Arhivska Praksa 13

..ARHIVSKA PRAKSA" ..
ARCHIVAL
13 PRACTICE" 1 3
lzdavadi: Publisher:
Arhiv Tuzlanskog kantona Arhiv Tuzlanskog kantona
DruStvo arhivskih zaposlenika Dru5tvo arhivskih zaposlenika
Tuzlanskog kantona Tuzlanskog kantona
Zaizdavaee: For Publisher:

dr. lzet Sabotid dr. lzet Saboti6
Organizacioni odbor: Organisational Board:

dr. lzet Sabotic (president),
_dr. lzetSaboti6 (predsjednik), ESefa Begovic, Nijaz E5efa Begovic, Nijaz BrbutoviC, dr. Walter
Brbutovii, dr. Walter Brunner, Marijana G-atu5ie, Tunlo
Dordid, Omer Zuli6, Nermana HodZic, dr. Azem KoZir, Brunner, Marijana Galu5i6, Tunjo Dordi6,
dr. Peter Pavel Klasinc, dr. Sead Selimovi6. Omer Zuli6, Nermana Hod2i6, lr. Azem
KoZar,dr. Peter Pavel Kla.sinc, dr. Sead
Selimovid, dr. lzet Saboti6.
Redakcija:
dr. Azem KoZar, Omer Zuli6, Sejdatija GuSi6, Selma
Editors:
lsic, dr. Miroslav Novak, dr. Sead Selimovid, Azgm Ko2ar, Omer Zuli6, Sejdalija
_ d1
dr. lzet Saboti6, dr. Peter Wiesflecker GuSi6, Selma lsii, dr. Miroslav Ndvak, dr.
Sead Selimovid, dr. lzet SabotiC, dr. peter
Odgovorni urednik: Wiesflecker
dr. lzet Sabotii
Editor.in-Chief:
Urednik: dr. lzet Saboti6
dr. Azem KoZar
Editor:
Lektor: dr. AzemKolar
Meliha Hamzid
Lektor:
Korektori: Meliha Hamzi6
ESefa Begovii
Proff Readers:
Nermana Hod2i6
ESefa Begovi6
Selma lsi6 Nermana HodZid
Selma lsi6
Prevod na engleski jezik:
Adnan Tinji6 English Translation:
Adnan Tinjid
Stampa:
"OFF-SET' print:
"OFF.SET"
Za Stampariju:
Sadika Murid For "OFF-SET"
Sadika Murid
arazi
l
500 primieraka Edition:
500 copies
Saglasnost za izdavanje Casopisa dalo je Ministarstvo
za i
obrazovanje, nauku, kulturu sport Tuzlanskog _Minislryof Education, Culture and Sport of
kantona pod brojem 1011452-20-2t98, od 08.05.19981 Tuzla Podrinie Canton has oiven aoorbval No
godine. 1011452-2Ci-2198, on May 5.1998.'rb pubtish
this magazine.
Sjedi5te Redakcije je u Arhivu Tuzlanskog kantona, Sead of the Editorial Board Archives Canton
Franje Ledera 1, 75000 Tuzla, Tuzla,
Tel/fax: ++387 35 252 620 Franjo Leder 1, 75000 Tuzla,
e-mail: arhiv.tk@bih.net.ba Tel/fax + +387 35 252 620
e-mail: arhiv.tk@bin.net.ba
UDK 930.25 rssN 1512-5491
ffiH#ffi^-fitffifl#-8
r'
1-
llnv. Broj:,*
ARHIVSKA PRAKSA, GOD. 1312010, STR.1.5O9 TUZLA, 2010.

lzdavanje Casopisa pomogli su:
. Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta

Tuzlanskog kantona,
. Federalno ministarstvo nauke iobrazovanja Sarajevo
DruStvo Arhiv
Arhivskih Tuzlanskog
Zaposlenika TK Kantona
SADRZAJ
UMJESTO PREDGOVORA
INTRODUCTORY REMARKS
IARIIIVISTIKA I ARHTVSKA SLUZBA
Mina KUJOVIC,
Vrednovanje arhivskih poslova u Arhivu Bosne i Hercegovine. ............................ 6
Dr. Livana HEDBELI,

Zakoga? Zanarodl?1.. ...... 13
Dr. Azem KOZAR,

Demokratizacija lli etatizacija arhivske djelatnosti Bosne i Hercegovine. ...........25
Stevan MAEKOVIC,
Mesto i uloga Istorijskog arhiva Subotica u realnoj lokalnoj i virtualnoj svetskoj zajednici...34
Darko RUBdIC,
Podizanje kvalitete upravljanja arhivskom djelatnoS6u... ................45
Dr.lzet SegOtti,
Neke karakteristike odnosa drzave i dru5tva prema arhivskoj djelatnosti u Bosni i
Hercegovini. ..................... 50
Dr. Jusuf OSMANI,

Nova organizacija arhivske sluZbe na Kosow.... ....... 63
Dr. Branko BUBENIK,

Nemoguia misija: strudno obrazovanje AV arhivista!?................... ..................... 6g
Mag. Gasper SMID, Zarko StRUIr,tgL,

Obrazovanje arhivara i arhivista u Republici Sloveniji....... ............73
iaba I(ATONA,
Sesdeset godina sistemskog obrazovanja arhivista u Madarskoj. ......................... g2
Mileva MILOSEVIC,
Arhivski radnik na raskr56u arhivistidke teorije i prakse........... ...... 90
EpauroAHTEJb
ApxnaucruuKrr crpyqHr, vrcilv^tLt y 3axoHrrMa y Bocnu r XepqeronuHr.r................................ 103
Jovan P. POPOVIC,
Privatna arhivska gratla (privatni arhivi) i njeno kori56enje..... ..... ll4
Dr. Peter Pavel KLASINC,
Arhivistika za registrature .................... 13 I
Jugoslav VELJKOVSKI,
Problem valoizaclje, arhiviranja i duvanja medicinske dokumentacije (Iskustva Istorijskog
arhiva Grada Novog Sada)............ ....... 140
Eduard ZALOSHNJA,
Sinteza praktidnog radavalorizacije vezane za organizaciju poslova ekspertize dokumenata u
arhivima....... ....................... 149
Kresimir IBRISIMOVIC,
VaZnost sredivanja gradiva prilikom stedaja/likvidacije.............. ...... 155
Zeljko MARKOVId,
Prijem arhivske grade registratura u postupku stedaja - izmedu teorije i prakse - iskustva
Istorijskog arhiva UZice. ..... 168
GjergiQAPRAZI,
Kontrola i metodolo5ka asistencija, vaZni faktori u profesionalnoj kvalifikaciji zaposlenih u
arhivistidkoj s1u2bi............ ....................... 178
Omer ZULIC,
Zaitita fotografske grade u nastajanju i njena historijska vrijednost..... ..............'.. 183
Dr. Miroslav NOVAK,

Arhivska praksa u kompleksnim arhivskim informacijskim sistemima ..........'.....' 190
Mag. Nada iBPf,

Digitalizacija arhivske grade - zaSto i kako? ...........'.... 208
Helen TYTARENKO, Dusan SPAJZAR,

OCR tehnologije - novi korak u digitalizacijskom procesu... ..........223
Dr. Mihail LARIN, Natalija TASIC,

Integracija arhivskog infdrmacionog prostora Ruske Federacije na bazijedinstvenog klasifikatora 227
Mag. Zdenka SEMLId RAJH,

Problematika stvaranja deskriptora kod popisivanj a sadrlaja arhivske vrijednosti..................... 238
Mag. Klavdija HALIMIC,

Propisno zakonsko elektronsko duvanje dokumenata u Sloveniji.... ................'.....244
Selma ISIC,
Informatizacija arhivske djelatnosti u BiH - stanje i perspektive... ........................251
Dr. Martin STURZLINGER,

Jedan arhivski informacioni sistem za Bosnu i Hercegovinu................... ..............259
Hatidla FETAHAGIC,
Znataj digitalnih arhivskih i bibliotedkih fondova i zbirki za korisnike (primjerArhiva TK
Tuzla)........... ........,..............266
Mr. Mirjana LEPIC-MARINKOVIC,

Internet stranica kao komunikacijski kanal Arhiva TK....'........... ......273
Nenad PREDOJEVIC,
Izrada naudno-informativnih sredstava u arhivima Vojvodine, njihova daljnja opravdanost i
mogudnost njihovog unapredenja.. 286
ETiKaLTUC.VINCETIC,
Iskustvo obrade nekonvencionalnoga gradiva u DrZavnom arhivu u Osijeku....................302
SanetaADROVIC,
Stanje saduvanosti i arhivistidke sredenosti fondova obrazovanja u Arhivu Tuzlanskog
kantona........ .............. 316
AImiTaALIBASIC,
Arhivska terminologija u BiH Vi5ejezidni rjednik arhivske terminologije - iskustva na
izradi rjednika u jesenskoj arhivskoj Skoli u Trstu 2007.-2009............... ...... 328
Marko LANDEKA,
Publiciranje dokumenata iz 18. stoljeda na njemadkom je2iku........... ..........337
il IZDRUGIH dISOPTSA
Mag. Zdenka SEMLId RAJH,

Princip provenijencije i kreiranje - Razkorak izmedu arhivske teorije i slovenadke arhivske
prakse........... .............. 348
III IZGRADE
Dr.lzet SeeOftC, Cerim RASTODER,

Posavska bunaiz 1 836. godine 366
Mina KUJOVIC,
Druga narodna osnovna Skola u Tuzli (RuZdija, 1906.-1909.) Prilog historiji muslimanskog
Skolstva u Tu21i.......... .............,....,..379
Esaf LEVIC,
Nekoliko arhivskih dokumenata o izborima u Tuzli 1910. godine. .............. 389
Dr. Adnan VELAGIC,

Prilog proudavanju detnidkog pokreta, s posebnim osvrtom narazvoj njegove vojne i
civilne organizacije u Hercegovini.................... ....................... 396
Dr. Denis BECIROVIC,

Oduzimanje nadleZnosti Islamskoj zajednici Jugoslavije u pitanjima bradnog prava i
vodenja matidnih knjiga nakon zavrSetka Drugog svjetskog rata...................................... 410
Mr. Edin JAHIC,

Promjene u etnidkoj strukturi stanovni5tva Bosne i Hercegovine u periodu 1948.-1991.
godine.......... .............. 422
Nermana HODZIC,
Analitidki popis: Op5tinski komitet Saveza komunista Bosne i Hercegovine Srebrenik (OK
sKBiH S) 19s4. - 1964.......... ........ 430
IV PRIKAZI I OCJENE
Prof. dr. Enver HALILOVIC,
,NASI MIROTVORCI NA BALKANU",Zbomikradova-knjiga ispovijesti, konstrukcija i
,,svjedodenja", Moskva,,,Indrik" 2007. - Centar zaizutavanje savremene krize na Balkanu,
Institut zaistraLivanje slavenstva Ruske akademije nauka...........................436
Dr. Safet BANDZOVIC,

Rasprave o nacionalnom identitetu Bo5njaka, Zbomlk radova, Institut za istoriju u Sarajevu,
Sarajevo 2009., str. 297............... ...............,........449
Dr.Izet S.qBOTIC,
iasopis,,Pogledi", BZK Preporod - Op6insko druStvo Tuzla, br. l3-l4,Tuzla2}l}......460
SaIKan UZIEANTN,
SAZNANJA, Casopis za historiju, br. 3, DruStvo historidara Tuzla-Odsjek za historiju,
Filozofki fakultet Univerziteta u Tuzli, Tuzla,2009.. ..............464
Esaf LEVIC, Eldar Arnautovii,

,,Banka u Tuzli: 1895.-2010.", CPATojSiii .........470
Selma ISIC,
AILANTI, 19, Trst 2009.,370. Revija za modernu arhivsku teoriju i praksu...................472
V IZVJESTAJI
E5efa BEGOVId,
Zapisnik o toku 22. Savjetovanja ,,Arhivska praksa 2009*, Tuzla, 8. i 9. oktobar 2009.
godine (Hotel ,,Tuzla')................... .............,....... 478
Esaf LEVIC,
Kulturno-izdavadka djelatnostArhiva Tuzlanskoga kantona u 2010. godini..................... 484
Selma ISIC,
Izvje5taj sa Medunarodnog savjetovanja ,,Tehnidni in vsebinski problemi klasidnega in
elektronskega arhiviranja", Radenci, 17.-19. mart 2010. godine .................491
OmerZIJLIC,
Okrugli sto: "Fotografska grada - historiografska i umjetnidka vrijednost",lzloLba'.
,,Fotografijom protiv zaborava",Tnzla20.ll.2009. godine ....494
Hatidia FETAHAGIa,
lzloLba,,Ka obnovi potisnutog identiteta - Slovenci u BiH 1530.-2010.".......... ..............496
OmerZlJLle,
Savjetovanje arhivskih radnika Vojvodine, Novi Sad, 17.-18. decembar 2009. godine.... 498
E5efa BEGOVId,
Prvi proljetni medunarodni festival knjige - Promocija izdavalke djelatnosti Arhiva TK,
Tt21a28.5.2010. godine, ......,........ 501
UMJESTO PREDGOVORA
Trinaestogodisnji kontinuttet izlazenja strudnog iasoplsa Arhivska praksa u

izdanju Arhiva Tuzlanskoga kantona i DruStva arhivskih zaposlenika Tuzlanskoga
kantona, potvrda je struinog sistematiinog i organiziranog rada Arhiva TK i Drustva
arhivskih zaposlenika Tuzlanskoga kantona s ciljem iznalailenja najkonzistentniih
rjesenja brolnih sloZenih problema s kojima je optere1ena arhivska djelatnost u
Bosni iHercegovini u vremenu tranzicije. Svojim profesionalizmom, znanjem,
i
umijedem entuzijazmom, doma1e snage, znaiajno podrZane medunarodnim
faktorom, putem iasopisa Arhivska praksa nastoje na valjan naiin prezentovati i
promovisati arhivsko znanje i umie1e. avrsto vjerujemo, daje to uiinjeno i sa ovim
trinaestim po redu brojem iasopisa Arhivska praksa, koji izlazi u godini finansijske
krize, materijalnog ikadrovskog reduciranja arhivske slu1be u Bosni iHercegovini,
godini kada su nazalost brolna struina i nau1na glasila za tren ili potpuno utihnuta.
Stoga mozemo iskazati zadovoljstvo na odrzani kontinuitet, na kvantitet, a posebno
na kvaliteti ovoga broja iasopisa Arhivska praksa.
Najveiidio ovoga bAa easopisa, kao isvih dosadainjih, vezan je za odr\avanje
tradicionalnog medunarodnog (23. po redu) arhivskog savjetovanja praksa
"Arhivska
2010", odrzanog 30. septembra i 1 . oktobra 2010. godine u Tuzli u organizacijiArhiva
Tuzlanskoga kantona i DruStva arhivskih zaposlenika Tuzlanskoga kantona. Na
pomenutom saujetovanju problematizirane su tri aktuelne arhivske teme. prva se
odnosi na Vrednovanje arhivskih poslova, gdje je dat poseban akcenat odnosa
drzave i dru\tva spram arhivske djelatnosti. promisljanja istavovi autora radova
iz nekoliko evropskih drLava na ovu temu ide u pravcu insisthanja na poboljianju
pozicije i statusa arhivske djelatnosti u drustvenoj zajednici uz obaveznu primjenu
medunarodnih standarda i normi. VaZan faktor u obavtjanju ivrednovanju arhivskih
poslova predstavljaju arhivski kadrovi, njihovo obrazovanje i edukacija, iemu je u
Casopisu posvetena znaCajna pa1nja
Druga tema, Zaitita registraturne grade u nastajanju problematizira Sirok
spektar vaznih pitanja iz ove oblasti. O pitanju valorizacije registraturne grade,
sistemu kontrole za\tite grade u nastajanju, problematici zastite grade ste1ajnih i
likvidacionih stvaralaca, produkciji i za1titi nekonvencionalnih nosaia informacija
i drugoj vaZnoj problematici, svoja iskustva i videnja dali su arhivski stru,njaci iz
Bosne i Hercegovine, Srbije, HNatske, Slovenije, Ma,Iarske i Albanle. poseban
akcenat u navedenim radovima, pored definisanja stanja, sadr1an je u prijedlozima
i sugestijama pobolj'anja i rjesenja istog.
U okviru trede grupe pitanja pod zajedniikim nazivom Aktuelna pitanja
arhivske teorije i prakse, posebna paZnja, od strane vise stru\njaka iz Slovenije,
Italije, Rusije, tJkrajine, Svicarske i Bosne i Hercegovine, posvelena je savremeiim
trendovima u oblasti arhivistike i informacijskih sistema. lJ okviru ove teme neka od
pitanja tiiu se konkretnih pijedtoga i rje1enja na uspostavi kompleksnih arhivskih
informacijskih sistema sa moguiom primjenom istih i u Bosni i Hercegovini.
U okviru ove teme raspravlja se i o drugim vaLnim pitanjima, kao Sto
su izrada, opravdanost i unapredenje nauino-informatiikih sredstava, obrada
nekonvencionalne grade, osobenosti obrade i sredivanja arhivske grade obrazovne
provenijencije, izrada rjeinika arhivske terminologije, te publiciranie dokumenata iz
18. stolje'a na njemaekom jeziku.
U rubrici lz drugih iasopisa prenijet je prilog arhivistice mag. Zdenke Semlii'
Rajh iz Pokrajinskog arhiva Maribor pod nazivom: ,,Princip proveniienciie i kreiranie
- raskorak izmedu utvrdeneteorije i slovenske arhivske prakse", obiavlien u Zborniku
radova ,,Tehni1ni in vsebinski problemi arhivskega in elektronskega arhivirania", br.
9, Maribor 2010.
lJ tre1em, u Casopisu sve aktuelnijem poglavliu Gratla, od strane viie
eminentnih historiiara, arhivista i demografa predstavlieno ie sedam zanimliivih
radova koji tretiraju raznovrsnu historiografsku i demografsku problematiku, poput:
vojne icivilne organizacije eetniikoga pokreta u Hercegovini, oduzimania nadleznosti
lslamskoj zajednici u Jugoslaviji nakon Drugog svietskog rata, o prilikama u Posavini
i Sirem tuzlanskom podruiju u pNoj polovini 19. stolje'a, o razvoiu Skolstva u Tuzli
poietkom 20. stolje1a, o prvim izborima u Tuzli 1910. godine, te etniekoi strukturi
stanovni\tva Bosne i Hercegovine u peiodu 1948.-1991. Ovo poglavlie obogaieno
je i analitiekim popisom fonda OK SK BiH Srebrenik 1954.-1964.
lJ ovom broju Casopisa posebno je sadrZajno i bogato poglavlie Ociene
i i
prikazi, u kojem je od strane eminentnih nauinika struCnjaka ne samo
predstavljeno, vec i data analiza nekoliko veoma zanimliivih publikaciia iza1lih u
Bosni i Hercegovini i Rusii. Predoiena je zanimliiva analiza Zbornika radova koii
se odnosi na ulogu ruskih ,mirotvoraca" na Balkanu u vremenu ratova 1991.-1995.,
detaljno je predstavljen Zbomik radova o nacionalnom identitetu Boinjaka. U ovoi
rubrici predstavljen je tredi broj Aasopisa za histor|u ,,Saznania", dvobroi (13-14)
dasopisa BZK Preporod Tuzla "Pogledi', te 19. broj afirmisanog arhivskog dasopisa
Medunarodnog arhivistiikog instituta iz Trsta - Maribora ,,Atlanti".
tJ rubrici lzujeitaji pored zapisnika sa 22. medunarodnog savjetovanja
praksa 2009" odrZanog 8. i 9. 10. 2010. godine u Tuzli, dati su iizvieStaii
"Arhivska
vezani za struene i kulturne anivnosti u koiima su sudielovali arhivski zaposlenici
Arhiva TK i kolege iz drugih arhiva u Bosni i Hercegovini u 2009. i 2010. godini.
Nadamo se da 6e struCni i nau1ni sadrzaii prezentovani u ovom trinaestom
po
'poklonikabroju iasopisa Arhivska
redu praksa, opravdati odekivania i pobuditi .painiu
arhivske, informati\ke ihistoiografske probtematike, da 6e Casopis
svojim sadiajima doprinijeti podizanju arhivske dielatnosti na veû struinu i nau;nu
razinu, te u kvalitativnom smislu biti zna\ajna kaika bududeg promicania irazvoja
arhivistike i historiografije na ovim prostorima.
bdavaei
INSTEAD OF PREFACE
Thirteen-year continuous issuing of the journal Archival Practice published by

Archive of Tuzla Canton and Society of archival workers of the Tuzla Canton, is a
certificate of professlona/ systematic and organized work in the archive of TK and
Society of archival workers of the Tuzla Canton with the goal of finding so/utlons
consistent with many complex problemsthat burdened the archival service in Bosnia
and Herzegovina at the time of transition. With their professionalism, knowledge,
skills and enthusiasm of local forces, supported by a significant international
factor, through journals Archival Practice seeks to present a valid way to promote
archival knowledge and skills. We firmly believe that this was done and with this the
thiieenth consecutive number of journal Archival Practice, released in the year of
financial crisis, material and personnel decrease in the archival service in Bosnia
and Herzegovina, in the year when, unfoftunately, many professional and scientific
publications have for a moment or completely ceased. Therefore, we can express
satisfaction that the continuity was maintained with the quantity and the quality of
thrs specla/ ,ssue of the journal archival practice.
The largest paft of this rssue of the magazine, as wel/ as all past, is related
to the maintenance of traditional international (23 per orde) archival consulting
"Archival Practice 2010", held on 30. September and 1. of October 2010. in Tuzla,
organized by Archive of Tuzla Canton and Society of archival workers of the Tuzla
Canton. At the aforementioned conference main attention was focused on three
current archival lssues. Ihe first concerns the evaluation of archival work, where
special emphasis was given to relations between state and society towards archival
activities. Considerations and those of the authors of papers from several European
countries on thls sub./ect goes in the direction of,nsistng on improving the position
and status of archival activities in the community with the mandatory application of
international standards and norms. An importantfactor in evaluatingthe peiormance
and archival operations are archival personnel, their training and education, which
in the journal devoted significant attention.
The second theme of protection records in emerging discusses a wide range
of important issues ln this field. On the question of valuation records, the system
control structure to protect the emerging problem of insolvency and protection of
materials by former makers, production and protection of non-conventional carriers
of information and other important issues, ihe,r experiences and perspectives
provided the archival experts from Bosnia and Herzegovina, Serbia, Croatia,
Sloveni,a Hungary and Albania. Special emphasis in these works, in addition to
defining condition, is contained in the proposals and suggestions on improvements
and solutions thereof.
ln the third group of questions under the title Current lssues in archival theory
and practice, special attention was given to works of relevant experTs from Slovenia,
Italy, Russia, Ukraine, Switzerland and Bosnia and Herzegovina dedicated to cunent
trends in the field of archival science and information systems. Within these themes
some of the guestlons related to specific proposals and solutions to establish a
complex of archival information systems with possible applications of the same in
Bosnia and Herzegovina.
Within these topics there are other impoftant lssues, such as the creation,
justification and promotion of scientific and information resources, processing of
unconventional materials, characteristics of treatment and ananging educational
provenance of archival materials, production of a dictionary of archival terminology,
and publication of documents from the 18. century German writings.
ln the column from other magazineswe convey a contribution by archivist mag.
Zdenka Semlii-Reich from the Regional Archives of Maribor, titled "The principle
of provenance and creation - the discrepancy between established theory and the
Slovenian archival practice", published in the proceedings of "Tehniini in vsebinski
problemi arhivskega in elektronskega arhiviranja", no. 9, Maribor 2010.
ln the third chapter of the Journal, one increasingly actual chapter is the
Material, done by several eminent historians, archiylsts and demographers as
they presented seven interesting papers dealing with various histoiographical and
demographic issues, such as military and civilian organizations Chetnik movement
in Herzegovina, foieiture of jurisdiction to the lslamic Community in Yugoslavia after
World War ll, about the conditions in the Sava and the wider area of Tuzla in the
first half of the 19th century, the development of education in Tuzla in the early 20th
century, the first elections in Tuzla in 1910., and the ethnic structure of population of
Bosnia and Herzegovina in the period 1948-1991. This chapter is enriched by the
analytical list of the fund OK SK BiH Srebrenik 1954-1964.
Ihis,ssue ls partlc ulafly rich in content and ratings in the Reviews section,which
includes contributions and analysis by eminent scientists and experts of some very
interesting publications from Bosnia and Herzegovina and Russ,a. Example ofthis is
an interesting analysis of Collection relating to the role ofRusslan "peacekeepers" in
the Balkans wars in the period 1991-1995., as wel/ as Collection of works about the
national identity of Bosniaks. ln this section we included the third issue of the history
journal "Saznanja", a double issue (13-14) of Journal of BZD Preporod Tuzla called
"Pogledi", and 19. number of archival joumal of the lnternational lnstitute of arhiving
from Trieste - Maribor "Atlanti".
The next section titled Repofts contains notes from the 22. lnternational
conference "Archival Practice 2009" held on L and 9. of October 2009. in Tuzla,
and repofts related to scientific and cultural activities involving archival employees
of the Archive of TK and colleagues from other archives in Bosnia and Herzegovina
in years 2009. and 2010.
We hope that the professional and scientific content presented in thisthirteenth
consecutlye lssue of Archival Practice, willjustify the expectations of fans and attract
attention to archives, information and historiographlcal issues, and that the Journal
will contribute to raising its contents archival activity in the higher professional and
scientific level, and qualitative sense to be an impoftant element of future promotion
and development of archival science and historiography in this area.
Publishers
4
I
ARIIIVISTIKA I
ARIIIVSKA SLUZBA
Mina KUJOVIC
Arhiv Bosne i Hercegovine Sarajevo
VREDNOVANJE ARHIVSKIH POSLOVA

U ARHIVU BOSNE I HERCEGOVINE
Abstrakt: Arhivsko zanimanje u Arhivu Bosne i Hercegovine, kao i u

cijeloj zemlji, je veoma zahtjevan iteiak posao koji u druStvu nije dovoljno
cijenjen, a od driave nije adekvatno nagraden.
Prilog se odnosi na struine arhivske radnike u Arhivu Bosne i
Hercegovine: kako su se osposobljavali za svoj posao, u kakvim su uujetima
radili i kako je vrednovan njihov rad od osnivanja, 1947. do 2010. godine.
Kljudne rije6i: A rhiv Bosne i Hercegovine, arhivsko zanimanje, arhivist,

arhivski tehniiar, vrednovanje arhivskoga posla.
Uvod
Arhivski poslovi, kako kod stvaralaca grade, u registraturama, tako i

u arhivskim ustanovama, nisu dovoljno cijenjeni iu drustvu ih tretiraju kao
manje vaZne, a osobe koje rade ove odgovorne poslove nisu adekvatno
nagradene.
Trebalo bi dosta prostora da se opisu svi poslovi koje jedan struini
arhivski radnik u arhivskoj ustanovi treba da zna (mo2e) raditi. U najkra6em
tu spadaju: nadzor graile u nastajanju, preuzimanje, srealivanje, obrada i
izdavanje na koriStenje u naudne idruge svrhe arhivske grade, objavljivanje
graale i informativnih pomagala (inventari, regesta, katalozi), kompjuterska
- i
obrada arhivske grade, prezentacija pripreme izloZ,bi kontakti sa
korisnicima, medijima ijoS niz drugih poslova ,,po potrebi" karakteristidnih
za svaki pojedini arhiv. Medutim, u Arhivu Bosne i Hercegovine su se u 63
godine njegovog djelovanje smijenile generacije strudnih arhivskih radnika
koje su morale znanje sticati na razlieite nadine jer u sistemu Skolovanja nije
bilo predvialeno i zanimanje za strudni arhivski rad.
Arhivske poslove u registraturama, odnosno kod stvaralaca grade su,
uglavnom, radile (ponegdje joS rade) nestrudne osobe, tzv. arhivari, osobe
koje se nisu imale gdje obrazovati za svoje zanimanje nego su znanje sticale
na raznim seminarima ili iz arhivskih prirudnika. Zbog njihove nestrudnosti za
obavljanje arhivskih poslova, u arhivske ustanove su desto pristizali fondovi
u kojima nisu pravilno zavodeni spisi idobro vodene osnovne evidencije pa
6
Vrednovanje arhivskih poslova u Arhivu Bosne i Hercegovine
je sredivanje i obrada takvih fondova oteZana.
Strudni arhivski radnici u Arhivu Bosne i Hercegovine
Problem nedostatka strudnog arhivskog kadra, a narodito arhivista u

Arhivu Bosne i Hercegovine kao, uostalom, u cijeloj arhivskoj sluZbi u Bosni
i Hercegovini, prisutan je od njegovog osnivarya, 1947. godine. Skolovanih
arhivskih kadrova nije bilo pa su se sva struena znanja sticala kroz rad, na
strudnim seminarima i savjetovanjima.
Tokom 63 godine u Arhivu Bosne i Hercegovine su se smijenila 136
strudna radnika, od toga su bili, 30 arhivista, 2 inzenjera hemije i jedan
informatidar, 31 arhivski tehnidar, 3 fotografa i 6 manipulanata.j
Podetkom 1992. godine u Arhivu je radilo 54 uposlenika, uglavnom
strudnih arhivskih radnika od kojih je bilo dvanaest arhivista. Danas radi (maj
2010. godina) Sesnaest osoba, od toga su, nazalost, samo detiri arhivista i
sedam arhivskih tehnidara.
U prvih deset godina sve poslove u Arhivu su obavrjari penzionirani
administrativni radnici.2 od 1955. do 1960. godine uArhivu su radili sedam
arhivista, a do 1970. primljeno ih je jos tro1e. od 1980. do 1991 . bila je vetika
generacijska smjena, jer je u ovom razdoblju primljeno 6etrnaest mladih
visokoobrazovanih ljudi, a od 1991. do 2010. samo Sest.
Obrazovanje strudnih radnika u Arhivu Bosne i Hercegovine
obrazovanje kadrova za obavljanje arhivske djelatnosti spada medu

glavne probleme arhivske sluzbe u Bosni i Hercegovini pa iArhiva Bosne
i Hercegovine. Arhivistika kao pomo6na historijska disciplina nikad nije na
zadovoljavajuci nacin usla u nastavne programe pa u arhivima u Bosni i
Hercegovini nikad nije bilo dovoljno osposobljenog struCnoga kadra 3.
U Arhivu Bosne i Hercegovine se osposobljavanje sticalo uz tad,
upute i savjete iskusnijih radnih kolega, kroz strudnu literaturu, seminare i
savjetovanja, kako ona u Bosni i Hercegovini, tako iona na saveznom nivou.
1 Et td.*tr ,rp*lenim u Arhivu BiH l ,,60 godina Arhiva Bosne i Hercegovine,,,priredio A. Ro-
dinis, Sarajevo" 2007.
2 OpSimije vidjeti u radovima Kasima Isoviia o radu DrZavnog arhiva BiH objavljenim u Glasniku
arhiva i Druitva arhivista BiH, knj. I, Sarajevo, 1961.
3 U jednom periodu ( 1983. do 1986.) pri Prvoj gimnaziji u Sarajevu u okviru tzv usmjerenog obrazova-
nja Skolovali su se udenici za zanimanja arhivski tehnidar i arhivski manipulant. Arhivistiku su slu5ali
studenti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu u okviru predmeta Pomodne istorijske nauke. Danas je
to predmet Uvod u historiju. Praksa se sastojala ujednoj posjeti Arhivu BiH ijednoj posjeti depou da
studenti vide kako izgleda arhivski depo. Danas se arhivistika slu5a na filozofskim fakultetima u okviru
studija historije u: Sarajelu, Tuzli i Mostaru ali arhivi nemaju odgovarajuie uvjete da studentima omo-
gu6e i praktidne vjeZbe.
7
Mina Kujovi1
U samom Arhivu edukacija strudnog arhivskoga kadra za sloZene

arhivske poslove odvijala se kroz jednogodi5nji pripravnicki staZ nakon 6ega
se polagao pripravnidki ispita i nakon odredenoga perioda stru6ni arhivistidki
(drZavni) ispit.5
Arhiv Bosne i Hercegovine je u jednom periodu za svoje potrebe
Skolovao kandidate na arhivskom tedaju koji je djelovao pri Arhivu Srbije
u Beogradu. Ovo je bio Sestomjesedni tedaj koji su jedne godine pohadali
kand idati za zanimanje arh iviste, a druge, za zanimanje arhivski teh n i6ar.6
Arhivisti i arhivski tehni6ari su mogli da se dodatno obrazuju uz radT i
strudno osposobljavaju na republidkim i saveznim savjetovanja,s strudnom
kolegiju, seminarima iz arhivskog i kancelarijskoga poslovanja, boravcima
4 Pod strudnim osposobljavanjem arhivista u Arhivu Bosne i Hercegovine podrazumijevala se obuka
pripravnika u trajanju od godinu dana i nakon toga polaganje pripravnidkog ispita. Program obuke pri-
pravnika utvrdivao je rukovalac (5ef) odjeljenja u kojem je novi kandidat trebao da radi.
Nakon provedenog jednogodi5njeg pripravnidkog staZa kandidati su pred komisijom, formiranom u
Arhiw Bosne i Hercegovine, polagali pripravnidki ispit. Ispit se sastojao od usmenog dijela (poznavanje
arhivske teorije i kancelarijskog poslovanja) i pismenog (opis poslova obavljenih tokom pripravnidkog
staZa).
5 Arhivisti koji su proili pripravnidki staZ i poloZili pripravnidki ispit bili su obavezni da nakon pet
godina rada u Arhilu Bosne i Hercegovine polaZu strudni arhivistidki ispit. Strudni ispiti su se polagali
u Arhivu Bosne i Hercegovine pred Komisijom za polaganje strudnih ispita i sticanje vi5ih zvanja u
arhivskoj struci. Ispiti su se sastojali iz opteg i strudnog dijela. U opdem dijelu kandidati su polagali
Ustav SFRI, strani jezik i historiju, a iz strudnog: arhivistiku i kancelarijsko poslovanje. U okviru ispita
kandidatje bio obavezan napisati pismeni rad iz arhivistike. Najde56eje to bio vodid ili inventar za fond
koji je kandidat za polaganje ispita sam sredio, odnosno obradio. Strudni arhivistidki ispit priznavan je
i kao drZavni ispit.Kandidati koji su stekli naudno zvanje magistar i doktor bili su oslobodeni obaveze
polaganja strudnih arhivistidkih ispita. Arhivisti koji su proveli vi5e od deset godina u arhivskoj struci,
a svojim radom su dokazali da su osposobljeni za poslove arhiviste, takorler su u jednom periodu
bili oslobodeni od polaganja strudnog arhivistidkog ispita.U Arhivu Bosne i Hercegovine 13 arhivista
je polagalo struini arhivistiiki ispit, 7 je pohadalo teiaj u Beogradu, I je magistar arhivistike paje
osloboden ove obaveze, jednoj arhivisticije priznat ispit, dok za petoro nije poznato da li su polagali
struini arhivistiiki ispit.
6 Polaznici arhivskog teiaja pri Arhivu Srbije nisu moroli polagati struine ispite jer se diploma o
zayrienom teiaju priznavala kao poloZen struini ispit. Sedam uposlenika koji su se spremali da posta'
nu arhivisti u Arhivu Bosne i Hercegovine pohadali su iestomjeseini arhivski teiaj za arhivske radnike
savisokom ikolskom spremom koiije djelovao pri Arhivu Srbiie u Beogradu.
7 Permanentno obrazovanje arhivista uz rad i za vrijeme rada u Arhiru BiH je bila radna obaveza. Arhi-
vistima je bilo omogu6eno da u okviru svojih radnih obaveza dio radnog vremena upotnjebe za strudni
ili znanstveni rad. Mogli su da jedan sat dnevno utrose na svoje usavr5avanje, posebno na pradenje
strudne literature, udenje stranih jezika, narodito njemadkog.
8 U Bosni i Hercegovini su se od 1965. godine redovno odrZavala godiSnja arhivska savjetovanja koja
su nakon Sestogodi5njeg prekida zbog rata,1992.-1995. i poratnih prilika, obnovljena tek 1997. godine.
Godi3nja savjetovanja su bila stjeciBte i izvori5te spoznaja aktuelne tematike arhivske teorije i prakse,
zakonske regulative i statusnih pitanja arhivske djelatnosti, tehnidko-tehnolo5kih i drugih inovacija,
suvremene informatike, novih dostignuda u restauraciji i laminaciji i sl.Savema i medurepublidka sav-
jetovanja koja su se odrZavala u SFRJ do 1991. godine za arhiviste iz Arhiva BiH su bili adresa na
kojoj su upotpunjavali svoja teoretska zranja, a i sami su redovno, svojim strudnim prilozima, na njima
udestvovali.
8
u razvijenilim arhivskim centrima u SFRJ te boravcima u arhivima u

inostranstvue.
Strudna zvanja vi5i arhivist i arhivski savjetnik sticala su se, kao i u
ostalim arhivima u Bosni i Hercegovini, na temelju Samoupravnog sporazuma
o sticanju vi5ih zvanja u arhivskoj struci u skladu sa za to odre'lenom uvjetima'
lz gore navedenog proizlazi da strucni arhivski radnik treba biti osoba
obrazovina i strudno osposobljena za obavljanje razliditih arhivskih poslova'
U proteklih 63 godine strudni arhivski radnici koji su radili u Arhivu Bosne i
Hercegovine su obavili znadajne poslove, kako na preuzimanju, sredivanju i
obradi arhivske grade tako i na teoretskom polju.
Arhiv Bosne i Hercegovine je otpodeo rad 1947. godine bez ijednog
Skolovanog arhiviste, a tokom 63 godine njegovog dielovanja u njemu su
radile brojne generacije arhivista koji su dali veliki prilog razvoju ove znaiaine
kulturne ustanove, kako u praktidnom radu tako iu
struenim teoretskim
prilozima.
Radni uvjeti u Arhivu Bosne i Hercegovine
Arhiv Bosne i Hercegovine od samog osnivanja (12.12.1947 ') djelqe

u nenamjenskom prostoru pa je obavljanje arhivskih poslova kao Sto su
sredivanje grade i njeno izdavanje korisnicima na istra2ivanie, uvijek bio
zahtijevan i, desto, fizidki naporan posao kojeg nisu bili postedeni ni najstrudniji
zaposlenici, arhivisti arhivistkinje. Depoi su preteZno u podrumskim
i
prostorijama koje su tek posljednjih godina uredene i dobile grUanje'
RiOni uvjeti u Arhivu Bosne i Hercegovine nikad nisu bili dobri, jer.ie
Arhiv smjesten u suterenskim prostorima na 6etiri lokacije.l0 Ovo je iziskivalo
(i iziskuje) desta seljenja, odnosno, premjestanje gratle sa jedne lokacije na
drugu ili iznoSenje ivracanje grade (kn.iiga ifascikli) na obradu ili kori5tenje
iz podrumskih prostorija u radne prostorue i ditaonicu.
Manipulativno osoblje nikad nije bilo brojno, a materijalni uvjeti u Arhivu
nisu dozvoljavali da se za te2e poslove anga2iraju pomocni radnici, zbog
toga su sve fizidke poslove obavljali uz manipulante, arhivski tehni6ari' a
veoma 6esto i arhivisti.
U prvim godinama djelovanja DrZavnog arhiva zbog nedostatka
9 Arhivisti zaposleni u Arhiw BiH su se osposobljavali putem povremenih kratkotrajnih boravaka u
razvijenijim arhivskim centrima u bivioj SFRI, a bili su povremeno angazirani i arhivisti iz Arhiva
Srbije da arhivisnma u Arhi\,tr BiH prenesu svoja strucna znanja.
l0 Arhiv BiH danas raspolaze sa 400 fondova i zbirki ili u kolilini oko 25.000 duznih metara arhivske
grade. Arhiv koristi smjestajne prostorije na detiri lokacije (zgrada PredsjedniStva, Zgrada Rektorata
Univerziteta u Sarajevu, Zgada Vlade F BiH, Zgrada prijateljstva izmedu Grdke i BiH - Objekat 3)'
Smje$ajni prostori (depoi) su, uglavnom, suterenski i podrumski dakle nenamjenski i neuslovni (lz
izvjeStaja o radu Arhiva BiH za 2005. godinu)
Mina KujoviC
obrazovanog arhivskoga kadra angaZirani su honorarni radnici, penzionirani

administrativni sluZbenici, dok su teZe fizidke poslove obavljalifizi6ki
radnici.
Nedostatak arhivskoga kadra u prvim godinama rada u Arhivu Bosne
i
Hercegovine Kasim lsovic,11 jedan od prvih arhivista bosanskohercegovadke
arhivske struke, ovako je opisao:
...Zamasan, komplikovan i zamoran, uz to, i po zdravlje stetan posao,
radili su niz godina iskfiueivo honorarni stuzbenici'- penzioieri, jer
se drugi,
mladi i fakultetski obrazovani stuzbenici nisu u poietku mogli angazoviti.
Dolazak ovih poeeo je tek 19ss. godine i sye ao i gsg. njihov orol nilese peo
iznad tri. otuda rezultate rada, koji su uglavnom, doveli'do toga da grada
na
kojoj se radilo bude nauino pristupaina, treba ocijenitivisokom ocj-enom...,,
Nakon dvadeset godina rada u Arhivu je zaboravljeni praksa
angaziranja honorarnih radnika pa su sve poslove ia koje je trebala i
fizidka
snaga obavljali uposleniciArhiva pa i oni najstrudniji. nrnivisti su povremeno
radili i u depoima odnosno podrumima, jer je bilo tesko svakodnevno
iznositi
uz stepenice gradu na sredivanje i ponovo je vra6ati u depoe.
uArhivu Bosne i Hercegovine je bila prisutna praksa da se premjestanje
grade iz depoa u depo, ili iz jedne zgrade u drugu, odvijao putem
tzv. radnih
akcija u kojima su u6estvovali svi osim direktora i boiesnih zaposlenikal3.
Nisu bile po5tedene_ ni arhivistkinje pa ni sefice odjeljenja koje su, takodet
radile u akcijama. svi su uposlenici ravnopravno udesfuoviti u at<cr1ama,
bez materijalne nadoknade i bilo kakve higijensko-tehnidke zastite, a-ko
ne
radunamo radne kecelje.la
I I KasimIsovi6 je zavr5io istoriju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. U
DrZavni arhiv BiH primljen
je 1955. godine i tuje ostao do odlaska u penziju. Izveoje g"r..u.i.y.
arhivista, a samje svojim strud-
nim radom i prilozima objavljenim u naSim arhivskim dasopisima dao veliki
doprinos arhivsloj praksi
i teoriji. Povodom 60 godina rada Arhiva BiH u povodu obil.lezavan;a tog jubileja, priprema
se publi-
kacija objedinjenih strudnih radova prvog arhiviste i prvog ,is.g u;iui;t",
odnosno prvog arhivskog
savjetnika u Arhiw BiH, Kasima Isovi6a.
l2' Isovi6, K' DrZavni arhiv Narodne republike Bosne i Hercegovine (osnivanje, rad i stanje)
Glasnik
ariva i druitva arhivista BiH, krrj. I, Sarajevo, 196l . 176. Tek osnovani Arhiv preuzeo je
brigu nad
pisanom gratlom smje5tenom u depoima zgrade Vlade Bosne i Hercegovine
kojaje nastala radol naj-
visih i visih organa vlasti i uprave, u periodu od 1878. do 1945. godiie.
Arhivje ubrzano preuzimaJi
gratlu ukinutih organa vlasti, druStveno-politidkih organizacija, i
drugih o.g-u up.ur" nastalu u prvim
poratnim godinama nakon I 945. godine, bez prethodnog odabiranja
i izludivanja bezvrijedne reiistra-
rurske grade. Uskoro su svi raspoloZivi depoi u zgradi Vlade Boine i Hercegovine,
pu i noanl.i, Uiti
zatrpani gradom kojuje trebalo.evidentirati, izdvojiti onu bezvrijednu, arhivis-tieki;e
srediti i obraditi,
kako bi mogla biti dostupna za istraZivanje.
I 3 Kad je Arhiv dobio novi depo u zgradi Rektorata
u zamjenu za prostorije koje je do tada koristio i
koje su ustupljene Kantonalnom sudu Sarajevo, svo preno5enje grud" ,u
obavili radnici Arhiva. Danas
se samo pitam da li je to tako trebalo i zbog dega smo pristajali na takav
tretman. Kad je trebalo preno-
siti gra<lu iz zgtade Rektorata u novi depo u zgradi Predsjedni5tva
,,iskoristili" smo udenike iz gimnazije
koji su obavljali praksu u Arhivu za ovaj posao.
14 Autorica ovog priloga je udestvovala u brojnim akcijama kad je
trebalo premje5tanje i prenolenje
gratle, pa odgovomo navodim da smo svi zdravi arhivisti/istikinj., s.fi".
oOsieta i arhivski tehnidari,
10
Nagradivanje arhivskog rada u Arhivu Bosne i Hercegovine
Biti arhivski radnik nije narodito poZeljno, .ier je u druStvu ovo zvanje
slabo cijenjeno, a od drZavnih struktura slabo placen posao' U Arhivu Bosne
i Hercegovine plaie su uvijek bile redovne, ali veoma skromne Arhivisti
su imaliplace oko republi6kog prosjeka ioni koji su otiSli u zasluZenu punu
penziju ,,uZivaju" u veoma skromnim mirovinama.
' Arhiv je iilett<o inicirao neke projekte u kojima su strudni radnici mogli
ostvariti dodatne zarade. Povremeno su bili angaZirani na izloZbama koje su
bile mizerno pla6ene, a izdavanje arhivske grade o radnidkom pokretu
je bilo
,IezeNiano" za direktora Arhiva. Arhivisti su povremeno mogli da naplate
neki honorar za objavljen rad u Glasniku arhiva i DAR BiH i nekom drugom
strudnom dasopisu. Samo su jednom svi arhivisti bili ukljudeni u izradu
regesta o historiji radnidkog pokreta.
ViSa zvanji su donosila "10 % na pla6u ito je bilo sve 5to je strudni radnik
imao kao nagrldu za trud i napredovanie u struci. Danas je Arhiv Bosne
i Hercegovine u nadleZnosti Savjeta ministara pa u skladu sa Pravilnikom
o radu Agencije za drlavnu sluZbu Bosne i Hercegovine, naudna i strudna
zvanja ne donose nikakav dodatak na plaiu.15
Objavljeni strudni radovi nisu nikad (i danas je isto) donosili neku
znatni.iu nadoknadu niti priznanje.
Zaklju6ak
Tokom 63 godina u Arhivu Bosne i Hercegovine su se smi.ienila '135

strudna arhivska ranika, a neki od njih sutu proveli cijeli svoj radni vijek Me'lu
njima je bilo arhivista koji su svojim struenim znanjem i radnim zalaganjem
d;li veliki doprinos razvoju cjelokupne bosanskohercegovabke arhivske
sluZbe.
Arhivisti su sredili iobradili na stotine arhivskih fondova te na taj nadin
omogueili da se arhivska graala pohranjena u Arhivu Bosne i Hercegovine
moZ; koristiti u naudne i druge svrhe. Nikad, ni u jednom periodu za svoj
posao nisu bili adekvatno nagradeni.
Arhiv Bosne i Hercegovine je smjesten na eetiri lokacije u nenamjenskim
prostorijama pa su strudni poslovi, kako na sreclivanju iizdavanju arhivske
gratte na koristenje tako i iznalazenje razliditih podataka po zahtlevima
gractana i pravnih lica desto i fizieki veoma zahtijevni.
U Arhivu flzidkih radnika i manipulanata nikad nije bilo dovol.lno pa su
povremeno fizidke iveoma prljave poslove radili (i joS uvijek rade arhivski
iehnieari) i arhivisti. Kad je trebalo izmijeStati i prenositi gradu iz.iednog
radili najgore fizidke poslove ravnopravno sa manipulantima' bez materijalne nadoknade'
l5 Andrej Rodinisje doktor arhivistike, a Mina Kujovii je zvanje arhivski savjetnik stekla 1989. godi-
ne. U Arhivu Bosne i Hercegovine rade kao struani saradnici. odnosno arhivisti
ll
Mina Kujovii
depoa u drugi, radili su bez bilo kakve zaStite i materijalne nadoknade,

osim
manipulanata, arhivisti i arhivski tehnidari.
Gonclusion
During 63 years in the Archive of Bosnia and Hezegovina 135

professional archivists ware employed by that institution, and
some of them
spent there entire working lives. some among them possessed professional
knowledge and work commitment that made a great contribution to the
development of the entire Bosnian archive service.
Archivists arranged and processed hundreds of archive founds and thus
enable the archival material stored in the Archive of Bosnia and Hezegovina
so it can be used in scientific and other purposes. Never, in any period, were
they adequately rewarded.
Archive of Bosnia and Hezegovina is located at four locations in non_
purpose facilities and the professional activities, both on the arrangement
and the issuance of the use of archival materials and finding a variety of data
requests by citizens, are often physically very demanding.
ln the Archive has never been enough physical laborers, there fore
sometimes very physically demanding and dirty work was done (and still is)
by archival technicians and archivists. when materiars ware dislocated and
transfened from one depot to another, they worked without any protection
and compensation..
t2
Za koga? Za narod!?!
Dr. sc. Zivana HEOBELII

Voditeljica Pismohrane u Uredu za op1e poslove
Hruatskoga sabora i Vlade RH
ZA KOGA? ZA NAROD!?!
English title of the PaPer

For whom? For the PeoPle!?!
Abstrakt: Doslupnosl gradiva temelj ie demokraciie. U RH korisnici

arhiva iine 0,158 % populacije. lstraiivanie koisnika arhiva do sada niie
provedeno. Od 19 driavnih arhiva niih 7 nema vlastitu web stranicu. Arhivski
zakon odreduje besplatno koriitenje arhivskoga gradiva i obaviiesnih
pomagala, ito u praksi nije sluiai. Gradanke i gradani gradivo trebaiu koristiti,
kako zbog zaStite svojih osobnih i temeljnih liudskih prava, tako i iz iistog
uZitka i radosti uienja i Shenja znanja, svijesti i spoznaia.
Kljudne rijedi: A rhivi, korisnici, koriStenie arhivskoga gradiva, proraeun,

arhivsko zakonodavstvo, arhivska praksa, hruatska arhivska sluZba.
DrZavni arhivi nastali do kraja 18. st. su tajni (nisu dostupni javnosti).
Francuska revolucija obiljezava prekretnicu u razvoju arhiva. Pravilo je
Francuske revolucije da arhivi pripadaju narodu i moraju biti na raspolaganju
svim gradanima dime se uvodi nadelo javnosti arhivskoga gradiva. Budenjem
nacionalnih drZava arhivi dobivaju svoje moderno znadenje. U 19. st., pod
utjecajem historiografije, poeinje sustavno prikupljanje arhivskoga gradiva
i, uporedo s tim, osnivanje modernih arhiva, a u potpunosti su razvijena
dva osnovna nadela arhivistike: nadelo provenuencUe inadelo prvobitnog
reda koja su, uz na6elo javnosti arhivskoga gradiva, temelj arhivske teorije i
prakse 20. st.
I C. Ztzorie 43,10000 Zagreb, Hrvatska, e-mail: zivana.hedbeli@gmail.com

Magistrirala i, kao prva Zena iz RH, doktorirala arhivistiku, znanstvena suradnica, vi5a arhi-
vistica, vanjska suradnica SveudiliSta u Zadru, redovita dlanica Internalionql Institutefor Ar-
chival Science ofTrieste and Maribor. Kao voditeljica radne grupe, ili samostalno, obradila
cca 4 duZnih kilometara gradiva raznih fondova i zbirki. Autorica arhivskog prirudnika te oko
dvjesto dlanaka, referata, izvje5ia, prikaza, priloga, osvrta i prijevoda. Voditeljica Pismohra-
ne u Uredu za op6e poslove Hrvatskoga sabora iVlade RH.
l3
Dr. sc. Zivana Hedbeli
Orijentiri i legislativa2
Koristenje gradiva glavni je razlog njegova cuvanja i postojanja

arhiva. Suvremeno dru5tvo arhive ne tretira kao mjesta gdje se istraZuje
nacionalna povUest, ve6 institucije koje hebaju pridonUeti razvoju civilnoga
druStva. Dostupnost arhivskoga gradiva i sluZbenih dokumenata temelj
je demokracije, a gradivo je bitan i nezamjenjiv dio kulture koji osigurava
opstanak ljudskog pameenja. Opda deklaracija o ljudskim pravima3, usvojena
iproglaSena na Opeoj skup5tini UN-a, 10. prosinca 1948. g., izmedu ostalog
odreduje slobodu, jednakost, pravo na slobodu misljenja i izralavanja,
slobodu sudjelovanja u kulturnom Zivotu.
Europska Unija (EU), iako su se dlanice dogovorile o kulturnoj suradnji,
nije donijela europske, zajednidke propise o arhivskom gradivu. Arhivi su,
kao i knjiZnice, ostavljeni suverenitetu pojedine zemlje-dlanice, naravno,
unutar pravnog okvira EU zakona. U ljeto '1994. g. Ured za sluZbene
publikacije EZ-a izdao je izvje56e "Archives in European Union. Report of the
Group of Experts on the Coordination of Archives". Arhivi trebaju na najbolji
moguci nadin odgovoriti potrebama korisnika tako Sto 6e optimalizirati uvjete
koriStenja javnoga arhivskoga gradiva, pri demu sve drZavljane EU treba
tretirati jednako, a ne smije se ograniditi kolidina gradiva koje se koristi u
ditaonici. Upute korisnicima moraju biti dvojezidne. Dostupnost privatnoga
gradiva ni u jednoj drZavi-dlanici nije zakonski ure(rena te se stoga prepusta
vlasniku gradiva.
13. srpnja 2000. g. usvojenaje preporuka o zajednidkoj europskoj politici
o dostupnosti gradiva (Recommendation No. R 13 (2000) of the Committee
of Ministers to Member States on a European Policy on Access to Archives)a.
Odbor ministara preporuauje vladama zemalja dlanica da poduzmu sve
potrebne mjere i korake da donesu zakonodavstvo o dostupnosti arhivskoga
gradiva na nadelima istaknutim u ovoj Preporuci, ili da ve6 postoje6e zakone
usklade s tim nadelima. Dostupnost javnoga arhivskoga gradiva je pravo.
U politiakom sustavu koji postuje demokratske vrUednosti, to pravo treba
osigurati svim korisnicima bez obzira na njihovu nacionalnost, poloZaj ili
2 Autorica u radu koristi primjere iz rada arhivske sluZbe u Hrvatskoj jer su joj, kao dr-
Zavljanki RH, najdostupniji. Podaci se koriste ilustrativno, a ne da bi se hrvatsku arhivsku
sluZbu, pozitivno ili negativno, izdvojilo u odnosu na arhivske sluZbe drugih zemalja nastalih
nakon raspada SFRJ. Obradenoje stanje krajem oZujka 2010. g.
3 http://www.human-rights.hrlknj iznica-ljudskih-prava/dokumenti/opca-deklaracija-ljudska-
prava.html
4 Preporuka je dostupna u: ZASTITA OSOBNIH PODATAKA I DOSTUPNOST INFOR-
MACIJA: Preporuke Vijeia Europe. Zagreb; Hrvatski drZavni arhiv, 2002.http://www.arhiv.
hr/hrlpdf/Zastitayo2Oosobnih%20podataka.pdf O europskoj arhivskoj legislativi pise mr . sc.
Zdenka Semlid Rajh.
t4
zanimanje. Kori5tenje arhivskoga gradtva i obavijesnih pomagala je dio

djelatnosti javne arhivske slu2be i zbog toga treba biti besplatno.
U Republici Hrvatskoj (RH) Ustarl je najvisi pravno-potitiaki zakon i
dokument koji odreduje na6ela i oblike drzavnog i drustvenog uredenja i
propisuje prava i duZnosti gradana. Odredbe Ustava razraduju se zakonima.
Zakoni su normativni akti koje donosi Sabor po odretlenom postupku, a njima
se unaprijed na neodredeni na6in reguliraju odnosi, odnosno predvitlaju
mogu6e situacije. Odredbe zakona detaljnrje se odreduju provedbenim
propisima, koji moraju biti u skladu sa zakonom. Svi gradani idrugi pravni
subjekti trebaju postupati u skladu s pravnim propisima. Nadelo zakonitosti
izraZava ideju pravne ogranidenosti i odgovornosti svih drZavnih tijela i
predstavlja branu njihovoj samovolji. Uprava moZe 6initi samo ono na Sto je
zakon, odnosno pravna norma, ovlaicuje.
U izvori5nim osnovama Ustava jamde se i osiguravaju ravnopravnost,
slobode iprava ljudi i dr2avljana, te promide njihov gospodarski i kulturni
i
napredak socijalno blagostanje. Hrvatski sabor narod neposredno, i
samostalno, u skladu s Ustavom izakonom, odluduju o oauvanju prirodnog
i i
kulturnoga bogatstva koristenju njime. Mearu najvisim vrednotami
ustavnoga poretka RH itemelj za tumadenje Ustava su postivanje prava
dovjeka, nepovredivost vlasnistva ivladavina prava, suglasnosti zakona s
Ustavom, a ostalih propisa i s Ustavom i sa zakonom.
Svakom se jamdiStovanje ipravnaza5tita njegova osobnog iobiteljskog
..
zivota, dostojanstva, ugleda i dasti, sigurnost i tajnost osobnih podjtaka.
Zakonom se ureduje zaStita podataka te nadzor nad djelovanjem informatidkih
sustava u drZavi. Jamdi se sloboda znanstvenoga, kulturnog i umjetnidkog
stvaralastva. Diava potide i pomaze razvitak znanosti, kulture i umjetnosti.
DrZava Stiti znanstvena, kulturna i umjetniaka dobra kao duhovne narodne
vrednote. Jamdi se za5tita moralnih i materijalnih prava ko.1a proistjedu iz
znanstvenoga, kulturnog, umjetnidkog, intelektualnog i drugog stvarala5tva.
Jamdi se pravo vlasnlstva.
Zakon o arhivskom gradivu i arhivima\ tvori osam poglavlja kojima
se ureduju zaitita iuvjeti kori5tenja, duvanje, uporaba iobrada arhivskoga
gradiva, javna arhivska sluZba, te nadleznosti i zadace arhiva. Koristenje
javnog arhivskoga gradiva u arhivima odredeno je 6lancima 1g. do 2g. pravo
na koristenje javnoga arhivskoga gradiva imaju svi korisnici pod jednakim
uvjetima. Javno arhivsko gradivo u arhivima daje se na koristenje u sluZbene
svrhe, za znanstveno istrazivanje i u publicisti6ke svrhe, za potrebe nastave,
za izlolbe i oblavljivanje, radi ostvarenja ili zastite osobnih prava i u druge
5 Narodne novine br. 4112001, 55l2OOl. U RH su svi propisi besplatno dostupni na web srranici Na_
rodnih novina: hftp://narodne-novine.nn.hr. a arhivski su propisi bespratno dostupni i na web-stranci
Ministarstva kulture Republike Hrvatske: http://www.min-kulture.hr
6 NN 105/97, 64100 i 65/09.
l5
opravdane svrhe.
Javno arhivsko gradivo u pravilu je dostupno za koristenje 30 godina
nakon nastanka. Arhivsko je gradivo dostupno za kori5tenje i pr|e isteka
roka od 30 godina, ako je od nastanka namijenjeno javnosti ili ako to odobri
stvaratelj. Arhivsko i registraturno gradivo koje sadrzi podatke Sto se odnose
na obranu, medunarodne odnose ina poslove nacionalne sigurnosti,
ukljuduju6i one za odtzavanje reda i mira, te na gospodarske interese
dtlave, a 6ijim bi objavljivanjem nastupile Stetne posljedice za nacionalnu
sigurnost ili nacionalni interes RH, dostupno je za koristenje po isteku od 50
godina od njegova nastanka, ako posebnim propisom nije drukdije odredeno.
Javno arhivsko gradivo koje se odnosi na osobne podatke (matice, lijednidka
dokumentacija, osobni dosjei, sudski, porezni, financijski i sl.) dostupno je
za kori5tenje 70 godina nakon svoga nastanka, odnosno 100 godina od
roclenja osobe na koju se odnosi. Arhivsko gradivo se moZe koristiti i prije
predvidenoga roka, ako .ie od nastanka namijenjeno javnosti ili ako na to
pristane osoba na koju se ono odnosi, odnosno njezin bradni drug, djeca ili
roditelji poslije njezine smrti.
Ukoliko znanstveni razlozi zahtijevaju kori5tenje arhivskoga gradiva
prije isteka predvidenoga roka, ravnatelj arhiva moZe odobriti koristenje toga
gradiva na nadin i pod uvjetima koji jamde za5titu javnih probitaka, odnosno
privatnosti, prava i probitaka trede osobe, a uz obvezno prethodno pribavljeno
miSljenje Hrvatskog arhivskog vije6a. Javno arhivsko gradivo mogu koristiti
bez ogranidenja stvaratelji dijom je djelatno5eu i radom ono nastalo, u svrhe
radi kojih je nastalo, odnosno kojima je sluZilo.
Na koristenje privatnoga arhivskoga gradiva u arhivima primjenjuju se
odredbe o koristenju javnoga arhivskoga gradiva, ako zakonom ili drugim
propisom nije drukdije uredeno ili ako nije druk6ije utanadeno u ugovoru,
odnosno ispravi o predaji gradiva u arhivu.
Odobrenje za koriStenje javnoga arhivskoga gradiva daje ravnatelj
arhiva. Na koriStenje se u nadelu daju snimciarhivskoga gradiva. Dokumente,
potrebne u sluZbene svrhe, arhivi u nadelu daju na koristenje u obliku
ovjerovljena preslika. lznimno se drZavnim ti.ielima moZe posuditi izvorno
arhivsko gradivo, ali na odredeno vrijeme i uz uvjet da se na tro5ak toga ti.iela
prethodno izradi za5titni preslik. lznimno, izvorno arhivsko gradivo moZe
se dati na koristenje ako ne postoje snimci toga gradiva ili ako to zahtijeva
znanstvena metoda rada. Arhivsko gradivo moze se koristiti za izloabe izvan
arhiva, ukoliko su osigurani uvjeti za njegovu zastitu isigurnost i uz obvezu
da se za5titno snimi o troSku posuditelja, prije predaje.
i
Koristenje arhivskoga gradiva obavijesnih pomagala u arhivima
besplatno je. Za iztadu preslika ili posebne tehnidke opreme, arhivu se pla6a
naknada. Za kori5tenje arhivskoga gradiva u svrhu promidZbe, stjecanja
l6
dobiti, za umnaZanje ili za objavljivanje reprodukcija zapisa, potrebno je

posebno odobrenje nadleZnog arhiva.
Pravilnik o koriStenju arhivskoga gradlvaT donesen je 23. lipn.la 1999. g.
Za koriStenje arhivskoga gradiva korisnik podnosi pisanizahtjev na posebnom
obrascu u koji se obvezno upisuju osobni podaci, podacio mjestu stanovanja,
tema istra2ivanja, odnosno druga svrha koriStenja i gradivo koje se traZi na
koriStenje. Odobrenje kori5tenja gradiva daje ravnatelj arhiva. Odobrenje
za kori5tenje gradiva daje se ako je mogu6e odmah, a najkasnije u roku
tri dana od podno5enja zahtjeva. U sludaju odbijanja zahtjeva za kori5tenje
arhivskoga gradiva donosi se pisano rje5enje. Kori5tenje arhivskoga gradiva
privremeno se moze uskratiti ako je ono o5te6eno, ako je u strudnoj obradi ili
ako to gradivo ve6 koristi drugi korisnik.
Arhivsko gradivo izdaje se na koriStenje u ditaonici arhiva. DrZavni
arhivi i ostali javni arhivi obvezni su donUeti Pravilnik o radu ditaonice. Za
korisnike nije dopu5teno izradivati preslike obavijesnih pomagala, cjelovitih
arhivskih fondova ili zbirki kao ni njihovih veiih dijelova. Korisnik je obvezan
pri koristenju arhivskoga gradiva u ditaonici, ili izvan nje, postupati s gradivom
paZljivo, ne smije na gradivo upisivati bilo kakve biljeske ili podcrtavati tekst
ni na bilo koji nadin ostetiti gradivo, niti poremetiti postojeci red u spisima.
O5tecivanje, uni5tenje, otudivanje ili pokuSaj otudivanja arhivskoga gradiva
kazneno je djelo prema odredbama Kaznenoga zakona RH.
Korisnik arhivskoga gradiva osobno je odgovoran u sludaju povrede
odredaba Zakona o autorskom pravu.E
Korisnik je obvezan u svojim radovima ili napisima u kojima kao izvor
koristi arhivsko gradivo, pravilno navesti naziv arhiva, arhivskoga fonda
ili zbirke i oznaku arhivske jedinice koriStenoga gradiva. Za objavljivanje
arhivskoga gradiva korisnik je obvezan pisano zatraZiti posebno odobrenje
ravnatelja arhiva. Korisnik je obvezan dostaviti knji2nici arhiva dijim se
gradivom koristio po jedan primjerak svoga strudnoga ili znanstvenoga rada,
odnosno knjige nastale na temelju koriStenoga arhivskoga gradiva.
Za kori5tenje arhivskoga gradiva u svrhu promidZbe, stjecanja dobiti
kao i za umnaZanje ili za objavljivanje reprodukcija ili samoga arhivskoga
gradiva, potrebno je zatraZiti posebno odobrenje arhiva. Arhiv sudjeluje u
dobiti ostvarenoj objavljivanjem reprodukcija ili gradiva, a prema posebnom
ugovoru koji se sklapa sa korisnikom.
Pravilnik o radu iitaonice Hrvatskog drZavnog arhiva (HDA)'g. HDA ima
6itaonice na 6etiri lokacije. Radno vrijeme ditaonica ne smije biti kra6e od
20 sati tjedno. Korisnik mora biti prijavljen iupisan u evidenciju korisnika, a
7 NN 67199.
8 Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 167103 i 79107,http.llwww.zamp.ht/zakorlll
word,/autorski procisceni.rtl)
t http://www.arhiv.hr/hr,&oristenje/fs-ovi/Pravilnik o radu%20citaonica.doc
t7
prijava mora biti valeea na dan kori5tenja. Prijava se obavlja ispunjavanjem

Prijavnice za kori5tenje gradiva. Na temelju popunjene iodobrene prijavnice
korisniku se izdaje korisni6ka iskaznica, zakqu se pla6a naknada.
Na kori5tenje se u pravilu daju snimke arhivskoga gradiva. lzvornici se
daju na kori5tenje ukoliko ne postoje snimke toga gradiva ili ako to zahtijeva
znanstvena metoda rada.
Gradivo koje se ne nalazi na lokaciji ditaonice izd$e se najkasnije u
roku od pet dana. Korisniku se u pravilu izdaje samo jedna jedinica gradiva.
Postupak prijave korisnika za rad u ditaonicama HDA pojaSnjen je
na web stranici.l0 Prijavnica se ispunjava za svaku temu, a vrijedi jednu
godinu od dana upisa, kao dozvola za koriStenje arhivskoga i knjiZnoga
gradiva. Mjesedna kartica (upisnina) iznosi 40,00 kuna11, i s njom korisnik
ima pravo bez naknade na izradu 15 fotokopija mjesedno. Godisnja kartica
iznosi 100,00 kn, a korisnik ima pravo bez naknade na izradu 30 fotokopija
godiSnje. Kartica za studente i umirovljenike iznosi 50,00 kuna. Zaposlenici
u podrudnim drZavnim arhivima ne placaju karticu.
Statistiiki podacil2
Prema podacima broj zaposlenika arhivske struke u arhivima u stalnom je
porastu:
goolna arnlvl arhivski thndnrri Thrrke KOnsnlcl zaposlen.

ukupno duz. met. orhirr cfnrlze
lv6l IJ l5t
lvvJ. l6 v,266 /u.56X 9.6E I r88
1996. l) E.6I E Et.z92 7.61 t9t

2UIJ'2, t4 loo 99.213 6.4t2. 24J
ZUU6. I5 I3.29 I 95.341J 9.329 273
Ukupno je od 1981 . do 2008. broj zaposlenika arhivske struke pove6an

za 122 djelatnika, odnosno za 80,79 o/o
No, koliCina sredenog gradiva ne prati porast broja zaposlenika
arhivske struke:
I0 http://www.arhiv.hr4rlkoristenje/fs-ovi/prijava.htm
I I
Prema srednjem tedaju Hrvatske narodne banke na dan 1 8.03.201 0. I euro vijedi 7 ,249141 ktna
(tedaj je godinama stabilan), te mjesedna upisnina imosi 5,517 eura.
l2 Statistidki ljetopis RH dostupan je na: http://www.dzs.hr/hw/publicatiorVstat_year.htm
l8
godlna arhrvl arnlvsKt Jonclovt, zDtrKe

zaposleno
ukupno sredeno
arhivske
broj d/m broj d/m struke
2002. t4 I I .166 99.213 7.473 65.20t 243
2008. 15 13.29t 95.340 9.073 62.068 273
U 2002. bilo je sredeno, racunajuci prema duZnim metrima, 65,71 oh

pohranjenoga gradiva (odnosno 34,29 o/o gradivaje nesredeno), a 2008. g.
65,1 o/o (odnosno nesredeno je 34,9 % gradiva).
Kori5tenje arhivskog gradiva se povecava:

godlna arhlvl
Lnricniri zaposleno
KOnS.
arhivske
ukupno arhiv. struke
pregleo. arnlv.
knjiZnica
broj jedinica i
2002. 14 8.412 3.810 4.602 37.2s3 243
2008. l5 9.329 2.283 7.046 76.665 273
2002. g. bilo je 4.602 korisnika, a 2008. g. 7.046 Sto je ukupno

pove6anje za 2.444 korisnika, odnosno 53,1o/o. Kolidina pregledanih arhiv.
jedinica i predmeta se udvostru 6ila, 2002. g. kori5teno ih je 37.253 , a 2008.
g. 76.665 ili 105,79%, odnosno 39.412vi5e. Usporedbe radi, Nacionalni arhiv
u Dublinu u kojem je 35 zaposlenika, godi5nje posjeti oko 20.000 korisnika
koji konzultiraju oko 50.000 arhivalija.l3
Prema statisti6kim podacima 2001 . g. RH je ima\a4.437.460 stanovnika.
2002. g. u arhive su do5la 4.602 istraZivada, koja dine 0,103 % populacije,
a 2008.9.7.046 istraZivada ili 0,158 % populacije.2008. g. u RH je bilo 15
arhiva, Sto znadijedan arhiv na 295.830 stanovnika. Usporedbe radi, 2006.
g. bilo je '164 muzejal4 (ili 1 muzej na 27 .057 stanovnika) i imali su 1 .674.049
posjetitelja, Sto 6ini 37 ,72o/o populacije.
13 Vidi: Nacionalni arhiv u Dublinu i stanje irske arhivistike. ll Arhivski ujesnik.43 (2000). str.276-
279.
14 KnjiZnice su daleko rasprostranjenij e,2007. g. ihje bilo 1.685 (ili I knjiZnica na 2.633 stanovnika),
postoje praktidki u svakoj osnovnoj i srednjoj Skoli, i gradu, dime su u prednosti u odnosu na arhive i
muzeje.
t9
DrZavni proraeun RH za 2007.9.15 odreduje za arhivsku djelatnost

56.443.62616 kuna, od dega 49.843.6261? kuna za administraciju i
upravljanjels, te 6.600.000 kuna za programe arhivske djelatnostils.Za2Q0S.
9.20 odreduje 68.1 50.67421 kuna za arhivsku djelatnost, od dega 61.750.67422
za administraciju iupravljanje. Usporedbe radi, proradun 2a2007. g. predvida
86.101.783 kuna za muzejsko-galerijsku djelatnost23, a proradun 2a2008. g.
100.466.430 kuna2a.
Ukoliko se malo poigramo brojkama vidimo da je, u prosjeku, jedan
muzej imao 10.207 posjetitelja, a iz prora6unskih sredstva dobiva 612.600
kuna. Usporedbe radi, u prosjeku, jedan arhiv ima 469 korisnika, a iz
proradunskih sredstava dobiva 4.543.378 kuna.
Praksa
U RH do sada nije provedeno istraZivanje korisnika arhiva2s. Prema

stranim i iskustvima ostalih grana informacijskih znanosti pomak s tiskanih
medija na elektronidke, uodljiv u znanstveno-istraZivadkoj djelatnosti u
dru5tvenim i humanistidkim znanostima i u bibliotekarskoj struci, izaziva
promjene u kori5tenju gradiva. lnformacijski strudnjaci su pod sve ve6im
l5 NN 137106.
16 7.786.401 eura.
17 6.875.931 eva.
18 Plaie zaredovan rad, doprinosi, sl. putovanja, naknade zaprijevoz, uredski materijal, intelektualne
i osobne usluge, dlanarine, bankarske usluge ...
19 Prema Pregledu programa arhivske djelatnosti za 2010. g, dostupnom na web stranici Ministar-
stva kulture, http://www.min-kulture.hr/userdocsimages/odobreni%20programioh20za%2020101ar-
hivska%202010.pdf u programe spadaju: digitalizacija arhivskog fonda nabavka kutija, obiljeZavanje
tjedna arhiva, konzerviranje, restauriranje i uvez arhivskoga gradiva, izloibe, mikrofllmiranje arhivsko-
ga gradiva, izdavanje dasopisa, preventivna zaitita arhivskoga gradiva, kulturno prosvjetna djelatnost,
nabava strudne literature, otkup arhivskoga gradiva, strudno usawsavanje djelatnika ...
20 NN 28/08.
2l 9.401.389 eura.
22 8.518.509 eura.
23 od dega 58.401 .783 kuna za administraciju i upravljanje.
24 od &ga 69.268.63 4 kuna za administracij u i upravlj anj e.
25 O odnosu prema korisnicima pisala sam vi5e puta: Heilbeli, 2. Polr1oi, uloga i promjene pismohra-
na i arhiva kao posljedica iirenja elektroniike uprave. magistarski rad. Zagreb: Filozofski fakultet, 21.
05. 2005., 212 str., mentor Boras, Damir: http://www.iias-trieste-maribor.eu/fileadmin/pubblicazionil
Hedbeli.swf; Heitbeli, 2. Korisnici, arhivi, literatura : Zagovor za istraZivanje korisnika arhiva u Hr-
vatskoj. Autorski dlanci i Intemet arhiv Katedre za arhivistiku Odsjeka za informacijske znanosti Filo-
zofskog fakulteta u Zagrebu, http://www.filos.com/mkrzak/akt.htm#clanci,29. oinjka 2002.; Hedbeli,
2. Korisnici, arhivi, lileratura: Zagovor za istraZivanje korisnika arhiya u Hrvatskoj - osam godina
poslije.6 zbomik referatov dopolnilnega izobraievanja s podrodji arhivistike, dokumentalistike i in-
formatike v Radencih 28.-30. marca2007.: Tehnidni in vsebinski problemi klasidnega in elektronskega
arhiviranja, Maribor : Pokrajinski arhiv Maribor, 2007. str. 350-358. Relevantni dlanci hrvatskih i inih
arhivista mogu se na6i uArhivskom vjesniku, te na web stranicima Hrvatskog i Zagrebadkog arhivistid-
kog druitva: http://www.had-info.hr i htp://wwrr,.daz.brl zad
20
pritiskom da izmijene korisni6ku sluZbu tako da odgovori odekivanjima

korisnika. Odekivanja i potrebe korisnika traZe on-line pristup gradivu Sto
mijenja ustaljeni nadin rada.
Tradicionalno, klasidno gradivo, koje 6ini glavninu gradiva pohranjenog
u arhivima, korisnicima postaje radunalno dostupno putem skeniranja.
Skeniranje je najjednostavniji nadin za digitaliziranje gradiva na papiru.
Svaka stranica dokumenta postaje elektroni6ka slika, a stranice se povezuju
odgovaraju6im postupkom indeksiranja. Slikovni format tako omogucuje
spajanje svijeta papira sa svijetom elektronike. On-line pristup omogucava
da se istim gradivom istovremeno koristivi5e ljudi, Sto s klasidnim gradivom
nije mogu6e.
Od 19 drZavnih arhiva u RH njih 7, ili 36,84 7o, odnosno ne5to vise od
jedne tre6ine, nema vlastitu web stranicu26. Web stranice nisu ujedna6ene,
niti postoje odredbe o njihovu sadrZaju.
HDA je zapodeo s digitalizacijom gradiva. Prema podacima dostupnim
na web-stranici HDA27 u digitalnom obliku se mogu naruditi:
- vERDr NA PLOCAMA EDTSON BELL PENKALE (CD), Zagreb 2002.
- RECITACIJE, KMIVANJA, DRAMSKI MONOLOZI I PRIZORI 1909.-
1952. (CD), Zagreb 2005.
- KUPLETI, SALJIVI MONOLOZI I PRIZORI 1906-1930 (CD), Zagreb
2005.
- PREGLED ARHIVSKIH FONDOVA I ZBIRKI REPUBLIKE HRVATSKE,
sv. 1do2-DVDizdanje
Vodi6 Hrvatskog drZavnog arhiva, DVD izdan je, Zagreb 2007.
26 Dubrovnik samostalna ustanova od 1920. g., http://www.dad.hr

Hrvatski drZavni arhiv samostalna ustanova od 1923. g., http://wwwarhiv.hr/
Rijeka utemeljen 1926. g., http://www.riarhiv.hr
Zadar samostalna ustanova od 1928. 9., nema vlastitu web stranicu
Zagreb osnovan I 9 45. 9., htip J / daz.tn I w eb
VaraZdin osnovan I 950. g., http://www.dav.hr
Split osnovan 19 52., httpl lwww.das.hr
Osijek samostalna arhivska ustanova od 1956. g., http://www.dao.hr
Pazin osnovan I 958. g., http://wwwdapa.hr
Slavonski Brod osnovan 1959., httpJ I www.dasb.hr
Karlovac osnovan 1960. g., nema vlastitu web stranicu
Bjelovar osnovan 1961. g., nema vlastitu web stranicu
Sisak osnovan 1962. 9., http://www.dask.hr
Gospi6 osnovan 1999. 9., http://www.arhiv-gospic.hr
za Medimurje osnovan 2007. 9., http://www.dram.hr, stranica u izradi
Sibenik osnovan 2007.9., nema vlastitu web stranicu
Vukovar osnovan 2001 . 9., nema vlastitu web stranicu
KriZevci osnovan 2008. g., nema vlastitu web stranicu
Virovitica osnovan 2008. g., nema vlastitu web stranicu
27 httpJ lwww.arhiv.hrlbrl izdavastvo/fs-ovi/izdanja.htm
2t
- ZBIRKA NAJSTARIJIH HRVATSKIH POVELJA (Monumenta

antiquissima) 999. - 1089., CD izdanje, Zagreb 2008.
- lvan Standl. FOTOGRAFIJSKE SLIKE iz Dalmacije, Hrvatske i Slavonije
(CD)
a u pripremi su:
- Povlastice kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije (CD)
- Grafidka zbirka HDA (mjesta) (CD)
- DugometraZni igrani film "Lisinski" Oktavijana Mileti6a (DVD)
- lsprave srednjovjekovnih slavonskih kaptola, l. dio (CD)
- Grafidka zbirka HDA (strana mjesta) (CD)
- Grbovi rodova Hrvatske i Slavonije (CD)
Kako istraZivanje potreba korisnika nije provedeno ne mo2e se sa
sigurno5cu re6i je li digitalizirano gradivo ono koje korisnice najvi5e tra2e i
trebaju, ili je pri odabiru gradiva za digitalizaciju kori5ten neki drugi kriterij'?s.
Zakljudna razmatranja
Ljudska vrsta od samog svog nastanka nastoji upamtiti ono Sto drZi
vaZnim iZeli prenijeti buducim generacijama. Od Francuske revolucije na
ovamo teZi se slobodi ijednakosti u dostojanstvu i pravima svih ljudskih
bi6a, njihovom pravu na slobodu mi5ljenja i izraZavanja, sudjelovanja u
kulturnom Zivotu, uZivanja u umjetnosti, pridonoSenja znanstvenom razvoju
i svakovrsnom stvaralaStvu. Navedene je slobode nemoguce ostvariti bez
sredenog, popisanog i besplatno dostupnog arhivskoga gradiva i obavUesnih
pomagala.
Europske smjernice odrealuju da se ne smtje ograniditi kolidina gradiva
koje se koristi u ditaonici, te besplatno kori5tenje gradiva ipomagala. U
Hrvatskoj su pravo na pristup informacijama i pravo na koristenje gradiva
regulirani relevantnim propisima. lako iarhivski zakon odreduje besplatno
kori5tenje arhivskoga gradiva iobavijesnih pomagala, u praksi to nije slufuj.
DrZava iz proraduna izdvaja znalna sredstva za arhivsku djelatnost,
no povecanje broja strudnih djelatnika u arhivima nije dovelo do povecanja
sredenosti pohranjenoga gradiva. Arhivsko gradivo koristi tek 0,'158 %
populacije. lstraZivanje korisnika arhiva nije provedeno. Od 19 drZavnih
arhiva njih 7 nema vlastitu web stranicu. HDA je zapo6eo s digitalizacijom
gradiva, no nejasni su kriteriji koristeni za odabir gradiva za digitalizaciju.
Odnos hrvatske struke prema korisnicima djelomieno je uvjetovan malim
kori5tenjem gradiva i slabim kontaktima arhivista s korisnicima zbog 6ega
28 on-line je dostupan primjer odabira kiterija digitalizacije gradiva Gradskog arhiva Amsteradama
koji ima 32 d,4<m gradiva iodludio se digitalizimti ono sto korisnici trare. Marc Holtman. Stadsarchi-
efAmsterdam : Digitizing simplified : Large-scale digitizing for archive research. http://stadsarchief.
amsterdam.nl/english
22
arhivisti ne vide prakti6nu uporabu rezultata svoga rada (sredeno gradivo

i obavijesna pomagala kao izvor za sekundarne i tercijarne informacije i
publikacije).
Graalanke igradani gradivo trebaju koristiti kako zbog zaStite svojih
osobnih itemeljnih ljudskih prava, tako iiz bistog uZitka iradosti udenja i
Sirenja znanja, svi.jesti i spoznaja. Koliko smo daleko od ovog cilja? Najvedi
put kojeg treba pre6i je onaj u promjeni svuesti, prvenstveno arhivista kojima
korisnici uistinu, a ne samo deklarativno moraju biti na prvom mjestu.
Potrebno je mijenjati i svijest stanovnistva, koje treba nauditi kako ima pravo
na dostupno i besplatno arhivsko gradivo. NajduZi put zapodinje prvim
korakom. Njega smo ve6 napravili donijevSi adekvatnu legislativu, naredni je
korak njeno striktno pridr2avanje i po5tivanje.
Saietak
Koi5tenje gradiva glavni je razlog njegova duvanja i postojanja

arhiva. Dostupnost arhivskog gradiva i sluZbenih dokumenata temelj je
demokracije, a gradivo je bitan i nezamjenjiv dio kulture koji osiguriva
opstanak ljudskog pam6enja. U Republici Hrvatskoj, prema statistidkim
podacima, broj zaposlenika arhivske struke u arhivima u stalnom je porastu,
ali kolidina sredenoga gradiva ne prati porast broja zaposlenika arhivske
struke. KoriStenje arhivskoga gradiva se poveiava, te sada istraZivadi
dine 0,158 % populacije stanovni5tva RH. U RH do sada nije provedeno
istrazivanje korisnika arhiva. Od 19 drZavnih arhiva njih 7 nema vlastitu
web stranicu. Web stranice nisu ujednadene, niti postoje odredbe o njihovu
sadrZaju. Hrvatski drZavni arhiv zapodeo je s digitalizacijom gradiva, ili nije
razvidno je li digitalizirano gradivo ono koje korisnici najvise traZe i trebaju.
Europske smjernice odrecluje da se ne smije ograniditi kolieina gradiva koje
se koristi u ditaonici, te besplatno koristenje gradiva ipomagala. U Hrvatskbj
su pravo na pristup informacijama i pravo na koristenje gradiva regulirani
relevantnim propisima. lako arhivski zakon odreduje besplatno koristenje
arhivskoga gradiva i obavijesnih pomagala, u praksi to nije sludaj. Odnos
hrvatske struke prema korisnicima djelomidno je uvjetovan malim koilstenlem
gradiva i slabim kontaktima arhivista s korisnicima, zbog dega arhivisti ne
vide praktidnu uporabu rezultata svoga rada (sredeno gradivo iobavijesna
pomagala kao izvor za sekundarne i tercijarne informacije i publikacije).
Gradanke igracrani gradivo trebaju koristiti kako zbog za5tiie svojin osoOni'fr
itemeljnih ljudskih prava, tako iiz distog uZitka i radosti u6enja isirenja
znanja, svijesti ispoznaja. Koliko smo daleko od ovog cilja? Najvedi put kojeg
treba prijeci je onaj u promjeni svuesti, prvenstveno arhivista kojima koris;ici
23
uistinu, a ne samo deklarativno, moraju biti na prvom mjestu. Potrebno je

mijenjati i svijest stanovnistva, koje treba nauditi kako ima pravo na dostupno
i besplatno arhivsko gradivo.
Summary
Consultation of archival records is main cause of its preservation

and archival institutions existence. Accessib/e archival records and official
documents are foundation of democracy. Records are essential and unique
part of culture, and enables existence of human memory. ln the Republic
of Croatia, according fo the sfat stics, number of archives' professionals
employed by the state archives is constantly increasing. But, quantity of
arranged records, hold by archives does nol increase equally. Consultation
of records rises, and users are now 0,158 % of the Croatia's population. Yet,
survey of records'users ls not conducted. There are 19 state archives and
7 of them do not have own web site. Archives'web slfes are not harmonized
and there are no guidelines on slfes'contents. Croatian State Archives
has started to digitalize records but it is not transparent if the digitalized
records are these that users frequently need or mostly request for' European
guidelines command that quant$ of records available fo users in reading-
rooms should not be limited and that consultation of records and finding aids
should be free of charge. ln Croatia freedom of information and consultation
of records are regulated by relevant laws. Although archival law decrees
consultation of records and finding aids free of charge, reality is different.
Croatian professionals' attitude towards users ts partiaily caused by poor
consultation of records and weak contacts of archivists with users' That is
reason why archivists do not actually see resu/ts of theirs work (arranged
records and finding aids as sources for secondary and teftiary information
and pubtications). Citizens should consult record in order to protect theirs
basic personal and human rights and in order to enlarge theirs knowledge,
awareness and cognition, and for pure ioy and delight of learning and
knowledge expansion. How far are we from this point? The biggest step ,s on
shift of archivists' awareness. Archivist should not only talk about it bur really
put users in frond end. lt is necessary to change population's awareness.
Citizens should leam that accessible records than can be consulted free of
charge is thehs right.
Prof. dr. sc. Azem KOZAR
Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli
DEMOKRATIZACIJA ILI ETATIZACIJA ARHIVSKE

DJELATNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE
Abstrakt: Upostratnom razdoblju (od 1995.), koje najeeice oznaeavamo

kao teeu fazu u razvoju arhivske djelatnosti Bosne i Hercegovine, napisano
je vi1e tekstova od strane bosanskohercegovaikih arhivista, koji se tiiu
stanja, razvoja te profesionalnosti i autonomnosti arhivske struke. Skoro
su svl ti radovi afirmativni, mada je bilo i onih koji su ukazivali na neke
nelogiinosti, nedoredenosti, politizaciju i sl. Gdje se danas 15 godina poslije
potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma sa aspekta demokratizacije
razvojnih tokova, nalazi arhivska djelatnosf Eosne i Hercegovine, pitanje je
koje trazi konzistentan odgovor. Ovo tim pije Sto je u novembru ove godine
predvideno odriavanje Drugog kongresa arhivista Bosne i Hercegovine.
Namjera autora je da ukaZe na sve pozitivne tokove, ali i na neka suprotna
stremljenja u arhivskoj djelatnosti Bosne iHercegovine, sve sa ciljem da se
arhivska struka pravilno usmjeri i unaprijedi.
Kljudne nleii: Arhivska djelatnost, arhivska struka i nauka, arhivi,

arhivistiika udruZenja, demokratizacija, etatizacija, arhivski propisi, strabgAa
razvoja, kulturna politika Bosne i Hercegovine.
'1. Op6e napomene

Pitanje nivoa i stanja demokratidnosti ili nedemokrati6nosti na drZavnoj
razini, odnosno na nekom administrativnom dijelu (regionalnom, lokalnom)
je u nekom obliku "2ivo", aktuelno ivazno politi6ko, drustveno, ekonomsko
i kulturno pitanje. Ono je istovremeno i teorijsko i pragmatidno pitanje. Ako
ostavimo po strani teorijska stajalista, kao neku vrstu vizije demokratije i
demokratskih sistema, izmedu ostalog izbog toga sto to prevazilazi potrebe
predmeta ovog rada, i okrenemo se shvatanjima i dometima pragmatidne
strane demokratije, onda 6emo se neminovno nadi na prostoru zemalja
Evropske unije i Sjedinjenih Ameridkih Drzava (SAD), a Sto se desto poima
kao pojam ,,zapadne demokratUe". Koliko god da je taj model nedostatan,
dinjenica je da se radi o najrazvijenUem dUelu svijeta koji kreira dru5tvene i
ekonomske tokove u svijetu pa i one iz okvira pojma demokratije.l
Zemlje u tranziciji, posebno zemlje realsocijalizma, kakva je i Bosna i
Hercegovina, okrenute su modelu zapadne demokratije nastojeci da, kada
I Pojam ,, demokacije" (od grdkog demos-narod i kateo-vladam) oznadava vladavinu naroda
d.narodnu vlast, pojam.demokratizam" oznadava slobodoljubivost, dok pojam ,demokratizirati" zna-
di oslobodenost od straha u izgadnj i rar,nopravnog statusa svih ljudi bez obzira na imovinsko stanje,
poloZaj, porijeklo i dr. (S. Anii, N. Klai6, Z. Domovii, Rjeihik rtranih rieii,Zagreb 2002.,265).
25
Prof. dr. sc. Azem KoZar
je evropski prostor u pitanju, Sto prije udu u evropsku porodicu demokratskih
zemalja okupljenih u Evropskoj uniji. Medutim, transformactla iz ranijih
nedemokratskih (jednopartijskih) zna6ajno etatiziranih2 sistema, je sloZen i
otuda dugotrajan proces. Od dinamike opcih druStveno-ekonomskih i politiekih
tranzicijskih promjena svakako zavise i promjene u odredenim oblastima
rada. Ovdje je predmet refleksija ukupnog stanja odnosa (demokratije i
etatizma) na arhivsku djelatnost Bosne i Hercegovine.
2. Statusna pozicioniranost arhivske djelatnosti
Statusna pozicija arhivske djelatnosti Bosne i Hercegovine, iarhiva kao

nosioca iste, u toku njenog nastajanja, uobliCavanja istasavanja mijenjala se
viSe puta. Prviarhivi, ukljudujuci DrZavni arhiv Bosne i Hercegovine osnovan
12.12.1947. godine i mreZu regionalnih arhiva (u Sarajevu, Banja Luci,
Mostaru, Travniku i Tuzli), imali su status organa drZavne uprave. Takvo
stanje je potrajalo do 1962. godine tj. do dono5enja Zakona o arhivima3 kojim
su arhivi dobili status samostalnih ustanova u oblasti kulture (61. 1 Zakona).
To je medu arhivistima Bosne i Hercegovine prihva6eno sa odobravanjem.
Ovo tim prije Sto su arhivisti Bosne i Hercegovine u okviru organa Dru5tva
prethodno raspravljali o nacrtu ovog zakona kada su isti podrZali uz izvjesne
primjedbea. Euforija je iskazivana konstatacijama da je ovim zakonom
arhivska sluZba deetatizirana, odnosno da je njime onemoguCeno da drZavni
organi upravljaju arhivskom sluZbom, ve6 da 6e se arhivima upravljati po
nadelima dru5tvenog upravljanja.
Pored svega toga, medu arhivistima, arhivskim kolektivima i Dru5tvom
arhivskih radnika Bosne i Hercegovine (DAR BiH), nisu prestajale dileme i
rasprave u vezi sa statusom arhiva i arhivske sluZbe. One su intenzivirane
u vrijeme dono5enja novih arhivskih zakona 1974. i 1987. godine kao i
u postupku rasprava u fazi pripreme standarda i normativa u arhivskoj
djelatnosti Bosne iHercegovine 1989. i1990. godine.s lpak je na kraju svih
tih dilema usvojeno stajali5te arhivista, Sto je prihvaceno i od relevantnih
drZavnih struktura, o arhivima kao institucijama kulture sa oko 80% upravne
i oko 20 % kulturne funkcije.
Arhivske ustanove (Arhiv BiH i osam regionalnih arhiva) bili su u
2 Pojam ,,etatizam" ( francuski etat- drlava) u osnovi znadi stavljanje nekoga i nedega pod kontrolu
drlave,aiznjega izveden pojam,,etatizrati" (francuski etatiser) Sto znadi podrZaviti, tj. staviti pod
drZavnu upravu. (S. enie, N. Klaii, Z. Domovi6, Rjeinik stranih rijeii, Zagreb 2002.,407).
3 Zakon je objavljen u,,SluZbenom listu Narodne Republike Bosne i Hercegovine", br. 14162. DrZavni
arhiv Narodne Republike Bosne i Hercegovine je ovim Zakonom preimenovan uArhiv Narodne Repu-
blike Bosne i Hercegovine.
4 O tome je u Izvje5taju sa Osme godi5nje skupStine DruStua arhivista BiH odrZane 29. 09. 1962., za-
pisano,,Savjet za kulturu SR BiH izgradio...."
5 O prednostima i nedostacima odredene statusne pozicije arhiva vi5e vidi:Azem KoZar, ,,Uticaj statusa
arhivskih ustanova na stepen njihove profesionalnosti i autonomnosti", Glasnik arhiva i DAR BiH,br.
36, Sarajevo 2004., 50-57.
26
Demokratizacija ili etatizacija arhivske djelatnosti Bosne i Hercegovine
tom statusu, sa sinhronizirajuCom matienom funkcijom Arhiva Bosne i
Hercegovine.o Strudna i dru5tvena opredjeljenja uoblieena su ZakonomT kao

i projekcijom Standarda i normativa8 koji su prvi put u Bosni i Hercegovini
donijeti'1 991. godine.
U toku detverogodi5nje ratne kataklizme (1992.-1995.) poremecena je
postoje6a arhivska struktura, organizacija, djelatnost i uloga arhiva, te otuda,
neminovno i njihov status. Definitivno administrativno ustrojstvo Bosne i
Hercegovine ustrojeno Dejtonskim mirovnim sporazumom 1995. godine
imalo je direktnog odraza na arhivsku mreZu, organiziranost i statusnu
poziciju arhiva.e Danas, polovinom 2010. godine, arhivsku mreZu dine:Arhiv
Bosne i Hercegovinelo kao centralni drZavni arhiv Bosne i Hercegovine,
entitetski arhivi: Arhiv Federacije Bosne i Hercegovinell i Arhiv Republike
Srpskel2, Arhiv Brcko Distrikta BiH13, te osam kantonalnih/Zupanijskih arhiva:
u Sarajevul4, Bihacu15, Mostaru16, Tuzli17, Travnikuls, Sirokom Brijegule,
Zenicizo i GoraZdu2l, ukupno 12 arhivskih zakonskih propisa. Dva kantona/
Zupanije: Posavska i Livanjska jo5 uvijek nisu donijele arhivske zakone i nisu
osnovale svoj arhiv, tako da se, osim deklarativno22, arhivska djelatnost u
njima ne obavlja.
Sto se statusne pozicije arhiva tide ona je sada razlidita: vecina je u
statusu uprave (drZavniarhiv, entitetskiarhivi, arhiv Brdko Distrikta i kantonalni
arhivi u Hercegovadko-neretvanskom, Srednje-bosanskom, Bosansko-
6 Isto,50..
7 Zakon o arhivskoj djelatnosti, objavljen je u ,, Sl. listu SR BiH', br. 21187 .
8 Standardi i normativi u arhivskoj djelatnosti Bosne i Hercegovine (priredio Vladimir Jerii), Sarajevo
1991.
9 Arhivska mreZa u Bosni i Hercegovinije nakon rata sporo uspostavljana, tako daje npr. 1997. godine
na podrudju Federacije Bosne i Hercegovine arhivskom mreZom bilo pokriveno oko 60% teritorija.
(Azem KoZar, ,,Stanje i perspektive za5tite arhivske grade Bosne i Hercegovine", Glasnik arhiva i DAR
B iH, br. 34, Sarajevo 1997 ., 23 -33.
10 Zakon o arhivskoj gradi i Arhivu Bosne i Hercegovine, objavljenje u,,SluZbenom glasu BiH", br.
t6l0t.
1l Zakon o arhivskoj gradi i Arhivu Federacije Bosne i Hercegovine, objavljenje u,,SluZbenim novi-
nama Federacije BiH", br.35102.
12 ZakonoarhivskojdjelatnostiRepublikeSrsp,ke,objavljenjeu,,SluZbenomglasnikuRS",br.119/08.
13 Zakon o arhivskoj djelatnosti Briko Distrikta Bosne i Hercegovine, objavljenje u,,SluZbenom gla-
sniku Brdko Distrikta BiH", br. 44104.
1 4,,SluZbene novine Kantona Sarajevo", br. 21 00, 3 I 05.
15 ,,SluZbeni glasnik USK", br. 6/99.

I 6 ,,SluZbene novine Hercegovadko neretvanskog kantona", br. 7 104.
I 7 ,,SluZbene novine Tuzlanskog kantona", br. I 5/00...
l8 ,,Slu2bene novine Srednjebosanskog kantona" br. 10/01.
I 9,,Narodne novine Zupanije Zapadnohercegovadke", br. 1 8/99....
20 ,,SluZbene novine Zenidko-dobojskog kantona", br. 4105.
21 ,,SluZbene novine Bosansko-podrinjskog kantona", br. 11/03.
22U zakonu o Arhilu Federacije BiH naznadenoje da ie ovaj arhiv obavljati arhivsku djelatnost i na
podrudju onih kantona koji nisu osnovali svoje arhive.
27
podrinjskom, Zenidko-dobojskom kantonu iZapadno-hercegovadkojZupaniji),

dok su kantonalni arhivi u Unsko-sanskom, Sarajevskom i Tuzlanskom
kantonu u statusu javnih ustanova u oblasti kulture. Dakle, devet od dvanaest
arhiva razlidite administrativne razine, su drzavna uprava (75o/o), a svega tri
arhiva,(25%), i to svi kantonalnog nivoa, su u oblasti kulture.
Sta ovakva statusna Sarolikost arhiva donosi arhivskoj djelatnosti
Bosne i Hercegovine, pozitivne ili negativne efekte, posebno je pitanje koje
traZi sveobuhvatnu analizu. Ovdje 6e biti rije6i samo o nekim aspektima ovog
vaznog arhivskog pitanja.
3. Demokratija i etatizam u arhivskoj praksi
Statusna pozicija arhiva je svakako veoma vaZno odrealenje mjesta

i uloge arhiva u svakoj administrativnoj jedinici - od lokalnog do drzavnog
nivoa. Mealutim, ona nije ijedini faktor koji bitno utide na ukupnu funkciju
arhiva u dru5tvu, na njihovu povezanost i medusobnu saradnju. Ove
konstatacije pokuSat 6emo aplicirati na konkretnim pitanjima.
Prije svega o statusu arhivskih ustanova, odludivali su, dominantno,
odredeni centri moci: politidke strukture i/ili odredeni nivoi vlasti. Naprimjer:
nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma u podjeli vlasti u
Federaciji Bosne i Hercegovine izmedu Stranke demokratske akcije (SDA)
i Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) arhivi su pripali HDZ-I. HDZ
je postavljao (odluduju6e utjecao) direktora iz redova svojih stranadkih
aktivista. To se reflektiralo i na druge nivoe odlu6ivanja (dr2avni, kantonalni).
lstom logikom je na arhive odlu6ujucu ulogu imala ona politidka stanka koja
je u podjeli vlasti dobila resor pravosuda ili resor kulture, sve u zavisnosti
kakav je bio status odredenog arhiva. Zna6i, etatistidkim, a ne demokratskim
postupcima su se arhivi (njih 75%) nasli u statusu uprave.
Na status tri kantonalna arhiva (u Sarajevu, Tuzli Biha6u), kao i
javnih ustanova kulture, utjecalo je stajaliSte arhivske sluzbe Bosne i
Hercegovine, iztaaeno preko DAR BiH, koja je na tom opredjeljenju izradila
i urnek kantonalnog zakona koji je prvo usvojen u Unsko-sanskom kantonu.
Razumljivo, tome su bitno doprinijela i shvatanja i aktivnosti tih arhiva,
posebno u fazi iztade prijedloga kantonalnih zakona. Posebno kada su u
pitaniu kantonalni arhivi u Sarajevu iTuzli koji su aktivno sudjelovali u tome.
Arhiv RS je takoder mijenjao statusnu poziciju od 1995. godine: prvo
je bio ustanova kulture (po Zakonu iz 1999. godine) da bi Zakonom iz
2008. postao republidka upravna organizacija. U prvo.i etapi je bila politidka
dominacUa Srpske demokratske stranke (SDS), a u drugoj Stranke nezavisnih
socijal-demokrata (SNSD).
Promjena arhivske mreZe potpuno prilagoclene novom administrativnom
ustrojstvu zemlje, prema odredbama nedemokratskog Dejtonskog ustava23,
23 Ustav Bosne i Hercegovine je dat u ,"Aneksu 4" Dejtonskog mirovnog sporazuma. Razumljivo s
obzirom na nalin na kojije donesen, radi se o privremenom ustavnom rje5enju.
28
je nedvojbeno disto etatistidko nametanje novih vlastodr2aca. Posebno ako

se zna da su la arhiva u Bosni i Hercegovini (devet od dvanaest) u sastavu
drZavne uprave. To dalje znadida aktuelna vlast arhive formira i na njih gleda
kao na svoje tekuce administrativne servise, sto je okvir za viziju njihovog
razvoja koja i ne postoji mimo ove, za osnivaCe najvaznije (cesto i jedine),
komponente. Zbog toga su u tako zamisljenim arhivima na rukovodnim
duZnostima i instalirani stranadki poslusnici. U5utkani dobrim placama, u
odnosu na rukovodioce u arhivima kulturne statusne pozicije, pa i na visoko
strudne arhiviste koji su se u tim arhivima zadesili iz prethodnog perioda,
ovakav profil rukovodioca nije usmjeren na neku radikalniju promjenu
stanja u smjeru svega Sto vodi razvoju struke. posebno ih se ne tidu pitanja
strategije razvo)a arhivske djelatnosti, materijalna, tehnoloska i kadrovska
obnova i razvq arhiva, istraZivaeki i razvojni projekti koje finansira Evropska
unija i sl. Sve je ovo u znadajno manjoj mjeri prisutno u arhivima sa statusom
ustanova kulture, posebno kada su u pitanju kantonalni arhivi u sarajevu i
Tuzli.2a
Etatistidko uredenje nove arhivske mreze po principu da svaka
dejtonska administrativna jedinica treba da ima svoj arhiv, je mogu6e, ali
ne i jedino i najcjelishodnije rje5enje. Arhivska sluzba je u tome djelimieno
participirala kada je u pitanju postojanje i funkcija drzavnog arhiva, o
demu je ve6 bilo rijedi, kao i kod prijedroga za sto brzu uspostavu arhivske
mreZe. lzmedu ostalog, predlagano je da na podrudju Federacije BiH, do
osnivanja svih deset kantonalnih arhiva, pet postoje6ih, prije rata regionalnih
arhiva, obavljaju djelatnost na po dvaitri kantona, tj. osim onog za koji su
formirani u joS jednom uglavnom doticnom kantonu i to:Arhiv Hercegova-dko-
neretvanskog kantona/Zupanije i za Zapadno-hercegovadku Livanjsku i
zupaniju, Kantonalni arhiv sarajevo i za Bosansko-podrinjski kanton, Arhiv
srednjebosanskog kantona i za Zenieko-dobojski kanton, Arhiv Tuzlanskog
kantona i za Posavski kanton, dok biArhiv unsko-sankog kantona obavljao
djelatnost samo na ovom kantonu. Sto se ti6e arhivske mreze u Republici
Srpskoj, osim entitetskog arhiva predlagana je mreza od tri regionalna arhiva:
u Banja Luci, Doboju i Foci upotpunjena osnivanjem arhivskih odjeljenja2s.
Medutim, ovi prijedlozi nisu prihvaceni, sto je za posljedicu imalo, i ima, da ni
do dan danas na podrudju BiH nije uspostavljena arhivska mreza.
ovdje treba napomenuti da je pitanje arhivske mreZe BiH bilo aktuelno,
ali da je ono konstatno dinamizirano i unapredivano, sve do definitivnog
24 U Tuzli je npr.2002. godine prije odlaska na nor,rr duZnost dotadasnjeg direktora sa osnivadem
postignut dogovor da se za novog direktora izabere arhivski strudnjak, a ne politidar, Sto je kasnije
u
skladu sa zakonom i ispo5tovano.
25 ovi i drugi stavovi arhivske sluZbe Bosne i Hercegovine izgradeni su u toku rada na prijedlogu no-
vih zakona: dtLavnoga, entitetskoga i kantonalnoga, kao i u toku rada arhivskih savjetovanja odr2anih
1996. i 1998. godine.
29
uoblicavanja iste osnivanjem regionalnih arhiva u Bihaeu (1982.) i Fodi

(1983.). MeClutim, sa aspekta danaSnjeg stanja i minule vremenske distance,
iznenadujuce je koliko se njime arhivska struka bavila i na isto uticala.
llustracije radi, navest cemo promi5ljanja arhivista iz 1962. godine kada je
Dru5tvo arhivista Bosne i Hercegovine, uz primjedbe na nacrt predloZenog
Zakonao arhivima26, iznijelo Svoje dileme u vezisa arhivskom mreZom. Tu se
izmedu ostalog kaZe: ,,(...) Za diskusiju je s tim u vezi dokle smije i6i granica
decentralizacije arhivske sluZbe i gdje je granica kada od toga nastaju Stetne
posljedice. Drugim rijedima, pitanje je dokle moZe da ide horizontala arhivske
sluZbe i koliko je potrebna njena vertikala. Za diskusiju je i pitanje dokle
moZe i dokle je ekonomski i praktiCno dozvoljeno da regionalnost arhiva prati
administrativno-teritorijalne podjele koje su kod nas i6este iznatne, a upravo
sada predstoje nove promjene te vrste. I na pro5loj na5oj SkupStini bilo je
o tome rijeci i u lzvje5taju Upravnog odbora i u diskusiji. Sada je to pitanje
aktuelno u punoj mjeri i mitreba da mu poklonimo duZnu gaZniu".zt
Ada pitanje strukture arhivske mreZe i, s tim u vezi, statusa i nadleZnosti
arhivskih ustanova nije samo administrativno (drZavno), vee ivaZno stru6no
pitanje, uocili su i arhivisti Slovenije. Naime, u raspravi o nacrtu novog
,,Zakona o arhivskom gradivu" istaknuti slovenadki arhivist Peter P. Klasinc
je na medunarodnom savjetovanju u Radencima krajem marta 2010. godine
istakao da predloZena centralizacija arhivske sluZbe povla6i za sobom,
izmedu ostalog, i preuzimanje vaZnih izvora iz pokrajinskih u drZavni arhiv,
Sto je nedopustivo.2s Dakle, slovena6kiarhivistinastoje da sprijede unutra5nju
sukcesiju grade, upravo ono o 6emu se u Bosni i Hercegovini tajno ilijavno
radi ili pak namjerava raditi. To je sa strudnog stajali5ta neprihvatljivo, a sa
aspekta postojece legisLative nezakonito. Svako izno5enje arhivske grade iz
arhiva podlijeZe odredenim proceduram a, a razrnlena ili ustupanje pogotovo.
Arhivisticki, pak, gledano svaka nova arhivska mreZa ima za posljedicu
promjene nadleZnostiarhiva nad Zivim registraturama iz kojih se preuzimaju
arhivski fondovi. Ako to zna1i i cijepanje tih arhivskih fondova onda to nije
strudno opravdano. S druge, pak, strane ako promjena arhivske mreZe
zna1i i prenosenje fondova sa teritorija na kojoj se promjenila teritorijalna
nadleZnost iz jednog arhiva u drugi, onda to, takoCler, nije opravdano. I u
jednom i u drugom primjeru pokre6u se pitanja unutra5nje sukcesije arhivske
grade. Ako ima garancija da je postoje6a arhivska mre2a kona6na - za sva
vremena data (Sto jednostavno u Bosni i Hercegovini nije mogu6e), onda
bi to mogao biti razlog za promi5ljanja na ovu temu, u suprotnom, to je eisti
26 Zakon o arhivima BiH objavljen je u ,, SluZbenom listu NR BlH",br.14l62.
27 Kasim Isovii, ,,Osma redovna godi5nja skup5tina Dru5tva arhivista Bosne i Hercegovine", Glasnik
arhiva i DAR BiH, br. 3, Sarajevo 1963.,395.
28 peter P. Klasinc, ,,Slovenska arhivska zakonodaja", Tehniini in vsebinski problemi klasiinega in
elekrronskega arhivirania, br. 9, Maribor 2010., 89-90.
30
strudni diletantizam zakoji,bezobzira Sto je etatisticki ugraden, posljedice i
odgovornost snosi arhivska struka.

Azimut mogucih rje5enja u procesima koji se ti6u deetatizacije i
demokratizacije kulture, uklju6ujuCi svakako i arhivsku djelatnost, utvrden
je u Strategiji razvoja kulturne politike Bosne i Hercegovine.2e Ovo pitanje
se promatra u aspektu tri osnovna principa razvoja kulture u modernim
evropskim zemljama: deetatizacija, decentralizacija idemokratizacija.30 Da li
se i Sta sve promijenilo u arhivskoj djelatnosti u skladu sa strategijom?
Ukratko: ama baS niSta! Za ilustraciju ove konstatacije navest cemo
dva primjera.
Primjer 1: Formiranje i sastav Arhivskog vijeca Bosne i Hercegovine.
Naime, odredbama el 40-42 Zakona o arhivskoj gradi i Arhivu Bosne i
Hercegovine3l utvrdena je obaveza formiranja, te sastav nadleznosti i
Arhivskog vijeca Bosne i Hercegovine. lzmedu ostalog predvideno je da isti
ima devet dlanova koje Vije6e ministara Bosne i Hercegovine (vlada) imenuje
na period od detiri godine i to. direktor Arhiva Bosne i Hercegovine i dva
njegova zamjenika, potom direktori entitetskih arhiva i predsjednik Saveza
drustava arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, te tri dlana imenovana od
strane Vije6a ministara i resornih entitetskih ministarstava. Arhivsko vijece
nije jos uvijek konstituisano, a nije ni Savez druStava arhivskih radnika
BiH, Sto samo za sebe govori o organiziranosti i radu arhivske sruzbe BiH,
odnosno Arhiva Bosne i Hercegovine. Medutim, ovakvo rjesenje koliko god
je za struku nedostatno, a jeste, izmedu ostalog Sto su od Sest predstavnika
struke 6ak njih pet direktori ili zamjenici direktora, tj. oni koje direktno
postavlja drzava, dok je samo predstavnik saveza dru5tava izabran od
dlanstva, tj. od arhivista BiH preko organa Drustva. ono sto u ovom primjeru
zabrinjava, tj. vodi etatizaciji umjesto proklamovane deetatizacije, jeste sto
je u prijedlog izmjena Zakona o arhivskoj gradi iArhivu BiH, od strane Arhiva
BiH32, predloZeno da Arhivsko vijece BiH broji 12 ebnova koje 6ine: direktor
Arhiva BiH i dva njegova zamjenika, te po jedan predstavnik svakog od
devet ministarstava iz Vijeda ministara. Dakle, umjesto postojeceg odnosa
6:3 u korist struke predlaZe se 9:3 u korist drZave, a, da apsurd bude ve6i,
to predlaze Arhiv BiH (arhivska ustanova). Jos je apsurdnije obrazlozenje
prijedloga u kojem se opravdanost sastava postojeceg Arhivskog vijeca
,, s,*"gt1" r u ,, SluZbenom glasniku BiH", br. 93 od I 8. 1 I . 2008. (dalje: strategija).
30 O tome vi5e "bl"vljena
vidi: AzemKolar,, Mjesto i uloga arhivske djelatnosti u okvirima nove kultume po-
litike Bosne i Hercegovine", Glasnik arhiva i Arhivistiikog udruienja Bosne i Hercegovine,br.3g,
Sarajevo 2009., 126-137 .
3 1 ,,SluZbeni glasnik BiH", br. 16/01 .
32 Mse o tome vidi: Andrej Rodinis, ,,Znahj i uloga Arhivskog vijeca Bosne i Hercegovine", Gratla
Arhiva Bosne i Hercegovine, br. l, (dalje:A. Rodinis, Znahji ulogaArhivskog vijeia BiH), Sarajevo
2009.,31-51.
3l
Prof. dr. sc. Azem Koiar
osporava time Sto bi, u koliko bi predstavnik DruStva arhivista bio neko od
pet direktora koji su po poloZaju Clanovi Vijeca, u konadnom broju bio jedan
dlan Vijeca manje. Argumenti, pak, za novi prijedlog su u tome Sto bi ovim
sastavom ,, Arhivsko vijece dobilo poseban autoritet u svojoj savjetodavnoj
funkciji".33 Ovakva stajali5ta su, razumljivo, apsolutno neprihvatljiva za
interese arhivske slu2be BiH iz vi5e razloga: prvo, zato Sto je u naznadenoj
Strategiji razvoja kulturne politike BiH kao jedan od principa usvojen princip
deetatizacije kulture, drugo, Sto interese arhivske djelatnosti ne moZe
zastupati niko doslednije od samih arhivista, i tre6e, Sto je ovaj prijedlog
sadinjen i upuden u proceduru bez bilo kakvog konsultiranja sa arhivskom
strukom, a Sto je 6ak i u sistemu partijskog jednoumlja bila praksa. Rje5enje
je svakako u povladenju ovog prijedloga od strane predlagada (Arhiva BiH) i
sadinjavanja konzistentnog prijedloga u okviru struke. Kada je pak prijedlog
sastava Arhivskog vijeca u pitanju smatramo kudikamo demokratidnijim i za
struku korisnijim da elanoviVijeca ispred struke budu: direktorArhiva Bosne
i Hercegovine i direktori entitetskih arhiva, te predsjednik Saveza arhivskih
dru5tava Bosne i Hercegovine i predsjednici entitetskih arhivskih dru5tava.
Primjer 2. Udrulenje arhivskih radnika Republike Srpske. Novim Zakonom o
arhivskoj djelatnosti RS,il arhivska djelatnost je i dalje ostala centralizirana
Sto sa aspekta trasirane decentralizacije u oblasti kulture i interesa struke
moZe biti upitno.35 Medutim, ono Sto je pozitivno je dinjenica da su Zakonom,
UdruZenju arhivskih radnika RS data javna ovla5tenja na pitanjima za5tite
javne arhivske grade (da daje inicijative i prijedloge, organizira strudno
obrazovanje i usavrSavanje arhivskih radnika) te pravo da donese dva
provedbena (podzakonska) propisa. lmajuci u vidu da su ovo i druga
strukovna udruZenja vi5e demokratizirana nego Sto su to sami arhivi, ovakvi
primjeri okrecu arhivsku djelatnost pozitivnim trendovima demokratizacije.
Zaklju6ak
Arhivska djelatnost dejtonske Bosne i Hercegovine prilagodena je

interesima svih administrativnih nivoa vlasti. eak 75% ukupnog broja arhiva
je u sastavu drZavne uprave Sto u polazu suZava prostor za demokratske
procese, a jada etatistieke tendencije. Utjecaj drZave je, takoder, odludujuci
ikod arhiva u statusu institucija kulture, a putem izbora iimenovanja organa
upravljanja i rukovodenja. Dakle, diava dominantno nastoji da arhive
pretvori u sopstvene arhivske servise. Dru5tvenu, obrazovnu i kulturnu
33 A. Rodinis, Znahj i uloga Arhivskog vijeia BiH, 33.
34 ,,SluZbeni glasnik RS", br. 119/08.
35 Ovim kao i ranijim arhivskim propisima u RS prijeratni regionalni arhivi (u Doboju i Fodi) postali su
podrudne jedinice Arhiva RS iz Banja Luke. S obzirom na nadleZnosti podrudnih jedinica (prvoshodno
zaStita registratume gratle) to praktidno znadi preseljenje njihovog arhivskog fonda u Banja Luku, Sto
je, ipak, suprotno opiim tendencijama i interesima u kulturi.
32
DemokratizaciJa ili etatizacrja arhivske d.ielatnosti Bosne i Hercegovine
dimenziju arhiva drZava jo5 uvijek ne prepoznaje na pravi na6in. Otuda je

iluzorno odekivati da ee se arhivske djelatnosti dotaei i u kulturnu strategiju
ugradeni principi decentralizacUe, deetatizacUe i demokratizacije.
Takoder, i unutar arhivske djelatnosti dominiraju etatistidki koncepti i
odnosi. Preko politidkih poslu5nika provode se interesi centara mo6i, pa i po
pitanjima u kojima aktuelne politike imaju druga6ije interese od onih utvrtlenih
zakonima. Arhivske asocijacije ili nisu formirane u skladu sa propisima ili
se bave za struku efemernim pitanjima. Sinhronizacija djelatnosti, niti
harmonizacija propisa i aktivnosti, ne postoji. Razvojnih projekata nema. Sve
je okrenuto preZivljavanju. Odgovornost pred historijom i druStvom je na svim
sudionicima sloZenog arhivskog posla. Arhivisti pak moraju ostavljati traga
da su ukazivali na propuste te da su nudili bar neka moguia poboljSanja.
Summary
Archival activity of Dayton Bosnia and Herzegovina is adjusted to

interests of all administrative levels of government. Even 75% of the total
archive is part of the state administration which narrows the space for their
democratic processes, and strengthen statist tendencies. The influence of
the state is also crucial for the archive and the status of cultural institutions
through election and appointment of management and leadership. Thus,
the dominant state is trying to convert archives into their own archival
services. Social, educational and cultural dimension of the state archives
are still not recognized in the right way. Hence it is illusory to expect that the
archival and cultural activities oftouch strategy incorporated the principles of
decentralization and democratization.
Also, archival activity is dominated by statist concepts and relations
within. Across the political obedient conducted interests, power centers, and
even in matters in which current policies have different interests than those
established by law. Archival association or are not formed in accordance with
the rules or deal with ephemeral issues for the profession. Synchronization
of activities, or harmonization of regulations and activities do not exist.
Development projects are not there. Everything is focused on survival.
Responsibility before history and society on all participants in a complex of
archival work. Archivists however must leave a trace that they reflected on
the failures and that they offered at least some possible improvements.
33
Stevan MAcKOVIC
lstorijski arhiv Subotica
MESTO I ULOGA ISTORIJSKOG ARHIVA SUBOTICA U

REALNOJ LOKALNOJ I VIRTUALNOJ
SVETSKOJ ZAJEDNICI
Abstrakt: U radu se poku'ava opisati konkretna pozicija naieg Arhiva

(lstorijski arhiv Subotica, dalje IAS) u vizuri mno1tua odnosa koji proisti1u iz
stanja njegove prakse utemeljenosti u lokalnoj zajednici kao meduopitinske
ustanove kulture ipotencijala koji mu se pruZaju u virtualnom okruienju, a
koji su omogudeni dostignueima informatiike tehnologije. upravo zbog ioga,
u njemu se koristeii naielne stavove ianalize, kao polazista, sagledava
stanje i poku,avaju uvideti putevi daljeg razvoja.
Kljudne redi: lstoijski okviri delovanja ustanove, struktura arhivske

grade u Arhivu i u nastajanju, analiza zahteva stranaka iistraiivaia prema
odnosu na lokalnu zajednicu, percepcija i odnosi prema Arhivu od strane
lokalnih vlasti i zajednice i virtuehih korisnika, Arhiv na web mreZi, retacije
izmedu ustanove Arhiva i lokalne zajednice, kao i njihove projekcije u
perspektivi, odnosno uloge web svetske mreZe u funkciji Arhiva.
Uvod
Svedoci smo istoruskog trenutka u kome se realno ivirtualno susre6u,

dotidu, prepli6u ime5aju. Sam pojam virtualno moZe da se koristi u barem
tri razlidita znadenja: tehnidkom, koje se koristi u podruaju lCTa, gde
pojam virtualno oznaeava mogudnost sintetizovanja informacije na temelju
postoje6ih digitalnih podataka i korisnikovih zadatih kriterijuma, filozofskom,
gde taj pojam oznadava ne5to sto postoji potencijalno, a jo5 se nije realizovalo,
tj. aktualizovalo, te njegovom danas uvreZenom znadenju, a u kojemu ga i
koristimo u ovom radu, gde pojam virtualno oznaeava nesto suprotno od
realnog.l
Radunari i radunarske mreZe tako sluZe kao infrastruktura za virtualni
svet informacija, a Sto se viSe pove6ava njihov kapacitet proporcionalno
raste i broj i vrste virtualnih struktura.
Tako i kulturne institucije stupaju na jedno potpuno novo podrudje, gde
je bitno pronadi re5enja koje 6e im omogu6iti da njihove (virtualne) usluge
u podrudju kulture budu ,,odrZive". Re5enje nije jednako za velike i male
I http://www.imo.hr/-sandra-/docs/uzelac doktorat.pdf, mr. sc. Aleksandra Uzelac, Lltjecaj novih infor
maciskih tehnologia na kulturni razvoj: ulogai ualnih mreZo, doktorska disertacija, str. 33.
34
Mesto i uloga lstonlskog arhiva Subotica u realnoi ...
institucije, a s obzirom na velik broj malih institucija u kulturnom sektoru

(muzeja, biblioteka iarhiva) koji ne raspolaZu s mnogobrojnim resursima
vrlo je bitno pronaci resenje koje 6e omoguciti ravnopravno uCe56e malih
kulturnih ustanova u informacijskom druStvu.
DanaSnji potencijalni korisnici usluga Arhiva Zele mogudnost
.iednostavnog pristupa, komunikacija, saradnja i omogu6avanje pristupa
resursima vezanim za kulturnu ba5tinu.
Stoga i arhiv treba da tezi ka izgraalivanju novih odnosa sa svojom
okolinom i korisnicima, s drugim institucijama u sektoru kulturne ba5tine, kao
is privatnim sektorom. Cilj tih novih partnerstava je saradnja na stvaranju
novih usluga, na digitalizaciji, razvoju standarda i organizacijskih struktura za
integrirani pristup i razmenu podataka.
lna5emArhivu, u ovom trenutku, nedostaje regulativa koja biodredivala
pravila Sta i kako prikupiti i ponuditi korisnicima. lsto tako je nepotpuno reseno
ipitanje intelektualnog vlasniStva (copyright, autorska isrodna prava), a koje
je usko povezano s naporima digitalizaciie kulturne bastine. U tom itakvom
vakuumu je polje delovanja Arhiva u virtualnoj zajednici bitno su2eno.
lstorijat IAS
Od polovine Xvlll veka i na ovim prostorima se zapa2a razvoi dr2avne

organizaci.je i uprave koji prati i usavrsavanje administrativnog aparata,
sistema kancelarijskoga poslovanja, pa tada nastaju i "kancelarijski arhivi"
koji su imali zadatak da duvaju tako nastalu pisanu gradu. Njihov primarni
zadatak je bio vezan za praktidne potrebe administracije: da budu mesta na
kojima 6e se duvati dokumenta koja mogu posluziti kao dokazna sredstva o
stedenim pravima i posedovanjima. No, tek u drugoj polovini XIX veka, sa
razvojem istoriografije kao nauke i u Subotici dolazi do shvatanja da su arhivi
nezaobilazna nalazista validnih istorijskih izvora. Primer za to su istrazivanja
profesora subotiake Gimnazije lStvana lvaniia (lvinyi lstvdn), spovedena
u arhivu tada5nje gradske administracije, koja su uspe5no krunisana i
sadrZajnom dvotomnom monografijom.2
i
Tako se u proslosti arhiva arhiviranja u Subotici, mogu jasno
razlikovati dva perioda. Prvi period zapodinje 1743.godine, kada se udaraju
temelji organizovanom vodenju gradske administracije, pa time iduvanju
arhivske grade koja tom prilikom nastaje. Ti postupci zapoeinju odmah po
uspostavljanju varoskog Magistrata, gradanskog organa politi6ko-upravne i
sudske vlasti, juna 1743. godine, na osnovu privilegije izdate maja iste godine,
kojom se nas grad proglasava privilegovanom komorskom varosicom pod
imenom Sent Marija (Privilegiatum Oppidum Szent Maria) i oslobada vojne
2 Ivanyi lstvan, Szabadka szabad kirdlyi v6ros tij(enete, Sz.rbadfa, I ,1886., II , 1892.
35
Stevan Maikovi1
uprave.3
Pravi zamah i ta oblast, u sklopu zapodetog snaZnog ekonomskog,
politidkog i kulturnog razvo)a, dobija nakon 1779- godine i proglasenja ovog
naselja slobodnim kraljevskim gradom - pod nazivom Maria Tereziopolis
(Libera regiaque civitatis Maria-Theresiopolis).
Takav status arhiva protegao se u ditavom periodu Monarhije, a i u
novojjugoslovenskoj diavi nakon 1918. godine. Prva savremena arhivska
-
ustanova na tlu Vojvodine DrZavna arhiva u Novom sadu - osnovana je
1926. godine na inicijativu DrZavne arhive u Beogradu. Tek nakon ll svetskog
rata, u citavoj zemlji, pa tako i kod nas, pri5lo se formiranju arhivskih ustanova
sa zadacima primerenim arhivskoj sluzbi. Time zapoCinje drugi period u kome
organi vlasti preuzimqu uspostavljanje i organizovanje arhivske sluzbe u
cilju prikupljanja i zaStite arhivske grade. prvi korak na tako zacrtanom putu,
ueinjen je 1946. godine formiranjem Arhivskog podruija za grad suboticu
i srez Baiku Topolu, na osnovu odluke odetjenja za prosvetu Glo NS,
Autonomne pokrajine vojvodine, br. 16800/1946.a osnovni zadaci koji su
tada stavljeni pred arhivsku struku, pa i njene buduce pregaoce na teritoriji
subotice, bili su da se izvr5i pregled svih arhiva i udini sve potrebno da se
spredi dalje uni5tavanje grade; da se stara o bezbednosti arhiva tako da grada
bude smestena na sigurnom mestu, sto je podrazumevalo suvu prostoriju
obezbedenu od vlage, pozara i krade, koja se mogla provetravati te da se
ne dozvoli prodaja dokumenata kao stare hartije, bez prethodnog pregleda
i ocene strudnih lica ima li u toj gradi dokumenata istorijske vrednosti.s
lmenovanje i postavljenje rukovodioca arhivskog sredista podru1ja za grad
suboticu i srezove subotice i Baike Topore, usredilo 16. jula 1947. godine6,
pa tek tim dinom moZemo smatrati taj datum podetkom delatnosti arhivske
sluZbe na ovoj teritoriji.
Vec 1952. godine, ranije Arhivsko podruije sa Arhivskim sredistem, na
osnovu resenja lzvrsnog odbora Gradskog narodnog odbora br. 2173/19s2,
3 Dobro svedoianstvo obnziza duvanje dokumenataje i odluka donesena na zajednidkom sastanku
komorskih i gradskih delnika 31. jula 1743. godine kadaje odludeno da se odredi lokacija za budu6u
Gradsku ku6u, koja bi imala dve do tri prostorije za administraciju i jedan specijalan odeljak gde bi
se donosile sudske odluke i gde bi se duvali vaZniji spisi. Protokol Magistratapovlaitene Kraljivsko-
komorske varoii Sent Marija - pre zvane Sabatka (1743.-1756.),Analitidki inventar seije protokoli
Magistrata (1743.-1779.), br. 1, inv. opis 2, F.26l.l .pag.3.lll743, Subotica 2006., str. 15.
4 lz Arhive Istorijskog arhiva u Subotici (u daljem tekstu AIAS) spisi uz delovodnik, predmet br.
611947. godine. Odlukom koju je doneo Glavni izvrini odbor Narodne skupitine APV 2. novembra
1946. godine biloje devet arhivskih podrudja u Vojvodini: Novi Sad, Sombor, Subotica, Senta, Velika
Kikinda, Zrenjanin,Vr5ac, Pandevo i Sremska Mitrovica. U ovom privremenom organizovanju muzeja,
sluZbe za5tite spomenika kulture, arhiva i biblioteka, predvitleno je da sve ove ustanove imaju jedinit-
venu upravu sa sedi5tima u pomenutim gradovima. Takotler je predvitleno da one po mogudnosti budu
smeltene u jednoj zgradi i tako predstavljaju u ,,svakom gradu jedan kultumo-naudni zavod,,.
5 Isto.
6 Isto.
36
Mesto i uloga lstorlskog arhiva Subotica u realnoj ...
donetog na osnovu resenja Mlnistarstva prosvete NR Srbije br.32355, postaje

samostalna ustanova pod nazivom Gradska drZavna arhiva u SubotiCi.?
Podrudje novoosnovane ustanove sadinjava teritorija NOG Subotice, uZa
teritorUa grada ibiv5eg Subotidkog sreza iBadkotopolskog sreza.
IAS danas
Danas nasa ustanova ima status meduopstinskog arhiva, svoju

delatnost vr5i na teritoriji tri op5tine - Subotice, Badke Topole i Malog ltlo5-a.
Grad Subotica danas ima povrsinu od 1,008 km2, dok mu broj stanovnika po
poslednjem popisu iz 2002. godine iznosi 147.758, opstina Badka Topola lezi
na povrsini od 596 km'iimala je 38.'179 stanovnika, dok je opitina Mali ldos,
sa samo 182 km2 povr5ine jedna od najmanjih op5tina u pokrajini. U skladu
sa tim je broj od samo 13.494 stanovnika. To znadi da je ukupna teritorija
koju pokrivamo u povrsini od 1.786 km2, a da broj stanovnika iznosi 199.494.
Broj evidentiranih stvaralaca graale (registratura) iznosi 833.
U samome Arhivu postoje slede6e organizacione jedinice - odeljenja,
koje dine osnovu njegove delatnosti. To su:
1. Odeljenje za upravne i opste poslove
2. Odeljenje za za5titu arhivske graale van Arhiva
3. Odeljenje za sredivanje i obradu arhivske gracre, i
4. Odeljenje za dokumentaciono-informativnu sluZbu,
Ukupan broj zaposlenih je 20. Od 2005. godine zaposlen je Skolovani
informatidar na poslovima i zadacima vezanim za tu oblast.
Arhivi u virtualnom svetu
Arhivi su samom svojom sustinom usmereni okrenuti proslosti. i

Njihovo ukljudivanje u nove moderne tokove koje kreira razvoj informacionih
tehnologija ipak je neophodan. Time su oni jos jedan dvor na mestu doticaja
segmenta kulturne bastine i informacionih nauka.
Gratla koja se duva u arhivima dotiee se razliditih aspekata baStine
i za nju takoder postoji interes korisnika, u prvom redu istraZivada, ali u
poslednje vreme vidljivi su trendovi u Evropi, bas kao i kod nas da snazi
interes iSire publike ito u delu koji se odnosi na gradu vezanu uz utvrdivanje
geneoloskih stabala. U daljim koracima, samim postojanjem traZnje, to bi
mogao biti isplativ segment, gde postoje6i sadr2aj koji poseduje Arhiv mo2e
biti iekonomski isplativ virtualni proizvod. Kod nas se duva zbirka od 3.19
(1756.-1895.) matidnih knjiga, a upravo radimo na njihovoj digitalizaciji.B
Sirina podrudja koju pokrivaju arhivi povezana je s problemima vezanim
uz klasifikaciju i organizaciju gratle. Arhiv 6uva ,,originale" koji su nezamenjivi,
stoga se digitalizacuom pokusava saduvati sto vise informacUa kako bismo
7 F:60, GNO, 2l 73l 1952, Ovo ustrojstvo uradeno je na celom podrutju Republike Srbije.
8 Postoji nagovestaj da ie se crkvene matidne knjige vraaati verskim vlastima, te upravo zbog toga
radimo na njihovoj digitalizaciji.
37
Stevan Maikovi1
se osigurali u sludaju eventualnog uniStenja originalnoga dokumenta.

Velika kolicina grade koju posjeduju arhivi predstavlja problem za
projekte digitalizacije te je stoga neophodno odrediti prioritete u tom poslu
kako se ne bi desilo da se od projekta odustane u procesu izvoalenja, jer mu
se ne nazire kraj niti ispunjenje cilja.
Za istraZiva6e arhivske gratle, su do sada osnovne usluge, bez
prate6ih tehnidkih, bile dostupne uglavnom besplatno. Mada ikod nas, u
zadnie vreme, teZimo da se sve dodatne usluge naplaiuju. To otvara i pitanje
,,komercijalizacije" eventualnih virtualnih usluga Arhiva. Neka iskustva
nagoveStavaju da se verovatnije aini da bi se dodatni prihodi mogli ostvariti
stvaranjem novih partnerstava s poslovnim sektorom kojima sadrZaj koji
poseduie Arhiv u podrudju kulturne baStine moZe biti od interesa i koristi u
promotivne svrhe.
Kod Arhiva u SrbUi, prvi koraci na umreZavanju, nadinjeni su upotrebom
,,Jedinstvenog arhivskog informacionog sistema Srbije (JAIS)", no i dalje ostaje
naglaiena potreba za daljim usavr5avanjem nadina upotrebe informacijskih
tehnologija i potreba za umrezavanjem arhiva, kako na republi6kom tako i na
evropskom nivou, te za primenom mealunarodnih standarda.
To znadi da su i Arhivi u neprekidnoj potrazi za novim nadinima
kroz koje bi mogli prosiriti svoje usluge. Poznato je, da se razvojem
informacijske infrastrukture koja omogu6ava upravljanje, diseminaciju i
pristup digitalizovanom sadrZaju mo2e stvoriti platforma koja potpomaZe
omogucavanje dostupa sadrZaju kao is tim povezanih novih virtualnih
usluga. U proteklih deset godina u svetu je, kao i u Europi, dosta sredstava
uloZeno u uspostavu baza podataka iu projekte digitalizacije postojeee
analogne baStine poput npr. postojeiih zbirki slika, fotografija, dokumenata
ili audio snimaka. Ti projekti su primer uglavnom nesistematske digitalizacije
koja je bila raalena na nivou pojedinadnih institucija, a rezultati su bili
dostupni na CD-romovima ili delom na institucionalnim web stranicama.
Digitalizovana bastina je retko bila uklopljena u tehnolosku infrastrukturu
koja je omogucavala efikasno upravljanje postojedim sadrZajem. Takva je
situacija i u naSem Arhivu, gde je kao rezultat nekoliko projekata izracreno i
nekoliko CD izdanja sa delovima digatilizovanih fondova i zbirki.
Arhivi ikod nas sve viSe usluga poku5avaju da pruZaju u virtuelnom
domenu. Web stranice se takotler mogu smatrati virtualnim proizvodom
ako su izgraclene tako da komuniciraju sa korisnicima informacije ida
su prilagodene njihovim interesima. Resursi kulturnih ustanova privla6e
eksperte ilaike. I njihove se potrebe bitno razlikuiu. Zato je bitno pri gradnji
bilo kojeg novog virtualnog servisa razmisljati uvek o potrebama korisnika i
pokusati identificirati korisnidke profile. Vrlo je bitno imati i strategiju razvoja
virtualnih servisa koja nadilazi trenutne okolnosti iu kojoj su identificirani i
38
Mesto i uloga lstoijskog arhiva Subotica u realnoj ...
moguci novi korisnici iservisi. Time se arhivi ovde nalaze u posebno vaZnoj
situacijijer moraju prona6i modus rada koji ce pomiriti nove mogu6nosti rada
s legislativnim ogranidenjima ili pak nedostatkom regulative.
Virtualna zajednica
Kulturni sektor ima svoje tradicionalne korisnike kao i tradicionalne

partnere, a novo mreZno okruzje omoguiilo je potencijalno pribliZavanje
i
postojedih informacijskih resursa udaljenim korisnicima ili netipidnim
posetiocima Arhiva. Pitanja na koje traZimo odgovore danas u novom -
tehnolo5kom okru2enju, su zapravo stara i za arhivistidku struku temeljna.
Na koje nadine i kojim sredstvima imetodama da se radi na zastiti poverene
nam baStine, te kako da se ona pribli2i korisnicima.
Virtualno okruZenje omoguduje kulturnim ustanovama da svoje
delovanje organizuje na novim osnovama. Krug korisnika je joi Siri i razliditiji
od tradicionalnih - od naudnih ikulturnih radnika koji trebaju profesionalne
servise kako bi mogli obaviti svoj posao, preko razliditih poslovnih partnera
u kulturnom sektoru ili van njega do Sire publike koja takoaler nije homogena
kategorija.
Novi odnosi Sto ih omogu6uje mre2no okruZenje, omogu6uju da se
informacija ponudi na zahtev ivrlo targetirano. Korisnici virtualnih usluga
nisu ogranldeni prostornim ogranidenjima pa tako doseg komunikacije
kulturnih ustanova moZe biti ve6i nego u nevirtualnom okruZenju. Profili
korisnika mogu biti takoder razliditi i zavise od vrste usluga ili informacija
koje su razvile pojedine ustanove. Bitno je razmiSljati o deci, odraslima,
studentima, itd., jer svi oni imaju razlidite interese. Arhiv bi trebao iskoristiti
pa2nju virtualnih korisnika da skrene paZnju na svoju osnovnu delatnost,
ali moguinosti postoje i za nzvq novih virtualnih projekata koje ne bi bilo
moguce realizovati na drugi nadin.
Prije situacije "globalnog sela", rad Arhiva je bio gotovo iskljudivo
fokusiran na lokalni nivo. Svetska radunarska mreZa uspostavljena pre tek
desetak godina je nametnula novu vrstu postojanja - prisustvo u virtualnom
prostoru, web-prezentacije i internet-domeni su postali nezaobilazni.
Pitanja kojima se bave su virtualni arhivi, kori5tenje gradiva, preobilje
informacija, isplativost duvanja, vrednovanje... Struka vise ni ne postavlja
pitanje o on-line dostupnosti gradiva, to je postalo imperativom. Ogromna
ve6ina korisnika, izuzev nekoliko znanstvenika koji kebaju uvid u originalni
dokument, zadovoljava svoje potrebe slikom dokumenta i nije im bitno je li
original pohranjen u arhivu, biblioteci, muzeju, ili privatnoj zbirci.
Korisnici oiekuju gradivo dostupno na svom radunaru, bilo kada ibilo
gde. Praktidno se moZe redi da danas ono Sto nije na mreZi i ne postoji.
39
Stevan Madkovi|
Arhivisti se trebaju posluZiti iskustvima bibliotekara, dokumentalista,

informacijskih strudnjaka, muzeologa. S jedne strane navedene su struke
deo problema odavno re5ile i imaju puno vi5e iskustva u radu s korisnicima,
a s druge strane neisplativo je da arhivisti pronalaze ,,svoja" re5enja ukoliko
postoje oprobane iefikasne metode i prakse. lTomogu6ava umreZenje arhiva
s ostalim ustanovama. Arhivi on-line dostupno5cu gradiva gube deo svoje
dosada5nje moci diste fizidke kontrole nad gradom i ogranidenjima pristupa.
Nova mod arhiva delimidno bi mogla da leZi u tome da arhivi pridonose
Sirenju znarya i omogu6uju zabavu. Korisnici sve vi5e trale ralieitu gradu:
slike, fotograf,rje, video zapise, knjige, popularnu literaturu, spise... praktiCno
sve Sto moZe razotkriti predmet njihova interesa.
Promene o kojima je re6 su toliko duboke da se, gotovo, moZe reCi
da je onaj koga nema u tom digitalnom prostoru crna mrlja na savremenoj
mapi sveta, Sto se posebno odnosi na predstavljanje kulturnog nasleda neke
zemlje.e
U Srbiji je 2002. formiran Nacionalni centar za digitalizaciju (NCD)10.
Njegov je zadatak koordinacija i protok ideja, usaglaSavanje strategija
proriteta.
Zakonski okviri
Prvi sveobuhvatniji ,,Zakon o za5titi kulturnih dobara" donet je 1977.

godine, nakon toga, 1994. godine donet je,,Zakon o kulturnim dobrima", a
2009. godine i najnoviji ,,Zakon o kulturi" kojije stupio je na snagu 11.9.2009.
godine, a po6et 6e da se primenjuje istekom roka od Sest meseci od dana
stupanja na snagu, odnosno od 12.3.2010. godine. Taj novodonesenizakon
prepoznaje neke mere vezane za digilalizaciju, uspostavljanje informaciono-
komunikacione infrastrukture, kao i,,arhivskog jedinsfuenog informacionog
sistema".
eeka se stupanje na snagu novog ,,Zakonao arhivskoj gradi i arhivskoj
sluZbi". U nacrtu tog zakona stoji definicija ,,informacionog sistema" kao i
nekoliko odredbi koje se odnose na pitanja vezana za njegovu uspostavu i
9 Tako je jo5 1995. godine na samitu grupe G7 u Briselu zakljudeno da "... kultura predstavlja kljudnu
dimenziju u informatidkom druStvu. Razmena informacija o svetskoj kultumoj baStini 6e pomo6i lju-
dima koji potidu iz razliditih sredina Sirom sveta da se bolje medusobno razumeju ...", nakon dega je
pokrenut pilot projekat "Multimedijalni pristup svetskom kulturnom nasledu" za diju koordinaciju su
zaduiene Francuska i Italija. Paralelno sa tim, kao i nakon toga, i mnoge pojedinadne zemlje ulaZu
napore u istom pravcu. Zoran Ognjanovid (Matematidki institut SANU), Nacionalni centar za digita-
lizaciju.
10 www.ncd.org.rs/+nacionalni+centar+za+digitalizaciju&cd:1&hl:en&ct=clnk. Inicijativa za osniv-
anje je potekla iz ustanova matematidkog usmerenja, no odmah je pro5irena tako da se slobodno moZe
re6i da su institucije pokretadi formiranja Centra: Arheolo5ki institut SANU, Arhiv Srbije i Matematidki
institut SANU.
40
Mesto i uloga lstorijskog arhiva Subotica u realnoj ...
rad. Npr. u 61.81 sto.ii: ,,lzradom informacionih sitema, arhivi se povezuju u

jedinstven arhivski informacioni sistem i ukljuduju u jedinstveni informacioni
sistem Republike Srbije, kao i meclunarodni informacioni sistem. Podaci koje
sadrzi informacioni sistem su javni."
To joS uvek ostavlja dosta velike praznine u polju odnosa Arhiva spram
novih informacionih tehnologija.
Arhivi, pa tako i naS, kao da su prepu5teni pojedinadnim poku5ajima
da pronadu puteve za svoje udeS6e u on-line zajednici.
Struktura grade IAS
Na poaetku 2010. godine u Arhivu je bilo 458 fondova i zbirki, od toga

385 sredenih (u kolidini od 3.211 du2nih metara) u ukupnoj kolidini od 5.736
duZnih metara.
i
Dokumenti koji se nalaze u sklopu fondova zbirki obuhvataju
vremensko razdoblje od sredine 17. veka do dana5njih dana, a svedode o
2ivotu u gradu iokolini, mestima u teritorijalnoj nadleZnosti lstorijskog arhiva
Subotice, ali i Sirim prostorima.
Najveci deo saduvane arhivske grade je nastajao radom upravnih
organa, privrednih organizacija, sudova, Skola i kulturnih institucua.
Razumljivo, da koli6inski najvise gracle, kojeArhiv duva, datira iz perioda
nakon 1945. godine. Od Sezdesetih godina 20tog veka, nastaje i na teritoriji
koju pokrivamo, prava eksplozija pisanih dokumenata, prava industrijska
produkcija registraturskog materijala aije koli6ine dostizu ogromne razmere.
Sa ulaskom u poslednje decenije 20tog veka, zahvaljuju6i razvoju
savremene nauke itehnologije, posebno one digitalne, dodekuju nas i sada
plave novi oblici audio-vizuelnih, elektronskih i digitalnih dokumenata.
Stranke i istraiiva6i
Dve su velike i umnogome metlusobno razlidite grupe korisnika arhivske

grade. Prva - koju dine lica zainteresovana za podatke iz arhivske gratle,
koja samostalno, a po, od Arhiva utvrClenim i predvidenim procedurama,
pristupaju postupku istraZivanja, a dobivene podatke koriste veiinom u
svrhe pisanja radova; naudnih, seminarskih, diplomskih, publicistidkih, itd, te
u razne strudne svrhe iciljeve, upotpunjavanja rodoslovlja svojih familija ili u
druge - lidnim pobudama odabrane svrhe, godisnjice matura, itd. Ovu grupu
ozna6i6emo kao korisnike- istra2iva6e. Drugu 6ine lica i pravni subjekti kojima
su potrebni podaci iz Arhiva veeinom sa snagom pravnih dokaza u privatno-
pravne svrhe ili dokumentacija tehnidke prirode, te se niima ne omogucava
da samostalno istrazuju u gracri, nego im se izdaju trazena uverenja iprepisi
4t
Stevan Maikovil
i overene fotokopije. U radu se tretiraju samo korisnici - istraZivadi.

U IAS je arhivska grada doslupna svim zainteresovanima pod jednakim
uslovima, kako domacim tako istranim drzavljanima. Doduse, za strane
drZavljane potrebno je obezbediti dopustenje pokrajinskog sekretarijata, a
na osnovu njihovih molbi. Slidan je postupak vazio i prije 2000. godine, no
tada je procenat pozitivno resenih molbi bio dosta nizak, te tako dodatno
destimulisao eventualne istra2iva6e. Rad i kori5denje grade je regulisano
,,Pravilnikom o kori5cenju arhivske grade". Svima zainteresovanima stoji na
raspolaganju i biblioteka lAS.
eitaonica ima dvanaest mesta za istraZivaae, a dva naSa radnika su
stalno rasporedena u njoj. lstrazivadi se evidentiraju, ispunjavaju matidni list
korisnika, te zahteve za graaru. Na osnovu toga naS ,,Centar za informacije"
vodi evidencije o njima, kori56enoj graali itemama istraZivanja. Obradom tih
podataka nastali su elementi ovog rada.
Broj istra2ivada 2009. godine je ukupno iznosio 1'15, 100 domaiih i 15
stranih drzavljana. Godisnji prosek za period 2005.-2008. je 74 domaca i
7 stranihll. Ukupno je za aetiri godine bilo 324 istrazivaea. Zapaza se trend
rasta broja stranih istraZivada, od 2005. kada ih je bilo 3 do 15 u 2009.
Godi5nji prosek kori5tenih predmeta po istraZivadu je 15,2 kao i 7,77 knliga
i 1 ,43 arhivska kutija.
Ne vodimo sistematsku evidenciju o nadinima na koji su istraZivadi
do5li do podataka o gradi koju istraZuju, tj. da li su koristili nasa publikovana
naudno-informativna sredstva, vodide, sumarne ili analitidke inventare, ili
popis fondova na web-u.
IAS na webu
Godine 1992. u naS Arhiv uSao je prvi radunar, bio je to PC 286. Koristio
se naravno kao ,,pametna pisa6a masina". No sa upoznavanjem noviteta,
Sirio se i dijapazon upotrebe ra6unarske tehnologije. Od 2002. imamo svoj
prvi web sajt, koji je obnovljen 2005. godine.
Na nasem sajtu www.suarhiv.co.rs posetioci mogu dobiti najosnovnije
informacUe o istorijatu arhiviranja na ovim prostorima, o organizaciji ustanove,
nadinima i postupcima vezanim za istraZivanje u gradi kao i obavezama
stvaralaca na terenu, upoznati se sa popisom fondova izbirki, publikacijama
arhiva, aktuelnim desavanjima i skinuti neke obrasce vezane za kori56enje
biblioteke igrade, matidni list korisnika arhivske grade (70 kb), zahtev za
kori56enje arhivske gra(Ie (119 kb), zahtev za kopiranje - fotografisanje -
snimanje arhivske gra(re (116 kb), matidni list korisnika biblioteke (70 kb),
zahtev za izdavanje bibliote6kog materijala (98 kb), zahtev za kopiranje -
11 Stevan Maekovii, O strukturi iprofilu korisnika arhivske grade u Istorijskom arhiva Subotica
(2005.-2008.). lrlzilrko praksa br I 2, Trzla2009.. sll. 95-321.
42
Mesto i uloga lstorijskog arhiva Subotica u realnoj ...
fotografisanje - snimanje knjige iz arhivske biblioteke (66 kb).

Dat je popis svih fondova i zbirki.
Ne postoji dostupnost grade tim putem.
Postoji mogu6nost uvida u na5e publikacije, gde su neke iotvorene za
preuzimanje, kao i priredene izloZbe, aktelnosti.
Za sve strudne radnike date su e-mail adrese. Uobidajena je
komunikacija sa istra2ivadima putem e-maila. Znatno manje stranaka koje
imaju potrebe za uslugama IAS se obraca tim putem.
To su samo podetni koraci koji su vrlo daleko od nekih primera Arhiva
u okruZenju.
Perspektiva
Kao perspektivu, sumarno izralenu, moZemo sebi postaviti ciljeve

dubljeg i potpunijeg ukljudivanje IAS na informacionu mreZu, ito od
jednostavnijeg ka slo2enijem. Prvi korak nadinit cemo sa izradom nove web
stranice, oboga6ene novim izgledom, ponudama i jezidkim varijantamal2,
zatim sa dostupno56u naudno-informativnih sredstva, podev od novog
vodida do analitiekih inventara i regesta, a zatim preko odabranih serija
digitalizovanih dokumenata, do omoguiavanja pretra2ivanja kao i kori56enja
odabranih delova fondova i zbirki.
Sazetak
Svoju osnovnu funkciju prikupljanje, obradu i za5titu arhivalija

-
svaki arhiv vrSi prema konkretnim okolnostima i uslovima. Time ti rezultati
i dostignuca, mada imaju uporista u nadelnim i opstim okvirima struke,
uvek su okrenuti prema nekim odredenim ljudima i zajednicama. NaS Arhiv
je meduopitinskog karaktera, ima gratlu nastalu na toj teritoriji, opsluZuje
pretezno lokalne korisnike, ali ne samo niih. Utvrditi mesto i ulogu subotidkog
istorijskog arhiva u lokalnoj kao i svetskoj internet zajednici ciljje ovoga rada.
Hronolo5ki okvir teme je 1947 . do 2010. godine, tj. od osnivanja ustanove do
danas. Prate se zakonski okviri u kojima je delovala arhivska struka odnosno
konkretan arhiv, regulisanje oblasti zastite arhivske grade odnosno promene
statusa i nadle2nosti ustanove. Drugi segment je obrada struktura arhivske
grade koja se duva kao i one u nastajanju, a isto tako izahteva stranaka i
istraZivada za podacima iz nje. Utvrclivanje percepcije i odnosa Arhiva od
strane lokalnih vlasti izajednice ima nekoliko nivoa, podev od materUalno-
finansijskog, javnog i privatno-pravnog, preko stepena prepoznavanja ili
poznavanja sadrZine delatnosti Arhiva i upucenosti na njega. Dana5nje
tehnidke mogu6nosti svetske mreZe otvaraju i nude neslucene mogucnosti
i upravo anuliraju svaku zatvorenost ili ogranidenost. U tom svetlu analiza
l2 Pored srpskogjezika, predvitlenje madarski kao i engleskijezik.
43
Stevan Maekovi,
medusobnih, trosmernih relacija, ustanove Arhiva, njegovih korisnika i vlasti,

odnosno osnivada, treba da nam uka2e na nadine i puteve za jo5 bolje
pozicioniranje u realnoj lokalnoj zajednici, ali i virtualnoj svetskoj.
Summary
Its primary function - collecting, processing, archival protection of each

archive material is done according to specific circumstances and conditions.
Thus these results and achievements, although they have a foothold in
principle and the general framework of the profession, have always been
facing some specific people and communities. Our Archive is of municipial
character, a structure that arises in the territory serving mosfly local
customers, but not only them. To determine the position and role of Subotica
historical archives in the local and the global internet community, the aim
of this work. Chronological framework of themes from 1947. to year 20i0.,
ie since the founding of the institution today. Follow the legal framework
within which acted archival profession or a specific archive, regulating the
protection of archives or change of status and authority of the institution.
Another segment of the processing structure of archives kept and those in
emerging and also requires the parties and researchers for the data from
it. Determining the relationship between perception and Archive by the
local authorities and communities has several levels, starting with material,
financial, public and private law, to the degree of recognition or knowledge
of the contents of Archives and orientation activities on it. Today,s globil
network of technical capabilities being offered unimagined possibilities
and just abolish any closure or restriction. ln the light of mutual analysis,
troosmernih relations, institutions archive, its users and the government that
the founders, we should point out the ways and paths for better positioning in
the local community, both in the real and virtual world.
44
Darko RUBCIC
DrZavniarhiv u Zagrebu
PODIZANJE KVALITETE UPRAVLJANJA

ARHIVSKOM DJELATNOSCU
Abstrakt: Temeljno pitanje koje se proteZe kroz ovaj struini rad je,
kako poboljsati kvalitetu rada u arhivima. Naglasak je stavljen na suradnju sa
"lokalnom zajednicom". PredlaZe se metodologija pristupa tom pitanju te se
nude odredena rjeSenja. Takoder, obrazloZen je razlog i povod razmatranja
navedenog pitanja.
Klju6ne rijedi: Unapredenje normi i standarda, razvoj kompetencija,

normizacija, lokalna zajednica, edukacija, suradnja.
Uvodne naznake
Kako pobolj5ati kvalitetu rada u arhivima kroz suradnju sa lokalnom

zajednicom i kako unaprijediti upravljanje arhivskom djelatno56u? Sama
tema prisutna je kontinuirano, medutim, njezino aktualiziranje inicirano je u
okviru MATRAprojekta, odnosno prigodom izrade strategije razvoja Hrvatske
arhivske sluZbe u razdoblju 2009.-2013.
Prilikom izrade operativnog plana rada spomenutoga projekta,
osnovane su radne skupine, izmedu ostalih i radna skupina za organizaciju
djelatnosti arhiva. osnovna zadaca ove radne skupine je analiza potreba
arhiva, generalno pracenje problema i miSljenja arhiva te njihovo rje5avanje
i unapredivanje. Na temelju takve funkcije ove radne skupine sastavljen je
prijedlog plana rada kojije obuhvacao detiri podrudja:
A. Unapredenje normi i postupaka u arhivima
Ovo podrudje znadilo bi, osigurati ujednadeno pra6enje i analizu

statistidkih podataka o kori5tenju, preuzimanju, obradi i smje5taju gradiva,
nadzoru, resursima i sl. i omoguciti analizu trendova po pojedinim
pokazateljima. Olak5ati uvoCfenja u rad novih arhiva. Definirati i pratiti
kvalitetu usluga, poduprijeti arhive u planiranju svoga prostornog razvoja i
osigurati da cjenik usluga bude primjeren prilikama i potrebama svih arhiva,
45
Darko Rubiic
te ukloniti postoje6e razlike.
B. Razvoj kompetencija
Ovo podrudje obuhvaca jadanje kompetencija rukovode6eg osoblja

i osoblja odgovornog za pojedine segmente djelatnosti arhiva, za analizu,
planiranje i organizaciju djelatnosti. MoZemo reii, potrebno je usavr5avanje
managementa u upravljanju pojedinim arhivskim funkcijama.
C. Potpora arhivima
Potrebno je poduprijeti arhive u nadinu na koji prate i analiziraju svoj
rad, te ostvarivanje svojih ciljeva i zada6a. Takoaler, moramo potaknuti
pribli2avanje metodologije pradenja troskova i izvjescivanja dobroj praksi
u EU. ldentificirati potrebe i mogu6nosti za ponudu programa za koje bi
bili zainteresirani sami stvaratelji. Na osnovu prikupljenih podataka izraditi
ogledne prijedloge programa i projekata kao izbirku pitanja i odgovora
iz prakse upravljanja arhivima. Svakako moramo pratiti zadovoljstvo i
motiviranost zaposlenika i poduprijeti aktivnosti arhiva na upravljanju ljudskim

resursima.
D. Uskladivanja
detvrto podrudje, uskladivanje, obuhvatilo bi komparativnu analizu
djelatnosti arhiva i pradenje primjene dogovorenih normi i postupaka. Drugim
rijedima, potrebno je prikupiti i usporediti podatke o tome kako pojedini arhivi
organiziraju iobavljaju djelatnost na odredenom podrueju inakon toga dati
prijedloge za usklaclivanje.
Prijedlog je upu6en svim arhivima u Hrvatskoj. Nakon prikupljenih
odgovora i miSljenja svih arhiva, mogli smo zaklju6iti da su pet osnovnih
aktivnosti koje moramo provoditi u cilju podizanja kvalitete, kako organizacije
rada, tako i kvalitete usluga. To su slijede6e aktivnosti:
1 . Suradnja sa lokalnom zajednicom;

2. Standardi za arhivske zgrade iopremu;
3. Normizacija i kvaliteta arhivskih usluga i njihovo unapredivanje;
4. Uskladivanje normativnih akata potrebnih u radu arhiva;
5. Edukacija i upravljanje arhivom.
Za provedbu navedenih aktivnosti ustrojene su radne grupe sa

razracrenom metodologijom rada.
46
Podizanje kvalitete u pravlja nja arh ivskom djelatno\,u
Odnos arhiva i lokalne zajednice na podizanju kvaliteta
Ovom prigodom staviti 6emo akcent na va2nost ioblike suradnje sa

lokalnom zajednicom.
Zakonom o arhivskom gradivu i arhivima, dl. 52, odredeno je ,, prostor
za rad, spremiSni prostor iopremu Hrvatskog drZavnog arhiva osigurava
Republika Hrvatska. Prostor za rad i spremi3ni prostor podrudnih drZavnih
arhiva osiguravaju gradovi u kojima arhiv ima svoje sjedi5te, a opremu
im osigurava Republika Hrvatska."l lz navedenog razvidna je vaZnost
dobre suradnje sa lokalnom samoupravom, ali isa kompletnom lokalnom
zajednicom u Sirem smislu.
Svjedoci smo ubrzanog razvoja arhivske mreZe u Republici Hrvatskoj.
Od 2001. do danas ustrojeno je Sest novih arhiva (DrZavni arhiv u Gospi6u,
i
Vukovaru, Virovitici, Sibeniku, Krizevcima DrZavni arhiv Medimurja u
Strigovi), tako danas u Republici Hrvatskoj imamo osamnaest (18) podrudnih
i jedan (1 ) nacionalni arhiv.
Za novosnovane arhive trebalo je osigurati radni i spremisni prostor,
za upjesno rjesavanje takve problematike bila je potrebna dobra suradnja sa
lokalnom samoupravom. lsto se odnosi i na ranije osnovane arhive. Kakva je
suradnja bila prije i sada i koje su razlike? Odgovor mo2e biti vrlo kratak, ista,
nepromjenjiva, generalno gledano nezadovoljavajuea. Mecrutim, moram re6i
da postoje primjeri ivrlo dobre suradnje sa lokalnom zajednicom. NaZalost,
ti dobri primjeri nisu plod zakonske regulative i predloZenih programa, ve6
stjecaj okolnosti ili politidkih veza i poznanstava. lz tog razloga nije bilo ni
kontinuirane suradnje sa lokalnom zajednicom. Ako pogledamo unazad
tridesetak godina, to6nije od 1978. godine, moZemo pratiti varijabilnost u
odnosima arhiva i lokalne samouprave. Neka razdoblja kod pojedinih arhiva
bila su vrlo uspjeSna isuprotno (npr. DrZavni arhiv u Zagrebu, prije deset
godina dobio je novi spremisni prostor, sa kompletnom opremom, uredski
prostor, takoarer opremljen, i dobio je znadajna sredstva za sigurnosno
zastitno snimanje gradiva). Takoder, uvrstene su primjedbe Arhiva na GUP
grada sa mogucno5du izgradnje nove zgrade arhiva. Suradnja kakvu se samo
poZeljeti mo2e. Zadnjih pet godina suradnja na strudnom planu i dalje je vrlo
dobra, medutim izostaje materijalna podrska i izvrsenje datih obecanja.
Zasto su takve amplitude u odnosima arhiva i lokalne zajednice?
Analizom prethodnog primjera (ima i drugih) zakljudili smo, u tom razdoblju
lokalna samouprava idrzavna uprava imali su zajedni6ki projekt. Rjesenje tog
projekta pronasli su kroz programe arhiva (koji su se udestalo nudili ve6 du2e
vremena). Znaal da bismo poboljsali suradnju sa lokalnom samoupravom
moramo nuditi takve p@ekte koji 6e rje5avati aktualne probleme zajednice u
I "Narodne novine", bt. 105/1997.
47
Darko Rubei'
kojoj djelujemo, a ujedno 6e doprinjeti razvoju arhivske djelatnosti. Takoder,

na5i prijedlozi programa moraju biti konstantni i prilagodljivi novonastalim
situacijama.
Radom ove skupine Zelimo izgraditi takav sustav suradnje koji 6e biti
zanimljiv i koristan lokalnoj zajednici, a ujedno 6e omoguditi dodatni razvoj
arhivske djelatnosti.
Temeljno pitanje koje nam se postavlja jest, kako razviti senzibilitet
lokalne zajednice za aktivno ukljudivanje u realizaciju predlo2enih programa?
Odgovor bi trebao biti, korisnim programima, kao sto smo ve6 maloprUe
konstatirali.
Da bismo dosli do spoznaje Sto je to zanimljivo i korisno za lokalnu
zajednicu moramo udiniti slijedede korake:
''l . ldentificirati podrudje interesa - a) pomo6u upitnika

b) kompilacija iskustava
2. Konadni proizvod - a) analizaza sto su korisnici zainteresirani

b) zbirka aklivnosti svakog arhiva
c) Sto su kritidni faktori
d) repozitorij iskustava
3. Dogovor o dugoroanoj suradnji
4. Arhiv u zajednici- pilot projekt
Ovaj metodoloski pristup je op6e poznat i svakako ga treba uzeti u

obzir. Prilagodljiv je razvoju pojedinoga podrueja i lako se nadogracluje novim
idejama.
Kroz identifikaciju podrudja interesa (pomo6u upitnika, razgovora,
dosada5njih spoznaja), mo6i 6emo prepoznati za kakvu uslugu ili proizvod je
zainteresirana lokalna zajednica. Prilikom defi niranja konadnoga proizvoda
potrebno je koristiti, osim analize podrueja interesa i iskustva drugih arhiva,
te vidjeti koji su to kritidni faktori uspje5nosti. Takoder, na razini arhivske
zajednice RH, trebalo bi ustrojiti repozitorij iskustava, koji bi nam slu2io kao
ishodiSte nasih daljnjih aktivnosti.
Prema dosadaSnjim spoznajama suradnja bi se mogla ruzviali krozi
tematske okrugle stolove, obilje2avanje obljetnica, izloZbe, suradnja sa
srodnim ustanovama (muzeji, knjiznice, Skole isl.). Svakako bi trebalo
predlagati programe koji rjesavaju probleme samih stvaratelja/imatelja
gradiva, npr.: edukacija djelatnika, analiza stanja gradiva, vrednovanje,
odabiranje, izludivanje, srealivanje, izrada Pravilnika, unapretlenje sustava za
upravljanje dokumentacijom, sigurnosno zastitno snimanje (mikrofilmiranje,
digitalizacija) gradiva koja je vrlo 6esto potrebna lokalnoj zajednici i slidno.
48
Podizanje kvalitete upravljanja arh ivskom djelatnoS1u
Nakon oblikovanja proizvoda i

usluga, te njihovog prihvaianja od
lokalne zajednice, slijedi dogovor o dugorodnoj suradnji. Dogovor se oslanja
na konkretne programe u kojima su sve relevantne stavke jasno artikulirane
(predmet suradnje, rokovi, izvr5itelji, sredstva, odgovornost, kontrola).
Na kraju nekoliko rijedi o pilot projektu,,arhiv u zajednici" ili ,,povijesne
kontakt todke". To je korak koji 6emo najbrZe savladati prilikom unapreclivanja
suradnje sa lokalnom zaiednicom. Zato je vazno izraditi model po kojem bi
arhivi mogli u primjerenim javnim prostorima, Skolama, lokalnoj samoupravi,
drugim ustanovama, kod pojedinih stvaratelja i sl. postaviti sadrzl vezan uz
tu sredinu, njenu povijest iarhivsko gradivo. To bi trebala biti prva etapa u
izgradnji kvalitetnue ikreativnije suradnje izmetlu lokalne zajednice iarhiva.
Summary
The maint topic of this paper is how to enhance the quality of the work
in archives throughou the cooperation with the local community and how to
improve the management of archival activities. Due to a MATRA project and
a drafting of the strategy of Croatia s archival service development in period
2009-2013 this constatly present topic is actualised.
During the production of operational scheme of the abovementioned
project, working groups were founded for different areas of archival activities.
One of them is the working group for the management of archival activities.
Its main tasks is to analyze the needs of archives, to track the problems and
the opinions, and theirs improving and assistance in resolving.
49
Doc. dr. lzet SABOTIC
Arhiv Tuzlanskoga kantona
NEKE KARAKTERISTIKE ODNOSA DRZAVE I

DRUSWA PREMA ARHIVSKOJ DJ ELATNOSTI
U BOSNI IHERCEGOVINI
Abstrakt: U radu su date neke osnovne naznake mjesta i uloge arhiva

u druStvu, gdje je ukazano na iinjenicu da arhivi u vrienju redovne djelatnosti
obavljaju brojne vaine zadatke od interesa za drlavu i druitvo. No, oiigledno
je da odnos dru;tuene zajednice prema ahivima nije adekvatan i nije u
skladu sa vrijednostima poslova koje arhivi obavljaju. Arhivska djelatnost
je u dosadaSnjem radu uglavnom minimizirana i marginalizirana od strane
diave, ito se u dobroj mjeri reflektovalo i na njene osnovne funkcije, a to
su oduvanje arhivske grade kao nezamjenljive memorije i pisanog kulturnog
dobra driave inaroda. Status arhiva iarhivskih zaposlenika u druStvu nije
validno odreden ivrednovan, shodno njihovoj ulozi ivrijednostima poslova
koje obavljaju.
Takav odnos diave i druSfua neophodno je mijenjaiti u smls/u da se
arhivima obezbijedi bolji statusno-pravni, kadrovski, prostorno-smjeitajni
i mateijalni ambijent, a kako bi isti mogli uspjeSno odgovoriti brojnim
zahtjevima savremenoga druSfua i biti funkcionalne ustanove neophodne
drzavi i dru1tuu. Za svoj struini, profesionalni ientuzijatski rad arhivski
zaposlenici i arhivi zasluiuju bolji i objektivniji tretman dru\tua i dr1ave.
KUuCne rrle6i: Arhivi, arhivska djelatnost, Bosna i Hercegovina,

arhivski zaposlenici, dr2ava, dru*tvo, vrednovanje rada, arhivska struka,
p rofe sio n a I no st, sfruinost
Uvodne naznake
Historijski gledano, razvoj arhivske djelatnosti u Bosni i Hercegovini

bioje sloZen i kompleksan. lnstitucionalno arhivska djelatnost je ustrojena,
tek nakon Drugog svjetskog rata, osnivanjem prvih arhivskih ustanova.l
I Dono5enjem Uredbe Vlade Narodne Republike Bosne i Hercegovine od 12. decembra 1947. godine,
osnovan je Drzavni arhiv Bosne i Hercegovine, kao prva ustanova ove vrste u Bosni i Hercegovini.
Nakon donoSenja Opieg zakona o ddavnim arhivima u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji,
dosloje do osnivanja mreze arhiva i u Bosni i Hercegovini, i to: u Saraje\u (1948.), Banja Luci ( 1953.),
Tuzli, Mostaru, Tmvniku i Doboju ( 1954.), a mrcZa arhivskih ustanova zaokruienaje osnivanjem arhi-
50
Neke karakteristike odnosa drzave i drustva ...
Te okolnosti imale su znatnog uticaja na mjesto i ulogu arhiva i arhivske

djelatnosti u drustvenoj zajednici. Drustvena uloga i pravni status arhivske
djelatnosti temeljili su se na odnosu dru5tvene zajednice spram arhivske
gratte ,,kao kulturnog dobra od neprocjenljive dru5tvene vrijednosti". lako
je ova odrednica u pro5losti bila najde56e utvrdena odredbama arhivskog
zakonodavstva, ipak je ona imala vise deklarativni, nego praktidni karakter.
i
Naime, drZava drustvena zajednica nikada u proslosti nisu posvetili
adekvatnu paZnju arhivskoj djelatnosti, arhivima i arhivskim zaposlenicima.
Tako je kroz vi5e od 60 godina postojanja ,,arhivske sluZbe", ista pro5la kroz
brojne poteskoce zakonodavno-pravne, statusne, prostorno-smjestajne,
kadrovske i finansijske prirode. Arhivsko zakonodavstvo2 je u dosada5njoj
praksi uglavnom bilo manjkavo, nedoreeeno i u praksi te5ko primjenljivo, Sto
je u znatnoj mjeri oteZavalo obavljanje djelatnosti i izvr5enje osnovne mis|e
zastite arhivske grade, kao njenog primarnog zadatka. Status arhiva kao
ustanova zaduzenih za provoclenje arhivske djelatnosti u Bosni i Hercegovini,
je bio iostao minimiziran i marginaliziran, bez razlike da li su iste imale
status ustanova u oblasti kulture, ili u oblasti drZavne uprave. Ni danas, kada
iedan bro.i arhiva egzistiraju kao javne ustanove u oblasti kulture, a drugi
kao upravne organizacije u okviru drZavne uprave, stanje po tom pitanju nije
promijenjeno u pozitivnom smjeru.
Od osnivanja do danas, arhivske ustanove su prolazile kroz brojne
pote5ko6e, koje su se ticale, prije svega, neobezbjealenja osnovnih uslova za
njihov rad. lstima druStvo nije obezbijedilo adekvatan smjeStajni prostor za
obavljanje djelatnosti, Sto najbolje potvrduje dinjenica da su prvi namjenski
objekti za obavljanje arhivske dielatnosti izgratleni tek nedavno.3 Uglavnom
arhivska djelatnost se institucionalno obavljala u neadekvatnim smeStajnim
prostorima. Ni po pitanju arhivskoga kadra, stanje nije bilo niSta bolje, uvijek je
va u Bihaiu (1982.) i Foai (1983.).

2 Prvi propis o zastiti arhivske grade u Bosni i Hercegovinije ,,Odluka o zastiti i duvanju kultumih
spomenika i starina" (,,S1. list DFJ", br. 10/45), a nakon toga donesen je OpSti zakon o drZavnim arhi-
vima Federativne Narodne Republike Jugoslavije (,,S1. list FNRJ",br.12/50, lll5l,46/51). Prvi Zakon
o arhivima u Bosni i Hercegovini donesen je 1962. (,,S1. list NR BiH', br 14/62) Kasnije su doneseni
novi propisi u afiivskoj djelatoiosti, i to: Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o arhivima (,,S1. list
SR BiH", br 16,65), Zakon o arhivskoj gradi i arhivskoj sluibi (,,Sl list SR BiH",bt.9l'14"), Zakon o
arhivskoj djelatnosti (,,S1. list SR BiH",2ll87). Nakon Dejtona u Bosni i Hercegovinije doneseno vise
zakona u oblasti arhivske djelatnosti, na razlieitim nivoima vlasti, i to: Zakon o arhivskoj gradi iArhiw
Bosne i Hercegovine (,,S1. list BiH", br 49l2ool), Zakon o Arhivu Federacije Bosne i Hercegovine
(,,S1. novine FederacUe Bosne i Hercegovine", br. 45102), Zakon o arhivskoj djelatnosti Republike
Srpske (,,S1. glasnik RS", br 35/99), Zakon o arhivskoj djelatnosti Unsko-sanskog kantona (,,Sl novine
USK'i br 6/99), Zakon o afiivskoj djelatnosti Kantona Sarajevo (,,S1. novine KS", br 2 /2000), Zakon o
arhivskoj djelamosti Tuzlanskog kantona (,,S1. novine TK", br. l512001). Kasnije su doneseni i propisi
na nivou drugih kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine i Distriktu Breko.
3 Namjenski objekti za obavljanje arhivske djelatnosti su izgradeni u Distriktu Brdko (2007.) i Travniku
(2010.).
5l
Doc. dr. lzet Sabotil
bio evidentan problem nedostatka arhivskoga kadra,a Sto je imalo odraza na

uspjeSnost obavljanja arhivske djelatnosti. Negativan odnos drzave i drustva
prema arhivskoj djelatnosti iskazan je posebno kada je u pitanju materijalno-
finansijsko pra6enje arhivskih ustanova. Naime, ovo pitanje nikada do kraja
nije bilo, niti je ono danas valjano rijeseno. Finansiranje arhivskih ustanova
u pro5losti u praksi se razlidito odvijalo,s no uvuek se radilo o sredstvima
koja su bila minimalna i nedovoljna za normalan rad arhivskih ustanova. Na
ljestvici finansijske podr5ke od strane drZave idrustva, arhivske ustanove su
uglavnom bile medu posl.jednjim.
Smatramo da je ovakav odnos itretman arhivske djelatnosti i arhiva
od strane dru5tva idrZave neopravdan i neprihvafljiv, jer arhivi iarhivska
djelatnost dine vaZan segment cjelokupnog drustvenog sistema. Rezultat
takvog odnosa drustva idrzave spram arhivske djelatnosti, lezi sjedne strane
u nerazumijevanju su5tine ove djelatnosti, a s druge strane nedovoljnom
predstavljanju znadaja arhivske djelatnosti Siroj dru5tvenoj javnosti od strane
samih arhiva. To je uticalo da arhivska djelatnost bude neopravdano na
margini drZavnih i drustvenih zbivanja.
Vrednovanje arhivskih poslova i tretman arhiva i arhivske djelatnosti u

druStvu
i
Znadaj arhiva arhivske djelatnosti, proistide iz zainteresovanosti
dru5tva i njegove obaveze da za sadaSnje i buduCe potrebe saduva arhivsku
graalu kao nezaobilazan izvor za izulavarye naSe proslosti. Arhivska grada je
memorija druStva i zajednice i vaZan dokaz njenog identiteta. Nepostojanje
arhiva iarhivske grade predstavlja historijsku amneziju za jedno drustvo i
drZavu. Zahvaljujuci postojanju arhiva iarhivske gracle lakse se rjeSavaju
brojni intelektualni idrustveni procesi. Uloga iznadaj arhiva je posebno dosla
do izraZaja u vremenu tranzicije, kada je arhivska grada bila predmetom
rje5avanja vaZnih dru5tveno{ranzicijskih promjena (privatizacija, stedaji i
likvidacije, reforme u oblasti uprave, pravosuda, obrazovanja i dr.). lsto tako,
interes nauke, posebno historijske, oduvijek je bio iskazan, a u posljednje
vrueme je znatno intenziviran. Zbog svega toga, vjerujemo da postoje valjani
razlozi koji zavrjeduju vecu paZnju i potrebu da se arhivima i arhivskoj
4 U arhivima Bosne i Hercegovine je kmjem 1990. godine radilo 147 radnika, od aega 107 strudnih.
(Vidjetivise u: AzernKola\ Arhivistika u teolii i praksi,krrj.2, Tuzla 2005., str. 161.). Krajem 2009.
godine u arhivima u Bosni i Hercegovinije radilo 132 radnika, od dega 94 strudna zaposlenika. (Evi-
dencije arhiva u Bosoi i Hercegovini).
5 Do 1992. godine Arhiv Bosne i Hercegovine se finansirao iz Buzeta Republike Bosne i Hercegovine,
a regionalni arhivi, jedno vrijeme od opiina suosnivaia, a potom od strane samoupravnih interesnih
zajednica (SIZ-ova) i fondova za kulturu. Danas se arhivske ustanove finansiraju iz Budzeta osnivaaa
(drzava, entiteti, kantoni).
52
Neke karakteristike odnosa drtave i drustva ...
djelatnosti da znadajnije mjesto u druStvu izajednici. Ovo prije svega iz

razloga, sto arhivi imaju znaCajnu druStvenu funkciju, a u okolnostima u kojima
danas rade, veoma je tesko odgovoriti brojnim sloZenim zadacima. Zato je
vazno da arhivi budu funkcionalni, kako bi odgovorili brojnim zahtjevima
druStvene zajednice.
Stoga se nameiu logicna pitanja vezana za odnos i realaciju drzave i
arhiva. Jednoje: Koliko su arhivi iarhivska djelatnost uistinu vazni za drustvo
idrZavu?Aakojesu, a znamo dajesu, onda se nameie drugo vaino pitanje:
Koliki znadaj dru5tvo idrZava posve6uju arhivima i arhivskoj djelatnosti?
Odgovori na ova dva pitanja daju jasniju sliku o mjestu i ulozi arhivske
djelatnosti u druStvu.
Uporedujuii sadaSnji stupanj razvoja i ulogu arhiva i arhivske djelatnosti
u Bosni i Hercegovini sa dometima arhivskih sluZbi zemalja razvijenog
svijeta, moZemo kazati da bosanskohercegovadki arhivi zaostaju u jednom
broju vaZnih za arhivsku struku elemenata, posebno onih vezanih za uticaj
bzog razvqa informacijskih tehnologija na arhivsku djelatnost. No, i u takvim
okolnostima i iznimno loiem tretmanu od strane drZave, arhivski zaposlenici
i
u Bosni Hercegovini, svojim profesionalnim odnosom i entuzijazmom
doprinose da arhivi budu druStveno korisne i funkcionalne ustanove. Ovom
prilikom pokuSaiemo ukazati na neke vaZnosti arhiva za druStvenu zajednicu,
odnosno vaZnosti poslova koje obavljaju arhivski zaposlenici, kao i tretman i
vrednovanje tih poslova od strane dru5tva i dr2ave.
i
Arhivi se sa strudnog naudnog aspekta mogu posmatrati kao
kompleksne i funkcionalne ustanove koje istovremeno i nedjeljivo imaju vaznu
drustvenu ulogu. Danas su arhivi izuzetno dinamidni strudni, kulturni, naudni
idru5tveni organizmi, koji sa Sirokim spektrom svojih radnih aktivnosti prate
brojne zahtjeve drustvene zajednice, koji su rezultat druitvenih promjena
i globalnih kretanja, te bzog tehnolo5kog razvoja u sferi informacijskih
tehnologija. U takvim okolnostima arhivi djeluju iorganizuju svoje aktivnosti, s
ciljem da odgovore brojnim zahtjevima koji proisti6u iz prirode posla arhivske
djelatnosti, a medu najvaZnijim primarnim zadacima arhiva su:
- Za5tita iduvanje arhivske gracle (pohranjene u arhivu) i registraturne

grade (gracle u nastajanju);
- Votlenje evidencija o registraturnoj iarhivskol gradi,
- Organizirano preuzimanje arhivske gratle,
- Vrednovanje arhivske iregistraturne graale
- Arhivisticko srealivanje i obrada arhivske grade;
- lztada i publikovanje informativnih sredstava i pomagala o arhivskoj
gradi
- lzrada jedinstvenog arhivskog informacionog sistema,
53
Doc. dr. tzet Sabotic
- lzdavan je dokaza o dinjenicama iz pohranjene arhivske grade,

- Organizovanje i provodenje naudne djelatnosti i izdavanje arhivskih
publikacija,
- Obavljanje kulturno-obrazovnedjelatnosti,
- Obavljanje tehnidko-tehnoloSke zaStite arhivske grade,
- Vodenje brige o primjeni standarda u oblasti arhivske djelatnosti,
- Vodenje brige o arhivskom osoblju kao nosiocu ukupnih strudnih
poslova,
- Omogucavanje kori56enja arhivske grade za naudne druge i
druStvene potrebe.6
Obavljanje navedenih poslova zahtijeva znaeajan intelektualni i fizidki
napor, te iziskuje zna6ajno vrijeme. U procesu za5tite arhivske grade u
i
nastajanju provode se sloZeni kompleksni postupci. Naime, arhivske
ustanove u ovom procesu su uspostavile strudni nadzor nad arhivskom
gradom brojnih stvaralaca. lsti su po osnovu vaZnosti arhivske grade,
podijeljeni u odredene kategorije. Strudni nadzor podrazumijeva cjelovit
uvid u stanje arhivske grade, putem provodenja detaljnoga pregleda kako bi
se imao uvid u sve elemente vezane za arhivsku gradu, te sadinila valjana
konstatacija stanja sa svim vaZnim podacima vezanim za arhivsku gradu.T
Ovi poslovi zahtijevaju pored odredenog nivoa znanja iz arhivske struke i
posjedovanje pozitivnih svojstava koji 6e omogu6iti dobru komunikaciju sa
stvaraocima, prepoznavanje aktuelnosti i vaZnosti problematike, isticanje
mjera zaStite i dr. Na poslovima zaStite arhivske grade van arhiva uglavnom
rade lica sa VSS. Rije6 je o poslu koji je kompleksan i va2an i odvija se u
kontinuitetu s ciljem da se uspostavi potpuna za5tita i sigurnost arhivske
informacije, od njenog nastanka, do preuzimanja iste u arhiv.s Ovaj posao
zahtijeva pored navedenog znanja i dosta vremena, te znatna finansijska
sredstva, koja je danas te5ko obezbijediti od strane drZave. Smatramo da
navedeni poslovi i pored velike vaZnosti nisu adekvatno vrednovani od
strane drZave, jer npr. vrijednost koeficijenta arhivskih zaposlenika na ovim
6 AzemKoZar, Ivan Balta, Pomotne historijske znanosti i arhivistika,(dalje: A.KoZar, I. Balta, Pomot-
ne his tor ij s ke znano s t i), Tuizla 2004., str. 20 I .
7 Po osnow prakse koja se provodi u Arhivu Tuzlanskoga kantona, jedan arhivski zaposlenik na ovim
poslovima godi5nje obavi I 50 redovnih pregleda stanja arhivske gratle u posjedu imalaca, I 00 kontrol-
nih, 50 postupaka u procesu izludivanja bezvrijednog registraturskog materijala, 50 pregleda Lista ka-
tegorija sa rokovima duvanja, 150 uvida u prepis arhivske knjige, sa 150 stranaka obavi se konsultativni
razgovor i dr. (Ovi parametri uwrdeni su Standardima i normativima za arhivski dielalnost u Bosni i
Hercegovini (dalje: Standardi i normativi BiIl), Sarajevo I 99 I .
8 Shodno odredbama arhivskog zakonodavstva (Zakon o arhivskoj djelatnosti i Pravilnik o primopre-
daji arhivske gratle izmeclu imalaca i nadleZnog arhiva), imaoci i swaraoci arhivske grade duZni su istu
trideset godina nakon njenog nastanka predati nadleZnom arhiw u skladu sa utvrdenom zakonskom
procedurom. Osim toga, arhivska grada se od strane arhiva preuzima i u sludajevima kada je ista ugro-
Zena, kadaje stvaralac iste prestao da radi i dr.
54
Neke karakteristike odnosa drZave i druStva ...
poslovima je ispod razine iste strudne spreme u nekoj drugoj djelatnosti

(uprava, pravosutle, obrazovanje i sl.), Sto je neopravdano i nerealno.
Po preuzimanju arhivske grade u arhive ista je podvrgnuta strudnoj
ekspertizi koja podrazumueva sreclivanje, obradu pripremu preuzetih i
arhivskih fondova i zbirki za koristenje u nauene, strudne, kulturne i druStveno-
javne potrebe. Rijed je o veoma sloZenom, inventivnom izahtjevnom poslu za
koji su potrebna odredena znanja iz oblasti arhivske teorije i prakse, historije i
pomoino-historijskih nauka (paleografije, diplomatike, heraldike idr.). Pored
toga, ovi poslovi zahtijevaju sposobnost radne organiziranosti i koncentracije
zaposlenika, koji uz intelektualne istrudne aktivnosti treba da rezultiraju
izvrsenju iznimno vaZnog i slozenog zadalka, pripreme arhivske grade za
koristenje, odnosno stavljanje iste u funkciju za potrebe brojnih drustvenih
zahtjeva. Sa aspekta vremena, u zavisnosti od obima i slozenosti fonda i
zbirke, isti mogu trajati ivise godina. Za izvrsenje, odnosno okonaanje ovih
poslova zaduzena su lica sa VSS (arhivisti, visi arhivisti, arhivski savjetnici),
a pomaZu im lica sa SSS (arhivski tehnidari), kojima je za obavljanje ovih
vaZnih poslova pored osnovnog obrazovanja potrebna idodatna strudna
edukacija. Naime, strudni radnici u arhivima podlijeZu obavezi dopunskog
obrazovanja i polaganja stru6nog ispita,s te kontinuiranoj - stalnoj edukaciji.
Po standardima i normativima za arhivsku djelatnost Bosne i Hercegovine,
broj stru6nih zaposlenika na poslovima sredivanja, obrade i zastite arhivske
grade je jedan zaposlenik na 300 m1 arhivske gracle.lo Danas je ova norma
u svim arhivima u Bosni i Hercegovini, daleko ve6a.
i
Nakon sredivanja obrade arhivske gracle (Sto podrazumijeva
obrazovanje arhivskih cjelina - serija, fondova ili zbirki, te sretlivanje akata
unutar predmeta), predstoje poslovi izrade naudno - obavjeStajnih pomagala
u vidu inventara, vodida i regesta. Ovim poslovima prethode strudno-
intelektualne aktivnosti vezane za izradu zapisnika o obavljenom sredivanju
fonda, proudavanju tvorca fonda i izrada evidencija vezanih za fond, te izradu
konadne historijske biljeSke. Nakon toga pristupa se izradi inventara, regesta
i vodiea, kao naudno-obavje5tajnih pomagala.
lnventari su naudno-obavje5tajna pomagala namijenjena za
jednostavniji pristup arhivskoj gracli od strane korisnika. U zavisnosti od
vrste inventara, isti sadr2e: uoblieavanje unutrasnjeg i spoljnjeg popisa
kutije, serije, odjeljenja, utvrtlivanje osnovnih elemenata inventarnih jedinica,
dopuna i redigovanje i dr.
Svi ovi poslovi su jako slo2eni, kompleksni i struani, i zahtijevaju veliku
odgovornost i sposobnost zaposlenika koji rade na istim iod krucijalne
9 Uslovi, nadin sticanja i nazivi strudnih zvanja za arhivske djelatnike bliZe su utvrdeni arhivskim
zakonodavstvom. (Zakon o arhivskoj djelatnosti i Pravilnik o polaganju struanog arhivisliakog ispita i
strutnim zvanjima u oblasti arhivske djelatnosti).
lO Standardt t normatrvt BiH, slr.72-'18.
55
su vaznosti za stavljanje arhivske grade u funkciju. No, ipored toga, Sto

isti zahtuevaju poseban vid struenosti, znadajan intelektualni napor, te se
odvijaju u prilidno slo2enim uslovima, nisu valjano vrednovani i tretirani niti
od strane drZave, niti od strane nauke.
YaZan zadatak arhiva je provodenje procesa tehnieko{ehnolo5ke zaStite
arhivske graale. Ovaj postupak podrazumijeva vi5e strudnih, tehnoloSkih
i tehnidkih procesa, od onih koji zahtijevaju provodenje posebnih mjera
bezbijednosti i fizidke za5tite (obezbjedenje sistema vatrodojave, ruanih
aparala za gasenje, obezbjedenja optimalne temperature zraka, vlaznosti,
konstantnog provjetravanja arhivskih depoa), do onih tehni6ko-tehnolo5kih
procesa za5tite arhivske grade (mikrofilmovanje, digitalizacija, restauracija,
konzervacija idr.). Svi ovi procesi se provode s jednim ciljem, da se arhivska
grada zastiti i udini izvjesnom za potrebe druStva i drZave. Rije6 je o veoma
i
slozenim osjetljivim, tehniako-tehnoloskih procesima, koji zahtijevaju
posebna, specifiana znanja i vjestine. Provodenje nekih od navedenih procesa
zbog upotrebe raznovrsnih hemijskih sredstava, zdravstveno su Stetni. Ovi
procesi su za bosanskohercegovadke arhivske prilike sa finasijskog aspekta,
skupi i brojni arhivi nemaju uslove za njihovo kontinuirano provoclenje, pa se
pribjegava servisnom principu koriStenja usluga verificiranih kompanija za
provodenje istih. Za ove neophodne procese za5tile arhivske gracre drZava
nema razumijevanja i ne izdvaja neophodna sredstva za provoarenje istih, te
se arhivi na razlidite nadine snalaze u realizaciji ovih vaznih procesa.
Jedan od vaZnih zadataka arhivskih ustanova danas jeste primjena
i
savremenih informacionih tehnologija stvaranje efikasnih jedinstvenih
baza podataka. Ovi poslovi su manje - viSe zastupljeni u svim arhivskim
ustanovama, no ono sto je karakteristidno jeste da zbog nedostatka sredstava
i kadrova niti jedan arhiv u Bosni i Hercegovini nema potrebno lnformatidko
odjeljenje. Stoga, ove va2ne poslove u arhivima obavljaju zaposlenici
uz druge radne zadatke, sto predstavlja dodatno vremensko i strucno
optere6enje za iste. Ovi poslovi su sloZeni itraZe odredena znanja iz oblasti
informatike iinformacijskih tehnologija, kako bi se mogli realizovati odrecleni
zahtjevi i zadaci iz ove oblasti. U arhivima se za tazne oblasti djelovanja
izraduju posebni informacuski programi. Takvim programima oblikuju se i
aZuriraju elektronske baze podataka, izraaluju se mehanizmi za pretra2ivanje
baza podataka, odrZavanje istih, stvaranje datoteka sa sumarnim podacima
o sadrzaju, nacinu utvrdivanja pretrazivanja baza podataka isl. Na tom
planu u arhivima su stvorene baze podataka vezane za odredene oblasti,
poput: elektronske baze podataka o registraturama iimaocima arhivske
grade, elektronske baze podataka o fondovima i zbirkama u arhivima,
o
baze podataka pojedinim vaZnim dokumentima u okviru pojedinih
arhivskih fondova i zbitki, baza podataka naudno-informativnih sredstava,
56
Neke karakteristike odnosa drZave idruStva ...
baza podataka o prostoru, kadrovima i opremi arhiva, elektronske baze

podataka o korisnicima i istraZivackim temama, elektronska baza podataka
o biblioteckom fondu i dr. Pored toga, u jednom broju arhiva ve6 duZe vrijeme
je uspostavljena Web stranica preko koje su predstavljene vaZne pojedinosti
o radu arhiva. Primjenom informacijskih tehnologija u arhivima unaprijedeni
su brojni radni procesi, do5lo je do pobolj5anja realizacije radnih zadalaka na
kvantitativnom i kvalitativnom planu. Treba kazali da je informatizacila arhiva
viSe rezultat spoznaje informacijske vrijednosti od strane samih arhivskih
zaposlenika i njihova teZnja ka usvajanju vrijednosti u oblasti informatike,
zastupljenih u arhivskim sluZbama razvijenog svijeta. Sve ovo u velikoj mjeri
olak5ava komuniciranje korisnika, odnosno druStva sa arhivom, te pomaZe i
daje doprinos razvoju odredenim segmentima dru5tva. I pored toga, drZava
idruStvo nisu na potreban na6in pruZili podr5ku arhivima na planu uvodenja
savremenih informatidkih tehnologija u arhive.
Znadalna oblast djelatnosti arhiva predstavljaju njeni brojni kulturno -
obrazovni sadrZaji koje arhivi realizuju, kao redovne programske sadrZaje,
poput: prigodnih arhivskih izlolbi, predavanja, saradnje sa obrazovnim i
kulturnim ustanovama, saradnja sa medijima i realizacija brojnih sadrZla
doku menta rnoga ka ra ktera. Ku ltu rno-o b razov na djelatnost a rh iva se zasn iva
na karakteru arhivskog dokumenta kao izvora informacija i nezamjenljivog
svjedocanstva historijskih procesa, na druStvenoj potrebi da se u pocesu
demokratizacije kulture izvrSi adekvatna valorizacija arhivske grade, kao
vaZnog segmenta kulturnog naslijeda.ll Opcepoznata je 6injenica da arhivi
raspolaZu sa vaZnim pisanim kulturnim vrijednostima od izuzetne vaZnosti
za drZavu i dru5tvo. To je potvrdeno nominiranjem i uvrStavanjem jednog
broja arhivskih fondova i zbirki na nacionalnu listu spomenika kulture od
posebne vaZnosti za drlavu Bosnu i Hercegovinu.l2 Ove kulturne vrijednosti
se s vremena na vrijeme, u skladu sa programskim opredjeljenjima
prezentuju kulturnoj i Siroj javnosti.l3 Realizacija ovakvih kulturnih sadrZaja
traZi odredena znanja i sposobnosti, te izvjestan trud i vrijeme. Na ovaj
I I A. Koiar, I. Balta, Pomotne historijske znanosti, str.210.

