HRVATSKI PRAVOPIS.

Po odredenju

kr. zem. vlade, odjela za bogostovUe i nastavu,

napisao

DR. IVAN BRO'?,

//

PROF. U KR. GIMN. ZAGREBACKOJ.

(JIjeDa Je knJlz1 I kr. 28 •••

U Zag reb n.

TroAkom i nakladom kr. hrv.-81av.-d~lm. zemaljske vlade. 1893

D r1'

[) 'b

Ova se lmjiga ne smije prodavati skuplje nego za cijenu naznaeenu na prednjoj strani.

•

. 'I'?

nJ /' ,

FUMIGATEu '. ".;;: (. _'"

TIsak 19n. Gruitza u Zagrebu.

Koliko je meni poznato, skolska je vlast god. 1862. (naredbama dvorske kancelarije od 29./X. br. 3180. i od 19./XI. br. 4108.) prvi put odredila, da valja u hrvatskim skolama p iBuoi latinskim slovima upotrebljavati jedan pravopis, i to pravopis, koji se onamo od god. 1836. drsao u glavnome za knji~evni (veta, dete j perst ; bratja ; ladfa ; otacali j sladko, sbor ; razCz'-

stitt'; bezzakonik ; sveteanost ... ). Ali zaludu: osnova, na kojoj je mislila vlast da ce se modi doei do jedinstva u ~kolskom pravopisu hrvatskom, bila je preslaba te je ni najostrija naredba dvorske kancelarije od g. 1864. (19./VII. br. 1997.) nije bila vrsna utvrditi. Jedinstvo u pravopisu, koje i onako nije bilo cvrsto, sve je vise popustalo, pa je po vremenu izisao pravopis za cudo saren, A drukeije nije ni moglo biti: pravopis treba da je graden na valjanoj osnovi, a pravila da su mu odredena, prosta, jasna, Takova praVila namisli postaviti g. 1877. odbor, koji se sastavio od Clanova skolskoga vijeca i drugih priznatih strukovnjaka. Zakljueci"

* Vidi u "Viencu" od g. 1877. u br. 11., 13. i 14. osobit elanak od L. Mrazovica pod natpisom: Ob ustanovi hrvatskoga pravopisa.

IV

toga odbora pokazuju prema spominjanim naredbama od g. 1862. i 1864. napredak; tako je izmedu ostaloga odredeno, da valja unsprijed pisati vjera, diete ; prst ; braea... Znatno je ato se prems cirilovskomu ~, .L i H:. postavljaju osobiti znaci dJ, b i nJ (bez tocke nad slovom j) i sto se priznaje "da je stvar glede pitanja etimologijskoga i fonetiekoga premalo jos iztra~na". Da bi se pouzdano znalo, kako treba pisati, predlosi odbor, da se stampa osobita knjigs za pravopis, u kojoj ce 'biti pored pravila jos i pravopisni rjeenik. Zakljucci toga vijeesnjs od g. 1877. nijesu se nigda izvrsili, pa je tako pravopis na veliku stetu ostao u skolama kao sto je i bio: bez pravila, nikaksv. G. 1889. prihvatila se vlast tree om da rijesi pitanje 0 je. dinstvenom pravopisu skolskom*. Osobiti odbor, u koji su bili pozvani· strukovni ueitelji, raapravio je u nekolike sjednice to pitanje i izrekao svoje uvjerenje, d s j e 0 d P r i j eke p 0- tre be za skole j edan pravo pis, a taj t reb a d a j e 08 nov a n nan ace Ii m s f 0 n et i e k o g a p i s a nj a. Visoka kr. zemaljskavlsda, odio zs bogostovlje i nastavu prihvati to misljenje za svoje pa zeleci, da bi se ato prije postiglo jedinstvo pravopisa u svjema skolama, postavila je u poeetku g. 1892. kr. sveucilfsnogs profesora za hrvatsku filologiju, g. ~mina Pavida, revizorom svih knjiga, sto cese 0 njezinu trosku i u njezinoj nakladi stampati, a meni je nalozila da izradim ne samo pravila zs

* Vidi I zvjesce o, stanju iikolstva u Hrvatskoj i Slavoniji svriietkom skolske godine 1889./90. na str. 207.-208.

.V

pravopis nego i pravopisni rjeenik. Tako je postaia ova knjiga, koju je u svemu odobrio g. prof. A. Pavitt

Kad se govori 0 pravopisu, onda se ponajvise misle samo onaka praviIa, kao sto su u I. dijelu ova knjisice (na str.· 4.- 32.), ali potpuns nauka 0 pravopisu opsese i druga dva dijela: kako se pisu rijeei (na str, 33.-53.) i

reeenice (na str. 54.-69.) .

Sto se prvoga dijela t i e e, ja sam izradio pravila u gIavnome prema naeelima, kojih se' drsao Vuk i Danieid, a samo gdjesto odstupio sam od njihova pisanja (vidi pod 110. 111. 112. 120, 135). Pravllft. nijesam nigdje izrijekom potkrjepIjivso, ali sam gledao koliko sam vise mogao da pokasem onako mimogred, kako je ovaj pravopis skladniji mimo svaki drugi pravopis, koji je ikad bio u hrvatskim ikolama, a uvjeren sam, da ce svaki misaoni citalac ove knjizice u tome pristati sa mnom.

Znam, da gdjekomu ne ce biti po volji, sto nijesam jos i napose govorio, zasto treba da se sto ovako ili onako pise. U "Ogledu rjecnika hrvatskoga iIi srpskoga jezika" pise B. Danicic g. 1878. za pravopis: "Ne eu pominjati, sta bi snaeilo, kad bi jos jednom trebalo pisati sve

• ono, sto se pedeset godina dana 0 njemu pisalo, i kad bi u jednoj polovini naroda trebalo iz nova poeinjati sto je u drugoj poslije velike borbe SVl'Seno." K tima rijeeima nemam sto da dodam, a buducnost, i to skora buducnost pokazat ce, na eijoj je strani pravo. Istina, naci ce se ljudi, koji ce se dizati i na ovo pisanje

VI

i opirati mu se, ali to njihovo opiranje bit ee kod mladega narastaja ohrvatskoga zaludno. Nije dovoljno samo rusiti, nego treba i graditi. Tko 0 s e prihvati da razgraduj a pr avila za ovopisanje, nek sa prihvati 'i drugoga posla: nek izradi zakona za d oj a ko s nj e piBan j e, k 0 j i e e bit i bar am t 0 I i k 0 0 d r eden i, pro s ti, j a s n i i d 0 s I jed n i, k 0 I i k 0 s u u o v oj knjizi, a k tomu neka po stavi pouzdana pravila, kako ee m o c i svatko, val jan 0 h r vat ski cit a t ion e r i j e c i, k 0 j e e e s e. d r u k c i j e p i 8 at i neg 0 at 0 s e i z g 0- v a r aj u.

Ali ja ne vjerujem, da oe se nadi tko bi napregao svoje sile, da svede u pouzdana pravila pravopis, kojim pisu u nas protivnici foneti- 0 ckoga pisanja; a tkogod pregne da bi to uradio, drZim pouzdano, da oe ga u poslu smesti i na- 0 ray jezika samoga i povjest svega pisanjahrvatskoga i srpskog, kako se ono razvijalo od pryoga poeetka pa do 0 danas ...

Ako se komu cini, da je preopsezan I. dio, a ono neka znade, da bi, istina, mnoga izmedu pravila u I. dijelu pristala upravo u gramatiku jezika hrvatskoga, ali kako ih nema u skolskim gramatikama, trebalo je vee i zato da se nadu u ovoj kujisici. •

Pravila u .prvom dijelu vrijede za hrvatske rijeci i za one tude rijeei, koje su vee postale kao hrvatske bilo u narodu samome iIi u knjizevnoati; zap is a nj e ostalih t u d·i h rijeei, a napose za pisanje i men a v I a s tit i h (osim grckih i rimskih, koje au promijenile obIik svoj na

VII

,

,"

hrvatsku) p r i d rs a l o s e pravilo: da s ep i su u o p e e onako, kako s e p isu u s v o m e jeziku.

Novo je u ovoj knjizici D a. Dojakosnjim slovima dj biljesilo se u nas cirilovsko Ai i ljt koje se jedno od drugoga u velike razlikuje .. Da je po tome nase dj na veliku smetnju u valjanom izgovaranju premnogih rijeci hrvatskih, to. mislim, da ee svatko dopustiti, pa upravo zato predlosili su eno strukovnjaci g. 1877., da se prema cirilovekomu lj ·pise dJ a prema Ai nasuprot dj. Znak D a uzeo je prvi upotrebljavati B. Danicic (god. 1878.) u akademiekom rjeCniku jezika hrvatskoga, pa danas nije a .neobicno slovo u nauenim radnjama iz podrueja knjitevnosti i jezika hrvatskoga. Ne eu reci, da je. slovo D a, kakovo izlazi iz stampe, ne .znam kako zgodno, ali je gradeno prema naumu 01'ganizatora nasa grafike g. 1836., koji su zeleci da se jedan glas biljesi i jednim znakom smislili C, 0, s, Z, a lako ee oni, 8to rezu slova, isnaci, kako bi se ona erta preko D d zgodnije udesila.

II. i III. dio ove knjisice nije tako potpun kao 8to je I. dio, niti su pravila u njima tako ostro odredena, koje zato 8to se u nasoj knjiz~vnosti 0 tome prilieno 'slabo raspravljaIo, a koje opet i zato sto u pisanju rijeei, a jos i vise u pisanju recenica precesto odlueuje i samo subjektivno shvatanje. I tako sam gledao poglavito da postavim opcenita praviIa, a je Ii sve prema njima izvedeno, i bi li trebalo joB. koje pravilo odrediti, to ee sve pokazati praktiona upotreba ove knjisioe,

VIII

K pravilima dodao sam i rj ee n i k (na str, 73.-133.), koji sam sastavio prema onomu, sto spominjem na strani 72. Znam i sam, da rjecnik nije potpun, a dopustit du, da bi Be mogao i drukeije udesiti. Sto kritika i praksa pokase da je nedostatno, to cu ja u drugom izdanju poboljsati. Radeci oko rjecnika bili su mi jednako pred oeima najveci uglednici u jeziku hrvatskome, a kad su me oni ostavili, onda. sam. se posegao za teorijom.

Duzan sam spomenuti na ovome mjestu, da Bam se u velike koristovao Naukom 0 pravopisu, koju je stampao u Dubrovniku vrstan znalac jezika hrvatskoga, g. M. Kuaar: priznajem, da bez njegove knjige ne bi u kojeeemu bila moja knjiga onakova kao sto jest.

Zelim, da bi se ovaj moj trud prokusao u dvojakoj vatri: u vatri prakse i kritike. Napose preporueam svoje djelce kritici ne traseei ni od koga blagohotne kritike: meni je stalo sarno do o z b i I j n e kritike, p a bila ona i najostrija,

* *

*

Visoka kr. zem. vlada, odio za bogostovlje i

nastavu, naredila je naredbom od 20. listopada 1892. br. 13.863., da valja u hrvatskim skolama pisuci latinskim slovima, upotrebljavati pravopis, kako se odreduje u ovoj knjizi. Nema sumnje, da ce naredba nase visoke vlade najpovoljnije uspjeti. Za to mi je ponajtvrde jamstvo,

. sto se ova knjiga u nas prijatno primila i ocijenila. Koliko sam razabrao iz javnih listova i privatnih pisama i drukeije, mogu pouzdano reci,

IX

da od onih, sto su pozvani da sude u ovakom poslu, ne prigovara u nas nitko osnovi, na kojoj su izgradena pravila u ovoj knjizi. Sto se iznosi prigovora, oni se svi ticu sporednih strana "Hrvatskoga pravopisa". Ja eu se po osobitom zahtijevanju visoke vlade na ponajglavnije ovdje onako mimogred osvrnuti.

Prigovara mi se, sto samo odredujem a ne dokszujem. A zaAto ne dokazujem? Jer drsim, da dokazivanje ne pristaje u ovaku knjigu. A sto bi i dokazivao? Sve? To mislim da ne mose nitko s razlogom zahtijevati. Ali opet, vele, trebalo bi barem po gdjekoju odredbu potkrijepiti dokazima. K80d bi to doista bilo od potrebe, onda bi napokon trebalo sve potkrjepljivati dokazims, jer sto je jednomu jasno, to je drugomu tsmno; tako n. p. jedan ne ea znati, zast) ne valj80 pisati cuvstvo nego cuvstvo; drugi ne ee razumjeti, zasto je bolje rvait" se nego hroati se, kad se i po samoj knjizi govori sasvim dobro Hrvat ; treei ne moze pojmiti, zasto je u gen. mn. bolje m:ji2rd nego mijera . •• i t. d. I tako bi najzad da se svima udovolji trebalo sve dokazivati. Pa kad bi se JOB moglo sve svakomu dokazati ! Ali tko ee pretesnjoj mnozini onih, koji ee u praksi upotrebljsvati ovu kfljigu, dokazati da je n. p. rzati bolje nego hrzatt", iIi da ne valja pisati zdriJebati nego zdrebati, iIi da se pored svih ne smije 'pisati sviJuh .• i t. d.? Za pojedine takve sitnice trebalo bi kadsto napisati po citavu raspravicu, u kojoj bi za odluenim dokazima valjalo eesto posegnuti ne samo u proslost jezika hrvatskoga, nego 6sk i

x

u komparativnu gramatiku. A koliko ima u nas ljudi spremljenih za shvatanje takova dokazivanja? Meau onima, koji ne vjeruju odredbama ove knjige, jamaeno veoma malo!

Prigovara mi se, da ima u rjecniku kojesta . suvisnje, pa bi trebalo izostaviti - rijeci, koje se veoma rijetko upotrebljavaju, i . rijeci kajkavske. Sastavljajuc rjeenik drzao sam se pmvila: za potrebe, kojima je namijenjen rjecnik, bolje je i previje rijeei nego premalo. 8to se napose tice rijeci prve vrste, mislim ds nije lako odrediti, koje ee upravo rijeci rijetko upotrebljavaju. Netko ce reei, da se n. p ... rijec pogoniC rijetko upotrebljava, a ja znam, da ona u nasim zakonima i u lijepoj knjizi nije niposto rijetka i da se preeesto (rekao bih, gotovo redovno) pise pogonz'c. Zato je uzeto u rjeenik rijeei, koje se doista u svakidasnjem pisanju nadu rijetko iIi nikako, ali ih opet ima podosta u razIienim strukama nauenim. - I sto se rijeei druge vrste tiee, ja ne znam, je Ii Iako svaki put pousdano odrediti, koja je rijec upravo samo kajkavska, jer za takav posao nije nam dovoIjno poznato Ieksikalno blago zivogagovora narodnoga. Ako i nema ove iIi one rijeei ni u V uka ni u drugih priznatih spisateIja, a ono je zato netreba napreeac odsuditi kao kajkavsku. Pa .ako je dopusteno stvarati nove rijeei i uzimati gotove iz tudih jezika (n. p. iz ~eskoga iIi iz ruskoga), onda ne znam, za sto ne bi mogle -do potrebe naei mjesta u knjizevnom jeziku hrvatskom i rijeoi kajkavske? Zasto nebi D. p. za odredenu vrstu vodenih ptica valjalo upotre-

XI

biti, kajkavske rijeei ribie (koja ima i u nasim skolskim knjigama), dok je ta ptica u stokavskim krajevima mosda nepoznata iIi se zove tudim imenom? .. Pa i sam Vuk sabiljesio je u svom rjeeniku rijeci kajkavskih iii koje se drse za, kajkavske, kao n. p. ito je rijec rubaca? Ni Danieicu (n. p. u osnovama) nijesu bile na odmet rijeci kajkavske. Ali ako i priznajem kajkavskim rijecima u opee pravo da postanu knjisevne, a ono ne priznajem svakoj, napose ne priznajem toga prava onim rijeeima, za koje se pouzdano znade, ds imadu u stokavskom narjeeju sasvijem drugo snaeenje.

Ponajvise se zabavlja slovu d; da nije spretno pa sam dobio i nacrte za novo slovo, ali koliko mogu suditi ne mislim, da su bili u cemu spretniji nego sto je d. Za druge prigovore slovu ti nijesam dosnao, Da bih kazao eitavu istinu, reei du, da sam CUO od ljudi, kojima se ne mose odricati vjeitina u takim poslovima, da to slovo nije tako neugodno te bi mu valjalo odricati buducnost, A sto se neki sumnjaju, da ce ti prodrijeti u hrvatsku knjizevnost, jer ljudi nova slova primaju tako nerado kao i nove poreze, to mislim da ne ce biti sasvijem tako. Iskustvo uci nas Hrvate drukeije i pokazuje nam, da su nasi stari nova slova c, C, S, z i rado i lako primili, jer su im bila od prijeke potrebe, a od takve je potrebe i slovo ti, koje je i u sadasnjem obliku svojem grafieki jamacno toliko zgodno koliko i slova c, C, s, z. U ostalome, ako se priznaje valjanost slovu ti u nauci i u skoli, onda ne znam zasto ne bi ono po vremenu osvojilo sebi

XI[

mjesta i u knjisevnosti, I toj nas uei iskustvo, da je i u n80S kojeSta sa mo iz skole prodrlo u knjisevnost,

Ostale sitnije prigovore, koji se tieu gotovo samo pojedinih rijeei, j80 sam sve savjesno ogledao, pa' Sto sam nasao da je opravdano, ono sam (koliko se moglo) upotrebio u ovome II. izdanju, i zato ovdje evo isricem zahvalu svjema, napose g. T. Haretieo i svojim drugovima u kr. gimnasiji zagrebackoj, koji su mi pokaz80li pogrjeske i nedostatke u I. izdanju. Gdjekoje biljeske g. T. Maretiea (u Nastavnom vjesniku I. nil. str. 172 i dr.) dobro ee mi doei kad knjiga ude po treei put u st8ompu. Htio sam '1 sAm d80 kojesta u pravilima stegnem i potpunim, ali buduei ds je visoka vlada odredila, da se pravila "Hrvatskoga pravopisa" prestampaju nepromjenito, tako sam popunio samo rjeenik.

Ova je knjiga prvi ozbiljni korak na putu k ieljenomu jedinstvu u pravopisu, a ima pousdane nado, cIa oe se 8 vremenom i doei do njega.: llILjprija u Ikoli a pos1ije i u knjilevnosti.

U Zagrnhu, A. oAujk8o 1893.

L B.

•

PRAVILA .

•

Broe: Hrmtliki pratlopia.

•

U ovoj se knjizi pokazuju poglavita pravila za hrvatski 'jezlk, kako se piau latinskim slovima I. glasovi, II. rijeci i m. reeeniee.

Glasovi u jeziku hrvatskome piau se ovim slovima 1 latinskim: A a, B b, C c, Co, 6 c, D a, i» d4, B a, E e, F t, G g, H h, L i, J j, u», L t, Lj lj, m m, N n, Nj nj, 00, Pp, R"., S s, S i, Tt, U 'U, V'U, Z ~, Z :i.

Pored jtlaBova, koji se piBn spomenutim elovima , ima 11 gdjekojim krajevima jos i drugih glasova, koji se u knjiZevnom govoru ne biljeze.

Glasovi a, e, i, Q, U zovu se samoglasni, a svi ~ ostali suglasni.

Glas r bude kadsto nalik na samoglasno po tome, sto moie ciniti kao i svako samoglasno slog; vidi pod 17-19.

Sastavljenim slovima lj, nj biljeZi se pO jedno su- s glasno (u eirilovskom pismu Jb, 11», pa tako i slovom d:i (n. p. hod:ia xona, sodZbina cOQ6HHa), vee ako u slozenim rijeeima (n. p. nad:ieti Ha,l\aceTH, pod4injati IIo.n;aculLaTH), u kojima d pripada jednoj a :i drugoj polio

• G 1 as 0 v i uri j e c i m a h r vat ski m i u r i- 4,

j e c i m a, k 0 j e s ego v 0 r e z a h r vat s k e, pia u

8 e u g 1 a v nom eon a k o,k a k 0 i huh 0 c uj e d a

s e i z g 0 v a r aj u.

Dio prvl ..

A.

Kako Be piAu pojedini gIasovi.

I.

Zn dojako~nje te odreituje se ovako:

'I

CIt Mjesto d oj a k o s nj e g a te u r ij e e i m a, k a o.

u. p. ~ t 0 je bteda , diete, vrieme, s~t, prosiec, 1t16fl, ""esiti, uviek .. , treba pisati i.fe, dakle: bl}eda, di}ete, vrijeme, svijet, prosijee, stjed, mtjesiti,. NfJ'IJek •..

8 U narjecju ~tokavskome razlikuju se tri glavna

govora: istoeni, zapadni i juzni. Ta se tri govora razlikuju izmeitu sebe po tome, ~to ima u odreilenim rijeeima po istoenom" govoru e, po zapadnom ti, a po [umome ide, je; tako se n. p. po istoenom govoru kaZe mleko, Mvak, vera, 8vedok, uvelc ... , po zapadnom mliTeo,. If,vak, nra, sridok, uV'ik .. , a- po juznome mliJeko, l\Ievak, fJ:Jera, 81Jjedok~ uvidek . . .

Prema tomu

I. 1. kad je u istoj rieci u istocnom govoru (iIi u narjecju kajkavskome) dugo e, a u zapadnom govoru (ill u narjecju eakavskome) dugo i, onda je u jmnom

..

* U tome se podndara u glavnome narjecje kajkavsko 8· govorom Istocnim, a narjecje cakavsko s govorom zapadnim.

-5-

govoru redovno lje; tako n. p. istoeno smeh, dele, pripovest .. , zapadno smih, df,te, pripovist . ., glasi u juznom govoru sm'fjeh, dijete, pripovijest ...

2. Kad je u istoj rijeci u istocnom govoru (iIi u 8 :narjecju kajkavskome) kratko e, a u zapadnom govoru (ill u narjecju eakavskome) kratko i, onda je u juZnom .govoru redovno je; tako n. p. istoeno mesto, bezati, vetrovit, zasesti .. , zapadno mlsto, biZati, vitrovit, zasisti .. , glasi u ju!nom govoru mfesto, bjezati, t:letromt, za.qjesti ...

U takim dogadajima, kad bi se u jusnom govoru 9 naslo Je za glasom '1', gubi se redovno glas j, te ostaje samo e; tako je n. p. istoeno vremena, edpreka • . , zapadno vrlmena, zaprika... i u juznom govoru vre-

mena, zapre'a... .

