemo pomou
prikazane konstrukcije pojedine toke krivulje koja nam u vremenslcom dija-
gramu prikazuje tok promjene jakosti magnetskog polja. Polazne toke kon-
strukcije jednake su jakosti magnetskog polja na oba dijagrama (npr. (22,
33, 44).
Iz dosadanjeg izlaganja moemo zakljuiti da svitak bez jezgre karakte-
rizira:
a) permeabilnost i induktivitet su stalne veliine,
b) ne javlja se remanentni magnetizam,
c) sve se veliine mijenjaju po zakonu sinusa,
d) I, H, 0 i B su meusobno u fazi (<p = 0).

12.1.2. Odnosi u svitku sa eljeznom jezgrom

(bez pojave histereze)

To je idealiziran sluaj jer u svakoj eljeznoj jezgri nakon smanjenja stru-

je svitka na nulu ostaje neto remanentnog magnetizma, pa se troi koercitiv-
na sila za njegovo ponitavanje, tj. proces magnetiziranja i demagnetiziranja
odvija se po krivulji koja se zove petlja histereze. Ipak, kod nekih mekih e-
lika ta je petlja tako tanka da moemo zanemariti remanentni magnetizam
i njegovo ponitavanje, te uzeti da se proces magnetiziranja i demagnetiziranja
odvija po istoj krivulji po poetnoj krivulji magnetiziranja onog elika iz
kojeg je ta jezgra napravljena.

Sl. 313. Grafiki prikaz veliina u svitku sa eljeznom jezgrom

(bez pojave histereze)
234
 Ako se u svitku nalazi eljezna jezgra, permeabilnost eljeza se mijenja
promjenom struje, pa magnetska indukcija nije ovisna samo o jakosti magnet-
skog polja ve i o toj promjenljivoj permeabilnosti (B = Mo'f*r'H ). Taj odnos
magnetske indukcije i jakosti magnetskog polja pri promjenljivoj permeabil-
nosti pokazuje nam vremenski dijagram u kojem smo iz zadane krivulje mag-
netiziranja i zadane sinusoie magnetske indukcije konstruirali krivulju jako-
sti magnetskog polja (sl. 313). Iz dijagrama vidimo a krivulja jakosti magnet-
skog polja nema sinusni oblik. To je odstupanje od sinusnog oblika to manje
to je indukcija manja, tj. krivulja jakosti magnetskog polja ima gotovo si-
nusni oblik kod vrlo malenih magnetskih indukcija.
Budui da je magnetski tok razmjeran s magnetskom indukcijom (B =
=* tf'/S), krlvulja magnetskog toka bit e kao i krivulja magnetske inukcije
sinusnog oblika. Jakost struje je razmjerna jakou magnetskog polja (H =
= I-N /l), pa je krivulja jakosti struje nesinusnog oblika kao i krivulja jakosti
magnetskog polja.
Na osnovi izlaganja moemo zakljuiti da svitak sa eljeznom jezgrom bez
histereze karakterizira:
a) permeabilnost i inuktivitet nisu stalne veline,
b) nema remancntnog magnetizma,
c) 0 i B su sinusnog oblika, a I i H su nesinusnog oblika,
d) I, H, 0 i B su meusobno u fazi (<p = 0).

12.1.3. Odnosi u svitku sa eljeznom jezgrom

(uz pojavu histereze)
Ako u svitku sa eljeznom jezgrom ne moemo zanemariti remanentni
magnetizam, i moramo m isliti na koercitivne sile kojima uklanjamo taj rema-
nentni magnetizam, tada proces magnetiziranja i demagnetiziranja jezgre pri-

235
kazujemo petljom histereze. U tom sluaju odnosi izmeu veliina u procesu
postaju jo sloeniji, jer magnetska indukcija ne ovisi samo o jakosti magnet-
skog polja i promjenljivoj permeabilnosti ve i o veliini i smjeru remanent-
nog magnetizma.
Poznatom konstrukcijom dobivamo iz zadane petlje histereze i zadane si-
nusoide magnetske indukcije krivulju jakosti magnetskog polja u vremenskom
dijagramu (Sl. 314). Iz tog dijagrama vidimo da promjene jakosti magnetskog
polja, a time i promjene jakosti struje, nisu sinusnog oblika, dok su promjene
magnetskog toka i promjene magnetske indukcije sinusnog oblika. Osim toga,
iz dijagrama vidimo da su jakost struje i jakost magnetskog polja meusobno
u fazi (<p = O), a u fazi je i magnetski tok s magnetskom indukcijom. Meu-
tim, jakost struje i jakost magnetskog polja fazno su pomaknute prema mag-
netskom toku i magnetskoj indukciji (O < g ? < 9 0 ).
Prema tome, za takav svitak sa eljeznom jezgrom u kojem dolazi do hi-
stereze karakteristino je da:
a) permeabilnost i induktivitet nisu stalne veliine,
b) u jezgri zaostaje remanetni magnetizam,
c) 0 i B su sinusnog oblika, a I i H su nesinusnog oblika,
d) 0 je u fazi s B, I je u fazi s H, a 0 i B su fazno pomaknuti prema I i H.

12.2 GUBICI ENERGIJE U SVITKU

12.2.1 Ovisnost energije magnetskog polja o H i B

Pri izvoenju formule za energije magnetskog polja (139) imali smo:

I-N L 1

Ako to dalje izvodimo, dobijemo

I N
Wm = 0 (L = * )
2 \ N !
I -N
w m= B S {0 = B S )
2
H-t
h-H

'Z,

wm= B S
II

2
gdje je W . . . energija magnetskog pol]a (J)
l-S H . . . jakost magnetskog polja M/m)
WCT= H-B
2 B . . . magnetska inukcija (T)
l . . . duljina magnetskog toka (m)
S . . . povrina presjeka toka (m2).
Time smo uz oblik na str. 139 dobili i drugi oblik formule za energiju ma-
gnetskog polja. U toj formuli su H i B veliine koje se u toku proeesa ma-
gnetiziranja mijenjaju, a l -S /2 je konstantna veliina odreena imenzijama
svitka.

236
12.2.2. Grafiko prikazivanje energije magnetskog polja

Iz navedene formule izlazi da je trenutna energija koju magnetsko polje

ima u procesu magnetiziranja i demagnetiziranja jednaka umnoku trenutne
jakosti magnetskog polja (H), trenutne magnetske inukcije (B) i oreene
pozitivne konstante (t-S/2). Ako to primijenimo na vremenskim dijagramima,
kojima je prikazan vremenski tok promjena H i B (sl. 312, sl. 313, sl. 314),
tj. ako u to guim vremenskim intervalima unesemo u dijagrame toke koje
odgovaraju trenutnoj vrijednosti spomenutog umnoka, onda su tim tokama
odreene krivulje koje nam prikazuju vremenski tok promjena energije ma-
gnetskog polja.
Na sl. 315 prikazan je primjer kad su jakost magnetskog polja H
i magnetska indukcija B u fazi (<p = 0). Njihov umnoak je tada stalno pozi-
tivna vrijenost, pa iz toga izlazi da je i energija magnetskog polja stalno.
pozitivna.
Pozitivna je ona energija strujnog kruga koja se pri stvaranju
magnetskog polja pretvara u energiju magnetskog polja, ali se pri
slabljenju magnetskog polja bez gubitaka vraa strujnom krugu.
Na sl. 316. imamo primjer kada izmectu magnetske indukeije i jakosti
tnagnelskog polja postoji fa/.ni pomak (0 < < 90). Tada je njihov umnoak
u toku periode pozitivan dok su II i li islog preznaka, a negativan dok su H
i H suprotnog predznaka. Prema lome, energija magnetskog polja je za neko
vrjjcmc periode negativna.
Pojava negativne energije znai da je svitak pri stvaranju magnet-
skog polja primio iz strujnog kruga veu koliinu energije nego to
ju je pri rastvaranju magnetskog polja vratio strujnom krugu.

237
 Wm

Razlika izmeu primljene i vraene energije utroena je u jezgri svitka

na svladavanju otpora koji nastaju zbog histereze i vrtlonih struja pri pro-
mjeni magnetskog polja. Prema tome, energija koju svitak prima ima dvije
komponente: korisnu i nekorisnu. Korisnu komponentu eini onaj dio energije
koji se neprestano giba izmeu izvora i svitka, te stvara i rastvara magnetsko
polje svitka. Beskorisna komponenta je onaj dio energije koji se nepovratno
troi na stvaranju topline u jezgri.

12.2.3. Struja magnetiziranja i struja gubitaka

Struja koja tee kroz svitak takoer se moe rastaviti na dvije kompo-
nente:
a) Induktivna komponenta struje (struja magnetiziranja lfi), je onaj dio
struje ija se energija troi na stvaranju magnetskog polja svitka, ali
se ona u potpunosti vraa izvoru pri rastvaranju toga magnetskog polja.
b) Radna komponcnta struje (struja gubitaka IK) je onaj dio struje ija
se energija troi na svladavanju otpora koji remanenlni magnetizam i vrtlone
slruje pruaju promjeni magnetskog polja. Ta se energija nepovratno pretvara u
toplinu, tj. gubi se u jezgri.
Znamo da je radna komponenta struje uvijek u fazi s naponom, a in-
duktivna komponenta struje zaostaje za naponom za 90 (sl. 317). Iz toga
proizlazi da je ukupna struja kroz svitak jednaka geometrijskom zbroju
obiju komponenata.

238
 Sl. 317. Struja magnetiziranja i struja gubitaka

Iz dijagrama se takoer vidi da fazni pomak izmeu ukupne struje kroz

svitak i napona na svitku ovisi o omjeru izmeu induktivne i radne kompo-
nente struje. Ako je radna komponenta (struja gubitaka) jednaka nuli, tj. ako
u jezgri nema vrtlonih struja ni pojave histereze, onda je fazni pomak izme-
u ukupne struje i napona jednak 90. U tom sluaju nemamo pojave nega-
tivne energije jer se sva energija primljena iz izvora pri stvaranju magnet-
skog polja vraa u izvor pri rastvaranju tog polja. Na kraju treba napomenuti
da smo pri prednjim razmatranjima pretpostavili da je omski otpor svitka
(otpor ice) tako neznatan da ga moemo zanemariti.

12.2.4. Uzrok gubitaka zbog histereze

Gubici energije koji u svitku sa eljeznom jezgrom nastaju pri ponita-

vanju remanentnog magnetizma zovu se gubici zbog histereze. Naime, pojava
da u eljezu zaostaje remanentni magnetizam, tj. da magnetska inukcija fazno
zaostaje za jakou magnetskog polja, zove se magnetska histereza.
Do te pojave dolazi zbog trenja meu molekulama eljeza (elementarnih
magnetia) kada se to eljezo nalazi u izmjeninom magnetskom polju. Pri
jaanju takvog magnetskog polja sve vei broj elementarnih magnetia usmje-
ruje se u pravcu tog polja, a pri slabljenju tog polja slabi i sila koja elemen-
tarne magnetie dri usmjerene, pa se oni postepeno vraaju u svoj prvobitni
neusmjereni poloaj. Ipak, jedan dio magnetia ostaje zbog meusobnog
trenja u vie ili manje usmjerenom poloaju i nakon to magnetsko polje
potpuno oslabi (H 0). Rezultantni magnetizam tih magnetia zaostalih u
usmjerenom poloaju jest remanentni magnetizam.
K a d a m a g n e l s k o p o l j e p o n e j a a l i u s u p r o t n o m s m j e r u ( 77), o n o p o -
sle p e n o u sm je ru je i e lc m e n la rn e m a g n e li e u p ro tiv n o m sm jeru , p a se ja v lja
s v e j a e a m a g n e t s k a i n d u k e i j a s u p r o t n o g s m j e r a ( B) . M e u t i m , n a s u p r o t to j
m a g n e ts k o j in d u k e iji s u p r o ln o g sm je ra d jelu je m a g n e ts k a in d u k e ija re m a -
n e n tn o g m a g n e tiz m a , p a je re z u lla n tn a m a g n e ls k a in d u k e ija u s v a k o m tre n u tk u
je n a k a n jih o v o j ra z lie i. Ip a k , sv e ja e e m a g n e ts k o p o lje p o s te p e n o u s m je ru je u
s u p r o ta n s n ije r i o n e m a g n e lie e k o ji su o sta li u s m je r e n i u p r v o b i ln o m s m je ru .
p a r e in a n e n tn i m a g n e t iz a m p o s la je s v e slab iji.

Pri prekretanju remanentnih magnetia potrebno je svladati otpor

trenja, tj. potrebno je utroiti energiju, a ta se energija pri trenju
pretvara u toplinu. Ta energija je izgubljena energija, a nastaje
zbog histereze, pa je zato zovemo gubitak energije zbog histereze.

239
12.2.5. Odrcivanje velicine gubitaka zbog histereze

Gubici zbog histereze nastaju zbog trenja do kojeg dolazi pri prekretanju
elementarnih magnetia as u jednom, as u drugom smjeru. Razumljivo je
stoga da e veliina tih gubitaka biti vea to se prekree vea mnoina ma-
gnetia u jedim ci mase (tj. to je postignuta vea magnetska indukcija) i to je
vie tih jedinica mase (tj. to je ukupna masa jezgre vea). Osim toga, veli-
ina gubitaka ovisit e i o unutranjoj grai materije iz koje je jezgra na-
pravljena (tj. o odreenom svojstvu materije) i o broju prekretanja magnetia
u jedinici vremena (tj. o frekvenciji struje). Prema tome, gubici zbog histe-
reze bit e to vei to je:
a) vea magnetska inukcija,
b) vea masa jezgre,
c) vee unutarnje trenje u jezgri,
d) vea frekvencija struje.
Veliinu gubitaka zbog histereze obino se prikazuje pomou gubitka
snage ( P ji ), a taj gubitak snage pomnoen s vremenom daje gubitak energije
zbog histereze (Wh).
Wh = Pn t
Gubitak snage zbog histereze ovisi o istim faktorima o kojima ovisi i
gubitak energije zbog histereze, pa formula za gubitak snage sadri te faktore:
gdje je P h . gubitak snage (W)
P h = e f B2m m f . . . frekvencija struje (Hz)
Bm . . . maksimalna magnetska inukcija (T)
m . . . masa jezgre (kg)
. . . faktor ovisan o vrsti materijala i debljini
lima jezgre (tablica na ovoj stranici)
Primjer. Na jezgri od trafo-limova debljine 0,35 mm i teine 1,6 kg nalazi se svitak
prikljuen na izmjenini napon frekvencije 50 Hz. Kolika smije biti mak-
simalna magnetska inukcija da gubitak snage zbog hisfcereze ne prijee
2,5 W?
Trafo-lim
d 0,35 mm Pu = e f B2m m
m = 1,6 kg
f = 50 Hz Bi = PH
-f -m
Pn * 2,5 W
Bm= ? Bm = ] / ------^ ------= K1-302 1 = 1,14 T
r 0,024-50 1,6
Tablica: Veliina faktora f i a

Deblji- Veliina faktora

Vrsta lima na lima
linin) 0

Obian dinamo-lim 1,0 0,044 0,00224

0,5 0,044 0,00056
0,35 0,047 0,00032
Visokolegirani trafo-lim 0,5 0,030 0,00012
0,35 0,024 0,00006

240
12.2.6. Gubici zbog vrtlonih struja
Ako u eljeznoj jezgri dolazi do promjene magnetskog toka, u njoj e se
indueirati elektromotorna sila koja e pokrenuti slobodnc elektrone i u jezgri
e se pojaviti elektriena struja. Ti slobodni elektroni vratit e se okolnim
putern natrag na mjesto svog polaska (jer j e tl1 njihovim odlaskom nastao
manjak elektrona!), pa struje koje oni stvaraju imaju kruni oblik i zovu se
vrtlone struje. Preina Leneovu zakonu svaka inucirana struja - pa prema
tome i vrtlona struja - ima takav smjer da svojim magnetskim poljern nastoji
sprijeeiti promjene koje se stvaraju. Budui da one nastaju zbog promjene
magnetskog polja, one e nastojati sprijeeiti jaanje i slabljenje tog polja, tj.
one e pri jaeanju osnovnog magnetskog polja stvarati magnetsko polje
suprotnoga smjera, a pri slabljenju osnovnog polja stvarat e polje istog
smjera. Da bi stvorila ta polja, vrtlone struje imaju smjer koji je prika-
zan na sl. 318.
U masivnim jezgrama i najslabije elektromotorne sile pokreu jake struje
jer je elektrini otpor malen zbog velikog presjeka kroz koji te struje teku.
Stoga u takvim jezgrama i pri induciranju malih elektromotornih sila moemo
dobiti vrtlone struje od nekoliko stotina ampera. Tako jake struje stvaraju
velike koliine topline (Jouleov zakonl), koja je u jezgrama ne samo besko-
risna ve i tetna, pa stoga znai gubitak elektrine energije.