12 Od strane Komisije za oduvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, 34 fonda i zbirke
Arhiva Tuzlanskoga kantona i vi5e od 120 fondova i zbirki Historijskog arhiva Sarajevo progla5eni su
nacionalnim spomenicima kulture.
13 Arhiv Tuzlanskoga kantona znatajnnpainju posveduje prezentovanju arhivske gratle putem izloZbi.
U tokujedne kalendarske godine prirede se tri, do detiri izloZbe arhivskih dokumenata, Sto doprinosi
popularizaciji arhivske djelatnosti i uspostavljanju bolje kultume komunikacije sa Sirom zajednicom.
Izmedu ostalog, Arhiv TK je priredio slijede6e izloi,be: "Tuzla nekad i sad", (1979.), ,,Kroz arhivske
fondove i zbirke" (1984.), ,,Dokument kao istorijski izvor" (1989.), ,,Tuzla kroz vjekove" (2003.), ,,Sire
tuzlansko podrudje na starim fotografijama" (2004.),,,Srebrenica da se nezaboravi", (2005.), ,,Industrij-
sko naslijetle - treba li nam?" (2008.) i dr. (o izloZbamaArhiva TK vidjeti vi5e u: Esaf Levi6, Kultumo
izdavadka djelatnostArhiva Tuzlanskoga kantona (1954.-2009.), Arhivska praksa br. l2,Tuzla2009.,
str. 383-390).
57
nadin, arhivska gratla, kao vrijedno kulturno naslijede se na prigodan nadin

predstavlja Siroj javnosti.
Ni ovi poslovi, koji su sa strudnog, organizacionog isvakog drugog
aspekta veoma sloZeni, nisu pravilno vrednovani istimulisani od strane
druitva. Aktivnosti na realizaciji ovih sadrZaja su veoma desto organizirane
van radnog vremena, ali ipored toga arhivi su zakonski ifinansijski limitirani
da adekvatno nagrade i stimuliSu realizatore ovih sadrzaja.
Arhivi u svom opsegu rada imaju poslove upravne nadleZnosti i prrrode,
a koji se odnose na rjesavanje zahtjeva korisnika po raznim pitanjima
vezanim za rjeSavanje brojnih problema, od imovinsko-pravne naravi, do onih
vezanih za rje5avanje brojnih pitanja iz oblasti rada i radnih odnosa, Skolstva,
zdravstva idr. Ovi poslovisu sloZeni ipo obimu su sve opse2niji, Sto je rezultat
b@nih tranzicuskih procesa kojima je optereieno bosanskohercegovadko
drustvo. Oni zahtijevaju dodatni napol koji podrazumijeva suradnju sa
korisnicima - strankama, iznalazenje podataka, te izdavanje istih korisnicima.
Zaposlenici na ovim zadacima obavljaju Sirok spektar poslova i aktivnosti,
poput: razmatranja i evidentiranja zahtjeva korisnika (drzavni organi, pravna
ifizidka lica idr.), pronalaZenja spisa, uvid u iste, izdavanje zahtjeva. Tu su
i poslovi kompletiranja i predaje zahtjeva po upravnom postupku na dalju
obradu, kao iposlovi pravnog formulisanja iizrade pismenog zahtjeva u vezi
s podnesenim zahtjevom od strane korisnika.
VaZan segment djelatnost arhiva je koriStenje arhivske grade iz fondova
i zbirki pohranjenih u arhivu, a odnosi se na pitanje prava ostvarivanja
i
graaranskih ljudskih prava brojnih korisnika. Na taj naiin, arhivi daju
nemjerljiv doprinos razvoju i poStivanju univezalnih demokratskih naeela i
principa.
Za sve te poslove koji se obavljaju, a koji su jako vaZni za drustvo i
dr2avu, ni arhivi, ni zaposlenici nisu adekvatno nagradeni istimulisani. Cijena
rada na ovim poslovima u arhivu je daleko ispod cijene iste vrste poslova koji
se obavljaju sa manje intelektualnog i organizacionog napora u upravnim
organima (drzava, kanton, opcina,).
Uloga arhiva u ukupnim demokratskim procesima je viSestruka. Ona se
ogleda u pravu gradana na historijsku istinu, pravu na adekvatnu informaciju,
te pravu da su korisnici za5ti6eni, odnosno da su osigurana njihova prava
koja se zasnivaju na saduvanim dokumentima. Po5tivanje svih navedenih
demokratskih naeela zahtijeva dodatni angazman i napor za arhiv i njegove
zaposlenike.
Naudna uloga arhiva je vazna za drustvo sve je izraZenija, ai
ostvaruje se nauanom obradom arhivske metodologUe i teoretskim radom sa
arhivalijama.14 Pored izudavanja arhivistike, nau6ni rad je u arhivima sadr2an
14 A. Kozar, I. Balta, Porhoine historijske znanosti, str.2O4.
58
Neke karakteristike odnosa drZave i dru\tva ...
iu mnogim konkretnim poslovima. Radi se o veoma vaZnim poslovima

koji se odnose na pripremu i izradu naudno-obavje5tajnih pomagala za
naudno-istraZivadki rad, priprema istih i arhivske grade za istrazivanie.
Osim toga, naudna komponenta u arhivima je zastupljena i kroz realizaciiu
drugih brojnih sadr2aja, kao Sto su: unaprealenie strudne metodologUe na
ophotlenju sa arhivskom gradom, publiciranje arhivske grade iarhivskih
publikacija, ude56u i realizactli brojnih nau6nih sadrZaja (kongresi, simpoziji,
konferencije). Naudno-istraZivaeki rad u arhivima je prisutan i u postupku
naudno-arhivistidke pripreme arhivalija, Sto u velikoj mjeri koristi nauci,
posebno historijskoj.
Naudne karakteristike i svojstva ima.iu i drugi poslovi koji se odvilaju
u arhivima, poput valorizacije arhivske graate, njene strudne obrade, izrade
naudno-obavje5tajnih sredstava. Zahvaljuju6i arhivskoj gradi pohranienoj u
arhivima nastale su vrijedne naudne publikacije (monografije, studije i dr.) na
osnovu kojih je izvrsena validna rekonstrukcija nase proslosti.l5 Na taj nadin,
nauena i Sira javnost dosla je do validnih historijskih spoznaja. Nedvojbeno
je da arhivi imalu veliki znadaj idaju nemjerljiv doprinos razvoju nauke. No,
i pored toga sve to niie u dovoljnoj mjeri vrednovano iprepoznato od strane
dru5tva i drZave. JoS uvijek je prisutna praksa od strane nekih naudnih
institucija i samih naudnih radnika da se na arhive i arhivske zaposlenike
gleda kao na njihove servise iservisere, te se ne postuje i ne vrednuje n.lihov
strudni i intelektualni rad i stvaralaStvo, negirajuci 6esto vrijedna nau0na
djela iz oblasti arhivistike, historije i pomocnih historijskih nauka, dime su dali
nemierljiv doprinos razvoju nauke.16
Osim navedenog, postoji i niz drugih ainjenica koje ukazuju na iznimno
vaZnu ulogu arhiva u drustvu. Stoga se name6e i postavlja jedno vazno
pitanje: koji su to razlozi da uloga arhiva iarhivskih zaposlenika nije bolje
valorizovana od strane drZave idrustva? Znamo da arhivr iarhivska grada
dine vaZnu podlogu osnovu za izgradnju strukture jedne drZave' jednog
-
drZavnog aparata. Oni potvrduju ijasno oslikavaju drZavni identitet, njeno
i
postojanje nzvoj. Arhivski fondovi i zbirke predstavljaju nezaobilazan
izvor informacija, neophodnih za provoclenje vaZnih drZavnih procesa i
postupaka. Arhivi su snaZno administrativno orude, neophodno za normalno
funkcionisanje dr2ave. Sa kulturno-historijskog i naudnog aspekta arhivi
predstavljaju ogromne i nezamjenljive riznice historiiskih ainjenica na osnovu
15 Zahvaljuju6i koristenju arhivske graile fondova i zbirki Arhiva Tuzlanskoga kantona, nastalo je
viSe od 150 wijednih nauanih i strudnih publikacija, te viie od 600 struanih i nauanih mdova iz oblasti
historije i arhivistike. Samo u izdanjuArhiva TK publikovanoje l6 vrijednih publikacija, koje tretiraju
historilsku i arhivsku problematiku. (viSe o ovoj problemarici vidieri u: Izet Sabotii, Naudno-istra2ivaa-
ka komponeta arhivske djelatnosti (iskustvo Arhiva Tuzlanskoga kantona), Zbomik radova "Tehniini in
vsebinski problemi klasiinega in elektrchskega arhivirania", Maibot 2010., str 165- 173.
16 lsto.
Doc. dr. lzet SabotiC
kojih drZave i narodi dokazuju svoju proslost, suvereniGt i wfia tegitimna

prava.17
Arhivi iarhivska djelatnost u odreatenoj mjeri preferiraju i duhovnu
dimenziju ljudskog opstajanja, Sto prestavlja va2an segment jednog dru5tva
i zajednice. stoga drustvene projekcue razvoja arhiva i arhivske dJeratnosti
treba da podivaju na iskristalizovanom instrumentariju analize stvarnog
stanja, znadaja idoprinosa arhiva razvoju drustva.
Zakljuina razmatranja
Po osnovu definisanja znatala i uloge arhiva, arhivskoj djelatnosti i

.
arhivima treba dati vedi znadajiulogu, kako bi isti mogli usplesno obavljati
svoju funkciju, a to je da auvaju i saauvaju arhivsku giadu, iao dio pisane
kulturne bastine, koja predstavlja nezamjenljivu memoriju drZave i naroda.
Na tom planu drZava treba dati svoj doprinos i da se direktnije i konkretnije
ukljudi u rjesavanje najvaznuih i najkrucijalnijih pitanja koji ie tidu statusa
arhiva iarhivske djelatnosti u dru5tvu. DrZava prije svega treba raditi na
obezbjeclenju neophodnog pravnog, kadrovskog, prostornog i materualnog
ambijenta, koji podrazumijeva :
- donoSenje arhivskog zakonodavstva kompaktibilnog sa
metlunarodnim pravnim aktima koji se ti6u ove problematike;
- obezbjedenje uslova za izgradnju odgovaraju6e strukture arhivske
sluZbe kao optimalne ifunkcionalne sluzbe;
- i
obezbjedenje uslova za ve6u autonomnost profesionalnost u
arhivskoj djelatnosti;
- stvaranju boljih kadrovskih i materijalnih uslova, te izgradnjiobjektivnih
parametara za vrednovanje rada arhivskih zaposlenika;
- utvrdivanju jasnUeg pravnog statusa arhivskih ustanova;
- obezbjetlenju neophodnih prostorno-smjeStajnih kapaciteta, i dr.
Sve su te ustavne obaveze driave, proizaSle iz vaZnosti ifunkcije koju
arhivi i arhivska djelatnost imalu za druStvo i ddavu. praksa marginaiizacije
arhiva i arhivske djelatnosti je neopravdana i nedopustiva. Takiv poloZij
istatus arhiva iarhivske djelatnosti je Stetan i posljedican ne samo za
arhivistiku, vee za dtzavu i drustvo u cjerini. priroda arhivske djeratnosti ne
daje moguinost adekvatne nadoknade, onoga Sto je u pro5losti propuSteno.
Stoga, drZava treba Sto prije u6initi sve kako bi se stvorile neophodne
pretpostavke za optimalno obavljanje arhivske djelatnosti, na nadin da se
o arhivskoj djelatnosti razmislja egzaktno, postuju6i arhivske standarde i
norme injihovim provodenjem iprimjenom u praksi. Neophodno je da drZava
razvua pozitivne tendencije prema vrijednostima kulturne i arhivike tradicije.
Pozitivni pomaci na tom planu zahtijevaju njeno vece uklju6ivanje, posebno
17 Standardi inormativi BiH, str.l0.

60
Neke karakteristike odnosa drzave i dru1tva ...
na finasijskom i kadrovskom planu, na nadin da se utvrde pravi parametri

vrednovanja vrijednosti rada arhivskih zaposlenika, Sto podrazumijeva
ivaljano utvrclivanje statusa arhivskih ustanova, kao vaZnog strate5kog
strudnog pitanja. Da bi se to postiglo, dosadasnju praksu negativnog odnosa
drustva i drZave prema arhivskoj djelatnosti i arhivima, treba mijenjati.
Arhivska djelatnost i arhivi ne trebaju milostinju, time ne rje5avaju svoju
sudbinu i status, istima je potreban korektan, objektivan i iskren odnos
drZave idrustva, odnos koji 6e prepoznati vrijednosti arhivske djelatnosti
i doprinljeti da arhivi budu profesionalne, strudno osposobljene ustanove,
spremne odgovoriti na sva vaZna pitanja arhivske struke.
No, za svoje mjesto i ulogu u zajednici i drustvu, neophodno je da se
izbori isama struka, bilo preko instrumenata sistema, bilo preko drastidnijeg
predstavljanja javnosti. Arhivska djelatnost i arhivi zbog vaznosti i suStine
problematike kojom se bave zasluzuju bolji tretman i status od strane drzave.
Nadamo se da 6e se arhivski zaposlenici u buducnosti znati izboriti za bolji
status i mjesto u zajednici. To je interes struke, drzave, drustva i samih
izvrSilaca djelatnosti, arhivskih zaposlenika.
Final conclusions
On the basis of defining the importance and role of archives, archival

services and archives they should have greater importance and role, in
the same order to successfully perform their function, namely to protect
and preserve archival materials, as part of the written heritage, which is an
irreplaceable memory of state and people. At the state level there is a way to
contribute and to directly and specifically involve a state in solving the most
important and crucial questions concerning the status of archives and archival
activities in the society. States primarily work on securing the necessary legal,
personnel, physical and material environment, which includes:
- Adoption of archival legislation compartible with international legal
documents concerning this issue;
- Ensuring conditions for the construction of appropriate structures of
archival services as optimal and functional services;
- Providing conditions for greater autonomy and professionalism in
archival activities;
- Creation of better human and material conditions, and construction of
objective parameters for evaluation of archival employees;
- Establishing clear legal status of archival institutions;
- Providing the necessary space - accommodation, etc.
These are all the constitutional obligations of the state, derived from the
importance and function that archives and archival work have with the society
61
Doc. dr. lzet Sabotii
and state. The practice of marginalization of archives and archival activities

is unjustifiable and unacceptable. This position and the status of archives
and archival activities is harmful not only to the Archive Administration, but
for the state and society in general. The nature of archival activities does the
possibility of adequate compensation, what is mlssed in the past. Therefore,
the state should do everything as soon as possible in order to create the
necessary conditions for optimal performance of archival activities, so that
the activities of the archival work and thought exactly, respecting archival
standards and norms and their implementation and use in practice. lt is
essential that the state develops a tendency towards the value of cultural and
archrval traditions. Positive developments in this field require its involvement,
especially in the necessary financial resources and personnel to plan, so as
to determine the real parameters of the evaluation value of archival staff,
which includes determining the proper status of archival institutions, as an
important strategic professional issues. To achieve this, existing practice of
the negative attitude towards society and the state archival services and
archives should be changed. Archival work and records do not necessarily
need charity, they therefore do not resolve their fate and status, they need
a fair, obJective and sincere attitude of the state and society, an attitude that
will recognize the value of archival activities and contribute to the archive to
be professional, trained facility, ready to respond to all the important issues
of archival profession.
But for his role in the community and society, it is necessary to fight her
own profession, either through instruments of system, either through drastic
measures, by presenting issues to the public. Archival work and records
because of the importance and substance of issues they deal with deserve
better treatment and status of the state. We hope that the archival stafi in
the future to know to fight for a better status and position in the community.
It is the interest of the profession, government, society and arhival workers
themselves.
62
Dr. Jusuf OSMANI
Arhiv Republike Kosovo
NOVA ORGANIZACIJA ARHIVSKE

SLUZBE NA KOSOVU
Abstrakt: Autor u ovom radu daje jedan kradi pregled organizacije

arhivske sluzbe na Kosovu, od njenog postojanja do dana\njeg dana, kada
se ona pretvorila u DrZavnu agenciju Arhiva. Formiranje Diavne agencije
Arhiva Kosova je jedan uspjeh arhiva jer ona ne samo Sto se osamosfa/r/a,
nego je i dobila veCe nadleznosti u vezi cjelokupne organizacije i vodenja
arhivske sluZbe. DrZavna agencija Arhiva Kosova je centralna i samostalna
institucija arhivske slu2be Kosova u okviru Vlade Republike Kosova. Ovaj
rad ima viSe informativni karakter.
Kljuine tijeeii Agencija, arhivska slu2ba, arhivska mre2a, zakonska

reg ulativa, arh iv, org an izacija, fi nan sira nje.
Organizacija arhivske sluibe na Kosovu
Organizacija arhivske sluZbe je jedan od znadajnih faktora za njen

razvq, jer se oslanja na mehanizme djelatnosti sluZbe. Arhivska mreza je
cjelokupnost arhiva injihova teritorUalna i zakonska nadleZnost u zastiti
arhivske grade. Ovo obuhvata arhivsku organizaciju u odredenoj teritoriji.
Arhivska sluZba na Kosovu jedna je od najmlatlih na Balkanu. Godine
1948. u okviru Pokrajinske direkcije za obrazovanje i kulturu formirao se
Centar za dokumentaciju. Metlutim, kao arhivska ustanova Arhiv Kosova,
pod nazivom Pokrajinski drZavni arhiv formiran je 20. marta 1951 . godine.
Kao jedini arhiv na Kosovu, Arhiv Kosova funkcioniSe do 1968. godine, kada
se poainju formirati meduop5tinski arhivi u Prizrenu, Pe6i, Pri5tini, Mitrovici,
Gnjilanu iDakovici. Ovi meduopstlnski arhivi pokrivali su cijelo Kosovo. Ali,
zbog nastalih problema zbog finansiranja i arhivskoga prostora nisu mogli
kao takvi funkcionisati.
Finansiranje
Arhiv Kosova finansiralo je lzvrsno vijece Kosova, zatim Pokrajinska

zalednica kulture Kosova koja se kasnije pretvorila u Samoupravnu interesnu
Dr. Jusuf Osmani
zajednicu kulture Kosova, dok su meduop5tinske arhive finansirale zajednieki

op5tine samoupravnim sporazumom. Medutim, glavni teret finansiranja
snosila je op5tina gde je bilo sjedi5te arhiva. Druge opStine zbog problema
finansiranja podele su formirati svoje op5tinske arhive. Ta ko da arhivska sluZba
na Kosovu sedamdesetih godina pro5log vijeka po6ela je da se rasparduje.
Tako da se sem meduop5tinskih arhiva formiraju ifunkcioniSu iop5tinski
arhivi. Posle rata finansiranje Arhiva Kosova i mealuop5tinskih arhiva obavilo
se preko Ministarstva kulture, omladine i sporta. Arhivska slu2ba na Kosovu
je do rata (1998.-1999.), itri godine poslije rata, bila decentralizovana.
Zakonska regulativa
Na podetku, arhivi na Kosovu radili su na osnovu Zakona o arhivskoj

sluZbi i arhivsko1 gradi Republike Srbije, sve do ustavnih promjena 1974.
godine, kada Kosovo dobija elemente federalne jedinice. Godine 1976.
SkupStina Kosova donosi prvi put Zakon o arhivskoj gradi i arhivskoj sluZbil,
zatim i podzakonska akta kao Sto su Zakon o Arhivu Kosova, Pravilnik o
i
nadinu evidentiranja, duvanja, odabiranja arhiviranja registraturskog
materijala iPravilnik o primo-predaji arhivske grade. Ovi zakonski akti na
Kosovu sprovocleni su do 1989. godine kada Skup5tina Srbije nezakonito
ukida status federalne jedinice Kosova, i podinje sprovoditi Zakon o kulturnim
dobrima Srbije.
Poslije rata '1998./99. pa sve do 2003. godine poeeo je da se sprovodi
Zakon o arhivskoj slu2bi i arhivskoj gracli iz 1976. godine. DanaSnji Zakon o
arhivskoj gradi i arhivima Kosova Skupstina Kosova usvaja 2003. godine.2
Ovim Zakonom regulirana su prava iobaveze arhiva na Kosovu prema svim
drZavnim organima, ustanovama i drugim pravnim osobama, kao iprema
organizacijama koje nemaju javne ovlasti. Clanom 2. ovog Zakona, arhivska
slu2ba na Kosovu je jedinstvena i cjelovita. Finansiranje nastavlja obavljati
Ministarstvo kulture, omladine isporta, posebno za sve arhive. Svaki arhiv
ima svoj budZet.
Uprava Arhiva Kosova
Na osnovu 6lana 27.2. Zakona o arhivskoj gradi i arhivima, formira se

Uprava Arhiva Kosova, kao nosilac organizacionog sistema arhivske mreze
istrudnih poslova u arhivima Kosova. Ova Uprava funkcionise u sastavu
Ministarstva kulture, omladine isporta Kosova. Kao takva, Uprava se nije
pokazala funkcionalnom, jer su meduopstinski arhivi imali svoj budZet ivise
1 ,,51. list SAP Kosovo",bt. 16/76.

2 ,Sl. list R. Kosovo", br.7 /2003.
64
Nova organizacija arhivske sluzbe na Kosovu
su bili povezanr sa Ministarstvom kulture, nego sa matidnim Arhivom Kosova.

Arhiv Kosova je bio samo jedna organizaciona jedinica Departamenta
kulture, pri Ministarstvu, odnosno Divizionu za kulturno nasljedstvo, na
veoma niZem poloZaju. Sve je bilo zavisno od Departamenta sto se odnosi
na razne strudne projekte, finansiranje, snabdijevanje, treniranje kadrova,
istraZivanje arhivske gratle, i dr.
Uprava Arhiva Kosova, odnosno DrZavnog Arhiva Kosova, nije sa tim
statusom bila zadovoljna i trazili su da Uprava Arhiva Kosova bude direktno
pod nadleZnosti Vlade Kosova. Na njihov zahtjev, Skup5tina Kosova, 13. jula
2006. godine usvaja Zakon3, to je bila izmjena i dopuna Zakona br.712003,
po kojem arhivi na Kosovu prelaze pod nadleznost Vlade Kosova, odnosno
Kancelarije Predsjednika Vlade. PoloZa.j arhiva bio je na niZem polo2aju.
Arhiv .je funkcionisao kao jedna direkcija Kancelarije Predsjednika Vlade.
Driavna Agencija Arhiva Kosova
lzvrSne Agencije na Kosovu podele su da se formiraju i funkcioni5u na

osnovu Uredbea o izvr5nom organu privremenih institucua samouprave na
Kosovu, od 13. septembra 2001., usvojene od UNMIK Hans Hakerupa, -
specrjalnog predstavnika Generalnog sekretara. lzvrsne agencije na Kosovu
ustanovljene zakonom, funkcioniSu u okviru nadleZnih ministarstva, a kasnije
i pod nadleznosti Vlade Kosova.
i
Na osnovu Zakonas za dopunu izmjenu prethodnog zakona6 o
arhivskoj gradi iarhivima, u cilju vodenja odredenih odgovornostr, ovim
Zakonom Direkcija Ahiva Kosova pretvara se u Driavnu agenciju Kosova,
kao centralnu instituciju u okviru Vlade Republike Kosova Kancelarije -
Premijera vlade, koja organizuje, upravlja i kontroliSe djelatnost isvu arhivsku
mreZu u drZavi.
DrZavna agencija Kosova je pravno lice, koje ima svoj pedat sa
amblemom Republike Kosova i svoj naziv. Aktivnost Agencije se vodi preko
Glavnog naaelnika Agencije, koji raportira i odgovara Premijeru vlade.
Arhivske institucije na Kosovu
Na osnovu ove nove reorganizacije arhivska sluZba na Kosovu

funkcioniSe centralizovano. Arhivske institucije Kosova dine:
-
Drzavna agencija Kosova;
3,+tl. list R. Kosovo", br L-80/03.
4 ,,S/. /r'sl fi. Kosovo",br.l9l200l.
5 .,S1. /rs, R. r(o.ioro", bt. L-07'1103.
6 ,,S/. /trln. Ko.rovo",br.7/2003.
65
Dr. Jusuf Osmani
DrZavni arhiv Kosova;

Meduop5tinski arhivi;
Op5tinski arhiv;
Specijalni arhivi;
Privatni arhivi.
lzvr5ni nadelnik (generalni direktor)
Na celu DrZavne agencije je lzvr5ni nadelnik koji se imenuje na osnovu

konkursa Odbora za javno imenovanje. On mora biti kompetentan, strudan
i visokog lidnog integriteta da bi upravljao resursimaza koje je odgovoran.
lzvrSni nadelnik odgovoran je za:
- Ukupnu administraciju i upravljanje agencijom, te obezbjedivanje
da povjerene im funkcije budu realizovane;
- Obezbjedivanja odgovarajucih smjernica i tadnih, nepristrasnih i
strudnih savjeta odgovaraju6em pretpostavljenom rukovodiocu;
- Popunu osobljem i organizovanje agencije i dono5enje odluka i
administrativnih uputstava u vezis bilo kojim pitanjem koje se tide
njihovog funkcionisanja;
- Efikasno i uspje5no upravljanje resursima dodijeljenim izvr5noj
agenciji;
- Primjenu nediskriminatorske politike prema osoblju izvr5ne
agencije, ukljuduju6i ravnopravnu zastupljenost poslova u svim
oblastima i nivoima i obezbjedivanja da sastav osoblja odraZava
multietnidki karakter Kosova, i
- Obezbjediti da zapo5ljavanje osoblja izvr5ne agencije bude
zasnovano na profesionalnim kvalifikacijama, kompletnosti i
zaslugama i da je obavljeno nakon po5tenog ijavnog konkursa.
Prednosti funkcionisanja Agencije
- Agencija ima svoj samostalan budZet i samostalno planira njegovo

koriS6enje,
- Lak5a kontrola nad realizacijom poslova i radnih zadataka,
- Mogu6nostimedunarodnesuradnje,
- Lak5e sprovodenje strucnih uputstava i medunarodnih standarda,
- i
Centralno vodenje administracije finansija. Nema administratora,
finansijera i dr. u meduop5tinskim arhivima.
Dok se njena manjkavost ogleda u previ5e sitnosti oko administrativnih
procedura snabdijevanja, za sitne stvari mora se traZiti odobrenje od
nadleZnih u Agenciji.
66
Nova organizacija arhivske sluzbe na Kosovu
Zaklju6ak
Na osnovu usvojenog takozvanog "Plana Ahtisarija", teritorija Kosova

administrativno se reorganizovala. Formiraju se nove male op5tine sa
preteZno srpskim stanovni5tvom i jedna sa turskim stanovni5tvom, s ciljem
da se manjinske zajednice na Kosovu na lokalnom nivou samostalno
administriraju. Odmah poslije rata bilo je na Kosovu 30 opstina, a do sada
je formirano jo5 6 op5tina, sa tendencrjama formiranja joi nekih malih
opStina. Ove op5tine, i druge koje do sada funkcioni5u na Kosovu, imaju
svoje operativne arhive, sa ciljem da graclu duvaju do 30 godina, iposlije
toga Zakonom o arhivskoj gradi iarhivima duZne su da predaju nadleZnom
meduop5tinskom (regionalnom) arhivu koji na Kosovu funkcioniSu u Pri5tini,
Peci, Dakovici, Mitrovici, Prizrenu iGnjilanu. Dok, s druge strane, arhivska
sluZba na Kosovu je centralizovana ijedinstvena i nedjeljiva, Sto mislimo da
je veoma pozitivno, i u skladu je sa metlunarodnim standardima gdje dolazi
do izraZaja vi5a shudnost.
Summary
Based on the adopted so-called ,,Ahtisari Plan", the territory of

Kosovo was administratively reorganized. New small municipalities with
predominantly Serbian population and one with the Turkish population were
formed, with the aim of minority communities in Kosovo to self-administer the
local level. lmmediately after the war there were 30 municipalities in Kosovo,
and until now there are 6 new municipalities, with a tendency of forming
some other small municipalities. These and other municipalities that are
operating in Kosovo have their own operational archives, in order to keep the
material up to 30 years, and after that the law on archives and archives are
obliged to submit to the competent regional archives, which are operating in
Kosovo in Pristina, Pec, Djakovica, Mitrovica, Prizren and Gnjilane. While
the other archival service in Kosovo is centralized and unified and indivisible,
which I think is very positive, and in line with international standards where
prominent senior expertise comes to its fullest.
67
Dr. sc. Branko BUBENIK
S/avenskog 2, Zagreb
,,NEMOGUCA MISIJA:
STRUENO OBRAZOVANJ E AV ARHIVISTA! ?"
Abstrakt: Struino obrazovanje AV arhivista u svijetu i kod nas, nije

pratilo dinamiian razvoj televizije, ito je prouzroiilo vetike Stete u TV arhivima.
Velika sloienost poslova i brze promjene lT i TV tehnoligije zahtijevaju od
AV arhivista interdisciplinamo znanje, uz dobro organizirano permanentno
obrazovanje. To je eesto nemoguca misija zbog krive kadrovske politike
prema potrebama TV arhiva.
KljuCne rrledi: AV arhivistika, hibridni arhivi, tranzicijski arhivi, struino

obrazovanje, kadrovska politika, medunarodna suradnja.
Uvod
Na podetku nekoliko pitanja:
- Sto je to AV arhivistika?
- Kakva znanja su potrebna AV arhivistima?
- Kako organizirati strueno obrazovanje AV arhivista?
- Kakvi su rezultati strudnog obrazovanja u praksi?
Audiovizualna arhivistika (AV arhivistika) je specijalna arhivistika,

roalena potrebom da se trajno saduvaju AV dokumenti nastali u kinematografiji
i djelovanjem televizije, te potrebe da se omogu6i njihovo ponovno
prikazivanje, tj. reprodukcija.
Na 10. Kongresu UNESCO-a, 1980. godine u Beogradu, stvoren je
novi naziv ,,audiovizualni dokument" u kojem su integrirani prethodni filmski
dokumenti, te novi televizijski AV dokumenti televizijski film i video, nastali
radom sve ve6eg broja televizija u svijetu.
U preporukama UNESCO trazi da sve zemlje clanice trajno duvaju
ove dokumente kao neprocuenjivo vrijednu kulturno-povijesnu ba5tinu
6ovjedanstva.
U ostvarivanju ove zadade bilo je, a ima i danas mnogo problema i
nesnalaZenja, pa je velik broj filmskih i televiz[skih dokumenata zbog toga
68
,,Nemogu6a misija: struino obrazovanje AV arhivista!?"
trajno izgubljen.
a.) U podetku rada televizija je emitirala svoj program,,u Zivo", a nije
imala tehnologiju registracije (snimanja), pa su sve te emisije bez traga
iseeznule, isijane u svemir.
Prvi magnetoskop za snimanje video emisija se pojavio 1956. godine,
ali su uredaj i medij (magnetoskopske vrpce od 2 inda) bili vrlo skupi, pa je
zbog toga vrlo malo emisija saduvano. Zbog Stednje snimljene emisije su
se brisale; u HTV arhivu pronalazili smo evidencijske kartone sa 300-500
brisanja iste vrpce!?
b.) PoSto nije imala svoju tehnologiju registracije, televizija je koristila
stariju filmsku tehnologiju, pa su idanas svi stari TV arhivi zapravo hibridni
arhivi, u njima se duva dak do 50% starih filmskih dokumenata.
Novi problem za AV arhiviste nastaje razvojem nove filmsko{elevizijske
tehnologije; primjena 16 mm preokretnog filma i odvojenog magnetnog tona
(perfa).
c.) JoS ve6e probleme za AV arhiviste izazivlu deste i sve de56e
promjene televizijske tehnologije, sa kojima nastaju novi AV dokumenti
razliditih tehnidkih karakteristika, sto zahtijeva stalna i velika ulaganja u
uredle za njihovu reprodukciju, koja je nuzna za arhivski pregled u fazi
katalogizacije, a zahtijeva i specifidnu opremu u arhivskim spremistima.
d.) lnformacijska tehnologija se integrira u TV tehnologiju; stari
analogni AV dokumenti postaju digitalni dokumenti, a ioni se pojavljuju u
razli6itim oblicima imedijima (digitalne videokasete, DVD, blue ray DVD,
tvrde memorue.....).
To zahtjeva opet nova, jo5 veia ulaganja u nove medije i uredaje!
e.) Hibridni AV arhivi, sada postaju i tranzicijski arhivi, jer se njihov
sadrZaj i oblik dokumenta stalno mijenjao vezano uz promjene TV tehnologije,
pa su se prethodno arhivirani dokumenti radi ponovne uporabe (reprize)
morali kopirati na nove formate.
Zadryih 20 godina podela je masovna migracija starih analognih AV
dokumenata u nove digitalne dokumente.
Vrlo sloZen i skup postupak analogno/digitalne migracijeAV dokumenta
televizije je potreban radi njihove reprize, a mora biti pravovremeno proveden
da bi se saduvali od degradacije i uni5tenja.
Na primjer, zbog tzv. ,,vinegar sindroma", svi filmski dokumenti moraju
se hitno kopirati na digitalne medUe (ili na novi film, Sto je znatno skuplje), ili
6e biti potpuno izgubljeni!
A taj postupak je vrlo, vrlo skup i dugotrajan!
f.) Ako, i kada se to sve napravi, treba biti opet spreman na nove
promjene TV i lT-a, te nove, ovaj put digitalno/digitalne migracije, jos ve6a
ulaganja.
Dr. sc. Branko Bubenik
Rje5enje ovog problema je nemoguca misija i samo veliki uporni borci

se mogu odrzati na sceni.
Sizifov posao!
Ove promjene sve viSe i vise oteZavaju rad AV arhivista; Najvedi
problem nije kako organizirati stalnu edukaciju AV arhivista za nove poslove,
vec nedostatak novaca za nabavu novih ureclaja potrebnih za njihov rad.
Potrebna znanja
Stru6no obrazovanje televizijskih AV arhivista treba obuhvatiti:

a.) osnovne premise arhivistike;
b.) poznavanje povijesti promjena televizijskih tehnologija;
c.) znanje karakteristika raznih vrsti AV dokumenata koji se duvaju u TV
arhivu;
d.) poznavanje uloge TV arhiva u radu televizije;
e.) znanje postupaka arhivske obrade(katalogizacije) i
klasifikacije
televizijskih AV dokumenata;
f.) znanje informatike, aplicirano na koristenje baza podataka (BP) sa
podacima o raznim AV dokumentima (unos podataka, organizacija
i sistematizacija podataka, zastita podataka, te brzo i djelotvorno
pretrazivanje BP po zahtjevima korisnika);
g.) znanje o optimalnoj tehnidkoj za5titi AV dokumenta televizije;
h.) tehniCka znanja rukovanja sa raznim uredajima za reprodukciju AV
dokumenata u fazi obrade;
i.) Siroko, enciklopedijsko znanje, opcu kulturu, jer zbog Stednje AV
arhivisti obraduju dokumente iz svih djelatnosti.
Dakle, televizijskiAV arhivist treba imati Siroko op6e znanje, a po potrebi

i specijalno znanje (npr. sportsko), interdsciplinarno znanje arhivistike,
dokumentaristike, fi lmske, televizijske i informacijske tehnologije.
StruEno obrazovanje
Ne postoji organizirano strudno obrazovanje za potrebe televizijskog

AV arhiva.
Zbog razlidite sloZenosti poslova, trebalo bi organizirati strudne kadrove
za SSS i VSS obrazovanje.
Broj potrebnih AV arhivista je malen, nekoliko godisnje.
Na odsjeku lnformatologUe, Filozofskog fakulteta u Zagrebu, postoji
studij arhivistike sa par studenata i oni bi mogli uz dodatno specijalistidko
obrazovanje raditi ove poslove.
70
misija: stueno obrazovanje AV arhivistal?"
"Nemogu1a
U sistematizaciji radnih mjesta HTV-a, za AV arhiviste se zahtUeva
-
VSSA/SS struena sprema, druStvenog smjera.
To je u praksi i u drugim TV arhivima u svijetu.
Kadrovska politika
Jedno su htjenje, znanje i planovi, a drugo je rcalizacia toga u praksi!

Kada sam 1974. godine postavljen za voditelja sluzbe TV Dokumentacije
u TV Zagreb, u toj sluZbije radilo 5 radnika, od kojih niti jedan (dak ni voditelj)
nisu imali potrebnu Skolsku ni strudnu spremu! Dva radnika su imala NSS, a
jedan od njih nije dak zavr5io ni Osnovnu Skolu, a uz to je bio teZak kronidni
alkoholidar i kradljivac!
Dakle, TV arhiva je bila kadrovska kanta za otpatke!
Uspio sam promijeniti uvjete iopise radnih mjesta u Sistematizaciji, ali
u praksi sam morao popunjavati ta radna mjesta sa radnicima kojih su se iz
raznih razloga rjesavale druge, ,,vaZnije sluzbe".
lli tako, ili nikako!
Ho6e5, ili ne6e5?
DrZe6i se premise,,bolje itakvi nego nikakvi", strpljivo sam udio nove
radnike, za nove poslove, ni meni ni njima nije bilo lako! Biv5i portiri su postali
menageri BP, tehni6ari AV arhivisti.
Za sve bitne laze "ada napravljene su jasne pismene upute (na primjer
za katalogizacUu).
Rad svih radnika i slu2bije zavr5avao u BP, iz kojih se na kraju mjeseca
uzimalo podatke o koli6ini i kvaliteti rada svakog radnika. O ostvarenom
udinku ovisio je varijabilni dio pla6e.
Rezultati rada svih sluZbi su javno objavljivani na web stranicama
arhiva, te slani Upravi na uvid.
Do 2005. godine u RJ INDOK, u 7 programskih sluZbi radito je 80
rad n ika.
U to vrijeme je sav emitirani program a2urno arhiviran, po najvisim
struenim mealunarodnim standardima, a oko 40o/o radnih kapaciteta je
koriSteno za arhivsku obradu stare, nesredene arhive.
Zbog nedostatka tra2ene strudne spreme, najveii broj radnika INDOK-a
ima znatno manje pla6e, sto stalno izaziva nezadovoljstvo.
Vjerojatno, moj najveci uspjeh je da i nakon 5 godina od mojeg odlaska
u mirovinu sve sluibe rade po ranije naudenim rutinama.
Razmjena stru6nog znanja
Odmah nakon preuzimanja slu2be TV dokumentacije, | 974. godine

organizirao sam osnivanje struCne organizacije,,UdruZenje Jugoslavenskih
radijskih i televizijskih arhlva", u kojem je bito 8 radijskih i 8 televizijskih arhiva
7t
Dr. sc. Branko Bubenik
iz svih republika i pokrajina Jugoslavije.

To je najstarija svjetska strudna organizacija i do sada jedina zajedni6ka
organizacija radijskih i televizijskih arhiva.
Zadaci su bili razmjena strudnog znanja medu dlanicama, a narodito
pomaganje arhivima u nerazvijenim sredinama.
Svake godine su sastanci odrZavani u drugoj republici i arhivu.
Mjesedno je objavljivan strudni bilten sa prilozima o radu i problemima
svih dlanica. Publicirani su i dlanci o novostima u struci.
Ja sam bio predsjednik ove organizacije do raspada SFR Jugoslavije,
a nakon toga u ratu i nakon njega, AV arhivisti iz biv5e dr2ave nastavili su
plodnu suradnju.
Medunarodna suradnja
Uodi rata, 1989. godine, sam kao predstavnik JRT-a, pretstavljao

jugoslavenske AV arhiviste u Lisabonu, na konferenciji FIAT/IFTE,
metlunarodne organizacije TV arhiva, u koju smo tada ualanjeni.
Ubrzo sam izabran za koordinatora suradnje AV arhiva Balkana, a
zatim Srednje Europe.
Kao predsjednik Komisije za strudno obrazovanje AV arhivista u FIAT/
lFTl, u suradnji sa EBU (European Broadcasting Union), iTV BlH, organizirao
sam seminar o za5titi televizijskog filma u AV arhivima Balkana, gdje je bilo
velikih Steta u ratu.
TV arhivi bivsih drZava nastalih iz Jugoslavije udlanjuju se u FIAT/
IFTU, a njihovi predstavnici prisustvuju njezinim konferencijama, seminarima
iworkshopovima i na taj nadin svjeze strudno svjetsko znanje dolazi u nase
AV arhive, a oni ga primjenjuju ovisno o moguenostima.
Nove informacijske tehnologije, prUe svega lnternet, omogu6uju danas
bzo dobivanje potrebnih strudnih znanja, a FIAT/IFTA i druge stru6ne
organizacije uredivanjem svojih web stranica prate potrebe svojih dlanica,
pa je protok novog strudnog znanja danas daleko brZi i neusporedivo jeftiniji,
ustvari besplatan.
Summary
Professional training of AV archivsts in television archives didnt

harmonised.
With very fast technical development of television, and caused great
demages in TV archives.
Sometimes TV archive are sheltter for problematic and noneducated
employes.
ln digital era, AV archivist must have great interdisciplinary knowledge
and well organised permanent professional education.
72
Mag. Gaiper SMID,
Zarko STRUMBL
Arhiv Republike Slovenije
OBRAZOVANJ E ARH IVARA I ARH IVISTA

U REPUBLICISLOVENIJI
Abstrakt: U ovom kratkom radu je predstavljeno stanje i postupci na

podruCju stuenog idodatnog struinog obrazovanja arhivara i arhivista u
Republici Sloventji koji rade sa dokumentarnom i arhivskom gradom.
Klju6ne die6i: Arhiv, arhiviranje, radnici, koji rade sa dokumentarnom

gradom, arhivar, arhivist, struino obrazovanje , dodatno struino obrazovanje.
Uvodne naznake
Status djelatnika, koji rukuju sa arhivskom idokumentarnom graalom

uretluje se:
- Pravilnikom o strudnoj osposobljenosti sluZbenika javnopravnih
osoba te radnika ponualada usluga, koji rade sa dokumentarnom
gracloml,
- Pravilnikom o i
promjenama dopunama Pravilnika o strudnoj
osposobljenosti sluZbenika javnopravnih osoba te radnika ponudaea
usluga, koji rade sa dokumentarnom gratlom2.
- Pravilnikom o struenim ispitima na podrudju zastite kulturnog nasljeda
i za5tite arhivske gracle3.
- Pravilnikom o pridobivanju naziva na podruCju euvanja kulturnog
nasljetla i zaStite arhivske gradea.
Pravilnici podrobnue odreduju mjerila za strudnu osposobljenost, tok

cjelovitog strudnog osposobljavanja, na6ine provjere strudne osposobljenosti
sluZbenika javnopravnih osoba, te ponuclada usluga, koji rade sa
dokumentarnom i arhivskom gradom. Spomenute djelatnike bi mogli nazvati
i,,arhivari".
I ,,SluZbeni list RS", br.l3212006, str. 14599-14601.

2 "Sluzbeni list RS", br- 38/2008, sr 3848-3849.
3 ,,Sluzbeni list RS", br. l0l, 24.10.2008, str. 13569-13572.
4 ,,SluZbeni list RS", br. l0l, 24.10.2008, str. 13572-135'17 -
73
Mag. Gaiper imid, Za*o Strumbl
Svjesni smo dinjenice da u organima javne uprave u Republici Sloveniji

nema svuda zaposlenog arhivara, jer jednostavno nemaju sistematiziranog
radnog mjesta za njega, nego u veiini sludajeva ovaj posao obavlja glavna
kancelarija. U njoj je obidno netko zaduaen, da pored svog rada, manipulira
isa arhivskom i dokumentarnom gradom u arhivi odredene institucUe. U
sludajevima, gdje je radno mjesto arhivara sistematizirano, obidno tog
arhivara koriste iza druge poslove, kao Sto su npr.: posao kurira, rad u
dvoriStu, vodenje internih biblioteka isl. Skoro kao prema nakom pravilu
arhivska spremi5ta su u podrumskim prostorijama, zbog toga su radni uvjeti
slabiji, a i njihov ,,platni razred" je veoma nizak, te odmah kada se pokaze
ti
prilika, radnici mijenjaju posao. Zbog toga slobodno mo2emo reei, da za
arhivu u javnoj upravi u ve6ini brine glavna kancelarija. Stoga iste moraju na
osnovu gore navedenih pravilnika slati svoje zaduiene ,,strudne" djelatnike
na naobrazbu u Arhiv Republike Slovenije, odnosno u ostale regionalne
arhive, gdje se osposobljava ju za rad sa dokumentarnom graalom. lsto tako,
obrazovni stupanj u glavnim kancelarijama nije na zavidnom nivou. Vi5u ili
visoku naobrazbu imaju uglavnom samo rukovodioci glavnih kancelarija, a
ne idjelatnici, koji manipuliraju sa arhivskom gradom. Osim toga, ni srednja
Skolska naobrazba spomenutih sluZbenika desto ne odgovara obavezama
uredivanja i odrZavanja arhive. lsti uglavnom imaju ekonomski, odnosno
pravni smjer na ovoj obrazovnoj razini.
Nazivi tih radnih mjesta su razliditi, od poslovnih sekretara, tajnica, te
do kadrovika. Zbog toga su idoneseni pravilnici, da na neki nadin osiguravaju
obavezno obrazovanje tih kadrova sa podrudja arhiviranja dokumenata.
Postupak obrazovanja arhivskih djelatnika
Pravilnici konkretno ne odreduju koje institucije mogu izvoditi

takvo obrazovanje. Za arhivsku struku obrazovanje se provodi u Arhivu
Republike Slovenije, te u pokrajinskim i historijskim arhivima u SlovenUi,
koji obrazuju takozvane ,,profesionalne arhiviste", kao iradnike koji rade sa
dokumentarnom gradom arhivare. Arhivari se obrazuju jo5 i kroz rad raznih
nekadasnjih narodnih univerziteta, koji su se preorijentisali isada rade kao,
npr.: Obrazovno sredi5te Miklo5i6, Obrazovni zavod Hera, Media.doc dru5tvo
informatidara, dokumentalista i mikrofilmara, PALSIT d.d. Nova Gorica,
Microcop d.o.o. Ljubljana, te jos i neka druga d.o.o. koja iesto organiziraju
razne radionice, povezane sa duvanjem arhivske i dokumentarne graale.
Moramo naglasiti, da kod svih tih nearhivskih obrazovnih sredista drze
predavanja strudno verifi cirani arhivisti.
Namjena spomenutog obrazovanja je, da uprocesu strudnog
osposobljavanja djelatnik, sluzbenik, arhivar, koji radi sa arhivskom i
dokumentarnom gradom, dobije potrebna znanla, koja su mu neophodna
Obrazovanje arhivara i arhivista u Republici Sloveniii
prilikom rada. U procesu obrazovanja arhivari se upoznaju:

1. Sa pravnim propisima:
. o zastiti dokumentarne iarhivske grade,
. o duznostima javnopravnih osoba, s obzirom na zastitu dokumentarne
i arhivske gratle,
. o pravilima kancelarijskoga poslovanja s obzirom na dokumentarnu
gratlu prije prijenosa u stalnu zbirku,
. o naeinu ureclenja dokumentarne gratle u stalnoj zbirci,
. o uvjetima za pravno vaZeee Cuvanje grade u digitalnom obliku,
. o zahvatu, pretvorbi i cuvanju dokumentarne grade u digitalnom
obliku i duvanju dokumentarne grade na mikrofilmu,
. o duvanju tajnosti, duvanju privatnosti iza5titi osobnih podataka;
2. Sa upravljanjem sa dokumentarnom graalom u fizidkom idigitalnom

obliku:
. o rokovima duvanja dokumentarne grade,
. o postupku upotrebe dokumentarne grade u stalnoj zbirci,
. o naeinu duvanja dokumentarne gracle prije o5te6enja, unistenja ili
gubitka,
. o nadinu upotrebe informacijsketehnologije priradu sa dokumentarnom
graclom,
. o nosiocima i oblicima zapisa za dugorodno duvanje dokumentarne
g raale,
. o zahvatu ipretvorbi graale u fizidkom obliku,
. o zahvatu, pretvorbi i cuvanju gratle u digitalnom obliku;
3. Sa podrudja informatike:
. o politici duvanja informacija,
. o upravljanju sa informacUskim sredstvima,
. o zaStiti, fizidkom i tehnidkom duvanju opreme i prostorija,
. o savladavanju pristupa,
. o upravljanju za5titnim procesima,
. o osiguravanju neprekidnog poslovanja;
4. Sa podrucja arhivistike u najsirem smislu:

. o naainu i postupku odabira arhivske gratle iz dokumentarne gratle,
. o dokumentarnoj gradi, koja ima svojstvo arhivske gratle,
. o nadinu i postupku predaje arhivske grade arhivu.
Javnopravna osoba, upravni organ ili ponudad usluga je duzan osigurati
materijalne i druge mogu6nosti za posebno strudno osposobljavanje te jo5 i
dodatno strudno osposobljavanje svojih arhivara.
75
Mag. Gaiper Smid, Zarko Strumbt
U Republici Sloveniji arhivsku mre2u dini Arhiv Republike Slovenije,

te jos Sest regionalnih arhiva. Svaki arhiv organizira obrazovanje i provjere
osposobljenosti za radnike onih javnopravnih osoba, koje su zaduZene da
duvaju arhivsku gratlu. Arhiv Republike Slovenije organizira obrazovanje i za
radnike ponudada usluga. Pored toga, Arhiv Republike Slovenije je nadleZan
za cjelovitu drZavnu upravu od ministarstava, direkcija, javnih agencija,
zaKlada, okru2nog suda, vrhovnog suda, radnog i socijalnog suda, u[ravnog
suda... Ukratko Arhiv RS pokriva preko 200 proradunskih korisnika, za koje
se mora pobrinuti i obezbijediti im mogu6nost obrazovanja. Regionalni arhivi
organiziraju obrazovanje i provjeru strudne osposobljenosti za djelatnike
javnopravnih osoba iz svoje nadleznosti. To su pravne jedinice, op6ine i
ostali nosioci javnih funkcija na lokalnom nivou.
Djelatnik - arhivar, obavlja nakon zavrsetka stru6nog osposobljavanja
provjeru strudne osposobljenosti pred trodlanom komisijom. predsjednika
idlanove komisije imenuje ministar, nadle2an za kulturu, meclu sirudnim
djelatnicima arhiva i vanjskih strudnjaka, koji se odreduju na prijedlog Arhiva
Republike Slovenije ili nadleZnog regionalnog arhiva. Komisija ocjenjuje
uspjeh kandidata sa ocjenom ,,uspjesno" ili ,neuspje5no,,. Ako kandidat
provjeru ne obavi, Komisija mu odreduje dodatni rok, u kojem moZe ponovo
obaviti provjeru. Provjera strudne osposobljenosti se obavlja usmeno ili
pismeno, te moze trajati najvise 30 minuta. O samom toku provjere se vodi
zapisnik kojeg vodi zapisni6ar, kojeg odredi direktor arhiva, te mora imati
najmanje srednju naobrazbu. Nakon uspjeSno obavljene provjere, kandidatu
se izda potvrda o obavljenoj provjeri. Troskove struinog osposobljavanja
snose kandidati sami, odnosno njihovi poslodavci. Visina troskova ukljuduje
materijalne troskove, to su koriStenje prostorija za osposobljavanje, troskove
gradiva itd. Samu cijenu, na prijedlog Arhiva Republike Slovenije i regionalnih
arhiva odreduje ministar kulture. Predsjedniku i dlanovima komistje pripada
naknada za rad i povrat putnih troskova u vezi sa radom u Komisiji. dlanovima
Komisije, koji su zaposleni u drZavnoj upravi ijavnim zavodima, te drugim
javnim organizacijama sa podrudja kulture, pripada isplata samo u sludaju,
da je obavljen rad izvan redovnog radnog vremena.
Usporedno sa provjerom strudne osposobljenosti Arhiv Republike
Slovenije, kao i regionalni arhivi, moraju voditi Registar evidencije provjere
strudne osposobljenosti sluibenika javnopravnih osoba, koji mora
sadrZavati:
. redni broj,
. osobno ime kandidata,
. datum imjesto rodenja kandidata,
. naziv javnopravne osobe, gdje je kandidat zaposlen,
. datum obavljanja provjere,
. uspjeh na provjeri.
76
Obrazovanje arhivara i arhivista u Republici Sloveniji
Spomenuta evidencija se vodi iza djelatnike -arhivare ponudada
usluga, te druge osobe, koje obavljaju provjeru stru6ne osposobljenosti.
Obje evidencije se duvaju tajno. Za sluZbenike obavjestajno sigurnosne
slu2be se vodi evidencija odvojeno, ista je oznadena sa stupnjem tajnosti,
povjerljivosti.
Time joS nije zavr5en sistem obrazovanja. Arhivari su duZni nakon
uspje5no obavljene provjere redovno dopunjavati joS i dodatna strudna
znanja. Dopunsko dodatno strudno znanje djelatnika -arhivara se
provjerava nakon tri godine od obavljene provjere strudne osposobljenosti, i
isto se ocjenjuje sa kreditnim bodovima. Djelatnik javnopravne osobe mora
u tri godine dobiti dva kreditna boda sa podrudja svog djelovanja, a radnik
ponuaraia usluga 3 kreditna boda, od toga 2 kreditna boda sa podrudja svog
djelovanja. Ukoliko djelatnik - arhivar u tri godine ne pridobije dovoljan broj
bodova, mora ponovno obaviti provjeru strudne osposobljenosti.
Dodatno strudno znanje djelatnici arhivari mogu pridobiti na strudnim
osposobljavanjima koje, poredArhiva Republike Slovenije i regionalnih arhiva,
provode i druge obrazovne organizacije. S obzirom na druge organizacije
Arhiv Republike Slovenije odredio je, i na prijedlog regionalnih arhiva, utvrdio
programe! 6ijim strudnim osposobljavanjima je mogude dobiti kreditne
bodove te koliko kreditnih bodova donosi pojedino strudno osposobljavanje.
Arhiv Republike Slovenije ocjenjuje odredenu strudnu osposobljenost na
osnovu predvidene tematike, nivoa njenog davanja, strudnosti predava6a,
eventualnog zakljudnog provjeravanja i sl. Npr.: strudna osposobljavanja,
gdje nema obavezne provjere uiesia, Arhiv Republike Slovenije mo2e
ocijeniti sa najviSe 0,5 kreditnih bodova. Nekoliko primjera bodovanja:
. Pokrajinski arhiv Maribor - Savjetovanje u Radencima: Tehnieki
i sadrZajni problemi klasidnog i elektronskog arhiviranja od 17 do
19.03.2010. - 1 kreditni bod,
. Arhiv Republike Slovenije - 1 0. kolokvij za sluZbenike u javnoj upravi,
koji djeluju sa dokumentarnom i arhivskom gra(rom, 4.12.2OO9. - O,6
kreditnih bodova,
. Slovensko druStvo informatika Ljubljana - lnformatika u javnoj upravi
7. i 8.12.2009. - 0,2 kreditna boda,
. HERA Ljubljana - E-duvanje od prethodne pripreme i izvedbe - 0,6
kreditnih bodova,
. Historijski arhiv Celje - Seminan za sluZbenike javnopravnih osoba -
0,6 kreditnih bodova itd.
U Sloveniji su se kao zanimanja u arhivskoj struci nekako uobida.iili

nazivi arhivar i arhivista. Arhivar ima obidno najmanje srednje obrazovanje,
te je zaposlen u upravnim organima, gdje rukuje i sa dokumentarnom
gradom. SluZbenici zaposleni u ,,profesionalnim" arhivima mogu imati
srednje obrazovanje sa nazivom arhivski tehnidar, visi arhivski suradnik sa
Mag. Gaiper Smid, Zarko Strumbl
vi5m strudnom spremom, te arhivista, koji ima visoku naobrazbu, magistarski

ili doktorat. Svi zaposleni u arhivskoj struci ina podrudju kulturnog nasljetla
moraju obaviti pripravnidki staZ, koji s obzirom na stupanj obrazovanja traje
od 6 mjeseci za srednju naobrazbu, a do jedne godine za visokoskolsku
naobrazbu.
Uvjeti za dobijanje naziva u arhivskoj struci ureduju se Pravilnikom o
strudnim ispitima na podrudju zastite kulturnog nasljeala i zastite arhivske
grade5.
Pripravnik dobije mentora, koji sastavlja program pripravni6kog sta2a,
koji mora odgovarati zahtjevima ispita za pojedini stupanj naobrazbe i
zadacima sa tog podrudja, za kojeg se pripravnik usavrSava. Program
pripravniakog sta2a obuhvata opdi dio i posebni dio. Opci dio je jedinstven
za sve pripravnike s obzirom na stupanj njihove naobrazbe. Obuhvata
pridobivanje radnih iskustava sa podrudja za5tite, upoznavanje sa za5titom
i o6uvanjem kulturne ba5tine, sa poslovanjem i uredenjem institucije, sa
temeljnim nadelima kodeksa profesionalne etike i programom op6eg dijela
ispita, koji obuhvata:
. ustavno urealenje,
. drZavno ureclenje,
. radno-pravnozakonodavstvo,
. propise sa podrudja kulture,
. propise sa podrudja za5tite i
. profesionalnu etiku.
Poseban dio obuhvata upoznavanje i praktidno usavrsavanje na konkretnom
podrudju zaStite arhivske gratle.
Za kandidate sa srednjom naobrazbom:
. poznavanje arhivskih fondova,
. upotrebu arhivske grade,
. obrada iodabir arhivske gtade iz vremena nakon 1945. godine,
. strudna obrada arhivske grade iz vremena nakon 1945. godine,
. materijalnu za5titu arhivske gracle;
za kandidate sa vi5om naobrazbom:
. struktura institucija nakon '1850. godine,
. obrada i odabir arhivske gracle iz perioda nakon 1945.,
. strudna obrada arhivske gracle sa sistemima poslovanja sa spisima
te izrada informacijskih sredstava nakon 1850.,
. vrste dokumentarne gratle nakon 1850.,
. ditanje i prijevod arhivskih tekstova, materijalno duvanje arhivske
g ratle;
za kandidate sa najmanje visokoSkolskom naobrazbom prvog stupnja:
5 "Sluzbeni fist RS", br 101,24.10.2008, str. 13572-1357'7.
78
Obrazovanje arhivara i arhivista u Republici Sloveniji
. strukturainstitucija,
. strudna obrada arhivske grade sa sistemima poslovanja sa spisima
te izradama informacijskih
. vrste dokumentarne gratle sredstava,
i objavljivanje arhivskih izvora,
. valorizac4a dokumentarne grade,
. materualno duvanje arhivske graale,
. ditanje i prijevod arhivskih tekstova,
za mikrofilmsku-fotografsku djelatnost (za kandidate sa srednjom
naobrazbom):
. arhivska grada injeno duvanje,
. mikrofilmiranje iskeniranje arhivske gracle, priprema istandardi,
. ma5inska i programska oprema za mikrofilmiranje iskeniranje,
. fotokemUa,
. osnove materualnog duvanja arhivske gratle;
za informatidara na podrudju arhivske djelatnosti, za kandidate sa srednjom
naobrazbom:
. informacijska tehnologija i arhivski informacijski sistem,
. strudna obrada arhivske gratle te izrada informacijskih sredstava,
. osnove materijalnog duvanja arhivske grade;
za kandidate sa najmanje visom stru6nom naobrazbom:
. informacijskisistem,
. upravljanje i upotreba informacijskih baza podataka,
. strudna obrada arhivske grade sa sistemima poslovanja sa spisima
te izrada informacijskih sredstava,
. osnove materijalnog duvanja arhivske grade i
. ditanje i prijevod stru6nih tekstova iz engleskog jezika.
Nakon isteka najmanje pola pripravnidkog staza kandidat se moZe
prijaviti na ispit, gdje mora podnijeti dokaze o obrazovanju, o ude56u na
tedajevima i dopunjavanjima znanja, izvjestaj mentora o radu kandidata
sa pismenim zadatkom kandidata, pripravnidki dnevnik i druge dokaze
o mogucim oslobadanjima. lspitna komisija provjerava, da li kandidat
ispunjava sve uvjete, te mu (ne)dozvoljava obaviti ispit, koji obuhvata, kako je
navedeno, pismeni zadatak, op6i i posebni dio. Nakon uspjeSno obavljenog
ispita kandidat dobija naziv primjeren stupnju naobrazbe.
Same nazive i definicije istih ureduje Pravilnik o dobijanju naziva na
podrudju duvanja kulturnog nasljeda i duvanja arhivske grade6 .
Nazivi na podrudju duvanja su: arhivski tehnidar, arhivski suradnik,
arhivista, samostalni arhivski tehnidar, vi5i arhivski suradnik, vi5i arhivista i
arhivski savjetnik:
. naziv arhivski tehnidar dobiva pojedinac sa srednjom struanom ili
op6om naobrazbom odgovarajuceg smjera, koji je obavio struani
ispit u skladu sa pravilnikom, koji odreduje strudne ispite na podrudju
6uvanja kulturne ba5tine,
. naziv arhivski suradnik dobiva pojedinac, koji ima najmanje visu
ililru"i rhtls", U. 101.24.10.2008.41. 2-8.
79
Mag. Gaiper Smid, Zarko Strumbt
strudnu naobrazbu odgovaraju6eg smjera, te je obavio ispit iz

podrudja duvanja, za koje se osposobljavao,
. naziv arhivista dobiva pojedinac, koji ima najmanje visoku strudnu
naobrazbu prvog stupnja odgovarajuieg smjera, a obavio je ispit sa
podruaja 6uvanja kulturne ba5tine, za koje se osposobljavao.
. Naziv samostalni arhivski tehniiar moZe dobiti pojedinac, koji
ima najmanje osam godina radnog iskustva na podrudju duvanja ili
srodnom podrudju, te ima obavljen strudni ispit, pri demu je sakupio
odreden broj bodova na osnovu strudnog rada i usavr5avanja,
. Naziv viSi arhivski tehni6ar moze dobiti pojedinac, koji ima najmanje
Sest godina radnog iskustva na podrudju duvanja ili srodnom podrudju
i obavljen strudni ispit, te je sakupio odretlen broj bodova na osnovu
svog strudnog rada i usavrSavanja,
. Naziv viii arhivista moZe dobiti pojedinac, koji ima najmanje Sest
godina radnog iskustva na podrueju 6uvanja ili obavljenog strudnog
rada i na osnovu usavr5avanja,
. Naziv arhivski savjetodavac moZe dobiti pojedinac sa najmanje
visokoikolskom naobrazbom drugog stupnja odgovaraju6eg smjera,
20-o godiSnjeg iskustva na podrudju duvanja, vrhunskim dostignu6ima
na podrudju arhivske struke, na podrudju strudnih pitanja, koja znade
veliki doprinos arhivskim dostignu6ima, da je stekao odreclen broj
bodova na osnovu strudnog rada, ima obimne ikvalitetne objave iz
arhivskog podru6ja.
Pravilnik, takoder, omogucava, da su jednakovrijedni nazivi dobiveni
u inostranstvu. lpak Komisija, koju imenuje nadlezni ministar za kulturu,
obavezno provjerava iste i daje svoje mi5ljenje. U Komisiji moraju biti
zastupljeni predstavnici iz arhivske struke, koji daju mi5ljenja obrazloZenjem
o ispunjavanju uvjeta za dobivanje naziva. Ako su ispunjeni uvjeti, ministar
kulture dodleljuje odgovaraju6i naziv.
Zakljudak
U prilogu smo poku5ali predstaviti proces obrazovanja djelatnika, koji

djeluju u javnoj upravi i u ,,profesionalnim" arhivima u Republici Sloveniji.
S obrazovanjem, kao is dodatnim obrazovanjem, podizemo nivo usluga
u obavljanju rada, a to se sve moZe dodatno nadgratlivati. Zaposleni u
arhivskoj struci moraju teZiti ka cilju, kako bi zanimanje arhivar ili arhivista
bilo cijenjeno iviSe postovano. Korisnici nas obidno ,,ukivaju" u zvijezde
samo onoliko dok nas trebaju, da im nademo podatke, dokumentaciju, koja
je obidno vezaaa za materijalna dobra, a potom nas vrlo brzo zaborave.
Da ne spominiemo pridu isituacUu kada arhivski djelatnik nije u stanju dati
informacije, jer ih jednostavno nema. Tada najde5ce podinje priea, kako arhivi
80
Obrazovanje arhivara i arhivista u Republici Slovenii
unistavaju gradu, da neee dati podatke... Ukratko, korisnici ne mogu ili nede
da razumiju, da arhiv moZe duvati samo onu graclu, koja je u arhiv doSla.
(Rad sa slovenaekog jezika prevela: Slavica Pavlovi6)
Summary
ln thearticlewe have tried to presentthe processof education employees,

who work in public administration and ,,professional" Archives in the Republic
of Slovenia. With education as well as additional education raises the level
of services in performing work, and that everything can be further upgraded.
Employees in the archival profession must strive towards the goal, to interest
archivist or archivists were more respected and appreciated. Users typically
praise us as long as they need us to find them an information, documentation,
which is usually related to material goods, and then they quickly forget. Not
to mention the story and the situation where the archive worker is unable to
give information, because there is simply no material. And thats when usually
the story begins that archives are destroying materials, that they refuse to
provide the information ... ln short users can not or will not understand that
the archive can store only the material which came in the archives.
81
daba KATONA
Zemalj ski arh iv Re pu bl i ke M adarske
SEZDESET GODINA SISTEMSKOG

OBRAZOVANJA ARHIVISTA U MADARSKOJ
Abstrakt: U radu su predstavljene osnovne karakteristike organiziranog

obrazovanja arhivista u Madarskoj. Autor je dao historijski presjek sistema
obrazovanja od vremena Austro-ugarske Monarhije, pa sve do danainjih
dana. Posebno je ukazano na iinjenicu da je obrazovanje arhivskog kadra
za arhivsku djelatnost izuzetno vaZan segment, te da se tom segmentu nije
poklanjala dovoljna painja. U novije vrijeme proces obrazovanja se odvija
na Katedri za pomo1ne historijske nauke, pod okritjem llniverziteta ,,Etves
Lorand", gdje se izudava arhivistika kao struka, na obrazovnom stepenu
master (MA), a kandidati dobijaju zvanje arhivist. Cilj obrazovanja ovakvih
struinjaka je da dobiju arhivistiika, historijska i informa eka znanja koja ce
im omogu'itida samostalno obavljaju poslove arhiviste, te da udovolje novim
potrebama postavljenim od strane dru*fua.
Kljudne rijeEi: Univerzitet EtueS Lorand, tvan Boria, kriza identiteta

arhivista, istoriiar-athivist, Zemaljski arhiv Madarske, Ema Lederer,
dvosmerno obrazovanje, arhivistiiki obrazovni smerovi, bolonjski sistem, BA
i MA stepen obrazovanja, Caba BorSodi.
Uvod
Na Univerzitetu Etves Lorand (E6tvds L6rand) u Budimpe5ti proSle

godine, priretlena je proslava povodom 60. godi5njice ob razovanja arhivista.
Ovajdogadaj me je inspirisao da u ovom radu dam kratak pregled o podecima
ovog rada, s druge strane, Zelim prikazati sadasnji sistem obrazovanja
arhivista, koji je u zadnjih nekoliko godina, paralelno sa preobrazbom
evropskog univezitetskog sistema, pretrpio znadajne promjene. Ove
promjene su samo manjim dijelom izvr5ene zbog bolonjskoga procesa,
suStinske promene iznudila je praksa, dakle, sistemska reforma obrazovanja
arhivista je odgovor na strudne probleme koje su se pojavile okom rada.
Na podetku treba ista6i da lica koja su stekla diplomu arhivista u
Madarskoj se nalaze u posebnoj situaciji. Arhivi Madarske (zemaljski,
Zupanijski, gradski itd.) na radno mjesto arhivista mogu da prime ne samo
arhivistu nego i historidara. Ova pojava ima svoje historijsko korjenje koje
je detaljno razradio lvan Borsa (Borsa tv6rn), (1917.-2006.). On je od
82
1950. godine bio na eelu Zemaljskog centra arhiva, a nakon toga zamjenik
generalnog direktora Zemaljskog arhiva. Njegova analiza objavljena je u
Arhivskom pregledu (Levelt6riSzemle), u vode6em strudnom listu madarskih
arhivista. U tom radu citirao je reCi Angelike Menne-Haritz direktorice
marburSke Skole (Archivschule) sa susreta direktora evropskih nacionalnih
arhiva, odrZanog 1993. godine, u Bedu,,,da arhivisti iz Srednje Evrope imaju
problema sa svojim stru6nim identitetom, tj. ne znaju da li su historidari
ili arhivisti?". Njeno mi5ljenje je, da po tom pitanju nema dileme: zadatak
arhivista je sasvim drugadiji od zadatka historidara.l
U vezi s tim, na stranicama ve6 spomenutog arhivistidkog strudnog
glasila jo5 1980. godine vodena je strudna polemika2, iz kojeg se vidi da
je struka ozbiljno opteredena ovom temom. Po mi5ljenju Bor5e osnove
nedefinisanosti poloZaja arhivista nalaze se u tradiciji Austro-Ugarske
Monarhije. Tvrdi da se ova dvojnost pojavljuje u svim diavama nastalim
nakon raspada Monarhije: u Austriji, Madarskoj, ee5koj, Slovadkoj, Sloveniji,
Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i u zemaljama 6iji su manji dijelovi potpadali
Monarhiji, a to su Poljska, Rumunija, Srbija i Ukrajina.
Sistemi obrazovanja arhivskog kadra u Madarskoj
Naime, za vrijeme postojanja Monarhije u Bedu u lnstitutu fUr

Osterreichische Geschichsforschungen (lnstitut za austrijske istorijske
nauke), nisu samo austrijski historiCari savladali metodologiju arhivistidkog
istraZivadkog rada, nego su sa teritorije cijele imperije dolazili istraZivadi,
arhivisti kao i akademski predavadi u Bed. U cijeloj Monarhiji samo u tom
institutu su obrazovali arhiviste. Ovaj institut do danaSnjeg dana nije mijenjao
principe rada - te Bor5a tvrdi, da i austrijski arhivisti imaju krizu strudnog
identiteta, jer kada je pitao svog kolegu Leopolda Auera kakva je situacija u
Austriji, dobio je odgovor: ,,pola-pola". Dakle strudni arhivski radnici smatraju
sebe dijelom arhivistom, dijelom pak istoriCarem u Austriji.
Nakon zavr5etka Prvog svjetskog rata, osamostaljene zemlje bile su
okupirane arhivistiCkim problemima prouzrokovanim raspadom Monarhije.
Odnosi Madarske i Austrije regulisani su tek 1926. godine sporazumom
sklopljenim u Baden bei Wien.3 Arhivisti drugih evropskih zemalja, su pak
sumirali kolika je bila potroSnja papira u upravi i privredi za vrijeme ratnih
I Bonse IvAr.r: Identit6szavar 6s levdlt6rosk6pzEs.ln'. Levdltdri Szemle,5l. (2001.) 4. sz. 19.
2 Ene ndzve: Bo6n LAszr-6: Lev6lt6ros? T<irt6ndsz? Levdltiiros! lnl. Leviltdri Szemle,36. ( 1986.) 4. sz.
4U6.: Bonsa IvAN: Gondolatok a lev6lt6rosi hivat6studatr6l. Tdrtdndsz? Lev6lt6ros? Trirt6n6szlev6l-
t6ros? In: Levdltdri Szemle, 37 . (1987 .) l. sz. 44-51.; Sorrarnr BrlAzs: Lev6ltaroshivatiis lev6lt6ros
- Vitaz6r6.
egyesiilet. ln: Levdltdri Szemle, 37 . ( 1987.) 1 . sz. 52-54.; Mta a levdlt6rosi hivat6studatr6l.
ln: Levdltdri Szemle,37. (1987.) 3. s2.22-24.
3 Erre ndzve: A Monarchia levltdri r)rr)ksdge. A badeni egyezmdny letrejt)tte (i,9l,8.-1926.). Abev.
tanulm6ny irta 6s szerk.: Ress Iunp. Budapest,2008.
83
Caba Katona
godina, paralelno sa tim koliki je bio prirast registraturskog materijala i

arhivske grade? Pri tom, izaSlo je na vidjelo niz strudnih problema, kako
izluditi masovnu bezvrijednu gradu, kako saduvati istorijsku graclu? Tada
se iskristalisalo miSljenje, da arhivisti treba da,,gledaju inaprijed", ne samo
nazad. Dakle, moraju planirati svoj rad, nekako predvidjeti buduCnost, Sto
posebno vaZi za sadaSnje vrijeme.
U Matlarskoj prvi put 1951. godine vodena je diskusija o tome da li su
nau6ni radnici/saradnici arhiva prvenstveno arhivisti ili su historidari? Postalo
je stalno pitanje treba li arhivist uz u2e strudne arhivistiake poslove da radi
i poslove historidara u redovnom radnom vremenu? U to doba ie izdat prvi
sovjetski arhivistidki prirudnik na maclarskom jeziku. U prirudniku ,,istorideskij
arhivist" preveden kao tdrt6n6sz-leveltaros, istoridar-arhivist.
Stanje arhivske grade u Matlarskoj nakon Drugog svjetskog rata i
potreba za njenim evidentiranjem podstrekla je arhivistidke poslove. Medutim,
novi arhivski zakon od"1969. godine, dotada drZavne arhive organizovane
na teritorualnom principu podredio je Zupanijama. Centralna uprava arhiva
redaju6i zadatke arhiva, kao vaZan segment rada definisala je istraZivanje
zaviedne historije. Zahvaljujuei tome arhivi su zapodeli sa izdavanjem
godiSnjaka. Ova djelatnost usmjerila je arhiviste prema poslovima historidara.
U Zemaljskom arhivu, gdje je izmetlu dva svjetska rata radilo viSe akademika,
ova tendencua imala je tradiciju, te je naisla na ve6e razumijevanje. Danas
je zakonom odreden jedan dan u 40 dasovnoj nedjelji za svakog naudnog
radnika arhiva, koju moie da provede van radnog mjesta na istra2ivanju. To
je tzv. istraZivadki dan. lz najnovije stru6ne literature vrijedi citirati mi5ljenje
jednog mladeg kolege: ,,6ini mi se da u dana5nje vreme poslovi arhivista i
istori6ara su u neraskidivoj isprepletenosti.'a
Ovaj kratak pregled pokazuje zaSto se nalazi u specualnoj situac|i
strudnjak koji je stekao arhivistidko obrazovanje, naime historuska struka
moZe zamijeniti arhivistidku, ali to postavlja puno praktidnih i teoretskih
pitanja- Danas npr. u spoljnoj sluZbi Zemaljskog arhiva sistematizovana su
takva radna mesta, na koja se primaju iskljudivo pravnici.
Vracajudi se na obrazovanje, treba re6i da se prije 1949. godine
shu6njaci, maclarski arhivisti nisu obrazovali na posebnoj katedri.s Zakoni
su zahtijevali samo visokoskolsku spremu od naudnih arhivskih radnika.
PoZeljno je bilo imati pravnu ili filozofsku doktorsku diplomu. lzmealu dva
svetska rata strudnu obrazovanost stekao je onaj kandidat koji je proveo
godinu dana pripravni6kog staza u Zemaljskom arhivu, a potom polo2io
strudni isoit.
4 BoLaAR D^NTEL: Levdltari kenon ds egy tapasztalatlan tdn6netir6. htl. Leviltdri Szemle,sg. (2009.)
2. sz. 52.
5 A konibbi idfiszaka ndzve is: SrNKovrcs IsrvAN:A tdrtdnetir6s segddtudomanyai az Edtvits Lonind
.
Tudomiinyegyetemen . ln'. Leviltari Szerkle,3T . (1987 .) 2. sz. 3-17
\
84
Sezdeset godina sistemskog obrazovanja arhivista u Madarskoj
Partijska drZava poslije '1945. godine je arhive organizovala u

centralizovani sistem. U arhivske ustanove puno ve6u kolidinu grade trebalo
je preuzeti nego ranije, zbog toga je postalo nezaobilazno obrazovanje novih
strudnjaka.6 To je bio jedan od razloga za osnivanje katedre za arhivistiku,
a drugi jeste reforma univeziteta. Reforma je smanjila vrijeme obrazovanja
i preinadila istu na BudimpeStanskom univezitetu, koji je od 192't . godine
nosio ime Petera Pazmanja (P6z1ny P6ter), a od 1950. godine, nazvan po
Etve5 Lorandu. Studenti historije kroz jedan semestar udili su ditanje povelja
istarih spisa, a nisu se bavili pomodnim historijskim naukama. Historidarima-
istrazivadima, univezitet na ovaj nadin, bez usmjerenja posebne struke, nije
dao svestranu obrazovanost. Uzimajuci u obzir sve iznijeto Ema Lederer
(L6derer Emma, 1897.-1997.) koja je predavala na katedri za Pomodne
istorijske nauke Filozofskog fakulteta, inicirala je zastupljenost arhivistidke
struke. Naudna sekcija madarskog naudnog savjeta 12. marta 1949. godine
analizirala je stanje obrazovanja arhivista i dala prijedlog za pokretanje
obrazovanja arhivista. Bibliotekari i muzeolozi ve6 su u to doba imali svoju
katedru.
Prijedlog je usvojen 5. maja 1949. godine, od strane Naudne sekcije.
Ema Lederer je izradila plan iprogram obrazovanja arhivista. Na osnovu tog
nacrta, Ministarstvo vjere i obrazovanja naredilo je Univezitetu formiranje
katedre za arhivistiku, odnosno obrazovanje arhivista. Na studije za arhiviste
mogli su da se jave studenti historije koji su od trece godine Skolovanja
napustili ranije birani drugi smjer i izabrali umjesto toga arhivistiku.
Arhivistidke studue trajale su pet semestara, sa nedjeljnim fondom
dasova od 13, 12, 12,8, odnosno 10 dasova. Bez detaljisanja, studenti
su slusali slijede6e predmete: diplomatiku, tekstovi na latinskom jeziku
madarske provenijencije, ditanje povelja, historijat (drZavne) uprave, uredi
moderne drZave, proudavanje novUih spisa itd. U prvom semestru pete godine
studija radio se prakti.an rad u Zemaljskom arhivu na teme: smjeStaj i zaStita
arhivske grade (nedeljno 3 dasa), historijat diplomatike (2 6), poznavanje
savremenih spisa (3 6), strani jezik (2 d).
U pokretanju obrazovanja Ema Lederer imala je osnovnu ulogu. Ona je
od 1950. godine postala i sef katedre, Ve6 u ljeto 1949. godine organizovan
je Sestonedeljni kurs za nekoliko studenata historue na detvrtoj godini studija
iz arhivistike, oni su nakon toga otiSli na praksu u Zemaljski Arhiv. Redovno
obrazovanje zapodelo je 1949. godine za studente na tre6oj i petoj godini
studUa. lmali su vrsne predavade: Bernat L. Kumorovica (Kumorovitz L.
Bern5t), lmre Sentpeterija (Szentp6tery lmre), lvanu Borsa (Borsa lv6n) i
6 Szocr LAszLo: A Magyar levdltdroskdpzs dtven dve, 1949.,1999. In: Leviltdri Szemle,49. (1999)
4. sz. 3. p. lnisomban sziimos adatot vettem 6t Szttgi Leszl6 irdsiiMl (3 1 7.), igy a kiinnyebb 6ttekint-
hettisdg kedvd6rt ezeket pontosan nem jeldlitm jegyzetben.
Caba Katona
Lajosa Elekesa (Elekes Lajos). Efikasnost obrazovanja dokazuje i to da je

ve6 1951. godine zaposlena prva generacija mladih arhivista. Medu njima
i Lajo5 Sid (Sziics Lajos) studnjak meclunarodnog glasa za istra2ivanje
srednjeg vijeka u Madarskoj.
Upravo, njegov primjer dokazuje, da su studente arhivistidke struke
- poznajudi ranue historijske prilike motivisale historidarske ambicije. Osim
Zemaljskog Arhiva, nerado su se zaposljavali u drugim arhivima. Tako je ostalo
opet aktuelno pitanje na sta treba staviti naglasak u obrazovanju historidara-
arhivista? Na kraju 1952. godine formirana je komisija za rjeSavanje tog
problema. Predsednik komisije bio je Deze Ember (Ember Gy6z6, 1909.-
'1993.), generalni direktor Zemaljskog Arhiva Matlarske. Komisija je zakljudila
da je odluka o pokretanju obrazovanja dobra, ali da naglasak u obrazovanju
historidara-arhivista treba staviti na arhivistidke predmete, nasuprot rani.joj
praksi. Predlozili su jos da obrazovanje treba da krene od prve godine studija,
u trajanju od 4 godine (osam semestara), sa jednogodi3njom praksom.
Bez obzira na stavove Komisije ni5ta nije promjenjeno do 1954. godine.
NadleZno Ministarstvo donijelo je odluku da u Skolskoj 1954.-1 955. godini
ne6e pokrenuti novi kurs za arhiviste, bez obzia na energidno protivljenje
Eme Lederer. Studenti koji su zapodeli studije stekli su diplomu, ali kontinuitet
obrazovanja je prekinut. Nakon revolucije 1956. godine, na Univerzitet je
vracena stara praksa, to jest studenti historije u okviru posebnog predmeta
stekli su znanje o pomocnim historijskim naukama. Ministarstvo 1960. godine
donijelo je odluku o obrazovanju arhivista podev5i od Skolske 1960./1961.
godine, ali u okviru trogodisnjih studija podev od tre6e godine studiranja.
Zactlani cilj obrazovanja karakteristidan je za la1 period: treba obrazovati
takve komunisti6ke strudnjake, koji su privrZeni struci, vide glavne zadatke
arhiva koji se sastoje u duvanju va2nih izvora za historiju i omogucavaju
dostupnost tim izvorima radi proudavanja i publikovanja iz Marksistidkog
aspekta.
Svestrano prikazivanje Sest decenija obrazovanja arhivista u Madarskoj
je nemoguCe u okvirima ovoga rada. lnade, o prvih 50 godina izvrstan pregled
daje ranije vec 6esto citirani rad dr. Lasloa Segija (Szogi L6szl6) i Monograftja
o 250 godisnjem Zemaljskom Arhivu Madarske?, 6iji je autor Janos Lakos
(Lakos Janos), kao i Hronologija maclarske arhivistike.s U naprijed redenom
Zelio sam samo ukazati na teskoee oko pokretanja obrazovanja i na dinjenice
koje su bile od odlu6uju6eg uticaja na obrazovanje historidara i/ili arhivista u
Madarskoj.
Na osnovu dosada iznijetog, jasno je da ie za proteklih viSe od pola
stolje6a bilo mnogo promjena. Sada 6u se vratiti na pitanje koia je postavljeno
7 LAKos JANos'. A Mag,,ar Otszdgos Leviltir tiiltenete. Budapesl,2006.

8 A Mag/ar Levihalt,fiA et Kronol'giaja, 1000-2000. Szetkl. DoKA KLARA, MoLLER VERoNIKA, RiFl
Osz(o MAGDoLNA. Budapest, 2000.
86
Sezdeset godina sistemskog obrazovanja arhivista u Madarskoj
na podetku moga rada, dakle problemima u sada5njem obrazovanju arhivista.

Taj proces odvija se i danas na Katedri za pomocne historijske nauke pod
okriljem Univerziteta,,Etve5 Lorand".
Sef katedre je daba BorSodi (Borsodi Csaba), on je uz to i direktor
Historijskog lnstituta Filozofskog Fakulteta i zamjenik naudnog dekana
Fakulteta. U BA-obrazovanju na drugoj godini studija studenti mogu da
zapodnu arhivistidke studije. Za pohattanje MA-studija, kandidati polaZu
prijemni ispit. Naziv struke: arhivska. Obrazovni stepen: master (MA),
obrazovanost: diplomirani arhivist (na englskom archivist). Kandidati mogu
da biraju izmetlu dva smjera, a to su srednji vijek irani novi vijek, inovi
vijek i sada5njica (the Middle Ages and Early Modern History, the Modern
and Contemporary History). Ovo zadnje je bitan momenat, jer donedavno
naglasak je tradicionalno bio stavljen na obradu i proudavanje stare graale,
istovremeno vecina dokumenata u arhivima datira iz 20. stoljeda, a i
interesovanje istrazivaaa u velikoj meri su pokrenuta s njima. Zbog toga,
teZina znanja vezana za noviju gradu (historijat uprave, metode arhiviranja
itd.) se sve vi5e pove6avala u praktidnom radu arhivista, ali tome nije sluZilo
obrazovanje.
Vreme studiranja je detiri godine. Za sticanje master nivoa/stepena
potrebno je imati 120 kreditnih poena. Za fundamentalne spoznaje vezuju se
410 poena, za u2estrudnu gradu moZe da se vezuje 50-60 kreditnih poena,
kredit za uZestruanu materiju 30-40 poena, za slobodno izabrane predmete
minimalni kreditni iznos je 6, za diplomu pak 20 poena. Odnos vjeZbi, prakse
i teorije je 50-50%.
Cilj obrazovanja takvih strudnjaka jeste da su u posjedu stedenih
i
arhivistidkih, historijskih informatidkih znanja sposobni da samostalno
obavljaju poslove arhivista ida udovolje funkcijama uslu2nog arhiva, te
udovolje novim potrebama postavljenim od strane savremenog dru5tva.
Takoder, osposobljeni iza koriS6enje klasidnih inovih e-dokumenata, ta da
su stekli neophodna znanja za nastavak doktorskih studUa.
Diplomanli na master stepenu stekli su znanje i vjeStine, odnosno
poznaju tehniku istra2ivanja potrebnu za pisanje nau6nih radova, upoznali
su se sa svim periodima madarske drZavne i lokalne uprave, dokumentima
nastalim u njihovom radu, nivoom istepenom sredenosti gracle, pravilima
izludivanja i metode izrade arhivskih pomagala, da znaju upotrUebiti rezultate
pomo6nih historuskih nauka, upoznali su se sa tehnikom izrade baze
podataka, te upoznali zakonsku regulativu struke kao i kriterue izadatke
usluznog arhiva.
,,Masteri" su osposobljeni za prikupljanje, duvanje, obradu, obezbjedenje
dostupnosti i publikovanje gracle za trajno duvanje, te za obavljanje aktuelnih
zadataka u arhivu (valorizacija grade, sredivanje, tehniaka zastita, priprema
Caba Katona
publikacija, usluzivanje stranaka itd.).

Za obavljanje prakti6nog rada poZeljne su slijede6e lidne osobine:
sposobnost orijentacije u svim segmentima arhivisti6kog rada, jasno i sazeto
samoizrazavanje (usmeno i pismeno), sposobnost za definiciju problema i
za rjesavanje istih, samostalno rasudivanje i dobra komunikativnost.
U vezi sa studijem situacija je slijede6a. Stedeno znanje u osnovnom
obrazovanju dopunjava se na master stepenu sa arhivistidkom informatikom,
sa arhivskim sistemom i organizacijom isa pravnim spoznajama. Strudno
mati6no gradivo dijeli se na: historijske pomo6ne nauke, arhivistiku, na
znanja vezana za arhiviranje, izlu6ivanje, preuzimanje, valorizaciju, izradu
pomagala, za5titu podataka, e-dokumente, e-registraturu, e-arhiv, tehnieku
za5titu grade i na praktidan rad.
Osim matidnoga gradiva na smjeru srednli i rani novi vijek iz slijedede
grupe predmeta studenti obavezno biraju: strudni jezik (latinski, nemadki),
historijat uprave u srednjem i ranom novom vijeku, latinska, njemadka i
madarska paleografija, nauka o spisima, rukovanje izvorima i objavljivanje
izvornih dokumenata.
Na smjeru novi vijek isavremeno doba u obavezno izabrane predmete,
spadaju: ekonomika, historijat uprave, nauka o spisima, obrada dokumenata,
valorizacija dokumenata, historijat privredivanja, gazdovanje/privredivanje,
privatno privredivanje, arhiviranje privatnih spisa, e-arhiviranje.
Strudna praksa jeste praktidan rad u Zemaljskom Arhivu, ali i u arhivu
neke samouprave, u javnom privatnom arhivu ili struanom arhivu. Za sticanje
titule mastera potreban je jedan drZavno priznati vi5i ispit, tipa C iz nekog
stranog jezika. Za sticanje diplome na osnovnom BA obrazovanju takoder je
potreban poloZen ispit tipa C, ali srednjeg niova.
Preduslov za master studije je dvogodisnji rad u bilo kojem tipu od vec
navedenih arhiva. Sve to ukazuje na dinjenicu da obrazovanje arhivista u
Maalarskoj nije samo formalno obavljen (bolonjski i kreditni sistem), nego
i sadrZajno. O neophodnosti ovog procesa i radnji najbolje pokazuju rijedi
lvana Bor5e, koji je jo5 prije deset godina traZio promjene: ,,S pravom se
moZemo pitati kako se odnosi prema novim izazovima dana5nji sistem
obrazovanja arhivista na Filozofskom Fakultetu Univeziteta Etves Lorand?
Po meni: nikako. Smatram da treba odustati od one osnovne teze, da pod
okriljem pomo6nih historUskih nauka, na svega jednom odsjeku obrazujemo
arhiviste [...]. Ne smijemo vise krpiti 50to godisnji sistem i naein obrazovanja
arhivista. Treba pogledati u svijetu kako to drugi rade."s
9 BoRsA IVAN: Identit6szavar, i. m.26. p.
88
Sezdesef godina slstemskog obrazovanja arhivista u Madarskoj
Zakljudak
Na kraju ovaj rad zavr5avam sa citatom eabe BorSodi. Citirani rad

je proeitan 1999. godine na Kongresu madarskih arhivista u Ke6kemetu.
Vrijednost njegovih razmiSljanja potvrduje i to da je izlaganje sadrZaja
obavljeno na najve6em godi5njem strudnom skupu Madarskih arhivista, a
kasnije i objavljeno je i u Stampanom obliku. ,,Za reformu obrazovanja postoji
samo jedan jedini prohodan put - naglaSavam, ovo joS nije izradeni prijedlog
sa moje strane - nakon dvogodi5njeg osnovnog obrazovanja treba formirati
poseban smjer za srednji i drugi za rani novi i novi vijek [...]. Sa moje strane
ja sam i dalje za to da obrazovanje arhivista saduva naudni karakter.lo
(Prevod: Fodor lStvan, vi$i arhivist, Senfa)
Summary
Finally this paper ends with a quote of eabe Borsodi. Cited paper was
read in 1999. at the congress of the Hungarian archivists in Kecskem6t.
The value of his thinking confirms that exposure of the content carried on
the largest professional annual gathering of Hungarian archivists, and later
published in printed form. ,,The education reform is only one passable road
- I emphasize, this has not yet made as full proposal on my side - after two
years of basic education we should form a distinct direction for the middle
and the other for new and early new century [...]. From my side I continue to
advocate that education of archivists must preserve its scientific character.
I 0 Bonsoor Csase: Az egyetemi lev6lt6ros k6pz6s jelene, j 6voje: az MLE I 999-es orsz6gos v6ndor-
gytil6s6n, Kecskem6ten elhangzott el6adris szdvege. lnl. Levdltdri Szemle,49. (1999.) 4. sz.2l. p.
89
Mileva MILOSEVIC
lstorijski arhiv Uzice
ARHIVSKI RADNIK NA RASKRSCU

ARHIVISTICKE TEORIJE I PRAKSE
Abstrakt: U radu se govoi o arhivskom radniku uopSte, o njegovoj

ulozi iznaiaju u arhivskoj teor|i i praksi. Na osnovu datih priloga prikazano
je sadainje stanje, pojedini nedostaci iproblemi struinog kadra u arhivima
Republike Srbije. Kroz date konstatacije, komentare, zakljudke i predloge,
je samo autorov poku9aj da se niz problema u kadrovskoj politici arhiva
prevazidu i na ito adekvatniji naein reie.
Struini kadrovi osposobljeni i kreativni, su ipak osnov svega i bez
njihovog permanentnog usavrSavanja i stalnog praeenja inovacija idrugih
dostignuCa, neiemo mo'i valjano odgovoriti zadatku. Na taj naein Ce arhivska
sluiba naoruZana znanjem moCi da kriti1ki sagleda i svoje propuste, ali i da
argumentima istine brani ugled svoje profesije.
Klju6ne reei: Arhivi, lstoijski arhiv U2ica, arhivistika, arhivski radnik,

arhivski pomoenik, arhivski kadar, arhivska teoija, arhivska praksa, arhivske
sluZbe, spoljna sluZba, arhivska grada, arhivskifond i zbi*e, registrature i dr.
,,U arhivskim prostorijama, medu ormanima i policama punim tih 6esto

potcenjivanih hartija, vrsi se stalna sluzba istini, nasoj ljudskoj, relativnoj
istini, koja se tesko uodava iosvetljava, a lako zamraduje igubi, ali kojoj ipak
moramo verno i istrajno da sluZimo, ako 2elimo da nam Zivot bude na cvrstim
osnovama i na5a dru5tvena atmosfera aista izdrava. Ljudi koji rade u tim
prostorijama zasluZuju naSu paZnju izahvalnost... Ali, u velikoj vedini to su
nasi najbolji vodidi, na putu ka istini koji, desto sa odricanjem a redovno sa
ljubavlju, vrSe svoju ne laku du2nost. Govorim to na osnovu lidnog iskustva.
Ja isuvi5e lepih dasova iskromnih ali iradosnih otkrica dugujem arhivima i
arhivskim radnicima, da ne bih, kad god mi se za to ukaZe prilika, rekao o
njima re6 istine, irea pohvale, kao ipotrebnim ikorisnim, vaZnim ineophodnim
druStvenim diniocima..."11
I I U dvobroju dasopisa ,"Arhivski almanah", za 1960. godinu, Ivo Andri6 objavioje svoj poznati prilog
i ruz,I,illjanja o arhivimo.
90
Arhivski radnik na raskrs'u arhivisti,ke teorie i prakse
Uvodne napomene
Profil arhivskog radnika u na5em dru5tvu je tema stalnih diskusija u

arhivskim krugovima i njihovim javnim skupovimal'?, o kojoj se ne mo2e ni
re6i sve potpuno i iscrpno. Nije 6ak ni zahvalna uvek, jer su aspekti za njeno
sagledavanje, kako se dini, razliditi. Jedni polaze od praktidnih potreba prema
stanju arhivskih fondova i stepena razvoja pojedinih arhivskih ustanova, a
drugi od potrebe koje name6e savremena arhivistika u naSim i Sirim - svetskim
razmerama. Zbog toga se ovom pitanju iprilazi isa praktidne isa teoretske
osnove. Medutim, ako se praktidne potrebe nasih arhivskih ustanova i stanje
grade koja se u njima nalazi usaglase sa potrebama savremenog drustva i
zahtevima arhivistike u Sirim razmerama, teoretska razrada ove teme ne6e
biti apstraktna. Ona 6e biti bliska nama i prihvatljiva za svakog pojedinca,
jer moZe da se realizuje idovr5i u svojim razradama, kako bi se formulisala
predstava io ovom strudnom profilu, jednom od neophodnih dinilaca naSega
dru5tvenoga procesa.
Ovaj rad ne6e govoriti o arhivskom radniku u istorijskom razvoju kod
nas i u svetu, jerje o tome dovoljno pisano i redeno. O tome su na5e kolege
pisale igovorile kako u nasoj zemlji a i u stranim aasopisima se takode sre6u
razni dlanci koji raspravljaju pilanje arhivskog kadra13.
Svakodnevna praksa i susreti u vezi sa razmenom iskustava ukazuju
nam na mnoge propuste, pa nam se namecu ozbiljne obaveze u pogledu
izgradivanja arhivskog strudnjaka za naSe savremeno dru5tvo. Ovde nije red
o naudnom radniku iistraZivaeu, mada moZe ina njega da se odnosi, kada se
postavlja pitanje individualnog rada za svakog radnika koji se bavi poslovima
u arhivistidkoj struci, podev od arhivskog pomo6nika do arhiviste. Najveci
broj radnika u arhivskim ustanovama radi na poslovima sretlivanja iobrade
arhivskih fondova izbirki, a onaj manji, ambiciozniji, okrece se naudnom i
istraZivadkom radu. Tako se ovaj veci broj radnika smatra kao operativno-
tehnidko lice, a oni to nisu i ne treba da budu. Zastarelo shvatanje u arhivskim
krugovima zastupa miSljenje da su radnici koji rade na sredivanju, izlu6ivanju
i ostalim pripremnim poslovima za naudni rad, operativci. Ovakvo shvatanje
vlada i u nas, jer veeina arhivskih radnika tretira arhivske pomocnike kao
arhivske tehnicare u bukvalnom smislu redi, a ioni, arhivski pomocnici, kao
da su se povinovali ovom stavu pa ga,,razvijaju" iprihvataju svojim, odnosom
prema lidnom izgradivnju.
Sredivanje i obrada fonda su prethodne radn)e za dalje vi5e postupke
u arhivistidkim poslovima. Nijedna detaljna obrada dokumenata ili fonda ne
12 Miroslava SimonoviC, Arhivski radnik u nasem samouprallom drlltvl, Arhitski pregled, 1974..
l-2,137-142.
t3 Isto, 137.
9t
Mileva MiloSevi6
moze se obaviti bez osnovnih neophodnih radnji na fondu koji je prispeo

u arhivsku ustanovu, a te poslove radi bas taj arhivski pomocnik. Dopune
organizacione strukture i beleske nisu ni malo lake ni jednostavne. One se
ne mogu obavljati (niti smeju) mehanidki, mozda je bolje re6i u ovom sludaju
tehnidki, jer od rezultata ovih radnji zavisi i kasniji, visi proces obrade fonda,
do izrade vodiaa.
Arhivski radnik bilo koje Skolske spreme mora pre svega da poznaje
nasu stvarnost, da bude orijentisan prema interesima drustva, da poseduje
odrealeni stepen strudnog obrazovanja i obavezno da prati razvoj kulturnih
itehnolo5kih dostignuca. Znanje steieno redovnim Skolovanjem bilo kog
stepena, strudna naobrazba kroz arhivistidki tedaj nije dovoljno da se postane
dobar arhivski strudnjak. Posle teoretskog obrazovanja tek predstoji uaenje
kroz neposredan praktidan rad, stalnim praeenjem strudne iSire literature
dime bi se dopunjavala i obogacivala teoretska podloga. Arhivski radnik
ne sme da se ogranidi samo na jednu ili dve faze strudnog rada, vec mora
da se upozna sa svim poslovima da bi bio dobar strudnjak, za svoj posao.
Jednostavnije redeno, ni2e faze arhivistidkih poslova ne6e biti celishodno
uraarene ako radnik nema jasnu predstavu o poslovima koji predstoje u
visim i slozenijim fazama i njihovoj svrsi i namenama. I obrnuto, moraju se
poznavati sve niZe faze da bi se radilo celishodno u vi5im isloZenijim.
NaS drustveni razvoj po6ev od stvaranja prvih organa narodne vlasti
preko administrativno-operativnog rukovodenja privredom, prelaza na
samoupravljanje i dalje na delegatski sistem pa do danasnjeg demokratskog
drustva je komplikovani proces. Za razumevanje takvih procesa potrebno je
poznavati pro5lost u uZim i Sirim tazmetama, kao i danaSnja zbivanja u svetu.
Uloga arhivskog strudnjaka se sastoji u pripremanju izvora za otkrivanje
istine o ljudskom dru5tvu i, ako je bez idejne oruentacije njegova strudnostje
bezvredna. lstina se ne moZe iskazivati bez poznavanja njene su5tine a ona
zahteva najveiu objektivnost i potpun zahvat svih drustvenih pojava.
Arhivistika je humanitarna delatnost, jer sluZi za otkrivanje istine o
ekonomskom, politiakom, i kulturnom Zivotu, pa arhivski radnik mora da
ih poznaje, prateci ih u savremenosti. Specijalnosti u arhivistici moraju da
postoje kao i u svakoj drugoj struci zbog mnogostrukosti drustvenog Zivota.
Ako se shvati uloga struke iupoznaju poslovi, u nasem sludaju arhivistidki,
radnik 6e joj biti privrZen. Arhivistika ima izvanredno plemenitu i druStveno
korisnu ulogu. Njena uloga je u svakom momentu praktidno dokazana podev
od druStvenih potreba, naudnih argumenata do sitnih elementarnih podataka
za lidne i drustvene svrhe. Desetine i stotine hiljada ljudi je ostvarilo svoja
li6na igradanska prava na osnovu podataka arhivskih ustanova Sirom naSe
zemlje. Saznanje da ova prljava iprasnjava hartija, nagomilana na tone u
depoima arhivskih ustanova, sluZi za korisne i plemenite namene, uslovljava
da je arhivski radnik ose6a kao deo sebe i svoje biti, jer su sve to i njegovi
9Z
Arhivski radnik na raskridu arhivistidke teorije i prakse
rezultati rada. lz ove perspektive gledano, mnoge neprijatne inelagodne

strane, svojstvene arhivistici, bi6e ublazene i dijalektidki shvacene u samom
procesu rada. Nijedna struka nije imuna od negativnih ineprijatnih procesa
pa tako treba gledati i na arhivistidku. Ovako gledano lakse 6e se sprovesti
podela duznosti u procesu rada i shvatiti pravilno razvijanje ove humanitarne
discipline.
Savremeno demokratsko drustvo, kao humanistidki sistem, razvua se
s ciljem da se omogudi svakom pojedincu da bude slobodan, da radi ono
Sto njegove naklonosti i sposobnosti dozvoljavaju. Ako arhivski radnik shvati
sustinu ovog principa tj. da tu slobodu sam mora sebi da obezbedi lianim
radom, moze biti i najkorisniji kao stvaralac iza drustvo iza sebe.
RazmiSljanja o uoblieavanju lika arhivskog radnika individualnim radom
u nasem dustvu mogu se dopunjavati ikorigovati kao ikod svih ostalih struka
van arhiva. Vizija oformljenog strudnog radnika se menja jer je uslovljena
druStvenim promenama, a ova uslovljenost se odnosi ina nas, arhivske
radnike, i zato je potrebno da se tako i shvati.
Arhivistiiki kadrovi u sadaSnjosti
Problematika kadrova, njihovo usavr5avanje i Skolovanje, bila je

stalno prisutna u praksi rada arhivala. U podetku je njihov broj u arhivima
bio malobrojan, pa i sada je jo5 nedovoljan, te je sudbina daljeg razvoja
arhivske sluzbe usko vezana sa pitanjem na koji nadin 6emo pripremati
arhivistidke kadrove s obzirom na nova tehnidka dostignuia, modernizaciju
tehnike nastanka spisa, nove probleme sa kojima se susredu arhivski radnici
u danaSnjim uslovima.
Da bi se sagledala sva ozbiljnost ovog problema, moramo konstatovati
da u Republici Srbui ni dan-danas ne postoje specijalizovane Skole za
obrazovanje arhivistickog kadra. Bitno je da to i ovde ka2emo, kako bi se
nadleZne institucije konadno pozabavile ovim pitanjem sklopu opSteg iu
razvqa prcfila nasih Skola nasle mesto iza ustanove u kojima bi se Skolovali
bududi arhivski kadrovi. Vreme je da se ovom problemu udini kraj i da se
stane na put Sarenolikoj strukturi zaposlenih u arhivima.
Nesumljivo je da su arhivi proteklih decenija postigli bitne rezultate u
prikupljanju, obradi, sreclivanju ipublikovanju arhivske grade, ali oni nisu takvi
da bismo dosadaSnjim razvojem arhivske sluZbe bili u potpunosti zadovoljni,
narodito radom i opremljeno5cu lokalnih i regionalnih arhiva, a isto tako i
stanjem njihove kadrovske strukture.
Vecina arhiva otpodela je svoj rad sa jedan do dva radnika, da bi se
kasnije taj bO poveeao, ali kod ve6eg broja arhiva ni do danas u potrebnoj
14 Dortle Stamenkovii, Kadrovi u arhivskoj sluZbi njihovo Skolovanje i struano usavr5avanje, Arhiv-
ski pregled, l916., 1-2, 178-183.
93
Mileva Miloievii
mjeri15. Osim toga, vrlo dugo je kadrovska politika voalena na neodgovaraju6i
nadin. Zato su arhivi desto bili ustanove koje su sluZile kao utodi5te za one
koji se nisu zaposlili u svojoj struci, ili iz drugih razloga su se nasli u arhivima.
Trebalo je da prode prilidno vremena da se prevazialu takva shvatanja, kako
bi arhivske ustanove mogle da vode kadrovsku politiku koja 6e im omoguciti
i
izvrsavanje druStvenih funkcija zadalaka. Upravo, zbog oskudice u
kadrovima mnogi arhivi su u nemogu6nosti da svoju unutrasnju organizaciju
poboljSaju i u6ine je efikasnijom za izvr5avanje osnovnih funkcija i zadataka.
Zbog toga mnogi meduopstinski arhivi joS uvek svoju delatnost obavljaju
angaZovanjem svih svojih radnika, a ne samo specijalizovanih slu2bi.
Problematika kadrova i kadrovske politike bila je stalan problem arhiva i
arhivskih radnika u proteklim godinama. To je razumljivo kada se ima u vidu
da je broj kadrova u arhivima bio mali (i joS uvek je takav), da je i postoje6i
broj po strukturi nedovoljan (u nekim sludajevima nezadovoljavaju6i), da su
mnoga kljudna mesta kod pojedinih poslova nezastupljena, ida ne postoje
posebne Skole koje pripremaju arhivistiaki kadar, vec se on regrutuje sa
raznih fakulteta, viSih i srednjih Skola, a jedino se na Tedaju za arhivske
radnike vrSi redovna obuka i pripremanje kadrova za rad u arhivima.
Primera radi, kolega koji vodi sluZbu zastite arhivske grade i
registraturskog materijala van Arhiva u svom radu16, napravio je jedan

detaljniji prikaz strudnog kadra na za5titi arhivske grade u registraturama.
U radu se govori o struanom profilu arhivskih radnika arhiva na teritoriji
Republike Srbije (osim Arhiva Beograda , ZEedata, Negotina i Pozarevca),
zaposlenih na poslovima zaStite arhivske grade van Arhiva, odnosno u
spoljnoj sluZbi, kako mi to naj6e56e popularno kazemo. Na osnovu datih
podatakalT moZe se zakljuditi slede6e:
- teritorijalna nadleZnost Arhiva nad registraturama po opstinama je
razlilita. Od jedne opStine (lstorijski arhiv Smederevo), do najve6eg
broja op5tina deset (lstoruski arhiv UZice i Novi Sad). Metlutim, kada je u
pitanju broj strudnih radnika koji vr5e nadzor nad registraturama u ovim
op5tinama je samo po jedan arhivist, ali zato npr. u Arhivu Kru5evca
ovaj isti posao obavlja 5 arhivskih radnika u 6 opstina nad kojima je ovaj
Arhiv nadleZan.
- Sto se tide profila strudnog kadra itu se prime6uje velika raznolikost,
od srednje Skolske spreme do visoke, gde su najdeS6e istorieari ili
pravnici.
- evidentno je da je na.ivedi broj na ovim poslovima zaposlenih od 1 990.
godine, sto govori o prisutnosti relativno mladeg kadra, Sto je naravno
za svaku pohvalu;
l5 Bogdan Leki6, Razvoj arhivske sluZbe u SR Srbiji bez pokajina, Arhirski prcgled, 19'76., 1-2,37 .
16 Zeljko Markovii, Strudni profil radnika sluZbe za zastitu arhivske gratle van Arhiva u Republici
Srblii, Istoriis ka baltina, Uilce, 2008., 17 , 1,91-21,0.
17 Isto, 192, lzneti podaci predstavljaju presek stanja u mesecu februaru 2008. godine. Podaci su pre-
uzeti iz popunjenih upitnika kojeje priredivad rada dobio od anketiranih kolega.
94
Arhivski radnik na raskricu arhivistiike teorije i prakse
- ono Sto je bar po meni zabrinjavaju6e (Sto naravno nije sludaj samo
sa ovom sluZboml), da kao vid usavr5avanja se najde5ce ne navodi
ni5ta ili su to samo poneki od struCnih seminara i povremena arhivska
savetovanja;
- problem u svom radu, osim nedovoljnog i stru6nog kadra, skoro sve
kolege navode neadekvatnu zakonsku i podzakonsku regulativu za
unapredenje ove delatnosti, neprecizan status ove sluZbe i nujednadena
arhivska praksa na ovim poslovima po arhivima. Unapredenje zakonske
regulative je preduslov uspe5nog izvr5nja posla.
- skoro svi arhivi decidirano istidu potrebu da radnici ove sluZbe
konadno dobiju status inspektora.
Prikaz arhivskog kadra po sluZbamals
t roJ
Redni Arhivska sluZba Skolska sprema Arhivska izvrSilaca
hfi rueaie
I SluZba za za5titu arh. Visoka Skolska sprema Arhivist I

grade i
reg. materijala van
a.t :.,^
ArnlvsKl pomocnlK r
2 SluZba depoa Srednja Skolska sprema; vrste
e- l-:^ xl-^t^t-^ ^--^-^ A -t :.,-L: -^*^X-;L

J Sluzba sreolvanja l sreonJa sKolsKa sprema; l\rnlvsKl pomocnlK
obrade arh. fondova i 7
zbirki Srednja Skolska sprema; Arhivski pomocnik
ViSa Skolska sprema; Mii arhivski pomoinik

I vrste
Visoka Skolska sprema; Arhivist

Visoka Skolska sprema; ViSi arhivist
Visoka Skolska sprema; Arhivski savetnik
\,ri"^L. El,^t"1,. a.Li.,.l,i ...,-hiL
4 11.ulumo-propaganona
delatnost, Visoka Skolska sprema ViSi arhivist, magistar I
publikovanje, istorijskih nauka
L:Ll:^+-L-
) upsla slrzDa - VrSa Skolska sprema; VlSl arhlv. pomocnlk I
finansije; Srednja Skolska sprema; vrste 3
Administracija; Srednja Skolska sprema
n,{-;^., l":^::^-.
Ovaj saZet tabelarni prikaz najbolje govori o malobrojnosti strudnog
18 Pregled zaposlenih po poslovima koje obavljaju, dini sastavni deo Izve5taja o radu Istorijskog ar-
hiva u UZicu 2a2009. godinu. U tabeli nije uzet u obzir direktor ustanove koji ima zvanje arhivskog
savetnika.
95
Mileva Milo,evi'
kadra u lstorijskom arhivu u Uzicu, a to se narodito vidi kada se analitidki
posmatraju pojedina radna mesta i kadrovi koji na njima rade, ili ako se ima u
vidu struktura kadra koji u celini ili delimidno radi na odgovaraju6im poslovima.
Celokupna arhivska delatnost lstorijskog arhiva u UZicu svrstana je
u pet sluZbi (detiri strudne arhivske ijedna opsta sluzba). Broj zaposlenih
u strudnim arhivskim sluZbama je 11 arhivskih radnika. Na osnovu datih
pokazatelja uodljivo je slede6e:
- broj radnika po sluZbama je neadekvatno rasporeden. Tako npr. na
poslovima sredivanja i obrade arhivske grade, radi trenutno sedam arhivskih
radnika, a zato u sluZbi na za5titi arhivske graale u registraturama, samo
jedan arhivist koji pokriva 10 op5tina uZidkog regiona;
- s druge strane, broj arhivista (detiri arhivista) su rasporedeni u slu2bu
sredivanja iobrade arhivskih fondova izbirki, dok slu2bu depoa pokriva dva
arhivska pomo6nika sa srednjom strudnom spremom;
- odnos arhivista iarhivskih pomocnika na srearivanju iobradi arhivske
gade je nerealan. Oseea se i tekako nedostatak arhivskih pomo6nika;
- Sto se tide Skolske spreme arhivisti su sa filozofskog ili pravnog fakulteta,
dok su arhivski pomo6nici sa gimnazijom i viSom Skolom - grupe za engleski
jezik. Na sve ovo Sto je izloieno, mo2e se zakljuditi slede6e:
- potrebno je adekvatnije rasporediti postojeii stru6ni kadar pre svega po
potrebi slu2be;
- pove6ati broj arhivista u spoljnoj slu2bi, odnosno arhivskih pomodnika
na sredivanju i obradi arhivskih fondova i zbirki;
- i Sto je najvaZnije da budu6a orUentacija postoje6eg struenog kadra na
bilo kojim nivoima bude njihovo usavr5avanje ibilo koja vrsta edukacije na
svim poljima arhivske djelatnosti;
- uz svako po5tovanje i uvaZavanje postoje6eg kadra, uvotlenjem novih
informacionih sistema itehniakih dostignu6a pa i u arhivskoj oblasti, lstorijski
arhiv Uzice, kao i svi arhivi u Srbiji, neophodno je da prihvate i nove strudne
kadrove da zajedniakim snagama odgovorimo na mnogobrojne potrebe i
zahteve arhivistike.
Shvatanje da na5e arhivistidke kadrove treba Skolovati i obrazovati
samo za rad na ve6 evidentiranim i preuzetim arhivskim fondovima u
nasim depoima mora se temeljno revidirati. U sadasnjem trenutku razvoja
naseg savremenog demokratskog drustva nastaju spisi sa novim tehnidkim
osobinama, kojijos nisu stigli u na6e arhive, ali koji ve6 kucaju na vrata nasih
depoa itraze nove nadine sredivanja, Skartiranja, obrade, kori56enja izastite.
Dakle, mora se na nov nadin re5avati pitanje kadrovske specijalnosti
nasih arhivskih radnika. ViSe nije potrebno da arhivist moZe biti samo onaj
koji ,,sve zna", dakle ne6e vi5e biti potrebe za arhivistom sa enciklopedijskim
znanjem, ve6 za arhivistom sa uZom specijalno5du, koji 6e kao strudnjak u
96
Arhivski radnik na raskricu arhivistiike teoriie i prakse
svom delokrugu u6estvovati u ekipnom radu na odredenim poslovima.

Preka je potreba da se sistematskom kadrovskom politikom podnu
menjati na5i podzakonski akti o sistematizaciji radnih mesta u tom smislu
Sto bi se predvideli novi profili shudnih radnika, koji 6e se baviti za5titom,
preuzimanjem iobradom arhivskih fondova, kakvih do sada u na5im arhivima
nismo imali.
Moramo napomenuti da su dosadasnji, mada pozitvni, oblici strudnog
usavr5avanja bili dosta uski i konzervativni i da je potrebno stvoriti nove,
savremenije oblike obrazovanja i usavr5avanja.
U predstojedem periodu, arhivi u pogledu kadrovske politike moraju
posebnu paZnju posvetiti:
- prijemu proporcionalnog broja arhivskih radnika sa visokom i srednjom
Skolskom spremom, pri 6emu 6e kadrovima sa visokom spremom popunjavati
sva kljudna mjesta (spoljna sluZba, poslovi depoa, obrada arhivskih fondova
i zbirki, centar za informacije i sl.);
- stalnom osposobljavanju i strudnom usavrSavanju kadrova kako onih
koji se vec nalaze u arhivima, tako i novoprimljenih kadrova. Doduse, s jedne
strane, zemlje 6ija je sretlenost arhiva na vi5em nivou, a arhivska grada na
terenu bezbednija, imaju vise moguenosti i vremena za usavrsavanjem svojih
kadrova iobavljenjem poslova koji zadiru u naudne smerove. S druge strane
opet, baS oni koje svi ovi poslovi u velikoj meri odekuju moraju uloZiti mnogo
napora za svoje strudno uzdizanje, kako bi ih Sto bolje iSto struanUe obavili.
Stoga je potrebno naei pravu meru, da bi posluZili pravom ciljule;
- obezbedenju uslova da se pojedini arhivski radnici specijalizuju za
odgovarajuCe vrste poslova, odnosno grade, tj. perioda u arhivima (npr. za
XIX vek, za period izmedu dva rata, za ratni period, za period od !944. do
danasnjeg dana, ili pak za gratlu organa vlasti i uprave, za graclu DPO i
drugo);
- stvaranju moguinosti da radnici usavrsavaju znanje stranih jezika;
- s obzirom na strukturu grade kao i na potrebu da se nastavi sa
organizovanjem istraZivanja arhivske grade u stranim arhivima, narodito
je vaZno da u pojedinim arhivima odgovarajudi broj radnika budu dobri
poznavaoci turskog, latinskog, nemadkog, engleskog i ruskog jezika;
- mogudnosti dogovora i transformacua feaEa za ahivske radnike pri
Arhivu Srbije;
- posebnu paZnju treba posvetiti u praktikovanju raznovrsnih oblika
saradnje medu arhivima, iskustvima koja se sti6u u toku rada, kao irazmena
iskustava izmedu arhiva, ali i odgovarajucim studijskim boravcima u stranim
arhivima;
19 Dr Radmila Popovii Petkovii, Ponovo o lianom radu arhivista, Arhivski pregled, 1971. l-2,
20't -2t0.
Mileva Miloievi,
- uz dodatni napor potrebno je da se rad DruStva arhivista Srbijero

osavremeni, dlanstvo kona6no aktivira i Drustvo preobrazi u modernu i
dinamidnu organizaciju. Prema Statutu2l ovog Drustva pored ostalih zadataka
stoji da radi na unapreclenju i obrazovanju arhivskih radnika, podsticanju
i stimulisanju kreativnog rada radi sticanja zvanja, kao i dodeli nagrada i
priznanja.
Dru5tvo konadno mora biti, moderno idinamidno udruZenje, ida bude
kadro da zadovolji potrebe svoga 6lanstva ida odgovori na moderne zahteve
postavljene pred arhivistidkom strukom.
Svi ovi tokovi kadrovske politike u arhivima treba da omogude Sto
organizovanije pripremanje celokupne arhivske sluZbe za obavljanje svojih
funkcija u novim uslovima, pogotovu ako se imaju u vidu novine koje se
ve6 naziru u procesu stvaranja grade u administracUi, Sto sve zajedno
i
zahteva nove profile strucnih radnika u arhivima. Kadrovska politika
prema tome, zasniva6e se kako na kolidini i strukturi arhivske grade i
registraturskog materijala, tako ina nastojanjima da se u arhivima (naro6ito
u mecluopStinskim) u perspektivi obrazuju nove sluzbe (konzervatori i
restauratori, za mikrofilmovanje arhivske grade, informatidari i dr.).
Arhivisti6ki kadrovi u bliskoj bududnosti
Jasno je da se problem kadrova ne moZe reSiti ,,preko no6i". VaZno je

na6i pravilnu oruentacUu za to u budu6em programu razvoja arhivske sluZbe
Srbije. Svesni smo da ce to biti period prestrojavanja, ida 6emo tek za
deceniju ili dve u nasim arhivima iz osnova izmeniti profil kadrova isaobraziti
ga potrebama nove arhivske tehnike i nove tehnolog|e nastanka spisa.
Razvoj informatidko-digitalne tehnologije doneo je novi pristup gotovo
celokupnom druStvenom Zivotu, pa tako nUe izostavio ni arhive ni arhivisti6ku
praksu22. Nove tehnologije nude nova ,oruda' i ,alatke" kojima se otvaraju
vrata imogu6nosti za neslu6ena unapredenja kvaliteta iefikasnosti rada u
svim segmentima na5e struke. Jedna od glavnih funkcija svakog arhiva je
da zadovolji te2nje i potrebe stranaka i istra2ivada koji svakodnevno upravo
iz pohranjene grade 2ele da crpe i koriste informacue. Zbog toga arhivi
permanentno moraju da teZe pronalasku primenljivih reSenja za njihovu
zaStitu od nestanka, jer su oni desto, kao jedina originalna svedoeanstva o
minulom vremenu, nezamenljivi.
Digitalizacija arhivskih dokumenata zasluZuje veliku paZnju zato Sto
20 Mr. sci. Ljubinka Skodri6, Doprinos Drustva arhivista Srbije unapre<tenju arhivske teorije i prakse,
Arhivska pralcsa,Trzla" 2008, 11, 303-309. Od 2005. godine Dru5tvo je obnovljeno pod novim imenom
Drustvo arhivista Srbije sa sediStem u prostorijama Arhiva Srbije u Beogradu.
2l Isto- 305.
22 Stevan Maakovii, Arhivi i digitalizacija, problemi i perspektive,,{ rhivski glasnik, decerl.bat 2OOg.,
dvobroj 7-8, 7.
98
Arhivski radnik na raskrSCu arhivistiike teorue i prakse
predstavlja jednu od najve6ih promena u arhivistici jo5 od njenih poeetaka.

Potrebe savremenog druStva postavile su pred arhive zadatak delovanja koji
izlazi van okvira tradicionalne uloge 6uvara arhivske graale, te je arhivima
pripala odgovornost da na savremene zahteve odgovara savremenim
interesima pojedinaca i druStva. Pretpostavlja se da ce takvo druStvo promeniti
odnos prema arhivima ali da 6e i klasidan profil arhiviste biti izmenjen.
U periodu tranzicije (ne samo arhivske) vi5e je nego ikad bitno dalje
obrazovanje kadrova u arhivskim institucijama i primenom pravih programa
omoguiiti njihovo permanentno osposobljavanje. Stoga ie, po arhivima
Sirom sveta istorieare i pravnike zameniti novi obrazovni profili i timovi
profesionalaca: informatidari, elektrotehnidari, matematieari i sl.
U okviru rada Medunarodne konferencije Okruglog stola Arhiva u
Stokholmu'?3, odrZanoje petzasedanja gdeje detvrto iskljudivo bilo posve6eno
obuci i strudnom razvoju arhivskih poslanika. Obrazovanje i obuka kadrova,
profil arhivskog radnika, arhivist sam ifi u saradnji s drugim strukama i slidna
pitanja bili su sadrzaj rasprave. Pet referata su bili podneseni na ovu temu
koji su pokazali stavove iiskustva V Britanije, Nigerije, Tunisa, Meksika i
Kine.
Svi se slaZu da buduci moderni arhivi moraju imati tehnidki kadar ito
svih nivoa obrazovanja. Oni bi bili usmereni na tehnidku podrsku u pogledu
kupovine i odr2avanja hardvera i dizajniranja softuerskih aplikacija. Takoder,
neophodna je simbioza tehnidkog i arhivistidkog kadra. Samo timski rad
tehnidkog i arhivistidkog kadra zaduZenog za ed sa korisnicima mo2e
arhivima da obezbedi mesto u ,,umreZenom dru5tvu" ida transformiSe arhive
iz klasi6nih u informativne institucije.
Etiaki kodeks'z4 arhivista usvojen na 13. Medunarodnom kongresu
arhivista juna meseca 1996. godine je veliki dogadaj u arhivskoj struci, a i
time i u kulturi iu nauci. On postavlja visoke standarde pona5anja u arhivskoj
struci. Pod pojmom ,,arhivist" obuhva6eni su svi koji su odgovorni za nadzor,
preuzimanje, obradu, euvanje, zastitu i rukovanje arhivskom gradom. Cilj
kodeksa je da dlanovima arhivske struke pru2i etidki okvir pona5anja, a ne
odreclena re5enja za pojedinadne probleme.
Zavr5icu svoje izlaganje redima jednog istaknutog poznavaoca
arhivistike i arhivske struke:
,,... Arhivski radnici su zaljubljenici dokumenata, entuzijasti i onda kada
takvih malo ima. Oni su i anonimni kreatori kulturno-istorUskih vrednosti. Ali,
23 Nada Berii, Medunarodne konferencije Okruglog stola Arhiva (33. medunarcdna konferencija u
Stokholmu, 9.-12. septembra 1998.),lrrivrki pregled, 1998.-1999.,215-220.
24 Jovan Popovii, Etika kao kultura zanimanja sa osvrtom na etiaki kodeks arhivista, Maribor 2009.,
149-162, Etiiki kodeks arlrivi.lla, Medunarod!i arhivski savet (Etiaki kodeks arhivista, usvojiloje Me-
dunarodno arhivsko veie na XIII Medunarodnom arhivskom kongresu, odrianom u Pekingu od 2. do
6. rujna 1996. Prevod je raden prema francuskom i engleskom predloSku, ovisno ojasno6i tih dvaju
iskaza); Onata Tadin, (prevod), Etidki kodeks arhivista, Arhivska prak;a,Tuzla, 1998., l, 138-141.
Mileva MiloseviC
od njihovog odnosa najde5de zavisi stvaraladki rezultat na literarnom delu,

na istorijskoj monografiji, na leksikonu. JoS viSe na umetnidkom filmskom
iplemenitom poslu otimanja od nehata i zaborava pisanih izvora na5eg
2ivljenja..."zs.
Ovo su slo2i6emo se, pomalo poetidne, ali i podsticajne redi o nama.
Njihovog autora imnoge koji tako ili slidno misle ne6emo razodarati ako na
najbolji mogu6i naein nastavimo da koristimo druStvenoj zajednici duvanjem
istina o nasoj proslosti, koje su osnova za nasu angaZovanost u bududnosti.
Rezime
Dakle, ako Zelimo odgovarajuci strudni rad, ako Zelimo da pratimo

savremeni razvoj, onda moramo obratiti veiu paznju strudnim kadrovima u
arhivima, jer su oni osnovna pretpostavka realizacije arhivskih programa i
planova.
Za uspeSan rad i razvoj arhivske sluzbe od velikog je znatala obuka
mladih radnika na samom podetku njihovog rada ito tim pre sto za arhivske
radnike ne postoji utvraren sistem Skolovanja. Ovaj kadar do dana5njeg dana
dolazi sa raznih fakulteta druStvenih nauka (arhivist) iop5te obrazovanih
srednjih 5kola (arhivski pomo6nik).
Arhivistika je danas zaokru2ena naudna disciplina, koja ima svoj
predmet istraZivanja, svoje jasne definisane ciljeve i zadatke, te sredstva
i metode kojima iste ostvaruje. Upravo, karakter predmeta izueavanja
arhivistike (arhivska gra(la) dini ovu nauku vise praktidnom, nego teorijskom
disciplinom.
Primena informacionih tehnologija je bitan Cinilac svakog druStva. Bez
njihove primene uopSte, ali i po arhivskim institucijama Sirom sveta, napredak
bi bio nezamisliv. To svakako ne znadi da se umanjuje zna6aj papirnih
dokumenata i da su oni izgubili na zna6aju, nego da se jednostavno novom
druitvu namece potreba 6uvanja i manipulisanja informacijom na drugi naain,
tj. prebacivanjem dokumenta na druge medije dije kori5cenje podrazumeva
lakSu ijednostavniju upohebu, a samim tim i dostupnost Sirokom krugu ljudi.
Tu moraju biti uklju6eni timovi profesionalaca razliditih struka (arhivisti,
informatidari, elektronidari, hemidari, pravnici, tehnolozi, i istorieari), da bi se
grada zaista oduvala ida bi se imalo sta ostaviti buducim generacijama.
Shudni kadrovi osposobljeni i kreativni, su ipak osnov svega ibez
njihovog permanentnog usavrsavanja istalnog praienja inovacija i drugih
dostignuda, neeemo mo6i valjano odgovoriti zadatku. Na taj nadin ie arhivska
sluzba naoruzana znanjem moci da kritieki sagleda svoje propuste, ali ida
argumentima istine brani ugled svoje profesije.
i
Nove tehnologije novi nosioci informacija, kao njihove kopije i
25 Dragan Cirovii, Dalji pravci razvoja arhivske sluZbe Socijalistidke republike Srbije na samouprav-
nim osnovama, ,4/rlr.r ki prcgled, 1976.,1-2,133.
100
Arhivski radnik na raskrs1u arhivistiike teorie i prakse
nesumnjivo pro5iruju mogu6nosti koriScenja arhiva. NajvaZnUi zadatak

arhivskog radnika jeste, a bice to i u budu6nosti, da saduva informacuu, daje
procenjuje i priprema je za kori56enje u ditaonicama arhiva. U tom procesu
oni moraju da odgovore na uticaj novih tehnologija inosilaca informacija.
Dakle, naudni pomaci se u arhivima Srbije mogu napraviti pre svega
prevazilazenjem tradicionalizma i konzervativizma unutar struke. Arhivisti u
Srbiji imaju profesionalnu obavezu i potrebu da na tome rade znatno agilnije
iobaveznije.
Summary
So if we want to appropriate professional work, if we want to follow

modern development, then we must pay greater attention to professional
staff in the archives, because they are the basic assumption of realization of
archival programs and plans.
For the successful operation and development of archival services of
great importance to training young workers at the outset of their work and
the more so because the archival workers there found a system of schooling.
This shot of the day coming from different faculties of Social
Sciences (Archivist) and general high school educated (archival
assistant).
Archival today completed a discipline that has its object of study, its
clearly defined goals and tasks, and the means and methods that achieved
the same. Actually, the character study of archival objects (archives) makes
this science more practical than a theoretical discipline.
Application of information technology is an essential element of every
society. Without their use in general, but also by archival institutions around
the world, progress would have been unthinkable. lt certainly does not zandi
to diminish the importance of paper documents and that they had lost their
significance, but simply a new society is a need for storage and manipulation
of information in another way, ie by transferring documents to other media
which includes the use of lighter and easier to use, and hence the availability
of a wide range of people.
There must be involved teams of professionals of different disciplines
(archivists, lT, electronics, chemists, lawyers, technologists, and historians)
in order to preserve and leave the material to future generations.
Professional staff trained and creative, but they basically all without
their continuous training and constant monitoring of innovations and other
developments, we will be able to properly respond to the task. So the
archival service armed with the knowledge to be able to critically examine
their failures, but also to defend the reputation of the arguments of the truth
of their profession.
101
New technologies and new providers of information and copies thereof
undoubtedly expand the possibilities of using archives. The most important
task is to archive and its the workers, and it will be in the future, to preserve
information that is evaluated and prepared for use in the Archives reading
room. ln the process they have to respond to the impact of new technologies
and information carriers.
Therefore, scientific progress in the archives of Serbia may come above
all by overcoming traditionalism and conservatism within the profession.
Archivists in Serbia have a professional obligation and need to work on it
much more agile and serious way.
102
Epaxxo AHTEIb
Apxue PC - nodpyuua jeduuu1a Tpe1urbe
APXI4 B 14 CTU q KU CTPy.IHU UCqUT U

y 3AKOH14MA y EOCHT4 t4 XEPqETOBUHU
A6crparr: Apxueu y Eocnu u Xep4ezoeuxu y oKeupy ceojux ocHoeHux

sadamaxa, o5aeesa u djenamnocmu epwe cmpyqHo o6pasoearue u
ycaepuaea$e cnyx6euuxa apxuecKe cnpK6e. Jedau od eudoea cmpyuuoz
o6pa3oearba je cmuu,abe u nonaeabe cmpyqHux apxulucmuLtKux ucnuma
wmo je peeynucaHo u apxuecKuM saxouodaecmeo*r ua uuaoy EuX,
eHmumema, ducmpuxma, xaumoua/xynauuja. Aymop y oeou pady nacmoju
ucmahu 3aKoHcKa u nod3aKoHcKa pjeuleba y o6nacmu apxuaucmugKux
cmpyqHux uarum4 ueyjeduawuocm y HaquHy nofiaaaba xao u jedan eud
ducxpuuuuaquje c o6supou Ha mepumopujanHy eaxHocm nonoKeHux
cmpyqHux ucnuma.
Kruyvxe pujeqlr: Apxueucmutxu cmpy.tHu ucnumu, 3aKoHu,
nodsaxoxcxa aKma, cmpryHa 3eaLba, apxueu, ype06e, npoepaMu.
06paeoaarse apxr,rBcKrx paAHerra xpo3 crpyqHe xcnxre
3a o6aerbabe 6rno xoje 4jenarnocrn, na raKo ,,t apxhBcKe, BeoMa

6rrau Qaxrop je h crpy,{Ha ocnoco6ruexocr 3anocneHhx pagxnxa. V
apx[BcKoj A.ienarHocrh, crpyqHo ocnoco6rueur apxuBcKr4 paAHhtlh cy
6urau npe4ycnoa sa SyxxqroHucaue n 4jenoealbe apxrBc(e cnyx6e Ha
repuroprju eHrhrera H 6raX. Oso crpyqHo ocnoco6ruaaalse apxhBcKhx
paAHHKa norpe6Ho je cTanHo t4 KoHTHHy[paHo Bprxt4Tt4 Kpo3 BHUe Br4AOBa.
Beoua ,,sxavajaH BnA crpyqHor ocno6rbaBalba HeonxoAHo je apLuranr
h o6agesoM nonaralba crpyr{Hor apxrBr4crhr{Kor rcnrra. Hapaaxo, ro
sarrnjeaa BarbaHo ,l crpy,.{Ho KoHtlhnhpalbe nporpaMa 3a nonararbe
crpyqHhx rcn!4Ta"1.
Apxr,rBr4cl4qKh crpyqHr4 hcnuru, Kao BhA crpyqHor ocnoco6ruagarba
h ycaBpuJaBarba y apxnacxoj cnyx6u y Socuu r Xepqeroeuuut, je eeoua
snavajan jep rpeuyrxo y cpeA[beM h BncoKoM o6pasoaauy He nocroir4 Hr4
jegaH o6nrx crpyqHor ocnoco6ruaealba apxr4BcKr4x paAHuKa. Je4rHo na
Ohnoso$cxorvr $axynrery, Opcjex Xracropraje Tyanancror yHr4Bep3 rera
I Cejaa"ruja fyurzh, Elyxaquja apxuoncra y ErX florpe6e u npec nerruve, Ilpau xouzpec apxueucma
EuX, j6opuux padoea, CapajeBo 2006. r, crp. 276.
103
Bpauxo Asrer
Ha rpehoj roAlrHh ce h3yqaBajy npeAMerh n3 o6nacrn apxnB[crilKe il ro:

apxnBncTrKa, apxilBcKa npaKca I r apxnecxa npaKca ll.
3axoxcra pjeuelba crpyt{Hrx ucnura y EmX
llosxaro je aa y EnX apxilBcKa qjenarHocr je aaroHou perynhcaHa

Ha cBhM H14Bor4Ma reprropnjanHor opraHh3oBaFba, xauroHa/xynaawia,
eHrrrera, Arcrpr4KTa u 6uX.3xa.lh 4a je rpeHyrHo AoHeceHo h Ha c;-tasn 12
3aKOHa y OaOj O6nacln2. Y cslarvl oBt4M 3aKoHNrrla je perynilcaHo Aa apxhBh
y oKBhpy caojnx ocHoBHr,rx 3agaraKa, o6aBe3a, qienarHocril Bpue crpyqHo
o6pasoaarue r ycaBpauaBaFbe cnyx6eHnra apxuBcKe cnyx6e. Ees o6srpa
nrro je oaa 4jenarHocr perynncaHa oBonNKhM 6pojeu 3aKoHa r nog3aKoHcKhx
aKara y aenrxoj ujepr cy ycarnaueHa 3aKoHcra pjeueua KaKo y 3aKoHhMa
TaKo r y noA3aKoHcKhM aKTrMa. Melyrru, uJTo ce rhL{e crilqaFba h nonaraba
crpyr.rHr4x apxnBncrly.r{K]4x hcnhra pjeuersa cy pa3nhqnra na t4x je norpe6uo
r noce6Ho ncrahn.
ApxnercuqKr Hcnrrh y 3aKoHnua y EnX
Ta6ena 6p. 13
repErcptr- HafloMeHa
3AKOH Y Perynucaxo .{oueceua KouxcHjy jaaua
3arosou
JpgAua AxP9Krop
Hmt flporpau ApxHBa Bnara
Ilpaa
I ApxrBy btrX Apxuef,u

AA aujehe
nueuyje
EUX AA AA AA AA Oeaepaurju
ErX
3 retr)onHrIH rvrhHtrcl aP
Cpncrcoj AA ua npujearor
AAP PC
c ]HUKO
Cascrou AA AA AA
Kauroxy
5 aytraHuJtr
3ana,{so- AA AA Xynanr.rjr
xepuerorauroj
o KaHTOHy
Capajeay AA AA
I yJJraHUr
KaHrouy AA AA AA AA
d upeaBo- AA wsAEpauhJr
6ocaucxou AA AA AA BrX
KaHroHy
2 Auupa IlIexosuh, IJenau,ra heruh, 36uprca apxu*cKux nponuca EuX 1947.-2007., Capajevo 2007.
3 Ta6ena 6p. 1, Apxuer.rcrr.{qKl,I t4cn,t4Tu y 3aKoHI,tMa y BuX, nperrtea.
t04
ApxreucruvKr4 crpyr{Hx ncnnrv y 3aKoH[Ma y EocHn u Xepqeroanxr
bocaHcKo
lIo.{purcxorr.r AA AA AA Kaxroxy
Kanmxy
IU v4aû AA AA l.lA XyrIaHHJr,r
^!Pqe!
Hepersaxcxou
K/)I(
ll 5EH}ITIKO- AA AA AA AA
4o6ojcxor'.r
I{qurnurr
tt bPqKo AA
.(ucrpnrry
EUX
Y o6nacrh apx]rBcKe 4jenarHocrr y EhX je

cera[,r 3aKoHhMa y
HaBeAeHa norpe6a I o6aB$a nonaraba apxnBncTnqKmx crpyt{Hnx ncnvra
Kao r cTrqabe cTpyt{Hl4x apxvlBt cfvlt{K]4x 3BaFba. Y ocxoen je prjeuexo ga
ce y cKnaAy ca oBrM 3aKoHmMa AoHoce ypeA6e h npaBnnHhLll4 o HaqilHy
nonaraFba h crr4Llarba apxnBrcTrqKrx crpylrHl4x ncnrra Kao h nporpaMh
nonaralba rhx rcnrra. Meflyrru, BhArb[Bo je Aa oA ABaHaecr o6Be3HhKa
AOHOUerba rhx noA3aKoHcKl4x aKara lbhx ceAaM je gourjeno ypeA6e
h npaBhflHr4Ke, a caMo y Tpr4 cnyqaja cy AoHrjerh noce6Hh nporpaMh 3a
nonaralbe cTpyq H hx apxh B14cT14r.t K14x h cn hTa.
36or pasnrqnrhx pjeueFba, Te Ko n Ha v,r'in npiljeAnor AoHoct4 oBa
noA3aKoHcKa aKTa h3BplurheMo aHanh3y Baxehhx pjeueFba.
1.3arox o apxlrBcKoj rpatlr x ApxxBy EUX a
Y orarpy cBojr4x 3aAaraKa apxABtA e4yqhpajy crpyt{Ho apxnBcKo

oco6rbe. O6aeesa Apxnaa ErX je Aa capahyje y cBhM crpyqHrM nocfloBhMa
c eHThrecK,'rM 14 KaHToHanHhM/xynaHhjcKr4M apxmBhMa noce6Ho Ha nnaHy
o6pa3oBalba n crpyqHor ycaBpuaBalba apxhBcKhx pa4HhKa.
Apxnacxo Bhjehe 6nX ruexyje Kourcrjy 3a noflarabe crpyqHhx . cnrta
3a apxrBcKa 3Baba cnyx6exrxa y HaAnexHocrr4 Apxraa EhX. Oeo nilTalbe
Huje AaJbe yonurre Ae$rHhcaHo 6hflo Kojr4M noA3aKoHcKhM aKroM y cMncny
npaBrnHhKa nnv nporpaMa Kao Hh cTpyqHhM 3Ba[bhMa.
2. 3arox o apxlrBcKoj rpaflr @egepaqrje EuXs
Y o6aerbaf6y ocHoBHrx nocnoBa ApxrBa Ae$hHhcaHo je crpyr{Ho

o6pasoaaue h ycaBpuaBaFbe paAHnKa apx[BcKe cnyx6e.
Apxrarcrrvxu vcnvr ce noflaxe npeA Kouncrjou Kojy hMeHyje
ArpeKrop Apxrea. Bnaga Oe4epaqrje 6nX nponrcyje ycnoBe h HaqnH
4 "C.n. macsux BuX", 6poj 1 6/01 .
5 ,,Cr. noulxe tDEuX", 6poj 45102.
105
Epaaxo Aurer
nonara|ba apxhBrlcrhqKor vcflvTa, a Ha nprjeffor AhpeKropa ApxrBa
Oepepaqrje EUX r,r no nporpaMy Koju yrBphyje AhpeKrop.
llonoxex apxr4BhcrhqKh hcnhr npeA oBoM KoMhcr4joM Baxu caMo Ha
reprroprj.4 Oegepaqrje 6rX.
Ha nprjegnor Ahpexropa Apxraa, Bnaga Oegepaqnje 6nX 4onrjena
je Ypen6y o yejerrua H HaqhHy nonaraba crpyqHor apxhBr4cn4qKor
vcnara a Haq[Ha crhqarba crpy'{Hr4x 3Ba}ba y apxnecroj crpyqr6 gox je
AhpeKTop ApxrBa npon[cao nporpaM crpyqHor apxhBhcrhqKor rcnhra 3a
npnnpaBHhKe r cnyx6enrxe y opraHriMa ynpaBe t,t fftyx6aMa 3a ynpaBy r
npaBHtaM nuqrua y OEnX7.
3. 3axox o apxuecroj gjenarxocrr y Peny6nraqr,r Cpncxoj8
V oxarpy caoje gjenaruocrh Apx B Peny6nrxe Cpncxe pa4r Ha

crpyr{HoM ocnoco6ruaaarsy r ycaBpuJaBar6y paAHhKa Koj14 pyKyjy apxhBcKoM
rpaioM. CTpyqHo apx!4BcKo 3Barbe apx[BcKor MaHrnynaHra, apxhBcKor
TexHrqapa, Br4t.uer apxhBcKor TexHr|qapa t4 apxlB!4cTe cTHgy ce nonaralbeM
cTpytrHHx apx[BhcTr4qK x hcn]4Ta.
Y osoru oaxoxy BaxHa yflora y noflaralby crpyqHor apxhBr4crhr{Kor
ucnnra Aara je Ygpyxelby apxhBcKr4x paAHhKa PC. Harl,le perynxcaHo je
Aa Mr4Hlcrap ua npujegnor Ygpyxeua AoHocu npaBHnHhK o ycnoBhMa,
poKoBhMa I HaquHy noraralba crpygHor apxr4B[cTl4r{Kor cn[Ta, oAHocHo
npI3HaBa[ba cTpy,.tHt4x apxuBt4cTr4qKhx 3Barba h ycnoBhMa 3a cT[qa]6e
hcrhx. O6aeesa Ygpyxerua je 4a opraxrasyje npoqec crpyqHor o6pa3oBa$a
n ycaBpuJaBalba 14 Aa npeAnaxe M[Hhcrpy npaB]4na o KoHT]lHynpaHoM
crpyqHoM ycaBpuJaBarby.
flpeua paxrjeu 3aroxy y Peny6nraqra Cpncxoj xraje 6rno perynrcaHo
AOHOT.lJetbe noiq3aKoHcKt4x aKaTa y Be3[ nonaralba apxhBhcThqKt.lx
crpyr{Hr4x hcnrra. npeMa pacnonoxHBr4M ran$oplaaqrajaua ca3HajeMo Aa
cy y npoqeAyph ,qoHor.uel6e no.q3aKoHcKr4x a(aTa y cKnaAy ca [3HeceH M
3aKoHcK!4M pjeuerunua.
4. 3axox o apxuecxoj gjenarxocrn Yxcxo-cancror Kaxroxas
flpeua vnauy 36. oeor 3aKoHa, Apxr4B y oKBhpy caoje 4jenarnocrr

opraHh3yje npeAaaaua, revajeae u 4pyre o6nrxe crpyvror ocnoco6rbaBarsa
h ycaBpuaBarba apxrecxor oco6rua.
Apxuencrrvxr hcnhr ce noaaxe npep Kour,tcrjou xojy rarraenyje
HaAnexH opraH OeAepaLlrje no nporpauy (ojh nponrcyje HaAnexHu
opraH OeAepaqrje. Mefyrnu, M14Hl4crap KaHroHanHor MIHr4crapcrBa
6 ,,Cn. HoBuHe OEIX",6poj 12103 tr4l/09.
7 ,,C,,r. noBuue OEuX",6poj 55/03.
8 ,,Cn. rracHrK PC", 6poj 119/08.
9 ,,Ca. raacuur Yxcxo-caucrcr rauroua", 6poj 6/99.
106
ApxuBr4crh.rKrl crpyrrHtl hcnurn y 3aKoHttMa y EocHt4 u XepqeroBxHl'1
o6pasoeaua, Hayxe 14 Kynrype, a Ha npt4jeAnor AupeKropa Apxraa, goxro

je Ypea6y o yajerrua h HaqhHy nonararua crpy,rHor apxhBr4crhqKor [cnhra
14 HaqrHy crl4qarba crpytrHr,rx 3Balba y apxraacxoj crpyqr'0. Oaa Ypep6a
caApxr4 14 nporpaM H cacraB KoMhcxje xojy ua nprjegnor AhpeKropa ApxhBa
rarr,reHyje Mr4Hr4crap KaHroHansor MuHt4crapcrBall. Voqrul4eo je Aa cy ostl
r{flaHoBr4 Ype46e y cynporHocn4 ca 3axoxora12.
Pagnr,rqra xojr cy nonoxnnr apxnBhcrhqKr hcnur no nponhcuMa KoJt4
cy ce npramjesuBanu Ha repraroprajr Oe4epaqn;e ErX, Ao AaHa crynarba
Ha cHary oae Vpe46e, cMarpa ce Aa uMajy noroxeH apxrtBt4cr[qx hcnhr,
AOK O np[3HaBarby apxhBhcTht]Kor hcnrTa nonoxeHor no nponhcrMa y
Peny6nuqn CpncKoj o4nyvyje grpexrop Apxraa.
5. 3axox o apxuecxoj rpafn Xynaxraje 3anagxoxepqeroaaqrel3
Kao n y ocrannra 3aKoHhMa y apxuacxoj 4jenarxocru, Apxra y oxarpy

caojr,rx4jenaruocn4 BpuJ14 crpyqHo ocnoco6ruaea$e apxhBcKt4x paAHhKa.
PaAurqr apx[BcKe crpyKe nonaxy apxhBt4crhttKl,'t l,lcnrr npeA
Kouucrjora xojy r,ruenyje AhpeKrop Apxnaa Xynaunje, floK ycnoBe h HaqrH
noflaralba apxhBhcri4r.{Kor ucnhra nponhcyje Bnaga Xynaxrje na nprjegnor
A[peKropa Apxraa, a nporpaM 3a noflaralbe ncnvrra yraplyje A!4peKrop,
Kojr4 Ao caAa Hucy AoHeceHh xn yrapflexu. Oeaj nonoxenn apxuBl4crl,l'lKl,l
r4cnrr Baxu Ha reprropnjn Xynaurje.
6. 3axox o apxuacroj gjenarxocrn Kaxroxa Capajeeola
,l3MjeHaMa n Aonyuaua 3axoHa je perynhcaHo Aa Apxna apur crpyvno

o6pa3oBarse u ycaBpuJaBat+e 3anocreHr4x paAHuKa.
Crpyvxr apxhBr4crr4qKn r4cnurr4 noflaxy ce npeg Kouucrjout xojy
uuexyje uruucrap Aox BnaAa KauroHa nponncyje ycnoBe h HaqrH noflaralba
ucnr4Ta re yrBpt1yje nporpaM nonara*a rcror !o
caAa Huje Hr4[ura Br4[.ue
perynr4clHo noA3aKoHcKr4M aKr Ma y oaor.,r Kaxrony, a npeMa AocTynHhM
rnQoprr,raqrjaua Aa je y ro(y AoHoulelbe noA3aKoHcrhx aKara 13 oBe
o6flacrh.
7. 3arox o apxuecxoj gjenarxocru Tyenaxcxor raHToHals

Y nonracy nocnoBa roje o6aarua Apxue Huje Ha3HageHa o6aaesa
crpyr{Hor ycaBpuJaBatba 3anocfleH x paAHHKa ApxhBa.
l0,,Cn. rnacHr.r( yscrio-caHcKor xaHroHa", 6poj l4l03.
ll I{naH 5 Ypel6e noA 10.
12 tlnaH 46 3aroHa [oa 9.
13 ,,Hapo,[He HoBrHe Xynaunje 3a[a,uHoxepueroraure", 6poj l8/99.
14,,Cn. HoBrHe KaHroHa CapajeBo", 6poj 2/00, 3/05.
15 ,,Ca. noorue Tyuaucror rarmoua", 6poj l5l00.
107
Epauxo Atre,r
Csh eanocnexr,t paAH[qr4 Br4coKe, Bhue !4 cpe4]be crpyqHe cnpeMe

Koj!4 paAe Ha apx BcKt4M nocfloBuMa o6aBe3H[ cyAa nonoxe apxa4Bt4crr4qKh
crpyr.rHr4 ucnrr. Vlcntr ce noflaxe npeA KoMr4cr,tjoM Kojy hMeHyje MhHr4crap.
llponuc o cagpxajy h HartnHy nonaraua apxhBhcrrqKor ,cnnra vt ycfloBe 3a
cTr4qalbe cTpyqHhx 3Ba$a AoHoch Mr4HhcTap.
MrHrcrap o6pasoBarua, Hayxe, Kynrype h cnopra AoHho je llpaarnnrx
o apxhBt4cTtlrtKhM 3BabhMa, ycaoBhMa h Haq[Hy cTl4qaHra cTpyqHhx 3Balba
y apxnacroj gjenaruocrr16. llpaarnHrrou je nponhcaH nocrynaK nonararsa
apxhBt4cTr4qKor Acn[fa A cTr4qalbe cTpyqHhx 3Bar6a Kao I nporpaM hcnhTa.
8. 3arox o apxuecxoj gjenarxocrr y Cpegrso6ocarcrou raHToxylT
Kao u y aehruu KaHToHanHhx 3aKoHa h y oBoM Ha3HaqeHo crpyqHoje

ocnoco6ruruaaarbe I ycaBpuJaBarue cnyx6exrxa apxhBcKe crpyxe y oKBhpy
ocHoBHe 4jenarnocru Apxraa.
Apxuaucrn,rxr hcnrT ce noflaxe npeA Kouucrjoru xojy rarr,rexyje
AhpeKrop Apx!4aa. Oaaj nonoxeH tacnr4r Baxr caMo na nogpyvjy Oegepaqr4je
Socue r XepqeroBrHe.
Ha nprjegnor A peKropa Apxraa, Bnapa nponucyje ycnoBe h Haq[H
nonaraBa ucnhra ,qoK nporpaM apxuBl4crr,tqKox hcnura yrBpnyje AhpeKrop
Apxrea. Bnagaje 4oHrajena Ypeg6y o yejerhMa h HaqrHy noflararba crpyr.{Hor
apxr4BhcruqKor vcnara u cn4qaHry crpyrlHl4x 3Balba y apx!,tBcKoj crpytlul8.
ypeA6oM cy yrBpheHh ycnoBt4 h HaqhH cn4qaua crpyqH[x 3Ba[6a, nporpaM
nonarlba rcnhTa, HaquH nonararba hcnhTa, Haq H noflaraba u nph3HaBa[6a
3areqeHhx crpyqHnx gaarba. Ha ocxoey Ypeg6e, AhpexTop Apxraaa je
nponhcao flporpau 3a noflatarbe apxhBr4cr14qKor ucnura.
9. 3axox o apxracxoj rpafln Socaxcro-nogpltlbcKor KaHToHa Fopaxgele
ly' y oaorr,t KaHToHanHoM saxouy je npegenleHo crpyrlHo ycaBpuaBalbe

y oKBr4py peAoBHe gjenarnocrr Apxraa. Ha apxhBcKt4M nocfloBhMa Mory
paAl,lTl4 paAH[qu ca noIoxeHhM cTpy\.rHl4M apxhBHcTt4r]Kl4M rcnrrou xojr
ce nonaxe npeg Kourcrjou rojy rueHyje AhpeKrop Apxuea. Melyrr,rrrl,
saxoHcxr je narnaueHo Aa ce h3y3erHo, apxhBt4crrqKh hcnhr 3a cryx6exrxe
Kojr4 paAe Ha apxhBcKr4M nocfloBhMa y KaxroHy Mory nonararr 14 npeA
Kolancnjou xojy uueuyje A[peKrop Apxrea Oegepaqr,rie EraX axo Kaxros
HeMa ycnoBe Aa $opuupa caojy xonnucrjy.
[lonoxer apxrehcrhr]Kr4 hcnur npeg KoMrcr4joM Kojy rruexyje grpexrop
16 ,,C,1. HoBrrHe Ty3naucror mrrroHa", 6poj 9/01.

I7,,Cn. HoBrrHe CpeArro6ocascxor rasrona", 6poj 10/01.
18 ,,Cr. noenne Cpear+,o6ocaxcxor raH'roua", 6po.j 8/06.
19 ,,Cn. HoBrrHe Eocasc(o-rorprrr6ckor (axroxa lopaxae", 6poj I 1/03.
108
ApxraucruvKt4 crpyr{Ht4 Acnvrv y 3aKoHuMa y Eocnu r Xepqerosuxr,r
Baxh Ha rephrophjr KasroHa2o.

Ycnoae h HaqhH noflaraFba apxilBl4cl4qKor [cnhra nponracyje Bnaga ua
nprjepnor AhpeKropa Apxraa, a nporpaM apxhBhcfl4qKor hcnrra yraplyje
AhpeKrop Apxuaa.
Bna4a je Ha nprajegnor AhpeKropa Apxraa goHrajena ype46y o
ycnoBrMa h Ha'{hHy nonaraFba crpyrlHor apxrlB'/'crtAqKor rcnhra h HaqhHy
crrqarba crpyqHilx sBalba y apxrBcKoj crpyqra2l. vpeg6ovr cy yraplenra
ycnoBh h HaqrH crl4Llalba crpyqHhx 3BaFba, nporpaM nonaralba ncnnra,
HaqHH nonaraFba h npu3HaBaFba 3aTeqeHhx cTpyqHhx 3Baba.
10. 3arou o apxltBcKoj rpafln XepqeroeaqKo-HeperBaHcKor KaHroHa22
3axoxorvr je perynracaHo Aa Apxraa o6aerba crpyi{Ho ycaBpauaBalbe

cnyx6exnxa apxhBcKe cnyx6e. ApxrarcrnqKm hcnhr ce nonaxe npeA
Kourcrjou rojy rueHyje AhpeKTop Apxraa. Melyrru, ,,apxvBncrvlqKh hcnrr
nonoxeH npefl noajepeHcrBoM 143 craBKe 2. OeOr qnaHKa Baxil Ha repr,rroprajr,r
Xynaxrje"23.
Bna4a Xynaxrje je Ha npraje4nor ArpeKropa Apxnaa gonrajena
['lpaarnxrx o ycnoBl4Ma n HaqhHy nonar]ba crpyr{Hor apxhBr4cn4r{Kor ncnhra
h HaqrHy cl4qalba crpy'{Ht4x 3BaFba y apxnacxoj crpyqn2a xojrarrlt ce yraplyjy
ycnoBh r HaqhH nonaraEa cTpyqHor apxvlBvlcTvlqKor ncnnTa Kao h ycnoBh
cn4llaFba crpyr{Hr4x 3Baba y apxracxoj crpytl4 Te nporpaM.
11. 3axox o apxlrBcKoj rpatla 3exrvro.go6ojcxor KaHroHa2s
Y oxaupy caoje Ajenarxocrra Apxna Bpui4 crpyL{Ho o6pasoaaue r

ycaBpuaBabe paAHhKa apxuBcKe cnyx6e.
Apxraucrrvrn hcnhr ce nonaxe npeg Konarcrjour Kojy rarvrenyje
MhHr4crap sa npaaocy[e h ynpaBy, Aor Bna4a Kaxroxa nponracyje ycnoBe r
Ha'.{t4H nonaraba apxvBrcrtivKor tacnhra u yraplyje nporpaM apx[Bt4cn4t{Kor
ncnwa.
Bna4a je noce6xo goxrjena Ypeg6y o yajelaua n HaevHy noflaraFba
crpy'-{Hor apxhBl4cn4qKor vcnvra26 vl l'lporpana nonara}ba crpyr{Hor
20 9aanou 36 y craay gna 3axona noa 19 je oapeDeno Qopuupane Kor,lr,rcuje o.rl crpaHe aupetflopa
Apxr.ma Kanrona, a y craBy rprr ncror rrnaHa y rr3y3erHrrM ycloruua je Qoprr.rupa rupeKrop Apxuaa
@eaepauuje EuX. Y craBy qerl4plr oBor qnaHa je pery,rucaHo ra ncfivt'tr4 noJroxeHr.r y cxJraay ca
craBoM gra npuje4e caMo Ha repuropuju Kanroua aau ocraje uejacuo r4je rpujege apxr4B[crxr.rKn
vcnLrrLt nonoxeHn npe4 Korurzcjou Qopuupanona y cKJraAy craBa rpx osor 3aroHa.
2l ,,Ct. HoBHHe Eocancrco-no,(prrr6cKor KaHroHa lopax1e", 6poj 3104.
22 ,,C1. HoBHHa Xepuerouavro-HeperBaHcxor raHroHa", 6poj 7 104..
23 {tan 3 7 cras 3, 3axoua toa 22
24 ,,Cn. HoBr.rHe Xepuerosavrco-HeperBaHcxor xanroua", 6poj 4105.
25 ,,Cn. HoBr.rHe 3euuuxo-4o6ojcxor xauroHa",6poj 4106.
26,,Cn. HoBuHe 3euu.Ixo-Ao6ojcxor xaHroHa", 6poj l 0/06.
109
Epauro Asre,'r,
apxhB14crt4qKor ilcnhra27.
12. 3arox o apxrBcKoj gjenarnocrx Epqro Axcrpl4tfia EuX28
Apxraa fircrpraxra y o6aaruauy ceojrax nocnoBa Bpu]4 crpyqHy o6yxy

apxrBcKl4x paAHhKa.
,,PagHrqr xojn o6aaruajy crpyqHe apxhBcKe nocnoBe AyxHl,l cy
Aa nonoxe crpyr{Ht4 ncnL/,r y poKy oA roAhHy AaHa oA AaHa cryna}ba Ha
cHary oBor 3aKoHa"2e. lzlg osor L{naHa unje jacxo Ha rojn ce crpyqHh ncnnT
Mr4cn,1, a y 3arony Bhue urr4je nnje perynhcaHo o HaqrHy noflaraFba r
crrqaFby crpyqH[x 3BaFba Kao Hh AoHoueFbe nog3aKoHcKhx aKara y oaoj
o6nacrn. Ayrop He pacnoflaxe noparKoM Aa cy y roM npaBqy goxrjerr Hexr
noA3aKoHcKm aKTh.
Bpr.uehra aHannsy 3aKoHcKr4x r nog3aKoHcKt4x pjeuerua o
apKl BVlCTt qKl4M y nOrnefly CTl4LlaFba r HaL{rHy nOflaraHra, MOX
hCnl/ThMa
je
ce yoLtnl4 Aa y cBr,1M 3aKoHhMa y ErX narnaueHa norpe6a il o6aaesa
crpyL{Hor ycaBpuJaBaFba apxhBcKhx paAHhKa. Meflyrnu, y o6aaean
AoHouelba no43aKoHcKhx aKara xao r $opuhpalba rourcrja 3a nonaralbe
apxnBncruqKux hcnrra yoqrbrBe cy pa3nhqhrocn4. HahMe, o6aaeay 4a
AoHoce no43aKoHcKa aKTa (ypea6y vnn npaBnnHnr) o Hai{nHy nonaraFba,
hcnyHhne cy ce4aM o6eesHrra oA Fbhx ABaHaecr.
3axoHcra 14 noA3aKoHcxa pjeueua y Besr,i $oprurpaua rourcrje sa
nonaralbe apxvtBtAcrvi{Krlx ilcnnra cy BeoMa pagnhqt,tTa Anu yonurre Hrje
pnjeueHo rao y Spvro Arcrpr4Kry ErX. Y ner cnyvajeaa Kouncrjy Qoprunpa
ArpeKTop HagnexHor apxrBa, y ner cnyvajeea HaAnexHe BnaAe EoK y
Apxraay ErX Apxracxo amjehe hMa ry o6aaesy.
[,4urepecanrHo 14 jegrncraexo prjeueue y 3aKoHr4ua je y Peny6nnqr
Cpncroj Aa no4saKoHcKa aKra AoHocn MVHVcrap Ha nprjegnor Ygpyxerua
apxhBcKhx paAHrKac PC vrueje Aara aeha ynora h BaxHocr oBor crpyKoBHor
yApyxeFba.
OA Aeaxaecr 3aKoHa y oaoj o6nacru, y ErX qaK y ner 3aKoHa
nocrojr orpaHnqeFbe BaxHocrh nonoxeHor apxhBt4crt4qKor Acnnra Ha
Tep[Tonpiljannorrr nptaHqnny c o6snpou npeg xojou ce xouncrjoM nonaxe.
Y gaa 3aKoHa nofioxeH apxnBhcn4t{Kt4 hcnhr Baxh caMo xa repnropnjr
Oegepaqraje 6raX, a y rpv Ha repnroprjr xagnexHe xynaHhje/xaHroHa, urro
cMarpaM ga je jeAau BhA At4cKpt4urHaqrje.
27,,C1. HoBr.rHe 3enra.rr<o-4o6oj cxor xautosa", 6poj I 0/06.

28 ,,Cr. DracHHK Bpvxo gr.rcrpr.Irra Er.rX", 6poj 44104.
29 tlra;:r, 35 3arcoHa noa 28.
ll0
ApxuarcrrvK[ crpyqH[ Acnvrv y 3aKoH[Ma y Socuu r Xepqeroarnr
Crpyvxa 3Balba y apxxBcroj cnyx6r
Ta6ena 6poj 230
tJucora crp. cnpeMa BHUra CTp.Cnp. cpe.Illla crp. cnp.

3arox y
Hanouesa
EHUH APxh6UKE Apx. Apx. APX. Apx.
BHCT aPxH- caajmxHr apx. TCXH. TCXH. MAHh. TEXH.
BHCT TEXH. I II TryJIAHT
ApxuBy btrX
I peryntrcaHo
2 Eocxe H + + + +
rcllyuntrqtr
3 CpncKoj + + + + +
YHCKO LAHCKOM
.1 Kaxroxy + + + + +
xytraHffJH
5 3anaaHo + + + + +
v-,,-..-^,,,.
naHToHy
6. Capajero + + + + +
rylrucrcM
7 KauroHy + + + + + + +
LPeAbO-
8 6ocaHcxou + + + + + +
v-,,-^,,,,
bocaHcarc
9. Ilorpuncrou + + + + +
SPUETU&CKO
10. HeperBaHcrou + + + + + +
VN
JHtrqrc
ll .{o6ojcrou + + + + +
DPcrc
t2 AI{CTPHKry + + + + + +
V cetaM 3aKoHhMa y SraX y o6nacru apxhBcKe cnyx6e cy HaBeAeHa

crpyqHa 3Baba h3y3eB y 3aKoHy o ApxhBy 6raX. Y ocranhM 3aKoHhMa cy
HaBeAeHa 3Baba ycarnaueHa h cKopo jegNxcrsexa c o63hpoM Ha creneH
o6pasoaarua. TaKo ca gaBpuJeHoM cpeAFboM crpyL{HooM cnpeMoM crpyr.1Ha
3Bal6a cy: apxhBcKr MaHnnyna{T n apxhBcKl4 TexH[qap Apyre BpcTe,
B141UOM CTpyr.tHOM CnpeMoM 3Balba cy apxuBcKh rexHnqap npBe Bpcre h
B|,/.wn apxhBcKh rexHhqap. Je4nuo y ABa SaKoHa3l HeMa 3Balba ca BhuoM
crpyqHoM cnpeMoM apxrBcKl4 TexHhqap npBe Bpcre Beh caMo B14ul14
apx[BcK]4 TexHnqap, AoKje 3BaFbe apxmBcKox rexHhqapa caMo ca cpeA]boM
crpyLtHoM cnpeMoM. 3BaFba ca BhcoKoM lllKoncKoM cnpeMoM cy jeA[HcrBeHa
30 Crpyvna 3Barba y apxr.tBuMa y Eocuu u Xepueronunu y cKnaAy ca 3aKoHr{Ma.
31 3aron y PC u Epvxo .4ucrpurry EuX.
lll
Epaxro Aare,,r
,t To: apx[Bl4cl Bt4t.u apxr4BhcT u apx[BcKh caBJeTHhK.

Pa3flhqr4Tocr 3aKoHcKrlx pjeuelba cy y BpeMeHy norpe6HoM 3a
cThqarbe cTpy,.rHhx 3Ba$4.
3arrsyvax
Apxuercrrvxa AieflarHocr y 6ocHl4 XepueroB[H[ je y HaAnexHocl4

Ha Bt4Ue HhBOa BflaCTr4 noqeB OA KaHTOHa/XynaH ja, eHTr4Tera, A[CTpl4KTa
14 5r4X [uro je y nornyHocnr pt4jelueHo 3aKoH[Ma. Mef;yruu, Ha cBr4M Tl4M
Hr4BOhMa HhCy AOH[jeTa OAroBapajyha I norpe6Ha noA3aKoHcKa aKra a A
AoHrjera r4Majy pa3nrgxra pjeuerua. HajBeha pa3nui{r4Tocr je npunuxotvt

$opuupaua KoMr4c[ja 3a nonararbe apx[Bt4crrt{Kt4x crpyqH x rcn ra
UJTO je O6aBe3a AhpeKTOpa HagflexHr4x apxhBa, HaAnexHhx BnaAa na Ao
Apxnacxor arjeha.
[1oce6uo rpe6a narnacl4Tt4 3aKoHcKo orpaHugerbe BaxHocrh noroxeHor
apxhBrcrr4qKor vcntra Ha ogpefieuy aAMrH crpar]4BHy reprropujy yxyrap
6nX uro vrur jepax AhcKpt4MIHaropcKt4 o,qHoc.
Cuarparu ga y oaoj o6nacrr Ha ycarflauJaBarby ocHoBHl4x 3axoHcKr4x
h nog3aKoHcKhx pjeueua no n[Tarby apxhBl4crl4t{n4x crpy']Hux hcnhra
:navajHrajy ra sanaxeurjy aKrrBHocr rpe6a npeyaerr Y4pyxeue apxhBcKr4x
paAHr4Ka EhX, KoHxperHhje Ynpaexr og6op, Sopr\rnpajyhu jeaxy xouncujy
xoja 6n hsBpr.ur4na geraruxrjy aHanr43y cBhx oBr4x axara no nr4Tatby
apxr4Br4cn4eKor vcnrra A noHyphna rsnajene r AonyHe 3axoHa h nparehrx
aKara 3aKoHoAaaurru rrjenrua Ha cBuM Ht4BohMa y 6rX raro 6u ce
pa3flhqhrocrh cBefle Ha MhHxMyM u raKo oTKfloHhnr A[cKphMhHaropcKl4
ogxocn. VcarnauaBalba nororoBo rpe6a naepurrn y AxjefloB Ma pjeueua
AOHOT.lerba npaernnura/ype46u, noce6xrx nporpaMa 3a noflaralba
apxhB14cT14qKhx crpy!lHt4x ncnuTa.
florpe6xo je o6e36ujegrru cBa 3aKoHcKa h noA3aKoHcKa pjeueua y
uhrby noAu3aba Ha B uJr4 cTeneH cTpyt{Ho ocnoco6ruaga}be csrx apxuBcl(l4x
paAHhKa y EuX na caMhM Tt4M r apxracxe 4jenarHocrt4 y qienr4Ht,l.
Conclusion
Archiving in Bosnia and Herzegovina falls under several jurisdictions,

such as cantons, entities, districts and state BiH authority, which is regulated
by the law. However, not all the levels of jurisdictions have appropriate and
necessary bylaws. Moreover, not all the bylaws are in accordance. The
biggest difference is in provisions for panels responsible for supervision of
archivist exams, which is a responsibility of archive directors, governments
or archive councils.
n2
ApxuarcrrvKu crpyLrHr4 vcnvrr y 3aKoHrMa y Eocru r Xepqeroarxu
It is necessary to emphasize that validity of archivist examination in
different parts of BiH is not the same and therefore it represents a certain
degree of discrimination.
We believethatin the areaof harmonisation of laws and bylaws regarding
archivist exams should be the responsibility of Association of Archivists of
BiH, or, specifically, of Steering Board of the Association. They should form
a committee with an aim to make a detailed analysis of all bylaws related to
the issue of archivist exam and offer changes to the law and bylaws to the
legislative authorities of all levels in BiH. ln this way the existing differences
would be almost completely eliminated, as well as discrimination caused by
these bylaws. Harmonisation needs to be done in the area of rulebooks and
special programmes for archivist excams.
It is necessary to provide legislative foundation in order to improve expertise
of archive workers in BiH as well as the archiving as such.
113
Jovan P. POPOVIC,I
raniji direktor Arhiva Jugoslavije, Beograd,
PRIVATNA ARH IVS KA G RADA

(pRlvATNl ARHIVT) r NJENO KORTSCENJE
,,lstori6ar mora da govori istinu ine sme da izbegava struEna pitanja.
lstorija je, ipak velika Skola moralnog ponaSanja,, (akademik Radovan
SamardZi6).
,,Sve mora biti zapisano jer ni5ta ne izdaje ioveka kao pam6enje, i nista
ne vara kao re6. Samo ono Sto je zapisano ostaje,, (1. Andri6).
.
Abstrakt: "U zemljama socijalistiikoga drZavnog uredenja - jednopaftijskog
sisrema, normativno regulisanje pravne za1tite privatne arhivske grade
(privatnih arhiva) nije bilo na zadovoljavaju1i naiin rijeSeno. privitnom
arhivskom gradom smatrala se arhivska grada porodienih itiinih arhiva,
arhivi vjerskih zajednica, arhivi privatnih preduze6a (preovtadavata su samo
druStvena-drZavna preduzeCa), kao i arhive istaknutih tilnosti iz potitiikog,
kulturnog i javnog Zivota i sl.
Nakon uvodenja vi1epafiijskog sistema i nagle privatizacije druStvene i
dijelom drZavne svojine, brojprivatnih arhiva se ustostrueio. Taj naglipreokret
zahtijevao je i zahtijeva adekvatnu pravnu regulativu.
Tranzicijom su zahvacene sve drZave bivseg socijalistiikog sistema. postavlja
se pitanje koje su ingerencije arhiva prema arhivskoj gra(ti i registraturskom
materijalu, kojitranzicionim postupkom iz druitvene odnosno drZavne svojine
prelazi u privatno vlasniitvo ako to izrieito nije zakonom propisano? Autor se
bavi pitanjima pravne za1tite i postupkom koriscenja privatne arhivske grade.
Kljudne rijeLi: Arhivi, arhivska grada, registrature, privatna arhivska

grada, registraturski materijal, koriScenje arhivske grade, zakon o slobodnom
pristupu informacijama od javnog znaeaja, zakon o tajnim podacima, zakon
o zaStiti podataka o
enosti, normativna zaitita arhivske grade, tranzicija,
sud. agencija. steiaj, likvidacua.
Uvodne napomene
Za dr2avu ni5ta nije toliko znadajno kao poStovanje zakona, a na drugoj

strani nista ne zasluZuje toliku pa2nju koliko ugled zakona. U najboljem
sluaaju to bi ispalo, da je zakon sveta naredba, koja zapovijeda ono Sto je
I Jovan Popovi6 je danas advokat i publicista, Zivi i mdi u Beogadu.
l4
Privatna arhivska grada (pivatni arhivi) i nieno kori\Cenie
po5teno, a zabranjuje ono Sto je tome suprotno. Zakon se donosi radi stvari,
a ne radi rijedi, da bi bio primjenjivan, a ne da ostane samo mrtva riiei na
papiru.
U svakoj zemlji primjenjuje se domade i medunarodno zakonodavstvo.
Domace zakonodavstvo je imperativ, i mora se postovati. Medunarodno
zakonodavstvo se ratifikuje odlukama zakonodavnih organa vlasti u
skupstinama-parlamentima, od kada ima istu pravnu snagu kao i doma6e
zakonodavstvo.
Zbog zna(aja arhivske djelatnosti, bez obzira na pozicije arhiva u raznim
zemljama svijeta, razli6ite politidke sisteme, neujednadene stepene tehni6ko-
tehnoloSkog -azvola i slidno, dr2ave trebaju i moraju biti zainteresovane kako
im funkcioni5u arhivske slu2be, u vr5enju djelatnosti od posebnog interesa.
Uredivanje i za5titu arhivske grade i registraturskog materijala u svakoj
drzavi donosi zakonodavna i izv15na vlast, donoseei zakonske i podzakonske
propise.
Arhivsko zakonodavstvo odslikava i stepen razvoja arhivistike kao
nauke, arhivske sluZbe i drustvene svijesti o potrebi zastite arhivske grade,
kao nezamjenljivog multidisciplinarnog istorijskog izvora. Raznovrsnost i
bogatstvo podataka i informacue o svim drustvenim aktivnostima koje su
sadrzane u arhivskim izvorima, prvorazredni su izvori saznanja o istoriji
svakog druStva u cjelini i u njegovim pojedinostima.
Arhivsko zakonodavstvo je skup zakona i pravnih regulativa, koje upravljaju
oduvanjem, kori56enjem iza5titiom arhivske gratle i organizacijom arhiva
u drZavi. Ono je dio prava, a pravo je skup pravnih propisanih ili utvrdenih
pravila od strane dr2ave, koja reguli5u odnose izmetlu ljudi, odnose u
ljudskom druStvu.
Jedan od osnovnih stubova uspjeSnog obavljanja arhivske djelatnosti je
arhivsko zakonodavstvo.2
DrZave Evrope ureduju samostalno svoja nacionalna arhivska zakodavstva.
Za izradu arhivskih propisa drZave se sluze sopstvenim iskustvima, nauanim
dostignu6ima u ovoj oblasti, iskustvima drugih drZava, preporukama
Medunarodnog arhivskog savjeta (lCA). NadleZnosti arhiva koje ptoizilaze iz
arhivskih zakona su b@ne, a poslovi odgovorni, slo2eni i osjetljivi.
2 Ponekad u vremenima mimim i bez veiih promena i napetosti, moZe izgledati da su odredene dru5-
tvene vrednosti kao Sto su arhivi i arhivska grada, dovoljno uredene, pa njihove deinicije ne treba
ponavljati, i o njima ne treba pisati. Medutim Zivot je pun promena i novih provera pa se i znaaaj
druswenih \.rednosti redeflnise. Postalo je pravilo da takozvaoi ,,prasnjavi dokumenti" najedanput u
odredenim vremenima stiau izuzetno veliku vrednost. Pa iako su, doduse, razne naudne radionice i
na osnow iste grade, spremne da nizu razliaite istorijske mozaike, ipak ti arhivski originali doblaju
neprocenjivu vrednost. Zbog toga bez sumnje svaka generacija arhivista mom obBtiti painju na svoje
teku6e duinosti i odgovomosti pred buduiim generacijama . Bitno je da se ne propusti nista od onoga
sto tazi normativizam i jasna i rigoroana teorij a i praksa. (lz ilanka Jovana P Popoviia, ,,Arhivska
grada Arhiva Jugoslavre" Knjizevni dasopis br 44 ,,Sveske", Panaevo 1998.)
ll5
Jovan P. Popovic
Zakoni koji ureduju arhivsku djelatnost, najdesce nose nazive: zakon o

arhivskoj djelatnosti, zakon o arhivskoj sluZbi i arhivima i slidno. U Bosni i
Hercegovini nosi naziv Zakon o arhivskojgradi i iArhivu Bosne i Hercegovine3,
u Federaciji BiH Zakon o arhivskoj gradi Federacije BiHa, dok je u Republici
Srpskoj naziv najnovijeg zakonazakon o arhivskojdjelatnostis, a u Republici
srbiji je na snazi zakon o kulturnim dobrima., koji jedinstveno regulise
zastitu svih kulturnih dobara drzave i koji ima dosta manjkavosti, odnosno
nedorecenosti. Radna verztli zakona u Srbiji koji je u postupku donosenja ce
glasiti ,,Zakon o arhivskoj gradi i arhivskoj sluZbi". U Republici crnoj Gori je
takoder jos uvijek na snazi zakon o arhivskojdjelatnostiT, dok se u postupku
dono5enja nalazi novi propis sa istovjetnim naslovom.
Arhiv Jugoslavije sve do dono5enja Ustavne povelje drzavne zajednice
Srbije i crne Gore nosio je taj naziv do 4.2.2003 godine. Nakon toga Arhiv
Jugoslavije je preimenovan u ,, Arhiv srbije i crne Gore"8 i taj naziv je nosio
sve do, jula 2009. godine kada je vlada Republike srbije ponovo vratila ime
Arhiv Jugoslavije.e
Privatni arhivi
Problem privatne arhivske grade prisutan je kod svih arhiva u svijetu.

On nije u podjednakoj mjeri izralen kod svih zemalja. Stepen njegovog
ispoljavanja zavisi prije svega u kojoj mjerizakonska regulativa obezbjeduje
za5titu arhivske grade od njenog nastanka, pa sve do predaje arhivu,
stepena razvijenosti dru5tvene svijesti, svijestigradana o potrebizaStite toga
kulturnoga dobra i od finansijske mogu6nosti svake zemlje pojedinadno.
Upravo i zbog navedenih razloga u pojedinim zemljama status i djelokrug
privatnih arhiva je ureden, dok u drugim drZavama taj problem nije na
3 ,,SluZbeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 16101.