3. Kad se u istoj rijeci nade u istoenom govorn 10 -e a u zapadnome i pred samoglasnim Q ili pred su;glasnim j, onda je i u juznome redovno i; tako n. p. istocno ceo, BeOgrad, vejati, grejati .. , zapadno cW, BiOgrad, vljati, grljati .. , glasi i u juznom govoru ·clo, Bioqrad, vljati, grljati .. ~

Koje rijeci prema istocnome (ili kajkavskom) e i zapad.nome (iii cakavskom) i imaju u juZnom govoru ije, je, e iIi I, to je naznaceno ostrag u Jjecniku.

II. Prema dugomu istoenem e i zapadnomu i nije ;tf juznome ije nego samo dugo je .

.

1. u g en e t i V u m n 0 z i n e onih imenica, koje u 11

nominativu jednine imaju kratko,je (sa akcentom ill bez ,njega); tako n. p. vfira,mJesto, ljeto, uvjet... imaju

l' genetivumnosine vjera, mjesta, ljetd, uvjeta .. , ako

se i govori taj padezu jstoenom govoru vera, mesta, .leta, uvetiL e , , .au.zapadnome ·vil'd~ m.l\.%t&., l~~ .. ~~'tl. • .: ..

-6-

12 2. u participu preterita aktivnome I. od

glagola III. vrste i od nekoliko glagola, koji se stavljaju u 7. razdio 1. vrste; tako n. p. prema istoenome umerSi, tiidevsi, zadeosi . . , iIi prema zapadnome umivSi, tlidivSi, zadiosi . . . nema u [usnome ije nego dugo je" dakle: umjevsi, tiidjeoSi, za1je"si .. ;

IS 3. u nekoliko rijeei, kao n. p. ~to je istoeno

deva (djevojka), nedeljak .. , a zapadno di',a, nediljak .. , u juznome je dugo Ie, dakle: djeoa, nedjeljak .•

Koje rijeci prema istocnomu dugom e iii zapadnomu dugom t imaju u jusnome dugo je, to je naznaeeno ostrag u rjecniku.

ill. Prema ije i je u jednim oblicima i rijecima bude u drugim oblicima i izvedenim rijeCima kadsto fjP. a kadsto opet je (ill e po 9, iii i po 10). Za takove se promjene ne mogu izbliie odr~di~ pravila, ali u opee bit ee dobro, da se (Ujovoru i) u piBanJu ima na umu:

14. 1. kad prema dugomu e u istoenom govoru bude

kratko e, a prema dugomu i u zapadnom govern bude kratko i, onda (po 6) treba u istoj rljeei u juznom govoru da bude prema ije kratko (sa akcentom iIi bez njega) {e, mjesto kojega (po 9) moze biti i samo e; tako je n. p. djeteta prema dijett (deteta, difeta prema dete, dite), vremena prema vrijeme (vremena. vrtmena prema vreme, vrime) , Uep.~i prema Ujep (16psi, If,pSi prema lep, lip), rJedi prema rijedale (redi, rUi prema redale, ridale), prect prema prtjekt (precz, prtc£ prema prelci, priM), ndjbjedniji prema bijedan (ndjbednijt, ndjbidniji prema Moon, bidan) . . " I tako

15 2. kad bi slogovi ije trebalo da se nadu ispred

akcentovana sloga, onda se ije mijenja u je (iIi po 9 u e); tako je n. p. bjesnoca prema bijesan, Ijepota prema lijep, osvjetljivati prema osvljetliti, sjenolcosa prema sijeno, crevaca (gen. mn.) prema cr(jevce, pot-

bepljfumi prema potkrljepiti . • .

-7-

U takovim rijecima ostaje je (iIi e) nepromijenjeno, ako se akeenat u drugim oblicima i pomjeri, te ne bnde je (iIi e) vise ispred akcentovana sloga; tako je n. p. no1lje.Mujem prema navjeMioati navije~titi, potkrepljujem prema p()tkrepljioati potkrijepiti . ., a prema oblieima, kao n. p, sto su mljekdra, mjenjaea .. , glasi i nominativ jednine mljekdr, mjenjM . . . pored mlijeko, m(jenjati ...

3. Kad prema kratkomu e u istoenom govoru bude 16 dngo e, a prema kratkomn i u zapadnom govoru bude dugo i, onda se u istoj rijeci u [usnom govorn kratko

je (sa akeentom iIi bez njega) rascijepi u ije, ali mo~e

i ostati je, vee sto e postane dugo (11-13); tako je

n. p. zapljevati prema zapjeoati, ponedijeljka prema ponMJe?jak,. IJOgr,ievdkd prema pogrijevci . ., a nasnprot (11-13) vj~ra (gen. mn.) prema vjera, tiid~o8i prema tiidjeti, djedo prema djed, razmj~rka razmjbku ... prema razmjerak ...

n.

•

Za glas r odredoje se ovo:

Glas r kad e i n i slog a stoji pred samo- 17 glasnim iii za njim, biljdi se sa znakom " da

se ne bi citalo kao suglasno; n. p. gYoce, navYo, 8atr'o, wrzica, po'roati se, ZiErzati ...

Prema tomu pise se takovo r smo, kad se ne 18 mo~e nikako citati kao suglasno, a ne mo!e se tako citati

a. kad je obiljdeno akcentom; tako se n. p. po'rdati . . . obiljeseno akcentom pise pdrrtati : .;

b. kad se rijec rastavi u slogove, pa r izide na 8vr8etkn sloga za snglasnim (19c) iIi na \!O~@.tlm.. ~'t.~

-8-

19

suglasnim (19b); tako se n. p. rijeci gr'oce, umr'o, su'rzica ... u rastavljanju pi~u gr-oce, umr-o, su-rZica;

ispor. pod 218. .

. Glas r (pored onoga, !ito je spomenuto pod 18) ~ini slog

a. kadgod stoji izmedu dva suglasna ; n. p. krv, satrven, crkea, skrbnik .. ;

b. kad stoji na poeetku rije~i pa za njim ima suglasno; n. p. rvanje, BCanin, rtnik .. , i

c. kad stoji na 15vrsetku rijeci a pred njim je suglasno ; n. p. utr, satr ...

Gdjekoje se rijeci krivo pisu s takovim glasom '1'; tako n. p. ne valja pisati drviS, erdar . . mjesto derviS, serdar ...

21

III.

Za pisanje slova is i c, koliko ne bi dostajao dodani rjecnik, evo jos napose glavnih praviIa.

Glas is govori s e a prema tomu .i p i s e u o bli cima i rij e e i m a, u kojima je p o at a o prema glasovima e i k.

Kad se prema glasovima e i k naIazi e, 0 tome isporedi pod

33-34. - Za Ac prema st vidi pod 36.

Prema tomu pi~e se is: 1. u oblicima, i to

A. u i m e n i e n i m oblicima:

1. pred zavrsetkom -e u vokativu jednine imenica mnskih, kao n. p. sto je junaCe, starCe. . . prema junak, • starac .. ;

2. pred zavrsetkom -evi u nominativu mnoZine (a prema njemu i u ostalim padeZiroa) imenica mnskih: jarcevi, BtriCevi, zl!ifevi prema jarac, strie, zee;

B. u p rid j e v n i m . 0 b lie i m a za komparativ i superlativ onih pridjeva, koji se u nominativu jednine .

22

-'-9-

za pozitiv zavrsuju na k; tako je n. p. jaci,najlcrepCiji

prema jak, lcrepak .. ; vidi JOB napose pod 30; 24-

C. u g l a g o l sk i m oblicima:

1. u prezentu

a. od glagola I. vrste (4. razdjela); tako je n. p. peifem, reCeS, sijeife, teeemo, tucete... prema peku, rekavsi, sjekao, teci, tumjak .. , (a u infinitivu c: peci, reci .. , koje vidi pod 31b);

b. od glagola V. vrste (2. razdjela), koji imaju ispred vrsnoga umetka a suglasno e iIi k; tako je n. p. jaucem, plaCeS, vice, micemo, narieete, nicu... prema jo.uko.ti, plo.ko.ti, vikati, mieati, naricati, nicati .. ;

2. u im p erf'e k t u od glagola I. vrste (4 razdjela); n. p. peeak . .. prema pecijak, peku . .. (ispor. naprijed pod 10.);

3. u a 0 r is t u od glagola I. vrste (4. razdjela) i II. vrste; n. p. peee . .. prema pekob ... (ispor. naprijed pod 10.), kliife ... prema klikok kliknuti .. ;

4. u participu prezentskome od glagola V. vrste (2. razdjela), koji ispred vrsnoga umetka a imaju suglasno c iIi k; tako je n. p. micuCi, jaucuCi . . . prema micati micem, jauhati juuCem. .. (ispor. naprijed pod Ib);

5. u participu pasivnome od glagola I. vrste (4. razdjela); n. p. tu(fen ... prema tucijak, tukok .. (ispor, naprijed pod 10.).

II. Uri j e c i m a i z v e den i m stoji c (a c mose 25 biti po 119 i mjesto dc, tc) prema glasovima k, e, c osnovnih oblika i rijeci; D. p. mlijec prema mlijeko, plac prema plakati, poklic prema pokliknuti, nejac prema neJak, Grce Grcici Gread prema Grk, oblicje prema oblik, Junaeino. prema juno.k, opanear \!rema.

- 10-

26

opanak, daScara prema daska, slacica (mj. sladcica) prema sladak; glaoniear prema glavnica, vrancina prema wanae, zecU prema zee, ocuk (mj. otcuk) prema otae ; tueenik prema tuCen, peeenka prema preen (24, I»;

. wcji prema wIll, puScani prema puska, strieeo prema strie, oracki prema orae, trekati prema treati, a treat. prema trka, poruciti prema P01'Uka, vraeati prema wac ...

G 1 a s ego v 0 ri sea pre mat 0 m u i pis e u oblicima i r ij e e ima, u kojimaje postao prema glasu t.

Za ~ prema glasovima e i k vidi pod 33-34. - Za 8e prema

At vidi pod 35.

Prema tomu pise se c:

I. u oblicima, i to

A. u instrumentalu jednine i men i c a zenskoga roda, koje se u nominativu jednine svrsuju na t; tako je n. p. smrcu prema smrt, koscu prema kost . . .

Dok se imenice te vrste sa zavrsetkom na c (u nominativu jednine) zavrsuju u instrumentalu jednine na -4ju, zavrsuju se imenice sa zavrsetkom na c u istom padesu na samo -cu; tako je n. p. rijecju, zuCju/ ... prema rijee, zue .. , ali nasuprot noCu, pomoCu .. prema nor, pomoc ... (132).

B. u pridjevnim oblicima za komparativ i snperlativ onih pridjeva, koji se u nominativu jednine za pozitiv zavrsuju na t; tako je n. p ljuci prema ljut, najguSCi prema gust . . .

Tako je c prema t i u oblicima, kao n. p. sto su kraei prema kratak, najplici prema plitak . ., a postaju ti oblici od osnova, kakova se razbira u obliku kratak, plitak. . . bez krajnjega -ak; isporedi n. p. tanji sa tanak, najuzi sa uzak ...

27

28

29

-11-

C. u glagolskim oblicima, i to 31

1. u pre zen t u od glagola V. vrste (II. razdjela), koji ispred 'vrsnoga umetka a imaju suglasno t; tako

je n. p. meeem, /dikeea, baseu . . . prema metati, kliktati, bahtati . .;

2. u imperfektu od gJagola III. vrste (2. razdjela) i IV. vrste, koji ispred vrsnih umetaka je i i imaju suglasno t; tako je n. p. plameah, bukcaSe, pratfasmo, krscaste . . . prema plamtjeti, buktjeti, pratiti, krstiti .. ;

3. u participu prezentskome ima e

a. u zavrsetku -el (mjesto kojega se nade kadsto i samo c); n II pletuei, hodee .. ;

b. u osnovi glagola V. vrste (2. razdjela), koji ispred vrsnoga umetka a imaju suglasno t; n. p. klikcuCi, baseuci. . prema kliktati klikeem, bahMti baSeem .. (ispor. naprijed pod 31, 1);

4. u participu pas i vnom e od glagola III vrste (2. razdjela) i IV. vrste, koji ispred vrsnih umetaka je i i imaju suglasno t; n. p. provreen prema provrtjeti, mlaCen prema mlatiti ... (ispor. naprijed pod 31, 2);

5. u infinitivu glagola 1. vrste (4 razdjela) ima zavrSetak -ei; n. p. rem, strim, vrijeel ...

II. U rij e c i m a izvedenim stoji c prema gla- sa sovima tic osnovnih rijeci i oblika; n. p. braca prema ~at, placa prema plata platiti, gosCa prema gost, pruce prema prut, l,see prema list, Dobroranin prema Dobrota, krscanin prema krst, waeati prema vratiti; peear prema pee, noe"ik prema noe, domaein prema domaCi, pokue(too prema kuca, parneenje prema pamcen pamtiti , mlacenica prema mlaeen mlatiti, brijaCica (britva) prema brijaci, wueica prema wue, mogueIWst

. prema moguc, moc. . .n prema moe, plemieki ~rE!.m.?. 'P,'CR.m.:..k ••

-12-

sa U gdjekojim krajevima postaje c i prema c; tako se n. p. cuje

c e vc.i c a mjesto ej e v e i c a, Cetko mjesto Cvjetko, cetonja mjesto cvjetonja (kao n. p. sedok mjesto svjedok) •. , ali u knjizevnom se jeziku te rijeci sa glasom c redovno ne upotrebljavaju.

84 U rijeeima iz tudih jezika, ponajvise iz turskoga

i grekoga, postalo je c (preko kJ) prema glasu k; tako je n. p. Cirilo prema KUptAAO~, Maeedonija prema MI1l<.EaOVtl1, becar prema tnr. bekjar, beriCet prema tur, berekei, citab prema tur. kitab, cosak, prema tur kjosk, eurak prema tnr. kUrk .. ; tako se jedna ista rijec govori i na dva naeina, kao n. p. cesa i kesa, secer i seker ..

85 Mjesto se nade se u knjizevnom govoru poeesto

st; tako se n. p. mjesto krseen (prema krstiti 31, 4) govori pravilno krsten a nasuprot samo krseanin. I mjesto se nade se, ali rjeile, st; tako se n. p. mjesto prsce (prema prskok po 24, 3) govori pravilno samo prste.

Po tome mose biti st iIi prema se iIi prema sc, i zato se grijesi pisuci prema At napreeac samo se; tako se n. p. prema koltica pogrjesno pise koscica, dok je koltica postalo upravo prema koseica (po 109 mjesto kosteica), koje se obieno i govori. Kako se koja rijec govori i pise sa se iIi sa sc, to se odreduje i prema glavnim pravilima pod 21 i 26.

Sto se u nekim krajevima prema svakome ilt cuje sc, to je pojava mlada i nije uzeta u knjizevni jezik.

Rijeci, za koje se po 21-35 ne da dozuati, dati se (goyore i) piau sa c ili sa 4.1, zabiljesene ~u ostrag u rjeeniku, a snvise JOB moze se odrediti nekoliko zavrsetaka, od kojih imaju jedni ~mo c a drugi opet sarno c. Tako je

86 1. zavrSetak -ac u imenica mnskoga roda, koje su

postale prema osnovama, kakve su u glagola (ponajvise V. i VI. vrste); n. p. brijac prema brijati, davaC prema .davati, kovaC prema kOflati, mjenjaif prema mijenjati,

- 13-

-nahitvliae prema nohavljati, otimac prema otimati, prostiraC prema prostirati, rezai: prema rezati, spavaC prema BpaDati, tresae prema tresti, uoijaiJ prema uvijati, vezaC prema vezati, zapinjaiJ prema zapinjati ...

Rijeci, kao n. p. 8to sn B i hac, s r n d a c .. , ne obaraju 87 spomenutoga pravila, a za h r k a c (tako zorn pravoslavnoga katolici u Dalmaciji i u Bosni) ne mose se ponzdano odrediti, je Ii postalo prema glagolu h r kat i.

2. zavrsetak -aea u imenica zenskoga roda, koje 38 8U postale prema osnovama, kakve 8U ponajvise u imeniea i pridjeva, a rjede u glagola (V. i III. vrste na -at~); n. p; bodljaea prema bodlja, rudaifa prema ruda, sjemenjaiJa prema sjeme (sjemena); cerovaifa prema cerov, ilovaiJa prema ilo», johukovaea prema johukov, vatrenjaiJa prema oairen, veeernjaifa prema vecernji; cjepaiJa prema cijepati, drljaiJa prema drljati, udavaiJa prema udovati ; zujaiJa prema zujati •..

Rijeci, kao n. p. i!to su d a e a (i slosene: n e d a c a, z a d a e a), 3~ p l a c a, pro. c a, s v a ca .. , ne obaraju spomenutoga pravila, vee

ako rijec m 0 k rae a, koje je postalo prema osnovi, kakva je u pridjevo. m 0 k a r.

3. zavrsetak -acak u pridjeva; n. p. dugaifak 40 prema dug, slabaeak prema slab ...

To.kovi su pridjevi postali povodeei se za pridjevima, kao n. p. ilto su n ej a e a k, uz ae a k •• , u kojimo. je c prems k (21) u n e j s k, u z a k ...

• 4. savrsetak -aiJan u pridjeva; n. p. mladaiJan, 41 ubitaifan •. ;

Takovi su pridjevi postali povodeei se za pridjevima, kao n. p. ilto su p r o hi t a e an, s r d a e an .. , u kojimo. je c prema k, c (21) u probito.k, s r e e ..•

5. zavrsetak -act u pridjeva, koji su postali prema 42 osnovama, kakve su u glagola (V. i III. vrstell,:\ -at~);

- 14:-

n. p. brijatfi prema brijati, jahatfi prema jakati, orOOi prema orati, s~a}aci prema efajati .. ;

6. zavrAetak -tad, koji vidi daIje pod ~-46j

~ 7. zavrsetak -ce u imenica srednjega roda, koje po-

najvise znace mlado ceJjade ili zivince, a rjed:e kakovu stvar; n. p. akot'ce prema akoo, bedevijee prema bedemja, lrotlj~ prema leonj, milce prema mio (mj. mil), pa"flee prema paUtl, pramce prema pram, srnee prema 8f'fla., IltraZar~ prema straZar ...

t4 Prema jednini takovih imenica uzimaju se redovno

mjesto mnoiline zbime imenice na -cad; n. p. maj~ prema majmunce majmun, paScad prema paSce pas. pa",,(Jad prema paunce paun, IJomcad prema somCe

SOtH· •••

46 I U onih imenica, koje su izvedene prema rijeeima, u kojima

.ie t, ima c'\ a niposto C j ·tako 8U n. p. prema rijeci s i r o t a ime"ice ai roc e, 8 i r o e a d .. , a c je po 119 mjesto tc: s ir o e e mjesto sirotc'\e j

.d 8. zavrsetak -lie u imenica, kojima se kazuje uma-

njeno ono, i§to rijeci, prema kojima su izvedene, same sobom znaee ; n. p. kamenCic prema kamen, plamenCiC prema plamen, rosfflc prema rog (ro&cic mjesto rozCiC po 90); tako su postala i imena vlastita, kao n. p. BOO je Ivancic prema ivan, TodorciC prema Todor .• ;

Takove su imenice postale povodeci se za imenicama, kao n. p. !ito su i v ere i C, k l i n c i c .. , u kojima je c prema k, e (21) u iverak, klinac ... Za -it vidi dalje pod 54-63. •

'7 Za c u rijecima, kao n. pr. stqsu doracic prema dorat,

p r e k l e e i e prema prijeklet (mjesto d o ra t.e ic, pr e kl e t ei e), vidi pod 45.

<is Imenice kucic, sitic (prema k u o a, sic) ... ne obaraju

spomenutoga pravila .

• V 9. zavrsetak -Cija n. p. aSikCija, poresCija, top-

Cija ...

- 15-

Mjesto zametka -eija redomo se govori -dlija (prema turHome -dii, od kojegaje i postalo); n. p. asigdzij a, to bd2ij a .•

10. zavrSetak -m u paticipu prezentskome; vidi 0&- 60 prijed pod 31, 8.

11. zavrsetak -eeak u imenica, kao sto su n. p. 01 kameifak prema kamen, kremeealc prema kremen .. ; , Spomenute se rijeCi govore i sa aavrsetkom na -ieak, koje vidi,. dalje pod 62.

U lee ak, tel e c a k ... zavrsetak je samo ak, a c pripada 6~ 11: osnovi, koja se nalazi u rijecima lee a, tel e c i .•.

12. zavrsetak -eee» pridjeva, koji su postali prema 68 osnovama imenicnim ; n. p. ovneCi prema ovan, srnetfi prema srna, svinjeci prema svinja .•.

Takovi sn pridjevi postali povodeei se za pridjevima, kao n. p, Bto su p s e e i, t e l e e i , .. , u kojima je c prema t (26) u pseto, tele tel eta '"

13. zametak -evte, koji vidi dalje pod 66;

14. zavrsetak -ie, koji vidi dalje pod 08-68;

15. zavrsetak -iC:

a. u imenica muskoga roda, kojima se kazuje sto M mlado, i to

ex. mlado celjade iii upravo sin onome, sto rijeci, prema kojima su postale, same sobom znaee ; n. p. bratUf sin bratoe, sestrie sin sestrin, Hrr;atiCi mladi Hrvati .. ;

~. mlado zivince; n. p. ear:Cic mlada eavka, golubic mladi golub, lavie mladi lao, saranCie mladi saran.<: saran .. ;

"'(. mlada biljka ; • n. p. brezic nil ada breza, bulwW mlada bukva, jasiCic mlada jasika, tikvie mlada tikva .. ;

b. u imenica, kojima se kazuje samo umanjeno 06 ono, sto rijeci, prema kojima su pos tale, same sobom znaee; n. p. badnjiC mali badanj, dukatic mali dukat, gradic mali grad, grozdiC mali grozd .. ;

- 16 -

•

IIli r. II imeniea, koje znaee drugo sto, ali se opet u

zna{!l!lIju izjednaeuiu s rijeeima pod 54 i pod 55; n. p. kttNc {:ovjck od dobre kuce, ldlecie covjek iz Mletaka~ r.;,,,te nekukva mala ptica, lulic kazanska lula ...

ft7 d. II imena mjesta, krajeva i planina, koja ce po-

lIujvilill hili sumo prenesena B ljudi ; n. p. Bunw (selo) 'IKllrjm;rii (kno knezevina), Kupie (planina) ..