Sl. 318. S m jer vrtlonih s tru ja

12.2.7. Odreivanje gubitaka zbog vrtlonih struja

Vidjeli smo da se zbog vrtlonih struja dio elektrine energije gubi pre-
tvaranjem u beskorisnu toplinu. Koliina stvorene topline razmjerna je s
jakou struje, pa je prema tome gubitak elektrine energije to vei to su
jae vrtlone struje. Jakost vrtlonih struja ovisi o veliini inucirane elek-
tromotorne sile koja ih pokree i o otporu koji na svom putu moraju svladati.
Jg O sn o v e e le k tro te h n ik e 241
Napokon, inducirana elektromotorna sila vea je ako je vea promjena mag-
netskog toka i krae vrijeme promjene.
Iz toga izlazi da e gubici zbog vrtlonih struja biti to vei to je:
a) vea promjena magnetskog toka, odnosno vea promjena magnetske
indukcije,
b) bra promjena magnetskog toka, odnosno vea frekvencija struje koja
stvara magnetski tok,
c) manji otpor na putu vrtlonih struja, odnosno manji specifini otpor
materijala i vee dimenzije jezgre.
Izveeni zakljuci osnova su formule pomou koje moemo priblino od-
rediti veliinu gubitaka snage zbog vrtlonih struja, a iz izraunanih gubitaka
snage moemo izraunati i veliinu gubitka energije fWv = P t).
gdje je Pv . . . gubitak snage zbog vrtlonih
Pv = o f B2m m struja (W)
/ . . . frekvencija struje (Hz)
Bm . . . maksimalna magnetska
indukcija (T)
m . . . masa jezgre (kg)
a . . . faktor ovisan o vrsti materi-
jala i debljini lima jezgre
(tablica na str. 240).
Primjer. Troroga jezgra sastavljena je od dinamo-limova debelih 0,35 mm. Presjek
jezgre je 20 cm2, specifina masa 7,8 kg/dm3, a duljina magnetskog toka
dana je na sl. 319. Koliki su gubici u jezgri zbog vrtlonih struja ako kroz
srednji rog jezgre tee izmjenini magnetski tok maksimalne vrijedno-
sti 2 mWb?
dinamo-lim
d 0,35 mm a) li = 60 mm = 6 cm I2 = 520 mm = 52 cm
S = 2 0 cm2 b) 0 , = 0,002 Wb <P2 = 0,001 Wb
y = 7,8 kg/dms >i 0,002 $2 0,001
B2 = = = 0,5
4>m = 0,002 Wb c) Bi = - = = 1T
S 0,002 S 0,002
Pv = ? d) mi = h S y = rri2 = h S y =
= 0,6 0,2 7,8 = 5,2 0,2 7,8 =
= 0,94 kg = 8,11 kg
e) Pv = o f (Bi* TUi + B 22 Ttii)
= 0,000 32 502 (l2 0,94 + 0,52 8,11) =
= 2,374 W

Sl. 319. Troroga jezgra

242
 12.2.8. Ukupni gubici u eljezu

Pri prolazu izmjenine struje kroz svitak sa eljeznom jezgrom pojavljuju

se, akle, uz gubitke zbog histereze i gubici zbog vrtlonih struja. I jedni i
drugi nastaju zbog promjena u eljezu jezgre, pa ih zajedno zovemo gubici u
eljezu. Ukupnl gubici u eljezu u W/kg za pojedine vrste limova pri odre-
enim magnetskim indukcijama mogu se dobiti iz priloenoga dijagrama
(sl. 320). Obian dinamo-lim izraen je od elika bez posebnih dodataka. On
ima relativno velike gubitke, ali su mu mehanika svojstva dobra, pa se upo-
trebljava za izrau jezgara koje su u radu mehaniki optereene (jezgre kod
generatora i elektromotora). Visokolegirani trafo-lim jest elik s dodatkom
silicija (do 4/o) pa je zbog toga povean njegov specifini otpor i smanjene
vrtlone struje, ali je ujedno poveana i njegova tvrdoa i krhkost. Stoga se
upotrebljava samo tamo gdje elimo smanjiti gubitke u eljezu, a nisu prisutna
velika mehanika naprezanja (jezgre transformatora).

P rim je r. N a je zg ri od din am o -lim a deb ljin e 0,5 m m, ije su dim enzije d a n e n a sl. 321,
nalazi se s v ita k s 300 zavoja p rik lju e n n a nap o n od 220 V, 50 Hz. K oliki
je m a g n etsk i to k kroz jezgru, k o lik i su gubici zbog h istereze i v rtlo n ih
stru ja , k o lik a je s tr u ja m ag n etiziran ja, s tru ja g u b ita k a i u k u p n a stru ja , te
koliki je fazni pom ak izm eu u k u p n e s tru je i napona?

ie * 243
 <
t>

1
l_______ k _______ 1
r~
0- 1

~220 V

11
0 1
1
i-

!
200 60

SI. 321. D im enzije jezgre iz p rim je ra

chnam o-lim s) D im enzije jezgre

0,5 m m l - 2 150 + 2 200 = 700 m m = 7 dm = 0,7 m
N = 300 S = 50 60 = 3 000 m m 2 = 0,3 dm 3 = 0,003 m 2
U = 220 V m = I S y = 7 0,3 7,8 = 16,38 kg
j -= 50 Hz
b) M aksim alni m agnetski tok
4> = ? U 220
$ m ------------- = ----------------- = 0,003 3 Wb
Ph ? 4 44 . j . N 4 4 4 . 5 0 300
Pv = ?
J.H = ? e) M aksim alna m ag n etsk a in d u k cija
h = ? WK>33
1 = ? S 0,003
= ?
V
d) G ubici zbog h istereze
P H = e / B2m m = 0,044 50 1,12 16,38 = 43,6 W

e) G ubici zbog v rtlo n ih s tru ja

P = a . n . b *, m = 0.00056 502 l . l 3 16,38 =
= 27,75 W
f) G ubici u eljezu
PFe = Pn + Pv = 43,6 -r- 27,75 = 71,35 W

g) K ontrola p rem a ija g ra m u (sl. 320)

Pl'e = PFc-/kg m = 4,35 16,38 = 71,25 W

h) E fektivna m agnetska in d u k c ija

= 0,78 T
V2 1,41
i) Takost m agnetskog polja
H - 175 A/ m (iz ija g ram a n a sl. 134)
j) S tru ja m ag n etiziran ja
H l 175 0,7
= 0,408 A
N 300

244
 k ) S tr u ja g u b ita k a
pfo 71,35
U = 0,323 A
U 220
l) Ukupna struja
I = VV V = 1AL408* - 0.323* = 0,52 A
m) Fazni pomak
Ig 0,323
cos <p = = 0,621
I 0,52
<p = 5135

12.2.9. Gubici u bakru

Osim gubitaka zbog histereze i vrtlonih struja (gubici u eljezu), u svitku

sa eljeznom jezgrom postoje i gubici u bakru. Naime, elektrina struja pri
prolazu kroz bakrene zavoje svitka nailazi u njima na omski otpor, pa se za
svladavanje tog otpora bakra troi dio elektrine energije. Ta se elektrina
energija pretvara u toplinu koja u svitku ne samo to nije korisna ve je i
tetna. Prema tome, takvo troenje elektrine energije takoer je gubitak
energije.
Prema Jouleovu zakonu koliina topline koja se u nekom otporu dobije
iz elektrine energije razmjerna je s kvadratom jakosti struje, veliinom ot-
pora i vremenom:
Q = I2- R - t
To je zapravo i formula za gubitak energije u bakru. Iz nje moemo
izvesti i formulu za gubitak snage, jer je gubitak snage jednak gubitku ener-
gije u jedinici vremena:
P R t

P = I2 -R

Ta formula kako emo u poglavlju o gubicima u vodovima vidjeti

vrijedi i za istosmjernu struju i za izmjeninu struju. Kod izmjenine struje
na veliinu gubitaka u bakru utjee ukupna struja bez obzira na to kolika je
djelatna, a kolika jalova komponenta struje.

Zadaci
1. Ako se na zatvorenoj jezgri dugoj 48 cm nalazi svitak s 300 zavoja, u jezgri se
pri naponu od 180 V stvara magnetsko polje jako 120 A/m. Kolika je struja
magnetiziranja, struja gubitaka i ukupna struja ako su ukupni gubici u jezgri
27 W?
2. Kolika je teina jezgre od inamo-lima debelog 0,5 mm ako u njoj maksimalna
magnetska indukcija od 1,3 T stvara pri frekvenciji 50 Hz gubitke zbog histereze
od 37,18 W?3
3. Kolika je maksimalna magnetska inukcija koja u jezgri tekoj 8,4 kg sastav-
Ijene od trafo-limova debelih 0,35 mm uzrokuje pri frekvenciji od 50 Hz gubitke
zbog vrtlonih struja od 1,815 W?

245
4. Koliki su gubici zbog histereze i zbog vrtlonih struja u jezgri od dinamo-limova
ebelih 1 mm, ako je njezina teina 4,5 kg, a izmjenina struja frekvencije 50 Hz
u njoj proizvodi maksimalnu magnetsku indukciju od 0,9 T. Obavite kontrolu
pomou dijagrama za ukupne gubitke u eljezu.
5. Jezgra sastavljena od trafo-limova ebelih 0,35 mm teka je 12 kg. Pri maksimal-
noj magnetskoj indukciji od 1,1 T u njoj su gubici zbog histereze 17,42 W. Koliki
su ukupni gubici u eljezu i koliki su gubici zbog vrtlonih struja, te kolika je
frekvencija struje?
6. Na jezgri od trafo-limova debelih 0,5 mm i tekoj 8kg nalazi se svitak priklju-
en na napon 220 V, 50 Hz. Koliki su ukupni gubici i kolika je struja gubitaka
pri maksimalnoj magnetskoj indukciji od 1,2 T?
7. Zatvorcna jezgra od dinamo-limova (y - 7800 kg/ni5) debclili 0.35 inm ima prcsjck
12 c nr i duljinu 30 cm. Koliki su gubici zbog histcrcze. gubici zbog vitlonih stru-
j a i ukupni gubici u eljczu ako kroz jczgru pri frckvenciji od 50 Hz prolazi
maksimalni magnctski tok od 0,001 5 Wb? Provcditc kontrolu poinou dijagrama za
ukupnc gubitke u cljc/u.
8. Zatvorena jezgra od dinamo-lima ebelih 0,5 mm ima povrinu presjeka 30 cms
i teinu 16,38 kg. Na jezgri se nalazi svitak koji prikljuen na napon od 200 V, *
50 Hz stvara maksimalni magnetski tok od 3 mWb. Koliki su:
a) maksimalna magnetska indukcija,
b) gubitak zbog histereze,
c) gubitak zbog vrtlonih struja,
d) ukupni gubici u eljezu,
e) broj zavoja svitka,
0 duljma magnctskog toka ( y = 7.8 kg/dm:)
g) jakost magnetskog polja,
h) struja magnetiziranja,
i) struja gubitaka,
j) ukupna struja kroz svitak,
k) energija magnetskog polja pri Bm
9. Oko jezgre od dinamo-limova debelih 0,5 mm i tekoj 7,5 kg nalazi se svitak
omskog otpora 6f2. Koliki su ukupni gubici u svitku (gubici u eljezu i gubici u
bakru) ako u svitku struja od 8A, 50 Hz stvara maksimalnu magnetsku induk-
ciju od 1,25 T?

12.3. GUBICI ENERGIJE U VODOVIMA

12.3.1. Openito o gubicima u vodovima

Pri prolazu struje kroz vod mora se svladati otpor tog voda, pa je pri tome
potrebno izvriti oreeni rad i utroiti odreenu energiju. Ta utroena elek-
trina energija pretvara se u vodovima u nekorisnu i nepoeljnu toplinu pa
stoga predstavlja gubitak energije. Zbog gubitka energije dolazi i do gubitka
napona, pa troila ne dobivaju onaj napon koji daje izvor i ne ostvaruju onaj
uinak koji bi ostvarili pri naponu za koji su graena (nazivni napon).
Pri proraunu vodova treba m isliti i na gubitak energije (snage) i gubitak
napona. Visina doputenoga gubitka energije nije uvijek ista, ve ovisi o cijeni
elektrine energije i trokovima instaliranih vodova. Naime, poveanjem pre-
sjeka voda smanjuju se gubici energije, ali se istovremeno poveavaju tro-
kovi instalacije. Ponekad se, stoga, dozvoljavaju i vei gubici energije ako je
uteda na tanjim vodovima vea od cijene izgubljene energije. Pri proraunu
vodova treba paziti da ni gubitak napona ne prijee doputenu granicu (2/o

246
odnosno 5/o), jer pri veim gubicima napona troila dobivaju toliko smanjen
napon da se njihov stvarni uinak osjetljivo razlikuje od predvienoga. Tako
ve pri smanjenju napona od 5% arulje daju oko 20% manje svjetlosti, fluo-
rescentne cijevi se teko pale, elektromotori se teko pokreu, elektrotoplinski
ureaji znatno smanjuju koliinu topline, u elektronskim ureajima se pojav-
Ijuju smetnje i nepravilnosti u radu, itd.

12.3.2. Gubitak napona .

Kod istosmjerne struje pad napona u nekom vodu jednak je algebarskoj

razlici izmeu napona na poetku voda i napona na kraju voda. Kod izmje-
nine struje to vrijedi samo kad nema faznog pomaka izmeu struje i napona
{<p = 0). Ako postoji fazni pomak, pad napona nije jednak algebarskoj razlici
izmeu, napona na poetku i na kraju voda, ve je jednak geometrijskoj razlici
tih napona. Geometrijska konstrukcija te razlike dana je na sl. 322.

TJi ... napon na poetku voda

U-2 ... napon na kraju voda
AU ... algebarska razlika napona (razlika napona)
u ... geometrijska razlika napona (pad napona)
UiCos<-/i . . . djelatna komponenta napona Ui
U-2 cos 'f >. . . djelatna komponenta napona Uz
247
Iz ijagrama vidimo:
a) da je pad napona u vodu vei od razlike napona izmeu krajeva vo-
dova (hipotenuza i kateta pravokutnog trokuta!),
b) da je fazni pomak na poetku voda (<pi) manji od faznog pomaka na
kraju voda (<2), jer u strujnom krugu od poetka voda uz omski otpor
troila djeluje i omski otpor voda, pa je odnos omskog i induktivnog
optereenja povoljniji, tj. fazni pomak je manji,
c) da je pad napona (u) jednak razlici djelatnih komponenata napona Ui
i U 2 , odnosno jednak omskom padu napona
u = Ui cos q>1 U2 cos q>2

u = I-R

d) da je razlika napona (A U) priblino jednaka umnoku pada napona

i faktora snage (pravokutni trokut!)
A U = u - cos (f->

A U ~ I R- cos <(1

Iz izlaganja izlazi da kod izmjenine struje treba razlikovati pad napona

u vodu i razliku napona izmeu poetka i kraja voda. U praksi nas najee
zanima koliki napon dobiva troilo, tj. kakvo je stanje na kraju voda i iz
toga zakljuujemo koliko smo napona izgubili od poetka do kraja voda. Stoga

pod gubitkom napona kod izmjenine struje razumijevamo razliku

napona (A U).

Gubitak napona (razlika napona) ovisan je o otporu voda (R) i djelatnoj

komponenti struje (I cos <p), a pad napona u vodu ovisan je 0 otporu voda (R)
i ukupnoj struji (1).

12.3.3. Froraun gubitka napona

Pri proraunavanju gubitka napona u vodovima izmjenine struje ne smi-

jemo zaboraviti fazni pomak i faktore koji na njega utjeu. Ti faktori su otpori
vodova i otpori troila, pa s obzirom na njihov utjecaj postoje ove mogunosti:
a) Nema faznog pomaka izmeu struje i napona (<p 0)
U strujni krug je prikljueno isto omsko troilo, a induktivni i kapacitivni
otpori vodova tako su maleni da ih moemo zanemariti. Kapacitivni otpor
vodova moemo zanemariti gotovo uvijek (osim kod vrlo dugih vodova
visokog napona), a induktivni otpor vodova moemo zanemariti onda kad
su dovodni i odvoni vodovi vrlo blizu, npr. u kabelima i vodovima ku-
nih instalacija). U tom se sluaju protivna magnetska polja oko vodova
meusobno ponitavaju, pa ne dolazi do samoindukcije, a time ni do pojave
induktivnog otpora u samim vodovima.

248
 Ako nema faznog pomaka, osnovna formula za gubitak napona se po-
jednostavnjuje pa dobivamo

A U = I R cos <p (cos cp = 0)

A U = I R

Primjer. Koliki mora biti presjek bakrenog voda da omska troila snage 1,1 kW
udaljena 600 metara od izvora izmjeninog napona 220 V dobiju napon naj-
manje 210 V?
Budui da nema faznog pomaka (omska troila!), postupak i formule su iste
kao i kod istosmjerne struje, tj. odreivanje presjeka je isto kao i na str. 69.