4 ,,SluZbene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br.45102.
5 ,,SluZbeni glasnik Republike Srpske" br. Il9l08.
6 ,,SluZveni glasnik Republike Srbije" br. 98/94.
7 "SluZbeni list RCG" br.25192i87194.
8 ,,SluZbeni list S i CG" br.l/03.
9 UArhivu Jugoslavije pohranjeni su fondovi, zbirke i lidni fondovi Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca
i Kraljevine Jugoslavije od 1918. do 1941., period Drugog svetskog rata 1941.-1945. Socijalistidke Ju-
goslavije izmedu 1945.-1992. godine, Saveme Republike Jugoslavije od 1992. do 2003. godine i peri-
od drZavne zajednice Srbije i Crne Gore 2003.-2006. godine, kadaje doSlo do njihovog razdruZivanja i
stvaranja dve medunarodno i medusobno primate drZave Srbija i Cma Gora. Naime, grubo redeno radi
se o fondovima , zbirkama lidnim fondovima iz perioda Kraljevine Jugoslavije i perioda Socijalistidke
Jugoslavije do njenog prestanka postojanja. Ta izuzetno vredna gratlaje nezaobilami izvor za istoriju
jugoslovenskih, balkanskih i daleko Sirih prostora i bogata riznica kultumog nasleila. U njemu se nalazi
pohranjeno 840 fondova, lidnih fondova i zbirki sa oko 25.000 duZnih metara arhivske gratle i zbirki
sa oko 250.000 jedinica. Arhiv obavlja i poslove vezdne za primenu Sporazuma o pitanjima sukcesije,
Aneks ,,D"-Arhive.
il6
Privatna arhivska grada (privatni arhivi) i njeno kori\Cenje
adekvatan nadin ni normativno ni praktidno rijesen. Pitanje za5tite arhivske

grade koja se nalazi u privatnom posjedu prisutno je onoliko koliko i postojanje
arhiva. Ovaj problem nije u podjednakoj mjeri izra2en kod svih zemalja.
Stepen njegovog ispoljavanja zavisi od nivoa razvijenosti druStvene svijesti
i svijesti gradana o potrebi iznadaju za6tite arhivske grade kao kulturnoga
dobra.
U bivSoj SFRJ, republidkim isaveznim zakonima Stitila se privatna arhivska
gratla samo kroz propisane nadelne odredbe: ,,da se arhivska grada Stiti
nezavisno od vremena, mjesta inaiina njihovog nastanka, vlasniitva i
evidentiranosti; zabrane iznoSenje arhivske grade u inostransfuo, bez
odobrenja nadleinog organa i pravo preie kupovine". Pod privatnim arhivima
u ranijim socijalistidkim zemljama uglavnom su se smafra/i porodiini i liini
arhivi. Ma koliko se davao i daie prioritet fondovima dr2avnih i dru5tvenih
organa i organizacija oko kojih se iscrpljuje ,,glavna energija arhivskog
djelovanja-ipak u pojedinim trenucima i nepopunjenost fondova privatni
arhivi doalu u prvi plan,, (ratne idruge sporedne prilike). Svakako, ne samo u
drugim prilikama, vec iuop5te privatni arhivi su izuzetno vaZni, te posebnu
brigu trebalo posvetiti njihovoj zaStiti.l0
Nakon prestanka jednopartijskog sistema u socijalisti6kim zemljama, nagle
privatizacije dr2avne i dru5tvene svojine i uvoclenja vi5epartijskog sistema,
,,zagospodaruje privatna svojina", 6ime se rapidno uve6ava broj privatnih
arhiva. Samo u manjem broju zemalja u tranziciji pravno je regulisano ko
to smije izvrsiti uvid, u privatnu arhivsku graalu, odnosno privatni arhiv itime
pristupiti njenom nadzoru i pomoci u zaititi.
U privatne arhive ubrajani su porodidni i lidni arhivi, organizacije osnovane
po osnovu vlasniStva-preduzeca, arhivska grada koja se nalazi u privatnom
vlasniStvu, arhivska grada koju su graarani stvorili ili zakonski stekli, arhivska
grada stranaka ili politidkih partija, udruZenja, vjerskih zajednica i dr.
Na samom poeetku bilo je neophodno ogranieiti li6ne slobode iprava vlasnika
koji misle da kupovinom preduzeca mogu raspolagati i arhivskom gradom i
raditi sa njom Sto hoce. Privatnu arhivsku gradu treba urediti normativno i
arhivistidki je Stititi, svakako i krividnim i prekrsajnim mjerama, a onu gradu
koja se nalazi u nezakonitom posjedu imaoca vratiti zakonitim vlasnicima, da
bi imali istu zastitu kao ijavni arhivi. Treba regulisati pitanje statusa privatne
arhivske grade, jer se pojavilo mno5tvo privatnih preduzeea, a u zakonima
pravna praznina, pa je logidno da se postavlja pitanje, koja je to upravna ili
sudska organizacija koja vodi registar tih preduzeda i onih koji idu u stedaj
l0 Na podruaju bivse SFR Jugoslavije, a sada Sest novostvorenih medunarcdnih i medusobno priznatih
drzava, pdvatna arhivska grada je uglavnom bila stavljena pod sistem pravne zastite arhivske grade.
Karakter vlasniStva ove gratte namemuo je onu pravnu regulatilr.r u pogledu za5tite, koja je morala
voditi raauna i o interesima druitva i interesima i pravima vlasnika gmde (zabrana iznoSenja graile
u inostranstvo, bez odobrenja nadleznog organa, arhivi imaju pravo i obavezu da je evidentiraju. ko
ima pravo prede kupovine, zabranu prodaje izmetlu fizidkih lica i dr). Uglavnom moZe se reii da su
postojale dobre zakonske norme ijasni pojmovi u teoriji, alije praksa bila dosta manjkava. Razliaiti su
bili razlozi. Arhivski zakonskipropisi ,,stavljali su" arhivima u nadleznost zastitu cjelokupne arhivske
grade na prostorima bivSe SFRJ, pa samim tim i pravnu zaStitu privatne arhivske graile.
117
Jovan P Popovi'
ili likvidacUu iaZurno prati njihov rad, da bi nadleZni, pa iarhivi, iako im to

vaZedim propisima nije stavljeno u nadleZnost, blagovremeno reagovali. (Da
li su to privredni sudovi ili odreclene agencije?)
Mnogo je tu slozenih i nerijesenih pitanja, pa i problema, kao npr. - da li
preduzeca kod stedaja ili likvidacije, kupovine idr. imaju pravnog sljedbenika?
ko je on? - da se njihova grada ne bi naSla na otpadu. Arhivski djelatnici
teritorijalno nadle2nih arhiva iz profesionalno savjesnih, a ne i normativno
uredenih iobaveznih razloga, trde da spa5avaju i preuzimaju arhivsku gratlu
ukoliko im se to odobri.
Poznato je da je skoro u svim drZavama u okruZenju i Evropi, kao i u
drugim zemljama, da je jedna od zakonskih obaveza arhiva, da pored ostalih
nadleZnosti imaju itu: ,da iuvaju i saiuvaju cjelokupnu arhivsku gradu bez
obzira i ko je njen stvaralac, imalac ili vlasnik i gdje je nasta/a". Pod tim
se svakako podrazumijeva registraturski materijal i arhivska grada privatnih
stvaralaca i imalaca i drugih subjekata.
eesto se postavlja pitanje koje su ingerencije arhiva prema arhivskoj
gradi i registraturskom materijalu koji tranzicionim postupkom iz drustvene,
odnosno drZavne svojine, prelazi u privatno vlasni5tvo, ako to izridito n|e
zakonom propisano? Vlasnici najde56e zahtijevaju i dobivaju pripadaju6u
dokumentaciju kao neotudivi-sastavni dio svega onoga Sto je kupljeno, bez
obzira da li je to navedeno ili nije u popisu kupljene imovine. Praktidno oni
su u pravu.???
Preduze6a koja ulaze u proces privatizacije imaju brojne zakonske obaveze
i zadatke. Najde56e se radi o kupljenoj imovini, osnovnim sredstvima,
preuzimanju radnika, pitanju socijale, ogromno uloZenim sredstvima i
mnogim drugim pitanjima. Zbog tih nagomilanih poslova koji prate rnsfltut
privatizacije, arhivski radnici Zele da znalu da li se prodaje sva imovina ili
njen dio, odnosno, da li je arhivska gratla ranijeg vlasnika dio te kupljene
imovine? To prije svega iz razloga jer se u praksi vrlo desto de5ava da se
ugovorom o kupoprodaji ni na koji nadin ne ukazuje na arhivsku graaru i
regislraturski materijal i njihov status. Ovom problematikom trebalo bi da se,
pored ovla56enih arhiva, pozabave nadleina ministarstva, agencije, sudovi
i druge institucije.
Vrlo je korisno znati Sta ce se desiti sa arhivskom graclom ukoliko novi
vlasnik preduzeda promijeni proces proizvodnje, a takva mogudnost
ugovorom nije regulisana? Vlasnicima je uglavnom dozvoljeno da kupljenom
imovinom raspolaZu,,kako ho6e", pa ida preduze6a preprodaju. Sta ce se
u tom sludaju desiti sa tehnidko-tehnoloSkom dokumentacijom, patentnim,
autorskim i licencnim pravom?
De5avaju se i sludajevi da odredena fabrika stane sa proizvodnjom, jer
nije u mogu6nosti slu2ba za odrZavanje, da bez dokumentacije, nestale iz bilo
kojih razloga, (prodaja, unistenje, davanje na otpad isl.)izvrsi remont masina,
ll8
Privatna arhivska grada (privatni arhivi) i njeno koriscenje
koje su preteZno glavni nosioci proizvodnje. Nije moguce dak ni rezervni

dio naruditi, jer je nestankom tehnidke dokumentacije logidno da se ne zna
tip masine, niti njen proizvodad. Radi se o vrlo vaznim dokumentima bez
koje ova preduzeca (sadasnji vlasnik ili sljedeci kupac) ne mogu da nastave
sa radom (tehnidka dokumentacija). Ne moZe se kupovinom preduzeca
raspolagati i arhivskom gradom i raditi sa njom sta ho6e. S druge strane
te5ko je ,,nametnuti" idealni model zaStite arhivske grade privatizovanih
preduzeda, koja su ranije bila u drugim oblicima svojine.
Privatizaciju kao ekonomsku kategoriju mo2emo posmatrati ili definisati
kao transfer resursa, od jednog ka drugim nosiocima vlasniStva i upravljanja,
od kojih se odekuje efikasnija upotreba tih resursa. Privatizacija u Bosni i
Hercegovini, Crnoj Gori i u Srbiji podela je otprilike prije 20 godina ijo5 nije
zavrsena. Cilj privatizacije je, u na6elu, znadio ulaganje novdanih sredstava
ili nenovdanih, kao Sto su osnovna sredstva, hartije od vrijednosti u ,,posrnulu
privredu". Donijeti su materijalni propisi, osnovane agencije za privatizaciju i
akcijskifondovi sa obavezom primjene tenderskih prodaja. Prodajom kapitala
kupac preuzima sva prava i obaveze za razliku od stedaja, kada kupac
preuzima samo imovinu sa eventualnim potraZivanjima. Ti kupoprodajni
ugovori trebalo bi da predvidaju i obaveze o preuzimanju arhivske graale,
privatizovanog subjekta, sto uglavnom do sada nazalost, nije bilo praksa.
Arhivska grada je predavana u posjed novom vlasniku. Svaki sludaj rje5avao
se,,ad hoc" izmealu kupca i prodavca, a najde56e na Stetu arhivske gracle.
lskustva govore, kod raskinutih ugovora, da se radilo o loSim privatizacijama,
jer se prema arhivskoj gradi odnosilo neodgovorno. Gratla je nedvoljno
saauvana ili je uni5tavana. Kod uni5tavanja arhivske graale nisu udestvovali
arhivi. Nove vlasnike je samo interesovala finansijska dokumentacija, dok
za tehnidku dokumentacuu nisu marili. Znadi, institut privatizacije pratili
su nepostovanje propisa, neodgovornost kupaca, nekontrolisana trka za
kapitalom, i nedovoljna kontrola od strane arhiva.
U svakom sludaju zakonski treba regulisati pitanje daljnjeg statusa privatne
arhivske gracle is time ograniditi slobode i prava novih vlasnika. DonoSenje
propisa, agilna aktivnost arhivista isavjesnost radnika koji se u preduze6ima
bave poslovima dokumentacUe, preduslov su za zastitu te izuzetno vazne
arhivske grade. lstovremeno, mora se vrsiti i edukacija strudnih lica, koja
udestvuju u postupcima svojinske transformacije privrednih preduze6a
(stedajni upravnici, stedajna vije6a, likvidacione starjeSine, odgovorni za
oblast registraturskog materuala i arhivske grade u preduze6ima i dr).
Ubuduce, treba pratiti sve tranzicione promjene; ostvarivati Sto tjesnju
saradnju izmeclu arhivskih ustanova s jedne strane, subjekata koji prodaju
ikupuju, ministarstava za kulturu, ministarstava za privredu iagencija za
privatizaciju s druge strane po pitanju primjene propisa, a zatim obezbijediti
arhivske ustanove prostorom i novim kadrom, pa i finasijskim sredstvima,
ll9
Jovan P Popovi'
koji 6e preuzimati arhivsku graClu, upotpuniti obudenost arhivskih kadrova,

u postupcima tranzicionih promjena, reagovati blagovremeno u sludajevima
kad pojedino pravno lice du2e ne radi, prije nastupanja instituta: prodaje,
stedaja ili likvidacije.
,,Nestanak druStvene svojine" u zemljama regiona nije na zadovoljavajuci
nadin propra6en i proanaliziran, pa zato i sada, iako sa zaka5njenjem, tu
mnogo bitnu, ogromnu sistemsku promjenu, treba razraditi i na odgovarajuei
naain djelovati. Pokusati da se propusti tamo gdje nije sasvim kasno otklone.
Koristeci dinjenicu da se ovo Medunarodno arhivsko savjetovanje odZava u
Tuzli, da je autor ovog rada porijeklom iz Crne Gore, a da je skoro preko 50
godina stanovnik Beograda, uzeo je sebi za pravo da metodom uporetlivanja
prokomentari5e kako su vaZeii arhivski propisi, (mada neki od njih vec
prevazideni) te tri drZave regulisale pitanje privatne arhivske grade. Takoder,
autor iznosi i neke od novina, koje su unijete u prijedloge materijalnih zakona
iz arhivske djelatnosti, a koji su u postupku donosenja (Srbija i Crna Gora) i
Zakona o arhivskoj djelatnosti koji je skoro donijet u Republici Srpskoj.
Sto se pak tide bliZeg kompariranja zakonskih propisa koji regulisu ovaj vid
djelatnosti u pojedinim kantonima Bosne i Hercegovine, gdje je 6ak daleko
bli2e i konkretnije uretlen postupak i nadin za5tite i kori5denja privatne
arhivske grade, nije se moglo, zbog toga Sto u svim kantonima jo5 nisu
donijeti propisi iz arhivskog zakonodavstva,.
1'
Driava Bosna i Hercegovina
elanom 2 Zakona o arhivskoj gracli i arhivu Bosne i Hercegovine,

predvitleno je da je arhivska grada drzavno dobro od opsteg interesa i
zna6,4a i dio domade isvjetske kulturne baStine ida ona bez obzira na to u
6ijem je vlasni3tvu ili posjedu, mora biti 5ti6ena, registrovana i evidentirana.
ll Ovdje ie se uglavnom unijeti one odredbe, koje regulilu pitanje zaltite privame arhivske grade
Zakonom o arhivskoj gradi i Arhivu Bosne i Hercegovine, dok ie se u manjem obimu unijeti odredbe
Zakona o aftivskoj gradi Federacije Bosne i Hercegovine i Zakona o arhivskoj djelatnosti Republike
Srpske).
Bosna i Hercegovina, sastoji se od dva entiteta, jednog distrikta i l0 kantona. Zbog takve organizacije
drZave, usloZen je sistem arhivske mreZe i arhivskog normativizma. U Federaciji BiH koja se sastoji
od l0 kantona, 7, odnosno, 8 kantona ima svoj arhiv i svoj zakon o arhivskoj djelatnosti ili arhivskoj
gradi (r zliaito se nazivaju zakoni u kantonima) a i pravna ustrojstva arhiva su razlidita. Nazivi kanto-
na su: Tuzlanski kanton, Unsko-sanski kanton, Bosansko-podrinjski kanton, Srednjobosanski kanton,
Hercegovaako-neretvanski kanton, Zapadnohercegovadki kanton, I(anton Sarajevo, Ze[iako-dobojski
kanton, Livanjski kanton i Posavski kanton. Smatramo da treba udiniti viSe napora ka zauzimanju je-
dinstvenog stava u pogledu donosenja zakona i podzakonskih akata (pravila, uputstava i slidno) koji se
odnose na arhivsku gladu u BiH.
lskorak u pravom smjeru napavljen je formiranjem Arhivistiakog udruZenja, udruge Bosne i He.ce-
govine. Ono uspijeva da odrzi cjelovitost arhivske sluZbe i ulaie napore da ujednadi rad u arhivima.
120
Privatna arhivska grada (privatni arhivi) i njeno koriS6enie
Tim elanom je napomenuto ito da se na zastitu arhivske grade primjenjuju i

drugi propisi, pa i propisi entiteta.
Poglavljem ,,Privatna arhivska grada" obradena je ona grada koja je nastala
radom pravnih ifizidkih lica, ako nije nastala u obavljanju javnih sluzbi ili u
drzavnom vlasnistvu.
Arhiv Bosne i Hercegovine u dogovoru sa entitetskim arhivima utvrduje
,,popis pravnih osoba imalaca arhivske graale u privatnom vlasnistvu, za koju
po svojoj strudnoj ocjeni utvrdi da je od interesa za drZavu". O tome se vodi
registar. U nadleZnosti Arhiva Bosne i Hercegovine dato je pravo inspekcije
nad arhivskom gradom u privatnom vlasni5tvu. Na imaoce i stvaraoce
privatne arhivske grade vaZe odredbe Zakona o arhivskoj gradi i Arhivu
Bosne i Hercegovine.
lmaoci privatne arhivske grade obavezni su da je 6uvaju, sretluju i popisu,
dozvole ovlaSdenoj osobi nadleznog arhiva pregled, popis i izudavanje u
sigurnosne svrhe, obavijesti nadleZni arhiv o svim prom.ienama i, omogu6i
snimanje te gracre po zahtjevu arhiva. Privatna arhivska grada koja dode u
posjed arhiva koristi se pod istim uslovima koji vaZe iza javnu arhivsku gradu
ako zapisnikom ili dogovorom nije drugadije odrecleno.
Ukoliko imalac, odnosno vlasnik privatne arhivske grade, Zeli prodati
svoju arhivsku gratlu du2an je prvenstveno ponuditi nadleZnom arhivu.
Ukoliko u roku od 30 dana arhiv ne prihvati ponudu, vlasnik je moze prodati
tredem licu. Vlasnici privatne arhivske grade koji nadle2nom arhivu prodaju
gradu oslobodeni su placanja svih vrsta poreza. Arhiv moze dati premije
na naknadu ionim osobama koje pomognu u pronala2enju ili evidentiranju
arhivske grade.
Nakon pribavljenog mi5ljenja nadleZnog arhiva Vije6e ministara Bosne i
Hercegovine ili nadlezna entitetska ministarstva daju saglasnost o mogu6nosti
iznosenja iz Bosne i Hercegovine privatne arhivske grade.
Federacija Bosne i Hercegovine
Zakon o arhivskoj gratli FederacUe BiH, posebno ne obraduje (urecluje)

zaStitu privatne arhivske gratle. Vjerovatno i zbog toga Sto je to blize urecleno
Zakonom o arhivskoj graali i arhivima u BiH.
elanom g, stav 2, predvideno je da se arhivska grada nastala djelovanjem
privatnih pravnih ifizidkih lica smatra ,, njihovo vlasni5tvo, ukoliko nije nastala
u vrSenju javnih vlasti ili javne sluZbe, ali podlUe2e strudnom nadzoru Arhiva
Federaci.je".
Po5to uredenje privatne arhivske graale pripada pod odredbama ovog
Zakona, to su stvaraoci i imaoci arhivske graale, kod predaje du2ni su dati
pismeno mi5ljenje, o nadinu i uslovima njenog kori56enja.
Prema dlanu 26 ovog Zakona stvaraoci iimaoci arhivske grade u privatnoj
121
Jovan P Popovi|
svojini duZni su da je prijave Arhivu Federacije i dostave potrebne podatke

za evidencije. Radi naudnih i strudnih potreba Arhiv Federacije Bosne i
Hercegovine moie graclu snimati i preduzimati konkretne mjere za5tite. Kod
eventualne prodaje privatne ahivske gracle, to je regulisano na isti nadin
kako je to ureareno Zakonom o arhivskoj gracli iArhivu Bosne i Hercegovine.
Republika Srpska
Zakon o arhivskoj djelatnosti Republike Srpske nema posebno poglavlje

,,privatna arhivska grada ili privatni arhivi", kako je to predvideno u Zakonu
o arhivskoj gradi iArhivu Bosne i Hercegovine, ali se u pojedinim njegovim
dlanovima propisuje: ,,da se regislraturski materijal i arhivska grada nastala
u radu privatnih preduzeca, gratlansko-pravnih i privatna svojina fizidkih lica,
da se nalaze pod kontrolom i za5titom Republike, odnosno Arhiva Republike
Srpske".
lsto tako, svako gradansko pravno i fizieko lice duZno je da arhivsku
graclu prijavi nadleZnom arhivu i dostavi mu potrebne podatke za evidencije,
kao ida za potrebe naudne istrudne obradeArhiv mo2e snimatii i preduzimati
druge mjere za5tite ida posebno vodi evidencue te arhivske graale isl.
Arhivsku gradu u privatnoj svojini, gradansko-pravno ifizidko lice ne moZe
prodati niti na drugi naain ustupiti stranom drZavljaninu.
Zakon o arhivskoj djelatnosti ,,SluZbeni glasnik Republike Srpske.
(broj11/08), je blize regulisao Sta se smatra ,,privatnom dokumentarnom
graarom. To je ona grada koja je nastala ili nastaje djelovanjem iradom pravnih
ifizidkih lica, a pod uslovima da nije nastala obavljanjem javne sluZbe i da
nije u drZavnom vlasniStvu.
Status privatne arhivske grade ureden je u skladu sa ,,prirodom vlasnickog
prava kao iskljudivog stvarnog ptava, iz kojeg proizilaze i izvjesna stvarna
ogranidenja u pogledu raspolaganja inuzna ogranidenja u vezi sa privatnom
arhivskom gratlom.
Crna Gora
Zakon o arhivskoj djelatnosti Crne Gore ne istide, posebno privatne arhive.

Medutim, u dlanu 3. Zakona se nabraja sto sve dini arhivsku gradu pa izmedu
ostalih subjekata nabraja i onu koja je nastala u radu preduze6a, drustava,
graclansko-pravnih lica, istaknutih naudnih, kulturnih, javnih, politidkih idrugih
lianosti bez obzira na vrijeme i mjesto nastanka."
Slede6i 6lan Zakona kaZe da registraturski materijal i arhivska grada
,,uZiva zakonsku zastitu bez obzira kome pripada i da li je evidentirana". U
nadle2nost DrZavnog arhiva Crne Gore predvicleno je da vrSi za5titu arhivske
t22
Privatna arhivska grada (privatni arhivi) i njeno koriSdenje
grade iz svih perioda istorije Crne Gore, koja se nalazi na njenoj teritoriji ili se
na nju odnosi ikontrolu nad radom stvaralaca i imalaca arhivske graale, kao
jednom od vidova zastite arhivske grade.
Prijedlogom zakona o arhivskoj djelatnosti, imalac privatne arhivske gracle
od znataja za kulturu, nauku i istoriju ili drugu vrijednost za Crnu Goru, duZan
je da postupa u skladu sa zakonskim propisima, koji se odnose na imaoce
javne arhivske grade.
Evidenciji privatne arhivske gratle dat je poseban znaeaj i obavezao
DrZavni arhiv Crne Gore da: vr5i popis, imalaca registraturskog materijala
i arhivske grade, nastale u ,,obavljanju registrovane djelatnosti ili aktivnosti
pravnih ifizidkih lica", a za koju utvrdi da je od kulturne, nau6ne, istorijske ili
druge vrijednosti za Crnu Goru. Dr2avni arhiv Crne Gore bi bio u obavezi da
vodi Registar vlasnika privatne arhivske gratle u kom se unose brojni podaci.
Prijedlog zakona je takotler propisao Sta su duZnosti imaoca privatne
arhivske gracle. To bi bile: da duva arhivsku gradu trajno, na struaan nadin
u cjelosti; omogudi Dr2avnom arhivu slobodan pristup arhivskoj graali;
obezbijedi odgovaraju6e podatke DrZavnom arhivu o toj gradi; odredi rokove
i omogudi uslove za kori5eenje privatne arhivske gracle i najzad postupa
po strudnim savjetima Drzavnog arhiva, u pogledu zastite, odiavania,
vrednovanja, sredivanja iobrade grade, kao iu
pogledu njene tehnieko-
tehnoloSke i bioloSko-hemijske za5tite. Takoder Zakon je predvidio i institut
,,prede kupovine", iomogu6io ponudadu privatne arhivske gratle koji proda
Drzavnom arhivu tu graalu da se oslobodi od placanja poreza.
Driava Srbijal2
Zakon o kulturnim dobrima "Slu2beni glasnik RS" u svojim odredbama

ne istiee institut ,,privatni arhivi". No to ne znadi da je arhivska sluZba bila
nezainteresovana za zaStitu privatne arhivske grade. lpak, 6lan 27 navedenog
Zakona propisuje da arhivsku gratlu koju Stite nadleZni arhivi 6ini pored
ostalih iona grada nastala u radu "...verskih zajednica, kao ipojedinaca,
bez obzira na to gde je i kada nastala i da li se nalazi u ustanovama zastite
ili van njih."
Arhivi u Srbiji su duZni da pruZaju strudnu pomo6 u duvanju kulturnih
dobara (gdje je mjesto iarhivskoj gradi) pa isvim sopstvenicima ikorisnicima
12 Zakon o kultumim dobrimajedinstveno ureduje sistem i zastitu i korisienje svih kultumih dobara i
utwduje uslove za obavljanje delatnosti zastite kultumih dobara. lzmeilu ostalog ovaj Zakon ureduje i
arhivsku djelatnost. Bez obzira na nastojanje zakonodavca da najednom mjestu -jednim zakonom do u
detalje regulise sve elemente koji bi obezbedivali potpunu zastitu svih poketnih i nepoketnih kultumih
dobara pa i arhivsku gradu na teritoriji Republike Srbije to mu nije po5lo za rukom.
To se mole urediti samo materijalnim zakonom. Od sfiane strudne arhivistiake misli i predloga ruko-
vodstva Arhiva Srbije kao matianog arhiva biloje pismenih zahteva da se pristupi izradijednog takvog
zakona.
123
Jovan P. Popovi'
tih dobara.
elanom 76 Zakona o kulturnim dobrima se mimo nadelnih odredbi za sve
institucije izdvaja odredba koja se bavi zastitom kulturnih dobara iodreduje
nadleznosti koje se iskljuaivo odnose na arhive. Naime, iako se ni ovim
dlanom ne nabra1aju imena subjekata nad kojima arhivi vr5e za5titu, nadzor, i
upucuju na nadin koriscenja arhivske grade, ipak iz stavova 1-3 ovog dlana se
podrazumijeva da arhivi vr5e strudni nadzor i druge predvidene poslove nad
arhivskom gradom i registraturskim materUalom, koja se nalazivan arhiva, (ne
kaZe gdje ikod koga) predlaZu otklanjanje utvrdenih nepravilnosti u pogledu
zastite arhivske graale i vrse njeno preuzimanje, duvanje i odrzavanje.
Svakako, to nije dovoljno, ali se u pogledu nadzora arhivi pozivaju i
na nabrojane odredbe navedenog Zakona. U prilog tome im idu i Strudna
uputstva Arhivskog veca Srbije. Meclutim, to je bliZe uretleno Predlogom
zakona o arhivskoj gradi i arhivskoj slu2bi u Srbiji u poglavlju "Obaveze
stvaralaca i imalaca arhivske grade". Prijedlog je predvidjeo "da je privatna
arhivska grada vlasniStvo fizidkih ipravnih lica privatnog prava, alida privatno
ili pravno lice ne moZe biti imalac arhivske gratle nastale u radu stvaraoca
javne arhivske graale, ida se na stvaraoce i imaoce privatne arhivske graate
primenjuju odredbe istog zakona".
Sto se pak tide primjena predlo2enog zakona na Srpsku pravoslavnu crkvu
i druge vjerske zajednice predvidio je da Arhiv Srpske pravoslavne crkve i
arhivi eparhija imaju status specijalnih arhiva. lsti je sludaj i sa crkvama i
drugim vjerskim zajednicama, jer crkve i vjerske zajednice upravljaju svojim
dokumentarnim materijalom u skladu sa svojim propisima. Prijedlog zakona
je takoder propisao da javni arhivi imaju pravo prede kupovine privatne
arhivske grade, koju je imalac duZan da prvo ponudi nadleznom arhivu, koji
je u obavezi da u roku obavijesti matidni arhiv koji je, takoder, duZan da u
roku od 30 dana odgovori nadle2nom arhivu da li se ponuda prihvata. Ukoliko
ponudad privatne arhivske grade ne dobije odgovor u roku od 60 dana od
nadleZnog, odnosno matidnog arhiva, da li prihvata ponudu, imalac ima pravo
da je proda tre6em licu za iznos koji ne moZe biti niZi od prvoponudenog.
Na prostorima AP Kosova iMetohuel3 u cilju ,,efikasnog duvanja i

uspjesnog koriscenja arhivske grade, usvojen je Zakon o arhivskoj gratti i
arhivima". Tim zakonom nabrojani su subjektl koji stuaraju arhivsku gradu i
druga dokumenta: ,javni i nejavni organi, pravna ili fizidka lica tokom njihove
djelatnosti od trajne vrijednosti za nauku, kulturu i za opste javne potrebe".
Zakon je deflnisao i ko stvara privatnu arhivsku gratlu. Privatna arhivska
l3 U sastavu Srbije su od 1918. godine pa i Ustavom od 1990. godine i Ustavom iz 2006. godine: Ap
Vojvodina i AP Kosovo i Metohija. Propise koje je donosila Skupstina Srbije odnose se i na teritorije
obje pokrajine. Medutim, AP Kosovo donijela je Zakon o arhivskim predmetima i arhivima Kosova
,,S1. list SAP Kosova" br 50/06.
124
Privatna arhivska grada (privatni arhivi) i njeno korii6enje
gratla stvara se od fizidkih i privatno pravnih subjekata koji obavljaju poslove,

djelatnosti ili aktivnosti od opsteg interesa.
Pored toga Zakon je posebnim poglavljem uredio oblast ,,privatne arhivske
graale iprivatne arhive". Privatni arhivi se osnivaju, organizuju ifunkcionisu
i podlije2u reZimu kao i javni arhivi. Ukoliko se mijenja svojinski odnos
konkretne arhivske grade, vlasnik privatnog arhiva je duZan da u roku od 7
dana o tome obavijesti kolektiv kosovskih arhiva.
Arhivska gracla privatnih subjekata u druStvenoj svojini, koja se transformiSe
u privatnu svojinu, ostaje u javnom vlasnistvu, upravljanju ijavnoj upotrebi.
Kod svojinske transformacue drustveni pravni subjekti duZni su da u roku
od 7 dana informi5u Upravu kosovskih arhiva. Svi subjekti koji po bilo kom
osnovu raspolaZu privatnom arhivskom gradom duZni su: da informi5u
nadlezni arhiv o njenom posjedovanju, da je duvaju, uredno upotrebljavaju
ivrse tadnu registraciju ida dozvole nadleznom arhivu neometan uvid u
pogledu njenog pravilnog postupanja i duvanja. U suprotnom, nadleZni arhiv
moze privremeno ili trajno oduzeti tu arhivsku graalu.
Kod drugih drzava sa prostora bivSe SFRJ, pa i u zemljama u okruZenju,
pitanje privatne arhivske grade i privatnih arhiva, normativno je na dosta
slidan nadin uredeno.
Strudni timovi drZava koje pripremaju nove zakone, ili ih usaglaSavaju,
treba narodito da obrate paZnju: da svi privatni arhivi, odnosno imaoci
arhivske grade, bez obzira da li su njeni stvaraoci ili su na bilo koji na6in
doSli u njen posjed (izuzev putem krividne ili prekr5ajne radnje) imaju pravo
na besplatnu strudnu pomoc iuputstva od strane arhiva; da arhivska grada
kojom ,,upravljaju" privatni (registrovani) arhivi treba da ima istu za5titu i
pristup za koriScenje kao i ona koja se nalazi kod javnih arhiva; da privatna
arhivska grada mora biti zaiti6ena i zaprijecenim krividno pravnim mjerama;
da kod prodaje privatne arhivske gracle,,pravo prede kupovine" imaju arhivi;
da kod imalaca privatne arhivske graale, koji nisu njeni vlasnici, arhivisti treba
preventivno i psiholo5ki da utidu da se ta grada saduva ili preda javnom ili
privatnom arhivu i time izbjegne njeno uniStenje.
Arhivsku gratlu, bez obzira ko je njen stvaralac ili imalac, treba Stititi:
i
zakonskim podzakonskim propisima, koji reguli5u ovu oblast kulturne
djelatnosti, preporukama i drugim propisima koja donosi UNESCO, ili
svjetska arhivska organizacija (lCA), internim propisima koja donose
dr2avni arhivi, koji moraju biti usaglaseni sa zakonskim propisima konkretne
zemlje, postovanjem arhivisti6kog CODEKSA, iskustvima drugih zemalja,
sopstvenom praksom isvije5cu isavje56u arhivista, stvaralaca iimalaca te
grade.
Razli6itosti u pravnom regulisanju nadina zaStite privatne arhivske grade, i
status privatnih arhiva, nema potrebe ovdje blize komentarisati ili komparirati,
125
Jovan P Popovic
jer je to vidljivo, iznosenjem sadrZaja poglavlja o privatnoj arhivskoj gradi,

odnosno odredbiva2e6ih zakona o arhivskoj djelatnosti, drZava koje obraduje
referat.
Privatna arhivska gratla mora biti zasticena i zaprije6enim zakonodavno
pravnim mjerama. Naime, arhivska grada gradansko-pravnih lica ili
pojedinaca, koja je stedena prikrivanjem, kratlom, nedozvoljenom trgovinom,
(kupovina, otkup, prekup i sl.), prisvajanje idr. smatra se, da je pribavljena
prekrsajnim ili krividnim radnjama. Te mjere propisuju krividni zakonici ili
materijalni zakoni koji reguliSu arhivsku djelatnost.
Treba istaei ito da uglavnom propisi svih zemalja predvialaju da graalansko-
pravna lica ili pojedinci ne mogu posjedovati arhivsku gradu ili registraturski
materijal, nastalu radom drZavnih organa ili organizacija. Ukoliko se iz bilo
kojih razloga takva graala nacle kod njih duzni su da je predaju nadleZnom
arhivu.
Vlasnistvo nad arhivskom gradom koja je stvorena radom iaktivnostima
politidkih partija istranaka, crkava i religijskih organizacija idrugih nedrZavnih
organizacija, ne bi smio biti predmet trgovine. Nadle2na tUela moraju da
registruju, duvaju iStite iarhivsku gradu koja dini nedrZavni arhivski fond.
Bez obzira da li ima ili nema posebnog zakona ili posebne normativne
odredbe koji omogucava ili ohrabruje gradane ili organizacije da duvaju
ili omogu6e uvid u privatne arhive (poslovne arhive) od strane nadle:nih
organa, mora se na6i pravni izvor sa zakonskom snagom (popuniti pravnu
prazninu) da se to udini mogudim.
Smatramo da arhivsku gracla i registraturski materijal, koja je privatizacijom
preuzeta zajedno sa pravnim licem, a potrebna je novim vlasnicima za
obavljanje njihove osnovne djeletnosti, mogu je zadrZati kod sebe najduZe
do 10 godina. U sludaju da nadleZni arhiv nije u mogu6nosti da je preuzme,
duZno je da je i dalje duva do potpune predaje arhivu.
Kori56enje arhivske grade
Analizirajudi i komparirajuei odredbe vazecih materijalnih propisa koji

reguliSu zaStitu i koriseenje arhivske gracle (privatnih i javnih arhiva, odnosno
javne i privatne arhivske grade, u republikama: BiH, CG iSrbiji sa zakonima:
o slobodnom pristupu informacijama od javnog znaeala, o zastiti podataka
o lidnosti, tajnim podacima idr.) uvjerili smo se, da postoje razlike, koje se
ponekad sudeljavaju zbog neuskladenosti i nedore6enosti, sto se narodito
iskazuje u njihovom tumadenju i primjeni kod koriscenja arhivske gracle.
Slobodni smo da predlozimo:
. da se kategorise status privatnih arhiva;
. da se arhivska grada koja se nalazi u privatnoj svojini: evidentira ida
njenim stvaraocima iimaocima pruZi strudna pomod u pogledu njene
126
Privatna arhivska grada (privatni arhivi) i njeno korisênje
zastite, srealivanja, duvanja, a posebno valorizacije od strane nadleZnih

arhiva;
. da se dokumenta drZavnog arhivskog fonda ne vra6aju njihovom ranijem
vlasniku jer je to javno dobro, ali o tro5ku nadleZnog arhiva prethodni
vlasnik moZe dobiti fotokopije te grade;
. da nedrZavne institucije koje posjeduju arhivsku gratlu privatnog
vlasni5tva moraju da usaglase uslove za zaStitu dokumenata prema
zakonskim propisima ili uputstvima nadleznih drzavnih institucija i da ih
u svemu primjenjuju;
. da se pojedincima koji prrjave ili predaju otkrivena dokumenta nedrZavnih
organizacija nadleZnom arhivu (pronadena u raseljavanim stanovima, na
otpadima, kontejnerima ili kupljena kod preprodavaca - najdesde laika)
dodijeli prikladna nagrada, jer se time animiraju idruga lica, da u slidnim
slueajevima postupe na isti naain, (ima i psiholoski karakter);
. da se arhivska dokumenta koja se nalaze u nezakonitom posjedu,
predaju zakonitim vlasnicima u saglasnosti sa zakonodavstvom zemlje i
nadleZne teritorijalne arhivske organizacije;
. da vlasnistvo kojim "upravljaju" privatni registrovani arhivi treba da imaju
istu za5titu kao ono koje se nalazi kod javnih arhiva;
. da dostup arhivskoj $adi za kori56enje u privatnim arhivima, treba da
bude, pod istim uslovima kao i kod javnih arhiva;
. da drZave kroz flnansijske planove predvide u godiSnjim budZetima
sredstva i za privatne arhive;
. da predstavnici arhiva moraju igrati veliku ulogu u sticanju povjerenja,
(psiholo5kim djelovanjem) u neposrednom kontaktu sa imaocima
arhivske grade koji nisu njeni vlasnici;
. da drZave aije se radne vezije zakona o arhivskoj djelatnosti nalaze
u postupku rasprave i dono5enja ili pripremaju izmjene i dopune
postojeeih, urede cio sistem za5tite arhivske gratle, itime usaglase
cjelokupno arhivsko zakonodavstvo, sa drugim sistemskim ili drugim -
sporednim zakonodavstvom, dije odredbe zadiru u arhivsku djelatnost,
naravno isa preporukama Vijeia Evrope, stavovima Medunarodnog
arhivskog savjeta, odredbama Etiakog kodeksa arhivista i medunarodnih
konvencija, i najzad da arhivi moraju sve viSe isve brZe prihvatati
metodologije i tehnologije savremenih drzava.
Rezime
Pitanje zastite arhivske graale koja se nalazi u privatnom posjedu prisutno

je onoliko koliko i postojanje arhiva. Ovaj problem nije u podjednakoj mjeri
izrazen kod svih zemalja. Stepen njegovog ispoljavanja zavisi od nivoa
razvijenosti drustvene svijesti i svijesti graalana o potrebi iznadaju zastite
127
Jovan P Popovi1
arhivske grade kao kulturnoga dobra.

U biv6oj SFRJ saveznim irepublidkim zakonima Stitila se privatna arhivska
gratla samo kroz propisane nadelne odredbe: da se arhivska grada stiti
i
nezavisno od vremena, mjesta nadina njihovog nastanka, vlasnistva
i evidentiranosti; zabrane iznosenje arhivske grade u inoslranstvo bez
odobrenja nadleznog organa; pravo prede kupovine...
Nakon prestanka jednopartijskog sistema i nagle privatizacije u svim
drZavama Jugoistodne Evrope, (osim Grdke, koja je zbog njenog drZavnog
uredenja puno ranije razrije5ila ovaj problem), zagospodaruje privatna
svojina, dime se uve6ava broj privatnih arhiva, odnosno imalaca privatne
arhivske grade. Samo u manjem broju zemalja zakonima je regulisano ko
moze imati uvida u privatnu arhivsku gradu ipristup njenom nadzoru izastiti.
Te5ko je ,,nametnuti" idealni model zaStite arhivske gracle privatizovanih
preduzeia koja su ranije bila u drugim oblicima svojine. Radi se o vrlo
vaZnim dokumentima bez kojih ova preduze6a (sada5nji vlasnik ili sljede6i
kupac) ne mogu da nastave sa radom (tehnidka dokumentacija). U svakom
sludaju zakonski treba regulisati pitanje daljnjeg statusa privatne arhivske
graare itime ograniditi slobode iprava novih vlasnika koji misle da kupovinom
preduze6a mogu raspolagati iarhivskom graalom iraditi sa njom 5ta hoce.
Strudni timovi drZava koje pripremaju nove zakone, ili ih usaglaSavaju,
treba narodito da obrate paznju: da svi privatni arhivi, odnosno imaoci
arhivske graale, bez obzia da li su njeni stvaraoci ili su na bilo koji nadin
doSli u njen posjed (izuzev putem krividne ili prekr5ajne radnje), imaju pravo
na besplatnu strudnu pomo6 i uputstva od strane arhiva; da arhivska grada
kojom ,,upravljaju" privatni (registrovani) arhivi treba da ima istu zastitu i
pristup za kori5ienje kao i ona koja se nalazi kod javnih arhiva; da privatna
arhivska graala mora biti za5ti6ena i zaprije6enim kriviCno pravnim mjerama;
da kod prodaje privatne arhivske graare,,pravo prede kupovine" imaju arhivi;
da kod imalaca privatne arhivske grade, koji nisu njeni vlasnici, arhivisti treba
preventivno i psiholiski da uti6u da se ta grada sa6uva ili preda javnom ili
privatnom arhivu i time izbjegne njeno uni5tenje.
Postupak koriscenja arhivske grade proizilazi iz odredbi zakona i
podzakonskih propisa svake drZave ponaosob, i internog akta konkretnog
arhiva. Arhivska grada koristi se za: naudno istrazivadke strudne i druge
potrebe pravnih i fizidkih lica; radi izlaganja i objavljivanja (kulturno-prosvjetna
i naudna djelatnost); radi ostvarivanja gra(ranskih prava iz dokumenata u
arhivu i radi ostvarivanja funkcije drZave i njenih upravnih i sudskih organa.
Rokovi uglavnom nisu zakonom limitirani.
Za operativne potrebe drZave, arhivska grada je uvijek dostupna za
koriScenje.
Za ostvarivanje lidnih i drugih prava gradana (radni odnosi idr), nema
rokova, ve6 se odmah izlazi u susret graalanima.
r28
Privatna arhivska grada (privatni arhivi) i nieno koriicenie
Kod poklona, zavje5tanja, otkupa, depozita arhivske gratle, rokovidostupnosti

za koriSeenje se utvrduju ugovorima, i mogu biti duZi od zakonskih.
Arhivska grada koja se koristi za nau6no-istraZivadke, strudne i druge
potrebe, dostupna je u drZavama Jugoistodne Evrope uglavnom po isteku
roka koji ne moZe biti duZi od 30, odnosno u posebnim sludajevima 50 godina
od njenog nastanka.
Summary
The issue of archival material in the possession of private persons as long

as we consider the existance of the archival institutions. This issue is not
regulated in the same extent in respective legislations of those countries.
The extent of profiling this issue depends on the level of social development
and citizents' awareness of the importance of preservation of the archival
material as cultural asset.
ln former Yugoslavia federal and republican archival legislation preserves
the private archival material only by the efiect of some provisional articles:
mostly, the archival material is protected regardless of period, place and
manner of its creation and property rights; transfer of the archival material
abroad without the official approval of the relevant authorities; option to buy.
After the break down of one-party system in all countries of the South-East
Europe (except Greece which completed these processes much earlier)
entering the transition and privatization processes, the archives have faced
the fast growth of private archival material i.e. registered private holders of
the archival material. Few states have regulated this issue in their archival
legislations. lt is rather difficult to impose the ideal model of the preservation
of the archival material that belonged to privatized enterprises, which used to
be owned by state. The issue of the access to important documents required
for the continuation of work of the privatized enterprise, such are technical
documentastion, for example, needs to be solved. ln any case, the status of
privatized archival material need to be regulated by law, which will limit the
rights of new owners to manage and treat the archival material according to
their own wish.
When drafting or harmonizing a legislative texts, professionals must pay
special attention to the following issues: all private archives or holders of the
archival material, regardless the ways of acquiring such archival materlal, are
entitled to professional aid from the public archival institutions and archival
authorities; the archival material managed by the private archives must be
identically treated as public one, in the terms of the ways of preservation and
safeguarding, as well as access for researching purposes; the private archival
material must be legally protected by the legal provisions; archival authorities
t29
Jovan P. Popovi|
must psychologically affect the holders of the private archival material, who
are not the owners of such material, in its preserving and transfering to either
public or private archival institutions.
Procedures are regulated on the basis of the provisions given in an archival
law, bylaws and the internal act of each archives. The archival material is used
for: scientific research of the legal and phisical bodies; public presentation,
exhibition and publication (cultural-educational and scientific activities);
personal needs, exercising of the administrative and judical functions.
Time limits for transfer of records from state authorities are not generally
limited by law.
Archival material is immediately accessed for the operational needs of
state. Regarding the personal needs of citizens (for retirement purposes for
example) the access is not limited. On the contrary the archival documents
are at immediate reach to citizens in need.
When donated, purchesed or deposited, the archival material is accessed in
accordance with the timetable stipulated in the mutual agreement, with the
possibility to have longer periods than regular.
Archival material used forthe scientificand othersimilar purposes is accessed
after the determined period, mostly 30 years, in special cases 50 years after
the creation of the material.
130
Doc. dr. Peter Pavel KLASINC, direktor
Medunarodni institut arhivskih znanosti Trs ltalija - Maribor/Slovenf a
ARHIVISTIKA ZA REGISTRATURE
Abstrakt: U prilogu autor daje pokus prikaza onog znanja, uputa,

preporuka, kojeg bi trebali arhivisti iz nadleZnih arhiva prenositi na
zaposlene (arhivare) u registraturama. Obim potrebnog znanja je veii nego
(to ponekad izamiSljamo. Analiza ukazuje na iinjenicu, da arhivista takva
specifiina znanja sa podrueja arhivistike kao nauke, dobivaju uglavnom na
radnim mjestima u profesionalnim arhivima (sa dodatnim obrazovanjem
ili sa uie56em na struinim skupovima, konferencijama i sl. ), ito u toku
studua (uglavnom histoije), ta znanja nisu pridobili. Ta znanja se odnose na
pravna, upravna, specifi.na znanja sa podruija arhivske teorije i prakse (o
klasifikac|i, evidentiranju, fiziekoj za1titi, euvanju, digitalizac|i, poslovanju,
upotrebi, tajnosti, sigurnosti, i;kaftiranju i nadzoru) te specifi6nih znanja sa
podruija informatike.
Klju6ne rije i: Arhivistika, specijalna znanja, pijenos znanja u

reg i stratu ru, i nfo rm ati ka.
O arhivistici kao nauci
Nauka je ona djelatnost, koja na svom podrudju istraZivanja zadovoljava

kriterijum, Sto znaei, da poznaje predmet, uzroke i metodu istraZivanja.
Dr. Wolfgang Leesch u metodici, rasdlanjivanju i znaiaju arhivistike
(arhivske nauke)1 konstatira, da doduSe svi poznajemo arhiv, kao duvara
znadajnih pismenih izvora, ali o arhivskoj nauci ne znamo niSta. Tako se
postavlja pitanje, da li je arhivistika uopce nauka, te koliko je kao nauka
relevantna.
Dr. Wily Flach u arhivskoj nauci vidi sve one discipline, koje sluZe
duvanju, pripremi i posredovanju historijskih izvora.'? lpak ta definic{a nUe
potpuna. Tek dr. Adolf Brennecke, obzirom na razvojna nadela, koja su
I Dr Wolfgang Leesch, Methodik, Gliederung und Bedeutung der Archit'teissenschaft, iv'. Archuivar
und Historiker, str. 13, sl.; Gledajte i: Dr. Peter Pavel Klasnic, dr. Miroslav Novak, Studi afiitistike,
Tipkopis - Maribor 2001., str 20. I; mg. Zdenka Semlid Rajh, Usporedba razliiitih praksi studia arhi-
|istike u europskim i neeuropskim ikolama,Tipkopis za ESM, Maribor 2008., str 40-50.
2 Dr Wily Flach, yom Wesen der Archir'wiseenschaJi,,t: Archi,,rmittelungen, 1953., str. 42.
l3l
Doc. dr. Peter Pavel Kasinc
sluzbeno uvedena 1897. godine u pruskom tajnom drzavnom arhivu, Sto je

plod nauinog utemeljenja nizozemskih arhivista, postavlja logidno izgraden
sistem, koji arhivistiku uvrstava u jednak polozaj sa ostalim naukama, koje
se bave istrazivanjem izvora.
Sistem arhivske nauke se zasniva na teoriji nizozemskih arhivista, koji
u osnovi znati, da je arhiv ,,organska cjelina", koju nije moguie samovoljno
oblikovati. Time je postavljeno osnovno polaziSte za svakog arhivistu, koji ne
smije izludivati strudnu pisanu gradu niti je komentirati pojedinadno (kako to
rade diplomate) ili s obzirom na sadrZaj (kako to radi historidar), nego to rade
prvo prema pripadnosti. Arhivska nauka nema za cilj pretraZivati pojedinadne
dokumente, nego istraZuje strukturu cjelovitog arhiva (fonda), udi (arhivska
teorija) principe prema kojim je arhiv (fond) urealen, tako da odretleni arhiv
(fond) ostaje ureden po prvobitnom redu.
Arhivistika nije samo znanje o arhivskoj gradi, niti poznavanje arhivske
grade i arhivistike. Razlika u pojmovima medu dokumentima, sluzbenim
spisima imatidnim knjigama te njihovim pododjeljenjima pobuduju interes
kod historidara arhiviste, ali ne smiju zanimati arhivistu historidara, jer ne
predstavljaju nikakav arhrvski princip uredenja. S obzirom na to moZemo
re6i, da danas u periodu ,,hipe/' dokumentacije, arhivisti ne treba znanje sa
podrudja pomodnih historfskih nauka (paleografrje, diplomatike i sl.), ali mu
treba znanje arhivistike.3
Kratko predstavljanje historija arhivistike
Historiju arhivskih teorija mo2emo podijeliti na teoretidare 16. i

17. stoljeca, teoretiCare '18. stoljeca i teoretidare 19. stolje6a, le ruzvq
provenijencijalnog principa.
. Teoretidari 16. i17. stofe6a koincidiraju sa podecima razvoja
centralnih ureda njemadkih teritorija u 16. stolje6u uz pojavu potrebe
po sistemati6nom uredenju starijih spisa.
. Teoretiiari 18. stolje6a su se prije svega bavili postavljanjem
opCevazece sheme urealenja arhiva (prvi puta se pojavljuje ideja
ureclenja arhiva (fonda), koju nude sami spisi). Za teoretidare tog
stoljeca je, pored toga, znaeajno i obrazovanje arhivara, koje bi
trebalo biti nau6no, te je pored pravne i historijske nauke obuhvatalo
i pomo6ne historijske nauke.
. Teoretiiari 19. stolje6a i provenijencijalni princip. U tom periodu
se prvi puta pojavljuje misljenje, da arhivi u istoj mjeri pripadaju
proslosti i sadaSnjosti. Historijska usmjerenost teoretidara tog stolje6a
je dovela do teorije nastanka, odnosno provenijencijalnog principa
3 Dr Wolfgang Leesh, Methodilq Gliederung und Bedeutung der Archiwissenshaft, v: Archivar und
Historiker. str. 17.
t32
Arh iv i stika za reg i strature
pri sretlivanju arhivskog fonda. Ta teorija koju su u potpunosti razvili

nizozemski arhivisti, je izgradena na razvojnom naeelu, koje od
arhiviste zahtijeva, da preuzima postojede stanje.
Prema Brenneckeu provenijencijalni pristup ne predstavlja samo pravila
za unutarasnje uredenje arhiva, nego itemeljno nadelo za razgranidenje
nadleZnosti pojedinih arhiva ikonadno podrazumijeva i istraZivadki princip,
koji je od izvanrednog zna6enja za historusku nauku o izvorima.a
Arhivistika - nauka
Arhivistika je podijeljena po osnovu logidnih principa, te po osnovu

praktiane upotrebljivosti arhivistike - nauke o arhivu.
Arhivska teorija
. Historija arhiva (arhivskog fonda), se bavi historijom nastanka i
uredenja pojedinadnog arhiva (arhivskog fonda).

. Arhivska teorija, govori o biti, ustroju i organizaciji arhiva te o
naudnoj utemeljenosti uredenja arhiva (arhivskog fonda), a obuhvata
metodiku i historiju arhivistike, metodiku naudnog istrazivanja.
. Arhivsko pravo, obraduje aktivno i pasivno pravo, pravnu zastitu
arhivske grade i vlasnidko pravo pristupa arhivskoj gradi (ukljudujuci
medunarodno pravo), pravne posljedice upotrebe arhivske gratle
(pravo uvida, vremensko, sfuarno i osobno ograni6enje upotrebe
arhivske gracle), kopije arhivske gratle, pravni karakter arhiva kao
javnog ureda, pravna ovlastenja arhiva (javna vjera), arhivsko
zakonodavstvo.
. Arhivska praksa.
. Arhivska tehnika, obuhvata metode Cuvanja i uretlivanja arhivske
grade, metode restauracije i konzervacije, opremu arhivske grade i
arhivskog depoa te arhivsku novogradnju i adaptaciju.
. Uprava arhiva obuhvata upravne tehnike iorganizaciju kancelarijskog
poslovanja u arhivu, personalnu politiku (management), organizaciju
i planiranje sistema djelovanja pojedinih tipova arhiva.
Defi nicija arhivske nauke

S obzirom na sve Sto o arhivskoj nauci mo2emo re6i, jeste to, da je kao
ciljna nauka, oblik naudne isha2ivadke djelatnosti, koja se bavi sa problemom
nastajanja, obrade, duvanja i upotrebe arhivske grade.
Naudno ureden arhiv (arhivski fond) u svom sistemu odraZava prvobitno
4 Prim. Majda Smo]e, Histolija afiivistike i arhivske sluZbe, Arhivsko druswo Slovenije, Ljubljana
1976., str.20.
133
Doc. dr. Peter Pavel Klasinc
upravno uredenje kao i nadin djelovanja uprave te sa tim omogudava

naueniku istra2ivadu neposredan pristup izvorima.
Arhivistika za registrature
Arhivska nauka arhivistika je kao ciljna nauka, oblik naudno

-
istraZivadke djelatnosti, koji se bavi problemima nastajanja, obrade, duvanja
i upotrebe arhivske grade. Udi nas o karakteristikama arhivske grade, kako
da je odabiremo, pripremimo za upotrebu te kako da je duvamo.
Arhivska grada nastane tako, da se ista odabere iz dokumentarne

grade. No to ne znadi, da neka dokumentarna grada dobUe karakteristike
arhivske grade tek tada, kada smo je odabrali, jer joj je ta karakteristika data
ve6 otkada nastane.
Sudbina arhivske gracle u velikoj mjeri zavisi od nadina kancelarUskoga

poslovanja, to jest, od postupanja sa dokumentarnom gradom od njenog
nastanka.
Prijenos znanja arhivista u registrature
Arhivista je stru6ni djelatnik arhiva. Zadatak njegovog rada je poznavanje,

razvrstavanje, duvanje i pripremanje arhivske grade za koristenje. Dakle,
arhivar je strudni radnik, koji prikuplja, sreduje, evidentira dokumentarnu i
drugu gradu za athiv ili njeno koriStenje. Njegova aktivnost kod prijeno5enja
znanja u registrature je u cjelovitoj funkciji djelovanja nadleZnog arhiva.
Motivacija prijenosenja znanja arhivista u registrature
Danas je informacija bitan dio nacionalnoga bogatstva i pristup do nje

je jedno od temeljnih ljudskih prava. Oblikovanje i provodenje nacionalne
informatiake politike treba omogueiti svima, koji rade u upravnim, obrazovnim,
i
naudnim kulturnim djelatnostima, pristup do informacija koje trebaju.
Prioriteti u nacionalnom planiranju trebaju biti izraaeni u specijaliziranim
informacijskim pod-sistemima. lnformacija nije samo nacionalno bogatstvo,
i
znadajno za naudni privredni napredak, nego je takoder sredstvo i
drustvene komunikacije. Osobni, profesionalni i drustveni razvoj pojedinca
je ovisan od kolidine, kvalitete i pristupa informacijama, koje su potrebne.
Konadni cilj informacijske politike mora biti informirano dru5tvo) (NATIS
Objectives for national and international action, Paris Unesco, 1975., str. 10)
Pojava informacijskih tehnologija, te povezan razvoj informacijskih nauka
utjede na oduvanje klasi6nih i nastajanje novih nosilaca informacija, kao
134
Arh iv i sti ka z a reg i stratu re
i na RMVOJNE OBLIKE ARHIVSKE TEORTJE I PRAKSE. Arhivisti ne6e

mo6i izbje6i intenzivni susret sa teor|om i praksom informacijskih nauka
u registraturama, jer 6e morati po5tivati postojanje arhivske gratle, koja
sadZati velik broj informacUa pohranjenih na novim nosaeima.
Registraturna i arhivska grada u registraturama i uloga arhivista
Registraturnu gradu, koja nastaje u radu kategoriziranih stvaralaca

(u registraturama) je potrebno duvati tako dugo, dok ista ima operativnu
vrijednost, te je neophodna za dokazivanje pravilno obavljenih postupaka
ili raznih tehnidkih, ekonomskih ili nekih drugih poslova. Nakon toga, kada
operativna vrijednost prestane, tada treba arhivista, a po potrebi jo5 neki
drugi strudnjak, da procueni, da li takva gracta ima trajan zna(aj za nauku ili
za kulturu.
Arhivska grada, za5ti6ena je Zakonom o arhivskoj gradi i arhivima (ili

drugim zakonima). To je ona dokumentarna grada, bez obzira na nosad
informacUa, koja je prema strudnim uputama odabrana i saduvana za dalje
naudno I kulturno proudavanje i svjedodenje.
U op6oj arhivskoj teoriji i praksi uzima se u obzir stanoviste, da je
arhivsko - strudno pitanje mogu6e rjesavati samo uz aktivno uaesie pravilno
strudno osposobljenih arhivista putem tijesne saradnje sa registraturama.
Osnovni elementi prfienosa znanja arhivista u registrature
Osnovni elementi prenosenja znanja arhivista u

registrature
(stvaraocima) oslanjaju se na odgovaraju6em proudavanju poslovanja,
nastanku arhivske i dokumentame grade, izvorima informacija, organizaciji
i odgovarajuioj tehnici. Potrebno je da, obrazovan arhivista uz pomoc
drugih strudnjaka, prenosi u registrature, dakle stvaraocima znanja, koja
osiguravaju ne samo validan sistem uspjesnog poslovanja sa registraturnom
graalom, nego i udinkovito, praktidno, uspjesno djelovanje arhivskih sluzbi
kod stvaraoca i nudenje najpovoljnijih usluga arhivaru u registraturama kod
ponovne upotrebe registraturne grade i radu te sluzbe opdenito.
Pravno - upravna rjeienja
Arhivista osigurava arhivskoj sluZbi kod stvaraoca, dakle registratura,

znanja, koja omogudava rad sluZbe. Upravno-pravna polazista sadr2e
navodenja op6ih, struCnih iarhivskih zakona te uredbi, u kojima su zastupljeni
elementi zastite registraturne iarhivske gracte te drugi standardi iupute, koje
su potrebni za uredivanje poslovanja sa gradom kod stvaraoca. pri tome je
135
neophodno odrediti i pravne funkcije ostalih, cjelovitih poslova, koje mora

registratura stvaralac, osigurati u vezi sa duvanjem gra(le u fizidkom i
-
elektronskom obliku, kao i proces i pretvorbu gratle, uvjete za odgovarajude
i
fizidko duvanje grade, stru6nu obradu uretlenje registraturne graale,
vottenje glavnih i pomoenih evidencija, postupci odabira registraturne grade
i utvrdivanje evidencija arhivske grade. Pravna rjesenja.ie potrebno odrediti, i
s obzirom na strudna osposobl.,avanja arhivara (zaposlenih) u registraturama,
postupke prijema gratle iz kancelarija, a kasnije postupak predaje arhivske
grade u nadleZni arhiv. Pravno-upravna rjeSenja su odrealena razli6itim
zakonima, koje arhivista mora poznavati te na njih upozoriti iuputiti arhivare.
Arhivista i obja5njenje definicija u registraturama
U op6em pridobivanju znanja potrebno je objasniti definicije. Npr.:sve o

registraturnoj gradi, koju oznadavamo kao originalnu i reproduciranu, pisanu,
crtanu, Stampanu, fotografiranu, filmovanu, fonografiranu, magnetnu, optidku
ili na drugi nadin zapisanu gradu. euvanje takve grade u arhivskim sluZbama
stvaralaca oznadena je u mnogim definicijama o tome sta je registraturna
grada (gore), sta je arhivska grada, Sta je aktivna graala, sta je poluaktivna
grada, sta je pasivna grada i sta je gracla koja nema vrijednosti.
Definicije je najbolje objasniti u pravilniku o radu arhivske sluZbe
u registraturama. U njima je moguce odrediti koja znanja treba arhivista
prenositi u registrature. Tu su odredbe o pravilnom nastanku, ozna6avanju,
odlaganju, predaji grade, te o zamjeni pretvorbi gratle, kao i o pravilnom
-
preseljenju graate iz kancelarija u prirudna skladi5ta, odnosno, u centralne
arhive stvaralaca.
Na podrudju fizidke zaStite grade, arhivista sa relativno dobrim
poznavanjem literaturete vrste, mo2e osigurati prijenos kvalitetnih informacija,
koje su veoma potrebne za dobro poslovanje arhivske sluZbe kod registratura.
Rje5enja te vrste idefinicije su u zakonima kao i u specijalnim standardima
prilidno dobro utvrdeni, ali ipak arhivista treba iz istih iskristalizirati ona znanja,
koja su arhivaru najpotrebnija kod odludivanja o tome, Sta je to registraturna, a
Sta arhivska graala stvaraoca, koja se duva u prostorijama, koje su zatvorene
iodvojene od drugih prostorija. ProstorUe moraju biti sigurne od eventualnog
prodora vode, bez plinskih, vodovodnih, kanalizacijskih idrugih instalacija. Te
prostorije - arhivska skladiSta, moraju biti zaSti6ena od izbijanja eventualnih
pozara, mogucih provala ili pristupa u prostorije neovlastenim osobama.
Arhivska skladista moraju biti opremljena sa odgovarajucom i kvalitetnom
elektridnom instalacijom i mogu6no5cu isklju6ivanja elektriane struje u svim
dijelovima priru6nih ili centralnih skladista. Oprema mora biti kvalitetna i
uradena prema standardima. Arhivista u registraturu prenosi znanje o dugom
136
Arhivi stika za reg i stratu re
idobrom odr2avanju iduvanju arhivske iregistraturne grade. Prostoriie, gdje

se grada 6uva, moraju odgovarati barem minimalnim standardima, o zaStiti
(kao sto je iskljudivanje elektridne struje), o procentu relativne vlaZnosti i
dozvoljene temperature, o pravilnom preuzimanju grade, o propisanom
odrZavanju distoce, o prozradivanju prostorija i drugo.
Posebnu pozornost arhivista u prijenosu znanja u registrature treba
posvetiti duvan.ju trajne arhivske grade. Pri tome .ie trajna graala ona, koju
ie stvaralac (registratura) nakon isteka odredenog broja godina predati
nadleZnom arhivu. Toj graali je potrebno posvetiti posebnu paznju, te ie
pravilno sloZiti u propisane arhivske kutije, izraditi pravilne natpise' opremiti
sa sadrzajem itd. Za tu gradu je potrebno na6i siguran poseban prostor.
Po pitanju vezanom za mikrofilmovanje iskeniranje grade, arhivista
mora imati uvijek pripremljene odgovore. U danasnje vrijeme su problemi
u vezi sa novim nosadima informacija, odnosno, u vezi sa zahvatom i
duvanjem grade u digitalnom obliku, veliki. Za odgovarajudu za5titu arhivske
i registraturne graale, koja je ve6 u originalu nastala u digitalnom obliku'
fizi6kom ili elektronsko-analognom obliku, stvaralac mora osigurati postupke
za odgovaraju6u zastitu grade, te za pouzdanu pretvorbu iste u digitalni
oblik. Ako se radi o registraturnoj gradi ti kriteriji su manje strogo postavljeni,
ali ako se radi o arhivskoj gradi, potrebno je sve to obaviti sa utvrclenim
sistemom, koji odreduje: - pravilnu za5titu i duvanje, - pripremu za prilem
unutarnjih pravila za za5titu i duvanje gratle u digitalnom obliku (ova se praksa
primjenjuje u Republici Sloveniji), - donoSenje i primjena internih pravila -
postupanje kod ulazaka u procese u skladu sa internim pravilima - promjene
i dopune internih pravila zbog promjene vazeeih propisa tehnoloskog razvoja,
poznavanje struke i utvrdivanja nedostataka kod internih nadzora i sli6no.
Arhivista prenosi znanje u registrature vezano za sreclivanje arhivske
gracte, ito se mora urediti; - prema strudnim nadelima, prema izvoru, porijeklu
iprvobitnom redu. Arhivska grada mora biti; - odloZena u arhivske kutiie,
- propisno prema jedinicama, koje sadrZe slijede6e informacije: tehni6ku
jedinicu, kutiju, registrator, arhivska jedinica, spis, predmet, dosije itd. Svaki
popis .iedinica se ozna6ava sa rednim brojem tehnidke jedinice idodaje
signatura ikratak centralni sadrZai. Arhivska tablica mora biti na svakoj
arhivskoj kutiji, te mora sadrZavati; - adresu stvaraoca, - odjeljak' - jedinicu,
- signaturu, - adresu, odnosno, kratak sadrZaj, - vrijeme nastanka, - obim
popisanog sadrZaja i oznaka nivoa popisa.
Arhivista prenosi znanje u vezi sa odabirom arhivske grade. Prije
svega; - odreduje stvaraocima pravnu podlogu za vrednovan.le i odabir grade
u skladu sa zakonima i podzakonskim aktima, te u skladu sa podruenim
i i
specifidnim zakonima nekim praktidnim iskustvima. Sudjeluje kod
sastavljanja listi (ili kod klasifikacijskih shema) grade sa rokovima duvanja i
137
\t
kod izrade popisa arhivske gratte (upute) i one registraturne grade, koja je
odredena za Skartiranje, jer joj je istekao rok duvanja.
. Arhivista moZe prenositi znanje iarhivaru, kojeg razlidito nazivaju
kao dokumentalistu, arhivskog radnika (arhivara) u'aihivskoj slu2bi kod
stvaraoca. Ovaj bi trebao imati najmanje zavrsenu srednju naobrazbu, u
posljednje vrijeme preporudujemo i prvi stupanj ili hogodisnji studU prema
Bolonji.
Arhivista prenosi u registrature znanja neophodna arhivaru za
provodenje postupaka zastite registraturne gratte, pri demu mora upozoravati;
- na postupke predavanja preuzimanja iste iz kancelarija u arhivsko
i
spremiste; - euvanje registraturne grade; - sredivanje grade u arhivskim
spremistima; izradi mikrolokacije i mreZnog plana i slidno. lsto tako, arhivista
prenosi znanje u registraturu vezano za postupak unistavanja dokumentarne
grade, pri demu upozorava na formiranje komisije, koje to unistavanje kod
stvaraoca odobrava i taj postupak treba stalno pratiti.
Arhivista prenosi u registrature i znanje o koristenju arhivske i
registraturne grade kod stvaraoca, jerje nesporno, da se u arhivima stvaraoca
duzi vremenski period duva kako arhivska, tako iregistraturna grada. lsta se
koristi i posuduje u procesu poslovanja grade prema propisanim postupcima,
te i hijerarhijskoj ljestvici, koji se odvijaju od pristupa arhivskih skladi5ta,
preko evidencija sa opisima koja grada se posuduje, preko informacija, ko
je posuduje, za5to je posuduje, te kome se posuduje sa popisom osoba,
telefonskim brojevima isli6no, sve zbog toga, kako bi, eventualno, arhivar
mogao insistirati na vra6anju te grade u arhivsko skladiste.
Osim toga, arhivista prenosi registraturama znanje io odludivanju i
poslovanju sa tajnim podacima, odnosno o reagiranju arhivara, kada se isti
nade u postupku izludivanja arhivske grade nadle2nom arhivu, Sto je uturdeno
arhivskim zakonodavsfuom. Kod ove aktivnosti se zapravo radi o obostranoj
koristi. Registratura se prema propisanom postupku odrekne duvanja
trajne graCle, a nadleZni arhiv preuzima u svoja skladista znadajnu arhivsku
gradu. To mora biti svakako predato nadleZnom arhivu prema uradenom
primopredajnom zapisniku, koji mora biti kvalitetno uraclen, sa primjedbama
da li u gradi postoje neki podaci, koje je potrebno, zbog osobnih informacija
ili drugih uzroka (tajni dokument), duvati pod posebnim uvjetima za5titl,
te tako osigurati tajnost, koja je propisana podrudnim zakonima, odnosno,
propisima, s obzirom na obaveze nadleznog arhiva zbog zahtjeva izruditelja
(stvaraoca) udinjenog pritikom predaje grade u nadleZniirhiv.
Zakljudak
Kod prenosenja znanja arhivista u registrature moZemo odekivati
138
Arhivistika za registrature
kvalitetne rezultate samo pod uvjetom, da se uspostavi izmedu arhiviste u

nadle2nom arhivu i arhivara kod stvaraoca registrature, odredeno medusobno
povjerenje, medusobno po5tovanje, a prije svega obostrano uvjerenje, da se
takvi kontakti izvode zbog kvalitetnog rada arhivske sluZbe. To osigurava,
sigurnost izaStitu arhivske grade, na naiin, da se registraturna grada 6uva u
takvom stanju, da je moZe stvaralac u relativno kratkom vremenu pripremiti
onima, koji tu registraturnu gradu trebaju za poslovanje stvaraoca islidno.
(Sa slovenaekog jezika prevela: Slavica Pavlovic)
Summary
When transferring knowledge of archivists in registries we can expect

quality results, provided that archivist in charge of archives and archivists in
registries have certain degree of mutual trust, mutual respect, and above all
mutual confidence, that such contacts are performed for high-quality archival
paper service. This ensures safety and protection of archival material, in
a way that the records kept in such condition that it can be in a relatively
short time prepared for those who need the current records for the business
creator and the like.
139
Jugoslav VELJKOVSKI
lstoijski arhiv Grada Novog Sada
PROBLEM VALORIZACIJE, ARHIVIRANJA I EUVANJA

MEDICINSKE DOKUMENTACIJE
(lskustva Istorijskog arhiva Grada Novog Sada]
Abstrakt: Cil7 rada jeda istakne na koje se sve probleme nailazilo prilikom
analize stanja arhivske grade medicinskih ustanova primarne zdravstvene
za1tite koje pokiva lstoijski arhiv Grcda Novog Sada i pojedini vojvodanski
arhivi. Kao glavni problem se lsk sta/,sa/o pitanje valorizacije medicinske
dokumentacije. Date su kratke definicije pojma medicinske dokumentacije,
podela i kriterijumi vrednovanja i istaknuti su uzroci i posledice nepostojanja
standardizovanih Lista kategorija. U prilogu je prikazana jedna orijentaciona
Lista kategoija, koja je bazirana kako na jedinstuenim metodoloikim
pincipima, statistiekim i medicinskim standardima (definicije, klasifikaciie i
nomenklature), koje propisuje Svetska zdravstvena organizacija, tako i na
temelji ma ran iji h isku stava.
KljuEne re6i: Medicinska dokumentacija, pimarna zdravstvena zaStita,

valoizacija, lstorijski arhiv Grada Novog Sada.
Uvod
Zdravstvena zastita predstavlja veoma vazan segment drustvenog

sistema jedne dr2ave i regulisana je nizom zakonskih propisa. Samim
tim, dokumentacija koja nastaje radom zdravstvenih ustanova predstavlja
kulturno dobro od posebnog dru5tvenog interesa. Propisima je utvrtlena
obaveza vodenja evidencija i dokumentacije u oblasti zdravstval. Medicinska
dokumentacija je znaiajna pre svega kao izvor informacija o stanju zdravlja
stanovni5tva, o pruZenoj zdravstvenoj za5titi, a ponekad, u sludajevima
sudskih sporova, npr. ima i snagu javne isprave. Paradoks se sastoji u tome
da i pored toga, nr u jednom zakonu ili podzakonskom aktu, i pored velikoga
broja propisanih evidencija, nigde se ne tretira pitanje vrednovanja ove vrste
dokumentacije. Kako se arhivska grada zdravstvenih ustanova nalazi i 6uva
van arhiva dugi niz godina i u vecoj ili manjoj meri se koristi u svakodnevnom
1 Najnoviji propisi iz ove oblasti u Republici Srbiji su: Zakon o zdravstvenoj zastiti ("S1. glasnik RS",
br 107/05), Zakon o evidencijama u oblasti zdravstva (,,S1. glasnik RS", br l2l98 i 37102), Pravilnik o
sredstvima za vodenje evidencije u oblasti zdravsfva (,,S1. list SRJ", br 6/2000).
140
Problem valorizacije ...
radu, pitanje uslova njenog duvanja i stepena sredenosti predstavlja predmet

velikog interesovanja arhivskih ustanova i ovom pitanju bi se trebala posvetiti
velika paZnja. Enormni porast kolidine zapisa koja se stvara svakodnevno i
nereSeno pitanje vrednovanja medicinske dokumentacije, dovodi u pitanje
ne samo postupak odabiranja arhivske grade iz registraturskog materUala.
Zdravstvene ustanove koje donose nepotpune liste kategorija registraturskog
materUala u kojima se medicinska dokumentacrja ne nabraja u potpunosti,
te razlidito vrednuju, ne brinu o uslovima duvanja (a to je opet posredno
vezano za pitanje valorizacije), dodatno oteZavaju poslove na za5titi arhivske
grade. U praksije 6esto ova dokumentacija izloiena nepravilnom arhiviranju,
propadanju, nestajanju i unistenju.
Pojam i podela medicinske dokumentacije
Postoji vi5e definicija Sta je to medicinska dokumentacija. Pod

medicinskom dokumentacijom, najde56e se podrazumeva izvestaj sa
nalazom i misljenjem lekara ili drugog medicinskog radnika, otpusno pismo,
prepis istorije bolesti zdravstvene ustanove u kojoj se osiguranik ledi,
specijalistidki i laboratorijski nalazi. Znaei, Medicinska
dokumentacija
je skup standardizovanih dokumenata u medicini koja imaju sudsko-
medicinski znadaj. lako se izraduju po Sablonu, njihov sadrZaj je dvostruko
personalizovan: sadrZe podatke o individualnom pacijentu, a lekar, farmaceut
ili tehnidar, svojim potpisom i peaatom ustanove garantuju njihovu tadnost
pod punom materUalnom i krividnom odgovorno5cu.
Prema postoje6im zakonskim odredbama medicinska dokumenacija
se deli na Osnovnu dokumentaciju ina pomo6na sredstva za vodenje
evidencija. Sa arhivistidkog stanoviSta najpodesnija je podela dokumentacije
u oblasti zdravstva - na dokumentaciiu u zdravstvu (sva dokumenta opsteg
-
tipa koja se odnose na administrativno finansijsko, kadrovsko iostalo
poslovanje zdravstvene ustanove) i na medicinsku dokumentaciiu u uZem
smislu gde se svrstavaju sva dokumenta koja sadrZe medicinske podatke
- zdravstveni karton, istorija bolesti. Medicinsku dokumentaciju je moguie
podeliti u nekoliko osnovnih grupa:
1. Prema naiinu nastajanja na primarnu (rezultat neposrednog
kontakta zdravstvenih radnika i pacijenata) i sekundarnu (izvedena
i
dokumenta nastala saZimanjem grupisanjem podataka iz
primarnih medicinskih dokumenata. Ova podela je bitna za valjanu
valorizaciju);
2. Prema uiestalosti koriS6enja na aktivne (6esto se koriste i
dopunjuju), poluaktivne (retko se koriste i dopunjuju) i pasivne (ne
koriste se);
3. Prema mestu nastajanja (primarna zdravstvena za5tita i
l4l
Jugoslav Veljkovski
stacionarna);
4. Prema mediju na kome su nastali (papirna dokumentacija,
biozapisi, rentgenski snimci i fotografiie); i
5. Prema zakonskoj regulativi na propisanu i nepropisanu.
Pri postupku valorizacue medicinske dokumentacije potrebno je uzeti

u obzir gore spomenutu podelu. Kriterijumi za valorizaciju treba da budu i:
- i
vrsta delatnost zdravstvene ustanove (ambulatna, stacionarna
dokumentacija);
- vrsta dokumentacije (osnovna, pomoina, statistidki izve5taji, interne
evidencije);
- vrsta povreda, oboljenja istanja;
- sadrUajna vrednost dokumenta (podaci od interesa za pracenje
zdravstvenog stanja, pravni uslovi koriseenja, podaci bitni za naudno -
istraZivadki rad);
- vreme nastanka ioperativna vrednost dokumenta;
- oblik i medu na kome je nastao dokument (papir, rentgen);
- dokumentacija koja se odnosi na karakteristicne sluEajeve ipoznate
li6nosti2.
Medicinska dokumentacija kao arhivska grada
Sagledavanjem problema zastite arhivske grade van arhiva na teritorUi

koju pokriva lstorijski arhiv Grada Novog Sada, kao glavni problemi namecu
se zaStita arhivske grade stvaralaca u procesu tranzicije izaitita medicinske
dokumentacije. Vode6i se hitno56u iobimom posla po pitanju za5tite arhivske
grade u procesu privatizacije i tranzicije, Arhiv je odredio mere i prioritete sa
kojima je ovaj problem donekle umanjen. Sa druge strane, problem valorizacije
i za5tite medicinske dokumentacije traje ve6 dugo, malo je konkretnih poteza
koji su uradeni u proteklih 40tak godina, kako u samom Arhivu, tako i u
arhivskoj sluZbi uopste. I pored znadaja i naglog porasta kolidine ove vrste
grade, jugoslovenska i srbijanska arhivistika se nije mnogo bavila strudnom
ekspertizom njene za3tite i nije dala odgovore na ovu problematiku.
Odretlena aktivnost je postojala, ogranidena na pojedine arhive koji
su pokusavali da daju resenja. Na seminaru arhivskih radnika Vojvodine
odZanom 1973. godine, prikazana je organizaciona struktura domova
zdravlja ibolnica i obradene su kategorije registraturskog materijala sa
rokovima 6uvanja. Kao rezultat ovog rada, Katona Pal je objavio Liste
kategorija registraturskog materijala za arhivsku graalu registraturski i
materijal.3 U listi je evidentirana medicinska dokumentacija po vrstama
2 Milii F. Petrovid, ,Za.itita i vllorizacija nedicihske dokumentctcije", Beograd 1995., 60-62.
3 KatonaPal, Liste kategorija registlatutskog hateriala zdra$tvene deldtnosli (uedicinske dokumen-
tacie) koji ie se trajno iuvdti kao orhi$ka grada i Lisla kategoria regislratuskog materiala zdrdvst-
142
zdravstvenih institucija, iona predstavlja do sada najpotpuniji prikaz ove

vrste dokumentacije. Najveci bO arhivskih radnika se i danas dr2e ove liste.
Ova lista, medutim, ne re5ava pitanje najobimnUe kategorije kod medicinske
dokumentac|e - zdravstvene kartone, koji su se idalje tretitrali kao arhivska
grada.
Arhiv Srbije je poku5ao da pitanje medicinske dokumentacije razre5i
u saradnji sa zdravstvenim radnicima i rezultat te aktivnosti je bio elaborat
"Zastita i valorizacija medicinske dokumentacije".a U elaboratu se definisu
delatnost i vrsta dokumentacije u zdravstvu, nabrajaju se propisi kojima
se reguliSe vodenje medicinske dokumentacije, evidencija i izvestaja. Na
kraju elaborata se daje predlog orijentacionih rokova euvanja medicinske
dokumentacije u zdravstvenim ustanovama. Kada se pogledaju orijentacione
-
fiste za primarni nivo zdravstvene zaStite Domove zdravlja, moZe se
videti da su autori otiSli u drugu krajnost ida gotovo nijedna kategorija nije
definisana kao arhivska grada. Tako se na primer zdravstveni kartoni imaju
duvati 10 godina od zadnje posete, Sto je neprihvatliivo, i po arhivistidkim i po
medicinskim principima.
eesto se 6uje pitanje da li je medicinska dokumentacija samo
dokumentarni materUal (registraturski materijal), koji ima svoju vrednost
samo na mestu nastanka, tj. Domu zdtav\a, ili je arhivska grada. Pri ovome
se ne dovodi u pitanje vaZnost ovih dokumenata. Medicinska graata je
koncipirana tako da omogu6i unapredenje kvaliteta rada preko kontinuirane
analize sadrzaja i kvaliteta medicinskih usluga, poslove na unapredivanju
zdravstva, naudno-istra2ivadki rad, itd. Ve6 smo u viSe navrata spomenuli da
propisi iz oblasti zdravstva godinama kontinuirano obavezu.ju zdravstvene
ustanove koju vrstu dokumentacue, odnosno obrazaca, su duzni da vode i
duvaju, a da istovremeno ne propisuju koliko se isti imaju duvati, Sto je dovelo
do enormnog povedanja kolidina medicinske dokumentacije, i potpunoga
gubitka razlike izmedu bitne dokumentacUe, one koja predstavlja arhivsku
gradu, od ogromnog broja dokumenata razliditog sadrZaja, forme i upotrebne
vrednosti. Prilikom strudnih nadzora nad postupkom zastite arhivske grade,
utvrcleno je da se u praksi votlenje medicinske dokumentacije ne primenjuje
na naein na kojije propisima odredeno. Obrasci se vode selektivno, desto su
u upotrebi obrasci iz starih Pravilnika.
U mecluvremenu su se pojavili zakoni i normativi koji daju novi pogled
na pitanje valorizacije. Zakoni o za5titi podataka o li6nosti i elektronskom
dokumentu daju elemente koji bi mogli pojasniti iolaksati resavanje ovoga
problema.
Podatak o liEnosti je svaka informacija koja se odnosi na fizidko lice,
bez ohzira na oblik rr kome je izraiena i na nosa6 informacije (papir, traka,
\)ene delatnosti (medicihske dokumentacie.) sa rokom iuwlnja,sremski Karlovci 1979.
4 Milii F. Petrovid, ,Zal'tita i v)lorirucia medicinske dokumentacije,., Beograd I995.
t43
Jugoslav Veljkovski
film, elektronski medij isl.). Medicinska dokumentacija sad2i podatke o

li6nosti koji podleZu lekarskoj tajni i s druge strane predstavljaju javnu ispravu
u sludaju spora kao sudsko-medicinski dokument.
Pojedini Domovi zdravlja su pre5li na vodenje elektronskog kartona
(e-kartona). e-Karton informacioni sistem za primarnu zdravstvenu za5titu
je skup vi3e aplikacija koje dine jedinstvenu funkcionalnu celinu potrebnu da
se kompletno zameni stari nadin vodenja kartona pacijenta. Daje mogucnost
da se svi izvestaji, propisani Zakonom o evidencuama, upisuju na jednom
mestu, u elektronskom formatu, sa mogucnoS6u Stampanja. Prednost
kori5cenja e-Karton informacionog sistema posebno dolazi do izraZaja pri
kreiranju zdravstveno-statistidkih izvestaja i evidencija koje viSe instance
zahtevaju od ustanova primarne zdravstvene zastite. Softver (bez obzl:,a
na proizvotlada) je otvorenog tipa i ima mogudnost prilagoalavanja u skladu
i
sa razvojem informatidkog dru5tva propisima. Manjkavost projekta, u
ovom trenutku, je dinjenica da je usmeren na sadainje i buduce poslovanje
zdravstvenih institucija, a ni u jednom Domu zdravlja se ne razmislja o
njegovoj upotrebi za unos i analizu dokumentacije iz ranijeg perioda koja
se nalazi u papirnom obliku. lsto tako veliki nedostatak je Sto elektronska
forma evidentiranja usluga iako odnedavno definisana zakonom, joS nigde
nije propisala kako treba da izgleda elektronski karton i koji podaci smeju da
se unose. Po zakonu, joS uvekje validan samo karton u papirnom obliku .
Problemi koji se javljaju prilikom za5tite medicinske dokumentacije
lstorijski arhiv Grada Novog Sada vrsi redovne obilaske svih

zdravstvenih institucija koje se nalaze na teritoriji koju pokriva. Ovom
prilikom cemo ostaviti po strani pitanje stanja arhivske gratle apotekarskih
ustanova i pojedinih specijaliziranih instituta. Domovi zdravlja provode
mere primarnog nivoa zdravstvene za5tite stanovni5tva; kao ambulatno,
dispanzersko, epidemiolosko i socijalno-medicinsko le6enje. Osnivaju se
na teritoriji jedne ili vise opstina. Kada se sabere koliaina dokumentacije
koja se nalazi na duvanju dobijamo iznos od preko 5.000 duZnih metara,
koji se nalazi u arhivama devet Domova zdravlja, a treba naglasiti da
osobe zaduZene za nd na za5titi arhivske graale u ovim Domovima
nemaju ta6nu predstavu koliko se jo5 pasivizirane dokumentacije nalazi po
seoskim ambulantama. Svi Domovi zdravlja imaju ustrojene Liste kategorija
registraturskog materijala sa rokovima 6uvanja i redovno dostavljaju prepise
arhivskih knjiga, kako je i utvrcreno Zakonom o kulturnim dobrima i vaZe6im
Pravilnicima o kancelarijskom poslovanju. Medutim, prilikom obilazaka
nadleZnog arhiviste zadu2enog za strueni nadzor nad arhivskom graclom
van arhiva, konstatovano je da se u svim Domovima redovno popisuje
144
opsta arhiva, dok se medicinska dokumentacua popisuje selektivno, tek po

njenom stizanju u arhivski depo. Nalaganje mera za popisivanjem celokupne
dokumentacue nastale radom Doma zdravlja se zavr5ava bezuspeSno po5to
ne postoji komunikacija na relaciji medicinski radnici- administrativni radnici.
Liste kategorija su, takoder, u delu predvidenom za nabrajanje kategorije
medicinske dokumentacije fragmentarne i nepotpune, neusagla5ene sa
vazecim propisima i sa razliditim rokovima 6uvanja.
Praksa na terenu je pokazala da zdravstvene ustanove koje se
nalaze pod nadleZno5iu lstorijskog arhiva Grada Novog Sada imaju velikih
problema u postupku vrednovanja, odlaganja i duvanja dokumentacije koja
nastaje njihovim radom. Kao primer koji potvrduje gore navedenu ocenu,
mogao bi se navesti Dom zdravlja u Novom Sadu, po5to se ovde neredovno
popisuje arhivska gracla, ne postoji lice zaduZeno za rad sa arhivom i grada
se nalazi u potpuno neuslovnim prostorijama, po podrumima i sklonistima.
Problem se ogleda, kako u njegovoj velidini (ogroman brojzaposlenih, sluZbi,
kao islo2ena organizaciona struktura u proslosti), tako iu kolicini arhivske
graare koja se skladi5ti po pojedinim domovima i ambulantama, nepostojanju
centralnog arhivskog depoa u koji bi se slivala arhivska grada nastala po
objektima, itd...
. -
Vrednovanje Polazeii od definicije medicinske dokumentacije -
dokumenta koja sadrze podatke iz oblasti medicine, vidimo da ona
predstavlja samo deo dokumentacije koji nastaje i duva se u zdravstvenim
ustanovama. Medutim, dok se pitanje vrednovanja, odnosno, rokova
auvanja opste dokumentacije tretira nizom normativnih akata, za
medicinsku dokumentaciju takve normative nema. Zakon obavezuje
zdravstvene ustanove da uredno vode medicinsku dokumentaciju i
evidencue, ali bez bliZih informacija o rokovima duvanja. lsti sludaj je i
u Zakonu o evidencijama u oblasti zdravstva (,,S1. glasnik RS", 12198
i i
371O2). Taksativno su nabrojani oblik sadrZaj svake nabrojane
evidencije, bez rokova duvanja. Nejasna tumaaenja pojedinih dlanova
iz ranijih zakona (,,Podaci koji se uvode u evidencije iuvaju se kao
podaci od trajne vrednostf'), dovode do stava da se sve mora duvati
trajno, osim interne dokumentacije. Na terenu je primeceno i da postoji
problem neusaglaSenosti u kori5ienju naziva dokumenata, koji se
razlidito nazivaju od Doma do Doma. Problematidan je iveliki broj kopija
obrazaca, protokola, knjiga i evidencija koji se sadinjava za istu vrstu
tretmana, a koji posle samo eini zabunu prilikom arhiviranja inepotrebno
zauzima prostor. Treba naglasiti da postoji veliki jaz izmedu razmisljanja
arhivista imedicinskih radnika po pitanju rokova duvanja. Rezultat ovih
nedoumica je da su Liste kategorija u Domovima zdravlja nepotpune i
neusaglaSene.
. -
Kadrovski problemi Radnici zdravstvenih ustanova koji su
145
Jugoslav Veljkovski
zaduzeni za poslove arhiviranja, po pravilu su iz opste sluzbe i imaju

loSu komunikaciju sa medicinskim radnicima. Veeina njih su radnici
pisarnice kojima je rad sa arhivom nametnut sistematizacUom, dok su
u dva sludaja poslovni sekretari Domova osobe koje su neposredno
zaduiene za rad sa arhivskom gradom. lz tog razloga, oni uredno
popisuju deo registraturskog materijala nastalog radom OpSte sluzbe,
dok se medicinska dokumentacija popisuje selektivno i prema pojedinim
sluaajevima, najdesde prilikom oslobadanja smestajnoga prostora za
tekucu dokumentaciju. Kako su naj6e56e u pitanju kadrovi koji rade u
pisarnicima, nestrudni su po pitanju prepoznavanja vrsta medicinske
dokumentacije, a pogotovo njenog vrednovanja. lntervencije nadle2nog
arhiva kod direktora tih ustanova do sada nisu davali rezultate, poSto su
po pravilu lekari, koji i pored sve dobre volje, imaju razumevanje samo za
deo nastale grade, kartone i protokole bolesnika npr., ni sami ne znajuci
kako reSiti pitanje valorizacije.
. Sme5tajni prostor - Medicinska dokumentacija se zbog velike kolidine
po pravilu duva u neodgovarajudim prostoruama. Svi arhivski depoi
Domova zdravlja koji se nalaze pod nadleznoseu lstorijskog arhiva
Grada Novog Sada su premali za postojecu dokumentaciju, neuslovni,
,,privremeno re5enje", neadekvatno opremljeni, itd. Samo jedan se ne
nalazi u podrumskim prostorijama, ali u njega se odlaZe samo opSta
arhiva i protokoli bolesnika, dok se pasivni zdravstveni kartoni nalaze
po ordinacijama. U proslosti je bilo vise sludajeva da se podrumske
prostorije nadu na udaru podzemnih voda, sto je dovelo do delimidnog
uni5tenja arhivske grade. Nedostatak sme5tajnoga prostora uslovio je
da se veliki broj zdravstvenih kartona duva u ambulantama. Nereseno
pitanje rokova duvanja dovodi do situacije da se pored bitnih evidencUa,
poput zdravstvenih kartona odlaZu i mnogobrojne druge evidencije, desto
duplirane i nepotrebne.
Predlog mera za prevazilaienje problema:
- Seminari za osoblje zaposleno na poslovima arhiviranja. Samo

kontinuirani rad arhivista izaposlenih u zdravstvenim ustanovama
moZe doprineti potpunom sagledavanju problema i postepenom
ispravljanju svih navedenih rezultata;
- Dono5enje orijentacionih lista kategorua sa rokovima duvanja koja bi
se nakon toga dostavljala zdravstvenim ustanovama na eventualnu
i
daljnju korekciju usagla5avanje. Te5ko je primeniti kona6ne i
jedinstvene rokove duvanja za svu medicinsku dokumentaciju. Zato
bi trebalo pri valorizaciji dokumentacije, iskusni medicinski stru6njaci
146
da imaju odludujuCu red. Sve obimnija medicinska dokumentacija

oteZava pristup informacijama i evidentno utide na organizaciju i
efekte rada zdravstvenih organizacua. Ni u zemljama u susedstvu,
gde su se Zakonom o arhivskoj gradi i arhivskoj sluZbi nadleZna
Ministarstva obavezala da donesu orijentacionu gransku listu, to se
nije jo5 dogodilo;
- Prebacivanje na drugi med| - mikrofilm ili digitalni zapis. Ve6 smo
govorili o e-kartonu. Softveri se mogu prilagoditi da omoguce unos
i skladistenje podataka nastalih u prethodnom periodu i za koje se
smatra da predstavljaju arhivsku graalu. Poduhvat koji bi u podetku
i
zahtevao velike troskove, materijalne kadrovske, dug period
realizacUe, ali bi omogudio jedno resenje, kojim bi se mogli usaglasiti
arhivistieki i medicinski standardi, optimalno re5iti pitanje sme5taja,
arhiviranja i duvanja za najveci deo medicinske dokumentacije.
Preduslov za ovo je sto brze uskladivanje zakona iz oblasti zdravstva
sa novim informati6kim tehnologijama, gde bi se ispoStovali standardi
u vezi sa pitanjima zastite podataka o lidnosti io elektronskim
dokumentima.
Zakljuiak
Medicinska dokumentacija predstavlja set standardizovanih

dokumenata koji imaju dokazni medicinski znadaj. Cilj ovog rada je da
istakne probleme koji se sreeu pri analizi arhivskog materijala medicinskih
institucija primarne zdravstvene zastite u lstorijskom arhivu Novog Sada ijoS
nekim vojvodanskim arhivima. Rad da.je kratak prikaz koncepta medicinske
dokumentacije, klasifikacije i kriterija vrednovanja, te naglasava uzroke i
posljedice manjka standardizirane liste kategorija. Dodana je i predloZena
kategorizacija stvorena u saradnji sa arhivima.
Summary
Medical documentation means a set of standardized documents in

medicine that have forensic medical significance. The aim of this work is to
point out that all problems encountered during the analysis of archival material
medical institutions of primary health care covered by the Historic Archives of
Novi Sad and some Vojvodinian archives. Work gives a brief definition of the
concept of medical documentation, classification and evaluation criteria and
highlighted the causes and consequences of the lack of standardized list of
categories. Attached is a proposed list of categories created with cooperating
archives.
147
Eduard ZALOSHNJAI
Generalna direkcija arhiva (DGA) u Albaniji
SINTEZA PRAKTIENOG RADA VALORTZACIJ E

VEZANE ZA ORGANIZACIJU POSLOVA EKSPERTIZE
DOKUMENATA U ARHIVIMA
Abstrakt: U radu se govori o postupku valorizacije ragistraturne grade u

Republici Albaniji, gdje su istaknute osnovne karakteristike ovog za arhivsku
struku vaZnog procesa. Proces valorizacije je utvrden posebnim odredbama
arhivskog zakonodavstva. Ovim odredbama propisana je valoizacija
dokumentacije, provodenje procesa odabiranja i i ueivanja dokumenata
kojima su rokovi iuvanja istekli. Rijed je o vaZnim i odgovomim struinim
pitanjima koja zahtijevaju odredene kvalifikacije i iskustva izvri;ilaca.
Kljudne rrledi: Valorizacija, Lista kategorija Cuvanja dokumenata,

Generalna diekcija arhiva Albanije, Skafiiranje dokumenata, arhivsko
zakonodavstvo.
Uvodne naznake
Proces valorizacije (utvrclivanja vrijednosti iuvanja grade) ima za cilj

odabrati sve one dokumente, za koje ne postoji vi5e nikakav interes niti imaju
neku vrijednost, a saauvati sve one dokumente koji predstavljaju veliki znadaj
za administraciju i historiju.
Valorizacija u arhivima se vrsi da bi se rijesila dva osnovna problema:
- smjeStaj (depoi, police, itd.) i
- upravljanje dokumentacijom.
Smanjujudi kolidinu dokumenata, smanjujemo fizidki prostor za smje5taj
(depoi), smanjuju6i takotler i troSkove odrZavanja, ali iznad svega ovaj
proces pobolj5ava kvalitet dokumenata koji se duvaju hajno povedavajuci
tako i samu eflkasnost njihovog kori5tenja.
Osnovni princip valorizacije je saduvati limitiranu kolidinu dokumentata
koji sadrze najvaznije informaciie.
Proces valorizacije dokumenata je jedan od najvaznijih i najdelikatnijih
momenata u upravljanju arhivima.
Ekspertiza radi odredivanja modaliteta valorizacije dokumenata,
posebno unistenja dokumenata, je nepovratna operacija, koja se bazira na
znanju i naucnim kriterijima vezanim za dokumente. Proces, neizostavno,
I Generalni inspektor Generalne direkcije arhiva Albanije (DGA)
148
Sinteza praktienog rada ...
ukljuduje saradnju izmetlu arhivista, administrativnih eksperata koji stvaraju

dokumente i naudnih istraziva6a za odredena polja istraZivanja.
Zakoni i normativni akti (odluke, regolamenti i direktive) moraju predvidjeti
i
modalitete apliciranja nadleZnosti vrijednosti duvanja uni5tavanja i
(otpisivanja) dokumenata.
Albansko zakonodavstvo
U Albaniji je donesen Zakon,,Za arhive"'? i isti obuhvata valorizaciju i

unistenje dokumenata u vise dlanova, poput slijededih:
- dl. 15. stav 1 : Generalna direkcija arhiva (DGA) odretluje struane norme,
tehnike i metodologije za sve arhive uAlbaniji.-., a u tadci 3. ,,Pravilnik usvojen
od strane ove Direkcije, i postivanje i primjena ovog zakona, je obavezuju6a i
primjenjuje se u cijeloj arhivistidkoj mrezi u zemlji".
- el. fi., ta6ka 3: ,,u DGA funkcioniSe Centralna komisija za ekspertizu
(CCE), koja ie provjeravati i odobravati evidencije dokumenata predlozenih
za unistenje, prema prijedlogu odluke strudnih komisija koje rade pri
dr2avnim institucUama i koje su u obavezi da isporuduju svoju dokumentaciju
Centralnom drzavnom arhivu (ACS)".
- 61. 7, odjeljak 1 : Odredivanje vrijednosti i roka isteka 6uvanja dokumenata
u arhivima drZavnih institucija je utvraleno od stru6nih komis|a koji rade u
tim institucijama. Odluke koje oni donose deflnitivno se potvraluju od strudne
komisije koja radi u nadleZnim arhivima vi5eg nivoa, opisanim u odjeljku 9
ovog zakona. Odjeljak 2: ,,Uni5tenje dokumenata, kojima istide rok auvanja,
se pokrece od strane institucUa koje njima upravljaju, prema pravilnicima
odredenim od Generalne direkcije arhiva (DGA)".
Pravne odredbe za Arhive u RepubliciAlbaniji, u Pravilniku o upravljanju
administrativnom dokumentacijom u i
drzavnim ostalim ustanovama,
definiraju slijedece:
- il. 32:. U svakoj drZavnoj i ostalim ustanovama, prema uputstvima
vlasnikaformira se strudna komisija. U istoj udestvuju strudnjacisa iskustvom u
kljuCnim sektorima, kao arhivisti. Strudna komisija treba da bude sadinjena od
najmanje pet shudnjaka. Komisijom predsjedava direktor ili njegov zamjenik.
Aktivnosti komisije se vode prema osnovnim kriterijima o valorizaciji koji
su definisani u va2e6im pravilnicima, metodidkim instrukcijama Generalne
direkcije Arhiva. U kompletiranju poslova valorizacije osnovnu ulogu imaju
Liste valorizacije sa rokovima 6uvanja dokumenata.
Sastavljanje i odobravanje Liste sa rokovima duvanja dokumenata
za odredene oblasti, sa zadatkom utvrdivanja historuske vrijednosti za
naciju (lSN) je pravna obaveza Generalne direkcije arhiva, koja proizilazi
2 "51. list Albanije",br 9154, od 6.1L2003.
\49
Eduard Zaloshnja
iz Zakona ,,Za arhive"3 (61.3., tadka 2), koji definira nazive dokumentata koji
-
aine Nacionalni arhivistidki fundus (dokumenti ISN E.Z.), publikovan od
Generalne direkcije arhiva ijedinstven je u cijeloj arhivistidkoj mre2i u zemlji.
Lista kategorija gdje su odredene vrijednosti duvanja dokumenata,
ukljuduju6i znadaj, ulogu i mjesto koje zauzimaju u javnoj administraciji ili
privatnom sektoru, koje stvaraju ili su naslijedili arhivi, nije praksa, koja se
vrSi samo u Albaniji. Slidnu praksu koriste i arhivistidke sluZbe u zemljama
koje imaju bogatu hadiciju ipraksu u ovoj oblasti, kao Sto su Francuska,
Italija i druge zemlje.
Da bi konkretno orijentisali posao koji se izvodi prilikom izrade liste sa
istekom roka duvanja dokumentacije u institucijama razllditih nivoa, predstavit
6emo neke linije vodilje koje se odnose na modalitete sadtZaja iorganizacije
poslova.
sta 1e tista rokova za cuvanje dokumenata (lSN)?
Lista kategorija duvanja dokumenata (lSN) je spisak dokumenata sa

projektom smjeStaja u depozite je odobrena od Generalne direkcije arhiva
(DGA) iima obavezujudi karakter za cijelu arhivistidku mre2u u zemlji,
kada je u pitanju valorizacija dokumenata. Ova lista se dijeli u 13 sekcija,
11 podsekcija i483 kategorije dokumenata, koje predstavljaju najznadajnija
uputstva.
Aktivnosti drZave i drustva uopie, odretluju vrstu, teme iargumente
dokumenata koji se stvaraju ili su naslijedeni iduvaju se u arhivima. U
sprovodenju Zakona "Za arhive"a u listi kategorija su zastupljeni ne samo
administrativni dokumenti, nego i oni tehnidko-naudnog, audio-vizuelnog
ili digitalnog karaktera. U korespondenciji sa konceptom Nacionalnog
arhivistidkog fundusa, po prvi puta u ovu listu su ukljudeni i dokumenti za
kategorije iz oblasti odbrane, nacionalne sigurnosti i reda.
S obzirom da na5a zemlja joS uvijek nema dovoljno iskustva u votlenju/
.uvanju dokumenata stvorenih od strane nevladinih ustanova (politi6ke
stranke, nevladine organizacije, poduze6a i sl.) smatrano je da obveza
mo2e biti stvorena u 6lanu o ukljudenju u listu, dokumenata koji proizilaze
od odvojenog traktata (ili tretirati odvojeno). Odludeno je tretirati posebno
dokumente koji nastaju radom ovih subjekata samo ako su isti vezani za
alanove ukljudene u listu.
Svaka odrednica koja se odnosi na dokumente moze pripadati dvjema
odvojenim kategorijama:
A. Dokumenti, diji sadrZaj odralava glavni cilj vodenja i funkcionisanja

3 "Sl. list Albanije",br 9154, od 6.11.2003.
150
Sinteza praktiinog rada ...
institucije. Ovi dokumenti se duvaju trajno.
B. Dokumenti, koji se generalno definiraju kao prateii dokumenti ili
periodidni dokumenti. Obidno su tretirani kao dokumenti koji imaju
odreden/privremen rok duvanja.
euvanje na duzi period dokumenata ukljudenih u ovu kategoriju

(kategorija B)je odredeno od minimalnog do maksimalnog trajanja, npr.: od
5 do 10 godina. Ovo znadi da u listama dokumenata sa rokovima duvanja,
koji vaZi za sve institucije, minimalni period duvanja (u primjeru gore, od 5
godina) ne mo2e biti skraien. NepoStivanje ovog roka podlijeZe zakonu o
fi skalnoj odgovornosti.
Suprotno se de5ava sa maksimalnim periodom duvanja (u primjeru

je bilo 10 godina). U skladu sa potrebama bilo koje institucije, stvaratelja
dokumentacije, ovaj rok se mo2e i poveeavati. Kod odretlivanja rokova
duvanja dokumenata, u sludaju utvrdivanja nedostatka dokumenata iz
kategorije A iz liste kategorija, mogu se duvati na duZi period, odredeni
dokumenti iz kategorije B.
Postupak sastavljanja i
odobravanja konkretne liste sa rokovima
Cuvanja dokumenata ISN u institucijama i demu sluZe?
Na osnovu Zakona "Za arhive"s, alan 7 koji se odnosi na odrealivanje

vrijednosti i roka duvanja dokumenata u arhivima drZavnih institucija utvraluje
da je taj posao u nadleZnosti stru6ne komisije koja funkcioniSe u okviru istih
institucUa. U tehnidkim i metodoloSkim normativima sluZbe za profesionalno
arhiviranje u Republici Albaniji (dl. 32. i 61. 33.) odredeno je da ,,U svakoj
ustanovi drZavnoj i drugim, prema naredenju vlasnika iste, obrazuje se
strudna komisija". Struena komisija na osnovu liste kategorija priprema
konkretnu listu sa rokovima duvanja dokumenata.
Za stvaranje liste sa rokovima 6uvanja konkretnih dokumenata odredene
institucije, arhivista u saradnji sa zainteresovanim sektorom, odreduje
kategoriju, vrstu sadrZaja dokumenata koji se stvaraju tokom rada institucije,
vode6i raduna o njihovoj osobenosti. Osim sugeriranja liste kategorua za
rokove duvanja dokumentata od lSN, potvrdene od Generalne direkcije
arhiva (DGA), koriste se i druge zakonske odrednice, liste sa konkretnim
rokovima duvanja dokumenata, inventari dosijea, planovi rada institucija i sl.
Lista sa konkretnim rokovima duvanja dokumenata, za razliku od
Liste kategorija, je odrealena na osnovu polja aktivnosti, ili na osnovu
organizacione strukture institucije, koja moZe biti sa6injena od direktora,
sluzbi, filijala, sektora, ureda i sl. Konkretna lista, uopiena je i dinamidna.
Ona je sklona promjenama svaki puta kada institucija izvrSi promjenu u
l5l
Eduard Zaloshnja
vlastitoj organizacionoj strukturi.

Opii principi valorizacije dokumenata su metodolo5ka baza za nzvq
posebnih lista sa rokovima cuvanja dokumenata, koji su op6eprihvatljivi
i u drugim arhivima u svijetu, po5to proizilaze iz sadilnih karakteristika
dokumenta, prema ljestvici institucionalnog znadla, njihovoj vrsti, vremenu
nastanka i sl.
Kriteriji za valorizaciju dokumenata u stvaranju konkretne liste su
specifidne karakteristike kojima se odrecluju dokumenti ukljudeni u istu. Neki
od ovih kriterUa imaju univezalnu vrijednost. Nesto se mijenja pod uticajem
razliditih faktora kao sto su razvoj drzavnog aparata, proces dokumentacije,
obim dokumenata i sl. Prema historijskim uslovima, pada vrijednost jednih,
a naglasava se vrijednost drugih dokumenata. Uopceno, u valorizaciji
dokumenata koji su ukljudeni u konkretnu listu sa rokovima duvanja
dokumenata, zajednidki kriteriji koji se koriste su:
- Znadal institucija stvaratelja dokumenata,

- SadrZaj dokumenata,
- Stepen ponavljanja informacija u dokumentima,
- Autentidnostdokumenta.
Stvaranje iorganizacija konkretne liste sa rokovima 6uvanja dokumenata

se odvija na slidan nadin kao i stvaranje liste kategorija, sa razlikom da
organizacija u ovom sludaju, tj. konkretne liste se 6ini prema organizacionoj
strukturi. Na drugom mjestu u kategoriji B (dokumenti sa privremenim rokom
auvanja) konkretna lista sa rokovima duvanja dokumenata je konkretno
odredena, na primjer: 5 godina, 10 godina, 15 godina itd.
Konkretne liste sa rokovima duvanja dokumenata imaju vrlo zna6ajnu
ulogu za vodenje i duvanje dokumentacije. lsta moZe sluziti i kao orijentaciona
Sema za klasifikaciju dokumenata. Veoma je vaZno da izrada lista bude
sadinjena u saradnji izmedu arhivista idrugih aktera institucije, tj. eksperata
iz razliditih polja djelovanja. Ovo pozitivno djeluje na nivo kvaliteta konkretne
liste, ali u isto vrijeme, stvara iskustvo navike automatiziranog rada unutar
procesa vodenja/rukovanja dokumentima.
Arhiv u drZavnoj ili drugim institucUama svake godine kontrolira
dosijee kojima je istekao rok euvanja, te nakon mi5ljenja nadleZnih sektora
priprema spisak dokumenata za Skartiranje koji mora biti odobren od strane
strudne komisije i vlasnika/direktora same institucije. Strudna komisija nakon
pregleda odvojenih dokumenata za uniStenje moZe produziti rok duvanja
dokumentima, ako utvrdi da operativna vrijednost istih nije istekla.
Valorizacija rokova auvanja dokumenata u Albaniji ima za cilj:
- ueiniti proces jednostavnim, sistematidnim, kontinuiranim i automatskim,

sprjedavaju6i subjektivnost,
152
Sinteza prakti1nog rada ...
- poveiati broj aktera u ovom procesu, arhivista administracija.
Kriteriii i principi za valorizacUu dokumenata su:
- Princip jedinstvenosti, predmet dokumenta se posmatra kao jedinstven

sa drugim dokumentima.
- Princip mecluzavisnosti, koji se odnosi na meduzavisnost drZavnih
institucUa u piramidi, onemogu6avaju6i ponavljanje dokumenata sa istim
sadrZajem.
- Princip uvidanja kompleksnosti ima za cilj voditi raduna o dinjenicama,
sadrZa.ju, vrsti dokumenta, tehnologiji proizvodnje i formalnim elementima
dokumenta itd.
- Uzorci dokumenata, specifidnih po svojoj prirodi, su uglavnom klasificirani
sa privremenim rokovima 6uvanja.
Historijska revalorizacija nekih kategorija dokumenata (zvanidni
dokumenti, dokumenti stuoreni od javnosti) ukljuduje posebno znatlan
princip u kome su radikalne promjene udinjene u ekonomskom ipolitidkom
sistemu.
Procedura rada pri Skartiranju dokumenata je slijede6a:
- Ne mogu biti Skartirani dokumenti koji nisu klasificirani ni inventarisani.

- Uloga arhiviste je vrlo va2na: uporeduje, argumentira, pokrece zvanidnu
legalnu proceduru i predlaze je za odobrenje.
- Organi koji odluduju (strudne komisije): kontroliraju izvrSene procedure
i odobravaju prijedloge sadinjene od arhvista. Dokumenti koji se dostavljaju
Centralnom drZavnom arhivu odluku o odobrenju Skartiranja dokumenata
izdaje Centralna shudna komisija pri DGA.
Zakljudci
ValorizacUa rokova duvanja dokumenata je jedan subjektivan proces,

ali se dini na osnovu naudno-objektivnih kriter'rja. eitav proces se odvUa na
osnovu vaZedih zakonskih odredbi. Valorizacija dokumenata je najdelikatnija
aktivnost u oblasti arhivistike i zahtjeva neophodne kvalifikacue i iskustvo.
Valorizacija i proces Skartiranja su nepovratni te se upravo zbog toga zahtjeva
rigorozan pristup kod izvr5enja va2e6ih pravnih procedura.
( Sa italijanskog jezika prevela: HatidZa Fetahagi1)
153
Eduard Zaloshnja
Summary
Valorisation of periods of storage of documents is a subjective

process, but it is done on the basis of objective scientific criteria. The entire
process takes place on the basis of applicable legal provisions. Valuation
of documents is a delicate activity in area of archiving and requires the
necessary qualifications and experience. Valuation process is irreversible
and because of that it requires a rigorous approach to the enforcement of
applicable legal procedures.
Cirkulacija dokumenata od institucija stvaratelja dokumenata u arhivima
ARKIVI at
C
z.
xC"
6
z.
fl
ffi 1
x
2
m
KLASIFIKIMI
ffi
.li>
RUAJTJA DHE ADMINISTRIMI
ASGJESIMI
&
v )rnry/
154
KreSimir IBRISIMOV|C
DrZavni arhiv u Slavonskom Brodu
VAZNOST SREDIVANJA GRADTVA PRILIKOM

STEEAJA/LIKVIDACIJE
Abstrakt: Uslijed problema koji se javljaju sukladno smanjenju opsega

rada igubitka tr2iSta, dolazi do otvaranja steiaja nad steiajnim duZnikom.
U takvoj situacui bitno je definirati status arhivskoga gradiva. Najeeile je
gradivo u takvoj situaciji u nesredenom stanju te je bitno pristupiti sredivanju
gradiva. Bitno je odvojiti trajno gradivo i ono koje se mora iuvati od gradiva
koje se moze izluiiti. Cijeli proces se odvija u suradnji s vîe subTekata
ukljuiujuCi sudove, jedinice lokalne samouprave iine koji mogu zbrinuti
navedeno gradivo. Bitno je osigurati novi smjeitaj gradiva te osigurati daljnju
brigu gradiva sukladno arhivskom zakonodavsfuu. Navedeno gradivo predaje
se nakon likvidacije imatelja u osiguran prostor, bilo u prostore Arhiva, Suda
ili jedinice lokalne samouprave.
Kljuane rije6i: Sretlivanje, arhivsko i registraturno gradivo, smje5taj

gradiva, predaja gradiva, izludivanje, stedaj, likvidacija.
Uvod
Uslijed promjene drustveno-politidkog sustava u Republici Hrvatskoj,

te ratnih dogadanja, dolazi do reorganizacije, a ponegdje ido ga5enja
dotadaSnjih gospodarskih subjekata. Mnogi dotada5nji gospodarski subjekti
zapadqu u te5koie napose u vrijeme ranih devedesetih godina pro5log
stoljeca. Dotadasnji poslovni procesi i plasiranje proizvoda na trZiste dolazi
u pitanje, te pojedini gospodarski subjekti dolaze u krizu poslovanja. Opseg
djelovanja se smanjuje, broj radnika takoder i poduze6e pada u probleme i
gubitke. Kada poduzece vise nije u mogucnosti plaiati obaveze dolazi do
otvaranja stedajeva a ponegdje i do likvidacua poduze6a.
Budu6i da uslijed posvema5nje promjene poslovne organizacije ista
utjede ina arhivsko poslovanje, pojavljuje se problem dezorganizacije i
manjka brige za gradivo. VaZnost sredivanja gradiva u takvoj situaciji od
viSestruke je vaznosti za o6uvanje gradiva tih poslovnih subjekata. Arhivsko
gradivo koje nastaje poslovanjem gore navedenih poslovnih subjekata,
imatelja arhivskoga gradiva, ima trostruku vaZnost.
155
Kreiimir lbriSimovi6
Prvi segment vaZnosti takvog gradiva je gradivo povijesno-kulturolo5ke

vrijednosti kojeg prostorno ima i najmanje. Vrijednost oduvanja takvog gradiva
je ponajvi5e u moguCnosti pregleda djelatnosti iopsega poslovnih subjekata i
valorizacije njihovog prinosa stvaranju arhivskoga gradiva vaznog za prostor
nadleZnosti pojedinog drzavnog arhiva.
Drugisegment vaznostitakvoga gradiva je dio g rad iva v aZan za odrzarye
djelatnosti i votlenje poslovne politike pojedinog poslovnog subjekta, imatelja
arhivskoga gradiva.
Tre6i segment je arhivsko gradivo koje se odnosi na dio kadrovske i
personalne dokumentacije kojim radnici ostvaruju svoja prava.
Nastojat 6u u daljnjim redovima prezentirati pojavu potrebe sredivanja
i oduvanja arhivskoga gradiva u spomenutoj specifidnoj situaciji, te izloZiti
kratak pregled stedajeva i likvidacija na prostoru nadleznosti DrZavnog arhiva
u Slavonskom Brodu.
Zakonske odredbe
Zakon o arhivskom gradivu i arhivima (Narodne novine br. 105/1997.,

6412000. i 65/2009.) odretluje da su arhivsko gradivo zapisi ili dokumenti
koji su nastali djelovanjem pravnih ili fizidkih osoba u obavljanju njihove
djelatnosti, a od trajnog su znadenja za kulturu, povijest i druge znanosti, bez
obzira na mjesto i vrijeme njihova nastanka, neovisno o obliku i stvarnom
nosadu na kojem su saduvani. Arhivsko gradivo nastaje odabiranjem iz
registraturnoga gradiva. Odabiranje je postupak kojim se iz registraturnoga
gradiva, na temelju utvrdenih propisa, odabire arhivsko gradivo. Stvarateljima
arhivskoga i registraturnoga gradiva smatraju se pravne ili fizidke osobe
dijim djelovanjem i radom ono nastaje. Privatnim arhivskim gradivom smatra
se arhivsko gradivo nastalo djelovanjem privatnih pravnih i fizidkih osoba,
ukoliko nije nastalo u obavljanju javnih ovlasti ili u obavljanju javne sluZbe i
ako nije u dr2avnom vlasni5tvu.
Prema Pravilniku o vrednovanju, te postupku odabiranja i izluiivania
arhivskog gradlva (NN 90/02) vrednovanje je postupak kojim se procjenjuje
vrijednost zapisa i utvrduje rok do kojega 6e se duvati odredena vrsta gradiva
ili jedinice gradiva, te se odreduje postupak sa svakom vrstom odnosno
jedinicom gradiva po isteku roka duvanja. Popisi gradiva s rokovima duvanja
utvrcluju se radi postupka odabiranja i izlu6ivanja. Poseban popis je popis
gradiva s rokovima duvanja koji sadrZava sve vrste gradiva koje je nastalo
ili nastaje djelovan.jem odredenoga stvaratelja, a izraduje se sukladno
razredbenom nacrtu.
S obzirom na prava i obveze stedainog upravitelia sukladno Steialnom
zakonu (NN 4411996.) oroizlazi da je stedaini uoraviteli odoovoran za
156
Vaznost sredivanja gradiva prilikom steiaia/likvidacije
cjelokupno arhivsko iregistraturno gradivo stedainog duZnika. oa shodno

tome. osigurava da se arhivsko gradivo stedainog duznika oreda nadleznom
arhivu.
Prema odredbama dlanka 15. Pravilnika o predaii arhivskoga gradiva
arhlvlma (NN 63/2004.)jasno je odredeno: Odredbe ovoga Pravilnika primie-
njuju se iu sludaju stedaja ili likvidacue javnopravne osobe kada nije poznat ili
ne postoji pravni sljednik. Pravna osoba koja provodi stedaj, odnosno, izvodi
statusnu promjenu javnopravne osobe, mora prije podetka postupka o tome
obavijestiti nadle2ni arhiv ipobrinuti se za odabiranje ipredaju arhivskoga
gradiva arhivu u skladu sa Zakonom i Pravilnikom o vrednovanju arhivskoga
gradiva.
Prema odredbama dlanka 1 . stavka 2. Pravilnika o vrednovaniu (NN
9012002.) tretman javnog arhivskoga gradiva ima i privatno: Odredbe ovoga
Pravilnika odnose se na sve stvaratelje i imatel.ie javnoga arhivskoga gradiva
u smislu dlanka 5. Zakona o arhivskom gradivu i arhivima (NN 105/1997.)
koji navodi: "stvaratelji javnoga arhivskog i registraturnoga gradiva duZni su
o svom osnivanju, te o promjeni statusa i ustrojstva izvijestiti nadleZni drZavni
arhiv radi davanja misljenja o postupanju s gradivom, kao i na stvaratelie i
imatelje privatnoga arhivskoga gradiva upisane u Upisnik vlasnika i imatelja
privatnoga arhivskoga gradiva sukladno dl. 31 . ovog Zakona".
Trenutkom objave otvaranja stedaja u SluZbenom glasilu Republike
Hrvatske mijenja se dotadaSnji status imatelja arhivskoga gradiva, te se
pristupa uz ostale poslove ko.je predvitla Stedajni zakon i poslu zbrinjavanja
arhivskoga gradiva. Najee5ce se dogada da Arhiv prvi stupa u kontakt sa
ste6ajnim upraviteljem i sukladno arhivskom zakonodavstvu vrSi nadzor
cjelokupne pismohrane sto rezultira izdvajanjem RjeSenja od strane Arhiva u
svrhu zaStite arhivskoga gradiva.
Bududi da je na prostoru nadle2nosti DrZavnog arhiva u Slavonskom
Brodu uglavnom rijed o imateljima koji duze vrijeme nisu brinuli o vlastitoj
pismohrani najbitnije je u podetku izvriiti sve mjere i obveze predvidene
Zakonom u cilju za5tite gradiva.
Prva je zada,ba saduvati arhivsko gradivo od propadanja, te ga udiniti
dostupnima buducim korisnicima i istrazivadima. Bitno je osigurati gradivo
od propadanja, osigurati prostor pismohrane u kojem se nalazi gradivo,
iskljudivanjem svih eventualnih Stetnih utjecaja. Svakako da se ne6e
cjelokupno gradivo duvati, ali u cilju daljnjeg rada isredivanja gradiva bitno
je osigurati uvjete optimalnog 6uvanja gradiva.
Postupak sretlivanja gore navedenog gradiva u bitnim segmentima se
uop6e ne razlikuje od uobidajenih nadina sredivanja gradiva kod imatelja, s
tom razlikom sto se ovom poslu pristupa na nadin koji osigurava moguinost
predaje gradiva imatelju u dijem ie se prostoru idalje nalaziti gradivo trajne
t57
KreSimir lbriSinoviC
vrijednosti ili registraturno gradivo koje je nuZno i dalje duvati sukladno

pozitivnim zakonskim propisima.
Zakon o arhivskom gradivu i arhivima ( NN lO5/1997.) u dlanku .10.
jasno navodi: "Tijelo koje donese odluku o prestanku rada stvaratelja,
odnosno imatelja javnoga arhivskog i registraturnoga gradiva, duzno je
odrediti novu pravnu osobu kao imatelja toga gradiva ili donijeti odluku o
predaji gradiva nadle2nom arhivu.
TUelo, iz stavka 1. ovoga alanka, duZno je obavijestiti nadleZni drZavni
arhiv o novom smjeStaju gradiva".
Prije svega gore navedenog nuZno je provesti posao odabiranja i
vrednovanja gradiva pojedinog imatelja. Budu6i kako nerijetko nailazimo
na gradivo u nesredenom stanju proces odabiranja arhivskog i izludivanje
registraturnoga gradiva se desto provode paralelno. procesom izlu6ivanja
bezvrijednog i gradiva kojem je istekao rok duvanja sukladno 61.11.
Zakona o arhivskom gradivu i arhivima (NN i05/1997.) trajno se uklanja
gradivo koje nije potrebno vise duvati, te se posljedidno oslobaala prostor
pismohrane. Cesto puta nailazi se na mno5tvo financijsko-radunovodstvene
dokumentacije iz bivse dZave koja nagomilano i nesredeno zauzima prostor
pismohrane, te nerijetko i ugroZava zdravlje osoba koje su prisiljene s istim
raditi. Od iznimne je vaZnosti oduvati gradivo trajne vrijednosti, te gradivo
registraturnoga karaktera kojem nije istekao rok duvanja. Spomenut cu samo
dokumentaciju o osnivanju poslovnog subjekta, dokumentaciju o procesu
provodenja stedaja/likvidacije, te za primjer M4 obrasce i isplatne liste koje
se koriste za odredivanje statusa i visine mirovine radnika, te zavrsne radune
koji su iznimno bitni za pra6enje povUesti financijskog statusa i stabilnosti
imatelja.
Dok u procesu izludivanja gore navedenoga gradiva kod imatelja na
kojeg se ne odnosi pravni status postupka stedaja/likvidacije sluzi pogotovo
u praksi oslobadanju prostora pismohrane za odlaganje novoga gradiva,
proces izludivanja kod imatelja u procesu steeaja/likvidacUe sluZi isklju6ivo
definiranju gradiva koje ostaje nakon zavrsetka stedaja/likvidacije poslovnog
subjekta. Prvotni napor posve6uje se izludivanju gradiva kao nuZnom uvjetu
za zastitu arhivskoga gradiva koje ce odlukom nadleznog tijela tj. Trgova6kog
suda biti smjesteno u novom prostoru. Navedenim se osigurava optimalna
popunjenost prostora dime se s jedne strane osigurava 6uvanje trajnog i
inog bitnoga gradiva uzimajuci u obzir iporaznu dinjenicu op6eg nedostatka
prostora.
158
VaZnost sredivanja gradiva prilikom steiaia/likvidaciie
a- 7
-a
-
-ar-
M
Prilog 1- Stanje gradiva nakon godina nebrige.
Struktura gradiva
Buduci kako je u ovom radu cilj prezentacija iskljudivo imatelja

industrijske provenijencije, odnosno onih koji su zastupljeni u obavljanju
raznih industrijskih djelatnosti, prikaz gradiva ce biti jednoliean.
Bez obzira na vrstu proizvodnje pojedinih imatelja za potrebe ovog
rada, vrste dokumentacijskih cjelina o kojima 6e ovdje biti rijed mogu u ovom
sluCaju podijeliti na detiri osnovne cjeline:
- dokumentacija o poslovanju i poslovnom razvoju (dokumentacija o
osnivanju, poslovni planovi, razvoj i planiranje);
- financijsko-radunovodstvena dokumentacija (zavr5ni ra6uni i
dokumentacija o fi nancijskom poslovanju);
- kadrovsko-personalna dokumentacija (personalniiosobni dosjei, ugovori
o radu, isplatne liste);
- projektno{ehnidka dokumentacija (nacrti, skice i projekti, ovisno o vrsti
poslovanja pojedinog imatelja).
Svaka pojedina cjelina predstavlja moguCnost detektiranja povijesne
cjeline gospodarskih aktivnosti na podrueju nadleZnosti drZavnog arhiva u
njenoj ukupnosti ili makar prikaz stanja gospodarstva pojedinog povijesnog
razdoblja, te stanja pojedinih gospodarskih grana djelatnosti. Takoder,
oduvanje projektnotehnicke dokumentacije bez obzira na mogucu propast
poduze6a ne znadi nuZno gaSenje odredene grane djelatnosti, ve6 moguCnost
159
KreSimi lbriSimovii
stvaranja odredene baze podataka za buducnost, te pretenciozno redeno,

dobru polaziSnu toeku za nove poslove. euvanje i zbrinjavanje kadrovske
dokumentacije koja se sukladno pozitivnim zakonskim propisima, duva do
50 godina je od iznimne vaznosti za ustanove mirovinsko-zdravstvenog
osiguranja (HZMO - Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje te HZZO -
Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje) koji vr5e obradu dokumentacije
relevantne za reguliranje prava radnika iz mirovinsko-zdravstvenog
osiguranja radnika, te izdaju relevantna rje5enja kojim radnici ostvaruju svoja
prava.
Naiin pohrane gradiva
Kao Sto sam ve6 napomenuo, buduii da proare odretleno vrijeme prije
nego se sam proces steeaja otvori, gradivo koje je pohranjeno u pismohrani
nerijetko zadnje dode na red, te se u pojedninim sludajevima prostor
pismohrane otvara i nakon nekoliko godina sustavne nebrige za gradivo.
Gotovo u pravilu, iako ima i pozitivnih primjera, smje5taj gradiva u
tim trenucima izgleda nestvarno. Pra5ni, prljavi, vlaZni prostori osupnuti
neugodnim mirisom zahtijevaju sanaciju, bududi da dolazi do nuZnosti
sretlivanja prostora kolokvijalno nazvanog ,,arhivom". Budu6i da je sukladno
Stedajnom zakonu stedajni upravitelj osoba koja je odgovorna za cjelokupno
stanje povjerenog mu poduze6a, a sukladno tome iza arhivsko gradivo isti
pokre6e proces srealivanja, te odreduje radnike za taj posao i iz stedajne
mase odvaja financijska sredstva za taj posao. Olakotna okolnost ovoga
posla je svakako 6injenica da je gradivo u ve6ini sludajeva uredno odlagano
i pedantno slagano dok je poduzede dobro stajalo, odnosno poslovalo dok
nije zapalo u pote5ko6e. U takvoj pismohrani u ve6ini sludajeva moguce je
pratiti prvobitni red odlaganja gradiva po pravilima arhivskoga poslovanja, ali
vec spomenuti mjeseci ili godine nebrige pokvare prvotno vizualni identitet
pismohrane, a daljnja posljedica u svakom sludaju bude oSte6enje gradiva i
u najgorem sludaju poremecaj prvobitnog reda.
Ovisno o kolidini gradiva i stupnju nesredenosti gradiva nakon nekoliko
mjeseci intenzivnog rada mogude je srediti gradivo i pripremiti ga za predaju
nakon zavrSetka stedaja. Bududi da je na podrudju Brodsko-posavske
2upanije bilo ivelikih tvrtki, takav posao nije bio uop6e lagan itrajao je dosta
dugo, te su dak zabiljezeni i sludajevi rjeiavanja statusa arhivskoga gradiva
na dan zakljudenja stedaja.
160
Va1nost sredivanja gradiva prilikom steiaia/likvidaciie
I T
ffi I
E I
H
I
I
ffffi L-
Prilog 2.-Smjestaj gradiva u prostoru Grada Slavonskog Broda.
Kako navodi dlanak 10. Zakona o arhivskom gradivu iarhlvrma (NN

105/1997.) tijelo koje donosi odluku o prestanku rada stvaratelia, odnosno
imatelja javnog arhivskoga gradiva, duZno je obavi.iestiti nadlezni drZavni
arhiv o novom smjestaju gradiva. Tada je Arhiv duzan izviditi stanje
pismohrane, obaviti uvid u gradivo te dati suglasnost ili istu uskratiti na zahtjev
za izludivanje inovt prostor u kojem 6e biti smje3teno gradivo po zavrSetku
stedaja/likvidacije. Sukladno Zakonu o arhivskom gradivu iarhivima ( NN
105/1997.), a isukladno uvrije2enoj praksi, stedajni upravitelji se prvotno
obrate Arhivu za smje5taj gradiva. Budu6i da Dr2avni arhiv u Slavonskom
Brodu vec duZe vrijeme ne posjeduje dodatni spremi5ni prostor u koii bi
preuzimao novo gradivo intenzivno se suratluje s stedajnim upraviteljima,
imateljima arhivskoga i registraturnoga gradiva, odnosno, posjednicima
nekretnina u kojima je smjesteno arhivsko i registraturno gradivo imatelja u
stedaju/likvidaciji, a pogotovo s Gradskom upravom Grada Slavonskog Broda
na osnovu el. 52. Zakona o arhivskom gradivu i arhivima koji navodi kako
,,Prostor za rad i spremisni prostor podrudnih drzavnih arhiva osiguravaju
gradovi u kojima arhiv ima svoje sjediste". Dogovoreno je kako 6e se
gradivo koje je vezano za imatelje koji prolaze proces stedaja/likvidacije
smjestiti u prostor koji je u vlasnistvu Grada io kojem ie se brinuti Grad i
l6l
KreSimir lbriSimovic
njihov zaposlenik koji ee pravilno zbrinjavati gradivo i obavijestavati Arhiv

o poduzetim radnjama, te raditi na poslovima izdavanja potvrda i drugih
poslova u odnosu prema korisnicima toga gradiva, a sukladno zakonskim
propisima.
ZAPISNIK
o prrdsji i puzimmju arhivskog gradiva imcdu poduzeda
"Plmq" u likvidaciji Slavonski Brcd iOnd! Slavonskor broda (u
dsljnjcm rckstu Grad) izwfwj ,4 c,)
2006. godinc.
Nskon irrscnog odsbiruja t-ajnog rrtrivskog gradiva i izluiivmia
registrarumg SEdiva kojcmu su istekli obvatni atorokr rokovi
Cwmjr" od poducds "Plm6" u tikvi<Jaciji Slavonski Brod, Crad
*
SlrvoNki Brcd prcua jc shivsko gradivo, te ono nslszi mhranieno
uulici Vukovmkabb. :-,./.,t J/<,,,.t..t7, /, t-.t tln..,--,,1t o 4,,t.
Arhivsko i rcgistratumo'gndivo prruiio od poduzoCi ,,pt*"n. ,
likvidaciji Slavomki Brod odnosi * m nzdobljc od t946. do 2005.
godiN. a ukwn! kolilina grrdiva iaosi Z d/n..
Pmzimanjc jc i?rt6o na tmclju popira tajnog arhivskog
gradiva Popis afiivskoS gndiva jc stavd dio ovog apimika.
Zapisik jc imda u ti idorians primjcrta od kojih jcdu
ry*iry q"9 Slsvomki Brod, jcdm poduza "plamcn,,u iikvidaciji
Slavonrki Brcd (likvi&tor drutpr) ijcde rc do*avlja Ddevnom arhivu
u Slavorokom Brodu.
Pr@imanjc jc izvrlao imcdu Gnda SlavoNkog Broda i
poduzoda "Plmm" u likvidociji Slavmki Brod, ja *
nisu srckli uvjeti
iz Clmka. 14. navka 3. Zakona o arhivskom gradiw i rhivima (Naodnc
novinq br. 105/1997).
U Slavonskm Brcdo, I ( !- 2@6-
Za poduzr{. "Plmo"
u tikvidaciji Slavmski Brod:
PLAMEN d.d. ,
z. g^ttCb uslw't/ /
sit,cdkq{/
LI
-ffirak,,ll4-
Dosravlja sc:
l. Likvidator drustva Poduzcda "Plmcn'I
2. Gmd Slavonski Brod
3. Drlavni uhiv u Slsvotrskom Brodu
Prilog 3.- Zapisnik o preuzimanju arhivskog gradiva
Poslovi se vi5e obavljaju na nivou entuzUazma ljudi i institucija ukljudenih

u ovaj proces, no na nivou jasnih zakonskih odredbi koje bi precizirale jasne
i nedvosmislene postupke prilikom pojave ovakvog problema. problem 6e
biti kada vi5e ne bude postojalo ni slobodnoga prostora u kojem 6e se ovo
gradivo pohraniti te tada ni samosvijest spomenutih ljudi nece biti dostatna
162
VaZnost sredivanja g radiva pilikom steiaia/likvidaciie
za rjesavanje ovakvih, usudu.jem se re6i, problema.

Svakom pojedinom sludaju pristupa se posebno, ali se uvijek pojavljuje
isti problem, problem smjeStaja gradiva. Ovisno o svakom pojedinom sludaju
tra2i se prvotno, a u suglasju s Trgovadkim sudom ostanak u istom prostoru
smje5taja gradiva u kojem je bilo i do tada. Zakon o arhivskom gradivu i
arhivima je tu jasan, gradivo mora ostati zbrinuto i osigurano, ali se pojavljuje
problem ako kupac te nekretnine ili tvrtka koja nastavlja poslovanje u tom
prostoru primjerice, Zeli adaptirati prostor, sto je najaesce i potrebno. Tada
dolazi, naravno, do eventualne mogu6nosti ugroZavaju gradiva, te u taj
meduprostor najde56e uska6e Grad Slavonski Brod kao Sto sam spomenuo,
te zbrinjava takvo gradivo uz nadzor i dozvoluArhiva, te suglasnost HNatskog
zavoda za mirovinsko osiguranje koje nadzire i eventualno preuzima dio
gradiva koji se odnosi na njihovu djelatnost, a sve u cilju oduvanja gradiva i
podataka koji 6e svakako posluZiti u bliZoj buduCnosti.
Dakle, gradivo se zbrinjava na viSe lokacija:
- Grad Slavonski Brod (sukladno el. 52. Zakona o arhivskom gradivu i
arhivima (NN 1 05/1 997.));
- postoje6i prostor (uz ugovor koji pokriva pravne strane predmeta i
suglasnost DrZavnog arhiva);
- treci prostor (npr. prostor Opcinskog drZavnog odvjetni5ta u Slavonskom
Brodu).
Potrebno je istaknuti situaciju kada tvrka koja nastavlja istu ili slicnu
djelatnost prethodnika zadtlava, odnosno kupuje, postojece nekretnine, te
zadr2ava gradivo u tom prostoru i preuzima daljnju brigu za isto. NajeklatantnUi
primjeri za to su razne tvrke-kderi kao i nove tvrtke koje su nastavile djelatnost
tvrtke ,,Duro Dakovi6" Slavonski Brod devedesetih godina proslog stoljeda.
Dotadasnji radnici su ako nisu zavrsili na buzi rada uglavnom ostali u tim
tvrtkama, djelatnost je ostala ista ili slidna te se dinilo najpraktidnije ostaviti
takvo gradivo kod novih imatelja.
Manji dio gradiva je smje5ten u prostorima koji nisu gore spomenuti vei
sukladno dogovoru i ugovoru poslovnog subjekta i stedajnog/likvidacijskog
upravitelja. Takav prostor je najmanje pozeljan iu pravilu se izbjegava, iako
ugovor o smjeStaju gradiva obvezuje davatelja prostora.
Pregled zbrinutoga gradiva - kratak izdvojeni pregled:
Gradivo u posjedu Grada Slavonskog Broda:

- Gradivo imatelja ,,A" - djelatnost: tekstilna industrija.
Likvidacija imatelja zavr5ena 2004. godine, gradivo imatelja odnosi

se na razdoblje od 1960.-1997., a ukupna kolidina gradiva iznosi '10 d/m.
163
KreSimir lbriSimovi6
Preuzimanje je izvr5eno na osnovu Popisa trajnog arhivskoga gradiva.

Gradivo dini cjelina tri poduzeia koji su djelovali na istoj adresi pod razli6itim
imenima, tijekom vremena pravno restruktuirani.
lzdvojeni dijelovi gradiva:
- Kartice zarad a,20 vezova,l 966.-1985.-(Kartovnik o osobnom dohotku);
- Matidne knjige- 5 primjeraka; 1960.-1 983.;
- Obradeni dokumenti- radnici koji su u mirovini (194 radnika).1
Prilog 4 - Smjestaj gradiva u Gradu Slavonskom Brodu
- Gradivo imatelja ,,B" - djelatnost: trgovaeko poduze6e.

Likvidacija imatelja zavrsena 2005.godine. Gradivo se odnosi na
razdoblje od '1956.-2005. godine. Ukupna kolidina gradiva iznosi 14 d/m.
Preuzimanje je izvrseno na temelju popisa trajnoga gradiva.
- Matidne knjige, 1966.-2000.- 7 primjeraka;
- Sudski spisi idokumentacija o osnivanju iupis u sudski registar, 1969.-
'1985.- 7 fascikli;
- Zapisnici organa upravljan ja, 1972.-1991.- 31 primjerak;
- Obrasci za mirovinu M-4, 1 970.-1995.- 10 registratora;
- Kartice zarada radnika, 1966.-2001.- 121 primlerak.2
I Popis gradiva imatelja prilikom predaje gradiva gradu Slavonskom Brodu.
2lsto
164
VaLnost sredivanja gradiva prilikom steiaja/likvidacije
- Gradivo imatelja ,,C" - djelatnost: tiskarska industrija.

Likvidacija imatelja zavrsena 2006. godine. Gradivo se odnosi na
razdoblje od 1946.-2005. godine, a ukupna kolidina gradiva iznosi 7 d/m.
Preuzimanje je obavljeno na temelju popisa trajnoga gradiva.
- Dokumenti o osnivanju poduzeca od 1946.-1975.- 1 registrator;
- Matidne knjige od 1947.-1983.- 2 primjerka;
- Dokumenti o dodjeli stanova, stanarsko pravo. ..; 1 969.- '1995.- 3
registratora;
- Zavr5ni raduni i bilanca uspjeha, '1974.-1998.- 1 3 fascikli. 3
- Gradivo imatelja ,,D" - poljoprivreda.
Likvidacija imatelja zavrsena 2007. godine. Gradivo se odnosi na
razdoblje od 1956.-2005. godine. Ukupna kolidina gradiva iznosi 63 d/m.
Preuzimanje je izvrSeno na temelju popisa trajnoga gradiva.
- Dokumenti o osnivanju poduzeda od 1956.-'1965.- 1 registrator;
- Matiene knjige od 1956.-'1983.- 5 primjerka;
- Dokumenti o dodjeli stanova, stanarsko pravo...; 1956.-1995.- 3
registratora;
- Zavr5ni raduni i bilanca uspjeha, 1964.-1998.- 15 fascikla.4
Gradivo smjesteno u prostoru Grada Nova Gradiska:
- Gradivo imatelja: ,,E' -djelatnost: informatika.

Likvidacua imatelja je zavr5ena 1997. godine. Gradivo se odnosi na
razdoblje od 1973.-1997. godine. Ukupna kolidina gradiva iznosi 0.1 d/m.
Preuzimanje je izvr5eno na temelju popisa trajnoga gradiva.
- Dokumentacija o osnivanju i poslovanju, 1973.-1997. godina. s
Gradivo smjesteno u prostoru Brodsko-posavske 2upanije:
- Gradivo imatelja ,,F'- djelatnost: projektiranje.

Likvidacua imatelja je pri zavr5etku. Gradivo se odnosi na razdoblje od
'1946.-2009. godine. Ukupna kolidina gradiva iznosi 112 d/m. Preuzimanje je
izvr5eno na temelju popisa trajnoga gradiva.
3lsto
4 lsto
5 lsto
165
Zeljko Ma*ovi6
- Registracija poduzeca, 1 959.-1979.- 2 fascikle;

- Obrasci M-4, 1968.-2000.- 8 registratora;
- Osobni kartoni radnika, 1967.-1988.- 81 primjerak;
- Projektna dokumentacija 1947.-2008.- 1 32 fascikle....6
Gradivo smjeSteno u prostoru DrZavnog odvjetniStva Slavonski Brod:
-Gradivo imatelja ,,G'- djelatnost: poljoprivreda.

Likvidacua imatelja je pri zavrSetku. Gradivo se odnosi na razdoblje od
1995.-2002. godine. Ukupna kolidina gradiva iznosi 6 d/m. Preuzimanje je
izvrseno na temelju popisa trajnoga gradiva.
-Arondacija i rjeSenja, 1962.-1993.- 25 registratora;
-Rje5enja o kupovini i zamjeni zemljiSta..., 1955.-1971.- 8 fascikli;
-Sabirni listovi posjeda, zapisnici, izvadci iz zemlji5nih knjiga,sudski
sporovi i cijepanja, 2 fascikle;
-Rje5enja o uknjiZbi prava vlasni5tva, 1960.- 1 fascikla.....7
Gradivo smjesteno u dotadasnjem/postojecem prostoru:
- Gradivo imatelja ,,H"- djelatnost: metaloprerat ivadka industrija.

Likvidacija imatelja je zavrsena 2007. godine. Gradivo se odnosi na
razdoblje od 1 965.-2007. godine. Ukupna kolieina gradiva iznosi '190 d/m.
Preuzimanje je izvrieno na temelju popisa trajnoga gradiva.
- projektna te dokumentacUa o radnicima od "1965.-2007. godine. 8
- Gradivo imatelja,,l"- djelatnost: tekstilna industrija.

Likvidacija imatelja je zavr5ena 2005. godine. Gradivo se odnosi na
razdoblje od 1962.-2001. godine. Ukupna kolidina gradiva iznosi 32 d/m.
Preuzimanje je izvrSeno na temelju popisa trajnoga gradiva.
- Dokumenti o osnivanju, imovinsko-pravni dokumenti o nekretninama;
- Zapisnici upravnih tijela, op6i, pravni i samoupravni akti- 6 registratora,
- lsplatne liste radnika, 1964.-2001.- 84 registratora.s
- Gradivo imatelja,,J"- djelatnost: tekstilna industrija.

Stedaj imatelja je zawSen 2OO4. godine. Gradivo se odnosi na razdoblje
6 Isto
T lsto
8lsto
9 Isto
166
Vaznost sredivanja gradiva pril i kom stedaja/l ikvid acije
od 1947 .-2004. godine. Ukupna kolidina gradiva iznosi 12 dlm. Preuzimanje

je izvr5eno na temelju popisa trajnoga gradiva.
- Matiine knjige radnika, 1947 .-1993.-13 primjeraka,
- Rubno busene kartice sa podacima za svakog radnika zasebno do
'1997. godine;
- Rje5enje OkruZnog privrednog sudaoosnivanju poduzeca od 29.9.1989.
godine.lo
Summary
Due to problems arising in accordance with the reduced scope of work

and loss of market opening leads to bankruptcy of bankruptcy debtors. ln
this situation it is important to define the status of archives. lt is necessary
to free up space, and extract part of the material to which retention period
has expired. lt is necessary to provide accommodation or archives that is
important for the history of culture for the exercise of any rights of workers
who are employed or were employed by each holder, whether it comes to
project documentation, which can be used in future work. Often happens
that the unsettled state of the material in the opening line of bankruptcy,
holders when opening archives. The original order of records disposal
certainly there is only the lack of concern about creating a material issue in
regulating material. lt is important to provide accommodation that is material
or permanent nature or in accordance with legal provisions and deadlines
to keep still be kept. Noticeable problem is the lack of space and at the
National Archives of Slavonski Brod and also at holders who have the same
responsibilities and essential communication and cooperation between all
entities involved in the problem sorting this material. Usually the material
in such a situation, the disorderly state and regulating access to important
material. lt is important to separate the permanent and the material that must
be protected from material that can extract. The whole process takes place
in cooperation with several entities, including courts, local governments and
with others above materials can be disposed of. lt is important to provide new
accommodation to provide further material and care of archival records in
accordance with the legislation. Stated material is submitted after liquidation
of the holder in the space provided in any premises Archive, Court or local
governments.
10 Isto
167
Zeljko MARKOVIC
lstorijski arhiv UZice
PRIJEM ARHIVSKE GRADE REGISTRATURA U

POSTUPKU STECAJA. IZMEDU TEORIJE I PRAKSE
- iskustva lstorijskog ahiva UZice-
Abstrakt: Zakon je osmiiljen da uprosti i standardizuje odredene

druStvene odnose i pravila ponaSanja. lzuzetna situacija u privredi, koja
je dovela do likvidacije najveCeg broja privrednih subjekata, dovela je i do
fleksibilnije primene i tumaeenja samih pravnih normi koje reguliSu za1titu
i prijem arhivske grade. KreCuci se u okvirima tih pravnih normi, arhivi
preuzimaju na sebe iesfo i ulogu misionara u polju zaitite arhivske grade.
Teorija i praksa se u tim slucajevima ne poklapaju u potpunosti, ali i ne idu,
ito je najvaZnije, suprotno jedno od drugog. Sam cilj zaStite, bez odskakanja
iz pravnog okvira, biva ispunjen.
Klju6ne re6i: Arhiv, steiajni upravnik, steiajni postupak, zakon, fond,

prijem, zaStita, registratura.
Arhiv u UZicu nadleZan je za za5titu i duvanje arhivske grade i

registraturskog materijala nad devet op5tina Zlatiborskog okruga i jednom
opStinom iz okruga Moravidkog . Zadnji niz godina, tadnije zadnjih pet godina,
prevashodna funkcija Arhiva, kada se posmatra narocito sluZba ZaStite
i
arhivske grade registraturskog materijala van arhiva, skoncentrisana je
na za5titu, odnosno prijem arhivske grade registratura koje su se na5le pod
udarom odredbi Zakona o stedaju.l
Ne uzimajuci u obzir vlasnidki status pravnog lica u steeaju, da li je
prethodno privatizovano, te je stedaj potom pokrenut, ili je to bilo dru5tvno
preduze6e (poSto sam Zakon razlikuje u odredenim tadkama nadin pokretanja
stedajnog postupka nad ovakvim pravnim licima), odnos Arhiva prema
arhivskoj gradi pravnih subjekata je uvek jedinstven.
Republika Srbija je 2005. godine otpo6ela sa sprovodenjem reforme
u oblasti registracije privrednih subjekata, kako bi olak5ala otvaranje i
zattraranje preduzeCa, smanjila administrativne prepreke za obavljanje
poslovanja, pripremila ambijent za veca strana ulaganja i stvorila uslove za
otvaranje ve6eg broja novih radnih mesta. Agencija za privredne registre
(APR) osnovana je 2004. godine Zakonom o Agenciji za privredne registre.2
I Zakon o stedaju, (,,S1. glasnik RS", br. 104109) donesen je 2009. godine. Njegovim dono5enjem
prestaoje davaii Zakon o stedajnom postupku (,,S1. glasnik RS", br. 84/04 i 85/05) i22005. godine,
kojije derogiraoZakon o stedaju, prinudnom poravnjanju i likvidaciji iz1989. godine.
2 Osnivanje Agencije pomogli su Svedska vlada (Swedish International Development Cooperation
Agency - SIDA), Svetska banka (World bank), Majkrosoft Srbija i Cma Gora (Microsoft SCG) i United
States Agency for International Development - USAID. Osnivanjem Agencije izvr5eno je usklatlivanje
168
Prtjem arhivske grade registratura u postupku stetaja
Agencija, pored mnogih registara koje vodi, vodi i Registar stedajnih

masa.
Zakonom o stedaju3 propisano je da Vlada bliZe propisuje sadrZinu i
na6in upisa i vodenja Registra stedajnih masa, kao i vrste ivisinu naknada
za registraciju i druge usluge koje pruZa organ nadleZan za vodenje ovog
registra. Registar ste6ajnih masa zapodeo je sa radom 23. januara 2010.
godine. Registar stedajnih masa je jedinstvena, centralizovana, elektronska
baza podataka o stedajnim masama ste6ajnih duZnika u odnosu na koje
je stedajni postupak pokrenut i sproveden po odredbama novog Zakona o
stedaju koji se primenjuje od 23.01 .2010. godine.
U Registar se upisuju:
- poslovno ime, sedi5te i matiCni/registarski broj stedajnog duZnika
- matidni broj
- poreski identifikacioni broj
- naziv suda, broj i datum re5enja nadleZnog suda kojim se utvrduje
postojanje ste6ajne mase
- brojevi ra6una u bankama
- lidno ime i matidni broj stedajnog upravnika
- datum ivreme registracije
- datum ivreme registracije promene podataka
- podaci o brisanju stedajne mase iz Registra
- zabeleZbe podataka od znadaia za pravni prometa
Od zakbnskih propisa koji reguli$u problematiku prijema arhivske grade

u postupku steeaja, kao polazni izvor uzimamo Zakon o kulturnim dobrimaa,
koji u 41. 6lanu izridito propisuje da se odabrana, sredena i popisana
arhivska grada, kao i registraturski materijal, nastali u radu organa, ustanova,
preduze6a idrugih pravnih lica koji su ukinuti ilisu prestali s radom, smatraju
dospelim za preuzimanje, ako niko nije preuzeo njihova prava i obaveze.
Dana23. jula2004. godine, Skup5tina Republike Srbije donela je Zakon
o ste6ajnom postupku i Zakon o Agenciji za licenciranje stedajnih upravnika.
Zakon o ste6ajnom postupku sadrZi izridite odredbe o tome da stedajno ve6e
pri sudu imenuje specijalizovanu instituciju, koja ce biti osnovana prema
posebnim propisima, a koja ce biti postavljena za stedajnog upravnika u
zakonodavstva prema evropskim standardima. Prva Evropska direktiva nalaZe da svaka zemlja dlanica
osnuje centralni registaq privredni registar ili registar privrednih subjekata. Preporuke EU nalaZu da
registracija privrednih subjekata postane administrativna funkcija, a ne nadin pravne kontrole nad pri-
vatnim sektorom, pogotovo ne pre otpodinjanja poslovanja. Kontrola poslovanja privrednih subjekata
prepusta se drugim instrumentima (redovnim inspekcijskim nadzorom, obezbetlenjem po5tovanja ugo-
vora, efikasnim stedajnim postupkom, kroz efikasan rad pravosudnih organa itd.).
3 ,,S1. glasnik RS", broj 104109.
4,,S1.glasnikRS",broj71/94. PosebanzakonoArhivskojdelatnostijeuRepubliciSrbijiupostupku
dono5enja.
169
Zeljko MarkoviA
postupku sprovodenja stedaja nad pravnim licem koje je u ve6inskoj drzavnoj,
odnosno, druStvenoj svojini.
Zakon o stecajnom postupku stupioje na snagu 1 . februara 2005. godine.
Od tog dana, Centar za stedaj, u okviru Agencije za privatizaciju imenovan je
za stedajnog upravnika u ve6ini druStvenih ili drZavnih preduzeda za koja se
pokrene stedajni postupak. Pored toga, kao rezultat prelaznih odredbi Zakona
o steaajnom postupku, svaki postupak pokrenut po dotadasnjem Zakonu o
prinudnom poravnanju, stedaju i likvidaciji, koji nije doSao do odredene faze,
bio je regulisan odredbama novog Zakona o stedajnom postupku. To znadi
da je Centar za stedaj, od dana svog osnivanja preuzeo odgovornost za
odreden broj stedajnih postupaka.
Vlada Republike Srbije odobrila je spisak od oko 67 velikih isloZenih
dru5tvenih idrZavnih preduzeda koja se ne mogu privatizovati putem tendera
ili aukcije. U fazi izrade nacrta Zakona o stedajnom postupku, Vlada je do5la
do zaklju6ka da 6e najverovatnije biti dosta situacrja u kojima ova preduze6a,
ili njihovi delovi, ne mogu biti privatizovani na uobidajeni naein, te da ce biti
potrebno restrukturiranje ili sprovoalenje stedajnog postupka.
Centar za stedaj zapodeo je sa sprovotlenjem stedajnog postupka u 774
preduze6a, ito u onim preduzedima kod kojih smo za stedajnog upravnika
imenovani od strane nadle2nih trgovinskih sudova.
Agenoja za privatizaciju imenovala je Direktora Centra za stedaj, pored
koga 6e u Centru biti angaZovani strani savetnik, pravni savetnik, rukovodoci
projekata sa svojim pomoinicima, kao ikvalifikovani stedajni upravnici.
Zakon o steiajnom postupku predvida da personal Centra za stedaj mora
da poloZi strudni ispit za stedajnog upravnika, koji ee organizovati Agencija
za licenciranje stedajnih upravnika. Centar za stedaj 6e za izvrsavanje svojih
zaduleila koristiti sopstveni personal, kao i licencirane stedajne upravnike
koji 6e dobijati instrukcije od personala Agencije za privatizacUu, uz udeSce
iskusnih inostranih savetnika.
Navedeni, stari Zakon o stedajnom postupku, ni u jednoj svojoj tadki
izridito ne napominje obaveze stedajnog upravnika prema nadle2noj
ustanovi zastite, odnosno Arhivu, niti upucuje na to. Novi Zakon o stedaju
regulise stedajni postupak od 2009. godine. Tek ijedino u jednom 6lanu
(33), zakonodavac napominje (u stavu 19) obavezu stedajnog upravnika da
obavesti odgovaraju6e registre o otvaranju stedajnog postupka, u skladu sa
zakonom.
U hijerarhiji pravnih normi ipravnih akata, daleko po pravnoj vaZnosti
iza zakona, uredbi i pravilnika, stoje kodeksi, koji dak nemaju direktno sudski
sankcionisani oblik za krSenje njihovog nepridrZavanja. Kodeks etike za
stedajne upravnike (1112010), kao ni stari kodeks iz 2005. godine, ne regulisu
niti spominju odnos steoajnog upravnika i nadleZnog Arhiva.
170
Prijem arhivske grade registratura u postupku sbeaja
Na osnovu dlana 14. stav 8. Zakona o stedajnom postupkus, na predlog

AgencUe za licenciranje stedajnih upravnika, ministar privrede doneo je
Pravilnik o utvrtlivanju nacionalnih standarda za upravljanje stedajnom
masom.
Nacionalni standardi za upravljanje stedajnom masom su:6
1. Nacionalni standard za upravljanje bankovnim radunima i novdanim
sredstvima stedajnog duZnika - Nacionalni standard broj 1;
2. Nacionalni standard za pripremu popisa imovine stedajnog duznika,
saeiniavanje liste duZnika stedajnog duZnika, liste poverilaca i podetnog
stedajnog bilansa - Nacionalni standard broj 2;
3. Nacionalni standard za sastavljanje izveStaja steiajnog upravnika za
prvo poveriladko rodiste - Nacionalni standard broj 3;
o i
4. Nacionalni standard izvestavanju obavestavanju Agencije za
licenciranje stedajnih upravnika - Nacionalni standard broj 4;
5. Nacionalni standard o nadinu i postupku unovdenja imovine stedajnog
duZnika - Nacionalni standard broj 5;
6. Nacionalni standard o minimumu podataka koje treba da sadrZi Plan
reorganizacije koji podnosi stedajni upravnik - Nacionalni standard broj 6;
7. Nacionalni standard za vr5enje nadzora nad izvr5enjem plana
reorganizacije - Nacionalni standard broj 7;
8. Nacionalni standard o obrazcu zavr5nog izveStaja stedajnog upravnika o
uplatama i isplatama - Nacionalni standard broj 8;
9. Nacionalni standard o nadinu vodenja i 6uvanju evidencije stedajnog
upravnika - Nacionalni standard broj 9.
Evidencija stedajnog upravnika obuhvata:
1 .
Dokumentaciju o osnivanju steeajnog duZnika i pravnih lica povezanih sa
stedajnim duZnikom, koju 6ine:
1) akti o osnivanju, ukidanju, spajanju i svakoj drugoj statusnoj promeni:
2) knjiga akcionara ili elanova privrednog dru5tva;
3) analitika organizacije i organizacione strukture;
4) akti o izboru i imenovanju upravljadkih organa;
5) odluke Skup5tine, upravnog i nadzornog odbora;
6) podaci o zastupnicima, punomo6nicima i prokuristima;
7) arhivska knjiga;
8) evidencija pedata, Zigova i Stambilja;
9) zapisnici o pregledu arhivske gratle, registarski materijal o izluaivaniu
bezvrednog registarskog materijala, zapisnici o primopredaji arhivske grade
nadleZnom arhivu;
5 Sluzbeni glasnik RS", bro.j 84/04.
6 ilan 2. navedenog Pravilnika.
t7l
Zeljko Markovi6
10) baze podataka - datoteke;

1'l)sva dokumenta vezana za rudne odnose, zaposlena iangaZovana lica
- statuti, pravilnici, sistematizacije, ugovori o radu, opsti i posebni kolektivni
ugovori i drugi opsti akti o radnim odnosima, podaci o stazu osiguranla i radne
knjiZice, podaci o prestanku radnog odnosa, o zdravstvenom i penzusko-
invalidskom osiguranju;
12) isplatne liste ili analiti6ke evidencije zarada;
13) druga dokumenta koja se odnose na status, organizacionu strukturu,
arhivsku graaru i radne odnose stedajnog du2nika, kao i lica povezanih sa
stedajnim duZnikom.
2. Dokumentacija o svojinskim pravima i poslovanju stedajnog duznika, koju

dine:
''l) analitika poslovanja liste kupaca/klijenata, dobavljada, poslovnih

-
partnera;
2) dokumentacija o osnovu i sticanju zalolnih prava zasnovanih na imovini
steeajnog duZnika, kao izaloZnih prava stedajnog duZnika na imovini tre6ih
lica (ugovorna, zakonska, sudske hipoteke, izvodi iz zemljisnih knjiga,
katastra, odnosno tapije, zalozna prava na pokretnim stvarima i dr.);
3) ugovori proistekli iz poslovanja;
4) prava intelektualne svojine;
5) dokazi o investicijama u druga preduzeda;
6) dokumentacija o osnovu isticanju svojinskih prava ste6ajnog duZnika na
nepokretnoj imovini, osim zaloZnih prava;
7) ugovori o zakupu, bilo da je stedajni duZnik zakupodavac ili zakupac;
8) ugovori o finansijskom lizingu;
9) poslovni planovi;
10) poslovne knjige;
''11) finansijsko-raiunovodstveni
izveStaji, dokumentacUa o platnom prometu,
kao i akti poreskih i drugih drZavnih organa;
12) dnevnik, glavna poslovna knjiga i pomo6ne knjige;
13) druga dokumenta o svojinskim pravima i poslovanju stedajnog duZnika.
3. Dokumentacija o stedajnoj masi i potraZivanjima poverilaca, koju 6ine:
) popis i procena imovine stedajnog duZnika;

''l
2) po.etni stedajni bilans;

3) izve5taji iz banke idodatna dokumentacija koja opravdava razne isplate
preko racuna u banci koje vodi stedajni upravnik;
4) kopije poreskih prijava, finansijski izve5taji koje je pripremio stedajni
upravnik;
t72
5) spisak imovine koju je preuzeo ili koju kontrolise stedajni upravnik, zajedno
sa procenom vrednosti, ako je ova imovina razlidita u odnosu na imovinu
navedenu u popisu i proceni;
6) svi dokumenti koji se odnose na prodaju imovine, odnosno dela imovine
du2nika ili stedajnog duZnika kao pravnog lica, bez obzira na nadin prodaje;
7) prijave potra2ivanja i liste utvrtlenih i osporenih potraZivanja:
8) zavr5ni stedajni bilans.
4. Dokumentaciju o komunikacui sa sudskim organima idrugim organima i

ucesnicima u stedajnom potupku, koju 6ine:
1) svi podnesci stedajnom sudiji, stedajnom vecu i odboru poverilaca;

2) kopije svih odluka stedajnog sudije i stedajnog veca;
3) prigovori i Zalbe koje je podneo stedajni upravnik;
4) prigovori iZalbe koje su podnele druge zainteresovane strane iodgovori
na iste;
5) kopije obavestenja, zahleva za odobrenje, mislienje ili saglasnost, kao
i druga prepiska sa odborom poverilaca, ukljuauju6i i dobuena misljenja ili
saglasnosti. odnosno odobrenla;
6) kopije svih zvani6nih obavestenja iizvestaja, uklju6ujuci i kopije dodatnih
izve5taja i obave5tenja datih Agenciji za licenciranje stedajnih upravnika;
7) svi zapisnici sa sastanaka na kojima je steaajni upravnik bio prisutan;
8) izvestaji iz banaka i radunovodstvena evidencija koja prikazuje prihode i
rashode, kao i dodatnu dokumentaciju koja opravdava razne isplate preko
raduna u banci, kojim tokom stecajnog postupka, upravlja stedajni upravnik;
9) evidencija postupaka koji se vode pred sudom i drugim drZavnim organima.
5. Stedajni upravnik, po preuzimanju dokumetacije stedajnog duZnika,

nastavlja da vodi urednu evidenciju dokumentacue i stara se o njoj, u
skladu sa zakonom, drugim propisima i ovim standardom. Po preuzimanju
dokumentacije koja se duva u skladu sa zakonom kojim se urealuje arhivska
graala, stedajni upravnik zatvara poslovne i arhivske knjige danom stupanja
na du2nost i otvara nove knjige.
6. Po zakljuaenju siedajnog postupka, a u sludaju unovdenja imovine

u postupku bankrotstva, stedajni upravnik predaje drZavnom arhivu
dokumentacuu koja se duva u skladu sa zakonom kojim se ureduje arhivska
grada.
7. Deo dokumentacue stedajnog duZnika koji se odnosi na osnivanje, bitne

odluke Skupstine, Upravnog ili nadzornog odbora, isplate zarada, kao i
173
Zeljko Ma*ovi6
dokaze o svojinskim pravima na imovini stedajnog duZnika stedajni upravnik

kopira i duva kao deo svoje evidencije.
8. U sludaju reorganizacije iu drugim sludajevima obustave postupka, kada

pravno lice, subjekt reorganizacije, odnosno stea4nog postupka, nastavlja
da posluje, stedajni upravnik predaje arhivsku graclu ovla56enim licima, uz
potvrdu o izvrsenoj primopredaji dokumentacije.
9. Stedajni upravnik u svojoj evidenciji 6uva kopije dela dokumentacije

stedajnog duZnika, definisanog u tadki 7. ovog standarda, kao i svoju
dokumentaciju o toku stedajnog postupka, ukljudujuci sva dokumenta o
komunikaciji sa sudskim idrugim organima iudesnicima stedajnog postupka,
kao isva dokumenta o stedajnoj masi i potraZivanjima poverilaca. Ovu
evidenciju stedajni upravnik duva najmanje 3 godine od dana prestanka
vr5enja du2nosti stedajnog upravnika.
Proteklih pet godina, tadnije od 2004. godine, intezivirana je aktivnost
Arhiva na prijemu arhivske grade privrednih subjekata. Napomenu6emo da
je Trgovinski sud u UZicu, dija je nadleZnost okruZnog karaktera, samo u
jednom danu u septembru 2009. godine, pokrenuo jedanaest postupaka
stedajaT nad privrednim subjektima, diji rad prati i uZieki Arhiv.
Uobidajen rezultat okondanja ovih postupaka jeste likvidacija pravnog
subjekta, dime automatski nastupa momenat obaveze preuzimanja
dokumentacije koja je nastala u njegovom radu.
Na podetku posmatranog perioda u2idki Arhiv je pratio direktno rad
488 registratura sa polja svoje mesne nadleZnosti. Od tog ukupnog broja,
208 registratura su bila privredna pravna lica, sto predstavlja 42 procenta
od ukupnog boa nadziranih registratura. Od tih 208 registratura, do 20'10.
godine, do momenta obrade podataka za oval rad, 45 privrednih subjekata
predalo je svoju arhivsku gradu Arhivu,s a to je 21 procenatod svih ragistratura
koje je Arhiv vodio u svojoj evidenciji.e
Prijem arhivske gratle pravnih subjekata u steddu, a koji se uobidajeno
okondava njihovom likvidacijom, odnosno brisanjem iz registra pravnih lica,
7 Dnevno glasilo ,,Glas javnosti", 24. septembar 2009. godine: ,,U Trgovinskom sudu u UZicu, nadlei-
nom za devet opstina Zlatibo6kog okruga, trenumo je u toku 5l steaajni postupak, metlu kojima je i I I
stedajeva pokenutih istog dana 4. septembra ove godine..."
8 Napominjemo da je Arhiv u ovom periodu primao arhivsku gradu i pojedinih druSweno-politidkih
organizacija koje su prestale sa radom, kao i ukinutih banaka i organa uprave. Time bi broj fondova bio
joS veii, ali u radu iemo obraditi samo privredne subjekte,jerje aktivnost na prijemu njihove arhivske
grade bila najobimnija.
9 Izneti podaci se odnose na period 2005.-2010. (prva polovina 2010-te godine) i danas informisu o ai-
njenicama vezanim samo za gradu dopremljenu uArhiv, ne i na onu kojaje dospela za preuzimanje, ali
zbog objektivnog faktorajoS nije primljena. Sa tim u vezi, iskazani procenti bili bi ujoS vedem iznosu.
t74
jedan je od preovlaalavaju6ih poslova koji se zadnjih godina postavljaju pred

Arhiv, a u samom Arhivu pred sluZbu za5tite arhivske grade i registraturskog
materijala van arhiva.
Arhiv u hUerarhiji vlasti nema ovlaS6enja poput drZavnih organa, ali u
mnogim sludajevima se dodiruje sa pravima koja imaju drZavni organi. Tu
prevashodno mislimo na vr5enje javnih ovla5ienja. Delatnost arhiva, kao
drzavne ustanove, u tom pravcu regulisana je Zakonom o opStem upravnom
postupku.lo
Po svojim obavezama, stedajni upravnici bi, iz prethodno iznetog, najpre
trebali da zakljude staru arhivsku knjigu i otvore novu. U praksi, niti u jednoj
od registratura, dija je arhivska grada primljena usled stedaja i njegovih
posledica, nismo uodili ispunjenje ove obaveze.
Zakon o kulturnim dobrimall govori o obavezi Arhiva da izvrsi prijem
arhivske grade. Dalje ne spominje postupak tog prijema. U Zakonu o opStem
upravnom postupku kaZe se da postupak pokrede nadle2ni drZavni organ po
sluZbenoj du2nosti ili povodom zahteva stranke.12
lnicrjalni akt, kojim stedajni upravnici, obraeaju6i se Arhivu, kao
ustanovi zastite, kao polazni element u postupku prijema, izostaje najde56e
kao obavezan element. Brojdano posmatrano, od 45 privrednih subjekata
koje obratlujemo u ovom radu, za, lek, 10 je od strane ste6ajnih upravnika
podnesen Arhivu pismeni zahtev za prijem arhivske graale. Procentualno, to
su 22 postotka od ukupnoga broja registratura dija je arhivska grada dospela
u Arhiv.
Do samog saznanja o pokretanju postupka stedaja dolazi se najde5ie
usmenom informacijom od stedajnog upravnika, odnosno obavestenjem na
web portalu Agencije za privatizacijul3. Praksa je da stedajni upravnici obi6no
putem telefona obaveste direktora ustanove o tome da je potrebno primiti
dokumentacuu privrednog subjekta koga predstavljaju. oesto i neformalni
susret sa ovla56enim steaajnim upravnikom nas dovede do saznanja da je
kod odredenog privrednog duZnika otvoren postupak stedaja. Od sluZbe
zastite, potom, sledi nastojanje da se podnese pismeni zahtev, ali uobidajeno
on izostaje. Cilj i smisao Arhiva da za5titi arhivsku gradu, vodio nas je da ne
odugovladeii i ne dekajuei zaludno pismeni zahtev, preuzmemo radnje koje
ce dovesti do zaStite i prijema arhivske grade. (f: O stanju same arhivske
grade napominjemo da je ono uobidajeno, kvalifikovano kao potpuno
nesrecleno, dosta toga je unisteno).
Podsetimo da stedajni upravnici predaju popisanu i sreclenu arhivsku
gradu, po navodu zakona. U samo 8 studajeva, 5to je 17 procenata od
ukupnog broja, predata je delimi6no sredena arhivska gra(ra, a u samo 2,
l0,,Sluibeni list SRJ', brcj 33/97 i 3ll01.
1l Clan 4t navedenog Zakon
l2 Clan 113 navedenog Zakona.
13 www.orivls
17s
Zeljko Markovil
Sto je tek 4 procenta, bila je i popisana. Potrebno je izneti da je i sam stepen

te sredenosti vise bio proizvoljan, ne potpuno propisan. Desavalo se da se
aak predaje samo ono Sto je od strane ovla56enog lica smatrano za,,arhivsku
graclu", ne sve ono Sto bi po standardima arhivske struke u to potpadalo.
Arhiv je, odnosno njegova ovla56ena slu2ba, na terenu vrsio sam odabir
arhivske grade iz nesredenog i, uobi6ajeno, gotovo uniStenog registraturskog
materijala. Obim tih poslova zahtevao je viSednevni rad na terenu. Zapisnici
o primopredaji su najpre zamenjivani sluzbenom beleskom kojom je
konstatovano ispunjenje posla pripreme grade za prijem, a po sredivanju
grade u Arhivu, sadinjavan je i primopredajni zapisnik. Meclutim, joS uvek u
depou, primljena i nesredena arhivska gracla gotovo 20 subjekata, deka da
bude sredena i da bude sadinjen primopredajni zapisnik za istu.
Smisao za5tite nas je zadovoljio da znamo da se grada makar nalazi u
Arhivu ida na terenu ne6e biti unistena, jerje u opasnost, prodajom imovine,
odnosno objekata stedajnog duZnika, bio doveden njen fizidki opstanak.
Zapisnici o primopredaji uradeni su u 25 sludajeva, Sto znadi da je i sredeno
25 fondova iulozeno u rafove. To je 55 procenata u odnosu na broj primljenih
fondova. Od tih 25 zapisnika, 16 je potpisano od strane stedajnih upravnika,
9 joS uvek deka da budu potpisani. Zato se procenat ispunjenja posla sa 55
procenata smanjuje na 35.
Bez dosledne primene zakona, a kre6u6i se u zakonskim okvirima,
stedajni postupci, posmatrano u stvarima koje se tidu Arhiva i arhivske
delatnosti, ispunjavaju u najve6oj meri funkciju za5tite arhivske gratle. Sama
primena nacionalnog standarda broj I,
koji govori o obavezi steeajnog
upravnika prema dokumentaciji, ispunjuje se indirektno. Stedajni upravnici,
po pravilu kada su subjekti stedaja sa velikim obimom dokumentacije, od
samog Arhiva, po predaji, dobavljaju onu dokumentaciju koja im je potrebna
za rad. Tako 6esto, imamo praksu da Arhiv predaje, ovog puta uz revers o
predaji, dokumenta stedajnom upravniku, a ne stedajni upravnik Arhivu.
Dugotrajna nepovoljna ekonomska situacfia, koja le dovela privredne
subjekte u nezavidan polo2aj, a potom i u samu likvidaciju , imala je za
rezultat katastrofalno stanje u koje je dovedena arhivska grada najve6eg
broja privrednih subjekata. U takvoj situacijijedino se strudno osoblje Arhiva
snalazilo u pronalaZenju iodabiru arhivske grade. S tim u vezi, po5to zakon
propisuje da se primljena ipopisana arhivska grada privrednih subjekata
prestalih sa radom, predaje u nadlezniarhiv, iu ovom slueaju imamo izuzetak.
Pre same likvidacije, jos u toku stedajnog postupka, arhivska grada biva
predata. Prodaja imovine, odnosno objekata stedajnog duZnika, dovode do
problema daljeg smestaja dokumentacije. Tako Arhiv prima dokumentaciju u
jednom periodu ranijem, nego sto nastaje sama njegova obaveza.la
14 Siroko tumadeii ovu pojalu, nadi iemo i elemente ostave, odnosno depozita, u ovom pmvnom
poslu.
176
Prijem arhivske grade registratura u postupku stedaia
ZapaZajuci sve praktidne pojave u problematici prijema arhivske gratle

u postupku stedaja, evidentno je da je uloga Arhiva na polju zastite u ovom
periodu izuzetno istaknuta. Ekspanzija jedne pojave, kao Sto je likvidacija
velikoga broja privrednih subjekata, dovela .je do fleksibilnijeg odnosa Arhiv-
registratura, iskljudivo iz razloga ispunjenja primarnog cilja arhivistike, a to je:
zastititi arhivsku graclu od unistenja i dopremiti je u Arhiv.
Summary
Without consistent application of the law, and moving within the law,
bankruptcy procedures, observed in matters concerning the archive and
archival activities, fill a large extent a function of protection of archives.
Usage of the national standard number 9, which talks about the bankruptcy
trustee according to the documentation, it fulfills indirectly. The bankruptcy
administrators, as a rule when the subject of bankruptcy with a large volume
of documents from the archive, according to legend, the one supplied
documentation thatthey need to work. So often, we have a practice ofteaching
Archive, this time with a reverse of tradition, document the bankruptcy trustee,
not the bankruptcy trustee Archives.
Long-term adverse economic situation, which led businesses in an
unenviable position, followed by liquidation, have resulted in a catastrophic
situation that brought the largest archives of businesses. ln this situation,
only the professional staff Archive coped with finding and choosing archival
materials. ln this regard, since the law provides that provides that received
and listed businesses prestalih archival work, the submission of the relevant
archives, and in this case we have an exception. Before the liquidation, even
during bankruptcy proceedings, he was handed over to the archival material.
Sale of assets or facilities of the debtor, lead to further problems of housing
documents. That archive receives documentation in one period earlier than
it occurs it was his duty. Noting any practical problems arising in receipt of
archives in bankruptcy, it is evident that the role of Archives in the field of
protection in this period is extremely pronounced. Expansion of liquidation of
a large number of companies, has led to a more flexible relationship between
Archive and registry solely for reasons of fulfilling the primary purpose of
archival administration, and that is: the protection of archives from destruction
and its transport to the archive.
177
Gjergj gAPRAzl
Generalni inspektor Generalne direkcije arhiva u Albaniji
KONTROLA I METODOLOSKA ASTSTENCIJA, VAZNI

FAKTORI U PROFESIONALNOJ KVALIFIKACIJI
ZAPOSLENTH U ARHIVISTIEKOJ SLUZBI
Abstrakt: U radu su date osnovne karakteristike primjene kontrole i

metodoloSke asistencije u Generalnoj direkciji arhiva u Albaniji. posebno je
ukazano na program, ciljeve i doprinos kontrole i metodoloike asistencije
na planu poboljianja nivoa struenosti i zaitite u oblasti arhivske struke u
Albaniji.
Kljuine rije6i: Kontrola, metodoloSka asistencija, drzavni arhivi, tokalni

drZavni arhivi, arhivska dokumentacija, arhivski zaposlenici.
Uvod
U svrhu progresa i perfekcionisanja arhiviskih aktivnosti jedne zemlje,
znadajnu ulogu imaju metodoloska podrska i kontrola izvodenja ciljeva i
zadataka planiranih od najvi5ih nivoa arhivistidke sluzbe, kako drzavnih, tako
i onih niZih nivoa. Upravo s ovog aspekta Lokalni drZavni arhivi (ASHV) imaju
veliki znadaj.
Da bi metodoloska podrska i kontrola imali uspjeha, vrlo je znadajno
imati pravu koncepciju. Sa generalne ta6ke gledista ista ne sm[e biti
shva6ena kao cilj sama sebi, nego mora biti postavljena kao niz mehanizama
namijenjenih ne samo kontroli izvodenja zadalaka i realizacui ciljeva svake
pojedinadne aktivnosti, ve6 i aktivnostima koje imaju za cilj prepoznavanje
stvarne situacije, ekspanziji i perfekcionisanju rezultata.
Od momenta kada su DrZavni arhivi i dr2avne i privatne institucije
postali glavni i kontinuirani izvor obogacivanja dokumentacijom centralnih
arhiva razliditih nivoa, ASHV su shva6eni kao odgovorni organi za sigurnost,
konzervaciju i naslijede kolektivne memorije. Metodoloska podrSka i kontrola
koju izvode iu pravnim arhivima smatraju se glavnim pravcima njihovih
aktivnosti.
Primjena kontrole i metodolo5ke asistencije
Prilikom vr5enja kontrola stiae se uvid u situaciju, izvode se rezultati

i odreduju obostrane obaveze, kako za kontrolore tako i za subjekte koji
178
Kontrola i metodoloska asistencija...
se kontroliraju. Uslov za kvalitetne kontrole je dobro pripremljen program

izvotlenja istih. U programu se definiraju ciljevi i glavne linije kontrole,
krenuvSi od onih op6ih prema pojedinainim, detaljnijim. U programu se
odreCluju rokovi izvodenja, odgovorne osobe i naeini izvodenja poslova.
Takoder se predvida, ukoliko je to potrebno, metodolo5ka podrSka i forma
isporuke iste. U zavisnosti od sludaja, asistencija moze biti ponudena odmah
ili programirana u narednom periodu, s ciljem da arhivisti izvuku korist u
veiem obimu, kao ioni koji dolaze iz podrudnih arhiva. Ovaj tip organizacije
nudi obostrane prednosti, sa jedne strane se ima opse2nije znanje i priprema,
a sa druge strane usvajanje novih iskustava i razmjena istih.
Ovakva praksa je najefikasnija forma dodatnog, kontinuiranog
obrazovanja arhivista. Programi kontrole bi obavezno hebali obuhvatiti
ciljeve i instrumente izvodenja. lmplementacija programa koji se odnose na
kontrolu i metodolosku asistenciju u kvalitetu predstavljaju veoma zna6ajnu
ulogu u arhivskoj sluzbi, jer stidemo:
- Poznavanje normi, pravilnika idrugih teoretskih materuala, koji su
neophodni za rad sa dokumentima, za njihovu upotrebu kod pruZanja
usluga graalanstvu, poznavanja razliditosti njihovih potreba te zbog
upoznavanja sa njihovim sadrZajem;
- Poznavanje planova, odnosa i informacija proiza5lih iz drZavnih i
drugih arhiva. Putem istih se prepoznaje ili identificira sitaucija, ali
takocrer i definiraju sa ve6om sigurno5iu glavni smjerovi kojima
asistencija i pomo6 metodoloSkog tipa moraju biti koncentrisani;
- Poznavanje op6e situacije, ali i poznavanje specifi6nih sektora za
svaki subjekt koji se kontrolira.
Programi asistencije i kontrole mogu imati Siroke sadrZaje ivrijediti za
sve arhive institucija, znadi mogu biti implementirani u skoro svim arhivima,
ali mogu biti iposebni, tj., da se odnose samo na neke specifiine situacije
ili arhive.
Metodoloske asistencije i kontrole mogu biti pru2eni i realizirani na
razlidite nadine, ali oni najznadajniji i sa Sirom primjenom su:
- Op6a kontrola,
- Kontrola specifi6nih pitanja ili procesa posebnih poslova,
- i i
Kontrola elaboracue izvrsenja zakona normativnih akata,
metodolo5kih uputa za rad na dokumentu i sl.,
- Podr5ka i kontrola opceg karaktera koji se vr5e periodidno i koji se
odnose na sve aktivnosti radova na dokumentu.
Sve aktivnosti se vr5e sa prioritetom u arhivima drZavnih institucija

vezanim za administrativne aktivnosti. Asistencija i kontrola jednog ili vise
radnih procesa sa dokumentima se organiziraju i realiziraju u skladu sa
njihovim prioritetima, ili kada se javljaju problemi ili poteSkoie u njihovom
179
Gjergj Qaprazi
razumijevanju ili izvr5enju. I u ovim sludajevima se preporuduje jedno ve6e

ude56e arhivista ne samo onih koji su subjekt koji se kontrolira.
Asistencija u vezi elaboracije i izvr5enja zakona i podnormativa vezanih
za rud na dokumentima ili sliene situacije u kojima se nailazi na nepravilna
shvatanja ili nepravilnu primjenu istih.
Znadi, bezzalaienja u obavezujude forme kvalitetnog Sirenja asistencije
i kontrole, najvazniji posao je identifikacija problema i definisanje nadina
rjesavanja istih, sa konadnim ciljem pobolj5anja situacije ipostizanja kvalitete
rada. Takav cilj je neostvariv bez izvrSenja zadatka od strane arhiva koji je
bio subjekt kontrole. lsto se vr5i na dva moguda nadina. Prvi je elaboracija
normativa vezanih za kontrolu u kojima se mora ogledati opca procjena,
evidentiranje rezultata, ali i nedostataka i iznalazenje zadalaka kojima bi se
isti eliminisali. U ovakvim sludajevima se zahtijeva i razgovor sa glavnom
odgovornom osobom instituc[e koji se informiSe o glavnim problemima,
posljedicama i znaiajem izvoclenja zadatih obaveza (zadataka).
Kada zatedena situacija ne predstavlja velike probleme, nije potrebno
elaboriranje normativa ikontrole, ve6 se ostavljaju u pisanoj formi zadaci i
nadini njihovog izvrSenja.
Veoma je va2na kontrola realizacije zadatih obaveza od strane
arhivista, ali ona takoder slu2i i za pobolj5anje situacije i kao garancija vr5enja
normalnog funkcioniranja poslova. Kontrola se uvijek vrSi oko ostavljenih
zadalaka iz prethodne kontrole.
Velikidoprinos zaposlenim uASHV mogao bi biti stvara nje organizovanih
radnih grupa sastavljenih od najboljih arhivista i specijalista iz razfieilih
sektora, sa zadatkom izvrSenja poslova na dokumentima, kao ida dine dio
grupe koja vrsi inspekcije.
Prema iskustvu albanske administracije, izvrsene kontrole nemaju
samo pravno znacenje. Posebni apsekt je prenoSenje znanja i iskustva od
strane onih koji vrse kontrolu, posto imaju vede strudno obrazovanje od onih
koje kontroliraju. U tom smjeru cijela procedura se shvata isluZi istovremeno
za strudnu kvalifikaciju arhiva niZeg nivoa. U nastavku se predstavljaju ciljevi
plana metodi6ke kontrole Lokalnih drZavnih arhiva.
Plan kontrole i metodolo5ke podr5ke Lokalnim driavnim arhivima

(ASHV)
Normativni okvir: Zakon "O arhivima" (br. 9154 od 6.1 'l .2003. godine);
tehni6ko-stru6ne i metodoloSke norme arhivistidke sluZbe u Albaniji.
Predmet: Provjera izvr5enja zadataka proizaSlih iz pravnih odredbi o
arhivima i ciljeva Generalne direkcije arhiva Albanije (DPA)
180
Kontrol a i metodoloska asistencr'a...
'1.Problemi planiranja, organizacije poslova i institucionalnih aktivnosti.

