Ako ste od onih koji vole pozorite, ali im je dosadan
realizam klasinog pozorita, a jo dosadnije bludno tumaranje modernog pozorita, onda je sva prilika da ste nauli za Antonina Artoa (Antoine Marie Joseph Artaud). Ludi (i doslovno) Francuz neprestano je pomijerao granice pozorita ka pravcima koji se jo istrauju u okviru savremenog pozorinog izraza. Arto se bavio aavim pozoritem. Kad su najavili prikazivanje predstave Krvoskok (Jet de Sang) veoma neobine drame od svega etiri stranice, gotovo bez teksta i s puno nadrealnih didaskalija zvanini predstavnici pozorita pobunili su se i isposlovali kod vlasti da unaprijed zabrane izvoenje predstave. Antonin je sanjao (i doprinio da se izrodi) novo pozorite koje e imati svoj jezik i svoja pravila, bez tiranije teksta. elio je da pozorite bude sve, a ne samo niz glumaca koji izgovaraju rijei, da bude pokret, da bude glas, neto izmeu pokreta i misli. udio je da vrati strast i krv u umjetnost umrtvljenu drutvenim normama. Granica koju je pomjerio daleko jeste injenica da je ostvarenje tog vrtoglavog i krvoskonog pozorita vidio u asketskoj disciplini glumaca, koji e moi da gurne publiku u stanje oka, ne samo emotivnog i vizuelnog, ve i fizikog. U pozorite e se ii kao kod zubara, svjesni da ne moemo ostati netaknuti, kae Arto. eleo je da pomjeri granicu koju klasino pozorite dri izmeu prikaza na sceni i uukane publike u mraku. Staviti publiku u akciju, predlagao je Arto. Sam nije doivio ostvarenje ovih ideala. Ali jeste pokrenuo itav jedan novi pozorini svijet, a na ovaj ili onaj nain Artoove misli utjecale su na razne umjetnike. Bukovski (Charles Bukowski) je naveo Artoa kao vrhunski uticaj za svoje pisanje.