P = 1,1 kW a) Iz snage i napona oredimo jakost struje

Ux = 220 V P 1100
U2 = 210 V I = ----= ------- = 5 A
U 220
s =0,017 5
l = 1200 m b) Iztablice na str. 68. oreujemo najmanji presjek s ob-
zirom na zagrijavanje vodova
S = ? S = 0,75 mm2
AU = ? c) Kontrola s obzirom na gubitak napona
(S = 0,75 mm2)
s-l 0,0175-1200
R= = 28 Q
S 0,75
A U = I ' R ~ 5 - 2 8 = 140 V
Budui da je gubitak napona 14 puta vei od dozvolje-
nog, treba uzeti presjek voda najmanje 14 puta vei, tj.
S = 16 mm-
d) Kontrola s obzirom na gubitak napona
(S = 16 mm2)
S-l 0,0175-1200
= 1,3125 D
r T = 16
A U = I R = 5 1,3125 = 6,56 V

b) Postoji fazni pomak ovisan samo o otporima troila

Ako u strujnom krugu postoje troila koja izazivaju fazni pomak (induk-
tivna i kapacitivna troila), tada kroz strujni krug tee struja sastavljena
od djelatne i jalove komponente. Prema osnovnoj formuli na gubitak napona
utjee samo djelatna komponenta struje, tj. gubitak napona odreuje se
po formuli

& U = 1 R cos (p2

Treba napomenuti da ovo vrijedi samo kad su induktivni i kapacitivni

otpori vodova tako maleni da ih moemo zanemariti.

Primjer. Bakrenim vodom presjeka 10 mm2 tee struja jakostl 5 A uz cos tp = 0,8.
Napon na kraju 360 metara dugog voda je 220 V. Koliki je gubitak napona
i koliki je napon na poetku voda?

249
 C =0,017 5 Buui a postoji fazni pomak, u iormuli za gubitak napo-
S = 10 mm! na dolazi faktor snage.
l = 720 m fl 0,0175-720
U2 = 220 V a) R = = 1,26 Q
10
I = 5A
COS q> 0.8 b) A U = l R cos <p = 5 1,26 0,8 = 5,04 V

dU =? c) Ui = U2 + A U = 220 + 5,04 = 225,04 V

U i= ?

c) Postoji fazni pomak ovisan o otporima troila i vodova

Ako ualjenost izmeu dovodnih i odvodnih vodova nije vrlo malena (npr.
kod slobodnih zranih vodova), javlja se u samim vodovima znaajan in-
duktivni otpor, pa uz otpore troila i on utjee na fazni pomak, a time i
na gubitak napona. Izraunavanje veliine tog induktivnog otpora vodova
i njime uzrokovanoga faznog pomaka prilino je sloeno, pa se u praksi
pri proraunu gubitaka napona primjenjuju tablice, koje omoguuju znatno
jednostavniji postupak. Naime, gubitak napona izrauna se po osnovnoj
formuli za gubitak napona, a dobiveni rezultat tada se pomnoi s faktorom
iz tablice:

A U 1 - R - co s<p X faktor iz tablice

Iz tablice vidimo da taj faktor ovisi o presjeku voda, o razmaku izmeu

vodova i o veliini faznog pomaka. On je osobito znaajan pri vodovima
velikog presjeka, meusobno udaljenim vodovima i velikim faznim po-
macima. On je to znaajniji:
to su vodovi veeg presjeka,
to je razmak izmeu vodova vei,
to je fazni pomak vei.

Tablica: Faktor pri proraunu voova s induktivitetom

cos tp 0,9 cos <p = 0,8 COS (p 0,7 cos <p = 0,6
Presjek Udaljenost vodova Udaljenost vodova Udaljenost vodova Udaljenost vodova
voda (cm) (cm) (cm) (cm)
(mm2)
40 50 SO 40 50 60 40 50 60 40 50 60

6 . 1,08 1,10 . , 1,13 1,17 ___

10 1,10 1,10 1,10 1,15 1,16 1,16 1,21 1,21 1,22 1,27 1,28 1,29
16 1,15 1,15 1,16 1,23 1,24 1,25 1,31 1,32 1,34 1,41 1,43 1,44
25 1,22 1,23 1,24 1,34 1,36 1,37 1,47 1,49 1,50 1,61 1,63 1,65
35 1,30 1,31 1,32 1,47 1,48 1,50 1,63 1,66 1,68 1,83 1,86 1,89
50 1,41 1,43 1,45 1,64 1,67 1,70 1,87 1,91 1,94 2,14 2,19 2,24
70 1,56 1,59 1,61 1,86 1,90 1,94 2,17 2,23 2,28 2,54 2,62 2,68
95 1,73 1,77 1,80 2,13 2,19 2,24 2,54 2,61 2,68 3,02 3,12 3,20

250
 Prlmjer. Koliki mora biti presjek slobodnih bakrenih vodova meusobno udaljenih
40 cm ako njima elimo povezati jenofazni motor od 2,28 kW, 380 V, cos>p =
= 0,75, v = 0,8 sa 600 metara ualjenom trafo-stanicom, a gubitak napona ne
smije biti vei od 4%?
f =0,017 5 Budui da u ovom primjeru ne moemo zanemariti induk-
l = 1200 m tivitet vodova, izraunani gubitak napona morat emo po-
a = 4 0 cm mnoiti jo s faktorom iz tablice na str. 250.
Pd = 2,28 kW a) Iz korisnosti izraunamo snagu koju motor prima iz
U = 380 V mree
cos <p = 0,75 2 280
= 2 850 W
V = 0,8 0,8
AU < 4% 2 850
1= 10 A
S = ? U cos q> 380 0,75
AU = ? S = 0,75mm2 (iz tablice na str. 68)
b) Kontrola s obzirom na gubitak napona za S = 0,75 mm2
g-l 0,0175-1 200
R= = 281?
S 0,75
A U = 1 R cos <p = 10 28 0,75 = 210 V
210 100
A U (%) = ---------- = 55,3%
380
Gubitak napona je gotovo 14 puta vei od dozvoljenog,
pa treba uzeti presjek voda najmanje 14 puta vei, tj.
S = 16 mm2
c) Kontrola s obzirom na gubitak napona za S = 16 mm!
s l 0,017 5-1200
R= = 1,31 Q
S 16
AU = I R cos <p = 10 1,31 0,75 = 9,825 V
A U = A U - faktor iz tablice = 9,825 1,27 = 12,48 V
12,48 100
A U (%) = 3,3%
380
Prema tome, postavljenim zahtjevima zadovoljava presjek
S = 16mm\

12.3.4. Proraun gubitka snage

Pri prenoenju elektrine energije na vee udaljenosti ili pri prenoenju

veih snaga potrebno je uz proraun gubitka napona izvriti i proraun gu-
bitka snage.
Kao to treba razlikovati pad napona u vodu (u) i razliku napona izmeu
poetka i kraja voda (A U), tako je potrebno razlikovati pad snage u vodu
(p) i razliku snage na poetku i na kraju voda (A P). Razlika snage je alge-
barska razlika snage na poetku voda i snage na kraju voda, a pad snage je
geometrijska razlika tih snaga. Na sl. 323 grafiki je prikazana razlika tih
pojmova.

251
 Pi . . . snaga na poetku voda
Pz . . . snaga na kraju voda
AP . . . algebarska razlika snaga (razlika
snaga)
p . . . geometrijska razlika snaga (pad
snage)
Pi cos(pi ...djelatna komponenta snage Pi
Pj cos q>z . . . djelatna komponenta snage Pg
Iz dijagrama se vidi da je pad snage (p) jednak razlici djelatnih kompone-
nata snage Pi i P 2 .
p Pi cos <pi P 2 *cos 9?2 ~
= U.i I COS <l U2 I cos <P2
= I (Ui COS <Pi U2 ' cos 92)
U 12.3.2. (c) izveli smo a je U i c o s q?L U2' c o s <p2 = l ' P pa izlazi da je
p = I I R

p = P R gdje je p . . . pad snage (W)

Iz pravokutnog trokuta sa stranicama p i A P dobijemo

A P = P COS Cp2

A P ~ I2 R cos <pi gdje je A P . . . razlika snage (W).

252
Kod prorauna gubitka snage u vodu ne zanima nas slanje na kraju voda, ve
koliko smo snage utroili na svladavanje otpora u samom vodu, pa na osnovi
toga odreujemo izgubljenu energiju. Prema tome kod izmjenine struje
po gubitkom snage razumijevamo pad snage u vou (p).

p = I2 R gdje je p ... gubitak snage (W).

Gubitak snage je, akle, ovisan o omskom otporu voda i ukupnoj struji
koja tee kroz taj vod. Budui da u troilu vri koristan rad samo djelatna
komponenta ukupne struje, a na gubitke snage (energije) u vodovima utjee
cijela struja s djelatnom i jalovom komponentom poeljno je da u preno-
enoj elektrinoj energiji bude to manja jalova komponenta. Ako je ona
velika, odnos izmeu iskoritene energije u troilu i izgubljene energije u
vodovima nepovoljan je i neekonomian. Smanjenje jalove komponente pro-
vodi se kompenzacijom jalove snage (poboljanjem faktora snage), o emu
smo ve govorili.

Frimjer. Snaga od 76,8 kW prenosi se na udaljenost 3,6 km po naponom od 6 000 V

uz faktor snage cos <p = 0,8. Koliki mora biti presjek bakrenih vodova da
gubitak snage ne bude vei od 8%, a gubitak napona vei od 5/o?
p = 76,8 kW a)
u = 6 000 V
76 800
cos yj = 0,8 I= = 16 A
l = 7,2 km U cos <p 6 000 0,8

$ = 0,017 5 b) ek s obzirom na zagrijavanje (tablica

V < 8% str. 68)
A U < 5% S 1,5 mm2

S = > c)
? S = 1,5 mm
P
AU= ? S l 0,017 5 7 200
R = = 84G
S 1,5
p = P R = 162 84 = 21 504 W
21 504 100
p (/o) ---------------- = 2ffVo
76 800
Gubitak snage je 3,5 puta vei od dozvoljenog, pa treba
uzeti najm anje 3,5 puta vei presjek voda tj.
S = 6 mm*
d) Kontrola s obzirom na gubitak snage za
S = 6 mm2
ff-l 0,0175-7200
R = = 2112
S 6
p = 12. R = 16a . 21 = 5 376 W
5 376-100
p = --------------- = 7%
76 800
e) Kontrola s obzirom na gubitak napona za
S = 6 mm!
A U = I R cos <p = 16 21 0,8 = 268,8 V
268,8 100
AU (/o) - ---- 1------- = 4,48/o
6 000

253
 f) Kad struja i napon nisu u fazi, procentualni gubitak
napona manji je od procentualnog gubitka snage za
cos2 q> puta, pa smo mogli procentualni gubitak na-
pona dobiti i po formuli
AU (%) = p (%) cos2 (p = 7.0.82 = 4,48%
Prema tome, postavljenim zahtjevima zadovoljava presjek
S = 6 mm2.

Zadaci

1. Na udaljenosti od 150 m od izvora izmjeninog napona 220 V nalazi se skupina om-

skih troila ukupne snage 3,3 kW. Koliki treba biti presjek bakrenog voda da gubi-
tak napona ne bude vei od 2%?
2. Troilo je bakrenim vodom presjeka 6 mm2 spojeno s 75 metara ualjenim izvorom
izmjeninog napona 220 V. Koliki je gubitak napona u vodu ako troilo troi struju
od 10 A?
3. Snagu od 210 kW treba bakrenim vodom prenijeti na udaljenost 7,5 km pod napo-
nom od 6 000 V i uz fazni pomak cos <p = 0,7. Koliki mora biti presjek voda da
gubitak napona ne bude vei od 500 V?
4. Elektromotor udaljen 80 m od razvone ploe uzima iz mree napona 220 V struju
jakosti 12 A uz faktor snage cos<p = 0,75. Koliki mora biti presjek bakrenog voda
da gubitak napona ne bude vei od 5%?
5. Pogon iji strojevi troe snagu od 12,16 kW pri naponu od 380 V uz cos<p= 0,8
treba vezati slobonim bakrenim vodovima s 300 metara udaljenom trafo-stanicom.
Oredite presjek vodova ako je meusobni razmak vodova 50 cm, a gubitak napona
ne smije biti vei od 5%.
6. Koliki bi bio gubitak napona kad bismo slobodnim bakrenim vodovima presjeka
25 mm2 meusobno ualjenim 50 cm prenosili na udaljenost 3 km snagu od 6,08 kW
pod naponom 380 V i uz faktor snage cos <p = 0,8? Koliki bi napon dobila troila?
7. Kroz bakrene vodove presjeka 35 mm i duge 200 metara tee struja od 60 A uz
cosrp = 0,8. Koliki je gubitak napona i gubitak snage ako je napon na poetku
voda 220 V, a vodovi su zrani i meusobno udaljeni 40 cm?
8. Koliki treba biti presjek bakrenih vodova da njima pod naponom od 6 000 V na
udaljenost 1,8 km presenesemo snagu od 27 kW uz cos y 0,7. Gubitak snage ne
smije biti vei od 5%.
9. Aluminijskim vodom presjeka 50 mm2 prenosi se snaga od 40,5 kW uz cos = 0,75
na udaljenost 6 km. Koliki su gubitak snage i gubitak napona ako se prijenos
obavlja naponom od 3 kV?

254
13. SIMBOLIKA METODA U E LE K TR O TEH N IC I
IZM J EN IN IH STRUJA

U dosadanjim izlaganjima govorili smo kako se struje, naponi, otpori,

snage i druge veliine u krugu izmjenine struje mogu odrediti pomou vek-
torskih dijagrama. Prednost je te metode da daje zomu sliku meusobnih od-
nosa pojedinih veliina te nas tako navodi na primjenu odgovarajuih mate-
matskih relacija, odnosno, pokazuje nam put za dobivanje i raunskih rezul-
tata. Meutim, predoavanje izmjeninih veliina vektorima samo je pomono
raunsko sredstvo bez fizikalnog smisla, pa takvo predoavanje zovemo sim-
boliko, Vektor napona je, dakle, samo simbol napona, a vektor struje samo
simbol struje.
Matematika nam prua jo jedno pomono sredstvo pomou kojeg moe-
mo samo raunskim putem rjeavati probleme u krugu izmjenine struje. Ta
je metoda jo vie simbolika od vektorske metode, a osniva se na predoa-
vanju izmjeninih elektrinih veliina kompleksnim brojevima.

13. 1. M A TE M A TI K E OSNOVE SIM BOLIKE METODE

13.1.1. PO JAM KO M PLE K SN O G BROJA

Kompleksni broj je sloeni broj sastavljen od realnog i imaginamog bro-

ja, a ima algebarski oblik

gdje je z. .. kompleksni broj

z = a + bj a. .. realni dio kompleksnog broja
b j ... imaginami dio kompleksnog broja

Faktor j u imaginarnom dijelu kompleksnog broja zove se imaginama

jedinica, a predouje izraz koji bi kvadriranjem dao rezultat 1 , tj.

onosno

Dva su kompleksna broja jednaka ako su im jednaki i realni i imagi-

narni dijelovi. Dva kompleksna broja koja se razlikuju samo po predznaku
imaginarnog dijela zovu se konjugirano kompleksni brojevi (npr. 2 + 5j,
25j). Ako se u kompleksnom broju imaginarni dio smanji na nulu, nastane
realni broj, a ako se realni dio smanji na nulu, ostane potpuno imaginarni broj.
Kompleksne brojeve matematski dobijemo kao rezultate pri rjeavanju
nekih kvadratnih jednadbi.

255
13.1.2. PREDOCAVANJE k o m p l e k s n i h b r o j e v a

Kompleksne brojeve predoujemo tokama u ravnini koja je po mate-

matiaru Gaussu [Gaus] nazvana Gaussova brojevna ravnina ili kompleksna
ravnina. Dvije meusobno okomite osi koje zovemo realna os (horizonta-
lna) i imaginarna os (vertikalna) dijele tu ravninu na etiri kvadranta.
Svi pozitivni i negativni realni brojevi kompleksni su brojevi iji je
imaginarni dio jednak nuli, a nalaze se na realnoj osi desno i lijevo od is-
hodita. Svi imaginarni brojevi su kompleksni brojevi iji je realni dio jed-
nak nuli, a predoeni su u Gaussovoj ravnini tokama koje se nalaze na
imaginarnoj osi gore i dolje od ishodita. Sve ostale toke te ravnine pripa-
daju kompleksnim brojevima s realnim i imaginarnim dijelom, tj.

kompleksni brojevi s realnim i imaginarnim dijelom predoeni su u

Gaussovoj ravnini tokama koje nisu ni na realnoj ni na imaginarnoj
osi.

Na sl. 324 predouje: *i

/V
toka A .. .realan broj (1 )
-?
toka B .. .realan broj (3,5) c
toka C .. .imaginaran broj (j)
toka D .. .imaginaran broj (2j)
B A
toka E .. .kompleksan broj (2 + l,5j)
toka F .. .kompleksan broj {2,5 + 2j) H
4--------
toka G .. .kompleksan broj (2 l,5j) G
toka H .. .kompleksan broj (3 j). D
-J
Sl. 324. Brojevi u Gaussovoj ravnini

13.1.3. Oblici kompleksnog broja

Svakom kompleksnom broju pripada odreena toka u Gaussovoj ravnini.