1.1. Provjeravaju se i kontrolisu planirani zadaci (vrijeme iobim poslova) i
njihovo efektivno izvrsenje u poretlenju sa odredenim ciljevima DPA.
1.2. Orcanizacija poslova, odnos izmedu konkretnog posla naudnotehnidke
elaboracUe i usluge koja se odnosi na koriStenja dokumenata, administrativno
poslovanje, asistencija i kontrola u povezanoj arhivistidkoj mreZi.
1.3. Kontinuitet poslova i sitaucija u arhivistidkoj mreZi okruga. Kontrolira se
napredovanje poslova u arhivistidkim filUalama u dvije lokalne institucije i
dvije op6ine.
1 .4. Kontrola izvr5enja pravila korespondencije i institucionalnih odnosa.
2. Evidencija i nauCno-tehni6ka elaboracija

2.1. Kontrolise se posao provjere dokumenata koji se nalaze u arhivistidkoj
mreZi ASHV (Lokalnih drZavnih arhiva) i u onoj u okviru okruga (registri
fondova koji ulaze u arhiv itd.).
2.2. Kontrola obima i kvaliteta poslova vezanih za nauanotehnidku elaboraciju
dokumenata (popunjavaju se ankete o 10-2oo/o izvr5enih radova).
2.3. lmplementacija pravilnika iposlova izvrSenih oko odvajanja ieliminisanja
veeeg dijela radunovodstvene dokumentacije .
2.4. Perspektive plana rada (obim, bzina, vrijeme, broj zaposlenih) za
naudno{ehni6ku elaboraciju dokumenata pohranjenih u fundusu ASHV
(Lokalnih drzavnih arhiva).
3. lsporuka dokumentacije okruinih institucija

3.1 Kontrola izvrsenja pravila ulaska, registracije i naudno-tehnidke
.
elaboracije dokumenata, koji prema zakonu moraju periodidno dostavljati
svoju dokumentaciju u depozite ASHV
3.2. Kontrola planiranja poslova oko preuzlmanja dokumentacije od institucija,
poduzeda islidno, koji su prestali poslovati ili su u odekivanju privatizacije,
zakljudno sa 2006. godinom.
4. Konzervacija ili koriStenje dokumentacije

4.1 . Posao izvr5en oko stvaranja tehnidkih i tehnoloSkih uslova za konzervaciju
dokumentata koji izvode ASHV.
4.2. lmplementacija normi za koriStenje dokumenata. Provjera se naein
evidentiranja prakse u registar korispondencUe, formalni zahtjev i zvanidni
zahtjev od ASHV u 1O-2Oo/o kori5tene dokumentacije.
5. Struino-tehniika kvalifi kacija

5.1. Strudnotehnidka kvalifikacija zaposlenih u ASHV
5.2. Stru6no{ehni6ka kvalifikacija zaposlenika u okruZnoj arhivisti6koj mreZi.
l8l
Gjergj Qaprazi
Razmatrajuei gore neveden naein rada kao iskustvo bio bih vrlo
zahvalan saznati mi'ljenia kolega na ovom simpoziju i razmijeniti
midljenja o sliinim praksama u ovom dijelu poslova.
Rezime
U cilju poboljsanja ipostizanja boljih rezultata u oblasti arhivske struke

neophodna je metodoloska podrska i kontrola izvoalenja ciljeva i zadataka
arhiva. Za uspjeh metodoloske podrske i kontrole znadajno je imati pravu
koncepciju. lmplementacija programa kojiseodnose na kontrolu i metodoloSku
asistencuu u kvaliteti, predstavljaju veoma znadajnu ulogu u arhivskoj sluZbi.
Kroz oval proces arhivisti se upoznaju sa zakonodavnim normama i drugim
teoretskim znanjima koja su im neophodna za funkcionalan rad.
Metodolo5ka asistencija i kontrola mogu biti realizirani na razlidite
nadine, kroz op6u kontrolu, kontrolu specifidnih pitanja i procesa, kontrolu
izvrSenja zakona i normativnih akata, kontrolu provedenih aktivnosti na
radu sa dokumentima i sl. Prema iskustvu albanske administracije izvrsene
kontrole nemaju samo pravno znadenje, nego i strudno obrazovanje arhivskih
zaposlenika. RealizacUom planova i ciljeva metodoloSke asistencije i kontrole
postize se ve6i nivo znanja i zaStite u arhivskoj struci.
(Sa italijanskog jezika prevela: HatidZa FetahagiC)
Summary
ln order to improve and achieve better results in the field of archival

profession it is necessary to gain methodological support and control
performance objectives and tasks of the archives. For the success of
methodological support and control its important to have the right concept.
The implementation of programs related to the control and methodological
assistance in quality are very significant role in the archival service. Through
this process, archivists are familiar with the regulatory standards and other
theoretical skills that are necessary for a functional work.
Methodological assistance and control can be realized in various ways,
through the general control, control of specific issues and processes, control
the execution of laws and normative acts, the control of the activities to
work with documents, etc. The experience of the Albanian administration
have been checked not only a legal meaning, but vocational education of
archival staff. The realization of the plans and objectives and methodological
assistance and control enables higher level of knowledge and protection in
archival profession.
182
Omer ZULIC
Arhiv Tuzlanskoga kantona Tuzla
ZASTITA FOTOGRAFSKE GRADE U NASTAJANJU I

NJENA HISTORIJSKA VRIJEDNOST
Abstrakt: U radu se govori o znaiaju fotografije kao historijskog izvora,

neophodnosti njene za5tite, naroiito u primarnoj fazi, u posjedu imalaca i
sfuaralaca, te naroiito fizidkih lica i porodica. Dat je osvft na vaZece propise
iz oblasti arhivske djelatnosti, te osvft na medunarodne pravne akte zaStite
fotografije. PredloZene su mjere i postupci koje treba kontinuirano provoditi,
kako bi pitanje zaStite fotografske grade bilo izvjesno, a njena historfska
vrijednost neupitna.
Kljudne riiedi:. Fotografska grada, za\tita fotografske grade,

historiografski znaeaj fotografije, arhivi, propisi, medunarodna pravna akta.
Uvodne napomene
Problematika zastite kulturnog naslijeda (samim time i fotografija)

postojala je jos od vremena nastanka istih, o 6emu najbolje svjedode
saduvane fotografije, ali se postavlja pitanje da li se na zaStiti uiinilo dovoljno,
te da li se moglo uraditi viSe.
ZaStita fotografske grade je vaZno pitanje od opcedruStvenog interesa,
koje mozemo posmatrati sa viSe aspekata. lsto mozemo itrebamo posmatrati
i tretirati dvojako kroz dv4e Iaze za5tite, i to: primarnu za5titu (za5titu kulturno
historijskog naslijetla od raznih faktora, kako prirodnih tako iljudskih u cilju
njihove primarne za5tite na mjestima gdje su nastali ijo5 uvijek nastaju
(kao Sto su poplave, poZari, otudenje, itd.); druga, sekundarna faza zaStite,
provodi se u samim institucijama za zastitu kulturnog naslijeda. Vrlo bitna je
i faza prezentacije kulturnog naslijecta.
Primarna faza zastite je prvi i najznadajniji stepen zaStite, a da bi se
isti postigao neophodan je institucionalni okvir, koji predstavlja osnovnu
pretpostavku zastite kulturnog naslijeda. Ovdje se misli na postojanje
ustanova 6iji je osnovni zadatak zastita kulturnog naslijeda, sa svim
kadrovskim, materijalnim idrugim pretpostavkama. Drugi, vrlo bitan faktor
za5tite, jeste postojanje funkcionalnoga zakonskog okvira koji 6e navedenim
ustanovama dati ingerencUe u pogledu za5tite istog. Pored navedenog
faktora zastite kulturno historijskog naslijeda jeste dovjek kao pojedinac,
183
Omer Zuli6
odnosno dovjek kao dio drustvene zajednice, dovjek koji stvara igradi, ali
isto tako i razgraaluje i unistava.
Druga, sekundarna faza zastite 6ini strudnu zastitu kulturno-historUskog
naslijeda od strane institucija, odnosno strudnjaka iz navedenih oblasti, a 6iji
je cilj sprjeaavanje daljnjeg propadanja, restauracija, odnosno produzavanje
2ivotnog vijeka istih, a sto se postiZe kroz strudne faze fiziiko-hemijske,
biolo5ke, tehnidko{ehnoloSke za5tite, itd. Buduii da je zaStita fotografske
graale u sekundarnoj fazi (zastita fotografske graare u arhivima) izvjesna, to
se u ovom radu neeemo detaljniie baviti navedenom problematikom.
Fotografijaje usla u sve pore drustva iZivota, jerje ista postala osnovna
vizuelna snaga civilizacue. lsta u novije vrijeme postaje sve vise primarni
historijski izvor, a ne samo ilustracija, koja ima estetski ivizuelni efekat.
Primarni cilj ovoga rada, osim za5tite fotografije, jeste upravo prezentacija
iste kao historijskog izvora.
Historijat fotografije
Otkri6e fotografije vezano je za ime francuskog slikara i pronalazada

Louisa Jacquesa Mand6a Daquerre. "Januara 1839. godine slika ljude
dudnim hemijskim postupcima, a ne slikarskom bojom niti slikarskim
tehnikama, kako su objavile ugledne evropske novine".1 Za fotografiju vrijedi
uzreeica da ,,govori hiljadu rijedi".
Fotografija je proces stvaranja slika pomo6u svjetlosti reflektirane od
objekta kojeg fotografiSemo. Sama rijed dolazi od grdkih rijedi phos (svjetlost)
i graphis (olovka, kist) i mogla bi se doslovno prevesti kao crtanje pomocu
svjetlosti.
U svojim podecima, fotografija je bila komplikovan nesavr5en i
hemijsko-optidki proces. Od 1837. godine, kada je praktidno podela da
postoji, fotograflja je uvijek zavisila od tehnidkih pronalazaka. Tek na kraju
19. stolje6a dostignut je stepen u kojem je tehnika zadovoljila zahtjeve
fotografa, relativne jednostavnosti dobivanja fotografije. Na na5e prostore
iinade, na prostore Balkana, fotografija dolazi u skromnom obliku, preko
bedkih i pestanskih studenata i internacionalne inteligencije, koji su ,,lutali"
Balkanom. Na bosanskohercegovadkim prostorima, koji su u doba pojave
fotografije bili u sastavu Osmanskog carstva i ova kategorija fotografa se
skromno pojavljivala. Tek dolaskom Austro-Ugarske na na5e prostore dolaze
u veiem broju i fotografi. Najve6i broj njih je snimao za potrebe sluZbe, a
manji dio su bili fotografi entuzijasti.2
U proteklom periodu postojanja, fotografija je ostala nijemi, ali bitan
svjedok nekog dogadaja, pojave, obi6aja, noSnji, arhitekture i sl. Fotograftja
I www. svijetfotogafij e.com,/.../povij esV
2 Nikola Marusii, Fotografija u Bosni i Hercegovini do 1918., Tuzla 2002., str. 8.
184
Za\tita fotografske grade ...
je trajna slika nastala djelovanjem svjetla na odredenu povrsinu koja je

osjetljiva na svjetlost.33
Razvojem tehnologUe fotografije postaju sve sofisticiranije, ali desto
i nevjerodostojne, tj. fotografisani dogaalaji, ljudi, pojave islidno, mogu biti
mrjenjani dijelom ili u potpunosti.
Pravni aspekti zaitite fotografije kao historijskog izvora
Pitanje zastite arhivske grade, kao prvorazrednih historijskih izvora

tretirano je, kako nacionalnim zakonodavstvom, tako i mecrunarodnim
pravnim aktima zastite kulturnog naslijeda. U dlanu 2. Zakona o arhivskoj
djelatnosti TK navedeno je slijedece: ,,Arhivska grada obuhvata izvorni, i
reprodukovani (pisani, Stampani, fotografisani, filmovani, fonografisani ili
na drugi na6in zabilje2en) dokumentacioni materijal od trajne vrijednosti i
znaiaja za kulturu, historiju, nauku, obrazovanje, i druge oblasti ljudskog
djelovanja, bez obzira gdje i kad je nastao i kod koga i po kom osnovu se
nalazi"aa. Dakle, u skladu sa pomenutim zakonom, i fotografija po svom
sadrZaju i vrijednosti informacije predstavlja arhivsku gradu.
Temeljni mettunarodni pravni akt za zastitu kulturnih dobara je
Konvencrja za zastitu kulturnih dobara u sludaju oru2anog sukoba, donijeta
u Hagu 1954. godine. Znadajno je primijetiti da je fotografija kao kulturno
naslijede, odnosno historijski izvor tretirana i medunarodnim pravnim aktima
zaStite kulturnih dobara. Tako se izmedu ostaloga u PariSkoj konvenciji o
mjerama za zabtanu ispredavan.je nedozvol.ienog uvoza, izvoza iprijenosa
svojine kulturnih dobara (potpisana 17.11.1970 godine), kulturno; imovini
prema dlanu 1. stav ,,g." pripadaju izmectu ostalog i ,,arhiva, ukljudujuci
zvudne, fotografske, kinematografske arhive, Sto je takoder potvrda znadaja
i vruednosti fotografije kao histori.jskog izvorass i kulturnog naslijecra.
Zastita fotografske grade u nastajanju
Vodeni strukom i zakonskim propisima arhivski djelatnici Arhiva TK na

terenu kontinuirano rade na za5titi arhivske grade pa samim tim ifotografske
grade. Prilikom obilazaka registratura akcenat se podjednako stavlja na
sve vrste arhivalija, bez obziru na njihov oblik, etape nastanka, tehnidku
osnovu (arhivski dokumenti, fotografije, fonozapisi, audiozapisi, zapisi na
novim medijima, itd), a koje vezuje cinjenica neophodnosti njihovog duvanja
i znadaj istih za naudne, historUske, dokazne, kulturne, umjetnidke, estetske
3 Deana Kovaaec, Standardni postupci u obradi i zastiti zbirki fotografija, Arhivski ujesnik, bt 48,
Zageb 2005., str 70.
4 elan 4. Zakona o arhivskoj djelatnosti, "SluZbene novine TK", br 15/00.
5 www.Unesco.org/Paris convention 1970
185
Omer Zulii
i druge druStvene vrijednosti.
Kao rezultat navedenih aktivnosti na terenu kod veeine predstavnika
registratura radi se na izgradivanju, prije svega, svijesti o znadaju i
neophodnosti duvanja fotografije kao historijskog izvora informacija. Buduci
da stvaraoci i imaoci fotografske grade nisu samo registrature, vec uznadajnoj
mjeri fizidka lica, Arhiv TK nastoji da organizacrjom odredenih kultuinih
sadrZaja (izloZbe, okrugli stolovi), te putem medija (realizacija mnogobrojnih
emisija), saradnje sa obrazovnim ustanovama (Skole, fakulteti) dopre-do
cjelokupne drustvene zajednice, te istoj ukaze na znaeaj zastite fotografske
(ali i druge) grade.6
einlenica je da se u proteklim decenijama u registraturama nije
poklanjala strudna i sistematska pa2nja kod sredivanja i obrade fotografiji,
Sto je podrazumijevalo strudno obiljeZavanje i signiranje istih, a Sto samim
time umanjuje vrijednost istih. Navedeni propusti su djelimidno otklonjeni
angaZovanjem savremenika tih fotografija, pomocu kojih se nastoje otkloniti
navedeni propusti. Naravno, navedeno nije pravilo za sve registrature, jer
neke od njih poklanjaju naroiitu paznju sreativanju, isigniranju, odlaganju
u albume itd. Navedene aktivnosti na terenu rezultirale su preuzimanjem
znadajnog broja fotografija Sto u okviru preuzetih arhivskih fondova (,,Fiont
Slobode" Tuzla, JP "Spreda" Tuzla, Ured za zajednidke poslove kantonalnih
organa, itd.), ali i posebnih fotografskih zbirki (,,TrZnice-pijace,' doo Tuzla).
Kao Sto je vei spomenuto, znadajne fotografske zbirke nalaze se
u posjedu fizidkih lica, a koji vrlo 6esto ili ne znaju Sto raditi s njima, ne
prepoznaju njihovu pravu vrijednost, ili ih ne znaju zastititi na stru.an nadin.
PrepoznavSi znaeal, ali i brojnost takve vrste grade, Arhiv kontinuirano
provodi aktivnosti kod gradana, ukazujuci na znaeaj istih, te neophodnost
da se iste stave pod zaStitu strudnih lica u Arhivu. Navedene aktivnosti se
provode na razne nadine od direktnih ili posrednih kontakata sa gradanima
i porodicama, preko kulturno obrazovnih programa (izlozbe, okrugli stolovi,
saradnja sa Skolama, fakultetima), putem medija isl. Kao rezultat
navedenih aktivnosti u Arhiv je deponovano nekoliko znadajnih porodidnih
zbirki fotografija, fotografija istaknutih lidnosti.
Posebno teZak i razoran period po za5titu kulturno historijskog naslijeda
jeste tranzicijski period kroz koji prolazi Bosna i Hercegovina, a u okviru njega
;;;;R T;;" u proteklom periodu organizovao mnogobrojne rematske izlozbe, u kojima su
aesto koristene upravo lotografije kao vid arhivalUa, na koji naain se zeli promovisati fotografija kao
historijski izvor, ali i poraknuti javnosr na auvanje istih, odnosno njihovo pohranjivanje u e,t iu
if. U
novembru 2009. godine Arhiv TK Tuzla i Drustvo arhivskih zaposlenika TK. bili su organizatori okru-
glog stola na temu "Fotografska graila historiografska i umjetniaka vrijednost.. u radu koga su uzeli
uaesie istaknuti kultumi radnici. kao i struinjaci koji se profesionalno bave fotografijom. U okviru
navedenog projekta upriliaena je i tematska izloZba pod tazivonr ..Foto-qrafijom proriv zaborava,, na
kojojje predstavljeno nekoliko stotina tbtografija koje su umnogorne zainteresovare c_ielokupnujavnost
i medije.
186
Za\tita fotografske grade ...
posebno period agresue na Bosnu i Hercegovinu, kada su velike kolidine

arhivske grade, a samim time ifotografija unistene.
Pos-eban akcenat treba staviti na pitanje zaStite fotografije koja
nastaie u danaSnje vrijeme primjenom modernih digitalnih tehnika, odnosno
digitainih aparata. einjenlca je da danas fotografije nastaju u masovnijem
o6iit<u, zoo! dostupnoiti svim gradanima, prihvatljivijih ciiena i sl, u odnosu
na ranije [eriode kada je cijena, tehnika i vrijeme izrade bila daleko
kopleksnija, skuplja i sloZenija. Stoga, danasnja fotografija nastaje i duva
se uglavnom u digjitatnom obliku (radunar, CD, itd.). U cilju njene dugorodne
zastite, neophodno je primijeniti strudne metode zaStite, a to je obavezna
migracija nanove medile, a u skladu sa razvojem tehnike, stvaranje arhivske
t<o[i1e, ie na kraju svakako i neizbje2na izrada u konvencionalnom obliku,
bar odredenog broja reprezentativnih fotografija.
Sredivanje i opisivanje fotografija
Veoma vaZno pitanje cjelokupne za5tite fotograftje, jeste strudna

za5tita i sreativanje iste. Pri tome je bitno naglasiti da ista nadela koja
vrijede za pisane dokumente vrijede i za fotografije. Princip provenijencije
sv'akako treba uzeti u obzir iprilikom sredivanja i sortiranja fotografija.
Najznaeajniji detalj u postupku sredivanja fotografija jeste taj da fotograflja
bude adekvatno opisana. Bitno je naglasiti da ne postoje uniformno utvrdeni,
odnosno propisani naeini opisa fotografije. To je razumljivo uzme li se u obzir
sam sadrZaj fotografije, koji ustvari upucuje na osnovne elemente opisa iste.
Naime, fotografijom se moZe prikazivati neki odrecleni dogadaj, pojava, skup
ljudi, proslava godi5njice, orude, oruZ1e, no5nja, itd. Ono Sto je zajednidko
2a sve opise fotogranla jeste godina kada je odredena fotografija nastala i
ona ce biti neizostavan detalj svakog opisa. Bitno je naglasiti da je fotografija
utoliko interesantnija za oko ivalidnija kao historijski izvor, ukoliko imamo
viSe elemenata opisa.
Pitanje sredivanja fotografija u nastajanju (registraturama), takocler je
vrlo bitno. istom se moZe pristupiti, tek nakon zavrSenog opisivanja. Pitanje
primarne zaStite fotografske grade je od krucijalno g znataia' te je neophodno
kroz rad tzv. Vanjskih slu2bi arhiva navedenoj gradi posvetiti neophodnu
paZnju kao isvim drugim arhivalijama. To, do sada, naZalost, nije bio sludaj.
Takoder je neophodno raditi na edukaciji arhivara u registraturama, te
podizanju svijesti o znadaju fotografije, ne samo u svakodnevnom Zivotu,
ve6 i u pogledu historijskog izvora.
Znadajno je naglasiti da mikroklimatski uslovi duvanja fotografija su
razli6iti u odnosu na auvanje ostalih arhivalijaT. Stoga bi trebalo, ukoliko
i
to prostorne materijalne mogucnosti dozvoljavaju, izdvajati fotografre
iz konvencionalnih fondova i zbirki, te ih duvati posebno. Unutar fototeke
7 Za razlikl od papira optimalna temperatura tuvanja cmo-bijelih pozitiva iznosi oko 17'C, a optimal-
na vlaznost zraka 3570. Vidi: Deana Kovadec, Standardni postupci u obradi i zastiti zbirki fotogmfija,
Arhitski ujesnik,br.48, Zagreb 2005., str. 79.
187
Omer Zulic
fotografije trebaju biti objedinjene i arhivirane uzimaju6i u obzir tehniku

nastanka, formate fotografija, oblast na koju se fotografija odnosi, kao npr.
fotografije koje se odnose na jubileje, radnidke sportake igre, izgradnju
pogona, itd.
Historijska vrijednost fotografije

Fotograflja danas postaje sve vise primarni historuski izvor, a ne samo
ilustracija, koja ima estetski doZivljaj. U proteklih vise od jednog i po stotje6a
fotografrja je postala univezalni oblik komunikacije koju svi razumiju. (oliki
je znad,aj fotografije mozda najbolje ilustruje dinjenica da danasnji Zivot ne
mo2emo zamisliti bez fotografije (lidni dokumenti, Stampa, kalendari, bro5ure,
i sl.). Medutim, ainjenica je da jos uvijek nismo u dovoljnoj mjeri svjesni koliki
je znadal fotografije kao historijskog izvora. To stanje se mijenja ijo5 viSe 6e
se mijenjati u buduinosti, a glavni nosioci nekog novog promisljanja iodnosa
prema fotografijama upravo moraju biti arhivi.
Danas, Arhiv TK Tuzla kroz razlilite oblike kulturno_obrazovnih
i
aktivnosti nastoji postaviti fotografUu tamo gdje pripada. U proteklom
periodu uradeno je mnogo izlolbi u kojima su upravo kori5tene fotografije
kao historijski izvori, i koje su 6esto budile vecu paznju i interes gradana
i posjetilaca od drugih izloZenih arhivalija. Kroz obrazovne aktivnosti sa
Skolama ifakultetima uvijek se ukazuje na znadaj fotografije, a u cilju boljeg
shva6anja obavezno se pokaZe nekoliko reprezentativnih fotograflja. Kioi
strudne i naudne publikacije, kataloge islidno, takoder se vrsi prezentovanje
fotografija koje svojim sadrZajem prate i historijski potvrduju dinjenice iznrjeie
u tekstu.
U kolikoj mjeri se uspjelo u nakani prezentacije fotografije kao
historijskog izvora najbolje govori dinjenica da istraZivadi sve vise i deS6e
koriste fotografije u svojim strudnim i naudnim radovima, ne samo kao
ilustracije, vec potvrdu historijskih dinjenica i tvrdnji izn[etih u tekstu.
Zavr5na razmatranja
U cilju adekvatnog odnosa prema svim vrstama arhivalija, pa samim
tim i fotografljama, neophodno je sa istim postupati u skladu sa odredbama
zakona koji definisu pitanje zastite arhivske grade i to:
- intenzivirati kroz rad "Vanjskih slu2bi" pitanje nadzora uvida u i
fotografsku gradu,
- insistirati na vrednovanju istih, odnosno fotografsku graaru obavezno
uvrstiti u Liste kategorija prilikom vrednovanja,
- animirati Siru druStvenu sredinu putem medija i kulturnih aktivnosti
(izloZbe, okrugli stolovi, i sl.) o potrebi za5tite iduvanja fotografija,
- pokusati retroaktivno sadiniti opise fotografija tamo gdje to nije udinjeno,
- provoditi ostale mjere koje se odnose na sredivanje, popisivanje i
188
Zastita fotografske grade ...
evidentiranje fotografija,
- provoditi tehnidko{ehnoloSke mjere za5tite fotografija, te migraciju
fotografskog zapisa u digitalni i mikrofilmski oblik (za starije fotografije),
odnosno migraciju iz digitalnog u konvencionalni oblik (za fotografije nastale
primjenom savremenih digitalnih tehnika),
- raditi na preuzimanju fotografske grade bilo u sastavu fonda ili pak
posebno, u cilju njihove adekvatne i pravovremene sekundarne zaStite,
primjenom tehni6ko{ehnolo5kih procesa,
- intenzivirati aktivnosti oko preuzimanja fotografija koje se nalaze u
posjedu fizi6kih lica i porodica,
- raditi na konstantnom prezentovanju istih strudnoj, kulturnoj, naudnoj i
Siroj javnosti, kojim se zavrSava krug uspjeSnog ophodenja sa ovom vrstom
arhivalija.
Summary
Ensuring the adequate treatment of all types of archival, and therefore
images, it is necessary to have same act in accordance with the provisions
of the law defining the issue of protection of archival materials, as follows:
- To intensify the work of "Foreign service" question of control and insight
into the photographic material,
- lnsist on the evaluation thereof, or photographic materials must be
included in the lists of categories of the assessment,
- Animate the broader social environment through the media and cultural
activities (exhibitions, round tables, etc.) about the need for the frotection
and preservation of photographs,
- Try to retroactively make descriptions of photos where it is not done,
- lmplement other measures relating to the ordering, inventory and
recording of photographs,
- lmplement the technical and technological measures to protect photos,
and migration of photographic records and microfilm to digital form (for older
photos), or migration from conventional to digital form (photo by the use of
modern digital technology),
- To work on taking photographic material that was composed as part of
the fund or separately, in order for their adequate and timely secondary care,
using the technical-technological process,
- To intensify the activities around the taking of photographs in the
possession of natural persons and families,
To work on presenting the same constant professional, cultural,
scientific and general public, this is within the circle of successful dealing
with this kind of archival material.
189
\
Dr. Miroslav NOVAK

Pokrajinski arhiv Maribor
ARHIVSKA PRAKSA U KOMPLEKSNIM ARHIVSKIM

IN FORMACIJSKIM SISTEMIMA
Abstrakt: Upnlo gu su pred stavljena ieti ri o snovna mode la informacij skih

slsfema. neformalizirani, formalizhani, standardizirani i globalizirani. Svi
nastaju u skladu sa razvojem arhivske teorije i prakse, te sa uvedavanjem
obima oiuvane arhivske grade u arhivskim ustanovama. Autor upozorava,
da sva eefiri modela permanentno postoje unutar arhivskih ustanova u isto
vrijeme i prostoru te u medusobnom osjetljivom i dinamiinom odnosu.
U nastavku su predstavljeni odabrani arhivski struini problemi, koji
proizlaze iz zahtjeva uspostavljanja kompleksnih informacijskih slsrerna.
Autor iznosi slijede6e zakuueke na osnovu izabranih primjera:
a. Sistematiena potpora i razvoj dinamiinih interakcija izmedu sva
ietiri modela moZe da djeluje kao element, koji ima negativan
utjecaj na razvoj i upotrebu globaliziranih modela.
b. Konaini rezultati uspostavljanja arhivskih informacijskih sistema
moraju biti strukture podatka i metapodataka koje mogu postojati
i
same po sebi u razli1itim arhivskim drugim informacijskim
' sistemima u skladu sa poznatim modelima kao Sto je OAIS model.
c. lnteropercbilnost mora postati strateSki cilj arhivskih profesionalnih
aktivnosti, ne samo na podruiju struktura metapodataka, nego
pije svega na podruiju .uvanja i upotrebe arhivske grade u
digitalnom obliku.
Klju6ne rije i: Arhivski informacijski sistem, standardizaciia,

interoperabilnost.
'1. Uvod
lskustvo pokazuje, da arhivske prakse, koje nemaju opredtjeljenih

formalnih pravila ipravila postupanja zahvacanja sadrzajnih, kontekstnih i
tehnidkih metapodataka, mogu bzo da prealu u krizu neposrednih teoretskih
i praktidnih rje5enja izgradnje arhivskih informacijskih sistema. Postupci
daljeg razvoja se ne pojavljuju samo na informacijskom, odnosno arhivskom
struCnom podrudju, nego i u segmentu oblikovanja sintakti6nih i pragmatidnih
rjesenja opisa pojedinih zavrSnih c.ielina arhivske grade. Mearutim, u praksi
se dogatla, da arhivski struani radnici poklanjaju tome pozornost tek, kada
190
Arhivska praksa u kompleksnim ...
moraju prilagodavati produkte vlastitih arhivskih informacijskih sistema

zahtjevima interoperabilnosti.
Op6i i posebni problemi migracija, podataka i transformacija struktura
podataka iz jednog u drugi informac|ski sistem su arhivskim strudnim
radnicima dobro poznati, jer imaju dugogodi5nje iskustvo sa objavl.livanjem
izvora, izradom informativnih pomagala, kao i mikrofilmovanjem i drugim
postupcima koji su bili u upotrebiza te namjene. Poznatoje, da prilagodavanja
te vrste po pravilu zahtijevaju velike dodatne ljudske i druge resurse. Pri
tome je koli6ina potrebnog uloZenog kapitala obiano u obratnoj razmjeri sa
stupnjem vec uvedenih standardiziranih rje5en.la.
Racionalizaciju na podrudju migracija transformacija je moguce
i
ostvariti jedino kroz standardizirana arhivska strudna rje5enja. U njih
ubrajamo jasno izradene arhivske struane postupke, nedvosmisleno
opredrjeljene uloge, odgovarajuee metodologije popisivanja arhivske graare,
upotrebe standardiziranih podatkovnih inepodatkovnih struktura, dosljedno
implementiranje arhivskih strudnih standarda, bri2no planiranje iizvodenje
internih informacijskih tokova itd.
Za potrebe upravljanja dru5tveno znadajnim dokumentima, odnosno
sadrZajima, kroz historiju su bili razvijeni razliditi strudni postupci, metodologije
i prakse. SrediSnje entitete tih aktivnosti predstavljaju informativna pomagala,
i
koja su zasnovana na papirnoj njoj slidnim metodologijama. Njihova
zajednidka karakteristika su metapodaci organizirani, obracleni ipredstavljeni
na metodoloSki usporedive nadine. Osnovu sistema te vrste predstavljaju
rje5enja, koja su implementirana kod izrade pomagala u knjiZnom obliku.
Sekvencionalnost, predstavljanje struktura sadrzaja u dvodimenzionalnom
prostoru, praktidnost, robusnost, a prije svega niska potreba za energijom
za njihovu ponovnu reprodukciju, predstavlja samo nekoliko dobrih osobina
tih sistema. Druga njihova karakteristika je, da minimalno koriste prednosti
pojedinih tehnoloskih rjesenja kao 5to je istrazivanje potpunog teksta,
tehnoloski naprednog oblika organizacije sadrZaja, sposobnost povezivanja
sadrZaja itd.
U posljednjih nekoliko desetljeia se, uz ,,papirne", pojavljuju i
relaksacijski organizirani arhivski informacijski sistemi. Ovi zbog logike
djelovanja omogucavaju bolji nadzor nad konzistencijom cjelovitog
informacijskog sistema, a posebno onih vrsta, koji podatke akumuliraju kroz
dugi period.
ti
Sa arhivskog strudnog stanovi5ta su modeli donijeli nekoliko
posebnosti, ali i nedostataka, koji su vidljivi kroz sisteme, koji omogucavaju
neposredan pristup do njihovih sadriaja. Medu posljednje ubrajamo,
prije svega, nedosljednost implementacije arhivskih stru6nih standarda,
pojednostavl.ianje metodoloskih rjesenja popisivanja arhivske graale,
Zelja za dosljednim individualizacijama pojedinih rje5enja itd. One su, u
l9l
Dr. sci. Miroslav Novak
podetn m f azama izgradnje a rh ivski h informacijski h sistema predstavljene

i
kao prednosti te su istimulirane. Sa njihovim Sirenjem se pojavljuju razliditi

problemi zbog nedosljednosti, pojednostavljivanja, individualizama, prvo se
pojavljuju samo sporadidno, a potom sve de56e. Otkloni u svojoj biti djeluju
entropidno na dugorodni razvoj arhivskog informacijskog sistema. Stupanj
entropUe se poveeava kako sa rastom i razvojem samog sistema, tako isa
intenzivnom upotrebom ve6 zahva6enih podataka.
2. Karakteristike modela arhivskih informacijskih sistema
U profesionalnim arhivima su se kroz historiju pojavili irazvili razlieiti

nadini prikazivanja i posjedovanja informac[a o arhivskoj gratli. Ovdje 6emo
u nastavku komentirati modele informacijskih sistema. Opredjeljujemo ih
na osnovu uspostavljenih logidkih postupaka i postupaka odnosa medu
arhivskom graclom iskrbnicima, a prije svega na osnovu oblika i nadina
akumulacije metapodataka, ukljudiv5i tu sposobnosti sistema, da mogu
podatke primati iz drugih izvora te ih integrirati, ili da ih posreduju drugim
sistemima, da ih oni integriraju.
S obzirom na pojavljivanje i kompleksnost modela arhivskih informacijskih
sistema iste mo2emo podijeliti na:
a. neformalizirane,
b. formalizirane,
c. standardizirane i
d. globalizirane.
Njihova precizna sistematizacija je znadajna zbog toga, jer ima svaki tip
svoje vlastite karakteristike, zakonitosti i posebnosti, koje nisu mealusobno
potpuno usporedive kako na metodolo5kom nivou postupka, tako ina
sadrzajnom nivou. Razluaivanje pojedinih tipova predstavlja osnovu
za odrealivanje na arhivskom strudnom, opdem upravljadkom, kao ina
korisniakom nivou.
lako su se kroz historiju razvijali u skladu sa praktidnim mogu6nostima te
informacijsko- tehnolo5kom rje5enju, danas su u su2ivotu tako, da se njihov
odnos dinamieki mijenja u vremenu i prostoru. Promjene odnosa trebamo
promatrati kroz teZiSta, koja imaju u arhivskom okruzenju odreclenog vremena
iprostora. lztoga proizlaze razliditi rizici, koji vode u nekonzistentnost najvise
opredijeljenog arhivskog sistema unutar pojedinih arhivskih instituc|a.
2.1. Neformalizirani modeli arhivskih informacijskih sistema
Osnovna karakteristika neformaliziranih modela arhivskih informacijskih

sistema je ta, da skrbnici (ali ikorisnici) akumuliraju podatke (desto samo
detalje iz njihovog interesnog podrudja) na osnovu praktidnih iskustava
192
neposredno iz arhivske gratte. Sa tom namjerom svjesno ili podsvjesno

oblikuju individualne nestandardizirane metapodatkovne strukture sa
vlastitom kontekstnom logikom u znanja i saznanja (slika 1.). Dobijena
znanja po pravilu nisu zapisana (formalizirana), njihova diseminacija je tipa
,,ad hoc", koja je izvedena u komunikaciji sa drugim skrbnikom ili korisnikom
arhivske grade.
Prednost tih modela je u visokoj ovisnosti od zahtleva korisnika u
segmentu koji je poznat pojedinim skrbnicima. U tom sluda.ju moZe skrbnik
relativno brzo i neposredno posredovati Zeljene podatke, te je sa korisnikom
u intenzivnoj interakciji cijelo vrijeme istraZivanja. Sa stajali5ta korisnika je to
veoma pozeljan nadin pridobivanja relativnih informacija, jer nije vremenski
danguban.
Njihov veliki nedostatak se pokazuie u primjeru ,,bleZania mozga" iz
arhivskih ustanova. Veliki problem se moZe pojaviti vec kod manjeg odsustva
skrbnika, jer korisnici tada ne mogu dobiti odekivane informacije u vezi sa
obradivanim predmetom iz arhivske gracle ili o arhivskoj gradi.
Problem modela te vrste se pojavljuje ikod uspostave logiikih
medusobnih sadrZajnih povezivanja. BaS zbog toga su u pro5losti u arhivima
bili poZeljni profili zaposlenih koji su vec imali izgraalene osnovne historijske
kontekste, na koje su mogli nadovezati sadr2aje iz oduvane arhivske grade.
Model neformaliziranog arhivskog inlormacijskog sistema
<-------------- Skrbnik{rhivistal <-------------r
adrivska grada
Slika 1.
Sa narastanjem obima oduvane arhivske grade kod skrbnika su

se pojavili problemi savladavan.ia cjelina sa vlastitim intelektualnim
potenciialima. Zbog toga se razvio drugi nadin uspostave neformaliziranih
oblika arhivskih sistema. Taj sistem moramo odrediti sa unaprijed odreclenim
lokacijama odlaganja arhivske grade, koje su u neposrednoi relaciji prema
pojedinim zakljucenim cjelinama dokumenata. Unutar mikro lokacija je, sa
stanovi5ta korisnika, potrebno izvoditi detaljna istra2ivanja na nivou sadrZaja
arhivske grade. lz tog nadina su se razvile razlieite klasifikacije, koje stvarno
predstavljaju formalizirane lokacije.
Pojavni oblik tih modela je karakteristidan za rane periode organiziranog
auvanja arhivske grade pojedinih stvaralaca. Primjeri su za savladavanje
relativno malih kolidina arhivske grade, koja mora oduvati svoju sadr2ajnu
konzistenciju kroz du2i vremenski period. Njihov nedostatak se izraZava na
193
podrudju dostupnosti i upotrebe u primjerima veiih kolidina arhivske grade.
2.2. F ormalizirani modeli arhivskih informacijskih sistema
Osnovna karakteristika modela formaliziranih arhivskih informacijskih

sistema je ta, da su produkti rzvedenih arhivskih shudnih postupaka
zapisani na razlidite nadine. Metapodatkovne strukture sistema te vrste su
nestandardizirane iizgradene,,ad hoc" s obzirom na pojavnost arhivske
grade. Po pravilu se zasnivaju na papirnoj, odnosno, mikrofilmskoj tehnologiji.
U zadnje vrijeme rjeSenja za te vrste nalazimo u razliditim ra6unarsiim
platformama. Ostvarene su sa razliditim radunarskim orudima, na nadin koji
je karakteristiaan za papirno okruZenje (npr. pDF datoteke, statidne lnternet
stranice itd.) (slika 2).
Druga njihova karakteristika je, da su se razvili kroz historiju do relativno
visokog nivoa. Pokazatelje kvalitete vrste arhivskih informativnih pomagala
razvrstavamo na osnovu njihovih pojavnih isadrzajnih karakteristika. Mealu
pojavne karakteristike uvrStavamo oblikovanje cjelina, a posebno korica,
kvalitetno upotrijebljenog papira, opremu, te vrste pomagala sa bojama ili
crno bijelim reprodukcijama arhivske grade, koja je opredijeljena u samom
informativnom pomagalu itd. Sa stanovista sadrZaja uz ivilitete te vrste
informativnih pomagala poma2u prije svega istra2ivanja u obliku uvoda
podev od historijata sa kontekstnim informacijama o istra2ivanoj arhivskoj
gradi, o njegovom stvaraocu ili o Sirem historijskom pogledu ni razloge i
utjecaje na nastanak istrazivane arhivske grade.
Pozitivna strana modela te vrste je, da arhivski informacijski sistemi
podinju obraclivati u tom razvojnom stupnju samostalne razvojne entitete.
Oni mogu u ogranidenom obimu djelovati samostalno, a prije svega
formalizacija znanja sa podrudja obradivanja arhivskih sadr2aja, 1e
formalizacija metapodatkovnih struktura, osigurava njihovu duZu postojanost
i relativnu neovisnost od ,,b|ega mozgova". Sa stajalista korisnika taj model
zahtijeva ve6u aktivnost, a istovremeno i samostalnost u procesima piiprema
istraZivanja arhivske graale.
Negativna strana tih modela je, to Sto se pojavio novitrosak u postupcima
arhivskog strudnog rada, kojeg imamo kao potrebno vrijeme skrbnika arhivske
grude za formalizacijom metapodatkovnih struktura. Uz to se pojavljuje jos
itehnoloSki problem u primjerima eventualnog korigiranja i dopunjavanja
sadrzaja. Tada je potrebno korekciju obraclivati na nivou metapodatkovnih
cjelina dokumenata, a ne samo na nivou pojedine metapodatkovne entitete.
194
Model formaliziranog arhivskog

Informacijskog sistema
<+ Skrbnik -arhivista I <+ korisnik
Arhivska gratla
Informativna pomagala
Slika 2.
2.3. Standardizirani modeli arhivskih informacijskih sistema
lmplementacijom informac[skih tehnologija je podeo tre6i razvojni

stupanj arhivskih informacijskih sistema. To predstavlja formalizaciju kako
sadrZajnih, tehni6kih, tako i kontekstnih metapodatkovnih struktura. lzvedene
su na osnovu postoje6ih medunarodnih arhivskih standarda, dogovora i
drugih oblika strudnog sudjelovanja. Taj razvojni stupanj slijedimo od kraja

20 stoljeca, pa do danas (slika 3).
Metapodatkovne strukture sistema te vrste su standardizirane bez obzira
na pojavne oblike arhivske grade. Odreden je i minimalni metapodatkovni
zbir, kojeg je potrebno ispuniti bez obzira na pojavni oblik arhivske grade.
lako je te modele moguee implementirati na naeine koji su upotrebljivi
i u papirnom obliku od minimalnih sadrZajnih standarda za upotrebu
pomoeu suvremenih informacijskih i komunikacijskih sredstava. Rezultatitih
nastojanja Se pokazuju u masi ,,online" zbirki podataka dostupnih informacija
o arhivskojgradi. U vecini primjera su takva rje5enja izvedena kao dinamiCne
lnternet stranice, koje su iz pozadine poduprte sa obimnim podatkovnim
bazama podataka.
Slabu strana modela te vrste predstavlja cijena dobijenih informacija,
koja je po jedinici viSa nego na primjeru formaliziranih modela arhivskih
sistema. Ona se moZe kompenzirati raspoloZivo56u arhivskih struCnih radnika,
troSkovima dodatnog materijalnog 6uvanja arhivske grade, manipulacijama
originalne arhivske grade, a prije Svega sa vremenom, kojeg korisnici,
dodu5e, koriste za raspitivanje o razlicitim relativno pasivnim informativnim
pomagalima, razl i6itih formal iziran ih arhivskih informacijski h sistema.
195
Model standardiziranog arhivskog informacijsko g sistema
?
korisnik
+
I
I
I
I
I
I
I
I
Informativna pomagala < -.r
Slika 3
Pozitivna strana tih modela je sadrZana u apsolutnoj raspoloZivosti i

dostupnosti, koja je na tehnolo5kom nivou ovisna prrje svega od dostupnosti
i djelovanja informacijske i komunikacijske opreme.
Druga pozitivna strana tih modela, a posebno onih, koji su podrzani
sa suvremenim tehnolo5kim rjeSenjima, je sadrZana u potpori korisniku kod
raspitivanja za oblike razliditih pretrazivada, izvedenih medusobnih veza,
pri 6emu omogu6avaju razvrstavanje prema raztiditim kriterijima (sortiranja)
oblikovanja privremenih repozitora pogodaka, s obzirom na korisnieke
zahtjeve itd.
Ako pogledamo informativna pomagala te vrste sa informacijskog
stajaliSta moZemo utvrditi:
a. da su opisi arhivske grade po pravilu strukturirani u skladu sa
potencijalnim odekivanjima korisnika,
b. pojedine informacijske cjeline ispunjavaju preporuke medunarodnih
arhivskih struCnih standarda,
c. za upotrebu navigacija su u arhivskim informativnim pomagalima
te vrste izradena joS kompleksna kazala sadrZaja, krajeva, osoba i
njihovih medusobnih relacija itd.
Jedan od kljucnih razloga uspjeha te vrste pomagala je sigurno njihova
univezalnost izrade i na6ina posredovanja informacija, koji ne odstupa
od op6e prihva6enog nadina na nivou civilizacije. ove vrste pomagala je
mogu6e ostvariti kako pomo6u najsuvremenijih tehnolo5kih rje5enja, tat<o i
sa veoma jednostavnom tehnologijom ,,koristenje olovke i papira,,.
196
2.4. Globalizirani modeli arhivskih informacijskih sistema
Trenutno najvise opredijeljen razvojni stupanj arhivskih informacijskih

sistema generiraju procesi op6e globalizacUe. U tom kontekstu se pojavljuje
temeljni zahtjev, prema kom su standardizirani arhivski sistemi sposobni
osiguravati interoperabilnost. Modele te vrste nazivamo globalizirani arhivski
informaci.jski sistemi.
I
Model globaliziranog arhivskog informacijskog sistema
r---- --- -| Strulni standardi

Sklbnik-arhivista 2
I (-
<.f
ir-t
Arhivska gmda skrbnik -arhivista korisnik
,tt II
rl
Sta4dardni inlormacijski sistem
y',n,.,or"),,no,,
, interoperabilnost 2
lnformativna pomagala
/
Komplemantarni
Klasiana i druga informacijski sistem 2
Komplementami
lnformacijski sistem I
I
Slika 4
lnteroperatibilnost vidimo kao sposobnost sistema informacijskih i

komunikacijskih tehnologUa te poslovnih procesa, koji su povezani s ciljem
razmjene podataka, i osiguranja zajednidke upotrebe informacija i znarya. Za
realizaciju interoperabilnosti moraju biti ispunjeni uvjeti, koji su opredijeljeni
sa tehniCkim standardima, preporukama i dogovorima. Uz to moraju biti
opredrjeljenijos i organizacijski vidici. Oni se odnose kako na aktivnosti unutar
pojedinih organizacija tako i na dogovore medu sudjeluju6im organizacijama.
Ovdje moralu biti ipostupci, ko.ji su potrebni, da uz pomo6 informacijskih
sistema mealusobno osiguraju upotrebu usluga te vrste. Ovdje ubrajamo
i aktivnosti, koje su potrebne na podrudju uskladivanja ipra6enja pravnih
197
normi iarhivskih strudnih okvira. Njima opredjeljujemo interoperatibilnost

kao formaliziranu drustvenu pojavu u segmentu osiguravanja javne potvrde
podataka, koji su dobiveni ili izmijenjeni na osnovu inteoperatibilnosti.
U primjeni interoperatibilnosti je potrebno, u semantidnom smislu,
osigurati, da je znaeaj podataka koje razmjenjujemo, razumljiv ljudima,
aplikacijama i institucijama. Sa tim je omogu6ena interpretacua znadaja
podataka na pravilan nadin za upotrebu u drugim aplikacijama, za koje
primarno oni nisu bili deflnirani.
Preduvjet za djelovanje globaliziranih arhivskih informacijskih sistema
predstavljaju uspostavljeni i djelujudi standardizirani arhivski informacijski
sistemi, koji stvaraju informacijski autarktidne metapodatkovne strukture. One
moraju biti takve, da kao entiteti postoje samiza sebe, te se mogu tehnoloski,
semantidki i sintetidki ukljuditi u druge komplementarne globalizirane arhivske
informacijske sisteme (slika 4.)
Globalizirani arhivski informacijski sistemi nisu ogranideni samo
i
na metapodatkovne strukture nego ukljuduju informacione strukture,
koje opredjeljuju u elektronskom okru2enju nastale dokumente injihove
kontekste, te u elektronsko okruzenje zahvacene podatkovne strukture i
njihove kontekste.
3. ArhivistiEki vidici uspostavljanja arhivskih informacijskih

sistema
Za razliku od modela formaliziranih arhivskih informacijskih sistema,

koji se temelje na hijerarhi6no-sekvencionalnim rjesenjima, standardizirani
i globalizirani modeli arhivskih sistema uz hijerarhidno-sekvencionalna
rje5enja implementiraju joS i rje5enja, koja se temelje na relacijskim odnosima
podataka. Ovo arhivski strudni radnici uspostavljaju i odrZavaju pomodu
suvremenih tehnoloskih rjesenja, po pravilu u relacijama i okruZenjima
podataka. To u arhivskoj praksi jos uvijek uzrokuje velike probleme, kako
u segmentu razvoja potrebnih metoda struanog rada, tako iu segmentu
razumijevanja, oblikovanja i preslikavanja sadr2aja, koji su u odnosu relacija.
Problem je vedi kada se u praksi, po pravilu, pojavljuju razli6iti metodoloski
pristupi uspostavljanja, ureclivanja i upravljanja sadrZajima te vrste, koji su
bili razvijeni za uspostavu formaliziranih modela arhivskih informacijskih
sistema, a ne za modele standardiziranih ili 6ak globaliziranih arhivskih
informacijskih sistema.
Nedovoljna arhivsko-metodolo5ka potpora razumijevanja sadrZaja i
arhivske graCle i njihovog kompleksnog preslikavanja uzrokuju kod arhivskih
struinih radnika sumnju u pravilnost strudnih rjesenja, Sto generira slab
stru6ni vlastiti lik, strudnu neodludnost i neambicioznost, te ne provode
198
i
implementacUu tehnoloSkih rjesenja sliano. To donosi rezultate rada,
koje je potrebno kasnije korigirati sa obimnim arhivskim strudnim i drugim
zahvatima. Kao logi6no rje5enje nastalih problema 6esto shjedi fokusiranje
na modele arhivskih informaci.jskih sistema, koji su manje formalizirani. Time
se Zele postici privremena rje5enja, koja su 6esto i ,,ad hoc", te kao takva
postaju standardna. Sa stajalista upotrebljivosti metapodataka struktura i
zahvacenih podataka, takva usmjerenja vode u nekonzistentnost modela
arhivskih informacijskih sistema viseg nivoa, sto u konadnojfazi moze voditi u
neupotrebljivost zahva6enih podataka zbog prevelikog informacijskog 5uma.
Uz te strateske probleme se pojavljuju jos druge arhivske strudne
dileme. Jedna od njih je povezana sa popisivanjem arhivske graale u skladu
sa medunarodnim standardima. Pri tome moZemo primijetiti probleme na
barem tri nivoa:
o Teoretski nivo, koji predstavlja neposredni odmak od sadr2aja, koji su
opredijel.jeni u kontekstu statidnog doimanja dokumentacije (opis grade
na osnovu tehnidkih jedinica) ka razumijevanju sadrzaja dokumenata
kroz postupke u kojima su isti nastali (popis grade na osnovu sadrZaja
inivoa).
. Jezi6ko-kulturni nivo, koji predstavlja problem opredjeljenja osnovnih
strudnrh pojmova odnosno njihovih pri.jevoda sa sadrZajima, koji su u
neposrednoj ovisnosti od lokalnih kulturnih tradicija, Sto se odra2ava
kako u razliditom shvatanju jednakih arhivskih pojmova, tako iu
te5ko6ama kod standardizacije sadrZaja osnovnih arhivskih struinih
pojmova (ispostavljamo samo pojmove: dokument, udruZeni dokument,
serija itd.).
o Praktidni nrvo, koji se odra2ava u neposrednoj implementaciji sadrZa.ia
pojedinih pojmova u neposrednim procesima arhivskog stru6nog rada.
Taj nivo posmatramo kroz razlidite uglove posmatranja. Spomenuo bih
samo razlidite nacionalne prakse, posebnosti arhivskih strudnih praksi
pojedinih arhivskih institucua ina kraju rjesenja te implementacije
pojedinih odluka neposredno kod arhivskog strudnog rada na samoj
arhivskoj gradi (odnos: arhivista-pojedinac-arhivska grada.).
Poznato je, da gore istaknuti problemi nisu izra2eni u mlaclim, odnosno,

manjim autonomnim, a prije svega individualnim arhivskim informacijskim
institucijskim sistemima, koji se temelje na papirnoj ili mikrofilmskoj tehnologUi.
Kao ozbiljan rizik u primjeni standardiziranih arhivskih informacijskih sistema,
je njihovo dosljedno koriStenje za potrebe djelovanja globaliziranih arhivskih
informacijskih sistema.
U nastavku je predstavljeno nekoliko sadzajnih problema, sa kojima
se arhivisti moraju suodavati u procesima izgradnje arhivskih informacijskih
sistema. Navedeni su samo oni, koji uzrokuju ve6e strudne diskusije na
199
podrudju upotrebe arhivske grade, te nisu ovisni od upotrijebljenih oruCla za

uspostavu bilo kojeg arhivskog informacijskog sistema.
3.1 . Problemi upotrebe interpunkcija
Podrudje upotrebe interpunkcija je sa arhivskog strucnog stanovista

trivijalno, jer se ista po pravilu upotrebljavaju po pravilima nacionalnih
standarda.Ali, u praksije natom podrudju takoder iunutar pojedinih kodifikacija
mnogo odstupanja, koji su doduSe u skladu sa osnovnim zahtjevima, a u
uzajamnim arhivskim sistemima znadi kodificirani oblik upotreba redenidnih
znakova za osnovno djelovanje sistema.
i
Sa stanovista sintakse metapodatkovnih struktura razumijevanja
posredovanih sadrzaja pomo6u suvremenih tehnoloskih rjesenja, koji se
temelje na relacijskim zbirkama podataka, potrebno je oblikovati osnovni
formalni strudni zahtjev za jasnom izgradnjom namjene kodifikacije i
interpunkcija i didaktidnih znakova uz vec usvojenu upotrebu interpunkcija
u gramatiakom smislu povezanu sa drugim sintakti6kim pravilima. Zahtjev
postaje opravdan posebno u okruzenju globaliziranih arhivskih informacUskih
sistema. Zbog toga preuzimanje i eventualna adaptacija strudnih usmjerenja
kao Sto je ,,RDA Toolkit" moZe racionalizirati potrebe ljudskih i drugih izvora
za postizanje kodifikacije pravila te vrste.
3.2. Problemi izgradnje signature popisne jedinice
Drugi ve6i strudni izazov predstavlja oblikovanje signature popisnih

jedinica od najvi5eg do najniZeg nivoa. Poznato je, da nadin oblikovanja
signatura odreduju arhivski strudni standardi za popisivanje arhivske grade.
To u osnovi odreduje praktidno dva zahtjeva:
- prvi je opredijeljen ka osiguravanju unikatnosti na medunarodnom
nivou.
- lz toga je izveden i drugi zahtjev, koji opredjeljuje nadin oblikovanja
signature u hijerarhi6nom smislu: drZava-ustanova-fond-podredene
popisne jedinice.
Arhivski strudni standardi ne propisuju same pojavne oblike signature
na nivoima niZem od nivoa fonda. To je prepuSteno politikama arhiva, samim
arhivistima ili 6ak informacijskim sistemima. U primjeru, da su implementarna
rjeSenja premalo osmiSljena, mogu ista predstavljati obiman strudni problem
u segmentu osiguravanja interoperabilnost. Pri tome je znadajna spoznaja,
da ima svaka promjena signature nepredvidive posljedice na konzistentnost
sistema signiranja, a posebno, ako je bio zapis vec obavljen, te se bilo kako
200
Arhivska praksa u komPleksnim ...
pojavila kao referenca u naudnim i strudnim tekstovima.

Oblikovan,e signature je u praksi mogu6e izvesti na razlieite nadine Sa
arhivskog stru6nog stanovista je veoma privladno automatsko oblikovanje
signature na osnovu odreclenog algoritma u okviru arhivskog informacijskog
siitema. Pri tome se u nekim sistemima pojavljuje problem transformacije
numeridkog naeina predstavljanja signature u n.iegov alfanumeridki oblik, jer
ima neposredne posljedice na razvrstavanie u drugim sistemima.
Kao suprotnost opisanom sistemu se pojavljuje potpuno otvoren
sistem oblikovanja signature, kojije ovisan pri.ie svega od arhivskog strudnog
radnika. Pri tome se po.iavljuje nzikvezan za pogreSan zapis same signature
u procesima njenog zahva6anja ili korigiranja, te u segmentu pra6enja
promjena signatura.
Kod oblikovanja signatura imamo jos jednu mogu6nost ito, da
kombiniramo ljudske izvore sa tehnologuom. Kao mogu6nost se pojavljuje
oblikovanje signature prvog zapisa na nivou, kojeg odreduje arhivski struCni
radnik, a sistem je sa svakim novim zapisom inkrementira za vrijednost n+'1.
Takav sistem pokusava uvaZavati potrebe arhivskih strudnih radnika kao i
mogu6nost potpore zahvaeanja podataka u okviru pojedinog sistema.
Sa stanovi5ta oblikovanja arhivskih informacijskih sistema moZemo
konstatirati, da signature u klasianim arhivskim informacijskim sistemima
zaptavo nisu imale veei znadaj. SadrZaji su bili naime obieno opredijeljeni
sa naslovom i tehniekom opremom. Njen znadaj se pokazuje tek kod
relacUskih i podatkovnih zbirki, kada postane signatura element povezivanja
i istraZivanja, ogranidavanja traZenog kriterija i razvrstavanja, a sa tim i
element uspostavljanja hijerarhijskih odnosa metlu opisima popisnih jedinica,
kako unutar izvornih sistema ili prema izvornim, tako u ponornim arhivskim
informacijskim sistemima.
3.3 Problemi opredjeljenja ,,nivoa popisa"
Popisivanje na nivou, kao metodu zahvaeania podataka o arhivsko.l

gratti je opredijelio standard ISAD (g), te u skladu sa tim postavio nivo
popisa kao obavezni element. Do tada je bilo odredivanje nivoa popisa
marginalni arhivski strudni problem. To je vaZilo posebno za klasidne oblike
arhivskih informacijskih pomagala, gdje su bile te informacije kompenzirane
na razlidite naaine. Samo da spomenemo naslov informativnog pomagala,
organizacija sadrZaja, implementirane interpunkcije itd. Ali, ako su se nivoi
unutar informativnih pomagala te vrste ve6 pojavili, bili su opredijeljeni kao
entiteti informativne prirode.
U arhivskim informacijskim sistemima, koji se temelje na relacijama,
nivoi popisa su nastali uz entitete informativne prirode i drugih entiteta'
z0l
na osnovu kojih se izvodi razvrstavanje, te sa time i kriterij istraZivanja ili

ograniaavanja broja pogodaka. promjena statusa opredjeljivanja nivoa
statusa, a posebno u sistemima, koji omogudavaju agregacijs pod'ataka na
najviSim nivoima, a opredjeljuje ,,nivo popisi,, kao prvo-t<laian arhivski stru6ni
problem.
praksi se pokazalo, da razliditi arhivski strudni radnici mogu razliiito
.U
oznaditi nivoe popisa usporedive arhivske grade. Razloge je potrebno kaZiti
prije svega u kompleksnosti pojavnih oblika odnosno sadLaja arhivske grade,
koju je potrebno oznaditi na odrealenom nivou, a takodei i terminolJskom
Skripcu, koji proizlazi iz razliditih arhivskih tradicija.
.. PIrSj problem, kojeg smo primijetiti kod izgradnje kompteksnuih
arhivskih informacijskih sistema, je povezan sa opredjeljenjem pozicila
pojedinih nivoa u strukturi arhivske grade. pri tome, OoOjSe, vaZe jasno
odreclena pravila, koji nivo moze biti jedan drugom podrealen, odnosno
n30y9091 Ali, razumijevanje odnosa meatu nivoimi i njihovim pozicijama u
strukturi j,o5 nije odgovaraju6e razvijen, odnosno interfretiran. RjeSenje se
moZe traZiti kroz prizmu dva entiteta. prvi entitet predstavlja opreOleljenle
nivoa popisa (fond, podfond, serija, predmet-dosije idokumenty . Oruli
entitet struCnog promiSljanja predstavlja ,,pozicija nivoa popisa,, svaki
jedinice popisa u strukturi popisa, koji opredjeljuje itruktura aihivskog
fonda
ili arhivske zbirke.
Na opredjeljenje nivoa popisa moramo, sa metodoloski arhivskog
stanovi5ta gledati kao na zbir, odnosno, spisak spomenutih deskriptora si
precizno opredijeljenim sadr2ajima. podrobnija analiza zbira nam pokazuje,
da su meclu njima jasno opredijeljene relacije, ito znadi, da ih moZemo
opredueliti kao ,,mini" klasifikacije. Ako, dakle, razvrstavanje jedinica popisa
izvodimo na osnovu nivoa, koji su organizirani kao klasifika;Ua, moramo imati
za takvu klasifikaciju jasno opredijeljene kriterije, odnosno nadela podjele
graale u pojedine nivoe. Pri tome moZemo nai6i na mnostvo problema,
koji proizlaze iz semantidkih i sadrZajnih razlika tumadenja poledinih nivoa
popisa. Jasno razlikovanje medu nivoima ,,item,, i ,,file,,, te',,file,,'i
,,subseries,,
i
predstavlja osnovu razumijevanja odgovarajuce implementacije nivoa
popisa za njihovu upotrebu u skladu sa standardima. Sa tim su tilesno
povezani i problemi odgovarajuieg oblikovanja naslova pojedinih popisi, kao
i relacije medu pojedinim opisima arhivske grade po nivoima i sadZalima, te
relacijama do oblikovanja deskriptora.
Veliki problem u tom smislu predstavlja i podobnost prijevoda na
razlidite jezike, koji su izvedeni u skladu sa postoje6im praksama arhivskog
strudnog rada ili sa vaZeiim praksama sa podrudja kancelarijskogi
poslovanja, a posebno sa stanovista uspostavljanja globaliziranog arhivskog
informacijskog sistema. lsto tako, u nastavku priloga-opredijeljeninivoi su ni
originalnom engleskom obliku.
202
3.4. Problem oblikovanja i poimenovanja opisa arhivske grade na nivou

,,fond"
Da neku arhivsku gradu opredijelimo kao fond, odnosno zbirku,

moramo prethodno zadovoljiti masu strudnih kriterija. Pored toga se u praksl
pojavljuju otkloni, Sto vodi u razlidite prakse, takoder i unutar pojedinih
arhivskih ustanova. Razlidite prakse, a prije svega teoretska polaziSta sa
tog podrudja, u posljednjim godinama nisu do2ivjela potreban napredak, i
to predstavlja arhivski struani problem u standardiziranim, a i globaliziranim
informacijskim sistemima na nivoima opisa,,fond".
Drugi relativno velik problem kod opisivanja arhivske gratle na nivou
fondova se pojavljuje u vezi sa oblikovanjem njihovog naslova. Sa arhivskog
strudnog stanovi5ta se uvaZavaju razlidite veze sa oblikovanjem njihovog
naslova. Sa arhivskog strudnog stanovi5ta se uvaZava razli6ita praksa, Sto
predstavlja ve6 u standardiziranom arhivskom informacijskom sistemu veliki
semantidni problem. To se pokazuje pri upotrebi imena za oznaku grade,
kojeg je stvorila ta osoba ito isto ime se obiano upotrebljava za podrudje
djelovanja ili nadleZnost te osobe. Ako u kompleksan arhivski informacijski
sistem zahvatimo podatke o entitetu ,,Osoba", o entitetu ,,arhivske graale te
osobe" te o entitetu ,,nadleZnog podrudja te osobe", zatim to opredijelimo
sa jednakim znakovnim nizom, onda u sistemu svjesno uspostavljamo
,,informacijski 5um", kojeg je moguie opredijeliti kao ,,neunikatnost,,
komentiranih informacijskih entiteta ili kao dezinformaciju sa stanovista
istraZivanja, jer moZemo dobiti u tom primjeru najmanje tri pogotka sa istim
naslovom, a razliditim sadr2ajima.
Treei relativno veliki stru6ni problem se pojavljuje vec u standardiziranim
arhivskim informacijskim sistemima. Radi se o oblikovanju odgovaraju6ih
naslova popisanih jedinica sa stanovista istraZivanja oblikovanjai
informacijsko autarktidnih metapodatkovnih struktura. lako je u relacijskim
sistemima mogu6e istraZivati prema razliditim kriterUima, odnosno poljima,
prema pravilu se uvijek ispi5u podaci o pet obaveznih elemenata. Da li 6e ti
podaci, prije svega u naslovu, stvarno postati informacije za korisnika, ovisi
prije svega od oblikovanja samog naslova popisne jedinice u odnosu do
elementa sadrZaja opisa.
Kod oblikovanja naslova na nivou fondova i zbirki je u arhivskim
informacijskim sistemima ugradena i sistemska nedosljednost, koja se moze
pokazati i kao nekonzistentnost sistema, a posebno ako naslov postavimo
u korelaciju do nivoa popisne jedinice. Naslov fonda obidno opredjeljujemo
tako, da ne ukljuduje rije6,,fond". Nedostatak tog podatka kompenziramo sa
opredjeljenjem nivoa ,,fond", Sto je logidno, jer fond kao cjelovitu arhivsku
graclu opisujemo na nivou ,,fond". Nekonzistentnost se pokazuje odmah,
kada usporedimo metodu oblikovanje naslova fonda sa metodom oblikovanja
naslova ,,arhivske zbirke". U tom primjeru se pojam ,,Zbirka,, pojavljule
kao sastavni dio naslova. Ako dakle, takav naslov postavimo u korelaciju
sa nivoom, taj je opredijeljen kao ,,fond". Postavlja se pitanje sta je dakle
c.ielovita arhivska gracla, koja u naslovu sadrZi pojam ,,zbirka", te je obraalena
na nivou popisa ,,fond"? AnomalUa prcizlazi iz nedosljednosti standarda, gdje
bi bilo potrebno opredijeliti nivo popisa ,,fond/zbirka", a u samom naslovu
bi bilo potrebno opredueliti za poseban entitet popisa vrijednost ,,fond" ili
,,zbirka". Promisljanje mo2emo zakljuditi sa konstatacuom, da sistemski
nije mogu6e sa nivoom popisa kompenzirati naslov, iako su oba elementa
postavljena prema standardu te ih je potrebno po pravilu implementirati i na
nizim nivoima popisa.
3.5. Problem oblikovanja i poimenovanja nivoa ,,serije"
Pitanja oblikovanja i poimenovanja opisa popisnih jedinica na nivou

serija su kompleksnija, nego Sto se to dini na prvi pogled. Pri tome moramo
uzeti u obzir osnovna polaziSta oblikovanja naslova u skladu sa standardom
ISAD (G)2. Praktidna implementacija tih zahtjeva postavlja opis na nivou serije
u neposrednu relaciju, kako nadrealenih, tako ipodreClenih nivoa popisivanja.
Sa praktidnog stanoviSta globaliziranih arhivskih informacijskih sistema se
pojavljuje pojam serije u dva koncepta obrade arhivske gratle. Tako,,koncept
fonda", koji je svojstven onim arhivskim slu2bama sa relativno dugom
arhivskom tradicijom (Francuska, Njemadka itd.) postavlja osnovu obrade
arhivske grade na osnovne principe oblikovanja arhivskog fonda. Nasuprot
tome ,,australski sistem serija" osnovu obrade arhivske grade postavlja
na nivo serija. To znadi, da je pojam ,,serUe" sa stanoviSta globaliziranog
arhivskog informacijskog sistema, jednoznadno ne predstavlja samo jedan
entitet, nego dva. Ali, to takoder znadi, da je potrebno u sistemima te vrste
izgraalivati ,,kontekstno osjetljive" pojmovnike, koji 6e biti ovisni od sadrzaja i
konteksta obraclivanih metapodatkovnih struktura.
3.6. Problem oblikovanja i poimenovanja nivoa ,,podserije"
Sa oblikovanjem jednog ili viSe nivoa ,,podserija" standard je dobro

rijeiio probleme preslikavanja kompleksnih struktura arhivske graale. No, taj
nivo popisa zbog relativno labavo opredijeljenog sadrZaja, moZe biti u praksi
nadomjesten sa drugim nivoom, to jest nivoom ,,file". Problem je relativan
prije svega kod uredivanla razasute arhivske gracre ili kod cjelovite arhivske
grade, koia ni.je bila odloZena na osnovu klasifikacuskih planova.
3.7. Problem oblikovanja i poimenovanja nivoa ,,file" i ,,item"
Ako polazimo od originalne definicije nivoa ,,fi|e" moramo taj nivo

opredijeliti u korelaciji do nadredenih i podredenih popisnih jedinica. lsto
tako, moramo taj nivo obraditi u odnosu na sadrzaj tog pojma u sistemima
istandardima, ko.ji opredjeljuju obradu njihovog aktivnog Zivotnog ciklusa
204
npr. MOREQ. Rezultati analiza te vrste predstavljaju dobro logicko polazi5te

posljednje cjeline,,file" u njenom aktivnom i pasivnom Zivotnom ciklusu.
Sa arhivskog stru6nog stanovi5ta dodatni problem predstavlja
interpretacija zahtjeva u standardu ISAD (g), koji opredjeljuje mogu6nost,
da je ,,file" mogu6e oblikovati i u procesu arhivskog strudnog rada, ako se
cjelovita grada odnosi na subjekt aktivnosti ili transakcija. Taj dio definicije je
potreban za one cjeline arhivske grade, koje nisu bile poduprte sa sistemima
kancelarijskoga poslovanja kod njenog stvaraoca ili su bile u razasutom
stanju.
Nivo poplsa,,lile" Nlvo poplsa,,ltem'
bntrteta,doKument- Jts olo graoe

uredenog kancelarijskog poslovanja DA Ne
Entlteta,dokument" nue dlo grade

uredene kancelarij skim poslovanja NE DA
Entiteta,dokument" JE dlo razasute grade, koJu

JE uradio arhivista Da Ne
tsnuteB,,ooKumenr" Jts oto razasurc graoe,

koju joS NIJE potpuno uradio arhivista Ne Da
Naiin oblikovanja nivoa popisa s obzirom na sfafus arhivske grade u Zivotnom

ciklusu arhivske grade
U segmentu zahvadanja i njihovog istraZivanja se pojavljuje problem

razlikovanja nivoa ,,item" i ,,file", jer taj odnos teoretski nije opredijeljen u
dovoljnoj mjeri. Tako se pojavljuje problem kada imamo popisnu jedinicu,
koja ima sve karakteristike koje zahtijeva definicija za ,,tile", unutar te cjeline
je saduvan samo jedan dokument (npr. presuda u kaznenom spisu). Na
drugoj stranije pojedini dokument opredijeljen u skladu sa standardom kao
,,item", ako se nalazi u gradi, koja nije obradivana u skladu sa standardima
za kancelarijsko poslovanje. Treci primjer moZemo gornjom teoretskom
shemom poduprijeti, ako je dokument sastavni dio razasute grade, te ga
arhivista u procesu arhivskog uredivadkog rada odgovaraju6e obradi, a
potom to moramo popisati na nivou ,,file", a ne,,item".
Na nivou popisa ,,item" se uz to susreCemo jo5 i sa problemom, da
engleski jezik razlikuje pojam ,,item" od pojma ,,pice". Prvi pojam predstavlja
,,najmanju intelektualnu nedjeljivu cjelinu", dok drugi opredjeljuje ,,najmanju
fiziCki nedjeljivu cjelinu". U drugim jezicima to razludivanje nije izvedeno,
te se ta dva pojma proizvoljno koriste. Nedostatak na semantiekom nivou
primijecujemo ikod modela standardiziranih arhivskih sistema, a kao problem
se pojavljuju kod modela globaliziranih arhivskih informacijskih sistema.
Pored toga, potrebno je da arhivista u praksi uspje5no razlikuje nivo,,file"
i ,,item" na osnovu odredenih inercija ili opcih strudnih iskustava, medutim,
to nije dovoljno za dugorotnu izgradnju sistema. Razlidite prakse irje5enja
opredjeljivanja nivoa popisa ve6 u standardiziranim arhivskim sisiemima
pobuduju.sumnju u usporedivost sadrZaja, koji su opredijeljeni sa jednakim
nivoom. A to znaai, da nivo popisa sa semantidk6g st'anbvista ie moZe
djelovati kao kriterij istra2ivanja, nego moZe biti samb entitet informativne
prirode. Posljednje, znatno smanjuje intenciju strudnog standarda, jer je isti
opredijelio nivo popisa kao obavezan element.
4.Zaklluiak
_ Postoje6a praksa uspostavljanja modela arhivskih informacijskih

neformaliziranih i samo formaliziranih arhivskih informacijskih sist6ma,
posebno ako se isti odnose na pojedine strudne radnike, ukazuje se
luggroqq kao veliki gubitak ljudskih i drugih izvora kako na podrudju
dostupnih informacijskih izvora, te joS vise na podrudju iskoristavanjd ljudskih
resursa.
Prelazak iz neformaliziranih i formaliziranih modela arhivskih
informacijskih sistema u standardizirane ili globalizirane modele, nije
ni jednostavan ni jeftin. Njihovi udinci su vidljivi tek na duZi period. Tu
pretpostavku moramo utemeljiti sa slijedeiim 6injenicama:
- na papirnoj tehnologiji zasnivajuei arhivski informacijski sistemi su,
zbog same prirode organizacije podataka, izvedeni tako, da podupiru
prije svega sekvencionalno organizirane strukture podataka, koje je
mogu6e i hijerarhijski organizirati. Po pravilu je hijerarhija vidljiva ve6
npr. u kazalu sadrZaja. Za rczliku od njih, suvremeni informacijski
sistemi, koji se zasnivaju na relacijskim podatkovnim shukturaha
omoguiavaju ve6u racionalizaciju ljudskih izvora te migraciju
podataka u takav sistem ili iz njega u druge sisteme. lnformacije i
njihova sadrZajna i kontekstna povezivanja su na papiru temeljenih
sistema predstavljene kao jasno definirani pokazatelji to bez i
obzira da li pri tome izraiavaju i odnos podredenosti, odnosno
nepodrealenosti, odnosno jednostavnog redoslijeda predstavljenih
sadrZaja. U relacijskim sistemima oni su predstavljeni na osnovu
detaljno odreclenih relacija, Sto znadi, da moraju biti sadrZaji, koji
zajedno oblikuju informacije izvedene na metodolosko standardizirani
nadin, a prije svega moraju biti utvrdeni kriteriji razvrstavanja,
odnosno, kriteriji podjele jasni prije samog podetka obrade podataka
za pojedine elemente detaljno opredijeljene strukture podataka.
- kod izrade standardnih arhivskih informativnih pomagala njihovi
autori moraju brinuti, prije svega, za jasno odrectivanje i uspostavu
jednostavnih relacija, medu pojedinim opisima i arhivskom gradom.
U relacijskim sistemima za to brine sistem, potrebno je samo ispuniti
predvitlene sadrZaje na detaljan arhivski strudni, semantidki i sinteti6ki
propisan nadin.
(Sa slovenaikog jezika prevela: Slavica PavloviC)
206
4. Summary
The current practice of establishing models of archival information

informal and only formalized archival information systems, especially if
they relate to certain professional employees indicates the long term as a
great loss of human and other resources in the area of available information
sources, and even more in the utilization of human resources.
Switching from informalized and formalized models of archival
information systems in standardized and globalized models is neither simple
nor cheap. Their effects are visible only in the long term. This hypothesis
must establish the following facts:
- lnformation systems that rely on paper based technology, due to the
nature of the data derived by the organization can support primarily
organized sequential data structures, which can be organized in
hierarchical way. As a rule, the hierarchy is visible but for example in
the index content. Unlike them, advanced information systems, which
are based on relational data structures allow greater rationalization of
human resources, and migration data in such a system, or from it to
other systems. lnformation and its content and context of connecting
to the paper-based systems represented as clearly defined indicators
and to whether in fact express the relationship of subordination or
lack of it, or a simple sequence of content presented. ln relational
systems, they are presented in detail on the basis of certain relations,
which means that they must be content, which together form the
information derived from standardized methodological manner, and
above all must be laid down criteria for classiflcation, the criteria
are clear divisions before the start of processing data for individual
detailed elements of committed data structure.
- By making the standard archival informational aids their authors
have to worry primarily for a clear determination and creating simple
relations to the individual descriptions and archival material. ln
relational systems that is concern of the system, as it is only necessary
to fill the content provided in detailed archival expert, semantical and
prescribed manner.
207
Mag. Nada CIBEJ
Pokrajinski arh iv Kopar
DIGITALIZACIJAARHIVSKE GRADE - ZASTO I KAKO?

Abstrakt: lzrada reprodukcija je priznata metoda zaitite originala.
Prvobitno su to bili propisi, potom kopiranje, mikrofilmovanje idanas je to
digitalizacija grade. Sa tehnologijom, koju danas poznajemo, digitalizacija je
postala veoma praktiean i kvalitetan nadin pripreme reprodukcije. Sfrate5ko
planiranje, kao znaiajan djelatnik digitalizacije, ukljuiuje davanje odredenih
odluka sa namjenom razvoja projekata, koji odgovaraju zahtjevima korisnika.
Klju6ne tijeLi: Digitalizacija, materijalna zaStita, upotreba grade,

nosioci zapisa, parametri digitalizacije.
Uvod
Djelatnost arhivskih djelatnika, izmedu ostalog je i 6uvanje i materijalna

zastita arhivske graale i davanje arhivske grade na upotrebu. Te dvije obaveze
traZe od nas promi5ljanje, i obje izvr5avamo jednokratno.
U nadelu, zahtjevi se medusobno iskljuduju. Davanje gracle na
upotrebu znadi promjena okruZenja i uvjeta, koji mogu za gradu biti pogubni,
a materijalno duvanje predvida optimalne uvjete za oduvanje grade, koju bi
osigurali u arhivima koji u osnovi ne podupiru ,,davanje" na koriStenje.
A tako definirana upotreba u Zakonu o za5titi dokumentarne i arhivske
grade (UVDAG) odrealuje da se ,,Javna arhivska grada je u arhivima na
osnovu pismenog zahtjeva za upotrebu ili preko objave na svietskom internetu
dostupna svakome. Javnu arhivsku gradu se moZe posuditi za izloZbene
i sliine namjene".l Pored toga 115. dlan Uredbe o za5titi dokumentarne i
arhivske grade (UVDAG) odreduje da se ,iavnu arhivsku gradu daie u
upotrebu po pravilu u originalu, a moZemo ina drugi pimieran naiin (kopiia,
ovjerena kopija itd l' 2
Dalje je u 69. dlanu ZVDAGA odredeno, da korisnik mora sa arhivskom
gradom, koju je dobio na upotrebu, postupati sa briZnoscu doma6ina, ali i
obaveze ko.je opredjeljuju materijalnu zastitu su mnogo jasnije. Tako je u
39. 6lanu UVDAG odredeno, da moraju ,,arhivi, iavnopravne osobe i imaoci
privatne arhivske grade osiguravati uviete za materiialnu zaStitu arhivske i
I 63 dlan. Zakona o zastit dokumentame graale, ,,S1. list RS" (u nastavku ZVDAGA).
2 Prvi odlomak ll5. alana Uredbe o zastiti dokumentarne i arhivske $ade,,,Sl. list. RS*,86/2006 (u
nastavku UVDAG).
208
Digitalizacija arhivske grade - zaito i kako?
dokumentarne grade, da se kod iuvania, uredivania, popisivania, upotrebe,

pijevoza irastavtjanja grada ne oiteti, uniiti ili nekako drugaeiie izgubf'3.
Zahtjevi, koji odreduju arhivska skladiSta, opremu iuvjete u kojima se

gracta 6uva su strogi, te ih pored zakonodavstva definiraju medunarodni
standardi za zastitu gratle.
Dakle, zadovoljiti oba zahtjeva u zakonu znadi na6i primjereno
rje5enje, koje bi omogu6ilo upotrebu koja ne bi utjecala na za5titu gratle.
lzrada reprodukcUa je usvojena metoda zastite originala. Prvobitno su to bili
propisi, potom kopiranje, mikrofilmovanje i danas je to digitalizacija graale.
Sa tehnologijom, koju danas poznajemo, digitalizacija je postala veoma
prakti6an i kvalitetan nadin pripreme reprodukcije. Sa digitalizacijom u cijelosti
zadovoljimo oba zahtjeva zakona. Dakle, u stru6nom jeziku razlikujemo
sigurnosne kopije, koje bi bile kvalitetnije, te bi eventualno nadomjestile
original, korisnidke kopije, koje bi bile dovoljne za kvalitetnu upotrebu, te
preistavne, koje su namijenjene samo u ,,reklamne svrhe", za predstavljanje
na internetu.
lsto tako vec spomenuti dlan 115. UVDAG predvida' da ,,ako ie traZena
arhivska grada u slabom mateiiatnom staniu ili posrol opasnosf, da ee se kod
upotrebe oi;tetiti, na upotrebu se daiu kopiie arhivske grade, koie mogu biti
pretvorene u digitalni oblik, mikrofitmove ili nekako drugaiiie pohraniene"a.
Digitalizacua - zaSto ?
Digitalizacija je konverzija analognog u digitalni zapis. Digitalizirati

moZemo razliditu gradu (kucanu i Stampanu graclu, slike' geografske karte,
rukopise, pokretne slike, zvuk).
Utvrdili smo, da je namjena digitalizacije duvanje originala (polazimo
od o6ekivanja, da 6e prisutnost digitalnog faksimila smanjiti broj zahl1eva za
rukovanjem sa originalom), te pobolj5anje pristupa do gracle (u vecini primjera
je graara, izabrana za konveziju, rijetka, unikatna ili desto upotrebljavana'
hzi8ki pristup do njih je desto ograniden ili oteZan, slika na internetu je prilidno
dostupna neograniCenom broju korisnika istovremeno).
Digitalizaciju gratte kao oblik za5tite predvida i 53. dlan UVDAG, koji odreduje'
,,(1) Arhivska grada se zaStitno mikrofilmuie ili pretvara u digitalni oblik u

arhivu ili drugom javnopravnom licu na osnovu izbora i struenih uputa
nadleZnog arhiva.
(2) Sigurnosni snimci se \uvaju odvoieno od originala;'s.
3 39. alan UVDAG.

4 Drugi odlomak I15. alana UVDAG.
5 53. elan UVDAG.
209
Mag. Nada Cibej
Postoji jos jedan vid prednosti digitalizacije. Digitalizaija je nairne i
mogucnost iprilika, da se na neki na6in vrati izgubljeno idopuni vlastita
graala. Mnogo je naime zaklada naudnog i kulturnog nasljeda, koji su kroz
historiju nastali na nekom prostoru, te su bili podijeljeni, prodani ioptlaekani,
a danas se duvaju u arhivima po cijelom svijetu. Mogucnost, koju imamo u
takvim sludajevima je, da u suradnji sa danaSnjim vlasnicima gracte dobijemo,
odnosno izradimo digitalne kopije originala.
_ - - -Prednosti
digitalizacije je prepoznala i Europska komisija, koja je ve6
2006. godine objavila Preporuku o digitalizaciji i lnternet dostupnosti kulturne
grade i digitalnom arhiviranju. Preporuka glasi da drZave dlanice:
'1. Prikupljaju informacijeo sadasnjoj i planiranoj digitalizaciji knjiga,
revija,
dasopisa, fotografija, muzejskih objekata, arhivskih dokumenaia,
autovizualne graare (u nastavku teksta ,,kulturna grada,,) i stvaraju
preglede takve digitalizacije, kako bi se sprijeCilo udvostru6avanje
nastojanja, te bi se pobudivalo sudjelovanje i sinergija na evropskom
nivou,
2. Razvijaju kolidinske ciljeve za digitalizaciju analogne gratte u
arhivima, bibliotekama i muzejima, te navedu odekivano poveianje
digitalizirane grade, koja bi mogla oblikovati dio Europske digitalne
biblioteke, te proraduna, kojeg su dodijelili javni organi,
3. Pobuduju partnerstvo medu kulturnim ustanovama privatnim i
sektorom, kako bi se stvorili novi putovi za financiranje digitalizacije
kulturne grade,
4. Uspostave i oduvaju sredstua za digitaliziranje u velikom obimu
kao dio ovla5tenih centara za digitalizaciju u Europi ili u tijesnom
sudjelovanju sa njima.
5. lzgraduju Europsku digitalnu biblioteku kao zajednidku visejezidku
todku pristupa do Europske distributivne digitalne kulturne grade,
Sto znadi dostup digitalnoj kulturnoj gratli, koja se nalazi u rarliditim
krajevima u razliditim organizacijama pomo6u:
- pobuclivanja kulturnih ustanova, kao i naklada i drugih imalaca prava,
da omoguce tra2enje po njihovoj digitaliziranoj graali preko Europske
digitalne biblioteke,
- osiguravanje, da kulturne ustanove, kada je primjereno, iodgovarajuca
privatna poduze6a upotrebljavaju zajedni6ke standarde za
digitalizaciju, da bi postigti interoperabitnost digitaliziranog materijala
na europskom nivou, te da bi omogu6ili trazenje, koje je neovisno od
jezika,
6. Pobolj5aju uvjete za digitalizacUu kulturne grade i lnternet dostupnost
do nje pomocu:
- stvaranja mehanizama za omogu6avanje upotrebe radova, nakon
2t0
savjetovanja sa zainteresiranim stranama,
- uspostavljanja ili poticanja mehanizama za omogu6avanje upotrebe
radova, koji se ne stampaju ili distribuiraju vi5e, nakon savjetovanja
sa zainteresiranim stranama,
- potidu dostupnost spiskova poznatih radova iradova ujavnoj upotrebi,
- utvrtluju prepreke u njihovom zakonodavstvu za lnternet dostupnost
i naknadnu upotrebu kulturne ba5tine, koja je u javnoj upotrebi i
usvajanja mjera za njihovo otklanjanje,
7. Uspostavljaju nacionalne strategUe za dugotrajno arhiviranje digitalne
grade i pristup istoj, uz puno postovanje zakona o arhivskim pravima,
koje:
- opisuje organizacijski pristup, te navodi uloge i odgovornosti strana
koje udestvuju kod dodijeljenih izvora,
- sadrZi posebne akcijske planove, koji ocrtavaju ciljeve i vremenski
raspon za ostvarivanje posebnih ciljeva,
8. Meclusobno razmjenjuju informacije strategijama akcijskimo i
planovima,
9. Usvajaju odredbe u svom zakonodavstvu, koje javnim ustanovama
za namjene arhiviranja dozvoljavaju vise puta kopiranje i prijenos
digitalne kulturne grade, uz puno po5tovanje zakonodavstva
Zajednice i meclunarodnog zakonodavstva,
10. Kod uspostavljanja politika i postupaka za deponiranje grade, koja
je bila stvorena u digitalnom formatu, uvazavamo razvoj u drugim
drZavama dlanicama, da bi sprUedili Sirok raskorak kod urectivanja
deponiranja,
11. Usvajaju odluke u svom zakonodavstvu, na osnovu kojih imenovane
ustanove sa upotrebom tehnika prikupljanja graale, kao Sto je
lnternet 2etva (web-harvesting), arhiviraju lnternet sadrZaje, uz
puno po5tovanje nacionalnog zakonodavstva i medunarodnog
zakonodavstva o pravima interkulturnog vlasnistva.6
Preporuke Europske komisije, njeno poticanje dr2ava dlanica ka razvoju

digitalizirane graale iz biblioteka, arhiva i muzeja, te ka uskladenim mjerama
za digitaliziranje kulturnog naslijeda, su potakle i Sloveniju na razmiSljanje
u tom pravcu, jer se medu srednje razvijenim programima za period Z6Oi._
2013., ukljudila i u sktop digitatizacije. Cilj tog sktopa bi trebao biti poveeanje
i
raspolo2ivosti ponude elektronskih sadrZaja usluga na internetu, iei
cijeloZivotnog u6enja, Sto posljedidno predsiavlja osniovu u obrazovanju
osnovanog druStva i konkurentnosti privredno uspjeSnih dr2ava. ia
;;006t{05Sil*poruke Komisije od 24. augusra 2006. o digiralizaciji i Intemet dostupnosti kutur-
noj gradi idigitalnom arhiviranju, ,,S1. Iist L.,,br.236,3110u2006 str 0b28_2230.
2n
Mag. Nada Cibej
postizanje ciljeva RS predvitla razvoj i izgradnju digitalizacijske infrastrukture
za zahval, duvanje, pristup i upotrebu digitalnih sadr2aja. S obzirom na to da
se projekti te vrste uvrstavaju medu sadrZaje novih programa nove financljske
perspektive, oeekujemo, da bi mogli sredstva za provedbu pridobiti baS iz
zaklada EU.
Preporuka se zasniva na europskom strateskom okviru, iz 2010. godine
- Europsko informacijsko druStvo 201 0. To pobualuje otvorenu i konkurentsku
digitalnu privredu i naglasava informacijske i telekomunikacijske tehnologije
kao pogonsku silu ukljudivanja u kvalitete Zivota.
Digitalizacija - kako?
Stratesko planiranje digitalizacije ukl.iuduje davanje odredenih odluka

sa namjerom razvoja projekata, koje odgovaraju zahtjevima korisnika'
U usporedbi sa drugim disciplinama, inicijative u digitalizaciji su veoma
rasprSene i samo podrudje se zasniva na udruZenom znanju i v.jeStinama
razliditih disciplina.
Digitalizacija je zajednicka djelatnost arhivara i drugih spomenutih
institucija. lnstitucija, koja se prihvati nekog projekta' mora znati vrednovati
sve pozitivne i negativne djelatnike, koji utjedu na odretleni poticaj. Strate5ko
planiranje ukljuduje i rasporedivanje nu2nih ljudskih (npr. projektna skupina),
materijalnih (npr. prostor, oprema) ifinancUskih izvora (npr. unutra6nji izvori,
i
projektna potpora, sponzorski izvori), utvrdivanje rizika postupaka, te
mogudnost dugorodnog koriStenja digitalnih zbirki.
Arhivi zbog financijskih ograni6enja ne mogu priustiti digitalizacuu svoje
grade, koju duvaju, ni vlastitu izvedbu cjelovite digitalizacije, zbog toga je
iznimno znadajno postaviti pravu strategiju, koja 6e uvaZavati:
- izbor primjerene gtade za digitalizacUu (starost dokumenata, oblik
i velidinu dokumenata, reprezentativnost, u6estalost upotrebe,
oStedenost),
- analizuizvodljivosti,
- ciljnu publiku kojoj je grada namijenjena,
- najprimjereniji metod i oblik digitalizacije,
- eventualnogizvodada,
- opredjeljenje zahlieva korisnika (informacije o graali, uvid u gratlu,
upotreba informaciia iz grade),
- sadrZaj podataka za5ti6enih zakonom o duvanju osobnih podataka,
- postojanje informativnih pomagala,
- odrediti ulazne oblike kod postupaka digitalizacije,
- odredivanje zahtjeva za arhiviranje i predstavljanje digitalne
kopije, odredivanje uvjeta 6uvanja digitalnih kopUa, odreclivanje
212
Digitalizacija arhivske grade - zaSto i kako?
nadina oznadavanja i poimenovanja digitalnih kopua, odrediti zbir
metapodataka za opis digitalne kopije, odredivanje pravila pristupa,
- ocijeniti potrebne kapacitete za iuvanje digitalnih kopija,
- osposobiti orude za traZenje gratle,
- osposobiti potrebno povezivanje za pristup gratli ieventualno mreZno
povezivanje sa drugim srodnim institucijama,
- definirati nadin kontrole kvalitete (kalibracija naprave isazimanje
sadrZaja, ovisno od vrste materiiala) korisnika istovremeno.
UvaZavanje kriterija ostecenja (graata koja je lose pohranjena, ili je
na loSem postojanom mediju te nije primjerena za opeu upokebu) dodatno
moZe opredijeliti potrebu digitalizacije. Sa digitalizacrjom grade te vrste bi
istovremeno za5titili iomogu6ili njenu upotrebu bez Stetnih posljedica za njen
izgled, upotrebljivost ili postojanje. Pri tome, nije iskljuden obim restauratora
prije same digitalizacije.
Postivanje kriterija udestalosti upotrebe olaksava pripremu prednosnog
spiska. Prednost kod digitalizacije ima grada koja je desto u upotrebi. Sa
digitalizacijom je olaksan pristup do grade vise korisnika istovremeno.
Po5tivanje kriterija oblika i velidina dokumenata omogucava nam izbor
i
metode digitalizac\e za pridobivanje Sto kvalitetnije bolje upotrebljive
reprodukcije. Nakon obavljene selekcije gracte odrettujemo na6in zahvata
(skeniranje ili digitalno fotografiranje) i ulazne oblike (slikovno ili tekstualno).
Uvjeti za upotrebljivost digitalne reprodukcije su izgrattene zbirke
podataka, pravilno duvanje, odgovarajuci opis digitalnog objekta (metapodaci)
i kvalitetan pretraZivad.
Pored toga, potrebno je postivati jos i odredbe dlana 12. UVDAG, koji
opredjeljuje postupke zahvata i pretvorbe:
,,(1)Postupak zahvata originalne dokumentarne grade u fiziikom obliku, bez
obzira na fiziiki nosai u digitalni oblik, mora omogu1iti najmanje:
1. evidentiranje i upotrebljavanje svih jedinica dokumentarne grade bez
obzira na fiziiki nosai, naiin nastanka i druge karakteristike;
2. primjerenu klasifikaciju zahvaCene dokumentarne gratle;
3. pravilan zahvat i pretvorbu reprodukcije sadr1aja izabrane jedinice
dokumentarne grade u fiziikom obliku u elektronski obtik, koji:
- osigurava reprodukciju bitnih elemenata sadrZaja originalne grade s
obzirom na pirodu i namjenu pojedinih jedinica originalne grade;
- zahvata ili stvori sve potrebne metapodatke (dodatni podaci, koji
potvrduju jednaku autenti6nost zahva'ene grade, kao Sto ju je imala
originalna grada, datum nastanka, podaci o postupku zahvata i
pretvorbe, podaci o maiinskoj iprogramskoj opremi, sa kojom su
bili obavljeni pretvorba izahvat itd.), te omoguci strogo kontrolirano i
dokumentarno dodavanje tih podataka;
213
\
Mag. Nada Cibej
- posebno ijasno odvojeno od originalnih podataka pohraniti i oznaiiti
podatke (dodatni podaci za osiguravanie autentienosti, metapodaci
itd.), te sve znaiajne primiedbe i podatke o postupku zahvata u
originalnoj gradi;
- osigurava upotrebliivost sadrZaia originalne dokumentarne grade;
i
4. Automatsku ruinu kontrolu pravilnosti zahvata pretvorbe i
reprodukcije sadrZaia i metapod ataka ;
5. Sigurnost i nepromienliivost zahvadene i pretvorene dokumentarne
grade nakon pravilnog zahvata;
6. MoguCnost zahvata te kasniie popravke greSaka kod zahvata i
pretvorbe i opravdanog dopuniavania metapodataka samo od strane
ovlaStenih osoba, fe sa osiguravaniem iasnih reviziiskih tragova
takvih popravaka ili doPuna.'q
Vrijednosne digitalne reprodukcije su optimalno formatirani

digitalni objekti, kod dije izrade se nagla5ava kvaliteta (funkcionalnost i
upotrebna vrijednost), dugotrajnost (mogu6nost dugotrajnog pristupa), te
interoperabilnost (npr. prohodnost izmedu ra6unarskih platformi i programa).
Sa digitalizacijom moZemo pridobiti dvije vrste digitalnih reprodukcija:
o ,,izvorne": optimizirane za dugotrajno duvanje (arhivske kopije)
i dalju reprodukciju operativnih kopija;
o operativne kopije: optimizirane za upotrebu.
lzvorni digitalni objekt je obidno izraden u najviSem kvalitetu te je
namijenjen arhiviranju i reproduciranju. Operativne kopije digitalnog objekta
su uradene u najniZem kvalitetu i/ili odvojenosti od originalnog objekta te su
namijenjene pristupanju preko ekrana i upotrebi.
Parametri za digitalizaciju
Stampanitekst i Stampana grada
I elr,nn.uvDAG
2t4
OPIS PARAMF"TRI
Odvoiivoqt zehvetq 3O0-600 dni
Arhivska kopiia
CRNO- Odvniirrncf irrrrqni 300 600 dni

-
BIJELO Drrhino hni I hir
Format RAW TTFF. JPFG2OOO. DNG
Onerativna koniia
Odvniiwnst '7)-l)i kni
Format TIFF .IPFG. NPF
Ootidka Dreooznatl iivost
Format MTML, TXT, PDF, XML,

MF-TS/AITO MPFG'I
OPIS PARAMETRI
Odvniivnct zehw^te 300-600 dni
Arhivska koniia
SIVO Odwniiwnct irrrrqni lOO 6OO dni

-
l)rrhina hnie R hita
RAW, I llE, JPEG2000,
Format DNG
Onerativna koniia
Odvoiivost T-1?O dni

Duhina hoie R hitg
Format TIFF. JPFG. DPF
Onti dka nrenoznntl i iwoqf
Format HTML, TXT, PDF, XML,

MFTS/AI T.) MPFG'I
215
Mag. Nada Aibej
OPIS PARAMT',TRI
f)rlrrni irrnqt z qhv q! q ?OO-AOO r{ni
Arhivske koniia
Arl.,ni'irrncf irrrrqn i q ?OO
- 6OO dni
U BOJI'"
Il,'hinq hnie )L h.i+q
Fnmct R AW TTFF IPFG?OOO DNG
f)nerqfivnc knniie
()rlrhiirrncf 11_1'.rn Aî
l \"hino hnia '>A Li+-
Fnmqf TIFF IPF,G DPF

f)nf iilra nrennznqf li iwnqf
Format -
HIML, lXl, PL't, XML,
I\iIFTq/A I TC) IVfPFG, 1
Rukopisna grada
r)PIS PARAMNTRI
Az{..nii'.not zqhttatq ?OO-KOO dni
Arhivska koniia
6rlrrniirrnct irrrrqni a 1OO
- 6OO dni
n,,1.i-. kî- )1. hito
Formaf R AW TIFF IPtrG?OOO DNG
Onerafivna koniia
A,t,,ni i.,ncr 1)-l)O l<ni
I)rrhinq hnio R
- )4 hita
F'nmat TIFF IPtrG IPFG?OOO PDFDPF
7a Najpogodniji sistemi za prikaz boje su RGB, CMYK i CIELAB
216
Digitalizacija arhivske grade - zaSto i kako?
Kartografska grada
OPIS PARAMF',TRI
f)rlrrniirrncf z ohtt ot q 1OO-6OO dni
Arhivske koniie
f)rlrroiivnqt ir ?OO
- KOO dni
24 brta
n,,hi-. hî
Formaf R AW TIFF, IPF,G2OOO DNG
Onercfivne knniia
r\i. lnn Lî
",
Drrhinq hni )A h'lto
F'nmat SID /MTSID) IPFG
Slikovna grada
r)PIS PARAMtr.,TRI
6;',î;.,^"r zqhtrqtq ?OO-KOO dni
o"u Ar, (11u1< ^-\ ili .,a.1A iO0dni
CRNO _ BIJELO 5" 1Rw11 41n d
A" v A" t1< tn \ 6nn .l
Arhivska koniia
f'lrlrrniirrnaf ir ?On 6On d
-
n,,l1ino hî Q hito
RAW, I III, JPEUZUUU, IJNU
Format
Onerefivnn koniia
n,l. '7)-1)O dnt
Dubina boje 8 bita
Fnmat TIFF IPG IPFG'OOO DPF
217
Mag. Nada aibej
OPIS PARAMETRI
Odvoiivost z.thvztz ?nn_Ann ,{6i
o"- A' t'r1-t <

^-\ ili .,-l- 1nn,{-i
U BOJI Rv'l ? cm l 11n /{ni
/l{' 1On- 6OO dni
Arhivska koniia
f)drrniirrns+ irrrrania ?OO 6OO dni
-
n,,hi-a hî. ?,4hita
Forrnat RAW TIFF IPFG'OOO DNG

Onerafivna knniie
Odwoiiwoqt 7)-1)O rlni
Drrhina hoie )4 hite
Format TIFF IPG IPF,G?OOO PDF
Kod parametara je i
najde5ce najviSe koriStena grada u arhivu.
Preporuke ne zahvataju sve vrste grade (npr. audio i filmska grada), te se ne
uzima u obzir grada koja je nastala u digitalnom okruZenju.
Kod digitalnih kopija ve6ine grade se preporuduje izraditi joS i
identifikacijsku sliku, koja je u formatu PNG ili GlF, te sluzi za brzo traZenje i
predstavljanje na internetu.
Postupanje sa arhivskom gradom u postupku digitalizacijes
Znaealnija od kvalitete same digitalizacije, koju kod neuspjeha moZemo

ponoviti, je briga za originalni materijal - uni5tene neprocjenljive dokumente
ili knjige nije moguce ponovo stvoriti, zbog toga se, recimo stare knjige,
nikada ne skeniraju sa pljosnatim optidkim ditadima.
* Dokumenti, koji trebaju konzervatorsko-restauratorske zahvate prije

digitalizacije:
. izguZvani dokumenti, kojeje potrebno poravnati ili popraviti

(zakrpiti),
8 Preuzeto po dokumentu Narodnog univerziteta knjiZnice u Ljubljani, Smjernice za digitalizaciju

bibliotekarske gratle.
218
Digitalizacija arhivske grade - zasto i kako?
. dokumenti sa velikim poderotinama,
. zalijepljenidokumenti,
o dokumenti za ljepljivim trakom,
. krhki dokumenti,
. knjige, koje se ne otvaraju do konta 90o,
o knjige sa o5tecenim povezima.
. Kriterui za izbor primjerene opreme za digitalizaciju arhivske grade
*
Arhivska gracla, koju digitaliziramo na pljosnatom optidkom 6itadu:
. nevezane dokumente od papira u dobrom stanju (iznimke
su krhki dokumenti, dokumenti na pergamentu, dokumenti
sa pedatima)
. dokumente, koji su za5tieeni sa poliesterskim materijalima
(npr. Mylar), jer moZemo sa njima sigurno rukovati),
o dobro o6uvanje fotografije,
o leci, broSure u dobrom stanju, koji se mogu otvarati pod
uglom 1 80o
*
Arhivska gratla, koju digitaliziramo sa kamerom ili digitalnim fotoaparatom:
. dokumente velikog formata ( kod kojih je zbog velidine

otezano rukovanje)
. grada, koju ne moZemo pritisnuti na ravnu povrsinu bez
oStedenja,
. grada, koja je ve6a od dimenzija ravnog optidkog ditada,
o fotografije, koje su nalijepljene na kartonske podloge,
. knjige, koje moraju biti poduprte sa knji2nim naslonima.
* Rukovanje sa arhivskom gradom u procesu digitalizacije
Op6e:
. sa graclom se rukuje samo sa distim rukama ili sa
rukavicama (rukopisi, dragocjena knjiZna grada),
. na gradu se ne smije naslanjati,
. grada se ne smUe drZati na neposredno osunaanom
mjestu,
2t9
Mag. Nada Cibej
. graala se ne smUe oznadavati,
. u prostoru sa gradom se ne smije jesti, piti ili pusiti,
. sa gradom se rukuje samo na distim povr5inama,
. grada se prenosi u odgovarajudoj opremi, da se graala u
toku transporta ne pomide.
Vezana grada:
. knjiZna grada neka se podupire samo do ugla 120o (knjige
sa tijesnim povezivanjem samo do ugla 90"),
.
gradu nakon upotrebe ne ostavljamo otvorenu,
.
vedu i te2u knjiZnu gratlu podupiremo sa potporom -
knjiZnim naslonom iz pjenaste gume,
.
pojedini listovi knjiZne grade mogu biti optereeeni pomoiu
optere6enih haka
Fotografska grada:
. kod rukovanja sa fotografskom gradom upotrebljavamo

6iste, glatke pamudne rukavice bez napuhanih vlakana
. ne smijemo se doticati emulzijske strane fotografske
graale.
Pohranjivanje digitalnih reprodukcija
Oblici i vrste med|a za arhiviranje digitalnih objekata:
CD.R,
DVD - R,
BLU-RAY
Tvrdi disk, magnetne trake
Med|i arhiviranja za primarni arhiv digitalnih objekata:
Prva kopUa: tvrdi disk ili magnetne trake,

Druga kopija: optidki nosioci.
Mediji arhiviranja za operativnu kopiju digitalnih objekata:
Optidki nosilac.
Pravilno pohranjivanje optidkih medija:
CD - R, DVD - R : Konstantna temperatura izmedu 15 do 20'C; konstantna
220
Digitalizacija arhivske grade - za*to i kako?
relativna vlaZnost 30-40%, odsutnost pra5ine, pohranjivanje u tami, ne
smijemo ispostavljati sundevoj svjetlosti), dobro prozradene prostorije.
Optidki mediji su podvrgnuti slijede6im osteienjima:
o fiziika o5te6enja mogu napraviti medU neditak ili iz njega

dak fizidki odstraniti podatke,
. Najmanja o5te6enja su prljav5tina na stranici ditanja, zbog
kojeg medij nije mogui,
. Supstrat u mediju stari; na starenje dramati6no utjede
temperatura duvanja,
. OSte6enja gornjeg sloja (Stampane) ie gore od osteienja
- donje strane medija (za ditanje).
Sto je ve6a koliCina podataka na mediju (a time guSii zapis), medij je
vi5e podvrgnut o5te6enjima i posljedidno je vedi ispad podataka.
Gubitak podataka mozemo izbjeci:

. uvijek trebamo imati izratlene sigurnosne kopije, koje
redovno osuvremenimo,
. medije ne izlazemo suncu i visokim temperaturanta, ;'
. medije uvijek spremimo u ambalazu, da se ne ostete,...
.
. uvuek ih drzimo uz rub, a nikada ,,za podatke",

. na njih pisemo samo sa odgovaraju6im spravarpa za
pisanje,
. ako ih je potrebno odistiti, uvuek ih oaistimo sa posebnom
krpom ili spravom za ai56enje, a sto je jos znadajnije uvrjek
ih distimo od sredine prema rubu, pod pravim uglom na
krug; nikada ih ne distimo u krugu,
o za eiscenje nikada ne upotrebljavamo vatu ili papirne
maramice,
. uvijek kupujemo kvalitetne medije priznatih marki, jer je
poznato, da neki mediji traju samo nekoliko mjeseci,
. sigurnosne kopije duvamo na temperaturama od 18 do 22
stupnja Celzija uz vlaZnost do 45 %.
ZaStitne ovojnice
Optidke nosioce moramo duvati u primjerenim ovojnicama. Ako je ikako

moguee, duvamo ih u ovojnicama arhivske kvalitete (od internog poliestera,
koji ne oslobaara plinove, koji bi naskodili nosiocu zapisa).
Optidke nosioce duvamo individualno (svakog u svojoj ovojnici). Za
dugotrajnu zaStitu kutije sa CD, DVD ili BLU-RAY u unutra5njosti ne smiju
sadrZavati papir (ili knjiZice), jer papir apsorbira vlagu te tako uzrokuje veii
sadrZaj vlage u ovoju. Arhivski izvod treba da ima na vanjskoj strani ovoja
221
Mag. Nada Cibej
nalijepljenu papirnu kosuljicu, u koju ulozimo natpis.
Ovojnice neka budu jedinstvenih dimenziia (obidna kutijica za CD/DVD/
blu-ray). Ne preporuduje se upotreba albuma ili koSuljica, jer ne omogu6ava
dobru mehanidku za5titu, a isto tako (poSto nisu pri6vr56eni) diskovi padaju
iz albuma. Preporuduje se ,,rigidne" tvrde kutijice (,,yewel case" su obidno
originalne akrilne kutijice za CD te,,amary case" za DVD/BLU-RAY), jer nude
nosiocu bolju mehaniaku zastitu.
Rukovanje sa nosaeima
U toku rukovanja sa optidkim nosadima ne dodiruju se podrudja gdje

se nalazi zapis informacije. CD, DVD ili BLU-MY moZemo primiti samo na
vanjskom rubu ili na centralnoj rupici.
Nakon upotrebe CD, DVD ili BLU-RAY odmah pohranimo u za5ti6ene
ovojnice. Nosadi zapisa ne smiju biti u kontaktu sa teku6inama, praSinom,
dimom te ne smiju biti ispostavljeni sundevoj svjetlosti. U skladiStu je potrebno
imati dobro prozradivanje.
Nosade je potrebno redovno pregledavati (preporuduje se pregled
svakih 6 mjeseci). Vizualnim pregledom utvrtlujemo, da li su na nosadima
znaci o5te6enja, na sludajno odabranim nosadima provjerimo eitljivost zapisa.
Optidke nosade zapisa kopiramo svakih 5 godina.
Cuvamo ih odvojeno od potencijalnih izvora magnetnog zradenja i
odvojeno od elektri6ne opreme.
eista6e zapisa je potrebno redovno odrzavati, distiti. Za reprodukciju
upotrebljavamo samo visoko kvalitetne 6istade zapisa.
Moramo paziti da trake ne padnu na pod, ne izlaZemo ih Sokovima.
(Sa slovenadkog jezika prevela: Slavica Pavlovii)

Na kraju...
Na pocetku priprema, provedbe i zakljucaka digitalizacije i upravljanja

sa digitalnom zbirkom je potrebno strpljenje, preciznost i veoma znadajno,
pridobivanje znanja te pra6enje razvoja.
ln the end...
At the beginning the preparation, implementation and conclusion of

digitization and management of digital collections needs patience, precision,
and very importantly, gaining knowledge and track its development.
222
Helen TYTARENKO, ABBW Software House Ukraine LLC
Duian SPAJZAR, Mikrografija, d.o.o. Sarajevo
OCR TEHNOLOGIJE - NOVI KORAK

U DIGITALIZACIJSKOM PROCESU
Abstrakt: Za mnoge privatne i drZavne organizacije prelaz sa

upravljanja papirnom dokumentacijom na elektronski sisfem je jedno od
krucijalnih pitanja. Prije ili kasnije organizacije se suoie sa uvodenjem
srsfema sposobnih da formalniziraju informacijsku razmjenu izmedu odjela
iomoguCavaju upravljanje sa efikasnim monitoringom. Danas su ovisisfemi
prihvatljive cijene, sigurni i lahkiza koriStenje.
Kljudne rije6i: Upravljanje sadrZajem (EMC), optieko prepoznavanje

znakova, skeniranje, obrada dokumenata, atributi dokumenta.
Uvod
Elektronska dokumenta i upravljanje istim (Enterprise Content

Management, ECM) su dvrsto povezani. U pravilu registracija novih
dokumenata, kontrola pristupa, povezanost dokumenata i razmjena
informacija u okviru projekta, pristup portalu i dokumentima stranice,
itd. spadaju u okvir ECM zadataka. Neke od ovih funkcija su redovan dio
upravljadkih sistema za elektronske dokumente. To dovodi do terminolo5kih
problema kod kompanija koje poku5avaju automatizirati zadatke.
Documents Mix
Repository/Application
223
Helen Tytarenko, DuSan Spajzar
Tipovi dokumenata
Dokumenti na papiru mogu se podijeliti u dvije kategorije: strukturirani

i nestrukturirani. Razliditi upitnici, formulari, izvjeStaji, upiti islidni dokumenti
koji se mogu puniti rudno ili kompjuterski, spadaju u prvu kategoriju. Novinski
dlanci iupitnici, informacije sa interneta islidno spadaju u drugu grupu.
Danas je automatizacija unosa strukturiranih dokumenata na visokom
nivou. Pored toga, kompanije pokazuju veliki interes za nestrukturirane
informacije injihov unos na isti naiin. Poslovi nekih organizacija direktno
ovise o analizi podataka javnog domena. Na primjer, to je bitno kompanijama
na buzi - valjane informacije mogu povecati profit. U takvim kompanijama
cijeli odjeli rade na analizi podataka. Moderni nestrukturirani dokumenti
i sistemi za njihovo procesiranje nudi odredene usluge koje omogudavaju
klijentima da podignu ukupnu produktivnost.
Stadiji unoSenja podataka
Pretvaranje papirnog dokumenta u elektronski ima nekoliko stadija. U

prvom se dokument skenira ili fotografira (zbog razvola digitalne fotografije
druga metoda postaje sve popularnija). Zatim slijedi stadij klasifikacije, kojije
mogude izvoditi automatski, poluautomatski ili ruano. Prema zadnjem nadinu,
operator vizuelno definira tip dokumenta iunos u bazu. Poluautomatski
nadin ukljuduje razlikovanje tipova dokumenata: pisma, novinski elanci, itd..
Dakle, poluautomatski modul zahtjeva prethodnu klasifikaciju dokumenata.
Konaano, najsavr5enija i automatska metoda koja podrazumjeva da sistem
sam detektira o kakvom se dokumentu radi na osnovu dispozicije, karaktera,
sadrZaja i drugih karakteristika.
i
Nakon skeniranja klasifikacije nuZno je prenijeti podatke u vid
elektronskoga dokumenta. Praktidki, svaki dokument sadrZi podatke kao:
datum, ime autora, titula, itd. Kao ikod klasifikacije, odredivanje poveznica
moze se vrsiti ru6no, poluatomatski ili automatski, a u poluautomatskom
metodu razlidite reference se ukljuduju zand ve(E preciznosti.
Navedene procedure su nuZne za validno elektronsko kreiranje
baze, indeksacije i ogranizacije povratne informacije po potrebi. Obi6no
se automatske i poluautomatske faze odvijaju u pozadini, dok je korisnik
slobodan da obavlja druge aktivnosti.
eesto nakon nekog vremena baza podataka mora biti osvjezena
dodatnim poveznicama. To je nuzno ako je u razvojnoj fazi bilo nemoguce
dodati sve poveznice koje su kasnije potrebne, na primjer specificirati jezik
dokumenta i sl.
224
OCR tehnologue - novi korak u digitalizacijskom procesu
Tri pravca
Postoje tri kategorije rje5enja: dokument iforma unosa, te primjena

jezika. Danas u svakoj od ovih kategorija kompanije nude razlidite proizvode
za korisnike, sistemske integratore i programere. Dodatno, klijenti mogu
birati integrirane produkte svih navedenih kategorija u uniformnom paketu -
lorme za procesuiranje i polu-strukturirani dokumenti u jednoj bazi.
Ova rjesenja donose odreden broj tehnologija za procesuiranje i
provjeru relevantnosti informaoje. Ova okolnost ima baznu vrijednost za
strukturna dokumenta s obzirom da procedura rezultira bazom podataka. Za
ispravnu preformansu ove operacije nuzno je odraditi preliminarnu provjeru
svakog polja iz uputnika za provjeru relevantnosti tipa podataka dok se ne
postigne zadovoljavaju6i rezultat (na primjer, dok nema teksta u digitalnom
redu), duZina rijedi idrugi parametri.
Sistem automatizovanog uno5enja papirnih dokumenata je u potra2nji
u javnim, ali i privatnim kompanijama i institucijama.
Danas je mogude kompjuterizirati pristup dokumenta klUentu preko
platnih kartica. Dokumenti pisani rukom, razliditim jezicima i na svim vrstama
pisama ne bi vi5e trebali biti problem za OCR sisteme. Ovaj proces ukljuduje
elektronsku konveziju aplikacije, zahtjeva, kopiju paso5a, porezni certifikat,
itd. Prema tome, nuZno je osiguratida klijent dostavi sve potrebne dokumente,
verifikuje fotografije, prezime, identifikacioni kod i sl.
Moderna OCR tehnologija dozvoljava procesuiranje rudno pisanog
teksta, Sto je u veliko.i potra2nji kod kompanija koje obraaluju velik broj raduna,
formulara i slidnih dokumenata popunjenih rukom.
Moderni OCR sistemi nude rjeSenja, dozvoljavaju6i proces kombiniranja
unosa podataka sa papira i elektronskih formi i prebacivanje podataka
sa radnog mjesta zaposlenika (njegova radunala) na centralni server
organizacije. Organizacije u tom sludaju same odreduju centralno mjesto za
dolazne dokumente i prepoznavanje teksta, indeksiranje i kontrolu kvaliteta.
Obidno su takva rjeSenja skupa ikompleksna za male isrednje kompanije,
ali to vi5e nije sludaj.
Serverski pristup ima mnoge prednosti:

- Nema potrebe opremati sve radunare sa skenerima i softverom;
- Prilika za reguliranje OCR: zaposlenik moZe preuzeti papirni dokument
ili fotografuu dokumenta uveder, idobiti ih kao prepoznatljive elektronske
fajlove slijedece jutro;
- Moguce je optimizirati unos dokumenata i minimizirati vrijeme koje
zaposlenici provedu na OCR proceduru.
225
Helen Tytarenko, Du1an Spajzar
Dodatno, tanzicija na servisnu arhitekturu sistema pruZa dodatne

mogucnosti za integraciju stranog softvera, fleksibilnog slanja iprimanja
podataka.
Slijededi korak u evoluc[i OCR-a su mobilni uretlaji. Oni su uvuek
sa nama isadrze dokumenta, slike isnimke. Vei postoje solucije imobilni
razvojni alati SDK. Njihova upotreba omogudava proizvodadima softvera da
OCE tehnologije ugrade u njihove proizvode. Liini digitalni asistenti mogu
aitati pasose, poslovne kartice, pozivnice isl. jednostavnim pritiskom na
dugme mobilnog telefona.
Zakljudak
Uvoclenje OCR tehnologija nudi organizacijama priliku da automatizuju

rutinsko unoSenje i obradu strukturiranih i nestrukturiranih podataka.
Poveianje prepoznavanja teksta, razvoj tehnologija za procesiranje
rukopisa podi2u efikasnost interakcije drZavnih i poslovnih organizacija sa
njihovim klijentima. Autom atizacija ovih procesa osigurava menad2ment istih
sa mocnim alatima za analiziranje velikih koli6ina informacija idovodi do
preciznUih ivalidnijih odluka,Sto pak uzrokuje ive6u poslovnu efikasnost.
Takav pristup ima mnoge prednosti iu radu sa dokumentima na papiru.
Dokumenti su dobro klasificirani, sortirani i ne tako 6esto kori5teni jer imamo
njihovu interpretaciju dostupnu u elektronskoj formi.
(Sa engleskog jezika preveo: Adnan Tinji6)
Conclusion
The introduction of OCR technologies provides organisations with

the opportunity to automale routine structured and unstructured data input
and processing. The increase of text recognition accuracy, development of
handwritten forms processing technologies considerably raises the efficiency
of interaction of governmental and commercial institutions with their clients.
The automation of these processes provides management with powerful
tools to analyse large volumes of information and contributes to taking more
exact and prompt decisions, which directly effects business efficiency.
Such approach has many advantages in a paper document storage also.
Documents are well classified, well sorted and not so frequently used since
we have their exact electronic interpretation.
226
Dr. Mihail LARIN, direktor,
Natalija TASIC
Sveruski nauino-istrazivaiki institut dokumentarne i arhivske grade u Moskvi
INTEGRACIJA ARHIVSKOG INFORMACIONOG

PROSTORA RUSKE FEDERACIJE NA BAZI
JEDINSTVENOG KLASIFIKATORA
Abstrakt: U radu je
predstavljeno pitanje integracije arhivskog
informacionog prostora Ruske Federacije na bazi jedinstvenog klasifikatora,
gdje je ukazano na znaiaj i ulogu automatiziranih tehnologija u procesu
izgradnje jedinstvenog informacionog prostora ruskih arhiva, te na znaiaj
klasifikacije za organizaciju automatiziranog dostupa dokumentarnim
informacijama arhivskih fondova Ruske Federacije. Autori posebnu paZnju
poklanjaju pitanju izrade posebnog klasifikatora dokumentarne informacije
(EKDI) AF RE njegovoj strukturi i znaiaju, ukazujuii pri tome na univerzalni
karakter klasifikatora, te na moguCnost njegove primjene, kako u lokalnim
bazama podataka, tako i u integralnim bazama ruskih arhiva. Na taj nadin,
putem klasifikatora, pojednostavljen je proces pristupa informacijama, a
efekti su znatno bolji od tradicionalnog pristupa informacijama.
Kljucne rijeii Kasifikator (EKDI), jedinstveni arhivski informacioni

prostor, Ruska Federacija, arhivski fond, dokumentarne informaciie.
Uvod
Dokumentarna informacija Arhivskog fonda Ruske Federacije (AF

RF) dini znadajan dio informacionog resursa Rusije i po obimu je odmah iza
sveukupnog obima biblioteikog fonda zemlje.
U savremenim uslovima jedan od kljudnih zadataka sadrZan je u
dinjenici organizovanja, traganja ikoriStenja retrospektivnih informacija.
fal zadatak je utvrden u strategiji razvitka informacionog dru5tva u
Ruskoj Federaciji, gdje je u osnovnim upustvima utvrcrena veda dostupnost
za stanovnistvo i organizacije, savremenim uslugama u sferi informacionih
i telekomunikacionih tehnologija, formiranjem jedinstvenog informacionog
prostora, uz rje5enje zadatka osiguranja nacionalne sigurnosti.l
I Strategija razvitka infomacio oga drustva u Ruskoj Federacii, od 7. februara 2008. godine. N Pr-
212 // Ruske novine, 16. februar 2008. godine.
221
Dr. Mihail Larin, Natalia Tasic
Uloga automatiziranih tehnologija u procesu izgradnje jedinstvenog

informacionog prostora ruskih arhiva
lzgradnja jednog arhivskog informacionog sredi5ta nemoguca je bez

buduce informatizacije Arhiva, automatiziranja njegovih osnovnih funkcija
(prije svega, evidentiranja arhivskih dokumenata, organizacije naudno-
informativnog aparata), koriStenja internet tehnologije za uspostavu pristupa
udaljenim ogromnim arhivskim resursima.
Pri izgradnji jedinstvenog informacionog prostora arhiva, na bazi
savremenih tehnologija, neophodno je postovati specifiinost arhivskog
informacinog ambijenta -
okruZenja. Arhivsko informaciono okruZenje,
-
po poznatom ruskom naudniku arhivisti V.N. Autokratovu, sastoji se iz
dokumenata, povezanih medu sobom, u velikom broju sludajeva zajedni6kog
porijekla (osnovna dokumentarna informacija), itraganju za sredstvima i
ovim dokumentima (sporedna - ponovna dokumentarna informacija i naudno-
obavjestajni aparat). Specifidno obiljezje arhivskog informativnog okruZenja
dini struktura fondova (organizacija dokumenata po fondovima i jedinicama
6uvanja, odgovaraju6e historijske klasifikacije), sistematizacija dokumenata
po principu porijekla i principu nedjeljivosti fonda. To je razlidito od drugih
informacionih sistema, naprimjer biblioteka, gdje se fondovi formiraju po
formalnoJogidnim Semama.2 Ove posebnosti javljaju se ispoljavanjem
posebnog historijskog gledista, koje se primjenjuje u svim etapama naudnog
rada s dokumentima, kako pri klasiflkaciji dokumenata, tako i izgradnji
naudno-obavjeStajnog aparata.
Specifidno arhivsko okruZenje od reduje ikarakter pristupa informacijama
u arhivima. VaZnim u ovoj etapijavlja se, ne toliko izudavanje sadrZaja opisa
arhivskog dokumenta, koliko analiza informacionog okru2enja dokumenata
(odloZenih u odredenom fondu, u sastavu date jedinice duvanja itd.). Takav
,,teret" u retrospektivi informacionog prostora, svojstven je tradicionalnoj
arhivskoj praksi, iskljudivo zbog toga, Sto pojavljivanje informacija na
odretlenu temu nije odvojeno od podetnog stadija istra2ivanja i predstavlja
samo jednu od etapa stvaraladkog rada istraZivada. Zbog toga, procedura
arhivskog istrazivanja (uporeclivanje obiljeZja-oznaka pitanja s kljudnim
rijedima opisnog aparata) ne podrazumijeva prethodnu unifikaciju termina
neophodnih za automatizirano istraZivanje i pretraZivanje. Nasuprot tome,
prisutna su manja leksidka ogranidenja, dime se jada informiranost arhivskim
bibliografskim podacima, te skra6uje vrijeme traganja za istim.3
U savremenim uslovima uspostave jedinstvenog informacinog prostora
u Rusiji, prelazak na automatiziran pristup informacijama je neizbje2an.
Prednost razvitka elektronskog pristupa informacijama, jeste moguinost
povezivanja svih integracionih resursa AF RF u jedan informaciono-
2 A\,tokatov 8.H., Teoretski problemi dEarnog arhivskog poslovanja,M.,21}l., stt.69.

3 lsro, M., 2001.,stt. 221-222.
228
lntegracija arhivskog informacionog prostora Ruske federacije ...
isha2ivadki sistem -
centar, koji objedinjuje sve funkcije razliditih vrsta
arhivskih podataka, te daje mogu6nost postavljanja takvog sistema ne samo
unutar arhiva, vee i u Sirem okruZenju, uz mogucnost postavljanja istog i na
lnternetu.
Stvaranje sveobuhvatnih baza podataka, ukljudujuei ne samo kritiku, vee
i sam tekst dokumenta s mogu6noSiu realizacije kontekstualnog istraZivanja,
Sireci informacioni potencijal elektronskog naudno-obavjestajnog aparata
(NSA), u skladu je sa tradicionalnim.
Odredenu ulogu u organizaciji automatiziranog istraZivanja igra
lingvistiiko obezbjedenje baze podataka, uklju6uju6i raznovrsna jeziika
sredstva predstavljanja podataka (klasifikatore, rjednike, indekse...) i
lingvisti6ke procesore, obezbjearuju6i tako obradu tekstova.
Analiziraju6i efektivnost istraZivanja sveobuhvatnih baza podataka,
treba imati u vidu i utrosak vremena potreban za upoznavanje s tekstom
i
dokumenata, kao desto potrebno ponavljanje istraZivanja. Za veei
obim istra2ivanja neki istra2ivadi pristupaju procesu istraZivanja putem
deskriptora, vr5e6i odabir iz odgovarajudih vezija i podiele tezaurusov,
po klasifikacionim indeksima, a ne po rjednicima jedinstvene terminologije
iz teksta dokumenata. Deskriptori i kodovi rubrika ustanovljavaju se pri
posmatranju relevantnih (odgovarajucih pitanja) dokumenata i primjenjuju
se kod narednih istrazivanja. lskoristavanje sveobuhvatnih baza podataka
posebno je efektivno pri istraZivanju dokumenata, tadnije znanja koja su
neizvjesna, pri neophodnom tretiranju dokumenata po bilo kojoj postavljenoj
temi, kao i pri radu u bibliografskim odjeljenjima arhiva ibiblioteka.4
ZnaEal klasifikacija za organizaciju automatiziranog pristupa

dokumentarnim informacijama u AF RF
Najvede znadenje za integraciju arhivskog informacionog prostora

imaju klasifikatori, koji se javljaju u sistematskom povezivanju arhivskih
fondova Rusije, otkrivajudi - isti6uCi njihovu unutraSnju organizaciju. Primjena
klasifikacionih Sema u procesu automatiziranog istraZivanja dopuSta
pohranjivanje cjelovitih informacija zasnovanih na principima nastanka
dokumenta i nedjeljivosti fonda, oslanjajuci se na unikatnu strukturu arhiva
koja se razlikuje od drugih informacionih sistema.s
Klasifikacija se istovremeno javlja i kao metod naudne organizacije
dokumenata arhivskog fonda, organizuju6i Semu mreZe arhiva, strukturiraju6i
arhivska dokumenta u fondove i druge komplekse. Na taj nadin, kroz metod
nau6ne organizacije arhivske dokumentarne informacije, omogu6eno je otkriti
historijsku ilogi6ku vezu meclu pojmovima, pokazuju6i najva2nije osobine
4 Mihailov O.A, Sreo buhvatne baze podataka dqawih arhiva,1996., No. l, str.45-46.
5 Uljadckij K.B. Jedinst|eni arhivsko-informacioni ambient u konlekslu infofifldtizacije dntitva ll
Drzavni arhivi. 2009., No. 3, str 33.
Dr. Mihail Larin, Natalija Tasic
- karakteristike predmeta i zakonitosti njegovog razvitka.6 Klasifikacija

arhivskih dokumenata i podaci iz njih - odnose se na jedan i vi5e procesa,
sluZeci opcem cilju - pronalaZanju i kori5tenju informacija. Na takav nadin,
klasifikacija, s jedne strane struktuira - obrazuje arhivski informacioni prostor,
a s druge osigurava istraZivanja informacija u dokumentima AF RE.7
Nije nikakva tajna, koje teme interesuju korisnike dokumentarne
informacije (Siroko ili usko formulisane). U posljednim godinama interesi
korisnika se mijenjaju u pravcu vece detaljizacije arhivskih informacija, nekada
to ide i do nivoa dokumenata i njegovih dijelova. Takav interes postavlja
pred arhiviste novi zadatak, izradu savrSenih, detaljnih arhivskih kataloga,
prirudnika, koji su sposobni ukazati na svaku traZenu informaciju u svim
arhivskim fondovima u predmetnom aspektnom presjeku, sa neophodnim
stepenom njegove detaljizacije. Kod poddokumentne katalogizacije u
rezultatima informacione analize i sinteze u opisanom dlanku katalogne
kartice ili baze podataka, ne unose se svi osnovni sadrZaji dokumenata, vei
samo dio, pokazujuci kakva je to pozicija klasifikacione Seme kataloga. Takve
klasifikacije moZemo posmatrati kao informaciono-obavje5tajne spoznaje,
koje su izgradene i podesne za medu-fondovsko obuhvatanje informacija.
Pitanje primjene klasifikacija (klasifikacionih Sema u arhivskim dokumentima)
detaljno je istraZeno od strane profesora K.l. Rudeljsona.s
Primjena klasifikatora pri tematskom izboru dokumenata dozvoljava
pristup istraZivanju dokumentarnih informacija u bazi podataka pomo6u
brol6anih indeksa koji imaju posebnu rubriku, sa kljudnim rijedima, tj. ne u
brojdanom vee u ra5ifrovanom jasnom pogledu. No i u tom, ali i u drugim
slucajevima neophodno je pismeno obrazlolenje tematskog pitanja, kako
od strane istraZivada, tako i arhiviste, imajuci u vidu klasifikator. Zbog toga,
pri stavljanju automatiziranog NSA na lnternetu, istraZiva6i trebaju imati
moguCnost dobijanja apstrakta u vidu pregleda - spiska postoje6e baze.e Na taj
na6in, klasifikacija povezana s kontekstnim i hipertekstovnim pretraZivanjem,
pojavljuje se u bazama, informaciono-istraZivadkim terminima u arhivsko-
informacionom centru.
6 Rudeljson K.l, Klasifikacija dokumenata i nauino-informativni aparat kod driawih arhiva ll Arhiv-
ski poslovi u SSSR. Tr. VNIIDAD. T. 12, str. 71.
7 Laina B.G. Klasifikactja kao metod obrazovanja arhivskog informacionog prostora // Arhivski i
historijski uticaji na domovinsku historiju. Problemi medusobnog djelovanja na savremene etape: refe-
rati i izvje5taji na detvrtoj Sveruskoj konferenciji, 24.-25. april2002. godine, M., 2002., str. 40.
8 Rudeljson K.1., Klasifikacija dokumentarne idormacije Drtavnog arhivskog fonda S,SSR-a. Auto-
rova diskusija... dr historijskih nauka, M.,1968.; lstt, Klasifikacija dokumenata u nauino-informativni
aparat u drZavnim arhivima //Arhivski poslovi (djelatnost) u SSSR-a. Tr. VNIIDAD. M., 1980. T. 12,
str. 70-81; lsti, Svremene dokumenlacione klasifikacije, M., 1973.
9 Batalin Y.N. Izrada i perspektive razvitka sistema NSA prema dokumentima RGAKFD // Tendecije i
perspektive razvitka NSA prema dokumentima drZavnih i opitih arhiva:Mateijali Sveruske naud.-prak.
konf.,22.-23. aprila 2003. g., g. Moskva/Ruskiarhiv. M., 2003., str. 83.
230
Historijat razrade posebnog klaifikatora dokumentarne informacije

(EKD|) AF R F
Do novijeg vremena Arhivski fond RF, za razliku od drugih drZavnih

informacionih sistema u Rusiji (bibliotedki sistem, drZavno statistidki sistem,
drZavni sistemi naudnotehnidkih informacija) n|e raspolagao savremenim
univezalnim klasifikacionim sistemom, neophodnim za izgradnju
jedinstvenog arhivsko-informacionog prostora.
Posao arhivskog ustrojavanja po klasifikacUi retrospektivne informacije
zasniva se na Semi jedinstvene klasifikacije dokumentarnih informacija u
sistemskim katolozima dr2avnih arhiva SSSR, sovjetskog i dosovjetskog
perioda.l0 Za desetljeca minulog vremena, nakon uvottenja ovih klasifikacionih
Sema, u praktidnom radu arhiva, na korjenit nadin izmijenjen je drustveno-
politidki zivot, ekonomija, socijalno-kulturna sfera, nauka i drugo. pojavile
su se nove forme vlasnistva, uznapredovale su djelatnosti iljudska znanja,
stvorena ogromna nova dokumentacUa u sklopu AF RF. U vezi s tim, naudni
sastav, struktura i metodidko osiguranje Seme klasifikacija razradenih u
sovjetsko vrijeme, viSe ne odgovaraju savremenim realnostima. Tako je u
1995. godini po rjeSenju Ruskih arhiva,ll katalogizacija po SEK u arhivima
bila ukinuta.
Zadatak na usavr5avanju istraZivanja arhivskih dokumentarnih
informacija u uslovima uspostave informacionog drustva, primorala je
arhiviste da pristupe izgradnji univezalne Seme klasifikacije, koja je sposobna
objediniti informacione resurse AF RF u jednu cjelinu i struktuirati arhivski
informacioni ambijent.
Posao na izgradnji klasifikatora odvijao se od 2002. do 2006. godine
VNIIDAD, zajedno sa specijalistima federalnih i regionalnih arhiva. U
predpripremnoj etapi izrade klasifikatora detaljno je izudena teoretska
problematika klasifikacije, metoda i praktidni radovi drZavnih arhivskih
poslova u posljednjih 30 godina, koji su se pojavljivali u razliditim pokuSajima
na iznalazenju rjesenja date problematike, uporeclivanjem predmetnih oblasti
(istodna nadleZnost, dokumentarna nadleznost, bibliotedka nadleznost,
informatika idr.). Dato istraZivanje dalo je pravo opredijeliti se za perspektivu
i mogudnost izrade savremenog klasifikatora dokumentarne informacije
Arhivskog fonda RF sa mogucim ude56em i funkcionisanjem u globalnu
informacionu mreZu. Rezultat istraZivanja bio je analitidki pregled ,,lstraZivanje
-.--
ispitivanje problema izgradenog klasifikatora arhivske dokumentarne
l0 Sema jedinsftene klasirtkacUe dokumentame informocie u siste/hatiinim katalozifia driavnih ar-
lriva SSSn-d \oujetski period). M.,1978: Sena jedinsnene klosifikacije dokumentanle i lbrmaciie u
sistematiinim katalozimo dr2avnih arhiva (XYlll i poietak XIX stoljeca). M., 1983.
ll Ruski arhiv (Federalna arhivska agencija) - Federalni organ upravljanja arhivskim poslovima u
Ruskoj Federaciji.
23r
informacije".l2
Kasnije je bila izgraalena Koncepcija djela jedinstvenog klasifikatora
dokumentarne informacije Arhivskog fonda Ruske Federacije, u kojem su bili
formulisani osnovni principi uradenog klasifikatora, njegov osnovni polo2aj,
i
izabrani perspektivni metod klasifikacije sistema kodiranja, razraden
proiekat strukture klasifi katora. 1'?
Oslanjaju6i se na provedeno teoretsko i metodsko istraZivanje u arhivskoj
struci i slidnim predmetnim oblastima, stvaraoci klasifikatora postavili su za
cilj izgraditi univerzalni informaciono-istraZivadki jezik (znak) hijerarhijskog
tipa sa Sirokim tematskim obuhvatom i nedubokom hijerarhijom. Osim toga,
data je moguinost provoalenja kontekstnoga istraZivanja, koje je sposobno
produbljivati i dopunjavati istraZivadke sposobnosti klasifikatora. Struktura
klasifikatora i principi njegovog postojanja -
rada, du2ni su bili odrZati
prinadleZnosti arhivske dokumentarne informacije vezane za historijske
epohe, te urediti podrudno-gransko djelovanje u oblasti ljudskog rada,
poStivajuci pri tome tradiciju u drZavnom arhivskom poslu, osiguravaiuCi
nasledivanje funkciju arhivskim ustanovama, informativnim - priruinim
sredsfuoml3.
Pri uspostavi klasifikatora bio je primijenjen ogled razrade SZK,
informaciono-istra2ivadke terminologije (IPJA) klasifikacionog i deskriptornog
tipa za automatizirane sisteme naudno-tehniikih informacija (ACNTI) po
dokumentima DrZavnog arhivskog fonda (GAF) SSSR, na automatiziranim
informaciono-istraZivadkim sistemima, a takocler i ogled izgradnje
klasifikacionih sistema u organe nau6no-tehnidkih informacija i biblioteka.l4
Rezultat toga posla bio je sadinjen poseban - jedinstven klasifikator
dokumentarne informacije Arhivskog fonda (EKDI AF RF),15 preporueen
16. aprila 2007 . g. kolegiju ruskih arhiva za uvodenje u drZavnim i op6im
arhivima Ruske Federacije.
Struktura i princip izgradnje klasifikatora
EKDIAF RF - je prvi opsti univezalni klasifikacioni sistem hUerarhijskog

tipa, predodrecten specijalno za klasifikacionu analizu dokumentarne
informacije arhivskog fonda Ruske Federacije, neovisno od vremena nastanka
dokumenata, mjesta njegovog pohranjivanja i nosada. lnformaciona baza
12LariraY.G., Klasfikacia kao hetod obrazovanja arhivskog informacionog proslora,,,,stt.4l.

13 Anqliza problema izradenog granskog klasfikalora arhivske i dokumenlarne informacre, Analitiaki
pregled M.: \NIIDAD,2000., str. 105.
14Lainay.G, Jedinstvehi kldsirtkabr dokumentarhe informacie -vazan ele ent tuformacije arhivske
djelatnosti llDriavni arhivi, 2002. No. l, str ll.
15 Jedinstvefii klasifikalor dokufie tarne informacije Arhivskogfonda Ruske Federacije lRuski arhiv,
M{IIDAD; sast. VG. Larina, N. M. Andreeva, M. S. Astahova i dr. M., 2007., str. 661.
232
granskog-strukovnog klasifikatora bila je u arhivskim fondovima. Shodno

tome, u njegovoj strukturi utvrdena je prinadleznost dokumentnoj informaciji
u historijskim epohama (dosovjetskog, sovjetskog i postsovjetskog perioda).
Novi klasifikator obuhvata sve historijske periode, sto omogueava
provoclenje klasifikacione analize kod svih dokumenata Arhivskog fonda
zemalja od srednjovjekovlja, do podetka 19. stoljeca. Klasifikaciona Sema
EKDIAF RF tretira sve promjene u politidkoj, ekonomskoj, soc!alnoj, kulturnoj
i drugim sferama dru5tvenog Zivota Rusije, ona je bitno (sa 40%) dopunjena
novim informacijama i deideologizirana je. Sema uklju6uje vi5e od 4.000
pojmova, koji obuhvataju sve tematski raznovrsne dokumente Arhivskog
fonda Rusije.
EKDI AF RF razratlen je
na principima historijskog pristupa
dokumentarnojinformacijiArhivskog fonda RF, kroz njegovu logidku, svestranu
i kompleksnu analizu. Ukupnost znanja i oblasti djelatnosti razmatra se u
klasifi katoru kao osiguran.je medusobno povezanih i uzajamno potdinjenih
pojmova, razdijeljenih po jedinstvenoj formi na od.ieljenla i pododjeljenja,
razdeljke i podrazdeljke.
Klasifikator ustanovljuje i utvrduje za sve drZavne i opde arhive Ruske
Federacije jedinstven sistematiziran pregled zvanja -
imena indekse i
objekata klasificiranih na 4 x-nivoa. Arhivi mogu samostalno razraditi
pojmove niZih nivoa u dijelovima vaZnih Sema EKDI. Prednost hijerarhijskog
sistema klasifikacije sastoji se u njegovom ogromnom informacionom
kapacitetu, tradicionalnosti primjene, prilagodenosti, kako za automatiziranu,
tako iza rudnu obradu informacija. To ne isklju6uje, istovremeno, primjenu
fasetnog metoda na odgovarajudem nivou podjele klasifikatora.l6
U EKDI, primjena brojaanog sistema je indeksirana. Ona dozvoljava
i
odretlivanje horizontalne vertikalne veze medu razliditim po.jmovima
klasifikatora, ukazuju6i na njihovu medupotainjenost ili samostalnu logidnu
raznovrsnost pojmova. VaZnost brojdanog sistema indeksiranja odreduje se
precizno56u i logi6nos0u uredenja postoje6ih indeksa, obezbjedujuci veliku
Sirinu, gipkost, dinamidnost i moguCnost dopunjenja klasifikatora.
EDKI AF RF raspolaZe svim vaZnim kriterijima klasifikacionog sistema
univerzalnosti (klasifikator se odnosi na sve vrste arhivskih dokumenata,
nastalih u raznim historijskim epohama), mnemonienosti (izbor pojmova
klasifikatora injegovih indeksa jednostavno sevizuelno registruje- postavl.ien
je tako da se lako prati) dinamidnosti (daje mogu6nost iskazivanja novih
grana djelatnosti iljudskih znanja bez gubljenja drugih sistema pojmova).
Klasifikator se sastoji iz klasifikacionih tablica (glavne, osnovne i
pet opredjeljujucih tablica), instrumentalno-snaZnog aparata, alfabetno-
16 LarinaY.G. Jedinstven klasifikator dokudektarne idormacie ra,on elemeht i fomacije arhivske
dj e I athos t i..., stt. 12.
233
predmetnog pokazatelja, spiska skraeenih rijedi, tablica odgovarajuiih

indeksa, pojmova EKDI, indeksne Seme klasifikacija dokumentarnih
informacija sovjetskog i dosovjetskog perioda, metodidkih prikaza za
primjenu EKDl.17
U elektronskoj klasifikacionoj Semi EKD| AF RF pojavljuje se glavna
tablica. Podrudje glavne tablice logidno je razdijeljeno na 32 dijela. Oni su
povezani sa osnovnim sferama ioblastima djelatnosti drZave idrustva,
strukturom i sadrZajem AF RF. Ove karakteristike odnose se na drZavu i
drZavnu vlast, politidki, pravni iratni drZavni institut, finansUe iekonomiju,
obrazovanje, nauku ikulturu, zdravstvo, fizidku kulturu isport, nadin Zivota
iduhovni Zivot. Sveukupnost pojmova Glavne tablice sadrzi prvi, veoma
pouzdan nivo u hijerarhijskom sistemu klasifikacije.
EKDI AF RF bio je ustrojen u detvrtu verziju granskog automatiziranog
programskog kompleksa, ,,Arhivski fond", koji 6e pratiti ubudu6e najveei
broj ruskih arhiva. Klasifikator se primjenjuje zajedno povezan s drugim
istraZivadkim sredstvima: tabelatorima, konteksnim istraZivanjima (u tekltu
annotaci i historijskoj potvrdi, po osnovu naziva fondova (puni iskraieni), po
preimenovanju fonda, krajnjem datumu dokumenta, a takoder prema interesu
povezivanja prekobrojnih pokazatelja). Zahvaljujuci koriStenju klasifikatora, u
sistemu datog programskog kompleksa, arhivisti ve6 sada imaju mogudnost
organizirati istrazivanja dokumentarnih informacija pomo6u indeksa EKDI
unutar arhiva, sto omoguiava buduiu izgradnju opceg informativno_
ishaZivadkog sistema, koji 6e omoguciti brzo koristenje informacije u svim
ruskim arhivima na bazi jedinstvene Seme klasifikacije.
Zna6aj klasifikatora za integraciju arhivskog informacionog prostora
Univezalni karakter klasifikatora dopuSta arhivskim osniva6ima pokazati

ga ne samo kroz katalog, ve6 i kroz indeksiranje informacija, predstavljenih
u drugim arhivskim prirudnicima - vodidima (opisuju6i i ukazuju6i kako na
tradicionalne, tako i na elektronske informacije). Sema EKDI moZe biti uzeta
za osnovu pri izradi arhivskih vodida.
Praksa pokazuje, da se klasifikator mo2e uspjeSno primjenjivati
kao informativno-istraZivadko pokazalo u lokalnim bazama podatakJ iu
integralnim informativno-istraZiva6kim sredstvima ruskih arhiva za formiranje
- postavljanje korisnih pitanja pri automatiziranom koristenju informacija. U
predstoje6em periodu, mnogi arhivi ugradice EKDI Semu u nlihove postoje6e
lokalne elekhonske baze podataka, postujuci funkciju evidencija (uieta),
NSA, ili u integralne i informaciono-istra2ivadke baze s ciljem indeksiranja
i
ve6 unesenih novouvedenih informacija. Zahvaljuju6i univezalnosti
17 Jedinstveni klasifkator dokumentdrhe informacije..., s,j..7 .
234
lntegracija arhivskog informacionog prostora Ruske federaciie ...
klasifikatora, njegova istrazivadka funkcija moze biti realizovana, kako unutar

.jednog arhiva, tako iu svim ruskim arhivima, nakon obezbjedenja uslova
koristenja tehnologija globalne mreZe.18
Na taj na6in, u uslovima formiranja informacionog druStva, EKDIAF RF
nastupa kao osnovni instrument integracije dokumenata arhivskog fonda RF
u jedinstveni informacioni prostor, obezbjeduju6i efektivan pristup i koriStenje
arhivskih dokumentarnih informacila.
Rezime
Arhivska grada arhiva u Ruskoj Federaciji 6ini znadajan dio njenih

informacionih resursa. U savremenim uslovima jedan od bitnih zadataka jeste
stvaranje adekvatnih uslova za kori5tenje 6injenica pohranjenih u arhivskim
fondovima i zbirkama arhiva Ruske Federacije. Za uspostavu takvog sistema
potrebno je uraditi informatizaciju arhiva, na nadin da se izvrSi automatizaclja
njegovih osnovnih funkcija.
lzgradnja jedinstvenog informacionog prostora arhiva, na bazi
savremenih tehnologija, zahtjeva postivanje odredenih specifianosti arhivskog
informacionog okruZenja, koje odreduje karakter pristupa informacijama u
arhivima.
Veliki znadaj za integraciju arhivskog informacionog prostora imaju
klasifikatori, koji sistematski povezuju arhivske fondove Rusije, istidu6i
njihovu unutraSnju organizaciju.
Klasiflkacija arhivskih dokumenata, odnosi se na jedan i viSe procesa, i
sluZi opcem cilju - pronalaZenju i koriStenju informacija u arhivskim fondovima
i zbirkama arhiva u Ruskoj Federaciji. Posao arhivskog ustrojavanja i
klasifikacija informacija zasniva se na Semi jedinstvene klasifikacije arhivskih

informacija u sistemskim katalozima drZavnih arhiva SSSR, dosovjetskog,
sovjetskog i postsovjetskog perioda.
Potreba za brzim i jednostavnUim pristupom arhivskim informaci.iama
i stvaranie jedinstvenog informacionog prostora, primorala je arhiviste da
pristupe izgradnji univezalne Seme klasifikacije, sposobne da objedini
informacione resurse AF RF kao jednu cjelinu. Na tom planu ruski arhivisti
su pristupili izradi posebnog klasifikatora arhivske informacije (EKDI) AF RF,
koji dini opsti univerzalni sistem hUerarhijskog tipa, predodretlen specijalno
za klasifikacionu analizu arhivske informacije arhisckih fondova Ruske
Federacije. Novi klasifikator obuhvata sve historijske periode, a razraden
je na principima historijskog pristupa informaciji. Njime je ustanovljen za
sve drzavne i regionalne arhive Ruske Federacue jedinstven sistematiziran
l8Specijalisti arhivskih ustanova o Jedinstvenom klasifikatoru dokumename informacije arhivskog
fonda Ruske Fedemcij e ll Dfia\ni athivi,2008., No. 2, str 17.
235
pregled imena ipojmova, ali i daje mogudnost samostalnog razradivanja
pojmova na niie ruzine.
EDKI AF RF raspolaZe svim vaznim kriterUim klasifikacionog sistema
univerzalnosti i odnosi se na sve vrste dokumenata. Univezalni karakter
klasifikatora dopusta predstavljanje ne samo kroz katalog, ve6 kroz i
indeksiranje informacua predstavljenih u drugim arhivskim obavje5talima.
Klasifikator se moZe uspjeSno primjenjivati kao informativno-istra2ivadko
sredstvo na lokalnom isveop6em arhivskom prostoru. primjenom klasifikatora
znatno je po.lednostavljen proces pristupa informacijama, a efekti su znatno
bolji od tradicionalnog pristupa informacijama.
(Sa ruskog jezika preveo: tzet Saboti6)
Summary
Archival material in the Archives of the Russian Federation constitute a

considerable part of its information resources. Nowadays one of the important
tasks is the creation of adequate conditions for the use of facts stored in the
archives and collections of Russian Federation. To establish such a system
it is necessary to archive information technology, so as to make automation
of its basic functions.
Building a unified information space archives, based on modern
technology, requires compliance with certain specific features of archival
information environment, which determines the character of access to
information in archives.
Great importance for the integration of archival information space are
classifiers, which systematically link the archives of Russia, stressing their
internal organization.
Classification of archival documents relating to one or more processes,
and serves the common goal - to find and use information in lhe archives
and collections of archives in the Russian Federation. Business archival
organization and classification of information based on a semi unique
classification of archival information in the system catalogs State archives of
the USSR, presoviet, Soviet and postsoviet period.
The need for faster and easier access to archival information and
create a unique information space, forced the archivists to accede to build a
universal classification scheme, able to unify information resource AF RF as
a whole. ln this regard the Russian archivists have approached by making a
special classifier archival information (EKDI)AF RF, which makes the overall
universal system of hierarchicaltype, destined specifically for the classification
analysis of archival information in funds of the Russian Federation. The new
236
classifier includes all historical periods, and elaborated on the principles of

historical access to information. lt has been established for all state and
regional archives of the Russian Federation is unique systematically review
the names and concepts, but also gives the possibility of self-developed the
concepts at lower levels.
EDKI AF RF has all the important criteria of universality and the
classification system applicable to all types of documents. The universal
character of the classifier allows the presentation not only through the catalog,
but also through indexing of the information presented in other archival
notices. Classifier can be successfully applied as an informative research
tool on the local and universal archival space. By applying the classifier we
significantly simplified the process of accessing information, and the effects
are much better than the traditional approach to information.
ft
)-
K/
-Jr^f,r'-\
T \-/
1+l
\[Li
237
Mag. Zdenka SEMLIC RAJH
Pokrajinski arh iv Maribor
PROBLEMATIKA SWARANJA DESKRIPTORA KOD

POPISIVANJA SADRZAJA ARH IVSKE VRIJ EDNOSTI
Abstrakt: Zaposlenici koji rade s registraturnom iarhivskom gradom

vei su se ranije susreli s problemima sfuaranja deskriptora i pitanjima
izgradnje razliiitih tezaurusa, upotrebe napredne klasifikacije, kao isa
izradom indeksa te kazalima arhivskih informativnih pomagala. Metodolo*ki
problemi koji su se pojavili, svaki arhivista je rje*avao sam, traieei pri
tom najprikladnija rje1enja i na taj naiin uspostavljao svoj vlastiti sustav.
Uz uvodenje novih informatiikih rjeienja, posebno u izgradnji uzajamne
arhivske baze podataka, ovakva metoda viie nije prihvatljiva niti uiinkovita
i racionalna. Na temelju praktidnog rada na popisivanju arhivske grade u
Pokrajinskom arhivu Maribor u vremenu 2006.-2009., dokazano je u praksi,
da kod kreiranja deskriptora i tezaura postoji stvarna potreba za produbljenom
obradom ove problematike. Stoga je potrebno uspostaviti i standardizirati
smjernice za kreiranje deskriptora itezaurusa, koji moraju biti kreirani tako,
da ie s jedne strane biti pogodni za korisnike i s druge, za profesionalne
arhiviste.
Kljuine nle6i: Deskriptori, tezaurus, klasifikacija, indekshanje,

popisivanje arhivske grade, struine norme.
Uvod
Veoma rano su se u organizaciji dokumenata i arhivske gratle pojavile

potrebe obezbeclivanja brZeg pristupa dokumentima, ukljuduju6i i pitanje
stvaranja deskriptora, izgradnje razliditih tezaurusa, upotrebe naprednijih
klasifikacija, te izrade indeksa i kazala arhivskih informativnih pomagala. Ove
potrebe ostvarivale su se na razlidite nadine, sto je dovelo do razvo)a razleitih
sustava za upravljanje sadr2ajem dokumenata, kako u klasidnom tako i u
elektronskom obliku (Vilfan, 1956., Subject lndexing for Archives, '1992.,
Durant, 2000.). Metodoloske probleme, koji su se javljali kod toga, svatko
je rjeSavao sam i pri tome traZio najpogodnije rjesenje itime stvarao vlastiti
sustav. Medutim, ovi su sustavi obezbjedivali samo brZi pristup arhivskoj
gradi, kod klasidkih arhivskih informativnih pomagala, koja su bila iztadena
na papiru. Po uvodenju novih informatidkih rje5enja, posebno u izgradnji
238
Problematika stvaranja deskriptora ...
jedinstvene arhivske baze podataka, ovakva metoda vi5e nije pogodna, niti
u6inkovita i racionalna. Zbog neuskladenosti lokalnih sustava, to se viSe puta
pokazalo kao prepreka u razvoju zajednidkih sustava (Novak, 2007.).
Sustave za savladivanje sadrZaja dokumenata moZemo, s obzirom na
namjeru iciljeve, sistemizirati u kataloge, tezauruse iklasifikacije (Urbanija,
1996., Sauperl 2000., 2007.). Svaki od njih ima svoju unutarnju togiku
uspostavljanja i upotrebe. Njihova vaznost kod sadr2aja arhivske vrijednosti
jeste prvenstveno u racionalnoj ugradnji u sustav upravljanja cjelokupne
arhivske grade itime i u sustav arhivskog strudnog rada. Katalozi, tezaurusi
i klasifikacije zapravo su od kljudne vaZnosti kod urealivanja i upotrebe
informacija, koje sadrZi registraturna i arhivska grada (Novak, 2007. ).
Racionalizacija na podrudju katalogizacije, klasifikacUe i tezaurusa, kod
sadraqa arhivske vrijednosti, predstavlja samo jedno od rjeSenja u pitanju
obradivanja registraturne iarhivske graale. Osnovne okvire za provedbu
takve racionalizacije predstavlja standardizirani oblik zapisa o kontekstima,
u kojima se grada nalazi. Ovi standardizirani zapisi formirani su su u op6e
prihvacenim arhivskim standardima: u opcem medunarodnom standardu
za popisivanje arhivske grade (ISAD(g)2), mealunarodnom standardu za
stvaranje normiranih zapisa o korporativnim tijelima, osobama iobitelji (ISAAR
(CPF)2), medunarodnom standardu za popisivanje funkoja i djelatnosti
(ISDF) i me(lunarodnom standardu za opis arhivskih institucija koje posjeduju
arhivsku gra(lu (lSDlAH). Ovi standardi osiguravaju formiranje arhivskih
informacijskih sustava na temelju standardiziranih struktura podataka.
Metlutim, od velike je vaznosti uspjesno preslikavanje arhivskih sadrzaja u
standardizirane strukture podataka, jer jedino se na taj nadin podaci mogu
uspjeSno razmjenjivati (ISAD(g)2, 2000., ISMR (CPF )2, 2004., ISDF, 2008.,
rsDrAH, 2008.).
Novi naeini organiziranja informacija itime omoguiavanje brZeg i
lakseg pristupa sadrzaju kojije pohranjen, medutim, zahtijevaju povezivanje i
s drugim disciplinama i preuzimanje iskustva i primjera uglavnom iz podrudja
records managementa, bibliotekarstva, informacijskih znanosti, itd. eak iviSe
to vrijedi za katalogizacuu i izgradnju te upotrebu tezaurusa, gdje dolaze do
vaZnosti iskustva bibliotekara i uprave, na primjer sabira klasifikacija plana za
organe drZavne uprave (Pravilnik o utvrdivanju rokova duvanja registraturne
grade, 2009. ; Kajie, 2004., Coleoptera 2004., Bi4ak, 2007., Kopaa 2007. ).
Na podrudju bibliotekarstva proces standardizaoje u rukama je IFLA-
e.1 Dugogodisnja nastojanja kulminirala su na posljednjoj konferenciji u
augustu 2009. godine u Milanu, gdje su predstavljeni funkcionalni zahtjevi
za predmetne normativne i referalne (uputne) zapise (Zeng & Zumer, 2009a,
2009b) inovi standard za viSejezidne tezauruse (Landry 2009.). Model
postavlja teoretske osnove, koje pru2aju solidnu osnovu za izgradnju takvih
1 Cituj Inlernational Federatioh of Library Associ.ttions
239
Mag. Zdenka Semlii Rajh
kataloga, tezaurusa i klasifikacUa, koji ee biti s jedne strane fleksibilni za

korisnike i strudnjake, te s druge strane, za oba pouzdani.
Primjena deskriptora u arhivskoj praksi i teoriji
Na temelju prakti6nog rada na popisivanju arhivske grade Pokrajinskom

arhivu Mariboru godinama 2006.-2009., dokazanoje u praksi, da kod kreiranja
deskriptora i tezaura postoji stvarna potreba za pro5irenom obradom ove
problematike. Stoga je potrebno uspostaviti i standardizirati smjernice za
kreiranje deskriptora itezaurusa, koji moraju biti kreirani tako, da ce s jedne
strane biti pogodni za korisnike i s druge za profesionalne arhiviste. Takoder,
treba imati na umu da moZe biti neki pojam u odretlenom kontekstu definiran
isto za korisnika kao iza arhivista, u drugom, strudno osoblje ima potrebu za
detaljnijom definicijom tog pojma, u tredem, naprotiv, moZe biti obrnuto, znadi
da mora biti pojam, kojeg opredjeljujemo, detaljnije razjasnjen za korisnika.
Drugim rijedima, potrebno je utvrditi relaciju izmedu samog pojma, korisnika
istrudnog radnika, u na5em sludaju arhiviste (korisnik <- pojam --- struani
radnik; korisnik = strudni radnik; korisnik > strudni radnik; korisnidki < struani
radnik). Rijed je bas o onom aspektu, koji su predstavili Zeng i M. Zumer
(2009a ib), gdje se, ovisno o razliditim okolnostima, nekom pojmu mijenja
zna6enje. Time se bibliotedka teorija ipraksa u posljednjih nekoliko godina
puno bavi (vidi, na primjer. Hjorland, 2009.; Rorisa & lyer, 2008.). A bilo bi
uputno, ovo rje5enje prenijeti na arhivsko podrudje.
lzrada normativnih zapisa korporativnih tijela, pojedinaca i obitelji,
geografskih imena i predmetnih oznaka, u arhivskoj teoriji ima nekoliko
dimenzija. U tradicionalnoj arhivskoj teoriji ipraksi, stvaranje normativnih
imena uobidajno je ogranidena na staratelje arhivskih fondova i zbirki, a na
ni2im razinama popisivanja arhivske gratle, stvaranje normativnih zapisa jos
nije provedeno na odgovaraju6i nadin (Novak, 2007.). lz tog razloga 6esto
dolazi do problema, s kojima se susre6u korisnici, kada trebaju pronaCi
odredenu gradu, koja nije adekvatno definirana s pojedinim deskriptorom
odnosno pojmom. I baS ovo neodgovaraju6e opredeljenje je ono, Sto uzrokuje
probleme kako za korisnike, tako iza strudne radnike. Neka se za ilustraciju
navedu neki primjeri, metlu njima ineki, koje u svom radu iz 2007. godine
navodi M. Novak: korisnici se desto susre6u s problemima istog naziva
krajeva na razliditim mjestima, ili istih naziva razliditih zemljopisnih pojmova
kao npr. Polskava - naziv mjesta, Polskava - ime rijeke; Lipnica kao slovenski
oblik imena mjesta Leibnitz u Austriji, ili Lipnica kod Tuzle. lli isto, naziv
mjesta na razliaitim lokacijama, na primjer, Slivnica (kod Maribora), Slivnica
(kod Celja). Takoaler, korisnici 6esto naidu na dvije osobe s istim imenom
i prezimenom, na primjer. Miroslav Novak - u jednom slu6aju, povjesni6ar,
u drugom, strudnjak na podrudju energetike. Bez dodatnih elemenata, koji
240
obja5njavaju jednog i drugog, za korisnika je ponekad nemogu6e identificirati
pravu osobu. Pored svega toga, ne smijemo zaboraviti na najsloZeniji
problem, kojeg susreiemo u arhivistici, a to je umetanje pojedinih pojmova
u prostor ivrijeme. Npr. op5tina u 1850. predstavl.ja u odretlenom vremenu i
prostoru neku drugu cjelinu, kao opStina u 1941 . i nakon '1995., itd.
To je pitanje koje je izuzetno sloZeno i nedoredeno, vrlo je nesrecleno
stanje na ovom podrudju i
onemogucava jedinstveno popisivanje i
obradivanje arhivskih sadrzaja. Ovaj problem postaje jos iz'azitiji u trenutku,
kad se u praksi prelazi na popisivanje arhivske grade pomo6u specijaliziranih
kompjuterskih programa za popisivanje arhivske grade, a time ido izgradnju
jedinstvene baze podataka.
S obzirom na relativno ograni6eno iskustvo u arhivskoj teoriji i praksi, bit
6e potrebno, kao Sto smo vei spomenuli, osloniti se na metodoloske principe
stvaranja predmetnih oznaka, koje upotrebl.javaju bibliotekari (Kovad, 200'1.,
Zalokar,2004.). Medutim, tu ne moZemo i6i sa jednostavnim prUenosom
i
bibliotekarskih teoretskih praktidkih dostignuca, jer priroda arhivske i
knjiZnidne zbike tali druga rje5enja. To se potvrdilo i u usporeclivanju
bibliotekarskih i arhivskih standarda za popisivanie grade i stvaratelja (Semlid
Rajh & Sauperl, 2009.). Zbog trajne prirode arhivske gratle, kod strudne
obrade grade postavljaju se pitanja, na koja knjizni6arska struka nije mogla
odgovoriti.
Umjesto zaklju6ka
Budu6i da su slovenski javni arhivi presli na popisivanje arhivske

grade pomoiu programskog alatara scopeArchiv u okviru sustava SIRA_
net, ukazala se potreba za zajedni6ku raspravu o kori5tenju deskriptora i
procesom njihovog zahvatanja i koriStenia u svakodnevnom profesionalnom
radu. U tom smislu odr2ana je radionica na temu stvaranja i koristenja
razliditih vrsta deskriptora, koje mogu koristiti svi aktivni korisnici u sustavu
scopeArchiv. Radionica, kojoj su prisustvovali predstavnici svih slovenskih
arhiva, pokazala je praktidno iskustvo u stvaranju deskriptora i problema
standardizacije zapisa o pojedinim tipovima deskriptora u skladu s
meclunarodnim standardima, njihovu medusobnu povezanost i integraciju
s popisnim jedinicama, te razloge za uvodenje normiranih deskriptora
u uzajamnu bazu podataka u okviru SIRA_net. U raspravi je, takoder,
predo6en prikaz nekih upotrebljenih rje5enja vezanih izmedu deskriptora i
izmedu deskriptora iopisima popisnih jedinica. S obzirom na potencijalno
obuhvatanje predmetnih lozinki (deskriptora), prikazano je djelovanje
otvorenog kodnog vizualnog tezaurusa.
Strudna rasprava pokazala je dosta razlidite poglede na smisao i
namjeru upotrebe deskriptora, a posebno na intenzitet i detaljno opisivanje
241
Mag. Zdenka Sem e Rajh
pojedinih deskriptora, odnosno stvaranje normiranih zapisa pojedinih

deskriptora. Pokazalo se, da razlidita mi5ljenja proizlaze prvenstveno iz
razlidite dosadaSnje strudne prakse primjene deskriptora, koje su do sada
uglavnom bili ogranideni na stvaranje vodi6a klasidnih arhivskih informativnih
pomagala, izraalenih na papiru.
lzgradnjom jedinstvene baze podataka slovenskih javnih arhrva,
primjene se deskriptora pored poznatih, jos nove dimenzije upotrebljivosti.
Dati su kao jedan od alata za savladivanje konteksta u kojem se nalazi
arhivska grada, ili kao vaZan alat za ispitivanje velikih baza podataka. Bas
zbog toga, pojavio se zah\ev za definiranje arhivskih strudnih standarda za
stvaranje i upotrebu deskriptora. Uslijedio je zahtjev za nacrtno obuhvatanje
deskriptora u okviru pojedinih projekata. U tom kontekstu nagla5eno je, da
se arhivisti, u prvom redu, trebaju posveiivati popisivanju arhivske grade,
a manje stvaranju drugih sadrZaja, kao Sto su npr. deskriptori. Suprotnog
miSljenje bili su uglavnom arhivisti iz Pokrajinskog arhiva Maribor, koji su, a
i jos zagovaraju, uravnote2eno obuhvatanje opisa arhivske graale i sadr2aja
deskriptora.
Na temelju radionice mogu se oblikovati zaklju6ci i uputi za dalje
rasprave vezano za stvaranje i upotrebu deskriptora. Bez sumnje mo2e se
reii da deskriptori predstavljaju vazan alat u procesu formiranja objektivnih
informacija o arhivskoj gradi. Kao takvi, oni sluze u razliaite svrhe u sustavu
urealivanja, popisivanja i upotrebe saduvane arhiske grade. Stoga vrijednosti
pojedinih deskriptora moraju biti normirane, kako po sadrZaju, tako isa
stajalista izrade njihovog zapisa u sustav. lz tog razloga bilo bi dobro, da
slovenska arhivska sluZba nastavi sa dobrom praksom preuzimanja i uvoza
deskriptora iz pouzdanih vanjskih izvora i njihove ugradnje u slovenski
arhivski informacijski sustav. U sludaju, da uvoz deskriptora iz vanjskih izvora
nije mogu6, ili nema smisla, nuzno je deskriptore slobodno stvarati u skladu
sa potrebom i zahtjevima strudnih standarda u okviru procesa zahvatanja
podataka o arhivskoj graali. Pri tome, arhivisti moraju slijediti pravila
obuhvatanja podataka u okviru odgovarajuceg sustava. Povezivanje izmetlu
deskriptora ili deskriptora i drugih jedinica u informacijskom sustavu, mora
biti napravljeno tako, da ne dolazi do nesporazuma, kako sa sadrZajnog, tako
isa pojavnog stajalista, bilo u procesima njihovog obuhvatanja, izvodenja
dopuna, kao i u procesu njihove upotrebe. Arhivisti popisivaii neka odlude
na osnovu svoje vlastite strudne procjene, u kojim 6e primjerima u popisnim
jedinicama koristiti dodatne deskriptore i koliko 6e ih upotrijebiti.
Naravno, ostaje niz otvorenih pitanja, kao Sto su npr. da li bi bilo
potrebno normirati vrste deskriptora, ko.ie bi trebalo obavezno koristiti
na razliditim ,azinama unutar svake popisne jedinice u okviru pojedinog
arhivskog fonda ili zbirke. Takocler, ostavlja se otvorenim pitanje stvaranja
242
predmetnih deskriptora, osobito s obzirom na mogu6nost kombiniranog

ispitivanja arhivske grade prema naslovu, sadrZaju, itd., is obzirom na
tehnolo5ko okruZenje koje omoguCava samo stvaranje jednostavnih kataloga,
bez mogucnosti uspostavljanja sloZenih relaci.ja, kao Sto to dozvoljava npr.
vizualni tezaurus.
Cilj uspostave jedinstvenog sustava deskriptora treba biti priprema
smjernica za stvaranje deskriptora i uspostavljanje tezaura kod sadrZaja
arhivske vri.jednosti, koji ce se mo6i upotrijebiti u praksi kod popisivanja
arhivske gratle s bilo kojim programskim alatom. Prvi primjer ce biti
scopeArchiv, kojeg su 2009. godine preuzeli slovenskijavni arhivi kao alat za
stru6nu obradu arhivske gratle. Budu6i daje vjerojatno, da 6e se programski
alati u buducnosti mjenjati, potrebno je osiguratitakvu sadrZajnu obradu, koja
ne6e biti osteeena promjenom sustava. Medutim, buduCi da ce se isti sustav
za popisivanje arhivske grade koristiti u svim slovenskim javnim arhivima,
potrebno je traZiti rezultate i u uspostavi zajednidkog sistema stvaranja
deskriptora i stvaranju zajednidkog tezaurusa u uzajamnoj bazi podataka.
(Sa slovenaekog jezika prevela: Zdenka Semli6 Rajh)
Summary
Record managers and archivists were already relatively early

encountered with problems of creating headings, how to build different
thesauri, more advanced use of filing plans and also with the preparation
of indices and contents of archival information aids. Encountered
methodological problems were solved by individual archivists, looking at the
most appropriate solutions and thus establishing their own systems. With
the introduction of new lT solutions, especially in building archival databases
such a method is unsuitable, as well as inefficient and ineffective. On the
basis of the practical experiences in the Regional Archives Maribor when
describing archives between the years 2006-2009, it was proved in practice,
that there is a real need for in-depth treatment of problems relating to the
creation of headings, descriptors and thesauri. lt is therefore necessary to
establish and standardize guidelines for creating of headings and thesauri,
which must be designed in such a way, that they will be suitable for the user
on one and for professionals on the other hand.
243
Mag. Klavdija HALIMIC
SIMT d.o.o. Grosuplje
PROPISNO ZAKONSKO ELEKTRONSKO

CUVRruIE DOKUMENATA U SLOVENIJI
Abstrakt: Ponudadi usluga za usp./esno i pravno valjano iuvanje

dokumentarne i arhivske grade moraju uci u postupak, sa kojim Arhiv R
Slovenije provjerava sukladnost ponudene opreme ili usluge elektronskog
iuvanja uz vaZede propise. Ponudaii se dobrovoljno odluiuju za naiin,
odnosno vrstu akreditirane usluge. Najviii nivo akreditacije u Sloveniji
predstavlja akreditaciju usluge e-iuvanja.
Kljuine rije i: Zvdaga, ponudadi, e-auvanje, esaf euvanje, BpM.

Uvod
Akreditacija je postupak, sa kojim Arhiv Slovenije priznaje sukladnost

ponudene usluge elektronskog duvanja prema va2ecim propisima.
Dobrovoljna je te je dostupna svim registriranim ponudaeima opreme
i usluga. Ponucladima omogu6ava poslovanje sa javnim sektorom, a
istovremeno njihovim korisnicima osigurava ve6u sigurnost kod upotrebe
usluga. Sa akreditacijom rje5enja ,,Simt" je postao tre6i akreditirani ponuatad
elektronskog duvanja u Republici Sloveniji. Kada razmisljamo o upotrebi tih
rjeSenja, naravno, postavlja se pitanje, da lije moguce akreditirane ponudade
usporealivati jos i na drugi nadin, u odnosu na troskove, odnosno, da li uop6e
to ima smisla. U podetnom periodu uspostave elektronskog arhiva, to 6e
biti, vjerojatno i zbog op6e privredne situacije, najznadajniji troskovni vidik.
Dugoro6no 6e to biti znatajno radi funkcionalnosti upotrebljive tehnologije i
znadit 6e prednost ili nedostatak izabranog pojedinog tehnoloskog rjesenja.
Razloga za prelazak na elektronsko arhiviranje je dovoljno i oni su poznati,
a moZda se uz podetni segmentni pristup ka elektronskom arhiviranju nakon
bitnog poboljsanja i preglednosti arhiva ne daje dovoljna temeljna namjena
elektronskim arhivima.
U poslovnom svijetu, obaveza arhiviranja poslovne dokumentacije
proizlazi iz granskog zakonodavstva. ZGD, radunovodstveni standardi,
interni propisi, kadrovska regulativa, propisuju rokove 6uvanja (klasifikacijski
plan), pri demu je potrebno voditi raduna o pojedinim vrstama dokumentac[e
pri uniStavanju, a u skladu sa Zakonom o vrstama osobnih podataka.
244
Propisno zakonsko elektronsko iuvanje ...
Namjena elektronskog arhiva
Sto bi dakle bila osnovna namjena poslovnog elektronskog arhiva?

