LINGVISTICKA STILISTIKA

Marina Katnic-Bakaric
 Marina Katnic-Bakaric

Published in March 1999 by:

OP EN SOCI ETY IN S TIT U TE Open Society Institute

C E N TE R F O RPU BL IS H ING Center for Publishing Development
D E VE L O PM E N T Electronic Publishing Program
ELECTRONIC PUBLISHING Oktber 6. u. 12
PROGRAM H-1051 Budapest
Hungary
www.osi.hu/ep

This work was prepared under financial support from the Research Support Scheme of the Open
Society
Support Foundation.

Research Support Scheme

Bartolomejsk 11
110 00 Praha 1
Czech Republic
www.rss.cz

The digitization of this report was supported by the Electronic Publishing Development Program
andEducation
Higher the Support Program of the Open Society Institute Budapest.

Digitization & conversion to PDF by:

Virtus
Libnsk 1
150 00 Praha 5
Czech Republic
www.virtus.cz
as representing
the accuracy
The information
andthe
correctness
views
published
of the
ofin
the
Open
this
content
work
Society
of
is the
this
Institute.
sole
work.
responsibility
The
AnyOpen
comments
Society
of the
related
Institute
author
toand
the
takes
contents
should
no notof be
responsibility
this
should
permission
construed
All
workbe
rights
directed
in writing
reserved.
for to the
from
No
author.
the
partauthor.
of this work may be reproduced, in any form or by any means without
Contents
O strukturi
knjige.......
Jezik kao komunikacioni sistem i jezicke
.................
funkcije jezik
Prirodni ...................................................
- Lingvisticka stilistika -
.................
..............................................
Semiotika 2
.............................................
Stil..........................................................................................................................................................
.................
....................................................
.................
Registar9vs. 6
.................
stil..............
Stilska markiranost i
.................
...................
stilem.......................
.................
Pravci u
...................
.................................
.................
stilistici
Impresionisticka
...................
.................................
.................
.............
stilistika ............
Strukturalna
................... lingvisticka
.................................
..... 1
.............
..........................
silistika...........................
Poststrukturalisticka
...................
.........
.............12
..........................
.......................................
stilistika
novoj..................
...................
Ka
.............
..........................
.......................................
................................
..................
stilistici
Ostali .
stilisticki
.............
..........................
............. 14
................................
11
..............
pravci ..............
.............
Statisticki
............. 14i kompjuterski metodi u
................................
..............
.........................
.............
stilistici...........................................
Retorika i
......... 15
..............
.........................
.............
.......................................................
stilistika..
Raslojavanje
.............. jezika/jezicko
.........................
.............
.... 16 ............................
................
variranje
Socijalno
.............. raslojavanje
.........................
.............
................
............................................
jezika
..............
Teritorijalno .........................
.................... 15 raslojavanje
.............
................
...........................................
...................................
..............
jezika .............................
.... 14
Individualno
................
19 ...................................
..............
........................................
raslojavanje.
Funkcionalno-stilsko
................
.............................
.............. 19
........................................
....................
raslojavanje
................
Sakralni .............
stil vs. profani
..............
.......... 21
....................
..................................
................
15stilovi
Dometi..........................
..................... i granice klasifikacije funkcionalnih
..................................
................
.....................................
stilova ...........................................................
Lingvisticka
.................... stilistika i jezicki
..................................
..............
.....................................
......................... 24
varijeteti
Stilisticka .................................
....................
17 . 22.................. 23
Naucni................................................
kompeten
....................
funkcionalni
..........................
cija..........
......... 22
stil............................ 25
Usko naucni
................
.................................
podstil ........
Naucno-udbenicki
................
.................................
....................
podstil ...................
Administrativni
................
.................................
stil ....................
...............................
...................
Razgovorni 26 (konverzacijski) funkcionalni
................
.........
....................
stil ...............................
.........................
.............................................................
................
Knjievnoumjetnicki
....................
............................... funkcionalni
.........................
stil Prozni
.........................................
................ 34
.................................................
....................
...............
.........................30
podsti
................
.......................................................
....................
"Tud govor" i govorna karakterizacija
.........................
l..........
Podstil
..................
37 25
.......... 27
likova...................................................
Funkcioniranje
........................ stranog ili vjetackog jezika u knjievnoumjetnickom
..........
poezij
drameDebatni
................................................
31 ...........
..........
e.........
podstil. 39
tekstu.............................................. 41
..........
...........
............
Gramaticki paralelizam i gramaticke
..........
...........
Reklamni
Stripovni
Retoricki
Oratorski
............
opozicije............................................
Fonetsko - fonoloka i leksicka ponavljanja u
..........
...........
stil..........
Esejisticki
podstil
............ ...
................................................. 51
stihu ................................................................
Sekundarni
..........
...........
Memoarski
...............
stil ...............
............
..........
......................... 53
urnalisticki
Publicisticki
stilovi..........
...........
Publicisticki
podstil
...............
................
Scenaristicki
...............
............
Vulgarizmi
............. i
stil
stilstil ..............
..................
..........
...........
podstil.........
..................
...............
................
..............
...............
............
psovke........
..............
....................
....................
..................
..........
...........
Naucno-popularni
..................
...............
................
....................
Leksicka
...............
............
....................
stilistika
....................
....................
..................
..........
...........
podstil
..................
...............
................
....................
(leksikostilistika).
...............
............
....................
.................
....................
....................
..................
..........
...........
..................
Knjievno-publicisticki
...............
................
....................
.............................
...............
............
....................
....................
....................
..................
..........
...........
..................
podstil
...............
................
....................
.............................
...............
............
....................
..........................
....................
....................
..................
Nivoi ..........
...........
..................
......................................
...............
................
....................
.............................
...............
............
....................
lingvostilisticke analize i njihove osnovne
....................
....................
..................
jedinice.................................................................
..........
...........
..................
......................................
Crte.......................................................................................................................................................
...............
................
....................
Fonostilistika..........................................................................................................................................
.........................
...............
.........
argon....................................................................................................................................................
....................
..............
..............
............
........
76 59
...................
39 ......
......
65
...................
....
.....
..........
...........
83 .71
.......
54
73
74
75
5071
67
62
62
76
78
84
73
80
8380 68
 Eufemizmi i tabu-
rijeci ....................
Morfostilistika........................................................................................................................................
.............................
...............
Gramaticka 86 sinonimija i gramaticka
.............................
metafora ..........................................
Sinonimija
.............................
........................................................
lica .......... 85
Sintaksostilistika....................................................................................................................................
88 ......................
.................
...............
Dekomponirani 93 predikat i funkcionalno-stilska
.................
markiranost........................................................
Postupci ekspresivne
.................93
....................
sintakse
Elipsa ...................
....................................................................................................................................................
.................
.................................
........
Normativne94
.................
.................................
recenice
.....................
Parcelacija..............................................................................................................................................
.................................
...................
.................
............
Tekstualna 93 95
...................
stilistika .............
..
Jake pozicije
...................
88
.................
teksta ..........podnaslovi i
Naslovi,
...................
.................
....................
epigrafi ....................
Inkoativna
...................
................. i finitivna
....................
..................................
recenica ...................
...................
Imena
.................
....................likova i imenovanja u tekstu
..................................
..................................
...............
uopce...............................................
Stilisticki
.................
....................
...............................
..................................
95
.....................................................
konektor
.................
Figure kao
....................
98
...............................
99
ikonektori
.............
.................
....................
Figure
99
...............
.................
.................
.........
ponav 97
Gradacija
............... kao
.... .................
97 ljanja
konektor........
Retoricka
............... pitanja kao
.................
..........
......................
konektori
Sintaksicke
...............
................. ..................
figure permutacije -
..........
......................
..................................
Tacka inverzija
...............
.................
.......... ....................................
......................
..................................
...................................................
...............
gledi
.................
Intertekstualnost,
..........
...................... metatekst,
............................
...........
...............
ta.....
................. 102
autoreferencijalnost
.......... ............
Autoreferencijalnost..............................................................................................................................
......................
102
...............
.........
................
.............................................
..........
.......... 108
.........
.... 100 101
Stilistika
.........
100
hiperteksta i hipermedija: korak
..................................
.......... 104
Figuredalje..........................................................
.........i
..........
.................................... 108
tropi ....
Klasifikacija
.........
..........
............
figura
.........
Metafora .........
i metonimija: jakobsonova teorija i njena
..........
............
....................
.........
primjena
Narativne .......... ..................................................................
............
....................
.........
...... 114
figureTacka ..........
.....gledita kao narativna
............
....................
.........
Figure ..........
...............
figura i ...................................
funkcionalni
............
....................
.........
Indeks ....
...............
.............................................
stilovi.......................
............
Umjesto
....................
.........
100
...............
pojmo ................................
.................................. 116
............
pogovor
....................
.........
...............
va......
..................................
............
a...........
........
.........111
Literatura ...............................................................................................................................................
...............
..........
..................................
............
.............
.........
............. 133
...............
Izvori......................................................................................................................................................
..........
... 119
............
.............
......... 137
...............
.............
..........
............
.............
.........
...............
..........
............
.............
.....
...............
..........
... 110
.............
......103
116
..........
.............
..........
.............
..........
.............
..........
.............
..........
.............
..........
.. 122
..........
..........
..........
. 123
1 O strukturi knjige

O strukturi knjige
Knjiga Lingvisticka stilistikazamiljena je kao putokaz, kao svojevrsno "uputstvo za upotrebu
stilistike". Ona ne pretendira na davanje svih odgovora, ona postavlja niz pitanja
i otvara niz Pri tome i ova knjiga i njen autor kreiraju svoga idealnoga citatelja
mogucnosti.
(Model
koga EcoReader),
kae dazamora postojati i za svako knjievno djelo i za svaki red
vonje,
zahtijevajerspecificnu,
svaki tekstnjemu primjerenu suradnju citatelja/recipijenta poruke
(Eco 1994: 16).
Osporavana kao malo koja lingvisticka disciplina, stilistika se ipak izborila za
ponekad svoj status, stidljivo, dok drugdje ona progovara mnogo jacim glasom.
i ponegdje
U ovoj knjizi
pokuava se ustanoviti njen dosta iroki predmet proucavanja, i to uz strogost
ilingvistickih
istovremenokriterija
uz stalno otvaranje ka drugim naukama, ka knjievnoj teoriji,
naratologiji i,Gdje
semiologiji. prijegod
svega,
je to bilo moguce, uvodi se vieglasje, uvode se ponekad i
oprecna
nekih shvatanjapostavljaju se nova pitanja. Takav pristup uvjetovan je
problema,
uvjerenjem
nauke da je konzekvenci
u krajnjoj i diskurs diskurs naracije, te da mu je u osnovi dijaloki
princip.
Da bi se uopce pocelo sa govorom o stilistici, neophodno je krenuti od
promatranja
funkcija, i to u jezikujezicnih
shvacenom kao komunikacioni sistem. Ucenje o razlicitim
jezicnim funkcijama
preduvjet je proucavanja razlicitih varijeteta jezika, tj. stilova. Isto tako, prirodni
jezik kaotijesno
znakova sistem je povezan sa drugim znakovnim sistemima, a stilistika, baveci
useprirodnom
konotativnimjeziku, ne moe ignorirati konotativno u semiotici uopce.
U daljem toku razmatraju se pitanja stila i razvoja stilistike, tumace se njeni
i kole,osnovni pravci
proucava se raslojavanje jezika i jezicni varijeteti uopce, ponovo
polazeci od razlicitih
shvacanja.
Posebna panja poklonjena je funkcionalno-stilskom raslojavanju i analizi
konkretnih
i anrova. stilova osnovnih funkcija pojedinih stilova, osnovnih tipova
U odredivanju
injihove realizacije
u kazivanju o njihovim karakteristicnim jezicnim sredstvima stalno se u prvom
planu nalazio
u cjelini, tekst
dok su se pojedini elementi niih nivoa promatrali samo kao elementi
iteksta u cjelini
u mrei relacija prema drugim njegovim elementima.
Naredni veci dio knjige posvecen je nivoima lingvostilisticke analize i
karakteristicnim
jedinicama, stilemima, na svakom od tih nivoa. Uprvo se tu pokazalo kako je u
stilistici
sve sve povezano,
prepleteno, pa se o istim problemima govori u razlicitim dijelovima knjige,
ali sa razlicitog
aspekta i sa odredenim pomakom. Tako se, recimo, u poglavlju o podstilu
poezije govori
fonolokoj o fonetsko-
strukturi stiha, da bi se kasnije u fonostilistici posebno analizirale
stilogene
tom jezicnom mogucnosti
nivou, ana na kraju, u poglavlju o figurama, ponovo se pominju
neke
na figure koje djeluju planu. Slicno je i sa tackom gledita, koja se razmatra u
fonetsko-fonolokom
okviru ali
teksta, stilistike
i u vezi sa govornom karakterizacijom likova u
knjievnoumjetnickom
narativnih figura. Svakistilu i unutar
od ovih tekstova medusobno je povezan, ali se i
razlikuje
znaci po pristupu,
da citatelji njihovomto kombinacijom mogu steci potpunu, vieaspekatski
oformljenu
U informaciju.
tome im svakako moe pomoci i indeks pojmova na kraju knjige.
iova
neka
koli
o drugoj
disciplina
pitanja
(intertekstualnost,
Moe literaturi
koja
sedanas
reci
donedavno
idaobavi,
drugim
jehipertekst,
knjiga
ali nisu
i pristupima
kao
zamiljena
razmatrana
leksikon
narativne
koji
kao
stilistickih
figure
udanas
okviru
prikaz
i dominiraju
sl.),
predmeta
proucavanja
termina,
cime otvara
pojmova
ustilistike
stilistici.
stilistike,
novekoji
i razlicitih
sadri toga,
Osim
posebno
pravce
naznake pitanja
osnovne
istraivanja
puta
u slavenskoj
onakojim
kojima
podatke
pokrece
i bi
daje
sestilistika mogla (i trebala) krenuti.
2 Jezik kao komunikacioni sistem i jezicke funkcije

Jezik kao komunikacioni sistem i jezicke funkcije

Jezik se veoma cesto definira kao sistem znakova koji slui za komunikaciju.
jedan odRoman Jakobson,lingvista 20. vijeka, na osnovu komunikacione sheme
najznacajnijih
koju je komunikacija,
teorije preuzeo iz odreduje est jezickih funkcija, i to tako da svakom
elementuodgovara
procesa komunikacionog
jedna od tih funkcija. Mada se po pravilu moe odrediti
dominantna funkcija
poruke, ona nije svake
i jedina funkcija te poruke, vec dolazi sa drugim, manje ili vie
izraenim
funkcijama. Jakobson istice da je verbalna struktura poruke uvijek uvjetovana
dominantnom
funkcijom te poruke.
U svakom komunikacijskom dogadaju, pa tako i u svakom govornom dogadaju,
koji je dogadaj par excellence,
komunikacijski poiljalac (emitent, adresant) alje primaocu poruku
(recipijentu, adresatu) o odredenom predmetu (referentu) , koji Jakobson naziva kontekstom . Poruka
mora biti na kodukoji je zajednicki primaocu (koji poruku enkodira) i poiljaocu (koji poruku
dekodira), u protivnom je komunikacija nemoguca, ili se uvodi posrednik (npr.
prevodilac).
poruka kreceSvaka
se odredenim kanalom (to moe biti zrak ili ice ili elektronski impulsi).

---------------------------------- kod -----------------------------------

poiljalac ------ kanal ------ poruka ------ kanal ------ primalac
-------------------------------- referent --------------------------------

Referencijalna funkcija (denotativna, kognitivna) odnosi se na predmet poruke, tj. izraava

odnos izmedu poruke i referenta. Ona je najceca funkcija svake poruke, buduci
da joj prenoenje
planu je u prvom poruke, tj. to objektivnije, tacnije informacije o referentu.
Karakteriziraju
"neutralna" je sredstva, objektivnost, odsustvo emocionalno-ekspresivnih
jezicka
elemenata,
forme dominiraju
treceg lica, te bezlicne i pasivne konstrukcije. Naredne recenice imaju
primarno referentnu
funkciju:
Danas je u Sarajevu padala kia.
Nobelovu nagradu za knjievnost u 1997. godini dobio je Dario Fo.
Ekspresivna (emotivna) funkcijaoznacava usmjerenost na emitenta poruke. Ova funkcija
izraava govornikov subjektivni stav prema poruci, ona je usmjerena na
izraavanje govornikovih
emocija (stvarnih ili onih koje on eli uputiti uz poruku). Zbog toga je ova
ufunkcija
porukamadominantna
u 1. licu jednine, u iskazima sa emocionalno-ekspresivnim
sredstvima
jezickim na razlicitim
nivoima. Ona se prepoznaje u upotrebi uzvika, koji su "cisto emotivni
sloj jezika"
1966: 290), (Jakobson
u specificnom duljenju vokala i slicno. Evo nekoliko primjera:
Toliko sam sretna da bih mogla pjevati na sav glas.
Svi ti ulizicki, sitnicavi prijekori potpuno me izluduju.
Da-aa-aj, maa-maaa! Dii-i-ivno je!
Joj, joj! Hm, hm...
Ba mi idu na ivce te rucerde!
3 Jezik kao komunikacioni sistem i jezicke funkcije

Konativna (apelativna) funkcija usmjerena je na primaoca poruke. U takvim slucajevim

komunikacija, po pravilu, ima za cilj da na neki nacin djeluje na primaoca, da
"apelira" na
osjecanja ili njegova
misli i da izazove odredenu reakciju. U verbalnoj poruci njena su
tipicna jezicka
vokativ, sredstva
drugo lice jednine ili mnoine i, narocito, imperativ:
Zatvorite prozor, djevojko!
Gleda li ti ikad oko sebe?
Dodaj mi to, brzo!
Dragi gledaoci, dobar dan!
Ova je funkcija narocito zastupljena u razlicitim oblicima propagandnog govora
- u politickoj
i ekonomskoj sferi, u oratorskim tekstovima i slicno. Odatle se ona i u takvim
tekstovima
izraava cestolicem jednine ili mnoine, narocito drugim licem koje ima
drugim
uopcenolicno
(Kupujte nae znacenje
proizvode; Glasajteza nas; Izaberite najbolje...), a takoder i retorickim obracanjem.
Ove tri funkcije vec i ranije u lingvistici izdvojio je C. Buhler, i to na osnovu
porukeusmjerenosti
na prvo, drugo lice i na "trece lice", tj. nekoga ili neto o cemu se govori.
Jakobson,podjelu
proiruje medutim,i prema preostalim elementima komunikacijskog dogadaja, te
uvodi jo tri funkcije.
Faticka funkcija usmjerena je na kontakt, tj. na kanal. Ona slui prije svega uspostavljanju,
produenju ili obustavljanju komunikacije (formule pozdravljanja, obiljeja
pocetka i kraja provjeravanju ispravnosti kanala (Cuje li me?; Halo, halo;
konverzacije),
SluaFaticka
tri...). li me?; je
Jedan-dva-
funkcija dominantna u svakodnevnim situacijama kojima nije
cilj razmjenavec prvenstveno odravanje komunikacije.
informacija,
Jedno od tipicnih fatickih pitanja jeste pitanje Kako ste/Kako?, si
na koje se obicno daje
predvidljiv odgovor ( Dobro, hvala; Evo, nije loe; Pa eto, tako; Gura
). Svaki
se... opiran odgovor, sa
detaljnim opisom zdravstvenog stanja, neocekivan je, buduci da u slucajnim
susretimainformaciju,
zahtijeva ovo pitanje ne
vec pokazuje dobronamjernost govornika.
Opce je mjesto da Englezima razgovor o vremenu ispunjava faticku funkciju, sa
odredenim
repertoarom jezicnih sredstava koja dolaze u takvoj situaciji. Naruavanje takve
funkcije negodovanje
izazvati moe ili pak imati komican efekt (v. npr. kako Elisa Doolittle u
Pygmalionu
Shawa Bernarda
izaziva ok kod sugovornika, odnosno smijeh kod citatelja/gledatelja
odrame kad uodjednom
vremenu okviru price
skrene sa faticke na drugu funkciju). Isto tako,
izostavljanje ocekivane
pozdrava pri susretu formule moe signalizirati promjenu raspoloenja
ili opratanju
sugovornika, ili pakemocionalno stanje (uporedi iskaz: Upao mi je u kancelariju
njihovo specificno
bezzbogom
ni pozdrava; Nije mi
rekla).
Na ovoj jezicnoj funkciji pocivaju obredi, svecanosti, ceremonije, porodicni ili
razgovori, ljubavni
ukratko, situacije u kojima se ponavljaju iste rijeci, gestovi, price -
"otuda jedno, zaa stranca
nepodnoljivo, za onoga ko u njemu 'ucestvuje' koga se ono 'tice', euforicno
opcenje,teko
postaje koje onda
mu kada prestaje da ga se tice" (Giro, 12). Prema Jakobsonu,
verbalna
u("Semiologija
okoncipirana,
iskazima
govoru;
ocuvanju
"E!"-
komunikacija
tekst
ucovjekove
rece
ali
kojima
jeumetajezicku
nauka
mladic.
tekstu
ucesnici
sredine...).
koju
oi "E!"-
tekst
znakovima")
djeca
funkciju
uorece
komunikacionom
tekstu.
Svakodnevni
usvajaju.
ona
nalazimo
iliLingvistika
- "E
citatima.
Upadramskom
govor
ievo
udogadaju
drugim
Svaki
je
nas"
takoder
kao-citat
dijalogu
rece
nauka
naukama
provjeravaju
obiluje
predstavlja
on.o mogu
"Evo
jeziku
(npr.
primjerima
nas"
da
segovor
li - rece
ovakvo
-iskoristiti
o("ta
bazicno
Ekologija
zarece
govoru,opcenje
upotrebljavaju
stvaranje
ovupodrazumijevate
on.
ona
Metajezicna
funkciju
metajezicki
(Jakobson
faticki
govor
je
- "A!" je
razlictih
nauka
isti prva
(npr.
elementi
"Pa
kod
funkcija
1966:
efekata,
da"
pod 293)
tim?",
npr.
oznacava
"Kad
komicnih:
kaem
usmjerenost bljak
, mislim
porukedanamikod.se toOna
ne svida"),
je uvijekuzastupljena
definicijama
4 Jezik kao komunikacioni sistem i jezicke funkcije

pri obracanju djetetu: Reci: "Hvala!"). Mnogi nesporazumi u komunikaciji

proizlaze iz
sudionici cinjenice
nisu svjesni da
kako im se kodovi, tj. potkodovi razlikuju, a metajezicna funkcija .
Poetska (estetska) funkcija definirana je kao usmjerenost poruke na samu sebe, pri cemu
poruka prestaje biti sredstvo opcenja i postaje njegov cilj. Ova je funkcija
svojstvena
ne i jedino!)prije svega (ali
knjievnoumjetnickim tekstovima, odnosno umjetnosti uopce.
Naime,biti
moe estetska funkcija
zastupljena i u drugim tipovima tekstova, u drugim funkcionalnim
stilovima,
kada porukauvijek onda
postaje cilj komunikacije, kada se "uvrce" u samu sebe. To je
narocito izraeno
u razgovornom stilu, ali i u publicistickom, u reklamama, u politickim
sloganima
stoga naglasio da seJakobson
i slicno. je u svom proucavanju poetske funkcije ne smije
lingvistika
ograniciti samo na ali i da se funkcije jezika u knjievnom djelu ne mogu svesti
polje knjievnosti,
samo
je na poetsku
pri tom (ona
uvijek dominantna, a ostale su sporedne).
Shema ovih est jezickih funkcija, uvrtena u shemu est elemenata
komunikacionog
izgledat procesa,
ce prema tome ovako:

---------------------------------------- metajezicka funkcija ----------------------------

ekspresivna(emotivna) ----- faticka ----- poetska ----- faticka ------- konativna
------------------------------------------- referencijalna ----------------------------------

Zanimljivo je da Jakobson tvrdi kako razliciti knjievni anrovi uz dominantnu

poetsku
funkciju posjeduju razlicite druge funkcije: epska poezija po svojoj dominaciji
treceg lica imala
referencijalnu bi
funkciju, lirska poezija u prvom licu dominantno bi imala
emotivnu
lirska funkciju,
poezija dok bi
u drugom lica bila konativno obiljeena. U sutini se ovako mogu
analizirati
tekstovi iliitipovi
drugi tekstova.
Mada je est funkcija izdvojeno na osnovu prirodnog jezika, one se mogu mutatis
primijeniti
mutandi i na druge jezike, tj. na druge znakovne sisteme, tako da se u semiotici ovakva
funkcija podjela
cesto srece.
Uz ove funkcije ponekad se izdvaja ludicka
funkcija, funkcija igre, poigravanja jezikom, koja je
dosta zastupljena u razlicitim anrovima - od brojalica i zagonetki, od stripova i
reklama do
svakodnevnog govora i knjievnosti.
Tipican primjer ludicke funkcije jesu krialjke, anagrami i premetaljke (rijeci i
fraze koje
premetanjem slova formiraju nove rijeci i fraze), akrostihovi (prva slova
stihova,
okomito,kada se procitaju
formiraju rijec ili grupu rijeci; cesto se u romantizmu moglo u
akrostihu procitati ime
kojoj su stihovi posveceni).osobeLudicki se aspekt realizira u pisanoj formi ili
usmeno.
cine rijeciPalindrom, npr., koje se jednako citaju u oba pravca, kao u primjerima
ili grupe rijeci Ana voli
naeg jezika
Milovana ) ili( engleskog ( Draw, o coward ) i francuskog ( Eh, ca va, la vache? ).
5 Jezik kao komunikacioni sistem i jezicke funkcije

LINGVISTICKA
L

SEMIOTIKA

AN AG R AM

Zanimljivo je da je osnivac strukturalne lingvistike Ferdinand de Saussure

proucavao
kod latinskih anagrame
pjesnika, pa je u pocetnim stihovima Lukrecijevog De rerum
natura pronaao
grckog anagrame
imena boginje Afrodite, tj. Venere, kojoj su stihovi bili posveceni (Kaler
1980: 130).
pokazuje Ovo svaka jezicka funkcija predstavlja podjednako znacajan dio
koliko
multifunkcioniranja
jezickog sistema.
Ipak, ludicka se funkcija moe smatrati dijelom poetske funkcije, isto kao i tzv. magijska
funkcija, koja potjece od mitskog miljenja, a na ovaj ili onaj nacin ivi i danas
u(v.poglavlju
o tabu-rijecima
o leksikostilistici). Ponekad se sve tri funkcije stapaju u jedu u
nekom izrazu,godina
sedamdesetih te je tako
bila popularna "magijska" rijec superkalafradilistikekspialidoun
iz filma Mary
Poppins, koja je postala svakodnevnom uzrecicom, a i dio niza popularnih
pjesama tog doba.
Kada je rijec o stilistici, ove su funkcije nezaobilazne pri njenim istraivanjima.
Kao prvo,
funkcionalni stilovi i medustilovi imaju i razlicite funkcije kao dominantne, tako
da je ta osobina
izuzetno znacajna pri utvrdivanju njihovih opcih karakteristika i projicira se na
njihove osobine
jezicke konkretnei dominaciju pojedinih jezicnih sredstava, odnosno odsustvo
drugih. Drugo,
lingvisticku za
stilistiku u cjelini, a posebno za onaj njen segment koji je posvecen
istraivanjudjela,
knjievnog jezikakao neophodno podsjecanje treba sluiti Jakobsonovo
insistiranje
poetske na osobenostima
funkcije i na njenoj kombinaciji sa drugim funkcijama.
6 Prirodni jezik - Lingvisticka stilistika - Semiotika

Prirodni jezik - Lingvisticka stilistika - Semiotika

Kada je de Saussure anticipirao razvoj nauke koja bi proucavala funkcioniranje
znakovaivotu i nazvao je semiotikom, on je lingvistiku smatrao samo
u drutvenom
Idijelom takvezanauke.
pored toga, ovoga je osnivaca moderne lingvistike prirodni jezik sistem
znakova
te par excellence,
lingvistika moe posluiti kao model semiotici. Polazeci od takve
pretpostavke, Barthes
semiotiku smatrati ce opet
dijelom lingvistike, i to onim dijelom "koji bi na sebe uzeo velike znacenjske
jedinice izlaganja; na taj nacin bi se ispoljilo jedinstvo istraivanja koja su u toku u antropologiji,
sociologiji, psihologiji i stilistici u vezi sa pojmom znacenja." (Bart 1979).
Mnogi
od teoreticarikako
pretpostavke polaze
je nauka o znakovima svojevrsna medunauka, koja
proima i povezuje
raznovrsne znanstvene discipline. U jednom od najnovijih enciklopedijskih
prikaza
se ovakvasemiotike nalazi
definicija:
"Kao ljudska bica, mi moemo odluciti da ne jedemo ili ne pijemo, da ne
pricamo ili
komuniciramo, ili moda cak i da ne ivimo, ali sve dok ipak ivimo ne
moemo
prenosimo izabrati da nesvijetu koji nas okruuje. 'Semiotika', u najirem smislu,
'znacenje'
jeste proucavanje
bazicne ljudske aktivnosti stvaranja znacenja.'Znakovi' su svi tipovi elemenata -
verbalni, vjetacki
prirodni, neverbalni,
itd. - koji nose znacenje." (Asher 1994: 3821-3832)
I pored raznovrsnosti znakovnih sistema, prirodni jezik ostaje kao posebno
znacajan,
cemu obrazac zapo mnogo
druge sisteme znakova, pogotovo ako se uzme u obzir
cinjenica
na koji sedasvijedrugi
to jedini sistemsistemi mogu prevesti, dok obrnut proces nije
znakovni
uvijek moguc.stilistika usmjerena je upravo na proucavanje prirodnog ljudskog
Lingvisticka
jezika kaokoji
znakova sistema
ima svoju strukturu, kao i svoje podsisteme (potkodove). Kao i
lingvistika
ne moe ostati u cjelini,
sasvimona
izolirana od nauke koja proucava znakovne sisteme - od
semiotike.
Znakom se moe smatrati svaki predmet (objekt) koji predstavlja (zamjenjuje, izraava)
neki
drugi predmet (objekt) - odnosno, aliquid stat pro aliquo
. Da bi znakovi mogli prenositi neko
znacenje, tj. da bi mogli komunicirati neko znacenje, covjek ih mora prepoznati
kao takve.
Postoji vie klasifikacija znakova, a baza im je klasifikacija C Peircea, jednog
od osnivaca
semiotike, prema kojoj se govori o tri tipa znakova - o ikonickim, indeksickim
znacima
(tj. i simbolima
znakovima u uem smislu).
Ikone ili ikonicki znaciodlikuju se stvarnom slicnocu izmedu znaka i predmeta; u njima se
manifestira ista konfiguracija kvaliteta koju ima i referent (odatle u ove znakove
spadaju slike, dijagrami i slicno).
onomatopeje,
Indeksi ili indikatori, tj. indeksicki znacijesu znakovi koji nisu produkt covjekovog djelovanja
i koji se sami javljaju u vezi sa svojim predmetom na osnovu stvarne veze,
najcece uzrocno-
posljedicne (poviena temperatura je tako indeks bolesti, dim je indeksicki znak
za vatru, gestovi
upucivanja takoder su indeksi). Neki autori razlikuju pri tome indikatore u
kojima je interpretacija
motivirana i zovu ih simptomima (ospice kao simptom bolesti, pad barometra kao simptom promjene
vremena...), za razliku od indikatora sa nemotiviranom interpretacijom koje znamenjima
(astroloka
motiviranost
grupu
Znacaj
stilogenosti
Naime,
nazivajuspadaju
Simboli
simbola
simboli
tumacenja
uznaka)
razlicitim
znakovi
su,
prevazilazi
su pak,
izuzetno
odlikuju
poloaja
prirodnog
motivirani
tekstovima
samo
znacajni
sezvijezda,
nemotiviranocu,
stilistiku,
jezika,
znakovi,
(odatle
za razumijevanje
pisma,
tumacenje
tj.
proucavanje
motivirani
teoriju
semaforski
tj.sudbine
arbitrarnocu;
figura,
kulture
naknadno
tipicnih
znakovi,
una
kojoj
u osnovu
cjelini,
simbola
naoni
se
osnovu
oni
su
dlana
ali
kod
stvar
i slicnosti
i ili
slicno)kontigviteta.
191).
konvencije.
matematicki
proucavaju
nekog
pojedinih
njihovihKnacno,
pjesnika,
(kiljan
slicnosti
tipova
sa
Uznakovi
stanovita
ovu
1980:
pisca...).
znakovi
kultura,
i razlika.
i slicno.
u uem smislu (termin simbol ne odgovara im zato to ta rijec ukazuje na
7 Prirodni jezik - Lingvisticka stilistika - Semiotika

Poznata je i podjela na tri dimenzije znaka, tj. tri dijela semiotike, u koje
spadaju:
semantika , koja proucava odnos znaka prema predmetu (referentu);
sintaksa , cije je predmet istraivanje odnosa medu znakovima; te
pragmatika, dio koji proucava odnos izmedu znakova i njihovih korisnika, tj. odnos izmedu
znaka i covjeka.
Svih est elemenata komunikacije, a takoder i njima odgovarajuce jezicke
funkcije,faktori
su i neophodni relevantni
i drugih znakovnih sistema, ne samo prirodnojezicnog.
Komuniciranje znacenja u idealnom slucaju podrazumijevalo bi da svakom
oznacenom
odgovara samo jedan oznacitelj. Neki semioticki sistemi, npr. sistemi
signalizacije,
kodovi, zaistanaucni
djelujui na
logicki
tom principu (dovoljno je zamisliti probleme i
posljedice
bi koji bisemafora
crveno svjetlo nastali akonekad znacilo zabranjen, a nekad slobodan prolaz;
ako bi isti
element hemijski
mogao biti izraen simbolom Na i, recimo, S).
Drugi sistemi, umjetnicki i estetski u irem smislu, oni u kojima je "konvencija
funkcija slaba, ikonicka
razvijena, a znak otvoren" (Giro 1975: 31) pokazuju svojstvo
polisemicnosti
upucuje na vie(jedan oznacitelj
oznacenih, dok jedno oznaceno moe imati vie oznacitelja).
Prema Girouzapravo
slucajevima u takvimradi
se o skupu kodova slojevito poredanih i uklopljenih (ili o
uskupu potkodova
terminologiji koja ce se upotrebljavati u ovoj knjizi), to slui kao preduvjet za
mogucnost
stila. izbora,
Semiotika tj. smislu uvodi pojmove koji su znacajni i za lingvisticku
u tom
stilistiku,denotacije
pojmovi a to su i konotacije. Denotaciju cini oznaceno po sebi, objektivno shvaceno kao takvo,
dok konotaciju odnosno konotativne vrijednosti podrazumijevaju sve dodatne, subjektivne
vezane za znak.vrijednosti
O ovoj dihotomiji sa aspekta lingvostilistike bit ce kasnije vie
urijeci, posebno
poglavlju o leksickoj stilistici.
Ovdje je posebno zanimljivo zadrati se na denotaciji i konotaciji u drugim
znakovnim
sistemima: uniforma denotira cin i funkciju, a konotira presti i moc; reklama za
juhu koja prikazuje
zadovoljnu, skladnu, lijepu obitelj uz zajednicki obrok denotira kvalitet juhe, ali
uz to konotira
drugih niz i vaa ce porodica biti tako skladna ako budete kupovali ovu
elemenata:
juhu;
servirapoto juhu
supruga/majka, to konotira odredeni sistem vrijednosti - porodicnih,
drutvenih, i slcno);
u arhitekturi pedesetih godina u tadanjem Sovjetskom Savezu dominiriale su
uogromne
kojima su zgrade
bile smjetene vane dravne institucije, zgrade velikih, masivnih,
tekihotvarala
teko vrata koja- tasuvrata
se konotirala su malu moc pojedinca u odnosu na
"kolektiv",
dravu, u odnosu
a nasuprot na znacaj i moc institucije. Ovakvih primjera ima i u
tome
drugim znakovnim
sistemima, u modi, kulinarstvu i slicno. iroko shvacena, stilistika nije samo
lingvisticka
nego disciplina
i semioticka. Za razliku od lingvostilistike, semioticka stilistika
proucavala bi aspekte stila kao
rezultata izbora u svim semiotickim sistemima, posebno se bazirajuci na
konotacijama
Izmedu ostalog, znaka u njima.sistemi mogli bi se klasificirati s obzirom na
semioticki
dominaciju
konotacije udenotacije
njima, kaoilii na nacine izraavanja konotacije.
Buduci
Naredna da znakovni
c) klasifikcija
d) epistemoloke
na kraju, mantike
moe sistemi
kodove - tocine
posluiti
(ili "divljukao bogatu
sumisao")
naucni i raznovrsnu
ilustracija
jezici
kao jednog
sisteme skupinu,
(hemijski,
pristupa
znakova unije
matematicki,
- koje jednostavno
njojukljucuju
se,fizicki i
klasificirati
naime,tipa
kodovi,
Logicki
a)
b)
drugi
formule);
vjetine
razlikuju
estetski ih.
paralingvisticke
prakticne
horoskopa,
znakovi,
proricanja
kodovi
ilogicki
drutveni
kodove,
obuhvataju:
gledanja
kodove
kodovi
signale
u olju,
(u(Giro
-ovo
signali
karte,
spadaju
1975).
zagrah
upozorenje,
razlicite
ili slicno.
abecede,
drumskasistem
signalizacija
gestova); i sl.;
8 Prirodni jezik - Lingvisticka stilistika - Semiotika

Estetski kodovi vezani su za razlicite umjetnosti i mitove, kod kojih je

znakova konotativna strana Osim toga, u ovim znakovnim sistemima
izuzetno izraena.
poetska/estetska
centralno mjesto.funkcija
Moe seima
govoriti o postojanju semioticke teorije umjetnosti
uopce, ali
njenim i o posebnim
granama - o semiotici filma, teatra, knjievnosti. Semiotika knjievnosti
predstavlja podrucje
zanimljivo posebno za suradnju sa lingvostilistikom, tako da ce o ovom aspektu
ujopoglavljima
biti rijeci o knjievnoumjetnickom stilu i o tekstualnoj stilistici.
Drutveni kodovi podrazumijevaju protokole, obrede, igre i mode. Covjek u
slijedi drutvu uvijek pravila uctivosti (tacno je odredeno u razlicitim
neke protokole,
kulturama kako se pocinje
i zavrava razgovor, da li je susret pracen rukovanjem, zagrljajem, poljupcem u
obraz ili ruku,
naklonom ili nekim drugim pokretom). Takve formule uctivosti cesto imaju
faticku(pitanje
planu funkcijuKako
u prvom
ste?
, vec je ukazano, ne zahtijeva u svakodnevnoj situaciji podroban odgovor,
dakle, nema informativnu vrijednost). Ipak, izbor odredenog pozdrava konotira
niz znacenja
bliskosti (stepen ponekad cak i njihovu ideoloku pripadnost). Razliciti
sugovornika,
obredi, u koje
porodicne spadaju
proslave, vjencanja, sahrane, proslava praznika i sl., vani su znakovi
za razumijevanje
jednoga drutva. Kada je o igrama rijec, onda je u prvom planu njihova ludicka
funkcija (covjek je
izmedu ostaloga i homo ludens
- on se igra jezikom, smilja djecije igre i igre za odrasle, igra se kada
preuzima neke uloge u porodici, drutvu...). Naravno da postoji jo niz drugih
kodova - kodovi
kulturni, kulinarski,
ponaanja itd., tako da je semiotika danas izuzetno razudena
nauka, sistem raznih
semiotika.
U stvari, sveobuhvatnost predmeta semiotike tematizira se i u knjievnosti: u Krasopis
romanu
P. Pavlicic kao pripovijest u pripovijesti ubacuje pricu o "covjeku (semiologu,
piscu ili moda
fizicaru)" koji otkriva zakon o neunitivosti teksta:
"Stvar se svodi na to da tekstovi koje zajednica proizvodi bivaju sacuvani u
drugimunjezinim
proizvodima, promijenjenom obliku. To znaci da zajednica, to god cinila,
ouvijek
sebi, biljei
odnosno podatke
uskladituje tekstove u druge medije. Ona ih stavlja u sheme
ulica u gradovima,
u uredenje parkova, u raspored i ritam semafora, u visoke i niske krovove, u
uprometne
ceste." znakove,
(Pavlicic 127)
Jasno je da prethodni primjer pokazuje kako se knjievnost ponekad bavi
semiotikom
i tematizira je. Rijec je zapravo o uzajamnom procesu u kojem je narocito
naglaeno za
semiotike zanimanje
knjievnost. Upravo ta dvostruka povezanost odlika je
postmoderne
na postojanju misli kojaistih
bazicno insistira
principa u stvaranju naucnih i knjievnih tekstova.
9 Stil

Stil
Ali termin "stil" govori previe i premalo.
(Umberto Eco. Six Walks in the Fictional Woods)

U razlicitim sferama komunikacije svakodnevno se moe susresti rijec , i to stil u sintagmama

kao to su: stil ivota, stil mode, odjece, frizure, stil politicke stranke, stil
ponaanja, stil namjetaja,
sve do sintagmi stil epohe, stil nekog slikara, vajara ili pisca. Upravo ta iroka
upotreba ove rijeci
je donekle nepodesnom cini za naucni termin, buduci da se gubi jednoznacnost i
strogost,
termin preciznost
treba koju
imati. Najopcija definicija kae da je stil nacin na koji se neto . Stil
radiu jeziku prema
tome bio bi nacin izraavanja odredenog sadraja, tacnije, razliciti nacini
izraavanja
Naucnici istog
koje sadraja.
najvie zanima jezik knjievnosti stilom su nazivali nacin pisanja
nekog pisca,
pisaca, grupepravca i slicno. Danas se, medutim, postavlja pitanje da li je
odredenog
moguce formu
odvojiti na taj nacin
od sadraja, odnosno da li promjenom forme zaista ostaje
potpuno
iskaza. isti i sadraj nekog
Kako neto kaemo u najmanju je ruku
vano kao i ono to kaemo; zapravo,
sadraj i forma prakticno su neodvojivi
jer predstavljaju dva lica istog predmeta.

(Wardhaugh 1987: 251).

Prema nekim tumacenjima o stilu moemo govoriti samo ako postoji mogucnost
odabira,
ako postoji vietj.od jedne jezicke jedinice koja se u odredenom kontekstu moe
upotrijebiti. S timsinonimije
vezi i izdvajanje je u kao centralnog stilistickog pitanja. Stilistika, naime,
sinonimiju
iroko, ire posmatra
od semantike, posmatra je na razlicitim jezickim nivoima, a
stilisticki sinonimi
razlicitom stilskomodlikuju se
markiranocu.
U rijecima mir i pir mi nisu p rezultat stilskog odabira, buduci da uvjetuju razlicit sadraj
leksema u cijem su sastavu. Isto tako, upotreba forme citam umjesto citau recenici
Ja citam
uvjetovana je pravilima gramatickog, a ne stilskog odabira.
Pojam stilskog odabira podrazumijeva da je na mjestu jedne jezicke jedinice
ili viemogla
drugihstajati jedna
- bez promjene osnovnoga sadraja, npr:
(1) Molim vas da prestanete pricati. ili
Prestanite pricati! ili
Da ste smjesta prestali pricati! ili
Prestati s pricom!
(2) Bio sam na fakultetu/faksu .
Izlazim sa djevojkom/trebom .
umjesnost
iskaz Najednog
uspostaviti
Tradicionalno
sinonimije
upotrebu
reci: Izlazimnebu
upotrebljava,
Jasno se upalilo
(appropriatness)
centralni
neje
sasamo
se,
da
djevojke),
oblika,
naime,
odabir
od hiljadu
sinonimski
predmet
cilja
jedne
usmatralo
stilisticka
navedenim
ineke
funkcijesvjetiljki
stilistickih
jezicne
parovi
jezicke
danorma
je .prua
iili:
komunikacije.
jedinice
primjerima
nego
problem
ispitivanja.
jedinice
citavi
u odredenom
odabira
uvece
zavisi
odgovarajucem
sinonimski
Dok
U navedenim
mogucnosti
od
kljucni
gramaticka
konteksta,
kontekstu
nizovi
problem
primjerima
kontekstu,
izbora.
norma
na
od situacije
poa i u
vidi se
razlicitim
stilistike,
pravilu
(gramaticki
Stilisticar
tada
susrece
sekojoj
Na
da
nerijetko
zahtijeva
saanebu
moe
se
jezickim
vie
pojava
bi
se
mogu
nepravilno
odredeni
mogucnosti.
se
istraivati
pojavilo
nivoima. hiljadu zvijezda .
bilo
10 Stil

Medutim, kada je rijec o jeziku i stilu knjievnog teksta, onda je odabir moguc i
uobicajeneizvanupotrebe,
granica izvan granica norme. U takvim slucajevima individualni
ustilodnosu
zaista na
je devijantan
normu, ali ta je devijacija opravdana, iz nje proizlazi
poetska/estetska
teksta. funkcija
Kao ilustracija odredenog
razlike izmedu gramaticke i stilisticke korektnosti iskaza
moe
sa posluiti
cuvenom primjerslavnog lingvista Noama Chomskog, gdje se recenicaBezbojne zelene ideje
tvrdnjom
bijesno spavaju proglaava besmislenom. Tu tvrdnju Sestra Mary Jonathan koristi kao epigraf
temu svoje pjesme i kaoYou, Noam Chomsky (Vi, Noame Chomsky) .
Pjesma moe posluiti kao sjajan primjer opozicije dvaju polova: gramatickog i
Ono tostilistickog.
je za Chomskog kao gramaticara besmisleno, dakle, semanticki i
gramaticki
pjesnika je devijantno, za
poetski opravdano i inspirativno. Metafora, a uz nju i drugi tropi i
figure, pocivaju
krenjima na
semantickih i drugih zabrana prirodnojezicke upotrebe. Krenje tih
zabranaodabira,
pravila stvara druga
bazirana na konotacijama, na ekspresivnosti i slikovitosti.
Suvremene stilisticke teorije polaze od pretpostavke da stil nije samo "odjeca
izmedusadraja", vec dapostoji ekvivalencija. Drugim rijecima, promjena u
stila i znacenja
iformi iskaza
njegovu nuno mijenja
sadrinu; naime, tvrdi se da potpunih sinonima u jeziku nema i da
svaki unosi promjene
znacenjskom na
ili upotrebnom nivou, a narocito cesto na stilistickom. Short,
medutim,
pomiriti ovapokuava
dva stava, tvrdeci da je sutina ove razlike u terminologiji: stil se
moe
"sadraja", ali od
odvojiti ne i od "znacenja", buduci da je znacenje
mnogo iri pojam, koji u sebe ukljucuje
sadraj, ali i konotaciju, signifikantnost i slicno. Autori tekstova imaju
mogucnost
sadraja i naselekcije i nasplanu
planu stila, tim to odabir stila nuno nosi posebno znacenje u
najirem
1994: smislu
4377). Ovo (Short
se moe pratiti analizom sljedeceg niza:
Molim vas, da li biste bili ljubazni da mi dodate so?
Dodaj mi so (molim te)!
Soli!
Sadraj sva tri iskaza ostaje isti, ali stil i nijanse u znacenju nisu iste. Prvi
izrazitoprimjer
formalnoj odgovara
situaciji, dok bi njegova upotreba u potpuno neformalnom
okruenju (npr. ua
obitelj ili prisni prijatelji) djelovala afektirano i vjerovatno bi signalizirala da se
govorno lice
pokuava naaliti ili izraava ironiju/sarkazam. Drugi primjer odgovara
neformalnoj
upotreba situaciji,
dodatka s timtepojacava
molim to uctivost, a izostanak dodatka neto vie potencira znacenje
naredbe. Treci, pak, primjer moe se smatrati stilski snienim i u veoma
neformalnim
takoder konotira uvjetima,
grubostgdje govornog lica. Obrnuto, ljekar koji bi u operacionoj
sali upotrijebio
Makaze! iskazbi se, medutim, smatrao grubim i neuctivim: rijec je o specificnoj situaciji,
ili Iglu!ne
jezik profesije mora gdje maksimalno ukidati redundancu da bi odgovorio
zahtjevima brzine i efikasnosti.
Prije formiranja strukturalne lingvostilistike, narocito prije formiranja teorije
stilova,funkcionalnih
pojam stila najcece se vezivao za jezik nekog knjievnika ili grupe
knjievnika.
prema nekimOsim toga,stil se moe promatrati samo na individualnom nivou (na
autorima idiostila
), kao
nivou jezickih karakteristika po kojima se pojedinci razlikuju - baza njihovoga
"skup
odredivali
ukazuje
biljei
i"Govoriti
poredak
posredstvom
licnog U
postojece
na
odraava
tradicionalnoj
znaci
sunjihovu
odlike
upotrebe
lingvistickog
identiteta" usvajati
(Crystalstanje,
hijerarhiju
neterminoloku
dobrog
1994: stilistici
opisuje
iovaj
koji
stila
66).ili
odgovarajucih
suionaj
dominiralo
objektivno
(u
tumaci
te
prirodu).
od
odlike
izraajnih
funkcioniranje
je
obiljeeni
grupa."
spadale
Suvremena
proskriptivno
stilova
(Bourdieu
susvojim
pojedinih
kratkost,
stilistika
koji
tumacenje
poloajem
su
1992:
vec
jasnoca,
jezicnih
dominantno
36)
stila,
unutar
Jedan
koje
je je
"ispravna"
skladnost
deskriptivna:
sredstava
pokazuje
bilo
konstituirani
hijerarhije
od tipicnih
usmeno,
propisivalo
Pored
promjene
ui stilova
svojstva
slicno,
pravaca
nekom
upredmet
individualnog
ona
upotrebi
ciji
to
stilu,
ustila.
stilovima
jasno
stilistike
Tako
stila
,shvacen
svakako
ikoji
slicno.
je odlika
stil
su imogao
svakog
grupni
je biti
pojedinca
shvaceni
stilovi dobarili
ui najirem
moe
, a autori
lo
se realizirati
smislu.
prirucnika
Bourdieu
bilo
iz pismeno
stilistike
tvrdi:
11 Stil

ciji su predmet proucavanja grupni stilovi svakako je funkcionalna stilistika, o

kojojgovora.
vie ce kasnije
Ipak,bitine treba zaboraviti veliki otpor prema upotrebi ovoga termina
u znacenju
ima kakvo on stilistici. Dok za neke autore termin u znacenju
u funkcionalnoj stil nekog funkcionalnog tipa
jezika "predstavlja nepotrebno prekoracenje" (Dikro, Todorov 2, 1987: 230),
polazna tacka
istraivanju bituce
daljem
uvjerenje da su i individualni i grupni stilovi predmet
proucavanja
svako stilistike
izostavljanje i da od ta dva tipa stilova predstavlja nepotrebno
jednog
suavanja opsega
stilistike kao lingvisticke
discipline.
Moguce je grupne stilove promatrati u jo jednom smislu - kao stilove epoha.
Stil epoheistraivanje tipicnih jezicno-stilskih sredstava u jednom
podrazumijeva
knjievnom pravcu. Ako
govori o semiotickoj se onda bi ona proucavala stilske karakteristike i
stilistici,
dominante uu umjetnosti
periodima pojedinim uopce. Svaki stil epohe, pravca, kole odlikuje se
karakteristicnim
konvencijama svojstvima,a zadatak je stilisticara da otkriva, rekonstruira ta
i stilemima,
svojstvapojmovno-kategorijalnim
svojim i tumaci ih aparatom (o ovome v. Slawinski 1989: 491).

Registar vs. stil

Anglosaksonski lingvisti ponekad upotrebljavaju termin registar umjestokadastil
govore
o tome kako pojedinac prilagodava svoj idiolekt razlicitim situacijama. U
takvim slucajevima
se suprotstavlja obicno
formalni i neformalni registar (sa svim prelaznim slucajevima),
"tehnicki", tj.
profesionalni/specijalni registar "netehnickom", svakodnevnom i slicno (v. npr.
TurnerNeki
203). 1979:165-
autori vezuju registar za razlicite profesionalne, tematske i specijalne
varijetete,idok
formalnu neformalnu varijantu oznacavaju terminom stil, s tim to su varijeteti
i stilovi ponekad
prepleteni (Trudgill 1984: 101-102). U novije vrijeme preovladava shvatanje
registara kao distinktivnih jezickih varijeteta, koji se razlikuju s obzirom na
funkcionalno
vanjezicke kontekste
situacije (registar i tehnickih nauka, reklame...). Tako shvacen registar
sporta,
veoma je blizak stila,
funkcionalnoga pojmutim prije to se naglaava njegova razlika u odnosu na
individualno variranjei idiolekte (Downes 1994: 3509). Registri se ipak
jezika, tj. na dijalekte
dominantno
osnovu temerazlikuju na dok u podjeli funkcionalnih stilova postoji vie
ili tonaliteta,
kriterija, manje
tematski od kojih je Naime, u funkcionalnoj stilistici preovladava miljenje po
bitan.
kojemrealizirati
moe se ista temau vie funkcionalnih stilova.
U izvjesnom je smislu cak moguce govoriti o preplitanju funkcionalnog stila i
neki seregistra. Naime,
funkcionalni stil moe realizirati u vie registarskih opozicija
(familijarnoj vs. oficijelnoj,
privatnoj vs. javnoj, profesionalnoj vs. laickoj). Tako se s obzirom na registar
moe razlikovati
realizacija recimoili oratorskog stila, o cemu ce kasnije biti vie rijeci.
razgovornog
Bez obzira na terminoloku razliku, cinjenica je da svi koji se stilistikom i
stilom
prihvataju bave da jezicki sistem nije monolitan, da se moe i treba govoriti
cinjenicu
o pojavi
jezika ili,raslojavanja
drugom terminoloijom, jezicke varijativnosti. Nepovratno je prolo
vrijeme
svoju kadaprikupljali
gradu su rjecnicigotovo iskljucivo iz knjievnoumjetnickih tekstova, a
normativne
pa gramatike,
i proskriptivna lingvistika u cjelini, takoder zanemarivale ogroman dio
jezickih varijeteta.
12 Stilska markiranost i stilem

Stilska markiranost i stilem

Osnovna jedinica lingvostilistike jeste stilem
, shvacen kao ona jedinica koja nosi odredenu
stilsku informaciju. Prema M. Riffaterreu stilemi nastaju manje predvidljivom i nepredvidljivom
upotrebom jezicnih jedinica, odnosno, predstavljaju odstupanje od norme, od
uobicajenoga.
svaki Buduci
stilem nosi da informaciju (koja je bazicno viak informacije, tj.
dodatnu
redundantna je), da se moe izracunati kolicina i stepen odstupanja od
Riffaterre smatra
uuobicajene upotrebe
knjievnoumjetnickom tekstu. Za stilistiku je zato vaan kriterij u izdvajanju
stilema predvidljivost,
odnosno nepredvidljivost jezicne jedinice u nekom kontekstu. to je efekt
iznevjerenog
veci, to je veciocekivanja
stepen oneobicavanja , a samim tim stilogenost neke jedinice veca. Termin
oneobicavanje ( ocudenje, zacudnost , rus. ostranenije) uveli su ruski formalisti, oznacavajuci njime
zadatak umjetnosti da svojim postupcima dezautomatizira videnje stvari i ucini
ga svaki put Postupak oneobicavanja jeste "postupak oteale forme, koji
neponovljivim.
povecava
percepcije"tekocu i duinu
(klovski 1967: 275).
Ovakvo shvatanje stilema poneto je sueno, buduci da se prvenstveno odnosi
na
knjievnoumjetnicki stil. Osim toga, teorija o stilemu kao odstupanju od norme
zapravosaizjednacava
stilem stilskom figurom, to takoder ukida niz znacenja stilema.
Stilemi, medutim, postoje u svim tipovima diskursa, u svim funkcionalnim
osnovne stilovima,
jedinice kao
koje nose stilsku informaciju, pa ce dalja analiza biti
usmjerenavrsta
razlicitih na ispitivanje
stilema. S obzirom na jezicni nivo na kojem se realiziraju, stilemi
se dijele na fonostileme, leksikostileme, semanostileme, morfostileme,
grafostileme,
sintaksostileme
i tekstostileme (v. poglavlje Jezicni nivoi lingvostilisticke analize).
Zanimljivu teoriju o stilemima iznose autori Opce retorike grupe M. Oni
smatraju
u ekologiji da, kao
izucavaju to sesredina koji su pogodni za razvoj ovih ili onih formi
tipovi
ivota, tako se
stilem moe i opci kao "rad pamcenja", kojim se jezicna jedinica vezuje za
definirati
jednu ili vie sredina u kojima ona obicno "boravi". Govornik (a cini se da
specijaliziranih
autori Opce retorike
zaboravljaju i u ovom segmentu znacajnog primaoca poruke) na osnovu
pamcenja
veza uspostavlja
i odnosa niz odakle proistice i njena specificna stilska
neke jedinice,
markiranost.
pamcenja" "Radom se slijedeci podaci o svakoj jedinici:
uspostavljaju
a) Lokalizacija, kojom se odreduje anr, historijska epoha, geografska sredina,
socijalna
i kulturna sfera, profesija i licni odnosi (polni, starosni, bliski ili zanicni) u
kojima
upotrebadominira
tog stilema;
b) upotrebna vrijednost jedinice (frekvencija u jeziku, tvorbene sposobnosti,
njenakodificiranost kao figure ili nova upotreba, citati i slicno. (Dubois, Edeline
1986: 270-271).
Moe se reci da ukupnost ovih karakteristika cini detaljan opis stilema, uz
dodatak faktora
ekspresivno-emocionalne markiranosti. Na izvjestan nacin citav taj opis moe
predstavljati
stilski svojevrsni stilema. Jasno je, medutim, da ni govornik ni slualac najcece nisu
paso odredenog
svjesnite da su kod ljudi sa manjom stilistickom kompetencijom
tog rada pamcenja,
(njihovo
nedovoljna)
jezicne
npr,
kontekstu
pjesnika,
postale
poezije).
i stilski
Osim
su
jedinice
pamcenje
Zadatak
okirala
(poznato
zbog
neutralne
pri
toga,
moguce cece greke odredivanju
toga
moe
stilistike
upotreba
stilogenost
nema
jeposebno
da
se
jezicne
odrediti
je
pohranjeno
ineutralne,
Pukinove
jeste
stilematicnosti
nije
stilogene
jedinice
tek
ne
apsolutna
samo
upotrebom
dovoljno
svakodnevne
mogu
suvremenike,
kaodaneke
neocekivane
ipostati
pravi
svakom
podataka,
tejedinice
jedinice,
inventar
leksike
stilogene
naviknute
stilemu
itj.
ipotpuno
sfere
ubaza
stilema
nacinom
njegovoj
ako
imanentna
nanjene
podataka
su
teki,
jednog
njenog
upotrebe,
poeziji
osobina.
im
stila,
je
-
u tu svrhu
odnosno
idealne
funkcioniranja.
upotrijebljene
"uzvieni"
takve
nepredvidljive
jezika
uopce; jezicne
Stilogenost
ili
njen
ekoloke
njene
jezika
stil
jejedinice
uprimarni
prethodnih
uOdatle,
neuobicajenom
kontekstu
sredine.
svakezadatak promatranje stilogenosti jezicnih jedinica.
13 Stilska markiranost i stilem

Kada se kae da je neka jezicka jedinica stilski markirana (obiljeena),

podrazumijeva
ona posjeduje dodatnosestilsko
da obiljeje, tj. dodatnu stilsku obavijest u odnosu na
jezicke
su stilskijedinice kojeElementarna podjela dijeli jezicke jedinice na stilski
neutralne.
neutralne i na
markirane, kojestilski
se dalje dijele po razlicitim kriterijima, npr. na one sa
povienom (knjikom)
konotacijom ili pak sa snienom (razgovornom) konotacijom; formalno i
neformalno
jedinice; markirane
emocionalno-ekspresivno markirane i sl.
Stilska markiranost zavisi i od konteksta upotrebe neke jezicne jedinice, to
znaciOsim
apsolutna. da nije uvijek
toga, u formiranju nekog stila, i individualnog i grupnog,
sudjeluju i markirane
i nemarkirane jedinice. Markiranost se mijenja dijahronijski, te neke jedinice
koje
stilu,su
tj. pripadale niemmarkiranost, nakon izvjesnog vremena postaju neutralne;
imale snienu
s druge strane,
neologizmi mnogi prelaze u sferu arhaizama usljed razvoja nauke, tehnike i
postupno
drugih covjekovih
saznanja. Predstava o stilu koji bi bio sastavljen iskljucivo od markiranih
jedinica zapravo
naravno, netacna je naivna i,predstavljaju neki individualni prozni i poetski jezici
(izuzetak
kodnorme
od kojih gotovo
je otklon
sam sebi cilj: npr. zaumni ili zvjezdani jezik, neki aspekti
futuristicke poezije i sl.).
14 Pravci u stilistici

Pravci u stilistici
Razvoj stilistike pokazuje neke opce zakonitosti, koje cesto vrijede i za druge
znanstvene
discpline. Naime, i stilistika je u svom razvoju oscilirala nerijetko izmedu dvije
krajnosti,
dva dva pola, shvacanja njenog predmeta. Tako su se smjenjivale
suprotstavljena
usmjerenost
djela na stil knjievnog
i usmjerenost na "neumjetnicke" tekstove; nazivi knjievna stilistika
naspram
modele kojilingvisticka,
se medusobnouz iskljucuju. I sama lingvisticka stilistika, odnosno
njen predmet,
shvaca razlicitoautora,
kod razlicitih se pri cemu se moe izdvojiti nekoliko osnovnih
pravaca
od istraivanja.
mogucih Jednaona koja izdvaja tri dominantna pravca u stilistici:
podjela jeste
impresionisticku,
strukturalisticku i poststrukturalisticku stilistiku (Birch, 1994).

Impresionisticka stilistika
Ovaj se pravac odlikuje uvjerenjem da je njeno podrucje knjievno djelo, tj.
jezik knjievnog
djela. Tome se, medutim, pristupa manje sa objektivnog lingvistickog
stanovita,
polazeci odasubjektivnih
mnogo vie kriterija. Za stilisticare ove kole forma i sadraj dvije
su potpuno
stvari, odvojene formu nekog djela oni pokuavaju dati i vrednosni sud o
a analizirajuci
otom djelu,
uspjehu/neuspjehu kod citateljske publike i slicno. Po mnogo cemu diskurs
impresionisticke
stilistike zbliava se sa diskursom eseja ili kritike, a manje je blizak naucnoj,
lingvistickoj
Jedan metodi. poststrukturalisticke stilistike prilicno otro (ali i vrlo
od predstavnika
uvjerljivo) ovakometod:
impresionisticki opisuje"Knjievnost se tako shvaca kao specijalna; jezik
upotrijebljen
smatra u knjievnosti
se specijalnim, a ljudi koji se bave stvaranjem knjievnosti i
vrednovanjem knjievnosti
smatraju se specijalnima. Kriticki rezultat jeste antiracionalni diskurs koji
vjeruje da se 'stil' najbolje
teoretizira esteticki, prije nego lingvisticki."(Birch, 1994: 4379)

Strukturalna lingvisticka silistika

Posljednjih decenija dominantna je upravo ova stilisticka kola. Njeni su
predstavnici
strukturalisti lingvisti-
po vokaciji; oni smatraju da se rigoroznim lingvistickim tehnikama
s jedneistrane
dublje mogu
preciznije analizirati knjievni tekstovi, odnosno odrediti njihov stil, a s
druge strane
analizirati mogu
i svi setipovi tekstova, ne samo knjievni. Tako se lingvisticka
drugi
stilistika
ili jezikom ovoga tipa bavi
knjievnih djela, jezikom nekog odredenog pisca ili cak neke grupe
pisaca
tipa Jezik (odatle nasloviproze/ poezije/ drame i slicno), ili se pak bavi izdvajanjem
savremene
ipojedinih
analiziranjem
tipova tekstova, bilo kao registara ili kao grupnih stilova. Krajnji
domet ovogfunkcionalna
predstavlja drugog tipa stilistika, koja svoje korijene ima u Prakom
alingvistickom kruoku, su joj velike grupne stilske formacije, funkcionalni
predmet proucavanja
stilovi,
biti vieorijeci.
kojima ce kasnije
Jedan od najpoznatijih predstavnika strukturalne stilistike, M.N. Koina, ovako
predmet definira
stilistike: "... predmet stilistike jesu izraajne mogucnosti i sredstva
razlicitih nivoa jezickog
sistema, njihova stilisticka znacenja i markiranost (drukcije nazvani
konotacijama),
upotrebe jezika kao i zakonitosti
u razlicitim sferama i situacijama komunikacije i posebna
organizacija
specificna
ije
knjievnosti
materijalom
lingvisti
vlastito
lingvisticko
tekstova,
iskljucuje
shvacanje
Osim
polje govora,
smatraju
sve
za
citav
nije
toga,
knjievne
nerijetko
knjievnosti
forme
svaku
djelovanja.
mi
niz
da
zasferu"
strano).
uaspekata
knjievnost
strukturalne
kojima
su
umjetnosti
se
Nije
iskljucivo
(Koina,
suprotstavljali
Drugim
se
to
uzalud
jezik
treba
ih
stilisticare
(kao
1983:
knjievnost
kao
rijecima,
Jakobson
javlja.
prepustiti
to
jezika,
19).
ovakvom
je,knjievnost
Otkrivajuci
npr.,
stilistika
Upravo
pisao
jer
posjeduje).
samo
time
kamen
shvacanju,
: "Nihil
knjievnim
ova
moe
se
njihove
jematerijal
apsolutizira
zanimljiva
definicija
Naravno,
ilinguistici
treba
smatrajuci
zakonitosti,
teoreticarima,
vajarstva).
uzimati
pokazuje
historicari
prije
domet
a mejezik
svega
u u kao
cemu
strukturalnog
istilisticke
iskljucivo
Istovremeno,
cime
alienum
obzir
njihovu
teoreticari
suavaju
sve
je
jezik
strukturu
sutina
puto"
tipove
analize
(krajnost
ipravca
-ineki
nita
i u lingvostilistici.
15 Pravci u stilistici

stilogene elemente, stilistika upotpunjuje znanje o jezickom sistemu u cjelini, pa

i o samoj jezickoj
djelatnosti.
S vremenom se, medutim, javlja i nova kritika strukturalne stilistike. Neki autori
smatraju
strukturalna da nije imala potovanja za organsko jedinstvo teksta, te da je
stilistika
zanemarivala
citaoca, ulogu
kontekst, ideologiju, socijalnu i institucionalnu recepciju i slicno. Sve
su ove kritike
pocetak jedne oznacile
nove etape misli, poststrukturalisticke etape.