17.111",111 imenica pod 54lllX postala su prezimena, n. p. Nedi~ Itll~j,\, Ihliljlllli,\, ViMlljic .. , koja znaee upravo s i n Nedin, 1t1l1.11I, Hmiljllllill, ViMlljill ••. I druge se takve imenice upotrebljavnjll 1.11 prll1:illwlIll; II. 1'. {l a v {: i e, Rot k vic ...

r,M (hi imenicu na -te treba razlikovatl imenice izve-

dllllll IIIL -M, kao n. p. Ato su branic, gonic, vodic .. , n. mogu se 11 glavnorne rnzlikovati po znacenju, buduci cln. imnnicamn na -ttl ne pripada redovno nijedno od zna{:m0:l, M.o su spomenuta naprijed pod 54-57; tako je II. 1'. Im.mifr, gonic, vorlic ..• covjck, koji brani, goni, vOIJi .. , a ribifr je covjck, koji ribu hvata, dok je rwit! IIi maIn. ribe i1i (u prenesenom znacenju) misica,

6U Tako imade i vlastitih imena nil. ·ie, n. p. Radic .•

a hila ih prema imenima nil. -ic veoma malo. Neste se vlAo tukovih imena nalazi u izvedenim prezimenima na -,,,,'e, kao n. p. BoriceviC, DobriceviC, RadiCeviC •.•

OIl Kad§to se nalte isto prezime sa -M i sa us, n. p.

lJnbrW . .. i DobriC .. , a razlika je izmedu njih, §to Dobri6 . . . znaei kao Dobroslav .. , a DobriC. . . (vidi

pod 54a«) sin Dobrin. . . •

81 Ako se ne mo~e pouzdano doznati ni nil. koji nacin

(a najpouzdanije se doznaje iz narodnoga govora, koji tanko razlikuje c i c), bi li se odredeno vlastito ime pisalo sa -iC iIi sa -ie, a ono nek se pi§e sa -ie, jer je svakako manje priIike, da ce se pogrijesiti, nego ako se napise sa -M .

••

-17-

Od spomenutih naprijed imenica na -U i na 4C mogu se opet izvoditi imena, kao n. p. Ato je RadiCe» prema RadiC, plemicki prema plemic .• , u kojima ostaje e(po 21 i 26) c i cnepromijenjeno. Napose mose se pri-

pomenuti .

a. da valja. razlikovati imenice, kao n. p. Ato je 62 djetitfak prema djetic (takovih ce biti imenica malo), od imenica, kao n. p. ~to je plamiifak, a lako se razlikuju jedne od drugih, dok su imenice na -Uak postale od imenica na -ic, -ik, kao n. p. 8to su striCak prema. strie, jezicak prema jezik . ., Hi od imenica, koje se u na~e vrijeme zavrsuju na -en, kao n. p. 8to su kamiCak prema kamen, ugljiCak prema ugljen. .. Za potonjima povela se i rijec krajiifak prema kraj.

b. Od navedenih imenica na -W ne mogu postati 6S imenice izvedene opet s nastavkom -ie, te dvojako izvedenih imenica na -iint! nema u jeziku hrvatskome nego samo na -icic; tako n. p. od Anie, sestriC ... ne moze postati Anic-ic, sestriC-w .. , pa ako se i nade tako zapisano, a ono je pogrjesno zapisano mjesto AniCic, sestriew ... , koje znaci (vidi naprijed pod 54aex) sin Anicin, sestriCin .. , kao i DaniCiC, KumiCiC, PeruniCiC .. , koje je postalo prema Danica, kumiea, Perunika . ., a nikako prema Danw, Kumw, Perunw ..• Po tome ne moze biti dobro n. p. ni MohoroviciC, nego samo .Llfonwromcie (sin MohoroviCin).

16. zavrsetak -oca u imenica, koje su postale prema 64, osnovama, kakve su u pridjeva iIi (veoma rijetko) u imenica; n. p. bljedoca prema blijed, gluhoca prema gluh,. strahoca prema stroh; tjesnGea prema tijesan. . .

Imenice, kao n. p. Bto su moe a, pI 0 ca .. , ne obaraju 66 spomenutoga pravila.

Broe : Hroatski pravopis.

,/

- 18-

66 17. zavrsetak -ovic, rnjesto kojega ima u odredenim

dogadajima i -eoic; n. p. banovic, duZdevic, Obrenovic; Radivojevic ...

IV

Za dj gj odrednje se ovo:

67 Mjesto d oj a ko anj eg a dd u r ij e ci ma, k ao

n. p. sto suladJa, vodjenina, tudji, vodJo, medjudnevnica .. , i mj esto gj u rij e e i m a, kao n. p. ho su angjeo, evangjelje, k(Jl,ugjer .. , treba pi s a t], 1%, d a k 1 e: latta, vot%evina, tutZi, voao, mettudnevnica, anIt<<J, evanttelje, kalu(ter ...

Kao sto se doslije pisalo, tako ee se i u napredak pisati dj sarno onda, kad se u izgovoru razbiraju odjelito oba glasa d i j, a to je

a. u jusnom govoru, koji je uzet za knjizevni jezik,

u skupu dje, koje se (po 6-16) govori u istoenom govoru (iii u naIjecju kajkavskome) de, a u zapadnom govoru (ili u narjecju eakavskome) di; tako ce se pisati n. p. djeteta (ist. deteta, zap. diteta), djevojka (ist. devojka, zap. divqjka), {Jd.je, negdje, svagdje (ist. gde, negde, svagde, zap. gdi, negdi, svagdi), ond.je, ovdje (ist. onde, ovde, zap. ond'i, ovdi),vidjeti (ist. videti ~ zap. viditi) ...

Sto se U jusnom govoru cuje i 41 e v oj k a, vi 41 eti .. , to Dij& uzeto u knjizevni jezik, kao sto nijc uzeto ni e e r a t i, l e e e tl •• ' koje se govori mjesto tjerati, letjeti ..

b. u slozenim rijeeima, u kojima pripada d prvoj, a j drugoj poli; n. p. nafljacati, odjezditi, odjuriti,. podjariti .. ;

c. u gdjekojoj tudo] rijeci knjlzevnickoj, kao n. p. sto je ad.jekti!. . . .

68

69

70

71

- 19-

Po. tome se ne pi§e dje nego tte

1. u tudim rijeeima (vee ako u kojoj pod 71); n. p. 72 aniteo, evanitelje, kalutter .. ;

2. u prezentu od glagola V. vrste (2. razdjela), 78 koji ispred osnovnoga umetka a imaju suglasno d; n. p. glo4em • . . prema glodati .. ; ,

3. u participu pasivnome od glagola m. i IV. vrste; 74, n. p. vitten prema vidjeti, rotlen prema roditi .. ;

4. u izvedenim rijeeima, i to. a. u zavdetku imenica srednjega roda ; n. p. groztte prema grozd, pobrtte prema brdo, sutte prema sud, zaprutte prema prud .. ;

b. n izvedenim rijecima prema tt osnovnih rijeei i oblika; n. p. smutteo prema smutt, vitte~je prema vitten vidjeti (ispor, naprijed pod 74), Batteoj,na prema Batteo' Batt .. ; tako je n. p. i gen. jedn. latte prema la.lta, instr. jedn. Sritem prema Brtt, nom. mnoz, votJe, smu- . itevi prema votta, smutt, slatte prema slatti, mlattega prema mlatti ...

U svjema ostalim dogadajitna mjesto do.jako~njega 76 dj (bilo da dolazi samo na kraju rijeci, bilo da ima za sobom suglasno iIi samoglasno a, i, 0, 'If, osim primjera pod 70-71) pise se tt; n. p. tutt, glottoa, vittah (prema vidjeti), rattati, rjetti, rotfo, mettu ...

76

•

V.

Slovo h t reb a d a s e pis e I. u o b l i c i ma, i to

1. u zametku -ih (-ijeh) za genetiv mnosine pri- 77 djevl!- (brojeva) i zamjenica; n. p. velikih, dobrijeh" dvojih, svih, njih, kojih .

-; ..

- 20-

•

~ ~fjesto 8fJih iIi SfJijeh govori se i sviju, koje ne

yalja nikako pisati svijuh.

i1I 2. u zavrsetku -on; -ih (·ijeh) za stariji lokativ

mnozine imenica, pridjeva (brojeva) i zamjenica; n. p. na StJih sfranah, po svilenih njedrih, pri ljudih, u gradovijeh, u onih selih . . •

80 U Iokativn mnozine sa zavrSetkom na -u nije ni-

kako pristalo sIovo h, te ne valja pisati n. p. nositi na rukuh, Rtajati na noguh . . . nego: ... na rulcu, .. na nofIU .•.

81 3. U zavrsetku za 1. lice jednine u imperfektu i

aoristu; n. p. moljah, dah, vidjeh, skoCih, rekoh; euk ..

82 U slozenom obliku za kondicional treba da gIasi

oblik od pomoenoga gJagola za 1. lice jednine bih; pa ne valja pisati n. p. ja btl rekao, nego: ja bih rekao.

N e valja pisati h

83 1. u zavr~etku za genetiv mnozine imenica i bro-

jeva: doa, tri, cetiri; treba dakle pisati: otaca, oesala; sabalja, mnogo ljudi, od vi~e ruleu, dosta slu!JU, koItiju; dviju (dvaju), triju, eetiriju .. , a prema potonjim oblicima treba da se pi~e i SfJiju (78); n. p. sa niju strana, koje se govori pored: sa StJijeh (svih) strana.

84 2. u zavrsetku ·U za lokativ mnozine, koje vidi

pod 80.

II. Sto' Be pojedinih rijeci tice, ne mose se odrediti pravilo, kad se h pi~e, a kad se opet ne pise, ali napose treba zabiljeziti:

85 1. h se pi~e i prema latinskomu i njemaekomu h

i prema grekomu znaku "; n. p. Horacije, humor, herceg, Holondija, Hera, Homer, historija ...

-21-

Prema grekomu p pi~e se samo r; n. p. rapsod 86 plXtjlwao~, katar ~'tdppou; (mjesto rr ima samo jedno r

po 116; tako i) Pir IHppo~ ...

2. h se pogrjeSno pise

a u poeetku nekih rijeci,

IX. 8tO se poCinju sa samoglasnim. (ponajvise rijeci 87 tude, upravo tnrske) ; tako ne valja pisati hametom, hametice, huditi (nahuditi), hustiti (nahustit.) .. , nego; ametom, ameuce, uditl (Mudit.), u~titi (naustit.) .. ;

~. 8tO Be poeinju s glasom r, koji cini slog (I9b); 88 tako n. p. ne valja pisati hrtla (zahrtiat.), hrvati (pohrvati) se, hrzati .. , nego rtia (za'rtiati), rvati (po'rvati) se, rzati . .;

b. u sredini nekih rijeci; tako n. p. nije dobro 8tO 89 se pise lahko, mehko .. , koje treba pisati lako, meko

po 118) .. , a nije dobro ni uhvati se, uh?an [e .. , nego ufati se, ujanje ...

Rijeci, za koje bi se moglo sumnjati, kako ib treba pisati, nasnacene sn ostrag u rjeeniku.

B.

Kako se pisu skupovi (suglasnih) glasova..

I.

• Kad bi u jednoj istoj rijeci trebalo da dodu ne-

posredno jedno do drugoga dva s u g I a s n a 0 d r az licite vrste, onda se (u govoru a po tome i) u pismu izjednacuju izmedu sebe po ovim pravilima:

I. ako je prvo suglasno z v ue n o a d r u g o 90 b eavue no, onda se z vue n o mijenja u b eav u c no, koje je prema njemu.

- 22-

"

l:

A zvuena 8U suglasna i prema njima besvuena

evo ova: l

_ _ Zvucna: _ b I - I d I dZ I (/ I g I - I v i % I z j

Bezvuena: p : c I .. t I c I c I k I k I j I s I 8 I

Tako se (izgovara a po tome i) pise n. p. Bo~koviC mj. Bo~koviC, Draskovic mj. Dra~koviC, ljestve mj. ljB*tve, mast mj. ma*t, nokti mj. nogti, peeZa mj. beela, rotkva mj. rodkt;a .. , pa tako tre~a unaprijed da se piAu i ostale rijeCi, daklem: vrapci mj. vrOOci, SipCina mj. sibCina, o¢na mj. obCino, otfrknuti mj. odfrknuti, 0lJhoditi mj. obhoditi, g;pkost mj. gibkost, zepsti mjesto eebsti, gropsa mj. grabsa, droptina mj. drobtina, otkititi mj. odhititi, britko mj. bridko, otpasti mj. odpasti, bokci mj. boyd, bokcarija mj. boycarija, Draksa mj. Dragsa, uscvast-i mj. u~cvasti, rasjrkati mj. r@jrkati, raskladiti mj. l'a*kladiti, nisko mj. ni*ko, ispit mj. i*pit, gristi mj. gri*ti, neznabo8ci mj. neznaboZci, tdko mj. teeko, drustvo mj. druztvo, lupe8tvo mj. lupezt,·o ...

91 Spomenuto pravilo vrijedi samo za suglasna u istoj rijeci a

ne vrijedi za suglasna, od kojih je jedno na svraetku predasnje rijeci, a drugo u pocetku potonje rijeci (ispor. 99); tako se n. p. pored r o p e e (mj. r o b c e) ... pise rob e e k a .. ; tako se pisu i one sastavljene rijeci, u kojima su eastavljeni dijelovi rastavljeni znakom 0; n, p. k n ez-Kar a p andzice vi Ijudi .. , koje ae nikako ne moze zapisati k n e s-Kar ap an d z i c e v i ljudi ...

92 2. Od de de bude (po 119) smo c C te se pise

n .. p sree, srean .. , a nikako srtce, srtcan (mj. srdce, srdean) ...

3. ds i dS ostaje nepromijenjeno te se pise n. p. gradski, srodstvo, odsjeCi, pod8iti,. Jead8to .. , a nikako gratski, srotstvo, otsjt:ci, potSiti, kad)to ...

4. Za dl nema potvrde, da bi dolazilo u kojoj rijeci nepo. sredne ispred bezvucnoga.

93

I

- 23-

5. it bude veoma rijetko ispred bezvuenoga i ne 94, 2amjenjoje seglasom c; prema tomu pi~e se n. p. bogovaltski, ze4ca . . •

6. v ostaje nepromijeneno ispred bezvuenih, te se 96 po tome pise ovca, jevtin .. , a nikako ofca, ieftin .. ;

. ispor. 100.

7. ~ ostaje nepromijenjeno, a mijenja se bezvueno 96 k, koje je za njim, u zvueno g u ove dvije rijeci: dr~: drozga, drozgovi .. ; mo~ak: mo.ga ...

Pisuci te dvie rijeci"po postanju njihovu trebalo bi ih upravo :pisati: d r 0 zag, m 0 zag ...

8. Ako se nadu zajedno zvueno i bezvueno, koja 97 su oba po glasu nalik jedno na. drugo, kao n. p. sto su

dt gk zs, onda se pO spomenutom pravilu zvueno mijenja u besvueno, a postavsi tako dva jednaka suglasna jednoga od njih (po 116) nestaje; tako n. p. odtociti, lagko, iZ8Usit~... trebalo bi po 90 da bude ottoCiti, lakko, issuSiti .. , koje (u .govoru i pismu 'po

116) bude otociti, lako, isuSiti ...

II. Ako je .prvo suglasno be'z vu e n o a drugo 98 . z v ue n o, onda se bez vu e n o mijen'ja u z v ue n o,

koj e j e p r e m a nj emu.

A bezvuena su auglasna i prema njima zvuena -evo ova;

• Bezvucna:c: lie 1ft k I': kip I s lsi t I

Zvuena: - I dz. !tt I v I - i 9 I biz ! z I d i

Tako se (izgovara a po tome i) pise n. p. gdje mj. kdje, nozdrve mj. nosdree, oedo mj. OSM, svagda

mj. svakda, VaraZdin mj. Vara.idin, oaada mj. oasda, ~bilja mj. sbilja, ~djela mj. sdjela, edra» mj. sdrav ... pa tako treba unaprijed da se pisu i ostale ri\@.e.\.., ~~\.~-_

-c .......

/

- 24-

srd:fba mj. sr~a, sarugdZija ;mj. sarukdZija, tobdZija: mj. topdzija, zbor mj. sbor, zadulibina mj. zadulbina" prosidba mj. prositba. . .

99 Spomenuto pravilo vrijedi same za sugla.sna u istoj rijeCi a,

ne vrijediza suglasna, od kojih je jedno na svrSetku predasnje a drugo u pocetku potonje rijeci (ispor, 91); tako se n. p. pored' s v a d b a (mj. s vat b a) ... piBe: s vat b ij a.Ii e .. ; tako se piBu i one sastavljene rijeci, u kojima. su aa.stavljeni dijelovi ra.stavljeni zna.kom -; n. p. r e mJe k-dj e 10 .. , a nikako: reme g-dj e 10 ...

100 2. Bezvuena sva ispred ~cnoga 'V ostajn bezmena ;

n. p. crkva, tvoj ... ; ispor. 95.

101 S. Za c ne c\e biti potvrde, da bi dolazilo u kojoj rijeci is--

pred zyucnoga (vee ako ispred v, n, p. u ac ve,. koje se tako i pise).

102 4. Za f nema potvrde, da. bi dolazilo u rijeci ispred zvn-

~oga (vee ako n kojoj tudoj rijeci, kao n. p. sto je m u t a v df ij a prema m uta f, koje se govori i m uta r),

lOS 5. Ako se nadu zajedno bezvueno i zvueno, koja

su oba po glasu nalik jedno na drugo, kao n. p. sto SlL td kg, onda se po spomenntom pravilu bezvucno mijenja u zvucno, a postavsi tako dva jednaka suglasna jednoga od njih (po 116~ nestaje; tako n. p. petdeset, dok(pJd . . . trebalo bi po 98; db. bude peddeset, doggod .. , koje (u govoru i u pismu po 116) bude pe-deset, dogod. .; tako n. p. i' mjesto s68tdeset (Sesd-deset, se:zddeset po f:lS) bude 8~fkset

It

104 Sknp suglasnih Ct m ij e n'a se u st, pa kao-

n. p. sto se (govori i) pi~e masta mj. macta, posten mj.. pOCten, postovati mj. poCtomti, sto mj. eto .. , takounaprijed treba da se pise i jUnaStvo mj. iu:naetvo, moCtvo, mastvo mj. momaprorostvo mj. proroetvo; ured ... niAtvo mj. urednictr;o .•.

- 25-

Kako spomenuto pravilo vri.iedi samo za suglasna ct u istoj 106 rije~, to treba da se piBe n. p. u c-tug lij a .. , a .nikako u A -tu-

glij a ... ; ispor. pod 91. i 99.

III.

Skup suglasnih CC u zavdetku -cce imenica 106 srednjega roda mijenja se (ugovoru)ulcpasepo tome i pise n. p. lUce mj. liifce, olce mj. oifce, srdalce mj. srdaece, sunaic8 mj. sunaCce .. , a kako je u nominativn jednine, tako je i u ostalim padezima; n. p. lilea, srdaicu. sunaicem . . .

U svakome drugom dogadaju, kad se nadu cc zajedno, ostaje c nepromijenjeno; n. p. rijeeca, iz Otocca, u plovuOOu ...

IV.

Zubna suglasna s z ispred c c dz it i Z, 107 koja su n e p ea n a, postaju u govoru n ep e an a

I, Z, a poimence postaje

st -it

s6 16

sdz (koje bude po 98 najprije zdZ a onda) zdz

.'i(/

ss

~z

zt (koje bude po DO najprije se a onda) :6 (koje bude po 90 najprije se a onda) zdi

z(/

,

zS (po 90 najprije 88, pa As a onda po 116) ,;

*z (postaje najprije zz, koje bude po 116) z*

* Mimo to pravilo bude zz u nekoliko rijeci Zd; tako se, B. p. pored ra[zeci (razzeci, razzeci) ~q'lq\:\.\."t."_r .. ,~~, ••

- 26-

, Po tome treba da Be pise n. p. pasee mj.· pasCe, lis& mj. lisee,· maSeu mj. maseu (prema mast). uSC8 mj. usee (prema usia). prkoZdzija mj. prkosd#ja; isCekivati mj. izcekivati, obrasCiC mj. obrazCiC,raieupati mj. ra~Cupali, slusCe mj. sluzee; beseutan mj. ~tan, 1,8- euskati mj. izeuskati; poreZelZija mj. porezdzija; groZde mj. grode; isarati mj. izsarati, raSiriti mj. radiriti; izimati mj. 1'zzimati, razm'iti mj. razzariti ...

108 Spomenuto pravilo ne vrijedi u pisanju, ako se 8· Z nadu

na svrsetkn predasnje a koji od naznacenih suglasa nepcanih u pocetku potonje rijeei ; tako n. p. pored k a 1 au see mj. k a 1 au z r. e . .. treba pisati samo 0 bra z c u vat i .. :

Za sd, ss, sZ nema potvrde, da bi Be moglo u kojoj rijeCi u knjiZevnom govoru naci zaJedno.

109 Se mijenja Be usc, ako je postalo (po 119) i od

ste; tako se pise n. p. koseica mj. kosiica, kosteica .v .:

V.

Zubna suglasna 8 z ispred Ij 'fIj, koja su nepcana, iIi I. ostaju nepromijenjena ili se II. mijenjaju u 8 Z.

110 I. Ostaju s z neprom ij enj en a,

1. kad se nadu ispred lje nje, koja glase u istoenom govoru (i u narjecju kajkavskome) le ne a u zapadnom govoru (i u narjecju cakavskome) li nt; tako n. p. treba da se (izgovara a po tome i) pise sljepota (prema siepota, slipota), snjezanik (prema snezanik, sntzanik); ozljeda (prema ozleda, ozUda), opraznjeti (prema opt'azneti, opraznib) .. ;

111 2. kad se nadu ispred lj 'fIj U sastavljenim rije-

eima te au s z na svrsetku prve a lj nj u poeetku druge sastavine; tako n. p. treba da se pise sljubiti se, iz'fljuSiti ...

- 27

Sto se cuje i Ujepica, ozljedivati, opraZojeti, it- 112 1j ubi ti .• , to nije preteglo u narodnom govern pa nije ni uzeto

u knjiZe vni jezik.

II. U svjema ostalim dogadajima pre tv 0 r a s e 113 -s z ispred 7J nj redovno u S ~ pa

slj postaje .ilj

snj zlj

"

.inj zlj

-"

znj " znj.

Tako se (govori i) pise n. p. mi8lju mj. mislju (prema misao mish), po.iljem mj. posljem (prema poslatt); bje.inji mj. bjesnji (prema bijesan), la.inje mj. lasnje (prema latlno), prosnja mj. prosnja; pazljiv mj. pazljiv, smrZlju mj. s.mrzlju (prema smrzao smrzlt); ispr~njen mj. ispra*njen (prema isprazniti), 9ro~nja mj. groznja ...

To isto vrijedi, kad bi (po 127) trebalo da bude 114

slj prema stlj

snj " stnj

znj " edn];

tako se n. p. (govori a 'po tome i) pise boleiljiv prema bolesljiv (bolestljiv prema bolest), plosnjaea mj. plasnjaea (plastnjaea prema plast), po~nja1c mj. poznjak (pozdnjak) • .; za ~lj mj. zlj prema zdlj ne ce biti pri-

·mjera.