Pored ispunjavanja zakonskih obaveza od bitnog je znadaja pravna
sigurnost poslovanja. Arhive elektronske dokumentacije u poslovnom svijetu
upotrebljavamo najde56e za rjesavanje incidenata, odnosno u pravnim
postupcima. Zbog toga je zna6ajno, da elektronska arhivska gratla ima
pravnu valjanost, te da ve6 kod podetnih koraka uvodenja elektronskog
arhiva razmiSljamo o takozvanom konsolidiranom arhivu, koji 6e nam
u jedinstvenom rje5enju omogu6iti pregled svih poslovnih dogatlaja za
i
odredeni pravni predmet. A to znadi arhiviranje preostalih poslovnih
procesa, odnosno dogadaja u okru2enju. Ako prevedemo teoriju u praksu,
onda mo2emo pokazati kako bi uspjesni bili u pravnim procesima, kako
bi mogli iz konsolidiranog arhiva sa naprednim orudem za tra2enje po
arhivima u realnom vremenu dobiti pravno valjane dokumente i informacije
iz arhiva poslovne dokumentacije, elektronskih izvjestaja, interneta, tehnidke
dokumentacije, audio-video zapisa, zapisa sigurnosnih dogadaja (logova),
preostalih sigurnosno-tehnidkih sistema, poslanih i primljenih faksova itd.
MoZda na prvi pogled takvo lT-rjesenje znadi veliki izazov, alije ipak zapadna
praksa pokazala, da su ta rjesenja skoro nuZnost, jer nepostojanje pojedinog
dokaznog materijala znadi veliku poslovnu Stetu u poslovnom svijetu.
Ponudadi ma5inske, programske opreme, te usluge Euvanja u Sloveniji
U Sloveniji imamo danas na izbor veliki broj ponutla6a, koji obavljaju

samo jednu, ili u kombinaciji aetiri djelatnosti, medu koje spadaju:
- dobava programske opreme
- masinske opreme,
- provotlenje usluga na podrudju zahvata i duvanja grade u digitalnom
obliku,
- prateee usluge (priprema za zahval, zahvat, pretvorba, uredenje,
odabil izludivanje, uni5tavanje, itd.).
Samo malo ponudada nudi odgovaraju6a rje5enja, a ima znadajan broj

ponutla6a, koji prodaju neusklatlene sisteme.
Prvi registrirani ponutlad programske opreme za elektronsko arhiviranje
u Republici Sloveniji je bilo poduze6e ,,lmaging Systems", informacijski
sistemi, d.o.o. lsto je osnovano januan 2OO7 . godine. Ti podaci su dostupni
na lnternet straniciArhiva RS. Sa maSinskom opremom na trZiSte prvi ulaze
PRONET d.o.o., usluge 6uvanja nudi i Halcom d.d., a prate6e usluge na isti
Mag. Kavdija Halimi1
takav nadin nudi PRONET d.o.o. Medu zadnjim registriranim ponuda6ima su

Comtech d.o.o. i Po5ta Slovenije d.o.o. (mart 2009.).
Stanje u 2010. godini
TABELA 1: Pregled ponuClada akreditivne opreme i usluge duvanja
Poduzece / usluge programska maSlnska usluge

onrem,l
I\rlilrnoroG i a r{ x Y
Rirnqfrni Cornnrrferc d d x
GameSvsfemdnn x
Mnrolnienirinodnn x
EOCEN d.o.o. x
I\rlilrrnnnn d x
Oracle Software d.o.o X
Alterna Tnterfrade d d x
Hawlett Packard d-o.o x
f)rrr Snqce Annliqnccs d n n x
(-qnnn Arlrio rl x
Awtentq qi X
Dn{tq Qlnrreniic rl x
SIMTdnn x x
U tabeli 1. vidimo sve ponuda6e akreditirane programske, ma5inske
opreme i mogu6i nivo akreditacije usluga. U osnovisu svi ponudadiakreditirani
za odreden sklop djelatnosti koji obavljaju, a valjanost akreditiranog sklopa
se dodijeljuje za jednu godinu.
246
Ponudadi akreditiranih ponudada usluga elektronskog duvanja
TABELA 2: Pregled akreditiranih ponudada usluga cuvanja
hiofornaot l^Â',-Â Avtenta Po(ta SIMT

Reoictrqniiq IR 06 ?OO7 04 0? ?ooq 08 04 200R
maslnska oprema
Registriran za program. prog. oprema
oprema usluge duvanja usluge duvanja
usluge duvanja prateda usluga
prate6a usluga
UamaSystemG)E- EMC Documentum

Programska oprema Archive Arhiv GamaSystem@e EMC Captiva
Connect Docs
I\r4E;h.L4 F.MC Centera
I Iclr ?i o? ?00s ?1 01 ?? I O ?OOq

'OOq
Akreditirana usluga DA DA DA
irr.ro.i,
rrslr F- A rhirr eSef drrvanie
Akeditiranje
prateie usluge Nije Nije podrZano Nije podrZano
Upravljanje podrZano
dokumentamom gradom u
ffzitrlznm nhlilzrr
Zahvati pretuorba Nije podrZano Nije podrZano U postupku

izvornog analognog akreditacije
,r.liairolhi
^hliL
Masovni zahvat
(ednokratni din za Nije podrZano Nije podrZano U postupku
veie sklopove) i potpora akreditacije
duvanja istovrsne grade
(edan rok duvanja, jedan
lrlqciff lrqniiclzi znalr\
AKreOltlrano Akredrtlrano Akredltlrano
Potpora trajnog duvanja
Za gradu, koja se ne prati
Potpora e-duvanja Akreditirano Akreditirano Akeditirano
U tabeli 2. je predstavljena analiza ponudada, koji su trenutno

akreditirani u Republici Sloveniji i izvode najviSi nivo usluga elektronskog
6uvanja. Tabelarni pregled nam omogu6ava osnovni saZetak ponudaca i
247
Mag. Klavdija Halimic
njihove djelatnosti. Razlika je sadrZana u tome, da su neke prate6e usluge

poduprte kod ponudaea,a neke ne.
Pojed ine funkcionalnosti produkata elektronskog Euvanja
Oruda za dokumentne sisteme imaju Sirok spektar funkcionalnosti. U

tabeli su predstavljena dva oruda, koja su prema istraZivanju Gartner-a, medu
vodama na podru6ju dokumentnih sistema. Gartner je vode6e poduze6e na
podrudju istraZivanja trendova informacijske tehnologije, i sve te godine radio
je analizu trZi5ta i ponude dokumentnog oruda.
TABELA 3: Pregled pojedinih funkcionalnosti produkata
PRL,GLL,I..) ItsM EMC

PONIIDA Filenet l.)6armentr
lUUTo Internet apllKacua: OaJe
Pregled orutla visoki stupanj lako dostupnih Cjelovita BMP rje5enja za
procesa funkcionalnosti, medutim analizu, modeliranje,
Sto vi5e smanjuje tro5kove orkestraciju i optimizaciju,
uvodenja oruda. Fleksibilno je, brojne procese, koji ukljuduju ljude,
ukljuduje ljude, sisteme, sadrZaje i sisteme, sadrZaje, podatke...
podatke.
Nudr brzr ruzvoJ t upotrebu Pnlagodenu rzvedbu postupaka
BPM Engine po mjeri poslovnih aplikacija za djelovanja, koji moZe udruZivati
upravlj anje procesa. idealan je ljude orkestraciju procesa,
za sudske aplikacije, podupire sistem, SOA te temelje na
komplicirane zadatke upravljanja i integracij i produkata.
osigurava temeljni zadatak, kod
izrqda nrnncce
Poduplre sve glavne operacuske Poduplre sve glavne operacUske
Platforme sisteme, aplikacijske posluZitelje i sisteme, aplikacijske posluZitelje i
baze podataka. baze podataka.
Je lnteral(trvno l(onsnlekl vmesnrl( uocumenrum raKsJpace

Korisnidki vmesnik za pristup do svih sadrZaja i time je veoma lako konfigurirati
povezane postupke upravljanja kao korisnidki vmesnik za
procesa, znadajne za poslovne optimalizacijski zadatak,
korisnike. PretraZivad na osnovu obradu i pridobivanje
izvo<lenja je oboga6en sa informacija u aplikacijama BMP.
stolnim priborom (povuci i spusti
menije desnim klikom sa miSem),
da bi bilo jednostavno, za
prosjednog korisnika, da dobijete
nqihnlip fi rnlrninnrlnncfi
248
rosto nasr saorzaJl upravuanJa

Skalabilnost Filenet- aplikacijski posluZavnik rastu i postaju sve kompleksniji.
nudi pouzdanost. pro5irivanje i Documnentum rje5enja, udinkovito
postupaju sa sadrZajem, puno
visoke raspoloZive funkcije, kao i prenesenih podataka, puno
potpora za Siroku paletu korisnika, zapleten proces nadzomih
operacijskih sistema, upotreba djelatnosti, tokova i sve to uraditi
posluZavnika, baze podataka i bez gubitka sposobnosti.
razliiitih tehnologija. Po5to se Documentum arhitektura koristi
potrebe brzo mijenjaju, mogu mogudnosti platforme pro5ireno
da preoblikuju sistem, koji ga iskoristiti procese sa viSe sistema
nadomje5ta, dodavanje ili kao i upotrebu pred memorije
odstranj ivanje posluZavnika ili
^-liL^^;i- ^ ,l^ -i.+^'- -:;- ^L+:,,^,
ModehranJ Nudl pdtpuno lntegnrano umogucava granekr proces,
procesa i potpuno okruZenje, u kojem se modeliranje i analizu okruZenja
moZemo sadrZaje poslovnih kako za poslovne analitidare
procesa stvarati, upotrebljavati i i procesne razvijaEe. Orude za
izvoditi optimizirano. Modeliranje izradu i modeliranje procesa
procesa se izvodi sa tehnologijom je moguie u web aplikaciji ili
WEB - rijedi. Proces Modeling stolne aplikacije.
For Business: pomodu Visio oruda
omogudava modeliranje poslovnih
procesa, koji se mogu neposredno
pomo6u XPDL sheme uvesti u
^--1-^l-i -^-^-:1^;: IDIIil Eil^NI-+
Podprocesr rorpuno poouplre, ponovne Potpuno poduplre, ponovne
upotrebne i izvrSne. asinkrono i upotrebne i izvrSne, asinkono i
.inLr^n^
^;
.^/ital;d
"i-|,'^nn nzl rnrlitplia
Konstatacije iz navedenih karakteristika su slijedece:

o U poduzecu EMC daju veliki naglasak na upotrebljivost i korist do
korisnika
Orude zaiztadu procesa moZe bitiu obliku web korisnika, kao istolnog
korisnika, ovdje se vidi prednost u tome, Sto stalni korisnik ima vi5e
prednosti kod izrade procesa, nego web- korisnik. Primjer: otvorimo
li orude za iztadu procesa u web korisniku, modeliramo proces, ali
na primjeru kada proces modeliramo, sjednica web korisnika moZe
prote6i, te moZemo izgubiti vecu kolidinu podataka, ako nismo
prethodno pohranili na5 proces. U sludaju stolnog korisnika do takvih
stvari ne mo2e do6i. Stolnog korisnika mo2emo vidjeti na slici 20.
o U poduzedu IBM daju jednako puno naglasak upotrebljivosti i
korisnosti do korisnika. Njihova velika prednost u odnosu na ostale

je u tome, da imaju mnogo uradenih integracija sa ostalim sistemima
i mnogo prilagodbi. Slabosti, koje smo primijetili, su u tome, da je
249
Mag. Kavdija Halimic
potrebno mnogo konfiguracija te malo vise programskog znanja na

podrudju modeliranja procesa.
Konstatacije iz tabele 3, usporedba mearu produktima EMC i IBM su

praktidno u oba primjera veoma sliani. Time mislim, da su produkti jednako
sposobni i udinkoviti. Razlikuju se samo u sitnicama, a koje su veoma
znadajne, za poznavaoce produkata za modeliranje poslovnih procesa.
Logika oba produkta ide u jednom pravcu razvoja, jer se oba najve6a
proizvotlada programskih produkata BPM ne mogu drugadije postaviti. Na to
ih prisiljava trZi5te i konkurencija, i naravno, cijena islidna poduzeca.
Sazetak
U R Sloveniji imamo ditavu paletu rje5enja ponudada elektronskog

duvanja. lzbor pravnog ponudada u cjelovitom sklopu ponudada je ponekad
veliki problem, jerje za izborjednog od ponudada potrebno dobro poznavanje
zakonodavstva i propisa. U velikoj ve6inije to kljud do pravno va2eceg arhiva
u elektronskom obliku. Zbog toga je Arhiv RS postavio stroga pravila, koje
je potrebno obnavljati svake godine kako bi postupak akreditivne usluge bio
vaZeii. Do sada je to uspjelo samo trojici ponudada elektronskog 6uvanja.
(Sa slovenaikog jezika prevela: Slavica Pavlovi1)
Summary
ln Slovenia we have a whole range of solutions for providers of electronic

storage. The choice of providers in the comprehensive legal framework
suppliers is sometimes a big problem, because for selection of one of the
bidders we need a good knowledge of legislation and regulations. The vast
majority of this is the key to legally valid archive in electronic form, because
the Archive of RS set shict rules that need to be renewed every year, to keep
the process of Accreditation Service valid. So far it was managed only by
three providers of electronic storage.
250
Selma lSlC
INFORMATIZACIJAARHIVSKE DJELATNOSTI U BIH -

STANJE I PERSPEKTIVE
Abstrakt: Pitanje informatizacije arhivske djelatnosti u Bosni i

Hercegovini je jedno od trenutno najaktuelnijih pitanja arhivske struke u
zemlji. Era informatizacije je na velika vrata usla i u arhivsku sluzbu eime se
javila potreba modernizacije i ubrzavanja procesa arhivskog rada, ali i brzeg
i jednostavnijeg pristupa informatizaciji. Potreba za informacijom i pravo
na nju uveliko su utjecali i na jedan novi pravac usmjerili razvoi arhivske
nauke. Promocija, predstavljanje i prezentacija arhivske grade dobiia novo
mjesto u cjelokupnoj djelatnosti arhiva u kojoj posebno znaCainu ulogu
imaju informacfski sistemi. Kakvo je stanje informatizacije u arhivima Bosne
iHercegovine ikakve su njegove perspektive, pitanje je koje bi shodno
svjetskim trendovima, trenutno trebalo biti u ZiZi imteresovania arhivske
struke zemlje. Medutim, da li savremena arhivistika Bosne i Hercegovine
ide ukorak sa modernim svijetom ili ne, pitanje je na koie 6e se u ovom radu
pokuSati dati neka pojasnjenja.
Kljuene rijedi:. lnformatizacija arhivske djelatnosti, stanie i perspektive,

digitalizacija, medunarodni arhivski standardi, informacioni sistemi, Bosna i
Hercegovina.
Arhivi i informatizacija
Jedna od vaznih potreba savremenoga drustva jeste stvaranje

odgovarajudeg sistema informisanja, koje je kao takvo postavilo zadatak
uvoclenja informatiike tehnologije u arhive. Ubzani razvoj tehnologije i
mogu6nosti koje su njenom primjenom postale realne i primjetne u svim
aspektima rada i druStvenog Zivota, utjecali su ina pravac i usmjerenje
razvoja moderne arhivistike.
Pove6anje interesa za arhive, primjetno od sredine devedesetih godina,
kao itrend otvaranja arhiva postavio je na nove osnove odnos izmedu arhiva
i korisnika. Situacija u kojojje arhiv do tada suratlivao i opslu2ivao uglavnom
manji broj korisnika i istra2ivada se mijenja. Broj korisnika iz godine u
godinu se pove6ava, kako u sludaju naudnog, tako i u sludaiu sluZbenog,
privatnog ili nekog drugog interesa, Sto je utjecalo da se pozicija i djelovanje
251
Se/ma /sli
informacione sluZbe (sluZbe za rad sa korisnicima) arhiva mijenja, ali je
istovremeno i uvjetovalo potrebu postojanja odgovarajuieg informacionog
sistema koji 6e mo6i zadovoljiti sve narasle potrebe korisnika, ali istrudnih
radnika u arhivima.
Arhivi se iz tog razloga, kao i mnoge druge kulturne, obrazovne
i informacijske institucije, okredu novim tehnologijama, diju upotrebu
prilagodavaju cjelokupnoj osnovnojdjelatnosti: prikupljanju, zaStiti, sredivanju,
prezentovanju i koristenju arhivske grade. U takvoj situaciji kao osnovno
pitanje postavilo se: kako ina koji nadin u mreZi informacijskih ustanova
prona6i pravi nadin da se, znadajna arhivska grada koju arhivi duvaju, a koja
je nepoznata javnosti, predstavi i udini dostupnom Sirokom krugu korisnika.
Savremene informacijske tehnologije su medu najvaZnijim diniocima
razvoja arhivske sluZbe, a i sama arhivska djelatnost je jedan od kljudnih
informacijskih servisa u drustvu, pa je razumljivo da njena djelotvornost
neposredno ovisi o mjeri u kojoj 6e se ona prilagoditi zahtjevima informacijskog
okru2enja.l Za arhiviste ipak ostaje najvaZniji utjecaj koji promjena i primjena
tehnologija ima na autentidnost i pouzdanost zapisa, ali i njegovu historijsku
vrijednost i znadl, kao i mogu6nost njegovog koristenja.
,,Mogu6nost prenoSenja zapisanih informacija u elektronidki format, bilo
da se radi o obavijesnim pomagalima ili samim izvorima, stvaranje opseznih
referalnih baza podataka, digitaliziranje zapisa te prenoSenje kako opisnih
informacija, tako i samih slika izvornika putem postojecih mreZnih resursa
ili putem elektronidkog izdavastva, u potpunosti su promijenili koncept
istrazivanja u arhivu, te usluga koje arhivi pruZaju korisnicima. No bez
obzira na sve promjene tehnologije i okru2enja, zadaea arhiva ostaje ista
- prepoznati, saduvati, iudiniti dostupnim cjelovite, razumljive, pouzdane i
autentidne zapise neovisno o formatu u kojem se nalazej2
Zadaea arhiva nije medutim samo duvanje informacija, ve6 i njihova
organizacija, stvaranje informacija o njima, kao i njihovo predstavljanje. Arhivi
su prava informacijska sredi5ta od kojih korisnici o6ekuju Sirok dijapazon
dostupnih informacijskih usluga i proizvoda, koji su svojim sadrZajem, oblikom
i tehnologijom prilagotleni savremenim zahtjevima informacijskog dru5tva.
lnformacijsko - komunikacijske tehnologije su omogucile pravu revoluciju sa
aspekta koristenja i dostupnosti, osiguravaju6i otvoren i jednostavan pristup
kako informativnim pomagalima tako isamoj graari koja je digitalizovana.3
Na taj nadin, da bi dobili traZeni podatak ili informacije, ishaZivaci ne trebaju
li6no posjetiti ili kontaktirati arhiv, ve6 do istih dolaze putem razliditih on-line
1 Josip Kolanovii, Arhivska sluzba Republike Hrvatske: sranje i izgledi razvoja, Arhivski fijenik, 44,
Zagteb 20Ol ., sE. 26.
2 Vlatka Lemii, Arhivi i intemet nove moguinosti dostupnosti i koriltenja arhivskoga gradiva, ,4r-
hivski viesnik,45, Za$eb 2002., str. 208.
3 Vlatka Lemi6, Arhivi i korisnici: stanje i perspektive informacijske sluzbe u Hrvatskoj i svijetu,l/,ri-
ti, knjiinice, mtzeji - Moguinosti suradnje u okruZenju globalne informacijske infrastrukture, Zagreb
2004., str. 44
252
lnformatizacija arhivske djelatnosti u BiH ...
dostupnih izvora.
lzgradnja informacionog sistema treba da se zasniva, prije svega, na
odabiru odgovaraju6eg radunarskog rje5enja koje ie svojim moguinostima
zadovoljiti sve potrebe arhivske struke, ali i korisnika.
U praksi se pokazalo da razlidita,,ad hoc" radunarska rje5enja nisu pravi
izbor na duZi period, pa su pojedine sredine paZnju usmjerile na izgradnju
naprednijih informacijskih sistema koji bi odgovarali potrebama arhiva. Pri
tome je osnovni cilj bio usmjeren na predstavljanje registra fondova i zbirki,
izradu informativnih pomagala, postavljanje savladivih segmenata arhivske
graCle na internet i sl. Medutim, pri tome su nastali odredeni problemi sadrzajne
itehnoloSke prirode, koji se ne mogu u popunosti pripisati izboru programskih
orucla. Ti problemi se prije mogu pripisati sposobnostima jasnog oblikovanja
kompleksnih ciljeva prije uvodenja radunarske potpore, ali isavladavanjima
arhivskih strudnih procesa koje je sistemski potrebno unaprijalivati. U tom
kontekstu potrebno je posebno primjeniti znanja iz podruija standardizacije
arhivskih strudnih poslova, oblikovanje sadrzaja i uspostavljanje potrebnih
konteksta, kao i medusobno logidko povezivanje podataka, formalizaciju
procesa u arhivskim strudnim institucijama i metodologiiu preslikavanja
sadrzaja iz arhivske grade u virtualno arhivsko okru2enje.a Posebnu vaznost
pri tome imaju medunarodni arhivski standardi ISAD(G)- Opci mealunarodni
standard za arhivsko popisivanje, ISAAR (CPF) - Medunarodni standard za
arhivski zapis o stvaraocima arhivske grade, pravnih osoba, fizidkih osoba i
porodica, ali inove standarde ISDF Medunarodni standard za opisivanje
-
funkcija/djelatnosti i ISDIAH - Metlunarodni standard za opisivanje institucija
koje duvaju arhivsku gradu.
Od informacijskih proizvoda i usluga koje arhivi danas pru2aju, odekuje
se da budu dostupni u elektronskom obliku iSirem krugu korisnika, ali ida
sadrzajem, oblikom i tehnoloski budu prilagodeni zahtjevima suvremenog
informacijskoga okruZenja. U tom je smislu nuZno razviti standardizirane
mreZne usluge pristupa podacima o arhivskome gradivu zasnovane na
lnternet tehnologijama, on-line baze podataka i postaviti standarde kvalitete
usluga koji nede biti ni2i od onih koje postiZu drugi izvori informacija.5
U modernom, savremenom svijetu veiina arhivskih ustanova danas
ima svoje odgovaraju6e mrezne stranice na kojima su iste predstavljene kao
ustanove, ali igrada koja se u njima duva. Ovisno o velidini, vrsti itipu, ali
i finansijskim moguenostima ustanove, razlike su jedino u kolidini podataka
koji su prezentovani na njihovim stranicama. Podaci koji se mogu na6i se
uglavnom odnose na popise arhivskih fondova izbirki, a oni ve6i ifinansijski
4 Miroslav Novak, Izgradnja uzajamnoga arhivskoga informacijskoga sistema u skladu sa struanim
arhivskim standardima, Arhivska praksa l0,Tnzla 2007 ., stt.22l.
5 J. Kolanovii, Arhivska sluZba Republike Hrvatske: stanje i izgledi razroja, Arhivski viesnik,44,
Zageb 20Ol ., str.21 i28.
253
Selma lsii
stabilniji omogudavaju i on-line pretraZivanje grade. Uglavnom je, barem dio
grade, posebno one interesantne, znaaajnije, koja budi paznju i interesovanje
.javnosti, prikazan u digitalnom obliku.
Trenutno stanje u oblasti informatizacije u Bosni iHercegovini injena

perspektiva
,,Globalizacija suvremenog svijeta omogudila je arhivima da priskrbe

epitet izvora informacUa, te da, iako su okrenuti pro5losti, sluZe sada5njici,
a doprinose manje komplikovanoj buducnosti, jer svjedode kako je proSlost
Bosne i Hercegovine, pogotovo ova nedavna, bila opterecena zgusnutim
i komplikovanim zbivanjima."6 Pitanje je kako u modernom drustvu svima
zainteresovanim omogu6iti brz, jednostavan, adekvatan i kvalitetan pristup
svim tim informacijama. Arhivi i struka u Bosni i hercegovini su svjesni da je
uvotlenje informacijskih tehnologua u arhive jedini nadin na koji je mogu6e
rijeSiti ovo pitanje.
Trenutno stanje u oblasti informatizacije u arhivima Bosne i Hercegovine
ne moZe se smatrati zadovoljavajucim, iako se ona moZe smatrati prioritetom
arhivske djelatnosti zemlje. JoS uvijek smo tek na samim podecima, iako
postoje pretpostavke za stvaranje ledinstvene baze podataka u zemlji.
Upotreba informacijskih tehnologUa u arhivistici Bosne i Hercegovine
zapodela je jo3 tokom devedesetih. Problema je mnogo podev5i od same
pasivnosti i pomalo nezainteresovanosti sluZbe po ovom pitanju. Za razliku
od susjeda koji su ne5to ranije zapodeli prve korake uvodenja novih tehnlogija
u arhivsku djelatnost, u Bosni i Hercegovini je to pitanje dugo vremena bilo
zapostavljeno. lako je jo5 na nivou biv5e Jugoslavije postojala potreba izrade
zajednidkog informacionog sistema u arhivskoj djelatnosti, te su aktivnosti na
tom planu idjelimidno zapodele, u samoj Bosni i Hercegovini nista konkretno
ni zna6ajno nije uradeno po ovom pitanju. Kasnija zbivanja u zemlji (ratni
period 1992. -1995.) samo su jo5 vi5e uslo2nile ovaj problem, kao i mnoge
druge ivratile u ZiZu interesovanja struke neke druge probleme, prije svega
pitanje za5tite arhivske gratle. Tako da je tek u drugoj polovici devedesetih
primjetno vraianje pitanju upotrebe novih informatidkih tehnologija u arhivskoj
djelatnosti Bosne i Hercegovine. I tada je to bilo uglavnom u neke osnovne
i opite svrhe.
U takvim uslovima isuodena sa mno5tvom drugih problema u oblasti
struke i arhivskog zakonodavstva, arhivska djelatnost zemlje je potpuno
marginalizirala problematiku informatizacije. Tako o poektu informatizacije
sluZbe na nacionalnom nivou dugo vremena nije bilo ni govora, tek je zadnjih
6 Saban Zahirovii, Perspektive arhivske sluZbe Bosne i Hercegovine, Zbornik radova Pflog kongresa
arhivista Boshe i Hercegovire, Sarajevo 2006., str. 31.
2s4
godina ovo pitanje aktuelizirano. Tako se o ovom procesu nesto aktivnije

razgovara i raspravlja, ali se stvari nazalost ne pomjeraju dalje od razgovora
izakljudka da je proces potrebno pokrenuti, ali kako niko ustvari detaljnije
ne obtazlaze. Koji su razlozi za to? Nepostojanje dovoljno obrazovanog i
strudnog kadra koji bi bili u stanju uraditi pripremne radnje potrebne prije
pokretanja samog procesa, komplikovana situacija u samoj organizaciji
arhivske djelatnosti u zemlji koja ve6 godinama usporava napredovanja
na strucnom nivou (bilo da se ona tidu zakonodavstva ili drugih vaZnih
strudnih pitanja), tradicionalana arhivska sluZba ko.ja se opire promjenama,
nedovoljno izra2ena volja arhivista i nepoznavanje mogucnosti koje se
pruzaju informatizacijom, nedovoljna materijalna i dr. podrSka odgovaraju6ih
druStvenih struktura ili ne5to drugo?
Vedina arhiva u Bosni i Hercegovini danas.ie, mada skromno, ipak
opremljena informatidkom opremom. U postojecim druStvenim okolnostima i
to su bila mukotrpna nastojanja da se modernizira i ubrza proces arhivskog
rada, ida arhivi kao ustanove ne ostanu u potpunosti na marginama
dru5tvenih zbivanja. Ovo opremanje se uglavnom odvijalo izolirano istihijski.
Veliki dio opreme nabavljen je kao rezultat raznih donacija.T
Trenutna upotreba informacijskih tehnologija u Bosni i Hercegovini
zasnovana je uglavnom na postojanju web stranica na kojima su predstavljeni
neki podaci o arhivskim fondovima i zbirkama pojedinih arhivskih ustanova.
Ako se uzme u obzir da ni sve arhivske ustanove u zemlji nema.lu svoje web
stranice, to dovoljno govori koliko je ovo pitanje zapostavljeno i koliko smo
realno daleko od savremenih arhivskih tokova. Jedna od pozitivnijih stvari je
sto su pojedini arhivi vec usli u procese digitalizacije arhivske graale, Sto ce
svakako biti odredena prednost kada se utle u sam proces informatizacije.
Ono Sto je odito je dinjenica da je informatizacija u Bosni i Hercegovini
jo5 uvijek na samom podetku. Ne postoji jedinstven informacioni sistem,
ali ne postoje ni odgovarajude baze podataka zasnovane na jedinstvenim
izajednidkim propisima, koji bi kao takvi bili dobra osnova za prenos na
internet i druge mre2e. Potrebno je vec sad raditi da bi se ovi problemi na
vrijeme prevazi5li. Prije svega potrebno je utvrditi stanje fondova u arhivima
i izvr5iti sve moguie pripreme kako bi gradu na adekvatan na6in pripremili
za upotrebu u okviru modernih informatidkih tehnologija. Posebno pitanje
je adekvatna obuka postojedega kadra, ali i pitanje specijalistidkoga kadra
i stvaranja odgovarajucih uslova kojim bi se informatidarima obezbijedilo
zadovoljavajuce miesto u arhivima.
JoS jedno vaZno pitanje.ie pitanie obrade i opisa fondova u arhivima
Bosne i Hercegovine. Primjetno je da primjena opisa gracre medunarodnih
7 Saban Zahirovii, Perspektive arhivske sluZbe Bosne i Hercegovine, Zbotnik radoto Prvog kongresa
arhivista Bosne I Hercegovine, Saraievo 2006., str. 31.
255
Selma lsi6
standarda koji se tidu opisa gracle nUe zadovoljavaju6a. Malo paZnje se
poklanja medunarodnim arhivskim standardima za opise arhivske gratle
ISAD(G), ISAAR(CPF), ali inovijim 6ija bi blagovremena ukorporiranost u
procese obrade I srealivanja arhivske grade uveliko olakSala provodenje
informatizacije koja je neminovna. Osnovno polazi5te kod ovih standarda
jesu mjerila i kriteriji koji sluZe za oblikovanje opisa arhivske grade, kao
i sadrZaja povezanih sa njom. Po tome standardi ne propisuju na koji je
nadin potrebno opisati neku cjelinu, nego postavljaju zahtjeve za strukturne
podatke koji ustvari i sluze za oblikovanje opisa. Podaci dobijeni na ovaj
nadin uglavnom su dobra osnova u informatizaciji koja je danas zastupljena
u arhivistici. lako implementacua ovih standarda nije ogrnidena samo na
informacione sisteme, nego je njihova upoheba moguia i kod izrade klasidnih
arhivskih informativnih pomagala, u Bosni i Hercegovini je njihova primjena
uglavnom sporadi.na, jer sem pojedinadnih izolovanih sludajeva upotrebe
od strane arhivista, na obradi nije primjetno njihovo ve6e kori56enje. Ovo
naravno predstavlja svojevrsan problem jer ee izrada popisa uraclenih po
ovim standardima biti preduvijet izgradnje jedinstvenog informacionog
sistema.
,,Uvodenje i uspostavljanje uzajamnih arhivskih informacionih sistema
na osnovu vazecih mealunarodnih arhivskih strudnih standarda zahtjeva
opsirne organizacijske predpripreme u smislu uspostavljanja i formaliziranja
arhivskih strudnih procesa istanja pojedinih arhivskih institucija. Pri tome
je mogu6e pomagati se razliditim modelima, a implementacije pojedinih
rje5enja se u arhivskim institucijama u podobnostima razlikuju zbog
nedostatka standardizacije. To u
praksi prouzrokuje neuskladenost
medu sistemskom potporom irealnim potrebama postupka u odredenim
specifidnim situacijama. BaS zbog toga, uspostava sistema radunarske
potpore procesnom savladavanju arhivskih strucnih poslova predstavlja
obimno finansijski, te organizacijski opsiran projekt, koga je moguie ostvariti
u duljem vremenskom periodu."s
Arhivska djelatnost Bosne i Hercegovine se mora uhvatiti u kostac
i
sa ovom problematikom, moZda dak formiranjem jednog posebnog
strudnog tima u okviru arhivske sluZbe diji zadatak bi bio samo pradenje i
unapredenje rada i djelovanja struke na podrudju informatizacije. Taj bi se
tim trebao sastojati od obrazovanog strudnog kadra upoznatog sa temeljima
informatizacije koji bi mogao uraditi detaljan odgovaraju6i plan provodenja
informatizacije i izvrSiti i nadgledati same predpripremne procese koji 6e
olaksati sam projekat informatizacije arhivske sluZbe kad dotle vrijeme.
Pored toga svakako jedno od osnovnih pitanja treba da bude
umreZavanje arhivskih ustanova u zemlji i na taj nadin stvaranje nacionalne
8 Miroslav Novak, Izgradnja uzajamnoga arhivskoga informacijskoga sistema u skladu sa strudnim
arhivskim standardim a, A rhirska prakta, br 10, Tuzla 2007., str. 233.
256
arhivske mreze aime bi se uspostavio jedinstven arhivski informacioni

sistem. lsti bi trebao da bude utemeljen na medunarodnim standardima
dime bi se otvorila mogu6nost ukljudivanja u mealunarodne arhivske mreZe.
Formiran.lem jedinstvenog informacionog sistema, prikupljanje podataka o
arhivskoj gradi, imaocima i stvaraocima na.jednom mjestu, tj. stvaranjem
jedinstvene baze podataka arhivske grade i sistema evidentiranja i obrade
stvorila bi se dobra osnova za integrisanje irazmjenu podataka arhiva u
drZavi, dime bi se svakako unaprijedila arhivska struka.
ZakljuEak
lnformatizacija arhivske djelatnosti u Bosni i Hercegovini je trenutno

jedno od najaktuelnijih i najzahtjevnijih pitanja arhivske struke u zemlji.
Potreba za informacijom i pravo na nju uveliko su utjecali i najedan novi pravac
usmjerili razvoj arhivske nauke. Promocija, predstavljanje i prezentac|a
arhivske grade dobija novo mjesto u cjelokupnoj djelatnosti arhiva u kojoj
posebno znadajnu ulogu imaju informacijski sistemi.
lnformatizacija arhivske djelatnosti na nacionalnom nivou jedan je
od prioriteta i preduvjeta za ruzvoJ arhivske slu2be u Bosni i Hercegovini.
Potrebna je izrada jednog jedinstvenog informacionog sistema koji bi trebao
-
da obuhvaca sve osnovne funkcije arhiva nadzor nad stvarateljima,
preuzimanje izastitu arhivske grade, obradu iopis grade, prezentaciju,
koriStenje i zaStitu iste. Ovaj sistem bi se i upotpunio stvaranjem jedinstvene
baze podataka koja bi obuhvatala registar fondova i zbirki na nivou Bosne i
Hercegovine, ali i inventare za pojedine fondove i zbirke.
Pored toga, potrebno je raditi na umreZavanju arhivskih ustanova u
zemlji i stvaranju nacionalne arhivske mreZe, pa samim tim stvoriti preduslove
i
za ukljudivanje u medunarodne mreze arhivskih srodnih ustanova.
Kao pretpostavka za umreZavanje i razmjenu informacija, neophodno je
prihvacanje medunarodnih arhivskih standarda.
Moderni pravci arhivistike bez direktnog ukljudivanja u procese
informatizacije nemaju perspektive i buducnosti. lgnorisanjem i pasivnoScu
prema ovom pitanju dovodimo u pitanje budu6nost arhivske djelatnosti
uopste, kao ipitanje egzistencije arhiva kao institucija u modernom drustvu.
Jer nastavak tradicionalnog rada i djelovanja nije dovoljan da odgovori na
sve zahtjeve i izazove modernog dru5tva postavljene pred arhive i arhivsku
slu2bu zemlje.
257
Selma lsii
Summary
lnformatisation of the archival service in Bosnia and Herzegovina

is currently one of the most relevant and demanding questions archival
profession faces in the country. The need for information and the right to
it greatly influences the direction of a new target development of archival
science. Promotion, representation and presentation of archival material
gets new place in the overall activities of the archive in which a particularly
important role information systems.
Computerisation of archival activities at the national level is one of the
priorities and preconditions for the development of the archival service in
Bosnia and Hezegovina. lt requires approximately the creation of a unique
information system which should include all the basic functions of archives
- control of the creators, inspection and protection of archival materials,
processing and description of the structure, presentation, use and protection
of the same. This system would be completed by creating a unified database
that would include register of funds and collections at the level of Bosnia and
Hezegovina, and inventories for individual funds and collections.
ln addition, it is necessary to work on the networking of archival
institutions in the country and creating a national archive network, and thus
create the prerequisites for inclusion in an international network of archives
and related institutions. As an assumption for networking and exchange of
information is necessary to accept international archival standards.
Modern archival directions without direct involvement in the process
of computerization have no prospects and future. Disregard and passivity
towards the issue question the future of archival activities in general and the
question of existence archives as an institution in modern society. For the
continuation of traditional activities is not sufficient to answer all the demands
and challenges of modern society placed before the archives and archive
services of the country.
258
Dr. MArtiN STURZLINGER
scope Partner Wien
JEDAN ARHIVSKI INFORMACIONISISTEM ZA BOSNU I

HERCEGOVINU
Abstrakt: U prilogu je predstavljen scopeArchiv TM sistem koji poeiva

na informatiikom iskustvu i dugogodiSnjem znanju. ScopeArchivTM sistem
pokriva sve standardne radne funkcije arhiva i ujedinjuje ih u jedinstven
sistem. Potvrda vrijednosti ovog sistema jeste povjerenje i primjena istog
od strane nacionalnih arhiva: Slovenije, Austrije, Svlcarske, Albanije,
LihtenStajna i Luksemburga, te vise regionatnih arhiva u Stoveniji i Svicarskoj.
ScopeArchiv TM sistem je standardni softverski paket, prilagodljiv razliiitim
arhivskim sredinama. Kodsfi se u 60 arhiva u 10 razliditih dr1ava i ukuuduje
Sirok krug funkcija i jednostavan je za kori'tenje.
KUuCne riieLi: ScopeArchiv TM sistem, softver, arhivska grada,

elektronski podaci, modulama struktura, arhiv, korisnici.
Uvod
Arhivi u svakoj zemlji imaju vaZnu ulogu duvanja nacionalnog

kulturnog blaga za buduce generacije iomogu6avanje pristupa gradi za Siru
populaciju. Oni euvaju informacije mnogih stvaralaca duZi vremenski period.
Veliki je izazov obraalivati ove materijale i udiniti ih dostupnim ditateljima.
Tradicionalno, opisi su sastavljani na papiru ipredo6eni ditatelju u ditaonici
arhiva.
Danas moderna kompjuterska tehnologija daje nove napredne
mogu6nosti. Odekivanja ditalaca i korisnika arhiva su ve6a. Oni ne 2ele do6i
u arhiv, ved bazu arhiva pregledati iz svog doma. Arhiv se mora prilagoditi
ovim odekivanjima, i to moze uz pomoc Arhivskog informacionog sistema.
sta je Arhivski informacioni sistem? (AlS)
Arhivski informacioni sistem (AlS) je kompjuterski program (software)

za upravljanje arhivom. Postoje neke razlike u ponudenim programskim
mogu6nostima. Neki sistemi fokusiraju se samo na opis odredenih fondova
i materijala arhiva, nude6i pristup podacima kao sto su fotografije, povelje,
digitalne slike i slidno. lako je ovim sistemima lahko ovladati, oni pruZaju
Dr. Martin Sturzlinger
ogranidenu korist arhivu kao cjelini. Poveznice metlu dva fonda ne mogu
se napraviti, a jednoobrazna deskripcija nemoguca je. Ulaganje se uskoro
pokaZe neisplativim kada se pojavi potreba za ve6om fleksibilno5iu.
Drugi sistemi fokusiraju se na arhivsku gradu generalno, na opis
fondova, serija, dosjea i dokumenata. U podetku se ovo 6ini dovoljnim jer opis
materijala osnovni je zadatak arhiva. Medutim, eesto se pokaze nedostatak
fleksibilnosti u bazama i ulaznim maskama. Mrjenjanje ovog dovodi do
dodatnog ulaganja u projekat. Dodatno, ovi sistemi nisu kompatibilni sa
najva2nijim arhivskim standardima ISAD(G) i ISAAR(CPF). Tro5kovi za
kasnije potrebne promjene sistema nisu poznati na podetku projekta.
Jo5 jedan softwer obe6ava rje5enje digitalnog izazova koji stoji pred
arhivom - takozvani elektronski arhiv. Navodno je takav sistem napredan i
rjesava ,,sve". Name6u se pak dva pitanja:
1. eisto digitalni arhiv prema mom misljenju nije moderan, vec zastario.
MoZe se uporediti sa sistemom koji sadrZi samo srednjovjekovne
povelje i slike. Sa takvim pristupom potrebno je 10 softverskih rjesenja
za upravljanje jednim arhivom. To svakako nije rjeSenje. lsto mo2e biti
samo jedan sistem koji omogucava rad sa opisima materijala pisanih
na kamenu, pergamentu, papiru i digitalno! Naravno potreban je razlidit
nadin duvanja papirnih idigitalnih dokumenata. Ali, fizidko skladistenje
nije dio AIS-a. Arhiv se mora koncentrirati na opis materuala - u JEDNOM
sistemu.
2. Treba biti paZljiv pri kupovini softvera za elektronski arhiv koji rjesava
,,sve". Ovo obedanje zanemaruje dinjenicu da se danas ne mogu rije5iti
problemi koji 6e se pojaviti za 10 godina, jednostavno, jer ih danas i ne
poznajemo. Dakle, treba se fokusirati na rje5avanje pitanja dana5njice.
U isto vrijeme softver mora biti fleksibilan da se prilagodi bududim
promjenama. Treba uzeti u obzir tro5kove bududih prilagodbi. Ako isti
nisu poznati onda to moZda i nije najbolje rjeSenje.
Pri izboru AIS-a treba uzeti u obzir zadatke koje arhiv obavlja. AIS
mora podrZavati cjelokupno funkcionisanje arhiva, od pred-arhivskog rada,
pristupa i opisa za eitatelje i objave na lnternetu. Centralni softver arhiva
mora pokrivati sve aspekte kojim se instititucija bavi.
U ovom poglavlju upoznati 6emo se sa najvaznijim karakteristikama

modernog AIS-a:
- Mogu6nost opisa svog materijala u jednom sistemu ijednoj hijerarhiji.
- Mogu6nost kontrole i opisa na papiru i digitalno u jednom sistemu.
- Mogudnost opisa prema ISAD(G) i ISAAR(CPF) standardima.
- Prilagodljivost unosenja podataka koje je moguce mijenjati bez dodatnih
troSkova.
- Mogudnost ubacivanja, duvanja i pristup digitalnim zapisima prema
260
Jedan arhivski informacioni sistem za BiH
OAIS-u.
- Kori5tenje dodatnih alala za ubacivanje sadriala od strane arhiva bez
dodatnih tro5kova.
- Kori5tenje dodatnih alata za ubacivanje digitalnih slika od strane arhiva
bez dodatnih tro5kova.
- Mogucnost upravljanja svim djelatnostima arhiva ukljudujuci rad s
korisnicima, ditaonicu, reprodukciju dokumenata, vrednovanje, itd. na
integrisan nadin.
- Moguenost prezentovanja materijala u posjedu arhiva na internetu.
Prednosti scopeArchivrM sistema
Arhivi su vaZna komponenta ciklusa upravljanja informacijama. Oni

primaju dokumente, obraduju ih i prezentuju za javnost i ditatelje u traZenoj
formi, lokacijiisa savremenom tehnologuom. Tehnologua prema tome
uslovljava zahtjeve. Zastarjeli sistemi, velike kolieine podataka, razliditi
i
sistemi, nosadi podataka nekontroliran pristup podacima, postavljaju
izazove pred arhive.
KoriStenje scopeArchiv-a omogu6uje istom da se efikasno suoii sa ovim

izazovima. Podiva na mnogim iskustvima i stogodi5njem znanju stedenom u
razvoju tog rjeSenja. Zajedno sa mnogobrojnim korisnicima Sirom Evrope
rezultati ovog softverskog paketa zadovoljavaju praktidki sve individualne
potrebe. Kori5tenje standardnog softverskog paketa je strate5ka odluka.
Povjerenje naSih korisnika je najveei dokaz toga. Oni su spremni odgovoriti
na sve upite koje budu6i, potencijalni korisnici postave. Konadno, svaki novi
korisnik unosi i novi pozitivan implus.
AIS kao strateska odluka
ScopeArchiv pokriva sve standardne radne korake arhiva i ujedinjuje ih

u jedinstven sistem. NaSi najmanji korisnici imaju dva zaposlenika, a najve6i
150. Preko hiljadu arhivista koji rade u 60 ustanova koje su na5i korisnici
koriste scopeArchiv svakodnevno.
VaZne reference su svakako nacionalni arhivi: Slovenije, Austrije,
Svicarske, Albanije, LihtenStajna i Luksemburga; zatim svih 6 regionalnih
arhiva u Sloveniji, mnogi kantonalni arhivi Svicarske iarhivi austrijskih i
njemaekih provincija. Banke kao Credit Suisse i osiguravajuee tvrtke koriste
scopeArchiv, kao iUjedinjeni Narodi, Svicarske radio iTV kuce, kompanija
Nestl6 i mnogi drugi. (vidi: www.scope.ch/en/References.asox).
Softver o2ivljava arhiv. Zahvaljujuii efikasnom pretra2ivadu u okviru
261
Dr. Martin StUzlinger
paketa, arhivski materijal je moguce, po prvi put, naCi brzo i kompletno.
Modul sa upitom daje novi nadin pristupa arhivu preko interneta, u5tediv5i
tako vrijeme. Korisnici postaju vi5e nezavisni, oslobadajuci uposlenike arhiva
od usluZivanja istih. To podiZe ugled arhiva i modernizuje ga.
lsplativost standardnog softverskog paketa scopeArchiv
ScopeArchiv ima Siroku modularnu strukturu. Arhiv bira module koji su

mu pohebni. ScopeArchiv je produktivan odmah nakon prvih sedmica po
kupovini istog, bez potrebe da se gubi vrijeme na detaljnim specifikacijama,
razvoju, testiranju i prilagodbi softvera. Posmatrajudi na duie vrijeme, troSkovi
su mnogo manje nego da se ulaZe u razvoj posebnog, novog softvera.
ScopeArchiv je standardni softverski paket, ali je dovoljno prilagodljiv
da se upotrebljava u razliditim arhivskim sredinama. Koristi se u 60 arhiva u
10 razli6itih zemalla, Sto znadi da se jednostavno moZe ukopiti i u arhivsku
tradiciju Bosne i Hercegovine.
Dometi scopeArchiv-a uklju6uju Sirok krug funkcija, izvjeStaja, oznaka
i statistika. Korisnik mo2e kreirati i kompletirati forme za unoSenje podataka
nezavisno bez dodatnih tro5kova. Dalje, individualne ekstenzrje korisnika se
jednostavno ugraduju u standardni paket, kako bi se zadovoljile posebne
Zelje individualnih korisnika.
Kada je softver odabran, velika pa2nja pridaje se individualnim
funkcijama, kojim scopeArchiv obiluje. On podr2ava, u jednom sistemu sve
aspekte rada u arhivu ikontakta istog sa vanjskim svijetom (pristup, unosenje
i slanje podataka, itd). Posebne baze sa slikama i literaturnim zbirkama
viSe nisu potrebne, papirni i elektronski dokumenti kontroliraju se iz jednog
sistema. Ova uniformnost pomaze efikasnosli pri pretrazivanju podataka.
Softver podriava arhiv i arhiviste
Zahvaljuju6i scopeArchiv-u, zadovoljeni su zahtjevi arhivista za

precizno5iu - deskripcija se obavlja brZe, s manje gre5aka i transparentnije.
ScopeArchiv nudi i funkcije kopiranja za uno6enje podataka, osvjeZavanje
istih i zamjene podataka u cUeloj kolekciji. Takotler, podr2ava i mijenjanje
u listingu, kopiranje vrijednosti iz prethodne baze i provjeru pravopisa.
Kompleksni pristupi iprijenos podataka, ukljuduju6i i elektronske podatke
ili poslovne administrativne sisteme, su olaksani zahvaljujuii Asistentu za
transfer podataka. Dodatno, fotografije, filmski izvudni zapisi su sve formati
koji se mogu arhivirati iprikazati na internetu. Uposlenici se brzo upoznaju sa
sistemom. Softver se drZi Microsoftovih uputa za korisniaki pristup, sto znadi
da uposlenici mogu podeti raditi jako bzo u poznatom okruZenju tj. izgledu
262
softvera. Njihov rutinski posao se obavlja brze sto ostavlja vremena za bitne
zadatke, razvoj potencijala i znanja.
Modularna struktura sistema omogu6ava postepenu primjenu - vodenu
konkretnim zahtjevima i bez praznina. Mozete unijeti podatak u modul opisne
jedinice, ako ima dovoljno podataka, ditaonica moze biti dodana; dodavanje
Upita kasnije dovesti ie do Sireg broja lnternet kgrisnika. ScopeArchiv se
prilagodava zahtjevima i finansijskim mogu6nostima korisnika. ScopeArchiv
je klijenuserver aplikacija. Klijent pristupa bazi preko ODBC-a. Sama priroda
i mehanizmi Oracle baza garantiraju da 6e podaci ostati neo5te6eni u
buducnosti. Ova jednostavna softverska arhitektura moZe biti integrisana u
bilo kakvu infrastrukturu.
Ulaganje u budu6nost
Nadogradnja proizvoda se nudi redovno kao dio kontrole kvaliteta.

ScopeArchiv moZe bolje odgovoriti na arhivske itehnidke potrebe po ni2oj
cijeni nego individualno razvijen softver. Ovo omogu6ava arhivu da ostane u
toku modernih zbivanja u svakom smislu.
Kontrola kvalitete zapodinje sa operativnom spremom. Ona se sastoji
od redovne dostave zakrpa, novina i verzija ukljudujudi i dokumentaciju i
upute za instaliranje. Nova vezija sadrli 213 novih funkcija, nadogradnju i sl.,
'l13 ispravki je prilagotlena razvojima Microsofta i Oracle-a, i tako dalje. Ovo
znar.i da softver stalno postaje sve bolji, bez dodatnog plaianja.
Standardizacija vodi do fokusa na strate5ke procese dalje do i
usavr5avanja posebnih sludajeva. ScopeArchiv predlaZe koriStenje probanih
i provjerenih procesa za rad i podrZava standarde ISAD(G), ISAAR(CPF),
EAD i SRW, bez nametanja istih arhivu. Ova koegzistencija standarda je dio
nasih stavova. Ako scopeArchiv 2eli zadrzali pozicuu i ostati konkurentan
proizvod, mora se konstantno nadogradivati. BuduCi zahtjevi pokrivaju se
prije nego sto vecina arhiva podnu da osje6aju potrebu za istim. ScopeArchiv
je tako nosilac novih tehnologua i nadina mi5ljenja.
Usluge na viSem nivou
Osim sto nudi vodedi softver schopeArchiv kompanija takotler nudi i

najbolje usluge svojim klijentima. Mno5tvo usluga omogucava klijentu da
odabere sve potrebne i kontrolira rad sa jednim servisom. Posebno, sto se
ti6e rada, kontrole i migracije na Oracle bate, scope moze pomoci arhive
koji nemaju dovoljne lT resurse, te konstantno nudi nove usluge da bi
zadovoljio sve zahtjeve za istinskog biznis partnera (na primjer, konsultiranje
po pitanju organizacije i kontrole materijala). Na podetku rada na projektu
263
Dr. Martin Sturzlinger
nekoliko testnih korisnika radi na sistemu nekoliko sedmica, kontroliraju ga

i prebacuju vec postojece podatke. ScopeArchiv zatim postaje dostupan
svim korisnicima. Normalna faza podr5ke zapodinje sa ovim operativnim
djelovanjem.
Udenje rada sa scopeArchivom je na6in da se postigne optimalno
koriStenje istog i svih funkcija. ScopeArchiv je mogu6e savladati intuitivno, jer
je slidan Windows i MS Office aplikacijama. I pored toga, scope nudi trening
program, gdje se korisnici iadministratori upucuju u rad ikoristenje aplikacije
od strane scope-a. Podaci su aesto vee dostupni u digitalnoj formi i mogu
odmah biti prebaeeni u scopeArchiv. Scope ima iskustvo iu prebacivanju
podataka te savjetovanju klijenta na samostalnom dodavanju podataka.
Ve6ina korisnika koriste ScopeArchiv bez dodataka, u podetnoj veziji.
Sa takozvanim "plug-ins", klijent moZe dodati posebne funkcije softveru.
Nase iskustvo garantuje optimalnu implementaciju i prilagodbu standardima
arhiva. Vecina "plug-ins" sadr2e izvjeStaje i standardizovane upite kao i
dodavanje i slanje sudelja na druge lT sisteme.
ScopeArchiv je najbolji alat za zajedniiki rad
Gornji argumenti pokazuju da je scopeArchiv odlidan alal za rad u

bilo kojem arhivu. Uz to je zahvaljuju6i strukturi podesan za meduarhivsku
saradnju. Softver omogudava svakom arhivu da stvara deskripciju prema
individualnim tradicijama, ali u isto vrijeme da dijeli zajednidke karakteristike
sa drugima na jedinstvenom internet portalu. Ove prednosti jasne su sa dva
dokazana pristupa:
- Prvo rje5enje je na primjer izabrano od strane slovenskih regionalnih
arhiva (SIRA: Celje, Koper, Ljubljana, Maribor, Nova Gorica, Ptuj). Odludili
su da licenciraju jednu bazu bodataka scopeArchiva koja je instalirana u
Mariboru. Svaki regionalni arhiv koristi istu bazu podataka putem internet
pristupa istoj. Ovo rje5enje smanjuje troSkove svakog arhiva. Tro5kovi
instalacije i hostinga baze se placaju samo jednom, a ne Sest puta. DUeljenje
tro5kova za trening i razmjena iskustava sa mnogim arhivistima donosi velike
prednosti arhivistima, posebno u manjim arhivima sa manje kadra ifinansija.
Dijeljenjem resursa medu arhivima Stedi se novac ivrijeme pri istrazivanju
i unosu podataka. lstovremeno svaki arhiv mole zadrz.ati svoju tradiciju
arhivske obrade i zapisa.
- Drugi pristup ukljuduje posjedovanje izdvojene baze podataka za svaki
arhiv. Ovo stvara jo5 ve6u nezavisnost u radu arhiva, i zahtjeva manje
koordinacije. Moguce je uStedjeti napor i vrijeme. Podjela materijala mogu6a
je preko zajednidkog internet portala koje scope solutions firma osigurava.
Primjer se moze vidjeti na htto://archivesonline.org. Tu nekoliko arhiva moie
zajedni6ki predstavljati svoje materijale na internetu.
264
Zaklju6ak
ScopeArchiv je odlidan izbot za arhive Bosne i Hercegovine. Svaki

arhiv moze izabrati nivo koji mu odgovara iz usluga scopeArchiva. Softver se
prilagodava lokalnim uslovima svake institucije i uz to donosi sve prednosti
standardiziranog softvera. Nijedno posebno programirano rjesenje nije
jeftinije, niti brZe dostupno.
Na kraju bih spomenuo pitanje jezika. ScopeArchiv ve6 postoji na
njemaakom, engleskom, francuskom, slovenskom itrenutno se prevodi na
jo5 dva jezika. Onlajn modul je dostupan u 6 jezika: njemadkom, engleskom,
francuskom, slovenskom, italijanskom i holandskom. To znadi da bi prevod
na bosanski jezik bio jednostavan i lagan.
(Sa engleskog jezika preveo: Adnan Tinii6)
Conclusion
ScopeArchiv is an excellent choice for the archives in Bosnia and

Hezegovina. Each archive can choose at which level it wants to join the
group of scopeArchiv customers. The software adapts to the local traditions
of each institution and brings all the advantages of standard software. No
individually programmed solution can be cheaper or available faster.
At last I want to mention the issue of language. ScopeArchiv already
exists in German, English, French, Slovenian and is currently being
translated into two other languages. The online module Query is available in
six languages: German, English, French, Slovenian, ltalian and Dutch. This
means that translating the software into Bosnian is easy and requires little
effort.
265
Hatidia FETAHAGIC
ZNAEAJ DIGITALNIH ARHIVSKIH I BIBLIOTEEKIH

FONDOVA ! ZBIRKI ZA KORISNIKE
(primjer Arhiva TK Tuzla)
Abstrakt: Rad u najkracem skrece paZnju na neophodnost vrilenja

procesa digitalizacije i mikrofilmovanja arhivskih fonova, zbirki i bibliote1kog
fonda u arhivima. Na primjeru Arhiva Tuzlanskoga kantona dat je presjek
dosadasnjih aktivnosti iprikaz do sada uradenih koraka na potju pru1anja
boljih usluga korisnicima kada je u pitanju digitalizovana grada.
Kljudne tiieiii Digitalizacija, mikrofilmovanje, arhivski fondovi, zbirke,

biblioteiki fond, korisnici.
Uvod
Nacionalna kulturna baStina ima nemjerljivu vruednost za svaku drZavu,

Sto posebno dolazi do izralaja u eri globalizacije, kada svi Zele zadrZali,
spasiti ibrendiratisve ono Sto ih 6iniosobenim i Sto predstavlja dokaz njihovog
historijskog i kulturnog razvoja kroz stoljeca. Digitalizacija kulturne bastine je
prepoznata kao vazan cilj u provodenju kulturne politike i kulturnog razvoja
svake zemlje. Potreba koju name6e novo informacijsko okru2enje isami
korisnici usluga, polahko postaje predmetom zakonodavnih i normativnih
raspravljanja i odludivanja. Ovakav trend obavezuje i kulturnu djelatnost da
mUenja svoju strategUu i pokrene inicijative na informatizacijskom planu. Ono
Sto dine ustanove kulture, koje njeguju kulturnu ba5tinu, medu koje u prvom
redu spadaju arhivi, muzeji i biblioteke, prateci savremene tokove evropskih
zemalja u zadnjih nekoliko godina, je digitalizacija i mikrofilmovanje kulturne
baStine.
Digitalizacija je vaZan proces koji treba zapodeti 5to prije u institucUama
kulture. Da je Bosna i Hercegovina po ovom pitanju joi uvUek na podetku,
govori i dinjenica da je 2008. godine od 148 ustanova koje 6uvaju kulturnu
ba5tinu u Bosni i Hercegovini, samo 20 posto imalo svoju mreZnu stranicu.j
Situacija se nUe znatnije promijenila do danas, sto znadi da joS uvuek nismo
1 Vasva Sotirov-Dukii, Uloga europskih smjemica u suradnji bastinskih ustanova Bosne i Hercegovi-
ne, digitalizacija kultume ba{tine i asocijacija infomacijskih studnjaka - bibliotekara, arhivista i muze-
ologa - BAM, ,,Arhivi, knjiinice i nuzej i" br I l, 2008.
266
Znaiaj digitalnih arhivskih i biblioteikih fondova ...
ozbiljno shvatili potrebe danasnjeg drustva i vremena.

U tom kontekstu potrebno je znadajnije pokrenuti projekte digitalizacije
i
najznadalnijih sadiaja kulturnoga nacionalnoga blaga, te na temelju
digitalizovanog materijala zapodeti sa stvaranjem digitalnih biblioteka.
Stvaranje digitalnih biblioteka ne6e biti nimalo jednostavan posao, ier
ve6ina biblioteike graale nije po svojoj prirodi u digitalnom obliku, a upravo,
u bibliotekama postoje brojni sadrZaji, u vidu knjiga, dasopisa, sluZbenih
glasila, enciklopedija idrugo, koji nisu u digitalnom obliku. U skladu sa
nastalim trendovima ite sadrzaje po2eljno bi bilo prenijeti u digitalni oblik.
Znainl i prednosti hibridnog arhiviranja arhivskih fondova i zbirki i

biblioteckog fonda
Hibridno arhiviranje dokumentacrje podrazumijeva digitalizaciju i
mikrofilmovanje zapisa pohranjenih na papiru, ukljudujuci duvanje i koriStenie

svih navedenih oblika. Radi se o novom nadinu spa5avanja, duvanja,
produZavanja vijeka trajanja i kori5tenja originalne arhivske grade.
DigitalizacUa je najsavremeniji metod pohranjivanja originalne arhtvske
grade na nove nosioce informacija. Kori5tenjem savremenih skener aparata
dokumenti se prevode u elektronski oblik, koji se kasnije pohranjuje na CD,
DVD ili USB stick, te pomo6u kompjutera daje na kori5tenje korisnicma
usluga.
Mikrofilmovanje je proces kojim se digitalizirana ili pak klasidna grada
snima na mikrofilm, smanjujuii dokumente u slike do tako malih dimenzija,
da se mogu aitati samo uz pomoc optidkih pomagala.
Prednosti digitalnih oblika u odnosu na originalnu dokumentaciju pohranjenu
na papiru su vi5estruke:
- uSteda prostora do 99%,
- originalni primjerak je za5ti6en od tro5enja, o5te6ivanja i otudenja,
- mogucnost brzeg pristupa,
- moguinostbr2eg i jednostavnijeg pretraZivanja,
- mogu6nost brZeg i neograni6enog broja kopiranja,
- odlidno oduvanje kvalitete neovisno o protoku vremena i kori5tenju,
- moguenost trenutnog prenosa na daljinu uz pomo6 interneta,
- dostupnost vecem broju korisnika, a da se pri tome ne otpereCuje
dodatno ustanova, imatelj informacija.
Korist digitalnog oblika se posebno uvida u sludaju otudenia ili ostecenja
originalnog dokumenta. U tom slu6aju digitalni oblik mo2e djelimi6no
nadoknaditi gubitak originalnog dokumenta.
267
HatidZa FetahagiC
Hibridno arhiviranje fondova i zbirki u Arhivu Tuzlanskoga kantona
Arhiv Tuzlanskoga kantona je prepoznao potrebu i znadaj hibridnog

arhiviranja kulturnog naslijeda pohranjenog u vlastitim depoima, ito je u
skladu sa civilizacijskim potrebama ipraksom Evropske unije isavjeta. Sam
proces je otpodeo nabavkom informatidke opreme 1 998. godine, a znaiaj je
trostruk:
- vr5i se usklaalivanje sa praksom u svijetu (hibridno arhiviranje),
- omuguiava se sigurnije, brZe i lakSe kori5tenje arhivske grade
(digitalizacija) i
- onemogu6ava se manipulisanje informacuama 6uvanjem autentidnog
izgleda i sadr2aja dokumenta (mikrofilmovanje).,
Fondovi i zbi*e Arhiva koji su do sada hibridno arhivirani su:
- Orijentalna zbirka (1578.-1936.), hibridno su arhivirane serue Fermani

(OZ F), Berati (OZ B), Sid2ili (OZ S), ukupno 2.483 stranice.
- Zbtrka Radniiki pokret i narodnooslobodilaika borba u sjeveroistoinoj
Bosni (1920.-1945.,), ukupno je digitatizirano 46.137 stranica,
- Fotografije iz fonda ,,Front slobode" Tuzla, oko 19.55g fotografrja
nastalih u periodu od 1960.-2006. godine,
- Pri kraju je digitalizacija jednog od najobimnijih arhivskih fondova
,,Oblasni narodni odbor Tuzla (1949.-1952.), preko 300.000 stranica.
- Zbika Fototeka (1873.-2010.), digitalizirano 2.950 fotografija (ovaj
fond sadrZi i 7.018 fotografrja izvorno u digitalnom obliku, tj., snimljene
digitalnim aparatom).
- Zbrka Porodice Zaimovi1 izTuzle, digitalizovano 328 fotografija,
- Zbirka fotografija i dokumenala Hasiba DZinde iz Tuzle, digitalizovano
oko 100 fotografija i dokumenata.
Biblioteeki fond i hibridno arhiviranje
Bibliotedki fond Arhiva Tuzlanskoga kantona je prilidno bogat i zanimljiv.

Osim knjiga, enciklopedUa, atlasa, rjednika, fond sa6injavaju i strudni dasopisi,
periodika, sluzbena glasila i dr.
StruCni arhivski dasopisi su ve6 bili predstavljeni u dasopisu Arhivska praksa3.
Osim arhivskih dasopisa veoma su znacajni i dasopisi koji se odnose na
historiju, Skolstvo, kulturu itd. Takoder, se brizno 6uvaju ikontinuirano koriste
i dnevne i sedmi6ne novine, kao sto su: ,,Sarajevski list", ,,Front slobode',,
2 Esaf Levii, Digitalizacij a u Arhi !,u Tuzlanskogakantona, Arhiyska pralaa, br. ll (2OOg), stt. 2lj -220.
3 HatidZa Fetahagii, Arhivski dasopisi u biblioteci Arhiva Tuzlanskoga kantona, Afiiyska praka, br.
1 , Trzla 2004, stt. 202 - 214.
268
Zna1aj digitalnih arhivskih i biblioteekih fondova ...
,,Oslobodenje" i mnoge dr.

Hibridno arhiviranje bibliotedkog fonda jo5 uvijek nije u nekoj naprednoj
razvojnoj fazi. Nalazimo se joS uvijek u podetnoj tazi, ali je znadajno da je
proces hibridnog arhiviranja zapodeo. Do sada su hibridno arhivirane dvije
knjige u rukopisu:
- Ljetopis Franjevadkog samostana ,,Parochia Solinarum', kojeg je vodio
fra Andelo Franic i koji svjedodi o lokalnim dogatlajima iz 1892. godine na
latinskom jeziku, sadrZi 365 stranica, i
- knjiga ,,Se/hul /ekale" (Skup pravnih normi u lslamu) iz i 7. stoljeca na
staroosmanskom jeziku, sadrZi 624 stranice.
U saradnji sa ,,Mediacentar" Sarajevo dobili smo na poklon u digitalnom
obliku slijede6e dasopise:
- Bosanski prijatelj 1850.-1870. godine dasopis sadr2i potrebite,
-
korisne i zabavne stvari, svezak f . iz 1850 godine, izaSao u Zagrebu,
urednik lvan Frano Juki6 Banjaludanin, svezak 2. iz 1851. godine,
svezak 3. diju gradu je Juki6 predao prijatelju Fitipu Kunicu, a Matica
Hrvatska je istu otkupila i Stampala 1861. godine, posljednji svezak
4. je iza5ao 1870. godine nakon Jukiieve smrti, a graaru je sakupio i
objavio njegov udenik fra Anto KneZevic.
- Glasnik Zemaljskog muzeja 1889.-1940., Stampan u Zemaljskoj
Stampariji u Sarajevu,
- Nada 1895.-1903., 6asopis za pouku, zabavu i umjetnost, izdavad
Zemaljska vlada BiH,stampano u Zemaljskoj Stampariji u Sarajevu,
- Pozori5te'1953.-1991., izdava6 Narodno pozori5te Tuzla.
Neki od pomenutih iasopisa su novi za nas u smislu da ih ranije nismo
imali, kao Sto su ,,Bosarkl prijatelj" i ,,Glasnik zemaljskog muzeja" Sarlevo.
dasopise ,,Nada" i ,,Pozoriite" posjedujemo u originalnim izdanjima (na
papiru).
Trenutno je ,,Mediacentar" Sarajevo zapo6eo sa digitaliziranjem lokalnih
novina ,,Front Slobode", koji je izlazio u Tuzli od Drugoga svjetskog rata
do januara 2005., kada je i prestao izlaziti, a koji je pohranjen u Arhivu
Tuzlanskoga kantona u Tuzli.
Digitalizirana sluibena glasila

Arhiv takoder posjeduje i neke popise stanovnistva u digitalnoj formi:
- Statistika miesta i pudanstva BiH iz 1879., Stampana u C. i kr.
vladinoj tiskarni u Sarajevu 1880. godine,
- Statistika mjesta i iiteljstva BiH iz 1885., Stampana u Zemaljskoj
Stampariji u Sarajevu 1886. godine,
- Glavni rezultati popisa iiteljstva u BiH iz 1895., Stampani u
Zemaljskoj StamparUi u Sarajevu 1896. godine,
- Popis stanovnistva iz 1910. godine (na njemadkom ieziku).
Hatid2a Fetahagi6
Popise stanovni5tva iz 1879., 1885. i 1895. godine nismo ranije posjedovali,
Sto je uveliko obogatilo bibliotedki fond Arhiva. Posebno je velika pomo6
i
istraZivadima, koji pi5u publikacije strudne radove u kojima koriste
demografske podatke o stanovnistvu na ovim prostorima iz pomenutih
vremenskih perioda, zbog kojih su donedavno morali i6i u sarajevske
biblioteke.
Upotreba digitaliziranog biblioteEkog fonda
Znai,aj digitaliziranja arhivskih fondova, zbirki i bibliotedkog fonda

se najbolje moze pratiti u radu sa korisnicima istih. Napredak sa pisanog
na elektronsku graalu, ili digitaliziranu gradu mijenja odekivanja korisnika,
posebno istrazivada koji dolaze u Arhiv. Posebno ce mlatle generacije
istraZivada biti nezadovoljni pretraZivanjem gomile papira i tradicionalnih
obavjesnih pomagala.a lstraZivadi su ve6 podeli zahtijevati nove pristupe
pohranjenoj gradi, to se posebno javlja kod istrazivaea koji se za informacije
obraiaju e-mailom iz drugih zemalja i kontinenata. Korisnidka sluzba mora
prilagoditi svoj nadin rada novim trendovima. Uz pomoi digitalnih oblika
mogu se ponuditi ne samo novi sadrZaji, nego i nove usluge, koje ne bi
bile moguce izvan digitalnog okru2enja. Kakav je napredak nadinjen sa ve6
udinjenim malim koracima u digitalizaciji govore i iskustva koja smo imali sa
istraZivadima.
U saradnji sa Filozofskim fakultetom Univeziteta u Tuzli, sa Odsjekom
za turski jezik uz pomoc digitalnog oblika SidZila tuzlanskog, bijeljinskog i
srebreni6kog kadiluka izvrSen je prijevod istog sa staroturskog na bosanski
jezik. Vrijednost ovakvog projekta je izuzetno velika, jer su dokumenti pisani
na osmanskom jeziku doskora bili dostupni samo maloj grupi korisnika,
posto je mali broj poznavalaca ovog jezika i pisma. Sada su pomenuti sid2ili
dostupni Siroj javnosti i posebno interesantni onim istrazivadima koji tragaju
za porijeklom porodica, koje su naselile lokalne prostore. Prevodi pomenutih
sidZila bili bi oteZani bez posjedovanja digitalnih oblika istog. Sam postupak
prevodenja bi bio komplikovaniji i duze bi vremenski trajao.
Na isti nadin je realiziran i prevod bijeljinskog deftera (prevodilac mr.
Kemal Nurki6), te je 2009. godine Arhiv Tuzlanskoga kantona Stampao
,,Popis bijeljinskog kadiluka, mulkovna dobra".
Biblioteaki fond se kontinuirano koristi u ditaonici biblioteke Arhiva od
strane istrazivada istudenata Univerziteta u Tuzli u svrhu pisanja stru6nih i
naudnih radova i pripremanja ispita i seminarskih radova.
Digitalni oblik pomenutog Ljetopisa ,,Parochia Salinarum" ie trenutno u
fazi prevoclenja, dok je originalni primjerak zaSti6en i odloZen u depou.
U buduiem periodu se planira nastaviti sa hibridnim arhiviranjem
i?f,".f.r il. O"ff"r, Arhivistika i infolnaciiske tehnologije: nAecdj i informaciske tehnologije na
arhitsku teoriju i prakr. Hrvatski driavni arhiv Zagreb, Zagreb 1999. str 66
270
Znaiaj digitalnih arhivskih i biblioteekih fondova ...
pohranjenih fondova i zbirki. Prioritet 6e svakako biti fondovi proglaSeni

nacionalnim spomenicimas. Radi se o 34 arhivska fonda i zbirke dije
progla5enje nacionalnim spomenicima kulture potvrduje naglasava i
histonjsku, kulturnu i druStvenu vaZnost ovih spomenika, te utvratuje kulturno-
historijski status koji isti posjeduju i zasluZuju.
Radi adekvatne zaStite istih, Stoa je
predvideno arhivskim
zakonodavstvom, isti se trebaju hibridno arhivirati, Sto ce biti jedan od
prioritetnih zadalaka Arhiva u narednom periodu. Digitalni oblici arhivskih
fondova i zbirki progla5enih nacionalnim spomenicima na web stranici
Arhiva Tuzlanskoga kantona pru2ili bi vecu moguinost promocije kulturno-
historijske bastine, ne samo u zemlji ve6 iu cijelom ,,internet svijetu,,. Ono
sto bi vec trebalo podeti pripremati je stvaranje digitalne ivirtualne biblioteke
Arhiva.
Naravno, u svemu ovome treba voditi raduna o zaStiti programa Web
servera i kontroli pristupa koju Web serveromogu6ava da bi se za5titili podaci
od zloupotrebe, jer kulturna ba5tina mora ostati neizmijenjena radi oduvanja
autentienosti. Potrebno je onemogu6iti neovla5tena kopiranja ili mijenjanja
sadrzaja.
ZakljuEak
Arhivski fondovi izbirke kao i bibliotedki fond pohranjeni u arhivima dine

vazan dio kulturne bastine, tj., nacionalnog identiteta koje je u ovoj novoj eri
digitalizacije neophodno prenueti u digitalne forme i dati na uvid, tj. slobodno
kori5tenje svim zainteresovanim (nauanicima-istra2ivadima, udenicima i
studentima, gradanima i cjelokupnoj zajednici), omogucivsi tako pristup
mnogo ve6em broju korisnika, tj., i onima koji ne mogu do6i u Arhiv. Tako bi
sa udaljenih lokacija u zemlji i inostranstvu, kulturno naslijede, bilo dostupno
i
i distribuirano mnogim korisnicima, jer pripada svima kao naslijecte od
prethodnih generacUa. Digitalizacua tako povecava broj korisnika, tj., uz
pomod digitalnih oblika dokumenata zagarantovan je priliv novih korisnika, ali
u isto vrijeme i vec postojeiim korisnicima nudi se ne5to novo, a to je noviji,
savremeniji pristup informacijama, koji sada Stedi njihovo vrijeme. Uz pomoi
digitalnih oblika arhivskih fondova izbirki kvalitetnue ce se obavljati usluge
koje se pruZaju potencijalnim korisicima, a one se odnose na obrazovanje,
istrazivanje, informisanje, tj., kulturno obogadivanje i napredovanje pojedinca
idruitva u cjelini. Ukoliko se digitalizovani podaci iz fondova izbirki stave
na web stranicu Arhiva, podaci i informacije 6e sti6i i do onih najmladih
korisnika, koji sigurno nikada ne bi dosli uArhiv po informacije, alizahvaljujuci
5 Komisija za oduvanje nacionalnih spomenika u Bosni i Hercegovini je na 47. sjednici odrZanoj
l-4.12.2009. godine donijela odluku br. 09-02.2- 14109-62 i proglasila pokrernim dobrom fondove i
zbirke Arhiva Tuzlanskoga kantona u Tuzli nacionalnim spomenicima Bosne i Hercegovine.
271
Hatid2a Fetahagi6
umije6u kori5tenja interneta ti mali ljudi 6e sigurno brzo na6i put do traZenih
informacija.
Do sada digitalizirana grada u Arhivu Tuzlanskoga kantona se uveliko
koristi u ditaonici od strane korisnika. Grada koja je pisana na drugim jezicima
se prevodi uz pomoc digitalnog oblika, tako da je i na tom polju postignut
izvrstan napredak, jer do jude rijetko kori5tene informacije su sada dostupne
na bosanskom jeziku Sirem krugu korisnika.
Slijede6i koraci razvoja bi trebali biti promocija kulturno-historijske
baStine putem Web stranice i stvaranje digitalne i virtualne biblioteke Arhiva
Tuzlanskoga kantona.
Summary
Archives and collections and library holdings stored in archives are an

important part of cultural heritage, ie national identity, which in this new era of
digitalization is necessary to transfer into digital form and in that way provide
free use for all interested (scientists-researchers, students, citizens and the
entire community), thus allowing access to a much greater number of users,
ie, those who can not get to the archive. Thus, from remote locations in
the country and abroad, cultural heritage would be available and distributed
to many users, because it belongs to everyone as a legacy of previous
generations. Digitization also increases the number of users with the help of
digital documents that ensures the influx of new users, but at the same time,
existing customers are offered something new, and it's newer, more modern
approach to information, which now saves them time. With the help of digital
forms of archives and collections of better quality will provide services that
are provided to potential users, and those relating to education, research,
information, ie, cultural enrichment and advancement of individuals and
society as a whole. lf the digitized data from the collections of funds and put
on the web page archive, data and information will come to those younger
users, who surely would never have come to the Archives for information, but
thanks to the skill of using the internet these little people will surely find a way
to quickly required information.
Until now, digitized materials in the Archives oI fuzla Canton have
been widely used in the reading room by users. Stuff that is written in other
languages is translated by using a digital format, so in that field made great
progress, because until yesterday, rarely used information is now available
in your language for broader range of users.
The next steps of development should be the promotion of cultural and
historical heritage through the Web site and creation of virtual library and
digital archive of Tuzla Canton.
272
Mr. sci. Mirjana LEPIC-MARINKOVI6 I
INTERNET STRANICA KAO KOMUNIKACIJSKI KANAL

ARHIVA TK
Abstrakt: Arhiv Tuzlanskoga kantona spada u malobrojne ustanove

ovoga tipa koje imaju web stranicu, no analiza je pokazala da dosta toga
nedostaje ida se stranica mo1e itekako unaprijediti, ito bi doprinijelo vecem
broju korisnika, a time i boljoj komunikaciji sa javnogiu. lnternet ie medii koii
se vfioglavom brzinom ra5irio inaiao svoje miesto u naSoi svakodnevnici.
Nesporno je da se danas postojanje web stranice kompaniie smatra nienom
,,liinom kaftom", a u komunikacijskom smislu, otvorena ie moguinost
interakcije, odnosno dvosmjerne komunikaciie. No, web stranice moraiu
biti privlaine iaktuelne da bi privukle paZnju imoraju pruziti odredeni broi
ivrstu podataka na osnovu kojih korisnik moZe do6i do informac|a koie ga
interesuju. Redizajn postojece stranice Arhiva TK ie pokuSai da se zadovolie
navedni zahtjevi.
Kljuine rrle i'. Web stranica, lnternet, komunikaciia, iavnosd odnosi sa

javno56u, arhivi.
Uvod
lnternet je globalno dostupna mreza koju eini vise medusobno

povezanih manjih i veeih mre2a koje komuniciraju pomo6u lnternet protokola
(lP), a koji su povezani bakrenim paricama, optiakim kablovima, itd. Prva
lnternet mreZa stvorena je 01. januara 1983., sto se smatra i stvaranjem
lnterneta, kada je ameridka National Science Fondation (NSF) napravio
univezitetsku mrezu koja ce kasnije postati NSFNer. Bz razvoi lnterneta
je potpomogla mogu6nost lnternet protokola da radi preko ve6 postojeiih
mreza i komunikacija.
Prvo predstavljanje javnosti do2ivio je 1990{ih godina. U avgustu
1991. CERN u Svicarskoj je predstavio World Wide Web projekat, dok je,
dvije godine ranije, Tim Berners Lee podeo stvaranje HTML, HTTP te prve
web stranice na CERN-u. Nacionalni cenlat za Supercomputing Applications
je objavio Mosaic web pregledad, a 1994. se pove6ava interes javnosti za
lnternet, koji je do sada bio iskljudivo akademske/tehnidke prirode. lnternet
je sve viSe uzimao maha, tako da je 1990tih integrisao ve6inu tadasnjih
1
Tehniika podrika: Esaf Levit
Mr. sci. Miiana Lepi6 - Marinkovi'
postojeeih javnih radunarskih mreza, sto je ostvareno najvise zahvaljujuci

nedostatku centralne administracije, a Sto je omogu6ilo nesmetan rast mreZe,
kao i prilidno slobodnu prirodu lnterneta i njegovih protokola. Do januara
2006. godine preko milijardu ljudi koristi lnternet u ditavom svijetu.,
World Wide Web - stvaranje nove kulture
World Wide Web je dio Interneta - to je naiin da se pristupa informaciji

putem lnterneta. Jednostavno, lnternet je na6in kako se koristi softwer.3
lnternet je, kao ni jedan medij do sada, doprinio globalizaciji i stvaranju
jednog posebnog prostora - cyberspace-a, u kojem se gube sve postojeCe
granice prostorne i sadrZajne i stvara se nova kultura cyberculture
- -
(sajberkultura). Kulture se mijeSaju, uspostavlja se medupovezanost svih
sistema, ne postoje medunarodne granice, razvijaju se telekomunikacije,
elektronski mediji iinformatika. Ljudi se povezuju ikomuniciraju na nadin koji
je do prije nekog vremena bio nezamisliv. lnformatidka revolucija je zauvijek
promUenila nadin na koji ljudi Zive i rade. Nova komunika cija zabavlja,
informiSe, obrazuje, stvara nove poslove.
lz ove nove situacije proizilazi faktieko stanje da sistemi korespondiraju;
njihovi podsistemi se sada zasnivaju jedni na druge i transformisu sve bae
i br2e. Jedna od najodiglednijih vizualizacija kojom se mo2e prikazati ovaj
fenomen je dinamika World Wide Web: jedno umno2avanje sajtova koji se
interkonektiraju formirajudi jednu mobilnu mreZu, diji svaki dio inkorporira
svoj vlastiti sistem korespodencije (hipertekstualne veze). Sistem globalne
korespodencije koji konstiutui5e Web ne moZe nidim biti precizno odreden,
posto je on svuda. Usli smo, zaptavo, u jedan virtualni sistem kulture,
simbolidki sistem u kome sve mo2e da ulazi u relaciju sa svim. Za nekoliko
godina sve lidnosti, objekti, institucUe, dinjenice i sva misljenja imaie svoj
web site isvoju adresu na elektronskoj posti i bi6e virtualno povezani u jednu
jedinu mreZu.a
Ono Sto lnternet dini razliiitim od ostalih, tradicionalnih, medija je da
podrzava razlidite modalitele komunikacija: jedna osoba jednoj osobi, jedna
osoba mnogima, mnogi mnogima. Korisnik lnterneta mo2e slu5ati ili govoriti
unakrsno. U bilo koje vrijeme, jedna te ista osoba mo2e biti iprimalac i
po5iljalac poruka - sadrZaja, bilo da to radi svojevoljno, ili proslijedivanjem
sadrzla od tre6e strane. Upravo je interaktivnost ono Sto dini kljudnu razliku
izmedu lnterneta i drugih medija.
lnternet iz godine u godinu ima sve ve6i broj korisnika i to je jo5 jedan
znae4an razlog zbog kojeg je nezaobilazan medij.
U 2009. godini u Bosni i Hercegovini je bilo ukupno 399.329 lnternet
pretplatnika, dok se procjenjuje da je u istoj godini bilo 1.421.S40lnternet
2 llikipedia-ury- hi.rror|u raiunahkih mre2d.
3 Radenko Udovidid: /r/onnatori sd razliiitin ciAevina,Media plan institut, Sarajevo, decembar 2007.
4 Dr sc. Stevo Niki6, Etika i Inremet, aasopis Mediski dialozi Ne 1,
274
lnternet stranica kao komunikacijski kanal Arhiva TK
korisnika, odnosno da.ie stopa kori5tenosti lnterneta u Bosni i Hercegovini

za 2009. godinu iznosila 37%.
Podaci dati u lzvjeStaju jasno pokazuju da je kori5tenje lnterneta u
Bosni iHercegovini u stalnom porastu, sa posebnim akcentom na upotrebu
Sirokopojasnih usluga. Agencija (Regulatorna ag encija za komunikacije - op.
aut.) odekuje da 6e dalja liberalizacija tr2ista telekomunikacija i uvodenje
novih tehnologija omogu6iti prisustvo kvalitetnih usluga itime nastaviti
pozitivna kretanja u primjeni lnterneta u Bosni iHercegovini. Ponuda brZeg
i jeftinijeg pristupa lnternetu je preduslov razvoja informacijskoga druStva, a
samim tim i napretka ekonomije idru5tva u cjelini.
Pd.azeei od definicije Medunarodne unije za telekomunikaclje (lTU)
prema kojoj je lnternet korisnik svako lice od 16 do 74 godine koje koristi
lnternet tokom godine, Agencija procjenjuje da je u Bosni i Hercegovini u
2009. godini bilo 1 .421 .54O lnternet korisnika. Tabela 4. daje prikaz kretanja
broja lnternet korisnika u periodu 2004.-2009. godina.
Tabela 1: Broj korisnika lnternetas
Brni korirnik, Internet, Index
7004 5R5 000
7005 R05 I R5 111 64
950 000 Tgq
)oo1 r 055 000 ]]t05

,ooR r i07 585 123.94
?009 t 4)t 540 t Olt 7l
S obzirom na gore navedene karakteristike, svakako da je lnternet

najpogodniji medijza koriStenje u sektoru odnosa sa javnostima, jer je upravo
na lnternetu mogude sve koristiti u svrhu vlastite promocije.
KoriStenje web site-a u arhivima Bosne i Hercegovine
Samo polovina postoje6ih arhiva imaju web stranicu, i to:

Arhiv Bosne i Hercegovine www.arhivbih.gov.ba
Arhiv Federacrje BiH www.arhivfbih.gov. ba
ArhivRepublikeSrpske unrvvr.arhivrs.org
HistorijskiarhivSarajevo www.arhivsa.ba
5 Godiinja anketa korisnika RAK dozvola zo pruZanje Intet'het usluga u Bosni i Hercegorini za 2009.
godinu, Regtlatorna agencija za komunikacije BiH, 29. april 2009.
275
Mr. sci. Mirjana Lepii - Marinkovi'
ArhivTuzlanskog kantona www.arhivtk.com.ba6
PoraZavlula je dinjenica da u tom smislu nije bilo nikakvih pomaka u

odnosu na pro5lu godinu, kada je vr5eno istraZivanje i analiza web stranica
arhiva u Bosni iHercegovini, te su isada relevantni zakljudci ikonstatacije
iznijete u tom istraZivanju.
Web stranice su analizirane na nadin da su postavljeni odrealeni
parametri, odnosno vrsta informacija koje bi svaka stranica trebalo da
ima, da bi bila kompletna, te zadovoljila kriterije raznovrsnosti i potpunosti
informacije:
- podaci o kompaniji - instituciji (menad2ment, organi upravljanja,
organizaciona struktura, profil zaposlenih);
- vetzija na stranom jeziku (engleski je danas postao jezik biznisa i
informatidki jezik);
- istorijat;
- misija, vizija, ciljevi;
- informacue o proizvodima - uslugama (kada su arhivi u pitanju, onda
su to fondovi i zbirke);
- zanimljivosti, novosti iz kompanije;
- kontakti;
- PR aktivnosti, arhiva vijesti.
Web stranica Arhiva Tuzlanskoga kantona
Prema istim, naprijed navedenim parametrima , analizirana je i stranica

Ariva Tuzlanskoga kantona (u daljem tekstu: Arhiv TK). pored ainjenice da
je Arhiv TK jedan od rijetkih arhiva koji imaju web stranicu, potrebno je istaci
da je imala odredene sadrzaje koje su je u pozitivnom smislu, izdvajale od
drugih, ali da ni ona nUe zadovoljavala sve postavljene kriterije.
Da bi se unaprijedila komunikacija sa javnos6u iiskoristile sve pozitivne
strane lnterneta, pristupilo se redizajnu postoje6e Web stranice. Zadovoljeni
su svi kriteriji po kojima su Web stranice analizirane, odnosno stranica je
obogacena sadrZajima koje nije imala, a postoje6i su dopunjeni i estetski
dotjerani.
a) O nama
Podaci o instituciji, ili kako je na ovoj stranici nazvan link,,o nama,,

treba da pruze informacije o organizacionoj strukturi institucije, dlanovima
upravljadkog tima, zaposlenicima, sastavu ogana upravljanja. postalo je
6 Mr Mirjana Marinkovii-Lepii, Web site kao sredstvo predstavljanja arhiva u javnosti, lr&tusta
praksa, br 12.
276
uobicajeno u modernim kompanijama da se navedeni podaci upotpune i

fotografijama.
Ranija stranica je imala samo link ,,zaposlenici" u okviru kojeg su bili
navedeni sadaSnji i raniji zaposlenici ove institucije.
Aktuelna stranica daje detaljne podatke o menadZmentu i Upravnom
odboru, uslovima za njihov izbor iovlaStenjima.
Prikazana je organizaciona struktura Arhiva TK, te, na specifi6an nadin,
u okviru podlink-a ,,sistematizacua" iznijeti i problemi sa kojima se Arhiv
suodava u svakodnevnom radu, a koji se odnose prvenstveno na nedovoljan
broj zaposlenika. Poruka je upueena, a da li 6e biti primljena i na pravi nadin
shvaeena (prije svega od nadleZnih institucija vlasti), ostaje da se vidi.
,,Na5 tim" predstavlja javnosti zaposlenike Arhiva TK, sa fotografijama,
biografijama i bibliografijama strudnih i naudnih radova. Arhiv ima strudan
kadal koji ima sta da pokaze i dime da se ponosi i svakako da to ijavnosti
treba prezentirati. Strudne referense i akademske titule zaposlenih doprinijet
6e pozitivnoj percepciji javnosti i stvaranju imidZa ozbiljne i respektabilne
ustanove. Ovakav pristup unaprijed olaksava komunikaciju potencijalnoga
p,oslovnoga partnera isvakoga ko iz bilo kojeg razloga Zeli stupiti u kontakt
sa odgovornim ljudima u kompaniji-instituciji.
Zadian je popis ranijih zaposlenika Arhiva, Sto je, u pozitivnom smislu,
bila jedna od specifidnosti ranije web stranice, u odnosu na web stranice
ostalih arhiva. Arhiv je institucija koja duva od zaborava mnoge istorijske
dinjenice idogatlaje, pa tako iljude koji su dali svoj doprinos u njegovom
nastanku i radu.
b) Verzija na stranom jeziku
Verzija na stranom-engleskom jeziku joS uvijek ne postoji, ali treba

je u dogledno vr|eme postaviti. Time se strancima omogucava kori5tenje
postojeiih sadrZaja.
Bogata istorija ovih prostora pruza obilje dinjenica i dokumenata i
predstavlja resurs koji svakako mo2e itreba privuci istrance u smislu naudnih
istraZivanja, saznavanja istorijskih podataka i zanimljivosti karakteristidnih za
nasu drzavu i njene pojedine regije. Svakako da samo objektivne istorijske
dinjenice i dokumentacija koja ih potkrepljuje mogu biti naain da se razbiju
razni tabui i pogre5ne percepcije o pojedinim razdobljima naSe istorije, a
mogudnost da stranci koriste web stranice arhiva je jedan od nadina da
se to i postigne. Zainteresovanost stranaca za na5u istoriju moZe imati
i mnogo dalekoseznije rezultate u smislu spoznaje o kulturno-historijskim
spomenicima, muzejima, prirodnim ljepotama Bosne i Hercegovine, Sto ih
mo2e privu6l i kao turiste. 7
7 Mr Mirjana Marinkovii-Lepii, Web site kao sredstvo predstavljanja arhiva ujavnosti, Arhivska prak-
sa, br 12-
Mr. sci. Mirjana Lepii - Marinkovi'
c) lstorijat
Linkovi ,,Ahiv u pro5losti" i ,,Arhiv danas", koji su se nalazili na podetnoj

stranici, izdvojeni u odnosu na ostale linkove, svrstani su u link ,,Historijat".
Prezentiran je dovoljan broj podataka, kako bi korisnik imao jasnu sliku o
nastanku i razvoju institucije, a bez pretjeranog detaljisanja i nabrajanja
godina i datuma, Sto bi korisnika moglo odbiti iudiniti informacije previ5e
suhoparnim.
Kako slika govori viSe od hiljadu rijedi, tako ifotograftje Arhiva u pro5losti
i sadaSnjosti pokazuju i vizuelno napredak institucije.
o.c
c-c lt '
Itr ARHIV TUZLANSKOG KANTONA

Ju A'tiv Turan.log k.rton., F..d. f.dm 1, 75OoO hd., Bofr I Hs..qou..
d rh,iolh ia 6
,* r&&. rd.i. .i!y. LE n rujildr rtu j*

dk..dh!Ert{qi*dTgi.o! r..r.rt âir
rtu.r-bua--
jsl.lqrdh.EmlhP* dirEturirdh.ili&
r&.q,u... u.rH hqj 17616 d a biir i Frrt. rta.-rFridirlil
J q.!na!
Slika br. 1. Arhiv u proSlosti i Arhiv danas
d) Misija, vizua, ciuevi
Analizom web stranica arhiva u Bosni i Hercegovini utvrtleno je da niti

jedna web stranica arhiva nema ovaj sadr2aj.
Arhiv TK je, dakle, prvi arhiv koji uvodi ove pojmove na svoj zvanidni
web site.
Misija Nhiva TK proizilazi iz zakonskih odredaba koje reguliSu
nadleZnost i nadin njegovog rada (Zakon o arhivskoj djelatnostiTK, Sl. novine
TK, br. 15i00): euvanje, zastita, obrada, sredivanje, istrazivanje, publikovanje
278
i kori5tenje arhivske grade.

Vizija: kontinuiran rad na unaprijedenju svih segmenata rada Arhiva,
primjena najnovijih tehnologija zastite i duvanja arhivske grade, a sve u cilju
lak5eg i dostupnijeg koriStenja fondova i zbirkiArhiva TK.
ciljevi: postizanje najvi5ih standarda u arhivistidkojdjelatnosti, primjena
nadela trZi5nog poslovanja i priblizavanje arhivske grade sirojjavnosti, putem
razliditih kanala komunikacije.
e) lnformacije o proizvodima-uslugama
Svaka kompanija i institucija promocijom svojih proizvoda i usluga Zeli

da privude potrosade korisnike usluga. web stranica je idealan medij za
-
takvu prezentaciju.s
Fondovi i zbirke Arhiva TK bili su prikazani u vidu seme, koja sadrzi
osnovne djelatnostiu okviru kojih postoje pojedinifondovi izbirke, a dodatnim
klikom na svaku od njih, dobijao se prikaz fondova izbirki iz te oblasti.
No, kako fondovi i zbirke nisu jedini sadrZaji koje Arhiv TK posjeduje
i daje na raspolaganje korisnicima, na aktuelnoj stranici je kreiran link
,,Usluge" koji sadrZi sve usluge koje Arhiv prula, te forme koje olakSavaju
njihovo koriStenje.
(N.c-...rb,r."*-**b
IJU ARHtv ruzLANsKoG KANToNA I
JU M,vTEan3kos kadq., Franie Lcd.r. 1, 75OOO Td., Bosna i Hdc.goin. ]
s..d.r .fu@'hnd5.
!&.fl,.ri!.*kk
R6dE dJa AtrE ,1. od 7:S & 16:00 rori

tud r. nm*ft J. d 9:6 & 15:@ r.ri
Slika br. 2. Usluge Arhiva Tuzlanskoga kantona
Ono Sto je vrijedno istaknuti su mail forme obrazaca za koriStenje i odobrenje

kori5tenja usluga Arhiva, kao i mail forma zahtjeva za izdavanje potvrda/
8 Mr. Mirjana Marinkovi6-Lepi6, Web site kao sredstvo predstavljanja arhiva u javnosti, Arhivska prak-
sa, br 12.
279
Mr. sci. Mirjana Lepi6 - MarinkoviC
uvjerenja/ovjerenih kopija. Ovakav naein rada je potvrda primjene savremenih

tehnologija, koje pojednostavlju.ju svakodnevni rad i poslovanje. Svakako
da je na ovaj nadin omoguiena dvostrana komunikacija i obezbijedena
efikasnost u radu (usteda vremena, kancelarijskog materijala, savladavanje
prostornih barijera).
0 Arhivska praksa
Link,,Arhivska praksa" daje korisnicima informacije o dva segmenta rada

i djelovanja Arhiva: meclunarodnom savjetovanju ,,Arhivska praksa", koje se,
od 1987. godine odrzava svake godine u Tuzli, i dasopisu, koji se pod istim
imenom izdaje od 1998. godine. Objavljene su informacije o dosada5njim
savjetovanjima i savjetovanju u pripremi, te osnovne informacije o 6asopisu
i kratki pregled svakog broja ponaosob.
Ove informacije, pored praktidnog znadaja za korisnike, oslikavaju
i veoma znadajne aktivnosti koje Arhiv TK ima u svom redovnom radu.
Godisnje medunarodno savjetovanje, koje se odrzava preko 20 godina, te
naudni dasopis koji je ,,doZivio" 13. broj, pokazuje sa kojom ozbiljno56u i
predano56u Arhiv TK radi na unaprijealenju struke. Savjetovanje ve6 ima
svoje stalne udesnike, iz nekoliko zemalja regiona, svake godine se pove6ava
broj uaesnika, a dasopis, iz godine u godinu, ima sve veei broj prijavljenih i
objavljenih radova. Sigurno da ie ovakve informacije doprinijeti joS ve6em
ugledu institucije. S obzirom na navedene aktivnosti, koje imaju medunarodni
karakter, vezija stranice na engleskom jeziku je neophodna. Otvorit 6e nove
mogu6nosti za Arhiv i osnaZiti njegovu poziciju i u mealunarodnim struanim
krugovima.
g) Novosti i dogadaji, arhiva vijesti
Aktuelnost informacije se u danasnjem vremenu visoke tehnologije i

komunikacionih sredstava podrazumijeva, a web stranica daje mogu6nost
dnevne aZurnosti. Briga o stalnom izvje5tavanju korisnika o aktuelnim
dogaclanjima pokazuje i odnos prema pripadnicima pojedinih kategorija
javnosti - niko ne Zeli ditati zastarjele vijesti, jer tada prestaju biti vijesti.
Svjesnost o potrebi komunikacije sa javno5du pretvara arhive u moderne
institucije sa komunikoloSkog aspekta, jer komunikacija je osnova za
razumijevanje znadaja i uloge arhiva u naSem druStvu. Sve de5ie pojavljivanje
u medijima, uspostavljanje trajnih odnosa sa Skolama, promocije knjiga i
druge aktivnosti, upu6uju na zakljudak da su iove institucije na fonu odnosa
sa javno56u, kao nezaobilazne komponente savremenog poslovanja, iako
niti jedan arhiv nema zaposlenog profesionalca iz ove oblasti. Prezentacija
svih dogadanja na web stranici Salje informaciju i poruku neogranidenom
280
broju korisnika.e
Novosti i dogadaji su na Web stranici Arhiva TK prikazani hronolo5kim
redom, u okviru podlink-a ,,Novosti idogadaji 2010." u2 propratne fotografi.ie
isa potrebnim podacima o mjestu, vremenu iakterima pojedinih dogadaja.
Ove dinjenice nisu zanemarljive, s obzirom da se nerijetko ispuste upravo
ovi, najvaZniji podaci, te korisnik ostane uskraien za informaciju ko, Sta,
kako, gdje i od koga (5 osnovnih pravila pisanja vijesti).
Osim novosti iz 20lO. godine, prikazana.le i arhiva vijesti za protekle
dvije godine.
Ovaj link informiSe korisnika o aktivnostima institucrje i svim segmentima
rada i djelovanja Arhiva. Kroz informacue prezentirane u okviru ovg link-a
moZe se pratiti ostvarenje misije, vizije i ciljeva institucue, sagledati kreativnost
zaposlenika, te ste6i utisak o ugledu institucije unutar strudne javnosti (strudni
skupovi, seminari, izdanja, strudna i naudna saradnja, tehnoloski napredak i
sl.), Sto doprinosi njenom imid2u.
Q -c
ludaqry
- "-.-,---
JU Arhrv luzlafikog unbn4 Fraqe Lede,a 1, /vlo lura, BGna rhercego\ina

tloai i 6r.a{ - 20lO 16M, FzM,s.d tuiob(E
ii- :r.o ii
t*r ,o!
r .a!lrE[.4drJ
ime@r Mll ufi!. rdr. ! r-6rrr
u l!.! J. , i t rF a$ Fr &h ? r&rd
i{t,J lrididi!
uh 5l;k h I h'.|,t' ! ;rir d , &h ,rr dlii@ !tt&! $"!
r'd.!r.lfr
5nr d si+o+ iriilr J. F!frB |,n ffi ,!i.J., tu r
*ti
*ti rlnrrxr! .kr
.kr bhi
bhi *
ba i..t'&rY*rnf*{i.d.i.*E r:dfr i..r{r!r! rF..ik !rh r
r.. . iErt lit 4 D,nri4h lrh uh k , |.'9i'
Slika br. 3. Novosti i dogadaii: Medunarodni simpoziium u Saraievu

h)
9Mr Midana Marinkovii-Lepii, Web site kao sredstvo predstavljanja arhiva ujavnosti, Arhivska prak'
sa, br 12.
281
Mr. sci. Mijana Lepi6 - Marinkovi'
i) Kontakti
U okviru linka ,,kontakti" dati su svi postojeii kontakti: adresa, telefon,

fax, mail adresa i aktivna mail forma.
Putem mape grada prikazana je lokacija na kojoj se Arhiv nalazi, Sto
je joS jedan nadin da se svim zainteresovanim omogudi snalaZenje, bez
nepotrebnog gubitka vremena i strpljenja, tim prije 5to je Arhiv TK smjesten
u samom centru grada, te je zbog re2ima saobradaja i postojanja pjesadke
zone nesto komlikovaniji pristup.
JU ARHIV TUZLANSKOG KANTONA

JU Arhlv Tuzr.n.kog k rtona, Fdni. L.a. 1, 75ooo Tuzt. BE I H.E.govlm
i. ,
- tkt
,
Slika br. 4. Kontakti - Mapa-put do Arhiva
j) Zanimljivosti
Arhivi su institucije koje raspola2u ogromnim bogatstvom u vidu vrijedne

dokumentacije, fotografija, knjiga i drugih znadajnih sadrZaja. potiebno
je zainteresovati korisnike za ove vrednote, a prikazivanjL znadajnih i
zanimljivih dokumenata na web stranici je jedan od nadina za to. Na web
stranici Arhiva TK postavljeni su dokumenti i fotografrje iz razliditih istorijskih
perioda, ukratko opisana grada koju Arhiv posjeduje i istaknuta dinjenic-a da
su, Odlukom drZavne komisije BiH za proglaSenje nacionalnih sfomenika
kulture, 34 fonda i zbirke Arhiva TK progla5eni nacionalnim spomenikom
kulture. Ovo samo potvrduje vrijednost fondova i zbirki koje Arhiv TK pomno
duva u svojim depoima, o demu se javnost, na primjeren nadin informise.
282
lnternet stranica kao komunikaciiskikanal Arhiva TK
tP 'c Lrlrdl l(fud.l^-d **ll@.1@*:6

,Mdc@tu
ll
I
.JIJ ARHIV TUZLANSKOG KANTONA
JU ArhivTuzlanskog kantona, Franle LedeE 1. 75000 Tuzla, Bosna i Horcegwlna
T.h Ml6x. F& 0395?'620.md
@-.l.td. lG
Stika br. 5. Zanimliivosti- Otvaranie Rudnika soli u Tuzli
k) E-arhiv
Ostvaruju6i svoju viziju i ciljeve, Arhiv Tuzlanskoga kantona je pristupio
zahtjevnom frojektu digitalizacije arhivske grade. To je joS jedan dokaz
da ova institucija nastoji biti aktuelna kada je rijeC o primjeni savremenih
tehnologija i na8ina komunikacije. Pribli2avanje arhivske grade Sirojjavnosti
je jedan od ciljeva koji je Arhiv postavio u svom radu, a sa mogucno5cu
'elektronskog
pretraZivanja grade, taj cilj je moguce postici. Trenutno je na
web stranici postavljen Tuzlanski, Bijeljinski i Srebreni6ki sidZil, no intencija je
da se na ovaj na6in javnosti prezentiraju najznadajniji i najvredniji dokumenti
pohranjeni u Arhivu TK.
Na ovaj nafin bi se pretraga mogla vr$iti sa bilo koje destinacije u
svijetu, Sto jeve6 uobidajeno kada su savremene institucije u pitanju. Jedna
od mogu6n-ostije i u6lanjenje, dobijanje vlastitog koda i placanje odredenog
godi5nleg iznosa za ove namjene, 6ime bi se pove6ali i prihodi ustanove.
Ovo je pioces koji treba nastaviti i na kojem kontinuirano treba raditi.
283
Mr. sci. Mirjana Lepi6 - Marinkovi1
|.'-c,..i
..:
]lfuMt, ltEJtHt t 9c!ffia(!tDr[ {tq{!r)
Effi
slika br. 6. E-arhiv - Tuztanski, Bijetjinski i srebreniiki sidzil (1641.-lgB3.)
!) Ostali aspektiweb stranice

ono Sto je veoma vaZno zaweb stranice je lakoCa sa kojom se korisnik
.
1a njoi moze sna6i. Surfqlje mora biti ugodno iskustvo, a e(stravagancijJ i
komplikovan site ne znadi istovremeno da je stranica kvalitetna. SiuZndne
-pregledne,
stranice jednostavne, jer je
.kompanije-institucije Toraju biti
informacija.
[oja _qg njima ptasira nalnitnila. UTozen je'vetiki trud dd wdb
stranica Arhiva TK ispuni upravo ove uilove. Data je razumna kolidina
informacija,.potrebna da se institucija predstavi, a koristena je i opcija
,vise,i
za one koji zele detatjnije informacije. stranica se otuara bio i ldko; s;drzaj
je pregledan i prezentiran,na. nadin primjeren vrsti iznadaju institucije. oit#
da se stranica redovno aZurira i odrZava.
Zakljudci:
Kompanija bez web stranice je kao i dovjek bez podsjetnice moze i

tako, alije bolje_9 njom; bez site-a, kompanija izgleda neoz6illno, koliko god
-
se nekima site dinio nepotrebnim; na virtualnoj adresi korisniii, partneri isvi
ostalizainteresovani imaju priliku upoznati se s-radom kompanije, ponudenim
proizvodima-uslugama ili pronaci bilo kakve informacije;
- -
Svim .ljudima .i organiz.acijama na rnternetu se pruzaju jednake
mog ucnosti za zauzimanje vaZnog polozaja ; na novom elektron i6kom taistu
ideja, org_anizacije svoje kvalitete predstavljaju na razne naeine, primjerice
kroz odlidne web stranice, blogove, elektrohidke knjige, te online'meiiysra
priopcenja.
- Bogatstvo sadrZaja web stranice formira osobnost kompanije;
- sa razvojem lnterneta i stalnim poveCanjem broja njegovih'korisnika,
postavljena su nova. glayjla marketinga i pR--a (ogta5avdrya u medijima u
H.rvatskoj ima.pad od 17 o/o u 2009. U odnosu na 206g godinu, a jedini 'porast
ulaganja u oglasavanje medu svim medijima vidljiv je J lnternetl 1l%) na
-
284
internetu nestaje granica izmedu marketinga i PR-a;

- Arhiv TK spada u mali broj ustanova ovog tipa koje imaju web stranicu,
ve6 nekoliko godina, koja je davala osnovne informacije o instituciji, alije imala
iodredenih praznina i nedoredenosti, kako bi bila kompletna ipredstavljala
,,li6nu kartu" institucije;
- lskoristene su savremene tehnoloske moguinosti u smislu dvostranog
i
komuniciranja, podnoSenja zahtjeva davanja odobrenja elektroni6kim
putem, a zapodelo se i sa postavljanjem arhivske gratle na web site, sto je,
svakako, perspektiva u naeinu rada;
- i
U komunikoloskom smislu, dopunjena redizajnirana web stranica
doprinijet ce ugledu institucue, jer 6e korisnici biti u prilici sagledati sve
aspekte rada Arhiva TK, a ova institucija ima Sta da ponudijavnosti i dime da
se ponosi - saopsteno je u demu je organizacija dobra, a to je pravi nadin da
se iskoriste moguenosti koju pruZa samo lnternet.
Summaries
- A company without a website is like a man without a business card -

can be so, but it is better with it, without site, the company seems frivolous,
however the site makes it unnecessary to some, the virtual address of users,
partners and all other interested parties have opportunity to become familiar
with the work of the companies, the product or service to find any information;
- All people and organizations on the lnternet to provide equal
opportunities for taking an important position, the new electronic market of
ideas, organization of their qualities are in many ways, for example, through
the excellent web sites, blogs, e-books, online media and communications;
- Rich content websites form the personality of the company;
- The development ofthe lnternet and the constant increase in the number
of its users, set the new rules of marketing and PR (advertising in the media
in Croatia has decreased by 17o/o in 2009. Compared to the year 2008, and
the only increase in advertising investment among all the media visible the
lnternet - 17'h) on the lnternet disappearing boundaries between marketing
and PR;
- Archive TK belongs to the small number of institutions of this type that
have a website, for several years, which gave basic information about the
institution, but also had some gaps and ambiguities, in order to complete and
represented a "personal map" institutions;
- Used the modern technological possibilities in terms of bilateral
communication, application and licensing electronically, and it started with
the setting up of archives on the web site, which is certainly the perspective
mode;
- ln terms of communication, updated and redesigned web site will
contribute to the reputation of the institution, because users will be able to
analyze allaspects ofArchive TK, and this institution has something to offerthe
public and which to be proud of - it was announced in which the organization
is good, and this is the right way to take advantage of opportunities afforded
by only the lnternet.
285
Nenad PREDOJEVIC
Arhiv Vojvodine Novi Sad
IZRADA NAUCNO.IN FORMATIVNIH SREDSTAVA

U ARHIVIMA VOJVODINE, NJIHOVA DALJNJA
OPRAVDANOST I MOGUCruOST NJIHOVOG
UNAPREDENJA
Abstrakt: Autor u svom radu iznosi lskuslya vojvodanskih arhivista u

radu na izradi analitiikih inventara, kojima su vojvodanski arhivisti obeleZiti
svoj rad idoprinos na prezentacui arhivske grade koja se euva u arhivima
Vojvodine. Posao na izradi analitiikih inventara, vojvodanski arhivisti
su zapodeli 701ih godina pro1log veka i za 40 godina svog rada na tom
projektu objavili su preko 100 publikacija pod nazivom ,Nau1no-informativna
sredstva o arhivskoj gradi". Svoje publikacije su objavljivali u obliku svezaka,
kao analitiike inventare ili kataloge dokumenata, u cilju prezentacije
arhivske grade koja se iuva u arhivima i kao informativna sredstva koja
6e potencijalnim korisnicima, istraZivaeima, olakSati posao na istrazivanju
znaiajne grade koja svedoii o istorijskom razvoju Pokrajine, odnosno
regiona. lmajuCi u vidu trenutni trend na unapredenju protoka informacija,
autor opravdano postavlja pitanje o syrslshodnosfl daljeg rada na izradi
ovakvih informativnih sredstava i predlaZe mogu1nosti daljeg unapredenja
na poslovima informativne delatnosti arhiva.
Kljudne reEi:. Naudno-informativna sredstya, analitieki inventari,

lskuslva arhivista u izradi nauino-informativnih sredstava, MetodoloSko
uputstvo za izradu nauino informativnih sredstava, moguenosti unapredenja
izrade naueno-informativnih sredstaya i predlozi za dalji rad.
Uvodne naznake
Arhivska grada koja se euva u arhivima u Vojvodini, datira od XVI

stoleca do danas i predstavlja vredan izvor za proudavanje istorUskog razvoja
regije. Pored matidnog arhiva, Arhiva Vojvodine, u okviru mreZe arhiva deluje
joS devet metluopStinskih arhiva sa svojim sedi5tima u slede6im gradovima:
Bela Crkva, Zrenjanin, Kikinda, Novi Sad, Pan6evo, Senta, Sombor, Sremska
Mitrovica i Subotica.
Organizovani rad na prikupljanju, zastiti, sreativanju iobradi arhivske
286
lzrada nauino-informativnih sredstava u arhivima Vojvodine ...
grade u Vojvodini podinje osnivanjem DrZavne arhive, 1926. godine, koja

je preteda danasnjeg Arhiva Vojvodine. Naravno, svaki podetak prate razne
te5koie, kako finansijske tako i organizacione prirode, pa nijednu tako
znadajnu instituciju kao Sto je Arhiv to nije mimoislo. Mo2e se slobodno
redi da sve do 50{ih godina pro5log veka arhivistika kao struka nije
ozbiljno razvijana na ovim prostorima, iako je imala sve preduslove za to.
Administrativno uredenje i sistem protokolisanja dokumenata je bio Zakonom
ureclen. Registrature i pisarnice, koje su funkcionisale u okviru njih, striktno
su sprovodile Zakonom propisane uslove evidentiranja, zaStite iduvanja
dokumenata, kako u organima uprave, tako iu svim ostalim segmentima
dr2ave (pravosude, Skolstvo, privreda). U tom periodu najve6i problem u
Arhivu je bio smeStaj, oprema i kadrovi.
Tek50tih godina pro5log veka, drZava sistematski i organizovano podinje
da se bavi problemom organizovanja mreZe arhiva iposlom oko preuzimanja,
zastite iobrade arhivske grade. Tih godina osnivaju se metluopstinski arhivi
(arhivska sredista) i podinje rad na planskoj zastiti arhivske grade. Uporedo
podinje da se razmi5lja io zgradama iopremi za arhive, kao io kadrovskom
jadanju i strudnom usavr5avanju radnika arhiva. Krajem 60-tih godina pro5log
veka, u arhivima Srbije, a pogotovu u Vojvodini, vee imamo formiranu solidnu
kadrovsku strukturu, koja obezbeduje preduslove za ozbiljno bavljenje
arhivskom strukom. U to vreme, u okviru Zajednice arhiva Srbije, formirano je
Drustvo arhivskih radnika Vojvodine i Arhiv Vojvodine dobija status matidnog
arhiva. Tako organizovan, Arhiv Vojvodine, je mnogo udinio da se arhivska
struka i poslovi u arhivima Vojvodine, strudno iorganizovano rade. Uz stalni
nadzor i strudno pra6enje, sa organizovanjem stru.nih savetovanja i radnih
sastanaka po oblastima, funkcionalnost metluopStinskih arhiva u Vojvodini je
dovedena na najviSi nivo.
Ova savetovanja i strudni sastanci rezultirali su donosenjem uputstava
za rad na strudnim poslovima u arhivima, koje je donosila Strudna sluZba
Arhiva Vojvodine. Jedno od takvih savetovanja organizovano je u Arhivu
Vojvodine, kao matidnom arhivu, 27.'10.1 977. godine, na temu izrade
analitidkih inventara. Cilj ovog savetovanja je bio razmena iskustava na
izradi analitidkih inventara, Sto znadi da se poslu na izradi istih vee pristupilo.
P|ro Uputstvo o izradi analitidkih inventara da|ra iz 't982. godine i donela
ga je Struena sluZba Arhiva Vojvodine.
Analiti6ki inventari kao nau6no-informativna sredstva u arhivima

Vojvodine
Za5to ba5 analitidki inventar, i Sta je to? Jednostavno, u drugoj

polovini 70tih godina pro5log veka vojvocranski arhivisti, predvodeni strudnim
287
Nenad Predojevii
radnicima iz Arhiva Vojvodine, osetili su odre.lenu skudenost u svom

strudnom radu na obradi arhivske gratle itraZili su neki novi motiv, kojim
bi svoju strudnost sto bolje artikulisali. Do tada, oni najstarui i najznadajniji
fondovi su bili dobrim delom registraturski sredeni iuradena su osnovna
informativna sredstva, sumarni inventari.
Zbog poja6anog interesovanja za istraZivanjem tih fondova, mogu6nost
na daljoj obradi im se nudila u osmisljavanju neke vise faze obrade arhivskih
fondova. Jedini i pravi prilaz bio je da se posle fondovskog sredivanja i izrade
osnovnog informativnog sredstva Sumarnog inventara fonda, pronikne u
sam sadrZaj fonda i opis njegovih jedinica analitidki - Sto znadi po predmetu.
ldo tada, u okviru fonda, po subjektivnoj proceni obradivada, raalena su
regesta, Sto je podrazumevalo na neki nadin vi5u fazu obrade pojedinadnih
dokumenata (predmeta), s tim Sto su regesla radena samo za znatai,ne
predmete izdvojene iz.jednog fonda. Opredeljenje za budu6u analitidku
obradu, rukovodilo je tadasnje arhivske radnike, samo jednim kriterijumom, a
to je da jedan fond mo2e biti znadajan samo kao celovit, a ne fragmentarno,
jer bi na taj nadin op5te kriterijume podredili pojedinadnim, itako devalvirali
osnovne arhivistidke principe, koji treba da nas rukovode u proceni vaZnosti
jednog fonda, odnosno da li je on od izuzetnog znae+a ili koju kategoriju
ni7e.
Na taj nadin, arhivisti u Vojvodini su po6eli da izgractuju kriteriiume
za kategorizaciju fondova, i pripremaju za posao koji im se kao imperativ
postavio pred njih. Ovakav odnos prema jednom takvom poslu je pozitivno
rezultirao, jer mi danas imamo kategorisane fondove od izuzetnog zna6aja,
velikog zna6aja i posebnog znaiaja, i naravno sve to je valorizovano
zakonskim propisima.
Poslu na izradi analitidkih inventara, vojvodanski arhivisti su ozbiljno
pristupili krajem 70-tih godina proSlog veka i naravno u tome je prednja6io
Arhiv Vojvodine, 6iji su strudni radnici nesebidno pomagali svojim kolegama
u meduopStinskim arhivima. Tako ved po6etkom 80{ih godina proSlog veka,
imamo objavljene analitidke inventare i kataloge dokumenata, kako u Arhivu
Vojvodine, tako i u nekim meduopstinskim arhivima, a lstorijski arhiv u Novom
Sadu (sadaSnji lstorijski arhiv Grada Novog Sada), mectu meduop5tinskim
arhivima u tome prednjaai. Prioritet na analitidkoj obradi dokumenata
dobijaju na5i najstarui fondovi (Zupanije, magistrati, poglavarstva i sudovi),
ali ifondovi nastali u novilem periodu, kao sto su fondovi drustveno-politidkih
organizacija koji datiraju iz socijalistidkoga perioda.
Analitiaki inventar kao nauino-informativno sredstvo, odnosno, obrada
arhivske grade (izrada analitiakih opisa), u sustini predstavlja visu fazu
arhivistidke obrade zasnovanu na obradi pojedinadnih predmeta u okviru
fonda. Analiti6ka obrada predstavlja isditavanje predmeta u celini i izrada
288
lzrada naue no-informativnih sredstava u arhivima Voivodine '
kratkog sadrZaja predmeta u obliku analiti6kog opisa, sa pruZanlem osnovnih

informaci.ja o: sadrZaju predmeta, gde.le predmet nastao, u koje vreme, na
koga se odnosi i sa navoclenjem osnovnih elemenata koii odreduju njegovo
mesto u fondu (arhivska iizvorna signatura), kao ibroj listova koje sadrZi i
podatak o jeziku kojim je napisan.
Analitidki opisi se po pravilu izraduju za sredenu arhivsku gradu (arhivski
fondovi i zbirke), a.iedinica analitidke obrade je pojedinadni predmet. Elementi
analitidkog opisa su: registraturska i arhivska signatura, godina nastanka
dokumenta, podatak o ieziku grade na kome ie napisan dokument, podaci
o broju listova i kratak sadrZai dokumenta. U nekim fondovima postoje i
izvorne (registraturske) i arhivske signature, medutim u vecini fondova
izvorne signature ne postoje, pa je relevantna samo arhivska signatura,
koja u suitini predstavlja broj iz registra arhivskog fonda i inventarni broj
predmeta, jedinice opisa. Godina nastanka, podaci o jeziku i bro.i listova se
direktno preuzimaju uvidom u dokument.
Najinventivniji posao u analitidkoj obradi predmeta je u stvari rad na
izradi kratkog sadrZaja dokumenta, koji od obradivada zahteva dosta znanja
i izuzetnu kreativnost u oblikovanju kratkih tekstova, s obzirom na to da
predmet obrade moZe da ima od jednog do vi5e desetina listova. Veliku
prepreku u oblikovanju kratkog sadrZaja predmeta predstavlja i subjektivna
opredeljenost obradivaCa, koji taj manir u Sto ve6em procentu mora da iskliudi,
kako bi Sto objektivnije prikazao suStinu predmeta koji obratluje. Da bi se
dobio Sto objektivniji opis u samom oblikovanju teksta bitno je ispo5tovati
osnovno pravilo, a to je utvrditi podatak ko se kome obra6a (adresanti) i Sto
preciznije utvrditi osnovnu temu koju predmet obraduje. Sve ove pokazatelje
treba tekstoloski obraditi u Sto kra6em obliku, ali jasno i precizno definisane.
Zbir analiti6kih opisa svih predmeta iz jednog fonda predstavlja analitieki
inventar, dok odabir najva2nijih analitidkih opisa dini katalog dokumenata.
Opredeljenje arhivista u Vojvodini ie, da za fondove koji su klasifikovani
kao fondovi od izuzetnog znaeaia, a koji su po koli6ini mali, objavljuju
kao analitidke inventare, dok za fondove koji su po koli6ini veliki, a koji su
klasifikovani kao fondovi od izuzetnog znaela, objavljuju kao kataloge
dokumenata. Ostali fondovi (od velikog i posebnog znadaja) se objavljuju kao
katalozi dokumenata. lnade svi fondovi koji su predmet obrade se kompletno
analitidki obratluju ipodaci se unose u jedinstvenu bazu podataka ISAV
(lnformativni Sistem Arhiva Vojvodine) i kao takvi se duvaju na posebnom
serveru Arhiva (,,back up") i u potpunosti su dostupni istraZivaeima.
Svrha ovog naSeg posla na izradi analitidkih opisa dokumenata, je
pre svega promocUa fondova izbirki koje se duvaju u nasim arhivima, kao i
pruZanje Sto bolje i preciznUe informacije potencijalnim korisnicima. Naravno,
i brzina dobijanja informacije, koja se primenom nove tehnologije postiZe
(AOP), nije zanemarljiva, jer skra6uje vreme istraZivania na minimum, a
289
Nenad Predojevi6
ujedno se vrsi i tehnidka zastita dokumenata, jer se ist<llueule viSestruto

rabtjenje dokumenata u cilju pronalaZenja jednog ili nekoliko dokumenata, u
mno5tvu dokumenata koji su nastali radom neke institucije ili pravnog lica, u
periodu od jedne ili vi5e godina.
MetodoloSko uputstvo za izradu nauino-informativnih sredstava
P,vo Uputstvo o analitiekom inventaru dalira iz 19g2. godine i donela

ga je Strudna sluzba Arhiva Vojvodine i saeuvano je u rukopisu, odnosno nije
Stampano. Prateii i anarizirajuci rad na iztadi anaritidkih inventara u arhivima
Vojvodine, kao i o naainu izrade registara (koji su tipski vodeni), moZemo
zakljuditi da je taj posao bio organizovan i propisan, jer su sve publikacije do
2002. godine, raarene na isti nadin.
Septembra 2005. godine uArhivu Vojvodineje organizovano Savetovanje
Dru5tva arhivskih radnika Vojvodine (DARV) na temu Metodotogija izrade
analiti1kih inventara. Nakon odrzanog Savetovanja, zaklju6ak je bio da se
pristupi izradi novog Metodolo5kog uputstva za izradu analiiidkih opisa
i registara za analiticke inventare i kataloge dokumenata. Tom prili'kom
je izabrana i KomisUa za iztadu predloga Metodoloskog uputstva koja je svoj
predlog u konadnosti artikulisala iisti dostavila u sledeiem obliku, decidno
deflni5u6i pojam analitidkog opisa, analitidkog inventara i zahtevima koji se
odekuju od obratlivada.
Pojam AnalitiEki inventar je definisan kao naudno_informativno
sredstvo uzeg tipa, koji u sustini predstavlja visu fazu arhivistieke obrade
fonda, lidnog ili porodidnog fonda ili zbirke. Jedinica analitidkog inventara
je predmet (za spise), dok je za protokole zapisnike, to ta6ka dnevnog
-
reda. Zapisnici organa (Zupanije, magistrati, poglavarstva idr.)se po pravilu
koride u knjige i njih je nemogu6e korektno obraditi u jednom analitidkom
opisu, zbog mnostva tema koje se razmatraju na tim sednicama. Zato smo
se odludili da predmet analitidkog opisa bude tadka dnevnog reda.
Analitidka obrada predstavlja isditavanje predmeta u celini i izrada
kratkog sadrzaja predmeta u obliku analiti.kog opisa, pruZanjem osnovnih
informacija osadrZaju predmeta. SadrZaj(analitidkiopis predmeta)je najva2niji
deo analitidkog inventara i od obradivada zahteva odlidno poznavanje jeziki
na kome je akt napisan, kao i visprenost u kreiranju opisa koji najboljotreba
da predstavi znadaj teme koja se obraduje u aktu, odnosno predmetu.
Obradivad posebno mora obratiti paZnju na to da njegov analitidki opis bude
osloboclen prisustva duha jezika na kome je napisan, pogotovo ako se radi o
arhaidnim jezicima kao Sto su srednjovekovni latinski, nemadki (pismo gotica)
ili stari madarski jezik, koji su se koristili u gradi nastaloj od XVll do kraja
XIX stole6a. Arhaizmi i tudice su desto prisutni u analitidkim opisima koje
290
lzrada naueno-informativnih sredstava u arhivima Voivodine ...
rade nasi struani radnici. Njih bi obavezno, ako je to ikako mogu6e, trebalo
izbegavati, odnosno prilagoditi savremenom srpskom jeziku. Ukoliko to nije
moguce uz konsultacUe sa jezidkim strudnjacima (lingvistima), te izraze treba
pojasniti u redniku manje poznatih redi i pojmova, koji ako ne tadno, imaju
bar pribliZno znadenje sa reiima ipojmovima koji se danas upotrebljavaju
u savremenom srpskom jeziku, na primer: arendator - zakupac; zakletnik -
porotnik; inkasacija - naplata duga; intimat - raspis, obavestenje, naredba
viSih vlasti; kancelista - pisar; kurator - sudski staratelj; provizor - upravnik
vlastelinstva; protokol - zapisnik; fizikus -lekar; Span - upravitelj imanja i
drugo.
PoStuju6i nadela savremene norme srpskog jezika, tekst analiti6kog
opisa treba prilagoditi tako da se smisao teksta ne promeni i da se istakne
osnovna tema, uz prilagodavanje sintaksidkih igramati6kih osobina originala,
savremenom srpskom jeziku. Tekst analitidkog opisa ne treba optereiivati
detaljima i navoclenjem mnostva imena i geografskih pojmova. U principu
treba navoditi imena titulisanih lidnosti, a u pogledu navodenja geografskih
pojmova opredeliti se za one toponime koji blize odretluju mesto iz kojeg je
dopis krenuo ka mestu u koje je upu6en, vezano sa nazivom adresanata.
Ovakvim pristupom, skrati6e se uvodnr deo analitidkog opisa iotvoriti prostor
za sadrZajni deo (teZi5te teme), koji treba buduieg korisnika informativnog
sredstva da informi5e o samom tematskom sadrZaju predmeta koji se
obraduje. Odgovori na osnovna pitanja Ko?, Kome?, Kada?, Zasto? iKako?,
su osnovni postulatr izrade dobrog analitidkog opisa. Ko od obraclivaia u
tome uspe, uz naravno dobro poznavanje gramatidkih i pravopisnih pravila,
i koji postuje red u izlaganju, moZe radunati da je svrsishodno obavio svoj
posao.
lstovremeno, obradivaa mora da vodi raduna o principima istoricnosti,
dovode6i ponekad predmet opisa u vezu sa istorijskim prilikama vremena u
kome je dokument nastao.
Preporuduje se obradivadima, bez obzira na to da li su oni prevodioci
sa starih (arhaianih) jezika ili pak obradivaai koji rade analitidke opise za
dokumenta novije provenijencije, da svoju pa2nju fokusiraju na osnovnu temu
ida u isto vreme razmisljaju o odrednicama za predmetno{ematski registar.
Prilikom iseitavanja kompletnog teksta sugerisem obradivadima da odmah
defini5u odrednice za predmetno-tematski registar, jer 6e im one prilikom
oblikovanja kratkog sadrZaja (izrade analitidkih opisa) umnogome pomoci
i olaksati posao. Na taj nadin izbegava se bespotrebno ponovljeno ditanje
kompletnog predmeta, a ujedno se pripremaju deskriptori (prepoznatljive
redi) za najvaZniji registar budu6e publikacije, koji kasnije samo treba urediti,
odnosno mnoStvo pojedinadnih odrednica definisati od pojedina6nog ka
opStem. Da bi se dobio Sto objektivniji opis u samom oblikovanju teksta
bitno je da se ispostuje osnovno pravilo, a to je da se utvrdi podatak ko se
291
Nenad Predojevi'
kome obra6a (adresanti) iSto preciznije utvrdi osnovna tema koju dokument
obraaluje. Sve ove pokazatelje treba tekstoloski obraditi u sto kracem obliku,
ali jasno i precizno definisane.
Analitidki opisi se po pravilu iztadulu za srealenu arhivsku gradu, a
jedinice analitieke obrade su pojedinadni predmeti. Elementi analitidkog
opisa su: registraturska iarhivska signatura, godina nastanka dokumenta,
podatak o tome na kom jeziku je napisan dokument, podatak o broju listova
dokumenta, i naravno, kao najvaZnije, sam kratak sadrZaj dokumenta. U
nekim fondovima postoje i izvorne (registraturske) signature, medutim u
mnogim fondovima izvorne signature ne postoje, pa se i u jednom i drugom
sludaju uvode arhivske signature. Arhivska signatura predstavlja broj iz
registra fondova ili zbirke i inventarni broj predmeta, odnosno jedinice
analitidkog opisa. Godina nastanka, podaci o jeziku i broj listova se direktno
preuzimaju uvidom u predmet koji se obratluje. Nakon analitidke obrade
fonda, u postupku obrade, obaveza obraclivada je da uradi registre za
naudno-informativno sredstvo (analitidki inventar ili katalog dokumenata),
bez obzira na to da li se planira publikovanje ili ne. Registri su pomocna
informativna sredstva iona koriste potencijalnim korisnicima da se lakSe
snalaze u pronalaZenju dokumenata, koja su predmet njihovih interesovanja.
Publikovanje nauino-informativnih sredstava i tehnidki izgled

analitiikih inventara i kataloga dokumenata
Zbir analitidkih opisa svih predmeta u jednom fondu dine analitiEki

inventar, dok odabir najinteresantnijih i najva2nijih dokumenata, odnosno
analitidkih opisa, iz tog fonda, sloZenih u jednu svesku ili knjigu (publikaciju),
dine katalog dokumenata. lzuzetno vredne fondove, a male po obimu
(kolidini grade) treba objavljivati kao analitieki inventar, dok za obimne
fondove treba raditi kataloge dokumenata i u njima objaviti najznadajnije i
najkarakteristiinije analitieke opise, koji verodostojno prezentuju znadaj
jednog fonda. lnade, kompletni analitidki opisi iz fondova koji su obradeni u
arhivima Vojvodine, se duvaju u centralnoj bazi podataka, kako bi u celosti
bili dostupni istrazivadima.
i
Analitidki inventari katalozi dokumenata su osnovna naudno-
informativna sredstva arhiva u Vojvodini, iza njih se izraduju ipomo6na
informativna sredstva - registri.
Registri se izraaluju s ciljem da se potencijalnim korisnicima olaksa
rad isnalazenje u informativnim sredstvima, odnosno kori56enju nauino-
informativnih sredstava (analitidkih inventara i katalog). Odrednice za registre
se preuzimaju iz analitidkih opisa, iako ima i zagovornika, da bi ih trebalo
preuzimati direktno iz predmeta. Kada bi se odrednice za registre preuzimale
292
lzrada naue no-informativnih sredstava u arhivima Voivodine ...
iz predmeta, mi3ljenja sam da bi se opteretio rad na izradi analitidkih opisa,

jer bi se puno vremena utroSilo na izradi pomocnih informativnih sredstava, i
na taj na6in bi dobili publikaciju koja ima vi5e teksta pomocnih informativnih
sredstava, nego teksta analitidkih opisa (sadrzaja dokumenta). U tom
sludaju, cilj ne bi opravdao sredstvo, jer u mnoStvu informacija, potencijalni
istraZivad, odnosno korisnik informativnog sredstva, ne bi mogao adekvatno
da se snatle, po5to ne dobija konciznu i kratku informaciju o sadr2aju samog
predmeta, Sto treba da bude funkcUa ovih informativnih sredstava.
Predmetno-tematski registar
Kako je ve6 istaknuto, izrada predmetno-tematskog registra, kao

pomocnog informativnog sredstva je najkompleksniji i najodgovorniji posao.
Dobrim, paZljivim iselektivnim odbirom odrednica za ovaj registar, podiZe se
kvalitet informativnog sredstva, i samim tim dobija potvrda o opravdanosti
izrade naudno informativnog sredstva. U odnosu na imenski i geografski
registar, posao na izradi predmetnotematskog registra, mnogo je slozeniji
i od obradivada zahteva mnogo vi5e znanja, kreativnosti i visprenosti. Dok
prethodna dva navedena registra (imenski i geografski), moze da radi
i obradivad koji nije radio na izjadi analitidkih opisa, ovaj iskljudivo moZe
da radi samo onal ko je radio analitidke opise. Evidentno je da obradivaa
analitidkog opisa najbolje poznaje gradu fonda koju je analitidki obradio i
i
da samim tim pored subjektivnog pristupa, najbolje moZe da izdvoji
najrelevantnije deskriptore za korektan i upuduju6i registar. Podaci koie
sadrZi ovaj registar esencijalni su za predstavljanje dokumenata iz fonda i
isticanje njegovog znaela. Prilikom kreirania odrednica, treba saZeto dati
najrelevantnije kljudne reii, koje najbolje mogu da predstave iistaknu zna6aj
datog fonda. Ne treba se odrediti ka pojedinadnim odrednicama, nego vi5e
pojedinadnih odrednica formulisati ka op5tim i iste klasifikovati po azbuanom
redu. Samim tim resava se dilema da li predmetno-tematski registar raditi
po principu pro5irenog registra (po tematskim celinama) ili odrednice
uazbudavati, i na taj nadin pojednostaviti kori5cenje. Kada se registar radi po
tematskim celinama, uz sav respekt prema obradivadu, korisnik se dovodi
u dilemu, jer ne zna koji deskriptor, odnosno kljudnu red treba da trazi i u
kojoj tematskoj celini (uprava, pravosutle, trgovina, zanatstvo idrugo), jer
on ne mo2e da pretpostavi kako i na koji nadin je obradivad konstituisao
deskriptore u odretlenoj tematskoj celini i kako je kreirao registar.
Znadi, predmetno{ematski registar, moze da se kreira po azbudnom,
odnosno abecednom redu pojmova ili po tematskim celinama, a u okviru
tematskih celina po azbudnom redu. Oba pristupa su pravilna, a obradivad
odluduje koji 6e primeniti. Mi5ljenja sam da je adekvatnije da se registar
kreira po abecednom, odnosno azbudnom redosledu pojmova, a ne po
293
Nenad Predojevii
tematskim celinama, pogotovo za manje fondove i fondove sa jednostavnom

strukturom.
Prilikom izrade predmetno{ematskog registra veoma je vazno da
obradivad uodi Sta je predmet obrade. Predmet obrade, odnosno definisanje
odrednica, mo2e biti pre svega istorijska dinjenica, institucija ili pak dogaataj,
koji na neki naain karakterise milje ili vreme u kojem se neSto dogodilo. pri
formiranju odrednica za registar heba voditi raduna o svodenju pojedinadnih
odrednica ka opStim (npr.: hara6, kuluk, desetak, mostarina i drugo, koje
treba svesti na op3tu odrednicu - porezi, davanja). U sluiaju da se u
analitidkim opisima zadr2ao arhaidni nadin izralavai)a, preporuduje se
upotreba uputnih odrednica, gde ce se pored svakog arhaicnog pojma
staviti uput (,,v" vidi), i u nastavku savremeni oblik ili opsti deskriptor. lsti je
slueaj isa arhaianim nazivima za ustanove, instituc[e ili titulisana lica, koje
takocrer treba sistematizovati prema savremenim nazivima sa upotrebom
uputnica (npr.: dieta - sabor, popediteljstvo - ministarstvo, kancelista - pisar
i drugo). Poseban problem kod izrade ovog registra je upotreba sinonima
(npr.: suZanj, apsenik, robijaS, zatvorenik) injih bi trebalo objediniti u opStu
odrednicu i prikazati ih u savremenoj jezidkoj varijanti (npr. zatvorenik). lsto
tako, registar ne treba opterecivati sa jednim istim pojmom (npr. hapsenje)
u desetinama varijanti, koje podrazumevaju razlog hap5enja (npr.: hap5enje
kradljivaca, vojnih begunaca, ubica, falsifikatora idrugo). Ovaj deskriptor
treba klasifikovati kao opstu odrednicu ,,hapsenja" ili pak,,hapsenja - opSte,,.
Geografski registar
Geografski registar je skup geografskih pojmova (naziva mesta i

toponima) i urecluje se po azbudnom/abecednom redu geografskih pojmova.
Nazivi mesta se unose u onom obliku kako se nalaze u dokumentu, odnosno
analitiakom opisu. Ukoliko je.naziv mesta promenjen, novi naziv se stavlja u
zagradu, kao npr.: CiUleeO (eelarevo), Butjkes (Magtii), Bukin (Mladenovo),
Veliki Be6kerek (Zrenjanin), O Ker (Zmajevo) i drugo. Ukoliko se navodi
mesto sa manje poznatim nazivom, a ako se na osnovu dokumenta moZe
utvrditi njegova teritor|alna pripadnost, taj podatak bi trebalo navesti u
zagradi (npr.: Bikal - mesto u Baranjskoj 2upaniji, Bonjhad - selo u ZupanUi
Tolna, Vindi5grec - grad u Stajerskoj i slidno).
Za nazive mesta koja se navode u gracli nastaloj na teritoriji danasnje
Vojvodine, sadinjen je izuzetno upu6uju6i Geografsko-istorijski imenik
naselja Vojvodine, koji potpisuje Milica Markovi6, kustos Muzeja Vojvodine
u Novom Sadu, u kojem se navode podaci o nazivima mesta u Vojvodini
od 1853. godine do danas (publikacija je objavljena 1966. godine). Ovu
publikaciju preporudujem svim struanim radnicima, obradivadima grade
starije provenijencije.
294
lzrada nauino-informativnih sredstava u arhivima Vojvodine ...
lmenski registar
lmenski registar je u sustini precizno inventarisanje lidnih imena i

prezimena, koji se preuzimaju sa analitidkog opisa. U imenskom registru
pored lidnih imena, ako za to postoji podatak, navodi se ifunkcija, zvanje
ili titula. Ako je ime napisano na stranom jeziku, uputno bi bilo da se pored
transkribovanog lianog imena napi5e iime iprezime u originalu, onako
kako je to zabeleZeno na dokumentu. eesta je pojava da na jednom fondu
radi viSe prevodilaca (latinski, nemadki, madarski i drugi jezici) i svaki sa
svog jezika na savremeni srpski jezik hanskribuju lidno ime drugadije. Tada
se deSava da se ista lienost u registru pojavljuje na viSe nadina (Jovan,
Jano5, Johan) sto je nedopustivo, jer to realno unosi zabunu kod korisnika
informativnog sredstva. Ako sam obradivad ne moze da resi ovaj problem,
on je lako re5iv uz konsultacije sa drugim kolegama prevodiocima. Tada se
artikulise jedinstvena transkripcija za lidno ime, a u zagradi se navode sve
moguee jezidke varijante u originalu, sto dini da se mogudnost greske svede
na minimum.
Naudne titule u imenskom registru se uvek piSu iza imena, kao ititule
vladara.
Strana imena se sistematizuju po transkripciji, iobavezno se navode u
zagradi i to u originalu.
Kod odrednica sa vise istih prezimena, a razliditih imena, redosled se
odreduje po azbudnom redu imena.
Ukoliko je poznato samo ime, a prezime izostavljeno, odrednice se
sistematizuju azbudnim redom imena. Ako isto ime sa istim prezimenom
pripada raznim licima, ona se u registar unose posebno, s tim Sto uz svaku
odrednicu stoji obja5njene da se radi o razliditim li6nostima, uno5enjem
podataka o tituli, srednjem slovu i drugo.
Kod nepotpunih prezimena, odnosno imena, redosled se odreduje
prema nepotpunom prezimenu, odnosno imenu, koje po6inje tim slovom.
Ako na osnovu pretpostavke ili dodatnog istraZivanja, odnosno nekog drugog
izvora, moZe da se utvrdi puno ime ili prezime, deo prezimena, odnosno
imena koje nedostaje, treba staviti u uglastu zagradu.
U imenskom registru, uz prezime iime, srednje slovo ili celo ime oca,
kada postoji, piSe se iza imena.
Kada uz prezime i ime postoji i nadimak, on se pi5e iza imena i od
njega se odvaja crtom. Nadimak ne utide na redosled, sem kada je lidnost
poznatija po pseudonimu ili nadimku. Tada se lidnost u registru sistematizuje
po pseudonimu ili nadimku, iupu6uje na prezime, odnosno ime (npr.: Koder
- Popovic Dortle, lekar, publicista i pesnik, i upucuje se na Popovi6 Dorde,
sa uputom ,,v" - vidi Popovi6 Dorde).
Nenad Predojevi|
Kod prezimena Zena, koje su udajom zadrZale devojadko prezime

i njemu dodale muZevljevo prezime, u registru se sistematizuju prema
mu2evljevom prezimenu, a kod devojadkog prezimena se stavlja uput ("v."
- vidi).
Kod stranih imena redi koje se piSu malim slovima, a oznaeavaju titule,
kao Sto su: de, fon, von, le islidno, piSu se iza imena (npr.: Bizmark, Oto, fon).
Kod lidnosti koje su poznatije po tituli, ispred imena u registru se sistematizuju
po tom redosledu, a kod prezimena se stavlja uput (npr.: De Gol Sarl, a kod
Gol Sarl ce stajati uput Gol, Sa de v. De Gol, Sail). lzuzetakje kad su
-
titule spojene sa prezimenom, kao u sludaju: Dekart, Rene, francuski filozof.
Prezimena sa inic[alima imena (podetno slovo) dolaze pre prezimena
sa punim imenom.
Nakon zavrSetka posla na analitidkoj obradi nekog fonda i nakon izrade

registara, predstoji jo5 jedan odgovoran i znadajan posao, a to je priprema
za publikovanje naudno-informativnog sredstva. Publikacije koje arhivi
pripremaju posle analitidke obrade mogu biti analitiEki inventari ili katalozi
dokumenata.
Analitidki inventari su publikacije u kojima se objavljuju svi analitidki
opisi iz jednog fonda koji je obraalen, dok su katalozi publikacije u koji su
uvrSteni analitieki opisi, selektivno odabrani, u cilju da se Sto bolje prezentuje
gratla nekog fonda. Po formi analitidki inventari ili katalozi dokumenata se
objavljuju u obliku knjige (sveske) i neizostavno sadrZe slede6e elemente:
1. Naslovna strana
2. SadrZaj
3. Uvod
4. Napomenakorisnicima
5. Spisak skra6enica
6. Re6nik manje poznatih redi i pojmova
7. Centralni deo - analiti6ki opis, i
8. Registri (imenski, geografski i predmetno{ematski)
Naslovna strana sadr2i: naziv ustanove (arhiva), ime autora ili

priredivada publikac|e, naslov (pun naziv fonda ili zbirke), period (raspon
godina fonda i raspon godina gratle, odnosno analitidkih opisa za grat u
koja je obratlena), redni broj publikacije (ako se izdaje viSe svezaka koje se
odnose na jedan fond) i mesto i godina izdanja.
Na prvoj stranici publikacUe ponavljaju se podaci sa naslovne strane, a
na drugoj strani se ispisuju imena dlanova Uredivadkog odbora ili Redakcije
i glavnog i odgovornog urednika i urednika publikacue.
Sadriaj obuhvata sve delove, odnosno poglavlja analitidkog inventara

(kataloga) po utvrdenom redosledu, uz oznaku stranica na kojem podinju
poglavlja.
296
lzrada nauino-informativnih sredstava u arhivima Voivodine '
Uvod upu6uje na lak5e snala2enie u fondu ili zbirci iukazuje na

mogu6nost njegovog koriScenja. SadrZi istorijsku beleSku o fondu sa podacima
o nizivu fonda ili zbirke, nadinu i vremenu ulaska arhivske gratle u arhiv
(kada je, od koga i na koji naein predata), podatke o stanju arhivske grade
pre uliska u arhiv, koliaini spisa iknjiga. Zatim se daju podaci o sredivanju
ionda ili zbirke ikoja su lica radila na sreativanju; na6in sreClivania; kratak
sadrZaj arhivske grade po grupama; da lije arhivska gracla o5tedena; podaci
o koris6enju arhivske grade iu koje svrhe ina kraju koja su informativna
sredstva uradena.
Napomena korisnicimaie predvidena kao informator korisniku naudno-

informativnog sredstva o tome kako se koristi informativno sredstvo. Tu se
navode elementi analitiekog opisa iupu6uje kako ina koji nadin istrazivad
moZe da traZi dokument koji ga interesuje, na uvid.
Spisak skra6enica se radi kako bi se potencijalnim korisnicima

informitivnog sredstva olak5alo snalaZenje u isditavanju tekstova analiti6kih
opisa, u kojima se po pravilu koriste skradenice za nazive ustanova,
preduzeia, instituciia, zanimanja, geografskih pojmova i drugo.
Centralni deo (analitidki opis), je osnovni i najbitniji deo analitidkog

inventara isadrZi slede6e elemente: arhivska signatura i datum i mesto
nastanka dokumenta (pise se u levom gorniem uglu analitidkog opisa);
registraturska - izvorna signatura (pi3e se u desnom gornjem uglu analitidkog
op-isa); kratak sadrZai predmeta (pise se u centralnom delu); jezik na kome
je
napis;n predmet (piSe se u donjem levom uglu) i kolidina - iskazana u broju
listova (piSe se u donjem desnom uglu).
Pored ovih osnovnih elemenata, obratlivad moZe da navede i podatke

o flzidkom ostedenju dokumenta, da li je dokument original ili kopija, ukoliko
ima vise primeraka i broj primeraka, nadin reprodukcije (rukopisni ili Stampani
dokument) i sli6no. Ove podatke treba unositi u donjoj opisnoj liniji, iza
podataka o jeziku i broju listova.
Primer jednog analitidkog opisa iz fonda F. 10 Tami5ka Zupanija:
Kut.9
1782. septembar 19, Poiun P.k., 28. oktobar 1782,

Temi5var, br. 14
102. UNV dostavlja TAZ-u instrukcije u vezi sa otvaranjem Odseka
za izudavanje geomehanike, hidrotehnike i mehanike na Kraljevskom
297
Nenad Predojevii
univezitetu u Budimu, zbog sve obimnijih zahteva iz oblasti melioracije

zemlji5ta i razvoja gradevinarstva.
Latinski.
4 lista
APXI{B BOJBOAI.IHE
BYqHGHHMPUflBHA CPEACNA O APXTTECKOJ rPAil
Aejaa Jexrrh
EATf XGEO.qPOIXA XYIIAHruA

06aa - la49)
kuo oadpffiu cqPqia aoxyxaif,

omr - l&5)
wvlo
AP'<I,IB BOJBOAIiIIE
MYqHGHH(DOIMruM CPE,qCTEA O NXHBCKO' rPASTi
BnqrqaB M. TolqosHh
TAMIU(AI(YMHITJA
Houn Cq,20O5. (rm- la49)
&unsuEs.p <171t-nA2\
n/l
Hoar Cq, 2005.
Na kraju publikacije naudno-informativnog sredstva obavezno se

rade registri, kao pomo6na informativna sredstvj i to: imenski, geografski i
predmetnotematski registar. Registri sluze kao pomo6 istrazivadima,lako
bi
Sto brZe dosli do zeljenih podataka o temi koja ih interesuje. preporudujemo
298
lzrada naudno-informativnih sredstava u arhivima Voivodine ..-
da se podaci za registre evidentiraju prilikom same izrade analitidkog opisa i

da se izdvajaju iskljudivo iz teksta analitidkog opisa, a ne sa predmeta.
Poslednja strana publikaci.ie ,e rezervisana za impresum, koji sadrZi
slede6e podatke: naziv fonda, ime autora ili priredivada, naziv publikacile,
redni broj publikacije, ime lektora i korektora, tehni6kog urednika, podatke
o vrsti sloga i Stampariii, tiraz, naziv izdavaaa i godinu Stampanja, kao i CIP
katalogizacija.
Daunja perspektiva rada na izradi naucno-informativnih sredstava u

arhivima Vojvodine i predlozi za budu6i rad
Nesumnjivo, posao koji su do sada radili vojvodanski arhivisti, na izradi

analitidkih opisa i izradi analitiekih inventara, nije bio zaludan. Stavi5e, od
velike vecine istra2ivada i korisnika arhivske gratle su dobijali pohvale za
posao koji su radili, i na taj nadin njima omogu6ili da se bolje i brZe snalaze
u istraZivadkom poslu kojim su se bavili. ViSe stotina publikacija naudno-
informativnih sredstava koje su objavljene u periodu od sredine 70-tih godina
proslog stole6a, kao i stotine hiljada analitiekih opisa uraclenih za fondove
koji saduvaju u arhivima, re6ito govore u prilog dinienici, da decenije rada
arhivskih radnika nisu uzalud potro5ene.
NaZalost, mi se jo3 uvek susrecemo sa problemom neujednadenosti
u radu na obradi, i razmisljamo da konadno utvrdimo jedinstvene norme za
rad na poslovima analitiake obrade (utvrdivanje Metodoloskog uputstva), Sto
je bio i zakljudak Savetovanja DruStva arhivskih radnika Vojvodine, koje je
odrZano u septembru 2005. godine.
Kao arhivski radnik i arhivista koji je dobar deo svog radnog veka radio
na poslovima na izradi naudno-informativnih sredstava o arhivskoj gradi,
smatram da bi dosadasnji rad trebalo zadrZali, u sludajevima kada se radi
o fondovima koji su klasifikovani kao fondovi od izuzetnog znadaja i koji se
u nasoj nauinoj javnosti desto koriste od strane istrazivaaa (grada 2upanija,
i
magisfata, llirs-ka dvorska kancelarija deputacija, Sajka5ki bataljon,
znadajniji lidni fondovi idrugi). Navedeni fondovi su po mom saznanju veoma
obimni, na njihovoj obradi se vee desetina godina radilo, izuzetno su znadajni
za istraZivade i bilo bi Steta da se posao na kompletnoj analitidkoj obradi
ne zavrSi. Za obradu ostalih fondova bi trebalo izna6i novi nadini obrade,
koji bi bili brZi i eflkasniji, a koji bi pru2io dovoljno informacija za adekvatno
koriS6enje.
Stoga smatram da fondovi koji su klasifikovani kao fondovi od izuzetnog
-
znaefia, a mali po kolicini gra(le (do 20 m duznih oko 150 arhivskih
kutija, odnosno oko 30.000 predmeta), isti obrade i pripreme za koriScenje,
primenom novih tehnologija. Predla2em da se kompletna gracla skenira
Nenad Predojevi6
i da se za te fondove urade kompleksni registri, odnosno registri za koje

bi se odrednice direktno preuzimare sa predmeta ine bi se radili anaritidki
opisi, a obaveza arhiva bi bila da za potrebe istraZivada urade korektan
aplikacioni program, sa mogu6no5cu jednostavne i napredne pretrage. Na
taj nadin bila bi obezbeclena iosnovna funkcija, zaStita arhivske gride oO
habanja ipreterane upotrebe, jer bi skenirani dokument bio odmah dostupan
istra2ivadu, i ne bi morao da se donosi iz depoa na uvid.
Za ostale fondove, klasifikovane kao fondovi od velikog i posebnog
znatda, predlazem, kada se za to ukaae potreba, i obezbede kadrovske
idruge mogu6nosti, da se obrade na taj na6in, da se za njih izrade samo
kompleksni registri, koji bi se preuzimali direktno sa predmeta i u elektronskoj
formi ponudili potencijalnim korisnicima na korisienje, u cilju lakSeg
iznalaZenja pojedinadnih predmeta, u zavisnosti od interesovanja korisnika.
Naravno, veliku pomo6 prilikom ove obrade, obradivadi bi imali, ako su za
navedene fondove saduvane knjige (delovodnici i registri), jer bi posao oko
izrade registara i unos deskriptora u jedinstvenu bazu podataka mogli da
rade i arhivski pomoinici, uz nadzor arhivista.
Na taj nadin, uz uslov da se pojada kadrovski sastav (arhivisti iarhivski
pomo6nici) isa nabavkom savremene tehnologije, arhivi bi u kratkom
vremenskom periodu pobolj5ali svoju produktivnost u pogledu informativne
i
delatnosti izradi naudno-informativnih sredstava, lao i pomo6nih
informativnih sredstava. U su5tini, ovakav pristup i nadin organizovanja u
arhivima bi umnogome podstakao osnovnu delatnost arhiva, a to je za3tita
arhivske grade i njena adekvatna prezentacija.
Rezime
U svom radu autor Zeli da predstavi rad vojvodanskih arhivista na

poslovima na obradi arhivske grade i izradi naudno-informativnih sredstava
o arhivskoj gradi. Ovaj posao arhivi u Vojvodini rade skoro 40 godina iza to
vreme obratleno je na desetine fondova, koji su kvalifikovani kao fondovi od
izuzetnog znaaaja, objavljeno je preko 100 publikacija i uradeno na stotine
hiljada analitidkih opisa. Samo u Arhivu Vojvodine do danas je uradeno preko
500.000 analitidkih opisa dokumenata i objavtjeno preko 50 pubtikacija.
Nadalje, u ovom radu izneti su postulati za izradu novog Metodoloskog
uputstva za obradu arhivske grade (izradu analitiekih opisa) i predloZene
nove mogucnosti za poboljsan i efikasniji rad na obradi fondova, a u cilju
efikasnije izrade informativnih sredstava i brZi protok informacija o arhivskbj
graaii, koja se 6uva, sreduje iobraduje u arhivima u Vojvodini.
Bez pretenzija da postavlja norme u radu na izradi naudno-informativnih
sredstava, autor pledira iodekuje od svih strudnih radnika da se svojim
300
lzrada nauino-informativnih sredstava u arhivima Voivodine ...
predlozima i sugestijama ukl.iude u razvoj dalje aktivnosti na unapredenju

informativne i izdavadke delatnosti arhiva, 5to bi mogla da bude tema nekog
buduceg savetovanja arhivskih radnika, a Sto bi trebalo da iniciraju strukovna
udruZenja i matidni arhivi, kao nosioci strudnog rada.
Summary
ln his paper the author wants to present the work of archivists in

Vojvodina that are working on the processing of archival materials and
making scientific information resources on archives. This work archives in the
province are doing almost 40 years and during that time they treated dozens
of funds, which are qualified as the funds of great importance, published
over 100 publications and has been done to hundreds of thousands of
analytical description. Only in the Archives of Vojvodina has been done to
date over 500,000 analytical descriptions of documents and published over
50 publications.
Furthermore, this paper presents the principles for drafting a new
methodological guidelines for the treatment of archival material (production
of analytical descriptions) and suggested new possibilities for improved
and more efficient work on the processing of funds, with the aim of making
information resources more efficiently and faster flow of information on
archives, which keeps, arrange and process in archives in Vojvodina.
Without pretension that sets standards in the work on scientific and
information resources, the author advocates and expects of all professionals
to their proposals and suggestions include the development of further
actions to improve the information and publishing activities of the archive,
which might be a topic of a future consultation archival stuff, which should
initiate professional associations and registration archives, as holders of
professional services.
301
Erika ZtLtc-vtNcETtc
DrZavni arhiv u Osijeku
ISKUSTVO OBRADE NEKONVENCIONALNOGA

GRADIVA1 U DRZAVNOM ARHIVU U OSIJEKU
Abstrakt: lako Diavni arhiv u Osijeku posjeduje gotovo sve vrste

nekonvencionalnoga gradiva, ovaj rad se bazira na samo dvije, a to su
fotografija i dokumentarni film. Zbog velikoga broja fotografija (cca 55.000)
idokumentamih filmova (114) kao ivelike potraznje za gradivom od strane
korisnika i Arhiva, krajem 2007. godine pristupilo se analitiikoj obradi
fotografija i dokumentamih filmova. lnventari su izradeni u obliku tablica s 11
elemenata opisa kroz koje je opisan ve6i dio fotografija i svi dokumentarni
filmovi.
Kljudne rrle6i: Ne konven cion al no g rad ivo, fotografia, dokumentarn i

film, elementi opisa, odrezak, snimak.
1. Uvod
Poznala je 6injenica kako arhivisti i povjesnieari u svijetu nisu oduvijek

prepoznavali fotografiju i film kao primarni izvor.2 Nekonvencionalno gradivo
kao takvo u DrZavnom arhivu u Osijeku mozda nije imalo primarno mjesto, ali
je definitivno duvano kao jednako vrijedno gradivo. Fotografski i filmski zapisi
prikupljani su po istim kriterijima po kojima je sakupljano iostalo arhivsko
gradivo.3
Jedan od nadina skrbi o fotografijama ponekad je bilo uklanjanje te
vrste gradiva iz zbitki pisanih dokumenata i stvaranje zasebne zbirke.
Odredeni broj fotografija nikada nije bio upisan u obavijesna pomagala, nego
je ostavljan na zatedenim mjestima Sto se pokazalo dobrim rje5enjem jer
fotografije 6esto nisu imale signaturu. U nekim svjetskim arhivima poznato je
da su arhivisti oznaaavali fotografije is,,razno" (,,miscellaneous ephemera" ili
,,memorabilia") i pridruzivali ih posljednjim kutijama u rukopisnim i arhivskim
I Nekonvencionalnim gradivom ili dokumentima smatraju se svi oni dokumenti za dije su oditanje
potrebni uredaji (foto dokumenti, fono dokumenti, filmski dokumenti itd.).
2 Usp. Mary Lynn Ritzenthaler, Gerald J. Munoff, Margery S. Lon g, IJpravljanje zbirkamafotografia,
Zageb 2004., str. 13.
3 Zakon o arhivskom gradivu i arhivima (NU!!5192),
302
lskustvo obrade nekonvencionalnoga gradiva u DrZavnom arhivu u Osijeku
zbirkama.4 Dokumentarni filmovi (16 mm) obidno su duvani na zasebnom

mjestu spremista zbog specifidnosti formata tj. metalnih kutija u koje su
odlagani i posebnih uvleta duvanja.
U DAOS-u do 2007. godine, fotografije i dokumentarni filmovi nisu bili
analiticki opisani. Tek potkraj iste godine podinje analitidka obrada, kako
fotografija, tako i filmova, sto je znatno olaksalo ispunlavanje zahtleva za
potrebe korisnika, ali i za potrebe Arhiva (izlozbe, promocije i sl.). Gradivo
je nakon dugo godina koriStenja uz pomo6 arhivskoga popisa vec bilo u
nekim drjelovima i izmijesano pa je kroz obradu vracano na pripadajuca
mjesta. Fotografije ifilmovi su bili pravilno skladisteni tj. zaStiieni (fotograflje
u pergaminskim omotnicama i ladicama; filmovi u metalnim kutijama), tako
da su prili6no dobro saduvani, iako je rijee o dugotrajnoj pohrani kao i vrsti
gradiva koja obieno traZi drugadije uvjete duvanja od konvencionalnoga
gradiva.s
2. Fotografije
,,Povijesna metodologija, sliina onoj koja se primjenjuje na

procjenjivanje tekstualnog zapisa, mora biti pimijenjena
i na fotografije, kako bi dokazala njihovu autentiinosti i
i strazivaeki pote ncijal."6
DrZavni arhiv u OsUeku posjeduje cca 55000 fotografija (negativa,

dijapozitiva, pozitiva, negativa na staklu), a od toga je u razdoblju od 2007. do
danas, analitidki obradeno 31 .949 snimka. Kao Sto je veispomenuto do2007.
godine, gradivo fotografija imalo je samo arhivski popisT uz pomo6 kojega se
dolazilo do rezultata traZenja fotografija za potrebe korisnika iArhiva, ali je
sam postupak dugo trajao. Potreba za izradom analitiCkog inventara bila je
neupitna jer je bitno skratila vrijeme tra2enja odredene fotografije, te je pruZila
mogu6nost pronalaska snimaka, iste ili slidne tematike, iz viSe razliditih zbirki
fotografija, za vrlo kratko vrijeme. Analitidki inventari u obliku tablica pokazali
su se i kao vrlo jednostavni za koriStenje i od strane korisnika.
Gradivo fotografija uglavnom je DAOS-u predavala ,,Filmoteka"8 Osijek i
4 Usp. Mary Lynn Ritzenthaler, Gerald J. Munoff, Margery S. Long, Upravljanje zbirkamafotografija,
Zagreb 2004., str 13.
5 Usp. Tatjana MuSnjak, Preporuke za uredenje spremista arhiva i pismohana, Struiri i.lpit zd zaititu i
obladu arhivskog gradiva, Zageb 200'l ., slt. 148.
6 Mary Llnn Ritzenthaler, Gerald J. Munoff, Margery S. Long, Uprdvljanje zbirkamd fotografia.
Zagreb 2004., stt. 12.
7 Popis foto ifilmske dokumenkcije preuzete iz,,Filmoteke" Osijek u DrZavni arhiv u Osijeku HR-
DAOS-964, izradila Lidija Markovii, arhivist, 30. studenoga 1993. godine.
8 ,,Filmoteka" Osijek kao tvrtka sa dugom tradicijom u proslosti je obavljala vrlo znadajnu djelamost
za grad i regiju Slavonije i Baranje. Iz starih memoranduma vidljivo je da je ,,Filmoteka" vrsila dis-
303
Erika Zili6-Vincetic
to u tri navrata po sluZbenoj duZnosti u razdoblju od 1985. do 1993. godinee,
a podijeljeno je na pet zbirki naslovljenih po poznatim osjedkim fotografima
koji su snimali za ,,Filmoteku" (BoZo Plevnik, Rudolf Marin, Stjepan Kesz,
Radovan Plivelii, Mijo (MiSo) MatoSevic). Prema kolidini tj. brolu snimljenih,
najve6a zbirka fotografija u Arhivu je:
HR-DAOS-967 Zbirka fotografija Stjepana Kesza 16830 -

snimaka
(12164 negativa, 3725 dijapozitiva,940 pozitiva, 1 negativ na
staklu)
Buduci da je ova zbirkajako velika, podijeljena je na 10 serija

koje imaju zasebne analitidke inventare:
HR-DAOS-967-1 Gospodarstvo Osijeka na fotografijama
Stjepana Kesza
HR-DAOS-967-2 Gospodarstvo Slavonije Baranje na i
fotografijama Stjepana Kesza
HR-DAOS-967-3 DruStva na fotografijama Stjepana Kesza
HR-DAOS-967-4 Sport na fotografijama Stjepana Kesza
HR-DAOS-967-5 Ulice i trgovi na fotografijama Stjepana
Kesza
HR-DAO5-967-6 Urbanizam na fotografijama Stjepana
Kesza
HR-DAOS-967-7 Dogadaji na fotografijama Stjepana Kesza
HR-DAOS-967-8 Ostali gradovi na fotografijama Stjepana
Kesza
HR-DAOS-967-9 Portreti na fotografijama Stjepana Kesza
HR-DAOS-967-10 Ostali motivi na fotografrjama Stjepana
Kesza
Sljedeca ve6a zbirka je

HR-DAOS-965 Zbika fotografija
BoZe Plevnika - do sada obradeno 4.494 snimaka (analitidki
inventar u tijeku izrade) - procjena ukupne koliCine snimaka
cca 8.000 (negativa, dijapozitiva, pozitiva),
tribuciju katkometraZnih i igranih filmova, nastavnih filmova, te snimanje i obradu filmova. Takotler
je sama proizvodila dijafilmove i didaktieki materijal, vrSila popravak, monta'Zu i odrZavanje razliditih
uretlaja i aparata, opremala Skole nastavnim sredstvima, te vr5ila usluge projekcije, ozvudenja, snima-
nja i mikrofilmiranja. Ovdje je potrebno naglasiti da je ,,Filmoteka" kao ustanova za unapredivanje i
primjenu filma redovito snimala sve vaZnije dogatlaje u gradu vezane za politidku djelatnost, kulturu,
obrazovanje i slidno. Takoder je vr5ila redovito mikofilmiranje arhivske grade DrZavnog arhiva u
Osijeku. ,,Filmoteka" d.o.o. pod ovim nazivom djeluje od L sijednja 1995. godine te je kao stvaratelj
arhivskog gradiva bila svrstana u drugu kategoriju.
9 Podaci o preuzimanju gradiva upisani su u Knjigu primljene arhivske gratle pod rednim brojevima
695/85, 828t92 i 85U94.
304
lskustvo obrade nekonvencionalnoga gradiva u Drzavnom arhivu u Ostjeku
zatim HR-DAOS-1959 Zbirka fotografija MUe (Mise)

Mato5eviCa - 4.046 snimaka (3.926 negativa, 66 pozitiva, 54
negativa na staklu),
HR-DAOS-968 Zbirka fotografija Rudolfa Marina - 2.316

snimaka
(2.21 I negativa, 97 dijapozitiva),
HR-DAOS-966 Zbirka fotografija Radovana Pliveliia - 769

snimaka (negativa) i
HR-DAOS-964 ,,Filmoteka" Osijek - procjena ukupne kolidine

cca 15.000 snimaka (negativa, dijapozitiva i pozitiva).
Osim gradiva ,,Filmoteke", Arhiv posjeduje i zbiku Prosvjetno-kulturna

djelatnost DAOS-a, Zbirku fotografia ratnih razaranja grada Osiieka, kao i
Zbirku fotografija.
Zbirku Prosujetno-kulturna djelatnost DAOS-a najvecim brojem 6ine
fotografije (negativi i pozitivi) djelatnika Arhiva Ljubomira Sari6a, restauratora
majstora. Ova zbirka uglavnom sadr2ifotografije izloZaba, promocija, strudnih
putovanja i sl.:
HR-DAOS-1943 Prosvjetno-kulturna djelatnost Drzavnog

arhiva u Osijeku - 1 .383 snimaka (26 negativa, 1 .357 pozitiva)
Od 2004. godine nastavlja se zbirka fotografija Prosvjetno-kulturna

djelatnost DAOS-a, ali u digitalnom obliku sa 2.362 snimaka (JPG) koje
su snimile djelatnice Arhiva Erika Zili6 Vinceti6, arhivist i lvana e urik, vi5i
arhivski tehniCar. (Prilog 3).1o
Vrlo specifidna zbirka je Zbirka fotografija ratnih razaranja grada Osijeka

koja se sastoji od fotografija koje su snimili razliditi osjedki fotografi, a koja je
podijeljena prema osjedkim (razorenim) ulicama.
HR-DAOS-1716 Zbirka fotografija ratnih razaranja grada Osijeka

1991 . - 2.109 snimaka (pozitivi)
Najstarija zbirka je Zbirka fotografija (u nastajanju) sastoji se od

snimaka portreta s podetka proslog stoljeia za koje su vjeruje da su u Arhiv
dosli s razliditim gradivom. Podijeljena je na studijske i spontane portrete
l0 Iz digitalne zbirke Kultumo-povijesna djelatnost DAOS-a, III. kongres hrvatskih arhivista - Osijek,
22. listopada 200q. - Hotel Lav. Vukovar.
(life poftrete) s podserijama na Zenske, mu5ke i djedje portrete. Fotografije
su snimili fotografi raznih europskih metropola (Bed, London, Prag, MUnchen
itd.). (Prilog 2.)11
HR-DAOS-2035 Zbirka fotografija- cca 1 .000 snimaka (pozitiva)
Najveci dio fotografrja u Arhiv je stigao primopredajom (,,Filmoteka"

Osijek), manji dio fotografua je otkupljen (stare fotografije s kraja 19. i podetka
20. stoljeca), a neke su dobivene na poklon.
2.1. Obrada i sredivanje fotografra
Sve vrste fotografrja u DAOS-u obraduju se u skladu s Opiom normom

za opis arhivskoga gradiva ISAD(G) i Medunarodnom normom arhivistidkoga
normiranoga zapisa za pravne ifizidke osobe te obitelji ISAAR(CPF). (prllog
1.)1'z Drtavni arhiv u Osijeku analitidki sretluje fotografije prema elementima
opisa koji su sastavni dio ra6unalnoga programa za arhiviranje fotografija
po imenu SAPERION13 koji koristi Hrvatski dr2avni arhiv. Bududi da DAOS
nema navedeni radunalni program, na osnovu struane literature i konzultacija,
do5lo se do elemenata opisa koji su kori5teni pri opisu fotografrja, a to su:
1 . Signatura
npr.4.2.1. (4. - signatura serije zbirke, 2. - signatura
podserije, 1. signatura snimka)
2. Naziv fotografije
npr. u serui Sport na fotografijama Stjepana Kesza,
podseriji Gimnastika, fotografrja je nazvana Miroslav
Cerar po poznatom slovenskom gimnastidaru
3. Opis fotografije
npr. vje2ba (Miroslava Cerara) na konju s hvataljkama
4. OdrezaUsnimak
npr. 1 odrezak sa 2 snimka (odrezak negativa ili
dijapozitiva sa snimcima) ili 1 snimak (pozitiv ili negativ
na staklu)
5. Vrijeme nastanka
npr.4. veljade 1989. - nije preporudtjivo stavljati godine
ukoliko nema konkretnih dokaza za to bolje ostaviti
ptaznu rubriku ukoliko je tesko procijeniti vrijeme
-
I I Iz Zbi rke forografi a HR-DAOS-2015.
l2 Iz zbirke Sport na foto$afijama Stjepana Kesza HR-DAOS-967-4.
l3 SAPERION je DMS (Document Managnent Software) software predvirlen za primjenu u korpora-
cijskom upravljanju dokumentacijom i dugotrajnom arhiviranju vrijednih podataka.
306
lskustvo obrade nekonvencionalnoga gradiva u DZavnom arhivu u Osijeku
nastanka
6. Mjesto nastanka
npr. OsUek ili ukoliko je strani grad onda navesti i drZavu
(Sarajevo, Republika Bosna i Hercegovina)
7. Format
npr. 60 x 60 mm, 90 x 60 mm itd.
8. Medij
npr. film (negativi ili dijapozitivi), papir (pozitivi), staklo
(uglavnom negativi)14
9. Tehnika
crno-bijela, u boji
10. Polaritet
negativ, dijapozitiv, Pozitiv
11 . Napomena
npr. naznaaiti ukoliko postoje kontakt kopije i sl.
Tekstualni dio analitidkog inventara fotografila sastoji se od opisa

zbirke (identifikacua, kontekst, sadrZaj i ustroj, uvjeti dostupnosti i koristenja,
dopunskih izvora, literature), nakon kojeg slijedi sam analiti6ki inventar u
obliku tablice sa ve6 spomenutih 11 elemenata opisa.
Fotografije su opisane u tablici prema zatedenom redu uspostavljenom
po stvaratelju ili imatelju, a zatim su nakon potpuno opisanih svih fotografija
(ukoliko je zbirka bila izmijeSana ili neobratlena) podiieljene ili vraeene u
odgovarajuie serije (npr. sport na vrste sporta, portreti na muSke,Zenske i
djedie i sl.). Razvrstavanje ili vracanje u serije prvo je izvedeno u radunalnom
programu Open Office, a zatim na samom gradivu. ObiljeZavanje pojedine
fotografrje radeno je nakon njenog opisa na pripadaju6i omot, a na kraju kada
su fotografije opisane i razvrstane prema serijama brisana je privremena
signatura i pisana nova - trajna.
Poglavlje konteksta analitidkog inventara za fotografa, izratleno je
prema Medunarodnoj normi arhivistidkoga normiranoga zapisa za pravne
ifizidke osobe, te obitelji ISAAR(CPF), Sto znadi da se sastoji od rubrika:
naziv stvaratelja, vrijeme i mjesto rodenja ismrti, mjesta i kralevi boravka,
narodnosUdrZavljanstvo, zvanje/zanimanje i podrudje djelatnosti' odnosi/
veze, na6in preuzimanja.
Prema polaritetu u cjelokupnoi zbirci fotografrja DAOS-a nalazi se
najve6i broj negativa, zatim dijapozitiva, pozitiva inegativa na staklu. Negativi
idio dijapozitiva uglavnom se nalaze u obliku odrezaka koji se sastoje od 2
do 6 snimaka. Budu6i da nije preporudljivo razdvajanje odrezaka na snimke,
opisi su radeni za cijele odreske koji su uglavnom snimci iste tematike (npr.
14 Primjeri su uglavnom navedeni prema vrstama medija koje se nalaze u DAC)S-u-
Erika Zili6-Vinceti6
predmet snimljen sa razliditih strana). Tehnika je uglavnom crno-bijela, a
medij je u najvecem broju film.
2.2. euvanje i koristenje fotografija
Veliki dio fotografija iz zbirke,,Filmoteka" Osijek pravilno je odloZen u

pergaminske i papirne omotnice. Signature su pisane grafitnom olovkom na
omotnice jer su stare signature uglavnom bile na naljepnicama koje su tijekom
godina otpale s omotnica jer se ljepilo osuSilo. Neke su fotografije imale
signature na polealini (danas nije preporu6ljivo pisanje po fotogrifijama).
Za obradu negativa idijapozitiva u DAOS-u se koristi rasvjetna ploca i
odgovarajuda pove6ala radi lakseg pregleda sadr2aja snimaka. Ostali pribor
su pamudne rukavice, ravnalo, pinceta i kist za skidanje prasine.
Korisnici ne dobivaju originale na koristenje, ve6 trazenu fotografiju
skeniranu na CD.15
3. Dokumentarni film
,,Prikazuju6i u trenutku snimanja suvremene ljude

i dogadaje, protokom vremena (filmska grada)
postala je dio proilosti koju prikazuje, a samim
i
time vaZan izvor informacija o odredenom
prostoru, vrcmenu i ljudima.,,16
DrZavni arhiv u Osijeku posjeduje 114 dokumentarnih filmova 16

milimetarskog formata. ,Filmoteka" Osijek predala je Arhivu dokumentarne
filmove u ved spomenuta tri navratia. lako je filmska grada godinama uredno
duvana u spremi5tu, nije imala nikakvo obavijesno pomigalo. Na nekim
inetalnim kutijama bio je istaknut naziv fllma, a na veeini nije bilo nikakve
oznake. Stoga je pri traZenju bilo potrebno otvaranje metalnih kutija i
odmotavanje filma do podetne Spice kako bi se proditao naziv budu6i da
DAOS nema projektor za 16 mm fllmove.
Analitidki inventar s'11 elemenata opisa prilagodenih dokumentarnom
filmu, izraden je sredinom 2008. godine:
HR-DAOS-506 Zbi*a dokumentarnih fitmova,,Filmoteka..

Osijek - 114 filmova (57 negativa, 57 pozitiva)
Snimanje filmova, kao i rasvjetu, radili su: Vinko Milinkovi6, Marin pajic,
ls plrir-.t.ii"-e itaonice Drzavnog arhiva u osijeku i cjenik usluga Drzavnog arhiva u osijeku.
l6 Natasa Mataulid, Fo ndflmske grade u zbirci fotogrdrtja,
fbrlova i negativa Hnatskog poviernog
nuzeja, Zagreb 2004., stt. 13.
308
lskustvo obrade nekonvencionalnoga gradiva u Drzavnom arhivu u OsiJeku
Radoslav Madjarac, Branko Pek, Vojislav Devetak, Mirko KujundZi6, lgor

Risti6 i Krunoslav Jagorinac.lT Filmovi su uglavnom snimani na podruaju
Hrvatske, toinije u Osijeku, Zagrebu, Ernestinovu i Erdutu, ali i u Somboru
u Vojvodini (Republika Srbija) gdje je snimljen dogattaj pod nazivom ,,Susret
gradova Sombor - Subotica - Osijek" iz '1972. godine.
3.1. Obrada i srealivanje dokumentarnih filmova
Dokumentarni filmovi, kao ifotografrje, obraaleni su u skladu s Op6om

normom za opis arhivskoga gradiva ISAD(G) i uz pomod strudne literature.
(Prilog 4.)18 Elementi opisa koji su koriSteni za opis filma su sljedeei:
1. Signatura
npr. 23. (23. - signatura pozitiv filma, dok je negativ
oznaden istim brojem uz oznaku a - 23. a)
2. Naziv fllma
npr. Znanstveni skup DobriSa Cesarii
3. SadrZaj filma
npr. znanstveni skup povodom 75. godi5njice 2ivota i
50. godisnjice rada DobriSe Cesari6a
4. Vrijeme snimanja
npr. 15. - 18. studenoga 1977 . - nije preporudljivo
stavljati godine ukoliko nema konkretnih dokaza za
to - bolje ostaviti praznu rubriku ukoliko
je teSko procijeniti vrijeme nastanka
5. Mjesto snimanja
npr. Osijek ili ukoliko je strani grad onda navesti i
drZavu (Ljubljana, Republika Slovenija)
6. Format
npr. 8 mm, 16 mm, 35 mm itd.
7. Medij
npr. film (negativi ili pozitivi)
8. Tehnika
crno-bijela, u boji
9. Polaritet
negativ, pozitiv
10. Du2ina
npr. u metrima ili minutama
1 1. Snimatelj/rasvjeta/napomena
npr. naznaditi ukoliko je naznaden snimatelj i rasvjeta,

pozitiv filma i veza s nekim drugim fondom ili zbirkom
l7 Pajii, Maalarac i Devetak u nekim filmovima oznadeni su kao.i nimotelj, a u nekrmakao rasujeta.
l8 lz Zbirke dokumentamih filmova HR-DAOS-506.
Erika Zilie-Vincetic
Kao ikod fotograflja tekstualni dio analitidkog inventara sastoji se od
opisa zbirke (identifikacija, kontekst itd.)nakon kojeg slijedi analitidki inventar
u obliku tablice s vei spomenutih 11 elemenata opisa.
Dokumentarni filmovi opisani su prema zatedenom redu, a zatim su
nakon potpuno opisanih svih filmova slo2eni kronoloSkim slijedom nastanka.
Slaganje je prvo izvedeno u vec spomenutom radunalnom programu, a zatim
na samom gradivu. ObiljeZavanje filmova radeno je nakon njihovog opisa u
tablicu, na pripadaju6u metalnu kutiju, a nakon Sto su opisani i kronolo5ki
sloZeni brisana je privremena signatura i pisana nova - trajna.
Prema polaritetu jednak je broj i pozitiva i negativa (57). Svi filmovi istog
su '16 mm formata. (Prilog 5.)1s Tehnika je uglavnom crno-bijela, a samo su
tri filma u boji.
U rubrici ,,Napomena" naznadena je veza sa Zbikom foto i filmske
dokumentacije ,,Filmoteka" Osijek'?o s toenim brojem registratora u kojem se
nalazi promotivni materijal vezan uz dogadaj koji je snimljen (npr. pozivnice
zaizloZbe, plakati itd.). (Prilog 6.)21
3.2. e uvanje i koristenje filmova
Svi dokumentarni filmovi pravilno su odloZeni u metalne kutije.

Signature na kutijama pisane su grafitnom olovkom jer se ljepilo na kutuama,
na kojima su bile naljepnice s nazivom fllma, osu5ilo tako da su se skidale i
pri najmanjem dodiru. U nekoliko kutija nalazili su se imanji komadi papira
na kojima je pisao naziv filma.
Za obradu filma, buduci da Drzavni arhiv u Osijeku, nazalost, na
posjeduje 16 mm projektor, kori5tena je rasvjetna ploda i pove6alo radi
pregleda uvodne Spice filma na kojoj se nalaze informacije poput naziva
filma, ime i prezime snimatelja i sl. Ostali pribor su pamudne rukavice, pinceta
i kist za skidanje praSine.
Korisnici ne dobivaju originale na koriStenje nego u dogovoru s DAOS-
om presnimavanje filma na DVD organiziraju u nekoj drugoj instituciji.
ZakljuEak
Fotografije i filmovi kao arhivsko gradivo sadrZe jedinstvenu

dokumentarnu informaciju iako su desto unutar mnogih arhiva imale sekundarni
status. Porastom interesa za njih, kao povijesnom dokumentacijom, utvrdio
se nedostatak obavijesnih pomagala bez kojih je pretra2ivanje trajalo daleko
duZe. Fotografiji kao i filmu, dobri sustavi obrade daju priliku da zauzmu
svoje mjesto metlu izvorima informacija koje pridonose poznavanju nas
samih, naSe kulture i na5ega okru2enja.
U Dr2avnom arhivu u Osijeku analitidka obrada fotografija i filma
l9 Iz Zbirke dokumentamih filmova HR-DAOS-506.
20 HR-DAOS-964
2l Iz Zbirke foto i filmske dokumentacije ,,Filmoteka" Osijek HR-DAoS-964, reg. br 35.
310
lskustvo obrade nekonvencionalnoga gradiva u DrZavnom arhivu u Ostjeku
podinje se provoditi potkraj 2007. godine. Sve fotografije i filmovi nisu

imle istu vrijednost, stoga je bilo potrebno obratiti pozornost na sadrZajnu,
informativnu i istra2ivadku vrijednost, starost, kolidinu, oblik itd. Buduei da
je nadelo provenijencije i nadelo zbirke bilo temelj nastanka fotografskih i
filmskih cjelina, obradi se pristupalo oprezno kako ne bi doSlo do mijeSanja
fotografija ili filmova razliditih stvaratelja ili tematike ovisno o planu obrade.
Potreba za nadopunjavanjem zbirki drugim arhivskim gradivom u sludaju
filmskog gradiva DAOS-a izvr5ena je povezivanjem filmova i promotivnog
materlala iz dvije razlidite zbike kroz element opisa Napomene gdje je
upisana poveznica.
Novost priobradifotografija u DAOS-u definitivno je koriStenje elemenata
9pi!1loii su sastavni dio radunalnog programa za arhiviranje fotografija
SAPERION, a uz pomod kojeg su vrlo detaljno oprsani svi snimci. poiebria
pozornost pridavala se samom opisu tako da su pruzene vrijedne informacije
o svakom pojedinom snimku (detaljno je nabrojano 5to je sve vidljivo na
snimci). Uz pomoc radunala i pretraZivanja po kljudnoj rijed danas se vrlo
lako dolazi do trazenog nekonvencionalnoga gradiva. lzradeni analiticki
inventari u obliku tablica s 11 elemenata opisa pokazali su se jednostavnim
za koristenje i od strane korisnika gradiva.
Summary
Photos and movies as well as archives contain a unique documentary

information although they are often within many archives in a secondary
status. lncreasing interest in them as historical documents, was found in the
lack of flnding aids, without which the search would have lasted far longer.
Photography and film processing systems provide a good opportunity to take
their place among the information sources that contribute to the knowledge
of ourselves, our culture and our environment.
The National Archives in Osijek analytical processing of photographs
and films began to be implemented at the end of 2007. All photos and movies
did not have the same value, so it was necessary to pay attention to - the
content, informational and research value, age, quantity, shape, etc. Since
the principle of provenance and the principle of collection was the foundation
of creation and photographic film unit, treatment was approached carefully to
avoid stirring photographs or films of different artists and themes, depending
on the level of processing. The need to replenish collections in other archives
in the case of fllm material DAOS made connection with films and promotional
material from two different collectlons through the element describing Nofes
which listed the link.
Novelty in processing photos in DAOS in the definitive description
of the use of elements that are part of a computer program for archiving
photos SAPERION, and with whom they are very detailed description of ail
recordings. Special attention has been given to the description so that they
provided valuable information about each image (the above is a detail of
what is seen on tape). With the help of a computer and search by keyword
3ll
Erika Zilic-Vincetic
is now very easy to come up to the required unconventional materials. Made
an analytical inventory in the form of a table with 11 elements of description
have proved simple to use.
zE]
E]
F
d d u
o
J z z
v =o
:= o
:=
z !
I
3
o
t! E E
F O Q
ci
o
,o
-E -E
o
o
Ll
z ii ii
c
.E
q)
6-
o)
-o
,N
a.
XE
3tr
*=
o 5
'to L
0)
.2
o ol
t-Z
o) o
o
c Q< := :=
o o
;E a<
=bz
SE
t
=o
... .9 ,E etr
zz
til
=6crcn.
6 i;d
=!9X *3
1,
is SE iiE
,4
o=
Eo
Od ON
^z
=U
EI
L
a4 i: Y::
F NJ -=
N!
.E
->
I gii E)
fr gEE o
s
-h
Q Q
O9GED s* s s
t.E'E'E zoF .:o .:o
tiIT,Y6SEE {-
-o,
o
zd N
N
N
IL
A-
312
tr
l m
}
Prilog 2.
F ftrr
F
t
li
rl l,n
-f !
{
T
Prilog 3.
313
lri
u- z
i3. !gE,EEEflIEgE*E$st
z
,N
f E
F
E]
F
N
o
-]
v o
z 3
f-l
O
t- I
E
-z
a< o
:=
>z au
zz
r.l < I 6tr
;a
2
-] ! F.o
=
b
- *;.E cE
'N
&
6:riEE
i E;=i#
a E XP:
\ qoha
J ;g
.-o
r 6Q
N
:o
z NH
+
g,
o {+
(L
7d
9= 6
A-
314
tE
Prilog 5.
Prilog 6.
315
Saneta ADROVIC
STANJE SAEUVANOSTI I ARHIVISTIEKE SREDENOSTI

FONDOVA OBRAZOVANJA U ARHIVU TUZLANSKOGA
KANTONA
Abstrakt: U radu se govorio stanju saiuvanosti i arhivistiike sredenosfi

fondova obrazovanja koji su pohranjeni u Arhivu Tuzlanskoga kantona. Radi
se o 61 arhivskom fondu, ito iini oko 30% ukupnoga broja arhivskog fonda
Arhiva. Namjera ovog priloga je da se uka1e na sfuarno stanje ovih fondova,
koji se 6esto koriste za naudne i druge potrebe, kako bi se uoiile sve njihove
osobenosr, a Sfo bi se dalje moglo koristiti kao iskustvo u daljem radu.
Kljudne rijedii Arhiv Tuzlanskoga kantona, arhivski fond, obrazovanje,

osnovne ikole, srednje ikole, ujerske Skole, radniiki univerziteti,
samoupravne interesne zajednice, ostalo.
O arhivskom fondu Arhiva
Pregled stanja arhivskih fondova Arhiva Tuzlanskoga kantona je vise

puta sistematizirano publikovan. Prvi put je to bilo u okviru pregleda arhivskih
fondova i zbirki sa prostora Bosne i Hercegovine 19g1. godine.i Drugi put
je to bilo 1989. godine u Vodidu Arhiva objavljenom u povodu 35 godina
rada Arhiva.2 Tredi put je pregled fondova objavljen u publikaciji Regionalni
istor[ski arhiv Tuzla 1995. godine,3 a posljednji put u monografiji Arhiva iz
2005. godine.a lz tih publikacija je vidljivo kako je rastao arhivski fond na
demu se posebno intenzivno radilo od 1gg5. godine. prema podacima
iz monografije Arhiva, upotpunjenih podacima o preuzetim fondovima
obrazovanja u zadnjih pet godina (do 2010.), globalno uzevsi, stanje fondova
izgleda ovako5:
I Arhivski fondovi i zbirke u SFRJ, Bosna i Hercegovina,Beograd 1981.

2 Vodii Regionalnog isroriskog arhiva Tuzla 1954.- t 989., T:uzla 1989.
3 Azem KoZa\ Regionalni istoriski arhiv Tuzla 1954.- lgg4.,Tttzla lgg'.
4 Grupa autoft, Pedeset godino Arhiva u Tuzli 1954-2004.,Tu21a2005.( dalje pedeset goclina Arhiva)
5 Pedeset godina Arhiva, Zapisnici o primopredaji arhivskih fondova pohranjenih u Arhiru Tuzla.
316
Stanje saiuvanosti i arhivistiike sredenostifondova ...
KOLICINA GRADE
o
( o
Ukupan (! I E N
aB
o
oo CB
o o (!
broj '= I o0
o o
NATIV FONDA .! o-
Organr.yavne
)) )\5 '716 5052 ?? Rqs 49,16 ?OR l0
Pravosnde 4 l1 )tq
D.;.,.-,{. 50 1 )6) )9) Rn5 141 ) 0,64
DruStveno-
politidke
organizacije,
rlnritrrc i rrdnrieniq 1q 1q4 406 )1 10 114
VJerske
^fn^hi
?qni ia )(\) 46
7tî.L )l l0 1il1 to 9,)4 t6tR
Lrene l poroorcne
zhiilzp R I 557 14 )o 674
Obrazovanje,
narrLa knltrrra 6t ) 14) ?oq 4Rl R04 609 1) 1) )1'7
I IKI IPNO ?OR 5Rg5 )oR) 616 l 3554i 5s72 r 1rs4 )'744
Kako se vidi, arhivski fondovi iz oblasti obrazovanja, svrstani su u

rubrici ,,obrazovanje, nauka i kultura" kako je to i uobieajeno, iznose ukupno
61 fond Sto 6ini oko 30% ukupne kolicine grade pohranjene u Arhivu. Ovaj
broj je konstantno rastao, tako da je 1981 . godine bilo 7 fondova, zatim 1989.
godine 9 fondova, 1995. godine 30 fondova, a danas (2010.) taj broj iznosi
ukupno 61 arhivski fond. Broj fondova iz oblasti obrazovanja se od 1995.
godine znatno uvedao, Sto ukazuje da se tim fondovima i registraturama
posvetila znadajna palnja. Prema kategorizaciji registratura Arhiva, 11
registratura iz oblasti obrazovanja je svrstano u prvu kategoriju, Sto znadi
da je strueni nadzor nad njihovim radom permanentan, a Sto treba da nade
odraza u ukupnom stanju sredenosti i sa6uvanosti ovog arhivskog fonda.6
Stanje preuzetih fondova iz oblasti obrazovania
Kada se iz ukupnog arhivskog fondaArhiva izdvoje fondovi obrazovanja,

podijeljeni u tri grupe fondova (osnovne Skole, srednje Skole i ostalo), brojno
stanje izgleda ovako:
6 Arhiv Tuzlanskog kantona, dokument o kategorizaciji registratura i22009. godine.
317
Sanefa Adrovi1
Osnovne Skole
ADF-
i:
o
o
d I E N o
bo C)
'e ! b0
NAZIV FONDA o- 0)
Narodna osnovna Skola Kreka

lRgT -tq50 ) (\
uJevoJaeKa narodna osnovna
Skola u Tuzli 1908.-1935. i
) I O4r| _4r 14
Narodna osnovna Skola
Ljubade
tqaa -toa6
Prya osnovna Skola u 'l uzh
4 1 RR7 -l q4R )9
Narodna osnovna sl(ola
5 Kisef iak lg45 -lS4(r
Naroalna osnovna Skola
Bre5ke 1913.- I 920.,1936.-
6 lqsq lq44 -tq4? 5
rrva cueeaeka osnovna skola
1 Trrzla I QO( -1Ol ? 6
Rlmokatoheka osnovna Skola
I Rre(ke I RQR -l Q47 )6
Naroona osnovna skola
g I ienrrnine lQlO -lq4O )1
Druga narodna osnovna Skola
l0 Tnzlq lQ44 -1946 4
uruga dJeeaeka narodna
osnovna Skola Tuzla I 907.-
I O11 (\
KatollcKa osnovna sl(ola
1) l.)nniq Trrzlo lOnK -lOl1
tsnvama osnovna skola- sa
pravom javnosli- Zavod
Kraljice svete K.runice Tuzla
tql4 -lq4r 4
Srpska narodna osnovna Skola
1A l-)nnio Trrzla l OOl
NarOdna osnovna Skola
t5 Rrrlrinie lqAA -lqA\
usnovna skola Klseuak, luzla
t6 1947 -1917 6\ ).4 omota
usnovna sKola ueltc,ueltc
l7 1944 -1q61 7t
(Jsnovna Skola Hasan Kikic
IR Gradanica I RR6 -l S7R t)) ?4 5) 46 'l
8 svesaka
usnovna sKola Dzemal
ls l\narA4iA T"-la IO(a 1O?? t5
Osnovna Skola tsoljanici
)(l flranonino laO(, lO2a
NJemaeka privatna Skola
)1 n^niaT"-lo laa2 lOla 8
318
Sfanle saiuvanosti i arhivistiike sredenosti fondova ...
Pnvatna mJesovtta pueka skola
')) Bre(ke l94l -194? I
Posebnidka mjeSovita pudka
)1 (lrnla Flre(Lc lq4? - lq4S
lYemacKa sKola luzta l6yo.-
)4 I O1' )
Yrva orzaYna pucKa sKola u
)s Tvli 1Ql) -1Q47 I
Drzav na mJ esovlta pueKa
)6 ELnla ICiecliqlr I
DrZavna druga mjeSovita

)1 nrrilrc ELnlc Trrzlo I O4l -I O4') I
upca pucKa mJesovlm sKola
Kotar Gradanic a, Zv omik, l3 fotokopija
Tuzla, Opda srednja Skola Zbirnih
Gradadac i Sestara milosrdnica izvje5taja
)9. sv Mnka Rriko lQ4l -1Q41 ,.^-,,i}-l:^
I TKI IPNrI 4ls 7 )4 5) 46
Dakle, u 28 arhivskih fondova osnovnih Skola ima 415 knjiga (razredne

knjige, djelovodni protokoli, upisnice i dr.), te 7 kutija grade, 24 fascikle, 32
poveza i 46 registratora.
Srednje Skole
KOI ,I'INA GRAF)F

o
<n o ag
bo
! E N
o
Redni '= o t o0
()
NAZIV FONDA .:Y -d o-
utzavna reama glmnazua trz,a
-l q6R
'l
I I RqS 7R 67 7t
) Indrrctriiclrc ilrnlq Trrzlq I A16 -l O56 g0 )t

NiZa strudna doma6idka Skola Tuzla
? lq{l -lqsq q )
Uelteusl(a struena domacleka Slcola
4 Tvla 195) - 196) lo I
SrednJa poUopnvredna Skola'l uzla
5 1941 -1969 5 I
DrZavna niZa poljoprivredna Skola

5 Tlzla- Eliipliino lO16 -1O{'l t5
MJesovrta srednJa Skola luzla 1906.-
'7 I O7Q 45q
JU Upravna l DlrotennrcKa Skola
Tuzla
R l()6l _looe l5n )t 7) RS
rnvatna graoansKa sKola trgovaekog
smijera u Zavodu Kraljice svete
s Lnrnice Trrzla I Q4O -l Q4l I
319
Sanefa AdroviC
Kraljevska drZavna mje5ovita

to orar'tanqke (knla Trrzla lgiT -1S40
Drzavna opca nlza sreonJa sKola
ll Trtzlq 1947 -1944 I
DrZavna gratlanska Skola trgovadkog
1) -*i--^ 1".-l^ I o22 I 02? 4
DrLavna mje5ovita gratlanska Skola

l? Tnzlq 194) - 1Q47 )
lvrJesovlta graoansKa sKora
trgovadkog smjera Tuzla 1 930.-
t4 IOlr I
t5 l'ronvciLa llrnlc Trrzlq 19,?4 -lq)A t?

SrednJa medlcrnska Skola
t6 Trrzlal94T -1951 1)
tsehrambegova medresa I uzla
t7 tqrt -lq4R 5 4
Uerteusl(a Skola luzla l Uelteuskl
lR +-x^:-,,:1O/l lO?, 1n1 i5
uelteuska skola uueulna l9) I
IS I O71 \) 1R
?o p idiia rr l)nnini Trrzli I RQ? -l OO7 I
) Vocarska ikola Trrzla I
I IKI lPNO IR 1'70 )t 71 7) RS
Stanje arhivskih fondova srednjih Skola, njih 21. je znatno kompletnije.

U njima se nalazi 1.118 arhivskih knjiga, 170 kutija, 21 fascikla, 71 dokument,
72 poveza i 85 registratora grade.
Ostalo
KOI,ICINA GRADF,
E
Redni o
aB
.9 all -t N
o o
br. 'a o -Y oo
63
NATIV FONDA .!d o o o o

Srpska pravoslavna crkveno-Skolska
I nn(fina l)onia Trrzla I R74 -l RQ5 4 R04
Meduopstlnskr zavod za
osposobljavanje kadrova i
) organizaciirr rada Ttzla I 959 - | gR I 1)4 tl 1Rl
U alruzenJe samoupravnlh lnteresnlh
zajednica osnovnog obrazovanja i
rrqcnitqniq Trrzlq I 07? -l ORR )4 145 ?ot
sarRoup-ravna lnteresna zaJednlca
usmjerenog obrazovanja i vaspitanja
4 Trrzle 1957 -l Q9O ll 16 140- RI
Usnovna zaJednlca kulture luzla
5 'lo?, lool li (\g )7) s1 16
320
Stanje saduvanosti i arhivistiike sredenosfl fondova ...
Osnovna zajedntca fizidke kulture

6 I rrlzavac I q7q -1qR7 ) 5
Osnovna zajednica kulture Zvomik
7 la?? -tqqo a 14 4 )q 11
R I OeR 61 ?R 61 4
Kadnlekl unrverzrtet u luzll ly)J.-
s r ooo s) 63 )6,
to P arlniilzi rrnirrcrzifpf I rrlz 46\ 7) 6g

JU Arhrv'l uzlanskog kantona I 9)4.-
It 'rAnA 46 14 17)
NDH Ministarstvo nastave u
Zagrebt- Odjel za pudku nastavu
kotar Tuzla- Velika Zupa Usore i Soli
1) lqat -1qa.4 roq
I IKI IPNO 7RO 415 9ti 46) I OR? 11
Pod ostalo su svrstani svi fondovi iz obrazovanja koji ne spadaju u

osnovne isrednje Skole. Takvih fondova je 12, a u njima ima 780 knjiga,33
kutije, 435 fascikli, 913 dokumenata, 462 poveza, 1082 registratora te 73
sveznja.
lz gore navedenih tabela vidljivo je da ukupan broj fondova obrazovanja
iznosi 61, od toga su osnovne Skole 28 fondova, srednje Skole 21 fond, te
ostalo 12 fondova.
Stanje arhivisti6ke sredenosti i saduvanosti
Pregled stanja arhivistidke Sredenosti i saCuvanosti fondova, Stepena

Saeuvanosti arhivske grade u okviru Svakog fonda, te o starosti arhivske
grade ove vrste, donosimo u sljede6im tabelama:
Tabela 1. Osnovne Skole

)ranje StanJe
saduvanosti saduvanosti Starost
Stanie srerienosti f^-n4
!.i o
3
)l>o .n
L .o
C)
d
(.) o
o o
& o (! o- o
o. o oo
I I
9* o o C6 o D
F6 0) $ $
6 6c io io
(
!
\o 6,
troJ .o d)
0)
NAZIV FONDA r'l (! r-1 o ?T r-
Narodna osnovna skola
I Vel,o I RO7 -l A{n + + + + +
321
Saneta Adrovic
LrJevoJaeka narodna
osnovna Skola u Tuzli
) I go8 -l 935 i I q40 -4r + +
Ljubade
1 lq44 -tqa6 + + +
Prva osnovna Skola u
4 Trrzli 1RR7 -194R + + +
5 Kiseliak 1Q4\ -1q46 + +
Narodna osnovna skola
Bre5ke 1913.-1920.,
5 I Si5 -I g5q tq44 -1q41 + + +
rrva oJecacKa osnovna
1 (knla Trrzla l qn5 - I ql 1 + +
Rimokatolidka osnovna
I (knla Rre(ke I RqR - 'lO4? + + +
Naroona osnovna skola
g I ienrrninc lqln -lO4n + +
Druga narodna osnovna
t0 (kole Trrzla 1944 -lQ.AA + + +
Druga OJecaeka narodna
osnovna Skola Tuzla
tl I qn7 _1 0?/. + +
r.arollcKa osnovna skola
t) I)onie Trrzla lqO6 -lql1 + +
Hnvama osnovna skola- sa
pravom javnosti- Zavod
Kraljice svete Krunice
l1 Trrzla lOll lO11 + +
)rpsKa narodna osnovna
14 (kola Dnniq Trrzlq I OO) + +
Narodna dsnovna skola
l5 Brrkinie lS44 -1q4\ + +
JU U.S. rl.tseuaK ly4l
16 1q11 + +
usnovna skola uehc,cehc
17 lqaa -10A1 + + +
Usnovna Skola Hasan
Kiki6 Gradanica 1886.-
IR I q7R + + + +
usno\ra skola f)zemal
MandZii Tuzla 1958.-
lo 't011
+ +
Osnovna Skola Boljani6i
)o Graizniae 1Rq6- 1O1R + +
Njemaeka pnvatna Skola
Donja Tuzla
)t lRRl -lqlR + +
Pnvatna mleSovita pudka
)) (kola Rre(ke 19il -1q4') + +
roseDnrcKa mJesovlta
pudka Skola BreSke 1942.-
21 I 01< + +
NJemacKa sKola luzla
).4 lRq6-ts1? + +
Yrv a orzaYna pueka sl(ola
)5 rr Trrzli lQ4? -lO4? + +
322
StanT'e saduvanosti i arhivisti\ke sredenosti fondova ...
Dfzavna mJesovlB pucKa

Skola Kiseljak 1940.-
)(\ 1 0At + +
Drzavna druga mJesovlm
pudka Skola Tuzla 1941.-
)1 1011) +
Opca pueka mJesovtta
Skola Kotor Gradanica,
Zvomik, Tuzla, Opia
srednja Skola Gradadac
i Sestara milosrdnica sv.
)R \/inLo Etrilzn l04l -1O41 + +
I IKI IPNO I I )1 ) )(\ lt
lz naznaeenih podataka je vidljivo da je stanje sredenosti

fondova
osnovnog obrazovanja neadekvatno, ponajviSe zbog njihove fragmentarnosti
(Sto se vidi iz Tabele 1). Vecina fondova sadr2i gradu nastalu do 1945.
godine (17 fondova), osam fondova sadrZi gradu i do 1945. godine i od 1945.
godine, dok samo od 1945. godine gradu sadrZe svega dva fonda. Znali,
starost grade je bio vazan kriterij preuzimanja fondova.
Tabela 2. Srednje Skole

DUrnJe )tanJe
saduvanosti saduvanosti Starost
Qtania aredanncti fnnr{c
l.:
o
( J4
>o (!
o
.(,)
o
CB o
o
o (o o o
(! o
I a oo
(! o ri
I>o
F
9-
F6 q
(.)
o
>o
$ $
6E .o o\ o\
.B tro 6 (! .B .o
o
o o o
NAZIV FONDA r,1
L
r') (1 a 5
urzavna realna
gimnazija Tuzla
I rRsg-tg6R + + + + +
lndustrUska Skola
) Trrzla I Q?6 -'l Q56 + + + +
NrZa stnrcna
domadidka Skola
1 T"-la'l O(l - lO{O + + +
ucrteusKa strucna
doma6idka Skola
4 'r,,-t- lo<, _to(, + +
SreonJa
poljoprivredna Skola
5 Ttzlz 1941 -1969 + + + +
323
Saneta AdroviC
Drlzaynantza
poljoprivredna Skola
Tuzla- Bijeljina
(\ ts46-lqsr + +
MJesovlta srednJa
Skola Tuzla 1908.-
7 I O?e
+ +
JU Upravna I
birotehnidka Skola
Tuzla
R lq6t -lqqR + +
rnvatna gradanska
Skola trgovadkog
smijera u Zavodu
Kraljice svete
krunice Tuzla 1940.-
g I Oll
+
KraUevska drlzavna
mje5ovita grailanska
Skola Tuzla 1937.-
l0 I q40 +
Dfiavna opeanfia
srednja Skola Tuzla
ll 10,1? -10111 +
Drzavna graoansKa
Skola trgovadkog
smjera Tuzla 1933.-
t) I 01?
+
Drzavna mJesovlta
gratlanska Skola
l1 Ttzla 194) -1947 +
MJesovlta gradanska
Skola trgovadkog
smjera Tuzla 1930.-
1A lo?t +
rrgovacKa sKola
t5 Trtzlq 19,9,4 -19)6 +
sreonJa
medicinska Skola
l6 TrrzlalOl? 1O<l
EenramDegova
medresa Tuzla
l7 ts?t -1q4R + + + + +
uclteusKa sKola
Tuzla i Uditeljski
IR tedaievi lg4l -157) + + + +
UelteUska Skola
Bijeljina 1951.-
lq I O71 + + + +
RuZdUa u Donjoj
)o T,,?li lao.) ron" +
vocarsKa sKola
)1 Ttrzlc 'lQ\4 -1Q66 + +
IIKIIPNO I I 1 7 4 R lt lo
324
Stanje saiuvanosti i arhivistiike sredenosfl fondova ...
Podaci pokazuju da je slidno stanje sredenosti i saduvanosti i kod fondova

srednjih Skola.
Tabela 3. Ostalo
stanJe
saduvanosti Stanje saduvanosti Starost
Qt" ^t^- f^-,{. *-A^
i
c !
o
o
ro E \o
d
o o (! o
& o d c)
o
a a bo
t>o g 0) <n o >o ri
F o
.o
$ +
o\
6d CB
NAZIV trU (!
+o
CB !
!
o ()
(i r! r'l o o i-
Srpska pravoslavna
crkveno-Skolska
op5tina Donja Tuzla
I I R74 -t Rqs + + + +
MeduopstlnslQ zavod
za osposobljavanje
kadrova i organizaciju
radaTuzla 1959.-
) 10e1 + + +
uonrzenJe
samoupravnih
interesnih zajednica
osnovnog obrazovanja
i vaspitanja Tuzla
I g7i -l sRR + +
Damoupravna
interesna zajednica
usmjerenog
obrazovanja i
vaspitanja Tuzla
4 10r? loon + + +
usnovna zaJedrllca
kulture Tuzla 1972.-
s I OOI + + +
usnovna zaJeo1}rca
fizidke kulture
6 Lrrknvac lSTg -lgR7 + + +
usnovna zaJeonlca
kulture Zvomik1973.-
'7 r oon + + +
\.rsnovna zaJe(]I]rca
kulture i informisanja
R Dii-lii-4 r ()71 'r
oQQ
Radnidki univerzitet u
q Trrzli lQ(? -'l QQO + + +
32s
Sanefa Adrovi1
Radnidki univerzitet
lo + + +
JU Arhiv Tuzlanskog
ll kantona 1q54 -)OO4 + + +
NDH Mrnrstarstvo
nastave tZagrebv
Odjel za pudku
nastavu kotar Tuzla-
Velika Zupa Usore i
1) Snli l94l -1Q44 + +
.IKI
I IPNO I I '7 g ) q
Podaci iz ove tabele se zna6ajno razlikuju u odnosu na prethodne.