Poloaj te toke odreivali smo do sada koordinatama a i b u pravokut-
nom koordinatnom sustavu, pa smo imali kompleksne brojeve u obliku kojeg
smo nazvali algebarski oblik:

Z = a + jb ... algebarski oblik kompleksnog broja.

Meutim, poloaj toke koja predouje neki kompleksni broj moemo u kom-
pleksnoj ravnini odreiti i polamim koordinatama, tj. moemo odrediti du-
inom koja spaja tu toku s ishoditem koordinatnog sustava (r) i kutem kojeg
ta duina zatvara s pozitivnim smjerom realne osi (<p). U tom sluaju vrijede
relacije (sl. 325):

256
 a = r cos <p
b = r sin <p

r j/a* + b J
b_
tg < p =
a

Sl. 325. Odnosi u kompleksnom

broju
Uvrstimo li u algebarski oblik kompleksnog broja spomenute izraze a i b
dobijemo trigonometrijski oblik kompleksnog broja:

Z = a + bj = r cos <p + j r sin <p,

Z r cos <p + j r sin <p, trigonometrijski oblik kompleksnog broja.

U matematici postoji izvod kojim se moe dokazati a je

cos <p + j sin <p = eJ*.

Pomnoimo li obje strane jednabe s r, dobijemo

r cos <p + r j sin <p = r e,f\ gje jc e = 2,7182 ... (baza prirodnog logaritma)

Lijeva strana dobivene jednadbe predstavlja trigonometrijski oblik komplek-

snog broja, pa iz tog slijedi da kompleksni broj moemo pisati i u obliku:

Z = rei* eksponencijalni oblik kompleksnog broja.

U ve spomenutim formulama r je apsolutna vrijenost ili modul komplek-

snog broja, a kut 9? je argument kompleksnog broja.

Prim jer 1: Kompleksan broj iji je algebarski oblik z = 2 + j 0,5 treba prikazati u
trigonometrijskom i eksponencijalnom obliku.
a) r = V a2 + b2 = V 22 + 0,52 = = 2,1
b 0.5
tg <p = ---- = ------------ = 0,25 <p = 1402'
a 2
b) z = r cos <p + 3 r sin <p = 2,1 cos 14*2' + j 2,1 sin 142'
c) z r eJ> = 2,1 ei 142'

Prim jer 2: Kompleksan broj Z = 5 ei G0 treba pretvoriti u trigonometrijski i alge-

barski oblik (r *= 5, <p = 60).
a) z = r cos <p +sin p = 5 cos 60 + j 5 sin 60
3 r
b) a = r cos <p = 5 cos 60 = 5 0,5 = 2,5
b = r sin <p = 5 sin 60 =5 - 0,866 = 4,33
z = a + 3 b = 2 , 5 + j 4,33

17 Osnove elektrotehnike 257

13.1.4. Z brajanje i odbijanje kom pleksnih brojeva

Kompleksni brojevi zbrajaju se tako da se posebno zbroje njihovi realni

dijelovi, a posebno njihovi imaginarni dijelovi.

Zi + Z% = (a + jb) + (c + jd ) = (a + c) + j (b + )

Primjer: Zi 3 j i Z, + Z2 = (3 j 4) + (9 + j 7) =
Z2 = 9 + j 7 = (3 + 9) + j ( 4 + 7) =
Zj + Z 2 = ? = 12 + j 3

Kompleksni brojevi odbijaju se tako da se posebno odbiju njihovi realni

dijelovi, a posebno njihovi imaginarni dijelovi.

Zi Z 2 = (a + jb) (c + jd) = (a c) + j (b )

Primjer: Zi = 8 + j 3 z,Z2 = (8 + j 3) (5 jl2 ) =

Z2 = 5 j 12 = (8 5) + j(3 + 12) =
Z\ z2 = ? = 3 + j 15

13.1.5. M noenje i d ijeljen je kom pleksnih brojeva

Kompleksne brojeve mnoimo na isti nain kao to mnoimo binom s

binomom*
Zt Z2 = (a + jb) (c + j) = ac + jbc + jad + j2b =
= ac + jbc + jad bd = (ac bd) + j (bc + ad)

Zt Z2 = (ac b) + j (bc + ad)

Primjer: Zi = 0,6 j 2 Z\ Z2 = (ac b) + j (bc + a)

Zg = 5 + j 2 ,5 = ( 3 + 5) + j (10 + 1,5) =
Zi Z = ? = 2 + j 11,5

Ako su kompleksni brojevi u eksponencijalnom obliku, postupak mnoe-

nja je jednostavniji.

Zi Z 2 = ( n e ^ tj (r 2 eJ+2 ) = n r 2 ehvi + v2)

258
Primjer: Pomnoite kompleksne brojeve iz prednjeg primjera tako da ih pretvorite
u eksponencijalni oblik. Izvrite kontrolu uporeivanjem obaju rezultata.
Z i = 0,6 j2 a) n
Z2 = 5 + j 2,5 b _ 2
Zi z2 = ? tg <pi = 3,33 <pi = 286 42'
a 0,6
a-c b-d b) r2 Va* + b! = 5,6
[ 1 b 2,5
tg <p2 = 0,5 q>z = 153 26'
a 5
<3 * ib '
c) Zi- = rj rj ei(i + >p2) ~ 11,7 ei IM8' =
1
= 11,7 ei*008'
d) Kontrola (usporeenje rezultata):
***; - ....... + ------- Jtit c!*d2 r = Va* +b 2 = V 22 +11,5* = ^ 130,25 = 11,7
! !X 11,5
b-c j i a-rf tP-P = = 5,75 = 80 8'
a 2
Sl. 326. Postupak dijeljenja Z = reir = 11,7 ei ^08'

Kompleksne brojeve ijelimo tako da najprije racionaliziramo nazivnik,

a zatim dijelimo brojnik s tako dobivenim realnim nazivnikom.

a + jb (a 4- jb) (c j) ac + jbc jad j zbd

Z i : Z t
c + jd (c + j) (c j) c2 j2 d2
ac + jbc ja + bd (ac + bd) + j (bc ad)
c2 + 2 c2 + 2

_ __ (ac + bd) + j (bc a)

Zi : Z 2 = ------------------------------------------
c2 + 2

(ac + bd) + j (bc ad)

Primjer: Zi = 2,5 + j 5 Zi:Za =
Z2 = 4 + j 3 c2 + d-
Zi :Z, = ? (10 + 15)+j (20 7,5)
42 + 32
25 + j 12,5
= 1 + j 0,5
25
Dijeljenje kompleksnih brojeva jenostavnije je ako se oni nalaze u eks-
ponencijalnom obliku.

Zi :Zt = (n e ' f i ) : (rt e^s) ej (7l y2)

r*

Primjer: Zi = 0,75 e i 000 Z t : Z 2 = eKri ^j) =

Zs = 1,5 ei 42030' r2
Zi:Z*-?
0,75
ej(o 4tso') = 0,5 eJi*s<>'
1,5

17' 259
13.1.6. P o ten ciran je i rad ic ira n je kom pleksnih brojeva

Postupci potenciranja i radiciranja kompleksnih brojeva su najjednostav-

n iji ako su kompleksni brojevi u eksponencijalnom obliku.

n n n ^
Zn (r ete)n = ru
|/"" =* ^ reJ^ = j/T"e

Primjer 1; Z l,8eJB ' Z = (1,8 eJss*20')3 =

Z3 = ? = l,83 ei*3*(3*>') = 5,832 ein8
4 4________
Primjer 2: Z = 81 ei72<,<8# - ^81 ej*0 ' =
4 4__ 72A&'
Kzf= ? = l/Te^ 4 3 eii8i2'

Zadaci:
L. Zbrojte kompleksne brojeve Zi = 15 + j 0 1 Z* = 8,5 j.
Zadane kompleksne brojeve i njihovu sumu prikaite grafikl u Gaussovoj ra-
vnini.
2. Od kompleksnog broja Zi = 7 + j 5 oduzmite broj Z* = 5 j 3 te dobiveni re-
zultat prikaite u trigonometrijskom i eksponencijalnom obliku.
3. Pomnoite kompleksne brojeve Zi = 2 j 3 i Z* = 4,5 + j5 u algebarskom I eks-
ponencijalnom obliku.
4. Podijelite kompleksne brojeve Zi = 28 + j 43 i Z = 48 j 25 tako da raclonali-
zirate nazivnik. Pretvorite ih u eksponencijalni oblik i podijelite ih u tom obliku.
Izvrite kontrolu usporeivanjem obaju rezultata.
5. Kompleksni broj Z = 3,8 + j 2,5 pretvorite u eksponencijalni oblik, a zatim ga
dignite na treu potenciju.

13. 2. K O M PLE K S N I BROJEVI K A O SIM BOLI E LE K TR lC NIH

V E LIC IN A

13.2.1. Osnove simbolike metode

Predoavanje vektora izmjeninih elektrinih veliina kompleksnim bro-

jevim a omoguava znaajno pojednostavljenje prorauna sloenih krugova
izmjenine struje, jer se komplicirani postupci s vektorima zamjenjuju rela-
tivno jednostavnim algebarskim operacijama s kompleksnim brojevima.
Osim toga, primjenom kompleksnih brojeva ostvaren je jedinstven postupak
pri proraunu istosmjernih i izmjeninih elektrinih krugova. Naime, sve for-
m ule i metode prorauna izvedene u krugu istosmjerne struje mogu se pri-
mjenjivati i u krugu izmjenine struje ako su izmjenine veliine izraene
u kompleksnom obliku.
Osnova simbolike metode je predoavanje izmjeninih elektrinih veli-
ina u obliku kompleksnog broja. Trebamo znati da

svaku veliinu koju smo prikazali pomou vektora moemo prikazati

i pomou kompleksnog broja.

260
Pri tome vektor postavljen u Gaussovoj ravnini razlaemo na dvije kompo-
nente: jedna komponenta lei u realnoj osi i daje realan dio kompleksnog
broja, a druga komponenta lei u imaginamoj osi i daje imaginaran dio kom-
pleksnog broja. Tako na primjer, vektor izmjeninog napona na sl. 327 mo-
emo rastaviti na njegovu realnu komponentu U r i imaginarnu komponentu
Ux- Taj napon moemo prikazati kompleksnim brojem

Sl. 327. Rastavljanje izmjenine veliine na komponente

Na isti nain mogue je svaku izmjeninu elektrinu veliinu rastaviti na
realnu i imaginamu komponentu i prikazati je priklanim kompleksnim bro-
jem. Time je omogueno da se sloene elektrine veliine u krugu izmjenine
struje mogu prikazati u relativno jednostavnim matematskim oblicima, pa
se zatim pomou osnovnih matematskih operacija moe odrediti njihov rezul-
tantni uinak. Na kraju je potrebno znati taj matematski rezultat u obliku kom-
pleksnog broja prevesti na jezik elektrotehnike, tj. potrebno je znati uoiti
elektrine odnose koje predouje taj kompleksni broj.

13.2.2. Znaenje imaginarne jedinice

Kompleksnim brojem U predoili smo izmjenini napon s odreenom re-

alnom i imaginarnom komponentom.
Imaginarna jeinica (4- j) u tom izrazu znai da je imaginarna kom-
ponenta napona zakrenuta prema realnoj komponenti za 90 u pozi-
tivnom smjeru,
tj. u s m j e r u s u p r o t n o m o d s m j e n i k r e t a n j a k a z a l j k e n a s a t u . A k o b i i m a g i n a r n a
j e d i n i e a u t o m i z r a z u b i l a n e g a t i v n a ( j ), i m a g i n a r n a k o m p o n e n t a b i l a bi
z a o k r e n u l a o d r e a l n e k o m p o n e n l e z a 9 0 u n e g a t i v n o m s m j e r u , tj. u s m j e r u
k r e t a n j a k a z a l j k e n a s a t u . K a d b i u i z r a z u b i o k v a d r a t i m a g i n a r n e j e d i n i c e ( j- ) ,
/ n a i o b i d v o s t r u k i z a o k r e t p o 9 0 u p o z i t i v n o m ili n e g a t i v n o m s m j e r u

f = ( + j)' ( + j) = ( j) * ( j)
tj. predstavljao bi imaginarnu komponentu zaokrenutu za 180 prema realnoj
komponenti. U tom sluaju imaginarna komponenta pada u realnu os, pa do-
biva realan smisao. Napon U postaje tada sasvim realan i jednak je razlici
dviju komponenata (sl. 328):

U = U r + 32 U x

U = U r + ( 1)- U s
.a u UR
U = U r u x. ----- ------------ -
ux
Sl. 328. Znaenje imaginarne jedinice
261
13.2.3. P red o av an je izm jeninog napona
Izmjenini napon u praksi gotovo uvijek predstavljamo njegovom efek-
tivnom vrijednou, tj. stalnom vrijednou koju moemo prikazati vektorom
koji miruje. Duljinom tog vektora dana je apsolutna vrijednost efektivnog
napona, a kutom <p dan je fazni pomak tog napona prema struji koja pri
tom naponu protjee kroz strujni krug (sl. 329).
Vektor efektivnog napona moemo simboliki predoiti pomou komplek-
snog broja iji je realni dio jednak projekciji vektora na realnu os, a im agi-
narni dio projekciji vektora na imaginarnu os. Taj realni dio kompleksnog
broja predstavlja djelatnu komponentu efektivnog napona, a imaginarni dio
jalovu komponentu tog napona, pa kompleksni broj ima algebarski oblik:

U = U r + j Ux-

Iz slike se vidi da je
U r = U cos <p
Uj. = U sin <p
Sl. 329. Izmjenini napon

Prema tome, kompleksni broj koji predstavlja efektivni napon ima trigono-
metrijski oblik:

U = U cos <p + j U sin <p

ili eksponencijalni oblik: gdje je U . .. kompleksni broj kao simbol efektiv-

nog napona
U . .. apsolutna vrijednost efektivnog napo-
U = U eiv na
<p. . . fazni pomak izmeu napona i struje.

Primjer 1: Predstavite kompleksnim brojem efektivnu vrijednost napona ija je

trenutna vrijenost dana izrazom
u = 120 V2 sin(a)t + 30) V.

Um = 120 y r V a) U = = 120 =* 120 V

<p = 30 V~2 V~2
XJ = ? b) U U cos <p + j U sin <p = 120 cos 30 + j 120 sin 30
c) _U = U ei<f = 120 eiw V

Primjer 2: Kolika je djelatna, a kolika jalova komponenta napona iz prethodnog

primjera. Napiite algebarski oblik kompleksnog broja koji predstavlja
taj napon.
a) UR - U cos <p = 120 cos 30 = 103,92 V
Ux = Usin<p = 120 sin 30 = 60 V
b) U - Ur + j Ux = 103,92 + j 60 V

262
13.2.4. P red o av an je izm jenine stru je

Na slian nain kao i u prethodnoj toki moemo izvesti da se efektivna

jakost izmjenine struje moe simboliki prikazati kompleksnim brojem iji
realni dio predstavlja jelatnu komponentu efektivne jakosti struje, a ima-
ginarni dio jalovu komponentu te struje. Prema tome, taj kompleksan broj
ima algebarski oblik:

I = I r + j Ix

Iz slike 330 vidi se da je

1r = 1 cos <p
I \ = I sin <p,
Sl. 330. Izmjenina struja
pa dobijemo trigonometrijski oblik:

I = I cos <p + j I sin <p

gdje je I . .. kompleksni broj kao simbol jakosti struje

ili eksponencijalni oblik I . .. apsolutna vrijednost efektivne jakosti
struje,
<p.. . fazni pomak struje prema naponu.
1 = 1 e'ir

Primjer 1: Kolika je jelatna i jalova komponenta struje predstavljene komplek-

snim brojem I = 8,4 ei 3C A?

I = 8,4 A a) Ir = I cos <p = 8,4 cos 36 6,8 A

<p 36
------------- b) Ix = I sin <p = 8,4 sin 36 = 4,94 A
Ir = ? --------
IX = ?
Primjer 2: Predstavite kompleksnim brojem u algebarskom, trigonometrijskom I
eksponencijalnom obliku efektivnu jakost struje, ija je djelatna kompo-
nenta 2 A, a jalova komponenla 1,5 A.
Ir - 2 A a) Algebarski oblik:
IX = 1.5 A _T = IR + 3 IX = 2 + j 1,5 A
1 = 1
b) Trlgonometrijski oblik:
1= V l 2R + I JX
= K22 + 1,52 = ^ 6,25 = 2,5 A
Ir 2
cos <p = ----= ----- = 0,8 cp = 3651'
I 2,5 r
J_= I cos p + j I sin <p = 2,5cos36e5 r + j 2,5 sin 36e5 r
c) Eksponencijalni oblik:
1 = 1 eiv = 2,5 e;365i'

263
13.2.5. Predoavanje impedancije

Impedancija se moe prikazati vektorom ija je duljina odreena apso-

lutnom vrijednou impedancije, a veliina kuta <p ovisna je o odnosu dje-
latne i jalove komponente impedancije. Kut <p zapravo predstavlja fazni po-
mak izmeu struje i napona kojeg uzrokuje ta impedancija svojom jalovom
komponentom. Budui da se svaki vektor moe simboliki predoiti kom-
pleksnim brojem, impedanciji takoer pripada kompleksni broj iji je alge-
barski oblik:

Z = R + jX

Iz sl. 331 moemo odrediti izraz za djelatnu i jalovu komponentu impedancije:

R = Z cos <p X = Z sin <p

Uvrtavanjem tih izraza u algebarski oblik dobijemo trigonometrijski oblik:

gdje je Z . . . kompleksni broj kao

Z = Z cos <p + ; Z sin <p simbol impedancije

Z . . . apsolutna vrijednost
odnosno eksponencijalni oblik: impedancije

Z = Z ei* <p. . . fazni pomak izmeu struje

i napona.