Spomenuto pravik> pod 113 ne vrijedi u (knjiZevnom .go- 111) vorn a po tome ni u) pisanju, ako se s z nadu na avrsetku predaanje a 1j nJ u pocetku potonje rijeci; tako n. p. pored tj e bj i, voinja ... ne valja (govoriti nil pisati Ii njime, b e s nje .. , .nego: s oj i m e, be z nj e . .. -

- 28 -

VI.

116 K a d bit reb a I 0 d a s e u jed n 0 j r ij e c i

nailu d va j ednaka su g las na neposredno j edno do drugoga, 0 nda (u govoru a po tome i) u pis m u jednoga od njih nestaje.

Po tome se pi~e kre~flh mj. kr~::;ub, tnai!6 maCeta mj. ma-ifCe (prema maeka), odan mj. oddan, podanik mj. poddanik, ruski mj. russki, sati mj. ssati, t pa tako treba unaprijed da se pi§u i ostale rijeci, n. p. ~je mj. be%~konje, iza lcu~e mj. izza kuCe ..•

117 Spomenuto pravilo ne vrijedi u oblicima za super-

lativ onih pridjeva, koji se u pozitivu poeinjn sa j, pa se n. p. pi~e najjaei prema. jak, naHedriji prema jedar, najjunaeniji prema jUnaCan ...

VII.

118 Kad bi trebalo da se u jednoj istoj r i-

jeci nad u dva n a l i e n a suglasna, od kojih je jedno z vn cn o a drugo b e avuc no, onda se o n a najprije (po 90 i 98) i aj e d n a cuj u a izjednaciv~i se jednoga od njih (po 115) nestaje.

Tako se (govori i) pi~e n. p', otrti mj. odtrti (oteri"'), potaknuti mj. podtaknuti (pottaknuti); uspomena mj. uzspomena (usspomena) , ustati mj. uutati (usstati) . . , a tako treba unaprijed i sve ostale rieei da se" pisu, daklem n. p. be8f'amanmj, beurl'J,man lbessraman), iskupiti mj. izskupiti (isskupit't), lako mj. lagko (lakko),

_ mekota mj. megkota (mekkota), rasipati mj. razsipati (rassipati), rastaviti mj. razstaviti (rasstaviti), pedeset m]. petdeset (peddeset) .. , a tako i sezdeset mj. sestdeset (Sesddeset; .:: m]. s po 98).

- 29-

VIII.

Kad bi trebalo da se u jednoj istoj r ij e c ina it u d t ispred c c n e po s red n 0 jed nod 0

d rug 0 g a, 0 n da s e (u govoru a po tome ii. u pis m u gubi d t.

Tako se (govori i) pise n. p. kaea mjesto kadca; ocvasti mj. odcvasti, kaCara mj. kadeara, srCika mj. srdCika, puceta mj. putceta, kosCica mj. kostCica (s mj. Jj po 107), ocuh mj. otcuh, poocim mj. pootCim, priCa mj. pritea, sveeanost mj. svetCanost, zapueak mj. zaputCak . ., a tako treba unapried i ostale rijeci da se pisu, daklem n. p. oboci mj. obodci, sree mj. srdee, suca mj. sudca, oCitati mj. odcitati, srean mj. srdean, .sueev mj. sudeev, djeca mj. djetca, dlijtce mj. dlijetce, oea mj. otca, pa1'fl6(,A mj. pametea, sveci mj. svetci, oee mj. otce, sveeev mj. svetCev ...

Za d6 tel nema potvrde, vee ako medu primjerima, koji lie spominju nize pod 123.

Spomenuto pravilo (pod 119) ne vrijedi u pisanju, ako se 120 -d t nadu na svrsetku predasnje ace (6) u pocetku potonje rijei\i; tako se n. p. pored k a c a mj. k a dca, s r cit i mj. s r d.citi, pr i e a mj. p r i t e a ... pille mlad car, g r a d cuvati, brat ,ceka, vidj et cemo ..

3. Odstupa se od odreitenoga pravila

a. u pisanju rijeci, kojima se ne bi nikako ill ve- 1~1

.oma tesko razabralo znacenje.. kad bi se zapisale sasvijem po izgovoru (a takih ce biti riieei neznatno malo); tako n. p. mlaea miaee. .. mose biti i prema mladac i prema mlatac, pa se zato moze pisati, kako kad zatreba, ill mladca mladee ... iIi mlatca mlatee .. ; po tome se moze odstupiti od pravila i

b. u pisanju vlastitih imena (koja se i onako pisu 122 poeesto mimo svaki pravopis); tako imaiu l\.. ~. ~ %~-

119

- 30-

rijoj knjizevnosti hrvatskoj dva spisatelja, od kojib se jedan pise Kadlic, a drugi Ka lic, te se po tome moze pisati n. p. prema Zahrdac . .. Zahrdca, Zabrdcev .. ;

1 laS c. u pisanju (ponajvi~e) knjizevnickih rijeci,koje

su sastavljene s prijedlozima nad, pod, kao n. p. ~to su nadeeeta», nadeovjecni, nadeu tni, podcarinar, podCasnilc, podCiniti ...

IX.

124 Kad bi trebalo da se u jednoj istoj ri-

j e c ina it u d tis pre d it, 0 u d a s e - (u govoru i) u pismu gubi d t.

Tako se govori i pi~e n. p. g08pOstinamj. go-

spotUtina, hrvaitina mj. hrvatStina . . . .

125 Od toga pravila odstupaju sastavljene rijeci (a bit

ce ih malo), kao n. p. oditetiti, lcadito ...

X.

126 Suglasna a t ispred st sk ne izostavljaju

s e u pis a nj u, te se pise n. p. gospodstvo, gradski (za koje vidi jo~ i pod 93), hrvatstvo, bratski .

XI.

127

Kad bi trebalo da se na du a t izmedu

d vas u g I a s n a, onda ih (u govoru) nestaje, a postaje stb (najprije sb, koje bude po 98) zb

8tk . . . . . • .. sk

stl . . . .. sl

stlj(n~prije slj, koje bude po 113) slj

sem . . . . . . . . 8m

8tn sn

stnj (najprije snj, koje bude po 113) in)'

•

-31-

stb (najprije IJb, koje bude po 98) ~b

stm 8m

nn in

stnj snj

zdn zn

zdn (najprije znj, koje bude po 113) znj

zdn . . . . . . Zn zdnj. . . . . . . . ~nj

Po tome se (govori i) pise n. p .. izba mj. istba, Celjuska mj. eeljustka (prema Celjust), maslo mj. mastlo, koSljiv mj. kostljiv, laeno mj. lastno, blijesnjak mj. blije'stnjak, vjezba 1I\i. vjeitba, tiima mj. tiitma, godisnji mj. godiStnji, pozna mj. pozdmo, praamo mj. prazdno, po~njak mj. pozdnjak . . , pa tako treba da se unaprijed pisu i ostale rijeei, daklem n. p. qozba mj. gostba, trska 1I\i. trs'ka, naprska mj. naprstka (prema naprstak), rasla 1I\i. rastla (prema t"astao), raslina mj. rastlina, usmeno 1I\i, ustmeno, bolesnik' mj. bolestnik, Trorisna mj. koristna, vlasnost mj. vlastnost, plainjaea mj. plastnjaca, uzba mj. ultba, pozoriitni mj. pozoriimi, srediinji mj. srediitnji, nu~no mj. nu~dno, da~nJak mj. daUnjak ....

Odstupaju od pravi l a

a. slozene rijeci, kao n. p. sto su istlaCiti, rastla- 12S citi, izdno .. , i

• b. po koja knjizevnicka rijec, kao n. p. sto je po- 129- pUlltljiv ...

Potvrde za sknpove zdk ~ilk, mjesto kojih treba 130 da bude .k ik (n. p. gro.ka mj. grozdka, prema grozdak; daika mjesto da~dka prema dazdak) bit ce veoma malo.

- 82-

XII.

1111 Nlknko nlje J,rilltaio suglasne j iza c e r ••

u ~avrA(wlma 1.n. komparatlv pridjeva i prislova ; tako 1111 vnljn. (III ~ovorlti ni) pisati n. p. jaeji, najfJf'UCJe, M,./,., 1,j~"!I(t, ttJtjtJmu. .. nego: jaci, najvruei, Sire, "j/l"."", ,,,~,.mu . . .

III~ l'ored obllka l.a Instrumental jednine: njei-Ju, laifju

prumn '·O,.t'{, lu'. . . vrijede samo oblici: mo eu, noeu •. (II, ulknko : 1II0Q/", "Oq}II) prema moe, noe .. ; vidi pod 28.

XIII.

116

tJ govoru a po tome i u pismu treba da se umeee , izmedu suglasnih b m p 'V i suglasnoga j, ako suglaano j nije od -je-, koje u istoenom govoru (i u narje~ju kajkavskome) glasi e au zapadnom govoru (i u narjecju eakavskome) t; tako treba da se pi§e n. p. podneblJe mj. podnebje, bezumJ,je mj. bezumje, koplje mj. kopje, bogostO'fJlJe mj. bogosto'Vje, di'VIJalc mj. divjak, ljubavlju mj. ljubavju, poglavlje mj. poglavje .. , ali nasuprot· svrbjeti (prema svrbeti, svrbtti), grmJeti (prema gnneti, grmth), trpjeti (prema trpeti, trpitt), Zi'Vjeti (prema ziveti, Zivttt) . . .

Od spomenutoga pravila odstupa po koja tudinska rijee, kao ,n. p. §to je Damjan Damianus, tamjan :;UlJotcxjJ4 • • •

Stoselluje i svrbljeti, grmljeti, trpljeti, iivljet1., to nije preteglo u narodnom gororu- pa nije uzeto u knjiievni 'jezik, kao n. p. 8to nije uzeto ni blj ec v e mj. bjellve (prema bell v e, b 1l\ v e) ...

lUll

"

184.

Dio dru.gi.

I.

Kad se pisu rije(\i 8 velikim slovom po(\etnim.

S velikim slovom poeetnim

T. pise se s v a k apr v a r i j e c, i to 136

1. P r va r i j e c una t pis u i pot pis u; 11. p.

Putnik. - Jezik roda moga. - (j glasovima. - Dragi prijatelju! - U Zagrebu, dne. .. - S osobitim po.~tovanjem Vas ...

Tako se pise natpis kao ime knjizi, pjesmi, molitvi, 137 raspravi . . , ako i nije prva rijec; n. p. Gundulieeva

su djela izdana u IX. knjizi Starik pisaca hroatskih: - Preradovie je spjevao Putnika g. 1845. - ViIin san iIi Proslost i buducnost. - Djeca mole. OcenaS, Zdravu Mariju i Vjerovanje . . .

Takav se natpis moze pisati u reeenici i sa znacima ,,'"'"; n. p. Preradovic je spjevao nPutnika" g. 1845. - "Suze sina raemetnoqa" najljep~ je pjesma Gunduliceva, Vidi jo~ pod 292. i 293.

• 2. prva r ij e e u stihu; n. p. 188

Boze zivi, blagoslovi

Srdaca Dam plameniste,

To hrvatsko rvaliste ,

Milu zemlju, sveti dom,

Da se mladi, da se novi

Svakim miljem rodu svom!

Bros: Hf'f)(Iuki prat;opi,.

- 34-

139 3. prva r ij e e u r e e e n i e n oj cjelini; n. p.

Slatke rijeci ne mijese kolaea, - 8vakomu je narodu, koji sto vrijedi, do cistoee, do Ijepote i do pravila svoga jezika stalo.

4. prva r ij e e poslije to c k e (.), koja je

140 a. na svrsetku natpisa ; n. p. Vladimir i Kosara,

Opera u cetiri cina, - Rodu 0 jeziku. Od Petra Preradovica.

141 U. na svrsetku recenice ; n. p. Mudar sve od dru-

goga uei, Tko se iz tndega zla eemu ne nauei, mudar nije.

142 5. prva r ij e e u (pravom iIi direktnom) govorn,

koji se spominje rijec po rijec a stoji po s lij e d v ij e to ck e (:) i i am e d a znaka navodenja (,,1'); n. p. Beee Bog: "Neka bude svjetlost !II I bi svjetlost,

143 Kad se poslije same dvije toeke ne poeinje pravi

govor, ne valja pisati prvu rijec s poeetnim slovom ve~ likim, vee ako po drugom kojem pravilu (136-138); n. p. I ja en vama ueiniti ovo: pustit eu na vas strah, suhn bolest i vrucinu ... - Najveci su pjesnici dubrovaeki ova trojica: Gundulic, Palmotic i Dordic,

Oko njega na gomile

Leze znaci svake sile: 8tijezi, grbi, zezla, krune, Mitre, stapi, cisla, krsti ...

144 Ako je recenica izmedu znaka navodenja samo

jedan dio reeeniene cjeline te se nastavlja, onda se :Drva rijec u nastavku ne pise s velikim slovom poeetnim, vee ako po drugom kojem pravilu; 11. p. "Dat en ja za tvoga sina djevojku," rece joj car, "ako naeini most od moga dvora do svoga od bisera i dragoga kamenja."

Tako je nastavak izrnedu znaka navodenja i n primferima, kso Sto je ovaj: Kad bi u neko doba noci,

- 35

dodose vile na izvor i stadose govoriti, kako se izlijeci careva kci, "valja da nas je," rekose, "nekoslusao, kad smo govorile, da bi se ovom vodom iza nas izlijeciIa."

Kad govor izmedu znaka navodenja nije nastavak, 145 onda treba prva rijec u njemu da se pise s velikim slovom poeetnim, ako se i ne poeinje s govorom reeeniena ejelina; n. p. Kad je izisao pred narod, "Nije," rekose mu,

"od potrehe da govoris."

6. prva r ij e e poslije z n ak a pitanja (1), U6 koji je na s v r s e t k u r e c e n i c e (potpune ili krnje) ;

n. p. OJ svatovi, draga braeo, jeste Ii zdravo? Tdete li

svi zajedno gorom zelenom? - Tko je dosao ? Brat?

. A gdje je ?

Ako je reeenica, kojoj je na svrsetku znak pitanja, 147 samo jedan dio reeeniene cjeline te se nastavlja, onda

se prva rijee u nastavku ne pise s veIikim slovom po· cetnim, vee ako po drugom kojem pravilu; n. p. Jedan

ga putnik zapita: "Cije je to zito? ~ a on se prevari

pa reee : "Moje."

7. prva r ij e e p o s l ij e znaka uzvikivanja 148 (!), koji je na s vr set k u r e c e n ice (potpune iii krnje);

n, p. N e uzdaj se u silu covjecju! Uzdaj se u jedinoga Boga i u zivotu i u cas smrti svoje! - Na noge se! PuSku u ruke pa sa mnom!

• Ako je reeenica, 'kojoj je na svrsetku znak uzvi- 149

kivanja, samo jedan dio reeenicne cjeline te se nastavlja, onda se prva rijec u 'nastavku ne pise s vcIikim slovom pocetnim, vee ako po drugom kojem pravilu j n. p. Domacin mu prihvati: "Bog ti dobro dao!" pa mu rece,

da sjedne do njega.

Kadsto se posIije iste uzvicne rijeci (ili recenice), 150 s kojom se poeinje reeeniena cjelina., ~\.~~ ~~~~ ~\.\~~ %~~

- 36-

~ ~Ukim lIud opet 8 malim slovom pocetnim ; n. p. Go"llOdo! ,IMIt li I{n eult, kako snuje? - koje se moze naIliMti i ovako: Gospodo! -Ieste Ii ga euli, kako snuje? U IlOtonjoj se reeenic! upotrebljava uzvik Gospodo! sarno xato, da hi oni, kojima se povikuje, imali pozor na ono, !\to ee se govoriti, i zato se izgovara s osobitom snagom, a izmedU Gospodo! i Jeste Ii ga culi .. ima u govoru oveea stanka, pa bi se moglo i ovako napisati:

Gospodo!

Jette Ii ga culi, kako snuje? Nasuprot uzvik Gospodo! u prvoj reeenici nesto je me vezan s reeenicom Jeste Ii ga culi .. ? pa bi se eitava reeenica mogla i ovako udesiti: Jeste li ga culi, gospodo, kako snuje?

Pored toga s velikim slovom poeetnim II. p l s u se svagdje

161 1. imenice vlastite od svake vrste; n. p. Petar

Preradovic, Hrvat, Herceqoeac, Bunjevka, Zagorce, pleme Ozrini~i, selo Stubica, grad Zagreb, zemlja Italija, kraljevina Srbija, istoena Evropa, rijeka Sam, planina Velebit, ostrvo Krk . . .

1U a. .r edna ista imenica moze se pisati i s velikim i

s malim slovom poeetnim prema tomu, dali je ime vlastito iIi opce i n. p. Otisao je na rijeku. Otisao je na Bijelm (grad). - Nijesam vidio galeba (ptice), Nijesam vidio Galeba (broda). - Sjutra eemo u kolo. Sjutra

•

eemo u Kolo (drustvo) . . .

liS b. Bog je po nasem miAljenju vlastita imenica i

zato treba da se piAe s velikirn slovom poeetnim, a tako i Bog Oiao, Bog Sin, Gospod, Spasitelj, Stvoritelj .• ; presveta Bogorodica, blasena Djevica .. Nasuprot prema neznabozackomu misljenju treba pisati n. p. bog Neptun, ~'pf)f)i grcki .. , a tako i u zakletvi bogme.

- 37-

c. Imena za svetkovine pisu se s velikim slovom 1M pocetnim ; n. p. Blagovijest, Bogojavljenje, Bozic, Duhovi, U skrs ...

d. Imena za dane (u tjednu), mjesece i zvijezde 165 pisu se s malim slovom poeetnim : n, p. . . ove srijede,

• . mjeseca listopada iIi Qktobra; zvijezda danica . ., a nasuprot latinska (i greka) imena za zvijezde pisu se s velikim slovom poeetnim ; n. p.... zvijezda Satul'no, Jupitar, P,'tjade ...

e. S poeetnim se velikim slovom pisu i pridjevi, 166 kad se upotrebljavaju kao vlastita imena; n. p. Ivan Trnski, selo Visoko, grad Nooi, kraljevina Hroauka ..

f. Ako je ime vlastito slozeno od dvije rijeci (iIi 1117 od vise), onda se redovno samo prva rijec pise s ve.Iikim pocetnim slovom, vee ako je i druga rijec ime vlastito; n. p. Bijelo more, Dugo ~elo, Sara planina, knjizevno drustvo ~I atica hrfiatska, drustvo Crvenoga kriza, red Zlatnoga runa .. , ali nasuprot: Donja Stubiea, Gornja Bijeka, Nova GradiSka, Crna Gora (drzava), Zula Loko« (mjesto), Pokupski Soko (druswo)

. red Jlarije Terezije ...

g. Kao pojedinaeka imena (152) tako se mogu i 1118 slosena imena pisati razlicito ; n. p. Bijelo polje (polje

u Hercegovini), Bijelo Polje (varos u Hercegovini); gornja Bijeka (dio grada Rijeke), Gornja Bijeka (oso-

bito mjesto u Hrvatskoj, za razliku od drugoga mjesta,

kr,je se zove Donia Bijelr.a); donja Dolina (dio sela,

koje se zove Dolino), Donja Dolina (osobito mjesto u Bosni, za razliku od drugoga mjesta, koje se zove Gornja Dolina), donja dolina (dio polja okoljena gorama).

h. Takova slozena imena valja redovno pisati svako 159 napose; n. p. Dugo selo, do Dugoga sela, u Dugom selu . ,

-vee ako se prvo od njih ne mijenja po oblicima ; ta~~

- 38-

n. p. prema Banjaluke, u Ban~aluci. .. valja pisati i Banjaluka kao i Slankamen, Sarengrad . ., ali prema Banje Luke, u Banjoj Luci ... valja pisati Banja Luka. .

160 i. Ako je ime vlastito sastavljeno od dvije imenice,

a prva se od njib ne mijenja po oblicima, onda se imenice sastavljaju izmedu sebe znakom - (193); obje se imenice pisu s velikim poeetnim slovom, vee ako je druga ime opce ; n. p. HadZi-Osman, sa Hadii-Osma1lom, Budim-PeSta, u Budim-Pesti ... ; na OleiCgradu, od Cengic-age. . .

161 j. Pridjevi (i redni brojevi), koji stoje iza vlasti-

toga imena, pisu se s velikim poeetnim slovom; n. p. Aleksandar Nevski, Dusan Silni, Ludovik Veliki, Franjo J08ip Proi. - Kadato se nadn takovi pridjevi i pred vIastitim imenom; n. p. Crni Dorde, Visoki Stefan ...

- Od druge SI1 vrste pridjevi: blazeni, sveti ", koji se dodaju ispred imena svetaekih (ponajvise se pisu pokraceno bl. sv ... ); n. p. sv. Cirilo, sv. Sava... Kad sn taki pridjevi apozitivni, stoje iza vlastitih imena i pisu se s velikim poeetnim slovom, pa n. p. pored av. Ludovik . . . ima i Ludovik Sveti •..

Brojevi se pisu ponajvise rimskim hrojnim znacima; n. p. Franjo Josip 1., Lav XIII ...

S velikim poeetnim slovom pisu se

162 2. P rid j e v i, sto su od licnih imenica vlastitih

ili od imenica, koje se upotrebljavaju kao vlastite, postali s nastavcima ee, -j, -nii; n. p. . . pjesme Malttraniceve, sinovi Jakovljevi, vladanje Tomislavljevo; 0 Savinu dne, hram BogorodiCin; na Icanj dan, prije Miholja dne, milost G08podnja; krstenje Isanooo, djela Vrazoea ...

163 Jedan isti pridjev moze se pisati i s velikim i s

malim poeetnim slovom prema tomn, dali je postao od

- 39-

imenice vlastite iIi opce ; n. p... . djeea Ranova (djeea, sto im je otac eovjek, koji se zove Ban), djeea banova (djeea, sto im je otae ban); BogorodiCin evijet (koji pripada Bogorodici), bOf/orodi~in evijet (tako je ime jednomu cvijetu) ...

Ako je pridjev postao s kojim izmedu spomenutih 164 nastavaka prema imenu vlastitomu, koje je sastavljeno

od dvije imeniee a prva se od njih ne mijenja, onda se pridjev pi~e kao i ime vlastito (160); n. p ... u HadZiProdanoooi kuei, iz Cengic-agine kule ... prema: HadziProdan, Cengic-aga.. .

Ako se nade pridjev, sto je postao s kojim iz- 165 medu spomenutih nastavaka od imeniee vlastite, koja

nije liena, onda se pise s malim poeetnim slovom; n. p.