Svega su dva fonda iz perioda prije'1945. godine, dok 10 fondova sadrZi
gradu socijalistickoga perioda (od 19a5.). Stanje saduvanosti grade je takoder
ne5to bolje, dok je fizidko stanje grade (s obzirom da je novijeg nastanka)
znatno bolje.
Uzroci ovakvog stanja su raznovrsni. Prije svega u pitanju je
neadekvatan odnos registratura prema sopstvenoj arhivskoj gradi, sto je
u krajnjem rezultiralo njenim nestankom. Posebno je pitanje koliko je Arhiv
mogao i moze uticati na promjene ovog stanja, jer to zahtijeva veee strudne
i materijalne napore. osim toga, u veeini se i ne radi o arhivskom fondu ve6
samo o fragmentima fonda eemu bi vi5e odgovarao naziv arhivska zbirka.
To je takoder vazno strucno pitanje u procesu arhivistidkog sredivanja, tj.
oblikovanja grade odredenih registratura (imalaca grade), razumljivo, sve sa
aspekta primjene odgovarajucih arhivistidkih standarda.
Zakljudak
stanje saduvanosti arhivske grade preuzetih fondova iz oblasti

obrazovanja u Arhivu Tuzlanskoga kantona je nezadovoljavajuce. Niti
su fondovi cjeloviti (vec izrazito fragmentarni), niti je fizidko stanje grade
adekvatno.
Ni stanje arhivistidke sredenosti nije odgovarajude, mada su fondovi
dostupni za kori56enje za naudne i druge svrhe. Zbog fragmentarnosti
grade mali broj fondova ima inventare tj. pregled stanja grade. Razumljivim
i opravdanim se doima dinjenica da se vecina fondova odnosi na period do
1945. godine, bilo da je registratura tada prestala sa radom ili je nastavila rad,
Sto je ce56i sludaj. Arhiv je preuzimao gradu raznih asocijacija i zajednidkih
institucija iz oblasti obrazovanja nastalih u skladu sa Zakonom o udruZenom
radu iz 1976. godine, Sto je dobro.
Ukratko: stanju registraturne i arhivske grade iz oblasti obrazovanja
mora se posvetiti ve6a paZnja. Posebno bi bilo neophodno obnoviti neke
326
Stanje saiuvanosti i arhivistidke sredenosti fondova ...
arhivske fondove iz registraturne i arhivske grade ,,Zivih,, registratura,
Sto zahtijeva odgovarajuca arhivisti6ka istra2ivanja. Takoder bi se u
fazi obrazovanja arhivskog fonda trebalo vise pridrZavati odgovarajuiih
arhivistidkih standarda.
Summary
State of preservation of archival materials taken from the field of

education funds in the Archives of Canton is unsatisfactory. No funds are
complete (they are rather fragmentary) nor their physical condition is proper.
Neither the state of archival arrangement is not appropriate, alihough
funds are available for use for scientific and other purposes. Because of the
fragmentary structure of a small number of funds has inventories completed.
That seems reasonable and justified by the fact that the majority oi funds
covers the period up to 1945. whether the registry stopped woiking or it
continued to work, as is more often the case. Archives took over the notOlngs
of various associations and joint institutions in the fierd of education madeln
accordance with the joint paper in 1976. which is good.
ln short: the state of registry and archival materials in the field of
education must be given greater attention. We would be necessary to restore
some of the archival funds from current and archival materials
,,live,, registry,
which requires adequate archivar research. rt wourd arso be needed that at
the stage of archival fund formation there should be concrete following of
archival standards.
327
Almira ALIBASIc
JU Historijski arhiv Saraievo
ARHIVSKA TERMINOLOGIJA U BOSNI I HERCEGOVINI

VISEJEZIENI RJEENIK ARHIVSKE TERMINOLOGIJE
- ISKUSTVA NA IZRADI RJEENIKA U JESENSKOJ
ARHIVSKOJ SXOU U TRSTU 2007..2009.
Abstrakt: Standardizaciia arhivske dielatnosti ie aktuelna tematika

arhivske prakse, kako u Evropi, tako ikod nas, mada se mora ista,i da u
naioj zemlji ova problematika niie u dovolinoi mieri zastupliena Ovai rad
upravo se bavi problematikom standardizaciie arhivske dielatnosti, tainiie
silandardizacijom arhivske terminobg1e kao diiela standardizaciiskih procesa
u arhivskoj struci uopCe. Standardizirana arhivska terminologiia ieste iedan od
vainih predustova za funkcionalno obavlianie arhivske dielatnosti, a posebno
za uktjuiivanje u medunarodne arhivske tokove. Zato ie potrebno usvaiati
medunarodne standarde u ovoi obtasti, a isto tako i razviiati vlastite, koii se
onda mogu prilagodavati medunarodnim, odnosno, medunarodne standarde
nadogradivati vtastitim standardima. t) periodu od tri godine (2007'-2009')
sudjilovala sam na Jesenskoi arhivskoi Skoli u Trstu organiziranoi od strane
Medunarodnog instituta za arhivske znanosti Trst Maribor, i tom prilikom -
uiestvovala u izradi Vii;eieziinog rieinika arhivske terminologiie' U ovom
radu su, takoder, predstavliena iskustva iz ove Skole kada ie u pitaniu rad na
ovom rjeiniku.
Kljudne nleEi: Termin, arhivska terminologiia, standardizaciia, rieinik,

MedunZrodni iistitut za arhivske znanosti Trst-Maribor, Jesenska arhivska
ikola, ViSejeziini rieinik arhivske terminologiie.
Uvod
Terminologlja (lat. terminus, granica, meda, /ogos, rije6' govor) Je

umjetni govor, ikup umjetno stvorenih (strudnih) izraza (termina) nekog
naudnog-poOrudja.1 Terminologija ili nauka o izraZavaniu bavi se davanjem
naziva fiolmovima pojedinog strudnog podru6ja, rije6ima i sklopovima rije6i'
izu6avanjem tih riiedi, njihovo predstavl.lanje u rje6nicima, leksikonima i
r e-nir.
rruit no*r, 1i. Rieinik stranih rieii A -2, zaercb.200'1 str 1399 (Dalje: RJei'?i't)
328
Arhivska terminologija u Bosni i Hercegovinivi1ejeziini rjeinik ...
enciklopedijama. Pojedina rijed ili termin2 (izraz) trajno ili duZi period naziva
pojam u odredenoj struci ili naucitako da sa Sto manje sadrzaja pojasnjenja
odvaja nazive medusobno.3
u svakoj oblasti naudnog i strudnog djelovanja vrlo je vazno imati
razradenu iuredenu strudnu terminologiju, pa tako iu arhivskojstruci. Strudna
terminologija je bitna u obavljanju svakodnevnih zadataka u arhivskom
poslu, a njen nedostatak i neuredenost moze da prouzrokuje prilidnu zbrku i
nedosljednost. osim Sto je terminologija bitna sama po sebi za svako strudno
djelovanje, isto tako je jako vaZno imati standardiziranu strucnu terminologiju,
kako na nivou jedne drZave, isto tako i u Sirim okvirima. Standardizirana
i
terminologija znadi, ustvari, dogovorena usaglasena terminologija,
usagla5en sistem termina (izraza) koji ce se koristiti u odredenoj nauCnoj i
strudnoj oblasti, a takva standardizirana terminologija se onda objavljuje u
rjednicima namijenjenim u tu svrhu.
Kada je u pitanju arhivska terminologija i njeno standardiziranje u
medunarodnim okvirima, bilo je nekoliko pokusaja u tom pravcu. prvi uspjesno
realiziran projekat, zapodet na Drugom kongresu ICA-e (lnternational
-
council on Archives Medunarodno arhivsko vijece /MAV|) 1g53. godine
bilo je izdanje Leksikona arhivske terminologije (1g6a. godine). Uslijed datjeg
razvoja arhivske teorije i prakse, do5lo je do zastarijevanja ovog Leksikona.
Do izdavanja novog, modernijeg Rjecnika arhivske terminologle doslo je
1988. godine, a i ovaj, kao i prethodni, pripremio je poseban Komitet MAV-a,
a u njemu su bilizastupljenitermini na sest jezika, sa engleskim kao glavnim
jezikom.a
Zbog brojnih promjena koje su nastupile u arhivskoj struci, a posebno
zbog sve ve6eg preplitanja arhivske struke sa drugim naudnim disciplinama,
naroCito zbog upotrebe informacijskih tehnologija u struci, ukazalase potreba
za jos savremenijim rjednikom arhivske terminologije. Zbog toga je u okviru
MAV-a 2000. godine doslo do formiranja posebne radne grupe koja je poeela
rad na izradi novog strudnog rjednika. ova grupa je izradila nacrt istoga sa
oko 300 izraza na detirisluzbena jezika MAV-a (engleski, francuski, njemacki
i Spanjolski), alijos uvijek nije doslo do izdavanja ovog rjednika u stampanoj
formi. Pristupadno je samo njegovo izdanje u erektronskom obliku.s
sto se tice Bosne i Hercegovine, odnosno, Jugoslavije, izdat je samo
jedan Rjeinik arhivske terminologrle\ 1g72. godine. ovaj rjednik je izradila
2 Termin (lat. terminus, medaS, granica, linija, kraj)

- izrazkoji tadno oznadava nesto iz podrudja zna-
nosti ili umjetnosti, strudni izraz (terminus technicus), Rjednik, str. 1399.
3 Semlid-Rajh,zdenka: "Arhivska terminologija u teoriji i praksi,,, Arhivska prafua, br. g, Tvla,2o05.,
str. 190. (Dalje: Semlid-Rajh, Z.: "Arhivska terminologija u teoriji i praksi',).
4 KoLar, Azem; Balta, lvan: Pomotne historijske znanosti i arhivistika,Arhiv Tuzlanskoga kantona
Tuzla, DruStvo historidara Tuzla, Tuzla,2004., str. 160 (Dalje: pHZ i arhivistika).
5 Semlid-Rajh , Z.: "Arhivska terminologija u teoriji i praksi", str. 200.
6 Rieinik arhivske terminologije Jugoslavije (obradili i priredili: Mirko Androii, Ljubomir
Gerasimov,
329
Almira Alibaii6
posebna radna grupa imenovana od strane SDARJ-a (Savez dru1tava
arhivskih radnika Jugoslavije). Ova grupa je pri tome poslu radila konsultacije
sa svim arhivskim ustanovama i dru5tvima arhivskih radnika svih republika,
a ditav posao je trajao punih deset godina (od 1963. godine kada je grupa
imenovana, pa do objavljivanja Rjednika 1972. godine). U ovom rje6niku
navedeno je viSe od tri stotine termina paralelno na srpskom, hrvatskom,
slovenskom i makedonskom, uz adekvatne termine na engleskom,
francuskom, njemadkom, ruskom i talijanskom jeziku. Kako je redakcija
rjednika i navela u njegovom predgovoru, glavna vodilja u njegovoj pripremi
je bila, prvenstveno tadaSnja jugoslovenska arhivska praksa, odnosno
2el1a da on bude koristan prije svega, arhivskim djelatnicima. Zbog toga i
pri navodenju stranih termina, kako redakcija navodi, nije se puno ulazilo
u raspravu o konceptualnim razlikama arhivske teorije i prakse izmedu
pojedinih zemalja.T
Arhivska terminologija u Bosni i Hercegovini
Bosna i Hercegovina ne posjeduje sopstvene arhivisticke standarde, a

dodatni problem ovdje jeste i decentralizacija (u administrativnom smislu),
tako da svakinivo vlasti moZe da donosi propise za sebe, pa tako i u arhivskoj
djelatnosti (entiteti, kantoni).8
U Bosni i Hercegovini danas ne postoji ureden sistem kada je u pitanju
primjena arhivske terminologije u struci. BosanskohercegovaCka arhivska
djelatnost, takva kakva jeste danas, i ina6e ima problema sa uvodenjem
standardiziranih normi u svojoj djelatnosti, pa tako i sa primjenom
standardizirane arhivske terminologije, kao dijela standardizacijskih procesa
uop6e.
Na stanje arhivske djelatnosti u Bosni i Hercegovini umnogome su
utjecala ratna zbivanja, a danas kada se ona nalazi u tzv. tranzicijskom
periodu, stanje je i dalje prilidno problematicno, mada se nastoje poduzeti
adekvatni koraci na poboljSanju takve situacije. Bosna i Hercegovina kao
zemlla u tranziciji, u nastojanjima da uskladi svoje propise izakone sa onima
Evropske Unije i radi stupanja u porodicu evropskih zemalja, mora mnogo
toga uraditi i kada je u pitanju arhivska djelatnost i usagla5avanje propisa u
ovoj oblasti. Medutim, uslijed decentralizacije nivoa vlasti uveliko je oteZano
usaglaiavanje bilo kakvih propisa, pa tako i arhivskih, a takoder i njihovo
adekvatno sprovodenje. Medutim, ukoliko nam je ciljulazaku Evropsku Uniju
Olga Jadimovi(, Milo! Milo5evi6, Kre5imir Nemeth, lo\e Zontar), Zagreb, 1972. (Dalje: Rieinik ar-
hivs ke terminologij e).
7 Rjeinik arhivske terminologiie, Predgovor.
8 KoZar, Azem: "standardizacija arhivskog znanja" , Arhivska praksa, br.7 ,Tt21a,2004., str. 88 (Dalje:
A. KoZar,,,Standardizacija..").
330
Arhivska terminologija u Bosni i Hercegovini visejezieni rjeenik ...
idalji napredak i hvatanje koraka sa razvijenim zemljama Evrope isvijeta,

mora6emo se najozbiljnije pozabaviti i ovim pitanjima.
i
U Bosni Hercegovini je prije rata, kada je u pitanju arhivska
terminologija, bio u primjeni ve6 spomenuti Rjeinik arhivske terminologije
Jugoslavije. Jedinstvenih arhivskih standarda u samoj zemlji nije bilo sve do
pokusaja da se oni donesu 1991 . godine. Oni su tada, u stvari i doneseni kao
Standardi i normativiza arhivsku djelatnost Bosne i Hercegovinee, a usvojeni
su od strane Upravnog odbora Republidkog javnog tonda za kulturu.lo
Medutim, zbog brojnih manjkavosti, kako u samom procesu dono5enja,
tako iu njihovoj primjeni, ovi standardi nisu u stvarnosti nikada ni zaliv)el|
mada je njihova primjena i proiekcUa ruzvqa u budu6nosti bila ambiciozno
zamisljena.11 Danas su oni ve6 odavno prevazialeni, a Bosna i Hercegovina
i dalje nema sopstvene arhivske standarde, pa tako ni standardiziranu
arhivsku terminologiju na drZavnom nivou. Ovdje su na snazi razliditi arhivski
zakonski propisil2, odnosno, postoje zakoni u ovoj oblasti od drZavnog,
entitetskog pa do kantonalnog nivoa, a desto se dogada da onr nisu uopce
harmonizirani. U ovakvoj situaciji se postavlja pitanje: kako da se u BiH danas
govori o jedinstvenim arhivskim standardima, kao i jedinstvenoj arhivskoj
terminologiji kao dijelu tih standarda. Takvi ovdje ne postoje. Kada ne postoje
jednoobrazno usagla5eni standardi na drZavnom nivou problem je i uvoclenje
metlunarodnih standarda, jer se oni onda razli6ito tumade i primjenjuju.
U Bosni i Hercegovini danas, u upotrebi je arhivska terminologija od
prUe rata, kao idjelimidno terminologija preuzeta iz nekih medunarodnih
standarda. Zato ta terminologija inije sasvim primjerena, narodito kada se
posmatra u medunarodnim okvirima - tada dolazi d o izralaja naie zaostaja nje
u ovom pogledu. Znalno kaskamo s obzirom na cjelokupno stanje arhivske
struke u na5oj zemlji. Nemamo sopstvene standarde, a ni odgovarajuce
mehanizme za uvodenje medunarodnih. Drugi problem koji se javlja u
ovakvoj situaciji jeste taj da, zbog sporosti razvoja nase arhivske struke,
jednom kada podnemo sa uvodenjem standarda, imat iemo dosta problema
sa njihovim uskladivanjem sa medunarodnim ili sa prijevodom medunarodnih
standarda i termina. To je nesto na sta direktno utjede cjelokupno stanje
arhivske djelatnosti. Naime, strudni arhivski termini i standardi, odnosno
njihovi koncepti, iako u su5tini slidni, imaju dosta i razliditosti u zavisnosti
u kojem administrativnom sistemu iu kojoj zemlji se primjenjuju. U zadnjih
deset do petnaest godina arhivska struka je pretrpjela dosta promjena
u smislu vece saradnje sa srodnim disciplinama Sto je direktno utjecalo i
9 Vladimir Jerii. ,S/ardardi i nornativi zd arhivsku djelatfiost BiH, Sarajevo 1991.
l0 A. Kozar. ,,Standardizacija", str. 87.
1l RodinisAndrej, Medunarodni arhivistiCki opisni standardi. G/as nik orhiva i Arhi,istitko. udruie j,
Br'fl, XXXVII-XXXVlll/2002-2003, Sarajevo, 2007., str 51.
l2 Amira Sehovii. Diemila (.ekit, Zbirka arhir.tkih propiso Bosne i Heft.cgotine 1947.-2007, Arhiv
BiH, JU Historijski arhiv Sarajevo, Sarajevo, 2007.
331
Almira AlibaSi6
na promjene arhivskih upotrebnih termina i izraza. Naro6ito je to vidno u

odnosu sa informacijskim tehnologijama. DoSlo je do povedane primjene
istih u arhivskoj oblasti, a time i do preuzimanja brojnih strudnih izraza i iz ove
oblasti u arhivsku. Tako istoje isa dokumentalistikom idrugim oblastima koje
se bave dokumentima i arhivskom gradom, njihovom obradom i duvanjem.
Postavlla se pitanje nase uloge u svemu tome kada znamo u kakvom je
stanju arhivska djelatnost u na5oj zemlji. Problemi se javljaju ve6 pri samom
prevoclenju medunarodno usvojenih strudnih termina, jer mi jednostavno za
mnoge od njih nemamo adekvatnu zamjenu, jer ih prosto niti ne primjenjujemo.
Zbog toga je potrebno joS jednom naglasiti znadaj postojanja i uspostavljanja
doma6ih standarda itermina. Kada jednom imamo usaglaSene standarde
na drZavnom nivou, lak3e je raditi uskladivanje istih sa metlunarodnim. To bi
ujedno podstaklo bolji rad na razvoju doma6e arhivske djelatnosti. Odito je
da je to povezano i da jedno bez drugog ne ide, jerje danas na sceni stalno
djelovanje i usaglaSavanje u medunarodnim okvirima.
lskustva na izradi Vi5ejezienog rjeinika arhivske terminologiie u

Jesenskoj arhivskoj Skoli u Trstu
Medunarodni lnstitut za arhivske znanosti Trst-Maribor (The

lnternational lnstitute for Archival Science - /lAS) pod ovim nazivom djeluje
od 1992. godine, a proistekao je iz Centra za tehniike i struine probleme
arhlva osnovanog 1986. na inicijativu g. Petera Pavela Klasinca, tada5njeg
dieklora Pokrajinskog arhiva Maribor. U svom dlanstvu okupioje, prije svega,
zemlje balkansko-dunavske regije a sve sa ciljem zajednidkog unapreclenja
arhivske djelatnosti i razmjene iskustava. Danas, ovaj respektabilni lnstitut
se znatno prosirio sa svojim dlanstvom i ima u svom sastavu zemlje 6lanice:
Austrija, Bosna iHercegovina, Kanada, Kina, Hrvatska, ee5ka Republika,
Francuska, Njemadka, Velika Britanija, Madarska, lzrael, ltalija, Crna Gora,
Poljska, Slovadka Republika, Rusija, Srbija, Slovenija, Spanija, Ukrajina.l3
Jedna od aktivnosti lnstituta jeste i organiziranje Jesenske arhivske ikole
(Autumn Archival Schoo/) u Trstu. Prvi put ova Skola odrZanaje 2007. godine
uz ude5ie predstavnika iz 10 zemalja jugoistodne Evrope: Albanije, Bosne i
Hercegovine, Bugarske, Madarske, Hrvatske, Rumunije, Makedonije, Crne
Gore, Srbije i ltalije. U slijede6e dvije godine imali smo udesnike i iz jo5 nekih
zemalja (eeSka Republika, Slovadka, Kosovo, Sloven|a, Sultanat Oman). U
prvom ciklusu Jeserske Sko/e od2007.-2OO9. godine, svake godine je ina5a
zemlja imala svoje predstavnike, prve idruge godine po aetvero, a zadnje,
2009. godine islo je dvoje ljudi. lmala sam tu dast da budem prisutna sve tri
godine i na taj na6in zaokruZim jedan ciklus obuke, koji je bio mnogoshuko
znata)an za naSe strudno usavr5avanje. Jedan od razloga tome jeste
l3 httpJ/www.iias-trieste-maribor.eu/index.php?id=6&L:l (22.06.2010.)
332
Arhivska terminologia u Bosni i Hercegovini visejeziini rjeinik ...
svakako i udeSce u izradi rje6nika arhivske terminologije.
U okviru
predvidenih aktivnosti lnstituta u Trstu jeste i izrada
ViSejeziinog rjeinika arhivske terminologije (Multitinguat Dictionary of
Archival Terminology; dalje: Rje6nik), Sto se iini jako zanimljivim i koriinim
poduhvatom. U vremenu opce globalizacije i povezanog djelovanja u svim
oblastima, priredivanje jednog ovakvog rjednika predstavlja dobrodosao
potez. ldeja je dobro zamisljena, s ciljem da se napravi prvo kratki, a onda
svakako s daljim nadogradivanjem, opSirniji rjednik arhivske terminologue,
koji bi obuhvatio jezike svih zemarja okuprjenih oko Mecrunarodnog inst'ttita
za arhivske znanosti Trst-Maribor. To bi bio jo5 jedan doprinos boljoj saradnji
ovih zemalja u oblasti arhivskog djelovanja, a sve u vremenu kada je
neophodna medusobna razmjena informacija i zajedniako djelovanje, u cil]u
Sto bolje za5tite i oduvanja arhivskog blaga kao va2nog kulturno-historijskog
dobra svake zemlje. Naravno da standardizirana i usaglaSena terminoiogiji
moZe biti od jako vetike pomo6i i moZe doprinijeti uspje5nijem obavljJn]u
ovog zadatka, kako na op6em planu, isto tako i u obavljanju svakodnevnih
arhivskih poslova i zadataka.
Glavni cilj ovog Rjeinikaje da se poveZe svaki termin jedne zemlje s
odgovaraju6im terminom druge, odnosno, drugih zemalia, da se uspostave
unakrsne reference s jednog jezika na drugi, da se Sto bolje itadnije
identificiraju povezani koncepti arhivske terminologije.i4 Zamisljeno je da ia
nadogradnja bude kontinuiran proces koji 6e pratiti razvoj arhivske nauke i
jezidke promjene, a narodito upravljanje elektronskim podacima.
Sve to treba
da pomogne lakSoj razmjeni podataka, kako izmedu arhivskih strudnjaka
tako iarhivskih ustanova ikorisnika njihovih usluga. JoSjedna znadajka ovog
Rjeinika je da on nije ktasidni dvojezi6ni rjeenik iti onaj gdje su zaituptleri
samo najrasprostranjeniji i najvise upotrebljavani jezici, vec sadr2i povezine
termine na, u ovom momentu, osamnaest jezika.ls
Na prvoj godini Jesenske arhivske Sko/e rad na Rjeiniku je zapodet
kao vjeZba polaznika, gdje su imali zadatak da kratki rjednik sa najvise
upotrebljavanim arhivskim terminima, pripremljen od strane llAS_a, prevode
na svoje maternje jezike. Moderatori ovoj sesiji na prvoj godini Skole bili
su:
Antonio Monteduro, (Centrat European lnitiative CEt), dr. peter p Klasinc,
-
dr. Grazia Tatd, Trst; dr. DuSa Krnel-Umek, Kopar, Slovenija; Sveflana AdZi6,
pariz, Francuska. Rjeinik je svima
leograd, Srbija; dr. Karoly Kecskemeti,
dostavljen u..vidu tabelarnog prikaza gdje su dati termini na engleskom
jeziku redoslijedom alfabeta, sa paralelnim kolonama za svaku
zemllu gOle
je trebalo upisati odgovarajuce pruevode. Svakog dana
Skote raOili smo [o
nekoliko termina uz zajedni6ke diskusije oko istih i njihove usporedbe. Za
vrijeme trajanja skore nismo uspjeri uraditi prijevod svih pripremrjenih
termina,
l4 http://www.iias-rrieste-mariboreu/index.php?id:61&L: I (22.06.2010.)
l5 Isro.
JJJ
Almira Alibasi6
pa je svima stavljeno u zadatak da to urade naknadno idostave putem
elektronske poste. Posto su bili u pitanju jednostavniji termini, prevodenje
nije bilo tako tezak zadatak, ali su evidentirane odredene razlike u koncepciji
pojedinih termina od.iedne zemlje do druge. Recimo, za po.iedine pojmove
mi iz Bosne i Hercegovine nismo na5li adekvatne zamjene u na3em jeziku
(rije6 je o terminima Chronological file, Subiect file i Workflow management).
No, i pored toga zajednidki nd na Rieeniku bio je veoma edukativan za sve
polaznike, jedno novo iskustvo Zive komunikacije na ovom vrlo vaZnom polju
arhivske djelatnosti: razgovor o arhivskoj terminologiji.
Na drugo.j Jesenskoi arhivskoi ikoli (2008. godine) rad polaznika na
Rjeiniku je nastavlien. Ovaj put moderator je bio g. Antonio Monteduro' Od
ove godine Rjeinik ie ve6 bio dostupan na web stranici lnstituta, u online
verziji.'6 Te godine su polaznici podeli raditi na izradi definici,;a pojedinih
termina. Ustvari, ove godine je to vi5e bio probni rad da bi se vidjelo na koji
na6in to funkcionira. Termini koje smo definirali su: Archlves (Arhiv), Creator
(stvaralac), ttem (Arhivska iedinica), Appraisal (Vrednovanie), Current
records (Registraturna grada). Nakon uratlenih definicija usporedivali smo
ih da bi uvidjeli da li postoje razlike u razumijevanju pojedinih termina Kao
primjer moZe se navesti definicija termina Archlves-Arhiv Nakon usporedbe
definicija uoeeno je da postoje odredene konceptualne i metodoloske razlike
u razumijevanju ovog termina koje su posljedica razliditih arhivskih tradicija,
a koje su opet rezultat razliditosti kulturoloskih izakonskih okruZenja izmedu
ovih zemalja. Razlike su u smislu da se on negd.ie definira u konceptu
dokmenta/dokumentarne grade (Rumunija, ltalija), najvise se definira u
konceptu institucije (Makedonija, Srbija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina,
Hrvatska, Bugarska, ee5ka), a negdje je definiran kao zgrada (Slovenija'
Albanija). Na ovai nadin mogle su se uoditi odreclene kulturoloske sli.nosti
i razlike izmedu pojedinih zemalja, koje mogu biti putokazi za iznalaienie
zajednidkih koncepata.
Slijedece, 2009. godine na Jesensko./ arhivskoi Sko/l nastavljen je rad
na Rjeiniku, mada u manjem obimu sa polaznicima nego prethodnih godina'
te goOine smo samo radili probu unosa definicija termina u digitalni oblik U
vei-oblikovanom elektronskom urneku (tabelarni pregled), gdje su upisani
terminiinjihovedefinicijenaengleskomitalijanskom.leziku,predstavnici
svake zemlje trebali su da urade isto - upisati termin idefiniciju na svome
jeziku. PoSto je lo zadatak koji zahtijeva vise vremena, programski raspored
je da ce
Jesenske sko/e nije mogao da zadovol.ii u tom smislu. Dogovoreno
se svim polaznicima, elektronskim putem, naknadno proslijediti ovaj radni
materi.ial radi unosa definicila, Sto je i udinjeno. Kao predstavnica iz BiH'
dobila sam ovaj materijal. Po5to se radi o kompleksnijem zadatku, smatram
(23 06 2010 )
l6 http://www.iias{rieste-mariboreu/index.php?id=68&L=l
334
Arhivska terminologija u Bosni i Hercegovini vii;ejeziini rjeinik ...
da bi bilo najbolje da se u ovaj posao ukljudi viSe strudnih arhivskih radnika

radi njegove uspje5nije realizacije. Mogla bi se formirati jedna radna grupa
sastavljena od polaznika Jesenske arhivske Sko/e iz Bosne i Hercegovine, a
radi se o mlaalim arhivistima, koja bi zavrsila ovaj posao, a onda eventualno,
nakon provjere od strane neke stru6ne komisije u kojoj bi svakako trebao biti
zastupljen ijezidki strudnjak, mogla bi proslijeditidalje bosanskohercegovaaku
verzqu llAS - Rjeinika arhivske terminologije. Po mom sudu, to bi bio najbolji
nadin.
Zakljuiak
Pitanje arhivske terminologije, ili bolje standardizacije u arhivskoj

djelatnosti, pa tako i standardizirane arhivske terminologije, prije ili kasnije
do6i 6e na dnevni red iu Bosni r Hercegovini. Bosanskohercegova6ka
arhivska struka nije se bas puno bavila ovim pitanjem, Sto zbog objektivnih,
Sto zbog subjektivnih okolnosti. Radi brZeg i uspje5nijeg njenog napretka bilo
bi dobro da to sto prrje intenzivira. Opde je poznato da se arhivska djelatnost
Bosne i Hercegovine bori sa brojnim problemima, ali ne postoji drugi nadin
nego da se svi zajedno suooimo s njima iradimo na njihovom prevazilazenju.
U vremenu kada je na sceni ubrzani razvoj nauke na svim poljima, kada
informacijske tehnologije namedu nove moduse djelovanja i uvlade se u sve
oblasti i arhivska djelatnost mora i6i ukorak s vremenom.
Razvoj i standardiziranje arhivske terminologije na drZavnom nivou
je preduvjet za prihvatanje medunarodnih standarda. Samo usvajanje
mealunarodno usaglasene strudne terminologije je nemogu6e ako nije
popraceno adekvatnim stupnjem razvrjenosti arhivske struke na drzavnom
nivou. To se odnosi kako na razvoj arhivske teorije, tako isto iprakse,
odnosno, neophodan je i odgovarajuci infrastrukturni napredak, prije svega
na planu tehnidko-informacijske opremljenosti, jer mnostvo novih standarda,
pa i terminologije, direktno proizilazi kao rezultat utjecaja ovih tehnologija
na arhivsku djelatnost. Projekat ViSejeziinog rjeinika arhivske terminologije
od strane llAS-a, u kojem su udestvovali i bosanskohercegovadki arhivisti,
moZe posluZiti kao inicijalna kapisla. Ako niSta, da makar svi viSe razmiSljamo
o ovoj problematici.
Summary
For archival proffession, as for any other, it is important to have a

regulated professional terminology. Professional terminology is essential
in performing daily tasks in the archive activity, and its lack and disorder
can cause considerable confusion and inconsistency. ln addition to the
33s
Almira Aliba'i,
terminology, itself important for any professional activity, it is also very
important to have standardized technical terminology, both at the level of
a country and in a wider framework. Standardized terminology is, in fact,
agreed upon and harmonized terminology; a consistent system of terms
(phrases) to be used in specific scientific and professional fields, and such
standardized terminology is then published in the dictionaries intended for
that purpose.
ln international terms, the authority in the archival work is lnternational
Council on Archives which published two dictionaries with archival terminology
(years '1964 and '1988), and the latest available is an online dictionary of
archival terminology published 2000. This dictionary is not available in the
printed version.
Bosnia-Herzegovina does not have its own archival standards, and
therefore no governed system when it comes to the application of archival
terminology. There is an effective archival terminology since pre-war period,
with some additions from international standards. Because of this, it would be
necessary to coordinate the archival terminology at the national level, since
this way international norms in this field can easily be adopoted. lt is difficult,
considering the overall state of archival service in Bosnia and Herzegovina.
The lnternational lnstitute for Archival Science Trieste-Maribor, in the
framework of its work, organized Autumn Archival School in the period 2007-
2009, in which B&H representatives paticipated in addition to representatives
of many countries in Eastern Europe. Sludents who were attending this
School participated in the development of Multilingual dictionary of archival
terminology, which was conceived as a continuous process in which they
would constantly work on extension of The Dictionary on the principle of
interaction between interested countries. This Dictionary is available in the
online version on the website of the lnstitute (htto://www.iias{rieste-maribor.
eu/). Up to now, a number of technical terms in the language of eighteen
countries have been translated, and the process of drafting the deflnition of
these terms is in progress. Participation in the development of The Dictionary
for B&H can serve as an incentive for more active actions in this direction
and at the domestic level, especially because it is important factor for
active involvement in international developments when it comes to archival
profession.
336
Marko LANDEKA
DrZavni arhiv u Vukovaru
Arhivski sabirni centar u Vinkovcima
PUBLICIRANJE DOKUMENATA IZ 18. STOLJECA

NA NJEMAEXOUI JEZIKU
SaZetak: Autor obraduje problematiku priredivanja dokumenata 18.

stoljeca pisanih njema6kim jezikom i goticom. Dosada5nja pravila egdotike
latinskih dokumenata, prihvatljiva za publiciranje njemadkih tekstova, treba
prihvatiti i saduvati, a za ostala naci kvalitetna rje5enja. Rad nije gotova
norma, nego samo jedan prilog diskusiji o nadelima izdavanja dokumenata
iz 18. stoljeCa na njemadkom jeziku.
Kljudne rije6i: Egdotika, dokument, publiciranje, transliteriranje.
Uvodne naznake
U ovom radu bit 6e prikazani problemi s kojima se susrecu priredivaei

dokumenata iz 17. i 18. stoljeca pisanih njemadkim jezikom (i goticom).
Za hrvatske prilike posebno su zanimljivi dokumenti Vojne granice (kojih
i
je najmanje objavljeno), ali gradskih opcinskih zastupstava jer su
i
kancelarijski pisari bili iz razlicitih krajeva velike austrijske carevine, pa je
njihovo poznavanje njemadkog (pa tako i latinskog) jezika 6esto puta vrlo
upitno. Uredi vrhovne vlasti mogli su sebi osigurati kvalitetne pisare, dok
su vojnogranidarski lokalni uredi, napose potkraj 18. i u prvoj polovini 19.
stolje6a, najdeSce koristili lokalne pisare 6ije je poznavanje njemadkog jezika
u pravilu upitno.
Egdotikal je pomo6na povijesna znanost koja se bavi metodama
izdavanja povijesnih izvora. U zemljama bivSeg sovjetskog utjecaja uobidajio
se, i jo5 uvijek je uobidajen, naziv arheografija, dok ostale europske zemlje
koriste termin egdotika.2 Naziv arheografija potjede iz carske Rusije
kad je 1834. godine pri Ministarstvu narodnog prosvjecivanja osnovana
Arheografska komisija koja je tri godine kasnije izradila pravila o izdavanju
I 6[[r6rirpr: izdajem
2 Na internetu pod nazivom egdotika ne moZe se naii puno podataka (tek nesto na Spanjolskom
jeziku za zemlje JuZne Amerike), dok termin arheografija otvara informacije na ruskom, rumunjskom
ili poljskom jeziku. Na njemadkim intemetskim stranicama moZe se naii dosta literature, ali o samoj
temi nema podataka.
t) I
Marko Landeka
izvornoga gradiva do podetka 18. stoljeca. U Sovjetskom Savezu arheografua
se izdvojila iz diplomatike i arhivistike ipostala samostalna znanstvena
disciplina. Francuskijezik je zadrZao termin egdotika, a njemadkijezik koristi
i termin Edrtlonstechnik, ali viSe za izdavanje knjiZevnih djela. Egdotiku bi
ipak trebalo svrstati u pomoine povijesne znanosti, a ima puno zajednidkog,
prvenstveno s arhivistikom, a zatim kodikologijom, paleografijom,
kronologijom, leksikografijom, knjiZevnom povije3cu i sl.
Da bismo saznali ne5to viSe o egdotici, moramo se zabaviti, uvjetno
re6eno, arhivskom arheologijom, prelistati i pregledati stare arhivske dasopise
jer se u njima o ovoj temi moze na6i vise potrebnih podataka, sto opet
govori o tome da se arhivisti treba.lu, pa dak i moraju, baviti objavljivanjem
dokumenata, napose onih starije provenijencije.
Zadnjih desetlje6a pitanja egdotike, izuzmemo li rad akademskih
institucija zbog prakti6nih potreba studenata, jako su, da ne ka2emo potpuno,
zanemarena, a sada se vec postavljaju ipitanja izdavanja (novijih)dokumenata
19. pa i20. stoljeia. Svako vrijeme ima svoje karakteristike, Sto je vidljivo na
dokumentima, pa iskusan i dobar arhivist vei na prvi pogled moZe pribliZno
datirati neki dokument, odrediti njegovu provenijenciju i kancelariju u kojoj je
nastao (5to se, naravno, moZe koristiti samo u neformalnom kontaktu).
U Hrvatskoj je relativno malo pisano o egdotici, a i kad se pisalo,
pisalo se o pitanjima pripremanja dokumenata pisanih latinskim italijanskim
jezikom jer je publiciranje prvotnoga gradiva bilo u pravilu na ova dva jezika
(diplomatidko gradivo). Slobodno moZemo re6i da su pitanja iproblemi
tekstova pisanih latinskim ili talijanskim jezikom, Sto se tide egdotike, rijeSeni
na zadovoljavajuci nadin i da je do sada, napose u Hrvatskoj akademiji
znanosti i umjetnosti iHrvatskom drzavnom arhivu, izdana respektabilna
kolidina srednjovjekovnog arhivskoga gradiva (npr. Codex diplomaticus
Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae ili novija izdanja Hrvatskog drZavnog
arhiva u Zagrebu).
Neke posebnosti publiciranja dokumenata iz 18. stolje6a na njemaikom

jeziku
Posljednjih godina arhivsko se gradivo sve viSe publicira Sto pridonosi

zaStiti izvornoga gradiva, pribliZava ga istraZiva6ima i popularizira kod Sireg
ditateljstva. Svako istra2ivanje u arhivima, napose u onim udaljenim, povezano
je prvenstveno s kolidinom slobodnog vremena i materijalnim izdacima, a
njegovim publiciranjem smanjuju se troSkovi igradivo postaje pristupadnijim.
lako danaSnja tehnika omogucuje pristupadno, jeftino ikvalitetno snimanje
dokumenata, publiciranju i dalje treba dati prednost, jer je publicirano gradivo
sistematizirano, strudno pripremljeno, sadr2i cjelokupni strudni i kritidki aparat,
338
Publiciranje dokumenata iz 18. stoljeca na njemaikom jeziku
Sto mu daje visoku, zapravo najvi5u razinu, strudnog iznanstvenog statusa.

Publiciranjem arhivskoga gradiva, koje je unikatno i neponovljivo, ujedno
ga umnozavamo i ainimo pristupadnim u javnim iprivatnim knji2nicama,
a u sludaju nekog nasilnog unistenja unikata, ostaje trajan i vidan trag
dokumenta. Arhivski dokumenti, za razliku od starijih knjiZevnih rukopisnih
tekstova, u pravilu nemaju kopiju ine mogu se komparirati da bi se utvrdila
izvornost.
U Hrvatskoj je uobidajeno arhivsko gradivo publicirati na izvornom
jeziku, a skoro nikad ili vrlo rijetko u prijevodu, Sto npr. u Matlarskoj nije sludaj.
Ako se priredivad iodlu6i na prijevod, onda se dokumenti tiskaju paralelno
na izvornom jeziku i prijevodu, Sto u praksi znadi praviti dvije knjige (najveci
problem je financiranje takvih izdanja).3
O izdavanju dokumenata iz 18. stoljeia pisanih njemadkim jezikom (i
goticom, Sto je manje vaZno), do sada nije pisano, jer se, vjerojatno, smatralo
da se ovo pitanje mo2e podvesti pod dogovorene i pragmatidne egdotidke
i
parametre u izdavanja latinskih talijanskih tekstova. Neke postoje6e
norme su prihvatljive, ali se javljaju i neke specifi6nostr vezane uz njemadku
ortografiju, transkripciju i transltteraciju dokumenata, popratni kritieki aparat i
sl.
U hrvatskim arhivima i arhivima susjednih zemalja nalazi se velika
kolidina dokumenata iz 18. stolje6a pisanih njemadkim jezikom i njemadkim
gotidkim pismom (goticom), a vrlo vaZnih za istra2ivanje nacionalne ilokalne
povijesti. Kako je sve manje strudnjaka koji mogu ditati njemadku goticu,
poznaju specifidnu vojnu iupravnu terminologiju toga vremena i poznaju
njemadki jezik s kraja 17. i prve polovice 18. stoljeia, kad njemadki jezik jo5
nije standardiziran, name6e se sve vi5e potreba publiciranja takvoga gradiva.
Ve6 postoje neki opii principi izdavanja arhivskoga gradiva kojih se treba
dr2ati, jer su kvalitetni za sve vrste dokumenata ive6 su usli u izdavaoku
praksu arhivskoga gradiva. Radi se prvenstveno o redoslijedu popratnih
elemenata pripreme i izdavanja dokumenta: zaglavlje, legende, regest, sam
tekst, skra6enice, ortografija, interpunkcija, biljeske isl. Zatim, to je vaZno
naglasiti, izdavati se moZe samo ono gradivo koje je arhivistidki potpuno
i
sredeno dostupno istraZivadima jer su oni ponekad skeptidni prema
objavljenom i selekcioniranom gradivu. Ako se ne tiska gradivo iz neke
arhivske serije, nego tematski povezano ili gradivo iz razlililih fondova i
arhiva, treba se drzati kronoloskoga principa rasporeda gradiva.
Ortografske, morfolo5ke i sintaktiCke karakteristike dokumenata 1 g.
stoljeca (17. jos vise) mogu se pravdati nedovoljnom naobrazbom pisara, koji
su, vjerojatno, todno zapisivali sadrZaj rasprava, pa ih gramatidka i ortografski
pitanja nisu puno zanimata (kao ni one dije su rijedi zapisivali), ali isio tako
3 DrZavni arhiv u osijeku izdaoje do sada takvom metodologijom os am knjiga Kanonskih vizitacija
(ns ih t io nes cano nicae\.
339
Marko Landeka
treba re6i da u ve6ini europskih jezika, pa tako iu njemadkom, jo5 ine postoje
dvrste gramatidke iortografske norme. U jednom te istom dokumentu, u samo
nekoliko redaka, mogu se na6i ovakve nedosljednostij Latynischen Schullen,
detiri retka niZe u istom tekstu /aternrschen Schullen, joS nekoliko redaka
niie lagnischen Schulen, a potom Lateynischen Schullen, Sto nije osamljen
primjer. Na5ao se iovakav primjer pisanja njemaikih brojeva: Zwanzig Vier
Tausend Vier hundert Siebenzig neun Gulden. U njema6kom jeziku ovako
se brojevi ne pi5u (i ne izgovaraju) i ovako nepravilno pisanje zaista je vrlo,
vrlo rijetka pojava, ali ju je zbog toga vrijedno zabiljeziti (usput spomenimo:
vidljive su iostale nedosljednosti o kojima 6e biti rijedi u ovome tekstu, npr.
vecina je brojeva pisana velikim slovom, a dva nisu).
Kod dokumenata nastalih u 18. stolje6u grafrjske, gramatidke i
ortografske karakteristike i nedosljednosti, odnosno razlike, mogu se svesti
pod odredene zajednidke elemente oko kojih bi trebalo na6i suglasje prilikom
pripreme dokumenata za objavljivanja. Do sada je to, u pravilu, prepustano
priredivadima (arhivistima), a oni su u predgovorima objaSnjavali metodologiju
transkripci.je ili transliteracije, pa se moze nai6i na velike raznolikosti kod
istog izdavada, ovisno o tome tko ie prirealivao dokumente za tisak. Bilo je
prirectivada koji su u odnosu na izvornik vidljivo mijenjali strukturu njemadke
redenice prilagodujuci je danaSnjim sintaktidkim pravilima, Sto nije prihvatljivo.
U njemadkom jeziku imenice se uvijek pi5u velikim slovom, a ostale
vrste rijedi malim sto u dokumentima o kojima govorimo u pravilu nije
dosljedno provodeno, napose u prvoj polovici 18. stoljeca, pa se pridjevi
(ponekad iglagoli) pisu velikim slovom, a imenice malim: Ungansch umjesto
ungaisch, ili haus umjesto Haus. Vrlo 6esto je prvi dio rijedi (prefiks) pisan
malim slovom, a drugi dio velikim: oberDirector, verKaufen ili se i prvi i drugi
dio rije6i piSu velikim slovom: BauAml.
Premda se u transliteraciji dokumenata to ne vidi, moZe se spomenuti
da se u dokumentima pisanim goticom strane rUedi (latinske, francuske,
talijanske) u pravilu pi5u latinicom, a ako rijedi imaju njemadki zavr5etak
(gramatidki nastavak), on je pisan goticom (npr. subversirenden: subersi- je
pisano latinicom, -renden goticom; exquiiren'. exuirir- ie pisano latinicom,
-en goticom). U vojnogranidarskim zemlji5nim knjigama u istoj knjizi (prema
rukopisu se moZe vidjeti da je isti i pisar) prezime je desto pisano latinicom,
a ime goticom ili su prezime i ime pisani latinicom, a zanimanje goticom.
Bududi da njemacki jezik ne razlikuje zvu6ne i bezvudne suglasnike,
pisari su pisali grafeme prema tome kako su 6uli fonetsku razinu, pa imamo:
Pauer umjesto Bauer ili feusch umjesto deutsch, a nade se u istom tekstu i
ovakvih primjera Pebcherlandt, Pebcher Land, Beczerland ti. Baeka.
Velike su nedosljednosti kod pisanja glasovne skupine ei: seyn i seiin
umjesto seln; bey umjesto bei; aln umjesto ein; Maister umjesto Metsfer;
bereifs umjesto bereits. Kod pisanja nekih rijedi, napose u prvoj polovici 18.
340
Publicianje dokumenata iz 18. stolje'a na njemaekom jeziku
stoljeca vojnograni6arskim dokumentima, dodaje se slova b ili t: umb umjesto
u
um; Dhamb umjeslo Damm; Beambfen umjesto Beamten; undt umjesto und;
werdfen umjesto werden, a ima i ovakvih primjera: Dreyssigstambt.
Tekstovi su puni kratica koje, uz nesto vise vjestine, prakse i poznavanje
vojne iupravne terminologije nrje te5ko razrijesiti. Udvojeni suglasnici ikod
stranih i kod njemaekih rijedi obidno imaju oznadenu ligaturu, ali to nije uvijek
pravilo, pa imamo: suma umjesto summa; Comando (ili Cdo, Cmdo) umjesto
Commando; komen umjesto kommen.
Kod pisanja sloZenica rijedi su najde5ce razdvojene ili je spajano
po nekoliko rijedi u jednu, ponekad razdvojene crticom ili znakom
jednakosti: Cameral-Administrations-Raths, Contributions=euantum,
Grdniz=Einichtung.
Nedosljedno je pisano takozvano njemadko ostro s, a ponekad
se pise e umjesto a fi 6 @rwdhnen umjesto erwehnen). Takoder je 6esto
udvojeno pisanje samoglasnika isuglasnika gdje to ne treba, pa imamo:
Laage umjesto Lage; beede umjesto berde; alss umjesto a/s (zadnji grafem
s obidno je udvojen). lza dugog u vrlo desto stoji e: guet umjesto g ut; Aueber
umjesto Huber, thuef, umjesto fhuf.
Ako je tekst pisan po Sirini cijele stranice (ponekad je pisan samo na
desnoj strani, a lijeva je prazna), kraj retka obidno ima znak slidan nasem
rukom pisanom znaku za navodnike (") ili znaku jednakosti (=). Vrlo je desta
pojava da se posljednja rijed na stranici ponavlja na dnu stranice u desnom
kutu, a prenosi se ina sljedeioj stranici istavlja u gornji desni kut, a potom
u novom retku podinje nastavak teksta. Takav zavr5etak stranice nalazimo i
kod tiskanih knjiga u 18. iranijim stotjeeima, gdje se ponekad postjednja rije6
stavlja u donji desni kut stranice, i ponavlja se na sljedecoj stranici u gornjem
desnom kutu.
U sintaksi i strukturi re6enica nema odredenih pravila, a pisari se
nisu ni trudili da redenicu usustave ili pove2u u smislene isadrZajne cjeline.
Redenice su velike, upravo glomazne, a obidno je jedan odlomak ieksta
ujedno iredenica, Sto moZe biti icijela stranica ili viSe. Velidini redenice
pridonose umetnute redenice kojima se obja5njava smisao glavne redenice,
razna objasnjenja, tituliranja i sl. ponekad se koristi zatez u odvajanju
redenica, ali je to daleko od nekih sintaktidkih principa i standarda. Upiavb,
zbog ve6 spomenute nestandardiziranosti europskih gramatidkih normi,
nema dvrstih pravila o strukturi redenice.
Postoje zagovornice ideje da se pri transliteraciji Sto vjernije drZi
originala ida se ne prave nikakve intervencije u transliteririnom tefstu
losim
one koje se moraju izvrsiti zbog tehnickih razloga). Kod njemadkih tekstova
18. stoljeda (a i onih ranijih) ne bi se trebalo drZati strogo ovoga principa jer se
manjim interventnim adaptacijama ne remeti izvornost dokumenta, a tiskani
se tekst ne optereduje nepotrebnim barastom izvornika jer ti nepotrebni detarji
341
Marko Landeka
vidljiviji su kod tiskanih negoli kod pisanih tekstova. Historiografe najviSe
zanima sadrzaj dokumenta, a tek potom lingvistidke karakteristike, varijante
iostali detalji (Sto ne umanjuje potrebu za signiranjem iovih karakteristika).
Kod nas joS uvijek ima historiografa, napose stari.ie generacije, koji mogu
koristiti izvorne dokumente i koji poznaju njemadku goticu ijezik 18. (ili 17 )
stolje6a. Nade se takvih i meclu mladim strudnjacima, ali kako engleski jezik
polako potiskuje njemadki iz skola, bit 6e sve manje onih koji znaju njemadki,
a jo3 manje onih koji znaju ditati goticu i nositi se sa svim onim problemima
koji se javljaju u dokumentima 18. stoljeca.
U transliteraciji dokumenata iz 1 8. stolje6a pisanih njemadkim jezikom
treba po5tivati neke ortografske karakteristike izvornika jer poznavatelju
njema6kog jezika ona ne6e praviti teskoce, a pri tome postujemo nadelo
izvornosti, pribliZavamo istraZiva6ima duh i obidaje jednog vremena.
Kod pisanja velikih imalih slova treba po5tivati pravila modernog njemadkog
jezika: imenice pisati velikim slovom, ostale vrste rijeei malim jer ve6 u
dokumentima nastalim potkraj 18. stolje6a ta se pravila sve de56e po5tuju.
Medutim, kod rijedi gdje je prvi dio rijedi (prefiks) pisan malim slovom, a drugi
dio velikim (oberDirector) ili se i prvi i drugi dio rijedi pi5u velikim slovom
(BauAmt), rijedi treba, bez izuzeika, pisati prilagodeno pravilima moderne
njemadke ortografije (Oberdirector, Bauamt). Ova karakteristika u izvorniku
moZe se spomenuti u predgovoru ili kritiekom aparatu, ali ga ne treba pisati
u konadnoj redakciji teksta.
Pisanje glasovne skupine el ne bi trebalo ostavl.iati u izvornom obliku
kao npr. seyn umjesto seln ili beriiits umjesto berelts, aln umjesto e,n (ali ne
smeta ako ostane syen). lsto tako udvojene samoglasnike ili suglasnike' gdie
to nije pravilo suvremenog jezika, treba izostavljati (Laage umjesto Lage;
alss umjesto a/s). Njemdko tzv. ostro s treba pisati kao ss jer latinidna grafija
nema adekvatan znak za ta.i grafem.
Kod pisanja sloZenica (Cameral-Adminisfratlons-Rafhs,
Contributions=Quantum, Greniz=Einrichtung) treba primijeniti pravila
modernog njemadkog jezika i sloZenice pisati kao iednu ili dvi.ie rijedi, bez
spojnih crtica ili znaka .iednakosti, a ako je potrebno, treba pisati crticu, a
nikada znak jednakosti.
Sve vrste znakova na kraju retka (" ili =) treba izostavljati jer bi to ivizualno
bilo optereduju6e u tiskanom tekstu, a posljednju rrjed na stranici koja
se desto stavlja u poseban redak (ili kad se prenosi na podetak sljedece
stranice) nema potrebe posebno isticati. Ova se karakteristika izvornika
moze spomenuti u predgovoru prirealivada.
Neke elemente izvornika, koji su vise rijedak izuzetak negoli pravilo,
moZe se navesti, radi njihove, recimo egzotidnosti, uz napomenu u kritiakom
aparatu da tako stoji u izvorniku, kao Sto je npr. ve6 spomenuti primjer:
Zwanzig Vier Tausend Vier hundert Siebenzig neun Gulden.
342
Publiciranje dokumenata iz 18. stoljeca na njemaikom jeziku
Nedosljednosti u istom tekstu (kao iu ostatku teksta ili ostalim

dokumentima, koji se publiciraju u istoj ediciji) treba ujednaditi, a izmjene
oznaaiti u kritidkom aparatu, nW. Latynischen Schullen,lateinischen Schullen,
latllnischen Schulen, Lateynischen Schullen (teba: lateinische Schulen).
OStecene ili neditke dijelove teksta treba oznaditi u uglatoj zagradi s trr
todkice, a kad je u pitanju jedna rijed s onoliko to6kica koliko slova nedostaje.
Ako je ostecenje vece, to navesti u biljeSci u kritidkom aparatu.
Ne postoji dosljednost u koristenju interpunkcije, a ponekad ona unosi
zabunu ili nejasno6e Sto aemu pripada, npr. kod nabrajanja, spominjanja titula
i sl. Pravilno koristenje interpunkcija va2no je za todno razumijevanje teksta
i izbjegavanje dvosmislenosti. Pri transliteraciji teksta interpunkciju treba
koristiti u onoj mjeri koliko je ona potrebna za razumijevanle cjeline teksta
i pojedinih redenidnih cjelina. Njemadki jezik ima odredena (karakteristidna)
pravila pozicioniranja slo2enih glagolskih vremena u redenici (npr. particip na
kraju re6enice), Sto u dokumentima o kojima govorimo nije uvUek dosljedno
provo.leno, ali kod transliteracije tekstova ne treba mijenjati poziciju glagola
izvornika. lma sludajeva kad su pojedini priredivadi potpuno mijenjali
raspored rijedi u reaenici da bije prilagodili modernoj njemadkoj sintaksi, Sto
je neprihvatljivo.
Kod publiciranja dokumenata i starije i novije provenijencije ustalila su
se neka pravila koja ne treba mijenjati. pitanja konadne redakcije dokumenata
u pravilu su poznata priredivadima, pa ovdje moZemo kao mali podsjetnik
navesti samo osnovn6, bolje reci tehnidke, karakteristike pripremljene edicije:
. redni broj;
. mjesto idatum nastanka dokumenta;
. kratak i saZet regest dokumenta u kojem ne treba navoditi sadrZaj
dokumenta, nego samo glavne elemente, imena ili institucue;
. na kraju teksta spomenuti izvor (arhiv, fond, serija) isignaturu spisa
(mo2e bit od velike pomo6i istraZivadima).
Na podetku knjige priredivad treba dati popis i razrjeSenje kratica
(desto ista rijed ima vi5e kratica), a na kraju edicije trebalo bi tiskati kazalo
prezimena i imena, geografskih naziva, a poZeljno je i predmetno kazalo jer
to olaksava trazenje potrebnih podataka.
Ovaj je prilog jedno od rjeSenja priredivanja i izdavanja dokumenata
iz 18. stoljeCa pisanih njemadkim jezikom, a rezultat je viSegodisnjeg
bavljenja ovom problematikom i nije gotova norma koja se name6e, nego
samo jedan prilog diskusiji o naaelima izdavarya dokumenata iz 1g. stoljeca
na njema6kom jeziku.
343
Marko Landeka
Zakljudak
U ovom radu bit ce prikazani problemi s ko.jima se susreiu priredivadi

dokumenata iz '18. stoljeia pisanih njemadkim jezikom (i goticom). Za
hrvatske prilike posebno su zanimljivi dokumenti Vojne granice igradskih
sjednidkih zapisnika.
Egdotika je pomodna povijesna znanost koja se bavi metodama izdavanja
povijesnih izvora. U zemljama biv5eg sovjetskog utjecaja uobidajio se, ijos
uvijek je uobidajen, naziv arheograftja, dok ostale europske zemlje koriste
termin egdotika.
Problematika diplomatidkih spisa pisanih latinskim ili talijanskim
jezikom, sto se tide egdotike, rijesena su na zadovoljavajuci nadin ido sada
je izdana respektabilna kolidina srednjovjekovnog arhivskoga gradiva (npr.
Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae). O publiciranju
dokumenata pisanih njema6kim jezikom, napose onih iz'18. stolje6a, do sada
nije pisano, a budu6i da se sve vi3e izdaje takvih dokumenata, potrebno je
uvesti neke egdotidke principe da se ne dogodi nepotreban ,,nered" u ovome
poslu (a koji se vec dogada).
Postoje6a pravila egdotike latinskih (i talijanskih) dokumenata,
prihvatl.jiva za publiciranje njemadkih tekstova (regest, kratice, biljeSke
ortografrja), treba prihvatiti i saduvati, a za ostala pitanja (odabir izvora,
tehnidki problemi transliteriranja, metodologija uredivanja teksta), naCi
kvalitetna rjesenja.
Ovaj prilog je rezultat vi5egodi5njeg bavljenja ovom problematikom
i nije gotova norma koju treba prihvatiti, nego samo jedan prilog diskusiji o
nadelima izdavanja dokumenata iz 18. stoljeca na njema6kom ieziku.
Summary
This paper will show the problems faced by preparers of documents

from the 18. centuries of written German (and Gothic). For Croatiand, those
of special interest are the documents of the military district and municipial
public records.
Egdotic is a minor historical science that deals with methods of
publishing historical sources. ln the countries of former Soviet influence it is
customary and it is still common, name of Archaeology, while other countries
use the term egdotics.
P roblems with diplomatic documents written in Latin or ltalian, as far
as egdotic goes, are solved in a satisfactory manner and there are issued
respectable amounts of medieval archives (eg Codex diplomaticus Croatiae
Regni, et Dalmatiae Slavoniae). The publication of documents written in
German, especially those from the 18 century, has not yet been published, but
344
Publiciranje dokumenata iz 18. stoljeca na njemaikom ieziku
since it is increasingly issuing such documents, it is necessary to introduce
some egdotic principle to avoid unnecessary ,,clutter" in this business (which
is already happening).
Existing rules in Latin (and ltalian) documents are acceptable to the
publication of German texts (regest, abbreviations, notes, orthography), and
should be adopted and maintained, and for other matters (the selection of
sources, technical problems in transliteration, methodology editing) to find
quality solutions.
This article is the result of many years of dea ng with this issue and not
over the norm to be accepted, but only one contribution to the discussion on
the principles of issuing documents from the 18th century German language.
345
316
I
IZDRUGIH
ilsoprsa
Mag. Zdenka SEMLIC RAJH
Pokrajinski arhiv Maribor
PRINCIP PROVENIJENCIJE I KREIRANJE

Razkorak izmedu arhivske teorije i slovenske arhivske
praksel
Abstrakt: Godine 2009., slovenskoj arhivskoj teoriji i praksi upu1ena

je formalna nota znaiajnih inovacija koja se odnosi na popis arhivskoga
gradiva. Na temelju zajedniike odluke svih regionalnih arhiva predstavljen
je inventar kroz program arhiva scopeArchiv softvera. Na poietku inventara
i prijenosa registrirani su fondovi u novom programu, ali u praksi se pokazao
i
veliki jaz izmedu postoje6e teorije slovenske arhivske prakse, koji se
odnosi na pitanje stvaranja fonda na temelju naeela provenijencije i naiela
prvobitnog reda, koji iine temelj arhivske struke. Autor u radu predstavlja
neke praktiine primjere razlike izmedu arhivske teorije i postojeCe arhivske
prakse, te se osyrie na istrazivanje trenutne prakse i literature, nastojedi
prona'i razloge za primjenu postoje,e prakse u obrazovanju fondova i
negacija naCela provenijencije. U radu 6e biti rijeii o kriterijima na temelju
kojih bi bilo moguie stvoriti osnove uz primjenu arhivskih naiela.
Kljuine rijeii: A rhivistiiki principi, provenijencija, prvobitni red, arhivski

fond, popisivanje arhivske grade, arhivska teorija, arhivska praksa.
Uvod
Pitanje koncepta arhivskog fonda i njegovo kreiranje predstavlja teoriju

o arhivskoj gradi i od osnovne je vaznosti kod interpretacUe njegove prirode
i razumiJevanja, te kod Sirenja znanja o arhivskoj gracri, koju posjeduju
arhivske institucije. Ali, kao i svaka druga ideja, tako je i pitanje koncepta
arhivskog fonda doZivjelo mnoge promjene i revizije, uzrokovalo brojne
izazove, posebno kod njegove implementacije u arhivsku praksu, budu6i da je
pitanje koncepta arhivskog fonda usko povezano s principima provenijenci.je
i prvobitnog reda.
Suvremena razmisljanja o prirodi i rukovanju s arhivskim fondovima
uzimaju u obzir takoder promJene u procesu stvaranja arhivske grade,
promjene na podrudju informacijskih tehnologija, koje utje6u na formiranje
1 Radje objavljen u Zbornikubr.9. Tehniini in $ebi ski problemi klasiiega in elektronskga ahi-
ulranja, Maribor 2010, st. 125- 140 i po odobrenju izdavada i autora predstavljen je u ovom broju
tasopisa A r h iw kd pra l$ a.
348
Princip provenijencije ikreiranje -Razkorak izmedu arhivske teoriie i...
moderne arhivske grade, promjena u uvjetima skladisten.ia isl... Uprkos
svemu, koncept se jos uvijek temelji na dobro postavljenim osnovama.
Svrha ovog istra2ivanja ntje kritika dosadaSnjeg koncepta stvaranja
i
fondova poStivanja principa provenijencije u radu slovenskih arhiva,
nego pokusaj da se pokaZe razvoj i promjena, do kojih je doslo na temelju
usvajanja zajedniikog medunarodnog standarda za popisivanje arhivske
grade, stvaralaca, funkcija iinstitucija, koje posjeduju arhivsku gradu idrugih
op6ih dru5tvenih i tehnoloSkih promjena, koje su dovele do hitne potrebe
za promjenom u stvaranju teorijskih ishodista, ne samo po pitanju stvaranja
fondova, nego arhivske struke u Sloveniji u cjelini.'?
1. Princip provenijencije iprincip prvobitnog reda
Princip provenijencije vei od sredine 19. stol.ie6a, dini osnovu arhivske

teorije i prakse, ili bolje redeno, ojele arhivske struke. Prema ri.iedima
francuskog arhivista Michela Ducheina, jednog od vode6ih strudnjaka na
podrudju proudavan.ja principa proveni1encije i prvobitnog reda kao i pitanja
stvaranja fonda, ba5 ovi principi najjasnije razdvajaju arhiviste od bibliotekara
na jednoj, i profesionalne istraZivade i dokumentaliste na drugoj strani
(Duchein 1983., str. 64). Razvijen je na temelju vi5egodi5njeg metlunarodnog
iskustva, koje je dovelo do zakljudka, da se grada takozvanih izvornih tijela,
ukljuduju6i i kontekst iupravne postupke, koji se u njemu odraZavaju, najbolje
odrlava nepomijeSano, kao jedna cjelina. Tako su podeli kod sredivanja
gracte uzimati u obzir njen zajednidki izvor; gracla jednog stvaraoca sastojala
se od jedne samostalne .iedinice zvane fond.
ldeja je, svakako, na podetku doZivjela intenzivne kritike, ne samo
od strane nekih arhivista, nego uglavnom povjesnieara iostalih korisnika
arhivske grade. Oni jesu podrZavali princip provenijencije, ali se svi nisu
slagali s principom prvobitnog reda, misleei da takvo uretlenje sluZi iskljudivo
u administrativne svrhe, a ne u svrhe povijesnog istra2ivanja.
Korueni razvoja principa provenijencije, idu vi5e od dvije stotine godina
unazad. Prva ideja o tome pojavila se davne 1791., kada su u Danskoj prvi
put predlo2ili, da se kod sredivanja gratle Kraljevske komore uzmu u obzir
izvorni stvaraoci gracle.3 Slidne ideje pojavile su se 1812. u Napulju, ',l826. u
Nizozemskoj, ali iu nekim njemadkim drZavama. Kao prekretnica u uvodenju
principa provenijencue mogu se smatrati godine 1841. i 1881. Godine 1841.,
Natalis de Wailly uputama francuskog ministarstva unutarnjih poslova za
2 Na poaetku htjela bih da se zahvalim mom struanom kolegi dr Miroslavu Novaku, koji mi je u
jednoj od bezbrojnih rasprava koje smo vodili u vrijeme uvodenja novog programskog alat^ zapopi-
sivanje arhivske grade scopeArchiv i u vrijeme trazenja odgovarajuiih rjesenja za isksnute probleme,
dao poticaj za pripremu ovog priloga. Zahvala se ne odnosi samo na gorc redeno. nego i za mnogo
razmijenjenih ideja i saznanja, koja su bila implementirana kod pripreme ovog priloga
3 Cledaj: Lindvald 1932., str.243, Pohjola 1994., str.87.
349
Mag. Zdenka Semlil Rajh
izdle propis, da je potrebno da se neophodno saduvaju pojedina arhivska

izvorna tijela kao cjeline, a te cjeline moraju biti sredene po propisanoj
tematskoj shemi. Princip je nazvan Respect des Fonds. U pruskoj, razvili
su ideju malo dalje. Pravila za sredivanje grade u Tajnom drZavnom arhivu
u Berlinu iz godine 1881., odredivala su, da je potrebno arhivskim tijelima
sacuvati i strukturu, koju su ta tijela dobila vec za vrijeme poslovanja ureda.a
Princip provenijencije teoretskisu utemeljili 1898. godine nizozemskiarhivisti
samuel Muller, Johan A. Feith i Robeft Fruin u svom duvenom radu prirudnik
za sredivanje i popisivanje arhivske grade (Handleiding voor het Handleiding
Van orden en beschrijven Archieven), koji je ubrzo postao arhivska Biblija
te osnovni i temeljni rad na podrucju arhivske teorije. U svom radu autori
su naglasili, da je arhiv organska cjelina, zivi organizam, koji raste prema
odredenim pravilima, razvija se itransformira. Svaka arhiva ima svoju vlastitu
lidnost i originalnost, koje mora biti svjestan svaki arhivista, prije podetka
sredivanja (Manual, 2003., str. 19-20). Rad je ubrzo preveden na njemadki
(1905.), italijanski (1908.) ifrancuski (1910.) jezik.s Tako se moze 1g98.
godina smatrati kao godina opceg priznanja principa provenijencije, koji je
na medunarodnom kongresu arhivista u Bruxellesu 1910. godine usvojen
kao osnovni i temeljan princip sredivanja i popisivanja arhivske gracte.6
cak je u Austriji, Theodor von sicker, ve6 u 1g69. zagovarao koristenje
razvojne ideje kod arhivskih izvornih tijela, kako su na podetku nazivali
princip provenijencije. Ali, arhivi su u praksi tu inicijativu slijedili relativno
kasno, i dalje su koristili umjetne, racionarne sustave sredivanja, koji su
imali vec dugu tradiciju. U Kucnom, dvornom i drzavnom arhivu u Bedu,
princip provenijencije implementiran je tek neposredno prije prvog svjetskog
rata (1908.), kada je Akademija znanosti u svom Memorandumu istaknuli
vaZnost ovog principa (Zontar 2003., str. 7S).
Kod nas je na princip provenijencije prvi skrenuo pazryu Josip Mal u
svom radu znaeal i organizacija arhiva, objavljenom 1910. godine, u kojem
se navodi da je ,,vrhovno pravilo svakog sredivanja odrzavanje principa
provenijencije, odnosno da se moraju svi organski proizvedeni dijelovi
sa6uvati u toj organskoj vezi, odnosno, da je potrebno, da ih se vrati u
organsku cjelinu, ako je takva veza bila prekinuta: arhivska grada ukinutih
samostana ili starih ureda i rodbina je zajedniCka i ne smije se rastaviti, jer je
zajednicki izrasla i razvilala se" (Mal 2010., p.22).
4 Gledaj: Pohjola 1994., str. 88. Detaljnije o izvoru i razvoju principa provenijencije gledaj papritz
I 976., str. 9-1 4, Horsman I 994., str. 5 143, Zontar 2003., str. 7 3-79.
5 Godine 2003. The Society of American Archivists objavila je tre6e izdanje prirudnika Manual of
the Arrangement and Description of Archives, kojeg je na engleski preveo Arthur H. Leavitt. Izdanje
sadrZi i predgovor, kojeg su napisali Peter Horsman, Eric Ketelaar, Theo Thomassen in Majorie Rabe
Britt.
6 Gledaj Papitz 1976., str. l5-16.
350
Princip provenijencije i kreiranie -Razkorak izmedu arhivske teoriie i . . .
Princip provenijenciie op6enito se implementirao, ali je za njegovo

dosljedno uva2avanle trebalo 6ekati desetljecima. U mnogim sludajevima
princip se uva2avao iskljudivo za pisanu graalu, a ostala grada (povelje,
sluZbene i poslovne knjige, karte, itd..) i dalje se mije5ala (Zontar 2003.' str.
76).
Princip provenijenci.ie uvaZava se u arhivima Sirom svi.ieta i primjenl.liv
je kako za klasidnu tako i digitalnu gradu. Osim toga, takoder je postao
osnova za medunarodne profesionalne standarde za popisivanje arhivske
grade, stvaralaca, funkcija i institucUa, koje dr2e arhivsku gradu.
Unatod opcenitom uva2avanlu principa provenijencije, njegovo je
tumadenje i praktidna upotreba, posebno zbog jezidkih razlika, dovela do
znadajnih rasprava i razliditog shvaianja principa, posebno u odnosu
na tzv. unutarnju dimenziju. Kao Sto navodi Horsman, princip se razvio
na temelju razliditih administrativnih praksi - pruski arhivisti oslanjali su
se na svoj registraturni sustav, nizozemski se razvijao na temelju njihove
administrativne prakse, kao i francuski, engleski, danski, Svedski, i kona6no'
sjevernoameriiki arhivisti koji su arhivski sustav gradili na svom upravnom
sustavu. Osim razlika u upravnim sustavima, postoji jo5 cijela paleta drugih
razloga, koji su doveli do razli6itih tumadenja principa. lzbor principa
provenijencije vjerojatno ne mo2emo traZiti u dubokoj teorijskoj ideji, nego
je postao uspje5an, jer su arhivisti u njemu vidjeli jedini pravi i stvarni naain
za savladivanje velikih kolidina arhivske gratle razliditih provenijencija.
Prvi argument u korist principa ,,Respecf des Fonds', kojeg je dao u 1841.
godini de Wailly, podiava Horsmanovo miSljenje. ,,Sredivanje na osnovi
fonda", po,asnio je svojim kolegama, ,iedini je nadin da se odmah postigne
jedinstvena sredenost. To je jednostavna metoda, koja mo2e biti provedena
u praksi, jedino Sto trebamo napraviti jeste odrediti provenijenciju gratle."7
(Horsman 1994., str. 54).
Kao sto je ve6 spomenuto, vecina rasprava o pitan.iu tumadenja
principa odnosila se na sadrZaj samog principa, koji se u anglo-saksonskim
zemljama nazivao ,,The Principle of Provenance" i na francuskom govornom
podrudju ,,Respecf des Fonds".s e ini se da .je uglavnom prihvaieno da princip
sadrZava 2v. vanjsku dimenziju, gdje je potrebno gratlu iste provenijencije
pohraniti kao zajednidku cjelinu i ne moZe biti mje5avina materijala iz drugog
izvora. Velika razlika je odita u pitanju, da li treba prvobitni red promatrati kao
integralni dio principa provenijencrje, ili kao samostalan i nezavisan princip.
U svakom sludaju, potrebno je napomenuti da je originalni francuski
koncept ,,Respecf des Fonds" sadrZavao tako vanjsku i unutaraSnju dimenziju,
7 Gledaj: Desjardins 1890., str.30, Schellenberg 1956., str 172.

8 Za objasnjenje suStinske razlike izmedu pojedinih pojmova, potrebnoje upotrijebiti originalne
engleske, njematke i francuske izrazaje, koji se koriste na englesko, njemaiko i francusko govore6im
teritorijama, jer diferencije izmetlu pojedinih interpretacija proizlaze bas izjeziakih razlika.
351
iakoje Natalis de wailly naglasavao ugravnom vanjsku. No, ipak je ooraeao
paznju na unutarnju dimenziju (sredivanje) i prednosti koje ona donosi.
Michel Duchein zapisao je u svom radu Theoretical Principles and Practical
Problems of Respect des Fondss, da logika de waillyevog tumaeenja dovodi
do zakljueka, da je potrebno pored postivanja vanjske dimenzije fonda,
postivati i uzeti u obzir, takoder, unutarnji integritet, makar samo u teoriji.
Posto francuska administracija ne primjenjuje sustav odlaganja (tzv. registry
system), Francuzi ne postuju princip prvobitnog reda fonda (izvorne sheme)
kao sastavnog dijela principa provenijencije (pohjola 1994., str. g9).
oblik principa provenijencije, kojeg su razvili pruski nizozemski i
arhivisti krajem 19. stoljeca, sadrZi ivanjsku iunutarnju dimenziju. p.
Horsman, kao predstavnik nizozemske arhivske skole, zagovara tezu, da
je princip provenijencije jedini valeci princip arhivske teorije, koji pored
vanjske sadrZi i unutra5nju dimenziju, koja predstavlja prvobitni red i 6ini
zajedno s principom provenijencije nedjeljivu cjelinu.i0 Nizozemska arhivska
teorija, sve od podetka utemeljenja principa provenijencije u njega, ukljuduje
princip prvobitnog reda kao nedjeljivu cjelinu. Pored uvalavanja cjelovitosti
i integriteta fonda, potrebno je voditi brigu i o unutrasnjoj sredenosti, koja je
bila propisana od strane stvaralaca. To je viSe puta jasno zapisano u desio
spomenutom nizozemskom Prirudniku, gdje se u 16. sekciji navodi: ,,sustav
uredenja treba temeljiti na prvobitnom redu arhivskog fonda ...",,, ? sekcija
17 shodno tome, dodaje: ,,Kod sredivanja arhivskog fonda, potrebno je,
ukoliko je to mogu6e, uspostaviti sistem prvobitnog teda."12 Glavniargument,
medutim, pojavljuje se u sekciji 19 i glasi: ,,Kod sredivanja arhivskog fonda
interes povjesniCara i povijesnih istrazivanja samo je od sekundarnog
znaeaja"l3 (Horsman 1994., str. 53-54).
Razvitak u njemadkim drZavama isao je u sasvim drugom smjeru.
Danas je rezultat i teoretskih i praktidkih iskustava njemadkih arhivista taj, da
njemacka arhivska teorija i praksa ne uvazava princip prvobitnog reda fonda
kao sastavnog dijela principa provenijencije. po njihovom misljenjula radi
se o dva odvojena principa, dija je upotreba ogranidena mnogim pravilima.
eini se, da je njemadka definicija utjecala, takoder, na neke druge anglo-
9 Gledaj: Duchein 1983., str.75,77.
l0 Gledaj: Horsman 1994., str. 51.
I I >The system ofarrangement must be based on original organisation ofthe archival collection, whi-
ch in the main corresponds to the organisation of the administrative body that produced it<. Manual
2003., str. 52.
12 >ln te arrangement ofan archival collection, therefore, the original order should first ofall be
re-established as far as possible. Only thereafter can one judge whether, and to what extent, it is desi-
rable to deviate from that order<. Manual 2003., str. 59-60.
l3 >ln the arrangement ofan archival collection the interest ofhistorical research should receive only
secondary consideration<. Manual 2003., str. 65.
l4 Gledaj:Brenneke 1953., str. 6748,69,85-89, papritz 1976., str.57-5g, Menne-Haritz 1992., str.
26-28.52-53.
352
Princip provenijencije i kreiranje -Razkorak izmedu arhivske teorije i ...
saksonske zemlje, koje u principu provenijencije uzimaju u obzir samo

njegovu vanjsku dimenziju. To usmjerenje videno je, takoder, u sluZbenoj
definiciji principa provenijencije, koja je zapisana u Rjedniku Arhivske
terminologije, kojeg je 1984. objavilo Medunarodno Arhivsko Vijece.15 Taj
rjednik posebno definira princip prvobitnog reda16, koji se na njemadkom
jeziku naziva ,,Registraturprincip" (Pohjola 1994., str. 89).
Medutim, neke nedavne rasprave na ovu temu, posebno one koje
su se razvile u Kanadi, dovele su do zakljudka, da princip provenijencije
ukljuduje i uzima u obzir i vanjske i unutarnje dimenzije fonda. Prema T.
Cooku u fondu se prepliCu prirodna akumulacija grade i prvobitni red te
odrZavanje veze izmedu njih. To dovodido napetosti izmedu stvaranje grade
s jedne strane i prvobitnog reda s druge, drugim rijeeima - izmedu vanjske i
unutraSnje dimenzije, tzv. ,,respect des fonds", Sto kod arhivista 6esto dovodi
do konfuzije u identifikaciji i popisivanju fondova (Cook 1992., str. 36).
U Slovenskoj arh ivskoj teorij i nalazi mo defi niciju pri ncipa proven ijencije
u radu Arhivistika, kojeg su godine 1973. za objavu pripremili Sergij Vilfan
i JoZe lontar, a izdalo Arhivisticko udruZenje Slovenije. U njemu navode,
da princip provenijencije u Sirem smislu znaei, da kod sredivanja grade
treba po5tivati izvor cjeline i njen prvobitni red. U ovoj formulaciji, taj princip
sastoji se od dva elementa: izvorne cjeline i prvobitnog reda. Medu njima je
i stvarna vezaujednom smjeru: prvobitni red ne moZe se oduvati, ako se ne
odrZi izvorna cjelina. Medutim utjecaj u suprotnom smjeru nije nuZan: moZe
se, barem u teoriji, oduvati cjelina, a u njoj promijeniti prvobitni red. Osim
toga, pravilo o oeuvanju izvornih cjelina i pravilo o oduvanju prvobitnog reda
odnose se na razlieite probleme, iako ne mogu da se suprostavljaju jedan
drugome, i zbog toga moraju da se razlikuju. Zbog lakSeg razumijevanja,
potrebno je dakle, u principu provenijencije u Sirem smislu razlikovati oba
elementa i podijeliti ih na dva principa: princip provenijencije u uZem smislu i
princip prvobitnog reda (Vilfan , Zonlar 1973., str. 53).
Zontar u svom radu Arhivska nauka u 20. stolje6u, objavljenom u 2003.
godini, i dalje navodi, da princip provenijencije ne treba bezuvjetno smatrati
kao zahtjev za oduvanje prvobitnog reda, ali pod jednim uvjetom, da se ne
sruSe veze izmedu dokumenata (Zontar 2003., str. 76).
Definitivno, moZemo se sloZiti sa onim Sto je napisao Zontar, koji se
slaZe s Adolfom Brennekejem, da se ne bavimo sa Zivim bicima ili biljkama,
nego cijelo vrijeme s kreacijama dovjeka (Zontar 2003., str. 76), i Vilfanom,
l5 Principle ofProvenance: >The basic principle that records/archives ofthe same provenance must
not be intermingled with those of any other provenance; frequently reffered to as )respect des fonds<.
Also extended to include the registry principle<. Dictionary 1984., str. 130.
I 6 >Registry Principle: The principle that archives of a single provenance should retain the arrange-
ment established by the creating agency, institution or organisation in order to preserve existing relati-
uonship and reference numbers; sometimes implied in the principle of provenance and also called the
principle ofrespect oforiginal order<. Dictionary 1984., str. 144.
353
Mag. Zdenka Senli6 Rajh
koji navodi, da nije mogu6e zadr2ati prvobitni red ako ne saduvamo izvorne
cjeline.
Uzimajuci u obzir nova dostignuca, koja su rezultat dugogodisnjih
rasprava, po mom miSljenju nikako se ne moZemo sloZiti s time, da se moze
saduvati izvorna cjelina, a u njoj se promijeniti prvobitni red, te da je potrebno
razlikovati pravilo o oduvanji izvornih cjelina ipravilo o oduvanju prvobitnog
reda, kako navodi Vilfan, niti s dinjenicom, da princip provenijencije ne
smijemo shva6ati bezuvjetno kao zahtjev o oduvanju prvobitnog reda (ali pod
uvjetom da se ne sruSe veze izmedu dokumenata), kao Sto navodi Zontar.
einjenica je da ignoriranjem prvobitnog reda u bilo kojem sludaju krsimo
princip provenijencije, osim u sludaju kada smo u arhiv preuzeli gradu, koja
je kao rezultat nestrudnog rukovanja od strane stvaralaca ili drugih okolnosti,
u potpuno nesredenom stanju, koje ne omogu6ava ponovnu rekonstrukciju
prvobitnog reda. Treba napomenuti, da velika ve6ina grade, koju arhivisti
danas preuzimaju na 6uvanje, vec posjeduje svoje tadno odredeno ureClenje,
kojeg arhivista mora da postuje prilikom strudne obrade grade. Eti6ki kodeks,
koji je bio odobren i usvojen 1996. godine na Xll. Medunarodnom kongresu
arhiva u Pekingu, takoder navodi, da moraju arhivisti sa6uvati arhivsku gradu
u njezinom povijesnom, pravnom i administrativnom kontekstu, dime bi se
pridrZavali principa provenijencije i tako saduvali inapravili odite izvorne
veze izmedu dokumenta.lT
U biti to je jednostavan princip, kojije usko povezana sa praksom i koji
se pokazao dovoljno fleksibilan, bez obzia da li se radi o konvencionalnoj
ili elektronidkoj graali. Naravno, implementacija sustava postavlja ditav niz
pitanja, kao Sto su: zasto arhivisti trebaju uzimati u obzir prvobitni red i kakve
koristi to donosi korisnicima; zaSto arhivski principi trebaju nadjadati zahtjeve
povjesni6ara... Osnivadi principa imali su na umu posebno arhiviste, koji su
morali savladivati velike kolidine grade, te ih pripremati za korisnike. ViSe
od trideset godina poslije utemeljenja principa, Fruin je istaknuo njegove
prednosti za korisnike. Uredenje, koje se temelji na principu prvobitnog reda,
jeste objektivno i ne daje prednost bilo kom korisniku. Neki korisnici Zeljeli bi
kronolo5ko, abecedno ili tematsko uredenje. Ali, samo prvobitni red odraZava
nadin rada i poslovanja stvaralaca gracle. Stvaralac je 6uvao graclu u odnosu
na sustav poslovanja, a u isto vrijeme tako, da je graalu bilo mogude opet
pronaci, ako je to traZio poslovni proces. To pokazuje suptilan, ali osnovni
razvoj arhivskog razmisljanja. Prva namjera osnivada principa bila je
poboljsanje nadina sredivanja grade sa bzom i efikasnijom metodom. Druga
svrha, koja se pojavila istodobno s prvom, bila je pronalazenje uspjesne
metode za propitivanje saduvane grade. Danas, mnogo godina nakon
utemeljenja sustava, arhivisti su udinili korak dalje. Arhivski teoretidari sve
l7 Gledaj: Kopad 2003., stx.207 211.
354
Princip provenijenc|e i kreiranje -Razkorak izmedu arhivske teorije i ...
su vise svjesni vaznosti i vrijednosti konteksta. Arhivska grat a duguje svoje

postojanje i stvaranje upravnim procesima i procedurama. Bilo je ustrojeno
unutar odrealenog pravnog i drustvenog konteksta. lspravno tumadenje
mogude je samo na osnovu poznavanja tog konteksta, ali koje se moze
odrzati samo ako uvazavamo fond kao cjelovitu jedinicu sa specifianom
unutrasnjom strukturom. Dakle, treii razlog za uvodenje ipoStivanje principa
provenijencije koncentrira se prvenstveno na interpretaciju arhivske grade
i stoga mnogo vise je orijentiran prema korisnicima, nego prethodna dva. U
ovom razvoju jasno se vidi preusmjerenje pa2nje od arhivista na korisnike,
i gotovo je
paradoksalna dinjenica, da unutarnja dimenzija principa
provenijencUe, to jest princip prvobitnog reda, sluzi vanjskoj funkciji. I baS
prepoznavanje velike vaznost konteksta jeste ono,sto razlikuje arhivsku
profesiju od drugih srodnih informacrjskih profesija (Horsman 1994., str. 56-
57i.',4
2. Koncept arhivskog fonda
Nakon Sto smo teoretski osvjetlili vaZnost principa provenijencije i

prvobitnog reda, mozemo se pitati o tome, kako primijeniti princip prvobitnog
reda u praksi. Arhivisti tradicionalno nastoje osigurati vanjski i unutarnji
integritet arhivske gracle i ubrzati njegovu upotrebu pomo6u sredivanja i
popisivanja grade, koju duvaju. Rjednik arhivske terminologije, kojeg je
objavio MAVIe definira sredivanje u prvom redu kao intelektualni proces u
okviru fizidke organizaciji grade, a u drugom kao dodatne fizidke procese
(numeriranje, pomak grade u kutue, odlaganje kutija na arhivske police), koji
dopunjuju spomenuti intelektualni proces.20 Nivoe srealivanja vee je 1964.
godine speciflcirao Oliver W. Holms i oni su preuzeti u sluZbenu definiciju,
koja se moze naci u gore spomenutom rjedniku.
Sreclivanje gratle, kao Sto je jasno iz definicije, obuhvaca veci broj
razliditih procesa, metlu kojima mo2emo kao najvaZnije istaknuti kreiranje
fonda, diju osnovu predstavlja prije spomenuti princip provenijencije. Sam
nastanak graale jos ne definira fond. Va2ne dinjenice koje kod toga treba
uzeti u obzir su uglavnom administrativni kontekst unutar kojeg se grada
l8 Gledaj: Bearman, Lytle 1985. in Cook 1992., Duranti 1991., str. 8.
l9 MAV Medunarodno Arhivsko Vijede = ICA Intemational Council on Archives.
20 )L The intellectual operations involved in the organisation of records/archives based upon the
principle ofprovenance and the registry principle, reflecting the administrative structure and./or com-
petence or lunction ofthe originating agency. lfthis is impossible, than an organisation based upon
other criteria adapted to the physical type or form or content ofthe documents, such as an alphabeti-
cal, chronological, geographical or subject order may be used. Arrangement may be caried out at all
or nay ofthe following levels; repository record,/archive group, sub-group, class or serres, item or
document. 2. The physical operations complementary to above such as numbering, boxing and shelv-
ing<. Dictionary 191i4., str. 26.
355
formirala, narav samih funkcija, koje su uzrokovale nastanak graere i nadzor

nad sustavom auvanja graale.
Teskoie kod pitanja kreiranja fonda pojavljuju se prije svega u vezi s
pitanjem, ko se moZe podrazumijevati kao stvaralac arhivske grade. Oko
toga postavljaju se pitanja kao sto su: da li arhivski fond nekog poduzeia
ukljuduje i zapise, koji su nastali u njegovoj filijali u inostranstvu; da li je
neko ministarstvo stvaralac toliko razliditih fondova; koliko ima direkcija u
svom sastavu ili se radi samo o jednom fondu i da li je gratla neke ispostave
fond ili samo sastavni dio fonda institucije, 6iji dio predstavlja. Radi se o
pitanjima, s kojima se arhivisti desto susre6u pri svom radu i koji uzrokuJu
najviSe problema.
Arhivski teoretidari na delu s Michel Ducheinom, vrlo su brzo shvatili,
da je najdeSdi osnovni problem koji se pojavljuje identifikacija stvaralaca, pa
su tako nastojali definirati kriterije koji bi arhivistima pomogli u rjesavanju
takvih problema kad se radi o formiranju fonda. Tako su se kod stvaralaca
koncentrirali prije svega na institucije, a ne pojedince, jer se ve6ina problema
u vezi formiranja fonda pojavljivala u onim sludajevima gdje se radilo o
slozenim korporativnim tijelima. Duchein u svom dlanku Practical Problems of
Respect des fonds in Archival Science, kojije prvi put objavljen 1977. godine
u Francuskoj, a zatim u 1983. godini na engleskom jeziku, je postavio nove
definicije i razvio pravila za praktidnu upotrebu. Definirao je pet praktiakih
kriterija, na osnovu kojih je mogu6e odrediti stvaraoca arhivske gracle, bio
korporativno tijelo ili pojedinac:
'1 . Pravni identitet: stvaratelj mora djelovati na temeliu valjanog pravnog

dokumenta.
2. Zvanidno ovlastenje: stvaratelj mora imati jasno, stabilno i stvarno
ovla5tenje, koje se mora temeljiti na jasnim pravnim temeljima.
3. Precizno deflnirana hijerarhijska pozicija: poloZaj stvaratelja u
upravnoj hijerarhiji mora biti jasno deflnirano u ustanovnom aktu, ali
takoaler, mora biti jasno odretlen odnos prema drugim razinama u
hijerarhiji.
4. Visok stupanj autonomije: stvaratelj mora imati osoblje koje je u stanju
primjenjivati vlastite odluke i rukovoditi svojim vlastitim poslovanjem.
5. Organizacijska struktura: stvaratelj mora imati jasno definiranu i
dokumentiranu vlastitu organizacionu strukturu.
Kao dopuna Duche,inovim pet kriterija je Sesti, koga je dodao australski

arhivist Peter J. Scott. Sesti kriterij, na osnovu kojeg je moguce definirati
stvaratelja, jeste:21
6. Autonomni sustav stvaranja, pohrane i kontrole vlastitih arhivskih

zapisa odnosno u sludaju, da se radi o ispostavi, odboru ili vije6u,
vlastiti djelovodni protokol i odvojeno odlaganje spisovne gracle.z2
2l Gledaj: Scott 1980., str.48.
22 Gledaj: Duranti2000., str. 77-78.
356
Kriteriji, koje je definirao Duchein u osnovi su bili namijenjeni za

korporativna tijela, medutim o kriterijima za formiranje fondova nekorporativnih
i individualnih stvaratelja u arhivskoj teoriji nije se raspravljalo po5to je vrijedilo
uvjerenje da o tome uop5te nije potrebno raspravljati. Kod privatnih fondova,
posebice obitelji, dakle fondova koji su nastali na temelju djelovanja nekoliko
razliaitih stvaratelja, pitanje stvaralaca grade je nejasno. Na tom bi podrudju
trebalo definirati eksplicitnue kriterije za formiranje ovakvog fonda. Potpuno
je jasno, da se odredeni kriteriji koji se primjenjuju za korporativna tijela
ne mogu koristiti za fondove privatne provenuencije, no op6i su kriteriji za
stvaranje fonda relevantni za fondove korporativnih tijela, kao i one privatne
provenijencije.
Kriterui, koje je definirao Duchein, koncept fonda napravili su opSte
prepoznatljivim, iako je Duchein smatrao koncept fonda kao strukturu, u
kojoj igra odludujucu ulogu fizidka uretlenost gracle. ldeja fonda kao teorijske
strukture, odnosno apstraktnog koncepta, kao Sto ga naziva Debra Barr, ili
intelektualne strukture, kao sto ga naziva Terry Cook, razvila se tek u ranim
devedesetima pro5log stoljeca i dobila je na vaZnosti tek sa podetkom
primjene opStih metlunarodnih standarda za popisivanje arhivske grade.23
Uglavnom, svi problemi, koji se pojavljuju u vezi pitanja formiranja
fonda, izlaze iz tretiranja fonda kao fizidke strukture, a ne kao konceptualnog
principa. To prije svega odraiava,,tutorski" usmjereno proSlosti struke, ali ne
njezine bududnosti oruentirane prema sakupljanju znanja. To odrazava prije
svega vezu izmedu konceptualnog popisivanja i fizidkog sredivanja. Michel
Duchein, na primjer definira fond kao udruZivanje ,,razli6itih vrsta dokumenata,
koje je stvorilo jedno upravno tijelo ili osoba", dok se definicija kanadske
radne grupe za izradu popisnih normi2a odnose na ,,cjelinu graale, bez obzira
na oblik ili medijum, koja je bila organski stvorena ili sakupljena za vrijeme
izvodenja djelatnosti ifunkcija pojedinih osoba, familija ili korporativnih tjela."
Cuvanje graare moZe se povjeritijednom uredu ili pojedincu, medutim, gradu
je moglo skupiti ili stvoriti nekoliko uzastopnih prethodnika (nasljednika),
odnosno stvorena je u isto vrijeme, ali ju je stvorio niz legitimnih stvaratelja
(Cook '1992., str. 64-65).
3. Slovenska praksa kreiranja fonda
Kao rezultat razvoja postavljena je, kakojevec navedeno, nova definicija

fonda, koja je postala sastavni dio opce mealunarodne norme za popisivanje
arhivske grade ISAD(g)2,25 koji je postao, zajedno s drugim prihvadenim
23 Gledaj: Ban 1987., str. 165-169, Cook 1992., str.64 74, Cook 1993., str 32-33.
24 aitaj: The Working Group on Archival Descriptive Standards.
25 Svi zapisi, bez obzira na oblik ili medijum, koji su bili stvoreni i/ili sakupljeni i koristili su se za
vrijeme izvodenja djelatnosti pojedinih osoba, familija ili korporativnih rjela za vrijeme njihovog
djelovanja. General Intemational StandardArchival Description, Second edition,2000.
357
profesionalnim standardima (ISAAR CPF2, ISDF ISDIAH) osnova za i
strudnu obradu arhivske grade u Sloveniji. To idefinicua stvaratelja, pokazali
su prilikom podetka popisivanja arhivske grade u uzajamnoj bazi podataka
SIRA_net pomo6u programskog alata scopeArchiv, na mnoge nedosljednosti
u stvaranju fondova. One su se u slovenskoj arhivskoj praksi pojavljivale vec
u proSlosti, mada do njih dolazi i sada.
U Sloveniji su Sergij Vilfan i Jo2e Zonlar u svom radu Arhivistika iz
1973. godine definirali fond kao c.jelinu arhivske grade, koju sastavlja jedno
izvorno tijelo te je stoga dinio kompleks jedne provenijencije. Dopu5tali su
definiciju fonda s organizaciono-pravne i administrativno{ehnidke todke
glediSta. Fond u organizaciono-pravnom smislu predstavlja cjelinu grade,
koja je nastala na osnovu djelovanja jedne organizacije ili osobe, koja se
na temelju svog pravnog statusa smatra kao samostalno pravno tijelo. Fond
u administrativnotehnidkom smislu, medutim, predstavlja cjelinu graare,
koja s obzirom na svoju administrativnu zaokruzenost i strukturu predstavlja
jednu posebnu cjelinu. Razlika izmeclu njih, po njima, ne bi trebala utjecati
na strukturu arhiva, posto je u svakom sludaju potrebno spojiti tehnidko-
administrativne cjeline u odgovarajuce organizaciono-pravne (Vilfan,2ontar
1973., str. 54-55). Prema njima, to je bilo samo pitanje formalne prirode, ali
primjeri u nastavku ce ukazati na dinjenicu, da to jednostavno nije bio sludaj.
J. 2ontar desetlje6e kasnije, u svom radu Arhivistika,'?6 odrettuje arhivski
fond kao cjelinu grade, koju je stvorio jedan stvaratelj. To je vrlo blizu definiciji,
koja je u istoj godini zapisana u rjeinik arhivske terminologije Medunarodnog
arhivskog vijeia.'?7 Medutim, on je jo5 konkretnije definirao arhivski fond s
pojmom pravne osobe, navodeii, da se u principu graala jedne pravne osobe
smatra kao jedan fond. Naravno, dozvoljene su bile iznimke, ali te su u praksi
rezultirale razdrobljenost fondova, posebno na podrudju privrede te u nekim
sludajevima i na podrudju uprave. Takoder je postavio kriterije za stvaranje
fondova, koji su predvidali stvaranje na tri nadina:
''l. na nadin, kojeg je osnova vrijeme trajanja stvaralaca, a kod kojeg
arhiv ne utjede na formiranje arhivskog fonda;
2. shematski nadin, gdje dijelimo cjelinu arhivske graale stvaratelja na
vremenski period, gdje se uzimaju u obzir promjene kod stvaratelja,
ali moZda i promjene drustvenog sustava;
3. na nadin, koji se temelji na pojedinaanom preuzimanju arhivske graale
(preuzemni fond), gdje dijelimo cjelokupnu graalu na pojedinadne
vremenske periode, ali ti su periodi determinirani periodom, za koje
se preuzima arhivska gracta (Zontar 1984., sk. 119).
Prema Zontaru u Sloveniji do tada se uglavnom koristila prva metoda
26 Gledaj:Zonw 1984., str. ll8-120.

27 ))The total body ofrecordVarchives accumulated by a particular individual, institution or organisa-
tion in the exercise ofits activities and functions<. Dictionary 1984., str 79.
358
Princip provenijencije ikreiranje -Razkorak izmedu arhivske teorile i...
stvaranja fondova, a to se moralo u praksi uskoro promijeniti, jer je stanje
danas pokazalo posve drugadiju sliku od tadasnje. MoZda to se drjelom mo2e
pripisati 6injenici, da arhivisti u svom radu nisu dosljedno postivali principe, koje
je deset godina prije zapisao S. Vilfan, i nisu ujedinili tehnidko-administrativne
jedinice u relevantne organizaciono-pravne jedinice, Sto je znadilo da nisu
stvorene provenijendne cjeline. Vjerovatno se moZe ova promjena pripisati
uglavnom preporukama o uvjetima i nadinu krerranja arhivskih fondova i
zbirki, koje je pripremio Savez arhivskih radnika Jugoslavije,rs i koji je vrlo
Siroko zagovarao podjelu fondova u sludaju promjene drustveno-politidkog
sustava, dr2avno-pravnog urealenja, iu sludaju promjene statusa, funkcija
i nadleznosti, organrzacija i teritorijalne nadleznosti stvaratelja. Na osnovu
obje preporuke morali su se fondovi ukinutih organa jasno odvajati od
fondova novoosnovanih tuela, ali mo2e se sa sigurno56u re6i da su ove
smjernice bile definitivno previSe op6enite. Unatod dinjenici da je u mnogim
slutajevima takva podjela bila apsurdna, neracionalna i nepotrebna, do5lo
je do podjele, koju je predvidala preporuka i koja je jo5 i danas vidljiva u
klasifikaciji arhivskih fondova po podruijima.
Unatod strasnom napretku i nekim bitnim promjenama, koje su dozivjeli
koncept fonda i cijela arhivska profesija u posljednjih dvadesetak godina, u
slovenskoj struci nije bilo znadajnih pomaka sve od '19B4. godine i Zontarovog
definiranja kriterija za oblikovanje fonda, odnosno 1985. godine, kada su
izdane ve6 spomenute preporuke. Cini se, kao da su slovenski arhivisti
zadovoljni s postignutim i stoga zaspali na lovorikama. Misleci, da je bolje i
jednostavnije raditi, kao Sto su oni naudili, a ne,,orati nove ledine", jednostavno
su ostali na temeljima koje su postavili Vilfan iZontar, bez, barem pokuSaja,
nadgradnje njihovih osnova. Godina 2009., u slovensku arhivsku praksu,
a i teoriju, unijela je bitnu novost, koja se odnosi na popisivanje arhivske
graale. Na temelju zajednidke odluke svih regionalnih arhiva, svi su presli na
popisivanje arhivske gratle uz pomo6 programskog alata scopeArchiv, koji
u svom sustavu udru2uje sve slovenske regionalne arhive. lsti program za
popisivanje upotrebljava i Arhiv Republike Slovenije, mada za sada u svom
odvojenom sustavu. Na podetku popisivanja i prijenosa registra fondova u
novu aplikaciju, u praksi se pokazao veliki raskorak izmedu postqeee teorije
i slovenske arhivske prakse, u dijelu, koji se odnosi na pitanje stvaranja
fonda na temelju principa provenijencije i principa prvobitnog reda, koji
predstavljaju osnovu arhivske shuke. Stvari ko.je su dosad skrivene u okviru
svakog pojedinog arhiva ili su vidljive samo u tiskanim izdanjima vodida,
pa 6ak ionda samo onim rijetkim pojedincima, koji su uz provjeru sadiaja
vodida, posvecivali pa2nju pitanjima upotrebe temeljnih principa shuke,
odjednom postaju vidljive svim arhivistima, koji upotrebljavaju irade unutar
28 Gledaj: Preporuke o uslovima 1985., str 284 290.
3s9
tog sustava, itime su stvorile Siru raspravu o toj problematicl, koja se vise ne
tiee samo pitanje stvaranja fonda, nego i pitanja popisivanja arhivske grade
pojedinog fonda i uspostavljanja normativne kontrole u popisnom sustavu.
Detaljniji pregled stvaranja fonda u pojedinim slovenskim arhivima
pokazao je mnoge anomalije, do kojih je do5lo u posljednjih nekoliko godina,
koji nisu u skladu s opce prihvaienim ivaZe6im principom provenijencije.
Zeljela bih naglasiti, da ovo nije sludaj u samo jednom arhivu, nego se slidne
anomalije i odstupanja pojavljuju bez izuzelka u svim slovenskim javnim
arhivima i, kao sto sam vec istakla, neki od njih rezultat su u osamdesetim
godinama vaze6e arhivske doktrine. Tu se radi o pitanjima kao Sto su na
primjer stvaranje fonda unutar pojedinog fonda (grada pojedinadnog odjela
nekog organa, opredeljuje se kao samostalni fond), osnivanje fondova za
stvaratelje, koji ne ispunjavaju uvjete za sWaranje fonda, i mogli bismo jos
nabrajati.
Problem s kojim se susrecemo, po mom mi5ljenju i miSljenju jo5 nekih
slovenskih arhivista, temelji se na nedostatku kriterija, na osnovu kojih bi bilo
mogu6e definirati ioblikovati fond, a osobito na nedovoljnom poznavanju
osnovnih arhivskih principa.
Prije svega mora da nam bude jasno, da fond predstavlja organsku
cjelinu, jer je uprava bila ijoS uvijek je 2ivi organizam, Sto zna6i da je svaki
fond tijekom svog aktivnog Zivotnog ciklusa kontinuirano rastao i mijenjao se.
Fond odraZava promjene u organizaciji, strukturi, pristojnosti kao iu samom
sustavu odlaganja grade. Fond je izuzetno sloZen skup aktivnosti stvaratelja,
politidkih odluka, organizaci.jskog ponasanja, sustava odlaganja graale i
jos mnogo neodekivanih dogatlaja. Kod toga ne postoje jasni matematidki
odnosi izmedu djelatnosti stvaratelja, gracle, koja je nastala na temelju ove
aktivnosti, i strukture gratle, koju je odredio stvaratelj (Horsman 1994., str.
57\.
Na temelju gore redenog, ja vjerujem, da fond ne moZemo vezati samo
za pravne osobe, kao sto jeto definirao 2ontar,jerone ne predstavljaju jedinog
mogu6eg stvaratelja grade. Standard ISAD(g)2 u svojoj definiciji stvaratelja2e
navodi naime, da je stvaratelj korporativno tijelo, obitelj ili pojedinac, koji
je stvorio, prikupio ili duvao gradu kod obavljanja svoje djelatnosti. Pravne
osobe su dakle samo jedna od kategorija korporativnih tijela.
lsto tako je danas neprihvatljivo stvoriti fond putem tri na6ina koje
je predlo2io Zontar. Po5to je stvaratelj uobi6ajno Zivi organizam, koji je
dinami6an istalno generira, koristi, pa 6ak ibrise informacije, popisivanje
konteksta jeste u stvari popisivanje kontinuuma, odnosno neprekinute
veze izmedu stvarateljeve nadleZnosti, funkcila, strukture isvih promjena,
29 >Creator: The corporate body, family or person, that cteated, accumulated arlor maintained .ecor-
ds in the conduct ofpersonal or corporative activity. Not to be confused with collector(. ISAD(g)2,
Ottawa, 2000., str I 1.
360
Princip provenijencije ikreiranje -Razkorak izmedu arhivske teoriie i ...
koje su se dogodile unutar samog stvaratelja. I oduvanje prvobitnog reda

ustvari predstavlja definiranje i popisivanje strukture fonda i odnosa izmedu
stvaratelja grade i same grade.
Upravo zbog toga, arhivske fondove vi5e nije moguce kreirati na nadin,
kojem je osnova vrijeme trajanja stvaratelja, i na biv5i shematski na6in, jer
iako se promijenilo njegovo ime, nadleZnost, podrudje djelovanja, ili predmet
poslovanja, ilije do5lo 6ak do promjene vlasni5tva, promjene u organizaciji
poslovanja, ili do promijene dru5tvenog sustava u kojem stvaratelj djeluje,
imamo prema novoj definiciji joS posla s istim stvarateljem, jer se u ve6ini
sludajeva grada kontinuirano nastavlja, sve dok stvaratelj posluje, iako pod
drugim imenom.
Tre6i na6in stvaranja fonda, kojeg navodi Zontar, i koji se temelji na
pojedinom preuzimanju arhivske grade (preuzimni fond), gdje je cjelokupna
arhivska grada podijeljena na vremenska razdoblja, koja odreduje vrijeme
za koje arhiv preuzima gradu, jeste medutim taj, koji je u praksi do sada
izazvao najviSe problema. Zbog toga apsolutno je neophodno da se taj
nadin stvaranja fonda izostavi. einjenica je, da je u primjeru preuzimanja
graCle stvaratelja, koji su jo5 aktivni, gradu potrebno preuzimati postupno i
po dUelovima, Sto ipak ne znaei, da moZemo gradu pojedinog preuzimati i
definirati kao fond, nego je potrebno gradu prikljuditi ve6 postoje6em fondu
kao dopunu. To je jasno evidentno iz definicije fonda,3o koju nude Kanadska
pravila o popisivanju grade i gdje dodatno upozoravaju, da fond ne treba
izjednadavati s akcesijom, jer fond moZe da se sastojati od jedne ili nekoliko
razlieitih akcesija (dopuna).31
Da bi u buducnosti izbjegli osnovne probleme, koji uzrokuju nepravilnosti
po pitanju stvaranja fondova, moZemo na temelju znarya M. Ducheina,32
Peter J. Scott,33 Lucaiane Duranti,3a Miroslava Novak35 i definicija koje
donose ISAD(g)2, kanadska pravila za popisivanje arhivske grade36 i arhivski
standardi i postupci DrZavnog arhiva u Quebecu,3T identificirati sedam
osnovnih kriterija za stvaranje arhivskog fonda:
30 Fond je cjelina graile, bez obzira na oblik ili medijum, koja je organski nastala i bila sakupljena
u wijeme obavljanja djelatnosti i funkcija pojedninih osoba, obitelji ili korporativnih tjela za vjeme
njihovog djelovanja.. Rules, 2008., str. D-5.
3l >A fond is not equivalent to an accession. A fond may contain two or more accession units; simi-
larly, an accession may contain more than one fond<. Ibidem.
32 Gledaj Duchein 1983., str. 7l-73.
33 Gledaj: Scoft 1980., 3, str. 50-51.
34 Gledaj: Duranti 2000., str.77-78.
35 Gledaj: Novak 2007., str. 70-85.
36 Gledaj Rules ofArchival Description 1990., 2008.
37 Gledaj: Arhivistidki standardi i postupci 1994., str. 65.
361
1. vlastiti pravni identitet stvaratelja;38

2. zvanidna funkcija stvaratelja grade;
3. precizno definiran hijerarhijski poloZaj stvaratelia u uspostavljenom
SUSTAVU;
4. sposobnost upravljanja vlastitog poslovanja;
5. definirana i dokumentirana organizacijska struktura stvaratelja;
6. samostalni sustav stvaranja, pohrane inadgledanja vlastitih arhivskih
zapisa;
7. jasno ustanovljena kolidina arhivske grade, koja normalno ne bi
trebalo biti manja od jedne arhivske kutije ili 10 cm.3,
Za stvaranje arhivskog fonda je stoga potrebno uzeti u obzir sve gore
navedene kriterije. U sludaju neslaganja, potrebno je ispitati primjerenost
i
predlozenog stvaranja ustanoviti, da grada mo2da nije bila stvorena
na osnovu principa pertinencije, odnosno da grada ne predstavlja nize
zaokru2ene cjeline (podfond, serija) ili manje zaokruZene cjeline (podfonda,
serija) u okviru drugog arhivskog fonda.
Kriteriji za definiranje arhivskog fonda tako ukljuduju, prije svega, tadnu
definiciju stvaratelja grade (korporativno tuelo ili pojedinac) i time povezan
sustav odlaganja dokumenata, odnosno srealenost grade.
Stvaranje novog fonda tako prethodno zahtjeva ta6no proudavanje
stvaratelja grade, njegovo poslovanje i kontekst izmedu stvaratelja, njegovih
funkcija i aktivnosti kao i samu graatu.
4. Umjesto zaklju6ka
Svrha rada bila je prikazati slovensku arhivsku praksu po pitanju

stvaranja arhivskih fondova na osnovi provenijencije i mogu6ih kriterija,
na osnovu kojih bi bilo moguie stvarati fondove. einlenica je, da cemo
morati u slovenskim arhivima prije ili kasnije da zagriznemo u kiselu jabuku,
i sistematski podeti rjeSavati probleme, koji su se pojavili uglavnom zbog
nedostatka, kao i pogresne upotrebe vazeeih i relevantnih pravila. Mislim da
je u trenutku, kada prelazimo na novi oblik popisivanja arhivske grade, do5lo
prikladno vrijeme, kada se takvi problemi najbolje mogu rijesiti istvoriti nove
temelje za rjesavanje ovih pitanja.
Ta problematika, ne samo principa provenijencije, nego prije svega
pitanja koncepta fonda, tako je slozena, da u ovom radu, odnosno u tom
trenutku ne ukazuje da se bavimo detaljima, jer bi otkrivanje novih teorijskih
osnova donijelo samo zbrku na ve6 ionako nedoreienu praksu, a teoriju
38 To se moZe dokazati zakonskim propisom, deketom, rjesenjem, notarskim zapisom, osobnim
dokumentom, dokumentima o udruzivanju itd.
39 O kolidini pohranjene grade veije 1984. godine govorio Zontat medutim kolidine nije smatrao
kao mjerilo za stvaranje arhivskog fonda.
362
posebno. U svakom sludaju radi se o pitanju, koje 6emo u budu6nosti morati

detaljnije obraditi.
Princip provenijencije arhivistima daje konceptualni okvir za uredivanje
i obradu arhivske graale. Ne radi se o principu, kojeg bi trebali uzeti u obzir
stvaratelji, jer je zadatak arhivista da slijede upravne i administrativne
promjene, koje se moraju odrazavati kod njegovog struanog rada u gradi
koju obraduje na nadin, da korisniku obezbjealuje izvorni kontekst, na osnovu
kojeg 6e moci taj do6i do odgovarajucih i relevantnih informacija. A prije svega,
njegov je su5tinski zadatak interpretacija u gracli pohranjenih informacrja u
izvornom, administrativnom i funkcionalnom kontekstu. Naravno, postavlia
se pitanje, kako saduvati kontekst, ako se sredina u kojoj nastaje graala,
neprestano mijenja.
Upravo je ta promjena sredine u kojoj nastaje gratla, dovela do
nastanka i stvaranja nove definicije arhivskog fonda, koja je postala sastavni
dio metlunarodnog standarda za popisivanje arhivske gracle ISAD(g)2 i koja
je pruZila mogu6nost, da o fondu ne razgovaramo samo u sludaju gracle, koju
su stvorili upravnl ili sudski organi, ali iu slu6aju privatne gracle. Definicija
ukljueuje ideju, da fond nije zakljudena cjelina, nego organska cjelina, koja
se neprestano mijenja, a u njoj se odraZavaju promjene u organizaciji,
strukturi, nadleZnosti i takoder u samom sustavu odlaganja graale stvaratelja.
Fond bi stoga trebao biti tako intelektualna, odnosno apstraktna struktura,
kao i stvarni povijesni proizvod. Pri tome to vise nije pitanje samo pojedinih
arhivista, nego je to postala stvar sistematidnog zahvaCanja i pohrane
informacija o prirodi i strukturi cjeline.
(Sa slovenaikog jezika prevela: Zdenka Semlii-Rajh)
THE CREATION OF THE FONDAND THE PRINCIPLE OF PROVENANCE:

The difference between current archival theory and Slovenian archival
practice
ln 2009 the Slovenian archival practice and also the theory were
inhoduced to an essential change regarding the arrangement and
description of archives. Based on a joint decision of all Slovenian regional
archives archivists started with the description of archives using scopeArchiv
software. Soon after the beginning of data transfer to a new system a huge
difference between current archival theory and Slovenian archival practice
in creating archival fond, based on the principal of provenance and respect
of the original order as basic principles of archival profession, was shown.
The author will try to present mentioned differences. After studying current
Mag. Zdenka Semfie Rajh
professional practice and available literature the author will try to show the
reasons leading to the implementation of practice not based on the mentioned
principles of the profession. At the end, the authorwilltry to present the criteria
based on the basic professional principle (of provenance). This could be the
fundament on which archivists could proceed to the creation of fonds in a
manner corresponding to new given and internationally accepted definitions
of the fond.
Question of the concept of the archival fond and its creation forms the
basis of the theory of archives and is essential in the interpretation of its
nature, understanding and disseminating knowledge of the archives held
by archival institutions. But like any other idea, also the question of the
concept of the fond experienced many changes and revisions, causing many
challenges, especially when used in archival practice since the question of
the concept of the fond is closely linked with the principles of provenance and
original order.
Today's discussions on the nature and creation of archival fonds take
into account the changes in the process of creation of archives, changes
that have occurred in the field of information technologies that influence
the creation of modern records and archives, changes in the conditions of
storage, etc... But the concept is still based on a well set foundation.
The purpose of the present contribution in no way a criticism of the
earlier concept of the creation of fonds and respect of the principle of
provenance at work in the Slovenian archives, but an attempt to illustrate
the evolution and change, which took place on the basis of the adoption of
the international general standards for the description of archives, creators,
functions and institutions keeping archives and other general social and
technological changes that have led to the urgent need for change in the
formulation of theoretical positions, not only on the issue of creation of the
fonds, but the archival profession in Slovenia in general.
Principle of provenance from the mid 19 century forms the basis of
archival theory and practice, by consequence, the entire archival profession.
According to the French archivist Michel Ducheina, one of the leading
experts in the field of studying the principle of provenance and original order
as well as in the field of the creation of the fonds, this principle most clearly
distinguishes an archivist from the librarian on one side and a professional
researcher and records managers on the other hand.
364
III GRAEA
Cerim RASTODER
Doc. dr. lzet SABoTle
POSAVSKA BUNA IZ 1836. GODINE
Abstrakt: PokuSajiUzviSene Porte na sprovodenju reformiu Bosanskom

ejaletu tokom prve polovine XIX stoljeda, nailazili su na veliki otpof koji je
ostao prisutan inakon sloma Pokreta za autonomiju Bosne (1831.-1832.).
Na osnovu izvorne grade prikazane su okolnosti i uzroci Posavske bune iz
1836. godine. Pri tome je posebno naglaSen utjecaj protjerivanja bo1njaikog
stanovniStva iz prekodrinskih nahija Jadra i Radevine (koje su tokom 1834.
godine prikuueene KneZevini Srbiji) na ovu bunu. S obzirom da je na ielu
ove pobune bio bijeljinski muteselim Ali-pa*a Fidahi6, inaee jedan od
najodanijih prijatelja i suboraca Husein-kapetana GradaSievica, ova pobuna
protiv centralne v/asfl se moZe raiunati kao svojevrsni nastavak Pokreta za
autonomiju Bosne.
KUuCne rijedi: Posayska buna, Ali-paia Fidahi6, Osmansko carstvo,

Eosanski ejalet, UzviSena Pofta, knez Miloi Obrenovi', Kneievina Srbija,
Osman-paSa Sulejmanpai;i6, Mahmud-paSa F idahie, Mahmud-paSa Tuzlo,
Davud-paSa, Mehmed Salih VedZihi-paia.
Uvod
Tokom prve polovine XIX stoljeca, Uzvisena Porta je reformskim

mjerama nastojala ozdraviti Osmansko Carstvo, koje se nalazilo u ZiZi
interesovanja velikih evropskih sila u prvom redu Rusije. Utjecaj Rusije na
r.je5avanju /stoinog pitanja uodnosu na Bosanski ejalet bio je izraZen u prinudi
Uzvisene Porte da Srbima iz Smederevskog sandzaka, posljednjim u nizu
hati5erifa iz novembra 1833. godine prizna izvjesnu autonomiju pod nazivom
KneZevina Srbrja. Ovo pitanje, koje se protezalo od Bukure'tanskog mira
iz 1812. godine, nakon Sto je ponovo aktualizirano odredbama Jedrcnskog
mira iz 1829. godine, najdirektni.ie je utjecalo na iniciranje Pokreta za
autonomiju Bosne (1831 .-1832.), na dijem 6elu se nalazio Husein-kapetan
Grada56evi6. Medutim, ni nakon sloma ovog pokreta bosanski prvaci se
nisu pokoravali nastojanjima UzviSene Porte u sprovodenju daljih reformskih
mjera. U vezi s tim, na cijelom prostoru Bosanskog ejaleta dolazilo je do
novih (sinhronizovanih) pobuna protiv centralne vlasti. Pobuna koju je
poveo bijeljinski muteselim Ali-pa5a Fidahid u Sirem rejonu Posavine
366
Posavska buna iz 1836. godine
tokom 1836. godine, (ako se ima u vidu sastav njegovih pristalica) mo2e
se direktno povezati sa protjerivanjem BoSnjaka iz prekodrinskih nahija
Jadra i Radevine. Opravdanje za takav zakljudak leZi u dinjenici da je knez
Milo5 Obrenovi6 suprotno odredbama sultanova hati5erifa iz novembra
1833. godine (zahvaljuju6i podmidivanju beogradskih vezira) izvr5io nasilno
protjerivanje nesrpskog stanovnistva tokom 1833. i 1834. godine. S druge
strane, stav Milo5a Obrenovi6a prema Posavskoj buni iz 1836. godine,bio je
slidan kao i prema Pokretu za autonom|u Bosne (1831.-1832.,), tj. on je bio
na strani sultana. Pored protjerivanja bosnjadkog stanovnistva, u kontekstu
teme treba naglasiti dinjenicu da je UzviSena Porta vrlo desto na duZnosti
bosanskih valija, postavljala beogradske vezire, koji su dobrim dijelom bili
pod utjecajem politike kneza MiloSa, a koja se u odnosu na Bosanski ejalet
pored pridobijanja pravoslavnog stanovniStva, oditovala u nastojanjima
slabljenja utjecaja i samostalnosti bosanskih institucija.
Utjecaj protjerivanja bo5nja6kog stanovnistva iz Jadra i Radevine

(1833.-1834.) na prilike u Bosanskom ejaletu
Nakon sloma Pokreta za autonomiju Bosne (1831 .-1832.), Zivot u

Bosanskom ejaletu se samo prividno vratio mirnim tokovima. Kazne koje
su izreaene za odmetanje od sultanove vlasti bile su dosta blage, pri 6emu
su mnogi prebjegli na austrijsku stranu. Tokom ljeta 1832. godine vratili
su se svojim ku6ama. Bosanski valija Mahmud Hamdi-pasa je pored
konfiskovanja imanja Husein-kapetana GradaSdeviia to isto uradio i
sa posjedom Mustafa-age Zlatara uz obrazloZenje da je ,,ostao do kraja
izdajnikom vjere idrZave s Husein-kapetanom u njegovoj pobuni (...)".1
Medutim, treba naglasiti da slom Pokreta za autonomiju Bosne (1831 .-
1832.), nije znadio prihvatanje sultanovih reformi, a narodito odbacivanje
ide.je o autonomiji Bosne. Naime, ta ideja je ostala otvorena sve do
pacifikacije Bosanskog ejaleta, od strane Omer Lutfi-pa5e (1850.-1852.).
Upornom insistiranju Porte na sprovodenju reformi, odupirali su se isada,
kao i ranije, bivsi kapetani i ajani. Njima se od 1 834. godine prikljudio i manji
broj nezadovoljnih spahija, zbog poku5aja prevodenja u poseban korpus,
pod nazivom "suvari redifa" (konjidka rezerva).2 Dodatno nezadovoljstvo
prema UzviSenoj Porti u Bosanskom ejaletu, bilo je povezano sa sve
de56im anga2iranjem albanskih placenika u ovoj provinciji. Sve su to bili
I Salih Sidki Hadzihuseinovii-Muvekkit, Poviest Bosne, (dalje:. SS Muvekit, , knj. Il, Sarajevo, 1999.,
943-944. (Povij est Bosne).
2 Ahmed S. Aliaii, Uredenje Bosanskog ejaleta od 1789. do 1878. godine, Sarujevo, 1983., 21. Vedina
bosanskih spahija nakon ukidanja timarskog sistema nije pristala da bude prevedene u Zandarmerijske
snage, kako je to udinjeno u drugim provincijama Osmanskog carstva. Oni su takvu odluku smatrali
poniZavaju.om i zahtijevali da i dalje vrse vojnu sluZbu, tako je samo dio bosanskih spahija uvrsten u
,,Suvari redifu".
367
Cerim Rastoder, Doc.dr. lzet Sabotil
razlozi novih pobuna, pri 6emu su se najvise bunili krajiski prvaci, ali idrugi.
Jedna od znadajnijih pobuna (ili pokreta), protiv centralne vlasti bila je i ona
iz 1836. godine u Posavini, koju je predvodio Ali-pa5a Fidahi6.3 Razlog ove
pobune bio je kao i ranije otpor reformama, uz dodatni problem koji je bio
povezan sa naseljavanjem velikog broja boSnjadkih porodica protjeranih iz
Knezevine Srbue. UslUed tih, i niza drugih poteskoca u Bosanskom ejaletu,
sultan Mahmud ll nastavio je sa praksom, destih smjena valija. Tako je u
periodu od 1833. do'1860. godine, du2nost bosanskog valije obna5alo 17
namjesnika, Sto znadi da su se namjesnici u prosjeku smjenjivali u roku
kra6em od dvije godine.a
Jedna od neposrednih posljedica gusenja Pokreta za autonomiju
Bosne, bila je ukidanje kapetanskih iajanskih poloZaja, pri demu su upravni
poslovi kapetana povjereni muteselimima, kao valijinim zastupnicima. lako
su na te polozaje uglavnom postavljana lica iz kapetanskih porodica, oni su,
ipak, bili samo obi6ni drZavni 6inovnici koji su podlijegali smjenjivanju.5 Tako
je Ali-pasi Fidahicu, nakon povratka iz prognanstva (Slavonije i Stambola),
1833. godine, na upravu povjeren bijeljinski muteselimluk.6
lnade, valija Mahmud Hamdi-paia se kratko zadriao na vezirskom
polozaju, tl. do 24. juna 1833. godine, kada ga je naslijedio novi valija
Davud-pasa,7 koji je nesto kasnije, tj. 27. septembra 1833. godine, stigao
u Sarajevo, smjestiv5i se u konak Mustafa-age Zlalara. On je u Sarajevu
do5ao bez vojske, glasno istidu6i ,da je na taj nadin poslan u Bosnu da
Bo5njake k otadeskoj milosti sultana bli2e privede, i uvjeri ih da se on za
sve svoje podanike milostivo i velikodu5no stara."8
Prikljudenjem bosanskih nahija Jadra i Radevine Kne2evini Srbiji,
granica izmeclu Bosanskog ejaleta i
Kne2evine SrbUe, postala je
(kao historijska mecla) rijeka Drina.s Medutim, od tog vremena srpska
velikodr2avna nacionalna ideologija, je teZila teritorUalnom ekspanzionizmu
uop6e, a prema Bosanskom ejaletu (a od 1878. Bosni i Hercegovini).lo
3 Galib Sljivo, Oae.l, utfi-paia u Bosni i Hercegovini 1850.-1852., (dalje: G. Sljivo, Orzer Lutfi-paia),
Teianj, 2OO7 ., 24-36.
4 Safvet beg Baiagie-Redzepaii6, Kratka pula u proilost Bosne i Hercegofine (od g. 1463.-1850.)
(dalje S. Ba5agii, r(ratka uputa).,Sarujevo 1900., 183.
5 Hamdija KreSevljakovie, Kapetanije Bosni i Hercegovini, Sanjevo, 1980.,203.
6 Husnija Kamberovit, Begovski zemljiini posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1918. godine,
Zagreb, 2003., 419-424. lnate, prije tog wemena svi kapetani iz porodice Fidahii bili su vezani za
Zvomidku kapetaniju. Ali-paSa Fidahi6je u Bijeljini sagadio proshanu kuiu, a njegovi potomci kasnUe
su se prozvali Palidima.
7 S. BaSagie, Klotka uputa..., 53.
8 Dragoslav Stranjakovi6, Buna Srba hris6ana u Bosni 1834. godine, Godiinjica Nikole tupita,l(nj.
XL, Beogad, 1931., l2l -169.
9 S. S. H. Muvekkit, Povijest Bosne.,955.Tako su od ljeta 1834. godine,jedino kasabe Mali Zvomik i
Sahar na desnoj obali Dri.e ostale u sastavu Zvomidkog sandzaka, tj. Bosanskog ejaleta.
l0 Esad Zgodii, Ideologija nacionalnog mesijansra, Sarajevo 1999.,201-217 .
368
Jedno od kljudnih pitanja XIX stolje6a u odnosima izmedu Srba iz

Smederevskog sandzaka, tj. od 1833. godine Knezevine Srbije i Bosanskog
ejaleta odnosilo se na iseljavanje, bolje reci ,,istrebljenje" muslimanskog
stanovniStva i stvaranje etnidki diste ,,srpske drZave".11 Naime, na prostoru
Smederevskog sandzaka, podetkom XIX stoljeca, ako se izuzmu osmanski
vojni garnizoni, svi ostali muslimani bili su juznoslavenskog etnidkog
porUekla. Uslijed migracija stanovniStva u XVll iXVlll stolje6u, veliki broj
BoSnjaka iz Semberije i Hercegovine se odselio u Sabac, odnosno UZice.12
i
Potpuno iseljavanje iz Jadta Raalevine, zapodeto mnogo ranije
okondano je tokom 1834. godine. lako je posljednjim u nizu hatiserifa
izdatim Srbima u Smederevskom sandZaku od novembra 1833. godine,
rok za iseljavanje muslimanskog stanovniStva bio pomjeren sa jedne na pet
godina. Naime, knez Milos Obrenovic, je to postigao, tako sto je odrzavao
jako dobre odnose sa beogradskim vezirima, kako Husein-pasom, tako i
VedZihi-pasom, nerijetko im dajuii fi nansijska sredstva.13
Prema Rado5u LjuSi6u u Jadru je krajem treie decenije XIX stoljeda
bilo oko 267 muslimanskih ku6a. Od tog broja u Lipnici 35, Loznici
150 i Lesnici 82, dok je u Radevini sa Krupnjom i Medenikom bilo 155
muslimanskih kuea. Procjenjuje se da je u ove dvije nahije Zivjelo oko 3.000
muslimana. Dodamo li ovom broju ostala muslimanska naselja Podrinja,
gdje je do 1834. godine Zivjelo tre6ina muslimana, onda je broj protjeranih
bio oko 8.000 lica. Prema istraZivanju Jusufa Mulida ukupno je u Kne2evini
Srbiji bilo oko 10.000 Bosnjaka, od dega u Beogradu detiri, UZicu dvije,
Cupriji hiljadu, Smederevu osam stotina, itd.1a
Prema pisanju Grgura Jak5ica u periodu od 1830.-1834. godine iz 28
ll Mehmedalija Bojii, Historio Bosne i Boinjaka (VIDA viekxdalje: M. Bojii, Historija Bosne),
Sarajevo, 2001., 442. Tako Bojii, pozivajuii se na istralivala sudbine muslimana u Ewopi Duru De-
gana napominje da su i nove balkanske drZave, prema muslimanima postupale: "srednjovjekovnim
metodama i svim silama nastojale da svoju teritorju baiste' od muslimana, koji su po porijeklu ijeziku
veoma desro bili njihova braia, i da se na taj nadin'osvete'za vjekovni otomanski zulum."
12 M. BoJie, Historia Bosne..,442.Tako Boji6 dolazi do jedne interesantne spoznaje, a vezara Je za
odnos jednog od utemeljivada srpske nacionalne ideologije Dositeja Obradoviia. Naime, on je joS
Karatlordu 10. avgusta 1806. godine predlagao: "Savetujem vam da sve one Turke koji nisu vojnici ne
izgonite i ne protjerujete iz vaseg oteastva. Spahije,janjiaare i jednom redju svu vojsku proterajte da ih
nema (...) mime trgovce, zanatlije, zemljoradnike, uboZnike i svakoga Turdina koji sam po sebi Zivi i ne
Zeli vladati rajom, ostavite ode u svojim domovima Ziveti (...)." Medutim, srpski knez Miloi i njegovi
sandnici, oeigledno nisu prihvatili te savjete.
13 DrZavni Arhiv Republike Srbije Beogad (dalje: DARSB),rnd Knjaievska Kancelarija (dalje: fond
K,(), XXXII, dok. br 427. Konstantin Stojaoovii knezu Milofu, od 10. juna 1834. godine i odgovor
kneza Milosa od I l. juna 1834. godine; DARSB,fond KK,XXXIL dok. br. 451. Konstantin Stojanovi6
knezu MiloIu, od I l. jula 1834. godine. Pored poklona, knez MiloS je veoma aesto i posudivao novac
beogradskim vezirima.
l4 RadoS LjuSii, ,(zeZevina Srbija (1830.-1839.), Beograd,,l986., 314-315; Jusufl,tr{]ulit, Velika Srbia,
Muslimani i Bosna, od poietka Prvog srpskog ustanka 1804. do poietka Drugog sujetskog rata 194l.
godine, (dalje l. Mu.lii, Velika Srbija) Sarajlevo, 2006., 307.
369
Cerim Rastoder, Doc.dr. lzet Sabotic
sela jadarske i radevinske nahije iselilo se 204 doma6instva. Ovi iseljenici

su nastanilipostojeca naselja na podru6ju Zvornidkog sandZaka, ito kasabe
Bijeljinu, Brdko, Gradanicu, Kladanj, Vlasenicu, Zvornik, Tuzlu, Modri6u,
itd.15
Medu bosanskim prvacima, najvi5e za5tite protjeranim iz KneZevine
Srbije pruZali su upravo posavski muteselimi, Mahmud-pa5a Fidahi6,
Mahmud-paSa Tuzlo, a posebno bijeljinski muteselim Ali-paSa Fidahi6. Oni
su, takoder, iskazivalisvoje nezadovoljstvo radu Komisijezarazgranidenje.
Prema dosada5njim istraZivanjima, smatralo se da graniena linija nije bila
tadno precizirana.16 Upravo ta nepoznanica, ukljudujucijako prisan odnos
kneza Milo5a sa Husein-pa5om i VedZihi-paSom, ostavila je prostor ovoj
komisiji, da se KneZevini Srbiji prikljudi veci dio teritorije, od one koju je
Uzvi5ena Porta odobrila. Tu situaciju su koristili Srbi, sa prostora koji nisu
trebali biti prikljudeni KneZevini Srbiji (tako Sto su raznim dopisima od knez
Milo5a ), zahtijevali prikljudenje,,njihovih" krajeva KneZevini Srbij i. l ?
Upravo ovako stanje je utjecalo, da je sredinom jula 1834. godine, u
Sokolu do5lo do otvorenih sukoba, pracenih pucnjavom izmedu Milo5evih
pristalica i Muslimana nad kojim je vr5en pritisak dabez prodaje i pravidne
naknade napuste ,,svoje" domove i imanja. Medutim, iako je beogradski
vezir YedZihi-pa5a dopisom upozorio kneza MiloSa ,,na rok od pet godina
za iseljavanje muslimanskog stanovni5tva", knez Milo5 je u namjeri da se
iseljavanje odmah sprovede, beogradskom veziru uputio pe5keS (drva,
20.000 oka braSna i druge potrep5tine), na Sto je vezir kneza Milo5a
,,blagodario" i na taj nadin priznao faktidko stanje.18
Pobuna pravoslavne raje u Bosanskom ejaletu 1834. godine
U okolnostima bespravnog protjerivanja muslimanskog stanovni5tva

iz nahija prikljudenim KneZevini Srbiji, pored odlazaka prema Krajini,
bijeljinski muteselim Ali-pa5a Fidahi6 (kojeg je valija Davud-pa5a drZao pod
posebnom prismotrom), se angaZirao i na spredavanju nemira pravoslavnih
kmetova, koji su iz pravca KneZevine Srbije podsticani na pobune. Da bi se
l5 Grgur lakii(,, Evropa i vaskrs Srbije (1804.-1834.),Beograd, 1933., 410; M. Boji6, r. dj.,448.
l6 DARSB,/ond KK, XXXll, dok. br. 450. Konstantin Stojanovii knezu Milo5u, od 9. juli 1834. go-
dine; Mirjana Marinkovii, Turci sa strane knezu Miloiu, fond knjaZevske kancelarije. Dokumenti na
turskomjezikuArhiva Srbije, Beograd,2009.,22. Beogradski muhafiz VedZihi-pa5a,je savjetovao knez
Milo5a da,,ne Zuri" sa uredenjem granice prema Bosanskom ejaletu, tj. da sadeka dolazak Husein-pa5e
iz Vidina, koji je zajedno sa njim (knez Milo5em- op.a) i bosanskim valijom Davud-pa5om trebao raditi
na de5avanju tog pitanja. Prema ovom dopisu, mapaza rjeSenje granice nalazila se kod bosanskog
valije Dawd-pa5e.
17 DARSB,/ond KK,XXXll, dok. br. 501. N.N knezu Milo5u, od 26. decembar 1833. godine.
l8 DARSB,/ond KK, XXXII, dok. br. 459. Konstantin Stojanovii knezu Milo5u, od 22. jula 1834.
godine.
370
odupro tim namjerama, Ali-pa5a Fidahic je na Drini postavio stra2u. Tako je

9. februara 1834. godine, tj. samo sedam dana prije Milo5evog sveeanog
objelodanjivanja hati5erifa u Kragujevcu, uspio ,,razbiti" ubacenu grupu od
desetak ljudi iz Madve, koju je u koordinaciji sa popom Jovicom, predvodio
pop Pavle. Pop Pavle je ovu grupu po instrukcijama i uzznanjekneza Milo5a
trebao usmjeriti prema Banja Luci. Medutim, nakon Sto je Ali-paSa Fidahic
o tome obavijestio velikog serdara Vuleta Gligorijevica, on mu je neistinito
odgovorio ,,da knez Milo5 nije upoznat o ovim aktivnostima, te da ce Srbija
sprijediti takve ispade".le Medutim, srpski historiCar V. Stojan6evi6, je na
osnovu arhivske grade objavio veliki brojdokumenata, koji na najilustrovaniji
nadin potvrduju djelatnost Srba iz Smederevskog sandZaka, tj. od 1834.
godine KneZevine Srbije, jo5 od podetka XIX stoljeca na prilike u Bosanskom
ejaletu, sa krajnjim ciljem prikljudenja ove provincije zami5ljenom ,,srpskom
carstvu".20
Sultanov ferman izdat pocetkom 1834. godine ,,da se Bosanski ejalet
ima reformisati", pojadao je redove nezadovoljnika.2l Pored agrarnih tereta i
samovolja pojedinih lokalnih mocnika, posebno gradadadkog i derventskog
muteselima Ahmed-bega GradaSdevica i Ali-bega HadZibegovi6a, u Posavini
je dodatne pote5koce predstavljalo prisustvo velikog broja ,,besku6nika",
protjeranih iz KneZevine Srbije. Od strane posavskih prvaka, pod posebnom
prismotrom bili su pravoslavnisve6enici, zakoje su sumnjalo da u dosluhu s
knezom MiloSem pripremaju podizanje pobune.22
Da su informacije o podizanju pobuna bile zaista tadne, bilo je jasno
vec po6etkom 1834. godine, kada je pop Pavle sa pristalicama jadine oko
jedne dete prikupljenim u KneZevini Srbiji, pre5ao Drinu i kod Bijeljine
pokuiao podici ustanak. Medutim, taj pokuSaj nije rezultirao uspjehom,
ponajprije zahvaljujuci intervenciji bijeljinskog muteselima Ali-paSe Fidahica.
U okolnostima, kada je knez Milo5 sprovodio aktivnosti na pripajanju ,,Sest
nahija", a kako bi izbjegao pogorSanje odnosa s Uzvi5enom Portom, on se
distancirao od ove grupe. Naime, on je pobunjenike koji su se uspjeli vratiti
u KneZevinu Srbiju, medu kojima je bio i pop Pavle dao pritvoriti. Medutim,
uslijed otkrivanja ove grupe do5lo se do spoznaja o umije5anostiveceg broja
pravoslavnih svecenika, medu kojima je bio i derventski paroh Jovica lli6,
rodom izBanja Luke. Tako kompromitirani pravoslavni sve6enici, nisu imali
19 Galib Sljivo, Bosna i Hercegovina 1827.-1849., Banjaluka, (dalje: G. Sljivo, Brtl 1827.-1849.),
1988,256-307.
20 ViSe o tome pogledati u: Vladimir Stojandevii, Obaujeitajna sluiba u Karadordevoj i Miloievoj
Srbiji,knj. III, Beograd, 1964.
21 Aleksa lvi6, Ustanak popa Jovice llita (1834.), Zagreb,19l9., 3.
22 Slipidevi6 Fuad, Pejovii Petar, Boji6 Mehmedalija, Stijepovii Nikola, Bune i ustanci u Bosni i Her-
cegovini u XIX veku, (dalje: Slipdevii F., Pejovi6. B Bojii M., Stjepovi6 N., Bune i ustanci)),Beograd,
1952.,44.
371
Cerim Rastoder, Doc.dr. lzet Sabotil
drugog izbora, vec Sto prije podici pobunu.23 Ta pobuna, koja je u historiografiji
poznata kao Pop Joviiina buna, otpodela je 4. marta 1834. godine.2a
lnade, pobunjenicisu zahvaljuci podrSci iz KneZevine Srbije, raspolagali
sa odredenom koliCinom naoruZanja i municije. Do prvog oruZanog sukoba
do5lo je 10. marta 1834. godine kod Podnovlja, nedaleko od Vu6jaka, u kojem
su pobunjenici poraZeniod bolje naoruZane iorganizirane vojske bosanskog
valije iz derventskog i banjaludkoga kra1a.2s Tako je ova nepripremljena
i prijevremeno zapodeta pobuna bila brzo ugu5ena. Nakon njenog
lokalizovanja, vojska Bosanskog ejaleta je u znak odmazde po derventskom
kraju vr5ila odmazdu nad pojedinim pravoslavnim kmetovima. Neki od njih
bili su fizidki likividirani, a neki pritvoreni. To je bio i razlog Sto je veliki broj
pravoslavnog stanovni5tva bjeZao preko Save. Takvo stanje nije odgovaralo
jednom broju spahija jer su ostajali bez kmetova, tj. radne snage na svojim
imanjima, te su zahtijevali od pojedinih muteselima da se pojedinci povrate,
obe6avajuci im za5titu.26
Prebjeglim licima, krajnje odredi5te i Zelja nije bio povratak, niti ostanak
na austrijskoj teritoriji ve6 odlazak u KneZevinu Srbiju, gdje su po pristizanju
najvecim dijelom razmje5teni u Le5nici i Loznici, tj. u prazne ku6e tek
protjeranih Muslimana. Medutim, ove izbjeglice nisu bile zadovoljne samo
sa smje5tajem, ve6 su zahtijevale po jedan ,,plac". Knez Milo5 im je iza5ao u
susret i podijelio zemlju, ali uglavnom prostor koji su trebali sami krditi, kao i
livade, ali ne u trajno vlasni5tvo. Nezadovoljni takvim prihvatom, uz dodatnu
pojavu epidemije, onisu zahtijevali ponovni povratak u Bosanskiejalet. Knez
Milo5 im je dozvolio povratak svojim domovima.2T
Valija Davud-pa5a se pored guSenja Pop Jovieine bune, angaZovao i
na daljem sprovodenju reformi. U tom cilju, on je izvjesno vrijeme boravio i u
23 F. Slipidevi6, P. Pejovi6, M. Boji6, N. Stijepovi6, Bune i ustanci., 1952.,45.

Z+ C. Sgivo, BiH 1827.-1849,237-255. Pravoslavna rajaje bila nezadovoljna kupljenjem zaostalih, a
ne uve6anih porcza. Tako je na primjer Ali-pa5a Fidahid odmah po powatku u Bosanski ejalet 1833.
godine podeo prikupljati zaostale poreze u Bijeljini.
25 G. Sljivo, Omer Lutfi-paia,20-21; F. Slipidevi6, P. Pejovi6, M. Boji6, N. Stijepovi6, Bune i ustanci.,
45-46.U Zestokom sukobu u kojemje poginulo oko 300 pobunjenika i vojnika Bosanskog ejaleta, bio
je i veliki broj ranjenih, me<lu kojima i pop Jovica, koji se uspio skloniti u Vudjak, a potom i prebje6i
u KneZevinu Srbiju.
26 Hrvatski drZavni Arhiv Zagreb (dalje: HDAZ),fond Slavonska generalkomanda (dalje fond SgK),
Prezidijalni spisi, dok. br. 143/1834. godine. Prema izvjeStaju,,Brodske regimente" tokom ovih
dogatlaja na austrijskoj strani je prebjeglo 276 pravoslavaca i dva Bo5njaka.
27 Lazar eelap, Neuspelo naseljavanje bosanskih izbeglica u Srbiji u doba kneza Milo5a, Godiinjak
druina istoriiara Bosne i Hercegovine,Godina XI, Sarajevo, 1961.,278. Pukovnik LazarTeodorovi6
je vrSio koordinaciju njihovog povratka, koje se tokom I 836. godine poklopilo sa pobunom protiv cen-
tralne vlasti, pod vodstvom Ali-paSe Fidahiia; DAZ,fond: SgK, Prezidijalni spisi, dok. br. 32511838.
godine. Prema izvjeitaju sa podrudja,,Banske vojne granice", veliki broj ovih izbjeglica je ostao na
podrudju Slavonije, dok se na prostoru Bosanskog ejaleta watilo 161 pravoslavno lice i dva Bo5njaka.
372
Mostaru kod hercegovadkog mutesarifa Ali-paSe Rizvanbegovi6a.2s Tako je

poslije odrZanog vijecanja bosanskih i hercegovadkih prvaka 28. decembra
1834. godine, objelodanjena bujuruldija stanovniStvu Bosanskog ejaleta,
kojom je istaknuto ,,da je sultan uveo novu vojsku, sa zadatkom da duva
islamski narod i da takvu vojsku treba uspostaviti i u Bosni i u Hercegovini
(. . .)."'n
Bijeljinski muteselim Ali-pa5a Fidahic je i dalje radio na spredavanju
prelazaka velikog broja uhoda preko Drine, tj. iz KneZevine Srbije. Pored
toga, on je i sam u viSe navrata (s vojskom) prelazio na teritoriju KneZevine
Srbije. lnade, najve6i broj njegovih vojnika bilisu prognanici iz Le5nice, Lipnice
i Loznice. Nakon Sto je 18. marta 1835. godine Ali-pa5a Fidahi6 poku5ao
prijeci Drinu, nastala je pucnjava. Potom je procurila vijest da 6e knez Milo5
napasti Bijeljinu. Ta informacijajeizazvala veliko uznemirenje kod naroda. U
tim okolnostima pridalo se ,,da se Ali-pa5a Fidahi6 sprema na bjekstvo prema
Tuzli."30 Ovaj spor je dobio tolike razmjere, da je bosanski vezir Davud-pa5a
bio primoran da formira komisiju za pregovore sa Kne2evinom Srbijom.
Pukovniku Lazaru Teodorovi6u, koji je predstavljao srbijansku stranu, bilo
je posebno stalo da osigura uklanjanje Ali-paSe Fidahica, ali do toga nije
do5lo.31
Prateci ovaj dogadaj, Glavni serdar srpske vojske Toma Vudi6 Peri5ic
je 14. avgusta 1835. godine izvijestio kneza Milo5a, da je bosanski valija
Davud-pa5a, od Ali-pa5e Fidahi6a dobio odgovor po ovom pitanju, u kojem
se Ali-pa5a Fidahi6 ,,svim na svijetu zaklinje i preklinje da se ni5ta dogodilo
nije i da je sve u dobrom poretku, te da ne Zeli glavom platiti."32 Analizom
dopisa koji je Toma Vudi6 Peri5i6 uputio knezu Milo5u, da se zakljuditi ,,da
nije bilo rije6i o prelasku nikakve vojske preko Drine", vec da su protjerani
Bo5njaci iz Sokola obilazili ,,svoja" ranija ognji5ta, te pri povratku navodno
pljackali stoku. Kako bi to sprijedio knez Milo5 je naredio da im se ubudu6e
zabrani prelazak, s desne strane Drine.33
Posavski prvaci su polovinom septembra 1835. godine, defiluju6i sa
500 konjanika, do6ekali novog vezira Mehmed Salih VedZihi-pa5u u Bijeljini.
28 Hamdija KapidZid, Ali-paia Rizvanbegovit i njegovo doba,Sarajevo, 2001., 68.
29 Hamdija KapidLii,lz istorije Hercegovine, podetak vezirstva Ali-pa5e Stodevi6a, Gajret,br. 5, Sa-
rajevo, 1933.,74.
lO C. Sgivo BiH 1827.-1849.,237-255. Zvomidki muteselim Mahmud-pa5a Fidahii je traZio pismenu
potvrdu iz KneZevine Srbije o tainosti te informacije. Odgovoreno mu je da to tine izrazloga da kazne
,,hrsuze" koje je Stitio Ali-pa5a Fidahi6.
3l DARSB,/ond KK, XXXYII, dok. br. 1O94. LazarTeodorovid knezu Milo5u, LeSnica 10. maja 1835.
godine.
32 DARSB,/ond KK, XXXII, dok. br. 617. Toma Vudi6 PeriSi6 knezu Milo5u, Beograd 14. avgusta
1835. godine. Vei putem ovog izvjeStaja, knez MiloS je saznao da je VedZihi-pa5a imenovan novim
namjesnikom Bosanskog ejaleta, te da 6e Davud-pa5a,,putovati velikom dZadom preko NovogPazara".
33 DARSB,/ond KK,Yll, dok. br. 617.Knjaz Milo5 Tomi Vudi6u Peri5i6u, Kragujevac 9. avgust 1835.
godine.
373
Cerim Rastoder, Doc.dr. tzet Sabotic
Naime, na ovom dodeku svivelika5i su nosili staru uniformu, osim Mahmud-
pa5e Fidahica kojije na glavi imao nizamskifes.34 Medutim, mnogo svedaniji
ispracaj, od dodeka bosanskih prvaka, VedZihi-pa5ije priredio knez Milo5, pri
odlasku iz KneZevine Srbije. Na putu za Bosanski ejalet, on je VedZihi-pa5i,
na detiri konadi5ta u KneZevini Srbiji priredio udobna gostovanja, kao i skelu
za prelazak preko Drine.35
Novi valija Salih VedZihi-paSa, je po dolasku u Sarajevo polovinom

1835. godine izvani6no ukinuo kapetanije iBosanski ejalet podijelio na
muteselimluke.36 Dosljedan u sprovodenju nizama, VedZihi-pa5a je nakon
nekoliko poziva, uspio privoliti sve muteselime da se odazovu vije6anju
prvaka, koje je odrZano tokom januara 1836. godine u Sarajevu, pri 6emu
je najduZe zadiao one muteselime koji su se najviSe opirali prihvatanju
nizama, tj. Ali-paSu Fidahi6a i Mahmud-paSu Tuzlu.37 Mahmud-paSa Fidahic
je po povratku iz Sarajeva popisao 115 mladi6a za nizam, dok je Ali-pa5a
Fidahic popisao samo 40 lica. MeClutim, zbog dogadaja koji su slijedili nije
ih uputio prema Sarajevu.3s
Vec podetkom 1836. godine, prilikom prikupljanja nizama doSlo je do
nove pobune, protiv livanjskog muteselima lbrahim-bega Firdusa. Po5to
valija slanjem 150 vojnika nije uspio uguSiti pobunu, ona se prenijela ina
bihacko podrueje. Da bi suzbio kraji5ke pobunjenike, valija je 1 . marta 1836.
godine prema Krajini odludio uputitiAli-pa5u Fidahica. Medutim, joS ranije
se govorilo, daiza ovih pobuna, ustvari stoji mo6niAli-paSa Rizvanbegovi6,
te da je valija upucivanjem Ali-paSe Fidahica, potvrdio ,,svoje" ubjedenje, da
je on jedan od najvecih protivnika nizama. Tako je i bilo, umjesto gu5enja,
on je podsticao ovu pobunu, te na taj nadin ,,pripremao teren", za pobunu
koju ce lieno kasnije povesti u Posavini.3e
:+ C. Sqivo, BiH 1827.-1849,318-319. U izvje5taju koji je uputio pukovnik Teodorovid knezu Milo5u,
navodi se da Mehmed-pa5a Fidahid zabranjuje Bosancima prelazak preko Drine i naseljavanje Madve,
Sto se moZe povezati sa brigom za njihovu sigumost.
35 DARSB,/ond KK,Yll, dok. br. 625. Toma Vudii Peri5id knjazu Milo5u, Beograd 1. septembar 1835.
godine. U prilogu je dat pozamaian spisak neophodnih namimica koje treba osigurati na svakom kon-
aku. Naravno, takva knez MiloSeva politika bilaje povezana sa budu6im odnosom njih dvojice, tokom
VedZihi-pa5inog namj esnikovanj a u Bosanskom ej aletu.
36 Avdo Su6eska, Ajani, Prilog izuiavanja lokalne vlasti u naiim zemljama za vrijeme Turaka, Sara-
jevo 1965., 153-158. Karakteristidno za ovog valijuje Stoje odmah po dolasku na vezirsku duZnost od
UzviSene Porte zahtijevao vojnu pomo6 sa strane.
37 DARSB,/ond KK,XXXYII, dok. br. 1263,LazarTeodorovi6 knezu MiloSu, Sabac,20. januar 1836.
godine; C. Sljivo, BiH 1827.-1849.,324.
38 G. sljivo, BiH 1827.-1849.,323-324.
39 Ibrahim Tepii, Bosna i Hercegovina od kraja XVIII stolje6a do austrougarske okupacije 1878.,
Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog sujetskog rata, Sarajevo, 1998., 192-193;
c. sljivo, BiH I 827.- I 849., 323-324.
374
Posayska buna iz 1836. godine
Po povratku u Bijeljinu, Ali-paSa Fidahi6 je odmah stupio u kontakt s
Mahmud-pa5om Tuzlom, koji mu je stavio na raspolaganje sina Osman-
bega.ao Potom je sa istom namjerom obisao i druge posavske muteselime.
Najudinkovitiji prijem imao je u Derventi i Modridi, gdje se tih dana, prikupljao
dodatni porcz za vojsku, a 6ije prikupljanje je u mnogome dodatno utjecalo
na nezadovoljstvo naroda, ovih krajeva. To nezadovoljstvo se brzo pro5irilo
na prostor posavskog kra1a.a1
Svjestan te dinjenice, valija VedZihi-pa5a je sredinom juna 1836.
godine, putem savjetovanja u Brdkom, pokuSao pridobiti privrZenost
posavskih prvaka sultanovim reformama. Medutim, umjesto toga, veCina
njih je podrZala prijedlog Ali-pa5e Fidahica, o energi6nom suprotstavljanju
reformama. Ovu odluku, Ali-paSa Fidahic je u nadi da ce dobiti podr5ku
(preko svog brata Abdi-bega, a posredstvom pukovnika Teodorovida u viSe
navrata) odaslao prema KneZevini Srbiji.a2 Medutim, kao Sto ee se ubrzo
pokazati, ne samo da nije dobio podrSku iz KneZevine Srbije, ve6 je knez
Milo5 iu ovom slu6aju, isto kao i(1831 .-1832.) ostao na strani Uzvi5ene
Porte.
Prilikom prolaska kroz Bijeljinu i susreta s Ali-pa5om Fidahi6em,
a znluei njegovo opredjeljenje, uzaludno ga je biv5i adakalski muhafiz,
Osman-pa5a Sulejmanpa5i6, odvradao od pobune, i ubjedivao da se
prikloni nizamu.a3
Nakon Sto je valija Mehmed VedZihi-paSa 11. avgusta 1836. godine iz
nepoznatih razloga pogubio banjaludkog muteselima Hifzi-efendiju (koji je
vaZio za dovjeka privrZenog reformama) i Mustafu-bega iz Travnika, medu
bosanskim prvacima je zavladao strah.aa Kraji5nici su krenuli s vojskom
prema Jajcu i Banjaluci. U tim okolnostima, Ali-paSa Fidahic je u koordinaciji
sa njima, otpodeo ranije planirane aktivnosti, na prikupljanju naoruZanja
40 Galib Sljivo, Mahmud-pa5a Tuzlo u prvoj polovini XIX stoljeda, Bos na i Hercegovina u XIX stoljetu
- Studije i ilanci, (G. Sljivo, Mahmud-paia Tuzlo)Teian|2OO8., 546.
41 Galib Sljivo, Bosna i Hercegovina u XIX stoljetu, Studije i izvori, TeSanj l. septembar 2003., 150;
c. sljivo, BiH I 827.-t 849., 336-337.
42 DARSB,/ond KK, VII, dok. br.476. Toma Vudi6 PeriSi6 knjazu Milo5u, Paraiin 9. avgusta 1836.
godine. Toma Vudii je podetkom avgusta saznao od beogradskog vezira Jusuf-pa5e, da se i u Sarajevu
priprema pobuna i o tome obavijestio kneza Milo5a. Meclutim, knez Milo5 je na osnow izvje5taja
dobijenih od,,svojih" uhoda, demantirao vijest o pobuni u Sarajevu, rekav5i Vudi6u: ,,Pozdravite vezira
i kaZite mu da nikakav izvje5taj o buni u Sarajevu nemamo (...). Kao Sto se ubrzo ispostavilo knez
Miloieve vijesti su bile mnogo tadnije.
43 G. Sljivo, BiH I 827.-1 849., 338. Kako bi odvratio Ali-pa5u od pobune, izmedu ostalog mu je rekao:
"(...) I sam sam caru bio vjeran i ta vjernost je do toga dovela da mi je i temelj pod ku6om razoren. Od
sada ne6u tako raditi, no s vilajetom ili zlo ili dobro bilo trpi6u"; DARSB, KK,Yll,fond BK, dok. br.
759. Aleksa Simii knjazu Milo5u, Beograd 20. juli 1836. godine. Simii je obavijestio kneza Milo5a,
da je Osman-paii Sulejmanpa5i6u pri odlasku prema Bosanskom ejaletu ,,dao 12.000 taliraza troSak."
44 DARSB,/ond KK, dok.br.747. Konstantin Stojanovii knjazu MiloSu, Beograd 16. avgusta 1836.
godine. Nakon njihovog ubistva, valija je kako bi upla5io Bo5njake, mrtva tijela stavio pred dZamijska
vrata u Sarajevu.
375
Cerim Rastoder, Doc.dr. tzet Sabotic
'19. avgusta 1836. godine prihvatio je 500
i vojske u Bijeljini. Ve6 18. i
dobrovoljaca iz Grada6ca, te oko 150 iz Modride.4s Medutim, te poteSko6e
nisu utjecale na povecanje broja nezadovoljnika, koji su se stavljali Ali-
pa5i Fidahi6u na raspolaganje. Tako se u rejonu Skugrica okupilo oko 10-
12 hiljada naoruZanih vojnika. Toj grupi se 13. septembra 1836. godine
pridruZio iAli-pa5a Fidahic sa dodatnih pet do Sest hiljada vojnika, od kojih
je najve6i broj bio iz redova onih koji su tokom 1833. i1834. godine bili
protjerani iz KneZevine Srbije. Nakon Sto je sve snage ujedinio, Ali-pa5a
Fidahi6 je 16. septembra 1836. godine krenuo prema Travniku, kako bi
se obraeunao s valijom.a6 Po5to se snage Mahmud-pa5e Fidahi6a nisu
pridruZile Ali-pa5i, on je njemu i Zvornidanima uputio o5tre prijetnje. lnade,
Ali-pa5a je imao velike planove i Zelju da se osveti Osmanlijama za slom
Pokreta za autonomiju Bosne (1831.-1832.), za koji se zajedno sa svojim
prijeteljem H usei n-begom G rada56evi6em zd u5no zalagao. Pored
naj bolj i m
podrSke Kraji5nika, nadao se da ce i 4.000 Arbanasa, koje je valija doveo u
Travnik, kao i 1832^ godine biti protiv Osmanlija. Medutim, te nade su bile
uzaludne.aT
Osman-pa5a Sulejmanpa5ic (kojije po dolasku u Sarajevo preSao na
stranu valije) je predvodio sultanovu vojsku, koja je u Zestokim obra6unima
kod Zep6a sredinom septembra 1836. godine porazila snage Ali-pa5e
Fidahi6a.a8 Borbe su vodene na tri lokaliteta. Prva, 16. septembra kod
Vranduka, druga 17.i 18. septembra kod Orahovice i treCa 19. septembra
1836. godine u Golubinju. Nakon posljednje bitke, u kojoj je udestvovao i
valija, Arbanasi su opljadkali Zepde, a Ali-pa5a Fidahic se 21. septembra
povukao prema Bijeljini.ae
Valija Ved2ihi-pa5a je nakon bitke nastavio potjeru snaga pokreta,
krecuci se prema Bijeljini. Yee 22. septembra 1836. godine bio je u
Gradadcu, gdje je potvrdio poloZaj muteselimu Grada5devicu, koji se
45 HDAZ,fond SgK,Prezidijal 12, Spijunski izvjeStaj. RaEa,22. avgust 1836.; C. Sglvo BiH 1827.-
1849., 340. Ali-pa5a Fidahid se po dolasku u Gradadac 22. avgusta 1836. godine, susreo sa problemima.
Naime, Alaj-beg Mehmed Grada5devii se od njega distancirao, na slidnu situaciju je nai5ao i od strane
derventskog muteselima Mahmud-bega.
46 S. Ba5agi6, n. dj.,l5l.
47 G. Sljivo, BiH 1827.-1849, 340-341. Usput mu se pridruZio i Nazif-beg, najstariji sin Ahmed-bega
Grada5devi6a. Medutim, tada je saradnju saAli-paSinim snagama, odbio i iskusni Mahmud-pa5a Tuzlo.
Na taj nadin, slidno kao i tokom Grada5devidevog pokreta, zbog pukotina medu prvacima nije ni bilo
za odekivati znadajnije rezultate.
48 DARSB,/ond KK, VII, dok. br.759. Aleksa Simi6 knjazu Milo5u, Beograd 21. septembar 1836.
godine. U sastav sultanove vojske, iako nerado i Ali-pa5a Rizvanbegovi6 je dao 40.000 vojnika, od
dega 20.000 Cmogoraca. Od 40.000 prikupljenih vojnika u Novom Pazaru,prema Travniku je upudeno
8.000 (metlu kojima je bilo najvi5e Albanasa), a koje je predvodio Ahmet Mndo5.
49 Milan Prelog, Povijest Bosne u doba osmanlijske vlade, ll dio, (1739.-1878.), Sarajevo, 1900.,
342-344. SnageAli-pa5e Fidahi6a su imale oko 100 mrtvih,200 ranjenih i 150 zarobljenih vojnika.
Bosanski prvaci koji nisu udestvovali u pobuni a u strahu od odmazde prebjegli su u Slavoniju.
376
vratio iz Slavonije, slidno je postupio i prema derventskom muteselimu. Ali-
pa5a Fidahi6 se utvrdio u Bijeljini sa oko 400 ljudi i27. septembra 1836.
godine odbio poziv valije da se preda. Valija je odgovorio Sesnaestosatnom
topovskom paljbom, i tom prilikom najveci dio grada zapalio. Ali-pa5a
Fidahic se sutradan ,tJ.28. septembra 1836. predao valiji, 6ime je uguSena
ova pobuna. Mahmud-pa5a Fidahic je tokom opsade Bijeljine bio na strani
valije, a pukovnik Teodorovi6 mu je destitao na pobjedi. Valtla je pozvao
pukovnika Teodorovi6a (ranijeg starog poznanika) 28. septembra 1836.
godine u Bijeljini, gdje su razgovarali o pobuni.so Valija je pukovniku
Teodorovi6u saop6io, da je na molbu njegovog sina ,,oprostio Zivot Ali-pa5i
Fidahi6u", te da je dvrsto odludio da ga udalji iz Bosanskog ejaleta.sl Valtla
je Ali-paSu Fidahica uputio u Trapezunt, gdje je umro tokom 1845. godine,
dok je bijeljinski kadiluk dat na upravu Mahmud-paSi Fidahicu.52
Nakon pokoravanja posavskih muteselima, valij.a Ved2ihi-pa5a je
krenuo u obradun sa kraji5kim prvacima, koje je, takoder, tokom 1837. i
1838. godine uz pomo6Arbanasa privremeno umirio.53
Knez Milo5 je i nakon ove pobune i uklanjanja Ali-pa5e FidahiCa i dalje
nastavio ne samo pratiti ve6 i kreirati deSavanja na granici sa Bosanskim
ejaletom. Tako se njegov sljedeci zahtjev odnosio na smjenu tuzlanskog
i zvorniCkog muteselima Mahmud-pa5e Tuzle, odnosno Mahmud-pa5e
Fidahica.5a
Zakljudak
Kao Sto je odredba Jedrenskog mirovnog ugovora iz 1829. godine,

o prikljudenju bosanskih nahija Jadra i Radevine bila nesumljivo jedan od
osnovnih povoda Pokretu za autonomiju Bosne 1831.-1832. godine, u istoj
mjeri je na Posaysku bunu iz 1836. godine utjecalo nasilno protjerivanje
SO C. Stiivo, Mahmud-paia Tuzlo, 546. Tom prilikom VedZihi-paia je pukovniku Lazaru Teodorovidu
u vezi ove pobune primao ,,da je samo zahvaljujudi pravovremenoj intrvenciji ona bila uspje5no
uguSena".
5l I. Tepii, cit. il., 192-193. Zajedno sa Ali-pa5om, kao pobunjenici su proderani i: Fehim ef., hadZi
Ahmed iz Livna, Hasan-aga Kulenovi6 iz Jajca, mula Mujo iz Sarajeva i dr., dok je Ahmed-bega
Ljubundiia dao pogubiti.
52 DARSB,/9nd KK,XXXYII, dok. br. 1494. Lazar Teodorovii knjazu Milo5u, Bijeljina, 14. septem-
bar 1 836. godine. Pukovnik Teodorovii je zahtijevao od vezira da ne dozvoli povratak Ali-pa5i Fidahiiu
u Bijeljini, te bio zadovoljan ustupanjem bijeljinskog kadiluka pod upravom Mahmud-pa5e Fidahida.
Na taj nadin knez Milo5 je ne samo pratio dogadaje u Bosanskom ejaletu, ve6 na njih zahvaljuju6i pri-
jateljskim odnosima sa valijom i dobrano utjecao.
53HDAZ,fond SgK,Prezidijal, br. 13, Zagreb, od 25. septembar 1838. godine.
54 G. Sljivo, BiH 1827.-1849.,366.Taj zadatakknez Milo5 je povjerio komandantu podrinjsko-savsk-
oga podrudja pukovniku Jovandetu Spasiiu, koji je preko valije Salih VedZihi-paSa trebao isposlovati
takw odluku. Istovremeno pukovnik Spasii je bio u obavezi da radi na prikupljanju Zalbi na radun
tuzlanskog i zvomidkog muteselima. U tu svrhu, on je zaista uspio vrbovati Mustajbega Ismailbegovi6a
i Osmana Bajraktara iz Bijeljine, kao ijednog Srbina iz Zvornika, da svjedode protiv pomenutih paSa.
Cerim Rastode4 Doc.dr. tzet Sabotil
prekodrinskih Bo5njaka od strane kneza MiloSa iz pomenutih nahija. Pored

toga, na podsticanju ove pobune utjecala je i propagandna aktivnost iz
Kne2evine Srbije na pridobijanju pravoslavnih podanika u Bosanskom ejaletu.
Naravno, pored ovih uzroka, postojali su i drugi. Tako je ova pobuna bila,
takoder, povezana sa antireformskim otporom posavskih prvaka, u prvom
redu bijeljinskog muteselima Ali-pase Fidahi6a. lako se Ali-paSa Fidahi6
nadao da 6e za ove aktivnosti biti podr2an od strane kneza Milosa, do toga
nije do5lo, jer je srbijanski knez kao i u Grada5devi6evom sludaju stao na
stranu sultana. Utjecaj kneza Milosa na ovu pobunu protiv Uzvisene porte,
ogledao se kroz njegov odnos sa bosanskim valijama, koji su bili korumpirani.
Druga veoma bitna stvar bila je povezana sa njegovim nastojanjima da se
na prostoru Bosanskog ejaleta ne dozvoli formiranje nikakve autonomne
jedinice od strane doma6eg plemstva, jer bi to znadilo nemogu6nost Sirenja
Kne2evine Srbije na njen radun. Pored toga, na neuspjeh ove pobune utjecao
je i partikularizam (hronidna bolest) meclu bosanskim prvacima, koji je i u
ovom sludaju opet do5ao do izralaja.
Summary
As the provision of Jedrene peace treaty from the 1g29. regarding

annexation of Bosnian districts Jadra and Radevine was undoubtedly one of
the main triggers for autonomous movement of Bosnia from 1831 to 1g32.
year to the same extent it is the Posavina revolt of the 1836. The impact forced
the expulsion of Bosniaks by Prince Milos from these districts. ln addition,
to encourage the insurgency propaganda activity has been employed and
affected the Principality of Serbia in attracting Orthodox subjects in the
Bosnian eyalet. Of course, in addition to these causes, there are others. So
the rebellion, was also associated with resistance to anti-reform posavina
champions in the first place Bijeljina muteselim Ali pasha Fidahi6. Although
Ali Pasha Fidahi6 hoped that these activities are supported by prince Milo5,
support never came, because the Serbian prince as in Grada5devi6 case
sided with the sultan. Effect of Prince on this rebellion against the Supreme
Porte, looked through his relationship with the Bosnian governor, who was
corrupt. Another very important thing was connected with his efforts to take
on the Bosnian eyalet not to allow the formation of any autonomous unit of
the local nobility, because that would mean the impossibility of expansion
of the Principality of Serbia in that direction. ln addition, the failure of this
rebellion was influenced by the particularism (chronic disease) among
Bosnian leaders, who in this case again came to its fullest.
378
Mina KUJOVIC
Arhiv Bosne i Hercegovine Sarajevo
DRUGA NARODNA OSNOVNA SKOLA U TUZLI

(RUZDIJA, 1906.-1 909.)
Prilog historiji muslimanskog Skolstva u Tuzli
Abstrakt: U DonjojTuzlije 1868. godine otvorena ruZdija, muslimanska

Skola koja je imala dosta elemenata gradanskih Skola. Odlukom nove uprave
koja je u Bosni i Hercegovini uspostavljena nakon austrougarske okupacije
1878. godine, ova je 1kola, kao isve ruZdije u zemlji, prestala sa radom. Nova
reformirana ruidija, koja je otvorena 1892. godine, radila ie kao ll narodna
osnovna ikola sve do 1913. godine, kad su sve ove Skole prestale sa radom,
odnosno, kad su pretvorene u redovne narodne osnovne 5kole.
Prilog se odnosi na kadrovske (ne)prilike u RuZdiii u Donioi Tuzli u
periodu od 1907. do 1gog. godine kad je upravitetj ove Skote bio Husein eff.
lmamoviC.
Kljue ne riieEi: Donja Tuzla, ll narodna osnovna ikola, ruZdiia, Husein

eff. lmamoviC, Fehim eff. Malki6.
Uvod
Ru2dije su bile muslimanske osnovne Skole sa naglaSenim elementima

svjetovne naobrazbe. U historiografskoj literaturi nalazimo podatke da su
to prve gradanske (drZavne svjetovne) Skole koje su otvarane u vecim
bosanskohercegovadkim mjestima u periodu posljednje decenije osmanske
uprave. U Sarajevu je prva ruzdija otvorena 1864. godine, a kasnije su ruZdije
otvarane iu drugim veiim gradovima. Do austrougarske okupacije u Bosni i
Hercegovini je radilo 30 ruZdija.l
Nakon austrougarske okupacije ru2dije su brzo nestale jer su radile po
starom nastavnom programu pa su izgubile svoj prvobitni cilj i nova upravaje
smatrala da su nepotrebne. Ove su Skole reformirane tako Sto su zadrZale i
dalje neke naslijedene elemente izudavanja predmeta orijentalnih sadr2aja,
dok su se novim programom pribliZile osnovnim Skolama. Ove nove ruZdije u
potpunosti je izdraavala Zemaljska vlada, a tretirala ih je osnovnim Skolama
1 Hajrudin Curii, Muslimansko ikolsno u Boshi i Hercegovini do 1918. godine, Sarajevo 1983., str
234.
379
Mina Kujovic
za muslimansku djecu. OdrZavanje ovih Skola motivirano je namjerom: ,,da

bi se vodilo raduna o socijalnoj ivjerskoj eksluzivnosti muslimana, kao i da
bi se obodrili na Sto jade pohadanje Skola."2 Nove reformirane ruZdije su
radile samo u ve6im gradskim centrima: Sarajevu, Mostaru, Travniku, Tuzli,
Bihacu, Banjaluci i Brdkom. Nove ruZdije s modificiranim programom koji
je bio prilagoden ,,posebnim potrebama i nazorima muslimana" izd-Zavale
su austrougarske vlasti, dok su njima predavali nastavnici islamske vjere,
kvalificirani kao uditelji, a u arhivskim spisima su nove ruZdije uglavnom
vodene kao ll narodna osnovna Skola. Ove su Skole ukinute 1913. godine
i pretvorene u redovne osnovne Skole u koje su se mogla upisivati i djeca
drugih religija.3
Nastavne planove reformiranih ruZdija propisivala je Zemaljska vlada
na prijedlog ulema-medzlisa. lako je Zemaljska vlada iz drzavnog proraCuna
pokrivala sve troskove zaizdrzavanje ruzdija i pla6ala uditelje, njihov rad je
bio u nadleZnosti okruZnih prosvjetnih inspektora.
Druga narodna osnovna Skola (reformirana Ruidija) u Donjoj (Dotnjoj)

Tuzli
Nova reformirana Ruzdija u Donjoj ruzli je svedano otvorena 1.

septembra 1892. godine u prisutnosti mnogobrojnog muslimanskog
gradanstva, gradskog vije6a, tamosnjih hodZa i uleme sa muftijom hadzi-
Mehmed ef. eokicem na delu. Medu prisutnima je bio i ugredni gost
iz Sarajeva, hadZi-Mehmed Teufik ef. Azabagica. Na okupu je pored
mnogobrojnog muslimanskog gradanstva, kako je javio novinar iz ruzle,
bilo i preko 60 novoupisanih udenika ruzdije sa upraviteljem hafiz Mehmed
ef. Abdulahefendicem i uditeljskim osobljem. Prigodnim govorom Ruzdiju je
proglasio otvorenom okruzni upravitelj, vladin tajnik Dobosevi6, a zahvalio
mu se gradonadelnik lbrahim-beg DZindo. Svedanu dovu ,,na arapskom i
turskom jeziku" proudio je tuzlanski muftija eokic.5
U RuZdiju se 1892. godine upisalo 50 u6enika, a nakon dvije godine
2lzvjeitaji o upravi Bosne i Hercegovine (1878.-1905.) Zagreb 1906, str. 153.

