Anda di halaman 1dari 8

3.

Poglavlje

Francuska

Nakon pobjede u Bouvinesu Francuska je postala najjaa zemlja u Evropi. Njemaka je


takoer imala korisiti od pobjede, te je krenula napadati Englesku. Engleski baroni su podigli
ustanak protiv Ivana bez Zemlje, te su pozvala sina od Filipa Augusta, Louisa VIII, da brani
Veliku povelju i ponudili mu krnu. Tako je za kratko vrijeme Louis bio kralj Eng. Meutim, sa
smru Ivana bez Zemlje 1216. godine feudalci su podrali njegovog sina Henrika III. Louis
se vratio u Fran, gdje je 1223. godine nasljedio svoga oca kao Louis VIII. Kad je umro Filip
August sinu je ostavio posjed Bretanje, Poiitoua i Normandije, te je osigurao poslunosti
flandrijskog grofa, koje je postao tienik fran. krune. Jug Fran. je bio nezavisan od kraljevske
monarhijske vlasti. Na jugu Tuluka grofija je imala ogromnu vlast i bila je nezavisna od
Fran. kralja. Louisu VIII povod za aneksiju tuluke grofije dala je albianska hereza. Na jugu
Fran. provincija Languedoc je bila najnaprednija provincija u Fran. Juno fran. gradovi nisu
bili autonomne republike, kao talijanski gradovi. Oni su priznavali seniorsku vlast
teritorijalnih kneevina. Tuluki podanici su govorili provansalski, te se i tako razlikovali od
sjeverne Fran. Katari su bili najbrojniji u grofiji Albi, po kojoj su i dobili ime Albigenzi
tj. Albiani. U to vrijeme tuluki grof je bio Raymond VI, koji je bio pobnoljiv prema
Albianima. Zbog toga je papa Inocent III 1208. godine dao naredbu legatu Pierru de
Castelnau-u da ga izopi, a kad je legat to uradio jedan vitez ga je ubio. Zbog toga sa
sjevera je tulukog gorfa napao Simeon od Monforta. Kralj Petar II Aragonski, koji je
doao u pomo svome roaku Reymondu VI, poginuo je u bitci, dok je Simeon od Monfort
poginuo 1218. godine. Svom sinu Amauriju je ostavio zemlje, to je oteo od tulukog grofa.
Raymonda VI je nasljedio sin Raymond VII, pa je Amauri zatraio pomo od kralja Fran.
Kada je doao Louis VIII, Raymond VII mu se nije mogao suprostaviti. Meutim, jo u toku
pohoda 8. 11. 1226. godine Louis VIII je umro. Louisa VIII je nasljedio 11 godinji sin
Louis IX (Louis Sveti) (1226 - 1270.). Poto je bio mlad njegova mama, Blanchi od
Kastilije, je postala regetkinja. Odmah nakon smrti Louisa VIII, francuski feudalci su se
pobunili, uz pomo eng. kralja Henrika III. Meutim, ustanak nije uspio. Raymond VII, koji
je uestvovao u pobuni, izgubio je polovinu zemlje, to mu je bila ostala. Dok ostali dio je
morao da povjeri kraljevom bratu, Alfonsu od Poitiersa, koji je poslije smrti Reymonda dobio
njegovu zemlju. Louis Sveti nije bio dobar ratnik ni politiar. Louis Sveti je ustanovio slubu
kraljevskih izvidnika, koji su nadgledali djelovanje baillija (sud nakav) i sprijeavali su ih da
ne tlae stanovnitvo. Imao je parlament i inovnike koje je ustanovio Filip August. Privatni
ratovi su obustavljeni, pravosue usavreno, a porez uinjen pravedniji. Uradio je reformu
novca, kovanje novca je vratio kruni. Francuski jezik je zamjenio latinski. Ugovorom u
Abbevillu 1259. godine priznao je Henriku III posjede u Perigordu i Limousinu, a za uzvrat
dobio je odustajanje od eng. pretenzija na Normandiju, Anjou, Tourrainu, Matine i Poitou,
koje je ujedinio Filip August. Mirom u Cormbeilu 1258. godine dobio je od Jayme II
Aragonskog njegova podruija u Languedocu, a za uzvrat ustupio mu je Kataloniju. Zbog
svoje pravednosti dobiao je veliki politiki ugled ak i izvan svoje drave. Louis Sveti je 2
puta iao u kriarski rat 7 i 8. Prvi je trajao od 1248 1254. godine, ali poslije teke
opsade Damiette, nakon to je sam pao u ruke muslimana, vratio se u Fran. U sljedei K.R. je
krenuo 1270. godine, ali kada se iskrcao u Tunisu razbolio se, te je iste godine i umro.