Predznak imaginarne jedinice ovisi o vrsti jalovog otpora. Ako je impedancija

s induktivnim otporom, predznak je pozitivan (+ j), ako sadri kapacitivni ot-
por, predznak je negativan ( j).

Primjer 1: Napiite kompleksni broj u eksponencijalnom obliku koji predstavlja im-

pedanciju s omskim otporom od 15i2 i induktivnim otporom od 20 Q .

R =15 Q a) Z = VR2 + X2l = ^152 + 202 =25 Q

X l - 20 Q R 15
b) cos <p = = ---- =0,6 <p = 53 6'
Z- ? Z 25
c) Z = Z eiv = 25 ejss06'

Primjer 2: Neka impedancija predoena je kompleksnim brojem

Z = 100 cos 42 + j 100 sin 42Q.
Kolikl je njezin djelatni i jalovi otpor, a kolika je njezina apsolutna
vrijednost?
a) R = Z cos <p 100 cos 42 = 100 0,743 = 74,3 Q
b) X - Z sin <p = 100 sin 42 = 100 0,669 = 66,9
c) Z = 100 Q
d) Kontrola: Z = VR2 + X2 - /74,32 + 66,92 = = 100 Q

264
13.2.6. P redoavanje adm itancije

U mnogim zaaeima lake je i jednostavnije raunati s elektrinom vo-

dljivou umjesto s elektrinim otporom. Kod izmjenine struje i elektrini
otpor i elektrina vodljivost mogu imati i djelatnu i jalovu komponentu.
Elektrini otpor s djelatnom komponentom (R) i jalovom komponentom (X)
zove se impeancija (Z), a elektrina vodljivost s djelatnom komponentom
(G) i jalovom komponentom (B) zove se admitancija (Y).
Ako admitanciju elimo predoiti kompleksnim brojem, moramo uzeti
recipronu vrijednost kompleksnog broja kojim smo predoili impedanciju.

Sl. 331. Impedancija i

X admitancija
Yj- R 3
R2 + X 2 R2 + X 2

gdje je Y . . . kompleksni broj kao simbol admitancije,

R . . . jelatna komponenta impedancije,
ili
X . . . jalova komponenta impedancije.
Z . . . apsolutna vrijednost impedancije.

-----
Y =
R
j
X
Z2 z2

U kompleksnom broju realan dio djelatna je komponenta admitancije (G), a

imaginarni dio je jalova komponenta (B).

c _ _ X _ X

R2 + X 2 Z2 R2 + X 2 Z2

Prema tome, admitanciju moemo predoiti kompleksnim brojem u algebar-

skom, trigonometrijskom ili eksponencijalnom obliku (sl. 331):
0
M

CQ

Y Y cos p j Y sin cp Y = Y e"J>

II

265
Primjer: 1 Kolika je amitancija nekog strujnog kruga i kolika je njezina djelatna
i jalova komponenta, ako je impedancija tog kruga
Z = 25 e i800 Q.

Z = 25 Q a) Y = = = 0,04 S
Z 25
<
p= 30a b) G = Y cos ( cp) = 0,04 cos 30 = 0,03464 S
Y= ?
G= ? c) B = Y sin ( <p) = 0,04 sin ( 30) = 0,02 S
B= ?
d) Kontrola Y = ^ G2 + B2 = V 0.034642 + 0,022 = 0,04 S

Primjer: 2 Predstavite kompleksnim brojem u algebarskom obliku admitanciju ure-

aja ija je impedancija 625Q, a faktor snage 0,8.

Z = 625 Q a) R = Z cos <p = 625 0,8 = 500 Q

cos <p = 0,8 X = Z sin <p = 625 0,6 = 375 Q
Y= ? R X 500 375
~ b ) Y = j ' = ----- i ------- ---
Z2 Z2 6252 6252
= 0,00128 j 0,00096 S

13.2.7. Predoavanje elektrine snage

Elektrinu snagu moemo takoer predoiti kompleksnim brojem iji je

realni dio djelatna snaga (P), a imaginarni dio jalova snaga (Px). Iz sl. 332
proizlazi da je

P = Pz cos <p
Px = Pa sin <p

Kompleksni broj koji predouje elektrinu snagu moe imati algebarski, tri-
gonometrijski ili esponencijalni oblik:

gje je Pz . . . kompleksni broj kao

simbol elektrine snage
Pz . . . apsolutna vrijednost
elektrine snage
P . .. jelatna snaga
P x , .. jalova snaga

266
Primjer 1: Kojim kompleksnim brojevima moemo predoiti snagu ija je djelatna
komponenta 640 W, a jalova komponenta 480 Var?
P = 640 W a) _P2 - P + j Px = 640 + j 480 VA
Px ~ 480 Var
Pz = ? b) P, = Vp 2~Tp J 1/ 640- 4802 = 800 VA
P 640
cos = = ---- = 0,8 tp 3652'
Pz 800
P2 = P7 cos cp + j P, sin rp
= 800 cos 3652' -r j 800 sin 3652' VA
c) Pz = Pz eir = 800 ejwst' va

Primjer 2: Elektrina snaga nekog ureaja predocna je kompleksnim brojem Z =

= 144 jl08V A . Kolika je djelatna, jalova i prividna snaga tog ure-
aja, te koliki je faktor snage?
a) P = 144 W Px = 108 Var
b) Pz = J/P2 + Px2 = K1442 + 1082 -= 180 VA
P 144
c) cos <p ------ ----- = 0,8
Pi 180
Zadaci:
1. Predstavite kompleksnim brojem u eksponencijalnom obliku napon iji je alge-
barski oblik U = 200 + j 150 V.
2. Maksimalna vrijednost izmjenine struje je 28,28 A, a njezin fazni pomak prema
naponu iznosi 32. Predstavite kompleksnim brojem u algebarskom obliku efek-
tivnu vrijenost te struje.
3. Ureaj troi struju predstavljenu kompleksnim brojem _I = 2,56 + j 1,92 A. Koli-
ka je jakost te struje, kolika je njezina jalova i djelatna komponenta i koliki je
faktor snage?
4. Impedancija nekog troila iznosi 3500 Q, a omski otpor 2800 Q. Predstavite otpor
tog troila kompleksnim brojem u algebarskom obliku.
5. Kolika je admitancija strujnog kruga, a kolika je njezina djelatna i jalova kom-
ponenta, ako je impedancija tog kruga Z = 16 e\^ Q.
6. Predstavite kompleksnim brojem u algebarskom obliku admitanciju strujnog
kruga u kojem se nalazi omski otpor od 16 Q i induktivni otpor od 23.0.
7. Stroj daje jelatnu snagu od 3,5 kW uz faktor snage 0,74. Predstavite snagu tog
stroja kompleksnim brojem u eksponencijalnom obliku.

13.3. PRIMJENA SIMBOLlCKE METODE PRI PRORACUNU

STRUJNOG K R U G A

13.3.1. Ohmov zakon

Jena od osnovnih prenosti primjene kompleksnog rauna u elektroteh-

nici je u tome to formule za istosmjernu struju vrijede u potpunosti i za iz-
mjeninu struju, ako su veliine u njima predoene kompleksnim brojevima.
Tako se, na primjer, formule Ohmovog zakona za istosmjernu struju mogu u
istom obliku primijeniti i za izmjeninu struju:

i-J L V = I-Z Z = JL
- Z - I

267
Primjer 1: Na napon od 220 V prikljuen je svitak ijl je omski otpor 10 Q, a in-
duktivni otpor 15 Q. Kolika je struja kroz svitak, kolika je njezina dje-
latna i jalova komponenta, a koliki je njezin fazni pomak prema naponu?
R = 10 a) Z_ R + j X = 10 + j 15 Q
X l = 15 Q
U = 220 V b) j = E _ 220______220 (10 j 15) _
I = ? ~Z ~ 10 + ; 15 ~ 102 + 152 -
IR = ?
ix = ? 2200 j 3300
<p = ?
= ------------------ = 6,77 j 10,15 A
325 -- ------ = 1-----
I r = 6,77 A Ix = 10,15 A
I = y J|t* + Ix 2 = V 6,772 + 10>152 = 12,2 A
IX 10,15
c) tg <p\ = = = 1,499 <pi =_56M8^

Primjer 2: Koliki je pad napona na impeanciji Z = 25 (cos35 + jsin35) kad kroz

nju tee struja I_= 10 (cos 25 + j sin 25)? Kolika je djelatna i jalova kom-
ponenta tog pada napona, a koliki je fazni pomak tog napona prema
struji?
U = I Z = 10 (cos 25 + j sin 25) 25 (cos 35 + j sin 35) =
= 250 [cos (35 + 25) + j sin (35 + 25)] =
= 250 (cos 60 + j sin 60) =
= 250 -0,5 + 3 250 0,866 = 125 + ; 2 1 7 V
C7r = 125 V Ux = 217 V
U = V Ur2 + Ux2 = V1252 + 2172" = 250 V

f7 9?u = 7 = ----- = 1,736 <pM = 60

Ur 125

13.3.2. Kirchhoffov zakon za struje

Ako izmjenine struje iz nekog vorita otjeu granama u kojima se na-

laze istovrsni otpori (samo omski otpori, ili samo induktivni otpori, ili samo
kapacitivni otpori), primijetit emo da je algebarski zbroj tih struja jednak
algebarskom zbroju struja koje dotjeu u to vorite.
Ii + I2 + Is + ........ = l i + h + la + ..............

Ako izmjenine struje iz nekog vorita otjeu raznovrsnim otporima,

algebarski zbroj tih struja nee biti jednak algebarskom zbroju struja koje
dotjeu u to vorite jer su struje u granama zbog djelovanja raznovrsnih
otpora razliito fazno pomaknute prema zajednikom naponu, pa i izme-
u njih samih postoji fazni pomak. Od ranije znamo da se fazno pomak-
nute veliine ne mogu zbrajati algebarski, ve samo vektorski. Budui da se
svaki vektor moe predoiti kompleksnim brojem, vektorski zbroj moemo
predoiti zbrojem pripadnih kompleksnih brojeva.

268
 h + Iz + h + ........ *=14 + 15 + 16 +

Prema tome,
zbroj svih kompleksnih brojeva koji preouju izmjenine struje
koje otjeu u neko vorite jednak je zbroju sviju kompleksnih
brojeva koji predouju izmjenine struje koje otjeu iz tog vorita.

Primjer X: Struje Zj i I 2 dotjeu u vorite, a struje 1$, U, i J3 otjeu iz tog vo-

rita. Kolika je struja U, ako su ostale struje poznate?

h 83 7,2 + j 6,5 A 1 + 2 = 3 + 4 + h
2 = 0,7 + j 1,2 A 4 =1 + 2a 5 =f 7,2 + j 6,5 + 0,7 +
3 = 4,3 + j 2,8 A + j 1,2 4,3 j 2,8 2,4 j 3,6 =
Js = 2,4 + j 3,6 A = 1,2 + 3 1,3 A

J4 = ?

Primjer 2: U neko vorite dotjee struja jakosti 12 A fazno pomaknuta prema za-
jednikom naponu za 30 i struja jakosti 15 A fazno pomaknuta prema
naponu za 7730'. Kolika je rezultantna struja koja iz vorita otjee,
kolika je njezina djelatna i jalova komponenta, a koliki je njezin fazni
pomak prema naponu?
Ji = 12 A a) 1 = Ii (cos 971 + j sin <pi) == 12 (cos 30 +
<pi = 30 + j sin 30) = 12 (0,866 + j 0,5) =
h =* 15 A 10,4 + j 6A
<p% 7730'
2 = h (cos <pi + j sin <ps) = 15 (cos 7730' +
J = ? + j sin 7730') = 15 (0,216 + j 0,976) =
IR = ? = 3,25 + j 14,64 A
Jx = ? b) = 1 + 2 = 10,4 + j 6 + 3,25 + j 14,64 =
<Pi = ?
= 13,65 + j 20,64 A
Ir = 13,65 A Ix = 20,64 A
J = V Pii + J2x = /13,652 + 20,642 = 24,74 A
Ir 20,64
c) tgipi 1,512 = 5630'
Jx 13,65 -------
d) Kontrola (sl. 333):
1 = Vh* + h 2 + 2 It h C O S (< p 2 <p{) =
= V122 + 152 + 2 12 15 cos 4730' = 24,74 A

269
 13.3.3. K irch h offov zakon za napone

Mjerenjem moemo utvrditi da je zbroj svih elektromotornih sila koje

djeluju u nekom zatvorenom strujnom krugu jednak zbroju svih padova na-
pona u tom krugu. To vrijedi kod istosmjernih struja uvijek, a kod izmjeni-
nih struja samo onda kad su u strujnom krugu svi otpori iste vrste.

Ei + Ei + Ea + . . . = J Zi + I Zz + 1 Zz + . . . odnosno 2 E = I 2 Z

Ako se u krugu izmjenine struje nalaze raznovrsni otpori, zbroj elektro-

motornih sila nije jednak zbroju padova napona. Uzrok tome je nejednaki
fazni pomak napona na pojedinim otporima prema zajenikoj struji, pa se
tako fazno pomaknuti naponi ne mogu zbrajati algebarski ve samo vektorski,
Taj vektorski zbroj moemo matematski prikazati kao zbroj pripadnih kom-
pleksnih brojeva.

Ei + Ez + Ea + . . . = I Zi + I Zs + I Za + . . .

odnosno

2 E = I 2 Z

Zbroj svih kompleksnih brojeva koji predouju elektromotorne sile

u nekom zatvorenom strujnom krugu jednak je zbroju sviju kom-
pleksnih brojeva koji predoeuju padove napona u tom krugu.

Primjer 1: U strujnom krugu sa serijski spojenim troilima otpora Zi == 18 + j 15 Q

i Z2 = 22 + j25 Q djeluju dvije eleklromotorne sile Ui = 100V iXJi =
= 50 + j 86,6 V. Kolika struja tee kroz taj strujni krug?
Z_i = 18 + j 15 Q a) 2 Z = Zi + Z2 *= 18 + j 15 + 22 + j 25 =
Z_2 = 22 + j 25 Q = 40 + j 40 Q
Ui = 1 0 0 V b) 2" E = + E2 = 100 + 50 + j 86,6 =
U2 = 5 0 + j86,6V = 150 + j 86,6 V
I = ? 2 E 150 + j 86,6
c) I = = = ---------------- =
2Z 40 + j 40
_ (6000 + 3464) + j (3464 6000) _
402 + 40-
9164 j 2536
= --------- i------ = 2QR i 0 79 A

Primjer 2: Ka napon Ut = 2C0 + j 200 V serijski su prikljuena troila Zi = 8

j 6 >, Z2 = 15 + j 12 Q i Z3 = 10 Q.
Koliki protunapon U2 djeluje u tom strujnom krugu, ako kroz krug
tee struja jakosti l 5 + j 4 A?

270
 Zi - 8 36Q 3) Z = Zi + Z2 + Z3 = 8 3 6 + 15 +
Z2 = 15 + j 12 O = + 3 12 + 10 = 33 + 36 Q
Zs = 10 b) _U = / Z = (5 + j 4) (33 + j 6) =
J_ = 5 + j 4 A = 1 4 1 + j 162 V
Ui = 200 + j 200 V c) U2 = Ui U = (200 + j 200) (141 + j 162) =
U2 = ? = 59 + 3 3 8 V

13.3.4. Izraunavanje elektrine snage

Znamo da snagu izmjenine struje moemo predoiti kompleksnim bro-

jevima u slijedeim oblicima:
P z = P + j P x P z cos <p + j P2 sin (p = P z ei?.

Kut <p je kut kojeg zatvara vektor napona s vektorom struje. Iz sl. 334. pro-
izlazi da je <p = <pn cp\, pa snagu moemo pisati i u obliku:
e\va
Pz = Pz ei - v i> = Pa ---- .
eJ7H
Ako iz tog eksponencijalnog oblika prijeemo u trigonometrijski oblik, do-
bijemo:

r, _ r, cos <pu + j sin <pu

*z r %------------------------
cos (p\ + j sin <p\
(cos <pX{ + j sin <pu) (cos cp\ j sin <p\) _
= ------------------------------------------------- -
cos8 rpi + sin2 <p\

= u i ^C0S*^u ^s*n ^ (cos955i snl ^

i

U (cos g?u + ; sin <pu) I (cos <pi j sin <p\).