Poststrukturalisticka stilistika
Poststrukturalisticka stilistika nastala je u okrilju poststrukturalisticke filozofije i
teorije U skladu sa ovim teorijama tekst se posmatra u smislu
knjievnosti.
dekonstrukcije, kao mjesto
proizvodenja znacenja (site)interaktivan, dinamicki nacin.
na jedan
U ovoj se koli polazi od uvjerenja da je tekst "mjesto za pregovaranje
znacenja"
negotiation ('a site fortethe
of meanings'), da znacenja proizlaze od odnosa prema drugim
tekstovima i Princip komunikacije, dijalogicnosti dobija ovdje i nova ira
kontekstima.
znacenja, kaotermini
nagovijestili to su polifonost i vieglasje u Bahtinovom tumacenju. Drugim
rijecima, teorija koja je moda jezgro poststrukturalisticke misli uopce, i u
intertekstualnosti,
stilistici
tacka. postaje
Svaki polazna
tekst prema takvom shvacanju jeste dio procesa proizvodenja
znacenja,
podrazumijevaa poddijalog
tim se sa drugim tekstovima, diskursima - ili, kako to Derrida
kae,
maina svaki tekst je
"sa viestrukim glavama za citanje za druge tekstove -with multiple
readinggdje
texts", heads for other
"jedan tekst icitava drugi" (Derrida 1979: 107).
U krajnjoj konzekvenci poststrukturalisticka stilistika shvacena je kao kriticka
analiza koja
bavi diskursom kaosepolitickim procesom, pri cemu "interpretacija se nikada ne
odvaja od analize;
tumacenje se nikada ne odvaja od deskripcije; kritika se nikada ne odvaja od
prakse" (Birch 1994:
4382).
Zanimljivo je da u ovom stilistickom pravcu lingvistika i teorija knjievnosti
nisu
suprotstavljenih pozicija, vec da zajedno sa filozofijom suraduju na uistinu
interdisciplinaran
upravo nacin,
na tragu misli o multiploj subjektivnosti ljudi kao korisnika jezika.

Ka novoj stilistici
Ako je danas neosporna vanost poststrukturalistickog pristupa stilistici, ne
moe se
u potpunosti zanemariti ni vanost strukturalisticke analize razlicitih tipova
tekstova ili
tekstova. U cak
ovojsegmenata
knjizi pokuava se krenuti od poststrukturalistickog stava o
intertekstualnosti
osnovnom principu kao
funkcioniranja tekstova, ali istovremeno ce se obratiti
panja i na stilogene
mogucnosti pojedinih jezickih nivoa. Strukturalna i poststrukturalna stilistika,
dakle,
kao dvanece se shvatiti modela, vec kao dva modela koji se medusobno
suprotstavljena
nadopunjuju i cjelovitiju
omogucavaju koja stilisticku analizu.

Ostali
(Guiraud
izraza,
kodirao stilisticki
razlicitim
svega jezik
Uz
atekst,
njen
1964:
ove
jezickim pravci
pojedinca,
je
koje
osnovne
35).
osnivac
je
nivoima,
Stilistika
jezicne
ipravce
to
Ch.jezik
Bally.
ojedinice
izraza
mogu
cemu
pisaca,
Upravo
proucava
ce
seu akasnije
izdvojiti
odredenoj
uzova
to ekspresivne
se
biti
stilistika
jo
bavi,
situaciji
vie
neki.
prema
rijeci.
kasnije
Uodabrao,
i okviru
impresivne,
Guiraudu,
Stilistika
ce razvijati
strukturalne
proucava
tj.
govoreispitivanja
intencionalne
svoja
pojedinca
genetickim
odnosa
stilistike
ekspresivna
stilistike
Kod
oizmedu
primaoca,
proucava
deskriptivnoj
drugih
izucavanjem
sredstva
elemente
neki
jezika
poautora
tj.
prije
autori
istilistike
onoga
stilistici
moeko dekodiranja
sese
ili
uociti
njim
stilistici
razlikovanje
koristi.
izraza
. Prva disciplina
stilistike
i genetickoj
o analizira
poiljaoca,
stilistici
nacintj.ilistilistike
na
stilistici
koji jekodiranja,
pojedinca
poiljalac
od
16 Pravci u stilistici

toga teksta. Druga pak stilistika usmjerena je na primaoce, na njihovo

irazumijevanje tekstova
nacin/uspjeh dekodiranja onih znacenja koja je poiljalac kodirao.
Kontrastivna stilistika zapravo je lingvisticka stilistika koja djeluje na kontrastivnom planu,
na planu dva ili vie jezika. Pokazujuci razlike u stilemima tih jezika, razlike u
funkcionalno-stilskoj
pripadnosti pojednih jezicnih jedinica, kod udaljenijih jezika cak i postojanje
irazlicitih stilova
podstilova, ova disciplina moe imati i svoju primijenjenu ulogu: u prevodenju
sa jednoga
drugi, jezikaudbenika
u pisanju na i stvaranju stilisticke kompetencije kod govornika
jednog i drugog jezika.
Funkcionalna stilistika dio je strukturalne stilistike, a bavi se teorijom, izdvajanjem,
klasifikacijom i deskripcijom funkcionalnih stilova, podstilova i anrova.
Nastala
utjecajemu Rusiji
Prakogpod jakim
linvistickog kroka, ona se i danas razvija najvie u
slavenskim zemljama. Niz
informacija o historijskom razvoju stilistike i njenih kola kao i obimna
bibliografija
moe se naciouovoj
knjizidisciplini
Funkcionalni stilovi (Toovic 1998).

Statisticki i kompjuterski metodi u stilistici

Primjena statistickih, matematickih i kompjuterskih tehnika u stilistici vezana je
za razvoj
strukturalne stilistike. Naime, stilisticari su se upotrebom egzaktnih tehnika
eljeli osloboditi hipoteke
impresionistickog, subjektivnog pristupa i pokazati da stilistika s pravom sebe
naziva naucnom
disciplinom. Osim toga, razvoj kompjuterske lingvistike pogodovao je takvim
ciljevima - stilisticar
koji je elio potvrditi neku svoju hipotezu o stilogenosti neke jezicke jedinice
ukod pojedinih
grupi tekstova autora ili je posezao za statistikom.
obicno
Mada se rezultati postignuti na ovaj nacin ne mogu apsolutizirati, a bez
odgovarajuceg
tumacenja mogu cak rezultirati simplicistickim shvacanjima, statisticke i
kompjuterske
donijele tehnike
su i neke znacajne rezultate:
1. Utvrdene su statisticke osobine pojedinih funkcionalnih stilova, podstilova ili
anrova; poredenjem
statistickih podataka dolo se do relevantnih zakljucaka o zastupljenosti jezickih
jedinica razlicitih
nivoa u tim stilovima i do osobina koje iz toga proizlaze. Statisticki metod
narocito je ubio
zastupljen ruskoj funkcionalnoj stilistici.
2. Statistika je bila gotovo nezaobilazna kod istraivanja jezika i stila pojedinih
autora, odnosno
njihovih pojedinih tekstova.
3. U odredivanju autorstva, dakle, u atribuciji tekstova takoder se posee za
statistikom
i kompjuterskim tehnikama.
17 Retorika i stilistika

Retorika i stilistika
Stilistika se nerijetko smatra nasljednicom retorike ili, drugim rijecima,
"modernom
koja postupno retorikom"
utvrduje svoj predmet, ciljeve i metode (Guiraud 1964: 5). Danas,
medutim,
jo situacija
sloenija, buducije da paralelno sa stilistikom (ili stilistikama
, ako elimo naglasiti razudenost ove
disipline) postoji i obnovljena retorika, koja takoder pretendira na status
nasljednice
Potrebno je anticke retorike.
zato vidjeti i kakav je medusobni suodnos ovih dviju disciplina
udanas, a ne samo
prolosti.
Retorika je rodena u antickoj Grckoj i u pocetku je bila shvacena kao vjetina
znaci dagovornitva,
je bila vezanato prije svega za sferu usmene upotrebe jezika. U to doba
ona je za
retore, prve sicilskeucenike Coraxa, Tiziju i Gorgiju, bila prije svega vjetina
Empedoklove
uvjeravanja,
zadatak cijiusavrava
bio da je tehniku argumentacije. Postupno, medutim, i
knjievnost postaje
proucavanja retorike,predmet
te retorika postaje prije svega teorija ukraene forme.
Aristotel
(1966) vec u Poetici
posmatra neke ukrase u knjievnim djelima, a u Retorici (1987) doputa
mogucnost primjene
retorickih ukrasa i u knjievnosti. Postupno dolazi do potpunog preokreta:
retorika se vezuje najvie(narocito knjievnih djela), dakle za poetsku funkciju
za "ukraavanje" govora
jezika. Tako retorika u srednjem vijeku bila je jedna od sedam vjetina, a
koncipirana
zajedno sa gramatikom
dijalektikom cinila je trii lijepe vjetine ili trivium.
Jo iz anticke retorike potice podjela retorike na pet dijelova: inventio
(invencija)
pronalaenju teme,slui
argumenata i dokaza; dispositio (dispozicija) odgovara
pojmu kompozicije;
elocutio (elokucija) bavi se ukraavanjem iskaza, odnosno predstavlja teoriju
tropa i figura;
(akcija) actio
obraduje nacin izlaganja, gestove, intonaciju i slicno, dok peti dio,
memoria (pamcenje) postupke.
razvija mnemotehnicke
S vremenom retorika ipak postaje suvie kruta, postaje puki zbir pravila, a
postajuukrasi (figure
sami sebi i tropi)to dovodi do njenog postupnog pada. Osim toga, dok
svrhom,
je anticka retorika
insistirala na eticnosti svakog govora, u srednjem vijeku zanemaruje se taj
szahtjev,
vremenomtako sam
da naziv 'retorika' dobija negativnu konotaciju, kao vjetina
govora
slui dakojom se govornik
bi ubijedio recipijente u svoje tvrdnje i onda kada one nisu istinite. Ipak,
sedamdesetih
dvadesetog godina
vijeka budi se ponovno zanimanje za retoriku, ovaj put na novim
osnovama, uz
lingvisticku cvrstu
utemeljenost, narocito uz koritenje metoda semantike i lingvistike
teksta. U
panje centru
tako shvacene retorike nalaze se elocutio i dispositio, dok ostali dijelovi
ili odumiru
predmet ili postajudrugih disciplina.
proucavanja
Za stilistiku su tri elementa tradicionalne retorike posebno znacajna: ucenje o
tropima
i figurama, teorija kompozicije i teorija triju stilova.
Tropi i figure kao osnova "teorije ukrasa" dugo su bili jedini preivjeli dio
u teorijiretorike, prvo a zatim i u stilistici. Protekle tri decenije oznacile su
knjievnosti,
drukciji pristup,
metodima baziransemantike.
lingvisticke na I nova retorika i stilistika pokuavaju
ustanoviti formalne,
funkcionalne i semanticke kriterije po kojima se realiziraju figure. Osim toga,
dok je Za
retorika
stilistika,tradicionalna
figure
oargumentacije,
ukljucenost
izdvajaju
rasporedu
Tekstualna posmatrala
posmatra
razliciti
razvoj
perioda
argumenata
tefunkcionalne
dinamicki,
stilistika
tipovi
ove staticki,
u prethodni,
pojave
diskursa.
u tekstu.
nakao pod
izvjestan
stilistike
netj.
sredstva
Uostalom,
Anticka
samo
ostaliutjecajem
narocito
nacin
kao
tekst,
vezivanja
jeukrase,
jo
retorikalingvistike
nastavlja
ajetime
Aristotelovo
vanu
ne
teksta,
izdvajala
moglo
samo teksta
i retoricko
ulogu
kao
staticki,stilistika,
posluiti
tri
svojevrsne
ucenje
imao
tipa
ucenje
nego
onaj
diskursa
kao
o periodu
odio
ikompoziciji
kao
retorike
narocito
sredstva
konektore.
impliciralo
inspiracija
povezivanja
(tj.
"besjeda"):
(svecani)
tri tipatekstualna
stilisticko-semanticke
u(dispositio),
kojem
-govora
za
sudski,
genus
dijelova
ispitivanje
se ili
demonstrativum
teksta
genus uiudiciale
vece cjeline
ili, savjetodavni
laudativum
i zkonitosti
. Svaki(politicki),
je
koje
tipto
morao
omogucuju.
imati
genusdobru
deliberativum
dispoziciju:
, te epideikticki
uvod,
18 Retorika i stilistika

izlaganje predmeta, dokazivanje, pobijanje i zavretak. Jo je Aristotel pisao:

"Nesvakom
da bi trebalo
rodu zaboraviti
besede odgovara poseban stil. Nije isti stil u pisanoj i
uparnicarskoj
skuptinskim besedi, niti besedama" (Aristotel, 1987: 250). Mada je termin ovdjestilupotrijebljen
i sudskim
u znatno drugacijem smislu nego to se danas upotrebljava, ipak se i u ovim
iskazima izdvajanja
buduceg vidi klica funkcionalnih stilova na osnovu razlicitih faktora. Kasnije
se ovo ucenje
narocito u ruskimrazvijalo
retorikama 17. stoljeca i docnije, da bi kod Lomonosova
dobilo najpotpuniju
formulaciju kao ucenje o "tri stila", koje je razradivano jo u antickoj retorici.
Ovim trima stilovima
(visokom, srednjem i niskom, tj. uzvienom, umjerenom i jednostavnom)
odgovaraju
sredstva, kaorazlicita jezicka
i razlicita sfera upotrebe.(Vomperskij, 1988; Lomonosov, 1952).
Nema, dakle, sumnje da tradicionalna retorika ucenjem o razlictim tipovima
ucenjem govora,
o "tri kasnije
stila" na izvjestan nacin pred stavlja pretecu funkcionalne
stilistike. Istovremeno,
suvremena retorika zbliava se sa funkcionalnom stilistikom po tome to ne
proucava vec
diskursa, samo jedan "baza
postaje tip svakog diskursa" (Kibedi-Varga, 1976: 10). U
iprincipu
o tome dase moe govoriti
ove dvije discipline razlicitim terminima odreduju iste pojave. Tako Opce
npr. autori
retorike stavljaju znak jednakosti izmedu termina stilisticki postupak (stylistic device) i
kojom onimetabole,
imenuju sve stilske figure u irokom smislu rijeci (Dubois, Edeline
1986: 275).
19 Raslojavanje jezika/jezicko variranje

Raslojavanje jezika/jezicko variranje

Jedna od prvih sistematicnih i znanstveno utemeljenih teorija o tome da jezik
i da se nije jedinstven
u zavisnosti od niza faktora raslojava na pojedine podsisteme
("funkcionalnestilove")
"funkcionalne varijante", kasnije
obicno se vezuje za Praki lingvisticki kruok i njegove
postulate. U
lingvistici naojse termin raslojavanje, mada nije najsretnije izabran, buduci
ustalio
da zapostavlja
cinjenicu kako se istovremeno odvija i suprotan proces, proces objedinjavanja
tihjezicki
(u podsistema u jezik
sistem). U anglosaksonskoj lingvistici preovladava termin language variation (jezicko
variranje) , koji ukazuje na cinjenicu da svi jezici "pokazuju unutarnju varijativnost"
Demers :1995,(Akmajian,
259).
Polazeci od razlicitih kriterija, moguce je izdvojiti razlicite tipove raslojavanja
jednoj jezika.
mogucoj Prema
klasifikaciji razlikuju se cetiri tipa raslojavanja jezika:
a) socijalno,
b) teritorijalno,
c) individualno,
d) funkcionalno-stilsko. (Radovanovic 1986)

Socijalno raslojavanje jezika

Socijalno raslojavanje jezika podrazumijeva istraivanje govornih uloga
pojedinca,
direktno u vezi sakoje
brojemsu njegovih socijalnih uloga. Ukupan broj govornih
uloga cinijedne
repertoar govorni
osobe; naravno, nemaju svi iste govorne repertoare. Student
matematike
virtuelno takogovorne
imati ce uloge studenta matematike (poznaje metajezik nauke),
sina (familijaran,
neformalni stil), prijatelja (neformalan stil, uz primjesu argona, ponekad i
vulgarizama),
mladica zaljubljenog
(emocionalno-ekspresivna leksika), ali i niz drugih uloga (kupca, pisca
molbi...).sredstava
jezickih Citav je niz
koja ce se u tim govornim ulogama razlikovati. Ipak, jedno od
tih sredstava
posebno je zanimljivo i sa sociolingvistickog i sa stilistickog aspekta: zamjenice
drugog lica
sredstvo kao
izraavanja formalnog/neformalnog stila.
Suprotstavljenost zamjenica vi/ti odlican je lakmus-test za tip odnosa izmedu sugovornika. Ti
zamjenica u obracanju obicno se smatra znakom neformalnog stila, odnosno
izrazom familijarnog
obracanja, dok se zamjenicadefinira
vi kao izraz uctivosti i distanciranosti, tj. formalnog stila. Ove su
zamjenice jo dobile oznaku zamjenica "moci i solidarnosti", to znaci da
uzajamna
forme upotreba
oznacava "ti"-
solidarnost sudionika u dijalogu, reciprocna upotreba vi-forme
ukazuje
distanciranost, dok vi/ti odnos, tj. odnos nereciprociteta, snano signalizira
razliku u statusu
sugovornika, nadmoc jednoga i potcinjenost drugoga.
Na osnovu ovih cinjenica stilisticar moe ispitivati rasprostranjenost jedne od tri
varijante
vi/vi, vi/ti) (ti/ti, stilovima (funkcionalnim, individualnim i drugim).
u pojedinim
Osim toga,slucajevi
zanimljivi posebno kada su u knjievnosti ili u svakodnevnim situacijama
usugovornici
(1)
je
statusa,
uvjetuje
jednoj
obicno
KadZanimljiv
obicno
sugovornici
iod
signal
promjenu
tri varijante,
na
da
stilogeni
inicijativu
su
obracanja,
koji
pocinju dijalogodnosi
asuprimjer
zatim
ujednoga
naglo
bliskim,
npr.
sezabiljeen
prekljucuju
uzahladnjeli
komunikaciji
od
neformalnim
sudionika)
je na
(time
u razgovoru
drugu,
na
ili
odnosima,
seTV
suizraava
pa
preneseni
ilidva
cak
nanaglo
sudu
mlada
iuvrijedenost
nautrecu
osoba
predu
zvanicnu
asistenta
koje
naili na
varijantu.
vi/vi
promjena
sferu
se
tek
A:
B: dobro
pak
Ma
Nadam
pocinje
komunikaciju,
(promjena
fakultetu
pred
daj,poznaju),
socijalnog
se
otkud
raditi,
trecim
da(jedan
stila
necu
tidrugi
licima
ili
takve
tomorati
jeideje?
prikriva
pred
i tebi
odbranom
bliskost
govoritidoktorata):
sugovornika.
"vi" kad odbrani doktorat.
20 Raslojavanje jezika/jezicko variranje

A: C je bio moj stari poznanik, ali otkad je postao docent, obracam mu se sa

"vi".
B: Pa je l' mu to smeta?
A: Ma kakvi, nita mi nije rekao.
Slicno je i u Cehovljevoj prici "Debeli i mravi", gdje se na eljeznickoj stanici
susrecudruga
biva kolska dva i zapocinju komunikaciju .na Medutim,
ti kada se ispostavi da je jedan od njih na
znatno viem poloaju od drugoga, ovaj drugi, do tada u razgovoru
dominantniji,
raspoloen pokroviteljski
prema prvome, pocinje upotrebljavatiformu vi i cijelo njegovo jezicko ponaanje postaje
drukcije, snishodljivo. Komunikacija se naglo i prekida i pored nastojanja
"mocnijeg"
vrati prijatelja
na pocetni da se neformalni stil. Prica stvara komicni efekt (tacnije,
familijarni,
ituno-komicni), to je u poigravanju sa ti/vi komunikacijom.
inace moguce ocekivati
(2) Prelazak sa vi/vi na ti/ti oznacava prelazak na neformalnu, intimnu
komunikaciju,
inicijativu jednogpo pravilu na
od sugovornika (starijeg, dominantnijeg u nekom pogledu).
Poznati su Pukinovi
stihovi "Prazno vi srdacnim ti ona je grekom zamijenila...", koji ukazuju na
mogucnosti
ovih formi i stilogenosti
u poeziji.
(3) Prilikom "novouspostavljene" ti-komunikacije dogada se da sugovornici neko vrijeme
pribjegavaju vi-formiiz navike, ali tada po pravilu slijedi korekcija:
A: Kako ste, kolegice?
B: Dobro sam, hvala, ali zar mi nismo na ti?
A: Joj, oprosti, nikako da se naviknem.
Da rezimiramo. Svaka od mogucih kombinacija na ovom planu bit ce stilski
markirana ukoliko
je suprotstavljena drugoj, uobicajenoj u datom kontekstu. U
knjievnoumjetnickom stilu ti/vi
opozicija moe biti u funkciji izraavanja razlicitih odnosa medu likovima, a
cesto i u funkciju
stvaranja komicnog efekta.
Razlicite socijalne grupe takoder ce se odlikovati razlicitim varijetetima jezika,
tovie
pratiti na se moe
planova - izmedu ostalog, moe se govoriti o stilovima pojedinih
iprofesija, o slengu
argou (tajnom govoru nekih grupa, npr. lopova, kriminalaca, narkomana).
Danas samo kao kuriozitet treba spomenuti nekad poznatu Marrovu hipotezu o
tome
razlicite da klase zapravo govore razlicitim jezicima, tako da engleski
socijalne
radnikkolegu
svog bolje razumije
iz tadanjeg SSSR-a nego svog gazdu, kapitalista. Ovakav apsurdan
stav pokazuje da su krajnosti i iskljucivosti uvijek opasne po naucno miljenje.
pojednostavljivanja,
Osim toga, moe se govoriti i o polnomi starosnom raslojavanju jezika. Polno raslojavanje
cesto je uvjetovano upravo postojanjem socijalnih uloga namijenjenih polovima
uIstraivanja
odredenomsudrutvu.pokazala razlicit stepen zastupljenosti pojedinih tematskih
leksickih
ena polja u govoru
i mukaraca (kod ena je mnogo razvijenije polje boja, mirisa, sredstava za
cicenje, emotivno-
ekspresivnih sredstava; kod mukaraca polje fudbala, polje oruja, rata i slicno).
zabiljeene
bogatstvo
prestinijeg
pokazala
ibuduci
automehanicar,
ljudska
promjene
zvanjada prava,
nema
su
uekspresivnih
sesu
neke
dijalekta,
da
jasno
ekvivalenta
uneke
je
mornar
engleskom
stereotipe
vecina
ispoljava
razlike
prestinijeg
intonacija
i tih
slicno),
uiojeziku
razlika
enskom
dominacija
na
ulogama
fonetsko-fonolokom
akod
jezika
poklanja
posebno
uvjetovana
rodu
ena).
polova
mukaraca.
u nekoj
(dekan,
cinjenicu
seUoceno
koji
velika
razlicitim
sredini
postoje
predsjednik,
Dovoljno
panja
je
da
i prozodijskom
iod
se
da
odgojem,
upravi
mukaraca.
ene
udbenicima,
ovom
jedoktor
pomenuti
distinkcija
pokazuju
pitanju
poloajem
planu
- kao
uida
vecu
u
Osim toga,
(duljenje
sredstvo
tenju
Suvremena
mukaraca
cijeli
naucno
obracanju
gospodai
neutralnom
pokuavaju
tampi, niz
zazvanje,
uizraavanja
profesija
vokala
usvajanjem
svakodnevnoj
izmedu
gospodica
iistraivanja
formom
se
ena,
unijeti
kaosemotivnog/
obzirom
gospodin
. Pod nautjecajem
subjektivnog
to da li razlicitih
je osoba
stava
udata
pokreta
premaili za
ne,
temi
prava
dok
govora:
se
ena,
mukarac
koja spadaju
uvijek
di-i-vno ,
gro--o-zno
oslovljava
u osnovnaili
21 Raslojavanje jezika/jezicko variranje

komunikaciji - zapravo, u svim sferama komunikacija. Istina, navike se sporo

mijenjaju,vie
promjene takomogu
da se uociti u pisanim formama jezika nego u sferi usmene
komunikacije
1994: 85). Osim(Crystal
toga, cijeli je niz studija o tipicnim svojstvima konverzacije u
mukom
stilu i enskom
(razlicita frekvencija zapocinjanja konverzacije, upadanje u rijec, razliciti
nacini izvinjavanja
davanja ili
komplimenata...) - vidi npr. (Tannen 1991, 1994, 1995).
Kada je rijec o starosnom raslojavanju jezika, onda se misli na to da u jednom
jezicnoj trenutku
sredini upostoji
jednojnekoliko generacija, ciji se jezik u nekim aspektima
razlikuje.
takoder jeDjeciji govorniza istraivanja, ali mogu se uociti razlike izmedu
bio predmet
govora
"vodece" mladih, zatim a uz to i starijih generacija. Tako se recimo uocava da neki
populacije,
leksemi
argonski koji
ili su bili
kolokvijalno markirani u mladosti sadanje generacije starijih
pripadaju
leksike sferi neutralne
u generaciji dominantne skupine. Slicno se moe promatrati
izastupljenost
neologizamaarhaizama
kod svake skupine, a s tim u vezi i odredene promjene i razlike
(zapravo, leksema
razlicitih svrstavanje
u te skupine kod svake od navedenih grupa).

Teritorijalno raslojavanje jezika

Pod teritorijalnim raslojavanjem podrazumijevaju se razliciti dijalekti jednoga
jezika
varijante. ili njegove
Dijalekti su po pravilu predmet proucavanja dijalektologije, a za
stilistiku je zanimljivo
prekljucivanje sa jednog koda na drugi, tj. sa jednog dijalekta na drugi u
razlicitim situacijama.
Sociolingvistika proucava i tzv. urbane dijalekte, specificne govore pojedinih
vecihsegradskih
Ovi varijetetisredina.
odnose na gradski supstandard (Radovanovic 1986: 180) -
omoe se, npr.,redukciji
specificnoj govoriti samoglasnika kao obiljeju sarajevskog govora, o
ispecificnim
frazama ("'aelipsama
ima?") i slicno. Zanimljivo je uporediti situacije u kojima
govornik prelazi
prestinog sa manje
dijalekta na prestiniji i obrnuto; osim toga, upotreba dijalekta moe
oznacavati
govornikovu elju da izrazi svoj integritet, posebnost.
U nekim situacijama preklapaju se, odnosno medusobno uticu jedno na drugo,
dijalekatsko
i funkcionalno-stilsko raslojavanje. Naime, dva sugovornika (oba zaposlena u
nekom naucno-institutu) mogu govoriti u dijalektu dok piju kavu ili u nekoj
istraivackom
slicnoj neformalnoj
situaciji, ali prelaze na standardni, knjievni jezik cim se prekljuce na jezik
inauke. Moguc
obrnuti proces,je,kao
naravno,
i niz prelaznih slucajeva.
Posebno se moe istraivati zastupljenost dijalekta u knjievnosti ili u
urnalistickom
i publicistickom stilu, to moe imati nekoliko osnovnih funkcija, od kojih su
najznacajnije sljedece:
1. govorna karakterizacija likova,
2. zraavanje autorove privrenosti odredenom dijalektu, njegova tenja za
promjenom
dijalekta statusa toga
ili za njegovim ocuvanjem; obrnuto, elja za pokazivanjem niskog
statusa nekog
dijalekta, ismijavanje onih koji ga upotrebljavaju - u sutini, to je politicka/
ideoloka funkcija;
3. dijalekt u knjievnosti ili publicistici predstavlja svojevrstan postupak
oneobicavanja (zacudnosti),
to je za stilistiku i najzanimljivija funkcija.
osobine
moe
nepotpuno
biti
Moguca
pojedinih
potpun
je bezje bez
proucavanja
idijalekata,
kombinacija
opisa njegovog
i njegovih
tosvih
na svim
ovih
funkcioniranja,
stilskih
jezicnim
faktora
svojstava,
(uporedi,
nivoima.
a svako
ekspresivnih
npr..
Naime,
proucavanje
Krleinu
smatra
varijanti
upotrebu
se
daslicno
idijalekatskog
opiskajkavtine).
Uz
dijalekta
(Finka
sve sistema
to,
1966).
ne
moe se govoriti i o dijalektolokoj stilistici
, koja bi proucavala sve stilski markirane
22 Raslojavanje jezika/jezicko variranje

Individualno raslojavanje
Individualno raslojavanje jezika bilo je u nekim stilistickim kolama shvaceno
predmet kao jedini pravi
stilistike. Proucavan je individualni stil (idiostil), te je i sama stilistika
bila stilistika
pojedinca.
Individualni stil podrazumijeva ukupnost jezickog ponaanja, kompletan jezicki
nekogarepertoar
pojedinca. Vec tempo govora, boja glasa, specificnosti glasovnih
realizacija pojedinih fonema,
repertoar intonacijskih tipova mogu posluiti kao prepoznatljive crte nekog
idiostila. Slicne
specificnosti mogu se odrediti i na drugim jezickim nivoima, to sve cini
ukupnost
stila. tog individualnog
Poseban slucaj proucavanja idiostila jeste proucavanje individualnog stila nekog
pisca
(pjesnika, dramaturga, esejista...). Lingvostilistika upravo ovaj aspekt ponekad
smatra svojim
najvanijim zadatkom i predmetom, a postignuti rezultati obicno donose
zapaanja
za koja
teoriju ili su vrijedna
historiju i
knjievnosti. Naravno, treba naglasiti da je tu idiolekt
shvacen
kao znatno
ukupnost ue, samo
pismene realizacije knjievnoumjetnickog stila tog pisca, dok
cijeli niz njegovih
osobenosti ostaje udrugih
pozadini.

Funkcionalno-stilsko raslojavanje
Ovaj je tip raslojavanja najznacajniji za stilistiku, posebno za funkcionalnu
osnovni stilistiku,
predmetciji je to
proucavanja. Mada se korijeni uocavanja razlicitih stilova koji
su povezani
razlicitim sa
sferama upotrebe jezika, sa funkcionalnim potkodovima, vezuju jo
ozatome
anticku retoriku (v.
u poglavlju Retorika kao preteca stilistike), osnivacima ovog pravca
smatrajulingvistickog
Prakog se lingvisti izkruoka. U cuvenim Tezama iz 1929. izricito se
naglaava:
"Potrebno je ispitivati forme jezika u kojima ima potpunu prevagu jedna
ufunkcija,
kojima iseforme
proimaju nekolike funkcije; pri tome, osnovno je pitanje razlicitih
aktuelnih
hijerarhija funkcija."
Istovremeno,
"Svaki funkcionalni jezik ima vlastiti sistem konvencija - vlastiti jezik" (Teze 1986: 163).
Na osnovu tih stavova razvijala se dalja tipologija i definiranje funkcionalnih
potkodova stilova
kojikao su vezani za odredenu sferu upotrebe jezika, a odlikuju se
ispecificnim
kombinacijom odabirom
jezicnih sredstava. Nastala u okviru strukturalne lingvistike i
stilistike, teorija
funkcionalnih stilova svojim pravim objektom smatra vezani tekst, te je ona
primarno tekstualna
disciplina, neodvojiva od lingvistike teksta (Toovic 1988: 77). Moe se reci da
se i u ovom manje
uspostavlja segmentu odnos opozicije, a vie komplementaran odnos sa
poststrukturalistickom
apsolutizacije teksta. Pri teorijom
tome poststrukturalna stilistika tekst shvaca kao mjesto
(site) proizvodenja
znacenja na interaktivan, dinamicki nacin, uz viestruke moguce interpretacije
koje polaze
razlicitih od
njegovih citanja u razlicite svrhe.
jezika,
klasifikacije
Ruska
aknjievnoumjetnicki,
funkcionalnih
jednaFunkcionalni
funkcionalna
koji
od novijih
seuvijek
upotrebljava
stilova
: "kao
klasifikacija
mogu
stilovi
stilistika
administrativni
uvodi
brojna
biti
predstavljaju
ui specificne
est
izdvaja
revidirane
imenica
jeste
medustilova
klasifikacija
pet
i ('a
razgovorni.
socijalne
isistem
funkcionalnih
discourse'),
unaprijedene
(scenaristicki,
koji
B.
iliCeka
se
Toovica
institucionalne
onrazvija
sstilova:
znaci
obzirom
i poljska
esejisticki,
(1988),
urelativno
naucni,
skladu
na
stilistika
svrhe"
irenje
koji
sa
diskretan
razvojem
uz pet podskup
termina
(Asher
utreba
stil).
sfera Vano
publicisticki,
proiruju
navedenih
reklamni,
kojem drutva,
1994:
se
diskurs
tu je
komunikacije.
dodati napomenuti
memoarski,
ovdje
klasifikaciju,
i 940).
termin
tako
cijeloga
upotrebljava
Ovome
da registarda se termin
, kojifunkcionalni funkcionalni
se u anglosaksonskoj
(o donekle
stilovome je stil poklapa
lingvistici
vec bilo cesto sa jednim od niza
rijeci upotrebljava
u poglavlju znacenja
Registar
u znacenju
vs.
23 Raslojavanje jezika/jezicko variranje

oratorski i epistolarni). Medustilovima ovaj autor smatra one stilove koji imaju
osobine dvaju ili vie
stilova.
U ovoj knjizi ta se klasifikacija donekle mijenja. Smatra se da podjela na
profane
prethodi daljoj ipodjeli,
sakralniisto
stilkao podjela na vojni i civilne stilove.
Primarni funkcionalni stilovi jesu sljedeci: naucni funkcionalni stil, urnalisticki
stil, knjievnoumjetnicki, administrativni i razgovorni
publicisticki,
(konverzacijski).
razdvojen Publicisticki
je, dakle, stilna urnalisticki i publicisticki. urnalisticki se
na dva stila,
vezuje za
medija sferu svih
- novina, radija, televizije, a sadri dva podstila: informativni i
informativno-analiticki.
Publicisticki stil dijeli se na knjievno-publicisticki, publicisticki u uem smislu,
memoarski i naucno-
popularni podstil.
Novinu predstavlja svrstavanje naucno-popularnog podstila u ovaj stil, a ne u
naucni,
vec i ranije iako je ukazivano na njegovo specificno mjesto izmedu ta dva
u literaturi
stila. Akoa ne
stilskih, se pode od karakteristika (ukazano je da ista tema moe biti
tematskih
realizirana
vidjet ce seudavie
ovaj stilova),
podstil osim teme i nekih leksickih i frazeolokih elemenata
(npr. termini
neki u njemui postoje
terminoloke sintagme) nema mnogo drugih obiljeja naucnosti,
narocito ne
formalni njegov
aparat, dok ima niz karakteristika publicistickog stila (detaljnije u
ovome v. u poglavlju
Publicisticki stil).
Osim toga, i memoarski je podstil prebacen u ovaj stil umjesto u zaseban
medustil,
njegove buduci
dominantne da su
karakteristike takoder najblie takvom odredenju.
Sekundarni funkcionalni stilovi jesu: esejisticki, scenaristicki, reklamni, stripovni i retoricki.
Epistolarni stil ne izdvaja se posebno, buduci da pisma mogu pripadati administrativnom
stilu
(poslovna, diplomatska pisma i slicno), urnalistickom i publicistickom stilu
(otvorena
kao pisma,
podvrsta pisma
dnevnicko-memoarske grade, pisma citalaca), razgovornom stilu
(medu bliskim naucnom stilu (naucna prepiska) ali mogu imati i elemente
poznanicima),
knjievnoumjetnickog
(ako su njegov dio, akostila
se radi o epistolarnoj knjievnosti, pa cak i ako su to
primarno
upucena).pisma
Nazivnekome
sekundarni stilovi oznacava ili njihovu specificnu sloenu
semioticku
kojoj pored prirodu,
verbalneukomponente postoje jo neke, npr. vizuelne ili auditivne
(reklamni
stil) ili paki njihovu
stripovniuu, specijaliziranu sferu funkcioniranja i manju razudenost
na podstilove esejisticki, retoricki stil).
(scenaristicki,

Sakralni stil vs. profani stilovi

Izvan podjele na funkcionalne stilove stoji podjela na sakralni stil i profane
zapravo stilove.
reci daMoe se
ova podjela prethodi daljoj funkcionalno-stilskoj podjeli, na neki
nacin je zapravo
pred-funkcionalna. Sakralni stil obuhvata sferu usmene i pismene religijske
komunikacije, pocev odreligija pa do jezika i stila izvodenja religijskih obreda,
svetih knjiga razlicitih
molitvi, obracanja
vjerskih slubenika vjernicima i slicno. Neki od ovih anrova preteno su
monoloki,
dijaloki, alidrugi
u obapak slucaja moe se govoriti o njihovom visokom stepenu
zadatosti,
ustaljenih
stepen
nesumnjiv
vie
rijec
nema
nacin
vanosti teojezicnih
postojanju
distribuciju
kao
izraavanja
nicega
Znacaj
Sakralni
mogucnosti
prapocelo;
je.
magijske
izvan
svetih
Tako
stil struktura
religija
pripadnosti
uz
rijeci),
razvijanja
se
zanimljivo
knjiga
funkcije
druge
moe cija
u svijetu
akao jeupotreba
vecina
ustvrditi
jezicke
individualnog
mnoge
jednoj
tonego
tosu
religijaoznacava
funkcije
uporediti
vjerskoj
religije
da
Biblija
distribuciju
distribucija
naglaava
stila,
cuvaju
posjedujepripadnost
zajednici)
ilisaKur'an
shvatanjem
osim
jezicnih
sistema
poseban
dakod
iza
ije
faticku
magijsku
razvoj
jezikodredenoj
familija
obracanja
pisama
jezik
u Witgensteinovoj
(poznavanje
boanskog
pismenosti
za
funkciju.
(Crystal
u sakralnu
svijetu
vjerskihkod
ustaljenih
religijskoj
slubenika
(propovijedi
danas
1994:
strane,
filozofiji
porijekla.
Zbog
komunikaciju, zajednici.
naglaavanja
odraava
384).
mnogih
formula
i svete
jezika
vjernicima
Si druge
knjige
sl.),
naroda
jezik
kao
da
mnogo Mali
koje je
ukazuju
mogu na stilski
znacaj
preci
jezika
u sferu
(poznato
oratorskih
je recimo
anrova.
biblijsko I bi
koje
rijec
ukazuje na
24 Raslojavanje jezika/jezicko variranje

koji nije i jezik kojim se ta religijska zajednica koristi u ostalim sferama

komunikacije.
primjer upotrebe Takav je
latinskog u katolickoj religiji, crkvenoslavenskog u
pravoslavnoj
nije i govorni ili arapskog
arapski jezikkoji
u islamu. Na taj nacin ovaj jezik postaje oneobicen, a
samim
je tim magijska
njegova izraena funkcija, buduci da on djeluje zvucanjem, ritmom,
ponavljanjem
obiljejima i drugim
rituala, a maksimalno je udaljen od profanog jezika u kojem rijeci
izandalomi upotrebom
(ponekad zloupotrebom) kao da gube svoje znacenje i smisao.
Zbog svega toga ocuvanje izvornog jezika kojim su svete knjige pisane u vecini
religija
se posebno smatra
vanim zadatkom. Taj je jezik cesto arhaican, tako da se uz svete
knjige daju komentari,
kao svojevrsni oblik metatekstualnog dijaloga sa izvornikom. Postupku
prevodenja ovih knjiga
pristupa se uvijek sa velikom panjom (neke religije cak smatraju da
prevodenjem
sakralna jezik
izvorna gubi svoja
obiljeja, to jo jednom pokazuje koliko i u ovom tipu
utekstova poruka dakle,
centru panje, postajerijec je o esteskoj/poetskoj funkciji jezika sa magijskim
uklonom),
biti predmettoproucavanja
moe kontrastivne stilistike.
Osim svih ovih aspekata, stilistiku zanimaju i slucajevi kada svete knjige
postaju prototekstovi
za knjievnoumjetnicke tekstove. Poznato je da se uz tematsko metatekstualno
nadovezivanje
pricu Ahasver(v.
N. npr.
Ibriimovica, roman Majstor i Margarita M. Bulgakova,Juda IskariotskiL.
Andrejeva), cesto preuzimaju i citati (citat iz Kur'ana kao epigraf za roman Dervi i smrt
M.
Selimovica). Stilski efekti ove svojevrsne preregistracije, intertekstualni dijalog
na ovom planu
implikacije kojei iz
svetoga proizlaze pruaju bogat materijal za istraivanje.

Dometi i granice klasifikacije funkcionalnih stilova

ta uraditi sa prelaznim anrovima, ili cak sa vecim formama koje nisu uvijek
Kamo uzimane
sa stilomuljubavnih
obzir? romana iz tzv. censkih casopisa, bajalica i zagonetki?
ta je satelefonskim
redom, voznim imenikom, jelovnikom u restoranu? Sve su ovo pitanja
kojima se ui novije
pridruuju vrijeme
nova: kako odrediti stil e-mail poruka, interneta? Jo je kultni
teoreticar
Mc Luhanmasovnih
ukazao namedija
to da je "medij poruka", to znaci da priroda medija bitno
iodreduje formu, ali
sadraj poruke. Jasno je da i stil poruke ne moe pri tome ostati nepromijenjen.
Poststrukturalna
stilistika ovdje upotrebljava termin hipertekst
da bi oznacila tekstove hipermedija, npr. interneta
i slicno, a zbog specificne prirode takvog teksta on se ne izdvaja u okviru
ofunkcionalnih
njemu govoristilova, vecstilistike
u okviru se teksta, u poglavlju
Stilistika hiperteksta i hipermedija - novi izazov.
Da li je dovoljno odvojiti sakralne od profanih tekstova, a pri tome zasebno
izdvojitistilove? Ponekad se mogu naci klasifikacije koje pomalo nasilno
funkcionalne
pokuavaju
sve smjestiti
ove male, granicne forme u postojece stilove ili ih opet potpuno ignoriraju.
Da nijedna klasifikacija nije idealna, pokazuje i primjer kritike i tekoce oko
u neki njenog
stil. Naime, svrstavanja
kritika se na osnovu svojih karakteristika moe svrstati u
urnalisticki
rijec o "dnevnoj" stil (ako je koja je primarno informacija o nekom umjetnickom
kritici,
dogadaju uz
impresija svoga nekoliko
autora), moe pripadati esejistickom stilu, ukoliko je
iopremljena naucnim
rezultat naucnog aparatom moe biti pisana naucnim stilom. U takvim
promiljanja,
govoriti
kritike
slucajevima
ostilova,
izrazitom
U
imena
slucajevima umjesno anr
funkcionalno-stilskoj
svojoj
Vano
Da
glumaca
izucavaju
mijenjanje
oosnovi
dominacijom
je
anruto
kod
jetako,
(sudionika
shvatiti
ovaj
kritike,
kojih
se pripadnosti
upotvrduje
okviru
sediferencijaciji
je da
informativne,
apojavljuje
stilska
treba
nijedna
opcenito)
svakog
inekog
posluiti
primjer
pripadnost
klasifikacija
problem
od
ianra,
tj.
kao
podjelu
tih
jednog
referentne
davanju
procesu
stilova.
odreduje
pojava
klasifikacije
uloga,
malog
stilova
podataka
koji
Slican
funkcije
novih
imena
seanra
nije
neprekidno
svaki
(npr.
postupak
stilova
apsolutna,
orecisera,
-koji
nekom
rijec
put
u vec
je
samo
posebno,
je
traje
prvobitno
moe
teatarskom
dramaturga
ozauvijek
anru
i koji
se jedata, a
odnosno,
primijeniti
spomenutim
anrovima
upotvrduju
zavisnosti
teatarskog
dogadaju,
(dirigenta,
medusobnoj
da razvoj
zamiljen
pojedini
polaznu
te
sa
programa.
iiliusadri
epistolarnim
razvojem
kod
drugim
kao
putopisa).
tipovi
hipotezu
anr
i diferencijacijom
sa ljudskih aktivnosti.
25 Raslojavanje jezika/jezicko variranje

koreografa...) i slicno, podatke o autoru teksta i samoj predstavi, ponekad

fotografije
iz iz te predstave
ranijih izvodenja ili Uz to, nije rijetkost da se u programu nade i citat iz
i slicno.
dramskog
se teksta
izvodi kao koji
ilustrativni citat, koji i dalje ostaje u funkciji osnovnog zadatka -
prenoenjaako
Medutim, informacije.
je jedan teatarski program u cjelini zamiljen kao anr koji ima
dodatnu estetsku
funkciju, te koji i sam postaje umjetnicka cinjenica, umjetnicki cjelovit tekst, u
kome je vizuelna
komponenta takoder element takve cinjenice, onda on pokazuje mogucnost
prevazilaenja anrovskog novu stilsku markiranost takvog programa (Program
ogranicenja i nagovjetava
predstave San
noci u reiji ljetne Glamocaka, ur. M. Kovacevic, Narodno pozorite u
Admira
Sarajevu, teksta
kolanog 1997) sa
kaoveoma izraenom estetskom i konativnom funkcijom.

Lingvisticka stilistika i jezicki varijeteti

Sva cetiri tipa raslojavanja mogu biti predmet proucavanja u lingvistickoj
stilistici;
istovremeno, neki tipovi su primarno stilisticki (funkcionalno-stilsko
raslojavanje),
primarno dok su
predmet drugi
proucavanja za druge lingvisticke discipline. Teritorijalno
raslojavanje,
predmet npr.,
je proucavanja dijalektologije, socijalno raslojavanje primarno se
izucava u sociolingvistici,
polno raslojavanje istraujua sociologija, psihologija, enske studije, tj. tzv. gender studies,
antropologija... Na izvjestan nacin svi ovi varijeteti jezika preklapaju se u
diskursu, prije
individualni svega stilovi
i grupni kao ili kao njihovi elementi, tako da ih lingvostilisticka
analiza nuno
promatrati mora
u medusobnim odnosima. Istovremeno, stilistika se moe bazirati na
istraivanju
stilova (npr. pojedinih
"mukog" naspram "enskog"), a pri analizi knjievnoumjetnickih
tekstova
da govornapokazuje se
karakterizacija likova ne moe biti uspjena bez uzimanja u obzir
razlicitih tipova
raslojavanja jezika.

Stilisticka kompetencija
Sve prethodno receno moe se svesti i na pitanje stilisticke kompetencije
. Naime, ako je jezik
kao sistem shvacen kao kod, onda su svi jezicki varijeteti, odnosno stilovi,
zapravo njegovi
Stilisticka potkodovi.
kompetencija pojedinca direktno je proporcionalna njegovom
poznavanju kao
potkodova, razlicitih jezickihprekljucivanju sa jednog potkoda na drugi, a
i uspjenom
takoder i njegovoj
sposobnosti da prepozna stileme u nekom tekstu i pravilno odredi "stilski paso"
neke jezicne
jedinice. Znacaj ovoga tipa kompetencije posebno se moe uociti i kod ucenja
stranog
prvo jezika,pravila
usvajaju gdje sekoda - jezika kao sistema, a stilisticka kompetencija usvaja
se postupno
uvijek i nePoseban aspekt stilisticke kompetencije, kvalitativno drugaciji
do kraja.
od bazicnog
jeste aspekta,
stilisticka kreativnost kao odlika individualnog stila pojedinca. Stilisticka
performanca, analogno
komunikativnoj performanci, moe se odrediti kao konkretna realizacija
ustilisticke kompetencije
jednom govornom aktu ili dogadaju. I ovdje su, dakle, kompetencija i
performanca
novcica, dva lica
jednoga listajednoga
papira, i kao takve viestruko su medusobno uvjetovane.
26 Naucni funkcionalni stil

Naucni funkcionalni stil

Naucni stil ostaje oksimoronski u svojoj sri:
skroman u svojim verbalnim resursima, herojski u svojoj svrsi
nita manje vec opis realnosti".

(Gross 1996: 17)

Naucni funkcionalni stil jedan je od pet stilova koji se realiziraju primarno u
mada upismenoj formi,
okviru njega postoje i anrovi sa usmenom realizacijom. Nerijetk o se
iovaj stil svrstava
u grupu tzv. "specijalnih" stilova, tj. onih stilova koji imaju odredenu uu,
specijalnu
(isp. sferu upotrebe FS).
npr. i administrativni
Tradicionalno stilisticari ovome stilu pripisuju svojstva objektivnosti,
a cestopreciznosti, tacnosti,
i racionalnosti. Pa ipak, iako su ponekad apsolutizirana upravo ova
svojstva,
moe naucnom
se odreci stilu ne
ni zastupljenost emocionalno-ekspresivnih sredstava, a samim
tim i subjektivnosti.
Prije se moe reci da je povrinska objektivnost i ne-emocionalnost toga stila
rezultat razlicitih
stilistickih postupaka. Tim se stilistickim postupcima "uklanjaju tragovi"
emocionalnosti
i ekspresivnosti, ali ona je pri tome implicite prisutna u nizu formi (svaki
naucnik eli
zajednicu uvjeriti naucnu
u ispravnost svojih ideja, misli, zakljucaka, teorija; on je duboko
osubjektivno uronjen
cemu govori!). u ono
Odatle nije neobicno to se uz stilistiku specificnostima
naucnog
i posebnateksta bavi nazvana retorika nauke.Na zapadu se ova disciplina prije svega razvija sa
disciplina,
uvjerenjem da moe istraiti koji su najefektniji nacini i sredstva za uspjeno
prenoenje naucne
informacije, tj. pomoci efikasnijem i efektnijem organiziranju naucnog diskursa.
Evo nekoliko
postulata vanih
ove discipline.
A) "Retorika je vie od uredivanja izloga; ona ispituje nune i dovoljne uvjete
za stvaranje
ubjedivackog diskursa u svim sferama. Nauka ne moe biti iskljucena iz toga."
(Gross 1996: viii).
B) "Retoricki, stvaranje znanja jeste zadatak koji pocinje od samo-ubjedivanja a
zavrava sa
ubjedivanjem drugih". (Gross 1996: 3)
C) Retorika znanosti promatra znanstvene tekstove kao retoricke objekte, cija je
namjena
ubjedivacka; istovremeno, ona im ne odrice mogucnost postojanja estetske
dimenzije. Ta
dimenzija, medutim, za retoriku znanosti nije cilj po sebi - ona je uvijek
"sredstvo ubjedivanja,
nacin uvjeravanja znanstvenika da je neka konkretna nauka ispravna. U nauci,
ljepota nije
dovoljna..." (Gross 1996:5).
Istovremeno, ova disciplina suraduje sa stilistikom u proucavanju razvoja
naucnog
promjena stila,
koje se u njemu odvijaju, u proucavanju njegove kompozicije i
rasporedivanja argumenata.
Dominantna jezicka funkcija naucnoga stila ipak jeste referencijalna funkcija -
zadataknjegov je novih informacija; uz to, vidjeli smo, nije mu strana ni
donoenje
konativna (ubjedivacka,
argumentativna), pa ni ekspresivna funkcija. S obzirom na zastupljenost
definicija, cesto
i metajezicka se srecea ponekad i faticka (ovdje se prije svega misli na
funkcija,
ustaljene izraze,
konektore fraze,
koji signaliziraju da je rijec o naucnom tekstu, a sami po sebi ne
prenose
Evo nove informacije).
nekoliko takvih ustaljenih fraza i izraza:
27 Naucni funkcionalni stil

U prethodnom poglavlju pokazano je da...

U daljem tekstu razmatra se...
Predmet ovoga rada jeste/ jesu...
Ovaj rad treba posluiti kao poticaj za dalja istraivanja u oblasti XX...
Zadatak ovoga rada nije davanje potpunih odgovora; on treba da svojim
postavljenim pitanjima
inicira nova istraivanja...
Da zakljucimo.
Da rezimiramo.
Nerijetko se u funkcionalnoj stilistici na osnovu formalnih kriterija tvrdilo da je
izrazitonaucni stil stil. Poststrukturalisticka stilistika mora, medutim, uzeti u
monoloki
obzir cinjenicu
upravo da predstavlja sjajan primjer intertekstualnosti, a time,
naucni tekst
naravno,intertekstualnosti
Signali i dijalogicnosti. u ovome su stilu signali par excellence: navodnici,
citati, polucitati "tudeg govora", dio naucnog teksta poznat kao "historija
i "prepricavanje"
pitanja", spisak
literature, fusnote koritene
i slicno. "Prizivanjem autoriteta prethodnih rezultata pocetni
dijelovipodvlace
radova naucnih znacaj i relevantnost trenutnog istraivanja; citiranjem
autoriteta ovi
postupka prethodnog
dijelovi utvrduju naucnikov kredibilitet kao istraivaca" (Gross
1996: 13).
govori kakoIsti autor svi naucni radovi postaju dijelom mree odnosa autoriteta.
zapravo
Ukratko,
cak dijalogicna,
polifona, vieglasna struktura naucnoga stila moe posluiti kao obrazac
intertekstualnosti.
postmoderna Odatle posee i za elementima naucnog stila (fusnotama i
knjievnost
citatima) kao sredstvima
oneobicavanja svoga teksta i kao sredstvima koji na sjajan ogoljavaju
intertekstualnost
knjievnoumjetnickih tih tekstova. Dovoljno je u ovome kontekstu pomenuti samo
Borgesove
pripovijetke ili roman Manuela Puiga Poljubac ene pauka (detaljniju analizu
vidi u poglavlju o
tekstostilistici).
Naucni stil moe se podijeliti na dva podstila: usko naucni (ili naucni u uem
smislu)
udbenicki. i naucno-
Neki autori izdvajaju i naucno-informativni podstil, koji bi
iobuhvatio referativna
informativna izdanja - bibliografije, popise literature (Toovic 1988: 82-83).
Medutim,ili
literature spisak
bibliografija moe se smatrati segmentom naucnog teksta,
njegovom aparaturom,
biljeenje postoji za cije
nekoliko standarda, ali ostaje otvoreno pitanje da li se uopce
sekundarna grada moe
stilski karakterizirati.
Isti autor ovdje izdvaja i naucne ocjene i naucne projekte, koji nikako ne mogu
grupu, spadati
buduci udaovu
imaju i elemente kritike, prikaza, i elemente
admininstrativnoga stila jer su visoko
shematizirani.

Usko naucni podstil

Usko naucni podstil posjeduje svu naucnu aparaturu (fusnote, biljeke,
ono literaturu), dakle, sve predstavlja svojevrstan "okvir" za prezentaciju
u to
bilo ustila,
su odredeni
(ovdje
knjige
naucne
naucnog
rijeci
svijetu
ili formalnom
spada
discipline,
monografije,
i uz
izuzetno
formalni
nacin
njegovo
termine
npr.smislu
pisanja
razvijena
kriteriji
signalizira
mjesto
bibliotekarstvo
distinktivno
apstrakta
koje
ipravila
nacin
itekst
manje
obiljeje,
i navodenja
rezimea,
za
i mora
scientologija,
uvodenje
upucenom
zadovoljiti
formalni
postojanje
literature
citata,
citaocu
za
"okvir"
stilistiku
da
za
predmetnog
i dr.).
bi
nacin
dabio
koji
ima
Mada
je
objavljen
iuz
mjesto
posla
toustaljene
se
iizuzetno
ovim
sa u
naucnih
biljeenja
naucnom
imenskog
pravilima
znacajan
fraze
naucnim saznanja.
o kojima
tekstom.
aspekt
casopisu
bave
referenci;
indeksa
je Danas
druge
vec
natacno
kraju
28 Naucni funkcionalni stil

Znanstveni citat po svojoj prirodi primarno je ilustrativne prirode (u

knjievnosti
i iluminativnu on moe
funkciju imativ. u poglavlju Intertekstualnost, metatekst,
- o tome
citatnost,
autoreferencijalnost), to znaci da ima vie funkcija:
(a) citat signalizira da je rijec o naucnom tekstu i da njegov autor potuje
formalne
stila; uokvire toga teksta
tom smislu njegovai je funkcija i autoreferencijalna (naucni tekst ukazuje
na samoga
kao naucni sebe
tekst);
(b) citat treba potvrditi neku autorovu misao, ilustrirati je, ili pak pokazati stav
sa kojim
slae -se"citiranje
autor ne uvijek podrazumijeva vrijednosni (odnosno relacioni) sud
prema fakticnom
sadraju samog teksta citata" (Bakaric 1996: 150);
(c) konacno, citat uvijek uocljivo pokazuje dijalogicnost i intertekstualnost
naucnog teksta;
pokazuje on uvijek
upucenost na Drugoga, na Drugo, ali istovremeno postaje i dio novoga
teksta, u kojem
uspostavlja nove odnose - "time je znanstveni citat i prenosnik znacenja i samo
znacenje"
(Bakaric 1996: 150).
Struktura naucnog teksta po pravilu od kraja 19. stoljeca do danas zasnovana je
naIMRAD.
principu bazicnomOvaj akronim oznacava nune dijelove znanstvenog teksta: I
oznacava
Introduction, tj. Uvod; M oznacava Metode; R Rezultate, a D Diskusiju. Drugim
rijecima, pomae
IMRAD formulaautorima da organiziraju materijal i napiu tekst, dok
urednicima,
citaocima recenzentima
uopce i lake kretanje kroz tekst:
omogucava
"Koje se pitanje (problem) proucavao? Odgovor daje Uvod. Kako je problem
Odgovorproucavan?
su Metodi. Kakvi su rezultati? Odgovor su Rezultati. ta ti rezultati
znace?
je Odgovor
Diskusija."
(Day 1993: 7)
Kao i svaki stil, i naucni stil mijenja se tokom historijskog razvoja, a razlikuje se
tip nauke, i s obzirom
tj. naucnu na granu. Jezik nauke 19. vijeka nije isti kao jezik nauke 20.
vijeka;izstil
teksta naucnognauka razlikuje se od stila humanistickih znanosti, a unutar
egzaktnih
ovih dvijunauke
pojedine grupatakoder se razlikuju. Dovoljno je kao potvrdu uzeti nekoliko
primjera.
uobicajenaDok formaje ranije
za izraavanje autorove radnje bila forma 1. l. mnoine (tzv. mi
"),
"autorsko
u suvremenom naucnom stilu tei se ka polu bezlicnosti (upotreba pasivnih
konstrukcija,
kao da tekstu bezlicnih,
na formalnom planu daje veci stepen objektivnosti, neutralnosti, a
time i vecu teinu).
Svaka nauka tei izgradnji to preciznijeg vlastitog jezika kao svoga metajezika,
to vieu izbjeci
kojem ce se
vieznacnost, a time i neodredenost i nedovoljna naucnost
termina.
cilju Uz termine,
usmjereni tom naucni kodovi kao neverbalna sredstva (hemijski
su razliciti
simboli, fizicki,
matematicki znakovi...), koji s jedne strane odvajaju tu nauku od drugih oblasti
aljudskog
s druge znanja,
strane je internacionaliziraju, buduci da vrijede jednako u svim
naucnim sredinama
indoevropskim). (ili bar
U tom pogledu egzaktne nauke znatno su dalje otile od
humanistickih
kojih su ceste upotrebeznanosti,ukod znacenju termina rijeci koje se srecu i u
svakodnevnom
urezime
neterminolokoj
i ikonickim
Sve
pocetku
urednitvo).
Saetak
lica ili
to Poseban
unavodi
prua
ili
bezlicnim
funkciji
na govoru
jeupotrebi
znakovima:
Urednitvo
kraju
kratku
nekoliko
segment (npr.
se-recenicama
preglednosti,
teksta,
informaciju
kljucnih
ugrafikonima,
naucnih
uputama
po pravilu stil!).
rijeci,
tekstova,
logicnosti,
oi autorima
pasivnim
sadraju Naucni
tabelama,
nabitnih
jednom
vana itekstovi
preciznosti
rada
moe
konstrukcijama,
zacrteima,
brzu
od
njihova uzkoje
onaznaciti
svjetskih
osnovnim verbalna
identifikaciju
kojoj
odlika,
fotografijama,
jezika
nauka sredstva
pozakljuccima,
jesu
pravilu
sui(ili
mora
bitne teiti, mogu se koristiti
saeci/rezimei,
na
nema
aultrazvucnim
ukupnost
jeziku
karakteristike
pisan
citata.
klasifikaciju
ujedno
jekoji
Ponekad
utvori
crta
formi
se
preporuci
sadraja
nalaze
snimcima
koje
saetka.
se
treceg
uz
cine
na
rada.
naucni
itd. stil.
29 Naucni funkcionalni stil

Ponekad upravo okvir naucnog stila (ustaljene fraze, konektori, fusnote, autorska mnoina -
pluralis modestiae -, pasivne konstrukcije i drugo) stvara privid naucnosti i vrijednosti rezultata
koji
se daju u tekstu, te se tako moe govoriti o cijelom nizu postupaka koji slue
fetiizaciji naucnog stila
(kiljan 1989: 68-81). Cinjenica je da je za fetiizaciju pogodniji jezik
drutvenihnauka,
egzaktnih disciplina
ali jeodona
jezika
univerzalno svojstvo naucnog stila uopce. I pored
toga, okvir
teksta naucnoga
ima niz pozitivnih svojstava: on olakava pracenje naucne literature,
nalaenje
podataka, potrebnih
pojednostavljuje komunikaciju i traenje potrebnih jezicnih obrazaca
za izraavanje
odredenih misli.
Osnovni anrovi usko naucnog stila jesu: naucni rad, izvorni znanstveni clanak,
clanak,pregledni
strucni clanak, naucna knjiga, monografija, referat, recenzija, doktorat,
amagistarski
poeljno birad,
bilo da njegove uzuse potuju i diplomske i seminarske radnje.
Posebni
stila jesuanrovi toga
enciklopedijski (clanci i natuknice), koji se odlikuju dodatnim
svojstvom zgusnutosti,
pregnantnocu stila i maksimalnom informativnocu.
Mada se vecina ovih anrova realizira u pismenoj formi, postoje i znanstveni
anrovi
primarno usmenomsa realizacijom: usmeno predavanje ili referat na naucnom
kongresu,iznaiste
naucnika skupu
oblasti, naucna diskusija, ekspoze prilikom odbrane doktorata ili
magistarskog
i slicno. rada
Usmena realizacija nuno uvjetuje neke stilske specificnosti ovih anrova. Prije
svega, i pored
pripremljenosti, najcece i pored toga to postoji i pismeni tekst na osnovu kojeg
uautor govori,govoru javljaju se pauze, oklijevanja, potapalice (ovaj, m-m,),
usmenom
ponavljanja,
recenice, prekiditoka misli, digresije i slicno. U anru naucne diskusije cesto
gubljenje
se biljee
emocionalno-ekspresivna sredstva, sredstva ocjene/vrednovanja ( Cini mi se da je kolega sjajno
uocio...; Nikako se ne moe prihvatiti tvrdnja da...; To je po mom miljenju
inedovoljno ubjedljivo...
sl.). Osim toga, ovdje su moguca i pitanja, te se realizira eksplicitan dijalog
izmedu autora i drugih
kolega-naucnika, uz bazicno ocuvanje osobina naucnog stila, ali i uz dodavanje
drugih elemenata, cak
i kolokvijalnih.
Istraivanja (cukareva 1985) pokazuju da u tipicna jezicna sredstva za
izraavanje
i neslaganja sumnje
u okviru naucne diskusije spadaju:
(a) leksicka sredstva: glagoli koji imaju semantiku neslaganja i sumnje u
vjerodostojnost
(sumnjam, netvrdnje
slaem se, pitam se... ); rijecce za negaciju (); intenzifikatori
ne i modalne rijeci
(sigurno, nipoto, teko da moe..., apsolutno, donekle... );
(b) leksicko-sintaksicka sredstva (fraze i recenice koje su vec postale
ablonizirane i mogu konektorima
propozicionalnim se smatrati ovoga anra): koliko ja znam, prema mojim istraivanjima, bojim
se da se ne moe prihvatiti, vjerujem da nema osnove za takvo tumacenje...i sl. Uz to, kako to
navodi cukareva, zanimljiva je specificna upotreba veznika (medutim) ali kao konektora koji
povezuje dva suprotna dijela iskaza: jedan, u kojem emitent poruke istice
pozitivne svoga
istupanja strane kolege, i drugi, u kojem izraava svoje neslaganje sa nekim
tvrdnjama
istupanja,
vrijede Rad
Kad izse
npr:toggovori
u konverzacijskom
kolege
god NN predstavlja
o stilu,
usmenojtoveoma
stvara
realizaciji
zanimljiv
specificnu
nekoga
pokuaj
kombinaciju
teksta,klasifikacije
ondanase stilskom
nuno
funkcionalnih
uvode i
planu. pravila
stilova,
mi se dakoja
su pomijeani razliciti kriteriji... cini
ali
30 Naucni funkcionalni stil

Naucno-udbenicki podstil
Dok je usko naucni stil namijenjen za komunikaciju izmedu naucnika, dakle,
izmedu
posjeduju ljudi
veliki koji
fond zajednickog znanja o odredenoj oblasti, naucno-
udbenicki
je podstiladresata
za obucavanje namijenjen
koji tek postupno savladavaju neke segmente
odredene
se pri tomenauke. Jasno
razlikuje stiljeudbenika
da u zavisnosti od nivoa na kojem se odredena
disciplina predstavlja
(npr., razlikuje se jezik udbenika za osnovno, srednje i visoko obrazovanje ili
udbenika za
usavravanje na viim nivoima). Ta se razlika prije svega uocava u stepenu
uvodenja
nauke: metajezika
svaki vii stupanj obrazovanja pokazivat ce vie slicnosti sa usko
naucnim stilom,
posjedovati vie buduci
elemenatada ce
metajezika odredene nauke.
U tom smislu moe se pratiti i razlicita zastupljenost formalnog naucnog
prvim aparata:
etapama dok je na
ucenja gotovo izostavljeno citiranje drugih radova, iznoenje
razlicitih
neka pogleda
pitanja, a po na
pravilu nema ni fusnota ni spiska literature, dotle
univerzitetski
imati udbenici
vecinu ovih moguistina uvedenu sa mjerom i svrhom.
elemenata,
anrovi ovoga podstila jesu udbenici, prirucnici, skripta, ali i predavanja, koja
se realiziraju
u usmenoj formi, a mogu biti zabiljeena i pismeno. Cak i ona predavanja koja
se citaju mogu
isprekidana biti objanjenjima, tumacenjima, primjerima, analizama.
usmenim
Kada se radi o usmenoj realizaciji ovoga anra, ona je pracena nizom elemenata
usmenokoje odlikuju
izlaganje uopce, a u koje spadaju:
(a) "neleksicka glasovna umetanja" tipa mmmili hmili koja aa su zapravo pauze, ispunjene
glasovima, a signaliziraju oklijevanje govornikovo u izboru narednih jezicnih
elemenata;
(b) potapalice ( ovaj, onaj, je li, pa, vidite... ), cija je funkcija slicna prethodnoj;
(c) ponavljanja segmenata, ponavljanja fraza, rijeci, razbijanje recenicne
strukture (naruavanje
koordinacije subjekta i predikata), mijeanje konstrukcija (zapocinjanje iskaza
jednim tipom a dovravanje drugom), digresije i slicno, to je sve posljedica
konstrukcije,
spontanog govorenja,
trenutnih gubitaka koncentracije, a ponekad i indisponiranosti govornikove.
U usmenim anrovima naucno-udbenickog podstila mogu biti zastupljena i
jezicnaubjedivacka
sredstva, sredstva privlacenja panje recipijenata poruke (retoricka ta je to
pitanja tipa
zapravo ekologija i kako se moe definirati? ; forma 2. lica u uopcenolicnom znacenju
Ovdje -zapravo
imate cestice koje su izuzetno zanimljive... ; Pod mikroskopom moete vidjeti..
; 1. lice mnoine
u inkluzivnom znacenju - Danas cemo govoriti o tipovima znakova... itd), skretanje sa toka
predavanja i razbijanje monotonije nekom alom, anegdotom, citatom ili na
drugi nacin.
moe Predavac
izraavati svoj licni stav, svoje tvrdnje i pri tome se moe koristiti i
emotivno-ekspresivnim
sredstvima koja ne bi bila svojstvena pisanoj formi.
Vano je napomenuti da se i naucno-udbenicki podstil i enciklopedijski anrovi
mogu
realizirati i u drugim medijima, na radiju ili televiziji, u novije vrijeme i putem
Interneta,
osnovnih uz
osobine. Takve ocuvanje
osobina
su istilske
uz koritenje drugih obrazovnog
karakteristike vizuelnih i auditivnih
programa,kodova,
s kojim to
se nuno
uslonjava
iponekad njihove emisije i filmovi.
naucno-popularne
zbliavaju
31 Administrativni stil

Administrativni stil
Ovome stilu svojstven je visok stepen shematiziranosti i determiniranosti
jezicnih
je rezultat sredstava,
njegove toAdministrativni tekstovi, naime, slue za zvanicnu
funkcije.
komunikaciju
pojedinaca izmedu izmedu ustanova, izmedu drava i dravnika, pojedinaca
i ustanova,
dravnih se
i odlikuju organa...
velikom anrovskom raznolikocu. Da bi takva komunikacija bila
efikasna
vremenskomu toperiodu,
kracem razvila su se manje-vie stroga pravila i sheme, obrasci za
vecinu tih anrova.
Evo nekoliko primjera administrativnoga stila:
(a) IZDAVACKI UGOVOR
zakljucen dana ________ u Sarajevu izmedu
1. __________ (u daljem tekstu izdavac) koga zastupa ___________, direktor
i
2. ___________ iz Sarajeva (u daljem tekstu autor), sa stanom u ul. __________

Autor ovim ugovorom prenosi na izdavaca pravo objavljivanja, tampanja,

odnosno
umnoavanja na domacem i stranom tritu, autorskog djela _______
II

Izdavac se obavezuje da ce za vrijeme trajanja ugovora izdati autorsko djelo u

minimalnom
tirau od ______ primjeraka.
III

Bez pristanka izdavaca autor ne moe vriti promjene u rukopisu koji je predat u
tampu.
Ukoliko se izvre promjene, izdavac zadrava pravo da povecane trokove
naplati od autora.
(...)
XV

Porez na autorski honorar placa autor, s tim to ga izdavac obustavlja pilikom

uplate.
XVI

U slucaju nastanla spora koji se ne moe rijeiti na dogovoren nacin, ugovorne

stranke odreduju
nadlenost Suda u Sarajevu.
XVII
Ovaj ugovor je zakljucen u 4 (cetiri) jednaka primjerka od kojih svaka strana
zadrava
(dva)
IZDAVAC:
atum:______
Broj:_______
primjerka.
po 2 AUTOR:
(Pecat)
32 Administrativni stil

(b) _________________
(naziv radne organizacije)
_________________
(mjesto)
Broj: ___________
__________ god.