3 Skolski vijesnik,1913. str. 390-391.
4Hadii hafiz Mehmed eff. Azabagil, sin hadZi Osman-bega je roilen 1838. godine u Tuzli. U Tu-
zli je zavr5io osnovno i srednjoSkolsko obrazovanje, a teoloske nauke je zavr5io u Istanbulu. Nakon
zavrSenog Skolovanja u Istanbulu vratio se u Bosnu i Hercegovinu gdjeje radio kao upravitelj ruZdije u
Sarajevu. Godine 1868. postavljen je za kadiju i upravitelja ruZdije u Tuzli pa je zbogtogapriwemeno
napustio Sarajevo. Na ovim poslovima ga je zatekla i austrougarska okupacija Bosne i Hercegovine
1878. godine. Nakon Stoje 1887. godine u Sarajevu osnovana Serijatska sudadka Skola, eff. Azabagic
je postavljen njenim prvim direktorom. Na poloZaju direktora Serijatske sudadke Skoleje ostao sve do
1893. godine kad je postavljen za reisul-ulemu u Bosni i Hercegovini i sarajevskog muftiju, u 55 godini
Livota.
5 Sarajevski /rsl br. I 08 od 7. septembra 1892.
380
Druga narodna osnovna Skola u Tuzli (RuZdija, 1906.-1909.) ...
ovu je Skolu pohadalo 56, Skolske godine1900/1901. 616, a 1909/1910.
Skolske godine 71 u6enik.7
Hajrudin Curic navodi da je RuZdija u Tuzli bila smje5tena u istoj zgradi
u kojoj se nalazila gradska beledija.s Medutim, u arhivskom fondu Zemaljska
vlada za Bosnu i Hercegovinu u Gradevinskom odjeljenju saduvani su projekti
za ll narodnu osnovnu Skolu u Tuzli. Na projektu je navedeno'. ,,Za gradnju
ove Skolske zgrade, koja se je dovrSila 1892. dozvolila je zemaljska vlada iz
zemaljskih sredstava 1.500 forinti, doiim su osfa/i troSkovi u iznosu od 6.500
forinti podmireni, Sto dobrovoljnim prinosima zainteresiranog naroda, Sfo od
m u h amedan ske vje rske opSti ne.
Prizemlje zgrade je iz kamena i cigle ozidano, prui sprat sa druenim preikama,
krov je crijepom pokriven."e
U zgradi gdje je bila Skola postojale su tri udionice i vrt iza Skole kojije
koristio upravitelj Skole.
Na ovoj Skoli, kao i u svim ll narodnim osnovnim Skolama, nastava se
odvijala u skladu sa odlukom br. 152638/l od 30. lX 1906. godine koja se
odnosila na nastavni plan i program osnovnih Skola ovog tipa. Nastavni plan
se morao primjenjivati, a prema njemu je za u6enje iz Kur'ana planirano od 3
do 4 sata sedmidno u svim razredima. Nastava iz arapskog jezika odrZavala
6 AB,H/IrS^-rft, 57 I l8l 1l- 1 901.
U I razredu je bilo 20, u lI 22, uIII I 1 i IV 8 uienika. Ukupno II narodnu osnovnu Skolu u Tuzli je
pohadao 61 udenik. U godi5njem izvje5taju kojije potpisao tadaSnji upravitelj Abdulah Efendii, nave-
denoje da su glavne smetnje u radu Skole: siromaitvo i kutni uzgoj uienika, veliki nemar roditelja i
skrbnika te mektebi iptidatja, koja nam mali broj i slabo osposobljenih uienika ialje. Upravnik je joS
naveo kako bi se ove pote5ko6e mogle lako otkloniti ako bi se siroma5ni udenici materijalno pomogli
te moralnim uplivom gradskog poglavarstva i ovdainjih dostojanstvenika.
7 MreLa osnovnih Skola na podrudju gradskog kotara Donja Tuzla bila je prilidno razvijena, Sto se
vidi iz podatakaza 1894. godinu. lzizvjeltaja o pregledu Skola, u toj godini su pored Skole u Gomjoj
Tuzli, radile slijedeie Skole: I narodna osnovna Skola u Donjoj Tuzli sa l1l udenika, II narodna os-
novna Skola u Donjoj Tuzli sa 66 ulenika, Narodna osnovna Skola u Puradiiu sa 33 uienika, zatim
Srpsko-pravoslavna osnovna Skola u Donjoj Tuzli (mu5ko odjeljenje) sa 153 udenika, Osnovna Skola
kod sestara BoZje ljubavi u Donjoj Tuzli (srpsko-hrvatski nastavnijezik) sa 65 udenika, Osnovna Skola
u Donjoj Tuzli u njemadkom klosteru sa I 00 udenika. U ovoj Skoli predavale su dasne sestre, a pohadali
su je pripadnici pravoslavne vjere (4), rimokatolidke (77) i hebrejske ( I 9). Njemadka privatna osnovna
Skola imala je 60 udenika rimokatolidke i hebrejske vjeroispovijesti. U Skoli je radio jedan uditelj i
njegova Zena koja je bila uditeljica za djedje vrtove. Srpsko-pravoslavna osnovna Skola u Puradidu
je imala l7 udenika. Samostanska rimokatolidka Skola u BreSkama bila je na teritoriji seoskog kotara
Donja Tuzla. MreZa ovih Skola stalno se Sirila, a broj udenika pove6avao. Godine 1910. u I mje3ovitoj
osnovnoj Skoli u Tuzli (naziv Donja Tuzla sve se rjetle upotrebljava) bilo je 237 udenika, u RuZdiji
7l ulenik, III osnovnoj Skoli u Kreki 122 i jedno odjeljenje sa njemadkim nastavnim jezikom sa 22
udenika, Osnovna Skola u Siminom Hanu imala je 155 udenika, Djevojadka Skola u Tuzli imala je 49
udenica, u MjeSovitoj osnovnoj Skoli sa njemadkim nastavnim jezikom bila sa 122 udenika, u Osnovnoj
Skoli Fabrike amonijak-sode u Lukavcu 124 udenika, PoZamici 53 i Gomjoj Tuzli 54 udenika.
(Preuzeto sa http://www. gomja-tuzla.eu)
8 Hajrudin Curit,, Muslimansko ikolstvo u Bosni i Hercegovini do I 918. godine, str. 24 l, s pozivom na
Bo5njak br. 26 od 26. juna 1902.
9 ABiH, ZVS - Gradevinsko odieljenie. kut. br. 78.
38r
Mina KujoviC
se u I i ll razredu, a iz turskog u lll razredu. Djeca su morala uloZiti veliki
napor da sve predvideno gradivo iz ovih predmeta, naro6ito iz gramatike
arapskog lezika, savladaju pa im je ostajalo malo vremenaza udenje drugih
predmeta kao Sto su radun, bosanskijezik i sl. Sto je imalo velike Stete za
udenike.
Prema zapalanju Skolskog inspektora udenici su morali puno da
,,memoriSu" i morali su uloZiti veliki napor da sve predvideno gradivo
savladaju.
Nastavno osoblje u ll narodnoj osnovnoj Skoli (Ruidiji) u Donjoj Tuzli

(1e07.-1e0e.)
U vrijeme austrougarske okupacije u svim osnovnim Skolama ucitelji

su bili slabo materijalno nagradivani. SluZbu su podinjali kao pripravnici
devete, a profesori kao pripravniciosme platne grupe.l0
Od 1907. do 1909. godine u ll narodnoj osnovnoj Skoli (RuZdiji) u
Donjoj Tuzli su pored upravitelja Huseina eff. lmamovi6a predavala jo5 tri
nastavnika: Fehim eff. Malki6, Ahmed eff. Seremet i Uzeir eff. Eminefendic.
Oni su tokom svog sluZbovanja mijenjali platne razrede, odnosno prelazili iz
niZih u viSe.
Za upravitelja ll narodne osnovne Skole (RuZdije) u DonjojTuzli nakon
upravitelja Ouli6 eff. postavljen je 15. Vll 1907. godine Husein eff. lmamovi6.
Kao upravitelj Ru2dije u Tuzli, eff. lmamoviC se nije dobro sna5ao pa je
odmah po preuzimanju duZnosti do5ao u sukob sa nastavnicima koje je
zatekao u Skoli kao predavade, te je na vlastiti zahtjev 15. Xl 1909. godine
bez otpremnine razrijeSen nastavnieke sluZbe.
Pored duZnosti upraviteljall ll narodne osnovne Skole Husein eff.
lmamovie je u istoj Skoli u lll i lV razredu predavao orijentalne predmete,
turskijezik i gramatiku arapskog jezika.
Husein eff. lmamovic je roden u Jeledu kod FoCe. Prema osobniku/
personalnom dosjeu, zavrSio je medresu u Carigradu od Akademije i
arapske dobio idZazet-namu - certifikat za obavljanje odretlenih poslova (nije
l0 Da bi netko mogao raditi kao uditelj bio je obavezan da pored zaw5ene uditeljske i1i neke druge
vi5e 5ko1e poloZi posebni strudni ispit. Godine 1887. objavljena jenaredbaZemaljske vlade o strudnom
uditeljskom ispitu koji je nazivan ,definitivom". Pravo na polaganje strudnog ispita se sticalo nakon
dvije Skolske godine rada u osnovnoj Skoli. Naredba iz 1887. godine ostalaje na snazi sve do 1912. go-
dine. Tada je zamijenjena novim propisom o ovom ispitu, ali su5tinske razlike izmedu ove dvije naredbe
nije bilo. Prije poloZenog strudnog ispita uditelji su imali zvanje namjesni uditelj. Pored njih utvr<lene su
jo5 tri kategorije uditelja (lII, II i I razred uditelja) prema Zakonu o pravnim odno5ajima uditeljstva nar-
odnih osnovnih 5ko1a u Bosni i Hercegovini. Svi su uditelj, znadi, bili podijeljeni u sljedeie kategorije:
a) namjesni uditelji b) uditelji III razreda c) uditelji llrazreda d) uditelji lruzreda.
Uditelji su iz niZeg u vi5i razred prelazili automatski poslije l2 godina uspjeSne sluZbe.
11 Uditelj lrazreda kojem jebiladefinitivnopovjerenavi5eupravanarodneosnovneSkoleimao je
naziv Skolski upravitelj, a kojemje trajno povjerena uprava vi5e narodne Skole nazivao se direktor.
382
navedeno kojih poslova). Od jezika je poznavao turski, arapski i perzijski.
Prvo mu je zaposlenje bilo u periodu od 18. ldo 3. lX 1903. u Kotarskom
uredu u Travniku kao Serijatskog sudije. Odatle je premje5ten u Br6ko na
mjesto vjerouditeljau uiiteljsku ruZdiju gde je ostao do augusta 1907. godine,
kad je premje5ten za upravitelja RuZdije u DonjojTuzli.l2
OkruZni Skolski nadzornik je u rubriku karakteristike za nastavnika
lmamovica naveo: Moralno i druStveno vladanje bez prigovora, a politiiko
ispravno. Kao upravitelj Skole bio je nesposoban izazivajuci naroiito svojim
nestruinim i netaktiinim postupcima neprestane sukobe i razmirice.l3
Kao upravitelj ruZdije traZio je da obrazovanje udenika bude sliCno
onom u gimnazijama pa je svaki put isticao da su u6enici za to sposobni.
Malki6 (Muharem) Fehim je roden u Bihacu 1867. godine gdje
i
je zavr5io osnovnu Skolu medresu. U Carigradu je 12 godina pohadao
teolo5ke nauke (?). Govorio je arapski, turski i perzijskijezik. Strudni ispit je
poloZio pred ispitnim povjerenstvom u Carigradu 1900. godine kad je i dobio
svjedodanstvo. Radio je u Tuzli na ll narodnoj osnovnoj Skoli (RuZdiji) od
1900. godine prvo kao provizorni nastavnik, a 1903. imenovan za definitivnog
nastavnika u istoj Skolj Sdje je ostao sve do penzioniran ja 1937 . godine.la
Za nastavnika Seremet eff. Ahmeda i Uzeir eff. Eminefendi6a nisu
sa6uvani personalni dosjei.
Sukob novog upravitelja sa nastavnicima
lz izvjeStaja okruZnog Skolskog inspektora o obavljenoj inspekciji u ll

narodnoj osnovnoj Skoli u Donjoj Tuzli od 8. aprila 1908. godine saznajemo
da je sukob upravitelja Husein eff. lmamovica sa nastavnicima otpodeo
odmah nakon njegovog preuzimanje duZnostiupravitelja RuZdije. U obimnom
izvje5taju koji se odnosi na sukobe upravitelja i nastavnog osoblja nalaze
se zapisnici-o saslu5anju upravitelja lmamovica i zapisnici o sasluSanju
nastavnika: Seremeta, Malkica i Eminefendi6a, te dopisi koje su upravi grada
dostavili upravitelj Skole i uditelj Seremet, sluZbena zabilje5ka gradskog
poglavarstava i na kraju zavrSna zapaZanja o cijelom sludaju okruZnog
predstojnika Fridriha Foglara. 15
lz inspekcijskog izvje5taja saznajemo da je upravitelj optuZivao
12 Bio je oZenjen lfeta-hanumom rodenom Talijerovii. Imao je detvero djece: Muhamedin (roilen
1899.), Fatima (rod. 1904.) te Mehmed i Hazim (rodeni 1908.), ABiH, Zbirka dosijea vladinih
sluibenika (ZD),kt;ltija pod slovom I).
13 ABiH,ZD.
14 U Malkiievom personalnom dosjeu u rubrici koja se odnosi na ocjenjivanje rada i sposobnosti,
Skolski inspektor je 1929. godine napisao; vrlo dobro vladanje u sluibi i van sluZbe; radi vrlo predano;
stariji rutiniran nastavnik; marljivim radom postiie povoljan uspjeh; vrlo dobrog vladanja u sluibi i
van sluibe. OZenio se 1904. godine sa Rafijom rodenom Husi6, s kojom je dobio 3 sina i dvije k6eri:
Muhameda(1906.),Aliju(1909.),Raziju(1910.),Behiju(1917.)iMuharema(-)(ABiH, ZDfasc.pod
slovom M.).
15 AB|H, ZVSbr. 147697, iif.87l251l2 - 1908. Predmet sadrZi nekoliko izvje5taja, a zaveden je 19.VIII
1908. pod odrednicom D. Tuzla, II narodna osnovna ikola, inspekcijski izujeitaj.
383
Mina Kujovii
nastavnike da ne ispunjavaju svoje obaveze te da djecu fizidki kaZnjavaju, a

narodito nastavnik Ahmed eff. Seremet. Nastavnici, po njegovom mi5ljenju,
loSe predaju. Nastavnici su upravitelja lmamovi6a optuZivali da je Zelio
mjesto u sudu koje nije dobio pa je zbog toga bio nezadovoljan radom u
tuzlanskoj RuZdiji. Po njima, on je, prije svega, bio intrigant. Smetalo im je
Sto je stalno isticao da je apsolvirao medresu u Konstantinopolu, Arapsku
akademiju, kako je govorio, pa da zbog toga misli da je iznad svih nastavnika
i da moraju raditi onako kako im on odredi. Ponasao se kao da je upravitelj
Skole iznad svih. Zarryerali su mu Sto je prisvojio Skolski vrt za sebe i Sto je
traZio da se u vrijeme tamazana ne skra6uju Skolski 6asovi.
Upravitelj lmamamovi6 je Zelio u povjerenoj mu Skoli uvesti neke
izmjene, ali niSta nije mogao poduzeti bez odobrenja nadleZnih u upravi
grada. U vezi s tim je od uprave Donja Tuzla traZio odobrenje za predloZene
izmjene:
Umoljava se slavna ista ishoditi niZe navedene 3 ta1ke

otkloniti:
1. Uop6e napla1ivanje Skolskih knjiga od uienika poito rijetki
su uienici koji bi mogli i rado hotjeli plaCati,
2. PreviSa uiiteljska strogost, odnosno bijenje i tudenje uienika
kako to neki uiitelji na ovoj Skoli rade istim djecu preplaSe
irazgne.
3. Arapski sarf (gramatiku) izvaditi iz I razreda kako je to
uiinjeno i u drugim ruidijama, a ovdi bivSi upravitelj Duli6
radi pokuianja zadiati, ali poito je taj predmet u I razredu
bez koristan dapaie Skodljiv, ito se time luda djeca umaraju
a niita nerazum|u, b gube volju od Skole idrugih nauka
mjesto ove gramatike da se dozvoli ujeronauka i Kur'an ili
drugo Sto se vidi za shodno.
H. lmamovii
Upravitelj lmamovid je spajao udenike I i ll klasu (razred) dok je
predavao, jer su imali isti program iz arapske gramatike koju je on predavao.
Za ovo je 1 1 . februara 1908. godine podnio molbu Gradskom uredu u kojoj je
traZio odobrenje za spajanje dva razreda u jednu sobu. Molbu je obrazloZio
dinjenicom da na Skoli u ova dva razreda (lll i lV) ima samo 16 u6enika, a
nema zbornice ,,kako treba i kao Sto imaju druge Skole radi iega se umoljava
slavna ista ishoditi odobrenje spajanje ovih razreda u jednu sobu".
U popratnom dopisu kotarskog ureda Tuzla kojije proslijeden Zemaljskoj
vladi, navedeno je da su upravitelj i uditelj odavno u lo5im odnosima te da
upravitelj lmamovic pokusava uvesti neke izmjene u Skoli.
384
je
navedeno u zaprsn to
njegovom saslu5anju, izjavio da ga upravitelj lmamovii nije ,,podnosio" od
samog dolaska u Skolu u julu 1907. godine.lo
Razrje5enje spora izmedu upravitelja i nastavnika u RuZdiji u Donioj

Tuzli
Gradski upravitelj/predstojnik grada Donja Tuzla je 3. februara 1909.
konadno zakljudio izvje5taj: Dolnia Tuzla, ll narodna osnovna 5kola, lzvieStai
o stanju personala.lT
U izvje5taju su i prijedlozi u vezi sa sukobom nastavnika i upravitelja.
Sve predloZene mjere Zemaljska vlada je odobrila:
- U6itelj Ahmed Seremet se sa ll narodne osnovne Skole premje5ta u
istom svojstvu na I narodnu osnovnu Skolu u DonjojTuzli;
- lz I narodne osnovne Skole u ll premje5ten je u istom svojstvu u6itelj
Salih Gluhic.
Sesnaestog decembra 1909. godine od strane gradske uprave je
ponovo obavljena inspekcija Skolskog personala i tom prilikom je u izvjeStaju
navedeno:
e i sto ca je n a vi si n i, u eiteli G I u h i c vod i lko I sku kni iZn i c u,
knjige u knjiZnici su inventarisane, uiiteli Uzeir
Eminefendic ie 23. X premieSten, Skolski podvornik ie
od kraja novembra tekuce godine novi.
U pravitelj je napustio sluZbu.18
16 U izvje5taju kojije na zahtjev okruZnog Skolskog inspektoranapisao, naveoje sve sukobe (dogadanja)
koja su se dedavala u SkoI nakon Sto je upravitelj Imamovi6 preuzeo duZnost:
Prilikom preuzimanja Skole od upravitelja Duli6a, Imamovi6 je izjavio da ne zna ni5ta oko pdelinjaka
pa da to treba raditi uditelj Seremet. Ovaj je rekao da pristaje pod uvjetom da njemu ide i zarada na Sto
novi upravitelj nije pristao.
Kad je upravitelj htio da bere i povr6e iz Skolskog vrta koji je zasadio predhodni upravitelj Duli6 onda
je doilo do sukoba.
Upravitelj je na svoju ruku spojio III i IV odjeljenje kako bi jednu udionicu dobio za svoju sobu. TraZio
je da se, zbog distode, skidaju cipele. Uditelji su traZili da Skola iz svojih sredstava kupi papude. Seremet
je odbio da skida cipele. Nastavnici su se najviSe Zalili na dinjenicu Sto ihje upravitelj opominjao po
hodniku i pred udenicima npr. kad je traZio da skidaju cipele.
Zaramazannije bio sastavljen poseban raspored sati negoje na prijedlog upravitelja nastava drZana od
11 do 2 sata. Nije rekao nastavnicima da nakon nastave zadrLe djecl i vode u dZamiju. Kad bi ih nas-
tavnici pustili ku6i on ih je vra6ao i vodio u dZamiju. Zatim je naredio uditeljima Seremetu i Malki6u da
oni trebaju voditi djecu u dZamiju na ikindiju. U Skoli je bila soba uredena za klanjanje i nije bila praksa
u Tuzli da se udenici vode u dZamiju. Kad bi uditelji, da izbjegnu guivn,zadrlali djecu do ikindije (3
sata) upravitelj ih je pu5tao kuti. Za noi Lejletu-kadr je poslao podvornika u razred da vide ,,puSiaj
djecu, mubarek je no6, naredio upravitelj". ZaBajram je, bez da je obavjestio nastavnike, pustio djecu
od 6. do 15. XI. Dolazio je na das i prekidao rad sa nekakvim pitanjima koja nisu bila u okviru nas-
tavnog programatograzreda. eesto je ispravljao na tabli ono Sto su nastavnici napisali i na taj nadin
omalovaZavao nastavnike pred djecom.
I 7 ABiH, ZVS broj 237 56, iif . 81143 -
1909.
18 ABiH, nav. izvor.
38s
Mina Kujovii
Zaklju6ak
Reformirana RuZdija u Donjoj Tuzli otvorena je 'l . septembra '1892.

godine. Te godine u Skolu se upisalo 50 udenika. Skola je radila po nastavnom
planu iprogramu kojije propisala Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu na
prijedlog Ulema-medZlisa. U zgradi u kojoj je bila smje5tena Skola postojate
su tri udionice. Pored zgrade postojao je Skolski vrt koji je koristio upravitelj
5kole.
U periodu 1907.-1909. godine nastavu su realizirala detiri nastavnika:
Husein eff. lmamovi6, Fehim eff. Malki6, Ahmed eff. Seremet i Uzeir eff.
Eminefendi6. Upravitelj Skole bio je Husein eff. lmamovi6. lzmedu upravitelja
Skole i nastavnika desto je dolazilo do sukoba Sto je imalo negativne posljedice
po skolu. Sukob je rije5en tako Sto je Husein eff. lmamovi6, na vlastiti zahtjev,
razrijesen nastavnidke slu2be 1909. godine.
Summary
Reformed RuZdija in Lower Tuzla was opened in the 1st September

1892. That year the school enrolled 50 students. The school was working
on the curriculum prescribed by the National government of Bosnia and
Hezegovina on the proposal Ulema-Majlis. ln the building where the school
was located there were three classrooms. Besides the building there was a
school garden which is used headmaster.
ln the period from '1907 to 1909. the classes were implemented by four
professors: Husein eff. lmamovi6, Fehim eff. Malki6, Ahmed eff. Seremet and
Uzeir eff. Eminefendi6. Headmaster was Hussein eff. lmamovid. Between
school administrators and teachers often came to a conflict which had
negative consequences for the school. The conflict was resolved by the
Hussein eff. lmamovi6, that was, at his own request, relieved of teaching
service in 1909.
386
- . 2.l.+tLt ' q^âaA\, hnbazt

aral*'
l.l
a.wa&fiwll.*
4
rt
ttM;,w9.T'uril"*'
t;;aaanoa,rr,o ,oD.*NoA)41"d, ';l+o,[d" '& 9'Tttutu{L '
.,,::.FUr.4^!
l,,i'^ **'.X a'*a 5e1,;1fu0' ? t oea.1$* *- ;ADla'hL 4XeAe,
aa't'
ii;;i ;.I"t* ;-'1 al"* 1652' eQ*iXt'' eai., N f e&r$fu qcaiw i82', a
lrian; 8.,.1u *i* q* 9*uan'' t *^ni4&,* *t .d4'*'e*44"'

'
"rofrt* r"
i,;;da* t.soa.'tl,. LâlX.ilat wiA'*,i' A;1* >ieat*x't sga.- i)*., ao io, * oo b "
'
aie i,L,iau"" :ltot t-" * "L'u 3ti t" o "n'
:- L bp.ihoeL *'wa* oa 6'5oo''Pop' lt"/'
;.5,-J.-;t. sl.ol[; a.,1;IL f i,-''i\.,s;- ,"iw;, a *$u uo \ni*'Y iu iw

i
L.iqc *" ir&at:-"rtar "$";t-

s<'"1'",tt d&tawDae&X wda, ';to 'l'*'
h.,r;4, .Ll'ib A{'at" ilit "wLanti*4a' l,w**,uo|u o'inl* a9 iL;*'
n-,oi. i-tx**1a+n,t;'o tat+iftot "ur '
9o" 1*'*trw.+t* a':'o t oo i'Li' *-'" 9,;vs,*rt r. L* e&44w L ;4t'

5 l;^-.@'a \,t'* A*t7c";itl, * oAiaorP*i, aPa-t t* {uubv P'w'
l.ito"i+ o.., 9"4yL!;"A4* i *"8a"1'

'y;hw | fu*o'tre alqe* lohiw*'
Lc b,*iL: {,i**;"X&
" -qt*z$}r'
9lLiiDakd,& A,tzoo "$r;la.
SrlpLrW. 9,w.Xo5,, ' ttato*. 9tar4t Vob'i"a,l*'

- l'. \Aoa -
,fl". 'l
i
,,,.i-tsI
TT
akrla* --
ww\
-
,
_t
"d?";#1
ffi
, i-r -1
r\42 \l> I
387
Mina Kujovi1
-- IL.*i" f,;
Tjt - z?-fi_
lry 6,rorh. q,ur^,/r*rD , 9lar, tra a.Pda '
,.-"i
ga4aAe, Aa, .
388
Esaf LEVIC
NEKOLIKO ARHIVSKIH DOKUMENATA

O IZBORIMA U TUZLI 1910. GODINE
Abstrakt: Rad se temelji na arhivskoj gradi iz austrougarskoga perioda,

koja se iuva u Arhivu Bosne i Hercegovine u Sarajevu, a odnosi se na izbor
OpCinskog vijeda u Tuzli. Pored zapisnika sa Konstituiraju1e sjednice, grada
sadrZi i izvjestaje kotarskog i okruZnog predstojnika vi1im instancama vlasti,
te njihova zapazanja o izbomom procesu i izabranim pojedincima. S obzirom
da se radi o periodu koji nije u potpunosti istra1en, posebno kada se radi o
Tuzli, iovaj detalj smatramo velikim doprinosom na putu ka rasvjetljavanju
nedoumica u okvirima poznavanja lokalne historije.
K[udne rije6i'. Tuzla, izbori, 1910., opcinsko vijece, gradonaienik,

podnaêlnici, vijeCnici, Osman eff . Vilovic.
lJvod
lako je Ramazanski zakonl predvidao uredenje opiinskih prilika

gradskih opcina u Bosni i Hercegovini, osim u Sarajevu, on nije u potpunosti
za2ivio do 1878. godine. Odmah poslije okupacue, nove vlasti su pristupile
sredivanju stanja u opcinama, najprije u Sarajevu2 iMostaru3, kao najvecim
opiinama u zemlji. Pratedi posljednje promjene u Statutu grada Mostara, a
procijenivsi da je stanovniStvo naviknuto sudjelovati u op6inskoj upravi i na
ve6u autonomiju, vlasti su donijele Zakon za upravu gradskih op6ina u Bosni
i Hercegovini s izbornim redoma.
Gradske op6ine, prema navedenom Zakonu, upravljaju svojim
sopstvenim poslovima u granicama njihovog opcinskog podrudja. Opcinom
upravlja op6insko zastupstvo, koje se sastoji od op6inskog vije6a5 iop6inskog
ureda. Vije6nike biraju zemaljski pripadnici i austrijski ili mactarski drZavljani
stariji od 24 godine, a placaju najmanje tri krune direktnog poreza u gradskom
podrudju, te dinovnici, vojnici koji nisu u aktivnoj slu:bi, svestena lica zakonito
I Osmanski zakon od 27. turi,azana 1294. godine (08. oktobar t 877. godine).
2 Sktut odobren 10. decembra 1883. godine.
3 Statut odobren 19. decembra | 890. godine.
4 Glasnik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu, godina 1907.. str. 97- I 10.
5 Opiinsko se vijeie sastoji od gradskog naaelnika, gradskog(skih) podnadelnika i opiinskih vijeinika.
Glasnik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu, godina 1907., str 97.
389
Esaf Levi6
priznatih vjeroispovijesti, uditeljijavnih nastavnih zavoda i apsolventi visokih

Skola u austorugarskoj monarhijio. Pravo da bude izabran imao je stanovnik
sa aktivnim pravom glasa, koji je navr5io 30 godina i pla6a najmanje 10
kruna drZavnih poreza7. Vije6ni6ki mandati su proporcionalno podijeljeni
po konfesijamas. lzabrani vije6nici izmedu sebe biraju gradskog naeelnika
i podnadelnike, a Sto je propisano lzbornim redome. Zakon tretira i druga
pitanja vezanazanadleZnosti i mogu6nosti rada op6inskog vije6a.
U 1910., godini izbora za pwi sabor1o, odrZani su i op6inski izbori u
Tuzli, koja je, prema popisu iz te godine, imala 11.333 stanovnika. Saduvani
materijal o pripremama i samim izborima op6inskih vijecnika, te gradskog
na6elnika i podnadelnika, euva se u Arhivu Bosne i Hercegovine u Sarajevu.ll
Veoma je zanimljiv svojim sadrZajem i na neposredan i slikovit nadin govori
o prilikama u Tuzli u tom periodu iz perspektive vi5ih instanci vlasti. lz
navedenoga se moZe vidjeti na koji nadin je izabrano Op6insko vije6e, dok
izvje5taji kotarskog i okruZnog predstojnika sadrZe detaljne informacije o
novoizabranim vije6nicima.
Prilog 1.12
Zapisnik
sastavljen dne 1 . septembra 1910 u vijecnici opcinskog ureda u Tuzli.
Prisutni:
Novoizabrani gradski vije6nici i to:
Muharemagi6 Zejnilaga,
Kadi6 Bahrija,
Vilovic Osman Effendi,
Citimt<ovi6 Galibaga,
PaSic Hasanaga,
Maksimovic Vlajko,
Tadi6 Jovo,
Crnogor6eviC Vaso R.,
Ribidi6lvo,
Banovi6Ante,
Stitie Rndrila i
Alkalaj L Salamon.
6 Glasnik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu, godina 1907., str. 97-98.

7 Isto, str. 98.
8 Isto, str. 107.
9 Isto,str.107.-110.
10 Izborisuprovedeniodl8.do28.majalgl0.,aprvozasjedanjejeodrZanol5.junal9l0.godine.
1l Arhiv Bosne i Hercegovine, fond: Zemaljska Vlada Sarajevo 1, 1910. godina,47-1123. (dalje
ABiH, f. ZVSI).
12 ABiH, f. ZVSI, 1910. godina, 47-1123.
390
Nekoliko arhivskih dokumenata o izboima u Tuzli 1910. oodine
Perovocla:
Gradski bitjeZnik Konrad Rudolf.
Vladin povjerenik:
Kotarski predstojnik Wagner Koloman.
Odsutni Osman beg H. lsabegovi6, Ahmet beg Siodid i Dr. Jankiewicz
Viktor, koji su jo5 prije urudenja poziva otiSli na put, i dosad se jo5 nisu vratili.
lzostanje jest dakle opravdano.
Predmet
je izbor gradskog nadelnika i dva podnadelnika u smislu zakona za upravu
gradskih opcina za Bosnu iHercegovinu, te s njim spojenog izbornog reda
broj 62064 x 1907.
lzbornim dinom upravlja kao najstariji po godinama opCinski vije6nik
gospodin lvo Ribidii uz pripomo6 dva opeinska v|ednika gospodina Vlajka
Maksimoviea i Salamona l. Alkalaj.
Gospodin gradski vjeenik Bahrija Kadi6 stavlja predlog, da se izbor
gradonadelnika kao i izbor dva podnadelnika obavi per aeclamationem,
te predlaZe gospodina Osman Effendi Vilovi6a za gradonadelnika, za
podnadelnike gospodina Vasu R. Crnogordeviia i Ante Banovi6a.
Ovaj prijedlog bio je jednoglasno primljen.
Na to gospodin Osman Effendi Vilovid odituje, da se on aasti
gradonadelnika prima.
Takocler, odituju izabrana gospoda Vaso R. Crnogordevi6 iAnte Banovii
da se podnadelniStva primaju.
Nakon toga bude izborni 6in zavr5en, a zapisnik zakljuden.
Potpisani su svi prisutni novoizabrani gradski vije6nici, kao igradski

biljeZnik i kotarski predstojnik.
Prilog 2.13
Uprava kotara Tuzla

'1
. septembar 1910.
lzbori Opdinskog vijeca, izbor gradonadelnika

i dva dogradonadelnika
Na Zemaljsku vladu 1
u Sarajevu - slu2benim putem
13 ABiH, f. ZVSI, 1910. godina,47-1123. (Original na njematko,n jeziku, na bosanski preteli Senia
i Edih Levii).
391
Esaf Levii
Dostavljamo vam izborni izvje5taj o provedenim izborima op6inskih
vijednika, spisak opcinskih vijecnika i protokol o dana5njem izboru
gradonadelnika i dva dogradonadelnika.
Dana5njem izboru prisustovalo )e '12 od 15 opdinskih vijeenika. Tri su
ve6 bili otputovali prije uruaenog poziva ijo5 se nisu vratili.
lzbor je uslijedio po zahtjevu gradskog vUecnika advokata Bahrije
Kadi6a.
lzabrani su:
za gradonadelnika Osman eff. Vilovi6
za dogradonadelnike: Vaso Crnogorievi6 srps.-pravosl. i Ante Banovic
rimokatol.
Osman eff. Vilovii roden u Tuzli, sin hod2e, 32 godine, poslije smrti
roditelja othranjen od gospotle Tahire-hanume Tuzli6. ZavrSio je medresu
u Sarajevu, a onda je studirao u Zagrebu gdje je ove godine zavrsio Pravo.
On nastoji dobiti posao u drzavnoj sluzbi iako mu to uspije odustat ee od
funkcije gradonadelnika Sto znadi da ce onda biti potreban novi izbor.
Vaso R. Crnogordevi6, neo2enjen, dobro stojedi trgovac, predsjednik
srpske pravoslavne crkvene zajednice, bio je svojevremeno voda srpskog
pokreta. On je posluSni sljedbenik koji dobUa upute i direktive od pokrajinskog
vijednika Pere Stokanovi6a i drugih votla iz Sarajeva, koje onda slijepo
sprovodi.
Ante Banovi6 je dobrostojedi graalanin, posjeduje dobro uhodanu
trgovinu obu6om, ve6 je od 20.3.1907 . dogradonadelnik i ovaj put je ponovo
izabran. On je pristalica HNZ-a.
PoSto su izbori u potpunosti protekli po zakonu, ponizno zahtjevamo
potvrdu istih.
Kotarski predstojnik:
Potpis: Wagner
Prilog 3.14
Uprava okruga Tuzla

30.09.1910.
Tri dodatka
Nakon formiranja novo Opcinsko vije6e pod vodstvom gradonadelnika

Osmana eff. Vilovica predstavilo se kod mene uz pobast. Vilovid je u jednom
dobro odabranom govoru naglasio da 6e novo Op6insko vijece nastojati
raditi za dobrobit zajednice i u smislu Zemaljske vlade i sve svoje zadatke
i aktivnosti obavljati u sporazumu ioslanjaju6i se na organe vlasti. Ja sam
14 ABiH, f. ZVS l, 1910. godina, 47- I123 . (Originol na niematkom ieziku, na bosanski preveli Senija
i Edin Lefit).
392
Nekoliko arhivskih dokumenata o izborima u Tuzli 1910. godine
prihvatio izjavu sa zahvalnoSeu isa obecanjem da 6emo mi kao ido sada
pruZiti pomod Opdini Tuzla, zatim sam naglasio dosadasnje uspjehe i
predstoje6e mjere i investicije (kanalizacija, privredna skola, banja, izgradnja
pruge prema Posavini). Osim Osmana eff. Vilovi6a kojije prvi gradonadelnik
sa zavr5enim Pravnim fakultetom jo5 su dva dlana akademski obrazovani: Dr.
Jankiewicz i koncipijent Bahrija Kadi6. Sa Vasom Crnogordevicem, Vlajkom
Maksimoviiem iAntom Banoviiem tu su jo5 primjerni i poStovani graclani,
koji su cijenjeni trgovci i koji su ve6 djelimidno udestovali u javnom Zivotu,
koji donose znadajno strudno znanje irutinu, tako da Op6insko vijece ima
dovoljno razboritih elemenata za osiguranje jedne korisne aktivnosti. Po5to
je u odnosu na katolike slogan ,,stranac" kao izborna parola izbaden, tako su
lvo Ribidid iAndrija Stiti6 dva doma6a ugostitelja izabrani u Opcinsko vije6e,
oni su primjerni poslovni ljudi, ali bez uticaja iugleda. Manje obe6avaju6i su,
osim gradonadelnika samog, muslimanski 6lanovi: ili se drZe jednostavnog
politidkog misljenja kao Galib Cilimkovie, Zejnil Muharemagic iAhmetbeg
Sioeie koji su odludni protivnici dana5nje uprave imogu vaZiti kao opasni,
ili su izabrani ljudi kao Hassanaga Pa5ii iH. Osmanbeg lsabegovii, koji
nikada nisu pokazali interes i razumijevanje za zajednidko dobro, ali kao
lihvari u velikom stilu raspolaZu sa znadajnim brojem mu5terija, koje im u
svim okolnostima stoje na raspolaganju. Spanski dlan Alkalay je u potpunosti
bezbojan isvoj izbor mo2e zahvaliti samo postojecem odbijanju Jevreja iz
Monarhije.
OkruZni predstojnik:
Potpis: Foglar
Prilog 4.15
Uprava kotara Tuzla
lzbori Opeinskog vijeda Tuzla - Prigovori protiv istih

10. juni 1910.
Na predsjedniStvo Zemaljske vlade

u Sarajevu - SluZbenim putem
Ponizno vam prilaZemo sve dobijene prigovore na izbore Opiinskog

vijeia odrZane 6. ovog mjeseca sa svim izbornim aktima, za va5u odluku.
Prigovori ne dolaze od razlieitih osoba nego su djelo Dr. lve Pilara, koji
2eli postati dogradonaielnik, i sada je ljut jer nije izabran u Op6insko vije6e,
ali je za svoj neuspjeh sam kriv.
Pilar je jedan dan Zelio kompromis sa Srbima, a drugi dan opet sa
l5 ABiH, f. ZVS l, 1910. godina, 47- 1 123 . (Original na njemaikom jeziku, na bosanski preveli Senija
i Edin Levit).
393
Esaf Levi6
Egzekutivcima. Ni jednoj ni drugoj strani nUe drZao obeiano, to je se saznalo

pa se u zadnje vrijeme protiv njega vodila straSna kampanja. Uspjeh je da je
on dobio tako malo glasova. Dr. Pilar 2eli na sve nadine u6i u Opcinsko vije6e
ipostati dogradonadelnik. On vjeruje da to moZe postiei izazivanjem novih
izbora. Kako danas izgleda moZe se sa sigurno56u tvrditi da bi Dr. Pilar dobio
jo5 manje glasova nego kod ovih izbora. On je sa svim religuskim skupinama
u sukobu, 6ak Sta vise isa katolicima, i upitno je da li je ubzo pomirenje
mogude. Pilar nema smisla za politiku i ulogu vocle to se vec pokazalo kod
Pokrajinskih izbora i sada joS viSe kod izbora Op6inskog vijeca.
Domaii su veoma zadovoljni sa rezultatima izbora iraduju se "da su
pobjedili". Da lije sada od nekoliko "svaba" mudro cijelo doma6e stanovniStvo
sa novim izborima izazivati veoma je upitno.
U prigovoru navedeni postupci kod izbora ne odgovaraju u potpunosti
stvarnosti.
lzborne karte su naizmjenidno od predsjedavajuceg ili jednog 6lana
i
komisije preuzimane identitet osoba je uvijek utvrden ina6e kako se
moglo dogoditi ako to nije uratleno da neke osobe budu odbijene kao ito i
prigovaradi priznaju.
lmena na izbornim kartama nisu ditana, jer se to nije radilo ni kod ranUih
izbora, zato sto bi cijeli izborni postupak kod ditanja oko 16000 imena trajao
ne 24 sala ve6 tri puta toliko, jer konadno predsjedavaju6i je veoma slab u
ditanju i zakljudno biradi vise Zele jedan tajni izbor.
Zadudujuce je da Dr. Pilar tvorac prigovora i sam dlan izborne komisije
ni.je odmah zatraZio ditanje izbornih karti, nego je bio suglasan sa prijaSnjim
nadinom.
Ako se prigovor prihvati i raspi5u novi izbori treba obratiti paznju na novi
termin. Ako termin bude u vrijeme odrzavanja pokrajinske sjednice moze se
desiti da dvije vodece osobe Pero Stokanovic i Dr. Simic koji moraju tada
biti u Sarajevu ne mogu uaestvovati na izborima, ako termin bude utvrden
neposredno poslije pokrajinske sjednice, desit 6e se da novo neiskusno
Opcinsko vije6e odmah na prvoj svojoj sjednici raspravlja o najte2em
zadatku, bud2etu, 5to je ove godine joS te2e po5to je vodovod u izgradnji i
ove godine treba proraditi.
Kotarski predstojnik:
Potpis: Wagner
ZakljuEak
lzbori za opdinsko vijece u Tuzli odrzani su, prema zapisnicima, 6. juna

1910. godine. Pravo glasa je imalo 1.089 birada, od 6ega je izbornom 6inu
ristupilo 740 njih16. Glasalo se u skladu sa Zakonom za upravu gradskih
l6 A BiH, f. ZVS l, 1910. godina, 47- 1 123. - Zapisnik o zbrajanju predatih glasova izbomom povjeren-
394
Nekoliko arhivskih dokumenata o izborima u Tuzli 1910. godine
opiina u Bosni i Hercegovini s izbornim redom, te je, po istim propisima,
formirano i Opcinsko vijece17. Na Konstituirajucoj sjednici, odrZanoj 1.
septembra 1910. godine, za gradonadelnika je izabran Osman eff. Vilovi618,
kojega je okru2ni predstojnik Foglar opisao kao prvog gradonadelnika sa
zavr5enim Pravnim fakultetomle. Navedeni zapisnici i izvje5taji sadrZe veoma
vrijedne informacije io drugim zastupnicima u opdinskom vijeCu Tuzla, ali i
o onima koji nisu uspjeli u6i u vije6e. Ovdje je veoma bitno obratiti pa2nju na
izvje5taj koji govori o aktivnostima dr. lve Pilara injegovim nastojanjima na
ponavljanju izbora2o.
U cjelini uzev5i, radi se o veoma bitnim informacijama koje na najbolii
moguCi nadin osvjetljavaju jedan relativno neistrazen i nepoznat segment
proSlosti u okvirima lokalne historUe, te pruzaju relevantnu ivjerodostojnu
sliku politiikog Zivota i djelovanja na lokalnom nivou.
Summary
Elections for the Municipal Council were held in Tuzla, according

to records, 06 June 1910. Right to vote had 1089 voters, of which 740
participated. Voting was held in accordance with the Law for administrative
urban municipalities in Bosnia and Hezegovina with an election in a row,
and, according to the same regulations established the Municipal Council.
At the constituent assembly, held on the 1st September 19'10. for the mayor
Osman eff. Vilovi6 was elected, which district head Foglar described as
the first mayor that graduated from the Faculty of Law. These records and
reports contain very valuable information about other members of the Tuzla
municipal council, as well as those who failed to join the council. Here it is
very important to pay attention to a report that talks about the activities of Dr.
lvo Pilar, and his efforts to repeat elections.
Generally speaking, it is very important information that in the best way
illuminate a relatively unexplored and unknown segment of the past in terms
of local history, and provide relevant and credible picture of political life and
action at local level.
st!u, sastavljen 25. augusta 1910. godine.

17 Glasnik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu, godina 1907., str 97-l10.
l8 A BiH, f. ZVSI, 1910. godita,47-1123. - Zapisnik o izboru gradonadelnika i dva podnadelnika,
sastavljen 01. septembra 1910. godine.
l9 A BiH, t ZVSI, l9l O. godina,47-l123. IzvjeStaj okruznog predstojnika o sastanku sa predstavni-
cima gradske opiine, sastavljen 30. septembra 1910. godine.
i
20 A BiH, ZVS l, 1910. godina, 47-l 123. - tzvjestaj kotarskog predstojnika o prigovorima na izbore,
sastavljen 10. juna 1910. godine.
395
Doc. dr. Adnan VELAGIC
Fakultet humanistiikih nauka u Mostaru
PRILOG PROUEAVANJU EETNIEKOGA POKRETA,

S POSEBNIM OSVRTOM NA RAZVOJ NJEGOVE
VOJNE ICIVILNE ORGANIZACIJE U HERCEGOVINI
Abstrakt: Pitanje uloge i karaktera ietniikoga pokreta, u toku Drugog

svjetskog rata,u posljednje vrijeme zaokuplja Siru drustveno-potitiiku javnost.
Ujavnom diskursu se iesto iz ekstremnih velikosrpskih krugova mogu eufi
razli1ite ocjene kojima se uloga ove organizacije kvalificira vrto pozitivno,
dajuei joj ne samo narodnooslobodilaike nego i antifasistiike atibute. tpak,
ovakve furdnje nisu u sluZbi spoznaje istine nego se korlsfe iskljuiivo u
dnevno-politi1ke svrhe. Zbog toga je, u ovom radu, utoga ietniikoga pokreta
sagledana iskljuiivo na osnovu relevantne titerature ido sada nekoriitene
arhivske grade, u nadi da ce on doprinjeti napustanju neargumentiranoga
polemisanja i okretanju nauinim iinjenicama.
Kljuine rrleEi: Aehici, ietniiki pokret, ideologija, vojno-politiika

organizacija.
I. EETNIEKI PoKRET Do.I941. GoDINE
1 .1 . Op6i pregled ideolo5kih predispozicija i organizacionog djelovanja

ietniikoga pokreta do 1918. godine
Cetnistvo,l kao organizirani izraz velikosrpskog hegemonizma, ima dugu

tradiciju unutar srpskog nacionacionalnoga korpusa. Od samoga podetka ono
je predstavljalo ne samo vojno-politidku komponentu zvanidnih organa srpske
vlasti, nego i obiljeZje etnidke pripadnosti, koja se manifestirala kroz nadin
odjevanja i ponaSanja, te isticanja tradicionalnih srpskih amblema i simbola.
Sprovode6i politiku ekstremnog Sovinizma, detnici su postali najdosljedniji
pobornicisrpskog nacionalistidkog programa. lakoje njihov vojniakiangazman
zapodeo 1904. godine, na podrudju Makedonije, ideotoske predispozicije za
provoalenje 6etnidke akcije uoblidene su jo5 u prvoj polovini XIX stoljeca. U
ovom periodu zapodinje vrlo snaZno eksponiranje velikosrpske ideje, a njeni
prozeliti su bili: Teodor Pavlovi6, Sava Tekelija, Sofronije Jugovii-Markovii,
I Cetovanje izvedenica od rijedi deta, Sto znadi druzina vojnika, boraca. pripadnik dete je detnik, tj.
vojnik, borac.
396
Prilog prouiavanju ietniikoga pokreta, s posebnim osvrtom na ...
Svetozar Markovi6, Vuk Stefanovid KaradZic, llija Gara5anin i dr.

Prve konkretne akcije srpske politike, usmjerene na ostvarivanju
velikonacionalnih ambicija, zapodele su 1849. godine. Tada su na odredenim
teritorijama Osmanskog carstva formirane tajne organizacije,6ijije glavni cilj
bio destabilizacija osmanske vlasti i stvaranje predispozicrla za podizanje
velikog srpskog ustanka. U ovom periodu doneseno je nekoliko akata, koji
predstavljaju okosnicu pravno-politickog uobli6avanja 6etnidkoga djelovanja.
Tako je u maju 1849. godine objavljen ustav poliileke propagande. kojim je
precizirano da ce se agitacija Srbije voditi ,,u svim zemljama slavenoturskim",2
dok su Pravila o ietniikoj vojni, iz 1848. godine, koja je napisao Matija Ban,
-oolavio
i studija o eebvanju i eetiiikom ratovinju, koju le'186g. godine
Ljubomir lvanovi6, utvrdila tipiCno vojne principe detovanja.3
Priznanjem srbije na Berlinskom kongresu, 1878. godine, bili su stvoreni
preduvjeti za njenu agresivniju agitacija na podrudjima ,,predodredenim za
prikljudenje". Nakon nasilne smjene obrenovica 1903. godine,a u Beogradu
je osnovan Glavni odbor ietniike akcije, sa zadatkom da mobilizira ljudstvo
u eetnicke jedinice, radi njihovog upucivanja u Makedoniju, te da piikuplja
materijalnu i finansijsku pomo6 za njih.s Vee naredne godine pokrenuta je
Siroka detnidka akcija na ovom podrucju, koja je vecim ili manjim intenzitetom
trajala sve do kraja Balkanskih ratova (1913.).6
U toku Prvog svjetskog rata detnidke jedinice su bile pod direktnim
nadzorom Vrhovne komande srpske vojske. Kao speciialne jedinice
-brzo
imali su posebne zadatke, koji su u osnovi podrazumjevali i-razorno
djelovanje unutar neprijateljskih linija.T Pripadnici detni6.kih jedinica u prvom
svjetskom ratu bili su uglavnom dobrovoljci iz Srbije, crne Gore, Bosne i
Hercegovine, Dalmacije i Hrvatske, te stari iskusni ratnici iz Makedonije.
eetnicima se prikljucio i jedan dio &anova tajne organizacije ,,Ujedinjenje
ili smrt". osnovna detnicka agitacija na podrudju Boine i Hercegovine oiia
je usmjerena na izazivanje nereda i podsticanje pravoslavaca na ustanak,
Sto nije urodilo plodom. Nakon saveznidkih uspjeha i prodora na solunskom
2 Podrudje propagande obuhvatalo je Bosnu i Hercegovinu, Dalmaciju, Vojnu granicu (u Hrvatskoj,

Slavoniji i Vojvodini), Crnu Goru, sjevernu Albaniju, Makedoniju i 2/3 Bugarske. Cjelokupni propa-
gandni rad kontrolisan je iz dva centra - Beograda i Dubrovnika. Op5imije u: BoZi6, Cirkorie, im.-
dii, Dedijea I s t o r ij a Ju go s I avij e, Beograd, 197 2., 2 5 6.
3 Jozo Toma5evit,, Cenici u Drugom sujetskom
ratu, Zagreb, lg7g., 113.
4 Stevan K. Pavlovid, Istorija Balkana, Clio,200l., 180-190.
5 Voina enciklopediia, e etnici, Drugo izdanje, broj 2, Beogra d, 1g71.,259. (dalje: Vojna enciklopedija,
2). Glavni odbor ietniike akcije poznat je i pod nazivom Srpski komitet U sastav ovih detnidkih jeii-
nica ukljudivani su uglavnom Makedonci koji su izbjegli u Srbiju.
6NusretSehi(,ietniitvouBosniiHercegoiinilloia.-tolt.l,Sarajevo, 1971.,46,9-4o.
7 Vojna enciklopedija,2,260-261. Pred podetak Prvog svjetskog rata u Srbiji su formirana detiri det-
nidka bataljona: Zlatiborski u UZicu (oko 750 pripadnika), Jadarski u Valjeru (oko 500 pripadnika),
Gornjadki u Svilajncu (oko 500 pripadnika) i Rudnidki u Beogradu (oko 500 pripadnika). Ziatiborski
i Gomjadki odred su 16. jula 1914. godine prebadeni preko Drine u Bosnu i Hircegovinu sa zadatkom
da djeluju u pozadini austrougarske Seste armije. Njihove akcije osjetile su se u rejonu Drinjade,
Tuzle,
Olova, Kladnja, Srebrenice, Rogatice i Sarajeva.
397
Doc.dr. Adnan Velagif
frontu, septembra 1918. godine, Vrhovna komanda srpske vojske donijela je
naredbu o objedinjavanju svih 6etni6kih odreda u jednu eetnicku organizaciju.
To je uradeno zbog opravdane bojazni da bi pojedini leteci odredi mogli
predstavljati faktor destabilizacije drZave i dru5tva, nakon rata. Nakon rata
UdruZenje detnika potresale su borbe izmedu suprotstavljenih frakcija, da bi
na kraju prevagu odnijela grupa bliska organima aktuelne vlasti.
1 .2. eetni6ke organizacije u monarhistidkoj Jugoslaviji (1 91 8.'1 941.)
U zajednidkoj drZavi JuZnih Slavena 6etni6ki pokret je dobio znafajno

mjesto. lako su njegovi osnivadi i nosioci bili ratni veterani iz Balkanskih
ratova i Prvog svjetskog rata, stvarni utjecaj u njemu imale su dvije politiCke
stranke Radikalna i Demokratska. U periodu od 1918. do 1941. godine,
-
detnidki pokret nije bio predstavljen kroz jedinstvenu organizaciju (izuzev
razdoblja od 1921. do 1924. godine). Prva detnifka organizacija, pod
nazivom UdruZenje eetnika za slobodu i iast otadZbine, nastala ie 1921.
godine, s ciljem da afirmi5e detni5tvo i Siri velikosrpsku ideologiju. Zbog
unutra$njih sukoba jedan dio dlanova se odvojio od matidnog udruZenja i
1924. godine formirao dvije nove organizacije - UdruZenie srpskih ietnika za
Kralja i OtadZbinu, i tJdruZenie srpskih ietnika Petar MrkoniiC.s Antagonizmi
koji su postojali izmedu ovih udruZenja nisu bili ideolo5ke prirode, nego su
proizilazlli uglavnom iz lienih ili politidkih razloga.e Unutra5nja organizacija
ovih udruZenja bila je dosta slidna. Na celu je stajao Glavni odbor, koji je
biran svake godine na Durdevdan, dok su niZi organi bili oblasni i mjesni
odbori.
Pitanje poloZaja bosanskohercegovadkih muslimana u koncepcijama
prijeratnog 6etnidkoga pokreta zavisio je najprije od odnosa izmeClu detni6kih
organizacija, ali i sveukupnih politidkih kretanja. Sve do 1924. godine, do
kada je cetnieki pokret bio predstavljen kroz jedinstvenu organizaciju,
bosanskohercegovadki muslimani su bili obiljeZeni kao anacionalni
separatistidki element i protivnik nacionalnog jedinstva. Nakon formiranja
novih 6etni6kih udruZenja aktuelizirano je pitanje uklju6ivanja muslimana u
8 J. Toma5evi6 , n. dj., I16.; u: Zdravko Dizdar, Cetniiki zloiini u Bosni i Hercegovini 1941.-1945.,
Zagreb,Z0O2.,34.Petar Karadordevid (prvi kalj Kraljevine SHS), je tokom ustanka protiv osmanske
vlasti u Bosni 1 876. godine imao ratni nadimak Petar Mrkonji6. Prema njemu je ovo udruZenje detnika
dobilo ime. Unurar UdruZenja djelovala je sekcija ruskih detnika kojoj je pripadao i ruski emigrant
Sergije Mihajlovii (u toku Drugog svjetskog rata bio detnidki zapovjednik i vrlo blizak saradnik DraZe
tvtihailovi6a). lna&, Udruienje srpskih ietnika Petar Mrkonjit djelovalo je do 1928. godine, da bi
1929. godine, nakon zavodenja Sestojanuarske diktature, bilo raspu5teno.
9 N. S;hi6, n. dj.,80-94. Do raskola t UdruZenju ietnika za slobodu i iast otadibine do5lo
je zbog
nastojanja Radikalne stranke da unutar ove organizacije odstrani utjecaj Demokratske stranke. Kljud-
nu ul,ogu u tom procesu odigraoje radikal Puni5a Radi6. Takotleq animoziteti koji su postojali unutar
detnidkih udruZenja bili su produkt bliskosti njihovih odretlenih dlanova sa dvjema frakcijama unutar
oficirskog druSwa - Cme Ruke i Bijele Ruke.
398
Prilog proueavanju ietniikoga pokreta, s posebnim osvftom na ...
navedene 6etni6ke organizacije. Na tome je posebno radila Srpska nacionalna
omladina (sRNAo), koja je 1925. godine zapodela intenzivnu akciju u Bosni
i Hercegovini, s ciljem da u svoje redove ukljuci najveci dio muslimanske
omladine. Medutim, izuzev u Kozarcu (192s.) i sarajevu (1929.) gdje su
osnovane prosrpske muslimanske organizacije pod nazivom ,,osman Diki6",
ostala muslimanska mjesta nisu pokazivala vecu zainteresiranost.io
1.2.1. Djelatnost 6etnidke organizacije u Hercegovini
osnivanje detni6kih organizacija na podrucju Hercegovine zapoCelo je

1924. godine, kada je u Mostaru formiran okruzni odbor udruzenje trpriin
ietnika Petar Mrkonji1. Njegov zadatak bio je da okuplja i organizira sipsko
stanovni5tvo Hercegovine, s konadnim ciljem ukljucivanja ovoga prostora u
sastav budude velikosrpske drZave. U periodu od 1932. do 1936. godine na
cijelom podrudju Bosne i Hercegovine primjetan je porast mreze detnidkih
udruZenja. Prema dostupnim podacima na podrudju Hercegovine su, u toku
1937. godine, djelovala cetiri 6etnieka pododbora, ito u: Mtstaru, Trebinju,
Konjicu i Bileei.11 Vecinu dlanova upravnih i nadzornih tijela ovih pododbora
dinili su srbi (oko g5%), dok su Muslimani i Hrvati bili zastupljeni sa oko
5% svojih pripadnika. Posebnu aktivnost detnici su iskazali odmah nakon
sporazuma cvetkovic-Madek, 1939. godine, kada su na protestima trazili da
se cjelokupno podrudje Hercegovine, ukljuCi u sastav tzv. ,,Banovine srpske
zemlje". Grad Mostar je postao hercegovadki centar pokreta ,,Srbi na okup,,,
-od
koji je predvodio eedo Milic, jedan rukovooeein tluoi unutar denidkih
udruzenja.l2 Podetkom decembra 1939. godine, na sastjnku ovog udruzenja,
kojem su prisustvovali brojni politicki i duhovni djelatnici srpsliog naroda,
donesena je Rezolucija, kojom je sporazum cvetkovic-Macek oooaeen i
osuden kao ,,veleizdajnicki din naroda i drzave".13 Takoder, Rezutocijom je
traZeno da se grad i kotar Mostar izdvoje iz Banovine Hrvatske i prirtlu8e
Srbiji. UmnoZeni tekst Rezorucije dlanovi pokreta,,srbi na okup.poslaii su
I0 N.t*""' btl"l. ,uslimana pojed inacaizBiH, narodito iz ruralnog ili kiminalnog
miljea, koji su sa
simpatijama gledali na ova velikosrpska udruZenja. Metlutim, to su 6ili uglavnom
usamljeni sludajevi
ili manje grupice, koji nikada nisu mogli predstavljati stav muslimanske veiine. Treba splmenuti je
da
u organizaciji muslimana srnaovaca poku5an atentat na predsjednika JMO
Mehmeda Spahu, 1927. gL-
dine, u Sarajevu (na Vratniku). Organizaclja,,Osman Eiki6" zabranj ena je 1929.
godine, odmah nakon
uspostavljanja Sestojanuarske diktature.
11 N' Sehii, n. di.,69-70. U Bosni i Hercegovinije tada registrirano
60 detnidkih pododbora.
l2 Odmah nakon propasti monarhistidke Jugoslavije eedo Milii je pobjegao iz Mostara gatadki
u kotal
gdje se angazirao na okupljanju detnika i vrsenju zlodjela nad muilimanskim
i katolidkim stanovnis-
tvom O ovome opsirnije u: Arhiv Hercegovadko-neretvanskog kantona u Mostaru (dalje:
AHNK),
Zbirka ustaiko-domobranskih dokumenata,K3, dok. br. 155, Krilno oruznidko zapovjednistvo
Mostar
- Zapovjedni5tvu II Hrvatske oruznidke pukovnije (Izvje5ie o stanju na podrudju krila), Mostar, 26.
lipanj 1941.,2.
13 Z. Dizdar. n. dj..6l i 62.
399
Doc.dr. Adnan Velagii
na adrese svih relevantnih srpskih predstavnika, a od patrijarha Gavrila su
zatraZili da Srpska pravoslavna crkva podrZi navedene aktivnosti srpskog
naroda u Hercegovini. Uporedo sa ovim proglasom pokrenute su i druge
akcije od kojih su najvaZnije medrlsko ogla5avanje putem lista Srpska r1ei,
u kojima je oStro napadan Sporazum Cvetkovic-Madek, te provodenje tzv.
narodne neposluSnosti prema vlastima Banovine Hrvatske. Kao odgovor na
ove aktivnosti aktuelna vlast je uvela vrlo o5tre mjere kojima je zabranila
odrZavanje nacionalistidkih skupova i Stampanje Srpske riieei, te sprovela
hap5nja i pritvaranja aktivista pokreta ,,srbi na okup". Medutim, sve ove
akcije aktuelne vlasti nisu mogle u potpunosti da suzbiju detnidke aktivnosti,
koje su se nastavile i u narednom periodu.l4
II. EETNIEK POKRET U DRUGOM SVJETSKOM RATU
2.1. Slom i obnova Eetni5tva 1941. godine
Kraljevina Jugoslavija je tek 1940. godine pofela ozbiljnije da razmalra

pitanje osnivanja detni6kih komponenti unutar oruZanih snaga'ls U skladu sa
takvim promi5ljanj ima Juri5na komanda Jugoslavenske vojske preimenovana
je u eetnidku komandu, koja je u svome sastavu imala sedam bataljona
jpri svakoj armiji jedan). Jedan od tih bataljona bio je stacioniran u gradu
Mostaru, pri Sestoj armiji. Medutim, to nije sprijedilo aprilsku katastrofu
(od 6. do 17. aprila 1941.), a Cetnidke jedinice su samo podijelile sudbinu
-
cjelokupne Vojske Kraljevine Jugoslavije.l6
Rad na obnovi 6etni5tva poduzeo je Dragoljub DraZa Mihailovi6, koji je
u podetku rata bio relativno nepoznata osoba u srpskom narodu. U momentu
kapitulacije Kraljevine Jugoslavije (17. aprila 1941.) nalazio se u okolini
Doboja odakle je, zajedno sa grupom oficira, podoficira i Zandarma, 11.
maja 1941. godine, stigao na Ravnu Goru (izmedu Makljena iSuvobora).17
14 U-f"" ,.br-lenog lista Srpska rijei, u aprilu 1940. godine otpodelo je Stampanje lista Nova
srpska rijei.
f . tj . do izrade vojnoodbrambenog plana R-4 I ,
i N. S"-trle , n. dj , 190-200. Sve do februara I 941 . godine,
detnidkejedinice nisu bile ozbiljnije tretirane u ratnim planovima Jugoslavenske vojske.
16 Srpska promi5ljanja i danas stoje na stanovi5tu da su za aprilski poraz iskljudivi krivci hrvatski
oficiri, koji-su r. ponusuti izdajnidki i kukavidki. Iakoje ovakvo stanovi5te donekle i prihvatljivo, ipak,
ono ni u kojem sludaju n" ,oi" biti jedini razlogzanepovoljan rezultata u aprilskom ratu.
Naime, nije
Vojsci Kraljevine Jugoslavije, uodi rata, bilo 165 generala, od kojih
bemadajno navesti podatak daje u
je l6l bio Srbin ili Cmogoru.. Tukod"., dinjenica je da su jedinice Vojske Kraljevine Jugoslavije bile
kao takve, nisu
io5e vojnidki pripremljene, nemotivirane i naoruZane zastarjelim naoruZanjem, te da se,
.rp.oriaviti superiomijem neprijetelju. OpSimije u: Philip J. Cohen, Srpski taini rat, Sarajevo,
-og1.
1996,32.
17 Branko Latas DZelebdZi(, Cetniiki pokret Draie Mihailovica 1941.-1945., Beograd,
i Milovan
pre-
lg:,g.,4l.Tadan broj Mihailovi6evih saradnika, koji su zajedno s njim stigli na Ravnu Goru, nije
Latas i DZelebdZi6 navode da je poslije razdvajanja grupe u selu Nikoli6i bilo 7 oficira
cizno utvrden.
400
Prilog proudavanju ietniikoga pokreta, s posebnim osvrtom na ...
U periodu od maja do augusta Mihailovic je radio na omasovljavanju pokreta

i definiranju njegovih ciljeva. Znalan broj profesionalnih i rezervnih oficira,
trgovaca, sluZbenika i drugih, koji se nisu mirili sa porazom Jugoslavije,
pridruZivao se detnicima. Odmah po dolasku na Ravnu Goru Mihailovic je
formirao Gorski Stab (Stab br. 1.), kojije kraljevim ukazom, od 10. juna 1942.
godine, preimenovan u Vrhovnu komandu Jugoslavenske vojske. lntenzivni
kontaktisa lzbjegli6kom vladom Slobodana Jovanovi6a u Londonu omogu6ili
su DraZi Mihailovicu ubzano napredovanje.ls U augustu 1941. godine DraZa
Mihailovic je formirao Centralni nacionalni komitet (CNK) Ravnogorskog
pokreta, kojije imao ulogu savjetodavnog tijela u pogledu unutraSnjopolitidkih
i vanjskopolitidkih prilika. Kljudnu ulogu u CNK-u imao je lzvr5ni odbor od tri
-
6lana u koji su u5li: Dragi5a Vasic predsjednik, te Dragoslav Pavlovi6 i
Jezdimir Dangi6 - 6lanovi. Njihova uloga, pored savjetodavne, bila je, da u
sludaju smrti DraZe Mihailovi6a preuzmu rukovodenje pokretom.
ldeoloSki karakter detnickog pokreta DraZe Mihailovi6a uobliCen je
Projektu Stevana Moljevica pod nazivom ,,Homogena Srbija".le lako je ovaj
traktat nastao 30. juna 1941. godine u Nik5i6u, on je u Ravnogorski Stab
stigao tek u proljece 1942. godine kada je predstavljen DraZi Mihailovicu.
U ovom politidkom spisu razmatra se dru5tveno-politi6ko uredenje buduCe
jugoslavenske drZave, njene unutra5nje ivanjske granice, te odnosi prema
ostalim juZnoslavenskim i balkanskim drZavama. Kao prioritetnu obavezu za
srpski narod Moljevi6 navodi da ,,se Srbima namece danas prva i osnovna
duZnost: da stvore i organizuju homogenu Srbiju koja ima da obuhvati celo
etni6ko podrudje na kome SrbiZive".2olako je Moljevicev Projekat najpoznatiji
ideoloSki program 6etnidkog pokreta, on kao takav nije bio i jedini. Naime,
u isto vrijeme kada je nastajala ,,Homogena Srbija", grupa velikosrpskih
ideologa iz Beograda (Vojislav Vujanac, Dragoslav Stranjakovi6, Mladen
Zujovie i drugi), okupljenih unutar beogradskog detnidkog komiteta napisala
je tzv. Beogradski(nazvan joi i Vidovdanski) program, u kojem je razraden
projekat preuredenja Jugoslavije i stvaranja etniCki diste ,,Velike Srbije".zt
Oba programa stoje na identicnim ideoloSkim postavkama, koje su kao takve
i 13 vojnika i podoficira. Dalje konstatiraju da neki podaci govore o 26, a drugi o ukupno 32 oflcira,
podoficira i vojnika.
l8 Dana I l. januara 1942. godine, imenovan je za ministra vojske, momarice i vazduhoplovstva. Na
tom poloZaju ostao je do 28. avgusta 1944. godine. Ukazima kalja Petra II Karadortlevi6a unaprijeden
je, najprije, u brigadnog (7. decembra 1941.), zatim divizijskog (19. januara 1942.) i na kraju u din
armijskog generala (17. jlur:.a 1942.).
19 Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilaikom ratu naroda Jugoslavije (Dokumenti
ietniikog pokreta DraZe Mihailovita),Projekat Stevana Moljevida od 30. juna 1941. o granicama,
druStvenom uredenju i spoljnoj politici ,,Velike Srbije" u obnovljenoj Jugoslaviji posle Drugog svet-
skog rata, Vojnoistorijski institut, tom XIV knjiga I (dalje: ZDNOR-a,XtYll), Beograd, 1981., l-10.
20 Prema Moljevidu Srbtja bi obuhvatila: Srbiju, Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu, Makedoniju (kako
je on naziva JuZnu Srbiju) ukljudujuii Vidin i eustendil, sevemi deo Albanije (ukoliko ona ne bi dobila
autonomiju), Liku, Kordun, Baniju, Banat s Temi5varom i ReSicama, dio Slavonije, Zadar sa otocima
koji su ispred njega, te Dalmaciju zajedno sa Dubrovnikom.
2l Mihailo Stani5i6, Projekti ,,Velikn Srbija", Beograd, 2000.,45-49.
401
Doc.dr. Adnan Velagi'
postale aetnidka okosnica u pogledu realizacije velikosrpskih nacionalnih

ciljeva.
2.2. Vojno-ietniika organizacija na podrudju Hercegovine
Odmah po utemeljenju politidkih organa detnidkog pokreta i utvrdivanja

njegovih ideolo5kih karakteristika Mihailovi6 je glavno teziSte svojih planova
usmjerio na Sirenje ravnogorske ideje medu srpskim stanovnistvom. U
tom cilju obavio je niz konsultativnih razgovora sa prijeratnim soluncima,
biv5im oficirima. i uglednijim srpskim seljacima, nakon dega je krajem maja i
poaetkom juna 1941 . godine donio odluku o upudivanju svojih vojnih emisara
na razna podrudja bivse drzave. Osnovni zadatak ovih emisara bio je agitacija
u korist Ravnogorskog pokreta. U tom svojstvu je 16. augusta 1941. godine
u Bosnu i Hercegovinu (izmedu Zvornika i Bratunca) stigao Zandarmerijski
oficir Jezdimir Dangi6, rodom iz Srebrenice, koji je imao prioritetan zadatak
da unutar postojeeih ustanidkih struktura infiltrira 6etni6ku ideju ida agituje
na ukljudivanju srpskog stanovni5tva u detnidke redove. Mealutim, njegov
rad nije postigao odekivane rezultate, pa mu je Mihailovic u pomoc poslao
majora Boska Todorovi6a, potpukovnika Veselina Misitu, te kapetane Sergija
Mihailovica i Ristu Dukovica. Upravo je Todorovo6 imao zadatak da, kao
komandant operativnih jedinica za dejstva u Hercegovini, razvije detnidki
pokret na podrudjima preteZno naseljenim srpskim stanovniStvom. Mealutim,
partizanski borci iz sastava Prvog hercegovadko-crnogorskog udarnog
bataljona uhvatili su ga 20. februara 1942. godine u Kiflnom Selu iskijeljali.
lpak, nakon formiranja glavnih vojno-politidkih tijela, detnidki pokret je
razvio ditavu mreZu niZih organa na regionalnom i lokalnom nivou. Posebnu
podr5ku detnicima pruZili su ruralni isiromaSni krajevi bivSe Jugoslavije,
metlu kojima i podrudje istodne Hercegovine, naseljeno preteZno srpskim
stanovni5tvom. OruZane jedinice pod komandom DraZe Mihailovi6a
sluZbeno su nazvane ,,eetnidki odredi jugoslavenske vojske". Ubrzo je to
ime promjenjeno u ,,Vojno-6etni6ki odredi", a kada je Mihailovi6 u januaru
1942. godine, stupio u kontakt sa izblegli6kom vladom Kraljevine Jugoslavije,
njegova vojna komponenta dobila je naziv ,,Jugoslavenska vojska u
otadZbini". Medutim, bez obzira na zvaniCne nazive, ova vojna komponenta
je u toku Drugog svjetskog rata bila najpoznatija pod imenom detnici, iako,
u organizacijskom smislu, nije imala ni5ta zajedniakog sa biv5om eetnidkom
komandom jugoslavenske vojske, niti sa bilo kojim prijeratnim detnidkim
udru2enjem.
eetnidki pokret DraZe Mihailovi6a nikada nije imao jedinstvenu vojnu
strukturu u ditavoj zemlji. Naime, sve vojne organizacije ovog pokreta
su u vojno-teritorijalnom i formacijskom pogledu predstavljale posebne
cjeline, koje su sa6injavale komande sljedeoih oblasti: 1. Srbija sa JuZnom
402
Prilog prouiavanju ietniikoga pokreta, s posebnim osvftom na ...
Srbijom (u zvani6nim 6etni6kim dokumentima JuZna Srbija je bio naziv za

Makedoniju); 2. Bosna iHercegovina; 3. Crna Gora iBoka Kotorska; 4. Stari
Ras (u cetnidkoj terminologiji to je bio naziv za Sandiak); 5. Dalmacija i
Lika; 6. Vojvodina iSlavonija; 7. Slovenija." Sve detnidke vojne formacije
popunjavane su putem mobilizacije ljudstva. Tako je u augustu 1941 .
godine Mihailovil, izdao Naredbu za formiranje ietniikih jedinica, u kojoj je,
izmedu ostalog, propisano,,da se odmah u svim selima, varoSima ivaroskim
kvartovima formiraju dete od vojnih obaveznika mladih godi5ta od 20-30
godina", te da se ,,sukobi sa Nemcima izbegavaju dok je god to mogu6e, ali
u sludaju nasilja ili bezvlasia, bez obzira ko to bio, oruzjem odmah spreeiti i
gradanstvo za3tititi".'z3 Ova Naredba je dopunjena u septembru 1942. godine
donoSenjem Uputstva broj 5,24 u kojem je Mihailovi6 detaljno obrazloZio nadin
formiranja, zadatke i namjenu detniikih jedinica, te naredio da se u svakom
srpskom selu moraju formirati tri eete, ito na sljedeci nadin:
- Prva deta, koju su trebali popunjavati pripadnici detnidkog pokreta
starosne dobi izmedu 40 i 50 godina. Ova 6eta je imala zadatak da
brani selo i odrzava red u njemu. Prilikom duvanja poloZaja bilo je
predvitleno da polovina ljudstva ove dete boravi na poloZaju, a druga
polovina de se odmara u selu. Cetovoda prve dete bio je ujedno i
komandant cijelog sela.
- Druga deta je popunjavana borcima starosne dobi izmedu 30 i40
godina. Njen zadatak je bio da pravi prepreke na putevima koji vode
prema selu, te da ruse mostove i brane da se isti popravljaju.
- Tre6a deta diji sastav su dinili pripadnici starosne dobi od 20 do
30 godina. Ovo su bile pokretne jedinice, koje su ulazile u sastav
operativnih grupa. Djelovale su na Sirem prostoru u zavisnosti
od situacije. Nekada je od njih traZeno da obavljaju napadadke, a
nekada odbrambene zadatke. Takoder, treba navesti da su dvije do
tri trece dete dinile jedan bataljon, a dva do pet bataljona formirala
jednu brigadu.
U Uputstvu brojS bioje predviden nadin podjele raspoloZivog naoruZanja

ito tako Sto su polovinu naoruzanja izmedu sebe dijelile prva idruga deta, dok
je preostalu polovinu dobUala treda 6eta. lntenzitet ibrzina osnivanja 6etnidkih
jedinica bio je u skladu sa predvi(lenim vojno-organizacionim planovima.
Tako su krajem 1941. godine formirani prvi ietnidki odredi, podetkom
1942. godine nastale su detnidke brigade, a krajem iste godine zapodelo
22 Milol Minit. Cetnici i njihova uloga u ve te Narodno-oslobodilaikog tata,Beograd, lg12., 43.
23 ZDNOR-a, XIY ll, Naredenje komandanta detnidkih gorskih Stabova od avgusta 194t. za formiranje
eetniakih jedinica, I l-12.
24 Arhv Hercegovadko-nerevanskog kantona (dalje: AHNK), fond.. Zbirka ietniikih doku ehata (da-
lje: ZCq.Kl-31, Uputstvo br. 5, 15. septembar 1942. godine.
,103
Doc.dr. Adnan Velagi1
je osnivanje korpusa. eetnidki korpusi su obuhvatali po nekoliko srezova i

djelovali su u sastavu odredene komande operativnih jedinica. U vojnom
pogledu podrudje Hercegovine je bilo u nadleZnosti Komandi operativnih
jedinica istodne Bosne i Hercegovine. Medutim, zbog partizanskih operacija
tokom 1941.142. godine podrueje Hercegovine je izdvojeno i stavljeno u
nadleZnost Hercegovadke grupe vojno-detnidkih odreda. Dana 1. augusta
1942. godine, odlukom DraZe Mihailovica ukinuta je Hercegovadka grupa
vojno-6etni6kih odreda i ponovo obnovljen rad Komande operativnih jedinica
istodne Bosne i Hercegovine, u diju nadleZnost je stavljeno cjelokupno
podrudje Hercegovine.2s Za komandanta ove operativne grupe imenovan je
major Petar Bacovic, dok su u sastavu komandnog Staba bili: kapetan ll
klase Danilo Salati6 (nacelnik Staba), kapetan ll klase Milivoje Kovadevid
(oficir zavezu), porudnik Sini6 Pavle (na sluZbiu Stabu, potporu6nik Radovan
i
Kovadevi6 (adutant) potporudnik Batri6 Bulatovic (komandir Stabne
dete). Tako su, u sastavu Komande operativnih jedinica istodne Bosne i
Hercegovine, na podrudju Hercegovine djelovali sljedeci korpusi:26
1. Trebinjski korpus kojije djelovao na podru6ju Trebinjskog, Bile6kog,
Stoladkog i Ljubinjskog sreza. Ovaj korpus je u svome sastavu imao
detiri brigade koje su nosile imena prema nazivu sreza. U sastavu
ovog korpusa nalazilo se 3.465 vojnika i oficira.
2. Nevesinjski korpus na podrudju Nevesinjskog, Mostarskog, Konji6kog
i Gatadkog sreza. U sastavu ovog korpusa djelovalo je pet brigada
koje su nosile imena prema nazivu sreza. lzuzelakje 6inio Gatadki
srez, jer su na njegovom podrudju djelovale dvije brigade - Gatadka
i Golijska. U sastavu ovog korpusa bilo je ukupno 3.819 vojnika i
oflcira.
Radi potrebe izvr5avanja specijalnih zadataka formirane su leteee
jedinice (odredi, bataljoni i brigade). Prema naredbi DraZe Mihailovica
na teritoriji svakog sreza morao je biti formiran barem jedan leteci odred.
Ukupan broj pripadnika 6etni6kog pokreta kontinuirano je rastao i kretao se
od oko 8.000 (1941.) do oko 80.000 (1943.). Oeekujuci presudne borbe sa
jed nicama Narodnooslobod ila6ke vojske Jugoslavije (NOVJ ), M ihailovi6 je,
i
u septembru 1944. godine, naredio op6u mobilizaciju. U toku ovih aktivnosti

7s*mrcJco,rczl-599,Naredbabr.23.(nemadatumanadokumentu).Srezovikojisustavljeniu
nadleZnost ove Komande bili su: Sarajevski, ViSegradski, Rogatidki, Fodanski, eajnidki, Mostarski,
Konjidki, Nevesinjski, Gatadki, Bileiki, Trebinjski, Ljubinjski, LjubuSki i Stoladki.
26 AHNK, ZCO,rctt-AO| Pregled celokupnog brojnog stanja ljudstva i oruija jedinica Komande ope-
rativnih jedinica istodne Bosne i Hercegovine (nema datuma na dokumentu). U sastavu ove Komande
djelovali su jo5 Romanijski, Drinski i Ozrenski korpus. Ukupan broj vojnika i oficira iznosio je 24.946.
Iako se broj vojnika u detnidkimjedinicama tokom rata konstantno mijenjao, dokumenti do kojih sam
do5ao govore da su te promjene tokom ve6eg dijela rata bile skoro pa neznatne. Obja5njenje za ovu
pojavu nalazi se u dinjenici da su detnici gubitak ljudstva nadoknadivali provode6i urgentnu i prisilnu
mobilizaciju na onoj teritoriji koju su kontrolirali.
404
Prilog proudavanju pokreta, s posebnim osviom na ...
'etniikoga
6etnieke jedinice su na podruaju Hercegovine i istodne Bosne uspjele formirati
Sest korpusa, koji su ukupno brojali oko 17.000 pripadnika."
Takotler, detnieki pokret je imao vrlo organizovanu razgranatu i
obavje5tajnu sluZbu, kojom je li6no rukovodio DraZa Mihailovi6. Djelokrug
njenih aktivnosti detaljno je razraden u Uputstuu za obavie\tainu slu2bu,28
gdje je, izmedu ostalog, nagla5eno da je ona ,jedna od najvaZnijih slu2bi,
jer ko ima dobru obave5tajnu slu2bu ne mora se bojati nikakvih iznenadenja
i uvek je spreman na sve", te da je ,,obavestajna sluZba oko i uho svake
vojske". Prilikom odabira lica za obavje5tajnu sluZbu moralo se voditi raduna
da obavjeStajac mora biti osoba:
- koja je potpuno nacionalno ispravna;
- koja ne pije;
- koja nUe sklon pljaiki i podmiiivanju;
- koja je nepristrasna;
- koja je bistra i snala2ljiva, a uz to da
- poznaje ijedan shani jezik.
Obavjestajna sluzba detnidkog pokreta dijelila se na:
a) Unutra5nju obavje3tajnu sluZbu sa odsjecima za vqna i civilna
pitanja, te
b) Spoljnu obavle5tajnu sluZbu.
Unutra5nja vojna sluZba je bila organizirana strogo hijerarhijski.
Naime, svaka jedinica imala je svoga obavjestajca, koji je bio potdinjen
vi5em obavje5tajnom oficiru. Tako je obavjeStajac bataljona, bio potdinjen
brigadnom, a ovaj korpusnom obavjeStajcu. ObavjeStajac je bio duZan da
svakodnevno dostavlja izvjeStaj svome pretpostavljenom obavje5tajcu i
komandantu jedinice. Svaki obavjeStajac je imao pravo da izabere svoje
agente, koji su mu prikupljali podatke na terenu, i svoje kurire, uz pomo6 kojih
je odrZavao vezu i sa najudaljenijim jedinicama. Agenti i kuriri su morali biti
tajne i povjerljive osobe, koje su nepokolebljivo slUedile ideju ravnogorskog
pokreta. Unutra5nja civilna sluZba je imala zadatak da prati pona5anje
i raspolo2enje naroda, te da otkriva neprijateljske Spijune i antidetnidke
propagandne letke. Ovom radu detnidka obavje5tajna slu2ba je posve6ivala
veliku paZnju, a presuda za uhva6enog neprijateljskog agenta ili Spijuna bila
je likvidacija na licu mjesta. Posebnu paZnju unutra5nja civilna sluZba je
27 Mladenko Colii, Kolaboracija na tlu Jugoslavije u Drugom svetskom ratu 1941.-1945.. Jugosla-
vensko driava 1918.-1998., Zbomik radova sa nauanog skupa, Institut za savremenu istori.ju, Beogad,
1999, 677- Pored hercegovadkih i istoanobosanskih jedinica detnici su sproveli mobilizaciju i na dru-
gim teritorijama Jugoslavije. Raspored tih jedinica izgledao je ovako: u Srbiji 10 grupa korpusa sa oko
40 korpusa iu njima oko 30.000 vojnikai u Cmoj Gori iSandzaku 9 korpusa, odnosno 12.000 ljudii u
zapadnoj i srednjoj Bosni 4 korpusa i 2 odreda, oko 14.000 Uudi: u Lici i Dalmaciji se nalazila Dinarska
ietnieka divizija sa oko 5.000 ljudi. Ukupan broj pripadnika detnidkih jedinica iznosioje oko 78.000.
28 AHNK, zCD, K2-106. uputsrvo za obavesrajnu sluibu, 20. august 1944., 1.
405
Doc.dr. Adnan Velagi'
usmjeravala na one porodice 6iji su pojedini 6lanovi bili pripadnici NOp-a, te

na pripadnike hrvatskog i muslimanskog stanovni5tva.2e U jednom lzvje5taju
Gorskog Staba navodi se da veliku opasnost za stabilnost 6etni6kih jedinica
predstavljaju komunistkinje ,,koje su narodito formirane kao Spijunke i koje
se na vest nadin uvlade u naSe redove". U daljem tekstu detnidka komanda
posebno nagla5ava da se,,one poznaju po tome Sto su nemoralne i putem
slobodne ljubavi pribliZuju se i osvajaju na5e ljude (...) Tada na5i tjudi uopSte
nisu disciplinirani u pogledu duvanja tajne".3o
Spoljna obavjestajna sluzba je imala zadatak da prikuplja podatke
sa borbenih linija i neprijateljske teritorije. Djelatnost ove slu2be bila je
strogo kontrolirana iz dva centra - vojnog i onog civilnog koji je granieio uz
neprijateljsku teritoruu. U fokusu pa2nje spoljne obavjeStajne slu2be bili su
moral, opremljenost i brojno stanje neprijateljske vojske; sastav i strudnost
oficira; te moral naroda na nepruateljskoj teritoriji.
i
Meclutim, pored detaljno razratlenih vojno-obavje5tajnih planova
detnidke jedinice su imale evidentne slabosti, koje su se ogledale u
nedostatku discipline, laZnom izvjestavanju pretpostavljenoj komandi i
desto ispoljavanom kukavicluku. Tako se u jednom eetnidkom dokumentu
vrlo detaljno navode slabosti unutar cetnidkih jedinica i, izmedu ostalog,
konstatira sljedeie:31
U naiim stare5inama i borcima pojavljuju se strahoviti znaci

nediscipline i samovolje: Navodimo samo nekoliko slueajeva
koji su dovoljni da se ovo vidi. Jedan komandant bez odobrenja
V.K. (Vrhovna komanda, op. A. V.) napui;ta sa svojim
snagama prostor gde je bio grupisan kao vaZna strategijska
rezerya i pod slabim izgovorom odlazi na drugu stranu (...)
Neki komandanti iskupljaju pored sebe pokvarene hene, sa
njima prcvode blud javno pred borcima i narodom, a ovo isto
dozvoljavaju i svojim potiinjenim. Neki komandanti i njihovi
potAinjeni prireduju rasko5ne gozbe, kakve se ni u mirno doba
nisu priredivale. Pojedini komandanti batinaju narod gde god
stignu, odreduju samovoljno kontribucije, ubijaju bez suda i
presude (...) Reklama pojedinih komandanata uzela je velikog
maha, te po svom pisanju izvjeStaja i priianju, reklo bi se da je
kod njih sve u najboljem stanju, a kad se naredi neki ozbiuniji
i-Fl,lr, zco,rz.-95, Uput za organizaciju obavjesrajne sluzbe na teritoriji Konjidke vojno-aetniake
brigade, 1. (nema datuma na dokumentu). U ovom dokumentu je izriaito navedeno da svaki obavje-
SIAJNi iZVJCSIAJ ,,MORA SADRZAVATI PODATKE O KOMLTNISTIMA, USTASAMA I TURCIMA",
30 AHNK, ZCD, K2-104, Komanda Jugoslavenske vojske u otadzbini (Gorski Stab) - Svim Koman-
dama, 1. juli 1944.
31 AHNK, ZCD. K16-945, Komanda 251 Komanda 250, Komanda 2OO dostavile su lzvjestai, 12.
juni 1944., l.
406
Pilog prouiavanju ietniikoga pokreta, s posebn,m oswtom na ...
zadatak odmah zakukaju kako su slabi. U izujeStajima V.K.

ne dostavlja se pravo stanje stvari, ve' se daju itakvi podaci
koji su laZni i izmiSljeni (...) lma dosta sluiajeva da pojedini
komandanti iim stupe u borbu odstupaju, iesto beZe, a zatim
izveStavaju da su napadnuti jaiim neprijateljskim snagama,
da su pretrpeli velike gubitke, da je bila magla, da im je nestalo
municije, da su vojnici zamoreni, goli, bosi i demoratisani. Sve
su ovo izmi1ljotine da bi opravdali svoju slabost i kukaviiluk.
U drugom dokumentu se navodi da je ,,vedina trupa kurvanjski pobegla
sa bojnog polja ispred neprijatelja brojno itehnidki slabijeg, ne zaustavivsi se
ni 30 km sve do Blagaja", te da su ,,oni koji su bili junaci u pljadkanju i klanju
2ena postali kukavice dim je prva pu5ka pukla".3, Slidni primjeri navode se u
mnogim dokumentima detnidke provenijencije.
2.3. Civilna sluiba eetnidkoga pokreta u Hercegovini
Polovinom 1942. godine detnidki pokret je zapo6eo sa uspostavljanjem

civilne vlasti na teritorijama koje je kontrolirao.33 prema propisima Gorskog
Staba svako selo biralo je starje5inu sela, tj. kmeta. Nakon toga u svakoj
kmetiji su birani ilanovi Seoskog nacionalnog odbora. Zadatak ovog Odbora
bio je da radi na podizanju srpske nacionalne svijesti i da daje misljenje o
nacionalnoj i moralnoj ispravnosti pojedinih lica. Seoski nacionalni odbor je
imao tri dlana, koje su dinili kmet kao predsjednik idva ugledna seljaka.
U op6inama su op6inski odbornici birali predsjednika op6ine. pri tome
se vodilo raduna da ta lidnost bude nepokolebljivi pristalica ravnogorskoga
pokreta. Nakon izbora predsjednika birala bi se op6inska uprava koju iu
sadinjavali: predsjednik op6ine, njegov podpredsjednik ijo5 3 do 5 dtanova,
u zavisnosti od velidine op6ine.
Opdinski odbor je na svojoj sjednici birao dlanove Narodnog suda, koji
su pred njim polagali zakletvu,,da 6e savjesno i posteno suditi, Stiteci interese
srpstva". Ovaj Sud brojao je '10 6lanova i to 7 dlanova op6inskog odbora i
3 dlana oialo56enih porodica. Predsjednik i potpredsjednik opdine bili su
u isto vrijeme i 6elni ljudi Narodnog suda. presude su dono5ene ve6inom
glasova. Ukoliko bi se desilo da sud bude neodludan, tj. da dlanovi glasaju
5:5, onda se glas predsjednika suda radunao kao dva glasa. Narodnisud je
donosio sljedeCe kazne: smrt skijeljanjem, zatvor, protjerivanje i prisilni rad.
Smrtna kazna je izricana u sludajevima zlodina nad srpskim stanovnistvom,
veleizdaju i za komunistidko djelovanje. Kazna zalvotom i protjerivanjem
izricana je u slueajevima te5ke pljadke i razbojnistva, javnim kritikovanjem
32 AHNK, ZCD, Kl2-680, Komanantima, komandirima i vojnicima seveme vojske u zoni Nevesinja,
1942. (taaan datum se ne vidi na dokumentu).
33 AffNK, ZCD, Kll-594, Dopis Komande detniakih odreda za jugoistodnu Hercegovinu, I juni
O.
1942.
Doc.dr. Adnan VelagiC
6etni6koga pokreta, isl. Na prisilni rad su upu6ivani najlaksi prijestupi -

zavedeni Srbi, laZovi, pijanice i sl.
Mada su ovi propisi vrlo decidno propisivali kaznene mjere za
odredena lica, ipak su u praksi postojala velika odstupanja. Tako se
6esto deSavalo da su lica koja su kritikovala rad detnidkoga pokreta,
umjesto u zatvor, upu6ivana na strijeljanje. Takoaler, desto su smrtne
kazne izvrSavane klaniem, vjesanjem ili na neki drugi surovi nadin
koji niti u jednom 6lanu sudskih propisa nije bio predvitlen kao kazna.
Tako je u Proglasu Bileckog voino-ietniekog odreda, od 20. juna
1942. godine, donesena odluka da 6e biti ubijeno:3
- svako lice kod kojeg se pronade antidetnidki propagandni
materijal,
- svako lice koje se bavi Spijunskim poslovima protiv detnidke
vlasti,
- svako lice koje u svoju ku6u primi partizana,
- svako lice koje napusti mjesto stanovanja, a to mu prethodno ne
dozvoli 6etni6ka vlast.
ZakljuEak
eetni5tvo, kao organizirani izraz velikosrpskog hegemonizma, ima dugu

tradiciju unutar srpskog nacionalnoga korpusa. JoS od XIX stoljeca ono je
predstavljalo ne samo vojno-politi6ku komponentu zvanidnih organa srpske
vlasti, nego iobiljeZje etnidke pripadnosti, koja se manifestirala kroz nadin
odjevanja i pona5anja, te isticanja tradicionalnih srpskih amblema i simbola.
Sprovode6i politiku ekstremnog Sovinizma, 6etnici su postali najdosljedniji
pobornici srpskog nacionalistidkog programa. Svoje idelo5ko uporiSte
ovaj pokret je pronalazio u velikosrpskim projektima poput Natertaniia i
Homogene Srb|e.
Osnivanje 6etnidkih organizacUa na podrudju Hercegovine zapodelo je
1924. godine, kada je u Mostaru formiran Okru2ni odbor Udruzenie srpskih
ietnika Petar Mrkonlii. Njegov zadatak bio je da okuplja i organizira srpsko
stanovnistvo Hercegovine, s konadnim ciljem ukljudivanja ovoga prostora u
sastav buduce velikosrpske drZave.
Tokom Drugog sv.ietskog rata, podrudje Hercegovine je' u vojnom
pogledu, bilo u nadleZnosti Komandi operativnih jedinica isto6ne Bosne i
Hercegovine. Medutim, zbog partizanskih operacija tokom '1941./42 godine
podrudje Hercegovine je izdvojeno i stavljeno u nadleZnost Hercegovadke
grupe vojno-detnidkih odreda. Dana 1 . augusta 1942. godine, odlukom DraZe
Mihailovi6a ukinuta je Hercegovadka grupa vojno-detnickih odreda i ponovo
34 AHNK, ZCD, Kl6-907, Proglas Bileakog vojno-aetniakog odred^,20. jnna 1942.
408
Prilog proudavanju Cetniikoga pokreta, s posebnim oswTom na ..
obnovljen rad Komande operativnih jedinica istodne Bosne i Hercegovine, u

diju nadleZnost je stavljeno cjelokupno podrudje Hercegovine.
Summary
Chetniks, as the organized expression of Greater Serbian hegemony,

has a long tradition in the Serbian nacionalist circles. Since the nineteenth
century, it was represented not only by the military-political component of
the official organs ofthe Serbian authorities, but also features distinct ethnic
origin, which is manifested through the way of dress and behavior, and
emphasis on traditional Serbian emblems and symbols. By pursuing a policy
of extreme chauvinism Chetniks became the most consistent supporters
of Serbian nationalist program. ldeologically this movement that found its
foundation in projects such as the Naeertan|a (Draft) and Homogenous
Serbla.
Establishment of chetnik guerrilla organizations in Herzegovina started
in 1924. , when in Mostar Association of Serbian Chetniks Petar Mrkonii1
was formed. His task was to gather and organize the Serb population in
Herzegovina, with the ultimate goal of including this area in the future
composition of the Greater Serbian State.
During World War ll, the region of Herzegovina, in military terms, was
the responsibility of the Command of operational unit in eastern Bosnia and
Hezegovina. However, because of partisan operations during 1941/41. the
region of Hezegovina was isolated and placed under the jurisdiction of the
Hezegovinian group of military-guerrilla detachments. On 1 of August 1942.
by the decision of Mihailovic Hezegovina group of chetnik guerrilla units was
abolished and work again renewed the operating units of eastern Bosnia and
Hezegovina, whose jurisdiction has placed the entire region of Herzegovina.
409
Dr. sc. Denis BECIROVIC
ODUZIMANJE NADLEZNOSTI TSLAMSKOJ

ZAJEDNICI JUGOSLAVTJE U PITANJIMA BRAENOG
PRAVA IVODENJA MATIENIH KNJIGA NAKON
ZAVRSETKA DRUGOG SVJETSKOG RATA
Abstrakt: U radu se na osnovu neobjavljene arhivske grade, slu1benih

publikacija i relevantne literature analizira i obja1njava proces oduzimanja
nadleznosti lslamskoj zajednici Jugoslavije u pitanjima bra1noga prava i
vodenja matiinih knjiga. Poietak po mnogo iemu drugaiijeg razdoblja
d ru Stve no-e konomske i pol iti1ke stvarnosti avnojevske J ugostavije ( Bosie
i Hercegovine) bio je i prekretnica za politiku prema ujerskim zajednicama.
Kljuini princip koji su u tom procesu zastupali komunistiiki predstavnici
bazirao se na potpunom odvajanju vjerskih zajednica od drZave. Slijedeli
navedeni princip komunisti1ka vlast je lslamskoj ujerskoj oduzela brojne
nadle-Znosti, a medu njima iingerencije iz oblasti bratnog prava ivoitenja
matiinih knjiga.
Kljudne rijedi: /s/amska zajednica, Bosna i Hercegovina, Jugoslavija,

brak, matiine knjige, komunisti i religija.
Uvod
Zavr5etkom Drugog svjetskog rata Komunistiika partija Jugoslavije

(dalje: KPJ) podinje izgraclivati potpuno novi dr2avno-pravni i ideoloSfo-
politidki okvir, koji nije bio prijateljski naklonjen ni prema jednom religijskom
svjetonazoru. Ustav Federativne Narodne Republike Jugoslavije je regulisao
pitanje odnosa izmedu drZave i vjerskih zajednica baziraju6i se na sljede6im
nadelima: vjerske zajednice su odvojene od drZave i Skole; gradanima se
garantuje sloboda savjesti i vjeroispovijesti; vjerske zajednice mogu slobodno
obavaljati vjerske poslove iobrede ako njihovo udenje nije u suprotnosti sa
Ustavom; zabranjuje se zloupotreba vjere u politidke svrhe; vjerske Skole
za obrazovanje vjerskih sluZbenika su pod nadzorom drlave i drlava mo2e
finansijski pomagati vjerske zajednice. Komunisti6ka vlast je smatrala da
samo potpuno odvajanje vjerskih zajednica od drzave moze obezbtjediti
i
ravnopravnost spomenutim zajednicama zaStititi najvaZniju tekovinu
narodnooslobodiladke borbe - bratstvo i jedinstvo.l
I Arhiv Jugoslavije (dalje: AJ), fond: Savezna komisija za ujersko pitanja @aAe: SKV|), 144-8-131,
Odnosi izmedu drzave i crkve u Federativnoj narodnoj republici Jugoslaviji, 1953.
4to
Od uzi manje n adle2nosti I sl am skoj zajed nici J ugoslavije u ...
Oduzimanje nadleinosti lslamskoj zajednici Jugoslavije u

pitanjima bra6nog prava i vodenja matidnih knjiga nakon zavrsetka
Drugog svjetskog rata
Na osnovu navedenih nadela ustav Federativne Narodne Republike

Jugoslavije (dalje. FNRJ) je posebnim dlanom 26. uredio pitanje braka2,
porodice, bradnih sporova, evidenciji rodenih, vjencanih i umrlih. on je definisao
da su: ,,Brak iporodica (...) pod zastitom drzave. Dr1ava zakonom ureduje
pravne odnose braka i porodice. Punovazan je samo brak zaklju6en pred
nadleZnim drZavnim organima. Posle zakljudenja braka gradani mogu izvrsiti
i vendanje po verskim propisima. svi braCni sporovi sfadaju u nidleznost
narodnih sudova. Evidencija rodenih, vendanih i umrlih je u nadleZnosti drZave.
Roditelji imaju prema deci rodenoj van braka iste obaveze i duZnosti kao i
prema bradnoj deci. Polozaj vanbracne dece ureduje se zakonom. Maloletna
lica stoje pod naroditom zastitom drzave."3 Republieki ustav je, kao i Savezni
ustav, donio identidna rjesenja u vezi sa pitanjem braka, porodice, bradnih
sporova, te vodenja evidencije rodenih, vjendanih i umrlih.a
Komparirajuci Ustav FNRJ iz 1946. godine S?, primjera radi,
Vidovdanskim ustavom iz 1921. godine, uo6it cemo nekoliko vaznih promjena
vezanih za vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini. Naime, one su na osnovu
odredbi prvog ustava Kraljevine Srba, Hrvata i Slovena ca zadrlale nadleZnost
nad pitanjima evidencije rodenih, umrlih, vjendanih i bradnim sporovima.
vidovdanski ustav je, pored ostalog, omoguCio Bosnjacimas da u porodidnim
, B-k (*gl- njem. Ehe; franc. Mariage), Zivotna zajednica Zene i mu3karca uredena pravnim
"r"","ge;
norrnama i priznata u pravnom poretku pojedine drZave; osnova je porodice i vaLan dru5tveni odnos
izmerlu dviju osoba razliditog spola. O pravnoj naravi braka postoje razlidite teor1e, a najpoznatija
su
udenja o braku kao instituciji i o braku kao ugovoru. Institucionalna teorija istide moralnu karakteristi-
ku braka i tumadi ga kao prirodnopravnu kategoriju i pojavu kojoj je priroda odredila svrhu, a time i
strukturu. Prema ugovomoj teoriji o braku, ugovor je temelj bradnog odnosa, a ne tek pretpostavka za
njegov nastanak. Brak je, pored porodice, jedna od najstarijih druStvenih ustanova, a po nekima, prvi
i dugo vremena jedini nadin regulisanja odnosa u prvobitnoj zajednici. U toku kultumo-historijskog
razloja dovjedanstva zabiljeZeno je mno5tvo oblika u kojima se javljala ova institucija. Svi ti raitieiti
oblici mogu se svesti na dva osnovna: poligamni i monogamni brak. Poligamni brak ima dva osnovna
oblika: poligni (mu5karca sa vi5e Zena) i poliandridni (Zena sa vi5e mu5karaca). Monogamni brak je naj-
rasprostranjenui oblik, prema evidenciji koju pruZaju etnolo5ka istraZivanja, i to kako u proslosti,
tako i
u savremenim druStvima. Brak kao ustanova imao je veliki znadaj za odrlavanje stabilnosti razliditim
u
druStvima. Religijska zajednica moZe istaknuti zapreke za sklapanje braka. Najdesie se
one odnose na
bradno srodstvo. Kod veiine zajednica brak je zabranjen medu r.odni.irnu do eewrtog koljena.
Islam
ttazi da osoba, u pravilu, bude punoljetna i sposobna za rasudivanje, te da postoji obostrani pristanak
na brak. Op5ir. Nicholas Abercrombre, Stephen Hill, Bryan S. Tunr, Rjeinik sociologye,
Zagrib ZO0A.,
26-27; Ivan Cvitkovii, Religiiski rjeinik, Sarajevo 2005.,74; Politiiki enciklopediji, B.og.id,
90-9 I .
3 Sluibeni list FNRJ, god. II, br. 10, 1.2.1946., Ustav Federativne Narodne
Republike Jugoslavije, 7g.
4 SluZbeni list NR BiH, god. III br. 1, 8.1.1947., Ustav Narodne Republike Boine i
Hercegovini, 5-7.
5 Politika onemoguiavanja javne identifikacije Bo5njaka i negiranja njihove historije, t.uai.,.;., t ,1l-
Zevnosti i drugih duhovnih vrijednosti bila je prisutna u najveiem dijetu XX stolje6a.
Bez obziia Sto iu
oni predstavljali mnogo vi5e od vjerske zajednice oni su uglavnom oznadavani ierminom ..musliman',.
Ipak, uprkos denacionalizatorskoj politici prema Bo5njacima, oni su uvijek, kada im je za
to bila pruZena
moguinost i na naiin na koji im je to bilo dozvotjeno, jasno i u ogromnoj vedini iskazivali
svoj poseban
4tr
Dr.sc. Denis Becirovic
i nasljednim poslovima zadrZe Serijatske sudije, a Skolski sistem nije bio
odvojen od vjerskih zajednica. Sva spomenuta ustavna prava i nadleZnosti
koje je lslamska zajednica imala u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca/
Jugoslaviji poslije usvajanja Ustava FNRJ se ukidaju.6
Kao osnovni principi odnosa KPJ prema religiji navodeni su: zalaganje
za dosljednu primjenu ustavnih odredbi o slobodi vjeroispovijesti; shvatanje
da ispovijedanje religije predstavlja privatnu stvarvjernika; potpuno odvajanje
religije od drZave i vaspitno-obrazovnih institucija; po5tivanje prava gradana
da ispoljavaju religijska osjecanja; zabranapasiviziranja gradana u druStveno-
politidkom Zivotu i protivljenje zloupotrebivjerskih osje6anja u politicke svrhe.
Komunisti nisu krili da svoje opredjeljenje zasnivaju na marksizmu kao teoriji
radni6ke klase i da je takva komunistidka orijentacija nespojiva sa bilo kakvim
religijskim svjetonazorom. Marksizam, kao pogled na svijet, pruZa druga6ije
odgovore na temeljna pitanja nego Sto to nude religiozna udenja. Zato ie
u programu KPJ/SKJ izridito upozoreno da se unutar Partije ne dozvoljava
nikakvo religiozno vjerovanje, te da vjernici ne mogu biti u dlanstvu SKJ.7
Komunistidki ideolozi u Jugoslaviji nedvojbeno su promovirali ateizam,
iako to formalno nisu isticali u svojim programskim dokumentima.s Partijski
etnidki entitet i identitet. Zbogtoga 6emo u ovom radu upotrebljavati nacionalno ime Bo5njaci um-
jesto naziva "muslimani". Op5ir. o problematici iskazivanja nacionalne pripadnosti Bo5njaka poslije
zavr5etka Drugog svjetskog rata pogledati u: Mustafa Imamovii, Historija Boiniaka, Sarajevo 1998.,
562-563; Enver RedZi6, Sto godina muslimanske politike u tezama i kontroverzama istorijske nauke,
Sarajevo 2000.,47-77; Xavier Bougarel, Od "Muslimana" do "Bo5njaka": pitanje nacionalnog imena
bosanskih Muslimana, Rasprave o nacionalnom identitetu Boinjaka,(gl.rtr. Husnija Kamberovii), Sa-
rajevo 2009., ll'7-137; Radmila Radi(' Driava i verske zaiednice 1945.-1970., knj. II, Beogpd2002.,
617 -619; Mehmedalija Bojic, Historija Bosne i Boinjafra, Sarajevo 2001 ., 225'237 -
6 Upor. Zbornik zakona i naredaba za BiH, kom. XXI, 30.7.1921, Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i
Slovenaca, 146-163; Sluibeni list FNRJ, god. II, br. 1.2.1946., Ustav Federativne Narodne Republike
Jugoslavije, 74-94.
7 Ivan Cvitkovi1, Savez komunista Jugoslavije i religtja, Sarajevo 1984-, 92'95.
8 Komunistidka partija u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji, uz odredene specifidnosti, ba5tinila je u
prvim poslijeratnim godinama stavove i ideje metlunarodnog komunistidkog pokreta pa time i odnos
spram religije. Uzroke takvog odnosa, izmedu ostalog, treba traZiti u historijskim tazlozima koji su uz-
rokovali ,,civilizacijski razlaz" radniFiva i vjerskih zajednica. Ipak, uprkos baStinjenoj ideologiji, odnos
spram religije neposredno nakon Drugog svjetskog rata vi5e je bio motiviran aktuelnim interesima'
Op5ir. o odnoru jugoslovenskih (bosanskohercegovadkih) komunista prema religiji vidi u: Stela Al-
eiander, Church and State in Yugoslavia since 1945, Cambridge, London, Melbourne 1979., 55; Esad
Cimi1 Drama a/teizacije, Sarajevo-Zagreb 2007.,63-65; Enes Durmi5evii, Seriiatsko pravo i nauka
ierijatskog prava u Bosni i Hercegovini u pr-voj polovini XX stoljeta, Sarajevo 2008., 199-212; SiniSa
ZrinSeat,,,OOnosCrkveidrZaveuHrvatskojod1945.do1990.godine",'u: Religijaisloboda.Religi-
jska situacija u Hrttatskoj 1945.-1990., Split 1993., 124; Denis Be6irovii, Iskorjenjivanje religioznih
uvjerenja i aktivnosti unutar dlanstva KPJ/SKJ od 1945. do 1958. godine, Historijska traganja,bt.4,
Saiajevo 2009., ll5-ll7; Katarina Spehnjak, Prosvjetno-kulturna politika u Hrvatskoj 1945.-1948.,
Casopiszasuvremenupovijest,br.l,Zagreblgg3.,g4;Grupaautora, IstoriiaSavezakomunistaJugo'
slavije,Beograd 1985., 333; Dragoljub R. Zivojinovi6 , Vatikan, Katoliika crhta i iugoslovenska vlast
412
Oduzimanje nadleznosti lslamskoi zajednici Jugoslavije u '
zv-anienbi s, naleesce isticali tezu da ateizam za niih niie primarno pitanje,

jer, kako su tvrdili, oni se ne bave bogom, ve6 6ovjekom i niegovim druStvenim
odnosima. Ateizam nije vrijednost koju treba posebno izdvajati i uzdizati,
ve6 ga treba shvatiti kao nu2nu posljedicu razvoja socijalizma. Marksistidki
ateizim je zastupao tezu da treba glavnu energiju usmjeriti na unistenje
socijalnih korijena religi.ie injene materijalne sadrZine,,'a ne na religiju kao
ideolo5ku nadgradnju, ne na njenu formalnu stranu".s
lako su postojale odretlene razlike u pristupu prema pojedinim vjerskim
zajednicama, koje su proizilazile iz njihove unutra5nje organizacije, bro.inosti,
specifidnog historijskog razvoja itd., partijske i drZavne strukture vlasti su
proklamovale nadelo potpune jednakosti svih vjerskih zajednica sa stanoviSta
njihovog ustavno-pravnog i politidkog statusa u drustvu. Teorijski naslonjeni
na iskustva Sovjetskog saveza - prve socijalistidke drZave u historiii'
jugoslovenski komunisti su u namjeri da oslabe uticaj vjerskih zajednica
posebno apostrofirali vaZnost zabrane zloupotrebe vjerskih obreda, vjdiskih
poslova ivjerskih osjecanja u politieke svrhe. U tom kontekstu oni nisu pravili
razlike medu vjerskim zajednicama, vec su ih naprotiv posmatrali kroz istu
ideolosku dioptriju, gledajudi u njima protivnike novog socijalistiakog poretka.
lzmedu ostalog, to ijeste razlog zasto je socualistidka Jugoslavija u isti
poloZa.i stavila sve vjerske zajednice, bez obzira na njihovu rasprostranienost'
brojnost, velicinu i polozaj koji su imale prije zavrsetka Drugog svjetskog
rata.lo
Podetak po mnogo demu drugadijeg razdoblja dru5tveno-ekonomske
i politidke stvarnosti FNRJ bio je i prekretnica za politiku prema vjerskim
zajednicama, s naglasenom tendencijom bzog rjeSavanja brojnih nerijesenih
pitanja egzistentnih joS iz prethodnih vremena. DrZavno-partijski rukovodioci
su odmah poslije rata zapodeli proces uspostavljanja i regulisanja veza sa
svim vjerskim zajednicama. Kljudni princip koji su u tom procesu zastupali
komunistidki predstavnici bazirao se na potpunom odvajanju vjerskih
zajednica od dr2ave, uz garanciju svim priznatim vjeroispovijestima da mogu
slobodno regulisati svoje unutrasnje vjerske odnose, a da se pri tome ne
mijeSaju u drzavne poslove.ll
Brojni dokumenti partijske provenijencije potvrduju da je interes
drZavno-partijskih struktura bio da raznim drzavnim mjerama oslabe i
ogranide uticaj vjerskih zajednica u druStvu. Prvi nagovjestaji promjena u
oblasti bradnog prava u Bosni i Hercegovini javljaju se vee krajem Drugog
svjetskog rata. Polovinom marta 1945. godine pojedini sreski sudovi u Bosni i
1 94 I .- I 958., Beograd 2001 ., lO3-123 .
9 Ante Fiamengo, Ma rks istitko s hvatonje religi e, Beo$ad 1958., 21 -22.

10 AJ, SKVB l,l4-10-164, Odnos verskih zajednica prema drzavi. Materijali sa savetovanja, 1954.
1 I Arhiv Bosne i Hercegovine (dalje: AB|H), Konisija za uierska pitanja (dalie: KZrlP), kut. 3, b.b.
/54, Zapisnik sa savjetovanja sa predsjednicima vjerskih komisija narodnih republika, 5.6.1954.
413
Dr.sc. Denis Bedirovi'
Hercegovini podinju dovoditi u pitanje dotada5nju nadte2nost vJ;iskih;udova
u sludajevima brakorazvodnih parnica. ovi sudovi ve6 tada'podinju traziii
upute i objaSnjenja od Odjeljenja za pravosude Zemaljskog antifaSisti6kog
vrjeca narodnog oslobotlenja Bosne i Hercegovine, u onim situacilama kadi
pojedine osobe traze razvod braka i rjesavanje pitanla izdiavaija bradnog
partnera. Pri tome, sreski sudovi podsjeiaju da su rinije ovu problematiku
raspravljali vjerski sudovi, te da je potrebno Sto prije propisati postupak po
kome 6e se ova pitanja rjeSavati.l,
Nekollko mjeseci nakon oslobodenja zemlje privremena narodna
skupStina Demokratske Federativne Jugoslavije usvaja Zakon o urettenju
narodnih sudova. Jedan od glavnih zadataka novog sudstva postaje za6tiia
tekovina narodnooslobodila6ke borbe, a jedno od osnovnih opr6dleljenla
izgradnja jednakosti svih graatana pred sudovima, bez obzira na ,;eist i,,
nacionalnu, rasnu ili neku drugu pripadnost. Zakon je propisao da'su za
qporove iz odnosa roditelja idjece bilo bra6ne, bilo vanbraane, nadle2ni
sreski sudovi, a za sporove izmedu bradnih drugova, ako se ne tidu imovinsko_
pravnih odnosa, nadleZni okruZni sudovi.13 Ovaj Zakon predstavljao je
osnov da okruZni sudovi podnu razmatrati i odludivati u predmetima biadnih
sporova. lstina, spomenutim zakonom nije se zadiralo u ingerencije vjerskih
sudova, kao iu punovaZnost njihovih presuda. Naime, od datumi stupanja
na snagu Zakona o uredenju narodnih sudova, pa sve do objavljivanja prvog
poslijeratnog Zakona o braku, bradne sporove razmatrali su iokiuZni'i vjerskl
sudovi.la
Gradanski brak u Jugoslaviji je do 1946. godine postojao jedino na
teritorijijednog dijela Vojvodine, dok je u ostalom dijelu zemlje postojao vjerski
brak. lsto tako, u Jugoslaviji do spomenute godine nije biio ni jedinstvenog
sistema matidnih knjiga. Taj posao su vodili organi vjerskih zajednica,
obavljaju6i tako i funkciju javnopravnog karaktera. Usvajanjem Ustava FNRJ
u januaru 1946. godine data su osnovna nad,ela za regulisanje ovih pitanja.
Uz naglasavanje nadela odvojenosti vjerskih zajednica od obrazovnog
sistema i drzave, Ustav je pru2io osnov za uvodenje civilnog braka. U dlanu
26 propisana je punovaznost samo onog braka koji se sklopi pred
-Ustava
nadle2nim drZavnim organom. Tek, nakon toga, gradanima je bilo dopu5ieno
da obavljaju vjendanje i po vjerskim pravilima. Takoder, Ustav je u dlanu 26
propisao da sve evidencije lidnih podataka o gratlanima spadaju u iskljudivu
nadleZnost drZave.15
Konkretizacija ustavnih odredbi o braku je izvrsena objavljivanjem
Osnovnog zakona o braku, 9. aprila 1946. godine. Ovim zakonom ukinuti
12 ZA|.NOBiH - dokumehti, 1945, knjiga II, Sarajevo 1968, Sreski narodni sud Glamot trazi od
odjeljenja za pravosude ZAVNOBiH-a objaSnjenja u vezi sanadleznosdu u brakomzvodnim pamicama,
15.3.1945.,20',7.
13 Sluibeni lisr DFJ, god. I, br 67,4.9.1945., Zakon o uredenju narodnih sudova, 654-655.
l4 Radmila Radi6, Dlava i |enke zajednice I945- l970,knj,I, Beograd 2002., 198.
l5 AJ, SKVB 144-8-131.
4t4
Od uzi manje n ad leZnosti I sla m skoj zajed nici J ugosl avije u ...
su i zamijenjeni svi dotadasnji drzavni propisi o braku, a brak je definisan

kao temelj porodice koji se stavlja pod zaStitu drzave. Zakljudenje braka
i regulisanje svih odnosa koji proizilaze iz braka predato je u iskljudivu
nadleZnost drzavnih organa. Tadnije, nadlezni drzavni organ za zaklju6ivanje
braka postao je narodni odbor, koji je imao zadatak da ustrojava matidne
knjige vjen6anih za teritoriju na kojoj imaju svoje prebivali5te oba zarudnika ili
jedan od njih. Zakonje proglasio obaveznim gradanski brak, a onima kojito
zele ostavljena je mogucnost da poslije zakljueenja braka obave vjeneanje i po
vjerskim propisima. vjendanje u skladu sa vjerskim propisima braeni drugovi
su morali prvo dokazati izvodom iz matidne knjige vjendanih, potvrdujucitime
da su zakljudili brak pred nadleZnim drzavnim organom. Krsenje naprijed
navedenih odredbi zakona podlijegalo je o5trim zakonskim sankcijama. Tako
je, pored ostalog, bilo predvideno da se kazni svaki predstavnik vjerske
zajednice ili druga osoba koja sprovede 6in vjendanja po vjerskim propisima
prije nego Sto se sklopi brak pred nadleZnim drZavnim organom.i6
U istom broju sluZbenog lista FNRJ objavljen je i Zakon o drzavnim
matienim knjigama. zakonje u opcim odredbama propisao da se evidencija
lidnih stanja gradana moze voditi samo u drZavnim matidnim knjigamall, za
cije vodenje su bili iskljudivo zaduZenidrZavniorgani. NadleZnidrZavniorgani
za vodenje posebnih mati6nih knjiga vjenCanih, rodenih i umrlih postali su
mjesni, gradski, odnosno rejonski odbori. Matidne knjige vjerskih zajednica
su ovim zakonom prestale da imaju javnopravni karakter. lstina, u prelaznim i
zavrsnim naredenjima,Zakonje predvidao da se u onim oblastima gdje nisu
postojale drZavne matidne knjige i dalje koriste stare matidne knjige vodene
po propisima prije donosenja ovog zakona, te da iste imaju dokaznu snagu
javnih isprava. Za dono5enje blizih odredbi o izvrsenju ovog Zakona, kao i
odredbio sastavu ivodenju drZavnih matidnih knjiga bili su zaduZeni ministri
unutrasnjih poslova narodnih republika, a na osnovu op6ih nacela koje
propisuje Ministar unutrasnjih poslova FNRJ.IB Uz ovaj zakon, objavljena
su i opca uputstva za sastav i vodenje drzavnih matiCnih knjiga. U njima je,
izmedu ostalog, definisano da se matidne knjige vjendanih, rodenih i umrlih
vode za cijelo podrudje mjesnog, odnosno gradskog (rejonskog) odbora, te
da se moraju voditijednoobrazno na cijelom teritoriju Jugoslavije.le
16 SluZbeni list FNRJ, god. II, br.29,9.4.1946., Osnovni zakon o braku, 329-335.
17 Matidne knjiga (engl. civil registration; njem. Standesamtregister; franc. registre d'etat civil), javna
knjiga u koju se upisuju dinjenice od znadenja za status fizidkih osoba. einjenice upisane u matiene
knjige smatraju se istinitima dok se na zakonom dopuSten nadin ne dokaZe suprotno. O lidnom stanjima
gradana vode se matiene knjige roilenih, vjeneanih i umrlih. U XVIII stoljeiu drZave uvode
civilne
evidencije tidnih stanja gradana - matidne knjige rodenih, vjendanih i umrlih. Op(iir. pravni leksikon,
Zagreb 2007..705-706.
18 sluzbeni list FNRJ, god. II, br.29,9.4.1946.,Zakono drzavnim matidnim knjigama, 335-339.
19 Sluibeni list FNM, god. II, br.29,9.4.1946., Op6a uputstva za sastav i votlenje drZavnih matidnih
415
Dr.sc. Denis BeCirovic
Nakon usvajanja Zakona o drZavnim matidnim knjigama u Bosni i

Hercegovinije sprovedena aktivnost oduzimanja matidnih knjiga od vjerskih
zajednica, s ciljem preuzimanja podataka u matidne knjige drZavnih matidara.
Medutim, poslije upotrebe ovih matiCnih knjiga samo je mali dio vra6en
njihovim prvobitnim vlasnicima, a ve6ina je zadrZana u narodnim odborima.
Zbog toga su vjerski predstavnicitraZili povratak njihovih matidnih knjiga, kao
i vra6anje novih matica koje su vodene poslije zavr5etka Drugog svjetskog
lata.2o
Usvajanjem spomenutih pravnih akata, sve dotadaSnje drZavne matiCne
knjige, kao i matidne knjige koje su po dotadaSnjim propisima vodene na
teritorijigdje nisu postojale dr2avne matidne knjige, morale su bitizaklju6ene
sa oznakom posljednjeg teku6eg broja upisa. Mati6ne knjige rodenih, umrlih i
vjendanih koje su vodilivjerski sluZbenici (imami-matidari, parosi iZupnici) su
do 9. maja 1946. godine, kada je stupio na snagu Zakon o drZavnim matidnim
knjigama, morali zakljuditi drZavni matidari. Matidne knjige vodene od strane
vjerskih sluZbenika i izvodi iz njih i dalje su nastavile imati dokaznu snagu
javnih isprava o dinjenicama upisanim u njima do 9. maja iste godine. Poslije
ovog datuma kao vaZeee isprave tretirane Su Samo one koje su izdate iz
drZavnih matidnih knjiga, u skladu sa novim zakonom. Vjerski predstavnici u
Bosni i Hercegovini nisu se pomirilisa novonastalim prilikama, te su predloZili
da vjerski sluZbenici nastave upisivati rodene, umrle i vjeneane u njihovim
knjigama, alibez vrijednosti i dokazne snage javnih isprava. Umjesto ranije
funkcije takvih knjiga, vjerske zajednice su predlagale da takva evidencija
ubuduce sluZi samo za unutra5nje potrebe odredene konfesije.2l U vezi s
tim, Zemaljska komisija za vjerska pitanja Bosne i Hercegovine se viSe puta
tokom 1946. godine obra6ala istim komisijama u Srbiji i Hrvatskoj, traZeeii
njihove savjete za rjeSavanje ovog pitanja. Krajem novembra 1946. godine
navedena komisija za vjerska pitanja se obratila i Javnom tuZiocu FNRJ, s
ciljem dobijanja odgovora na pitanje da livjerski matieari smiju poslije stupanja
na snagu novog zakona voditi matidne knjige za 6isto unutraSnje potrebe
vjerskih zajednica. Komisija je istakla da rjeSavanje ovog pitanja u Bosni i
Hercegovini ne moZe viSe dekati, jer su zbog njega izbili brojni nesporazumi
i sukobi usljed razliditog tuma6enja zakonskih propisa od strane vjerskih
zajednica s jedne strane i narodnih odbora s druge Strane.22 Odgovor Javnog
tuZio5tva FNRJ na ovo pitanje upucen je PredsjedniStvu vlade Narodne
Republike Bosne i Hercegovine krajem decembra 1946. godine. U njemu
je, pored ostalog, redeno da nakon zakljudenja vjerskih matidnih knjiga
knjiga, 340-341.
20 ABiH, KZVP,kut. l,br.bbl46, Neka pitanja iz oblasti odnosa crkve i drZave.
2l ABiH, KZVP,kut. 1,br.87146., Votlenje matidnih knjiga od strane pojedinih konfesija, 5.7.1946.;
Arhiv Tuzlanskog kantona, fond: Imamat diemata Tuzla, kttl. 820, br. 5906146, Osnivanje matidnih
ureda,7.5.1946.
22 AB|H, KZVP, kut. l,br. 1147, Upisi u crkvene matidne knjige nakon njihovog zakljudenja,
26.11.1946.
416
Oduzimanje nadleinosti lslamskoj zajednici Jugoslavije u ...
nije dozvoljeno vi5e ni5ta u njih upisivati, niti unositi. U suprotnom, prema
miSljenju Javnog tuZioStva FNRJ, takva aktivnost vjerskih matidara dovela bi
do konstantnih ,,sukoba izmetlu tih lica i drZavnih mati6ara".23
Osim zabrane vodenja matidnih knjiga poslije 9. maja 1946. godine, na
terenu su udestalo krSene izakonske odredbe koje su vjerskim voditeljima
matidnih knjiga nalagale da na zahtjev zainteresovanih lica izdaju izvode iz
knjiga o upisima vjendanih, rodenih i umrlih, a koji su izvr5eni prije stupanja
na snagu Zakona o dr2avnim matidnim knjigama. Tako su drZavni mati6ari
zabranili vjerskim matidarima (imamima dZemata) u Bosanskoj Krupi,
Zavidovi6ima i Od2aku da izdaju bilo kakve izvode iz dotadaSnjih matidnih
knjiga. Ovakve pojave su podstakle iZemaljsku komisrju za vjerska pitanja
Bosne i Hercegovine da se obrati Ministarstvu unutrasnjih poslova Bosne i
Hercegovine, koje je ocijenilo da su to nezakoniti i nepravilni postupci. StaviBe,
navedeni organ vlasti je naglasio da ,,dosada5nji (vjerski) voditelji matidnih
knjiga ne samo da mogu, nego su i (...) duZni da na zahtlev zainteresovanih
lica ili drZavnih organa izdaju izvode iz drZavnih knjiga o upisima izvrsenim
prije stupanja na snagu Zakona o dr2avnim matidnim knjigams".z+
Novonastale promjene u vezi sa matidnim knjigama uticale su ina
sposobnost lslamske zajednice da vodi statistiake podatake o bosnjadkom
stanovniStvu. Usljed objavljivanja Zakona o dr2avnim mati6nim knjigama,
prestala je va2iti Uredba o votlenju muslimanskih matica, po kojoj su svi
dZematski imami imali obavezu da svake godine do kraja mjeseca februara
prezentiraju podatke o bo5njadkom stanovniStvu na podrudju svog dZemata.
Usvajanjem ovog Zakona nije prestala potreba lslamske zajednice da i
nadalje raspolaZe sa pouzdanim podacima o brojdanom kretanju bo5njadkog
stanovnistva, jer se njeno planiranje i djelovanje odvijalo u korelaciji sa
statistidkim podacima. Nastoieei umanjiti posljedice gubl.jenja nadleZnosti
u pitanju vodenja matidnih knjiga, kao i organizirati voclenje evidencije o
kretanju boSnjaakog stanovni5tva u Bosni i Hercegovini, Ulema medZlis u
Sarajevu se marta 1947. godine obratio posebnim dopisom svim dZematskim
imamima isreskim vakufsko mearifskim povjerenstvima, navodedi da 6e
nakon reorganizacije dZemata biti dostavljene posebne knjige za evidenciju
Bo5njaka. Stoga je ovaj organ lslamske zajednice, u saglasnosti sa Vakufsko
mearifskim saborom u Sarajevu zakljudio da podrudni imamativr5e privremeno
ust@avanje knjiga evidencije po uzoru na prethodne matidne knjige rodenih,
umrlih ivjen6anih, kako se ne bi gubili podaci o brojdanom stanju Bo5njaka. U
realizaciji ovog zadatka preporudeno je da se koriste obidne sveske u kojima
bi se vodile iste rubrike kao i u matianim knjigama. Na prvom mjestu, trebalo
23 AB|H, KZVP,kut. t, br l/47, Dopis Javnog tuziostva FNRJ upuden Predsjednistvu vlade Narodne
Republike Bosne i Hercegovine, 31.12.1946.
24 ABiH, KZVP,kut. l,br.24/4'1, Dopis Zemaljske komisije za vjemka pitanja u vezi sa izvodima iz
dosadaSnjih matidnih knjiga upuien Ulema-medzlisu u Sarajel,u, 30.1.1947.
1t7
Dr.sc. Denis Becirovil
je u privremene knjige evidencije popisatisve slu6ajeve kojisu nastali poslije
stupanja na snagu Zakona o drZavnim matidnim knjigama.2s
lpak, ni ovakav vid vodenja evidencije za disto unutra5nje potrebe
vjerskih zajednica nije nailazio na razumijevanje i odobravanje lokalnih
organa vlasti. Do kraja 1946. godine, Komisiji za vjerska pitanja Bosne i
Hercegovine su stigle brojne lalbe na rad sreskih narodnih odbora, u kojima
se govorilo da drZavni matiCari pregledaju i one vjerske matice koje nakon
9. maja 1946. godine imaju karakter privatnih knjiga za vjersku evidenciju.
Komisija je ocijenila nezakonitim ovakve aktivnosti i zatraZila od Ministarstva
unutra5njih poslova da se ukljudi u ispravljanje spomenutih nepravilnosti.26
Poseban problem u poslijeratnom periodu predstavljala je obnova
uni5tenih matidnih knjiga rodenih. Da bi se ovaj problem rije5io, u SluZbenom
listu FN RJ su 5. avgusta 1947 .godine objavljena Opca nalelazarekonstrukciju
uni5tenih matiCnih knjiga rodenih. Na osnovu principa sadrZanih u opcim
nadelima, Ministarstvo unutra5njih poslova Bosne i Hercegovine je po6etkom
1948. godine izradilo Uputstvo za obnovu (rekonstrukciju) uni5tenih matidnih
knjiga rodenih. Uputstvo je obavezalo mjesne, gradske i rejonske narodne
odbore da izvr5e obnovu matidnih knjiga u svim naseljima gdje su uniStene
ili nestale matidne knjige, a koje su vodili dotadaSnji vjerski matidari. U
obnovljenu knjigu rodenih morala su se upisivati sva lica rodena u vremenu
od 1. januara 1900. godine do 9. maja 1946. godine upisana u uni5tenoj ili
nestaloj knjizi rodenih. Za postupak upisivanja u obnovljenu matiCnu knjigu
bio je nadleZan drZavni matidar, koji je vodio matidne knjige odredenog
narodnog odbora, a kao rokza realizaciju navedenog posla postavljen je 31.
decembar 1 948. godine.27
Zao5travanje drZavne politike prema pitanju upisa u drZavne matidne
knjige postalo je joS izraZenle od podetka 1949. godine. Prema podacima
Komisije za vjerska pitanja Bosne i Hercegovine najve6i dio vjerskih
sluZbenika je nastavio upisivanje podataka u zakljudene matidne knjige. Tim
povodom 12.lanuara 1949. godine proglaSene su izmjene i dopune Zakona
o matidnim knjigama, u kojima je izricito zabranjeno upisivanje u zakljudene
matidne knjige pod prijetnjom globe do 10.000 dinara. Promjene zakona
odigledno su ohrabrile sreske narodne odbore, koji su podelijo5 intenzivnije
kaZnjavati vjerske sluZbenike, oduzimati matice, pa 6ak i notese. Svjesna
posljedica ovakvog postupanja Komisija za vjerska pitanja je lraZila da se
sva nezakonita postupanja hitno presjeku, jer su po njenom mi5ljenju lo5e
25 ABiH, KZVE kut. l, br. 43147, Dopis Ulema medZlisa u Sarajevu upu6en svim dZematskim ima-
mima i sreskim vakufsko mearifskim povjerenstvima na podrudju ovoga Ulema medZlisa, 13.3.1947.
26 ABiH, KZVP, kut. l,br. 164147, Dopis Komisije za vjerska pitanja Bosne i Hercegovine prema
Generalnom sekretaru PredsjedniStva vlade Bosne i Hercegovine, 25.11 .1947 .
27 AB|H, fond: Saujet za izgradnju narodne vlasti, br. 1095148, Uputstvo za obnoru (rekonstrukciju)
uniStenih matidnih knjiga rodenih, 23.1.1948.
418
Oduzimanje nadleznosti lslamskoj zajednici Jugoslaviie u ...
uticali u normalizaciji odnosa izmedu drzave i v.jerskih za.iednica.28
Uprkos upozorenjima navedene Komisije kaZnjavanje vjerskih
sluZbenika je nastavljeno. Prema Ustavu lslamske zajednice, usvojenom 26.
marta 1947. godine, dZematski imami su imali obavezu evidencije pripadnika
ove zajednice na svom podrudju. Takoder, Ulema medZlis je raspisom dao
uputstva svojim vjerskim sluZbenicima o evidentiranju vjerskih vjendanja koja
obavi ovla5teni vjerski sluZbenik, a koja su se zavodila u poseban registar
koji je sluZio samo radi evidencije za potrebe lslamske zajednice. Medutim,
organi vlasti na terenu su nerijetko kr5ili zakonske propise o pravima vjerskih
zajednica, a pogotovo unutrasnje akte vjerskih zajednica. O tome svjedo6e i
brojna kaznjavanja slu2benika lslamske zajednice. llustrativan primjer takve
politike je rje5enje Sreskog narodnog odbora iz Bosanske Dubice, kojim su
u junu 1 949. godine kaZnjeni Abdulkerim Filipovic ("10.000 dinara), Husein
Tabakovi6 (7.000 dinara) i Salih Ra5idovi6 (3.000 dinara) zbog toga sto su
kao dZematski imami osnovali nove knjige roclenih ivjendanih poslUe 9.
maja 1946. godine. Protiv ovog rje5enja Ulema med2lis u Sarajevu je uputio
Zalbu Ministarstuu unutrasnjih poslova, isti6u6i pravo dZematskih imama
da vode privatne registre vjerskih vjendanja.2s Pored toga, Ulema med2lis
je tokom 1949. godine uputio niz Zalbi i na adresu Komisije za vjerska
pitanja. Ve6ina Zalbi lslamske zajednice u spomenutoj godini odnosila se na
oduzimanje matidnih knjiga i kaznjavanje imama matidara.3o Na ove 2albe
Ministarstvo unutrasnjih poslova je negativno odgovorilo, obavjestavaju6i
Komisiju za vjerska pitanja Bosne i Hercegovine da 6e nastaviti kaZnjavati
vjerske matidare koji vr5e bilo kakve upise u matiene knjige zakljudene 9.
maja 1946. godine, a na osnovu odredbi Zakona o izmjenama idopunama
Zakona o drZavnim mati6nim knjigama. Pored toga, ministarstvo je upozorilo
,da je zabranjeno voditi nove matidne knjige za privatnu evidenciju vjerskih
zajednica".3l
lpak, krajem 1949. godine doslo je do odretlenog popustanja u ostrom
stavu Ministarstva unutrasnjih poslova Bosne i Hercegovine prema vodenju
vjerskih matica. Naime, prema podacima Komisije za vjerska pitanja Bosne
i Hercegovine, od kraja 1949. godine ve6i dio vjerskih matidara je mogao
nesmetano da vodi vjerske matice.32 U narednim godinama lslamska
zajednica 6e, kao iostale vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini, tra2iti
vracanje oduzetih matianih knjiga, ali bez uspjeha. Na koncu, podetkom
28 ABiH, KZVP,k]J.t.2,bt.23l49,Kai$javanje svestenika po Zakonu o matianim knjigama, 9.4.1949.
29 Arhiv Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, fondr Ulema-medzlis, b.b, Dopis Ulema-
medzlisa u Sarajevu upuien Ministarstvu unutmsnjih poslova.
3O AB|H, KZVP, kut. 2, br 59/49, Informacija Komisije za vjerska pitanja, 15.9.1949. i
31 ABIH, KZVP, kut. 2, br. 51/49. Dopis Komisije za vjerska pitanja Bosne i Hercegovine upuien
Drzavnoj komisiji za vjerska pitanja, 19.7.1949.
32 ABiH, KZVP. kut. 2. br. 185/51, Dopis Komisije za vjerska pitanja Bosne i Hercegovine upuaen
Generalnom sekretaru vlade Bosne i Hercegovine, 21.12.1951.
4t9
Dr-sc. Denis Beiirovi,
1954. godine Savezna komisija za vjerska pitanja je zauzela stav da treba
imati ujednadene propise po ovom pitanju u cijeloj zemlji i da ne treba vra6ati
vjerske matidne knjige.33
Zakljudak
Okon6anjem Drugog svjetskog rata lslamska zajednica Jugoslavue

se nasla u potpuno drugadijem drustvenom-ekonomskom ambijentu u
odnosu na cjelokupnu dotada5nju historiju. Dru5tveni izraz religije u prvoj
poslijeratnoj deceniji bio je umnogome drugadiji od druitvenog iskaza religije
u svim prethodnim sistemima. Religija ni1'e nestala u novom dru5tvenom
poretku, ali je zato pozicionirana na margine dru5tva. Nova vlast je pokrenula
niz mjera koje su imale za cilj da religiju prikaZu kao irelevantnu za pojedinca
i druStvo. FNRJ je ustavno definisala princip odvajanja vjerskih zajednica
od drZave, uz osiguranu slobodu vjeroispovijesti ijednakost svih vjerskih
zajednica pred zakonom. Na tragu takvog ustavnog opredjeljenja u Bosni i
Hercegovini su nizom zakonskih mjera lslamskoj zajednici oduzeta brojna
prava i nadleZnosti. Konkretizacija ustavnih odredbi o braku je izvrSena
objavljivanjem Osnovnog zakona o braku, 9. aprila 1946. godine. Ovim
zakonom ukinuti su izamijenjeni svi dotada5nji drZavni propisi o braku, a brak
je definisan kao temelj porodice kojise stavlja pod za5titu dr2ave. Zaklju6enje
braka iregulisanje svih odnosa koji proizilaze iz braka predato je u iskljudivu
nadleZnost dr2avnih organa. Nakon usvajanja Zakona o drZavnim matidnim
knjigama u Bosni i Hercegovinije sprovedena aktivnost oduzimanja mati6nih
knjiga od vjerskih zajednica, s ciljem preuzimanja podataka u mati6ne knjige
drZavnih matidara. Medutim, poslije upotrebe ovih matidnih knjiga samo
je mali dio vraeen njihovim prvobitnim vlasnicima, a vedina je zaddana
u lokalnim organima vlasti. Spomenutim zakonskim mjerama lslamskoj
zajednici su oduzete nadleZnosti u pitanjima braka ivodenja matidnih knjiga,
dime je ova zajednica prestala obna5ati funkciju javnopravnog karaktera u
ovim oblastima.
Summary
After the Second World War, the lslamic Community of Yugoslavia

found itself in a totally different socio-economic environment in relation to
their former entire history. The social expression of religion in the first postwar
decade was largely different from the social expression of religion in all
previous systems. Religion has not disappeared in the new social order, but
it is positioned on the margins of society. The new government has launched
a series of measures aimed to present religion as irrelevant to the individual
33 Al, SKVP, 144-10- 164, Materijalni poloZaj verskih organizacija i subvencije.
420
Oduzimanje nadtelnosti lslamskoi zaiednici Jugoslaviie u ...
and society. FNRJ define the constitutional principle of separation of religious

communities from the state, providing for freedom of religion and equality of
all religious communittes before the law. ln the wake of such a constitutional
commitmentto Bosnia and Herzegovina are a numberof legal measurestaken
from the lslamic community, many rights and responsibilities. Concretization
of the constitutional provisions on marriage was performed by the publication
of the Basic Law on Marriage, 9 April 1946. This law was abolished and
replaced all the former state regulations on marriage, a marriage is defined
as the foundation of the family who is placed under state protection. Marriage
and the regulation of relations arising from the marriage has been submitted
to the exclusive jurisdiction of state authorities. Following the adoption of the
state registers in Bosnia and Hezegovina was carried out seizure activity
registers of religious communities, in order to download data in the master
state registrar. However, after using these registers only a small portion
was returned to their original owners, and most are kept in local authorities.
Mentioned legal measures to the lslamic community seized jurisdiction in
matters of marriage and conduct of registries, which this community ceased
to perform this function of public law character in these areas.
42t
Mr. sc. Edin JAHIC
P ri ro d n o- m ate m atii ki fa k u ltet Tu zl a
PROMJENE U ETNIEKOJ STRUKTURI STANOVNISWA

BOSNE I HERCEGOVINE U PERIODU 1948..1991.
GODINE
Abstrakt: U ovom radu obradena je etniika struktura stanovniStva

Bosne i Hercegovine u periodu 1948.-1991. godine. Etniika struktura se
u popisima stanovniStva poiela prezentirati tek od popisa 1949. godine i
vrSena je do posljednjeg popisa stanovniitva 1991. godine. U navedenom
periodu izvrSeno 7e Sest poplsa: 1948., 1953., 1961., 1971., 1901. 1991. i
godine. Cilj istraZivanja ovog rada su etnitke promjene na podruiju Bosne
i Hercegovine, ali je velika pahnja posveiena ifaKoima koji su utjecali na
ove promjene.
KljuEne tije ii Bosna i Hercegovina, stanovnistvo, popis stanovnistva,

etniika struktura.
Uvod
Dana5nji prostor Bosne i Hercegovine je tokom historije bio izlo2en

razliditim utjecajima (politidkim, socijalnim, ekonomskim) Sto je utjecalo i na
demografske promjene, a posebno na etnidku strukturu stanovniStva.
Narod je zajednica koja se, u dugom procesu, stvara od ve6eg broja
manjih, a ponekad i raznorodnih grupa, kao visi organizovaniji stupanj
Zivljenja.l ,,Narodisu se razvili u pro5losti na odredenom teritoriju koji smatraju
svojim 2ariStem. Svaki narod u pravilu osim jedinstvenog teritorUa ima i svoj
jezik, posebne kulturne crte i bastinu i svijest o svojoj pripadnosti odredenoj
rasnoj i etnidkoj skupini."2
,,Termin "etnidka grupa" (od grdkog efhnos -
narod) oznadava grupu
ljudi koji imaju izmedu sebe izvesne somatske jezidke ili kulturne aflnitete.
U grupi postoji ose6anje pripadnosti odnosno socijalnog identiteta, Sto moze
biti odraz povezanosti sa nacionalnom drZavom kao celinom, ali takode i
posledica zajednidkog jezika, religije ili nacionalnog porekta."3 ,,lspitivanje
demografskih karakteristika kod razliditih nacionalnosti naro6ito ako ono -
I Mirko BajraktaroviC, Osnovi opSte etnologije, Univerzitet u Beogradu, Beograd, 19j7., stt.24.
2 Mladen Friganovii, Demogeografija - Stanovniftvo svijeta,Zagteb, 1990., str. 131.
3 Milica Sentid, DuSan Breztik, Demografske kalakteristike ehiikih, religiozhih i rasnih gntpa, Sta-
novniltvo, Broj 3-4., Godina VI, Beograd, 1968., str. l4l.
422
Promjene u etniikoj strukturi stanovniStva Bosne i Hercegovine u...
obuhvata stanovnistvo raznih nacionalnosti u okviru iste zemlje, ili se vrsi

kod nacionalnosti koje Zive na istoj teritori.li zajednidkim Zivotom - predstavlja
poseban interes, jer omogucava sagledavanje razlika u demografskim
strukturama i kretanjima, faktora koji su na njih uticali kao i tendencija
daljeg postojanja, ubla2avanja ili porasta razlika u pogledu demografskih
karakteristika izmedu pojedinih nacionalnosti."a
Termin narod, koji je etnidka odrednica, trebamo razlikovati od
termina nacija koja je drZavno-pravna odrednica. Definiciju nacije dao je
i M. Bajraktarevii: ,,U novije doba sa razvitkom kapitalizma i sve ve6om
slozenoscu drustva uopste, javlja se inova kategorija - nacija. Teoretski se
uzima da je to grupacua ili zajednica koju karakterisu: zajednidka ekonomija,
teritorija, jezik i kultura. Nju ne mora da 6ini etnidki kompaktna masa, pa
moZe biti etnidki isloZena. Po pravilu su, narodito ve6e i novije nacije, upravo
heterogenog sastava. Fizidki - antropolo5ki ietnidki 6ovek se rada, dok se
nacionalno sam izjasnjava."s U Bosni i Hercegovini imamo problem kod
etnidkog, nacionalnog i vjerskog izjasnjavanja stanovnistva.,,Nacionalna
pripadnost bosanskohercegovadkog stanovnistva se, naime, obidno
odretluje po njegovoj vjerskoj pripadnosti, Sto je pogresno. Sve do dolaska
OsmanlUa u Bosnije 2ivio jednonacionalni narod (Bo5njani) koji su u najveioj
mjeri pripadali Crkvi bosanskoj, dok su manji dio dinili katolici ipravoslavci.
Dolaskom Osmanlija otpoeinje naseljavanje stranaca, najvi5e Srba, Hrvata
i Crnogoraca i na tai nadin Bosna je dobila znatan broj stanovnika hrvatske,
srpske i crnogorske nacionalnosti. Po vjerskoj pripadnosti bili su to pravoslavci
i katolici. Stjecajem niza histor|skih okolnosti, starosjediladko bosansko-
pravoslavno stanovnistvo podelo se nacionalno identificirati s doseljenim
Srbima (pravoslavcima), a Bosanci katolici s Hrvatima. Posljedica tog procesa
je da se danas uopce ne pravi razlika izmetlu Bosanaca katolika idoseljenih
Hrvata, kao ni izmedu Bosanaca pravoslavaca i doseljenih Srba, odnosno
Crnogoraca. Takva situacija je rezultat agresivne nacionalistidke propagande
susjednih zemalja s 6ime se zapodelo sredinom proSlog stol.je6a. Srpski i
hrvatski nacionalisti po6eli su s istomiSljenicima u samoj Bosni propagirati
da su svi bosanski katolici Hrvati, a pravoslavci Srbi. Propaganda je bila
tako intenzivna da su kod mjesnog stanovnistva te ideje potpuno saZivjele,
bez obzira Sto nemaju nikakvog uporista u historiji. Pri tome se postavlja
neminovno pitanje kud su nestali bosanski katolici i pravoslavci kojih je do
dolaska Osmanlija u Bosnu bio nemali broj."6
Danas se desto pravi konfuzija da su muslimani etnidka komponenta,
4 Dusan Breznik, Milica Sentii, Sas/av i razvitak stdnorniitva po nacionalnoj pripadnosti, Razvitak
itanovniirya Jugosldvije u posleratnom perlodr, Centar za demografska istrazivanja, Institut druSrve-
nih nauka. Beograd. 1974.. str 158.
5 Bajraktarovi6 Mirko, Osno|i opite et ologre, Univerzitet u Beogradu, Beograd, 1917 ., stt.26.
6 Enver Imamovii, Porijeklo i pripadnost stanotlhiitva Boshe i Hercegovihe. Sataje\o, 1998., str 112-
I 13.
423
Mr. sc. Edin Jahi,
Sto nije ispravno. ,,lme Musliman se izvodi od arapske rijeei muslim -
Sto znadi pripadnik islamske vere. Ovaj pojam je od sredine XIX veka
podeo da se upotrebljava u danasnjim jugoslovenskim zemljama kao
oznaka za muslimansko stanovni5tvo. U turskom periodu bosansko-
hercegovadki Muslimani su nazivani Bo5njaci."T Naziv Musliman kao
etniako, odnosno nacionalno-politidko ime, potpuno je afirmirano aktima
Narodnooslobodiladkoga pokreta 1941.-45. godine, odlukama Antifa5istidkog
vijeda narodnog osloboalenja Jugoslavije, Zasjedanjima Antifa5istidkog
vUe6a narodnog oslobodenja Bosne i Hercegovine i ostalih zemaljskih
antifasistidkih vije6a. Posebnom Deklaracijom o pravima gratlana Bosne i
Hercegovine usvojenom na Drugom zasjedanju ZAVNOB|H-a, u ljeto '1944.
godine zajamdena je jednakopravnost i ravnopravnost Muslimana, Srba i
Hrvata. U razdoblju izmedu 1947.-1949. godine sluZbena je politika ukinula
,,nacionalno ime" Musliman, priznato u toku Narodnooslobodiladke borbe.
Udinjeno je to pod pritiskom, kako se ne bi povruedili nacionalni, zapravo,
nacionalistiaki, u prvom redu srpski interesi u Bosni i Hercegovini. Od
tada su se Muslimani izjaSnjavali kao Hrvat, Srbin i Neopredijeljen. Nakon
mnogo lutanja i zbunjenosti oko pitanja kojim imenom oznaditi bo5njadki
etnos, slu2beno je krajem 60tih godina usvojeno, vei od ranije u praksi
rasprostranjeno, kao nacionalna oznaka, ime Musliman. Svoj nacionalni
identitet Bosnjaci su potpuno iskazali i potvrdili popisima stanovnistva
1971., 1981. i "1991. godine. lme Musliman je u prvom redu proisteklo iz
sloZene politidke historije Bosne i Hercegovine, te op6enito muslimana na
juZnoslavenskom prostoru i namjernog manipuliranja njihovom vjerskom
i etnidkom, odnosno nacionalnom pripadnoS6u od razli6itih interesnih
grupa ipolitika, kako unutar, tako iizvan Bosne. Upotreba naziva Bosnjak
postepeno se aktuelizira u vrijeme kraha komunistiakog rezima 1989/90.
godine, tako da je 1993. vracen stari naziv koji se koristio u srednjem vijeku
i osmanskom periodu, a ukinut je u doba austrougarske uprave i uveden
termin Muhamedanac.s Naziv Bo5njak iako je ukinut u doba austrougarske
uprave, dugo vremena se zadrzao u narodu o 6emu nam najbolje svjedo6i
poznati antropogeograf u biv5oj Jugoslaviji Trifunovski Jovan, koji je u
periodu 1 956.- t 96 'l . godine putuju6i po Makedoniji radi antropogeografskih
proudavanja nai5ao ,,na znatan broj naselja, u okolini Skoplja 11, Velesa 5 i
Prilepa 9 naselja, sa oko 1.100 domaiinstava koje su naselili muslimani iz
biv5eg Novopazarskog sandZaka i Bosne i Hercegovine, koje Makedonci
zovu imenom BoSnjaci."s
'1 Petar vlahovie, Narodi i etnidke zajednice sveta, Beograd, 1984., str. 205.
8 Mustafa Imamovii, Flistorija Bosnjaka,BzK Preporod, Sarajevo, 1998., str. 12-17.
9 Jovan F. Trifunovski, "Boinjaci" u Makedoniji, Prilog proudavanju posleratnih migracija stanovni5-
tva u FNR, Geografski pregled, broj 5., Geografsko druStvo Bosne i Hercegovine, Sanjevo, 1961.,
str.95.
424
Promjene u etniekoi strukturi stanovnii;tva Bosne iHercegovine u '
popisima stanovnistva iz 1971,1981. i 1991. godine Bosnjaci

su - tada pod imenom Muslimani - bili tre6i najbroiniji narod u Socijalistidkoj
Federativnoj Republici Jugoslaviji. Prema popisu iz 1991 . godine u Jugoslaviji
je Zivjelo ukupno 2.376.646 Muslimana. Preko 80% svih Muslimana Zivjelo
ie u ilosni i Hercegovini, dok je u ostalim dijelovima Zivjelo: u Crnoj Gori
-Prema
-AS.SSZ
1la,SV"), u Vojvodini 6.079 (0,3%), Kosovu 57.408
(2'9%)' uZoj Srbiji
173.871 (7,3o/o), Hrvatskoj 47.603 (2o/o), Makedoniji 70.000 (3'3%)' te u
o
Slovenij i 26.7 52 (1,3o/o).1
Etni6ka struktura stanovniStva Bosne i Hercegovine
Etni6ka struktura stanovniStva na podrudju Bosne i Hercegovine

rezultat je nacionalnih, migrac|skih i prirodnih kretanja stanovniStva u dugom
historijskom razvoju naseljenosti na ovim prostorima.
Podaci o etnidkoj strukturi stanovni5tva u periodu 1948.-1991 . godine'
pokazuju da je u Bosni i Hercegovini Zivio veliki broj pripadnika razlieitih
naroda i ta struktura se nije znadajnUe mUenjala (vid.ieti tabelu br. 1 i br. 2).
Analizom popisnih podataka iz
posmatranog perioda vidimo da se
procentualno broj Srba tokom cijelog perioda 1948.-199 'l godine smanjivao.
Njihov broj se u ovom periodu gledano u apsolutnim brojevima stalno
povecavao, sa 1 .1 36.1"16 - 1948. godine na 1 .365.093 - 1991 . godine' ali se
smanjivao u postotcima, sa 44,3,o/o - 1948. godine na 31,2o/o - '1991. godine.
U Bosni i Hercegovini su Bo5njaci tokom c|elog ovog perioda bili
najbrojniji narod. Broj BoSnjaka je 1948. godine iznosio 788.403 i stalno je
rastao na 1.898.963 - 1991. godine, kao i relativni broj sa 30,7% - 1948.
godine na 43,4% - 1991. godine.
Hrvati su u Bosni i Hercegovini tokom cijelog ovoga perioda bili na
tre6em mjestu po brojnosti iza BoSnjaka i Srba. Broj Hrvata je konstantno
rastao i pove6ao se sa 614.123 - 1948. godine, na 759.906 - 1991. godine'
ali gledano u postocima njihov broj se smanjio sa 24o/o -'t948. godine na
17,4% - 1991. godine.
Sve do popisa 1971. godine Srbi su dinili vedinski narod u Bosni
i Hercegovini (1948. godine 44,3o/o i 1961. godine - 42,9%). Medutim'
priznavanjem Muslimana kao naroda po popisu 1971 . godine situacija se
znatno promjenila. Najbrojniji narod bili su Bosnjaci 39,6% i tako je ostalo
sve do popisa 1991. godine - 43,4%. Drugi po brojnosti bili su Srbi, eijije broj,
odnosno postotak, u analiziranom periodu stalno opadao sa 44,3o/o - 1948.
godine na 31 ,2oh - 1991 . godine. Broj Hrvata je porastao za 145.783, sa
614.123 - 1948. godine na 759.906 - 1991. godine, ali gledano u postocima
njihov broj se smanjio sa24Yo - 1948. godine na 17,4o/o - 1991. godine (vidjeti
tabelu br. 'l i2). Smanjivanje procenta Srba iHrvata u ukupnom stanovnistvu
I 0 Mustafa Imamovii, H is tor ij o B o i nj a ka, stt. 9.
42s
Mr. sc. Edin Jahi6
Bosne iHercegovine u periodu 194s.-199@
Muslimana kao naroda, atiidrugihetnidkih, migiacijskih, dembgrafsiih procesa,
posebno- prirodnog kretanja. To najbolje moZemo vidjeti po apsolutnom
broju Bo5njaka koji je 1948. godine iznosio 798.403, a nakon piiznavanja
Bo5njaka kao naroda 1971. godine taj broj iznosio je 1.a82.43O i statno je
rastao, tako da je popisom iz 1991. godine utvrdeno 1.89g.963 Bosnjaki.
(vidjeti graf. br. '1.) O tome je pisao i Stanko Zutji6: ,,Tu se prvenstveno radi
o promjenama statisti6ke definicije muslimanske narodnosti od ,muslimana_
neopredijeljenih', te'Jugoslovena neopredijeljenih, do ,Muslimana (u smislu
etnidke pripadnosti) ' i 'Muslimana (u smislu narodnosti),,,. Stanovnistvo
muslimanske narodnosti prilikom popisa 1948. godine moglo se izjasniti
na vi5e na6ina i manjim dijelom je uz svoju muslimansku prifadnost navelo
pripadnost odredenom narodu. Ta je okolnost umanjila 6roj relativno i
znadenje muslimanske skupine stanovnistva. Kada se 1Si61. god-ine u popisu
predvidjela moguCnost izja5njavanja za: I . Muslimansku etnidku pripadnost,
2. Jugoslovene neopredijeljene, - do5lo je do rascijepa unutar muslimanske
narodnosne skupine Sto je imalo za posljedicu smanjenje broja i relativnog
'1971
udjela Muslimana u ukupnom stanovniStvu SRB|H. Kada se . godine
prvi put uvela mogucnost opredjeljivanja Muslimana kao narodnosti, broj
Jugoslovena je bitno smanjen (sa 8,4% u .1961. godini na svega 1,2% u
1971 . godini;."rt
Na kraju moZemo konstatovati da se u periodu .194g.-199i . godine
u Bosni i Hercegovini najviSe pove6avao broj Bo5njaka, jer im nilL Oito
dozvoljeno da se izjasne kao samostalan narod, tj. nije im priznavana
narodnost kao ostalim etnidkim zajednicama unutar Bosne i Hercegovine.
Tek od popisa stanovni5tva iz 1971. godine mo2emo pratiti stvarni broj
BoSnjaka. Od tog popisa gledano u postocima smanjivao se broj Hrvata i
Srba, dok je rastao broj Bosnjaka, Sto je posljedica njihovog priznavanja kao
samostalnog naroda. Pored ove tri najbrojnije grupe postojao je i veliki broj
nacionalnih manjina, Sto nam govori da je Bosna i Hercegovina prostor ni
kojem je oduvijek bila razvuena tolerancija, multietnidnost i multikulturalnost.
Zakljuiak
Bosna i Hercegovina je u periodu 1948.-1 991 . godine imala raznovrsnu

etni6ku strukturu stanovnistva. Etnidka struktura stanovnistva se mijenjala
pod utjecajem vlasti na demografsku politiku, koja je tokom cijelog ovoga
perioda u Bosni i Hercegovinl vrsila odredenu diskriminaciju bosnjadkog
stanovni5tva, jer ga nije ptiznavala kao samostalnu etnidku zajednicu. Kao
posljedicu ove politike u Bosni i Hercegovini imamo izmjenjenu etni6ku
strukturu stanovni5tva. Procenat Bo5njaka u ukupnom stanovnistvu Bosne i
ll Stanko Zuljii, Narodnosna struklura Jugoslavie i tokovi promjena, Ekonomski institut Zageb,
Zagreb, 1989., stt. 47 .
426
Promjene u etniikoi strukturi stanovnistva Bosne iHercegovine u '
Hercegovine povedao se sa 30,7% na 43,4o/o. Procenat Srba se smanjio sa

44,3o/o na3'1,2o/o, a{rvatasa24Yo na 17,4o/o. Od popisa stanovniStva iz 1971'
godine smanjuje se procenat Srba i Hrvata, dok se znatno povedao procenat
t/uslimana odnosno Bo5njaka, sto je posljedica etnidkog izja5njavanja, koje
je navedenim popisom dopuSteno BoSnjacima.
Conclusion
Bosnia and Herzegovina in the period from 1948. to '1991. had varied
ethnic population structure. The ethnic composition of the population is
changing under the influence of government on population policy, which
during this entire period in Bosnia and Hezegovina carried out a specific
discrimination of the Bosniak population, because it is not recognized
as an independent ethnic community. As a result of this policy in Bosnia
and Herzegovina have altered the ethnic composition of the population.
Percentage of Bosniaks in the total population of Bosnia and Herzegovina
increased from 30.7% to 43.4o/o. The percentage of Serbs was reduced
'trom 44.3o/o lo 31 .2Yo, and Croats wilh 24o/o to 17 .4o/o. Since the census in
1971. there is the decrease in the percentage of Serbs and Croats' while
significantly increased the percentage of Muslims or Bosniaks is a result of
ethnic ballot, which was by the census permitted to Bosniaks.
Grafikon br. l.: Etni6ka struktura stanovniswa Bosne i Hercegovine u

procentima (%)
50
45
40
35
30
25
20
l5
l0
5
0
a Hrvati a Muslimani O Srbi
427
Mr. sc. Edin Jahi6
Tabela br. 1.: Etnidka struktura stanovni5tva Bosne i Hercegovinel2
(;(il)lN], I 94X t9\{ t96 I t9l t9x I t99 I
UKUPNU z.)o).2 t 2.64 t. /9U J.Z I t.vJ) J.l+o.t +. t24.25b 4.3 I t.UJ5
Naclonalno se
i -i.oh iti
Umogorcl 3.094 7.336 t2.828 tJ.ult I4.l t4 10.04E
Hrvatr ot+.tt5 654.2'.29 l.oou I Z.4v I /58. l4U t)v.vvo
Makedoncl 6 /). 1.884 2.391 1.892 1.596
t osnjacl" /66.4UJ 891.800 6+t.z+ I t.482.431) I.OJU.UJJ t.6v6.voJ
Slovencl +.JJ6 6.JUU ).vJv 4.053 2.155 2. tvu
Srbr lJb. l lo t.tb+.3 tz 1.406.053 LJyJ.lz+6 t.J2U. t 36 I.JO).UYJ
Jugoslovenl 275.883 43.796 326.3t6 247.0.32
Albancr /)). l.) /6 J.b42 5. to+ +.Jyo 4.922
UCSI 1.9 ta I.OJU l.u6 I 6/ 690 )vu.
Itah.yanr vo4. vuv. b tJ. 616. I 52.
J evreJ l t44 JIU. J6l /ud. )+5. 426,
MaClarr )JZ. l4u l.4l) t.202 94). 6vJ.
NUemcl t4 54 I 300, 46U. + tu.
rouacl 1.J60 lol 6Ul t5t ou9. 526
Romi +42. z.tv I )d6. 1.456 t.t)t E.U64
Rumunl vt tJ. r 6y. JUI, l6'2.
Rusr l.Jlo v)l vJ4. )u/ 295. 19 I
Ruslnl'" /.EUJ 7.473 o. lJo l4l I JJ.
Slovaci z t+. 3 t+. z lv. 350. 29 I
I urcl UU. 43). 1.812 4t zt zot
ukraJlncl" 5.JJJ 4.502 5.9t9
Ostall J.U)Y +5y. UI 6t)2. 946 t.)vt
Nlsu se nacl-
onalno izjasnili 660. 8.482 17.950 14.585
Regronalna J.Ot+y .1t4.
nrinadnnqt
Nepoznato t.Jot l.6E) 9.)yu 26.516 35.670
l2lzvor: Konadni rezultati popisa stanovni5wa od 15. Marta 1948. godine, Stanovni5tvo po narodnosti,
Knjiga IX, Savezni zavodza statistiku, Beograd, 1954., Popis stanovni5tva 1953., Vitalna i etnidka obe-
lezja, Knjiga I, SZS, Beograd, 1959., Popis stanovni5tva 1961., Vitalna, etnidka i migraciona obeleZja,
Rezultati za op5tine, Knjiga VI, SZS, Beograd, 1 967., Popis stanovni5tva i stanova I 97 1., StanovniStvo,
Etnidka, prosvetna i ekonomska obiljeZja stanovni5tva i domadinstava prema broju dlanova, Rezultati
po op5tinama, Knjiga VI, SZS, Beograd,1974., Popis stanovni5wa, doma6instava i stanova 1981.,
Stanovnistvo, Konadni rezultati za Republiku, Statistieki bilten br.84., RSZ, Sarajevo,1982., Popis
stanovnistva, domaiinstava, stanova i poljoprivrednih gazdinstava 1991., Etnidka obiljeZja stanovni5-
tva, Rezultati za republiku i po opStinama, Statistidki bilten, br. 233., RSZ, Sarajevo, 1993., Statistidki
godi5njak Jugoslavija 1918-1988., SZS, Beograd, 1989., SGBiH 1974.,1983.,1992.
428
Promjene u etni1koi strukturistanovniStva Bosne iHercegovine u...
Tabela br.2.: Etnidka struktura stanovni5tva Bosne i Hercegovine u procentima (%)
GODINL, I v46. I 953 |96t t91 | l9E I 199 t
UKUPNU IUU. IUU. I 00. IUU IUU. I 00.

Naclonalno se
i-i ^.-i I i
- Crnogorci 0,1 0,3 o,4 0,4 u,4 IJ,Z
Hrvatl 24 23 lt, t 20,6 t 6,4 I t,4

Makedoncr 0 u,r Url U,I 0,1 (.)
'39,5
BoSnJacr 3U,l 5 t,1 39,6 43,4
Slovenci tJ,2 tJ,2 0,2 u, l u,l 0,t

Srbt 44,3 ++,4 42,9 37,2 32 .5 t,z
Jugoslovenl 6,4 lrl ),6
Albancr U u,l 0,1 0,1 u,l 0,1
Cesi 0,1 0,1 U U 0 0
ItalUanl U 0 0 U o U
JevreJr U U U 0 0 (-)
Madari 0 0 0 U U U
NUemcl u,l U U 0 0 0
Poljaci 0,1 (.) 0 U U U
Koml U U,I U 0 0,2 t),2

Kumunl 0 0 0 U U U
Rusl url U 0 0 (.) (.)
Kuslnl 0,3 0,3 o,2 U U 0
Slovacr U U 0 0 U 0
I urcl U 0 u,l U 0 0
Ul(.raJlncl o,2 U,I 0,1
( )stalr U,I 0 (.) U U U,4

Nlsu se nacl-
onalno izjasnili 0 0,2 0,4 0,3
Kegronalna 0,1 U
--i-.1-nct
Nepoznato U U,I 0,3 0,7 0,8
13 U rezultatima ranijih popisa Bo5njaci su prikazivni pod razliditim nazivima, ito: 1948. godine
kao ,,Neopredijeljeni muslimani", 1953. godine kao ,,Jugoslaveni neopredijeljeni", 1961. godine
,,Muslimani u etnidkom smislu".
14 Do popisa 1971. godine Rusini i Ukrajinci su iskazivani zajedno.
l5 Do popisa 1971. godine Rusini i Ukrajinci su iskazivani zajedno.
429
Nermana HODZC
Arhiv Tuzlanskoga kanona Tuzla
Analiti6ki popis
OPSflNSKI KOMITET SAVEZA KOMUNISTA BOSNE I
HERCEGOVINE SREBRENIK (OK SKBIH S)
1954.-1964.
Fond Op5tinskog komiteta Saveza komunista Bosne i Hercegovine
Srebrenik (OK SKB|H S) preuzet je u Arhiv od Sreskog komiteta Tuzla
organizovanom akcijom 1967. godine. Fond obuhvata gradu nastalu u radu
OpStinskog komiteta SKB|H Srebrenik u periodu 1954.-1964. godine.
Zakonom o podjeli teritorije NR Bosne i Hercegovine na srezove,
gradove i opstine, '1952. godine, Srebrenik, kao opstina, pripadao je srezu
Tuzla ("S1. list NR BiH" bt. 11152). Ovakva teritorijalna pripadnost ostala je
nepromijenjena sve do 1966. godine kada su ukinuti srezovi.
Gratla fonda je djelimidno saduvana, a na poslovima njenog sreclivanja
i evidentiranja u Arhivu TK Tuzla radio je arhivista Predrag Arsi6.
Popis gracle ovoga Fonda za Stampanje priredila je Nermana Hod2ic.
Napomene korisnicima:
S obzirom na koli6inu i
nekompletnost grade (dvue fascikle su
smjestene u jednu kutiju) uratlen je analitieki popis dokumenata. Jezik u
gradi je bosanski, srpski i hrvatski, a pismo je latinica i 6irilica. Sretlivanje i
evidentiranje dokumenata uradenoje po principu Podgrupa igodina tj. svaka
Podgrupa i godina idu od broja jedan. Tako imamo tri Podgrupe i to:
- I a- koju 6ine zapisnici i materijali sa sastanaka OK SK

- I b- koju 6ine informacije, materUali, planovi i referati
- ll a - koju dine zapisnici imaterijali sa sastanaka OK SK' izvjestaji'
programi, analize, informacije
lako je gracta Fonda fragmentarna moZe poslu2iti za proudavanje

partijske aktivnosti na podruCju Op6ine Srebrenik.
Kutija: 1
Fascikla:,
,r*.-rr'r.
Podoruoa: I b
I b - lnformacije, materijali, planovi i referati
430
Analitiiki popis OpSt nski komrtet SK BiH Srebrenik ...
Godina 1954.. 1962.

Dokument:1-8
Ib -I Referat sa Druge redovne konferencije Saveza komunista

Tinja, 27 . Vl 1954. godine
Ib 2 - Referat sa ll godiSnje Partijske konferencije Ljepunidkog
podrudja, 27. Vl 1954. godine
Ib- 3 Plan Skolovanja kadrova na podrudju NO opStine Srebrenik
za period 1960.-1964. godine
Ib- 4 Materijali podneseni na Savjetovanjima odrZanim 25. ll i 11.
lll '1962. godine
Ib- 5 Plan odrZavanja sastanaka OKSK Srebrenik, 1. ll 1962.
godine
Ib- 6 lnformacije o odrZavanju radnih sastanaka u martu, OK SK
Srebrenik 10. lll 1962. godine
Ib- 7 lnformacija o posljedicama nakon nevremena i nekim drugim
pitanjima, 5. lV 1962. godine
Ib- 8 lnformacija o radnim skupovima koji se drZe u aprilu
mjesecu, 11 . lV 1962. godine
Serija: A
Podoruoa: ll a
ll a - Zapisnici i materijali sa sastanaka OK SK, izvje5taji, programi,
analize, informacije
1956.-1961.
Dokument: 1 - 45
ll a -1 lzvjeStaj OKSK Srebrenik podnesen na lzbornoj konferenciji

22. lV 1956. godine
1l a 2
- Zapisnik sa Op5tinske konferencije SK Srebrenik odr2ane
26. Xll 1957. godine
ll a - 3 lzvjeStaj sa Op5tinske konferencije SK Srebrenik odrZane
26. Xll '1957. godine
ll a- 4 lzjava o tome zaSto lzvjeStaj nije poslan na vrijeme, 22. I
1958. godine
ll a - 5 lnformacija OKSK Srebrenik, 28. Xll 1958. godine
ll a - 6 Materijali sa odrZane lzborne konferencije SK Srebrenik, 17.
ll 1959. godine
ll a - 7 Zapisnik sa sastanka Revizione komisije OKSK Srebrenik
odrZanog 14. I 1960. godine
431
Nermana HodZiC
ll a - 8 Programi rada drustveno-politidkih organizacija, Narodnog
odbora, njegovih samoupravnih organa iorgana uprave
Op5tine Srebrenik, '1960. godine
ll a - 9 lnformacija ldeolo5ke komisije OKSK o aktivnosti i uticaju
klera na terenu Op5tine Srebrenik, 31 . lll 1960. godine
ll a - 10 lzvjestaj o radu organizacija SK na podrudju Opstinskog
komiteta Srebrenik,5. lll 1960. godine
ll a - 11 Referat o ocjeni rada i zadacima SK na podruaju OK
Srebrenik, 5. lll 1960. godine
ll a - 12 Materijal sa OpStinske konferencije SK Srebrenik, 5. lll 1960.
ll a - 13 Zapisnik i materijal sa sastanka OKSK Srebrenik, 18. I 1960.
ll a- 14 lnformacija o radu Grupe OKSK Srebrenik na snimanju rada
organizacije SK Srebrenik - Stanica, 1 7. Vl 1960. godine
ll a - 15 Materijal sa sastanka OKSK Srebrenik, 15. lll 1960. godine
ll a - 16 Zapisnik sa sastanka OKSK Srebrenik pro5iren sa
sekretarima OOSK, 1 3. lV '1960. godine
ll a - 17 Materijal sa sastanka OKSK Srebrenik prosirenog sa
sekretarima OOSK Srebrenik,31. V 1960. godine
ll a - 18 Program rada Op5tinskog komiteta SK Srebrenik i njegovih
tijela za ll polugodiSte 1960. godine
ll a - 19 Materijali sa sastanka OKSK Srebrenik, 12. lX 1960. godine
ll a-20 Zapisnik sa sastanka OKSK Srebrenik odrZanog 21. X 1960.
ll a-21 Materijal sa sastanka OKSK Srebrenik, 5. Xll 1960. godine
ll a-22 Zapisnik sa sastanka OKSK Srebrenik, 20. Xll 1960. godine
ll a - 23 Zapisnik sa sastanka Sekretar[ata OKSK Srebrenik, 6. I
1960. godine
ll a - 24 Zapisnik sa sastanka Sekretarijata OKSK Srebrenik, 2. lX
1960. godine
ll a - 25 Zapisnik sa sastanka Sekretarijata OKSK Srebrenik, 4. X
1960. godine
ll a - 26 Zapisnik sa sastanka Sekretarijata OKSK Srebrenik, 15. Xl
1960. godine
ll a - 27 Zapisnik sa sastanka Sekretarijata OKSK Srebrenik, 7. Xll
1960. godine
ll a - 28 Zapisnik sa sastanka Sekretarijata OKSK Srebrenik, 14. Xl
196 'l . godine
ll a - 29 Zapisnik sa sastanka OK SKB|H, 22. Xl 1961- godine
ll a - 30 Zapisnik sa sastanka OKSK Srebrenik i Analiza metoda
rada organizacije SK u OpStini Srebrenik, 30. X
1961 . godine
ll a - 31 Neki zadaci SK na jadanju i ruzvqu Organizacije Narodne
omladine u Op5tini, 22. lX 1961. godine
ll a - 32 Zapisnik i materijali sa sastanka OKSK Srebrenik, 27. lX
432
Analiti'ki popis Opstrnski komitet SK BiH Srebrenik ...
1961 . godine
ll a - 33 Zapisnik i materijali sa sastanka OKSK Srebrenik' 30. Vlll
1961. godine
ll a - 34 Zapisnik i materijali sa sastanka OKSK Srebrenik' 1"1. Vll
1961 . godine
ll a - 35 Zapisnik sa sastanka Sekretariiata OKSK Srebrenik, 12. Vl
1961 . godine
ll a - 36 Zapisnik i materUali sa sastanka OKSK Srebrenik, 26. V
1961 . godine
ll a - 37 Zapisnik sa odrZanog sastanka Sekretarijata OKSK
Srebrenik, 8. V 196'l . godine
ll a - 38 Analiza rada organizacija SK u Op5tini na sprovodenju
Zakljudaka Sreskog komiteta po izvjestaju Grupe i drugih
Zakljudaka i Stavova SK, 21 . lV 1961 .godine
ll a - 39 Zapisnik i materijali sa sastanka OKSK Srebrenik, 21. lV
1961 . godine
ll a - 40 Zapisnik i materijali sa sastanka OKSK Srebrenik, 15. lll
196 1 . godine
ll a - 4'l Materijal sa sastanka OKSK Srebrenik, ',l8. ll 1961. godine
ll a - 42 Zapisnik sa sastanka Sekretarijata OKSK Srebrenik, 1 0. I
1961 . godine
ll a - 43 Zapisnik sa sastanka Sekretarijata OKSK Srebrenik, 27. ll
1961 . godine
ll a - 44 Zapisnik i materijal sa sastanka Sekretarijata OKSK
Srebrenik, 3. ll 1961. godine
ll a - 45 Zapisnik sa sastanka Sekretarijata OKSK Srebrenik, 23. lll
1961 . godine
Kutija: 1
Fascikla:2 196r.-'1964.
Godina 1961 .
Dokument: 1
1. - Zapisnik sa sastanka Opstinskog komiteta odrzanog 21. Xll 1961.

godine
Podgruoa: I a
I a - Zapisnici i materuali sa sastanaka OK SK Srebrenik
433
Nermana HodZi6
Godina 1961.-1962.
Dokument:1-3
la-1 Zapisnik sa OpStinske konferencue SK Srebrenik, 25. lll

1962.godine
la-2 Zapisnik i materijal sa sastanka OK SK Srebrenik, 3. lV
1962. godine
la-3 Materijali sa sastanka OK SK Srebrenik, 23. V 1961. godine
Godina 1962.
Dokument: 1 - 5
1. - Zapisnici sa sastanaka OpStinskog komiteta odr2anih:

29. I 1962. godine
26. lV 1962. godine
5. Vl '1962. godine
30. Vll 1962. godine
5. - lzvjeStaj o problemima poljoprivrede i socijalistiCkog preobra2aja

sela
Godina 1963.
Dokument: I- 4
1. - Zapisnici sa sastanaka Opstinskog komiteta SK odrzanih:

28. ll 1963. godine
22. V 1963. godine
22. Vll '1963. godine
25. lX 1963. godine
Godina 1964.
Dokument: 1 - 2
1. - Zapisnici sa sastanaka Opstinskog komiteta SK odrzanih:

19. ll 1964. godine
30. lll 1964. godine
434
IV PRIKAZI I OCJENE
Prof. dr. Enver HALILOVIC
Rektor Univerziteta u Tuzli
,,NASI MIROTVORCI NA BALKANU,,, Zbornik radova-

Knjiga ispovijesti, konstrukcija i,,svjedo6enja,,1,
Moskva, ,,lndrik" 2007. - Centar zaizueavanje
savremene krize na Balkanu, Institut za istraiivanje
slavenstva Ruske akademije nauka
U Moskvi je podetkom 2002. godine stampan prvi zbornik svjedoCenja

Rusa, jednog Kirgistanca ijednog Kazahstanca kojisu neposredno u6estvovili
u komandnim mirotvornim ihumanitarnim misijama na Balkanu pod naslovom
,,Na5i mirotvorci na Balkanu".2 Medu autorima su vojni posmatraCi, policajci,
saradnici humanitarnih organizacija, Staba UN sektor,,sarajevo,,, novinari
i znanstvenici. oni govore o Bosni, Hrvatskoj, Kosovu i lnternacionalnom
tribunalu u Hagu. Zbornik je pripremila akademik prof. dr. Jelena Guskova,
direktorica Centra za izueavanje savremene krize Balkana pri lnstitutu za
proudavanje slavenstva Ruske akademije znanosti. predmet naseg interesa
u ovoj knjizi su historiografski i memoarski radovi o Bosni i Hercegovini u
vrijeme nase odbrane od agresije 1992.-1995. godine, tekstovi akademika
Jelene Guskove, Andreya Demurenka iAndreeva V. Aleksandrovida. Tekstovi
akademika prof. dr. Jelene Guskove su posebno vazni i znaCajni, kako u
historiografskom, tako i politidkom smisru. U vrijeme agresije na Bosnu i
Hercegovinu (1992.-1995.) Guskova je bita 6lan Analitidkog staba UN-a za
Balkan.
Sve proizvoljnosti, neistine i konstrukcije sadrZane u knjizi redaktorica
akademik prof. dr. Jelena Guskova3 u svojoj Uvodnoj rijedi hoce da prikaZe
istinom i objektivno56u. ,,Autori imaju razlidita obrazovanja, odgoj, tradiciju,
1 Osvrt na savremenu rusku historiografiju i historijsku svijest o savremenoj historiji Balkana povo-
dom knjige,,Na5i mirotvorci na Balkanu" (u daljem tekstu,,NaSi mirotvorci na Balkanu..), Moskva,
,,lndrik" 2007.
2 ,,NaSi mirotvorci na Balkanu", Moskva, ,,Indrik" 2007.,izdaval Centar za izudavanje savremene
krize na Balkanu Instituta zaistraiivanje slavenstva Ruske akademije nauka.
3 Guskova Elena Jurjevna, rukovodilac Centra za izudavanje savremene krize Balkana na Institutu za
izudavanje slavenstva u Moskvi. Bila je znanstveni analitidar u Stabu mirotvomih snaga UN-a u biv5oj
Juglslaviji. Za politikanski i kvazi naudni angaZman u i oko Republike srpske dobilaje od Republike
Srpske 1997' godine nagradu Orden Njego5a drugi stepen. Izabrana je za (lana SANU u Beogradu
2006. godine. Pro5le (2009.) godine izabrana je za Senatora Republike Srpske mandat od sedam go-
dina.
436
"Naii mirotvorci na Balkanu",...
moZda i vjeroispovijest", ali sve ih ,,objedinjuje iskrenost s kojom su pisali",
kaZe Guskova. Nema sumnje da su tekstovi u ovoj knjizi iskreni, da istinski
izrazavalu misli i osje6anja svojih autora, ali to ne zna6i da su znanstveno i
historijski istiniti iobjektivni. Naprotiv, rijed je o visoko ideologiziranim i kvazi
znanstveno historiogragfsko-politolo5kim tekstovima koji, naZalost, imaju
snaZnu upotrebnu vrijednost u ruskoj politici.
U knjizi ,,NaSi mirotvorci na Bakanu", pored Uvodne rijedi Guskova ima
dva teksta: ,,Jahorina"a i ,,Tribunal u Hagu, lidni utisci"s. Tekst o tribunalu u
Hagu napisan je u martu 2003., dok za tekst Jahorina nema informacija kad
je napisan.
U tekstu,,Jahorina" Guskova opisuje svoj put od Moskve do Pala, nocenja
u nekom, kako kaZe hotelu na Palama u kojem nije bilo vode ni svjetla, ali
u kojem su prema njoj bili vrlo ljubazni zaposlenici, za nju su zagrijali vodu,
pripremili joj pristojnu vederu, susret sa Radovanom Karad2i6em i Ratkom
Mladiiem.
i
Susret razgovor akademika Jelene Guskove sa Radovanom
Karad2icem iRatkom Mladicem nije bio ni sludajan ni usputan. Guskova
opisuje kako je imala teskocu izbora poklona za Karad2iea na aerodromu
Seremetjevo u Moskvi i kako se opredUelila da mu, kao dovjeku za kojeg
zna da je vjernik, kupi drveno pashalno ja.ie, Sto govori da je susret bio
oficijelno ugovoren i planiran. U ovom tekstu nije dat pregled sadrZaja niti
tema njihovog razgovora. Jedino sto spominje iz tog razgovora jeste njen
stid zbog nedovoljne pomoii Rusije Karad2i6u.
Susret sa generalom Mladicem predstavila je
parafraziranjem
njegove, kako ona kaze ,jednostavne Zivotne filozofije". To Sto ona naziva
jednostavnom Zivotnom filozofijom u sustini jeste jednostavna, ali Guskova
ne kaZe da je i historijski netaana. Prema toj, kako ona kaZe, ,,Mladicevoj
prostoj Zivotnoj filozofiji", ,,srpski narod je mnogo stradao kroz svoju historiju,
prezivio je nekoliko genocida, ali je uvijek prastao i bio dobar, Zelio dobro
svojim susjedima. Narod nije vjerovao da mu se tragedija mo2e ponoviti.
I u ovom ratu on je ponovo stradao, ponovo je izlozen genocidu"6. Kad
izlaie Vv. Mladi6evu Zivotnu filozofiju ne citira je, vee paralrazira na takav
nadin da se vidi da ona dijeli njegovo miSljenje. Citira samo sljedece rijedi
Mladiia: ,ja dinim sve da se to (genocid, dodao E.H.) ne bi ponovilo. Srpski
narod u Bosni i Hercegovini Zivjet Ce u samostalnoj drlavi".7 Guskova, iako
je znanstvenik historijske provinijencije, ne demantira Mladi6a, ne kaZe da
bosanskohercegovadki narod nikad nije po6inio nikakav genocid nad srpskim
narodom, niti u Bosni i Hercegovini, niti izvan nje, da se Mladic nije borio
protiv genocida, vec da ga je podinio, da srpski narod u Bosni i Hercegovini
4 Tekst ,,Jahorina", od l5l do 162. stranice.

5 Tekst,,Tribunal u Hagu, litni utisci", od 207 do 210. stranice.
6,,NaSi mirotvorci na Balkanu", str 153.
7 Ibid, str. 153.
437
Prof.dr. Enver Halilovii
ne6e imati samostalnu drzavu. Naprotiv, ona mu sve to odobrava, pa dak
kaze ito: ,,on je fenomenalno pametan, zna ruske pjesnike i pisce. Mladi6 je
prekrasan pripovjedad. On krasno reproducira scene sa rudka s engleskim
lordom (ne navodi s kojim, dodao E.H.), susret sa ameridkim vojnim ata5eom
na stepenicama MVP u Moskvi, razgovore s francuskim generalima"s. lako
nema ama baS nikakvih empirUskih pokazatelja, Guskova kaZe da ga veoma
vole njegovi vojnici isrpski narod,Sto prema njenoj procjeni, njemu daje
uvierenje u ispravnost onog sto radi, a narodu uliva nadu da stvara vlastitu
drZavu. Guskova je, dakle vrlo izda5na u pohvalama Ratka Mladi6a, iskazuje
o njemu vrlo pozitivna uvjerenja bez ikakvog faktidkog utemeljenja.
U tekstu ,,Tribunal u Hagu, liani utisci", Guskova opisuje svoje
svjedodenje generalu Stanislavu Gali6u okrivljenom za blokadu Sarajeva u
svojstvu znanstvenog eksperta. Njena ,,Ekspertiza", kako sama kaze, je bila
na 120 stranica teksta na srpskom jeziku koji je preveden na engleski. U
tekstu se detaljno opisuje enterijer sobe u kojoj je bila smjeStena i hodnika
od sobe do sudnice. Ona je, kao navodni znanstveni ekspert, pikazala
stradanje hiljada Srba u Sarajevu 1992. i 1993. godine, dokumentirala nalaze
ruskog oficira u mirovnim snagama UN Andreya Demurenka da su zlodine
u Sarajevu, u ulici Vase Miskina idva stravidna masakra na trZnici Markale
provocirali Muslimana da bi u meclunarodnoj zajednici proizveli krivicu Srba.
Na Metlunarodnom tribunalu za bivSu Jugoslaviju, Guskova je, kako kaZe,
nastojala dokazati da postoji zakonomjernost u muslimanskom proizvodenju
provokacija iza kojih su slijedile kazne, kako ka2e, ,,Samo jedne strane u
konfliktu". ,,Tako je, tvrdi Guskova, nastala tragedija u redu za hljeb u ulici
Vase Miskina 27. maja 1992., za Sta su biliokrivljeni Srbi, iza dega je uslijedilo
uvotlenje sankcija protiv Jugoslavije 30. maja; poslije prvog granatiranja
trZnice Markale 5. februara 1994. godine, zbog kojeg su opet okrivljeni Srbi,
uslijedio je po6etak NATO-vog bombardiranja srpskih poloZaja. Markale - 2
po istoj shemi nastale su u agvustu 1995. godine".s Ona, kao Sto vidimo, ne
upotrebljava nacionalno ime Bo5njak, ve6 Musliman, agresiju i genocid nad
BoSnjacima naziva konfliktom.
Po mi5ljenju Guskove, granatiranje trZnice Markale 5. februara 1994.
godine, kao i 28. avgusta 1995. godine izveli su Muslimani da bi medunarodna
zajednica okrivila i kaznila Srbe. U namjeri za5tite srpskih oru2anih snaga
od krivice za dva stravidna masakra civila na Markalama, ona ne vodi
raduna ni o kakvim materijalnim dinjenicama, pa tako kaze da je NATO-vo
bombardovanje srpskih poloZaja u Bosni i Hercegovini doSlo nakon prvog
masakra na Markalama 5. februara 1994. godine, Sto nije tadno. Kao Sto
je opdepoznato, NATO bombardovanje posebnih srpskih vojnih objekata i
vojnih poloZaja je izvedeno poslije drugog masakra srpskih oruZanih snaga
8 Ibid, str. 153-154.
9 lbid, str 209.
438
"NaSi mirotvorci na Balkanu",...
na trZnici Markale.
,,O uvodenju sankcija zbog granatiranja u ulici Vase Miskina i Markale
- 1 raspravljali smo na Tribunalnu dva dana. Ja sam nastojala dokazati da
postoje izjave visokih duZnosnika medunarodnih organizacija, saglasno
kojima su prvorazredni UN balistiCki strudnjaci dokazali nevinost Srba",ro
kaZe Guskova da je tvrdila na Medunarodnom tribunalu za bivSu Jugoslaviju
prilikom odbrane Stanislava Galica u svojstvu tzv. nau6nog eksperta.
Njen dokaz da srpske vojne snage nisu granatirale Markale temelji se na
samovoljnom, ni od koga prihva6enom, sa srpskom vojskom dogovorenom,
balistidkom istraZivanju ruskog oflcira Andreya Demurenka, pukovnika ruske
armije, zamjenika na6elnika Staba i zamjenika komandanta medunarodnog
mirotvornog kontigenta UN sektor Sarajevo. Guskova je bila dobrovoljni
svjedok odbrane generala Stanislava Gali6a, kao znanstvenik 6lan i
Analitiekog Staba UN za Balkan.
Prema svjedo6enju Andreeva Viktora Aleksandrovi6a, u ovoj knjizi,11
Guskovu je postavio za e'e,na analitidkog Staba UN za Balkan 1993. godine
Jashushi Akashi. Tada je i Akashi imenovan za specijalnog predstavnika
Generalnog sekretara UN za Balkan. U analitidki Stab UN za Balkan, pored
Guskove u5li su joS: jedna Amerikanka i jedan ltalijan. Po ocjeni Viktora
Aleksandrovi6a, na navedenoj stranici, Guskova je napisala ,,veoma istinitu
knjigu o tom ratu", o ratu na Balkanu. Radi se o njenoj knjizi ,,Historija
jugoslovenske krize (1990.-2000.)". lako Andreev ne kaZe da je Guskova
u5la u Analitidki Stab UN za Balkan po njegovom prijedlogu, vidljivo je da jeste
iz njegovog teksta, u kojem istiCe svoje prijateljstvo sa Akashijem, s jedne, i
naglasava da je veoma dobra stvar da je u taj Stab usla ,,istaknuti specijalista
za Balkan E. Guskova", s druge strane. Da je Guskova ,,istaknuti specijalista
za Balkan" Akashi je saznao od Andreeva. Medutim, da se zaista ne radi ni
o kakvom specijalisti za Balkan, ve6 o ideolosko-politidkom manipulantu i
falsifikatoru historijskih dinjenica, pokazuju njena dva dlanka u knjizi o kojoj
je ovdje rijed.
Andrey Demurenkol2 u knjizi ,,NaSi mirotvorci na Balkanu" ima svoj
tekst pod naslovom ,,Mudila me sumnja"13. Pukovnik ruske armije, zamjenik
l0 lbid, str.209.
II Ibid, str. 57.
12 Andrey Demurenko je pukovnik ruske Armije, prvi ruski oficir koji je studirao na ameridkom voj-
nom koledZu Fort Leavenworth u Kanzasu 1992.-93. Bio je nadelnik Staba UN sektor Sarajevo. Kako
navodi SRNA l. juna 1996. godine Demurenko je dao intervju ,,Komsomolskaja pravda" dan prije u
kojem je rekao, izmedu ostalog da 6e se,,Republika Srpska ujediniti sa Srbijom, a hrvatsko-musliman-
ska federacija sa Hrvatskom bez konflikta velikih razmjera". U jutarnjem izdanju vijesti 3 I . maja I 996.
god. TV Srbija je saopiila vijest da je visoki komandant ,,Plavih Sljemova" ruski pukovnik Andrey
Demurenko okarakterizirao komandantaArmije RS, generala Ratka Mladiia, kao ,,talentiranog dovjeka
i veoma obrazovnog". U Demurenkovom dnevniku objavljenom u ,,Komsomolskaja pravda" on tvrdi
da ne moZe da objasni Ratku Mladidu za5to mu, kao komandantu vojske RS, nije dopu5ten sastanak sa
ruskim ministrom odbrane Pavelom Gradovim u vrijeme njegove posjete Jugoslaviji.
13 Tekst od6l-67. stranice
439
Prof .dr. Enver Halilovic
na6elnika Staba i
zamjenik komandanta medunarodnog mirotvornog
kontigenta UN sektor Sarajevo, govori o tome kako je i za5to preuzeo lidnu
balistiCku ekspertizu pogibije vi5e od 80 i ranjenih oko 200 civila na trZnici
Markale 28. avgusta 1995. godine. Ekspertizu ovog sludaja vr5io je, prvo MUP
Bosne i Hercegovine, a potom UNPROFOR. Nakon ovih dviju ekspertiza koje
su pokazale i potvrdile da je granata, koja je ubila preko 80 civila na trZnici
Markale, do5la sa poloZaja srpske vojske, na svoju ruku analizu tragedije na
Markalama poduzeo je zamjenik komandanta medunarodnog mirotvornog
kontigenta UN sektor Sarajevo pukovnik ruske vojske Andrey Demurenko.
UNPROFOR je radio svoju oficijelnu balistidku analizu masakra
Markale-2. Dva sahata poslije te ekspertize rukovodilac press sluZbe
UNPROFOR-a, general Rupert Smith, odrZao je konferenciju za Stampu
na kojoj je nedvosmisleno ilavio da je granata na Markalama ispaljena sa
srpskih vojnih poloZaja sa Jahorine. U tekstu ,,Mudila me sumnja", Demurenko
opisuje svoje psiholo5ke dileme, sumnje, nesigurnost, nelagodnosti ovom
UNPROFOR-ovom analizom. Njegovim paZljivim 6itanjem vidljiv je predtekst
da je Demurenkola bio u vrlo bliskoj vezi sa srpskim vojno-komandnim
14 Thimotu L. Thomas, (lnostrane studije, Fort Leavenwort, Kansas) objavio je dlanak koji slijedi
u ,,Vojnom pregledu", Septembar-Oktobar 1996. pod naslovom ,,Ruske lekcije naudene u Bosni". U
januaru 1995. pukovnik Andrey Demurenko, koji je 1993. bio prvi i ostao jedini ruski oficir koji je
pohailao Komandni Generalski koledZ Armije SAD, poslat je u Bosnu gdje je postavljen za nadelnika
Staba,,Sektor Sarajevo" godinu dana. Vratio se kuii u Moskvu ujanuaru 1996. Ujunu 1996. putovao
je u Moskvu i govorio je o ruskim lekcijama naudenim u Bosni.
Amerikanci ie se sloZiti sa nekim shvatanjima pukovnika Demurenka u vezi sa ratom u Bosni,
ali imaju i mnogo velikih neslaganja. Jedan od primjera neslaganjaje njegova procjena srpskog koman-
danta generala Ratka Mladiia kojeg je Medunarodni sud u Hagu optuZio zaratni zlodin. Demurenko je
1996. godine u intervjuu za,,Komsomolskaja pravda" rekao: ,,lmao sam priliku upoznati sprske lidere.
Bilo bi te5ko na6i boljeg komandanta od generala Mladiia. On je ekstremno talentiran, izuzetno obra-
zovan, jak komandant. Imali smo vrlo teSke razgovore". ZaSto ovako visoka ocjena Mladi6u? Postoje
posebni razlozizaocjene pukovnika Demurenka. Prvo, Demurenkoje dobio zlatne medalje od svake
vojne akademije koju je pohaciao, Sto pokazuje da je prvi zavrSio u svojoj klasi. Drugo, on je jedini
komandant koji je pruZio otpor svom komandantu, bio je uvijek u rovovima sa svojim vojnicima. Na
kraju, svi njegovi vojnici ga po5tuju zbog brige prema njima. Znaimena svih ljudi u svojoj komandi,
kao i ono Sto se njih liino tide, broj elanova njihove porodice i njihova imena. S druge strane, pukovnik
Demurenko nije shvatio da ni na koji nadin ne smije podrZati onoga ko kr5i Zenevsku konvenciju (bez
obzira da li je on Srbin, Hrvat ili Musliman). Postoji bitna razlika izmetlu profesionalnog po5tovanja
liderskih kvaliteta i intelekta i upotrebe istog intelekta u izvr5enju gnusnog ratnog zlodina.
Sada 6emo izloZiti ,,naudene lekcije" koje prezentiraju glavne tadke iskuswa nadelnika Staba
sektor Sarajevo pukovnika Demurenka na osnolu ditanja ruskog vojnog pressa o ,,naudenim lekcijama"
iz konflikta.
Prva lekcija: znanje o tome kako raditi sa mealunarodnom zajednicom
Bosna je bila prva prilika Ruskim (odnosno Sovjetskim) trupama da udestvuju u snagama na
terenu pod kontrolom UN. To je izuzetno vaino za ruske snage sa stanovi5ta medunarodne komande,
kontrole i organizacije. U okviru snaga UN koordinirane su tri dobiti: vojna, diplomatska ili politidka
i ekonomska. U ruskim operacijama u zemljama CIS-a (The Commonwealth of Independent States ili
Zajednica nezavisnih driava) obidno samo jedna osoba kontrolira sve ove tri oblasti, Sto ie se vjero-
vatno promijeniti u buduinosti. Bosna je bila primjer ,,kako se to radi". Pukovnik Demurenko napisao
440
je u listu ,,Komsomolskaja pravda" daje ,,plava armija" (UN duvari mira) sve viSe u funkciji. Globalni
konflikti su danas manje vjerovatni odlokalnih i regionalnih, mnogi budu6i konflikti zahtijevat ie UN
kontrolu. Ali, glavna ruska institucija, Generalska akademija, ne udi svoje oficire o tome (sudeii po
ponasanju Demurenka). To znadi da ona ne udi svoje visoke oficire o tome kako uspostaviti interaktivan
odnos sa drugim armijama. Zbogtoga je iskustvo u Bosni od neprocjenjive vrijednosti za Rusiju.
Druga lekcija: oficiri svake strane u sukobu neprestano poku5avaju manipulirati snagama
UN za podrlku jednoj od njih na Stetu druge
Jedna od frustrirajudih lekcija u konfliktu bilaje otvoren ili prikriven poku5aj svake strane u
sukobu da manipulira percepcijom i aktivnostima snaga UN. To obidno uvjetuje involviranje civilnih i
drugih UN snaga da stanu na stranu neke od njih. Upotreba percepcije menadZmenta takoder uvjetuje
sustezanje od bilo kakve aktivnosti. Pukovnik Demurenko je bio involviran u jedan od najdiskutira-
nijih i najkontraverznijih dogatlaja u ratu. Bio je involviran u pogibije na trZnici u Sarajevu. CNN je
ovaj dogatlaj interpretirao kao incident svjetskih razmjera. Pukovnik Demurenko bavio se lidno ovim
incidentom i izveo veoma teZak zakljudak, kakoje rekao, na osnovu znanstvenih i praktidnih dokaza.
Koristio je UN-ovu analizu kratera rupe, tabele vatre srpskih vojnih snaga, posmatranja mjesta pada
granate s obzirom na pokrivenost kovovima okolnih zgrada otkuda bi granata mogla pasti na mjesto
gdje je pala od koje je smrtno stradalo na desetine civila. Uzeo je u obzir mogu6nost ispaljivanja gra-
nate na ulicu iz pravca otkuda kovovi ne zaklanjaju njeno putovanje. ISaoje na planine oko Sarajeva
i snimao otkuda granata moZe dospjeti tamo gdje je dospjela prema vatrenom tabelaru srpskih vojnih
snaga. Njegov ,dokaz" je bio da se napad na trZnicu nije mogao dogoditi onako kako su izvjestili dva
Ameridka i jedan Kanadski oficir. Demurenkov zakljudak je bio da to nisu uradili Sribi, vei Muslimani
ili Hrvati. On je jednostavno bio da se napad nije dogodio onako kako je originalno javljeno. Pojavila
se manipulacija incidentom u korist zaradenih snaga.
Tre6a lekcija: politilari treba da razumiju razloge rata, posebno ko je odgovoran da bi
znali reagirati adekvatnom silom
U svim konfliktima razliditi su i kompleksnirazlozi, i Bosanski nije izuzetak. Rusko iskustvo u
eedeniji pokazuje da je podetni problem za Rusiju bio voda eedena. U Bosni je situacija bila potpuno
druga. Ovdje je skoro veiina kod svih etnidkih grupa htjela sukob, problem je nastao poku5ajem izdva-
janja Srba. Izbijanje sukoba nije nastalo zato 5to su slu5ali glas etnidkih voda na nivou drZave. Pukovnik
Demurenko pokazuje daje najvedi problem za Ruse i svo medunarodno osoblje, i vjerovatno veiinu
politidara, bio emocionalno odvajanje od konflikta. Biloje najjednostavnije_upisati u tragidnu situaciju
Lito toi" od tri strane i time izgubiti kredibilitet nepristrasnih duvara mira. eak Stavi5e, postoji jo5 jed-
na tvrdnja Demurenka izredena u ,,Komsomolskoja pravda" koja se tide ove lekcije s kojom se koman-
danti snaga SAD apsolutno ne slaZu. On je napisao da armija nije upotrebljavana, bila je mlitava. Po
njemu, to je zato Sto SAD s vremena na vrijeme koriste svoje mi5iie u Grenadi, Somaliji, i sada u Bosni.
To je, dodaje on, za5to Ruska armija treba dobro stegnuti mi5i6e, ste6i medunarodno iskustuo uticaja.
Lekcija detiri: neke nevladine agencije rade dobro, a druge uzrokuju vi5e problema nego
dobra
Na prostoru Bosne bilo je 112 NGO-s. Po videnju Demurenka samo tri od njih su vje5to izvria-
vale svoje duZnosti: UNHCR, Crveni kst i Svjetska zdravstuna organizacija. Medu onima koje su, po
njemu, bile bez mrlje, Demurenko odito nije upoznao svih I 12, bilo je onih koje su ostavile lo5 zadah
iz svojih usta. On se odnosio prema mnogima kao ,,ekonomskoj SpijunaZi" u kojoj se Salju timovi
strudnjaka na odredena podrudja da izvide njihove potrebe, a potom umjesto da im ne5to daju i pomo-
gnu naclu nadina kako da im prodaju NGO, treba zapaziti, nisu pladali porez. Takoje rat postao vrlo
profitabilno crno trii5te za neke od njih, dok su neke naudile kako da profitiraju na etnidkom faktoru.
Demurenko je vidio loSe NGO samo u Sarajevu koje se branilo. Kroz sasvim druge naodale posmatrao
je NGO na drugim prostorima.
Lekcija pet: Rusija i SAD su utile kako da rade zajedno
Iskustva UNPROFOR-a i IFOR-a, bez sumnje, su rezultat bliskih radnih odnosa i jedinstva
Rusije i SAD. Oni su vei upravljali sa dva velika mirovna procesa istovremeno, jedan u SAD jedan u
441
P rof . d r. Enver H al i lovic
strukturama. Znao je da je njegova ,,ekspertiza" privatnog karaktera,

Rusiji, i oba su objedinili iskustvo u Bosni. Snage su udilejedna od druge radne procedure, premdaje
bilo uvijek mnogo teZe raditi u realnoj situaciji nego u virtuelnoj, u Skolskoj vjeZbi generalske akade-
mije. General Nash i pukovnik Demurenko vjeZbali su mnoge situacije na generalskoj akademiji Fort
Leavenwort i dobili su Sansu da to primijene u praksi nakon pet godina.
Lekcija Sest: postoji potreba za jedinstvenim uputstvom mirovnih snaga, posebno za jed-
nim takvim na nivou UN
Jedan od velikih doprinosa pukovnika Demurenka u jedinstvenom procesu komandovanja u
Sarajelu jeste doprinos razvoja moguinosti uporedbe nadina voilenja mirovnih operacijaAmerikanaca,
Rusa, Kanadana, Holandana, NATO-a. Sve ove zemlje imaju svoje odvojene ili unutar UN mirovne
operacije. Rusija je imala i ima jo5 takvih operacija unutar biv5eg Sovjetskog saveza. Nakon iskustva
u Bosni svi mnogo vise znamo jedni o drugima i u mogudnosti smo ve6oj da uputstva svog rada medu-
sobno pribliZimo i mirotvomu djelatnost moZda uskoro standardiziramo.
Lekcija sedam: za rje5enje liderima treba dobra vojno-politilka pozadina
Jedna odjasnih lekcija nauEena od Rusa (bliska lekciji tri, ali od nje razlidita)jeste da politidko
vodstvo mora biti mnogo obrazovanije u oblastima kada, zaSto, koliko snage treba biti upotrijebljeno i
pod kojim okolnostima. Ova lekcija je uvedena Ruskim upadom u eedeniju kao svoju viastitu zemlju.
Vojne voile u MUP i Ministarstru odbrane ponavljali su nekoliko puta da politidkim liderima trebaju
kratki kursevi upotrebe vojne sile i da trebaju vojne specijaliste medu svojim osobljem. Pukovnik De-
murenko je takoder nagla5avao olu tadku. Novi ministar odbrane Rusije general pukovnik Igor Rodi-
nov isticaoje ow tadku, takotler, nekoliko puta u pro5loj godini.
Lekcija osam: IFOR takoder zahtijeva ljude koji su svjesni, koji poznaju, aktualnu poli-
tilku situaciju
U dlanku objavljenom u ruskom listu,,Moscow news" Ruski zamjenik komandanta IFOR gene-
ral pukovnik Leonty Shevstov napisao je da,,mi trebamo koristiti svoju glavu prije nego Sto uvedemo
trupe u Cedeniju" (on je udestvovao u-opsadi gradova Grozny, Argun, Gudermes i Shali). Shevstov
sada vidi Staje bilo potrebno uraditi u Cedeniji godinama ranije da ne dode do degaje doSlo, u svjetlu
operacije u Bosni. Kada su ga pitali za5to su nastojanja IFOR-a imala uspjeh, Shevstov je napisao da
je to ,,u prvom redu zbog Dejrtonskog sporazuma". Oni su napravili politidki osnov bez kojih vojne
operacije ne bi bile mogu6e. Clanice IFOR-a nisu imale partikularne ciljeve mirovne misije. Drugo,
UN je propisao visokim vojnim strukturamazadatakpripreme operacije, dao im pravo upotrebe sile
kadaje nuZno. Tokom detvorogodi5njeg rak plavi Sljemovi nisu imali ovo pravo. Shevtsov podsjeda
i na potrebu jadeg rada u isto vijeme na pitanjima izbjeglica, ratnih zarobljenika i problemima koji su
skriveni, nevidljivi u implementaciji politidkih dogovora. U ruskim novinama,,Nezavisimaja gazeta"
bila su tri zakljudka o operacijama SAD u Bosni: prvi, mir je voclen,,zahvaljuju6i Sirokim naporima
psiho specijalista" nasuprot dinjenici da je mirovni plan tako kompleksan, planovi za predaju oruZja i
zafvorenika nisu bili sasvim implementirani, i nasuprot prisustvu MudZahedina koji u se borili na strani
Muslimana: drugo, psiholo5ki su im dopustili uspjeinu ,,reakciju rarazvoj situacije i promjenu prava
informacija psiholoSkog uticaja" (Amerikanci su ved izvriili postepenu pripremu javnog mnijenja da
imjedna godina dodjeljena za Daztonski sporazum neie biti dovoljna). Trede, ova nastojanja pokazala
su Rusku nesposobnost da iskoristite takav nivo uticaja najavno mnijenje.
Lekcija devet: glomazan aparat UN treba smanliti
Pukovnik Demurenko osjetio je da mnoge misije ili poslovi LN su bili duplirani i da bi kom-
pletnu organizaciju i personal nakon zavr5etka Bosanskog konflikta trebalo opozvati. Tim prije Sto je
ova misija bila prilidno pripremana. Pukovnik s razlogom istide potrebu restruktuiranja ovakvih misija
u svijetu. On smatra da vojni posmatradi, politidki posmatradi, grupe za monitoring ljudskih prava,
predstavnici OSCE, me<lu ostalima radili su isto. Sto je pokazala civilna policija za iaradu od 3.500 $
mjesedno po osobi. Ni3ta, po njegovom mi5ljenju. Veoma vaZna funkcija civilne policije bila je kontro-
la razmjene ratnih zarobljenika koji su razmjenjivani sjedne na drugu stranu.
Lekcija deset: treba razjasniti granicu izmetlu Iuvanja mira i jalanja mira
Pukovnik Demurenko smatra da je granica izmedu jadanja mira i duvanja mira u Bosni izmicala
i daje tu granicu trebalo stalno razjaSnjavati.
Danas pukovnik Demurenko radi kao zamjenik direktora odjela za mirovne operacije u Gene-
ral5tabu Ruske armije. Bavi se podrSkom miru i operacijama duvanja mira. On veoma dobro zna dobre
i slabe strane ruskih, Ameridkih i I-IN sistema mirovnih operacija.
442
besmislena. Znao je da time naruSava principe subordinac|e i rukovotlenia

u vojnim snagama UN, da dovodi u pitanje svoj status i opstanak u
internacionalnim vojnim snagama. ,,Sistem subordinacije u armiji, posebno u
mirotvornom kontigentu UN, ne dopusta preduzimanje samostalnih aktivnosti.
eovjeku vojske ne predlaZe se ulaziti u takve sfere za koje nema ovla56enje,
za koje nije opunomocen. RazmiSljao sam o tome da ce me odmah razrijeiiti
iz sluZbe, ne govoreci o tome da sam mogao biti ubijen"ts, kaZe Demurenko.
Opisuju6i svoja razmiSljanja prije zapodinjanja ,,ekspertize" pred odima mu
je bio lik ruskog generala Pereljakina koji je, na nedjelju prije zavrSetka
mandata, bio otpu5ten iz mirotvornih snaga UN. ,,Bio je to, uop6e, Samar
Rusima, ruskoj vlasti, ruskim mirotvorcima, ruskim oficirima. U su5tinija sam
ponovio takvu situaciju".16 lako je bio svjestan u svakom pogledu Sta znadi
pristupiti balistidkoj analizi ovog dogadaja, bez ovla56enja i legitimiteta UN-
a, Demurenko je poduzeo ovu aktivnost zbog ideolosko politidkih razloga.
Cilj mu je bio da ospori i relativizira oficijelnu analizu UNPROFOR-a.
Preispitivanje i dokazivanja neistinitom ekspertize engleskih i
holandskih strudnjaka UNPROFOR-a Demurenko je izveo u dogovoru i uz

podrsku srpskih politickih lidera i oficira, sto sam priznaje. ,,Bio je jos jedan
va:an detalj: Srbi na nivou operativne komande su rekli da me pozdravljaju.
U principu podrska se svodila na dvije stvari. Prvo: oni bi mi pomogli, nadao
sam se, da se evakuiram. ldrugo: vjerovatno bi me sakrili, ako bi na mene
podeo lov od bosanskih muslimana."17
,,Svoj nalaz" avgustovskog granatiranja Markala Demurenko je prvo
saop6io (2. septembra) ameridkoj agenciji ,,Asoshieted Press", dao joj izjavu
od 10 minuta. Potom je sazvao konferencUu za Stampu u Sarajevu na kojoj
je, kako kaZe, bilo prisutno vi5e od 100 svjetskih agencija. Odmah poslije ove
konferencije general Rupert Smith donio je rje5enje o deportaciji Demurenka
iz Sarajeva za 24 sahata. KaZe da je imao telefonski poziv kojim mu je reieno
umrijet ieS, da je na njega dva puta pucano iz snajpera, ali ne kaZe direktno
ni ko ga je zvao ni ko je u njega, navodno, pucao. Medutim, prva redenica iz
one u kojoj govori o dva snajperska pucnja na njega iprijetnji telefonom, da
ee umrijeti, upucuje na to za koga sve to vezuje. ,,Muslimani su, vjerovatno,
shvatili da je moj komentar usmjeren protiv njih", kaZe Demurenko. Nakon
konferenci.je za Stampu koju je sazvao i odrZao na svoju inicijativu, kaZe
da je imao poziv ameridkog i hrvatskog ambasadora u Bosni, a da ruska
diplomatija nije imala nikakvu reakciju.
U osnovi Demurenko se tekstom predstavio zaStitnikom srpskog naroda,
borcem koji je spreman da Zrtvuje, ne samo vojnu karueru u medunarodnim
vojnim snagama, ved i svoj 2ivot.
15 NaSi mirotvorci", str.63.