• . 0 bozitnjim i uskrsnjim praznieima, uskrsoo« jaja .. prema: Bozic, Uskrs . . .

Svi se ostali izvedeni pridjevi pisu s malim po- 166 cetnim slovom, vee ako su sami iIi viastita imena (156)

Ili dijelovi viastitih imena (161); n. p ... jezik hrvatski, knjiZevnost engleska, nwstarsko blato, manastir deeanski .. , ali nasuprot: kraljevina Hrvatska, u Engleskoj, , Mostarsko blato (kao jezero u Hereegovini blizu Mo-. stara), StjepanDd:anski ...

Ako je pridjev postao prema imenu vlastitomu, 167 koje je sastavljeno od dvije imeniee a prva se od njih

ne mijenja, onda se pise i prva imeniea s malim potetnim siovom; n. p .... u budim-pestanskim mlinovima . . . prema: Budim- PeSta . . .

Napokon se pisu s velikim poeetnim slovom neke rijeCi

III. za znak p os t ova nja, i to

1. Ii e n e zamjeniee Ti .. , TiJoj .. , Vi .. , Vas •• 168 u listovima, molbenicama, izvjestajima i besjedama, a

- 40-

nasuprot u razgovoru (u pripovijetkama i dramama) pisu se s malim poeetnim slovom;

1~9 2. imeniee kao ti tule visokih liea; n. p. ce-

sarsko i kraljevsko apostolsko fTelicanstvo .. , Vasa UeoritoBti!

170 Tako se pisu i zamjenice za trece lice, koje se

ticu najvitiih lica; n. p. . . vojska Njegova Velicanstva, dvor J!rjezina Viaoeanstva, s Njihovim Velieanstvima: pismo Njegot'e Svetosti pape Lava XIII., od Njegove Svetosti patrijarha Georgija .

II.

172

Kako se piSll sastavljene rijeci.

I. Sastavljene se r ij e e i p i s u zajedno:

1. a k 0 s e jed nom u 0 d sa s t a v nih d ij e I 0 va ne o sj ec a z n ac e nj e, jer nije ziva r ij e e, p a se sam s o b o m nikako ne govori; tako treba da se pise zajedno n. p. danaske, dokle, donekle, njojzi, odaole, ooamote, ueastopce .. , bnduci da se sastavine -ke, kle, -nekie, . zi, -vle, -te, -stopce... same nikako ne govore;

2. ako se sastavnim dijelovima svakomu n a p o s e o sj e c a z n a e e nj e, ali se jedan od njih sam s o b o m ne govori u onom obliku g r a m at i e k o'm, u kojemu dolazi u sastavljenoj r ij e c i ; tako treba da se pisu zajedno n. p. onomadne, valjda, moida .. ) buduei da se mos-, onoma-, valj- .... ne govori nego moie, onom, valja .. ;

3. a k 0 s a s t a v n i d i j e I 0 vi, k 0 jim a s e svakomu napose o s j e c a z n a e e n j e te se i govore sami sobom, stoje samo u misli i z m e (1 use b e u s v e zig ram at i c k 0 j, a ina c e nije sveza g r a m a t i e k i i s r e e e n a u s a s t a-

171

173

-41-

v 1 j e n 0 j r i j e c i ; tako treba da se pise zajedno n. p. obadvjema, dovijek, iskraj, odmah, dvaput .. , buduei da bi po gramaticko] svezi, u kojoj se 'izmettu sebe sastavni dijelovi, trebalo da glase spomenute rieel upravo objemo dvjema, do vijeka, iz kraja, od maha, doa puta .. ;

4. ako se sastavnim d ij e l o v i m a svakomu 114, napose o sj e c a z n a Senj e, ali se to poje d i n ae ko i prvo z nae e nj e ne osj e ea vise u sastavljenoj ri-

j e ci; tako treba da se pise zajedno n. p. Bilo je ondje preko otamdeset ljudi. Udario je nase (natrag). Posta kupi, ode .. , ali nasuprot: Bilo je ondje neko osam deset ljudi. Udario je na se odielo. Po sto kupio, po to

i prodao ...

II. Pored tih kao opcih pravila moze se jos napose spomenuti, da se pisu zajedno

1. rijeci, kojimaje prva pola prijedlog iIi drug a 175 rijeeca njegove vrste ; takove su rijeei n. p. beskucanik, bezglasan, doruiak, dovoljan, doteCi, izvrstan, izvesti, nagluh, nakraj (sela), okra tak; pomajka, prababa, prekrvlIik, presvet, preispodnji, prilud, prioezati, prosjed, sugluh, sunasljtdnik . .;

2. rijeei, kojima je prva pola i; takove su rijeci 176 n. p. igda, igdje, ikad, ikaka», ikako, ileo)i, ikoliko, iii,

iole, ipak, ista, isto, itko .. ;

3. rijeci, kojima je prva pol a ne; a ima ih od dvije wste: jedne 8U imena i prislovi, a druga glagoli.

a. U imena i prislova ne pise se odjelito ri- 177 jeeca ne; n. p. nebrat, necolJjek, nedjelo, neprijalelj, tlevjera, nezqoda, nemio, neoeseo, nezazoran; nehotice, nemalo (Ja sam nemalo kao i ti velik), nenadno ...

Sarno po spoljasnjem oblicju svojem pristaju ovamo 178 zamjenice i prislovi, kao n. p. sto su neiko, nesto, neqda,

- 42-

negdje, nekad, nekf!,ko . ., za koje se govori u nekim krajevima (ali se u hrvatskom jeziku knjizevnom ne upotrebljava) i njetko, njesto, njegda ..•

179 U primjerima, kao n. p', lito su. Je li ti one brat?

nNe brat, nego rodak." - Je li ono dijete milo? nNe milo, ali veoma lijepo". - Cini mi se, da je to davno bilo. liNe davno, ali bit ce vee dosta vremena". - Ti si uvriedio ne samo mene, nego i svu moju porodicu .. , pise se rijecca ne odvojeno od rijeei, koja je za njom, a i ne moze se drukeije pisati, ali spomenuti primjeri mogli bi se prema duhu hrvatskoga jezika i bolje reci ovako: . . Nije brat, nego rodak . .. Nije milo, ali je .• Nije davno.jili .. Ti nijesi· uvrijedio samo mene, nego .. I tako ce slabo biti prilike, da se ne pise odjelito od imena (iIi prislova), a pise se odjelito, kad prema- ne stoje nasuprot rijeci ali ili nego.

b. U g 1 ago I a se pise rijecca ne iIi odjelito od glagola 'ili zajedno s njime.

180 IX. Zajedno se p i s e u onim oblicima gla-

golskim, koji se o sj e c aj u kao pridjevi iIi p r islovi (po 177), a to je svagda particip pasivni a kadlito i particip preterita aktivni 11. (za koje vidi nize pod 183), rjede particip prezentski; tako treba da se pise

, n. p. nebrojen» blago, eudo necuveno i neoideno, covjek neoprana jezika, nezvani gosti, neiskazano lijepo .. ; neeuo (kao gluh), nevidio (kao slijep; Tko cujaBe, necuo se cini, a tko vidje, cini s' nevidio), nevaljao (kao rdav) ~ .

181 U primjerima, kao n. p. lito je: Kako je lijepo po-

koseno l nNe koseno, nego strizeno !" .. , pille se rijecca ne odvojeno od participa, koji je za njom, a i ne mose se drukcije pisati, ali take primjere trebalo bi bolje prema duhu hrvatskoga jezika upravo reci: .. , Nije koseno, nego strizeno l (lspor 179.)

- 43-

~. Odjelito se pi s e u svjema ostalim obli- 18~ e i rna; tako treba da se pise n. p. Ne piSem. Ne Citak.

Ne cusmo. Ne gledajfe! Zlo je poei, a gore ne poCi! Teske vuku ne jeduci mesa. Od ruke ti nista ne rodilo! Rastadosmo se ne rekavsi jedan drugomu ni rijeci . . .

Kad se particip preterita aktivni II. osjeca kao 188 pridjev, onda se rijeeca ne pise zajedno s glagolom a inace svagda odvojeno od glagola ; tako treba da se plse

n. p. Tko vidje, cini se netJidio (slijep) .. , a nasuprot:

Bio u Rimu, a ne oidio pape. Ispor. 180.

i. U ovo se nekoliko glagola ne pise rijeeca ne 184 nigda odjelito: nedostajati, nestati, nemoCi (kao biti bolestan), nenavidjeti, nestaiati; nestati. Odijelivsi rijeecu M· glagoli dobijaju drugo znaeenje ; n. p. Oni se nenaoide (Oni se mrze) Oni se ne navide (Oni se ne slazu, ne

zive u ljubavi). - Ja ne mogu (Ja nijesam jak, podoban, vrstan ... ) Ja nesto nemogu (Ja sam nesto bolestan). - Nestani novaca, nestani prijatelja! Ne stani nogom onamo! ...

Tako se svagda zajedno plse: nemoj, nemojmo, nemojte.

N erazdijeljeno se piau glagoli, u kojih rijecca ne 185. nije prva sastavina; n. p. iznenaditi, iznevjeriti, obnevidjeti, snebiti se, sneveseliti se, zanemariti ...

a. U I glagolskim oblicima: nijesam.., nijesu, 186 nemam .. , 1temaiu (mjesto 1Ie jesam . . , ne je3u, ne ;mam .. , ne imaju) sazela se rijecca ne s glagolom tako

te se ne moze nikako odjelito pisati.

Glagol imati s rijeecom ne govori se a po tome i 187 pise u prezentu, imperativu i participu prezentskome redovno nemam .. , nemaj . ., nemajuCi . " a u ostaIim oblicima ne imah, ne imao, ne imati, pa tako i u samom prezentu u oblicima ne imadem. ., ne imadu.

- 44-

188

Napokon se pisu zajedno

4. rijeei, kojima je prva pola rijeci IIi: to su zamjenice i prislovl ; n. p. uitko, nista, nikoko», nigdje, nikad, uikoliko . ., a sa zamjenicama izjednaeio se u tome i broj [edcu, te glasi nijedan . . .

Kad bi pred take zamjenice trebalo da dode 'prijedlog, onda mu je mjesto izmedu rijeece j/; i zamjenice, a sve troje pise se svako napose ; n. p. ni od koga, ni u iemu, ni za sto, ni u kakoo doba, ni na koji naein, ni u jednoga cara .. , mjesto: od nikoga, u nicemu, za nisto, u nikaho doba, na nikoji naein, u nijednoga cara,.

Kadsto bude nista po znacenju kao imenica i u tom Be dogadaju ne rastavlja rijecca ni od zamjenice !ita; tako se n. p. prema: Taj je covjek nista (kao nistal'ac) 'govori: Oni ga svi drfe za nista (kao za nlstavca), mjesto kojega ne bi pristalo: . . .dde ga ni z;\ sto.

Prema 174 treba da se pise zajedno n. p. niposto, " kad znaci sto i prislov uikak» (Niposto da ne diras u to !).

III. Sto se pojedinih vrsta tice, to se

1. i men ic e sa 8 ta v Ij e n e pisu redovno (ponajvise prema 171-174) zajedno; n. p. bratuced, danguba, domazet; dorueak, kamioao, polubrat, prekorude, soihljebnik, &va&tomanac, svilengaca, soreimaniija, oarimeso . .; tako se pisu i rijeCi, kao sto su: Bioqrad, croenbrk; Sareu· grad, , (vidi 159), a (po 172) valja pisati: sjeverozapad, jugoisiok . : .

2. Ako se dvije imenice zajedno s as t avljaju nepromjenito te se svakoj napose osj e e.a z n a c e nj e, a prva se od njih ne mijenja nikako po obIicima, onda se obje sastavljaju izmeitu s e be znakom -. Tako se sastavljaju

189

190

191

1"2

193

- 45-

a. imenice, kojima se kazuje z aj e d i ns tv o. 194,

,

n. p. Budim-Pesta (grad, koji je sastavljen od Budima

i od PeSte) ...

Tako se pisu i one sastavljene imenice, od kojih 195 prva znaei pocetak a droga svrsetak necemu ; n. p .... zeljeznicka pruga Zagreb-Rijek(~ ...

Mimo pravilo (172) pi~e se Austro- Ugarska. 19i b. imenice, od kojih je jedna drugoj do- 197 datak; n. p. CengiC-Aga, HadZi.O,jman, Kacic-Miosi6, nadzak-baba, remek-djelo, Rizvan-beg, Zagreb-grad ...

Tako treba da se pored: necak Sibinjanina Janka, 198 cara Nernanje blago . . . pise : necak Sihinjanin-Janka, car-Nemanje blago .. , jer se prva imenica ne mijenja.

Kad se u pjesmi nade jedna imenica u vokativu, a tre-

balo bi da je u nominativo, kao i droga B.tO je, onda

se pise svaka napose bez znaka - ; n. p. Zemlji pade starac Radivoje (mjesto: starac Radivoj) ...

c. imenice, u kojih u prvoj poli mjesto 19!) pridjeva, koji bi drugoj poli trebao, stoji imenica, od koje taki pridjev postaje; n. p. ivan-cvijet, jelen-rog, ljiljan-gora, paun-pero, raj-bosiije, rim-papa, slavuj-grlo . . . mjesto ivanjski clYijet, rimski papa, slavujevo grlo . . .

Imenice, koje su ta:ko postale od torskih rijeel, 200 pisu se razlieito ; n. p. alod-barjak (barjak jednoga alaja), Qiajbeg (beg nad jednim alajem), delibasa (basa nad delijama), demir-pendder (pendzer okovan demirom) . . .

2. Zamje nice i rife ci njihove vrste p i s u se 201 red 0 v no z a jed no: n. p. uetko, nista, kojigoa, Cijigod, njojzi, kojekakav, svakoji, sVaSta, stosta . . .

Oblik nj pise se odjelito od p r lj e d l o g ay np. ~2 na nj, po nj, u nj, poda nj. ,kao i oblik mnom, n. p.

,a mnom ...

- 46-

Po 189 treba da se prema uitko; nisto . . . piSe n. p. ni od . koga, ni u iem« . . .

208 Tako treba i prema kojigod, kqjegagod, stagod,

kakvimgod . . . da se pise n. p. koji se god. . ,kojega • mu god, sta se god, kakvim te god . . .

Tako treba i prema kojeSta, kojekaki . . • da se pise n. p. dogovaraju se koje 0 cemu .. , svaltaju se koje za kake sitnice .. , ali nasuprot: dogovaraju se 0 kojeCemu .. , svadaju se za kojekake sitnice ...

204 3. Pridjevi se redovno p i s u z ajedno; n. p.

sebeenao, svagdasnji, samoolaetau, nakri», predobor, najbolji, nepraoedan ...

205 Prema sastavljenim imenicama, kao sto su n. p. Bu-

dim-Pesta, Kacic-Miosic, R/zvan.beg (194. 197) .. , pisu se i pridjevi; 11. p. budim-pestaneki, Kaeic-Miosicev, Ilizoanbeqo» .. a tako i car-Lazareoa vojska (vidi 198) ...

206 Prema 195 i 196 pise se austro-uqarska drzava,

rijecko-karlovacka zeljeznica .. , a tako se pise i hrvatskoslasonsko-dalmatinska. vlada ...

207 M i mop r a viI 0 pise se veleuceni, visokorodeni..

208 N e v alj a nikako pisati sjeoero-zapodni, jugo-istocni

(192), juzno-slovjenski .. , nego treba da se p i s e sjeverozapadni, jugoistocni, iuznoslovjenski." kao sto se pise cmoqorskt, svetogorski ...

209 4. Brojevi se redovno p i s u zajedno; n .• p.

dvadeset, dvjesta, trista, trideseti, samdl'ugi, eamtreei, samotreei, obadoa, obadvije, dvaput .. , ali nasuprot: doadeset i pet, iri stotine, trideset i prvi ..

210 5. G lago Ii se sloseni pisu nerastavljeno (vidi 175)

n. p. dotjerati, ispresti ...

Eako se piSu .glagoli u poricanju (sa riieccom ne), vidi pod 180--187.

- 47-

Rijecca de stojeci poslije oblika za 2. lice imperativa sastavlja se s njime u jednu rijec pa se tako zajedno i pise ; n. p. Dajde) Upitajde! Recidete; . ., a nasuprot: De ,upitaj! De recite! ...

6. Prijedlozi se s l o z e n i p isu nerasta- 211 v Ij en 0; n. p. izdno; nakraj, posred, zaradi, ""oci ...

Do i po u primjerima, kao n. p. sto su: Ode 212 Marko do pod kulu svoju . .. Po s tri koplja u visinu skaee .. , nijesu dijelovi slosenih prijedloga (kao n. p.

sto je iz u prijedlozima: iznad, ispod ... ) i zato se pisu napose.

7. V e z n i c i se slozenipisu redovno nerastavljeno; 218 n. p. ali, ama, dali, eda, ili, ipak, premda ...

8. P r is I 0 vise slozeni pisu redovno nerastavljeno; 214, n. p. doslije, doole, gdjegod, lcadgod, kodno, obista, odmah, odnekud, ondan, naizust, neoidice, nigdie, zaludu ...

ill.

Kako se rastavljuju rieiH na slogove,

Kad u pisanju zatreba da se r ij e c rastavi, onda 215 v a lj a d a s e r a s t a v i po ovom p r avi l u: prva pola od r ij e c i treba d a je sam a potpun slog

iIi da s e z av r s uj e s potpunim s l o g o m, a po tome i dr ug a pola tre ba da je sarna potpun slog iIi da se p o c i nj e s potpunim slogom; tako se n. p. rijec ucionica (sastavljena od slogova u-cio-ni-ca) moze rastaviti u ove pole: u-Cionica, uci-onica, ttcio'nica, ucioni-e«.

U pisanju se rastavlja r ij e e , kad se ne 216. m o z e c i t a v a ispisati u istoj vrsti, nego jedna

pola od nje treba da se prenese u drugu vrstu. Raspolavljajnci rijeci nek se gleda, da se ne nade u".ied.t\.(\\

- 48-

217

poli samoglasno sarno; tako nek se ne raspolavljaju rijeei ovako: u-Hcnica, razumi-o... nego n. p. ovako: uci-onica, ra-zumio ... - Jedna se pola rastavlja od druge znakom " (u stampanju znakom -). koj i se svagda stavlja za prvom polom u i st oj vrsti.

Po drugim s e pravilima rastavlja r ij e e, kad se (za nauene poslove) h oc e da p o ka z e, od kojih je dijelova postala; tako se n. p. rijeci plete, spasti.. rastavljaju u pis a nj u ovako: ple-te, spa-sti .. , a da bi se pokazali dijelovi, od kojih su postal!', treba ih ovako rastaviti: plet-e, s-pas-ti ..

Sarnoglasna, koja sama sobom iii s jednim iii sa vise BUglasnih cine slog, mogu. biti razmjestena, u rijeeima ovako: I. samoglasna su sama jedno do drugoga j II. izmedu samoglasnih ima jedno suglasno; III. izmedu samoglasnih imaju dva suglasna j IV. izmedu samoglasnih imaju tri, i V. izmedu sarnoglasnih imaju cetiri suglasna.

I. Ako su dva samoglasna j e d n o do d r ugoga, o nd a jed no prip a da jed nom u a d rugo drugomu slogu; n. p. Eu-o, Da-ui, ka-urin •. , pa tako su i u rijeeima, kao iito su gr'oce, su'rzica, umr'o .. slogovi: gr-o-ce, su-r-si-ca, u-mr-o... a u rastavljanju ne pise se znak' (I8b), ako se takovo r nade na svr~etku jedne pole za suglasnim iIi u poeetku droge pole pred suglasnim; n. p. gr-oce, su-rzica ...

II. 1. Akoje izmeilu samoglasnihjedno suglasno, onda pripada ono potonjemu slogu,ea prednji slog izlazi otvoren (t. j. iii je samoglasno samo, iii se zavrsuje na samoglasno); n. p. mate-re, u-mo-ea-ti, vi-je-nac, ko-or-iast, kr-oo», sa-tr-ven ...

2. S 10 zen e se rijeei rastavljaju na slogove jedne a. po spomenutom pravilu kao i proste r ij aei, a druge b. mimo spomenuto pravilo a prema s a s t a-

~18

219

220

-= 49 -

vinama, od kojih su s l o z en e ; n. p. a) be-zaJco-nj~, i-si'Ba-ti, i-zu-ti, i-ie-ti, o-bi-jest, o-bu-ci, o-bu-ti, o-tt1-ti, o-ti-ma-ti, pri-Ci, ra-ead, ra-su-lo . .; b) naji-Bti-ni-ti-ji, rae-vre-i-qra (razvrzigra), Ha-san-a-ga (Hasan-aga) •..

III. 1. Ako su i z m e du samoglasnih dva su-

.g l a sna, a .

a. oba se suglasna zajedno mogu sa sa- 221 moglasnim, koje je z a njima, izgovoriti odjelito od samoglasnoga, kojeje pred njima, onda

o b a suglasna pripadaju potonjemu slogu, a prednji slog izlazi otvoren (ispor. 219); n. p. do-bro. i-sko-ti, ju-tro, po-sti-ti, pr-s~-nak ...

Slova lj, nj vrijede vazda kao jedno suglasno ; po 222

ome rijeci, kao n. p. 8tO su poiie, znanje, uljez, dunja •.. treba da se rastavljaju (po 219) ovako: po-lje, ena-nje, u-ljez, du-nja . .. To vrijedi i za dz (n. p. ha·dii-ja, ho-dZa), vee ako se nade u slozenim rijeCima (n. p. nad-Zi-tJje-ti, pod-ze-ti), koje vidi pod 225.

S u g la s n 0 j sa s u g 1 a s n i m, k 0 j e j e pre d 223 nj ime, pripada vazda potonj emu slogu, vee

ako u slozenim rijecima (za koje vidi pod 225); n. p. sla-bje-ti; gr-mje-ti, fii~dje-ti, tr-pje-ti, le-tje-ti; po-du-~je na-ru-cje ...

b. Ako se 0 ba suglasna zajednone mogu, 22.1

•

1Ia samoglasnim, 8tO je za njima, izgovoriti

odjelito od samoglasnoga, koje je pred njima, o nda pry 0 suglasno prianj a uz p r ednje s a m oglasno i e i n i s njime slog zatvoren (a slova lj, flj vrijede vazda kao jedno suglasno); n. p. sjaj-nu , mal-ko, bum-bar, man-ti-ja , Mar-ko, jev-tin, om-da-ti, mro-ke, zed-ca ...