Prvi dio izraza na desnoj strani jednadbe kompleksni je broj koji predouje
napon (17), o drugi dio izraza konjugirano je kompleksna vrijednost broja koji
predouje struju (IK). Na isti nain izveli bismo formulu kad bi bilo <p = <p\
<pa. Tada bi dobili formulu:
P z = I (cos <pi + j sin <p\) U (cos <pu ; sin <pu),

Prema tome,
snagu izmjcnine struje dobijemo tako da komplcksni broj koji pre-
douje napon ili jakost struje, (U ili I) pomnoimo s konjugirano
kompleksnom vrijednou broja koji predouje rugu od tih veliina
(IK ili U K).

271
 gdje je P2... kompleksni broj koji predouje
P2 = U I K snagu (VA),
U ... kompleksni broj koji predouje
napon (V),
P 2 = I U K IK . .. konjugirano kompleksna vrijednost
broja koji predouje jakost struje (A).
Primjer 1: Na napon od 220 V, 50 Hz prikljuen je ureaj u kojem su serijski spo-
jeni induktivitet od 1 H, kapacitet od 12 i omski otpor od 200 Ko-
lika struja tee kroz ureaj i kolika je snaga tog ureaja?
U = 220 V a) XL = 2 II fL = 314 1 = 314 Q
/ ** 50 Hz 1 1000 000
c 12 fiF x0= =265 Q
2 7I/c 314-12
L = 1H
R = 200 Q Z = R + j X l j Xc = 200 + j 314 j 265 =
= 200 + j 49 Q
1_ = ?
U 220 _ 220-200 3 220-49
P z - ? b) 1 = = = -----------
_Z_ 200 + 3 49 - 2002 + 492
_ 44000 j 10780 _
1,04 j 0,25 A
~ 42401
C) P *= _U JK = 220 (1,04 + j 0,25)
= 228,8 + 355 VA
P 2 = Y 228,82 + 55" = 235,3 VA
P = 228,8 W Px = 55 Var

Primjer 2: Na kojl je napon prikljueno troilo koje pri struji jakosti I_= 15 e/380
A ima snagu Pz = 750 ei 240VA? Kolika je djelatna i jalova komponenta
tog napona?
1_ = 15eJ'A
U = = - - 750 e/M: 15 e-i0
Pz = 750 ei 24 VA JK

U = ? = 50 ei oo =
= 50 cos 60 + 3sin 609 =
= 50 0,5 + 350 0,866 =
= 2 5 + j 43,3 V
Ur = 25 V Ux = 43,3 V

Zaaci:
1. Uredaj impedancije Z = 45 328 Q prikljuen je na napon od 110 V. Kolika
struja protjee kroz ureaj, kolika je njezina djelatna i jalova komponenta i
kolik je njezin fazni pomak prema naponu?
2. Kroz troilo pri naponu U = 200 ei 54 V tee struja jaine J_= 16 eJc A. Kolika
je impeancija iog troila te koliki je njegov djelatni i jalovi otpor?
3. U vorite otjee struja h = 10 (cos 45 + 3sin 459) A i h_= 4,8 (cos 60 + j sin
60) A. Predstavite kompleksnim brojem struju koja otjee iz vorita, odredite
njezinu djelatnu i jalovu komponentu te njezin fazni pomak.

272
4. Predstavite kompleksnim brojem struju h koja mora dotjecati u vorite za-
jedno sa strujom h 6,93 j4 A da bi struja koja otjee iz vorita imala dje-
latnu komponentu 9,7 A i jalovu komponentu 9,32 A.
5. Kolika je djelatna, jalova i prividna snaga troila kroz koje pri naponu 220 V
tee djelatna struja 12 A i jaiova struja od 5 A (induktivna)?
6. Svitak induktiviteta 62,5 mH i omskog otpora 17.4 Q prikljuen je na napon 500
V, 50 Hz. Kolika struja tee kroz svitak? Kolika je njegova djelatna i jalova sna-
ga te koliki je faktor snage?
7. Kroz ureaj prikljuen na napon U_= 200 ejceV protjee struja jakosti I =
= 12 ei36 a . Kolika je djelatna, jalova i prividna snaga tog ureaja?

13.3.5. Serijsko spajanje komplebsnih otpora

Kod serijskog spajanja kompleksnih otpora dolazi do dijeljenja napona,

pa je prema Kirchhoffovom zakonu:

U_= Ui + U2 + Ua + ............

Ako te napone zamijenimo odgovarajuim izrazima iz Ohmova zakona, pred-

nja jednadba dobiva oblik

1 - Z = I Z i + I-Z* + r Z a + ..........

Podijelimo li cijelu jednadbu s I, dobijemo

Z = Zi + Z + Zs +

Dakle
kompleksan broj koji e predociti impedanciju cijelog strujnog kru-
ga dobijc se tako da se zbrojc kompleksni brojevi koji predouju
impedancije pojedinib kompleksnih otpora.

Primjer 1: Koliki otpor Z2 treba serijski vezati otporu Zi = 3 j 5Q da pri naponu

od 100 V kroz strujni krug tee struja jakosti 15 A fazno pomaknuta pre-
ma naponu za 30?
Zt = 3j 5O a) I = 1 (cos (p + j sin <p) =
U = 100 V = 15 (cos 30 + j sin 30) = 13 + j 7,5 A
I = 15 A _ V 100 100-13 j 100 -7,5
b) Z = = = ------------
<p 30 I 13 + j 7,5 132 + 7,52

Z2 = ? 1300 j 750
= 5,77 j 3,33 Q
225,25
c) Z3 = Z Z, = (5,77 j 3,33) (3 j 5)
= 2,77 + j 1,67 Q

Primjer 2: Na napon od 100V, 400Hz prikljuena su serijski dva svitka indukti-

viteta 0,07 H i 0,11 H, dva omska otpora od 100 Q i 500 Q, te va kon-
enzatora kapaciteta 0,6 i 1,6 pF. Kolika je ukupna impedancija struj-18

18 O sn o v e c le k tro te h n ik e 273
 nog kruga, kolika je struja koja tee tim krugom i kolika je njezina
snaga? Za svaku traenu veliinu odredite prividnu vrijednost te njezi-
nu djelatnu i jalovu komponentu.
U = 100 V a) XLi = 2 Ilf Li = 2 3,14 400 0,07 = 176 Q
f = 400 Hz X l2 = 2 i7 f L2 = 2.3,14 -400-0,11 = 276 Q
Lj = 0,07 H 1 1000 000
L2 = 0,11 H X,i = = 995 Q
Ri = 100 Q 2 I lf Ci 2 3,14 400 0,4
R2 = 500 D 1 100 000
Xc2 = = 249 Q
Ci = 0,4 /iF 2 Ilf C2 2.3,14-400-1,6
C2 = 1,6 fxF z = 2R + j2 X = (100 + 500) + j (176 +
Z_ 9 + 276 995 249) = 600 j 792 Q
I_ 7 = / R2 + X 2 = / 6002 + 7922 = 999Q
Pz 9 R = 600 Q X = 792 Q
___ u _ 100 100-600 j 100-792
b)- ~ ~ ~ 600 3792 6002 + 7922
60000 3 79200
= 0,06 3 0,079 A
997264
1 = VP r + I 2X 0,062 + 0,0792 = 0,099 A
Ir = 0,060 A Ix = 0,079 A
c) Pz = U IK = 100 (0,06 + 3 0,079) =
= 6 + ; 7,9 VA
P z = V P2 + p \ V62 + 7,92 = 9,92 VA
P= 6W Px = 7,9 Var

13.3.6. P araleln o spajan je kom pleksnih otpora

Pri paralelnom spajanju otpora dolazi do grananja struje pri emu vri-
jedi Kirchhoffov zakon za struje:

I = Ji + Is + h + .........

Uvrstimo li u tu jenadzbu umjesto struje odgovarajue izraze iz Ohmovog

zakona, dobijemo
u u u u
= : = ----- -X- + ------ f:U
z Z1 Z2 Za

1 1 1 1
+
+ + ...........
Z Zi Z z3

Kaunski postupak po formuli osta je sloen, pa je jenostavnije i prakti-

nije umjesto impedancije otpora (2) uzeti njihove admitancije (Y). Tada for-
mula ima obiik

274
18*
 Y = Yt + Ya + Y 3 +

Dakle
kompleksni broj koji predouje ukupnu admitanciju paralelno spo-
jenih kompleksnih otpora dobije se tako da se zbroje kompleksni bro-
jevi koji predstavljaju admitancije pojedinih kompleksnih otpora.

Ako su paralelno spojena samo dva kompleksna otpora, moe se primijeniti

i formula:

z- JZ i l+ IZl
2

Primjer 1: Na naponu od 200 V, 600 Hz paralelno su prikljuena dva svltka: Ri =

= 1200 Q , Lt 0,32 H i R% 2400 Q, L = 0,14 H. Kolike su struje u tom
sklopu i koliki su njihovi fazni pomaci prema naponu?
U = 200 V a) X l i = 217 fLt = 2 3,14 600 0,32 = 1206 Q
f = 600 Hz X u = 2 I I f U = 2 3,14 600 0,14 - 528 Q
Ri = 1200 Q Zi = Rt + j X u = 1200 + j 1206 Q
Ro = 2400 Q Za = R2+ j X L2= 2400 + j 528 Q
L i = 0,32 H
L 2 = 0,14 H
1 1200 j 1206
1200 + j 1206 12002 + 12062
1 =? 0,000414 j 0,000417 S
Ji= ? i 1 2400 j527
h = ? -^2 Zi 2400 + j 527 = 2400'- + 5272
= 0,000398 j 0,000087 S
<Pi ?
Y =Y H
<P2 ~ ?
b) I_ = U Y = 200 {0,000812 j 0,000504) =
= 0,162j 0,1 A
1 - U - 200 _ 200 1200 3200 1206 _
- Zi 1200 + j 1208 12002 + 12062
240000 3241200
2894436 = 0,083 j 0,083 A
U 200 200-2400 3200-528
2400 + j528 24002 + 5282
480000 3 105600
= 0,079 30,017 A
6038784
c) Kontrola;
L = l l + L- = 0,83 j 0,83 + 0,079 30,017
= 0,162 30,1 A
0,083
d) tg >px = = = 1 cpi = 45
Tr 0.083
j x_ 0,017
tgcp2 = 0,2152 9?2 = 128'
Jr 0,079
0,100
tgcp = 0,6173 cp = 3141'
2r 0,162

275
Primjer 2: Sklop na sl. 335 moe sluiti za reguliranje faznog pomaka. U kojim se
granicama pri frekvenciji od 50 Hz moe regulirati fazni pomak, ako je
kapacitet kondenzatora 4 /xF, induktivitet svitka 1,5 H, a otpor potencio-
metra se moe mijenjati od 10 Q do 2250 Q?
C 4//F a) XL = 2T7fL = 314-l,5=471l3
L - 1,5 H 1 1000 000
/ = 50 Hz
Xc = = 7961?
2J7/C 414-4
Ri 10 Q 1 1
R2 = 2250 Q & ZRL R i+ X h 10 + j471
<pi = ? 10 j 471
<p2 = ? = ~iQ2 +4712 = 0,000045 j 0,002122 S

Yc s - = ---------- = = j 0,001256 S
_c j 796 796
Y = Y rl +Y c = 0,000045 j 0,002122 +
+ j 0,001250 = 0,000045
j 0,000866 S
B 0,000866
tg <pi ~ = ---------= 19,244 <pt = 87'
0,000045
1
b) YRL =
Zrl R2+ j X L 2250 + j 471
2250 j 471
= 0,000426 j 0,000089 S
22502 + 4712
Y_ = Yrc + Y c = 0,000426 j 0,000089 +
+ j 0,001256 = 0,000426 + j 0,001167 S
B 0,001167
tg <Pz = ---- = ----------- = 2,739 <P2 = + 70e
T G 0,000426 --------------

Dakle, fazni pomak se moe tim potenciometrom regulirati izmeu 87a i + 70.

13.3.7. Mjeovito spajanje kompleksnih otpora

Pri rjeavanju krugova s mjeovito spojenim kompleksnim otporima po-

trebno je postepeno pojedine parove serijski ili paralelno spojenih otpora za-
mijeniti ekvivalentnim otporom i tim e svoditi zadani sklop na sve jednostav-
niji oblik. Postupak je, dakle, isti kao i kod istosmjerne struje, samo su sada
veliine izraene kompleksnim brojevima.

276
Primjer 1: U mjeovitom spoju na sl. 336 prvi svitak ima omski otpor od 10 Q i
induktivni otpor od 2,51 Q, rugi svitak ima omski otpor od 10 Q i
induktivni otpor od 4,71 Q, a trei svitak ima omski otpor od 6Q i in-
duktivni otpor o 9,42 Q. Kolike struje teku tim spojem i koliki su na-
poni na svicima, ako je spoj prikljuen na napon od 250 V?
Ri = 10 Q a) Zi = Ri + j X li = 10 + j 2,51 Q
R2 = 1 0 Zz R2 + j Xi2 = 10 + j 4,71 Q
Ra = 6Q
X li = 2,51 Q Zz =* R3 + 3*X l3 6 + 39,42 Q
X L2 = 4,71 Q (10 + 34,71) (6 + j 9,42)
X L3 = 9,42 Q - 23 Zz +Zz 10 + 34,71 + 6 + j 9,42
U = 250 V
_ _ _ _ _ 1980 + 3 1738,5
---------------------- = 4,35 + j 3,82 Q
455,66
I2 = ?
Z = Zi + Z23 = 10+3* 2,51 + 4,35 + 33,82 =
h = ? = 14,35 3 6,33 Q
t= ? ^ _

U2 = ? - _Z_ 14,35 + 3 6,33

u3 = ? 250-14,35 3 250-6,33 _
~ 14,352 + 6,332
3587,5 jl582,5
= 14,58 36,43 A
246
1 = 11 Zt = (14,58 36,43) (10 + 32,51) =
= 162 3 27,7 V
2 = 3 = h Z 2 3 = (14,58 j6,43)
(4,346 + 33,815) = 88 + 327,7 V
88 + 327,7 1010,47 3 137,48
i = =
Zz 1 0 + j 4,71 122,18
= 8,27 3 1,12 A
z2
_ 3 88 + 327,7 788,9 3662,7
7 6 + 39,42 124,74
IIZ,
= 6,32 35,31 A
c) Kontrola
u
11 = h + h = 8,27 j 1,12 + 6,32 35,31 =
Sl. 336. Uz primjer 2 = 14,59 3 6,43 A
_ = 1 + 2= 162 327,7 + 88 + 327,7 =
= 250 V

27-
Primjer 2: Omski otpori od 20012 (Ri) i 274X2 (R2), te svitak induktiviteta 3H (Li)
i kondenzator kapaciteta 6,5 /*F (Ci) spojeni su u mjeoviti spoj prema
sl. 337. Koliki mora biti induktivitet svitka L2 da se u spoju pri frekven-
ciji 50 Hz poniti fazni pomak (9? = 0)?

Ri = 200 X2 a) X n = 2 II fL = 314 3 = 942 X2

R2 = 274 X2 1 1 000 000
Li = 3H X = = 490 X2
2 IlfC 314-6,5
Ci = 6,5 fiF
(Rt 3Xc) j X li _ (200 j 490) j 942
f = 50 Hz Zi =
tp = 0 (Rl Xc) + j X Li ~ 200 j 490 + j 942
Ls = ? 461580 + j 188400
= 726 j700X2
200 + 3452
Z 12 = Z i + R2 = 726 J700 + 274 =
= 1000 3700 X2

Sl. 337. Uz primjer 2

b) Faznog pomaka nema ako je imaginarni dio ukupne impedancije jenak nuli, pa
u prednji sklop treba serijski prikljuiti svitak induktivnog otpora X l2 = 700 X2.
Tada je ukupna impedancija sklopa:
Z = Zi2 + X l2 = 1000 j 700 + j 700 = 1000X2.
Traeni induktivni otpor pri frekvenciji 50 Hz ima svitak induktiviteta:
X L2 700
L2 = = 2,23 H.
2 n f 314

Zaaci:

1. Koliki otpor Z2 treba vezati serijski s otporom Zi = 18-j 15X2 da pri naponu od
220 V kroz strujni krug tee samo djelatna struja jaine 5A?
2. Na napon od 220 V serijski su vezani otpori _Zi = 24 + j 45 X2, _Z2 = 3 0 3 18 X2 i
Z 3 = 18X2. Kolika je impeancija kruga, kolika struja tee kroz krug i koliki su
padovi napona na pojedinim otporima?
3. Na napon od 100 V serijski su vezani otpori _Zi = 250 ei60 X2 i Z% = 121,8 e356-z5
X2. Kolika struja tee kroz strujni krug i koliki je njezin fazni pomak prema
naponu?
4. Dva troila impeancije Zi = 4,24 + 34,24 1 _Z2 = 10,4 36X2 prikljuena su pa-
ralelno na napon od 120 V. Kolike su djelatne i jalove struje pojedinih grana i
cijelog sklopa?