Nakon to je umro Fridrih II 1250. godine, nije bilo rijeeno sicilsko pitanje, oko koga se
deavala borba pape i cara. Nasljedio ga je sin Konrad IV, ali on umire 1254. godine, te
njega nasljeuje sin Konradino. Meutim 1258. godine sicilsku krunu uzeo je carev
nezakoniti sin Manfred. Papa Aleksandar IV, isprva je investirao na Siciliji Edmunda, sina
eng. kralja, koji je jo bio djete, te nita nije mogao da postigne. Poto je Louis Sveti odbio
krunu za svoga sina, papa Urban II je ustupio u vezu sa mlaim kraljevim bratom, Karlom
Anujskim, koji je 1246. godine enidbom postao grof od Provanse. Godine 1266. primio je
u Rimu od pape Klementa IV sicilsku krunu. Bitka kod Beneventa februara 1266.
godine unitila je Manfredovu vojsku, te je i sam izgubio ivot. U augustu 1266. godine
kod Tagliacozza Konradin je izgubio od Karla, ali je uspio pobjei. Meutim, ubrzo je bio
uhvaen, osuen i smaknut. Time je dinastija Hohenstaufovaca unitena. Politika Karla
Anujskog je bila ista kao politika posljednih Hohenstanfovaca, htio je da osvoji itavu Italiju.
Papa je uvidio tu opasnost, te ih se Karlo poeo bojati. Karlo je vratio sicilskom kleru
privilegije. Planirao je da osvoji Bizantsko carstvo koje se obnovilo padom Latinskog
carstva 1261. godine. Car Mihajlo Paleolog je znao za to, te je na Siciliji tajno pomagao
pobuni. Njemu je u tome pomagao Petar III, kralj Aragonije, koji se oenio jednom od keri
Manfreda, pa je htio da dobije svekarovu batinu. Zbog toga se desila pobuna 1283 godine u
Messini, koja se pamti pod imenom sicilijanske veeri. Karlo je poslao brodove, koje je
pripremio za napad na Carigrad. Meutim, aragonski admiral Andre Loria ju je razbio u bitci
pred Trapanijem. Ubrzo poslije toga, 1285. godine umro je Karlo. Nasljedio ga je sin Karlo
II, te uprkos naporima i papinoj pomoi morao je prepustiti dio Sicilije panjolcima. Otad su
postojala 2 Sicilska kraljevstva, jedno se prostiralo s druge strane Messinskog zaliva i
pripadalo Aragonskoj kui, a drugo je i dalje priznavalo anuinsku kuu, koja se smjestila u
Napulju.

Louis Sveti nije pomogao svom bratu Karlu u Siciliji, pa ni njegov nasljednik Filip Smejli
(1270 1285.) nije mu pomogao. Dok se Louis Sveti sluio politikom da zajami mir, Filip
Smjeli bacio se u politiku irenja svog posjeda. Nakon smrti Richarda od Cornwalisa 1272.
godine, govorilo se o njegovoj kandidaturi na krunu rimskog kralja, koja bi da se desila,
uplela fran. kralja u borbe zbog Njemake. Meutim, izabran je Rudolf Habsburki. Karlo ga
je nagovorio da odustane od svih pretenzija prema Siciliji, a Filip da od njega 1281. godine
dobije pretektorat nad biskupijom u Teulti. U Nizozemskoj (Holandija) pomagao je
falmrijskom grofu Vilimu de Dampierru u njegovoj borbi protiv kue Avesnes. Omoguio mu
je da dobije grofiju Namur. Francuska se proirila prema sjeveru i istoku, zbog slabljenja
Njemake. panjolska marka se odvojila od Francuske. Filip Smjeli se 1275. godine upleo u
dinastika pitanja u Navarri i Kastiliji, jer je htio povesti rat. Poslije sicilskih veeri papa je
izopio kralja Aragonije i ponudio njegovo kraljevstvo kralju Fran. za jednog od njegovih
sinova. Filip Smjeli je krenuo u paniju 1284. godine da osvji prestolje Petra II, ali je za
vrijeme rata 1285. godine umro. Filip Smijeli je ostavio Fran. upletenu u talijanske i
panjolske poslove, a tada je i Eng. poela jaati.

