Milun Garcevic Mozaik, povijesni pregled, stilske oznake i tehnike

izrade
HELENIZAM
Veliki filozofi i mislioci, poput Pitagore, Sokrata, Platona, Demokrita i Aristotela, udarit ce
cvrste temelje raznim skolama i filozofskim sustavima, a njihovi likovi bit ce prikazani na
mnogim podnim mozaicima u Balbeku (Sokrat i 7 mudraca), Pompejima (Sokrat s
ucenicima), Galiji (Aristotel, Sofoklo) i dr. Takva nadmocna kultura mozda bi nestala ili
ostala zatomljena da se nije pojavio Aleksandar Makedonski, rodom iz Pelle (Egejska
Makedonija). Taj Aristotelov ucenik poveo je Helene u osvajacke pohode, povezavsi ih sa
kulturama drugih naroda, od Egipta i Perzije do Indije. Helenizam kao opce kulturno gibanje
pocinje smrcu Aleksandra Velkog 323.g.pr.Kr. , a zavrsava bitkom kod Akcija 31.g.pr.Kr. Istok
je objerucke prihvatio Helene, njihov jezik i kulturu, istodobno sireci kultove Izide i Mitre koji
ce poslije na Zapadu postati cest motiv podnih mozaika.

Aleksandrija (osnovana 331.g.pr.Kr.) postaje zariste znanosti (knjiznice, muzeji) i filozofije

helenizma, izgradjenih na zasadama Atenjanina Platona (427. do 347. g.pr.Kr.), njegova
ucitelja Sokrata (469. do 399.god.pr.Kr.) i Traanina Aristotela (384. do 322. g.pr.Kr.). Slavnu
aleksandrijsku skolu odlikuje kozmopolitizam i religiozni sinkretizam na temeljima
neoplatonizma. Epikurejci i stoici, hermeticko ucenje o Logosu zidovskog filozofa Pilona, kao
i, poslije, pokusaji uskladjivanja s krscanskom teologijom, bit ce dobra osnova za preobrazbu
Istocnorimskog Carstva u Bizant. Nije nevazno spomenuti kako je za Ptolomejevica i cara
Augusta, bio jako rasiren kult Sunca. U Aleksandriji djeluju mnogi slavni matematicari i
filozofi, kao Euklid i Arhimed, astronom Ptolomej i dr. Vecina strucnjaka smatra da je u
Aleksandriji izmisljena mozaicka tehnika opus tessellatum. Jos od prije tu se nalaze poznati
mozaicki atelijeri u kojima su vec poceli sjeci oblutke u manje komadice, a po misljenju Plinija
Starijeg ovdje se izradjivalo i staklo. Iz starijeg razdoblja ocuvan je prekrasni visebojni podni
mozaik od oblutaka sa motivom broda u plovidbi kao i neso mladji, veci i poznatiji Meduza
(Grcko-rimski muzej, Aleksandrija). Arheoloski nalazi dokazuju kako su aleksandrijski podni
mozaici stariji od morgantinskih. Odavde se mozaik prosirio po cijelome helenistickom
svijetu, zahvaljujuci putujucim mozaicarima.

Smrcu Aleksandra Velikog dolazi do raspada drzave koja je podijeljena medju njegovim
generalima (dijadosi). Istodobno dolazi do naglog sirenja helenizma u novonastalim malim
kraljevstvima od kojih je najvece Sirija sa glavnim sredistem Antiohijom i dinastijom Seleuka.

Prelaz od oblutka do tesere tekao je sporo, uz mnoga eksperimentisanja. Zapocelo se

uporabom nepravilnih komada, otpadaka te i rezanih komada razlicita materijala (kamena,
mramora i sl.). Usprkos izumu tesere, mozaik od oblutaka zadrzao se sve do I. st. pr. Kr. U
pergamonskoj palaci Atalida (helenofili) pronadjeni su fragmenti podnih mozaika izradjeni u
tehnici opus tessellatum, a pritom se rabi plavo, crveno i zeleno staklo. Otkrice tesere (grc.

1
tessares znaci 4, lat. tessera =kockica) olaksava upotrebu samog materijala, povecava paletu
boja, povrsina postaje ravnija i mozaik se izvedbom blizi idealnoj umjetnikovoj skici.

Skola majstora Sosa iz Pergamona realisticnog je izraza, rabi siroki spektar boja od prirodnog
materijala. Takvi figuralni motivi izvedeni su sitnim teserama (kopija Golubica u
Hadrijanovoj vili Tivoli iz II. st.), karakteristican je detaljizam, sfumature i iluzionisticki prikaz
motiva sa chiaroscuro i trompe-l'oeil efektima koji ce postati uzor mnogim buducim
mozaicarima. Sos je osmislio asarotos oikos, iluzionisticki docaran nepometeni pod u
trikliniju s prikazom otpadaka sa stola. Fascinira minuciozna polikromna izvedba s puno
detalja i bacenom sjenom otpadaka na bijeloj pozadini. Slicne motive nalazimo poslije u
Rimu s potpisom umjetnika Herakletiosa, kao moguce replike mozaika majstora Sosa.

