Esej

Strukturalizam

Odlomak romana

TURIST U NEVOLJI

Ferdinand de Sosir jezik definie kao sistem znakova, a znak kao spoj oznaitelja i oznaenog
ija veza je u potpunosti arbitrarna. Jezik upravlja stvarnou, a ovjek je taj koji upravlja
jezikom. Odnosno, jezik je taj koji proizvodi ono to nazivamo stvarnou, pojavnim
svijetom, a ne obrnuto, a jezik je u potpunosti i jedino ovjekov konstrukt. Mi kreiramo svijet.
Stvarnost je doivljaj spoznajnog subjekta, sve sa ime ovjek komunicira podlijee
subjektivnom, unutranjoj strukturu i sklopu. Sve to vidimo oko sebe je znak. I tekst je znak,
i Turist u nevolji je znak, dinamina struktura koja u dodiru sa itaocem, prema miljenju
strukturalista, treba da se ogoli, da se pokau elementi, da se utvrdi sredite, da se protumai i
da se sve vrati na svoje mjesto.

Prihvatajui i shvatajui da se stvarnost odraava u jeziku, ovjeka posmatramo kao proizvod

jezika. To bi znailo komunikaciju koja ne podrazumijeva nuno i razumijevanje, jer jeziki
znak nije jednoznaan. Otud je i spoznaja svijeta i sebe kroz jezik itekako varljiva. Jer, ako se
stvarnost ustrojava unutar jezine mree znakova onda svaki subjekt uestvuje u nedovrenoj
igri sklapanja i rasklapanja kodova. Materijali i alati su ogranieni, ali su mogunosti i
kombinacije bezbrojne. Svaki pojedinani element moe postati struktura za sebe.

Jedan takav u ovom sluaju odlomak je iz romana koji poinje junakovim buenjem (u njemu
nepoznatoj sobi) a zavrava odlaskom (oprotajnim gutljajem). Narator odlazi iz hotelske
sobe i sjeda u avion za Helsinki da bi sletio u krevet, zajedno sa bocom viskija kojeg je kupio
u free shopu na bekom aerodromu i potegnuo oprotajni gutljaj. Struktura ovog teksta nam se
ini kao zaokruena cjelina, putanja od take A do nje same. Upravo se tu ogleda varljivost.
italac ne moe a da se ne zapita: da li je let bio stvaran ili tek naratorova izmiljotina?
Odgovor zapravo i nije bitan jer ta uopte jeste stvarno? Na koncu i viski moe biti plod
naratorova imaginacije, znak, ili pak najopipljiviji elemenat prie. Sutinski strukturalizam i
ne postavlja pitanje zato nego kako.
Viski nas vodi na udno putovanje u kome sada postaje as ono jueranje (slika ratnog
Sarajeva - as ovo sadanje, sad mrak - sad svjetlo. Paralelno ritmino, njie nas, gutljaj po
gutljaj. Stvarnost - doivljaj spoznajnog subjekta - stapa se sa naratorovim unutranjim
osjeajem, a to je osjeaj nitavila: crno nita prijeti da ga proguta, a on je bespomoan.
Potegne jo jedan gutljaj iz flae i jo jedan i jo jedan. Tiina s kojom nas narator ostavlja ne
moe se prevesti na jezik i upravu u njoj lei beskonani potencijal znaenja koji bi, jednom
prevedeni u rijei, izgubili svoju snagu.

Imenovanjem iskljuujemo beskonane mogunosti koje lee iznad jezika jer jezik ne moe
dodirnuti ontiku stvarnost koja lei ispod nje. Bol u dubini uha se ne moe opisati, a njeno
znaenje se moe tek nasluivati ba kao i znaenje kakve pjesnike slike koja svojom
apstrakcijom govori puno vie sama o sebi nego o znaenju. U tome i lei ljepota knjievnog
teksta.

Arman Butali