278
5. Kolike struje teku i koliki su naponi na pojedinim granama spoja prikazanog na
sl. 338, ako su omski otpori od 200 Q (R) i 500 Q (Rl), induktivni otpor od 500 Q,
a kapacitivni otpor od 1000/3? Spoj je prikljuen na napon od 120 V.

S2. 338. Uz zadatak 5 Sl. 339. Uz zadatak 7

6. Kolika je ukupna snaga spoja iz prednjeg zaatka I kolike su snage u pojedi-

nim granama? Koliki su pripadni faktori snage? Provjerite dobivene rezultate
na vektorskom dijagramu.
7. Cetiri kompleksna otpora spojena su na napon od 110 V, 50 Hz prema shemi na
sl. 339. Zi 2,5 + j Q, Zt = 1 + j 5 Q, Zz = 2 j Q, Z a ~ 3 j 4 Q. Kolika je stru-
ja kroz Zi, a kolike su struje kroz grane?

279
 14. T A B L I C E

GRAFICKI SIMBOLI U SHEMAMA

g e n e ra to r ls to s m je m e s tr u je

-inminii e le k tr o to p lin s k o tr o ilo

g e n e ra to r je d n o fa z n e s tr u je o t p o r n i k ( o m s k i)

g e n e ra to r tr o f a z n e s tr u je o tp o rn ik s te p e n a s to p ro m je n ljiv

g a lv a n s k l la n a k o tp o m ik k o n tin u ir a n o p ro m je n ljlv

s v ita k
-H'l-'l- b a te r ija g a lv a n s k o g la n k a
p r ig u n ic a s a e lje z n o m je z g r o m
is p ra v lja
tra n s f o r m a to r
p rije la z v o d o v a (n e s p o je n i)
*
k o n e n z a to r
s p o je n i v o d o v i
p r o m je n ljiv i k o n d e n z a to r
o s ig u r a (s tru jn i)
a m p e rm e ta r
p r e k id a je d n o p o ln i

v o ltm e ta r
p r e k i d a d v o p o ln i
v a tm e ta r
p re k lo p n ik
e le k tri n o b ro jilo
a ru lja

280
 PR EG LED F IZ IC K IH V E L lC lN A , SIM BOLA I JE D IN IC A

Jedinica
i Jedinica

Simbol
Simbol
Veliina Veliina

1
duljina l m jakost struje r A
polumjer r m gustoa strujc j A/m2
promjer m koliina elektriciteta Q C
povrina S m* elektrini napon u V
zapremina V m3 elektrini potencijal V V
masa m kg elcktrini otpor R
5 specifini otpor 2m,
gustoa kg/m3 e i2mnv/m
vrijeme t s elektrina vodljivost G *
S/in,
brzina V m/s specifina vodljivost X Sm/mnr
kutna brzina OJ rad/s induktivni otpor x r. _o
ubrzanje a m/s2 kapacitivni otpor xG Q
kutno ubrzanje a rad/sJ impedancija z Q
sila F N frekvencija 1 Hz
teina G N jakost elektrinog polja E V/m
specifina teina y N/m3 gustoa elektrinog toka D C/m2
moment sile M Nm dielektrinost s C/Vm
rad A J kapacitet C F
energija W J magnetomotorna sila Q A
snaga P W magnetski napon vm A
faktor snage cos?? magnetski otpor Rm A/Wb
korisnost V magnetska vodljivost A Wb/A
temperatura 0 C magnetski tok $ Wb
apsolutna temperatura T K jakost magnetskog polja H A/m
toplina Q J magnetska inukcija B T
specifina toplina c J/st. kg permeabilnost P Wb/Am
broj zavoja N induktivitet L H

281
 USPORl i DBA
u e le k tr i n o m p olju

Veliina Definicija Jedinica Primjedba

veliine

elektrini naboj (Q) C 1 C = 1 As

elektrini napon (U) V
jakost elektrinog polja (E) E = J^ V/m
l

gustoa elektrinog polja (D) D = A C/m2

S
_ D
dielektrinost () C/Vm
~ E

dielektrinost vakuuma (o) s0 = const C/Vm = 8,854 -10 13 C/Vm

s
relativna dielektrinost (*r)
So
kapacitet (C) c= F 1 F = 1 C/V
AU
,6a
&
O
1

kapacitet kondenzatora (C) F

GRCKA SLOVA

A a . . . alfa A X . . . lambda
B fi . . . beta M n . . . mi

/ r . . . gama N v . . . ni
zi J . . . delta n * . . . pi
E s . . . epsilon P e . . . ro
H V . . . eta 2 a . . . sigma
e # . . . theta <p . . . fi l
K x . . . kapa Q <x> . . . omega

282
V ELIC IN A
u m agnetskom p olju

Veliina i simbol Definicija Jeinica

veliine Primjedba

magnetski tok ($> Wb 1 Wb = 10M (meksvel)

magnetski napon (Vra) A 1 A = 1 Az

jakost magnetskog polja (H) H = -L A/m

l

gustoa magnetskog polja (B) b = -* T 1 T = 104 G (gaus)

s
B
permeabilnost <W Wb/Am

permeabilnost vakuuma <J*o) /<o = const Wb/Am Po =1,256 108 Wb/Am

relativna permeabilnost Q * t) /ir =

ho
r
induktivitet (D H 1 H = 1 Wb/A
JI
induktivitet svitka (L) L=
fj. o - p .t - S jj,
H
l

DEKADSKE KRATICE ISPRED JEDINICA

deka (D . . ) eset osnovnih jedinica

hekto . . . (h . - -) sto
kilo . . . (k . . ) tisuu
mega . . . (M . ) milion
giga . . . (G . ) milijardu
tera . . . (T . 0 bilion
eci . . . (d . . ) eseti io osnovne jedinice
centi . . . (c . . ) stoti yy
mili . . . (m . ) tisui f> fl 1f
mikro . . . o . ) milionti
nano . . . (n . - -) milijariti
piko . . . (p . ) bilionti

283
KVADRAT, KUB, KVADRATNI I KUBNI KORIJEN, OPSEG I POVRINA KRUGA
I RECIPRONE VRIJEDNOSTI BROJEVA OD 1100

150
Ttn2 1
n n2 Tin Vn n
4 n
1 1 3,1416 0,785 398 1,000 00 1,000 000 1
2 4 6,2832 3,14159 1,414 21 0,500 000 2
3 9 9,4248 7,068 58 1,732 05 333 333 3
4 16 12,566 12,566 4 2,000 00 250 000 4
5 25 15,708 19,635 0 2,236 07 0,200 000 5
6 36 18,850 28,274 3 2,44949 166 667 6
7 49 21,991 38,484 5 2,645 75 142 857 7
8 64 25,133 50,265 5 2,828 43 125 000 8
9 81 28,274 63,617 3 3,000 00 111111 9
10 100 31,416 78,539 8 3,162 28 0,100 000 0 10
11 121 34,558 95,033 2 3,316 62 0,090 909 1 11
12 144 37,699 113,097 3,464 10 083 333 3 12
13 169 40,841 132,732 3,605 55 076 923 1 13
14 196 43,982 153,938 3,741 66 071 428 6 14
15 225 47,124 176,715 3,872 98 0,066 666 7 15
16 256 50,265 201,062 4,000 00 062 500 0 16
17 289 53,407 226,980 4,123 11 058 823 5 17
18 324 56,549 254,469 4,242 64 055 555 6 18
19 361 59,690 283,529 4,358 90 052 631 6 19
20 400 62,832 314,159 4,472 14 0,050 000 0 20
21 441 65,973 346,361 4,582 58 047 619 0 21
22 484 69,115 380,133 4,690 42 045 454 5 22
23 529 72,257 415,476 4,795 83 043 478 3 23
24 576 75,398 452,389 4,898 98 041 666 7 24
25 625 78,540 490,874 5,000 00 0,040 000 0 25
26 676 81,681 530,929 5,099 02 038 4615 26
27 729 84,823 572,555 5,196 15 037 037 0 27
28 784 87,965 615,752 5,291 50 035 714 3 28
29 841 91,106 660,520 5,385 16 034 482 8 29
30 900 94,248 706,858 5,477 23 0,033 333 3 30
31 961 97,389 754,768 5,567 76 032 258 1 31
32 1024 100,53 804,248 5,656 85 031 250 0 32
33 1089 103,67 855,299 5,744 56 030 303 0 33
34 1156 106,81 907,920 5,830 95 029 4118 34
35 1225 109,96 962,113 5,916 08 0,028 571 4 35
36 1296 113,10 1 017,88 6,000 00 027 777 8 36
37 1369 116,24 1 075,21 6,082 76 027 027 0 37
38 1444 119,38 1134,11 6,164 41 026 315 8 38
39 1521 122,52 1194,59 6,245 00 025 641 0 39
40 1600 125,66 1 256,64 6,324 56 0,025 000 0 40
41 1681 128,81 1 320,25 6,403 12 024 390 2 41
42 1764 131,95 1 385,44 6,480 74 023 809 5 42
43 1849 135,09 1 452,20 6,557 44 023 255 8 43
44 1936 138,23 1 520,53 6,633 25 022 272 3 44
45 2 025 141,37 1 590,43 6,708 20 0,022 222 2 45
46 2116 144,51 1 661,90 6,782 33 021 739 1 46
47 2 209 147,65 1 734,94 6,855 65 021276 6 47
48 2 304 150,80 1 809,56 6,928 20 020 833 3 48
49 2 401 153,94 1 885,74 7,000 00 020 408 2 49
50 2 500 157,08 1 963,50 7,071 07 0,020 000 0 50

284
50100
nna 1
n n 9 7 rn Yn n
4 .1
50 2 500 157,08 1 963,50 7,071 07 0,020 000 0 50
51 2 601 160,22 2 042,82 7,141 43 019 607 8 51
52 2 704 163,36 2 123,72 7,21110 019 230 8 52
53 2 809 166,50 2 206,18 7,28011 018 867 9 53
54 2 916 169,65 2 290,22 7,348 47 018 518 5 54

55 3 025 172,79 2 375,83 7,416 20 0,0181818 55

56 3136 175,93 2 463,01 7,483 31 017 8571 56
57 3 249 179,07 2 551,76 7,549 83 017 543 9 57
58 3 364 182,21 2 642,08 7,615 77 017 241 4 58
59 3 481 185,35 2 733,97 7,68115 016 949 2 59
60 3 600 188,50 2 827,43 7,745 97 0,016 666 7 60
61 3 721 191,64 2 922,47 7,810 25 016 393 4 61
62 3 844 194,78 3 019,07 7,874 01 016129 0 62
63 3 969 197,92 3 117,25 7,937 25 015 873 0 63
64 4 096 201,06 3 216,99 8,000 00 015 625 0 64

65 4 225 204,20 3 318,31 8,062 26 0,015 384 6 65

66 4 356 207,35 3 421,19 8,124 04 015 151 5 66
67 4 489 210,49 3 525,65 8,185 35 014 925 4 67
68 4 624 213,63 3 631,68 8,246 21 014 705 9 68
69 4 761 216,77 3 739,28 8,306 62 014 492 8 69
70 4 900 219,91 3 848,45 8,366 60 0,014 285 7 70
71 5 041 223,05 3 959,19 8,426 15 014 084 5 71
72 5 184 226,19 4 071,50 8,485 28 013 888 9 72
73 5 329 229,34 4 185,39 8,544 00 013 698 6 73
74 5 476 232,48 4 300,84 8,602 33 013 513 5 74

75 5 625 235,62 4 417,86 8,660 25 0,013 333 3 75

76 5 776 238,76 4 536,46 8,717 80 013157 9 76
77 5 929 241,90 4 656,63 8,774 96 012 987 0 77
78 6 084 245,04 4 778,36 8,831 76 012 820 5 78
79 6 241 248,19 4 901,67 8,888 19 012 658 2 79
80 6 400 251,33 5 026,55 8,944 27 0,012 500 0 80
81 6 561 254,47 5 153,00 9,000 00 012 345 7 81
82 6 724 257,61 5 281,02 9,055 39 0121951 82
83 6 889 260,75 5 410,61 9,110 43 012 048 2 83
84 7 056 263,89 5 541,77 9,165 15 011904 8 84

85 7 225 267,04 5 674,50 9,219 54 0,011764 7 85

86 7 396 270,18 5 808,80 9,273 62 011 627 9 86
87 7 569 273,32 5 944,68 9,327 38 011494 3 87
88 7 744 276,46 6 082,12 9,380 83 011363 6 88
89 7 921 279,60 6 221,14 9,433 98 011236 0 89
90 8100 282,74 6 361,73 9,486 83 0,0111111 90
91 8 281 285,88 6 503,88 9,539 39 010 989 0 91
92 8 464 289,03 6 647,61 9,591 66 010 869 6 92
93 8 649 292,17 6 792,91 9,643 65 010 752 7 93
94 8 836 295,31 6 939,78 9,695 36 010 638 3 94

95 9 025 298,45 7 088,22 9,746 79 0,010 526 3 95

96 9 216 301,59 7238,23 9,797 96 010 416 7 96
97 9 409 304,73 7 389,81 9,848 86 010 309 3 97
98 9 604 307,88 7 542,96 9,899 49 010 204 1 98
99 9 801 311,02 7 697,69 9,949 87 0101010 99
100 10 000 314,16 7 853,98 10,000 00 0,010 000 0 100

285
 15. RJEEN JA ZA D A TA K A

Str. 15 (1.4.)
1. 0.000 005 0,000 173 A 0,000 015 6A
2. 17 000//A 70 000 ftA 3 500 fiA
3. Q = 10,92 C
4. / = 11,54 A
5. J = 4.8 A/mm2 = 4 800 000 A/m2
6. 1 = 23,55 A

Str. 18 (1.5.)
1. 75 000 //V = 0,000 075 kV
2. 20 V = 120 000 mV = 120 000 0 0 0 //V

Str. 22 (1-6.)
1. 34017 0,257 /2 72 400 /2
2. 0,054 kn 380 k/2 0,(K)0 025 k/2
3. 0,055 n 200 n 0,002 8 /2
4. 0,002 8 S 0,000 083 S 8S
5. k = 50 Sm/mm2 k = 0,83 Sm/mm2 at= 2,22 Sm/mm'
6. R = 23,3 Q
7. S = 4,4 mm2
8. / = 600 m
9. S - 1,6 mm2
10. R = 0,336 n
11. l = 517 m
12. R = 0,000 624 n
13. S = 0,125 6 mm2 / = 4,48 m
14. S = 2,5 mm2 d = 1,78 mm

Str. 27 (1.7.)
1. Ri = 581,9 n
2. A 9 = 51,3C t52 = 71,3C
3. /?2 o= 1 7 , 5 n *80= 21,595 /2 *o = 16,135/2
4. zl<9 = 31C
5. /?h = 21,2 n
6. Rh = 3 1 ,8 n *i = 36,77 n
00
3-
CJ

7. l = 17,1 m
11

9. zl.9 = 59,8C .9 = 79,8C

10. zl//= 76,9C
11. Rh = 20 /7
12. a = 0,004 aluminij
13. Rh = 49,77 n
14. Ri = 8 9 ,9 /2 AR = 72,9/2

287
S tr . 31 (2.1.)

I. U = 300 V
2. R = 80 O
3. ! = 0,55 A
4. / = 0,083 A
5. U = 6,3 V
6. R = 240 O / = 192 m
8. Ri = 141 n 3 = 1186C
9. R = 5 0 / = 4,8 A
10. Ri =
25 O
11. I =
5,6 A Q = 4032 C
12. R =
4,75 M O
13. I =
6,25A
14. Rh =
10 O Rl = 12 O / = 17,5 A
15. R = 4,2 O S = 0,25 mm2

S tr. 36 (2.2.)
I. ! = 6,67 A
2. Ru = 1,625 O
3. l = 13,75 A u = 6,875 V U b = 103,125 V
4. R = 60 O u = 144 V
5. R - 0,656 O u = 5,38 V (% ) = 2,44%
6. u = 4,4 V R = 0,978 O
7. ! = 5,33 A
8. Ru = 0,021 O
9. R = 0,56 O u = 1,96 V u = 1,78%
10. R = (15 50 I = 157 m
11. R = 45 0
12. ! = 1,25 A

S tr. 41 (2.3.)