Francuska kultura

Intelektualna prevlast ne pojavljuje se uvijek uporedno sa politikom prevlasti. Francuska 13.


stoljea bila je superiorna ostaloj Evropi i kao drava i kao drutvo. Clunyjevski red, kao i
cistercitski i premontranski roeni su u Fran, te se isto tako formiralo vitetvo. U
poetku 12. stoljea je opet u Fran. nikla gotika umjetnost, koja se proirila po svijetu.
Redovnitvo i feudalizam su bili najaktivniji u sjevernoj Fran. Uticaj fran. kulture raniji je od
utjecaja fran. kraljevstva. On poinje u vrijeme kad jo Kapetovii ive u sjeni svojih vazala.
Clunyjski samostan sagradio je Burgundijski vojvoda, a flandrijski i ampanjski grofovi su
bili meu najveim zatitnicima clunyjevskog pokreta, kao i cistercitskog i premontranskog
reda. Dvorski ivot nije se rodio u kraljevoj okolini, nego u rezidencijama knezova. Fran.
jezik je bio veoma proiren, priao se u Jeruzalemu i Antiohiji. Meutim, jo prije jezika,
obila je Evropom fran. knjievnost. Ona se od sredine 12. stoljea, preko Nizozemske iri po
Njemakoj, a iz Njemake u Skandinaviju. Pored umjetne i knjievne prevlasti Fran. je imala
i prevlast u nauci. Cijela srednjovjekovna nauka, osim djelomice, prava i medicine, je
sveenika nauka, a jezik kojim se lui je latinski. Njezino sredite je bilo u Parizu. Dvije
glanve znanosti toga doba su teologija i filozofija. Zbog nastavnih potreba formirao se novi
lat. jezik, koji je svoju sintaksu posudi od fran jezika. Za vrijeme Filipa Augusta osnovan je
Univerzitet u Parizu. Iako je Rim sredite crkvene vlasti, Pariz je sredite njezine teoloke i
filozofske aktivnosti. Pariz je postao centar nauke zato to je bio sjedite kralja. Veliki
feudalni seniori su pomagali crkvene mistike zadubine, a kraljevi su uzeli pod svoju zatitu
njezine nastavne ustanove. Utjecaj fran. kulture u 12. i 13. stoljeu nije svuda bio jednak. On
je najvei utjecaj imao u Engleskoj i u kriarskim kolonijama na Istoku. Meutim, samo su ga
prihvaale vie drutvene klase, plemii meu laicima, te studenti i uenjaci meu
sveenicima.