Bros : Hroatsla; pl"avopis •

- 50-

2. Sl o z e n e se r ij ec i rastavjaju na sl o-

gove

225 a. prema sastavinama, od kojih su slosene ;

n. p. Ra-do-sla», na-dmem , po-enem , pri-pnem ; is-Cisti-ti, nad-oi-ka-ti, na-door-ni, ob-ja-vi-ti, o-bje-lo-da-ni-ti; o-dje-li-to, od-je-sti, po-dlo-ni-ca; pod-lo-zi-ti, po-doo-ri-ti, pod-oos.: pod-ze-ti, ras-ii-ni-ti, u-eoo-ii-ti, us-ta-Ci ...

226 b. Suglasno, sto je postalo od dva s u-

glasna, pristaje k potonjemu slogu; n. p~ i-ste-ti-ti, (m]. i~stetiti), i-stu-pi-ti (mj. i:eatupiti) pored is·tu-pi-ti (n. p. noz), ra-sje-Ci (mj. ra:esjeCi) pored ras-tu-riti, ra-eta-vi-ti (mj. ra:estaviti) pored ras-ta-li-ti .. , a tako se rastavljaju i rijeei, kao n. p. sto su o-bje-si-ti, (mj. obvjesitt) pored ob-je-sti se, o-blalc (mj. obvlak) pored ob-la-ma-ti . . .

227 IV. 1. Ako s u i z m e du s a m o g Ia s n i h tri s u-

glasna, a

a. sva s e tri suglasna zajedno mogu sa sam 0 g I a s n i m, s t 0 j e z a nj i m a, i z g 0 v 0 r i t i odj elito od samoglasnoga, ko j e j e pred njim a, onda sva tri suglasna pripadaju potonjemu slogu, a prednji slog izlazi otvoren (ispor, 219); n. p. co-vje-stvo, se-sira . . .

228 b. Ako se sva tri suglasna zajedno n e

•

mogu sa samoglasnim, sto je z a njima, izgo-

voritiodjelito od samoglasnoga, koje je pred njima, onda prvo suglasno prianja uz p r e d nj e samoglasno i cini s njime slog zatvoren (a slova lj, nj vrijede vazda kao jedno suglasno); n. p. ban-ski, car-ski, crp-sti, Hr- tat-ska; ljud-ski, rot-kva; BUzanj-ski, ni-kolj-ski . . _

- 51-

2. Sl o sen e se rijeci rlLstavljaju na slogove ~29 prema sastavinama, od kojih so nastale; n. p. istla-ci·ti, iz-dno, ob-stri-je-ti, ras-tvo-ri-ti ...

Slozenih rijeci prema. 226 ne ee biti.

V. 1. Ako su izmedu samoglasnih cetiri 280 suglasna, onda k potonjemu slogu pripada onoliko suglasnih, koliko se zajedno mogu

sa samoglasnim, s t o je za njima, i z g o v o r i t i,

a prednji slog izlazi zatvoren; n. p. cor-stoo, lo-kom-eteo, po-kuC·stvo, rop-stoo, ta-jan-stven . . ; rijeci,

koje bi trebalo tako odijeliti te bi po dva suglasna pristajala uz prednji slog (kao n. p. pont-Bitt), ne ee biti u

hrvatskom jeziku. .

2. Slozene se rijeci rastavljaju na slogove 281 prema sastavinama, od kojih su slosene ; n. p. nad-stri-je-U-ti . • .

IV.

Kakvi se znaci upotrebJjavaju u pisanju rijeC5i.

1. Vetiri su znaka za akcente <,,, , A), a 232 u svakidasnjem se pisanju ne biljese, vee kad zatreba,

da se pokaze razIika izmedu rijeci i oblika, kojim se znaeenje ne mose ni po cemn razabrati nego samo po akeeutu; tako se obiljezuju akcentima rijeci n. p. grdd

i grad, p8s i pas, scimo i samo .. , i oblici, n. p. primjerd i primjera, juncika i juncilca . . , kad se lie bi moglo drukcije znati, misIi Ii se n. p. grad iIi grad .. ,

je li junaka ... genitiv jednine (juncika) iIi je genetiv mnozine (juncika) . . .

Ponajvise se biljezi akcenat u oblicima za genetiv 238 mnozine, i .to redovno samo znakom A na posljednjem slogu, te je n. p. jttnakd genetiv mnozine a bez akceu.ta.

....

- 52-

(iunaka) genetiv jednine. Sasvijem j e nepotrebno b ilj e Zi t i a k c e 11 at, kad 0 blik sam sobom ili u svezi s drugim rijeclma ne dopusta nikakve sumnje; tako n. P, ne treba biljezitl akcenta u oblicima: otaea, mnogo zena, velikih junaka, od junaka, koji su se proslavili .. , jer je jasno, da su to oblici za genetiv mnozine.

II. V e z i c a » se upotrebljava

234 1. u pisanju sastavljenih rijeci (kao n. p. sto su

remek-djelo, slamj-grlo, Sar-planina ... ), za koje vidi pod 160. 193-200. 205-206;

235 2. u rastavljanju rijeci na slogove (n. p. OfJ-ci-ca)

i u prenosenju rijeci iz jedne vrste u drugu, ZIL koje vidi pod 218-231.

236 III. Zagrada () se upotrebljava pokazujuei, da

se ono u rijeci, 8tO je zagradeno, mose po volji i izostaviti; n. p. Rijec iguman glasi u genetivu jednine igum(a)na .. , koje znaei, da se igum(a)na mose citati i igumana i igumna.

IV. A p 0 s t r 0 f '

237 1. stavlja se na ono mjesto u .rijeci, na kojemu je

izostavljeno samoglasno (rjede suglasno); n. p. Pomott Bog! Stan'de I MoP Ii znati? (mj. Pomozi Bog! Stanide I MozeS Ii znati ?).

238 Sasvij em s e kri vo b i lj e s i apostrof

a. z a prijedlozima k i s u primjerima, kao n. p. 8to BU: ~ tem, s' tobom, jer ti prijedlozi s dodanim samoglasnim a glase samo ispred nekih suglasnih ka, sa (n. p. ka gradu, sa sobom) a drukcije redovno k, s;

b. za Im en i Sn im 0 blikom njl n. p. na nj' •. , jer je oblik nj (mjesto kojega. se govori i njega) sam sobom potpun obIik.

I!S9 2. Znak ' biljezi se i uz r U rijecima groce, po'r-

'Dati se .. (17), da H se razIikovalo od drugoga glasa

- 53-

r (u rijeeima: grom, 8urvati ... ), koje je sugIasno kao i ostala suglasna.

V. Toeka • biljezi se

1. poslije rednih brojeva za razliku od glavnib bro- 240 jeva; n. p. Josip II. umrije 20. veljaee 1790 .. u Beeu .. ;

2. poslije pokraeenih rijeci. 241

Koje se rijeei u pisanju pokracuju i kako se pokracnju, to odreduje obieaj, a p o k r acuju s e rij e ei ponajviAe tako, da im se pis e iIi sarno p r v 0 s I 0 v 0,

n. p. P. P. (petar Preradovie), g. (gospodin), o. g. (ove godine), o. m. (ovoga mjeseca), i t. d. (i tako dalje),

t. j. (to jest) .. , iIi prvo i posljednje slovo, n. p.

dr. (doktor) .. , a moze se pisati i vise p o e e t n ih slova, ali ne smije d a bude potpuni slog i da

se zamoje na samoglasno, vee ako lie pored prvoga slova uzme jos i posljednji slog; n. p. kr. (kraljevski),

pl. (plemie). a. or. (austrijska vrijednost), zem. (zemaljski),

vel. gimn. (velika gimnazija), raer, (ili r., razred); gdCna. (gospodiena) ..•

Pokraeene rijeci dOD, fra, prllJ .. , koje se tako i govore, ne pripadaju ovamo.

Pokracenice za metrleke mjere pisu se bez toeke; 24.2 n. p. 1 (litra), m (metar), mm (milimetar), 9 (gram), leg (kilogram) ...

•

Cio tre6i.

Kakvi se znaci biljele u pililanju reeealea, (Interpunkcije ).

I.

Tocka. 'I'oeka • treba da se biljesi

244 1. na s v r s e t k u r e e e n i e n e cjeline; n, p.

Kr» nije ooda. - Veresija gola sija. - BoZiC prode, zima dode, - Tko te pre? Turcin.

Na svrsetku receniene cjeline moze biti i znak pitanja i znak uzvikivanja, za koje vidi pod 2~6. 249.

Prva rijec poslije tocke pise se B velikim slovom pocetnim

za koje vidi pod 141.

2. Na s vr se tk u pojedinih r ij e c i, i to

a. u natpisima (140); n. p. Prvi ljudi. Od P. Preradovi6a. Prra rijec' poslije tocke piile se s velikim slovom poeetnim,

za koje vidi 134.

b. za rijeeima, koje su pokraeeno zapisane, kao n. p. i t. d., i za rednim brojevima; vidi pod 240 i 241.

II.

Znak pitanja.

245 Znak pitanja 1 treba da se biljezi mj est 0 toe k e

n a svr s e tk u pitanja (pravoga iIi direktnoga), koje se spominje rijec po r ij e e ; n. p. Koja ti je go-

- 55-

lema nevolja? - Kome eu se privoljeti carst1lu? - Komu piSe8? Bratu? - A sa sto te imam, kad mi He ces u nef)olji pomoCi?

Na zametku pitania (nepravoga iIi indirektnoga), 24,1) koje se ne spominje rije~ po rijec, ne biljezi se znak?;

n. p. Pitali Kraljeviea. Marka, kako je postao onaki junak, a on odgovori, da je nauelo od djece i od pasa.

Ako ima vi~e pitanja a nijesu izmeilu sebe u misli 246 tje~nje vezana, onda se na zavrsetku svakoga pitanja biIjdi znak?; n. p. Gdje si bio? Sta si radio? - Sto

se srdiS? Sto ti se lice promHenilo?

Ako ima vise pitanja pa su izmedu sebe u misli 2,17 tjesnje vezana, a osobito veznicima, onda se samo na zavrsetku posJjednjega pitanja stavlja znak?, a do potrebe rastavljaju se pitanja jedno od drugoga zarezom;

11. p. Zar hajduci da nam sude i knezove i braeu. naSu

da biju? - Tko nije zgrije8io, tko li tIe ce?

Kadsto se moze jedna ista reeenica prema razliei- 248 tomu pomisljanju biljeziti i sa znakom pitanja i sa zna-

kom uzvikivanja; n. p. Kako je dugaeak toj most? - Kako je dugaeak taj most!

Kad se poslije znaka ~ pise veliko a kad opet malo poeetno alovo, vidi pod 141 i i47.

..

III.

Znak uzvtkivanja •

Znak uzvikivanja ! b i lj e z i se poslije u z- 248 vi k a (a uzvik moze biti i eltava reeenica iIi dio recenice), kojim se izrice silnije cuilenje, zeljenje, proklinjanje, zaklinjanje, zapovijest, pozivanje, pozdravJjanje .. ;

n. p. Aoh cuda! - Gle ti njega! - Kud se to dijeva

rod 8 nase jabuke! - Dobra gvozda u losa junaka!

- 56-

8 vama dQsla avaka areca i sam Gospod Bog! - Tako mi ocinjeg vida! - Da si brzo k vodi Drini! - Goepodo poslanici! - V isoka olado I

Kako ee. moze jedna ista receniea prema rashcitomu pomiSljanju biljeZiti i sa znakom uzvikivanja i sa znakom pitanja,. vidi pod 248.

250 Ako ima vise uzvika a nijesu izmedu sebe u misli

tjesnje vezani, onda se na zavrAetku svakoga uzvika bilje~i znak!; n. p. Ooamot«! Evo suhote! - Kcerko! Bog ti dao svaku sreeu! - U zao Cas! Ja tebe izbavik, a seoe pogubik! - DrZi! Ne daj!

251 Ako ima viSe uzvika pa 8U izmedu sebe u misli

tjesnje vezani, a osobito veznicima, onda se samo na zavrSetku posljednjega pitanja stavlja znak uzvikivanja, a do potrebe rastavljaju se uzvici jedan od drugoga zarezom; n. p. 8vako drvo urodilo, a jasika ne rodila, vee jasika trepetala usred ljeta i bez vjetra I - Umukni, pukao! - Prodi me se, Bog s tobom I - ToCi oino, Radoslave slugo! - Pomagaj, brose, za Boga! - Bogom braso, ltrabri Crnogorci I - Vlasi odasvud I PuJke,. noze! - Konja, konja, Haso, koni«!

252 Kad bi u istoj reeenici trebalo biljesiti prema je-

dnomu dijelu znak pitanja, a prema drugomu znak uzvikivanja, onda se biJje~i samo jedan znak (jer je i onako pitanje i uzvik blizu jedno drugomu; vidi pod 248), i to ponajvise kakav treba da bude prema potonjemu dijelu; n. p. Sta je, brate, za Boga! - Za Boga, broter sta je to? ... Ako je u pitanjn posljednja rijec vokativ sam, bilje~i se znak pitanja; n. p. Sta ie to,djeco?

258 Yok a ti v se nalazi u pocetku reeeniee gotovo

samo u onoj sluzbi, kakva se spominje pod 150, pa se po tome biljezi ponajvise sa znakom uzvikivanja (a. osobito, ako se nade vise vokativa); n. p. Kcerko!

- 57-

Iz ovoga doma izljegla u dobri Cas, a u drugi dom uljegla u bolji Cas / - Ljudi Atenjani / Po svemu 'Vas vidim, da sfe vrlo poboZni. - 0 aZdajo, 0 azdajo! lzidi mi na mejda", da se jos ogledamo! . . • Ako je vokativ u tjeAnjoj svezi s ostalom recenieom te se ne izgovara 8 osobitom snagom, onda se biljezi za njim

• samo zarez; n. p. (Je si l' koga 'Didio?). Brose, nijesam. vidio nikoga.

Na kraju reeeniee biljeZi se vokativ sa znakom 254 uzvikivanja, a od ostale se reeenice rastavlja zarezom;

n. p. Skin' oruZje, neznana delijo / Vidi joA pod 252.

U reeeniei samoj ne biljeZi se vokativ sa znakom 255 uzvikivanja, a rastavlja se od ostale recenice zarezima;

n. p. Vidio sam, braie, sve selo veselo.

Kad se poslije znaka I pise veliko a kad opet malo poeetno slovo, vidi pod 148-150.

IV.

Z are z.

Zarez , biljeZi se u samoj r e e e ni en c] cj e- 256 l i n i i r as t av l] a nje z i n e dij elove. Prema tomu biljezi se zarez ponajvise

I. izmeilu r e e en t c a, od koj ih je sasta- 2u7 vljena r e e en Ie n a ejeIina, a reeeniee su iIi a)jedna

do druge iIi b) jedna u drugoj; n. p. a) Tko brso sudi,

brzo se kaje. - Sto visoko leti, na nisloo pada. - Vi-

~~ ~emo, tko je vjera i neojera. - Zna, sto je car veeerao. - Blago majci, koja ga rodila! - Gdje koga boli,ondje se i pipa. - NaJao je crkvu, gdje se Bog moli. '-:- Kad ma'Cka kod lc1de nije, onda se miSi »eeele.

- Dokle prosi, zlatna Ulta nosi. - V.ae u", zamillli,

nego more ponee« - Dode zapovijest od cara, da se ide

na vojsku. - mase ih po zbornicama njihotJim tako,

- 58

da mu Be divljahu. - Bjezi, ne bi Ii utekao. - Ako je i ern, nije aalJO. - Zao mi ga je, oko je i crno. Kad doae kuCi BvojOj, doae mu stari Bluga n;egoo, da ga upita, Sta mu je donio za onaj novCic.

Nesta blaga, nesta prijatelja. - I djeeu mi brani,

i hram: mi stedi. - Ni gudi, ni gudala vadi. - Niti smo Be zajedno rodili, niti cerna zajedno umrijeti. - Do- • aile sjutra, i mi cerno doCi. - Veselo srce veseli lice, a zalost U Breu obara duh: - Mn09i 81t zlJani, ali je malo izabranik. - Srce Be moje razveseli, pa joB i tijelo 1noje pocivat ce u nadu. - Bratac braca poznat ne mogaSe, kama li ce Turcin kaurina / - Oni me tuze, da platim

. dvjesta dukata globe.

b) Djeea, dok su mala, ne znaju niSta. - Kralj~a k6i, koja je hila djevojka na udaju, uzme kljueeve. - Od krvi, vele Btari, ne moie biti coda. - " Vidio sam," odgovori sura, "dva breoa, gdje se kose."

Zarez se ne b i Ij e s i

258 1. poslije znaka pitanja i uzvikivanja; n. p. Jedan

ga putnik zapita: "Gije je to Zito?" a on se prevari pa reie: " Moje. " - Domaein mu prihvati: "Bog ti dobro dao /" pa mu rece,da sjedne do njega.

2. ako je sveza medu reeenicama jaca, a to je napose

259 a. kad mjesto infinitiva ima reeenica sa veznikom

da; n, p. U rauni na vodi Eujratu naumise ljudi ds grade grad. - Hoce da waguje. - U tom poCe on da govori. - Nemoj da B6 plaSis. ....:__ Nemojte da ne doaele ...

260 b. u imperativn u primjerima, kao n. p. sto su: Daj

saJcupi fJOjBke nekoliko / - Dajte pomoeite 1neni / - Hodi potti onamo! - Idi poslji Pavla po tazhinlt / - Daj

- 59-

da se sakrijemo! - Deder kaZite mi, gdje je· emaje» door? - De da ronimo I

c. kad je u recenlcama jedan isn subjekat j n. p. 261 Prihvati punicu za ru~tI, i pU8ti js groznica, i usia i 81uzaSe mu.

d. u skraeenim reeenieama ; n. p. Putuju~i tako 262 naprijed, udari na jednu fJodu (mjesto: Kad je putovao

tako noprijed, tulaN na iednu 'Dodu). - TeSko vuku 'lie jeduCi mesa. - To.refeavSi baci novcw 1~ potok (mjesto:

Kad to rekne, bac; novciC u potok). - Soe ovo obiSavSi i vidjevSi vrati se natrag. - Udare preko livade skoro pokosene (mjesto: Udare preko livade, koja je skoro posena). - Itnase car sina dorasla do oruzja (mjesto:

Imase car sina, koji je dorastao do oruZja).

e. kad se nadu dva veznika, od kojih svaki pri- 263 pada drugoj recenid ; n. p. Kad abasja sunce, erno uvenu i kako nemaSe korijena, usalmu (mjesto: i usahnu, kakonemaSs korijena, iIi po 257b: i, kako nemaie korijena, usahnu).

II. U reeenici, koja nije sastavljena od vise reee- 264 niea, rastavljaju se zarezom reeenieni dijelovi izmedu aebe, i to

l. r e e e n i en i dijelovi, koji s u od iste vrste 265 a nijesu izmeilu sebe vezani v e z n i e i m a: D. p. Gundulic, Palmotic i DoraiC najznatniji su pjesnici dubrovaClci. - Bvijet vara, izdaje, laZe i hini, - Smrt ~pored mele i 'Dalja siara i mlada, roba i kralja. -uti soko oieoko, visoko. - Bio sam na Rijeci, u Karlovcu i u Zagrebu. - Mi smo djeca blagoga, dobroga i milosnoga oca.

Kadsto se prema razliettomu pomisljanju moze u 266 jednoj istoj reeenici izmeilu pojedinih dijelova i biljeziti

i izostaviti. zarez; tako se n. p. pored: Citaj dobre hr-

- 60-

vatBke knjige (koje znaei: Citaj dobre knjige hNJatBke, a ne Citajzlih')mjiga hNJatBkih) ... moze napisati i ovako:

Citaj dobre, hroatske knjige. (koje znaci: Citaj dobre knjige, i to hrvatske knjige, a ne citaj knjiga na tudem jeziku).

267 Tako se odvaja od ostale recenice

2. a po z i c ij a, kad je sastavljena od dijelova, koji nijesu izmedu sebe jednake vrijednosti; n. p. Marko jllaruliC, najstariji pjesnik hrvatski, • umrije g. 1524 •... pored: Petar P"vi Sveti zavlada Crnom Gorom g. 1782.

s. Za vokativ, koji se takoder odvaJa od ostale recenice zarezima, vidi pod 252-266 .

. V.

268

Tolka sa zarezom.

Tocka sa zarezom ; odvaja

1. omanje r e e e nfen e cjeline, koje nijesu izmedu sebe vezane veznicima a. opet sve zajedno sastavljaju [ednu-ovecu reeenienu cjelinu; n. p. Kueni starjeBina fJlada i upravlja kldom i svim imanjem; on nareliuje djetice i momCad, kuda ce koji iCi i sta ce raditi; on prodaje Sto ie za prodaju, i kupuje sto treba kupiti on drZi kesu od novaca i brin« se, kako ce platiti harac. - U koga je stara majka, zastarat ce se; u koga je muaKo Gedo, uplakat ce se; u koga je mladi 1)ojno, polcazat ce .qa. •

Tako odvaja tocka sa zarezom i one reeenice, medu kojih svaka pojedince istom u svezi s drugom reeenicom cine omanju reeenienu cjelinu; n. p. Kao da je sam Bog htio, da drugi stvaraju miBli, a Ti dastvorenim mislima tijelo stv0ri8; da drugi izjavljuju twlju ftarodnu, a Ti da izjavljenoj fJolji Zivot dade8,. da dru.q

S69

-61-

zele sreeu narodnu, a Ti da zelju tu ispuniS; da drugijeh bude glas buduCnosti, a Tooie da bude djelo buducnosti; da druge poznaJe potomstvo po mislima, osjecajima i zeljama, a Tebe po cistim velikim djelima /

. Tako se biljezl toeka sa zarezom i u polo v i n i 270 perioda i odvaja prvu polovinu od druge; n, p. 1 kao

sto se nadamo, do se do svrsetka ovoga stoljeca u bramoaima naSim nista ne ce nalaziti ni spolja ni iznutra,

sto nije iz zivota narodnoga iZaSlo, sto nije vrsna ruka stvorila, po vjeri, ljubavi, nadi i poboZnosti slJojoj; toko

se isto uzdamo, da ce sve to biti mnogo ljepse i mnogo krasnije, mnogo fJelicanstvenije, mnogo saIJrsenije i mnogo ugodnije Bogu od onoqa, Sio su, doslije na hramovima naSim tude ruke radile.

Kad u periodu mjesto toeke sazarezom treba biljesiti dvije tocke, vidi pod 274.

Tocka sa zarezom odvaja

2. u nabrajanju pojedine vrste jednu od 271 d rug e; n. p. Oko starca na gomile leZe sredstv{]. svake muke, leie znaci sIJake sile : pluzi, brane, srpi, grablje;

topi, puSke, koplja, sablje; dlijeta, pile i sestari; oesla, sidra i kormila; kisti, pera, kolobari; stijezi, grbi, zezla, krune; mitre, stapi, cisla, krsti.