PUTNI NALOG
Po ukazanoj potrebi, a na osnovu clana _____________ (naziv opceg akta radne
organizacije)
naredujem da ___________ u zvanju_____ na radnom mjestu (poloaju)
__________
otputuje slubeno (navesti sva mjesta u koja se putuje) sa zadatkom
u ___________
____________.
Pravac puta: __________________
Polazak na put dana __________ godine u ___ sati i ___ minuta. Putovanje ce
trajati
dana, a______
najvie ______ dana.
Dnevnica imenovanom iznosi ___________.
(...)
Po povratku sa puta imenovani ce podnijeti pismeni izvjetaj i obracun trokova
putovanja
u roku od 3 dana.
(...) (potpis ovlacenog lica)
(pecat)
(c) RACUN
d.d._________ Serija "E" No 601404
Sarajevo
Prodavnica br. ______ odjeljenje br._________
Evidentni
broj Naziv robe Kolicina Cijena Iznos
-------------------------------------------------------------------------------
-------------------------------------------------------------------------------
-------------------------------------------------------------------------------
Datum Ukupno:
Blok sacuvati u slucaju reklamacija, koje se primaju u roku od 3 dana.
stilu u Obicno
administrativni
odredenom
(suvie
razumljive,
odstupanje
prenoenje
publicistiku
cjelini,
dugeelemenata
od
funkcijom,
gomilanje
(namjerno
recenice
tj.
se
opcejezicke
stil
onormativisti
jezicnim
po sa
ovoga
sebi
rijeci
prenoenje
i tome
velikim
norme
nije
sredstvima
ustila
iistom
jelingvisti
niprilagoden.
brojem
uidobar
obicno
slicno).
druge
padeu,
koja
koji
ni
rijeci
sfere
ima
lo
Osim
su
se
najcece
Druga
-koje
tacno
ubave
komunikacije,
kao
njemu
toga,
nisu
jeiodredenu
kulturom
ostali
genitivu,
stvar
stilsku
zastupljena.
sintaksicki
to
stilovi,
greku
posebno
govora
funkciju,
se
toustvara
iuspjeno
ovom
on
Medutim,
predstavlja
negativno
udjeluje
i ono
stilu u
potrebno
odredeniProdavac:
odredenoj
srecu
formirane
dvosmislenost
nenamjerno
konverzaciju
nije stilska
stilske
izjanjavaju
postupak).
jeisferi
greka,
zato
reci
greke
iliisa Roba
uzabunu,
da
su vec je
oteko
ovomeprodata u ispravnom stanju. (Pecat)
33 Administrativni stil

Obicno se smatra da ovaj stil ima pet podstilova (v. npr. Toovic 1988):
(a) zakonodavn o-pravni, ciji su anrovi zakoni, statuti, ustavi, odluke, naredbe, rjeenja;
(b) drutveno-politicki - rezolucije, povelje, deklaracije, programi, referati, saopcenja, izjave;
(c) diplomatski - kominikei, note, demari, protokoli, memorandumi;
(d) poslovni- ugovori, dopisi, fakture, sertifikati, narudbe, uplatnice, racuni, specifikacije;
(e) personalni - molbe, autobiografije, albe, punomoci, licna dokumenta, upitnici, ankete,
i slicno. formulari
Administrativni stil dominantno se realizira u pismenoj formi. Na leksickom
planu za postojanje
karakteristicno njega je kancelarizama , ustaljenih i njemu svojstvenih rijeci ili izraza
predmet;
(
dopis; dana toga i toga; gorenavedeni; imenovani; na osnovu clana br... donosi
uodluku kao ... i sl.). U diplomatskom podstilu takoder se biljee shematizirane konstrukcije,doci
dispozitivu
u prijateljskunpr.
(ili zvanicnu) posjetu; zadrati se u kracem i prijateljskom
razgovoru;
zadovoljstvoizraziti
uspjehom razgovora..., a u zakonodavno-pravnom podstilu mogu se naci i latinske rijeci,
izrazi i recenice ( alias, corpus delicti, vis maior, in personam itd).
Upotreba latinskog jezika odraz je viestoljetne tradicije, a ujedno ona slui kao
stilskoovog
za odvajanje sredstvo
stila od stila svakodnevne komunikacije, za odavanje utiska
ozbiljnosti,
Zapravo, naucnosti.
gotovo bi se moglo reci da latinski citati imaju ulogu bliskoj
magijskoj, jer
zvucanjem vec
cine svojim
jezik oneobicenim, vanim i dalekim od laika.
Velika panja u administrativnom stilu poklanja se tacnosti i preciznosti
navodenja
pa se cesto podataka,
broj pie i brojem i slovima (kao u prvom citiranom primjeru). U
mnogim anrovima
ovoga stila kao obavezan dio dolazi potpis i pecat, ciji se izgled takoder
odreduje posebnim aktima.
Na gramatickom planu ovaj stil je nominalni , to znaci da u njemu dominiraju imenice, narocito
apstraktne i deverbativne, a cest je postupak kondenzacije, narocito
nominalizacije,
glagola dodatnotako da je Postojeci
smanjen. broj glagoli dominantno su u formi sadanjeg
vremena,
(i rjede uprologa
to perfekta), trecem licu ili u neodredeno-licnim, bezlicnim i pasivnim
konstrukcijama.predikati
dekomponirani Cesti sudonijeti
( odluku, izvriti pregled, podnijeti izvjetaj, izraziti protest, uputiti
cestitke... ).
U administrativnim tekstovima po pravilu nema emocionalno-ekspresivnih
sredstava;
usmjereni oni su informacije i zvanicno komuniciranje, to zahtijeva bar
na prenoenje
formalnu
objektivnost na jezicnom planu. Uz diplomatski podstil, koji ponekad moe u
notama,
saucecima cestitkama i
uvesti ekspresivne elemente, pa i figure (najcece gradacije,
hiperbole ili litote),
odstupanje od takvog tonaliteta karakteristicno je u nekim anrovima pravnog
podstila.ponekad
podstil Naime, se pravni
zbliava sa naucnim stilom, ne u konkretnim zakonskim
aktima,Cak
prava. veciutada
teoriji
on zadrava neke mane administrativnog stila u cjelini:
tautologiju, nepotrebno
uslonjavanje jezika koje stvara privid ozbiljnosti i objektivnosti, svojevrsnu pompeznost
, kako tu
osobinu
zato
koncepciji
upodstila, naziva
poglavlju
toOpcenito,
mu
prije
pravne Mellinkoff
RETORICKI
u nekim
svega (1963),
zakonodavno-pravni
logike
anr
anrovima
shvacena
sudenja,
STIL),
moekoji
mada
zato uz svojstvena
kaobiti tobazu
podstil
prelaze
kao
nova izricito
retorika tvrdi
razlikuje
u zadravaju
retoricki dajezicne
jei pravo
(Hasanbegovic
specificna
se od
stil,
drugih
to
retorika, koja je rijeci .
profesija
u podstilova
elemente
njegov
1988).
u Perelmanovoj
Neki
debatni
pravnog
anrovi
administrativnoga
podstil
podstila.
ovoga
(v. stila
34 Razgovorni (konverzacijski) funkcionalni stil

Razgovorni (konverzacijski) funkcionalni stil

Ovaj je stil nizom karakteristika suprotstavljen drugim funkcionalnim stilovima.
Prije svega,
se primarno onu usmenoj formi (svako biljeenje ovoga stila u pismenoj
realizira
formi zahtijeva
uvodenje specificnih oznaka za fonetsko-intonaciona obiljeja). Zbog ovoga,
ukao
RSi zbog
cesto toga
radi otonepripremljenom,
se spontanom govoru, ponekad na rubnim
podrucjima norme,
lingvisti su ga dugo ignorirali u svojim proucavanjima. Tek sa pojacanim
zanimanjem za dijalog,
pragmalingvistickom te sa govornih cinova, lingvisti se okrecu ovome stilu,
teorijom
shvacajuci
posebnu njegovu
vanost u odnosu na druge stilove. Takoder, buduci da je u njemu
dominantna
dijaloga, ovajforma forma slui kao podloga dramskome podstilu
stil nerijetko
knjievnoumjetnickoga
Dramski stila. tj. stilizira razgovorni stil.
tekst cesto oponaa,
U poljskoj stilistici uobicajen je termin styl potoczny
, koji donekle moe odgovarati i pojmu
konverzacijskoga stila. Tako shvacen, ovaj stil jeste prva varijanta jezika koju
usvajamo kao djeca,
najjednostavnija i najblia varijanta, koja nam pri prelasku na specijalne stilove
pomae
i shvatimo da neke
razjasnimo
stvari. Kada nekoga upitamo: "ta je to Internet?", ponekad uz
dodatnu molbu da
nam se to objasni "narodski", "laicki", "svojim rijecima", onda ce odgovor koji
uslijedi
ovomebitistilu
realiziran
(Bartmin'ski 1992: 37). U istom tumacenju vrijednosti takvoga
stila jesu njegov konkretnost, koja uvjetuje i slikovitost, pa i metaforicnost,
antropocentrizam,
izatim kolektivnost
tipizacija. Ipak, treba naglasiti da je styl potoczny
iri pojam od pojma tradicionalno shvacenog
razgovornog stila, buduci da se realizira u razlicitim situacionim registrima s
obzirom na stupanj
zvanicnosti, familijarnosti, konkretnosti, emocionalnosti (Bartmin'ski 1992: 41).
Stilistika je zapravo
ponekad svodila razgovorni stil na sferu snieno markiranih jedinica, te je
ovakvo shvacanje zapravo i doprinijelo boljem razumijevanju prirode ovoga
unijelo znacajne korekcije
stila. Cininajvanije
njegovo se da je obiljeje upotreba stilski neutralnih sredstava, i to u
razlicitim sferama
komunikacije, tako da je on na neki nacin bazicni funkcionalni stil, njegova
osnova, odakle
razvijaju se dalje
drugi stilovi.
Razgovorni stil odlikuje se nepripremljenocu, spontanocu, buduci da se
realizira situacijama, a zahtijeva brzo reagiranje, smjenu govornika koji
u neformalnim
izmjenjuju
nekada replike, iskaze, upadaju u rijec jedni drugima i slicno. Tipicno za ovaj
i prekidaju
stil jeste naglo
mijenjanje tema (zapoceta tema prekida se novom, da bi se kasnije nastavila
neka treca...).
spontanosti Zbog
i nepripremljenosti ceste su pauze, zvuci oklijevanja (hm, mm, a...),
potapalice (ovaj,
onaj, razumije/razumijete...), ponavljanje dijela iskaza, te druge "greke" u
performanci.
Osim toga, vaan element ovoga stila svakako je realizacija faticke funkcije,
na viekoja se prepoznaje
nacina. Prije svega, faticka je funkcija zastupljena u ubacenim
neleksickim uglasovnim
elementima utnju ( e, da..; i tako..., ): jah...
bez obzira na formu, oni nemaju leksicko znacenje, vec
znacenje uspostavljanja i produavanje kontakta. Drugi aspekt moe se vidjeti u
komunikaciji
ljudi, u porodici, bliskih
kada postoje situacije koje prizivaju stalno ponavljanje istih
verbalnih obrazaca
(prepricavanje istih dogadaja, svima vec dobro poznato), specificne fraze i
"privatne
imati na umu ale".daTreba
faticka funkcija nije nimalo jednostavna: poznavanje/
nepoznavanje
pravila
pozdravljanja,
funkciju
zakljucak
izgleda
konverzacije
uvrijedenost,
ali
smatraju
(Crystal
i visok bitno
kao
1994:
imaju
utnju
da
stepennjenih
da"ljudi
odreduje
moe
ljutnju nepisanih
oslovljavanja
117),
se
iodstupanjem
specificna
bliskosti
"ljudi
jedni
biti
dok
(jedan
status
signal
uglavnom
drugima
kod
sugovornika,
sredstva
odipojedinca
od
drugih
razlicitih
predstavljanja
sugovornika
norme,
malo
dogovaraju
unaroda
svakodnevnoj
usituacija,
kau",
osim
koji
nekoj
prestaje
konverzacija
mogu
ukako
tezajednici.
specijalnim
da
tj.ugodno
se
raspoloenja
da
ukomunicirati
komunikaciji
promatrati
susretima
uopce
mnogo
Istovremeno,
utjeti
prilikama
govore"
na
kao
sugovornika:
cece
sa
zajedno.
koja
ulici,
drugima,
zasebni
(u
(Velcic
moe
se
i uzmogu
biti
ili
ustaljene
govorni
tumaciti
toga
kafu,
1987:
moe
svi
Zanimljivo
trenucima
"prekinuta
sudionici
teksta
usignalizirati
122).
Moe
cekaonicama
akti.
kao
formule
alosti,
utnjom".
(jese
to
Faticku
cuj,
dacak
cine),
Englezi
sluaj,
npr,)
govoriti
- vidi,
o razumije,
utnji
kao specificnom
zna...). Ukoliko
elementu
se vidiovoga
broj tih
stila.
sredstava,
Naime, nije
utnja
neobican
uokvir
toku
35 Razgovorni (konverzacijski) funkcionalni stil

Obrnuto, razgovorni stil odlikuje se i mogucnocu da vie osoba istovremeno

govori. Mada
uctivosti nalaupravila
da jedna osoba govori u jedno vrijeme, moe se zabiljeiti u
svakodnevnoj
komunikaciji niz odstupanja od toga pravila (u veselim drutvima, medu
ljudima koji
poznaju, ali ise dobro
kada se neka dominantna osoba nade u drutvu i sklona je da svoje
sugovornike
bez prekida
izvinjavanja).
Na fonostilistickom planuovaj stil odlikuje se povecanom brzinom govora, s cim je u vezi
i nepotpuni stil izgovora - redukcija (proputanje nekih glasova koji bi bili
neophodni
"potpunom"u stilu
zvanicnom,
izgovora). Razgovornom stilu bio bi neprimjeren briljivi
izgovor svojstven
zvanicnim sferama komuniciranja. S druge strane, njemu je svojstvena bogata
prozodijsko-
intonaciona varijativnost, koja potpomae izraavanju emocionalnih,
subjektivnih nijansi govora.
Na leksickostilistickom planu
svojstvena mu je upotreba emocionalno-ekspresivne leksike, uz
prisusutvo rijeci subjektivne ocjene (hipokoristika, pejorativa...). U
ikolokvijalnoj
vulgarizmi i upotrebi biljee se
argonizmi.
U morfostilisticirazgovornog stila istice se frekventnost glagola - ovaj je stil suprotstavljen
naucnom i administrativnom stilu kao imenskim stilovima. U imenskim
sintagmama
imenica, brie setj."noseca"
a pridjev, atribut opcenito, supstantivizira se:
Naci cemo se kod "Robne" (= Robna kuca Sarajka);
Bili smo na Filozofskom (= Filozofskom fakultetu);
deset u pola (=deset cevapcica u pola somuna);
ili se dodaje i sufiks kolokvijalne markiranosti;
Parkua (= Park-kafana).
Osim toga, razgovorni stil karakterizira prisustvo uzvika, partikula, anaforickih i
kataforickih
elemenata. S tim u vezi, na sintaksickostilistickom
planu dominiraju nepotpune, elipticne recenice,
recenice u kojima odsustvuje kongruencija, nepovezani ubaceni elementi.
Sudionici u govornom dogadaju po pravilu mogu izostaviti niz elemenata, tako
da je dijalog cesto "neeksplicitan" (Crystal 1994: 52), a kontekst
kolokvijalni
iomogucava
preciznost jasnocu
znacenja. Vaan segment razgovornog stila svakako su i gestovi i
mimika
jezik, kao
kao pomocni
nuna pratnja usmene realizacije. Velika elipticnost, tj. ukidanje
redundancije
moguce u ovom
je upravo stilu,
zahvaljujuci gestovima, npr:
Hoce li ovu?
Ne, tu drugu. (pokazuje rukom)
Mada se u stilistici cesto tvrdilo da ovaj stil ne razlikuje anrove, moglo bi se
njegovismatrati
anrovida su
- govorni cinovi, te se tako moe govoriti o cinu molbe,
naredbe,izraavana
savjeta, elje, cestitanja,
sauceca, obecanja, prijekora, sa odredenim formulama
ipocetka
tj.
razgovornog
uzajednicku
anru
stilskii markirana
razlikovati
kao
prekida)
poglavlju kraja
pripovijedanje,
koji
Proucavanje
Moe cina. (inicijacije
jeaktanti,
zajednicku
Dramski
se
zanimljiv
stila.
izdvojiti
Naruavanje
Razgovor
jezgra,
konverzacije
dakle,
upotreba,
podstil,
svrhu,
vec
jostruktura
indeksi
zato
jedan
ovih
je
gdje
skup
tim
"do
to
i pravila
prije
anr
se
uvjeta
-svrha
predstavlja
neke
sva
mu
porede
ovoga
to
je
obijeja
mjere
za
ili
moe
dominantno
svi
makar
njenu
dijaloki
stila,
oielementarnu
zajednicki
biti
koja
cinovi
uspjenost
zajednicki
koji
relevantno
inace
principi
monoloka,
imaju
je po
napor
odlikuju
narativnu
takoder
mnogo
prihvatljivi
konverzacijskog
iza
svoje
i stilistiku
svaki
ali
narativni
cemu
jeformu,
u povezano
kao
specifican.
ui sa
odstupanje
"nekolokvijalne"
zvanicne,
sugovornik
pravac"
bi
dramskog
kojoj
tekst.
svakodnevnom
po Griceu
se
Trac
istraivanjima
Rijec
(Grice
mogu
diplomatske,
jezika.
se
od
vidi
jeopci
razvija
norme,
o1987:
govoru
nekakvu
varijante
princip
58)",
oratorske
svake
(bilo
te konverzacije
ili neke druge).
morao biti nacelo suradnje rijeci,
. O ovome ce biti vie tracu
36 Razgovorni (konverzacijski) funkcionalni stil

svojstveno mu je prekidanje, zapitkivanje, komentari, "ubacivanje" sugovornika

sa se
te svojim
i trac,replikama,
kao i ostali anrovi razgovornog stila, razvija po labilnijoj strukturi
koja pokazuje
osovne teme u grananje
vie pravaca ili niz digresija sa ponovnim vracanjem osnovnoj
temi. Ne ulazecifunkcije
psiho-socijalne u traca, moe se vidjeti da mu je cesto svojstvena i faticka
funkcija (odravanje
komunikacije), to se narocito cesto moe primijetiti kod stalnog ponavljanja
istog traca
ljudi. Drugim u istom krugu"mada trac moe biti destruktivan, on to nije uvijek; on
rijecima,
moe posluiti
krucijalna kao u uspostavljanju bliskosti - narocito ako nije 'pricanje protiv',
funkcija
vec jednostavno
'pricanje o'." (Tannen 1991: 96)
Zanimljivo istraivanje kolokvijalnog stila, koje je ujedno i sociolingvisticko
i antropolingvisticko, jeste istraivanje osobina svakodnevnog dijaloga s
obzirom naTakva
sudionika. polne ispitivanja
razlike polaze od pretpostavke da diskurs, narocito
dijaloki sdiskurs,
razlicito obziromfunkcionira
na niz kulturnih razlika izmedu sugovornika (geografskih,
aetnickih,
narocitostarosnih,
polnih).
U studiji Gender and Discourse Deborah Tannen, jedna od najcitanijih lingvista koji se obave
ovom problematikom, dolazi do nekoliko zanimljivih zakljucaka, koji
prevazilaze
ensko odnossu
i izuzetno muko-
znacajni za razumijevanje funkcioniranja konverzacijskih
pravila uopce:
(1.) Problem prekidanja sugovornika, upadanja u rijec, posebno je zanimljiv bez
obzira na pol
sugovornika. Simultani govor u nekim je situacijama cak znak uspjenosti,
zanimljivosti
konverzacije, i tada je rijec o "kooperativnom preklapanju". Postoje sudionici u
dijalogu
stil moguceciji oznaciti
je kao "visoku angairanost" - high involvement (Tannen
1994: 62-63);
ukoliko oba sudionika (svi sudionici) imaju takav stil, upadanje u rijec nije
problem, vec je
stimulativno; cak jedan od sugovornika ne posjeduje isti takav stil
ukoliko
komunikacije,
osjetiti on ce prekinutim,
frustriranim, se kao da mu se namece dominacija drugoga. Stil
takvih govornika
Tanner naziva stilom "visoke paljivosti".
(2.) Tematska kohezija, kako pokazuje Tannen, razlicito se realizira kod
mukaraca
razgovori ena:
vieenski
je fokusiran i povezan, muki razgovor vie je difuzan. U svim
starosnim
skupinama djevojcice i djevojke ne pokazuju tekoce u iznalaenju tema za
irazgovor, dok djecaci
mladici pokazuju (Tannen 1994: 99). Ipak, potrebno je reci da metod ovog
istraivanja
pokazuje izvjesne slabosti: dok je snimanje konverzacije potpuno legitimno i
naucno
ne moeutemeljeno,
se prihvatiti uopcavanje koje proizlazi iz relativno malog broja
ispitanika,starosne
odredene i to ispitanika
dobi, kao relevantno uopce.
(3.) Kod bracnih parova koji due ive zajedno moe se uociti veca senzibilnost
na implicitne,
neizgovorene elemente iskaza, te sposobnost "citanja", tj. tumacenja takvih
signala.jedan
navodi Tannen tako ovoga tipa:
dijalog
Mu: Hajde da veceras odemo do mog efa.
ena: Zato?
Mu: Dobro,
Autoricanejemoramo
cesto prijedloga.
svog izraavalo neiskazano
Kao ici.neslaganje
na osnovu
rezultat ispitivanja
javlja se frustriranost
sa
ovih
njegovim
sudionika
oba
prijedlozima,
sudionika
doznala daui je
ovaj
dijalogu,
ovaj
put
putjer
ena
saznati
reagirao
su
premisa
polijednostavno
razlog
od
(Tannen
odustajuci
krivih
posjete,
1994:
eljela
od ali
183je -mu,
184).prepoznajuci pitanje kao zato?
pitanje koje je u ranijim situacijama
37 Knjievnoumjetnicki funkcionalni stil

Knjievnoumjetnicki funkcionalni stil

This experience of rereading a text over the course
of forty years has shown me how silly those people are
who say that dissecting a text and engaging in meticulous close reading
is the death of its magic.

(U. Eco,
Six Walks in Fictional Woods)

Od pocetka konstituiranja stilistike kao discipline ona je suocena sa ocjenama da

knjievni ne mogu biti predmet lingvisticke analize, buduci da
tekst, knjievnost,
iposjeduju
pripadajuestetsku funkciju
umjetnosti, to ih odvaja od svih drugih tekstova. Osim toga, cak i
funkcionalni
smatrali su dastilisticari
knjievnost, buduci da moe uzimati sva jezicka sredstva iz svih
resursa funkcionalnih
drugih jezika, iz svih stilova, nema pravo na status funkcionalnog stila.
Nasuprotprema
gledite tome,kojem
postojije jedini predmet stilistike upravo knjievnost, tj. jezik
knjievnosti.
ogromnoj U slucajeva takva stilistika i nije lingvisticka (ili ako jeste, onda
vecini
je impresionisticka),
nego knjievna.
Problem preuzimanja elemenata drugih stilova u knjievnoumjetnickom tekstu
anglosaksonska
nova stilistika takoder uzima u obzir, s tim to ga imenuje drugacije. U toj koli
govori se orazlicitih
elemenata prisustvuregistara u knjievnoumjetnickom registru, odnosno o preregistracije.
postupku
Pod preregistracijom podrazumijeva se mogucnost preuzimanja bilo kojeg
registra,
tekst, kaopri cemu knjievni
self-sufficient (samodovoljan) moe generirati znacenja i situacije,
zapravo,
putem virtualni
jezika. svijet,
S jedne strane, takav postupak stvara dodatni nivo znacenja
knjievnoumjetnickog
teksta, dok sa druge strane preuzeti elementi u novom okruenju poprimaju
nove
odnosno karakteristike,
novi semanticki i stilisticki potencijal. Preregistraciju ili preuzimanje
elemenata drugih
stilova u knjievnoumjetnickom stilu moemo pratiti u nizu tekstova (v., npr.,
uvec pomenutu
kojoj pjesmu
je preuzeta definicija Chomskog), a kao obrazac moe posluiti i
nekoliko narednih primjera.
U drami Love and Other Media (Ljubav i drugi mediji) David Newby za osnovu
ispit izradnje uzima koji slui kao baza za dramsku obradu razlicitih semiotickih
semiologije,
disciplinasemiotika
muzike, (semiotika vizualnih kodova, lingvisticka semiotika i slicno), uz jak
ironijski pomak
sveopcoj potraziprema
za znakovima i znakovnim sistemima. Odatle u drami niz
naucnih ipojmova,
termina, pseudonaucnih
definicija (tu figurira i Chomsky, semiotika, mediji,
bilingvalizam...),
predstave dobija sea uz program
i mali "rjecnik" semiotickih termina, koji npr. uz uobicajenu
definiciju semiotike
daje i drugu, koja parodira predmet i smisao ove nauke:
"SEMIOTIKA: (2) moderna buzz rijec, blef-rijec. Narocito efektna (i
besmislena)saako
kombinira se rijeci: npr. 'socijalna semiotika', 'semioticki Zeitgeist',
drugom
'semioticki
scenario', itd, itd, itd.
CHOMSKY: istaknuti americki lingvist, cesto citiran, ali rijetko citan."
(Newby 1997)

stilsko
druge Uz a ove
iversifikacije),
metatekstualna,
registar,
karakteristicnih
Stilizacija
se
oponaanje
funkciju
onaelemente
javlja
jedinstvoi elemente,
prikazivanja
stilizacija
nije
nekeuzatim
samo
svih
za
sdrugim
drame,
forme
tim
neki
je
kao
drugihNewby
predmet
to uvodi
metakreativni
toga
(karakteristicnog
tip
umjetnostima
to
oponaanje
jejezicne i znakovnim
preregistracija
stilova,
pokazuje
medija.
proucavanja elemente
realizacije
da
Kombinacija
karakteristicnog
anr.
sposobnost
iih pri
anra, TV
lingvisticke
postupak
Njutome novinarstva,
u karakterizira
svrhu
karakteristicnih
knjievnoumjetnickih
elemenata
podvrgnu
sistemima.
preuzimanja
stila
ostvarivanja
stilistike
nekoga specificne
oponaanje
razlicitih
preregistraciji
Unego
elemenata
knjievnosti
drugog
pravca
odredene
istilova
tekstova
jezicnih
tipa
(stila
toga
i ne
slabi
da
ucine konstrukcije
specificnog
registara
sredstava
umjetnicke
semioticke
stilizacija
anra,
romantizma,
apsorbiraju
nidijelovima
Stilizacija
karakteristicne
tematsko
usejedan
stilistike,
funkcije.
umjetnickog
javlja
baroka),
sveje koje
osnovni
nikao
pojam imaju
buducisistema.
koji
daje relativno blizak pojmu preregistracije. Njena je priroda takoder
38 Knjievnoumjetnicki funkcionalni stil

nekoga djela ili nekoga pisca. Ona se moe prepoznati i kao specificna govorna
karakterizacija,
tipicnih jezicnihuz niz
sredstava i slicno. Stilizirani tekst najmanje je dvoglasan
i(uvijek postoji obrascu
po njegovom prototekststvoreni metatekst). Stilizacija se moe realizirati u
cijelom
samo jednomnjegovim
u nekim tekstu ilidijelovima. Jedan od slucajeva stilizacije jeste i , o kome
skaz ce kasnije biti
vie rijeci (poglavlje "Tudi govor" i govorna karakterizacija). Skaz je uvodenje
pripovjedaca
uz u tekst,
ocuvanje svih karakteristicnih jezicnih osobina koje taj lik smjetaju u neku
sredinu, u odredeno
doba, socijalnu skupinu i slicno.
U drugim umjetnostima stilizacija se tumaci kao pojednostavljivanje, kao proces
oblici izkojim se eliminiranjem detalja svode na saetu formu koja zadrava
prirode
samo sutinska
bez svega obiljeja,
slucajnog, sporednog. Ponekad se rijeci stilizacija pridaju negativne
konotacije,
je stiliziran uoblik
smislu da
artificijelan oblik, daleko od onoga to je "prirodno".
Semiotika knjievnosti, narocito tzv. moskovsko-tartuska kola, posmatra
umjetnost,
i knjievnu, pa tako modelativni sistem u odnosu na prirodni jezik kao
kao sekundarni
primarni sistem.
umjetnicko djeloSvako
jeste tekst na jeziku odredene umjetnosti. Buduci da je fiksiran
u odredenimtaj je tekst suprotstavljen vantekstovnim strukturama: svaki
znakovima,
primalac
mora umjetnicke
dekodirati tekstporuke
u jeziku njemu pripadajuce umjetnosti.
Za Lotmana, najpoznatijeg predstavnika ove kole, knjievni tekst jeste cjelovit
znak, prirodnojezicki
pojedinacni a svi znakovi u njemu su samo elementi znaka. U stvari,
knjievni tekst cita se
dvorazinski: na prvoj razini on se cita kao svaki tekst na prirodnom jeziku; na
drugoj
kao raziniumjetnicki
cjelovit on se cita znak.
Osobenost jezika u ovome stilu jeste i u tome to je jezicna kreativnost
kvalitativno
one u drugim drukcija
stilovima. Osim odtoga, doputeno je krenje niza zabrana koje su
uobicajeneoucemu
stilovima, drugimce vie rijeci biti u odjeljku o jeziku poezije. Moe se cak reci
da
u knjievnoumjetnickom tekstu, pod uvjetom da je to u funkciji estetske,
umjetnicke vrijednosti,
pisac/emitent poruke smije slijediti primjer Humpty Dumptyja iz Alise u zemlji
cuda i reci:
"Kada jaupotrijebim rijec", rece Humpty Dumpty (...), "ona znaci tacno ono to ja
odlucim da ona znaci - ni manje ni vie."
(Carrol 1972)
Ovo je omiljeni primjer semanticara, koji, za razliku od Alise, ne doputaju sebi
da budu i naglaavaju da bi Humpty Dumptyjeva logika bila pogubna po
impresionirani
komunikaciju,
uvela jer bi Ipak, i semanticari priznaju da su u
totalnu anarhiju.
knjievnoumjetnickom
postupka: tekstu
prirodnojezicke moguca
rijeci dva kontekstu dobijaju dodatna
u odredenom
znacenja, specificne
konotacije koje vrijede jedino u okvirima toga teksta, ili se opet uvode okazionalizmi
, nove rijeci cije
znacenje, pa i forma, ne postoje izvan konkretnog teksta.
U knjievnoumjetnickom tekstu moguce je izdvojiti i stilsku dominantu
, koja podrazumijeva
onaj element stila toga teksta kojem su potcinjeni svi drugi njegovi elementi
(Slawinski
Funkciju
fonostilistickih,
skupina.
sintakse,
Pojam
skupine
alegorija,
zadrava ed.
stilske
Tradicionalna
stilske
tekstova,
Stilska
npr.
se
epske 1989: 95).poezije
dominante
i uparcelacija,
dominante
funkcionalnoj mogu
leksikostilistickih,
narodne
dominanta
umjetnickog
podjela
moe
dok nekih imati
knjievnosti
stilistici,
upravca
se
trecima ssvi
ustaljeni
tekstova
protumaciti elementi
morfostilistickih
ilitakvu
tim
anra.
na
epiteti,
jesu
to
triiulogu stila
retoricka
ire,
roda,
Tako
seponavljanja,
u ikao
imaju
tom
je
ma
slicno,
jedna
najznacajniji
pitanja,
koliko
slucaju
neke
pa
od
gramaticki
do
osporavana
figure
stilskih
obicno
u drugima
jo element
manjih
- govori
npr.su
u to
knjievnoumjetnickoga
elemenata
elementi
gradacija
stila
dominanti
oparalelizam
kao
prozi,
podstilovima
nekog
postmodernoj
poeziji
ekspresivne
iliuanra
autora,
imetafora.
okviru
slicno.
i basne
drami
unutar
neke
tih teksta
teoriji, - od
- kojih dalje ide anrovska diferencijacija.
39 Knjievnoumjetnicki funkcionalni stil

Prozni podstil
U ovom podstilu moguca je ista lingvostilisticka analiza na svim jezicnim
drugimnivoima kao i u svim
funkcionalnim stilovima, s tim to je ovdje oslonjena jo nizom pitanja
uvjetovanih
specificnom prirodom umjetnickog teksta. U prozi je zato posebno znacajna
govornazatim
likova, karakterizacija
funkcioniranje tacke gledita i problemi kompozicije uopce, uz to i
citav niz drugih
stilogenih postupaka: uvodenje figura i tropa i njihovo funkcioniranje, posebno
analiza anarativnih
figura, takoder i analiza intertekstualnih aspekata svakog teksta. Ova dva
posljednja pitanja
promatraju se zasebno u okviru tekstualne stilistike.

"Tud govor" i govorna karakterizacija likova

Pod tudim govorom podrazumijeva se prikazani govor (engl termin represented speech ), tj.
govor/iskaz nekog emitenta poruke to ga prikazuje drugi emitent poruke u
vlastitomrijecima,
Drugim govoru/iskazu.
to je govor u govoru i govor o govoru
(Bahtin 1980: 128), to znaci da mu je priroda
uvijek dijaloka i metatekstualna.
U knjievnoumjetnickom tekstu razlikuju se prema tome dva osnovna tipa
govora:
A. Autorski govor,

B. Govor likova.

Govor likova ukljucuje i slucajeve postojanja pripovjedaca u tekstu, i to u

razlicitim
varijacijama toga oblika - od pripovjedaca u nekim segmentima teksta pa do
udosljedne "Ja-forme"
vidu skaza.
Skaz (ili kazivanje ) jeste forma kod koje je uveden pripovjedac kao fikcionalni lik koji
pripovijeda u prvome licu jednine, uz dosljedno prenoenje svih obiljeja
njegovog individualnog
stila; u takvim tekstovima autorski govor sveden je na nulu, a to potpuno
ukidanje ravnotee u korist
govora likova svojevrsni je stilogeni postupak. Efekti takvoga postupka mogu se
pratiti
od u nizu
kojih djela, zanimljivi Pukinova Kapetanova kci i Babeljeva Crvena konjica
su posebno ili Salingerov
Lovac u rai . Skaz, tj. kazivanje teorijski su prvi put izdvojili ruski formalisti, mada je rijec o
postupku koji je i inace bio poznat u historiji knjievnosti. Za stilistiku su vani
stilski efekti
nastaju takvomkojiformom: gubljenje autorskog glasa, zatim stvaranje iluzije
ivog, kolokvijalnog
jezika, cesto sa pomakom u nekom dijalektu ili argonu.
Govor likova realizira se prije svega u vidu upravnog ,govora
pri cemu autor dosljedno prenosi
i formu i sadraj iskaza lika (a), s tim to uz to moe dati svoj komentar,
dopuniti karakteristike
iskaza koje toga
se nisu mogle uciniti vidljivim drukcije (b).
(a) - Smrt je meni sjedala za vrat ne jedanput, obikao sam ja nju za ovo svoga
vijeka,mene
ne morate vi Ali, kaite mi, da znam!.. Pa - ili pod ledinu, ili haljine na se, pa na
tediti!
put!..
(L, 11)
- Kud
Ostavite,
si tak'a
Borise,
polazila,
vi ste
jadna
takav
dadiplomata
nisi, vala, (deca
ne bi su
nako
mnogo
umroupotrebljavala
do veceri gladan.
rec
(b) "Oni
Bruka
A
Neki
diplomata...)
ta
ce nas
vojnik
je?
odbez
svijeta.
stade
sumnje
ispred
docekati",
mene (...)
recepaHemglasno imuklo.
razgovijetno
(Tolstoj,
(Muminovic,
(Ibriimovic,
(Isakovic,
rece cit.
: - prema
Zato
Antologija,
Antologija,
siUspenski,
go? 308)
370)
474)
50)
40 Knjievnoumjetnicki funkcionalni stil

"Vi niste neki robovlasnicki narod", rece. Govorio je italijanski i govorio je pijano
. "Ta riva
degli Schiavoni, tamo u kuckinoj Veneciji (...)"
(Isakovic, Antologija, 306)
Zanimljivo je da i u proznom tekstu postoje primjeri upravnog govora kod kojeg
se u cijelom
jednom segmentu smjenjuju replike likova, pri cemu njihov dijalog nije pracen
autorskim
kontekstom, npr:
"Ne dopadaju mi se vie ovi dobri ljudi, Slav."
"Znam, Hem."
"Zna li neki zgodan nacin da ih se otarasimo, Slav?"
"Ne znam, Hem."
"Mogao bi znati, Slav. Oni su tvoji zemljaci."
(Isakovic, Antologija, 306)
Takav dijalog zbliava se formalno, ali i znacenjski sa dramskim dijalogom,
stilske poprima
osobine, njegove
a ujedno oznacava uvodenje dramskih elemenata u prozu kao
jedan od vidova
preregistracije.
Osim toga, autor moe prepricati govor lika, prikazati njegov sadraj uz
znaci -promjenu
prilagoditiforme, to
ga vlastitom govoru; u takvim slucajevima rijec je o formineupravnog govora.
Neupravni govor jeste prepricani govor, u trecem je licu, uz niz drugih promjena
(izbacivanje
emocionalno-ekspresivnih sredstava, obiljeja individualnog stila i slicno).
Za ova dva tipa prenoenja tudeg govora postoje tacno odredeni abloni, zasebni
jezike.za razlicite posebno stilisticku zanimljivost predstavlja treci tip,
Medutim, nepravi
upravni govor
ili
slobodni neupravni govor(free indirect style). U ovom tipu dolazi do mijeanja osobina upravnog
i neupravnog govora, do njihovog stapanja u specificno stilsko dvoglasje. Po
pravilu,
odvojen takav govor nije
navodnicima i u formi je treceg lica, ali cuva sve ostale govorne
karakteristike, emocionalnu
markiranost iskaza lika. Evo nekoliko karakteristicnih primjera tog
funkcionalno-govornog sloja:
Ali on gledae u sebe, gdje se skupilo mnogo jada i cenje. Zato, zato je
u svojojovdje? Zato
sobici, kraj ne sjedi i cita Stormov "Immensee", te s vremena na
prozora,
vrijeme pogledava
vecernji u orah tromo kripi. Ondje je njegovo mjesto. Neka drugi
vrt gdje stari
cilo i veselo
hoce... Ne, ne,pleu ako je mjesto ipak ovdje, u Inginoj blizini, pa makar stajao
njegovo
ovdje sam ida
pokuavao izdalek
u onom brujanju, zveckanju i smijehu razabire njezin glas, u
kojemu
Te tvojezvuci topao modre,
dugoljaste, ivot. nasmijane oci, plava Ingo!
(Mann 102)
"Zapravo, to to javljaju ove ceduljice? Javljaju da mu je glava u torbi, koa na
iljku, javljaju
da se pokupi, da bjei ne obziruci se, i je li mu ita od toga to javljaju novo,
... Zar
ove
ce
sa
stanju ne
formalnom
autorskog
sve
lude,
U
lika,
ovo, ivi
prvom
vruce onglave,
citav
njegovom
planu.
ako
govora
se
primjeru
Naime,
ikad isvoj
uivot
naunutarnjem
desi,
govor
zar
forma
nije, sviknut
autorskom
biti
lika
treceg
jo
logicno naitamo
monologu.
kombinirani
negdje
lica
govoru
do vjetruine
zadnje
odsustvo
Udosljedno
su tonabi
posljednjoj
davno, nikad
sakonzekvencebila nisu
ekspresivnocu
navodnika
pocetku
recenici iniputa
upotrijebljena
ili
onog
nekog
puta,
retoricko
bistro
drugog
koji i
nepoznato, neocekivano?
prestajale
cisto
je
emocionalnocu
obracanje
drugog
treceg
forma
slucaju.
on vidio
izabrao...(...)"
pokazatelja
treceg
lica:
licazloslutno
iiforma
jednine
znao
njezin
licasvojstvenom
uda
prelaska
tom
glas)
(hujati
Te tvoje
pokazuju
okodugoljaste,
jo vecimodre,
stepennasmijane
prodiranjaoci,govora
plavalikaIngo!
nakon
u autorski
prethodne
(Lovrenovic,
kontekst
upotrebe
i67)
na
41 Knjievnoumjetnicki funkcionalni stil

Drugi, pak, primjer specifican je po tome to je iskazu u trecem licu, tj. formi
slobodnog
neupravnog govora, dodato neucekivano formalno obiljeje - navodnici kao
dodatno sredstvo
oneobicavanja. Tacna je tvrdnja kako "ponekad izgleda da je slobodni neupravni
igovor efikasniji
efektniji u prenoenju afektivnosti cak i od upravnog govora" (Vuletic, 1976:
195). je
efekt U istvari, takav
logican, buduci da je stilogeniji, tj. stilski informativniji uvijek onaj
postupak koji koji
jednoznacan, nije cuva ambigvitetnu prirodu, a takav je slucaj sa slobodnim
neupravnim govorom.
Tudi govor uvijek se percipira kao govor drugoga
, koji je iz vlastitog konteksta prenesen
u autorski i pri tome sacuvao sadraj i neka obiljeja forme. Medutim, ni
autorski govor vie
isti: on posjeduje ne ostajepravila uvodenja tudeg govora u svoj kontekst, a ta
odredena
pravila variraju
opcejezickih do od
specificnih, posebno stilogenih u nekim tekstovima. Trajno se
na taj nacin
dvoglasje cuva
kao obiljeje takvog diskursa, dvoglasje koje najcece prerasta u
vieglasje
govor viekad se uvodi
likova. Medutim, problem tudeg govora tijesno je povezan i sa tacke gledita:
pitanjem
kada u tekstu dominiraju jezicka obiljeja tudeg govora, po pravilu se radi i o
uvodenjunatude
gledita tacke
frazeolokom planu (Uspenski 1978).
Tekstovi se cak mogu gradirati po stepenu zastupljenosti i dominacije autorskog
govora
u njima. Uz to gradiranje mogu se uociti i neke razlicite stilske osobine tih
tekstova. Bahtin
razlikuje dva tako
dominantna stila u prenoenju tudeg govora - linearni
, koji
stil se odlikuje otrom
razgranicenocu autorskog konteksta i tudeg govora, pri cemu je tudi govor
prilagoden inema
autorskom, jezicki
ili veoma malo ima govorne karakterizacije likova, i slikarski
, kojistil
se odlikuje
slabljenjem granica izmedu autorskog i tueg govora, sve vecom zastupljenocu
govorne
karakterizacije likova, a u svom krajnjem dometu ovaj stil pokazuje rastvaranje
uautorskog govorapojavu pripovjedaca, cija je pozicija cesto nepouzdana i daleko
tudem govoru,
od pozicije pripovjedaca (Bahtin 1980: 133-136).
svevideceg

Funkcioniranje stranog ili vjetackog jezika u knjievnoumjetnickom tekstu

Vec na osnovu prethodnih primjera pokazano je da se govorna karakterizacija
likova
u knjievnoumjetnickom tekstu moe realizirati uvodenjem elemenata drugih
istilova i podstilova,
zastupljenocu kao
emocionalno-ekspresivno markiranih elemenata. Poseban
stilski efekt
drugog ima uvodenje
prirodnog jezika u djelo koje je napisano na jednom jeziku. Ovaj
postupak funkcija,
nekoliko moe imati
od kojih su najznacajnije ove:
(a) govorna karakterizacija likova,
(b) oneobicavanje, tj. stvaranje zacudnosti,
(c) stvaranje komicnog efekta.

(a) Najcece je ovdje rijec o tome da strani jezik slui piscu za prikazivanje
jedne epohe,
sredinedrutvene
ili za govornu karakterizaciju likova. Takva je funkcija njemackog
jezika
junakauKrleinih
govoru drama, francuskog jezika u Tolstojevom romanu Rat. iV.mir
klovski
pokazao
aristokratsku
sferama
ruskog
jezika
naKad
ruskom,
je je kako
ui iskazima
manje jejepoznavala
francuskog
Napoleon Tolstoj
a djelomicno
rusku iste nautoga
ugledao
sredinu
koristio
osobe, pocetku
na
francuskom,
maternji
kao
paonoj
se
doba, uveo
stilskim
tako
strani
ruski
koja francuski
dogada
to
postupkom.
kozake
jezik
jeponekad
bila
daod jezik
(les u svoj
bilingvalna
Napoleonova
francuskog),
Narocito
Cosaques)
izraava (u roman
ironican
jereplika
ali
inekim zato
zanimljivo
beskrajne
kasnije to
autorov
budesestepe
je prikazivao
usred kojih
aspektima
variranjem
mijeanje
djelomicno
odnos
njemu,
(lesjesteppes),
prema
npr:
bilaoba
i data
Moscou
u nekim la ville sainte (...) on je (...) naredio da Cit.
seprema
nastupa...
(klovski 1984: 282).
42 Knjievnoumjetnicki funkcionalni stil

Ovaj je primjer interesantan i zato to se radi o specificnom slobodnom

kada jeneupravnom govoru glas autora, a glas lika uvodi se samo jednim
mnogo dominantniji
segmentom njegovog
individualnog stila.

(b) Funkcija stvaranja zacudnosti

po pravilu prati uvodenje stranog jezika u knjievnoumjetnicki
tekst. Naime, tako oneobicen tekst uvijek se percipira deautomatizirano, citalac
se na njemu
zadrava, analizira ga, prevodi, smjeta u odredeni kontekst. Ki u svojevrsnoj
postanalizi
svoga romana Mansarda naglaava da nekoliko stranica na francuskom jeziku u tom romanu
jeste citat iz Carobnog brijega T. Mana, ljubavni dijalog izmedu Hansa Kastorpa i madam
oa. Taj postupak po njemu imao je vie funkcija: prikazivanje unutarnjeg
svijeta
junaka njegovog
koji mijea stvarnost i fikciju, rueci granice izmedu umjetnosti i ivota,
prihvatajuci
replike junaka knjievnog djela kao svoje, a prije svega oneobicavanje, i to
oneobicavanje
procesa citanja. Za tog pisca reci da neki junak cita u originalu Mana znaci " kazivati
a ne
prikazivati ", a navesti kao odlomak-citat to to on cita znaci stvoriti umjetnicki efekt,
natjerati picev postupak (Ki 1981: 138).
citaoca da dekodira

(c) Komican efekt (uz niz drugih funkcija) ima uvodenje dvojezicnosti u vec
pomenutoj
Newbyjadrami Ljubav
D. i drugi mediji. Dvojezicni i dvostruki englesko-njemacki dijalog izmedu
suprunika Engleskinje i Nijemca, pri cemu se svako od njih trudi da govori
jezik blii
drugom onomi autorska napomena da govore sa stranim akcentom), dopunjen
(odatle
je na drugoj
ravni prevodom nevidljivih prevodilaca, koji besprijekorno pokazuju ta se krije
iza prividne
smirenosti i neutralnosti njihovog razgovora. Ispostavlja se da je svaka
izgvorena
(odatle rijec lai vulgarizmi u prevodu kao kontrast hladnoj neutralnosti
i emocije
spoljanjeg govora).
Poseban postupak jeste stvaranje vjetackog, izmiljenog jezika: pisac stvara fiktivni jezik
i uvodi ga u svoj tekst kao realnu cinjenicu. Na izvjestan nacin i elementi takvog
jezika tumaciti
mogu zapravo se kao prazni (vakantni) citati u knjievnoumjetnickom tekstu i
uvijek im je imanentna
metatekstualnost. Brojni su primjeri takvih fiktivnih jezika - evo nekoliko
poznatih djela koja
sadre: Sviftova ih
Guliverova putovanja, Tolkinov Gospodar prstenova,
Bradburryjev
rates, Exchange
i drugi. Svrha takvogof postupka uvijek je stvaranje zacudnosti,
oneobicavanja u tekstu.
U nekim slucajevima picev individualni stil u tolikoj mjeri izlazi izvan okvira
opceg,
knjievnog jezika i u tolikoj mjeri naruava njegovu strukturu da se moe
govoriti o njegovom
individualnom jeziku. Obicno se ovaj postupak srece kod pisaca kojima je
vlastiti prirodni
"tijesan", suviejezikogranicavajuci, odnosno previe banaliziran svakodnevnom
upotrebom
biti da bi mogao
jezik umjetnickog djela. Takav jezik zbliava se sa individualnim poetskim
jezicima
o zaumnom (v. nie
jeziku kod ruskih futurista), on zahtijeva pun citaocev intelektualni
angaman, obicno
izaziva burne kritike suvremenika, a takoder je sloen i za prevodenje. Tipican
primjer
postupkaovogjesustilskog
djela J. Joycea. Po pravilu, tako oneobicen jezik vraca prozi
ritmiziranost
posjeduje samo koju obicnoosim toga, nuno se oslukuje zvucanje rijeci, svaka
poezija;
rijec prima se vrijednosti,
fonoestetskih sa aspekta a manje semantickih.
funkcionalnih
tumacenje
dominira
opaen
tekstoviPoznato
kao
nanad
postaje
izvjestan
takav,
ostalim
stilova.
je datj.
imperativ,
je
nacin
vidljivi
slojevima
Postoje,
lingvostilisticka
postaju
diskurs
buduci
medutim,
djela.
jedna
da
nasuprot
Ako
analiza
jemakrotekstualna
knjievnoumjetnicki
picev
se jo
neprozirnosti
relevantna
individualni
ima u vidu
figura,
pri
diskursa
cesto
interpretaciji
stil
tekstovi
toliko
citirana
(Todorov
za koja
svih tipova
lingvostilisticko
specifican
tvrdnja
1986:29),
makrotekstualni
okviru tekstova,
nalazi
da onda
je
iProvjera
toliko
figura
niztakvi
svih
stilem
drugih
diskurs
modela
ustilema
cijem
: Lingvostilisticka
sei mikrostilema.
Jukica interpretacija
Ivana Lovrenovica
romana Putovanje
Ivana Frane
vidljiv
da
43 Knjievnoumjetnicki funkcionalni stil

Upravo takvim tekstovima pripada i roman Putovanje Ivana Frane Jukica

autora Ivana
Lovrenovica, djelo osebujnog stila, snanog izraza i jezickih svojstava koja po
mnogo cemu izazov za stilisticku analizu. tovie, bez takve interpretacije ni
predstavljaju
drugi
bi aspekti
mogli biti uromana ne vrednovani. Pri tome se moe poci od tvrdnje da je
potpunosti
ujezik cijelog
svojim romana usponima, kovitlacima u funkciji prikazivanja prelomnih,
ritmovima,
burnih trenutaka
Jukicevog ivota, u funkciji slikanja njegovog strasnog temperamenta, to
objanjava
rada. i naslov ovoga
Cilj istraivanja bit ce, dakle, pokazati kojim jezicnim/stilskim sredstvima
Lovrenovic romana
takvu intoniranost ostvarujei postie njegovu nesvakidanju stilogenost. Pri tome
se
da polazi od tvrdnjenivo za lingvostilisticku interpretaciju ovog djela sintaksicki
je najznacajniji
nivo, i to
teksta, tonivo
znacisintakse
da se sve pojave promatraju kontekstualnoukljuceno. Cak i
stilski markirane
drugih jedinicei morfolokog - ovdje su samo dijelovi vecih stilema
nivoa - leksickog
to se izdvajaju
nivou na jedinstva. Sukladno tome, u radu se analiziraju slijedeca
nadrecenicnog
pitanja:
1. Figurativnost/nefigurativnost kompozicije romana;
2. Govorna karakterizacija Jukiceva (upravni i slobodni neupravni govor);
3. Postupci ekspresivne sintakse (elipsa, nominativne recenice, retoricka pitanja,
kumulacija,
inverzija);
4. Komutacija (transpozicija) lica;
5. Struktura narativnih perioda u romanu.
Osim toga, zanimljivo je promatrati i neke intertekstualne aspekte ovoga
romana,
njegovu vezu sanarocito
drugim, ne-knjievnim tekstovima istoga autora. U tom
segmentu analiza zapravo
skrece sa strukturalne lingvostilisticke na poststrukturalnu stilisticku analizu.

Kompozicija romana
Ako se krene od diskursa u cjelini i od njegovih najkrupnijih dijelova, koje
bismo kao
identificirati ovdje mogli romana, onda je potrebno prije svega utvrditi da li se
poglavlja
kompozicija
moe smatratiromana stilogenom. U Lovrenovicevom romanu postoji okvirna
pripovijest
se zbiva na (obuhvaca ono to 20. svibnja 1857., a ukljucuje poglavlja
dan smrti Jukiceve Na kraju putaEpilog
i, kao
i neke segmente na pocetku drugih poglavlja), a iz nje se kao Jukiceva
predsmrtna sjecanja,
retrospekcija, granaju kljucne scene njegovog ivota, u kojima se najotrije vidi
njegov karakter
i njegova sudbina. Postojanje tih dvaju vremenskih planova kod Lovrenovica je
uvijek i graficki
obiljeeno: svi dijelovi to pripadaju okvirnoj pripovijesti tampani su
kurzivom, te se potencira
grafostilemski, i tako, ova opozicija. Okvirna pripovijest i inace u svojoj
metatekstualnoj
ima posebnu dodatnu prirodiulogu: kao okvir, ona je pogodna da skupi raznovrsne
sadraje, raznovrsne
elemente, da im dade cvrstinu forme koju ne bi mogli imati po sebi. Tako i
ovdje slike,ivota
Jukicevog scenedobijaju
iz cvrce romaneskne konture zahvaljujuci okviru, koji
vremenske
narativna
oalternacije,
postupkufigura,
prelaze,
smjene
koji unastala
knjievnosti
pojedinih
skokove
na planu
to
vremenskih
nije
binarativnog
inace
nov, vrijedi
bili
planova,
suvie
diskursa
je zabiljeiti
ne
otri
spada
u okviru
bezjer
uikakvog
red
i ona
visoko
nosi
vezivnog
cini prirodnim
tkiva. Mada
hronologije/nehronologije
stilogenih,
odredenu
informacijustilsku
buduci
oovakva
romanuda jePutovanje
rijec Ivana Frane Jukica .
po principu
44 Knjievnoumjetnicki funkcionalni stil

Govorna karakterizacija lika

Jezik cijeloga romana podreden je govornoj karakterizaciji glavnoga lika, i to ne
samo i nekarakteristicnog individualnog Jukicevog stila, koliko
toliko slikanju
prikazivanju
strasne, njegovih
buntovne emocija,
prirode rastrzane izmedu elja i mogucnosti. Drugim rijecima,
izbor leksike,
narodna iva, - sve to moe pomoci razumijevanju ivog Jukicevog
frazeologija
govora, ali
narodu, njegove
tek nabliskosti
planu sintakse, na planu vezivanja recenica u monologe,
vanjske i unutarnje,
poprimaju to otkriva se piceva zamisao. Frazeoloka tacka
odlike perioda,
gledita ideoloke
sloene samo je tui segment
psiholoke Jukiceve tacke gledita kao dominantne u djelu.
Nije
je stoga slucajno
i autorski to
govor prilagoden Jukicevom, to je dominantna forma govora
slobodni neupravni govor:
(1) "Zapravo, to to javljaju ove ceduljice? Javljaju da mu je glava u torbi, koa
na iljku,dajavljaju
se pokupi, da bjei ne obziruci se, i je li mu ita od toga to javljaju novo,
nepoznato,
neocekivano? ... Zar ne ivi on citav svoj ivot sviknut na vjetruine to nikad
nisu ni zloslutno hujati oko ove lude, vruce glave, i zar nije, jo negdje tamo
prestajale
davno, naputa, bistro i cisto vidio i znao da ce sve ovo, ako se ikad desi, biti
pocetku
logicno do zadnje
konzekvence onog puta koji je on izabrao...(...)"
(L, 67)
Do krajnosti dovedene osobine slobodnog neupravnog govora - forma 3. lica
strane jednine,
dosljednoa sprenoenje
druge misli, tacnije, osobina iskaza kao u upravnom
govoru
po - kod
pravilu su Lovrenovica
pracene i navodnicima , to nije uobicajen postupak i dodatno markira taj dio teksta.
U biti se i potvrduje tvrdnja kako "ponekad izgleda da je slobodni neupravni
igovor efikasniji
efektniji u prenoenju afektivnosti cak i od upravnog govora" (Vuletic, 1976:
195). Prethodni
primjer dodatno je markiran i prisustvom retorickog pitanja, metafore ( vjetruine
zloslutno
to huje),
kao i anafore ( javljaju - javljaju ; zar), -to
zarpokazuje jednu od osnovnih osobina stila romana, a to
je zasicenost teksta figurama, njihova kumulativna upotreba, sve u funkciji
pojacanja retoricnosti
teksta.
U upravnom, pak, govoru Lovrenovic insistira na osobinama ivog narodnog govora u Jukicevom
iskazu
na (2), te
nedovrenim, elipticnim recenicama i pauzama koje oslikavaju njegove burne emocije (3):

(2) - Smrt je meni sjedala za vrat ne jedanput, obikao sam ja nju za ovo svoga
vijeka,mene
ne morate vi Ali, kaite mi, da znam!.. Pa - ili pod ledinu, ili haljine na se, pa na
tediti!
put!..
(L, 11)
I Becu i Stambolu Bosna je irget, dobar kad uti i tegli, a sto tapa po ledima
kad se uzbuni.
(L, 29)
(3) Ovako me je majka... Majka... Otkad nisam!?... Zaboravio!?...Zar se i to
moe!?zaboravio...
Nisam, nisamivot... vrijeme... hitnja... Oh, Boe, majka...
(L,13)
iskaza Uporedivanjem
prikazivanje
Bjegunac!...
prepada
i osnovne
Jukiceve
Martica,
karakteristike
Ali,veze
upravnog
ne...
a njega
saNenarodom,
Jukicevog
nije
moe...
govora
teko...
Nije,
osjecanja
Jukicevog
govora,
Azar,
akoto za
ali
ipak?..
usve
romanu
njegov
nema
ba
Zato
potpunog
tako?..
jezik,
i originalnih
bi paa
to
Neprenoenja
moe
onako
Jukicevih
to...
vrdao?..
To
i kolokvijalne
Lovrenovic
izuzetno
1973)
jezicnih
moe
sigurno
Ali,
ne...
Razgovorna
tekstova
osobina
bitnim
ne,
ocito
semetafore
ne,
konzul
zakljuciti
(Jukic
zasmatra
razumijevanje
frazeologija
- da
( Lovrenovic
smrt
( ili
ove
jepod
meni
historijske
pribjegava
ledinu,
sjedala
ililicnosti.
haljine
za vrat;
umjerenoj
na
Bosna
se, pajenaput;-a
stilizaciji
irget...
. Sacuvan
sto
) imaju
tapa
je opci
(L,
zapofunkciju
tonalitet
68)
ledima)
45 Knjievnoumjetnicki funkcionalni stil

(prije svega, Lovrenovic ne cuva Jukicev ikavski govor, kao ni cijeli niz
arhaicnih
strane, formi).
frazemi S druge
i izreke u romanu motivirane su njihovom upotrebom u
iJukicevim
cinjenicomtekstovima,
da ih je onkao
zajedno sa drugim formama narodnog stvaralatva
(zagonetkama,
pripovijetkama, pjesmama) skupljao i objavljivao.