4. Poglavlje
Filip Lijepi i Bonifacije VIII
Razlozi krize
Smrt Fridriha II 1250. godine zakljuili su borbu papinstva sa carstvom. Papa se sada
mogao fokusirati na uniji sa grkom crkvom i kriarskim ratovima. Bizantski car Mihajlo
Paleolog je oekivao pomo od Zapada protiv Osmanlija, pa je izjavio da je spreman dati
primat Rimu. Tako je papa Grgur IX na koncilu u Lyonu 1274. godine mogao proglastiti kraj
shizme. Meutim, grka crkva nije htjela dati primat Rimu. Tako ju je papa Martin IV 1281.
godine nanovo prokleo. K. R. koji je proglaen 1274. godine, na istom koncilu, nije nita
postigao. Posljedni kriar je bio Louis IX Sveti. Time poinje opadanje papinstva, a ima
nekoliko uzroka. Nakon zavretka borbe sa carom, papini interesi u Italiji nisu vie isti s
interesima Gvelfa, kao ni sa interesima lombardijskih gradova. On je odsad samo jedan od
talijanskih vladara, i njegova se svjetovna mo svodi na njegove teritorijalne interese. Zbog
toga se nije moglo oduprijeti Karlu Valoisu (sin Filipa Smjelog), koji je svoju prevlast
utvrdio na cijelom poluotoku sve do samog Rima. Nikola II je 1059. godine stvorio zbor
kardinala, te je praksa da papu bira kler i puk prestao, osigurana je sloboda izbora. Da bi jo
vie osigurao tu slobodu Aleksandar III je 1179. godine odluio, da u nedostatku
jednodunosti najmanje 2/3 kardinala moraju biti suglasne u svom izboru. Karlo Anujski od
kako je postao kralj pokuavao je dovesti svoje pristalice u Sveti zbor, te je u tome i uspio.
Klement IV, porijeklom Prevansalac, bio mu je potpuno odan pa je dopustio da se meu
kardinalima obrazuje anuinska stranka. Nakon to je umro Klement IV 1268. godine poele
su borbe izmeu anuinaca i njihovih protivnika. Tek 1271. godine su se pomirili i izabrali
Grgura X za papu. Zbog tih borbi Grgur X je donio odluku da se u povodu papine smrti
kardinali moraju sastati u nekoj zatvorenoj prostoriji, koja nema veze sa vanjskim svijetom.
Pod prijetnjom izopenja nisu smjeli iz nje izai sve dok ne izaberu sljedeeg papu. Meutim,
sve te mejre opreza nisu sprijeile Karla Valoisa da 1280. godine izvri napad nad konklavom
i da ga natjera da izabere Francuza Martina IV za papu. Nakon Karlove smrti anuinska
stranka je izgubila na moi, ali i dalje su bili aktivni. Nikola IV izabran je 1288. godine,
nakon godinu dana svae meu kardinalima. Kad je umro 1292. godine svae su postale jo
gore, pa je poslije 2 godine doneena odluka da se u sluaju da ni jedna stranka ne moe
nametnuti drugoj svog kandidata, izabere neki stari pustinjak, kome su svjetovne stvari bile
strane, pa e ga puk smatrati svecem, a u stvarnosti bit e igraka spletki. Novi papa je postao
Celestin V 1294. godine, koji je jedva znao lat. Njega je Karlo Anujski doveo u svoju palau.
Celestin V se, iste godine, odluio odrei papinstva. Kardinali su 17. 12. 1294. godine
izabrali za novog papu Rimljanina, Benedikta Gaetanija, koji je uzeo ime Bonifacije
VIII. Njegov cilj je bio da Svetoj Stolici vrati sjaj, ugled moralni autoritet i politiku prevlast,
koje je ono uivalo u vrijeme Inocenta III i Inocenta IV. Bonifacije VIII nije samo doao u
sukob sa Filipom Lijepim, nego i sa Eduardom I, eng. kraljem. Za vrijeme vladavine Henrika
III (1216 1272.), baroni i graanstvo, koje je predvodio Simon od Montforta, nametnuli su
kruni kontrolu dravnog vijea. Pored predstavnika plemstva pojavljuju se i predstavnici
gradova u narodnoj skuptini, koju je kralj morao sazivati 3 puta godinje i koja je 1258.
godine prvi put slubeno dobila naziv parlament. Pod Eduardom I 1297. godine je
formalno priznato da parlament odobrava porez. Odtad vladar i narod zajedno vladaju
zemljom. Dok je Engleska imala parlament za jamstvo od tlaenja, Francuska je protiv
zloupotrebe feudalne moi nala zatitu kod kralja. Filip IV Lijepi je nasljedio oca Filipa
Smjelog 1285. godine. Njegova ena je bila batinica kraljevstva Navarre i ampanjske
grofije, koji su se time pridruili fran. kraljevstvu. Tako su sada svi veliki posjedi, osim
Guyenne (koju je posjedovao eng. kralj), Bretanije i Flandrije, bili opet direktno podvrgnuti
kruni. Filipa Smjelog je Karlo Anujski uvukao u rat protiv Aragona, a Filip Lijepi je pourio
to prije da okona taj sukob. On se htio posvetiti irenju svoje zemlje, da pripoji Flandriju i
Guyennu, te da se nastavi iriti prema istoku i sjeveru na raun carstva. Svi ljudi koje je Filip
Lijepi pozvao u vladu bili su obini pravnici. U Nizozemskoj fran. kralj je pomagao kuu
Dampierre protiv dinastije Avesnes, i pomagala joj da pod svoj utjecaj podvrgne pokrajine
Namur, Liege, Geldern i Luxemburg. Za nizozemske knezove je postajalo jasno da njihov
vrhovni gospodar, Rudolf Habsburki, ne moe nita uiniti za njih, te su odluili stei
prijateljstvo fran. kralja. Tako je 1293. godine Jean d Avesnes odluio prei na stranu
Kapetovia. Eduard I je odluio da osvoji kotsku i Wales. Wales je 1284. godine osvojen
i pripojen kraljevstvu, sauvavi autonomiju, koja je simboliki predstavljena time, to eng.
kralj uvijek nosi ime princ od Walesa. Zatim je krenuo na kotsku, te kad je njihov kralj Ivan
Baliol priznao eng. vlast i poloio zakletvu vjernosti Eduardu I 1292. godine, stanovnitvo se
diglo u pobunu, tako da je Baliol morao prekriiti zakletvu i opet krenuti u rat protiv
Engleske. U tome mu je pomagao Filip Lijepi koji je sa njim sklopio ugovor. Pored toga Filip
Lijepi je odluio da je sada pravi trenutak da osvoji eng. posjed u fran, te je napao Guyennu.
Meutim, prvi napad je bio neuspjean, Eduard se u Guyenni ograniio na odbranu, a sve je
snage okrenuo protiv kotske. Uspio je pobjediti Baliola 1296. godine kod Dunbara, te ga
je zarobio, a kamen na kojem su se krunisali kraljevi kotske dao je prenjeti u
Westministersku opatiju. kotsko kraljevstvo je prestalo da postoji i pretvorilo se u eng.
pokrajinu. Eduard se sada mogao okrenuti protvi Fran. Meutim, nije bio dovoljno jak da je
sam pobjedi, te je poduzeo da protiv nje podigne koaliciju. On je stupio u vezu sa Adolfom od
Nassaua, tj. potkupio ga je da objavi rat Fran. Uspio je i da pridobije flandrijskog grofa, zbog
strogosti Filipa prema njemu. Guy de Dampierre je 9. 1. 1297. godine poslao otkaz podanitva
svom vladaru. Rat je poeo u junu (6). Adolf od Nassaua nije se ni pojavio, Eduard se iskrcao
u Flandriji, ali im je stigao u kotskoj se desila pobuna. Eduard je 9. 10. sklopio primjerje sa
Filipom Lijepim i odmah otiao u kotsku. Nasuprot fran. vojsci ostao je samo Guy de
Dampierre, budui da ga je Eduard napustio potpisavi 1299. godine konani mir, u kojem
njega nije obuhvatio. U maju (5) 1300. godine fran. je vojska brzo i lako osvojila njegovu
grofiju. Grofa i njegove sinove stavili su u zatvor, a Flandrija je dobila kraljevskog guvernera.