VI.

Dvije toeke •

•

Dvije se t o ck e : b i l je z e

1. ispred govora (pravogaili direktnoga), koji 2i2 se spominje rijec p o rijec a ne stoji u poeetkn reeeniene cjeline; n. p. Jednom se stane car razgovarati

sa svojim sinovima: "Kud se dijeva rod s naSe jabuke /"

Na to Ce reCi najstariji sin: "Ja Cu nocas Cuvati jabuku, da vidim, tko je bere,"

- 62-

273 2. i sm ettu r e e en ic a, koje nijesu medu sobom

vezane veznicima, a potonjom se ponajvise kao objasnjuje preaasnja iIi joj se kazuje posljedak; n.· p. 1 reseta srce ima: stani mu na iedan kraj, ono ce te drugim po golijeni. - Toda ee ponudi drugi sin da cuva jabuku, ali i on prode kao i ona}: zaspi pod jabukom. - Oni sm na to pristanu: djevojka posadi tri lose u baJCi i svakome namijeni po jednu.

274 3. u polovini perioda, kad je jedna iii druga

polovina sastavljena od dijeIova, koji 8U izmedu sebe odijeljeni toekom i zarezom; n. p. Ako je Bunce oieoko, ako je zemlja Siroka, ako je more duboko, ako je Sl:6 puno bozjega stvora i ]JQ zraku i po vodi i po kopnu: covjek, u koga nauke nema, za to se ne stara, za to ne pita; njega niti je briga koliko je toga, ni kako je,. ni zaMo i« ni otkad je, ni od koga ie, ni komu je.

Kad u periodu mjesto dvije tocke treba da se biljeZi tocka sa zarezom, vidi pod 270.

Tako se biljeze dvije toeke

275 4. u nabrajanju ispred dijelova, koj i se

nab r aj aj u, a izricu se iii pojedinim rijecima iIi pojedinim reeenicama ; n. p. Kosovo se eooe sav anaj kraj, gdje Ste varosi: PriStina, Vucitrn, Mitromca i Banjska. - Okladi se s njima: ako ne pojede soe jelo, da im da svoju kijaeu,. ako li pojede, da oni njemu dadu see, sto je gvozdeno na njihomm plugovima. - Znate li sfa?

•

Ovako da uradimo: neka dj6fJojka uzme tri loze, pa neka

posadi u baJCi namjenjujuCi koju kome hoee, pa na Cijoj sjutra bude groUe, za onoga neka pode djevojka.

Poslije pokracenoga n. p. (na primjer) ne treba biljesiti dvije toeke.

276 Tako se biljeze dvije toeke i una v 0 a e nj u, kad

ono, sto se navodi, nije upravo sastavljeno od vise odje-

- 63-

litih dijelova; 11. p. Nadjmut ce sinu ime E11Ianuilo, koje ee reei: s nama Bog. ~ U toj izbi eudno cudo kaZu: bijesno Ture, gdje se kl'stu klanja. - Otao i mati i drugi dr:orani stanu ga od1J1'aCati, da 8e pr()(/e te sromote: kako bi on, carski sin, uzeo govedarsku kcer kod tolikih carskih i kraljevsWt 'kCeri!

VI".

Crtiea.

C r ti c a - treba da se biljezi

1. na mjestu, gdje se govor prekida, a zapo- 277 eeta misao ne dovrsuje ; n. p. To nije UjtpO, sto 1)i -

ali je najbolje slttjeti. - Ali Sefer .llIarku govoraSe: "Ja

ti niSta kazat ne umijem, npgo sinoc, kad mi udarismo-"

Jos hocaSe Beier kazir;ati, no se Gaio namjerio blizu pa opali sjajna dZeferdara i pogodi Sefera Pipera.

Mjesto crtice u takom dogailaju biljeze i po vise 278 toeaka, ali t o e ka.m a se redovno prekida r e e enica, koju m o s e citalac lako (a kadsto i po volji)

pop un i t i; n. p. Tria baba lan . . . - Zvucna ispred bezvul;nih postajlt beeouena: BoskoviC, peela, rotk1Ja . . .

Tako se biljeze to c k e i u i s pre kid a nom g 0 v 0 r u , u kome se samo pojedine rijeCi spominju; n. p. Ne dajte! • . • Pade I .•• Boie I . . • AMj, avaj I mtli ... oie !

2. u pripovij edanju, da bi se rijeci jednoga 279 lica odvojile od rijeci drugoga liea; n. p. Kad dode di-

jete u jednu oodenicu, a to u nj(lj sjedi CO!o: "Pomoz' Bog, coso I" - "Bog ti pomogaa, sinko I" - "BiTt Ii

ja mogao tu malo samljeti?" - "Ei, zaito ne bi I Evo

ce se moje saa izamljeti, pa onda melji koUko ti drago t"

- 64-

Ne treba biljesiti crtice

280 a. kad je izrijekom kazano, tk? sta govori; n. p.

Anileo zapita najstarijega brat;': "Sta bi ti zelio?" A on odgovori: "Da je eee vino ad ove oode, pa da je moje", Onda zapita najmla4ega brata: "A sta bi ti htio?" "Ja ne bib niSta drugo," odgovori mu najmlaili brat, "cec da mi Bog da zemt od prave krvi hriScanske. "

281 b. Kad se rijeci svakoga liea, koje govori, pisu

odvojeno jedne ispod drugih; n, p,

"Tebe hvale, da si dobar junak; AI' da udre misi iz planina, Kaz', Bauee, koliko bi misa

Ti jedinac jnnak posjekao?" "Daj sestinn, dobri gospodarn!" "Mo, kueko, vojvodo Bauee l Mislio sam, da si jnnak bolji."

Crtica se biIjezi

282 2. kad z a njom dolazi Sto n e o c e k iva n o iIi

upravo snprotno onomu, sto se oc e k uj e ; n. p. Posao Saul da potrazi .oslice svoga oca, a nasao - kraljefJSku krunu. - 1 go i bos, i jos mu ie - zima.

283 3. ispred umetnute r e c en i ce i za njom;

n. p. Dobra, sto covjek (lini - a nikad ga ne moze dof)oljno Ciniti - jedino i6 blago, koje mu ostaje posUje smrti. - Moja majka - Bog da joj dusu prosti! -

imala tri sina i kcer jedinicu. •

284 Crtice u toj sluzbl odvajaju umetnutu reeenieu od

ostale reeenice jaee nego zarezi (vidi pod 257b i 288), koji se pored ertica i biljeze. - :Mjesto crtiea biljeze se kadsto i zagrade; vidi pod 294.

Napokon se biljezi ertiea

285 4. nap r e k ret u, gdje se reeenica drukcije na-

stavlja, nego sto se poeela ; n. p. Ponosimo li Be lje-

- 65

(,otom? Til cvijet i metulj ljep8i su od "as I Ako li pak snagom, to je lav i elon i bik i konj i "oj i kit· - svi su jaCi od MS.

VIII.

Znak. navoctenja.

Lam e d u z na ka n avo d e n j a " " stavlja se

1. tutti govor (pravi iIi direktni), kad se spo- 286 minje rij ec p o r ije e, da bi se odvojio od ostaloga

u reeenieno] cjelini; n. p. Kad se navrSi godina, reee

Bog anaelu: "ldi mdi, kako one sirote Zive. Ako teSko zive, podaj im bolju hranu," - "Kako ne ce bili zalomo, kad nas tuca tuCe svake godine, pa nemamo niSta I" potuzi se seljak. - "Bta veli usud?" upita ga domaCin.

- "Uzmi ovai orah,· rece mu zen a, "i cuvaj ga do potrebe. "

Ako se tndi govor moze od ostaloga lako raza- 287

. brati i bez tih znaka, onda nije od potrebe da se pisu; n. p. Narodna poslovica uCi: Tko se ne muCi u mladosti, hiku mu u starosti I - Za zlato rda ne prianja, veli narod.

Ako se u takom dogadaju prekida govor umet- 288 nutom recenicom, onda se ona odvaja od ostaloga crticama; n. p'. Tko oisoko leli - kaZe narod - nisko pada.

• Kad se u pripovijedanju naizmjence nizu tune ri- 289

jeci (kao u primjeru pod 279), onda se mogu rijeci jednoga lica pisati i bez znaka navodenja ; n. p. Kad doae dijete u jednu oodenicu, a to u njoj sjedi coso: "Pomoz' Bog, coso /" - Bog ti pomogao, sinko! - "Bih li ja mo-

gao tu malo samljeti?" - Bi, zaSto ne bi! Evo ce se moie sad izamljeti, pa onda melji koliko ti drago!

Broz: Hrvatski praeopis,

- G6-

290 AIm se u primjerima, kao sto je pod 281, ne bi-

Jjeze znaci navodenja, onda va;Ija u poeetku svakoga govora staviti crticu j n. p. NazvalJsi sunce ma'eri dobar tJeee rece joj:

- Majko! tu miriSe rajska duSica.

- Nema tu, sinko, nikoga; ta ne moze ovamo ni

piica doletjeti, a kako bi rajska dusica dosla!

- Ima, ima, maiko, nego neka izi~e slobodno, m

cu foj ni#a. .

29L 2. Ako su tude rijeci tako svezane s recenicom te

se ni po eemu ne mogu u misIi razabrati kao tude, a pisac hoce Ita ih nasnaei za tude, onda se odvajaju od ostaloga znakom navodenja ; n p. Ne razm~ei se soojim enonjem, ier "pametan cOlJjek pokrioa enauje."

Tako se odvajaju od ostaloga

292 3. i pojedine rijeci, koje imadu svoje osobito zna 7

eenje (kao sto su natpisi), iii da bi se pokazalo, da nijesu piseeve j n. p. Proeitao sam n Gorski »ijenac", - Dva pjevanja u "Osmanu", koja su po svjedodzbi nekik rukopisa ostala u peru Gundulieevu, spjevao je 1. Mazuranic. - Poznaje8 li ,,8uze sina razmelnoga"? - Kako su ljupke nDttlabije" / .-- To je bilo It ono "zlatno· doba,

293 4. Kad se u recenici, koja je izmedu znaka navo-

denja, nade rijec (iIi reeenica, koje je rjede) te bi je prema spomenutim pravilima trebalo biljeziti sa znakom navodenja, onda se mjesto znaka " " upotrebljava 170- najvise znak,'; n. p. Za Preradooieeoa »Kraljevica Marka" pise Markot'ie: "ldeja ,KraljelJiea J[(trka' najuzvisenija je i najnarodnijo od soih; sto ih je Preradovie spjeoao U •

- 67-

IX.

Zagrada.

Zagrada ( ) biliesi se ponajvise, da. se pokase, 294 kako rij e ei, koje se upotrebljavaju sarno za objasnjenje

Hi popunjenje, nijesu u najtjesnjoj svezi . sa recenicom samom p a se mogu u eitanju po volji i i z o s t a-

vi t i; n. p. Sinko! ja ti ne umijem niSta kazati, nego

idi Premudrome (t. j. Solomunu). - Oko gdjekojih gazdinskih kuea stoje vajati i ostale z.qrade (n. p. zitnice, kaCare) kao malo S60ce. - Oko oaroii [e lz Save u Dunavo iskopo» veliki sa~'Jc (ali nije ozidan), pored

koga su iznutra udareni palisaU. - Zoo kat) (I) pt)p. - Stjepan Dusan Silni (1331-1355) najs~avniji je oladaiac srpski ..

Umetnute recenice odvajaju se od ostaloga i crticama ; vidi pod 288.

x.

Dodatak.

Pored spomenutih pravila za znake, koji se biljeze u pisanju reeenica, treha JOB i ovo dodati.

1. Kad se citava reeenlca ne moze ispisati u istoj vrsti, nego se jedna pola od nje prenosi u drugu vrstu, onda se do potrebe biljeze .

•

1. na z a v r s e t ku p r e d a snj e vrste samo oni 205 znaei, koji rnogu biti na zavrsetku reeeniene cjeline ili

na zavrsetku njezinih dijelova: toeka, znak uzvikivanja i pitanja, zarez (i crtica, kad se upotrebljava mjesto zareza; vidi pod 283), toeka sa zarezom, dvije toeke (pa

i crtica, vee ako u primjerima pod 279), a od znaka navodenja i zagrade samo drugi njihov dio ;

- 68-

296

2. u p o e e t ku potonje vrste samo oni znaci, koji mogu biti u poeetku receniene ejeline iii poeetkn njezinih dijelova: znak navodenja i zagrada, i to same prvi njihov dio (a crtica redovno sarno u primjerima pod 279),

II. Sto se pojedinih znaka tice, to se 1. t o ek a

a, uza znake uzvikivanja i pitanja i uz crt i c u (osim u primjerima, koji su nalik na primjer

pod 279) ne b i lj e z i ; .

b. na zavrsetku reeenice stavlja se pred drugi dio znaka n a v o d e nj a (primjere vidi pod 286), a u primjerima pod 292 (koje vidi) iza nj ega;

c. bilj ezi se svagda izazagrade; primjere vidi pod 294.

2. Za znak pitanja vrijedi pored pravila pod 297 b c. ,:os i OYO: uza nj s e ne b i lje z i ni t o e k a n i zarez.

299 3, Za z n a k uzvikivanja vrijede pored pravila

pod 297 b. c. jos i ova:

a, u z a nj se ne b i lj e si ni t o e k a ni z a r e z ; b. u umetnutoj r e ce n ic i b i lj e z i se ispred c r t i c e ; primjer vidi pod 283.

ago 4. Za z are z vrijede pored pravila pod 297 b. c.

jos i ova:

a, u z cr t i ce, kojima se o z n a e uj e urqe tu u ta r e e e n ica, ne b i lj e z i se zarez; primjerevidi pod 283;

b. Zarez se pise vazda ispred znaka nav oit e nj a (primjere vidi dod 286), a u primjerima pod 292 kao i toeka (koje vidi pod 297) i z a nje g a.

301 5, Za t o e k u sa z a r e z o m vrijede pravila kao i

za tocsu Hi za zarez (koje vidi pod 297 i 300), ado-

297

298

,

69 -

lazi redovno samo za zagradom pa se biljesi iza nje.

6. Dvije tocke dolaze redovno zajedno samo sa 302 znakom navoilenja i sa zagradom, a biljeze se is pre d znaka navoilenja i za zagradom.

7. Za crticu vidi povi§e pod 297 a; ako se pre- sos kida reeenica, koja je izmedn znaka navoilenja, onda se crtica biljezi pred drugim dijelorn znaka navoilenja, za

koje vidi primjer pod 27.7.

8. Za znak navoilenja vrijedi pravilo: svi se 30' ostali znaci p isu ispred pojedinih dijelova njegovih (vidi pod 297 b., 298,299, 300 a, 302,304), samo u primjerima pod 292 pisu se i z a d rug 0 gad ijela njegova.

9. Za zagradu vrijedi pravilo: svi se ostali SO~ znaci bilj e s e iza zagrade .

•

RJECNIK .

•

Izvedene (i sastavljene) r ij e e i, koje se p i s u k a 0 i 0 s nov n e, 0 d k 0 j i h sup 0 s tal e, r ed ovno nijesu biljehne u ovom rj e c n i ku ; tako n. p. nijesu zabiljezene izvedene rijeci djeeakov, djecaCk;, jer se pisu kao i osnovna rijec djecak (sa je i sa c), a nema u rjecniku n. p. ni izvedenih rijeei dodjeti, do· dijevati, nemoc, jer se pisu kao i proste djeti, dijevati, moc.

e je prema e i k, a c prema tj zato seu ovom rjeeniku redovno ne biljeze rijeci, za koje se moze lako znati, dali se po spomenutom pravilu pisu sa e iIi sa Cj tako nema u rjecniku rijeci, kao n. p. sto su plaC, striCev, braea, jer se za njih lako znade, dati se pisu sa e (plaC: plakati; strii5ev: strie) iIi sa C (braca: brat). - Tako nijesu redovno biljezene ni one rijeci, koje imadu u zavr§etku e iIi C, a moze se po pravilima 36-66 bez ikake sumnje odrediti, dali se pisu sa e iIi sa c.

8to je obiljezeno zvjezdicom *, nek se ne opotrebljava u knjizevnom govoru.

Brojevi pokazuju §§ u ovoj knjizi.

Pokraeenice znace:

augm. = augmentativno. demo = deminutivno. dijal. = dijalekticno. kip. = hipokoristiino.

impj. komp.

•

= imperjektivnQ.

= komparativ. = mnoiina,

= per jektivno.

mn.

pl.

- 73-

Izvedenih rijeci, koje se piau kao i osnovne, nema u rjecniku.

A.*

-a~, zavrsetak 3 II.

-aea, zavrseUik 38.

-aCak, zavrsetak 40.

-aean, zavrsetak 41.

-ae, zafirsetak 37.

-aea, zavrselak 39.

-aei, zavrsetalc 42.

ametice, ametom; dijal.

*hametice ... akcenat 232-233. opostrof 237-238. apozicija 267.

at; dijal. *hat.

n

baeenka, igla. Ba~ka.

baeva, Baevanin. baca, brat.

bahnuti, mjesto kqjega se (go-

!'oN i) piie i banuti.

Bakac. bakalac, bal~ak.

baljezgati, govoriti kojeata. battdijera.

banuti; vidi bahnuti. ba~fa, koje ee govori po 35

i basta. bdjenie.

bdjeti : bdim .. , bdio t

bdjela ...

Bee.

becati,

beciti.

becar,

berieet.

besavjesnost. besavjestan; besavjesno. bescjen.

bescjenje.

besjeda; gen. mn. besjeda: .• besprimjeran. besprijekoran,

besvijesnost.

besvijestan; besvijesno. bescutan,

bezgrjesan,

bezuvjetan

bezvjerac: bezvjerca bezvjerka.

bie.

Bie, riecica u Slaeonij). biglisati; grijeslcom *bilji-

sati.

Bihae: Bisca. bihacki. bijeda.

bijedan; komp. bjedniji. bijediti,

bijednica.

bijednik.

bijednost,

*) Rijei'i, Zit , • to]e bi se mug'o sumnjati, dali se pisll It potetk" sa h iii bez IIjega, l,idi pod h.

C se pise prema c i k, a c prema t.

-74-

Izvedenih rijeci, koje se pisu kao i osnovne, nema u rjecniku.

bijeg. I

bijel mjesto bio: bijela .. ; komp bjeljU

hijela na oku, biona. bijelac: bijelca .. , konj; bijelac: bioca .. , sto i bi-

oce.

bijeliti, ciniti da bude sto bijelo ; drugo je bijeljeti.

bijelj, gun:j.

bijeljeti, biti bijelu; drugo

je bijeliti.

Bijeljina, varas. bijelka, ime kokosi. bijelonja, ime volu. bijelost.

Bijenik, selo.

bijes; mn. bjesovi. bijesan; komp. bjesnji.

bijesnica. .

bijesnik.

bijesnost.

bijest.

biljeg(a); gen. mn. biljeg~. biljeziti.

*biljisati grijeskom mjesto biglisati.

bio: bijela . .; kompar.

bjelji.

Biscanin.

BiSce mjesto Bihac. bjecva.

bjegac, bjegunac. bjegati. bjegunac.

bjel, ersta hrasia. bjelaea, orsta haljine. bjelaica, bijela Carapa. bjelance.

bjelanjak.

bjelasati se.

Bjelasica, planina.

. bjelas, ime konju.

Bielasnica, planina. bjelica.

bjelieast.

bjelidba.

bjelija, l'0gaea. bjelijanka, orst« kruSke. bjelika.

bje1ilo.

bjelilja.

bjelina

hjeljar.

bjeljina, augm. prema bijelj.

bjelkast.

bjelo-; iako se pisu soe sastavljene rijeci, kojima je prva polo prema bio, bijel ; n. p. bjelodan, bjelolik, Bjelopavlic i dr.

bjeloca, .

Bjelostjenac : Bjelostijenea:

Bjelostijencev; spisalelj hrvatski.

Bjelos, ime muSko. bjelov, ime psu. Bjelovar.

bjelovina, orsta drva. bjelug, svinjee.

c se pise prema c i k, a c prenia t.

- 75-

Izvedenih rijei·.i, koje ee pisu kao i osnOVUI', oema u rjeeniku.

Bjelus, i".e musko. bjelusa, nekaka loea. bjeluSast.

bjelusina, nekaka (rata. bjelutak.

bjesnilo.

bjesnjeti.

bjesnoea,

biesomuean.

bjesovski.

bjezalac.

biezan.

bjezati.

bjezunar, bjequnac.

blag ; komp. blaz], blagodjet: blagodjeti. blagorjeeiv.

Blagovijest, blagdan. blagovjesnik. Blagovjestenje, blagdan. blijed; komp. blje<li. blijedjeti; blijedah .. ; bli-

jedjeh . .; bJijedjev(si); blijedio, blijedjela ...

blijedost.

blijesak.

blijeska , svjetlica ispred

ociju, blije8njak. blijeska ti.

blijeanjak, blijeskn. I

blijestiti. I

bliz; komp, blizi,

bljeekati se, gacati po blatu. I

bljedast. I

bljedilo. !

bljedo-; tako se pisu sve sastavljene rijeCi, kojima je proa polo prema blijed; n. p. bljedolik ..

bljedoca, bljedovit. bljedahan bljestilo. boeka, igla.

bogovetni ; grije8kom *bogovjetni.

boleeica, boljetica. "Boleslav nije dobro, nego Boljeslav,

bolesljiv je prema bolest, a boljezljiv prema boljezan.

"bolezljiv je ist., juz. bo-

ljezljiv. boljeti boljetica. boljezan.

boljezljivje prema boljezan,

a bolesljiv prema bolest.

Brae. otok. branie. Branicevo,

brstjenac: bratijenca

gen. mn. brlUjenaca. bratueed,

bregovit.

breme (Zflp. brime). breskva (zap. briskva). brestov (prema brijest). breza (z(Jp. briza). brezuljak.

C se pise prema c i k, a c IJrema t.

-76 -

Izvedenih rijeci, koje se piau kao i osnovne, nema. u rjecniku.

brezuljast. brieiti.

bridjeti; bridah .. ; bridjeh .. ; bridjev(si) ; bridio, bridjela ...

brijaeica, zenska koja brije (prema brijae); drugo je brijacica.

brijaci, n. p. brijae! sapun. brijacica, zamjena pridievu brijaci ; n. p. britca brijaeica kao brijaea britva; drugo je brijacica.

brijeg; mn. bregovi. brijest; mn. brijestovi. briiesce.

brijeiak, demo prema brijeg ; .