Postupci ekspresivne sintakse

Elipticne i nepotpune recenice
Elipticne i nepotpune recenice svojstvo su kolokvijalnog diskursa, u kojem se
cesto elidiraju
redundantni elementi. Jasno je da takva elipsa nije figurativna i da moe
posluiti samo
prikazivanja u svrhu markiranosti teksta. Naime, preuzimajuci neka
kolokvijalne
obiljeja
pisci razgovornog
pribjegavaju stila,
postupku preregistracije , tako da se ne naruava stilsko jedinstvo
knjievnoumjetnickog teksta. I u Lovrenovicevom romanu postoje takve
elipticne
stilogene,recenice koje nisu preuzete iz razgovornoga stila (upotreba potpunih
vec su manje-vie
recenica djelovala
artificijelno, bi vjerno prenosile osobine ivog dijaloga).
ne bi se
Medutim, drukcije je sa elipsom kao figurom. Figurativno je , dakle stilogeno,
svako dijela iskaza koji je sa stanovita sintaksicke i semanticke
izostavljanje
informacije bitan
redundantan). (nije
I ovaj tip elipse zastupljen je u Lovrenovicevom romanu: po
pravilu, koji
dijelovi elidirani su za komunikaciju - isp. u prethodnim primjerima elipsu
su bitni Ovako me je
predikata Otkad
majka...; ( nisam...; a ako ipak... ), tako da je i ovo sredstvo kojim se prikazuje Jukicevo
uzbudenje, jake emocije.
Slicno je i sa naglim prekidom recenice (ova je figura poznata kao reticence ;aposiopea
), koji je
zacudan i po tome to zahtijeva angaman adresata u uspostavljanju kraja
recenice, u odabiru
nedostajucih elemenata. U prethodnom primjeru niu se prekinute recenice"Ali, ( ne...Ne moe...Ne
moe to..." ) takoder sa ciljem prikazivanja Jukicevog uzbudenja. Ako se ovome doda
nominativnih upotreba
recenica ( "ivot... vrijeme... hitnja"
), kod kojih se nominalizirano predstavljaju zbivanja
i stanja, narocito njihovo brzo smjenjivanje, onda se dobija potpuna slika o
ekspresivnoj sintaksi
upravnog govora u romanu.
Kumulacija i gradacija
Roman sadri i figure dodavanja, prije svega kumulaciju. Njen stilisticki efekt
pocivaproirivanju
markiranom na pojedinih dijelova iskaza; takav proireni, kumulirani
dio iskaza usljed
redupliciranja sintaksicke pozicije opaa se kao stilogen, kao gomilanje kojim se
gotovo postiediskursa pojedinostima:
"pretrpanost"
(4) Jo svjee i neslegnuto areni mu se u glavi Bec sa svojim zvonicima,
sjajnimstaklima,
zapregama,
kavanama, sa svojom tampom, salonima, svojom eljeznicom,
zvonima, svojim
kasarnama, dvorcima i kazalitima...
(L, 48)
teksta,
(5)
ioDrugi
diferencijalnu
kumulaciji
...I primjer
Po
Postojanje
samo
nijekumulaciji
nimalo
je
ujeuem
jedna
semanticku
dodatno
gradacije
neocekivano.
smislu,
Lovrenovicev
eljazanimljiv
uukomponentu).
njemu:
koju
ovakoUodlikuje
narednom
jer
stil
nestati,
retoricnom
se
podsjeca
gomilaju
Pri
nizanje
iceznuti,
takvom
primjeru
stilu,
nareferencijalnih
bliskoznacne
Krlein,
uugasiti
nizanju
kojem
susrecemo
na
se,
je
realizira
njegova
zastupljena
usnuti
rijeci,
sinonima,
se sase
gotovo
mrtvo
gomilanja
ioddo
nepostojanja...
sinonimi
koji
svojevrsna
osnovnog
gradacijom
leksicko-semantickom
svaki
detalja,
specificna
(rijec
znacenja,
ima
intenzifikacija
(brojni
pojedinosti.
je ritmiziranost
niz),
te kumulacija
ali je i cijeli
gotovo
segment
prerasta
tekstau dat
subjektivnu
gradirano:gradaciju. (L, 64)
46 Knjievnoumjetnicki funkcionalni stil

(6) ...I cijela mahala, citav ovaj gradic, izgubljen u njedrima zemlje, bogu za
ledimacenaru,
i zemljismiruje
na se, kao to se je svaku vecer smirivao,
stotinu, tri stotine, tri puta po tri stotine
godina prije njega, i smirivace se tako i poslije njega (...)
(L, 68)
Retoricka pitanja
Lovrenovicev roman sadri jo jedno obiljeje ekspresivne sintakse - retoricka
pitanja.
je funkcija Njihova
u sistemu stilskih figura i inace ambigvitetna: s jedne strane, ova
pitanja pogodna su
argumentativnu, za
ubjedivacku funkciju (odatle njihova zastupljenost u
oratorskom ai reklamnom
medustilu), s druge strane ona su takoder snano emocionalno markirana.
Obje su
svoje ove funkcije
mjesto nalemonolozima, jer Lovrenovic pokazuje da kod njega
u Jukicevim
emocionalna
i intelektualna uzbudenja, potreba za didakticnocu i za samoobjanjenjem,
uvijek idu zajedno:
(7) A kad je, oprezno i zaobilazno, spomenuo (...) svoju ideju da bi mladic (...)
mogaomnogo
posticivie, eventualno "na nekom ucilitu u Italiji", Jukic je planuo...
U Italiju!? I dalje, kad bi se kako moglo!... Samo, to dalje!.. Da se rijeite
napasti, da
"usijana se slegne i ohladi!?... Da se otjera u red, u suru; da se pokloni na
glava"
sve cetiri
"Evo me, strane.
pokornog i smjernog, na usluzi, kome god ustreba!" Ne, ne! Kamo te
puste
su srece da
drukcija vremena (...) U Bosnu, gospodine, ne u Italiju.
(L.31)
(8) Ali o Bosni?! Ma, kome ja to?.. ta vi znate o Bosni? Vi, becka gospoda!..
Jest, rupa, turski
mrak!.. Ali, ona je meni, gospodine, tisucu puta mrkliji mrak i dublja jama nego
vama (...)
je moj mrak,ali to
mene taj mrak boli, ja sam sam taj mrak! Ali i svijeca sam ja...
(L,11)
Navedeni primjeri pripadaju podvrsti retorickog pitanja to se naziva
dijalogizam,
govornik kada pitanja i na njih odgovara" (kiljan 1985:31). Prvi
"sebi postavlja
navedeni
je primjer
hipofora pri tome
(govornik fingira dijalog; u pitanju je sadrano tude miljenje, a ne
a u odgovorugovornikovo,
(antihipofori) govornik to miljenje pobija (Zima 1988:148).
Drugi pak
schema perprimjer jeste (govornik formalno postavlja drugom pitanje, ali sam na njega odgovara.
suggestionem
Ako se vratimo na primjer (1), moe se prepoznati jo jedan tip, tzv. solilokvij
. Sve ove varijacije
duboko su uskladene sa strukturom i vrstom Jukicevog monologa, koji je cesto
obiljeen
retorickimupravo
pitanjem kao svojevrsnim konektorom teksta, kao sredstvom za
razvijanje misli
i argumentacije.
Upravo na ovom planu Lovrenovic stilizira Jukicev idiolekt, u kojem je
zajednoretoricko pitanje,
sa eksklamativnim recenicama i drugim postupcima ekspresivne
osintakse, zaista zastupljeno,
cemu svjedoci i niz primjera iz Jukicevih originalnih tekstova: "... zar mi
ineznamo
ugodno?tazarjemi
liepo
nejmamo serca?! imamo doisto i svaki put kad pievamo, ol
kad cujemo
ocutljiva pievat nieka
Joslast
u Lovrenovicevom razliva
je jedan se upostupak
stilski
romanu sercu naemu!"
i u Jukicevim (Jukic 1973
karakteristican
vlastitimza I: 116). Uporedi
tekstovima,
Lovrenovicev li se
vidi roman
se da je-
tonalitet
kljucne
Komutacija
razlicitimslicnog
stilizacija
komutacija
osobine
sacuvalapostupka
planovima.
(transpozicija)
njegovog
lica, i tomonologa.
na
lica
47 Knjievnoumjetnicki funkcionalni stil

Prije svega, u upravnom Jukicevom govoru prvo lice nerijetko se zamjenjuje

trecim drugim
(10): (9) ili
(9) Prica Jukic o devetomjesecnom karantenu u Rimu, prica stiano kao da se
ispovijeda (...)
... ali sve je sracunato da teotrgnu od svega, da teizoliraju , da ne vidi , dazaboravi i ko
si
i to si, odakle si doaoi kamoje vratiti
ti se (...) o Bosni niti glasa niti slova, a o povratku kad
misli , ocaj tegrune u prsa i u mozak (...)
(L,91)
(10) Koga bi zapalo sutra po ovoj snjeini u Kiseljak pred Atanackovica, nego Jukica?!
Jukic nema
dlake na jeziku, Jukic smije i gospodi reci u brk (...)
A Bariic je Jukica - o, dobro je to meniznano, makar oni misle da sam zelenne
i da
vidim
ko
mio glavi radi - denuncirao jo prije cetiri godine.
(L,28)
Drugo lice u znacenju prvoga znak je svojevrsnog "alteregocentrizma"
(Lobacev,
prelaska na tacku1983),
gledita adresata; ova forma uvijek je ekspresivna i uvijek
nosi dozudoivljaja.
vlastitog uopcavanja Kada je rijec o upotrebi treceg lica u znacenju prvoga, onda
Jukic kaopreuzima
trenutak da na tacku gledita svojih protivnika, kao da razmilja o sebi na
njihov nacin.
Zanimljivo je i dosta neuobicajeno (samim tim jo vie stilogeno) da su u istoj
recenici- 1.
oblika data
i 3.oba
lice - tako da se i pribjegava komutaciji lica i istovremeno se taj
postupak odmah
ogoljava. Svojevrsno mijeanje tacaka gledita, svojevrsno dvoglasje u tom
primjeru na taj nacin
postaje dvostruko stilski markirano.
Po frekventnosti u romanu posebno mjesto zauzima upotreba bezlicne "se-
klauze"
prvog lica. Ovau je
znacenju
komutacija zastupljena i u upravnom govoru lika i u
slobodnom
govoru, gdjeneupravnom
se uslonjava sinonimija prvog, treceg lica i bezlicne forme:
(11) Jest, tada se je jedino ispravno mislilo, i toga se ne treba odreci,(...) jer, evo, prolo je deset
godina i vidjelo se, shvatilo
dases nebesa covjeku nikad nita, osim groma i krova na glavu,
palo nije (...)
(L,38)
(12) to znaci krenuti ovim putem kojim se je krenulo , i evo dokle se je dospjelo
? to je i koliko je
ta zemlja i taj svijet za koji se on bori(...)?
(L,92)
(13) Umire Jukic. (...) Antipaticni, tudi Bec, s kojim se je cijeli ivot tuklo , zacitava
koji se
ivota
znalo da dobro iz njega nece; sjajni, cesarski, biskupski Bec, u kojem nekad
se jedavno -
u jednom trenu slabosti volje - htjeloabdicirati, pobjeci, umiriti, a sad se je dolo
dse
ua
njemu umre... Bec iz kojega su se (...) otvarale zanesene perspektive na citav onaj dolje
monolog
govor,
uslonjenost
recenice
svjesno
uneprethodnom
moe
Iukleti
Kako
tako
ovdje
djeluje,
umjesto
suprotstaviti
u formi
da
objasniti
prostor,
picevog
se
pasusu dragi
"se-recenica"
buduci
vidi
licnih
slobodnog
ida i njegovo
razloge
ili
ponovljenom
kada
postupka
da
potenciraju
se
izraavaju
komutacijama
neupravnog
sejo
dolazi
postojanje
u ovom
tvrdo
djelovanje
zapravo
potrebu
ili
figurom
cinjenicu
pasusu,
ovakve
govora,
vjerovalo
cesto
da
ukomutacije
funkciji
oteava
sepridruuje
da
kao
figure
uumanji
je
kojem
uigovorno
tlapnju...
visok
semantickog
"via
i snjenu
znacaj
jedne
se
figura
stupanj
sila",
ukrtaju
lice
funkciju?
strane
lica
tacke
vanjske
(ili
prvog
zacudnosti
zagovor
neko
izraava
gledita.
neku
Jednostavno,
lica,
likau
i pripovjedacev
to
njemu.
drugo
okolnosti
radnju.
koneksija
pokazuje
lice)
Naime,
bezlicne
Tako
kojima
teksta,
nemocno
secijeli
se je
todalice (L, 107)
48 Knjievnoumjetnicki funkcionalni stil

a s druge strane Jukicev odnos prema vlastitom ivotu, prema pokuajima da se

suprotstavi
silama, mocnim
njegova nemoc; ujedno je to i pokuaj da se ti pokuaji sagledaju sa
distance, "ja".
vlastitog da se izade izvan
Narativne sintagme i periode u romanu
Kao to je vec pokazano da kumulacija opcenito zbliava Lovrenovicev stil sa
stilom,Krleinim
tako na sintaksickom planu Lovrenoviceve primarne narativne sintagme,
pod kojima se narativni paragrafi, tj. period(narativni
podrazumijevaju e paragraf ili primarna narativna sintagma
kao da je "mala slika romana u kojem se nalazi, roman u malom" - Lasic 1977:
23), takoderna Krleine, npr:
podsjecaju
(14) Sve gorcine, nesporazumi, sav onaj kratkovidni cinizam mahale, koji mu je
i u Varcaru cesto
trovao dane i ionako uznemirene nerve, sve ono uporno nepovjerenje koje je
trebalo
ogromno slamati uz
samosavladavanje u ime cilja koji si je postavio, sve je to sada, na
ovom krvavom
logu, iz perspektive potonjeg krajikog uhapenika, ocajnog samoubojice,
prognanika
carigradskog, rimskog i dakovskog, izmjereno onim to se je u Varcaru i iz
njega zazapocelo,
godine nepune tri
pokrenulo, uradilo i posijalo, sve je to potonulo na dno, kao
talog redovitih
mucnina kojima je ovaj ivot bio pracen i na koje je bio navikao kao na grubu
koulju,
a preplavila je sve to, u ovom trenutku, blaga, nestvarno prozracna rasvjeta
radosno-
nostalgicnog prisjecanja na vrijeme strasnog aktiviteta i njegovih zrelih plodova.
(L,35)
(15) Sustiuci bjesomucno svoju sudbinu, sunuvi kao luda strijela iz
nepismenih azijatskih,
mracnih dubina Bosne, iz Fojnica, Sutjeski, Varcara, zguvanih medu celjustima
brda i
uspavanih pod hladom ravnodunih uma, opkruivi zemlju i gradove, razapet
na krvavom
sindiru rastegnutom izmedu Rima i Stambola, stigao je Jukic u Bec. Da umre.
Gluho i daleko.
(L, 107)
U prvom primjeru rijec je o kontrastnoj periodi koja je predstavljena opirnom
tezom,
to u sebi sadritezom
nagomilane subjekatske sintagme razgranate strukture, dok je
antiteza znatno
razudena. Osimmanje toga, teza i antiteza suprotstavljene su i semanticki: teza je
uzavrela, strasna,- ba
smirena, kratka antiteza
kao to je i Jukicev ivot samo u kratkim periodima
postizao smirenje i radost.
Drugi, pak, primjer predstavlja monocentricnu periodu sa teitem na kraju, koja
ako ne"omogucuje,
nejskladnije, a ono najpunije, 'napinjanje' smisla: kljucna rijec u kojoj ce
se smisao
nalazi otkriti
se na kraju recenice. to su prepreke do te kljucne rijeci (do te kljucne
sintagme)
elja da sevece,
do njetoprodre
je eca" (Lasic 1977: 124). Upravo je ovaj tip
kompleksne
Lasic periode,
pokazuje, kakoodlika
posebna to Krleinog idiostila, a kod Lovrenovica takoder
ima znacajnu funkciju.
Naime, navedena perioda ujedno je i finitivna recenica cijeloga romana , te vec sama ta
cinjenica zasluuje posebnu analizu, buduci da finitivne recenice u svakom tipu
diskursa, aoda
govorimo i ne
knjievnoumjetnickom, postaju jake pozicije tog diskursa i odatle
dominanta
vezom
predikat,
na
slucajevima,
planuvec
ekspresivne
istina,
nerijetkoUnose
smisla. cijeloga
jecime
samo ocekivan
je
romana.
popostigao
sintakse
sebi
u stilski
finitivnoj
S specificno
romana
jedne
postupak
teite Ivana Frane Jukica
Putovanju strane,
recenici,
Lovrenovic
oneobicavanje,
gomilanje
(redupliciranje
ali da
kao takav
sesepostojano
participskih
ured
pa sintaksicke
rijeci
i ritmizaciju
koristio
finitivnoj evocira
konstrukcija
perioditeksta,
citav
zgusnuto javlja stilska
vezanih
pozicije!),
ocekuje
niz
je
inverzijom
npr:
anteponirani
slucajeva
se
paralelnom
akljucni
ustakvim
udruge
kojima
predikat
dio
strane
periode
uvodio- subjekt"stigao
uJukic
inkoativnim
je Jukic u Bec" recenicama
. I ovdje Lovrenovic
i bio stilskiuvodi
markiran.
anteponirani
Naime,
49 Knjievnoumjetnicki funkcionalni stil

(16) Nervozno, ushiceno i napreskok raspricao se Jukic .

(L,43)
Zapalio je Jukic cigaretu - ko zna koju vec veceras...
(L,46)
Nalaktio se Jukic
na pervaz prozora, odbija dimove, i puta da misli naviru kako koja otkuda
naide.
(L,46)
Ovdje kao da se krug zatvara, kao da odjednom u posljednjoj periodi
rekapituliramo
sintaksicku cijelu Medutim, ako se vratimo primjeru (15), vidjet
strukturu romana.
cemo da ponovno
periode, je drugi dio
oneobiceno, dat u parceliranoj strukturi. Parcelacijom
izdvojeni
nose dijelovi
kljucni smisaozapravo
finitivne periode ( Da umre. Gluho i daleko .) i upravo svojom presjecenocu,
svojom lakonicnocu, predstavljaju kontrast cijelom prethodnom gomilanju
rijeci, sintagmi ritmicko-melodijskoj liniji romana. Parcelacija je postupak
i odgovarajucoj
ekspresivne
kojom sintakse
se nakon junkturne pauze izdvajaju posebno znacajni dijelovi recenice,
dijelovisemanticku
vanu koje nose ili stilisticku obavijest. U Lovrenovicevom romanu ovaj
postupak
je samim nije uobicajen,
tim posebno te
naglaen u ovom slucaju. Stilogenost takvog
neocekivanog
je postupka
visoka, povecana izuzetno pa i patos finitivnog paragrafa.
je retoricnost,
Ujedno, u toj periodi sintaksickim sredstvima Lovrenovic je simbolicno
Jukicevogpredstavio
ivota, sutinu
Jukicev strasni, pacenicki put, pun zanosa i stremljenja, patnji
iurazocarenja
prvom,proirenom dijelu periode, a onda nagli tragicni kraj, smrt pred kojom
svako gomilanje
mora biti suvino,rijeci
i ostaje samo naglo presijecanje recenice, poput presijecanja
ivota.
ovaj Moda
kraj romana upravo
najsnanije potvrduje pocetnu hipotezu da je u toj sposobnosti slikanja sintaksom
sutina Lovrenovicevog idiostila, sutina i najveca specificnost. Ako se ovome
doda sinegdoha
(Fojnica, Sutjeski, Varcara ), metafore
zguvanih
( medu celjustima brda; razapet na krvavom sindiru
rastegnutom izmedu Rima i Stambola ) i poredenje ( sunuvi kao luda strijela... ), onda se sve receno
o finitivnom paragrafu romana samo potvrduje: u njemu i iz njega kao da se
icitavaju svi najvaniji stilski postupci, kao da su sve niti, cesto uzburkane
Lovrenovicevi
strukture,
kroz roman totuprolaze
nale svoje puno ovaplocenje i istovremeno doivjele smirenje.

O intertekstualnim aspektima romana

Poststrukturalisticka stilistika, kao i poststrukturalizam u cjelini, fokusira svoju
koji je panju na tekst,
uvijek dio jedinstvenog teksta Kulture i kao takav ulazi u mreu razlicitih
intertekstualnih
odnosa. Jedna od operativnih tvrdnji poststrukturalisticke stilistike jeste ta da bi
se oko svakog
svakog iskaza,staviti navodnici kao znak da taj iskaz i taj tekst nisu
teksta, mogli
jedinstveni, vec
"historijskog, da su dio
socijalnog/kulturnog procesa pravljenja znacenja koji
podrazumijeva
diskursima, dijalog
drugim sa drugimdrugim osobama, vremenima i mjestima" (Birch
tekstovima,
1994: 4381). roman treba svakako promatrati i sa toga aspekta, i to u nekoliko
Lovrenovicev
stupa
kumulacije
periode.
monolozima
iJukicevih
insistira
Istovremeno,
dijalogu
u intertekstualne
na
Osim
sa
sacuvanih
ocuvanju
kao
diskursom
uzanimljivo
toga,
kojima
vanog oba
tekstova,
onog
se
odnose
postupka
franjevacke
stila
je
gomilaju
ivog
daodlikuju
use
sakontekstu
narodnog
Lovrenovic
kod
Krleinim
detalji,
knjievnosti
oba
se i pisca,
pojedinosti,
dugim
casopisa
govora
romanima,
Jukicu
aiunutarnjim
narocito
kulture
koji
koji
i kontekstu
opisi.
je
to
jeostao
uopce.
on
kod
seKonacno,
iliuredivao,
ocituje
strukture
zabiljeen
vanjskim
izLovrenovic
koga
prije
uz
aje to
uon
svega
seu
pravaca.
na planu
kompleksne
monolozima
ovaj
dijalog
posredno
upravnom
Jukicevim
potekao
intertekstualni
Prethodna
Putovanje
prepoznaje
vraca
postupka
ugovoru
tekstovima.
kontekstu
narativne
lika,
i u Ivana
lingvostilisticka
svojim
lika
i u opcoj
Franeornamantalnosti
Jukica
kao
analiza
biografski
vec jestila
roman
pokazala
kodnuno
obadapisca.
Lovrenovicev
funkcionira prije romansvega
na u kontekstu
stilskom
planu
50 Knjievnoumjetnicki funkcionalni stil

drugim, neumjetnickim tekstovima, u esejima i historiografskim radovima v.

npr. (Lovrenovic
Cinjenica 1994).
da isti autor za svoju temu uzima istu historijsku licnost, a da je
obraduje
stila, u dva
takoder je razlicita
zanimljiva sa stanovita poststrukturalne stilistike. Naime,
polazi
da se odi naracija
su tekst pretpostavke
apsolutni (Katnic-Bakaric 1997:68), te da funkcioniraju na
iistim principimai u znanosti: historija je samo tekst, ona ne postoji izvan toga
u knjievnosti
teksta,
je samoa interpretacija
historiografijatoga teksta. Odatle i autorski glas i autorska pozicija
postaju sve zastupljeniji
u historiografiji (Berkhofer 1995: 226). Zbog svega toga roman Putovanje Ivana Frane Jukica
u stalnom je intertekstualnom dijalogu: s jedne strane, sa Jukicevim vlastitim
tekstovima,
strane sa svim sa drugim
druge pakLovrenovicevim tekstovima koji tematiziraju ovu
uhistorijsku
kojem je on licnost iliMa
ivio. dobakoliko se pri tome razlikovao stil Lovrenovicevog
romana "kulturno-historijskog
naziva, i, kako ga on sam eseja", oba se pri tome mogu promatratti kao
odijelovi
Jukicu.istog Teksta

Ka sintezi
Iako su iz obilja materijala to stilisticaru prua roman "Putovanje Ivana Frana
Jukica"
izdvojeni samoovdje
neki elementi, oni to su se cinili najznacajnijim za ovaj rad, cini
se da se neki
donijeti mogurelevantni zakljucci.
Specificna ritmo-melodijska linija recenice i nadrecenicnih jedinstava,
gomilanje- figura,
sintaksostilema nizobiljeja Lovrenovicevog stila, koji se stoga odlikuje
sve su to
ornamentalnocu.
Naime, ovdje treba navesti jo jednu osobinu toga stila: sve figure i svi stilski
postupci imaju prikazivanja,
svega funkciju prije slikanja Jukicevog karaktera, njegovih
preivljavanja,
nadanja, stradanja
nadilazeci i puko govorno karakteriziranje.
pri tome
Na strukturno-kompozicionom planu romana zanimljivost predstavlja i potpuna
podredenost
svih drugih likova, pa cak i podredenost autorskog govora, Jukicu i Jukicevom
govoru. Ovakva
apsolutna dominacija jednoga lika na svim nivoima romana takoder je postupak
oneobicavanja,
samim tim i izrazito stilski markiran postupak.
Analiza je takoder pokazala znacaj uocavanja i interpretacije intertekstualnog
dijaloga romana: od onoga sa Krleinim stilom, pa do tematskih,
Lovrenovicevog
kulturnih i vlastitim
Jukicevim ostalih veza sa
tekstovima s jedne strane i do dijaloga sa drugim
Lovrenovicevim
tematiziraju tekstovima
Jukica koji
i njegov kulturno-historijski krug.

Podstil poezije
Jezik poezije suprotstavljen je proznom i dramskom jeziku vec po svojoj
poezijaformalnoj
se biljei strukturi:
u stihovima i strofama, a bez obzira na prisustvo/odsutnost
rime uvijek se
specificnom odlikuje
ritmo-melodijskom strukturom.
Poetski jezik ukida zabrane i ogranicenja u odabiru, ali i u kombinaciji jezicnih
djelujujedinica
u prirodnom koje jeziku. Odatle u poeziji individualni neologizmi,
neocekivane
iujezickim
specificna
Lotman
semantiku
poetskom
tradicionalnoj sintagme
tekonfiguracija
i nivoima.
U.
"Elementi
tekstu
Eco,
rijeci,
retorickoj
aDok
kao
. to
te
Upravo
znaka dajedinica.
jejednom
su
zato Takvi
fonetsko-fonoloka
teoriji
ujezicni
zbog
sistemu
i moguce
cjelovitom
figura, su
ikonicnosti
znak primjeri
prirodnog
govoriti
udotle
poeziji
znaku.
moe semoguci
gramaticka
i leksicka
ojezika:
nije
glasovnom
Svi fonemi
jednak zbog
govoriti
foneme,
ponavljanjacinjenice
ponavljanja
znaku
simbolizmu,
koji
omorfeme
semantizaciji
cine
prirodnog
bila
postaju
neku na
-ali
semantizuju
rijec
i svih elemenata
se
koju
ujezika,
drugi
stilu
predmetukazuju
nezaobilazan
proucavanja
osnovi
stihu
podlijeu
elementi
Posebno
vec
dobijaju i J.M.
proucavanja
ikonican
i da
znakovi
postaju
tek
predmet
jeosobenoj
uznacajno
od
ovom
cim
znaka
cuvenog
joudu
semantizaciji:
mjesto
u rada
nizove
uR.
strukturi
izvesnih
Jakobsona
poetskog
uredenihGramatika
stila
ponavljanja"
predstavljaju
poezije
(Lotman
i poezija
ponavljanja
1976:
, gramatike
i to 55).
na
, urazlicitim
kojem je
51 Knjievnoumjetnicki funkcionalni stil

pokazano da gramaticki paralelizmi i gramaticke opozicije mogu postati

konstruktivni
stihova. princip
Poeziju takvognekih
tipa Jakobson naziva gramatickom poezijom, nasuprot
slikovnoj
koje poeziji,pjesnicke
dominiraju kod slike, stvorene cesto uz pomoc figura i tropa.

Gramaticki paralelizam i gramaticke opozicije

Moe se prihvatiti pretpostavka da gramaticke kategorije, kada su istaknute
putem medusobnog
kontrastiranja, djeluju slicno kao pjesnicke slike. Drugim rijecima, "udbenici
veruju
pesamaulienih
postojanje
slika, ali oskudnost u leksickim tropima ustvari se nadoknaduje
velicanstvenim
gramatickim figurama i tropima" (Jakobson 1966: 319). Osim toga, stilogen
postupak
prepoznatimoe se
i u slucajevima eliminiranja pojedinih gramatickih kategorija u
pjesmi, tominus-postupak.
svojevrsni se percipira kao U tzv. bezglagolskoj poeziji, u kojoj dominiraju
imenske vrste
odsustvo rijeci,
glagola takoder je stilogeni postupak.
Kao gramaticke figure mogu dolaziti opozicije licnih zamjenica (v. o tome u
poglavljuformi
zamjenicama), o licnim
lica, vremena, glagolskih nacina, tipa imenica i slicno.
Nasuprot
nalazi tome postupku
se gramaticki paralelizam. Ipak, i on sam, koji je okosnica mnogih tipova
poezije, apoezije,
narodne narocitoiskazuje se u krajnjoj liniji kao opozicija razlicitih semantickih
znacenja
u istorodnom gramatickom kontekstu. Jakobson u ovom smislu navodi niz
narodnih pjesama,
biljina , balada, gdjeruskih
se mogu pratiti razliciti tipovi paralelizma kao osnovni
konstruktivni
npr. Vasilije princip
pij, a Sofiji (v. Sofija pij, Vasiliju ne daj.// Vasilija
ne daj,/ ili ponee ljudi na glavama,/
Sofiju ponee na belim rukama.// Vasilija sahranie s desne strane,/ A Sofiju
-sahranie s levebalada
sjevernoruska strane.//Vasilije i Sofija , cit. prema Jakobson 1966: 78).

Provjera modela: Gramaticki paralelizam u pjesmi Kao tekim ogromnim

cekicemA. Ahmatove

Slovno t'akim ogromnym molotom

Razdrobili slabuju grud'.
Otkupit'sja by jarkim zolotom,
Tol'ko raz, tol'ko raz otdohnut'!
Pripodnjat'sja by nad podukami,
Snova videt' irokij prud.
Snova videt', kak nad verhukami
Sizyh jelej tuci plyvut.
Vs'o primu ja: bol' i otcajan'e,
Dae alosti ostrijo.
Tol'ko pyl'nyj svoj plac raskajanja
Ne kladi na lico mojo.
otkupiti
vidjeti
bol
posmrtno.
pjesma
funkciju
i ocajanje,/
(Doslovan
Ova
iroki
jednostavne
se
gramatickih
Na
jarkim
manje
ribnjak.//
prvi
Cak
prevod
poznata
zlatom,/
pogled
istrukture.
saaljenja
formi
Ponovo
M.K.B.:
to
pjesma
Samo
ujepjesmi,
Lingvostilisticka
vidjeti,
jo
otricu.//
jednom,
Kao
pripada
jedna
to
tekim
kako
ispovjedno,
se
Samo
samo
ranom
realizira
nad
ogromnim
pranjavi
analiza,
jednom
kronjama/
stvaralatvu
udnevnicki
semantizaciji
se
medutim,
cekicem/
svoj
odmoriti!//
Sivij
Ane
ogrtac
intonirana
jela
pokazuje
Ahmatove,
Smrvie
kategorije
kajanja/
oblaci
Pridicislabe
se
Ne
a prvi
na jastucima,/
plove.//
stavljaj
moje.//)
pjesma
izuzetno
lica. grudi.//
put
ove
na
Sve
vanu,
je
lice
autorice,
cu
objavljena
Da
Ponovo
primiti:
stilogenu
je (Ahmatova 1979: 275)
52 Knjievnoumjetnicki funkcionalni stil

Zahvaljujuci specificnoj ulozi kategorije lica kompozicija pjesme moe se

uporediti
kretanjem sa kamere od totala preko srednjeg plana ka krupnom planu,
filmske
gdje se
due kameraineto
zadrava time zavrava scenu. Zapravo, moe se govoriti o direktno
uproporcionalnom
nizanju formi ododnosu
bezlicnih ka licnima i u porastu informativne vrijednosti
stihova. Naime,
uvodenje tek
licnih glagolskih oblika na kraju teksta donosi konkretizaciju i ukida
neodredenost stihova.
Prvi glagolski oblik nalazimo u drugom stihu- rijec je o formi treceg lica
mnoine
u neodredenolicnom znacenju; subjekt je u takvim recenicama izostavljen, a
blii kontekst
mogucnost da ne
se prua
ustanovi vrilac/vrioci radnje. U takvim recenicama, naime,
subjekt
zato to nije bitan za ili
se izostavlja dati iskaz ili, kao ovdje, radi postizanja odredenog stilskog
efekta. Stepen
neodredenosti u prva dva stiha tako je veoma velik, pogotovo i zato to je
izostavljen
(ne i objekt
zna se kome radnje
su "smrvljene grudi").
Od treceg do sedmog stiha zastupljene su infinitivne bezlicne recenice sa , cijeby
je
osnovnocesticom
znacenje "elja da se ostvari neostvarivo" (Russkaja grammatika. T. 2.
Gl. red. N.Ju.
vedova.- Moskva, 1980, str. 375). Poto je u svima njima izostavljen logicki
subjekt
se cuva upotpuna
dativu, neizvjesnost
i dalje o lirskim junacima. Izostavljanje logickog
subjekta kao
postupak stilogen
postalo je dvadesetih godina ovoga stoljeca kod ruskih pjesnika
"stilski
obzira namanirizam",
pravac kome bezsu pripadali (Scholz 1973: 45).
U osmom stihu dolazi oblik treceg lica, ali neizvjesnost se ne umanjuje, jer je
ne-licetrece lice ovdje
i oznacava opis prirode.
Tek u posljednja cetiri stiha pjesnikinja uvodi oblike prvoga i drugoga lica
jednine,
licne oblike, dakle,
cime praveneizvjesnost i daje informacija. Istovremeno, citaocu
se ukida
uje"praznim
omoguceno da
poljima" prethodnih stihova upie odgovarajuce oblike (prvi stih bi
transformacijom,
dokidanje uz i semanticke vieznacnosti, mogao glasiti kao da si mi smrvio grudi ).
stilogenosti
Dakle, tek se na kraju realizira semanticka opozicija licnih zamjenica , to
ja -jeti najcece
strukturno jezgro lirskih pjesama. Na taj nacin u pjesmi se polazi od potpune
neizvjesnosti
radnje, a zatimo sevriocu
preko bezlicnih infinitivnih recenica dolazi do licnih formi,
nosilaca semanticke
vrijednosti. Ovaj postupak u skladu je sa Ahmatovinim poigravanjem
zagonetnocu
svega definira lica, to se prije
skrivanjem adresata i njegove uloge sve do samoa kraja stihova
(Vinogradov
121-130). 1970, str.
Medutim, u ovoj pjesmi taj je postupak doveden do krajnjeg stepena:
ne skriva
lirski se samo
adresat nego i lirsko . ja Osim toga, citalac se angaira u otkrivanju smisla stihova, ali ovim
postupkom stvara se i privid objektivnosti, distanciranosti lirskog subjekta, uz
istovremeno
uopcavanje njegovog iskustva.
I pored toga to kraj implicira rjeenje zagonetnosti (ljubavni nesporazum
umjesto
nemoci, bolestifizicke
lirskog ),ja
i dalje ostaje izvjesna nedorecenost, nepotpunost podataka o kontekstu
opisanog doivljaja.
Ova je pjesma primjer gramaticke poezije i slikanja gramatikom, ali u njoj se
nalaze i tropi
(dvije metafore istoga tipa, tzv. metafore sa atributivnim genitivom saaljenja otrica
pranjavi
i
kombiniranja
ogrtac kajanja elemenata
, metafore slikovne
koje ne poezije
spadaju iupoezije
osobitogramatike
svjee i neocekivane),
u okviru istoga
to pokazuje i
teksta. mogucnost
53 Knjievnoumjetnicki funkcionalni stil

Fonetsko - fonoloka i leksicka ponavljanja u stihu

U narednom primjeru kombiniraju se ponavljanja na razlicitim jezickim
nivoima
fonolokom, - na fonetsko-
leksickom i tvorbenom. Tematska rijec pjesme (ostrva) data je u
anafori,
rijeci a foneme
u cijeloj iz te posebno frekventne, tako da se susrecemo i sa
su pjesmi
aliteracijom,
ili istovrsnih gomilanjem
suglasnika: istih
Ostrva
Sprva su ostrva bila od perja crvenog i biserja
Bila ostrva od pitkog domaha i bliskog dna
Od lica su bila ukusnog Od vjetra Konacnog raskrca
Ostrva bijela od sunca slatka od sna
Sada su ostrva nae stope skrvila
Ako nas i ne bi moda u celjusti mrnje smrvila
Ne bi nas ostrva kao nekad
Od samih nas vie skrila
Ostrva pod prstima cudnog budenja
Ostrva za naim kamenim placem
Ostrva oko naeg stalnog cudenja
Ostrva na klatnu sata i pod otiracem
Ostrva koja ce biti i koja su bila
Ostrva ostrva ostrva
Ostrva svuda oko nas
Ostrva blaga i draga
Ostrva ova
to su se
Ostrvila
(DIZDAR, 58)
Tematska rijec, predstavljena i naslovom pjesme, tokom stihova se ponavlja na
razlicitim
mjestima u stihu, da bi u centralnom dijelu pjesme bila organizirana u anafori i
reduplikaciji.
stalno Uz aliteracijom
je pracena to, fonema s, t, r i ,vcesto i u parovima ili cak po tri zajedno (sprva,
. Sve )su te rijeci "teke" za izgovaranje, suglasnicke skupine zbog prepreka pri
skrvila, smrvila, skrila
izgovoru postaju posebno vidljive i izazivaju panju citalaca. Znacajno je da
aliteraciju prati , tj. figura koja nastaje nizanjem rijeci srodnih na planu izraza, ali razlicitih po
i paronomazija
sadraju: sprva, ostrva, skrila, smrvila, skrvila, i, narocito, ostrvila , to dolazi na kraju pjesme kao
svojevrsna poanta. Paronomazija nerijetko ima funkciju izazivanja komicnog
efekta, ona
pjesmi a u Dizdarevoj
slui za stvaranje mree asocijacija, za preplitanje razlicitih motiva u
kojima se
smisao krije konacno, ne treba zanemariti ni ludicku funkciju, funkciju
stihova;
upoigravanja
Dizdarevojjezikom, to znacajnu ulogu.
poeziji ima
U
Zapravo, poetskoj
pretposljednji
ukljucujuci
raznovrsne
kao u poeziji
Stilogenost
kada ustrukturi
varijacije.
ritmo-melodijsku
M.
stih
seDizdara, stilogene
interpunkcijskih
zavrava
takvome
Jedan gdje
crticom
od
stilu
strukturu
takav
takvih
ipakmogucnosti
postupaka
koja mogu
minus-postupak
postupaka
ustihova,
izuzetnim
stvarazastupljena
duu se je
pratiti
grafostilemske
jeste
slucajevima
pauzu,
bitno
potpuno i na svim
odreduje
kod
priprema
izostavljanje
osobenosti,
upotrijebi
razlicitih drugim i
na vanost
neki
pjesnika
slicno.
znak,
svoje nivoima,
punktuacijske
interpunkcijskih
individualni
posljednjeg
ima
percipira,
jedna
male
on
moe
onda
povecana
modra
predvidljivosti
stiha:
imati
pjesnikov
stileme
zbog
znakova,
rijeka
je injegova
stil.
- valja
dodatno
zacudnost.
nama oneobicava
preko rijeke
; tako
tekst.izdvojen,
Dovoljnotajjese
pomenuti
finitivni stih Modru
posebno
, urijeku
kojoj
otealo
se
54 Knjievnoumjetnicki funkcionalni stil

Obrnuto, interpunkcijski znaci na neocekivanim mjestima i njihova povecana

takoderfrekvencija
postaju stilogeni. U poeziji M. Cvetajeve posebno je naglaena upotreba
zagrade
tako i crtice,
govori te se crtice ili zagrade u njenim stihovima. Zagrada kod te
o poetici
pjesnikinje uvijek
emocionalnije, prikriva
meke, "enske" dijelova nasuprot prividnoj ravnodunosti ili
ironiji osnovnog toka
stihova:
Crtica, pak, uvjetuje isprekidanost ritma, naglaenost pojedinih rijeci i
prepoznatljivu,
cvetajevsku strukturu stiha.
U narednom primjeru tacka prekida tok stiha, cini ga zacudnim, a ujedno bitno
formira
iskidanost ritma, te cini da se rijeci to slijede jedna iza druge percipiraju kao
specificno
postavljene:su-
jo uvijek tvoje lice. Nadneseno
svjetlo iznad kreveta. Trai slicnost
i moje oci. gore. vrucica. vucica.
(Suko, 249)
Ponavljanja u poetskom tekstu s jedne strane daju cvrcu, formaliziranu
strukturu
druge strane stihu, dokrazotkrivaju,
tu strukturu sa cine vidljivom. Ponavljanje elemenata u
stihu ne znaci
elementi imajudauvijek
ti istu semantiku, istu funkciju: oni su dati na razlicitim
mjestima, u razlicitim
mikrokontekstima, te se ispostavlja da i oni funkcioniraju razlicito. Lotman je s
pravom ukazao:
"Jednaki (to jest 'Oni koji se ponavljaju') elementi nisu funkcionalno jednaki ako
zauzimaju
u strukturnome pogledu razlicite pozicije." (1976: 187) Ovo se moe pratiti i na
primjeru
pripjeva, refrena,
koji se svaki put drukcije percipiraju i na drugi nacin intoniraju, ali i
kod rime.
Rima, naime, predstavlja specifican fenomen podudaranja glasovnog sklopa na
kraju stiha
i semantickog nepodudaranja, usljed cega se stvara napetost smisla, a time i
figurativnost teksta.
Podstil drame
Rijec drama izvorno na starogrckom znaci radnja, to vec implicira njezine specificnosti.
U stilistickim proucavanjima drama sve vie privlaci panju zbog niza svojih
specificnosti,
prije svega zato to je ona podstil sa najvecim stepenom konverzacije i
dijalogicnosti.
dominira Naime,
dijalog u drami
(upravni govor likova) i monolog, dok je autorski govor u
udrugom planu, zabiljeen
formi didaskalija i autorskih remarki. Proucavanje ovoga podstila zato je
tijesno povezano
proucavanjem sa
dijaloga uopce, njegovih zakonitosti (ko inicira dijalog, ko moe
prekidati koga i pod
kojim uvjetima i sl.), a takoder i sa proucavanjem govornih cinova.
Dijalog se po pravilu deava sadai, te ovdje
je uvijek dio odredene kontekstne situacije. Odatle
u njemu visok stepen elipse (da bi se izbjegla redundanca), mogucnost
prekidanja
podteme i ubacivanja
u toku dijaloga o osnovnoj temi i slicno. Istovremeno, vano je
nikada
saimanja,
uelementima
izraavati
moe
monologa,
replike
se
Becketa,
razgovornom
obicno
podvucipostati
Postoje
nije
nadovezuju
kada
daprimjecuje
razlicita
zbog
ali
identican
razgovornog
vaan
monologa
dramske
dva
stilu
dramskimjesta
lika
znacenja,
jedna
minus-postupak,
pokazano
udijalogu
postaju
dramama
situacije
dijaloga
koji
dijalogdijaloga,
na drugu
to
naizmjenicno
uje
kao
razgovornom
se
uili
gdje
darazvoju
naravno,
bez
takoder
cijele
jedan,
utnja
iznevjeravanje
likovi
dramskog
drame
kada
dramske
unutar
moe
izgovaraju
uz
prije
stilu
postupak
suuprimijeniti
sukoba,
svega
dijaloga
kojima
izgubili
(vec
radnje
ocekivanja
dva
ifunkcioniraju
preregistracije.
zbog
je
dapace,
svoju
imoe
lika
slicno),
formalni
i na
niza
(ili
koje
individualnost
pokazivati
dramski
logicno
likovi
uslovnosti
ali
zato
dijalog
kao
daUnosi
se zapravo
-i
npr. zbog
cesto
poglavlju
razlicita
dijalog.
dodatnu
opcenito),
slijede
likovi-ideje
postalikoristi
jedna
jedna
jedno:
Uraspoloenja,
obavijest.
vremenskog
odrami
buduci
konverzaciji
ili,
vrsta
nekim
izakao
druge.
utnja
dakod
se Ovo
55 Knjievnoumjetnicki funkcionalni stil

VLADIMIR: Ima pravo. Mi smo nepresuivi.

ESTRAGON: To je zato da ne mislimo.
VLADIMIR: Imamo opravdanja.
ESTRAGON: To je zato da ne cujemo.
VLADIMIR: Imamo svoje razloge.
ESTRAGON: Sve te mrtve glasove.
VLADIMIR: to ute poput krila.
ESTRAGON: Poput lica.
VLADIMIR: Poput pijeska.
ESTRAGON: Poput lica.
(Tiina)
VLADIMIR: Svi oni govore u isti mah.
ESTRAGON: Svaki svoje.
(Tiina)
VLADIMIR: Bolje reci, apucu.
ESTRAGON: Mrmore.
VLADIMIR: ume.
ESTRAGON: Mrmore.
(Beckett, Godot, 50)
Ovaj bi se dijalog mogao transformirati u monolog (Imamo svoje razloge. Sve
te mrtve
to ute poput glasove.
krila. Poput pijeska. Poput lica. Svi oni govore u isti mah.
Svaki svoje.
apucu. Boljeume.
Mrmore. reci, Mrmore.), monolog koji bi bio dodatno oneobicen zbog
parceliranih
struktura.
Dok se konverzacija obicno odvija po uobicajenom komunikacionom modelu
kakavJezik
u poglavlju je prikazan
kao sredstvo komuniciranja i jezicke funkcije, u drami je ovaj
model oslonjen:
I nivo

Emitent Recipijent

Dramski pisac Poruka Publika Citaoci

emitent
itakve
nacindvorazinske
Naravno,
na
alterirajuci
koji autor
pristrukture
(lik
tome
putem
A/lik
emitent
replika
komunikacije
B), ai takoder
recipijent
likova eli
ui recipijent
drami
medusobno
saopciti
jednostavnije
(lik
neto
stalno
B/lik
publici
zamjenjuju
A).
se moe
Zahvaljujuci
(Short: mjesta, te
svijesti
protumaciti
1994,
taj efekt
949).
jeorealizira
zapravo
postojanju
Emitent
Evo
dramska
Likkako
A
pomocu
ironija
se autorske remarke: II nivo Recipijent
Lik B
56 Knjievnoumjetnicki funkcionalni stil

HARPAGON (za sebe) : - Dobro je to sam saznao ovu tajnu; upravo ono to sam hteo.
(Glasno ) - E, sine, znate ta? Treba da se reite i napustite svoju ljubav (...)
(Molijer, 65)
Istovremeno, drama na sceni jo uslonjava ovaj model, ne samo zato to je
njena verbalna
komponenta tada samo dio sloenog semiotickog sistema kazalita nego i zato
ito tada reiser
dramaturg predstavljaju jo jedan nivo, a glumci u odnosu na likove cetvrti. Pri
tome glumcima
raspolaganju na sredstva jezika gestova, mimike i pokreta kao pomocnih
stoje
jezika, tipova
drugih odnosno kao
semiotickih jezika. Drama na sceni tako postaje "sinkreticka
komunikativna
(Greimas situacija"
and Courtes 1979, cit. prema Melrose 1988, 101) sa razlicitim
znakovnim sistemima i
tipovima znakova.
Da se vratimo samom dramskom dijalogu u teatru, koji je, dakle, oslonjen u
shvacenuodnosu
samonakao dramu
knjievni tekst: on nuno ukljucuje faktor publike. Publika
na osnovu
scene moeprethodne
znati neto o liku A to lik B ne zna, i iz toga proistice dramska
napetost ili pak komika.
Dramski dijalozi moraju biti bazirani na "stvarnim" dijalozima. Pod ovim se ne
misli na
markiranost, stilskuda ima dramskih dijaloga koji su izrazito razgovorno
buduci
markirani,
nisu, a da jealitai artificijelnost
onih koji to dijaloga ipak u funkciji dramske radnje. Hoce se
reci dapotovati
mora dramski zakonitosti
dijalog i principe nastanka i razvijanja dijaloga, pa makar te
zakonitosti
bile svjesno
i prekrene.
Prije svega, razgovor podrazumijeva neke preutne pretpostavke, a u poglavlju o
svojstvima
konverzacije u razgovornom stilu pomenuto je nacelo suradnje
kao osnovno nacelo neophodno za
uspjenost konverzacije. Grice uvodi neke implicitne pretpostavke, poznate kao
Griceove
koje maksime,
obezbjeduju tu uspjenost, obavezujuci sudionike u dijalogu na potovanje
nekih elementarnih
pravila. U ta pravila spadaju sljedece maksime (Grice 1987: 55-67):
(A) Kvantitet - neophodno je dati sugovornicima odgovarajucu kolicinu informacija, ni manje ni vie
nego to je potrebno. Odgovor koji bi na uobicajeno pitanje poznanika na ulici
"Kako ste?"
"Pritisak glasio:
mi je 125/80, alergiju sam sanirala pomocu lijekova i kapi za nos,
srcane smetnje su skoro
sasvim prestale..." znacio bi redundanciju u odnosu na uobicajene odgovore.
Ukoliko bi
postavio isto pacijentu,
ljekar pitanje ovako iscrpan odgovor bio bi potpuno na mjestu.
(B) Kvalitet - sudionici bi trebalo da govore istinu i samo ono za to imaju dokaze. Ako
pitamo za put do neke ulice, ocekujemo da nam da istinita
slucajnog prolaznika
uputstva. cesto
maksima Naravno,
bivaova
iznevjerena u komunikaciji iz razlicitih razloga (elja da
ublaimo
istinu, neprijatnu posljedice nekog postupka, elja da se ostvari neka korist i
da izbjegnemo
slicno).
(C) Relevantnost - vano je i da sudionici budu relevantni (da ne pricamo o fudbalu ako nas
sugovornik pita o uzgoju orhideja). Ma koliko ovo izgledalo ocigledno,
nerijetko se deava
sugovornici da od ovoga pravila (u svakodnevnoj konverzaciji, ali i u
odstupaju
zvanicnim
razgovora).tipovima
stilisticar
dvosmislenosti,
konzistentnosti.
dijalogu,
neuspjeh
deava
na
(D)veceru
Kasnije
u bolnici,
dolazi
konverzacije
moe
u talijanski
Modalitet- autori
pratiti
do
preopirnosti
Kao
zamiljamo
ovaodstupanja
to
ovome
restoran
funkcioniranje
i slicno)
maksimaje vec
dodaju
bijele
ipodrazumijeva
signalizira
od
naruavanja
pokazano,
moguce
ovih
mantile,
i druge
svakog,
pravila.
sresti
niz
i uslijeda
maksime,
lijecnicki
svakodnevnoj
radnji
ai U
one
narocito
prije konverzaciji
replika.
uvjete
kao
npr.
pribor...)
svega pretpostavku
dramskog
imaksimu
Moe
posljedice
konverzaciji,
jei uz
potrebu "scenarija"
se
zadijaloga,
negativne
reci
uctivosti
za da
a ne
jasnocuje i izbjegavanjem
upravouna
stilisticka
samo
posljedice
odstupanja
kojima
(Recenica:
realizaciju)
nacin maksimu
Prepoznajuci
se
modalitet
dramskom
koji
kategorija
u(prekid,
Pozvani
od
za
drami
setih
svaki
stvara
pravila
grade
smo
ova
iskaz,
i za odstupanja,
stilski
stilistiku
na i umjetnicki
najaktualniji.
a takoderefekti.
i na osnovu svijesti o postojanju (ako
okvira
se radnja
57 Knjievnoumjetnicki funkcionalni stil

komicni, metaforicki ili neki drugi efekt. Dramski pisac, pak, uvijek je svjestan
raznovrsnih
mogucnosti dijaloga. Dovoljno je spomenuti da se ni u jednom drugom stilu ne
moe tako
izraziti snano
kontrast izmedu dijaloga i radnje kao u drami, jer samo je drama - radnja
po definiciji:
VLADIMIR: Onda, idemo?
ESTRAGON: Idemo!
(Ne micu se s mjesta)
Ovaj kraj drame Cekajuci Godota jedan je od najnavodenijih minidijaloga iz neke drame, kraj
koji na kraju brie vrijednost rijeci, cini ih samo prahom, a samo radnju (koja je
u ovoj drami
ne-radnja) cinizapravo
istinskom.
Stilisticke analize cesto proucavaju osobine dramskog jezika kod Ionesca,
buduci
pokazuje da on znacenja rijeci, od povratka zvuku do suprotstavljenosti
rastvaranje
znacenja i radnje, npr:
VATROGASAC: Oprostite, ne mogu dugo ostati. Skinut cu kacigu, ali nemam
vremena
sjednem. (Sjedne,da a da nije skinuo kacigu) (Celava pjevacica).
Ionescova je drama i inace veoma poticajna za stilisticka istraivanja, buduci da
dovodi
u pitanje sva Griceova nacela o uspjenosti dijaloga, a usput kreci i
elementarno pravilo
neproturjecnosti (diologicke
o porodici Wattson); osim toga, ironicki polemizirajuci sa
svakodnevnom,
faticki motiviranom konverzacijom, ovaj tekst dovodi do apsurda ne samo
konverzaciju nego
komunikaciju uopce.i Zacudnost toga teksta postaje, upravo zbog eksplicitne
anti-komunikacije
likovima, pokretacmeduizuzetne komunikacije sa publikom prilikom izvodenja
drame.
Pri tome se ponovno ukazuje specificnost dramskog teksta: on se moe citati, ali
je prije
namijenjen svega na sceni. U uvjetima scene stil Ionescov postaje
izvodenju
ocigledan: "rijec biti
smisao; prestaje gubileksicka
svoj jedinica odredenog smisla, postaje samo baza koja
omogucava
zvuka razvitak
i pokreta" (Vuletic 1976: 79). Tek onda kada se dramski tekst sagleda u
izvodenju,teatra,
semiotike u ukupnosti
on dobija svoj puni smisao i umjetnicku verifikaciju.
Ne treba zaboraviti ni drugi funkcionalno-govorni sloj dramskog teksta - sloj
autorskog
njegovih govora,
komentara, remarki ili didaskalija. Didaskalije su vaan dio dramskog
teksta, one
uputstva zauvode
izvodenje drame, autorove komentare o likovima i njihovom
ponaanju, npr:
PIERROT je tjei, da je umiri, jer ona glasno narice: (...)
KOLOMBINA, bijesno: (...)
Pierrot brzo zatvori prozor. U ocima mu je strah.
(KRLEA, 159-161)
Stilski tonalitet autorskog teksta razlicit je kod razlicitih autora. Dok su negdje
a stil imuputstva
ima prijetura,
svega informativnu i pragmaticnu vrijednost, dotle ima
dramskih pisaca
didaskalijama koji
posvecuju veliku panju, tako da i one posjeduju estetsku
teksta,
to se ponekad
Tapete.
kajsija.
U
Teko
i to
kaminu
lirski
daSve
Zeleni
pri
bi
intoniranog,
cudne
se
blista
dramatizaciji
mogla
ljiljani
melodije.
kaopronaci
na
nokti
teksta
japanskoj
ovakvih
Tamo
robinjice,
koji
razlika
vatra
posjeduje
dramskih
svili.
izmedu
to
place
Sve
se figurativnost
tekstova
smije
za
je
ovog
zadahnuto
blijedim
na
segmenta
posee
tigrovu
cvijecem
i prainom
posebnu
ikrznu
za
opisne
tekstom
u obasjana
dolinama.
snova
sekvence
i
funkciju.
slucaj Takav je recimo
sa Krleinom Maskeratom , kod koje autorski tekst posjeduje jak lirski naboj, poeticnost, npr.:
ekspresivnost.
didaskalija,
uvodi unekog
dakom
suncem.
Boja,
sa obliku
svjetiljke,
koji
to
proznog
Nije
zrelih
songova
(...)
kaplje
se boja
slucajno
ili
je na
svile,
nekizaronjene
drugi nacin.
u narancin sok. (Krlea, 145)
58 Knjievnoumjetnicki funkcionalni stil

Na drugom polu stoje dramski tekstovi kod kojih su didaskalije svedene na

minimum,
neproziran, a stil
potpuno je
u drugom planu. Izmedu tih dviju krajnosti krece se vecina
adramskih tekstova,
stilisticka analiza uzima u obzir njihove raznovrsne aspekte.
Da rezimiramo. Lingvostilisticka interpretacija dramskoga teksta moe pruiti
niz relevantnih
zakljucaka o jeziku i stilu toga teksta, to doprinosi njegovom boljem
irazumijevanju
igrati i gledati(kako razumjeti
-Beckettove -
i Ionescove drame ako se ne razumiju igre rijecima
i sloeni stilski
postupci u njima?), ali i boljem razumijevanju funkcioniranja dijaloga uopce.
Ipak,
u vidustalno
da je treba imati
to samo jedan aspekt njihove interpretacije, koji svoj puni smisao
dobija u kombinaciji sa
dramatolokim i semiotickim proucavanjem drame u cjelini.
59 urnalisticki stil

,

, .

(, : .
),


.
: (
()
, ).


,
- .
,,

.


,




(. . -).


,


(
)

.
,


,

.
,
:


(, , )
(, ,
, ,
, ,
-...).
(,
...), , (-


,
).

,


,

,
/ .
-

,
,

.

,

;



,
, ,
, ,
. ,

,

( ,
.).
,
,

,

,

""

,
(

,
,
).

.

"












,
...;




;


"

,



,
,


.




,









,

-
,







.
,
















,

"
,

:



;

















"

( 1989: 91). ,"



60

,

,

, .

,
, , , .
,

(,
, )

.
.


, ,
-
. , ( , )

,
,
,
.
,

,
.

-,

.
,

, :

? (, 31.1.1995, 23)
? (, . 1997, 44)
. (, 10.10.1997, 12)
! (, 10.10.1997,22)
(, 1997, 40)
(, . 1997, 90)
yy (, . 1997, 20)
(, . 1997. 28)
(, . 1997, 77)
(, 10.10.1997, 2)
(, . 1997, 78)
(, . 1997, 18)
, (, . 1997, 46)
.


,

(
? ), ?

( ),
! (,

,
-



-










,



,


,
,

,

,
-


,







,








,
()



).
,

,







(-).




);

(


,



(









.


).



.,



.
-







,



61

-
- (
, 21.9. 1997.) (

,

- . , 21.9.1997.) .
,
- ,
(
, 7./8.12.1989, 33) -,(,
...4.7. 1990, 3).
- ,
,
(...)


.
, ,

:
,

,

; ,
.

.

(
,

,
.).

:

, ,



.
,
,
.

,

,
, ,
, ,
(

,
).

/

,
,

,
( - )
. ,
, -
.

, ,




.
, ,

,
;
,

, ,

.

,

(,
" " ,
,
,
, -
,
,
).
. "
",
, .

,

, ,


,
.
62 Publicisticki stil

Publicisticki stil
Publicisticki stil zastupljen je u razlicitim medijima, ukljucujuci i novine, ali
i u formirealizira
vecih se
publikacija, npr. knjige, ili TV-serija i ciklusa radio-emisija.
iBuduci da uz
televiziji se na radiju element uvijek dodaju i drugi auditivni kodovi (muzika,
verbalni
specificni
efekti, zvucizvucni
prirode i sl.), a na televiziji kao izuzetno znacajna komponenta i
vizuelni kod, analiza zadrat ce se najvie na onim prirodnojezicnim
lingvostilisticka
osobinama
za kojeovoga
sve anrove su zajedicke
stila, nezavisno od medija realizacije. Druge aspekte
proucava
uz semiotika,
lingvostilistiku kojapotpunije opisati sve karakteristike raznovrsnih
moe
anrova.
Publicisticki stil moe se podijeliti na nekoliko podstilova: publicisticki u uem smislu
, koji
podrazumijeva publicistiku shvacene kao "ozbiljnije", analiticko novinarstvo
(odatleposvecene
knjige i feljtoni ilinekim temama, politickim, sportskim, kulturnim), knjievno-publicisticki
(putopis,
reportaa, kritika koja nema osobine naucne, polemika), naucno-popularni
, ciji su anrovi knjige,
feljtoni i clanci, i memoarski podstil (memoari, sjecanja, uspomene, dnevnici).
Granicni anrovi ovoga podstila pribliavaju se nekim drugim stilovima,
narocito
a ponekad esejistickom,
i knjievnoumjetnickom (putopisi, dnevnici). Zanimljivo je da
politicki govori i politicki
programi, koji na zapadu pripadaju oratorskom stilu, u naoj sredini cesto
pripadaju
stilu, publicistickom
a ponekad su cak i na granici prema administrativnom stilu (uporedi jo
nezaobilazni
referata anr
na kongresima politickih stranaka).

Publicisticki podstil
Vec je ukazano na cinjenicu da je publicistika "razvijeno novinarstvo", te da taj
naziv ozbiljnu pripremu za pristup nekoj temi, proucavanje niza
podrazumijeva
cinjenica
materijala.i drugog

Provjera modela : anr kuhara, kulinarskih prirucnika

Lingvisticka stilistika ponekad zaobilazi istraivanje nekih tipova tekstova, bilo

uklapajuzato to se ne klasifikacije, bilo zato to na prvi pogled izgledaju
u postojece
trivijalno.irelevantnih
stilisticki Nema, medutim,tekstova i anrova: svaki nosi neku stilisticku informaciju,
a odsustvo
obiljeja stilskihje kao svojevrsni minus-postupak markirano.
takoder
Kuhari i kuharski prirucnici po osnovnim svojim osobinama spadaju u
publicisticki
istovremeno sadre stil, ali elemente iz drugih stilova. Ovo se posebno odnosi
i dodatne
na cuvene kuharske
prirucnike, koji daju niz uputstava, objanjenja, podataka, pri cemu se koriste i
specificnom
kulinarskom terminologijom, to im daje ozbiljnost gotovo naucnog izlaganja. S
druge
u ovimstrane, cesto senalaze elementi razgovornog stila, ali i dijalektizmi,
prirucnicima
poetizmi i elementi
drugih stilova. nekihsuvremenih recepata jeste i navodenje razlicitih
Obiljeje
nutricionistickih
njih, tabela uzkoji bi mogli spadati i u naucni ili naucno-popularni
kao i niza podataka
stil, npr:
10 dkg paroga sadri:
kulinarskog
Vec jeanra.
ukazanoKaonaprimjer
stilskumogu
neujednacenost
posluiti i (nasuprot
eksklamativne
shematiziranoj
recenice i organizaciji
retoricka
emocionalno 22
teksta) mg
pitanja
162mg
278
vitamine
20 mg kalcija
kalorija
markiranog
mg
eljeza
-magnezija
fosfora
kalija
izraz
A, B1,diskursa:
B2 i C (33 mg) (Zelena kuhinja, 1990: 7)
63 Publicisticki stil

Bicete iznenadeni kakvu ste ukusnu patetu dobili!