Kriza

Zbog rata Filip Lijepi i Edward I udarili su visoke poreze na crkvena dobra. O svemu je bio
obavjeten Rim, pa je Bonifacije VIII izdao bulu Clericis laicos, (5)25. 2. 1296. godine
koja zabranjuje laicima da bez papina odobrenja nameu sveenstvu porez, ponitila je
sve oproste i prijetila izopenju svima koji je prekre. Meutim, Bonifacije VIII nije oekivao
protivljenje koje je njegov istup pobudio. Edward se ponaao kao da bula nije ni dola, pa je
nastavio da ubire zabranjeni porez. Filip je odluio, poto su njegove financije dovedene u
opasnost, da sam ugrozi papine financije. Zabranio je iznoenje novca i kreditnih pisama
izvan granica svog kraljevstva. Neprevidnost toga dogaaja zbunila je Bonifacija VIII. Papi je
trebao novac, jer se umjeao u siciliskom ratu, te zbog pobune Colonna u njegovoj dravi. Da
bi otvorio fran. granice pristao je na odluku da da kralju ustupke. Bulu nije povukao, ali ju je
ublaio tako da je izgubila praktinu vanost. Proglaeje Louisa IX Svetim izvreno je
1297. godine. Bonifacije VIII je planirao K.R, ali to nije bilo mogue zbog sukoga Eng. i
Fran, te im je ponudio svoje posredovanje. Filip je i tome vidio napad na svoja suverena
prava, pa je odmah pokazao svoje negodovanje pruivi otvorenu pomo porodici Colonna. U
tom trenuntku otpoelo je veliko slavlje 1300. godine. Bila je to prva sveanost ove vrste u
Evropi, i ona je za papinstvo znaila veliko slavlje. Iz svih krajeva kranskog svijeta dolazile
su u Rim stotine hiljada vjernika, da bi dobile oproste. Videi tolike hodoasnike pred svojim
nogama, Bonifacije VIII povjerovao je da se kraljevi i narodi moraju pokloniti njemu. Na
poziv kotske Bonifacije VIII se upleo, optuio eng. kralja za nasilje i nepravdu i zahtjevao
da bude sudac meu zaraenim stranama. Papa se tada obraao samo kralju, meutim kralj
odlui da se obrati narodu, pa je pozvan Parlament u januaru 1301. godine, da se izjasni o
papinim zahtjevima. Njihov je odgovor bio odluna potvrda suverenih prava krune. Prelati,
baroni, vitezovi i graanstvo bili su jednako ogoreni zbog papinog upletanja u rat, koji se 22.
7. 1298. godine zavrio bitkom kod Falkirka.