Neki znanstvenici, D. Levi, A. Ovadiah i dr. smatraju kako je tehnika opus tessellatum kojom
su se izradjivali podovi izmisljena u helenistickom sredistu Sirakuzi, na Siciliji. Na tome su
podrucju pronadjeni ostaci mozaika od oblutaka kao i jednostavni cementni pod, izveden u
opusu signinumu u Morgantini. Prema izvorima u literaturi (Moschion), porinut u more ali
potom nestao, brod Sirakuzia bio je krcat mozaicima koje je kralj Hijeron II (247-
215.g.pr.Kr.) poklonio kralju Ptolemeju III. egipatskom. Brod je bio ukrasen i oblozen
mozaicima s prizorima iz Ilijade. D. Levi smatra da su mozaici kao najnovije umjetnicko
ostvarenje priskrbili slavu domacim umjetnicima i obrtnicima koji su obilato pokazali svoju
nadarenost i umijece.

Tehnika opus signinum je dobila naziv po gradu Segnae ili Segni (Subiaco) u Laciju, poznatom
po intenzivno crvenoj ilovaci, a najvise se upotrebljavala u gradovima Sjeverne Afrike
(Kartaga).

Morgantina je poznata po terakoti koja se rabila za pravokutne tesere, poredane poput

pletiva kosarice (dvije po dvije). Izmedju njih su umetane nepravilne vapnene ili mramorne
tesere koje su tvorile jednostavni geometrijski uzorak u tehnici opus figlinum. Glavna
karakteristika grcko-helenistickih podnih mozaika je izgled koji podsjeca na tepih.

Izvrsno ocuvane mozaike (njih 354) iz bogatih trgovackih kuca, javnih zgrada i kazalista,
nalazimo na opustjelu otoku Delosu. Sveti otok je bio mjesto rodjenja Apolona i Artemide
gdje je bilo zabranjeno umrijeti, ali i roditi se. Nekad je bio bogata i vazna luka ciji su
stanovnici zivjeli hedonisticki i veliku su pozornost posvecivali umjetnosti mozaika. Bilo je to
trgovacko srediste u kojemu su se isprepleli utjecaji razlicitih kultura i vjerovanja, ali u
mozaiku preovladavaju dva motiva. Prvi je delfin, koji je povezan sa Apolonom, ali i s
Dionizovim zivotom i simbolizira preporod. Drugi, pantera, je simbol snage, spretnosti i
okrutnosti koja prati (nosi ili pak vuce kola) boga Dioniza. U jednoj od prekrasnih
helenistickih kuca (Kuca maski), koja je dobila ime po mozaicima s komicnim maskama,
nalazi se cuveni mozaik emblema Dioniz na panteri (II.st.pr.Kr.). Mozaik je izveden od sitnih
visebojnih tesera, suzenog, ali dobro koristenog spektra boja: crne i bijele, crvene, zute,
zelene i plave. Uporabom sfumatura naglasava se voluminoznost i pokret, a prefinjena

2
uporaba tesera na dijelovima mozaika pravokutna oblika dodatno ga uokviruje jednostavnim
nazubljenim ornamentom i sve zavrsava bordurom vala. Pretpostavlja se kako su emblemate
napravljene u atelijeru, a zatim umetnute in situ u apstraktni geometrijski okvir, izradjen u
tehnici opus tessellatum. U jednoj od manjih soba kuce prikazani su flautisti i plesaci sa
balskim maskama, okiceni vijencima. I ostali su mozaici kvalitetno izvedeni, primjerice
emblema iz Tritonove kuce s motivom tritona i leteceg Erosa na tamnoj pozadini. U Kuci
trozuba, u impluviju, nalazi se efektan visebojni trodimenzionalni meandar i emblema s
prikazom delfina koji pliva preko dijagonalno postavljena sidra (simbol luke Delosa). Velika
rozeta u Kuci delfina okruzena je dekorativnim koncentricnim krugovima. U kutovima su
erosi koji jasu delfine sa atributima Hermesa, Posejdona i Dioniza. Ocuvani su i zanimljivi
primjerci izradjeni u tehnici opus scutulatum, inacici opus sectile, na kojima trobojni rombovi
u cik-cak liniji stvaraju dojam trodimenzionalnosti (perspektiva), slicno kao u Pergamonu.
Posljednji su datirani mozaici iz doba kad je otok 88.god.pr.Kr. razorio okrutni pontski kralj
Mitridat VI. Eupator. Poslije njegova pohoda ostale su samo rusevine.

Stvaranje Ahejskog saveza nije pomoglo ocuvanju slobode i demokratije, tako da je 146.
god.pr.Kr. Grcka postala nova rimska provincija.