Buredici su najbolji kad ih spremi Vaa mama, a tek nana!
(Oslobodenje, 24.12.1991.)
Salata - prilog ili jelo? (Zelena kuhinja 1990: 42)
Izmedu ostalog, mogu se razlikovati usmeno priopcavanje recepta, koje unosi
elemente
razgovornog stila (oklijevanje, potapalice, deminutive "(stavi i mrvicu ecera, zna, onako malo,
navrh noa..." , nepreciznosti i slicno), i recepti u pisanoj formi.
Osnovna funkcija ovih tekstova jeste informativna, a nije im strana ni konativna,
prirodijer su po na uvjeravanje recipijenata, odnosno na pobudivanje na
upuceni
djelovanje.
forma ovogKaotipa minimalna
tekstova moe se izdvojiti pojedinacni recept nekog jela; ti
urecepti objedinjuju
makrotekst pomocu se naslova, podnaslova i komentara. Znacajan segment
kuharskih
su prirucnika
i fotografije (ranijedanas
crtei), koje na neki nacin predstavljaju reklamu za neki
recept. I inace
promatrati se moe
izvjesna slicnost recepata i reklama za neki proizvod, pocev od ceste
ideoloke
i propagandne poruke (narocito izraene kod nacionalnih kuhara), pa do toga da
proizvodaci nekih
prehrambenih artikala daju uz njih (ili objavljuju u novinama) recepte za cije
pripremanjesastojak.
neophodan je taj artikl
Dominantna karakteristika teksta recepta jeste njegova shematiziranost, tj. takva
u kojojstruktura
se razlikuju razliciti elementi u tacno odredenom redoslijedu:
(a) obavezni dijelovi -
naslov
popis potrebnog materijala i pribora
poredak radnji u hronolokom redu;

(b) dodatni dijelovi -

vrijeme pripreme
teina pripreme
kalorijska vrijednost i drugi nutricionisticki podaci.
Ova struktura cini takve tekstove prepoznatljivima i diferenciranima u odnosu
(Velcicna1987:
druge125),
forme
to takoder svjedoci o njihovom zasebnom mjestu u sistemu
tekstova.
Naslovi i podnaslovi u ovom anru pokazuju jezicnu raznolikost, te se tako
mogu
i metafore naci figure i igre rijecima, slicno kao u urnalistickom i
i druge
publicistickom stilu uopce:
Patlidani, ljubicasti zavodnici
mnoine,
ima konotaciju
Istovremeno,
imperativne
solidarnosti,
u podnaslovima
formepribliavanja
(a), prvoi komentarima,
lice adresatu
mnoine(b)
saaliinkluzivnim
ilii uzvanicnija,
tekstu recepata,
znacenjem
neutralnija
biljei se
Poljupci
(ja i vi,drugo
forma Graak
Zlatno
Korabica
Krastavac
infinitiva
adresati)
licearticoka
zrnje
- zeleni
(c):
zelenglavica
koje
zakukuruza
lijepi
dragulj
stas (Zelena kuhinja 1990)
64 Publicisticki stil

(a) Tarator
Grcka hladna juha s jogurtom
PRIPREMITE: 2 paprike (zelenu i crvenu), 2 mala patlidana, maslinovo ulje,
jogurt,
sok, sol, papar,limunov
cenjak.
Patlidane nareite na manje komade, malo ih nauljite i ispecitena eravici ili u pecnici. Isto
tako pecite cijele paprike. Ogulite i protisnite i papriku i patlidane zajedno s cenjakom.Dodajte
jogurt, posolite , zauljite , zakiselite limunovim sokom i popaprite . Posluitevrlo hladno.
(Zelena kuhinja 1990: 4)
(b) POIRANA JAJA NA LOVACKI NACIN - Oeufs poches chasseur
(...) Jetra nareemona ploke i pecemo ih na maslacu tako da ostanu jo malo krvava,
posolimo
ih i njima napunimo tortice. (...)
(Pellaprat 1969: 233)
(c) Reform-torta
(...) Ulupati cvrst snijeg od bjelanjaka, pa dodati
ecer pomijean sa orasima i kaikom brana.
Peci , vie suiti, u podmazanom plehu.(...)
(Oslobodenje, 24.12.1991.)
Rezultat specificne orijentiranosti na razlicite tipove kuhinja, razlicite kulture,
stranihjeste i upotreba
rijeci, naziva pojedinih jela ili namirnica, pa se mogu prepoznati i rijeci
razlicitih jezika
navedena oeufs (vec
poches chasseur , buredici , zatim lasagne
i niz drugih naziva jela), od kojih se neka
i odomacuju u novim jezicnim sredinama.
Osim toga, hrana predstavlja zanimljiv semioticki sistem, u kojem se, kako to
pokazuju
semioticari i antropolozi, mogu prepoznati sintagmatski i paradigmatski odnosi,
karakteristicni
pojedine za a takoder i razlicite opozicije tipa sirovo - peceno, kuhano -
kulture,
peceno itd. Na planu prate se mogucnosti kombinacije jela (koje jelo po pravilu
sintagmatskom
slijedinakon
zato iza kojega,
jedne juhe ne slijedi druga, kad dolazi desert i sl.), a na
paradigmatskom
se odabir u okviruplanu proucava
mjesta u sistemu (ta je glavno jelo, ta predjelo i sl.). Pored
kulturolokih
mogu se pratitirazlika,
i dijahronijske promjene u ovim pravilima na osi selekcije i
kombinacije.
Pojedine vrste hrane i pica postaju moderni mitovi, te tako R. Barthes govori o
siru kaocrnom vinu i mitu; u Sarajevu bi se moglo govoriti o kafi/kahvi/kavi
o francuskom
kao o posebnom
coca-cola mitu; restorani mitovi su suvremenog americkog drutva i
i Mc Donald's
amerikanizacije
svijeta. Zbog svega cijeloga
toga i diskurs pripremanja hrane sa karakteristicnim
tekstovima
jednostavannije nimalo
i jednoznacan, te se uklapa u semioticke sisteme kulture uopce.
Nije zato cudno to se u nekim knjievnoumjetnickim tekstovima tematizira
roman kulinarstvo
J.M. Simmela - Moe i bez kavijara sadri niz recepata koji razbijaju suspense (rijec je o
pijunskom
trenucima,
stvaranja
gdje
razvoja
nosi
razlicitih
pjesme,
pripovjedaceva
se historija
kuhanja,
odregistara
zacudnosti.
te
kojih
romanu
kuhanje
odnosa
razlicitih
sui stilova
neke
pisanom
ena
Posebno
i uvodenje
medu
posvecene
povezano
recepata
predstavlja
umukarcem
zanimljiv
lakom,
recepata
ije
hrani
prehrambenih
sa
vaan
cesto
roman
devet
(a),
ima
i enom
komicnom
stilski
afunkciju
etapa
unaovome
drugim
iobicaja.
prosede
historija
u razvoju
retardacije
kljucu):
smislu
mjestima
Devet
ucovjecanstva
Grassovom
kuhinje.
jeste
glavni
mjeseci
radnje
opisuje
roman
junak,
Buduci
i u se
pijun,
ujedno,
Guntera
uopce
razvoju
da
romanu,
karakteristicna
cesto
(a) kombinacija
OiCEMU
O
kristalizira
uz
kuha
naravno,
djeteta
Grassa
tu
jelu,
emocionalnu
seuokusu
nalaze
PIEM
odlucnim
hrana,
tofunkciju
pomocu
ganakon
i markiranost
njega. opisa (b): Lumbur,
65 Publicisticki stil

Naknadno o gostima to nepozvani

dodoe, il gotovo stoljece prekasno.
O skuinoj elji za cijedenim limunom.
Od svih riba prvenstveno o lumburu.
(...)
Meso: kuhano i prijesno,
mravi, ovlaknjuje, meura se, kopni.
O svakodnevnoj kai,
o svemu to je vec prevakano: datirana povijest,
bitka kod Tannenberga Wittstocka Kolina,
to preostaje, zapisujem:
kosti, ljuture, utrobice i kobasica.
(...)
O svima nama za ocicenim stolom
pisat cu; i o tebi i o meni i o kosti u grlu.
(Grass 1979: 12-13)
(b) Kad strepi iznutra: tripice od cetvrtog kravljeg eluca. Kad si alostan,
bezdano otpao odprirode, alostan nasmrt: fileki koji nas razveseljuju i daju ivotu
svekolike
ssmisao. Ili koji imaju duha i dovoljno su bezboni da od svega prave ruglo: iz
prijateljima
dubokog
tanjura licom jesti tripice zacinjene kimlom. (...) Za suhe zime i istocnog vjetra
ukoji udarai tvoju Ilsebill tjera da se zavuce u rupu od jada: utrobice pirjane s
prozore
kiselim vrhnjem,
s prilogom od oguljenih krompira, to pomae. Ili kad se moramo rastajati, samo
na trenutak
zauvijek, kaoili onda kad sam sjedio u Kuli Katnici a kci mi je po posljednji put
servirala
zapaprenu utrobicu.
(Grass 1979: 196)
Poseban anr tekstova posvecnih kulinarstvu jeste kritika kulinarskih prirucnika,
kritikaclanaka, te u restoranima. U ovakvim tekstovima vec se biljei prelazak
hrane i pica
ka kritickimali tematski se moe vezati za kulinarstvo (rijec je o
anrovima,
metakulinarskim
toga, i ovi tekstovitekstovima). Osimilustracijama, a na stilskom planu odlikuju
cesto su praceni
se subjektivnocu
(spadaju cesto u tzv. impresionisticku kritiku), emotivnocu i ekspresivnocu. U
tom smislu je zavrna fraza iz takve jedne kritike/ prikaza:
zanimljiva
Kako je bog (Neptun) najprije sebi bradu stvorio, od uivanja u recepturama g.
mikica
su mi puna ustatoliko
da vie ne mogu doci do rijeci.
(Mandic, Tjednik, 24.10. 1997, 67)
Ovakva finitivna recenica cijeloga teksta podsjeca na formule zavretka bajki, te
pokazuje
aksioloke sudove, da uzkoji dominiraju u kritikama, u ovim metakulinarskim
anrovima mogu
zastupljena biti sredstva, ukljucujuci i figure i druge stileme, to znaci da
raznovrsna
iseskretanje
moe pratititeksta ka poetskoj funkciji.
krugu nema
naucne
malo;
popularni
adresata
Ovaj
Izaparature
naucnog
stilse
eksperimenata;
moe
podstil
(nenisu
stila
samo
imati
odlikuje
obavezni
ovaj
uskom
emocionalno-ekspresivna
podstil
nema
publicistickom
(moe
krugu
detaljnog
preuzima
strucnjaka
se uvsti
opisa
termine
obradom
neki
kao
metoda,
sredstva,
citat,
inaucni
terminoloke
neke
ali
hipoteze
istil).
moe
naucne
ne mora;
Njegova
sadrati
i sintagme,
sl.).
teme,
fusnota
aje
i dok
Naucno-popularni
primarna
komunikativna,
nema
Umjesto
figure
(forma ili
namijenjen
ostali
i 2.
obracanja
ih
toga,
funkcija
lica
ima elementi
jednine
naucno-
veoma
odnosno
citaocu
jepodstil
irokom
ili mnoine),
referencijalna.
kao u narednom tekstu:
66 Publicisticki stil

Ako se ponekad, citajuci knjigu ili sluajuci navecer ucene rasprave na radiju, strancem
osjetite
u svojem materinjem jeziku, ako vam se ucini da netko prekrasno govori ali da
ne moete
nikako proniknuti u to o cemu govori, razmisliteda li stedoista
sami tome
vi krivi ili se moda
ipak negdje iza takva iskaza pomaljaju golema usta malenog vraicka, idola Jezika.
(kiljan 1989: 81)
Ironija (ucene rasprave) , metafora (golema usta malenog vraicka, idola Jezika) i drugo lice
mnoine kao signal konativne funkcije - sve su to obiljeja naucno-popularnog
podstila, i to
metalingvistickog (rijec je o kritici metajezika lingvistike). Vano je, medutim,
reci da tekst koji poosobinama pripada naucno-popularnim tekstovima na planu
formalno-stilskim
sadrine ne mora
nimalo manje biti u odnosu na naucni stil, te da moe donijeti znanstveno
vrijedan
relevantne zakljucke.
Na izvjestan nacin moe se smatrati da se ovdje radi o prevodenju naucnog stila
u publicisticki,
o njegovom prilagodavanju irokom krugu recipijenata razlicitog obrazovanja.
Naucno-popularni stil, dakle, moe se realizirati i u formi TV ili radio-emisije ili
u formi
naucno-popularnog filma. Ako je realiziran u pismenoj formi, onda se javlja u
razlicitim
kao anrovima
informacija -
(a), clanak (b), feljton, kao knjiga (c).
(a) Tvornica organa
Britanski znanstvenici uspjeli su manipuliranjem odredenih gena "proizvesti"
embrijeDr.
glave. abe bez Dixon, autor knjige The Genetic Revolution
Patrick i jedan od vodecih znanstvenika
s podrucja kloniranja ivotinja, predvidio je na osnovu postignuca rast organa i
tkiva potrebnihtransplantacije u bezglavim ljudskim klonovima. Naravno, eticka
za medicinske
upitanja dolaze
prvi plan, odmah uz bok tehnolokih proboja (...)
(Tjednik, 24.10.1997., 64)
(b) HOCEMO LI PREIVJETI NAILAZECI KLIMATSKI OK
Temperatura zraka na Zemlji nezaustavljivo raste. Kao posljedica topljenja
ledenjaka,mora
svjetskog razinanekontrolirano se die, a vie nitko ne moe stati na kraj
podivjalim
epidemijama tropskih bolesti. (...) Je li doista realna procjena aktivista iz brojnih
drutava
zatitu za da vec zvoni zvono na uzbunu i da je globlni klimatski kolaps
okolia
pred nama? (...)
(Tjednik, 24.10.1997., 64)
Kometi pripadaju medu najromanticnije objekte u svemiru. Dolazeci iz
najudaljenijih
Sunceva kutova
sustava ili cak interstelarnog prostora, pojavljuju se kao sjajne zvijezde
s velicanstvenim blistavim repom to jure naim nebom. (...)
Postoji bliska veza izmedu kometa i meteora i to se mene tice tunguska je tajna
jednom
zauvijek rijeena informacijom koju sam upravo otkrio u djelu dra J.G. Portera
Kometi i rojevi
meteora (1952).
i upotreba
elemenata
Sve
nisu
Tauridi,
Svi
, uz primjeri
retorickih
udok
koju
bili
njemu.
ootriveni
se
jekojem
nije
paralelno
pokazuju
Upitanja
razvila
primjeru
zato
su 1947.
(primjer
emitirana
to
"eklekticnost"
radioastronomija
(c)
se
prvipojavljuju
moe
b),
izvijestili
i TV
kombinacija
se serija
naucno-popularnog
pratiti
samo
nije
Lovell
satakva
na
bilo
Clarkeom
naucnog
danjem
i njegove
poznato
kombinacija
nebu.
iustila,
publicistickog
kolege
ulozi
da postoje
Jedan
tj.
(epiteti
naratora.
-kombinaciju
svake
odrojevi
godine
Uz to,
kao izraz
stava
termini
svijeta
pristupa.
dominantno
-razlicitih
meteora
unajistaknutijih
susrece
moe
velicanstven
iisto
imena
ali
subjektivnog
sa
stilskim
vrijeme
seZemlju
koji
pratiti
- beta-Tauridi
nikad
blistavi
obiljejima
-dok
beta-obilazi
; prvo
rep , publicistickog
....).
lice
njezinom
jednine;
Odabraniputanjom.
citirana
stila.
tekst zanimljiv
literatura,
(Clarke
jepreprican
i zato
1989:
to sadraj
je174)
rijec naucnog
o knjizi
Misterije
rada,
67 Publicisticki stil

Memoarski podstil
Memoarski podstil obuhvata forme memoara i nekih dnevnickih zapisa. Pri
sadratitome on moe
elemente drugih stilova: cesto tu dolaze dokumenta, izvjetaji, odluke,
potvrde
za i sl., koji slue
potkrepljavanje onoga o cemu se govori. Istovremeno, ovdje se mogu naci
novinskiradio
novina, clanci, citati
i TV iz fotografije, skice i slicno.
emisija,
Samo u jednom tomu Churchillovih memoara mogu se naci sljedeci tipovi
tekstova:
a) karte i dijagrami (karte po pravilu pokazuju stanje na frontu, pravce ofanziva,
puteveabitki i sl., raznovrsne podatke -npr. stanje borbene gotovosti u odredenom
dijagrami
periodu
255); (Churchill
b) tabele (npr. brojno stanje aviona za vrijeme bitke za Britaniju, 1940. str 664);
c) prepiska (licne poruke i telegrami predsjednika vlade, prepiska izmedu
Churchilla i drugih
znacajnih licnosti);
d) govori samog Churchilla i drugih znacajnih licnosti;
e) opis i prepricavanje pojedinih dogadaja, njihova analiza i komentar (licno
Churchillovo
videnje).
I pored zastupljenosti tako stilski raznovrsnih tekstova, koji osciliraju izmedu
ponekadadministrativnog,
i naucnog stila, izmedu elemenata oratorskog stila, ponekad i
razgovornogcrta
dominantna ili esejistickog,
memoara jeste njihova pripadnost publicistickom stilu koji
okuplja
materijalsav
i naraznorodni
specifican se nacin koristi njime, podvrgavajuci ga svojim
ciljevima.
U izuzetnim slucajevima memoari prevazilaze granice publicistike i postaju
knjievnoumjetnicka cinjenica (poznato je da je sir Winston Churchill dobio
Nobelovu nagradu
knjievnost upravoza za memoare). Takav je slucaj i sa dnevnicima, sa sjecanjima
i zapisima,
se kod kojih
moe govoriti o dominaciji poetske funkcije i prelasku u sferu umjetnosti.
Sjecanja i zapisi,
ponekad dnevnici i inace najcece pripadaju knjievnoumjetnickom stilu, to
se moe karakteristikama
stilskim odrediti po - onda kad im dominantna funkcija nije referencijalna
ni konativna,
poetska funkcijakada je
u tekstu dominantna.
Memoarski podstil zanimljiv je zbog odredene ambigvitetnosti: s jedne strane,
pokuavaautor memoaraprikazati neke dogadaje u kojima je sudjelovao ili im je bio
objektivno
svjedok, slueci se
pri tome dokumentima i stvarnim historijskim izvorima. Istovremeno, najcece
je ta formalna
objektivnost pracena subjektivnom tackom gledita: memoari su po pravilu
subjektivni,
junak njihovdogadaji,
nisu uvijek glavni vec je to i sam autor memoara. Naravno, ta
subjektivnost
ovoga podstila,nije nedostatak
buduci da citaoce uvijek zanima licni pogled na zbivanja
znacajnih licnosti.
Stilisticaru ova osobina prua mogucnost za pracenje specificne tacke gledita i
stalnu oscilaciju
izmedu objektivnosti dokumenata i njihove subjektivne selekcije i tumacenja.
Ovo
uinedjeljnih
emocionalno-
suza"
Donjem
"I- str.
miliona
sad je25,
domu narocito
gubitaka
suljudi uocljivo
ekspresivno
se
kasnije
engleskog
tana
ponovo
Britanija
moru
citirana ukoliko
parlamenta
se
markirani
- str.
irazbuktala
njena se nada
i koritena
662), suceli
prostrana
stil
13.5.
sa govora
svojomi jezik
u drugim
1940.: dokumenata
asocijacija
u(npr.
prepoznatljivom
njoj
"Nemam
tipovima
cuvena
arka
drava
nita ili
osecanja.
tekstova)
recenica
i da navede
poseda,
ponudim
(...)
iz tabela
ili koji
Zastava
su,
(npr.
Churchillovog
sem
komentara
poglavlja:
krvi,
cinilo
urubu
mnogi tabela
administrativnom
Slobode,
tom
borbu
muka,
casu
na
propasti,
se,
neutralci
kraju
svoje
govora
koja
bila
bili
znoja
markiranocu,
jednog
na
Junion
je
i cije
iubeskrajno
podjarmljene
jeDek,
samo raznovrsne
i dalje
srce
drave
trebalo
ce leprati
videli
ivotne
da da
bude
na
snage
svim
probodeno
. S zvezde
vetrovima
uzdahom
, obucavali
jo iznenadenja
uvek
tosvoje
duvaju."
sijaju
ljudstvo
na
i olakanja
nebu
(575) .su
Ui srcima
unosili
68 Publicisticki stil

Retoricnost cijelog odlomka uvjetovana je zastupljenocu figura, i to figura koje

imaju na primaoca poruke, to svjedoci i o ideolokoj komponenti
usmjerenost
memoarskog
ideoloka stila. Ta jeuvjetovana ideolokom tackom gledita autora memoara
komponenta
i pokazuje
podstil, kaodai publicisticki
i ovaj stil uopce, cesto svojim izborom jezicnih sredstava
potencira upravo
ideoloku komponentu (kao podvrstu ubjedivacke funkcije).
Ponekad se kao protutea ovakvom povienom tonalitetu moe smatrati
navodenje
situacija trivijalnih radnji, to takoder poprima vrijednost fakta.
ili opis svakodnevnih
Takav je naredni opis:
"Oko deset casova, svi su zauzeli svoja mesta za stolom gde je sluena vecera.
sSedeo
desnesamstrane g. Renoa, dok se s moje desne strane nalazio general De Gol.
Imali
kajganusmoilisupu,
tako neto, kafu i belo vino.(...)
Neto docnije, kad smo napustili trpezu i seli za sto sa kafom i brendijem, g.
Reno
da ga mi je rekao
je maral Peten obavestio da ce biti potrebno da Francuska zatrai primirje
(...)" (146)
Kontrast izmedu ozbiljnosti situacije i kljucnih pitanja za buducnost dviju
menijazemalja
i izboraipica
navodenja
takoder je zanimljiv postupak. Da nije rijec o tako
historijski znacajnom
dravnika, gotovo bi sesusretu
moglo ocekivati da je rijec o utoj tampi koja opisuje
okupljanja
elite svjetske
uz obavezan opis menija, dakle, da je rijec o urnalistickom tekstu. Ovako,
fakta svakodnevice
samo potenciraju sutinu teksta.
Memoari su, dakle, specifican anr publicistickog stila, anr koji, kao i podstil u
stoji nacjelini, stalnoknjievnoumjetnickom stilu, a ipak je po mnogo cemu
rubu prema
zasluio
izdvojen da bude posebno
i opisan.

Knjievno-publicisticki podstil
Karakteristika ovoga podstila vidi se i iz njegovog naziva - to je granicni poloaj
prema iz publicistikeili prema eseju. U njegove anrove spadaju polemika, neki
knjievnosti
tipoviilikritike
eseji naucna (koji nisu putopisi i neke reportae. Osnovno obiljeje svih tih
kritika),
tekstova
i estetskejeste postojanje
funkcije, i to ne samo uzgred, vec kao jedne od kljucnih funkcija. Uz
to, svojstvena im je
i konativna funkcija (ona proistice iz publicisticke komponente ovih tekstova),
izatim nta manje
emotivna/ ekspresivna, a svakako i referentna funkcija.

Polemika
Polemika je anr u kojem se pisac teksta suprotstavlja nekom stavu, miljenju ili
odgovarapojavi tako to tog shvatanja. Moe se polemizirati o najrazlicitijim
zastupnicima
kategorijama
do - odod
opceljudskih, licnih
umjetnickih (estetskih) do politickih. U nekim slucajevima
ona podsjeca
otvoreno na buduci da moe sadrati i direktna obracanja adresatima (koji
pismo,
bi se u naratolokom
smislu mogli nazvati protivnicima). Polemika je uvijek metatekstualni anr,
buduci da
reakcija naona
nekinastaje
tekst, kao
i to po principu negativnog odnosa (Moranjak-Bamburac
1991).
koje One polemike
nemaju estetsku funkciju ne spadaju u knjievno-publicisticki stil, vec u
urazlikuje
urnalisticke
neki naucna
drugi: takoanrove.
polemika
se I inace,
kao anr
vano
naucnog
je naglasiti
stila, da
ili dnevnopoliticka
polemika moe biti
polemika,
koja tekstova
realizirana
vie spada u formi
(clanaka),
jednog ili ili
pak moe biti predstavljena citavom knjigom.
69 Publicisticki stil

Osnovne stilske karakteristike polemike jesu sljedece:

a) kombinacija objektivnih elemenata iz sfere referentne funkcije i izrazito
subjektivnih
kojimaelemenata
se realizira emotivna/ ekspresivna funkcija;
b) sredstva ubjedivackog diskursa - retoricka pitanja, vjete igre rijecima,
eksklamacije;
c) sve stilske figure i tropi koje mogu posluiti efektnosti teksta i usmjerenosti
na formu, poruku
(poetska funkcija) ili pak njegovoj uvjerljivosti, ubjedivackoj funkciji;
d) citati iz prototeksta s kojim se polemizira, kao i drugi citati po potrebi (cesto i
autocitati);
u polemici nije rijedak slucaj da se citati vadenjem iz konteksta prikau
besmislenima,
pogrenima, tetnima;
e) knjievna polemika uvijek ukljucuje i elemente knjievne kritike; ona moe
sadravati
i elemente drugih stilova (dokumenta, novinske vijesti, knjievne anrove i
slicno).
U narednim odlomcima iz Krleinog Antibarbarusa
mogu se pratiti neki od ovih postupaka
i njima svojstvenih jezicnih sredstava:
(a) Ovo lirsko kenjkalo, koje se tu pred svima nama kmezi i pekmezi vec
nekoliko godina,
ludacki koje
neodgovorno izrice smrtne osude (...)
S ucjenjivacima, sa klevetnicima i s politickim provokatorima, koji tu mracnu
rabotu
krinkom vre pod
dijalektike samo zato da bi time zatitili svoju knjievnu sposobnost, s
takvim nezdravim
pojavama treba obracunati, konacno i neopozivo.
(Krlea, Antibarbarus, 249)
(b) avolski je mracno na ovoj naoj mrtvoj strai pameti ljudske!
(Krlea, A, 11)
Cemu je bila potrebna ova devijacija?
(76)
(c) Mili moj gospodine, unatoc svemu ja vam od srca opratam i vjerujte mi na
rijec, koliko gods se
ne mogu vama sloiti (...) ja vam, eto, javno priznajem da citav va napis u
Tiljkovoj
"Kulturi" ni po cemu nije manje prevrtlji i manje besmislen i manje perfidan od
Pricinog uali da je vjetije napisan, da ima vie dijalektickog lifa, da se
"Izrazu",
mjestimicno
pjeni gotovo duhovitosti kao marksisticki ampanjac spram Pricinog
od dijalekticke
kiselog umotvora
(...)
(67)
(d) Promatrajuci slapove gluposti kako se rue u ponore odvratne zloce, gueci
se u smradu
davolskih gubica koje nam se kese iz svakoga prikrajka, u tom
budalastokratkovidnom
gdje sumrakujauk sumanute, goropadne opacine uma
se razlijee ao i zlokoban
postupcipomrcini
krvoliptanja,
polemike
Vec
ljudskog, u toj blatnoj jarosti,
gomilanja,
ovakviobezglavljenih
(...)
primjeri
kakvo
koji
ja bihsune
takvom
pokazuju
i inace
bi polokati
svojstveni
zlogukom
dadapolemika
mogi
mi je
Krleinom
proroku
niikada
svi
moe biblijski
itko
ipak
sadrati
stilu,
iv
bioniti
bio
uodgovorio
ipolemici
sniene
ivoderski
prorekaorijeci,
dadapsi,
mu
curijeci
je
biti
u
iocjene
(mrtva
ampanjac
postaju
pekmezi,
danima
uprisiljen
prorocanstvo
subjektivne
istraa
posebno
drugu
najmanju
ucjenjivaci,
spram
pameti
leksiku
dastilogeno
kiselog
piem
rukuljudske
sa
klevetnici,
ludorija!
snienom
umotvora
) i politicki
razvijene
markiranocu
), a uzprovokatori)
tometafore,
i direktno
ili negativne
,gotovo
retoricka
obracanje
alegorije
konotacije
pitanja
oponentu
(d),
i obracanja
( poredenja
(c). Kumulacija
(b),
pjeni
(Krlea,
(kenjkalo
metafore
kmezi ,
se ikao
11)
svi
se
70 Publicisticki stil

sredstvo, koje snano djeluje na adresate. Ornamentalnost stila, vec je

naglaeno,
za upotrebuposebno je pogodna
u tekstovima sa ubjedivackom funkcijom.
Jo jedna znacajna polemika, polemicka knjiga Danila Kia Cas anatomije analizira se posebno
u poglavlju Preregistracija , gdje se pokazuje njena polistilska priroda, zasnovana na nizu
intertekstualnih postulata i metatekstualnih signala. Uz ostalo, ona se i stilski i
svojom borbom
gluposti protiv
i ucmalosti jedne sredine nadovezuje na Antibarbarus.
71 Sekundarni stilovi

Sekundarni stilovi

Reklamni stil
Reklame su u tolikoj mjeri postale dio suvremenog ivota i jedno od obiljeja
masovne
i civilizacije kulture
da nije neobicno to se njima bavi cijeli niz disciplina - od
psihologije,
marketinga do sociologije,
semiotike.preko
Za stilisticare reklama predstavlja vid jezicke upotrebe
koji po mnogo
zasluuje panju.cemu
Specificnost reklamnog stila jeste u tome to se on ne svodi samo na verbalni,
prirodnojezicni
kod. Reklama, naime, sadri jo i vizuelni kod (termin "vizuelni registar" to ga
uvodi Eko
izazvati moes obzirom na znacenje termina
zabunu registar
u angloamerickoj stilistici). Osim toga,
reklama u zavisnosti od medija u kojem se realizira moe imati i auditivni kod
(auditivnu neverbalnu
komponentu, pod cim se podrazumijeva muzika, zvukovi iz prirode, glasanje
ivotinja
uz i slicno) -koja
tekst Kvaliteta npr. se cuje
prikazuje se otvaranje boce osvjeavajuceg napitka, uz naglaen zvuk
pri tocenju i napisan i izgovoren onomatopejski Schweppes
. Vizuelna i auditivna neverbalna
komponenta u nekim reklamama dolaze samostalno, bez verbalne,
prirodnojezicke.
Funkcionalna stilistika nije jednostavno odredila mjesto reklame u sistemu
stilova.funkcionalnih
U pocetku je bilo pokuaja da se reklama svrsta u administrativni stil
(po analogiji
oglasima, sa
ne uzimajuci u obzir njihove razlicite jezicke karakteristike i
funkciju), zatim
publicisticki, u se kasnije izdvojila kao zaseban stil. Upravo na ovom
da bi
primjeru
kako moe funkcionalnih
se sistem se vidjeti stilova stalno razvija, obogacuje, a klasifikacija
treba taj razvoj pratiti.
Buduci da je reklamna tehnika "zasnovana na informacijskoj pretpostavci da
privlacijedna reklama
panju vie ukoliko vie kri vec stecene komunikacione norme
posmatraca
(pa, prema
razbija tome,
sistem retorickih ocekivanja)" (Eko 1973: 180), to znaci da i u
verbalnom
po pravilu odstupa odreklama
segmentu lako predvidljivog, ocekivanog.
Izbor jezickih sredstava u reklami uvjetovan je i njenom dominantnom jezickom
funkcijom
konativnom. -
Reklama je prije svega ubjedivacka poruka, ona uvijek sadri
retoricku i ideoloku
komponentu, usmjerena je na recipijente. Odatle u reklami i jezicka sredstva
koja
za se obicnofunkciju:
konativnu i vezujuforma 2. lica jednine i mnoine, obracanja, imperativi,
stilske
na figureForma
adresate. usmjerene
prvog lica mnoine izraava stav i samopouzdanje proizvod,
na
proizvodaca
nudimovam)(ili se radi o 1.l. inkluzivne mnoine, kojim se objedinjuju proizvodac i
(emitentpotroaci
i recipijenti poruke), cime se implicira solidarnost, bliskost izmedu njih nosimo
svaki
(odjecu
dan u primjeru d i sl.).
(a) Doditena koncert!
(b) Nature's Plus
Va korak ka zdravlju
(...)
Cak i one figure koje nisu primarno konativne usmjerene su na recipijente
maliUvjerite
svojom
(c) Pruite
Potraite seu- da
strukturom
KEKSI
eljom
vaem uVELIKI
vrhunsku
svim
ili
se
tijelu kvalitetu
recipijent
ljekarnama
uitak
samo naih ljekarnama
najbolje
identificira
i biljnim proizvoda
sa tekstom i slikom:
(Gloria br. 117,
117. 1997)
72 Sekundarni stilovi

(d) Odjeca za posebne prilike mora izgledati posebno.

U tome se i razlikuje od odjece koju obicno nosimo svaki dan.
Ali to je sa enom koja u svakom novom danu vidi posebnu priliku, koja svaki
dan eli posebno, koja eli biti...
izgledati
Svaki dan
Nesvakidanja
Corina del Conte
(Gloria 146, 1997)
U kratkom sloganu o keksima ukrtena su dva postupka - antiteza mali i- grafostilem,
veliki
koji drugim tipom slova povezuje rijeci keksii veliki
, te se sekundarno na vizuelnom planu dobija
sintagma veliki keksi .
Druga, pak, reklama pracena je slikom mlade lijepe ene, ocito poslovne (notes
u ruciodjevene
taj aspekt), konotirau reklamirani proizvod. Proizvodac, dakle, usmjerava
poruku na tacno odredenu
grupu recipijenata, pa je i tekst usmjeren na to da, prvo, kod poslovnih ena
izazove elju za
elegancijom koja se reklamira, i, drugo, da izazove identifikaciju sa likom
mlade(zato
ene lijepei ijauspjene
ne bih ovko izgledala?), a samim tim da izazove akciju svaki dan -
(kupovinu). Slogan
nesvakidanja jednostavno se pamti, konstruiran je po glasovnoj i semantickoj paronimijskoj
koja u principuatrakciji
sadri poetsku funkciju.
Reklamni stil, medutim, moe posjedovati i sve ostale jezicke funkcije, a u
porukamapojedinim
svaka od njih moe postati dominantna. Referencijalna funkcija
nalazi
koji sese u opisu proizvoda
reklamira, u davanju podataka o njemu, a po pravilu dolazi u kombinaciji
iza nekih Ekspresivnu
funkcija. drugih funkciju sadre oni elementi teksta reklame u kojima se
susrecemo sa oblicima
1. l.jednine ili mnoine, u kojima poiljalac poruke izraava svoje stavove ili
emocije. takoder
funkcija Metajezicka
je cesta u definicijama tipa XX je novo sredstvo za cicenje mrlja .
Ima slucajeva u kojima neka slabo referencijalna poruka snano djeluje
zahvaljujuci
dominantnoj fatickoj funkciji. Ovo se deava u reklamama koje se cesto
emitiraju,
kratke, ali makar
zapravobile i veoma
samo stalno ponovljenim imenom proizvoda govore "jo smo
tu", podsjecajuci
recipijente na sebe.
Estetska/poetska funkcija u reklami ima poseban znacaj, tako da ima reklama
koje postaju
i umjetnicke cinjenice. Sa estetskom funkcijom susrecemo se tamo gdje se
verbalna komponenta
oneobicava, gdje su jezicna sredstva manje predvidljiva, samim tim stilisticki
informativnija.
Upotreba stranog jezika u reklami moe imati takvu funkciju (uz funkciju
evociranja
jezika prestia sferi).
u odredenoj nekogNekoliko reklama za mineralnu vodu Radenska
funkcioniralo je na tom
principu, prikazujuci jednom Japanca, drugi put Italijana, kako prica na svom
jezikupostupak
(kao i uz svoja jela
egzotizacije) pije Radensku i pominje njeno ime, ocito u
ova
poezije
knjievnoumjetnicki
onda
predvidljivost,
predmet
ih
citira"
to
recipijenata
navodi
nema
reklama
kada
Poznato
).jer
pozitivnom iz
Sdirektnu
D.se
ovim
su
svakodnevne
i,implicirala
Oraic
reklamira
po
eventualno,
ajeje
samim
estetskim
kontekstu.da
vezu
uTolic
su
vezi
tekst
neke
proizvod
sa
tim
kvalitet
-upotrebe
Time i1990,
signalizira
citira
reklamiranim
koritenje
kriterijima
ije
stihovane
veca
usvog
210
kulture
reklami
na
retoricnost,
uz
ovaj
da
razlicitih
proizvoda
tureklame
komentar
je
proizvodom,
mogle
(npr.
nacin
nekog
i tajpozorina
pa
metatekstualnih
proizvod
dospjeti.
Majakovskog
(npr.
iproizvoda.
injegovu
da
stilogenost
"suvremena
Geteovi
vecpredstava
remek-djelo
Zanimljiv
svojom
zastupljenost
Takve
kasnije
stihovi
biljei
postupaka
kultura
efektnocu
dijelom
su
jese
kao
uvrtavane
slucaj
reklame
onda
u uiz u
cijelom
manje
predstave).
kada
reklama
Goethea
reklami
Renaultov
privlaci
citirani
senjegove
neocekivane
film).
neki
reklamira
svijetu.
(npr.
panju
protiv
nenovi
Manja
cita,
u zbirke
puenja
reklami
model
ali ga automobila
-to
za prepoznaje se aluzija na cuveni film Francisa Kum Forda Copole,
73 Sekundarni stilovi

Na stilskom planu reklame karakterizira mogucnost odabira jezickih jedinica iz

jezika.svih slojeva
Reklami nije strana ni razgovorna leksika, ni argon, ali ni poetizmi, ni
profesionalizmi,
arhaizmi, ni
neologizmi... Ukratko, poput knjievnoumjetnickog stila, i reklamna
verbalna
biti poruka
formirana odmoe
najrazlicitijih resursa jezika, samo pod uvjetom da je to u
funkciji njene vrijednosti (ne primarno estetske kao u KFS).
argumentativne

Stripovni stil
Strip obicno nije izdvojen kao zaseban stil, cemu je vjerovatno uzrok cinjenica
puristada je stripbezvrijednim,
smatran kod trivijalnim, a njegov jezik manje vrijednim
jezikom. Osim toga,
cinjenica je da je strip semioticki sloen sistem, buduci da uz verbalni, prirodni
iljudski jezik
vizuelnu sadri
komponentu, realiziranu ikonickim znacima - slikama, tj. crteima.
Danas je strip nazvan i "osmom umjetnocu", a njegovi klasici zavreduju punu
panju
i lingvista, a svakako i semioticara. Strip, mada proizvod masovne kulture, u
svojim vrhunskim
dometima posjeduje i estetsku funkciju, to ga cini zanimljivim i vrijednim za
stilisticku
Odmah naanalizu.
pocetku potrebno je naglasiti da pojam jezik moe
stripa podrazumijevati sve semioticke
sisteme koji u stripu postoje, tako da ce u daljem tekstu uvijek posebno biti
naglaeno kada
istrauje stil se odnosno kada se raspravlja o verbalnim, prirodnojezickim
stripa,
elementima stripa.
Verbalni dio stripa po pravilu se nalazi u "oblacicu", koji na taj nacin predstavlja
konvencionalni znak za repliku, a ujedno i svojevrsni teokvir replike. Kao to u dramskom tekstu ili
u scenariju svakoj replici prethodi ime lika koji je izgovara, tako u stripu
izdueni
do kraj oblacica
lica govornika, dolazi poruke; unutarnji monolog lika umjesto
tj. poiljaoca
izduenog
oznacen je kraja
nizomoblacica
kruica.

Crte
Postupak sa kruicima primjenjuje se ponekad i u stripu u kojem su glavni
likovi ivotinje:
u popularnom stripu Garfield autor pokazuje unutarnji govor macka Garfielda
pomocuospoljeni
njegov kruica, "govor",
dok tj. razlicite onomatopeje kao prikaz toga glasanja
dolaze ukrajem.
iljatim oblacicu sa
Ovo je, dakle, jedna od tipicnih konvencija stila stripa, s tim to treba
trenutkunapomenuti da "uu 'oblacicu', svakodnevni izrazi dobijaju znacenje koje
kad se pojave
cesto vai
okviru samostripa.
pravila u U tom smislu, dakle, 'oblacic' nije samo konvencionalni
element
repertoarukoji pripadaon je i element metajezika
znakova, : bolje receno, jedna vrsta prethodnog signala koji nas
prisiljava da se za deifrovanje znakova koji se u njemu nalaze pozivamo na
odredeni
1975: 62).kodeks" (Eko
Na fonostilistickom planu strip je zanimljiv i zato to moe sadravati
njih suonomatopeje
ustaljene: bum, (neke
tras,odfljas, zviz; z-z-z- oznacava da lik spava), aliteracije
ili asonance.
Medutim, posebno je vrijedno istraiti grafostilemska obiljeja u stripu. Buduci
da je
jasno
slova,
U. mogucnost
redundancu
zvijezde
njegove
saet,
vizuelnu
zapravo
poruka
Ecoprenese
ukazao
jedvijeusu
lakonican,
nekad
prirode.
oko
informaciju,
dominantna,
glave za
stripu
Leksickostilisticke,
kontrastne
poruku:
jetaPrije
buduci
na znatno
slova
lika
specificnu
tako
svega,
lik smanjena,
verbalna
koji
data
da
situacije
koji
morfostilisticke
da
je
jeuverbalni
uverbalna
se
dobio
gradaciji;
pojavu
okviru
poruka
ljuti
izmedupostoji
udarac
ijezicki
pocinje
koja
jedne
poruka
svedena cijeli
obrnuto,
kojih
i se niz konvencija
sintaksostilisticke
oznacavaju
slicice
izraz
realizira
najcece
da
se
jegalami
kada
smjeta
una
prostor
stripu
minimum
neko
na
slui
frazem naobavezno
ugrafostilemskom
vecina
mora
oblacicu
ogranicen.
sve
tek
osobenosti
"vidjeti ovom
(odsustvo
biti
tie
kao
stripova:
to
govori,
njena
Osim
sve
manje
stripa
u
planu
nivou,
toga,
dopuna.
prvom koje
ima velika,
slova
vizualizacije
zvijezde";
"upalila
redundantan, recipijentima
prirodnojezickog
crte
su
direktno
pojavu
slucaju
mu
Moguce
manja,
sijalica
vec
masna
semetafore
to
vizuelna
lampica"
prenosi
proizlaze
svjetlija.
vie
su
aspekta
.- Naime, i iz
tu
slicno.
testera u oblacicu vizualizirana je predstava izraza "hrce kao testera";
74 Sekundarni stilovi

postaje minus-postupak koji nosi odredene konotacije); u drugom slucaju

verbalna poruka
natprosjecno je
razvijena, ona dominira nad crteom ili ponavlja ono to je iz
crtea
to vec"pleonastickim
naziva ocigledno (Ekopretjerivanjem u govornom jeziku" - rijec je o
svojevrsnom
dodavanja, postupku
plus-postupku).
Vidjeli smo da je govor lika kao "tudi govor" uvijek smjeten u oblacic; autorski
autorskakomentar,
naracija kao neophodan uvod u pricu ili kao naracija neophodna na
upojedinim
stripu, pomjestima
pravilu je smjetena u cetvrtastom okviru koji zauzima gornji dio
crtea. Na taj nacin
nema moguce zabune niti mijeanja autorskog i direktnog govora.
Izbor leksike, izbor jezickog varijeteta - argona ili cak dijalekta - moe biti
raznovrstan
u zavisnosti od teme stripa, od njegovih hronotopskih karakteristika i slicno.
Poigravanje govornom
karakterizacijom lika takoder je frekventan postupak u nekim stripovima.
Asterix,
kao npr., moe
ilustracija veoma posluiti
vjetih stilogenih postupaka, te je to strip u kojem je
poigravanjei vizuelnog,
verbalnog suodnosomprebacivanjem sa jednog koda na drugi, kreacijom
pseudojezika,
kljucnog dovedeno
stilskog do
postupka.
Igre rijecima, kalamburi, kombinacija elemenata razlicitih jezika u cilju
efekta stvaranja
i govornekomicnog
karakterizacije lika omogucavaju autorima ovoga stripa da na
minimumu
postignu prostora stilisticke informacije - drugim rijecima, tekst postaje
maksimum
izrazito
se moestilematican.
ostvariti takoOvoto se na postojeci korijen rijeci dodaje latinski ili
pseudolatinski prefiks
afiks (ili obrnuto) ili pak ili kombinacijom grafickih sredstava. Goti i njihov jezik
prepoznaju
su se tako inace
njihove replike, to na francuskom jeziku, napisane slovima to podsjecaju
unaoblacicu
goticu; Egipcani
imaju pseudohijeroglife, odnosno ideograme: "Ideogrami su
umetajezik stripa,
'oblacicu', 'oblacici'
istorijski predak (i to kakav!). Stoga su 'egipatski' iskazi posebna
poslastica,
dugo i mnogou kojoj
uivasesa kontekstom govora, govorom tela i najzad 'prevodom'
ideograma...
u oblacicima."(Slapak 1997:120).
Specificna stilizacija
na ovom planu nerijetko se susrece i u drugim stripovima, u kojima se
opaa arhaizacija govora likova (u stripovima sa historijskom tematikom) ili pak
stilizacijavarijeteta.
jezickih drugih Za poststrukturaliste prava poslastica jeste prisusutvo citata u
stripu, jer
citiraju autori
sve, od ekspira do Dojsa, od politicara do rok-muzicara, nekad u
funkciji stvaranja
komicnog efekta, nekad u funkciji bijega od naturalizma i poetizacije iskaza.
Ukratko, istraivanje stripa kao zasebnog stila viestruko je opravdano, cak i
neophodno.istraivanjima
je u semiotickim Strip vec odavno dobio svoje mjesto, a funkcionalna
stilistika
ga neopravdano
je zanemarivala. Po svojim osobinama ovaj stil zbliava se sa scenaristickim
stilom, a specificnim
ga cini niz stilskih odlika na razlicitim jezickim nivoima.

Retoricki stil
Retoricki stil posebno je zanimljiv buduci da je on razvijan jo u okviru anticke
je cak bioretorike, te dai osnovni predmet. Oratori, tj. retori, imali su specijalni
njen prvi
sistem
svojei obrazovanja
(odatle
govornitva
uidolo
poruke,
njena itvrdnje;
do naslov
ideoloka
govor
njenog
bila Kvintilijanove
i debata
da
jefunkcija
pada.
utjece
jedna
kao
Danas
od
na
kao i danas
osnovni cesto
najcjenjenijih
njega
neodvojiv
se oratorstvo
tehnikom
anrovi dio.citirane
vjetina
retorickog
proucava retorike
argumentacije.
Zadatak
kroz
igovornika
stila
uveci
kulturama
posjeduju
Buduci daObrazovanje
dio historije,
prije
koje
konativnu
svega
jenemaju
da bi govornika
). Vjetina
sa padom
pismenost,
poznaju
jeste
orijentiran
funkciju
retoricka
govore
parlamentarne
daRetoricki
Opce
, ubijedi
moc
dakle,
(odatle
obracanja,
retorike
na
ali
jerijeci,
primaoce
mjesto
imonoloki
auditorij
slicno)
stil
cestakao
moe
upotreba
daii jezik
se
use
jevisokorazvijenim
osnovnom
upodijeliti
drugog
sudnice,
svojoj strukturi,
lica
na
retorickom
tj. dva
jednine
sudenja.
kulturama
podstila:
i i funkcijom
mnoine,
Zapada.
debatni
imperativa).
oratorski
smatra
, koji
, koji
podrazumijeva
ubjedivacka,
podrazumijeva
debate
persuasivna
prije-(javne,
odatle
svega
75 Sekundarni stilovi

Oratorski podstil
Govori kao dio oratorskog podstila realiziraju se dominantno usmeno, a funkcija
ukazano, im preteno
je, vec jepersuasivna. Ima, medutim, govora cija je funkcija prije
svega
oni se faticka i emotivna
realiziraju - prilikama, forma im je visoko formalizirana, sa
u svecanim
amanjim
zadatakodstupanjima,
im je da se jedna skupina ljudi (porodica ili neka drutvena skupina)
prepozna
jedinstvena,kaodok im informativna vrijednost nije u prvom planu. Ovdje spadaju
govori povodom
proslave vjencanja, diplome, nekog familijarnog skupa, odlaska u penziju,
komemorativni
govori povodomgovori,
dodjele nekog priznanja i drugo. Cinjenica je da u razlicitim
kulturama
dranje prilike
govora za uvijek iste, niti je njegovanje oratorskih vjetina jednako
nisu
vano. O antropolokim
istraivanjima na ovom planu vidi: Yankah 1994.
Postoje i govori koji su zbog svojih specificnih kvaliteta i karakteristika cesto
citirani,
a posjeduju poetsku/estetsku funkciju uz persuasivnu. U takve govore spadaju
npr. Sokratov
predsmrtni govor, govor Martina Luthera Kinga, W. Churchila, Kenedijev govor
(Churchilov
i Kenedijev govor iroko su citirani u filmovima, muz. grupa zvala se Blood,
Sweat andrijecima
kljucnim Tears poCercilovog govora, u muzickom spotu danas se citira
Kingovo
Imam I have a dream -
san).
anrovski, govori variraju od javnih do privatnih, porodicnih; od politickih do
komicnih.
Izdvajajuci "govore u specijalnim prilikama", u koje spadaju govori
predstavljanja,
govori, govori nakomemorativni
pocetku ili na kraju vecere (mada ne moraju biti povezani sa
vecerom),
govora te adaptacija
za radio ili TV, moemo opaziti njihovu iznenadujucu slicnost "u formi i
ustilu, ako ne(Ross 1970:233). Jezicka sredstva nece biti ista u zvanicnom
sadraju"
politickom govoru"afterdinner" govoru (govoru poslije vecere), ali oratorski
i u neobaveznom
podstil u cjelini posjeduje
neke zajednicke specificne karakteristike, ukljucujuci i shematiziranost
kompozicije.
Oratorski podstil ima vanu ulogu i za kulture bez pismenosti, mada se susrecu i
pismene
realizacije govora (on moe biti prvobitno pripremljen u pismenoj formi ili, u
nekim slucajevima,
zapisan nakon to je usmeno izgovoren). Njega karakterizira komunikacija
"licemsimulira
efekt u lice" (ili
kodseTVtajgovora), to odreduje niz njegovih posebnosti. I
tradicionalne retorike
Kvintilijanova) (npr. prirucnici (npr. Rossov iz 1970) ukazuju na
i suvremeni
neophodnost
vanost pripreme,nastupa
govornikovog na (od nacina suzbijanja treme, preko odijevanja, do
gestova i je
Izuzetno mimike).
vana pravilna artikulacija, jasna dikcija, variranje intonacijskih
tipova, izbjegavanje
monotonosti; ritam govora ne smije biti ni prebrz ni prespor.
Na planu leksike vano je briljivo odabrati onu leksiku koja odgovara datoj
situaciji
(dozvoljena je emocionalna i ekspresivna leksika, ali primjereno temi i prilici).
Frazeologizmi,
poslovice, citati - sve to moe doci u govoru, s tim to neke recenice i same
postaju poslovicne,
odnosno postaju krilatice. Poceci i krajevi govora manje-vie su formalizirani za
razlicite tipove
oratorskih anrova. Govornik se moe opredijeliti i za neke argonske elemente
ili dijalektizme
ukoliko je njegov auditorij takav da je to umjesno, odnosno da bi se pribliio
auditoriju
sredinama,upokazao
nekim da je "jedan od njih".
i funkcionalni
govori.
zakljucak,
izuzetno
je
ustaljenih
jutarnja
se primjer
na konkretan
Oratorski
Vec
zahvalnost
znacajan
(izrazi
sela
zakljucne
je bilo
stilovi),
Falefa
problem
podstil
zahvalnosti
element
govora
zaformule)
uvane
upotrebu
Zapadnoj
podrazumijeva
oogovora,
kome
postojanju
dogadaje,
Bogu,
i ustaljenih
ekspresivne
se
Samoi,
azahvalnosti
taj
njegove
elje
dan
ustaljenih
i upotrebu
gdje
fraza
raspravlja,
za
sintakse,
jake
formalni
dug
useoskom
nekim
dijelova
pozicije
tropa
ivot
ciji
i govor
to
iod
ivijecu,
figura
je
na
govora
"vedro
moraju
tih
zadatak
vrlo
sadri
dijelova.
(v.
formalni
nebo"...),
uopcen
(obracanje,
biti
o sedam
da
tome
paljivo
pojaca
nacin
uapoglavlju
efekt onoga
uvod,
Kompozicija
rasporedene.
dijelova,
pozdravi
samo
(Crystaljedan
centralni
Figure
1994:
od
i obracanje,
dio
to
kojih
Zanimljiv
je,49).
dio,
odnosi
se
dakle,
je est
76 Sekundarni stilovi

Debatni podstil
Drugi podstil retorickoga stila, debatni stil, kombinira monoloke forme sa
dijaloka dijalokom,
forma posebnoali mu je znacajna. Debata se nalazi u temeljima moderne
demokratije,
predstavljajuci istinsku razmjenu miljenja. Ona pociva na argumentacijskoj
tehnici kao
kljucnoj neoretorickoj
postavci, na odredenim pravilima anra i slicno. Bilo da je rijec o
parlamentarnoj
drugoj javnoj debati, ili nekoj
postoje dva suprotna miljenja, a sudionici u debati
dokazuju stavove,
odredene ili pobijajukoristeci se logikom i retorikom. (O debatama v.:
Vlaisavljevic 1997).
Specifican podtip ovoga podstila jeste jezik sudenja. Za novu retoriku kao
prirodni pravnu
jezik logiku
jeste jedino sredstvo pravne argumentacije, a sve su
argumentativne
diskurzivne tehnike
tehnike zapravo
(Hasanbegovic 1988: 120). Odatle i proizlazi znacaj
iretorike za jezik sudenja
prava opcenito. anr sudenja realizira se u usmenoj formi, a uz pravnike,
advokate, isuce,
ukljucuje laikevjetake,
(kao svjedoke optube ili odbrane, ili u nekim zemljama i kao
porotu). Zbogjezik
profesionalni toga prava
uz ovdje moe doci i konverzacijski stil (ponekad cak i
argonska
dijalekatskailisredstva u iskazima laika) ili pak elementi nekih drugih specijalnih
stilova
konkretnog (zavisno od procesa). Sudenje je
sudskog velika narativna forma
, koja posjeduje niz etapa: uvod,
sredinu i kraj, a od drugih narativnih formi razlikuje se po tome to nju prica
uvie lica i to
najmanje postoji
dvije suprotstavljene verzije (Crystal 1994: 386). Cak i ta razlika
izapravo je relativna
u knjievnosti, jer ili na filmu ima niz primjera u kojima isti dogadaj prica
u teatru
vie lica,
verzije njihove su i u tome se krije poseban stilski postupak (film
suprotstavljene Raomon
Akira Kurosave
i prica koja mu je posluila kao predloak za scenarij). U odnosu na sudenje
ovdje su moguci
i slucajevi bez konacne "presude", kada se citatelju/ recipijentu preputa
konacna odluka o tome
je verzija "ispravna", cija
"tacna".
I jezik debate i jezik sudnice po pravilu su dijaloki utemeljeni, to odgovara
kojem shvatanju
"pravnompo govoru, ako se on shvati kao izraz vlasti, tj. nametanja volje,
odgovara
onom kojimonolog,
pretenduje dok
da bude otelovljenje razuma i da bude primeren
demokratiji, odgovara
(Hasanbegovic dijalog"
1988: 124). Odatle i nije slucajno to sa razvojem drutva pravni
stil, kojiijepojedno
vrijeme stilskim osobinama odgovarao administrativnom stilu, u nekim
usvojim anrovima
retoricki prelazi
stil, uz bitnu promjenu jezicno-stilske prirode. Ovo je jo jedan
pokazatelj kakostilova
funkcionalnih se sistem
razvija u skladu sa razvojem drutva, te se stoga
klasifikacije morajusa
i mijenjati u skladu obnavljati
tim promjenama.

Esejisticki stil
Esej izvorno znaci pokuaj, ogled; njegovo ime datira od kraja 16. stoljeca
(Montaigne
upotrijebio ga je a Bacon 1597.). Ovaj stil duge (i cest o slavne)
1580. godine,
tradicije posebno
zanimljiv upravo zbog je svoje djelomicne unutarnje suprotnosti: po tematici
izuzetno bogat,
naucnom stilu, poblizak
jezicko-stilskim sredstvima esej podsjeca na knjievnost. Za
razliku
teksta, esejod naucnog
po pravilu nema naucni aparat (spisak literature, izvore, rezime,
apstrakt,
citate fusnote,
- esej tacne
prije prepricava nego to citira), mada moe imati neke njegove
elemente.
veoma
bioloku
izvedba,
rijec
svoje
kao
ijezika,
je,
utiske,Tematika
ivotvornosti,
ideje
Govoreci
stila,
raznovrsna:
dakle,
svakodnevni
ili
(cakma
ali
stavove,
iokoju
da
za
ako mu
o"eseju
tome
razliku
nije
esej
se oje
prirodnoznanstvenu
pri
ivot...
zna
izraz
da
moe
eseju"
cemu
od
da
esej
povrnosti,
suhih,
Tema
esej
biti
moe
ima
ilibiografija,
nije
metaeseju.
ieseja
isparenih,
spoznajnu
doci
rezultat
Foht
temu,
moe
do moe
(1976:
zakljucaka
Esejisticar
mrtvacki-uozbiljenih,
sistematicnog
tema
biti
i estetsku
obradivati
i 37)
neki
eseja
dodaje
koji
svakoj
drugi
stranu,
moe
istraivanja
su
neku
esej
da
temi
izuzetno
biti
teje
historijsku,
da
ili
umjetnicko
krutih,
ta
pristupa
esejisticka
cak
lakoca
esej
politicku,
djelo,
kao
subjektivno,
zanimljivi
korpusa,
osnovu
"manifestacija
tvrdih
koje
dubine
anr,
sepravac,
lakoca
i imucno
eksperimenata
zgrcenih
naucne
da
kao
filozofsku,
i za
nije
iznoseci
jeste
stil
nauku
ivosti
radaju
nastao
ozbiljnosti.
recenica
- lakoca
barem
izina
slicno).
dogmatike
" sistema.
Mi nipoto ne smijemo prihvatiti dosadu kao legitimaciju
77 Sekundarni stilovi

Osnovne jezicko-stilske karakteristike eseja jesu sljedece:

(a) U njemu za izraavanje autorskog govora dominira forma prvog lica jednine;
autor eseja nikada
se nije krio iza "svemocnog" komemi su pribjegavali naucnici, niti pak iza bezlicno-pasivnih
konstrukcija kojima se prividno stvara objektivnost naucnih tekstova. Ako u eseju,
mi
postoji
ono je tzv. inkluzivno mi , koje znaci ja i (ja,vi autor eseja, i vi, moji citaoci, recipijenti).
Ovakva forma odlika je anrova sa apelativnom funkcijom, funkcijom
djelovanja
te se nalazina adresate, tekstovima, u predavanjima - ukratko, svuda tamo gdje
u oratorskim
treba stvoriti od recipijenata, uciniti ih aktivnim sudionicima u zakljucivanju,
istomiljenike
pobuditi
zanimanje. njihovo
Ovo je ocigledno u narednom primjeru, gdje se sa miprelazisanapromjenom
ja
fokusiranja od fokusiranja na recipijente do usmjerenosti na izraavanje
vlastitog stava, tvrdnje:
ta se postie esejom, to smo rekli. Medutim, ta je od toga vidljivo? elimda da kaem
kroz
esejisticko postupanje postaju vidljive konture stvari...
(Benze 1976:25)
(b) Konativna funkcija eseja jo je izraenija u iskazima sa direktnim
obracanjem recipijentu,
upotrebom drugogsalica (cece mnoine), koje dobija i znacenje uopcenosti:
Izvrite inventar onoga to bi u vaem
ivotu moglo da se nazove banalnim i nevaecim
i videcete da, bez sumnje, ni jedna posebna banalnost nije bila neizbena (...)
(Belancic 1976: 41)
Ista je i funkcija retorickog pitanja, koje u eseju zaustavlja tok teksta, skrece na
sebe panju
citalaca, pobuduje ih da i sami razmiljaju, budu aktivni sudionici u razvoju
osnovne ideje, to
zorno pokazuje naredni primjer:
Time smo na daljoj tacki definisanja naeg posmatranja. Zar nije neobicno da su
svi veliki
esejisti kriticari? Zar nije neobicno da su sva stoleca karakteristicna po esejistici
bitno kriticka
stoleca? ta to znaci?
(Benze 1976: 23).
(c) Esej je nuno subjektivan, u njemu dominira ekspresivna funkcija, stoga u
njemu pratiti
moemo upotrebu razlicitih emocionalno-ekspresivnih jezickih sredstava,
ukljucujuci i Kao oblik kriticke kategorije naeg duha, kako ga naziva Benze,
vrednovanje.
esej posee
ironijom, i za
i za satirom, i za cinizmom.
U ovom kontekstu treba obratiti panju i na vanost pojedinih recenica-
aforizamakoje
recenica u eseju,
se pamte zbog svoje uvjerljivosti ili jezicke vjete formulacije
(neki
je esejcak tvrde razvijeni
zapravo da aforizam - Foht). Ponekad se smatra da su neke
receniceizmedu
granici eseja na
poezije i proze, kao odlomci "savreno culnog govora"
(Benze 1976: 23).
(d) U eseju
osnovnih
zaseban
rijeci,
tu
slika
Nikakva
rukavcu
samo
vanu
esejisticar
odatle
kao
stil.
ili
energija,
razloga
cak
ulogu
ornamenti
Esejisticaru
u eseju
lokvi
prenosi
za
ima
upornost
dileme
citav
uzi stila
estetska
svoje
rijeku,
jeniz
kao
ioko
(oni
trud
spoznaje.
postupaka
pa
ifunkcija
toga
to,
knjievniku
ne
tvrdoglavo
srecom,
mogu
da Evo
likao
jezika,
jepostici
kako
nisu
on
ujezik
ustrajava
knjievnoumjetnickom
zapravo
adanas
funkcionira
ponekad
toliko
osnovno
unianr
ako
necemu
ui vecini
orude,
ludicka,
sekada
autor
to
drugih
on
seto
mu
zatekne
upotrijebi
poznaje
tekstu.
je tude
u
je i biopresahle
knjievnoumjetnickog
moc
Figure
stilova):
metafora
tom
inekakvom
jedan
nastoji
ulogom:
i ljepotu
od
i tropi
gotovo
stvaranjem
odvojke
sa nisupretvoritistila uiliduboku vodu smisla. (Foht 1976: 37)
78 Sekundarni stilovi

Granice eseja nije uvijek jednostavno uspostaviti: u angloamerickoj tradiciji

danas jepaesej
ire shvacen, jo podsjeca na kratku pricu sa likovima, dijalozima i
po formi
slicno.
Umjesto zakljucka, dovoljno je na kraju reci da o eseju kao stilu, kao necemu
to jepodrucju,
granicnom uvijek nasvjedoci i cinjenica da su u ovom tekstu isti eseji posluili
i kao izvori
spoznaje naucne
o eseju i kao izvori, dakle, primjeri za sve jezicke karakteristike toga
inspirativnog
upotrebe oblika
jezika.

Scenaristicki stil
Ovaj stil po mnogo cemu je specifican: on je po formalnim odlikama cesto
blizak
podstilu, ali sedramskom
obicno smatra da scenarij nije knjievno djelo. Teko da bi se
moglo reci kako je
scenarij cetvrti knjievni rod, tipican za suvremeno doba, buduci da je uvijek
samo priprema,
predloak za knjigu snimanja i za sam film. I dramski tekst namijenjen je prije
svega
se za izvodenje,
dramska ali moe i citati, dok scenarij citaju rijetki poznavaoci, po
knjievnost
pravilu sa tacno
odredenom funkcijom - u potrazi za scenarijem za film. Moe se reci da i
scenarij vec ulazitekstova,
intersemiotickih u sferu slicno kao to verbalna komponenta stripa ili reklame
nije dovoljnasutine
odredivanje za i prirode tih stilova. Ako se pri tome zna da ima filmskih
autora kojiadrade
scenarija, hoc,i bez
te da scenarij moe biti u obliku stripa (npr. u crtanom filmu),
onda to dodatno
uslonjava proucavanje ovoga stila sa lingvistickog aspekta.
Specificnost jezicnog znaka u scenariju jeste u njegovoj dvojnosti: taj znak nije
prirodnogsamo znaknego ujedno aludira i na znake filmskog jezika. Drugim
jezika
rijecima,
tipicna moe se
osobina reci
stila da je to to on predstavlja dinamizam "od jedne
scenarija
-stilisticke
ka drugojstrukture - govorne
stilistickoj strukturi - filmskoj", a citati scenarij znaci "empirijski
oiveti prelaz
strukture sa
A (literarna, verbalna struktura - prim. M.K.B.) na strukturu B (filmska
struktura 1978:
(Pasolini - M.K.B.)"
132).
Obicno se smatra da se scenarijem planira film, i to njegova "izlagacka
struktura", pod
se podrazumijeva kojom
vremensko-prostorna, tj. tematska struktura i nacin njenog
predocavanja
1988: (Turkovic
235). Jasno je da ce se i scenarij razlikovati s obzirom na vrstu filma (da li
je to igrani, propagandni ili obrazovni film), a s obzirom na potencijalne
dokumentarni,
oteme moci ce se
elementima govoritiregistara.
razlicitih
Na jezicnom planu i u scenariju se izdvajaju dijalozi i forma autorskog
komentara,
didaskalija poput tekstu. Autorske napomene usmjerene su na pripremu
u dramskom
filma, zato
sadrati one mogu
filmske profesionalizme, tj. "filmski argon". Filmski dijalozi mogu se
odlikovati
spontanocu vecom
od dramskih, jo vecom bliskocu sa svakodnevnim govorom
u(uporedi sa upadanjem
rijec, pauzama, simultanim replikama vie likova, potapalicama). Ova se
osobina, moe
posebno medutim,
uociti u filmu kao gotovom proizvodu, u njegovoj verbalnoj
formi, u osobinama
izgovora, intonacije, u suodnosu pauza i govora i slicno. Na taj nacin
lingvostilisticardijalokog
funkcioniranje moe istraivati
stila i u scenariju i u samom filmu.
Ako se uporedi
tzv. "konverzacijske
potpunanadovezivanju.
dosjetljivih
uzavidjeti
kojima
identicnost
likovima
nama dijalog
dijalokih
ta unita
konverzacijskom
konvencionalnosti"
uVrhunski
dva
ivotu
to
oblika
umiju
reakcija.
holivudski
nije
biti
takva
Gledalac
uvijek
nai bio
ne
jeziku
(...) stilu
poeljna. asa
bifunkcionalan,
filmovi
moe
palo
brzi,na onim
uivati
Naime,
uvijek
pamet.
pametni, u scenariju,
tausu
svojstva
ma
gipkim
Ako
duhoviti,
sekoliko
se onda seu
odlikovali
od
prijevojima
nedijalog
situacija
neocekivani
moe
u scenariju
garantiraju
scenarija vidjeti
"Zanimljiv
njegovanjem
udijalokoga
filmu
su okolnostima
tipicno
niti
kvalitet
potovao
ocekuje da
zanimljivost
zanimljivije
jetoka,
dijalog
da dijaloga.
onaj
od ivotnih,
u kojemutoima se ocekuje i oddosjetljivosti
dijaloga." u (Turkovic
replikama
, u dijalokome
1997: 41)
79 Sekundarni stilovi

Dijalog u filmskom scenariju zapravo je po pravilu stilizirani

konverzacijski dijalog, koji cuva
prepoznatljiva svojstva, ali u zgusnutoj formi, uz potenciranje nekih elemenata i
uz zanemarivanje
drugih. Odatle je scenaristicki stil izuzetno zanimljiv i za proucavanje osobina
dijaloga uopce.
80 Nivoi lingvostilisticke analize i njihove osnovne jedinice

Nivoi lingvostilisticke analize i njihove osnovne jedinice

Vec je ranije istaknuto da je osnovna jedinica lingvostilistike stilem, kao
minimalna
koja nosi jedinica
stilisticku obavijest.
S obzirom na jezicne nivoe mogu se izdvojiti i nivoi lingvostilisticke analize sa
karakteristicnim tipovima stilema.
Fonostilistika istrauje izraajna sredstva i stilisticke postupke na fonetsko-fonolokom
i prozodijskom planu, a osnovna jedinica joj je fonostilem .
Grafostilistika
posmatra sve one postupke i sredstva koji mogu postati stilogeni na grafickom
nivou; njena jedinica jeste grafostilem .
Analogno tome, dalje se po nivoima analize razlikuju morfono- i morfostilistika
sa
morfonostilemom i morfostilemom kao jedinicama, leksikostilistika sa
leksikostilemom,
sintaksostilistika sa sintaksostilemom, semantostilistika sa semantostilemom.
Stilistika jesatijesno
povezana semantikom, tako da bez razvoja semantike nije moguce razvijati ni
stilistiku. nema
rijecima, Drugim stilisticke analize bez semanticke. Kao posebno aktualna danas,
tekstualna stilistika
tekstostilistika, cija ili
je osnovna jedinica tekstostilem ili, po nekima, makrostilem.
Ovaj drugi ukazuje
implicitno termin na podjelu stilistickih istraivanja na mikro i makro.
Mikrostilisticka istraivanja
ukljucivala bi ispitivanje pojedinih stilema na niim nivoima (npr.
fonostilisticka svojstva neke
pjesme, grafostileme u nekoj reklami i slicno), dok bi makrostilisticka analiza
podrazumijevala
pristup tekstu kao cjelini (i u njegovim intertekstualnim vezama), a zatim
postupno istraivala
mikrostileme. U nekim njegove
slucajevima oba postupka, mikro- i makrostilisticki,
kombiniraju
dati vrijedne se i mogu Pogledajmo sada koji su najznacajniji problemi to ih
rezultate.
ispituju sve ove
discipline.