16 lbid, str 63.
17 Ibid, str 64.
443
Prof.dr. Enver Halilovi'
Andreev Viktor Aleksandrovid, saradnik Sekretaruata UN u Ny bio je

istaknuti du2nosnik UN. U dva mandata, od 1975.-80., i od 1984.-92. bio je
Saradnik uprave Vrhovnog Komesara UN za pitanja prognanika u Zenevi,
od 1995.-97. bio Sef Uprave vrhovnog Komesara UN u Gruziji, od 1997.-99.
bio je Sef Misije UN u Namibiji, od '1989.-1990. Sef grattanskog komiteta u
Kini, misua UN u bivsoj Jugoslaviji, Sef gradanskog komiteta UN i detegat
Specijalnog predstavnika Generalnog Sekretara UN u Sarajevu 1992.-95.
izlaZe svoje videnje rata u Bosni i Hercegovini u tekstu pod naslovom ,,Strasti
- po Sarajevski"ls
Rat u Sarajevu podeo je na rodendan Andreeva. Prva Cinjenica o kojoj
pri6a kao svom doZivljaju u Sarajevu jeste da je izgubio neseser u hotelu
,,Holidey lnn", prvog dana kad se u njemu smjestio, ali da mu je UN kasnije
kompenzirao novac kojeg je tom prilikom izgubio. Tog dana je bila guZva oko
hotela i u hotelu, podela su dejstva po ulicama, nastupio je koSmar u gradu.
Naravno, nUe dobro to sto mu se desilo, ali koliko je neduznih Sarajlija tog
dana izgubilo Zivote, zapaljeni im stanovi, ku6e, automobili itd. pitanje je koie
ditalac nu2no postavlja kad dita tekst kojim on opisuje nestanak njegovog
nesesera. Sarajlijama, koji su izgubili mnogo Sto5ta, nedu2ni i nevini, isto kao
i Andreev niko nije nadoknadio ni jednog feninga.
Najteze su tokom rata u Sarajevu, kaZe Andreev, Zivjeli Srbi. ,,Odmah
po izbijanju rata oni su liSeni humanitarne pomo6i, postalo im je rizidno izlaziti
po gradu", piSe Andreev. ,,Brigade iz takozvanih sarajevskih brdskih brigada",
kakva je bila brigada kojom je komandovao Caco, hapsili su sarajevske
Srbe, ubijali iodvodili na kopanje rovova prema polozajima Srba s druge
strane, kaZe Andreev. On govori o tome kako se u gradu, na podetku rata
govorilo o tome kako su muslimani sami pucali na svoja naselja, da bi te
2rtve prikazivali rezultatom djejstva Srba. Na po6etku rata to nisu znali da
kamufliraju, ali su to naudili u kasnijoj etapi rata. ,,Ja sam lidno prisustvovao
susretu s predsjednikom lzetbegovicem, kada mu je general Morion predao
neosporne dokaze jednog od takvih minobacaikih granatiranja bosanske
armije svoje teritorije, sto je rezultiralo Zrtvama civilnog stanovni5tva. Zrtva
jednog od takvih granatiranja bilo je ranjavanje zamjenika premijera Bosne
i Hercegovine Hrvata Zlatka LagumdZije. Ja lidno znam da je to bilo tako,
ja sam imao priliku pitati ga o tome, zna li on to, kada sam ga posjetio u
bolnici".le ,,Sjecam se jo5 jednog sludaja kada je general Morion, u mom
prisustvu, predao lzetbegovicu pismene dokaze jednog britanskog kaplara
o minobacadkom granatiranju najvise bolnice u gradu, koja se nalazi na
regionu Ko5evo. Ta bolnica je bila na spisku bosanskog rukovodstva za
oficijelne posjete inostranih delegacija. U vrijeme takvih posjeta gostima su
pokazivana razbijena stakla na prozorima, a medicinsko osoblje je Zivopisno
l8 Tekst je od 9-61. sranice knjige.

19 ,,NaSi mirotvorci". str 17.
444
opisivalo detalje srpskih bombardovanja."20 U to vrijeme Bosanci jo3 nisu
znali finese tog prljavog rata i predsjednik lzetbegovi6 upla5io se na5eg
saop6enja; bio je nezadovoljan grubim radnjama njegove armije. Obe6ao
nam je kazniti podinioce izamolio nas da ne objelodanimo taj sludaj'.'?l
U svojim laZima i konstrukcijama Andreev ne staje na ovome, ve6, kao i
Guskova, kaZe kako je ,,malo kome poznato da je balistidka ekspertiza koju
su izveli eksperti misije UN poslije granatiranja centralne trZnice u Sarajevu
1994., od dega je poginulo 75 ljudi, dokazano da je po svemu sude6i to
bila granata ispaljena s bosanske strane. Taj ekspert bio je ruski pukovnik
Andrey Demurenko, kojije u to vrijeme bio zamjenik nadelnika Staba sektora
UN u Sarajevu. Ja znam dobro Andreya kao prekrasnog znalca svog posla i
veoma poStenog 6ovjeka. On i danas tvrdi da je to zaista bilo tako"".
Navedeni citat je dinjenidno potpuno netadan. Prvo, on govori o
"granatiranju centralne tr2nice u Sarajevu ',l994. od dega je poginulo 75
ljudi", Sto nije tadno. U prvom granatiranju trZnice Markale sa srpskih vojnih
poloZaja iznad Sarajeva poginulo je 68, a raileno 144 civila, a ne, kako
kaZe Andreev, 75 ljudi. Poginule tom prilikom ne naziva civilima. Drugo tzv.
ekspertiza ruskog oficira, tada zamjenika naaelnika Staba sektora UN-u
Sarajevu Andreya Demurenka, koju je radio nakon drugog granatiranja
trZnice Markale sa polo2aja srpske vojske iznad Sarajeva 28. avgusta "1995.,
da bi osporio prethodno napravljenu ekspertizu koju je radio UNPROFOR i
za granatiranje okrivio Armiju Bosne i Hercegovine, nije nikada ni od koga
usvojena. U suStini, cilj njegove tzv. ekspertize bio je odbrana srpske vojske
od eventualne odgovornosti za ovaj zlodin. Njom je htio da problematizira
izvrSioca zlodina i tako sprije6i meclunarodne vojne politidke strukture da
poduzmu vojne operacUe protiv srpske vojske. Kao Sto je poznato, Demurenko
nije postigao cilj. Zbog tog neprofesionalnog, vojno-politidki nemoralnog
postupka on je smijenjen s du2nosti, a NATO je, ipak bombardovao polozaje
srpske vojske.
Kontakt osoba Andreeva u bosanskoj vladi bio je Hasan Muratovi6,
tada premijer Vlade Republike Bosne i Hercegovine, za kojeg kaZe da je
,,potpuno razuman i prilidno iskusan, radio je nekoliko godina u inostranstvu
i dobro govori engleski".
Andreev ne propusta priliku da kaze kako su bosanske optuibe
kanadskog brigadnog generala Luisa Mekenzia za seksualne odnose sa
muslimanskim zarobljenicama u restoranu ,,Sonja" (Mama Zor) neosnovane.
Mekenzi je zbog te optuzbe otpusten iz armije, posvetio se politici u Kanadi
i ,,napisao knjigu u kojoj je pokazao kampanju bosanskog rukovodstva protiv
njega". ,,Lidno sam znao Mekenzia kao dasnog ivisoko profesionalnog oficira,
20 Ibid, str. 17.
2l lbid, str. 18.
22 Ibid, str 18.
445
Prof.dr. Enver Halilovi'
kojije imao, za razliku od ve6ine generalskog i oficirskog sastava naSe misije,
bogato iskustvo u operacijama UN za podr5ku miru". Andreev je imao priliku,
kako ka2e da prodita pismo Mekenzia upudeno komandantu snaga UN
generalu Satish Nambijaru i politidkom zapovjedniku misije Sedriku Tornberi,
koji se u tom momentu nalazio u Kini. Ono je bilo s puno emocija i gor6ine u
kojem Mekenzi otvoreno, resko i potpuno ,,argumentirano obrazlaie" razloge
,,politidke kampanje bosanske vlade protiv njega" . Za bosansko rukovodstvo
Andreev kaZe da su svi pili alkohol, osim lzetbegoviia i Harisa SilajdZi6a, da
su se trudili da pokaZu pred njim, kao Rusom, da vole alkohol. lzetbegovid
nije pio alkohol, jer je bio u godinama, a za Harisa Silajd2i6a kaZe da je
govorio da je privr2en istinskom islamu i da ne pije alkohol.
Andreev nije ispustio da saop6i svoje iskustvo prelazaka preko vojnih
punktova ,,sve tri strane". ,,Oni su se primjetno meclusobno razlikovali jedan
od drugog, na nekima su nas propu5tali bez ikakvih problema, a na drugima
su nas izvodili iz auta i taZili nam da im pokaZemo sta imamo unutra". Na
vedini ,,srpskih kontrolno-propusnih punktova odnos prema nama je bio
neposredan - pozivali su nas da uclemo unutra i dak nam nudili da popijemo
rakiju, domadi napitak sliian samogonu, ali ukusniji". lako se u vojnom Stabu
desto govorilo o Srbima u smislu njihovog neodobravanja, ipak nikada nisu
odbili popiti rakiju. U kontekstu opisa srpskog gostoprimstva kao ,,neotutlivog
dijela njihove kulture", Andreev napominje da je uvijek poslije pregovora sa
srpskom vlasti na Palama Karad2i6 priredivao obilne ve6ere. On smatra da
su Srbi neopravdano optuZeni za nehuman odnos prema Sarajevu, a kao
obrazlozenje svoje tvrdnje navodi da je UN dobio aerodrom u Sarajevu ,,5.
jula 1992. godine direktno iz ruku Srba", ali ne kaZe da na njega nisu ni
imali nikakvo pravo. Primopredaju su izvr5ili Nikola Koljevid, tada zamjenik
Radovana KaradZi(a, u ime Srba i Sedrik Tornberi u ime UN. ,,Obi6no se ova
dinjenica u zapadnim sredstvima masovnog informiranja zaobilazi, jer se ne
uklapa u naviknutu sliku o nehumanoj srpskoj blokadi Sarajeva. Dogovor je
predvidio dostavu u grad humanitarne robe i koris6enje aerodroma za druge
potrebe UN-a, ukljuduju6i dostavu personala. Srbima je ostalo pravo kontrole
tovara, kako se ne bi njim dostavljalo otu4e"23.
Govoreii o tome kako je sprijedio delegaciju Venecuele u SB UN na delu
sa Diego Arria da vidi sve 5to se dogadalo na podrudju opcine Srebrenica
nakon donoSenja rezolucije UN o Srebrenici kao za5ti6enoj zoni 1993., vidi
se kako je ,,nepristrasno" radio ovaj visoki medunarodni predstavnik u nasoj
zemlji. I ovo je jedna od bezbroj dinjenica iz njegovog kazivanja o agresiji na
Bosnu i Hercegovinu 1992.-1995., koje pokazuju u kojoj mjeri je on i drugi
ruski duZnosnici UN u Bosni bio predstavnik izastupnik stavova UN, odnosno
okorjeli ruski nacionalista.
Zanimljiva je Andreeva ocjena Ruske politike ,,prema jugoslovenskom
23 Ibid, str 23.
446
konfliktu". ,,Po meni, ona je bila nedalekovida i malo profesionalna". On se,

priznaje, nije htio povezivati s njom, o demu je,,za rudkom direktno rekao
tadasnjem ministru vanjskih poslova Andreju Kozirjevu, kada je bio moj gost
u Sarajevu u jesen '1993.". Andreev ne kaZe direktno kakvu politikuje Rusija
trebala voditi prema ,jugoslovenskom konfliktu", ali po tome Sto je naziva
nedalekovidnom i malo profesionalnom, kao ipo tome kako on pise o tome
Sta je on radio kao visoki zvanidnik UN-a vidljivo je da on misli da je Rusija
trebala voditi oskiju politiku prema tom prostoru tada i ne dopustiti razvoj
situacije kakav je navodno diktirao i vodio Zapad. Specijalni predstavnik
ruskog_ predsjednika Borisa Jelcina za pitanje Bosne i Hercegovine bio je
Vitalij eurkin, do tada savjetnik u ambasadi Rusije u SAD, a sadi Sef stalnog
predstavnistva Rusije u UN.
Prema tvrdnjiAndreeva, bosanska vlast je odr2avala blokadu Sarajeva.
,,Bosanskom rukovodstvu pokazalo se vaZnim podrZati predstavu u cijelom
svuetu o blokiranom gradu Sarajevu, okruZenom hordama Srba, gradu u
kojem svakodnevno ginu nevini mirni stanovnici. Sam polozaj blokiranog
grada davao im je disto viSe preimu6stva"24. Dakle, prema Andreevu, blokadu
Sarajeva nisu odrZavale srpske vojne snage, vei bosanska vlast. eitajuci
ovaj tekst dovjek ne moZe da dode sebi, ne moZe da vjeruje da 6ita nesto Sto
je izrekao tako visoki zvanienik UN.
Prema ovom svjedodenju angaZman brv5eg ameridkog predsjednika
Jimmy Cartera (DZ. Karter) u mirotvorne aktivnosti i politidke pregovore u
Bosni i Hercegovini je njegova zasluga, zasluga Andreeva. ldeju je izloaio
Nikoli Koljevi6u. Rekao mu je i da taj posao treba da odradi srpski lobi u
SAD, kako se i dogodilo. Radnu posjetu J. Cartera Palama Andrey ocjenjuje
uspje5nom. Bosanska strana nije prihvatila plan Karter, kako kaZe Andrey,
zato Sto je bila ,,uvjerena da vrijeme radi za nju"25. On smatra, da je Karterov
plan bio dobar, da su Srbi pristali na ustupke koje su ranije potpuno odbacivali.
Andreev govori o Radovanu Karadzi6u samo u pozitivnom smislu. On
je gostoprimljiv, poslije svakog sastanka priretluje go56enje, Sto je, kako
kaZe, kulturoloska karakteristika Srba, predao je aerodrom u Sarajevu UN,
prihvatio je molbu Harisa SilajdZi6a da omoguci prolazak do aerodroma grupi
ranjenika iCaci da odu na lijedenje sa aerodroma u Sarajevu, omogucio
je izlazak autobusa sa Srbima iz Sarajeva itd. Andreev i ovdje dinjenidno
netaano govori. Caco nije nigdje i5ao na lijedenje. lz onog Sto govori o
Radovanu KaradZieu, njegovoj plemenitosti, izgleda kao da bi mu trebalo
odati visoko priznanje, a ne suditi mu za ratne zlo6ine svih vrsta.
Ratko Mladic je, kaze on, bio uvijek prisutan na sastancima Radovana
Karadliea sa strancima, ali mnoge je i sam dr2ao u svojoj rezidenciji na
Jahorini. ,,On, kao i svi Srbi, bio je gostoprimljiv domacin, trudio se dobro
najesti i napiti strane goste i u veoma teSkom vremenu. Stolje uvijek bio pun
24 lbid. str 33.
25 lbid. str 36.
447
Nermana HodZic
raznovrsnih ukusnih jela, a bilo je uvijek i rakije... Sam Mladi6 nje bio ljubitelj
pi6a, ali jeznao da pije, da se ne opija. Ja sam dosta 6esto bio gost Mladi6a,
u prvoj etapi na5e misije, tj. u Kninu i Srpskoj Krajini u Hrvatskoj, gdje je
Mladic bio naS prvi oficijelni doma6in. Mnogo puta bio sam i na Jahorini (kod
Mladi6a), gdje sam 6esto i nocivao. Vrlo 6esto smo s njim igrali bilijar u Kninu i
u Bosni. ... U jednom periodu Zivota po6eo je pitiozbiljoo, .., nijeizlazio medu
ljude nekoliko nedjelja. To se dogodilo poslije samoubistva njegove jedine
k6erke"26. Andreev svjedodi da su Ratko Mladi6 i komandant saveznidkih
NATO snaga za Evropu (1997.-2000.)general Wesley K. Clark (Vesli Klark)
razmijenili poklone pred odlazak generala Clarka sa ove duZnosti. Mladi6 mu
je poklonio pi5tolj ,,Zastava" sa ugraviranim imenom, kojeg su mu oduzeli na
aerodromu u Zagrebu prilikom povratka kuci. Tada su se R. Mladic iW. Clark
fotografirali, Andreev ka2e daje vidio tu fotografiju. Ne navodi kakav poklon
je general Clark dao Mladicu. TradicionalistiCki, uobidajen ruski stav o jeziku
u Bosni i HercegoviniAndreev je izrekao opisom svog razgovora sa Srbima
Konjevic Polja 1995., nakon genocida i okupacije Srebrenice govoreCi o
tome kako mu nije bio poseban problem razumjeti se s njima, jer je ,,ruski
jezik vrlo blizak srpsko-hrvatskom tako da sam se mogao obratiti Srbima"27.
26 Ibid, str. 49.

27 Ibid, str. 53.
448
Dr. Safet BANDZOVTC
lnstitut za istoriju u Sarajevu
RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU

BOSNJAKA, Zbornik radova,
lnstitut za istoriju u Sarajevu, Sarajevo 2009., str. 297.
Konstrukcija etnidkih ili kulturnih granica, iznose socijalni antropolozi,
potpuno je arbitrarna. Dru5tveni identiteti su fluidni, relativni, situaciono
uslovljeni, ,,analogni (ili graduirani) isegmentirani" (T. H. Erikson). Kolektivni
identitet nije stalna kategorija, vec se stvara, utvraluje i trpi promjene. Niz
prilika i okolnosti, pokazuje brojna strudna literatura, utide na njegovo
formiranje. Nije uvijek rezultat samoopredjeljenja, aesto je odretlen raznim
faktorima na koje oni koji su u pitanju ne mogu uticati.
U organizaciji lnstituta za istoriju u Sarajevu, 16. maja 2008., odrzana
je naudna konferencija o temi "Nacionalni identitet Bosnjaka 1945.-2008.",
i
na kojoj su udestvovali istra2ivadi iz Bosne Hercegovine, Hrvatske,
Slovenije, Austrije i Francuske. Kao jedan od primarnih razloga za njeno
organiziranje navedeno je to da se 2008. navrSilo 40 godina od odrZavanja
dvije znadajne sjednice Centralnog komiteta Saveza komunista BiH na kojima
su jasno odbadene sve kalkulacije o "eventualnom nacionalnom integriranju
muslimana u okrilje srpske ili hrvatske nacije". Objavljeni zbornik radova
sa ove konferencije sadrzi ve6i dio podnijetih saopstenja (H. Grandits, l.
Goldstein, X. Bougarel, S. Filandra,A. Mulaosmanovid, l. Ludi6, D2. Sarad, H.
Kamberovid, S. Velad2ic, D. Abazovi6), dok drugi dio udesnika nije pripremio
svoje radove za Stampu. Ve6ina objavljenih radova predstavlja zapravo dio
projekta "New and Ambiguous Nation-Building in South-Eastern Europe"
u kojem udestvuju autori iz nekoliko evropskih zemalja. Ovakva viSeslojna
tema iziskuje ozbiljan, multiperspektivan respekt, pa je i sam organizator,
svjestan dometa skupa, u predgovoru ovog zbornika, ukazao kako je jasno
da ce i nakon njegove pojave "brojna pitanja ostati nerijesena i kontrovezna",
ali da se nastojalo "na neka pitanja ponuditi odgovore, a neka samo nadeti
i potaknuti dalja istrazivanja". U tom kontekstu treba podsjetiti na znadaj
jednog ve6eg, multidisciplinarnog naudnog skupa EoSnTaikl identitet u XX
stoljeiu, koji je, u organizaciji BZK "Preporod" , odian u oktobru 2003. u
Sarajevu. Prilozi sa ovog skupa objavljeni su u "Godisnjaku" BzK "Preporod",
kao iu dasopisima "Znakovi vremena" i "Ljudska prava".
Rasprave o nacionalnom identitetu BoSnjaka, pitanja vezana za
tumadenja ne samo njihovog identiteta, ve6 i drugih naroda, kontekstualno
uslovljenih, sa svojim vredonosnim sistemima, potidu i povod su za Sira
Dr. Safet Bandiovi'
promiSljanja. Nacionalni identitet historijski je uslovljena vrsta. Njegovo

utvrdivanje je osnovna svrha historijske svijesti, "dime njen sadrZaj dobija
istraZivadki zna6aj". On ima 6itav niz odrednica i razlidit je u korpusu jednog
naroda imaju6i u vidu ida se na Balkanu emancipacija od patrijarhalnih
vrijednosti desto tretira kao gubljenje identiteta. To je sloZeni konstrukt,
prema A. Smitu, sa6injen od vi5e uzajamno povezanih komponenti -
etniakih, kulturnih, teritorijalnih, ekonomskih i pravno politi6kih. Njegova
gradnja, bez obzira na vrijeme i sredinu, polazi od mitova neophodnih za
nacionalnu homogenizaciju. Svaki narod ima svoju mitologiju, pogled na
"svijet koji nedostaje". U vremenima nacionalnih preporoda, naroditragaju za
"izvorima sopstvenog identiteta", skrivenih u vlastitoj pro5losti, za "poZeljnom
historijom". Kolektivna proslost se, sa specifidnim nacionalnim kodovima
percepcije, uveliko razlikuje od objektivnog historiografskog znanja. Tomovi
naudno utemeljenih djela nista ne mijenjaju u odnosu prema historiji
ukoliko su druStvene i politidke okolnosti takve da je poZeljna drugadija
"svijest" i "kultura sjecanja". Historijske epohe su prezasicene mitovima
koji predstavljaju "objektivizaciju dovjekovog druStvenog, a ne njegovog
individualnog iskustva" (E. Kasirer).
Etnidki identitet, uz uvjerenje o jedinstvenosti, skrivenoj u "dubinama
naseg kolektivnog ega", nastaje nasuprot iu odnosu na neke druge
etnidke identitete, kao njihova suprotnost ikao "simbolidko odredenje
jedne zajednice u odnosu na druge". Ljudi se ne definiraju samo jezikom,
ka2e Holm Zundhausen, "koliko god da je vazan". U naciju spada svijest o
zajednistvu i ime koje svi prihvataju. Niz autora pokazuje da se nacionalna
svijest formira kroz odredene etape, nacionalne tradicije se stvaraju,
i
dotjeruju transformi5u uz kori56enje nasljetlenih religijskih sadrZaja,
vrijednosti i simbola. Prvi kamen u temeljima masovnih fobija je razlika u
religijama, mocnih vododjelnica u svjetskim okvirima. Religijske tradicije
su sloZene i ambivalentne. I nacionalizam je neka vrsta sekularne religije,
odnosno politidka religija. Na Balkanu, gdje su parahistoriografije, agresivne
nacionalne ideologije, mitska i historijska svijest ispunjeni primamljivim
patriotizmom ksenofobidnog tipa, samorazumijevajucim "istinama", zanosnim
"velikim vremenima", zaljubljenoscu u "aristokratsku proslost", kolektivnim
ritualima, dijalektikti6kom povezano56u "klanja i oranja", egzistiraju zasebni
modeli kolektivnih memorija, kao i razliditi datumi i pride unutar njih. Sve ono,
pise E. Hobsbaum, sto sa6injava fond znanja ili ideologiju nacije, drZave
ili pokreta, nije ono sto je doista oiuvano u narodnom sje6anju, ve6 ono
Sto je izabrano, napisano, prikazano, popularizirano i institucionalizirano
od strane onih kojima je u funkciji da to dine. Zbog "redukcije totaliteta"
postoji relativnost u predstavljanju historijskih fenomena. Uvijek postoji
viSe vari.janti tradicije, a savremenost ih bira, limitira i odreduje radi svojih
450
Rasprave o nacionalnom identitetu Bo'niaka, .
prohtieva iciljeva. PodloZne su zato instrumentalizaciji imanipulaciji. Sve

izmisljene tradicije koriste historiju kao ono sto daje legitimitet akciji ija6a
grupnu koheziju. Ne postoje nacionalni karakteri oblikovani historijom, ma
koliko druStvene prilike uticale na formiranje pojedinaenih karaktera, pa ni
Siri pojam "druStvenog karaktera" nije statistidki pojam. Etnocentrizam, sa
sindromom "ljubavi prema unutra - mr2nji prema spolja", oznadava snaZnu
vezanost ljudi za njihovu etnidku grupu. M. KrleZa 1935. pi5e: "Narodnost,
to su u velikoj ve6ini individualni snovi o tome kako bi moglo biti na ovome
svijetu mnogo ljepSe no Sto jeste, i kako bi ovo mjesto kome pripadamo
zasluZilo bolju sudbinu! To su iluzije! To je djetinjstvo isprepleteno pjesnidkim,
likovnim iknjiSkim odgojem kod intelektualaca, to su pro6itane knjige ivitlene
slike, sugerirane halucinacije, konvencionalne laZi, predrasude, a veoma
desto neshvatljivo visok procenat gluposti, i neizrecivo velika kolidina prazne
hartije". Prvi zadatak kriti6ke historUe nije brisanje vlastite pro5losti, nego
"kritiiki zaborav njene la2ne slave" (T. Kuljie).
i
Narodi se oblikuju mijenjaju u historijskim procesima. Historija
svakog naroda je historija procesa dugog trajanja, a ne historija uvijek novih
poeetaka. Historijsko pamdenje svake zajednice se razlikuje po prirodi,
dubini i bogatstvu. Genealogije raznih naroda i rasko5ne etnogenetidke
konstrukcije spadaju praktidno u domen socijalne mitologue. Niko se ne
rada kao pripadnik odredene nacije, ve6 takvim postaje. Nacije su sazdane
kao zajednice kolektivnog pamcenja i zaborava. Nacua sama sobom ne
predstavlja ono Sto se u filozofiji naziva "vrijednost". Vrijednost.ioj , zapaiao
je Slobodan Jovanovi6, mogu dati "samo op5ti kulturni ideali, ko.iima bi se ona
stavila u sluZbu". Mnogobrojni historijski procesi i zbivanja prevazilaze lokalne
okvire iregionalne granice. Procesi etnidkog razvitka imaju svoju prirodnu i
svoju kulturno-historijsku stranu. Nijedan prostor nije jednom zavUek dat bilo
kojem narodu, niti jedan narod zato moze radunati na svoju vjednost. Davno
je napisano "da su narodi, kulture icivilizacije smrtni kao i ljudska bica",Sto
moderna historiografija nerijetko previda. Svaki narod ima svoj "Zivot tako Sto
ima radanje, uspon, pa iumiranje". Narodi nastaju, ali inestaju sa historijske
pozornice. Historija je prepuna umrlih naroda, ali i naroda koji se, moZda, "i na
naSe odi, radaju, naroda u na5em smislu redi". Zanat historidara postoji ba5
zahvaljujuci "privremenosti naroda i civilizacija. Ali, isti zanat takoder udi i da
narodi itekako mogu uticati na vlastitu sudbinu" (1. Durii). Nema distih naroda
u historiji. Nehistorijska je teorija da je etnogeneza jednog naroda jednokratni
ein koji se obavlja jednom zauvijek. Heterogeno porijeklo razvijenih etnidkih
zajednica nije izuzetak, vec pravilo. Francuzi su nastali stapanjem keltskog,
iberskog i germanskog stanovni5tva, Englezi mije6anjem Kelta i Germana,
dok su u formiranju ltalijana udestvovali Pelazgi, Etrurci, Kelti, Grci idrugi.
Historija evropskih nacija je prije konstruisana nego rekonstruisana, 6ak viSe
tamo gdje je bio sumnjiv historijski kontinuitet. Zajednice koje se nazivaju
451
Dr. Safet Band2ovi6
etnidkim, ne moraju da budu izajednice ljudi istog porijekla, ljudi povezanih
krvnim srodstvom. Mogu, ali ne moraju. "Biolo5ka" povezanost nije
konstantno, ve6 varijabilno svojstvo etnosa, pa se, shodno tome, i ne moze
uvrstiti u njegove "odrednice". Etnidka mozaianost Balkana onemogucava
uproseene kategorizacije. llarion Ruvarac je relativiziraju6i srpsku etnidku
autentianost, pisao 1902. kako zna iz sopstvenog iskustva "da je u nas
Srba i posrbljenih medu nama Bugara, Vlaha, Cincara iArbanasa lakSe i
probitaenije verovati i primati s verom skaske i izmisljotine", nego ne vjerovati
"te onda morati dokazivati za5to ne treba verovati u skaske i izmi5ljene pride,
koje su toliki ozbiljni, udeni i razboriti pisci primili za istinu igotov novac".
Narod, gledano u cjelini, nije samo etnografska ifilolo5ka kategorija, ve6
i drZavnopravni, odnosno teritor|alno-politi6ki i kulturno-historuski pojam. I
geografska sredina posreduje u oblikovanju nacionalnoga profila. Dinarski
element od Karsta, iznad Trsta do Sumadije dijeli bliske nazore tipidnog
patrijahalnog modela druStva, bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost.
Bo5njaci bi se, smatraju pojedini autori (Mustafa lmamovi6), mogli
definirati kao dio juznoslavenskog etniciteta koji se kao narod formirao na
osobenom historuskom prostoru bosanske drzavno-pravne ideje i kulturne
misli. U svakom nacionalnom identitetu, pa iu boSnjadkom, postoji mnostvo
nijansi i razlika koje svako od njegovih pripadnika na svoj nadin osjeca i
iskazuje. Zato je nuZno istraZivati njegove najuoeljivije odrednice. Tri su bitna
elementa koja odreduju i oblikuju boSnjadki etnos. To su: bosansko flo (u
historijskom smislu i SandZak), slavensko etni6ko porijeklo i jezik, i islam
kao duhovna nadgradnja. Historijski udesi ovog naroda postale su takoater
bitnim elementom njegovog identiteta. Poput ameridkih crnaca i Bosnjaci su
nekoliko puta, silom prilika, mijenjali svoje ime. Naziv Musliman je utkan u sve
reljefne dionice i epohe boinjadke povijesti, navodi lmamovid, pa je njegova
upoheba u historiografrji, kao i drugim druStvenim naukama normalizirana.
Ova dvostruka nominacija odraZava i izraZava vi5estoljetnu slozenu povijesnu
poziciju BoSnjaka. Put od Bo5njaka, preko nevoljnih "muhamedanaca",
"muslimana" u razli6itim kombinacijama, "neopredijeljenih", "Muslimana", do
"revitaliziranih" Bo5njaka bio je dug. Dr. Atif Purivatra je jo5 1991 . kazao:
"Olako su nas svaclali. Kompromitovali. Vukli za nos. Za mnoge je bilo vaZno
koja 6e strana pobijediti. lz Zagreba, ili Beograda. Muslimani su i bukvalno
trebali samo kao teg na terazijama". Odnos prema Muslimanima, kazivao je
Purivatra, dugo se nije utvralivao u Sarajevu iBosni i Hercegovini: "Odluke
nisu zavisile od Muslimana. Snaga odluka iz vrha provodila se bez pogovora.
Uz snaZan aparat, postojala je i snazna propaganda. I strah". JoS uvijek
nije potpuno razjasnjen odnos istav ratne iporatne generacije bosansko-
muslimanskih kadrova nakon 1945. prema pretvaranju onog ratnog,
duvenog velikog "M" u malo "m". Demokratija je, kazu, i odsustvo straha.
Komunizam je vise iskoris6avao nacionalizam nego sto ga je potiskivao.
452
Rasprave o nacionalnom identitetu Bo'njaka, ...
Nema epoha historije bez nadzora. U arhivima SluZbe drZavne bezb.jednosti
(SDB) tokom dvije poratne decenije nakupili su se ogromni fondovi, dosijei i
materijali raznih vrsta i znaeala. Do 1 . jula 1966. u arhivima SDB-ea nalazilo
se eak 2.754.923 dosuea, Sto pokazuje da je 12 odsto lica od ukupnoga
broja stanovnika ili 35 odsto radno aktivnog stanovni5tva Jugoslav[e
imalo dosijea. Nakon Brionskog plenuma CK SKJ i pada A. Rankovida, u
nastojanju da se ova slu2ba ,,oslobodi kompromitujude grade o akcijama
koje nisu bile u skladu sa proklamovanom demokratizacijom", do kraja 1968.
od navedenoga broja dosijea, vatri je zvanidno predato 2.141.155, dok je
153.598 dosijea ustupljeno SluZbi javne bezbjednosti, SluZbi bezbjednosti
JNA, naudnim institutima i arhivima. Od navedenih 2.7 54.923 dosUea do l.
jula 1966. u BiH je bilo 316.445 dosijea. Nakon toga je do 1967. izdvojeno
za unistavanje 247.305, a zadiano 69.140 dosijea. U unistenim fondovima
bilo je 141.445 pojedinainih i 4.245 zbinih dosuea sa podacima o 175.000
evidentiranih lica. SDB BiH je, prema zvanidnim navodima, uniStila 77 odsto
arhivskog fonda.
i
Brojni unutraSnji, ali vanjski faktori su uticali na "priznanje"
muslimanske nacije, ali oni nisu, pokazuje iovaj zbornik, jos u dovoljnoj
mjeri poznati i istra2eni. Sezdesetih godina XX stoljeca, unutar Saveza
komunista "dozrijeva" spoznaja da je teza o nacionalnom "opredjeljivanju"
Muslimana bez naudne osnove. Na neodrZivost i besmislenost takve politike
u dva maha je upozoravao iTito u novembru 1959. ijanuaru 1963. godine.
Pitanja o nacionalnom "opredjeljivanju" kritidki su analizirana na Vl Plenumu
CK SKB|H u martu 1963., a zatim na lV kongresu SK BiH 1965. godine.
Tada su odbadene kao naudno neosnovana i politidki Stetna shvacanja o
potrebi nacionalnog "opredjeljivanja". To je bilo izra2eno i u Ustavu SR BiH
iz'1963., zatim u Saveznom ustavu iz iste godine, odredbom o izmjeni grba
SFRJ, kojem je konaano dodata Sesta baklja, kao simbol BiH i Muslimana.
U Jugoslavui je nakon pada Aleksandra Rankoviia, stvorena klima koja je
ohrabrivala iafirmirala nacionalne pokrete nesrpskih etnidkih zajednica. U
Bosni i Hercegovini je tada bio u toku vi5eslojan proces koji je doveo do
Deklaracije Saveza komunrsta Bosne i Hercegovine (1968.) kojom je
ustvraleno da su "Muslimani poseban narod". Terminologija doista nikada
nije samo terminolosko pitanje. lvo Goldstein u svom radu Jugoslavija u
iezdesetim godinama 20. stolje1a - dileme i rjeienja (s posebnim obzirom
na Hrvatsku), ustvrduje da je progta5enje muslimanske nacije bilo dobro i
posve logidno rjesenje, ali je ono bilo tek "kap u moru onoga sto je trebalo
biti napravljeno u to doba u Bosni i Hercegovini, i 6itavoj Jugoslaviji, a
nije u6injeno, ili je udinjeno idinjeno na krivi naain", imaju6i u vidu da je
u jugoslavenskom socijalisti6kom sistemu bila oduzeta demokratska
mogu6nost slobodnog izraZavanja pluralnih ideja i interesa. lva Ludi6 u radu
453
Dr. Safet Bandzovii
Stavovi Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije o nacionalnom
identitetu Bosanskih muslimana/BoSnlaka ustvrduje da, iako je politidka elita
bila ta koja je inicirala nacionalni diskurs unutar politidke retorike krajem
1960-ih u Jugoslaviji, Partija "nije imala sveobuhvatnu kontrolu nad politidkim
postulatima koji su se artikulirali u ime nacije". Husnija Kamberovi6 je priredio
za ovaj zbornik dio materijala vezanih za XVll i XX sjednicu CK SKB|H o
nacionalnom pitanju odrzanih 26. januata i 17. mala 1968. koji su zanimljiv
prilog o putu ka "partuskom" afirmiranju muslimanske nacije.
Novinsko preduze6e "Oslobotlenje" je 1968. objavilo u okviru posebne
publikacije, neke materijale sa XVll sjednice CK SKB|H (pripremni materijal,
uvodno izlaganje Nisima Albaharija, predsjednika Komisije CK SKB|H
i
za unapredivanje medurepublidke saradnje razvol meclunacionalnih
odnosa, kao i diskusije). Emancipaciju Muslimana, smatrali su pojedini
bosanskohercegova6ki politidari pocetkom sedamdesetih godina uslovom
"emancipacije svakog drugog naroda u Bosni i Hercegovini i u jugoslavenskoj
zajednici". Prema nekim navodima Tito je krajem '1970., u jeku priprema
za popis stanovniStva, vodedim bosanskohercegova6kim rukovodiocima
govorio da je jos od vremena rata u vlastorudno pisanim tekstovima imenicu
Musliman pisao sa velikim slovom "M", ali da su mu to "M uvijek kri2ali
intelektualci, mahom Bosanci", ali da se o tome mora voditi raduna , 'ler
bez takvog M nema drZave Bosne i Hercegovine". Hannes Grandits u radu
Ambivalentnosti u socijalistidkoj nacionalnoj politici Bosne i Hercegovine u
kasnim 1960-im i u 1970-im: perspektive odozgo i odozdo, pak, iznosi da
okvir koji je nuaren dru5tvu bio relativno predeflniran od komunistidke vlasti
i imao je jasan nacionalni naboj. Nadnacionalni koncept bosanstva nije bio
dat na raspolaganje. Svijest o priznavanju Muslimana sporo se razv\ala
unutar zemlje. Za to veliki dio odgovornosti, osim drustvenih i historijski
uslovljavajuiih prilika, snosi imuslimanska politieka, "komitetska", kulturna i
naudna inteligencija. Sabina Velad2i6 u radu Homogenizacija BoSnjaka kroz
"Preporod" 1990. iznosi tezu da je svojedobno nau6no-kulturna inteligencija
podrzavala postojeeu nominaciju Musliman, a ne Bosnjak, moZda zbog
"bojazni da bi takvo nominiranje bosanskohercegovadkih Muslimana
podrazumijevalo polaganje njihovog vedeg prava na Bosnu i Hercegovinu i
time izazvalo revolt druga dva naroda". U literaturi se i inade navodi da je ime
"Musliman" prihvaeeno tek uz nedoumice, da se adekvatnije ime, ,,bosnjastvo"
izbjeglo kako se bosanskohercegovaeka diavnost ne bi zabunom "kod -
- - -
stranaca ili nacionalistiikom navikom kod doma6ih pripisivala samo
tom bo5nja6kom, u stvari muslimanskom elementom" (S. Bali6). Historijska
nauka se dugo vremena tazvijala kao ideologija, iluzionirajuei dru5tvenu
svijest. Da bi brojne "istine" bile prihvatljivije za sve, pokazuje praksa,
trazen je dugo kompromisni dogovor i sporazum, odstupanje i popustanje.
454
Rasprave o nacionalnom identitetu BoSnjaka, ...
lz velikosrpskih i velikohrvatskih krugova, poricala se, i dalje nacionalna

posebnost Muslimana, pa se u tom nastojalo dokazati da je "individualnost
Muslimana u nacionalnom smislu politidka divezija". Oponenti su priznavanje
njihove nacionalne posebnosti vidjeli kao dokaz najvise odanosti "titoistidkoj
verziji lenjinistidkog rje5avanja nacionalnog pitanja". Dobrica Cosi6 je u julu
1972. zapisao:'Zar nastajanje muslimanske nacije u Bosni nije legalizovanje
najni2eg nagona tog tla? Nagona vere iverske minje, najrazornije sile u
primitivnom drustvu. Proglasavanje vere za naciju smatra se naprednoscu,
demokratijom, ideologijom samoupravnog socijalizma; dakle, taj ideoloski
eksces dobija socijalistidku legitimnost! To je Titova karta za nesvrstani svet;
dokaz njegovog internacionalizma... Titova restauracija islamskog faktora u
2ivotu JuZnih Slovena mo2da je najtrajnija i najznadajnija posljedica njegove
vladavine". Dok je on tada krivio Tita za priznavanje "Muslimana", drugi srpski
akademici ie kasnije optuzivati Amerikance za nastanak "Bo3njaka". Cosi6
6e, prema navodima beogradske "Politike" u aprilu 20'10. ipak priznati: "Posle
svega Sto se od Titovog vremena dogodilo, sklon sam danas da muslimane
smatram za naciju".
Zvanidno imenovanje Muslimana je na prostoru jugoslavenske
drZavne zajednice, a naro6ito u Evropi, vei od samog podetka zvudalo
egzotidno, po5to se dinilo sadrZajno neodgovaraju6im i evropskim mjerilima
neprimjerenim, jer stari kontinent nije naviknut polovinom XX stolje6a na
religijsku osnovu nacionalnog oznacavanja, na dinjenicu da se razlika izmeclu
vjerske i nacionalne pripadnosti iskazuje pomodu velidine jednog slova.
Ovakav identitet pruZao je mogu6nost da se istodobno bude i Musliman
i
po porUeklu ateist po ubjedenju. Od partijsko-politidkog dekretiranja
"muslimanske nacije" umno2avala se naudna literatura koja se prihvatila
zadatka da muslimansko nacionalno pitanje skloni sa javne pozornice
time da u buduinosti egzistira, da se razvija historijski potvrdena, naudno
elaborirana "muslimanska nacija", spremna da se odupre tendencuama
negiranja. Xavier Bougarel u svom radu Od "Muslimana" do "Bo5njaka":
pitanje nacionalnog imena Bosanskih muslimana ukazuje da je zamjena
nacionalnog imena "Musliman" nacionalnim imenom "BoSnjak" u septembru
1993. na Bo5nja6kom saboru bila "logi6an rezultat dugog historijskog
procesa koji je vodio od muslimanskog 'neo-mileta' do bo5njadke politidke
nacije". NekadaSnji domaci reprezentativni zagovornici "muslimanstva"
koji su jasno prilagoclavali svoje misli tekuiim ideolo5kim imperativima,
promjenom druStveno-politidkog poretka, u postjugoslavenskom periodu,
posta6e zastupnici nacionalne ideje bo5njaStva koju su, prije toga, godinama
uporno odbacivali. Na te prethodne krute stavove tada5nje "muslimanske",
a potom dijelom i postjugoslavenske "bo5njadke" akademske elite koja i
dalje nastoji da utide na oblikovanje intelektualne idrustvene klime, danas
455
Dr. Safet Bandzovii
mahom podsje6aju autori "iz regiona", dok se ovdje na te svojedobne

reprezentativne "promuslimanske stavove" mahom orvelovski, selektivno
zaboravlja. Svjesno i nesvjesno su potisnuti u pobjednidkoj plimi bosnjastva'
kao neodgovaraju6i i nebitni, pa se, dak, ne samo prigodno, govori o
"svestranoj dosljednosti" takvih naudnika. Enver RedZid se jo5 krajem 60-ih
godina XX stoljeea studijom O posebnosti bosanskih muslimana suprotsavio
oktroiranlu ove nacije zastupajudi bosansko-bo5njadki nacionalni naziv, koji
je stoljeCima prihvatala politidka elita bosanskohercegovadkih Muslimana,
i foli jb imao snaZnu historijsku argumentaciju, osporavanu od ideologije i
poliiike srpskog i hrvatskog velikodrZavlja. Njegova koncepcija nacionalnog
identiteta bosanskih Muslimana, medutim, brzo se naSla na udaru
"budnog" dr2avno-partijskog aparata, progla5avaju6i je neprihvatljivom i
suprotn-om politiekoj liniji SK u sferi nacionalnih odnosa, ali i odretlenoga
kruga muslimanske inteligencije, koji je teZio da svoje nacionalno-politiCke
staiove udini zvanidnim ilegitimnim. lzmetlu ostalog, ionih' koji ie, kako 6e,
docnije RedZi6 prokomentirati, nekoliko decenija docnije prihvatiti bo5njaStvo
kao nacionalnu odrednicu za Muslimane: "Ova pojava svjedodi da su neki
aktuelni BoSnjaci, prethodno propagatori nacionalnog muslimanstva u znaku
"M", i prije i sada istorijsku nauku tretirali kao sluZavku politidke vlasti".
"Ketmanjenje" nikada nije samo posljedica straha, ve6 i Zelia za duhovnim
i materijalnim komforom koji utidu na poslovieno povijanje pred sistemom.
Novo st-oljeCe, pak, name6e nove okvire pamdenja. Velike politidke promjene
'iziskuju
ponekad opreznu amneziju, Sto je zapravo prvi oblik historijskog
ievizionizma. On podiva na selektivnom zaboravu. Tzv. "postena" nacionalna
historija pretpostavlja sposobnost da se "zaboravi" sve Sto joj ne ide u prilog'
Ra5irena skionost da se demantira ili potiskuje teret sopstvene pro5losti
doprinosi devalviranju historije. Samokritidko promiSljanje proSlosti oslanja se
svakako i na moralne norme. Bez osvjeS6ivanja nema realizma i racionalne
politike. Veoma je bitno otvaranje pitanja o dostignutom stepenu integrac|e
bo5njadkog naroda, uloge njegove inteligenc|e i uticaja njenih vredonosnih
sistema.
Znadlna su istraZivanja usmjerena na sudbinu muslimanskih
zajednica na juznoslavenskom prostoru. Sudbinu Bosnjaka ne treba
promatrati izolirano, ve6 i u Sirem kontekstu sudbine idrugih muslimanskih i
boSnjadkih zajednica na Balkanu. Rad Sacira Filandre Crnogorski Boinia.ci.
i reiominacija naciie altuelizira valnu problematiku vezanu za poloZai
Bo5njaka na prostoiu bivse Jugoslavije, ukazuju6i da su BoSnjaci u Crnoj
Gori u postkomunistidkom razdoblju svo.ie nacionalno pitanje postavili priie
svega kao demokratsko, a potom ikao pitanje vlastitog identiteta. Teme
uezine.a Bo5njake u Sand2aku, na Kosovu, u Makedoniji, one u Turskoj,
pristup
- ve6 dugo svoje istraZivaae i institucionalan
dekaju
Politidki poloZaj Bosnjaka tokom XX stolje6a dijelom proistide iz njihovog
razumijevanja sebe, a odreduju6e, iz njihovog razumijevanja od drugih, prije
svega Srba i Hrvata. Kontinuitet antimuslimanstva i antibo5nja5tva imao je
456
Rasprave o nacionalnom identitetu Bosnjaka, ...
trajnost po svim osnovama. Historija Bo5njaka je, u okru2enju, obuhvacena

deterministidkim spletom brojnih stereotipa, 6esto izlozena tradicionalnim
predrasudama, krutim shvatanjima i matricama, sa tendencioznim
zakljudcima koji proizilaze iz predstava o nespojivosti muslimana i njihovih
kulturnih vrijednosti sa tradicijom i mjerilima evropskog hri5danskog svijeta.
Muslimani nisu "miljenici" balkanske i evropske historiografije. Massien de
Clerval (1820.-1896.), boraveei u Bosni 1855., pise da je "velika nesreca
ovog dijela slavenske rase da je nepoznat, ili da je bar jedino poznat preko
izvjestaja svojih neprUatelja". Mnogo je savremenih "naudnih" radova diji
autori istrajavaju na mentalnoj matrici XIX stolje6a, kao pobornici epike i
manihejske interpretacije historije, olahkih sudova koji su snagom inercije
ukorjenjivani kao dogme. lntelektualna proizvodnja namijenjena masi uvijek
spusta standarde. Tradicionalni nadin istraZivanja bio je u vezi sa politikom,
povezan sa iskrivljenim predstavama o islamu i muslimanima. Pri6a o
"konvertitima" ili "vjeStadkim", odnosno "izmiSljenim narodima" prvenstveno
se vezivala za stav prema Muslimanima. Rasprave o "izmisljenim" nacijama
su produkt stereotipne matrice iZilavih kliseiziranih predstava koje na razne
naaine opstaju vise od jednog stolje6a. Razli6iti su samo oni koji se markiraju
kao tvorci uvijek istih "izmi5ljenih nacija", ovisno od trenutne politidke situactje
injenih potreba. Stari pojmovi "renegati", "otpadnici od vere" su vremenom
potisnuti pojmovima "konvertiti", "izmi5ljene nacije", pa su BoSnjaci nazivani
"sintetidkom nacijom" nasuprot pretpostavljenoj, navodno "prirodnoj". Novi
termini ukazuju, prema nekim analitidarima (O. Milosavljevi6, l. eolovi6),
na raSirenost uvjerenja o okamenjenom i, u neodredenoj dubokoj proSlosti,
okondanom procesu stvaranja nacionalnih subjektiviteta.
Nema nacionalizma bez stereotipa o "drugima", jer bez njih
nema ni stereotipa o "sebi", niti interesnih manipulacija. Bo5njaci 6e, u
postjugoslavenskom periodu, posebno od niza srpskih historidara, biti, za
razliku od predratnih "vjestadke nacije" Muslimana, proglasavaniza "sintetidku
naciju". Dr. Milorad Ekmedic ce pisati da je od njih prethodno jugoslavenski
komunizam najprije "udinio jednu imaginarnu 'naciju neopredeljenih', a posle
ustavnih promena 1974. zvanitno priznao naciju muslimana u BiH, kao i u
dve druge srpske republike", misleii na Srbiju i Crnu Goru. Put od predratnih
"vje5ta6kih" Muslimana do ratnih i poratnih "sintetidkih" Bo5njaka bio je,
ne samo za njega, kratak. M. Ekmedid 1974. pi5e kako se "muslimanski
nacionalni preporod u XX vijeku zavrsava pred nasim odima". Po ocjenama
ovog histori6ara i21997 ."nikorazuman ne moze poricati posebnost bosanskih
muslimana u jugoslavenskoj etnidkoj zajednici", problematidno dodaju6i
kako su oni svoju posebnost "izvojevali oruZanim otporom jugoslovenskoj
diavi 1914., 1941. i 1992. godine". Posebnost da, ali ne i nacija. "Kada je
proglasena muslimanska nacila izahtevano da se ta red mora pisati velikim
slovom", iznosi 1999. ovaj historidar, nastoje6i da relativizira nau6ne rezultate
457
Dr. Safet Band2ovi6
u socijalistidkom periodu, optuZujuci uz to bo5njadke historidare da su bili
"idejni barjaktari" u razaranju jugoslavenske drZave, onda je "postepeno
podela jedna temeljita revizija i cele na5e proslosti iz iskonske dubine". Po
njegovom sudu, ameridka diplomatija je Va5ingtonskim sporazumom od 18.
marta 1994. muslimanskom politidkom vodstvu nametnula da svoju naciju
ne smatraju "muslimanskom, veru islamom ijezik bosanski" (kako su tvrdili
u popisu 1991.), te da vje5tadke nacue jos nisu bile smirene: "Ameriake
su diplomate tako jednim potezom pera sekularizovale priznatu zajednicu
njenog muslimanskog naziva i proglasili bo5nja6kom". Uz to idu stalna
ponavljanja kako su bosanski muslimani od 1868. do 1993. devet puta
mijenjali sluzbeni naziv svog identiteta, kako su sebe "sami do Berlinskoga
kongresa 1878. smatrali turskom nacionalnom varijantom, a to stanje po
skrivenom ose6anju i danas joS traje". Takocter 6e se potruditi i da nabroji i
objasni tih "devet imena" Bo5njaka: "Prvo su se nazivali Turcima, onda im je
Ustavom iz 1876. ponudeno da se zovu osmanlijama, a 1882. - mogli su da
se izjasnjavaju kao Bosanci. Od 1903. stekli su pravo da se identiflkuju kao
Srbi, Hrvati i Bosnjaci, ali iTurci. Sa stvaranjem nove dr2ave 1918. mogli su
da se zovu Jugosloveni, da budu neopredeljeni, a zatim su od 1974. do 1993.
postojali kao Muslimani. Te nacije se odri.u 1993. na Kongresu u Sarajevu,
kad su postali Bo5njaci". On pritom neie ulaziti u vi5eslojne analize da li
su to svojevoljno radili oni sami ili neko drugi u njihovo ime ikoliko su oni
mogli uticati na brojne "kumove". Pored ovih nabrqanih, kako ih on imenuje,
sluZbenih naziva, bilo ih je joS, ali onda bi se moralo ne5to vise re6i i o
brojnim pratedim manipulacijama, popisima stanovnistva i izjasnjavanjima u
kojima su Bosnjaci dugo imali ulogu objekta. Pitanje identiteta tesko se mo2e
odrediti "sa strane", "objektivno", bez izjasnjavanja onih o dijem je identitetu
rijed. Dr. Darko Tanaskovic 1994. pise: "Bosnjaci iz ovog rata odista izlaze
kao nacija. S tom dinjenicom se od sada mora radunati", zakljudujuci: "pa
ipak, bila to ijedna od 'sintetidkih nacija', kako bi rekao akademik Ekmedi6,
to je danas objektivno nacija. I oko toga, ne bi trebalo da bude problema za
ljude spremne da prihvate rezultate odredenih istorijskih procesa". Mentalne
kategorije se ipak te5ko prevazilaze.
Pro5lost se raznim metodolo5kim zahvatima moZe spoznati na vise
nadina. Pristup istraZivanju u velikoj mjeriodretluje inaudni rezultat. Legitimnu
sliku pro5losti6ini iono Sto o njoj misle i pi5u Bo5njaci. Nije, mealutim, dovoljno
samo sta oni kazuju o sebi, ve6 je takoder vazno, pokazuju historijska
iskustva, ali i savremenost, i kako ih drugi vide, Sta misle, pisu iditaju o
njima, kakvi modeli percepcije dominiraju. HistorUa jednog naroda nikada se,
pak, nije mogla napisati niti tumaditi samo na osnovu stigmatizacije, videnja
i tendencioznih ocjena njegovih protivnika progonitelja. Nema naroda
i
bez pro5losti. Bez historije i pamdenja doista narodi nestaju sa historijske
pozornice. Politidki zreli narodi se ne odridu nijednog dijela svoje historije.
458
Rasprave o nacionalnom identitetu BoSnjaka, ...
U narodima bez razvijenog saznanja, historijska svijest se degenerise. Ako
.je pisana historija "neophodni rekvizit" jedne nacije, odsustvo volje i moci da
se ona strudno iobjektivno napise "dokazje labilnosti u stvaranju identiteta".
Sve Sto se zbilo treba dozvati u svijest, da bude sastavni dio historijskog
pamcenja bez obzira na tendencue drustvene, ili sa strane nametnute,
proizvodnje zaborava.
i
Diskurs sa pro5lo56u, pokazuje ova knjiga, jeste dokaz da je
savremenost mnogostruko povezana sa juderasnjim. I bosnjadku historiju je
nu2no reinterpretirati, demonumentalizirati, oslobaclati je od pseudomitskih i
pseudohistoruskih mreZa, fatalistidke vezanosti za problematidne teorije koje
gode nacionalnoj sujeti, od stereotipa ijednostranih, "poZeljnih" historijskih
predstava, ali i od stetnog populistidkog djelovanja sve brolnijih "polihistora,'
iagresivnih historidara op5te prakse. Ovaj zbornik nudi zanimljive priloge
za historidare i druge istrazivade u visedimenzionalnom pristupu histonji
Bo5njaka, procesima konstituiranja bo5njadkog naroda u modernu
zajednicu, zajednicu svijesti. Ozbiljna historiografija, osloboclena pritiska
svake ideoloske matrice, treba da, u racionalnijem tumadenju proslosti,
napusti dogmatsku terminologiju, uz prakticiranje multiperspektivnosti u
pristupu kontroverznim i osjetljivim pitanjima, pa i kritidkim preispitivanjima
nacionalnog identiteta "kao iskljudivog ili vrhunskog naudno-strateskog cilja
historiografije", da smjelije otvori i interpretira teme ,,zatamnjene pro5losti,'
radi njenog potpunijeg sagledavanja, ali i samokritidkog suodavanja sa
ogledalom historrje.
459
Doc. dr. lzet SABOTIC
easopis ,,Pogledt", BZK Preporod - Opcinsko dru5tvo

Tuzla, br. 13-14, Tuzla, 2010., str. 165.
U izdanju BoSnja6ke zajednice kulture,,Preporod" Bosne i Hercegovine
- Opcinsko dru5tvo fuzla, poeetkom 2010. godine, izailao je iz Stampe
dvobroj dasopisa ,,Pogledi" (13-14). Ovaj dvobroj dasopisa je zadrZao svoju
ustaljenu kulturno-strudnu i naudnu koncepciju, gdje su kroz prepoznatljivu
strukturu i sadrZaj predstavljeni radovi razvrstani u tri zasebne cjeline, ito:
I Povjest i politiEki aspekti Bosne i boSnjaka

!l Kulturna povjest, i
lll Dimenzija islama: halal proizvodi, pravo, pripovijedanje
Navedena tri poglavlja sadrZe ukupno 19 sadrzajnotematskih
raznovrsnih i na poseban nadin zanimljivih radova. Sa historiografskog
aspekta posebnu paZnju zavreduju radovi objavljeni u prva dva poglavlja.
U prvom poglavlju ,,Povijest i politi6ki aspekti Bosne i Bo5njaka", objavljeno
je ukupno sedam zanimljivih radova historijsko-politi6ke provenijencije.
Prva dva rada su rezultat intelektualno-strudnog truda i stvaralaStva
mr. Nermina Tursiea, koji se u Prvom
radu bavi jednim vaZnim i osjetljivim
p
politoloSkim pitanjem vezanim za temu
,,Akademsko-intelektualnih nasrtaja na
suverenitet Bosne i Hercegovine"; Kroz
obradu ove teme, autor otvara vi5e
zanimljivih i osjetljivih pitanja, poput
Definisanja pojma suvereniteta Bosne i
Hercegovine, Suverinitet izmedu teoriie i
prakse, a posebnu paZnju poklanja pitanju
Bosanskohercegovaeke osudenosti na
suverenu opstoinost, iznoseCi pri tome
vaZne dinioce te opstojnosti i odrZivosti
Poglcdi Bosne i Hercegovine kroz historiju.

U drugom svom radu mr. Nermin
Tursi6 nam pribliZava jedno drugo vaZno
i zanimljivo pitanje vezano za licemjeran
odnos medunarodne zajednice prema
Bosni i Hercegovini u toku agresije (1992.-1995.), gdje istide nekoliko vaZnih
460
Casopis "Pogledi" ...
dinjenica koje potvrduju prisustvo tog licemjerstva. Medu njima je svakako
vaZna dinjenica o metlunarodnom priznanju nezavisne i suverene Bosne i
Hercegovine s jedne strane, s druge strane nametanje embarga na uvoz
naoruzanja, gdje je direktno oduzeto pravo na odbranu jednoj suverenoj
i medunarodno priznatoj drZavi. Autor istide da je svoje licemjerstvo
mealunarodna zajednica iskazala kroz diplomatsku taktiku stroge neutralnosti
naspram tzv.,,zara6enih strana u Bosni i Hercegovini" u toku agresije.
Metlutim, kako autor navodi ,,nije ovdje rijed o neutralnosti, ve6 o naklonjenosti
medunarodne zajednice prema agresoru, sto potvraluju brojne aktivnosti
koje je meclunarodna zajednica radita na Stetu drZave Bosne i Hercegovine
i posebno Bo5njaka". NaZalost, takva politika iodnos dijela Mearunarodne
zajednice prema prilikama u Bosni i Hercegovini prisutan je i danas.
Mr. Ahmetovi6 Amir nas u svom radu ,,proizvodne snage i dru5tveni
odnosi u ejaletu Bosna, sredinom XIX stoljeca" upoznaje sa problematikom
privredno-dru5tvenih odnosa u ejaletu Bosna, u navedenom periodu,
te daje nekoliko vaZnih historijskih karakteristika vezanih za bosansku
i
privredu druStvo, gdje dominiraju naturalna privreda, zakomplicirani
agrarni odnosi, nerazvijena infrastruktura, nepostojanje industrije, dok su
trgovina i kreditiranje bili na niskim granama. Autor u ovom radu posebno
skrede paZnju na dinjenicu sve izraZenijeg pritiska iobruSavanja srbijanske i
hrvatske ideologije na Bosnu, te istide da se radi o procesu koji traje od tada,
pa sve do danas.
Cerim Rastoder, na zanimljiv nadin posmatra jedno nedovoljno i
historiografski neistraZeno pitanje koje se odnosi na ,,Koncept stvaranja
homogene Srbije, tokom Drugog svjetskog rata, a narcei]o fi41. i 1942.
godine", kada je taj velikodrZani koncept ostavio najhagidnije tragove po
Bo5njake, posebno one u lstodnoj Bosni i SandZaku. Radi se o historijskim
dogadajima i procesima gdje su najoeiglednije pokazane aspiracije suijeda
prema Bosni i Hercegovini, jer je upravo tim aspiracijama potvrdena ieza
da je poligon su6eljavanja velikodrZavnih projekata Srbije i Hrvatske bio i
ostao prostor Bosne i Hercegovine, a da su BoSnjaci bili najvece Zrtve tih
velikodrZavnih koncepcija.
Jedan rad mr. Nermina Tursida predstavljen u ovom poglavlju dasopisa
odnosi se na politidke aspekte bosnjastva i bosanstva u vremenu Austro-
Ugarske uprave u Bosni i Hercegovini. U radu autor otvara nekoliko vaZnih i
zanimljivih pitanja, poput: Etniikog poijekla BoSnjaka, lza kulisa nacionalne
identifikacije - nacionalni paternatizam, le Nacionalna identifikacija u Bosni i
Hercegovini, izmedu teorije i prakse.
U svom drugom radu ,,Zdravstvene prilike ijavna higijena u Bosni i
Hercegovini sredinom XIX stolje6a (u vrijeme zadnjih decenija osmanlijske
uprave)" mr. Amir Ahmetovic otvara vise pitanja vezanih za problemitiku
zdravstvenih prilika i javne higijene u Bosni i Hercegovini sredinom 19.
461
Doc. dr. lzet Sabotii
stolje6a, gdje posebnu paZnju poklanja pitanjima: komunalne strukture,

vodovodne infrastrukture, kulture stanovanja (sa posebnim osvrtom na
muslimansku ku6u), te infrastrkturu zdravstvene zaStite.
Mr. Suadin Stra5evic u jednom kratkom, ali zanimljivom saopienju,
opisu.je jednu manje poznatu okruZnicu ReisuFuleme DZemaludina
eauSevi6a izdatu 5. septembra 1915. godine, koja je vezana za pomo6
ratnim stradalnicima iinvalidima u Bosni i Hercegovini, kojih je u Prvom
svjetskom ratu bilo vi5e od 12.700. Ovdje je rije6 o kori5tenju i interpretac|i
historijskih izvora pohranjenih u fondovima Arhiva Tuzlanskoga kantona.
U Drugom poglavl.iu koje tretira teme i pitanja iz kulturne historije'
objavl.jeno je ukupno Sest radova. Mr. Ferhat Hrusti6 svoja razmi5ljanja u
radu ,,Pokretadke sile ljudske duse" posveduje Zivotu, slobodi, jednakosti,
pravdi, vjeri, povjerenju, ljubavi, nadi i sre6i. Autor ukazuje da ove navedene
vrijednosti imaju svoje suprotnosti, pa se zbog toga odluduje uputiti poruku
mladima da ne slijede ona nadela koja vode u glib ineizvjesnost, ve6 nadela
koja nude nadu i napredak.
Prof. dr. Adib Dozii, sa Filozofskog fakulteta u Tuzli se bavi jednim
danas jako vaZnim i prUe svega aktualnim pitanjem ,,Tradicije zaStite prava
manjina u Bosni i Hercegovini na primjeru Tuzle", gdje ukazuje da je
-
rijed o jednoj od osnovnih druStveno-histori.iskih ietni6kih karakteristika
bosanskohercegovadkoga druStva. Autor posebno podvladi da se u
razumijevanju ovog fenomena, posebno realiziranom u periodu 1992.-1995.
istidu dvije dominirajuCe matrice mi5ljenja, jedna je bosanska - sadrZana u
,jedinstvu razli6ja", a druga je antibosanska, utemljena u ideologiji iskljudivosti.
Bosanska matrica period 1992.-1995. doZivljava kao rat protiv bosanskoga
druStva i driave, a antibosanska matrica to po autoru interpretira i vidi kao
,,rat zaraCenih strana".
lz i
oblasti za5tite prezentovanja lokalnog kulturno-sakralnog
naslileda imamo u ovom broju dasopisa jedan zanimljiv rad grupe autora
(mr. Rusmir Dedovie, Muris Hajdarevi6 i mr. Amir Ahmetovid) koji nam
predstavljaju sakralne objekte opeine Kladanj, i to: islamske, pravoslavne i
i<atolidke provenijencije, gdje su dati dragocjeni kulturno-historijski podaci i
karakteristike nekoliko dZamija, te katolidke i pravoslavne crkve sa podrudja
ove opcine. Autori posebno ukazuju na stan.ie i ugrozenost ovih objekata' te
potrebu adekvatnog tretmana i bolje brige dru5tvene zajednice o istim.
Esaf Levi6, mladi prof. historije i arhivista Arhiva Tuzlanskoga kantona
u svom radu na osnovu raznovrsnih historijskih izvora, bavi se jednom
zanimljivom i.jako va2nom temom iz lokalne historije ,,Razvoj Tuzle u doba
Mulage Hadziefendica, gradonadelnika s kraja 19. i prve decenije 20. stoljeca".
Auioiovog priloga ukazu.ie na doprinos ovoga gradonadelnika razvoju Tuzle,
gdje iznoii historijske spoznaje koje dosada5nja historijska literatura nije
je, i kada je rijed o izgradnji
[oznavala, ili ih je drugadije interpretirala. Tako
iuzlanskog vodovoda, gdje je u dosadaSnjoj literaturi preovladavalo miSljenje
462
odgovara historijskoj istini, jer autor iznosi validne historijske dinjenice koje
potvrduju da je ovaj vodovod izgraden za vrijeme gradonaaelnika Mujage
Had2iefendi6a. Ovo name6e sumnju i u druge ,,historijske istine", gdje su se
generacije u6ile pogre5nim ,,historijskim dinjenicama". To upuduje na potrebu
ozbiljnijeg pristupa izu6avanju nase proslosti, a posebno one lokalnoga
karaktera.
U ovoj rubrici data su jos dva rada. Jedan govori ,,O porijeklu i etnidkom
bicu stanovnika Gore", diji je autor Sadik ldrizi- Rijed je o podrudju koje se
geografski prelama preko Sar-planine od Makedonije prema Kosovu, gdje 2ivi
jedna zasebna etnidko-nacionalna zajednrca nazvana Goranci. Autor u ovom
radu ukazuje na izraZenost razli6itih stavova imiSljenja o Gori iGorancima
koji su u velikoj mjeri zavisili od nacionalne pripadnosti autora tih radova.
Cerim Rastoder u svom drugom radu se bavi jednim pitanjem iz opce
historije novog vijeka, a to je ,,Organiziranje i djelovanje mladoturaka u
Osmanskom carstvu od (1889.-1912.)", pri demu obracluje nekoliko vaZnih
pitanja koja se tidu i imaju znaeajnog uticaja, ne samo na politidka idru5tvena
kretanja u Osmanskom carstvu, ve6 ina Sirem balkanskom i evropskom
okru2enju. To su pitanja, poput: Po_/aye mladoturaka, Odrzavanja njihovog
kongresa 1902. i podjela na frakcije, Pripreme revolucije - solunskog
djelovanja, Toka i posljedice mladoturske revolucije i uklanjanje sultana
Abdul Hamida //, pa sve do Pada mladoturaka i dolazak liberala na vlast
1912. uz podriku Francuza iEngleza.
lu tre6oj rubrici ovog dvobroja easopisa ,,Dimenzija islama: halal
proizvodi, pravo i pripovijedanje", predstavljeno je nekoliko zanimljivih tema
vezanih za halal i organsku proizvodnju hrane, status halal lijekova, trzista
i trZi5nosti halal proizvoda, aiji su autori eminentni strudnjaci iz ove oblasti
poput: prof. dr. Midhata Ja5i6a, prof. dr. Kadrije HodZi6a, dr. Lejle Begi6, dr.
Zlatana Mujagi6a i dr.
Ono Sto Zelim na kraju istaei, kao posebnu vrijednostjeste dinjenica da
se u ovomo dvobroju dasopisa pojavljuje jedna plejada mladih istraZivada
zainteresiranih prije svega za izudavanje pitanja iz oblasti lokalne historije.
Nadam se da 6e ova vrsta pitanja biti interesom iu daljem njihovom radu i
da ce radovi ove provenrjencije diniti znadajan dio narednih brojeva ovog
Casopisa. Uredniku iredakciji destitam na uloZenom trudu. Moram ista6i i
to da je evidentno da je kvalitet ovog dvobroja easopisa na ve6em nivou
od predhodnog. No na kraju bi6u slobodan dati jednu preporuku ili sugestiju
Redakciji Casopisa da radovi u slijededem broju easopisa budu strukturalno
i sadr2ajno standardizirani istrudno i nau6no oblikovani, Sto ce doprinijeti
boljoj strudno-naudnoj kvaliteti 0asopisa.
Svakako ovaj dvobroj dasopisa ,,Pogledi" ocjenjujem vrlo kvalitetnim i
isti preporudujem Siroj kulturnoj i naudnoj javnosti.
163
Satkan uZeerulu
Filozofski fakultet U niverziteta u Tuzli
SAZNANJA, iasoprb za historiju,br,3, Dru5tvo

historiEara Tuzla-Odsjek za historiju, Filozofski fakultet
Univerziteta u Tuzli, Tuzla,2009., 1-260.
U okviru manifestacije ,,Ljetni univerzitet", 07. i 08. 07. 2008. godine

na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli odrZan je nau6ni skup ,,Sto
godina od aneksije Bosne i Hercegovine". Radovi izlagani na ovom skupu
6ine najve6i dio trecega broja dasopisa Saznania, diji su izdava6i Dru5tvo
historidara Tuzla i Odsjek za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u
Tuzli. Pored radova sa ovog skupa u dasopisu su objavljena idva priloga koji
se ne odnose na navedeni skup.
Do sada je izaSlo tri broja ovog Casopisa. Treci broj Stampan je na 260
stranica uobidajenog 85 formata, sa ve6 prepoznatljivim izgledom korica na
kojima se nalazi motiv sa stecka. Casopis se sastoji iz tri poglavlja. Prvo
poglavlje dasopisa, nosi naziv ehnci (9-232) i u njemu je objavljeno 15
radova.
Pretenzije austrijske Monarhije
prema prostorima Bosne i Hercegovine
u XVlll i XIX stoljedu, naslov je rada
dt1i je
autor Enes Pelidija (9-14).
Autor je u radu ukazao na stoljetne
pretenzije austrijske, odnosno
austrougarske Monarhije na teritorij
i
Bosne Hercegovine. Tih planova
ona se nije odrekla sve do okupacije
i
Bosne Hercegovine 1878. godine,
a i
potom aneksije 1908. godine.
i Autor to potvrduje dinjenicom da je
Austrija u toku XVlll stoljeCa vodila
tri rata s Osmanskim carstvom kako
bi vojno ovladala teritorijom Bosne i
Hercegovine. Na kraju ovog veoma
zanimljivog rada koji pratidogadaje dugog trajanja, autor ukazuje da aneksija
nije bila rezultat trenutka, vec naprotiv, da je to bio plod dugo planiranog i
priZeljkivanog imperijalistickog cilja i interesa Austrougarske Monarhije.
Autor drugog rada u ovom poglavlju (15-40), koji nosi naslov Aneksiia
464
"Banka u Tuzli", ...
Bosne i Hercegovine u planovima austr|skih, srbijanskih i hrvatskih politiiara

pred kraj osmanske uprave u Bosni i Hercegovini, je Galib Sljivo. Ovaj rad
tretira odnose srbijanske i hrvatske politike prema austrijskim leinjama za
okupacijom Bosne i Hercegovine. Rad, takoder, ukazuje na teznje i planove
bosanskohercegovadkih susjeda Srbije, Hrvatske i Crne Gore za aneks[om
Bosne i Hercegovine u cjelini ili njenih dijelova. Ti planovi nisu bili napu5teni
ni nakon austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine. Austro-
Ugarska je u svojim vojnim planovima zaposjedanjem Bosne i Hercegovine
namjeravala stvoriti sigurno zalede njenom posjedovanju jadranske obale. U
radu su predstavljeni istavovi stanovnistva Bosne i Hercegovine o okupaciji
i aneksiji. Pri tome je autor istakao da je muslimansko stanovni5tvo bilo
protiv aneksije, da je katolidko blagonaklono gledalo na aneksiju, dok je
pravoslavno stanovniStvo bilo naklonjeno Srbiji i na 6in ankesije je gledalo
kao na prelazno rje5enje.
Senaid Had2i6 autor je rada Promjene u konfesionalnoj strukturi
stanovniStva Bosne iHercegovine (41-54). Razmatrajudi pitanja konfesionalne
strukture bosanskohercegovabkog stanovni5tva autor ukazuje na promjene
koje su nastupile nakon okupacUe Bosne i Hercegovine 1878. i migracionih
kretanja koje je ona prouzrodila. Pratedi te promjene autor je u radu ukazao
da je u periodu od 1871. do 1910. godine doSlo do konstantnog opadanja
broja muslimanskog stanovni5tva, dok se broj nemuslimanskog stanovniStva
kontinuirano povecavao.
Autor rada Aneksionistiika funkcija kolonizacije stranaca u Bosni i
Hercegovini je Azem KoZar (55-70). Prateii pitanje aneksije autor ukazuje
da je austrougarska okupaciona politika Bosne i Hercegovine bila apsolutno
aneksionistidka od samog podetka. U radu je ukazao na kolonizaciju, a
na osnovu izvorne gracle, kao na va2an segment strategije austrougarske
aneksionistidke politike. Pri tome je naglasio da na to upu6uje nekoliko
momenata istiduci pri tome nacionalnu strukturu kolonista, te podsticaje
koje su kolonistima davali organi vlasti, dok su prema doma6im siromaSnim
seljacima pokazivali znatno restriktivniji odnos.
VelagiiAdnan je autor rada Sko/sfvo u Mostarskom okrugu za vijeme
Austro-Ugarske vladavine (71-88). Na osnovu historuskih izvora autor je
analizirao prosvjetno-pedagoSki rad unutar Skolskih institucua na podrudju
Hercegovine u vrijeme austrougarske vladavine, a radi sagledavanja ukupnih
odnosa u Skolskom sistemu u to vrijeme. Pri tome je ukazao da je Skolstvo
u Bosni i Hercegovini do austrougarske okupacije 1878., bilo uglavnom
zasnovano na konfesionalnoj osnovi. Odmah na po6etku vladavine u Bosni i
Hercegovini austrougarska vlast je preduzela mjere za reformom obrazovnog
sistema. U tom cilju donijela je zakone kojim je bilo regulirano da se pored
konfesionalnih mogu osnivati iopce narodne i privatne Skole, tj. svjetovne
Salkan UZiianin
5kole.
Aneksija Bosne i Hercegovine i Skolstvo, naslov je rada 6iji je autor
Sead Selimovi6 (89-106). U radu su obradene promjene koje su nastupile
u bosanskohercegovaakom obrazovanju nakon aneksije 1908. godine. Te
promjene bile su rezultat zakonskih propisa koje je Austro-Ugarska donijela
u cilju unaprjedenja osnovnog Skolstva u Bosni iHercegovini. To je rezultiralo
uvoalenjem obaveznog osnovnog Skolstva u Bosni i Hercegovini, a na osnovu
,,Zakona o obaveznoj nastavi" koji je donijet 1911 . godine. Medutim, na
osnovu izvorne gratle, autor ukazuje da je i dalje veliki broj, narodito Zenske
djece, odsustvovao sa redovne nastave. Autor takoder ukazuje na 6injenicu
da su zakonski propisi donijeti od strane austrougarskih vlasti doprinijeli
kontinuiranom pove6anju osnovnih i srednjih Skola.
U ovom b@u, kao uostalom iu ranijim brojevima easopisa medu
autorima priloga nalazi se i odredeni broj autora iz bosanskohercegova6kog
susjedstva pa i Sire. Medu njima je i $ennur $anel iz Ankare, Republika
Turska, sa radom pod naslovom Aneksija Bosne iHercegovine ipopratne
reakcije 1107-124). U radu su iznijete okolnosti (po pitanju medunarodnih
odnosa i interesnih sfera pojedinih drZava) koje su pripremile pogodno tlo
za aneksiju. Meclutim, autor je najvise paznje u radu posvetio reakcuama
javnog mnijenja i Stampe u Osmanskom carstvu povodom aneksije Bosne
i Hercegovine. Autor je naglasio da su na vijest o aneksiji uslUedili protesti
vedeg broj udruZenja Sirom Osmanskog carstva, a naroaito u lstanbulu,
lzmiru, Skoplju, Solunu, Bursi, Damasku idrugim velikim gradovima Carstva.
Uslijedili su i bojkoti trgovaikih proizvoda iz Austro-Ugarske, Sto je imalo
odtaza na njenu ekonomuu. Medutim, svi pokusaji da se poni5ti din aneksije
bili su bezuspjesni. U konainici autor navodi da se stanje Sirom Osmanskog
carstva normaliziralo i da je aprila 1909. ono izvanidno priznalo din aneksije.
lvan Balta autor je rada Aneksija Bosne i Hercegovine u kontekstu
madarsko-austrijskih rivalskih odnosa (125-140). Podrsku za aneksiju
Bosne i Hercegovine, Ugarska kao ravnopravna dlanica dvojne Monarhije, je
uvjetovala zadr2avanjem dualistidkog ustavnog ustrojstva Monarhije, 6ime je
ona iskljudivala njeno trijalistiiko preuretlenje. U nastavku rada je ukazano
na teZnje Ugarske i Austrije za anektiranjem Bosne u svoj dio Monarhije.
Pri tome su oba partnera dvojne Monarhue isticala svoje,,pravo" na Bosnu.
Ugarska je naglasavala da se Bosna od davnina nalazi u tituli ugarskih
vladara, potom njenom grbu i ugarskoj zastavi, dok je Austrija navodila da je
ona za osvajanje Bosne dala velike l.iudske i materijalne Zrtve, te da zbog toga
ne moZe dopustiti njeno pripajanje Ugarskoj. lako je proglaSenjem aneksije
Bosne i Hercegovine 1908. promUenjen njen metlunarodno-pravni status,
ipak.ie njen drZavno-pravni odnos prema Monarhiji ostao nepromjenjen,
odnosno i dalje je ona ostala ,,corpus separatum" naglasio je autor.
466
Boinjaci i aneksija Bosne i Hercegovine naslov je rada autora Adnana

Jahiia (141-158). Autor u radu ukazuje na proturjednosti prema ankesiji
kod dviju najjadih bo5njadkih stranaka. Naime, stav Muslimanske narodne
organizacije (MNO) bio je na neki nadin nastavak kontinuiteta antiokupacione
i autonomistidke usmjerenosti stranke, koja je 6in aneksije smatrala pravnim
nasiljem nad Bosnom i Hercegovinom. Za ,azliku od MNO, Muslimanska
napredna stranka (MNS) je din aneksije prihvatila bezrezervno vide6i u tome
mogudnost zauzimanla liderske pozicije u Bosni i Hercegovini. U radu je,
takoder, ukazano na stav u vezi sa aneksijom idruga dva naroda u Bosni
i Hercegovini. lstaknuto je da su Hrvati u dinu ankesije vidjeli moguenost
pripajanja Bosne i Hercegovine Hrvatskoj, dok su Srbi aneksiju doZivjeli kao
veliku prepreku za njeno sjedinjenje sa Srbijom.
Rad pod naslovom Aneksija i agrarno pitanje u Bosni i Hercegovini,
djelo je lzeta Saboti6a (159-170). U radu.ie razmatrano pitanje agrarne politike
Austro-Ugarske uprave u Bosni i Hercegovini. Naime, iako je austrougarska
vlast pod paskom rje5avanja agrarnih odnosa dobila mandat za okupaciju
Bosne i Hercegovine, za svo vrijeme njene uprave ona nije uspjela da rijeii
taj problem. RjeSavanje agrarnog pitanja narodito je intenzivirano nakon
aneks|e 1908. godine, a narodito donoSenjem Zakona o fakultativnom
otkupu 191'1. godine. Zakonom je bio reguliran postupak otkupa zavisnih
kmetova, medutim, ovim agrarno pitanje ni izbliza nie bilo rijeSeno. Ustvari
u rjeSavanju agrarnog pitanja austrougarska nije Zeljela da poremeti ionako
osjetljivu nacionalno-politidku strukturu Bosne i Hercegovine_ Na taj nadin,
istakao je autor, agrarno pitanje je ostalo nerue5eno tokom cijelog njenog
upravljanja Bosnom i Hercegovinom.
Fenomen migracije i pokuiaji sprjeiavanja iste nakon okupacije Bosne
i Hercegovine naslov je rada Geng Osmana Gegera, joS jednog autora iz
Republike Turske (171-180). Autor navodi da su odmah nakon okupacije
Bosne i Hercegovine 1878. godine uslijedile migracije stanovnistva, i da je taj
problem bio aktuelan dugi niz godina. Posljedice migracije bile su promjena
i
demografske strukture stanovniStva u Bosni Hercegovini. promjena
demografske strukture bila je narodito Stetna za BoSnjake, koji su najvise i
migrirali u druge zemlje. Austro-Ugarska monarhija nije imala jasnu politiku po
pitanju sprje6avanja migracija, dak je kako autor istide, imala ulogu pasivnog
posmatrada u procesu iseljavanja Bo5njaka iz Bosne i Hercegovine. Glavni
uzrok migracija bila je loSa antibo5njaaka okupaciona politika, koja je posebno
dosla do izraZaja u vrijeme uprave generala Filipovica. Onovremena Stampa
je pratila i izvjestavala o migracijama BoSnjaka, ukazuju6u na njihovu Stetnost
po boSnjadki narod.
Edin Mutapdic autor je rada pod naslovom Pravno i administrativno
ustrojstvo Bosne i Hercegovine od 1878. godine do aneksije (1908. godine)
Salkan Uii6anin
(181-204\. Autor se u radu osvrnuo na sloZenu Austro-Ugarsku upravu u

Bosni i Hercegovini do aneksije '1908. godine. Pri tome je dao prikaz njenog
administrativnog ustrojstva i organizaciju sudstva. Takoder je ukazao i na
znadaj Gruntovnidkog zakona (Zakon o zemlji5nim ili ba5tinskim knjigama)
koji su austrougarske vlasti donijele 13.9.1884. godine. Ovim Zakonom
je u Bosni i Hercegovini uspostavljen zemljoknji2ni sistem, koji je i danas
na snazi. Znaaaj gruntovnice ogledao se u tome Sto je u nju popisano svo
bosanskohercegovadko zemljiSte, pa i ono koje je bilo usloZnjeno feudalnim
odnosima.
Autor rada pod naslovom Druitveni Zivot u Tuzli i nienoi okolini prema
sudsklm registrima-sidiilima (1878-1883), je Tufan GUnd0z, tre6i autor iz
Republike Turske. Sudstvo u Osmanskoj drZavi je bilo zasnovano na Serijatu
istakao je autor, a zapisi koje su donosili sudovi u vezi sa procesima, poput
tuZbi, podjele ostav5tine, ovjeravanje razliiitih dokumenata i sl., zvali su se
sidZili. Analiziraiudi sadrZaje sidZila koji su se odnosili na Tuzlu i njenu okolinu
autor nam prezentira podatke o broju vjendania, razvoda, o prosjednoj
starosnoj dobi i smrtnosti njenih stanovnika, broju djece, imenima koja su
nadjevana djeci sa ovog podrudja, te o ekonomskoj situaciji stanovniStva
ovih krajeva. Na kraju rada autorje dao osvrt na meduljudske odnose izmedu
muslimana i nemuslimana ovih krajeva.
Na po6etku smo naglasili da je ovaj broj dasopisa posve6en naudnom
skupu ,,Sto godina od aneksije Bosne i Hercegovine", ali da su u njemu
objavljena idva priloga koja se ne odnose na ovaj skup. Autor prvog rada
pod naslovom Etnostruktura srednie Bosne poietkom kasne antike, ie
Bego Omerdevi6 (205-216). U radu je obratleno podrudje dana5nje srednje
Bosne koji je u predrimsko doba pripadao ilirskom plemenu Desitijata.
Rimljani su nakon pokoravanja ilirskih plemena na pomentuom podrudju
organizirali peregrinsku civitas Desitijata. Dakle, oni su provodili urbanizaciju
osvojenih podrudja, a uporedo s tim tekao je i proces romanizacije doma6eg
stanovnistva. Proces romanizacije najve6im dijelom je provoden upravo preko
Desidijata jer su oni bili moblizirani u vojne postrojbe rimske vojske, gdje su
tokom vi5egodi5nje slu2be dobijali status rimskih gradana. Municipalizacija
ovog podrudja uslijedila je tek krajem 2. i podetkom 3. stoljeca naglasio je
autor. Od tada je nastupio i proces socijalne diferencijacije unutar autohtone
desitUatske zajednice, jer su graclanska prava pored vojnih veterana dobijali
i ugledniji pripadnici rodovske oligarhije. Na kraju autor navodi da je proces
romanizacije ilirskog etnosa mogu6e pratiti preko saduvanih epigrafskih
spomenika, tj. historijskih izvora prvoga reda.
i
Autor drugog rada pod naslovom Etno-polftieki historiiski procesi
sjevernog Kavkaza, koji se takocler tematski ne uklapa u ovaj broj Saznania
je Enver Halilovi6 (217-230). U radu se analiziraju etno-politidki i historijski
468
procesi na podrudju Sjevernog Kavkaza. Ovo podrudje je zanimljivo jer

vecina sjevernokavkaskih autonomnih republika Ruske Federacije naseljenih
domorodadkim stanovniStvom islamske vjeroispovijesti, imaju izraZene
nacionalno politidke pokrete za osamostaljenje od Rusije. Autor je dao krace
presjeke- historijskih i geografskih karakteristika regiona Kavkaza, naroda
lngusi, Cedena i drugih koji egzistiraju na ovom podrudju. pored toga u
radu su, takoder, date geografsko-historijske osobenosti republika na ovom
podrudju. Poseban naglasak u radu dat je na zlodjela i teror koji je kroz
historiju preZivjelo stanovniStvo ovoga prostora.
Drugo poglavlje dasopisa pod nazivom prikazi (233-252) donosi nam
detiriprikaza. Sead Selimovi6jedao prikaz knjige Hlstorija Bosne iHercegovine
autora Azema KoZarc (233-240), Salkan U2i6anin je autor prikaza .asopisa
Povijesni zbornik (241-246), prikaz knjige Husnije Kamberoviia koja nosi
naziv Mehmed Spaho (1883.-1939.) - Politi1ka biografija, uradio je Adnan
Jahie (247 -248), dok je Senaid Had2ii uradio prikaz dasopisa Arhivska
praksa, br. 12,fuda 2009. (249-252).
Prilozi (255-258) su hedi dio dasopisa u kojem je objavljeno uvodno
izlaganje Azema KoZara uprilideno povodom otvaranja naudnog skupa ,,Sto
godina od aneksije Bosne i Hercegovine", te Program rada za taj skup.
easopis Saznanja 6iji su izdavadi Dru5tuo historidara Tvzla i Odsjek
za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli sadrZi mnostvo
radova eminentnih struanjaka sa prostora Bosne i Hercegovine, Hrvatske
i Republike Turske. Veii dio dasopisa dine izvorni nau6ni radovi Sto ga dini
reprezentativnijim u naudnim i strudnim krugovima domaee, pa i Sire javnosti.
i
Zbog svega navedenoga postoji potpuna opravdanost svrsishodnost
izlaaerya ovog dasopisa, te ga stoga preporudujemo nauenoj, strudnoj isiroj
6italadkoj javnosti.
469
Esaf LEVIG
Eldar ARNAUTOVIC,,,BANKA U TUZLI: 1895.-2010.",

izdava6: CPA Toj5i6i, Tuzla, 2010., str. 414.
Podetkom 2010. godine izasla je iz Stampe, a 24. marta, odrzana

promocija knjige ,,Banka u Tuzli: 1895.-2010.", autora mr. Eldara Arnautoviea.
Radi se o monografiji dijije zadatak bio utvrclivanje geneze Tuzlanske banke
d.d. Tuzla. Na osnovu validne
dokumentacije koja je u monografiji
detaljno obratlena nedvojbeno
je utvrdeno da Tuzlanska banka
radi idjeluje od 1895. godine, sto
znadi punih 115 godina u momentu
prezentacije ovog projekta. Njen
uticaj na razvoj industrije i rudarstva,
hemije, energetike, poljoprivrede,
gradevinarstva, saobracaja,
trgovine, ugostiteljstva, zdravstva,
Skolstva, sportskih i kulturnih
institucija i ruzvola Zivotnog
standarda Zitelja podrudja na kome
je radila izuzetno je zna6ajan i
neprocjenjiv.
Osnovna karakteristika
bankarstva u Bosni i Hercegovini
i tuzlanskom podrudju, od prvih
oblika pa do Drugog svjetskog
rata, bila je njegova rascjepkanost,
heterogenost sa izuzetno niskim
kapitalom i podijeljenost po vjerskoj
i nacionalnoj osnovi sa kratkim
vijekom trajanja. Ovaj period, kojije
trajao preko 60 godina, imao je na
tuzlanskom podrudju iskljudivo eksploatatorski karakter jer razvoju doma6e
privrede i poljoprivrede nije pridavao skoro nikakav znadaj. Osnovni interes
je bio da vladaju6e klase preko bankarskog aparata ostvare svoje ciljeve,
odnosno Sto veci profit, Sto je bilo narodito izrazeno do PNog svjetskog rata.
U razvo! se ulagalo onoliko koliko je bilo potrebno za odti,avanie minimuma,
a sve je bilo podredeno ostvarivanju sto veceg profita.
U periodu od 1945. godine u Tuzli posluje matiana banka, koja ima sve
ve6i i snaZniji uticaj na cijelo tuzlansko podrudje. U ovom periodu snaZan i
470
izra2en uticaj po svim segmentima poslovanja banke ima drZava, narodito
u prvih '15 godina poslije rata. Banka nije imala nikakvu autonomnost i
samostalnost, pa 6ak ni kod prijema zaposlenika. Bez obzira na ovakav odnos
drZave prema bankama, ipak se postiZu dobri rezultati. Uloga Tuzlanske
banke je dominantna i svestrana na podrudju sjeveroistodne Bosne, sve do
upada Srbije u monetarni sistem SFRJ.
U periodu od priznanja nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine,
_ Tuzlanska banka zacrtava strate5ki put rada u ratnim uslovima. Ta
opredjeljenja odnosila su se transfer deviznih sredstava iz inostranstva,
a prije svega ino penzrja iino doznaka, informatidke podrske, edukacije
kadrova, uspostavljanje telefonskih veza sa svijetom putem mobilnih telefona
registrovanih u Sloveniji_ Rezultati ovog strateskog opredjeljenja detaljno su
obracleni u monografiji.
Po zavr5etku rata Tuzlanska banka spremno dodekuje nove
uslove poslovanja, reformu bankarskog sistema u Bosni i Hercegovini,
transformaciju i td. Obuaeni kadrovi, savremena informaciona tehnologija,
planiranje poslovanja sa strateSkim opredjeljenjima u daljem radu bill iu
temelj stabilnosti, likvidnosti i profitabilnosti banke.
T-uzlanska banka djeluje iradi 115 godina na tuzlanskom iposavskom
podrydju, gdje je bila nosilac cjelokupnog privrednog i druStvenog razvoja
regije. Kao mati6na Banka dala je poseban pedat i doprinos da Tuzta Oude
veoma jak privredni, drustveni i kulturni centar, koji se po razvijenosti ubrajao
mealu prve u.Bosni i Hercegovini. Danas Tuzlanska banka posluje na cijelom
podrudju Federacije BiH sa tendencUom daljeg uspjeSnog pro5iiivanja.'
i
Osim ovih, disto strudno-naudnih, monografija sadrzi poglavlja:
9j96anja, Svjedodenje i Dru5tveno-sportske aktivnosti te veliki broj iritoga.
lzdavad ove vrijedne monografije je CpA iz Toj5i6a, dok je naslovnicu uraAio
akademski slikar i grafidar Zdravko Novak.
Potrebno je istaknuti i doprinos Arhiva Tuzlanskoga kantona u izradi
ove monografrje. Naime, autoru su, od strane zaposlenika Arhiva, osim
objavtl-enih izvora (SluZbene novine) i literature, na raspolaganje stavljeni
i neobjavljeni izvori (fondovi): privitegirte Landesbank fuzla lt e'SO._t Sfi .1,
Poljoprivredna agrarna banka Beograd - filijala Tuzla (1930.) i Hipotekarnl
banka Tuzla (1924.-1956.). Osim toga, dva zaposlenika Arhiva, doc. dr. lzet
Sabotic i Esaf Levi6, prof., bili su dlanovi Redakcije, u dijem su sastavu joS
bili i mr. Eldar Arnautovid, Zdravko Novak, akademski sli(ar igrafidar, i Edim
Sarihod2i6, dipl. ecc. Recenzenti ove vrijedne publikacije su doc. dr. lzudin
Kesetovic, dr. sci. Dragan Kovadevic, Becir Mesie, dipl. oec., idr. Obrad
Piljak. Lektorske poslove uspjesno je obavila mr. sci. Jasna HadZiselimovic,
dok je prijevod na engleski jezik uradio Muamer Kunosi6, prof.
Na krqu vrijedi ista6i da se radi o publikaciji koja predstavlja osvje2enje
i svakako je treba proditati jer sadrZi mnoStvo novih i zanimljivih informaciji.
471
Selma lSle
ATLANTI, 19, Trst 2009., 370.

Revija za modernu arhivsku teoriju i praksu
Medunarodni institut za arhivsku znanost u Trstu i Mariborul i DrZavni
arhiv u Trstu izdavadi su joi jednog broja dasopisa AILANTI - Reviie za
modernu arhivsku teoriju i praksu. Glavni i odgovorni urednici revije su Peter
Pavel Klasinc (Slovenija) i Grazia Tato (ltalija), a znanstveni odbor eine jo5
i Antonio Dentoni Litta (ltalija), Luciano Scala (ltalija), Liliana Mezzabotta
(ltalija), Antonio Monteduro (ltalija) i DuSa Krnel-Umek (Slovenija).
Revija donosi 32 referata
odrtana na 19. arhivskom danu
9. i 10. novembra 2009. godine
ATL/[NTI tunaw br frodqn o.chrvat tn@ry .no P.actce
Rldsb dt tda a oradca .rchlvbfu fr&rna
-:::-i7:
Revil. z. s&bno.frivsho 6dto tn pftkso
u Trstu. Revija je medunarodnog
karaktera i kao mnogo Puta do sada
objavila je mno5tvo interesantnih
i za struku korisnih radova. Svoj
doprinos skupu dao je znatan
broj istaknutih svjetskih arhivista i
drugih znanstvenih radnika iz ltalije,
vd 1q2@) Slovenije, Austrije, Velike Britanije,
lntornational lnstitute
Kanade, Rusije, Finske, Slova6ke,
for Archival Science
of TriesiG and Maribor
Njema6ke, lzraela, Francuske,
State Archive of Trieste Malezije, Crne Gore, Hrvatske,
Bosne i Hercegovine, Grdke,
Srbije, Spanije, Kosova, Bugarske
Trieste, 2009
i Bjelorusije. Radovisu objavljeni u
izvornom obliku, na jeziku autora,
ali su popra6eni saZecima na sva
tri sluzbena jezika revije: engleskom, talijanskom i slovenadkom.
Revija zapo6inje pozdravnim rjedima Luciana scala, Generalnog
direktora za arhive pri Ministarstvu za kulturna dobra iaktivnosti ltalije,Antonia
Dentoni Litta, predsjednika konferencije sluZbenih Clanova Medunarodnog
instituta arhivskih znanosti. Nakon toga, objavljeni su lzvje5taji o radu
lnstituta. O aktivnostima lnstituta tokom 2008. i 2009. godina izvje5taj je
podnio direktor Medunarodnog instituta Peter Pavel Klasinc. lzvje5taj o pet
godina koje je lnstitut proveo u Trstu podnijela je Grazia Tato, direktorica
br2arnog-arhiva u Trstu, a o trecem stepenu llAS-ovog kratkog rjednika
arhivske terminologije izvje5tajje podnio Antonio Monteduro, izvrSni sekretar
I IIAS - Intemational Institute for Archival Science of Trieste and Maribor
472
ATLANTI, 19, Trst 2009., 371.Revija za modernu arhivsku teoriiu ipraksu ...
Centralnoevropske inicijative.
Clanci u navedenom broju dasopisa podijeljeni su u dvije cjeline. U
prvu spadaju radovi koji obraduju tehnidke aspekte arhiva u 20. stoljecu, i u
istoj se tretiraju tehnidki problemi arhivske gratle kako one klasiane, tako i
one elektronske. Ovim radovima uglavnom su obuhva6eni neki od osnovnih
i opstih tehnidkih problema u arhivistici, ali su date ineke specifi6nosti
i iskustva sa kojima su se susretale arhivske sluZbe pojedinih zemalja. U
drugoj cjelini predstavljeni su radovi koji se bave problematikom strudnih
aspekata arhiva u 20. stolje6u. U ovoj cjelini su predstavljena brojna strudna
i naudna pitanja poput: odnosa historije iarhiva, upotrebe iznadaja arhivske
gratle 20. stolje6a u historiji i historiograf[i, pitanja biti arhivist u 20. stoljeiu,
-
arhivskih sistema iskustva pojedinih zemalja, pravne regulative, kriterija
vrednovanja arhivske gratle i slidno.
Prvu temu obradili su:

- Peter Pavel Klasinc, Overview of Tehnical Problems of Archival
Records in the 20th century (Pregled tehniikih problema arhivske
grade u 20. stoljecu);
- Josef Hanus, Jarmila Min5rikov6, Zuzana Szab6ov6, Svetoz6r
KatuSd6k, Vladimir Bukovskf, Martina Bajzikovd, Emilia Hanusov6,
Tehnical Problems in Preservation of Archives from the 20th Century
(Tehniiki problemi zaitite arhiva u 20. stoljeiu);
- Pekka Henttonen, Creating Recordkeeping Metadata (Stvaranje
baza za iuvanje metapodataka);
- Orlin lliev, Tehnical Problems and Question of Archival Material
from 20th Century in Bulgaian Archives (Tehnieki problemi i pitanja
arhivske grade 20. sto\eAa u Bugarskim arhivima);
- Joachim Kemper, Present State of the Menagement of Southern
Germany Gentry and Nobility Archlves (Sada5nle stanje i rukovanje
juZno-njemaekim gospodarstvenim i plemiikim arhivima) ;
- Azem Ko2ar, Scientific Expiriences and Achievements of Bosnian-
Herzegovian Archives and Archivists During the 20th Century
(Nauina dostignuCa i iskustva Bosansko-hercegovaakih arhiva i
arhivista tokom 20. stoljeia);
- Magdalena Marosz, Preservation of What has Become Known as
papef' (za'tita onog Sto je postalo poznato kao papif');
"acid "kiseli
- Robert Nahuet, From Archival (Tehnical) Problems to the Problem
of Archival Science: New Challenges in Contemporary Archival
Studies (Od arhivskih tehniikih problema do problema arhivske
nauke: Novi izazovi u savremenim arhivskim studijama);
- Antonio Ratti, Paper Documents Conservation Problems in the
Archives of a 20th Century Enterprise (Problemi zaStite papirnih
dokumenata u arhivama preduzeCa u 20. stoljeCu);
- Tomislav Rozman, A Safe Storage of Digital Documents in a
Selma lsi6
Shared Safe Location: a Holistic Perspective (Siguran smjestaj

digitalnih dokumenata na lokaciju sigurnu za razmjenu: komptetna
perspektiva);
- Elisabeth Schoeggl-Ernst - Heinrich Kranzelbinder, From Analogue
Masters to Digital Records. The development of Photography in the
20th Century and the Concerning Demands on Archives in the 21st
Century (Od analognih do digitalnih zapisa. Razvoj fotografije u 20.
stolje1u u vezi sa zahtjevima arhiva 21 . stoueea.);
- Spyridoula Arathymou, The 20th Centutry Archives in Greece.
Tehnical and Professional /ssues (Arhivi 20. stoljeca u Gr'koj.
Tehniika i struina pitanja):
- llana Budowski, Dilemmas in
Ealy Disposal of
Scanned
Administrative Paper Records in lsrael (Dileme u ranom odlaganju
skenirane administrativne papirne grade u lzraelu);
- Michael Cook, A 20th Century Phenomenon: the Apearance and
Development of Local Archives Serylces: a Case Sfady from the
united Kingdom (Fenomen 20. stotjeca: pojava i razioj lokalnih
arhivskih sluZbe: analiza sluiaja iz Velike Britanije);
- Andrei Rybakou, The Formation of Archival Seruice in the Republik
of Belarus (Formhanje arhivske sluZbe u Republici Bjelorusiji);
U okviru druge teme objavljeni su radovi:

- Grazia Tatd, Archivistes, Archival Sclence and ... Novels (Arhivisti,
arhivska znanost i ... romani );
- Antonio Monteduro, lnitiatives of the European Union in the Field of
Archives Between 20th and 21st Century (nicijative Evropske unije
na polju arhivistike izmedu 20. i 21. stoljeia);
- Gianni Penzo Doria, The Archives of the ltalian Universities (Arhivi
ta I ij a n s ki h u n ive ri zteta ) ;
- Francisco Aguado - Jos6 Maria Morell Oliver, The Spanish Archives
System During the 20. Century. A Century of Change (Spanski
sistem arhivhanja tokom 20. stolje1a. Stoljece promjene);
- Charles Kecskemeti, History and Archives [the Value of Primary
Sources/- Hlslo rians and Archivists [Enemies or Allias?] (Historija i
arhivi [vruednost primarnih izvora] - Historiiari i arhivisti [neprijatelji
ili saveznicil);
- Vida Dezelak Barie, Archive Materials for 20. Century History
and Professional /ssues from the Perspective of a Contemporary
Historian (Arhivska grada za historiju i struina pitanja 20. stoljeca
iz perspekive savremenog h istoridara) ;
- Marjan Gerdej, A Short Outline of the Records in Busrness Archlves
in 20th Century firatak pregled grade u poslovnim arhivima u 20.
,tolieCu);
- Zivana Hedbeli, Chicken or Egg? Records or Activities? (Kokoi ili
jaje? Grada ili djelovanje?);
474
ATLANTI, 19, Trst 2009.,370.Rev\a za modernu arhivsku teoriiu i praksu ...
- Michail Larin, Ihe Russian Archival Affair at the Boundery of

Centuries (Ruska arhivska djelatnost u okviru stolje1a);
- Snezana Pqovie, Archival Material from 20th Century and
Historiography in Montenegro (Arhivska grada 20. stoljeCa i
historiografija u Crnoj Gori);
- Majella Marquez, Technical and Professional Archives Problems
and Question: a Sharing Experience (Tehniiki i struini arhivski
problemi i pitanja; rskusfvo razmjene);
- Jovan Popovi6, Regulation in Force on the Republic of Serbia on
Access fo and Preservation of Archives, Low on Free Access lo
Public lnformation, Low on Personal Data protection and Draft Low
on Confidential Data (Propisi na snazi u Republici Srbfi o pristupu
i zaStiti arhiva, Zakon o slobodnom pristupu javnim informacijama,
Zakon o za*titi fienih podataka i prijedlog zakona o povjerljivim
podacima);
- Annalisa Filippo, Be,ng an Archivist,: First Experiences with a 20th
Century Archive (Biti arhivist: prva iskustva u arhivima 20. stolie1a);
- Miroslav Novak, ,,Dafa Mapping" as Baslc Methodology for Data
Menagament in Archives (,,Data Mapping" kao osnovna metodologija
za upravljanje dokumentima u arhivima);
- Marie-Claude Delmas, A New Endeavour for French National
Arch ive s: Pie rrefitte-sur-Se i ne Project (Nova nastojanja F rancu skog
nacionalnog arhiva: Projekt Pierrefitte-sunSeine);
- Refike SUlgevsi, Criteria on Evaluation of the Archiving Material in
Kosovo (Kriteiji vrednovanja arhivske grade na Kosovu);
U okviru revije u poslijednjem poglavlju razno predstavljeni su i

proizvodaci digitalne opreme za skeniranje: Mefls Syslems Company,
M.l.D.A. lnformatica s.n.c. Company, BluKappa Company, Hyperborea s.r.l.
Company.
Revija zavrSava s in memoriam gosp. Keneth Hall izvanrednom, vrsnom
arhivisti, koji je zbog svoje strudne ekspertize i iskustva bio 5iroko cijenjen
u arhivskim i naudnim krugovima. Aktivno je podrzavao rad Medunarodnog
instituta za arhivske znanosti Trst-Maribor. Dugo vremena je bio sluZbeni
elan lnstituta, a bio je i dlan izdavadkog odbora publikacije Atlanti.
i -
Revija za savremenu arhivsku teoriju praksu Aflanfl ugledni
je mearunarodni dasopis koji ved devetnaest godina izlazi u izdanju
Medunarodnog instituta za arhivsku znanost Trst-Maribor i DrZavng arhiva
u Trstu. easopis svake godine obraduje neka aktuelna strudna iznanstvena
pitanja iz polja arhivistike, koja pobualuju veliku paznju struke i nauke. U ovom
broju 6asopisa to su teme tehni6kih i strudnih aspekata arhiva u 20. stol.ie6u.
Kao i do sada, radovi objavljeni u 19. broju aasopisa Aflan, predstavljaju
znaeajan doprinos razvoju moderne arhivske teorije i prakse.
475
Y rzvJuSu*u
E6efa BEGOVIC
ZAPISNIK O TOKU 22. SAVJETOVANJA,,ARHIVSKA

PRAKSA 2009",
Tuzla, 8. i 9. oktobar 2009. godine ("Hotel Tuzla")
Savjetovanje ,,Arhivska praksa 2009" podelo je sa radom u 9,30 sati u

Kristalnoj dvorani ,,Hotel Tuzla" u prisustvu oko 250 gostiju i udesnika. Svedani
dio programa vodila je
Selma lsic, arhivista
u Arhivu TK. Skup je
zapodeo muzidkom
numerom uCenika
Osnovne muzidke Skole
u Tuzli.
U nastavku
svedanog dijela skupa
prisutnima se u ime
organizatora i domacina
dr. sci. lzet
obratio
Sabotii, predsjednik
Organizacionog odbora
Savjetovanja i direktor
Arhiva TK (Prilog 'l).
Udesnici Savjetovanja "Arhivska praksa 2009" Posebna
zahvalnost iskazana je
pokrovitelju Savjetovanja Ministarstvu za obrazovanje, nauku, kulturu i sport
TK, generalnom sponzoru d.o.o. Kabas Sarajevo te sponzorima: Union banci
Sarajevo i Opcini Tuzla.
U ime pokrovitelja Savjetovan,a prisutne je pozdtavio i zazdio uspjesan
rad pomodnik Ministrice za obrazovanje, nauku, kulturu i sport TK Zlatko
Duki6.
Potom su prisutne pozdravili:
-
dr. Stjepan Srsan, ravnatelj DrZavnog arhiva Osijek,
-
Stevan Radunovi6, direktor Dr2avnog arhiva Crne Gore,
-
MateuZ KoSir, u ime arhivske sluZbe Slovenije,
-
Vlatka Lemi6, Hrvatski drZavni arhiv,
-
Caba Katona, delegat Drustva madarskih arhivista iz Zemaljskog
arhiva R. Madarske,
478
Zapisnik o toku 22. Savjetovanja ...
- Jovan Popovi6, publicista iz Beograda,

- lvana Prgin, Hrvatsko arhivistiako dru5tvo,
- Joka Filipovie, JZU KC Tuzla,
- Dr. Azem KoZar, Filozofski fakultet Univeziteta u Tuzli,
- Mina Kujovi6, Arhiv Bosne i Hercegovine,
- Peter Pavel Klasinc, Medunarodni institut arhivskih znanosti
Univeziteta u Mariboru i Trstu i
- KreSimir lbri5imovi6, Dr2avni arhiv Slavonski Brod.
Nakon pozdravnih govora odr2ana je promocija dasopisa ,,Arhivska

praksa 12". Promotori dasopisa su bili Darko Rubdic i dr. Azem KoZar.
I
U radnom dijelu Savjetovanja (Program Savjetovanja, prilog 2) koje je
vodilo Radno predsjedni5tvo u sastavu: mr. Nada Cibej, Nermana HodZic
iKreSimir lbri5imovi6 izlagali su: dr. lzet Sabotic, Ljerka Simunie, Kre5imir
lbriSimovii, Nermana Hod2i6. mr. Nada Cibej, Omer Zulic, Zarko Strumbl
i Selma lsi6. Prva tema Savjetovanja bila je ,,Valorizacija registraturne i
arhivske grade".
lstog dana realizirani su sadrzaji druge teme Savjetovanja ,,Zastita i
koriStenje _arhivske iregistraturne grade". lzlagadi su bili:Vlatka Lemi6, Jovan
Popovic, Zeljko Markovic, Silvija Babi6, mr. Ga5per Smid, Joka Fitipovid i
Mirjana Guli6.
lstog dana za udesnike Savjetovanja organizirana je posjeta kulturno-
historijskim i turistidkim znamenitostima Tuzle.
Narednog dana (9. oktobra) obradena je treda tema Savjetovanja
i
,,Aktualna pitanja arhivske teorije prakse", a izlagali su: dr. Vladimir
Zumer, Vladimir Drobnjak, lvana Prgin, mr. Zdenka Semlid-Rajh, Jugoslav
Veljkovski, mr. Mirjana Marinkovii-Lepie, lsmeta Dzigal Berkovac, Husein
HadZi6, Habibe Hasani, Matko Rako, Nina Gostendnik, Stevan Ma6kovi6,
HatidZa Fetahagi6, Saneta Adrovic, Almira Aliba5ic, dr. Azem KoZar, Admir
Nezirovic i Esaf Levie.
U toku Savjetovanja predstavljena je arhivska oprema proizvoalada
i distributera arhivske i informatidke opreme Kabas d.o.o Sarajevo i Eko-
Monitor d.o.o. Zagreb.
Nakon izlaganja, po programu predvidenih tema, uslijedila je diskusija
u kojoj su udestvovali Mina Kujovic, dr. lzet Sabotio, predstavnik privredne
banke Sarajevo, dr. Azem Ko2ar. Ocjenu toka i domete Savjetovanja dao je
direktor Arhiva i predsjednik Organizacionog odbora Savjetovanld Ar. tzi:t
Saboti6.
Savjetovanje je zavrsilo sa radom u 14 dasova.
U Tuzli, oktobra 2009. godine Zapisnik sadinila:

ESefa Begovi6
479
Eiefa BEGOWA
Prilog'1
UVODNO IZLAGANJE NA 22. SAVJETOVANJU

,,ARHIVSKA PRAKSA 2009"
Uva2ene koleginice i kolege, dame i gospodo, dragi gosti, po5tovani

prijatel.li Arhiva podastovan sam da vas na ovom svedanom skupu srdadno
pozdravim u ime kolektiva Arhiva, u ime PredsjedniStva DAZ-aTKi, svakako,
u svoje lidno ime. Posebno mi je drago Sto se ovo 22. meclunarodno
savjetovanje odrZava u prisustvu velikog broja na5ih kolega, predstavnika
arhivskih sluZbi vise evropskih zemalja, u prisustvu predstavnika izvrsne i
zakonodavne vlasti TK i F BiH, te predstavnika akademske zajednice. To je
znak da cijenite naS trud izalaganje istoga vam se iskreno zahvaljujemo.
A na5 trud je u istinu veliki i s jednim je ciljem da sve ovo Sto radimo bude
u funkciji struke, nauke, kulture idrustva u cjelini. Nadam se da u tome i
uspijevamo i da ovakvim sadr2ajem kakvo je ovo medunarodno savjetovanje
na5em cilju najbolje i doprinosimo.
Ovogodi5nje 22. po redu metlunarodno savjetovanje ,,Arhivska praksa
2009" ima za kolektiv Arhiva poseban znadaj. lsto se odr2ava u godini jubileja
Ss-godina postojanja i rada Arhiva Tuzlanskog kantona. Priznademo, da za
nase bosanskohercegovadke arhivistidke prilike 55 godina i nije mali jubilej
iArhiv TK spada u red starijih - iskusnijih arhivskih ustanova u BiH. U tom
periodu od 55 godina Arhiv TK je dijelio sudbinu arhivske struke u nasoj
drZavi koja je djelovala, ali naZalost jo5 uvijek djeluje u priliano sloZenim
uslovima. No, nasuprot svemu tome, ono Sto je vaZno jeste da se Arhiv i
pored velikih pote5ko6a raznovrsne provenijencije uspjesno nosio inosi
sa brojnom problematikom koju je pred njega postavljala arhivska struka
i nauka, ali i drustvo u cjelini. Stoga, sa aspekta arhivske djelatnosti u
proteklom vremenu postignuti su veoma zavidni rezultati. Oni se najbolje
mogu sagledati kroz saduvano kulturno blago i njegovu funkciju, sadrZano u
brojnim fondovima izbirkama arhivske grade, koja dini suStinski i nezamjenljivi
dio kulturnog naslijeda, dugovjedne memorije iapsolutne potrebe drZave
i drustva u cjelini. Ostvareni dometi su ponajviSe rezultat profesionalnog
odnosa i enluzijazma arhivskih zaposlenika od osnivanja do danas. No
enluzijazam i profesionalizam su samo jedna bitna katika za uspjesnost
u oblasti arhivske djelatnosti, ona druga koja predstavlja klju6 optimalnog
rjeSenja leZi u podr2avanju arhivske djelatnosti od strane dZave. Tu se treba
daleko viSe u6initi nego sto se dosada 6inilo. Od te podr5ke u velikoj mjeri
zavisit 6e brzina prestrojavanja i neophodna modernizacUa arhivske struke,
koja podrazumijeva prilagodavanje djelatnosti novom tehnolo5kom razvoju
u oblasti informacijskih tehnologija, poduzimanju svih neophodnih mjera za
bolju iefikasniju zastitu arhivske grade, kako one u nastajanju, tako ione
480
u arhivima, sadrZajnUi rad na naudno-istrazivaakom i kulturno-obrazovnom

radu, boljim smjestajno-prostornim rjesenjima, te radikalnijim i izvjesnijim
kadrovskim promjenama. Ovo su samo neke neophodne polazne osnove
za uspje5no funkcioniranje Arhiva kao moderne ustanove neophodne, kako
lokalnoj zajednici, tako i globalnom okruZenju.
NaS doprinos na tom planu sa aspekta struke nede izostati. To izmedu
ostalog pokazujemo i sadr2ajem ovog 22-og po redu medunarodnog
savjetovanja koje 6e nadamo se doprinijeti ostvarivanju kontinuiteta u
razvoju struke, dime te2imo smanjenju razlika sa svjeskim dometima u
ovoj djelatnosti. Stoga 6e najve6i broj saopienja prezentovanih na ovom
skupu biti rezultat nase potrebe i traganja za najoptimalnijim rjesenjima
prioritetnih pitanja arhivske struke i nauke. To je razlog Sto smo se i odludili
na ovogodi5njem savjetovanju na tri aktuelne tematske cjeline: Vrednovanje
svih oblika arhivske graale, Za5tita arhivske grade u nastajanju iAktualna
pitanja arhivske teorije i prakse, u okviru koje je primat dat standardizaciji u
ovoj djelatnosti i elektronskoj informaciji. Proces valorizacije tretira nekoliko
zanimljivih priloga, eminentnih arhivskih strudnjaka iz nekoliko evropskih
zemalia, koji se bave ovim sloZenim iza arhivistiku vaZnim strudnim pitanjem,
za koje se nadamo da 6e u dobroj mjeri pomo6i strudnijem sagledavanju
i
problematike valorizacije arhivske gratle u Bosni Hercegovini, ali iu
zemljama Sireg okru2enja. Druga grupa pitanja tretira aktuelnu problematiku
zastite arhivske grade u nastajanju koja je dodatno uslozena tranzicijskim
i drugim dru5tvenim procesima. U okviru tre6e grupe pitanja posebna
pa2nja je posve6ena novim standardima medunarodnog arhivskog vijeca,
ali i pitanjima vezanim za zaililu i funkciju elektronskih zapisa, te pitanjima
naudnih dometa u oblastima arhivistike.
lzrazavamo nadu da 6e aktuelnost i slozenost navedene problematike
probuditi interes ne samo kod brojnih poklonika arhivske struke, ve6 iSire
akademske zajednice, te da ce to biti znadajan doprinos razvoju arhivske
struke i nauke, ne samo u Bosni i Hercegovini, ved i 5ire.
I na kraju bih se jo5 jednom zahvalio svim saradnicima, iskrenim
prijateljima Arhiva, dlanovima Organizacionog odbora, pokrovitelju,
generalnom sponzoru, sponzorima idonatorima isvima drugima koji su nam
pruZili pomo6 idali podrSku u pripremi iorganizovanju ovoga skupa.
Hvala!
481
Eiefa BEGOVIC
Prilog 2
z BV
ta
_SO !i
F
z :O
-lE
tdd
-t1
Z
}Z E.
.!!o zi; -.6
I ai ==
aE
? sv
A< tV
!t
93
;r i!
ir i{ ir -
zl -:* (,
<'a f
.:e )Y
=< A
E
:f
Nv
= :E
iF
t <.t)
?a v* T.:
Fi \
s!-
N+
a!
-A,
=
&
t,{
6t -
.;ii,isiislE
;;i' ;i iii Ei:i ;a!i ril sii Eii,ii., i,
;i
i',g
.ii
HS-s
!!
L;
iinl :
is t I f* E ,* ri {i: i
!.s ? {a
!t Eg3
4<S 4.9:- -
.it: ,ri _ :
': ii >! I i
ii: ffi'I ii'
;i; ili 6
EE-i
'*S Elt
?E:-
2
i
E
i sii ;iii iiii iii ii iiii ;ii
tn t"t N
hi
a: s
t i I<s ';i
482
i , . I* - i
gIr d
-!t
!{l ri
E
tEt ri
xgl t! ,'i *ii'ii iilli,iii,gl u,!l
tl' i,'ft . .
I ! i! tl* !r !I ct
!
'iii,
,
s
i iI
!
i il i; {tI
. Iig- iI .:rr': Id
iI i
t!t
ireEi i i I !
ci r
lr
Iii ii '?'i,i,l- i! iiir'iiriiil; Illiiiri lri
Eiige t E i
E
i
i iI'! ! E
T
t
!
i
I
I
I
.t
l!* !
.ititi
Et,
q.3
I
: ! a1 :Ei:
,i- I 1
iilitiiiii li
483
Esaf LEVIC
KU LTURNO-IZDAVACKA
DJELATNOST
ARHIVA TUZLANSKOGA KANTONA U 2010. GODINI
Uvodne napomene
Uprkos teskoj materijalnoj situaciji Arhiv Tuzlanskoga kantona je u

toku 2010. godine nastavio sa realizacijom projekata u okviru programskih
opredjeljenja sa podrudja nau6no-izdavadke i kulturno-obrazovne djelatnosti.
lako godina, kalendarski, jo5 nije istekla, s pravom moZemo re6i da su,
u tretiranom periodu, ostvareni izvanredni rezultati. Njih 6emo izloZiti
hronolo5kim redom, radi lak5e preglednosti ipra6enja radnih aktivnosti na
ovom polju. U skladu s tim, navodimo da su u prvih sedam mjeseci 2010.
godine realizovani slijedeci projekti iz oblasti naudno-izdava6ke ikulturno-
obrazovne djelatnosti, u kolima su zaposlenici Arhiva Tuzlanskoga kantona
udestvovali bilo kao organizatori i realizatori, bilo da su se pojavili kao
predavadi i izlagaei:
- Konferencrja ,,Migracije u Bosni
i Hercegovinf', sa medunarodnim
uieicem'. U organizaciji
BoSnjadke zajednice kulture
,,P reporod', Opcinski odbor Tuzla,
19.1.2010. godine odrZana je
Konferencija .,Migrac|e u Bosni i
Hercegovinf', sa medunarodnim
uie56em, u dijem radu je aktivno
i
udestovovao direktor Arhiva
Tuzlanskoga kantona doc. dr. lzet
Delalj sa obiljeiardnja
Sabotic. KonferencUa je odr2ana
Dana nezd shosti Boshe i Hercegovine
u Maloj sali Bosanskog kulturnog
centra TK u Tuzli.
- i
Dan nezavisnosti Bosne Hercegovine: Oana 25.2.2010. godine
Arhiv Tuzlanskoga kantona 1e, povodom obiljeZavanja 1. marta Dana -
nezavisnosti Bosne i Hercegovine, uprilidio historijski das za u6enike lV-ih
razreda gimnazija "MeSa SelimoviC" i "lsmet Mujezinovic" iz Tuzle. O ovom
znadajnom datumu iz na5e bliZe proslosti govorili su doc. dr. lzet Saboti6,
direktor Arhiva Tuzlanskoga kantona, i Omer Zulic, arhivista, koji su se u
svom obra6anju osvrnuli na kontinuitet drzavnosti i nezavisnosti Bosne
i Hercegovine kroz historiju. Takotler, uprili6ena je i prigodna prezentacija
dokumenata koji potvrduju drZavno-pravni kontinuitet Bosne i Hercegovine.
484
Kulturno-izdavaika djelatnost ...
Pored udenika gimnazija, historijskom dasu prisustvovali su kolege i prijatelji

dijije djelokrug rada usko vezan sa kulturnim deSavanjima na prostoru Tuzle
i Tuzlanskog kantona.
- Promocija dasopisa
.,Pogledf': U organizaciji
BoSnjaake zajednice kulture
,,Preporod", Opcinski odbor
Tuzla, u prostorijama Narodne
i univerzitetske biblioteke
u
thL
,,DeruiS SuSlc" Tuzli,
1 0.3.20 '10. godine, odrZana je
promocua easopisa ,,Pogledf' ,

6iji je izdavad BZK ,,Preporod',
OO Tuzla.
h.- - "Tehniini in
vsebinski
Potpisi,anje
problemi klasiinega in
Memoranduma o saradnji elektronskega arhiviranja": U
Radencima je, od 17. do 19.
marta 2010. godine, odrZano
tradicionalno savjetovanje "Tehniini in vsebinski problemi klasiinega in
elektronskega arhiviranja", na kojem su aktivno, prezentirajuci svoje radove,
udestvovali predstavnici Arhiva Tuzlanskoga kantona doc. dr. lzet Sabotid i
Selma lsi6, a objavljen je i rad kolege OmeraZufiea. Ova prilika je iskoristena
za potpisivanje Memoranduma o saradnji izmeclu Pokrajinskog arhiva
Maribor iArhiva Tuzlanskoga kantona, Sto predstavlja veliki iskorak u oblasti
arhivske sluZbe cjelokupne
$
Bosne Hercegovine. i
'\ Memorandum su potpisali
a! direktori arhiva, dr. sc.
\J. \.
,?
t
Slavica Tov5ak
lzet Saboti6.
- Promocija Zbornika
i
radova " lmamska sluZba

doc. dr.
u vojsct: U organizaciji
Arhiva Tuzlanskoga
I-r ! kantona
godine, u
31 .3.2010.
Bosanskom
kulturnom centru TK u
Tuzli, odrZana je promocija
Promolori knjige
"Ttzla: sjeianja ka bisere stare gra^ke jezgre" Zbornika radova "lmamska
sluzba u yolsc/'. Promociji
su prisustvovali vjerski
485
Esaf LEVIC
velikodostojnici sa podrudja Tuzlanskoga kantona, kao ikomandni kadar

2. pje5adijskog/rend2erskog puka OruZanih snaga Bosne i Hercegovine,
te predstavnici Ministarastva odbrane Bosne i Hercegovine. Promociju je
vodila Hatidza Fetahagii, a promotori Zbornika radova bili su: doc. dr. lzet
Sabotic, direktor Arhiva Tuzlanskoga kantona, dr. Amir Kari6, glavni imam
MedZlisa lslamske zajednice Tuzla, i brigadir Mirsad Begii, komandant 2.
pjeSadijskog/rendZerskog puka OruZanih snaga Bosne i Hercegovine.
- Promocija kilige "Tuzla: sje0anja na bisere stare gradske jezgre": U
prisustvu velikoga broja stanovnika Tuzle, u Narodnom pozoriStu, 13.5.201 0.,
odrZana je promocija knlige "Tuzla: sjeCanja na bisere stare gradske jezgre",
autora Suada i Nihada Buljugi6a. Moderator izloZbe bila je mr. Jasna
Had2iselimovic, dok su publikaciju promovisali: doc. dr. lzet Saboti6, doc.
dr. Edin Jahi6, akademski slikar Fuad Kasumovi6 iSuad Buljugid. Suizdavad
ove veoma vrijedne publikacije je Arhiv Tuzlanskoga kantona.
- 2. Meclunarodni simpozij "Digitalizacija kultume baitine Bosne i
Hercegovine":U Sarajevuje 17. i 18. maja 2010. godineodrZan 2. Medunarodni
simpozij "Digitalizacija kulturne baitine Bosne i Hercegovine" , u diji rad
su aktivno bili ukljudeni zaposlenici Arhiva Tuzlanskoga kantona. Drugog
dana rada Simpozija izvr6ena je prezentacija portala Arhiva Tuzlanskoga
kantona sa sadrZajima digitalizovanih arhivskih fondova i zbirki. Takocler je
prezentovan rad doc. dr. lzeta Sabotica "Digitatno-mikrofitmska (hibridno-
arhiviranje) zastita nacionalnih spomenika kulture u Arhivu Tuzlanskoga
kantona" . Rad 2. Medunarodnog simpozija "Digitalizaciia kulturne baStine
Bosne i Hercegovine" ocijenien je veoma uspjeSnim.
- Promocija knjige " Nemiri mlra": Arhiv Tuzlanskoga kantona organizovao
je,20.5.2010. godine, kao jedan od izdavaea, promociju kniige " Nemiri mira",
autora Zlatka Dukiea. Promocija je odrZana u prostorijama Arhiva. Moderator
promocije bila je Selma lsi6, a knjigu su promovisali: mr. Amir Ahmetovi6,
doc. dr. lzet Sabotic i Zlatko Duki6, autor. Ova knjiga izasla je u izdanju Arhiva
Tuzlanskoga kantona i DruStva arhivskih zaposlenika Tuzlanskoga kantona.
- Promocija izdanja Arhiva Tuzlanskoga kantona: U okviru odr2avanja
Prvog festivala knjige u Tuzli, Arhiv Tuzlanskoga kantona je, 28.5.20'10.
godine, iskoristio ukazanu priliku za promocuu svojih izdanja. Promotori
izdanjaArhiva bili su: doc. dr. lzet Saboti6, Esefa Begovi6 i Hatid2a Fetahagi6.
Promocija je privukla veliku paznju, narodito studenata, te je ocijenjena
veoma zanimljivom i uspje5nom.
486
Kulturno-izdavaika djelatnost ...
- Potpisivanje Protokola o saradnji i promocija knjige: U prisustvu velikoga

broja posjetilaca i predstavnika vjerskog, kulturnog i politidkog Zivota Tuzle
i Tuzlanskoga kantona u
KSC ,,Sveti Franjo" u Tuzli
potpisan je, 1.6.2010.
godine, Protokola o
saradnji izmedu JU Arhiv
Tuzlanskoga kantona i
DrZavnog arhiva u Osijeku.

lstovremeno je
izvr5ena
i promocija knjige lvana
StraZemanca ,,Povijest
franjevaike provincije
Bosne Srebrene", koju je
preveo i priredio prof. dr.
Potpisivanje Protokola o saradnji sc. Stjepan SrSan, direktor
izmetlu DA Osijek i Arhiva TK DrZavnog arhiva u Osijeku.
Promotori ove vrijedne
publikacije, eiji je izdavad DrZavni arhiv u osijeku, bili su: prof. dr. pavo
Zivkovi6, prof. dr. Stjepan Srsan, mr. Nikola eiea i doc. dr. lzet Sabotic.
' "otvorena vrata Arhiva"'. Povodom obiljezavanja 9. juna, Medunarodnog
dana arhiva,ArhivTuzlanskoga kantona je organizovao druzenje pod nazivom
"otvorena vrata Arhiva" za sve postovaoce arhiva i arhivske djelatnosti,
a u cilju boljeg upoznavanja javnosti sa znaCajem ulogom arhivske
i
grade kao historijsko-kulturnog i dokaznog blaga. Druzenje je odrzano u
srijedu, 9. juna 2010. godine, u 11 sati u prostorijama Arhiva Tuzlanskoga
kantona. Realizovan je slijede6i program: press-konferencija za novinaie,
uvodno izlaganje, predstavljanje Arhiva Tuzlanskoga kantona, dodjela
zahvalnica saradnicima i korisnicima usluga Arhiva Tuzlanskoga kantona,
predstavljanje izdavadke djelatnostiArhiva i prodaja izdanla po promotivnoj
cijeni, razgledanje izlozbi ,,Kulturno nastijede arhiva" i ,,Fotografijom protiv
zaborava", druZenje uz koktel.
- Stanislav Koblar, publicista iz Ljubljane, priredio je Dokumentarnu izlozbu
,,Ka obnovi potisnutog identiteta: slovenci u Bosnii Hercegovini 1s30.-2010.":
lzlozbaje u Arhivu Tuzlanskoga kantona otvorena u ponedjeljak, 14.6.2010.
godine, u 18 sati. Prisutnima su se obratili atase za kulturu pri Ambasadi
Republike slovenije, direktor Arhiva Tuzranskoga kantona, na6elnik op6ine
Tuzla i autor, dok je izlozbu otvorenom prograsio Zlatko Dukic, savjetnik
za kulturu u Ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta Tuzlanskog
kantona. lzlozbaje realizirana sa potporom Ureda Vlade Republike Slovenije
za slovence v zamejstvu in po svetu, a sponzor je bila Krka, d.d., Novo
487
Esaf LEVTC
Mesto. Dokumentarna izloZba "Ka obnovi potisnutog identiteta: Slovenci u

Bosni i Hercegovini 1530.-2010." nudi na principu uzoraka pregled dolazaka,
bivanja i afirmacije Slovenaca u Bosni i Hercegovini, od prvih kontakata
davne 1530. godine do na5ih dana. Njen cilj je Sto bolje osvijetliti pobude,
dolazaka, podetke i razvq organiziranja Slovenaca te oduvanja njihovog
nacionalnog i kulturnog identiteta u ovoj zemlji. Osim toga, cilj izloZbe je da
upozori na nuZnost Sire samorefleksije matice (Slovenije) prema dijaspori
kao integralnom dijelu slovenskog naroda. lzloZbaje zasnovana na 24 diela,
u dva jezika, slovenskom i bosansko-hrvatsko-srpskom jeziku. Prije Tuzle
bila je postavljena u Cankarevom domu u Ljubljani, Historijskom muzeju u
Sarajevu, Banskom dvoru u Banjaluci i Kaknju.
- lzlgZba "srebrenica - da se ne zaboravf': U povodu obiljeZavanja
godi5njice stradanja Bo5njaka u genoci_du u Srebrenici u Kalesiji (28.6.2010.)
i Gornjoj Tuzli (2.7.2010.), te na trgu "Zrtava genocida u Srebrenici" u Tuzli,
11. jula 2010. godine, izvrSena je postavka izloZbe "Srebrenica - da se ne
zaboravf'. Ovom aktivnosti Arhiv Tuzlanskoga kantona poku5ava skrenuti
pa2nju javnosti na razmlere podinjenog zlodina te animirati javnost u cilju
sprjeeavanja mog u6nosti
zaborava genocida
izvr5enog u julu 1995.
godine nad Bo5njacima
Srebrenice i Podrinja.
- f zloZba
,,Holokaust, genocid..."
povodom obiljeZavanja
11. jula: Arhiv
Tuzlanskoga kantona
i Historijski arhiv
Sarajevo, pripremili su
izlolbu pod nazivom
Detalj sa otvaranja izloibe u Celiu
,,Holokaust, genocid..."
koja je 7.7.2010. godine
otvorena u izloZbenom paviljonu Zgodovinskog arhiva Celje. lzloZba o dvije
najvece tragedije u 20. stolje6u organizirana je u sklopu obiljeZavania 11.
jula kao Evropskog dana sje6anja na genocid u Srebrenici, koji je u Evropi
ozvaniCen usvajanjem ,,Rezoluciie o Srebrenicl' u Evropskom parlamentu
15. januara 2009. godine ipredstavlja istra2ivadki projekt ova dva arhiva.
lzloZbaje sastavljena od dokumenata, fotografija i plakata o holokaustu i
genocidu nad Bo5njacima u Srebrenici izdvojenih iz fondova i zbirki koji su
pohranjeni u Historijskom arhivu Sarajevo iArhivu Tuzlanskoga kantona. Ova
izloZbaje proSle godine bila predstavljena bh. javnosti, 10. jula u Sarajevu,
488
Ku ltu rn o-izd av a cka dje I atno st ...
a ove godine organizator i domacin izlozbe je Zgodovinski arhiv celje (s

kojim JU Historijski arhiv sarajevo ima potpisan protokol o saradnji). Autori
izlozbe su sejdalija Gusic i Milena Gasic iz Historijskog arhiva sarajevo i
doc. dr. lzet Sabotic i E5efa Begovic iz Arhiva Tuzlanskoga kantona. Z.a ovu
izlozbu uraden je i prigodan katalog. lzlozba u Zgodovinskom arhivu celje
ostat 6e otvorena za slovensku
naudnu i
kulturnu javnost,
kao i za gradanstvo, do kraja
septembra ove godine. Njeno
postavljanje predstavlja nastavak
uspje5ne medunarodne saradnje
Arhiva Tuzlanskoga kantona sa
arhivskim institucijama drugih
zemal)a.
-lzlolba ,,Culture Matters"'.
Arhiv Tuzlanskoga kantona bio
je, 26.7.2010. godine, doma6in
Detalj sa otvaranja izloZbe ,,Culture Matters"
otvaranju izlolbe ,,Culture
Matters", koja je postavljena u
prostorijama Arhiva u Tuzli. Rijed je o izlozbi koja prikazuje 1g spomenika
kulture koje je UNESCO proglasio svjetskom bastinom. Spomenicise nalaze
u jugoisto6noj Evropi i svjedo6e o ukrStanju razliditih zna6ajnih kultura na
ovim prostorima (na spomenicima se mogu uoditi utjecaji i tragovi gr6ke,
rimske, ranokrscanske, bizantijske i osmanske kulture). spomenici svjetske
ba5tine se danas nalaze u 7 raaieitih balkanskih drZava: Albaniji, Bosni i
Hercegovini, Hrvatskoj, Makedoniji, crnojGori, Srbiji i Kosovu, a autori izlo1be
su vrsnifotografi iz pomenutih zemalja. Organizatorizlolbe bila jeAmbasada
Republike Austrije u Bosni i Hercegovini, u saradnji s Arhivom Tuzlanskoga
kantona iuz podrSku Narodne iuniverzitetske biblioteke iAustrijske biblioteke
u Tuzli. U ime doma6ina prisutne je pozdravio i pozelio dobrodolicu doc.
dr. lzet Saboti6, direktor Arhiva
Tuzlanskoga kantona. Zatim su
se prisutnima obratili: dr. Donatus
Koeck, ambasador Republike
Austrije u
Bosni Hercegovini, i
gosp. Jasmin lmamovi6, nadelnik
Opcine Tuzla, te Suad Buljugid,
koji je predao Ambasadoru portret
koji je uradio za njega. lzloZbu
je
otvorenom proglasila, ime u
Ministarstva obrazovanja, nauke,
Uienici IV razreda KSC u Arhivu kulture i
sporta Tuzlanskog
489
Esaf LEVTC
kantona, ministrica dr. Mirzeta HadZi6-Sul.iki6. Program otvaranja izloZbe

vodila .ie Hatidza Fetahagic.
- Posjete udenika osnovnih i srednjih Skola Arhivu Tuzlanskoga kantona:
U toku prvih sedam mjeseci 20'10. godine Arhiv Tuzlanskoga kantona su
posjetili udenici vi5e osnovnih isrednjih Skola sa podrudja Tuzle: Katolidkog
Skolskog centra "Sveti Franjo" (lV razred), Osnovne Skole "Kreka" (lV i V
razred), Osnovne Skole "S.lenjak" (lV razred), Trgovaike Skole Tuzla (1, ll'
lll i lV razredi), te udenici Srednje mje5ovite Skole Srebrenik (ll i lll razredi).
Od strane zaposlenika Arhiva upoznati su sa specifidnostima djelatnosti
Ustanove, te zna6aju Arhiva za Siru drustvenu zajednicu.
Na kraju, mo2emo re6i da se realizacija programskih sadr2aja u prvih
sedam mjeseci 2010. godine, i pored izuzetno slozene materualne situacije
iteskih uslova za rad, odvijala u skladu sa programskim opredjeljenjima,
pri 6emu su postignuti zavidni rezultati, veoma znadajni ipo kvalitetu i
kvantitetu. lna dalje, Arhiv 6e nastojati postojecim kadrovskim snagama
odrZati potpuno profesionalan odnos prema radnim zadacima i odgovoriti
na sve strudne, organizacione i druge izazove ovog vremena. lsto tako,
zaposlenici Arhiva ce sa svoje strane uoiniti sve da i u narednom periodu na
strudan i odgovoran nadin pristupe rje5avanju svih povjerenih im zadataka
iovu ustanovu udine potpuno funkcionalnom ikorisnom za potrebe struke,
nauke, kulture idrustva u cjelini.
490
Selma lSlC
lzvje5taj sa medunarodnog savjetovanja

"Tehni6ni in vsebinski problemi klasiEnega
in elektronskega arh iviranja"
Radenci , 17.-19. mart 2010. godine
Uorganizaciji Pokrajinskog arhiva Maribor odrZan je od 17.-19.
marta 2010. godine, u hotelu ,,Radin" u Radencima, Republika Slovenija,
tradicionalnistrueniarhivistiekiskup,,Tehnicni in vsebinski problemi klasicnega
in elektronskega
arhiviranja".
Uvodni govor i
pozdrav prisutnima je
uputila dr. Slavica Tov5ak,
direktorica Pokrajinskog
arhiva Maribor, a skup
su potom pozdravili
predstavnik Ministarstva
za kulturu Republike
Slovenije, dr. Dragan
Mati6 direktor
Arhiva
Republike Slovenije,
Andrej Hercog ime u
uprave firme Primat d.d. Maribor, Bo5tjan Gaberc u ime Mikrografije d.o.o.
Novo Mesto i Miha Veberid predstavnik Zdravili56a Radenci.
Nakon pozdrava uslijedilo je svedano potpisivanje Deklaracije o
saradnji izmedu Pokrajinskog arhiva Maribor iArhiva Tuzlanskoga kantona.
U ime Pokrajinskog arhiva Maribor Deklaraciju je potpisala direktorica dr.
Slavica Tov5ak, a u ime Arhiva Tuzlanskoga kantona direktor dr. lzet Sabotic.
Skupu se potom obratio mag. Bojan Cvelfar kojije predstavio SlRAnet
- informacioni sistem arhiva u Sloveniji.
Nakon svedarskog dijela formirano je Radno predsjedni5tvo u sastavu
mag. Nada eibel, gosp. Stevan Radunovi6 i gosp. Bo5tjan Gaberc. Radni
dio skupa zapodeo je uvodnim izlaganjima o statusu arhiva i arhivskom
zakonodavstvu. U okviru uvodnih predavanja izlagali su: dr. Heinrich Berg o
Arhivskom zakondavstvu u Austriji, dr. Dragan Matic o lskustvima iz procesa
usvajanja i ocekivanja prije implementacije, mag. Nada eiOe1 o Arhivskoj
491
Selma lSlC
javnoj sluZbi kao skupini sluZbenih organa u sastavu Ministarstva kulture,

dr. Peter Pavel Klasinc o Slovenskom zakonodavstvu izmedu 2000. i2010.
godine, dr. Grazia Tatd o Ministarstvu za kulturno naslijede i aktivnost -
italijansko rskusfvo.
Nakon uvodnoga dijela razvila se diskusija o statusu i organizaciji
arhivske sluzbe u Sloveniji. U6e56e u diskusiji su uzeli: dr. Vladimir Zumer,
dr. Dragan Mati6, dr. Peter Pavel Klasinc, Vladimir Drobnjak imag. Nada
eioel.
U okviru teme iz arhivske teorije svoja izlaganja odrZali su: Hamit Sala
koji .1e obradio temu: Djelovanje DrZavne agencije za arhive Kosoya; Jovan
P Popovic o Hijerarhiji u donoSenju, primeni ipoStovanju zakonodavstva sa
posebnim osvrtom na arhivska zakonodavstva; Stevan Radunovi6 o Pravcima
tekuCeg normativnog uredenja arhivske djelatnosti u Crnoj Gori, dr. Antonio
Monteduro kazao je neSto o Arhlvskoj politici Evropske komisije studiji-
primjera, mag. Zdenka Semlid Rajh koja je predstavila veoma interesantan
rad pod nazivom Princip provenijencije u oblikovanju fonda - razlika izmedu
trenutne arhivske teorije i Slovenaike arhivske prakse, dr. Bogdan Florin
Popovici koji je pokazao kako je tekla lmplementacija standarada ISAD(g)
u Rumunskoj arhivskoj praksi, dt. Aaem Kolar koji je kazao nesto o
i
Osobenostima vrednovanja kulturnih dobara u Bosni Hercegovini, dt.
lzet Sboto6 koji je predstavio Nauino-istra1ivaiku komponentu arhivske
djelatnosti na iskustvu Arhiva Tuzlanskoga kantona, Du5ko VrZina i Andrej
Rodinis predstavili su rad na temu Proprsl o strudnim zvanjima, obrazovanje i
usavrSavanje kadra u Bosni i Hercegovini, a dr. Jusuf Osmani kazao je ne5to
o Edukaciji i obrazovanju arhivskoga kadra na Kosovu.
Drugog dana Savjetovanja predavanja su odrzavana u dvije razlidite
sesije. U prvojje tema bila fizidka zastita arhivske grade, a tema druge sesije
ticala se pitanja informatizacije u arhivskoj djelatnosti.
U okviru teme o fizi6koj zastiti predstavljeni su radovi: Alise Trobec
i Jedret Vodopivec o Grafiikim metodama testiranja pri analizi obrade
arhivske grade, d(. Marjete eernid o Hemijskoj i fizidkoj razgradnji papira i
dokumenata,lgora Filipi6 o Materijalnom stanju originalnih matiinih knjiga po
preuzimanju u Arhiv, Jasne Malesid i Tereze Plodnik-eermelj o Oznaiavanju
kulturnog naslijeda u Narodnoj i Univerzitetskoj biblioteci, Zorana Pekida,
i
Milice Kesler Mladena Vujovi6a o Oblikovanju malih konzervatorskih
laboratorija u okviru institucija kulture, Mafte Rau-Selic, Dusice Kunaver i
Borka RadeSdeka o Digitalizaciji i restauraciji filmske arhivske grade, Slavka
Mlinariea o Testiranju i certifickanju sigurnosti opreme s osvftom na nove
standarde.
U okviru teme o informatizaciji odiana su predavanja dr. Martina
Sturzlinger na temu Od koncepta do upotrebe - dana1nja realnost
elektronskih arhiva, .r'ag. Bojana Cvelfara o Zajedniekom radu Slovenaikih
492
lzvjeStaj sa Medunarodnog savjetovanja ...
arhiva u projektu S/RA_NEI mag. Borisa Domanjka o prenosu elektronskih

podataka, mag. Tatjane Hajtnik o Strategiji e-arhiva, dr. JoZe Skoflienca o
Standardu OAIS.
eetvrta tema skupa bavila se pitanjima iz arhivske prakse. U okviru ove
teme izlagali su: dr. Maria Eug6nia Matos Fernandes s radom tJniverzitet u
Pottu: upravljanje podacima i valorizacija, Pepita Raventos predstavila je
Nove smjernice pri upravljanju sa dokumentima u Arhivu Univerziteta, mag.
Maja Nikolova obradila je temu Dostup nost arhivske grade - projekat Vuk .
Vojislav Baki6, Mina Kujovii rekla je ne5to o Arhivu Bosne i Hercegovine i

Ljudskim pravima (1992.-2000.),a Muhamed Musa dao je neke pokazatelje
Realizacije pripreme i obrade arhivske grade Kantonalnog Opdinskog i
suda Sarajevo za predaju Arhivu. Gosp. Miroslav Dudi6 obradio je temu
Privatizacija dru1fuenih i drZavnih preduzeca, raskid ugovora o kupoprodaji
i posljedice po arhivsku gradu. Pitanjima Znaiaja primjene standarda u
procesima obrade arhivske grade u Bosni i Hercegovini, bavila se Selma
lsi6, a Zarko Strumbl, Jasmina Kogov5ek iAlenka Starman predstavili su
Kaftografsku gradu Geodetske uprave RS i njenih prethodnika. Analitiiki
inventar arhivskog fonda predstavioje BoriSa Radovanovic, a Sejdalija Gu5i6
i Milena Gasic uradili su rad na temu lstraZivanja o holokaustu iarhivi.
Tema ,,Elektronsko arhiviranje i dugorodno 6uvanje" nije bila niSta manje
zanimljiva od ostalih, a svoje radove su prezentirali: Branko Kova6evi6 i
Kathryn Mathe o Elektronskom arhiviranju u institucionalnom konteksti: SNAP
- -
studija primjera, Aleksander Lavrendi6 ,,KRAVA" seruer za agencijske
novosti i doprinos RTV Slovenija, Elisabeth Schoggl Ernst temu Arhivipro
novi informacioni sistem Styian provincijskih arhiva, Ylatka Lemi6 i Hrvoje
-
eabraji6 o Pohrani i koriitenju baza podataka u ARHTNET sistemu CDP -
model, Zotica Nedajev, Mladen Vijovie i Ka6a D2udovi6 o KoriStenju digitalnih
kopija arhivske grade u elektronskoj iitaonici. Dr. Joachim Kemper i dr. Peter
Urbanek predstavili su Projekat,,Poftal listine' Bavarskog drZavnog arhiva u
medunarodnom kontekstu, a lvana Zoric, Aleksandar Doki6 i Mladen Vujovii
kazali su neSto o lnformatizaciji djela Muzeja Nikola Tesla kao kompleksne
ustanove za zastitu kulturnih dobara.
U isto vrijeme dr. Thomas Aigner i dr. Karl Heinz predstavili su Projekt
ICARUS kroz rad ICARUS @wo*: Arhivi na spletu - iskuienja, strategije i
rjeSenja.
Na kraju, Sta re6i sem da je i ove godine Savjetovanje u Radencima
potpuno ispunilo o6ekivanjima. Obilovalo je interesantnim zanimljivim
i
radovima, korisnim i znadajnim za arhivsku struku.
193
Omer ZULIC
Arhiv Tuzlanskog kantona Tuzla
Okrugli sto: "Fotografska grada - historiografska i

u mjetn i6ka vrijed nost"
lzloilba:,, Fotog rafijom protiv zaborava"
Tuzla 20.11.2009. godi ne
Povodom obiljeZavanja 55. godina Arhiva Tuzlanskoga kantona, te 170
godina od pojave prve fotografije, u Arhivu Tuzlanskog kantona upriliden je
Okrugli sto na temu
"Fotografska grada
historiografska
i
umjetnidka
vrijednost"
te
izloZba pod nazivom
"Fotografijom
& f -3
protiv zaborava".
Organizatori
TE
{ T pomenutih kulturnih
de5avanja
Arhiv
kantona
bili su
Tuzlanskoga
i
DruStvo arhivskih
zaposlenika
Tuzlanskoga
uiesnici Okruglog stola: lijeva na desno) Ozren Boianovic, Doc. dt
(s kantOna. lStO
Izet Sabotit, Faruk lbrahimovit, Hatidza Fetahagic i Saneta Adrovit.
i" odrZano 20.
novembra 2009. godine u holu Arhiva Tuzlanskoga kantona. U kolikoj
mjeri su realizovani kulturni sadrZaji znadajni, najbolje govori podatak da
su isti podrZani od strane Ministarstva civilnih poslova BiH i Ministarstva
obrazovanja, nauke, kulture i sporta TK.
U prisustvu brojnih kulturnih i nauenih radnika, te velikog broja gradana,
skupu se ispred organizatora obratio doc. dr. lzet Sabotic, kojije pozdraviv5i
sve prisutne, naglasio da su brojni razlozi naveli organizatore da uprilide
navedene kulturne sadrZaje, ali je podcrtao tri najvaZniia i to: obiljeZavanje
55 godina rada i postojanja Arhiva Tuzlanskog kantona, obiljeZavanje 170
godina od pojave prve fotografije, a tre6i se ogleda u dinjenici da se u Arhivu
TK Tuzla ovoj vrsti kulturnog naslijeCla poklanja posebna paZnia, te da se u
istom 6uva nekoliko desetina hiljada fotografija, koje datiraju joS iz vremena
posljednjih godina osmanske uprave u Bosni i Hercegovini, pa do danaSnjih
494
"Fotografska grqda ...
dana.
Nakon oficijelnog dijela pre5lo se na radni dio u kojem su uae56e uzeli
eminentni strudnjaci sa izuzetno zanimljivim temama ito:
- Ozren Bo2anovi6 (predsjednik Asocijacije za umjetnidku fotografiju
Bosne i Hercegovine), Osnovne vrijednosti fotografije,
- Omer Zulic, (Dru5tvo arhivskih zaposlenika TK\, Zastita fotografske
grade u nastajanju i njena historiografska vrijednost,
- Saneta Adrovic (Arhiv TK Tuzla), Fotografska zbirka u Arhivu Tuzlanskog
kantona,
- HatidZa Fetahagic (Arhiv TK Tuzla), Fiziika itehniikolehnoloi;ka za1tita
fotografija u Arhivu Tuzlanskog kantona,
- Faruk lbrahimovii, (Majstor fotografije i dlan brojnih svjetskih fotografskih
asocUacija), Kreativna fotografija
Nakon izlo2enih tema uslijedila je plodna diskusija u kojoj je ude56e

uzelo vise prisutnih u6esnika, nakon dega su donijeti zakljudci.
Jedan od sadrZaja obilje2avanja godi5njice i jubileja leste lzlo2ba
pod nazivom "Fotografijom protiv zaborava" autora doc. dr. lzeta Sabotica,
HatidZe Fetahagic i Sanete Adrovi6. Na istoj je predstavljeno nekoliko stotina
fotografija, kojim su prikazani najznadajniji privredni, sakralni, vjerski, kulturni,
obrazovni i zdravstveni objekti, te kulturno-prosvjetna i sportska drustva, itd.
od kraja osmanskog pa do socijalisti6koga perioda. Naime, rijed je o izlolbi
koja se nadovezala na izloZene teme na okruglom stolu, a Sto se odnosi
na znadd fotografije, potrebu i obavezu zastite istih, historiografsku vaznost
fotografiia kao prvorazrednih historijskih izvora.
lzloZbi i promociji prisustvovao je veliki broj posjetilaca, kako iz domena
naudne, kulturne, tako i Sire javnosti, te veliki broj medijskih ku6a. Bitno je
napomenuti da je interesovanje medijskih ku(a za ove kulturne sadrZaje
bilo izuzetno veliko, te je kao rezultat toga interesovanja realizovana jedna
od znadajnih emisua o kulturnom naslijetlu pod nazivom "Hod vijekova" na
Radio televiziji Tuzlanskoga kantona. Na ovaj nadin su gradanima, koji nisu
bili u mogucnosti da prisustvuju navedenim kulturnim sadr2ajima, prenijete
poruke i pouke o vaznosti fotografske grade i potrebe njene zastite.
Na ovaj prepoznatljiv nadin, Arhiv Tuzlanskoga kantona Tuzla i DruStvo
arhivskih zaposlenika TK Tuzla, su kroz navedene kulturne sadrzaje otvorili
znaiajna pitanja bitna za za5titu kulturnog naslijecla, a samim tim ihistoruu
Bosne i Hercegovine.
495
HatidZa FETAHAGIC
lzloilba
,,Ka obnovi potisnutog identiteta - Slovenci u BiH
1 530.-201 0.", Tuzla, 14.6.2010.
lzloZba pod nazivom ,,KA OBNOVI POTISNUTOG IDENTITETA -

SLOVENCI U BiH '1530.-2010.", autora, poznatog publiciste i istraZivaca
gosp. Stanislava Koblara bila je postavljena u galeriji Arhiva Tuzlanskoga
kantona u
Tuzli u od 14.
do 23. juna
2010. godine.
lzloZba je
pobudila veliko
interesovanje
kod kulturne
\ trir
i Sire javnosti
Tuzle
,r4,, Otvaranju
izloZbe su
prisustvovali:
gosp. Bo5tjan
Sirnik, ataSe
za kulturu
Sa otvaranja izloZbe, 14.6.2010.
Republike
Slovenije u BiH,
gosp. Zlatko Duki6, pomo6nik ministra za kulturu Tuzlanskoga kantona,
gosp. Jasmin lmamovi6, nadelnik Opcine Tuzla, direktori institucija kulture u
Tuzli, predstavnici politidkog, kulturnog i vjerskog miljea, dlanovi UdruZenja
Slovenci u Tuzli, te brojni gradani.
U ime doma6ina prisutnima je poZelio dobrodo5licu doc. dr. lzet
Saboti6, direktor Arhiva Tuzlanskoga kantona. Zatim je prigodnim rijedima
prisutne pozdravio gosp. Bo5tjan Sirnik, ata5e za kulturu Ambasade
Republike Slovenije u Bosni i Hercegovini. U ime gradske uprave prisutne je
pozdravio na6elnik Opcine fuzla, gosp. Jasmin lmamovie. Sam autor izloZbe
gosp. Stanislav Koblar je pozdravio prisutne i rekao neSto vi5e o samoj ideji
i istraZiva6kom putu koji je prethodio izradi izloZbe, kao i doprinosu koji su
496
lzloZba "Ka obnovi potisnutog identiteta-Slovenci u BiH 1530.-2010."
Slovenci svojim djelovanjem ostvarili u Bosni i Hercegovini.

lzloZbu je proglasio otvorenom gosp. Zlatko Dukii, zamjenik ministra
kulture u Vladi Tuzlanskoga kantona (Ministarstvu obrazovanja, nauke,
kulture i sporta Tuzlanskoga kantona). Otvaranju izloZbe je prisustvovalo oko
''150 poklonika kulture.
lzloaba je realizirana u okviru projekta diji je nosilac ,,Consortium
artisticum" iz Ljubljane, a uz pomo6 Ureda Vlade Republike Slovenije za
Slovence v zamejstvu in po svetu. Sponzor izloZbe je Krka, d.d., Novo Mesto.
Sama izlo2ba dokumentuje o vijekovima dugom 2ivljenju Slovenaca
na prostorima Bosne i Hercegovine, razlozima njihovog dolaska i nadinima
organizovanja i oduvanja njihovog nacionalnog i kulturnog identiteta na ovim
prostorima. Ona ujedno svjedodi o dobrim odnosima koji stoljecima postoje
izmedu ova dva prijateliska naroda podev5i od XIV stolje6a i Zenidbe celjskog
grofa Hermana I sa Katarinom, kcerkom bosanskog bana Kotromanica.
Prethodno je izlo2ba bila postavljena u Cankarevom domu u Ljubljani,
Historijskom muzeju u Sarajevu i Banskom dvoru u Banjaluci.
lzlozba je pobudila interes kod lokalnog stanovnistva, doprinose6i
tako jo5 boljem poznavanju jedne od brojnih nacionalnih zajednica koje
Zive na ovim prostorima. Njena postavka je prilidno dobro propradena na
raznim lokalnim sredstvima informisanja. lzlo2bu je u periodu njene postavke
posjetilo oko 700 osoba, Sto nije mali broj, ako se uzme u obzir da Skole i
fakulteti zbog raspusla nisu imali priliku organizovati posjete.
Omer ZULIC
SAVJ ETOVANJE ARHIVSKIH RADNIKA VOJVODINE

Novi Sad, 17.-18. decembar 2009. godine
Savjetovanje arhivskih radnika Vojvodine odrZano je 17.-'l 8. decembra
u Hotelu "Vojvodina" u Novom Sadu. Rijed je o shudnom skupu, koji je od
strane strudne i naudne
javnosti ocilenjen
visokom ocjenom. Tome
4 u prilog govori i dinjenica
da je rijed o
d l fr sa
ucescem.
skupu
meclunarodnim
Naime,
".a
t skupu su osim arhivista
iz i
Srbije Vojvodine
prisustvovali i arhivisti
iz Bosne i Hercegovine,
Crne Gore, Matlarske,
Slovenije, Hrvatske te
predstavnici naudnih
institucija.
Uiesnici Sauj etovanja arhivs kih radnika Vojvodine
Za uspje5nu
organizaciju ovog znadajnog struanog skupa bili su zaduZeni Arhiv Vojvodine
i Dru5tvo arhivskih radnika Vojvodine. Nakon pozdravnih rije6i organizatora,
gostiju i udesnika, te izbora radnih tUela, zapo6eo je radni dio. Znadajno je
napomenuti da su na savjetovanju otvorene vrlo zaniml.iive teme.
U okviru prve teme pod nazivom " lstorijska beleika izmedu pomo'nog
informativnog sredsfua i naueno-istraiivaikog rada" prijavljeno je ukupno 16
tema, odnosno izlagaea, Sto dovoljno govori o aktuelnosti teme. Naime, rijed
je o temi o kojoj se u dosada5njoj arhivskoj praksi jako malo govorilo. U
okviru navedene teme podnijeti su slijedeci referati:
- Prof. dr. Vladan Gavrilovi6, Filozofski fakultet Novi Sad, Put od arhivskog
dokumenta do istorlske beleike,
- Mr. Tibor Pal, Filozofski fakultet Novi Sad, Faze istorijskog istrazivanja i
koriS1enje izvora i literature prilikom nastanka nauinog rada,
- Nada Baro5, lstorijski arhiv Zrenjanin, Pregled izrade istorijske beleike
i njeno mesto u nauino-informativnom aparatu arhiva,
- Vladimir lvaniSevic, Arhiv Vojvodine, lstorijska bele\ka od arhivske
498
prakse ka nacionalnom normativu,
- Ljiljana DoZi6, Arhiv Vojvodine, Standardizacija kao osnova za izradu
savremenih informativnih sredstava - lstorijska beleika u kontekstu standarda
Medunarodnog arhivskog saveta, ISAD(G) i TSAAR (CpF),
- Doc. dr. lzet Saboti6, Arhiv Tuzlanskoga kantona, Historijska zabitjeska
izmedu arhiviste i historidara,
- ErZebat Apro, Arhiv Bad-Ki5kun Zupanije u Kedkemetu, Arhivska
nauino-obave'tajna sredsfya u Madarskoj i nauenoistrazivaeki rad,
- Stevan Rajdevic, Arhiv Vojvodine, Valorizacija registraturske i arhivske
grade postupkom izluiivanja bezvrednog registraturskog materijala i njen
znaiaj u istorijskoj bele1ci,
- Drago5 Petrovid, Arhiv Jugoslavije, Diplomatski fondovi u Arhivu
Jugoslavije,
- Zoran Veljanovii, lstorijski arhiv Subotica, lstorijska beleska i neka
metodoloika pitanja na primeru Skolskih fondova u lstorijskom arhivu
Subotica,
- Mileva Milo5evi6, lstorijski arhiv UZice, lstorijska beteska u ulozi
pomo6nog informativnog sredstva i u sluzbi nauke,
- Zoran Stevanovi6, Arhiv Vojvodine , Nacft istorijske beleike mogu1eg
objedinjenog fonda na osnovu istra2ivanja u arhivskoj mre1i Vojvodine i
primera fondova u peiodu Srpskog vojvodstva i Tamiikog Banata,
- Tatjana Segedindev, lstorijski arhiv Subotica, lstorijska beleSka izmedu
pomo'nog informativnog sredstya i nauinoistrazivaikog rada - sa osyrtom
na iskustvo pri pisanju istorijske beleike kod fonda GNO Subotica 1944.-
1945.,
- fvana Petrovic, Arhiv Vojvodine, lstorijska beleika za fond pokrajinski
komitet Saveza komunista Vojvodine-Novi Sad (1 920.-1 990.), 1 940.-1 990.,
izmedu pomo'nog informativnog sredstya i nauenoistrazivaekog rada,
- Vlatka Lemi6, Hrvatski drZavni arhiv, ARHINET - Arhivski informacioni
susfav,
Rad za savjetovanje prijavio je i prof. dr. Azem Ko2ar (Filozofski fakultet

Tuzla), na temu "Historijat institucija - vaZno nauino-arhivistiiko pitanje" kqi
medutim, zbog objektivnih okolnosti nije prisustvovao navedenom skupu.
Nakon izlaganja uslijedila je diskusija, a potom je upriliaena posjeta
kulturno-historijskim znamenitostima grada Novog Sada.
Drugog dana savjetovanja otvorena je aktuelna i zanimljiva tema
"Elektronski arhivi - pitanja i izazovi" u okviru koje je podnijeto jedanaest
referata i to:
- Dejan Maodu5, Arhiv Vojvodine, Pitanja i nedoumice o etektronskoj
arhivi,
- Mr. Mirjana Brkovi6, Univerzitet u Novom Sadu, Centralna biblioteka;
499
Omer ZULTC
Vesna Ba5i6, Arhiv Vojvodine, Otvoren pristup nauanim informaciiama i

arhivi,
- Gabor Brajnih, Arhiv Glavnog grada BudimpeSle, Madarski arhivski
portaL
- Vladimir Drobnjak, Pokrajinski arhiv Koper, ARIS ' Arhivski regionalni
informacijski sistem,
- Dr. Tama5 Korhec imr. Milan ParoSki, lzvr5no vede APV N. Sad,
Strategija euprave pokraiinskog organa,
- Danijela Brankovi6, Arhiv Vojvodine, Elektronski arhivi - izazov
savremenog doba,
- Slobodan Mandie, lstor|ski arhiv Beograda, lnternet arhiv i nove vrste
istorijskih izvora,
- Doc. dr. Peter Pavel Klasinc, Medunarodni institut za arhivske nauke
TrsUMaribor, Neki aspekti dostupnosti do arhivske grade danas,
- Jovan Popovi6, pravnik i publicista, Beograd, Normativna za1tita arhivske
grade sa posebnim osvrtom na elektronsku gradu iZakon o elektronskom
dokumentu,
- Mladen Vujovi6, Muzej Nikole Tesle, Geograd, Digitalizaciia arhivske
grade kao sasfavnl deo informatizaaie rada ustanova za1tite kulturnih
dobara - Pimer Muzeja Nikole Tesle,
- Jugoslav Veljkovski, lstorijski arhiv Grada Novog Sada, Digitalizaciia
kao oblik zaitite arhivske grade u lstoriiskom arhivu Grada Novog Sada,
Nakon izlaganja tema uslijedila je plodna diskusija, a nakon toga su

donileti zaklju6ci savjetovanja, te zatvaranje savjetovanja arhivskih radnika
Vojvodine. Bitno je naglasiti da je na savjetovanju prezentovano oko
tridesetak strudnih radova koji su Stampani u Zborniku radova, objavljenom
2010. godine, na ukupno 333 stranice.
U sklopu ovog strudnog skupa potpisani su sporazumi o meduarhivskoj
saradnji. Sporazum je potpisan izmedu Drustva arhivskih radnika Vojvodine i
arhivistidkih udruZenja u Bosni i Hercegovini ito sa:Arhivistidkim udru2enjem
i
u Bosni Hercegovini, Arhivistidkim udruZenjem u Federaciji Bosne i
Hercegovine i Drustvom arhivskih zaposlenika Tuzlanskoga kantona.
500
Eiefa BEGOVIC
Prvi proljetni medunarodni festival knjige -

Promocija izdavadke djelatnosti Arhiva TK,
Tuzla, 28.5.20 I 0. godi ne
U Tuzli je od 26. do 31 . maja 2010. godine odrZan Prvi proljetni

medunarodni festival knjige. Projekat je kao knji2na, festivalska i sajamska
manifestacija realizirana u zajednidkoj organizacui ,,Merkator BiH" Sarajevo,
,,Forma Nova" Tuzla i IKD ,,University press" Sarajevo, a pod generalnim
pokroviteljstvom Op6ine Tuzla. Na sajmu su pored izdavadke djelatnosti iz
Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske, Crne Gore idrugih zemalja regiona
predstavljene i izdavadke ku6e iz Francuske, Njemadke i lrana. Na ovom
festivalu putem izdavadke kuce ,,Hamidovi6" prezentirana su bila iizdanja
Arhiva Tuzla kantona.
Pored toga, Arhiv
Tuzlanskoga kantona je
28. m{a 2010. godine,
u prisustvu veceg broja
posjetilaca predstavio
svoju izdavadku
- djelatnost. O ovom
segmentu djelatnosti
Arhiva TK govorili su
doc. dr. sc. lzet Saboti6,
Eiefa Begovi6 i Hatid2a
Fetahagie. lstaknuto je,
izmedu ostalog, da je u
svom radu i djelovanju,
Liesnici promocie izdanja Arhiva Tuzlanskog kontona
Arhiv znatnu
-''-"'_ paZnju
-"'.,
posvecivao izdavadkoj
djelatnosti 6iji podeci datiraju iz 80tih godina 20. stotjeca kada je Arhiv
pripremio i izdao dva zbornika grade: ,,Generalni Strajk rudara iHusinska
buna", (1981. i 1984. god.) te,,Sto godina vatrogastva u Tuzli 1883.-1983.,,
idr.
lntenzivna izdavadka djelatnost u Arhivu zapo6inje nakon .l 995. godine.
Na inicijativu istraZivada i korisnika arhivskih fondova, Arhiv je uaestvovao u
501
ESefa BEGOVIC
pripremi i izdavanju vise publikacija:

- Tuzla u osmansko doba (autor DZemal Cilimkovi6), '1996. god.
- lzvori za historiju srednjovjekovne bosanske dr2ave (autor Salih
Jalimam), 1997. god.
- Narodna uzdanica u dru5fuenome i kulturnom Zivotu Muslimana
Bosne iHercegovlne (autor lsmail Had2iahmetovi6), 1998. god.
- Pomo'ne histoijske nauke (autori A. Kozar, l. Balta), 2003. god.
- Pomotne historijske znanosti iarhivistika (autori A. KoZar, l.
Balta), 2004. god.
- Tuztanske historijske minijature (autor Sefkija Muteveli6), 2005.
god.
- Salih Safuet BaSii Jedan osmanski intelektualac u Bosni i
-
Hercegovini (priedio Gen6 Osman Geder), 2009. god.
- -
Tuzla sjeeanja na bisere stare gradske iezgre, (autori Suad i
Nihad Buljugi6), 2010. god.
- Nemiri mira - RTV i novinski komentari, 2007./2008. god-, (autor
Zlatko Duki6), 201 0. god.
Godine 1995. u izdanju Arhiva (i Filozofskog fakulteta Tuzla) Stampana

je prva arhivistieka studija u Bosni i Hercegovini pod nazivom ,"Arhivistika
u teoriji i praksi", knj. '1, autora A. KoZara, a 2005. godine od istog autora
,,Arhivistika u teoriji i praksi", knj. 2.
Prepoznajuei neophodnost prezentiranja arhivske gratle iz osmanskoga
perioda, a na osnovu arhivske grade pohranjene u Arhivu Tuzlanskoga
kantona 2008. i 2009. godine Stampane su dvije vrijedne publikacije:
- Tuzlanski, bijeljinski i srebreni'ki sidZil (1641.-1883.) autora doc.
dr. Tufan GUndUz. Od ukupno '10 sidZila, koji se nalaze u Arhivu,
predstavljeno je njih L i
- Pop,.s bijeljinskog kadiluka, mulkovna dobra kc4i je priredio mr.
Kemal Nurki6.
Kao rezultat strudnog i istrazivadkog rada arhivista Arhiva, publikovani
su vodidi, monografije, inventari, separati:
- Regionalni istoijski arhiv 1954.-1979. (autori S. Rami6 iN.
MuSovi6), 1979. god.
- Pedeset godina Arhiva u Tuzli 1954.'2004. god. (grupa autora),
2004. god.
- Vodii Arhiva Tuzla (grupa autora), 1989. god.
- Regionalni istoriiski arhiv Tuzla, (A. Ko2ar), 1994. god.
- -
Od inventara objavljeni su Oriientalna zbirka Arhiva Tuzla,
1990. god.; OkruZni narodni odbor Tuzla 1944.-1947.,1991. god.,
te Oblasni narodni odbor Tuzla 1949.-1952., 2006. god. Autor
502
Prvi proljetni festival kniige ...
navedenih inventara je Nermana HodZii.
- Deset godina iasopisa ,,Arhivska praksa" 1998.-2007. (autor mr.
sc. lzet Saboti6), 2007. god.
Posebno vrijedan projekat je izdavanje strudnog arhivistidkog 6asopisa,
godiSnjaka koji izlazi u kontinuitetu ve6 punih trinaest
godina i daje vaZan arhivske sluZbe Bosne i Hercegovine.
Promocija izdanja Arhiva TK na ovom festivalu je zna6ajno propracena
od strane Sire kulturne i naudne
503

Arhivska Praksa 13

Diunggah oleh

Informasi Dokumen

Judul Asli

Hak Cipta

Format Tersedia

Bagikan dokumen Ini

Bagikan atau Tanam Dokumen

Opsi Berbagi

Apakah menurut Anda dokumen ini bermanfaat?

Apakah konten ini tidak pantas?

Hak Cipta:

Format Tersedia

Arhivska Praksa 13

Diunggah oleh

Hak Cipta:

Format Tersedia

..ARHIVSKA PRAKSA" ..

Zaizdavaee: For Publisher:

Organizacioni odbor: Organisational Board:

ARHIVSKA PRAKSA, GOD. 1312010, STR.1.5O9 TUZLA, 2010.

. Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta

IARIIIVISTIKA I ARHTVSKA SLUZBA

Dr. Livana HEDBELI,

Dr. Azem KOZAR,

Dr. Jusuf OSMANI,

Dr. Branko BUBENIK,

Mag. Gasper SMID, Zarko StRUIr,tgL,

Dr. Miroslav NOVAK,

Mag. Nada iBPf,

Helen TYTARENKO, Dusan SPAJZAR,

Dr. Mihail LARIN, Natalija TASIC,

Mag. Zdenka SEMLId RAJH,

Mag. Klavdija HALIMIC,

Dr. Martin STURZLINGER,

Mr. Mirjana LEPIC-MARINKOVIC,

Mag. Zdenka SEMLId RAJH,

Dr.lzet SeeOftC, Cerim RASTODER,

Dr. Adnan VELAGIC,

Dr. Denis BECIROVIC,

Mr. Edin JAHIC,

Dr. Safet BANDZOVIC,

Esaf LEVIC, Eldar Arnautovii,

Trinaestogodisnji kontinuttet izlazenja strudnog iasoplsa Arhivska praksa u

Thirteen-year continuous issuing of the journal Archival Practice published by

VREDNOVANJE ARHIVSKIH POSLOVA

Abstrakt: Arhivsko zanimanje u Arhivu Bosne i Hercegovine, kao i u

Kljudne rije6i: A rhiv Bosne i Hercegovine, arhivsko zanimanje, arhivist,

Arhivski poslovi, kako kod stvaralaca grade, u registraturama, tako i

je sredivanje i obrada takvih fondova oteZana.

Strudni arhivski radnici u Arhivu Bosne i Hercegovine

Problem nedostatka strudnog arhivskog kadra, a narodito arhivista u

Obrazovanje strudnih radnika u Arhivu Bosne i Hercegovine

obrazovanje kadrova za obavljanje arhivske djelatnosti spada medu

U samom Arhivu edukacija strudnog arhivskoga kadra za sloZene

u razvijenilim arhivskim centrima u SFRJ te boravcima u arhivima u

Radni uvjeti u Arhivu Bosne i Hercegovine

Arhiv Bosne i Hercegovine od samog osnivanja (12.12.1947 ') djelqe

obrazovanog arhivskoga kadra angaZirani su honorarni radnici, penzionirani

Nagradivanje arhivskog rada u Arhivu Bosne i Hercegovine

Tokom 63 godina u Arhivu Bosne i Hercegovine su se smi.ienila '135

depoa u drugi, radili su bez bilo kakve zaStite i materijalne nadoknade,

During 63 years in the Archive of Bosnia and Hezegovina 135

Dr. sc. Zivana HEOBELII

English title of the PaPer

Abstrakt: Doslupnosl gradiva temelj ie demokraciie. U RH korisnici

Kljudne rijedi: A rhivi, korisnici, koriStenie arhivskoga gradiva, proraeun,

I C. Ztzorie 43,10000 Zagreb, Hrvatska, e-mail: zivana.hedbeli@gmail.com

Koristenje gradiva glavni je razlog njegova cuvanja i postojanja

zanimanje. Kori5tenje arhivskoga gradtva i obavijesnih pomagala je dio

dobiti, za umnaZanje ili za objavljivanje reprodukcija zapisa, potrebno je

prijava mora biti valeea na dan kori5tenja. Prijava se obavlja ispunjavanjem

goolna arnlvl arhivski thndnrri Thrrke KOnsnlcl zaposlen.

1996. l) E.6I E Et.z92 7.61 t9t

ZUU6. I5 I3.29 I 95.341J 9.329 273

Ukupno je od 1981 . do 2008. broj zaposlenika arhivske struke pove6an

godlna arhrvl arnlvsKt Jonclovt, zDtrKe

2002. t4 I I .166 99.213 7.473 65.20t 243

2008. 15 13.29t 95.340 9.073 62.068 273

U 2002. bilo je sredeno, racunajuci prema duZnim metrima, 65,71 oh