I. R = 28,8 O
2. R = 7,5 O
3. R = 87,5 O
4. R = 9,47 O / = 23,22 A
5. h = 3,36 A h = 1,44 A
6. R\ = 60 O R i= 30 O
7. R\ = 660 0
8. h = 4,58 A h = 2,75 A /e = 0 = 1,83 A
9. R = 160 O / = 1,375 A / = 0,275 A
10. Rs = 0 ,111 O
11. n = 200 / = 1A
12. I = 102 A
13. ! = 25,6 A

288
S tr . 4 7 (2.4.)

1. I = 2,03 A
2. E2 16,5 V
3. * = 12/2 / = 3A
ll\ = 6 V 112 = 12 V 7/3 = 18 V
4. E = 15 V R = 7,5 n / = 2A
5. Ri = 8 0 n R2 = 40 n li 1 = 43,3 V U2 21,7 V
6. R = 74,29 n I = 0,875 A U] = 30 V U2 35 V
7. Rp = 9 950 n
8. n = 6
9. R = 260 n / = 0,846 A u\ = 169,2 V 112 50,8 V
10. I = 0,17 A u= 1,86 V
11. R} = 1,2 n R? = 2 0 ,8 n
12. Ro = n a n
13. U = 24,4 V
14. E\ . 8V I = 0,53 A U= 7,96 V
e2= 2 V / = 0,133 A U = 1,995 V
15. Rv = 2 ,8 n R = 87,8 n 1 = 2,5 A 11} 212,5 V
16. n = 10 U= 100 V
17. Rp = 47500 n
18. u = 70 V

Str. 51 (2.5.)
1. R 34=24 n *224 = 6 /2 * 1 2 3 4 = 12 /2
1 4A
= 0 = 4A i2 = 3 A h = k = l A
2. 16 n 36 n 4 0 /2 46 n 3 ,7 5 n 5n 7,5 n
13 ,5 n 15 n 33,75 n 3,33/2 10,43 n 7,82/2 5,22 /2
3. r = in
4. R = 8,74 n
5. R = 3 5 /2 I 0,8 A
6. R = 2 5 /2 I 0,96 A
7. *23 = 7,5 n *456 = 8 / 2 R = 25,5 n I = 3,92 A
AB = 39,2 V "B C 29,4 V
= HCD = 3 1,4 V
8. Rx = 5,66 n / 7,08 m
9. Rx = 14/2 /i : h = 1 :1.4

Str. 57 (3.1.)
1. 0,346 8kp 0,00714 kp 12,805kp
2. 0,073 4 kpm 0,000 51 kpm 3,914 kpm
3. 7/ = 0,81
4. *d = 1293,6 W = 131,87 kpm/s

Osnuvc dcUrotchnikc
19 289
S tr . 61 (3.2.)

1. P = 1200 W
2. P = 96 W
3. = 484/2 / = 0,45 A
4. Pd= 25,76 kW P= 32,2 kW I = 146,3 A
5. /ii = 480 okr/h f* = 640 W
6. 18 000 d
7. P] = 1 075 W /= 198 V P2 = 871 W
8. / = 6,61 A
9. / = 0,27 A
10. Pd = 1 766 W P= 2 200 W }] = 0,8
II. A = 14,4 Wh = 51 840 J
12. I = 2,75 A /> = 302,5 W
13. / = 25 h
14. U = 134 V
15. = 121 J7 R\\ = 105,2 n l = 12 m
16. / = 0,733 A u\ = 146,66 V i/2 = 73,33 V
67 (3.3.)
1. 120 Ws= 120 J= 12,24 kpm = 28,8 cal
2. 5 KS = 3,68kW = 3 680W = 375,36 kpm/s = 883,2 cal/s
3. Q = 23 400 000 J = 5 616 000 cal
4. W = 17 900 000 J = 4,97 Wh
5. Q = 348,48 kcal m = 4,356 kg
6. //,, = 168 V P = 624 W Q = 7 257 600 J
7. W = 29 832 000 J = 8,28 kWh
8. Q = 800 000 cal P = 5,555 kW
9. Gd= 7 000 000 cal Q = 8 294 000 cal 7] = 0,84
10. (2d= I 230 000 cal r = 6 000 s / = 4,4 A
71 (3.5.)
1. / = 18,18 A S = 16 mm2 u = 1,78 V
2. / = 1,14 A S = 0,75 inm2 u =0,53 V
3. S = 2,5 mm2 J = 6,4 A/mm2
4. / = 20 A / = 5 A/mm2
5. / = 25 A 7 = 4,16 A/mm2 / = 60 A 7 = 2,4 A/mm2
6. / = 33,45 A S = 10 mm2
7. / = 2,45 A S = 2,5 mm2
8. / = 45,45 A S = 70 mm2
9. S = 2,5 mm2
85 (4.2.)
1. E = 20 000 V/m F = 30 N
2. 5 = 0,0804 m2 D =0,000 001 24 C/m2 E = 140 kV/m
3. Q = 0,05 c
4. E = 564 716 V/m U =1 129 V
5. / = 0,2 mm
6. G = F = 0,000 000 049 N E = 0,049 V/m
7. l = 1 ,5 mm
8. Q = 0.0012 C
9. U = 135 000 V

290
S tr . 91 (4.3.)

1. eT =3,76
2. 1 =0,01 mm
3. C = 1483 pF
4. S = 0,03826 m2 C = 1355 pF
5. /l = 0,0002 m [2 = 0,0005 m
6. S = 1i 3 000 000 m2
7. C = 20(X) pF E = I 500 000 V/m Q = 0,000 (XX) 6 C
8. C = 0,002 ;/F r = 5,6
9. Q = 0,0024 C Wc = 0,72 J E = 6 000 000 V/m

. 97 (4.5.)
]. 3.7 fiF 4,3 //F 2 //F 2,2 //F
2. 0,5 //F 0,8 //F 1.5 //F 2 //F
2 //F 2,67 /<F 8 //F
3. 1.25//F 1,76//F 3,53 //F 4,12 //F
5,33 //F 6,67//F 1I,43//F 17 //F
4. C = 3,4 //F C=0,25 //F
5. C = 4 //F
00
11

6. Qi = Q2 = 0,001 C C = 4,5 //F

S

7. C = 2,66 //F Q = 0,000 293 C i = 73,3 V U2 = 36,6 V

8. C = 2 //F U =250 V c = 0,125 //F Z/ = 1000 V
110 (5.2.)
]. 0 = 1500 A //= 10 000 A/m
2. H = 79 577 A/m / =53 A
3. / = 1,6 A //= 10 666 A/m
4. /?, = 937 500 A/Wb
5. Z? = 0,18 T H= 144 000 A/m N = 1800
6. H = 19 200 A/m B = 0,024 T <f =(),03mWb
7. Z? = 0,0025 T <f = 0,000 (K)2 5 Wb
8. /? = 0,0099 T // = 7916 A/m 0 = 9952 A Rm = 199 044 586 A/Wb
117 (5.3.)
]. H = 700 A/m V = 150
2. F/l = 700 A/m H2 = 1 019 108 A/m 0 = 1228 A N = 877
3. Z? = 1 T H = 3(X) A/m 0 = 150
4. Z? = 1 T H = 1300 A/m h 2 = 795 775 A/m 0 = 945 A
5. // = 2350 A/m
6. /? = 1,67 T H = 4500 A/m I = 8,48 A
7. H\= 100 A/m H2 = 1250 A/m Ht, = 358 000 A/m
0 = 1562 A I = 0,39 A
8. B = 1,24 T // = 600 A/m I = 0,9 A
9. Z? = 1,21 T H = 550 A/m / = 1,1A
10. B = 1,72 T // =600<)A/m ZV =1600
124 (6.1.)
1. A<f>= ^ = 0,000 6 Wb
2. v- = 78,5 m/s E = 12,246 V
3. v = 8,37 m/s = 1 607 V = 96,42 V
4. B = 1T
5. v = 10 m/s

291
 6. Ai =0,1 s
7. E =0,01 V ZE = 20 V
8. A<p = I Wb
9. E = 0,9 V / = 0,09 A

. 132 (6.2.)
1. N\ : N2 = 24 : 1
2. U2 = 1980 V
3. N2= 109
4. I2 = 600 A
5. N\ :N 2 =15 : 1 U2 = 20 V 1\ =5 A

. 140 (6.3.)
8. L = 0,000 42 H
9. N = 1424
10. L =0,001 66 H
11. E = 256 V
12. L = 1,005 H
13. H = 9000 A/m B = 1,77 T fT = 157 L = 0,85 H
14. H = 4245 A/m B = 1,67 T Mr = 313 Li= 0,668 H .2 = 0,0021 11
15. 7.2=3,125 H M = 1,25 H
16. M =2 H A h = 0,25 A
17. L\ = 2,26 H L2 = 5,79 H M = 3,62 H
18. U\ =213 V U2 =341 V = 2,18 10'3 Wb/Am M= 1,395 H
19. U2 = 225 V Bm = 0,563 T
20. N\ = 225 N2 =488

Str. 148 (6.4.)

1. F = 2,7 N
2. I = l(HK) A
3. F =3,924 N B =0,363 T
4. I = 0,747 A
5. B = 1T
6. B = 0,000 2 T r =60mm
7. 1 = 158 A
8. F = 1,44 N M = 0,0576 Nm
9. F = 0,008 N M = 0,000 4 Nm
10. = 720 N M = 180 Nm
12. /< = 2,4 N
13. B = 0,000 5 T H = 400 A/m
14. r =2 mm

Str. 154 (7.1.)

1. I =0,041 A
2. a =0,001 038 g/c
3. m\ = 35,532 g m2 = 32,832 g 73 = 120,744 g
4. t =21 s
5. 7/72 = 5,885 g

292
S tr . 157 (7.2.)

]. t = 199 h
2. m = 10,062 g y = 0,96 cm3 t/= 0,12 mm
3. / =16 080 A
4. V = 1,5 cm^ 13,2 g
7 / 7 = / = 5427 s
5. V = 7 cm3 ; = 62,3 g /= 2,19 A

Str. 167 (7.4.)

1. t =85.1 h
2. Q = 54 Ah
3. Tri paralelno spojena niza po 8 elemenata
4. Q = 80 Ah t = 10 h
5. 55 olovnih ili 91 alkalijskih akumulatora

Str. 186 (9.2.)

3. / = 200 Hz
4. /max = 7,05 A
5. (0 = 104 2/3-s1
6. t/cr = 117 V
7. r = 0,000 008 3 s
8. / = 2,058 A
9. r = 0,032 s
10. / = 2,33 A
11. = 200 V
12. f(J = 48 600 s '1 / =135 Hz
13. / = 8,6 A
14. n = 0,001 67 s 12 = 0,0217 s n = o ,o i 17
S tr. 194 (10.1)

1. = 31,4 n / = 3,5 A
2. Xc = 5500 n C = 0,58 fiF
3. L = 0,143 H
4. C = 8,85 //F
5. C = 0,117 f.iF X q= 17 986/2
6. H = 4200 A/m //r =318 L = 20 H Xl = 6280 Q
7. C = \27 /j F
8. XL = 502,4 n * c = 1,25 n
9. L = 0,01 96 H f = 404 Hz

S tr. 197 (10.2.)

1. U = 100 V /= 112 V
2. u = 132 V

Str. 206 (10.3)

I. z = 29 ,2 n
2. z = 110/2 / =2A
UL = 37,6 V (7c = 254,8 V 77R = 40 V
3. Ac = 398/2 Z = 4 1 0 /2
Uc = 1432,8 V r = 360 V f/= 1467 V

293
 4. R = 5oo n z = i lo o n Xl =980/2 L =3,12 H
5. Xl = 78,5 /2 Xc = 199 n Z =120,5/2 7 = 1,83 A
6. Xl = 235,5 Q Xc =318.5/2 Z =97/2 1 = 1,14 A
7. Xt. = 159 /2 Z =170/2 U = 408 V
8. C = 2,4 //F
9. ,/b = 50,4 Hz Xc = 633 /2 Xl =633 n
10. L = 0,004 1 H Xl =1,287 /2 Rl = 13,737 n Z = 24.66 /2
11. Z = 2oo n /?r = 1 0 0 /2
12. Z = 50 n JTl =40/2 L =0.127 H
13. Z = 3857 n 7 = 0,057 A
14. =196 n XL = 785 /2 Z = 19,4/2

Str. 213 (10.4.)

1. Z = 3,84/2 7 = 25 A
2. 7 = 1,2 A
3. 7 4A P = 37
4. Xc 80/2 Z = 48/2 7 =4,375 A cp *3 7
7r = 3,5 A
7c = 2,625 A
5. Z = 843 n 7r = 0.22 A /L =0.14 A <p = 3230'
6. hi = 2A 7l = 1,5 A 7 = 2,5 A Z =48/2
7. cos9> = 0,5 Z = 20/2 Xl =23,03/2
8. Zl = 150/2 C O .S ?)L = 0,8 7 = 10,5 A ip = 1630'
9. y = 144 V
10. A 'l z = 16,8 /2

Str. 221 (11.2.)

1 . P, = 990 VA P\ = 646 Var cos = 0,76
2. PA = 33 333 VA Ix = 151,5 A 7 = 113,6 A 7X= 100.2 A
3. P = 492 W p, =343,5 Var
4. =12 266 W p, = 15 333 VA 7/ = 69,7 A
5. /> = 600 W Py. = 715 VA PK = 389 Var cos^J = 0,84
6. J = 46,46 A Py. = 10 222 VA Px = 7093 Var
7. Pv = 5 500 VA P = 3850 W Pd = 3272 W
7 = 17,5 A h = 17,8 A A = 2,45 kWh
8. /> = 2222 W P, = 2640 VA cosip = 0,84
9. Pz = 29 032 VA Px = 22 750 Var C =0,001 497 F
10. P; = 1100 VA Px = 755 Var C =49//F
II. P, = 1760 VA PxL= 928 Var C =61 ;/F

Str, 231 (11.3.)

1 . P\ = 896 W P2 = 2674 W
2. P = 1364 W P = 1091 W
3. 7l = 5,32 A I = 3,07 A
4. P = 8558 W I = 11.78 A
5. 7 =3,143 A P = 2068,6 W
6. 7 = 9,4 A P = 6183,7 W
7. 7 = 86,7 A
8. h, = 13,16 A P = 8651 W 7l = 4,4 A P = 2892 W

294
S t r . 245 (12.2.)

]. = 0,192 A Is =0,15 A 1 = 0,243 A

2. m = 10 kg
3. B = 0,25 T
4. Ph = 8,019 W Pv = 20,412 W
5. Ppc = 39,56 W Pv = 2,14 W / = 50 Hz
6. PFo= 20,8W /g = 0,095 A
7. Ph = 10,28 W Pv = 3,5 W
8. Ppc = 58,97 W I = 0,458 A Wm= 0,! 1 J
9. ^Fc = 42,186 W ?Cu=288 W

Str. 254 (12.3.)

1. 5 = 25 mm2 4(7 = 3,15 V
2. AU = 4,375 V
3. S = 25 mm2 4(7 = 3,15 V
4. S = 2,5 mm2 AU= 10,08 V
5. S = 25 mm2 4(7= 13,44 V AU = 18,28 V
6. AU = 91,4 V U2 = 288,6 V
7. AU = 13,912 V p =720 W
8. S = 2,5 mm2 p = 907,2 W
9. P = 2177,28 W AU = 90,72 V

Str. 260 (13.1.)

1. Z = 23,5 + / 5
2. Z = 2 +,/ 8 Z = 8,25 cos 76+,/8,25 sin 76
3. Z = 24 - / 3,5 Z =24,25 tJ35'"42'
4. Z = 0,0918 + / 0,944 Z = 0,948 ^ 84"27'
5. Zj= 94,2 eil(X)

Str. 267 (13.2.)

1. U = 259 ^ 36" 52 V
2. Z = 16,96+y l()-6 A
3. 1 = 3,2 A 7r = 2,56 A 7x = 1,92 cos<p =0.8
4. Z = 2800 + / 2100 72
5. Z = 0,0625 S G =0,03125 S B = 0,0541 S
6. Y = 0,0204 + y 0,0293 S
7. P j= 4730 12"16' VA

Str. 272 (13.3.4.)

1. Z =
1,762 + / 1,096 A / = 2,075 A (p =
2. Z = 11,33 + / 528 72 Z = 12,5 72
3. Z = 9 ,4 7 + / 11,23 A p = 4 9 5 1'
4. 2 = 2 , 7 7 + Z 13,32 A
5. / = 2 6 4 0 - 7 HOO VA Pr = 2860 VA
6. Z = 1 2 ,6 5 - 7 14,29 A Pj. = 6 3 2 5 + 7 7145 VA
7. Pj. = 2 0 3 5 + 7 1272 VA Pz = 2400 VA

295
S tr . 278 (13.3.7.)

Z =26 + ./ 15 n
2. Z = 72 + / 27 n I = 2,68 - / A Ui = 109,3 + /9 6 ,6 V
3. Z = 192 .6 + j H 5 .2 n I = 0.38 -j 0,23 A S = 3053'
4. z = 4.53 + j 1,82 n /, = 14,15 _y 14,15 A h =8,66 +y 4,99 A
5. / = 0,1 A / L =0,1 / 0,1 A ic = j 0,1 A
6. >L = 10 + / 10 VA c = - / 10 Var r =2W / 12 VA
7. z = 6.67 + / n l \ = 1 6 .1 3 -/2 ,4 A Z23 =6,47 -j 11,96 A

Grafiki urednik
DEAN ILI

Lektorica
MARAMILI

Korektor
ANTETERZI

Grafika priprem a
Grafiko-Iikovna redakcija K.

Tisak
Grafiki zavod Hrvatske, d.o.o., Zagreb

Tisak dovren u lipnju 2007.

ISBN 978-953-0-21801-7

CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu

Nacionalnc i sveuiline knjinice u Zagrcbu pod brojem 637139.