!len. mn. brijeM,ka..

brijezni; n. p. briiezno pravo. brijeznjaCa, orsta peei. broc.

brz; komp. brsi buea,

buciti, CitJiti buku ; drugo je buciti (se).

bueka, Bud, u kome Be raebija mlijeko, da se odvoji maslo ; perna tomu ima i glagol

buckati. bneok, Bova.

buc, kosa na glavi uzdignuta i zamrsena kao klupko; perna tomu ima .i pridjev

bueav, i glagol I

bueiti se, kao nadimati se ~

drugo Je bueiti,

buckati, lupati po vodi. buekuris, rdavo pite. bucnnti perf. prerna impf~

buekati,

bueoglav, u koga je bue na glam.

buduci ; buduenost,

budza • batina ; drugo je· buda.

bud ili buda, pliiesan; drugo·

je budza bugaeica,

buhae, orsta babe.

buljes , nekaka riba; gen. mn. biiljMa..

bumbaca, i.qla

Bunjevac: Bunjevca .. ; Bunjevci : Bunjevaca ...

Bunjevka,

buraea, kao cutura.

c.

cic(a), zima. cijediti. cijett, lug.

cijei, mjesto cio: cijela .. ~ cijelac: cijelca.

cijelit' .

cijelost.

cijena.

cijenac i gen. mn. cijena.ca. cijene, jevtino; komp. ejenje, cijeniti.

c se pise prema c i k, a c prema t.

- 77-

Izvedenih rijeci, koje se piiiu kao i OSDovne, nema u Ijecniku.

eijep ; mn. cjepovi cijepac; gin. mn. cljep~cA. cijepati.

cijepitl.

cijetka (gm. mn. cljedaka.),

cjedilo. cijev.

do: cijela ... cjedilo. cjediljka. cjedina. -cjed:enik, n. p. med. cjelcat

rjelica, zemlja. ejelina.

cjeliti, kao cjelivati. cjeliv, ejelo»,

cjelivaci.

cjelivati.

cjelo-; tako se piSu ave sastavljene rijeci, kojimaje prna pola prema cio: ci'jela .. ; n. p. cjelokup .. ;

cjelov, cjeliv. cjelovit. ejelunuti. cjenik. cjenjkati se. cjepac.

l'jepaca, vrsta sljivc. cjepaeki.

cjepalo, mjeeto gdje se droa

cijepaju.

cjepanica. ·1

cjepanik.

ciepeica, demo prema cjepka.

cjepidlaka.

cjepika, n. p. tresnja. cjepivo.

cjepka, cjepanica. cjepkati.

cjepnuti. cjepotak. cjepotina. cjepotka.

I cjevanica, golijen. cjevast.

cjeveica.

cjevcina. cjevnjak.

I crepar. crepara. crepic. crepulja. crevlja.

crijep; mn. crepovi. crijeplje.

crijepnja: gen. mnoi, ere-

plinja.

erijevce ; gen. mn. crevaca.. crijevo.

crljen, crr:en.

crtica It pisanju reienica 277.

do 285; 303. ervendac. cvijeee. cvijecice. cvijeliti.

cvijet; mil. cvjetovi. Cvijeta, ime zen.'1ko. cvijetak ; gen. mn. cvje-

takft.

C Be pise prema e i k, a (' prema t,

Izvcdenih rijeci, koje se pisu kao i osnovne, nema u rjecniku.

- 78-

Cvijeti, blagdan. cviljeti.

cvietaca,

Cvjetan, muiko ime. cvjetan, cvjetni ... Cvjetana, zen~ko ime. cvjetar.

cvjetast.

cvjetati.

cvjetic,

cvjetiste.

Cvjetko.

Cvjelnica, b'agdall. cvjetnjak.

cvjetonja, ime oolu, Cvjetos, muiko ime. cvietosa, ime kozi. cvjetulja, ime kravi. CVI enje.

cvrijeti: cvrem .. ; cvr'o : cvrla ...

c.

ca, cica. cabal'.

Cacak, caros.

cacak, grude po puiu. caekati.

-ead, zal'rsetak 44 -45. caditi, cartiti.

cador.

catt(n)

{:(lgalj, cacakj cagalj, zvjerka. eagrljati.

eagrtati, cegrtati.

cahura.

cak, ca; cak j6 turski. cakanac, cekic.

eakavac, kojigovori ca mjesto

sto,

eaklja, kuka. caksire. .

ealabreati, calabrknuti. ealakatl i ealekati, bucati. calma.

cam, jela, lad«. camac.

camat! i camiti. eamunjati, camiti. canak.

eangrizatl. eandrljiv.

capci.

eaplja.

eaponjak, papak. eapur, kao panjic.

car, prema kojemu je i ea-

rati . . ; drugo je Cat·. car'lpa.

caratan.

carati.

cardale

earkati, dirati u vatru; carkati se, mali boj biti j

druqo je carkati. •

earobija, earoli]«,

carsija.

cas.

east,

ca~a.

catati ili eatiti, citati.

C se pise prema c i k, a ('. prema t.

- 79-

Izvedenih rijeci, koje se pisu kao i osnovne, nema u rjecniku.

~trnja. ~U8. Cavao. ~vka. eavrljati.

-ce, zavrselak 43-45. CeCati, cucnuv8i paziti. eedan.

eedo,

eegrst, mala eoad«, cegrtati.

Ceh.

cehulja.

cekati.

cekic.

eekinja.

cekljun, kuka. eekrk.

*cela dijal. mj. pcela, celebija.

eelenka.

celik,

Mlo; drugo je celo. celjad(e).

celjust.

cemer, otrov, jed; drugo je I

cemer. cemin. cempres. coogel, kuka. eep.

eepati,

ceperak, pedal].

ceprkati, ceprljati. eepukati, demo prema ee-

pnti,

cereg. cerga.

eerjen, 8vod nad o_qnjistem;

gen. mn. cerj8na.. cerupati, cupa!i. cesati.

eesma, vrelo; drugo je eesma, cesno.

eesov, kaka», eest.

cesvina. ce~agija. ce~alj. cesljuga, cesnjak.

eeta,

eetka.

eetrnaest; dijal. *cetrnajst. eetruna.

eevrljati,

ceznuti.

eibuk.

cic, cic(a). cica, stric. cicak. cickati.

- cic, zavrsetak 46-47. cigov, ciji.

eigra. .

-eija, zavrsttak (mjesto ko-

jega ima i -dzija) 4!:1. ciji.

eika ili eiko, stric. eikov, piskor.

cil mjesto eio,

cilj eti, gin uti.

c se pise prema e i k, a cS premn t.

- 80-

Izvedenih rije~i, koje se pisu kao i osnovne, nema 'u rje~niku.

----------------

.cin.

eio : eila, cipka. ·cir.

cirak, svijetnjak. eist ; komp. cistiji. citati.

.citav.

·citi, isU, puki. citluk,poijsko dobro, imanje. eitula, popis, spisak.

civija, klin.

civit, boja (indigo). Civut(in).

·cizma.

ekal], cicak.

clan.

. cmavati, spavati dugo lije-

neCi. cobantin). ·coha. eokot. eopor, eorba.

eorda, krdo; drufJo je cords. cot. brijeg.

eovjek.

cubar, nekako bilie.

cucati; drugo je eueati, koje se govori samo sloieno ; 11. p. iscucati.

eudo

(~ukalj. kuka.

cilIa (eulav), u koga su malene u~i; MIa, vrsta igre; drugo je cula,

I euma, kugl.l.

cun(ak); drugo je (n, p. u

geometriji) eun], eupa, pramen kose. eupatl.

euperak, eupa.

euti .

cntura,

euvati.

euvida,

euvstvo (dijal. *custvo),

grijeskom *cuvstvo. cvalikati.

evarak.

cvor,

cvorak.

cvrcak .

cvrknuti.

cvrst; komp. cvrMi.

c.

ca ; eak je turski. cabs,

cablast, suludast. caca; otae.

cacko, otae. caknut, suludast. cako, otae.

cale, otac.

calov, budala. canut, 6aknut. capiti, ugrabiti. caporak, cuperak.

car, trgovina ; rijec je turska; drugo je car.

c se pise prema c i k, a C prema t.

- 81 -

Izvedenih rijeCi, koje se pisu kao i osnovne, nema u rjecniku.

cariti (prema car), trgovati., carkati 1) canti, 2) carli-

jati j drugo je earkati. carlijati, lahoriti.

cata ili cato, pisar,

cebe, bijelj.

cef, eolia.

cela,

celav,

celija.

celo, c6lavac; drugo je celo, cemer, sood, pojas; drugo

ie eemer.

cenar, 'Vrsta platn(J. cepurkati, brbljati. cesa, kesa.

cesar, car.

cesma, supljika; drugo je

eesma.

cevap, vrsta pecenja. cevkati, lajati.

-6, zavrsetak u participu prezentskome i u injinitiou 31.

cikavac, ime otmu, cila§, im6 konju. eiler, kllier, kucerak. cilibar. cilim, sag.

<\ilit, katanac, lokot, Cirilo.

<\iriti, carlijati. Ciro.

eitap.

civot.

cortav).

eorda, sablja; drugo je corda,

cosa, golobrad. co§ak.

cuba, kukma. cneenje.

cud.

cudati se, plaSiti S6 (0 ko-

nju). .

eudljiv.

eudovit, Cudljiv. cub, lahar. cuhnuti, polahoriti. cuk.

eukati se, go'Vorkati se. cula, kijaca; drugo je cwa. culati se, igrati S6 Cule. euliti usi.

cup, zemljani sud. cuprija, most.

cura (curad), pura. cilrak, kozuh.

curak, curan, puran. curdija, koZuh.

curiti, duhati.

curka, pura.

curlika, vrsta svirale. curlikati,

I curliti, curlikati. cuskija, poluga. cu~a, surla, cusatl, cuskati.

cu§iti, lohoriti; cil~iti, zausiti.

cuska.

cuskati.

c se piBe prema c i k, a c prema t.

Bros: Hrvatski pravopis. ...

- 82 --

Izvedenih rijeci, koje se piau kao i osnovne, nema u rjecniku.

cusnnt, canut. eusnuti.

cut.

cutak, suljak. eutati, sutjtti. eutilo.

cutjeti, osjecati, sntjeti. cutkati.

cutke, .~uteci. : cutljiv, osjetljiv, mucaljiv. I *cuvstvo grijeSkom mjesto I

cuvstvo.

D.

daea.

daljni: daljnoga .. ; komp.

daljniji ... dapaee.

daseak, ime konju. da8can.

daseara,

daseica, kaje glasi po 35 i dastica,

daseurina,

dastiea, koje gla~ po 35 i I

daseica, I

daz~jeti; dazdah .. ; daZ- i djeh .. ; dazdjev(si); dazdio, dazdjela ..

Deeani, manastir. deeko,

dernnti, udariti, gruhnuti. dernjava, plac.

Derventa, ime mjestu. dervis ; grijeSkom ~·drvis.

Dervo , ime hip. prema dervis,

deva, kamila; drugo je djeva.

devetnaest; dijal. *devetnajst.

dijel mjesto dio: dijela .. ; mn. dijelovi.

dijelac, koji dijeli, dje-

lilac. dijelak. dijeliti.

dijete: djeteta ., mnoz. djeca,

dijevati impf. prema perf. djeti.

dio : dijela . . j mn. dije-

lovi. djeca. djeeak.

djeeinji prema djeca; dje-

tinji prema dijete.

djecji. .

djeeurlija,

djed.

djedo, hip. prema djed. djeko, dj6do.

djeladzija, djelilac. djelatan.

djelati; u slokavaca neobicn"a rijec, a po tome i ostale iztedene r~jeci.

djelatnik.

djelatnost.

djelce, demo prema djelo.

c se p_iiie prema c i k, a c prema t.

- 83-

Izvedenih rijeci, koje Be pisu kao i osnovne, nema u rjeCniku.

djelic, demo prtma dio: di- II

jela, djelilac. djelilo. djelimice. djeliste, djeliv.

djelo: gen. mn. djela. djelo-; talco se pi8u sve sa-

stavljene rijeCi, kojima je prva pola prerna djelo; n. p. djelotvoran ...

djelomice. djelovati.

djeljati, obractivati drvo, djenuti.

djesti; vidi djeti. djetao.

djetelina. djetence. djetesce. djetetina.

djeti (djesti): djenem, djedem . .; djeh • djedoh, djenuh . . ; djev~i, djenuv(si); dio, djela . . ; djeven.

djetic. djetieak. djetinarija, djetinjast.

djetinji prema dijete; dje-I

Cinji prema djeca. djetinjiti

dj etinj ski. I'

djetinjstvo.

---- ----------

djetlic, demo prema djetao. djeva, djevica; gen. mn. djeva; djeva, hip. prema djevojka; drugo je deva. djevenica.

djever. djevica. djevojce. djevojka.

dlijece, hip. perna dlijeto. dIijeto.

dobjeCi, dobjegnuti. dobjegalac. docijepiti. docjepljivati.

doci.

dogrdjeti ; dogrdjeh .. ; dogfdjev(si); dogrdio, dogrdjela .. ,

doimati se; grijeskom *dojimati se,

*dojimati se grije8kom mjesto

doimati se. dokoljenica. dokoljeti, dospjeti. doJje.

doljevak : dolijevka; gen. mu. doljevakll..

doJjni: doljnoga .. , mjesto kojega se govori i donji: donjega ...

domaci.

donijeti; donljeh . . ; donijev(~i); donio, donijela .. ; donijet.

c se pise prema -c i k, a c prema t.

..

- 84-

Izvedenih rijeci, koje se pisu kao i osnovne, nema u rjecniku.

donji, mieeto lcojega se gO-I oori i doljni: doljnoga. dopijevati impf. prema pj. dopjevati.

dopjevati ; drugo je dopijevati.

doprijeti ; doprem; doprijeh .. ; doprvtsi): dopr'o , doprla.

dosjetan.

dosjetljiv.

doslije.

dosljedan.

dospijevati.

dospjetak: dospjetka; gen.

mn. dospjetaka.. dospjeti: dospijem . . . doteseati, dotdati. doticati; drugo je dotjecati,

koje vidi.

dotjecati prema doteci, a nasuprot doticati prema dotaci, dotaknuti. dozreti; dozrio, dozrela ... dozrijevati.

dozvola, dozvoliti (koje neki piSu i dozvolja ... ) tude su rijeCi i kod hrvatskik dopustenje , dopustiti sasmm nepotrebne.

draco

Drac, grad.

drag; komp. drazi. dragocjen; lcomp. dragocje-

niji. dremezljiv.

dremljiv. dremovan.

drenic, demo prema drijen. drenik.

dreniak.

drenjina.

Drenopolje.

drenov.

dretva (zap. dritva). drevad, drvlje. drijem.

drijemak. drijemalac. drijemalica. drijemalo.

drijemati.

drijemez,

drijen.

drijenak.

drijesiti.

drijeti: derem; dr'o, drla .. drijevo.

drijezga.

drljaneiti.

drobiz, sitniA,. grijellcom

*drobis.

drozak : drozga . . . 96. drugaeiji,

drugdje; dijal. "drugde. drugojaeiji.

drukciji.

*drvis 9"ijdkom mjesto dervis

drvodjelja; gen. mn. drvodjeljii.

ducan,

c se pise prema c i k, a 6 prema t.

- 85-

Izvedenih rijeci, koje Be pis~ tao i oSDovne, nema u rjecniku.

dug; /comp. dUZi. dugovetni, koie se govori samo uz dugi, n. p. dugi dugovetni dan; drugo je dugovjetni.

dugovjecan.

dugovjek, dugovjeean. dugovjetan, dugovjeean,.

drogo je dugovetan. duhnuti,prema dubati; dru-

go je dunuti. dumaea. dunderin,

dunuti prema duti; drugo

je duhnuti.

dvanaest; dijal. *dvanajst. dvije; dat. i 10k. dvjema. dvjesta, duije stotine. dvocijevka; gen. mn. dvo-

cjev!kli. dvocjepan.

d~aba, na cast, presto, badaca.

~agor, dzagoriti ; u naSik knjiZevnika obieno zagor. dzak, 1Jt'efa,. drogo je dak,

ueeni1c.

dzamadan, orsta odijelp.

(ijamija. .

dzara ; u naS;h knjizevnika

obieno bra. dzban, zban. dzbun, grme1l. dzebana,

dzebrak, prosjafc. dseferdar, ime pusci.

~eIat, krvnik. ~eIep, stado vo1ova. dzep.

dsevap, odgovor. dzibra, drop.

dzida, koplie; drugo je aida..

hip. prema aidija. ~igerica.

dZidza, igraeka.

-dZija, nastavak, mjesto kojtga ima i -cija 49. dsilit.

dsin, (zao) duk.

D.

aecerma. dem, ivale. demija, lada;

deram i derma, poluga na

studencu. derdan. derdap, brzica. derdef.

aidija, psooka eovjeku. dilas.

ainauha, nakit od stakla. dipati,

aoga(t), ime konjll. doja, toboze.

don, potplat,

uubre, gnoj.

dul, ruia i topoosko zrno. dumbir, ersta mirodije. dumruk, carina.

duture i duturice, 08jekom.

C Be pille prems. e i \l, \l. ~ ~~~'\.,,'\.~ \.

----- ---------

- 86-

Izvedenih rijeCi, koje se pi~u kao i osnovne, nema u rjecniku.

duvegija i duveglija, mlodozenja.

E.

- eeak, zavrsetak 51.

-eci, zavrsetak 53.

-evic, za1JTsetak 66.

F.

feredza, orsta haljine. ficfiric.

ficukati,

fildzan i findzan. Foca, mjesto. fuckati,

futae, nekaka ptica.

Futog , futoski .. ; grijeskom *Futok, *futoeki.

G.

Gaca. hip. prema Gavrilo; drugo je gaea..

gaeac, orsta vrane.

gaca, ime kokosi (kao gacanka): drugo je Gaca. gace.

gacnik, koje se govori i gat-

njik.

GaJic. Galicija. galid, gavran.

ganac: ganea, pandza. garbijes, praporac. Garcin, mjesto,

gdje; dijal. *gde ili *de. gladnjeti, hiti gladnu. glagol (a prema tomu i gla-

golski), vr8tarijeCi j drugo je glagolj.

glagolj, ime eloe«, a prema tomu glagoljski, n. p. glagoljska . slora; drugo je glagol.

glagolja~, pop. glavac, ime rihi. glavoe, ime ribi. gIavosijek

glavosjeean; Ivan Glavo-

sjeeni.

glavuea, augm. prema glava. glezan] (zap. glizanj). glista.

gljiva.

gluh; komp. glusi,

gluhae, ime hitjci; drugo je gluhac,

gluhac, gluhak; drugo je

gluhae.

gmiIjeti; vidi hmiljeti. gnijezditi se.

gnijezdo.

gnjecati.

gnjeciti. gnjed, mrk, gnjesti.

gnjeteo, ptica.

gnjev.

gnjevetati.

gnjeviti (se).

gnjezdasce,

•

c se pise prema c i k, a c prema t.

- 87-

Izvedenih rijeci, koje se pisu kao i· osnovne, nema u rjecniku.

gnjida. gnjijenje. gnjila, ilooaio, gnjilez. gnjiliti.

gnjio: gnjila ...

*gnjus . .. dijal. mjesto

gnus .

gllus bolje nego *gnjus.

goe, bubanj.

-godijer, n. p. stogodijer, koje se gov01'i mjesto stogod iii stogod,

godisnica, sluskinja, sto se nnjmi na godinu,. drugo je godisnjica,

godisnjica, obljetn:ea,. drugo

je godisniea.

golae, koji je go. golic, golac. golijen,

golijenak, demo prema golijen.

goljenjaea, augm. prema go-

lijen.

gonic, koji !Joni. gorak; komp, gorei,

~ore ~suprotno dolje); zap. gon.

gori, gora, gore, komp. prema

zao. gorenje. gorjeti. gospodieic, gospodicna.

greslja ; gresljika, nor:ac ;

grijeskom *grjeslja . grjehota.

grjehovan.

grjehovati.

grjesan.

grjesie, demo prema grijeh. grjesnica.

grjesnik. .

grijeh; mn. grijesi iii gri-

jehovi. grijesit]. grijeska,

grk; komp. grci.

grlat, 11 koga je jako grlo,.

grljat, grirast. grmjelica, ttinduha. grmjeti.

gr'oce, demo prema grlo. grohnuti bolje nego· *gro-

nuti.

gruhati bolje neqo *gruvati.

gruhnuti bolje neqo *grunuti.

grumieak, demo prema grumen.

gudjeti ; gudah .. ; gudjeh .. ; gtidjev(~i); gudio, gudjela .. ; gudenje,

gudza, budza.

gunjdati.

gunturac, nekaka bolest. u konja.

gusjenica.

! gusomaea, ime biljei.

.._ ..... -- --------- -_._--

C se pise prema e i k,a c prema t.

- 88-

Izvedenih rijeci, koje se pisu kao i osnovne, nema u l:iecniku.

guscad prema gusce, demo . od gnska; drugo ie guscad. gu~Cad, gusta suma j dru.qo ie gusead,

H.

haber, glas. hadzija.

hajde: hajdemo ... hajduk.

hamaj1ija, zapis.

haljetak: haljetka,

*hametice, *hametom d~ial.

mjuto ametice, ametom. handsar.

haps, zatvor.

harae,

harambasa.

harati,

hareiti.

*hat dijal. mjesto at. hazna, blago.

hecim, lijecnik. heljda.

himba bolje nego *hinba. hintov, kocija,

hititi, baciti; drugo je hitjeti.

hitjeti, zuriti se; drugo je

hititi. hlaee.

hladnjeti, biti hladno. hlepjeti; ne valja "hlijepiti. I hlijev.

HIijevno, ko,ie piSu ponaj-

viSe Lijevno .

hlj~b i 8te izoedene. hljevanski prema Hlijevno. hljevina, augment. prema

hlijev.

hmiljeti, gmiljeti, gamizati;

u nas ponajviSe miljeti. hocak (adjl, koji hoee. hoco, hoeok,

hodsa.

homuc, komut. hotjeti: hocu .

hrast, drvo; dijal. *rast. *hrua dijal. mjesto rda, hrkac, koje "idi pod 37. hrkati.

hrnjav.

hrpa ; *rpa .ie dijal. hrskati; *rskati je dijal. hrstati, kr8kati; *rstati je

dijal. hrsuz, lupez.

hrt, pas; dt'ugo je rt, Biljak. hrtenica i hrtenjaea, hrpte-

nica. hrupiti. Hrvat.

*hrvati (se) dijal. mjesto

rvati (se.) •

*hrzati dijal. mjesto rzati. *hrz dijal. mjesto rz. htijenje prema htjeti. htjeti, kotjeti.

"huckati mjeeto uckati (drlkati, podbadati).

C se llise prema c i k, a c prema t.