Na molbu nadbiskupa Narbenne, koji se alio na konfiskaciju posjeda, koja su pripadala


njegovoj crkvi, papa je u Pariz poslao legata biskupa od Pamiersa, Bernarda Saisseta. Legat je
uvrijedio kralja, a Filip ga je pustio da se vrati u Rim, a zatim kad se vratio dao ga je uhapsiti.
Kraljevski kancelar, Pierre Flote, optuio ga je za uvredu velianstva, pobunu, herezu,
svetogre i simoniju. Skuptina prelata i doktora priznala ga je krivim, pa je poslata molba
papi da mu oduzme biskupske funkcije. Na te mjere papa je odgovorio zahtjevom da Saisset
bude osloboen, pored toga obnovio je vanost zabrane i pozvao u Rim fran. sveenstvo da
raspravi sa njima kako da kazni kralja. U isto vrijeme, 5. 12. 1301. godine, uputio je kralju
bulu Ausculta fili, u kojem ga je podsjeao, da je bog postavio nasljednika Sv. Petra
iznad vladara i drava. Pierre Dubois i Jean de Paris su odbili papin zahtjev, da se uplete u
svjetovne stvari. Zbog toga Filip Lijepi je sazvao prvi sastanak dravnih stalea u Francuskoj.
Izaslanici sveenstva, plemstva i graanstva sastali su se 10. 4. 1302. godine u crkvi Notre
Dame u Parizu. Svi i sveenstvo i laici izjasnili su se za kralja. Sveenstvo je svoj odgovor
poslalo papi na lat, a dva druga staleka reda na fran. jeziku. Otad je papina stvar bila
izgubljena. Papu su njegovi stari saveznici ostavljali. Jer, za razliku od careva, Francuska nije
namjeravala da izvri nasilje nad papinstvom i da ga potlai u svoju korist, traila je samo to
da papinstvo sebi ne uzima za pravo da se uplee u njezinu vladavinu, zahtjevala je samo
autonomiju u svjetovnim stvarima. Bonifacije VIII se za pomo obratio njemakom kralju,
Albertu Austrijskom, kome je dotad obijao da prizna izbor. Podsjetio ga je da posjeduje
vrhovnu vlast nas svim kraljevstvima. Bula Unam Sanctam, koju je objavio 18. 11. 1302.
godine posljednja je sveena potvrda, to ju je Rim objavio o svom vrhovnom pravu nad
svjetovnom vlasti. Na vjerskom podruju Filipov poloaj je bio nepokolebljiv, dok papin nije
bio. Bonifacijevi protivnici su se pozivali na njegov udni izbor za papu, to to je prethodnik
abdicirao, kao razlog za ponitenje njegovog izbora. U junu (6) 1303. godine sastala se nova
skuptina dravnih stalea i odobrila namjeru da to pitanje bude podneseno opem koncilu.
Wiliam od Nogareta, Filipov glavni ministar, poslan je u Italiju da uhvati papu i pokua
od njega iznuditi abdikaciju. Uhvatio ga je 15. 8. 1303. godine u Anagniju. Meutim, nije
mogao nasiljem natjerati papu da abdicira. Kad ga je puki ustanak oslobodio, vratio se u
Rim, ali od premlaivanja je umro 12. 10. 1303. godine. Njegova smrt nije donijela nikako
rijeenje. Benedikt XI (1303 1304.) ivio je prekratko da bi rijeio taj problem. Klement V
(1305 1314.) izbjegao mu je samo tako da je papinstvo uvukao u krizu, koja je unitila njen
ugled. Klement V je bio Francuz, te je bio podanik Filipa Lijepog. Klement V je u Sveti
Zbor uveo mnotvo roaka od Filipa. Klement V je smatrao Rim obinim gradom, nesigurnim
zbog prevrtljiva stanovnitva i loiji od Pariza. (Zar papinstvo nije ondje gdje boravi papa?,
Zar je vano da stanuje u Lateranu, a papuje u crkvi Sv. Petra?). Klement V se nastanio u
Avinjonu, njegovi nasljednici su ondje ostali sve do 1378. godine. Avinjon je bio vlasnitvo
rimske crkve, ali je bio okruen domenom fran. kralja, bio je u Francuskoj. Papa je sada
postao tienik i orue francuske krune. Poto mu je 1312. godine iznudio osudu templara,
jer je elio uzeti njihova imanja, nije vie o njemu ni govorio. U sudaru crkve i nacionalne
drave, drava se pokazala jaom. Tako je u 13. stoljeu papinstvo doivljelo najvii domet
svoje moi i svoj pad.