Fonostilistika
Smatra se da je prvi put predmet i ciljeve fonostilistike naznacio osnivac
strukturalne
N.F. Trubeckoj, kojifonologije
je fonologiju podijelio na tri dijela: reprezentativna
fonologija
foneme kaoproucavala
objektivnebielemente; apelativna fonologija ima za zadatak
sproucavanje
obzirom nafonetskih
utisak kojivarijanti
one treba da ostave na sluaoca; konacno, ekspresivna
fonologija
bi promatrala
nacin izgovora, intonaciju, pauze i sl. sa stanovita govornika. Drugi i treci
dio cinili bi osnovu
fonostilistickih istraivanja.
Moe se izdvojiti nekoliko kljucnih oblasti kojima se danas posvecuje panja u
fonostilistici:
1) Pitanja razlicitih stilova izgovora (fonostilisticko raslojavanje jezika),
ukljucujuci i prozodijske
elemente;
2) Glasovni simbolizam i poetska funkcija glasova.
Naravno, uvijek se pri tome uzima u obzir postojanje mogucnosti odabira i
uopce. pitanje
fonostilistickih
glasova,
znacenje.
Pitanje
Naime,
smatra
dok
izvjesnu varijanti.
drugi ,akusticki
aglasovnog
da
jo
Ipak,
slicni
se onda
motiviranosti/nemotiviranosti
nose
obicno
sicuno,
priznaju
ovih asocijativnu
od
clan
oni
su oni red
antickih
izaziva
mogu obicno
zakljucci
simbolizma
jezicnog
vremena
vezu asociraju
zahvaljujuci
asocijacije
vokala
doneseni
u nije
takvim
znaka.
i od
moe
samo
na
na
nekimna neto
diskusije utromo,
slucajevima,
neto
Fonemi
osnovu
dovesti
predmet
svojim
veliko,
anomalista ozbiljno.
eksperimenata
sami
proucavanja
korelaciju
stvarnim
to
ozbiljno. i zaIselingvisti
poobjanjavaju
sebi,
i analogista
sa
svojstvima,
Ako
smatra
stilistike negopoput
i A.
postavlja
moderna
obiljejima,
diferencijalnim
odredenim
U
ovome
zadnjeg
artikularnim
konsonante
opozicijama
lingvistike
dodaju
reda,
lingvistika,
sesemantickim
ipitanje
iosobinama
sonante
sami
oi
vokali
izmiljenih
u po
Martineta
ne
(npr.,
sebi,
redom.
leksema
u odredenompil/pal , ibi/aba
kontekstu
prvi clan para
evocirati
izaziva
i potencirati
asocijacije
neka znacenja.
na neto maleno,
Tako se
81 Nivoi lingvostilisticke analize i njihove osnovne jedinice

kod opozicije vibranta r i laterala l ispitanike ovaj prvi podsjeca na neto otro,
atvrdo,
ovaj oporo, gorko,
drugi na neto blago, glatko, lagano, dobrocudno - Genette 1985: 387).
Uz ovaj, uvjetno receno, "univerzalni simbolizam", koji po pravilu promatra
glasove a ne svaki glas i njegovo "znacenje", svaki jezik razvija i,
u opozicijama,
nazovimo ga,koji
simbolizam, sekundarni
proizlazi iz znacenja nekih rijeci i njihovog zvucanja u tome
jeziku. U takvim
slucajevima govornici izjavljuju, poput talijanskog pjesnika u Rusiji, da ruska druba
rijec
(prijateljstvo) sigurno znaci neto tvrdo, otro, neprijatno, dok rijec teljatina
(teletina) asocira na neto
njeno, mekano, vjerovatno na rijec kojom se Rusi obracaju eni koju vole.
Takvih
primjeraanegdotskih
ima mnogo, a cesto je citirana jedna recenica seljanke iz njemackog
sela u vicarskoj, koju Ta se ena, naime, cudila to njeni susjedi iz francuskog
je zabiljeio Jakobson. fromage,
sela sir
kada je zovu
kase "mnogo prirodnije" (Jakobson, cit. prema Genette 1976: 26).
Stilisticko istraivanje pokazuje da u poeziji, rjede u prozi, ali i u svim tipovima
tekstova
kojih postoji kod funkcija jezika, emitent poruke moe posegnuti za
poetska slikanja
postupkom. Glasovni simbolizam u knjievnoumjetnickom stilu, narocito u poeziji, ima za
glasovima
cilj ili slike koja odgovara sadraju stihova (primjer a) ili da
stvaranje zvucne
ponavljanjem
dominiraju glasova ikoji
u kljucnoj tematskim rijecima stihova stalno potenciraju vanost tih
rijeci (primjer b).
(a) um penice
Iz luga vjetar dune u doba gluho
i zelenu plahtu niz obronke zatalasa.
Lelujanje se zacuje tako suho.
To umi dolinama klas do klasa.
Vrijedni domacin kroz otvoren prozor slua
umor klasa i smije se u dui.
I sve mu se cini kao da vec cuje
kako se zrelo zrnje u hambare rui.
Miris penice dua mi snano die.
I um sluam, stojeci za ogradom od trnja.
O hvala ti, Boe, to se u klasju ovom nie
i moja skromna acica zrnja.
(OP, 33)
(b) Svatovska
(...)
itka
Zaele
ene
IZa
enikekad
da poute
zamlade
hrabrene
hrabre
edne ih anjukad sazru ita
vojne
pute
bojne
82 Nivoi lingvostilisticke analize i njihove osnovne jedinice

(...)
(DIZDAR, 162)
Kod opa moe se pratiti aliteracija utavog , te strujnih s i z :
um - penica - umi - dua - sluam - umor - die - nie;
klasje - suho - zatalasa; zrelo - zrnje...
Istovremeno, zastupljena je jo jedna aliteracija - ponavljanja sonanta u rijecima
l u kojima se
biljei i asonanca a - u: klas - lug - gluho - plahta - zatalasa - lelujanje. Ova glasovna ponavljanja
stvaraju zvucnu sliku talasanja, lelujanja penice (to su i tri kljucne rijeci pjesme), to znaci da su
u funkciji dodatnog markiranja stihova u smisaonom i stilistickom smislu.
Konacni stihova,
eufonija je dojams -tim to se oni i aliteracijom povezuju u cjelovit tekst.
Kod Dizdara ponavlja se fonem, ali ne
u cilju stvaranja vizuelne slike, vec kao signal citaocu
da su kljucne rijeci ito, enei enici
. U modernoj poeziji ovakav je postupak ceci nego prethodno
"slikanje glasovima".
U sutini, glasovni simbolizam je u funkciji stvaranja eufonije
(milozvucnosti), koja uz ritmo-
melodijsku liniju stihova predstavlja vaan element ukupne estetske funkcije
upoezije.
nekim Naravno,
poetskim pravcima ili kod nekih pjesnika stil pokazuje obiljeja anti-
eufonije, pod cim
podrazumijeva se
gomilanje konsonanata i konsonantskih grupa koje su teke za
izgovaranje,
stvaranja sve u cilju
specificne atmosfere stihova. Ovdje se kao primjer namece refren Nevermore
iz cuvene
Poove pjesme Gavran , refren koji je svojevrsna sekundarna onomatopeja graktanja gavrana i kao
takav obiljeava cijelu pjesmu. U pjesnike koji su stvorili citavu poetiku anti-
eufonije
futuristi ispadaju
Marinaruski
Cvetajeva.
Poezija Tina Ujevica moe posluiti kao obrazac i za eufoniju koja je rezultat
uskladenosti
suglasnika i samoglasnika i otvorenih slogova (a), ali i za anti-eufoniju, kojom
se slika mracno
raspoloenje, mucne emocije (b):
(a) Nocas se moje celo ari
nocas se moje vjede pote;
i moje misli san ozari,
umrijecu nocas od ljepote.
Dua je strasna u dubini,
ona je zublja u dnu noci;
placimo, placimo u tiini,
umrimo, umrimo u samoci.
(Ujevic,
). Sve ovo, uz404)
smisao stihova, stvara onu atmosferu koju pjesnik i opisuje.
(b)Posebno
surovo
vr Po Ucestala
to
ija
(Ujevic,
ovom
pracena
zubom
gutam
gnusno
je gustom,
vano
71)
grizem
upotreba
je
gnevnu
pljuti,
sazvucjima
stalnom
vrela
mracnu
suglasnika
curislova.
sto
dadu,
krova,
vradu
privlace
koji
g zbog
panju
specificnosti
svojom teinom
pri izgovoru
izgovora
simbolizira
st,( t, gn, kr,
neto
gr, mucno,
d, me,
83 Nivoi lingvostilisticke analize i njihove osnovne jedinice

izdvojiti rijeci dadi vrada

, koje su na leksickom planu ekspresivne kao arhaizmi i poetizmi, dok su
na fonetsko-fonolokom planu jezgro tako koncipiranog glasovnog simbolizma i
uspostavljaju
skupina mreu odredene predodbe.
to evociraju
Zvucanje stihova od izuzetnog je znacaja u poeziji. Odatle su nastali pokuaji
zasebnogstvaranja
pjesnickog jezika koji bi se razlikovao od svakodnevnog, koji bi
iskljucivo svojim
zvucanjem stvarao predstave i asocijacije, odnosno stvarao estetsku funkciju.
Poigravanje njegovih
iskuavanje jezikom, krajnjih mogucnosti, uz povratak primarnoj magijskoj
funkciji jezika - sve
ciljevi stvaranja su to
takvog pjesnickog jezika. Jedan takav pokuaj vezan je za
ruskog pjesnika
Kruconiha, koji je elio stvoriti "svjetski pjesnicki jezik koji se rada organski"
(Kruconih
nazvavi ga1967: 40),
zaum/ zaumni (iza
jezikuma), to oznacava povratak prvobitnom uzbudenju to ga stvara
ritmo-melodijska linija stiha, radajuci zaumnu pra-sliku. Ovaj je naziv cesto u
upotrebislicnog
svakog kao sinonim
pokuaja stvaranja zasebnog, iskljucivo poetskog jezika.

Leksicka stilistika (leksikostilistika)

Leksikostilistika ima veoma iroko podrucje djelovanja, a tijesno je povezana sa
leksikologijom, semantikom i leksikografijom.
Jedno od posebno znacajnih podrucja ove oblasti jeste izucavanje leksema
s obzirom jednoga jezika emocionalno-ekspresivnu, funkcionalno-stilsku i
na njihovu
registarsku
Kao praktican karakterizaciju.
rezultat toga usavravaju se leksikografske oznake u rjecnicima, a
irjecnici postaju
stilisticki informativniji. S tim u vezi je i razlikovanje pojmova denotacije i
konotacije,
vec o cemu
bilo rijeci je
u poglavlju o stilistici i semiologiji. Denotacija
(ili designacija) podrazumijeva osnovno
znacenje rijeci, ekstenzivno ili eksplicitno - znacenje koje prihvacaju svi
govornici
se nekog
konotacija jezika),
naziva jo dok
i intenzivnim ili implicitnim znacenjem rijeci. Konotativno znacenje
podrazumijeva sve dodatne komponente leksickog znacenja, "neto to se sastoji
od svih
komponenata leksickog znacenja koje pridodaju neku kontrastivnu vrijednost
bazicnoj, obicno
designativnoj funkciji" (Zgusta 1991: 43). U leksiku sa konotacijom spada:
a) emocionalno-ekspresivna leksika
b) leksika sa odredenom funkcionalno-stilskom markiranocu
c) profesionalizmi
d) neologizmi i arhaizmi
e) argonizmi, argotizmi
f) dijalektizmi, egzotizmi, itd.
Dok je posao leksikografa da nade kriterije po kojima ce oznaciti leksiku sa
(velikakonotacijama
je neujednacenost u postojecim rjecnicima sa oznakama tipa vulg. -
vulgarizam,hipokor.
preneseno, pren. - - hipokoristik i slicno), stilisticara zanima opozicija
neutralnefunkcioniranje
njihovo i markirane leksike,
usejeziku inagovoru, uspecificna
pojedinim tipovima tekstova, ugrupa
termin
koja
argon
Moe sese
argonizmi
je
-ogranicava
sa
govoriti
slang)
mogucom
obicno
i su
onaargonu
posebno
podjelom
odredene
podrazumijeva
pojedinih
zanimljiv
socijalne
argone
profesija
sloj
grupe
pojedinih
kolokvijalno
(po
(ljekara,
pravilu
stilski
studenata,
advokata,
markirane
markirana
se susrece
pojedinih
profesora...),
leksike.
vrsta
argon Pod
tekstovima
odredenog
argon
upotrebe
mladih,
smladih
profesionalizmi
tim to
argonomnekog
autora
istudentski
slicno).
ponekad i drugo.
jezika, prelaze
i(engleski
to vrstau argon i obrnuto.
84 Nivoi lingvostilisticke analize i njihove osnovne jedinice

argon je uvijek prostorno i vremenski ogranicen, tako da neki argonski

elementi
izvjesnog nakon
vremena prelaze u neutralnu leksiku. Upotreba zastarjelog,
prevazidenog
stanovita argonaargonske
pripadnika sa grupe jednako je pogrena i neprimjerena kao i
upotreba
kancelarizama u reklami ili kolokvijalizama u naucnom stilu.
Moe se reci da argonizmi parazitiraju na fonetsko-fonolokom i gramatickom
jezika,sistemu
a razlikejednog
se prate gotovo iskljucivo na leksickom nivou.
argon ima vie funkcija, prije svega sociolingvistickih: upotreba istog argona
svjedocigrupi, dakle, jedan je od znakova za iskazivanje socijalne
o pripadnosti
pripadnosti.
argon uvijekOsim toga, opoziciju prema neutralnom, pa prema tome i
oznacava
bezbojnom
oznacava bijeggovoru vecine;ponekad
od kliea, on bijeg od svijeta odraslih i mocnih, a cesto i
izraava tenju za
jednostavnom komunikacijom naspram jeziku medija, kole, administracije. I
proucavanje
sam argona
argon jedno i
vrijeme su bili predmet kritike proskriptivnih tradicionalnih
lingvista.
naime, da Smatralo
je argonse,
krivac za kvarenje jezika, narocito u slucajevima kada se u
argonuizpreuzima
leksika drugih jezika.
argon se moe pojaviti i u drugim stilovima, i to sa razlicitim funkcijama:
efekta,stvaranje komicnog
govorna karakterizacija likova, ubjedivacka funkcija u reklami,
osvjeenje
narocito u novinskomtampi
u omladinskoj stilu, i u jeziku drugih medija.
argonizmi mogu biti rijeci domaceg ili stranog porijekla. Evo kako to
funkcionira
sarajevskih mladih:u argonu
A) domace rijeci sa najcece metaforickom upotrebom ( ara
u znacenju skupo;
bunariti/izbunariti u znacenju krasti; truniti - pricati dosadne, nepotrebne stvari);
B) strane rijeci, gdje dominiraju anglicizmi ( boss - glavni, gazda, ef; biti iniliout
- biti
moderno, u trendu ili ne) i orijentalizmi ( srklet, jalija, jaranislicno).
Postoje pravi sinonimski argonski nizovi: udaren - opicenu znacenjupukao lud, - otkacio -
prolupao (poludio, postao neorotican). Pri tome kao sinonimi mogu doci leksemi i
frazemi,
u znacenju odlicnonpr.
: mrak, strava, boli glava, pravo dobro ; furati s nekim - biti u emi -relaciji
biti u
(zabavljati se s nekim).
Argotizmi se vezuju za sferu argoa , tajnog jezika marginalnih drutvenih grupa (narkomana,
lopova, kriminalaca i slicno). Ponegdje se distinkcija izmedu argoa i argona ne
uspostavlja,
da su principibuduci formiranja rijeci isti.Mada su tajni jezici obicno vezani upravo za
"podzemlje"
oblik i za neki
nezakonitih radnji, oni uz to mogu imati i ludicku funkciju (npr. kod tajnih
govora djece,
ifriranog pisanjakod uz pomoc brojeva ili drugih simbola). I u takvim slucajevima
upotreba tajnog
oznacava jezika pripadnosti odredenoj grupi (postoje i porodicne
naglaavanje
varijante tajnog
nedostupne ljudimajezika,
izvan uske sredine te porodice), potrebu za bijegom od
irutine
njenog svakodnevice
ovora, potrebu za zabavom i poigravanje jezikom kao formu verbalne
kreativnosti.
Specifican oblik argona jeste atrovacki
govor, tj. takav govor kod koga se permutacijom
postojanja
pojedinci
tim
aspekta
je vec
slucajevima
slogova samo
Umjesto
Psovke
jezicke
ujezicke
svom
istraivanje
ostvarujei zakljucka,
vulgarizmi
upotrebe,
razgovorni
idiolektu
kreativnosti,
tog
vjerovatno
moe
nisu
ne
oneobicenastil
fenomena
posjeduju
duhovitosti.
izlazi
obavezan
se reci
leksika upravo
izvan
( takoder
da
mogucnost
dio
argon
idonorme.
Istovremeno,
zbog
razgovornog
"snieno".
predstavlja
izuzetno
Zanimljivo
prebacivanja
movaumjesto argon
Zastila,
niskog
lingvostilistiku,
svojevrsno
jeali
Dodi postaje
da
saprestia
ukoda
nema
njemu
'vamo; jezicko
na se umjestoi slicno).
kapu puka
negativna
kod,
stilisticku
Vulgarizmi
mnogo
vulgarizama
umedutim,
kojoj
tj.najcece
osvjeenje,
istraivanja
ne
se kompetenciju.
jezik
pojava
posjeduju
i psovke
i uvjerenja
javljaju.
javlja,
onda
dokaz
ovogkada
svakivarijetet
da
U i stil mogu i treba da budu predmet proucavanja. forma
svaka
85 Nivoi lingvostilisticke analize i njihove osnovne jedinice

Psovke i vulgarizmi pripadaju sferi emocionalnog i ekspresivnog govora, a

negativnoizrazito su
markirane. Osim razgovornog stila, one se javljaju u
knjievnoumjetnickim
svrhu stilizacije i govornetekstovima u
karakterizacije likova. U tom stilu ovi jezicki
elementi stvaranja
funkciju mogu imati i
komicnog efekta. Posljednjih desetak godina psovke i "tabu"-
rijeci prodirustil,
urnalisicki i u u jezik medija, primarno u jezik omladinske i tzv. "ute"
tampe, radija
emisije zatim iuslicno.
kontakt-
Jasno je da to irenje sfere upotrebe psovki i vulgarizama
izaziva
diskusije, burne
od toga da li ih uopce treba uvrtavati u rjecnike pa do mnogih pitanja
njihove opravdanosti
u nekom kontekstu. Prema D. kiljanu u nekim aspektima vulgarizmi
komunikacijski
precizno imenuju supredmete
efektniji jer
i pojave; "na drugoj razini, opscenosti postaju
iizvorom slikovitih
ostalih tropa metafora
i figura koje takoder mogu, onima koji takva stilska sredstva vole,
poboljati
saobracanje jezikom. Ali na trecoj razini cestom i mnogostrukom upotrebom te
se metafore
prazne i mogu sadrajno
oznacavati doslovno bilo to, pa se pretvaraju u puke potapalice;
to je i u
svakodnevnom govoru najceca funkcija psovke" (kiljan 1989: 116).
Psovke su po pravilu kratke i sastoje se od samo jedne rijeci ili od kratke fraze -
to kaemada se , mogu
Crystal, kako zabiljeiti i due sekvence kod "vjetih" psovaca. Kao
njihovi izvoriiznajcece
dolaze rijeci semantickog polja seksa, ekskrecije i natprirodnog (pa i
religijskog), iako
prihvatiti trvdnja dase moe
pravo znacenje rijeci iz psovki nije faktor koji uvjetuje
njihovu
1994: upotrebu
61). Funkcije(Crystal
psovki mogu biti raznovrsne - od nacina za ispoljavanje
frustracije
ok ili reakcije na
pa do ispoljavanja agresivnosti, dok u nekim slucajevima one predstavljaju
svojevrsni znak
pripadnosti nekoj grupi. Sociolozima ostaje da analiziraju vecinu ovih pitanja,
dok lingvostilistika
moe proucavati njihovu strukturu i mjesto u razlicitim tipovima diskursa.

Eufemizmi i tabu-rijeci
Eufemizmi su na neki nacin u sistemu leksike suprotstavljeni vulgarizmima.
naime,Eufemizam,
podrazumijeva upotrebu rijeci ili izraza koji zamjenjuju vulgarizme,
psovke
odnosno,ilieufemizmi
tabu-rijeci;se odnose na pojave i pojmove koji se smatraju suvie
delikatnima
neke tjelesne(smrt, bolest,
funkcije, seks i slicno).
Rijec tabupozajmljena je iz tonganskog jezika, gdje znaci "sveto" ili "nedodirljivo"
1994: 8). Verbalni(Crystaltabui poznati su u svim kulturama, a negdje su cak proireni i
na sferu
(npr., licnih australskim
u nekim imena i novozelandskim plemenima ljudi dobijaju dva
aimena,
drugojedno
tajno,javno,
za koje treba znati samo najugledniji clan plemena i bog).
iZanimljivo je da
u visokorazvijenim kulturama zapada postoji citav niz tabua koji nisu samo u
funkciji izbjegavanja
"nepristojnih" rijeci vezanih za seks ili tjelesne funkcije izlucivanja i slicno
(uporedi ovdje Idem tamo gdje car ide pjeice umjesto Idem u.),toalet
eufemisticno: nego su odraz davnog straha da
ce se pomenom tabu-rijeci dozvati nepoeljna pojava (smrt, ivotinja koja je
predmetizraz
Odatle straha
"onoi slicno).
najgore" kao zamjena naziva bolesti koja izaziva strah
( "rak").
Za stilistiku eufemizmi i tabu-rijeci posebno su znacajni zato to prelazi sa
jednihprekljucivanje
oznacavaju na druge sa jednog stila na drugi, iz sfere neformalnog u sferu
formalnog registra.
Stilisticar moe okarakterisati govor lika ili individualni stil nekog autora u
zavisnosti od toga da li se i tabu-rijeci ili pak eufemizmi.
upotrebljavaju vulgarizmi
86 Morfostilistika

Morfostilistika
Morfostilistika proucava funkcionalno-stilsku markiranost morfolokih
kategorija
vrijednosti i ekspresivne
tih kategorija. Izmedu ostalog, moe se govoriti o zastupljenosti
vrsta rijeciTako
stilovima. u pojedinim
se npr. razlikuju nominalni (imenski) stilovi, u kojima
dominiraju imenice
administrativni (naucni,
stil, neki anrovi urnalistickog stila), i verbalni (glagolski)
stilovi
podstil(razgovorni stil, njih rasporeduju se i ostali stilovi.
drame), a izmedu
Slicno je i sa drugim vrstama rijeci i morfolokim kategorijama (npr. moe se u
govoritiokviru veznika
o stilski neutralnima i stilski markiranima - snieno, zvanicno, arhaicno
i sl.). U okviru
uzrocnih veznika jasno se razlikuju neutralni veznici i oni koji su specijalizirani
uzazvanicnim
upotrebu stilovima - naucnom, publicistickom i sl.: na osnovu toga to,
usljed
na toga
to to itd.to, s obzirom
Osim toga, morfostilistika proucava gramaticku sinonimiju opcenito i po
pojedinim
kategorijama i vrstama rijeci. Gramaticka sinonimija zanimljiva je sa
stilistickog,buduci
stanovita, ali i semantickog
da se upravo na znacenjskom planu uspostavlja najznacajnija
distinkcija izmedu
pojedinih formi koje ulaze u sinonimski red.

Provjera modela : Ekspresivne mogucnosti licnih zamjnica u

knjievnoumjetnickom stilu

Kao uzorak istraivanja izraajnih mogucnosti neke morfoloke kategorije moe

posluiti
ispitivanje ekspresivne upotrebe licnih zamjenica u knjievnoumjetnickom stilu.
Licne zamjenice
slucajno odabrane:nisu
one su veoma sloena kategorija, mnogo sloenija nego to
use"humboltijanskoj
misli tradiciji", sklonoj da ih posmatra kao najprimitivniji i
najelementarniji
O nivo jezika.
njihovoj sloenosti svjedoci i cinjenica da ih djeca kasno usvajaju, a u afaziji
se gube veoma
(Jakobson 1957:rano
2). Dovoljno je kao primjer ukazati na dva njihova aspekta:
frekventna
licnih upotreba
zamjenica i njihove stilogene mogucnosti u poeziji.
U bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku licni glagolski oblik moe posluiti
kaoda
lica, tako pokazatelj
se licna zamjenica moe cesto izostaviti u svim funkcionalnim
stilovima.
najcece jeDapace,
neutralan upravo oblik bez licne zamjenice - jo je davno ukazano
kako se "licne
zamjenice ja, ti, on obicno... izostavljaju kad na njima nije sila govora" (Maretic 1963, 499).
Upravozamjenica moe se smatrati odstupanjem od norme,
zato povecana frekvencija
tj. po pravilu je stilski
markirana.
Moe se izdvojiti zanimljiv primjer - Krleina drama "U agoniji", gdje pratimo
neuobicajeno
cestu stilogenu upotrebu, kao u narednim recenicama:
Molim te , jagovorim vrlo mirno! Mene boli glava, ali jaznadem to govorim!
sam htjela
Ja
njegovu smrt... (Krlea, 255)
tom
govoriti
icest
o drugim
ujeKrleinim
Ujeziku
okonkretnim
svojevrsnoj
njegovim
licna
Jaznadem, dramama,
zamjenica
funkcijama:
primjerima
figuri tedodavanja,
tebi se neophodna),
ponekad
frekventna
prvo,
uri, cini
kao
o svjesnom
to
njegove
prikazivanje
upotreba
tebecekaju, je jedan
dramske
pleonazmu.
tisi zamjenica
vid
utjecaja
govorne
poslovnodijaloge
uBuduci
njemackog
funkciji
sprijecen,dajejetinema
slikanja vremena,
si vec
ti
preivljavanja
ovaj
artificijelnima,
jezika
karakterizacije
specificnu
postupak
psihickog
na govor
strideset
crtu
tobom,
ilika,
likova;
moe
picevog
inace
likova
puta
Ivane.
njegove
sedrugo,
(u
pogledao
govoriti
idiolekta.
(Krlea,
potrebe
kaona225)
sat,
za fokusiranjem
no uza sve to,panje jasam
na suodnos
u takvoj, situaciji,
takoja/ti
da gotovo
moram
da jamoemo
govoriti
87 Morfostilistika

U poeziji licne zamjenice mogu postati vano stilogeno sredstvo s obzirom na to

da cine
nerijetko one osnovno kompoziciono jezgro teksta ili da se pak
supstantiviziraju i dobijaju
semanticko-stilisticke nove U takvim slucajevima zamjenica moe dobiti
konotacije.
"snano izraenkarakter, maksimalno udaljen od svake ideje supstituta", tako da
autosemanticki
lirski junak
zapravo bivau lien
poeziji
svih drugih koordinata, "u potpunosti je predstavljen
zamjenicom" (Siljman 1970:
84).
Opozicija ja - ticesto je osnovno kompoziciono jezgro lirske poezije (moguce su i mnoge
druge opozicije: mi - vi, mi - oni, ja - on/a, ti - on/a...). Evo kako je to
realizirano
Polifem: u Dizdarevoj pjesmi
Ti si velik
Straan
U velicini svojoj
Ti si
Jak
Do boga
A ja
Niko
I nita
To kljuc je
Za Tebe
Pa
Ipak
Moj si
Da ne bih
Tvoj
Bio... (Dizdar, 41)
Jednostavna forma, "ogoljenost" izraza, krtost u izboru leksike samo
pojacavaju
zamjenica ekspresivnost
u pjesmi. I dvije vrste zamjenica, licne i prisvojne, medusobno su u
opoziciji: licne
zamjenice kao da ukazuju na dominaciju lirskog "ti", dok prisvojne zamjenice
upucuju
obrat na neocekivani
i konacnu nadmoc lirskog "ja".
Opzicija licnih zamjenica moe postojati kao stilski postupak i u prozi - u
narednomsuprimjeru
suprotstavljene zamjenice ti - oni :
Eto kakav si, i ta onda znaci tvoje izdvajanje od svih, to tvoje bezizuzetno "ti i Tvoji
moj-
naklonioni"!
samom sebi! "Ti" si um, ukus, poezija, etika, filozofija, a su
"oni"
divljina i divljatvo,
maloumlje i bezumlje (...) "Ti"si, u karajezeru, usamljenoj bari u polju lokvanj koji se izvio iz
barskog mulja i u radanje sunca otvara se nebu, a u zalazak zaspiva snom "oni"
su ta
pravednika,
barutina, a barski mulj i ustajala barska voda, pun smrada i gmizavaca,
tmasti
stilogenih
Znacaj
i ekspresivnih
kojima se ne znalicnih zamjenica
ni ime. mogucnosti.
za stilistiku
Zanimljiva
svakogjeteksta
i njihova
vidi distribucija
se i iz ovih unekih
razlicitim
tekstova:
naznaka
tipovimnjihovih (Kulenovic 210-202)
88 Morfostilistika

Gramaticka sinonimija i gramaticka metafora

Vec je ranije bilo rijeci o problemu odabira kao centralnom stilistickom
problemu,
i o problemu a time i to iroko shvacene sinonimije kao pojave koja djeluje
sinonimije,
na svim jezickim
nivoima. Ipak, postoji jo dosta suprotstavljenih shvacanja gramaticke
sinonimije
li - izmedu
su svi slucajevi ostalog, da
gramaticke sinonimije ujedno i stilisticki relevantni. Za
stilistiku
zanimljivisuslucajevi
daleko manje
tzv. sistemskesinonimije, pod kojom se podrazumijeva podudaranje osnovnih
znacenja dvaju oblika, nego slucajevi kontekstualne sinonimije
, kod koje se uspostavlja bliskost
osnovnog znacenja neke forme sa sekundarnim, perifernim znacenjem druge
forme ise jedne
Upotreba kategorije.
forme u svom perifernom znacenju ujedno se naziva i gramatickommetaforom ili pak
transpozicijom te forme (npr. upotreba prvog lica mnoine u znacenju prvog lica jednine,
upotreba
prezenta za opisivanje dogadaja iz prolosti i sl.). Kada govorimo o
kontekstualnoj
imamo sinonimiji,
u vidu cijeli uvijekniz, tj. suodnos izmedu osnovnog, neutralnog
sinonimski
oblika, i njegovih
markiranih sinonima. U takvom sinonimskom nizu forme se mogu razlikovati
semantickim i/ili s tim to je jedna od njih neutralna, a druge markirane.
stilskim nijansama,
Posebno je razvijena sinonimija lica i sinonimija vremena, te neto manje
i broja,sinonimija roda i stilogenost priznavala je vec i tradicionalna retorika,
a njihovu vanost
nazivajuci- ih
figurama enalagama (Zima 1880/1988, 209). Kao ilustracija posluit ce sinonimija lica.

Sinonimija lica
Moderna retorika sinonimiju lica naziva jo i figurom povazanom sa
poiljaocem
informacije. Buducii primaocem
da svaki iskaz potjece od govornika (poiljaoca
informacije),zanajvie
mogucnosti zamjenuje forma prvog lica jednine drugim formama.
Pogledajmo karakteristicne oblike kojima se moe zamijeniti forma prvoga lica
jednine:
1) Prvo lice mnoine
Ovdje spadaju razliciti slucajevi, a najcece tzv. autorskou naucnom
mi i publicistickom stilu
(U prethodnom tekstu pokazali smo da...; Smatramo da je ovo zaseban jomi
se
fonem...).
naziva i miTakvo
skromnosti , jer je prvobitno imalo tu ulogu, buduci da se
smatralo
ja suvie neskromnim.
Drugi je slucaj tzv. kraljevsko, kojim
mi kraljevi i carevi izraavaju svoju radnju. Vjerovatno je ova
forma potekla u starom Rimu, za vrijeme trijumvirata, kada su svi aktovi i
ugovori potpisivani
ime sva i drani
tri vladara, a kasnije je preraslo u ustaljenu formu. Emocionalno
-ekspresivnu
imaju iskazi umarkiranost
razgovornom stilu, kada govorno lice izraava uvrijedenost ili,
nekad,
ni mi ba naivni, Nismo
alu, npr.
2) Drugo lice jednine ili mnoine
Drugo lice jednine ili mnoine u znacenju prvog lica jednine ili uopcenog lica
ovdje
posmatrti kaocejedan
se tip komutacije, buduci da 2.l. i kada izraava govornikovu
radnju uvijeknijansu
semanticku nosi uopcavanja radnje; vice versa, kada mu je osnovna funkcija
lica,
svoje
monologu
ono
iskustvo,
Govorno
uvijek
lika,
izraavanje uopcenogsvoje
datom
djelomicno
lice slui
doivljaje.
u formi
se izraava
ovomprividnog
Jednostavniji,
transpozicijom
i radnju
dijaloga
govornog
manje
(ponekad
onda
figurativan
lica.
kadase Seli
ovim
susrece
tip
pribliiti
je
teiufigure
tzv.
vezi i
cesto ukrtanje
gledita
biljei
alter-ego):
recipijentu/recipijentima
Podlac
bi
tvoje
filozofija,
seuni
uovoj
unutarnjem
pruila
bezizuzetno
sifiguri.
tacaka
ti,
a "oni"
ruku
govorim
kad
su"ti
,divljina
ise
sebi
to
i oni"
topi.
od one
i!(...)
divljatvo,
Tvojimoj-nakloni
vrste
Eto podlaca
kakav
maloumlje
kojasi,
samom
nikoga
iita
bezumlje
onda
sebi!
ne(KULENOVIC,
bi
znaci
si
(...)
gurnula
"Ti"
um,izdvajanje
tvoje
ukus,
u vodu,
poezija,
200-202)
od
alisvih,
mu
etika,
ne
to
89 Morfostilistika

Pokuavajuci da sebe vidi sa strane, objektivno, u takvom dijalogu govorno lice

kao dagledita
tacku svoju razdvaja na dvije razlicite tacke, tako da se stvara poseban efekat
zacudnosti
tom planu. iEkspresivnost
na je ipak veca u narednom primjeru:
Zapali udnja stegna i tabane, pa ili poci u svijet, ili se odreci i kuce i svijeta.
Modane
uspuile, se
misli- ceka sultan da daruje
te srmali tokama i celenkom. Drumovi zovu da ih
blagoslovi tabanima, a oni da tipod noge zlato i slavu u pregrtima prospu. (...)
Pode ,
kad ono... radi slave drugih, u crva se pretvori . Radi imetka nadredenih, gladan
ostanekao
dode.
damijski golub. Dode pameti i zaeli kucu i zemlju. Ili lipeprije nego to pameti
Vrati se ili ne vrati . Ako se vratikuci, ili sebi - svejedno, ne nade je i ne nade
se ba
posve. Zemlja tezaboravila, a kad tepozna, srdito se svadi s tvojim
rukama i odbije ih.
U dosadi ponekad zaali za drumovima, pa kuca postane tijesna kao samica u zindanu.
Zakoraci da pode, ali padne
ti na um: otac je vritao u ropcu o nekakvim vodama. Uhvati te
strah od koga noge obamru.
(SUIC, 39)
U tekstu dominira uopceno znacenje drugog lica jednine, ali istovremeno iz
jasno dakonteksta
se formepostaje
drugog lica odnose i na govornikovu radnju, na radnju prvog
licaizraava
se jednine,njegovo
buduci da
vlastito iskustvo i pridaje mu se opceljudsko znacenje.
Takva ambigvitetnost
tumacenja pojacava figurativnost teksta.
Razumijevanju prirode ove komutacije moe doprinijeti i zanimljivo gledite B.
prema Z. Lobacova,
kojem je svaki iskaz u prvom licu jednine usmjeren prije svega na
"samoiskazivanje"
lica, tj. egocentricangovornog
je, dok upotreba drugog lica u tom znacenju svjedoci o
usmjerenosti
lica govornog
na sugovornika, znaci, "alteregocentricna" je (Lobacov, 1983). Isti autor
iznosi i hipotezu o vecoj
alteregocentricnosti nekih jezika u odnosu na druge, to je vec teko dokazati
samo na osnovu
komutacije. Ostajeovenesumnjiva cinjenica da je zamjena prvog lica drugim
stilogenija,
onim jezicima zacudnija
kojimauje manje svojstvena (Lobacov navodi primjer francuskog
jezika),
stilogenaa tamo
manjegdje je veoma frekventna i ima malo gramatickih ogranicenja
upotrebeIsto
jeziku). (npr. u ruskom
tako, vrijedi jo jednom naglasiti da se u takvim slucajevima uvijek
govorno lice
pokuava pribliiti adresatovoj tacki gledita, odnosno pokuava spojiti svoju i
adresatovu
gledita. tackuudvostrucena figura snano je konektorsko sredstvo u
Ovako
tekstovima koji
organizirani, tosu oko njei prethodni primjer.
pokazuje
3) Trece lice jednine - prvo lice jednine
Trece lice jednine moe u svakodnevnom govoru doci kao izraz govornikove
ljutnje,ili pak nekog drugog emocionalnog stanja, kada treceim licem
uvrijedenosti
formalno
udaljavanjepokazuje
od prvoga lica, npr.
E, nece vie vas majka moliti! (govori majka djeci)
radnje Ova
Zanimljvo
adresata
Nije zamjena
Mujo ilimacji
jepak
pogledati
odlikuje
treceg
kaalj!se
lica.
i (govori
neke
izraavanjem
U tom
drugesmislu
Mujoslucajeve
oradnje
cestaucesnika
sebi) sinonimije
je sinonimija
u komunikaciji
lica,licnih
koji su
i vezani
(i tzv.za
bezlicnih
razlicitim
izraavanje
Komutacija
"treceg
Bezlicne
a)
b) bezlicne
formi.
bezlicnim
lica")
sekonstrukcije
konstrukcije
licno
konstrukcijama.
- bezlicnomogu
sareferentnocu
bezreferentnosti
podijeliti una
na
dvije
lice,
liceskupine:
i(Scholz, 1973).
90 Morfostilistika

U sinonimiji lica ovaj drugi tip bezlicnih konstrukcija dolazi kao sinonimican
licnim.
Zanimljivo je pogledati varijacije ove komutacije.
Naredni primjer pokazuje bezlicne " se- recenice" u funkciji treceg lica jednine:
Umire Jukic. (...) Antipaticni, tudi Bec, s kojim se je cijeli ivot tuklo , zacitava
koji se
ivota
znalo da dobro iz njega nece; sjajni, cesarski, biskupski Bec, u kojem nekad
se jedavno -
u jednom trenu slabosti volje - htjeloabdicirati, pobjeci, umiriti, a sad se je dolo
dse
ua
njemu umre... Bec iz kojega su se (...) otvarale zanesene perspektive na citav onaj dolje
ukleti prostor,dragi i sejo tvrdo vjerovalo u tlapnju...
i kada
(LOVRENOVIC, 113)
I ovdje se vidi da se komutacijama cesto pridruuje figura tacke gledita.
Naime,
monolog cijeli
u formi je
nepravog upravnog govora, u kojem se ukrtaju govor lika i
pripovjedacev govor, dolazi zapravo u funkciji semantickog prvog lica, to
tako da "se-recenica"
pokazuje uslonjenost
picevog postupka u ovom pasusu, kao i visok stupanj zacudnosti u njemu.
Kako objasniti razloge postojanje ovakve figure i njenu funkciju? Jednostavno,
recenice bezlicne
umjesto licnih potenciraju ili cinjenicu da je govorno lice (ili neko
drugo lice)
svjesno nemocno
djeluje, buduci dada njegovo djelovanje oteava "via sila", vanjske
okolnosti
ne kojima se toili
moe suprotstaviti lice
izraavaju potrebu da se umanji znacaj lica za neku
uradnju. Tako sepasusu ponovljenom figurom komutacije s jedne strane izraava
prethodnom
akoneksija teksta,Jukicev odnos prema vlastitom ivotu, prema pokuajima da se
s druge strane
suprotstavi mocnim
silama; ujedno je to i pokuaj da se ti pokuaji sagledaju sa distance, da se izade
izvan vlastitog "ja".
Potpuno obezlicenje putem infinitivnih recenica i pasivnih konstrukcija sa
trpnim
pridjevom glagolskim
takoder moe postati figurom u tekstu. U slijedecim primjerima to se
umoe pratiti iz dramskih tekstova:
odlomcima
Defterdar: (...) Pismo venecijanskom dudu u vezi udvostrucenog karantina za
trgovce iz
Azova...
Sokolovic: Potpisano! Raspravljeno . Dalje.
Defterdar: Raspis svim kadijama, askerima i...
S. : (...) tri pisara koji su najodgovorniji za zakanjenje raspisa, kazniti! ih
Poslati
u vojsku na
granicu prema Karabogazu. Dvije godine! Dalje!
(...)
S.: (...) Za prekosutra sastaviti
spisak odgovornih i prijedlog - koga na galiju, koga u granicnu
slubu...
(SUIC, V, 297)
91 Morfostilistika

Duko: Bil' malo bureka, Ivane?

Ivan: Zabranjeno . Bil' malo rakije?
D: Zabranjeno , Ivane.
I: Duko, bil' volio?
D: Zabranjeno .
(...)
I: Trci!
D: Zabranjeno ! Gazi travu!
I: Zabranjeno ! Hrani psa!
D: Zabranjeno ! Pljuj po podu!
I: Zabranjeno . Duko!
D: Ivane!
I: Letjeti!
D: Zabranjeno !
I: Psovati!
D:Zabranjeno !
I:Lagati !
D:Zabranjeno ! Ivane!
I: Duko!
(Dozivaju se iz ogromne daljine)
D: Puzati!
I:Zabranjeno !
D: Istina!
I: Zabranjeno !
D: Ubiti!
I: Puiti!
D: Znojiti se!
I: Misliti!
D: Htjeti!
I: Biti!
Povracati!
Ispariti!
Imati!
Slutiti!
Pocrveniti!
Moci! (STOJANOVIC, 525-526)
92 Morfostilistika

U odlomku iz Suiceve drame infinitivne i pasivne konstrukcije potenciraju

naredbe stilizaciju administrativnog govora (vie o njihovoj funkciji vidi
i predstavljaju
u:druge
S Stevovic, 1974).
strane, u govoru lika one slue izraavanju njegove tacke gledita na
frazeolokom
dajuci njegoveplanu,
govorne, ali i psiholoke karakteristike (rijec je o covjeku koji je
navikao
vlada, da nareduje,
upravlja, koji u dravnim poslovima nema vremena za subjektivan,
ekspresivan
mogao stav
izraziti to bi seprvog i drugog lica).
formama
U Stojanovicevom tekstu ponavljanje infinitivnih i pasivnih konstrukcija ne
naredbe izraava
kojimasamo se junaci moraju povinovati i koje daje neka neimenovana grupa
lica, "via sila" ili
"sudbina". Te konstrukcije ukazuju i na svijest likova da bolest dovodi do
njihovog
obezlicenja, postupnoga
tacnije, ove konstrukcije izraavaju njihov krik zbog tog
iobezlicenja
eksklamativne to im prijeti (odatle
infinitivne konstrukcije). Vec je ukazano na to da izmedu svih
glagolskih
infinitiv oblika
"nosi minimum gramaticke informacije. On nita ne govori o
ucesnicima
dogadaja ili narativnog
o relaciji tog dogadaja prema drugim narativnim ili govornim
dogadajima"
1957: 9). Upravo(Jakobson,
posljednji glagol, glagol biti
, kao da je najjaci izraz takve opce, gramaticki
minimalne informacije, te on zatvara niz gotovo kao vrhunac gradacije.
Presijecanje
konstrukcija infinitivnih
sa ponavljanjem pasivnog "zabranjeno" samo dodatno pojacava
osnovni cilj, a ujednosvjedoce o presijecanju tacke gledita likova sa tackom
oba tipa konstrukcija
gledita
"vie likova
sile" koja neke
kao da upravlja njihovim ivotima. Odatle i njihov pokuaj
samoubistva
kao treba citati
pokuaj uzimanja i
sudbine u svoje ruke, konacan otpor prema obezlicenju i
gubljenju vlastitoga
"ja".
Obezlicenje je frekventan tip sinonimije lica, a zastupljeno je u razgovornom
stilu, kao
u primjerima:
- Kako si mi? -Ma, nema se snage. / Ma, nemam snage. -- to vas nema kod nas?
Nema
- se
vremena (u znacenju nemamo).
Ba smo se sinoc proveli. Pojelo se, popilo, zaplesalo.
U knjievnoumjetnickom stilu ova figura dolazi u govoru likova (u upravnom i
nepravom
upravnom govoru), manje u autorskom govoru. Stilisticke funkcije obezlicenja
amogu biti razlicite,
najcece slui da "emocionalizira narativne dijelove" (Scholz, 1973).
Trece lice jednine u znacenju drugog lica
Postupak stvaranja zacudnosti moe se pratiti i onda kada se adresatova radnja
formom izraava
3.1. jednine. Najceca varijanta ove figure jeste izraavanje negativnog
stava govornoga
prema lica prebacivanja u formu treceg lica, "ne-lica" prema
adresatu putem
Benvenistu.
tada govori oGovorno
adresatulice
kao da je on odsutan, kao da glasno govori svoje misli, a
ne obraca se (majka govori djetetu: "Sto puta sam
sugovorniku jojrekla, a opet
onajedno te isto..."), cime se
potencira negativan, ponekad i prezriv odnos prema njemu.
93 Sintaksostilistika

Sintaksostilistika
Sintaksicka stilistika ispituje sve stileme na sintaksickom nivou, proucava
njihovu
funkcionalno-stilsku i ekspresivnu markiranost. U ovom dijelu iz dosta obimne
problematike
izdvojiti moezanimljivih
nekoliko se pitanja: prvo, funkcionalno-stilske diferencijacija
sintaksostilema
i sintaksicka sinonimija, zatim funkcioniranje dekomponiranih predikata,
opozicija
i verbalnihnominalnih
stilova, a pored toga i razliciti postupci ekspresivne sintakse (elipsa,
iparcelacija,
slicno). inverzija

Dekomponirani predikat i funkcionalno-stilska markiranost

Dekomponirani predikat sastoji se od jedne glagolske kopule ili
semikopulativnog
i glagolske glagolapadeu, a po pravilu je sinonimican prostom
imenice u zavisnom
glagolskom
Na taj nacin predikatu.
postoje parovi: vodi borbu - bori se; vri ispitivanje - ispituje; uzeti
ucece - ucestvovati;
dodijeliti nagradu - nagraditi; davati savjete - savjetovati. Ponekad
dekomponirani
moguce zamijeniti predikat nijepredikatom, ili pak izraava drugu nijansu znacenja ( baciti pogled
prostim ima
dodatnu komponentu kratkotrajne, brze radnje u odnosu na pogledati
). U vecini slucajeva, medutim,
rijec je o sintaksickim sinonimima, koji pokazuju razlicitu stilsku markiranost.
Primjeri sa
dekomponiranim predikatom frekventniji su u zvanicnim stilovima, a njihova
upotreba u stilu obicno pokazuje da govornik ne posjeduje dovoljnu
razgovornom
stilisticku kompetenciju,
kompetenciju koja ukljucuje prekljucivanje sa jednog potkoda na drugi. U
svakodnevnoj
predikat konverzaciji
izraavam aljenje umjesto alim signalizira ili govornikov pogrean stilski odabir ili je
intencionalno upotrijebljen da bi se stvorio komican efekt, da bi adresat
percipirao
poigravanjetakvu upotrebu kao
jezikom.
Dekomponirani predikat samo je jedna od pojava koje su dio tendencije ka
nominalizaciji
u jeziku. Pod nominalizacijom se opcenito podrazumijeva pojavljivanje
nominalnih
verbalnih sredstava umjesto
(Radovanovic 1990:42). Evo nekoliko karakteristicnih primjera:
Postojanje tendencije neprijavljivanja gostiju - postoji tendencija da se gosti ne
prijavljuju;
Pokazivanje sposobnosti dugog pamcenja/ pokazivao je sposobnosti dugog
pamcenja (prema
Radovanovic 1990:31).
Ova je pojava dosta zastupljena u razlicitim evropskim jezicima, a po pravilu je
za nekekarakteristicna
funkcionalne stilove. Naime, nominalizirani iskazi frekventniji su u
pisanim
stilova zatekstovima, a od
njih su najpogodniji administrativni stil, publicisticki (narocito
ipoliticki
donekleanrovi),
novinski.naucni
U tom smislu za ove stilove se moe reci da su nominalni
, dok su recimo
razgovorni i knjievnoumjetnicki stilovi verbalni.
Upotreba nominaliziranih iskaza vezuje se za situacije i sfere komuniciranja u
iskazujukojima se impersonalne, apstraktne informacije, dok su radnja, konkretni
staticne,
vrilac
pod radnje,
kojima uvjeti odvija manje bitni (ili se ele takvima predstaviti: uporedi
se radnja
cestupoliticki
neki primjedbu da sureferati suvie uopceni, generalizirajuci a time i
govori,
naslovima
unastaju
neobavezujuci). Unaslovima
knjievnoumjetnickom
Postupci
operacijama
(pa i ekspresivne
u oduzimanja,
stilu,
novinskim sintakse
naucnih
ovidodavanja
postupci
mogu
i drugih
se
zastupljeni
ilitekstova)
nazvati
permutacije.
i sintaksickim
su
ovou je
Mada
svim
jednostavno
stilovima
sufigurama,
najviei buduci
obrazloiti
imenuje
Postupci
prouceni
anrovima
ekspresivnost
da(ili,
ekspresivne
uvijek
kojima
potrebom
u svojstvena.
skladu
je da
sintakse
s temom,
se potrebom imenovanja ) neka pojava, tema, dogadaj i slicno.
94 Sintaksostilistika

Elipsa
Pod elipsom retoricari podrazumijevaju dokidanje pojedinih dijelova iskaza, "a prava je
retoricka elipsa ona u kojoj se izostavlja citav dio iskaza inace sintakticki
nuan"su(kiljan,
Neke 1985: 25).
elipse rezultat umanjivanja ili dokidanja redundance u iskazu, te se ne
mogu smatrati Takav je slucaj cest sa odgovorima na pitanje, npr:
figurativnima.
Gdje ste ostavili potvrdu?
Na stolu.
Ovakav odgovor jeste cista rema, a kontekstualna ukljucenost omogucava
izostavljanje
redundantnih dijelova. Odgovor Ostavila sam potvrdu na doimao
stolu bi se kao nepotrebno opiran,
redundantan, neprirodan. Zbog toga prvi odgovor sintaksicki jeste eliptican, ali
sa retoricke
gledita nijetacke
figurativan. Cak bi se potpuni odgovor mogao smatrati ili stilisticki
markiranim,dodavanja,
operacijom nastalim ili sa aspekta komunikativne upotrebe pogrenim.
U narednom primjeru zanimljivo je funkcioniranje elipse, ali i nekih njoj
srodnih figura:
Dakle, ja sam stajao pred njim na divanu, a pismo je vec putovalo!... A i ono sa
stola...,
Francuz..., i ono je vec u Stambolu, sigurno?!... Zato Omer-paa onako!... A ja
njemu
"Slavodobitnicu"!... Njemu "Slavodobitnica", meni smrtovnica! I - ta bi sad
Jukic?
U U Goru?Mi u rupi!... Bjegunac!... ali, ne... Ne moe... Nije, zar, to sve
Austriju?!...
ba tako!...
moe to... toNe
sigurno konzul prepada Martica, a njega nije teko... A ako ipak?...
Zato
onakobi paa Ali, ne, ne, ne...
vrdao?...
(LOVRENOVIC, 75)
Kao tipicne elipse u tom monologu dolaze recenice u kojima je izostavljen
predikat:
"Zato Omer-paa onako!" (moe se rekonstruirati predikat iz niza glagola:
postupa, cini, radi,
reagira, govori ...)
"A ja njemu 'Slavodobitnicu'?!" ( dao, poklonio, urucio ...)"
Figurativnost i pociva na potrebi citaocevog nunog angamana u pronalaenju
elidirane
komponente, te na izboru izmedu niza leksema iz odredenog semantickog polja,
u cemu je
oslonac osnovniPri tome treba naglasiti da elipsa ponekad moe stvoriti i
kontekst.
ambigvitetan
pojacava njensmisao, to
efekt zacudnosti.
Najceca funkcija elipse jeste prikazivanje spontanog, emotivnog,
nepripremljenog
povremeno govora,Istovremeno, ona cesto stilizira razgovorni stil i
i stvaranje patosa.
njegovu tenjuukidanju
maksimalnom ka redundance.
U prethodnom primjeru zastupljena je jo jedna figura srodna elipsireticencija - (reticence;
aposiopea) . Ona bi se mogla samtrati i podvrstom elipse, mada u tradicionalnoj retorici nju
smjetaju u obicno
figure sadraja, a ne izraza, te je smatraju vrstom metalogizama
132), odnosno
recenica,
nepodnoljiva.
moe biti
Niu
Bliskost
prekinutih
smatrana
se nedovrene
figurom
Ovom
reticencije
i iskaza,
elipsom
se"suavanja
figurom
irecenice,
elipse
najcece
(izostavljen
prikazuje
pokazuje
misli"
kao
sa ciljem
da(Zima,
jeibi
ipredikat
brza
naredna
glasno
prikazivnja
1880:
smjena
koji
izgovorena
recenica,
124).
radnji,
sesnanih
dade
Reticencija
urazmiljanja,
cijela
kojoj
rekonstruirati,
uzbudenja.
druga
misao
je izgledala
(Dubois, Edeline, 1986:
figura
Takve
recenice
burne
doivljaji...
jer
klauzi
je isti
emocije,
"Ali,
suvie
adverzativna
nezavrenih
su
- "prepasti"),
ukao
prekinute
prethodnom
ne...
strana,
u prvoj
Ne klauza
ali
moe...
iprimjeru:
reticencijojom
(...) Ne moe (klauza
to..." je naglo prekinuta):
95 Sintaksostilistika

"To sigurno konzul prepada Martica, a njega nije teko..."

Dakle, i elipsa i reticencija imaju slicnu funkciju u tekstu: one tekst cine
zacudnim,
citaocevu panju naskrecu
samu formu iskaza, tj. teksta, te je njihova funkcija, kao i
funkcija figura
opcenito, poetska, odnosno retoricna. Istovremeno, one signaliziraju i
raspoloenje
tekstom kakvo
stvoriti, a posepravilu
eli signaliziraju i o kakvom se tipu teksta radi
(najcece je to upravni govor,
monolog).

Normativne recenice
Mada su sa sintaksicke tacke gledita nominativne recenice samo jedan tip
jednokomponentnih prostih recenica (shema im je cop N1), sa stilisticko-
retoricke tackei takoder
su markirane gleditase
one
mogu smatrati figurom. Kod njih se ne moe govoriti
o "izostavljenom
predikatu", jer jedini glavni clan - nominativna rijec ili sintagma - preuzima na
sebe predikativnost,
opca a
semantika tih recenica postojanje
jeste predmeta ili predmetno predstavljene pojave, radnje,
stanja (vedova, Lopatin, 1989: 454). I u novijoj retorickoj literaturi naglaava se da u
njima
"ponekad glagol kao da je prisutan u formi imenice - on predaje imenici svoj
smisao i dio
funkcija" svojih Edeline, 1986: 134).
(Dubois,
U retorici se ponekad nominativne recenice smatraju podvrstom elipse, buduci
da je cijeli izraz
saet, predstavljen nominacijom, imenovanjem.
Kia. Lice kao poklana perad, truhle okrajaka, triangulacija i logaritmi, zelena
salata i ocat,u augustu, rijec: konzekvenca, neciji smijeh, zreo, krupan zalazak
jedna tetka
sunca i hlad
rijecnog meandra, jedan poar u snu, nagla oceva smrt, brojni obrasci kojima se
pravda ivot,
slojevita utnja i vjebe iz grammetrije, ahatsko klatno instrumenta u mozgu, taj
klempavi
ekipe ef u zelenoj koverti; (...) i ova ulica, ovaj grad, ovaj obris neba, ovo
i otkaz
iprazno popodne
odmjeren korak i svijet u caroliji oka.
(Isakovic, Antologija, 301)
Ova figura, vidi se i iz citiranog primjera, nominalizirano predstavlja zbivanja,
stanjau (cesto
to zbivanja prirodisuili smjena dinamicnih zbivanja). Panja se pri tome
fokusira nominalizirano
njihovo na pojave, na imenovanje, ne i na vrioca radnje, niti na samu radnju
("ponekiOdatle
izdah"). cudan njena zastupljenost u opisnim dijelovima teksta.
Nominativne recenice zastupljene su u razlicitim stilovima, a posebno je
ekspresivna
upotreba u poeziji. njihova
Poznate su pjesme koje su zbog odsustva glagola, tj. zbog
iskljucivog nizanja
nominativnih recenica, u ranijim epohama izazivale svojevrsnu buru (pjesma
ruskog
Feta pjesnika
"opot, A.A.dyhan'je") i predstavljale primjer kada je zacudnost
robkoe
prevazila
stepen svojnaruila
i bitno uobicajeni
postojeci sistem, postojecu "normu odstupanja". I inace je
deglagolizacija jedan u poeziji, jo jedan vid gramaticke poezije.
od stilogenih postupaka

Parcelacija
uparcelacijom
Znaci,
interjunkturno
i(Radovanovic,
doci
parcelat
parcelata
parcelat,
nizu
i vie
Parcelacija
intonaciono
zaima
vezuje
parcelaciju
koji
parcelata,
ulogu
obicno
autonomizirana,
je
1974).
se
strukturno
sedruge
izdvojenih
zakao
se
asu
jednu
Usljed
oni
razumije
nuna
pojava
bazne
medusobno
uvjetovan
jedinu
toga
segmenata
dva
dok
komponente
ekspresivne
realizacija
izdvaja
uvjeta:
baznu
je drugi
baznom
mogu
medusobno
komponentu,
se
prvi
jedne
pozicioni
sintakse
za
bazna
biti
je
komponentom.
naredni
uintonacioni
recenice
odnosu
komponenta,
relativno
odvojenih
- ajedinica
parcelat).
sami
koordinacije
u vie
- parcelati
jezicna
nedavno
Uztrai
tackama)
gramaticko-
tekstovnih
Ujednu
narednom
sintaksicku
jedinica
ili
pocela
baznu
-
jedinica
(Aleksandrova,
mora
postpoziciju
strukturalno
komponentu
subordinacije
primjeru
medusobno
biti
izucavati.
(ili
citav
jednog
su
samostalna,
moe
(iniz
koordinirani:
1984:211).
tada
Pod iskaza
jedan
96 Sintaksostilistika

I jedno i drugo se u bolnici nagledalo svega. Raskomadanih tijela. Krvavih

pelena.
Razrogacenih pogleda oceva koji u naramcima dre svoju mrtvu djecu i trae
pomoc iod
Majki, njih.oblivenih krvlju, koje sopstvenu bol ne osjecaju od boli to
samih
razara tijelo
njihovog ceda. Majki zanijemjelih. Majki koje vrite. Majki koje se tiho mole.
(CORRIDOR, septembar 1994, 12)
Ovdje su parcelirani blii objekti, koji su svi supsumirani pod sadraj objekta , navedenog
svega
u baznoj komponenti. Na taj nacin parcelirani su kumulirani
objekti, koji, buduci da su asindetski
pripojeni uz baznu komponentu, svakako nose i figurativnost asindeta
. Osim toga, cetiri posljednja
parcelata strukturirana su kao anafore ("majki"), tako da je figurativnost teksta
viestruka, a time Parcelacija ima za funkciju naglaavanje vanosti svakog
i njegova zacudnost.
elementa, isticanje
sadraja svakog pojedinog parcelata, cime se pojacava emocionalnost i
retoricnost
naglasiti i toteksta. Vano je raclanjivanju recenice parcelacija uvijek cini njen
da u aktualnom
rematski
slijedi da dio, iz cega tekstu rematski dio znatno dominira nad tematskim.
u prethodnom
Buduci da parcelacija ponekad asocira na elipsu, treba ukazati na osnovne
razlikePrije
dviju figura. izmedu tih parcelati se lako uclanjuju u prethodnu recenicu, a
svega,
elipticne
mogu, recenice to ne
npr:
Kraj drugog kreveta linija. Posudena. K'o i televizor. K'o i rerna s "koletima".
Na podu bljeti
jambolija. A prema izlazu hodnicic sa dva golema plakara. Poluprazna.
(CORRIDOR, septembar 1994, 10)
Jednostavnim uvrtavanjem dobijaju se recenice:
Kraj drugog kreveta (stoji) linija, posudena k'o i televizor, k'o i rerna s
"koletima",
bljeti na podu
jambolija, a prema izlazu (je - M.K.B.) hodnicic sa dva golema
poluprazna plakara.
Osim toga, i parcelat i bazna komponenta jesu iskazne realizacije jedne
recenicne
su elipticne strukture,
recenice dok
informaciono autonomne i svaka elipsa je zasebna recenica
u odnosu
koje na recenice
je okruuju.
Dodatna ekspresivnost parcelacije rezultat je i ritmicko-intonacionog izdvajanja
parcelata
u odnosu na baznu komponentu, to je svakako uvjetovano postojanjem tacke i
pauze koju ona
predstavlja. Tekstovi u kojima se ovaj postupak pojavljuje zbog toga su uvijek
specificno to
naglaeni, ritmicki
se u pisanoj formi sugerira upravo interjunkturna pozicija.
97 Tekstualna stilistika

Tekstualna stilistika
...in the famous words of Jacques Derrida (famous to people like
Robyn, anyway), 'il n'y a pas de hors-texte'
,there is nothing
outside the text.

(David Nice
Lodge,
Work)

Nicega nema oko covjeka to ne bi bilo sacuvani tekst.

(Pavao Pavlicic,
Krasopis)
Tekstualna stilistika (ili stilistika teksta
) relativno je novi segment stilistickih istraivanja. Kao
to je lingvistika u cjelini smatrala recenicu za najviu jedinicu svojih
istraivanja,
ponekad takoizjevida
gubila i stilistika
cinjenicu da je teko, ako ne i nemoguce, izolirano
ipromatrati stileme,
njihovo mjesto a ne u tekstu. Tekstualna stilistika posmatra tekst kao
i funkciju
cjelinu,
analiziras prije
tim to pri tome
svega sve njegove stilogene elemente, medusobne odnose tih
elemenata na razlicitim
razinama, kao i nacin na koji ti elementi odreduju funkcionalnostilsku i stilsku
markiranost teksta
u cjelini.. Osim sa lingvistikom teksta, stilistika teksta zbliava se i sa teorijom
knjievnosti,
sa suvremenim narocito
teorijama o intertekstualnosti, kao i sa naratologijom. Uz to, u
mnogo cemuretorickih
nasljednica ona je istraivanja o tipovima diskursa.
U poststrukturalistickoj stilistici i analiza jednog teksta postaje nedovoljna:
odnosesvaki tekst drugih
sa nizom stupa tekstova nastalih prije njega ili istovremeno s njim, ili
sa onimaTip
nastati. koji ce tek teksta nisu samo rezultat nekih vantekstovnih konteksta;
i struktura
unaprotiv,
mnogome tekst
odreduje vantekstovnu zbilju, slicno kao to i sam jezik, u
vitgentajnovskoj
to cini. koncepciji,
Dok fonostilistika, leksicka stilistika, morfostilistika i sintaksostilistika
analiziraju
stilogene elementepojedine
u svojoj sferi same po sebi, izolirano, pokuavajuci odrediti
kako oni funkcioniraju
u pojedinim stilovima i stilovima, tekstualna stilistika promatra sve te elemente
kontekstualnoukljuceno, u njihovom medusobnom suodnosu i proimanju.
Mada tekstualna stilistika moe imati izuzetno raznovrsna pitanja koja istrauje,
ovdjenekoliko
proucavati cemo njenih aspekata. Drugim rijecima, u ovom poglavlju u
centru panje nalaze se:
l. Jake pozicije teksta;
2. Stilisticki tekstualni konektori;
3. Tacka gledita;
4. Intertekstualnost, metatekst, autoreferencijalnost.
Konacno, kao otvorena perspektiva i inspirativno polazite za dalji razvoj
velikogstilistike
nadrastanje
smisaona
izuzetno
orijentirana
znacaja
znacajna
i stilisticka
okvira
na knjievnoumjetnicki
zaza
teksta)
sverazumijevanje
teksta "cvorita"
(itekstove,
naznacavaju
teksta,
kako
toga
stil
zamjesta
se
(Arnol'd,
proizvodenje,
teksta.
nekikoja
aspekti
Mada
1978;
su po
je
hiperteksta
tako
Protcenko,
prvobitno
svojoj
i za poziciji
recepciju
i teorija
Ceremisina,
njegove
u tekstu
tih
jakih
stilisticke
iJake
pozicija
1986),
tekstova.
teksta
po svojoj
pozicije
spadaju
Pod
ona
bila
Uinterpretacije.
formi
jejakim
jake
teksta
od
prije
pozicije
pozicijama
svega: teksta podrazumijevaju se ona mjesta u tekstu koja su svojevrsna
98 Tekstualna stilistika

naslov, epigraf (moto), podnaslov(i), prva i posljednja recenica teksta ili

paragrafa, tj. poglavlja.
Osim toga, u irem smislu u jake pozicije mogu se ubrojati:

stilske figure i tropi, frazemi, krilatice, poslovice i izreke, citati (u najirem

smislu
vlastitarijeci),
imena (narocito u knjievnoumjetnickom tekstu), termini (u naucnom
tekstu), rimovane
rijeci i dr.
Ovaj broj nije konacan, i u razlicitim tekstovima dolazit ce razliciti tipovi jake
upravopozicije.
ovo jakeDa su teksta, potvrduje i cinjenica da se takvi segmenti lake
pozicije
pamte nego
dijelovi ostali
teksta.
Za poststrukturaliste ove pozicije, koje oni smatraju rubnima u tekstu (posebno
npr. nasenaslov,
to odnosi
podnaslov, nadnaslov, odrednicu anra, ime i potpis autora,
kratak sadraj
sadraj poglavlja,
knjige ili casopisa...), postavljaju "okvir razumijevanja teksta", a svaki
taj diopostaje
nacin na izvjestan
nadreden cjelini. Istovremeno su to mjesta "autoreferencijskog
uokvirivanja
prema Derridau,teksta" ili, cijepa, prevoja ili pregiba (Biti 1997: 27).
mjesta

Naslovi, podnaslovi i epigrafi

Suvino je i naglasiti da je naslov od izuzetnog znacaja za stilisticku analizu
Birajucisvakoga
naslov teksta.
ili podnaslov, produktor teksta polazi od potrebe da to saetije
prui osnovnu
informaciju o sadraju toga teksta (referencijalna funkcija naslova), da privuce
panju recipijenta
(konativna funkcija), izrazi vlastitu osobnost (ekspresivna funkcija). Nerijetko
naslov
i poetskumoe imati
ili metajezicku funkciju, a i sam moe postati krilaticom koja ce u
drugim tekstovima biti
sekundarna jaka pozicija (Rat i mir, Hamlet, Tvrdava, Modra rijeka, Carobni
brijeg, JadiPoznato
Vertera...). mladog je koliko su pisci tragali za naslovom svojih djela,
mijenjajuci
puta. ga i po nekoliko
Cak i odsustvo naslova moe predstavljati jaku poziciju nekog teksta, jer
oseminus-postupku,
u tom slucaju radi to obicno stvara konotativna znacenja (uporedi pjesme bez
naslova,
stih u kojima
nerijetko prvi i funkciju naslova). Naslov je svojevrsni tekst o tekstu,
preuzima
saetak teksta,
granicnik, mjestonjegov
uvrtanja teksta.
Slicne funkcije imaju podnaslovi i nadnaslovi, koji preciziraju sadraj teksta,
odreduju
potpunije ga
i adekvatnije, slueci i kao dopuna naslovu (ako je naslov metatekst,
onda je podnaslov
svojevrsni metametatekst). Po pravilu u njima dominira referencijalna i
autoreferencijalna
a manje je izraenafunkcija,
ekspresivna ili poetska.
Mada se na prvi pogled moe uciniti da epigraf ili moto prije svega ima
ornamentalnu
nema nikakve sumnjefunkciju,
da je smisao teksta, autorov credo koji ga je potakao na
pisanje
cesto nekogfokusiran
upravo teksta, u toj poziciji. Nisu nimalo slucajne dugotrajne rasprave o
nekim
npr. epigrafima, epigrafu u Ani Karenjinoj, u Selimovicevom Derviu i smrti
o Tolstojevom
ili u Hemingvejevom
romanu Za kim zvona zvone. Pomocu epigrafa ili mota tekst se ocigledno
smjeta i udakle,
tekstova, kontekst drugih
vec je tu izraena intertekstualnost (odatle cesta pojava epigrafa
knjievnosti,
izdvojen,
Donekle
epigraf
u postmodernoj uporedi
jeodmah
ovome
npr.skrece
bliska
Ecovopanju
i Ime
ulogarue
na
kratkih
sebe,
ili Lodgeov
sadraja,
tako daroman
na
tj.neki
sinopsisa
Krasan
nacinpoglavlja
posao).
anticipirana
Buduci
razumijevanje
cijelog
pak apstrakta
pocetku
teksta
da je posebno
(ili
nairomana
pocetku
dijela ili
teksta)
naucnog
kojiteksta.
njime pocinje.
99 Tekstualna stilistika

Inkoativna i finitivna recenica

Prva recenica u tekstu ili svakom nadfraznom jedinstvu (poglavlju, pasusu i
slicno)
se naziva po pravilua posljednja recenica finitivnom. Da su ove recenice
inkoativnom,
jake pozicije
pokazuje teksta, da se posebno izdvajaju u lingvistici teksta (Silic, 1984),
i cinjenica
koja ukazujetj.
kataforicku, naotvaracku funkciju inkoativne recenice, a anaforicku, zatvaracku
funkciju
Naime, ove finitivne.
dvije recenice, koje na izvjestan nacin predstavljaju svakoga
okvir teksta, njegovu granicu
u odnosu na druge tekstove, sadre u sebi bilo elemente koji upucuju na ono o
cemu ce (inkoativna
govoriti se u tekstu recenica), ili rekapituliraju ono o cemu se u tekstu govorilo
(finitivna recenica).
Ako se pode od nekih visokoshematiziranih tipova tekstova, npr. od , mogu bajkise prepoznati
ustaljeni modeli ovih okvirnih recenica (Bio jednom jedan kralj; Bila jednom
jedna...;
su dugo iodnosno: I ondaTu sam i ja bio, i vino sam pio, jo mi je i sad jezik
sretno ivjeli;
mokar). Medutim,
odredene konvencije, pokazano je, postoje i u naucnom tekstu, kao i u nizu
drugih tekstova.
Knjievnoumjetnicki pak tekst, kao izuzetno otvoren stil za nove mogucnosti,
cesto se odlikuje
ocudenjem i u ovim pozicijama, to jake pozicije cini jo izraenije stilogenima.

Imena likova i imenovanja u tekstu uopce

Imena likova izuzetno su znacajna kao smisaona cvorita teksta i kao indikatori
promjene
gledita. tacke
U knjievnoumjetnickom stilu narocita se panja poklanja izboru
imena lika,
ponekad buduci
sadri da
elemente ocjene lika, njegove karakteristike, ili ima posebne
estetske ili simbolicke
konotacije.
U drugim stilovima imena takoder predstavljaju jake pozicije, buduci da se na
panjanjima fokusira
prije svega iz informativnih razloga (npr. u novinskom stilu, u jeziku
suda
drugim i slicno).
stilovimaU nekim
ime moe imati ubjedivacku funkciju, pa se i sa stanovita
poiljaoca i primaoca
percipira kao posebno znacajno. U izboru imena proizvoda ili imena
ugostiteljskih
posee za stranim objekata cestokoje
rijecima se imaju efekt oneobicavanja, tj. egzotizacije, i/ili
konotiraju
sferi. Tako,presti
npr., uubritanskom
toj telefonskom imeniku samo na jednoj stranici pod
restoranima
pola imena bilo"gotovo
je na drugim jezicima , a ne engleskom La- Bella Napoli, Le Patron, Le Deux R, Le
Quatre Saisons, Mamma Mia (...), Shangri-La ", dok japanski proizvodaci svoje proizvode imenuju
engleskim nazivima ako ele potencirati solidnost, francuskim ako je u prvom
aplanu elegancija,
italijanskim obicno ako je u pitanju sportski automobil (Crystal 1994: 348).
Slicno
jeziku, je
doki uneke
naemzemlje pokuavaju zaustaviti prodor stranih jezika u takvim
slucajevima,
zabranjuju pa seproizvoda ili restorana i prodavnica na drugim jezicima.
nazivi
Znacaj vlastitih imena moe se pratiti i u usmenoj komunikaciji, u diskursu
govora.svakodnevnog
Davanju imena novorodenom djetetu obicno se posvecuje mnogo
panje ida
buduci razmiljanja,
u vecini kultura kao dio podsvijesti, zapravo dio kolektivnog
nesvjesnog
omen ostaje(ime
est nomen uvjerenje da U nekim plemenskim kulturama pojedinci svoje ime smatraju
je znak).
cuvaju ga, ili caktajnom dobijaju i dva imena, jedno koje znaju samo najblii clanovi
plemena
koje je zai iroku
Bog, i upotrebu
drugo, (Crystal 1994: 9). Kada javne licnosti, glumci,
biraju
ioneobicavanjem
poznavanje
knjievnoumjetnickih
elementi
funkcije,
njihovu
pozicioniraju
mogu(ili
Prepoznavanje
posluiti
zapamtljivost,
koje
odnosnu
dobijaju)
jakih
na
i prevod
takva
kao
imena,
pozicija
primjenu
umjetnicko
pocetna
jakih
tekstova,
mjesta;
tako
treba
zateksta
pridavanjem
pozicija
da
pri
sacuvati
tacka
b)
se
ime
kodiranju
buduci
znacajno
argumentativnu
u upredavanjima
kao
i stilistickom
njihova
u najvecoj
da
pseudonim,
sjaja
teksta:
je
suitu
analiza
svojstvenog
zafokusirani
mogucoj
prevodenje,
a)
dekodiranju
funkciju,
ilididakticku
onda
usvakako
udbenicima
mjeri.
je
javnoj
posebno
tako
tonarocito
su
svakoga
funkciju,
uvjetovano
da
Jake
znacajni
profesiji
se
znacajni
najznacajniji
pozicije
kljucna
kada
teksta.
prije
elementi
ilise za
pjevaci, knjievnici i sl.
potrebom
umjetnosti
"obicnom",
Osim
radi
formalni
mogu
svega
segmenti
mjesta
nalaze
o toga,
simati
prevodenju
analizu
na
za
obzirom
iargumentaciju
mjestu
za
sadrajni
nasuprot
dobro
stilski
i prakticne
teksta
na
jakih
neutralnom
pozicijastvarnom
- u govoru, imenu.
reklami i slicno.
100 Tekstualna stilistika

Stilisticki konektori
Konektori su signali kontekstualne ukljucenosti recenice i signali povezanosti
recenica
(Silic 1984). u tekstu konektori u tekstu mogu se proucavati kao svojevrsni toga
Istovremeno, okvir
teksta, te
kao metatekstualni signali koji "upucuju na to to je u iskazu tipsko ili
ponovljivo,
da a po cemu kao
tekst raspoznajemo mislimo
odredenu 'vrstu' teksta" (Velcic 1987: 120). Ovaj
aspekt
konektoraistraivanja
veoma je zanimljiv za stilistiku, posebno kao dodatni kriterij
anrovske ili
funkcionalnostilske klasifikacije. Mada metatekstualni signali ne mogu biti
opcevaeci,
pravilu moe se
uspostaviti po
distinkcija izmedu metatekstualnog okvira razgovornog
teksta i zvanicnih,
specijalnih stilova, posebno onih sa argumentativnom funkcijom. Istina, ne treba
zaboraviti da susignali ira kategorija od konektora, pa se kao primjer drugih
metatekstualni
metatekstualnih
moe uzeti naucni signala
stil. Ovaj stil kao svoj okvir, kao metatekstualne signale ima
jo neke
spisak elemente
literature -
i izvora, fusnote, predmetni i imenski indeks, specificno
uvedene citate i slicno, te
ova njegova osobina cini pogodnimga za postupke preregistracije i stilizacije
naucnog stila
u knjievnoumjetnickom stilu.
Osim toga, moe se izdvojiti grupa tekstova u kojoj gotovo nema metatekstulnih
signala,
tip teksta ali se na osnovu shematizirane strukture, na osnovu ustaljenog
prepoznaje
rasporeda
(Velcic sadraja
1987: 125) - takav je npr. slucaj sa nekim anrovima administrativnog
stila (formulari,
obrasci, uputstva za upotrebu) ili sa vec analiziranim kuharskim receptima i
slicno.tipovi
takvi Postoje, naravno,
tekstova kod ikojih nema formalnih pokazatelja okvira, i tada se
traga za drugim
kriterijima pri odredivanju klasifikacije tog teksta. Cinjenica da konektori nisu
dostatan
kriterij u idistinkciji
apsolutanmedu anrovima i stilovima ne znaci da taj kriterij treba u
potpunosti
vec da se onzanemariti,
uzima u obzir svuda tamo gdje je to moguce.
Za lingvisticku stilistiku posebno su zanimljivi stilisticki konektori
, u koje spadaju razliciti
leksicki i, rjede, gramaticki konektori koji imaju dodatnu komponentu
stilogenosti, odnosno
markiranosti. U osnovne stilske
njihove tipove spadaju figure, tropi, stilisticki
amarkirani redelement
kao prateci rijeci (inverzija),
cesto dolaze i specificna ritmicka sredstva. U izuzetnim
islucajevima
grafostilemifonostilemi
takoder mogu postati stilisticki konektori.

Figure kao konektori

Figure ponavljanja
Vecina istraivaca istice prije svega figure ponavljanja u konektorskoj ulozi,
buducielemenata
ponavljanja da predstavljaju najvanije jezicko sredstvo za povezivanje
dijelova teksta.
Anafora (a), epifora (b), simploka, anadiploza (c), paralelizam (d), polisindet (e)
i ostale figure
ponavljanja mogu doci u ovoj ulozi u razlicitim tipovima tekstova:
(a) Idi , rekao sam mu tiho. Idi, rekao. Moda sam nisam ni rekao, ali on je razumio, po micanju
usana, ili po pokretu ruke, jer je elio da ode, i otiao je, ne ureci, da ne pokae
nestrpljenje
koje ga je sigurno gonilo da to prije ostane sam s onim to je donio u ocima. rekao Idi,sam,
jer on je bio svjedok moje slabosti (...)
(b) Cijeli
to ivot
cekajestotine
zapoceto,
ja samo
godina
to
cupam
lei
i ne nedovreno,
radi
i otimam
nita vrijeme...
drugo
to nenego
moe
Ja ne
ceka!
mogu
cekati!... (LOVRENOVIC,
(SELIMOVIC,
Mi! cekati
Ono
vec predugo
to jo moram
46)
...
cekamo
19)
Bosna
uraditi,
vec
101 Tekstualna stilistika

(c) Jesam ja sada slobodan, a kod tebe bih bio rob ili to i rob, ali ja racunam da
je vano dobro
ivjeti a svi smo mi robovi i ovako i onako. I ti si rob kod namjesnika
ili njegovog brata,
namjesnik je rob kod velikog vezira, veliki vezir kod kalifa,makar a kalifkod dragog Allaha.
Rob do roba i rob iznad roba - eto to smo ti mi, ali je jednome dobro ivjeti, a
drugomdobro,
manje je malo
i to ti je ona vana razlika koju pametni ljudi gledaju.
(KARAHASAN, 34)
(d) Izmedu zelenila crvenjeli su se pojedini plodovi na granama, crveni kao
Reginine
staromodne alice za kavu. Na staroj kupini preo je pauk mreu i sputao
se u pravilnim
razmacima okomito u dubljinu kao cunj nevidljivog ivaceg stroja, a sve je
bilo tiho.
Daleko iza ume dopirao je sopran pastirice i zvuk klepke. Pod proplankom
u dolini
vijugala se Blatnja izmedu livada i vinograda u koritu (...)
(KRLEA, 114)
(e) Knjiga postanja
Glava prva
U pocetku ti stvori nebo i zemlju A zemlja bjee bez
oblicja i pusta
Ibjee tama nad bezdanom
Iti rece Da bude svjetlost Ibi svjetlost
Ividje ti da je svjetlost dobra Irastavi od nje tamu
Isvjetlost nazva dan a tamu nazva noc
Ibi vece Ibi jutro Dan prvi
(...)
(DIZDAR, 29)
Svi ovi primjeri sjedoce o tome da su figure ponavljanja izuzetno znacajne kao
u tekstu, konektori
te da su one osnovna sredstva rekurencije , tj. povezanosti teksta putem ponavljanja jezickih
jedinica. Ujedno ove figure ne gube svoju stilogenu prirodu - one uvijek
oznacavaju
na samu sebe skretanje poruke zacudnosti, a time i realizacije estetske ili
u cilju stvaranja
argumentativne funkcije.
I drugi tipovi figura mogu postati konektori u tekstu, ali po pravilu samo ako se
ponavljaju,ucestalo
postajuci i kompoziciono sredstvo. U poetskom tekstu fonostilemi
(asonanca,
mogu aliteracija...)
takoder postati stilisticki konektori, a grafostilemi (specifican graficki
nacin pocinjanja
poglavlja, npr., obiljeavanje jednog segmenta teksta specificnim grafickim
sredstvima
poetske i sl.) uz
tekstove takvu ulogu mogu imati i u drugim tipovima tekstova. Posebno
uznacajnu
koneksijiulogu
teksta imaju gradacijai retoricka pitanja.
i(Katnic-Bakaric
11
upravo
ugradacija
tekstualnolingvistickih
knjievnoumjetnickom
formalnih
Ugradacija
gradaciji
imasredstava
ubjedivacku
(Nikolaeva
1996).
se razlikuje
gramatike
istraivanja
Cak
tekstu,
funkciju,
1978:
i vie
onipateksta,
autori
tipova
31).
i njena
isticu
u narednom
Dok
za
akonektora
ekspresivna
na
njen
koje
uplanu
publicistickim,
znacaj:
nije
primjeru,
sadraja
(leksicki,
karakteristicno
inpr.,
poetska
koji
tematska
odgovara
oratorskim,
stilisticki,
pokazuje
funkcija
dovodenje
progresija
jojgramaticki
kako
kao i
uGradacija
smatra
sadrinska
reklamnim
dominira
se
gradacijski
vezu
segment
propozicionalni)
retorickih
se jednim
kao
jedinica
tekstovima
razvija:
teksta
konektor
od
102 Tekstualna stilistika

Dijete je urlalo ocajno, kao iza glasa, opsjednuto, suludo, opreno od sunca, kao
u bunilu i sve je bilo vie grc nerava, padavicavo prividenje nego stvarnost.
suncanice
Drhtao je taj
ivotinjski gluhonijemi glas djecji na punoj svjetlosti, treperio je u bolecivim
kolutovima,
se u krug predirio
punim sjajem suncem prelivene stijene, razlijevao se po prostoru,
pod tornjem,
nad krovom, nad drvoredom, kao dim se puio pod nebom pritisnut suncem i
sparinom.
(KRLEA, 94)
Vec prva recenica, zasebno posmatrana, predstavlja gradaciju, a posmatranjem
nadrecenicnog
jedinstva u cjelini vidi se da prva recenica predstavlja temu koja se razvija u
narednimrijec
Kljucna recenicama.
u tekstu jeste rijec glas, tacnije, djeciji glas , koji je prikazan u gradaciji:
on drhti, treperi
u bolecivom kolutu, iri se, razlijeva se , i to pod krovom, nad tornjem, nad drvoredom i, konacno,
ostaje zarobljen pod nebom
(vrhunac). Istovremeno, kumulacija vie stilistickih konektora potencirana
je specificnim pratecim ritmom.

Retoricka pitanja kao konektori

Retoricka pitanja odlikuju se jspecificnom crtom: pored toga to njihovim
u tekstuponavljanjem
pocinje djelovati mehanizam rekurencije, ova pitanja mogu formirati
svojevrsni
dolazeci okvir
kao teksta, (pocetna) i finitivna (krajnja) recenica. Na pocetku
inkoativna
teksta ili pasusafunkciju,
ima otvaracku ta figurapobuduje adresate da dalje prate tekst, dok na kraju
teksta ima posebno
zanimljivu dvojnost, buduci da formalno zavrava tekst, a stvarno tek otvara
mogucnosti zaOvo je postupak koji je zbog male ucestalosti u poeziji posebno
razmiljanje.
stilogen. "Slovo
pjesama Npr., u ociklusu
covjeku" M. Dizdara svaka pjesma zavrava retorickim
upitanjem (Prvo: Zarobljen
meso zdrobljen u te kosti/ Prostor taj do neba/ Kako da premosti?; Peto:
Zaplijenjen
za sebe djela/ odKad
tijelacegrub
tijelo samo da/ Postane djelo? - Dizdar, 107-111). Na ovaj
nacin trai citalaca
angaman se aktivni u traganju za moguce odgovore - pjesma ne pretendira na
konacnost vec
odgovora, forme niti novo slovo otvara beskrajno polje mogucnosti. U pjesmi
svako
A.B. imica
pitanje pocinje retoricko
(Ima li iko u svijetu/ kom bih se mogao obratiti?) i zavrava
stihovebar
moci/ (Oizreci
hocu taj
li ikad
ocaj?//il vjecno/ usta mi ostat ce nijema?), tako da se stvara
dojam zaokruivanja,
prstenaste strukture stihova. Zavrno pitanje kao da pokazuje bezizlaznost
situacije,
prsten a kompozicioni
ujedno simbolizira i krug bez izlaza u kojem se krecu razmiljanja lirskog
"ja".
Sintaksicke figure permutacije - inverzija
Tradicionalna gramatika i retorika inverziju su posmatrale pojednostavljeno,
tako
smatralo dato se
je neutralan red rijeci S+P+O (subjekt + predikat + objekt), a da
svako njegovo
naruavanje znaci i inverziju. Medutim, sintaksa teksta pokazala je da se i o
inverziji
samo akomoe
se redgovoriti
rijeci promatra kontekstualnoukljuceno, tj. aktualizirano.
Na taj nacin, stilistickom, figurativnom inverzijom smatra se poredak N+D
(novo + dato),
"red komponenata pritj.kojem se na prvom mjestu nalazi komponenta to nosi
anovu obavijest",je rezultat naruenog suodnosa forme i funkcije i specificne
ekspresivnost
intonacije,
posebno u kojoj jenovo (Silic 1984: 64).
naglaeno
103 Tekstualna stilistika

U narednim primjerima takva je antepozicija predikata (a) i postpozicija

atributakongruentnog
(b):
(a) Nalaktio se Jukic
na pervaz prozora, odbija dimove, i puta da misli naviru kako koja otkuda
naide.
(L,46)
Zapalio je Jukic cigaretu - ko zna koju vec veceras...
(L,46)
(b) Plovidba duga
I ili smo stokrako ili lako
Prema zvijezdama
Onim
(...)
Nismo tada govorili o oku
Bilo je mnogo ociju zvjezdanih (...)
(Dizdar, 45)
Inverzija je narocito efektna i zbog ritmizacije iskaza, to posebno dolazi do
izraaja
povecane pauzekod
(kao u Dizdarevoj pjesmi, gdje je postponirani kongruentni odvojen
onim kao
atribut stih-strofa). U tekstovima sa izraenom inverzijom ona jasno figurira
zaseban
kao stilisticki
pokazateljkonektor,
odstupanja od norme, te je stoga diskurs vidljiv, figurativan.
Ovdje prikazani tipovi samo su dio velike grupe stilistickih konektora i
prikazani
ilustracija su kao
koja moe objasniti mehanizme njihovog djelovanja. Osim toga,
proucavanjem
konektora stilistickih
jo se nalazimo u sferi strukturalne stilistike teksta, koja i te kako jo
oima ta reci
funkcioniranju izraajnih i markiranih jezickih sredstava u tekstu, a ujedno se
otvara i put
naredno za
poglavlje, koje oznacava preorijentaciju na poststrukturalnu stilistiku.

Tacka gledita
Tacka gledita izuzetno je znacajna za stilistiku teksta, buduci da ona pokazuje
nacin teksta, poziciju sa koje tece pripovijedanje. Vec je ranije pokazano
organizacije
da tacka
moe bitigledita
tijesno povezana sa problemom komutacije lica, tj. da komutacije lica
imogu signalizirati
promjenu tacke gledita. Istovremeno, tacka gledita ne moe se svesti samo
na ovaj aspekt.
Za jednog od najznacajnijih teoreticara koji su se bavili ovim pitanjem, Borisa
Uspenskog,
tacka gledita predstavlja centralni kompozicioni problem
knjievnoumjetnickog
uopce, buduci da se onai umjetnickog
javlja u svimdjela
reprezentativnim umjetnostima, npr. u
nosilac
navodeni tacke
primjer
slikarstvu i1979).
(Uspenski gledita
filmu iz Leopisuje
Carreovog
(prepricava)
romana neki
kada dogadaj
govornikizopozicije
sebi prica
promatraca
u trecem
a) ideoloka,
b)
c)
d)
(takav
licu),
prostorno-vremenska,
frazeoloka,
psiholoka
ne
Ovaj
Sve
je iranije
sudionika,
ove
teoreticar
itacka
tackegledita.
gledita
razlikuje
mogu
cetiribiti
tipa tacke
spoljnei
gledita,
unutarnje
u: spoljna
koje spadaju:
tacka gledita jeste ona u kojoj
104 Tekstualna stilistika

dok unutarnja tacka gledita dolazi u iskazima u kojima njen nosilac opisuje
dogadaj bez
sudionik distance, kao
u njemu.
Na izvjestan nacin one se sve prelamaju u frazeolokoj tacki, buduci da ona
pokazuje
sredstvima verbalnim
i ostale promjene. Tako se, izmedu ostalog, promjena tacke gledita
moe pratitisa upravnog govora na neupravni, prelaskom sa autorskog govora na
prelaskom
govor lika, a dviju (ili vie) tacaka moe se uociti u formi nepravog upravnog
supostojanje
govora, to je vec ranije
ukazano.
Jo je jedan karakteristican primjer za izraavanje vremenske tacke gledita
frazeolokim
sredstvima komutacija glagolskih vremena. Naime, komutacija (transpozicija;
sinonimija) vremena gramaticke stilistike kao i komutacija lica. Ipak,
predmet je proucavanja
upotreba
u primarnojjednog vremena
funkciji drugoga moe biti i signal promjene tacke gledita. Takav
je slucaj sa upotrebom
historijskog , tj. pripovjedackog prezenta
za opisivanje prolog dogadaja, kao u narednom primjeru:
ta misli koga samjuc e srela ? Idemti ja na posao, kad odjednom -tup!- tvoj bivi Smije
mu!
se , raspoloen, u nekom novom odijelu... I pitaza tebe.
U takvim slucajevima emitent sa spoljne tacke gledita (upotreba prolog
vremena
recenici) prelaziuna
prvoj
unutarnju, to signalizira forma sadanjeg vremena. U
takvim slucajevima
govorno lice kao da se "vraca" na onu tacku vremena na kojoj je bio dogadaj
koji prica,
postaje dioponovo
odredene situacije, njen unutarnji dio. Drugim rijecima, kao d se
simultano
i pricanje oodvija
njemu.dogadaj
Slicno je i sa upotrebom prezenta za izraavanje buducih radnji, to se u sintaksi
obicnovremena
definira kao izraavanje uvjerenja, sigurnosti da ce se neka radnja
realizirati
Takva u buducnosti.
upotreba signalizira i prelazak na unutarnju vremensku tacku gledita,
npr:
Sutra idem na odmor. U ovo vrijeme sutra sam na plai.
U subotu se udajem/ enim.
Vec i ova dva primjera pokazuju koliko se nuno svaka tacka gledita realizira
pomocu frazeoloke.
Jedna od mogucnosti variranja frazeoloke tacke gledita, a ujedno i signal
promjene
gledita, tackeimenovanja lika u knjievnoumjetnickom stilu ili,
jeste i nacin
opcenito, imenuje
govornik nacin na sugovornika
koji ili lice koje ne sudjeluje u dijalogu. Za stilistiku
je stoga vaan
istraivanje zadatak
jezicnih formula kojima se imenovanjem izraava razlicita tacka
gledita.
Tako se npr. u razgovornom stilu moe pratiti prelazak sa formalne na
gleditaneformalnu
(obracanjetacku
imenom umjesto prezimenom uz titulu ili zvanje) i obrnuto;
promjena emotivnog
stava takoder je cesto pracena promjenom imenovanja, to svoju realizaciju
nalazi
i u knjievnoumjetnickom stilu.
Da je tacka gledita veoma znacajna u strukturi teksta, pokazuje i cinjenica da se
ona narativnih
i u okviru proucava figura, pri cemu su u prvom planu slucajevi odstupanja od
ili
107).
postoji
teksta,
1994:
uporediti
kojioU
neutralne
(vie 4381),
Pod
uga
samo
tom
kojoj
dva
okruuju,
intertekstualnocu
smislu
ukao
tematizira
citata
nije
upotrebe
tome dio
tekst
koji
svaka
kao
poglavljuhistorijskog
se
determiniran
pripadaju
stalni
upotreba
i u knjievnoj
podrazumijeva
dijalog
Narativne iovim
kulturolokog
jezika
vanjskim
sadvjema
Drugim;
teoriji
moe
figure). se okolnostima,
iupucenost
se
oblastima,
uprocesa
-knjievnoumjetnickim
smatrati
jedan tekst
proizvodenja
teksta
ai citatom
kao
vec
icitava
da
je
natekst
su
druge
ilioba
drugi,
aluzijom
tajtekstove
izkoji
Intertekstualnost,
veli
na
znacenja.
ih
tekstovima,
semioticke
teksta:
determinira
druge
Derrida
kojitekstove,
Ovakva
mu
teorije
pa
(1979:
(Birch
prethode
je zanimljivo
metatekst,
primarnost
te autoreferencijalnost
105 Tekstualna stilistika

"U tom smislu nuno je zamisliti neko globalno makrojedinstvo (Kulturu kao
Tekst),
cjelovitost cija na medusobnoj povezanosti pojedinacnih tekstova..."
pociva
(Moranjak-Bamburac
117); 1991:
u vec citiranom romanu Krasopis
P. Pavlicic ovo jo ire semioticki posmatra: "U svemu to
covjeka okruuje, osobito u gradovima, sadrani su tekstovi to su ih ljudi,
svjesno da
ispisali ili ne
nesvjesno,
nestanu. (...) Svi mi, drugim rijecima, ivimo u tekstovima, od
akojih
nekeneke razumijemo,
ne. Sluimo se njima kao kucama, ulicama, parkovima, kao arama na
tapeti ili zapravo
a oni su automobilima,
mnogo vie od toga." (127)
Onaj ko bi se htio upoznati sa semiotickom teorijom primarnosti i sveprisutnosti
teksta mogaoromana (i iz drugih njegovih romana -Koraljna vrata,
bi i iz Pavlicicevog
Nevidljivo pismo,
pisanja) shvatiti kola
njenu sutinu. I ovdje je ta teorija kao poseban registar unesena
u knjievni
bi tekst,
tu doivjela da
transformaciju, preregistraciju. Nikada knjievna teorija i praksa
nisu u toj mjeri
uzajamno bile a njihov intertekstualni odnos toliko ogoljen kao poseban
povezane,
postupak,
slucaj kao to je to
u postmodernizmu.
Postmodernizam takoder pokazuje kako se jednostavno gubi razlika izmedu
naucnog
i knjievnoumjetnickog teksta kada postoji svijest o apsolutnosti teksta i
naracije, nije
citatnost kadaodlika
se znasamoda znanosti vec svakog teksta. Odjednom se shvaca da
nauka
morajui sebe
filozofija
promatrati skromno tek kao jo jedan skup narativa; historija je
samo tekst,
historiografija - interpretacija toga teksta. Drugim rijecima, polazi se od toga da
"povjesnicari
tekstove; piu
oni ne govore povijest nego piu tekstove" (Ivic 1997: 12). Historijska
inauka to primjenjuje
uvodenjem pozicije autora u svoje tekstove (Berkhofer: 1995:226) ili
pokuajem polifonosti
vieglasja, uvodenja u historijske tekstove ("Doli smo bili cak i do toga da je
bilo historiografskih
tekstova otisnutih onako kako je Faulkner htio da bude otisnuta Buka-irazlicitimbijes bojama da bi
se preplet razlicitih glasova vidio" -Ivic, 1997: 13). Jo jednom treba naglasiti da
je u historiografiji
proces najvidljiviji,tajnajosvjeteniji, ali moe se pratiti i u drugim naukama, to
znatno mijenja
dosadanje shvacanje nauke i naucnog stila.
Za stilistiku ovo je viestruko zanimljivo, i to iz vie aspekata. Prvo, postavlja se
pitanje
razlicitog funkcioniranja vieglasja u naucnom i knjievnoumjetnickom tekstu.
Naime,funkcija
tekstu u naucnompolifonijske strukture prije svega je kognitivna, dok je u
uknjievnosti njena funkcija
krajnjem slucaju uvijek estetska. Da bi se ovo dokazalo, dovoljno je uporediti
nacin na koji razliciti graficki otisci ili razlicite boje u prikazivanju polifone
funkcioniraju
strukture
samo romana (ne vec vilo kojeg) i bilo kojeg historijskog teksta tako
Faulknerovog,
koncipiranoga.
uspostavlja Drugo,
se novi sistem stilistike naucnog teksta, jer se moe pratiti nacin
realizacije autora (od autorskog
i autorske pozicije mipreko dominacije bezlicnih i pasivnih konstrukcija pa do
povratka smjelome i subjektivnom ja ).
U ovoj oblasti poststrukturalisticka stilistika promatra i postupak preregistracije,
bilo rijecio kojem je vecKFS. Identifikacija registara u tekstu vaan je element
pri analizi
intertekstualne
tekstova analize je u odredivanju stila teksta. Medutim, svojevrsna
i nezamjenjiva
mjeavina
odlika samo registara nije I drugi tekstovi cesto su multiregistarski diskursi, o
knjievnosti.
cemu
citatima
ukras,
Medutim,
igre.
na
U svjedoci
uohistoriografija,
Borgesove
naucnom
knjievnost.
tome
to (Molloy,
da su iiima
Preregistracija
manir,
Borges
i fusnotama,
Borges
citate
njena
stilu nova
reklame,
razmetanje,
cit.
Karakteristican
bilo
na
baza
se
prema
niz i urnalisticki
ornamentalne
poigrava
je
stvarnim
sedruga
rijeci
sljedbenika,
moe
Ki
dok knjievna
1981).
oiargumentalni
pratiti
primjer
i,uvodenju
jednima
jo itekstovi,
i argumentalne:
Postmoderna
acece,
kod
proza
udjela,
tom
njegovih
uvodenja
drugima, iknjievnost
fiktivnim
unose
D.
smislu
a ne eseji,
Kia.
realnost,
novu
obiljeja
ovi
tako
citata
svakakoiustripovi.
("vakantnim").
D.prvi
da
informaciju,
Lodgea,
stvara
knjievnoumjetnicki
umetnuti
ona
(citata,
supomocu
stalno
Borgesove
M.
atmosferu
fusnota,
Teoreticari
su
pokazuju
ukazuje
citata,
u tekst tekst.
spiska
pripovijetke,
su
radi
picevu
zacudnosti,
aluzija
na
Bradburryja,
je poslastica
vec
svoju
opsjene,
U
literature)
podijelili
i erudiciju.
fusnota
poglavlju
atmosferu
za
koje
K.
kao stilisticara.
Zaimovica
ukazuje
stilski
obiluju prava literarnost.
106 Tekstualna stilistika

Kao metatekstualni signali citati se dijele na potpune

(potpuno prenoenje jednog segmenta
teksta-izvornika, tj. prototeksta), nepotpune (djelomicno prenoenje jednog segmenta prototeksta)
i prazne, tj. vakantne , koji mogu biti pseudocitati(prototekst postoji, ali odnos izmedu citata
i prototeksta je laan) ili paracitati (kada ne postoji nikakav prototekst iz kojeg se toboe prenosi
citat) (Oraic-Tolic 1990: 18). Ova podjela moe posluiti kao dodatno sredstvo
za razgranicavanje
naucnih i knjievnoumjetnickih tekstova. U naucnom stilu jedino upotreba
potpunih i nepotpunih
citata smatra se legitimnom, a vakantni citat neprimjeren je stilu, dokida samu
bit njegove naucnosti
ili, poigravajuci se tim svojstvom naucnosti, razara ustaljene ablone i pokuava
uspostaviti
"istinitiju" formu naucnoga. U knjievnoumjetnickom stilu, narocito u modernoj
i postmodernoj
knjievnosti, citat je veoma cesto vakantni citat (XIV i XV pjevanje Osmanau
Gundulicevog Koraljnim vratima ; poema Bleda vatra
Pavlicicevim u istoimenom romanu Vladimira Nabokova i
slicno). Pri tome se paralelno odvijaju dva suprotna procesa: potpuni ili
djelomicni citati u
knjievnoumjetnickom tekstu cesto se "skrivaju", tako da su prividno dio
autorskogcitati
vakantni konteksta, dok se naglaavaju se svim formalnim sredstvima;
cine vidljivima,
sloeniji vid ovog
jeste potpuno procesa
isti nacin uvodenja ovih tipova citata u tekst (uporedi razlicite
varijante tog
kod Borgesa). postupka
Brojni su primjeri nesporazuma na relaciji autor - citaelj zbog neprepoznavanja
citata
njegovog ili zbog smjetanja, zbog krivog tumacenja uloge koju citat ima u
pogrenog
nekom tekstu.
neupuceni Odatleza plagijat autora koji je tekst bazirao na postupku citatnosti
optuuju
(kao u slucaju
Grobnice Kieve
za Borisa Davidovica ) ili pak vakantni citat citaju kao potpuni citat, to obicno izaziva
vesela prepricavanja i komentare. Kriticar je tako izmiljenog Johna
Makebelievea
bilo - nije za
dovoljan signal li ime vec
suprotno?- i njegovu knjigu Dreambook of my iz friend
1597., nastalu u mati
dramaturga predstave San ljetne -noci Imirevic 1997, proglasio stvarnim u kritici predstave, buduci
da mu je navika citanja teatarskih programa (krivo) signalizirala kako su podaci
u programu tacni, ne-
fiktivni.
Kao primjer funkcije citata u knjievnosti moe posluiti proza Karima
CovjekZaimovica.
sa iljinim U pricu
licem
Zaimovic (1995: 28-30) je ukomponirao niz fiktivnih citata koji pletu tananu
mreu prividno objektivne naracije. Istovremeno, pisac ostavlja tragove koji nas
navode na
intertekstualni dijalog sa Kievom prozom (naslov jednog dijela price Rani
direktna
jadi je aluzija na
knjigu ovoga pisca). Istovremeno, Zaimoviceva prica oslonjena je
ifotografijama,
crteima koji fotomontaama
su takoder citati, i to intersemioticki i transsemioticki citati,
buduci
drugim da pripadajusistemima (fotografijama, dijelovima stripova). Naime,
znakovnim
premapotjecu
kojeg vrsti prototeksta
citati mogu iz biti intrasemioticki (i citat i tekst koji ga preuzima pripadaju istoj
umjetnosti), intersemioticki (citat i tekst-cilj pripadaju dvjema razlicitim umjetnostima) ili
transsemioticki (u umjetnosti se citiraju tekstovi ne-umjetnosti) (Oraic-Tolic 1990: 21).

Provjera modela : Preregistracija u postmodernoj knjievnosti

Posebno zanimljiva preregistracija realizirana je u romanu M. Puiga Poljubac ene pauka. Ovaj
odvija
pisac
vec
naravno,
lika,
clanak
kao
iposebno
skrene
pseudobibliografskim
fantazmagoricnog
to melodrama,
kako
scenarij
sa
pokazuje
na
u(pseudonaucni
nizom
je
patetiku.
tako
moe
transsemiotickom
zanimljivo
ilito
emocionalnih
moda
kako
postati
pri
se
Ucemu
sna
podreduju
ovom
jezik
clanak);
kao
uvodenje
junak
jedinicama,
uvjetovanog
se
nije
zapisnik
segmentu
planu,
uelemenata;
djela.
potpunosti
samo
zvanicni
knjievnoumjetnickom
segmenata
jer
Tako
sa
to
orude
morfijem,
preregistracija
se
sasluanja,
ponekad
stil
pseudonaucni
se
jezik
jezicki
za
uistrage
romanu
kojem
komuniciranje
filma
udimenzijama
prenosi
kojem
bez
i je
razgovora
(cak
jedan
kombiniraju
komentara
prevazila
stil
registru:
se
taj
i ulik
ako
spajaju
melodramski
fusnotama
odredenog
pripovijeda
postaje
je
upravnika
razgovorni
itaj
okvire
razliciti
didaskalija;
niti
film
prava
stvarnosti
sa naboj,
stil u
sadraja,
stilovi
dijalogu
pseudocitatima
mala
zatvora
iregistar
drugom
uvijek
prirodnog
pseudofilm,
fikcije.
pripovijest
(ili
na sa
halucinacija
sadraje
dva
Ipak,
pa
granici
registri),
jezika:
zatvorenikom,
inepostojeci,
glavna
umjetnickog,
ili
filmova,
da
ona
mali
se prvi
dat
107 Tekstualna stilistika

put uveden Puigovom imaginacijom) prenosi, odnosno prevodi na jezik

knjievnosti. U
"prevodenju" tom"doputa" junaku da unosi i svoje komentare, koji su stalni
Puig
signali
sa prekljucivanja
jednog registra na drugi, npr:
Cuj, ova scena je prosto fantasticna, jer nisam ti rekao
da i on svira klavir, na sebi ima kucni
haljetak od brokata, ( koji ti nisam opisao, a kako mu samo)stoji!
sa belom svilenom maramom
oko vrata. Pri svetlosti nekoliko kandelabra on svira neto prilicno tuno,zaboravio
jer, sam da
ti kaem , ona silno kasni. I on veruje da ona vie nece doci. (...) Ovde se scena zavrava
ni rec ne aizgovara,
da on vidi se samo njegov srecni osmeh i cuje se muzika. Ma, pojma nema kako
je dobra ta scena !
(Puig, 72)
U suceljavanju registara Puig realizira ironijsku distancu, koja onemogucava da
jezik
u cjelini romana
poprimi odliku sladunjavosti, pateticnosti; uz to, pokazuje se da svaki
registar
ravan pokazuje ajednu
deavanja, da njihova ukupnost omogucava cjelovitu sliku.
Preregistracija u Casu anatomijeDanila Kia ucinila je ovu u osnovi knjievnu polemiku
djelom koje se anrovski i stilski moe i drukcije odrediti, a koja predstavlja
poststrukturalisticki
par tekstse sve anrovi nalaze u Casu anatomije :
excellence. Evo koji
1. U osnovi je, naravno, polemika, sa svim jezickim prepoznatljivim sredstvima:
Ova osnovacka tehnika prepricavanja prica, od koje se jeremicevskom metodom
stvaraju
nakazni dajdesti unakaenih fabula, ova tehnika biljoderskog prevakivanja i
preivanja
siejne grade upropacuje svaku knjievnu vrednost (...)
(Ki, 248)
- Kako izgleda g. Golua?
- Izdueno.
- Kako izgleda kelner?
- On je onizak.
- Kako se naziva ovaj prosede u jeremicevskoj estetici?
- "Nijansiranje likova": glavni je junak izduen , jer je glavni junak i dasa, a kelneronizak
je, jer
je kelner, pa prema tome sporedan junak i on mora, dakle, kao sporedan, biti i
onizak. psiholoka
Tanana (...) igra!
(Ki, 272)
Uz ironiju i sarkazam kao dominantne crte polemike, kod Kia nalazimo i
zanimljive
kalambure, neocekivane poante, to je sve u funkciji pobijanja "protivnikove"
pozicije.
2. Drugi znacajan element cine naucni, knjievnoteorijski i knjievnohistorijski
uvrtava
kao
crteom
su
Ki,
snagu
naglaavanjem
nisu
tekstovi uvijek
dodatni
11).
znali
koje knjige
Ki(ikonickim
uNa
sloeni
zasvoju
argumenti
prvi
legitimnost
i cini
svojih
knjigu
pogled,
kurzivom
jeznakom):
zanimljivom
izvora
za
pod
postmodernistickog
oni
Kievu
("to
nazivom
isurukom
literature
cu,
u knjievnu
kontrastu
i iz
sasa
"Mala
pedagokih
knjievnoteorijskog
koju
ispruenim
sa
teoriju,
hrestomatija".
citira
montiranja
polemickom
razloga,
potencira
za
kaiprstom,
njegov
drugih
navesti
Oni
aspekta.
intoniranocu,
neznanje
prosede,
su
tekstova,
a graficki
montirani
neke
Ujedno,
svojih
uvedeni
poucne
citata
su
toKi
na
razlicita
su
odvojeni
tekstove"
samo
tako
oponenata
bez
autora
specificnim
navodenja
jasnim
potencira
i slicno).
mjesta
tako
- (koji
velito
108 Tekstualna stilistika

3. U Casu anatomije zastupljeni su i drugi registri, prije svega knjievna kritika, ali to je i djelo
koje dijelom i zbog svoje sloene strukture ima i elemente knjievnosti, dakle,
estetske
elemente. Rijec je o tekstu koji se cita sa uitkom, koje posjeduje i odredeni
suspense,
to napetost
proizlazi iz fabule i siea.
4. Na planu intertekstualnosti ovo je djelo zanimljivo sa jo dva aspekta: ono je
pravi primjerak
postanalize kao specificnog metatekstualnog anra, u kojem autor analizira, tumaci svoj
ranije
napisani knjievnoumjetnicki tekst (o tome vie u: Moranjak-Bamburac 1991:
74-87).
Autoreferencijalnost
Autoreferencijalnost je tijesno povezana sa teorijom intertekstualnosti, a
postupakspecificna
"kojim se je kao
u knjievnome djelu tematizira literarnost toga istog djela"
(Pavlicic
Na irem 1993: 105). planu autoreferencijalnost je odlika i drugih umjetnickih
semiotickom
sistema, ne samo
knjievnoga, pa se moe pratiti u filmu (namjerno uvodenje kamere u kadar,
iobracanje
slicno) iliglumca
u teatrupublici
(obracanje glumca publici, pokazivanje uslovnosti scene).
Neke forme autoreferencijalnosti postojale su i ranije u knjievnosti, ali tek u
postajepostmoderni ona
jedan od najaktualnijih postupaka. Svaki put kada je realisticki pisac
uveo u romancitaoca,
pripovijetku ili obracajuci mu se, on se koristio autoreferencijalnim
signalom, ukazujuci
artificijelnost, na romana; ipak, u postmodernom romanu ovaj postupak
literarnost
postaje cesto potpuno potiskujuci fabulu u drugi plan. U takvim djelima
dominantan,
"autoreferencijalnost
jedina postaneknjievnih djela" (Pavlicic 1993: 113), a ukazivanje
tema i glavni sadraj
literarnost
na njegovu teksta,
artificijelnost ima za cilj ruenje knjievne iluzije (kao u romanu Ako jedne zimske noci
neki putnik... Itala Calvina). Takav postupak jeste zapravo postupak stvaranja zacudnosti
i proizvodenja estetskog, umjetnickog efekta na potpuno suprotnim premisama
od uobicajenih.
Ujedno, autoreferencijalnost postaje i stilska dominanta takvih tekstova, njihov
osnovni princip.
Na kraju, vec na osnovu samo ovih primjera vidi se koliko je teorija
intertekstualnosti
i metatekstualnosti neophodna za tekstualnu stilistiku. Bez poznavanja ovog
modela i njegovog
pojmovno-terminolokog aparata stilisticar bi ostao prikracen za citav niz
zakljucakazakoji
preduvjet daljusu stilisticku
nuan analizu svakoga teksta.

Stilistika hiperteksta i hipermedija: korak dalje

Poseban aspekt intertekstualnosti, zapravo, njena do krajnosti dovedena
tehnoloka. Hipertekst
jeste hipertekst realizacija,se moe definirati kao "upotreba kompjutera da bi se transcendirala
linearna, povezana (bounded) i fiksirana svojstva tradicionalno pisanog teksta",
pri cemuda
umjesto citalac
dri u ruci cijelu knjigu vidi samo sliku jednog bloka teksta na
akompjuterskom
iza te slike krije ekranu,
se varijabilna tekstualna struktura, niz mogucnosti izbora,
svojevrsna
gnijezdo mrea ili
kineskih kutija, u zavisnosti od citaoceve nakane (Landow, Delany
1991: 3). suprotstavljen
definiciji Hipertekst je po pojmovima zavrenosti i konacnosti klasicnog teksta, on
uvijek
podrazumijeva dvojnost: tekst se istovremeno percipira kao zaseban glas svoga
odnosa
otvara
polaznog
sutinski
ukojoj
hiperteksta,
tehnologije:
autora se
Knjievnost
niz
i sa
implicira
se
teksta
kaodrugim
izbora,
mijenja
ali
dioelemente
ne
moe
informativnost
beskrajna
tekstovima,
i je
njegova
mreei priroda
ibiti
ovdje
hiperteksta
nesamjerljiva.
potpuna
mogucnost
pokazala
poruke;
sa nizom
i mogucnost
njegovi
realizacija,
osim
kako
izbora)
drugih
Buduci
toga,
teoreticari
umjetnicka
selekcije
referenci.
ubuduci
uloga
da
kretanju
je medij
nalaze,
citaoca
postaju
da
kreacija
Pred
kroz
jeporuka,
preduvjet
receno
potpuno
primaocem
hipertekst,
neograniceni,
moeujeanticipirati
takvoj
je
vec,
onkod
a
poruke
udaljenost
koncepciji
drukcija:
slobodu
sam
jednu
uBorgesa,
hiperteksta
Pavicevom
Kortasarovoj
svaki
od
razvoj
kompjuterski
izbora
mnogih
zatim
citalac
put
od
hiperteksta
- kompjuterska
nauke
kreira
Hazarskom
(odatle
ima
kolici
mreaekran
metaforicna
.odnosa.
I klasicni
recniku ,naucni
upotreba
gdje citalac
tekst
naslova
sa
"skakuce"
svojim
Borgesove
citatnim
sa jednog
pripovijetke
odnosima
segmenta takoder
Vrt
teksta
racvastih
je
napreteca
drugi,
staza
,teu
109 Tekstualna stilistika

tehnolohija. Ogroman materijal implicitno se sadri u hipertekstu, a taj je

hipertekstualni
istom materijal
mjestu, dok na klasicnih tekstova bilo nemoguce i zamisliti da se
bi u formi
umoe nalaziti
jednoj cak
zgradi.
Bitna stilisticka i kompoziciona razlika izmedu klasicnog teksta i hiperteksta
vie nema jesteosnovnog,
u tome toglavnog teksta i njegovih dodataka (npr. fusnota,
ubibliografskih jedinica
naucnom tekstu), veckao
se polazni tekst koji se vidi na ekranu nalazi u
ravnopravnim
svim odnosimai sa
daljim tekstovima cini jednu jedinstvenu mreu hiperteksta. Odatle
proistice
problem: ipostoji
posebanmogucnost da se adresat izgubi "u hiperprostoru" (Landow
1991: 83), da se zbuni
mnotvom veza i potpuno se udalji od polazne tacke. Promijenjen je i status
elemenata okvira teksta,
rubnih elemenata, koji ovdje i eksplicitno realiziraju svoju primarnost o kojoj se
u poststrukturalizmu
govorilo. Ipak, obicno teoreticari smatraju da i ua stilistiku hiperteksta vrijede
iosnovni
pravila principi
koji vrijede za ma koji tekst, a da citalac jednostavnim sredstvima
imoe
doci locirati
do njega.neki segment
Upravo istraivanju hiperteksta stilistika mora pristupiti sa dva aspekta i
razdvaja
stilistiku se nai stilistiku primaoca. Zadatak stilistike poiljaoca bio bi da
poiljaoca
prati nacin
kreatori na koji za hipermedije koncipiraju te materijale i kojim stilom to
materijala
cine.
imalaStilistika primaoca
bi za zadatak proucavanje citaocevog pristupa hipertekstu, izbora koje on
pravi, a takoder bi
morala ukazati na citaocevu dvostruku ulogu, buduci da uz recipijenta on
postajeizraenom
jasno i emitent ulogom
poruke, usakreiranju jednog hiperteksta od mnogih mogucih.
Stilistika poiljaoca/autora moe imati deskriptivnu i preskriptivnu ulogu. U
aspektuovom drugomi kao retorika, ciji je zadatak odredivanje pravila za to
ona djeluje
efikasniju
Kreator komunikaciju.materijala ima nekoliko zadataka u tom smislu: prvo, on
hipermedijskih
mora upotrijebiti
takva stilska sredstva koja ce citaocu omoguciti jednostavno kretanje (navigaciju ili
surfanje
kroz
razlicite materijale; drugo, olakati citaocu snalaenje u novom dokumentu, i
trece,linkovi
vode pokazati kudau dokumentu, tj. ulaz i izlaz informacije (Landow, Delany
(veze)
1991: 19).
Hipermediji posjeduju i svoj specifican metajezik, svoj stil, koji je maksimalno
jasnost,orijentiran na logicnost, izbjegavanje dvoznacnosti. Mada u principu iz
preglednost,
tog stila odsustvuju
emocionalno-ekspresivna sredstva, neke terminoloke metafore pokazuju i
emotivan
prema odnos kreatora
hipermedijima - dovoljno je samo uzeti primjer vec navedenih termina navigacija
surfanje
i pa
da se jasno vidi takav odnos. Osim toga, uz verbalni aspekt hipertekst ukljucuje
niz grafickih
(neki ikonickirjeenja
znaci cak dominiraju nad verbalnim u signaliziranju kretanja i
snalaenja
u hipermedijima), vizuelnih i auditivnih kodova koji svi ravnopravno sudjeluju
uformiranju.
njegovom
Ukratko, stilistika moe i u istraivanju specificnih stilskih crta hiperteksta i u
preskripciji
sredstava kojima se moe pojednostaviti kretanje kroz hipermedije i kreiranje
materijalasvoju
pokazati za njega
neophodnost, neophodnost u svim tipovima diskursa.
Istovremeno,
putu mora bitii spremna
stilistika na
na promjene,
ovom na kvalitativan pomak od stilistike teksta
ka stilistici hiperteksta.
110 Figure i tropi

Figure i tropi
Figura je diskurs opaen kao takav.

(C. Todorov)

Za lingvisticku stilistiku figure i tropi uvijek su bili posebno zanimljivi i sa

forme,aspekta strukture,
i sa aspekta funkcioniranja u jeziku i u pojedinim tekstovima. Mada se
nije ustalio, je kao potvrda te tvrdnje termin mikrostrukture
karakteristican umjesto
stila stilske figure to ga uvodi
kreb (1983:303).
U suvremenoj stilistici pomocu lingvisticke semanticke analize pokuava se
stvarnapokazati gdje jeizdvajanja pojedinih figura i na cemu pociva njihova
utemeljenost
stilogenost.
tacke Sapri
gledita lingvisticke
tome je i dalje relevantna dihotomija tropi - figure, dihotomija
kojazanemarivana
bila je jedno vrijeme
jer se smatrala nebitnom. Medutim, za lingviste ne moe biti
nevana cinjenica
se kod tropa radi oda
odnosima in absentia, dakle o paradigmatskim odnosima, dok se kod figura radi
o odnosima in praesentia , sintagmatskim odnosima. Samim tim postaje moguce razgranicenje nekih
figura i tropa koji su bili neopravdano izjednacavani.
Oni lingvisti koji smatraju da i tropi i figure nastaju po istom principu tvrde da
svaka figura
podrazumijeva dva segmenta procesa dekodiranja: prepoznavanje izraza kao
figure
na (to se uspostavlja
sintagmatskom planu) i "ispravljanje" devijantnosti, uspostavljanje "pravog"
znacenjana(koje
otkriva se
paradigmatskom planu, u okviru paradigme odredenog oznacitelja vs.
oznacenoga). Kod je ovaj drugi, paradigmatski aspekt dekodiranja, tj. nije
ne-tropa zanemaren
uocila da "svaki
podrazumeva ne-trop
jedan trop":
"Na primer, uzmimo pitanje koje predstavlja figuru kada upitni oblik u stvari
upucuje na
potvrdni oznacenik, 'Ko ne zna?' za /svi znaju/. Ovde stvarno imamo promenu
znacenja, pa
ocigledno recjeo tropu. Zato ga onda zvati ne-tropom? A ta je sa inverzijom?
Kau
to namsklopa
figura da je jer predstavlja sintaksicko odstupanje, to je tacno, i da je ne-
trop jerna
odnosi se znacenje,
ne to nije tacno."
(Koen 1986: 285)
Ovakva argumentacija mogla bi se prihvatiti da nije jedne bitne razlike: kod
obicnofigura kojetropima
nazivaju se osnovna devijacija realizira se na semantickom planu;
kod ostalih
osnovna figura realizira se na fonemsko-grafickom ili na sintaksickom
devijacija
planu. Pri sekundarno
devijacija tome ova druga dovodi i do promjene znacenja, ali ne primarno, ne
apriorno kao trop.
Najveci broj dananjih istraivanja posvecen je metafori, te metonimiji i
sinegdohi,
stilistiku nema manjeali zaatraktivnih i vie atraktivnih figura, buduci da sve one
mogu dobiti
mjesto znacajno
u strukturi teksta. S pravom se i teoreticari knjievnosti i stilisticari
pridruuju
takve borbi
"suene protiv (enet, 1976: 67-83).
retorike"
1986:
upotrebe
koja
figurativnog
stepena
ove prve
je289-280).
Ukljucna
(ustaljene
najirem
budu
jezika,
, koja
, koji
i nefigurativnog
predmet
zajeste
tj.
Jasno
odgovaraju
definiciju
smislu
figure)
odstupanjem
figura,
jestilistike,
da
figure
i odstupanja
je
figurativnosti
tj.
udaljenosti
izraza).
takva
odstupanje,
iod
tropi
doknorme.
podjela
Koen
bidrugog
tradicionalno
druge,
figurativnog
(uvijek
Pri
ali
pokazuje
neosnovana,
stupnja
jedino
tome
originalne,
mora
seda
moguce
izraza
(originalne
smatraju
moe
postojati
jebuduci
bile
jo
od
govoriti
uFontanier
predmet
nefigurativnog.
datom
odstupanjem
mogucnost
da
figure),
stilistika
okontekstu,
ali uz
odNajcece
buduci se
razlicitim
odstupanja
katahreza
nefigurativni
stola,
izbora
razlikovao
to
proucavanja
ipromatra
svaku
predlae
listpapira,
uobicajene,
izmedu
sferu
svaku
daodstupanja
smatra
dapoetike
ne
jezika,
oznacitelj
samo
postoji
upotrebu
krilo
neutralne
dazgrade)
i(Koen
toprvog
za
sa dato
svoga
ne postoji
oznaceno,
aspekta.
drugiizraava
oznacitelj,nulti
to stepen
znaci da odstupanja
ne postoji. Kod
mogucnost
katahreze
stupnjevima
izbora,
noga
(npr.
111 Figure i tropi

"Reci plamenda bi se oznacio plamen, ljubav da bi se oznacila ljubav, to znaci podvrgnuti se

jeziku prihvatajuci arbitrarne i tranzitivne reci koje nam on nudi; reci za plamen
ljubav, to znaci
motivisati svoj jezik (ja kaem plamen jer ljubav ee), i tako mu dati slojevitost, plasticnost
i teinu ivota koji mu nedostaju u svakodnevnom kruenju univerzalne reportae
." (enet
1985: 82)
Suprotstavljajuci arbitrarnosti prirodnojezicnog znaka motiviranost figure kao
naknadnusvojevrsnu
motiviranost, enet upravo u tome nalazi smisao i konotativnu
vrijednost figure. Ona
brie automatizam uvijek
i, rekli bi formalisti, donosi oneobicavanje, zacudnost. Ipak,
vidjeli smo da nisu sve
figure podjednako stilogene, da ne stvaraju podjednaku zacudnost, tako da
enetova misao
vrijediti kao moe figurativnog izraza, ali ne uvijek i kao realizacija toga
potencijal
potencijala.
Cinjenica da je figurativni izraz rezultat izbora izmedu neutralnog i markiranog
da svakiizraza pokazuje
figurativni izraz ima dvojnu prirodu: on implicira neutralni izraz, a
eksplicira figurativni,
oneobiceni. Ako adresati nisu svjesni te neutralne prirodnojezicne "podloge",
oni ne mogu
prepoznati ni Odatle nekad ironija ostaje neprepoznata, jer se forma iskaza
figuru.
auzima kao
ne kao bukvalna, poiljalac poruke svjesno se nekad poigrava svojim
figurativna;
adresatima,
slabo cineciOvaj
prozirnom. ironiju
se postupak narocito cesto srece u dramskom dijalogu,
koji zbog svoga
oslonjenog komunikacionog modela omogucava citaocima/ gledaocima da
shvate ironicki intoniran
iskaz, a da pri tome budu svjesni i da neki likovi na sceni iskaz shvacaju
bukvalnote(ne
ironiju), prepoznaju
odatle i proistice komicni efekt.

Klasifikacija figura
Klasifikacije figura cesto su veoma sloene, sa nizom kriterija i potkriterija, sa
grupama
podgrupama (v. npr. Lausberg 1960; Zima 1880/1988; kiljan 1985; Todorov
1967
S i slicno).
obzirom na jezicki nivo na kojem se odstupanje realizira, figure se mogu fonetsko-
podijeliti nasintaksicke i semanticke . Cetiri su osnovne operacije kojima nastaju figure:
fonoloke, supstancijalne
operacije mijenjaju supstanciju jedinica, a u njih spadaju dodavanje, skracivanje i supstitucija
, dok su
relacione operacije zapravo permutacije (one mijenjaju samo pozicioni odnos medu jedinicama).
(Dubois, Edeline, 1986). Buduci da su mnoge figure vec ranije razmatrane u
knjizi u okviru
ispitivanja nekih drugih pitanja, te s obzirom na cinjenicu da se u vec
navedenimmoe
radovima prirucnicima i definicija i oprimjerenje svake figure, ovdje ce se
naci iscrpna
navesti samo
osnovnim podacii onjihovim najkarakteristicnijim predstavnicima.
tipovima

Fonetsko-fonoloke figure
Fonetsko-fonoloke figure ( metaplazme i metagrafemi
u terminologiji autora Opce retorike)
predstavljaju odstupanja u glasovnom i grafemskom sastavu rijeci i manjih
dijelova rijeci, morfema.
U ovoj skupini narocito su znacajne sljedece figure:
- Asonanca je ponavljanje istih vokala ili vokala istog tipa - prednjih ili zadnjih npr.
u odredenom segmentu teksta, u cilju stvaranja glasovnog simbolizma, eufonije
ikljucnu
ilialiteracija.
asocijacije I asonanca
na
ili tematsku i aliteracija
rijec tog teksta.zasnovana su na operaciji iterativnog
- Aliteracija
idodavanja.
(oduzimanje
paragoga
U
proteza
ili
afereza
ovu
pak(dodavanje
na
skupinu
njima
(dodavanje
(oduzimanje
kraju
je
simetricnim
rijeci).
spada
ponavljanje
na fonema
kraju
fonema
i nizrijeci);
pozicionim
figura
na
istih
napocetku
pocetku
ili
koje
istotipskih
seoduzimanjem
rijeci);
rijeci);
odlikuju
suglasnika
pozicionim
sinkopa
epenteza
fonema:
(ubacivanje
u(oduzimanje
tekstu,
dodavanjem
fonema
sa istim
u sredini
uzadatkom
sredinu
fonema:
rijeci)
apokopa
rijeci)
kao
i
112 Figure i tropi

Na planu permutacije javlja se metateza

kao figura u kojoj dva ili vie fonema zamjenjuju
mjesta.
Stilogene mogucnosti ovih figura manje su izraene u odnosu na asonancu i
aliteraciju
(narocito zato to se neke realiziraju i u nefigurativnom govoru, kao odlika
razgovornog iligovora); ipak, u kombinaciji sa tim dvjema figurama i one mogu
neknjievnog
biti znacajno
sredstvo. stilogeno
U nekim slucajevima i rima se svrstava u ovu grupu figura, mada ona
po svojim svojstvima
prevazilazi glasovna ponavljanja i vezana je za problem stiha, ritma, melodijske
linije.
medutim,Moerecise,da neke dominantno ludicke forme dolaze i kao specificna
realizacija figura ovoga
anagram, palindrom, tipa:
kalambur.

Sintaksicke figure
Sintaksicke figure (metatakse) definirane su kao figure koje djeluju na planu sintakse
i predstavljaju odstupanja od uobicajenog sklapanja recenice ili nadrecenicnog
jedinstva. Pri tome semoe govoriti o leksicko-sintaksickim sredstvima koja
u nekim slucajevima
ucestvujufigura,
ovakvih u realizaciji
figura specificne konfiguracije jezicnih jedinica. U velikom
broju ovihse:
izdvajaju figura
a) figure dodavanja, koje se odlikuju proirenjem osnovnog iskaza:
kumulacija (gomilanje elemenata koji se odlikuju istom sintaksickom pozicijom), sa
podvrstama distribucijom i sinatrezmom ; za razliku od takvog tipa dodavanja, dodavanja
koordinacijom, epitet
se realizira dodavanjem subordinacijom, a sastoji se u dodavanju pridjeva koji
poblie odreduje imenicu kojoj se dodaje;
b) figure iterativnog dodavanja, bazirane na ponavljanju leksickih elemenata:
anafora (ponavljanje iste rijeci ili grupe rijeci na pocetku dvije ili vie recenice, stiha,
pasusa...), epifora (ponavljanje iste rijeci ili grupe rijeci na kraju dvije ili vie recenice, stiha,
pasusa...), simploka (kombinacija anafore i epifore), okruenje/ciklos(ponavljanje iste rijeci ili grupe
rijeci na pocetku i na kraju recenice, stiha, pasusa), anadiploza
(ponavljanje iste rijeci ili grupe rijeci
sa kraja prve recenice/ stiha na pocetku naredne recenice ili stiha), reduplikacija
geminacija
/
(ponavljanje iste rijeci ili grupa rijeci u susjednoj poziciji), polisindet
(iterativno ponavljanje istog
veznika u jednom segmentu teksta);
c) figure oduzimanja, u kojima se iskaz reducira:
elipsa (izostavljanje dijela iskaza koji je bitan za komunikaciju), asindet
(dokidanje veznika
i relizacija jukstapozicije u jednom segmentu teksta), reticencija
rekid(precenice, nedovrena
recenica), zeugma (sintaksicko uokvirenje, kad se "dio iskaza koji bi se inace morao vie puta
ponoviti izrekne samo jedanput" (kiljan 1985: 25), postajuci tako okvir iskaza, silepsa
, kao
i
semanticka zeugma kod koje okvir ne odgovara znacenju svih preostalih
dijelova;
d) figure zamjene predstavljene su specificnim sintaksickim konstrukcijama
e)
ovoga
recenica
pripadnosti
jedne
kojefigure
recenice
tipa
iste
permutacije,
figura
figurama
zamjenjuju
neutralne, tj. recenicke
u vie
jesterecenica,
permutacije
nefigurativnekod
inverzija
strukture
kojihbuduci
(figurativna
se
i iistog
sintaksickefigurativnost
figurama
da
recenicnog
se poziciono
promjena
dodavanja
bazira
konstrukcije: reda.
izdvajaju
reda
na
ponavljanjem
Kod
pozicionim
rijeci);
paralelizma
parcelati
ovdje
(ponavlja
bi
(o
moe
se
svojim
potencira
promjenama
mogli
slucajevi
se
figure
oovome
stilistickim
govoriti
struktura).
svrstati
retoricko
spada
podvrstama
v. specificnog
vie
tvrdnju
o i-konektorima).
Uiupredstavnik
parcelacija
drugi
ove
pitanje
poglavlju
intonacijom
zamjenjuje
reda
,jeste
kojurijeci,
pitanje
douzvika;
sada
izjavnu
npr.
naretorike
koje
recenicu;
isokolon
nema
nisuodgovora
slicno
posebno
ili paralelizam
je iizdvajale,
ili
sa, ga
kodgovornik
kojeg
a koja
eksklamacijom
sei ponavlja
se
ne sastoji
ocekuje,
uutekstu
(uzvikom)
realizaciji
a sa,svim
koja
vie
113 Figure i tropi

Semanticke figure
Semanticke figure (metasememi i metalogizmi prema Opcoj retorici
) pokazuju odstupanje na
semantickom planu kao dominantno. U ovu grupu spadaju tropi i semanticke
figure u uem smislu.
Kod tropa se jedan oznacitelj zamjenjuje drugim, sekundarnim, te su to figure nastale
operacijom zamjene na semantickom planu, a u njih spadaju:
metafor a, kao kljucni trop, kome su posvecene brojne analize i tumacenja i koji prema
nekim obuhvata sve druge trope kao svoje vidove realizacije;
shvatanjima zapravo
metaforakao
definira se nekad
skraceno poredenje, tj. kao upotreba jednog oznacitelja umjesto
drugoga(paradigmatskog),
odabira na principu a na osnovu neke slicnosti sa drugim oznacenim;
metonimija je trop kod kojeg se zamjena odvija po susjednosti (metonimija je eliminiranje
konteksta: ezloje metonimija kraljevske vlasti; dubine su metonimija mora);
sinegdoha se moe shvatiti kao samostalan trop ili kao podvrsta metonimije, buduci da
funkcionira takoder na brisanju konteksta, na zamjene cjeline dijelom ( plavi ljemovi
kao sinegdoha
UNPROFOR-ovih vojnika), jednina umjesto mnoine (na covjek je sve izdrao)
, mnoina umjesto
jednine (svako doba ima svoje hamlete) ;
perifraza je zamjena jedne rijeci sintagmom ili izrazom istog referencijalnog znacenja,
a razlicitog smisla: car ivotinja - lav, zvijezda to daje ivot Zemlji - sunce i sl.; antonomazija
je
perifrasticka, tj. metonimijska zamjena vlastitog imena (zemlja izlazeceg sunca -
Japan);
hiperbola se sastoji u kvantitativnom pretjeravanju, preuvelicavanju (sto godina te cekam,
bjelja od snijega); ona se nekad definira kao "kvar mjerne tehnike";
litota je trop koji se sastoji u skracivanju sema kvantiteta bilo u potvrdnom iskazu
umjesto Volim (Drag si mi je solidna drama) bilo u negativnom iskazu koji sadri
te; Hamlet
negaciju
rijeci kojuantonima
zamjenjuje (Ne mrzim te u znacenju Volim te; Nije nesimpaticno u
znacenju Simpaticno
je);
ironija je trop kod kojega je forma iskaza u suprotnosti sa sadrajem iskaza, te se
moe shvatiti znacenje
pomocu neverbalnih sredstava ili intonacije, odnosno pomocu On ti je stra-
konteksta
ano ( u znacenju On je glup , moj voljeni ef u znacenju taj mrski ef).
pametan
Semanticke figure u uem smislu odlikuju se specificnim semantickim
ih cine.odnosima leksema
Tipicne su koje koje su bazirane na antitezi i kontrastu, a
ovdje figure
posebno su zanimljive dvije
figure:
oksimoron predstavlja konstrukciju u kojoj su spojeni semanticki nespojivi, protivrjecni
pojmovi (ivi le; mladi starac; kraj beskraja; glasna tiina i sl.);
antimetabola je vrsta antiteze, u kojoj se oba clana ponavljaju, ali uz izmjenu sintaksicke
funkcije (Smisao znacenja i znacenje smisla, gramaticka poezija i poezija
gramatike).
ovdje jo
Uz nema
to, u ove
zamjene
semanticke
koja jefigure
osnovaspada
tropicnosti;
i poredenje
umjesto toga,
, i to poredenje
postoji tipa (njena
simile si kao
pamuk) i tipa
ukazivanje
comparationisna comparatio
kao onu
(ljepa
karakteristiku
si od morakoja
i neba).
zbliava
Prvi dva
tip smatra
razlicita
se oznacena.
osnovom za metaforu, s tertium
tim to
114 Figure i tropi

Prelazni tipovi figura

U ove tipove spadaju figure kod kojih je teko odrediti primarnost nivoa
odstupanja.
se pri tome Najcece sintaksickog i semantickog odstupanja, pa ovdje
radi o kombinaciji gradacija
imogu docienalage (ili figure komutacije).
razlicite
Gradacija se odlikuje specificnim sintaksickim rasporedom svojih dijelova
(najmanje
troclana), ali uz tojenjena je druga bitna odlika semanticki kriterij: svaki naredni
clan ima semu
dodatnu jednukvantiteta (intenziteta) u odnosnu na prethodni, a svi clanovi
imaju kvantiteta,
semu jednu zajednicku
arhisemu kvantiteta (intenziteta) . Odatle se gradacija
shematski
sljedeci moe predstaviti na
nacin:
X, X', X''... (', '',''' oznacavaju seme kvantiteta, tj. intenziteta).
Gradacija, dakle, predstavlja figuru intenzifikacije, realiziranu specificnim
sintaksickim
sredstvima.
Prelazni poloaj enalaga takoder je jednostavno pokazati i dokazati. Naime,
enalage
nazivaju se jo metaforom, to oznacava prenos, tj. upotrebu jedne
i gramatickom
gramaticke forme
sekundarnom u svom
znacenju, ali u sferi drugog oznacenog (drugog gramatickog
znacenja).drugog
upotreba Takva lica
je u znacenju prvoga, upotreba sadanjeg vremena u znacenju
prologasemanticka
Njihova i slicno. devijacija realizira se na sintaksickom planu, te se u sintaksi
obicno govori,
drugom istina
terminologijom, i o ovim pojavama. Ukratko, ponovo se dva kriterija,
semanticki ipojavljuju kao jedinstveni kriterij.
sintaksicki,
Ova klasifikacija unekoliko odstupa od dominantnih postojecih klasifikacija
(npr. uvodenje
parcelacije, odredivanje mjesta enalagama, semanticke figure drukcije se
svrstavaju
bio da budei sl.). Njenrazumljiva
logicna, je cilj i neopterecena pretjeranim potpodjelama,
podgrupama.
Metafora i metonimija: jakobsonova teorija i njena primjena
Jakobsonov rad Dva tipa jezika i dvije vrste afazickih smetnjipokazao je kako se metafora
i metonimija mogu promatrati kao dva pola jezika, vezana za osu selekcije i osu
kombinacije.
tako, u afazijiIsto
postoje dva tipa poremecaja: prvi je poremecaj u odabiru,
nesposobnost selekcije
i zamjene, dok je drugi vezan za poremecaj u kombinaciji jezicnih jedinica i
stvaranju
Prema konteksta."metafori je tud poremecaj slicnosti, metonimiji poremecaj
Jakobsonu,
blizine"
1986: (Jakobson
229).
Ovakvo tumacenje bilo je izuzetno znacajno ne samo za lingvistiku uopce nego
i za teoriju
umjetnosti uopce. Time se potvrduje teza da su figure i tropi mnogo vie od
ukrasa prirodnog
okvire i da prevazilaze
jezika. Figure i tropi mogu se, naime, izdvojiti i u drugim
znakovnim
bi mogao bitisistemima,
predmet tosemioticke stilistike
kao discipline ciji bi predmet nadilazio verbalni znakovni
sistem. Dihotomija metafore i metonimije (koja kod Jakobsona ukljucuje i
sinegdohu) postaje
vaan obrazac, koji tako
karakterizira cjelokupno verbalno ponaanje i kulturu uopce.
i"montane
Marinkovica
okretanje
Jakobsonovu
tumace
kao
metonimijskim
filmu.
supostavljanje
simbolizmu,
kubizmu.
predstava.
Metaforicki
Cak
kao metafori
Tako
imetafore"),
analogon
kad
uteoriju,
tekontrastnih
Film,
cjelini
sredstvima
nadrealizmu;
sepol
(zamjeni).
realisticki
radi
medutim,
David
zbilje;
jedominira
slijed
osinegdokog
montai,
kadrova,
- Lodge,
smatra
osim
kadrova
Kada
pisac
metonimijski
stvara
prema
toga,
koju
je
cesto
naglaava
se
izmedu
karaktera),
mnogo
djeluje
rijec
cak
ovom
svaka
Jakobson
posvecuje
da
okojih
pak
drami,
jacu
metonimijski,
tumacenju
je
drama
daod
pol
dok
je
se
iluziju
smatra
svih
ona
jedan
sinegdokim
izraeniji
rada
metaforicna
je romantimu
nastala
umjetnosti
uprirodnosti,
metaforicka
bitno
od
drami,
a teoreticara
krupni
jemetaforicnom,
izudetaljima
je
uvjerskog
filmu,
privid
poeziji,
po
iplan
buduci
veza
tome
koji
unpr.
zbilje
lirici,
to
da
su
prozi,
(prica
simbolizmu
narocito
obreda
se
najsvojstveniji
imajuci
(cuvene
tipicno
jasno
koristi
epici,
Ruke
romantizmu
ijeusu
prepoznaje
da
razvili
vidu
metonimijski.
Ejzentejnove
jeRanka
svojstveno
realizmu
gledatelji
upravo
115 Figure i tropi

U ovom kontekstu obicno se naglaava i cinjenica da je lake filmskim jezikom

pokazati
to roman negodrame (roman pripada istom polu kao i film!).
je to filmovanje
Jo jedna zanimljiva opozicija vezana je za snove kako ih tumaci Freud: naime,
za Jakobsona
simbolizam snova jasno je metaforicki oznacen, dok zgusnutost i izmjetenost
nekih segmenata
odgovara snova polu.
metonimijskom
Ipak, kako nijedna klasifikacija nije apsolutna po svojim dometima, tako je i
unutar
dihotomije ovakveda se realisticki roman slui metaforama, da neki tipovi
moguce
idrama, ukidajuci
zavjesu, rampu
skrecu ka metonimijskom polu i slicno. Jakobsonova dihotomija i
pored toga cak
ipoticajna: je veoma
i oni teoreticari figura koji apsolutiziraju metaforu, smatrajuci i
metonimiju samo vjerovatno bi morali priznati da bi se tada moralo govoriti o
njenom podvrstom,
dvije
i da bivrste metafore
se ponovo moglo govoriti o dva razlicita principa na kojem ona
funkcionira.
116 Narativne figure

Narativne figure
Narativne figure relativno su novi tipovi figura, koje izdvajaju autori Opce
osnovuretorike grupe M naznaka. Ove figure funkcioniraju u svim onim
pojma narativnog
umjetnostima
naraciji (dakle,koje pocivaju
i u filmu na
i u teatru), a za lingvostilistiku posebno je zanimljiva
unjihova analiza
knjievnoumjetnickim tekstovima.
Retoricari grupe M polaze od strukture jezicnog znaka to je daje Hjelmslev,
prema kojoj
znak jedinstvo planaje izraza i plana sadraja, a svaki od ovih planova ima formu i
supstancu.
izraza Forma
jezicnog znaka jesu zvucni signali, a supstanca izraza - zvucno polje, tj.
nacin na koji
percipira primalac
te signale. Forma sadraja jeste pojam, a supstanca sadraja
semanticko
toga uvodi sepolje.
pojamNa narativnog
osnovu znaka
, cija se struktura shematski moe predstaviti na sljedeci nacin:

SEMIOTICKA STRUKTURA NARACIJE

SUPSTANCA FORMA
IZRAZ Roman, film, strip Narativni diskurs

SADRAJ Realni ili zamiljeni svijet, dogadaj Pripovijedanje u uem

smislu, naracija

Drugim rijecima, narativni znak jeste suodnos izmedu forme naracije i sadraja
naracije,
odnosno izmedu diskursa i naracije.
Na planu diskursa narativne figure mogu se odnositi na suodnos vremena i
diskursa,
cinjenica na suodnos
i hronologije, na prostor i diskurs, kao i na tacku gledita.

Tacka gledita kao narativna figura

Kod tacke gledita problem je u odredivanju nultog stepena
, tj. onog stepena koji se moe
smatrati neutralnim polazitem u odredivanju figurativne tacke gledita. Ako se
pode od toga
neutralna dagledita
tacka je ona koja je neprimjetna, onda se odstupanjem moe
smatrati i uvodenje
svevideceg, autoritativnog pripovjedaca, ali i pripovijedanje u prvom licu, dok
se presijecanje
razlicitih tacaka gledita smatra posebno figurativnim. Vec je ranije pokazano
kako se moe uvesti pa cak i unutar iskaza koji izraava tacku gledita jednog
druga tacka gledita,
lika uiliautorski
pak pripovjedaca, ili
kontekst.
U nizu mogucih varijacija ovoga modela figurativnosti izdvajaju se kao izuzetno
stilogeni
primjeri iz "Eolske harfe" Danila Kia i iz romana "A Perfect Spy" Johna le
Carrea.
U "Eolskoj harfi", kratkoj lirski obojenoj pripovijetki, na neto vie od cetiri
stranice
funkcionira nekoliko tacaka gledita, a sve je to u kombinaciji sa figurama
komutacije
Pripovjedac lica.
Postupno,
Na iz perspektive
kraju price zrelogskrece
pripovijedanje
pripovjedac covjeka
toga govorito
djecaka,
u formu osvoje
2.l. sebi u"japrvom
mnoine licu jednine:
izuprolosti,
znacenju kao
prvog
da lica, a
odvojenog,
U isvojoj
uz
uopcenolicnog
A
glavu
doivljava
primjesu
tarazlicitog
na
ceelektricnu
devetoj
vam
potpuno
od
znacenja:
togodini
da
sebe,
banderu
pricaju
teimao
upotrebljava
(...)
o vama
sam harfu.
da formu
ste ludi
treceg
kaolicavaotac
jednine:
i da se pitaju
(KI,
to(ibid.,
naslanjate
1987:
li to 117)
119)
117 Narativne figure

Evo, dok dri sklopljene oci, evo ta mupeva harfa na uvo: da ceuskoro prestati da radi
kao
sluga kod gospodina Molnara; da se njegovotac nece nikad vratiti; (...) da ce sresti
devojku koju
ce
vecno voleti; da ce putovati; da ce videti mora i gradove; da - prodiruci
ce u daleku istoriju i u
biblijska vremena - istraivati svoje mutno poreklo; da ce napisati
pricu o eolskoj harfi od elektricnih
bandera i ica.
(ibid., 121)
Zavrni paragraf price na taj nacin zavrava niz komutacija lica koje
figuru signaliziraju
tacke gledita: specificnu
1. l. jednine kao gramaticki neutralan oblik bilo je
zamijenjeno
mnoine, a nadrugim
kraju ilicem
3.l. kao prividno najobjektivnijim licem. Pripovjedac kao
da mijenja
distancu odsvoju
pripovijedanih dogadaja, postupno je povecava, a time u okviru
jedne te iste tacke gledita
uvodi vie varijacija: forma 2. l. mnoine sa svojim uopcavajucim znacenjem
kao da se pomjera
citaocu/adresatu ka
poruke, ka njegovim iskustvima. Trece lice oznacava jo vecu
udaljenost
pripovjedaca od svog djetinjstva, dok posljednja klauza kao da zavrava krug i
signalizira kako
pripovjedac su u 3.l. zapravo jedna te ista osoba (djecak ce napisati pricu
i djecak
i"Eolska harfa";
pripovjedac djecak
ista su osoba sa pomakom u vremenu; krug se zatvara).
Pripovjedac
od unutarnjejekatako preao
spoljnoj putgledita.
tacki
Sloenost ovakve kombinacije figura komutacije i narativnih figura svjedoci o
velikom
potencijalu tih figura kao stilogenih sredstava. S tim u vezi zanimljiv je i Le
Carreov roman,
kljucna figura upravo gdje jefigura komutacije 3.l. i 1.l. jednine, odnosno figura
"razdvojene" tacke gledita.
Naime, u jednom dijelu romana pripovijedanje je "objektivno", u trecem licu
jednine, nevidljiv,
je pripovjedac pri cemu neutralan, svevideci (figura skracivanja prema autorima
"Opce dio
Drugi retorike").
romana, koji se daje naizmjenicno sa prvim, za pripovjedaca ima
glavnog
koji pie junaka, Pyma,
ispovijest o svom ivotu. U toj ispovijesti on paraleno upotrebljava
oforme
sebi i1.forme
l. kada3.govori
lica, po pravilu onda kada pie o sebi kao djecaku i mladicu.
Takvoje3.komutacija
cemu lice po mnogobliska onoj iz Kieve price; ono se razlikuje od
"neutralnog",
u autorskom govorunemarkiranog 3. lica
(kada pisac pripovijeda o Pymu, njegovom nestanku, ili
pak kadaprijatelji,
njegovi o njemu porodica,
govore kolege), koje se moe pratiti u narednom primjeru:
A dark sea rain had enveloped Pym's England andstrode
he in it warily. It was early evening
and he had been writing for longer than he had written in hiswhole life (...)
(Le Carre, 167)
Kada sam Pym odlucuje da u svojoj ispovijesti o sebi pie u 3. licu, onda on
time pokuava
se distancira od sebe, da
od svoga ivota, i da ga objektivno sagleda, to pokazuje
da ni ova forma
neutralna, buducinije
da i ona podrazumijeva oneobicenost: posmatranje sebe sa
strane, Na
osobe. kaoizvjestan
neke druge
nacin time se izraava svjesno podvajanje junakove svijesti,
ali taj postupak
suptilno pokazuje i njegov problem u doivljaju sebe, svoga "ja".
Posebno markirana mjesta u tekstu jesu ona u kojima je figura dvostruka,
pasusu,
jedna te"ogoljena":
Kaocak
istato izu prethodnog
irecenica
u se
istoj istom
recenici,
razotkrivakombiniraju
primjera
se kao mjesto se 3.Pym
vidi, lice ispovijest
i 1. lice jednine
kombiniranja 1.pie kao
i 3. za
lica;
svoga
kao sina.
da U
sinonimicni
to izgleda u
se tei narednom
punom oblici.
jednom
Itcitaocevom
hers,
what
Pym's
angamanu
wasJack
accident
in
motive, Evo
Berlin kako
slucaju:
Brotherhood.
primjeru
u conceived
deifriranju
Ialso
won't
thatdeny
IPym
him
razloga
amit.,courted
not
The
buttakve
sure
I'll
love,
that
try
your
figure:
what
you
to mother,
help
orthere
anybody
youwas
Tom,
as best
of
else
and
it,ashas
came
took.aThere
Iher
natural
later.
canaway
was
right
from
mischief
(ibid.,
boss
to know
569)
and
his
in
118 Narativne figure

Lippsie taught himwriting, and to this day Iwrite a German and

t put a stroke through
my
small z's.
(ibid., 125)
Moe se komentirati i kraj romana: Pym tragicno umire, napisavi svoju
od svihispovijest,
onih koji pobjegavi
ga trae i koji trae neto od njega. Po prvi put on se vraca
isebi,
dvijea tacke
time kao da se- djecakova i ona odraslog covjeka, stapaju u jednu.
gledita
Kao narativne figure mogu se definirati i svi metatekstualni postupci i signali
uociti ukoji se mogu
tekstu. Citati su, recimo, uvijek i narativne figure. Slicno je i sa
upostupkom dvostrukog
nekim romanima - npr.kraja
u enskoj francuskog porucnika J. Fowlesa, gdje se
citaocu ostavlja
mogucnost odabira kraja. Takav ambigvitetni kraj svojevrsna je figura
dodavanja, ali istovremeno
rijec je i o necem drugome.
Naime, takav postupak pokazuje da se legitimno mogu izdvojiti figure ambigvitetnosti
, tj.
dvosmislenosti, kod kojih stilogenost pociva na davanju vie opcija koje su
podjednako
se plauzibilne,
u njihovom suceljavanjute i stalnom medusobnom "suparnitvu" stvara
mogucnost dvostrukog
viestrukog ili ambigvitetnosti, naravno, treba razlikovati od
odabira. Figure
dvosmislenosti
ili kao stilske
gramaticke greke. Kada je rijec o tacki gledita, ambigvitetnost je
karakteristicna
Akira Kurosave,zasnimljen
film Raomon
prema Akutagavinoj noveli U umi.
119 Figure i funkcionalni stilovi

Figure i funkcionalni stilovi

Funkcionalnostilisticka istraivanja nerijetko zapostavljaju pitanje figura i ne
posebno smatraju ga za vlastito polje interesa. Cinjenica je, medutim, da figure i
znacajnim
te kako imaju veze
funkcionalnim sa
stilovima. Ovo uocavaju i poeticari koji govore primarno o
registrima, ada
naglaavaju prijetome
zastupljenost figura u diskursu, tj. stepen njegove
figurativnosti,
karakteristike na jedna od cetiri
osnovu kojih se formiraju i definiraju razliciti registri u jeziku
(Todorov
29). Iako je1986: 28-
u poglavljima o pojedinim stilovima vec bilo spomena i o figurama,
ova je temaupravo
izdvojena zasebno zbog toga to je posebno znacajna i nedovoljno obradena.
iOsim
inacetoga,
nemau pravih
stilisticirezultata bez poredenja, tako da ce poredbena analiza u
svim stilovima
sigurno i stilovima
omoguciti donoenje validnih zakljucaka.
Figurativnost diskursa po pravilu se vee za knjievnoumjetnicki stil, gdje je
primarno njena funkcija
estetska, tj. poetska. Medutim, kako je retorika prvobitno bila
a"djelatnica uvjeravanja"
figure u tekstu ,
dobrim dijelom i sluile su uvjeravanju, tj. argumentaciji, to se
ijavlja
danaskao
figurativnost
vaan dio onih tekstova cija je funkcija prije svega argumentativna,
ubjedivacka.
Zanimljivo je da se ponekad upravo u stilistici gubi iz vida klasicna Du
Marsaisova
godine, premaformula iz 1730.
kojoj se vie figura "sacini na trni dan, na trgu, nego tokom
mnogih dana
sjednica" akademskih
(Croce, 1991: 367).
S tim u vezi postavljaju se slijedeca pitanja:
1. Da li se u svim funkcionalnim stilovima moe govoriti o postojanju figura, tj.
da listilovi
svi funkcionalni
mogu posjedovati svojstvo figurativnosti?
2. Koji su tipovi figura svojstveni pojedinim funkcionalnim stilovima i
stilovima?
3. Moe li, dakle, i kriterij figurativnosti - nefigurativnosti posluiti kao kriterij
funkcionalnostilskog
raslojavanja jezika?
Nije teko pokazati da je u opoziciji figurativnost - nefigurativnost znatno veci
i stilova broj
kojistilova
tee polu figurativnosti. Na polu nefigurativnosti jedino se nalazi
administrativni
cak i kod njega stil, pa istina male, mogucnosti za realizaciju nekih figura u
postoje,
odredenim
S druge strane,anrovima.
figurativnost je prema ocekivanju najzastupljenija u
knjievnoumjetnickom
to stilu, s tim
se u pojedinim podstilovima javljaju razliciti tipovi figura, o cemu ce vie
rijeci biti kasnije. Iza dolazi publicisticki stil i neki anrovi urnalistickog
knjievnoumjetnickoga
stila i razgovorni
kome je nerijetkostil,
svojstvena i upotreba ustaljenih, "mrtvih" figura, ali i
stvaranje figura
ludickom sa izrazito
funkcijom. Na prvi pogled ocekivalo bi se da naucnom stilu
figurativnost
svojstvena, prije apsolutno nije njegove tenje ka objektivnosti i prividnom
svega zbog
odsustvu
ali lako sebilomoe kakvih ukrasa,
vidjeti da pojedini tipovi figura dolaze i u ovome stilu, ne
utoliko u ukrasnoj koliko
argumentativnoj funkciji.
Medu sekundarnim stilovima gotovo bez izuzetka figurativnost je cesto svojstvo
to se po tekstova,
osobenim s tim
tipovima figura (ne samo verbalnih) izdvaja stripovni stil, a
prvo
segment
aspektu,
mjestu
figura, mjesto
konkurencije
uteoreticari
U poeziji
ovomeDrugi bez
ovdje
primjer
upravo
istilu
prozi
mogu
njihovi dijele
Knjievnoumjetnicki
svi
i po distribuciji
aspekt
figure
nego
oratorskih
suvremenihreklamni
"prepoznati"
varijeteti,
ovog
imaju
utipova
drami,
problema
tekstova,
akao ijeste
dominantno
stil retoricki
aretorickih/
figura.
kao
da izvjesne
praksa
figuru
onaj
dok
Suvino stil.
ideolokih Suvino
estetsku/poetsku
knjievnog
distribucija
stil
su
ifigure,
opisati
reklame,
koji
je inpr.
je
naglaavati
gakodova
najblii je
stvaranja
pojedinih
kao inaglaavati
metaplazme,
kojetakvog.
funkciju,
su
par
polu
da
stalno
inace,
figura
excellence,
su ikoliko
figurativnosti
Neto
dolaze
cesto
ustvara
ne
njemu
u funkcionalnim
je
samo
cece
veci
prave
novi
usvakako
su
svom figure
riznice
isa
zastupljeni
materijal
ustepen
ludicku,
stilovima.
poeziji
primarno
je nezaobilazni
verbalnom
stilovima
figurativnosti
figura,
ana
nego
koji
usvi
prvom
manjoj
argumentativnom,
opet
utipovi
prozi.
mjeri ubjedivackom funkcijom.
120 Figure i funkcionalni stilovi

argumentativnu (ubjedivacku). Jasno je da su pri tome stilogenije one figure

kojima je manja
frekvencija upotrebe, koje nisu postale "opca mjesta" jednog pisca, jednog
knjievnog pravca, jednog
razdoblja.
Publicisticki i urnalisticki stil prave su riznice figura svih tipova - u njemu
pored metataksi,
metasemema i metalogizama nisu rijetke ni metaplazme, a u okviru njih i
metagrafemi.ovoga
usmjerenost Ideoloka
stila uvjetuje njegovu visoku argumentativnost, a time
posredno
je gotovo inezamisliva
retoricnost, bez
kojafigura razlicitih tipova. Pri tome figure, razumljivo je,
nemaju
estetskudominantno
funkciju kao u knjievnoumjetnickom stilu, vec upravo ubjedivacku
funkciju koja proizlazi iz
prirode stila.
Razgovorni stil, vidjeli smo vec, visoko je rangiran po prisustvu figurativnosti.
Medutim,
figurativnost je u ovome stilu specificnoga tipa. S jedne strane, ovdje su
zastupljena
tipa figura -sva cetiri osnovna
dovoljno je spomenuti samo neke metaplazme (apokope, sinkope,
afereze - mnogo
asonance manjezatim metatakse i metalogizme - elipsu, retoricka pitanja
i aliteracije),
i obracanja,metafore
hiperbole, litote, i dr. S druge strane, medutim, figure ovdje nisu zacudne,
-nemaju
ponekad estetsku funkciju
ni argumentativnu - vec su cesto vec "mrtve", izlizane, i postale su u
stvari uobicajeni
izrazi, norma, ne odstupanja od nje. Stilogenost figura u razgovornom stilu
veoma
doneklejeosporava
mala, toranije citiranu Du Marsaisovu misao i jo jednom potvrduje
da
svini sve figure,
stilemi, kao ni
nisu podjednako stilogene. Zasebno treba posmatrati figure koje
nastaju
stilu u razgovornom
sa ludickom funkcijom (to su npr. kalamburi, paronomasticke atrakcije i
sl.) i plod su stvaralatva.
individualnog
Figurativnost naucnog stila po mnogo cemu je osobena. Na prvi pogled figure
strukturu naruavaju
i osnovne samu
principe toga stila, njegovu objektivnost i logicnost.
Medutim,
rijeci o tome vecdajeemocionalnost
ranije bilo i ekspresivnost mogu postojati u ovome stilu,
narocito uanrovima,
njegovim nekim pogotovo u usmenom naucnom izlaganju, ali i u onim
anrovima
naucni -( o koji
tomesuvidi strogo
u: Nistratova, 1985). Prihvatljiva je tvrdnja da u naucnom
stilu
i etos,prirodno
i patos, postoji
i logos (Gross 1996: 16). Kada je rijec o tipu figura koji tu moe
biti zastupljen,
postoji onda
niz distribucionih ogranicenja: u naucnim tekstovima nema metaplazmi,
nema velikog
metataksi (elipsa, brojasilepsa ili zeugma zadirale bi u samu sutinu ovoga stila i
smatrale bi S
grekama). sedrugestilskimstrane, tekstualna gradacija i retoricka pitanja u vecini
naucnih
puno tekstova imaju
opravdanje, a funkcija im je argumentativna. Rijec je, dakle, o upotrebi
onih figura
znacaj koje imaju i kompoziciju samoga teksta. Enalage lica (autorsko "mi"
za organizaciju
ili bezlicne u znacenju prvog lica jednine), izdvojene jo u antickoj retorici kao
konstrukcije
figure
proucavane a kasnije kao pojave gramaticke sinonimije ili transpozicije, takoder su
osobenost naucnog stila.
Posebno mjesto zauzima metafora u naucnom stilu, s tim to je ona specificnoga
citav niz karaktera
naucnih- teorija i termina nastao je na principu metaforizacije; metafora
nerijetko prethodi
naucnom modelu. Dovoljno je navesti samo nekoliko primjera: u knjievnoj
oteoriji govori se
kompoziciji tipa matrjoke, odnosno la mise en abyme("smjetanje u centar tita"), zatim
o ogledalnoj kompoziciji i slicno; u lingvistici je bioloka koncepcija jezika donijela i
terminologiju,
ukoji
Naime,
zapravo
spoznaje.
ali
metaforicnog/
definiranju
mogu
potjece
vec
i biti
jesu
Svi iziodgovarajucu
je pa se govorilo
stilema.
navedeni
pokazano
katahreze,
katahreticnog
slikoviti
hemije, Ipak,
itd
tek
primjeri
da
buduci
. kada okatahreza
Iovakav jezicnom
jeutermina
ovoj
pokazuju
se
da uvedu
tip
knjizi
uvijek stablu
onnaucne
odstupanje
seusvjesno
upravo , granama
oznacavaju
percipira
metajezik
metafore
takvu
sunultog
kao ,odstupanje
ontogenezi
upotrijebljene
jedne
takav
vrstu
moda
nulto
stepena,
nauke.
prenos
pomjeranja,
bi bolje
Tek
tj.
neke i filogenezi
oznacitelja,
upotreba
bilo
sa (danas
zato , idijalektologija je
pribjegavala
krugovima
umetafore
nazivati
jednog
njemu
to
oni
trajnom
je
sintaksicara
poglavlju
unisu
svrhu metaforama
nepripadajuce
oznacitelja
upotrebom
ornamentalni,
toga
proirenja
oiisto
slicno
stilemima
tipa: iz fizike,
nefigurativna
za(Bugarski,
oznaceno,
prenesena ali ite
kao
1972: je se
onda tako
159-187);
teorija
noga susrecemo
kadaautora
stola
zatosudionike
uoznaceno sauretorike
suvremenoj
Opce talasima
svakodnevnoj
sintaksi
nema svojkoji
o pojmu ire
uobicajense
.iuNaucne
jekoncentricnim
komunikaciji).
oznacitelj
ekologije
analogiji
termin
katahrezomza.,
valentnost
valentnost
metafore
sa
Postoji
njim
121 Figure i funkcionalni stilovi

cak shvacanje da ironija, hiperbola i metafora u naucnom stilu otkrivaju

istinsku, skrivenu
ubjedivacku prirodu toga stila. Prema takvom shvacanju "tropi su centralni za
unaucni poduhvat
potpunosti i nikad (Gross 1996: 18).
ne nestaju"
Ako bismo napravili paralelu sa knjievnoumjetnickim tekstom, vidjelo bi se da
suprotna su procesa.
na djelu dva
Naime, knjievnom je tekstu svojstveno naglaavanje vlastite
ornamentalnosti,
isticanje slikovitosti i figurativnosti, to je takoder jedna od formi pomocu kojih
taj tekst
samopotvrduje vlastitu pripadnost diskursu knjievnosti. Cak i odsustvo
figurativnosti
te pripadnosti,znaci
buducipotvrdu
da takav minus-postupak jo snanije manifestira
uobicajenu zastupljenost
figurativnosti. Nasuprot tome, naucnom je stilu svojstveno negiranje vlastite
figurativnosti, bijegpokuaj
nje, kao svojevrsni od samopotvrdivanja vlastite objektivnosti i
autoritativnosti
kojoj "naucne
nikakve figure istine"
ili drugi "ukrasi" nisu potrebni. U sutini, oba stila se
narcistickiprirodom
vlastitom poigravajui kanonima njima svojstvenima, prikrivajuci svoju analognu,
inarativnu
knjievniprirodu:
i naucni tekst prije svega su samo tekstovi
, te ne mogu izbjeci opce zakonitosti teksta
i tekstualnosti.
Sve su ovo pokazatelji da naucnom stilu figurativnost nije tuda, ali da je njena
mnogofunkcija po
cemu specificna, heuristicka, spoznajno-argumentativna. Upravo ova
kognitivna funkcija
tropa, tacnije metafore, u naucnom stilu jeste differentia specifica toga stila.
Ujedno,
koji proiruje poljefaktor
to je onaj djelovanja figurativnosti i pokazuje da je to polje izuzetno
znacajno za
ljudskoga irenje Figura, dakle, nije samo ukras, u suvremenim
saznanja.
funkcionalnim
ona stilovima
je to sve manje - sve isustilovima
cece njene druge funkcije: heuristicka,
iargumentativna (neki jeilizovu
ideolokom), ludicka cak jo
spoznajna.
Konacno, na polu nefigurativnosti nalazi se administrativni stil, kod kojega su
neznatnamoguca samo u pravcu figurativnosti. Ovdje se prvenstveno misli na
odstupanja
diplomatski
se podstil, gdje nota, telegrama, cestitki, izraza sucuti i slicno moe
u okviru diplomatskih
sresti hiperbola,
retoricka obracanjalitota,
i slicno, kao i na neke proglase koji vec skrecu ka
oratorskom stilu,tekstovi
administrativni dok strogo
apsolutno ne poznaju upotrebu figura. Ovo je jasno ako
se uzme u obzirstil
administrativni da tei jednoznacnosti i preciznosti, a figura, koja je uvijek
rezultat izbora
figurativnog izmedu
i nefigurativnog izraza, implicira ambigvitetnost.
U okviru sekundarnih stilova, vec je naglaeno, sa stanovita prisustva figura na
mjestuprvom su i reklamni stil. Na oratorskom stilu anticka retorika zapravo je i
retoricki
modeliralai svoje
tipologije klasifikacije figura, to svjedoci o njegovoj prijemcivosti za sve
figure (osim,
metagrafe, naravno,
buduci da jezaoratorski stil dominantno vezan za usmenu realizaciju), i
to u funkcijina adresate, dakle, u ubjedivackoj funkciji. Reklamni i stripovni stil
djelovanja
izdvajaju
tome se vec
to nisu po
iskljucivo verbalni, vec spadaju i u vizuelne semioticke kodove
i(reklame
akustickemogu sadratikodove). Njihova je specificnost i u tome to vano
neverbalne
mjesto dodjeljuju
metagrafima, figurama na planu grafije (promjene velicine i tipa slova ili prave
igre grafijskim
sistemima - npr. u francuskom stripu "Asteriks"). Stripovnom je, dakle, stilu u
prvom planu
potrebna figura
za realizaciju ludicke funkcije, dok se u reklamnom stilu nekad moe
govoriti i o realizaciji
estetske funkcije pomocu figura - uz osnovnu argumentativnu/ideoloku.
Estetska funkcija
ocigledna tamo gdje narocito je
se u reklami koriste citati iz knjievnoumjetnickih tekstova.
122 Umjesto pogovora

Umjesto pogovora
Na kraju ovakve knjige uvijek ostaje autorova upitanost o stepenu realizacije
zadatka.prvobitnog
Citav je niz pitanja bar pokrenut, neka su promatrana detaljnije, druga
su tek nagovijetena.
Lingvisticka je stilistika oblast koja se teko moe omediti, jednoznacno
prikazati, tekao
zamiljena je zato i knjiga
poticaj za dalje istraivanje. Ona se, na tragu
poststrukturalisticke
djela i teksta u kome vizije
se i izotvorenog
koga se icitavaju drugi tekstovi, moe citati u
razlicitim pravcima.
pretenzija na uobicajenu Bez (i cesto bezbojnu) udbenicku glatkocu, odsustvo
neravnina,Lingvisticka
pristupa, razlicitih stilistika ipak je prvenstveno namijenjena studentima i
onima koje
zanima, kojiova oblast
su fascinirani jezikom i njegovim varijantama a koji ne moraju
nuno biti lingvisti
obrazovanju. po u situaciji u kojoj je poststrukturalisticka misao rezultat
Uostalom,
svojevrsnog
lingvistickog preokreta, moe se ocekivati da svako ko ima ikakvo
humanisticko
u dovoljnoj mjeriobrazovanje,
ima i lingvisticko predznanje neophodno za susret sa
ovakvom knjigom. Buduci da
sam tako na kraju pokuala odrediti svoga Idealnog Citatelja/ Idealnu
Citateljicu, preostaje mi jo
samo da poelim da i takvome njemu/ takvoj njoj ova knjiga ispuni Horizont
Ocekivanja.
123 Indeks pojmova

Indeks pojmova
akrostih
anagram
argo
autoreferencijalnost
autorski govor
citat
- iluminativni c.
- ilustrativni c.
- naucni c.
- nepotpuni c.
- potpuni c.
- prazni (vakantni) citat
- paracitat
- pseudocitat
citatnost
denotacija
dijalog
- dramski d.
- kolokvijalni d.
- polne razlike u kolokvijalnom d.
- tematska kohezija u kolokvijalnom d. i pol
- dijaloka priroda naucnog stila
- pravila za uspjenost d.
diskurs
elipsa
ekspresivna sintaksa
enalage
-eufonija
figure
f. ambigvitetnosti
metaplazme
-(stilske)
metagrafem
metalogizmi
afereza
aliteracija
(fonetsko-fonoloke f.)
124 Indeks pojmova

- apokopa
- asonanca
- epenteza
- metateza
- paragoga
- proteza
- sinkopa
- metasememe
- metatakse (sintaksicke f.)
- anadiploza
- anafora
- asindet
- eksklamacija
- elipsa
- epifora
- epitet
- inverzija
- kumulacija
- okruenja (ciklos)
- paralelizam (isokolon)
- parcelacija
- polisindet
- reduplikacija (geminacija)
- reticencija
- retoricko pitanje
- silepsa
- simploka
- zeugma
- prelazni tipovi f. figure
- poredenje
enalage
gradacija
semanticke
antimetabola
antiteza
oksimoron
125 Indeks pojmova

- p. tipa comparatio
- p. tipa simile
- tropi
- antonomazija
- hiperbola
- ironija
- litota
- metafora
- metonimija
- perifraza
- sinegdoha
- narativne f.
- operacije nastajanja figura
- o. dodavanja
- o. oduzivanja
- o. permutacije
- o. zamjene
fonologija
- reprezentativna f.
- apelativna f.
- ekspresivna f.
funkcija jezicka
- argumentativna f.
- apelativna f.
- ekspresivna f.
- emotivna f.
- faticka f.
- kognitivna f.
- konativna
glasovniludicka
magijska
poetska f.f.f.f. f.
metajezicka
referencijalna
ubjedivacka
simbolizam (persuasivna)
f. f.
126 Indeks pojmova

govor
slobodni indirektni g. (style indirecte libre), nepravi upravni g.
neupravni g.
upravni g.
govor likova
govorna karakterizacija likova
govorni repertoar
govorna uloga
hipertekst
ikone (ikonicni znaci)
indeksi (indeksicki znaci, indikatori)
intertekstualnost
jezik
prirodni jezik
strani j. u knjievnoumjetnickom tekstu
jezik kao komunikacioni sistem
variranje j.
vjetacki jezik u knjievnoumjetnickom tekstu
kanal (komunikacijski)
katahreza
kod
- auditivni k. (auditivni registar)
- estetski k.
- epistemololi k.
- logicki k.
- mantike kao k.
- paralingvisticki k.
- potkodovi
- prakticni
kondenzacija
kompetencija
komunikacijski
komutacije
konektori
vizuelni k.k.(vizuelni
licastilisticka
model jezikaregistar)
u drami
127 Indeks pojmova

k. stilisticki
figure kao s.k.
konotacija
konverzacija
prekidanje, upadanje u rijec sugovorniku u k.
maksime za uspjenost konverzacije
leksika
- arhaizmi kao dio l.
- emocionalno-ekspresivna l.
- funkcionalno-stilski markirana l.
- neologizmi kao dio l.
- profesionalizmi kao dio l.
markiranost (stilska)
metafora
metatekst
metonimija
mi
- autorsko mi
- kraljevsko mi
- ljekarsko mi
mikrostrukture stila
minus-postupak
naracija
naslov
- naslov kao jaka pozicija teksta
- n. u urnalistickom stilu
neutralnost (stilska)
nominalizacija
nominativne
norma recenice
normanorma
oneobicavanje
okazionalizmi
odabir devijacija
gramaticka
stilisticka
(zacudnost,
(odstupanje)
ostranenije)
od n.
128 Indeks pojmova

oznaceno
oznacitelj
palindrom
paralelizam
- p. gramaticki
parcelacija
podstil
- diplomatski
- dramski p.
- drutveno-politicki
- knjievno-publicisticki p.
- memoarski p.
- naucno popularni p.
- naucno-udbenicki p.
- personalni
- poslovni p.
- p. poezije
- prozni p.
- publicisticki p. u uem smislu
- usko naucni p.
- zakonodavno-pravni
ponavljanja
- gramaticka p.
- p. na fonetsko-fonolokom nivou
- leksicka p.
poezija
- p. gramaticka
- p. slikovna
poruka
poiljalac(referent,
predmet
predvidljivost/nepredvidljivost
primalac
preregistracija
raslojavanje
psovka (recipijent,
(emitent,
jezikakontekst)
adresat)
adresat) jezicne jedinice
129 Indeks pojmova

- generacijsko
- funkcionalno-stilsko
- individualno
- polno
- socijalno
- teritorijalno
registar
reticencija
retorika
- actio
- dispositio
- elocutio
- inventio
- nova r.
- r. nauke
- retoricki ukrasi
- memoria
rima
semioticki sistem
- hrana kao semioticki s.
semiotika
- s. knjievnosti
shematiziranost teksta
simbol (kao tip znaka)
sinonimija
- gramaticka s.
- kontekstualna s.
- sistemska s.
stil
-sleng -debatni
s. lica
formalni
funkcionalni
administrativni
vremena
s. s. s.
130 Indeks pojmova

epistolarni s.
esejisticki s.
knjievnoumjetnicki s.
naucni s.
oratorski s.
profani s.
publicisticki s.
razgovorni s.
reklamni s.
sakralni s.
scenaristicki s.
s. izovora
stripovni s.
urnalisticki s.
-grupni s.
- individualni s. (idiostil)
- neformalni s.
- nominalni s.
- verbalni s.
stilem
fonostilem
fonostilem
grafostilem
leksikostilem
morfonostilem
morfostilem
sintaksostilem
tekstostilem (makrostilem)
stilistika
deskriptivna
funkcionalna
fonostilistika
geneticka
knjievna
impresionisticka
kontrastivna
s. (s.
s.s.(s.
pojedinca)
s.izraza)
131 Indeks pojmova

lingvisticka s.
mikro- i makro-stilistika
poststrukturalna s.
s. dekodiranja
s. kodiranja
semioticka stilistika
statisticki i kompjuterski metod u s.
strukturalna s.
pravci u s.
stilizacija
stilogenost
stilska dominanta
stilska informacija
abloni u urnalistickom stilu
tabu-rijec
tacka gledita
- frazeoloka t.g.
- ideoloka t.g.
- prostorno-vremenska t.g.
- psiholoka t.g.
- spoljna t.g.
- t.g. kao narativna figura
- unutarnja t.g.
tekst
- jake pozicije t.
termin
tudi govor
- linearni stil u prenoemju t. govora
- slikarski
zamjenicestil
vulgarizmi
zamjenica
ekspresivna
frekventna
izostavljanje
opozicija l.z.ul.z.
moci prenoenju
upotreba
upotreba
kao tudeg
i konstitutivni
solidarnosti
l.z.
licnih govorastihova
z. princip
132 Indeks pojmova

zaum
znacenje
znak
jezicni znak
jezicni znak u scenariju
narativni znak
- tipovi znakova
- ikone, ikonicki znaci
- indeksi, indikatori, indeksicki znaci
- simptomi
- znak u uem smislu
- znamenja
znakovni sistemi
logicki kodovi
signalizacije
argon
 133 Literatura

Literatura
Aleksandrova, O.V. Problemy ekspressivnogo sintaksisa.- Moskva, 1984.

Akmajian, A., Demers, R., Farmer, A., Harnish. R. Linguistics. An Introduction to Language and
Communication. Fourth Edition.- Cambridge, Massachusetts, London, England, The MIT Press,
1995.
Asher, R.E. (ed.) The Encyclopedia of Language and Linguistics.- Pergamon Press, Oxford, New
York,
Tokio,Seoul,
1994.

Bahtin, Mihail. Prilog istoriji formi iskaza u konstrukcijama jezika.- U: Marksizam i filozofija
jezika.-1980,
Nolit, Beograd,
s. 123-186.

Bakaric, Kemal. Citati nove serije Glasnika Zemaljskog muzeja (arheologija) 1946-1986.-
Glasnik Zemaljskog
muzeja Bosne i Hercegovine (Arheologija), Nova Serija, sv. 47, 1992-1995, str. 147-167.

Balbus, Stanislaw. Miedzu stylami.- Krakow, Uniwersitas, 1996.

Bartmin'ski, Jerzy. Styl potoczny.- In: Jezyk a kultura. T.5. Potocznos'c' w jezyku i w kulturze. Pod
red. J.
Anusiewicza i F. Nieckuli. Wroclaw, 1992.

Benze, Maks. O eseju i njegovoj prozi.- Delo, Beograd, god. XXII, br. 5, maj 1976, str. 18-29.

Berkhofer, Robert F., Jr. Beyond the Great Story. History as Text and Discourse.- Cambridge,
Massachusetts.
London, England, Harvard University Press, 1995.

Birch, D. Stylistics.- In: The Encyclopedia of Language and Linguistics. Vol. 8. Ed. R.E. Asher.-
Pergamon
Press, Oxford, New York, Seoul, Tokio, 1994, pp. 4378-4383.

Biti, Vladimir. Pojmovnik suvremene knjievne teorije.- Zagreb, Matica Hrvatska, 1997.

Bourdieu, Pierre. to znaci govoriti. Ekonomija jezicnih razmjena.- Zagreb, Naprijed, 1992.

Bugarski, Ranko. Metafore i modeli u lingvistici.- U: Jezik i lingvistika. Beograd, Nolit, 1972, str.
159-187.
Burton, Deirdre. Dialogue and Discourse. A sociolinguistic approach to modern drama dialogue
and naturally
occuring conversation.- London, Boston and Henley, Routledge & Kegan Paul, 1980.

Croce, B. Estetika kao znanost izraza i opca lingvistika.- Zagreb, 1991.

Crystal, David. The Cambridge Encyclopedia of Language.- Cambridge University Press, 1994.

Day, Robert A. How to Write & Publish a Scientific Paper. 3rd Edition.- Cambridge University
Press, 1993.
Derrida, J. Living on Borderlines.- In: Bloom, H., Man, P. de, Derrida, J., et al. Deconstruction and
Criticism.
Continuum, New York, 1979.

Dikro, Osvald, Todorov, Cvetan. Enciklopedijski recnik nauka o jeziku. I i II. - Beograd, Prosveta,
1987.
Djakonov, K.V. Segment v ustnom naucnom monologe (problemy mnogoaspektnogo analiza).- U:
Naucnaja
literatura. Jazyk, stil', anry. Moskva, Nauka, 1985, str. 100-117.

Downes, W. Register in Literature.- In: The Encyclopedia of Language and Linguistics. Vol. 7. Ed.
R.E. Asher.-
Pergamon Press, Oxford, New York, Seoul, Tokio, 1994, pp. 3509-3511.
Grice,Umberto.
Eko,
Eco,
Foht, Ivan.
HenryEsejPaul.
Six
Stiv
kaoWalks
Logika
Kenion
Kulturaprotutea
ini ili
razgovor.-U:
thefilosofijskom
odFictional
- informacija slike doKontekst
Woods.-
slike.-
sistemu.-
Pegaz,
Harvard
i znacenje.
- komunikacija.- Delo,
Revija
University
Beorad,
Beograd, Ur.
za istoriju
N.god.
1973. Micevic
Press,
XXII,
i teoriju
Cambridge
i br.
M.stripa
5,
Potrc.
majiand
1976,
vizuelnih
Beograd,
London,
Filmski
Finka,
str.
Giro,
Biblioteka
Rijeka,
30-39.
Pjer.
Boidar.
Izdavacki
scenario
1994.
knj.
medija.
Semiologija.-
Dometi.
I, Stilistika
br.
ucentar
teoriji
4-5, god.
Rijeka,
Beograd,
ui praksi.
dijalektologiji.-Suvremena
II, april-septebmar
1987.
Priredio
BIGZ, 1975.
Petrit1975,
Imami.str.
lingvistika
Beograd,
59-72. I,Univerzitet
Zagreb, 1966.
umetnosti, 1978.
134 Literatura

Gross, Alan G. The Rhetoric of Science.- Cambridge, London, 1996.

Guiraud, Pierre. Stilistika.- Sarajevo, Veselin Maslea, 1964.

Hasanbegovic, Jasminka. Perelmanova pravna logika kao nova retorika.- Beograd, 1988.

Hypermedia and Literary Studies. Edited by Paul Delany and George P. Landow.- The MIT Press,
Cambridge,
Massachusetts, London England, 1991.

Ivic, Nenad. Tradicionalna i nova historiografija.- Vijenac, Zagreb, god. V, br. 96, 18. rujna 1997,
str. 12-13.
Jakobson, Roman. Dva aspekta jezika i dve vrste afazickih smetnji.- U: Metafora. Figura.
Znacenje.
1986, Beograd,
str. 211-235.

Jakobson, Roman. Lingvistika i poetika.- Beograd, Nolit, 1966.

Jakobson, Roman. Shifters, Verbal Categories and the Russian Verb.- Harvard University, 1957,
14p.
Jezyk a kultura. T.4. Funkcje jezyka i wypowiedzi. Pod red. J. Bartminskiego i K.
Gregorczykowej.-
1991. Wroclaw,

Jezyk artystyczny. Tom 9.- Katowice, 1995.

Kaler, Donatan. Sosir. Osnivac moderne lingvistike.- Beograd, BIGZ, 1980.

Katnic-Bakaric Marina. Figure kao konektori u tekstu.- Sarajevo, 1995.

Katnic-Bakaric, Marina. Gradacija (Od figure do jezicke kategorije).- Sarajevo, Medunarodni

centar
1996. za mir,

Katnic-Bakaric, Marina. Utopija o tekstu u postmodernoj knjievnosti.- Odjek, Sarajevo, god. 50,
br.
1/2/3,1997, str. 16.

Kibedi Varga, A. Retorika i nauka o knjievnosti - moderne perspektive.- Delo, Beograd, 1976,
god. str.
1-2, XXII, br.
6-17.

Koen, an. Teorija figure.- U: Metafora, figure i znacenje. Zbornik teorijskih radova. Beograd,
Prosveta, 1986,
str. 253 - 290.

Koduhov, V.I. Sposoby peredaci cuoj reci v russkom jazyke.- Uc. zapiski LGPI im. A.I. Gercena,
t. 104,
s. 1955,
107-172.

Koina, M.N. Stilistika russkogo jazyka.- Moskva, 1983.

Kruconih, A. Deklaracija zaumne rijeci.- U: Sovjetska knjievnost 1917-1932. Manifesti i

programi.
kritika. Knjievna
Nauka o knjievnosti. Uredio A. Flaker. Zagreb, Naprijed, 1967, str. 39-40.

Kvintilijan, M.F. Obrazovanje govornika. Odabrane strane.- Sarajevo, Veselin Maslea, 1985.

Landow, George P., Delany, Paul. Hypertext, Hypermedia and Literary Studies: The State of the
Art.- In:
Hypermedia and Literary Studies. The MIT Press, Cambridge, Massachusetts, London England,
1991., pp. 3-50.
Landow, George P. The Rhetoric of Hypermedia: Some Rules for Authors.- In: Hypermedia and
Literary
Studies.Edited by Paul Delany and George P. Landow. The MIT Press, Cambridge, London, 1991,
pp.81-103.
Lasic,
Lobacev,
Lodge,
Lotko, Stanko.
Mayenova,Edvard.
David.
B.Z. Problemi
Maria
O
Metafora
Retoricky narativne
kategorijah
Renata. Poetyka
ego- istrukture.
i metonimija.-
styl dnes.- Prilog
teoretyczna. tipografiji
al'teregocentrizma.-
In:U:
Rozwarstwienie
NaciniZagadnienia
modernog narativne
U:stylistyczne
Problemy
pisanja.-
jezyka. sintagmatike.-
Wydanie
strukturnoj
jezykow
Zagreb, Globus,
2.- Zagreb,
slowianskich.
lingvistiki
Wroclaw,
Stvarnost,
1981,
Style
Liber,
Leic,
Nauka,
Moskva,
1988,
i153. 1977.
funkcjonalne
Lotman,
Warszawa,
Gdansk,
stylizacje
str.
Zdenko.
1983,
1979.
J.M.
97-
literackie.
Krakow,
pp.
Struktura
Jezik
23-37.
iPod
knjievno
umetnickog
red. Anny
djelo.-
teksta.-
J. Bluszcz.-
Sarajevo,
Beograd,
Katowice,
Svjetlost,
Nolit,1996,
1972.
1976.str. 69-76.
135 Literatura

Mellinkoff, D. The Language of the Law.- Boston, Little, Brown, 1963.

Moranjak-Bamburac, Nirman. Metatekst.- Sarajevo, Studentska tamparija, 1991.

Nikolaeva, T.M. Lingvistika teksta. Sovremennoe sostojanije i perspektivy.- U: Novoe v

zarubenoj lingvistike.
Vyp. 8. Lingvistika teksta, Moskva, 1978, str. 5-42.

Nistratova, S.L. Sintaksiceskie sredstva vyraenija adresovannosti v ustnoj naucnoj reci.- U:

Naucnaja
Jazyk, stil',literatura.
anry. Moskva, Nauka, 1985, str. 81-99.
Oraic- Tolic, Dubravka. Teorija citatnosti.- Zagreb, GZH, 1990.

Pasolini, Paolo. Scenario kao "struktura koja prelazi u neku drugu".- U: Filmski scenario u teoriji i
praksi.
Priredio Petrit Imami. Beograd, Univerzitet umetnosti, 1978, str. 130-133.

Richler, Howard. Take my Words.- Vancouver, Ronsdale Press, 1996.

Ross, Raymond S. Speech Communication. Fundamentals and Practice. Second edition.- Prentice-
Hall, Inc., Cliffs, New Jersey, 1970.
Englewood

Rozwarstwienie stylistyczne jezykow slowianskich. Style funkcjonalne i stylizacje literackie. Pod

red. AnnyKatowice,
Bluszcz.- J. 1996.

Semiotyczne olsnienia. Pod red. Anny Grzegorczyk.- Poznan' 1997.

Sholz, F. Russian Impersonal Expressions Used with Reference to a Person.- The Hague-Paris,
Mouton, 1973.
Short, M. Discourse Analysis and Drama. In: Asher R.E. (ed.) The Encyclopedia of Language and
Linguistics.
Vol. 2. Pergamon Press, Oxford, New York, Seoul, Tokio, 1994, pp. 949-952.

Short, M. Style: Definitions. In: Asher R.E. (ed.) The Encyclopedia of Language and Linguistics.
Vol. 8.
Pergamon Press, Oxford, New York, Seoul, Tokio, 1994, pp. 4375 - 4378.

Silic, Josip. Od recenice do teksta. (Teoretsko-metodoloke pretpostavke nadrecenicnog

jedinstva).-
SNL, 1984. Zagreb,

Siljman, T.I. Sintaktiko-stilisticeskie osobennosti mestoimenij.- Voprosy jazykoznanija, Moskva,

1970,
81-91.4, str.

Slapak, Svetlana. Galski komentari, latinska verzija.- Lica, Sarajevo, godina II, br. 1-4, april
1997, str. 117-121.
Slawinski, J. (ed.) Slownik terminow literackich.- Wroclaw, Warszawa, Krakow, Gdansk, Lodz,
1989.
Stylistika II. Przemiany stylowe.- Opole, 1993.

kiljan, Dubravko. Lingvistika svakodnevice.- Novi Sad, Knjievna zajednica Novog Sada, 1989.

kiljan, Dubravko. Pogled u lingvistiku.- Zagreb, kolska knjiga, 1980.

klovski, Viktor. Umjetnost kao postupak.- U: Sovjetska knjievnost 1917-1932. Manifesti i

programi.
Knjievna kritika. Nauka o knjievnosti. Uredio A. Flaker. Zagreb, Naprijed, 1967, str. 269-284.

kreb, Zdenko, Stamac, Ante. Uvod u knjievnost. Teorija, metodologija.- Zagreb, Globus, 1986.

endeljs, E.I. Grammaticeskaja metafora.- NDV, Filologiceskie nauki, 1972, br. 3, str. 48-57.
Trudgill,Deborah.
ukareva,
materialam
Tannen, Peter.
N.S.
naucnoj
Sociolinguistics.
Vozraenije
You
Talking
diskussii).-
Justfrom
Don't
sobesedniku
U:
9An
Understand.
toNaucnaja
Introduction
5. Women
i vyraenije
literatura.
Women
and
to Men
Language
somnenija
inJazyk,
in
Men
theand
stil',
in
Workplace:
po
Conversation.-
Society.-
anry.
povoduMoskva,
Language,
vyskazannogo
London,
NewNauka,
Penguin
York,
Sex mnenija
and
1985,
(po 57-66.
str.
Ballantine
Tannen,
1991.
Power.-
York,
Todorov,
Toovic,
Books,Avon
1984.
New
Deborah.
Branko.
Cvetan.
Books,
Books, Funkcionalni
Poetika.-
Gender
1995. &Beograd,
Discourse.
stilovi.-
Filip
Sarajevo,
NewVinjic,
York,Svjetlost,
1986.
Oxford, 1988.
Oxford University Press, 1994.
136 Literatura

Turkovic, Hrvoje. Je li scenarij knjievno djelo?- U: Intertekstualnost & intermedijalnost. Zavod

za znanost
o knjievnosti Filozofskog fakulteta, Zagreb, 1988, str. 231-240.

Turner, G.W. Stylistics.- London, Penguin Books, 1979.

Uspenski, B.A. Poetika kompozicije.- U: Poetika kompozicije. Semiotika ikone.- Beograd, Nolit,
1979,
248. str. 3-

Utopia w jezykach, literaturach i kulturach Slowian. T. 1,2 i 3.- Katowice, 1996-97.

Velcic, Mirna. Uvod u lingvistiku teksta.- Zareb, kolska knjiga, 1987.

Vinogradov, V.V. A. Ahmatova. O simvolike. O poezii.- Nachdruck der Ausgaben Petrograd 1922
und
Leningrad 1925, Munchen 1970, str. 121-130.

Vlaisavljevic, Sanja. Debata otvara vrata.- Sarajevo, Fond Otvoreno drutvo BiH, Debatni centar,
1997.
Vuletic Branko. Fonetika knjievnosti.- Zagreb, Liber, 1976.

Zgusta, Ladislav. Prirucnik leksikografije.- Sarajevo, Svjetlost, 1991.

Zima, Luka. Figure u naem narodnom pjesnitvu.- Zagreb, Globus, 1988.

Young, Richard E., Becker, Alton L., Pike, Kenneth L. Rhetoric: Discovery and Change.- New
York,Francisco,
San Chicago, Atlanta, Harcour, Brace & World, Inc, 1970.

Yankah, K. Rhetoric: Anthropological Perspectives.- In: Asher R.E. (ed.) The Encyclopedia of
Language
Linguistics.and
Vol. 8. Pergamon Press, Oxford, New York, Seoul, Tokio, 1994, pp. 3568-3571.

Wardhaugh, Ronald. An Introduction to Sociolinguistics.- Oxford, Basil Blackwell, 1987.

Widdowson, H.G. Linguistics.- Oxford University Press, 1996.

137 Izvori

Izvori
Ahmatova, Anna. Stihotvorenija i poemy.- Leningrad, 1979.

Antologija bonjacke pripovijetke XX vijeka. Enes Durakovic ur.- Sarajevo, Alef, 1995.

Antologija bonjacke poezije XX vijeka. Enes Durakovic ur.- Sarajevo, Alef, 1996.

Beckett, Samuel. Drame.- Zagreb, Nakladni zavod Matice hrvatske, 1981.

Belancic, M. Banalno i metafora.- Delo, Beograd, god. XXII, br. 5, maj 1976, str. 40-50.

Benze, Maks. O eseju i njegovoj prozi.- Delo, Beograd, god. XXII, br. 5, maj 1976, str. 18-29.

Borges, Jorge Luis. Vrt razgranatih staza.- U: Sabrana djela 1932-1944.- Zagreb, Graficki zavod
Hrvatske,
1975.

Calvino, Italo. Ako jedne zimske noci neki putnik.- Zagreb, Znanje, 1981.

Carroll, Lewis. Through the Looking Glass. 1972.

Clarke, Arthur C. Misterije svijeta.- Zagreb, August Cesarec, 1989.

Cercil, Vinston. Drugi svetski rat. Tom II. Njihov najlepi trenutak. - Beograd, Prosveta, s.a.

Dizdar, Mak. Kameni spavac. Savremena knjievnost naroda i narodnosti BiH u 50 knjiga. Knjiga
14.-
Sarajevo, l984/85.
Foht, Ivan. Esej kao protutea filosofijskom sistemu.- Delo, Beograd, god. XXII, br. 5, maj 1976,
str. 30-49.
Grass, Gunter. Lumbur.- Zagreb, Liber, 1979.

Imirevic, Almir. I pocetnici znaju tresti kopljem.- U: Program predstave San ljetne noci W.
Shakespearea
u reiji A. Glamocaka, Narodno pozorite u Sarajevu, 1997.

Isakovic, Alija. Taj covjek. Ta prica. Epidemija.- U: Antologija bonjacke pripovijetke XX vijeka.
Enes
Durakovic ur.- Sarajevo, Alef, 1995.

Jukic, Ivan Franjo. Sabrana djela. Knjiga I, II i III.- Sarajevo, Svjetlost, 1973.

Karahasan, Devad. Istocni diwan. Muslimanska knjievnost XX vijeka. Knjiga XXV. -Sarajevo,
1991.
Ki, Danilo. Cas anatomije.- Beograd, Nolit, 1981.

Ki, Danilo. Eolska harfa.- U: Rani jadi. Beograd, 1987, str. 117-121.

Krlea, Miroslav. Povratak Filipa Latinovitza.- Sarajevo, 1980.

Krlea, Miroslav. Dijalekticki antibarbarus.- Sarajevo, 1983.

Krlea, Miroslav. Maskerata.- U: Legende. Oslobodenje, Sarajevo, 1973.

Kulenovic, S. Ponornica.- Sarajevo, 1985.

Kulenovic, Skender. Pjesme. Pripovijetke. Savremena knjievnost naroda i narodnosti BiH u 50

knjiga.-
Sarajevo, 1984/85.
Lovrenovic, Ivan.
Le Carre, John. LabirintSpy.-
A Perfect i pamcenje.
CoronetKulturnohistorijski
Books, 1986. esej o Bosni.- Klagenfurt/Celovec,
Lodge,Tomas.
Lovrenovic,
biblioteka
Bosanska
Mann,
Newby,
Molijer.
Pavlicic,
David.
David.
Tvrdica.
Pavao.
("Bosnische
Ivan.
Tonio
Nice
Love
Krasopis.-
Tartif.
Putovanje
Work.-
Kroger.-
andBibliothek"),
- Other
Beograd,
Zagreb,
London,
Ivana
U:Media.-
Smrt
Frane
Nolit,
Znanje,
Penguin
1994.
u Graz,
Veneciji.
Jukica.-
1974.
1987.
Books,
1996.
Mostar,
Pripovijetke.
1989.Prva knjievna
Zagreb, Liber,
komuna,
1979,1977.
str. 87-144.
138 Izvori

Pellaprat. Prvi kuhar svijeta Pellaprat. Moderna francuska i medunarodna umjetnost kuhanja.-
Rijeka, Otokar
Kerovani, 1969.

Puig, Manuel. Poljubac ene-pauka.- Beograd, 1985.

Selimovic, Mea. Dervi i smrt.- Beograd, 1986.

Stojanovic, Velimir. Nije covjek ko ne umre.- U: Drame. (Izbor). Savremena knjievnost naroda i
narodnosti
BiH u 50 knjiga. Knjiga 49. Sarajevo, 1984/85, str. 487-527.
Suic, Dervi. Veliki vezir.- U: Drame. Izbor. Savremena knjievnost naroda i narodnosti BiH u 50
knjiga.
Knjiga 49. Sarajevo, 1984/85, str. 277-355.

Suko, Mario. Poezija. - U: Savremena knjievnost naroda i narodnosti BiH u 50 knjiga. Knjiga
39.- Sarajevo,
1984/85, str. 193-278.

Zaimovic, Karim. Covjek sa iljinim licem.- Fantom slobode. Casopis za kulturu, Sarajevo, br. 1,
januar 1995.
Zelena kuhinja. Poseban broj Mila.- Zagreb, VIII 1990.

Ujevic, Tin. Pjesme.- U: Antologija hrvatske poezije, Zagreb, Zora, 1966.

Novine i sedmicnici, casopisi:

Corridor, Sarajevo (1994, 1995)

DANI, BH informativni magazin, Sarajevo (1994-1997)

Gloria, Zagreb (1997)

Oslobodenje, Sarajevo (1988, 1989, 1992)

Slobodna Bosna, Sarajevo (1997)

Tjednik, Zagreb (1997)

Vecernje novine, Sarajevo (1991, 1995)

Vjesnik, Zagreb (1989)